Sie sind auf Seite 1von 240

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

Hrvatska povijest

priručnik za nastavnike povijesti u trogodišnjim strukovnim školama

urednik mr. sc. Zoran Velagić

recenzent

Krešimir Blaznik

lektor

Petar Vuković

korektor

Vladimir Tkalčec

grafičko-likovni urednik Iva Dokmanović

© ŠKOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2003. Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji drugi način reproducirati bez nakladnikova pismenog dopuštenja.

Uporaba priručnika odobrena je rješenjem Ministarstva prosvjete i športa Republike Hrvatske, klasa UP/Iº- 602-09/03-01/0132 ur. broj 532-02-03/1-03-1, Zagreb, 12. svibnja 2003.

CIP dostupan u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, Zagreb, 430709076

ISBN 953-0-50387-3

tisak GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, d.o.o., Zagreb

ŠKOLSKA KNJIGA, d.d. Zagreb, Masarykova 28 Za izdavača: Ante Žužul, prof. Tisak dovršen u srpnju 2003.

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

HRVATSKA POVIJEST

priručnik za nastavnike povijesti u trogodišnjim strukovnim školama

HRVATSKA POVIJEST priru č nik za nastavnike povijesti u trogodišnjim strukovnim školama Školska knjiga, Zagreb, 2003.

Školska knjiga, Zagreb, 2003.

SADRŽAJ

NASTAVA POVIJESTI U SREDNJIM STRUKOVNIM ŠKOLAMA

7

U POTRAZI ZA KVALITETNOM ŠKOLOM

PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT 11

REALIZACIJA NASTAVNIH SUSTAVA

8

U

NASTAVI POVIJESTI

17

PLANIRANJE NASTAVE

27

I. OBRAZOVNO RAZDOBLJE ARTIKULACIJA NASTAVNIH JEDINICA (PRIPREME)

43

1. UVODNI SAT: PONAVLJANJE NASTAVNIH SADRŽAJA IZ OSNOVNE ŠKOLE

44

2. UPOZNAVANJE S PROGRAMOM, SASTAVNICAMA PRAĆENJA I OBLICIMA RADA

46

3. POVIJEST I NJEZINO ZNAČENJE

49

4. SEOBA HRVATA. ŽIVOT NA NOVIM PODRUČJIMA

52

5. POSTANAK HRVATSKE DRŽAVE. HRVATSKA U 9. STOLJEĆU

53

6. POVIJEST I NJEZINO ZNAČENJE.

SEOBA HRVATA. POSTANAK DRŽAVE. HRVATSKA U 9. STOLJEĆU

PONAVLJANJE

56

7. HRVATSKA U 10. STOLJEĆU. TOMISLAV. STJEPAN DRŽISLAV

57

8. HRVATSKA KRAJEM 10. I U 11. STOLJEĆU. STJEPAN DRŽISLAV. PETAR KREŠIMIR IV. DMITAR ZVONIMIR

60

9. KULTURA U HRVATSKOJ OD 9. DO 11. STOLJEĆA

63

HRVATSKA U 10. I 11. STOLJEĆU – PONAVLJANJE

10.

65

HRVATSKA U RANOM SREDNJEM VIJEKU – USUSTAVLJIVANJE

11.

67

VLADAVINA ARPADOVIĆA (1102. – 1301.)

12.

69

VLADAVINA ANŽUVINACA (1301. – 1386.)

13.

71

BORBE ZA HRVATSKO-UGARSKO PRIJESTOLJE

14.

74

15. HRVATSKA I OSMANLIJE

77

16. VLADAVINA ARPADOVIĆA I

ANŽUVINACA. BORBE ZA PRIJESTOLJE. HRVATSKA I OSMANLIJE – PONAVLJANJE

80

17.

BOSNA U SREDNJEM VIJEKU

82

DRUŠTVENI I GOSPODARSKI ODNOSI HRVATSKOG SREDNJOVJEKOVLJA

18.

84

KULTURA U RAZVIJENOM SREDNJEM VIJEKU

19.

87

20.

BOSNA U SREDNJEM VIJEKU.

DRUŠTVENI I GOSPODARSKI ODNOSI

HRVATSKOG SREDNJOVJEKOVLJA. KULTURA U RAZVIJENOM SREDNJEM VIJEKU – PONAVLJANJE

89

21.

HRVATSKA U RAZVIJENOM I

KASNOM SREDNJEM VIJEKU – USUSTAVLJIVANJE CJELINE

91

22.

HRVATSKA U 16. STOLJEĆU

93

23.

OTPOR BEČKOM CENTRALIZMU

I

APSOLUTIZMU

96

24.

HRVATSKA PODRUČJA ZA VRIJEME

MLETAČKE I OSMANLIJSKE VLASTI. DUBROVAČKA REPUBLIKA

98

25. HRVATSKA U 16. STOLJEĆU. OTPOR

BEČKOM CENTRALIZMU I APSOLUTIZMU, HRVATI POD MLEČANIMA I TURCIMA. DUBROVAČKA REPUBLIKA

PONAVLJANJE

101

26.

USUSTAVLJIVANJE GRADIVA

I

PRIPREMA ZA I. ISPIT ZNANJA

103

27.

PRVI ISPIT ZNANJA

104

28.

ANALIZA ISPITA ZNANJA

104

29.

I 30. USMENA PROVJERA ZNANJA

I

ZAKLJUČIVANJE OCJENA

105

II. OBRAZOVNO RAZDOBLJE 107

PONAVLJANJE GRADIVA IZ PRVOG OBRAZOVNOG RAZDOBLJA

31.

108

32.

BOSNA U VRIJEME

OSMANLIJSKE VLASTI

109

33.

OSMANLIJSKI UZMAK

111

GOSPODARSKI RAZVOJ HRVATSKE

34.

114

35.

KULTURNI RAZVOJ OD 16.

DO POČETKA 18. STOLJEĆA

117

36.

OSMANLIJSKI UZMAK.

GOSPODARSKI I KULTURNI RAZVOJ HRVATSKE OD 16. DO POČETKA 18. STOLJEĆA – PONAVLJANJE

119

37.

HRVATSKA U NOVOM VIJEKU

(16. – 18. ST.) – USUSTAVLJIVANJE CJELINE

121

PROSVIJEĆENI APSOLUTIZAM U HRVATSKOJ

38.

122

39. FRANCUSKA VLAST U HRVATSKOJ

125

40. PROSVIJEĆENI APSOLUTIZAM I

FRANCUSKA VLAST U HRVATSKOJ

PONAVLJANJE

128

41.

HRVATSKI NARODNI PREPOROD

129

BAN JOSP JELAČIĆ – OTPOR UGARSKOM HEGEMONIZMU

42.

133

HRVATSKA OD SREDINE 18. DO SREDINE 19. STOLJEĆA – USUSTAVLJIVANJE CJELINE

43.

135

HRVATSKA U OSVIT MODERNOG DOBA

44.

137

45. HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA

140

46. MODERNIZACIJA HRVATSKE ZA

BANOVANJA IVANA MAŽURANIĆA

143

47. DALMACIJA I ISTRA U 19. STOLJEĆU. HRVATI U GRADIŠĆU I JUŽNOJ UGARSKOJ 147

48. HRVATSKA U OSVIT MODERNOG

DOBA. HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA. MODERNIZACIJA HRVATSKE ZA BANOVANJA IVANA MAŽURANIĆA

PONAVLJANJE

150

49.

HRVATSKA KRAJEM 19.

I POČETKOM 20. STOLJEĆA

152

BOSNA I HERCEGOVINA U 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA

50.

155

51.

HRVATSKA POČETKOM

20.

STOLJEĆA

158

52.

DALMACIJA I ISTRA, HRVATI

U

GRADIŠĆU I JUŽNOJ UGARSKOJ,

BANSKA HRVATSKA KRAJEM 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA

PONAVLJANJE

161

BIH U 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA. HRVATSKA POČETKOM 20. STOLJEĆA

53.

PONAVLJANJE

163

54.

HRVATSKA U DRUGOJ POLOVICI

19.

I NA POČETKU 20. STOLJEĆA –

USUSTAVLJIVANJE CJELINE

164

55.

HRVATSKA U VRIJEME

PRVOG SVJETSKOG RATA

165

56. HRVATSKA U SASTAVU KRALJEVSTVA

SRBA, HRVATA I SLOVENACA

168

57. HRVATSKA U VRIJEME

PRVOG SVJETSKOG RATA. HRVATSKA

U SASTAVU KRALJEVSTVA SHS –

PONAVLJANJE 171

58. DJELOVANJE HRVATSKIH POLITIČKIH STRANAKA (1918. – 1935.)

173

BANOVINE HRVATSKE

177

60. DJELOVANJE HRVATSKIH POLITIČKIH

STRANAKA (1918. – 1935.). HRVATSKO PITANJE I NASTANAK BANOVINE HRVATSKE – PONAVLJANJE

179

61. NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

181

62. HRVATSKI NAROD U

ANTIFAŠISTIČKOJ BORBI

184

HRVATSKA U SASTAVU DRUGE JUGOSLAVIJE

63.

