Sie sind auf Seite 1von 474

Spomenica Boinjeg ustanka

7-8/2014
Crnogorski kulturni forum - Ce nje

Za izdavaa: Borislav Cimea, direktor


Redakcija:
Novak Adi, Glavni i odgovorni urednik
Borislav Cimea, Zamjenik glavnog i odgovornog urednika
Aleksandar Samardi, Tehniki urednik
tampa: IVPE Ce nje
Adresa: Gipos 7/3/3, 81250 Ce nje, Crna Gora
Tel.: 069/244-172; 069/214-792; 067/202-724;
020/232-176
E-mail: sasas.mne@gmail.com
asopis izlazi kvartalno
Tira: 600 primjeraka
iro raun: Crnogorski kulturni forum (Za asopis Crnogorski anali)
530-6423-47 Montenegro banka (Filijala Ce nje)
asopis je registrovan Rjeenjem Ministarstva kulture Crne Gore br. 052354/2 od 9.11.2012. g. i upisan u Evidenciju medija pod rednim brojem 714.

CIP -
,
3+930(497.16)
CRNOGORSKI anali: asopis za istorijska i drutvena pitanja / urednik
Novak Adi. - God. 2, br. 7-8(2014)- . - Ce nje (GIPOS 4/3/3) : Crnogorski kulturni forum, 2014 (Ce nje : IVPE). - 25 cm
Kvartalno.
ISSN 1800-9972 = Crnogorski anali
COBISS.CG-ID 21390608

SADRAJ

SADRAJ
Jasmina RASTODER, Prof. Dr erbo RASTODER
MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA .......................... 5
Dr Danilo RADOJEVI
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE ........................... 101
Prof. Dr Novak KILIBARDA
Bistra voda iz Stambola............................................................................ 121
Mr Jadranka SELHANOVI
DOKUMENTA O ISLJEIVANJU DR IVA JOVIEVIA (1944) ......................... 133
Novak ADI
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919) ..................... 147
Toma MILADINOVI
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god. ........................ 179
Marijan-Mao Milji
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM
24.XII 1915/6.I 1916. GODINE .................................................................... 197
Predrag MALBAA
SPOMENICI CRNOGORSKE KULTURE IZ DUKLJANSKE EPOHE ..................... 245
Sreten Zekovi
NEKA NEDOVOLJSTVA NJEGOOLOGIJE ..................................................... 259
Borislav Cimea
NJEGO JE PJESNIK SLOBODE, A NE GENOCIDNOSTI .................................. 279
Dr edomir Bogievi
13. Jul Izmeu istorijskog i pravnog ......................................................... 289
Branislav Borilovi
PRVI CRNOGORSKI PASO........................................................................... 291
Vladimir Kekovi
DVA DOKUMENTA SLUBE DRAVNE BEZBJEDNOSTI CRNE GORE IZ 1988.
GODINE ...................................................................................................... 297
Mr Jadranka Selhanovi
Prvi svjetski rat ........................................................................................... 319

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Novak ADI
NEKOLIKO SVJEDOANSTAVA O CRNOGORSKOJ
POLITIKOJ EMIGRACIJI (1925-1933) ......................................................... 327
Novak ADI
CRNOGORSKA STRANKA (FEDERALISTI) I HRVATSKA
SELJAKA STRANKA 1925.-1941. ................................................................ 353
Veselin Raikovi
ORLOVI I KRUNE NEUKROENOG RATNIKOG NARODA ............................ 407
Prof. Dr Miroslav Doderovi, Prof. Dr. Zdravko Ivanovi
Geografsko saobraajno odreenje Crne Gore prema Podunavlju ............ 437
ARHIV:
Dr Rene CLAPAREDE: KLEVETNIKA KAMPANJA PROTIV CRNE GORE........ 449
PRIKAZ:
Marijan-Mao Milji: PRAVO CRNE GORE NA OPSTANAK.......................... 463
IN MEMORIAM:
Dr edomir Bogievi: Na godinjicu smr
akademika Radoslava Rotkovia (1928-2013) ............................................ 471
Dr edomir Bogievi: dr Zvezdan Foli (1963-2014) ................................ 473

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

MEMOARSKO - DNEVNIKI
ZAPISI MARKA
VUERAKOVIA

Jasmina RASTODER,
Prof. Dr erbo RASTODER

Autobiografska vrsta istorijskih izvora predstavlja dragocjeno svjedoanstvo o jednom vremenu i linos u njemu. Iako nuno subjek vna vrsta izvora, u
istoriji civilizacije je poznata od an kih vremena do danas. Ovo je veoma znaajna
vrsta izvora kao osnov saznanja o mnogim aspek ma drutvenog razvoja. Njih ima
vie vrsta, a zajednika im je odlika to su i po sadrini i po podrujima interesovanja
vezani za linost autora. I autobiografski, kao i ostali istoriografski izvori, spadaju
u tradiciju. Oni nastaju iz svjesne tenje njihovih autora da predstave kako su se,
po njihovom vienju i svjedoenju, odigrali pojedini dogaaji i istorijske pojave u
kojima su i autori uestvovali posredno ili neposredno. Najrairenija vrsta autobiografskih izvora su: dnevnici, memoari (sjeanja), zabiljeke i autobiografije. Izvjesne
autobiografske elemente sadre i neki drugi tekstovi, spisi, kao na primjer, pojedine
vrste akata (molbe, predstavke, javna i privatna pisma, albe i slubene biografije,
povelje). Dnevnici kao istoriografski rod nastaju postepeno (ali ne obavezno iz dana
u dan kako to ime sugerie). U njima se zapisuje ono najvanije u toku samog dogaaja ili neposredno poslije njega, po subjek vnom odabiru i procjeni samog autora.
Zapisivanje se vri hronolokim redom, obino po danima, a biljeenje je po pravilu
povezano s autorovim ueem u dogaajima, njegovom doivljaju is h i sl. Autorski dnevnici se me i razlikuju od raznih slubenih spisa koji se takoe vode u formi
dnevnika (npr. brodski dnevnik, dnevnik vojnog taba, dnevnik rada ustanove, kolski dnevnik, bolniki dnevnik itd) jer je ovima okvirno odreena forma unutar koje
treba upisiva konkretni sadraj. Takav je sluaj sa Dnevnikom Kris fora Kolumba
koji je mnogokasnije posluio Samjuelu Eliotu Morisonu da organizuje putovanje od
panije do Zapadne Indije, kako bi pokazao tanost ovoga dnevnika. Fon Malen n je
bitke u kojima je lino uestvovao, obradio s teorijskog stanovita nauke o voenju
rata (1955); general fon Tipelskirh je, na osnovu svojih uspomena, kao jedan od efova njemake obavjetajne sube nastojao da napie istoriju II svjetskog rata(1951).
Autor najee pie dnevnik iz line potrebe, ali on ne mora da sadri samo autobiografske podatke, jer neki autori u dnevnike unose pisma, novinske lanke, razgovore,
primjedbe na proitano vo, prak ne pribiljeke i sl. Dnevnici spadaju u memoarsku istoriografsku literaturu ili istoriografsku beletris ku. Tokom istorije napisano je
mnogo dnevnika raznih vrsta. Zapisi kao posebna vrsta knjievnos javljaju se jo i u

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


dvije starozavjetne biblijske knjige. U novije vrijeme, naroito tokom ratova, prirodnih katastrofa, drutvenih i poli kih prevrata, raznih turbulentnih stanja napisano
je vie znaajnih dnevnika sa stanovita istorijskih izvora. Potreba za neposrednim
svjedoenjem o doivljenom, izgleda da se naroito javlja u situacijama kada je sjutranjica neizvjesna sa stanovita ivotne prerspek ve i kada se potreba svjedoenja
o jednom ljudskom iskustvu pojavljuje kao osjeaj duga prema toj sjutranjici. Ima
i onih drugih, nastajalih uobiajeno u dnevnom ritmu ivota. Jedan od najuvenijih
Dnevnika po obimu ispisao je mletaki vlastelin Marin Sinud (I Diarii), napisan u 58
tomova u kojem je izmeu 1496. i 1533. godine svakodnevno unosio i sve spise koji
su ulazili i izlazili iz mletake kancelarije pored svakodnevnih zapisa o dogaajima u
Veneciji, izborima za vijea Mletake itd.
Dok su dnevnici svjedoanstvo o autorovom iskustvu, memoari su sjeanje
na to iskustvo. Dnevnici su po svom znaaju primaran istorijski izvor, dok su memoari
literatura. Dnevnici su hronoloki omeeni danima zapisivanja, memoari najee
godinama ivota autora. Memoarska literatura je stara koliko istoriografija. Iako
ne spada u izvore u uem smislu, ona moe bi dragocjeno svjedoanstvo, posebno
kada nema primarnih istorijskih izvora.
esto su memoari i konkretna lina projekcija prolos nastala sa ambicijom da posredno u u na svijest o toj prolos . Sve do prevage kri kog metoda
u istorijskoj nauci (XIX vijek) memoari su bili integralni dio istoriografije. Ova vrsta
literature je naroito postala obimna u XIX i XX vijeku. Ona postaje trend modernog
doba i anrovski vrlo razuena. Dok su nekada memoare uglavnom pisali ljudi iz
poli kog ivota, danas ih piu ljudi iz raznih oblas ljudskog djelovanja ili osobe
koje su bile u blizini velikih, monih i slavnih linos od linih ljekara do posluge i
konkubina. Istorija memoara poinje prije nekih dvije i po hiljade godina, jo iz vremena Stare Grke i Rima. Ve u Anabasi A njanina Ksenofonta, poetkom IV v.p.n.e,
prepoznaju se osobine memoarske literature: 1) temu ine zbivanja poli ke i vojne
prirode u kojima je sam pisac odigrao znaajnu ulogu; 2) pria je usredsreena na
dogaaje koji su se zbivali u neposrednoj blizini u djelokrugu pievog neposrednog
u caja i zapaanja; 3) prianje tee hronolokim redom; 4) pisac is e objek vnost
kazivanja; 5) iznosi istorijske injenice; 6) autopsija je jedini nain sakupljanja podataka.
Ve sa Cezarovim Komentarima memoari dobijaju nove odlike jer tema postaje vezana za dogaaje svjetsko-istorijskog znaaja; pisac je jaka istorijska linost
svog vremena; pisac pored sjeanja, koris razliite biljeke i dokumenta. Od tada do
danas, memoari imaju gotovo ustaljenu formu unutar kojih je mogue prepozna
opte odlike memoarskih djela. Na granici izmeu izvora i literature, memoari se kao
istoriografski rod teko mogu klasifikova unutar tradicionalnih podjela ovih rodova. Jednostavno, memoari za istoriara imaju znaaj zavisno od mogunos dobijanja odgovora na postavljena pitanja, pouzdanos h odgovora, mogunos njihove
komparacije s drugom vrstom izvora. Obazrivost i neophodna kri nost u njihovom
korienju je osnovna pretpostavka za njihovo uvoenje u red sekundarnih istorijskih
izvora. Bibliografija memoarskih i autobiografskih spisa iz oblas srpske i crnogorske
istorije za period do I svjetskog rata registrovala je neto preko 700 objavljenih naslova do 1999.godine. Slinih Dnevnika ima i na naim prostorima1. Upravo iz razloga
srodnos memoara i dnevnika bili smo u dilemi u koju vrstu svjedoanstva da uvrs 1

131-137.

Vidi vie: erbo Rastoder, Budua prolost, Podgorica-Niki, Filozofski fakultet, CID, 2012,

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

mo, izuzetno zanimljivo i dragocjeno svjedoanstvo koje je prije par godina dolo u
Arhivsko odeljenje u Baru. Radi se o Biljekama Marka Vuerakovia.
Prije nego detaljno opiemo ovaj izvor, da vidimo ko je, prema sadanjim
saznanjima bio Marko Vuerakovi? Ovaj znameni crnogorski patriota (Krnjice,
Crmnica 1880. - Lije, Belgija 1931.), bio je komita i brigadir crnogorske vojske u
emigraciji. Uesnik balkanskog i prvog svjetskog rata. Istakao se u ustanku (pobuni)
1918. kao pro vnik bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Poslije sloma Boine
pobune odlazi u Italiju. Od kada je izbjegao u San ovani di Meduu (28. decembra
1918.) pa do smr , Marko Vuerakovi je bio jedan od najak vnijih boraca crnogorske emigracije. Vie puta je upadao u Crnu Goru i komitovao. Jula 1919. s grupom oficira i vojnika upada u Crnu Goru s namjerom o podizanju opteg ustanka. Potpisnik
je brojnih proglasa ustanikih voa, slovio je za neustraivog i hrabrog borca. Juna
1919. mu je spaljena kua u Krnjicama i ubijen brat Blao. Jedan od najpozna jih komitskih voa uglavnom je operisao na crnogorsko-albanskoj granici, te na podruju
Medove i Skadra, odakle je organizovao, kontrolisao i koordinirao akcije emigranata
i bavio se obavjetajnim radom. Ukazom od 27. januara 1920. kralj Nikola ga proizveo u in brigadira. U Gae je bio komandant Treeg bataljona Crnogorske vojske
u Italiji, potom komandant vojnog garnizona u Vitoriji (Paduli). Bio jedan od glavnih
organizatora otpora italijanskim vlas ma u akciji razoruanja i deportacije crnogorskih vojnika poslije potpisivanja Rapalskog ugovora. Poslije rasturanja crnogorske
vojske, meu posljednjima naputa Italiju. S veom grupom saboraca odlazi u Carigrad (juna 1923) snamjerom da se prebace u Rusiju, a potom u Albaniju (jula 1924).
U Skadru je 1924. pod vostvom Marka Vuerakovia i Pera Vukovia bio organizovan Crnogorski komitet. Vuerakovi potom odlazi u Egipat, a odatle, uz pomo
Belgijskog komiteta za Crnu Goru, s e u Belgiju (1925), gdje je i umro 1931. Nosilac
je brojnih crnogorskih odlikovanja2.
Biografija ove znaajne istorijske linos sama po sebi zasluuje panju.
Prije svega zbog toga to su njegove dnevniko-memoarske biljeke jedno od rijetkih
svjedoanstava koje je ostalo iza linos ovog poli kog profila, odnosno ona koja
su decenijama preutkivana, anatemisana i brisana iz sjeanja. Otuda nije udno to
se tek mali broj slinih sauvanih svjedoanstva ove poli ke provinijencije mogu
pronai. Poraena strana na ovim prostorima inom poraza gubi pravo na sjeanje, te je za njih javnost saznala tek od sredine devedese h, kada je Skrivana strana
istorije 3 postala jedna od moguih tema za razmiljanje.
Zato pomenimo samo neke linos , koje su iza sebe ostavili slina svjedoanstva, od kojih skoro da nijedno nije objavljeno. Prije svega to su manuskrip Krsta Zrnova Popovia voe Boinog ustanka i komandanta zelenaa u II svjetskom
ratu, potom Blaa Markovia.-komite i dosljednog borca za Crnu Goru, Todora Borozanakomite i borca za Crnu Goru, Nikole T. Zeca komite i borca za Crnu Goru.
Igrom razlii h okolnos se desilo, da su svjedoanstva ostala iza crnogorskih patriota dugo bila nepoeljna, sistematski unitavana i da su tek neka sluajno preivjela
ideoloko ienje. Jedno od takvih svjedoanstava su svakako i Biljeke Marka
Vuerakovia.
2

Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore, knj.V , 1187, Novak Adi, Sudbine crnogorskih patriota
(1919-1941), Podgorica, 2004, 165-187.
3
Vidi : erbo Rastoder, Skrivana strana istorije, I-IV, Podgorica 1997, Ce nje-Podgorica
2005.

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Sasvim sluajno, kolega sa studija Nenad arkovi, istoriar po profesiji, je
ove Biljeke ponudio na prodaju svom kolegi sa studija prof. dr erbu Rastoderu
2008. godine. Prema kazivanju Nenada arkovia zapise je naslijedio od svog oca
, koji je takodje bio istoriar, pasionirani sakuplja starina, koji je do biljeki Marka
Vuerakovia doao kupovinom na nekoj od buvljih pijaca u Srbiji. Kako su ove Biljeke s gle do Srbije i buvlje pijace, ostaje da se istrai, ali je ipak srena okolnost
sto su uopte sauvane i to su se na kraju vra le kui, u zaviaj Marka Vuerakovia.
Zasluge za tako neto, pored pomenu h lica, pripadaju i Dragoljubu-Dragu Raoviu,
predsjedniku fondacije Sv. Petar Ce njski koji je odmah po saznanju o postojanju
takvog svjedoanstva, obezbijedio novac za otkup, ovlas o lice koje e u ime fondacije isto otkupi i na sveanoj sjednici Fondacije Sv. Petar Ce njski u Zetskom domu
na Ce nju, 31.oktobra 2008.godine, isto poklonio Arhivskom odjeljenju u Baru. Ovaj
gest, dostojan samo velikih filantropa i dobrotvora, Dragoljuba-Draga Raovica, svrstava u manji i odabrani krug ljudi svjesnih znaaja ovog i slinih svjedoanstava.
Na poetku teksta smo naglasili nedoumicu, da li da Biljeke svrstamo u
dnevnike ili memoare. Nedoumicu izaziva injenica to se paljivim itanjem pronalaze obiljeja i jednog i drugog autobiografskog roda. O tome zato su i kako nastale
ove Biljeke sam Marko Vuerakovi u uvodnom dijelu svoga spisa naglaava: Na
veliku alost i tetu moju i cijele nae familije, sve pismene pribiljeke, moje lino kao i
cijele nae familije sagorele su 27. jula 919. g. kad su mi ono srbijanske vlas u zajednici sa crmnikim izrodima i izdajnicima Crne Gore zapalili kuu i uni li sve to smo
imali u svom rodnom mjestu Krnjicama. teta koju je naa familija ovom prilikom
pretrpjela nenaknadiva je, naroito alim moje pribiljeke koje sam opirno vodio jo
od svretka osnovne kole, a naroito tokom ratova, kao i pribiljeke moje brae, pribiljeke s dokumenta od starine, s m vie to danas nemam ni jednog od brae ivog
pomou kojeg bih se danas mogao koris , takoer udaljen od svog rodnog mjesta
u izgnanstvu, bez nie svoga prinuen sam ove pribiljei u kratko samo ono to
budem ja tano znao i zapam o od starih svojih ostavljajui da docnije popunim ako
za to bude bilo vremena i sudbine. 1. juna 1922. god Napoli4. Iz navedenog citata
saznajemo da je Marko Vuerakovi vodio biljeke jo od svretka osnovne kole
i da su one sa ostalim porodinim dokumen ma nestale u poaru rodne kue, jula
1919. godine, te da je Biljeke radio po sjeanju u izgnanstvu u Italiji. Takvo saznanje nuno podrazumijeva opreznost u korienju i razumijevanju ovog istorijskog
spisa i ocjeni njegove pouzdanos , odnosno vjerodostojnos .
Biljeke su pisane irilicom, manuskriptom u svesci formata A 4, obima
145 strana. Osnovni tekst je dopisivan, prepravljan i sudei po naknadnim intervencijama vie puta isitavan. Sigurno je, da je u dugom komitovanju Vuerakovi,imao
vremena na pretek, kao to je sigurno da su Biljeke nedovren spis jer se prekidaju
kod podnaslova koji je bio veoma blizu vremenu zapisivanja. Da li je ovo zapisivanje
prekinuto u borbi sa brojnim potjerama koje su ga pra le u stopu ili iz drugog razloga, tek treba otkri ? Kao sto bi trebalo utvrdi i veoma osnovanu injenicu da ovo
najvjerovatnije nije jedini zapis koji je ostao iza Vuerakovia, m prije to se zna da
je umro u izgnanstvu. Mogue je, mada tome za sada nema potvrde u primarnim
izvorima, da su Biljeske zagubljene i da ih je pronala neka od brojnih potjera.
Sigurno je, da ih je andarmerija u tom sluaju poslala policijskom vrhu u Beograd
na eksper zu i analizu. Medju m, nije jasno kako su Biljeske dospjele na neku od
buvljih pijaca u Srbiji ukoliko je taan iskaz bivih vlasnika da su na taj nain do4

AO, BAR, Biljeke Marka Vuerakovia, str.1.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

li do njih? Nije nemogue da ih je moda pronaao zagubljene, neki od andara iz


potjere, jednostavno ih ponio svojoj kui a kasnije on ili neko od srodnika iznio na
prodaju. No, to je ipak manje vano, ono to je bitnije je pretpostavka, gdje bi mogle
bi , ako ih ima, druge sveske biljeaka Marka Vuerakovia. U Italiji, Belgiji, Albaniji,
Carigradu ili na nekoj drugoj i nepoznatoj adresi? Za sada se o tome moe samo nagaa , do tada nam ostaje da se objavi i izui ovo to je sauvano. Zato smo i odluili
da na molbu urednika Crnogorskih anala Novaka Adia, crnogorskoj i sveukupnoj
intelektualnoj javnos prezen ramo najvei dio ovog vrijednog istorijskog spisa.
Vremenski okvir koji tre raju ove biljeke je rela vno kratak ali vanredno
zanimljiv. Ne samo zato to obuhvata Vuerakoviev opis doivljaja balkanskih ratova, prvog svjetskog rata, kapitulacije, ujedinjenja, raskola oko naina ujedinjenja,
boinog ustanka i odlaska u Italiju do upada u Crnu Goru u ljeto 1920. kada se kazivanje prekida. No i pored toga saznajna vrijednost ovoga spisa je izuzetno dragocjena. Ne samo zato to dolazi iz pera jednog od najveih boraca za pravo i ast Crne
Gore, nego i zato to su nastajali u kratkim predasima na razlii m mjes ma. Dok u
prvom dijelu autor nedvosmisleno pokuava rekonstruisa sjeanje zapisanih u spisima koji su nestali paljevinom njegove kue, drugi dio nastaje neposredno po zbivanju
dogaaja, nije naknadno dotjerivan i promiljan i kao takav ima znaaj neposrednog
saznanja. Iako je u teritorijalnom smislu spis posebno zanimljiv za ui zaviaj Vuerakovia (Krnjice, Crmnica), on ima izuzetan znaaj i za razumijevanje irih procesa i
dogaaja u kojima je Vuerakovi uestvovao. U tom smislu posebnu panju izaziva
njegova tvrdnja da je upad u Crnu Goru u ljeto 1920. izveden bez znanja predsjednika
kraljevske vlade u egzilu Jovana S.Plamenca , do opisa sukoba, dilema i atmosfere
koja je pra la ovaj pohod. Pojedine sekvence ovog opisa, poput samoubistva Beira, strijeljanje roaka daju osnovu za svestraniju sociopsiholoku analizu ljudi u tom
vremenu.
Potujui naelo potrebe ouvanja vjerodostojnos u rukopisu nijesu pravljene intervencije u smislu popravljanja jezika, pravopisa ili slino, ve se nastojalo
osta to blie originalu i izvri pojanjenja samo tamo gdje to pomae boljem razumijevanju izvora (opis linos , pojanjenja vezana za glose, umetke i dopisivanja).
Kao to smo naveli rukopis je pisan kurzivom, irilicom, rela vno itko pisano, iako
ima nekoliko rijei, namjerno oznaenih oznakom neitko, iz razloga to nijesmo bili
u potpunos ubijeeni da je pravilno proitana. Kako bi izbjegli da budue istraivae, eventualno navedemo na zabludu, odluili smo se na navedeni nain prireivanja
dokumenta.
Iz prireenog spisa se jasno zakljuuje da rukopis nije dovren, da je nastajao u prekidima, na raznim mjes ma i u rela vno kratkom vremenskom intervalu od
nekoliko godina. Samo se dodatnim sistematskim istraivanjima moe s pouzdanou utvrdi da moda negdje (u Belgiji ili drugdje?) postoji pisana zaostav na Marka Vuerakovia. To svakako ne treba iskljui s obzirom za strast pisanja i potrebu
saoptavanja koju je Vuerakovi posjedovao, to se moe zakljui iz prezen ranog
dijela rukopisa. U svakom sluaju, javno objelodanjivanje Biljeki Marka Vuerakovia je logian prilog objelodanjivanja na hiljade svjedoanstava vezanih za drugu
stranu koja je decenijama bila zatamnjena, po snuta u zaborav, pa i ideoloki satanizovana. U tom smislu objelodanjivanje rukopisne zaostav ne Marka Vuerakovia, komite i brigadira crnogorske vojske, Blaa Markovia, Todora Borozana, Nikole
T. Zeca, Krsta Zrnova Popovia ima posebnu vanost.

10

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Samo komparacijom izvora razliite provinjencije je mogue uoblii koliko


toliko objek vnu sliku jednog vremena. A da je Marko Vuerakovi znaajan svjedok, pa i akter u jednom vremenu je svakom jasno.
Bar, novembar 2014.
Prireivai

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

11

12

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

Brigadir Marko Vuerakovi (1880-1931)

13

14

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

BILJEKE5 MARKA VUERAKOVIA


PRIBILJEKE IZ FAMILIJARNOG IVOTA
Na veliku alost i tetu moju i cijele nae familije, sve pismene pribiljeke,
moje lino kao i cijele nae familije sagorele su 27. jula 919. g. kad su mi ono Srbijanske vlas u zajednici sa crmnikim izrodima6 i izdajnicima Crne Gore zapalili kuu
i uni li sve to smo imali u svom rodnom mjestu Krnjicama.7
teta koju je naa familija ovom prilikom pretrpjela nenaknadiva je, naroito alim moje pribiljeke koje sam opirno vodio jo od svretka osnovne kole,
a naroito tokom ratova, kao i pribiljeke moje brae, pribiljeke a dokumenta od
starine, s m vie to danas nemam ni jednog od brae ivot pomou kojeg bih se
danas mogao koris , takoer udaljen od ovog rodnog mjesta u izgnanstvu8, bez
nie svoga prinuen sam ove pribiljei u kratko samo ono to budem ja tano
znao i zapam o od starih svojih ostavljajui da docnije popunim ako za to bude bilo
vremena i sudbine.
1. juna 1922. god.
Napoli Italija

Marko Vuerakovi

U originalu na poetku sveske stoji naslov Beleke.


Izrodima autor oznaava pristalice bezuslovnog ujedinjenja.
7
Vidi: erbo Rastoder, Skrivana strana istorije, Crnogorska buna i odmetniki pokret, Podgorica 2005, knj. I, 459, 519, 576, knj. II, 674, 675, 691, 711, 961, 1084, 1115, 1127, 1132, 1146, knj. III,
1542, 1193, 1194, 1270-1272, 1301, 1303, 1306, 1382, 1383,1407,1410, 1438, 1440, 1443, 1581,1601,
knj. IV- 1771, 1772, 1774, 1785, 1788, 1798, 1809, 1893, 1895, 2114-2116, 2204,; erbo Rastoder, Crna
Gora u egzilu, I-II, Podgorica 2004, knj. I, str. 119-122, 124, 125, 127, 133, 280, 289, 291, 292, 294, 297,
380, 383, 398, 421, 426; knj. II- 283, 510, 518.
8
Marko Vuerakovi se u vrijeme dok je ovo pisao nalazio u Gae . Prema obavjetajnim
izvorima kretao se na relaciji Italija-Skadar-Crna Gora i bio pod budnom pratnjom agenata koji su pra li
svaki njegov korak.
6

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

15

O mom rodnom mjestu, o pojedinim bratstvima i poglavnim ljudima, rodnog mjesta, zanimanje
Moje rodno mjesto je Krnjice, taj naziv doao je od rijei Krvnici, dugova
nekome krv u to vrijeme takav se zvao krvnik otuda i dolazi naziv Krnjice, jer su nai
stari bili u krv.
Krnjice se nalaze na zapadnoj strani Skadarskog jezera a granie sa istoka
Skadar. jezerom, sa zapada planinom Golikom, sa juga estanima, a sa sjevera Lekiima i Skad. jez.
Krnjice se dijele na dva dijela: Gornje i donje Krnjice. Gornji su Krnjiani svi
od jednog, a dijele se na omanja bratstva: Lukie, Jovovie, Pekie, Savovie, Joliie,
Jake e, Markovie, Vuko e i Stojovie.
Donji se Krnjiani dijele na tri dijela bratstva: Vuerakovie, Vukie i Markovie.
Vuerakovii su od jednog, a9 dijele na nekolika omanja bratstva: urovie,
onovie, Marepie, Vukii su takoer od jednog, njih je veoma malo zato se oni
i ne dijele na omanja bratstva; Markovii su od Gornjih Krnjiana oni su se u docnije vrijeme ove naselili, dijele se na Markovie, Vuko e i onkovie, prva su dva
bratstva iz Gornjih Krnjica. Oni su pri koncu da se podpuno istrae. onkovii su iz
Vuedabia i ove su naseljeni od starine zato su se pretopili u Krnjiane.
Ove u Krnjicama naseljeni su Vuerakovii i Vukii jo u ranije doba i zvali
su se Krnjiani.
Vukii i Vuerakovii su od jednoga, a imalo je ljudi koji su govorili da nijesu
od jednog, po svemu je vjerovatno da su od dva brata.
Gornji Krnjiani su naseljavali Krnjice (neitko) ove primili su naziv Krnjiana.
U ranije doba10 Vuerakovii su ove bili u manjini jer su okolna sela bila katolika, ili muhamedanska,11 bili su u jednoj parohiji sa ostrvima: Starevo i Bekom,
u ovom ostrvima postojali su manas ri iz kojih je po jedan svjetenik vrio vjerski
obred u crkvi koja je postojala i danas ista postoji u Donjim Krnjicama. Najstari Gornji
Krnjiani koji se ove iz Bratonoia naselio bio je svjetenik koga su ovi primili za
paroha i ustupili mu neto imovine za naseljenje.
Nai stari koji ove ive zanimali su se veinom sa ribolovom i trgovinom
zato su i bili naseljeni u blizinu Skadarskog jezera. Gornji Krnjianin kad se ove naselio odpoeo se zanima sa stoarstvom i zemljoradnjom.
Donji Krnjiani slavili su Aranelovdan kao slavu, a Gornji Sv. Nikolu. Gornji
su Krnjiani u poetku imali vrlo malo imovine samo ono to je dobio na dar njihov
svjetenik od ovih starosjedioca, u docnije vrijeme dobili su pravo pa polovicu od
svog zemljita i planine, a koje se nije radilo do tada i za slavu priznali su Sv. Arhanela Mihaila [interesantno je napomenu kako su Gornji Krnjiani doli do te polovice,
koja je docnije nazvata komunica ispred Sv. Nikole slave Gornji Krnjianin doao je
ovaj da kupi ribe u donje Krnjice, u putu srio je jednog lovca iz Donjih Krnjica e nosi
ribu u vrei kui, onaj ga je ponudio da mu proda od one ribe za slavu t.j. za Nikoljdan, ovaj mu se odazvao, ali kako je riba bila u vrei t.j. jegulja iva no kako ovaj
Gornji Krnjianin nije znao ta je riba, a ovaj lovac bio neka budala, to su pri pogodbi
9

Ovdje je dopisano iznad osnovnog teksta: u potonje se vrijeme)


Dopisano iznad reda : Krnjiani odnosno dananji
11
Dopisano: t.j. poturenjaka sela
10

16

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

prosuli iz vree onu ribu na jednoj ravnici vrlo uskoj, a kako su jegulje bile ive one
su utekle i pogubile se po onim kripova i lomina tako da je i lovac i kupac ostali bez
ribe, gornji Krnjianin poao je kui bez ribe i napriao stvar kako se odvijala stoga
sluaja Gornji Krnjiani poeli su se sprda onom iz Donjih Krnjica i naziva ga Ribar.
Donji Krnjiani da bi se osve li, oni su jednom prilikom kad je svjetenik Gornji Krnjianin, doao da krs dijete donjem Krnjianinu za ruak svjeteniku svario vranu,
svjetenik je ruao mislei da je to kokoka, a za vrijeme ruka domain kue izaao
e vie kue na jednom kamenu i poeo gua kao vrana i vika Vranar, Vranar i t. d.
Svjetenik je pitao brata onog to brat vie Vrana i gai, ovaj mu je odgovorio da
smo za osvetu one ribe i naziva Ribar, svarili vranu si je pojeo i od danas zvae se
Vranar, ovo je dolo pred tadanjim sudom koji je rijeio da se za uvredu svjeteniku
dade polovica od onog neobraenog zemljita u Gornje Krnjice od tada su Gornji
Krnjiani primili slavu Sv. Arh. Mihaila).
Kao to sam ranije rekao i Gornji i Donji Krnjiani zvali su se jednim imenom
Krnjiani, oni su od tada pa i danas sainjavali jednu jedinicu ni uemu razdvajanu,
zlo i dobro dijelili su, meu se su se ljubljeli na strani su se predstavljali kao da su od
jednog, ako bi ma koji od Krnjiana bio napadnut, ili ubjen od strane koga sa strane
svi su u zajednici ustavali u odbrani i osve , ee puta su se krvili sa do nim pograninim plemenima, kao i dr. Krnjianima, estanima, Crmnianima, Malisorima
i Zeanima, ali se ne pam da je Krnjianima nikada ostala krv neosveena, svak ih
je potovao i priznavao njihovo junatvo, u starim vremenima samo junaci su bili
potovani.
Krnjice su do 1862. g. pripadali Turskom Carstvu ali su se uvijek sa Crnogorcima borili pro v turaka naroito u ustanikim etama po Skadarskom jezeru Ceklinske ete koje su po Skadar. jezeru krstarile uvijek su bile predvoene sa po nekim od
uvenih krnjikih junaka.
Od 1862. g. Krnjice pripadaju Crnoj Gori, ove je god. bila uvena bitka u Krnjice (vie narodnu pjesmu Boj na Krnjice) u ovoj bitci na Krnjice zarobjen je uveni
Hasan Hota sa 500 turaka,12 ove su turci pretrpjeli straan poraz, a Crnogorska vojska odlian uspjeh. Crnogorska vojska bila je sastavljena od Crmniana, Ljubo njana
i Ceklinjana a kojom prilikom su Crmniani, blagodarei samo Krnjianima ponjeli
odlian uspjeh i slavu kod Crnogoraca.
I pod Crnom Gorom kao i ono ranije pod Turskom Krnjiani su sluili kao
primjer junatva, a eta Krnjika nabrajala se u najhrabrije Crnogorske ete, oni su sa
junatvom prednjaili i pred svim do nim plemenima.
Krnjiani su u ovoj sredini uvijek imali dobrih ljudi i uvenih junaka, ja u
ove samo spomenu one najglavnije iz ranijeg doba.
1. Niko Savov Peki Gornji Krnjianin bio je uven junak, obitavao je
bi izmeu najboljih i najuvenih junaka svoga doba, ali je nestao u svojim mladim
godinama, on je ubio Markiu Plamenca13, kad je iao kod Turskog pae u Skadar.

12

Podvueno u originalu.
Plamenac Markia (Crmnica? - Radua, Virpazar 1847) perjaniki kapetan, perjanik od
1838.godine. Odlikovan alaj-bajrakom Mahmut pae Buatlije 1843.godine. Njego je poslije smr
kapetana Jova Plamenca 1844. prenio kapetanstvo na Markiu. Ovaj je zbog sukoba sa predsjednikom
Senata, Perom Tomovim, 1847. pristupio skadarskom Osman pai. Poto je obezbijedio pomo od skadarskog pae, vra o se 22. marta 1847. u Boljevie u namjeri da ih brani i zauzme Vir. U borbama voenim 26. marta 1847 njegove snage poraene su od strane crnogorske vojske. Petar II Petrovi-Njego
13

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

17

Turski paa je osvetu Markiinu na vjeru je domamio Nika uhva o ga i odveo nee u
surgum, o njegovoj se smr nije vie nita znalo.
2. Kola Petrov Luki Gornji Krnjianin bio je uven i po ostvu i junatvu, njega je Gospdoar Crne Gore naimenovao kapetanom Krnjica i sve Krajine prije
1862. g. t.j. prije no su Krnjice pripale Crnoj Gori, on je Knjazu Nikoli dao rije na
Ce nje da e prvi zametnu kavgu sa turcima u Krajini svojoj, isto takvu rije dao je
na skupu Crmnikih i Ceklinskih glavara na Vir pazaru. Zadanu je rije izvrio, i odma
po dolasku u Krnjice odmetnuo se od Turaka, poto su turci podigli veliku vojsku i
blagodarei domaim izdajnicima turci su nou uli u Krnjice 1862. g. Kako su turci
nou blokirali Krnjice, Kola se sa nekoliko svojih ljudi zatvorio u svojoj kuli, odakle
se oajniki borio sve dok mu je s gla pomo, bitka je svrena kao to sam ranije
rekao..............
Kola je u cijeloj Crnoj Gori uivao veliki glas i povjerenje, u njega se polagala
velika nada za budunost, ali na alost nije dugo ivio poginuo je u svojoj 35. god.
ubili su ga estani za novac...........
Kola je imao jo dva brata Mina i Maliu. Malia je bio dobar junak, poginuo je za Krnjicama, ubili su ga Ceklinjani za osvetu ura akova Jovievia, koga je
ubio Kola. Maliina smrt na alost pripisuje se izdajstvu nekih Krnjiana.?!.....
Sa smru Kolinom mnogo je Krnjica izgubila jer ako je u Krnjice bilo i drugih
dobrih junaka nije nijedan imao toliko poznanstva i povjerenja, koliko je on imao.
3. Savo Butorov Vuerakovi bio je dobar ovjek i uven junak, kao junaka linog priznavali su ga svi njegovi savremenici, sa Kolom je uvijek bio, ljubjeli su se
kao braa, ni u jednom poslu nijesu bili razdvojeni kad je Knjaz dao Koli kapetanstvo
Sava je postavio za perjanika.
Savo je uven iz etnikog ratovanja, naroito sa Ceklinjanima po Skadarskom jezeru, kod Cekljinjana je uivao veliki glas i povjerenje14. U boju na Krnjice
1862. g. bio je bolesan u postelji nije mogao izai iz kue.
4. Peo Savov Vuki bio je dobar ovjek i junak, bio je perjanik Knjaev
kao i Savo, poginuo je mlad ubili su ga Godinjani izmeu Donjih i Gornjih Krnjica.
5. Marko Novakov Peki Gornji Krnji. bio je takoer dobar ovjek i junak, u docnije vrijeme bio je kapetan u Krnjice.
6. Ivo ukov Vuerakovi bio je dobar junak, svi njegovi drugovi priznavali su njegovo junatvo, bio je veoma srdit i opasan, govorio je vrlo malo.
Ivo je uven iz etnikog ratovanja, poginuo je u boju na Krnjice 1862. g. ...
7. Bogdo Ivov Stojovi Gornji Krnjianin bio je uveni megdandija, zadobivao je vie megdana svoj ivot najvie je proveo u Turskoj.
Osim gore pomenu h, kako u starije tako i u mlae doba bilo je jo dobrih
ljudi i junaka. Ja sam ove spomenuo one najglavnije iz ranijeg doba a uzgredno opisujui ivote svoje familije i svoj spomenuu uzgredno poglavnije Krnjiane iz mlaeg
doba.
Meu bratstvima Gornjih Krnjiana nalazi se bratstvo Jovovi, ovo je bratstvo uvijek davalo svjetenike da ovo pleme sve do 1862. g. bilo je meu njima potenih i dobrih ljudi, ali su se uvijek odlikovali sa lukastvom i slabim karakterom od
ostalih Krnjikih bratstava, sa me se i danas njihovi potomci odlikuju. ja u ove naves dva primjera iz starijeg predavanja, koji e najbolje karakterisa ovo bratstvo.
pomilovao je Markiinu druinu i ona se povra la kuama, a sam Markia je u oktobru 1847. ubijen u
zasjedi kod Radua Selakog. Vidi vie: Istorijski leksikon Crne Gore, Podgorica 2006, knj. V, str. 1027.
14
Dopisano iznad: bio je poznat popimenom Savo Manji

18

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

1. Svjetenik pop Marko Jovovi, sin popa Jova, izvrio je pokrau Krnjike
crkve, t.j. Crkve kojoj je on bio svjetenik, pokrao je krst i ostale crkvene stvari od
vrijednos pokradene stvari prodate su u Skadru i odneene za Makedoniju, kad su
Krnjiani doznali za ovu krau odpoeli su istragu za lupeom i stvarima, ali poto u
tome nijesu brzo uspjeli to su se za nekoliko sveanih dana svi redovno kupili u Crkvi
i po starinskom obiaju vrili proklestvo. Is pop Marko vrio je proklestvo, obuen
u crkveno odijelo sa Carskih dveri morao je izgovara rijei proklestva, a cio narod
jednoglasno odgovarao je Amin.
Nekoliko vremena docnije pokradeni Krst pronaen je u Makedoniji, nekoliko naih ljudi koji su bili u Makedoniji odkupili su krst i povra li ga u naoj Crkvi,
na jabuci ovog krsta zapisata su imena svih onih koji su ga donijeli i odkupili. Ovaj je
krst izmeu izmeu najljepih i najskupocjenih crkvenih krstova on se i danas nalazi
u naoj Crkvi.
Po dolasku njih iz Makedonije utvreno je da je pokrau izvrio pop Marko
Jovovi. Danas meu Krnjianima opstoji predanje o proklestvu kue Jovovia.
2. god. 1862. kad je ono bila uvena bitka u Krnjice, pop Jovo Jovovi i sin
mu pop Marko podmieni od Skadarskog pae za 1000 dukata doveli su tursku vojsku u Krnjice noi i opsadirali Krnjice i Kolu kapetana (vie narodnu pjesmu o boju
na Krnjice).
Skadarski paa za ovu uslugu obetao15 je bio popu Marku kapetanstvo mjesto Kolino.
Ova je bitka svrena na ast i ponos Kole Kapetana, svih ostalih Krnjiana i
Crnogorske vojske, a Kola Kapetan odma po svretku ove bitke, kaznio je kuu Jovovia strijeljajui sve muko od ove kue.
Pop Marko, pop Jovo i ostali strijeljani su vie Krnjica za Sukom, as izdajnici, njih je svega strijeljno 24 osobe.
ena popa Marka Jovovia ovom prilikom bila je u Skadru i docnije rodila
muko dijete. jedan drugi Jovovi uro Perov desio se u inostranstvo te tako i od
njega je ostalo jedno muko dijete.
Ova dva zaostala Jovovia Joko Popov i Nako urov povraeni su u docnije
vrijeme na svoje starine u Krnjice, ovi su povraeni inicija vom bat. barjaktara Joka
Markova Lukia, prvobratueda Kole Kapetana.
Joko Markov Luki bio je dobar ovjek i junak. Poslije smr Koline ostao je
kao momak, svuda se pokazivao dostojan svoga bratueda Kole Kapetana, odlikovao
se kako pri osve Kolinoj i Maliinoj tako i u ostalim borbama u Crnogorskoj vojsci,
bio je bat. barjaktar. Joko je bio ne samo izmeu najboljih Krnjiana toga doba, nego
i u prvu vrstu njegovih savremenika iz drugih plemena imao je povjerennje i poznanstvo po cijeloj Crnoj Gori. Njegova je glavna briga bila da povra kuu Jovovia u
Krnjice i sa m popravi ono to je Kola od njih uinio u tom cilju je uspio.
1899. g. Izmolio je pod Kralja Nikole te se ovaj mlai Jovovi Niko urov
vra o iz Carigrada i primjen u Podoficirskoj koli, docnije je uspio doves u Krnjice i
Joka Jovovia, sina popa Marka.
Ove dvije familije danas se nalaze u Krnjice i oni su ove odpoeli hvata
korijena odma su okrenuli tragovima svojih starih ispoljavajui gnjev mrazos prema
izvjesnih Krnjiana. Osim ova dva Jovovia u Crnoj se gori nalazi jo i neki Lazo Jovovi, ije otac odavno iseljen iz Krnjica.
15

lokalizam obeao

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

Trea strana rukopisa

19

20

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Zanimanje Krnjiana bilo je ribolov, brodarstvo i trgovina, a uz to su se zanimali stoarstvom i zemljoradnjom16, naroi h ribolova u staro vrijeme nijesu imali
sprava za ribolov nijesu imali dobrih, sve sprave za ribolov bile su male i velje mree,
sa malim mreama lovili su ukljevu, a sa veljim pokrupniju ribu ovih je mrea bilo
malo pojedina familija imala je po jednu velju mreu i po jednu, ili dvije od malih.
Osim sa mreama lovili su ribu sa udicama i kariima. Kari je od 8 lakata irine i
duine, razapet na e ri duga pruta od drae. Prihodi ribolova sa takvim spravama
bili su veoma mali zato su se u ranije doba najvie zanimali brodarstvom. Njihovi su
brodovi bile lae one vrste kojih i danas ima po Skadarskom Jezeru, sa ovim laama
najvie su vozili trgovaku robu po pristani ma niz Skad. Jezero, takoer su prevozili za trgovinu ito i drugu robu iz Skadra za Crnu Goru. Ovakvih laa bilo je na Luku
Krnjiku 15-20. Stoke su drali pomalo samo onoliko koliko im je moglo poslui za
familije. Planina za stoku bila im je Vrbovac17. Vrbovac je sa onu stranu Skadar. Jezera
u blizini Humskoga blata18, ova je planina pripadala Turskoj granici, e su pograniari
bili Malisori, stoga su se nai stari ee krvili sa Malisorima. Ova je planina mogla
samo slui za Krnjiane, a za nikoga drugoga, ove su povlas ce Krnjiani dobili jo
u staro doba.
Zemljoradnjom su se takoe zanimali. U Krnjicama je krevito mjesto tako
je dolo vrlo malo, a i to to je u ranije doba nije ni raena, sva im je dola bila sa onu
stranu Skadar. Jezera, od Vrbovca pa niz obalu do Vranjine i abljaka, sva ova obala
bila je veinom svojina onih sela koja ive u krevima na jugozapadnoj strani Skadarskog Jezera. Zeani su u starije doba vrlo malo svog zemljita na obali Skadar. Jezera.
Najvie su ove obale19 su Krnjiani, ove su im bile zemlje za ito i livade za sijeno.
Zemlja i livade svuda ovom obalom bile su veoma plodne zato su i Krnjiani
bili boga sa itom i sijenom, danas na Luki Krnjikoj postoje guvna e se penica
vrla koja se u snopovima prevozila sa h zemalja.
No kako je u docnije vrijeme Skadar. Jezero raslo20, to su i ove zemlje postajale sve slabije, onamo e se u staro doba raala penica tamo je i lje i zimi pokriveno vodom, a na onim mjes ma e se ranije raao frume n i sijeno, tamo su jezerski
valovi iskopali zemlju tako da je sve to postalo neupotrebljivo. Ovo je mnogo tete
doprinijelo Krnjianima, a veliku korist Zeanima. Krnjiani su usled neplodnos prestali radi ovu zemlju te tako su slabi nadzor vodili nad tom svojom imovinom, neto
iz udaljenos , a neto iz nemarnos . Zeanima je to dobro dolo, oni su postepeno
poeli gaji vrbe na tom zemljitu i postepeno prisvaja ga. Cio ovaj rejon danas je u
ruke Zeana, mnogi nai domaini danas i ne znadu e se nalazi njihova imovina. U
docnije vrijeme Krnjiani su svoju zemljoradnju odpoeli upotrebljava pod abljak
u onim krevima u Knjike gore. U okolini abljaka kupuju zemlje i rade za ito, a u
onim krevima rade o lozi i ostalim vokama, a na izvjesnim mjes ma raa se i ito.
Brodarstvo je u potonje vrijeme izezlo, a ribolovstvo se poelo usavrava , mjesto
jedne mree docnije su familije ima 10-15 komada. Nainio se ribolov na Luki Krnji-

16
Vidi vie:Andrija Jovievi, Crnogorsko Primorje i Krajina, Beograd 1922. Jovievi Krnjice
svrstava u Krajinu i detaljno opisuje privredu ovoga kraja.
17
Podv.u originalu.
18
Podv.u originalu.
19
Dopisano iznad reda: imali
20
Vidi vie o tome: erbo Rastoder, ivotna pitanja Crne Gore 1918-1929, Bar 1995, 58-70.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

21

koj koja uzima prvo mjesto na Skadarskom jezeru. 21 Krnjiani su se u docnije vrijeme
oporavili i postali jedna izmeu najbog. op na u ovom kraju, tako daje i trgovina
prijela sva u njinim rukama, za itav ovaj kraj.
Napoli u julu 926. M. Vuerakovi
Kratki opis do nih sela Krnjicama i Krajine
Na sjevno zapadnoj strani od Krnjica nalazi se selo Lekii pie prezimenom
ovi prezivaju, i oni kao god i Krnjice pripali su Crnoj Gori 1862. g. Imali su dobrih ljudi
od kojih su bili najglavni:
1. Marko Raiev Leki bio je kodobaa za vrijeme Tursko, bio je veoma
pametan ovjek, a bio je i junak u Skadru je imao veliko poznanstvo i uivao je veliko
povjerenje kod Skad. pae. Docnije je Marko uivao dobar glas u Crnoj Gori i stao je
dobro kod Knjaza Nikole.
2. Milo Nikov Leki, bio je dobar ovjek i junak, odlikovao se najvie u
Hercegovini. Uvijek je bio potovan kao lini junak u docnije vrijeme bio je komandir
u ratu sa turskom 1912. g. i ratu sa Austrijom 1914. g. Bio je komandant sektora, t.j.
komandovao je sa nekolika bat22.
3. Vuko Filipov Leki, bio je dobar ovjek i junak, poginuo je mlad, ubio gaje
svoj roak na Radu zbog linih zaevica. Knjaz mu je bio dao in podkomandira.
Ova su dva, Milo i Vuko bilji ljudi docnije doba, nijesu bili savremenici onih
Krnjiana koje sam imenovao, njihov savremenik bio je samo Marko Raiev Leki, o
drugim uvenim Lekiima iz starijeg doba nijesam ujao. Lekii su u docnije doba uivali mnogo vei glas no u ranije doba, tome im je umnogome doprinijelo prijateljstvo
koje su dobili sa Plamencima.......
Osim gore reenih, Lekii su imali i jo dobrih ljudi i junaka, ove sam imenovao one najglavnije.
U neposrednoj blizini Lekia nalazi se malo seoce Debenovii, svi se prezivaju prezimenom Dabanovii, oni su uvijek imali dobrih junaka, uvijek su cijenjeni
kao junaci, oni su izostavani sa drugima. Najglavni od Dabanovia bio je pop Mitar
Dabanovi, po junatvu i ostvu raunao se meu prvim svojim savremenicima, bio
je komandir odma poslije 1862. g.
Na sjeverozapadnoj strani od Lekia, nalazi se selo koje se zove Gornje
Selo, ovo je selo bilo na samoj Granici Crnogorsko Turskoj do 1862. g., dijele se na
dva dijela Popovie i Ivovie.
Popovii su bili u ranije doba oglaeni sa ostvom i junatvom, imali su
uvijek uvenih ljudi i junaka, u najdocnije vrijeme prozvanli su se Orlandii, to im je
kako se pria starinski naziv. U potonjem vremenu nijesu toliko uveni. Oni su kao to
rekoh ranije od starine imali veoma dobrih ljudi, ali ja nijesam imao prilike o njima se
ispita , a u docnije vrijeme nije bilo toliko uvenih koje bih ove mogao imenova .
Ivovii su imali dobrih ljudi i junaka, ali su u starije vrijeme kako se pria
izostajali od Popovia, u docnije pak vrijeme Ivovii su uveni, oni su imali dobrih
ljudi i junaka od kojih je najglavni i najistaknu u mlae doba bio Pop Niko Ivovi,
bio je veoma omiljen ovjek, poginuo je kao mladi svjetenik u boju sa Turcima na
21
22

Dopisano iznad : Ove se lovi najbolja ukljeva, zato se i trgovci grabe koji e je kupi
Bat.aljona

22

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Vuedabie e se i oglasio za jun23. Oni su i od starine imali ljudi i junaka, ali to meni
nije poznato.
Sjeverno od Krnjica nalazi se malo seoce Vuedabii u podnoje pl. Golika.
Ovo malo planinsko selo uvijek je davalo uvenih junaka, kako u ranije tako i u mlae
doba, nijesu sa junatvom, sa razmjerno svojoj veliini, ustupali nijednom od sela i
bratstava koje u ja ove naves . Dijele se na omanja bratstva od kojih je najglavnije
bratstvo Nikovia.
Na jugoistonoj strani od Vuedabia nalazi se takoer malo seoce katoliko Mars jepovii. Ovo je i po ostvu i junatvu najneuvenije selo i bratstvo ovoga
kraja.
Na jugoistonoj strani od Krnjica nalazi se pravoslavno selo Draevica, ono
se dijeli na dva dijela Polovie i Pecie. Polovii su bili uveni od Pecia, oni ni jedni
ni drugi nijesu uveni po junatvu.
Mac ura Peci, bio je uven ovjek i junak, uvijek je radio za Crnu Goru
zato je i ubjen od strane estana Gornjih.
Na jugu Draevice24 , nalaze se katolika sela: Karanikii, Duraza i Dedii.
Sva tri ova sela uvena su po junatvu, uvijek su nivili uvenih junaka i ljudi tako da
nijesu ustupali sa junatvom nijednom od sela i bratstava u cijelom ovom kraju. u
Crnoj Gori najuveni su bili dva bratstva Marvuii i Maronovii. Na istoku ovih
sela k Skadarskoj Krajini nalaze se jo katolika sela: uravci, Pinii, Tejani i Livari. U
urovce nalazi se bratstvo Malevia koje je davalo uvijek uvenih ljudi i junaka. Ovo
je bratstvo bilo poznato u Crnoj Gori. Ostala tri sela nijesu po junatvu i ojstvu bila
uvena, izostavani su uvijek od pomenu h katolikih sela. U Livare nalazi se bratstvo
Junkovii koje je bilo po junatvu najuvenije, tu je uvijek bilo dobrih ljudi i junaka.
Sva ova pomenuta katolika sela, kao i Draevica i Vuedabii nosili su uvijek i danas nose zajedniki naziv estani, Crnoj su Gori pripali i oni 1862. g.
Od estana k Skadru, niz obalu Skadarskog Jezera do planinskog vijenca
Rumije, pa ak do Skadra sve ovo zove se Skadarska Krajina, u kojoj ive veinom
Muhamedanci poturenjaci u cijeloj Krajini nalazi se samo u blizini Skadra jedno katoliko selo iroke.
Muhamedanska sela poinjui od estana zovu se: Murii, Besi na samoj
obali Skadarskog Jezera, ova dva mala sela bila su uvena po junatvu od uvijek,
oven je bio i uveni junak Selman Muri, koji se borio vie puta sa Crnogorcima...............
Blace i Bobovita i ova dva sela ive na obali Skad. Jezera oba ova sela bila
su uvena po junatvu.
Kotanica, Dragovii i urilo, ova sela nalaze visoko od Skadarskog jezera
k planini. Dragovii su bili uveni uvijek po junatvu; Kotanice i urilo nijesu ni najmanje uveni po junatvu naroito urilo, ali ipak i u ovim selima bilo je junakih
bratstava. Bratstvo Odia u urilo bilo je uveno po junatvo.
urilo je bilo na Crnogorsko Turskoj Granici sve do Balkanskog rata 1912.
g. Ove godine naa se granica enula25 dalje k Skadru, i Crnoj Gori pripala su sela

23

Jun.aka
Dopisano iznad reda: u planini
25
enu -pomjeri ,enula, pomjerila se
24

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

23

Ostronos26, tari, Arbana27 i Ckla. Ova novodobivena sela su po svemu jednaka


ovim ostalim
ove u tako zvanoj Debeloj Krajini nalaze se ostatci srpskog manas ra.
turskim selima koja su ranije pripala Crnoj Gori, samo to su mlogo plodnija ravnija i boga ja, selo Ckla se odlikovalo uvijek sa junatvom, zato su uvijek bili
uveni kako u Skadarskoj Krajini tako i u cijelo Albaniji, u Ckla se nalaze ostatci starog
Srp. Manast.28
U ovom pravcu do rij. Bojane i Skadra, a na samoj obali Skadarskog Jezera
ivi jo dva sela, prvo je Zoganje, a drugo iroka. Zoganji su Muhamedanci a iroke
katolici, kako jedno tako i drugo selo po junatvu nijesu imali nikakva potovanja, u
opte nikada nijesu nita vrijedili, ove u ova dva sela ivjeli su najbolji i najvje ji
lovci i vozari na cijelom Skadar. Jezeru.
Oba ova sela poslije Balkanskog rata ostala su u Arbanskoj granici. Granica
je prola izmeu Zoganja i Ckla.
Ovo je kratak opis stanovnitva od Stare Crnogorsko Turske Granice t.j. Stubice, pa do najnovije granice Crnogor. Albanske i do Skadra, a koje se pros ri niz
Skadarsko jezero do planinskog Golika Rumije i irokog Visa. Ja sam kao mladi esto
puta obilazio ova mjesta i interesovao sam se o ovom stanovnitvu.
U Rimu avgusta 192229. g.
M. Vuerakovi

Marko Vuerakovi sa porodicom


26

Ostros.
Arbne.
28
Misli na manas r Preista Krajinska.
29
Vuerakovi je svoje pisanije slagao u odnosu na sadraj a ne na vrijeme pisanja.
27

24

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Pribiljeke iz nae familije

Od roditelja sam Nika i Stane; Niko je od Iva, Ivo ukov, uko Milov, Milo
Nikov, Niko urov, uro Vuin, Vua Rakov. Po ovom naa se familija danas preziva
prezimenom Vuerakovii t.j. po Vui Rakovu.
Naa familija ove u Donjim Krnjicama, na jednom breuljku udaljenom od
Skadarskog jezera za 10 minuta, naseljena je od davnina, jo kad je Skadarsko jezero
bilo polje, preko ovog polja tekla je samo rijeka Moraa, sve dok mi je kua zapaljena
posijedali smo do kuente (tapije) od zemalja i livade koje smo imali u ono vrijeme
izvie dananjih ostrova. Starevo i Moranika.30 Nai stari ove su ivjeli u ono
vrijeme kad su po ostrovima Skadar. jezera i Krajini graeni manas ri i crkve, ostatci
crkava i manas ra i danas se nalaze u ostrovima: Starevu, Beki, Moraniku i Topovani, a u krajini na Ckla i ..........
U blizini ostrova Beke u kom se nalaze dvije crke, od kojih je jednu gradila
carica Jelena a pomeu Muria i Besa nalazi se tako zvano mjesto papratna31 ove su
ostatci starih graevina govori se daje ove bila prestolnica Kralja ..............................
...32 Izmeu ovih graevina i ostrova Beke tekla je rijeka Moraa na kojoj je postajao
veliki most koji je sluio za saobraaj pomeu crkava i stanovnika ovih graevina u
Papra za koje sam rekao da je tu bila prestolnica .........33
Prema dokumen ma, koje smo imali i prema predanjima sigurno je tano
da su nai stari u tom vremenu ivjeli u dananjim Krnjicama.
Osim nae familije ove su u staro doba ivjeli takozvani Porubi, koji su
docnije odatle naseljeni u Dai na samoj obali Bojane. Govori se da smo mi i Porube
od jednog. U sredini naeg sela nalazi se mjesto koje se zove Porube, a oni u Daiu i
danas dre svoje staro ime Porube, samo to su prijeli u katoliku vjeru.
Nae bratstvo Vuerakovii nimalo se ne mnoe, Porube u Daiu jako su se
namnoili.
Moja majka Stana je Kadi34 iz Bjelopavlia, Kua Kadia bila je uvena u
Crnoj Gori, nabrajala se u prve Crnogorske familije, u Bjelopavliima nijedna familija
nije bila ravna Kadiima, premda je u to vrijeme u Bjelopavliima bilo silnih i uvenih
kua.
Kadii su bili uveni i po junatvu i gospostvu, zato su odive Kadia udavate
po najoglaenim Crnog. familijama, otuda su sestre Todora Kadia bile udate u familijama: Mar novia u Bajice, Vuko a na evo, Kusovcima u Ljubo nj, Vojvodiima
u Bjelopavlie it. d.
Otac moje majke Todor Kadi35, izvrio je ubistvo nad Knjazom Crne Gore
Danilom I. Petroviem.
30

Dopisano iznad: ba na onim mjes ma e je danas Skad. jezero najdublje.


Podv. U originalu.
32
Neitko.
33
Neitko.
34
Dopisano iznad : er Todora Kadia
35
Todor Kadi (oko 1830-1860) - crnogorski emigrant, atentator na knjaza Danila. Roen je
u selu Boan, u Bjelopavliima. U vrijeme pobune u Bjelopavliima (1854) pro v knjaza Danila, pristupio je pobunjenicima. Kada je pobuna uguena, prebjegao je, zajedno sa ostalim pobunjenicima, na
osmansku teritoriju. U zemlju se vra o nakon knjaeve amnes je za uesnike u zavjeri, marta 1855. godine. Meu m, i nakon povratka u zemlju iskazivao je pro vljenje knjaevoj vlas , na to ga je iskljuivo
pods cao pop Punia Pavievi, njegov zet, i jedan od voa zavjere u Bjelopavliima, koji nije prihva o
knjaevu amnes ju, ve je ostao u emigraciji. Po nagovoru popa Punie Pavievia, Todor Kadi e fe31

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

25

Todor je ivio za due vremena u izgnanstvo sa svojim zetom Puniom


Bajovijem..........36
Uzrok njinog izgnanstva bio je, to su ovi, oba bili od strane knjaza Danila,
osumnjieni da pripadaju par ji orija Petrovia kandidata za prijesto Crne Gore.
Za vrijeme Todorova izgnanstva, Knjaz Danilo je dao uda sestru Todorovu Danicu
, a enu Punie Bajova ..............37 u Bajice za Kiunom38 Mar noviem. Todor Kadi
smatrajui da mu je Knjaz Danilo uvrijedio ast, oduzimajui njegovu sestru iza iva
mua, a dajui je drugome ubio je Knjaza Danila u Kotoru, a Miana Stefanova Mar novia, brata Kiuna Stevan Mar novi u Carigradu. Mian Stevanov Mar novi bio
je Crnog. Konsul u Carigradu.
Poslije ovih ubistava kua Kadia je izerana iz Crne Gore, odrasli su povjeani a ene i mlade proerani su preko granice u Tursku, moja majka Stana tada je
imala 6. god. odnivila se u Skadru u kui svoga strica Zaka. Od Todora je osim Stane
ostalo bilo i jedno muko dijete, koje je umrlo u putovanju za Skadar i sahranjeno na
Vraku.
Ovome sluaju sa kuom Kadia, kako mije lino priao stric moje majke
Zako, uzrok su Bokovii koji su sa mrnjom gledali na prvijenstvo i napredovanje
kue Kadia, s toga je, Mato Raov prvak Bokovia tajno optuio Todora i zeta mu
Puniu, da ovi ele da orije Petrovi bude Knjaz Crne Gore, otuda je ovo sve i poteko. Bokovii su zaista uspjeli, jer su docnije postali silni u Bjelopavlie, to nijesu
mogli toliko da nije kua Kadia unitena.
U 1872. god. vjenali su se nai roditelji u Krnjice, nas je u roditelja bilo
e ri brata i dvije sestre:
1. Labud roen
20 februara 39 1874. god.
2. Marko
1. marta po st. 1878.
3. Velika roena
1882.
4. Milica

1885.
5. Blao roen
1889.
6. Petar
1896.
Nai roditelji u poetku ivjeli su dosta siromano. Poslije smr moga eda
Iva, koji je poginuo 1862. moj otac otac imao je 12 god. a njegov brat Krsto imao je
bruara 1857. godine ubi serdara Sava urakovia, zbog ega je morao da napus Crnu Goru i pridrui
se svom zetu. Ovo ubistvo Kadi nije priznao, ve je tvrdio da je emigrirao iz Crne Gore zbog toga to je
od njega u Senatu zah jevano da navede imena pedeset zavjerenika u Bjelopavliima, kako bi na osnovu njegove izjave, te ljude osudili na smrt. Od Kadia je zah jevano i da ubije svog zeta Puniu Pavievia. Navodno, da bi izbjegao da izvri ovo djelo, Kadi je odluio da pobjegne iz Crne Gore. Najprije se
sklonio na teritoriju Osmanskog carstva, gdje se ve nalazio pop Pavievi, a za m su preli u Austriju.
Od 1857. do 1859. njih dvojica su ivjeli u Kotoru i Zadru. Da bi ih moralno ponizio, knjaz Danilo 1859.
godine nareuje da se Todorova sestra, a ena Pavievieva, nasilno uda za jednog Mar novia, zbog
ega je Todor Kadi ubio u Carigradu Mar novievog brata. Nakon toga, doao na teritoriju Austrije, u
Kotor, s namjerom da ubije i knjaza Danila, koji je u Boki bio na odmoru. Na kotorskoj rivi Kadi je 31.
07./12. 08. 1860. godine ispalio smrtonosni hitac u knjaza Danila, koji je sjutradan preminuo. Zbog ovog
ubistva sud u Kotoru osudio je Todora Kadia na smrt vjeanjem. Smrtna kazna je izvrena 13. oktobra
1860. godine. Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore, Podgorica 2006, knj. IV, 743.
36
Neitko.
37
Ibid.
38
Dopisano iznad: Stevanovijem
39
Dopisano iznad: po st.kalendaru

26

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

8. god. nejaki za rad naroito za brodarstvo t.j. vonju laa, jer su se u to vrijeme
Krnjiani sa m najvie zanimali, a poslije smr njinog oca javili su se i dunici koje
dugove su morali isplaiva .
Nai su roditelji najprije ivjeli u naoj staroj kui, a docnije poto se Niko
podijelio od svog brata Krsta, sali su na samoj obali Skadar. Jezera, na tako zvani Velji
Brod i tu su sagradili kuu. Krsto je ostao u naoj staroj kui u kojoj i danas ivi njegov
sin, a moj bratued Milo.
Usled slabog materijalnog stanja na otac je podue vremena iviou Inostranstvu radi zarade, zaraivao je prilino i ubrzo popravio svoje materijalno stanje.
U ovoj kuici polai (polaa ili pozemljua u nas zove kua na jednom boju ograena
bez klaka i bez drvenog patosa) koju su nai roditejli sagradili na obali Skad. jezera,
ja sam se sa braom i sestrama podnivio. kolovali smo se samo u Osnovnoj koli u
Donje Krnjice.
Materijalno stanje nae familije u brzo se popravilo, naroito poto smo mi
malo odrasli, moj stari brat Labud bio je veoma marljiv, a i svi mi privreivali smo,
jer u ovom vremenu najvie smo se zanimali sa ribolovom, koji zah jeva zadrugu
familije, u naoj familiji bijae 8 lanova i svi smo mogli radi na mreama potrebnim
za ribolov, te tako ubrzo smo postali dobrostojni. Mjesto one stare polae koju su
nai roditelji bili ranije sagradi podigli smo dvokatnu kuu i uredili je tako, da ona bijae izmeu najljepih kua toga vremena. Sagradili smo drugu kuu na samoj obali
Skadar. Jezera koja nam sluae za ribolov i smjetaj ita, kojeg prenosismo sa naih
zemalja ispod abljaka, pribavili bijasmo dobru imovinu i tada se nabrajasmo izmeu
najdobrostojnih familija u ovom kraju. Nai roditelji bijahu zadovoljni, poinuli iuza
onih ranih tekoa koje su snosili.
1897. g. Umrla nam je Milica, koja nas je jako oalos la, Milica je bila nae
najmirnije dijete, marljiva i bistra, zato je naa familija za njom jo vie bila oaloena.
1900. g. Primjen sam za pitomca Ar ljerijske kole i iste godine poao na
obuavanje. U ovo doba pitomce oficirskih kola, kako u Pjeadiji tako i u Ar ljeriji,
birae naroita komisija odreena od Ministar. Vojnog i Kralja Gospodara. Komisija
obilazae svu Crnu Goru i birae mladie od uglednih Crnogorskih familija. Crnogorci
se u ovo doba mlogo o mahu o glavarstvu, naroito pri izborima pitomaca za oficir.
kolu, usled toga po cijeloj Crnoj Gori bijahu davije izmeu brastava i plemena, pred
komisijom i lino pred Gospodarom Bratstvo pa i itavo pleme iz koga bijae izabrat
pitomac za oficirsku kolu smatrae to za veliku ast, izabra mladi i njegova familija
plivahu sa m u rados i smatrahu se sretnim.
Ja i moja familija sa ovim bili smo veoma zadovoljni, najprije smo se pokuili u Spuu radi obuavanja, a docnije na Ce nje, nas bijae iz sve Crne Gore e rideset mladia.
1904. g. Ja i moji drugovi proizvedeni smo za podoficire, podoficirsku kolu
svrili smo na Ce nje, bio sam za vrijeme kolovanja veoma trudoljubiv, a odlina
vladanja, podoficirsku kolu svrio sam sa odlikom, po poloenom ispitu bio sam prvi
po rangu meu mojim drugovima. Sa podoficirskim inom bio sam veoma zadovoljan, takoer i moja familija bijae zadovoljna, a i itavo pleme uivae u tome to
sam uspio bi prvi po rangu meu svojim drugovima. Podoficirski in bijae u ovo
doba toliko potovan od naroda, da se danas u vremenu kad ovo biljeim ne moe
i ne umije dokaza , jer se i sam danas udim onakim obiajima i prilikama u Crnoj
Gori, strancima pria o ovom bilo bi im isto najinteresatnije.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

27

1906. g. Oenio se na najstari brat Labud sa erom Mia Jokova Klisia iz


Limjana (Crmnica).
1907. g. Proizveden sam u inu podporuika, kako podoficirsku tako i oficirsku kolu svrio sam sa odlikom, kao oficir bio sam trei po rangu meu svojim drugovima, oficirski in u ovo doba bijae neto silno u narodu zato i ja plivah u rados ,
mlad oficir, a kod kue dobro stojan nita mi u ovo doba nemankavae.
1910. g. Umrli su nam oba roditelja Niko i Stana i to u razmaku od 10. dana.
O Nikovim roditeljima i stricu
Ivo ukov otac Nikov bio je jedan izmeu najboljih Krnjiana toga vremena, bio je uven junak opisivali su ga ovako: ovjek malog rasta, crnomanjast, neopisano hitar na nogama, veoma srdit (ljut), govorio je veoma malo, u drutvu je bio
dobar svak ga je ljubio i potovao, nikada nikoga nije napadao ni vrijeao, a ako je on
od koga napadnut to se strano lju o, da ga nitko nije mogao umiri , za jednu vrlo
malu uvredicu davao je megdan. Svak ga je poznavao kao junaka i neopisano srdita
ovjeka, zato se i osvak od njega uvao. Imao je veliko potovanje i poznanstvo. Kao
junak oglaen je u etnikom ratovanju po Skadarskom jezeru i krajini, njegova je
smrt bila ovako:
Kad su ono Jovovii 1862. g. doveli Turke u Krnjice to su se Turci nou iskrcali na Luku Krnjiku i najprije zauzeli kue Markovia i Vuko a u Donje Krnjice, a
potom su jedan dio vojske poslali u Gornje Krnjice e su nou opsadirali Kolu Kapetana, a jedno manje odjelenje poslato je na kue Vuerakovia, Ivo ukov sa jednim
malim brojem ljudi doekali su ovo odjeljenje i pobili se sa njima, ovo se odjeljenje
slomilo i dalo u bjegstvo od kua Vuerakovia putem k Skadarskom jezeru, Ivo je
poao u gonjenju za njima i na tako zvano mjesto Poivalo vie same nae Crkve
s gao je jednog od turaka, no kako su obojici bile prazne puke, to su se pohvatali
sa rukama. Ivo ga obali poda se, a ovaj turin pozva jednog svog druga u pomo koji
je bio u blizinu, ali mu onaj nije mogao doi u pomo jer i njega je gonio drug Ivov
Pero ukov, bjeei rekao mu je samo arnaucki Kuje ke fikun tet ke ; to e srpski
rei e je noi osta pust. Na to ovaj izvadi noi i vie sebe probode Iva, Ivo
njega po tom posijee te oba ostanu na mjesto mrtva. Onog drugog turina kojeg je
gonio Pero ukov, s gao ga je na tako zvano mjesto Mea od Ubla i ubili su jedan
drugog. Ivo i Pero sahranjeni su u jednom grobu za Crkvom, pred Crkvom u grobovlju
nijesu ih mogli sahrani jer Turci iz kua Vuko a koji su bili ve u opsadu neprestano
pucali su.
Kao to sam ranije rekao Turci su ovom prilikom u Krnjice podpuno propali,
ali je i naih poginulo, jer ta turska vojska bila je sastavljena veinom od Malisora i
Skadrana, a to su uveni junaci. Skadrani varoani, kako su mi priali nijesu mogli nikuda da bjee, po onim krima za to su ekali na sebe sa pukom u ruci i zamjenjivali
se t.j. zamijeni se znai ubi jednog za osvetu samog sebe. Malo je, kau Skadrana
poginulo, a koji se nije zamijenio.
Ivo je imao jo jednog brata Mila, od Mila je ostala samo jedna er koja je
udata u Ceklin za Ilijom Staniinijem Jovieviem.
Milo je bio dobar ovjek zgodan, imao je veliko poznanstvo i prijateljstvo u
Skadru i Albanije, ali je po junatvu bio izostao od svog brata Iva.

28

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Milo je poginuo pod Volosmun tako zvano mjesto izmeu Luke Krnjike
i estanskog pristana, izdao ga je Mato Milov Markovi, krvnicima koji su traili da
uzmu krv od naih.
Ivo je bio oenjen iz Gornjih Krnjica, sa Gordanom erom Tua Nikoljina,
od njih su ostali: Niko, Krsto i Maka.
Maka je udata u Markovie, od nje je ostala Jokica koja je udata za Joka A.
Nikoviem u Vuedabie, od koje su danas tri sina Mao, Mio i Krsto. Od Krsta t.j.
moga strica, ostalo je dvoje: Milo i Mara.
O svojim roditeljima Niku i Stani
Niko je roen u Krnjice 1850. god. poslije smr voga oca bilo muje 12. god.
nemajui ko da radi i vodi familijarne raune odma su osiromaili, a nijesu ni ranije
bili veoma dobro stojni, ovom naglom siromatvu mnogo je doprinijelo, to su se poslije smr Ivove javili dunici koje je Niko morao isplaiva , takvih je dugova najvie
bilo u Skadru.
U svojim mladim godinama Niko je mnogo pa o, ali je bio dobar radia te
se i brzo otpoeo oporavlja i izlazi iz one velike krize siromatva.
1872. g. Oenio se sa Stanom Kadi, ivio je u zajednici sa svojim bratom
Krstom, zanimali su se ribolovom i brodarstvom, zemljoradnjom malo jer su zemlje
imali veoma malo. Dabi to prije popravio svoje materijalno stanje on je esto imao
u inostranstvo na zaradu, zaraivajui novac na strani odpoeo je pribavlja i uveliava svoje imanje. Najprije je ivio u Vuerakovie u kui koju je naslijedio od svoga
oca, docnije poto se podijelio od svoga brata Krsta, preselio se na Obalu Skadarskog
Jezera na Velji-brod, to je tako zvano mjesto na Luku Krnjiku i tu su sagradili kuu.
Ovo je prva familija koja je ove naseljena, a docnije odpoeli su se naseljava i dr.
familije. Mjesto je ove dosta bolestno, ali je ivje mnogo podesnije i lake. U ovoj
kui koju su ove sagradili nai roditelji mi smo se odnivili i odpoeli sa radom pomaga svoje roditelje i u brzo postali smo dobrostojni.
Niko je bio srednjeg rasta boje crnomanjaste, dobar radia i poten ovjek,
u drutvu je bio dobar svak gaje ljubio i elio sa njim drutvo, bio je veoma hitar i
valjan, po junatvu se raunao izmeu najboljih meu drugovima, odlikovao se pri
osve nekih poginulih Krnjiana pod Malisijom u Humsko-blato i u boju u Krajini
odlikovan je bio sa Hrabrom Medaljom40. e se god javila potreba jednog manjeg
broja valjanih ljudi uvijek je tu zauzimao mjesto u prve. Poloaj siromatva u kom se
nalazio, nije su mu dozvoljavali iri se u velikom poznanstvu, a takoer i vrijeme u
kom je on ivio nije liilo onome vremenu njegova oca. Veinu svoga vijeka proveo
je u Inostranstvu.
1910. god. Umaro41 je, ba u ono doba kad naa familija i materijalno i
moralno stojae najbolje. Umaro je podpuno zadovoljan od svoje familije, svojoj je
familije ostavio sjajne i asne uspomene.
Stana je kao to sam ranije opisao er Todora Kadia42 iz Bjelopavlia, odnivila se u kui svoga strica Zaka, koji se poslije progonstva Kue Kadia naselio u
Skadru. Stana je bila veoma zgodna ena, raunala se izmeu najzgodnih ena u CrnojGori toga vremena. Kako se odlikovala po zgodnoi tako se odlikovala i po ostalim
40

Medaljom za hrabrost.
Lokalizam umro.
42
Vidi o Todoru Kadiu fusnotu br. 35.
41

29

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

vrlinama koje krase jednu ensku, bila je neopisano radna i pametna, uivala je veliki
glas i potovanje kako kod enskog tako i kod mukog pola.
Brzom napredovanju naeg materijalnog stanja, poznanstva i u opte razvitka nae familije Stana je uvelikome uzrok.
1910. g. Umrla je, poslije sebe ostavila je najsjajnije uspomene, koje jedna
enska moe ostavi .
Aprila 1923. g.
Carigrad43

M. Vuerakovi
Nastavak iz fam. ivota

1910. god. Proizveden sam u inu poruika44, i ovo unapreenje bijae mi


veoma milo, ali je razlika bila od onog kad sam proizveden za podoficiri, ili podporuika, razumije se ja sam postavao sve zreli, a i vrijeme bijae se poelo po malo
mijenja .
1911. god. Sagradili smo jo jednu kuu kod one koju smo imali, Kue smo
uredili tako da u okolini nebijae ljepih, za e ri brata bijae udeena, da svaki pojedini ima dovoljno lijepe kue. Meu sobom se slagasmo odlino, tako da naa familija sluae kao primjer cijeloj okolini.
1910, 11 i 12. god. Naa familija stojae moralno i materijalno najbolje,
u svakom pravcu napredovasmo, kako sa trgovinom, kuju drasmo na Vir-pazaru i
u Krnjice, tako i sa povjerenjem i potovanjem familijarnim i trgovakim, u opte
uivasmo dobar glas.
3. sept. po st. 1912. g. Oenio sam se, sa Jelenom erom ura J. Lukia iz
Gornjih Krnjica. uro je45 (a) sin Joka M. Lukia bat. barjaktara, jednog izmeu najboljih ljudi i junaka ovoga kraja, a takoer jedna izmeu najboga h familija ovoga
kraja. uro je takoer bio dobar ovjek i on kao i njegov otac zauzimao je prvo mjesto meu svojim drugovima, od oca je naslijedio batalijonsko barjaktarstvo. Familija
Lukia je izmeu najboljih i najuvenih familija u ovom kraju, ona je uvijek davala
dobrih ljudi izmeu kojih je i najuveni Kapetan Kola Petrov Luki o kom sam ranije
govorio.
Jelenina majka Milica je er popa Jovana Perazia, a unuka vojvode Petra
Vujovia sa Ljubo nja, uvenog Crnogor. junaka.
U Balkanskom ratu.
26. sept. po st. 1912. g. Crna Gora objavila je rat Turskoj, Crnogorska vojska
u ovom ratu bijae organizovana po starom plemenskom nainu, stojee vojske nije
bilo. Ja kao art. oficir pripadao sam brdskoj bateriji, koja nosae naziv Crmniko primorska brdska baterija, is naziv nosae i brigada, kojoj baterija pripadae.
Komandant brigade nae bijae kom. Milo Leki, a kom. bater. kap. Risto
Brankovi.
43

Po datumima potpisanim ispod teksta vidljivo je da je Vuerakovi nosio sa sobom ispise


i potpisivao mjesta u kojima je boravio tokom emigracije.
44
Podv.u originalu.
45
Dopisano iznad : potomak uvenog Kole Kap

30

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Naa je brigada pripala odma po objavi rata Primorskom odredu, koji


imae pravac nastupanja k Tarabou, zauzimae prostor od Skadar. Jezera do bojane. Odred pri nastupanju k Tarabou bijae podijeljen na kolone, zato se i javila
potreba da se i naa bater. od 4. topa podijeli u dva dijela, te tako sam ja46, pripao
koloni koja je imala pravac nastupanja planinskim vijencem od Rumije k irokomvisu, Kom. ove kolone bijae Kom. Milo Leki.
Kap. Risto Brankovi sa onom drugompolovicom bater. pripao je koloni
koja nastupae niz Skadar. Jezero k Zoganjima, kom. ove kolone bijae Niko Kusovac.
Tako naa baterija koja nosae naziv Crmniko Primorska podijelila se u dva samostalna dijela. Obije ove pomenute kolone nastupale su usporedno k irokom-visu,
prijeli smo Krajinu bez velikog otpora, vrlo mali broj Turske vojske, koji bijae na granici nemogavi se oduprije povlaio se k Tarabou samo sa prepucavanjem. Krajina
takoer nije se mnogo odupirala zato su i ove kolone brzo s gle i zauzele poloaje
od Skad. Jezera izmeu Ckla i Zoganja i tog Vait tako zvani vis prema ir-Visu. Ove
poloaje zauzeli smo 10. okt. poslije podne, bez ikakvog otpora.
Desno krilo Primorskog odreda, koje je operisalo pravcem od Kamenikog
Mosta preko Anaana za Muriane i Bojanu, kretalo se mnogo sporije od lijevog krila,
zato to je desno krilo odreda imalo sa sobom svu teku ar ljeriju odreenu za bombardovanje Taraboa. Usljed toga zadocnjenja desnog krila Primorskog odreda, ili
pravilnije rei preuhitrenog kretanja lijevog krila nale su se47 na poloajima veoma
istaknu m i neosiguranim ni sa desne ni sa lijeve strane, jer vojska na desnom krilu
bijae mnogo nazad izostala, a lijevo krilo od Turskih Monitora na Skadarskom jezeru
nebijae osigurano jer poljski topovi odreeni za odbranu od Monitora ne bijahu jo
s gli.
11. okt. iz jutra, kao god ni 10. uveer neprijatelj se nie nije mogao primije , nije ga u opte ni bilo prema nama izvan Taraboa, oko 11. sa prije podna
primije lo se jedno neprijateljsko odjeljenje da nastupa k naim poloajima visovima od irokog-Visa. Ja sam se sa topovima nalazio na samoj predstrai na jednoj
Krevitoj kosi od tog-Vait. Neprijatelj je u poetku nastupao sa jednim omanjim
odjeljenjem otpoinjui borbu. Nae su prestrae bile veoma nejake zato je i neprijatelj priao u neposrednoj blizini naih poloaja. Uzrok to su nae prestrae bile
nejake je taj, to 10. uvee kao i 11. u jutro nije se neprijatelj primjeava, ni se
predviala opasnost, stoga su rezerve i u opte glavnina vojske udaljeni bili i rasu
po selima radi ishrane jer trebovanje redovno ne bijae jo s glo.
Kako je neprijatelj napao iznenada to je i uspio prii u neposrednoj blizini
mojih topova i predstrae, ovakav napad iznenadio je i nau pozadinu, koja je odma,
ali bez ikakva reda prilazila nam u pomo, zemljite kuda je naa vojska morala nastupa bilo je potpuno golo bez ikakva zaklona, a izloeno neprijateljskoj vatri sa tri
strane, osprijed sa irokog-Visa i Taraboa, sa desne strane iz Muriana i oblika, a
najposlije neprijateljska vatra bijae sa Skadar. Jezera iz Monitora poljskim brzometnim topovima.
Monitori kad su uvieli da naa vojska ne raspolae sa art. poljskom, nego
u opte samo sa dva brdska veoma slaba topa, a koji bijahu smjeteni na samoj obali
Skadar. Jezera izmeu Zoganja i Ckla kojima komandovae kap. Risto Brankovi, a ova
dva topa sa kojima sam ja
46
47

Dopisano iznad: sa pola bat. od 2 topa


Dopisano iznad: ove dvije nae kolone

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

Kralj Nikola I Petrovi Njego

31

32

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

komandovao bila su smjetena na visu, ali nijesu mogli djeistvova na Skadar. Jezeru usled velikog ostojanja, zato su i Monitori prili blie i sa jako uspjenom
vatrom tukli nau pozadinu.
I pored ovakve neprijatelj. vatre naa je vojska s gla brzo u pomo nama
koji bijasmo ve u opasnos , naroi ja sa topovima jer neprijatelj bijae priao na
150 koraka blizu topova.
Ja sam sa mojim topovima vodio uspjenu borbu tukui pjeadiju koja nastupae u naem pravcu, ali u 4. sata poslije podne moji su topovi bili uniteni, uni la ih je neprijat. art. koja nas je tukla sa tri strane: opsprijed sa Taraboa, sa desne
strane iz Oblika i sa lijeve iz Monitora sa Skadar. jezera, neprijatelj na sve tri strane
raspolagae sa polj. brz. topovima, doim moji topovi biil su veoma slabog i starog
kalibra, brdski ital. topovi od mesinga sa drvenim lafe ma.
11. okt. u 4 sata poslije podne ranjen sam sa dva kuruma puana u
desnoj ruci i ramenu.
U ovom boju bilo je mnogo mrtvih i ranjenih sa nae strane, a i neprijatelj
je ostavio mnogo mrtvih. Neprijatelj je napus o poloaje i povukao se u tvravi Taraboa.
Ova je borba bila za ove dvije nae kolone veoma katastrofalna palo je mrtvih i ranjenih oko i unitena 4. topa t.j. 2. sa kojima sam ja komandovao i ona dva sa
kojima je kom. R. Brankovi.
Za ovu borbu pozva su na ogovornost oba naa komandanta Leki i Kusovac, okrivljeni su, jer su preko nareenja istakli svoje trupe naprijed, a bez veze sa
desnim krilom.
12. oktombra s gao sam u bolnici na Ce nje, ja sam bio prvi ranjenik koji je
s gao u bolnici Ce nj. rane mi nijesu bile opasne, zato u boljnici nijesam mnogo trajao i prije no su mi rane zarasle vra o sam se u vojsci i javio kom. art. primor. odreda.
Baterija kojoj sam ranije pripadao bila je kao to sam ranije rekao unitena,
topove nijesam alio jer zaista nijesu nita vrijedili, zadovoljan sam bio kad sam se od
njih kurtalisao, alio sam samo vojnike ove baterije, koji su se morali razii po drugim
baterijama, a bili su veoma dobri.
Odma po povratku iz bolnice stavljena su mi pod komandu 2. polj. brz.
topa, ovo su bili najbolji topovi u brd. i polj. art. koje mi imasmo u ovom ratu, zato
sam sa njima bio potpuno zadovoljan. Crnogorska vojska u ovom ratu bijae strano
stojala u slavi, kako oficiri i vojnici pojedinano, tako i jedenice o mahu se o junatvu, zato svak teae da se vie istakne i bolji u ratu pokae, to bijae i kod mene, zato
sam sa ovim topovima bio zadovoljan, jer u ar ljeriji pored ostalih vojnikih vrlina
odlikuje se onaj koji raspolae sa boljim orujem.
Sa novodobivenim topovima zauzeo sam poloaj na jednom brdacu u
Obliku, u podnoju Taraboa. Za zadatak sam imao tui neprijateljsku art. na Malom
Tarabou. Poloaj sam morao zauze nou i iste se noi utvrdi , ali u svitanju neprijatelj je primije o nau bateriju i obasuo nas je eztokom vatrom prije no sam ja bio
gotov otpoe palbu. Od prvih neprijat. metaka imao sam gubitaka, to je veoma
slabo u calo na ostale vojnike bijae meu njima zavladao strah.
Morao sam otvori palbu po neprijat. bater. na M. Tarabou, koje nas brzom palbom obasipahu, tako da moji vojnici od neprijat. rapnelskih kuglica ne mogahu prii k topu. Moje osmatrako mjesto bijae na lijevoj strani bater. udaljeno za
15. koraka. Komandovao sam i dao bateriji potrebnu komandu za otvaranje palbe,
a potom komandu prvom topu da opet prvi metak, dobivam odgovor od topovoe,

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

33

nije gotov, ponovio sam komandu rugom topu, dobio sam is odgovor, nije gotov.
Ponovio sam komandu nianite, dobio sam odgovor: nemoemo od neprijatelj.
rap. kuglica.
Za mene kao komandanta baterije, ovaj je momenat bio straan, smatrao
sam ovo kao podpuni poraz moje bater. i gubitak as , zato sam napus o osmatrako mjesto i poao na topove kod vojnika, nanianio sam prvi top i opalio prvi metak,
potom i drugi top, vojnici su se ovim mojim inom okuraili i odpoeli niani , paljba je odma udeena po neprijat. ar lj. naom vatrom prinudili smo neprijatelja da
orijedi paljbu pro v nas. Vra o sam se u osmatrakom mjestu odakle se bolje mogu
osmatra nai metci, ali osmatrakog mjesta ne bijae, ono bijae potpuno uniteno
sa rednom neprijat. melinitnom granatom, vra o sam se na topove i kaem vojnicima ta je bilo sa osmatrakom mjestom: Kad sam sa osmatrakog mjesta poao na
topove, da im sa primjerom dokaem, da bez obzira na smrt treba niani i junaki
se dra , iao sam po mom ubjeenju i ubjeenju vojnika na oiglednu smrt, doim
nije tako bilo, ja sam se sa ovim inom spasao smr , jer da sam ostao i dalje u osmatrako mjesto poginuo bih ja a naa baterija bi bila unitena, a bez da ijednog metka
u svojoj odbrani opali. Ovaj je primjer dao veliku kura mojim vojnicima, ne samo za
ovaj boj nego i za u budue.
Naa baterija na ovom poloaju bila je tuena ne samo osprijed sa M48.
Taraboa, no i s boka sa Brdice, ali nae hrabro dranje i uspjena palba donijela je
ast naoj bateriji, kako kod Kom. odreda, tako i kod nae pjeadije koja sa interesovanjem i zadovoljstvom cijelog dana praae razvoj ove art. borbe, jer na svim pol.
ovog dana bijae ina bez ikakve borbe.
Ovaj moj uspjeh ove, kao i onaj ranije u boju na teg-Vait, doprinijeli su
mi veliku ast kako kod svih oficira ovoga odreda tako i kod vojnika, zato sam u budue sa mojom bat. morao ii, na onim najteim poloajima i sta pro v one neprijat.
art. koja je uznemirivala nau pjeadiju.
U ovom boju imao sam gubitaka u osoblju i materijalu 1. vojnik je poginuo
4. ranjena, a sve nianske sprave bile su unitene od neprijateljskih kuglica. Ove
sam prvi put vidio da vojnik pobjee sa topa49. Na ovom poloaju zadrao sam se
samo jedan dan, dobio sam nareenje da sa bater. zauzmem poloaj u Donjem Obliku u blizini Bojane, sa zadatkom pro v neprijat. art. na Bradici50, koja sa bonom vatrom tuae nae poloaje i uznemiravae nau pjeadiju tako da ova nie nemogae
nai sklonita.
Mojim dolaskom na ovom poloaju kojeg sam bio zauzeo u D. Obliku, na
jednom brijegu vie Malo Begove kue, omoguio sam naoj pjeadiji kretanje jer
sam sa uspjehom tukao neprijat. ar lj. na Brdici. Na ovom poloaju bio sam tuen
unakrsnom neprijateljskom vatrom, t.j. sa Malog Taraboa i Brdice, sa M. Taraboa
nije mi bilo jer sam sa te strane bio sakriven, da me nikada nijesu mogli pronai.
Poetkom novembra mj. jedna kolona naega odreda prijela je Bojanu i
kretala se pravcem za San-ov. di Medovo i Lje, ova kolona zauzela je Medovo i Lje
i sastala se sa Srbijanskom vojskom u Ljeu, sa ovim je prekidena veza Skadarskog
Garnizona sa Morem i Draom i poslije toga odpoela je opsada Skadra. Ova kolona
marirajui preko Barbalue, usljed naraslih voda i velikih baru na bila je napad48

M(ali)
Dopisano iznad: a drugog da ne smije prii k topu da niani
50
Brdica, uzvienje iznad Skadra.
49

34

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

nuta od neprijatelja i prilino potuena u Barbalui sa ovom kolonom komandovae


Brigadijer Ivo urovi51 koji je docnije smijenjen.
Po zauzeu Ljea i Medova odpoela je opsada Skadra, organizacija opsade
Skadra bila je potpuno dovrena do 30. novembra, miljae se tada preduze napad
na svim poloajima oko Skadra, ali ba u tom vremenu Balkanske Drave zakljuuju
sa Turskom jedno mj. primirje. Ovo primirje zakljueno je na predlog Konferencije
koja je od strane zaraenih drava bila sazvata u London da pregovaraju o Miru.
Svretkom novembra 1912. g. zakljueno je sa Turskom jednomjeseno primirje.
Za cijelo ovo vrijeme do primirja nije bilo oko Taraboa jakih borba najglavnija je bila ona na teg-Vait 11. oktombra52 bilo je samo art. borba. Naa je pjeadija
bez velikog otpora bila zauzela: Zoganje, ir-Vis i Oblik do Bojane i sa m je neprijatelj
pri jeen u tvravama Taraboa.
Ar ljerijska borba bijae svakodnevno, neprijatelj. art. sa Taraboa53 neperstano tuae nae prednje poloaje, i nae baterije koje bijahu smjetene: u Donjem
i Gornjem Obliku i Murianima.
Naa teka art. bila je smjetena na Murianskoj Glavici i odpoela bijae
bombardovanje Taraboa. Neprijatelj raspolagae sa vie brzometnih bater. doim
cio na odred imao je samo 4. ubrzana polj. topa Ruska, i to 2. sa kojima sam komandovao ja i 2 sa kojima komandovae kapet. Joko Mar novi, a koji bijahu smjeteni u
Murianima. Komandant Skadra odbio je predloeno mu primirje, usljed toga prepucavanje je nastavljeno svakodnevno, kao i es ispadi od strane neprijatelja.
Za vrijeme ovog primirja neprijatelj je neprestano radio na utvrenjima.
Naa vojska takoer pripremala se, posjedan je iroki-Vis sa ar ljerijom, na kome
do tada bijae samo prestraa.
Ovom prilikom i ja sam sa mojim topovima zauzeo poloaj na . Visu.
Primirje je istaklo Londonska Konferencija54 nije uspjela doi do mira, ratne
operacije otpoele su na svim frontovima.
51
Ivo urovi (Dupilo, 1865-1918)- brigadir crnogorske vojske. Vojnu akademiju zavrio u
Italiji (1886). Bio je komandant Rijeko-crmnike brigade (1901). Brigadirski in dobio je 1908. godine.
Bio je komandant Druge brigade i ujedno upravitelj Primorsko-crmnike oblas . Ministar vojni bio je od
septembra 1910. do jula 1911. godine. U Balkanskom ratu bio je komandant Prve divizije, koja je bila
u sastavu Primorskog odreda. U Prvom svjetskom ratu Prva divizija kojom je komandovao brigadir Ivo
urovi bila je u sastavu Lovenskog odreda. U vrijeme austrougarske okupacije Crne Gore urovi je
interniran. Umro je u logoru u Maarskoj. Vidi vie: Istorijski leksikon Crne Gore , 3, 613.
52
Dopisano iznad: i onaj slom nae voj. u Barbaluima
53
Dopisano iznad: i Brdice
54
Prvi balkanski rat vodile su Crna Gora, Srbija, Bugarska, Grka pro v Turske, drugi je izazvala Bugarska napadom na Srbiju i Grku, kojima se odmah pridruila Crna Gora, a kasnije Rumunija i
Turska. Balkanski ratovi predstavljaju zavrnicu procesa po skivanja Osmanskog carstva iz Evrope koji
traje jo od 1699. godine. Istovremeno e oni predstavlja i pokuaj balkanskih drava (Crne Gore, Srbije, Bugarske, Rumunije i Grke) da zaokrue dravni i nacionalni prostor, saglasno svojim stratekim
ciljevima, projektovanim na diobi Osmanskog carstva u raspadanju. To e doves i do meusobnog rata
i stvaranja jo jedne drave (Albanije) na jugoistoku Evrope. Tajni pregovori izmeu balkanskih drava,
na po caj Rusije zapoe su 1911. godine i ve do septembra 1912. godine bio je zaokruen savez balkanskih drava vezan meusobnim ugovorima (Crna Gora, Srbija, Bugarska i Grka) s ciljem osloboenja Balkana od Turaka. Crna Gora je sa Bugarskom sklopila usmeni sporazum o zajednikoj vojnoj akciji
pro v Turske u septembru, a sa Srbijom, poslije tajnih pregovora u Lucernu, u vajcarskoj, 6. oktobra
1912. i vojnu konvenciju. Prema dogovoru, Crna Gora je prva objavila rat Turskoj 8. oktobra 1912. godi-

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

35

ne, da bi potom i ostale balkanske drave ule u rat. Tako je poeo Prvi balkanski rat u kojem su se prvi,
i jedini put, balkanske drave nale zdruene u ratnom savezu. Svaka od saveznikih zemalja zbog nedostatka zajednikog plana, djejstvuje po sopstvenim planovima na voji ma bez vrste opera vne veze.
Crna Gora - osnovna ideja je bila da glavnim snagama (Zetski i Primorski odred) djestvuje zapadno i
istono od Skadarskog jezera, i brzim naletom zauzmu Skadar, a da pomone snage (Istoni odred)
djestvuje u pravcu Sandaka i Metohije. Srbija - koncentrinim djejstvom glavnih snaga (1, 2 i 3. armija)
kosovskim, junomoravskim i krivorekim pravcem obuhva i tui turske snage, za koje se pretpostavljalo da e bi na Ovjem polju. Pomonim snagama (Ibarska i Javorska brigada) obezbijedi bok glavnim snagama. Bugarska - sa glavnim snagama (1, 2 i 3. armija) preduze ofanzivu na marikom vojitu,
s m da 2. armija blokira Jedrene, a 1. i 3. armija da napadnu desni bok u pozadini turskih snaga, prije
nego se prikupe izmeu Jedrena i Kirklarelija. Grka - ofanziva glavnim snagama (7 divizija) iz sjeverne
Tesalije, razbi turske snage na graninom frontu i produi nadiranje ka Solunu.Turska-predviena
ofanziva na vardarskom vojitu pro v Srbije i trakijskom pro v Bugarske. Crnogorska vojska veliine
35.600 vojnika bila je podijeljena u tri opera vna odreda: Zetski, Primorski i Istoni. Zadatak prva dva je
bio da zauzmu Skadar, dok je Istoni odred upuen prema Sandaku i Metohiji. Za razliku od pohoda
prema Skadru, pohod crnogorske vojske prema Sandaku i Metohiji bio je munjevit i uspjean. Odmah
po prelasku crnogorsko-turske granice osloboen je Mojkovac (9. oktobra) i do kraja mjeseca crnogorska vojska je ovladala podrujem Bijelog Polja (11. oktobra), Berana (16. oktobra), Plava (19. oktobra),
Gusinja (20. oktobra ), Roaja (26. oktobra), Pljevalja (28. oktobra), Pei (30. oktobra), da bi 4. novembra ula u akovicu istovremeno sa srpskom vojskom. Poetkom decembra 1912. godine potpisan je
protokol o primirju, koji je otkazala Grka poslije turskog odbijanja da preda Janjinu. Primirje je potpisano izmeu Bugarske, koja je zastupala Srbiju i Crnu Goru s jedne, i Turske s druge strane i desetak
dana kasnije, saglasno potpisanom protokolu, otpoeli su pregovori o miru u Londonu. Potpisivanje
primirja Crnu Goru je zateklo u opsadi Skadra i uvjeravanju da e joj bi dodijeljen na mirovnoj konferenciji. Ve na prvoj konferenciji ambasadora velikih sila, u Londonu 17. decembra 1912. godine, odlueno je da se obrazuje autonomna Albanija, to je uinilo besmislenim napore Srbije da preko Albanije
izae na more, i Crne Gore, da joj pripadne Skadar sa okolinom. Takvu mogunost je energino odbijala Austrougarska, dok je Rusija bila za to, da to pitanje dogovorom rijee Crna Gora i Turska. Kada je
Srbija, 20. Decembra, najavila spremnost da se povinuje odlukama velikih sila i povue vojsku iz Albanije, ostalo je da konferencija ambasadora odredi granice nove drave, a diplomatskim predstavnicima
balkanskih drava da pokuaju uvjeri velike sile u opravdanost svojih zahtjeva. Predstavnici Antante
nijesu bili spremni da izazovu evropski rat zbog jednog grada na Balkanu, pa su Britanci brzo ubijedili
svoje saveznike, Ruse i Francuze, posebno ove prve, da ne ohrabruju Crnu Goru u njenim teritorijalnim
zahtjevima prema Skadru. Ostavi sama, crnogorska vojska je nastavila sa blokadom Skadra. Odbrana
grada je konano popus la i 23. aprila 1913. je potpisan sporazum po kome je svim turskim jedinicama
dozvoljeno da sa lakim naoruanjem izau iz grada. Konano je 24. aprila uvee Esad-paa Toptani predao kljueve tvrave prestolonasljedniku Danilu. Predstavnici velikih sila su 27. aprila crnogorskoj vladi
uruili pisani zahtjev da se Skadar u najkraem roku evakuie i preda velikim silama, preko komandanta
meunarodne flote. Konvencija o predaji Skadra velikim silama potpisana je 9. maja 1913. a pet dana
kasnije u Skadar je uao odred meunarodnih snaga, na elu sa viceadmiralom Berneom. Izlaskom crnogorskih trupa iz Skadra, 14. Maja, prekinuta je blokada crnogorske i albanske obale i me je zavren
Prvi balkanski rat. U vrijeme potpisivanja Londonskog mirovnog ugovora (30.5. 1913) balkanske drave
su zadrale one teritorije koje su u ratu osvojile: Bugarska Trakiju do linije Enez-Midije i istonu Makedoniju; Grka - junu Makedoniju sa Solunom i dio Epira; Srbija - centralnu i zapadnu Makedoniju,
Sandak, Kosovo i Metohiju, a Crna Gora dio Sandaka i Metohije. Poto je Turska bila po snuta sa
Balkana, ubrzo je izbio novi rat (Drugi balkanski) izmeu dojueranjih saveznika oko podjele teritorija.
Izmeu Srbije i Grke, s jedne i Bugarske s druge strane, u junu 1913. godine je izbio rat oko Makedonije i Trakije. U ovaj rat e se kasnije ukljui Rumunija i Turska. Crna Gora je u ovom ratu stala na stranu
Srbije i prije izbijanju rata izmeu Srbije i Bugarske, 8. juna upu la jedan odred od 12.000 ljudi pod
komandom serdara Janka Vuko a. Pred napadima srpske i grke vojske, a ugroena sa sjevera nadiranjem Rumuna, Bugarska je bila prinuena da zatrai primirje. Precijenivi svoje snage i ne raunajui da
e u rat ui Rumunija i Turska, Bugarska je bila primorana na prekid ratnih operacija (31. jula 1913), dok

36

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Crnogorska zastava u Skadru

Opsada Skadra 1912.-13. g.


