Sie sind auf Seite 1von 131

HERBERT SHELTON

ISPRAVNA
PREHRANA
prirodnom hranom

Đakovo, 2007.
POSVETA

Posvećujem ovu knjigu svojim pacijentima, čija su


česta pitanja ukazala na potrebu za knjigom kao što je ova,
s nadom da će i oni i svi moji čitatelji imati koristi od bitnih
saznanja u njoj sadržanih.
PISAC
Sadržaj

Uvod 9

Prvo poglavlje: Prehrambeni temelji života - - - - - - 2 1

D r u g o poglavlje: Život je više od hrane - - 28

Treće poglavlje: Prehrambeni proizvodi 33

Četvrto poglavlje: Organsko nasuprot anorganskome - 39

Peto poglavlje: Aminokiseline 45

Šesto poglavlje: Biljne b j e l a n č e v i n e ' - - - 57

S e d m o poglavlje: Koštunjavo v o ć e - - - - - - - - - - 66

O s m o poglavlje: Koliko bjelančevina? 77

Deveto poglavlje: Voće, koštunjače i povrće - - - - - 86

Deseto poglavlje: Mesožderstvo -92

Jedanaesto poglavlje: S u m p o r e n o voće - - - - - - - 100

Dvanaesto poglavlje: Oksidiranje hrane 104

Trinaesto poglavlje: Sol je otrovna 112

Četrnaesto poglavlje: Usitnjenje hrane - - 117

Petnaesto poglavlje: Nedostatnost 129

Šesnaesto poglavlje: Liječenje vitaminima - - - - - 134

S e d a m n a e s t o poglavlje: Superhrana 142

7
O s a m n a e s t o poglavlje: Hrana i (lobar život 148
Uvod
Devetnaesto poglavlje: Nova dijeta 153

D v a d e s e t o poglavlje: R a z u m i hrana 158

Dvadeset i prvo poglavlje: „Liječenje" h r a n o m 169


Sredinom devetnaestog stoljeća govorilo se, da će sva­
Dvadeset i drugo poglavlje: Post i pomlađivanje 177 ko četvrto novorođenče umrijeti prije navršene s e d m e go­
dine, a svako drugo prije nego d o s e g n e sedamnaestu. Od
Dvadeset i treće poglavlje: B e b a m a se ne smije
stotinu osoba samo ih je šest živjelo do šezdeset i pete, dok
davati škrob 188
je do stote stizala m o ž d a j e d n a od deset tisuća. Te žalosne
Dvadest i četvrto poglavlje: Nečista voda za zdravlje - 194 či- njenice su bile stvarnost u razvijenim zemljama, u koji­
ma postoje podaci, ali su stvari bile (i jesu) daleko gore u
Dvadeset i peto poglavlje: Je li tvoj dobitak
zabačenim dijelovima svijeta.
moj g u b i t a k ? - - - - - - - - - - 201
Mi koji s m o odrasli u Americi i nismo bili izvan granica
Dvadeset i šesto poglavlje: Vrste i značajke
vlastite zemlje mislimo d a j e svijet napredan. Ne s h v a ć a m o
proždrljivosti. - - - - - - - - - - - -- - 207
da u nekim dijelovima zemlje j o š uvijek traje k a m e n o
Dvadeset i sedmo poglavlje: Jesti s užitkom 212 doba, da u svijetu i m a divljaštva, barbarstva, srednjevje-
kovlja, ropstva itd. Kad pomislite da će tek svako četvrto
Dvadest i o s m o poglavlje: Kako jesti 221
dijete obojene rase (crne, tamne, žute) imati mogućnosti da
Dvadest i deveto poglavlje: Pripremanje jela 227 nauči čitati, da zasigurno neće imati radija pa će ostati od­
sječenim od o n o g a što se zbiva u svijetu, onda ćete imati
Trideseto poglavlje: Pripremanje zimnice 241
pojma kako i zašto u svijetu vlada žalosno neznanje i traju
Trideset i prvo poglavlje 246 prastara praznovjerja. A k o promisliš da su takoreći j u č e r
tvoji vlastiti djedovi živjeli u istom neznanju i da su ti osta­
vili u naslijeđe svu silu praznovjernih priča, od kojih te je
znanstveni napredak s a m o djelomično oslobodio, nećeš se
onda hvaliti svojom „ n a d m o ć n o š ć u " nad ostatkom svijeta.