187

64.

STVARANJE I OBRANA

SAMOSTALNE HRVATSKE DRŽAVE

190

65.

SUVREMENO DOBA:

HRVATSKA U 20. STOLJEĆU – USUSTAVLJIVANJE CJELINE

193

PONAVLJANJE I PRIPREMA ZA II. ISPIT ZNANJA

66.

194

II. PISMENA PROVJERA ZNANJA – PONAVLJANJE

67.

196

ANALIZA II. ISPITA ZNANJA – PONAVLJANJE

68.

196

69.

USUSTAVLJIVANJE GRADIVA

II. OBRAZOVNOG RAZDOBLJA –

PONAVLJANJE

197

70.

ZAKLJUČIVANJE OCJENA

197

RAD S UČENICIMA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU (PRILAGOĐENI PROGRAM)

199

EKSKURZIJA U NASTAVI POVIJESTI

205

MUZEJI U HRVATSKOJ

219

OBRAZAC ZA PRIPREMU

223

LITERATURA

225

PRILOZI – VREMENSKE LENTE

227

Poštovane kolegice i poštovani kolege,

pred vama je Hrvatska povijest – priručnik za nastavnike rađen prema udžbeniku autora Ivana Dukića, Krešimira Erdelje i Igora Stojakovića: Hrvatska povijest. Priručnik je zamišljen kao konkretna pomoć nastavniku da što kvalitetnije, svrsishodnije i kreativnije sam osmisli nastavu i izvede nastavni sat, odnosno zahtjevni program nastave povijesti za srednje strukovne škole. Osnovu priručnika čini izvedbeni plan (makroplan i mikroplan) i artikulacija svih nastavnih jedinica, uključujući i satove ponavljanja i usustavljivanja. Znatan dio satova obrade napravljen je i na dva načina kako bi nastavnik sam mogao procijeniti koji je način obrade adekvatniji njegovim učenicima. Priručnik nudi i niz konkretnih priloga: prilagođeni program, primjere ekskurzija, popise muzeja i dr., koji nam mogu obogatiti nastavu i učiniti je zanimljivijom. Naglašavamo da su primjeri obrade nastavnih jedinica u priručniku samo prijedlozi. Svaki će nastavnik samostalno procijeniti kognitivne mogućnosti učenika i odlučiti hoće li primjerice, koristiti grupni rad ili hoće li na ploču ispisati sve natuknice predložene u priručniku. Jedinstvenog rješenja za sve konkretne slučajeve rada s učenicima nema – uloga nastavnika pri tom je nezamjenjiva.

Želimo vam ugodan rad. Autori i Školska knjiga

NASTAVA POVIJESTI U SREDNJIM STRUKOVNIM ŠKOLAMA

Povijest se u srednjim strukovnim školama uči dvije godine za četverogodišnje, odnosno jednu za tro- godišnje smjerove.

a) Program

Jednogodišnji program povijesti prilično je opsežan. Naime, učenici u samo jednoj godini uče- nja trebaju usvojiti osnovna znanja iz cjelokupne povijesti hrvatskoga naroda: od doseljenja do suvremenog doba – nastanka samostalne i međunarodno priznate Hrvatske i Domovinskog rata, odnosno mirne integracije hrvatskog Podunavlja. Dakle, radi se o vremenskom razdoblju od 13 stoljeća, koje obuhvaća doba narodnih vladara, hrvatsko-ugarske države, ulaska Hrvatske u zajed- nicu s Habsburgovcima, vrijeme teritorijalne ugroženosti od Turaka, hrvatski narodni preporod i novi apsolutizam, razdoblje Prvoga svjetskog rata, međuraća i Drugoga svjetskog rata te razdoblje Hrvatske u prvoj i drugoj Jugoslaviji do potpunog osamostaljenja i međunarodnog priznanja. Zbog opsežnosti programa ne smijemo previše ići u detalje. Učenicima treba dati sažetu i jednostavnu informaciju, koja je u logičnom slijedu i prihvatljiva je učeniku.

b) Struktura učenika

Moramo biti svjesni da trogodišnje strukovne škole rijetko upisuju učenici koji obožavaju povijest i žive samo za taj predmet. Takvi učenici upisuju gimnazije. Stoga moramo uložiti dosta truda, osobnog šarma i duhovitosti da bi povijest postala nešto više nego „nužno zlo” iz kojega je potrebno tek izvući pozitivnu ocjenu. Ovo možemo postići čestim uopćavanjima, korelacijama s učeničkom strukom, sa stvarnošću, ne insistiranjem na mnoštvu nepotrebnih detalja.

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

U POTRAZI ZA KVALITETNOM ŠKOLOM 1

Često čujemo da treba podići kvalitetu našeg školovanja. Obično se govori o kritikama usmjerenima na preveliki opseg programa koji rezultira prevelikim opterećenjem učenika, ali se ne nude konkretna rješe- nja. Članovi Udruženja roditelja i nastavnika u Floridi, Sjedinjene Američke Države, u misiji zajedničke vizije škole istaknuli su pet ključnih vrijednosti kvalitetne škole (Greene, 1996.: 58. i dalje):

1) Poštuje se svaki pojedinac.

2) Nastavnicima je obrazovanje profesija.

3) Roditelji su partneri.

4) Odluke se donose zajednički.

5) Nastavnici su članovi tima.

Razmislimo o tome postižemo li mi navedenu suradnju ili ne. Kako unaprijediti nastavu?

O kvalitetnoj školi pisao je B. Greene (1996.). On je istaknuo da se, ako želimo kvalitetu, na nju moramo

usredotočiti: aktivirati učenike, pokazati da nastavnici vole svoj posao, da su ljubazni, dobro komunici- raju, pravično ocjenjuju i postavljaju visoke zahtjeve (Greene, 1996.: 19.).

Kakva bi, dakle, trebala biti kvalitetna škola? Škola u kojoj se ne koristi prisila i kazna. Škola u kojoj svi poštuju jedni druge: učenici učenike, učenici nastavnike, nastavnici učenike, roditelji nastavnike, nas- tavnici roditelje, nastavnici druge nastavnike… Škola u kojoj vlada suradnja i prijateljski odnosi. Škola

u kojoj se upravlja voditeljski, a ne šefovski. Škola u kojoj učenici rade i uče najviše što mogu. Škola u

kojoj nema nediscipline i izostanaka. Želimo li unaprijediti nastavu općenito (pa i povijesti), razmislimo od koga prije krenuti: od učitelja ili

učenika? Možda je ipak lakše prvo krenuti od sebe. Sedam osnovnih pitanja učitelju (Brajša, 1995.: 14.):

1) Vjerujem li u sebe i u svoje učenike?

2) Volim li sebe i svoje učenike?

3) Znam li se koristiti svim svojim potencijalima i omogućujem li svojim učenicima da se koriste vlastitim potencijalima?

4) Jesam li motiviran učeničkim radom i motiviram li uspješno svoje učenike?

5) Kako vodim školu: autokratski ili demokratski?

6) Omogućujem li skupini stvarnu zajedničku kreativnost?

7) Kako razgovaram s kolegama i učenicima: slušam li ih, razmišljam li o tome i razgovaram li o tome s njima?

1 Korišteni su dijelovi teksta I. Dukić (2000.): Povijest 7 – priručnik za nastavnike, Zagreb: Školska knjiga i I. Dukić (2001.): Povijest 8 – priručnik za nastavnike, Zagreb: Školska knjiga

Hrvatska povijest

Brajša prenosi i obilježja učiteljeva ponašanja (prema Rahnu, 1992.): profesionalnost, ljudskost, kriti- čnost, priznavanje suradnika, objektivnost, humor, strogoća i razumijevanje. Kao glavnu tajnu uspješne škole. Brajša naglašava demokratsko vođenje nastave. Nije dovoljno podijeliti zadatke, učenike za njih treba oduševiti.

UČITELJ

USPJEŠAN

NEUSPJEŠAN

proaktivan

reaktivan

s ciljem

bez cilja

osobno organiziran

osobno neorganiziran

jedan od dobitnika

jedini dobitnik

alterocentričan

egocentričan

suradnik

nesuradnik

održavan (stalno uči i razvija se)

neodržavan

Prema R. Coveyu (1992.) iz P. Brajša (1994.) prilagodio I. Dukić.

Hartmut von Hentig (1997.) piše o školi kao o mjestu na kojemu se živi i kao o prostoru na kojemu se stječe iskustvo, te o školi kao o polisu (Hentig, 1997.: 187. i dalje). On ističe pet pravila uspješna učenja:

1) Razumijevanje je za stjecanje spoznaja važnije od znanja.