Opsada Skadra odpoela je u novembru 1912. g. zauzimanjem Lea i Medova, i prekidanjem veze Skadar.55 garnizona sa Draom.
Priprema za op napad na svim poloajima oko Skadra dovrene su svretkom novembra mj. ba onih dana kada je zakljueno jednomjeseno primirje.
Skadarski garnizon (odbrana) bio je sastavljen iz 23. skadarske, nezavisne
divizije i iz jedne radivske divizije, koju je Esad-paa56 bio doveo iz Kavaje. Svega regularne vojske bilo je 26.000.
je ugovor o miru potpisan u Bukuretu 10.8.1913. Po tom ugovoru Bugarska se odrekla svih spornih
teritorija u korist Srbije i Grke. Mirovne ugovore sa Turskom zakljuile su: Bugarska 24. 9. 1913. u Carigardu, Grka 14. 11. 1913. u A ni i Srbija 14. 3. 1914. u Carigradu. Crna Gora je u balkanskim ratovima
proirila dravni prostor za 4958 km, to je inilo vie od 48 % prostora njene teritorije iza Berlinskog
kongresa. Dobila je proirenje oko Podgorice, Metohiju do Bijelog Drima i dio Novopazarskog sandaka,
odnosno gradove Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Mojkovac, Roaje, Plav, Gusinje, Pe i akovicu. U Prvom
balkanskom ratu Crna Gora je imala 3000 poginulih i oko 6500 ranjenih, dok su gubici u Drugom bili oko
150 poginulih i oko 700 ranjenih (prema nekim podacima gubici Crne Gore su iznosili 1200 ljudi). Pored
velikog broja rtava u operacijama oko Skadra, konfuzne tak ke i manevarske nesposobnos , dugom
opsadom i potom gubitkom ovoga grada, bilo je naeto ratniko i poli ko samopouzdanje Crnogoraca.
Od velikih carstava na Balkanu ostala je Austrougarska, koja je imala zajedniku granicu sa Crnom Gorom sa juga i zapada. Na sjeveru je Crna Gora dobila zajedniku granicu sa Srbijom, utvrenu u jesen
1913. i na proljee 1914. godine. Na istoku se graniila sa Albanijom ije e granice prema Crnoj Gori
bi utvrene radom Meunarodne komisije za razgranienje u proljee 1914, mada e ova granina linija konano bi utvrena tek 1926. godine, kada su potpisani protokoli o razgranienju izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Albanije. Srbija je u balkanskim ratovima proirena za 39.000 km i oko
1.300.000 stanovnika.Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore, knj.1,73,76.
55
Skadar(skog)
56
Esad-paa Toptani (1856 ili 1863-13.6.1920)- turski general, albanski poli ar. Komandant
andarmerije u Janjini, narodni poslanik izabran u Drau (1908). Kao pristalica Mladoturskog pokreta od
1909. uestvovao u svrgavanju sultana Abdul Hamida. U Balkanskom ratu komandant divizije, a poslije

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

37

Osim ove dvije divizije bilo je sakupljeno Albanskih dobrovoljaca oko 8000.
Brojno stanje Skadar. odbrane iznosilo je oko 35.000 ljudi. Art. skadar. odbrana brojila je 128. top. od kojih 24. brzometna.
Komandant Skadra bio je Asan Riza Beg. Borbena linija Skadarske odbrane
iznosiale oko 40. kilometara, i dijelila se na 4. sektora i to: Sektor izmeu rijeke Drima
i Bojane sa utvrenja Brdice; Sektor izmeu Bojane i Skadar. jezera sa jakim utvrenjem Tarabo; Sektor izmeu Skadar. jezera i rij. Kira sa utvrenjem toj i Sektor
izmeu rijeke Kira i Drima sa jakim utvrenjem Veliki i Mali Bardanjolt. Sva ova napr.
utvrenja bila su opasana sa bodlj. icom od 2-8. radova i napunj. top. i mitr.
Opsada Skadra bila je sastavljena iz ovih odreda:
1. Zetski odred, Komand. Prestolonaslj. Danilo57.
Ovaj je odred bio sastavljen iz 7. brigada, a zauzimao je poloaj od Skadar.
jezera, tojem na r. Kir do r. Drima. Ovaj je odred imao pred sobom napr. sektora
Skad. Jezero Kir Drim, utvrenja toj i Veliki i Mali Bardanjolt.
Brojno stanje Zetskoga odreda bilo je oko 18.000 ljudi.
Ar lj. ovoga Odreda sastojala se iz 30. polj. 20 brd. i 12. ops. topova. Svega
62 topa i 32 mitralj.
2. Primorski odred, Kom. Diviz. M. Mar novi58
Ovaj odred raspolagao je sa 2 1/2 brigade, pola brigade ovog odreda bilo
je dodijeljeno Srbijan. Odredu. Odred je zauzimao poloaje od Skadar. Jezera, preko
ubistva Hasan Riza-bega, primio je komandu odbrane Skadra, koji je predao Crnogorcima 23.4.1913.
Bio ministar unutranjih poslova u vladi Albanije 1913. ali se potom pobunio i u Drau formirao (oktobra 1914) vladu centralne Albanije i proglasio se za predsjednika na osnovu tajnog sporazuma sa
Nikolom Paiem, zakljuenim u Niu 17. septembra 1914. Novi tajni ugovor sa njim je sklopljen 1915.
Februara 1916. se prebacio u Solun a potom u Francusku. Jedan njegov odred se nalazio na Solunskom
frontu i borio se na strani saveznika. Na Mirovnoj konferenciji u Parizu, od Paia i delegacije KSHS
proteiran kao jedini i legi mni predstavnik Albanije. Ubio ga u Parizu Avni Rustemi, lan albanskog
Nacionalnog komiteta.Vidi: Istorijski leksikon, knj.3,620.
57
Petrovi Danilo (1871-1939), prestolonasljednik, peto dijete Nikole i Milene.U Prvom balkanskom ratu komandovao Zetskim odredom. Vidi vie: Istorijski leksikon, knj. 5, 1012.
58
Mar novi Mitar (Bajice, Ce nje,8.11.1870 - Beograd, 11.2.1954)- divizijar i vojni pisac.
Osnovnu kolu zavrio je na Ce nju 1882. Kadetsku vojnu kolu (Collegio militare di San Celso) zavrio je
u Milanu1886., a ar ljerijsko-inenjersku kolu (Scuola d applicazione per le armid ar glieria e genio) i
Vojnu akademiju (Academia militare) u Torinu. Poslije zavrenih vojnih kolaimao je in porunika i bio
je najkolovaniji crnogorski oficir. Po povratku u Crnu Goru dobio je in perjanikog kapetana; 1902.
dobio jein brigadnog ar ljerijskog enerala,a 14.2.1914. dobio je najvii in u crnogorskoj vojsci divizijskog enerala ili divizijara. Bio je lan Dravnog savjeta, eneral - autantknjaza Nikole I i ef Dvorske
kue. U Prvom balkanskom ratu (1912- 1913), pored dunos ministra predsjednika (predsjednika vlade), ministra vojske i inostranih poslova, komandovao je Primorskim odredom, s kojim je uestvovao
u opsadi Skadra na sektoru Taraboa. Poetkom Prvog svjetskog rata 1914. godine, bio komandant
Lovenskog, aza m Hercegovakog, a od 30.8.1914. godine komandant Drinskogodreda koji se u sastavu Sandake vojske istakao ofanzivnim djejstvima prema Sarajevu i Vlasenici. Odaprila do decembra
1915. bio je predstavnik Crne Gore pri ruskoj vrhovnoj komandi, a za m i komandant Kotorskog odreda
pri odbrani Lovena krajem 1915. i poetkom januara 1916. Austrougarska okupaciona vlast ga je internirala u logor Karltajn u Austriji, gdje je bio do pred kraj rata. U vojsku Kraljevine SHS primljen je juna
1919. godine, kao divizijski general, i bio je zamjenik komandanta prve armijske oblas . Penzionisan
je 1921. godine. Odlikovan je nizom crnogorskih i stranih odlikovanja. Napisao je: Uputstvo vojnikom
starjeinstvu za vaspitanje vojske u vojnom duhu i disciplini (Ce nje, 1900). Vidi vie: Istorijski leksikon
Crne Gore, knj.4,858.

38

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Zoganja, ir-Visa i Muriana do rij. Bojane, a pro v sebe imao je jako utvrenje Tarabo. Odred je iznosio oko 4.500 ljudi.
Art. ovoga odreda sastojala se iz 12. opsadnih, 6. polskih i 4. brdska topa.
Svega 22 topa i 13. mitraljeza.
3. Srbijanski odred, kome su bila prikomandovana dva bat. iz primor. odreda i nekoliko art. zauzimao je poloaje od rijeke bojane preko Buata do rij. Drima,
pro v sebe imao je utvrenje Brdicu. Brojno stanje ovoga Odreda iznosilo je oko
10.000 vojnika, sa 14. pol. i brd. top. i 12. mitraljeza.
Kom. odreda bio je ener. Damjan Popovi.
Cjelokupna vojska opsade Skadr iznosila je oko 32.500 vojnika, 98. topova
i 57. mitralj.
17. jan. 1913. poto je primirje isteklo i poto je naa vrhovna komanda o
tome izvijes la komandanta Skadra, uinjen je jedan ispad od strane neprijatelja u
pravcu ir.-Visa, ali je taj napad bio odbiven sa trupama koje posijedahu ir.-Vis.
18. jan. 913. g. Ubijen je Kom. Skad. odbr. Asan Riza Beg, a Komandu preduzeo je Esad paa Toptani, uveni branilac Skadra.
No kako Londonska Konfer. nije uspjela doi do mira, a kako je ila na to, da
stvori nezavisnu dravu Arbaniju, kojoj bi imao pripas Skadar, to je Crnogor. Vlada
rijeila da se Skadar zauzme poto-poto.
Vrhovnu komandu nad svim trupama opsade Skadra preduzeo je Nj. V.
Kralj Nikola.
23. jan. 1913. g. Izdana je dispozicija za op napad koji se imao izvri 25.
januara u 8. sa ujutro.
objek napada bili su: Tarabo, toj i Velj. Bardanjolt. Glavna dva napada bila su uperena pro v Taraboa i Bardanjolta, jer oni bijahu strategiski kljuevi
Skadra, sa njihovim zauzeem pao bi i sam Skadar, zato je trebalo i zauze ova dva
utvrenja.
25. jan. u 6. sa u jutro, privukla se naa pjeadija to je bilo mogue vie
neprijat. poloajima, a u 8. sa otpoela je art. paljba sa svih poloaja, koja je trajala
tano do 11. sa pr. podne, bombardovanje je bilo strahovito, grmljava topova sa
svih poloaja oko Skadra bijae strana. Skadar, Tarabo i Bardanjolt imali su izgled
Vulkana. U 11. sa prekideno je bombardovanje topova, naa je pjeadija prijela u
napad, na Tarabou i Bardanjoltu (na toju i Brdici vodila se samo prividna borba).
Naa vojska i ako sa mnogo gubitaka uspjela je zauze prednje neprijat.
aneve na pupku, ali glavne take Taraboa ostale su u neprijatelj. rukama. Na Bardanjoltu takoer zauze su prednji poloaji Muselimova Glavica i Gajtanska kosa.
Ja sam ovog dana sa topovima bio na ir.Visu, naa art. sa ir. Visa vodila
je uspjenu borbu, uni li smo neprijat. bat. i mitraljeze na vrhu Vel. Taraboa, kao i
jedan neprijatelj. monitor, koji bijae zaklonjen u Bojani za Mia Goricom.
Strano je bilo nastupanje nae pjeadije k anevima Taraboa, zemljite
sa kojim se nastupa potpuno je golo bez ikakva i najmanjeg zaklona, nastupa se
samo sa leeim stavom, neprijatelj. anevi su tako udeeni da se iz njih puanom
i mitraljekom vatrom brie prostranstvo kojim nastupa naa pjeadija, svaki na vojnik koji pokua u stojeem stavu nastupa odma biva strijeljan, nastupanje je samo
bilo leeim stavom vukui se onako po zemlji.
Ispred same veeri evsko-Bjeliki bataleon koi bijae u pravcu Pupka izvrio je juri i zauzeo Pupak, ali sa ogromnim gubitcima. Ostale nae trupe koje napadahu u pravcu Taraboa zamrkle su u leeem stavu ispred samih neprijat. aneva.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

39

Ovog dana naa Ljevokrilna kolona zauzela je iroke, a desno krilne neke omanje
poloaje u Donjem Obliku.
Iste veeri izdato je nareenje Srbijansko-Crnogor. odredu, sa kojim kom.
eneral Damjan Popovi, da napane i zauzme Brdicu, nebili se sa m olakalo zauzee Taraboa i Bardanjolta.
26. jan. u 4. sata u jutro odpoeo je juri na neprijateljske aneve na Brdici. Ovaj odred dijelio se na tri kolone: desno krilnu, lijevokrilnu i srednju. Srednjoj
koloni izalo je za rukom da zauzme prednje neprijatelj. poloaje, no kako desno krilnoj nije izalo za rukom zauze neprijat. poloaje u svom pravcu, neprijatelj koristei
se m neuspjehom desno kril. kolone i podesnim zemljitem uspije zaobii srednju
kolonu, a kako lijevo krilna kolona bijae dobila nareenje da ostupi, srednja kolona
ostavi usamjena, neprijatelj je dobio ugodnu priliku te je uni o srednju kolonu,
neki ostatak od ove kolone prodro je kroz neprijat. trupe i vra o se natrag.
Prilikom ovoga napada odred je izgibio oko 1.400. vojnika, mrtvih ranjenih
i zarobljenih.
Zarobljeno je 6-7000. vojnika.
Lijevo krilnom kolonom ovoga odreda komandovao je kom. Luka Gojni.
Neprijatelj ohrabren ovim uspjehom istog dana59 uinio je jak kontranapad
k Bardanjoltu, ali je taj napad odbiven, na svim frontovima ovog dana vodile su se
jake borbe.
27. januara, ponovljen je napad, koji 25 i 26. jan. nije imao velikih uspjeha.
Trupe Zetskog odreda uspjele su zauze nepr. poloaje na Vel.-Bardanjoltu, neprijatelj se povukao na Malom Bardanjoltu i toju. Trupe Primorskog odreda i pored
jakog napada nijesu uspjele zauze Tarabo, ostale su na rastojanju 10-15 koraka od
neprijat. aneva, onako u leeem stavu nemogavi ni jednog koraka poi naprijed.
U ovoj trodnevnoj borbi na Tarabou, Bardanjoltu i Brdici izgubljeno je do
5.000. vojn. mrtvih i ranjenih. Neprijat. gubitci takoer bili su veliki.
Iako je Veliki Bardanjolt pao u naim rukama, Skadar se branio i dalje, i
nae i neprijatelj. trupe ostale su i dalje na svojim poloajima.
Poslije ovih borba za izvjesno vrijeme na svim frontovima bilo je samo prepucavanje.
Poetkom marta mj. kom Primorskog odreda Divizijar Mar novi, formirao
je streljake i bombake batalijone.
18. marta ovi su bataljoni pod komandom Komandira Pavla Plamenca izvrili juri na Tarabo, na svim ostalim frontovima vodila se samo demonstra vna
borba.
Ovi su batalijoni uspjeli probi 2-3. reda ica ispred neprijat. aneva, ali
su sa utvrenja doekani sa jakom puanom i mitr. vatrom koja im nije davala prii
naprijed, ovog dana poginuo je i kom. ovih bat. kom. Pavle Plamenac, Plamenac je
poginuo junaki, sa sabljom u ruci iao je naprijed k neprijat. ancima, dokazujui
vojnicima, kako se treba bori .
Poslije smr Plamenca, za komandanta ovih batalj. pozvan je kom. Luka
Gojni60, koji do tada bijae kom. lijevokrilne kolone Srbijansko Crnogorskog odreda,
prema Brdici. Gojni je iste veeri s gao, ali se sjutra dan napad nije mogao ponovi .
59

Dopisano iznad: po podne


Gojni Luka (Breli, Crmnica, 1873. - Kotor, 1953) - divizijar crnogorske vojske. U Prvom
balkanskom ratu 1912 - 1913. komandovao kolonom koja se u opsadi Skadra istakla u napadu na Berdicu. U Prvom svjetskom ratu komandovao je Pljevaljskom divizijom, a 1915. godine Kosovskom, dok
60

40

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

U ovoj borbi bilo je 300. gubitaka.


Ja sam ovog dana sa topovima bio na obali Skadar. Jezera izmeu iroka i
Zoganja, premjeten sam bio sa irokog Visa onamo, sa zadatkom pro v neprijat.
baterije koja sa Livada Skadarskih tuae nau pjeadiju u iroke i na visovima.
Poslije ovoga s gla je jedna divizija Srbij. vojske koja je bila odreena kao
pomo opsadnoj vojsci oko Skadra. im je s gla ova divizija, Njegovo Vel. Kralj Nikola, imenovao je da kom. nad svom vojskom Srbijansko-Crnogorskom, enerala Petra
Bojovia61, tom prilikom i vojska dobije naziv Primorski Kor.
30. marta eneral Bojovi izdao je dispoziciju za op napad. No ba u
te dane Londonska konferencija bijae rijeila, da Skadar pripane novo osnovanoj
Albaniji, zato i eneral Bojovi dobije nareenje od svoje vlade, da napus opsadu
Skadra.
5. apr. 913. g. Srbijanci napuste sve poloaje oko Skadra i krenu se za Medovo, Crnogorska vojska zauzme naputene poloaje jer Nj. V. Kralj Nikola i Njegova
vlada ne priznavahu takvo rijeenje Lond. Konferencije, zato se i opsada Skadra nastavila.
Branilac Skadra Esad paa, nalazae se u veoma tekom poloaju, zbog nestaice hrane i municije, zato on predloi Crnogorskoj vladi da odponu pregovore o
predaji Skadra.
8. aprila, odpoeto je pregovaranje, koje je vodio Prestolonaslednik Danilo
i Serdar Janko Vuko 62, sa Esad Paom i njegovim efom taba.
je 1916. komandovao Lovenskim odredom. Posle kapitulacije crnogorske vojske, primljen je u rusku
vojsku u inu generala. Bio je iskusan i darovit komandant.Vidi vie: Istorijski leksikon Crne Gore, knj.
3, 645.
61
Petar Bojovi je roen je 16. jula, 1858. u selu Mievii, op na Nova Varo. Gimnaziju je
zavrio u Beogradu i stupio u Vojnu akademiju 6. oktobra 1875. Proizveden je za ar ljerijskog potporunika 1880, za konjikog porunika 1883, za general-tabnog kapetana 1. klase 1891, pjeadijskog potpukovnika 1897, general-tabnog pukovnika 1901, generala 1912. Kao mlad oficir zauzimao je postepeno
poloaje prema inu i komandovao je u miru pjeadijskim pukom, pjeadijskom brigadom, divizijskom
oblau, konjikom divizijom, trupama novih oblas . Bio je naelnik taba divizijske oblas u dva maha,
pomonik naelnika taba ak vne vojske, pomonik i zastupnik naelnika i naelnik Glavnog generaltaba, naelnik taba glavne vojne inspekcije i naelnik opteg vojnog odjeljenja Ministarstva Vojnog.
62
Vuko Janko (evo, 18.2.1866 - Beograd 4.2.1927) - vojvoda, divizijar, ministar i predsjednik crnogorske vlade, general jugoslovenske vojske. Osnovnu kolu i niu gimnaziju zavrio na Ce nju. S petnaest godina stupio u vojsku i poslat u Italiju (Modena), gdje je zavrio podoficirsku i oficirsku
kolu. Po povratku u Crnu Goru postavljen za potkomandira u pjeadiji, 1892. za komandira. in brigadira je dobio 1. jula 1902. godine, divizijara 1. februara 1914. godine i armijskog generala 26. jnauara
1926. godine. Odmah potom postavljen za lana Velikog vojnog savjeta i na toj dunos ga zatekla smrt.
Janko Vuko je dva puta bio ministar vojni u crnogorskim vladama. Prvi put od 6. decembra 1905. do
11. novembra 1906. godine i potom od 10. avgusta 1911. do 6. juna 1912. godine. Predsjednik crnogorske vlade i ministar vojni je bio od 25. aprila 1913. do 3. jula 1915. (od 4. jula 1914. zastupao ga
Risto Popovi), dok je ministar inostranih djela bio od 27. avgusta do 20. decembra 1915. godine. Bio
predstavnik Crne Gore prilikom sklapanja mira u Bukuretu 1913. godine i delegat za rjeavanje i regulisanje odnosa s Turskom. Janko Vuko je bio komandant Prve divizije od 1910. godine. Od 1905. je lan
Dravnog ratnog savjeta, a punu afirmaciju dos gao je u Balkanskim ratovima 1912-1913. u toku kojih
je bio komandant Istonog odreda, koji je operisao prema Metohiji, potom naelnik Vrhovne komande
crnogorske vojske u vrijeme opsade Skadra. U Drugom balkanskom ratu predvodio je Crnogorsku diviziju koja je poslata Srbiji u pomo i borila se u okviru Prve srpske armije pro v bugarskih snaga. Crnogorska divizija osvojila je poloaje na liniji Pasadikovo-Kalimanci i uspjeno sadjejstvovala jedinicama
Srpske vojske u Bregalnikoj bici, prihvatajui odluujuu borbu pro v Bugara. U Prvom svejtskom ratu

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

41

9. apr. Pregovori su svreni, Esad paa je pristao da Crnoj Gori preda Skadar
pod uslovima: I) Da Esad paa izvede cijelu regularnu vojsku sa orujem i brzometnim topovima, cio pak ostali materijal da ostane Crnoj Gori i II) Da se svi poloaji oko
Skadra 10. apr. u 9. sa u jutro predadu Crnogorskoj vojsci.
10. aprila, u 9. sa u jutro Turska je vojska napus la poloaje oko Skadra, a
zauzela ih je naa vojska.
10 i 11. apr. Turska je vojska napus la i Skadar, a 12. aprila u podne na
Uskrs Crnogorska vojska sveano je ula u Skadar i na starodrevnoj tvravi Mrnjaevia, na kojoj se vijala zastava sa polu mjesecom jo od 1479. g. ovog dna zaleprao
se na toj tvravi Crnogorski Krsta barjak.
Glas o zauzeu Skadra, odjeknuo je u Evropi kao malo koji dogaaj u Srpstvu. AustroUgarska Monarhija i Njemako Carstvo, neprijatelji Srpstva, upotrebljavale su svemogue i zah jevale da se Velike sile zauzmu, da Crna Gora napus Skadar, inae e AustroUgarska smatra , da su joj odrijeene ruke u pitanju Skadra.
Velike Sile pod ovakim pri skom, zah jevale su i savjetovale kralju Nikoli,
da napus Skadar i da se pokori rijeenju Londonske Konferencije.
Kako je Skadar ivotno pitanje po Crnog. Dravu63, to su Kralj Nikola i Crnogor. vlada, preduzimali sve mogue da ouvaju Skadar, za ije su osloboenje Crnogorci zaloili bili cio svoj opstanak. Ali Austrougarska potpomognuta od Njemake,
traila je da se ispuni rijeenje Lon. Konfer. inae e doves do oruanog sukoba.
Velike Sile su ponovo savjetovale i molile Kralja Nikolu da napus Skadar,
koji e bi predan ne Austriji ve Meunarodnoj vojsci, a za naputanje Skadra da
e se Crnoj Gori obila kompezacija. U is mah Velike Sile, osim Rusije rijeile su da
poalju svoje flote u Crnogor. more i blokiraju Crnu Goru.
23. apr. rijeio se Stari Kralj, da poslua savjet velikih Sila i da preda Skadar
u njihove ruke. Potom velike Sile narede Engleskom Admiralu Burne-u, komandantu
meunarodne flote, da sa Crnogor. Vladom povede pregovore o naputanju Skadra.
Pregovorima je rijeeno da do 1. maja Crna Gora napus Skadar, a sa sobom da odvede cio zarobjeni materijal.
1. maja 1913. g. Crnog. vojska je napus la Skadar iznijevi iz njega 100. zarobjenih topova 10.000. puaka sa municijom i ostalim ratnim materijalom. U is m
mah u Skadru je ula meunarodna vojska Englezi, Francuzi, Italijanci, Njemci i
Austrijanci, zauzeli su skadarske poloaje. Guvernerom Skadra postavljen je Engleki
admiral Burne-u.
Naputanje Skadra i skidanje Crnogor. zastave sa bedema Skadarske tvrave proizveo je bol u dui Crnogorske vojske, koja je za toliko vremena lila svoju
bio je naelnik taba Vrhovne komande Crnogorske vojske i komandant Hercegovakog odreda i od
19. avgusta 1914. godine i Sandake vojske. Svojim jedinicama dolazio do Jahorine i Pala, ugroavajui pozadinu Austrougara na Drini. U toku povlaenja srpske vojske, Sandaka vojska je drala front
dugaak 500km i u bici kod Mojkovca, zaustavila neprijateljsku ofanzivu. U vrijeme sloma crnogorske
vojske i odlaska Petra Peia, ponovo preuzima dunost naelnika taba Vrhovne komande (17. januara
1916). Sredinom 1916. godine Vuko je interniran u logor Boldogason, a od avgusta u Karltajn, gdje
je ostao do septembra 1917. kada je puten. U Boinoj pobuni 1918. godine, pokuao da posreduje u
cilju izbjegavanja krvoprolia, pregovarajui s pobunjenicima. U februaru 1919. dobio poziv da poe u
Beograd, zajedno s Mitrom Mar noviem i Jovom Beirom, i preao u jugoslovensku vojsku. Dodijeljen
tabu II armijske oblas sa sjeditem u Sarajevu. Kasnije slubovao u Beogradu, gdje je i umro. Vidi vie:
Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5,1194.
63
Vidi vie: erbo Rastoder, ivotna pitanja Crne Gore 1918-1929, Bar 1995,58-70.

42

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

dragocijenu krv, za osloboenje ove stare Zetske prestolnice, oko koje je ostavila
posijano preko 4.000. grobova.
Bugarski rat.64
1913. g. odma po svretku rata sa Turskom iskrsnuo je rat izmeu Srbije i
Bugarske. Crna Gora sklopila je savez sa Srbijom i Grkom pro v Bugarske i prema
tome poslala je jedan dio svoje vojske u pomo Srbiji pro v Bugarske.

25 strana rukopisa
64

Sva podvlaenja su u originalu teksta.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

43

Nastavak iz familijarnog ivota.


Rat sa Turskom i Bugarskom svren je, svak se vra o svojoj kui, u ovim ratovima mnoge su majke u crno zavjene, a mnoge familije i neja ostala je bez svojih
hranitelja. Za nau familiju ovi su ratovi sretno svreni, svi e ri brata bili smo u ratu
i po svrtku sastali se zadovoljno kui. Srea nas je u ratu pra la, a trojica smo bili
ranjava .
11. sept. 912. g. bio sam ja ranjen (o tome sam govorio ranije).
25. jan. 913. g. ranjen je na najstari brat Labud, prilikom napada na Tarabo i zauzeu iroka, rane su bile opasne, salomjena mu je bila desna noga, rane su
se zalijeile, ali je ipak mogla nastupi opasnost od pozljede rana.
18. marta 1913. g. ranjen je srednji na brat Blao, rane nijesu bile opasne,
zato je potpuno ozdravio. Najmlai na brat Petar ne bijae punoljetan, ali je ipak
uestvovao u cijelon ratu, za cijelo je vrijeme rata bio kod mene.
Rat je sretno za nau familiju svren, rekao sam zato to smo svi tri bili
ranjava od rana spaeni. Svaki od nas u kojoj se koji jedini nalazio sa vojnikim vrlinama is cao se je meu prvim svojim drugovima, tako dasmo rat svrili sa au,
ime smo se mogli ponosi . Nekolika su naa roaka poginula, a nekolika ranjena.
I ako su mnoge Crnog. majke i sestre u crno zavjene, a mnogi starci i neja
ostali bez hranitelja, ipak su se oni sa m ponosili, jer je za Crnogorca poginu u ratu,
ili se rani bilo neto veliko, smatrao je to Crnog. za veliku ast, sa m se ponosila ne
samo familija poginulog, ili ranjenog, no i cijelo bratstvo.
Bratstvo, ili u opte jedinica iz koje je u ratu bilo vie mrtvih i ranjenih,
raunalo se i govorilo da su ono bolji junaci i cijela se jedinica sa m ponosila; a ono
bratstvo ili jedinica iz koje nije bilo no malo mrtvih i ranjenih, za njih se govorilo da
nijesu nita valjali, bili su prezreni.
Primjer. Kralj Nikola u svom dijelu Nova Kola rekao je: U sto borba i
megdana ne pogibe sto Ljenjana. Ove su rijei bile straan poraz i blama za cijelu
Ljeansku Nahiju, zato su i Ljenjani u oi Crnogoraca smatrani kao slabi junaci. Prekoreni sa ovim Ljeanski batal. u Turskom ratu 1912. i 13. g. imao je vie gubitaka od
ijednog Crnogor. batal. tokom cijelog ovog rata junaki su se borili, tako da se Ljeanski batalj. u ovom ratu ubrojio u najhrabrije Crnog. batal.
Dakle sa ovim ou da reem da je Crnogorcu najsve je bilo potenje i junatvo, i o tome o mali su se, bratstvo i bratstvo, pleme o plemenu, nahija o nahiji
i t. d. To je Crnogorce i uzdiglo do one visine i priznanja kod itavog ovjeanstva.
Usljed gore navedenog svako ono bratstvo ili jedinica iz koje je vie poginulo ili se ranilo, smatralo se to za ast, pa i ako su mnoge familije za navijek u crno
zavjene i ostale bez svojih hranitelja.
Po svrenom ratu, naa je familija, produila svoj prvanji rad u kom sasvim
dobro napredovasmo naroito u trgovini.
Odma poslije rata odreen sa na specijalnoj slubi u Metohiji i postavljen
za Komand. I-ve Brdske brzometne Pesko akovake baterije. Za komandire vodova u podrunoj mi bateriji bijahu odreeni moji dva kolska druga Manojlo Veovi i
Radosav Dakovi.
1913. g. odma po mom polasku na slubi u akovici unaprijeen sam ja i
moji drugovi u in kapetana za ratne zasluge, ali poto su ovom prilikom unaprijeeni i oni oficiri koji u ovom ratu nijesu bili dobri to me ovo unapreenje nije nimalo
obradovalo.

44

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Specijalna sluba na kojoj sam odreen, bijae veoma dobra i ugledna prema mojim drugovima, jer kao to se vidi i iz naziva same baterije koja bijae prva po
redu. Ovom prilikom odreeni su na specijalnu slubu najsposobni Crnogor. oficiri,
ostali koji nijesu imali mjesta specijalne slube, ostali su kod svojih kua sa nekom
malom platom. I ako ova sluba bijae tako lijepa i u ovo vrijeme ugledna, ja ipak nijesam bio veoma zadovoljan, usljed tog ato sam kod kue bio prilino dobrostojan,
a kako mi se braa zanimahu sa trgovinom, to i mene bijae taj rad omilio te se i ja
rado ah posve trgovakom poslu.
Najprije sam u akovici na slubi poao sam i tako trajao do aprila mjeseca
1914. g.
6. apr. 1914. god. preveo sam u akovicu i familiju t.j. enu, u ovo doba
moj najmlai brat Petar bijae u rekrete u akovici, koji u slobodnom vremenu bijae
lan familije.
U akovici sam trajao sve do objave Evrop. rata. ivot u Metohiji bijae
lijep, i je in, najtee bijae to, to onamonji Arbanasi nebijahu dovedeni do reda,
to se ee puta na granici, kao i u Unatranjos Metohije deavahu pomanji neredi.
Komandant Divizije u Metohiji bijae Brigadir Radomir Veovi65, oficir sa
puno energije, a sa uspjesima u ratu opivan u slavu, te bijae silan da ove krajeve, i
65

Veovi Radomir (25.3/6.4.1871 - 1938) - brigadir i poli ar. Roen je u Lopatama, u Lijevoj Rijeci, gdje je zavrio osnovnu kolu. Niu gimnaziju je zavrio na Ce nju, a oficirsku kolu u Italiji
1887. Sa inom porunika (1891) postavljen za autanta kolainske brigade. Sa tog poloaja je 1895.
premjeten za nastavnika u novoosnovanoj podoficirskoj koli u Podgorici (1895-1901). Godine 1905.
biran za narodnog poslanika u svom kraju a 1906. je postavljen za komandanta Gornjovasojevike brigade i poli kog pograninog komesara izmeu Crne Gore i Turske, sa sjeditem u Andrijevici. Tu dunost
obavljao je do jeseni 1912. Godine 1908. premjeten i postavljen za naelnika vojnog ministarstva, a
potom za efa taba II divizije sa sjeditem u Podgorici. U Balkanskim ratovima komanduje Gornjovasojevikom brigadom sa kojom pos e velike vojne uspjehe u oslobaanju Plava, Gusinja i Metohije. Sa
svojom brigadom uestvovao i u borbama oko Skadra i njegovom zauzimanju 1913. Nosilac je medalje
Obilia i nazivan vitez od Brdanjolta. U Prvom svjetskom ratu komandovao je Starosrbijanskim odredom sa kojim je drao front prema Albaniji. Uprkos pro vljenju saveznika, na zahtjev crnogorske vlade,
osvaja Skadar, juna 1915. U vladi Lazara Mijukovia, obrazovanoj poetkom 1916., izabran za ministra
vojnog i na tom poloaju ga za e kapitulacija Crne Gore. Zajedno sa ministrima Markom Raduloviem
i Ristom Popoviem, inio je tzv. krnju vladu i ostao je u pokorenoj Crnoj Gori. Zbog informacija o pripremi ustanka u toku austrougarske okupacije Crne Gore, generalni guverner donosi odluku o interniranju
Veovia i lica za koje se sumnjalo da stoje sa njim u vezi. Prilikom pokuaja interniranja, Veovi u junu
1916., ubija jednog austrougarskog oficira i sa braom, Paviem i Novicom, bjei u umu. Uslijedile su
represalije okupatora, hapenja i interniranja. Pored ostalih, u Kolainu je objeen Veoviev brat Vlajko, Savo Stoini- Radulovi, student prava i Mijat Redi plemenski kapetan, a otac, ena i dvije erke
su mu bili internirani. Brigadir Veovi se konano predao poslije pe cije Vasojevia koju su potpisali
11 svetenika, 13 uitelja i 52 viena graanina poetkom 1918., poslije 17-tomjesenog komitovanja.
Veovi je bio interniran u Grac, odakle je premjeten u Petal, gdje ga je zatekla kapitulacija Austrougarske. Preko Praga i Zagreba, na putu za Crnu Goru, bio je uhapen i zadran u Slavonskom Brodu,
dok se ne izglasaju odluke na Podgorikoj skup ni. Kasnije je bio primljen u in generala u vojsku KSHS
i rasporeen na mjesto komandanta divizije u Skoplju. U junu 1919. je poslije ikaniranja i omalovaavanja, penzionisan. Po dolasku u Pe, marta 1919. sprijeen mu je ulazak u Crnu Goru zbog sumnji
da stoji u vezi sa pobunjenicima. Kada je u julu 1919. s gao sa familijom u Andrijevicu po odobrenju
ministra vojnog KSHS, Nikola Pai je zah jevao od tadanjeg predsjednika vlade, Stojana Pro a, da
se Veovi ukloni iz Crne Gore, jer se sumnjalo da on ima za sobom polovinu Vasojevia. Stavljen je
pod policijski nadzor. U septembru 1919. ministar vojni, general Stevan Hadi, nareuje da se Veovi
prinudno sprovede u Beograd, gdje je s gao u pratnji majora Dimitrijevia, poetkom oktobra. Ve u

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

45

omanji nered uguivae sa krvlju stoga bijae postao i strah za cijelu Metohiju i dio
pogranine novouspostavljene Arbanije.
U Evropskom Ratu.
26. jula 1914. g. Crna Gora je objavila rat Austriji, i potom Njemakoj i Turskoj. Odma poslije, objave rata dobio sam nareenje da se sa bater. krenem za Plevlja
i stavim na raspoloenje onamonjem komandantu brigade Brigadiru Luki Gojniu.
Ba ovih dana ena mi bijae bolesna morao sam je onako bolesnu ostavi
kod kuma Luke . Lekia u Pe, koji onda bijae sreski kapetan.
Sa baterijom sam se krenuo preko Pei, Roaja, Bijelog Polja i s gao u Plevlja, odakle sam se javio kom. Divizije koji bijae na Boljanie. Dobio sam nareenje
da se odma krenem za elebie.
U 2. sata poslije podne s gao sam na elebie66 sa brigadijom i odma zauzeo poloaj poto naa vojska bijae u borbi.
Naa vojska koja drae elebie raspolagae samo sa dva stara topa gotovo bez ikakve vanos , zato se mome dolasku pjeadija jako obradovala, naroito
poslije uspjene paljbe iste veeri. Neprijatelj takoer na ovim poloajima raspolagae samo sa dva brtska topa, koji bijahu smjeteni na otvorenom poloaju, potu su
ve ranije bili poznali mo nae art. na Boljanie, zato mije i izalo za rukom da odma
rasptrojim neprijatelj. bater. i prinudim je na ostupanje sa poloaja. Prema izvjetaju
kojeg smo iste veeri dobili od seljaka koji nou prelazahu k nama, izvijeteni smo,
da su nai metci koji su pali u neprijat. bateriju ubili jednog oficira i nekoliko vojnika
i da se baterija u najveem neredu povukla.
Sjutra dan u svitanju neprijatelj je sa jakom snagom napao da povra elebie, koje naa vojska bijae ranije zauzela. Borba bijae jaka, neprijatelj je tuen
sa jakom puanom mitraljekom i topovskom vatrom i odbiven od naih poloaja,
odma iza podna naa je vojska po nareenju prijela u kontra napad, neprijatelj je
prinuen na ostupanje.
U ovom boju odlikovao se bat. pPoljski, i kom. bijae Boko Bokovi67.
Odlikovao sam se i ja sa baterijom usled ega sam dobio pismenu pohvalu od Komandanta. Naa je vojska imala gubit; ali nepr. vie.
novembru je bio prebaen u zatvor, u Sremsku Mitrovicu, zajedno sa sinom, poslije pokuaja bjekstva
u Rumuniju, odnosno Rusiju. U istranom zatvoru proveo 15 mjeseci, da bi na suenju, odranom u
februaru 1921., bio osloboen kao nevin. Poetkom 1921. se vra o u Crnu Goru, gdje se ukljuio u
poli ki rad Crnogorske stranke, kao lan njenog Glavnog odbora i poslaniki kandidat. Umro je 1938. i
sahranjen u Slavonskom amcu, u grobnicu mua svoje kerke. Njegov sin Duan odbio je inicija vu Vasojevia da se Radomirovi posmrtni ostaci prenesu u rodni kraj, zbog uvreda i ponienja koje je doivio
njegov otac. Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5, 1169.
66
Transkripcija je ista kao u originalu.
67
Bokovi L. Boko (Polja, 1887 - Cer, 8. 11. 1924), rezervni pjeadijski porunik, inspektor
Ministarstva unutranjih djela. Niu gimnaziju i oficirsku kolu zavrio na Ce nju. Poslije dobijanja ina
potporunika 1908. bio autant Poljskog bataljona i uitelj. Od 1914. komandant Poljskog bataljona,
istakao se u boju na Glasincu. U junu 1916. interniran prvo na Mamulu, potom u Bodogasonj i na kraju
u Karltajn. Po zavretku rata radio na ujedinjenju, organizaciji novih vlas , bio na elu vojnog komiteta
pri Izvrnom narodnom odboru. Kao pristalica bezuslovnog ujedinjenja ak vno uestvovao u slama- nju
Boine pobune. Napus o vojnu slubu poslije neuspjeha njegove misije u Beogradu da rijei oficirsko pitanje u Crnoj Gori. Ubrzo postavljen za okrunog naelnika u Kolainu, inspektora Ministarstva
unutranjih poslova za Crnu Goru. Posebno se istakao u suzbijanju komitskog pokreta u Rovcima. Te

46

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

I ako je neprijatelj odbiven sa uspjehom sa elebia, naa je vojska po nareenju morala napus elebie iste veeri, usljed toga to je naa vojska na desnom
krilu, a na frontu prema ajnici pod pri skom mnogo jaeg neprijatelja, napus la
ajnice i povukla se u pravcu Metaljke.
Usled gore navedenog napus li smo elebie ostavljajui pune magazine
hrane, odjee, obue i drugog ratnog materijala, koji je oven naen pri zauzeu
elebiu. Na alost nije se imalo mogunos sve ovo evakuisa u pozadinu. Naa
za tnica zapalila je vei dio ovih magazina i kasarna.
Sjutra dan poslije podne, dobio sam nareenje, da se sa baterijom krenem za Boljanie, prema ovom nareenju morao sam se odma krenu , no mrana,
gotovo se ne vidi nita, putovi nepozna , a bez pratnje od pjeadije, za putovoe
sam uzeo neke seljake koji su nam poslije ponoi utekli u onoj pomrini, vojnici i
konji umorni, jer smo za cijelo vrijeme putovali usiljenim marom. U samom svitanju prijeao sam rij. eho nu i s gao na Boljanie i zauzeo ve odreeni poloaj od
komand. im sam zauzeo poloaj neprijat. je ve bio na eho ni u 10. min. vremena
spasao sam se, da sa bater. ne panem ove noi u ruke neprijatelju. Kretanje ove noi
bilo je strano, kolona baterije bijae se protegla, konji, a i vojnici pozapirali, 120.
tovarnih konja od kojih pola bijae ve pozapiralo. Srea je u tome, to se podruna
mi baterija sastojae iz rekruta, mladih vojnika disciplinovanih, poslunih i okretnih,
a da vojska nebijae ovakva, sigurno je da sam ove veeri izneznanja e se nalazi
neprijatelj pas u njinim rukama.
Ovako usiljenim marom morao sam se kreta usljed toga to cio ovaj
odred imae samo ovu jednu brzometnu bater. zato sam se uvijek morao nai onamo e se predviala vea opasnost od neprijatelja, to mije padalo vrlo teko s m
vie to naa pjeadija u opteslabu je panju vodila o kretanju ar ljer. zato i komand. bater. naroito brd. morali su uvijek bi uviavni.
Kako neprijatelj prvog dana bijae zauzeo ajnice i krenuo se u pravcu Metaljke, a kako naa vojska koja je drala Metaljku nije se bila u stanju oduprije povukla se k Boljaniima.
Komand. ovog odreda t.j. Sandaskog bijae brigadir Luka Gojni. Odred
bijae sastavljen iz Plevaljske i Bjelopoljske Brigade, obije ove dvije brigade bile su
sastavljene od vojske iz novodobivenih krajeva, vojska ni najmanje hrabra, a jo manje disciplinovana u opte vojska slaba.
Ovom odredu bijahu dodijeljena samo nekoliko bataljona od stare Crnogor. vojske i to dva Vasojeviska, Andrijevaki i Kraljski, dalje Poljski i Jezeroaranski,
dvije ete regruta i nekolika stara sporometna topa. Front koji ovaj odred drae
bijae ogromne veliine.
Poslije pada Metaljke, komandant je dao nareenje, da se zauzmu poloaji
oko Boljania i da se dadne odbrana Plevalja, jer se mislilo dae neprijatelj preko Boljania nastupi k Plevljima, do im neprijatelj se javio dolinom eho ne neopaen i
bez ikakva otpora marirae k Plevljima. Naa vojska koja drae poloaje na Boljaniima morala je ostupi jer se neprijatelj javio u bok.
poslove je obavljao bahato i surovo, sprovodei teror prema poli kim neistomiljenicima, te je pro v
njega 1921. godine podnijeta interpelacija Narodnoj Skup ni. Ubijen 8. novembra 1924. od strane,
crnogorskih komita u mjestu Ceru. Njegovo ubistvo je neosnovano pripisano Jusufu Mehonjiu, to je
posluilo njegovim pristalicama da izvre osvetu, pravei pokolj u ahoviima nad nedunim muslimanskim ivljem. Sahranjen u Poljima kolainskim.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

47

Ja sam sa baterijom zauzeo poloaj je Boljanikom Visu, odakle sam otpoeo paljbu pro v neprijat. koji kolonom nastupae k Plevljima, samo sa topovskom
vatrom prinudio sam neprijatelja da se razvije u borbi.
Naa pjeadija, naroito ova iz novodobivenih krajeva razila se i dala u
divljem bjegstvu, bez ikakva reda i nareenja.
Na ovom poloaju e bijah ja sa topovima samo bijae ostalo nekoliko oficira ija se vojska bijae razila, borbu iz topova vodio sam sve dok je neprijatelj
doao u neposrednoj blizini, nijesam h o ostupi dajui uzaludan primjer naoj pjeadiji nebili se povra o bar kogod, da se dadne neprijatelju otpor, jer ovaj poloaj
bijae veoma podesan.
Ova borba bijae strana za mene i podrunu mi bateriju, a veoma interesantna za svakog onog koji ujae i viae, e se vodi samo art. borba pro v neprijat.
art. i pjeadije. Ova je borba i ako nije imala uspjeha velikih, posluila za veliku ast
mene i podrunim mi vojnicima, a blagodarei nekolicini od pjeakih oficira, koji su
mi pomogli skupi bater. sa poloaja i povui je u do noj umi nijesam pao u ruke
neprijatelja, koji bijae nas obiao sa svih strana, ali koristei se sa umom izbjegao
sam ropstvo.
Poslije 24. sata moga ostupanja sa baterijom, usamljen bez ie pjeadije,
s gao sam na Jabuci, e bijae kom. odreda Brig. Gojni sa nekoliko ofic. i ordonasa i
sa jednim mitroljekim odjeljenj. docnije su nam se od nekuda pridruila i dva Vasojeviska bat. Kralj. i Andrijevaki, o ostaloj vojsci nije se znalo nita, ni je komandant
odreda sa njima imao veze, ni znao e se nalazli.
Ostupali smo i lutali po planinam i umama sve dok je s gla pomo iz St.
Crne Gore i Metohije. Iz St. Crne Gore doao je Janko Vuko sa nekoliko vojske, a iz
Metohije brigadir Milo Matanovi sa rekru ma.
Gore reeni dogaaji odigravali su se poetkom avgusta.
Neprijatelj se nije dugo zadrao u Plevljima i na zauze m poloajima, ostupio je u pravcu Drine.
Naa je vojska zauzela Plevlja i upu la se k Drini, do rij. Drine doli smo
bez velikog otpora, neprijatelj je dao jednu omanju odbranu na Kazara, ali je i odatle
proeran te tako smo zauzeli poloaje obalom Drine.
Ovaj Crnogorski odred koji operisae Sandakom dobio je naziv Sanaka
Vojska a njen komandant bijae serdar Janko Vuko 68.
Na Drini smo se zadrali nekoliko dana, vodila se samo art. borba. Ja sam
sa baterijom zauzeo poloaje prema Goradi imao sam zadau tui Goradu i neprijatelj. ar ljeriju koja bijae smjetena vie Gorade i lijevo od nje. Goradu i neprijat.
ar lj. art. tukao sam za nekoliko dana sa uspjehom, uspio sam za ovo vrijeme uni
jedan neprijat. top i jedno mitraljeko Odjelj.
Izmeu Gorade i Us prae, naa je vojska uspjela prijei Drinu, iste veeri
prijeao je vei dio naih trupa Drinu, zauzeli smo Goradu, potoom Roga cu Sokolac
do Romanije pl.
Na lijevom krilu Sandakog odreda bio je Crnogor. odred pod komandom
Divizijara Mitra Mar novia69, koji bijae posio poloaje prema Sarajevu, a na desnom krilu bijae Srbijanska vojska, koja drae poloaje usporedne Sandakoj vojsci.
68
69

O Janku Vuko u vidi fusnotu broj 62.


O Mitru Mar noviu vidi fusnotu broj 58.

48

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Ovi su poloaji dra za nekoliko dana, a bez velikih borba na frontovima


svih tri odreda. Oktombra naa je vojska morala napus Romaniju i sve ranije poloaje i povui se na Glasinac, usled toga to je neprijatelj uspio po snu Srbijansku
vojsku koja drae poloaje na desnom krilu Sandake vojske.
Glavna snaga nae vojske t.j. Sandake, zauzela je poloaje na ivicama Glasinakog polja i odpoela se utvriva .
Ja sam sa baterijom zauzeo poloaj na Mlau, na samoj prednjoj linije izmeu Uskokog bat. i Vasojeviske brigade, neprijatelj nije nam dao vremena utvrdi se.
Oktombra nou priblizio se do naih poloaja a u svitanju izvrio je napad,
neprijatelj je izvrio napad na svim poloajima nae vojske, ali glavni napad bijae
uperen na Mlau, jer sa padom ovih poloaja na Mlau padahu i ostali desno i lijevo.
Neprijat. napad bijae estok, nou bijae uspio privui svoje trupe u neposrednoj blizini naih poloaja, prvi metak topovski bio mije na 800. met. ostojanja
i to pro v druge neprijat. linije, a prva bijae ve s gla do samih naih poloaja i
odpoela vri juri. Neprijatelj je doekan sa jakom vatrom, puanom, topovskom
i mitraljekom, borba bijae estoka, neprijat. ar ljerija tuae nau pozadinu, jer
prednje nae poloaje nije mogla usljed svoje pjeadije koju je izekivala da zauzme
na juri nae poloaje.
Ova krvava borba trajala je do 2. sata poslije podne, do kad je naa vojska
izvrila kontra juri, neprijatelj je slomjen i da se u bjegstvo gonjen od nae vojske do
noi, neprijatelj je ostupio u pravcu gljebova.
No iste noi naa se vojska morala povui na svojim ranim poloajima
usljed neuspjeha Srbij. trupa u svom pracu, a na desnom naem krilu.
Neprijatelj je ovog dana imao mnogo mrtvih, ranjenih i zarobjenih, a i naa
je vojska imala gubitaka naroito bat. Uskoki, koji je junaki izvrio kontra juri na
neprijatelja.
Ja sam sa baterijom ovog dana mnogo koris doprinio naoj pjeadije koja
je izvrila kontrajuri i imao sam prilino gubitaka.
Neprijatelj je ponovo napao sa jo jaom snagom na nae poloaje, borba
je bila strana, neprijatelj je uvijek odbivat, glavni napad neprijatelj ponovo bijae
uperio na poloajima Mlaa, borba je bila i danu i nou, topovska mi municija bijae
ve gotovo mankala, naa je vojska dobila nareenje da ponovo izvri kontra juri,
ispred same noi izvren je kontra juri u ovom juriu uestvovao sam i ja sa tobdijama, jer nam bijae mankala topovska municija ovom prilikom sam i ranjen70.
Neprijatelj je po snut sa velikim gubitci i izgubivi nadu na uspjeh u pravcu
Mlaa e je za nekolika dana vrio glavni napad, toje izmijenio pravac napada i napao na lijevo krilo nae vojske u pravcu Kolainske brigade koja drae poloaje lijevo
od Glasinakog Polja.
Neprijatelj poslije estoke borbe uspio je po snu Kolainsku Brigadu i javi nam se u lijevi bok, usljed ega su Sandaka vojska, kao i odredi na desnom i
lijevom krilu morali napus Glasinac i povui se u pravcu Drine.
Borba na Glasincu trajala je za dana i noi tj. Od....... do .....71 ova je borba bila izmeu nejuvenih i najkrvavih boraba u Crnogorsko-Austrinskom ratu, neprijatelj je imao mnogo gubitaka, a i naa je vojska ostavila puno posijanih grobova
po Glasinakom polju.
70
71

Podvueno u originalu.
Neitko.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

49

Komandant Divizije koja je drala poloaje Mlaa bijae brigadir Luka Gojni, a kako je Gojni uoi same bitke pao sa konja i slomio nogu, to ga je zamijenio
brigadir Milo Matanovi72, koji je za cijelo ovo vrijeme bio kom. ove divizije, ova je
divizija izdrala najvee borbe i najuspjenije na Glasincu. Ja sam se sa podrunom
mi baterijom istakao, usled ega sam i dobio pohvalu, naroito je pjeadiji palo u oku
hrabrost mojih tobdija i uspjenost topovske vatre, zato smo imali veliko potovanje
od cijele vojske i oficira.
Na Drini.
Poto je naa vojska napus la Glasinac povukla sa Drine, na onim is m poloajima koje smo drali prije prelaska Drine. Naa je vojska sa sobom dovela prilini
broj stoke za ishranu.
Na poloajima na Drini naa je vojska trajala dugo vremena, jakih borba
nije bilo samo prepucavanje preko Drine. Sa ovih poloaja esto su nae izvidnice
prolazile preko Drine ak do Glasinca i Romanije, radi ispi vanja neprijatelj. snaga.
Sa baterijom drao sam poloaj prema Goradi, docnije prema us prai,
stalno smo bili na oprezi da neprijatelj ne uspije na kom bilo mjestu prijei Drinu, ali
neprijatelj na ovom frontu nije nijedan pokuaj uinjen.
Ovoliko dugo trajanje na jednom mjestu postalo je bilo veoma dosadno.
1915. g. neprijatelj je prijeao Drinu na Viegradu, neprijatelj je sa veim
snagama odpoeo ofanzivu i odpoele su jake borbe.
Oktombra dobio sam nareenje da se sa baterijom krenem preko Lima za
Suhu Goru, e neprijatelj bijae prijea Drinu i odpoeo nastupa .
Neprijatelj sa jakim snagama bijae poeo nastupa k Suhoj Gori, Vikri i
Vardi i ostalim drugim poloajima.
Naa vojska koja drae ove poloaje sa uspjehom je za nekoliko dana odbijala neprijateljske napade, borbe su bile velike, a naroito 18 i 19. oktombra, kad je
naa vojska izvrila kontra napad i po snuvi neprijatelja zarobila: 4 brd. brz. topa, 1.
mitraljez. do 300. vojnika i nekoliko oficira.
Ova je borba bila jedna izmeu najuvenih i najuspjenih bora ovoga rata.
Komandant ove Divizije koja je ovom prilikom okazala uspjeh na poloajima varde i Suhe Gore i koja je slomivi neprijatelja oduzela mu ovaj ratni plijen,
bijae Milo Matanovi brigadir.
Ja sam se sa baterijom i ovom prikom odlikovao kao i ranije, zato sam ovih
dana predloen za unapreenje u inu Komandira i za odlikovanje Obilia Medaljom.
Po svretku ove borbe, na topovima sa kojima sam ja komandovao municija bijae na mankanje, ostalo nam bijae vrlo malo metaka. Ja sam naimenovat

72
Matanovi Milo (Ce nje, 1871-1955) - brigadir, ministar vojni u vladi Andrije Radovia i
predsjednik tree crnogorske vlade u egzilu(4.1.1917-29.5.1917). Zavrio vojne kole u Rusiji i unaprijeen za potporunika ruske vojske 1898. Iste godine stupio u crnogorsku vojsku u inu porunika. U
Balkanskom ratu komandovao prethodnicom Istonog odreda, dok je u Prvom svjetskom ratu komandovao I sandakom i Limskom divizijom. Naavi se u egzilu, prihva o se mjesta predsjednika vlade. To
mjesto je pokrivao manje od pola godine i obino se,kao jedini uspjeh njegove vlade, ubraja ponovno
izlaenje Glasa Crnogorca. Napus o crnogorsku emigraciju odmah poslije odluka Podgorike skup ne,
vra o se u zemlju i bio primljen u jugoslovensku vojsku 1919. sa niim inom. Penzionisan kao pukovnik
1923. godine.

50

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

za komandanta art. Kosovskog Odreda i poao sam u tabu odreda, a na topovima


ostao je kapetan Radosav Dakovi.
Komandant Kosovskog odreda bijae brigad. L. Gojni. Na je odred odrao
jo neke borbe zadrajui neprijatelj. prodiranje, ali usljed sloma Srbijanske vojske,
odaslate su Srbijanskoj vojsci dvije nae brigade u pomo, t.j. Lovenska brigada i
Kuko-Bratonoka, tj. osim Javorskog odreda, koji pod kom. Petra Mar novia bijae ranije odputovao u Srb. granici.
Ostupanje u unutranjost i Opta rezerva
Usljed sloma podpunog Srbijanske vojske, morala je istupi i naao vojska
koja drae poloaje prema Viegradu i rijeci Drini.
Nae trupe koje su bile odaslate u pomo Srbijanskoj vojsci, tei ostupnicu Srbij. vojske voahu ogorene borbe u pravcu Javora.
Na je odred dobio nareenje da ostupa za unutranjost Crne Gore, zato
smo ostupali preko Sjenice, Prijepolja, Bijelog polja, Mojkovca, za Kolain a odatle za
Danilov-grad, jer na odred bijae odreenim za Optu Crnogor. Rezervu.
Na Danilovom-Gradu, zadrali smo se samo nekoliko dana.
Decembra odred je dobio nareenje da se krene za Loven,
S gli smo na Ce nje, a odatle od putovali za Loven, kad smo s gli na
Loven ve ne postojae Lovenskog odreda Kuk i svi prednji poloaji pali, naa
vojska ostupa u neredu i strana demoralizacija nadvladala, naa ar ljerija sve bombardovata i oteena, Lijevo krilna kolona Lovenskog odreda napus la poloaje i
razili se kuama (Crmn. brigada) njen komandant Ivo urovi73 sa nekoliko oficira
i ordonansa doao na Loven; retvo vojske Lovenskog odreda sakupilo su u onoj
Kotlini na Presjeci. Ovom prilikom naimevan je za komandanta Lovenskog odreda
Brigadir L. Gojni, sa zadatkom da dade potonju odbranu Lovena na Presjeci. Poloaje na Presjeci zauzela je Kuko-Bratonoka Brigada i Rijeko Leanska, a na lijevom
Krilu bijae Zetska brigada.
Na Presjeci se nijesmo dugo zadrali ni smo saekali neprijatelja dobili
smo nareenje, da ostupamo u pravcu Ce nja. Prije no smo s gli na Ce nje, Ce nje bijae okieno bijelim zastavama i nekoliko vienih ljudi na elo Mitropolitom
Banom Mitrofanom74 spremahu se da izau u susret Austrijanskoj vojsci do Bajica.
73

O Ivu uroviu vidi fusnotu broj 51.


Mitrofan Ban (Grbalj 1841 - Ce nje1920), mitropolit crnogorski. kolovao se u privatnim
parohijskim i manas rskim kolama u Boki Kotorskoj. Zamonaio se 1866. godine u manas ru Savini. Za
nastojatelja manas ra Podlastve postavljen je 1867, da bi 1870. godine bio proizveden za igumana manas ra Morae. Postao je arhimandrit 1877. godine i u to vrijeme se is cao u borbi sa Osmanlijama. U
svojstvu arhimandrita bio je administrator Crnogorske mitropolije, a takoe i Zahumsko- rake eparhije.
Izabran je 1884. za crnogorskog mitropolita, a hirotonisan je 1885. u Petrogradu. O tome je obavijes o
pismom Vaseljenskog patrijarha Joakima II, u kojem se kae: Mi smo se iz Rusije povra li i u ime Boije zauzeli smo svetu katedru Mitropolije autokefalne crkve u bogo enom Knjaevstvu Crnogorskom
na koju smo i DuhomSve jem i pozva . Mitropolit Mitrofan je ostao prepoznatljiv po mnogobrojnim
reformama izvedenim u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi: inicirao je rad na crkvenom zakonodavstvu,
organizovao duhovne sudove, obezbijedio svetenicima uredno primanje materijalnih prinadlenos ,
naredio svetenicima da svoja narodna odijela zamijene crkvenim man jama, djelovao na podizanju
prosvjetnog i duhovnog nivoa crnogorskog naroda. Odlikovao se i krea vnim radom i napisao je nekoliko zapaenih djela: Besjede, Kratkicrkveni ustav, Pomono uputstvo pri ispovijes i Sedam tajni Novog
Zavjeta. Vidi vie: Istorijski leksikon Crne Gore , knj.4,887
74

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

51

Naa je vojska i Ce nje napus la, a zauzela poloaje visovima i breuljcima oko Belvedera desno i lijevo, ni na ovim poloajima nije davata odbrana, dobili smo nareenje za ostupanje, ostupili smo do Hana Maanovia, e smo i dali malu odbranu, a
odatle ostupili smo na Krnjike Kamenice zauzeli smo onamonje poloaje, jer bijahu
nade, da e se potonja brana da na Carevom Lazu. Neprijatelj ve bijae uao u
Crmnici, sa Vir-pazarom bijae prekidena telegrafska i telefonska veza.
..... Odpoeli su pregovori sa Austrijom o miru, Kralj je napus o Podgoricu
i odputovao za Skadar75. U Crnogorskoj vojsci svuda nastao nered i glad, jer naa vojska potonjih mjeseci ishranjivae se samo sa onim to mu od kue ae doi.
Ranije od ovoga zavladao bijae nered i meu Srbijanskom vojskom, jedna
povea jedinica Srbijanaca bijae se upu la, da probije front Crnog. vojske i da se
preda neprijatelju, sa ovom srbijanskom jedinicom nae trupe na frontu morale su
se tui tek da ih ne puste da uteku neprijatelju. Uopte nastao veliki nered i demoralizacija.
Neprijatelj ve prodiru k Baru, Arbanasi se okuraili i odpoeli napada
nae trupe koje bijahu kroz sjeverni dio Albanije.
Srbijanska vojska pod za tom Crnogor. vojske ostupila mirno k Moru, a Crnogorska vojska blagodarei neumjetnos nae vlade ostala je u ropstvo, nemajui
75

Iz Crne Gore su na put pun neizvjesnos , poput srbijanskog kralja Petra i belgijskog kralja
Alberta, krenuli lanovi dinas je Petrovia, kralj Nikola i predsjednik vlade Lazar Mijukovi na savezniku
teritoriju iz Podgorice 6/19. januara 1916. godine u dvije grupe. Preko Skadra, Medove, Draa, Brindizija,
Rima, kralj je sa svojom pratnjom, u kojoj su jo bili njegov sin Petar i nekoliko ljudi bliskih dvoru (Petar
Plamenac, braa Popovii), s gao u Brindizi 22. januara, gdje ih je saekao Lazar Mijukovi i nekoliko
ministara koji su prispjeli dan ranije, potom su, poslije kratkog zadravanja u Rimu, nastavili za Francusku.
Prethodno je i kraljica Milena sa Ksenijom i Vjerom krenula na neizvjestan put. U Lionu su se sastali 23.
januara 1916. godine. Sjedite crnogorskog dvora u egzilu bilo je u Lionu u hotelu Grand, a potom od poetka marta 1916. godine u starom dvorcu Merinjak kod Bordoa, koji je Francuska bila odredila za sjedite
kralja Nikole i njegove vlade. Odatle su se dvor i vlada 1. jula 1916. preselili u Vii, gdje se dvor smjes o u
vilu Maes k, svita u hotel Astorija, dok je vlada ostala u Bordou. Poslije kraeg boravka u Viiju (do 20.
jula), potom u Parizu (hotel Meris, gdje e kralj esto odsjeda ), i poslije povrataka iz Poa (mjesto ispod
Pirinejskih Alpa, gdje e vie puta odlazi sa enom i kerkama), u novembru 1916. godine konano su se
kralj i vlada skrasili u Nejiu kod Pariza (Neuilly sur Siene rue Ancelle 9 et 4). Tu se nalazio dvor, jedna vila,
kua blizu dvora za perjanike i malo dalje kua u kojoj su smjetena ministarstva po preseljenju iz Bordoa.
U februaru 1916. godine crnogorski zvanini krugovi operisali su ciframa od oko 300 izbjeglih
inovnika sa porodicama, sa oko 100 studenata i oko 1500 izbjeglica koji su se nali u egzilu. Istovremeno
je kraljeva porodica sa pratnjom brojala 39 osoba.
U maju 1920. godine kralj Nikola se sa porodicom (kraljicom Milenom i kerkama Ksenijom i
Vjerom) seli u Kan i kasnije u Kap dAn b na Azurnoj obali. U Nejiu je bilo formalno sjedite vlade do aprila
1921. godine, iako se tamo, osim dr Pera oa i pojedinih inovnika, od maja 1920. godine nijesu nalazili
drugi ministri. Plamenac je svoj boravak u Rimu u zgradi crnogorskog konzulata (Via Volturno 7) nastojao
prikaziva privremenim, a od aprila 1921. godine kao sjedite Kraljevske vlade predstavljan je Sanremo
iako je formalno sjedite bilo u crnogorskom konzulatu u Rimu, koji se avgusta 1922. preselio na drugu lokaciju (XX Se embre 26). Prestolonasljednik Danilo je sa enom stanovao u Kap Mar nu na Azurnoj obali,
gdje mu je za ordonans oficira bio dodijeljen potporunik Pavle Matanovi, da bi u aprilu 1919. godine bio
u Sanremu, dok je drugi sin Petar esto mijenjao mjesta boravka i nalazio se najvie u Italiji a za ordonans
oficira imao potporunika Iva Radonjia. U toku rata i kasnije se u emigraciji u vajcarskoj nalazila i kraljeva
kerka Ana i zet Franc Batemberg, kao njemaki emigran , da bi poslije Oktobarske revolucije u emigraciju
prispjeli i njegova erka Milica i zet Petar Nikolajevi Romanov. Oni su iz Petrograda izbjegli na Krim, pa potom pred ofanzivom Crvene armije preko Carigrada u Italiju, u enovu, gdje su, prema svjedoenju savremenika, ivjeli u velikoj oskudici. Vidi vie: erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu, I-II, Podgorica 2004, 44-95.

52

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

vremena ostupi za Skadar, jer neprijatelj ve bez ikakva otpora prodirae k bojani,
a sa ove druge strane obunili se Arbanasi, tako da naa vojska nije mogla ostupi .
....... ja sam sa brigadirom Gojniem doao u Podgorici, tu smo nali i nau
vladu koja je saop la vojsci i narodu da bude svak miran, i da se vlada rijeila osta
u zemlji, vlada svakome savjetovae da ostane kod svoje kue.
Ja sam se rijeio sa BrigadiromGojniem i sa jo nekoliko oficira poi za
Skadar, a odatle na strani, zato smo iste noi poli za Plavnicu, a odatle za Skadar,
samnom bijae i moj najmlai brat Petar.
Kad smo s gli u Skadar, ja sam se sa bratom zadrao na vaporu76 sa nekim
naim vojnicima koje smo ispi vali o naim domaim, jer za vrijeme cijelog rata nijesmo nita o naim domaim razumjeli. Ovo malo zadocnjenje uinilo je te sam se
razdvojio od Gojnia i odocnio moj polazak za Medovo.
Neprijatelj ve bijae zauzeo Tarabo i poeo prelazi rij. Bojanu. Crnogor.
komanda iz Skadra i svi oficiri ostali u Skadru i kreu za Podgoricu, ja sam se sa mojim
bratom Petrom vra o opet natrag za Podgoricu, e smo bili nekoliko dana, a odatle
poli naoj kui u Krnjice.
Ovo je u sasvim kratkim crtama doivljaj u Evropskom ratu. Ako budem
imao vremena popuniu ga.
25. decembra 1923. g.
Bari (Italija).

Marko Vuerakovi

Produenje iz familj. ivota, za vrijeme okupacije Crne Gore od strane Austrije.


Januara 1916. g. doao sam sa svojim bratom Petrom svojoj kui u Krnjice,
familiju koju ne bijah za cijelo vrijeme rata gledao naao sam ivu, ali najstarijeg
brata Labuda u postelji, boljestna od opasne i neizljeive bolijes turbekuloze kimenog stuba koja bolest bijae nastupila od rana koje bijae u ratu dobio. Bolijest
naeg brata Labuda davala je cijeloj naoj familiji veliku brigu, s m vie to je bolijest
neizljeiva, a sa njegovom enom Maom nije se slagao nijedan od moje brae pa ni
ja, zato to bijae velika raskonica i u opte slaba i po sve opasna ena. Osim briga
koje mi zadavae bolijest moga brata Labuda, ja sam moralno stradao i od pri ska
Austrijanaca, koji neovjeanski bijahu odpoeli postupa prema naem narodu.
Ranije zadovoljstvo koje sam imao u familiji sada je nestalo, bolijest familije, pri sak Austrijanaca, glad u narodu koja bijae odpoela nastupa , davahu mi
veliku brigu, jer viah oiglednu propast u opte.
Austrijanska postaja bijae smjetena u Donje Krnjice u naoj Osnovnoj
koli, udaljena od nae kue za 10. minuta, najstari u postaji bijae fak majstor Bakovi, on kao i svi njegovi andarmi bijahu Hrva i Bosanci, i ako neprijatelji ja sam od
njih kao Slovena oekivao, mirno, uljudno i saaljivo postupanje prema narodu, do
im nije tako bilo, oni su prema narodu uzeli krvniki i neovjeanski stav.
Kod siromanijeg naroda ve bijae nastupila glad, ivotne namirnice u cijeloj Crnoj Gori bijahu odavno mankale i ko imae novaca nemogae nai na pazarima da kupi ita, po selima mogae se nai da se kupi po malo ita, ali to u zlatnom
novcu, a zlatnog novca, kod naeg seljatva bijae vrlo malo.
Austriske vlas odpoele su dijeli narodu trebovanje, ali to trebovanje
bijae veoma mizerno, u narodu je nastao glad prvih dana po dolasku Austrije.
76

Brod.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

53

Usljed tekih oskudica i gladi, koja u narodu bijae nadvladana, Austrijanske postaje dobile su puno pijuna i agenata, ovi pijuni i agen ne traahu veliku
platu, dovolno bijae da nekolika kilogr. ita, da pijuni i agen sa puno izvjetaja
s gnu u postaji. Usljed ovoga i najpoteni ljudi bijahu izloeni propau.
Ja sam se tome strano pro vio, u oi austrijanaca i samog naroda, govorio
sam narodu, da je bolje umrije no bi pijun na tetu i propast svoje brae.
Moje ovakvo dranje izazvalo je mrnju austr. postaje prema mene i mrnju
pijuna, i jedna i druga strana vrebali su priliku, da mene ili kojeg od moje brae ma
uto bilo uhvate i m da se od mene kurtaliu77.
Nije moglo proi ni 10. dana razmaka, a da u naoj kui ne doe andarmerija i uini premetainu, traei oruje, bombe i municiju, za koje su pijuni bili
dokazali da se kod nas nalazi. Svi napori Austrijske policije i njenih pijuna ostali su
bez uspjeha, jer i ako imaasmo oruje, bombe i municiju, za koju su oni tano znali,
mi smo sve to bili vjeto sakrili, da se nikada nije moglo pronai.
Mrnja pijuna prema meni uveliala se i sa m, to mi Kraje Komandant,
na mojoj molbi bijae izdao poveu koliinu ivotnih namirnica za familiju i to po vrlo
je inoj cijeni, ovi pijuni ne bijahu u stanju do toga doi, zato i vea mrzav prema
meni i mojoj brai.
Ja sam uvidio, da mi se nije mogue odra u Krnjice, navali Austrijske policije i njenih pijuna, koje sam ja bez obzira na posljedice strano mrzio, a za koju su
mrzav oni znali, zato sam svakog dana oekivao da budem internirat.
No kako moj najstari brat Labud bijae veoma bolestan na smr , a kako se
sa njegovom enom Maom ne slagae nijedan od moje brae, to sam sa odobrenjem brae ubrzao podijeli se od brata Labuda, kako bih dok je on iv i dok sam ja
kui napisao pismeni Ugovor o podjeli i sa m spasao nau imovinu od78 propas
koja bi mogla nastupi poslije moje internacije i njegove smr . Podjela je uinjena i
Ugovor podpisat iz straha Labudove ene Mae.
Ova dioba jako me dirnula i danas me , a e me i do moje smr , jer
na najstari brat Labud zasluivao je svako potovanje svoje brae.
Podjela nije uinjena iz koristoljublja, ve iz istog straha od njegove ene
Mae, da nas ona poslije smr Labudove ne bi upropas la i kompromitovala.
Mrnja austrijanaca prema mene rasla je, pijuni i agen svakodnevno
rasahu, a odpoela im se bijae pridruiva naa snaha Maa.
Maja 1916. g. poao sam poslom u Ze i Podgorici, a ba h dana eneral
Veovi79 bijae ubio jednog Austr. oficira i izbjegao u umi, to je mojim neprijateljima, a pijunima austriskim dobro dolo, pohitail su me optui da sam imao vezu sa
Veoviem i da imam izvjesnu koliinu oruja i municije itd.
Na osnovu gore reene optube nareeno je policiji do nih postaja da
dou u Krnjice, da me po dolasku iz Podgorice uhvate i sprovedu u Baru Krajs. Komandi, a potom da uine najenerginiju premetainu. Iz Podgorice sam se vra o
nou, a iste noi poao sam sa jednim bratom i jednim roakom za Krajinu.
Izvijetena policija o mom dolasku, to je prije svanua pojurila i blokirala
mi kuu, kad u kui nijesu nali mene, oni su jo vie posujmali, brata Blaa koji je bio
kod kue odveli su u zatvor, uinjeli su premetainu kue i pretraili svuda oko kue
po zgradama i okolini. Municija i nekolike puke koje smo imali bili smo zakopali u
77

Oslobode, uklone silom.


Dopisano iznad -eventualne
79
O Radomiru Veoviu vidi fusnotu broj 65.
78

54

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

uljaniku pomeu pela, a tri levorvera nekolike bombe i nekoliko drugog eksploziva
(makarata) kojeg smo upotrebljivali za lovljenje ribe u Skadar. Jezeru, bili smo smjes li u jednom ulitu (konici), jedno najvie ulite koje je bilo bili smo tako uredili,
ozdo do pola njega bila je pela, a od pola njega do zaklopa bili smo stavili one levorvere, bombe i eksploziv. Raunali smo da se ovo nikada ne moe pronai. Policija je
posujmala da ima neto u uljaniku, ali kad su u nj uli pojedu ih pele i tako napuste
uljanik. Sreom i ova im je premetaina pola uzalud nijesu nita mogli pronai.
Policija se ovog dana nije udaljavala od nae kue ni od naeg pristanita,
jer su ekali moj dolazak, nijedan lan nae familije nije se smio udali od kue. Moja
familija znala je namjere policije, a znala je, da ja i moj brat koga oni ekaju imamo
levorvere sa sobom i nekoliko eksploziva koje smo bili sa sobom odnijeli radi lovljenja ribe. Moja ena Jelena uspjela je ispred same noi umai policiji i doi na takozvano mjesto pod Valostun to je mjesto na obali Skadar. Jezera, kuda mi po povratku
iz Krajine moramo proi. Ja sam se kui vraao oko 10. sa uveer, kad smo unom
doli na onom mjestu e nas je moja ena ekala, uli smo enski glas e nas vie da
poemo onamo, kad smo pristali pri obali, zaudio nas je Jelenin dolazak, ona nas
drhtuim glasom o svemu izvjetava i odma se vraa kui.
Poto smo o svemu izvijeteni lako nam se bilo upravlja , levorvere i onaj
eksploziv izbacili smo na obali i sakrili, izbacili smo takoer i onu ribu koju bijasmo sa
Makaritom ulovili, jer sa sobom nijesmo je mogli nosii poto nijesmo imali nikakvih
lovakih sprava kod nas, produili smo dalje i doli na pristanite pod naom kuom,
ali smo ve znali da nas onamo eka policija.
im smo pristali na obali, zaula se vika sa svih strana Alt Alt80, a potom
Ruke u vis. Ovo nas ni najmanje nije uznemirilo, ravnoduno smo prijeli premetainu nad nama i naim unom. Oni su postali jako iznenaeni kad nijesu kod nas
nali nita.
Brat mi i roak osloboeni su, a ja sam sa njima morao poi kod njihovog
efa u postaji. Kad sam doao u postaji naao sam efa postaje Stojana Bakovia Hrvata, koji ve bijae izvijeten o dolasku moje ene u susret.
Razgovarali smo do 2. sata poslije ponoi, cio njegov razgovor bijae o Veoviu i oruju i municiji koju imam ja, kao i ostali plemenici, sve sam mu to pobijao
i finim uljudnim nainom pozvao ga kao Slovena, da prema narodu imade saaljenje, ali to na njega ni najmanje ne uplivisae, gori pro vnik prema narodu bijae od
Madara.
U 2 sata poslije ponoi trebalo je spava , ja se spremam, da se sa njim
pozdravim i da idem kui, dok on govori: Gospod. Majore vi noas ne moete kui,
poziva vas Krajs. Komandant, sjutra morate ii u Baru.
Ni ovo me ni najmanje nije iznenadilo, noio sam ove u postaji, a sjutra
ujutro rano spremamo se za put.
Izlazim pred stan, nalazim postrojene est andarma, a pred njima stoji njihov starjeina, musliman iz Bosne, sa crvenim fesom na glavi. Ovaj njihov stareina
okree se k mene i sa visokim komandajuim glasom govori mi: Gospodine Majore,
imam nareenje da vas predam komandi u Baru, zato vam nareujem da budete
mirni pri putovanju, ako budete pokuali bjegstvo, ili se i jedan korak udalili sa puta
biete strijeljani. Komanda ovoga Cukevira, jako me nervirala i iznenadila, podrugljivo odgovorio sam: Ja sam nevin i kao takav ne trebam bjea , ni se boja strijeljanja, Cukovir komanduje Naprijed. On i jo dvojica predamnom, a etvorica pozadi.
80

Halt-stoj.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

55

Ili smo planinom razgovarajui, dvojica od njih bijahu Madari, ostali su


Hrva i Bosanci, pitam ih o uzroku ovakvog postupka prema meni, ali mi sa velikom
rezervom odgovaraju, kau mi samo toliko da sam optuen i da se po njinom miljenju neu vie vraa kui, ve dau bi interniran, ili zatvoren, uzaludno sam se
muio da od njih doznam kome je optuio.
U 4. sata poslije podne s gli smo u Baru, nemogue mije opisa koliko mije
na mom srcu padalo teko, kad me sprovode kroz Bar, e me svak poznaje, gledae
narod sauenjem, jer samo sprovoenje, daje misli da sam uinio nekakav veliki
zloin.
Doli smo i uli u komandu, Cukovir je predao pismo sa kojim se ja sprovodim komandi, poslije nekoliko minuta zovu me, ulazim u kancelariju, za astalom
sjedi jedan mlad ovjek u civilnoj robi, za koga sam docnije doznao da je Hrvat, a ef
cjelokupne policije u Oblas . Jeste li vi major Vuerakovi? govori on na Hrvat.
jeziku. Jesam.
Vi ste optueni da imate jednu poviu koliinu oruja i municije, kao i raznog eksplozivnog materijala e vam je to.? Odgovaram, da nemamo toga oruja,
da smo to imali ranije, ali da je to dolaskom Austrinske vojske nestalo, razgrabljeno i
predato vlas ma, a da je optuba posve neis nita.
Da, Da, neis na, a mi imamo sigurnih izvjetaja, da vi sve to imate sakriveno, ja vas pozivam, da to predate vlas ma, a zato neete bi zuima na odgovornost,
ne priznateli docnije kad se to pronae biete strijeljani. Ja mu odgovorim: Nemam
iega od toga, nemam ta da priznam, ne osjeam se ni najmanje krivim, postupak
Vaih vlas prema mene nije ni najmanje asan ni odgovara ugledu Austro-ugarske
monarhije. Mi smo u toku rata u naem ropstvu imali Vaih oficira, uvali smo njihovu ast i auktoritet, bili smo siromani naa je vojska i oficiri oskudijevala u ivotnim
namirnicama, a Vai oficiri u naem ropstvu niuemu nijesu oskudijevali.
Dalje, opisujui postupak prema mene, izloio sam mu pravu i is nitu sliku
onih Crnogoraca koji su se pijunae radi stavili Austrijancima na raspoloenje da su
ovi na to primorani glau, te da za pet kilogr. ita moe i najpoteni ovjek postrada
kod vlas .
Govorio sam dugo i drsko, i pred mojim govorom i razlozima u velikome se
izmijenio ovaj gospodin. On mene i dalje govori: Vi ste optueni da ste imali vezu sa
Veoviem, da ste namjeravali podii ustanak pro v okupacionih vlas i t. d. i da ste
vi lino namjeravali sa vaim roacima bombardova nau postaju u vaem mjestu.
Ja sam sve ovo pobijao, govorei da je to za nekolika kilogr. ita sve izmiljeno. Govorili smo dugo i na kraju poeo je samnom prijateljski razgovara kazao mi je, da usled
sluaja Veovia, svi Crnogorski oficiri bie internira . Osloboen sam kao nevin, ali
mi nije h o kaza onoga ko me je optuio, upu o me na fakmajstora u Krnjice da mi
on to kae.
Iste veeri sa is m andarima krenuo sam natrag do estana e smo noili,
a odatle doli smo u Krnjice, ovi andarmi koji samnom putovahu, pri povratku iz
Bara bijahu mnogo drugiji, imahu prema mene i potovanja i povjerenja, kazali su
mi po imenino sve pijune u Krnjice, meu kojima kau da je najglavniji Kapetan
Niko Jovovi.
Ova izmjena andarma prema meni morala je potei od njihovog glavnog
efa iz Bara.

56

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

pijune koji bijahu u Krnjice ja sam i ranije znao, ali sam teko mogao vjerova za Kapet. Nika Jovovia, s m vie to sam istog ja vjenao i krs o mu svu ecu,
ali po mom povratku iz Bara uvjerio sam se o tome.
Poto sam odveden u Baru, ef postaje i njegovi pijuni bili su uvjernja da
se ja neu vra kui na slobodu, ve dau bi interniran ili zatvoren. Istog dana kad
sam poao za Bar, kap. Niko Jovovi pozvao je efa psotaje Bakovia na ruak u svojoj
kui i iz vojnikog etnog protokola koji je on kao kom. ete imao kod sebe, dao je fakmajstoru prepisa imena svih Krnjiana koji su imali oruje, naznaujui koju vrstu
oruja koji ima i pod kojim brojem.
Kap. Jovovi bijae veoma siromanog stanja, potreba mu je bila spaava familiju od gladi, stoga se i stavio na raspoloenje Austrijanaca, jer je sa me
nainom raunao doi do ivotnih namirica za familiju, a da bi nesmetano mogao
vodi tu sramnu trgovinu sa fakmajstorom, trebalo je najprije ukloni mene i sve
ono valjanih ljudi iz Krnjica. Kap. Jovovi nije ovom prilikom zaboravio, da se osve
Krnjianima za onaj postupak prema kui Jovovia u 1862. g. kad ih je Kola Kapetan
sve strijeljao za izdajstvo i dovoenje Turaka u Krnjice, zato je i optuio batal. barjakt.
ura Jokova Lukia i njegove sinove, kao najbliu svojtu Kole Kapetana Lukia.
Ovih Austriskih pijuna bilo je po svoj Crnoj Gori, mnogi su to glavom pla li
po svretku rata, a mnogi i sa imovinom.
Internacija u Austriji.
13. juna 1916. pozvani smo svi oficiri iz Crmniko-Primorske oblas na Virpazar i odatle straarno sprovedeni za Bar i dalje za Austriju.
Poslije ovoga internira su iz Krnjica:
1. bat. barjakt. uro Jokov Luki
2. st. filozofije Duan urov
3. gimnazist Velia

4. vodnik
Ivo Markov Vuerakovi
5.
Mio urov

6.
Marko Ilin

7.
Vido Pekov

8.
Milo Jokov

9.
Ljubo Krstov

10.
Joo Androv

11.
Milo Savov

12.
Niko Matov

13.
Blao Matov

14.
Savo Lazov
Vuki
15.
Mitar

16.
Joko Vasov

17.
Marko Perov Markovi
18.
Tomo Milov

19.
Tomo Mitrov Vuki

Ovi su svi tri iz jedne


kue uro sa dva sina.

Svi ovi gore reeni internirani su zbog oruja kojeg je fakmajstor traio od
njih, a prema spisku etnog protokola koji im je Jovovi stavio na raspoloenje.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

57

U spisku iz etnog protokola bilo je jo mnogo Krnjiana, ali su se ovi na


nekav nain spasli, poslije pretrpjenih muka u zatvorima.
Od ovih interniranih Krnj. pomrli su od gladi po Austriskim logorima:
1. St. filozofije Duan urov Luki
2. vodnik Ivo Markov Vuerakovi
3. Mio urov

4. Savo Lazov Vuki, a im su iz Internacije s gli kui od iznurenos pomrli


su i
5. Niko Matov Vuerakovi
6. Milo Savov

7. Mitar Lazov Vuki


8. Marko Perov Markovi
Familije ovih interniranih ostavii bez svojih hranitelja veinom su pomrle
od gladi.
Ovo su rtve Austriskog pijuna kapet. nika . Jovovia i njegovog efa Stojana Bakovia.
Moj spas ovom prilikom bio je taj, to sam interniran, inae h o sam bit i
zatvoren a po tom i strijeljan, jer pronaeno oruje u Krnjice, na osnovu ve ranih
optuba, pripisalo se mene t.j. da sam ja uzrok da se ono dri u tajnos .
No i ako sam ve bio interniran nijesam h o bi puten na miru da menijesu bili spasli nekoliko Krnjiana, koji su ostali u Krnjice, akoji su u sudu poloili
zakletvu, da ja nijesam uzrok zaostalom oruju i da se ja nijesam bio vra o kui onda
kad su Austrijanci kupili oruje, moj spas ovom prilikom mogu pripisa Mitru Nikovu
Pekiu.
Ja sa veim brojem Crnogor. oficira, bio sam interniran u po zlu uvenom
austriskom logoru Bolda Gasonu81 u Madarskoj.
Opisiva muke i tekoe Crnogor. oficira, inovnika i vojnika u ovom lageru
meni je nemogue, te muke i patnje nijesu ravne do sada nijedim na svijetu. Glad bijae uasna, gledao sam e ljudi jedu zelenu svakovrsnu travu, krtolu neostruganu i
nevarenu i kojeta drugo do ega mogahu doi. Podijeljeni bijasmo na tri klase; prvoj
su klasi pripadali vii oficiri, drugoj nii oficiri, a treoj civilni, prema ovim klasama
bijae podijeljena i hrana.
81
Boldogason, mjesto u Maarskoj, nedaleko od Neiderskog jezera, gdje je tokom Prvog
svjetskog rata bio austrougarski logor za ratne zarobljenike. Austrougarske okupacione vlas u Crnoj
Gori tokom 1916. godine strahovale su od izbijanja ustanka, kojeg su po njihovim saznanjima, pripremali istaknu ji crnogorski oficiri, a meu njima se najvie u tom pravcu eksponirao general Radomir
Veovi. Zbog toga su austrougarske vlas odluile da interniraju crnogorske oficire i bive dravne
inovnike. Interniranje oficira i inovnika izvreno je u periodu od 15. do 28. juna 1916. Do 20. jula te
godine internirano je u Boldogason 1811 poli ki sumnjivih intelektualaca, meu njima se nalazilo 17
generala i 709 oficira. U aprilu 1918. godine u Boldogasonu je bilo 2.081 interniranih Crnogoraca. U
Boldogason su bili internirani i crnogorski civili, ene i djeca. Prve internirane ene iz Crne Gore bile
su erke generala Veovia. Krajem 1916. godine, interniran je vei broj crnogorskih porodica, a aprila
1918. u logoru je bilo 129 djece iz Crne Gore. Uslovi ivota u logoru su bili veoma teki, glad i hladnoa
su predstavljali glavne probleme. Crnogorska vlada je posredstvom Crnogorskog Crvenog krsta organizovala slanje pomoi interniranim u Boldogasonu. Pomo su im slali i Crnogorski odbor za narodno
ujedinjenje, odnosno srpska vlada, pa se u logoru, na osnovu porijekla pomoi razvila poli ka borba
po pitanju ujedinjenja. Manji broj Crnogoraca je iz logora puten tokom trajanja rata 1916. i 1917. godine. Od aprila 1918. godine, poelo je postepeno otputanje interniranih iz logora, odnosno njihova
repatrijacija. Tokom 1918. iz logora je otputeno oko 2.000 lica.

58

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Ja sam kao komandir pripadao prvoj klasi, ali sam bio tako iznurio od gladi,
da se nijesam mogao vie kreta , jednom prilikom kad sam poao u umivaoniku, da
operem faculet82 pao sam u nesvijest, preneen sam u baraku i tek poslije dva sata
osvijes o sam se, doktor je konstatovao glad i iznemoglost. Kad je ovakva glad vladala kod prve klase, onda je lako zna kakva je bila kod II i II.
Sreom ja se nijesam ove u Boldogasonu dugo zadrao, premjeten sam u
Donju Austriju u Kaltajnu83, ove bijahu pokupleni svi Crnogor. Ministri nekoliko bivih oficira i u opte via Crnogorska inteligencija. Ove u Karltajnu ne bijae gladi,
jer osim prilinog redovnog trebovanja mogae se kradom i kupi svih vrsta ivotnih
namirnica.
Sa mojim dolaskom u Karltajnu, spasen sam oigledne smr , jer sam
toliko bio iznuren da nijesam dugo mogao izdra .
Pomor od gladi po Austriskim lagerima odjeknuo je po itavom svijetu,
stoga su se po francuskoj, Inglekoj, Belgiji, vajcarskoj i ostalim drugim dravama
odpoeli na brzoj ruci obrazova komite i razne humane ustanove, za spaavanje
od gladi zarobjenika po Austriji.
Pomo u ivotnim namirnicama odpoela je s za i Crnogorcima, najprije
nama u Karltajnu a docnije i u Boldogasonu i ostalim lagerima.
ivot u Karltajnu bijae veoma lijep, mjesto lijepo i zdravo, a nauenu se
ne oskudijeva.
Poetkom oktombra 1916. g. dobio sam od kue vijest da mije umaro brat
Labud ova me vijest jako dirnula pa i ako sam ranije znao da se ne moe spas .
O mom najstarijem bratu Labudu.
Labud je roen u Krnjice 20 febr. 1874. g. on je bio najstarije dijete u naih
roditelja, on je i najvie tekoa pretrpio jer je okusio od onog siromanog stanja u
kom se ranije nai roditelji nalazahu.
Labud je bio veoma vrijedan i valjan u svakom poslu dva puta je bio u Inostranstvo radi zarade, on je u mnogome doprinio, da se naa familija materijalno
popravi. On bijae veoma dobar i prijatan u drutvu, svako ga je volio i rado primao
u drutvu, od svakog bijae potovan i cijenjen.
Sa hrabrou se uvijek odlikovao meu svojim drugovima, svoju hrabrost
pokazao je jo u svojim mladim godinama prilikom neke svae Krnjiana sa Malisorima na Vrbovac, (toje Krnjika planina na samoj granici Crnog Turskoj.) Labud je ovom
prilikom ubio uvenog malisorskog junaka Nik Lulu. Za ovo ubistvo bio je u zatvoru
samo 2. mj. Oslobodio ga je Kralj Nikola i pomirio sa bratstvom poginulog, Crnogorska je drava u novcu ispla la ovu krv.
U ratovima je uvijek bio u prve, raunao se izmeu najhrabrih vojnika u
batalionu, u oba je rata bio zamjenik bat. barjaktara.
25. jan. 1913. g. ranjen je pri zauzeu iroka, e se i odlikovao kao junak.
Rasta je bio srednjeg, boje crnomanjaste, stari ljudi koji su poznavali naeg eda Iva
govorahu, da njemu tano u svemu lii.
Labud je umaro ... 84 septembra 1916. god. smrt je prouzrokovana od rana
koje je u ratu dobio nakon sebe ostavio je tri sina i enu Mau.
82

Faculet-pekir,maramica za lice.
Logor u kojem su boravili crnogorski zarobljenici.
84
Neitko.
83

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

59

1. Toma roenog u okt. 1909. g.


2. Raka
30. okt. 1912.
3. Anta
u novembru 1915. g.
Vijest o smr moga brata Labuda, zadavala mije puno brige, naroito zbog
njegove nejake familije, jer ako sam kui imao jo dva brata Blaa i petra ipak sam
o njima morao misli , jer u ovo doba bijae teko spas familiju od gladi, veliku mi
brigu zadavae i ono oruje i municija koju smo imali sakriveno, svakog sam dana
oekivao e e to vla pronai, a po tom strijelja moju brau i mene.
Nastavak iz Internacije.
Prola je 1918. g. a niega jasnijeg nijesmo imali po emu bismo mogli
prozrije kraj ovog nesretnog rata, novos sa strane ove nijesmo mogli ima , imali
smo samo Njemakih novina, ali i njih malo ko znavae ita .
Zimsko doba ove u Karltajnu bijae veoma nesnosno, njegovi i velike
smrzlice, a drva za ogrijev davahu vrlo malo. Proljee, ljeto i jesen ove bijae iljepo,
u neposrednoj blizini nalazahu se ume u kojima se po cio dan nalazasmo.
i 1917. god. prola nam je kao i 916., nie pojma o svretku rata, ili miru,
kojeg mi u ropstvu kao i itav svijet sa eljom oekivasmo. Vei dio svoga vremena
provodili smo u etnji i razgovorima o svretku rata.
Sa strane nam neprestano dolazae hrana i odjea, ustanovili bijasmo odbor za diobu svega onoga to nam dolazae sa strane. Odbor je bio od 4. lana kome
sam ja pripadao. Sa strane ivot h namirnica odjee i obue bili smo zadovoljni, jer
smo sve to dobivali iz inostranstva.
Veza sa inostranstvom bila je veoma slaba a i to to bijae odnosae se na
poiljkama ivotnih namirnica.
U drugoj polovici 1917. god. mogla se osje jedna struja u vidu agitacije
pro v Crne Gore, a za veliku Srbiju, mogao se u pa i ako aptam po e koji glas:
Nema vie Crne Gore. Kralj Nikola je propao, napus li su ga svi Crnogorci u inostranstvu, ima samo Velika Srbija.
Naujae se takoer i o Andriji Radoviu85, da je napus o Kralja Nikolu i u
85
Radovi Andrija (Mar nii, 28.I 1872 - 1947), poli ar, ministar i predsjednik vlade, predsjednik Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje i predsjednik druge vlade u egzilu (29. IV 1916- 4.
I 1917). Postao blizak Petroviima 1902. kada se oenio kerkom vojvode Boa Petrovia, tada ve kao
svreni pitomac kralja Nikole koji je zavrio ar ljerijsko- ininjersku akademiju u Italiji. Kao zet Petrovia
i etvr sin kralja Nikole, kako je obiavao ponekad sebe da predstavlja, avanzovao je vane poloaje (sekretar vojnog savjeta, maral dvora, neelnik ministartsva unutranjih djela, ministar finansija
i graevina do predsjednika vlade 1907.). U bombakoj aferi osuen na 15 godina robije i u zatvoru
bio do 1913. kada je pomilovan i kada su mu vraena sva graanska prava. Odmah je bio postavljen
za dravnog savjetnika, potom poetkom Prvog svjetskog rata za zastupnika kod saveznika za nabavku
hrane i municije, ministra finansija i graevina. Kapitulacija Crne Gore ga zetekla u Italiji, odatle dolazi
u Bordo, gdje mu kralj Nikola povjerava mandat za sastav vlade. Januara 1917. daje ostavku i od tada
postaje vodei Paiev Crnogorac u propagandi i odbrani poli ke bezuslovnog ujedinjenja. Koliko je bio
neumjeren u pohvalama Gospodara, dok je bio u njegovoj slubi, toliko je sada bio priljean u njegovoj poli koj demonizaciji. Kao predsjednik Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, uz finansijsku
podrku srpske vlade, stvara snanu i razgranatu mreu ujedinitelja. Aprila 1917. u enevi pokree list
Ujedinjenje, koji od avgusta iste godine do 15. decembra 1918. izlazi u Parizu. Preko ovog lista vodi
propagandnu ak vnost za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Sauvan je zapisnik sa sjednice Crnogorskog
odbora narodnog ujedinjenja na kojoj Radovi izvjetava ostale lanove da im je Pako Baburica, pozna jugoslovenski patriota i bogata stavio na raspoloenje Cr.Odboru za Nar. Ujedinjenje pola miliona
franaka radi lakeg rada na pitanju Ujedinjenja. Pai ga ipak u zavrnici pretpostavlja Janku Spasojevi-

60

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

enevi 27. marta 1917. g. obrazovao komitet za ujedinjenje, ujae se takoer i o


Krvskom paktu sklopljenom 20. jula 917. g.86
Svi ovi govori i agitacije voeni su u najvioj tajnos sve do smr Knjaza
Mirka87, mnozini od nas o ovome nije se mislilo u opte vei broj nije h o o ovome
u, kojem povjerava opera vni dio u zavrnici procesa ujedinjenja, tako da ga nema meu poslanicima
Podgorike skup ne, iako je bio centralna linost ujediniteljskog pokreta. Poslije ujedinjenja 1918. pridruio se jugoslovenskoj delegaciji na Mirovnoj konferenciji u Parizu, bavei se crnogorskim pitanjima
i radei na nautralizaciji propagande crnogorske vlade u egzilu. Zalagao se za ustupanje Skadra Crnoj
Gori, odnosno KSHS, zbog ega se raziao sa Paiem. Zelenai su mu ubili oca, a bjelai zatvorili tasta.
Kao jedan od osnivaa Demokratske stranke u Crnoj Gori postao nosilac jedne od lista ove stranke u
izbornom okrugu Crna Gora na izborima 1920. Lista mu je dobila 1488 glasova ili 5,2 %, to je vjerovatno mjereno zaslugama bio poli ki amar za perjanicu ujediniteljskog pokreta. Radovi je postao
poslanik, sada u drutvu bivih bombaa iz doba kralja Nikole (Jovan onovi- republikanac i Todor
Boovi-demokrata, bili osueni na smrt, Jovan Tomaevi komunista na 10, Milisav Raievi radikal
na 15 i Andrija Radovi na 15 godina robije). Na izborima 1923. dospio je tek do sreskog kandidata na
stranakoj lis i naravno ostao bez poslanikog mandata, dok ga na izborima 1925. i nije bilo na lis , na
elu koje je bio ef stranke Ljuba Davidovi, koji je Andriji Radoviu u izbornom okrugu Crna Gora pretpostavio Rista Jojia. Za poslanika biran ponovo na izborima 1927. ovoga puta njegova lista je dobila
9.583 glasa ili 27,7%, to je bio najvei pojedinani uspjeh jedne kandidatske liste u izbornom okrugu
Crna Gora. Poli ku karijeru Radovi je zavrio kao bankar. Prvo je postavljen za lana uprave Narodne
banke (1927), potom za viceguvernera (1928) i tada defini vno naputa poli ku.
86
Krfska deklaracija - poli ki akt koji su potpisali predsjednik srpske vlade, Nikola Pai, i
predsjednik Jugoslovenskog odbora, Ante Trumbi, na Krfu 20.7.1917. U deklaraciji se naglaava da su
Srbi, Hrva i Slovenci troimeni narod, is po jeziku, krvi, po osjeanju svoga jedinstva i po kon nuitetu
i cjelini teritorije i da su se njegovi autorizovani predstavnici saglasili da na osnovu prava na samoopredjeljenje, njihova zajednika drava bude ureena na sljedeim principima: Drava SHS bit e ustavna,
demokratska i parlamentarna Kraljevina sa dinas jom Karaorevia. Zajednika drava e obuhvata
teritorije na kojima ive junoslovenski narodi. Poslije zakljuenja mira, Ustavotvorna skup na, izabrana na osnovu opteg, jednakog i neposrednog prava glasa, donijet e ustav kvalifikovanom veinom.
Ustav e da narodu i mogunost da razvija svoje posebne energije u samoupravnim jedinicima, obiljeenim prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama, bilo je jedno od naela deklaracije kojom se predviala jednakost pravoslavne, katolike i muhamedanske vjeroispovjes , jedinstvo dravnih amblema
sa mogunou is canja posebne slovenake, srpske i hrvatske zastave, ravnopravnost irilice i la nice.
Krfsku deklaraciju je u avgustu 1917. podrao Crnogorski odbor na elu sa Andrijom Radoviem. Kralj
Nikola i crnogorska vlada kao legalni, legi mni i meunarodno prizna predstavnici Crne Gore, bili su
iskljueni iz pregovora o ujedinjenju. Crnogorska vlada je izdala kominike kojim je ak vnost u vezi sa Krfskom deklaracijom i deklaracijom Crnogorskog odbora, osudila kao neprijateljsku. Srpskom otpravniku
poslova pri crnogorskom dvoru je izraena uvrijeenost zbog nepozivanja na dogovore o ujedinjenju.
Krfsku deklaraciju su prihva li i opozicioni srbijanski poli ari, predstavnici Jugoslovenskog odbora (JO),
meu kojima i Frano Supilo, koji je do tada bio u sukobu sa Nikolom Paiem. Nikola Pai se odmah
poslije povratka u zemlju, oktobra 1918. javno odrekao Krfske deklaracije, koju je potpisao pro v svojih
uvjerenja, primoran zajednikom akcijom JO i dranjem nekih predstavnika saveznikih sila, tako da je
ujedinjenje 1.12.1918 i donoenje Vidovdanskog ustava izvreno nepotovanjem principa sadranih u
Krfskoj deklaraciji.
87
Petrovi Mirko (5/17. aprila 1879, Ce nje - 3. marta 1918, Be), deveto dijete i drugi sin
vladarske kue. Nestani i neodgovorni ljubimac, koji je imao vie sklonos za muziku nego za poli ku.
Omiljena tema bulevarske tampe, koja je punila svoje stupce njegovim kafanskim i ljubavnim avanturama. Vjenao se sa Natalijom Konstan novi 11. jula 1902. godine. Ubrzo se vra o starom nainu ivota i
nastavio sa skandalima, koji su doveli do toga da Natalija 1912. godine napus Ce nje i vra se roditeljima.
Brak ipak formalno nije bio razveden. Prvo dvoje njihove djece Stevan (1903-1908) i Stanislav (1905-1907)
umrli su u naletu epidemije, dok su kasnije roeni Mihailo, Pavle i Emanuel bili uz majku po njenom
odlasku iz Crne Gore. Mirko je, po kapitulaciji Crne Gore, odbio da ode sa svojim roditeljima. Bio je u stalnim svaama sa ocem, iji autoritet nije trpio. Odmah po ulasku austrougarske vojske bio je interniran u
Podgorici, u rezidenciji na Kruevcu. Poto je obolio od tuberkuloze, prebaen je u Be radi lijeenja, gdje
je umro i gdje je sahranjen. Natalija se dvije godine kasnije preudala, dok je sin Mihailo tri godine kasnije
proglaen za prestolonasljednika.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

61

da uje.
18. febr. 1918. god. Umro je u Beu Nj. V. Knjaz Mirko, ovom prilikom javila
se elja Crnogoraca u ovom lageru, a docnije po svim lagerima, da se telegrafskim
putem uestvuje u alost Nj. V. Kralju Nikoli i familiji u Parizu. Nitko u poetku nije
mogao pomisli dae bi Crnogoraca pro v ovoga sauea, zato je opunomoen
Brigadir Ivo urovi, da u ime Crnogoraca u Karltajnu telegrafski uestvuje Kralju
Nikoli u alost. Brigadir urovi upu o je depeu, ali im su o ovome uli Janko Tokovi, Sekule Drljevi88, Marko Dakovi89 i dr. pohitali su kod fakmajstora, kao pol.
Vidi : erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu, knj.I, 396.
88
Drljevi Sekula (Ravni, Moraa, 25.8.1884 - Judenburg, Austrija, 1945) - pravnik, poli ar,
publicista. Osnovnu kolu zavrio u Morai, gimnaziju u Sremskim Karlovcima, pravni fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Po povratku u Crnu Goru postavljen je za sekretara Ministarstva finansija. Od
1909. bio ministar pravde i zastupnik ministarstva prosvjete i crkvenih djela u crnogorskoj vladi, a 19121913. ministar finansija i graevina. Prvi put za poslanika biran 1913. godine. U vrijeme Balkanskih i
Prvog svjetskog rata zalagao se za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Po povratku iz zarobljenikog logora
Karltajn, gdje je bio interniran 1917-1918, jugoslovenska vlada ga postavila za naelnika ministarstva
pravde, jer se deklarisao kao radikal i pobornik ujedinjenja. Pro vei se centralizmu, ubrzo je napus o
slubu (aprila 1919) i otvorio advokatsku kancelariju u Zemunu. Poznat kao odlian pravnik i izvanredan
govornik, istakao se i kao branilac brigadira Radomira Veovia na mon ranom sudskom procesu 1921.
godine. Zalagao se za federalizam i tvrdio da je jugoslovenstvo dravna, a ne nacionalna misao. Na izborima 1920. godine bio onemoguen da sa svojim pristalicama istakne poslaniku listu. Od osnivanja
Crnogorske (federalis ke) stranke 1922. godine bio je njen naju cajniji lan, iako formalno nije imao
najvie funkcije u stranci. U jugoslovenskoj dravi prvi put biran za poslanika 1925. godine i u Skup ni
se istakao kao pro vnik centralizma i zagovornik prava Crne Gore. Pribliava se Stjepanu Radiu i HSS,
odnosno Seljako-demokratskoj koaliciji, na ijoj lis je izabran za poslanika 1927. godine, iji je formalni lan bila i Crnogorska stranka. Poslije Radieve smr postao je blizak s njegovim nasljednikom,
Maekom, i poznat kao poli ki oponent svih reima u Kraljevini Jugoslaviji u kojoj je posljednji put
za poslanika biran na izborima 1938. godine, na lis Udruene opozicije. Po italijanskoj okupaciji Crne
Gore, aprila 1941. radio na obnovi crnogorske drave pod za tom fais ke Italije. Bio je jedan od
glavnih govornika na Petrovdanskom saboru 12.jula 1941. godine. U oktobru 1941. godine iz Crne Gore
ga protjerao Pircio Biroli, glavni predstavnik okupacione vlas fais ke Italije u Crnoj Gori i konfinirao
u Sanremo. Uspio se vra u Zemun, a od prol,ea 1944. godine se seli u Zagreb, glavno sredite ustaa
Anta Pavelia, s kojim sve vrijeme rata odrava bliske odnose. U julu 1944. godine u Zagrebu formira
Crnogorsko dravno vijee. U zavrnici rata, prilikom povlaenja crnogorskih etnika prema Sloveniji, sa
Pavlom uriiem sklopio sporazum (22. marta 1945. u Doboju), po kojem je urii priznao Crnogorsko narodno vijee, dok su etnici pod njegovom komandom prizna za Crnogorsku narodnu vojsku,
sa Drljeviem, kao vrhovnim i uriiem, opera vnim komandantom. urii je, krei sporazum sa
Drljeviem, pokrenuo vojsku prema Sloveniji, koju su 8. aprila 1945. na Lijeva Polju porazili ustae, a
od zarobljenih etnika su formirane tri brigade Crnogorske narodne vojske koje su prebaene u rejon
Karlovca, gdje su stavljene pod ustaku komandu. urii je s preostalim ljudstvom ponovo prihva o
sporazum sa Drljeviem, vra o se u Staru Gradiku, gdje su ga ustae razoruale a kasnije i ubile u
Jasenovcu. etnici su kao Crnogorska vojska, krenuli prema Sloveniji, povlaei se pred nadolazeim
par zanskim jedinicama. U Sloveniji su pobili veinu Drljevievih saradnika, kao i Drljevia, u Judenburgu, u Austriji. Sekula Drljevi se bavio i publicis kom. Svoje govore iz jugoslovenske skup ne objavio
je u knjizi Centralizam ili federalizam (1926). Tokom rata napisao je i objavio knjigu Balkanski sukobi
1905-1941 (1944).
89
Dakovi Marko (Grahovo, 20.2.1880 - Grka, april, 1941) - advokat i poli ar. Osnovnu
kolu zavrio je u rodnom mjestu, gimnaziju i Pravni fakultet u Beogradu. Osniva Kluba crnogorske
univerzitetske omladine u Beogradu, iji je bio i prvi predsjednik. Istakao se kao pro vnik reima knjaza
Nikole i borac za ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Potpisnik Rijei studentske omladine iz marta 1906.
godine. Odravao je veze s Crnom rukom i drugim polutajnim organizacijama u Srbiji. U Bombakoj
aferi bio je osuen na smrt. U skladu sa tajnim sporazumom izmeu srpske vlade i crnogorske univerzitetske omladine u vrijeme aneksione krize, Dakovi odlazi u vajcarsku. Poslije opte amnes je
poli kih osuenika 1913.godine vra o se u Crnu Goru. U vrijeme okupacije Crne Gore u Prvom svjetskom ratu, bio je interniran u logor Karltajn, gdje je ostao do kapitulacije centralnih sila. Iako je bio

62

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

vlas i vra li depeu.