Č u o sam čovjeka koji vjerojatno nije nikad bio na


J u ž n o m Tihom oceanu k a k o govori, da će vas povesti na ta
j u ž n a mora i pokazati v a m ljude devedestgodišnjake živah-

8
nije od dvadcsetgodi.šnjaka u ovoj zemlji. Stalno slušamo o života. A k o je to „duhovnost", onda ne daj, Bože, da A m e ­
začuđujućem zdravlju i razvitku, kao i o dubokoj starosti rika učini ikakav „ d u h o v n i " napredak! Ostanimo bolje nor­
stanovnika u z a b a č e n i m krajevima. A k o želiš naći ljude od malni.
sto, dvjesta, trista, četrista ili više godina, idi tamo gdje svi­ Č i t a m o blistave priče o prekrasnim uzorcima muškosti i
jet n e m a kalendara ni rodnih listova. A k o želiš vidjeti zai­ ženstvenosti što se mogu naći u nekim zakucima zemlje, a
sta stare ljude, idi na Tibet, gdje je zemlja tako nečista i onda idemo u kino i vidimo putopise i snimke tih istih o s o ­
pučanstvo tako siromašno, da njihov prosječni vijek vjero­ ba i na vlastito zaprepaštenje otkrivamo da nisu bolji, a vje­
j a t n o ne prelazi osamnaest godina. Gradovi i sela u Tibetu rojatno ni gori, od bijednih tipova koje mi stvaramo u
su tako neuredni da se čovjek pita, kako itko m o ž e u njima mravinjacima što ih z o v e m o gradovima.
živjeti, uz sav onaj zadah kravljih balega s t o j e nepodnoš­
Ne t r e b a m o uvažavati kićene i oduševljene priče o
ljiv s v a k o m e tko nije u smradu rođen i navikao na njega.
zdravlju primitivnih ljudi kao o nečemu iznad našeg zdrav­
Priča se da tu ljudi žive i preko tisuću godina. Da ovdje, u
lja. D o b r o zdravlje među divljacima i manje razvijenim na­
najcrnjem neznanju, neki ljudi posjeduju veće znanje nego
rodima je izuzetak. Nerazvijeno pučanstvo je boležljivo i
najškolovanije osobe u civiliziranom svijetu, tako da ti naj-
kratkovjeko. Malarija, crijevni nametnici, sušica, guba, ne­
školovaniji izgledaju posve neukima. Da su ovdašnji sta­
ishranjenost i sva sila drugih boljki su uobičajeni među nji­
novnici naročito „ d u h o v n o " n a d m o ć n i - svi zaostali narodi
ma. Neishranjenost i glad su manje-više svakodnevica.
prikrivaju manjak razvitka n e k o m svojom „ d u h o v n o m
n a d m o ć i " . Jedan mladi Hindus student, koji me je uvjera­ Veliki dijelovi ljudske obitelji i danas žive u zemljanim
vao da s lakoćom može vidjeti svoga bivšeg učitelja u Indi­ kolibama s prašnim podovima, slamnatim krovovima i bez
ji i s njim razgovarati usproks tisućama kilometara dimnjaka. Nije lako održavati čistoću živeći u takvoj na­
rastojanja, a koji je ipak došao u Ameriku na inženjerski stambi i spavajući na podu. N e m a mreža protiv kukaca, pa
studij, govorio mi je d a j e Indija tisuće godina naprednija je ta čeljad pokrivena ujedima kukaca. Dovoljno je prijeći
od A m e r i k e - „ d u h o v n o ! " Rio Grande i kod naših južnih „dobrih susjeda" M e k s i k a ­
naca naći m n o g o indijanskih plemena koja žive u baš tak­
Sveti ljudi u Indiji očituju svoj veliki „ d u h o v n i " napre­
vim uvjetima. Kažu d a j e među ovim Indijancima smrtnost
dak mažući kose kravljom balegom, viseći d u g o vremena
novorođenčadi veoma visoka.
naglavce, pužući potrbuške na tisuće kilometara, tabana-
jući polako i m u č n o s kraja na kraj zemlje, od oceana do S a m o manji dio čovječanstva danas ima dovoljno hra­
oceana, sapeti teškim lancima i drugim j e d n a k o bezvrijed­ ne. Svake godine mnogi od kineskih i indijskih obilnih mi­
nim, besmislenim i po tijelo štetnim načinima - glupostima lijuna umiru od gladi. U mnogim drugim dijelovima svijeta
što proizlazi iz vjerovanja u ispraznost ovozemaljskog prijetnja gladi je takoreći stalna. „Borba za goli život"