2) Učenje se ne može unaprijediti prisilom.

3) Učenje daje bolje rezultate ako se stvari povezuju.

4) Učenje sa zanimanjem brže je, kraće i trajnije.

5) Uzor i sudjelovanje djeluje bolje od poučavanja.

Razmislimo o gore navedenim pravilima. Kako bismo pomoću njih ostvarili što kvalitetniju nastavu povijesti? Uvijek nakon nekoliko sati obrade trebali bismo napraviti sat ponavljanja: s lentom vremena, kronološkim i usporednim tablicama, a ne svesti ga na tihi rad učenika dok mi ispitujemo pojedinca. Razvijajmo kod učenika radne navike i kontinuitet u radu. Vježbajmo uočavanje uzročno-posljedične veze i snalaženje u vremenu i prostoru (koristimo se u nastavi fizičkom kartom i povijesnim zemljovi- dom). Potaknimo učenike na samostalno traženje informacija (TV, računala, Internet, stručna literatura

i časopisi). Koristimo se humorom u nastavi: budimo spremni na šalu, ali zadržimo potrebnu ozbiljnost

i visoku razinu pripremljenosti za nastavu.

Voditelj ne prosuđuje druge kao šef, već ih poštuje. On ne okrivljuje ljude za probleme, već traži rješe- nja. Dok šef kaže: „Nisam tako loš kao toliki drugi”, voditelj će priznati: „Dobar sam, ali bih mogao biti bolji”. Šef nadzire, gleda na sebe i druge kao na nešto samorazumljivo, a voditelj jednostavno – vodi te jednako cijeni i sebe i druge. S jedne strane zahtijevanje i prisila na rad, a s druge tek traženje i ponašanje trenera. Jedan se oslanja na autoritet, a drugi na suradnju. Dok šef izaziva strah govoreći „ja”, voditelj

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

budi entuzijazam govoreći „mi”. Šef će tražiti krivca za problem, a voditelj naći rješenje problema. Šef vidi samo sadašnjost i iskorištava ljude, a voditelj misli na sadašnjost i budućnost i pomaže ljudima da se razvijaju. Šef stalno zapovijeda i nikada nema vremena, a voditelj daje primjer i nalazi vrijeme za važne stvari. Šef će liječiti simptome, a voditelj tražiti uzroke. Ako šef rješava sukobe prema načelu „pobjednik – gubitnik”, voditelj razrješava prema načelu „pobjednik – pobjednik”.

Hrvatska povijest

PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT

Na kraju priručnika možete naći predložak za izradu pripreme za nastavni sat. Priprema treba sadržavati jasno izražen cilj nastavne jedinice, zadatke (obrazovno-materijalne, funkcionalne i odgojne), navedena nastavna sredstva i pomagala, metode, korelacije, jasan i pregledan PLAN PLOČE te kratku artikulaciju sata (tijek izvedbe nastavne jedinice).

ZADACI I CILJEVI NASTAVE POVIJESTI

Određivanje ciljeva nastave najvažniji je dio nastavnikove pripreme (v. Itković, 1997.: 75.). Ciljevi mogu biti obrazovni, odgojni i funkcionalni.

Materijalni zadaci nastave

Materijalni zadatak nastave odnosi se na stjecanje znanja o objektivnoj stvarnosti koja se proučava u na- stavi pojedinih predmeta (Poljak, 1989.: 19. i dalje). U materijalne zadatke nastave uključujemo sve nove spoznaje i znanja koje učenici stječu sudjelovanjem u izvedbi nove nastavne jedinice. Oni su određeni programom Ministarstva prosvjete i športa, ali modificirani udžbenikom prema kojemu se radi, premda on mora biti rađen u skladu s programom Ministarstva prosvjete i športa. Do 19. stoljeća smatralo se da je to jedini zadatak nastave, da će se mladi to bolje pripremiti za život što više znanja steknu, no tada je nastava patila od lekcionizma (zadavanja lekcija u školi), što je uvjetovalo formalističko, a ne konkretno znanje. Kad je riječ o obrazovnim ciljevima, nastavnik iz strukture materijala sam uočava bitno i određuje ci- ljeve: nove pojmove, zakonitosti, događaje, ono što učenici moraju naučiti.

Funkcionalni zadaci nastave

Funkcionalni zadaci odnose se na razvijanje brojnih i raznovrsnih ljudskih sposobnosti, odnosno psiho- fizičkih funkcija. Nekad su se nazivali formalnim zadacima, a uz sebe vežu niz zagovornika s početka

prošlog, 20. stoljeća, koji su, (pre)naglašavajući ulogu tih zadataka, željeli umanjiti vrijednost materi- jalnih zadataka. Tim zadacima razvijamo kod učenika neke vještine, u slučaju povijesti – snalaženje u vremenu i prostoru, uočavanje uzročno-posljedične veze, povezivanje povijesnih procesa i razvijanje povijesnog mišljenja. Ako učenike potičemo na individualni rad, dodatno razvijamo i njihovu samostalnost.

učenicima provodimo vježbanje u promatranju, govoru ili pisanju, crtanje shema, svladavanje modela uzročno-posljedične veze i snalaženje u prostoru i vremenu.

Odgojni zadaci nastave

No nastava je, osim stjecanja obrazovanja, i proces kojim se usvajaju stanovite odgojne vrijednosti, pa

je bez daljnjega i odgojno-obrazovni proces. Svaki predmet pojedinačno, uz materijalne i funkcionalne,

ima i svoje odgojne zadatke. Posebno takve zadatke ima predmet povijesti. Nastava povijesti od velike je važnosti za izobrazbu učenika kao mladih ljudi koji stječu znanja o go- spodarstvu, kulturi, a posebno demokratičnosti, toleranciji, poštovanju mišljenja drugoga, njegove po- sebnosti, razvijanju razumijevanja velikih naroda prema „malim” – manjinama i razvijanju svijesti o jednakosti unatoč svim različitostima. To su oni ciljevi koje učenik može neposredno ostvariti s učenicima: razvoj lijepog ponašanja, estetski

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

osjećaji, usredotočenje pozornosti, jačanje volje i motivacije za rad i učenje, urednost, preciznost, razvoj samospoznaje i odgovornosti, svojevrsna priprema za demokraciju. Odgojni zadaci kreiraju osobnost učenika, njihovu socijalizaciju, pa i narav, koja nerijetko određuje čovjekovu sudbinu.

OBLICI RADA

Oblik rada u nastavi može biti frontalan i samostalan. U samostalan rad učenika ubrajamo skupni rad, rad u paru i individualan rad.

je

Frontalni rad

Najtradicionalniji oblik rada frontalni je rad; dominirao je do pojave reforme pedagogije u 20. stoljeću,

kad je podvrgnut oštrim kritikama. No kao i ostali oblici rada, ima svoje prednosti i nedostatke. Prednost

što omogućuje istodobno prenošenje velikog broja informacija velikom broju učenika, a nedostatak je

u tome što je aktivnost pretežito na nastavniku, a učenici receptivno primaju i memoriraju informacije, pa se učenik pasivizira.

Samostalan rad učenika

U samostalnom radu učenici su stavljeni u izravan odnos prema nastavnim sadržajima i oni od objekta

poučavanja postaju subjekt. No budući da u razredu ima mnogo učenika, samostalni rad učenika može

biti trojak:

a) skupni (grupni) rad

b) rad u paru

c) individualni rad.

Kvalitetna škola (Greene, 1996.: 43. i dalje) smanjuje važnost samostalnog rada i konkurencije, a težište prenosi na timski rad i suradnju. Skupni (grupni) rad izvodi se tako da se unutar razrednog odjela povremeno formiraju manje skupine učenika koje samostalno rade na određenim zadacima te nakon obavljanja zadatka s rezultatima upo- znaju nastavnika, odnosno kolege u razredu. Sve grupe u razredu mogu imati iste zadatke, čime u razredu stvaramo ozračje natjecanja (kompeticije), ali skupinama možemo zadati i različite zadatke, jer na taj način razvijamo osjećaj kolektiva i suradnje. Natjecanje stvara pobjednike i gubitnike, smanjuje kreativnost, dovodi do stresa (ako se izgubi) i rađa nepovjerenje i varanje. Rad u paru podrazumijeva da na istom zadatku rade učenici koji sjede jedan pokraj drugoga. Primjenom takvog rada razvijamo umijeće uske suradnje. Posebno je djelotvoran u radu izvan škole jer uključuje pomaganje u rješavanju domaće zadaće te zajedničko pripremanje ispita radi samoprovjeravanja (Pro- danović, 1989.: 14. i dalje). Individualan rad učenika odnosi se na pojedinačni, samostalni rad učenika u kojemu svaki učenik sam za sebe, ne surađujući s drugima, rješava dobiveni zadatak. Prednosti su u tome što je učenik postavljen u direktan odnos prema određenim zadacima, ali krajnji uspjeh ovisi o angažiranosti svakog pojedinca. Na više mjesta, kao alternativni način obrade nastavne jedinice, u ovom priručniku nudi se kombini- rani grupni rad – rad u paru – individualni rad, prema sljedećoj shemi (v. tablice). Ovakvom podjelom rada obuhvaćeno je 32 učenika (tablica 2.a), odnosno 30 učenika, što je prosjek broja učenika u našim školama.