Depea je docnije upuena, ali u ime onih koji suje svojeruno podpisali.
Smrt Knjaza Mirka i depea o saueu donijela je tanu podjelu Crnogoraca u svim logorima, a u dvije stranke, jedni pro v, a drugi za Crnu Goru.
Nas u Karltajnu bilo je svega 123. Crnogor. oficira i inovnika, 62. nas je
podpisalo onu depeu, a 61. nije h o.
Ova je podjela donijela da svak zna o emu se radi, a radi se na unitenju
Crne Gore i Kralja Nikole. Pro v Kralja Nikole i Dinas je Petrovi, uperen je glavni
udar, treba najprije njega srui , pa je onda lako sa Crnom Gorom.
Od strane domaih izroda najvei broj bijae pokupljen ove u Karltajnu,
koji su jo od ranije imali vezu sa Andrijom Radoviem, koji bijae u enevi. Najglavni
od njih bijahu: Marko Dakovi, Sekule Drljevi, Janko Tokovi i Dr Stanko Matanovi,
ovi voahu glavnu direk vu pro v Crne Gore ne samo u naem logoru ve i u svim
Austrinskim logorima e bijahu Crnogorci.
Poslije nae podjele nastala je strana nesuglasica i mrzav meu nama,
prekideno je svako openje pomeu jedne i druge strane, mrzav svakog asa rasae,
samo se u trpezariji sastavljasmo e je vie puta imalo doi do tue.
U novembru mjesecu bilo je vraanje Crnogoraca iz Austr. ropstva, u Sarajevu smo sreli komite i srbij. agenta, koji propovijedahu da je pitanje Crne gore
propalo zajedno sa Kr. Nikolom, na svakoj strani mogle su se u prijetnje onima koji
bi i dalje ostali vjerni K. Nikoli i Crnoj Gori. U putovanju zaustavljani su nai prvaci,
nije im se dozvolio ulazak u Cr. Gori.90
Nastavak iz familijarnog ivota.
Pri mom povratku iz Austrije na Rijeci Crnojevia izvijeten sam, da mije
osim brata Labuda za kog sam ranije izvijeten umaro i jo jedan od brae.
Ova me vijest potpuno satrla, nijesam znao koji mije od brae umaro dok
sam doao na Vir-pazar, a ove sam izvijeten da je umaro moj najmlai brat Petar.
Obavijest potpuno me satrla i uni la, nijesam mogao sebe mira nai, njega sam najbolje volio od sve moje brae, za njega sam i moj ivot h o da , on mi
poslije smr najstarijeg brata Labuda, bijae cijela moja nada za budunost nae
familije.
Nemam rijei sa kojima mogu opisa moju veliku alost i duevnu propast,
kad sam doao kui kao da sam doao u pakao, sva familija oaloena i u crno zavjena srela me sa plaom i gorkim jaukom, sa plaom i lelekom dolaze k mene roaci
i svojta, na sauee i vienje, dvije ipo godine provedene u ropstvu, pod onako
tekim okolnos ma velike su, svak hita svojoj kui da se elno poljubi sa svojima i
izabran za poslanika, nije uestvovao u radu Podgorike skup ne 1918. jer je bio zadran od srpskih
vlas na putu za Crnu Goru zbog bojazni da bi se mogao uspro vi nainu ujedinjenja. Izabran za lana
Izvrnog narodnog odbora. Pripadao najborbenijem bjelakom krilu tokom Boine pobune. Slovio kao
neformalni voa Mlade Crne Gore, odnosno ujediniteljskog pokreta. Januara 1919. godine izabran je za
poslanika u Privremenom narodnom predstavnitvu. Razoaran odnosom centralnih vlas prema Crnoj
Gori, povukao se iz poli ke oktobra 1920. godine, nastavivi da se bavi advokaturom u Podgorici. Kao
advokat branio opozicionare i komuniste. Odbijao brojne ponude da se poli ki angauje, sve do marta
1941. godine, kada prihvata resor ministarstva bez por elja u vladi Duana Simovia. Poginuo u aprilu
1941. godine prilikom prinudnog ateriranja aviona u Grkoj.
90
Vidi vie o tome: erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu, Podgorica 2004, knj.I-II.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

63

da poslije onih stranih dogaaja poine u miru, a ja mjesto u miru dolazim u paklu,
ne nalazim iva moja dva brata, koja sam tako ljubio, ne vidio njine smr ni mi rekao potonje zbogom. alim oba brata, jer su to zaista bila braa, koja su me bracki
ljubila, ali smrt najmlaeg Petra iva mije srce pokosila. alim i brata Labuda, ali u
onom dugom bolovanju dobio sam bio uvjerenje sigurne smr , zato sam i tu alost
bio pregorio.
Osim velike familijarne alos , naiao sam na alost kod kod mojih roaka,
jer veinom oni internirani bijahu pomrli u ropstvu, a vei dio familija pomrli od gladi, a to bijae ostalo od gladi i ropstva to bijae satrla panjolska groznica (Gripa).
Sve pleme u crno zavjeno i podpuno uniteno, a naroito su ovom prilikom potpuno
ugaene i unitene Donje Krnjice.
O mom najmlaem bratu Petru.
Petar je roen u Krnjice 1896. god. On je bio najmlae dijete u naih roditelja. Njegovom snagom, umom, marljivou i svim ostalim vrlinama koje krase
jednog mladia, daleko je prednjaio pred svojom braom, on obetavae bi najbolji
meu braom. On je odma poslije svretka osnovne kole pokazao svoju sposobnost
za svaki posao, meu njegovim drugovima ne bijae mu ravnog.
U nejgovoj 15. god. povjerili smo mu najvee domae poslove i raune,
njegovi poslovi i dranje ne liae mladiu od 15. god. ve zrelu ovjeku od 45. god.
U Balkanskom ratu i ako bijae nepunoljetan stalno je bio u vojsci, nekad
kod mene, a po nekad kod najstarijeg brata Labuda. Ovo mijenjanje injae usled
toga to Komande gonjahu iz vojske sve nepunoljetne mladie, nitko ga nije mogao
odbi , a da ne poe onamo e god ae poi ona jedenica pri kojoj on bijae.
U Evropskom ratu bio je rekrut i brd. brz. bater. zato je za vrijeme cijelog
rata bio uz mene.
Kako se hrabrou tako i sa ostalim vojnikim vrlinama odlikovao se upravo
svoje drugova, svak ga ljubljae i cijenjae. U toku rata doprinio mije dosta koris , a
i nekolika put spasao mije ivot.
Za vrijeme dok su Austrijanci bili u Crnoj Gori, on je bio stalno kui, nekoliko puta su kretali da ga interniraju, ali su ga svaki put vraali kui, usljed toga to je
naa familija imala samo njega za hranitelja, jer stari od njega brat Blao uvijek je bio
interniran po unutranjos albanije.
Austrijanci su ga neopisano muili, od svih njegovih muka navesu ove
samo jedan primjer koji e dovoljno da dokaza o njegovim mukama:
Kako sam ja sa mojom braom bio optuen da imamo nee sakriveno poveu koliinu oruja municije i raznog eksploziva, to je poslije mog interniranja injen
na njega pri sak da kae e se to oruje nalazi, ali poto na nikav nain nijesu od
njega mogli dozna to su ga jednom prilikom izveli na strijeljanje.
Postrojeno je bilo nekoliko andara sa orujem on je izveden iz zatvora i
stavljen na mjesto za strijeljanje. Fakmajstor Bakovi koji komanduje sa andarima
govori mu: Potonji te put pozivam da kae oruje i municiju koju imate nee sakriveno i sa m spaava se smr . odgovor mu je bio: pucajte u mene nemam to
da vi kaem.
Fakmajstor komanduje, andarmi opaljuju, ali sa slijepim fimecima t.j. izvadili su bili kuglice a samo su vrili jedan neovjeanski prepad.

64

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Ni pred ovakvim pri skom ovaj mladi od svojih 20. god. nije klonio pa i
ako je gledao smrt pred sobom.
Poslije ovoga puten je na miru svojoj kui.
U posljednjem vremenu ve poto se bio osje o slom Austrijanaca njegova
je glavna briga bila, da se osve Austrijancima, a potom domaim pijunima i u tom
cilju odpoeo se sprema sa nekolika svoja druga.
Ali pakosna smrt nije mu dala, pao je u postelji od panjolske groznice
(gripe); Njegove su potonje rijei bile: alim to mrem, a da se ne osve m Austrijancima i njihovim pijunima, ali se nadam dae to Marko uinje , ako se iv povra .
Poslije toga traio je moju sliku, donijeli su muje, sa suznim oima je poljubio, a potom ispus o svoju duu, na dan 23. oktombra 1918. god. poslije 8. dana
bolovanja, a u svojoj 22. god.
Sa gubitkom Petra naa je familija mnogo izgubila, ja nijesam u stanju opisa taj zauvijek nenaknadivi gubitak.
Po mom dolasku kui i ako sam bio toliko oaloen i duevno propao ipak
sam mislio osve se domaim pijunima, koji su bili uzrok tolikih nevinih rtava i
tolikih patnja, i sa m ispuni amanet svoga brata.
Ali ba u ovo vrijeme kad se po cijeloj Crnoj Gori traahu i kanjavahu ovi
domai pijuni, javili su se nebraa Srbijanci podpomognu i opet domaim izdajnicima, pro v kojh sam se u odbranu as Crne Gore morao bori , a napus usljed
nemanja vremena one prve.

Kralj Nikola sa Antom Gvozdenoviem u Francuskoj za vrijeme egzila

Okupacija Crne gore od strane Srbijanaca i ustanak91


91
Misli na: Ustanak na Boi 1919. Oruana pobuna pro vnika bezuslovnog ujedinjenja
Crne Gore i Srbije, organizovana uoi Boia 1918. godine (januara 1919. po gregorijanskom kalendaru). Uzroci pobune su u nezadovoljstvu nainom ujedinjenja proklamovanog na Podgorikoj skup ni,
postupcima organa vlas i bjelakih eta, tekom socijalno-ekonomskom stanju i eljom za internacionalizacijom crnogorskog pitanja u uslovima saveznike okupacije Crne Gore i rjeavanja jugoslovenskog
pitanja na Konferenciji mira u Parizu. Pripreme za ustanak bile su intenzivirane poslije povratka crnogorskih prvaka iz zarobljenikih logora, koji su bili zadrani na putu za Crnu Goru (najveim dijelom u
Sarajevu), dok se ne izglasaju odluke na Podgorikoj skup ni. Posebno su bile intenzivne na prostoru
Crne Gore u granicama poslije Berlinskog kongresa. Procjenjuje se da je u pobuni, iji je poetak plani-

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

65

ran za 21. decembar 1918., uestvovalo oko 4000 slabo naoruanih ljudi. Plan pobune je otkrio pop
Stevo Drecun, koji je o ovome obavijes o mitropolita Mitrofana Bana, a ovaj komandu srpske vojske na
Ce nju i Izvrni narodni odbor. Dva dana uoi pobune, komandantu saveznikih trupa za Crnu Goru,
francuskom generalu Venelu, formalno najvioj vlas , dostavljeni su zahtjevi ustanika kojim su trai
ponitenje odluka Podgorike skup ne, restauracija Crne Gore kao ustavne monarhije, okupacija Crne
Gore od strane saveznikih trupa uz iskljuenje srpskih, dok se ne sprovedu izbori poslije kojih e se rijei o nainu uprave i formi budueg ujedinjanja. Dio pobunjenikih voa se uzdao u pomo Italije, ije
su se trupe, kao dio saveznike vojske, nalazile u junim djelovima Crne Gore i u tom smislu odravao
kontakte s pojedinim italijanskim agen ma. Konkretna italijanska podrka uoi same pobune je izostala, mada je Italija kasnije prihva la izbjegle pro vnike bezuslovnog ujedinjenja, vojno i finansijski ih
pomagala, koristei na taj nain crnogorsko pitanje kao sredstvo pri ska u diplomatskim pregovorima
oko granice u sjevernom Jadranu. Konkretnim ak vnos ma u sprjeavanju i uguivanju pobune rukovodila je Komanda Jugoslovenskih trupa na Ce nju, na elu sa generalom Dragu nom Milu noviem. Tri
dana uoi pobune poelo je hapenje pojedinih pobunjenikih voa i zelenakih prvaka. U Piperima je
20. 12. uhapen brigadir Milu n Vuini, ime je osujeeno opkoljavanje Podgorice prema ranije usvojenom planu, bez obzira to su ustanici presjekli put Podgorica-Danilovgrad na Vranjskim njivama i to
je jedan dio Mar nia, sa komandirima Stevanom i Bogdanom Radoviem, zauzeo Spuku glavicu, dok
je kapetan Mato Raievi zaposeo Velje brdo kod Podgorice. U ovom kraju je pokret pobunjenika privremeno likvidiran bez oruanih sukoba, hapenjem nekih od pobunjenikih voa. Za razliku od podgorikog kraja, tok pobune u drugim djelovima Crne Gore, tekao je drugaije. Ve 21. 12. bili su opkoljeni
gradovi: Ce nje, Rijeka Crnojevia, Virpazar, dok su se oko Nikia prikupljali pobunjenici. tab pobunjenika se nalazio u Bajicama, gdje su na pregovore ili brigadiri Janko Vuko i Jovo Beir, u elji da
sprijee budui obraun i prolivanje krvi. Pobunjenici su u naelu prihvatali mirovne inicija ve, uz ispunjavanje postavljenih uslova. Njihovu neodlunot i neorganizovanost iskoris li su bjelai, potpomogani
od srpskih trupa stacioniranih u Crnoj Gori. Ve 22. 12. je bio slomljen otpor oko Virpazara, koji je
predvodio neformalni voa, inspirator i organizator pobune, Jovan Plamenac, koji je, na poziv kralja
Nikole, ubrzo napus o Crnu Goru, prebacivi se preko San ovani di Medua u Italiju. Oko Nikia su
borbe otpoele 23. 12. i poslije jednodnevnog okraja, odbrana grada je nakon dolaska u pomo bjelopavlikih, grahovskih i drobnjakih bjelaa, uspjela da pokoleba pobunjenike koji su bili krajnje neodluni. Voe pobunjenika, vojvode uro i Marko Petrovi i Marko ukanovi, uhapeni su u svojim kuama,
dok su Milisav Nikoli i komandir uro Jovovi, sa dijelom svojih prsitalica, odbjegli u umu. Pobunjenici su iz taba u Bajicama 22. 12. upu li svoje Zahtjeve generalu Venelu, koje je u ime ustanikog odbora
potpisao kapetan Krsto Popovi. U Zahtjevima se navodi da je Skup na u Podgorici sazvana pro v
ustavnih odredbi Crne Gore i volje veine crnogorskog naroda, to je bio osnovni razlog da se digne
op pokret i ustanak u Crnoj Gori. Potom se navodi da su svi slau sa idejom da Crna Gora ue punopravna sa ostalim pokrajinama u jednu veliku jugoslovensku dravu, a da o obliku vladavine rijei redovno izabrana skup na svijeh Jugoslovena , odnosno Kons tuanta. Prethodno su zah jevali da se kazne
krivci koji su bacili ljagu naemu oruju , to se odnosilo na intenzivnu propagandu ujedinitelja o navodnoj izdaji Crne Gore i njenog kralja tokom rata, te da se anuliraju odluke Podgorike skup ne i provedu
novi slobodni izbore za Crnu Goru iji e izaslanici privremeno predstavlja Crnu Goru izvan i unutra.
Radi izvrenja navedenog cilja najavljen je ulazak ustanikih trupa za 23. 12. na Ce nje, radi preuzimanja svih dravnih nadletava. Izvrni narodni odbor, na elu sa Markom Dakoviem i komandant Jadranskih trupa, general Milu novi, odbili su pomenute zahtjeve. Do sukoba je dolo uoi Boia 24. 12.
ujutro, kada su na pokuaj pobunjenika da uu u grad, bjelai odgovorili oruanom paljbom. Istog dana
na Ce nje je doao komandant saveznikih trupa, general Venel, pokuavajui da uspostavi mir. Kao
formalno najvia vlast, postavio je uslove jednoj i drugoj strani po kojima je trebalo put Kotor-Ce nje
oslobodi za saobraaj, uspostavi pokidane telefonske i telegrafske linije. Dat je rok da se do 25. 12.
/7. 1. ispune navedeni uslovi i da se svi koji su uestvovali u pobuni, povrate svojim kuama i poloe
oruje. Pobunjenici su se dijelom povukli svojim kuama, odbijajui da poloe oruje. Dio pobunjenika
je pobjegao u Boku Kotorsku i Bar, odakle su ih Italijani prebacili u Medovu, gdje se nalazio sabirni logor
za Crnogorce, a potom u Italiju, dok se dio odmetnuo u ume. Na taj nain je suzbijena pobuna na Boi
1918. godine, ali e borbe pro v pro vnika bezuslovnog ujedinjenja traja sve do 1924. godine. U bor-

66

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

bama oko Ce nja je bilo 79 ranjenih i poginulih (16 poginulih i 63 ranjenih) meu pristalicama bezuslovnog ujedinjenja, dok je oko Nikia i Ce nja poginulo 29 lica (tri oko Nikia) meu njihovim pro vnicima. Pobunom je skrenuta panja Konferenciji mira u Parizu na stanje u Crnoj Gori, to je bio jedan od
ciljeva ustanika, ali i otvoren proces oruane konfrontacije pristalica i pro vnika bezuslovnog ujedinjanja. Na nagovor amerikog predsjednika Vilsona, kralj Nikola je svojim pristalicama upu o pismo iz Pariza, 22. januara 1919. u kojem je od njih traio da poloe oruje, jer je od saveznika dobio obeanje da
e se omogui crnogorskom narodu da se slobodno izjasni o poli koj pla ormi svoje budue vlade i
da e se on pokori takvoj odluci. Borbe pro v pro vnika bezuslovnog ujedinjanja su nastavljene, jer su
tokom narednih godina ponovo izbijale pobune u razlii m krajevima Crne Gore, inicirane od strane
odmetnu h u umu i odbjeglih u Italiji, koji su bili pod nadzorom crnogorske izbjeglike vlade i u cajem
italijanske drave. Borbe pro v odmetnika u nikikom kraju voene su krajem maja 1919. godine i
trajale su, s prekidima, sve do marta 1924. godine, kada je ubijeno 10 a predalo se 13 odmetnika.
Najvee akcije pro v pobunjenika u Rovcima su voene od oktobra 1919. godine i sa prekidima su
trajale do oktobra 1921. godine, da bi posljednji odmetnici u ovom kraju (braa Rado i Drago Bulatovi) bili likvidirani u martu 1929. godine. U decembru 1919. godine uguena je pobuna u Kuima koju
su predvodili Vojin Lazovi, Krsto Ivanovi,Vaso ejovi i Spaso Pavievi. Borbe u Katunskoj nahiji pro v
odmetnika bile su stalne i trajale su do poetka 1924. godine. Najvea organizovana vojna akcija pro v
ustanika u Crnoj Gori voena je u decembru 1919. godine i januaru i februaru 1920. godine. Po nareenju viih vojnih i dravnih organa, koji su procjenjivali da se u umama nalazi oko 900 odmetnika,
Zetska divizijska oblast koja je pokrivala podruje Crne Gore, opera vno je bila podijeljena na 14 manjih
oblas , iz kojih je jednovremeno poelo gonjenje odmetnika, interniranje i hapenje lanova odmetnikih porodica, njihovih jataka i svih koji su posredno pomagali ustanike. U akciji su uestvovale trupe
Zetske divizijske oblas , II andarmerijski bataljon koga je Povjerenik kraljevske vlade, Ivan Pavievi,
stavio na raspoloenje komandi Zetske divizijske oblas i letee ete kontrakomita, formirane od dobrovoljaca stavljenih pod komandu vojnih organa. Uhapeni su i natjerani na predaju voe ustanikih eta:
Ibro Bulatovi, jedan od voa odmetnika u kolainskoj oblas ; Ilija Damjanovi, Mato Todorovi, Kosta
Radovi, Ilija Kecojevi, Nikola Perovi, Luka Popovi, poznate komitske voe iz nikikog kraja; uro
Kapa koji se predao sa 12 saboraca; Simo i Filip Krivokapi, komitske voe iz Cuca, koji su se predali sa
60 drugova. U ovoj akciji su ubijena 22 odmetnika, 599 uhvaena i natjerana na predaju, kao i 138 odbjeglih vojnika iz nikikog bataljona, ukupno 757 lica. Znaajni rezulta u likvidaciji komita pos gnu
su i krajem 1923. godine, kada je likvidirana komitska grupa Sava Raspopovia i Muja Baovia, i marta
1924. godine, kada je ubijeno 13, a predalo se 10 odmetnika. Sueno je brojnim odmetnicima i njihovim srodnicima, jatacima i pristalicama. Na prvom veem suenju 1920. godine Okruni sud na Ce nju,
od 136 okrivljenih, osudio je ne vee vremenske kazne njih 133. Najvei broj njih je amnes ran ukazima
kralja Aleksandra 1920. i 1925. godine. U jednom od posljednjih suenja komi ma 1926., njih 59 je bilo
osueno na kazne zatvora izmeu 10 i 20 godina zatvora. Meu 61 osuenikom koji su 1929. bili u zatvoru u Zenici, njih 29 bilo je osueno na 20 godina kazne zatvora, meu kojima: dr Novica Radovi,
Vuko Radovi, Milo Vlahovi, Boo Bulatovi, Maan Bulatovi, Bogi Bulatovi, Vui Bulatovi, Vasilije Mikovi, Srdan epanovi, Radoica Orovi, Radoica Nikevi, Ivo Nikevi, Marko Nikoli, Boko
Avramovi, Stanko Ivanovi, ore Kustudi, Radisav Stojovi, Gruica upi, Milu n Obradovi, Stevo
Poek, Mili Perovi, Jokica arkovi, Dragia Grdini, Boko Borii, Vukajlo Lutovac, Mihailo Jankovi,
Ilija Aanin, Veljo urevac, Dragoje Vuki, Mitar Jaki i Mlaen Kneevi. Velikom broju ovih lica je
kasnije umanjena kazna amnes jom. Najvei broj komita, koji su bili dio Crnogorske vojske u Italiji se do
1934. vra o u zemlju i bio amnes ran, dok je dio njih izbjegao u tree zemlje ili umro u izgnanstvu.
Sukob pristalica i pro vnika bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, koji je sa veim ili manjim intezitetom trajao sve do 1924.godine, imao je katastrofalne posljedice. Procjenjuje se da broj odbjeglih,
interniranih, zatvaranih, osuivanih, likvidiranih i poginulih dos e cifru od 5000. Veliki broj kua je
popaljen, unitena su znaajna materijalna dobra. To je bio prvi vei ideoloki raskol i sukob u Crnoj
Gori.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

67

Srbijanske trupe ule su i okupirale Crnu Goru u okt. 1918. g. pod komandom francuskog generala Venela92.
92
Po odluci meusaveznike komisije u Versaju od 7. oktobra 1918., saveznike trupe (francuske, engleske,italijanske, amerike) su okupirale Crnu Goru.Zanimljivo je, da su srpske trupe ule u
ovaj savezniki kon gent po izriitoj i samovoljnoj odluci Francuske , jer one u nijednoj varijan nijesu
planirane za ulazak u Crnu Goru.Formirana je i posebna komanda saveznike vojske za Crnu Goru, na
ijem elu je jedno vrijeme bio francuski general Venel ,a kasnije francuski general ,Taon. Sjedite ove
komande je bilo u Kotoru i njoj su formalno bile podreene sve jedinice , koje su se nalazile u Crnoj Gori
, ukljuujui i srpske.Ova komanda je bila potinjena Komandi Istone vojske ,sa sjeditem u Carigradu
,na ijem elu se nalazio francuski general Frane D Epere.Italijanske trupe su se nalazile u Baru, Virpazaru, na Krstacu, u Kotoru i okolini i Ulcinju; francuske u Duboviku blizu Ce nja, Baru,Virpazaru , na putu
prema Nikiu i Zelenici; engleske u Virpazaru; a amerike prema Ce nju, Podgorici,Kotoru i okolini i
Zelenici.Srpske trupe su bile rasporeene uglavnom u svim krajevima Crne Gore. Zadatak saveznikih
trupa je bio da ouvaju red i mir u Crnoj Gori .Crna Gora je u najveem dijelu bila osloboena prije
ulaska ovih trupa.Ubrzo su bile razoruane crnogorske samoorganizovane jedinice koje su uestvovale
u njenom oslobaanju.Samo formalno pod jedinstvenom komandom , saveznike trupe su se ponaale
shodno poli ci , interesima i instrukcijama svojih nacionalnih vlada.Italijani su pomagali pro vnike bezuslovnog ujedinjenja , kojima su poslije Boine pobune pruili utoite na svojoj teritoriji i omoguavali
im prebacivanje u Italiju.Francuzi su bili na usluzi srpskim vlas ma i njihovim pristalicama u Crnoj Gori.
Andrija Radovi je odravao stalnu vezu sa Parizom i tamonjim srpskim poslanstvom i Nikolom Paiem, efom jugoslovenske delegacije na Konferenciji mira , preko francuske vojne telegrafske slube u
Kotoru.Srpske trupe su izvravale naredbe svoje vrhovne komande i instrukcije svoje vlade.Prije ulaska
u Crnu Goru , srpska vlada je uspjela da od francuske vlade i vojne komande izdejstvuje slobodne ruke
, odnosno slobodu djelovanja u misiji i radu koji je vie poli ki ,nego vojniki kako se to u izvorima
navodi ,i u kojoj je bilo vano da se obezbijedi da general D Epere to vie pomae.Zato ih u tome,
po ulasku u Crnu Goru, komandan saveznike vojske u Crnoj Gori,ni general Venel i ni kasnije Taon ,
nijesu spreavali. U unutranje crnogorske stvari su se mijeale i francuske i italijanske i srpske trupe.
Otuda na zahtjeve amerike vlade da se povuku saveznike trupe iz Crne Gore i nareenje Glavnog komandanta saveznikih trupa , da se saveznike ,a me i srpske trupe ,povuku iz Crne Gore do 30.aprila
1919.beogradska vlada je preduzela hitne korake kod saveznikih vlada na Konferenciji mira u Parizu,
gdje su Francuzi opet imali glavnu ulogu, tako da je evekuacija odloena.Prvi su podruje Crne Gore
poeli da naputaju Englezi (29.aprila 1919),francuske trupe su napus le Kotor 31.jula,a genaral Taon
1.avgusta kada je zvanino i prestala da postoji Komanda saveznikih trupa za Crnu Goru.Francuska
odjeljenja su ostala u Baru i Virpazaru (do kraja februara ,odnosno poetka marta 1920) i bile su vezane
za francusku komandu u Skadru.Italijani su evakuisali svoje trupe poetkom oktobra 1919, a iz Bara,Virpazara i Ulcinja u junu 1920.Srpske trupe su se u meuvremenu transformisale u jugoslovenske i kao
legalizovana vojna sila ostale na ovom podruju.Umjesto da osiguraju red i mir , saveznike trupe su
Crnu Goru ostavile u graanskom ratu .A on je poeo kao pokret nezadovoljnika i pro vnika bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije proklamovanog odlukama Podgorike skup ne,skupa istomiljenika
sazvanog po Pravilima koja su za tu prigodu sastavili lanovi Centralnog izvrnog odbora za ujedinjenje
Srbije i Crne Gore koji su sainjavali: Svetozar Tomi, ef Crnogorskog odsjeka pri Ministarstvu spoljnih
poslova Srbije , kojem su po ulasku u Crnu Goru data specijalna upustva i posebna ifra za vezu od
strane Nikole Paia,Janko Spasojevi, lan Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, Petar Kosovi,
lan Crnogorskog odbora formiranog u Solunu pri srpskoj vladi i Milosav Raievi.Tomi i Kosovi su bili
dravljani Srbije.Poslanici za ovu skup nu su birani aklamacijom ,posredno na zborovima pristalica
bezuslovnog ujedinjenja , sa kojih uzgred reeno do dana dananjeg nije pronaen nijedan zapisnik i
oni su na Skup ni 26.XI 1918. donijeli odluke:
1.Da se kralj Nikola I Petrovi - Njego i njegova dinas ja zbaci sa crnogorskog prestola;
2.da se Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednu jedinu dravu pod dinas jom Karaorevia ,te tako ujedinjene stupe u zajedniku otadbinu naeg troimenog naroda Srba, Hrvata i
Slovenaca;

68

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Rad na unitenju Crne gore od strane Srbije93 a) u ratu je samo napredovao,


u podpunos uspio je i dovren u inostranstvu u Parizu Francuskoj -, kad je zvanina Francuska zabranila ulaz u Crnu Goru Kralju Nikoli i njegovoj vladi.
Srbijanske trupe koje su okupirale Crnu Goru, popunjene su bile sa jednim
dijelom Crnogorskih odreda i plaenika, koje je Andrija Radovi kupio po inostranstvu, ove trupe jo u inostranstvo dobile su nareenje i instrukcije da izvre prevrat
u Crnoj Gori i sa m stave Crnogorsko pitanje pred svren in, zato ove banditske
et jurahu svuda po Crnoj Gori i94da je Crna Gora ujedinjena sa Srbijom, prijetei
sa Srbijom, prijetei smrtnom kaznom svakome onome kobi se imalo pro vio tome
svrenom inu. Ove su bande produsretale i od onih domaih izroda, koji su iz Austrinskog ropstva stali u vezu sa Andrijom Radoviem, koji stojae u enevi i sa njim
udeavali plan o prevratu.
26. novembra 1918. g. ovi bandi dobro plaen, sakupili su u Podgorici,
nekoliko Crnogorskih izroda i ovom skupu dali naziv: Crnogorska Skup na.95
Ove kukavice i straljivice pod pri skom Srbijanske vojske i komita naoruanim sa bombama, a koji bijahu blokirali ovu torinu e su ovi bili sakupljeni donesu smrtnu presudu Crnoj Gori kao izdajniku i proglase njeno pripajanje Srbiji. Ovaje
presuda doneena jo u Parizu, a ove kukavice morale su je samo podpisa .
Narod Crnogorski nije nikakve vanos davao odlukama, koje je ova fukara
u Podgorici donijela, jer narod ih tamo nije ni poslao; Crnogor. narod, poslije onih
nadovjeanskih muka, koje je pretrpio u96 ropstvu bijae se sklonio kod svojih kua
nebili spasao onaj ostatak koji i jo bijae preostao u ivotu, o poli ci se nije nikome
ni mislilo, osim onim plaenicima, u opte narod nije poznavao namjere Srbije, on je
oekivao svoga kralja i vladu da dou u svojoj zemlji i uspostave narueni red.
Ovakvo dranje Crnogorskog naroda Srbijanskim je vlas ma dobro dolo,
oni su se pomou domaih izroda sve vie mirili i jaali, narod je stao neutralan sve
dotle dok su Srbijanske vlas odpoele prinuava Crnogor. ofic. i inovnike na zakletvu Kralju Petru97 to je Crnogorce dovelo do ustanka.
16. decembra 1918. g. Svi oficiri Crnogorsko primorske oblas pozva smo
u Baru, radi polaganja zakletve Kralju Petru Karaoreviu na vjernost. Ovom prilikom poao sam za Bar i ja, sa namjerom da se onamo upoznam sa dranjem oficira,
ali je moja namjera propala nijesam uspio sporazumje se sa oficirima, njih 85. pod
vodstvom najstarijeg oficira Brigadira Joka Jovanovia, im su s gli u Baru, prema ranije udeenom planu odputovali su u Barskoj koli e im je bilo zakazano i bez ikakva
3.Da se izabere Izvrni odbor od pet lica , koji e rukovodi poslovima dok se ujedinjenje
Srbije i Crne Gore ne privede kraju;
4. Da se o ovoj skup nskoj odluci izvijes bivi kralj Crne Gore Nikola I Petrovi ,Vlada Kraljevine Srbije , prijateljske Saveznike sile i sve neutralne drave. U savremenoj istoriografskoj i pravnoj
literaturi, nastaloj na ideolokim premisama jedinstva srpskog naroda i dalje stoje osporavanja toga
da je odluke od 26.novembra 1918.godine donijela pro vpravno i nelegi mno ustanovljena skup na
.Pro vpravno sa stanovita i meunarodnog i tada vaeih prava i Crne Gore i Srbije.
Vidi: erbo Rastoder, Uloga Francuske u nasilnoj aneksiji Crne Gore, prevod izdanja iz 1921,
Conteco, Bar , 2001 (pogovor).
93
Dopisano iznad: odpoet je jo odavno
94
Dopisano iznad: propovijedahu
95
Misli na Podgoriku skup nu 26.novembra 1918.
96
Dopisano iznad: ratu i
97
Dopisano iznad: Karaoreviu

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

69

objanjenja poloili su zakletvu Kralju Petru Karaoreviu98 na vjernost, pogazivi


svoju raniju zakletvu datu Kralju Nikoli i Crnoj Gori. Od 86. of. koji smo ovog dana bili
ove, ostao samo ja da ne poloim zakletvu.
Ovakav postupak of. Crmniko primorske brigade iznenadio me, jer nijesam mogao misli da e ovi ofic. podpisa onaku zakletvu i sa m baci se ljagom,
na svoju ast, na ast svoga Kralja i Crne Gore i to pod pri skom jednog srbijan.
kapetana.
Vlast u Crmniko-primorskoj oblas , ovih dana bijae u rukama Srbijanskog
kapetana ivanovia i podporunika Drakovia, dodijeljen im bijae i jedan od domaih izroda, neki Risto Vujai iz Zete. Kap. ivanovi bijae ef, a ovi mu podinjeni
organi. Ovih dana polagae se zakletva i u ostalim Crnogor. oblas ma.
Moji prijatelji koje sam imao u Baru, moljahu me i savjetovahu da i ja poloim zakletvu, a vlas preko drugih iljahu mi, da mije opasno vra se kui od
komita, ako ne poloim zakletvu. Sve ovo nije na mene ni najmanje u calo, jer asm
smatrao da je bolje i poginu , nego se baci ljagom na svoju ast i na ast Crnogor.
oruja.
20. decembra vra o sam se kui u Krnjice, i istog dana poslije podne dobio
sam od Ministra Jovana S. Plamenca99 pismeno nareenje, sa kojim se pozivam sa
Krnjianima na ustanak i polazak za Vir-Pazar.
98

Karaorevi Petar (Beograd, 29.6.1844 - Beograd, 16.8.1921) - sin kneza Aleksandra,


kralj Srbije od 1903. do 1918, kralj Kraljevine SHS 1918-1921. godine. kolovao se u Beogradu, enevi,
Parizu i Mecu. Zavrio je vojnu akademiju (1867). Poslije svrgavanja njegovog oca sa srpskog prijestola
(1858), nije se vraao u Srbiju. ivio je u Francuskoj i vajcarskoj. Uestvovao je u francusko-pruskom
ratu (1870-1871) na strani Francuza. Za pokazanu hrabrost odlikovan je Ordenom legije as . Uesnik
je ustanka u Bosni (1875). Juna 1883. godine doao je na Ce nje i vjenao se s kerkom knjaza Nikole,
Zorkom. Knez Petar Karaorevi je od tada ivio na Ce nju, vodei uz pomo crnogorske vlas akcije
pro v obrenovievskog reima u Srbiji. Knez Petar je na Ce nju ivio u kui koju mu je dao na korienje knjaz Nikola. U braku Petra Karaorevia i Zorke Petrovi Njego roeno je petoro djece (Jelena,
Milena, ore, Aleksandar i Andrija). Poslije smr knjeginje Zorke (1890), Petar Karaorevi je 1894.
godine napus o Crnu Goru i nastanio se u enevi. Dok je ivio na Ce nju, Petar je bio u loim odnosima
s knjazom Nikolom, a netrpeljivost izmeu njih postojala je i nakon Petrovog dolaska na srpski prijesto.
Vidi: Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 4, 753.
99
Jovan Plamenac (1879-1944), poli ar, ministar, organizator i voa Boinog ustanka i predsjednik pete crnogorske vlade u egzilu (17. II 1919 - 15. VI 1921). Niu gimnaziju zavrio je u Beogradu,
a dva razreda uiteljske kole u Aleksincu, odakle je protjeran sa drugim Crnogorcima zbog Ivandanjskog
atentata 1899. godine. Uiteljsku kolu dovrio je u Pakracu 1900/1901, dok je pedagoko-filosofski fakultet zavrio u Njemakoj. Poslije povratka u Crnu Goru postavljen je za predavaa u Bogoslovsko-uiteljskoj
koli na Ce nju, potom za kolskog nadzornika u Ulcinju i Podgorici. Biran je za poslanika u Crnogorskoj
narodnoj skup ni 1906. u rodnoj Crmnici. Bio je ministar prosvjete i crkvenih djela (4. IV 1907 - 2. IV 1909)
u vladi Lazara Tomanovia, kao i ministar unutranjih djela (2. IV 1909 - 24. I 1910). lan je Dravnog savjeta i predsjednik Crnogorske narodne skup ne 1911. godine. U vladi Mitra Mar novia ponovo zauzima
resor ministarstva unutranjih djela u periodu 6. VI 1912 - 25. IV 1913, kada daje ostavku zbog neslaganja
s krunom po pitanju Skadra. Kao bezobzirni pro vnik vlade i kralja, otputen je iz dravne slube 1914.
godine. Ponovo se poli ki ak virao poslije sloma Austro-Ugarske 1918. godine i osloboenja Crne Gore.
Na poziv srbijanskog potpukovnika Svet. Simovia doao je na Ce nje na dogovor na koji su bili pozvani
ugledni Crnogorci. Kada je poeo da govori, izvrijeala ga je ulina rulja pobornika bezuslovnog ujedinjenja. Bio je organizator i inspirator oruanog ustanka. Kralj Nikola ga je postavio za predsjednika crnogorske
emigrantske vlade 17. II 1919, na kom poloaju je ostao do 15. juna 1921, kada je podnio ostavku. Poslije
smr divizijara Milu na Vuinia, u septembru 1922. godine, pokuao je da prigrabi vlast i doao u sukob
sa dvorom i velikim dijelom crnogorskih emigranata. Po smr kraljice Milene istjeran je iz Italije i odlazi u

70

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Njujork. Tamo je, u svojstvu predsjednika vlade, pozvao Crnogorce iz Amerike da upisuju nacionalni zajam.
Iz Njujorka je s gao u Pariz, gdje je stupio u vezu sa predstavnicima jugoslovenskih vlas . U Beograd je
s gao u februaru 1925. godine i od tada su njegov primjer slijedili mnogi poli ari u egzilu. Prema sopstvenim navodima, njegovom povratku prethodili su pregovori. Poput ostalih, prva obaveza pred povratak bila
je redovno obraanje pismom (molbom) kralju Aleksandru. To je ovaj i uinio, dostavljajui opirno pismo
iz Pariza, da rano 31. januara 1925. godine. Ovo pismo je u skraenoj i izmijenjenoj verziji objavio Jovan
etkovi 1940. godine. Izvorna verzija pisma objavljena je mnogo kasnije. Sudei po navodima koji tamo
stoje, Plamenac je povodom svog povratka postavio sljedee uslove:
1. - Da se imaju pus iz zatvora svi Crnogorci, kao i amnes ra njihove krivice, koje su poinili u vezi sa vaspostavom Crne Gore.
2. - Da se Crnogorcima nadoknade sve materijalne tete uinjene im u vremenu borba za
vaspostavu Crne Gore.
3. - Da se imaju potova sva prava crnogorskih dravljana, koja su stekli bili po crnogorskim
zakonima.
4. - Da se priznaju crnogorskim dravnim slubenicima sva prava, koja su stekli bilo putem dekreta, bilo putem rijeenja, bilo putem ukaza, dobivena u toku ova tri rata za vrijeme ivota Kralja Nikole,
zakljuno do i sa 1. martom 1921, kojeg je dana on bio preminuo.
5. - Da se ima isui Skadarsko jezero, jer da je bio i to jedan od razloga, to je Crna Gora vodila
rat pro vu Turske Imperije u g. 1912, kao i da se ima to prije sagradi jadranska pruga normalnog kolosjeka, koja bi vodila iz centralnog dijela Srbije preko Crne Gore za Jadransko more, odnosno preko Bijelog
Polja, Kolaina, Podgorice, Bara - sa jednim krakom za Boku.
U svakom sluaju, Plamenac je s gao u Beograd u februaru 1925. godine, poto ga je prethodno amnes rala Pai-Pribievieva vlada. Prvih nekoliko godina ivio je u hotelu Moskva, poto je
po dolasku u zemlju bio postavljen za punomonog ministra prve klase KSHS u Pragu. Naravno, radilo
se samo o formalnom postavljenju, kako bi se mogla izdejstvova ministarska penzija po zakonu koji
je bio povoljniji za bive crnogorske dravljane. Zanimljivo je da su se prema njemu mnogo bezobzirnije odnosili potonji poli kan i istoriari nego sm reim pro v kojeg se borio. Pai ga je smjes o u
hotel u Beogradu sa ministarskom penzijom iako je vjerovatno o njemu znao vie nego mnogi potonji
istraivai. Povratak Jovana Plamenca i audijenciju kod Paia i kralja Aleksandra ujedinitelji su doivjeli
kao ponienje i potcjenjivanje njihove borbe. Risto Joji je m povodom podnio interpelaciju Narodnoj
skup ni, a Nikola onovi napisao brouru. Zatvorenici su se pitali zato oni lee po kazama ma kada
voa ustanka biva nagraen ministarskim poloajem. Pokuaj poli kog ak viranja Plamenca uoi izbora 1925. godine na strani Paievih radikala bio je onemoguen otrim pro vljenjem svih poli kih
grupacija u Crnoj Gori. Pai je pos gao cilj. Emigracija je bila poli ki sahranjena. Plamenac je kompromitovan kod ionako malog broja privrenika. Kao i ostali znaajniji povratnici iz crnogorske emigracije,
nastavio je da ivi u Beogradu, pro v ije poli ke je, kao predsjednik vlade u egzilu, ispisao hiljade stranica. To to su sve znaajnije linos emigracije ostajale u Beogradu, vjerovatno je bila stvar prethodno
dogovorenih uslova. Po povratku iz egzila Plamenac se nije poli ki angaovao. Vodio je polemike po
beogradskim listovima, branei se od raznoraznih napada. Poslije italijanske okupacije Crne Gore 1941.
godine, prema raspoloivim kontradiktornim izvorima, pokuao je reaktuelizova svoje poli ke ciljeve iz Memoranduma 1919. godine o vaspostavljanju Crne Gore i njenom teritorijalnom proirenju na
Boku, Hercegovinu i Skadar i u tom smislu putovao je u Rim. Poto su Italijani odbili takvu inicija vu,
vra o se na Ce nje, odakle ga je protjerao italijanski komesar Macolini, poto se prethodno sukobio sa
Jovom Popoviem, predsjednikom Savjetodavnog vijea. Sve do 1944. godine boravio je u Beogradu.
Nema podataka o nekom njegovom znaajnijem poli kom angamanu u tom periodu. Poslije kapitulacije Italije i okupacije Crne Gore od strane Njemaca, ponovo se poli ki ak virao, pokuavajui da uspostavi saradnju sa zelenaima. Tada je boravio u Londonu, gdje je objavio knjigu pro v Drae Mihailovia.
Kada se vra o u Crnu Goru, par zani su ga uhva li u Crmnici i strijeljali 1944. godine. Savremenici su
mu pripisivali vlastoljubivost, pretjeranu ambicioznost, ali i lino potenje, hrabrost, dosljednost i upornost. Autor je knjige Poli ke stranke i na narodni ivot, objavljene 1914. na Ce nju. Sva znaajnija dokumenta emigrantske Crne Gore nosila su njegov potpis. U vie dokumenata pominje svoje memoare,
koji do danas nijesu pronaeni. Nesumnjivo je da se radilo o kompleksnoj i kontraverznoj linos velike

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

71

O ovom ustanku ranije nijesam nita znao, ali sam u zajednici sa Petrom
Markovim Pekiem100 pokupio Krnjiane i odma krenuo za Godinje e nam bijae
odreeno zborno mjesto, sa sobom imasmo 50. Krnjiana.
21. decembra u jutro s gli smo pod Godinje, e smo nali Min. Plamenca
sa nekolika Crmniana, o dolasku Plamenca u Godinje i o ustanku vlas bijahu doznale ranijeg dana, zato su za Godinje bila upuena 3. odjeljenja andarma sa nareenje da se uhva Plamenac i da se preda vlas ma, andarme predvoahu, podpor.
Jago Drakovi, poruik Filip Draki i Savo Raspopovi101; Drakia i Raspopovia sa
andarima uhva li smo i razoruali, a Drakovi je na nekakav nain umakao za Vir.
Srbij. podpor. Drakovi bijae komandant mjesta na Viru.
Mi smo se iz Godinja sa Plamencom krenuli za Vir-Pazar i doli do Besca,
nas bijae veoma malo i to veinom bez oruja, samnom bijae 50. Krnjiana, bijae
nekoliko Lekia, Godinjana, jedan mali broj Boljevia i Limjana, a iz sve Gornje Crmnice bijae samo 5-6. ljudi. Plamenac pod pri skom nekoliko ljudi koji ga okruavahu i
moljahu da ne102 Crmnicu meusobom, nije dao nareenje za napad na Vir, poveo je
pregovore sa prvacima iz pro vnike strane, pregovori su voeni cijelo poslijepodne
21. decembra, svreni su bez ikakva rezultata, no je nastupila mi smo se morali
razii.
Ja sam sa nekoliko oficira ist eveeri poao u Boljevie kod Plamenca, da se
sa njim sporazumijemo o daljem radu, sporazumjeli smo se i odluili da se krenemo
za Krnjice.
23. decembra s gli smo u Krnjice, nas je bilo oko 50. ljudi veinom oficira i
inovnika, naa je namjera bila pokupi novu snagu u estanima i Krajini i ponovo se
vra k Viru, a istodobno oekivasmo i dolazak vee koliine oruja, za koju Plamenac govorae da su mu obetali upu Italijani na obalu Skadar. Jezera.
energije koju je novo vrijeme razumijevalo starim tradicionalnim klieima crnogorskog patrijarhalnog
drutva i nacional-roman zmom XIX vijeka.Vidi vie: erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu, knj.I,406-410
100
Petar Markov Peki (Krnjice, Crmnica, 1889-Albanija, 1935), porunik crnogorske vojske,
ustanik i komita. Jedan od prvaka Boinog ustanka na podruju Crmnice 1919. Godine. Nakon sloma
ustanka, emigrirao za Italiju, iz koje se vrae polovinom 1919. radi podizanja naroda na ustanak. Pripadao ustanikim etama Marka Vuerakovia i Sava Raspopovia. Vrio brojne gerilske akcije (19191922). Tokom 1921. ponovo bio u Italiji, gdje je u Rimu zajedno sa Duanom Krivokapiem, Nikom
Nikoviem, Huseinom Bokoviem i bio lan Komiteta za nezavisnost Crne Gore. Meu posljednjim poli kim emigran ma naputa Italiju. Polovinom 1923. boravi sa grupom emigranata u Carigradu, odakle
se prebaca u Bugarsku, da bi poetkom marta 1924. s gao u Valonu. Bio je lan Crnogorskog kimiteta
formiranom oktobra 1924. u Skadru pod vostvom Marka Vuerakovia i Pera Vukovia. U Albaniji je
porunik Petar Peki bio u egzilu sve dok nije na prevaru ubijen 1935. godine. Vidi vie: Novak Adi,
Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941, knj. I, Ce nje, 2008, 464-465.
101
Savo Raspopovi (Mar nii, Bjelopavlii,1879 epan Do, Rube kod Nikia, 28.XII
1923) crnogorski komita. Odrastao u Baru, gdje su mu se naselili roditelji. Vojnu akademiju zavrio u
Italiji. Do poetka Prvog svjetskog rata radio kao andarm u Baru. Uesnik rata i poslije kapitulacije Crne
Gore bio komitski etovoa u vrijeme austro-ugarske okupacije. Poslije 1918.godine, ponovo se odmetnuo i bio jedan od najpozna jih komita- pro vnika odluka Podgorike skup ne. Sa svojom druinom
operisao du crnogorsko-albanske granice i u okolini Bara i Ulcinja, izvodio stalne gerilske akcije pro v
srpske (jugoslovenske) vojske, andarmerije i pristalica bezuslovnog ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Sredinom 1920. pridruio se crnogorskoj emigraciji u Gae gdje je ostao do poetka 1922. kada se vraa
u Crnu Goru radi nastavka borbe. Sve do kraja 1923. sa svojom druinom je vjeto izbjegavao stalne
potjere, da bi 28. decembra 1923. bio ubijen u epan Dolu, selo Rube kod Nikia, zajedno sa jo
jedanajest drugova, meu kojima je bio i njegov brat Marko, Mujo Baovi, Milo Kovaevi, Jovo Savov
Krivokapi, Petar Zvicer, Krsto Simov Popovi, Milo Pejovi, Radovan J.Bigovi, Golub M.Vujovi i dr.
102
Neitka rije.

72

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Jovan S. Plamenac

Sa naim neuspjehom 21. dec. na Viru, nai su se pro vnici okuraili, naroito kad su uvieli nau slabu snagu, okuraili sa ovim Pop joko Gojni i Dr Blao Leki
pokupili su itavu vojsku u Crmnici, koja se pod komandom PodporunikaDrakovia
upu la za nama u gonjenje. Ova je vojska 22. u veer s gla u Boljevie, na jedan
sahat docnije od naeg polaska za Krnjice. U Boljevie su izvijeteni o naem polasku
za Krnjice, zato su se odma krenuli za nama, a da bi prije s gli i iznada nas napali to
se jedan dio od te vojske ukrcao na Viru u lae, a ove lae dovukao je parabrod, do
Petrove Ponte e su se iskrcali, ova se ponta nalazi na ulazu u Luku Krnjiku, ove
su se iskrcali zatok to su mislili da se svi mi nalazimo u mojoj kui, e bi nas mogli
neopaeno blokira , jer se moja kua nalazi u podnoju Petrove ponte. Mi smo se
nalazili u Krnjikoj koli, kad se ova vojska javila vie moje kue, osim vojske koja se
ove javila, oni su nas gonili i sa drugih strana t.j. preko Seoca i Lekia, a iz Bara bio je
upuen jedan dio vojske, da nam presijee put za Krajinu. Plamenac je povjerio meni
da povedem brigu o spaavanju, kako nebi smo pali u njinim rukama. Plamenca sam
odma upu sa drutvom za estane i Krajinu, dajui im dobre pra oce, a ja sam se sa
nekolika naoruana mladia upu o k mojoj kui u susret ove vojske. Glavna mi briga
bijae spas Plamenca, da kao voa Crnogor. ustanka ne pane u njinim rukama, zato
sam sve upotrijebio da zadrim ovu vojsku, dok Plamenac ostupi za estane.
Pomeu mene i ove vojske bijae moja kua, ja sam im saop o: nemojte
prelazi moju kuu k mene jer u puca , a ovim momadima koji bijahu samnom
visokim glasom da pro vnici uju ako koji od pro vnika prijee moju kuu pucajte.
Pro vnici su se skamenili i ostali su neopmini na istom mjestu, nastala
je galama i psovanje po meu nas, komandant ove vojske bijae Srbijanski podpor.
Drakovi, ovako nepomini sa jednog mjesta ostali smo i mi i oni sve dok je Plamenac sa drutvom poao za estane. Poslije sam se i ja krenuo za estane, oni su odma
odpoeli nastupa zamnom, interesantno bijae ovo gonjenje, rastojanje pomeu
nas bijae do 50. koraka, kad bijah poinuo, poivahu i oni, a kad ja produi produi
i oni, sve tako ili smo do uravaca.
24. decembra poli smo u Kotanjicu.
25. s gli smo u Zoganje kod naeg prijatelja Alu obe, koji nas je za nekoliko dana izdravao.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

73

Divizijar Milu n Vuini

Iz Crne Gore imali smo vijes da se oko Ce nja vode borbe, a i mi smo mogli u topovsku paljbu, za podgoricu uli smo, da su nai proli slabo i da su uhvae-

74

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

ni i zatvoreni Brigadir Milu n Vuini103 i Andrija Raievi104, sa nekoliko svojih ljudi.


Plamenac se odavde obra o Italijanskoj Komandi za pomo, kao to su ranije bili obetali, ali se pomoi nije moglo dobi . U Skadru bijae Francuska komanda
preko koje su Srbijanci pokuali da nas vrate natrag ili uhvate, u tom cilju je kod nas
u Zoganje doao je jedan francuski komandant, koji se na sve naine muae, da nas
vra natrag u Crnoj Gori, ili povede za Skadar, mi nijesmo pristali ni na jedno ni drugo, a ni kad smo uvieli da francuzi spremaju posla svoju vojsku u Zoganjima da nas
pohvataju, to smo se i mi rijeili poi za Bojanu, a odatle za Medovo.
28. decembra u jutro krenuli smo iz Zoganja za Bojanu, ovog istog dana
dolo je nekoliko Francuske vojske za nas u Zoganjima, ali smo mi bili odputovali. Na
Bojani u Obliku ukcali smo se u jednoj lai i poli za Pulaj, (Sve Nikola), a odatle za
Medovo.
29. decembra s gli smo u Sanovani di Medovo, e su nas primili Italijani.
Kao to se iz gore navedenog vidi, na ustanak u Crmniko-primorskoj oblas , bio je sasvim slab i bez ikakva uspjeha, on je morao takav bi im smo nas 50.
103

Vuini Milu n (Gornji Rogami, Piperi 12.4.1869 - Rim, 31.8.1922) - divizijar, ministar
vojni u vladi Jovana Plamenca (1919-1921) i predsjednik este crnogorske vlade u egzilu (15.6.192131.8.1922). Zavrio vojnu kolu u Italiji. Po povratku, u inu porunika boravio kao stalni vojni kadar na
Ce nju na dvoru kralja Nikole. Bio komandant Piperskog bataljona. U Balkanskim ratovima komandovao mjeovitom brigadom, poslije ega je dobio in brigadira. Pod njegovom komandom crnogorske
jedinice su zauzele Bardanjolt, poslije kojega je zauzet Skadar. U Drugom balkanskom ratu komandovao
crnogorskom vojskom na Govedarniku i Dulikim visovima. Prvi svjetski rat ga zatekao u inu divizijara i
kao komandant 3. divizije ratuje na hercegovakom frontu, potom je kratko uestvovao na Sandakom
ra tu. Sredinom 1916. godine interniran u austro-ugarski logor, gdje ostaje do kraja 1918. godine.
Po oslobaanju iz logora, zajedno sa drugim zarobljenicima, po nareenju Srpske vrhovne komande,
zadran u Sarajevu do okonanja Podgorike skup ne. Uestvovao u pripremama Boine pobune u
podgorikom kraju. Po nareenju komande srpske vojske uhapen i sproveden u Jusovau (Podgorica).
Zajedno sa devetnaest drugih crnogorskih prvaka bjei iz zatvora i odlazi preko Albanije u Dra, a odatle
u Italiju. Izbjeglika vlada ga imenovala za ministra vojnog (17.2.1919) gdje je radio na organizovanju
crnogorskih vojnih jedinica u Italiji (Gaeta), da bi ga juna 1921. godine regentkinja, kraljica Milena,
imenovala za predsjednika vlade. Na tom poloaju je ostao do smr radei na zbrinjavanju crnogorskih
izbjeglica i ostataka crnogorske vojske u Italiji. Nosilac je brojnih crnogorskih, srpskih i ruskih priznanja.
Uivao je veliki ugled meu emigracijom kao dosljedan, pravian i odgovoran vojnik, odan otadbini u
koju se nikad nije povra o. Umro u Rimu, gdje je i sahranjen.
104
Raievi Andrija (Ljekopolje kod Podgorice 1879 Briksen, Italija 1920), brigadir, komandant crnogorske vojske u Italiji. Bio ef policije na Ce nju u vrijeme bombake afere 1907, uesnik
balkanskih ratova i junatvom se posebno istakao u vrijeme zauzimanja Skadra. Tokom 1914. godine
postavljen za komandanta Spuke brigade kojom je komandovao u Prvom svjetskom ratu. Po kapitulaciji Crne Gore 1916. interniran u logor Karltajn, gdje se, zajedno sa divizijarom Milu nom Vuiniem,
brigadirima Jokom Adiem i Ivom uroviem, komandirom Krstom Popoviem i drugima, izjasnio prov izjave grupe oficira o ujedinjenju Crne Gore i Srbije. Po izlasku iz zarobljenitva krajem 1918. vra o
se u Crnu Goru, gdje je ak vno radio na organizovanju ustanka na podruju Podgorice. Kao pozna
pro vnik bezuslovnog ujedinjenja bio je uhapen u noi izmeu 19. i 20. decembra 1919, prije izbijanja
pobune, jer je jedan od uesnika u pripremi ustanka izdao cijelu stvar i njegove organizatore. Bio je zatvoren u podgorikoj Jusovai, odakle je sa devetnaest drugih crnogorskih prvaka pobjegao zajedno sa
straarima koji su ih uvali, prvo u Medovu (2. januara 1919) gdje se nalazio crnogorski izbjegliki logor,
a potom u Italiju. U Gaetu je sa jo 142 ovjeka s gao 6. aprila 1919. Tada je postavljen za Komandanta
crnogorskih vojnika u Italiji i na toj dunos ostao do sredine 1920. kada se teko razbolio. Prije dolaska
u Gaetu unaprijeen je u in brigadira, sa starjeinstvom od 29. decembra 1915., ukazom kralja Nikole
od 19. marta/1. aprila 1919. Umro je 27. septembra 1920. godine i sahranjen dva dana kasnije na groblju u Briksenu (Italija).

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

75

veinom starih ljudi i podpuno razoruanih, imali pred sovom osim Srbijanske vojske
i andarmerije, jo i francusku vojsku, a povrh toga ono to je najglavnije pro v nas
50. bijae sva Crmnica.
Uzrok to je sva Crmnica bila pro v nas je veoma slabi i ba nikakva priprema za ustanak.
Ministar Plamenac kao voa ustanka u Crnoj Gori, pripremao je ustanak
preko vienih ljudi iz pojedinih Crnogorskih oblas . U oblas Crmniko-Primorskoj
radio je preko Komandira Jovana Nikolina Plamenca105, kojemu je bilo u dunost, da
doe u vezu sa uglednim ljudima u oblast i pripremi ustanak u svojoj oblas do 21.
dec., doim Komandir Plamenac nije nita radio, ni je dolazio u dodir sa ljudima koji
su bili od velike vanos za ustanak npr. ja nijesam znao za ustanak do 20. dec. u 4.
sata poslije podne, takoer nije o tome nitko znao u batal. Barskom, Mrkojeviskom,
Krajinskom i Ulcinjskom, u opte itav ovaj kraj od Sutormana do Bojane k moru i
ovaj od Stubice k Krajini do granice nije imao pojma o ustanku, a u unutranjos dva
Crmnika bat. slabo je ko o ustanku znao, doim Kom. Plamenac izvijes o je Min.
Pl. da stvar u Crm.106 Ustanak u ovoj oblas zbunio je narod, ljudi nijesu znali to da
rade i za kime da pou, veina su ostali neutralni, koji su se docnije pridruili onoj
strani koja je pokazala uspjeh, razumije se njima, tako smo u brzo dobiil pro v nas
cijelu Crmnicu.
Propas ustanka u ovoj oblas u mnogome su doprinijeli i sinovi komandira Jovana N. Plamenca. oni su znali sve to se radi o ustanku, to su vieli iz pisama
svoga oca, koja je ovaj dobivao od Ministra Jovana S. Plamenca, voe ustanka, oni
mjesto toga da potpomognu svoga oca na pripremi ustanka u ovoj oblas , oni su
radili o propas ustanka, to najbolje dokazuje sledei dokumenat, koji je pod podpisom Luba J. Plamenca upuen svim omladincima u Crmnici, a koji glasi:
Gosp. Luki Pekiu uitelju
Krnjice.
S obzirom na novu epohu potreba je, da se omladina organizira, kako bi u
svakom momentu la i podravala nau zavjetnu misao, koja se privodi sjajnom
kraju.
Stoga se kao omladinac pozivate, da budete u Utornik 18. t. mj. u 9. sa pr.
podne na Vir-Pazar.
Boljevie
Privremeni odbor Crmnike omladine
13. decem. 1918. g.
Ljubo Plamenac, sr
Ustanak se priprema za 21. decembra, a ovaj sin komandanta ustanka u
Crmniko-primor. oblas poziva omladinu za 18. decembra, na Vir-Pazaru, da se organizuju i brane dobivene tekovine ujedinjenja.
Slino ovome u Crmniko primorskoj oblas , Ustanak je propao u svim Crnogor. oblas ma, osim u Katunskoj nahiji, a ovi su se oko Ce nja oajniki branili,
105
Jovan Nikolin-Nikov Plamenac, (Boljevii, Crmnica, 1854-?), komandir crnogorske vojske.
Uesnik Velikog rata (1876-1878), balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. Oblasni upravitelj. Uestvovao u organizaciji Boinog ustanka na prostoru Crmnce, a poslije njegovog sloma uhapen januara
1919. godine i zatvoren u podgorioj Jusovai. Potpisnik izjave 44 poli ka zatvorenika iz Jusovae
od 14. oktobra 1920, u kojoj se navodi da su zatvorenici uhapeni na bespravan nain, da prekidaju
svaku dalju saradnju sa sudom koji im sudi, jer ga smatraju nezakoni m i nenadlenim. Po izlasku iz zatvora 1921. Godine pripadao je crnogorskim federalis ma. Na osnivakom kongresu Crnogorke stranke
izabran je za lana njenog Glavnog odbora na Kongresu 4. oktobra 1925.
106
Dopisano iznad: stoji dobro

76

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

kupljui se sa svojom krvlju i krvlju naih neprijatelja na Boiu 1918. g. sve dotle dok
su pod pri skom jae sile morali ostupi na Jadransko more.
Ovaj Ustanak u Crno Gori ma kako da je organizovan morao je propas , jer
narod Crnogorski bio je potpuno razoruan, goloruk, i on kao takav nije se mogao
bori , sa velikom Srbijanskom vojskom pod puno naoruanom107 sa francuskom vojskom i komandom i jo sa veim brojem domaih izroda.
Poslije propalog ustanka svuda po Crnoj Gori, nai ustai108, osim onih koji
su ostali u Crnoj Gori, sakupili su se u Medovo, odakle smo odputovali za Italiju e se
organizovae Crnogor. vojska.
16. jan. 1919. god. poao je za italiju, a odatle za Francusku Min. Jovan S.
Plamenac, kome je Kralj povjerio Predsjednitvo vlade Crnogor, a 22. jan. odputovao
je i Brigadir Milu n Vuini, koji je postavljen za Min. vojnog.
Ostali Crnogorci koji smo bili u Medovo, poli smo za Italiju u mj. aprilu.
Odma poslije naeg polaska organizovana je naa vojska u Gae .109
Ekspedicija nekoliko Crnogor. ofic. i vojnika iz Italije za Crnu Goru.
Odma po dolasku Crnogorskih ustanika iz Medova u Italiju, organizovana je
naa vojska u Gae 110, za komandanta ove vojske bijae postavljen brigadir Andrija
107

Dopisano iznad: francuskim orujem


Uobiajeni naziv za uesnike ustanka-ustanici
109
Gaeta - stari grad u Gaetanskom zalivu, izmeu Rima i Napulja. Grka kolonija koju spominje jo grki geograf Strabon i rimski pjesnik Vergilije u svojoj Eneidi. Grad burne istorije koji je jo u
rimskom carstvu bio poznato odmaralite. Njime su upravljali Rimljani, Vizan nci, napadali ga Vandali,
Go , Langobardi, Saraceni i gotovo sve vojske koje su se pojavljivale u Mediteranu. U ranom srednjem
vijeku Gaeta je bila posebno vojvodstvo i njome su upravljali Normani (1140-1194), veani (11941250), Aragonci do 1707. Dugo je bila u Kraljevini obeju Sicilija, kojom su upravljali Burboni, da bi
konano 13. februara 1861. ula u sastav ujedinjene Italije. Gaetom dominira tvrava izgraena 12241227, brojne sakralne graevine poput Katedrale iz XII vijeka, crkve Sv. Luke (IX-XII) vijek, Sv. Domenika
(XV vijek). Do 1927. bila je u sastavu provincije Kazerta, da bi tada postala dio novosnovane istoimene
provincije. Gaeta se nalazi na samom rubu istoimenog zaliva, dok se desetak kilometara od nje nalazi
Formia, takoe mjesto znano brojnim Crnogorcima ija je ivotna sudbina udnim spletom istorijskih
okolnos bila vezana za ova mjesta u Tirenskom moru. U ovim gradovima je bila smjetena glavnina
Crnogorske vojske u Italiji 1919-1922. godine.
110
Crnogorska vojska u Italiji 1919-1922.Odmah po izbijanju Boinog ustanka crnogorska
vlada u emigraciji je pristupila formiranju vojnih jedinica koje su trebale da poslue za eventualni vojni
upad u Crnu Goru, koji bi omoguio povratak dinas je i ponitenje odluka Podgorike skup ne iz 1918.
Prva grupa od 120 interniraca iz zarobljenikih logora, pris glih u Italiju odmah po zakljuenju primirja,
koji su izjavili da e bi pro v svakoga ko bude pro v Crne Gore smjetena je u Ferari, a za komandanta
joj je odreen bivi srpski oficir M. Kraljevi. Ve poetkom marta 1919. godine ova grupacija je iz Ferare prebaena u Kave, udaljeno 40 km od Rima, gdje se ve bilo koncentrisalo 157 Crnogorca. Na prve
vijes o koncentraciji crnogorskih trupa u Italiji, reagovala je obavjetajna sluba KSHS koja je stalno
pokuavala i esto uspijevala da unese razdor meu njima. Na osnovu dogovora crnogorske i italijanske vlade iz marta 1919. donijeta je odluka da se vojska koncentrie u Gae . Ve 18. marta u Gaetu je
pris glo 4 oficira i 140 podoficira i vojnika, kojima se pridruilo i 40 pobunjenih koji su u prvi mah odbili
da preu na zborno mjesto. Za komandanta ovih jedinica postavljen je komandir Petar Leki. Zvanian
naziv komande je bio Komanda Crnogorskih vojnika u Italiji. Upuen je poziv da se vojsci pridrue sve
crnogorske izbjeglice i dobrovoljci koji su se nalazili u raznim evropskim zemljama i Americi. Pri crnogorskom konzulatu u Rimu je formirana Kraljevska crnogorska vojna delegacija iji je zadatak bio da
koordinira ove ak vnos . U meuvremenu, veliki broj Crnogoraca je poslije izbijanja Boine pobune
108

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

77

Raievi111.
Naa vlada i Kralj nalazahu se u Parizu, odakle protestovahu kod Velikih
sila, za onakvu nasilni. okupaciju Crne Gore i zah jevaju da se na Konferenciji Mira
propus Crnogorski delega .
Konferencija mira, koja zasijedae u Parizu112, bijae se ogluila o svim praizbjegao na teritorije koje su bile u okupacionoj zoni italijanske vojske, stavljajui se pod italijansku
za tu. Pris zali su na albansku obalu u San ovani di Medua, gdje ih je poetkom aprila 1919. ve bilo
416. Na osnovu prethodnih nareenja, a uz italijansku podrku, organizovan je transport do Gaete. Za
komandanta crnogorske vojske postavljen je brigadir Andrija Rajievi, a poslije njegove smr 1920.
godine, brigadir uro Jovovi. Medova je postala stalni prihvatni centar, odakle je dio Crnogoraca produavao za Gaetu, dok se dio njih vraao u Crnu Goru, nastavljajui borbu. S obzirom da se broj vojnika
u Gae stalno poveavao, jedan broj njih je prebacivan u oblinju Formiu. Ove trupe su snabdijevane od
strane lokalne komande u Gae , sve do potpisivanja konvencije izmeu crnogorske i italijanske vlade
(30.4.1919). Crnogorsku vladu je zastupao njen generalni konzul u Rimu kom.Velimir Ramadanovi, dok
je italijansku vladu zastupao ministar vojni. Konvencijom je predvieno da se u Gae formira jedan
crnogorski odred od izbjeglica, ije e izdravanje preuze italijanska vlada preko svog vojnog ministarstva i da se njen sadraj ne moe modifikova izuzev uz potpuni sporazum dvije vlade. Broj crnogorskih
vojnika u Italiji se stalno poveavao. U maju 1919. minstarstvo vojske je donijelo odluku o unapreenju
za jedan stepen svih vojnika od redova do kapetana. Tada su postojala dva bataljona vojske, oficirska
eta i komandna trupa, da bi usljed poveanja vojnika 2.11.1919 bio formiran i III bataljon. U isto vrijeme u Medovu je upuen komandir Petar Leki radi organizovanja transporta za izbjeglice iz Crne Gore,
vojnike i oficire koji su dolazili i vraali se u Crnu Goru. U decembru 1920. godine, broj vojnika je iznosio
1512, u avgustu 1532, dok ih je u januaru 1921. godine bilo 1559. Crnogorska vojska je imala e ri
bataljona, posebnu ar ljerijsku jedinicu u Fonta Damore sa e ri baterije i Narodnu gardu, osnovanu
u avgustu 1920. godine. Ministar vojni je bio divizijar Milu n Vuini. Komandant I-og bataljona je
bio komandir Pero Vukovi, barjaktar- kapetan Jovan Plamenac; autant-porunik Pero ukanovi; komandan eta: I-komandir Stevo Vuini; II-komandir Risto Hajdukovi; III-komandir Radovan Savovi;
ar ljerija: I baterija - komandir Blao Marievi; komandir ete - Niko Kaelan. Komandant II bataljona
- komandir Blagota Mar novi; barjaktar - kom. Milo Popovi; autant-por. Stevan urii. Komndir I
ete - kom. Jovan Vujovi; II - kom. Andrija Dragu novi; III - kom. Milo Lekovi; ar ljerije - kom. Mihailo
Bulatovi; I mitraljeska eta - kom. Niko Kaelan; II - kom. Blao Vukainovi. Komandir III bataljona
- kom. Stevan Pavlovi; barjaktar Boko Golubovi; autant - p.por. Pavle Drecun; I eta - kom. ukan
Vukmanovi; II - kom. Duan Vukovi; III - kom. Luka Jovanovi; ar ljerija - kom. Milo Petranovi; III mitraljeska eta - kom. Toma Grujovi. Komandant IV bataljona -kom. Vlado Zimonji; barjaktar - Mirko
Cepavevi; autant - por. Krsto Nikaljevi; I eta -kom. Danilo Radovi; II - p.por. Mihailo Boljanovi;
III-kom. Joko Popovi; ar ljerija -kap. Filip ivanovi; IV mitraljeska eta - kap Novica Abramovi. Ova
vojska je obiljeavala 21. decembar (1918) kao dan ustanka. U decembru 1920. italijansko ministarstvo
vojno je izdalo naredbu o zabrani ulaska u Italiju izbjeglim Crnogorcima pripremajui teren za likvidaciju crnogorske vojske. Marta 1921. razoruana je crnogorska vojska, razmjeteni bataljoni u Sulmonu,
Padulu i Vitoriju, dok je u Gae ostala komanda crnogorskih trupa i oficirski bataljon, a ar ljerija je bila
u Fonte D Amore kod Sulmone. U meuvremenu je dolo do previranja u samoj vojsci, podstaknu h
propagandom i odbijanjem dijela vojske da primi komandu predsjednika crnogorske emigrantske vlade,
Jovana Plamenca i Mihaila I, poslije smr kralja Nikole. U martu 1921. Italijanski pukovnik Vievano, po
zadatku svoje vlade, radio je na likvidaciji crnogorske vojske, zah jevajui da se povrate u Jugoslaviju
ili Junu Ameriku; da e ih u tome pomoi italijanska vlada dodjeljivanjem materijalne pomoi i izdavanjem potrebnih putnih isprava. Italija je 1.juna 1921. prestala da izdraava crnogorsku vojsku, kojoj
je svaka pomo ukinuta 15.avgusta 1922. Posljednji ostaci crnogorske vojske bili su rastjerani iz Italije
dolaskom Musolinija na vlast. Najvei dio ih se vra o u zemlju, dok je jedan dio potraio utoite u
drugim zemljama po Evropi, Sjevernoj i Junoj Americi.
111
Vidi fusnotu 104.
112
O tome vidi vie: erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu, knj.I, 243-335

78

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

vilima i opravdanim protes ma i zah jevima nae vlade, Ustanak i prolivena krv o
Boiu 1918. g. u Crnoj Gori, ne bijae dala dovoljno dokaza, da je narodnom skup nom u Podgorici falsifikovana volja Crnog. naroda, zato se i javila potreba kod nae
vlade, da se iz nae vojske iz Gaete poalje nekoliko oficira i vojnika u Crnoj Gori,113*
koji bi imali pokaza Crnogor. narodu, da pitanje Crne Gore nije svreno onako kako
to Srbijanci i njihovi agen propovijedahu po Crnoj Gori, takoer i ponovo pokaza
velikim silama, da Crnogorci ne trpe niije ropstvo i daje banditska Skup na u Podgorici falsifikovala volju Crnogor. Naroda.
Za ovu svrhu odreeni su iz nae vojske est viih oficira iz raznih Crnogor.
oblas , a ovi su imali, svaki iz svoje oblas uzeto jo po nekolika nia oficira i vojnika.
Ovi 6. viih oficira bijahu:
1. Komandir Krsto Popovi114 iz
Katunske Nahije.
113

Dopisano: * bez znanja pret. vlade J. S. Plamenca


Krsto Zrnov (Todorov) Popovi (Lipa, Cuce, 14. IX 1881-Bojanje brdo, Cuce, 13. III
1947)-jedan od voa Boinog ustanka, ef taba crnogorskih trupa u Italiji, posljednji naelnik taba
crnogorskih trupa u Italiji, komandant zelenake Lovenske brigade u Drugom svjetskom ratu. Zavrio
oficirsku kolu na Ce nju. U in potporunika unaprijeen 1906, a u porunika 1909. Za efa policije
na Ce nju postavljen 1910. U Balkanskom ratu (1912-1913) bio komandant ete u Katunskoj brigadi,
uestvovao u borbama oko Skadra, a u drugom balkanskom ratu 1913. uestvovao kao komandir ete u
bici na Bregalnici. Proizveden u in kapetana 1913, a u maju 1914. postavljen je za pomonika efa taba pete divizije u Pljevljima, istovremeno obavljajui dunost komandanta podoficirske kole regrutske
klase. U Prvom svjetskom ratu bio komandant Boljanikog odreda, uesnik brojnih bitaka u kojima se
istakao hrabrou od Glasinca do Mojkovca. Poslije sloma Crne Gore interniran je u logor Boldogason
u Maarskoj. Po povratku iz logora 1918. godine i odluka Podgorike skup ne, radio na organizovanju
ustanka kao vojni komandant Boinog ustanka. Sa ustanikim trupama, poslije neuspjelih pregovora,
kree u oruani pohod na Ce nje u noi izmeu 5 i 6. januara 1919. godine. Poslije sloma ustanka, Krsto
Popovi je izbjegao 11. januara 1919. u Kotor, da bi se potom prebacio za Medovu, odakle je o ao za
Italiju. U Gae je, unaprijeen u in komandira i bio naelnik taba Crnogorske vojske u Italiji. Pod njegovim vostvom se nou, izmeu 18. i 19. jula 1919 godine, izmeu Bara i Ulcinja, iskrcalo 120 oficira
i vojnika iz Gaete sa namjerom da podignu op ustanak u Crnoj Gori. Poslije neuspjele akcije i dueg
etovanja po Crnj Gori, ponovo se vra o u Italiju i tamo i tamo ostao do rasturanja crnogorske vojske
od strane italijanskih vlas . U Gae je zatvaran sa drugim oficirima od italijanskih vlas , jer se pro vio
akciji rasturanja crnogorske vojske koja je uslijedila poslije potpisivanja Rapalskog ugovora. Odbio je da
se vra u KSHS i januara 1922. sa ivkom Nikeviem, Vaskom Marojeviem, Markom Matanoviem i
vie od 50 saboraca, krenuo za Argen nu, gdje su pris gli poetkom februara. Doekao ih je erve Kazo,
crnogorski poasni konzul. U Argen ni je ostao do kraja 1929. godine, kada se prebacio u Lije, poto
mu je predhodno saborac Marko Vuerakovi, obezbijedio garanciju za nesmetani boravak u Belgiji. U
Belgiji je ivio do kraja 1931. godine, kada se, poto je prethodno napisao molbu za pomilovanje kralju
Aleksandru Karaoreviu, vra o u Crnu Goru. Od 1936. godine ak vni je lan Crnogorske stranke i
agitovao je za njene kandidate na lis Udruene opozicije na parlamentarnim izborima 1938. godine.
Od kraja 1941. sarauje sa italijanskim okupacionim vlas ma na procesu pacifikacije Crne Gore, a od
1942. uz italijansku podrku formira Lovensku brigadu, iji je komandant u rangu brigadira (generala). Zelenaki pokret se u Crnoj Gori gotovo se raspao kapitulacijom Italije, da bi dolaskom Njemaca,
Lovenska brigada novembra 1943. bila rasformirana i razoruana. Krajem 1943. sa manjom grupom
pristalica Krsto Popovi naputa Ce nje. Pristalice Krsta Popovia i jedan dio njegove bive vojske pristupaju par zanima (NOP-u). Krsto Popovi se ponovo vraa na Ce nje, uporno odbija pozive da se
prikljui par zanima, ostajui do kraja dosljedan svojim uvjerenjima. Odrava saradnju sa njemakim
okupacionim vlas ma do avgusta 1944. kada sa Duanom Vukoviem, odlazi u Katunsku nahiju i radi na
mobilizaciji vojske, ali bez veeg uspjeha. Ostao je u umi, skrivajui se do 13. marta 1947. kada ga je iz
zasjede likvidirala potjera OZN-e. Tada je imao 66 godina (Vidi vie: Istorijski leksikon Crne Gore, knj. 5,
Podgorica, 2006. 1047-1050.
114

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

2.
3.
4.
5.
6.
115

79

uro Kapa115

Ja

Crmniko-Primor. nahije
Pero Vukovi116
Zetsko-brdske oblas
Savo elebi117
Rijeko-Ljeanske nahije
118
Mato Todorovi

Nikiske oblas .

uro Kapa (Ugnji, 1886-1960), komandir crnogorske vojske, uesnik balkanskih ratova
i prvog svjetskog rata. Jedan od voa Boinog ustanka 1919. u ce njskom kraju. Po slomu ustanka,
emigrirao u Italiju, ali se vra o jula 1919. godine u zemlju radi ponovnog podizanja naroda na ustanak.
Potpisnik je brojnih predstavki zelenakih voa. Predao se vlas ma zajedno sa 12 komita na Ce nju 25.
februara 1920. i potom zatvoren, zbog ega su mu otro zamjerili brojni ustaniki prvaci. Pro v njega
i vie od 130 ustanika je dravni tuilac KSHS na Ce nju 4. avgusta 1920. podigao optunicu za nasilno
ruenja pravnog i poli kog sistema KSHS i za izdvajanje Crne Gore iz nje. Na osnovu amnes je regenta
Aleksandra Karaorevia od 30. novembra 1920. godine, a rjeenjem ce njskog okrunog suda od 21.
decembra 1920. osloboen krivine optube. Izmeu dva svjetska rata pripadao Crnogorskoj stranci.
Od kraja 1941. do polovine 1944. pripadao zelenakoj vojsci Krsta Popovia. Potom pristupio NOVOJ-u.
Umro je 1960. Vidi vie: Novak Adi, Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941, knj. I; Ce nje, 2008,
248-250.
116
Pero Vukovi (Piperi, 1883 - Piperi, 25.12.1955) - komandant I bataljona crnogorske vojske u Italiji, komita. Sin Tuja Simova Vukovia, plemenskog kapetana i majke Velike, erke Bora Tomova
Vuinia, ija su tri brata 1876. poginula na Vujem dolu. Zavrio osnovnu kolu u Piperima i Oficirku
kolu na Ce nju. Bio komandir ete u operacijama osvajanja Skadra u Prvom balkanskom ratu, uesnik
bitke na Bregalnici u Drugom balkanskom ratu, komandant Piperskog bataljona u Prvom svjetskom
ratu. Poslije kapitulacije interniran u logor Boldogasonj i po povratku iz zarobljenitva bio zadran sa
drugim crnogorskim oficirima u Sarajevu, do izglasavanja odluka Podgorike skup ne. Uesnik Boine pobune, poslije ijeg sloma, sredinom januara 1919., odlazi u Gaetu. Jula 1919. sa grupom oficira
upada u Crnu Goru u namjeri da podignu op ustanak. Potpisnik proglasa ustanika sa planine Vojnik i
predstavke 42 pobunjenikih voa septembra 1919. u kojem objanjavaju ciljeve svoje borbe. Uesnik
komitskih borbi oko Nikia, u Rovcima, Morai i Piperima 1919. do poetka 1920., kada se s grupom
komita, povlai u Albaniju. Bio komandir I bataljona crnogorske vojske u Gae . Po rasturanju crnogorskog logora u Gae , s grupom emigranata izbjegao u Carigrad, potom u Skadar. Poslije amnes je 1925.,
vraa se u Crnu Goru i 1927. biva penzionisan u in majora. U bombardovanju jula 1941. izgubio nogu,
te je kao teak invalid prestao da se bavi poli kom.
117
Savo elebi ( tari kod Ce nja 27.1.1876, prema nekim podacima 24.1.1879 - Ce nje,
21.6. 1955) - crnogorski oficir, komita, general JNA. Zavrio oficirsku kolu na Ce nju. Uesnik balkanskih ratova, Prvog i Drugog svjetskog rata. Nosilac Obilia medalje. Uestvovao u Boinoj pobuni kao
kapetan crnogorske vojske. U januaru 1919. odlazi u Medovu a potom u Gaetu. U julu 1919. sa grupom Crnogoraca upada u Crnu Goru s ciljem da podigne ustanak. Sa Todorom Borozanom, Duanom
Vukoviem i drugima, komitovao po planini Stavor u 1919-1921. U septembru 1921. preko Albanije
opet odlazi u Italiju. Potpisnik proglasa crnogorskih ustanika sa skupu odranog na planini Vojnik i
predstavke 42 pobunjenikih voa o stanju u Crnoj Gori, teroru nad stanovnitvom, poli ci saveznika
i zahtjevu za odlazak srpske vojske iz Crne Gore u septembru 1919. U decembru 1919. uhapena mu
familija i zapaljena kua s ciljem da se primora na predaju. U emigraciji u Rimu juna 1924. napisao
poemu Vijenac na grobu epana Mijukovia. Po povratku iz emigracije bio amnes ran i penzionisan
u inu majora. Bio ak vista Crnogorske (federalis ke) stranke. Uesnik u Trinaestojulskom ustanku
1941, savjetnik u tabu Lovenskog NOP odreda, pregovarao sa Krstom Popoviem oko njegovog prelaska u par zane. Zarobljen 1942. osuen na smrt, a potom na 30 godina robije i na kraju 1. jula 1943.
interniran u Italiju. Jedan od osnivaa Prekomorske brigade. Bio lan prvog Predsjednitva CASNO. U in
generala proizveden januara 1944. godine kao pe general po redu u novoj Jugoslaviji. Nosilac brojnih
crnogorskih i jugoslovenskih odlikovanja.
118
Mato Todorovi (Markovina, evo 1875-Miloani, 1920), komandir crnogorske vojske,
uesnik balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. Interniran u logoru Boldogason (1918-1918). Po povratku iz emigracije, kao pro vnik odluka Podgorike skup ne, bio je jedan od prvaka Boinog ustanka

80

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Komandir Krsto Popovi, bijae odreen za Komandanta ove ekspedicije, a


svaki od nas za komandanta u svojoj oblas rejonu.
Svaki od nas uzeo je sa sobom odreeni broj niih oficira i vojnika, od onih
prisutnih u naoj vojsci.
Ja sam samnom iz Gaete uzeo:
1. Kapetana Mila Lekovia119 iz Donjo Crmnikog bataljona.
2. Podpor. Iliju Vukmanovia120 iz Gornjo- Crmnikog bataljona
3.
Petra Pekia Selako-estanskog
4.
Mirka Boovia121
Barskog bat.
u nikikom kraju 1919. godine. Poslije sloma ustanka, izbjegao u Italiju, ali se polovinom 1919. vra o
u Crnu Goru radi podizanja naroda na ustanak. Sa svojom ustanikom grupom operisao je najee na
podruju okoline Nikia. Potpisnik je nekoliko ustanikih poli kih proglasa zelenakih voa. Komitska
grupa od 11 ljudi, koju su predvodili Mato Todorovi i Ilija Damjanovi predala se komandantu nikikog
goneeg odreda 11. februara 1920. godine, nakon ega je zatvorena. Zbog toga im je jako zamjereno
od strane brojnih zelenakih ustanikih voa. Mato Todorovi, Ilija Damjanovi, Stanko Ivanovi-Sabak,
Risto Kovaevi, Tomo Poek, Milo Bojovi, uro Todorovi, Vasilije Mikovi, Marko etkovi, Blagoje
Vui, Boko Agram, Obrad Janjuevi, Obren Aleksi i Tomica Pekovi pobjegli su iz nikikog zatvora
u noi izmeu 10. i 11. maja 1920. godine. Na pragu vlas te kue u Miloanima potjera koju su predvodili organi vlas ubila je Mata Todorovia krajem 1920. Vidi vie: Novak Adi, Sudbine crnogorskih
patriota 1919-1941, Podgorica, 2004, 301-306.
119
Milo Lekovi (Godinje, Crmnica, 1885- Podgorica, 1951), kapetan crnogorske vojske. Zavrio na Ce nju oficirsku kolu. Uesnik je balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. Interniran u logoru
Boldogason (1918-1918). Po povratku iz emigracije bio je jedan od prvaka Boinog ustanka na prostoru
Crmnice 1919. godine. Poslije sloma ustanka, izbjegao u Italiju, ali se polovinom 1919. vra o u Crnu
Goru radi podizanja naroda na ustanak. Potpisnik je nekoliko ustanikih poli kih proglasa zelenakih
voa. Komitovao 1919-1921. godine. U Italiji je bio u inu komandira u sastavu Komande crnogorskih
trupa. Krajem 1921. iz Italije odlazi za Bugarsku, da bi se potom obreo u Carigradu, u kojemu je boravio
polovinom 1923. Iz Turske se prebaca za Bugarsku, da bi marta 1924. bio u Valoni. Po dobijenoj amnes ji vra o se 1925 u KSHS. U periodu izmeu dva svjetska rata pripadao je Crnogorskoj stranci. Tokom
drugog svjetskog rata pripadao je sa inom potpukovnika Komandi Lovenske brigade zelenake vojske
predvoene Krstom Popoviem. Komandovao je njenim Treim bataljonom (od 300) ljudi sa sjeditem
u Virpazaru. Kao an komunista i neprijatelj NOB-a na kraju rata je uhapen i osuen najprije na smrtnu kaznu, koja mu je zamijenjena viedecenijskom robijom. Umro je na izdravanju zatvorske kazne u
Podgorici 1951. godine. Vidi vie: Novak Adi, Sudbine crnogorskih patriota 1919-1941, Podgorica,
2004, 293-300.
120
Ilija Vukmanovi (?-Belveder kod Ce nja, 1936), porunik crnogorske vojske. Uesnik je
Boinog ustanka na prostoru Crmnice 1919. godine, poslije ijeg je sloma izbjegao u Italiju, iz koje se
vraa, u ekspediciji od 120 oficira i vojnika, jula 1919. u Crnu Goru radi podizanja naroda na ponovni
ustanak. Ponovo odlazi u egzil, iz kojega se, po dobijenoj amnes ji, vraa 1928. godine u KSHS. Pripadao
je Crnogorskoj stranci. Ubijen je od strane andarmerije na belvederskom protesnom zboru kod Ce nja
1936. godine.
121
Mirko Boovi (Limljani, Crmnica, 1887-Bar, 1959), kapetan crnogorske vojske, zavrio
oficirsku kolu na Ce nju. Uestvovao u balkanskim ratovima i prvom svjetskom ratu. Interniran u Boldogasonu (1916-1918). Uestovao u podizanju Boinog ustanka na prostoru Crmnice 1919. godine.
Poslije poraza ustanika, emigrirao u Italiju i bio u sastavu bataljona crnogorske vojske u Paduli pod komandom Marka Vuerakovia. Iz Italije se vraa u Crnu Goru jula 1919. godine. Ponovo emigrira u Italiju
i u Gae u inu kapetana pripada prvom bataljonu crnogorske vojske pod komandom Pera Vukovia. Iz
Italije se vraa u KSHS 1922. i ivi kao penzioner u rodnom kraju. Pripadao je Crnogorskoj stranci izmeu
dva svjetska rata. Tokom drugog svjetskog rata, od 1942. do 1944, bio u sastavu Lovenske brigade zelenake vojske Krsta Popovia. Bio je komandir Autonomne ete (100) ljudi u Baru. Umro je 1959. godine.
Vidi vie: Novak Adi, Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941, knj. I; Ce nje, 2008, 172-173.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

81

5. Barjakt. Pera Kneevia


Ulcinjskog
Svima ovima povjerio sam izbor niih inova svakome u svoj bataleon, te
tako podruna mi jedinica sastojala se:
I. Donjo Crmniki bataleon.
1. Kapet. Milo Lekovi
4. uro Marovi
2. nii in. Niko Ukanovi
5. Milo ivanovi
3. Savo Plamenac
6. Ljubo Petranovi
7. Milo Damjanovi
11. uro Lekovi
8. Marko Lekovi
12. Duan Vojvodi122
9. Turo

13. Mitar padijer123


10. Lazo

14. kap. Mio Ivovi124


II. Gornjo Crmniki batalion.
1. Podpor. Ilija Vukmanovi
2. redov Petar Vukmanovi
3. Mitar Hajdukovi

iz ovog bataleona
bijae vrlo malo u ovo doba
s glo u paniji.

III. Batal. Barski.


1. Podpor. Mirko Boovi
2. redov Savo Bokovi

3. Niko Boovi
4. Duan

IV. Selako estanski batal.


1. Podpor. Petar Peki
2. red. Niko Nikovi
3. Mio126
4. Jovan onkovi127

6. Milo Vuerakovi
7. Stanko Orlandi125
8. Mitar Leki
9. Jole

122

Duan L. Vojvodi (Gluhi Do, Crmnica, 1885-Podgorica, 1958), potporunik crnogorske


vojske. Uesnik Boinjeg ustanka, poli ki emigrant u Italiji, iz koje se vra o polovinom 1919. Radi
ponovnog podizanja naroda na ustanak. Opet o ao u egzil, iz kojega se u rodni kraj vra o 1923. Potom
o ao kao pealbar u Egipat i ivio dugo u Kairu. Poslije drugog svjetskog rata vra o se u Jugoslaviju i
umro u Podgorici 1958.
123
Mitar padijer (Limljani, Crmnica), crnogorski ustanik, zelena. Ubijen od strane vojne i
bjelake potjere u Limljanima 25. jula 1919. godine.
124
Mio Ivovi (Seoca, Crmnica), plemenski kapetan i komandir crnogorske vojske. Uesnik
Boinog ustanka 1919. Nakon sloma ustanka izbjegao za Medovo, a odatle za Italiju i bio u Gae u
sastavu prve ete prvog bataljona crnogorskih trupa pod komandom Pera Vukovia. Vra o se u Crnu
Goru u ekpediciji jula 1919. godine i uestvovao u ustanikim akcijama. Ponovo izbjegao za Italiju 1920.
godine.
125
Stanko Orlandi (1892, -Seoca, Crmnica-1961, Seoca), potporunik crnogorske vojske,
ustanik, komita. Bio u sastavu crnogorske vojske u Italiji komandir prvog odjeljenja u IV mitraljeskoj e
IV bataljona kojim je komandovao komandir Vlado Zimonji. Vidi vie: Novak Adi, Borci za nezavisnu
Crnu Goru 1919-1941, knj. I, Ce nje, 2008, 447.
126
Mio Nikovi (1888, Vuedabii-1981, Bar), vodnik a potom potporunik crnogorske vojske, uesnik Boinog ustanka 1919. U crmnikom kraju. Poslije sloma ustanka odlazi u Italiju, iz koje se
vraa jula 1919. Radi podizanja naroda na ponovni ustanka. Bio pripadnik komitske grupe pod komandom Marka Vuerakovia. Vidi vie: Novak Adi, n.d. 442-445.
127
Jovan onkovi (Krnjice, Crmnica), potporunik crnogorske vojske. Uesnik Boinog
ustanka na prostoru Crmnice. Poslije kraha ustanka, izbjegao februara 1919. Za Medovu, a aprila iste
godine emigrirao u Italiju. U Gae je bio u sastavu crnogorskih trupa u okviru I ete II bataljona pod
komandom komandira Blagote Mar novia. Iz Gaete se vra o u ekspediciji jula 1919. godine. Pripadao

82

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


5.

Ljubo Vuerakovi

V. Ulcinjski batal.
1. Barjakt. Pero Kneevi
4. Jovan Jankovi
2. red. Pero Vojvodi
5. Krsto akonovi
3. Jovan akonovi
6. Damjan Mar novi
Svega nas je iz Oblas Crmniko-primor. bilo oficira 6. 1. bar. 1. kapet.
plem. i 29 vojnika.
Svega nas ovom prilikom za Crnu Goru bijae odreeno of. 17. vojnika 103.
13. Jula 1920. g. u 6. sa u jutro krenuli smo sa stanica iz Gaete i Formije.
14. jula u 4 sata poslije podne s gli smo na obalu Jadranskog mora u Monopolu, izmeu Bari i Brindizi.
Dovle su nas pra li jedan Ital. Major kome ne pam m imena i ovani Bandai128. Major se odma sa stanice vra o natrag, a Bandai produio je sa nama na
obalu, dovoza sa kojim smo imali putova preko Jadranskog mora.
Ranije nam bijae obetao, da e nas preko Jadranskog mora preves jedna
od ratnih Ital. laa i iskrca nas na obali Crnogorskog zemljita onamo e nam bude
to najpodesnije, doim na obalu u Monopolu eka nas jedna stara jedrenjaa bez
motora im smo ove doli saop o nam je Bandai da je ovo laa sa kojom emo
putova .
im sam ovu jedrenjau vidio iznenadio sam se i saop o sam svojim drugovima, kojima plovidba nije bila poznata, da je prevoz preko mora veoma opasan sa
ovom laom, jer jedrenjaa mora ii onako kako je vjetar bude gonio, po tome i nae
iskrcavanje morae bi onamo e nas bude morski vjetar bacio, a ne onamo e je
to za nas najpodesnije. Zato sam predloio mojim drugovima, da se nikako ne ukrcavamo u ovoj lae, ve da od Bandai zah jevamo prevoz sa ratnom laom, ili bar sa
kakvom motornom laom, kako bi se mogli iskrca na dva mjesta i to: Oni koji imaju
ii za Katansku Nahiju i za unutranjost Crne Gore, nee oko Budve, a mi iz Crmniko
Primorske nahije izmeu Bara i Ulcinja, kako bi ovim nainom to prikrivenije poli
na svoja mjesta. Bandau129 je saopten moj predlog i od njega je zah jevano, da ispuni nae zahtjeve, ali Bandai130 nije h o u o m zahtjevima, ve nam je saop o,
ustanikoj e Marka Vuerakovia. Iz Gaete je poetkom 1922. U ekspediciji Krsta Popovia o ao u
Argen nu. U Argen ni pripadao je ogranku Crnogorske narodne stranke seljaka i radnika koju je vodio
ministar Milo Vujovi. Vidi vie: Borci za nezavisnu Crnu Goru 1918-1941, knjiga II, 175-176.
128
Baldai ovani (Baldacci Giovani), italijanski novinar i obavjetajac. Blizak krugovima crnogorske emigrantske vlade. Po ovlaenju vojnog ministarstva Italije s gao, u Kotor 1. decembra 1918.
godine s namjerom da proui prilike u Crnoj Gori stvorene poslije ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Stupio
u kontakt sa Jovanom Plamencem i drugim crnogorskim prvacima, koji su mu dostavili plan pobune
u Crnoj Gori. Baldai ga je 14.decembra 1918. godine dostavio italijanskom vojnom ministarstvu koje
je bilo naklonjeno pruanju ograniene pomoi pobunjenicima. Meu m, italijanska vlada nije bila
spremna da na bilo koji nain bude otvoreno upletena u pobunu u Crnoj Gori uoi poetka Mirovne
konferencije u Parizu, te se njen predsjednik Orlando ogradio od Baldaijevog rada. U izvjetajima koje
je upuivao kabine ma u italijanskoj vladi Baldai je tvrdio da su izbori za Podgoriku skup nu i njene
odluke obavljeni pod pri skom i terorom srbijanske vojske, prosrpskih komita, te da se radi o nasilnoj
aneksiji Crne Gore od strane Srbije. Svojom ak vnou Baldai je neosnovano podgrijavao nadu pobunjenika u Crnoj Gori da e ih Italija otvoreno podra .
129
Baldai.
130
Baldai.

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

83

da se svi moramo iskrca na jednom mjestu, jer je tako ugovoreno sa kapetanom


broda, a da e sjutra na moru doi jedna ratna laa, koja e vas odves do obale e
budete eljeli.
14. jula, prije svitanja ukrcali smo se u ovoj jedrenjai i pored moje volje,
jer predviah nau propast na moru. 14 i 15. jula, kretali smo se po Jadranskom
moru, onako kako nas vjetar gonjae, obale nie ne bijae ni se mogae vie , uzaludno oekivasmo onu ratnu lau koju nam bijae obetao posla Bandai, on o tom
obetanju nije vodio brige, njegova je glavna briga bila da se od nas kurtalie i da na
raun ovog prevoza otrpa nekoliko novaca u pagu.
15. jula, poslije podne dunuo je jak vjetar, jedrenjaa jurae jakom brzinom, ni kapetan broda nije znao pravac naeg kretanja, veina nas je popadala u
nesvijest po brodu, jer ljudi ne bijahu naviknu plovidbi morskoj, sa onako jakom
brzinom kretali smo se itavu no do pred svanue, dok se i morska bura u ala.

Komandir Krsto Popovi

16. jula, u jutro ugledali smo kopno, svi smo sa velikom interesatnou
ustali gledajui obalu koju u svitanju tek malo mogasmo vie , ali nijedan od nas ne
mogae pozna ovu obalu, pitali smo kapetana broda, ni on nije znao da nam kae.
Tek poto je dobro svanulo vidjeli smo da se nalazimo u blizini Draa. Svi
smo bili zadovolni kad ovo ne bijae obala Jugoslovenska, e bi nas mogli Srbijanci
pohvata , jer ovako kako nas je morska bura bacila pod Dra, mogla je u sluaju
pro vnog vjetra pod Kotorom, Barom, Ucinjom, ili e drugo na obali Jugoslovenskoj.
16. jula, kretali smo se niz obalu k Medovu, prije podne veoma lagano, jer
jedra ne pomagahu, vjetra ne bijae nimalo, poslije podne dunuo je jak vjetar, koji
nas najveom brzinom gonjae k Medovu. Bura bijae veoma velika, opasnost bijae

84

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

da se ne potopimo, takoer bijae opasnost od Mirskih mina, jer se kretasmo prostorom kojem jo od mina nebijae preieno.
Veinom svi, popadali smo u nesvijest po brodu. Okupani u vodi koju morski valovi neprestano ubacahu u brodu. Italijanska komanda iz Medova, uvidjelaje
da se nalazimo u opasnos , zato su k nama upuena dva motoskafa, ali ni oni nijesu
nam mogli pomoi, jer im morski veliki valovi ne davahu priblizi se k nama, ali kroz
malo vremena s gli smo u zaliv Medovo.
17 i 18. jula. bavili smo se u Medovo, komandant Marine u Medovo bijae
major Mentas , onaj is koji bijae ranije kad smo iz Medova poli za Italiju, ovaj major izaao nam je u susret i obetao da e nas pomou jednog motokafa iskrca na
obali izmeu Bara i Ulcinja. Ove u Medovo nali smo nekoliko Crnogor. izbjeglica,
meu kojima bijae kapetan Krsto Ivanovi131, koji nam se pridruio.
18. jula u 4. sata poslije podne Komandant Marine stavio nam je na raspoloenje, jedan motokaf sa jednim kapetanom, koji je privezao jedrenjau u kojoj mi
bijasmo i doveo nas do Starog Ulcinja, motokaf se vra o natrag, a mi smo sa jedrenjaom pristali na obalu i iskrcali se.
19. jula, u samom svitanju iskrcali smo se i sklonili u jednoj umi pod Kominu i tako se opros li od ove stare jedrenjae i njenog starog kapetana, koji itav svoj
ivot bijae proveo u kontrobandiranju.
Sa ovom jedrenjaom vra o se kapetan Mio Ivovi, kao bolestan, zli ljudi
govorahu daje ova bolijest nastupila od straha.
Cio ovaj dan proveli smo u ovoj umi onako iznureni i bez ijedne kapi vode,
pripremajui se za dalje putovanje.
Odavde sam za rejon Ulcinjski upu o barjaktara Kneevia, sa onima iz batal. Ulcinjskog, sa njima je odputovao je i Rade Ivanovi, koji je u Gaje uzet za Kat.
nahiju. Barjaktaru Kneeviu, stavio sam u dunost, da doe u vezu sa Savom Raspopoviem, koji onda bijae u Ulc. rejonu, da dri u najveoj tajnos imena dolih oficira iz Italije, da se u Ulcinjskom rejonu kae samo onim naim najveim prijateljima,
da se pripremaju za ustanak132* ali da stoje u tajnos do mog nareenja. Kao veza
izmeu nas odredio sam mjesto Meureje, sa sobom su odnijeli jedan mitraljez, a
jedan im je ostavio grup Katunski, jer ga nemogahu nosi .
19. jula, poto je nastupio mrak krenuli smo se za Mrkojevie, no je bila
mrana, putovi sasvim slabi, a mi veoma iznureni od onakvog putovanja po moru,
za pra oce imali smo dva baranina, koje bijae naa straa uhva la, oni nas voahu
obilazei Srbijanske postaje i strae, kolona se protegla, ljudi poeli ve zapira , jer
osim puke i trista fieka, svaki grup nosae i jedan mitraljez, a povrh toga hrane i
odjee i obue, u samom svanuu s gli smo u Mrkojevie, pola nas je ve bilo zaprlo.
20. jula, odmorili smo se na Kne-Do, u podnoju Rumije, na onoj divnoj
planinskoj vodi i ladovini. Odavde sam se javio pismeno komandantu Mrkojeviskog
batal. Komandiru Mehmedu Pekoviu, od koga sam dobio veoma povoljan odgovor,
on mi bijae poruio da se sa svojim ljudima stavlja mene na raspoloenje i da je
gotov da ustane, on nam je i upu o po svojim ljudima bogat ruak.
131
Krsto Ivanovi iz Kua, kapetan, jedan od voa zelenakog ustanka u podgorikom kraju.
Zajedno sa Vojinom Lazoviem, Vasom ejoviem i Spasom Pavieviem predvodio oruanu pobunu u
Kuima krajem 1919. godine. Uestovao u gerilskim akcijama pro v sistema vlas tokom 1920-1921.
Emigrirao u Italiji i bio u Glavnom tabu Komande crnogorskih trupa u Gae . U Italiji unaprijeen u in
rezervnog komandira. Iz egzila se vra o krajem 1921. godine.
132*
bez puke i bez srestava!

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

85

Odgovor kom. Mehmeda Pekovia133, veoma me je zadovoljio, po njegovim


ljudima koje bijae k nama poslao, ja sam mu poruio, da ostane mirno kod svoje
kue, ali da sa svojim ljudima bude gotovo kad bude od mene dobio nareenje.
20. jula, u veer krenuli smo se sa Kne-dola, za Bijelu skalu k estanima,
putovoe nam bijae upu o kom. Pekovi, ove noi putovanje nam bijae mnogo
lake od prole noi, bijasmo se dovoljno odmorili nahranili i napili, a putovi bijahu
lijepi jer smo se kretali svuda putovima.
21. jula, odmarali smo se u estanskoj planini u blizini sela Guraze. Ove
nam je bilo i mjesto rastanka, odakle je svaki Grup imao krenu za svoj rejon.
Poto smo se nalazili u mom rejonu, to sam sa mojim ljudima morao uze
ulogu da sve grupove propra m, do njihovih rejona, to mije palo veoma teko:
1.) Komandira Pera Vukovia, kom. Sava elebia, kap. Krsta Ivanovia, kapet. Todora Borozana134, sa njihovim ljudima imao sam preves preko Skad. Jezera
pod Zetom, odakle im je lake bilo ui u svojim rejonima, zato sam im stavio na
raspoloenje nekoliko mojih ljudi i upu o ih na Luku Krnjiku, odakle su se 22. jula
uveer prevezli preko Skad. jez.
2). Komandira ura Kapu, kom. Mata Todorovia, kapet. Nika Kaelana,
kapet. Duana Vukovia i kapet. Andriju Dragu novia, sa njihovim ljudima imao
sam prepra preko Donje i Gornje Crmnice za Katunsku nahiju. Ovima sam stavio
na raspoloenje podpor. Iliju Vukmanovia, sa onim vojnicima iz Gornjo Crmnikog
batal. Ovaj grup uao je u rejonu Katunske nahije nou izmeu 21 i 22. jula.
3.) Komandira Krsta Popovia i kapet. Boa Beira, upu o sam za Sutorman, jer Komandir Krsto Popovi kao komandant imao je zadau, bi u Sutormanu u
blizinu Galerije koju drahu Italijani, odakle e najbolje ima vezu sa Ital. Kmandom.
Razmjetaj svih nas bio je 21. jula poslije podne. 22 i 23. jula nalazio u Goliku, e sam oekivao Sava Raspopovia i izvjetaj iz Krajine, estana, Krnjica, Lekia
i Godinja, jer sam za tu svrhu upu o svoje ljude.
23. jula, poslije podne vra li su se svi oni koje sam izvjetaja radi bio poslao
u Godinje, doao je takoer i Savo Raspopovi.
Izvjetaji koje sam ove dobio bili su zadovoljavajui, vei dio Krajinjana,
estana, Krnjiana i Lekia gotovi su za ustanak. Raspopovi takoe kae, da okolina
Ulcinja i Bara stoji veoma dobro i da se po sigurno moemo u njih nada , a Mehmed
Pekovi, ve me ranije bijae izvijes o o Mrkojeviima.
Na osnovu gore reenih izvjetaja, savjetujui se sa Savom Raspopoviem i
kapetanom Milom Lekoviem rijeismo: Zakaza zborno mjesto na 27. jula u estanskoj planini na Ublu u blizini Guraze, na kom zbornom mjestu bi imali doi svi ustai
133

Mehmed Pekovi iz sela Mikulii kod Bara, komandir crnogorske vojske.


Todor Borozan (Bokovo, Ce nje, 20. 8. 1881 - Ce nje, 1961), komandir crnogorske vojske,
jedan od organizatora i uesnika Boine bune, komitski voa. Po slamanju bune (januar 1919), emigrirao je u Italiju (Gaeta). Jula 1919. godine sa 69 crnogorskih oficira upada u Crnu Goru radi podizanja
opteg ustanka. Komitovao po Crnoj Gori tokom 1919. i 1920. godine i bio jedan od najzapaenijih voa
komitskih grupa. Srpska vojska i bjelai zapalili su mu kue u Bokovu. Po povratku u Gaetu od oktobra
1920. do maja 1921. godine bio je lan oficirskog taba Crnogorske vojske u Italiji i uesnik svih znaajnih deavanja vezanih za crnogorsku emigraciju. Po rasputanju vojske u Italiji, vraa se u Crnu Goru,
gdje je uhapen i zatvoren (1921-1923). Ak van lan Crnogorske (federalis ke) stranke izmeu dva
rata, uesnik Petrovdanskog sabora 12. jula 1941. Tokom rata 1941-1944. bio u tabu Lovenske brigade Krsta Popovia. Po osloboenju Crne Gore, Vojni sud II Udarnog Korpusa JNA osudio ga na tri godine
zatvora i gubitak graanskih prava na pet godina. Rehabilitovan Odlukom Okrunog suda na Ce nju 15.
8. 1955. Do smr ivio na Ce nju, gdje je i sahranjen.
134

86

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Crmniko Primor. Nahije, osim onih u okolinu Ulcinja, a oni bi imali osta na svoje
mjesto. Sa zbornog mjesta podijeli se u dva dijela i 28. jula u jutro izvri napad na
srbijansku vojsku u Krajini i Ostronosu i na Peuricama u Mrkojevie, a poslije pada
ove dvije Srbijanske postaje izvri napad na Ulcinj i Bar.
Za gornju svrhu prema dobivenim izvjetajima imaasmo oko 600. ljudi
na raspoloenje, no poto ovi ljudi bijahu dovoljnonaoruani, a iz Donjo Crmnikog i
Gornjo Crmnikog batal. ne bijah dobio nikakva izvjetaja, to sam se sa ljudima koje
sam samnom imao upu o za Sutorman, a Sava Raspopovia upu o sam u Rejon
Ulcinjski da saop naim ljudima odluku za 27 i 28. jula, i da ustai iz okoline Ulcinja
u Meureje dre vezu sa Mrkojeviima, a Savo da se ima vra na 27. na zborno
mjesto. Upu o sam izvjetaj svim vienim naim ljudima u Mrkojevie, Bar, Krajinu,
estane, Krnjice, Lekie i Godinje, dokazujui im zborno mjesto za 27. jula i zadau
za 28.
24. jula, sa nekoliko ljudi doao sam u pepie, e sam se sastao sa Barjaktarom Savom Bokoviem, koji mije saop o, da se u Sutormanu kod Kom. Krsta
Popovia i Mirka Boovia nalazi povii broj Limjana gotovih za svaku potrebu, da
Limjani stoje veoma dobro, a takoer da ima izvjetaja, da i Glodoljani stoje dobro.
25. jula, sastao sam se sa Krstom Popoviem, u Sutormanu na tako zvano
mjesto Zane, ovom prilikom saop o sam mu moje rijeenje i namjeru za 27 i 28. ov.
mj. kod Komandira Krsta Popovia bijae por. Mirko Boovi i barjaktar Savo Bokovi
sa 20-30. Limjana.
Komandir Krsto Popovi bijae uhva o vezu sa Italijanima koji bijahu odpoeli na Galeriju izdava hrane i ratnog materijala. Ja sam ovog dana imao da primim
sa drutvom nekoliko municije i puaka i da se krenem za odreeno zborno mjesto.
Bilo je nee oko podne Komandir Krsto Popovi i kapet. Boo Beir, bijahu odputovali
na Ganariju radi oruja i hrane, a ja sa onim ljudima koji su samnom doli i sa nekolicinom sjedio sam na Zane, na jednom brdacu odakle se mogae posmatra sve zemljite do Vira, Gluhog-Dola i Sutormana. Bijae prolo podne kad smo ugledali jednu masu vojske koja se kree od Vira, kolskim putem k Sutormanu, ova vojska bijae
okiena sa nekoliko zastava. Kretanje ove vojske mnogo nas je interesovalo, upitao
sam one Limjane koji bijahu prisutni, dali oni znadu za e ona vojska ide i dali se koji
put prije ovim putem kretala, ogovorili su mi, da oni misle, da ona vojska ide preko
Sutormana za Bar i da je ono omladina koja je nee ranije istom onako ila k Baru.
Na osnovu gore reenih dokaza ovih seljaka, ja sam se odma rijeio, sa svima ovima uniformisanim, koji su samnom doli iz Italije, a koji bijahu prisutni poi u
Sutormanu na tako zvano mjesto Markov Studenac, ove se nalazi prijeki put, koji
vodi od kolskog puta za vrh Sutormana, ovim prijekim putem slui se svaki onaj koji
putuje za Bar.
S gli smo na Markov Studenac zauzeli poloaj i ekali dolazak one vojske,
da se sa njom potuemo, samnom bijae Milo Lekovi kapet. Petar Peki podpor. i
svi oni koji sa nama bijahu doli iz Golika, bijae nas 10-12. ljudi. Por. Mirko Boovi i
barj. S. Bokovi ostali su sa svojim ljudima na135. Krsto Popovi sa nekolicinom bijae
u blizini Galerije.) Nije mnogo vremena prolo, uli smo u pravcu Trije-dola tako
zvanog mjesta izmeu Pepia i Sutormana dva plotuna puaka u razmaku od pet
minuta, puaka je puklo od prilike 10-15. Ovaj pucanj puaka iznenadio nas je, s m
vie to one vojske koju mi ekamo jo nema, pomislili smo da su se oni nai sa kom.
Krstom Popoviem i por. Mirkom Booviem sreli sa njom i sukobili, napus li smo
135

Dopisano iznad: isto mjesto

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

87

Markov Studenac, i upu li se u pravcu mjesta e bijasmo uli onaj pucanj puaka,
naili smo na komandira Krsta Popovia, kome takoer ne bijae poznato nita o
onom pucnju puaka.
Vojska ona, koju mi ekasmo na Markov-Studenac izala bijae na visovima
k Pepiima. Krstu Popoviu takoer nita ne bijae poznato o por. Mirku Booviu
barjakt. Savu Bokoviu i ostalim Limjanima, razili su se, kae Krsto, ili je nastupila
ona vojska.
U 7. sa poslije podne sa kom. K. Popoviem i ostalim koji bijahu sa nama
krenuli smo se uz Lonac, krajem tri krune i izali na Crnu Skalu pod Lonac, sa nama
bijae i nekolika Limjanina, koji takoer nita ne znavahu o por. Booviu i barj. Bokoviu, kao god ni o onom pucnju puaka, koji ovog dna bijae bio.
26. jula u Jutro, sa Crne skale ispod Lonca upu li smo dvije patrole, jednu
u pravcu Pepia da ispitaju e se nalazi ona vojska koja nas trai, a drugu u pravcu
Limjana da se ispita o por. Booviu i barjaktaru Bokoviu, obije patrole vra le su
se. Od ove patrole iz Pepia ve ne trebamo izvjetaja, jer sami vidimo veliku vojsku
koja se kreu u pravcu nas i Lonca, kreu se polako prebirajui sve pred sobom sa
pucnjavom mitraljeza, bomba i puaka. Druga patrola koja je bila u pravcu Limjana
izvjetava nas: Vojska koja se juer kretala od Vira, kolskim putem bila je sastavljena
od Crmniana, veinom Breljana, ona je sa kolskog puta okrenula k planini u pravcu
Trije-dola, e je naila na jednu trupu Limjana meu kojom je bio por. Mirko Boovi barjakt. Savo Bokovi, vojsku je predvodio Srbij. podpor. Jago Drakovi, koji je
odma pozvao na predaju ove limjane, ovi su zatraili da se sporazumiju i odpoeli su
razgovara , neki iz mase (vojske) zavikao je: Jesmoli braa? Mitar padijer, vojnik
koji je samnom doao iz Italije odgovorio je: Ne, nijesmo braa im vi tako radite.
Po ovom odgovoru opaljen je monentalno plotun puaka iz vojske, od kog
plotuna poginuli su: Mitar padijer, Rade orovi, uro orovi i Tomo Vule , a
ranjeni su: Jovan Bokovi i Savo Bokovi; sa nae strane nije nitko pucao osim ranjenog Jovana Bokovia, koji je iz revolvera ubio jednog od Breljana136.
25. jula, kao to se iz gore reenog vidi, Crmnika omladina sastavljena
veinom od Breljana, strijeljala je est Limjana, podpuno nevinih ljudi, koji nebijahu
nikome nita ni uinjeli ni rekli.
Izvjetaj o pogibiji gore reenih ljudi, jako nas je iznenadio, s m vie to od
strane por. Mirka Boovia, barj. Sava Bokovia i ostalih Limjana koji su bili u bilzinu,
ni jedan metak nije opaljen u odbranu i osvetu poginulih, ak o njima nemamo nikakva izvjetaja e se nalaze i to je uopte sa njima bilo. Istog momenta kad primamo
gore reeni izvjetaj izvjetava nas straa, da osim one vojske koja nastupa od Pepia k nama, javlja se druga iza Lonca, koja je ve gotovo nas obila. Usled toga smo
ostupili niz Lonac i s gli kod Galerije pod Sutorman e smo zanoili 26. jula u veer.
Nou izmeu 26 i 27. jula, dobili smo izvjetaj u potankos ma o situaciji u
Crmniko Primorskoj oblas , koji glasi:
22. jula u jutro, doveden je i isleivan na Vir-Pazaru Marko Mar novi,
vojnik koji je sa nama doao iz Italije, a koji se odvojio od grupa Katunskog prilikom
njinog polaska preko Crmnice za Kat. Nahiju. Mar novi je uhvaen nee oko Sotonia, a isleivan je na Viru 22. i 23. jula. On je otkrio sve to je znao i po imenino kazao
136

O tome vidi i: Komandir Krsto Popovi-Generalnom konzulu Veljku Ramadanoviu, Cuce,


30. IX 1919. Pismo. Objavljeno u: Novak Adi, Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941, knj. I, Ce nje, 2008, 51-54.

88

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

svakog od oficira i vojnika koji je doao iz Italije i e se koji krenuo, u opte otkrio je
cio na raspored.
25. jula, poslije dobivenog izvjetaja od Mar novia, voe Crmnike omladine sazvali su zbor Crmniana na Vir-Pazar, istog dana dobili su na Viru izvjetaj, da
se i ja sa drutvom nalazim u Pepie (ovaj izvjetaj dobili su od ene Joa I. Milia iz
Limjana, rodom Bujia iz Gluhog Dola, koja je 24. ov. mj. vidjela u Pepie neke nae
vojnike).
Crmnika, tako zvana, omladina sa zbora na Viru, krenula se u poeri za
nama sa tri pravca; jedan grup okrenuo je preko Godinja za Golik i Pepie, drugi preko Boljevia uz Gori Vu za Pepie, a trei polskim putem preko Boljevia i Limjana za
Limsku planinu (ovaj trei grup pobio je reene Limjane), ove mjeovite vojske bilo je
5-6. sto na ljudi, njeni komandan bili su Srbij. podpor. J. Drakovi, pop Joko Gojni,
Dr Blao Leki i kapet. Niko Plamenac.
Istog dana iz Bara krenula se Srbijanska vojska i omladina za nama u dva
pravca, jedni za Sutorman, a drugi za Bijelu skalu e su izvezli dva brdska topa, od
Bijele skale do obale Skadar. Jezera na Muriima postavili su lanac, jedan dio od ove
vojske okrenuo je od Bijele Skale za ukurijene i Lonac, svi ovi grupovi u svom pravcu
sve su pretraivali nas, jer su posigurno mislili da se nalazimo nee u unutranjos
ovog blokiranog zemljita.
Omladine iz Bara bilo je oko 100. ljudi sa kojima komandovae pop Petar
Hajdukovi, a sa Srbijanskom vojskom komandovahu srbij. ofic.
Srbijanska vojska u ovoj oblas je 29. puk pjeadije, jurini batalion, nekolike bater. brd. i polj. topova i suvie izvjesan dio andarmerije, a razmjetena je
po postajama, na Vir-Pazaru, Sutormanu, Krajini, Mikulie, Bijela Skala, Dobra Voda,
Peurice, Kunje, Ulcinj, Katr Kola, Sukubinj i svuda du granice Bojanom do mora.
Ostatak vojske t.j. rezerva nalazi se u Baru.
Kom. ove vojske je major Nikoli Srbijanac.
Kao to se iz gore reenog vidi sa padom Mar novia u neprijatejl. ruke i sa
otkriem itavog naeg razmjetaja, propao je na plan za 27 i 28. jula, a koji je bio
zakazan naim pristalicama, jednom rijei propao je itav rad u ovoj oblas .
27. jula, da nebi pali u ruke vojske koja nas trai, a koja je ve prila blizu
Galerije, rijeili smo se ii za Sozinu i u 2. sata poslije ponoi s gli smo u Sozini tj. na
granici Limskoj i Glodoljskoj na tako zvano mjesto Krsta Dub e smo se odmorili, a
naprijed poslali izvidnicu, kroz nekolika minuta vraa se izvidnica i saoptava nam, da
se u neposrednoj blizini nalaze Godoljani, koji uvaju granicu svoje planine, da nebi
ko od naih prijeao tamo. Nemajui kuda da prodremo, rijeili smo se osta do noi
u jednoj dubodolini po meu nekakvih velikih s jena pospali smo sa namjerom da
ekamo no i da nou pokuamo izai iz ovog blokiranog prostranstva, u svim pravcima postavili smo strae.
Godoljani stoje nepomini na jednom mjestu, samo uvaju svoju teritoriju,
druga vojska koja nas trai silazi niz Lonac k Galeriji, sa velikom pucnjavom mitraljeza
bomba i puaka, tuu sa vatrom sve pred obom naroita ona neprolazna i zakrivena
mjesta, misle da smo nee u nekoj umi sakrivena; trea vojska iz Pepia sala u
Limjane, a odatle kree se u pravcu nas razvjenim strojem, odpoeli i ovu planinu
prebira kao god i Pepie, Golik, ukurijele, Lonac i dr. mjesta.
im se ova potonja vojska poela pribliziva upu li smo se prava na Galeriju, bez obzira vidili ko nas, ili ne. Sigurno je da su nas vieli, ali su mislili da je to neki
dio od njine vojske, prijeli smo kolski put i uli u jedan potok, kojim se sakriveno

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

89

moe ii do Galerije, s gli smo u blizini Galerije, javili smo se imboku Ital. koji bijae
na jednom brijegu pred Galerijom, uinio nam je znak rukom da stanemo, stali smo
i poinuli u jednom podpuno zakrivenom mjestu, nitko nas nemoe vie prije no bi
naiao na nas, poslije nekolika minuta dolazi k nama jedan vojnik Ital. i kae nam, da
ostanemo na istom mjestu do noi.
Sa dosta straha ostali smo nepomini na ovom mjestu do noi, vojska sa
svih strana blokirala Galeriju i prilazi k njoj, im je nastupila no kom. Krsto Popovi i
Boo Beir poli su u Galeriju, da se sporazumiju ital. o nama, nestrpljivo ih oekujemo da se vrate i da svi poemo u Galeriju, da se bez straha odmorimo, kroz nekoliko
vremena vraa se kom. Popovi i Beir i saoptavaju nam: da nas Italijani nee da
puste u Galeriji, iz razloga to e sjutra da doe komisija i sa njom jedan Srbijanski
major, da pregledaju Galeriju, jer je Srbij. komanda protestovala da se u Galeriji nalaze Crnogorski ofic. i vojnici koji su doli iz Italije.
Ovaj je odgovor Italijana za nas veoma straan neznamo to da radimo
ni imamo kud da se krenemo, moemo rauna da nam je jedini spas u Glariji, a u
svakom drugom sluaju, da smo ivi ili mrtvi u Srijanskim rukama i rukama Crmnikih
izroda. Pokuao sam ponovo sa Boom Beirom moli Italijane da nas spasu, nije
molba pomagala, noili smo na istom mjestu. Vojska ologorovana sa svih strana, uje
se glas njihovih komandanta popa Gojnia, N. Plamenca i B. Lekia, razgovaraju kako
e sjutra ui u Galeriju i tamo nas nai i pohvata i kako ekaju nareenje za ulazak
u Galeriju.
28. jula, mi se nalazimo nepomini na istom mjestu, vojska prila blie,
svakog sekunda oekujemo ih na nas, sakrili se u onoj umi mladoj, treba da proplju
naiu na nas pa tek da nas vide, razvidali smo bombe i spremili sve potrebno da ih
sa ognjem iz puaka i bomba vie sebe doekamo.
Naila je oko 9. sa u jutro jedna patrola Srbij. vojnika, do ital straara 137ga
pitaju: imali tamo Crnogoraca. Njente! odgovara straar. Ovi vojnici neto proaptae i vra e se. Vojska stoji nepomina, ekaju nareenje za ulazak u Galeriju, cio
ovaj dan proao je u oekivanju, vojska eka dozvolu da ue u Galeriju, jer nasilno
nesmiju od Italijana, koji ih sa mitraljezom na vrata Galerije ekahu, a mi ekamo
samo kad e vojska naii na nas.
Nee oko 2. sata poslije podne zove me kom. Krsto Popovi iz jednog donog ibuta, prilazim k njemu, a on mi daje jedno pismo, itajui ovo pismo vidim
daje kap. Boo Beir izvrio samoubistvo u Galeriji kod Italijana. U jutro rano Beir
je ponovo poao kod Italijana molei ih da nas prime i spasu u Galeriju, a kad su mu
molbu odbili izvadio je levorver i opalio ga sebe u prsa, govorei: neu ni mrtav da
panem u ruke Srbijanaca.
No je nastupila, a vojska je ostala nepomina na istom mjestu, a Talijani
nas zovu i saoptavaju nam, da moemo osta u Galeriju dok se vojska razie, pa tek
onda da idemo enam bude volja, veerali smo, a potom pospali da se u ovoj ini
bez straha odmorimo, Talijani zazidali vrata od galarije ostavljajui samo jedan prozor za mitraljeku cijev, kap. Beir ranjen lei u jednom vojnikom krevetu.
29. jula, u jedan sahat poslije ponoi, bude nas Italijani i saoptavaju da
odma moramo napus galeriju, jer imaju naree- nje da e sjutra Galeriju da obie
neka komisija. ustali smo i bez daljeg objanjenja napus li smo Galeriju i krenuli se
pravo uz Lonac, ni sam neznam kako, proli smo kroz logor one vojske neopaeno i
izali na vis, odmorili smo se na ukurijene, a odatle poli smo U garbe, tako zvano
137

Dopisano iznad: koji im vie da stoje, a oni

90

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

mjesto u Pepie. Naim dolaskom ove potpuno smo se izgubili neprijatelju, o nama
nitko nije znao e se nalazimo, zemljite na kome se nalazimo, neprijatelj je prebrao
jo 25 i 26. jula i utvrdio da se ovamo ne nalazimo, sad nam je trebalo osta u najveoj tajnos , sve dok se vojska koja je u poeri ne povra na svoja mjesta, nas bijae
svega 25. ljudi, da bi nam ishrana bila laka i tajnija uinjeli smo sledei raspored: 1.)
Nekolika Limjanina koji bijahu sa nama upu li smo kod Italijana u Galeriji i na Limske
torove, da se kod Italijana ispitaju moemo li se ubudue od njih nada na ikakvu
pomo u hrani i dr. i da se ispitaju o por. M. Booviu i Barj. Bokoviu.
2.) Sve one iz Donje Crmnice upu li smo u Pepie, da se tamo ishrane za
nekolika dana dok se vojska bude umirila i razila. 3.) one iz Lekia upu li smo na
njinu sektu.
Svima gore reenim zakazali smo zborno mjesto za 3. avgusta u Golik.
Odma poslije ovog razmjetaja, ja sam sa kom. K. Popoviem i ostalim naim drugovima poao za Golik.

Porunik Petar Markov Peki

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

91

Marko Vuerakovi (u sredini sjedi) sa svojom ustanikom grupom

30. jula,138* u Goliku izvijeten sam da su mi Crmniani na 27. ov. mj. zapalili kuu, ne samo moju ve i moje brae, a takoer istog dana zapaljena je i kua
barjaktara Joka Nikovia i roaka mu Nika Nikovia139, 29. ov. mj. zapaljena je kua
Jovana S. Plamenca140.
Odma poslije paljevine kua odvedeno je u zatvor 20. Krnjiana na Viru,
ovom prilikom zatvoreno je po nekoliko ljudi iz svih Crmnikih sela. Paljevina po drugim selima u Crmnici nije bilo, ali je bilo pljake i nasilja npr. u Lekie su se oplakali
nekolike familije i sve razlupali po kuama, potom su odveli nekolika Lekia u zatvor,
prilikom odvoenja ovih u zatvoru enluili su sa plotunima puaka preko njih, a zvono je zvonilo na mrtaku. Pljakali su takoer po Krnjicama, Vuedabiima, Seoca,
Godinje, Limjane i Boljevie.
138

* 1920
Niko Matov Nikovi (Vuedabii, 1880-Vuedabii, 1967). Potporunik crnogorske vojske. Uesnik balkanskih ratova i prvog svjetskog rata. Jedan od organizatora i uesnika Boinog ustanka
u Crmnici 1919. godine. Po slomu ustanka izbjegao u Italiju i bio u sastavu crnogorske vojske u egzilu.
Vra o se jula 1919. godine u Crnu Goru u ekspediciji koju je predvodio Krsto Popovi. Pripadao je komitskoj e Marka Vuerakovia. Ponovo je emigrirao u Italiju, gdje je u rangu potporunika bio u sastavu
etvrtog bataljona crnogorske vojske kojim je komadovao Vlado Zimonji. Iz Italije je o ao u Bugarsku,
da bi se 1924. Godine sa grupom crnogorskih poli kih emigranata prebacio u Valonu (Albanija). Iste
godine, nakon amens je, vra o se u KSHS i ivio u rodnom kraju. Umro je 1967. Vidi vie: Novak Adi,
Borci za nezavisnu Crnu Goru 1919-1941, knj. I, Ce nje, 2008, 445-446.
140
Vidi: Jovan S. Plamenac-Jagou Drakoviu, Beograd, 4. aprila 1941, Pismo, (prepis). Lini
fond Ra slava Plamenca. Objavljeno u: Crnogorski anali, br. 3/2013, Ce nje, 353-374.
139

92

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Ove u samo naves najinteresatnije stvari plake. Prije no su zapalili


moju kuu, pokupili su iz nje i strpali u vree i torbe sve ono od vanos a to se
moglo nosi . Vojvoda tako zvanih kontra kom. Duan Popovi, odnio je za sebe jeadn
najljepi par robe i nekolika prstenja. Labud Markov Ivovi i Rufim Orlandi odnijeli
su novac i nakite koje smo imali, Petar Perazi muke i enske crevlje i jo nekoliko
enskih stvari, ostali su nosili koje to mogao, odnijeli su i najsitnije stvari ak i one
o kojima ovjeije dostojanstvo ne dozvoljava govori npr. ena mi Jelena bila je pri
poroaju, a oni su joj odnijeli sve one stvari koje je ona bila priredila za novo roeno
dijete, pelene, krpe, lencunie pokriva, uopte sve potrebno za kolijevku i dijete.
Jedna moja roaka trala je za jednim Sotoniem koji je preko ramena nosio jorgan od kolijevke govorei mu: Dajmi oek taj jorgani, da bar pokrije ona
nesretnica ono dijete kad rodi. trei za njim otela muje taj jorgani i utekla.
Mojim sinovcima koji su ostali maloljetni bez oca, a koji su bili podijejleni
od mene odnijeli su im sve ak i najmanju sitnicu.
Iz kue Petra Pekia odnijeli su, ordene njegova oca, oice, pirune noie i
dr. stvari.
Svuda i svakog sela ova pljakaka vojska odnosila je sve to je mogla do
ruka dova , kod veine njih moglo se u torbama pored ostalih stvari vie u torbama i kokoaka ivih.
Mnogo i mnogo interesatnih stvari moglo bi se pribiljei iz ovog postupka
Crmniana, ali je dovoljno samo nekolika njih pa je onda sve jasno. Kad su opljakali
nekoliko kua u Boljevie, eni Pera Ivova ivanovia, od svih opljakanih joj stvari
najalije joj je bilo njenu robu naroito jednu lijepu kotulu (rau), zato je ova enska
od kue do Vira ila za ovom vojskom viui iz svega glasa Rau mi ljudi ako Boga
znate, Rau mi, rau, rau mi kapetane, rau mi kapet. Stanko,*141 i sve ovako viui
dola je za njima do vira, ali rae nije dobila. Ova ena dui za ovu rau kapet. Stanka
urovia (Kapetan Stanko urovi je jedna skroz nitavina, on nije bio inovnik nikada u Crnoj Gori, kapetanom je samog sebe nazvao, prilikom dolaska Austrije u Crnoj
Gori on je sa nekoliko Crmniana srio Austrisku vojsku i stavio im se na raspoloenje.)
Vijest o paljevinama kua jako me pobudila, pobudile su me i ove strane
i neovjeanske plake i o maine, nijesam imao mira dok se sa ovom vojskom sretem i osve m im se za njihova djela.
4. avgusta, dobivamo izvjetaj da su se vlas ma na Viru predali svi oni iz
Donje i Gornje Crmnice, koje sam poslao u Pepie radi ishrane i oni koji su poli u
pratnji grupa Katunskog a to su: 1. Iilja Vukmanovi, 2.) Mitar Hajdukovi, 3.) Petar Vukmanovi, 4) Niko Ukanovi, 5.) Savo Plamenac, 6.) Niko Plamenac, 7) uro
Marovi, 8) Savo Plamenac, 9.) Ljubo Petranovi, 10.) Milo Damjanovi, 11.) Marko
Lakovi. Gore reeni predali su se 3. avgusta ba onog dana kada su imali doi na
zborno mjesto u Golik i kada se sva vojska bijae razila kuama. Zapisniki su presluani na Viru i sve u potankos ma otkili su kao i mjesto e se mi nalazimo. Istog dana
dobivamo izvjetaj da se ponovo vojska krenula za nama u poeru i daje poela s za u Krnjice. Ovih dana predao se vlas ma i Rade Ivanovi u Ulcinju, on je vlas ma
predao i ona 2. mitraljeza koji su bili kod grupo Ulcinjana.
Vijest o predaji ovih naih drugova, koji su sa nama doli iz Italije jako me
iznenadila i moralno upropas la, jer je sa njinim izdajstvom potpuno upropaen rad
u ovoj oblas .
141 *

urovi

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

93

Od onih koje sam poslao u Limjane da se ispitaju o M. Booviu i S. Bokoviu nemam nikakva izvjetaja, nemam takoer izvjetaja ni o onim Godinjanima
i Lekiima koji bijahu posla na svojim sektama, naao sam se ponovo u jednom
kri nom poloaju.
Sa Savom Raspopoviem nemoemo se sasta jer nas je podijelila ona vojska koja dri lanac od Bijele Okane do Skadr. jezera.
Pretsjednik vlade Plamenac, koji se je tada nalazio u Neji u Francuskoj gdje
je bilo sjedite Crnog. vlade doznao je za ovu ekspediciju tek kad je ona pola preko
jadranskog mora iz Italije za Crnu Goru. Ovu je zloupotrebu izvrio tadanji ministar
Milo Vujovi142 koji se je u to vrijeme nalazio u Rimu. Vujovia je pravdao pred Plamencem da ga je obmanuo gener. konzul Crne Gore u Rimu143, jer da mu je kazao
kako je tobo tako nareenje dolo iz Neji od Plamenca.
Bjegstvo na Skadarsko Jezero do Kastrata i ponovni povratak u Krnjice.
Poslije dobivenog izvjetaja o predaji onih na Viru i odkriu cijelog plana,
kao i o ponovnoj poeri vojske za nama, morali smo nekuda bjea ; za Rumiju i Krajinu nijesmo mogli, jer vojska dri lanac od Bijele Skele do Muria na Skadar. Jezeru,
rijeiil smo se bjea na Skadar. Jezero, ali je i to sklopano sa tekoama, jer su vlas
pokupile sve lae i unove sa Luke Krnjike im je otkriveno da su sa Luke Krnjike
prevozeni kom. Pero Vukovi, S. elebi i dr. koji su za Zetsku oblast doli iz Italije.
4. avgusta, im je nastupila no, ja sam sa Petrom Pekiem, Nikom Nikoviem i Miom Nikoviem doao u Krnjice, nebili doli do unova ili lae da se spaavamo na Skadar. Jezero, Kom. Krsto Popovi, kap. M. Lekovi sa drutvom ostali su u
blizinu Luke Krnjike da ekaju momenat ukrcavanja u lau ili unove.
Kad smo s gli u Krnjice puno selo bijae vojske nijesmo se mogli ispita o
lai, ili unovima, mi smo odma poli u Dan-brod, to je ljetni pristan Gornjih Krnjiana, ove smo nali jedan stari un u kom smo se uvezli i upu li za Luku Krnjiku, nebili tamo imali jo koji un za ukrca Kom. K. Popovia sa drutvom, nijesmo uspjeli
nou doi do Luke Krnjike, na Petrovu Pontu bijasmo, a osvanulo je, najhitnije smo
jurili dok smo s gli u Ostrovo Starevo e smo imali predanu , a idue noi u zajednici sa onima ii preko Sk. Jezera k Ze .
5. avgusta, nalazimo se u Ostrovo Starevo, oko 9. sa iz jutra dolazi na
ovom ostrvu jedan un sa estanskog pristana, u kom bijahu dva Draevianina, je142

Vujovi Milo (? - Pariz, 1935) - crnogorski ministar finansija i graevina u vladi Evgenija
Popovia i Jovana Plamenca. kolovao se u Crnoj Gori, Srbiji i Italiji. Bio direktor prvog dnevnog lista
u Crnoj Gori (Dnevni list) koji je izlazio poetkom Prvog svjetskog rata. Kapitulacija 1916. ga zatekla u
inostranstvu, gdje je bio u povjerljivoj dravnoj misiji. Bio jedan od najpovjerljivijih ljudi kralja Nikole i
obavljao niz vanih misija u egzilu. U vrijeme odravanja enevske konferencije u novembru 1918. bio
poslat od strane vlade i dvora radi uea na konferenciji kao predstavnik Crne Gore, to je nailo na
energino pro vljenje Nikole Paia. Uoi izbijanja Boine pobune odravao kontakte sa crnogorskim
prvacima i italijanskim agentom ovanijem Baldaijem, da bi u vrijeme same pobune bio u Nejiu. U
vrijeme raskola u crnogorskoj emigraciji 1922., napus o Jovana Plamenca, o ao u SAD i poeo da radi
na osnivanju stranke Seljaka i radnika zajedno sa Perom Vukoviem, Perom oem i Mirom Mar noviem i okupljanju pristalica oko Crnogorskog glasnika, koji je izlazio u Detroitu. Bio jedan od najak vnijih
crnogorskih emigranata poslije protjerivanja emigracije iz Italije. Umro je u Parizu. Njegovi posmrtni
ostaci su 14. jula 1935. godine preneseni u rodni Ljubo nj. Za zasluge bio odlikovan lentom ordena
Danilo I i senatskim grbom od strane kralja Nikole.
143
Misli na Velimira-Veljka Ramadanovia.

94

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

dan od njih vrlo poten ovjek to je Kol Luka, a drugi je Par Kola, vrlo pokvaren i po
sve nepoteni mladi, lovljei niz Ostrovo naili su na na un i vidjeli su nas, - produili su i dalje lovi kao da nas nijesu ni vieli, mi smo takoer prema njima ostali
ravnoduni, jer oni za nas ne bijahu opasni, mislimo date oni cio dan proves u lovu
pa tek u veer ii kui, a u veer i mi smo imali ii iz Ostrova. Nije bilo kako smo mislili,
oni su odma poli na svom pristanu, koji je u blizini ovog ostrova i onaj potonji odma
izvijes o o nama vojsku koja bijae s gla u poeru za nama, na osnovu toga vojska je
posjela svu obalu u blizinu ostrova i bez da mi o tom ita znamo.
Upeklo sunce kao u avgustu na Skadar. Jezeru, vruina uasna, dosadila
nam e nema vode osim sa Jezera, a voda sa Jezera je lje neopisano topla i slaba,
u blizini ovog Ostrova nalazi se jo jedno malo Ostrovo, na kom ima lijepa voda Studenac, koja izvire iz Ostrova, u 2. sata poslije podne upu li smo se na ovom malom
ostrovu, koje je od ovog udaljeno do 1200. met. a ovo malo od obale udaljeno je za
jedno 1000. met. Skoro smo ve s gli do obale ovog malog ostrova, a nastaje vika,
zovu nas po imenino i nude na predaju, u istom momentu otvorili su jaku puanu
paljbu pro v nas, samo za trenutak spaeni smo, iskoili smo iz una na obali i odpoeli smo puca , ostojanje je vrlo podesno zato gotovo svaki njihov metak udarae u
na un, sa tekoama smo uspjeli zakloni un za jednim do nim kamenom.

Petar Peki, Niko Nikovi, Duan Krivokapi (stoje) i Husein Bokovi (sjedi)

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

95

Sve poslije podne prepucavamo se bez ikakve opasnos ni po nas ni njih,


vojska se sakupila velika pod komandom je komandira Labuda Dabanovia, pripremila je lae i unove, ali im se ne ide k nama, nastupila je no pucnjava je sve jaa,
cilj im je da nam sa vatrom sprijee izlazak sa ostrova, bez obzira na vatru nonu neuspjenu mi smo poli sa ostrova priblizili se obali i na ugovoreno mjesto144 primili u
un barjaktara Joka Nikovia145 i sina mu Krsta, stari Jokov sin Mio ostao je u jednom
brdacu nemogavi od vojske doi k nama. barj. nam je ......... 146da je 25
Kom. Krsto Popovi sa drutvom ukrcao se u 2. una na Luku Krnjiku i
pomou naih ljudi upu o se k Ze . Putovali smo itavu no sa velikim tekoama
jer na un bijae izreetan sa puanim metcima, stoga u unu uvirae toliko vode,
da jedan je stalno morao izbaca vodu iz una, zrnobojina bijae sasvim mlogo, ali
usled ljetne vruine ca na unu bila je sasvim suha, stoga su se i zrnobojine im su
se skvasile suile te je i voda manje uvirala.
Za vrijeme pucanja na ostrovu u unu bijae ostala moja cerada i bluza Petra Pekia, nevjerovatno je izgledalo vie ova dva komada robe, na njih bijae toliko
zrnobojina, da je teko bilo vjerova onom koji to nije vidio, da se sa m unom u
kom je ta roba bila, moglo prijei Skadar. Jezero.
6. avgusta, nalazimo se sa147 tri una pod Zetom, na tako zvano mjesto Svijena, upeklo sunce vruina velika, sklonili se u jednom vrbljaku i razgovaramo se o
veoma slaboj sudbini koja nas je s gla u Crmniko Primor. obl. a blagodarei predaji
i izdajstvu onih koji su se dobrovoljno stavili na raspoloenje za ovu stvar i u tom cilju
dola sa nama iz Italije. Oni su upropas li itavu nau stvar u ovoj oblas , to svima
nama teko pada na duu, naroito mene, jer sam ja najstari of. u ovoj oblas , meni
je stvar povjerena i ja sam za sve odgovoran.
Komandir Krsto Popovi, takoer je u velikoj brizi on je kao komandant izgubio svaku vezu kako sa onima u unutranjos tako i sa onima na strani, od njega se
oekuje mnogo, a on nije u stanju uinje nita, zato se u 2. sata poslije podne rijeio
preko Zete poi za Kat. Nahiju, dva moja vojnika izvezli su ga u blizini rijeke Plavnice,
odakle je sa dva svoja vojnika iz Cuca poao za Kat. Nahiju.
Put Kom. Krsta Popovia odavde za Kat. Nahiju bijae opasan i po mom miljenju nemogu, zato sam ga odklanjao od ovog puta za izvjesno vrijeme, odgovorio
mije: ii u pa da znam glavu izgubi . Njegov put za Kat. Nahiju bijae skopan sa
tekoama iz ovih razloga: Imao je da putuje preko Zete, sa potpuno nepozna m
zemljitem, svi putovi i raskrsnice po Ze bijahu posjedeni sa vojskom, jer bijae
odkriven prolaz Kom. Pera Vukovia i Sava elebia, preko Skadar. Jezera i Zete; Imao
je takoer da prijee rijeku Morau, koju nije ranio bio prelazio na m mjes ma, a
ni on ni njegovi drugovi nijesu znali vozi ni su nikog poznavali u Donjoj-Ze , koh bi
mogao preves i upu k Gornjoj Ze .
Na sve ove tekoe Kom. K. Popovi ne obzirae se ve se upu o na svoju
dunost.
144

Dopisano iznad: koje smo ......... i poslan na


Joko Androv Nikovi (Vuedabii, 1857.-Vuedabii 1932,), barjaktar i porunik crnogorske vojske. Uesnik Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. Pro vnik bezuslovnog ujedinjenja 1918.
godine i uesnik Boinog ustanka 1919. godine. Bio u sastavu crnogorske vojske u Italiji tokom 1920
i 1921. Otac Maa, Mia i Krsta Nikovia. Vidi vie: Novak adi, Borci za nezavisnu Crnu Goru 19191941, knj. I, Ce nje, 2008, 434-435.
146
Neitko.
147
Dopisano iznad: km. K. Popovi
145

96

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Ja sam sa drugovima ostao na istom mjestu, dok se povra o onaj un koji


bijae poao da izvede K. Popovia, a po njegovom povratku krenuli smo se za Tanki
Hrt, takozvanom mjestu na ulazu u Humsko blato, ove smo i noili.
itavu no reavao sam se to da radim i kuda da se krenem, na kraju rijeio sam se poi na Kamenicu, a odatle u Kastrate u Ital. Komandu, izvijes Konsulat
u Rimu o situaciji, a odatle vra se ponovo u Crmnici.
7. avgusta sa Tankog Hrta doli smo na Kamenicu, nas bijae 12. ljudi, a
izvezli smo se sa tri una. im smo ove pristali, privezali smo unove pri obali, a
potom okupili smo se pod jednom vrbom, e sam saop o svima moju namjeru (!)
o polasku za Kastrate, a potom o ponovnom povratku na svoju dunost u Crmniko-Primor. Oblas , ovom prilikom rekao sam mojim drugovima: Ako je koji od vas
bolesan, te se ne osjea dobar za izdra tekoe po umama ili ma iz kojih drugih
razloga ne eli se samnom vraa u Crmnici, to neka sada ree i neka se spremi da
samnom poe za Kastrate, a odatle pomou Italijana moe poi u Medovo i Italiju.
Jednoglasno su odgovorili: Svi emo se s tobom vraat i za Crnu Goru.
Sa ovakvim odgovorom mojih drugova bio sam veoma zadovoljan, odma
sam se sa kap. Milom Lekoviem i Duanom Vojvodiem upu o za selo Kamenicu, a
odatle za Kastrate. Komanda Itailjanska koja ove bijae primila nas je veoma lijepo,
ja sam im zatraio jedan mitraljez nekoliko odjee i obue i nekolike kaete galeta
i konserva za hranu. Odjee i obue dali su mi koliko sam elio, a ostalo obetani su
nam da tek 14. avg. poto im bude s glo iz Medova. Upu o sam opiran izvjetaj
Konsulatu u Rim, Italij. Kom. obetao da u se vra ponovo 14. t. mj. a po tom upu li
smo se za Kamenicu.
Sa odgovorom Italijana bio sam zadovoljan, ali nijesam imao strpljenja eka 14. ov. mj. inilo mi se veoma dugo.
8. avgusta, cio dan bavio sam se u Kastrate, a ispred same noi vra li smo
se na Kamenici. Ove u Kamenici ive do 15. pravoslavnih familija, veinom doseljenici iz Crne Gore, oni su nas primili veoma lijepo, a naroito Petar Filipov Popovi,
veinom svi ovi pravoslavni na Kamenici bijahu u dui pravi Crnogorci, zato nam u
svemu bijahu gotovi izai u susret, ovog dana bio sam veoma neraspoloen neznajui
to da radim, svi moji drugovi nalaze se u unutranjost Crne Gore, na svoju dunost,
nijesam imao strpljenje eka do 14. t. mj. zato sam se rijeio ii za Krnjice ponovo, a
po mogunos vra se 14. da primimo ono to bijasmo naruili kod Italijana.
9. avgusta dan je vrlo lijep spremamo se odma poslije mraka krenu za
Crnu Goru, spremamo sve potrebno za put, nai prijatelji u Kamenici spremaju nam
tain za nekoliko dana, nas je svega 12., a imamo 3. una za prevoz, puaka, bomba i
municije imamo dosta, nestrpljivo ekamo da nastupi no i da se krenemo najpreim
putem preko Skadar. Jezera jer Jezero bijae veoma mirno.
e ri su sata poslije podne, svi smo se okupili pod jednom vrbom na obali,
razgovaramo se o svemu i alimo, ba kad bijasmo u najveem razgovoru i ali zove
me Kapetan Milo Leki148* da mi neto govori, digao sam se ispod one vrbe i poao
Milom niz obalu etnjom.
Kap. Milo govori mi: Dobro bi bilo da pitate ove ljude, dali su oni zadovoljni da svi idu sa nama ponovo u Crnoj Gori. Ove rijei kap. Lekovia pecnule su
me na srcu, momentalno sam na sve pomisilo, ali se ipak nijesam pokorio zloj volji,
ladnokrvno sam odgovorio Lekoviu: Zato bih ja njih sad pitao, oni svi znadu, da mi
doveer kreemo, a pitao sam ih prilikom naeg polaska za Kastrate, svi su odgovori148

Misli * Lekovi

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

97

li, da su zadovoljni ii sa nama natrag u Crnoj Gori, to bih ja njih sa ponovnim pitanjem uznemiraovao i bunio i sa m davao im povoda da misle u moje nepovjerenje
prema njima. etajui dalje obalom nastavlja kap. Lekovi: Moje je miljenje da ih
ponovo pita sve. Da nijesi to uo od njih, ili da nije koji to govorio. Govorim ponovo Lekoviu. Pa.... nije ..... neznam.... samo ih treba pita promuca kapetan. Ovo
mucanje uvjerilo me da kap. neto vie od mene zna po ovom poslu, etamo dalje,
razmiljam sve o ovome to mi govori kap. Lekovi, da je li se misli da je ovo kap.
posao i daje preko njegovih ljudi u drutvu, naroito preko njegova dva zeta Klisia i
Vojvodia i jednog mu roaka, poradio da rastroji ovo drutvo i isto iz straha sa m
osuje na polazak za Crnu Goru, znao sam daje kap. Lekovi straljivica i da u ratovima nije nita vrijedio, zato mi se dalo to misli , ali pobjeivale su u mene misli: kap.
Lekovi je oficir, ne smije misli o izdajstvu, on je drug moj poslat je sa zadatkom kao
i ja, nai se drugovi bore po Crnoj Gori, a mi jo nita ne radimo, Kom. Krsto Popovi
iz kraj nas je poao na svoju dunost, bez obzira na smrt, ne smije kap. Lekovi misli
o izdajstvu, jer i ako ja kao najstari nosim svu odgovornost, on je kap. i on nosi dio
odgovornos i sramote, tako zakljuujem sa mislima.
etajui doli smo do one vrbe odakle smo ustali, sjeli smo i poinuli, nai
drugovi po grupicama etaju po obali, rijeio sam se da ih pozovem sve i da im govorim o naem polasku kao i o drugim stvarima i na kraju ou da doznam to oni
misle po naem polasku, mislim se to da im govorim, sunce je ve poelo naginja
k moru, vrijeme je ve od spremanja za put, moram ii i u selo, zovem ih sve, dolaze i sijedaju okolo pod vrbom, odpoeo sam govori o naoj zadai i cilju, o naim
drugovima kako se bore po Crnoj Gori, navodim im primjer sa polaskom Komandira
Popovia i t. d. itd. i na kraju zakljuujem, da smo se mi u naoj oblas odocnili sa
radom i izostali iza drugih Crnogor. oblas i da su nas osramo li oni nai drugovi koji
su se bez ikakve nude predali vlas ma 3. ov. mj. na Viru. Ustajem i pitam ih: Jeste
li zadovoljni sa naim noanjim polaskom. Ne odgovara nijedan nita, ja gledam po
svima, a oni preda se, ove ne bijahu prisutni Podpor. Petar Peki i Jovan onkovi149,
ve bijahu u selo radi prikupljanja hrane, uvidio sam u emu je stvar, da meu njima
postoji neki sporazum, odpoeo sam naizmjenice sve pita : Oe li samnom ii
noas natrag na dunost u Crnu Goru. Najprije sam upitao Laza Lekovia roaka Kapetanova, odgovorio mije: Ja ne mogu nemamo to tamo da radimo.... nako da nam
zapale one kue i zatvore brau.... itd. Ponovio sam ostalima na izmjenice: Oe li ?
Oe li i t.d. od svih sam dobio odgovor Ne. Ponovio sam mojim roacima Ljubu
i Milu Vuerakoviu: Zar i vi ete, da me ostavite? Mi se ne moemo odvaja od
drutva! odgovorili su.
Ovom prilikom nijesam pitao kap. Lekovia, iz razloga to je to oficir moj
mlai drug, nijesam smio u oi vojnika posujma u njegovu vjernost i sa m ga omalovaava ; nijesam pitao ni Nikovia jer sam u njega siguran kao u samog sebe, nijesam pita ni Pekia i onkovia, nijesu ni bili prisutni, a u njih sam bio siguran kao
god i u Nikovia.
Ovakav postupak mojih drugova prema meni i naoj Optoj stvari kojoj su
se dobrovoljno stavili na raspoloenje, doveo me do ludila, do samoubistva, ne znam
to u dalje da radim, neumijem vie ni da mislim, izgubio sam se u velikoj lju ni i
nervozi. Oni ranije predali se na Viru i kompromitovali cijelu nau stvar, a ovi sada
iznevjerili me i ostavili usamljena kako nemogu nita da radim, samnom jo ima trojica Peki, Nikovi i onkovi, a raunam jo i na kap. Lekovia.
149

Jovan onkovi.

98

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Upu o sam se sa kap. Lekoviem u selo, doli smo u kui Petra Filipova popovia, koji nas bijae pozvao na veeri, doao i Peki i onkovi kojima saoptavam
da je drutvo odreklo sa nama povratak u Crnoj Gori. Kako god hote, odgovaraju ovi
dvojica, mi emo ii pa i ako nee oni. Sjedimo pred kuom ovog Popovia, razgovaramo o svemu, a najvie o sramotnom izdajstvu kojeg prema nama poinjee ovi
ljudi koji su dobrovoljno sa nama doli iz Italije. Razmiljajui o svemu, borim se sa
milju da ih sve strijeljam kao izdajnike, ali je njih mnogo nijesam u stanju to izvri
sam, plaim se od vee bruke i sramote, napus o sam te misli, a rijeio se strijelja
ona dva moja roaka i sa m pokaza svakome to znai bi izdajnik. Da se na ovo rijeim dalo mije povoda to: pri naem kretanju iz Gaete (Italije) za Crnu Goru, nai se
vojnici grabljahu koji e samnom doi, svi ovi govorahu i obetavahu, da e poginu
za stvar Crne Gore, da e bi vjerni i posluni i da e na jedan moj mig i svoje ivote
rtvova , ovo isto govorahu i ovi moji roaci pri polasku iz Gaete, oni kao i mnogi
drugi plakahu u Gae tek da ih ne odvojim od mene.
Poto sam o svemu ovome razmislio i rijeio se, okrenuo sam se kap. Lekoviu i Podpor. Pekiu sa rijeima: Da sam u mogunos strijeljao bih sve ove ljude
kao izadjnike, ali kako nemam te mogunos to u samo strijelja oba moja roaka
im budem poao na obali.
Veerali smo, vrijeme je od kretanja, no je poela nastupa , dolaze seljaci
da nas prate i donose nam spremjeni tain u hlebu, mesu, siru i drugom, jer bijahu
pripremili hrane za 12. ljudi i to za nekoliko dana, kako bi mogli kad onamo prijeemo
sta u tajnos dok doemo do naih prijatelja. Opros li smo se sa nekoliko seljaka,
a nekoliko njih oe da nas prate do obale. Krenuli smo iz sela k obali e bijahu i nai
unovi i ostalo drutvo. Petar Peki i onkovi ostali su pozadi da sa onim seljacima
donesu hranu na obali, ja sam se sa kap. Lekoviem upu o naprijed i govorim Lekoviu da urgira na njegovog zeta Duana Vojvodia, nebili on doao sa nama, jer samo
ovaj Vojvodi govorae Italijanski to me mnogo to interesirae, idemo dalje razgovarajui se i razmiljajui, moda e se mislim pokaja oni od svoje neasne namjere
i doi e sa nama, ba kad sam u ovom razmiljanju srijetamo se sa njima na putu,
nazivam im Dobar veer i pitam ih e ste to krenuli? Idemo put Kastrata, odgovaraju.
Ostavite nam bar te puke i bome, da ih dadnemo naim pristalicama kad poemo
u Crnu Goru. Govorim ja. Neemo, ove puke dali su nam Italijani Odgovaraju mi.
Ja sam produio k obali, zvao sam ona dva moja roaka da dou samnom
do obale, jer imam da vam neto govorim, tako sam im rekao. Kapetan Milo Lekovi, im sam ja zvao ova dva roaka on je ve znao da u ih pobi zato je i ostao na
istom mjestu razgovarajui sa onima koji bijahu krenuli za Kastrate; kad sam doao
na samoj obali okrenuo sam se k ovoj dvojici i rekao im: Kad smo iz Italije kretali za
Crnu Goru, vi ste me molili da doete samnom, plakali ste tek da vas neostavim, dali
ste mi rije da ete poginu e budem ja poginuo, a sad me ostavljate izdajete me,
zato u vas oba sada strijelja . Momentalno sam opalio metak Ljubu u prsa, pao je
na zemlju, okrenuo sam se k Milu koji ve bijae odpoeo150 opalio sam dva metka za
njim, ali se spasao blagodarei Niku Nikoviu i Petru Pekiu, koji su odma s gli uha li
me i sprijeiil mi goni ga dalje.
Ovi dva moja roaka nijesu bili vie krivi od onih ostalih, a na njih sam
izvrio ubisto zato to sam njih dva mogao, a da sam bio u mogunos h o sam ih
ove veeri pobi sve. Ljubo lei na onom pijesku na obali, mislim da je mrtav jer sam
ga ubio u prsa, Milo me moli i kumi da mu dozvolim da ide samnom, govorei da
150

Dopisano pored : da bjei

Jasmina Rastoder, erbo Rastoder:


MEMOARSKO - DNEVNIKI ZAPISI MARKA VUERAKOVIA

99

oni nijesu tako mislili kao to ja to shvaam, nego da su ili na to, da mi onemogue
povratak u Crnoj Gori i sa m me spasu oigledne smr .
Okupili se oni seljaci koji nas prate, ale sluaj koji se meu nama desio i svi
se ude to je to bilo, da svi ne idu samnom u Crnu Goru, kao to su bili ranije rekli.
Od naih kod mene vidim samo Petra Pekia, Nika Nikovia i Jovana onkovia, pitam Pekia, e je kap. Lekovi? Kad sam ja sa onim selacima iao k obali, naiao sam
na putu na njega i sve one koji idu za Kastrate, pitao sam ga za tebe, kazao mi je da si
sa ova dva roaka poao k obali, sje o sam se dae ih pobi , bacio sam ono to nosah i trkom doao k tebi, ali evo stvar je ve svrena, e je Lekovi sad ne znam. Ovo
mi govori P. Peki. Ne obzirui se na onoga koji lei u onom pijesku, a za kojeg mislim
daje mrtav, kao ni na ostale druge, ja sam uao u un koji bjee spremljen, samnom
su: Peki, Nikovi i onkovi, ekamo kap. M. Lekovia, zovnuo sam ga, odaziva se iz
neke livade podalje od obale, pitam ga: Oe li ii sa nama, ili ne. Idite Vi i ekajte
me na Tanki Hrt odgovara on.
Mi smo krenuli i doli smo u Tank Hrt koji je od Kamenice udaljen za jedan
sahat, ove smo noili.
10. avgusta, nalazimo se u jednom vrbljaku oekujemo kap. Mila Lekovia,
sunce ve oskoilo njega nema, trebao sam bi na isto jeli nas prevario i e se nalazi, zato sam poslao Petra Pekia i Jovana onkovia da se vrate unom natrag nebili
doznali to je bilo sa Lekoviem i ostalim, poslije podne vraa se Peki i kae mi da je
od seljaka izvijeten daje Kapetan Milo Lekovi sa onima ostalim poao u Italijansku
komandu u Kastra ma. Tek poslije ovoga izvjetaja uvjerio sam se, da je stvar odricanja poslunos udesio kap. Milo Lekovi, isto iz straha, jer mu se samnom nije ilo,
pa je h o da i meni onemogui povratak na svoju dunost u Crnoj Gori.
Sva reena i neasna izdajstva nijesu mi omeli povratak u Crnoj Gori, sa
Pekiem, Nikoviem, onkoviem upu o sam se iste veeri za Crnu Goru.151
Povratak u Crmniko Prim. Oblas
Krvava osveta i 19. stranih mojih dana i noi.

151
Naalost, tekst se ovdje zavrava.Da li je Marko nastavio ovo pisanje teko je rei ali da je
imao takvu namjeru je vie nego sigurno.

100

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Posljednja (145)strana rukopisa

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU


CRNOGORSKE DRAVE

101
Dr Danilo
RADOJEVI

itavu crnogorsku istoriju, ispunjenu ratovima i razaranjima, pra o je egzodus naroda. Uz turske pohode esto su ili i trgovci robljem da bi zarobljenike prodavali na trgovima. Vladika Danilo Petrovi Njego pisao je, poslije pohoda Numanpae uprilia na Crnu Goru 1714. godine, da se jadni i alosni narod rasipa. Tada
je, na primjer, turska vojska nekoliko hiljada Crnogoraca iselila u Bosnu, na Glasinac.
Iste godine Turci su poslali u Skadar tri hiljade i pet sto na ena i ece da ih prodaju
kao roblje. Prije toga, u vrijeme kandijskog rata (1645-1669), pod turskim pri skom
jedan dio crnogorskog stanovnitva sklonio se u Primorje. Dobjegli Crnogorci upuivani su u Dalmaciju, sve do Peroja u Istri, e su mletake vlas , jo 1623. godine,
naselile osam sto na Crnogoraca, i td.
Crnogorci su se iseljavali prisiljeni stalnim ratnim prilikama u Crnoj Gori,
ali i voljno, u potrazi za boljim ivotom. Prije dvjesta godina, 10. juna 1789. godine,
crnogorski mitropolit Petar I. Petrovi Njego pisao je Gluhodoljanima, pokuavajui
da svoj narod odvra od iseljavanja. Te njegove rijei, duboke i teke, i danas jednako potresaju is nitou: A po tom evo razumijem i vidim da neki ljudi idu te mme
i varaju narod da ih vode nekue preko mora, kojim ne moe vjerovat; oni gledaju
svoju korist, a ne kako e vama dobro uinit. Nije vama tamo puta, nako da se bruka s
vama bije i da druge napravljate, a sebe gubite i est i potenje i ginete za tuu korist
i da trgovinu od vas ine i esu napunjaju. I koji e tamo poi, da Bog d da mu tamo
bude zli put i zla srea, da sramotno pogine i da ga je anatema kako Judu... Ipak je,
u vrijeme Petra I. otprtljalo mnogo Crnogoraca, ak jednijem dijelom u carsku Rusiju,
kao to su to uinjeli Trebjeani i tamo se utopili, pa samo o pojedincima saznajemo
traak porijekla, da im je korijen crnogorski, kao to su fiziar Pjotr Kapica ili vojskovoa iz kurske bitke Nikolaj Vatu n.
Ove e bi rijei o crnogorskoj emigraciji, formiranoj krajem XIX. vijeka
u Srbiji i Rusiji od omladine koja je odlazila na kolovanje u ove zemlje, prije svega
o onoj u Beogradu koja se poela okuplja na an crnogorskoj pla ormi, po volji i
uz finansijsku pomo srpskog dvora i vlade, uz logis ku dravnih ins tucija i tajnih
organizacija Srbije. Ta emigracija odigrala je najnega vniju ulogu, pods ui sudbonosne podjele i konflikte u crnogorskom drutvu. Ona je pomogla realizaciju srpskog
projekta o unitenju crnogorske drave. Posebno treba naglasi da je dio te crnogorske emigracije, svojim radom posluio srpskijem dravnijem i vojnijem vlas ma, da
okupaciji suverene crnogorske drave daju privid legi mnog procesa.
Doseljavanje Crnogoraca u Beograd u drugoj polovini XIX. vijeka moe se
pra po arhivskoj grai. Oni se pominju kao sluge, kaldrmdije, dobrovoljci, svetenici, uitelji, ljekari i td. Srijeu se molbe za prijem u srpsko podanstvo. Zapaeno je

102

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

da su Crnogorci uvali svoje etniko obiljeje daleko due od ostalih doseljenika.1 U


to vrijeme poelo je vrbovanje i ukljuivanje pojedinih doseljenika, kolske omladine
i emigranata, u Srbiji i Rusiji, u borbu pro vu opstanka i razvoja crnogorske drave.
Glavni oslonac u izvoenju svoga projekta srpske vlas su traile meu
emigran ma, pa su im pomagale da, od 1881. godine, organizovano djeluju. Zahvaljujui toj pomoi, emigracija je objavljivala knjige, broure i listove, odravala kongrese i mi nge, publikovala rezolucije u kojima je osuivan reim u Crnoj Gori. Osuda
je, meu m, bazirana na neodrivim premisama: da u Srbiji vlada demokra ja koju
treba prenije na Crnu Goru, te da su Crnogorci dio srpskog naroda, pa da je
postojanje crnogorske drave separa zam.
Srpski krugovi koji su radili na realiziranju imperijalnog plana stvaranja
velike Srbije, pomagali su djelovanje pro vu Crne Gore i onog dijela crnogorskih
studenata koji se kolovao u Rusiji. Ti studen su izvjetavali centralu u Beogradu
da rade na tome da ubijede Ruse da su Crnogorci i Srbi jedan narod. Radi se o
Crnogorcima koji su bili pitomci srpske vlade, kao to je bio Marko Cemovi (18731941), koji je, jo dok je uio bogosloviju u Beogradu, a za m studirao na Duhovnoj
akademiji u Kijevu, pripadao tajnom udruenju (zajedno sa Miloem auliem i dr.).
Udruenje je radilo na neutraliziranju svakog interesa crnogorskog naroda. U jednom pismu Ljubomiru Kovaeviu, ministru prosvjete Srbije i linos koja je tada
bila zaduena za provoenje u ivot Naertanija2, M. Cemovi nudi Srbiji da prikljui
dio Vasojevia koji je bio jo dio turske teritorije, pa kae da Srbija ne treba iz nekih
vojno-poli kih razloga da ih prepu jer bi oni (Vasojevii), da im lini rauni
kneza Nikole ne steu (...) ruke, posluili za osvajanje Kosova. Cemovi pie dalje da
se Vasojevii dre lavovski u borbi pro vu turskog kajmakama i agenata crnogorskog kneza Nikole koji propovijedaju svecrnogorstvo.
Crnogorski emigran u Beogradu, sluei dvjema srpskijem dinas jama Obrenoviima, a od 1903. Karaoreviima - svoj rad su bazirali na propagandi da
u Srbiji vlada demokra ja, te da se oni bore pro vu apsolu s kog reima kralja
Nikole. Tada je agitacija bila usmjerena na omalovaavanje crnogorskog parlamentarizma3. Meu m, nakon uvoenja parlamentarizma u Crnoj Gori (1905), bili su
1

Istorija Beograda, 2, 541.


lanak V. Karadia Srbi svi i svuda (1849) podudara se, u osnovnim koncepcijama, sa
poli kim programom Naertanije. - Dragia Stanojevi u knjizi Interesi srpstva, koja se pojavila iste godine kada je poraena srpska agresija na Bugarsku (1885), ocrtava granice imperijalnih srpskih aspiracija u tom momentu, da moraju sve zemlje izmeu Vidina i Jadranskog Mora, izmeu Ljubljane i Soluna,
(da) postanu delovi velike Srbije. Ratni ciljevi Srbije, iz 1914, izriito su opredijeljeni da Bosna, Hercegovina, Crna Gora, jedan dio Istre, Hrvatska, Srijem, Banat i Baka - moraju posta dio Srbije. Nosilac toga
projekta bila je organizacija Ujedinjenje ili smrt koju su osnovali atentatori na Aleksandra Obrenovia
(1911), uz novanu pomo Aleksandra Karaorevia. - Nemo realizatora Naertanija dovela je do formiranja nove organizacije - Srpskog kulturnog kluba (1937), iji je program bio da odbrani ugroene
interese srpskog naroda, to je podrazumijevalo raseljavanje nesrpskog stanovnitva s teritorija koje
su planirane da budu u granicama velike Srbije. - Ponitenje Jugoslavije (1941) izazvalo je potrebu da
se noveliraju metode realiziranja programa, to je uinio Stevan Moljevi, u ijoj verziji stoji da je 1918.
uinjena osnovna grjeka to nijesu udarene granice srpske drave. Po ovom, etnikom, programu, u
granice Srbije moraju ui sve oblas u kojima ima traga od pravoslavaca i muslimana. etniki poli ki
odbor Drae Mihailovia izradio je, u Beogradu, plan koji je predviao preseljavanje Crnogoraca u
oblas koje budu bile osloboene od nesrpskog stanovnitva (J. Marjanovi), to je, dijelom, realizirala
komunis ka vlast kolonizacijom Vojvodine.
3
Milu n Tomi (pseud. Nikac od Rovina) napisao je poli ke kozerije, u dramskom obliku,
e i u parlamentu (1911) i e i van parlamenta (1912). U prikazu, objavljenom u Beogradu u listu crnogorskih emigranata Naprijed, stoji da je Tomi ismijao crnogorski parlament i ustavnost, kojom se
igra velikoduni gospodar - orkape. Anonimni prikaziva izraava nadu da e Tomi stvori djelo trajne
vrijednos ako emociji i humoru doda i knjievnu kulturu. Drama e i u parlamentu je prikazivana u
pozoritu u Beogradu i za vrijeme okupacije u II. svjetskom ratu. - I M. Tomi, kao S. Ivanovi, R. Perovi
2

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

103

prisiljeni da mijenjaju metode: da pripremaju atentate i pu (1907. i 1909) i da se


ukljue u plan srpske vlade o prenoenju etnike oruane akcije iz Makedonije i
Kosova na Crnu Goru.
Istaknu emigrant Blao Petrovi4 koji je bio roak i autant knjaza Nikole,
bio je dobio apartman u Beogradu, u kome je bio centar za okupljanje crnogorskih
nezadovoljnika. Iz toga kruga emigranata bio je i Marko Backovi, uitelj, autor knjige
Crna Gora pri kraju devetnajestog vijeka (Beograd 1895), ispunjene optubama.5
Meu vrlo ak vnim crnogorskijem potuenicima koji su prihva li srpsku
dravnu ideju, poli ki program, pijemon zam i irenje granica Srbije na Crnu Goru,
bili su Tomo Oraovac6, Savo Ivanovi7, Janko Spasojevi8 i dr.
Tunguz i dr, radio je na stvaranju novih spletaka oko kralja Nikole. Jedna od njih, da je kralj Nikola otrovao Miloa aulia, mladog pravnika i ministra pravde, izazvala je velike posljedice. Tomi je priznao
Tomu Oraovcu i urini Pile da je proturio lanu vijest o trovanju M. aulia. Priznanje Tomia
pred T. Oraovcem i . Pile , saop o je autoru ovih redova dr. Pero o. Obmana o nainu smr aulia
stalno je koriena u agitaciji crnogorske emigracije u Beogradu, kao to su pisali T. Boovi i J. onovi
(Crna Gora i napredni pokret, Beograd 1911) da je kralj Nikola vinovnik aulieve uasne smr .
4
Blao Petrovi (Njegui, oko 1850 - Aleksinac, 1916), zavrio je oficirsku kolu u Italiji. Bio
je ordonans knjaza Nikole. Njegova ena se nala uvrijeena zbog neke primjedbe knjaza Nikole, oko
podjele tepiha, pa je emigrirao u Beograd (1893). Srpski dvor ga je, kao roaka knjaza Nikole, iskoris o
za propagandu pro v Crne Gore, pa mu je dao sredstva za udoban ivot. Svote novca za izdravanje
nastavio je da prima i poto je na vlast doao Petar Karaorevi (1903).
5
Marko Backovi zavrio je bogosloviju u Beogradu (1883). Bio je uitelj u Baru i Ljubo nju.
Emigrirao je u Beograd, e je napisao, uz pomo jo nekijeh emigranata i srpskog publiciste Pere Todorovia, zeta Ma je Bana, u ijoj je kui ivio, knjigu Crna Gora pri kraju devetnajestog vijeka (Beograd
1895). On za saradnike knjaza Nikole kae, izmeu ostalog, da su ljam i izmet. Backovia je, 1896, u
selu Moravici, u Srbiji, ubio hajduk Milan Brki, po nalogu radikala RankaTajsia. Za to ubistvo emigracija je optuivala Nikolu I.
6
Tomo Oraovac (1853-1939) napuio je Crnu Goru 1883. zbog neke pronevjere novca. Iste
godine je objavio u Srbiji polemiko-sa rini spjev alopojka Lovenu planini, koji je ispunjen napadima na knjaza Nikolu i nosioce vlas u Crnoj Gori. Rad Oraovca bio je usmjeren na uvlaenje Crne
Gore u ratni sukob sa Austro-Ugarskom, te na taj nain da doe do irega konflikta u kome bi nestala
crnogorska drava. Oraovac je 40 godina pokazivao neobinu sposobnost da uniava kralja Nikolu i
crnogorske ins tucije. Dok je bio u enevi, upu o je molbu (10. X. 1917) crnogorskom potueniku
Andriji Radoviu koji je radio po instrukcijama Nikole Paia na prisajedinjenju Crne Gore Srbiji, - da
mu tampa poemu Predaja Crne Gore, u kojoj je, kako sam sebe ocjenjuje, na jedan silan nain
igosao izdaju izdajnog kralja Nikole, te da e poema ima trajnu knjievnu vrijednost. Zanimljivo
je da Oraovac kae da ne doputa svoje knjige recenzira jer bi za nj to bilo ponienje i kosilo bi se
s njegovim dosadanjim radom - dava na ocjenu djela prije nego izau na javnost. A. Radovi mu
je tampao pomenutu poemu pod naslovom Lovenska anatema (eneva 1918), u kojoj je ispoljena
velika energija u variranju pogrda upuenih kralju Nikoli, te po tome stoji u ravni sa knjigom Nekoliko
krvavih slika... Sava Ivanovia.
7
Savo Ivov Ivanovi roen je na Ce nju 1862. Uio je vojnu kolu u Italiji, a za m bio autant
na crnogorskom dvoru. Navodno zbog svoje ene, stupio je u konflikt s prestolonasljednikom Danilom,
pa ga je knjaz Nikola upu o na dalje kolovanje u generaltabnu kolu u Torinu (1890), da bi ga odaljio
od Ce nja. Iz Italije nije se h o vra u Crnu Goru ve je o ao u Beograd (1892). Zbog prijeteeg
pisma koje je upu o knjazu Nikoli (po sopstvenom svjedoenju, napisao ga je na dvoru Obrenovia),
proveo je tri mjeseca u zatvoru, u Sremskoj Mitrovici i Beu (1893). Prilikom pojete knjaza Nikole Srbiji
(1896), Ivanovi je uklonjen iz Beograda, ali se vra o slijedee godine i postao enik ekskralja Milana
Obrenovia koji je tada bio komandant srpske vojske. U prijeteem pismu koje je S. Ivanovi upu o iz
Zemuna Aleksandru Obrenoviu (21. XII. 1900), on iznosi detalje po kojima se vidi da je radio pro vu
kralja Nikole po nalozima Obrenovia. Ivanovi otkriva da mu je Aleksandar Obrenovi nudio 20 hiljada
dinara da bi izjavio kako je njegova an crnogorska djelatnost podstaknuta od Austrije. S. Ivanovi je autor i broure Jo dvije rijei (1899). Objavljivao je lanke u dijelu srpske tampe, od kojih je i sastavljena
knjiga Nekoliko krvavih slika... U agitaciji Ivanovi je bio bez skrupula.
8
Janko Spasojevi zavrio je bogosloviju u Prizrenu i Duhovnu akademiju u Rusiji. Poto se
vra o u Crnu Goru, bio je inovnik ministarstva finansija, predednik glavne kontrole, lan velikog suda

104

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Djelovanje crnogorske emigracije u Beogradu stvaralo je tekoe crnogorskom dvoru i vlas ma. Prema izvjetaju otpravnika poslova srpskog poslanstva u
Beu (1893), crnogorski knjaz Nikola mu je rekao, prilikom pojete Austriji, da crnogorski nezadovoljnici koji se okupljaju u Srbiji, piu svojim poznanicima u Crnoj Gori,
hvalei se da dobijaju mjeseno po 10 i vie dukata, a ne moraju nita da rade, pa
me lakovjerne ljude mme za sobom. Meu m, srpska vlada je plaala samo one
emigrante i doseljenike koji su sigurnije ispunjavali zadatke, a ostali su uglavnom
teko ivjeli. Tako je Andra Nikoli, ministar inostranih djela Srbije, donio rjeenje
(1893) da se serdaru Jolu Pile u, cijenei njegove zasluge za srpstvo, povea pomo na 150 dinara mjeseno, ali ta suma nije upuivana redovno. Tako J. Pile nije
bio primio pomo za e ri mjeseca, pa je pisao Savi Grujiu, prededniku srpskog
ministarskog savjeta, da se namuio ivijeh muka i moli da mu se pomo redovno
alje: Ja vas kumim bogom i vaom au, da izvolite naredi blagajniku ministarstva spoljnih poslova, da mi se za sva e ri mjeseca poalje izdravanje, i u budue da
mi redovno alje, jer ja nemam ni od kuda druge pomoi, ve mi je ovo sve, a mislim
da nije pravo ni je razlog da kod odreenog mi izdravanja umrem od gladi. Ova
molba serdara Jola Pile a koju je pisao u izbjeglitvu u Niu, dokumentuje zavisnost
i obaveze crnogorske emigracije.
Kao reprezenta van primjer emigrantskih, an crnogorskih, tekstova moe
se uze knjiga Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrovi-Njegoevog doma, koja saima u sebi sve bitne mo vacije i stras koje su okupljale crnogorsku emigraciju u Srbiji. Umjesto autora, na knjizi je potpisan Glavni odbor crnogorske emigracije, ali je
poznato da je knjigu napisao Savo Ivanovi, koji je u prvo vrijeme emigrantskog ivota naao utoite u Beogradu, u kui srpskog ministra i diplomate Mihaila Bogievia.
Savo Ivanovi u pomenutoj knjizi, koja je pisana pejora vnim jezikom, pokuava da negira ulogu, u crnogorskoj istoriji, dinas je Petrovi-Njego, tvrdei da
njen doprinos nije nita vei od bilo koga doma crnogorskog. U uvodnom dijelu knjige Ivanovi otkriva svoje prave nakane, kad kae da ne treba dopu da crnogorska
dinas ja staje na put prijes u Srbije. On, snishodljivo, vidi Crnu Goru kao mlau
sestru Srbije kojoj nema opstanka ako je samostalna. I za stalno raseljavanje Crnogoraca, Ivanovi je nalazio krivicu u dinas ji Petrovi-Njego.
(1913). U egzilu u Francuskoj, sa crnogorskim dvorom, postao je ministar u vladi, pa je podnio ostavku
i uao u tzv. Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje koji je, na insis ranje N. Paia, formirao Andrija
Radovi, 4. III. 1917. u Parizu, ali je odlueno da centar bude u enevi. im je srpska vojska okupirala
Crnu Goru (nakon izlaska austro-ugarskih trupa), doao je Spasojevi i, zajedno sa Svetozarom Tomiem i Petrom Kosoviem, vozei se autom srpske vojske, agitovao, kupio poslanike i pripremio tzv.
podgoriku skup nu, za koju pie publicist Pantelija Jovovi da ne treba kri od istorije da se ta skup na nije sastala voljom naroda, ve su veinom pozva u nju oni koje je h o Spasojevi s drutvom,
da prihvate, bez diskusije, rezoluciju o zbacivanju dinas je Petrovi i ujedinjenju Crne Gore i Srbije (P.
Jovanovi, Crnogorski poli ari, Beograd 1924, 14-15). Dok je bio u Rusiji djelovao je sa velikosrpskih
pozicija. U predavanju koje je odrao u Slavenskom dobrotvornom drutvu (1901), pod naslovom Srpski pjesnik Petar II, u povodu 50-godinjice pjesnikove smr , Spasojevi osporava jedno i po stoljee
dinas je Petrovi-Njego, tvrdei da ona poinje od knjaza Danila (1851), te da je uspostava knjaevske
(svjetovne) vlas tetna i vrlo pogubna za Crnogorce, da taj oblik vladavine izaziva trokove i siromai
narod, i konstatuje da je trebalo zadra patrijarhalni nain, mitropolitsku upravu. Rije je o reakciji
koja je jednaka turskoj i srpskoj jer se prije uspostave knjaevske vlas gledalo na Crnu Goru kao na
neko igranje dravnos . Zato Spasojevi kae da je uspostava svjetovne vlas nesrea za Crnogorce
i srpstvo jer je to strana smetnja za njegovo ujedinjenje. Zanimljivo je da Spasojevi ne napada
Njegoa, to je suprotno stavu S. Ivanovia, ve ga hvali, ali kao srpskog pjesnika, neuko konstatujui
da je on u najveoj mjeri pjesniki opjevao (sic!) - istrebljenje muhamedanstva!

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

105

Zanimljivo je da Ivanovi najvie is e moralni pad dinas je, kao i istaknuh crnogorskih porodica, nalazei za njih veliki broj nega vnih kvalifika va. Za potvrdu te tendencije naveemo neke iskaze koje autor daje o Petru II. Petroviu Njegou
(1813-1851), crnogorskom mitropolitu i pjesniku, za koga kae da je: vampir pod
mitrom, mitronosni krvolok, krvoedni mitronosac, franzavi krvnik, odvratni
mitronosac, krivokletnik, vjerolomni mitronosac, okorjeli zlodjej, glava pod
bradom bez obraza, glava pod mitrom bez as , najsramotniji hrianski svetenik koji je do sad zemlju gazio, vtori Aleksandar Bordija, da je svoju kopilad sam
vladika podavio i bacio u nunik ce njski, zloes i po sve kaljavi mitronosac, sramni izdajnik, da je o ao u Neapulj da se kurvari, odvratni vladika (...) se je iskurvario i dobio sifilizam, sramni i franzavi vampir pod arhijerejskim odjejanijem, da
je svoga psa Dragona hranio naforom, da pjeva jezuitski i ukrijeva svoju izdaju pred
budua pokoljenja. I za Njegoevu majku Ivanu Prorokovi, kao i za druge znatnije
Crnogorke, Ivanovi kae da je bila bludnica.
Ovako nega van odnos prema Njegoevoj linos govori o tome koliko
Njegoevo pjesniko djelo utemeljuje misao o crnogorskoj individualnos , bez obzira to je Njego prihva o okvirne elemente srpskog etnocentrinog mita. Ivanovi je
shva o da je Njego, u formu tzv. kosovskog mita unio crnogorsko borbeno i e ko
iskustvo, ime je izmijenio njegovu novozavjetnu su nu. Osim toga, njemu je bilo
jasno da je Njego izrazio sociopsiholoku strukturu crnogorskog naroda, njegovu
svijest o sebi i shvatanje znaaja dravnos . Zato Ivanovi naznauje Njegoa za utemeljivaa dinas je Petrovi-Njego, pa i za krivca to je crnogorska dravnost postala smetnja za realiziranje imperijalnog programa Naertanija u odnosu na Crnu
Goru, tj. da je Njego svojim literarnim i dravnikim radom postavio temelj onome
ubitanom separa zmu, koji se tek sad poeo sa svom svojom nagotom ispoljava .
Ivanovi pokuava, zbog kratke tradicije srpske dinas je Obrenovi, za koju
radi, da skra period trajanja dinas je Petrovi-Njego, pa kae da je proslava njene
200-godinjice, koja je tada obavljena, lana i izmiljena. Na ovaj nain je Ivanovi
h o umanji i pijemontsku ulogu Crne Gore, na kojoj je insis rao knjaz Nikola. Prema tvrdnji S. Ivanovia, Nikola je tek drugi vladalac, a ne sedmi, dok su ostali dinas
bili kaluer ne ce njskog manas ra. Da bi dokumentovao tu svoju tezu, on donosi Zakonik Petra I. prema izdanju koje je uinio Milorad Medakovi (1850), u kome je
izostavljeno ime Petra I. (Petar, boieju milos ju pravoslavnij mitropolit crnogorskij,
zetskij i primorskij), to nalazimo u prvome izdanju Zakonika koje je pripremio A. N.
Popov ( , 1847). Savo Ivanovi ovaj Medakoviev propust uzima kao argument da Petar I. nije bio vladar, ve da je crnogorski gospodar
bio guvernadur Jovan Radonji. Jo Ivanovi sarkas no dodaje da u Zakoniku nema
ni pomena o arenom svecu bez nosa (mitropolitu Petru I. - D.R.), a bio je tom prilikom i on na Ce nju, tj. kad je Zakonik doneen.
Svi pripadnici dinas je Petrovi-Njego predstavljeni su kao uljivi plemii
i lupei. Osuujui ministre i vie inovnike, Ivanovi veli da su oni, da bi dobili te
poloaje, morali ubi najmanje po dva pro vnika dinas je. I za Marka Miljanova
Popovia on nalazi da je lana veliina i da je svoje junatvo sam izmislio.
Ivanovi je, kada se vraao linos kralja Nikole, svaki put docrtavao portret novim nega vnim osobinama. Skrenuemo samo panju na njegov odnos prema Nikolinom literarnom stvaralatvu. Za pjesmu Onamo, onamo on tvrdi da je
njen stvarni autor Marko Miljanov Popovi, te da je Nikola potkradao i pjesme Laze

106

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Kos a dok je ovaj boravio na Ce nju. Osim toga, optuio ga je da je dao ubi uitelja
Lazara kerovia, da bi mu uzeo spjev enidba bega Ljubovia.
Znaajno je istai da se borba pro vu kralja Nikole tada zasnivala i na tvrdnji da on radi pro vu srpskih interesa, pa ga i Savo Ivanovi okrivljuje za an srpski
rad. Crnogorski potuenici kvalifikovali su borbu Crnogoraca za ouvanje svog narodnog iden teta - kao separa s ke interese. Kao prvi separa st u novijoj crnogorskoj povijes naznaen je Njego, a u starijoj - crnogorska vlastela koja je dizala
ustanke pro vu dominacije Nemanjia, a nakon njih i Balii, to je nominirano kao
zetski separa zam.
Ivanoviu je bio cilj da izazove u Crnoj Gori socijalno nezadovoljstvo i nemire, pa govori, kao i ostali emigran -propagatori, o pljakanju naroda, visokijem
porezima, nabraja podignute dvorove, a da je narod bijedan, prezren, ponien, oglobljen. Crnogorsku spoljnu poli ku ovaj autor napada, tvrdei da su veze Crne Gore sa
talijanskom i ruskom dinas jom moralno i materijalno uni le Crnu Goru: moralno,
jer je tako podignut ugled Nikole I. na raun drugih jakih karaktera crnogorskih; materijalno, jer je Crna Gora osiromaena doekivanjem uglednih gos ju.
Potpisivanje Konkordata izmeu Crne Gore i Va kana osudio je Ivanovi
kao izdaju srpstva i pravoslavlja, tvrdei da su me katolicizmu u Crnoj Gori otvorena vrata. On napada Konkordat u skladu sa poli kom Srbije jer se srpska vlada bojala
da taj in ne ojaa meunarodni poloaj crnogorske drave. Naroito je zanimljiva
njegova kri ka proslave 400-godinjice prve crnogorske irilske tamparije. On tvrdi
da Nikola I. nije priredio tu proslavu to ljubi prosvjetu, ve to su to zah jevali
njegovi mrani rauni, jer je on, navodno, bio pro v svakog progresa. Proslava tako
znaajnog datuma iz crnogorske istorije osuivana je zato to je preko nje uvrivan
ugled crnogorskog naroda u Evropi.
U tadanjoj srpskoj agitaciji, crnogorska dinas ja i vladajui sloj optuivani
su da su zapostavili ideju svesrpskog ujedinjenja, jer je shvataju samo kao proirivanje Srbije, pa i kad bi Srbija oslobodila Prizren, i dalje bi Crnogorci imali aspiracije
prema Kosovu i pjevali: Tu moram jednom oruan po; da pojam crnogorstvo vide
kao ideju vladavine nad srpskijem oblas ma, kao i da insis raju da su Crnogorci
prvi meu Srbima. Zato srpski agitatori trae od knjaza Nikole da odbai ideju koju
je iznio u svojoj drami Balkanska carica: Ko crnogorstvu ne bio vjeran, / bogom i
ljudma svud bio eran. Ivanovi optuuje Nikolu I. da ubija one koji rade za srpstvo. On dalje tvrdi da crnogorski suveren ima kobnu udnju da srpstvu pretpostavi zamiljeno i suludasto crnogorstvo. Zato Ivanovi impera vno zakljuuje da,
dok potoji Srbije, ideji Nikolinoj o crnogorstvu nema i ne moe mjesta bi . Iste
osude nalazimo i u Biljekama jednog pisca od Sima Matavulja koje su, u to vrijeme,
izlazile u nastavcima u Letopisu Ma ce srpske.
Sa ovijem je vezano Ivanovievo komentarisanje termina Srbijanci i srbijanski, ije je unoenje u novine Glas Crnogorca, navodno, naredio sam Nikola I, 1897.
godine, da se zamijeni rije srpski sa srbijanski (...) tj. da se ne smije pisa srpski
kralj nego srbijanski. Ivanovi kae da je izmjena h termina rezultat puste elje i
neostvarenih snova crnogorskog vladara koji se plaio nominacije srpski kralj, da ne
bude shvaena tako da je Aleksandar Obrenovi kralj i Srba van Srbije.9
9
Pojam Srbijanci javlja se u Vojvodini nakon prvog srpskog ustanka, ali nije korien u Srbiji.
U Crnoj Gori prvi put ga je upotrijebio Simo Milu novi Sarajlija, kao sekretar vladike Petra I. Docnije,
izvanjci iz Vojvodine (Laza Kos , Jovan Jovanovi Zmaj, Jovan Pavlovi i dr.), koji su radili u crnogorskoj
prosvje i novinarstvu, donijeli su taj termin. Trebalo je dokaza da su imena jugoslavenskih naroda

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

107

S. Ivanovi pie o kolama i kulturnim ins tucijama u Srbiji, idealizirajui sliku tamonjeg prosvjetno-kulturnog razvoja, da bi je suprotstavio nerazvijenom
stanju u Crnoj Gori. Treba, meu m, zna da kolstvo u Srbiji nije imalo vee tradicije.10 Ivanovi zanemaruje razliite istoriske uslove u Crnoj Gori i Srbiji u XIX. stoljeu.
Srbija je imala vazalni poloaj i koris la uspjene ruske ratove pro vu Turske, kao i
diplomatsku pomo Austrije, Rusije i drugih evropskih sila, da mirnijem putem dobije teritorije i ustupke za autonomnu upravu. Turska je pristajala na te zahtjeve jer
je smatrala cjelishodnijim formiranje jedne zavisne tampon-drave, nego da se na
tu teritoriju proire Rusija ili Austrija. Zahvaljujui djelovanju jeh faktora, Srbija je
dobila ha erifom (1830) unutranju autonomiju, a docnije (1867) i kljueve od gradova, na plianom jastuku. Crnogorci su, meu m, u isto vrijeme, ginuli u tekijem
ratovima; tako je u crnogorsko-turskom ratu 1862. godine izbaeno iz stroja 6600
crnogorskih boraca i Crna Gora je u cjelini pruala stranu sliku razaranja (B. Pavievi). Tijeh is jeh dana, u Beogradu se dogodio incident na ukur-esmi, u kome je,
osim policiskog prevodioca Sime Neia, poginuo jo i Ivko Pro . Ipak je o toj srpskoj
epizodi napisana velika literatura, pa je unijeta i u kolske udbenike.11
Karakteris no je za sve crnogorske potuenike, pa i za Ivanovia, da se
snishodljivo odnose prema srpskoj sredini. Iz toga servilnog stava izlazi i njegova
poruka crnogorskijem emigran ma i iseljenicima koji su im prilazili, da moraju bi
samo Srbi i odani dinas ji Srbije. Zato on i ocjenjuje da je crnogorstvo kobno i
izdajniko, osuujui knjaza Nikolu i zbog sadraja pohvale koju je upu o jednom Crnogorcu zato to se istakao u boju na ipki (Bugarska), u rusko-turskom ratu, u kojoj
suveren pie da je taj Crnogorac osvijetlio obraz crnogorstvu i crnogorskom oruju.
U sklopu tenje da se Crnogorcima oduzme samoinicija va i vlas , autenni odnos prema istoriskim, kulturnim i poli kim problemima, jeste i traenje da
Crna Gora mora ima iste odnose, kao i Srbija, prema Bugarskoj, da Crnogorci moraju razvija mrnju prema bugarskom narodu, iako kod njih (Crnogoraca) nije bilo
samo regionalna, da nemaju etniki sadraj, ve da to ima jedino etnik Srbi koji treba proiri na pripadnike drugih balkanskih (slavenskih) naroda. Realizaciju te teze ometala je upotreba pojma Srbi za
stanovnike Srbije, pa je preko novog termina Srbijanci izvrena regionalizacija Srba u Srbiji.
10
Beograd je dobio prvu osnovnu (trorazrednu) kolu tek 1832. godine. V. Karadi je zapisao da prvi beogradski uitelj (Mia Resnianin) nije u pravom smislu znao ni ita ni pisa . I u vrijeme
kad je Savo Ivanovi pisao knjigu, kulturno-prosvjetne ins tucije u Srbiji nijesu bile razvijene, pogotovu
van Beograda, ve su se oslanjale na kadar koji je dolazio iz drugih sredina. O tome govori i podatak
da je u Velikoj koli u vrijeme Ivanovievog pisanja knjige radilo samo dvadesetak profesora (V. Kari).
11
U incidentu na ukur-esmi sudionik je i devetnaestogodinji egrt Savo Petkovi, Crnogorac iz Lukova kod Nikia koji je sluio kod jednog beogradskog trgovca. Poto se posvaao oko reda
za vodu s nekim turskim nizamom, Sava je ovaj turski vojnik udario ostatkom slomljenog kraga. Nikola
Hris (1818-1911), tadanji srpski ministar unutranjih poslova, doao je na mjesto incidenta i naredio
da se momku opere i previje rana. egrt Savo Petkovi je docnije postao bogat (beogradski) trgovac.
Sam Hrist u memoarima (Pre pedeset godina, 1912) opisao je spomenutu svau. Meu m, Jovan Ris , tadanji srpski konzularni predstavnik u Carigradu, u knjizi Bombardovanje Beograda, unio je falsifikat srpske diploma je da je Savo Petkovi poginuo, jer je trebalo prikaza evropskim silama da turska
uprava postupa barbarski. Srpske vlas su nale i krunskog svjedoka, Karla Perola, kuvara talijanskog
konzulata, koji je lano svjedoio pred konzulima da je momak sa Lukova poginuo. Perolo je ostao da
ivi u Beogradu, e je otvorio najluksuzniju kafanu i duan. Sahranjen je o dravnom troku u glavnoj
aleji na Novom groblju i podignut mu je spomenik od vedskog granita. Iako su neki srpski hroniari
(M. . Milievi, M. S. urii, i dr) pokuavali pobi zvaninu neis nu, nita nije pomoglo. urii je
opisao i svoj susret (1912) sa bivim egrtom Savom Petkoviem, ali je on morao osta mrtav, pa je to
potvreno i spomenikom 1931, koji je uradio vajar Sima Roksandi (mrtvi goli djeak lei na ploniku!).
Ta triava kavga, kako je nazvao Louis Lger, imala je znaajne diplomatske efekte, Porta je prisiljena
da potpie konvenciju o povlaenju svoga stanovnitva iz gradova i da porui neka utvrenja.

108

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

istoriskih uslova za njegovanje te mrnje (P. Popovi). Privrenici srpske imperijalne


ideje nalazili su opravdanje za ovo insis ranje, optuujui Bugare da ometaju Srbiju
da razmakne svoje granice sve do onih mjesta u Turskom Carstvu gdje Srba ima.
Kroz cijelu knjigu Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrovi-Njegoevog
doma Savo Ivanovi ponavlja osudu da je kralj Nikola sruio spomenik njegovome
ocu, to je potrebno prokomentarisa . Ideja, nastala na Ce nju 1861. godine, da je
mogue podii ustanak u neosloboenijem krajevima Crne Gore, kao i u suednim
oblas ma, u osnovi je zagonetne ekspedicije crnogorskog odreda koji je, preko
turskog Sandaka, poao u Srbiju. Po odluci knjaza Nikole, odred od 260 ratnika, izabranih iz vasojevikih familija, formirao je vojvoda Miljan Vukov, krajem maja 1861.
g. Iako je ovijem borcima reeno da e ih u Srbiji sveano doeka , njihova sudbina
je bila drukija.
Turska vojska iz Sjenice, poto je obavijetena o kretanju crnogorskog odreda, postavila je zajede koje je odred razbio i uspio doi na srpsku granicu. Poto je
intervenisala Turska kod srpskog kneza Mihaila, umjesto sveanog doeka upuena
je srpska vojska, pod komandom Ranka Alimpia. U biografiji Alimpia stoji da je on
crnogorski odred opkolio i skuio glau, pa su treega dana kapetani eta predali
oruje, a za njima i ostali, osim sedmorice koji su izjavili da nijesu doli da ih razoruaju, ve da zajedno sa Srbima udare na Turke u Hercegovini. Prema Alimpievoj
biografiji, ta grupa Crnogoraca mu je predlagala da poe sa 400-500 Srba u Hercegovinu, zajedno s Crnogorcima, te da im bude zajedniki vojvoda. Meu m, crnogorski
odred je prvo razmjeten po aanskom okrugu, a za m deportovan preko Austrije
za Crnu Goru. U Alimpievoj biografiji ne pominju se 32 borca crnogorskog odreda
koji nijesu htjeli pregovara sa Srbima o predaji oruja, ve su se, uz stalne borbe,
vra li preko turske teritorije. Kad je knjaz Nikola saznao o postupku prema crnogorskim borcima, upu o je zahtjev srpskom knezu Mihailu, koji je odnio kapetan Ivo
Ivanovi (otac autora paskvilne knjige), da im se omogui povratak.12
Knjaz Nikola je podigao 1861. godine spomenik, svoim u Giljevu do Klisure udiviteljno borivim se junacima u obliku obeliska, na kome su bila upisana 32
imena onijeh boraca koji nijesu htjeli preda oruje srpskoj vojsci, to znai da nije
rije o spomeniku samo ocu Sava Ivanovia. Spomenik, koji se nalazio ispred Vlake
crkve, uklonjen je oko 1888, sa obrazloenjem da nije podignut na odgovarajuem
mjestu.13 Organizovanje te neuspjele vojne avanture uinio je crnogorski suveren
u dvadesetoj godini ivota. Moe se pretpostavi da je njegovo docnije poli ko i
vojno iskustvo doprinijelo promjeni njegovog stava o zajednikoj vojnoj akciji. U
literaturi o ovom dogaaju postavljeno je i pitanje mo vacije, zbog ega je upuen
ovaj crnogorski odred u Srbiju. Prihvatljiva je teza da je Nikola I. na taj nain h o
uvui Srbiju u oslobodilaku borbu. Tada je crnogorski kapetan Mao Vrbica radio na
dizanju ustanka u pljevaljskom kraju.
Problem ukljuivanja Srba u borbu, od vremena kada je knez Milo Obrenovi prihva o vazalni odnos, javlja se u crnogorsko-srpskim relacijama. Zato je ne12
U pratnji perjanika Marka Matova Mar novia i Marka Dajiina Mar novia, Ivanovi je
poao. Oba perjanika i jo e ri borca su poginula u borbama pri povratku kroz Sandak. Na Ce nju se
do 30- h godina XX. vijeka mogla u tubalica: Marko Matov i Dajiin, / dike roda, / pogiboe zbog
neroda.
13
R. Veovi, Prelazak 300 Vasojevia u Srbiju 1861, Zapisi, 1928, 6, 321-27; - B. Pavievi,
Crna Gora u ratu 1862, Beograd 1963; - M. Alimpi, ivot i rad generala Ranka Alimpia, Beograd 1892; J. Vukmanovi, O udesu nekih kulturno-istoriskih spomenika na Ce nju, Bibliografski vjesnik, 3, 1982.
Vukmanovi kae da se spomen-ploa koja je skinuta sa obeliska uva u Dravnom muzeju u Ce nju.

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

109

prihvatljiva tvrdnja o istom istoriskom putu crnogorskog i srpskog naroda, ma u


kom periodu. Njego je, neuspjeno, pokuavao u pregovorima sa srpskim predstavnikom Ma jom Banom da realizira takvo saveznitvo. U svojim literarnim djelima,
uzdiui crnogorsku borbu za ouvanje slobode, Njego je davao primjere, u nadi da
e ih nametnu kao uzor. Kad je u pitanju hazardersko slanje u Srbiju crnogorskog
odreda koji je razoruala srpska vojska, zanimljivo je da je u to vrijeme nastala epska
pjesma Boj u Dugi koju je zabiljeio Vuk Vrevi, a publikovana je 1902. godine.
Pjesma poinje mo vom o gavranima koji prelijeu polja i planine i slijeu u Srbiju proklinjui je: ...a Srbijo, zaludnja delijo, / popala sablje pauina, / a na arku
ra popanula. Gavranovima odgovara srpska obanija da su se Srbi proli kavge
sa Turcima, otkada nam nesta Karaora, pa ih upuuju da odlete u Crnu Goru:
Nego hajte lomnoj Gori Crnoj, / tamo nema dana ni sahata / da se prolom ne uje
puaka.
Organizirani an crnogorski agitacioni rad emigracije u Beogradu, iju su
formu utemeljili Tomo Oraovac, Marko Backovi, Savo Ivanovi i dr., kulminira u prve
dvije decenije XX. stoljea. U Beogradu je crnogorska kolska omladina formirala poli ki klub (1903), a dvije godine docnije, uz pomo srpskih vlas , objavljuje program
- Rije crnogorske univerzitetske omladine. im je donijet Ustav Crne Gore, pomenu klub crnogorske univerzitetske omladine reagirao je pe cijom. U osmoj taki te
pe cije iznijeta je su na zadatka koji je omladina dobila od srpskih vlas . Omladinci
insis raju, kvalifikujui crnogorsku dravnu poli ku, na terminima separa zam i provincijalni interes: Zdravo shvatanje nacionalnih interesa u novom ivotu Crne Gore
uinie da sve separa s ke tenje, antagonizam i provincijalni interesi, ukoliko bi
se kosili sa stvarnim problemima srpskog (!) naroda, moraju ustuknu pred idejom
slobode i ujedinjenja srpstva. Emigran , potpisnici pe cije (njih 16), planirajui likvidaciju crnogorske drave i dinas je, pledirali su da se iskoris crnogorski Ustav,
kako bi se parlamentarnim putem obavio taj zadatak.
Pola godine docnije (1906) univerzitetska omladina se ponovo javila proglasom (Rije crnogorske univerzitetske omladine) koji je takoe tampan u Beogradu. U tome proglasu oni govore o samovoljnom obliku vladavine, o laskavcima suverenu, o sprjeavanju rada narodnog pokreta, o skuenos Ce nja i potrebi premjetanja prijestonice, o unoenju kvarea u duu naroda, o tome da za
trideset godina mirnog ivota u Crnoj Gori nijesu ostvareni nikakvi kulturni rezulta ,
da reim crnogorski ne moe odgovori savremenim potrebama. I ovaj proglas potpisalo je samo 16 studenata, od kojih su veina bili potpisnici prve pe cije. Stavovi
koje ove nalazimo iden ni su onijem iz tekstova T. Oraovca, M. Backovia, S. Ivanovia i dr. Autori pe cije su mislili da je doao pravi trenutak da otvoreno izau sa
svojom velikosrpskom poli kom (J. onovi).
Kao osnov svoje propagande crnogorski emigran su, prije donoenja
crnogorskog Ustava, is cali neustavnost ureenja i apsolu s ku vlast suverena.
Poto je proglaen Ustav pokazalo se da se emigracija nije borila za parlamentarizam jer je u toj novoj situaciji viela opasnost da e se uvrs crnogorska drava
i ojaa nacionalna svijest. Zato grupa velikosrpski orjen sanih poslanika podnosi
adresu crnogorskoj Skup ni, koju je napisao Marko Cemovi, tada srpski konzularni
slubenik, u kojoj je predloeno da se Skup na nazove Srpska narodna skup na
Knjaevine Crne Gore.14 Sam kralj Nikola je reagirao, pa je od emigranata zbog toga
14
M. Cemovi (1874-1941), uio je bogosloviju u Prizrenu i Beogradu, to je formiralo njegovu svijest o srpskoj nacionalnoj pripadnos . kolovanje je nastavio, kao pitomac srpske vlade, u Duhov-

110

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

napadan da vodi poli ku ouvanja (!) crnogorske drave i da pokazuje neprilian


nacionalni stav, to je znailo da vodi crnogorsku nacionalnu poli ku. U crnogorskoj
Skup ni poela je tada djelova Narodna stranka, za iji je program uzet kao osnov
- program Radikalne stranke Srbije. Pomenuta Narodna stranka bila je ispostava crnogorske emigracije.
Organizovanje atentata na kralja Nikolu, lanove dinas je i vlade (1907),
novi je pokuaj likvidacije crnogorske drave. Poto je Petar Karaorevi, uz pomo
ruske obavjetajne slube, uklonio posljednjeg Obrenovia i sio na srpski prijesto
(1903), doao je trenutak da se ukloni i crnogorska dinas ja. Zavjerenicima (Marku
Dakoviu, Todoru Booviu, Jovanu onoviu i dr.) bombe je dao u Srbiji Vojislav
Tankosi, ef gorskog (etnikog) taba u Makedoniji. Cilj je bio da se izazove konflikt
prilikom izbora u Crnoj Gori i da se u graanskom ratu preuzme vlast. Poto su atentatori otkriveni i neki uhvaeni, emigracija je pokuala da tu aferu predstavi bezazlenom, da okrivi crnogorsku dinas ju i sudstvo, te da oglasi da je Austro-Ugarska htjela
da optui srpsku vlast za mijeanje u organizovanje pua u Crnoj Gori. Kampanja
pro v Nikole I. dobijala je sve vie razmjere.
Propaganda koja se ponavlja od 1905. godine, da je knjaz Nikola priao
Austriji imala je za cilj da crnogorski dvor stalno dovodi u poloaj da se mora brani ,
a preko toga i dokaziva svoju pravovjernost srpstvu i slavenstvu, kao i da izazove
prema Crnoj Gori sumnju kod ruskog i italijanskog dvora. Nikoli I. i njegovim saradnicima upuivane su optube da su nacionalno sumnjivi. Srpski agitatori kvalifikovali
su trijenjenje crnogorskog vodeeg sloja kao okretanje Austro-Ugarskoj i njenoj poli ci kons tuisanja bosanskog naroda.
Osobenos crnogorskog naroda tre rane su, od crnogorske potuene emigracije i srpskijeh krugova, kao pokrajinske razlike u srpskom narodu. Odbrana
crnogorske drave i dinas je, crnogorskih kulturnih posebnos i sl., suprotstavljanje
onijem koji su djelovali sa negatorskih, velikosrpskih pozicija, karakterisano je od potuenika upravo kao kopanje groba crnogorskoj dinas ji i dravi. Drukije reeno,
Crna Gora je, po srpskom imperijalnom programu, mogla egzis ra kao tzv. srpska
drava, i samo do odreenog momenta, do ispunjenja svog istoriskog zadatka, ali
kao crnogorska - nikako.
U prvoj deceniji XX. stoljea srpska imperijalna poli ka povezala je tzv.
bosansko i crnogorsko pitanje. Beogradski list Samouprava pisao je (1908) da je
Vatroslav Jagi izmislio bosanski narod za B. Kalaja, ministra finansija Bosne (18821903), koji je optuivan da pods e kons tuisanje bosanskog naroda kroz nadilaenoj akademiji u Kijevu, a kasnije i na pravnom fakultetu u Petrogradu. Od nasilnog dolaska na vlast u Srbiji dinas je Karaorevia (1903), Cemovi je radio u konzularnom odjeljenju ministarstva inostranih
poslova Srbije, koje je okupljalo najpovjerljivije kadrove. Tada je pripadao radikalnoj stranci. Ukljuio
se u organizovanje i slanje etnikih odreda u Makedoniju i Kosovo. Dok je bio uenik i student bio je
lan tajnog drutva koje je napadalo, preko tampe, crnogorsku vlast i kralja Nikolu. U knjizi Makedonski
problem i Makedonci (1910) dokazivao je da su Makedonci pravi Srbi. U listu Pijemont pisao je (1914)
da je besmisleno da dalje postoje dvije srpske drave. Njegovo an crnogorsko djelovanje nije mu bilo
propusnica, iz surevnjivos , da mu od strane M. Dakovia i ostalih organizatora podgorike skup ne,
bude verifikovan poslaniki mandat. - Pismo koje je Marko P. Cemovi upu o iz Petersburga, 11. VI.
1901, u kome es ta Ljubomiru Kovaeviu na izboru za ministra prosvjete u srpskoj vladi, odslikava
njegov molei stav: on saoptava da njegovo kolovanje omoguava srpski poslanik S. Novakovi koji se
brine za njegovu s pendiju (stara se da mi omogui opstanak ovde jo dve godine), da je (Novakovi)
pisao ministru Vujiu za s pendiju, ali da nije dobio odgovor. Zato Cemovi moli Lj. Kovaevia da u e
na Vujia. Poto je naglasio da ve pie u petrogradskim novinama, pismo zavrava rijeima da nie ne
bi mogao bolje poslui srpskim ciljevima nego djelujui u Rusiji.