Radom u 4 skupine s po 4 para obuhvaćamo 32 učenika.

Tablica 2.a

Hrvatska povijest

SKUPINA I.

SKUPINA II.

SKUPINA III.

SKUPINA IV.

1. par

1. par

1. par

1. par

2. par

2. par

2. par

2. par

3. par

3. par

3. par

3. par

4. par

4. par

4. par

4. par

Radom u 3 skupine s po 5 parova obuhvaćamo je 30 učenika

Tablica 2.b

SKUPINA I.

SKUPINA II.

SKUPINA III.

1. par

1. par

1. par

2. par

2. par

2. par

3. par

3. par

3. par

4. par

4. par

4. par

5. par

5. par

5. par

Zašto preporučujemo ovakav način rada?

• Razvijamo timski rad, bez natjecateljske atmosfere.

• Dolaze do izražaja kreativne mogućnosti učenika.

• Ostvarujemo ne samo materijalne već i funkcionalne i odgojne zadatke.

Individualan rad dobiva sve važnije mjesto jer omogućuje svakom učeniku napredovanje prema indivi- dualnim mogućnostima. Cilj treba biti da učenici rade više od nastavnika. Pri tome se možemo korisiti trima glavnim načinima: metodama „reci mi”, „pokaži mi” i „uključi me”. Jedna od osnovnih didaktičkih poslovica vjerojatno je ova: „Reci mi, možda zapamtim. Uključi me, pa ću shvatiti.” „Suvremena metodika ne preferira nijedan oblik rada kao najuspješniji ili čak jedini, već naglašava po- trebu kombinacije različitih oblika rada, pri čemu se dobiva najbolji radni efekt u nastavi” (Z. Itković, 1997.: 95.). Iz iskustva rada u učionici mogu reći da je, premda je kombinacija metoda napornija za na- stavnika, učinak tako naučenog sadržaja kod učenika osjetno veći.

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

ARTIKULACIJA SATA

Tablica 6. Didaktičke komponente nastavnog procesa

DIDAKTIČKE KOMPONENTE NASTAVNOG PROCESA

ETAPE RADA NA SATU

1.

pripremanje/uvođenje učenika u nastavni rad

uvodni dio

2.

obrađivanje novih sadržaja (stjecanje novih znanja)

obrada

3.

uvježbavanje aktivnosti/stjecanje vještina i navika

vježba

4.

ponavljanje sadržaja

završni dio sata

* prema Z. Itković (1997.: str. 77.) sastavio I. Dukić

Uvod (priprema)

Radi učinkovitije i kvalitetnije obrade, učenike je potrebno dobro pripremiti. Kao što ne gradimo kuću od krova, tako treba u kratkom vremenu stvoriti dobre temelje za stjecanje novih i nepoznatih sadrža- ja. Nastavnik mora obaviti materijalno-tehničku stranu pripremanja (pripremiti pomagala, rasporediti učenike); sa spoznajne strane dati im neke osnovne informacije ili podsjetiti na već prije naučene sadr- žaje; sa psihološke strane potrebno je učenike angažirati, motivirati, zaintrigirati i zainteresirati za neku temu; a sve to treba izvesti prikladnim metodičkim postupcima. Nerijetko o uvodnom dijelu sata ovisi uspješnost cijeloga nastavnog sata. Pri tome je nužno:

1) podsjetiti učenike na staro gradivo s nekoliko pitanja, ali ne ići previše u širinu

2) ostvariti radnu disciplinu

3) jasno najaviti novu temu (učiniti to učenicima razumljivim rječnikom)

4) ne držati se slijepo unaprijed određenog vremena (5 – 10 min) – ako su učenici usredotočeni, zainteresirani, može se brže prijeći na obradu.

Obrada novih nastavnih sadržaja

Ovo je jedna od temeljnih strukturnih komponenata nastavnog procesa. Dobro izvoditi etapu obrade novih nastavnih sadržaja znači obogatiti je na potrebnoj materijalno-tehničkoj osnovi brojnim spoznaj- nim, psihološkim i metodičkim elementima (Poljak, 1989.: 115. – 124.). Postoji nekoliko etapa obrade novih nastavnih sadržaja:

1) Proces stjecanja znanja

Učenje činjenica na izvorima znanja, u slučaju povijesti to su povijesni izvori (dijelovi udžbeni- ka, čitanka), učenici doživljavaju intenzivno, ali pri tome treba paziti da se u tome ne pretjera jer ćemo na taj način učenike zbuniti.

2) Dimenzioniranje znanja

Ekstenzitetom treba precizirati kvantitetu činjenica i generalizacija koje učenici moraju naučiti, a intenzitetom odrediti koliko će se sadržaji obrađivati u dubinu.

3) Stupnjevanje (graduiranje) etape obrade

Hrvatska povijest

Potrebno je uspostaviti primjereno graduiranje novih nastavnih sadržaja. Loše je kad tijek obrade nastavnih sadržaja ide u preblagom usponu jer se time ne iziskuje potreban intelektualni napor učenika, a loše je i kad ide u prevelikom usponu koji učenici neće moći svladati.

Tablica 7. Didaktička načela (principi)

NAZIV

 

OBJAŠNJENJE

Načelo zornosti i apstraktnosti

 

* Zornost osigurava usvajanje činjenica, a apstraktnost –

generalizaciju.

Načelo aktivnosti i razvoja

 

* Aktivnost uvjetuje razvoj.

Načelo sustavnosti i postupnosti

* Sustavnost podrazumijeva obradu nastavnih sadržaja u logičkom pregledu, a postupnost je izražena u pravilima: od lakšega k težemu, od jednostavnoga k složenomu, od bližega k nepoznatomu, od konkretnoga k apstraktnomu…

Načelo diferencijacije i integracije

* Diferencijacijom dijelimo nastavni sadržaj na nastavne predmete, a integracijom provodimo sjedinjenje (sintezu).

Načelo primjerenosti i napora

* Zasniva se na činjenici da nastavni rad treba prilagoditi učenikovoj dobi.

Načelo individualizacije i socijalizacije

*

Nastavu treba uskladiti individualnim mogućnostima učenika, ali

i uklopiti u društveni okvir (razvijati interpersonalne odnose među učenicima).

Načelo racionalizacije i ekonomičnosti

*

Racionalizacija podrazumijeva smišljene, racionalne promjene u nastavnim postupcima, a ekonomičnost teži ostvarenju najvećeg učinka s najmanjim utroškom vremena.

Načelo historičnosti i suvremenosti

*

Pojave imaju svoju prošlost koju moramo poznavati, ali sadržaje moramo i aktualizirati i osuvremeniti.

* prema V. Poljak (1989.: 199. – 219.), prilagodio I. Dukić

V. Poljak (1989.: 199. – 219.), prilagodio I. Duki ć Vježbanje Vježbanjem ostvarujemo funkcionalne zadatke

Vježbanje

Vježbanjem ostvarujemo funkcionalne zadatke nastave jer primjenjujemo i razvijamo radnu vještinu. Stoga ga možemo uključiti u dio obrade, ali i u ZAVRŠNI DIO SATA. U slučaju našeg predmeta to će biti razvijanje sposobnosti snalaženja u vremenu i prostoru, uočavanja uzročno-posljedičnih veza te analize povijesnih tekstova, čime razvijamo umijeće povijesnog shvaćanja i mišljenja. Ali u vježbanje uključujemo i rješavanje zadataka objektivnog tipa, koje učenici mogu rješavati na kraju nastavnih cjelina u udžbeniku. Prema vremenu izvođenja, vježbanje može biti početno ili uvodno (učenicima i nastavnicima najteže), osnovno ili temeljno i završno ili dopunsko. Spomenimo još i korektivno vježbanje, koje se primjenjuje za učenike za koje se naknadno ustanovi da su tijekom vježbanja formirali pogrešnu vještinu i naviku (primjerice kod modela uzročno-posljedične veze, v. Dukić, 2001.: 28.).