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

111

nje muslimansko-katoliko-pravoslavnih podjela, forsiranih tokom XIX. stoljea. Pomenu list Samouprava je konstatovao: Jagi je izmislio za Kalajev raun bosanski
narod. Ce nje ne treba da ide m putem .
im je zavreno suenje uesnicima bombake afere, sredinom 1908, iz
Beograda je inicirano osnivanje nove teroris ke organizacije iji je zadatak bio da
izvri nasilni prevrat u Crnoj Gori. Za tu zavjereniku grupu izradio je statut Nikola
Mitrovi, oficir crnogorske vojske. Meu m, zavjera je otkrivena, pa je prijeki sud
izrekao glavnim akterima najvie kazne. Crnogorska drava i dinas ja, po shvatanju
crnogorske emigracije, nijesu smjele da se te ins tucijom suda. Emigran u Beogradu su, u povodu toga suenja organizirali protestne mi nge, na kojima je optuivana crnogorska vlast, a ta je ak vnost preko srpskih diplomatskih predstavnitava
proirena i na druge zemlje. Odbor crnogorske omladine u Beogradu tampao je
parama srpske vlade i Spomenicu kolainskih rtava (1910), tj. govore i proteste, koju
je u ime Odbora potpisao Krsto Popovi.15
Rad crnogorske emigracije i analizu stanja u Crnoj Gori, pokuali su da nauno samu Todor Boovi i Jovan onovi16, lanovi srpske teroris ke organizacije
Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka) s ciljem da pospijee borbu pro vu Crne Gore, da
je ideoloki oblikuju. Koautori tvrde da crnogorska emigracija nije bila organizirana
i da nije bio utvren odreeni cilj i nain borbe, pa da se pokret raspao, osobito
nakon to se pojavio u Bogradu Savo Ivanovi i objavio svoju knjigu Nekoliko krvavih
slika..., zato to je bio blie priao kralju Milanu Obrenoviu. Boovi i onovi eljeli su da ponite samopouzdanje koje je vladalo u Crnoj Gori, pa kau da se junatvo
njihovijeh predaka izmetnulo u publino junatvo, to e docnije koris V. Dvornikovi, piui o karakternim osobinama Crnogoraca. Pomenu koautori govore i o
nepostojanos i samoobmani Crnogoraca. Za crnogorski Ustav tvrde da ne odgovara
duhu vremena i da je zato osuen da propane. U knjizi Boovia i onovia ponovljena je, to je u ondanjoj poli koj konjunkturi, u dijelu slavenskog svijeta, znailo
denuncijaciju, teza da Crna Gora gaji s Beom prijateljstvo.
U pomenutoj knjizi zanimljiva je konstatacija da je pred kraj stoljea Srbiji
bila dodijeljena (autori ne kau ko je to uinio, a sigurno misle na Rusiju) piemontska uloga, a Crnoj Gori uloga piemontskog logorita, ali da je taj plan omeo razvoj
despo zma u Crnoj Gori, (u stvari - ins tucionalno uvrivanje crnogorske drave).
Sintagma piemontsko logorite znai da su Crnogorci bili planirani da ratuju za teritorije kojima treba proiri Srbiju, a da sama Srbija mora za to vrijeme mirova , da
bi sauvala snagu za uvrivanje velike Srbije.
onovi i Boovi insis rali su da crnogorska dinas ja treba da nestane
jer nijesu priznavali postojanje crnogorskog naroda i njegovih interesa, pa zato, kao
smetnju planiranom ujedinjenju is u suparnitvo crnogorske i srpske dinas je. Oni
u svojoj knjizi iznose strategiju borbe pro vu Austro-Ugarske, po kojoj bi Crnogorci,
gerilskim ratovanjem, primorali Carevinu na kapitulaciju. Na taj nain bi vie koris la
(Crna Gora) srpstvu nego cjelokupnim dosadanjim ivotom, pa zato treba da priloi sve sile i sve to ima na oltar srpske (!) slobode, kao zborno mjesto narodnih
15
Krsto P. Popovi (Niki, 1889-1914), student prava u Beogradu. Potpisan na emigrantskom listu Naprijed kao vlasnik. Pisao lanke o krvavom ce njskom reimu. Popovi je u vrijeme I.
svjetskog rata bio u srpskoj vojsci. Prema kazivanju autoru oevidca Borivoja Pro a, biveg bankarskog
inovnika, Popoviu je naredio Dragu n Dimitrijevi-Apis, voa Crne ruke, da ue u rasueni amac,
na Dunavu kod Smedereva i da ode u izvianje poloaja. K. P. Popovi nije znao da pliva i ubrzo se utopio. Apis je tada bio u vezi s crnogorskom tajnom slubom.
16
T. Boovi, J. onovi, Crna Gora i napredni pokret, Beograd 1911.

112

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

hajduka i uskoka, onih koji su gotovi dohva i bombu i dinamit i no i revolver i


puku, pa uskaka u porobljeni narod, tj. Crna Gora treba da bude ustaniki logor
srpskog naroda. Takvom borbom Crnogoraca ne bi mogla bi optuivana Srbija da je
prevratniki agitator, a Crnu Goru ne moe niko na odgovor zva ni joj ko moe
nakodi (!). Po planu ovijeh koautora Srbija bi stupila u borbu tek kad bi doao odluan trenutak, da svojim ueem rijei pitanje pobedom ili zajednikom podelom
sudbine.
Najtraginije posljedice za crnogorsku dravu i narod izazvao je falsifikat
Radovana Perovia-Tunguza, Tajni ugovor Crne Gore s Austrijom (publikovan 1912).
Taj falsifikat je za naunu javnost rijeio istoriar Risto J. Dragievi.17 Da bi prijevara
bila uvjerljivija, Perovi-Tunguz je, sa pomonicima iz srpske vlade, objavio ugovor
zajedno sa ugovorima Austro-Ugarske sa Rumunijom, Bugarskom i Grkom, na francuskom jeziku, pod zajednikim naslovom Livre noir.
U Tajnom ugovoru lano je prikazana tadanja poli ka orjentacija crnogorske dinas je i vlade: da e Crna Gora pomaga da Austro-Ugarska prisajedini Novopazarski Sandak, Kosovo, srednju Albaniju i Makedoniju; da e Austro-Ugarskoj,
u sluaju rata s Italijom, ustupi luku Bar; da e dopu slobodno irenje katolike
vjere; da e glumi srpstvo i slavenofilstvo, itd. Na taj nain ugovor je projektovao vie nega vnih efekata za Crnu Goru: remeenje odnosa sa Rusijom, Italijom,
Grkom, Bugarskom, kao i odnosa sa Albancima koji su traili formiranje sopstvene
drave, to znai da je projektovao izolaciju Crne Gore.
Autor Tajnog ugovora R. Perovi-Tunguz, pitomac srpske vlade, doivio je
uspjenu primjenu svoga falsifikata tokom I. svjetskog rata i poslije njega. Srpska vlada i diploma ja dostavljale su lani tajni ugovor saveznikim vladama, to je kod
njih uvrs lo nepovjerenje prema Crnoj Gori i znaajno doprinijelo da na Parikoj
konferenciji crnogorska drava bude ponitena.
Crnogorski potuenici negirali su i nagovjetaje o postojanju crnogorskog
nacionalnog ojeanja i posebnos crnogorskog naroda da bi osigurali prisajedinjenje Crne Gore Srbiji. Pokuavano je da se vievjekovna crnogorska borba za ouvanje
vlas te slobode smjes u okvir srpske hriansko-mitoloke svijes , uz objanjenja
da su se Crnogorci borili jer su bili prezreli zemaljska dobra. Meu m, mo vacija
njihove borbe nije iracionalna, nije po cala iz takve vrste odricanja, ve, suprotno
tome, iz konkretnih ivotnih i moralnih pobuda, iz pojedinane i kolek vne svijes
crnogorskog naroda o sebi.
Neki emigran -potuenici cinino su izjavljivali da je borba Crnogoraca za
vlas te interese zavrena I. svjetskim ratom, pa da im je samo ostalo da uvaju na
Lovenu grob Petra II. Petrovia Njegoa, a da e (kao Crnogorci) ivje jedino u
njegovom Gorskom vijencu.18

17
Risto J. Dragievi, Tajni ugovor Crne Gore s Austrijom, Ce nje 1968. Zanimljiv je podatak
da crnogorski Istorijski ins tut nije tampao studiju R. J. Dragievia, ve je autor to uradio o svome
troku. - Radovan Perovi Tunguz-Nevesinjski (1879-1944) gimnaziju je uio na Ce nju i u Beogradu.
Studirao je prvo u Beogradu, a za m, kao pitomac srpske vlade, u Briselu. Radio je kao gimnazijski
profesor. Napisao je dvije zbirke pripovjedaka, poli ki spis sa srpskih velikodravnih pozicija Iz zemlje
plaa i ep Srbijada. U njegovim pripovijetkama preovlauju karikiranja jer je bio sarkas na priroda
koja i u ivotu kao u knjievnos voli da se smije na raun svega i svaega (T. uki). Njegov otac Pero
bio je emigrirao u Beograd.
18
Nikola Premovi, Crnogorska narodnost, Jugoslavenska njiva, IV, 5, Zagreb 1922. Premovi je bio potpukovnik u srpskoj vojsci. Svjedoio je na suenju Apisu, u Solunu (1917).

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

113

Emigrantsku publicis ku, kao to je knjiga S. Ivanovia, koris o je jedan


broj autora koji su se bavili etnopsihologijom. U nekijem sluajevima to je injeno i
posredno, preko anegdota o Crnogorcima koje je Miun Pavievi izmiljao na osnovu pomenute publicis ke. U literaturi je, na primjer, konstatovano da je, u nekim
sluajevima, Vladimir Dvornikovi u Karakterologiji Jugoslovena donosio sudove na
osnovu h tendencioznih poli kih pamfleta.
Tekstovi T. Oraovca, M. Backovia, S. Ivanovia, M. Dakovia, M. Tomia, T.
Boovia, J. onovia i dr., svojim koncepcijama slue i danas kao inspiracija za nastajanje tekstova uperenih pro vu afirmacije crnogorskog naroda. Ta stara matrica
prepoznaje se po poli kim koncepcijama, vokabularu, odbaanju osnovnih e kih
postulata i invek vnom tonu. Zato je nuna anali ka obrada cijelog korpusa te obimne literature, da bi se utvrdio njen (nega vni) uinak u stvaranju varijeteta mentalnih i socijalnih devijacija u crnogorskom narodu.
Gavro Vukovi, crnogorski ministar inostranih djela (1889-1905), skrenuo
je panju, prije sto godina, jednom srpskom izaslaniku, da srpski dravnici smatraju
Crnu Goru kao neto izlino i kodljivo za Srbiju, te da srpski agen podmiuju vrsnije Crnogorce da bi naputali svoju otadbinu. Zato su oni pojedinci koji su zlo mislili
svojoj materi (Crnoj Gori), dobro nagraivani da bi ih to vii broj prijeao u Srbiju.
Odlazak iz Crne Gore nekoliko istaknu jih linos (Mao Vrbica, Peko
Pavlovi, Jole Pile ), pods cao je srpsku vlast, njene tajne slube, kao i organiziranu
crnogorsku emigraciju, da djeluju i na Marka Miljanova Popovia, uglednog umirovljenog vojvodu, da i on napu svoju zemlju, to bi za njih bio krupan dobitak. Sm
Marko Miljanov se kolebao da li da otprtlja, savlaivao je svoj nagli karakter. Te svoje
dileme on opisuje u svojoj poslanici Peku Pavloviu19, koja je objavljena tek 1971. g.,
poto je bila dospjela, nakon smr Markove ene Stefe (1914), u dokumentaciju Ljubomira Kovaevia. Svjedoanstvo o Markovom stanju duha u vrijeme pri saka na
nj da napu domovinu, govori pismo koje je upu o Lazaru Soici (februara 1882), iz
koga se nasluuju osnovne mo vacije Markovog nemira: bio je pod u cajem nosilaca velikosrpske poli ke koji su radili da Crna Gora stupi u rat sa Austro-Ugarskom da
bi bile ponitene odluke Berlinskog kongresa po kojima je toj Imperiji dato pravo da
zavede upravu u Bosni i Hercegovini. Najvaniji cilj predstavnika pomenute poli ke
bio je da u ratu sa Austro-Ugarskom nestane crnogorske drave, kao izazivaa rata.
Marko Miljanov je poli ku prihvatanja odluka velikih sila, od strane crnogorske vlade
i dvora, osuivao, is ui hajduki stav: da crnogorska poli ka treba da stoji u
handaru, mi treba da smo vojniki logor. On se pitao tada da li se i Peko Pavlovi
odao poli ci, otkad je prijeao u Srbiju, nadajui se da Pavlovi nee razumje ta je
to mir i poli ka. Nekoliko puta je insis rao da pod Berlinski kongres treba metnu
lagum. Struji ak vnijih emigranata urilo se da Marko Miljanov Popovi, autoritet
koji je dugo pripreman kao suparnik kralja Nikole, to prije napu Crnu Goru.
Osnovu za osobito uzdizanje Markovog autoriteta stvorio je sm crnogorski dvor, kada je veliki vojvoda Mirko Petrovi Njego, u svojoj zbirci epskih pjesama
Junaki spomenik, u pjesmi Boj na Medunu, proslavio Markovo junatvo, vrijeme
njegove etvorogodinje usamljene borbe (Sam ostade vojevoda Marko...). Na taj
nain Marko Miljanov je uao u najui krug povlaenih Crnogoraca.
Poraz crnogorske vojske kojom je komandovao Marko Miljanov, na Noviima (1879), posluio je za izmiljanje spletke da je taj poraz pripremio crnogorski
dvor s ciljem da Marko izgubi u crnogorskom narodu ugled vojskovoe. Oni koji su
19

Stvaranje, 12, 1971.

114

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

pods cali Marka na emigraciju zapostavljali su da je on sve druge zemlje i krajeve


koji se nalaze van Crne Gore nazivao tuom zemljom.
tampa u Vojvodini poela je is ca junatvo i karakter Marka Miljanova
Popovia, nakon bojeva iz 1876. godine, ali je posebno naglaavano da Marko, kao
komandant, ne zavisi od vie komande, ve da ini sve po sopstvenom nahoenju,
to nije odgovaralo stvarnijem odnosima u vrhovnoj komandi crnogorske vojske, ali
se eljela istai njegova (Markova) nezavisnost, autarhinost i samodovoljnost, odvojenost od crnogorskog vrha, dravnog i vojnog: Bez ikakvog vieg uputstva, bez
zapoves , bez komande odozgo, radi vojvoda Marko na svoju ruku, po svome sopstvenom uvienju i raspoloenju.20 Is canjem ovakvoga, riterskog, pa heroja, elio
se razbi duh pripadnitva cjelini crnogorskog naroda, njegovim interesima. Uporeivano je junatvo crnogorskijeh vojskovoa, to je tada bila posebno oetljiva tema,
a is cani su samo Marko Miljanov i Peko Pavlovi.21 Za Marka je naglaavano da ga
uzdie nad drugijem Crnogorcima nenadmana istota karaktera i potenja, da se
ne savija pred vlau, da je u Crnoj Gori samo jedno elo na vidiku, samo jedna glava stoji pravo, ponosito, a ta glava nije drugog ve vojvode Marka. Ta slika izdvajanja
Marka Miljanova Popovia nad svijem Crnogorcima dovravana je uzdizanjem njegovog otpora kralju Nikoli. Na taj nain je Crnogorcima sugeriran samoubilaki agon,
razbijanje autoriteta suverena: Toga Crnogorca nema koji e tako svaku is nu, pa i
samom knezu u oi rei, kao vojvoda Marko.
U tom smislu, is ui (izmiljene ili stvarne) otpore, jetke i hrabre odgovore pojedinaca kralju Nikoli, pisali su anegdote docniji crnogorski anegdo ari, u
emu je prednjaio Miun Pavievi, pa je nametana slika o nepodnoljivom despozmu i kukaviluku kralja Nikole koji je uvijek u sukobu sa nosiocima demokra zacije crnogorskog drutva.
Prije sto dvadeset godina nastala je jedna anegdota koja sklapa (dovrava)
agitacionu sliku o Marku Miljanovu. Ta e anegdota bi koriena, mada u deformisanom obliku, do dananjeg dana. Marko je, navodno, u prisustvu kralja Nikole,
stupio u raspru s jednijem Crnogorcem o junatvu starih naih i o dananjem neradu (neak vnos vojnoj), pa je Nikola I. pokuao smiri (vatrene) polemiare. Poto
mu to nije uspjelo, naredio je da Marka, zbog agresivnos , perjanici razoruaju i
zatvore, ali on nije dozvolio da to perjanici uine, ve je, na kraljev trei poziv, predao
oruje lino kralju i sm o ao pred zatvor. Narod koji je tu bio prisutan, poao je za
Markom da ga tjei, a kralj je ostao s glavarima. Poruka te anegdote je: kralj, ako
trai poslunost ili pokua kazni Marka, ostae bez naroda. Da bi bio prikazan kao
slobodan vitez, slian riterima iz srednjovjekovnih romana, kontatuje se da je Marko
svojevoljno napu o slubu tjelohranitelja kralja Nikole (mada to ne odgovara is ni jer ga je kralj proizveo u vojvodu) zato to se bojao da e ga dvorski ivot raznjei
i u njemu ubi prirodne vrline i prostotu crnogorsku. Insis ranje na patrijarhalnoj
prosto , epskoj grubos i nepriznavanju autoriteta, kao paradigmi ponaanja Crnogoraca, otkriva tendenciju da se Crna Gora zaustavi u vremenu i onesposobi za dalji
opstanak.
20

Orao, 1877.
Peko Pavlovi (evo, 1818 - Ce nje, 1903), crnogorski junak i talentovani vojskovoa.
Nekolike godine je proveo u emigraciji, u Srbiji i Bugarskoj. Pavlovi je bio dobio imanje u Srbiji, selu Pasjaa i Berulja, kod Prokuplja. Poto je imanje zadueno kod drave, vlas su rijeile da ga rasprodaju, te
da odbjegli vojvoda iz Crne Gore ima pla dug dravi srpskoj, sa est na sto interesa, pa je naelnik
sreza prokupakog raspisao licitaciju (Srpske novine, 14. XII. 1888).
21

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

115

Autor ovijeh teza, iznije h u listu Orao, o Marku Miljanovu koji se potpisao inicijalom M, moe se pretpostavi da je iz kruga Ujedinjene omladine srpske.
Cilj te organizacije je bio da radi na okupljanju pravoslavaca (Srba) u jednu dravu,
pripajanjem Srbiji teritorija na kojima ive. Tom programu nije odgovarao znaajni
porast ugleda Crne Gore i kralja Nikole, tokom crnogorsko-turskog rata (1876-1878,
iz koga je Srbija, iako je imala pomo od ruskih dobrovoljaca i Crnogorskog kora, odmah izbaena, pa je na rusku intervenciju, ponovo ula u rat, samo mjesec dana prije
zakljuenja rusko-turskog primirja.
Nega vno usmjerena popularizacija hrabrog i talentovanog Marka Miljanova Popovia metala je njegovu, po mnogo emu izuzetnu pojavu, u an crnogorsku
funkciju. Kada bi dolo, prema uvjerenju emigranata (vodeih), do Markova odlaska
iz Crne Gore, tada bi se lake izvrile unutranje polarizacije u crnogorskom drutvu
i izazvali nemiri. Tek to je prijeao u Srbiju, Tomo Oraovac je o ao kod Jola Pile a
(kod Nia), odakle pie (1. IV. 1883) Marku Miljanovu da on i jo neki emigran pripremaju kod srpskog dvora i vlade uslove za Markovo emigriranje. Oraovac mu sugerira da treba to prije ostavi Crnu Goru, da ne bi doivio nedolini kraj. Zanimljiv je
podatak koji daje Oraovac, da je i srpski dvor bio ukljuen u tu akciju, te da je srpski
kralj obavijeten o Markovom poloaju u Crnoj Gori.
Iz jednog dokumenta koji je nastao dvije godine docnije (12. V. 1885), vidi
se odnos prema Marku Miljanovu kreatora tadanje srpske poli ke strategije. Rije
je o referatu Milu na Garaanina, upuenog kralju Milanu Obrenoviu. M. Garaanin, pored toga to kae da je sprjeavanje tenje crnogorske da se proiri prema
istoku i jugoistoku od kapitalnog znaaja za Srbiju, i da se mora nai nain da se
realizira, skree panju kralju Milanu i na Marka Miljanova koji je u sporu s kraljem
Nikolom, a linost je koja ima u caja meu Albancima i Crnogorcima. Garaanin dalje obavjetava svoga kralja da je izabran, po preporuci nikog naelnika, Mehmed
Sadikovi, iz Novog Pazara, da uspostavi vezu s Markom Miljanovim.
Na razvijanju koncepcije o Markovom rivalskom autoritetu u odnosu na
kralja Nikolu, posebno je smiljeno raeno nakon konanog meunarodnog priznanja suvereniteta Crnoj Gori. U sklopu te poli ke strategije je i nastanak Poslanice
serdaru Jolu Pile u, pod mis fikacijom da je njen autor Marko Miljanov. Ta Poslanica, osim to je uperena pro vu reima u Crnoj Gori, predstavlja proklamaciju o potrebi borbe za tzv. srpstvo. Iako se Marko Miljanov nije odrekao autorstva
koje mu je pripisano, stvarni autor je njegov prijatelj Tomo Oraovac. Poslanica je
publikovana (1883) da bi bio napravljen pri sak na Marka da to prije emigrira iz
zemlje. etrdeset sedam godina docnije, prilikom tampanja njegovih cjelokupnih
djela (1930), Tomo Oraovac obavijes o je pismeno prireivaa toga izdanja, knjievnika Trifuna ukia, da je on autor Poslanice. uki je taj podatak unio u predgovor. Smatrajui da su povrijeena njena prava kao nasljednice, Ana Petrovi, ker
Markova, tuila je sudu prireivaa Trifuna ukia, kao i Toma Oraovca koji se oglasio
za autora Poslanice. Spor je voen skoro deceniju, i poslije smr Ane Petrovi i
Toma Oraovca, 1939. godine. Pored samoga Oraovca, njegovo autorstvo dokazivali
su Trifun uki, dr. Mihailo Vukevi, dr. Lazar Raovi.
Tano opaa T. uki da Poslanica serdaru Jolu Pile u svakijem s hom
lii na ostala Oraoveva djela. L. Raovi dokazuje Oraovevo autorstvo i jezikom
analizom. M. Vukevi tvrdi da je pitanje autorstva bez potrebe postavljeno, pa, izmeu ostalog, primjeuje da kad bi autor Poslanice bio Marko Miljanov, onda bi
ona bila izraz samohvalisanja, to nije bilo svojstveno Marku.

116

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Vei dio sudskog spora voen je oko nasljednog prava Ane Petrovi jer se
nije znalo da li je sauvan zavjetaj (testament) Marka Miljanova koji je otkrio autor
ovih redova.22 Iako Marko Miljanov nije napu o Crnu Goru, drei se svojih visokih principa o potrebi sluenja svojoj domovini, da se ovjek, kako sam Marko kae,
ne bi izgubio i postao krdo, neki autori su dopisivali njegovo ime uz imena stvarnih
emigranata, da bi slika epohe kralja Nikole I. izgledala to tamnija. Tako pie Jovan
onovi da su Crnu Goru napu le vojvode: Marko Miljanov, Peko Pavlovi, Jole
Pile , oko Pejovi, Mao Vrbica, itd.23 Tu istu tvrdnju nalazimo i u knjizi Jovana
etkovia.24
Od vremena okupacije (1918), crnogorski narod sistematski je razbijan na
pojedince koji se bore za opstanak. Cjelovi je vraanje tadanje slike Crne Gore mogue je (fragmentarno) samo u literarnom vu. Sauvani su pojedinani (usamljeni) glasovi koji su sluajno zapisani u jem (traginim) momen ma. Reprezenta vni
primjer moe bi jedan zapis iz Ulcinja, pismo kapetana Velie Lakevia, upueno
Kralju Gospodaru. Potresno djeluje i sama adresa na koju je pismo (neodreeno)
poslato; ona govori o rasutos crnogorskog patricijata, o pometnji i izgubljenos :
Pariz ili e bilo u Evropi. Iz adrese se vidi da poiljalac nije siguran da e njegov
glas s i u ruke kralja Nikole, ali ipak nije mogao sebe obuzda da ne upu poruku.
Autor poruke (Lakevi) opredjeljuje se prema glavnom nosiocu potuenike poli ke - Andriji Radoviu, nazivajui ga sudoperom srpskog predednika vlade Nikole
Paia, ime je iskazao saznanje da Radovi djeluje za tue ciljeve. U pismu dalje
stoji da svetenici u (alosnijem) crkvama, sa suzama u oima, moraju u liturgiji sveano spominja dinas ju Karaorevia koja je okupirala Crnu Goru, a da su
kraljevska dobra crnogorske dinas je Petrovi-Njego iznijeli egzekutori i rasprodaju
ih. Lakevi opominje kralja Nikolu, ako je ige u ivotu i ako ima ige prijatelja
u svijetu - da se vra u Crnu Goru: e si Gospodare, Vas vapijuim glasom poziva
alosni crnogorski narod. Na kraju, autor poruke se pita da li e njegov narod ikad
grija sunce slobode kao to ga je nekad grijalo.
Jednako stanje duha, razbijenos i obesciljenos , zahva lo je i Crnogorce
u dijaspori, e ih je rat zatekao na teevini. Nai iseljenici u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, na primjer, bili su pod jakim pri skom agenata koji su upuivani da rade
na srpskom projektu ujedinjenja. Karakteris na je pometnja meu naim iseljenicima, koji su, u talasima, dolazili (esto o svome troku) u domovinu i ginuli po frontovima, naputajui amerike rudnike. To su bili esto nepismeni, inteligentni seljaci
koji su bili ponijeli u svijet osnovne moralne postulate, elemente folklora i (visoko)
oeanje dunos prema crnogorskoj zemlji. Odvojenost od domovine (Crne Gore)
nije u njima gasila patriotsku obavezu da te njene interese.
U prvoj deceniji XX. vijeka agitovano je meu crnogorskim iseljenicima da
svoja drutva prisajedine srpskim, tj. drutvima (savezima) koje su inili pravoslavni
iseljenici (veinom) iz austrougarskih zemalja. Do pred kraj prve decenije ta su drutva u nazivu imala odrednicu pravoslavna da bi se odvojila (iden fikovala) od katolikih drutava. Cilj je bio da se kroz jedinstveni savez i preko (pravoslavne) crkve vri
srbizacija iseljenika. Zato su sva zateena udruenja tre rana kao pokrajinska. Tada
je, 1905-1906, dolo do naglog formiranja srpskih op na i podizanja pravoslavnih
crkava po Americi (ranije su iseljenici koris li ruske crkve).
22

D. Radojevi, Testament Marka Miljanova Popovia, Stvaranje, 7, 1983.


J. onovi, Ustavne i poli ke borbe u Crnoj Gori 1905-10, Beograd, 1939.
24
J. etkovi, Ujedinitelji Crne Gore i Srbije, Dubrovnik 1940.
23

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

117

Naroito je, u toj agitaciji za ujedinjenje, bio na udaru srpsko-crnogorski


savez u Chicagu. Od nekoliko drutava, godine 1907. bila su formirana dva crnogorska saveza sa edi ma u Bu eu i New Yorku. Meu m, pro v crnogorskih saveza,
trajanja njihove nacionalne odrednice stalno se razvijalo najvee neprijateljstvo,
kvalifikovano je njihovo postojanje kao pokuaj cijepanja Srba. Posebno treba rei
da je u SAD bila prenijeta sa Balkana ona lana (i tragina) iden fikacija vjerske i narodne pripadnos , pa je vrena nacionalna klasifikacija iseljenika po konfesijama,
na Srbe i Hrvate. Profesor Mihailo Pupin, koji je ivio u New Yorku, pokuao je da
smiri sporove i neutralizira diobe, pa je traio da se usvoji naziv za saveze (drutva) slavenski, ali je naiao na otpor i njegova koncepcija nije prihvaena.
U procesu likvidacije crnogorskih saveza u SAD-u i njihovog prikljuivanja
srpskim (u stvari - pravoslavnim), ak vno je djelovao, kao novinar, edomir Pavi
koji je u jednom tekstu sumirao svoju sliku zbivanja u m udruenjima.25 U pomenutom tekstu . Pavia vide se tenje ma nih crkava koje su se reflektovale na egzistenciju drutava. Dominantna koncepcija je bila da se stvori jedno srpsko udruenje pod nazivom Srpski savez Srbobran, da bi se na taj nain lake sprovodila
(srpska) agitacija.
Na tako pripremljeno tlo doli su u SAD, u vrijeme I. svjetskog rata, agitatori
za stvaranje velike Srbije, Milo Ivanovi, Miun Pavievi, guslar Perun Perunovi,
Stevo Bogdanovi i drugi, koji su bili upueni od Andrije Radovia, predednika Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje.
Karakter i smisao agitacije, tokom I. svjetskog rata, dobro se vidi iz jednog
izvjetaja Miuna Pavievia, autora oda dinas ji Petrovi-Njego, a za m vie paskvila pro vu te iste dinas je, te na kraju i oda dinas ji Karaorevi. Izvjetaj je bio
upuen iz New Yorka (avgusta 1918) Andriji Radoviu, u kome se Pavievi ali da je
srpska agitacija na vrlo slabim nogama jer crnogorski iseljenici su ili privrenici kralja Nikole ili su ravnoduni prema programu o prisajedinjenju Crne Gore Srbiji, ma da
su, kako on kae, prihva li agitaciju da je kralj Nikola izdao Crnu Goru i da to znadu
sve saveznike drave. Meu m, kada su crnogorski iseljenici saznali da dolazi u SAD
crnogorski diplomatski predstavnik, izbjegavali su kontakte sa srpskim agitatorima.
Pristup pomenu h agitatora amerikoj vladi nije bio mogu jer SAD ne priznaju nita to je dolo kao posljedica ovoga rata pa ni to da je kralj Nikola izgubio prijesto.
Pavievi posebno skree panju na posljedice to ih moe izazva dolazak crnogorskog generala Gojnia u SAD koji namjerava da prikuplja dobrovoljce za
crnogorsku vojsku, pa trai od Radovievog Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje energine mjere da se sprijei djelovanje pomenutog crnogorskog izaslanika.
Pavievi misli da bi rad generala Gojnia mogao sprijei jedino dolazak samoga
Andrije Radovia.
Iz jednog izvjetaja koji je upu o orije Savi (oktobra 1919) komandantu
crnogorske vojske u Gae , saznajemo da su agen Nikole Paia donijeli u SAD oko
80 hiljada dolara da bi pridobijali crnogorske iseljenike da pristupaju srpskoj vojsci.
Zbog toga su neki Crnogorci, kako saoptava Savi, izbili (istukli) Ivanovia, ali da
su zbog toga bili uhapeni od amerikih vlas , a da je Ivanovi morao prebjei u
Francusku.
25
. Pavi, Srbi i srpske organizacije u Americi, Chicago 1911. edomir Pavi roen je u
avniku. Objavio je knjigu poezije Prva zbirka pjesama (Beograd, 1903). Poginuo je kao dobrovoljac na
poetku I. svjetskog rata, avgusta 1914. godine.

118

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

U engleskoj tampi propagandu za nestanak (ukidanje) crnogorske drave


vodio je V. Buri, koji je za svoj rad takoe dobijao novac od Andrije Radovia. U
svom djelovanju V. Buri se sukobljavao i sa nekim Englezima (Alex Devine, Mackeler, baron Parkington, i dr.) koji su bili za restauraciju crnogorske drave, a neki drugi
Englezi, kao to je bio Watson, pomagali su pomenutom Buriu da objavljuje svoje
lanke kao i priloge Andrije Radovia u engleskoj tampi, u kojima je napadan kralj
Nikola i oni Crnogorci koji su se borili za res tuciju crnogorske (suverene) drave.
Zanimljiv je podatak koji saoptava V. Buri, da neki Englezi osporavaju potrebu pokretanja kampanje pro vu kralja Nikole, ve da treba Crnogorci sami izmeu sebe da rijee svoje dravno pitanje, a da ta kampanja nee ima uspjeha, jer
engleski narod voli Crnogorce. Meu m, V. Buri je svojim sagovornicima suprotno
dokazivao, da se treba konfron ra propagandi koja dokazuje da su Crnogorci separatna nacija i da ne ele ujedinjenje. Buri je saoptavao Englezima da je zbog
miljenja o postojanju crnogorske nacije i organiziran Crnogorski odbor za narodno
ujedinjenje kome je Andrija Radovi na elu, da bi pred svijetom bilo obznanjeno
da su Crnogorci is i pravi Srbi, te da crnogorski narod trai ujedinjenje.
Buri predlae Andriji Radoviu da Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje mora da pomae crnogorskim internircima u logorima da bi ih na taj nain pridobili za koncepciju Odbora. Zanimljiv je podatak da se V. Buri pri svome radu konsultovao sa Nikolajem Velimiroviem, jednim od docnijih kreatora tzv. svetosavlja.
Mar rijski duh koji je instaliran od strane srpskih propagatora, tokom XIX.
stoljea, kod jednog dijela Crnogoraca, posebno je iren poslije prisajedinjenja Crne
Gore Srbiji (1918), da bi se lake podnio sveop gubitak i negacija: drave, kulturno-e kog nasljea, povijes , Crnogorske pravoslavne crkve, crnogorskog jezika,
zakonodavstva, i dr. Insis ranje na moralnom kvalifika vu, da su Crnogorci spremni
na odricanje i od sebe samijeh, na okretanje pro vu sopstvenog nacionalnog bia,
ako to trai via ideja srpskog jedinstva, - predstavlja cinino glorificiranje hazardersko-suicidnog, iracionalnog zanosa.
Javilo se, izmeu dva svjetska rata, i miljenje da su oni Crnogorci koji su,
po uputstvima srpske vlade i uz kontrolu srpskih trupa, izvrili prisajedinjenje - krivi
zbog tekog (ekonomskog) poloaja Crne Gore, jer se nijesu umjeli cjenka ve su
se enski predali Beogradu. Razumije se, agitaciona krila ca koju su, pred I. svjetski
rat i u vrijeme njegovog trajanja, is cali crnogorski potuenici iz inostranstva, kao
i oni koji su im se pridruili u Crnoj Gori, o ekonomskom prosperitetu zemlje, kao i
drugijem oblicima razvoja, u zajednikoj dravi sa Srbijom, - imala je samo jedan cilj:
likvidaciju crnogorske drave i dinas je, te obezbjeenje punijeh uslova za (potpunu)
asimilaciju crnogorskog naroda. Jo dok su se pripremali za ostvarenje pomenutog
(srpskog) projekta, crnogorski potuenici su (a i srpska tampa) sebe nazivali mlada Crna Gora (tako ih je nazivala i srpska tampa), to je u propagandnom jeziku
znailo - napredna, progresivna, u odnosu na ostarjeli glavarski sloj, kao i na one
Crnogorce koji su suverenitet svoje (crnogorske) drave branili. Ta sintagma - mlada
Crna Gora - koriena je svaki put kada je trebalo afirmisa poli ku prisajedinjenja:
...mlada Crna Gora nije htjela trgova sa ujedinjenjem (...), ve je viteki, kako to po
tradiciji Crnogorcima dolikuje, predala Crnu Goru da bude punopravni lan nove
drave. Ti autori iden fikuju ponitavanje sopstvenog narodnog bia i svih njegovih
vrijednos sa vitetvom, raunajui da e preko toga starog ratnikog vokabulara
bi blii crnogorskom mentalitetu i da e sigurnije odstranjiva racionalne otpore.

Dr Danilo RADOJEVI:
UDIO EMIGRACIJE U UNITENJU CRNOGORSKE DRAVE

119

(Kolo, asopis Ma ce hrvatske, br. 1, Zagreb, proljee 1997, 56-77; Crnogorci na limesu, Podgorica 1999, 73-107)

120

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Prof. Dr Novak Kilibarda:


Bistra voda iz Stambola

Bistra voda iz Stambola

121
Prof. Dr Novak
KILIBARDA

Moralna elitnost klasine usmene poezije Crnogoraca


i Srba
Klasinu usmenu poeziju Crnogoraca i Srba reprezentuju e ri knjige usmenijeh pjesama koje je Vuk Karadi objavio pod naslovom Srpske narodne pjesme. To
je tzv. Lajpciko-beko izdanje. U te e ri knjige unije su tekstovi usmenih pjesama
koje je, u najveem broju, Vuk lino zapisao od nepismenih pjesnika-pjevaa, ili ih
dobio od svojijeh saradnika koji su po njegovome uputstvu zapisivali poetske tekstove od pjesnika-pjevaa na prostorima jezika kojijem govore Crnogorci, Srbi, Hrva i
Bonjaci alijas Muslimani.
Taj Karadiev zbornik usmenih pjesama bio je prihvaen u najelitnijim intelektualnim krugovima Evrope. Dovoljno je samo proita recenziju Vukove zbirke
koju je napisao Jakob Grim, da se zakljui kako je klasina usmena poezija Crnogoraca i Srba bila prihvaena u Evropi u prvijem decenijama XIX vijeka.
Bez preerivanja se moe rei da su Homerovi nasljednici najistaknu ji
pjesnici-pjevai usmenijeh epskih pjesama, od kojijeh je Vuk zapisao tekstove. Poimenino to su: Starac Milija, Tean Podrugovi, Filip Vinji, Starac Rako, Stojan
Hajduk, Todor Ikov Piper i uro Milu nov Kovaevi.
Kad kaemo Homerovi nasljednici, mislimo na njihovu moralnu elitnost
koja je ravna moralnoj elitnos pjesnika Ilijade i Odiseje. A evo o emu se radi.
Kad italac Ilijade ne bi znao da je Homer ahejski, odnosno grki pjesnik,
lako bi zakljuio da je Trojanac. A zakljuio bi po tome to je u svakome pogledu uzorniji trojanski prvak Hektor nego to je ahejski junak Ahilej. Moe se bez ustezanja rei
da je Hektor u svojoj linos usaglasio nedos no junatvo, visok moral i naglaenu
razboritost. Ahilej, i pored injenice da je sin boginje Te de, harmonijom svoje linos ne dos e trojanskoga junaka Hektora. Uostalom, Homer nije ni u kom vidu
izrazio netrpeljivost i mrnju prema Trojancima, nego im je istakao sve vrline kojim
se iskazuju kao dostojni pro vnici Ahejaca.
U crnogorskoj i srpskoj klasinoj usmenoj epici, pjesnici-pjevai ija smo
imena spomenuli homerski se odnose prema islamu, turskom caru i turskijem junacima koji takav odnos zasluuju. Dakle, genijalni pjesnici razlikovali su magistralne pravce Osmanske imperije, upravo islam, sultana i devlet, od lokalnijeh iskaza

122

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

turske vlas koja se mogla iskaziva i kao teroris ka i kao korumpirana. Sljedea
narodna sentenca, koja je imala svoju postojanost tokom turske vladavine, glasi: Bistra voda izvire u Stambolu, a raja je mutnu pije!
Razumije se, izvorite te sentence je u injenici da su porezi pod turskom
vladavinom bili manji od poreza kojima je bio izloen stanovnik balkanskijeh drava
prije turskoga osvajanja Balkana. Napominjemo da je po Zakoniku srpskoga cara Duana, koji je donijet 1349. godine, sebar bio duan da dva dana sedmino kului na
imanju svoga vlastelina. A po Kanunu Sulejmana Zakonodavca, raje n je bio duan
da na imanju svoga marnika kului svega dva dana godinje! Nijesu balkanske drave padale pod tursku vlast kao gnjile kruke zato to su bile nesposobne za borbu,
nego zato to ivalj jeh drava nije imao ekonomske mo vacije da se suprotstavlja
osmanskome osvajanju.
No, da se vra mo primjerima homerskoga morala u usmenoj klasinoj epici Crnogoraca i Srba.
U pjesmi Poetak bune pro v dahija, koju je Vuku Karadiu saop o slijepi
pjesnik-pjeva Filip Vinji, opisuje se amanet koji na smrt ranjeni car Murat daje
svojijem lalama i vezirima. Samrtnik Murat veli:
Turci brao, lale i veziri,
ja umrijeh, vama dobih carstvo,
nego ovo mene posluajte
da vam carstvo dugovjeno bude:
vi nemojte raji gorki bi ,
vee raji vrlo dobri budte;
nek je hara petnaest dinari,
nek je hara i tridest dinari,
ne iznoste globa ni poreza,
ne iznoste na raju bijeda;
ne dirajte u njihove crkve,
ni u zakon, ni u potenje:
ne erajte osvete na raji
to je mene Milo rasporio
to je srea vojnika donjela:
ne moe se carstvo zadobi
na dueku sve duvan puei;
vi nemojte raju razgoni
po umama da od vas zazire,
nego pazte raju ko sinove,
tako e vam dugo bi carstvo.
Ako l mene to ne posluate,
ve ponete zulum init raji,
vi et onda izgubi carstvo.
I pjesnik Vinji onda u svojoj dugoj i elitnoj pjesmi pokazuje kako su se
obis nile rijei cara Murata. Kako su turske divanije koje vie misle na svoje sebine
interese nego na prosperitet Carstva poinjale da ugnjetavaju raju, zainjao se i anturski otpor raje.
Moralnu veliinu i pjesniku genijalnost Filipa Vinjia naglaava injenica
to su njemu drznici lokalne turske vlas iz Zvornika uni li kuu i imovinu, pa je ivot
provodio u poloaju slijepoga prosjaka.

Prof. Dr Novak Kilibarda:


Bistra voda iz Stambola

123

Crnogorski pjesnik-pjeva Starac Milija saop o je Vuku Karadiu pjesmu


Banovi Strahinja u kojoj djeluje moralno najuzvieniji lik u crnogorskoj usmenoj epici, a to je Turin, jedan stari dervi. A i Milija je zbog drskos lokalne turske vlas
u Kolainu morao napu svoju kuu i imanje i pobjei glavom po svijetu. Iz toga
sukoba s kolainskijem divanijama ostali su mu doivotni duboki oiljci na glavi. Ali
taj veliki pjesnik nije poistovjeivao islam i turskoga cara s domaijem izgrednicima
turske vlas , kakvih je esto bivalo u preirokoj Osmanskoj imperiji.
Crnogorski pjesnik-pjeva Tean Podrugovi saop o je Vuku pjesmu Marko Kraljevi poznaje oinu sablju u kojoj je ostvaren uzvieni moralni lik Turkinje evojke. Vladan Nedi, najautorita vniji istraiva usmene knjievnos Crnogoraca i
Srba, doslovno je rekao: Turkinja koja je ranjenom Vukainu bacila krpu platna i
izbavila ga iz vode Marice (u pjesmi Marko Kraljevi poznaje oinu sablju) uzvienija
je od Kosovke devojke. A Kosovka evojka u srpskoj usmenoj epici ima nivo Ofelije
i An gone.
tei ast svoje sestre Tean Podrugovi ubio je lokalnog turskog napasnika i odmetnuo se u hajduke. Ali i taj genijalni pjesnik nije iden fikovao islamsku
tursku carevinu sa lokalnijem izgrednicima, kakvih je bilo u svijem carevinama, i kakvijeh ima danas na svim prostorima zemaljskoga ara.
I jo samo jedan primjer homerskog morala u crnogorskoj usmenoj epici.
Vuk Karadi je pjesmi koju je saop o Todor Ikov Piper dao naslov ovjekpaa i Mihat obanin. A evo ta je navelo Vuka da naslovom pjesme naglasi ovjenost turskoga pae. Prizrenski paa pita uhvaenog hajduka Mihata zato mu je pobio serhatlije. Mihat pria da su mu oni plijenili tridesetoro jagnjadi i da je zato stala
bleka ovaca podojnica, majki jeh jaganjaca. I veli hajduk da ga je zaboljelo ivo srce
zbog te ovje materinske tuge, pa je sus gao trideset serhatlija i sve ih poekao. Ko
prvi put ita pjesmu o kojoj je rije, a jo kad ne bi imala naslov koji joj je dat, moe
samo da se domilja kakvom e smru kazni paa toga gorskoga hajduka. Ali desilo
se neto sasvijem drugo. I paa, taj ovjek-paa, saali se nad materinskom tugom
ovaca podojnica, pa ne samo to hajduku pokloni ivot nego darova mu sto nu
cekinah, / i dade mu lake pra oce.
A kad su pra oci dopra li Mihata do njegove kue, hajduk je svoga vranca
izvodio i poslao ga pai u pekeu.
Na poetku ovoga kratkoga izlaganja naglasio sam da emo uzima primjere homerskog morala samo iz klasine usmene epike. A naglasili smo to zato
to se ovaj homerski moral nije obdrao u usmenoj epici Crnogoraca, to govori o
istorijskom vremenu kad je Crna Gora otkazala poslunost Osmanskoj carevini koja
je zavladala Crnom Gorom 1499. godine. Naime, poslije turskog poraza pod Beom
1683. godine, Rusija se okrenula Crnoj Gori kao svojoj interesnoj sferi, pa e ve od
poetka XVIII vijeka poe u Crnoj Gori borba pro v Turaka. Roman arski kazano,
tada je poela crnogorska borba neprestana. U pjesmama koje prate tu borbu splasnue homerski odnos prema pro vnikoj strani, iako nije sasvijem nestao. Tako u
pjesmi Smrt Nikca od Rovina, od nepoznatog pjevaa, u junatvu i ovjetvu se barabare Babi Jakar, krajiki junak iz Nikia, i Nikac od Rovina. Rijeju, ima trenutaka
homerskoga morala u pjesmama o crnogorskoj borbi pro v Turaka, ali mnogo manje
nego to ga ima u klasinoj epici koja strogo razlikuje centralnu osmansku vlast od
lokalnijeh nepoinstava.
Meu m, jednako je izraen an turski i an islamski stav u Njegoevome
Gorskom vijencu. I pored injenice da je Njego genijalni pjesnik, obavezno treba

124

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

naglasi da je on i u svome knjievnom stvaralatvu imao ideoloko-poli ko polazite. Da bi ujedinio, inae do tada uvijek razjedinjenu Crnu Goru, u borbi pro v
Turaka, dravnik Njego je svoja djela, koja je pisao s hom to ga prirodno prihvata
sluh Crnogoraca, nadojio jakim naponom an turstva i an islamstva. Zato obavezno
treba naglasi da takav Njegoev stav nije sinteza narodnoga duha koji je ostvaren
u klasinoj usmenoj epici, nego je to plod Njegoeve dravno-poli ke ideologije. A
treba naglasi i to da je tema ka Gorskoga vijenca, tzv. Istraga poturica, plod pjesnikove mate, a ne pak knjievna slika stvarnoga istorijskog dogaaja. Kao to se
nauka nije domogla nijedne injenice koja govori da je bilo Trojanskoga rata kakvog
je Homer uzeo za temu svoje Ilijade, tako isto nauka ne raspolae podacima da je bilo
istrage islamizovanoga crnogorskog ivlja koju je Njego prikazao u svome spjevu
Gorski vijenac.
Na kraju elim da istaknem jedan kuriozitet koji nam nudi Njego. Mustaj-kadija, jedan od likova islamizovanih Crnogoraca u Gorskom vijencu, izgovara
apoteozu Stambolu s kojom se, moda, ne moe mjeri nijedna pjesma u turskoj
knjievnos to je posveena Stambolu. Kao to rekosmo, dravnik Njego bio je krajnje an turski i an islamski nastrojen, ali u opisu ljepote Stambola, umjetnika dua
pobijedila je poli ku doktrinu. Evo nekoliko s hova iz te apoteoze Stambolu:
O Stambole, zemaljsko veselje,
kupo meda, goro od eera,
banjo slatka ljudskoga ivota,
e se vile u erbet kupaju;
o Stambole, sveeva palato,
istonie sile i sve nje,Bog iz tebe samo begenie
rez proroka sa zemljom vlada !
to e mene od tebe odbi ?
Sto putah sam u mojoj mlados
iz mindera u zoru hitao
na tvoj potok bistri i udesni,
nad kojijem ogleduje lice
ljepe sunca, zore i mjeseca.
U nebu sam, u moru, gledao
tvoje kule i ostre munare,
s kojih su se k nebu podizali
u svanue, u divnu inu,
hiljadama sveteni glasovi,
glase nebu ime svemogue,
zemlji ime stranoga proroka.
Kakva vjera s ovom da se mjeri?
Kakav oltar blie neba stoji?
Istanbul ima veliku istorijsku prolost. Budila je oduevljenje pjesnika i prijestonica Vizan je i prijestonica Turske, ali ini mi se da opis Stambola u Njegoevom
Gorskome vijencu nema premca u poeziji. Zato bi moda jedna ulica u Istanbulu mogla ponije Njegoevo ime.
Crnogorski kralj Nikola I Petrovi ne moe se svojom pjesnikom snagom
ni priblii Njegou, ali jedna od najuspjelijih njegovih pjesama jeste pjesma Turinu
koja ima homerski moralni dah.

125

Prof. Dr Novak Kilibarda:


Bistra voda iz Stambola

***
Speci inost Njegoevog antiislamizma
Po prirodi stvari, svaki narod koji u monoj Osmanskoj imperiji nije primio
islam produkovao je svoj an islamski i an turski odnos u usmenoj knjievnos kao
olienju svoje kolek vne svijes . A krstaki ratovi i oslobaanje Jerusalima od muslimana jesu tema ka i pisaca koji pripadaju narodima to nijesu bili pod osmanskom
vladavinom. Te pisce na evropskijem prostorima reprezentuju Torkvato Taso (15441595) svojim epom Osloboeni Jerusalim i Lodoviko Ariosto (1474-1533) svojijem
spjevom Bijesni Orlando.
Taso direktno govori o islamskoj osvajakoj sili, a Ariosto obradom borbe
Saracena pro v Karla Velikoga aludira na ondanji prodor Turaka u Evropu. S jugoslovenskijeh prostora kojijem nijesu upravljali Turci, najglasovi ji su pisci s an turskim i an islamskim raspoloenjem dva Ivana Gunduli (1589-1638) u epu Osman
i Maurani (1814-1890) u spjevu Smrt smail-age engia.
A etniki tereni na tlu Evrope kojih su se prihva li Turci, kao i oblas Afrike
i Azije koje su osvojile Osmanlije, nemaju glasovi jeg an turskog i an islamskog pjesnika od crnogorskoga vladike i gospodara Petra II Petrovia Njegoa (1813-1851).
Rijeju, svjetska knjievnost nema eega an islamis kog knjievnog djela nego
to je Njegoev dramski spjev Gorski vijenac.
Njegoev an islamizam, koga on iden fikuje s an turstvom, ima dvije specifinos . Prva se ogleda u injenici to je Njego u svojemu knjievnom radu polazio
s ideoloko-poli ke pla orme dravnika iji je osnovni cilj da crnogorski narod cjelovito opredijeli za oslobodilaku borbu pro v Osmanske imperije kojoj je Crna Gora
de jure pripadala sve do Berlinskog kongresa 1878. godine. Druga specifinost Njegoeva an islamizma ispoljava se u injenici da je tvorca Gorskoga vijenca samo pjesnika genijalnost spasila od potapanja njegova knjievnog djela u ideoloko-poli ke bezdane koji su progutali mnoge knjievnike osrednjijeh stvaralakih mogunos .
Pjesnici koje sam spomenuo Ariosto, Taso, Gunduli i Maurani, bili su
oprezni u svome an islamizmu, jer ih je opominjala injenica da se islam, koji se
utemeljio po Hidri 622. godine, iskazao i u duhovnoj produkciji. Posebno u poeziji,
arhitekturi i filozofiji, pa su ovi stvaraoci sav svoj nega vni odnos prema toj monoteis koj vjeri, Muhamedovu islamu, usmjerili na njegove vojno-osvajake i izrabljivake aspekte. Razumije se, Petar II Petrovi, ovjek od znaajnog intelektualnog
iskustva, znao je za duhovne profile islama koji se ne mogu zapostavlja , ali, kao to
sam to ve naglasio u svojim ranijim radovima, Njego je, rukovoen oslobodilakom borbom crnogorskog naroda, svaki svoj pogled na islam iden fikovao s turskom
osvajakom silom koja je pokorila mnoge zemlje i narode.
Razliitost dvaju an islamskih stavova moe se prikladno sagleda ako se
porede Njegoev Gorski vijenac i Mauraniev spjev Smrt smail-age engia.
Dva genijalna pjesnika savremenika, obojica hriani, to e rei an islamis , raspoloeni su an turski, ali sasvim razliito. Upravo razliito onoliko koliko
se prema Osmanskoj imperiji realizovao odnos drava kojima su pripadali Njego i
Maurani. Vladika Rade svojijem an islamizmom i an turstvom pripremao je svoj
narod za krvave bojeve koji su predstojali Crnoj Gori kao pretpostavka da doe do dravnog smirenja, a Maurani je gledao na Tursko carstvo kao na bolesnika s Bosfora

126

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

od kojega dravi kojoj on pripada ve ne prije nikakva opasnost. Koliko je Njego u


Gorskome vijencu ukazivao na osmansku osvajaku silu kao produkat islama, toliko
se Maurani okrenuo turskijem izrabljivakim gestovima koji su se iskazivali kao
lokalni delik vlas u agoniji jednoga prestarjeloga carstva. To se konkretno moe
prikaza analizom knjievnijeh postupaka u Gorskome vijencu i u Smr smail-age
engia.
Alter ego pisca, iskazivai njegove subjek vne ideje, jesu likovi Vladike Danila i Igumana Stefana u Gorskome vijencu. Donoenje odluke da se krene u istragu
islamizovanog crnogorskoga ivlja Vladika mo vie sljedeim svojijem stavom:
Luna i krst dva strana simvola,
njihovo je na grobnice carstvo;
sljedovat im rijekom krvavom
u laici grdna stradanija,
To je bi jedno ili drugo.
To svoje uvjerenje, da hrianska i islamska vjera u totalu iskljuuju jedna
drugu, Vladika Danilo elaborira svojijem vienjem islama kao istorijske kuge koja
prodire drave i narode. U gluho doba noi, dok svak spava, on glasno govori samome sebi:
Kugo ljudska, da te bog ubije!
Ali je malo p svijeta
te si svojom zlou otrovala,
no si otrov adske svoje due
i na ovaj kamen izbljuvala?
A Iguman Stefan, poslije izvjetaja da od islamizovanoga ivlja nakon krvave Badnje veeri nije ostalo oka za svjedoka, no je sve muko i ensko pod no
stavljeno, ini spomen duama vitezovah njegova naroda, blagosiljajui krvavu no
koja je Crnu Goru ois la od nekrs . Meu m, objek vna ideja Gorskoga vijenca
jasno pokazuje da ustanak Crnogoraca pro v svojijeh islamizovanih plemenika i bratstvenika nije bio uslovljen ama ba nijednijem socijalnim elementom, nego iskljuivo
vjerskom netrpeljivou. To pokazuju sljedei iskazi Gorskoga vijenca.
Kad se Vladika Danilo dogovorio sa svojijem glavarima da se pozovu na
razgovor predstavnici islamizovanoga ivlja, da bi im se saop la ponuda da se povrate u pravoslavnu vjeru, kao uslov njihova opstanka u ivotu i Crnoj Gori, pozvani
islamizovani Crnogorci iskazali su se na sljedee naine.
Skender-aga se udi otkud kod brae pravoslavaca taj nesreni plamen
to je kod njih probudio vjersku mrnju i nepodnoljivost. Aga veli:
Nijesmo li braa i bez toga,
U bojeve jesmo li zajedno?
Zlo i dobro bratski dijelimo.
Kosa mlada na groblje junako
Siplje li se bulah ka srpkinjah?
A kavazbaa Ferat Zair kae:
Iako je zemlja pouzana,
dvije vjere mogu se sloi ,
ka u sahan to se orbe slau.
Mi ivimo kao dosad bratski,
pa ljubavi vie ne trebuje.

Prof. Dr Novak Kilibarda:


Bistra voda iz Stambola

127

Na ove izjave prvaka islamizovanijeh Crnogoraca nema ni rijei oponiranja koja bi znaila dokaze da je pod tursko-islamskom vlau nepodnoljivo u Crnoj
Gori ivje , da se pravoslavni narod haraem i razlii m obavezama iscrpljuje ili da
turska vlast ne ukazuje pravdu i humanost kojima je zraila pravoslavna vlast prije
osmanskoga osvajanja. Dakle, polemiki odgovor na turske dokaze da u Crnoj Gori
vlada bratska plemensko-bratstvenika snoljivost, sinte zovan je u ovijem rijeima
Kneza Janka. Na prijedlog muslimanskih prvaka da se ivi, i plemenski i bratstveniki,
u ljubavi koja traje, Knez odgovara:
Bismo, Turci, ali se ne moe!
Smijena je ova naa ljubav,
grdno nam se oi susretaju,
ne mogu se bratski pogleda ,
no krvniki i nekako divlje:
Oi zbore to im veli srce.
Na prijedlog islamskih prvaka da se dvovjerska snoljivost odri, Vojvoda
Batri odgovorio je, bez ikakvijeh dokaza, da oni obavezno treba da se vrate u vjeru
praedovsku. On savjetuje:
No lomite munar i damiju,
pa badnjake srpske nalagajte
i arajte uskrsova jaja,
asne dvoje postah da pos te
za ostalo kako vam je drago!
Ukratko reeno, nema u oponirajuim izjavama ama ba ni jedne jedine
rijei koja bi govorila o nepodnoljivos ivota pod turskom vlau, nego je odgovor
samo usmjeren vjerskom mrnjom uperenom pro v islama. A kao to sam istakao u
svojijem dosadanjim osvr ma na to pitanje je li bilo istrage poturica u Crnoj Gori,
objek vna ideja Gorskoga vijenca najbolji je dokaz da te istrage, kao krvave Badnje
veeri, nije bilo. Nego je Njego crnogorsku oslobodilaku borbu pro v turske vlas ,
borbu koja je otpoela poslije turskoga poraza pod Beom 1683. godine, odnosno od
trenutka kada je Rusija potraila svoju interesnu sferu u nahijskoj Crnoj Gori, saeo
u temu Istraga poturica. Dakle, suavanje uslova za komotni opstanak islamizovanog
ivlja u Crnoj Gori, to je otpoelo pod ruskijem u cajem poetkom XVIII vijeka, Njego je homerski sabio u jedan konkretni an islamski i slobodarski dogaaj. Kao to je
Homer svu kritsko-mikensku ekspanziju, koja je znaila ovladavanje mediteranskim
priobaljem, saeo u Trojanski rat, tako je Njego oslobodilaku nepokornost Crne
Gore prema Turskoj saeo u Istragu poturica. Dakle, svu hriansku odiozu prema
islamu Njego je u Gorskom vijencu sinte zovao u ustanak jednog malog naroda
pro v svojijeh itelja koji su primili islam. Kad bi se dodjeljivale medalje jednome
dravniku i jednome piscu za maksimalnu an islamsku odiozu koju su ispoljili, svaki
na svoj adekvatni nain, dravnik Petar II Petrovi i pjesnik Njego, primili bi po jedno
odlikovanje. A samo bi medalja pjesnikova imala dragocjenu lentu zato to je autor
Gorskoga vijenca svoj an islamizam uobliio genijalnijem pjesnikim jezikom.
A sada da vidimo kakav je an islamizam hrianina, poli ara i pjesnika
Ivana Maurania.
Inherentno roman arskim, panslavis kim i ilirskim konotacijama prve
polovine XIX vijeka, Ivan Maurani uzima za temu svoga spjeva detalj iz izrabljivake stvarnos Osmanske imperije, ijem se sultanu i devletu izmicala kontrola nad
korumpiranim predstavnicima vlas , posebno na udaljenim oblas ma kakvi su bili

128

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

hercegovaki i crnogorski prostori. Nebitna je injenica kakav je bio stvarni Smailaga engi, muteselim gataki, jer je njega Maurani uzeo kao pinog predstavnika tada ve dotrajale turske vlas koja svoje posrnue kompenzuje besprimjernom surovou prema raji, iz koje treba iscijedi hara i druge obaveze. Pods caj
Mauraniu da se opredijeli za takvu tema ku bila je pogibija Smail-age engia u
Drobnjacima 1840. godine, koju je isplanirao crnogorski vladika i gospodar Petar II
Petrovi. A taj je plan njegov bio mo visan injenicom to je muteselim engi 1836.
godine, tokom svoga slubenikog boravka na Grahovu, porazio jednu grupu Crnogoraca, koja je upravo bila svadbena povorka s Njegua to je na Grahovo dola da
povede isproenicu za Njegoeva bratstvenika. U tom njegukom porazu poginuo je i
Njegoev mlai brat Joko, to e znai i lini Njegoev povod da se osve krajikom
prvaku s hercegovakoga Lipnika, Smail-agi engiu, bojovniku s uvenijem prezimenom i stambolskom kapidi-bai.
Uzimajui, dakle, pini dogaaj za tema ku svoga djela, umjetniki uzvieni Ivan Maurani je filigranski izgradio psiholoki portret Smail-age engia. Daje
ga kao naglaenog agonalca koga razdire strah od mogunos da mu spadne boraka
slava ako ne uspije da izbije hara iz raje. Maurani formira scenu u kojoj guslar
Ahmed Bauk pod adorom uzmamljuje agu pjesmom o Rizvan-agi koji je kupio hara
po Kosovu pa ga ne pokupio. A onda je poslije takvoga neuspjeha pukao smijeh i
sprdnja raji to je dokazivalo da je Rizvan-aga ra na kojoj nije ostalo ni traga od
junatva. Lukavome Bauku nije teko bilo raspali Smail-agu da ini zvjerstva im
zora sine. A bio je kapidi-baa ve iznerviran plemeni m savjetom starca Duraka da
se nad rajom ne ine zulumi. Kad je taj prijedlog kotao starca ivota, i to smru na
vjealima, rastrojeni i agonalno neumjereni Smail-aga se nekontrolisano dilitnuo na
svezanu raju. Pa tako rastrojen, umjesto da pogodi raje na, izbio je dilitom lju jem
oko haraliji Saferu. I pjesnik Maurani veli:
Planu aga kano plamen ivi:
Sramota je takome junaku
kupit hara, ne skupit haraa,
dilitnut se ne pogodit cilja,
kamo l slijepit mjete raje Turke,
kamo l da mu zlorad krst se smije.
Planu aga kao plamen ivi;
avaj, Boe, ta e od sad bi ,
kad ve dosad vlas bjehu krivi!
Tako ostraen Smail-aga priprema utranji pandemonijum na Gatakome
polju. On razmamljen pod adorom jedva eka jutro da pone muenje raje. Ispod
lipe, svetoga slovenskog drveta, utranji muitelji zalagali su se mesom lijepijem
redom vuka u planini i zalijevali se eenijem bijesom. Materijal za ognjeve na
kojima je trebalo pei raju je pripremljen, vjeala tanka su namjetena. A raja vapi:
Hljeba, hljeba, gospodaru;
ne vidjesmo davno hljeba!
Strahom od neuspjeha zgranu Smail-aga odgovara:
ekaj, krstu, dokle s neba
no veeras pane ha,
peenja u mjete hljeba!
Dotle momci, jer su krs bosi
potkujte ih, pas im nanu greba!

Prof. Dr Novak Kilibarda:


Bistra voda iz Stambola

129

Sve je spremno za utranji pandemonijum, ali pjesnik ne zaboravlja da


jednijem opisom, koji je uznesene pjesnike snage, simbolino ukae na mnogovjekovnu sliku Osmanske imperije, odnosno na njezin borako-boga sloj u koji se uklapa gataki muteselim i carski kapidi-baa Smail-aga engi. I daje pjesnik sljedei
opis nonoga Gatakoga polja na kome e, kad osvane dan, poe zvjerska muenja
hrianske raje iz koje se izbija carski hara. Evo toga opisa velike pjesnike snage:
Bijeli se adorje bijelo
na hotnoj mjeseini
ko golemi grobovi pod snijegom,
oko kojijeh doba u gluho
zli se dusi vrzu i stranijem
slikam plae prolaznika nona ()
Agin ador ine natkrilio,
kano labud p ca bijela
bijele p ce golubove.
Konkretno, u etvrtome pjevanju spjeva Smrt Smail-age engia, u Harau, uzvienim pjesnikim slikama i simfonijom knjievne figuracije koja koris fonetske mogunos jezika, daje se slika istroenoga Turskog carstva, toga bolesnika
na Bosforu koga razjeda korupcija i nemo sultana i devleta u Stambolu da se barem
uslovno odrava nervni sistem dravnoga zakonodavstva koji je jo Sulejman Velianstveni utemeljio svojijem Kanunima.
Dakle, za razliku od Njegoa koji u Gorskome vijencu ne govori o bilo kakvom izrabljivanju pravoslavnijeh Crnogoraca od strane turske vlas koncem XVI vijeka, Ivan Maurani, obraujui temu iz sasvijem posrnulog Turskoga carstva, prua
maestralne slike iskrvavljenog pravoslavnoga roblja i zvjerski oljuenijeh Turaka koji
ne prezaju ni od najstranijih muenja da bi dobili hara od raje. I moe se bez okolianja rei da su oba pjesnika, koji formalno pripadaju roman arskom knjievnome
pokretu u Evropi, sasvijem realis ki pristupili tema ci koju obrauju. Njego opisuje osmansku vlast iz vremena uspona Turske imperije kada ona, usmjerena osvajakom namjerom, ne zakida prava osvojenim zemljama, odnosno narodima, nego
im ak obezbjeuje snoljiviji socijalni poloaj nego to su ga imali pod domicilnom
vlau prije dolaska Turaka. A Maurani opisuje stvarnost posrnuloga Osmanskog
carstva kada, kako bi rekao pjesnik Vinji, siro nja raja globa dava ne moe, / ni
trpi Turskoga zuluma.
Druga velika razlika izmeu dva najelitnija pjesnika koji su do sada stvarali
na jeziku kojijem govore Crnogorci, Srbi, Hrva i Bonjaci alijas Muslimani, Njegoa i
Maurania, jeste u njihovome odnosu prema islamu. Kao to je ve istaknuto, pjesnikov alter-ego u Gorskome vijencu, Vladika Danilo, naziva islam ljudskom kugom
koja je plamen svoje adske due na Crnu Goru izbljuvala, i dodaje da je islamu i
hrianstvu na grobnice carstvo, da mogu jedni druge slijedi samo rijekom krvavom u laici teka stradanija. Odnosno da moe opsta samo jedna od jeh dviju
monoteis kih vjera. To je bi jedno ili drugo kae i pjesnik i dravnik Njego.
A Ivan Maurani u svome spjevu ne do e se ama ba ni jednom rijeju
islama. On samo sljedeijem dvos hom, najdiskretnije to se moe zamisli , upuuje na islam kome vjerski pripadaju zlotvori i muitelji raje. Kad je nastupila no u
kojoj je pripremljeno utranje krvoedno pozorje muenja, Maurani opisu te noi
dodaje ovu sliku:

130

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Danak minu, za njim sumrak stade,


a za njime ha noca pade.
Nebesa se osue zvijezdam,
ve to zapad mrki pramen ovi;
a krn mjesec o po neba tretp ,
tuna svijea pozorita tuna.
Krnj mjesec, odnosno mladi mjesec koji je simbol islama, pjesnik koris kao
veoma diskretnu opomenu Muhamedovoj vjeri da se izrabljivaka zvjerstva dogaaju pod egidom islama. I ni jedne jedine rijei vie nema o islamu u Mauranievu
spjevu Smrt Smail-age engia. ak bi se moglo postavi i sljedee pitanje: Kakvu
seman ku nudi izraz tuna svijea pozorita tuna? Zato simbol islama te neljudske veeri ima atribuciju tuna zvijezda? ini mi se da je najloginiji odgovor na
postavljeno pitanje ovaj: Tuan je simbol islama te veeri zato to se pod njegovom
egidom dogaaju stvari koje se mogu nazva tunijem pozoritem. Vrlo obrazovani
Maurani znao je da i pored sve dihadske surovos izvorno znaenje Kurana ne
nudi nikakve preporuke koje bi znaile izvoenje zvjerstva kao uslova za irenje Muhamedove vjere. Dakle, Njegoev opirni an islamski eksplicitet u Gorskome vijencu
apsolutno je razliit od Mauranieve diskrecije prema islamu kao religiji koju njezini
epizodini vjernici iznevjeravaju krvomutnjom koju Kuran ne preporuuje kao sredstvo za utemeljenje Allahu odane religije.
Preporuujui obavezu da se Njegou ne pristupa apologetski nego studiozno, bez bojazni da e se kri kijem odnosom prema njemu umanji umjetnika
genijalnost Gorskoga vijenca, elim da istaknem sljedeu injenicu.
U prijeteem pismu koje Selim-vezir upuuje Vladici Danilu, Njego je u
pjesnikijem slikama sinte zovao brutalnost osvajake sile kojoj zakon lei u topuzu. Upuuje vezir crnogorskoga Vladiku na is nu da Lau ljudi to za lafa kau / da
se mia i najmanje boji. Pita turski monik gospodara etvoronahijske Crne Gore,
koja ima dlan teritorije i aicu naroda: ta bi bilo odui trske / da ne ine poklon
pred orkanom? Provocira nasilniki vezir crnogorskoga gospodara da mu odgovori
na pitanje Ko potoke moe ustavi / da k sinjemu moru ne hitaju? A onda Selimvezir saima opteljudsko vjerovanje u svoju izjavu da nebo nema bez groma cijenu. I vezir simboliki opominje nepokorne Crnogorce da ih eka zla sudbina ako se
ne poklone padiahu i devletu u Stambolu. Njego tu Vezirovu prijetnju uobliava
ovom slikom is ne koja se iskazivala kroz svu ljudsku istoriju:
Jaki zubi i tvrd orah slome;
dobra sablja topuz iza vrata,
a kamoli glavu od kupusa.
Njego je u odgovoru Vladike Danila na prijetee pismo Selima-vezira odgovarao iz ugla e ke, ali i sa napomenom da e bi probitano turskoj sili ako ne
zaboravi na otporne vrline prostorom i etnikim kvantumom premalene Crne Gore.
Opominje ga da kome zakon lei u topuzu, / tragovi mu smrde neovjetvom i da
je krv ljudska rana naopaka, koja se ve odraava u velikijem porazima turske sile,
kakva je ona pred Beom e je Burak posrnuo. Oslanjajui se jednako na povjerenje u crnogorsko junatvo i na leonidske asocijacije kroz istoriju, Njego povjerava
Vladici Danilu dunost da upu junaku prijetnju Selimu-veziru. Veli: Tvrd je orah
voka udnovata, / ne slomi ga, al zube polomi.

Prof. Dr Novak Kilibarda:


Bistra voda iz Stambola

131

Ukratko, Njego s istom pjesnikom snagom iskazuje stavove dviju kategorija prijetee turske sile, i crnogorske spremnos na odbranu, kao to je istom
pjesnikom jainom iskazao i sve vidove tema ke koju je obuhva o Gorski vijenac.
Ali, kad se uzme u obzir injenica da Posveta prahu oca Srbije, pjesniki
tekst koji stoji ispred spjeva, nije ru nerska dedikacija nego integralni dio Gorskog
vijenca, treba istai injenicu da je ta Posveta u gnoseolokome smislu vie potvrda
stavova koje je iskazao Selim-vezir u prijeteem pismu Vladici Danilu, nego to je
potvrda stavova u Vladiinom oponentnom odgovoru turskome silniku. Oslunimo
prve s hove Posvete prahu oca Srbije:
Nek se ovaj vijek gordi nad svijema vjekovima,
on e era bi strana ljudskijema koljenima.
U nj se osam blizanacah u jedan mah iznjihae
Iz kolevke Belonine, i na svijet pokazae:
Napoleon, Karlo, Bliher, knez Velington i Suvorov,
Karaore, bi rjanah, i varcenberg i Kutuzov.
A onda se naglaava da iz grmena velikoga lafu trudno iza nije i da se u
velikim narodima geniju gnijezdo vije.
Prema tome, Njego smatra Napoleona Bonapartu genijem kome je sudbina povjerila misiju da osvaja zemlje i narode. A zaista, suvino je naglaava injenice, koje znaju i polumaturan , da je Napoleon (1769-1821) ognjem i maem, ne
pitajui koje su vjere zemlje i narodi koje osvaja, pri snuo svojim trupama teritorije
koje bezmalo dos u prostranstva Osmanske imperije. A Ce njski manas r, koji je
podigao Ivan Crnojevi 1484. godine, nijesu sruili Turci, kako to pristrasna legenda
tvrdi, nego Mleani. Mletakijem hrianima bilo je vanije 1692. godine da navuku Turke na pogibiju, nego da se sauva hrianski manas r na Ce nju. Kako is e
kri ka istorija, ruenje Ce njskoga manas ra, najvee crnogorske sve nje i centra
poli koga i kulturnog ivota Crne Gore i Brda, bio je teak, neopros v i nerazuman
akt Mleana prema svojijem saveznicima Crnogorcima. Tako su Mleani na Ce nju
dokazali svoju odanost poli koj teoriji Nikola Makijavelija.
S najveijem ponosom Njego u istoj Posve prahu oca Srbije pominje i
srpskoga cara Duana kao ast srpstva. A takoe polumaturan znaju da moni srpski car, Duan Silni, nije vodio rauna to su njegovi Srbi primili hrianstvo od Vizanje, no je ognjem i maem osvajao znatne prostore pravoslavne Grke. Nije Duan
Silni vodio rauna to je Vaseljenska crkva bacila prokletstvo na njegovo carstvo, on
je snagu svoju is cao u svojoj tulaturi: car Srba, Bugara, Grka, Arbanasa i primorskih strana! Uzmimo samo bitku na Velbudu u kojoj su Srbi, s kojijema je bio i budui
car Duan, skaili bugarsko-hriansku vojsku. Rijeju, najvei osvajai kroz istoriju
svijeta ne razlikuju se po svome ratnikome elanu jedan od drugoga. S jednakom krvavom es nom osvajali su Napolen katoliku Veneciju, Duan Silni pravoslavnu Grku i Sulejman Velianstveni (1494-1566) islamske drave i narode. Da nije car Duan
rano umro (1355. g.) jo se ne zna da li prirodno ili od otrova ne bi Mehmed-el
Fa h imao anse da osvoji vizan jski Carigrad 1453. godine. To bi Duan Silni uradio.
Veliki srpski pjesnik Veljko Petrovi sljedeim s hovima opisao je osvajaku elju cara
Duana da Svetu Sofiju u Konstan nopolju obuhva carskijem rukama kao to rasni
momak obujma bujne evojake grudi. Kae pjesnik Petrovi:
Oholo pade carska sen na stube,
Uljenik plam sa kamena stola,

132

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

A u daljini Sofijino kube


Ble ko dojka raskona i gola!
Umjesto zakljuka. Opaske koje su saoptene u ovom radu nijesu kri ka
Njegoeve an islamske knjievne genijalnos koju je ostvario u Gorskome vijencu,
nego upravo znae suges ju da Njegou ne treba pristupa onako kako klerikalci
pristupaju Bibliji i Kuranu. Njegou treba prilazi kri ki, kako to ve odavno ine
narodi s izgraenom demokratskom svijeu kada pristupaju svojijem velikim stvaraocima. Kakvi su ekspir, Servantes i Gete, na primjer.

Mr Jadranka SELHANOVI:
DOKUMENTA O ISLJEIVANJU DR IVA JOVIEVIA (1944)

DOKUMENTA O ISLJEIVANJU
DR IVA JOVIEVIA (1944)

133

Mr Jadranka
SELHANOVI

Objavljivanje istorijskih izvora u su ni je pokuaj da se istorijska pria,


odnosno jedan njen dio, ispria bez posredovanja istoriara. Postoje sluajevi kada
za istoriju bez posrednika nema naroite potrebe, ali postoje sluajevi kada je
takva forma saoptavanja rezultata istraivanja poeljna ili ak neophodna. Ako je
odreeni istoriografski problem nedovoljno istraen ili ukoliko i pored istoriografskih tumaenja izaziva kontraverzna tumaenja, onda je neophodno i poeljno da
budu objavljeni prvorazredni istorijski izvori koji o njemu govore. Novija crnogorska
istoriografija u potpunos je prihva la ovaj princip, tako da je u posljednjoj deceniji
20. vijeka objavljeno na dese ne tomova izvora o razliitoj istorijskoj tema ci. U veini sluajeva ovi zbornici dokumenata bili su prvi korak ka cjelovitoj istoriografskoj
obradi odreenog problema, tako da su oni svojevrsna prethodnica jo nenapisanim
studijama i monografijama. Na osnovu tog iskustva moemo rei da objavljivanje
izvora ima potpuno nauno opravdanje i smisao, posebno kada je rije o istorijskim
temama ili razdobljima o kojima ne postoji adekvatno istoriografsko vo. Jedna od
istorijskih tema koja jo nije dobila adekvatan tretman u istoriografskim radovima
nesumnjivo je odnos komunis ke vlas prema poli kim pro vnicima. Polazei
od te injenice, odluila sam da publikujem neka vanija dokumenta o ovom istoriografskom pitanju, nadajui se da e ovi izvori korisno poslui istoriarima koji e se
tek zanima ovom problema kom. Iz obilja grae o ovoj problema ci koja se nalazi
u crnogorskim arhivima, izabrala sam nekoliko dokumenata o isljednom postupku
pro v dr Iva Jovievia, crnogorskog federaliste koji je za vrijeme fais ke okupacije
Crne Gore bio inovnik kvislinkog reima.
Dr Ivo Jovievi roen je u selu eljari (Rijeka nahija) 1882/83. godine,
u porodici koja je rodbinski bila povezana s vladajuom dinas jom Petrov-Njego
(njegov otac bio je brat od tetke kralja Nikole). Osnovnu kolu zavrio je u Rijeci
Crnojevia, a za m je kao s pendista crnogorske vlade upuen u carigradski Galata
Saraj. Njegovo kolovanje u Carigradu trajalo je od 1898. do 1906. godine. Nakon
zavretka srednje kole upisao je pravo na Beogradskom univerzitetu. U Beogradu
je studirao do 1908. godine, kada je zbog sukoba s crnogorskim studen ma-provnicima kralja Nikole, napus o Beograd. Studije je nastavio u enevi, a okonao
na Gentskom univerzitetu (1911), gdje je stekao i doktorat pravnih nauka. Poslije
povratka u Crnu Goru odmah je dobio dravnu slubu, postavi sekretar druge klase u Ministarstvu spoljnih poslova. Poetkom 1912. godine dr Ivo Jovievi je ime-

134

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

novan za crnogorskog konzula u Skadru. U Skadru je ostao do poetka Balkanskog


rata (oktobar 1912). Balkanski rat proveo je u tabu knjaza Mirka, da bi poslije rata
bio imenovan za lana Glavne dravne kontrole. Poetkom 1916. godine o ao je
u emigraciju, zajedno sa kraljem Nikolom i crnogorskom vladom. Kralj Nikola ga je
1919. imenovao za crnogorskog konzula u enevi. Iz emigracije dr Ivo Jovievi se
vra o 1926. godine. Desetak godina ivio je povueno, u Beogradu, Ce nju i Herceg
Novom, da bi se 1935. ukljuio u poli ki ivot kao nezavisni poslaniki kandidat.
Kasnije se prikljuio Federalis koj stranci. Poli ku ak vnost nastavio je i za vrijeme
italijanske i njemake okupacije Crne Gore, zauzimajui vane poloaje u kvislinkoj
upravi. Tokom rata pisao je poli ko-propagandne lanke u Glasu Crnogoraca, a
objavio je i brouru Kojim putem Crnogorci (1942). Zbog uestvovanja u okupacionoj upravi, dr Ivo Jovievi je krajem 1944. godine uhapen od komunis ke vlas .
Kao saradnika okupatorskog reima, komunis ka vlast je, nakon isljednog procesa,
maja 1945. osudila na 15 godina zatvora i gubitak graanskih prava. Ovom prilikom
objavljujemo pisani iskaz dr Iva Jovievia o njegovoj ulozi i poli kom djelovanju za
vrijeme okupacije, kojim fak ki rekonstruie svoje uee u ins tucijama vlas koje
su bile uspostavljene od strane okupacionog reima. U tom iskazu dr Ivo Jovievi
je iznio zanimljive i korisne podatke o jednom vremenu i linos ma iz poli ke grupacije kojoj je pripadao. Nakon toga, objavljujemo jedan od zapisnika sa njegovog
sasluanja pred istranim organima.
Dokumenta koja ovdje publikujemo nalaze se u Dravnom arhivu Crne
Gore, Odsjek za istoriju radnikog pokreta Podgorica i zavedena su pod signaturom
br.1163/7a-1(44).
*

1. PISANI ISKAZ DR IVA JOVIEVIA O NJEGOVOJ ULOZI I POLITIKOM DJELOVANJU ZA VRIJEME ITALIJANSKE I NJEMAKE OKUPACIJE, NASLOVLJEN RAZVOJ
DOGAAJA U CRNOJ GORI ZA VRIJEME ITALIJANSKE I NJEMAKE OKUPACIJE, 02.
10. 1944.
RAZVOJ DOGAAJA U CRNOJ GORI ZA VRIJEME
ITALIJANSKE I NJEMAKE OKUPACIJE
Kapitulacija Jugoslavije zatekla me je u Hercegnovom e sam stalno ivio.
Odmah sam rijeio da idem sa enom na moje imanje pod Ostro brdo to sam i uradio. Dva dana posle mojeg odlaska na Ce nje dola je italijanska vojska. Komandant
ove vojske odmah je u Banovini, uinio posjetu banu, generalu Blau ukanoviu i
ponudio mu da ostane i dalje na svojem poloaju, ali on je odbio, i tako isto odbio je
i naelnik upravnog odjeljenja Peki.Onda je italijanski general zamolio ukanovia
da mu kae imena tri ugledna Ce njanina, koji bi preuzeli vlas u Banovini, i on je
imenovao: Jova Popovia, Iva Radonjia, i dr-a Draga Petrovia. Meu m Petrovi
nije h o nikako o i kog toga italijanskog generala, pa je na njegovo mjesto poao
Duan Vuini.
Mi nekolicina ekali smo na oak kue Matanovia i kad su doli saop li
su nam sledee: da u roku od 10 minuta ima da se naimenuje Op nski odbor, zajedno sa predsjednikom op ne /insis rali su da ja budem/, ali sam odluno odbio, govorei da nijesam sposoban za tu dunost, a osim toga to sam rijeio da idem doma,

Mr Jadranka SELHANOVI:
DOKUMENTA O ISLJEIVANJU DR IVA JOVIEVIA (1944)

135

i predloio sam Duana Vuinia, da se on primi za predsjednika op ne na to on i


pristane. Onda smo na brzu ruku naimenovali i odbornike, ija je imena Vuini pisao
na jednoj ku ji od cigara. Mi smo u tome Odboru upisali sve crnogorske federaliste
na ime: Petra Lompara, ura Popovia, ura uriia, Vasa Banovia i Marka Vukasovia. to se pak mene e ja nijesam uao u ovome op nskom odboru. Meu m,
dva dana kasnije pozvali su me u Banovinu i saop li mi da je bio nesporazum i da
italijanski general nije traio op nski odbor, nego Upravu Banovine, te se ta Uprava
i kons tuisala i to ovako: predsjednik Jovo Popovi, naelnik upravnog odjeljenja Dr
I. Jovievi, naelnik za finansije Petar Lompar, neelnik za pravdu i prosvetu Duan
Vuini, naelnik za graevine Bogdan Ivanovi i naelnik narodnog zdravlja dr Klisi.
/ovog Klisia doveo je Jovo Popovi/. Ostali lanovi, odnosno gore imenovani op nski odbornici, nijesu imali nikakvih specijalnih dunos . Poslije je u ovom odboru
uao i svetenik Simo Mar novi, kao predstavnik crkve. U ovome meuvremenu
s gao je i Macolini, zajedno sa njegovim civilnim stanovnitvom pa nas je jednoga
dana pozvao i saop o nam sledee: Ja neu osta u Crnoj Gori nego najvie dva
mjeseca, i onda kad se bude uspostavila crnogorska vlada i crnogorska andarmerija
i ja i moje inovniko osoblje, mi emo Crnu Goru napus . Do toga vremena pak
ja u vri administra vnu dunost a svim crnogorskim inovnicima nareujem, da
ostanu na svoja mjesta, da se ne bave nikakvom poli kom, jer ja ne pravim nikakve
razlike izmeu poli kih crnogorskih stranaka jer za njih neu ni da znam, jer ja pred
oima vidim samo narod crnogorski i nita vie.
Ova izjava Macolinija nas je potpuno zadovoljila, jer smo povjerovali da
Italija ima zaista namjeru da ispravi nepravdu Versajskog Ugovora i da restorira crnogorsku nezavisnu dravu. Zaboravih napomenu da je ovaj takozvani op nski odbor
onoga istoga dana kad je poao kod italijanskog generala, istakao krsta barjak na
bivi dvor kralja Nikole, i da je Duan Vuini odrao jedan kratak govor, ali sadrinu
nijesam uo, jer sam se sluajno nalazio podaleko od dvora na ulici, ali sam uo da
izraava zahvalnost Italiji za osloboenje Crne Gore.
Dakle posle saoptenja Macolinijevog mi smo poli u nae kancelarije u kojima nijesmo nita ni radili, jer su Italijani preuzeli svu administraciju u nihove ruke,
samo to smo poslali za Mihaila Ivanovia da doe iz Herceg Novog, a tako isto i za
dr Sekulu Drljevia, ali on je s gao mnogo kasnije od Ivanovia.
Ali ako nijesmo nita radili to se e administracije u zemlji, radili smo druge stvari, koje su potpuno za osudu a evo koje i kakve. Pored ovog upravnog odbora
na Ce nje osnovao se i jedan drugi, samovoljno u Podgorici u kojemu su bili vieni
lanovi dr Novica Radovi i advokat Mijatovi. I oni su jednoga dana doli na Ce nje i meu nama u kancelariji Jova Popovia, predsjednika komiteta, stali napada
i kri kova na rad, to jest kako odbor treba proiri , rekonstruisa , pa su sastavili
i njihovu listu buduih ministrara, na kojoj su, naravno bili i oni dvojica, a to se e
nas ostalih svi smo bili eliminisani izuzev Jova Popovia. Poto je Macolini bio otputovao za Rim to je Popovi odgovorio da se o takvim pitanjima ne moe diskutova
do njegovog povratka, poto ne znamo kakve e on instrukcije donije .
Tri-e ri dana poslije toga vra se Macolini, a u tome meuvremenu, s gao je bio i dr Sekule Drljevi, te Macolini umjesto da proiruje odbor, kao to su
Radovi i Mijatovi zah jevali, sui i onaj koji je ve postojao, tako da ostae kao lanovi komiteta: Jovo Popovi, Mihailo Ivanovi, dr Sekule Drljevi, Duan Vuini i pop
Simo Mar novi, a svi mi ostali bili smo otputeni i o li smo svojim kuama. Ovaj
komitet, dakle, od 5 lanova radio je dalje u zajednici sa Macolinijem, bez da smo mi

136

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

ostali znali ta se radi sve do 12 jula dana kada se je crnogorski sabor na Ce nje okupio. Dva dana pred zasijedanje sabora doznao sam od popa Sima Mar novia, da ja
nijesam na lis lanova Sabora, nego moj sinovac Milo Jovievi, te sam o ao kod
predsjednika Popovia i protes rao, pa me je on naknadno u spisak uveo.
Dva dana kasnije skupio se je Crnogorski Sabor u Zetskom Domu. Na bini
su bili: Predsjednik Sabora i predsjednik Crnogorske Federalis ke stranke Mihailo
Ivanovi, sekretar stranke Duan Vuini, kao i ostala tri lana komiteta, narodni poslanici u loama i u parteru, a publika na galeriji. Dr Sekule Drljevi proitao je rezoluciju sa kojom se ponitava rezolucija Podgorike Narodne Skup ne, a proglaava
se slobodna i nezavisna Crna Gora, nato su narodni poslanici stali klica : ivjela
Crna Gora! Posle zavretka ove ceremonije, narodni poslanici sakupili su se ispred
Banovine, a na balkon iste popeli su se: Macolini, lanovi komiteta i komandir Savo
elebi, lan Sabora, koji je svojom rukom povukao za konop koji je crnogorski usta
barjak izvukao na katorite, sa desne strane katorita na kojem se nalazila italijanska
zastava, znai na glavno mjesto, to je znailo uspostavu crnogorske drave. Svi su
narodni poslanici klicali Crnoj Gori, a posle se je o lo u Grand hotel na ruak, na
kojem su Macolini i dr Sekule Drljevi odrali dugake govore, is ui vjeno prijateljstvo izmeu italijanskog i crnogorskog naroda. I kad su se sve ove ceremonije
zavrile, poslanici su se razili kuama, a Jovo Popovi i Sekule Drljevi odmah su
otpoeli priprema se za put u Rim e su trebali da odu, sa 5-6 seljaka, obuenih u
crnogorsku nonju, da predadu kralju Italije rezoluciju Crnogorskog Sabora, da odu
kod Musolinija itd.
Meu m, 13 jula 1941. godine buknuo je ustanak, koji je udario kao grom
iz vedrog neba, jer mu se na Ce nje niko nije nadao, te je Macolini napus o Crnu
Goru, a italijanski vojnici divljaki se razjarili, pa su stali strijelja narod, na boju
pravdu, osobito po oblinjim selima oko Ce nja i Rijeke Crnojevia.
Ovo se u kratkim potezima, moe nazva prva faza dogaaja za vrijeme italijanske okupacije, a sad emo u kratkim potezima, iznije razvoj dogaaja u drugoj
fazi, tj. za vrijeme vladavine krvolonog Pircija Birolija. im je Biroli s gao na Ce nje,
on je raspus o Komitet Jova Popovia i odrao sa balkona Banovine, kratak govor
u kojemu je rekao da Crna Gora nee ima nikakvu vladu ni civilnu upravu nego da
e vojska da uzme svu vlast u njene ruke i da e ona da uspostavi red u zemlji. Ove
njegove strane rijei i prijetnje neki su vajni Crnogorci iz gomile koja se nalazila pred
Banovinom pozdravili i povikali: Tako je! to se pak mene e , ja sam u ovome
preokretu italijanske poli ke vidio veliku nesreu za Crnu Goru.
Poto je ispitao situaciju Biroli je otputovao za Rim, pa se poslije kratkog
vremna vra o i saop o vladici Crnogorskom, da mu je Musolini naredio da u Crnoj
Gori uspostavi red i mir, ognjem i maem, i da e mu za taj posao stavi na raspoloenje vojske koliko god hoe, ali prije nego otpone vojniku, kaznenu akciju, da
predloi Crnogorcima, da oni sami uspostave red i mir u svojoj zemlji. Vladika je onda
pozvao u manas r generala Blaa ukanovia, povei broj ostalih oficira, jugoslovenskih, kao i drugih uglednih graana /ali ja na tome skupu nijesam bio pozvat/ i
oni su tamo na tome skupu reavali, da li da ostave okupatora, da on sam njegovom
vojskom uspostavi mir u zemlji, ili da to urade sami Crnogorci pod vostvom i komandom jugoslovenskog vieg oficira. Veina je bila za ovo drugo rijeenje da voa
i komandant bude Blao ukanovi. Ovo naimenovanje trebalo je i javno manifestova te se je usled toga sakupilo u Zetski Dom oko 40-50 oficira bive jugoslovenske

Mr Jadranka SELHANOVI:
DOKUMENTA O ISLJEIVANJU DR IVA JOVIEVIA (1944)

137

vojske, koji su sa aklamacijom izglasali ukanovia za komandanta svih nacionalis kih trupa u Crnoj Gori. Ovo naimenovanje ukanovia za komandanta crnogorske
vojske bio je za nas crnogorske federaliste i jo tei udarac nego i ustanak od 13 jula,
budui da je ukanovi izdao slobodu crnogorskog naroda 1918. godine, pa e kao
stari izdajnik, mislili smo mi, radi na tome da sloboda Crne Gore nigdje ne vaskrsne.
Ja sam neizmjerno mnogo mrzio ukanovia i mi ni smo zajedno govorili, ni smo
se na ulici pozdravljali.
Dakle im su jugoslovenski oficiri izabrali za komandanta Blaa ukanovia,
on je kao velika linost, o ao kod Birolija, te zajedno sa njim i njegovim oficirima
utanaio vojniko zapovjednitvo u Crnoj Gori. Uzeo je vojniku komandu nad svom
Crnom Gorom izuzev nad dva sreza, tj. ce njski i barski, nad kojima je Krsto Popovi
uspio da zadri njegovu vojniku, tj. crnogorsku federalis ku komandu. ukanovi
je naimenovao njegov tab, sastavljen od bivih jugoslovenskih oficira i neprijatelja
Crne Gore. On je uspio ubijedi Birolija da je neophodno potrebno, pored milicije
organizova specijalne odrede, pod imenom etnici. Mi smo crnogorski federalis
znali to znae etnike organizacije za slobodu crnogorskog naroda, ali na alost
nijesmo mogli sprijei njihovo formiranje, iako smo na razne naine pokuavali kod
Italijana da sprijeimo etnike organizacije.
I kao to je ukanovi osnovao njegov vojniki tab, tako je i isto i Krsto Popovi osnovao njegov pod imenom : Lovenska brigada, koji se je nalazio u jednom
umezu naspram Divizije, dok je ukanovi zauzimao prostorije u Vladinom Domu.
Krsto je oko sebe okupio neke stare i nesposobne oficire bive crnogorske vojske i
sitne neznatne inovniie, a glavni saradnik bio mu je dr Novica Radovi, koji mu je
bio potrebit usled toga to je govorio italijanski i to je sluio kao veza za sporazum
izmeu bjelaa i zelenaa, odnosno crnogorskih federalista. Ovaj sporazum Biroli je
traio poto poto, iako meu m on se nije mogao nikako pos i.Poto ja nijesam bio
oficir po karijeri, to nijesam uao u vojniku formaciju Lovenske brigade, znai
ostao sam na ulicu, bez ikakve zvanine dunos , pa sledstveno tome i bez ikakvih
prinadlenos osim moje pensije od 1000 lira, a to je bilo malo za izdravnje mene i
moje ene, te sam prodavao iz kue sve to sam mogao proda , a to su najprije bili
darovi koje je moja ena dobila prilikom njene udaje.
Osim ove dvije vojnike organizacije, organizacija Blaa ukanovia i Krsta
Popovia, koje su jedna na drugu gledale krvnikim oima, jer su njine ideologije
stajale u potpunoj suprotnos , budui da je prva imala za cilj unitenje crnogorske
slobode, a druga na pro v za cilj, slobodu crnogorskog naroda. Biroli je zah jevao da
se osnuje i jedan civilni odbor, sastavljen od vienih graana zelenaa i bjelaa i on
se je osnovao ali tako da su u njmu bili 22 bjelaa i 2 zelenaa i to dr Novica Radovi
i Vaso Banovi. U ovome odboru ja nijesam bio uzet u kombinaciju, ali sam u njem
poao samovoljno, a kada sam uao u Okruni sud u Vladin Dom u kojem je on zasijedao, povikao sam: Ada evo i mene Crnogorci, nezvan meu vama, kao to je iao
nezvan meu svatove caru Duanu onaj njegov sestri Vojinovi! pa sam poeo protes ra zato samo dva zelenaa a 22 bjelaa. Na to profesor Jokica Grujii povika:
Pa dobro si nam doao! A i ostali su potvrdili rijei Grujiia, te sam tako uao u taj
Odbor, iako nije imao nikakvo znaenje, u namjeri da doznajem to se u njemu reava. Poslije mi je Novica Radovi priao da je Blao ukanovi zah jevao da se iz ovog
odbora izbaim, ali da su mu lanovi odgovorili da oni ne mogu to uradi . Meu m,
ja sam iz tog odbora sam izaao a evo kako i zato. uakanovi je iao na nekakvim
njegovim turnejama i donosio odluke, bez da pita nikog ni za to, te su ovi odbornici

138

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

bili nezadovoljni njegovim radom, to je njemu bilo poznato. Zato je jednoga dana
doao u odbor i odao dug govor, odnosno podnio referat o njegovom putovanju po
unutranjos , a koji nije bio nita drugo do uni napad na komuniste i na njihova,
po njegovim rijeima, neuvena zvijerstva, pa je pozvao predsjednika odbora, Sava
Radonjia, ovjeka nitavnog i bez karaktera, da se iznese na dnevni red pitanje povjerenja u njega i njegov rad. Kad sam vidio da e da se izglasava povjerenje ovjeku
kojeg sam mrzio i prezirao rekao sam Vasu Banoviu da napus mo salu. On me je
posluao, te smo iz ovog odbora izali, da se u njem vie nigda ne povra mo, doim
su svi drugi lanovi ostali da potpisuju izjavu povjerenja. I tako sam opet postao obian graanin bez nikakve zvanine dunos .
Kratko vrijeme iza ovog otpoela je ofanziva pro vu par zana od strane
italijanske vojske i nacionalis kih odreda, koji su bili pod komandom Blaa ukanovia i Krsta Popovia, to je prinudilo komunis ke odrede da se povuku u Bosnu, ali
u ovome poslu nijesam, naravno, uzimao nikakvog uea, jer nijesam bio ni vojnik
ni oficir, ve sam ivio mirnim i obinim ivotom, kao i ostali graani varoi Ce nja.
Poslije odstupanja vojnikih par zanskih snaga u Bosnu nastupila je era
etnikog triumfa, jer poto su uspjeli da po snu iz Crne Gore komunis ke snage
ostalo im je jo samo to da unite i federalis ke stranke u srezovima ce njskom
i barskom pa da preuzmu potpunu vlast u Crnoj Gori, oekujui dolazak engleske
vojske i kralja Petra. Oni su u ovome pravcu radili na sve mogue naine, a najvie
me to su Italijanima dokazivali da Komanda Lovenske brigade uruje sa komunis ma, da je meu komunis ma sin Krsta Popovia veoma ugledna linost, da
je Lovenska brigada izdala pokret pro v komunista, jer nije htjela pro vu njih
vodi borbu izvan granica Katunske nahije itd. itd. i zakljuujui svagda sa traenjem
da se oduzme komanda Krstu Popoviu, kao nesigurnom ovjeku i da se njegova vojska stavi pod komandom Blaa ukanovia. U ovome pravcu mnogo je potpomagao
etnike organizacije vladika Joanikije kao i svjetenik Markovi i Uskokovi. Vladika
je neprestano sa Blaom ukanoviem, krstario po narodu i neumorno agitovao, a
svugdje gdje je dolazio prireivani su im boga banke . Tako isto Komanda Lovenske brigade nalazila se u neprestanoj opasnos da bude likvidirana, pa se je morala
uvija na sve mogue naine da etnici ne preuzmu vlast i u srezovima: ce njskom
i barskom. etnici su dolazili u masama na Ce nje, u automobilima na kojima su se
nalazili puko-mitraljezi, njihova crna zastava sa mrtvakom glavom, a oni svi sa etnikim kapama, na kojima su bile mrtvake glave, naravno svi brada , crni i strani,
crnji i straniji i od samih faista, tako da ulijevaju strah i trepet kod narodnih masa i
da dokau narodu da su oni sila, da su oni vlast u Crnoj Gori i da narod mora prilazi
njima i nikome drugome. Oni su pokuali da prokrstare i kroz Katunsku nahiju, ali
vojska Krsta Popovia to nije nikako dozvoljavala, nego ih je vraala natrag. etnici su
radili i u pozadini, da se kod omladine, pa ak i kod djece,organizuju etnike formacije.ef ove propagande bio je uitelj Kon , kojega smo prozvali Gobels. Njemu
je bila stavljena na raspoloenje jedna sala u Vladinom domu u kojoj je okupljao
gimnaziste i drugu omladinu, drao im predavanja i dijelio ajkae, sa mrtvakim glavama. Ova etnika akcija kod omladine, jako me je razjarila te sam rijeio da stupim
u akciju i da je kontroliram. Zato sam napisao brouricu: Kojim putem Crnogorci, ija
je tendencija bila stvaranje crnogorskog fronta, te sam poruio u Podgoricu kapu
crnogorsku sa slovima na tapalaku: C i F znai : crnogorski front. Novac za tampanje
pozajmio sam u Krsta Popovia i tako u jednoj sobici Lovenske brigade poeo sam
okuplja crnogorsku omladinu, a to su veinom bili komunis , ili njima simpa zeri,

Mr Jadranka SELHANOVI:
DOKUMENTA O ISLJEIVANJU DR IVA JOVIEVIA (1944)

139

te se je u redove crnogorskog fronta upisalo oko 200 omladinaca, a za taj moj rad
dobijao sam 1000 lira mjeseno od Komande Lovenske brigade, te sam sa pensijom
imao 2000 lira mjeseno.
Meu m, nastupio je jedan dogaaj koji mi je sprijeio dalji rad na okupljanju omladine u redove Crnogorskog fronta, a to je odluka etnika da idu pro vu
par zana u Bosnu. Glavni agitatori za ovaj vojniki pohod bili su braa Jovievi: Stevo i Savo, koji su neprestano od poetka radili na osnivanju etnikih organizacija.
Biroli je inio pri sak na Krsta i na Novicu, a oni su dva donosili sve odluke u komandi
Lovenske brigade, prije li da e stavi vojsku odreda pod komandu ukanovia
i Lovensku brigadu potpuno likvidira , ako se ne polje u Bosnu 3-4 sto ne vojnika
pod komandom Baja Staniia. Kad sam vidio da su se Krsto i Novica uplaili i da se
kolebaju kako da postupe, istupio sam sa potpunom mojom energijom koju sam
posjedovao, stao da viem i da lupam akom po pisaem Krstovom astalu, govorei
da bi iljanje vojnika u Bosnu iz Lovenske brigade bilo izdajstvo i nepotrebno
prolivanje krvi i da Lovenska brigada nikako ne smije popus na zahtjev Birolija,
pa neka sve nas internira ili strijelja, posle ega sam sio i napisao moj protest, kojega
sam obrazloio, predao ga Krstu i on se sada nalazi u njegovoj arhivi, i predloio mu
da se odma sazove jedna konferencija zelenaa odnosno crnogorskih federalista, i
da se polje za Petra Plamenca, koji se nalazio u Crmnicu. I Krsto i Novica usvojili su
moj predlog te se je , zaista, okupila konferencija federalista, 20-30 ljudi, pred kojom
sam iznio sve razloge pro vu pohoda na par zane u Bosni i svi su prisutni odobrili
moje gledite, a u toliko je s gao i Petar Plamenac koji se takoe bio odluio pro vu
pohoda u Bosnu i da e se sva vojska Lovenske brigade pobuni , ako se odustane
od predloga da se iz njenih redova alje vojska zu Bosnu. Kad je Biroli primio ovakav
odgovor nije odustao od namjere da pomou prijetnja i nasilja alje vojsku u Bosnu
iz odreda Krsta Popovia. Jest, ali ukanovi i kompanija bili su razjareni,pa su predloili Biroliju da odmah uhapsi Petra i mene, jer smo mi osuje li pohod na Bosnu,
govorili su oni, a tako isto i Novicu budui, da je on savjetnik Krstov glavni, pa kad
Krsto ostane sam, bez savje ka i bez pomagaa, da e on onda moda i popus . I
tako su nas trojicu i poslali na Miloer, ali sa m nijesu nita dobili, jer Krsto je ostao
vrsto pri donesenoj odluci, to jest da se ne alje ni jedan vojnik iz njegove brigade u
Bosnu. A kad smo u Miloer doznali da su par zani potukli etnike i Italijane to je za
nas bila velika radost i te veeri Petar i Novica dobro su se ponapili vina, a ja ga uopte ne pijem. Novica je ostao, ini mi se u Miloer jedan mjesec, Petar dva, a ja sam
ostao tri mjeseca i kad su me doveli na Ce nje, Italijani su mi naredili, da iz Ce nja ne
smijem izlazi i da se poli kom nikako nesmijem bavi , jer u pro vnom sluaju biu
najstroije kanjen. Postupio sam po nareenju jer sam morao.
Izvjesno vrijeme ispred kapitulacije Italije doli su u komandu Lovenske
brigade: Arso Petrovi, Ljubo Vuksanovi i Vojo Nenadi i predstavili se kao pro vnici
Blaa ukanovia, kao pro vnici etnike poli ke, te su ponudili saradnju sa crnogorskim federalis ma u cilju da oni, kao predstavnici bjelaa, zajedno sa federalis ma
dou do sporazuma i da zajedno sa njima obrazuju jednu nacionalnu crnogorsku
upravu. Mihailo, Krsto, Plamenac, Pero Vukovi i Novica prihva li su njihov predlog
te se je obrazovao jedan odbor koji je ima za dunost da napie tekst sporazuma,
tu su pored njih trojice, uli u tome redakcionome odboru od strane federalista:
Pero Vukovi, Petar Plamenac i Novica Radovi. Oni su mnogo vremena ostavili na
redakciji tog sporazuma, kojega su napokon i napisali. Njega su potpisali Vuksanovi
i Nenadi a Petrovi ga nije potpisao jer nije bio prisutan, ve je bio o ao u Podgo-

140

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

ricu. Od nae strane potpisali su: Pero Vukovi, Novica Radovi ili Mihailo Ivanovi,
ne sjeam se tano, pa poto je i Plamenac bio osutan, kao Petrovi te mi rekoe da
ja potpiem na mjesto Plamenca i da je to svejedno potpisao ja ili Plamenac, poto
je to jedna formalnost tj. da bude tri potpisa od strane federalista, a tri od strane
centralista, odnosno zelenaa i bjelaa, te ja tako na taj sporazum stavih moj potpis.
Meu m, nastupi jedan nenadan dogaaj a to je kapitulacija Italije i dolazak Njemake vojske u Podgoricu. im su s gli Njemci odmah su tamo poli: Ljubo
Vuksanovi i pop Dubak, nali tamo Petrovia pa sa njim i jo sa nekim federalis ma
prijavili se kod tamonjeg zapovjednika njemake vojske i predstavili se kao predstavnici naroda, te sa m njemakim komandantom sastavili nekakav sporazum za
uspostavu narodne uprave u Crnoj Gori. Sa ovim dokumentom Arso Petrovi otputovao je aeroplanom u Beograd, tamo se vidio sa Nediem i ini mi se sa Nojbaherom, predstavnikom njemakog Rajha za poli ka pitanja na Balkanu. Petrovi se je
odmah vra o natrag i doao u komandu Lovenske brigade, pa kad smo mu podnijeli
na sporazum da ga potpie, on je odbio govorei da sporazum sad nema nikakve
vanos , usled toga to je on trebao da bude podneen italijanskoj upravi koja sad
ne postoji. On je dalje rekao da je od Njemaca dobio mandat da sastavi crnogorsku
vladu pa je zatraio da on bude predsjednik vlade i ministar unutranjih poslova, a
njegovi drugovi, tj. Vuksanovi i Nenadi da dobiju: jedan finansije a drugi prosvjetu,
tampu i propagandu. Zahtjev Petrovia mi smo potpuno odbili poto je on traio
potpunu vlast, tako da su nama federalis ma ostali beznaajni, sporedni resori. Poto odbismo zahtjev Petrovia on je odmah otputovao, zajedno sa Vuksanoviem u
Podgoricu, i tamo zatraio druge vienije predstavnike federalista da sa njima sastavi
vladu, onako kako je on h o, ali nije mogao uspje . On je poslao Vuksanovia kod
nas da ponovo sa nama pregovara i mi smo zakazali sastanak u kui Bogdana Ivanovia, istoga dana u osam sa uvee, pa smo se tamo i okupili: Mihailo Ivanovi, Bogdan
Ivanovi, Krsto Popovi, Novica Radovi, Ljubo Vuksanovi, ja i dva njemaka oficira,
od kojih je jedan dobro govorio naki. Tu se je mnogo diskutovalo i na kraju krajeva
dolo je do sporazuma, na sledei nain: Krsto Popovi da bude lan vlade i komandant vojske, Arso Petrovi unutranjih poslova, Nenadi finasija, Vuksanovi ishrana,
ja prosvjeta, tampa i propaganda, Boo Jove /federalista/ narodnog zdravlja i na
zahtjev Njemaca, dva muhamedanca da uu takoe u vladu. to se e predsjednika, poto oni nijesu pristajali da bude na tj. federalista, a mi opet nijesmo pristajali
da bude njihov, te smo ostali na tome da predsjenik presjedava naizmjenino, tj.
jedan put na a drugi put njihov. Takav sporazum mi smo potpisali i ostalo je samo
to da ga njemaki oficiri ponesu u Tiranu na odobrenje, kod Najbahera, ili nekog
drugog, ali kod koga to posigurno ne mogu rei, i mi smo vjerovali da je stvar bila
napokon utanaena. Ali 3-4 dana iza toga doao je u komandu Lovenske brigade,
Ljubo Vuksanovi i saop o nam da od naeg sporazuma ne moe nita bi jer Krsto
i ja u vladu ne moemo nikako ui. Kad sam ovo uo, planuo sam i povikao da su on i
Petrovi hotapleri, prevaran i podvalaije i da ja sa takvim ljudima neu da imam
nikakva posla, izaao sam iz kencelarije Lovenske brigade lupnuvi vra ma u kojoj
se nikad vie nijesam povra o, ni sam se vie interesirao o sastavljanju narodne
uprave, koja se je i sastavila, pod predsjednitvom Ljuba Vuksanovia, koji umjesto
da se bori pro vu etnike poli ke kao to je izjavio kada je najprije doao u komandu Lovenske brigade, on je tu poli ku potpuno sprovodio, kao agent generala Nedia, Ljo a i Drae Mihailovia, jer su se ova sva navedena trojica srbijanska faista
potpuno sporazumjela, sloili se i postali izmeari Hitlerove poli ke. U ovu upravu

Mr Jadranka SELHANOVI:
DOKUMENTA O ISLJEIVANJU DR IVA JOVIEVIA (1944)

141

Vuksanovia nije uao ni jedan federalista, jer Mitar Popovi i Bogdan Ivanovi nijesu
nigda naoj stranci pripadali, nego su ropski sluili sve jugoslovenske reime i pekli
svoju karijeru, a tako isto ni ivko Aneli nigdje nije bio federalista.
Zato smo Krsto i ja izbaeni iz svake crnogorske uprave, doznao sam kasnije od Kramarca, poli kog predstavnika Njemake na Ce nju, koji mi je rekao:
Mi se borimo pro vu komunista i pomaemo sve one koji se bore pro v komunista,
a poto se vi, crnogorski zelenai, ne borite pro vu komunista, nego samo prividno,
to mi vas ne moemo pomaga , nego pomaemo etnike, jer se oni bore pro vu
komunista.
Sad u da objasnim kako sam i zato postao komandant Rijeke brigade.
Odmah posle kapitulacije Italije, pozvao me je Krsto Popovi i rekao mi: U bataljon Duana Vukovia nastupilo je rasulo. U Rijeku Nahiju mi nemamo energinog
ovjeka i tamo e etnici uze potpunu vlast, nego hajde dolje na Rijeku i preuzmi
komandu nad ceklinskim bataljonom.. Mene je ovaj predlog zbunio i zaudio pa
sam odgovorio: Kako jadan da preuzmem komandu bez predhodnog naimenovanja? Kako zna si energian, uiva dobar glas u narodu i uzmi Boka Petrievia
za pomonika , on je dolazio kod mene i stavio mi se na raspoloenje. Posluao sam
poao na Rijeku, pozvao oficire: oka Drecuna, Steva Ranatovia, Boka Petrievia,
Andriju ofranca, pa im saop o da u da preduzmem komandu nad Rijekom brigadom, ali da ja to ne mogu uradi ako me oni nee naimenova . Oni su zaista pristali
i potpisali rijeenje sa kojim pristaju da budem komandant Rijeke brigade, i taj se
dokument nalazi kod moje kue , na Ce nju. Vra o sam se na Ce nje, dokument
pokazao Krstu Popoviu, kojega je on potvrdio i poslao samnom Stevana Perovia
autanta Lovenske brigade koji govori njemaki, da se izdadu puke jer u Ceklinski
bataljon, kao to su mi saop li gore navedni oficiri, nije bilo ni 20 puaka. Njemci
su mene i Peroviu izdali 200 puaka i ja sam ih povezao na Rijeku, Petrieviu, da se
razdijele po etama i istakao krsta barjak na op nu u koju se je nalazila i komanda
brigade, a imao sam namjeru da se formiraju dva bataljona: ceklinski i ljubo njski.
Poto se je i jo prijavilo dosta vojnika da prime puke to su mi Njemci dali jo 100
puaka te su oficiri i te puke razdali po etama. A bile su 4 ete. Starim oficirima:
oku Drecunu i Stevu Ranatoviu oduzeo sam komande i naimenovao kao etne
oficire, mlae ljude: uitelja Gazivodu i studenta Kos a. Posle sam izdao dnevnu
naredbu u kojoj zabranjujem svaku poli ku i svaku akciju, izuzev akcija za odravanje
reda i mira u Rijekoj Nahiji. Kratko vrijeme iza toga komandant italijanske vojske na
Rijeci, pozvao je mene i Petrievia i zatraio od mene, kao od komandanta brigade,
da idem sa mojom vojskom, a on sa njegovom na Ljubo nj da gonimo komuniste.
Ja sam odmah odbio, jer nijesam formirao bio bataljon da gonim par zane nego
etnike, govorei mu da ja takvu naredbu nijesam dobio od mojeg komandanta generala Popovia, i da u ja jedino izvrava njegove naredbe i niije druge. Istodobno
otpoele su bile i etnike intrige: Andrija uzin urakovi i Andrija Lubarda, prvi
avija ar bive jugoslovenske vojske u inu kapetana, a drugi porunik, doli su bili
na Ljubo nj i nagovorili nekoliko Ljubo njana, da pod svojim potpisima naimenuju
za komandanta ljubo njske ete Andriju Lubardu. Ovo pismeno naimenovanje donio mi je na Rijeku Milo Vujovi, predsjednik op ne. Ja sam naimenovanje izbucao,
predsjednika iskarao i naredio mu da se Lubarda is iz Ljubo nja, a sa njim i Andrija
urakovi, jer inae ako ne postupe po nareenju da u posla vojnike da ih svezane dovedu na Rijeku, i oni su zaista, odmah poli sa Donjeg Ljubo nja na Ce nje i
vie se nijesu pojavljivali.