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

Ponavljanje

Ponavljanjem nastojimo ostvariti da novostečena znanja postanu trajno vlasništvo učenika. S obzirom na opseg, može biti fragmentarno, tematsko i kompleksno, a s obzirom na kvalitetu, ponavljanje može biti produktivno (stvaralačko, aktivno, kreativno) i reproduktivno (mehaničko, pasivno, formalno). Produktivno je ponavljanje kvalitetnije jer uključuje primjenu misaone aktivnosti. Za takvo ponavljanje možemo koristiti uspoređivanjem (predmeta, pojava, teorija, sustava…), analogijom, sintetiziranjem i usustavljivanjem. Sat usustavljivanja preporučljiv je nakon nekoliko sati ponavljanja, na kraju obrazovnog razdoblja, a nuždan je neposredno prije pisanja pismenih provjera znanja. Kako izbjeći kampanjsko učenje? Učenici su skloni učenju samo kad se gradivo nakupi (što u našem slučaju, zbog opsežnosti programa, uopće nije problem), pa uče obično prije ispitivanja ili prije pismene provjere znanja. Takva na brzinu stečena znanja, bez ponavljanja i utvrđivanja, površna su i nemaju trajne vrijednosti. Kampanjskom učenju možemo stati na kraj:

• primjenom čestih kratkih ispitivanja manjih dijelova gradiva

• planiranjem različitih zadataka izvan nastave (domaća zadaća)

čestim kratkim pismenim provjerama znanja (5-minutnim testovima)

• ocjenjivanjem učenika pri ponavljanju i utvrđivanju gradiva

• povremenim konstruiranjem i primjenom ispita znanja.

Važna napomena:

Nemojmo smetnuti s uma da od kvalitete pripremanja nastavnika za nastavu zavisi kvaliteta nastave uopće.

Hrvatska povijest

REALIZACIJA NASTAVNIH SUSTAVA U NASTAVI POVIJESTI

Osnovno čemu treba pristupiti pri izvedbi nastave jest individualizacija nastave (Jelavić, 1995.: 119. i dalje). Da bismo je mogli ostvariti, moramo se upoznati s mogućnostima svakog učenika, ali i s njegovim karakterom, pa sukladno tomu prilagoditi stil, opseg učenja i kriterij valorizacije. Prema stilu učenja učenici mogu biti: imaginativni, analitički, zdravorazumski i dinamični.

I nastavnika također ima različitih. N. A. Flanders (1970.) ispitivao je ponašanje nastavnika u nastavi. Uočio je dva stila ponašanja: direktivni i nedirektivni.

DIREKTIVNI NASTAVNIK

NEDIREKTIVNI NASTAVNIK

• ima inicijativu u svojim rukama

• oslobađa inicijativu učenika

• daje informacije i postavlja pitanja

• ima razumijevanje za individualne potrebe i interese

• strogo artikulira nastavu (shematizira)

• traži od učenika da sluša, pamti

• ne pati od hijerarhičnosti i autoritarnosti

• njegova je riječ ZAKON

Nekoliko je nastavnih sustava. Trebalo bi ih sve kombinirati i postupno težiti što većem osamostaljenju učenika.

PREDAVAČKA NASTAVA

Predavačka nastava pretežito je verbalna i frontalna nastava (ex cathedra). U tom obliku nastave glavni

i najčći izvor znanja je sam nastavnik, koji pokazuje, eksplicira činjenice, izvodi zaključke i dokazuje

njihovu valjanost. Težište je na nastavniku, a sadržaj kojega učenik obilno prima učenici često ne mogu valjano obraditi. Svaka učenička inicijativa remeti red (jer učitelj je mjerilo svega!), pa se samosvjesni učenici, koji drukčije misle i osjećaju, tretiraju kao nedisciplinirani. Predavačkoj nastavi pribjegavamo obično kada nam se žuri nešto obraditi, nadoknaditi, ili ako ne nailazimo kod učenika na povratnu infor- maciju. Međutim, postoje neke nastavne jedinice u kojima je predavačka nastava jednostavno neizbježna jer ostvarenje zadaća nastavne jedinice ne ostavlja prostora za neko drugo tumačenje do kojega učenici mogu doći rješavanjem problema.

HEURISTIČKA NASTAVA

Ovaj koncept nastave temelji se na razvojnom razgovoru (postavljanjem pitanja) kojim se učenik potiče

i usmjerava na pronalaženje i otkrivanje novih spoznaja. Naglasak te nastave jest na traganju i otkri-

vanju. Zasniva se na tzv. „plodonosnom trenutku”, odnosno „aha-doživljaju”, trenutku kad pojedinac doživi heureku – novu spoznaju. Stanovito ograničenje predstavlja činjenica da uglavnom samo učitelj postavlja pitanja. Poseban problem ove nastave jest to što nastavnik stoji sam naspram cijelog razreda pa se obraća „pro- sječnom” učeniku. Zbog toga je ova nastava za jedne preteška, a za druge prelagana.

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

EGZEMPLARNA NASTAVA

Poseban didaktički sustav koji se naziva egzemplarnom nastavom nastao je zbog preopširnosti nastavnog programa, uzrokovane porastom znanstvenih spoznaja. Osim Rendića-Miočevića (Rendić-Miočević, 2000.: 49. i dalje), o tom didaktičkom sustavu pisali su Vladimir Poljak (Poljak, 1997.: 57.-76.) i Željka Kargačin, koja je zaključila da je prednost tog sustava u usvajanju metoda i postupaka učenja, što je posljedica izbora egzemplara i izbora primjerne obrade sadržaja. V. Poljak još je 1974. pisao da je potreb- no izdvojiti slične sadržaje te da pristup mora biti bez šablona, što nastavnik može postići raznolikim načinom rada i upotrebom prikladnih multimedijskih izvora. Izdvajanje sličnih sadržaja:

Hrvatski narodni preporod u Banskoj Hrvatskoj

a) Egzemplaran sadržaj:

Narodni preporod u Dalmaciji

b) Analogan sadržaj:

Preporod u Bosni i Hercegovini

Egzemplarno obrađene teme postaju „primjeri” na koje se učenici mogu osloniti pri obradi sličnih tema.

PROGRAMIRANA NASTAVA

Ova nastava u osnovi sadržava ideje heurističke nastave, ali je razlika u tome što vođenje i usmjerava- nje učenja (poučavanje) ne čini nastavnik, već se te funkcije ugrađuju na program (softvere). Umjesto s nastavnikom, učenik pri učenju komunicira s programom, čime se postiže apersonalna komunikacija.

U

tom obliku nastave učenje pojedinca nalazi se pod stalnim „nadzorom” programa i ne dopušta mu

se

opuštanje. Premda je taj način učenja naišao na otpor, prinos je programirane nastave tradicionalnoj

velik: upozorila je na potrebu jasnijeg određivanja nastavnih ciljeva, optimalnost spoznajnih koraka,

racionalizaciju nastave, drukčiju ulogu nastavnika u nastavi i drugo. Za strukturu programirane nastave karakteristični su „mali koraci” (Rendić-Miočević, 2000.: 35. i dalje) u kojima se u svakom članku ostvaruju gotovo uvijek sve faze procesa učenja (priprema, obrada novoga, ponavljanje, vježbanje i provjeravanje). Sve se etape ponavljaju u jednom satu onoliko puta koliko se članaka svlada za vrijeme školskog sata. Učenje „malim koracima” omogućava bolje učenje, a naučeni

su sadržaji trajniji.

Primjer: 1. PACTA CONVENTA

Hrvatska povijest

1. Uvodna informacija Pacta Conventa (lat. sklopljen sporazum) dokument je kojim Hrvatska priznaje vlast ugarskog kralja. Tim dokumentom Hrvatska ulazi u personalnu uniju s Ugarskom, dakle zajednicu dviju država koje su povezane tek osobom vladara. Kritičkom analizom tog izvora povjesničari su za- ključili da je dokument nastao u kasnijem razdoblju (15. st.), kad je trebalo dokazati da su Hrvati i otprije imali neka stara prava.