142

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Drugu nepriliku uinio mi je Boko Per evi, jer je na svoju ruku, a po nagovoru Nikole Kos a, velikog etnikog agitatora, a sada direktora finansijske direkcije u Podgorici, pokrenuo bataljon i doveo na Rijeku lanove par zanskog odbora
za sela: eljare, Dobrsku upu i Zagoru , da ih sprovodi kao taoce na Ce nje, a to
je znailo sigurna smrt. Ovi ljudi bili su: Milo Toov Vue , predsjednik eljarskog
par zanskog odreda, a drugi su bili: Marko urov Vue , Pea Mrgudov Jovievi,
Filip Jankovi, Stevo Mitrov Milanovi, Blao Milanovi, Stevo Jovanov Milanovi i jo
dva iz Zagore, ijih se imena ne sjeam. Ja sam ove ljude morao spasava ali kako.
Optuba je bila velika, m prije to je Filip Jankovi priznao da je lan seljakog par zanskog odreda. Uspio sam da im reem, tajno da svi priznaju kao to je priznao Filip
Jankovi, ali da su se h dunos na silu morali primi i oni su me posluali. Uze
su na zapisnik i svi su dali jedan is iskaz. Kad su svi sasluani i izali napolje, ja sam
predloio da se pute, doim su drugi oficiri zah jevali na pro v, da se zatvore i sprovedu na Ce nje. Ja sam onda povikao da ih ja putajem na moju odgovornost, jer ne
nalazim da su krivi poto su bili prisiljeni, to su svi bez razlike i izjavili. I bilo je onako
kao to sam i rekao, pozvao sam ljude u kancelariju i saop o im da su slobodni i da
odmah idu doma, to su oni i uradili, a ja sam odmah poao put Ce nja. Tri e ri
dana poslije toga pozvao me je kapetan Aman, ef taba generala Kajpera i saop o
mi da sam smijenjen sa dunos komadanta Ceklinsko-ljubo njskog bataljona i da
je na moje mjesto postavljen Boko Petrievi. Dakle, etnici su ipak uspjeli, i odmah
Perievi im je s gao na Rijeku , digao je krsta barjak i sproveo na Ce nje, kao taoce: Krcuna Vukmirovia, trgovca, kafeiju Gvozdenovia, Nika uria sa Ce nja, koji
je bio doao kod svojeg roaka Gvozdenovia, Veljka Jovievia, Dabanovia i njegovu erku, koji su bili strijeljani na boju pravdu zajedno sa onim par zanima koji su
se Petrieviu predali na Bjeloe na njegovu asnu rije, da im nita ivotu nee bi .
Evo ukratko razvoj dogaaja u Crnoj Gori za vrijeme Italijanske i Njamake
okupacije i moje djelanje u toku razvoja h raznih dogaaja.
Jo imam da dodam i ovo: kad je nastupila opasnost za moj ivot od strane
etnika, budui da nijesam imao ni ja, ni nijedan federalista za te od strane okupatora, nego su nas etnici mogli ubija kad su god htjeli, kao to su i mnoge federaliste
i ubili, predamnom su se ukazala dva puta, a naime da bjeim u Albaniju ili Hrvatsku,
to su mi savjetovali moji prijatelji ili da odem kod par zana. Ja sam izabrao ovaj
drugi put, jer sam smatrao da bi bilo i strano i kukavno da bjeim iz moje zemlje za
iju sam se slobodu borio oko skoro 30 god. m prije to mi moja savjest govori da
nijesam poinio nikakav zloin naspram mojeg naroda, ve napro v, uinio sam sve
to sam mogao da ga spasem od zla i napas .
Niki, 2. okt. 1944.

Dr Ivan Jovievi

*
*
*
2. NASTAVAK PISANOG ISKAZA DR IVA JOVIEVIA, 14. 10. 1944.
Koliko mi je poznato sklopljen je sporazum izmeu Hitlera i generala Nedia prema kojem general Nedi ima da pomae njemaku borbu pro v komunista, a
kao nagradu za tu pomo Srbija bi imala da dobije Crnu Goru, u sluaju pobjede Njemake. Isto na bazi toga sporazuma voena je itava Njemaka, i vojnika i poli ka,
akcija u Crnoj Gori. Sa druge strane poto su crnogorski federalis stajali na gleditu

Mr Jadranka SELHANOVI:
DOKUMENTA O ISLJEIVANJU DR IVA JOVIEVIA (1944)

143

da Crna Gora bude ravnopravni lan u svakoj ljudskoj zajednici i da posjeduje njen
ivotni prostor, to je poli ka cnogorskih federalista stojala u potpunoj suprotnos sa
gleditem generala Nedia pa sljedstveno tome i sa gleditem Hitlera. Usljed, dakle
gore navedenog razloga, to jest sporazuma izmeu Hitlera i Nedia, Njemci nijesu
htjeli crnogorskim federalis ma da uparvu a jo manje vojniku komandu nego su
dali, naravno i jednu i drugu upravu agen ma Nedia, odnosno Hitlera, a to znai: etnicima. Na osnovu gore navedenih razloga i uzroka likvidirana je komanda:
Lovenske brigade, to jest oduzeta je komanda Krstu Popoviu i prenesena na narodnu upravu, ili bolje i tanije reeno, na Ljuba Vuksanovia. No i ako je likvidirana
Lovenska brigada i me oduzeta potpuna vlast crnogorskim federalis ma na cijeloj
teritoriji Crne Gore, Njemci su ipak zah jevali, poto po to, da i federalis pomau
Upravu Ljuba Vuksanovia te se je u toj upravi naimenovao za vojsku potpukovik
Mitar Popovi, koji je ranije radio pri komandi Lovenske brigade, i smatrao se kao
federalista premda u stvari on nije bio ni federalista ni centralista, nego itavog ivota, oportunista, to znai da je radio na tome da mu bude pun vagan, a ko e mu ga
napuni to je za njega bila sporedna stvar.
Meu m im je oduzeta Krstu Popoviu komanda nad Lovenskom brigadom zadaa svih nas federalista sastojala se je u tome da se sabo ra, na sve mogue
naine, akcija etnika u Katunskoj nahiji to se je i radilo. Sa druge strane pak Uprava
Ljuba Vuksanovia oduzela je Komandu Duanu Vukoviu, a tako isto izbaila iz slube i sve ostale i vojne i civilne inovnike ranije zaposlene u Komandi Lovenske brigade, i zamijenila ih sve samim etnicima. Njemcima je stavljeno do znanja naravno
da mi vrimo sabotau, ali oni nijesu mogli ima nikakav konkretan sluaj, jer smo se
uvali da ga ne stvorimo, ve smo sabotau pro vu etnike akcije vrili tajno. to se
pak e uspjeha vojnike organizacije Mitar Popovi nije se pokazao dovoljno agilan
ni sposoban, a poto su ga Njemci smatrali kao ovjeka Krsta Popovia usljed toga to
je radio pri njegovoj komandi, i to je uao u Upravu, kao federalista, to su ga izbacili
iz Uprave, a na njegovo mjesto naimenovali Jova ukanovia, ali on je pokazao i jo
veu nesposobnost i neagilnost od Popovia, i ako je ropski izvravao sva nareenja
Ljuba Vuksanovia i Njemaca. Pod komandom ukanovia a u sporazumu sa Njemcima, preduzeta je ofanziva u Katunskoj nahiji, u mjesecu martu t.g. te su Njemci
primorali i Duana Vukovia, premda on nije h o nikako preduzima nikakvu vojnu
akciju, ve poto je bila likvidirana Lovenska brigada i Krstu oduzeta Komanda, ali da
se nije primio to je h o bi stvarni dokaz sabotae federalista, a Vukovia su Njemci,
moe bi , htjeli i strijelja . Isto se pak e plana Vuksanovia, ukanovia i Njemaca
u pogledu ofanzive u Katunskoj nahiji on je imao za cilj da se oslobodi kolski put:
ekanje, Danilovgrad, tako da se akcija par zana onemogui na teritoriji nalazeoj
se izmeu Ce nja i kolskog puta ekanje Danilovgrad. To je dakle bila ili trebalo da
bude prva stopa njihovog vojnikog plana, posle kojeg imalo je da se preduzme i drugo nadiranje put Banjana i Nikia. U ovoj ofanzivi broj Njemaca bio je neznatan, a
snage etnika i ostalih nacionalista, penjale su se kao to se je govorilo, na oko 6.000
vojnika. Ova ofanziva potpuno je propala, i onda su etnici stali iznosi kao uzrok
neuspjeha izdajstva Duana Vukovia itd.
Ovo je sve to mi je poznato to se e ofanzive u mjesecu martu t.g.
Odnosno pak druge ofanzive u mjesecu maju mene nije nita drugo poznato osim toga to su je preduzeli, u glavnom, Njemci u zajednici sa etnicima, ali u
ovoj akciji Duan Vukovi nije uzimao uea sa njegovim batalionom, a zato to mi

144

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

nije poznato. Zato su Njemci insis rali da zauzmu evo, uzrok je bio taj da udalje
par zanske odrede od kolskog puta Ce nje-Njegui.
Da opirniji odgovor na postavljeno tree pitanje od onoga kojeg sam dao
u preanjem izvjetaju mene nije mogue iz prostog razloga to nijesam nigdje bio
prisutan razgovorima i dogovorima koji su se vodili izmeu italijanskih vlas i Blaa
ukanovia, odnosno Krsta Popovia, njih bi najbolje, to jest u detaljima, mogao saop dr Novica Radovi, koji je bio desna ruka i stalni savjetnik Krsta Popovia, a to
se e onih voenih sa Blaom uakanoviem oni su najbolje pozna Savu Radoviu
koji je bio kod Blaa ukanovia, ono isto to je bio Novica kod Krsta Popovia, to jest
do njegovog odlaska za Biograd kud je pobjegao, ali poto je dobro napunio njegovu
torbicu italijanskih lira.
A to se e nekih osobi h pregovora izmeu Njemaca i Krsta Popovia,
njih nije ni bilo jer su Njemci vodili pregovore sa Arsom Petrieviem i Ljubom Vuksanoviem kojemu su i dali Upravu da okuplja etnike snage i da vodi odlunu borbu
pro v par zana, to je on, zaista, i radio, a kao najbolji dokaz za ovo jeste injenica
to su Njemci oduzeli Krstu Popoviu i ono malo komande to je imao u srezovima:
ce njskom i barskom.
Mogu pozi vno rei to da u prkos svim navaljivanjima od strane Italijana i
Njemaca da se stvori iskrena saradnja izmeu federalista i bjelaa, odnosno etnika
do te saradnje nigda nije moglo doi. A nije moglo doi usljed toga to smo mi federalis smatrali etnike za nae neprijatelje broj 1, te kao takve opasnije od okupatora, poto smo vjerovali da e okupator, kad tad, izai iz Crne Gore, a da e etnici
osta i da e , ako dou engleske trupe uze potpunu vlast u njhove ruke , pa u tom
sluaju poubija sve vienije ljude iz redova federalista i par zana, to se je htjelo
sigurno i dogodi da par zani nijesu izvojevali pobjedu poto smo mi federalis bili
nemoni.
I ovo je sve to znam da odgovorim na postavljena mi pitanja.
Niki, 14 oktobra 1944.
*

Dr Ivan Jovievi, s.r.

3. ZAPISNIK SA SASLUANJA DR IVA JOVIEVIA, 19. 10. 1944.


19.X 44.
ZAPISNIK
Dr Iva Jovievia, rodom iz Rijeke Crnojevia
Koje ste poloaje zauzimali u redovima federalis ke vojske i njhovim poli kim ustanovama?
U prvim formiranjima crnogorskog komiteta poslije okupacije Italije bio
sam u komitetu naelnik upravnog odjeljenja. Na elu ovog komiteta stajao je Jovo
Popovi. Na ovom poloaju ostao sam do povratka Macolinija iz Italije. U ovome komitetu nije bio niko od bjelaa a nije podesno bio izabran te po povratku Macolinija
iz Italije bi reduciran na pet lanova i to: kao predsjednik Jovo Popovi, lanovi Sekule Drljevi, Mihailo Ivanovi, Duan Vuini i pop Simo Mar novi. Za neko vrijeme

Mr Jadranka SELHANOVI:
DOKUMENTA O ISLJEIVANJU DR IVA JOVIEVIA (1944)

145

nijesam imao neku zvaninu dunost, sem to sam pisao lanke u Glasu Crnogorca
koji je bio zvanini organ Crnogorskog komiteta. Od stalnih dopisnika poznajem Rajkovia Steva koji se potpisivao Argus i kao vojvoda Zlojutrove rupe. On je bio
urednik lista Pakao i komunizam. Drugi dopisnik bio je dr Klisi koji se potpisivao
Hajduk Veljkovi.
Od lanaka kojeg sam pisao u Glasu Crnogorca sjeam se prve poruke kad
bog oe nekoga da kazni, oduzme mu pamet. Druga poruka i Trea poruka, a za m
Dvije kole / Spiritualis ka i materijalis ka/, Ne trite za mrtvakim sandukom
, Dva Pijemonta , Jedinstven sluaj, Ne u krv svoju brao Crnogorci, Ko na
brdo stoji vie vidi no onaj pod brdom itd.
Urednik ovog lista bio je profesor Bjai rodom iz Splita. Dolaskom etnika
na upravi list je izmijenio svoje ime u Crnogorski vjesnik ije je urednitvo preuzeo
Dubak. U ovom Vjesniku, ja nijesam pisao.
Kako je dolo do savjetovanja o formiranju zajednike vlade izmeu bjelaa
i zelenaa u tabu Lovenske brigade negdje ispred kapitulacije Italije?
Jednoga dana doao je Arso Petrovi, Ljubo Vuksanovi i Vojo Nenadi u
tab Lovenske brigade predstavljajui se kao disiden Blaa ukanovia pro vnici
centralis kog ureenja Jugoslavije i da su za Federa vno ureenje Jugoslavije pa
su ponudili kao predstavnici bjelaa pred nama da formiramo zajedniku vladu. Mi
kao predstavnici stranke bojali smo se podvale, primili smo ih sa rezervom ali poto
su nas nekoliko puta posje li u principu smo se sloili s m da se oformi jedan odbor
koji e izradi sporazum. Sa nae strane u ovaj odbor su uli Petar Plamenac, Pero
Vukovi i Novica Radovi. Predsjednik ovog odbora trebao je da bude Pero Vukovi. Sporazum je trebalo da odobri talijanska uprava-komanda.
Poslije kapitulacije Italije sporazum je izgubio vanost, dolaskom njemakog okupatora, jer se Arso Petrovi pojavio kao punopravni mandator za sastav nove
vlade.
Poznato mi je da je u cilju ovome Arso Petrovi sa Ljubom Vuksanoviem,
Vojom Nenadiem i popom Dubakom poao autom za Pogoricu, kad su Njemci doli
predstavili su se njemakom generalu kao predstavnici crnogorskog naroda i dogovorili se o formiranju nove Crnogorske Vlade, te je u tome cilju Arso Petrovi otputovao avionom za Beograd kod Nojbahera i Nedia u cilju dobivanja punopravnih
ovlaenja. Po povratku iz Beograda, Petrovi je poao u tab Lovenske brigade, i
priao nam o rezultatu njegovih razgovora sa pomenu m linos ma.
Budui da je Arso traio da bude predsjednik vlade i ministar unutranjih
poslova, Nenadi finansija, a Ljubo Vuksanovi prosvjetu propagandu i ishranu, mi
smo to odbili. Poslije dva dana doao je kod nas Ljubo Vukasnovi sa dva njemaka
oficira u kuu Bogdana Ivanovia, gdje smo ja i Krsto Popovi, Novica Radovi, Bogdan Ivanovi i Mihailo Ivanovi razgovarali ponovo o formiranju vlade, jer su Njemci
insis rali da po svaku cijenu doe do sporazuma pomou zelenaa i bjelaa.
Na ovom sastanku smo se dogovorili da Arso Petrovi primi unutranje poslove u ovoj vladi, Krsto Popovi vojsku, ja prosvetu, tampu i propagandu, Ljubo
Vuksanovi resor ishrane, Nenadi finansije, Jove socijalnu poli ku. Njemci su traili da uu i dva muslimanska predstavnika. Njemaki oficiri sa ovakvim sporazumom
poli su u Tiranu da bi ovo potvrdili kod Nojbahera.
Poslije dva dana od naeg razgovora Ljubo Vuksanovi je ponovo doao u
tab Lovenske brigade i saop o nam da u ovu vladu ne moe ui Krsto Popovi i

146

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

ja, za predviene poloaje. Dolaskom novog sekretara stranke dr Boa Krivokapia,


vostvo je odralo svoj sastanak i rijeilo da u ovu vladu uu kao predstavnici stranke
Mitar Popovi, ivko Aneli i Bogdan Ivanovi te da se tako odgovori zahtjevima
Njemaca da doe do sporazuma izmeu bjelaa i zelenaa i formiranja ove vlade od
jednih i drugih.
ijom ste odlukom postavljeni za komesara za utvrivanje cijena?
Kada je formiran komesarijat kontroli za cijene pro vu crne berze pri crnogorskoj nar. Upravi, na predlog ivka Anelia postavljen sam od Hankea kao predstavnika civilnih vlas za komesara ove ustanove. Na ovome poloaju sam ostao do
naputanja Ce nja 9. septembra ove godine.
Po proitanju zapisnika priznajem ga za svoj.
Pismen
dr Ivan Jovievi, s.r.

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI


PROTIV CRNE GORE (1919)

147
Novak ADI

Aleksandar Divajn1 (Alex. Devine)2, roen je u Manesteru (Velika Britanija) 19. decembra 1865. godine, kao drugi sin Henrija Divajna i Karaklie Kouvelas
sa ostrva Kiosa u Grkoj. Zavrio je fakultet u Velikoj Britaniji. Potom je radio kao
novinar i profesor, a bio je osniva, vlasnik i direktor Klejsmor kole (1896) u Vinesteru kod Londona. Osniva je Pokreta momakoga kluba 1886. godine i prvi poasni
misionar za djeake-prestupnike pri Policijskom sudu prilikom donoenja Odredbe
za prve prestupnike 1887. godine; za m je bio osniva univerzitetskih kampova za
djeake iz dravnih kola, a pripadao je maloj grupi kolskih upravitelja koji su se trideset godina zalagali za reformu dravnih kola. Bio je jedan od poasnih arbitratora
uvenoga dobrotvornoga drutva Hearts of Oak Benefit Society od 1898, te specijalni
korespondent Daily Chronicle na Olimpijskim igrama u A ni 1906. godine i urednik

1
Prvu biografiju na naem jeziku Aleksandra Divajna objavio je Crnogorski
glasnik(Montenegrin herald), Detroit, Miigen, SAD, godina IX, broj 66, subota, 1. novembra 1924. u udarnom lanku na naslovnici pod naslovom Prijatelji Crne Gore sa njegovom
fotografijom.
2
O Aleksandru Divajnu vidi vie : Dr erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu 19181925, knj. I-II, Podgorica, 2004. Vidi njegovu biografiju: Dr erbo Rastoder, Crna Gora u
egzilu 1918-1925, knj. I, Podgorica, 2004.str. 65-66. Istovjetna Divajnova biografija objavljena je u: Istorijski leksikon Crne Gore, (urednici prof. Dr erbo Rastoder i prof. Dr ivko M.
Andrijaevi), knjiga 3, Vijes , Podgorica, 2006, str. 561-562. O Aleksu Divajnu vidje i: Don
D. Trodvej, Crnogorski Aleksandar Divajn, Alexandia, oktobar-novembar 1998; dr Bojka ukanovi, Nikola I Petrovi Njego i Aleksandar Divajn, u zborniku radova CANU Kralj Nikola
linost, djelo i vrijeme II, Podgorica, 1998, str. 149-161; dr Dragoljub R. ivojinovi, Aleksandar Devin, branilac nezavisne Crne Gore u anglosaksonskom svijetu, 1916-1920, Glasnik
Ce njskih muzeja, knjiga III, Ce nje, 1970, str. 113-170, ; Dr Dragoljub R. ivojinovi, Crna
Gora u borbi za opstanak 1914-1922, Beograd, 1996; mr Slavica Ratkovi- Kos , Aleksandar
Devin i poli ka propaganda izbjeglike vlade kralja Nikole od 1916. do 1922. godine, asopis Vojnoistorijski glasnik, Beograd, 1990, br. 1, str. 191-210 i br. 2, str. 193-218. O Divajnu
vidi i: Dr John D. Tredway Anglo-American diplomacy and the Montenegrin ques on, 19141921, East European Program, European Ins tute, The Wilson Center, 1991. O Divajnu vidi
i: Crna Gora i Francuska diploma ja u izbjeglitvu-dokumen iz diplomatskog arhiva kralja
Nikole i crnogorskih vlada u gezilu 1919-1920 (priredio dr Radoslav Raspopovi), knjiga 1,
Podgorica, 2014.

148

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Aleksandar Divajn

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

149

zvanine knige Olimpijskih igara 1908. godine3. esto je putovao po Evropi i Sjevernoj Africi i pokazao se kao strunjak za stari Pariz.
Nesporno, Aleksandar Divajn bio je najvei borac za ouvanje dravne suverenos i nezavisnos Crne Gore u anglo-saksonskom svijetu (1916-1930). Marta
1916. godine Divajn je imenovan za delegata Crnogorskog potpornog udruenja
u Velikoj Britaniji (London) za pitanja crnogorskih izbjeglica i interniraca koji su se
nalazili na Krfu, Korzici, u Italiji, Francuskoj i vajcarskoj4. Crnogorski kralj Nikola I Petrovi-Njego5 i Vlada iz Nejia kod Pariza su tokom 1917. godine Aleksandra Divajna
predlagali za svog zvaninog diplomatskog predstavnika u Londonu, ali, taj prijedlog
nije prihvaen od strane britanske vlade. Divajn se nakon toga angaovao, saglasno
instrukcijama kralja Nikole i nejske crnogorske vlade, da Velika Britanija prihva uspostavljanje diplomatskih odnosa, na recipronoj osnovi, sa Crnom Gorom i da se
za diplomatskog predstavnika Kraljevine Crne Gore u Londonu postavi, najprije, ser
Robert Kenedi6, Irac, nekadanji britanski poslanik na Ce nju i prijatelj Crne Gore7,
i, najzad, Petar Plamenac8, ali ni ta poli ko-diplomatska incija va nije urodila plo3

Dr Bojka ukanovi, Nikola I Petrovi Njego i Aleksandar Divajn, u zborniku


radova CANU Kralj Nikola linost, djelo i vrijeme II, Podgorica, 1998, str. 149-150.
4
Mr Slavica Ratkovi- Kos , Dejlatnost Aleksandra Devina u korist Crne Gore i
kralja Nikole 1916-1923, zbornik radova Kralj Nikola-linost, djelo i vrijeme, CANU, knjiga
I, Podgorica, 1998.str. 239.
5
Nikola I Petrovi Njego, (1841-1921), Knjaz Crne Gore (1860-1910), Kralj Crne
Gore (1910-1921). kolovao se na Liceju Luja Velikog u Parizu. Na crnogorski presto stupio
1860. godine. Bio apsolutni prosvijeeni monarh i ustavni vladar Crne Gore. Vrhovni komandant crnogorske vojske, reformator, vojskovoa, diplomata, zakonodavac. Umro 1. marta
1921. godine u progonstvu, u Kap d An bu na jugu Francuske, a sahranjen u San Remu u
Italiji. U Crnu Goru prenijet 1989. godine i sahranjen u dvorskoj crkvi na ipuru na Ce nju.
6
Ser Robert Kenedi (24. XII 1851-11. XI 1936), Irac, kolovao se na Harow u Londonu, a diplomirao 1874. na Oxsfordu, britanski diplomata, atae u Madridu (1874-1876);
sekretar u Konstan nopolju (1877-1879) i Sankt Petersburgu (1879-1881), da bi potom
obavljao diplomatsku dunost u Bugarskoj (1882-1884) i Rumuniji (1884-1888). Kenedi je
bio sekretar britanske legacije u Persiji (1888-1893), te otpravnik poslova britaske vlade na
Ce nju (1893-1896), da bi potom u rangu ministra rezidenta bio diplomatski predstavnik
Velike Britanije u Knjaevini Crnoj Gori (1897-1905), te poasni britanski ambasador u Urugvaju (1906-1912). Umro je 1936. godine. Bio je naklonjem crnogorskim krugovima u egzilu i
zalagao se za opstanak Crne Gore kao nezavisne drave tokom i po zavretku prvog svjetskog
rata. Odravao je saradnju sa Aleksandrom Divajnom u prilog Crne Gore.
7
Vidi o tome i: Dr Dragoljub R. ivojinovi, Nevoljni saveznici 1914-1918, Beograd, 2000, str. 187-191.
8
Petar Plamenac, (1872-1954), iz Boljevia, Crmnica, po okonanju gimnazije, zavrio je u Beu (Austrija) istovremeno Veterinarski i Pravni fakultet. U poetku bio je inovnik
u crnogorskom Ministarstvu unutranjih poslova, u kojemu je 1906. godine postao Naelnik
Odjeljenja za narodnu privredu, koje je uvedeno 1902. godine. Potom je preao u sudsku
struku, a onda i u diplomatsku. Bio je crnogorski poli ar, diplomata, ovjek od povjerenja
kralja Nikole. Zvanini je predstavnik Crne Gore na balkanskoj izlobi u Londonu 1907. godine. Bio je crnogorski konzul u Skadru od maja 1908. do decembra 1909 i od avgusta 1911. do
marta 1912., te otpravnik poslova Kraljevine Crne Gore u Carigradu od marta 1912. godine
do 25. septembra 1912. godine, kada su usljed objave rata Crne Gore Osmanskom carstvu
prekinu diplomatski odnosi izmeu dvije drave. Bio je civilni guverner Skadra. Nastupao je
kao predstavnik Crne Gore kad je 1913. godine u Medovi rjeavano pitanje ustupanja Skadra
velikim silama i pregovarao sa predstavnicima meunarodne flote. Bio je ministar inostranih
djela Kraljevine Crne Gore od aprila 1913. do avgusta 1915. godine. Poslije ostavke na tu

150

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Aleksandar Divajn

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

151

dom. U svojoj privrenos Crnoj Gori, iz filantropskih pobuda, Divajn je, pored ostalih
dobroinstava koje je uinio Crnoj Gori i kralju Nikoli I Petroviu-Njegou, te njegovim vladama u egzilu (1916-1923) pomagao i kolovanje Jovana (Dona) Plamenca9,
sina istaknutog crnogorskog poli ara, diplomate i ministra Petra Plamenca, koji je
Jovana poveo sa sobom u emigraciju 1916. godine, najprije u Francusku, a potom
1919. godine u Englesku. Petar Plamenac je svog sina Jovana (Dona) upisao u kolu
u Klejsmoru (Claysmore) blizu Vinestera u Engleskoj, kod svog linog prijatelja i velikog poklonika Crne Gore Aleksandra Divajna, koji je bio profesor i direktor te kole.
Divajn je bio utemeljitelj brojnih klubova za vaspitavanje maloljetnika i dobrotvornih drutava. Bio je specijalni izvjeta Dejli Kronikla sa fronta tokom Prvog
balkanskog rata (1912-1913) i svjedok krvavih borbi na Tarabou i kod Janine. U to
vrijeme boravio je u Crnoj Gori i Srbiji. Divajn spada u red najupornijih i najdosljednijih branilaca prava na opstanak Crne Gore kao nezavisne drave u anglosaksonskom
svijetu. Poetkom 1916. godine intezivno radi u poli kom i propagandom smislu u
Velikoj Britaniji i drugim evropskim dravama na afirmaciji poli ke ideologije kralja
Nikole i crnogorske Vlade u egzilu, zalaui se za punu restauraciju Crne Gore, nakon
njenog pada pod austro-ugarsku okupaciju. Odravao je komunikaciju i prepisku sa
vodeim linos ma crnogorske poli ke emigracije (1916-1930). Bio je bliski prijatelj
i saradnik kralja Nikole i Petrovia Njegoa, kraljice Milene10, prijestolonasljednika

funkciju, bio je potpredsjednik Crnogorske narodne skup ne. Emigrirao je 1916. godine i bio
kandidat crnogorske Vlade u progonstvu za izvanrednog poslanika i opunomoenog ministra
Kraljevine Crne Gore u Vaingtonu (SAD) tokom 1917. i 1918.godine, ali nije dobio agreman.
U Kraljevinu SHS Petar Plamenac povra o se iz emigracije 1924. godine. Poli ki se angaovao kao jedan od prvaka Crnogorske stranke. Jedan je od organizatora belvederskih demonstacija 1936. godine kod Ce nja. Tokom drugog svjetskog rata bio u zelenakom pokretu
za nezavisnost Crne Gore kao bliski poli ki saradnik brigadira Krsta Zrnova Popovia. Maja
1945. osuen je na kaznu robije u trajanju od 10 godina, ali je ubzo pomilovan i osloboen.
Umro je 1954. godine i sahranjen u rodnim Boljeviima.
9
Jovan Petrov Plamenac (John Petrov Plamenatz), roen je na Ce nju 1912. godine. Sin je Petra Plamenca i Ljubice Matanovi. Otac Petar, bivi crnogorski diplomata, ministar spoljnih poslova odveo je sina Jovana 1916. godine sa sobom u emigraciju. Aleksandar
Divajn je bio bliski prijatelj sa Petrom Plamencem i zalagao se kod britanskih vlas da se Petar
Plamenac postavi za izvanrednog poslanika i opunomoenog ministra Kraljevine Crne Gore u
Velikoj Britaniji, ali u tome nije uspio. Don Plamenac je u Divajnovoj koli u Klejzmoru ostao
do 1930. godine, odakle odlazi u Orijel na studije istorije. Don Plamenac je po zavretku studija na Orijelu iz istorije (1936) bio izabran na osnovu odbranjene teze za profesora i dekana
drutvenih i poli kih nauka All Sauls fakulteta, Univerziteta u Oksfordu. Don Plamenac bio
je poli ki filozof koji je od 1967. do 1975. ef katedre za drutvenu i poli ku teoriju na Koledu All Souls u Oksfordu. Bavio se nauno-istraivakim radom i napisao je brojne studije iz
oblas filozofije i poli ke teorije. Umro je u Londonu 19. februara 1975. godine.
10
Kraljica Milena Petrovi (1847-1923), kerka vojvode Petra Vuko a, supruga
kralja Nikole od 1860. godine.

152

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Aleksandar Divajn

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

153

Danila11, princeze Ksenije12 i brojnih drugih dvorskih linos i lanova nejske administracije Kraljevine Crne Gore. Divajn je odravao saradnju i komunikaciju sa predsjednicima i ministrima u crnogorskim Vladama (1916-1919), ali je u da m momenma jasno i otro kri kovao rad Vlada u egzilu na ijem elu su bili Lazar Mijukovi13
i Evgenije Popovi14.
Aleksandar Divajn je intezivno saraivao sa crnogorskim vladama u egzilu
Jovana S. Plamenca (1919-1921) i divizijara Milu na Vuinia15 (1921-1922), te sa
vladom generala dr Anta Gvozdenovia16 (1922-1925). Od poli kih linos Kraljevine Crne Gore u egzilu jako je cijenio, pored Petra Plamenca, i ministre Vladimira .
11
Danilo Petrovi Njego (Ce nje, 17/29. Juna 1871-Be, 24. septembra 1939),
najstariji sin kralja Nikole i kraljice Milene, prijestolonasljednik, komandant Zetskog odreda
crnogorske vojske u prvom balkanskom ratu. Avgusta 1915. odlazi na lijee u inostranstvo i
vie se nije vraao u Crnu Goru. ivi u egzilu u vajcarskoj i Francuskoj (Kap Marten). Abdicira
7. marta 1921. u korist sinovca Mihaila Petrovia. Priznao Kraljevinu SHS 7. februara 1927.,
to je bio uslov za primanje apanae od vlade KSHS. Meu m i dalje nastavio da se zalae za
prava Crne Gore. ivio do smr u tekoj materijalnoj situaciji. Umro u Beu 1939. u kojemu
je proveo posljednje godine ivota.
12
Ksenija Petrovi-Njego (Ce nje, 10/22. Aprila 1881-Pariz, 1960), crnogorska
princeza, deveto dijete i osma kerka kralja Nikole i kraljice Milene.
13
Lazar Mijukovi (1867-1936), poli ar, ministar i predsjednik crnogorske vlade
u dva mandata (6. XII 1905-11. XI 1906. i 20. XII 1915-29. IV 1916). Zavrio je Tehniki fakultet u Parizu. Kad se vra o u Crnu Goru, 1891. godine radio je najprije kao rudarski ininjer.
Bio je crnogorski konzul u Skadru (1893-1902), potom predsjednik Glavne dravne kontrole
i ministar finansija i graevina (1903-1905). Predsjednik Dravnog savjeta 1907-1909. Delegat Crne Gore na Londonskoj konferenciji 1913. i poslanik Kraljevine Crne Gore u Beogradu.
Decembra 1915. godine izabran po drugi put za predsjednika Vlade Kraljevine Crne Gore.
Napus o Crnu Goru sa kraljem Nikolom januara 1916. godine i op ao u Francusku. Nakon
ostavke aprila 1916. nastavio u vajcarskoj da se zalae za obnovu crnogorske drave i u tom
smislu ak vno je radio do 1923. godine. Iz vajcarske se vra o u KSHS 1923. i ivo u Nikiu
kao penzioner. Umro je 1936.
14
Evgenije Popovi (1842-1931), bio je crnogorski konzul u Rimu (1897-1902) i crnogorski generalni konzul u Rimu (1900-1903), i predsjednik crnogorske Vlade u egzilu (19171919).
15
Milu n Vuini (1869-1922), iz Pipera kod Podgorice, divizijar crnogorske vojske,
vojskovoa, jedan od glavnih organizatora Boinog ustanka crnogorskog naroda za pravo,
ast i slobodu Crne Gore krajem 1918. godine. Uhapen je, ali je iz zatvora u Jusovai pobjegao je poetkom 1919. godine i emigrirao za Italiju, pa potom o ao u Francusku. U Crnogorskoj Vladi u egzilu od februara 1919. do juna 1921. godine bio ministar vojni. Ukazom
kraljice Milene, namjesnice kraljevske vlas , od jula 1921. do kraja septembra 1922. bio je
predsjednik Crnogorske emigrantske Vlade, ministar vojni, te zastupnik ministra unutranih
poslova i ministra finansija. Umro 1922. godine u Rimu, e je i sahranjen.
16
Dr Anto Gvozdenovi (Vuiji do, eklii, 1854-Vuji do 1935), vojni ljekar, general ruske, francuske i crnogorske vojske. Zavrio je bogosloviju na Ce nju, a potom studije
medicine u Moskvi. Radio je kao vojni hirurg. Uestovao u ratovima 1876-1878. Borio se na
bugarskom ra tu. Penzionisan 1900, a reak viran 1904. Uestvovao u rusko-japanskom ratu
(1904-1905) i dobio in general-lajtanta. U Crnu Goru vra o se 1911. godine. U Francusku
odlazi 1914., e je bio pomonik efa saniteta svih francuskih armija u Glavnom tabu. U
Crnu Goru ponovo dolazi 1915., da bi poetkom 1916. sa kraljem Nikolom o ao u egzil u
Francuskoj. Godine 1918. postavljen je za izvanrednog poslanika i opunomoenog ministra
Kraljevine Crne Gore u SAD (Vaingtonu) i tu dunost vrio do poetka 1921. godine. Jedan
od najznaajnih crnogorskih emigranata. Bio je predsjednik crnogorske vlade u egzilu (1922-

154

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Popovia17, Pera Vukovia18, Mila M. Vujovia19 i neke druge linos iz crnogorske


poli ke emigracije u Evropi i SAD. Pomno je pra o i podravao poli ku djelatnost
crnogorskih federalista u KSHS predvoenih Mihailom Ivanoviem20 i dr Sekulom
1925). Vra o se 1925. u KSHS i ivio kao penzioner u Beogradu do 1933., kada se vraa u
rodne eklie, e je i umro 1935. godine.
17
Vladimir urov Popovi (Niki, 10. I 1884-Nica, 23. I 1928), pravnik, sudija, advokat, predsjednik ce njske op ne, ministar pravde, zastupnik ministra privrede i ministra
prosvjete i crkvenih poslova u vrnogorskoj Vladi u egzilu (1921-1922), predsjednik Komiteta
crnogorskih izbjeglica i prvi crnogroski sineasta. Jedan od najznaajnih boraca u egzilu za opstanak Crne Gore. Autor je brojnih knjiga, broura i tekstova o crnogorskom pitanju.
18
Petar-Pero Vukovi (1873-1944), zavrio Filozofski fakultet u Moskvi, radio kao
profesor i direktor Ce njske gimnazije, bio rektor Uiteljsko-bogosloveske kole, ministar
prosvjete i crkvenih poslova 1911-1912. Ponovo postao ministar prosvjete i crkvenih poslova
1916. godine, te is resor pokrivao u vladama u egzilu Jovana S. Plamenca, Milu na Vuinia
i dr Anta Gvozdenovia. Veoma ak vni emigrant u borbi za pravo Crne Gore. Vra o se nakon
amnes je u KSHS 1925. i kao penzioner ivio na Ce nju. Pripadao Crnogorskoj stranci. Oktobra 1943. izabran u Privremeno vostvo Crnogorske stranke. Umro je 1944. godine.
19
Milo M. Vujovi (1881, Ljubo nj, Rijeka nahija, ce njska oblast - umro 1935.
godine u Parizu, Francuska), novinar i viegodinji dravni inovnik Knjaevine i Kraljevine
Crne Gore, te ministar finansija i graevina u Vladama Evgenija Popovia i Jovana S. Plamenca 1917-1921. godine. Jedan od najpovjerljivijih ljudi kralja Nikole. U novembru 1918. godine
bio je predstavnik Crne Gore upuen na enevsku konferenciju, to je nailo na energino
pro vljenje Nikole Paia. Uoi izbijanja Boinje pobune odravao je kontakte sa crnogorskim
prvacima i sa italijanskim agentom ovanijem Baldaijem, da bi u vrijeme same pobune bio u
Nejiu. U doba raskola u crnogorskoj emigraciji 1922. godine napus o je Jovana Plamenca, o ao u SAD i radio na osnivanju Stranke seljaka i radnika, sa perom Vukoviem, perom oem
i Mirom Mitroviem, i okupljanju svojih prostalica oko Crnogorskog glasnika, koji je izlazio u
Detroitu. Bio je jedan od najak vnijih crnogorskih emigranata poslije protjerivanja emigracije
iz Italije. Umro je u Parizu. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su 14. jula 1935. godine u rodni
Ljubo nj. Za zasluge je bio odlikovan lenton ordena Danilo I i Senatskim grbom od strane
kralja Nikole (O Milu Vujoviu vidi vie: Dr erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu 1918-1925,
Podgorica, 2004, str. 415-416).
20
Mihailo Ivanovi (Medun, Kui kod Podgorice, 1874. - Herceg Novi, 1949.), pravnik, sudija, narodni poslanik, poli ar, ministar Knjaevine Crne Gore. Gimnaziju je zavrio
u Beogradu. Protjeran je iz Srbije poslije ivanjdanskog atentata, da bi potom Pravni fakultet
nastavio i okonao na Sveuilitu u Zagrebu. Po povratku u Crnu Goru primljen je u dravnu
slubu. Obavljao je dunost sudskog sekretara u Nikiu, da bi potom bio postavljen za lana (sudiju) Velikog Suda. Bio je poslanik Crnogorske narodne skup ne izabran na izborima
u donjokukoj kapetaniji. U Vladama Knjaevine Crne Gore Marka Radulovia i Andrije Radovia bio je ministar unutranjih poslova, pristalica Narodne stranke (klubaa) i potpisnik
njihovog programa, da bi u Bombakoj aferi bio osuen na 10 godina robije. Poetkom 1912.
godine pobjegao je najprije na teritoriju Osmanskog carstva, da bi potom emigrirao u Beograd. Poslije amnes je vra o se u Crnu Goru, odbivi prethodnu da sarauje sa poli kom
grupom Marka Dakovia i Todora Boovia i zaklevi se na vjernost Kralju Nikoli i ustavnom
poretku crnogorske drave. Ponovo je postao narodni poslanik poslije balkanskih ratova i
sudija Velikog suda Kraljevine Crne Gore. Penzionisan je poslije nasilne aneksije Crne Gore
Srbiji 1918. godine. Deklarisao se kao pristalica prisajedinjenja Crne Gore Srbiji i bio poslanik
u Privremenom narodnom predstavnitvu u Beogradu. Postao je, poput mnogih, razoarani
ujedinitelj i zalagao se za stvaranje federalne Jugoslavije u kojoj bi Crna Gora imala iroku autonomiju i bila njena ravnopravna lanica (zasebna federalna jedinica). Bio je istaknu
crnogorski federalista, lan Crnogorske stranke i nosilac federalis ke liste na parlamentarnim izborima 1923., 1925. i 192. godine, na kojima je izabran za narodnog poslanika. Bio je

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

155

Drljeviem21 i popularisao njihove stavove u svojim knjigama. Dio govora Mihaila


Ivanovia u skup ni u Beogradu iz februara 1924. Divajn je prenio u svojoj knjizi
Muenika nacija.
Kad je u SAD formirano udruenje Odbor za slobodnu i nezavisnu Crnu
Goru 1927. godine u San Francisku, na elu sa Nikolom Petanoviem22, koji je izdavao i ureivao Crnogorsko ogledalo (1927-1931) Aleksandar Divajn je sve do svoje
smr 1930. podravao njihovu ak vnost za crnogorsku nezavisnost.
Uvijek i svuda, neumorno i koherentno, do smr , Divajn je propagirao pravo na opstanak Crne Gore kao nezavisne i meunarodno priznate drave. U Velikoj
Britaniji u prvom redu, ali inio je to i intezivnom prepiskom sa istaknu m linos ma
u drugim evropskim dravama i zvaninima iz SAD. Konstantno je lobirao za interese nezavisne Crne Gore, nastojavi da pomogne pridobijanju podrke vlada Velike
Britanije i SAD legalnim i legi mnim aspiracijama i interesima crnogorske drave.
Ukupni angaman Aleksandra Divajna bio je determinisan i usmjeran ka tome da
Vlada Velike Britanije promijeni u osnovi nega van odnos koji je imala u odnosu na
kralja Nikolu I Petrovia Njegoa i njegove Vlade u egzilu i Crnoj Gori tokom i u zavrnici prvog svjetskog rata. Uporno je kri kovao zvaninu britansku dravnu poli ku
zbog njenog nega vnog odnosa prema Crnoj Gori i njenim zakoni m predstavnicima
u emigraciji. Divajn je, iz humanis kih, filantropskih pobuda, prikupljao priloge za
dosljedni opozicionar i borac za prava Crne Gore i u Skup ni u Beogradu kao federalis ki
prvak drao govore u kojima je iznosio stranake stavove o poli kim i ekonomskim prilikama
u Crnoj Gori. Tokom drugog svjetskog rata (1941-1945) bio je pristalica restauracije crnogorske dravne nezavisnos pod okriljem fais ke iItalije i bio pretsjednik Petrovdanskog
Crnogorskog sabora na Ce nju 12. jula 1941. godine, na kojemu je proglaena nezavisna Crna
Gora u uslovima italijanske okupacije. Bio je izabran za predsjednika privremenog vostva
Crnogorske stranke 1943. godine i na toj funkciji ostao je do prestanka njegog postojanja i
djelovanja. Zbog saradnje sa okupatorom osuen je 1945. godine na 10 godina robije, ali je
ubrzo pomilovan. Umro je na slobodi 1949. godine u Herceg Novom, e je i sahranjen. (Vidi
biografiju Mihaila Ivanovia: Prof. dr erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu 1918-1925, knjiga
II, Podgorica, 2004. str. 546-547).
21
Sekula Drljevi (1884-1945), doktorirao pravne nauke u Zagrebu, potom radio
kao sudija i advokat u Knjaevini i Kraljevini Crnoj Gori. U doba trajanja nezavisne Knjaevine
i Kraljevine Crne Gore, bio je narodni poslanik, sudija Oblasnog suda u Podgorici, narodni
poslanik, voa pravake opozicije od 1913. do 1916. godine, te ministar pravde, ministar
prosvjete i crkvenih poslova, ministar finansija i graevina i zastupnik ministra inostranih
poslova, u vie crnogorskih vlada, u periodu od 1909. do 1913. godine. Bio je pozna , prizna i veoma uspjeni advokat, koji se istakao u mnogim poli kim procesima voenim za
vrijeme postojanja Kraljevine SHS i Kraljevine Jugoslavije (1918-1941). U pravnim i poli kim
analima ostala je posebno upamena i zabiljeena njegova impozantna odbrana crnogorskog
generala Radomira Veovia 1921. godine na sudskom procesu organizovanom i voenom
pro vu njega u Beogradu, koji se, na koncu, zavrio oslobaajuom presudom. Utemeljitelj i
lider crnogorskih federalista (Crnogorske stranke) 1919-1945. godine. Glavni je govornik na
Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. godine. Bio protagonista obnove nezavisne Crne Gore
uz protektorat fais ke Italije i nacis ke Njemake. Ubijen je od strane etnika u Judenburgu (Austrija) 1945. godine.
22
Nikola Petanovi-Naiad (Podgor, Crmnica, 1892-San Francisko, 1932), crnogorski
emigrant, pisac, publicist, osniva i urednik The Montenegrin Mirrora 1927. godine. O ao
u SAD 1912. Djelovao meu crnogorskim poli kim emigran ma i u intelektualnoj javnos
u Sjevernoj Americi u prilog obnove nezavisne Crne Gore, osnivajui Odbor za slobodnu i
nezavisnu Crnu Goru u San Francisku.

156

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

crnogorske izbjeglice, ratne zarobljenike i internirce u austro-ugarskim i njemakim


logorima. Dao je presudni doprinos to je u Londonu osnovano Crnogorsko potporno udruenje na ijem se elu nalazio lord Roper Parkinton23. Marta 1916. godine
Aleksandar Divajn imenovan je za delegata tog udruenja za pitanje izbjeglica, te je,
u tom smislu, u Italiji i vajcarskoj formirao njegove potkomitete24. Znaajno je radio na osiguranju humanitarne pomoi crnogorskim inernircima u ime Londonskog
Potpornog fonda i crnogorskog Crvenog krsta u sardnji s crnogorskim princezama
Ksenijom Petrovi (1881-1952) i Vjerom Petrovi (1887-1927) tokom 1917 i 1918.
godine. Bio je od strane crnogorskog Dvora i Vlade imenovan za poasnog opunomoenog ministra Kraljevine Crne Gore u Londonu i komesar Britanske misije za pomo
Crnoj Gori 1920. godine. Radio je da prikupljanju pomoi u SAD za privrednu obnovu
Crne Gore. Divajn je izuzetno cijenio kralja Nikolu i bio mu privren. Branio ga je konstantno od napada njegovih pro vnika. U jednom pismu amerikom predsjedniku
Vudrou Vilsonu25, Divajn je ustvrdio za kralja Nikolu : Odan je kao elik i nikad nije
ustupio pred neprijateljem, spoljanjim i unutranjim 26. Kralj Nikola ga je izuzetno
cijenio i priznavao mu velike zasluge za Crnu Goru ; za njegovu hrabru, plemenitu
i predanu borbu za njeno pravo, ast i slobodu, na emu mu je esto iskazivao zahvalnost, drei ga za pouzdanog i vrstog linog i porodinog prijatelja, te mu je
pisao januara 1921. godine iz Kap d An ba: Ti si uradio vie od ikoga za moju zemlju
i mene 27. Kralj Nikola je umro marta 1921 u Kap D An bu, a na njegovom pogrebu
u San Remu bio je prisutan i Aleksandar Divajn. Kraljica Milena, u pismu iz Kap Martena 1922. godine, pisala je Divajnu : Vi imate povjerenje svih Crnogoraca, kao to
imate i moje28. Oevidno, Crnogorci su oduevljavali Divajna, a on se oduevljavao
Crnom Gorom i Crnogorcima.
Divajn je bio nosilac crnogorskih dravnih odlikovanja: Danilovog zlatnog
ordena za nezavisnost Crne Gore sa lentom prvoga reda za graanske zasluge, Ordena Crvenog Krsta Crne Gore, Ordena prijestolonasljednika Danila.
23
Lord Roper Parkington bio je generalni crnogorski konzul u Velikoj Britaniji (London) od 1910. do 1921. godine. Branio je pravo na opstanak Crne Gore kao nezavisne drave
i osuivao srpsku agresiju na Crnu Goru. Ser Roper Parkington pisao je 15. avgusta 1922.
godine svom prijatelju dr Vojislavu M. Petroviu: O Srbima nemam vie pozi vno miljenje
jer se po mom rasuivanju vrlo loe ophode prema Crnogorcima. Sa velikom alou postao
sam svjedok injenice kako su Srbi upropas li Crnu Goru i doveli do njenog brisanja sa karte
Evrope (Vidi o tome i: Toma Miladinovi, Vojislav Petrovi, istorija Crne Ruke i prvi svjetski
rat, Crnogorski anali, Ce nje, br.5-6, jul 2014, str. 114.
24
Istorijski leksikon Crne Gore, (urednici prof. dr erbo Rastoder i prof. Dr ivko
M. Andrijaevi), knjiga 3, Vijes , Podgorica, 2006, str. 561.
25
Vudro Vilson (1856-1924), 28 predsjednik SAD. Doktorirao 1885. Bio je univerzitetski profesor istorije i prava. Kao kandidat demokratske stranke izabran 1912. za Predsjednika SAD. Drugi put izabran za amerikog predsjednika 1916. Jedan od utemeljitelja Lige
naroda. Nosilac Nobelove nagrade za mir. U svom govoru u amrikom kongresu 8/21. januara
1918. izloio je 14 taaka za uspostavljanje trajnog mira, u kojima se (taka 11) zaloio za
restauraciju Crne Gore.
26
Ci rano prema : Dr Dragoljub R. ivojinovi, Crna Gora u borbi za opstanak
1914-1922, Beograd, 1996 str. 267.
27
Ci rano prema: dr Bojka ukanovi, Nikola I Petrovi Njego i Aleksandar Divajn, u zborniku radova CANU Kralj Nikola linost, djelo i vrijeme II, Podgorica, 1998, str.
153.
28
Ibidem, str. 159.

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

157

Crnogorska vlada je 1918. godine poslala u London ministra Nikolu-Nika


Hajdukovia29 da kod zvaninih britanskih vlas intervenie za pomo stanovnitvu
u Crnoj Gori i interniranim Crnogorcima. Kad je Hajdukovi s gao u London saekali
su ga i pruili mu svu potrebnu pomo i logis ku Aleksandar Divajn i Don Makelar,
knjievnik i ren jer, i, poput Divajna, predani borac za restauraciju nezavisnos crnogorske drave. Hajdukovi za Divajna i Makelara tvrdi da su odlini ljudi30 i da
su se kao nauenjci, interesovali, zanimali i pra li stvari Crne Gore31, pa veli da su
imali u svojim bibliotekama prikupljena mnogo djela, spisa i odlomaka iz novina koji
su se odnosili na Crnu Goru32, te da su teoretski duboko poznavali Crnu Goru33.
Hajdukovi tvrdi da mu je u toj misiji potpora i dobrota Divajna i Makelara bila od
velike koris i za obezbjeivanje finansijske podrke u Britaniji za crnogorski dvor i
vladu u egzilu. Hajdukovi opisuje da mu je Divajn u Londonu zanaajno pomogao za
uspostavljenje poli kih odnosa sa britanskim zvaninicima.
Krajem 1917. i poetkom 1918. godine Divajn je u Britaniji parirao poli ko-propagandoj akciji agenata srpske vlade koja je nastojala da diskredituje kralja
Nikolu sa ciljem da se obezbijedi pripajanje Crne Gore Srbiji. estoko je kri kovao,
u svojim pismima i novinskim lancima, Andriju Radovia34, biveg ministra i predsjednika Crnogorske vlade, kojega je smatrao otpadnikom i plaenikom srpske vlade.
29

Nikola Niko Hajdukovi (roen 1882 u selu Podgor, u Crmnici - umro 1954. g
u Beogradu). U crnogorskoj Vladi u egzilu iji je premijer od 1917. do februara 1919. godine
bio Evgenije Popovi, ministar unutranjih poslova i zastupnik ministra vojnog bio je Niko Hajdukovi. Jedno vrijeme Niko Hajdukovi je bio i zastupnik predsjednika Vlade, a nakon njene
demisije kratko vrijeme bio je i ministar u Vladi koju je formirao Jovan Simonov Plamenac
februara 1919. godine.
30
Niko Hajdukovi, Memoari, (priredio mr Slavko Burzanovi), CID, Podgorica,
2000, str. 303.
31
Ibidem
32
Ibidem
33
Ibidem
34
Andrija Radovi (1872-1947), iz Mar nia, u Bjelopavliima, kod Danilovgrada.
Na Ce nju je zavrio osnovnu kolu i tri razreda gimnazije. Studirao je na Vojno-ininjerskoj akademiji u Italiji. Od 1894. godine radi kao vojni ininjer. Bio je sekretar vojnog senata,
maral Dvora, naelnik ministarstva unutranjih poslova. Bio je ministar finasija i graevina
u prvoj Ustavnoj Vladi Knjaevine Crne Gore na ijem se elu nalazio Lazar Mijukovi. Predsjednik je Crnogorske Vlade od 15. januara do 15 aprila 1907. godine, kada je podnio ostavku.
lan Narodne stranke. Vrio je dunost Ministra inostranih poslova Knjaevine Crne Gore
od januara do aprila 1907. godine. Osuen je u bombakom procesu 1908. na 15 godina
zatvora zbog zavjerenike, subverzivne djelatnos pro v crnogorske drave. U zatvoru bio
je do 1913. godine, kada je pomilovan. Kad su mu vraena graanska prava, postavljen je
za dravnog savjetnika. Tokom Prvog svjetskog rata bio je crnogorski delegat u Francuskoj.
U doba sloma Crne Gore bio je u Italiji. Kralj Nikola ga postavlja za predsjednika crnogorske
izbjeglike Vlade u Bordou u Francuskoj maja 1916. godine. Predsjednik crnogorske Vlade bio
je od maja 1916 do januara 1917.godine, kada je, po nalogu srpske Vlade, podnio ostavku
na tu funkciju i stao na elo Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, kojeg je 4. marta
1917. godine, preko svog poslanstva u Parizu i poslanika Milenka Vesnia formirala srpska
Vlada. Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje je finansirala, usmjeravala i konstrolisala
srpska Vlada sa ciljem da diskredituje kralja Nikolu i crnogorsku Dinas ju i da radi na unitenju nezavisne drave Crne Gore. Andrija Radovi u enevi pokree aprila 1917. godine list
Ujedinjenje, koji je od avgusta 1917. godine izlazio u Parizu. Posljednji broj toga lista izaao
je 15. decembra 1918. godine. Na Mirovnoj Konferenciji u Parizu 1919. godine Andrija Rado-

158

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Divajn se nalazio u sreditu svih procrnogorskih akcija u Velikoj Britaniji35.


Napisao je veliki broj lanaka i knjiga na crnogorske teme i u korist Crne Gore. Pisao
je predstavke, memorandume i druge akte brojnim istaknu m evropskim i svjetskim
dravnicima i meunarodnim forumima, u kojima je zah jevao potovanje prava
Crne Gore na postojanje kao nezavisne drave. Cjelokupnu djelatnost u korist Crne
Gore finansirao je vlasni m novanim sredstvima.
Meu braniocima prava na nezavisnost Crne Gore u Britaniji nalazili su se
brojne ugledne i u cajne linos , meu kojima i vikont Herbert Don Gledston36,
bivi dravni sekretar za unutranje poslove i sin britanskog premijera Vilijam E.
Gledstona37. Sa njim je Divajn u promovisanju ideje o ouvanju crnogorske nezavisnos imao dugu i blisku saradnju. To se manifestovalo i poetkom aprila 1919.
godine, o emu je pisala i ondanja tampa.38
Aleksandar Divajn pisao je 21. juna 1919. u britanskoj tampi da srpska
vojska o ma novac i hranu opustoenoj Crnoj Gori39, da bi sredinom jula iste godine
drao u Londonu konferenciju o crnogorskom pitanju kojom je predsjedavao bivi
vi je bio lan srpske delegacije kao ekspert zaduen za pitanje Crne Gore. Nakon aneksije
Crne Gore Srbiji, u Kraljevini SHS, bio je poslanik, lan Demokratske stranke Ljube Davidovia i viceguverner Narodne banke Jugoslavije. Patriotska crnogorska egzilantska organizacija
Komitet crnogorskih izbjeglica otro je napala Andriju Radovia, kojega je beogradska vlada
delegirala u Pariz na Mirovnu konferenciju kao efa sekcije za Crnu Goru. Andrija Radovi je
s gao u Pariz i marta 1919. godine poeo da sudjeluje u radu Mirovne konferencije. Komitet crnogorskih izbjeglica u pismu Vilsonu 6. maja 1919. godine optuuje Andriju Radovia
kao agenta srpske vlade i poslanika Vesnia, koji je za 500.000 franaka izdao i prodao Crnu
Goru Srbiji itd. Predsjednik crnogorske Vlade u egzilu Jovan S. Plamenac je u pismu Edvardu
Hausu 2. juna 1919. godine uloio estok i energian protest pro v, kako je reeno, izdajnika
Andrije Radovia koji je prije kratkog vremena podnio Konferenciji memorandum, koji je lista
najveih lai pro v Crne Gore.
35
Dr ivko Andrijaevi i Dr erbo Rastoder, Crna Gora i Velike sile, Podgorica,
2006. str. 175.
36
Herbert Don Gledston (18. II 1854-6. III 1930), sin britanskog premijera Vilijama Gledstona. Herbet Gledston, kolovan na Oksfordu, bio je liberalni britanski poli ar,
vikont, sekretar u britanskoj vladi (1905-1910), generalni guverner June Afrike (1910-1914).
Zalagao se za crnogorsku dravnu nezavisnost i bio jedan od najveih prijatelja Crne Gore u
Velikoj Britaniji.
37
Viljem Evert Gledston (29. XII 1809-19. V 1898), liberalni premijer Velike Britanije u vie mandata (1868-1874, 1880-1885 i 1892-1892). Zalagao se za Crnu Goru i njene
interese. Crnu Goru je smatrao junakom zemljom, a heroizam Crnogoraca izjednaavao sa
an kim junatvom sa Termopila i Maratona.
38
The Cornell Daily Sun, Volume XXXIX, Number 79, Monday. 7 april 1919,
GLADSTONE IN FAVOR OF FREEDOM OF MONTENEGRO. Taj lanak u prijevodu glasi: Gledston za slobodu Crne Gore. Asoijeted pres.Vinester, Engleska, 6. April-vikont Herbert Don
Gledston, bivi dravni sekretar za unutranje poslove i sin velikog britanskog premijera Vilijama E. Gledstona jasno je sebe odredio kao nekoga ko favorizuje nezavisnost Crne Gore.
Gospodin Gledston je napisao pismo Aleksandru Devinu od Vinestera u kojem je tvrdio:
Crna Gora ima svako pravo, ako ne na potpunu nezavisnost, onda barem federalnu nezavisnost. Bie mi jako ao ako stara monarhija bude odbaena od strane naroda. Crna
Gora je od strane nae vlade u vie navrata svrstavana u red sa Belgijom i Srbijom, a ideja
da ona treba da bude utopljena u Srbiju i da izgubi svoju istorijsku individualnost za mene je
potpuno odbojna.
39
The Saturday Review, 21. VI 1919. godine. Ci rano prema: Vuk Vinaver, O
interesovanju engleske javnos za problem Crne Gore posle prvog svetskog rata, Istorijski

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

159

britanski poslanik na Ce nju, Kenedi40. Na tom skupu odranom u Londonu bilo je


oko 150 posje laca.
Najvei prijatelj Crne Gore u anglosaksonskom svijetu i nezvanini diplomatski predstavnik Crnogorskog Dvora i Vlade u Velikoj Britaniji profesor iz Vinestera Aleksandar Divajn (Alexander Devine), autor nekoliko knjiga i broura o Crnoj Gori.
Pomenimo najbitnije:
-Montenegro in history, poli cs and war (London, 1918)41.
-A few facts concerning the intrigue against Montenegro (Winchester
1919)42.
-The mystery of Montenegro (London, 1920)43.
-Montenegro and Serbia (The Spectator, London, 1920)
-Montenegro The warior people of the Black Mountain, London, 192344.
-O the map: the story of the suppression of Montenegro: the tragedy of
a small na on, Chapman & Hall, Henrie a Street, London, (1921).
-The Martyred Na on, a plea for Montenegro, London, (1924).
Antonio Baldai, koji je bio dugo godina u komunikaciji sa Divajnom, biljei
da je Aleksandar Divajn 1925 godine napisao knjigu pod naslovom Il silenzio sul
Montenegro (Tiina nad Crnom Gorom). Koliko nam je poznato, ta Divajnova knjiga,
za koju sam autor navodi da je konano zavrio krajem 1927. godine, a koja nosi naslov Silence of Montenegro (Tiina Crne Gore), ostala je u rukopisu, odnosno, nije
objavljena, mada to pitanje treba dodatno istrai .
Aleksandar Divajn umro je 26. decembra 1930 godine.
Divajnova knjiga A Few Facts Concerning the Intrigue Against Montenegro (Winchester, 1919), - do sada nije bila prevedena i objavljena u crnogorskoj i
junoslovenskoj istoriografiji. U posjedu smo primjerka pomenute Divajnove knjige,
iji se original na engleskom jeziku uva u Narodnoj Biblioteci Srbije u Beogradu,
signatura: II 302.274.
U ovoj knjizi Aleksandar Divajn konstatuje, da je crnogorska drava, stara
preko hiljadu godina, te da su Crnogorci, kao narod i nacija, odrali svoju individualnost, kroz stoljea i da su se uspjeno opirali Osmanskoj imperiji, u emu su imali
prvijenstvo na Balkanu. Divajn se bavi analizom procesa i okolnos koji su doveli
do tragine sudbine Kraljevine Crne Gore u prvom svjetskom ratu i po njegovom
zavretku krajem 1918. godine. On opisuje kako je Crna Gora unitavana i brisana sa
mape Evrope; kako je rtvovana njena nezavisnost i oteta joj sloboda; kakvu je ulogu
Crna Gora odigrala u prvom svjetskom, ratu kao saveznika drava, borei se lojalno
i hrabro na strani sila Velike Antante, pretrpjevi ogromne rtve. Divajn daje, injeniku i argumentovanu, deskripciju i eleboracju, fenomena to je i kako je tokom
zapisi, god. XVIII, knjiga XX, sveska broj 1, Titograd, 1965, str. 171. Dr ivko Andrijaevi i Dr
erbo Rastoder, Crna Gora i Velike sile, Podgorica, 2006. str. 175.
40
Ibidem.
41
Knjiga se u originalu nalazi u Biblioteci Istorijskog ins tute Crne Gore. Fragmentarno je koriena u istoriografiji, ali jo uvijek nije prevedena i objavljena na naem jeziku
42
Knjiga se u originalu nalazi u Narodnoj biblioteci Srbije, II 302.274. Do sada nije
prevedena i objavljena na naem jeziku.
43
Knjiga je prije nekoliko godina prevedena i objavljena kod u formi novinskog feljtona u jednom dnevnom listu u Crnoj Gori. Koriena je u istoriografiji dijelom u engleskom
originalu, a jednim dijelom i u prijevodu na na jezik
44
Pomenuta knjiga je prevedena i objavljena pod naslovom Crna Gora zemlja
slobodara od Aleksandra Devina, Dignitas, Ce nje, 1997.

160

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

rata pro v crnogorske vojske i drave radio srpski pukovnik, odnosno, general Petar
Pei, naenik generaltaba crnogorske vrhovne komande, pripremajui, svjesno i
planski, po nalogu srpske vlade i vrhovne komande slom crnogorske vojske, opisujui
i opovrgavajui lane optube srpske diploma je i propagande u inostranstvu na raun Crne Gore i njenog suverena o navodnom tajnom urovanju sa Aus jom. Divajn
kazuje kako je tokom rata postupao njen vladar kralj Nikola; kako je bio primoran da,
sa dijelom svoje vlade ode u egzil, te kao su Crnogorci bili internirani u austro-ugarskim logorima po padu Crne Gore i kako je surov reim, po izvrenoj okupaciji Crne
Gore na njenoj teritoriji, zavela Austro-Ugarska. Autor govori o povijes srpske zavjere pro v Crne Gore, o planu o stvaranju Velike Srbije, o kampanji i klevetama pro v
Crne Gore i kralja Nikole; o Krfskom paktu iz 1917. godine koji je predvidio aneksiju
Crne Gore Srbiji; o engleskim saradnicima, pojedincima, koji su bili sauesnici pomenute srpske zavjere (u prvom redu o ulozi dr Seton Watston-a), te o djelovanju
pro v Crne Gore biveg crnogorskog ministra i predsjednika Vlade Andrije Radovia.
Divajn pie i o zvaninoj poli ci britanske vlade prema Crnoj Gori, podvrgavajui je
kri ci, te o ulozi francuskog generala Frane Deperea u podrci srpskim planovima
likvidacije Crne Gore. Ne zaboravlja Divajn da konstatuje kako je vlada Velike Britanije odbila da prui saglasnost za otvaranje diplomatskog predstavnitva Crne Gore
u Londonu, te da opie kako su Crnogorci zatoeni u Francuskoj i kako je i zato Crna
Gora onemoguena da bude zastupljena na Mirovnoj konferenciji u Versaju 1919.
godine i, pored ostalog, da saop kako je kralju Nikoli permanentno sprjeavano od
strane meritornih francuskih vlas da se vra u Crnu Goru, uprkos da m obeanjima
i garancijama sa francuske strane. Divajn kazuje kako je 1918. Srbija okupirala Crnu
Goru, te kako je an ustavna i nezakonita Podgorika skup na 1918. godine, falsifikovala volju crnogorskog naroda; kako su Crnogorci uasno pa li tokom svjetskog
rata i po njegovom kraju; kako je Crnoj Gori kao saveznikoj dravi onemogueno
da potpie mirovne ugovore; kakva je bila misija grofa Dona de Salisa u Crnoj Gori
i odbijeno od strane britanske vlade objavljivanje njegovog izvjetaja; kako je Srbija
ins s rala da Saveznici ukinu subvencije Crnoj Gori itd.
Zahvaljui naporu Ane Rutovi, poli kolokinje, i zalaganjem prireivaa
ove studije, Divajnova knjiga A Few Facts Concerning the Intrigue Against Montenegro (Winchester, 1919) prevedena je sa engleskog na crnogorski jezik i mi je integralno objavljujemo u ovom radu. Iz naunih razloha cijenimo da njeno objavljivanje
na crnogorskom jeziku predstavlja znaajan nauni prilog to pouzdanijem rekonstruisanju crnogorske prolos od 1914. do 1919. godine. Napomene u fusnotama u
prijevodu ove Divajnove knjige su samog autora.
NEKOLIKO INJENICA U VEZI ZAVJERE PROTIV CRNE GORE
od
Alex. Devine-a,
Autora Crna Gora u Istoriji, Poli ci i Ratu (Fisher Unwin)
Konaan mir e doi kada svi narodi Evrope budu slobodni da odrede
sopstvenu sudbinu.
Gosp. LIoyd George, 26. maj 1917.

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

161

WINCHESTER.
WAREN AND SON, LIMITED, HIGH STREET
1919
Bie mi ao ukoliko Crnogorci izgube nezavisnost koju su tako hrabro sauvali u vjekovnoj borbi pro v Turaka.
W. R. INGE, The Deanery, St. Pauls, London.
Teko je bilo kom autsajderu da prodre u lavirint u koji je Crna Gora uporno
smjetena ve godinama. Osnovna injenica je da je Mirovna konferencija u Parizu
u svakom pogledu obavezana au da zatrai i povra pravdu za male nacije koje su
postale rtve Njemake i Austrije. Ako postoji drava u Evropi koja zasluuje svoju nezavisnost zahvaljujui svojoj istoriji, geografskoj poziciji i okruenju, to je Crna Gora.
Sloboda i Nezavisnost mora zasigurno bi dah individualnog i nacionalnog ivota Crnogoraca, a svaka odluka suprotna ovome bie okrutna nepravda i gorko razoaranje
svima zainteresovanim za blagostanje ove istorijski male drave.
VISCOUNT GLADSTONE.

Nekoliko injenica u vezi zavjere protiv Crne Gore


od Alex Devine-a,
Autora Crna Gora u Istoriji, Poli ci i Ratu (Fisher Unwin)
Balkan, nepoznata zemlja prosjenom Britancu.
Konaan mir e doi kada svi narodi Evrope budu slobodni da odrede sopstvenu sudbinu. Gosp. Loyd George, 26. maj 1917.
Stanje Crne Gore kao i veine ostalih balkanskih zemalja je nepoznato
prosjenom Englezu. Sama rije Balkan predstavlja jedan zbunjujui pojam ije se
znaenje vezuje za ogromnu, problema nu i vjeitu krvnu osvetu izmeu ljudi slinog mentaliteta poput onoga koji je preovladavao u Engleskoj za vrijeme Edvarda
II. Poli ka Velike Britanije u prolos (zaokupljena svojim ogromnim carstvom i bez
teritorijalnih aspiracija na evropskom kon nentu) je oigledno bila pokuaj da se zadovolji pros m nadgledanjem Balkana u cilju sveopteg mira, poretka i udobnos
sasvim prirodna poli ka koju su usvojili, ali ona koja je pokazala da je kratkovida
u pogledu skoranjih dogaaja i kulminirajue tragedije Velikog rata. Ovo neznanje
se pokazalo poraznim u sluaju Crne Gore, s obzirom da tamo preovladava odreeno osjeanje i potovanje prema hrabroj maloj Naciji, o kojoj postoje izvanredna
svjedoanstva od preko hiljadu godina, a koja stoji u jedinstvenoj poziciji u odnosu

162

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

na sve ostale balkanske drave kao jedina drava koja je uspjela da odri skupa nacionalnost Slovena i koja se vjekovima uspjeno opirala napadima Turaka. Upravo je
ovo neznanje dovelo do priline nedjelotvornos prijatelja koje Crna Gora ima u ovoj
zemlji i to u trenucima njene krize. Takoe, zavjere i mahinacije Balkanaca su izvan
razumijevanja prosjenog Britanca, zbog ekstremne lukavos , upornog pretjerivanja
i lai kao i primi vnog naina borbe, to je sve, vjerovatno, obinom Englezu strano
teko povjerova , i zaista nerado priznaje kao mogue.

Hrabrost Crne Gore


Predmet ovih biljeki je da pokae to je jasnije mogue stanje Crne Gore
od trenutka njene propas , kada je, nakon svoje vrste odbrane granica pro v austrijskih i njemakih armija pod komandom generala Mackensen-a (u kojoj je doivjela slavu i sauvala svoje najvee tradicije), bila primorana da ustupi pred superiornim brojem i opremom, i jedino se drala dok nije osigurala prolaz sprskom povlaenju kroz svoju teritoriju i onda konano podlegla. O hrabros crnogorskih trupa
nema potrebe govori oni su doivjeli svoju istorijsku reputaciju. Crna Gora je ula
u rat da spasi Srbiju, i Crna Gora je samostalno obezbijedila sprsko povlaenje 1915.
godine. Srbi su pokuali da zaborave ovu injenicu i da zatakaju dokumentarne dokaze, ali na sreu veina i dalje postoji. U svakom sluaju, bili smo zadovoljni to smo
vidjeli da se britanska armija nije plaila da prizna njihovog hrabrog malog saveznika,
i to je okaila sa prozora War Oce-a nacionalnu zastavu Crne Gore kao nezavisne
drave, za vrijeme odravanja mirovnih sveanos u Londonu, a takoe postavila
crnogorski ma meu saveznikim maevima deponovanim u Tornju oruja.
ak su i Srbi bili primorani da priznaju, iako nijesu raspolagali sa stvarnim
podacima, da su gubici u crnogorskoj armiji bili ogromni.
Naravno, injenice plasirane od strane srpskih zavjerenika su umnogome
pra le kolaps crnogorske armije, a naroito povlaenja sa planine Loven, gdje su bili
izloeni potpunom napadu cijelih mornarikih i vojnih snaga Austrije.
Mora bi upameno da je pukovnik Pei, Srbin, bio voa crnogorske armije. Posjedujemo fotografije nedvosmislenih dokumenata koje dokazuju da je odlukom ovog srpskog pukovnika poelo povlaenje armije, i da je na njegov savjet
kralj Nikola predloio mir Austriji u namjeri da sauva svoj iscrpljeni narod. Odmah
nakon katastrofalnog povlaenja, srpski agen u Rimu, Parizu i Londonu su poeli da
priaju o crnogorskoj izdaji. Je li mogue ne posumnja u pukovnika Paia i srpsku
vladu o unaprijed smiljenom i namjernom kovanju zavjere u cilju sloma i stvaranja
predrasude prema kralju Nikoli?
Crna Gora je tako pala u ruke Austrije, i drava je bila napadnuta; njen kralj
i porodica su pobjegli preko Jadrana, svi visoki funkcioneri drave su uze kao zatvorenici i internirani u Austriju, a za m je uslijedio period austrijske okupacije praen
bijedom, gladovanjem i uasom, nametnu m nad nesrenim narodom koji je ostao
tu.

Poetak srpske zavjere protiv Crne Gore


I upravo se u ovom trenutku, kada je drava ostala nijema, siromana,
uglavnom bijedna i bespomona, ranjena i zgnjeena gvozdenom petom osvajaa,

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

163

ukazala velika zavjera Srbije pro v njene sestrinske drave injenica koja predstavlja takvu sramotu po svakom britanskom shvatanju potene igre i vitetva, da
je opros vo ukoliko bi prosjeni Britanac ovu izjavu uzeo s odreenom dozom skepcizma, zato to je nezamislivo britanskom mentalitetu, a naroito neshvatljivo u
pogledu istorijske injenice da bi povlaenje srpske brae bilo nemogue da nije
bilo crnogorske vojske koja je zadravala napadaa. Svrha ovih nekoliko biljeki je da
ispria priu o zavjeri za apsorpciju Crne Gore od strane Srbije, korak po korak sve
do ovog trenutka.

Plan o Velikoj Srbiji


Savreno je jasno svim prouavaocima Balkana da je uprkos svakom lokalnom incidentu, pria o balkanskoj poli ci u prolos bila trojni sukob izmeu tri
drave koje su se borile za dominaciju nad poluostrvom i za aspiracije za Veliku
Bugarsku, Veliku Grku i Veliku Srbiju kao vladajuu silu i carstvo na balkanskom kopnu. U trenutku invazije Crne Gore od strane Austrije, Bugarska je napravila
greku podravajui pogrenu stranu, Grka je prak no uinila istu stvar i spasila
se u posljednjem trenutku iskoivi iz vatre jedino zahvaljujui sjajnom dravnitvu
i patrio zmu velikog ovjeka, gosp. Venizelosa, te se stoga Srbija nala u vlasnitvu
aduta za Veliku Srbiju! Prouavajui planove o Srbiji, to oni sa zadovoljstvom nazivaju Jugoslavija, mora se ima na umu, da prema sadanjem srpskom planu uopte
nije rije o Jugoslaviji ve o Velikoj Srbiji. Svjedoci smo da je predsjednik Wilson
podrao prava naroda pro v takozvanog italijanskog imperijalizma, a koji nije uinio
nita pro v Srbije u cilju da odbrani autonomiju Crnogoraca iako obavijeten o postojanju srpskog imperijalizma!
Sada je bila rela vno lako za Srbiju da se predstavi kao oslobodilac Bosne,
Hercegovine, Hrvatske i Slovenije, zato to su one bile austrijske podanike drave
bez organizacije, bez dinas je i bez foruma, ali na alost Srbije, jedna drava im je
stala na put mala drava Crna Gora, koja, iako mala i beznaajna, i dalje posjeduje
dinas ju, odvojenu nacionalnost, priznatu od strane svih evropskih sila, i kao dodatak ovome, istorijsko svjedoanstvo koje nikakva intriga ili netano iznoenje injenica ne moe izbrisa , i to je svjedoanstvo jedno od najhrabrijih i najgalantnijih na
koje svaka drava moe ponosno da polae pravo. Tako, poevi od osvajanja Crne
Gore od strane austrijskih trupa, moemo pra razvoj sprske intrige sve do dananjeg dana.

Odjeci nadolazee oluje


Godine 1916. imenovan sam da djelujem kao komesar u Evropi u ime crnogorskog Crvenog krsta i londonskog Fonda za pomo, koji su, pod pokroviteljstvom
Ser Roper Parkingtona, generalnog konzula Crne Gore u Londonu, i gospoe Parkington, sakupili velika novana sredstva od dobronamjernih ljudi u ovoj zemlji za
pomo crnogorskim izbjeglicama, zatvorenicima i napaenim Crnogorcima. Putujui
po cijeloj Evropi u ovoj slubi, prvi put sam se upoznao sa intrigama predstavljanja
od strane odreenih ljudi koji su bili zainteresovani za Srbiju, da nije bilo potrebe
za postojanjem odvojenog crnogorskog fonda, poto su Crnogorci i Srbi bili braa,
i s obzirom da nikakva razlika nije pravljena izmeu dvije nacije. Ovo je u poetku

164

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

zvualo prilino bratski i dobroudno, i izgledalo u svakom pogledu zadovoljavajue,


ali je u stvarnos bila prva napomena gigantske zavjere na koju su Srbi potroili ogromne svote novca za apsorpciju njihove sestrinske drave. U poetku nije bilo ni rijei
o apsorpciji, samo je nota bratstva zvuala kao prvi korak.

Kampanja kleveta protiv Kralja


Drugi korak je uslijedio nedugo poslije prvog, i to je bio poetak kampanje
o klevetama pro v kralja Crne Gore, koja je uskoro poprimila opasne razmjere. Srpski zavjerenici su bili zadovoljni da pretpostave da sam ja pro-Nikola orijen san, i
to je u stvari dio lanog iznoenja stvari koje je karakterisalo sve ove ljude. Nijesam
podrao kralja Crne Gore. Naravno, zauzeo sam stav da ukoliko pogledamo okolo i
zaemo blie u linost raznih balkanskih kraljeva bivi kralj Grke Konstan n, bivi
kralj Bugarske Ferdinand i ak Njegovo Visoanstvo Srbije, vidjeemo da se kralj Nikola uzdie iznad njih svojom hrabrou i jakim karakterom, a koji nije as ovakav, as
onakav te da sve moje tvrdnje nijesu pro-Nikola orijen sane, ve pro-crnogorske,
i da sami nain kojim su napadi pro v kralja posluili kao izgovor za apsorpciju Crne
Gore, ukazuje na mentalitet zavjerenika prilino jasno.
Sada ove afere usmjerene pro v kralja Nikole (pomou srpskih subvencija), koje su cirkulisale sa najveom vje nom i upornou preko cijelog svijeta u
svakoj zemlji, nee bi predmet trenutnog istraivanja. One su tako osvetoljubive i
tako dje njaste da su nedostojne velike panje, a povrh svega nalaze se izvan cijelog
pitanja o Crnoj Gori.
U jednom izvjetaju stoji da se kralj kockao na berzi i iskoris o svoj poloaj
da postane izuzetno bogat, drugi izvjetaj (koji se nalazi ispred mene) kae da je on
siromah bez prebijene pare koji ivi na raun drugih. Jedan izvjetaj tvrdi da je on
zatvorenik u rukama Francuske (o ovome izvjetaju me je ozbiljno izvjes o srpski
pukovnik koji zauzima visoki poloaj u srpskoj armiji i koji je bio jedan od ubica kralja
Aleksandra i kraljice Drage). Jo jedan glas koji se pronio jeste da je kralj Nikola napus o svoj narod zato to nije elio da bude zarobljen od Austrijanaca! (Dje njarija koja
se vidi na prvi pogled.) Jedan izvjetaj kae da je radio za Austriju i da je podmuklo
predao planinu Loven Austrijancima. Teina zloglasnos je pos gnuta objavljivanjem pamfleta koji je navodno predstavljao privatnu prepisku kralja, do koje se dolo
kraom odreenih pisama od strane otputenog domaeg sluge i kuvanja prepiske
u cilju njegovog diskreditovanja. Da li ita u javnom ivotu moe pas nie? Nemam
ni prostora ni strpljenja da pomenem hiljadu i jednu spletku i klevetu koje su bile
usmjerene pro v kralja, od kojih je svaka paljivo izanalizirana, i u kojima nema ni
rijei iskrenog utemeljenja. Bila bi najlaka stvar na svijetu ispita i istrai ova pitanja. Razlog zato nijesu istraena u Engleskoj jeste to su to prirodno pitanja koja
se u crnogorskog naroda isto i jednostavno, i nijesu niija druga stvar, a naroito
ne stvar Srbije. Zaista, cijela ova skandalozna intriga usmjerena pro v kralja Nikole
je prosto izgovor za apsorpciju Crne Gore, ali to takoe nee bi predmet trenutnog
istraivanja. Hajde da pretpostavimo da su, zarad argumenta, sve ove afere savreno
is nite. Ovo je pitanje koje se jednostavno e Crne Gore i crnogorskog naroda. Nita reeno ne moe promijeni injenicu da je Crna Gora odigrala najhrabriju ulogu,
ula u rat na samom poetku, objavila rat pro v Njemake i Austrije meu prvima i
poletjela u pomo Srbiji bez trenutka oklijevanja, i to ne samo sa gubitkom polovine
njene hrabre armije, ve bez ikakvog prorauna ili uslova ili uzdravanja bilo kakve

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

165

vrste. Niko ne moe ospori da je Crna Gora asno odigrala svoju ulogu, pretrpjela u
odnosu na svoju populaciju vie nego i jedna druga zemlja, te je odluivanje o njenoj
budunos i njenim domaim pitanjima neto sa ime sama treba da se pozabavi.

Sramotni Krfski pakt


Naredni korak, nakon kleveta pro v kralja, je bio okupljanje 1917. godine,
kada je sainjen sramotni Krfski pakt pod rukovodstvom okorelog neprijatelja Crne
Gore, gosp. Paia, koji je u tom periodu bio voa srpskih poli ka. Krfski pakt je trebalo da predstavlja ugovor izmeu svih jugoslovenskih drava, ali naalost, nijedan
Crnogorac nije bio pozvan na sastanak, i Crna Gora je prestala da postoji pod uslovima iz ovog pakta bez obzira na njene elje; ali ono to Krfski pakt ini neasnim, i to
je povrijedilo osjeanja svih iskrenih Srba i to je pokazalo da je Pakt dio zavjere koju
smo ve pomenuli, lei u injenici da je kralj Srbije postavljen za kralja Jugoslavije i
to u vrijeme kada nijedna jugoslovenska drava nije bila slobodna; ve su jednostavno bile predstavljene od strane odreenih lica koja su se predstavila kao potpisnici
Krfskog pakta. Ovo dinas ko pitanje je povrijedilo sve potene Srbe i Jugoslovene,
i beznadeno iskompromitovalo inicijatore Krfskog pakta u oima svih demokratskih
ljudi.
I upravo u ovo vrijeme, Srbi su zapoeli izdavanje pasoa Crnogorcima, u
kojima je Ce nje, glavni grad Crne Gore, bio mirno naznaen kao da se nalazi u Srbiji!

Kleveite, kleveite, neto e tamo i ostati


Nakon potpisivanja Krfskog pakta zapoeta je i izuzetna propaganda, o kojoj je ve bilo rijei, a na koju su Srbi potroili ogromne sume novca. Naime, propaganda je potpuno nepoznata engleskom mentalitetu, a s obzirom da dolazi sa Balkana navodi na kombinaciju lai, kleveta i podmiivanja, i u stvari, izgleda da joj je
brat blizanac pijunaa, te stoga ne oklijevam da ovaj opis u potpunos primijenim
na pojam srpske propagande.
Na opte pitanje o propagandi savremeni pisac se izjasnio sljedeim rijeima: Ukoliko su balkanske poli ke gnusne pristojnim ljudima, to je zato to su
u gomili odvratne literature Srbi, Bugari i Grci iznijeli strane optube jedni pro v
drugih za brojne zloine da je nemogue razlikova stepene krivice. Mudar ovjek e
odbaci ovu kampanju zloina hukanja i sve tri rase posmatra kao jednako krive, a
sebi postavi prak ni zadatak da otkloni uzroke koji su proizveli ovu gomilu uasne
literature.
Bili smo spomenu u bezbrojnim lancima u kojima se Herojska Srbija
pojavljivala u naslovu. U njima nije bilo ni pomena o Herojskoj Crnoj Gori, ni o injenici da nesumnjiva hrabrost srpskog naroda nema nikakve veze sa intrigom gosp.
Paia, intrigom koja je, iako duboka i opsena, rezul rala stvaranjem argumenta u
prilog odreene poli ke, dok su odbaeni oni argumen koji bi tu poli ku oslabili i
obesnaili alba na gomilu predrasuda, i jadnu igru koja se sastoji od svoenja ljudskih najplemeni jih ins kata kao to su prijateljstvo, solidarnost i ljubav do najniih
granica.

166

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Engleske pristalice srpske zavjere

Ma koliko balkanski mentalitet moe sebi dopus , ono to je sigurno jeste


krri ka upuena njihovim engleskim pomagaima, a imena trojice Engleza se upadljivo is u kao uesnici zavjere pro v Crne Gore, za koje je teko nai opravdanje.
Ono to mora bi jasno svakom razumnom ovjeku jeste da, uprkos opravdanom
zanimanju jednog stranca za drugu naciju u pitanjima principa kao to su Sloboda,
Samoopredjeljenje i Prava malih naroda, i onih op h principa za koje su predsjednik Vilson i Mirovna konferencija izrazile svoje zalaganje, nijedan Englez nema
pravo da se mijea, da izdaje zapovijes , da namee ili podrava bilo kakvu domau
ili inostranu poli ku ili par zanstvo kada je rije o nekoj stranoj zemlji. Nije naa
stvar da uestvujemo u ovim domaim sporovima, ali to je upravo ono to su ovi
Englezi uinili.
Glavna imena u Engleskoj povezana sa ovom propagandom su gosp.
Wickham Steed, Dr Seton Watson i Dr Ronald Burrows, koji su, u periodu o kojem
govorim, bili ak vni u podravanju srpskog programa pro v Crne Gore. Svako ko
neto zna o ovim ljudima znaju da su to ljudi najveeg linog karaktera i as , ali to
ih ne izuzima od kri ka kojima su se izloili, i injenice da su svjesno ili nesvjesno
jednostavno igrali u rukama gosp. Paia.

Dr Seton Watson u Foreign Of ice-u


U periodu o kojem govorimo, Dr Seton Watson je bio veoma ak van. Bio
je zapoljen u Foreign Oce-u, gdje mu je data mogunost da putuje po kon nentu
i koji je nesumnjivo imao pristup dravnim papirima, i koji je jedno vrijeme imao
priliku da vidi sve povjerljive izvjetaje i komunikacije koje su bile poslate Foreign
Oce-u u ime Crne Gore, i sve to vrijeme Dr Seton Watson je bio pozna pristalica
srpske zavjere i pridruio se klevetama pro v Crne Gore i njenog kralja.
U Predstavnikom domu se postavilo pitanje da li je Dr Seton Watson imao
pristup dravnim papirima, da li je prisustvovao srpsko- jugoslovenskoj konferenciji
u Rimu, i ukoliko je, da li je u pogledu njegovih an crnogorskih naklonos mogue
dobi neka objanjenja o njegovoj povezanos sa propagandom pro v Crne Gore,
priznatoj saveznikoj dravi. Ministar finansija je odgovorio kako slijedi: - Dr Seton
Watson se trenutno nalazi u Italiji u povjerljivoj vladinoj slubi, i Vladi nije poznato
da Dr Seton Watson uestvuje i da je ikada uestvovao u bilo kakvom propagandskom pokretu pro v bilo koje saveznike drave. Negiranje ministra finansija o Dr
Seton Watson-ovim ak vnos ma ne mogu se uze kao izgovor ili nedostatak dokaza
ili injenica.

Nepoteno
Ono to posebno iznenauje obinog ovjeka jeste da su ova engleska gospoda uzela uee u pokretu pro v Crne Gore u trenutku kad se njen kralj nalazio
u egzilu, kada je veliki broj njenih ljudi bio u izbjeglitvu u Evropi ili internirao kao
zatvorenik rata u Austriju, a sav njen narod ostavljen nijem i bespomoan. Ukoliko je
ikada postojao sluaj udaranja ovjeka koji se nalazio na tlu, to je onda ovaj sluaj,

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

167

i kakva god bila britanska poli ka, ovaj nain postupanja je u potpunos suprotan
britanskoj tradiciji.

Gosp. Radovi
U ovom periodu kralj Crne Gore je imenovao za predsjednika Vijea vlade
u Parizu izvjesnog Andriju Radovia. Ovo imenovanje bi vjerovatno mnogim ljudima
izgledalo neobino, zato to je gosp. Radovi nekoliko godina ranije bio povezan sa
uvenim bombakim napadom i pokuajem na strani odreenih revolucionara da
ubiju kralja Nikolu na Ce nju bombama nabavljenim iz srpskog arsenala, i gosp. Radovi je bio osuen na kaznu zatvora i optuen krivim za uestvovanje u ovoj zavjeri,
ali mu je kralj opros o na kihotovski nain to je razumljivo onima koji su izuili kraljevu linost i karakter, ali da mu je trebalo i dalje vjerova i uini ga predsjednikom
Savjeta je zaista nevjerovatno, ali je takav bio sluaj.
U poetku se gosp. Radovi inio lojalan, zato to je u italijanskim novinama i drugdje pisao jako znaajne lanke u odbranu kralja i drave, ali se nakon
nekog vremena odjednom okrenuo, i ova promjena fronta da ra od trenutka kada je
primio veliku linu subvenciju od strane srpske vlade za koju se pretpostavlja da ju je
primao tokom posljednjih est mjeseci za koje je djelovao kao premijer Crne Gore!
U svakom sluaju, gosp. Radovi se sada pridruio nasilnoj kampanji i napadima na
kralja i njegovu vladu. Kao pripadnik crnogorske nacionalnos , bio je opozvan i formalno pozvan da odgovori na optubu o izdaji, ali s obzirom na stanje stvari on se zemljom slobodno kretao i bio je najak vniji u napadima koje je izvravao u ime srpske
propagande, i, kao to emo vidje , kulminirajua nepravda je bio njegov predlog za
izbore kao srpskog delegata na samoj Mirovnoj konferenciji!

Crna Gora zvanino zanemarena


Prosto kao znak progresa i uspjeha ove srpske propagande moram rei da
je tamo sada zapoeo zvanini pokuaj da se zanemari Crna Gora i njena Vlada, i
ovdje moramo zapam da je sa stanovita striktne zakonitos kralj Crne Gore do
dananjih dana ostao kralj Crne Gore u oima svih sila i da je priznat zvanino, i da
na njegovom dvoru sve velike sile imaju svoje predstavnike, i da je Vlada zvanino priznata, iako moe bi privremena. Zvanine komunikacije uobiajene forme se
konstantno razmjenjuju izmeu dvora i Vlade Crne Gore i ovih od velikih sila.

Propust gosp. Lloyd George-a


U januaru 1918. godine, saznali smo da je Crna Gora, po prvi put, bila izostavljena kada su se slale zvanine es tke svim saveznikim silama povodom dolazee godine od strane vlade u ime Njegovog Visoanstva kralja Dorda. Na prigovor
premijeru, odgovor je izmamljen od gosp. Lloyd George-a u kojem je izrazio svoje
aljenje nad propustom, koje je dovelo do toga da Crna Gora nije bila na lis imena
saveznika kojima su novogodinje poruke poslate. Izuzetno je teko za obinog ovjeka sa ulice da zamisli kako je moglo doi do ovakvog propusta, ali saznali smo da
je do slinog izostavljanja dolo nedavno u es tki od strane Engleske upuenoj svim

168

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

saveznicima povodom potpisivanja mira sa Njemakom, ali je ovoga puta britanska


vlada opravdala svoj propust na sljedeim osnovama: Njegovo Visoanstvo je poslalo es tke samo onim silama koje su potpisnice Ugovora o miru. Kako Crna Gora nije potpisala Mirovni ugovor, nikakav telegram nije poslat kralju Nikoli.
Ovaj odgovor naime otvara novo pitanje - zato Crna Gora nije bila potpisnica Ugovora o miru sa Njemakom, pro v koje je objavila rat, ali ovim pitanjem
emo se pozabavi kasnije.

Afera sa pasoima
Daljni progres pro v Crne Gore moe se vidje na primjeru izdavanja pasoa crnogorskim dravljanima. Pristalice gosp. Radovia i onih koji su radili za srpsku
vladu poeli su da putuju za Englesku i Ameriku i razne zemlje, a zanemarujui sopstvenu zemlju, dobili su pasoe kao srpski dravljani od zvanine srpske vlade, dok su
pasoi stalno odbijani lojalnim Crnogorcima.

Misija francuskog generala


Sada su uslijedili namjerni pokuaji od strane Srbije da ubijede Crnogorce
kako je Crna Gora kao samostalna nacija nemogua ideja, i da bi ih pridobili. Misija je
najavljena u nadlenos generala Franchet DEsperey-ija, francuskog generala, koji
je krenuo put Balkana i staloeno objavio da Crnogorci ele da se odreknu vjernos svom kralju i da pripoje svoju zemlju Srbiji. Dobili smo izjavu od strane Foreign
Oce-a da oni uopte nijesu bili upozna sa postojanjem ove Misije, kao i da je ne
priznaju, a zapanjujui ton izvjetaja od strane generala ini ga potpuno suprotnim
principu bona fides i pravednos .
Shva li smo da je sve ovo vrijeme Konferencija samouvjereno raspravljala
o ulozi Lige naroda, dok je sva su na zavjere bilo krenje prava u Crnoj Gori zahvaljujui zakanjenju Vrhovnog suda da odradi posao zbog kojeg je i sazvan.

Odbijeno diplomatsko predstavnitvo Crne Gore


Godinama je vlada Sjedinjenih drava imala diplomatskog predstavnika
akreditovanog u Crnoj Gori. Kada je trebalo da poalje diplomatskog predstavnika
u Vladi Sjedinjenih drava. postojea vlada Crne Gore je bila primorana da pronae
utoite u drugoj dravi. Surova ruka ovog nemilosrdnog rata pala je teko iznad vae
velianstvene zemlje, meu najhrabrijim borcima za slobodu svoje rase.! Govor
predsjednika Wilsona crnogorskom ministru u Vaingtonu, SAD.
Uinjeni su pokuaji da se izdejstvuje pravo na diplomatsko predstavnitvo
Crne Gore u Londonu, ali je ovo odbijeno, jer je britanska vlada tvrdila da nije potreban predstavnik u Londonu, s obzirom da ima predstavnika na dvoru kralja Nikole
olienog u linos Ser Georga Grahama, iz britanske ambasade u Parizu, koji djeluje
kao otpravnik poslova.
Ove stvari mogu izgleda same po sebi jednostavne, ali mora se uze u
obzir da sve one ine sastavni dio progresa jasno odreenog djelovanja i poli ke.

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

169

Crnogorci zatoeni u Francuskoj


Sada smo doli do sluaja Crnogoraca koji su bili zatoeni na Korzici i drugim mjes ma pod vladavinom francuske vlade. Ovi ljudi su eljeli da se bore na solunskom frontu, kao crnogorski bataljon. Brojali su oko par hiljada i bili su nestrpljivi
da se bore pod crnogorskom zastavom. Teko je povjerova da su ovi ljudi bili odbijeni ukoliko nijesu pristali da se bore pod srpskom zastavom, ali takav je bio sluaj.
Karakteris no je za srpski mentalitet to to su urlikali kada su Jugosloveni iz Hrvatske, koji su se borili u ime Austrije pro v Italije, bili zatoeni, i to su u potpunos
ignorisali injenicu da se ovo desilo na is nain njihovoj crnogorskoj brai, ve i to
su ovi posljednji lieni slobode samo zato to su odbili da se bore pod zastavom Petra
Karaorevia, kralja Srbije!
Za m, krajem jula ove godine crnogorske izbjeglice su i dalje bile zarobljene u Francuskoj, i kao odgovor na pitanje u Parlamentu povodom ovog nepravednog
postupanja i njihovog zahtjeva za slobodom, gosp. Harmsworth, dravni podsekretar
inostranih poslova, u odgovoru na pitanje gosp. McNeilla, izjavio je da su crnogorske
izbjeglice zadrane u Francuskoj i da su uslovi za njihov povratak pitanje francuske
vlade. Ove injenice govore same za sebe i oznaavaju napredak djelovanja.