2. i 3. zadatak (proučavanje izvora) i prostor za unošenje rješenja

„Kako i kojim ugovorom se predadoše Hrvati kralju Ugarskomu. Koloman, Božjom milošću sin Vladislava, kralja Ugarskoga, vladajući na mjestu svoga oca, a jer

je bio veoma odvažan, odluči da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga podloži pod svoju

vlast. Dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati pak, čuvši za dolazak kraljev, skupiše svoju vojsku i spremiše se na bitku. Kralj pak, doznavši da su se Hrvati skupili, pošalje svoje poslani-

ke htijući s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor kakav su oni željeli. Hrvati, saslušavši

poruku gospodina kralja, sastavši se na skupštini svi skupa, prihvatiše i poslaše 12 plemenitih

starješina od 12 hrvatskih plemena, i to župana Jurja od roda Kačića, župana Ugrina od roda Kukara, župana Mrmonju od roda Šubića, župana Pribislava od roda Čudomirića, župana Jurja

od roda Snačića, župana Petra od roda Murića, župana Pavla od roda Gusića, župana Martina od

roda Karinjana i od roda Lapčana, župana Pribislava od roda Poletčića, župana Obrada od roda Lačničića, župana Ivana od roda Jamometa, župana Miro(ne)ga od roda Tugomira. Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast. Gospodin pak kralj, primivši ih poljupcem mira, te

dostojanstveno s njima postupajući, ovako se pogodiše: da će spomenuti sa svim svojim bližnjima uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njego-

vi ljudi nisu dužni spomenutomu kraljevskom veličanstvu plaćati porez ili dohodak, osim što su

spomenuti dužni gospodinu kralju, kad netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su tad poći s najmanje 10 oboružanih konjanika od svakog spomenutoga roda do Drave na svoj trošak, odonud prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna, moraju ostati. I tako je bilo uređeno godine Gospodnje 1102.”

ostati. I tako je bilo ure đ eno godine Gospodnje 1102.” Zadaci 1. Kakve se kraljeve

Zadaci

1. Kakve se kraljeve osobine ističu u tekstu?

Navedi prezimena 12 rodova:

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

2. Koja je strana prva zaželjela sklopiti mir (zaokruži točan odgovor):

a) Koloman

b) Hrvati

3. Kako su Hrvati došli ugarskomu kralju?

Kako je kralj primio 12 plemena?

Kako je s njima postupao?

4. Uvrsti u tablicu:

KAKVA SU PRAVA DOBILI HRVATI

KAKVA SU PRAVA DOBILI HRVATI ŠTO SU BILE NJIHOVE OBVEZE

ŠTO SU BILE NJIHOVE OBVEZE

KAKVA SU PRAVA DOBILI HRVATI ŠTO SU BILE NJIHOVE OBVEZE

5. Koja se rijeka spominje u tekstu?

Razmisli i pokušaj objasniti zašto.

6. Koja se godina spominje u tekstu?

7. Uoči uzročno-posljedičnu vezu:

UZROK

DOGAĐAJ

POSLJEDICA

Pacta Conventa (1102.)

Povratna informacija:

1. odvažnost; Kačić, Kukar, Šubić, Čudomirić, Snačić, Murić, Gusić, Karinjan i Lapčan, Poletčić, Lačni- čić, Jamomet, Tugomir

2. a)

3. s dužnim poštovanjem; dao im je poljubac mira; dostojanstveno

4. potvrdu starih povlastica; obvezu plaćanja poreza i opremanja 10 konjanika

5. Drava; granica prema Ugarskoj

6. 1102.

7. upražnjeno hrvatsko prijestolje; ulazak Hrvatske u personalnu uniju

Hrvatska povijest

Primjer: 2. PROSINAČKE ŽRTVE U ZAGREBU

1. Uvodna informacija Ujedinjenje Države SHS s Kraljevinom Srbijom (koja je prije sebi priključila Vojvodinu i Crnu Goru) nije provedeno u skladu s odlukama Narodnog vijeća SHS. „Naputak” u kojemu se traži priznanje hrvatske samobitnosti na putu do Beograda promijenjen je u „Adresu”. Vijest o proglašenju ujedinjenja stigla je u Zagreb 2. XII. 1918. navečer. Pristaše ujedinjenja odmah su po ulicama priredile manifestacije, koje su se nastavile i sljedećih dana. Dana 5. XII. na Trgu bana Jelačića došlo je do krvavog sukoba između odjela Narodne straže (sastavljenoga uglavnom od sokolaša i mornara) i vojnika zagrebačkoga garnizona. Oglasila se i Stranka prava proglasom protiv ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom i za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u republikansku državu.

2. i 3. zadatak (proučavanje izvora) i prostor za unošenje rješenja

„Dan nakon proglašenja ujedinjenja održana je velika manifestacijska proslava; psihološka je po- greška učinjena što i ta vojska nije privučena u proslavu. Tek je u kasarnskom krugu objašnjeno momčadi značenje događaja. Momčad bez pogovora prima to objašnjenje. U krugu bivše 53. puk. kod tog akta došlo je me đutim do protestnih poklika. Tu se moglo opaziti da agitacija protiv novog stanja zahvaća teren; na sudskoj raspravi utvrđeno je da je agitaciju provodio neki narednik Murk, o kojemu točnije podatke nitko nije mogao pružiti. Znalo se samo da potječe iz krajeva koje je Italija okupirala i da je nakon 5. XII. netragom iščezao… (…) Do prvog sukoba došlo je između kolone na raskrižju Frankopanske ulice i Ilice. Koloni vojnika suprotstavio se odjel mornara; ispaljeno je nekoliko hitaca u zrak, a mornari su uzmakli. (…) Čulo se regetanje mitraljeza. To je pucao odjel sokolske straže u sokolani, jamačno u panici, jer pred sokolanom nigdje nije bilo ni jednog pobunjenika. Kad je vojska stigla do Jelačićeva trga, dočekana je paljbom iz mitraljeza. Od te paljbe uglavnom su pali slučajni radoznalci. Na paljbu mitraljeza odgovorili su i vojnici. Pucnjava je potrajala tek minutu-dvije, a onda su se i masa i vojnici razbježali. U sukobu je poginulo 13, a ranjeno 17 osoba. Iste je noći cijeli zagrebački garnizon razoružan i sljedećeg se dana pristupilo likvidaciji tih dviju pukovnija. Još iste večeri, 5. XII., preuzeli su vojničku službu odredi srpske vojske, koji su poslje- dnjih dana stigli u Zagreb i koji dotad nisu napuštali vojarne. Oružana snaga Države Narodnog vijeća bila je 5. XII. stvarno likvidirana. Formalno će 10. XII. biti likvidiran i vojni odsjek Narod- nog vijeća, a sve njegove funkcije preuzet će misija srpske vojske. Time je ujedinjenje provedeno i na vojničkom području… Političke posljedice događaja 5. XII. odmah su se osjetile. Istog dana obustavljeno je izlaženje glasila Stranke prava Hrvatska i Radićev Dom. Nekoliko dana kasnije bit će uhićeni predstavnici Čiste stranke prava dr. Elegović i dr. Sachs. Energično se počinje provoditi politika likvidiranja svih protivnika novoga stanja.” (J. Horvat: Politička povijest Hrvatske)

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

Ivan Duki ć , Krešimir Erdelja, Igor Stojakovi ć Zadaci 1. Agitaciju u vojarni provodio je

Zadaci

1. Agitaciju u vojarni provodio je narednik (upiši ime)

Što u opisu te osobe opravdava sumnju da je sve bilo unaprijed smišljeno?

Objasni svoje mišljenje.

2. U gore navedenom tekstu posebno se spominje jedna politička stranka:

a) Hrvatska seljačka stranka

b) Stranka prava

c) Radikalna stranka

3. Koliko je ljudi stradalo u sukobu?

4. Što se dogodilo s pukovnijama?

5. Koje su novine prestale izlaziti?

Zašto je vlastima stalo ukinuti ta glasila?

6. Uoči uzročno-posljedičnu vezu:

poginulih,

i

ranjenih

UZROK

DOGAĐAJ

POSLJEDICA

Prosinačke žrtve

Povratna informacija:

a) Murk; nitko o njemu ništa nije znao, nestao je poslije tog događaja; vjerojatno je ubačen da bi izazvao incident

b) b)

c) 13 poginulih, 17 ranjenih

d) razoružane su (likvidirane su)

e) Hrvatska i Dom; kako ne bi poticali narod na otpor novom režimu

f) uzrok: želja za ostvarenjem prevlasti srpske vojske, povod: sukob vojske i mornara, posljedica: razoružanje zagrebačkoga garnizona, uništenje vojske NV-a SHS i vojna okupacija bivše Države SHS

PROBLEMSKA NASTAVA

Problemska nastava zasniva se na „iskustvenom učenju”, a pri rješavanju novonastalih situacija učenik angažira svoja ranija iskustva. Uloga nastavnika i ovdje je ključna: on mora jasno formulirati neki pro- blem (stvoriti problemsku situaciju), a zatim će učenik istraživanjem sam doći do rješavanja problema i zaključka. Od tradicionalnoga i klasičnog poučavanja valjalo bi prijeći na samostalno učenje, a taj bi put išao od

Hrvatska povijest

heurističke nastave preko programirane, egzemplarne i problemske nastave k mentorskoj nastavi i au- todidaktičkom radu.

ODLAZAK KHUENA HÉDERVÁRYJA IZ HRVATSKE

Priprema

Károly Khuen-Héderváry došao je u Hrvatsku 1883. sa zadaćom njezina smirivanja. Banom je bio slje-

dećih 20 godina, tijekom kojih je radio na produbljenju sukoba između Hrvata i Srba. Nakon demonstra- cija u Zaprešiću, gdje su seljaci iz Brdovca zapalili mađarsku zastavu sa željezničke postaje, u sukobu

oružništvom ubijen je i jedan seljak. To je pokrenulo niz novih pobuna u Zagrebu, Zagorju, Prigorju, Gorskom kotaru, čak i u Međimurju, koje je bilo pod izravnom ugarskom upravom. Pobunjenici su uni- štavali sve znakove mađarske vlasti, napadali mađarone i Mađare. Protumađarski pokret naišao je na

potporu u Dalmaciji, Istri, Sloveniji i u hrvatskih iseljenika. U tom trenutku Khuen-Héderváry odstupa

banske časti. Zašto?

Hipoteza

Károly Khuen-Héderváry protjeran je iz Hrvatske zbog hrvatskoga otpora nakon demonstracija 1903. godine. Prihvaćaš li ovu hipotezu ili je odbacuješ? Ako je prihvaćaš, zaokruži DA, a ako je odbacuješ, zao- kruži NE.

DA

NE

(Učenici će se odlučiti za jedan od odgovora i zapisati ga u bilježnicu.)

Tekst 1.

„Direktni povod padu Khuenova režima bili su veliki, krvavi nemiri u proljeće 1903., najprije u Zagrebu,

zatim u znatnom dijelu Hrvatske, naročito u Zagorju i na Primorju, a izazvao ih je golem protuzakonit natpis, sastavljen samo mađarskim jezikom na novosagrađenoj zgradi zagrebačke direkcije željeznica („Magyar állami vasutak”). Grof Khuen-Héderváry ostavi iznenada Zagreb kad je 26. lipnja imenovan

ugarskog ministra predsjednika, a za bana je 4. srpnja imenovan grof Teodor Pejačević, sin bana La-

dislava Pejačevića.” (F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Matica hrvatska, Zagreb, 1962.)

Zadaci:

1. Što je prema Šišiću izravni povod padu Khuenova režima?

2. Naglašava li posebno da je Héderváry promaknut na bolje mjesto?

Tekst 2.

„Khuenov je režim upotrijebio vojsku za gušenje pokreta. Sve su tamnice bile pune. (…) Mađarska je štampa, s izuzetkom socijalista, koji su pokret odobravali i podupirali, uporno tvrdila da je bečka „ka- marila” pokrenula hrvatske mase protiv Mađara.

U toku lipnja pokret sve više jenjava da bi, zatim, zamro u pojedinačnim nemirima sve do kolovoza. U

lipnju Khuen napušta banski položaj. Nije to bila posljedica narodnog pokreta uperenog protiv njegova

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

režima, kako je to hrvatska javnost uglavnom vjerovala, nego se radilo o kraljevu pokušaju da mađar- sku krizu riješi uz pomoć Khuena, čovjeka svog povjerenja, kao ministra predsjednika. Međutim on ne uspijeva ukrotiti mađarsku opoziciju pa mora ubrzo odstupiti.” (Jaroslav Šidak et al.: Povijest hrvatskog naroda, 1860. – 1914., Školska knjiga, Zagreb, 1968.)

naroda, 1860. – 1914. , Školska knjiga, Zagreb, 1968.) Zadaci: 1. Kako je Khuenov režim ugušio

Zadaci:

1. Kako je Khuenov režim ugušio pokret 1903.?

2. Koga odgovornim smatra mađarski tisak?

3. Smatra li autor da je Héderváryja smijenio hrvatski otpor?

Tekst 3. Na kraju će učenik usporediti svoj zaključak s postavljenom hipotezom i rezimirati rezultate svojega malog istraživanja.

KOJE OBLIKE RADA I NASTAVNE METODE PRIMJENJIVATI?

Treba sve više napuštati stari način frontalnog rada, a učenike sve više uključivati u nastavni proces. Nastavnik bi trebao biti pomoćnik koji učeniku pomaže da se sam spoznajno ostvari. Ne treba učiti samo činjenice („bubati”), već valja razvijati intelektualne sposobnosti učenika. Ovo nas, naravno, ne smije skrenuti u drugu krajnost, jer teško je pojmiti povijesne procese bez osnovne usvojenosti podataka. Da bi se unaprijedila nastava povijesti, treba razviti suvremene didaktičke sustave, ostvariti individuali- zaciju učenja i diferencijaciju učenika prema njihovim sposobnostima i interesima. Nastavnik se treba koristiti učenikovim sposobnostima apstrakcije i kritičkog mišljenja, teoretiziranjem i zanimanjem za međuljudske odnose.

Pri izvođenju nastave trebalo bi što više ići na učenikovo aktivno sudjelovanje i na vizualizaciju nastav- nih sadržaja. Ne smijemo smetnuti s uma staru kinesku poslovicu: „Što čujem – zaboravim, što vidim

– zapamtim, što učinim – razumijem i znam.”

Učenje povijesti u Hrvatskoj treba usklađivati s europskim standardima. Naime, početkom 1996. skupština Vijeća Europe donijela je Preporuku 1283. o povijesti i nastavi povijesti u Europi. U njoj se kaže da je zadaća nastavnika razvijati sposobnosti učenika za kritičko razmišljanje i prepoznavanje kompleksnosti fenomena prošlosti. Govoreći o području koji bi moderna nastava povijesti trebala obuhvatiti, u prepo- ruci se kaže da bi to trebali biti svi aspekti društva: socijalna i kulturna povijest, uloga žena, lokalna i nacionalna (ali ne i nacionalistička) povijest, povijest manjina, kontroverze i nerazjašnjeni događaji. Samo se tako može razvijati i odgajati mladi čovjek koji će biti demokratski i misleći građanin svijeta u

nastajanju. Povijest se ne smije izvrtati i prilagođavati političkom trenutku jer učenike treba učiti istinu

– ako prepoznaju laž, u njima ćemo samo pobuditi nepovjerenje.

Valja spomenuti i američke standarde za učenje povijesti (Rendić Miočević, 2000.: 77.). To su:

1) kronološko mišljenje 2) povijesno shvaćanje 3) povijesna analiza i interpretacija

4) sposobnosti povijesnog istraživanja 5) povijesna analiza problema i odlučivanja.

Hrvatska povijest

Prema američkim autorima, standardi (ciljevi) koje učenici trebaju postići dijele se na dvije skupine:

povijesno razumijevanje i sposobnost povijesnog mišljenja.

U nastavu povijesti u Hrvatskoj trebalo bi unositi što više inovacija. Međutim, inovacije obično nailaze

na otpor nekih kolega. Zašto mijenjati nešto ako već godinama funkcionira dobro? Zašto pisati nove pripreme ako su i stare dobre? Zašto se koristiti novim udžbenikom ako još iz upotrebe nije povučen stari, za koji već imam pripremu? Zašto se uopće truditi kad primam tako malu plaću? Zašto učenicima

nešto kvalitetno ispredavati kad će ionako za dva mjeseca sve zaboraviti? Ovo su, naravno, sve negativni primjeri nastavničkih razmišljanja. Onaj tko tako misli često nije svjestan koliko takvim umovanjem može štetiti djeci.

U tablici su nabrojane neke inovacije koje se mogu primijeniti u našim školama.

 

INOVACIJE U NASTAVI

1.

Individualizirana i individualno planirana nastava

2.

Programirana nastava

3.

Nastava na više nivoa težine

4.

Problemska nastava

5.

Heuristička nastava

6.

Mentorska nastava

7.

Mikronastava

8.

Timska nastava

9.

Nastava uz pomoć kompjutora

10.

Školska medijateka

(prema Z. Itković, 1997.)

INDIVIDUALIZACIJA NASTAVE

U individualiziranoj nastavi nastava se prilagođava interesima, potrebama i načinima učenja pojedina-

čnih učenika. Ako nastavnik ne pribjegne individualiziranoj nastavi, obraća se „prosječnom učeniku” i istodobno čini dvije nepravde: izvrsni i vrlo dobri učenici moraju „cupkati u mjestu” i čekati lošije, a loši su učenici zbunjeni preteškim zadacima, što često uzrokuje odbojnost prema predmetu. Postoji više metodičkih načina individualizacije nastave:

1. Učenici rade na raznim zadacima, s različitim ciljevima, u okviru jednoga šireg programa.

2. Učenici rade na istim zadacima s istim ciljem, koristeći se različitim materijalom.

3. Učenici proučavaju određenu temu u različitim situacijama.

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

4. Oblikom „timske nastave” učenici s određenim nastavnikom rade temu ili tematsku cjelinu, a vježbaju i ponavljaju s jednim, dvama ili s više nastavnika.

5. Učenici uče određenu temu različitim metodama rada.

6. Učenici uče određene sadržaje različitim tempom rada.

Individualizacija nastave obično se provodi ubacivanjem u nastavu listića s pitanjima na tri razine za izvrsne (i vrlo dobre), srednje i lošije učenike. Tipovi zadataka u nastavnim listićima mogu biti: podcrta- vanje, višestruki izbor (zaokruživanje), problemski zadaci, usporedba, tekstualno ili grafičko rješavanje i drugi.