Crna Gora bez predstavnika na Mirovnoj konferenciji


Sada smo doli do pitanja crnogorskog predstavnitva na Mirovnoj konferenciji. Srpska zavjera je bila tako vjeto sprovedena da je uspjela da sprijei prisustvo crnogorskog delegata na Mirovnoj konferenciji. Ostaje misterija, koja je teko
zamisliva obinom ovjeku, zato se Italija, prisutna na konferenciji, nije predstavila
kao borac za prava samostalnih nacija na Balkanu i nije insis rala na prisustvu crnogorskog predstavnika. injenica je da je crnogorsko sjedite bilo upranjeno tokom cijele Mirovne konferencije, iako su crnogorski kralj i vlada prizna , i iako oni
do danas polau kons tucionalna i meunarodna prava kao nezavisno i savezniko
kraljevstvo. Crna Gora je objavila rat pro v Austrije 6. avgusta 1914. godine i pro v
Njemake 9. avgusta 1914, i ovo je jasno navedeno u no uruenoj od strane njemakog delegata na Mirovnoj konferenciji, u kojoj je Crna Gora optuena od strane
Njemake za agresorsko ponaanje pro v Centralnih sila i posljedino, ne polae pravo na bilo kakvu ratnu odtetu, i njemaka delegacija je zapazila odsustvo crnogorske
delegacije prilikom prozivanja Sila u Versaju, dok su i ostale delagacije drugih nacija
na Mirovnoj konferenciji slino primje le.

Primirje na vidiku Porast zahtjeva


Na posao je da pazimo da nas stranci ne obmanjuju. ADMIRAL BLAKE
A sada, ukratko, s gli smo do trenutka kada su bili jasni znaci da e Centralne sile bi poraene i da se primirje naziralo na vidiku. Slijede jedna ili dvije znaajne
stvari za spomenu .
Predsjednik Vilson je, u svojoj poruci od 8. januara 1917. godine i kasnije
u svojoj depei upuenoj kralju Nikoli, spomenuo kao jedan od njegovih uslova mira
obnovu Crne Gore pod is m uslovima primijenjenih i na primjeru Belgije i Srbije,

170

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

ali ipak u isto vrijeme izgledalo je da su se neke sile bojale da e stari balkanski trik
koji se ogledao u porastu zahtjeva ponovo zauze mjesto i iz tog razloga je izdato
zvanino saoptenje Mirovne konferencije pod sljedeim takama: Mirovna konferencija je duboko uznemirena pris glim novos ma o sluajevima gdje se oruana sila koris za osvajanje teritorije, o kojim zahtjevima mirovna
konferencija treba da odlui. Smatraju za svoju dunost da upute zvanino upozorenje da e teritorija osvojena silom ozbiljno preispita zahtjeve onih koji koriste takva
sredstva. Stvorie se pretpostavka da oni koji se koriste silom sumnjaju u pravinost
i pravosnanost svojih zahtjeva te umjesto da pravno dokau svoja potraivanja, uspostavljaju suverenitet prinudom prije nego rasnim ili nacionalnim eljama i nacionalnom istorijskom zajednicom. Ukoliko oekuju pravdu moraju se uzdra od sile i
svoje zahtjeve prepus dobroj vjeri u rukama Konferencije mira.

Zato se kralj nije vratio u Crnu Goru?


Ovo saoptenje je blisko povezano sa dogaajima koji su potom uslijedili,
zato to je naredni korak bilo obraanje kralja Nikole francuskoj vladi, koje da ra iz
Pariza, u kojem je Njegovo Visoanstvo najavilo pripreme o povratku svojoj zemlji.
Pismo gosp. Pichona glasi: Pariz, 2. novembar 1918. godine.
Gospodine: Vae Visoanstvo mi je svojim pismom od 2. novembra objasnilo razloge
zato eli da se odmah vra nazad u Crnu Goru.
Vae Visoanstvo je dodalo da Vas je francuski izaslanik u Vaoj vladi obavijes o o miljenju francuske vlade, koje dijele i druge saveznike vlade, o nepravovremenos takvog poteza u sadanjim okolnos ma,
Shodno tome, Vae Visoanstvo smatra poeljnim da odloi putovanje jer
su nareenja izdata generalu koji komanduje armijama na Istoku najbolja garancija
mira u Crnoj Gori.
Zahvaljujem Vaem Visoanstvu na obavjetenju o ovoj odluci.
Vae Velianstvo moe bi uvjereno da trupe pod komandom generala
Franchet dEsperey-ija nee zanemari nita kako bi u Vaem kraljevstvu obezbijedili
mir kao i potovanje ustavnih vlas i sloboda naroda Crne Gore.
Molim Vae Visoanstvo da primi moje najdublje potovanje.
(U potpisu) PICHON.
Ovo pismo je potvreno razgovorom izmeu kralja Nikole i francuskog
predstavnika na njegovom Dvoru, gosp. Delaroche Vernet-om, koji je uvjerio kralja
da e sva nareenja u Crnoj Gori bi izdata u njegovo ime (kraljevo); a za m je uslijedilo pismo gosp. Poincarea, predsjednika francuske republike: Dragi i Veliki prijatelju: Veoma cijenim Va zahtjev. Francuska nije zaboravila hrabrost sa kojom
se Crna Gora odazvala, na poziv Vaeg Visoanstva, za odbranu svoje nezavisnos .
Francuska je upoznata sa tekoama sa kojima se susrela Crna Gora i daje sve od
sebe da ih ublai. Vae Velianstvo moe bi ubijeeno da vlada Republike, za ije
razumijevanje prema malim dravama Vi direktno apelujete, nee uini nita provno volji naroda Crne Gore ni im ospori njihove zakonske tenje.

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

171

Poeljno je da Vae Visoanstvo saeka dok se ne ostvari ovaj cilj i dok


ivot u Crnoj Gori ne povra svoj normalan tok. Prisustvo saveznikih trupa i pomo
koju e oni prui stanovnicima e bez sumnje doprinije ubrzanju vremena koje
Vae Visoanstvo prieljkuje. Ubrzo poto ovo postane injenica, vlada Republike e
bi srena, gospodine, da olaka Va povratak kui.
(U potpisu) POINCARE.
Ova pisma predstavljaju istorijska dokumenta i ne mogu bi oporeena,
a pored toga ojaana su saoptenjem britanskog ministarstva inostranih poslova da
e pitanje vojne okupacije Crne Gore bi rijeeno sporazumom izmeu saveznikih
sila; a sada zabiljeite naredne dogaaje i pogledajte kako su saveznici ispunili svoje
zavjete hrabroj maloj zemlji.

Srpski iumian prodor u Crnu Goru


Nakon to su se austrijske trupe povukle iz Crne Gore, otvorenim krenjem
svakog zakonitog meunarodnog prava, u suprotnos sa Londonskim paktom i svim
obeanjima francuske vlade, srpske trupe su ule u zemlju i izvrile nasilnu okupaciju Crne Gore i tako, ono to Turci nijesu uspijevali da uine pro v Crnogoraca kroz
vjekove ratovanja, ostvarila su njena braa Srbi. Uspostavili su srpsku administraciju
i proglasili dravu, koja je bila nezavisna est decenija, dijelom Srbije. Imovina kralja
Nikole je zaplijenjena i svi zvaninici su bili prinueni da se zakunu na vjernost Petru,
kralju Srbije. Srpske trupe su bile praene agen ma i agitatorima, na hiljade sramotnih pamfleta su rasu irom zemlje sa ciljem da ire mrnju prema Kralju i Vladi.
Grupe bandita i terorista nazvanih Komite vrile su psihiki pri sak nad ljudima i
svako ko se opirao pritvoren je u zatvor ili je pobjegao u planine, a onda je s gla izjava dravnog podsekretara za rat u Predstavnikom domu, koji je mirno saop o da
je zadatak ienja Crne Gore od neprijatelja prirodno pripao srpskim trupama koje
su djelovale u susjedstvu! Pitao bih bilo kojeg iskrenog, zdravorazumnog ovjeka
kakva je bila potreba da se protjeraju austrijske trupe kada su se one s obzirom na
primirje, bile potpuno povukle? I tako je Crna Gora zaustavljena srpskim bajone ma,
oigledno uspjena kulminacija godina zavjere, i to pod okom saveznika, koji su navodno demonstrirali Njemakoj princip da volja ne moe nadjaa pravo! Ukratko,
Srbija postupa kao da Mirovna konferencija ne postoji ili drugaije, postoji ali u cilju
da zadovolji srpske ambicije. Nema ni pomena o neizvjesnos crnogorskih elja.

Britanski stav prema prodoru


to se e nae sopstvene zemlje, teko je shva da Velika Britanija eli
da prisili Crnu Goru na srpsku vlast; bilo iz cinike ravnodunos ili vjerovatnije iz
istog neznanja stajali smo po strani i dozvolili nepravdu nad nepravdom, nasilje nad
nasiljem, pro v Crnogoraca, i jednostavno se nijesmo umijeali, ve stajali sa strane
ravnoduni prema injenici da na Balkanu samo ime Velika Britanija predstavlja
borbu za pravdu i slobodu.

172

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Prividna Nacionalna skuptina

Nakon to su prodor u Crnu Goru i zarobljavanje same zemlje uspjeno izvreni, sada je jednostavno bilo potrebno da odreeni oblik pravne sankcije daljnjim
postupcima imajui u vidu da je bilo najavljeno da e se sazva Nacionalna skup na
Crne Gore u Podgorici (jedan od glavnih gradova u zemlji), kako bi stanovnici mogli
da odlue o svojoj sudbini, u potpunos ignoriui zakonskog kralja, koji je ostao u
Parizu, i njegovu Vladu, koji su do danas zvanino prizna od svih Sila.
Situacija je bila najnevjerovatnija, a rezultat prilino oekivan. Skup na
ili Nacionalna skup na je odrana pod nadzorom srpskih vojnih snaga i mirno proglasila svrgavanje kralja i aneksiju Crne Gore. Istog trena, tamparska propaganda
je odradila svoje i ova izjava je obila cijeli svijet i proglasila uzvienog i potlaenog.
Nije potrebna velika mata da bi se zamislili uslovi nesrenog naroda u zemlji i zapanjenost ovom odlukom nakon godina austrijske okupacije, nakon afera i glasina da ih
je kralj napus o, i svih zavjera i mahinacija srpskih pristalica. U svim ovim pokre ma
gosp. Radovi i njegovi prijatelji odigrali su istaknutu ulogu. to se e legi miteta
ove Nacionalne skup ne, osvrnuu se neto kasnije, i samo na svoje zadovoljstvo
rei da nikada nije trebalo dozvoli srpskim vojnicima da uu u Crnu Goru, naroito
znavi za dobro-poznate aspiracije Srbije da apsorbuje svoju sestrinsku zemlju i da
aneksija Crne Gore od strane Srbije predstavlja sramotu na raun saveznika sramota koju vjerujem da istorija vie nikada nee zabiljei .

Izgladnjeli i napaeni narod


Pomo odbijana Crnoj Gori tokom rata
Nakon nasilnog oduzimanja drave, bijedno stanje naroda koji je gladovao
zah jevalo je veliku panju. Jedna od brojnih nepravdi nametnuta nad ovim nesrenim narodom (vjerovatno zahvaljujui izvjetajima Srbije da je Crna Gora bila nelojalna saveznicima) bila je injenica da je tokom cjelokupnog perioda neprijateljske
okupacije bilo nemogue prui najtanju pomo ovoj nesrenoj zemlji. Svaka druga
saveznika drava primala je neku vrstu pomoi Belgija, Francuska, Srbija, Rumunija sve su imale zastupnike pomoi koji su slali pomo gladnom narodu, ali u Crnoj
Gori nije bilo mogue dobi ni zrno pirina tokom cijelog rata. Iako su se zahtjevi
konstantno podnosili u Foreign Oce-u, oni nijesu nikada odobrili nijednu misiju za
pomo da ue u zemlju, ali s obzirom na srpsku okupaciju poseban zahtjev je izloen vladinim organima u Engleskoj, detaljno obrazlaui plan i sredstva za pomo,
traei dozvolu od Vlade da britanska misija krene u Crnu Goru i pomogne izgladnjelom narodu. Poslije beskonanog odlaganja cijeli ovaj britanski pokuaj je oboren i
prak no odbijen u korist amerike misije koja je bila povezana sa gosp. Hoover-om.
Ostaje misterija zato je ova britanska pomo odbijena, ali ostaje injenica da je to
vjerovatno bilo iz razloga to je Srbija predoila silama da bi britanska misija bila procrnogorska misija.45

45

Nedavno je odobrena britanska misija pomoi Crnoj Gori. Nalazi se pod komandom pukovnika Cheke-a, britanske armije, ije se sjedite nalazi u Trstu, i njegov zadatak je da
rukovodi pruanjem pomoi svim Crnogorcima bez obzira na poli ka i vjerska opredjeljenja.

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

173

Amerika misija pomoi


U nemogunos da poaljemo britansku pomo, jednostavno smo poslali
zvanino upozorenja Silama, obavjetavajui ih da ukoliko novac ne bude podijeljen direktno narodu od strane amerikih zastupnika pomo e o i pravo u ruke
gosp. Radovia i njegovih an -crnogorskih prijatelja i bie iskorien u poli ke svrhe. Smatram da ne postoji sumnje u ova predvianja, i da bi istraivanje o raspodjeli
amerike pomoi u Crnoj Gori dokazalo sve to sam ovdje iznio.
Amerika ne razumije balkanski narod, koji se oigledno previe dokazao
amerikim predstavnicima i ova afera vezana za fondove amerike pomoi se nastavlja i dalje.

Srpsko otroumno predstavljanje Crne Gore kao dijela


jadranskog problema
Tako je Crna Gora pala u vrst zagrljaj Srbiji i opsada drave je izgledala
poput opsade grada Rijeke od strane DAnuncia. Lovci na koncesiju su uhvaeni na
djelu, poto je crnogorska imovina zvanino aneksirana, a onda, velikom vje nom
koja je karakterisala cjelokupnu srpsku zavjeru, i kojoj moramo oda priznanje, cijelo
pitanje Crne Gore je bilo pametno izmanipulisano kao dio jadranskog pitanja koje je,
kao to svi znamo, itekako povezano, i sve ovo je uinjeno uz potpuno ignorisanje
obeanja saveznika da Crna Gora treba da bude obnovljena kao to je bila prije rata
kako bi mogla da odlui o sopstvenoj sudbini.

Crnoj Gori nije dozvoljeno da potpie mirovne ugovore


Sada idemo dublje u priu o upornoj nepravdi i dolazimo do pitanja potpisivanja mirovnih ugovora, i ovdje se deava jo jedan neobian incident koji je samo
dio kompletne i nevjerovatne prie. Zvanine poruke bile su poslate od strane kralja
Engleske prilikom zakljuivanja primirja u novembru 1918. godine, es tajui kralju
Crne Gore na trijumfu koji su izvojevali saveznici, i odavajui priznanje o ulozi koju je
Crna Gora odigrala objavljujui rat Njemakoj, ali ipak kada je doao trenutak potpisivanja mira Crnogorcima je uskraeno pravo potpisa! Ovo odbijanje je predstavljalo
odobravanje srpske pohlepos , i nevjerovatnu nepravdu. Kada je kasnije dolo do
potpisivanje mira sa Austrijom, u odgovoru na pitanje u Predstavnikom domu da
li e Crna Gora potpisa mirovni ugovor, gosp. Harmsworth, dravni podsekretar
inostranih poslova je odgovorio da mir sa Austrijom nije potpisan. Novembra 24,
ove godine, odgovor Predstavnikog doma na pitanje gosp. Ronalda McNeill-a, M.P.,
je glasio da s obzirom da se Crna Gora ne nalazi u blizini Austrije, nije bilo potrebno
da crnogorski predstavnik potpie mirovni ugovor sa Austrijom. Ovo izbjegavanje
i izgovaranje je osobina konstantne nepravde koja je nanijeta Crnoj Gori i koja ne
zah jeva nikakav komentar.

Misija grofa de Salisa


Sada smo doli do jako znaajnog pitanja misije grofa de Salisa.

174

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

S vremena na vrijeme slato je nekoliko misija u Crnoj Gori, svaka imajui


posebnu i nezavisnu svrhu. Treba ima na umu da su Crnogorci bili okovani; Srbi
su imali vlast i radili po svome, ali bilo je nemogue sprijei bilo koji broj misija
da djeluju u zemlji. Pored misije generala Franchet DEsperey-ija (koja je uvijek bila
sumnjiva) amerika ambasada u Rimu poslala je dva sekretara prevashodno u Crnu
Goru, ali oni nijesu poznavali jezik ni narod i zato su bili nedjelotvorni; ali slanje bilo
kakve misije samo po sebi je bilo besmisleno. Zato nije poslata misija u Belgiji da
istrai da li je narod elio da bude obnovljen kao nekada, ili u grad Lil da upita da li su
stanovnici eljeli da i dalje budu dio francuske republike? Jadna Crna Gora nije imala
izbora, i navodno 30. aprila 1919. godine grof de Salis poslat je od strane britanske
vlade. Grof de Salis je bio bivi britanski ministar u Crnoj Gori; poznaje srpski jezik,
ovjek je apsolutne nepristrasnos i poznaje Crnogorce i Srbe svake vrste, i previe
je lukav ovjek da bi dozvolio sebi da se lino vodi, to je uvijek bila opasnost za
one istraivae ranije neupozna h sa Balkanom, tako da je, nezavisno od nepravde
cijele situacije, bez sumnje, kako je to zapisano u jednom engleskom listu konano
Foreign Oce poslao pravog ovjeka.
Pitanje misije grofa de Salisa se postavilo u Predstavnikom domu u julu,
a sljedei odgovor je dat od strane dravnog podsekretara za inostrane poslove: Vlada Njegovog Visoanstva, bivajui obavjetena da kralj Nikola i njegovi ministri ne predstavljaju elje i osjeanja crnogorskog naroda, smatra poeljnim,
kako bi se pojasnila situacija, da otpremi posebnog komesara u Crnu Goru u nadi da
e on bi sposoban da prepozna prave elje crnogorskog naroda o njihovoj budunos , to opravdava njihovu odluku da poalju grofa de Salisa na Ce nje.
Sljedea izjava je glasila: Nije ispravno pretpostavi da je crnogorski narod izgubio povjerenje i
potovanje u oima Vlade Njegovog Visoanstva; nasuprot tome, Vlada Njegovog
Visoanstva eli da otkrije njihove is nske elje i aspiracije.
Gosp. Harmsworth nije naveo izvor njegove informacije da kralj Nikola i
ministri ne predstavljaju elje i osjeanja crnogorskog naroda, ali vjerovatno je da
se izvor ove informacije moe pretpostavi na osnovu onoga to je do sad ve napisano!
Dravni podsekretar za inostrane poslove se dalje obavezao izjavom da je
spreman da razmotri predlog da izvjetaj grofa de Salisa, po prijemu, bude na dnevnom redu Predstavnikog doma.

Odbijeno objavljivanje izvjetaja


U oktobru ove godine pris gli su razni izvjetaji grofa de Salisa u Foreign
Oce-u i dra su u tajnos , i 30-tog istog mjeseca gosp. Harmsworth, u odgovoru
na zahtjev da se izvjetaj stavi na dnevni red zasjedanja Predstavnikog doma ili da
se da rezime njegovog sadraja, odbio je oba zahtjeva govorei da to nije poeljno
uini zbog trenutnih okolnos .
Ovaj zahtjev za izvjetajem je ponovljen i nekoliko dana kasnije i uporno je
odbijan.
Gosp. Ronald McNeill, M.P., upitao je gosp. Bonar Law-a da li je svjestan
da se vie od dvije godine postavljaju pitanja o statusu Crne Gore u Predstavnikom
domu i da li e ovo stanje traja beskonano nakon rata, i da li ova zemlja i Pred-

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

175

stavniki dom nijesu upozna sa injenicama. Zah jevao je da izvjetaj grofa de


Salisa bude objavljen i dodao: na kraju, to je rad nekoga ko poznaje zemlju a nije ni
Crnogorac ni Srbin.
Lord Robert Cecil je takoe upitao da li je mogue da Vlada iznese neke od
injenica i dodao: Sigurno da zasluujemo da znamo ta se deava u ovom i drugim
krajevima svijeta.

U iju korist je zatakan izvjetaj grofa de Salisa?


Gosp. Bonar Law je priznao da bi bilo jako pogreno ukoliko bi se ovakvo
stanje stvari nastavilo, i ponovio: Nije na nama da odluimo o ovoj stvari. Vlada
mora postupi u saglasnos sa Saveznicima, i takoe dodao da nije poeljno da
izvjetaj grofa de Salisa bude objavljen sada, ni je poeljno da se razmatra u Predstavnikom domu.
Pitanje koje je svima bilo na vrhu jezika onih koji su znali pravo injenino
stanje jeste zbog ijih interesa je izvjetaj zatakan i nedavno su poele da krue rune glasine o umijeanos finansijskih interesa.

Srbija trai ukidanje subvencija Crnoj Gori


Doli smo do posljednjeg najopasnijeg udarca kojeg je primila mala drava,
udarac koji bi se pokazao smrtnim ukoliko ga ne bi izbjegla. Kao to je dobro poznato,
Velika Brtanija je, u saradnji sa Francuskom, tokom rata pomagala svoje saveznike
mjesenim subvencijama. Srbija je, primjera radi, primala iznos od 9 miliona franaka
mjeseno (360,000) tokom cijelog rata, pored specijalnih grantova za posebne svrhe, i ogromnih beneficija od ove i drugih zemalja, od ega je vei dio novca potroen
na zvaninike i propagandnu uglavnom usmjerenu na Crnu Goru, savezniku dravu!
A Crna Gora (priznata kao da je bila saveznik, uprkos nevjerovatnim dogaajima ve
spomenu m) je primala jako skromnu sumu isplaivanu mjeseno pola od Francuske i pola od ove zemlje.46 Septembra 17, gosp. Pai je, srpski delegat na Mirovnoj
konferenciji, podnio zvanini zahtjev Konferenciji da Crna Gora ne bi trebalo da i
dalje bude finansisjki pomagana, i njegova direk va je bila ubrzo izvrena, uprkos
zaostatku subvencija ve nekoliko mjeseci, i bez ikakvog upozorenja crnogorska vlada je odjednom obavjetena da subvencije vie nee bi isplaivane njima!

Povuena subvencija Crnoj Gori


Ova odluka je bila konani udarac. Objanjenje Treasury-ija je glasilo da
zbog uvoenja striktne ekonomije u finansijama ove zemlje, sve subvencije i po46
Od 1916. godine, Vlada Srbije je izraunala da je potroila 35.000,000 franaka na
propagandu pro v Crne Gore, uprkos injenici da je ovaj novac dat od saveznika striktno kao
ratni kredit. Interesantno je napomenu da je Crna Gora ukupno primila od 1916. godine iz
svih izvora i za sve svrhe sumu od 8,000,000 franaka, dok je Srbija primala 9,000,000 franaka
svakog mjeseca!

176

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

zajmice moraju bi obustavljene. Ovo je odluka sa kojom bi se saglasili svi poreski


obveznici u ovoj zemlji, ali je sluaj Crne Gore bio u potpunos izuzetan i jedinstven.
Kao prvo, subvencija je bila jako mala (manje od 3,000 mjeseno); i kao drugo, to
je bila jedina zemlja koja je ostala neureena. Prisustvo kralja i vlade Crne Gore u
Parizu i nerjeavanje crnogorskih pitanja je posljedica zahtjeva francuske vlade, situacija koja je podsjeala na zatvorenike kojima je odbijena hrana i utoite, i tako su
oni zadrani u egzilu, dok su njihovi problemi lebdjeli u vazduhu, i odjednom su ak
lieni bilo kakvog sredstva podrke. Ukoliko ovo nije igra Srbije, onda ne znam ta je!
Bez predstavnika na Mirovnoj konferenciji da se zalae za njihov sluaj i
trai pravdu, preputeni su njihovim neprijateljima. U britanskoj riznici je izjavljeno
da Francuska isplauje svoj dio subvencija, ali je Francuska povukla tu subvenciju
pratei potez Engleske, i ovakva je situacija i dalje u trenutku ovog pisanja.

Krunisanje sramote Srbije


Najvei pokuaj sa srpske strane je teko vjerovatan, ali svakako nita manje nije tano. Poznavajui savreno dobro prirodu gosp. Paia i njegovu kampanju
kleveta i injenicu da je on, uprkos to je bio crnogorski graanin, radio za njih, srpska vlada je zapravo podnijela zahtjev za njegov prijem kao jednog od srpskih delegata na Mirovnoj konferenciji! Drago mi je to mogu rei da je Mirovna konferencija
ovdje povukla liniju i odbila zahtjev srpske vlade.

Crna Gora nikad nije bila slobodna da odlui o svojoj


budunosti od kada je objavila rat protiv Centralnih sila
Poli ka Saveznika je da unaprijedi nacionalne apsiracije balkanskih zemalja bez rtvovanja nezavisnos bilo koje od njih.
VISCOUNT GREY, 9. novembar 1915.
Odnosi izmeu pojedinih balkanskih nacija bi trebalo bi prijateljski uspostavljeni uz istorijski utvrene linije vjernos i nacionalnos .
11 taka Predsjednika Wilson-a.
Svako teritorijalno ureenje mora bi napravljeno u korist i dobrobit populacije u pitanju, a ne kao dio pukog poravnanja ili kompromisa zahtjeva izmeu
pro vnikih drava.
Predsjednik Wilson, 1919.
Ovakva je, dakle, situacija. Ne moe bi jasnije naglaeno da je ponaanje
Crne Gore bilo apsolutno ispravno od poetka do kraja u svim njenim odnosima prema saveznikim silama. Bila je apsolutno lojalna i apsolutno iskrena. Borila se i dala
najbolje to je mogla u zajednikoj borbi, a ona se danas bori za svoju linu slobodu.
ak su i njeni neprijatelji Austrija i Njemaka u miru, a Crnogorci se bore za svoje

Novak Adi:
ALEKSANDAR DIVAJN O ZAVJERI PROTIV CRNE GORE (1919)

177

ivote pro v Srba uprkos gladi i hladnoi, u svojim planinama, posljednjem utoitu
Slobode.
to se e kralja, on je star ovjek, i dani njegove line ambicije su proli
kao to to prirodno biva kod ovjeka od 80 godina. Umro bi srean ukoliko bi njegov
narod i njegova zemlja bili slobodni.
to se e Srbije, da je namjera ovih iskaza napad na Srbiju postoji mnogo
obiljnijih stvari pomou kojih se to moe uini , ali to nije bila namjera; namjera je
odbrana slobode Crne Gore.
Srbija se suoava sa stalnim krizama; postoji nezadovoljstvo u starim provincijama Austrije koje je ona pripojila bez trunke iskrene namjere; postoji konstantan sukob i borba u Crnoj Gori; i sukob u Italiji, zajedno sa neprijateljskim stavom
prema Bugarskoj i Rumuniji, i sve u cilju da primijeni sramni Krfski pakt koji Crna
Gora, Hrvatska i druge zemlje nee nikad prizna . Imperijalizam Srbije je uzrok svih
italijanskih potekoa. to se e Jugoslavije, federalna kombinacija je prirodno rjeenje svih ovih potekoa na Balkanu, ali mora bi neto iskreno, neto to ne naruava individualne nacionalnos , na osnovu ega u budunos moe doi do prijateljskog i srdanijeg spajanja; ali Paieva zavjera i vojni patrio oko srpskog princa
Aleksandra su imali pred svojim oima taj san o Carstvu Stefana Duana, o kojem
sluaju svi koji pou u Srbiju ad nauseam, i to je san koji se nikada nee ostvari , to
se e Crne Gore; Hrva i Sloveni sebe smatraju civilizovanijim od Srbije i nikad nee
prihva vladu iz Beograda. U cilju da Jugoslavija opstane i postane odriva, centralizacija Beograda mora bi slomljena. Ono to narodu treba jeste federacija naspram
centralizacije. Potpuna i iskrena primjena maksima, Balkanske zemlje za balkanske
narode i Nijedna balkanska nacija nee bi ni potpuno ni djelimino pod dominacijom neke druge, bie neto od ega e zavisi budue blagostanje balkanskog
poluostrva i mira u Evropi.
U pogledu Crne Gore, situacija je apsolutno ista. Nije pitanje kraljevstva
pod kraljem Nikolom, ili republike, ni unije sa Srbijom, cijela su na je da se shva
da Crna Gora mora bi u potpunos preputena sebi, a ne predmet zavjere ili propagande podstaknu h spolja. Cijela istorija dokazuje da je uzaludno mijea se u
unutranja pitanja druge nacije. Kakav god oblik vlade crnogorski narod poeli to je
njihova stvar i treba ih pus . Moda nam se to nee dopas , ali je to njihova stvar,
a ne naa. Zbog onoga to se dogodilo Crnoj Gori tokom cijelog rata pa sve do danas,
ne moe se rei da je odraavalo volju naroda i zbog toga je napravljen ovaj protest.
Abnormalna promjena u poli kom ivotu zemlje je uneena nasiljem srpskih trupa.
Njihova dunost kao dijela saveznikih trupa bila je da brane suverenitet i postojei
zakonski poredak, bez ukoliko se nekako moe prizna da su oni zaista imali nekakva
prava u Crnoj Gori. Da je Crna Gora bila rtva nasilja postaknutog spolja dokazuju
krvavi dogaaji koji su se tamo dogodili. Narod je ustao da se bori silom pro v sile.
Ukoliko nijesu uspjeli to je zbog nedostatka hrane i armija. Teko da je svaki pe Crnogorac imao puku, dok su Srbi koris li pitolje, topove i drugo oruje.
Ovakva je dakle situacija u nekoliko rijei. Mi i nai saveznici proputamo
jedinstvenu priliku za ureivanje balkanskih pitanja jednom zauvijek. Srbija ima svoja prava kao nacija, meu kojima i pogodan i odlian izlaz na more, i pripajanje teritorije kao nagradu za njene patnje; ali i Crna Gora ima svoja prava, a najmanje od
svega jeste da bude slobodna da odlui o sopstvenoj budunos . To je ono to su
Srbi sve do sada inili apsolutno nemoguim. Ova prilika ureivanja balkanskih pitanja je jedino mogua sada, tako to moemo da ogromne nagrade svim naim sa-

178

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

veznicima, ukljuujui Crnu Goru, a takoe moemo udovolji zahtjevima Bugarske i


Albanije. Ukoliko to ne uradimo, Balkan e i dalje osta zemlja konstantnog razdora
nasuprot ureenoj Evropi.
Northwood Park, Winchester.
Decembar 1919.
(Prevod sa engleskog jezika: Ana Rutovi)

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

Crna Gora i separatni mir sa


Centralnim silama 1916 god.

179
Toma
MILADINOVI

Potaknu apa ma u domaoj srbijanskoj istoriografiji i sporadinim isplivavanjem na povrinu injenice da je Srbija 1915. god. 6 meseci ve bila u poluzvaninim pregovorima sa Centralnim silama oko zakljuenja separatnog mira i izlaska
iz rata pod vie nego povoljnim uslovima, o li smo u arhiv nemakog ministarstva
spoljnih dela u Berlin kako bi dokumentarno (ne)dokazali ovaj injenini um. Februar-mart-april 2014. proveli smo u Nemakoj u zanimanju sa ovom problema kom
koje je na koncu rezul ralo knjigom Separatni mir Srbije i Centralnih sila 1915 god.,
na osnovu diplomatskih dokumenata nemakog ministarstva spoljnih dela, koja je
inae na minulom Beogradskom sajmu knjiga dosta privlaila interesovanje publike.
Mo v itavog istraivakog poduhvata sadran je u ve postojeem naem
nastojanju osvetljavanja i ukazivanja na odgovornost za dravno-narodnu katastrofu
u koju je Srbija zakoraila majskim prevratom 1903. i konanim apsolutnim slomom
1915. god., rezultantom sumanutog poli kog koraka Pijemont-ideja po svaku
cenu, koja za posledicu ima prepolovljenje muke populacije Srbije (1914-1918), poremeen odnos sa Crnom Gorom (1919) i utrinu za nacional-demokratski-boljevizam iji naslednici i danas imaju mo u Beogradu.
Mi izlazimo u susret kolegama iz Crne Gore i prenosimo deo grae koji ima
veze sa crnogorskim pitanjem u periodu 1914-1918., koji je izvuen iz arhiva nemakog ministarstva spoljnih dela, ime omoguavamo da deo svetla bude protegnut na
neka nova zanimljiva pitanja.
U naoj gore ponutoj knjizi mi smo verno oslikali okolnos pod kojima su
Nikola Pai i Aleksandar Karaorevi odbili nemaku ponudu za mir iz 1915 god. sa
teritorijalni proirenjima i finansijskim kompenzacijama na ime potencijalnog izlaska
Srbije iz rata. Podse mo se kratko. To je momenat u kome ni jedan strani neprijateljski vojnik ne stoji na teritoriji Srbije a delovi srbijanske vojske su pred Tiranom. Crnogorska vojska je Bosni i Hercegovini, Bugarska i Italija su i dalje van rata, Rumunija i
Grka su neutralni, Rusi su zaustavljeni na Karpa ma, Francuzi trpe nemaki front na
svojoj teritoriji. U ovakvoj situaciji nemaka stavlja Srbiji ponudu za izlaskom iz rata,
stavljanjem u izgled prikljuenja delova Bosne i Hercegovine, ujedinjenje sa Crnom
Gorom, izlazak na albanski Jadran i otplatu svih srbskih vojnih kredita prema Antan .
Ponuda je odbijena i nemako-bugarske divzije su proetale Srbijom.
Do danas je dovoljno jasno postalo poznato zato je i Crna Gora vojniki
podlegla austrijskoj vojsci, ko je odgovoran za pad Lovena, kom generaltabu je

180

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

crnogorska vojska bila potinjena i precizno su razbijene pamfle s ka blebetanja


oko ,,crnogorske izdaje i ostali nonsensi, mada je i dalje u Srbiji ivo spominjanje i
opominjanje na Veovieve tendenciozne broure posle Prvog svetskog rata. Mi se
ovim pitanjima neemo bavi . Nas interesuje pre svega logika poli kog rasuivanja
mirovnog okonanja Balkanskog fronta koje su razvile Centralne sile nakon vojnikog
sloma Srbije i Crne Gore u zimu 1915-1916. i mogunost da savremena crnogorska
istoriografija zasebno analizira ovu temu.
Izneemo do ne dokumente bez naeg dodatnog komentarisanja jer elja je da crnogorski istraivai objek vno formiraju pogled na ovu temu. Is emo
jedino napomenu da kroz cela dokumenta se protee laki konflikt izmeu nemake
diploma je i austrijske vojne vlas u pogledu tretmana reavanja crnogorskog pitanja izlaska iz rata. Kada je Srbija vojniki bila pregaena te nestala mogunost da
se sa prvom zemljom zakljui separatni mir, vrata za ovakvu priliku otvorila su se u
pogledu Crne Gore. Da li bi ovaj mir bio povoljan, i ta je to objek vno povoljno, da li
je Loven po takvom projektu trebao bi oduzet Crnoj Gori, na koji nain je Antanta
dejstvovala da Crna Gora svo vreme trajanja rata ne sklopi separatni mir ovo su sve
pitanja koja se fragmentarno oslikavaj kroz ovaj kratak izbor do nih dokumenata.1

8 jun 1915
NEKOLIKO MISLI O SKLAPANJU MIRA SA SRBIJOM I
CRNOM GOROM OD GRAFA FRICA BERNSDORFA2
Kod sklapanja mira sa Srbijom i Crnom Gorom glavna misao treba da bude
da ovaj mir poslui kao osnovica za nae docnije odnose sa Junim Slovenima i da taj
mir u to blioj budunos preobrazi se u savez sa njima. Mislim da je pogreno kada
mi potcenjujemo znaaj Junih Slovena, Srba i Crnogoraca. Oni ine sa Srbima koji
jo i sada pod Austro-Ugarskom ive, narod sa okruglo 10 mil. dua. Nama se moda
prua sada poslednji put mogunost da u naem smislu spremimo i reimo spajanje
svih Srba u jednu nacionalnu dravu, to jedanput mora doi.
S toga je od vrlo velike vanos da nemaka diploma ja uzme to je mogue jaega uea u pregovorima za mir.
Mi moramo Srbiju i Crnu Goru ubedi da se mi u Nemakoj iskreno interesujemo za njih i da emo njihove elje, ukoliko su one opravdane, blagonaklono i bez
ikakve pristrasnos ispita . Oni moraju uvide da je samo u njihovoj koris ako se
budu stavili pod monu za tu Nemake i njoj povere svoju budunost. U obe zemlje
meu boljim poli kim voama gledali su sa brigom dosadanje tutorstvo Rusije,
njeno stalno agitovanje i draenje to je samo u calo demoraliue; m ljudima nita nee bi zgodnije nego da stupe u to blie i prijateljskije odnose sa nemakom
dravom.
U Srbiji je osobito raniji ministar i sadanji dravni savetnik Vladan orevi uvek zastupao pristajanje Srbije uz Austriju i koji e i sada nesumnjivo rado stavi
svoje snage u slubu prijateljskih odnosa sa nama.
1
Svi dokumen na temu mirovnih pregovora izmeu Centralnih sila i Crne Gore koje ovde
iznosimo sadrani su Arhivi nemakog ministarstva spoljnih dela pod oznakom R 20517.
2
Johann Heinrich Graf von Bernstor (1862-1939) nemaki diplomata, ambasado u SAD

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

181

U Crnoj Gori je pre svega naslednik prestola iskreni prijatelj i potovalac


Nemake. Jo u junu poslednje godine, kada sam ga pose o u Krajlingenu kod Konstance, rekao mi je u nekoliko mahova kako je teko u sadanjim prilikama tera
samostalnu i Nemcima prijateljsku poli ku. Rusiji je svako sredstvo doputeno da bi
drala svoj poloaj u Srbiji i Crnoj Gori. U Rusiji se ne preza ni od ega, ni od ubistva,
ni revolucije da bi to pos gli (i kao primer za to podse o me je on na ubistvo kralja
Aleksandra u Beogradu). On me pak sa svoje strane uverava da on iskreno tei da
doe momenat, kada e sebe i svoju zemlju moi oslobodi od ruskog pri ska, da bi
mogao sa Nemakom zajedno ii. Po njegovom miljenju Crna Gora moe se pravilno
razvija samo tako, ako se ekonomski i poli ki tesno prikljui Nemakoj.
Meu crnogorske dravnike, koji su iza prestolonaslednika i dele njegove
poglede, spada i g. P. Plamenac.
Mi dalje moemo u Crnoj Gori rauna na grofa Vojnovia, efa kraljevskog
kabineta i ranijega ministra pravde. Dugo vremena iveo je on u Nemakoj, u poslednje vreme u Minhenu, i tu nauio razume nemaki karakter i nemaki nain kako
valja uva is nu. Njegov u caj na kralja Crnogorskog je vrlo veliki i u toku mnogih
godina, kako sam ga ja poznao, pokazivao se on uvek kao pouzdan, veran i poten
prijatelj nemaki. Moje miljenje o njemu slae se s miljenjem ranijega nemakog
poslanika na Ce nju, g. ministra Ekarta. I on ima najbolje veze sa glavnim srbskim
linos ma. On je bio dugo godina vaspita prestolonaslednika Aleksandra a u dobrom je prijateljstvu sa velikim bojem srbskih poli kih voa, a osobito sa Paiem.
Najzad valja spomenu nadbiskupa Barskog g. Dr. Dobroia, koji je studirao u Hajdelbergu i takoe nikada nije sakrivao svoja prijateljska oseanja prema Nemcima.
Njegov u caj raspros re se daleko preko crnogorskih granica, jer on, kao primas
katolike crkve u Srbiji, igra znaajnu ulogu u obema zemljama. Od osobitog znaaja
bilo bi zadobi Crnogorskog kralja, koji je po svoj prilici najsposobnija poli ka glava
na Balkanu. Njegov poloaj je izuzetan u itavom srbskom narodu, a njegov ugled
dopire u najmanje selo, u kome se srbski govori. I tako e bi teko ukloni duboko
ukorenjeno i na alost po neobraeno nepoverenje kraljevo prema Austriji, to e on,
kao realan poli ar, sada jasno uvide , gde je prava korist i gde su stavrni interesi
Crne Gore i Srbije. Dok je za Srbiju glavno pitanje da izbije na otvoreno more, za
Crnu Goru je od najvee vanos zemlja, tj. da dobije plodne ravnice. Crnogorac je
kao i svi Srbi, valjan i vredan zemljoradnik, i jedna od glavnih tekoa bila je ta to
je stanovnitvo, imajui vrlo malo zemlje za obradu, sve vie i vie moralo da se seli
van zemlje. Valja dakle Crnoj Gori pomoi da doe do ziratnog zemljita. Pre svega
Crnoj Gori moraju se ostavi granice, koje je dobila poslednjim mirom, i da joj jo
delove severne Albanije, od prilike od ar-Planine i zaliva San ovani do Medove.
Bilo bi dalje mudro, kada bi joj Austrija ustupila onu poslednju liniju u Dalmaciji, od
prilike od Budve do pice koja pruga za Austriju nema nikakvog znaaja a za Crnu
Goru mnogo znai. Ja mislim da bi Crna Gora zato ustupila Austriji Loven, koji je za
Austriju od velikog znaaja, jer ta planina vlada Kotorskim zalivom, naboljim ratnim
pristanitom austrijskim. Pri tome ne treba gubi iz vida, da bi to za Crnu Goru velika
idealna rtva bila, kada bi taj vis ustupila Austriji, jer na tom visu nalazi se grob jednog od njihovih knezova, Petra II, koji je znamenit i kao vladalac i pesnik. Crnogorci
bi se uteili gubitka Lovena, kada bi dobili Skadar, koji je ve u ranijim vremenima
bio sedite jednog srbskog kralja. Za Srbiju je najvanije da dobije obalu, da bi mogla
izvozi svoje domae proizvode nazavisno od ugarskih carinskih ikana. Po mome
miljenju dakle, elja Srba da izau na otvoreno more, potpuno je opravdana. Nju

182

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

vidimo kod svih mladih naroda sposobnih za razvie. Njima bi se morao da ostatak
severne i srednje Albanije. Iz dva razloga drim, da bi ovo bilo opravdano, bez obzira
na to to Albanija nikada ne moe posta poli ki samostalna drava. Prvo, me
emo mi Srbe stavi u trajnu pro vnost prema Italijanima, a drugo oni bi onda bili
voljni ustupi neke delove Makedonije Bugarskoj. Pri tome u napomenu da srbske
pretenzije na Makedoniju imaju potpuno ista istorijska i etnografska opravdanja kao
i bugarska. Ovde je najvie u pitanju kolsko pitanje, t.j. pitanje, koja je od svih dveju
zemalja u tursko vreme smela otvori kolu u do nom mestu u Makedoniji. Ali je
u naem interesu da po mogunos , preko Srbije odrimo otvoreni put za Solun.
Stoga, dakle, mi moramo dopus Bugarskoj znatne popravke granice, ali nita vie.
Ukoliko s jedne strane poli ki momen preporuuju da stupimo u dobre
odnose sa Srbijom i Crnom Gorom, utoliko s druge strane govore za to i ekonomski
momen , koji su za Nemaku od velikog znaaja. Srbija i Crna Gora imaju velika prirodna bogatstva, koja treba iskoris , prui dakle naem kapitalu zgodu da se moe
uloi . Ja u samo da potse m na prostrana rudna polja uglja, bakra i tua, kao i
grdne ume, u kojima su retke vrste drva i od velike vrednos . Sem toga obe zemlje
iskljuivo su agrarne i kao takve dragoceni krajevi za prou nae industrije.
Ve sada povlai Srbija najvei dao svojih poljoprivrednih maina iz Nemake. A u koliko bi veoj meri sve ovo bilo kada bi, sa iskljuenjem francuske i engleske konkurencije, sva zemlja, skoro pred kapijama Nemake, iskljuivo bila otvorena
samo za nau i austrijsku industriju. Dunav je prirodni put za teretni saobraj i mi bi
smo mogli, to osobito sada u ratu pada u oi, u budunos bez obzira na neprijatelje u Srbiji i Crnoj Gori, nae industrijske produkte sprovodi , a s druge strane iz h
zemalja velike koliine sirovina (stoke, ita) dobija , to je neophodno potrebno za
dalji napredak nae narodne ekonomije.

26 septembar 19153
Tajno!
Carski generalni konzul u Budimpeti
telegra ie pod 25.:
()
Posebno pitanje odnosilo bi se na sudbinu Crne Gore. Drim da e AustroUgarska odbaci ideju o predaji Lovena, ali s druge strane nije nemogue da e se
kralj Nikola za prilinu svotu novca povinova svim uslovima. Ostaje dakle takoe da
se razmotri da Crna Gora sa izuzetkom dela koji zahteva Austro-Ugarska treba da se
pripoji Srbiji ili da ostane nezavisna drava.
Jagov4

AA, R 20458, 192-195


Go lieb von Jagow (1863-1935) nemaki diplomata i poli ar. Za vreme Prvog svetskog
rata dravni sekretar ministarstva spoljnih dela.
4

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

183

Berlin 11 novembar 19155


Izvetaj dravnog sekretara nemakog ministarstva
spoljnih dela fon Jagova
Baron Burian6 je miljenja da Srbija nee moli za mir ve e se tui do
poslednjeg oveka. Za sluaj da pro vno oekivanjima sa srbske ili crnogorske strane
usledi mirovna ponuda baron Burian ne veruje u svrsishodnost takvog separatnog
mira po nas ali e u svakom sluaju mora da vodi rauna o neophodnim zahtevima
u korist Austro-Ugarske. Austro-Ugarska mora da zahteva Beograd, Mavu, Loven i
granicu sa Albanijom na obali. Srbiji i Crnoj Gori, ije e se ujedinjenje samo po sebi
desi pod vladavinom kralja Nikole, pruie se putem povoljnog trgovakog ugovora
dobri privredno-egzistencijalni uslovi. Razoruanje srbske vojske je neophodno jer bi
ona sa ili bez mira iskoris la svaku priliku da svoju borbu zapone iznova.
(...)
Jagov

16 januar 1916.
Telegram dravnog sekretara nemakog ministarstva
spoljnih dela nemakom poslaniku u Be
Nakon to je Ce nje palo za pretpostavi je da e kralj Nikola moli za mir.
Vaoj ekselenciji isto lino zapaanje: Nama Crna Gora nije objavila rat
ve samo prekinula odnose sa nama kao saveznikom Austrije. Da li je ovo u Beu
poznato, ne znam, ali ne smatram iskljuenim da bi Be mogao zakljuenje mira sa
Crnom Gorom da tre ra kao isto austro-ugarsku stvar naroito stoga to osim jedne
vazduhoplovne eskadrile nemaka vojska nije uestvovala u pohodu na Crnu goru.
No ipak naa dva vazduhoplovna oficira su zarobljenia u Crnoj Gori. Austrijska vojna pro v Crne Gore bila je omoguena jedino kroz poraz Srbije za koje su zaslune
nae i bugarske trupe. Zato s pravom moemo pri mirovnim pregovorima sa Crnom
Gorom oekiva da nebudemo zanemareni. Bugarska e takoe na ovome insis ra .
Obzir prema bugarskom savezniku u ovom balkanskom interesu e se takoe smatra neophodnim kako bi se udovoljilo osetljivos kralja Ferdinanda i istovremeno
izbegle nesuglasice.
Mir sa Crnom Gorom je veoma poeljan ponajmanje kako bi barem svrili
sa i najmanjim naim pro vnikom. Za oekiva je da e to proizves moralni u sak
na Italiju i Rusiju. Bilo bi dakle ispravno da Be ne postavlja suvie otre uslove.
fon Jagov

AA R 21818. 000002
Stephan (Istvn) Baron (1918 Graf) Burin von Rajecz (1852-1922) ministar spoljanjih
dela Austro-Ugarske tokom Prvog svetskog rata.
6

184

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


18 januar 1916
Izvetaj nemakog poslanika iz Bea
nemakom ministarstvu spoljnih dela

Baron Burian mi je u pogledu crnogorskog pitanja saop o sledee:


Prvi korak sa crnogorske strane uinjen je istovremeno i od kralja i od vlade. Kraljev telegram caru Francu Josifu sastavljen je u poprilino ljubaznom tonu.
Kralj je u telegramu apelovao na dosadanju osvedoenu carevu snishodljivost prema njemu i Crnoj Gori i zamolio za primirje i mir. Odavde je odgovoreno da je mir
ostvarljiv pod sledea dva uslova: bezuslovno polaganje oruja i isporuka svih srbskih
trupa koje se nalaze na teritoriji Crne Gore. Odgovor Crne Gore imao bi da usledi u
roku od 48 asova. On je i usledio tako to se prvi uslov usvaja. to se e drugog
uslova on je me likvidiran to se trenutno u Crnoj Gori ne nalaze nikakve srbske trupe. Baron Burian pretpostavlja da su srbske trupe odmah dobile nalog da se povuku
iz Crne Gore.
U iekivanju crnogorske mirovne ponude Baron Burian je ve pre par dana
poslao na Ce nje biveg c.i k. poslanika u Crnoj Gori zajedno sa sekretarom poslanstva, grofom Koloradom i jednim generaltabnim kapetanom, gde bi mirovni pregovori trebali da ponu. Pre svega polaganje oruja mora temeljno da se izvri.
Uslovi koje e on svakako nastoja da postavi kao izraz specijalnih elja
generaltaba su ovi: Najvie stanovite koje u interesu Nemake ima da se pri svemu
sledi jeste osiguranje granica i garancija da se Crna Gora u budunos nee iznova
stavlja kao posluna poluga na raspolaganje naim neprijateljima. U tom smislu je
pre svega nuno ustupanje Lovena. Dalje, Monarhija mora bezuslovno da se du
mora granii sa Albanijom i zbog toga uze Bar u svoj posed. Ovo je apsolutno neophodan zahtev, posebno danas kako bi se imao slobodan put jadranskom obalom prema Albaniji i kako bi se me stalo na put italijanskim aspiracijama i intrigama. Ovladavanje obalom u su ni nije nita drugo do povratak statusu propisanom u l. 29.
Berlinskog ugovora. Crnoj Gori e u pogledu njenog morskog saobraaja bi pruene
iroke koncesije u mirovno vreme, tako da ona nema nikakav povod na albu zbog
iskljuivanja svojeg spoljanjeg saobraaja. Albaniji se imaju ustupi Ulcinj, Skadar
i isto albanska podruja koja su Bukurekim mirom obeani Crnoj Gori (pre svega
akovica, Prizren, Pe). Sandak mora pripas Monarhiji. Na taj nain Crna Gora se
vaspostavlja u svojim granicama i zadrava svoju samostalnost. U privrednom pogledu uspostavie se tesan prkljuak sa Monarhijom, eventualno carinska unija, a svi
preroga vi koje je Rusija uivala do jue u Crnoj Gori preie na Monarhiju, npr. u
pogledu diplomatskih predstavnitava.
Baron Burian smatra prirodnim da Nemaku redovno obavetava o pregovorima. Sa Sofijom i Carigradom ve se sporazumeo. Poto se Nemaka ne nalazi u
ratu sa Crnom Gorom i poto od nemake vlade zna da Crna Gora treba da ostane u
u cajnoj sferi Austro-Ugarske, Burian veruje da samim m zastupa i nemaki interes.
Na moje pitanje Burian je odgovorio da ne veruje da e Bugarska zahteva bilo kakav
udeo u pregovorima sa Crnom Gorom, budui da ovde nema nikakav interes. Svaka
specijalna elja Berlina bie svakako momentalno najozbiljnije uzeta u pretres.
irki7
7
Heinrich Leonhard von Tschirschky und Bgendor (1858 -1916). Nemaki poslanik na
austrijskom dvoru.

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

185

19 januar 1916
Telegram dravnog sekretara nemakog ministarstva
spoljnih dela nemakom poslaniku u Beu
Ustupanjem obalskog pojasa, albanskih delova i dela Sandaka, Crna Gora
u izvesnom smislu gubi plodonosna podruja i biva svedena na besplodnu gomilu
kamenja, egzistencijalno nesposobnu. Mi razumemo da Austrija hoe da isprui ruku
prema obali i me odsee Srbiju. Meu m takav in e u celom svetu izazva najgori
u sak, da eto pri prvom mirovnom ugovoru Centralne sile tako bespotedno postupaju unitavajui Srbiju i osakaujui Crnu Goru. Antanta e ovo na odgovarajui
nain iskoris i sa pravom ukaza do ega dovodi mir sa nama. Po naem gleditu
Crna Gora treba da bude obeteena u Srbiji. Ukoliko se kralj Nikola oboga na raun
Srbije me se u slovenski svet gura novi klip. Nestanak nekadanjeg saveznika Rusije
izazvao bi veliki u sak na sve strane. Dravnika mudrost barona Buriana nee uoi
znaaj ovog gledita, kao i gledita da pri prvom zakljuenja mira situacija ne treba
da bude toliko napregnuta. Austrija eventualno moe polaga pravo na neophodne
mere sigurnos kao to su pravo poseda nad vanim takama ili pravo tranzita.
Jagov

21 januar 1916.
Telegram nemakog poslanika iz Bea nemakom
ministarstvu spoljnih dela u Berlin
Baron Burian preneo mi je sledee u vezi ves sa Crnom Gorom: Glasina
o prekidu mirovnih pregovora koja je potekla od Tempsa je neosnovana. Mirovni
pregovori uopte nisu mogli ni da startuju jer poslanik Oto jo uvek nije pris gao na
lice mesta. Ova glasina se verovatno zasniva na sledeem. Naime, nakon to su dvoje
crnogorskih ministra na Ce nju dali pozi van odgovor austrijskim vojnim vlas ma u
pogledu polaganja oruja, oba ova ministra su odjednom otputovala sa Ce nja. U
meuvremenu je usled nedostatka pravila o polaganju oruja u razlii m crnogorskim vojnim trupama dolo do nesuglasica i incidenata. Jedan bataljon se predao a
kod drugog je trupa morala silom da savlada pojedine oficire koji su se uspro vili
polaganju oruja. Isto tako neki delovi vojske su se prosto s orujem vra li svojim
kuama. Austro-ugarske vojne vlas prosto nisu bile u stanju da stvari urede poto
nikoga nije bilo sa kime bi se mogli zapoe pregovori. Usled toga je upuivanjem
novih parlamentaraca Crnogorcima porueno da ukoliko se u roku od 24 sata ne
pojave opunomoenici na Ce nju, vojna akcija e se nastavi . Rok je danas istekao.
Baron Burian ne sumnja da e se crnogorski pregovarai pojavi i da e stvar brzo
uznapredova .
Ovde se smtra da je kralj Nikola u Podgorici.
Iznova sam baronu Burianu naroito naglasio da sve mora bi izbegnuto
to bi dovelo do prekida sretno zapoe h pregovora takoe i na isto vojnom podruju, nata mi je on obeao da e svim sredstvima ii u tom pravcu ali da mu nije
lako da izlazi na kraj sa beskompromisnim dranjem austro-ugarskog generaltaba.
irki

186

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

22 januar 1916
Telegram dravnog sekretara nemakog ministarstva
spoljnih dela nemakom poslaniku u Be
Na predstavke koje smo dravni kancelar i ja u pogledu tretmana prema
Crnoj Gori izjavili austro-ugarskom poslaniku, on nam je preneo sadraj instrukcije
barona Buriana u kojoj on beskompromisno istupa i zastupa stanovite da Crna Gora
mora poli ki da se uini bezopasnom i da se svede u okvir starih granica Berlinskog
ugovora. Sve ovo izgleda da pro vrei izjavama koje je baron Burian vama izneo. Be
oigledno nastoji da poraenom zauvek stane nogom za vrat. Verovatno bi baron
Burian da sledi staru balkansku diploma ju. Ako Crnogorci nemaju ta vie da izgube
ni da dobiju, zasigurno nee sklapa mir. Jasno je da bi propast pregovora bila teka greka i kompromitacija itavog naeg stanja. Mi odluno hoemo da ustupimo
jedan deo Srbije Crnoj Gori. Bugarska takoe insis ra na blagom tretmanu prema
Crnoj Gori. Iako je zakljuenje mira sa Crnom Gorom pre svega austrijska stvar, ipak
mi kod reavanja sudbine Srbije imamo da vodimo re, jer je ona osvojena naim i
bugarskim trupama.
Molim Vas da jo jednom snano u ete na barona Buriana da ne zatee
situaciju oko Crne Gore i da joj ostavi teritorijalno proirenje prema istoku.
Kako bi pridobili Crnu Goru poli ki i vojno nije neophodno da se ta drava
svede na jednu egzistencijalno nesposobnu kreaturu koja bi me dospela u oajniku borbu. Garancije mogu bi naene na drugi nain.
Jagov

21 januar 1916
Telegram nemakog poslanika u Beu
nemakom ministarstvu spoljnih dela
(...)
Baron Burian u pogledu tretmana mirovnog pitanja zastupa sledeu smernicu: Crna Gora ne sme bi poniena ali ni nagraena. Njegovo dranje ne upliviu
kako ideja kazne tako ni ideja osvete, zbog decenijskih crnogorskih neprijateljstava
i intriga pro v Monarhije a uz pomo Rusije i Italije. Zbog toga on zastupa stav da
sva fak ka crnogorska plemena moraju osta ujedinjena u kraljevini Crnoj Gori. U
tome e on nastoja vrsto da istraje nasuprot stavu koji zastupa generaltab, koji
jednostavno hoe da Crnu Goru udavi, kao i nasuprot stavu nekih koji hoe da Crnu
Goru uveaju za tue elemente.
Ovde sam prigovorio da nemaka vlada ne misli o nagraivanju Crne Gore.
Ovaj stav je nama potpuno stran. Meu m smatrali bismo mudrim da Crnogorcima
ne oteavamo uputanje u mirovne pregovore postavljanjem suvie otrih i nemoguih zahteva, a sa druge strane - preputanjem manjeg komada srbske teritorije
u kome bi zadrali vojna prava da podmetnemo seme razdora izmeu obe ove
slovenske drave. Osim toga moramo vodi rauna o dejstvu ove akcije na neutralne
i neprijatelje. Baron Burian mi je detaljno obrazloio da ne deli stav o tome da bi

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

187

obeavanje srbskog podruja Crnoj Gori izazvalo razdor izmeu ove dve drave. Po
njegovom miljenju desilo bi se ba suprotvno. im bi srbski elemen bili utelovljeni
Crnoj Gori stari san zajednike krvi Srbije i Crne Gore ne bi iezao. Ponovo bi zapoela stara igra Rusije kao zagovornika ove ideje. Mora se uze u obzrir da jo uvek
ni iz daleka nije iskljueno da e Srbija potpuno nesta . Baron Burian mi je iznova
nagoves o da po ceni separatnog mira sa Rusijom Srbiju eli da ostavi u izvesnom
obimu. Za ovaj sluaj prikljuenje srbske teritorije Crnoj Gori bio bi samo poetak
daljih tenji za ujedinjenjem. Takoe i sa vojne take gledita je preputanje srbskog
podruja na istoku Crne Gore nesolidno, jer Monarhija bezuslovno potrebuje dolinu
Lima, a izmeu nje i granice podruja koje nastanjuju Crnogorci i koje Crnoj Gori
treba da se ustupi nema vie mesta.
to se e u ska na nae neprijatelje i neutralne, baron Burian veruje da
emo mi i kod njih pos i po nas eljeni uspeh ukoliko bez ikakve perfidije i uz smirenu doslednost ostvarujemo nae interese. Ako se ima pred oima kakav e naroito
iritantan uspeh kod naih neprijatelja ima svaka razumna re o miru, baron Burian
koji je uvek bio za to da se kod neprijatelja povoljno u e naalost mora uvide
da bi svaki pa i najmanji gest nae pomirljivos kod neprijatelja samo povisio pobedniku samouverenost. Ali ako mi jedino nepokolebljivim mirom dalje koraamo
svojim putem, dik ranim naim interesima, to e sigurno ima za posledicu povoljno
dejstvo i doprine skraenju ovog rata. Antanta e na sva usta galami ak kada bi
mi i bezobzirnije postupali. Ljudi e ipak u sebi poe da razmiljaju kada uoe nau
staloenost pri tre ranju poli kih pitanja. Baron Burian eli kao to mi je i istakao da
ouva sredinu izmeu zahteva vojnih vlas i drugih struja, Crnu Goru ne poniava
najbolje mogue je tre ra im ona bude saglasna sa nama (ve sada su znaajni
transpor kukuruza i ivotnih namirnica za Crnu Goru dostavljeni na tamonju granicu) i sva fak ki crnogorska plemena ostavi ujedinjena u kraljevini Crnoj Gori.
irki

22 januar 1916
Telegram predstavnika nemakog ministarstva spoljnih
dela pri Vrhovnoj nemakoj komandi nemakom
ministarstvu spoljnih dela
Njegovo velianstvo car je usput kako izgleda vrlo ispravno razgovarao sa
generalom fon Klepom8 o Burianovim crnogorskim planovima, nakon ega me je
general pomalo zabrinuto pitao da li postoje tekoe; general mora smesta da krene
za Teen9 na raport i razume se ne moe naokolo da govori o izjavama cara, naroito
jer je sam potpuno zapanjen da se Burian ne nada poput celog svega, pa takoe i u
Austriji da se Crnoj Gori valja ponudi koristan mir. Generalu sam saop o i naglasio da je Burian nama vrlo lojalno saop o svoj stav i da mi nae sasvim drugaije
miljenje kod njega ve zastupamo; nesporazuma nema; mi se napro v nadamo da
8
Generalmajor Alois Klepsch-Kloth von Rode, nemaki general predstavnik u austro-ugarskoj vrhovnoj komandi
9
Gradi u leskoj u kome je do 1916. bila smetena vrhovna komanda austro-ugarske vojske.

188

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

e Burian uoi nae razloge; ukoliko tamonje vrhovno vojno rukovodstvo deli nae
gledite onda je to ohrabrujue. General je rekao da je i on vrsto u to uveren.
U ovom momentu primio sam sledei telegram iz Teena:
Kako sada stvari stoje naa gledita su u svemu inden na sa tamonjim
(austrijskim, P.)
Ujutru u rano bi u Plesu.10
Trojtler11

23 januar 1916
Telegram nemakog poslanika u Beu nemakom
ministarstvu spoljnih dela
(...)
Pri postupanju sa Crnom Gorom pre svega dolaze u obzir dranje i elje
generaltaba. On eli potpunu aneksiju Crne gore i izjavljuje da po svaku cenu da najmanje dolina Lima mora bi zadrana. Ali me otpada mogunost jednog istonog
prirataja teritorije Crnoj Gori, kako mi kae baron Burian.
Ministar e ini sve da pregovori koji jo nisu poeli ne propadnu.
Sporadino se treba trudi da preko generaltaba u emo.
irki

23 januar 1916
Telegram nemakog poslanika u Bukuretu
nemakom ministarstvu spoljnih dela
(...)
Tisa mi ree da je za blago postupanje prema Crnoj Gori. Meu m, grad
Bar joj mora bi uzet kako bi se italijanskim intrigama oitala lekcija. Tisa je za iroke
privredne koncesije i isplatu novca kralju Nikoli. Albanija treba da se prepus evropskom knezu.
Usput je Tisa naznaio da nije uvek istog stava kao i Burian.
Bue12

10

Dvorac u istoimenom gradu u Oberleziji, sedite glavnog generaltaba tokom Prvog svet-

skog rata
11

Karl Gerog von Treutler (1858-1933) nemaki diplomata i oficir.


Hilmar Freiherr von dem Bussche-Haddenhausen (1867 -1939) nemaki diplomata. Do
1916 poslanik u Rumuniji.
12

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

189

23 januar 1916
Telegram predstavnika nemakog ministarstva spoljnih
dela pri Vrhovnoj nemakoj komandi nemakom
ministarstvu spoljnih dela
Burianova tvrdnja da je vojni vrh beskompromisan u pogledu Crne Gore,
izgleda da pro vrei telegramu generala fon Klepa upuenog iz Teena po kome
su tamonji stavovi u potpunom saglasju sa naim. Ova oita pro vrenost isplivala
je danas na povrinu kad me je Klep kontak rao i u strogom poverenju ispriao da
je general Konrad13 u poetku sa Crnom Gorom i vojno i poli ki eleo da postupa
najstroe. U vojnom smislu je on ostao na ovom stanovitu, ali poli ki je usled u caja nadvojvode Fridriha14 prihva o njegovo miljenje, a nadvojvoda sam stoji na
stanovitu koje je Klepu oznaio kao istovetno naemu. Uz molbu za nastrou tajnost general mi je nagoves o da je car Franc Josif iako za brzo izvoenje is h vojnih
zahteva isto tako za poli ki blago postupanje prema Crnoj Gori.
U vezi sa jednom izjavom cara o tvrdoglavos grofa Tise, Klep mi je iznova
izneo molbu apsolutne diskrecije, naime da se Burian oslobodio Tisinog u caja to
on pozdravlja u interesu naih odnosa. Klepove izjave treba to neophodnije paljivo uzima jer verujem da mi on moe obezbedi vredne informacije kada uvidi da
se nee kompromitova sa mnom
itava njegova pojava moe od starta izgleda nesimpa na, meu m on
do sada u svakom sluaju nije poinio nikakve tetne indiskrecije iako neogranieno
uiva najvee carevo poverenje.
Trojtler

24 januar 1916
Telegram nemakog poslanika u Bukuretu
nemakom ministarstvu spoljnih dela
Srbski poslanik15 koji vai kao mudar ovek, kako mi grof ernin16 prenosi,
smatra poraz Crne Gore za Antantu kao problema an zato to ako Crna Gora dobije
povoljne uslove mira drugi e sledi njen primer. Grof ernin je ovo telegrafisao Burianu i savetovao snishodljivost, odgovor nije dobio. Moj kolega je miljenja da ako
Burian eli da postavi suvie teke uslove onda enajvie ansi za uspeh lei u u caju
njegovog velianstva cara na cara Franca josifa; ali on ne eli da bude pomenut.
Bue
13

Franz Conrad von Htzendorf (1852-1925) ef austrijskog generaltaba.


Erzherzog Friedrich Maria Albrecht Wilhelm Karl von sterreich, Herzog von Teschen ( 1856 -1936) austro-ugarski feldmaral, vojni zapovednik u Prvom svetskom ratu.
15
Pavle Marinkovi, srbski poslanik u Bukuretu.
16
O okar Czernin (1872 - 1932) austro-ugarski diplomata i ministar spoljnih dela AustroUgarske od 1916 do 1918.
14

190

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Lucern 19 januar 1916
Izvetaj nemakog poslanika iz Berna

Gospodin 99 predoio je izvetaj o boravku kralja Viktora Emanuela (11-13


januar) u kome on pre svega na sebi svojstven nain raspravlja radzliite kombinacije
koje su vezane za ovo putovanje.
(...)
Kralj (Viktor Emanuel, P.) imao je dugu raspravu sa princem Danilom koju
sa detaljima iznosi g. 99, a koji su u meuvremenu tokom dogaaja u Crnoj Gori
izgubili na aktuelnos . Od interesa moe bi jedino opaska da je Antanta uloila
sve napore kako bi kralja Nikolu odvra la od ideje separatnog mira Crne Gore zbog
nepovoljnog moralnog u ska koji bi taj mir ostavio za sobom. Osim toga strahuje se
da bi Austro-Ugarska, u sluaju da kralj Nikola moli i dobije separatni mir, rtvovala
dinas ju Karaorevi dinas ji Petrovi, dok bi kralju Nikoli ponudila krunu i one
delove Srbije koji bi preostali nakon austrijsko-bugarskih aneksija.
Romberg17

25 januar 1916
Telegram nemakog poslanika iz Atine
1. Rim 23 januar: Crnogorski ministar-predsednik izjavio je u Brindiziju da
su pregovori o prestanku neprijateljstava bili zapoeli samo kako bi se dobilo na vremenu za povlaenje Crnogoraca prema Podgorici i Skadru a Srba prema Drau i Alesiu. Na taj nain austrijsko prodiranje bilo je zaustavljeno za jednu nedelju. Crnogorska vojska pod generalom Vukoviem nastavlja borbu kako bi se sjedinila sa Srbima.
ini se da e crnogorska vojska isplovi iz Albanije kako bi sledila srbskoj
vojsci.
(...)
Mirbah18

26 januar 1916
Telegram nemakog poslanika iz Bea nemakom
ministarstvu spoljnih dela
G. Burian rekao mi je da su austro-ugarski pregovarai s gli na Ce nje.
Najpre e mora da se utvrdi da li crnogorski pregovarai imaju porebna punomoja,
posebno nije li princ Mirko dobio takva punomoja od kralja ili nije li kralj prineve
odredio kao regente ili u nekom slinom svojstvu.
17
Gisbert Freiherr von Romberg (1866 -1939) nemaki diplomata. Referent za istonoevropska pitanja. Diplomatski agent u Sofiji od 1905-1909 god. Od 1912- 1919 nemaki poslanik u Bernu.
18
Wilhelm Graf von Mirbach-Har (1871-1918) nemaki diplomata, poslanik u A ni. Ubijen u Moskvi 1918 od boljevika.

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

191

Jo jednom sam razgovor usemrio na temu eventualnih mirovnih uslova.


Ministar mi je na to izneo svoje poslednje instrukcije date princu Hoenlou19 koje je
ovaj vama ve predoio. Baron Burian je ponovio da mu je polo za rukom da odvra
generaltab od stava da Crnu Goru treba anek ra ali je i on ostao pri tome da pre
svega iz vojnih obzira i radi osiguranja budueg stabiliteta odnosa na istonoj granici
teritorijalno proirenje Crne Gore nije mogue. Crna Gora e osta u posedu svih
podruja nastanjenih od strane Crnogoraca. On e ini sve to pojedinano treba
kako bi Crnogorci uivali poseban tretman. (...)
irki

6 februar 1916
Telegram predstavnika nemakog ministarstva spoljnih
dela pri nemakoj vrhovnoj komandi
Vojni atae iz Sofije javlja pod t.4: Jue uvee pris gli zastupnik roterdamske Nieuve Courant Baron Kruf, o ijim bliskim odnosima sa kraljem Nikolom sam ve
javio, potvruje da su tani navodi o nasilnoj otmici kralja Nikole preko Brindizija za
London od strane Antante.
Grinau

26 februar 1916
Poverljivi izvetaj nemakom ministarstvu spoljnih dela20
Jedna neutralna osoba vajcarski nacionalist koji ve due vremena gaji
prijateljstvo sa cronogorskim vladarskim domom i koji je do skora stajao u stalnoj
prepisci sa lanovima ove kraljevske porodice i vodeim crnogorskim linos ma, kazao mi je pri mom poslednjem boravku u vajcarskoj o beaniji kraljevske porodice i
njenom boravku u Lijonu, otprilike sledee:
Kada je kralj Nikola nakon molbe upuenoj Austriji za mir po svaku cenu
dobio od nje grub odgovor i usled toga postao zabrinut i poprilino potuen, poslanici Antante a pre svega Francuske i Italije iskoris li su ovo kako bi podrani od
princeze Ksenije i lanova vlade i okruenja koji su sa njihovim simpa jama stajali
na strani Antante u cali na kralja Nikolu da opozove svoju mirovnu moblu Austrijancima. Meu m kralj je vrsto istrajao i uvek je ponavljao da je itavu svoju nadu
poverio u vitesko dranje austrijskog cara. Nakon to su poslanici Antante uvideli
da ne mogu kralju na ovaj nain prii primenili su silu i odvukli kralja preko Skadra
do Sv. Jovana Medovskog i odatle ga brodom otpremili u Italiju. Ne treba zaboravi
da je kralju 75 godina, da su ga poklopile mnoge tekoe u njegovoj familiji, jo uz
to i telesno slab i bolestan, nije vie imao snagu da se opire navalentnim pri scima
Antan nih poslanika koji su mu svim i svaim pre li.
19
Prinz Go ried zu Hohenlohe-Schillingsfrst (1867-1932) austro-ugarski aristokrata, generalmajor i diplomata.
20
U fascikli AA R 20517. Dokument je prepis bez inicijala i potpisnika. Verovatno je re o
diploma nemakog ministarstva spoljnih dela u vajcarskoj. P.

192

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Kralj vie nije imao nikakvu kontrolu nad svojim predsednikom vlade. Mijukovi, drzak, tat i bez saves , bio je potpuno u rukama Antan nih poslanika.
Nakon to je dospeo u Lion kralju Nikoli je bila oduzeta svaka sloboda kretanja i delovanja. Bez odobronja francuske vlade niko nije smeo ni prii ni udalji se
od njega. Francusku cenzuru prolazila su sva pisma koja su on i njegova familija pisali.
Princeza Ksenija zamolila je ovu nau osobu da vam momentalno ne pie,
jer bi ve jedno pismo iz nemakog dela vajcarske izazvalo bes francuske okoline.
Njeni roditelji se nadaju skorom odlasku na rivijeru gde bi znatno bili slobodniji.
Francuska vlada je zahtevala da se princ i princeza udalje iz Liona jer su strahovali
od njihovog germanofilskog dranja i u caja na kralja. Princ i princeza e verovatno
krajem prolea o i u vajcarsku.
Francuzi veto prikrivaju i ukraavaju zarobljenitvo u kojem se kralj Nikola
fak ki nalazi, meu m na ovek veruje da e oni posta si velikih trokova kralja
Nikole a i njega samog, tako da e maske uskoro pas
Sam kralj koji nikada nije podnosio due vreme odsustvovanja iz svoje zemlje i od svoga naroda uskoro e pa za povratkom, tako da e svi njegovi obziri
mora da ustupe mesto njegovoj elji za vraanjem u domovinu.
Na ovek eli da nam ukae da je ovaj momenat doao. On smatra pouzdanim trenutno kraljevo okruenje koje je kralju zaista odano g. Radovia i g. Plamenca, oba ranija ministra. Od gospode koja su ostala na Ce nju i koje je kralj opunomoio za pregovore je g. Ramadanovi, dosadanji upravnik ministarstva spoljnih
dela, jedna sasvim ozbiljna linost, dok je Jovo Popovi, raniji poslanik u Carigradu,
Petrogradu i delegat na mirovnoj konferenciji mira u Lonodnu, suzdran, ali ujedno i
beskrupulozan i prevashodno koristoljubiv.
(...).

2 mart 1916
Pismo generalnog sekretara Nemakog
privrednog saveza za Balkan i Orijent
... Ministarstvu spoljnih dela je verovatno poznato da due vremena stojim
u prijateljskim odnosima sa merodavnim krugovima kraljevske crnogorske vlade i da
njihove odnose vrlo dobro poznajem.
Svojevrsnom situacijom koja je dovela do polaganja oruja crnogorske vojske i crnogorske mirovne ponude Austro-Ugarskoj kao i, slobodno moemo rei, odvoenjem kralja Nikole u Francusku, zakljuenje mira je znaajno postalo tee.
Pri svemu eleo bih da krenem od stanovita da bi Austro-Ugarska crnogorskoj vladi u sluaju zakljuenja mira trebala u izvesnom miru da izae u susret kako bi
se naim neprijateljima pokazalo da Centralne sile uopte ne idu za tlaenjem malih
drava ili njihovim anek ranjem, ve tee ispravnim mirovnim ciljevima. Upravo ovo
poslednje se i ostvarilo od strane kralja i njegove vlade.
Rad na zakljuenju mira sa Crnom Gorom iao bi glat da crnogorskog kralja
njegovi prijatelji nisu isporuili u ropstvo a samo zakljuenje mira bilo bi ve odavno
svreno.
Ali i danas izgleda da carska beka vlada stoji na stanovitu izmirenja sa
svojim malim susedima jer inae se ne bi dalje pregovaralo sa ministrima.

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

193

U cilju olakanja ovih pregovora bio bih rado spreman da u em na prijateljski nama raspoloenog poznatog generalnog direktora crnogorskog ministarstva
spoljnih dela, g. S. Ramadanovia, pri emu verujem da bi se naao modus za okonanje mirovnih pregovora u najkraem vremenu. Razmiljao sam o tome na sledei
nain:
Kralj Nikola svakako nije dobrovoljno o ao iz zemlje ve u najmanju ruku
izvrtanjem injenica od strane njegovih prijatelja. On se dakle ve sada nalazi u prinudnom stanju i nije u poziciji da donosi odluke u vezi mira. ak i da on napravi mir
njegovi prijatelji bi bez daljnjeg osuje li slanje za ovaj mir potrebnih dokumenata
usled ega njegovo utanje ne moe nikako da se tumai kao da on ne eli mir. Drugim reima: kralju je onomogueno vrenje regenstva. U takvim sluajevima dravno
pravo nudi izlaz a to je stvaranje jednog provizornog regenstva.
Poto se jedan deo ministarstva i jedan princ iz kraljevskog doma nalaze
na Ce nju, ovo bi bilo vrho jednostavno: ministarstvo zakljuuje da se rekonstruie
i vri proklamaciju princa Mirka za regenta Crne Gore. U svakom sluaju ovo bi liilo
na dravni udar ali koji bi mogao da se ublai obavezom princa Mirka u svojoj proklamaciji da e regenstvo prene na svoga oca istog momenta kada ovaj bude bio u
stanju regenstvo opet uze na sebe.
Ovakvi pregovori su izmau dve ratujue strane veoma teki. Ali meni bi
kao dugogodinjem prijatelju g. Ramadanovia i pojedinih drugih merodavnih ljudi iz
vlade bili zahvalni sa crnogorske strane ako bi preuzeo ovo posredovanje.
Ako bi ovo bilo uspeno onda bi iako Crna Gora ima manji znaaj bio nanet
jedan dalji moralni udarac naim neprijateljima.
Predlaem ministarstvu spoljnih dela da moju ideju uzme u razmatranje.
S potovanjem
Generalni sekretar Nemakog privrednog saveza za Balkan i Orijent.

6 maj 1916
Poverljivi izvetaj saradnika
nemakog ministarstva soljnih dela iz Vezela
Na pouzdanik W.29d iz strogo poverljivog izvora (...) primio je sledei izvetaj ije je objavljivanje engleska vlada zabranila. Nije iskljueno da e ovaj izvetaj
dopre do nemake tampe, ali u tom sluaju nee bi mogue razazna iz kog engleskog izvora po u ove informacije; verovatno poivaju na injenicama:
1.) O onomanjem zbegu kralja Nikole iz Crne Gore za Francusku u diplomatskim francuskim krugovima krue glasine da kralj Nikola onomad uopte nije nameravao da napus svoju zemlju ve se i dalje nosio nadom u reenje tekog stanja
sa Austrijom. Meu m ove kraljeve namere bilo su prozrene u Parizu usled ega je
jedna francuska krstarica poslata u Jadransko more. Iz Pariza trailo se posrednitvo
rimskog dvora u pods canju kralja Nikole da doputuje u Italiju. Italijanski kralj se sa
ili bez znanja stavio na raspolaganje ovom saveznikog nalogu i doprineo da kralj
Nikola napus svoju zemlju. Pre nego to se i iskrcao na italijansko tlo francuskom
krstaricom odveden je u Francusku gde se od tada nalazi kao zarobljenik, gde mu je
ak i korienje francuske pote bez prethodne cenzure zabranjeno.

194

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


20 jun 1916
Izvetaj nemakog vojnog ataea u So iji

ast mi je vaoj ekselenciji u prilogu dostavi prepis jednog izvetaja nemakog vojnog ataea Vrhovnoj nemakoj komandi. U ovom izvetaju iznosi se sadrina razgovora koju je slubenik ovdanjeg austro-ugarskom poslanstva vodio sa
crnogorskim princem Mirkom a u se dogaaja koji su doveli do zbega kralja Nikole:
Sofija 17 juni 1916
Slubenik ovdanjeg austro-ugarskog poslanstva nedavno je razgovarao sa
princem Mirkom o emu mi je pisanim putem referisao sledee:
Njegovo kraljevsko velianstvo princ Mikro u obraanju na kompetentnom
mestu govorio u privatnom razgovoru o okolnos ma koje su kralja Nikolu primorale
da napus Crnu Goru na sledei nain: ,,Njegovo velianstvo je vrsto bilo reeno da
ostane u Crnoj Gori i da zakljui mir koji je telegrafski traio od Austro-Ugarske posredstvom austro-ugarskog apostolskog velianstva. Telegram-odgovor koji je kralj
Nikola primio od austro-ugarskog apostolskog velianstva zabrinuo ga je dodue u
pogledu njegove linos i njegove familije, ali je na osnovu dodatne depee barona
Buriana kralj Nikola stekao pozi vne nade. Neposredno iza ove depee kralju Nikoli
su vojni krugovi saop li da do zakljuenja mira vlast u Crnoj Gori vre tri generala
i da svi crnogorski oficiri zajedno sa prinevima peke imaju da krenu peke putem
Tivta ili Zelenike, sa samo jednim pokrivaem i sledovanjem za tri dana.
Ova upadljiva suprotnost izmeu dranja austro-ugarske vlade i austrougarskih vojne vlas ulilo je uznemirenje kralju Nikoli koje je samo naraslo kada mu
je bilo saopteno da su uprkos zapoinjanju polaganja oruja austro-ugarske snage
dalje prodrle i ve ule u Plavnicu, ime je za njega i njegovu familiju znaajno postala vea opasnost posta zarobljenik tako da je stari monarh popus o pred neprestanim navaljivanjem princeze Ksenije i preao najpre u Podgoricu a za m u Skadar.
Navaljivanja na kralja Nikolu su se ponavljala, s jedne strane da puvue
naredbu o polaganju oruja a s druge strane da se povue na sigurno mesto. Prvom
navaljivao se apsolutno suprotstavio. Poslednje to je princ Mirko u Kruevu preko
telefona uo bio je poziv princeze Ksenije svome ocu: ,,Austrijanci su makijavelis ,
odvee te do Ronahera,21 u kino i proeta ulicom Kernera.22
U Skadru je princeza Ksenija u svom nastojanjima jo bila podrana od strane francuskog poslanika.
Princ Mirko sasvim jasno iznosi da njegov otac Crnu Goru nije dobrovoljno
napus o ve pod moralnom i delimino fizikom prinudom.
fon Masov
nadporunik i vojno atae

21
22

Pozorite u Prvom bekom okrugu.


Krntner Strae centralana trgovaka ulica u Beu.

Toma MILADINOVI:
Crna Gora i separatni mir sa Centralnim silama 1916 god.

195

21 januar 1917
Izvetaj nemakom ministarstvu spoljnih dela23
Supruga velikog kneza Nikolaja Nikolajevia, velika kneginja Stana, koja je
do sada bila apsolutno za rat, izgleda da je u poslednje vreme promenila gledite.
Ona je u stalnoj prepisci sa svojom braom Danilom i Mirkom. Iz ove prepiske proizilazi da crnogorski dvor vie ne oekuje proirenje svoje sfere moi od strane Rusije
ili Inteze ve vie rauna da bi Centralne sile i Bugarska iz mrnje prema Srbiji mogli
bi podstaknu da stvore jednu novu srbsko-crnogorsku dravu pod skiptrom jednog od crnogorskih prineva. Upravo ovo oekivanje crnogorskog dvora izgleda da je
u calo na dranje velike kneginje Stane i njenih sestara, jer svakako nije u njihovom
interesu da se kockaju sa poli kom budunou svoje brae i zemlje zarad ruskog
panslavizma.

14 oktobar 1917
Izvetaj o putovanju kralja Viktora Emanuela u
Francusku24
Ono to jo posebnije karakterie injenicu da kralj Viktor Emanuel nije
pose o Pariz jeste podatak da je on naao vreme da u predgrau Pariza i po nalogu
saveznika pose svog tasta, crnogorskog kralja. Prava svrha ove posete bila je rastue nezadovoljstvo Francuske i Engelske zbog javnog nastojanja kralja, crnogorskog
dvora i vlade da okonaju rat sopstvene zemlje kroz potvrivanje onih is h sporazuma koji su u januaru i februaru 1916 nakon pada Ce nja bili zakljueni od strane
prineva i dravnika koji su ostali u zemlji. Crnogorski kralj vrlo dobro zna da je njegova vladavina za uvek zavrena, ali njemu je poznato nadanje njegovih sinova da
budu ne samo vladari u sopstvenoj zemlji nego da moda i profi raju od eventualne
detronizacije dinas je Karaorevi i da ujedine srbsko-crnogorske zemlje pod skiptrom dinas je Petrovi. Poto su svi englesko-francuski pokuaji uzaludno skonani u
nastojanju da otpor crnogorskog kralja potine svojim eljama, poslat je dakle kraljev
zet kako bi ga pouio o tekim tetama po Crnu Goru i njenu dinas ju koje bi proizile
iz separatnog mira sa asutro-ugarskim pobednikom.
U Rimu se veruje da je crnogorski kralj tek nerado pristao da vaspostavi
odnose sa svojim zetom koji su bili prekinu onomad posle kraljevog zbega u januaru 1916, kada se kralj uspro vio da prihva boravak u Italiji i produio za Francusku.
U svakom sluaju u Italiji su uvereni da poseta italijanskog kralja nee ima nikakav
u caj na odluke kralja Nikole, utoliko vie to Viktor Emanuel verovatno nije bio u
poziiciji izda one garancije koje on u finansijskom pogledu zahteva, budui da se on
naziva rtvom Antan ne sujete.

23
24

Dokument pod brojem 000153 u fascikli R 20517


Dokument pod brojem 000157 u fascikli R 20517

196

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


5 januar 1918
Izvetaj nemakog vojnog ataea iz So ije

Ovdanji dopisnik lista ,,Neue Ro erdamer Courier o ijim odnosima sa


crnogorskim i italijanskim vladarskim domom sam vie puta javio, predao je austrougarskom vojnom ataeu i meni prepis jednog navodnog pisma koje je primio iz vajcarske iz okruenja kralja Nikole, a koji ovde prenosim:
Kralj Nikola je poetkom novembra oboleo od duple upale plua te poto
nije mogao da se oporavi eleo je da otputuje u Sen Mar n. Francuska vlada mu je
ovo zabranila a takoe i odlazak na italijansku rivijeru. Kraljevskoj porodici su dopus li jedino da se smes u vili Aretusa, Sen Mar n na francuskoj rivijeri koja je u vlasnitvu prinza Danila. Isto kao i kralj Srbije tako je i kralj Nikola poetkom decembra
poslao poverenike u vajcarsku sa odreenim mirovnim predlozima za Berlini Be. Ti
poverenici su zadrani na granici. Nakon toga francuska vlada spreila je i putovanje
u Sen Mar n.
Kralj Nikola je ponudio mir na bazi koju su predloili grof ernin i trenutna
ruska vlada, sa jednom ispravkom granice shodno poslednjim poverljivim saoptenjima, ali u krajnjem sluaju pro v predaje Lovena. Blii oslonac na Austro-Ugarsku
na privrednom podruju, a ako Be to hoe i na poli kom.
fon Masov

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

STRADANJE CRNOGORSKIH
DOBROVOLJACA POD MEDOVOM
24.XII 1915/6.I 1916. GODINE
- u stogodinji spomen -

197

Marijan-Mao
Milji

Uvod
Medovska katastrofa brodolom crnogorskih dobrovoljaca iz Amerike, u
jeku Prvog svjetskog rata, koje je prevozio italijanski parobrod Brindizi, njegovo potapanje ispred same odredine albanske luke Medova, na Badnje jutro 24.XII 1915/6.I
1916. godine bila je ne samo velika tragedija nego i zlosutna najava optecrnogorskog sloma: vojske, naroda i drave, poetak nevienih stradanja, patnji i ponienja,
nepodnoljivog ropstva i beznadenog oajanja, nepravdi svega ujedno.
Zao udes parobroda Brindizi1 iz istoimenog italijanskog grada i luke, njegovih putnika i posade sauvan je u sjeanju preivjelih, pamenjupotonjihnarataja,
biljeiga istorija , oivljavapredanje, prelazi u legendu. To je, u stvari, metaforino
kazano, pria o crnogorskom Titaniku, o sudbini posljednje grupe crnogorskih iseljenika iz Sjeverne Amerike koji su kao dobrovoljci pohrili, nadahnu fana nim rodoljubljem, u pomo svojoj otadbini koja se nala u vihoru svjetskog rata, da odbrane
njenu slobodu, dostojanstvo i ime, pravo na opstanak naroda i drave, pravo na postojanje.
Kazivanje o nesreno stradalim crnogorskim dobrovoljcima pod Medovom2 i brodu Brindizi, to ga je snala tragina sudbina, aktuelno je i danas poslije
devet decenija.
Ako u svemu to postoji ima neke unutranje povezanos i uslovljenos ,
kao via zakonitost i vii smisao, uprkos monim tamnim silama, zlu i nitavilu, a
esto i osjeanju apsurda i apsolutne uzaludnos danas moemo s pijetetom i odgovornou kaza da je u temelj obnovljenog sazdanja crnogorske dravne nezavisnos ugraena i nesebina rtva stradalnika pod Medovom.
I njihove nevidljive ruke, zajedno s nama dananjim, podizale su dravnu
zastavu na Ist Riveru 2006. godine, istu onu pod kojom su se svojevremeno okupljali
crnogorski dobrovoljci da pomognu svojoj domovini i brai na ra tu, iji su redovi
1

Autor koris fonetski oblik italijanske rijei Brindisi (izgovara se Brindizi) - M.

Milji
2
Ovaj toponim je nesumljivo slovenskog porijekla. Njegov izvorni oblik Medovo je
srednjeg roda. Meu m, u upotrebi je ea njegova italijanizovana forma Medova u enskom rodu. (M. Milji)

198

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

bili ve prorijeeni. Vraanje meunarodnog ugleda Crnoj Gori i obnavljanje njenog


mjesta u svjetskoj zajednici drava i naroda uzvisilo je, izmeu ostalog, jo vie znaaj
i smisao rtve medovskih stradalnika, i poginulih i preivjelih, osvjeilo slavu imena
njihovog u oreolu slobode i ontoloke sree postojanja, s rojevima bijelih pela njihovog potomstva i narataja koji dolaze.
Ali osim odavanja pote njihovom prahu i iskazivanja pijeteta prema njihovom muenitvu, treba podsje i kakve su prilike tada bile u Evropi i svijetu koje
su primorale nae pealbare da biraju izmeu hljeba i slobode, da se s nevienim
entuzijazmom odazovu da tu slobodu brane. Kakva je bila pozicija Crne Gore i cijelog junoslovenskog prostora u vihoru svjetskog rata? Kakva se to s hija sruila na
zemlje i narode da se zakrve, podijele i sukobe, da izmeu rata i mira izaberu op
rat? Iskonski strah za svoju domovinu i odgovornost za njenu sudbinu, za sudbinu
naroda, svoju porodicu, zapu li su okupljene dobrovoljce prema Crnoj Gori. Iako su
velike sile odluivale o svemu, male drave i narodi nijesu ni smjeli ni mogli da ekaju
ishod njihovog sukoba. Crnogorski dravni brodi je smjelo isplovio na puinu istorije, u veliki vrtlog. Njega nijesu ekale samo neprijateljske topovnjae i podmornice
nego i saveznike mine, prave i diplomatske, od Medove do Neija i Versaja - i ko zna
gdje jo.

Crna Gora u vihoru svjetskog rata


Poslije e ristogodinjeg ratovanja za opstanak i slobodu, uz rijetke oaze
mira i provedrice istorijske sree, Crnogorci su 1878. godine, na Berlinskom kongresu, konano dobili i formalno priznanje fak ke dravne nezavisnos svoje zemlje.
Nakon tri i po decenije mira i opteg preporoda, uz teke ekonomske prilike i masovna iseljavanja njenog stanovnitva ili odlaska na pealbu u prekomorske
zemlje, Crna Gora je 1912. i 1913. ula u dva balkanska rata sa Osmanskim carstvom,
koje je bilo u agoniji. Sa svojim balkanskim saveznicama iz rata je izala kao pobjednica, i znatno proirena, ali i vrlo iscrpljena i iznurena, oslabljena i vojniki i materijalno. Kao i ranije, zemlju su obnavljale udovice i posmrad. Iako se nijesu nalazile
u prvom planu, Crnogorke su bile kljuni stub crnogorskog drutva i u ratu i u miru.
Na takvu Crnu Goru se iznenada krajem jula 1914. obruio vihor velikog
svjetskog rata, iz koga se, na alost, poslije e ri godine vojevanja i muenitva nije
vra la, iako je bila na strani sila pobjednica, ve je potonula u istorijskim okolnos ma
koje joj nijesu bile naklonjene, to je bilo iznad njenih snaga da neto vie uini za
svoj opstanak.
Crna Gora je iz XIX u XX vijek ula s velikim nadama i iekivanjima, ali i
sa neskrivenim strepnjama. Nestalo je Crne Gore kao samostalne i meunarodno
priznate drave, ali se crnogorsko pitanje nije ugasilo. Istorijske prilike su se brzo
mijenjale i na globalnom planu i u Evropi, ali i na Balkanu.
Poetkom vijeka sve vie se reme la ravnotea meu velikim silama, koje
su nanovo krojile mapu svijeta i odluivale ne samo o sudbini malih naroda i drava
nego i velikih imperija. Suprotnos meu njima su naroito kulminirale zbog podjele
kolonija i interesnih sfera: uruavao se stari i uspostavljao novi evropski i svjetski
poredak, to nije moglo proi bez rata. Iako je i ranije bilo povoda za ratne sukobe,
do opteg velikog rata nije dolo zato to suprostavljene sile nijesu bile za njega spremne, ali su se naoruavale i pripremale za odluujui sudar.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

199

Formirala su se dva vojnopoli ka bloka: Centralne sile (Njemaka, AustroUgarska i Italija; kasnije su im pristupile Turska i Bugarska) i sile Antante (Francuska,
Engleska i Rusija; u toku rata prikljuili su im se Japan, Italija, Rumunija i SAD). Ovom
bloku prirodno su pripadale i Srbija i Crna Gora.
Centralne sile su kao neposredan povod za rat iskoris le atentat u Sarajevu
(28. juna 1914) na austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda, okrivivi
za ubistvo srpsku vladu. Poto Srbija nije mogla da prihva poniavajue uslove upuenog joj ul matuma, Austro-Ugarska je to jedva doekala i (28.jula 1914) objavila
rat Srbiji to je, ispostavilo se, oznailo i poetak svjetskog sukoba.
U ratu kakav svijet do tada nije vidio uestvovalo je 36 zemalja, a ratne
operacije su voene na tri kon nenta: Evropi, Aziji i Africi. U rat je bio ukljuen i
ameriki kon net (SAD i Kanada). Ratovalo se na tri fronta: Zapadnom, Istonom i
Balkanskom. Kasnije su formirani Italijanski i Solunski front3.
Zapadni front je predstavljao najvanije i odluujue ra te u Prvom svjetskom ratu (pros rao se od obala Sjevernog mora do vajcarske, u duini od 700 km).
Poslije objave rata Srbiji od strane Austro-Ugarske, Njemaka je
1. avgusta 1914. godine objavila rat Rusiji, dva dana kasnije Francuskoj;
Velika Britanija Njemakoj 4. avgusta, a istoga dana Rusija objavljuje rat i AustroUgarskoj.
Knjaevina Crna Gora je 5. avgusta 1914. godine, solidariui se sa Srbijom
i saveznicima objavila rat Austro-Ugarskoj.
U planiranom munjevitom ratu na Zapadnom frontu 1914. godine Njemaka nije uspjela da slomi Francusku. Onda je uslijedio pro vnapad Francuza tako da
su Njemci bili prisiljeni na povlaenje a to se, opet, dogodilo i nakon velike bitke na
Marni. Na Istonom frontu (od Bal kog mora do rumunske granice) ruska vojska je
odmah po objavi rata preduzela ofanzivu pro v njemakih i austrougarskih armija.
U 1915. godini Centralne sile su imale vie uspjeha od sila Antante.
Plaei se ruske ekspanzije, Osmansko carstvo (Turska) ulazi u rat na strani
Centralnih sila. Britansko-francuska desantna operacija na Bosfor i Dardanele kao
ni planirano zauzimanje Istanbula nijesu uspjeli, a me ni uspostavljanje najkrae
neposredne veze sa saveznicom Rusijom. Poslije te neuspjene operacije Francuzi
i Englezi su od ostataka svojih jedinica, srpske i grke vojske i odreda dobrovoljaca
otvorili Solunski front.
U jesen 1915. godine Bugarska je pristupila Centralnim silama, to je znatno u calo na ratne prilike na Balkanskom frontu. Centralne sile su se povezale u jak
lanac od Sjevernog mora do Bliskog istoka. U aprilu 1915. godine Italija, rukovoena
svojim interesima i teritorijalnim pretenzijama, pristupa silama Antante. Obrazuje
se novi front od vajcarske granice do Trsta. Tokom 1915. ruske jedinice na Istonom
frontu su pretrpjele vie poraza.
I 1916. godina je, uglavnom, protekla u znaku Centralnih sila. Na Zapadnom i Istonom frontu voene su najvee bitke u Prvom svjetskom ratu, kao to je
ona kod Verdena (voena od februara do jula 1916). Njemaka ofanziva je zaustavljena. U verdenskoj klanici je poginulo oko 600.000 vojnika na obje strane.
Iste godine, u maju, odigrala se velika pomorska bitka izmeu britanske
i njemake flote kod poluostrva Jilanda, u Danskoj. Britanci zadravaju premo na
3
Dr Novica Rakoevi, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu, foto psko izd., Podgorica 1997; Istorijski leksikon Crne Gore (autori erbo Rastoder....et al.) Podgorica 2006. - knj.2
: Crn-Cu, str. 354-359.

200

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

moru, dok e se Njemci ubudue oslanja na svoje podmornice, koji su nemilosrdno


potapale saveznike brodove i transporte.
U toku 1916. i Rumunija ulazi u rat na strani sila Antante, ali je njena vojska
ubrzo potuena.
U 1917. godini osobitu vanost i znaaj ima ulazak u rat, na strani Antante
Sjedinjenih Amerikih Drava, koje su do tada bile neutralne. SAD su u aprilu (1917)
objavile rat Njemakoj. Njihov ulazak u svjetski sukob donio je prevagu u odnosu
snaga i izmeu Centralnih sila i Antante i bio je prekretnica za dalji tok i ishod rata. To
je bilo od izuzetne vanos pogotovo zato to je Rusija zbog revolucije istupila iz rata
u oktobru 1917. Na svome frontu italijanske jedinice su, takoe u oktobru, doivjele
poraz tako da su se panino povlaile prema jugu.
Na Balkanskom frontu Srbija i Crna Gora su se 18 mjeseci odupirale estokoj ofanzivi Centralnih sila. Dvije male balkanske zemlje su silom prilika iz balkanskih
ule u novi rat, iscrpljene i nespremne, ekonomski zaostale i slabo naoruane. U
spoljnoj poli ci obje su se oslanjale na Rusiju, njenu pomo u novcu, hrani i naoruanju.4
Austrougarska oekivanja da e brzo pokori Srbiju i eliminisa Crnu Goru
nijesu se ostvarila.
Austrougarskesnagesupodkomandomgenerala Oskara Pooreka, komandanta cijelog Balkanskog fronta, poetkom rata doivjele od srpske vojske neoekivano veliki poraz u bici na Ceru u avgustu 1914. godine, uz velike obostrane gubitke.
Ni druga Poorekova ofanziva na Srbiju nije uspjela: u decembru 1914. srpska vojska
je na Kolubari izvojevala briljantnu pobjedu. Zarobljeno je oko 50.000 neprijateljskih vojnika. Osloboen je i Beograd. Poorek je smijenjen, a na njegovo mjesto je
postavljen general August fon Makenzen. Njegova ofanziva na Srbiju zapoela je u
oktobru 1915. godine. Pod strahovi m pri skom srpska vojska je bila prinuena da
odstupa.
Tada u rat ulazi Bugarskainapada Srbiju sboka, toonemoguava dalje povlaenje srpske vojske moravsko-vardarskom dolinom prema Solunu. Srpskoj vojsci
je zaprije lo opkoljavanje, zato je morala da se povlai jedinim preostalim pravcem:
Kosovo-Metohija-Crna Gora- Albanija, sve do jadranske obale i albanskih luka Medove, Draa i Valone, a za m prema saveznicima, na grko ostrvo Krf. Odstupnicu
srpskoj vojsci omoguavala je i la crnogorska Sandaka vojska, pod komandom
divizijara enerala Janka Vuko a.
Povlaenje srpske vojske pra le su brojne tekoe, stalna sjenka smr , uz
uasne nevolje, neviena stradanja, nevrijeme i nepodnoljivu hladnou kroz planinska bespua i snijeg. Povlailo se oko 150.000 vojnika i oko 200.000 izbjeglica.
Stradalo je skoro pola vojske i vie od treine civila.
Sjedite srpske Vlade i Vrhovne komande bilo je na Krfu sve do kraja rata.
Ni po dolasku na Krf, kao savezniko utoite, nevolje i stradanja srpske vojske nijesu prestali: za nekoliko mjeseci pomrlo je vie hiljada vojnika. Tu plavu grobnicu
u Jonskom moru ovjekovjeio je srpski pjesnik Milu n Boji pjesmom istoimenog
naslova.
Nakon odstupanja srpske vojske, u Srbiji je 1915. uspostavljena okupaciona vlast, ausrougarska i bugarska, teka i nepodnoljiva.
U to vrijeme Crna Gora se uprkos svim nevoljama oajniki borila i odolijevala.
4

Dr Novica Rakoevi, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu, str.457-461.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

201

Kraljevina Crna Gora je mobilizaciju svoje vojske obznanila istoga dana kada
je objavljen rat Srbiji. Crnogorski suveren objavio je rat Austro-Ugarskoj 6. avgusta
1914. godine, a dan kasnije i Njemakoj. Crnogorska vojska, koja je na poetku rata
imala 47.261 vojnika, bila je rasporeena na tri sektora, u e ri odreda: Lovenski,
Hercegovaki, Sandaki i Starosrbijanski. Takoe, na poetku rata, bio je osnovan, u
Baru, i Muhamedanski bataljon, na elu sa crnogorskim mu ijom Murtezirom Karauzoviem. Sa crnogorskim dobrovoljcima koji su s zali iz svijeta da pomognu svojoj
domovini broj crnogorskih vojnika je premaivao 50.000.
Slijedei koordinirane operacije saveznikih snaga pro v zajednikog neprijatelja, ve krajem avgusta 1914. uspostavljena je saradnja izmeu srpske i crnogorske vojske. tavie, za naelnika taba novoformirane crnogorske Vrhovne komande postavljen je srpski general Boo Jankovi. Kasnije se ispostavilo da nije bilo
pametno to je crnogorska vojska, u stvari, stavljena pod vrhovnu komandu srpske
vojske i sasvim podreena opera vnim ciljevima srpske vrhovne komande5. Koliko
je to bilo opravdano pokazalo je vrijeme. Na frontu duine oko 500 km crnogorska
vojska se godinu i po dana lavovski borila. Ta razvuenost je slabila njenu snagu, a u
odsudnom momentu bila je nespremna za povlaenje.
Poetne ak vnos crnogorske vojske, zapoete 7. avgusta 1914. godine,
bile su usmjerene na za tu granica prema Austro-Ugarskoj. Sandaki i novoformirani Drinski odred vodili su ofanzivne borbe sve do Sarajeva, dok su vojnici na
Lovenskom sektoru odolijevali austrougarskim napadima iz Boke. Tokom oktobra,
novembra i decembra voene su borbe i na Hercegovakom sektoru i u okolini Viegrada. Crnogorska vojska je doivjela poraz na Glasincu.
Nakon neuspjeha Poorekove ofanzive i pobjeda srpske vojske uslijedilo je
za je na Balkanskom frontu, sve do Makenzenove kaznene ekspedicije u oktobru
1915. U tom periodu Crna Gora je iz stratekih razloga preduzela vojnu operaciju
prema Skadru i zauzela po drugi put nekadanju prijestonicu dukljanskih kraljeva,
zajedno sa njegovim okruenjem, ali mimo volje saveznika6.
Makenzenova ofanziva na Srbiju u oktobru 1915. i po skivanje srpske vojske prema unutranjos ak virali su i poetak borbi na irokom frontu koji je drala
crnogorska vojska. Crnogorska Vrhovna komanda je nastojala da sprijei prodor austrougarskih jedinica a me i da omogui i olaka odstupanje srpskim snagama koje
su se povlaile prema Albaniji, pogotovo onima, tokom decembra 1915, na liniji PeAndrijevica-Podgorica-Skadar-Lje (Medova)-Dra.
Sudbina srpske vojske bila je u crnogorskim rukama. uvajui odstupnicu
srpskoj vojsci, crnogorska vojska se gubila u irini fronta, ne mislei na sebe i svoju
odstupnicu. Srpska vlada je u Skadar s gla 26.11.1915. a Vrhovna komanda desetak
dana poslije skoro dva mjeseca prije crnogorskog kralja, Vlade i Dvora!
Kraj decembra 1915. i poetak januara 1916. bili su za Crnu Goru sudbonosni i kobni. Na frontu od Romanije do Lovena, dugom oko 500 km, bilo je rasporeeno 53.320 vojnika, sa 155 topova i 107 mitraljeza i raznim drugim naoruanjem.
Vojska je bila gladna, promrzla, preputena sopstvenoj sudbini.
Poetkom januara 1916. August fon Makenzen je odluio da sa svojim premonim snagama uni crnogorsku vojsku. Glavna ofanziva razljuenog napadaa
sruila se na poloaje Sandake vojske oko Berana, akora i Mojkovca. U zavrnom
5
6

str. 367.