Hrvatska povijest

PLANIRANJE NASTAVE

1. IZRADA MAKROPLANA

Dobro planiranje nužno je za organiziranje nastave (Rendić Miočević, 2000.: 61. i dalje), a temelji se na makroplanu, mikroplanu i pripremi za nastavnu jedinicu. Makroplaniranjem odabiremo cjeline koje ćemo obrađivati tijekom cijele školske godine. Obično sadržava mjesec, broj sata, nastavnu cjelinu, nastavnu jedinicu i tip sata. Na taj način dobivamo globalni, orijentacijski, tematski plan ili makroplan. Pred vama je primjer makroplana rađen na temelju programa Ministarstva prosvjete i športa i radnog udžbenika Dukić – Erdelja – Stoja- ković: Hrvatska povijest.

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

Mjesec

Sat

Nastavna cjelina, nastavna jedinica

Oblik sata

 

I. OBRAZOVNO RAZDOBLJE

 

1.

Uvodni sat: ponavljanje gradiva iz osnovne škole

ponavljanje

2.

Upoznavanje sa sastavnicama praćenja

ponavljanje

RUJAN

3.

1. UVOD U UČENJE POVIJESTI Povijest i njezino značenje *

obrada

4.

2. HRVATSKA U RANOM SREDNJEM VIJEKU OD 7. DO KRAJA 11. ST. Seoba Hrvata. Život na novim područjima

obrada

 

5.

Postanak hrvatske države. Hrvatska u 9. stoljeću

obrada

6.

Hrvatska u 10. stoljeću. Tomislav. Stjepan Držislav

obrada

 

7.

Ponavljanje

ponavljanje

8.

Hrvatska krajem 10. i u 11. stoljeću. Stjepan Držislav. Petar Krešimir IV. Dmitar Zvonimir

obrada

9.

Kultura u Hrvatskoj od 9. do 11. stoljeća

obrada

LISTOPAD

10.

Ponavljanje*

ponavljanje

11.

Hrvatska u ranom srednjem vijeku

usustavljivanje

12.

3. HRVATSKA U RAZVIJENOM I KASNOM SREDNJEM VIJEKU (OD KRAJA 11. DO POČETKA 16. STOLJEĆA) Vladavina Arpadovića (1102. – 1301.)

obrada

 

13.

Vladavina Anžuvinaca (1301. – 1386.)

obrada

14.

Godine bijesa: borbe za hrvatsko-ugarsko prijestolje

obrada

15.

Hrvatska i Osmanlije

obrada

 

16.

Ponavljanje*

ponavljanje

17.

Bosna u srednjem vijeku

obrada

18.

Društveni i gospodarski odnosi u razvijenom srednjem vijeku

obrada

19.

Kultura u razvijenom srednjem vijeku

obrada

STUDENI

20.

Ponavljanje*

ponavljanje

21.

Hrvatska u razvijenom i kasnom srednjem vijeku

usustavljivanje

22.

4. HRVATSKA U NOVOM VIJEKU (OD POČETKA 16. DO POČETKA 17. STOLJEĆA) Hrvatska u 16. stoljeću

obrada

 

23.

Otpor bečkom centralizmu i apsolutizmu

obrada

24.

Hrvatska područja za vrijeme mletačke i osmanlijske vlasti. Dubrovačka republika *

obrada

 

25.

Ponavljanje

ponavljanje

PROSINAC

26.

Usustavljivanje gradiva i priprema za I. ispit znanja

ponavljanje

27.

I. pismena provjera znanja

ponavljanje

28.

Analiza ispita znanja

ponavljanje

29.

Usustavljivanje gradiva I. obrazovnog razdoblja

ponavljanje

 

30.

Zaključivanje ocjena na kraju I. obrazovnog razdoblja

ponavljanje

Hrvatska povijest

Mjesec

Sat

Nastavna cjelina, nastavna jedinica

Oblik sata

 

II. OBRAZOVNO RAZDOBLJE

 

31.

Ponavljanje gradiva iz prvog obrazovnog razdoblja

ponavljanje

32.

Bosna u vrijeme osmanlijske vlasti

obrada

SIJEČANJ

33.

Osmanlijski uzmak

obrada

34.

Gospodarski razvoj Hrvatske

obrada

35.

Kulturni razvoj od 16. do početka 18. st.

obrada

 

36.

Ponavljanje *

ponavljanje

37.

Hrvatska u novom vijeku (16. – 18. st.)

usustavljivanje

 

38.

5. HRVATSKA OD SREDINE 18. DO SREDINE 19. STOLJEĆA Prosvijećeni apsolutizam u Hrvatskoj

obrada

39.

Francuska vlast u Hrvatskoj

obrada

VELJAČA

40.

Ponavljanje

ponavljanje

41.

Hrvatski narodni preporod

obrada

42.

Ban Josip Jelačić – odlučan otpor ugarskom hegemonizmu

obrada

43.

Ponavljanje *

ponavljanje

 

44.

Hrvatska od sredine 18. do sredine 19. stoljeća – cjeline

usustavljivanje

45.

6. HRVATSKA U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA Hrvatska u osvit modernog doba

obrada

 

46.

Hrvatsko-ugarska nagodba

obrada

47.

Modernizacija Hrvatske za banovanja Ivana Mažuranića

obrada

OŽUJAK

48.

Dalmacija i Istra u 19. stoljeću. Hrvati u Gradišću i južnoj Ugarskoj

obrada

49.

Ponavljanje

ponavljanje

 

50.

Hrvatska krajem 19. i početkom 20. stoljeća

obrada

51.

Bosna i Hercegovina u 19. i početkom 20. stoljeća

obrada

 

52.

Hrvatska početkom 20. stoljeća

obrada

53.

Ponavljanje *

ponavljanje

54.

Hrvatska u drugoj polovici 19. stoljeća

usustavljivanje

TRAVANJ

55.

7. SUVREMENO DOBA – HRVATSKA U 20. STOLJEĆU Hrvatska u vrijeme Prvog svjetskog rata

obrada

56.

Hrvatska u sastavu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca

obrada

57.

Ponavljanje

ponavljanje

 

58.

Djelovanje hrvatskih političkih stranaka. Atentat na hrvatske zastupnike. Diktatura kralja Aleksandra

obrada

59.

Hrvatsko pitanje i nastanak Banovine Hrvatske

obrada

Ivan Dukić, Krešimir Erdelja, Igor Stojaković

 

60.

Ponavljanje *

ponavljanje

61.

Nezavisna Država Hrvatska

obrada

SVIBANJ

62.

Hrvatski narod u antifašističkoj borbi

obrada

63.

Hrvatska u sastavu druge Jugoslavije

obrada

64.

Stvaranje i obrana samostalne hrvatske države

obrada

 

65.

Suvremeno doba: Hrvatska u 20. st.*

usustavljivanje

66.

Ponavljanje i priprema za II. ispit znanja

ponavljanje

 

67.

II. pismena provjera znanja

ponavljanje

LIPANJ

68.

Analiza II. ispita znanja

ponavljanje

69.

Usustavljivanje gradiva II. obrazovnog razdoblja

ponavljanje

 

70.

Zaključivanje ocjena

ponavljanje

PRVO OBRAZOVNO RAZDOBLJE

Mikroplan

grafoskop,

povijesni

zemljovid

grafoskop,

udžbenik,

povijesni

zemljovidi

grafoskop,

udžbenik,

episkop

grafoskop

zemljovid,

udžbenik,

   

zemljovid,

udžbenik,

grafoskop

 

grafoskop,

zemljovid

povijesni

razgovor,

izlaganje,

demonstracija

demonstracija

izlaganje,

razgovor,

analiza slike,

izlaganje,

razgovor,

teksta

demonstracija

izlaganje,

razgovor,

   

izlaganje,

razgovor,

demonstracija

 

razgovor,

izlaganje

frontalni,

individualni

individualni

frontalni,

individualni

frontalni,

 

individualni

frontalni,

   

individualni

frontalni,

   

individualni

frontalni,

materijalni: utvrđivanje razine predznanja koje su učenici usvojili u osnovnoj školi odgojni: razvijanje interesa za predmet funkcionalni: vježbanje snalaženja u prostoru i vremenu

materijalni: stjecanje spoznaja o načinu rada odgojni: razvijanje radnih navika, osjećaja za red i pravednost funkcionalni: vježbanje služenja udžbenikom

materijalni: usvojiti osnovne pojmove – povijest, povjesničari, vrste izvora, imena znamenitih hrvatskih povjesničara, razdoblja hrvatske povijesti odgojni: razvijati interes za povijest kao predmet koji proučava narod, ali i život čovjeka funkcionalni: vježbati snalaženje u vremenu i prostoru

materijalni: usvojiti znanja o dolasku Hrvata, uvjetima, na