Dr Novica Rakoevi, Crna Gora u Prvom svjetskom ratu, str. 458.


Dinko Franetovi-Bure, Historija pomorstva i ribarstva Crne Gore, Titograd 1960,

202

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

inu viemjesene operacije, u najznaajnijoj bici crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu, iako su se srpske jedinice neometano povukle prema Jadranskom moru,
Crnogorci su na Mojkovcu izvojevali zadivljujuu pobjedu. Mojkovaka bitka je poela istoga onoga zloslutnog i zlosrenog jutra, na Badnji dan 6. januara 1916. godine,
kada su crnogorski dobrovoljci na parobrodu Brindizi stradali ispred luke San ovani
di Medova, nadomak svoje domovine kojoj su htjeli da pomognu. I nijesu samo oni
zakasnili da se spasu nego i njihova braa na Mojkovcu koja su na Boi 7. januara
zaustavila brojno nadmonije i vojnotehniki opremljenije austrougarske trupe7.
Pod Medovom je potonuo brod sa dobrovoljcima, na Mojkovcu, uprkos
pobjedi drava, vojska, narod. Postradali dobrovoljci su ve bili u plavoj grobnici,
preivjeli na putu prema Ce nju, a oni muenici na Mojkovcu mrtvi pod smetovima
snijega a ivi nijesu imali kud, ni zaklona ni odstupnice. Ironijom sudbine pobijeeni
je poraen. ivi su zavidjeli mrtvima, roeni nerodjenima.
Ako ni velianstvena pobjeda na Mojkovcu nije mogla spasi Crnu Goru
od okupacije, pitanje je zato crnogorska vojska nije spaena, a spaavala je druge?!
Ipak, glavni i odluujui udar mone vojske velike crno-ute carevine bio je
u pravcu Lovena i Ce nja a i kuda bi drugo?
Poto su austrougarske trupe uspjele da ovladaju lovenskim masivom
ule su u crnogorsku vjekovnu prijestonicu, zauzele crnogorsko dravno ognjite i
oltar slobode, 13. januara 1916. godine. Crnogorski Dvor, Vlada i Vrhovna komanda
povukli su se u Podgoricu.
Srpski oficiri, lanovi crnogorske Vrhovne komande, napus li su brod koji
je tonuo; slino je postupila i posada Brindizija pod Medovom.
Kralj Nikola je, prinuen da poe putem neizvjesnos , izaao iz Crne Gore
19. januara 1916. godine, a vra o se skoro duplo stariji (1989). Mojkovaka bitka
je, simbolino, trajala sve do maja 2006. godine, dakle cijeli vijek.
Crnogorska vojska je 1916. poloila oruje prvi put u svojoj istoriji. Ostavljena i izdana od saveznika, Crna Gora je okupirana.
Ali plava grobnica pod Medovom i ona bijela kosturnica na Mojkovcu
su izrasle u metaforu, u zvijezdu njegoevsku, vitlejemsku, iz koje je zaleprala zastava na Ist Riveru, ista ona sa kojom su crnogorski dobrovoljci krenuli iz Kanade 1915.
i devet decenija kasnije s gli kui, u panteon crnogorski.

Crnogorske jedinice odlaze na front, Ce nje 1914


7
Aleksandar Drakovi, Mojkovaka bitka, CID Podgorica 1996; Marijan Milji, Crnogorska Troja: Povodom 85. godinjice Mojkovake bitke Pobjeda, nedjelja 7. januar 2001,
str.7.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

203

Zavjet pod barjakom crnogorskim


Kraj ratne 1915. i skoro cijela 1916. godina protekle su u znaku ofanzivnog
zamaha i uspjeha Centalnih sila. Za sile Atante, pogotovo za njene saveznice Srbiju i
Crnu Goru, to je bio najtei period rata.
Crnogorske jedinice su bile na ivici snaga - prorijeene, iscrpljene i gladne.
Stoga ih je bilo neophodno osvjei novim vojnicima, opremom, naoruanjem. Drava je iscrpila gotovo sve kapacitete. Mobilizacija je bila opta. Jedini oslonac bili su
crnogorski iseljenici na radu u drugim zemljama, ije kolonije su naroito bile masovne u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Kanadi8.
Poznato je da su se Crnogorci uvijek odazivali, i bez poziva, im bi Crnoj
Gori zaprije la ratna opasnost. Crnogorski patrio zam je jedinstven u istoriji, jer ga
moralna dimenzija uzdie iznad fana nog rodoljublja. Iskustvo iz ranijih ratova, naroito dva balkanska, pokazalo je da crnogorska drava moe ozbiljno rauna na
svoje dobrovoljce, ali i one sa junoslovenskih prostora kojima je Crna Gora bila uzor
vitetva i metafora slobode9.
Iako su iseljenika drutva u SAD i Kanadi od izbijanja rata ve radila na prikupljanju dobrovoljaca, crnogorska Vlada je morala da se i sama zvanino angauje
u tome poslu, jer su i prilike bile delikatne.
Poto se radilo o svjetskom ratu a SAD proglasile neutralnost, crnogorska
Vlada je, uz finansijsku podrku britanske Vlade i Vojne komande, poslala u tu daleku zemlju svoju dvolanu misiju - Jovana Matanovia i Sava urakovia, kojima
se kasnije pridruio Ante (Antonije) Seferovi, budui crnogorski konzul, da rade na
prikupljanju dobrovoljaca, njihovom slanju u prihvatni logor u Kanadi, koji je bio pod
komandom i nadzorom engleskih oficira, potom na crnogorsko ra te10. Zametala su
se nova kola crnogorskih Amerikanaca, uz patriotski refren crnogorskog gospodara:
Iz daleke Amerike Crnogorac vitez hita...11
Meu m, valja napomenu da su se mnogi Crnogorci ve krajem 1914.
i tokom 1915. godine, pa i kasnije, vraali iz Amerike u manjim grupama i, kako su
znali i umjeli, o svome troku, odlazili na ra ta - crnogorsko ili srpsko, s zali u saveznike jedinice.
lanovi crnogorske misije su za kratko vrijeme, u junu i julu 1915. godine,
uspjeli da okupe oko 3.000 dobrovoljaca, uprkos neprijatnos ma i smetnjama koje
su imali od amerikih vlas , zato to je ocijenjeno da je njihova djelatnost pro vna
zakonu o amerikoj neutralnos . Dolo je ak i do privremenog hapenja lanova
misije i sudskog procesa, koji nije okonan jer je crnogorska Vlada ukinula misiju u
decembru12. Crnogorski dobrovoljci su se okupljali u Vankuveru, gdje su lijepo doekivani, uz klicanje: Naprijed za Crnu Goru! Za m su prebacivani u sabirni centar u Tri
Rivers, gdje su formirani dobrovoljaki bataljoni. Po okonanju obuke dobrovoljci su
upuivani u Halifaks u Kanadi.
8
Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, 2. proireno i dopunjeno izd., Novi Sad
2007, str.7-10.
9
Vlado Gojni, Crnogorci u Americi, Podgorica 2002, str.349-355.
10
Vlado Gojni, Katastrofa u Medovskom zalivu, u: Crnogorski iseljenici, Podgorice-Ce nje 1997, str. 44.
11
S. Vukmanovi, Spomenica, str. 19-20.
12
Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str. 7-23.

204

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

U posebnoj, svojoj misiji bio je pozna crnogorski guslar Petar Perunovi


Perun koji je crnogorske i druge iseljenike irom Sjeverne Amerike guslanjem i pjevanjem dovodio do suza i snanog patriotskog zanosa13.
Vladina misija je nailazila i na druge tekoe, naroito kad se radilo o prevozu onih koji su se prijavili i okupili pod crnogorski barjak. Prije posljednjeg transporta
dobrovoljaca, koji su stradali pod Medovom, bila su jo dva u avgustu 1915. godine
(vie od 2.000 ljudi) koji su poslani iz Kanade za Solun, engleskim prekookeanskim
brodovima i u pratnji saveznike flote. Iz Soluna su dobrovoljci preko Kosovske Mitrovice upuivani u Crnu Goru14.
Pored amerikih vlas i austrougarski ambasador u SAD je crnogorskoj misiji pravio ne male probleme zbog podanika svoje carevine koji su se u znak solidarnos s Crnom Gorom i usljed opteg jugoslovenskog patriotskog zamaha i junoslovenskog sna o ujedinjenju prijavljivali kao crnogorski dobrovoljci, iako su zakoni
crno-ute monarhije za to propisivali dugogodinju robiju ili strijeljanje.
Svi dobrovoljci su se zaklinjali pod crnogorskom zastavom na vjernost kralju Nikoli i na potovanje crnogorskog vojnog zakona. Tekst zakletve je glasio: Zaklinjem se sinovskom ljubavlju svoga roda, zaklinjem se slovenskom krvlju svoga oca i
plemeni m mlijekom svoje majke, zaklinjem se patnikim pepelom naih predaka,
sve m prahom roene grude nae; zaklinjem se dubinom naega irokog Jadranskog mora, visinom neba, velikim suncem slobode da u staja junaki, neustraivo
rame uz rame, bok uz bok crnogorske i srpske vojske, u svetoj borbi za osloboenje i
ujedinjenje Jugoslovena, do posljednjeg daha, do zadnje kapi krvi. Tako mi pomogao
veliki Bog Prava, Pravde, Is ne i Slobode15. U meuvremenu je zatvorena ameriko-kanadska granica. Zbog toga je bilo i tekoa sa prevozom. Dobrovoljci za Crnu
Goru su u prihvatnom logoru zadravani znatno due nego to je trebalo. Tako je od
septembra do decembra 1915. u Kanadi ekalo oko 600 dobrovoljaca da se ukrca na
brod i s gne na ra te. No, zbog austrougarsko-bugarske ofanzive put preko Soluna
je bio onemoguen. Ostalo je samo pristanite u albanskoj luci Medova, koje se tada
nalazilo pod kontrolom saveznika i crnogorske vojske.
U Kanadi je od preostalih dobrovoljaca formiran bataljon i u okviru njega
ete i vodovi. Medovski stradalnici krenuli su iz Kanade, iz luke Halifaks, ironijom
sudbine, i ne znajui da umjesto na sreni idu na zli put - put uasa.
Ne zna se taan broj dobrovoljaca koji su se na to posljednje putovanje
ukrcali u Halifaksu, a koliko ih je iz nekih razloga ostalo. Podaci o ukrcanim dobrovoljcima razlii su i nepouzdani (480, 511, 520, 529). Ilija Petrovi, koji se do sada
medovskom katastrofom najpriljenije i najozbiljnije bavio, ak i istraivaki, smatra
da se pri isplovljavanju iz kanadske luke na brodu nalazilo bar 587 dobrovoljaca16.
Pored Crnogoraca, u toj grupi su bili i dobrovoljci porijeklom sa prostora
Austro-Ugarske: Boke Kotorske, Patrovia, Hercegovine, Like, Krajine.
Komandant ovog dobrovoljakog korpusa bio je ljekar uro Gua, Slovak iz
Vojvodine. On je ujedno bio i ef Ameriko-ehoslovake ljekarske misije poznatog
prijatelja i dobrotvora jugoslovenskih naroda Dona V. Fro ngama17. Ta misija je godinu ranije ve bila na radu u Srbiji i Crnoj Gori. Sada se vraala da potpomogne Crnu
13

Vlado Gojni, Crnogorci u Americi, str. 352-354.


Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str. 19-21.
15
Vlado Gojni, Crnogorci u Americi, str. 355.
16
Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str.132.
17
Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str.25
14

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

205

Goru i prihva ostatke srpske vojske i izbjeglica koji su se povukli do jadranske obale
u Albaniji. U toj misiji je, pored dr . Gue, bila i Meri Lamo, medicinska sestra iz
ikaga i jo devet milosrdnih sestara18. Na polasku je crnogorski konzul crnogorsku
zastavu kao bataljonski barjak povjerio mladom Rusu iz Toboljska u Sibiru.
Brod je, osim ljudstva, prevozio i veliku koliinu bolnikog, hirurkog i medicinskog materijala, odijela, vie od 5.000 dakova brana namijenjenog vojsci i
izbjeglicama iz Srbije, kao i milion franaka u zlatu-pomo naih iseljenika iz Sjedinjenih Amerikih Drava.
Prekookenaski brod je iz Halifaksa krenuo sa dobrovoljcima 23. XI/6.XII
1915. godine.
Poslije 25 dana tekog i napornog putovanja, ispunjenog strepnjom od
njemakih podmornica i traenjem bezbjednijeg puta, brod iz Halifaksa je s gao u
Napulj 18/31. decembra, a dva dana kasnije dobrovoljci su eljeznicom, poto je
Otrantska kapija bila zatvorena minskim mreama, prebaeni na istonu obalu i s gli
u Brindizi, 20.XII 1915/2.I 1916. godine. Luka U Brindiziju je u novonastalim okolnos ma bila glavna za vojne operacije Antante u Junom Jadranu. Luka je bila puna
saveznikih brodova i podmornica. Italijanska mornarica je za ratne potrebe koris la
i teretne brodove, meu kojima i parobrod Brindizi, u vlasnitvu jednog brodarskog
drutva, koji je do rata sluio kao potanski brod na relaciji Brindizi Valona, Dra i
Medova.
Iz toga italijanskog grada - luke dobrovoljci su zajedno sa ljekarskom misijom19 i boga m tovarima hrane i sanitetskog materijala ukrcani na italijanski parobrod Brindizi i nou isplovili prema albanskoj luci Medova i Crnoj Gori, uoi Badnjeg
dana - 23. decembra 1915. po starom kalendaru ili 5. januara 1916. po novom. Po zlu
udesu, i inae, to vrijeme vie pripada ovoj drugoj kobnoj godini.
Kao obezbjeenje Brindiziju od neprijateljskih podmornica, koje su ve potvrdile svoju fantomsku pomorsku mo potapajui sve to im je bilo sumnjivo, savezniko, krenulo je nekoliko manjih brodova, ali su podaci o tome u literaturi razlii
i opreni.
Plovei po mraku, bez svijetla, po jezivoj ini, u strepnji i iekivanju jutra,
brod je, nakon devet sa plovidbe preko Jadrana, osvanuo pred medovskom lukom
i doivio sudbinu Titanika.

Luka crnogorske sudbine


Luka San Giovani di Medua (Medova, na albanskom Shngjin) postala je
sudbinska luka za Crnogorce u toku Prvog svetskog rata. Crnogorska vojska ju je zauzela u skadarskoj operaciji u julu 1915, to je nailo na estoku reakciju saveznika,
naroito Srbije, ali se kasnije pokazalo da je to bio daliko vei i spasonosni potez,
pogotovo za srpsku vojsku.
Boro Drakovi je od crnogorske Vrhovne komande izabran za lukog kapetana luke u Medovi. Opracijom ukrcaja srpske vojske rukovodio je engleski kon raadmiral Troubrid (Troubridge), dok o crnogorskoj nije niko vodio rauna. Tanije, srpski
pukovnik, ef crnogorske Vrhovne komande Petar Pei, zakulisno je radio na njenom unitenju i slomu crnogorske drave, u emu je, na alost, uspio.
18
19

Isto, str.131
Isto, str. 25

206

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

U vrijeme potapanja Brindzija medovska luka nije bila opera vna jer su
je blokirale austrougarske podmornice, koje su skoro sve potapale a luku sa distance
pokuale da torpeduju. Potopljena su tri broda. Ostali transportni brodovi su bili
spremni na ukrcaj srpske vojske koja se povlaila preko Crne Gore i Albanije.
Zbog opasnos od austrougarskih podmornica Saveznici su odluili da miniraju luku i dre je van domaaja neprijateljske mornarice. Takoe su odluili da se
za transport u medovsku luku i iz nje koriste manji, stariji i manje znaajni brodovi.
Jedan od takvih bio je i Brindizi, sagraen u Livornu 1895. godine. Trebalo je uoi
Badnjeg dana, 5. januara 1916. godine, da prazan krene prema Medovi, ali neoekivano su na njega ukrcani crnogorski dobrovoljci iz Amerike.
U Medovi ga h dana niko nije oekivao, ni je iko i slu o ta prevozi. Oni
u luci su mislili da im donosi spas, a njega je s gla posljednja nesrea na posljednjem
putovanju.

Brindizi brod baksuz


Otkako je sagraen 1895. u Livornu, parobrod su stalno pra le neke nesree tako da je, idui sujevjerju na ruku, smatran brodom baksuzom.
Poto je napravljen, prilikom porinua u more poginuo je jedan mornar,
malo kasnije udario je u Bariju u luku pla ormu i potopio je. Za m se nasukao negdje u Dalmaciji to je na njemu prouzrokovalo veu tetu, nakon ega je dva mjeseca
bio na popravci u transkom brodogradilitu. Nakon toga je jedva izbjegao napad od
strane jednog austrijskog parobroda, za m se u kratkom razmaku tri puta nasukao.
Zato su njegove posade smtarle da brod sam po sebi nije srean, da je
baksuz. Zato su njegovi vlasnici nastojali da promijene broj 17 pod kojim je bio registrovan u ma noj luci, ali to nije u calo da bude talian. Brindizi je 6. januara 1916.
na posljednjem putovanju doivio posljednju nesreu i donio tragediju crnogorskim
dobrovoljcima ispred albanske luke Medova.
Njegova olupina i danas poiva u moru, nadomak Medove, kao plava
grobnica crnogorskih dobrovoljaca i veine ekipe ameriko-eke misije Crvenog
krsta.20

Drama pod Medovom


Na Badnji dan, izjutra u 8 sa i pet minuta, brod Brindizi je u Medovskom
zalivu ispred same luke San Giovanni di Medua, (Sve Jovan (Ivan) Medovski albanski Shngjin), na njegovom junom dijelu, naiao na postavljenu savezniku minu
i, teko oteen, na dubini od 14 m, 500 m od plae a oko 1,8 milja (oko 3 km) od
pristanita, potonuo za nekih 12-15 minutra.
20
Brindizi je sagraen 1895. godine u Brodogradilitu Frateli Orlando u Livornu, po narudbi novoosnovanog drutva Societa anonima di navigazione a vapori Puglia, sa
sjeditem u Brindiziju. Nosivost broda je bila 879 tona, duina 59,50 m, irina 8,4 m i visina
konstrukcije 5,8 metara. Imao je dva jarbola sa pomonim jedrom, parni stroj trostruke ekspanzije sa 850 KS i razvijao je maksimalnu brzinu od 11 vorova. Ilir apuni, Traganje za
crnogorskim Titanikom ekspedicija Brindisi 2007. u: Medova 1916-2008. U spomen
potopljenim crnogorskim dobrovoljcima, Podgorica 2008, str. 59-77; 70.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

207

Na brodu i oko njega dok je tonuo, kao i nekoliko sa po potonuu, vodila


se oajnika borba za ivot. Bili su to asovi agonije i uasa. Zavrni in linih drama
i kolek vne tragedije. Tako se desila jedna od najveih pomorskih tragedija u Prvom
svjetskom ratu.
O medovskoj katastrofi pisano je razlii m povodima i u raznim publikacijama. Literatura o ovom dogaaju je rela vno brojna i raznovrsna, ali istorijske grae
i izvora je, ipak, veoma malo21.
Istorijska slika ove nesree polako se dopunjava, mozaik dobrovoljake katastrofe pod Medovom lagano se sklapa. Danas se o tom brodolomu dosta zna, otkrivena je njegova olupina, sainjen je rela vno pouzdan spisak stradalih i spaenih
brodolomaca, ali ne i konaan. O samoj drami na brodu i oko njega prije potonua, o
potopljenim i spaenim, ali i o stanju i atmosferi u samoj Medovi, govore svjedoenja
preivjelih brodolomnika i oevidaca iz luke. Ipak ostale su neke nedoumice a veo
misterije i dalje lebdi iznad Brindizija.
Jo se trai odgovor na pitanje ko je i zato odluio da brod Brindizi, prebukiran i uz ne ba pouzdanu pratnju, preveze crnogorske dobrovoljce iz italijanskog
grada Brindizi do Medove, bez nekog pouzdanijeg obezbjeenja saveznike flote.
Treba se prisje da je Italija do aprila 1915. godine, kada je u Londonu potpisala
tajni ugovor o pristupanju silama Antante, bila jedan od osnivaa Centralnih sila.
Prema odredbama toga sporazuma Italiji je poslije rata, izmeu ostalog, trebalo da
pripadne i dio albanske obale.
Za tragediju je uglavnom optuivana posada Brindizija koja je kada je dolo
do eksplozije uskoila u jedan amac za spasavanje, pokuala da pobjegne, ne elei
da spasi i putnike koje je prevozila, ak ni da im stavi na raspolaganje preostale spasilake amce. Oito da se posada u panici zbog eksplozije i bojazni od novih, iz straha od dobrovoljaca ili usljed ravnodunos prema njihovoj sudbini, liena osjeanja
odgovornos , ponijela kukaviki, podlo, neprofesionalno i nemoralno i, nadasve, neljudski. U tom pogledu dragocjeno je kazivanje preivjelog zapovjednika crnogorskih
dobrovoljaca dr ura Gue. On je bio meu posljednjim spaenim brodolomnicima
sa Brindizija.
Posebno je zanimljiv dnevniki zapis srpskog oficira Jeremije ivanovia,
kao oevica koji se nalazio u medovskoj luci.22 On veli da je laa nevjeto voena,
moda namjerno pogreno. U poetku se mislilo da ju je torpedovala austrougarska podmornica, ali je utvrerno da se radilo o saveznikoj mini. Slino miljenje je
imao i Pavao Peri23 koji se takoe nalazio u Medovskom zalivu, zajedno sa velikim
21
Nekolika su znaajnija monografska rada posveena u cjelini ili djelimino medovskoj katastrofi : Savo Vukmanovi, Spomenica potopljenih dobrovoljaca pod Medovom,
Ce nje 1939; Vlado Gojni, Crnogorci u Americi, Podgorica 2002; Ilija Petrovi, Brodolomnici
pod Medovo, Novi Sad 2007.- Meu m, vrlo znaajni radovi o ovoj dobrovoljakoj crnogorskoj tragediji objavljeni su u periodici novinama i asopisima, domaim i stranim. O tome
svjedoi bibliografija na kraju ove knjige.
22
Savo Vukmanovi, Spomenica...., str. 50-52; Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str. 29-30. Tekst je zapis iz 1916. u ratnom dnevniku Nov ivot. Datum je po starom
kalendaru.
23
Dragocjena su svjedoenja oevidaca ove velike pomorske nesree. Pored dnevni- kog zapisa Jeremije ivanovia, nezaobilazno je i kazivanje profesora Pava Peria: Na
uspomenu drugovima koji su potopljeni 6. januara 1916. u luci Sv.Ivan Meduanski, Jadranska
straa, Split 1932, br. 3, str. 89.

208

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

brojem dobrovoljaca i dezertera iz Austro-Ugarske u srpskoj vojsci, ekajui danima


da se prevezu na Krf. On je h dana, sa jednim Albancem, pored ostalog, u amcu
uvodio i izvodio parobrode koji dolaze i odlaze iz luke da ne bi nabasali na mine,
koje su saveznici postavili pro v austrijskih ratnih brodova koji su mnoge transporte
potoplili24. Zapovjednik pristanita je bio vii oficir italijanske ratne mornarice. Kad
je opazio dolazak parobroda, on je Periu rekao da ne treba da mu ide u sretanje
zato to zapovjednik (kapetan) broda zna kojim pravcem treba da ue u pristanite. Onda je uslijedila eksplozija a za njom alosna drama crnogorskih dobrovoljaca i
ameriko-ehoslovake ljekarske misije, borba za ivot.
Poto se u luci mislilo da na Brindiziju nema putnika, zapovjednik pristanita zajedno sa jednim engleskim oficirom, dogledom pratei ta se na brodu deava,
shvata da, pored posade koju vidi kako naputa brod, ima dosta putnika. I ne pitajui,
profesor Peri uskae u neki amac i uri prema parobrodu koji je tonuo. U pratnji
jednog Albanca za pola sata je s gao na mjesto nesree. Vidio je pakleni prizor ljudskih muka, uasa i stradanja - borbu na ivot i smrt. Ovaj svjedok navodi u svome
tekstu da se utopilo25 vie od 240 dobrovoljaca.
Hrvat, austrougarski dezerter i dragovoljac u srpskoj vojsci, Pavao Peri,
pita poslije petnaest godina: Tko je kriv ovoj nesrei?26. On veli da je od e ri amca za spasavanje, koliko ih je bilo na Brindiziju, kapetan broda kada se nesrea desila
spus o u more samo jedan da spasi sebe i posadu, ostavljajui putnike na milost
i nemilost sudbine. Kada su kapetan i posada uli u amac, oajni dobrovoljci su
otvorili na njih revolversku vatru. Neke su ubili, neke teko ranili. To je sve to se o
posadi zna. Niko nije ni pokuao da o njoj kasnije neto vie sazna, utvrdi njen sastav
i sudbinu. Da li je iko preivio?
Periu je zapovijednik pristanita kazao da je kapetan Brindizija znao poloaj mina... ali on je uzeo pravac odve k junom dijelu zaljeva. Zato? - pita profesor Peri. Na to pitanje ni danas nema pouzdanog odgovora. Ono je dio misterije
crnogorskog Titanika, iju je olupinu otkrio i ispi vao pasionirani ulcinjski ronilac Ilir
apuni. Dalja ispi vanja olupine i istorijskih izvora mogla bi da odgovor na veinu
nedoumica i pitanja koja su i danas aktuelna. Glavno pitanje je utvrivanje konanog
spiska potopljenih i spaenih dobrovoljaca pod Medovom.27
Na crnogorskom dvoru na Ce nju im se saznalo za nesreu u znak alos
zastava je sputena na pola koplja. Proglaena je opta alost. Crna Gora je bila u
crnini i oaju.28
Kralj Nikola na Ce nju, 1916.
Oporavljeni, preivjeli brodolomnici pod Medovom zapu li su se odredinom cilju, na Ce nje, da izau pred kralja Nikolu. Ali poto je prijestonica ve bila
u austrougarskim rukama oni su kralju pristupili u Podgorici, u dvorcu na Kruevcu,
nekoliko dana prije njegovog odlaska iz Crne Gore, 6/19. januara 1916. godine.
24

Pavao Peri, Na uspomenu drugovima, str. 89


Isto, str. 89.
26
Isto, str. 89.
27
Spisak je prvi put objavljen u Spomenici S.Vukmanovia, ali je on daleko od toga
da bude pouzdan i konaan.
28
Milo ivkovi, Pad Crne Gore: prilog srpskoj istoriji za vreme od 23. septembra
1915. do 9. januara 1916, Beograd 1923.
25

209

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

Pristupivi kralju, ojaeni preivjeli dobrovoljci su izjavili da se stavljaju


crnogorskoj vojsci na raspoloenje za borbu pro v neprijatelja. Kralj ih je oinski
primio i sasluao priu o medovskoj katastrofi. Bataljonski barjaktar, Rus, Nikolaj iz
Sibira, predao je kralju bataljonski barjak koji je uvao u njedrima, zastavu crnogorsku pod kojom su se u Kanadi okupili i zakleli. Stari kralj je, kao nekada kralj Prijam na
zidinama Troje, zaplakao i za m redom svakog dobrovoljca poljubio i zagrlio. Onda
ih je savjetovao da se spreme za povlaenje da ne bi pali u austrougarsko ropstvo.
Poslije dva dana isto to je morao da uini i crnogorski suveren. Oni koji su preivjeli
rat u domovinu su se vraali sa ra ta i iz ropstva. Samo kralj nije mogao da se vra .
Na svome usamljenom brodiu potonuo je u Neiju, zajedno sa dravom u vodama
evropske diploma je, sile i nepravde.
Sjeanje na njega i na njih poelo je spontano da ili. Njega decenijama
nije bilo preporuljivo pominja , a oni su za ulazak u istoriju dobili srpske i jugoslovenske isprave. Nova drava se gordila crnogorskim vitezovima, muenicima i
dobrovoljcima.

Fotografija s poetka rata. Poslije godinu i po dana, crnogorska vojska se nala u


beznadenom poloaju.

210

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Medovska luka - istovar ar ljerije, 1915.

Ps svakoji svoje breme nosi


Ratne prilike, austrougarska pa saveznika okupacija i nestanak Crne Gore
sa poli ke scene kao meunarodno-pravnog subjekta, be- zuslovno prisajedinjenje
Srbiji, te stvaranje Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, is canje srpstva i jugoslovenstva, uslovili su i je- dan specifi odnos prema crnogorskim brodolomnicima
pod Medo- vom. Na jugoslovenskom prostoru malo se ko sjeao medovske tragedije
i njenih muenika. Nova drava se, tek onako, usput, sje la crnogorske plave grobnice pod Medovom nakon desetak godina. Naime, u maju 1934. godine predstavnici Senata i Narodne skup ne Kraljevine Jugoslavije, na putu za Krf, idui u obilazak groblja pomrlih srpskih i drugih vojnika29, svra li su u Medovu da odre pomen
postradalim dobrovoljcima, uz prigodne govore. Takoe, 20. maja 1934. u ikagu
je odran parastos u crkvi i data daa u spomen i za duu stradalnika. Tom prilikom
govorili su preivjeli komandant zlosrenog medovskog dobrovoljakog bataljona
dr uro Gua i mjesni svetenik P. S jai.
Poslijetogaopetsesveu alo. UAmericijepokrenutainicija va za podizanje
spomenika potopljenim i postradalim dobrovoljcima u medovskoj katastrofi. Nai
29

Savo Vukmanovi, Spomenica, str.49-50

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

211

iseljenici su jo 22. septembra 1930. dali inicija vu za podizanje spomenika. Tim


povodom se Milo F. Radulovi iz Sakramenta oglasilo u iseljenikim novinama30.
Njegova ideja je svesrdno primljena u iseljenikim drutvima. Stoga je osnovano
Bratsko dobrovoljako udruenje irom Amerike i Kanade za podizanje spomenika
na Ce nju potopljenim dobrovoljcima kod San ovani di Medua.
Posredstvom Drutva za prouavanje istorije Crne Gore u Beogradu31 i
bana Zetske banovine dr Staniia izabran je i formiran Banovinski odbor na Ce nju, 5. marta 1933. koji je sainjavalo desetak ljudi. Takoe, sastav tog odbora se
mijenjao. Meu m, dvije godine on nije nita radio. Tek 4. juna 1936. godine, zahvaljujui banu Muju Soici, rad Odbora je krenuo sa mrtve take. Za predsjednika je
izabran Risto Stojanovi. Konkursom je odabrana idejna skica za spomenik, maketa
Rista S jovia.
Spomenik potopljenim dobrovoljcima pod Medovom podignut je na Ce nju, 13. maja 1939. godine32. Meu m, njegovo sveano otkrivanje i osvjetanje bilo
je godinu kasnije na Spasovdan 6. juna 1940. Ovaj rad znamenitog crnogorskog
umjetnika Rista S jovia (Podgorica 1894-Beograd 1974) nazvan je Lovenska vila i
predstavlja uspjelo i estetski vrijedno umjetniko djelo. Njime je ovjekovjeena uspomena na stradalnike sa Brindizija, potopljenog u zalivu Svetog Jovana Medovskog.
Spomenik je sveano otkriven i osvetan na Spasovdan 6. juna 1940. u 10 sa , blizu
Vlake crkve33.
Finansijska sredstva za izradu i postavljanje spomenika prikupili su i poslali
brojni crnogorski i jugoslovenski iseljenici iz SAD i Kanade. Meu prilonicima je bilo
i preivjelih brodolomnika koji su se poslije viegodinje odiseje po zavrenom ratu
vra li u Ameriku34.
Lovenska vila, okrenuta prema Lovenu i pjesniku ija je sudbina pretvorena u brdo, u desnoj ruci dri ma a u lijevoj srebrni lovorov vijenac odluna da ga,
mitski svemona, raskono lijepa i stasita, a proroki zagledana u dolazea vremena,
neujno spus u Medovski zaliv na mjesto gdje je potonuo Brindizi, iznad crnogorske
plave grobnice.
Poto ps svakoji svoje breme nosi i uvijek iznova uspostavlja dijalog sa
sopstvenom prolou, dogaajima, procesima i akterima u njima, tako i brojni narataji, me i dananji, uspostavljaju vezu sa istorijskim biem i sudbinom sopstvenog
naroda. U m razmjerama ivota i vjenos s posebnim pijetetom se odnosimo prema medovskim muenicima i stradalnicima. Utopljeni i spaeni su konano najedno
i zajedno: po tri pasa vrte se u kolo, kolo na kolo.
Tu pred Medovom, nadomak Crnih Gora i Zemlje crnih brda, iza Albanskih
Alpa a naih Prokle jama, na dnu mora lei Brindizi, a u njegovoj olupini i oko nje
prah ljepote crnogorske ugaene mlados . Ali, rtva nije bila uzaludna. Ne koren30

Isto, str.5-7.
Isto, str.7.
32
Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str. 135.
33
Sveano otkrivanje spomenika potopljenim pod Medovom. Zetski glasnik, Cenje XII/1940, br.834, 8. jun, str. 1-5. Istog dana Ce njski bataljon je, u okviru medovske sveanos , proslalvio svoju slavu - uspomenu bitke na Grahovcu 1858, koja je oznaila poetak
nove ere u samostalnom ivotu Crne Gore. To se zove tragina ironija sudbine.
34
Vlado Gojni, Crnogorci u Americi, str. 397-414. Na poleini spomenika pie:
Potopljenim dobrovoljcima pod Medovom podigoe Jugosloveni iz Amerike i Kanade - 1939.
31

212

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

spondiramo samo mi sa onima iji prah poiva u urni olupine broda, nego i oni sa
nama. Zato Lovenska vila nije samo umjetnika vizija, roman no otjelovljenje crnogorskog duha enstvenos , vitetva naih majki, stopanica, sestara i odiva nego i
metafora Crne Gore znak dolazee pobjede kip Slobode.
I brodolomnici pod Medovom borili su se za nju. Ona se obnavljala iz boje
njihovih oiju zagledanih u ono to je bilo, ali i u ono to nas eka. A nita ne dolazi
samo, ve se za sve treba bori , kao to su se i oni borili snagom i zanosom mlados .
Mlados koja ne prolazi. Zahvalno potomstvo to zna i cijeni.
U meuvremenu, prilike da se doe do Medove i poloi cvijee na mjesto
nesree bile su vrlo rijetke. Opijelo su iznad potopljenog Brindizija drali pjesnici i
sveci. Uostalom, sve Jovan Medovski je stalno tamo. Svakoga 6. januara on alje
djecu iz luke, umjesto s krstom na Planinu, sa cvijeem na puinu. A djeca su, inae,
aneli.
Ne zna se tano ko je jo i kad polagao vijence i cvijee na ovo sveto mjesto,
ali je zabiljeeno da je tek prije godinu to uinilo petnaestak potomaka i potovalaca
medovskih rtava. Poloen je vijenac na plavu grobnicu kod Medove35.
Prvo zvanino polaganje vijenca na to sveto mjesto uinili su predstavnici
Centra za iseljenike Crne Gore: u nedjelju, 1. jula 2007 godine36. Vijenac pijeteta, slave i zahvalnos Crne Gore, ma ce i dijaspore - spus li su ulcinjski ronioci37 na samu
olupinu i zakaili ga na pramac pobono i neujno. Direktor Centra za iseljenike je
tom prilikom podsje o da se medovska tragedija ne smije zaboravi , da se s pijetetom treba odnosi prema svakom stradalniku, prema svakom imenu. Ova knjiica je
sjeanje na njih i njihova imena, njima u ast.
Bilo je prijedloga i poslije Prvog i nakon Drugog svjetskog rata da se iz plitkog Medovskog zaliva izvue brod Brindizi, ali to nije uraeno, to iz poli ko-ideolokih to iz nekih drugih razloga.
Crnogorski Titanik jo eka da izroni. U toj elinoj urni poivaju mladost
i prah crnogorskih rodoljuba, u oreolu slave, pod trnovim vijencem muenika, pred
kandilom slobode - luom koja se ne gasi.

Pouzdanost i tanost spiskova


Ni do danas, vie od devet decenija od brodoloma italijanskog parobroda
Brindizi, ispred albanske luke Medova (6.I 1916), nije ba jasno sve u vezi sa tom nesreom. Jo nije sasvim zatvoreno pitanje spiskova potopljenih dobrovoljaca: koliko
ih se u kanadskoj luci Halifaks ukrcalo (2.XII 1915) na prekookeanski brod koji ih je
prevezao do Napulja, ni se konano zna koliko ih je bilo na Brindiziju u asu nesree
i, nadasve, koliko ih se utopilo ili na drugi nain postradalo a koliko ih se spasilo. Problemi tanos i pouzdanos spiskova ostaju i dalje otvoreni, ali se u meuvremenu

35

Veseljko Koprivica, Prvi vijenac u plavoj grobnici, Monitor, br.871, jul 2007.
Br.M.,Sjeanje na patriote: predstavnici Centra za iseljenike kod albanske luke
inin bacili vijenac za stradalnike sa broda Brindizi, Vijes , ponedeljak, 2. jul 2007, str.9.
37
Branislav Mandi, Umirali s pogledom na crnogorske planine: reporteri Vijes
u Medovskom zalivu gdje je 1916. stradalo vie od 300 dobrovoljaca iz SAD I Kanade, Vijes .
petak 6. jul 2007, str. 8; Put do svje onika pod vodom: Biljeke Ilira apunija sa ekspedicije
Brindizi 2007. Dijaspora Crne Gore, Podgorica V/2007, br. 17-18, str.21-22.
36

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

213

dosta uinilo da se oni popune, auriraju i komple raju. Ovim kljunim problemom
medovske trage- dije bavilo se vie istraivaa.38
Primarni izvor od koga su kretali svi istraivai jesu spiskovi imena potopljenih i spasenih dobrovoljaca koje su, koliko se tada moglo, uradili odbori za podizanje
spomenika na Ce nju - ameriki i banovinski.Tispiskovisuobjavljeniu Spomenicipotopljenihdobrovoljaca, koju je 1939. godine sainio i priredio profesor Savo Vukmanovi, a povod je bio obiljeavanje medovske tragedije i podizanje spomenika, koji
je uradio pozna crnogorski umjetnik Risto S jovi. Na alost, na spomeniku zbog
nepouzdanos i nekompletnos spiskova nijesu mogla bi upisana imena stradalih i spasenih dobrovoljaca. Izvorni imenik dobrovoljaca pod Medovom profesor S.
Vukmanovi je sainio tako to je objavio: 1. Spisak potopljenih dobrovoljaca po izvjetajima iz Amerike (181 ime); 2. Spisak potopljenih dobrovoljaca po izvjetajima
koje je dobio Banovinski odbor na Ce nju (57 imena); 3. Spisak imena dobrovoljaca
po izvjetajima dobivenim iz Amerike za koga jo nije utvreno koji su potopljeni a
koji spaseni (158 imena) - taj spisak je kasnije unosio ne malu zabunu kod istraivaa; 4. Spisak spasenih dobrovoljaca po izvjetajima iz Amerike (88 imena). Autor
Spomenice je, takoe, u knjigu uvrs o, kao pe , spisak 18 imena spasenih dobrovoljaca po linim izvjetajima pojedinaca koje je dobio Banovinski odbor na Ce nju;
u posebnoj, estoj grupi su imena dobrovoljaca na polasku iz Halifaksa koji su sa
ostalima krenuli, ali su zbog boles ostali na putu radi lijeenja (7 imena). I na kraju,
prireiva Spomenice je, kao sedmu stavku, izdvojio imena dvojice dobrovoljaca za
koje se tada nije znalo to je sa njima bilo. Po Vukmanovievim spiskovima moe
se zakljui da je na Brindiziju bilo 511 dobrovoljaca, od ega: 238 stradalih, 106
koji su spaeni, 158 ija je sudbina tada bila jo uvijek neizvjesna, kao i jo 7 koji su
usput zadrani i dva za koje se nije znalo to im se desilo. Autor Spomenice upuuje
na jo 37 dobrovoljaca ija imena su bila na spisku koji je dobio iz Amerike, a koji su
odustali od polaska za Crnu Goru ili su u putu nestali, ali ne navodi njihova imena.
Kasniji istraivai koji su se bavili sudbinom putnika sa Brindizija ove spiskove su
samo komentarisali i ponavljali, ali su ih malo unaprijedili u pogledu njihove tanos ,
dodajui neto novih imena, koja se prvi put objavljuju.
Doprinos komple ranju spiskova dali su i istraivai koji su utvrivali zaviajno porijeklo poginulih i spaenih dobrovoljaca po spiskovima objavljenim u Spomenici Sava Vukmanovia. Sve u svemu, i u tome se malo napredovalo.39
Meu m, is nski iskorak u tom pogledu uinio je Ilija Petrovi, istoriar,
publicista i pasionirani istraiva, bavei se dobrovoljakim pokretom u iseljenitvu.
On je posebnu panju posve o brodolomnicima sa parobroda Brindizi. Petrovi je do
rela vno pouzdanog spiska doao kroz nekoliko istraivakih faza, i sam se oslanjajui na nepotpune spiskove poginulih i spaenih dobrovoljaca, naroito S. Vukmanovia, ali i kasnijih sljedbenika, kao i na izvjesne brojane procjene i drugih autora koji
su se bavili medovskom katastrofom. Oslanjajui se na dostupne podatke, spiskove
novih imena i nesigurno utvreno zaviajno porijeklo, uz neophodne napomene,
38
Savo Vukmanovi, ore Krstonoi, Vasko Kos , Vlado Gojni, uro Batrievi,
Miljan M. Jokanovi, Radivoje i Petar Janii, ivko A. urkovi, Marko ovran, Krsto Leki,
Ljubo Mianovi, Slavko S jai, Veljo Bako i drugi.
39
Slavko S jai, Tragedija dobrovoljaca sa broda Brindizi, Dobrovoljaki glasnik
br. 21, Beograd 2003, str. 228 - 237; Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str. 85-91, 100102 - Meu m ni u Pomeniku nema podataka o godini i mjestu roenja, kao ni zaviajnom
porijeklu za 84 medovska brodolomnika.

214

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

I. Petrovi je urizikao da napravi i neke intervencije u imenima ili prezimenima na


objavljenim spiskovima dobrovoljaca, oprezno nastojei da otkloni oigledne neloginos i omake. On je, s pravom, spisku utopljenih pribrojao i lanove amerike misije Crvenog krsta. Na osnovu sopstvenog iskustva u utvrivanju spiskova,
a zbunjen brojnim proizvoljnos ma nekih istraivaa,40 Ilija Petrovi se upus o u
traganje za pravim i tanim podacima, kri ki se odnosei prema nalazima drugih
pregalaca koji su se bavili problemom spiskova. Rezulta h istraivanja publikovani
su u prvom izdanju njegove knjige Brodolomnici pod Medovo.41 Poslije toga uslijedila
su autorova dodatna istraivanja o medovskoj katastrofi. On polazi od objavljenih
spiskova kao glavnih izvora, otklanjajui greke prilikom upisivanja i prekucavanja, ali
i neke neloginos , uz svoje vrlo visprene komentare, napomene i opaske i, nadasve,
intuiciju svojstvenu samo rijetkim pregaocima i istraivaima. Tako je nastao Pomenik brodolomnika sa Brindizija, pod Medovo, uz sastavljaeve napomene, objanjenja, ograde i komentare, svjestan da je i sam moda poinio neke greke, ostavljajui prostor buduim istraivaima da otklone uoene nedostatke i krenu dalje u
osvjetljavanju ove teme, posebno na utvrivanju konanog spiska brodolomnika
sa parobroda Brindizi.
Sastavlja je Pomenik sainio iz tri dijela: 1. Spisak potopljenih (395), 2.
Spisak spasenih (145) i 3. Spisak usput zadranih na lijeenju. Spiskovi su uraeni po
azbunom redu imena42.
Po Pomeniku (uraenom prema dosadanjim saznanjima i istraivakim
rezulta ma) imena 542 dobrovoljca su vezana za potopljeni italijanski parobrod
Brindizi: od toga je 386 poginulih, 145 spasenih (sa bolniarkom Meri Lamo) i 11
zadranih usput na lijeenju. Sastavlja je u zbirni spisak poginulih uvrs o dr Skalu i
Stefaniju Hempel, medicinsku sestru, koji su se medicinskoj misiji u dobrovoljakom
bataljonu prikljuili u Italiji, kao i devet neimenovanih milosrdnih sestara iz sastava
ameriko-ehoslovake misije Crvenog krsta (ukupno 395). Meu m, ni u ovome
Pomeniku nema imena onih 37 dobrovoljaca sa amerikog spiska, koje Vukmanovi u Spomenicu nije unio zato to su odustali od dolaska ili su nestali na putu. Tako
su i njihova imena vjerovatno zauvijek zagubljena43.
Sastavlja Pomenika, koji smo kao najkompletniji i najpouzdaniji uvrs li u
ovu knjiicu Ilija Petrovi, tvrdi da se pri isplovljavanju iz kanadske luke Halifaks na
brodu nalazilo bar 587 dobrovoljaca. U ovu zbirnu cifru ubrojan je i Savo ikanovi
(koji je u toku puta do Napulja preao na jedan ameriki brod kao prevodilac), ali ne
i dr Skala i Stefanija Hempel44.
I. Petrovi, na osnovu svojih istraivanja i promiljanja, pretpostavlja da su
dobrovoljci po zaviajnom porijeklu bili: 385 iz Crne Gore, 85 iz Hercegovine, 70 iz
Like i Krajine, 70 iz Boke Kotorske i Patrovia, kao i 30 iz drugih krajeva.
Brodolomnici s Brindizija, toga crnogorskog Titanika, stradali i preivjeli,
zasluuju da se njihova imena ne zaborave, da se pamte i upamte, da se obnavlja sje40

Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str.93-94.


Prireiva ove knjige je auten no prenio spiskove iz Pomenika I.Petrovia i sauvao azbuni red
42
Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, str. 117-130
43
Savo Vukmanovi, Spomenica, str. 42; Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo,
2.izd, str. 115. i 131-132.
44
Ilija Petrovi, Brodolomnici pod Medovo, 2. proireno i popravljeno izd., Novi
Sad 2004, str. 95, 131-132.
41

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

215

anje na njih, da, osim u pamenju, ostanu i zapisana, zajedno i najedno, jer knjige,
ipak, traju due od ljudi.

Medova, 1916.

Luka Medova pod austrougarskom okupacijom, 1916.

216

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Oevi potopljenih i jedan dio preivjelih dobrovoljaca na sveanos prilikom otkrivanja


spomenika potopljenim pod Medovom, 1940.

Majke i sestre potopljenih dobrovoljaca prilikom parastosa, 1940.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

217

Pomenik brodolomnika sa Brindizija, pod Medovo45


Potopljeni (395):
Andrijaevi, orije Vukadinov 1884, Balosave, Niki46
Andrijaevi, Lazar Mitrov 1886, Balosave, Niki*
Andrijaevi, epan Mitrov Balosave, Niki
Andri, piro Rubei, Niki*
Andrukovi, Milan Boljevii/Crmnica, Bar
Adi, Novica M. Lisina/Piva, Pluine
Babi, Stevo Babii/Piva, Pluine
Bajovi, orije R. Zagorje, Berane*
Bajovi, Jovan Pusto ilovo, Medvea
Baki, Mile
Bajkovi, Luka Ivov Sotonii, Bar
Bako, Luka Mijov 1888, Grahovo, Niki
Banievi, Blao Vukov 1882, Grahovo, Niki
Banovi Risto
Banjac, Ilija 1884, Dimnii, Srebrenica*
Bari, Nikola Lika*
Batrievi, Blao Miloev Oinii, Ce nje
Batrievi, uro Krcunov Mar nii, Danilovgrad
Batrievi, Tomo
Backovi, Marko Ilijin oko 1890, Drenov ca/Pjeivci, Niki
Baovi, Vojin orijev Poenje, avnik
Belovi, Grujo
Belovi, uro
Bigovi, uro Cuce, Ce nje*
Blagojevi, Dragia . Meuvalje/Piva, Pluine47
45
Ilija Petrovi: Brodolomnici pod Medovo, 2. proireno i popravljeno izdanje, Novi
Sad 2007. str.117-130.
46
Podatke o zaviajnom porijeklu i, dijelom, godinama rodjenja pojedinih brodolomnika sastavlja Pomenika Ilija Petrovi je preuzeo iz spiska Slavka S jaia (Dobrovoljaki
glasnik br.21, Beograd 2003, str.231-237). Na neke od njega preuzete zaviajnos I. Petrovi gleda sa velikom rezervom zbog njihove nepouzdanos i proizvoljnos . Sastavlja je
u Pomeniku takve sluajeve obiljeio zvjezdicom (*), koju i mi zadravamo. Takodje, on je u
svojoj knjizi dao sva neophodna pojanjenja, objanjenja, ograde i napomene, koje mi ovdje
zbog ogranienos prostora ne moemo prenije . (Priredjiva M. Milji)
47
Vjerovatno je u pitanju omaka: izgleda da se radi o selu Duba a ne Meuvalje,
koje se nalazi blizu abljaka, s druge strane Durmitora. Po prianju Mia Blagojevia, poznatog likovnog umjetnika iz abljaka (a on uo od svoga roaka Dragie koji ivi u Bakom
Dobrom Polju), njegov bratstvenik Perko Jankov Blagojevi je, takoe, bio na brodu Brindizi
prilikom potapanja, ali je preivio tragediju. Interniran je u logor Nadmeer. Umro je u Zagrebu prvih dana po oslobodjenju. (M.Milji)

218

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Bogdanovi, Je o
Bogdanovi, Manojlo Pie/Piva, Pluine
Bogdanovi Milo Pie/Piva, Pluine
Bogdanovi, Rade Pie/Piva, Pluine
Bogi, Nikola
Boikovi, uro Lika
Boovi, Neeljko Sutorina, Herceg-Novi
Bokovi, oko Markov 1889, Grahovo, Niki*
Bokovi, Milo Jovov Limljani/Crmnica, Bar
Brajovi, Milo Radosavov Jelenak; Danilovgrad*
Bubalo, Ilija Lika
Budisavljevi, Savo Peane, Korenica
Budisavljevi, Stevan Peane, Korenica
Bukili, Milisav Ponja/Gornja Moraa, Kolain
Bulaji, Marko Jovanov 1866, Vilusi, Niki
Bulaji, Milo Prisoje/Grahovo, Niki
Bulaji, Petar Jovanov 1882, Prisoje/Grahovo, Niki
Bulaji, Sava Petrov 1867, Prisoje/Grahovo, Niki
Buri, Blagota Jovanov Zagreda/Ozrinii, Nii
Verona, Ivo Vukov Maini, Herceg-Novi
Vekovi, Arso Veljov 1886, Kisjelica, Podgorica
Vico, Nikola 1884, Zupci, Trebinje*
Vlai, epan 1889, Police, Trebinje*
Vojvodi, etko .
Vojinovi, Janko Mazin, Graac
Vojinovi, Novica Mazin, Graac
Vujai, Blagoje Miloev Vilusi, Niki
Vujai, Drago Maov 1890, Grahovo, Niki*
Vujai, uro Golubov Grahovo, Niki
Vujai, Luka Todorov Grahovo, Niki
Vujai, Marko Ivov Ovtoii, Bar*
Vujai, Mato S. Grahovo, Niki*
Vujai, Milo urov 1882, Grahovo, Niki*
Vujai, Milo M. Grahovo, Niki*
Vujai, Milu n S. Grahovo, Niki*
Vujai, Mitar Krstov Grahovo, Niki*
Vujai, Simon Vue n 1890, Grahovo, Niki*
Vujai, Tomo M. 1882, Grahovo, Niki*
Vujovi, uro Petrov Dobrsko Selo, Ce nje
Vujovi, Nikola Gojkov 1897, Broanac/Nikike Rudine, Niki
Vujoevi-uri, Dmitar Krstov 1888, Zagreda/Kui, Podgorica
Vujoevi-uri, Nikola Tomov 1887, Zagreda/Kui, Podgorica
Vujoevi- uri, Petar Noviin 1881, Zagreda/Kui, Podgorica
Vukadinovi, Budo Nikolin Ponari, Podgorica
Vukadinovi, Milan Ponari, Podgorica
Vukasovi, Krsto 1884, akovo, Trebinje*
Vukmanovi, Pero Ivov Utrg/Crmnica, Bar

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

Vukobratovi, Savo Lika


Vukovi, Ilija
Vukovi, Risto Jovanov 1895, Hodii, Bilea
Vukovi, Stefan Todorov Meka Gruda, Bilea
Vuksaljevi, Boo Kotor
Vukevi, Luka Filipov 1885, Lijenje, Podgorica
Vukevi, Simo Velov 1892, Goljemadi, Podgorica
Vuki, Mio Tripov Sutvara, Kotor
Vuerakovi, Milo ukov Krnjice/Crmnica, Bar
Vue , Tri o ivkov 1880, Osjeenica/Grahovac, Niki
Vuini, Banjo V. Crna Gora
Vukovi, Jovo epov 1882, Bogojevi Selo, Trebinje*
Vukovi, Lazo urov 1885, Bogojevi Selo, Trebinje*
Gazivoda, Filip Rvai, Ce nje*
Gali, Boo Jakovov 1885, Gojina, Trebinje*
Glomazi, Petar-Petko M. Rudinice, Pluine
Gojni, Vido K. Breli Donje/Crmnica, Bar
Gojni, Milo I. Breli Donje/Crmnica, Bar
Gojni, Mitar B. Breli Donje/Crmnica, Bar
Golubovi, Simo Piva, Pluine
Gradinac, Marko B. 1882, Aranelovo, Trebinje*
Grahovac, Luka Hercegovina
Grahovac, Miro Hercegovina
Grbi, Budo
Grbi, Iso
Griva, Mitar Obljaj, Glina
Grkavac, Spasoje . 1881, Grkavci, Trebinje*
Grubi, Jovo
Guji, Radivoje Mo ki Gaj, abljak
Gulan, Rade Lika
Dakovi, Boo uriin 1883, Broanac/Grahovo, Niki
Damjanovi, Vuen N. Krajina (Srpska ili Bosanska?)
Deli, Petar 1885, Simijova, Bilea*
Demi, Boo Srpska Krajina
Denda, Stevan Jakovov Mirilovii, Bilea
Divljan, Maksim Novakov oko 1885, Kravarevo, Gacko
Dikli, Danilo Lika
Dmitrainovi, Milo Korenica*
Dmitrainovi, Mio Korenica*
Draga, Nikola Lika*
Dubljevi, Milovoje B. Dubljevii/Piva, Pluine.
ajko, Drago M. Grljevii/Bjeloi, Ce nje
ajko, Luka M. Grljevii/Bjeloi, Ce nje
ai, Simo Rudinice/Piva, Pluine
ogo, Milan Nikolin 1891, Ubosko, Ljubinje

219

220

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


ogo, Milo Berkovii, Stolac
ogo, Mitar (1) Hercegovina
onovi, Luka Bogdanov Tomii/Crmnica, Bar
ukanovi, Savo Milov Mauge/Crmnica, Bar
uki, Milo Lika
ukovi, Risto Mitrov Gluhi Do/Crmnica, Bar
urkovi, ivko Vujadinov 1895, Gornja Brezna, Pluine
urkovi, Maan Vujadinov 1896, Gornja Brezna, Pluine
urkovi, Obrad V. Risan, Kotor*
urkovi, Petar Blagojev Klenak, Niki
urkovi, Radovan V. Klenak, Niki*
urovi, Milo Ivov pre 1890, Dupilo/Crmnica, Bar*.
Egi, Rade Krbava, Korenica.
ivkovi, Aleksa Markov ikovii/Kui, Podgorica
ivkovi, Risto Markov ikovii/Kui, Podgorica
igi, Jovo Lika
igi, Nikola Lika
Zobenica, Ilija Oraovac, Donji Lapac.
Ivanovi, Luka Ivanovii/Patrovii, Budva
Ivanovi, Oto Ivanovii/Patrovii, Budva
Ivanovi, Pero Krstov Ivanovii/Patrovii, Budva*
Ivanovi, Radisav Ljakov 1885, Doljani, Podgorica
Ivanevi, Damjan Srpska Krajina (Poitelj, Gospi?)
Ijai, uro M. Tasovii, apljina
Ili, Marko urov Zagora/Grbalj, Kotor*
Ili, Petar Zveeva/Krivoije, Kotor.
Jaki, Vasilije Dobra Sela, avnik
Jani, Stanko Konjic*
Jani, Tri o
Janii, Maksim Jovanov, Broanac/Grahovo, Niki*
Janii, Maan Jovanov 1884, Broanac/Grahovo, Niki*
Jankovi, Kojo Gazivode, Ce nje* (?)
Janjevi, Ivo V. Ovtoii/Crmnica, Bar
Janjevi, Krsto-Krcun T. Ovtoii/Crmnica, Bar
Janjevi, Milo Ovtoii/Crmnica, Bar
Jelaa, Jovo Zaklopaa, Korenica*
Jovanovi, uro Matov Risan, Kotor
Jovanovi, Ilija
Jovanovi, Malia M. Patrovii, Budva
Jovanovi-Pajovi, Maan Jovov Breli Donje/Crmnica, Bar
Jovanovi, Milo
Jovanovi, Mihailo
Jovanovi, Pero V.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

Jovanovi, Pero M.
Jovanovi, Petar N. Tvorilo, Danilovgrad*
Jovievi, Joo Dodoi, Ce nje*
Jokovi, Nikola Piva, Pluine
Jolii, Mitar Maliin Krnjice, Bar
Jonevi, Jovo lijeb, Herceg-Novi
Kadi, Pavle Poreklom iz Kadia Boana, kod Danilovgrada
Kalaurevi, Risto Andrijin Podbabac/Patrovii, Budva
Kaluerovi, Blao N. Njegui, Ce nje*
Kapor, Boo Je ov 1890, Mirilovii, Bilea*
Kapor, Mirko Lazov 1889, Mirilovii, Bilea*
Karadi, Milan I. Petnjica/Drobnjaci, avnik
Karadi, Radivoje K. Petnjica/Drobnjaci, avnik
Kari, Branko Jovanov Donji Poplat, Stolac
Kari, Risto . Donji Poplat, Stolac
Kentera, Spasoje Tudorovii, Budva
Kecojevi, Vladimir Nekov Borije, Pluine
Kecojevi, Grujica J. Borije, Pluine
Kea, Nikola Suvaja/Srb, Donji Lapac*
Kea, Spasoje Suvaja/Srb, Donji Lapac*
Kisin, Andrija 1889, Zupci, Trebinje*
Kneevi, oko . Glavska, Trebinje*
Kneevi, Ivo urov 1882, Patrovii, Budva*
Kneevi, Mitar M. Kneevii/Piva, Pluine
Knei, Marko Konjevrate, ibenik
Kova, Krsto
Kovaevi, Vaso urov Vranjska, Bilea*
Kovaevi-Jankovi, Damjan etkov 1882, Spila/Grahovo, Niki
Kovaevi, Danilo Milanov 1890, Spila/Grahovo, Niki
Kovaevi, ore 1886, Grahovo, Niki
Kovaevi, uro Noviin Spila/Grahovo, Niki*
Kovaevi, Luka Tripkov 1887, Balovski Do/Vilusi, Niki
Kovaevi, Marko I. 1882, Grahovo, Niki*
Kolesanko, Jovan
Komnenovi, Duan Hodbina, Mostar*
Koprivica, Damjan M. Nedajno/Piva, Pluine
Korica, Ilija Lika
Korica, Mitar Lika
Krulj, oro Zavala, Trebinje*
Krulj, Mrdan Zavala, Trebinje*
Kuljaa, Mitar S jepov Kuljae/Patrovii, Budva
Kurili, Aleksa Draevo, Trebinje.
Lazarovi, Vuko Radov Glava ii, Kotor
Lakievi, Petar P. Patrovii, Budva*
Lakievi, Radovan Jovanov Krivoije, Kotor
Lakoni, Luka Jovov Ubli, Herceg-Novi

221

222

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Lauevi, Milan Ristov Tepako Polje, abljak
Leki, Vaso Markov (Bukovik, ili) Seoca/Crmnica, Bar
Lei, Spasoje 1883, Ljubomir, Trebinje*
Lopii, Lazar Lazo Milanov 1882, Ceklin, Ce nje
Luburi, Mato Simov Bara, Niki*(?)
Luburi, Milo M. Piva, Pluine
Luburi, Milu n Simov Bara, Niki* (?)
Luki, ivko
Luki, Jovo
Luki, Milan
Mandari, Mile Vrebac, Gospi
Mandari, Nikola Vrebac, Gospi
Mari, Jovo 1884, Gomiljani, Trebinje*
Mari, Milu n
Mari, Mitar Gomiljani, Trebinje*
Markovi, Blao Kuside, Niki*
Markovi, Simon Purov Markovii, Budva*
Marovi, Krsto ukov Boljevii/Crmnica, Bar
Masonii, Risto Kolin Gluhi Do/Crmnica, Bar
Maanovi, Andrija Perov Papratnica/Podgor/Crmnica, Bar
Maanovi, uro Petrov Papratnica/Podgor/Crmnica, Bar
Mijanovi, Savo 1885, ievo, Trebinje*
Mija, Pavle Petrov Utrg/Crmnica, Bar
Mijovi, Boko-Bojo Radev Lijeta/Kui, Podgorica
Mijovi, Branko
Mijovi, Jovo Veliin Lijeta/Kui, Podgorica
Mijovi, Stojan Spasojev Lijeta/Kui, Podgorica
Mijovi, epan Radev 1896, Lijeta/Kui, Podgorica
Milai, Andrija Vekov Brskut, Podgorica
Mili, Lazar
Mili, Mitar Savov 1879, Kranja/Kui, Podgorica
Mili, Radoje Savov 1886, Kranja/Kui, Podgorica
Milievi, Simo Vranjska, Bilea*
Milovi, Drago A. Grahovo, Niki*
Milovi, Jovan
Milovi, Lazar R. Grahovo, Niki
Milovi, Marko J. Grahovo, Niki*
Milovi, Pavle T. Grahovo, Niki
Milovi, Tomo P. Grahovo, Niki
Milosrdna sestra (1) iz ameriko-eke medicinske misije
Milosrdna sestra (2) iz ameriko-eke medicinske misije
Milosrdna sestra (3) iz ameriko-eke medicinske misije
Milosrdna sestra (3) iz ameriko-eke medicinske misije
Milosrdna sestra (4) iz ameriko-eke medicinske misije
Milosrdna sestra (5) iz ameriko-eke medicinske misije
Milosrdna sestra (6) iz ameriko-eke medicinske misije
Milosrdna sestra (7) iz ameriko-eke medicinske misije

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

Milosrdna sestra (8) iz ameriko-eke medicinske misije


Milosrdna sestra (9) iz ameriko-eke medicinske misije
Miloevi, Gojko
Miloevi, Jovo P. Bilea*
Miloevi, Luka Njegui, Ce nje*
Miloevi, Marko
Miloevi, Nikola M. Ce nje*(?)
Miljani, Petar Muov Miljanii/Banjani, Niki
Miljanovi, Boko Nevesinje
Miri, Jovo
Mirovi, Labud F.
Mitrovi, Mitar Jakin Gradac, avnik
Mitrovi, Uro Popov-Gligorijev Prno/Patrovii, Budva*
Miunovi, Moja Jovanov 1895, Smrdua/Nik.Rudine, Niki
Miunovi, Pavle Crna Gora
Miunovi, Savo Andrijin Crna Gora
Midor, Niko Vasov Buljarica/Patrovii, Budva
Mi, Risto 1886, Bobani, Trebinje*
Mii, ore Mra, Milan
Mudrea, Jovo I. Bokovo/Ceklin, Ce nje
Mudrea, Nikola Bokovo/Ceklin, Ce nje
Mualica, Radovan Ljevita/Gornja Moraa, Kolain
Nakarada, Danilo-Dane eljava, Korenica
Nakarada, Jovan-Jojo eljava, Korenica
Nenadi, Pavo Grkavci, Trebinje*
Niki, Vaso S. Dragovoljii, Niki*
Nikovi, Banjo Nikovii/Piva, Pluine
Nikoli, Savo Petrov Zavrh, Niki*
Nikevi, Boko Maanov Klievo, Niki
Nikevi, ivko Maanov Klievo, Niki
Nikevi, Lazar Ivanov Klievo, Niki
Nikevi, Milan Markov Klievo, Niki
Nikevi, Milo orijin Klievo, Niki
Nikevi, Mirko Radomirov Prijespa, Niki
Ninkovi, Tomo 1888, Necvijee, Trebinje*
Orbovi, Simo Tripkov Klenak, Niki zemljoradnik
Orlovi, Nikola Ploa, Graac*
Osmaji, Simo Noviin oko 1892, Miloevii, Pluine
Otaevi, Mihailo Savov 1858, Donja Trepa/Nik.Rudine, Niki
Pantovi, Lazar 1889, Zupci, Trebinje*
Paovi, Stevo Prelev Lastva/Grbalj, Kotor
Paska, Jovo 1884, Oraovac, Donji Lapac*
Pejnovi, Nikola Lika*
Pejovi, Novica Novakov Pasji Nugao/Drobnjak, abljak
Pejovi, Petar

223

224

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Pejovi, Stevo
Perazi-Novakovi, Pero urov Godinje/Crmnica, Bar
Perii, Ilija Gacko*
Perovi, Blagota Cuce, Ce nje*
Perovi, ivko Krstov Bres ce/Nikike Rudine, Niki
Petrievi, Luka Ce nje*
Petrovi, Milo
Petrovi, Nikola
Pecelj, Duan 1881, Ljubinje
Pieta, Krsto Diklii, Trebinje*
Planini, Blao Ivov Trnovo/Crmnica, Bar
Popivoda, Mitar Gorinov Ljeev Stup/Bjelice, Ce nje
Popovi, Aleksa
Popovi, Mitar Nikov Brajii, Budva
Popovi, Nikola Perov Njegui, Ce nje*
Popovi, Petar
Popovi, Stanko urov 1889, Zagora, Kotor
Potkonjak, Petar Lika
Prelevi, Duan Savov Ubli/Kui, Podgorica
Prelevi, Nikola Perov Ubli/Kui, Podgorica
Pribilovi, Andrija Jovov 1895, Podostrog, Budva
Pribilovi, Joko Ivov Podostrog, Budva
Pribilovi, Savo Ivov 1887, Podostrog, Budva
Pribii, Todor Ilijin 1887, Draevo, Trebinje
Priji, Jovan Srb, Donji Lapac*
Pukovi, Nikola Pranj, Kotor
Radovi, Dragia M. Kruevice, Herceg-Novi
Radovi, Milo Nikolin Kosijeri, Ce nje
Radojevi, Gojko
Radonji, Savo R. Njegui, Ce nje*
Radosavovi, Milo urov P kalj/Kui, Podgorica
Radulovi, Marko Milu nov Krivoije, Kotor
Radulovi, Petar
Radunovi, Boko Stevanov Progonovii, Podgorica
Radunovi, Velia Filipov Progonovii, Podgorica
Radunovi, Mirko
Raenovi, Daro-Dano Nikov Patrovii, Budva*
Raenovi, Rade Ilijin Prijevor, Budva
Rajkovi, Mitar Ilijin Kosijeri, Ce nje
Rajovi, Savo Do Pjeivaki, Niki
Raki, uro
Rakoevi, Rade Malein -1884, Moraa, Kolain
Rapaji, Petar Dmitrov Krbavica, Korenica
Rapaji, Proko Lika*
Ratkovi, Risto 1889, Zupci, Trebinje*
Raut, Jovo S. Njegui, Ce nje
Racanovi, Ilija Perov Maini, Herceg-Novi

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

Raeta, Ilija Lika


Rakovi, Spasoje
Roganovi, Je o Bogdanov Donja Trepa/Nik.Rudine, Niki
Roganovi, Milo Bogdanov Donja Trepa/Nik.Rudine, Niki
Roganovi, Tomo Jovanov Kobilji Do/Cuce, Ce nje
Rogi, Nikola
Rondovi, Milan Krstov Premani, Pljevlja
Rudan, Petar Banii, Ljubinje*
Rutei, Nikola Markov 1884, Klobuk, Trebinje*
Samardi, Boo etkov Gornje Krivoije, Kotor
Sarajli, Marko
Simovi, Marko 1885, Zupci, Trebinje*
Sinkovi, Gavrilo Herceg-Novi(?)
Sjekloa, Boo Ilijin Dobrska upa, Ce nje
Sjekloa, Luka Savov 1885, Dobrsko Selo, Ce nje*
Sjekloa, Niko Miloev 1889, Dobrsko Selo, Ce nje*
Skala, dr ljekar, eh, Misija Amerikog Crvenog krsta
Skuli, Pero Savina, Herceg-Novi (ievo/Divar, Trebinje?)
Spaji, Vule V. 1885, Zupci, Trebinje*
Spaji, Krsto V. 1890, Zupci, Trebinje*
Stani, Simo . Zaula, Trebinje*
S jai, Akim Obrenov 1887, Dobri Dub, Trebinje*
S jai, Manojlo Obrenov 1885, Dobri Dub, Trebinje*
Stjepevi, Vaso Nikolin 1882, Sutorina, Herceg-Novi
Stjepevi, Tomo Krstov 1885, Sutorina, Herceg-Novi
Stojanovi, Milan Brajii, Budva*
Stojanovi, Stevo L. Brajii, Budva*
Stojanovi, Stojan Brajii, Budva*
Stojkovi, Milo imanovci, Peinci*(?)
Sunajko, uro Vrebac, Gospis
Tauan, Milan - Bilea
Trklja, Radovan Korita, bilea
Trkulja, Gavrilo
Turinovi, Blao Preobreani/Cuce, Ce nje
Turinovi, Pavle Preobreani/Cuce, Ce nje
Tufegdi, Mitar Piva, Pluine
orovi, uro Radojiin Donja Trepa/Rudine, Niki
Uzelac, Jovo Perui, Gospi
Uzelac, Milovan Perui, Gospi.
Hamplova, Stefanija A. Njujork/SAD, ehinja medicinska misija.
Cerovi, Milovan Tuina/Drobnjaci, abljak
Cerovi, Radonja Tuina/Drobnjaci, abljak

225

226

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Crnokrak, Stevan Vrebac, Gospi.
avor, Jovan K. Njegui, Ce nje*
aki, Milo Rijeka Crnojevia, Ce nje
ejovi-Camovi, Velia Boov Strave/Brskut, Podgorica
ojanovi, Simo Buevi, Donji Lapac
Dodo, Milan edii, Trebinje
iljkovi, Risto Istok (ili okolina), Metohija
uput, Iso Liko Petrovo Selo, Korenica*

Spaeni (145)
Babi, Tri o Nikolin 1880, Trnovica, Bilea* (Babii, Piva?)
Bakra, Blagoje Goransko/Piva, Pluine
Barjamovi, Jovo Orahovo/Podgor, Bar
Bogdanovi, Mitar Markov Pie/Piva, Pluine
Boi, Savo
Boikovi, Rade Lika
Bojani, Jovo - Bojani, Mitar
Bokovi, Savo Milov Limljani/Crmnica, Bar
Bulaji, Drago Jovanov Prisoje/Grahovo, Niki
Vekovi, epan Savov 1887, Kisjelica, Podgorica
Vojvodi, Duan Krcunov Radomir/Graani, Ce nje
Vojinovi, Nikola Danin 1884, Mazin, Graac 1970, Sokolac
Vranje, ore
Vratnica, Ivan (ili: Jovan) Stanisaljii, Podgorica
Vujai, Jovan Podbour/Grahovo, Niki
Vujai, Kosto Golubov Grahovo, Niki*
Vujai, Krsto Spasojev Grahovo, Niki*
Vujai, Petar Gavrilov Podbour/Grahovo, Niki
Vujai, Petar epanov Podbour/Grahovo, Niki
Vujai, Risto Mitrov Vilusi, Niki
Vujai, Spasoje Novakov Grahovo, Niki*
Vukajlovi, uro Bokov
Vukievi, Boko
Vukmanovi, Ilija Jovov Utrg/Crmnica, Bar
Vukmirovi, Veljko-Veko Kikov Gornji Ceklin, Ce nje
Vukovi, uro Piva, Pluine
Vuksanovi, Velia Vukov Bioe/Kui, Podgorica
Vukevi, Pavle Mitrov 1879, Podstrana, Podgorica
Vue , Mihajlo Lazarev Zaslap/Grahovac, Niki
Vue , Spasoje Nikolin Osjeenica/Grahovac, Niki
Gazivoda, Boo Rvai, Ce nje*

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

227

Gazivoda, uro Rvai, Ce nje*


Graovac, Ilija Lika
Griva, uro Obljaj, Glina
Gruba, Petar 1887, Riani, Niki 1982, Niki
Gulan, Pavle Lika
Gua, dr uro urin 1876, Baki Petrovac ljekar, medicinska misija.
Dabovi-utanovi, Vido Ivov Kruevica/Crmnica, Bar
Davidovi, uro elobrdo/Patrovii, Budva
Daji, Bude Lika*
Dakovi, Kosto uriin Broanac/Grahovo, Niki
Dakovi, Mirko Savin (Akimov?) Grahovo, Niki
Dere , Mato Radov Orahovac, Trebinje*
Dere , Tomo Perov Orahovac, Trebinje*
Dobria, Vuko Savin Trenjica/Kubasi, Kotor
Dragobratovi, Ivan Andrijin 1893, Raba, Metkovi
Dragosavac, Dimitrije Lika
Drakovi, Jovan Fojnica, Gacko*
Drakovi, Novica Mijov Igalo, Herceg-Novi
aji, Milan Orahovac, Trebinje*
edovi, Risto Grahovo, Niki*
ogo, Mitar (2) Savin 1886, Ubosko, Ljubinje
ukanovi, Milo Nikov Mauge/Crmnica, Bar
urovi, Jovo Stankov prije 1890, Dupilo/Crmnica, Bar
ivkovi, Ilija Stankov ivkovii/Kui, Podgorica
igi, Ljubomir Lika*
Zeevi, Marko Trivkov-Musin Klenak, Niki zemljoradnik
Ivanovi, Vidak Petrov 1884, Tomii, Niki
Ili, Nikola Mitrov 1866, Ledenice/Krivoije, Kotor.
Jaki, Blao-Blagoje ivkov Dobra Sela, avnik
Janovi, Ilija Jokov Seoca/Grbalj, Budva
Janji, Mrdelja Milosavov Grabovica, avnik
Jeli, Jovo Oraje, Trebinje
Jovanovi, Milija Vraegrmci, Danilovgrad*
Jove , Ilija Jovov 1889, Podgor, Bar
Jovievi, uro S. Dodoi, Ce nje*
Jovievi, Milo Dodoi, Ce nje*
Jovievi, Mio Dodoi, Ce nje
Jovievi, Pero Dodoi, Ce nje
Jovievi, Stevo Dodoi, Ce nje*
Jovii, Boo Jovanov Zaslap/Grahovo, Niki
Kapor, Risto Periin 1893, Mirilovii, Bilea

228

Crnogorski anali, br. 7-8/2014


Kapor, Risto Simov 1892, Lipovi Do, Bilea
Kovaevi-Jankovi, Gojko S. Spila/Vilusi, Niki
Kovaevi, uro Savin Zaslap/Grahovo, Niki
Kovaevi, Jovan Tomov Grahovac, Niki
Kovaevi, Jovan Boriin Zaslap/Grahovo, Niki
Kovaevi, Lazar Vasov Zaslap/Grahovo, Niki
Kovaevi, Lazar Mijajlov Zaslap/Grahovo, Niki
Kovaevi, Mirko Vasov Zaslap/Grahovo, Niki
Kovaevi, Mitar Obrenov Zaslap/Grahovo, Niki
Kovaevi, Petar
Kosi, Petar Aimov 1881, Svruge/Sutorina, Herceg-Novi
Kralj, Vuko Nikov Grbalj, Kotor
Krulj, Milan Lukin 1892, Rankovci/Vitonje, Ljubinje
Lamo, Meri ikago/SAD, medicinska misija, bolniarka
Lipanovi, Boo Franiev 1888, Lumbarda, Korula
Lui, Vido Kikov Mrkonjii, Trebinje (Vrba, Ce nje?)
Maksimovi, Krsto Milanov 1875, Liverovii, Niki
Mar novi, Vaso urov Brajii, Kotor
Mar novi-Dragovi, uro Perov 1894, Bajice, Ce nje
Mar novi-Dragovi, Joko Boov 1860, Bajice, Ce nje
Marui, Milu n ivkov 1893, Dabovii/pod Ostrog, Niki
Midorovi, Milo-Milo Radov 1883, Zagora, Kotor
Milatovi, Jovan Vinii, Danilovgrad
Milatovi, Milija Vinii, Danilovgrad
Milatovi, Petar - Vinii, Danilovgrad
Milatovi, Radosav Miloev Vinii, Danilovgrad
Milai, oko Nikolin 1885-1978, Brskut, Podgorica
Milovi-Gajovi, Mio uriin Grahovo, Niki
Miloevi, Rajko Rudo Polje, Gacko
Mitrovi, uro Buljarica/Patrovii, Budva
Midor, Marko Andrijin Buljarica/Patrovii, Budva
Mudrea, Andrija Bokovo/Ceklin, Ce nje
Nikola (ili Petar) Toboljsk, Rusija barjaktar
Nikevi, Neko Markov Klievo, Niki
Ninkovi, Jovan Tripkov 1880, Gornje Vrbno, Trebinje*
Obradovi, Mileta Tepca, abljak
Peki, Rao J. Previ, avnik
Pelki, Todor Opliii/Domanovii, apljina
Perazi, Duan Patrovii, Budva*
Perovi, Novak Petrievi, Filip Ce nje*
Petrovi, Ilija Nenadov Orahovac, Kotor*
Plamenac-Belovi, Milo Lazov Boljevii/Crmnica, Bar
Plamenac-Markovi, Mitar Ivov Boljevii/Crmnica, Bar

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

Plamenac-Nikevi, Andrija Markov Boljevii/Crmnica, Bar


Plamenac, Petar Boljevii/Crmnica, Bar
Polovina, Mane Boin 1896, Ostrvica, Gospi 1945, Jasenovac
Popivoda, Blagoje Tomaev Ljeev Stup/Bjelice, Ce nje
Popov(i), Marko Mirkov urug, abalj*
Popovi, Pero(1) Popovi, Pero(2)
Prelevi, Dimitrija Stanojev Ubli/Kui, Podgorica (umro 1960)
Prelevi, Nikola Bogdanov Ubli/Kui, Podgorica
Pribii, Jovo Ilijin 1889, Draevo, Trebinje
Prcovi, Pero Pridvorci, Trebinje*
Prcovi, Drago Pridvorci, Trebinje*
Radan, Ilija Hodii, Bilea*
Radoni, Stanko Ivov Lapii, Budva
Radosovi, Petar Nikolin 1893, Morinj, Kotor
Ranatovi Boo Ce nje*
Raievi, Drekale Niki*
Raki, Ilija Raki, Nikola
Svilar, Mio Peani, Korenica
Staji, Rade Belegi, Stara Pazova*(?)
Trkulja, Mane Lika
uk, Jovan Piva, Pluine (1895, Ljubomir, Trebinje*?)
Hrnjak, Nikola Filipov 1882, Ilmin Dvor, Podravska Sla na
Dodo, Jovan-Joko . edii, Trebinje*
ovran, Ivo Stevov 1882, iii/Grbalj, Budva
epanovi, Milo Kotor
ui, oro Pus pusi, Ljubinje

Usput zadrani na lijeenju (11)


Boljevi, Vasilije Milov Boljevii/Crmnica, Bar
ivkovi, Bracan Veliin ivkovii/Kui, Podgorica (umro 1940)
ivkovi, Mitar Veliin 1890-1950, ivkovii/Kui, Podgorica
igi, Marko Lika*
Ili, oko Stankov 1866, Gornje Krivoije, Kotor
Kovaevi, Risto Lazarev 1874, Bourovo Brdo/Grahovo, Niki
Mili, Vaso Markov 1883, Podgrad/Kui, Podgorica
Mili, Nikola-Kolja Jankov Podgrad/Kui, Podgorica
Obradovi, Drago Milosavov 1880, Tepca, abljak
Obradovi, Jovo Tepca, abljak
Stepanovi, Rade -

229

230

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Brindizi, 1907.

Spomenikom Lovenska vila (rad poznatog vajara Rista S jovia), podignu m na Ce nju
1939. godine, trudom i sretstvima naih iseljenika iz Sjeverne Amerike, ovjekovjeena je
uspomena na izginule brodolomnike sa Brindizija.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

231

Svjetionik pod morem


Sjeanje na pomorsku katastrofu pod Medovom poetkom 1916. i tragediju velikog broja crnogorskih dobrovoljaca ne ili ni poslije skoro 100 godina.
Uporedo sa spomenima na taj dogaaj i odavanje pote brodolomcima,
uz pijetet prema njihovom udesu, javljala se ideja o traganju za olupinom oko koje i
u kojoj poivaju kos stradalih dobrovoljaca. Potraga za olupinom Brindizija poela
je 2005. godine. Njeni akteri su ulcinjski ronioci na elu sa Ilirom apunijem. Nakon
prouavanja izvora i litearture o medovskoj tragediji i italijanskom parobrodu Brindizi ovi pasionirani istraivai o snuli su se u veliku avanturu traganja za Brindizijem.
Uz saradnju sa kolegama iz Albanije i okruenja oni su iz vie pokuaja uspjeli da je
pronau 27. septembra 2005. godine.
Traganje za podacima u vezi sa Brindizijem i njegova iden fikacija su potrajali. U julu 2006. u sedmodnevnoj ekspediciji ulcinjskim roniocima mozaik o tragediji
i olupini je poeo da se sklapa. Olupina je locirana unutar Medovskog zaliva, na oko
500 metara od obale, na dubini od 14 m, na junom dijelu zaliva, blizu ua rijeke
Drim. Mjetani takoe znaju za prokletu olupinu. Nakon ispi vanja brojnih podataka, izgleda olupine i parametara njenih mjera: Misterija je rijeena poslije godinu
i po dana zavrili smo iden fikaciju parobroda, pie Ilir apuni.48
Detaljno istraivanje olupine obavljeno je u periodu od 22. juna do 1. jula
2007. pod pokroviteljstvom Centra za iseljenike Crne Gore. Na kraju ekpedicije u ime
drave Crne Gore na pramac parobroda Brindizi postavljen je vijenac slian onome koji dri Lovenska vila na Ce nju.
Istraivai Ilir apuni, Gani Resulbegovi i Ibro Mila, vitezovi ulcinjskog
ronilatva, napravili su veliki podvig. Oni su sainili dragocjenu fotodokumentaciju
nekadanjeg izgleda Brindizija i olupine koja je u fazi raspadanja. Kos i due postradalih dobrovoljaca poivaju u mulju plave grobnice ili pored obale u movarnom
Meranu.
Posebno je zanimljiva rekonstrukcija Ilira apunija medovske tragedije i
njegove nedoumice i sumnje u odnosu na brojne nejasnoe u vezi sa njom. Ali, od
toga su u grobu kljuevi, to bi rekao Njego. Bez obzira na stogodinju tugu, Brindizi
je danas crnogorski svje onik pod vodom. To prosijavaju i svijetle due potopljenih
dobrovoljaca kroz kos , vodu i vrijeme.

48

str. 63-69.

Ilir apuni, Traganje za crnogorskim Titanikom ekspedicija Brindisi 2007,

232

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Satelitski snimak Medovskog zaliva sa pozicijom olupine, 2007.

Pramac parabroda Brindisi

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

Glavni cilindar motora

233

234

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Dijametri cilindara na olupini se poklapaju sa dijametrima u tehnikom opisu broda

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

235

lanovi ekspedicije San Giovanni di Medua 2006 i Brindisi 2007: gore lijevo, Ilir apuni sa
kapetanom luke Shklqim Celami, desno Cesare Balzi; dolje lijevo Gani Resulbegovi, desno
Ibro Mila.

Medova, nedjelja 1.jul 2007. godine: direktor Centra za iseljenike prof. dr Milan Vukevi
je u more, na plavu grobnicu, poloio vijenac poas i zahvalnos stradalnicima na
Brindisiju. Ronioci kluba DOlcinium povukli su vijenac na dno i vezali ga za pramac olupine.

236

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Tehnike karakteris ke broda Brindisi iz knjige Vi orio Marchi i Michele Cariello, Can ere
Fratelli Orlando, 130 anni di storia dello stabilimento e delle sue costruzioni navali, Livorno
1998

Fotografija modela parobroda Brindisi.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

237

Tokom viestrukih vlasnikih transformacija, brodogradilite Fratelli Orlando izgubilo je gotovo cijelu dokumentaciju a me i skice brodova meu kojima je i
Brindisi. Nemajui pravu skicu, ve samo tehniki opis iz brodogradilita, fotografiju
broda i opis stanja olupine, vjete ruke brodomodelara Nikole . Stanojevia iz Kotora su za kratko vrijeme napravile model broda Brindisi, duine 61cm, irine 8.8cm
i visine (do glavne palube) 5.6cm.

Zetski glasnik, broj 834, 8 jun 1940, u cjelini je posveen sveanos otkrivanja spomenika na
Ce nju.

238

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

Prve vijes o tragediji crnogorskih dobrovoljaca pod Medovom objavljene su u Njujork


Tajmsu (The New York Times), 19. i 23. januara 1916.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

239

Tekst je objavljen povodom petnaestogodinjice medovske katastrofe, Jadranska straa, br.


3, Split 1932, str. 89.

Prilog bibliogra iji o medovskoj katastro i


1. uro Gua, Posljednji dani Crne Gore, Veliki narodni ilustrovani kalendar
Jugoslavija za prostu 1917. godinu, ikago-SAD 1916.
2. New York Times 19. i 23. januar 1916, - lanci o nesrei Brindizija.
3. Tell of Brindisi Horrors, New York Times, 4.februar 1916.
4. Kazivanje dr ura Gue, Chicago Evening American, 12. april 1916. To je
najstariji zapis o brodolomu Brindizija, na kome su stradali crnogorski dobrovoljci 6.I
1916. godine (po novom kalendaru).
5. Jeremija ivanovi, Dnevniki zapis iz 1916 u: U nov ivot (ratni dnevnik voen po starom kalendaru). Zapis objavljen u Spomenici S.Vukmanovia, 1939,
str.50-52
6. Milo ivkovi, Pad Crne Gore: prilog srpskoj istoriji za vrijeme od 23.
septembra 1915. do 9. januara 1916, Beograd 1923.
7. Robinson Edgar, West Victor, The Foreign Policy of Woodrow Wilson
1913-1917, The Macmillan Company 1918, str.100.
8. Savo urakovi, Rije dvije o Crnoj Gori i njenom posljednjem Gospodaru, Beograd 1924.
9. Pero Slijepevi, Nai dobrovoljci u Svetskome ratu, Zagreb 1925
10. Pero o, Crna Gora za proboj Solunskog fronta, Ratnik, sv. VIII-IX, Beograd 1928, str.149.
11. Pavao Peri, Na uspomenu drugovima koji su potopljeni 6.januara 1916.
u luci Sv. Ivan Meduanski. (New York), Jadranska straa, Split 1932, br. 3, str. 89.
12. Vlad. A. Saii, Jedna mrtva luka.- Zeta, 4/1933, br. 39, str. 1-2.
13. Amerikanski Srbobran, Pitsburg/SAD, broj 7703 od 18. aprila 1934.

240

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

14. Pavle Hadi-Pavlovi, Mihailo Pupin medju Srbima u Americi, Tehniki


list, br. 11 i 12, Zagreb 1935, 166-173
15. uro Gua, Rozpomienky na moj dobrovolnicky ivot v Srpsku od roku
1914-1916, Na ivot broj 2/1937, 3-4/1937. I 1/1938, Baki Petrovac
16. Imenik dobrovoljaca potopljenih kod San ovani di Medova.- Zetski
glas- nik, Ce nje 1937,IX, br. 29, str.3.
17. Podizanje spomenika potopljenim pod Medove.-Zetski glasnik, IX/1937
Ce nje, br.35-36, str.2: ilustr (makete spomenika: radovi Marijana Ma jevia i Rista
S jovia).
18. Iz seanja na minule ratove za osloboenje i ujedinjenje. Uzbudljiva
ispovest oevidaca davljenja naih dobrovoljaca iz Amerike uoi Badnjeg dana 1915.
godine u pristanitu pod Medovom.- Pravda, 34/1938, 12031, str.9.
19. Rosanda Gavrilovi, Boi prvih dobrovoljaca i Amerike: sjeanja na
nau Golgotu.- Zetski glasnik, Ce nje 1938, god. X, br. 1-4, str. 8-9.
20. Spomenik potopljenim dobrovoljcima pod Medovom 1915. godine.
Zetski glasnik, Ce nje XI/1939, br.768, 4. mart, str.4.
21. Seanje na tragine dane. Kako se pre dve i po decenije udavilo preko
tri sto ne amerikih Srba dobrovoljaca u pristanitu pod Medovom. Akcija za podizanje spomenika potopljenim. Pravda, 34/1938, br. 12 226, 13.
22. Savo Vukmanovi, Spomenica potopljenih dobrovoljaca pod Medovm,
Ce nje 1939
23. Spomenik dobrovoljcima koji su krenuli iz Amerike a potpoljeni na domaku Otadbine - Poli ka, Beograd 12. maj 1939; - Napomena: Spomenik je podignut 13. maja 1939. ali je sveano otkrivanje i osvjetanje bilo godinu dana kasnije
6.juna 1940.
24. Veljo Bako, Spisak dobrovoljaca iz op ne Grahovske, koji su se 24.
decem- bra 1915. godine utopili kod san Djovani di Medova, jul 1939.
25. Podizanje spomenika pod Medovom / Banovinski odbor za podizanje
spomenika potopljenim dobrovoljcima pod Medovom.-Zetski glasnik, XII/1940, Cenje, br.831, 18.maj, str.2.
26. Medovska katastrofa.- Zetski glasnik, Ce nje, god. XII, br. 833, 1. juna
1940, str.1.
27. Proglas odbora za podizanje spomenika potopljenim pod Medovom.Zetski glasnik, Ce nje XII/1940, br.833, str. 2.
28. Program otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom.- Zetski glasnik, god. XII, br. 833, 1. juna 1940, str.1.
29. Vuina uki, Medovska tragedija (lirska pjesma). - Zetski glasnik, Ce nje, god. XII, br833, 1. 6. 1940, str. 2;
30. Sa sveanog otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom (slike).Zetski glasnik, Ce nje 1940, br.835, 15. jun, str. 3.
31. Bogumil Hrabak, Borba crnogorskog dvora i srpske vlade oko obrazovanja crnogorske vojske i oko dobrovoljaca 1916-1918. godine, Istorija XX veka, Zbornik
radova VI, Beograd 1964, str. 69-209.
32. Dobrosav J. Milenkovi, Danas e na Ce nju bi otkriven spomenik
onim brodolomnicima koji su se na Badnji dan 1915. godine udavili u Zalivu Sv. Jovana Medovskog, Poli ka, br. 11497, Beograd 6. jun 1940, str.12.

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

241

33. Sveano otkrivanje spomenika potopljenim pod Medovom: jedna lijepa


i znaajna narodna svetkovina na Ce nju.- Zetski glasnik, god. XII, br. 834, Ce nje, 8.
juna 1940, str. 1-5: ilustr.
34. Sa sveanog otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom.- Zetski
glas- nik, Ce nje 1940, br. 836, 22. jun, str. 3.
35. Sa sveanog otkrivanja spomenika potopljenim pod Medovom.- Zetski
glas- nik, Ce nje 1940, br. 838, 6.jul, str.3.
36. Svetozar Tomi, Brodolom pod Medovom 1915. god.- Slobodna misao,
Niki 1941, br.1, str.2.
37. Dinko Franetovi-Bure, Historija pomorstva i ribarstva Crne Gore do
1918. godine, Titograd 1960, str. 146, 367-369, 370-372.
38. oko Pejovi, Iseljavanje Crnogoraca u XIX vijeku, Titograd Podgorica
1962.
39. ore Krstonoi, Dobrovoljci iz Amerike: Krvava prolost 1914-1918,
Detroit 1962.
40. Petar Perunovi - Perun: Savremenici o Perunu, Titograd 1962.
41. Ivo Ferenca i Stjepan Vekari, SOS na Jadranu, Stvarnost, Zagreb 1964,
str.133.
42. Dimitrije Vujovi, Crnogorski dobrovoljci iz Sjedinjenih Amerikih Drava 1914. i 1915. godine, Vojnoistorijski glasnik br. 1, Beograd 1965.
43. Nikola P. Rajkovi, Pleme Kosijeri 1439-1945, Ce nje 1968.
44. Nikola I Petrovi, Pjesme, Knj. I - Bol Crnogoraca u Americi, str. 166;
Kolo crnogorskih Amrikanaca, str. 352, Ce nje 1969.
45. Sveta P. Nikoli, Odstupanje Skadar-Dra, prilog za zbornik Golgota i
Vaskrs Srbije 1916-1918, Beograd 1971, str.35.
46. ivorad Kos , Dobrovoljci, Vojna enciklopedija, knjiga 2, drugo izdanje, Beograd 1971, str.496.
47. Obren Blagojevi, Priva: priroda, istorija, etnografija, revolucija, Beograd 1971, str. 337-350.
48. Simo Radunovi, Progonovii, Titograd-Podgorica 1972.
49. Imenik mjesta u Jugoslaviji, Beograd 1973.
50. Dimitrije S. Pavlovi, Srpska vojska vie ne postoji, prilog za zbornik Trnovit put Srbije 1914-1918, Beograd 1974, str.183.
51. Nikola Trajkovi, ivotvorne kapi, prilog za zbornik Trnovit put Srbije
1914-1918, Beograd 1974, str.164.
52. Milan Radeka, Gornja Krajina: Karlovako vladianstvo, Zagreb 1975.
53. Mirko J. Marui, Bratstvo Maruia u plemenu Bjelopavlia, Beograd
1977.
54. Novak J. Stanii, Ljetopis bratstva Staniia, Niki 1977.
55. Jovan Erdeljanovi, Stara Crna Gora, Beograd 1978.
56. Dragoljub ivojinovi, Crnogorska misija u Sjedinjenim Amerikim Dravama 1915. godine, Glasnik Ce njskih muzeja, knjiga XII, Ce nje 1979.
57. Jugoslovenski dobrovoljci 1914/1918: Srbija, Juna Amerika, Sjeverna
Amerika, Australija, Francuska, Italija, Solunski front, Zbornik dokumenata, priredio
Nikola Popovi, Beograd 1980.
58. Milan Bulaji, Iz istorije iseljenitva pouke za dananjost; Jugosloveni
u Sjedinjenim Amerikim Dravama Iseljenitvo naroda i narodnos Jugoslavije,
Zbornik radova, Zagreb 1980.

242

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

59. Radoslav Rotkovi, Crnogorsko iseljenitvo i oslobodilaki ratovi, Iseljenitvo naroda i narodnos Jugoslavije, Zbornik radova, Zagreb 1980.
60. Nikola Simov Vujai, Bratstvo Vujaia, Niki 1984.
61. Veljko A. Popivoda, Ljeev Stup i bratstvo Popivoda, Ce nje 1984.
62. Dragoljub ivojinovi, Nacionalno-poli ki rad Mihaila Pupina u Sjedinjenim Amerikim Dravama 1914-1915, Zbornik sa naunog skupa ivot i djelo
Mihaila Idvorskog Pupina (Novi Sad Idvor 1975), Novi Sad 1985.
63. Radovan Jablan, Iz istorije crnogorskog iseljenitva. Potopljeni ispod
Medova - Revija Ma ce iseljenika Crne Gore, Titograd 1985, br. 73, str. 8-9.
64. Bogumil Hrabak, Skupljanje dobrovoljaca u Sjevernoj Americi 19141916, Istorijski zbornik br.7, Banja Luka 1986.
65. edomir S. Bulaji, Rodoslov bratstva Bulajia, Beograd 1987.
66. Mihailo Aanin, I tada rekoe: Nee proi, Titograd-Podgorica 1988,
184-185.
67. Antonije uri, Solunci govore, Beograd 1989.
68. Dobrovoljci u oslobodilakim ratovima Srba i Crnogoraca: Zbornik radova sa naunog skupa odranog u Kikindi 11. i 12. aprila 1996. (odgovorni ured- nik
Petar Kaavenda) Beograd-Kikinda 1996.
69. Zoran Laki, Tradicija dobrovoljstva u Crnoj Gori. Dobrovoljci u oslobodilakim ratovima Srba i Crnogoraca: radovi sa naunog skupa. Beograd-Kikinda
1996, str.59-69.
70. Ubavka Ostoji Feji, SAD i srpski dobrovoljaki pokret u Prvom svjetskom ratu. U: Dobrovoljci u oslobodilakim ratovima Srba i Crnogoraca: radovi sa
naunog skupa. Beograd-Kikinda 1996, str.195-206.
71. Mihailo Stojkovi, Broj dobrovoljaca iz prekomorskih zemalja u ratovima 1912-1918. U: Dobrovoljci u oslobodilakim ratovima Srba i Crnogoraca: radovi
sa naunog skupa. Beograd-Kikinda 1996, str.219-224.
72. Mirko Dobrianin, Uloga narodnog guslara dobrovoljca Petra Perunovia u prikupljanju dobrovoljaca u SAD. - U: Dobrovoljci u oslobodilakim rato- vima
Srba i Crnogoraca: radovi sa naunog skupa. Beograd-Kikinda 1996, str.207-218.
73. Milan Miunovi, Nikike Rudine u borbama za slobodu, Niki 1989.
74. Vasko Kos , Srpska narodna garda Kotor, Kotor 1990.
75. Veljko Sjekloa, Dobrljani u borbi za slobodu, Ce nje 1991.
76. edomir S. Bulaji, Vilusi, Beograd 1994.
77. Miljan Miloev Jokanovi, Pleme Kui: etnika istorija, Beograd 1995.
78. Vojislav Boljevi Vulekovi, Crmniko pleme Boljevii u prolos Crne
Gore, Podgorica 1995.
79. ivko A. urkovi, Klenani, Niki 1995.
80. Dragoljub R. ivojinovi, Italija i Crna Gora 1914-1925: studija o izneverenom saveznitvu, Beograd 1998.
81. edomir uro Ivanovi, Preci i potomci Tomia, Ce nje 1996.
82. Milosav Nikevi, Rodoslov bratstva Nikevia, Podgorica 1996.
83. Dobrosav Turovi, Pomo Srba iz Kanade i Amerike: neke sudbine dobro- voljaca - Jablaniana, Dobrovoljaki glasnik br.10, Beograd 1997, 110.
84. uro Batrievi, Dobrovoljci u oslobodilakim ratovima Crne Gore
1875-1918, Podgorica 1997.
85. Dragoljub R. ivojinovi, Nevoljni saveznici 1914-1918, Beograd 2000.

243

Marijan-Mao Milji:
STRADANJE CRNOGORSKIH DOBROVOLJACA POD MEDOVOM 24.XII 1915/6.I 1916.

86. Vlado Gojni, Katastrofa u Medovskom zalivu;Preivio brodolom pa


zarobljen.-U: Crnogorski iseljenici (glavni i odgovorni urednik Slobodan Vujai),
Podgorica 1997, str.43-45:ilustr.
87. Rade Novakovi, Spi: Nehaj, Sutomore, anj, Beograd 1997.
88. Radivoje i Petar Janii, Ilija (epanov) Janii, Dobrovoljaki glasnik
br.10, Beograd 1997.
89. Radisav Ris , Dobrovoljci iz prekomorskih zemalja na Solunskom frontu, Dobrovoljaki glasnik br.10, Beograd 1997.
90. Slavko S jai, Dobrovoljci iz Trebinjskog kraja 1912-1918, Dobrovoljaki glasnik broj 10, Beograd 1997.
91. Stojan Karadi, Vuk ibali, Drobnjak: porodice u Drobnjaku i njihovo
porijeklo, Beograd 1997.
92. Ilija Petrovi, Vernici Otadbine: srpski dobrovoljci u oslobodilakim
rato- vima 1912-1918, Novi Sad 1998.
93. Marko S. ovran, Grabalj, knj. 1: iii, Beograd 1998.
94. Neeljko P. Banievi, Bratstvo Banievii: prilozi za raodoslov, enovii 1998.
95. Slobodan Noviin Kovaevi, Grahovski Kovaevii kroz vjekove i ratove, Pri na 1998.
96. Vlado Gojni, Crnogorci u amerikim rudokopima - Rudari - dobrovoljci
u Balkanskom i u Prvom svjetskom ratu, Ce nje 1999.
97. Bendert Harald, Die UC-Boote der Kaiserlichen Marina 1914-1918;Minenkrieg mit U-Booten Hamburg, E.Mitller, 2001.
98. Branko Vujkov, urug kroz istoriju, Novi Sad 2002.
99. Hercegovci: srpski ratni dobrovoljci u ratovima Crne Gore i Srbije 19121918, Beograd 2002.
100. Vlado Gojni, Crnogorci u Americi, Podgorica 2002.
101. Vukota i Akim Miljani, Prezimena u Crnoj Gori, Beograd 2002.
102. D.L.Sjekloa, Preci i potomci: rodoslov Sjekloa, Ce nje 2003.
103. Gojko Kapor, Rodoslov Kapora, Ni 2003.
104. Marko S. ovran, Grbalj: dobrovoljci u ratovima 1912-1918, Beograd
2003.
105. Mlaen Vue , Vue i kroz vjekove, Beograd 2003.
106. Novica Denda, Bratstvo Denda iz Mirilovia, Zemun 2003.
107. Radoje M. Roganovi, Bratstvo Roganovia kroz vjekove: Cuce i Pjeivci, Beograd 2003.
108. Slavko S jai, Tragedija dobrovoljaca sa broda Brindizi, Dobrovoljaki glasnik br. 21, Beograd 2003.
109. Jovo N. Vlahovi, Dobrovoljci iz Boke Kotorske u oslobodilakim ratovima Srbije i Crne Gore 1875-1918. godine, Herceg Novi Beograd 2004
110. Milan Mici, Na usni mog eda cigara zavijena, Zrenjanin 2004.
111. Momilo Popovi, Milica (romansirana istorija), Virpazar Beograd
2004.
112. erbo Rastoder, Crna Gora u egzilu 1918-1925.-Podgorica 2004. knj.I: str.43-48, 96-102,104-105,111,116-117, 260 (Medova je od januara 1916. do
1919. bila sudbinsko mjesto, uporina taka na istonoj obali Jadrana preko koje su
Crnogorci odlazlili u emigraciju ili ulazili u C.Goru)
113. Crmnica: Rodoslovi bratstava, Virpazar 2005.

244

Crnogorski anali, br. 7-8/2014

114. Ilija Petrovi, Prilozi za Encikopediju Novog Sada, Novi Sad 2005
115. Ilija Petrovi, Pomenik sve h srpskih ratnika 1912-1918-a. Iz prekomor- skih zemalja, Novi Sad 2005.
116. Ilija Petrovi, Sa svih strana srpski dobrovoljci, Novi Sad 2005, 63-98
117. Ljubo Milinkov Mianovi, Pleme Piva: deset vekova na svome dananjem prostoru, Beograd 2005.
118. Duan Mar novi, et all., Bratstvo Mar novia, Cetnje 2006.
119. Medovska katastrofa.-U:Istorijski leksikon Crne Gore (autori erbo Rastoder... etal.).-Podgorica 2006. - Knj.4: K-Per, str.863-864.
120. Milorad . Dere , Porijeklo i poruke predaka, Beograd 2006.
121. Danilo . Miljani i Kian S. Miljani, Miljanii kroz vjekove (14502005), Niki 2007.
122. R. Petri: Nali ostatke Brindizija: podvig trojice Ulcinjskih ronilaca,
Vijes , subota 6.januara 2007. str. 7. Izjava Ilira apunija, ulcinjskog ronioca da je potraga za olupinom potopljenog Brindizija otpoela 30. av- gusta 2005. i trajala do
sredine avgusta 2006. Krajem juna 2007. okonano je istraivanje u kojem je olupina
Brindizija detaljno snimljena i uraena analiza potonua
123. Branislav Mandi, Umirali s pogledom na crnogorske planine: reporteri Vijes u Medovskom zalivu gdje je 1916. stradalo vie od 300 dobro- voljaca iz
SAD i Kanade. - Vijes , Podgorica 2007, subota 6 jul, str.8
124.