10 l I
medu tim svijetom je veoma ozbiljna. Nasuprot popularnoj vojsku 1917-1918. i pregledi mladića danas, kako po voj­
propagandi, u dijelovima Afrike gdje nije stupila bijela nim tako i po sveučilišnim stručnjacima, pokazuju da su
noga i gdje n e m a bjelačkog utjecaja, ima siromaštva koje defektna školska djeca od prije dvanaest i petnaest godina i
nije ni m r v u manje prihvatljivo od o n o g a što proizlazi iz danas defektna nakon što su dosegla zrelost. Nisu „nadra­
južnoafričkog bezemljaštva. Krajnje siromaštvo i d u g o ­ sli" svoje nedostatke.
trajna neishranjenost ostavili su na stanovništvu daleko­ A s t o j e s djevojkama? Je li njihovo stanje povoljnije?
sežne štetne tjelesne i duševne posljedice. Jesu li one „nadrasle" svoje nedostatke iz predškolskog i
Smrtnost djece je visoka u većem dijelu svijeta. Dovol­ školskog d o b a ? Pregledi mladih žena na njujorškoj A k a d e ­
j n o je baciti pogled na Indiju. U toj prenapučenoj i gladnoj miji pokazuju da su i o n e nalik na hrpu starog željeza. U
zemlji s a m o j e d n o od četvero novorođenčadi ima šansu većini su nesposobne za životne izazove, bilo u miru ili
preživjeti prvu godinu života. U nekim drugim zemljama ratu.
šanse za preživjeti su j o š manje nego u Indiji. A k o dijete u Nesposobnost za vojsku ne otkriva potpuno opću dege­
Indiji preživi prvu godinu, j o š uvijek ima s a m o pedest po­ neraciju u koju s m o upali, jer i kod onih koji su proglašeni
sto šanse da odraste. U Kini su uvjeti j o š gori. sposobnima defekti su isti, s a m o manje očevidni. Vojna
U tim dvjema prenapučenim zemljama ne vlada samo mjerila su mjerila bolesti a ne zdravlja. Kokošja prsa, bu-
nestašica hrane, nego i manjak sanitarnih uređaja i nemar buljičavo lice, pogurena ramena, naočale, krivi zubi, mrša­
oko osobne higijene kod većeg dijela stanovništva. U lom va, nerazvijena tijela i drugi znakove propadanja, vidljivi
smislu veoma su malo odmakli od srednjevjekovne Euro­ na regrutima i na profesionalnim vojnicima, ukazuju nepo­
pe, a d o n e k l e zbog istog razloga - zbog zaglupljujućeg vje­ grešivo na činjenicu da se vojska sastoji od mladića koji su
rovanja u beskorisnost ovozemaljskog života. se već počeli raspadati.

Kolikogod izgledalo ponižavajuće, mora se priznati da Sto znači demobiliziranje u prošlom ratu vojnika stari­
s m o mi k a o narod j a k o nisko u s v a k o m pogledu, i da naša jih od dvadeset i osam godina? Znači da su čak i oni koji su
mjerila nemaju nikakve vrijednosti osim za mjerenje proglašeni sposobnima degenerirani do te mjere da nisu u
raličitih stupnjeva lošeg zdravlja. U posljednjih dvadeset i stanju izdržali vježbe namijenjene dječacima. Kao narod
pet godina ništa se nije pokazalo tako jasnim kao činjanica mi s m o psihološki krpež i lo postajemo sve više.
da s m o narod invalida i poluinvalida. Čovječanstvo svih rasa i podvrsta je sposobno za sve, a
Pregledi školske i predškolske djece pokazuju da svima mi s m o ipak pali duboku ispod tih sposobnosti, j e r n i s m o u
nešto nedostaje, i to prema mjerilima koja, k a k o r e k o s m o , stanju proizvesti vrhunske m u ž e v e i žene, budući da s m o
mjere samo stupnjeve lošeg zdravlja. Pregledi mladića za zanemarili sredstva koja nam stoje na raspolaganju. N e -

12 13
mojnio se u ovoj zemlji hvaliti svojim velikim napretkom, građu za bolji i zdraviji život i prije nego im p r o t u m a č i m o
jer s m o posvetili sva sredstva j a v n o g priopćivanja svetoj kako koristiti tu građu. Dotle dok su sredstva j a v n o g
zadaći držanja u zabludi cjelokupnog pučanstva, kako bi priopćivanja i naš odgojni sustav u rukama e k o n o m s k i h
naš profiterski sustav m o g a o „ p o d m a z a n o " djelovati. Nez­ zbira, dotle dok oni smatraju svojom dužnošću služiti spe­
nanje i zablude su posvuda, odatle i slaba ishranjenost veli­ cijalnim interesima spomenutih vlasnika zemlje, a ne
kog mnoštva Amerikanaca, usprkos preobilju hrane služiti interesima svega čovječanstva, istina o zdravlju, bo­
tijekom cijele godine. lestima i liječenju probijat će se u javnost m u č n o i polako.
A k o je život divljaka u nekim pojedinostima u predno­ U m e đ u v r e m e n u m o r a m o činiti najbolje što m o ž e m o i
sti pred životom civiliziranog čovjeka, svakako mu je u ne zauzimati defetistički stav. Ne smijemo dići ruke i uz-
m n o g i m drugim pojedinostima inferioran. N e m a sumnje
viknuti: „Koja korist?" Stara izreka da „Rim nije sagrađen
da mnogi divlji i nerazvijeni narodi jedu zdraviju hranu
za j e d a n d a n " treba nam uvijek biti na pameti i m o r a m o
nego civilizirani, ali oskudnost hrane i žestina borbe za
ustrajati do k o n a č n o g cilja - zdravlje za svakoga! Sve o n o
preživljavanje poništava tu jednostavnu prednost. C i v i l i ­
što priječi ljudski napredak treba ustupiti mjesto onomu što
zacija je ludnica koja žrtvuje ljude, žene i djecu na oltaru
komercijalizma - budući da je nezajažljiva želja za što vodi naprijed. Čovjek j e svetinja, a ne institucije.
većom z a r a d o m najjača poluga naše kapitalističke privrede U zamršenosti m o d e r n o g života sve veći broj uznemire­
- ali mi ne z a s t u p a m o povratak k divljaštvu. Mi b i s m o ra­ nih ljudi traži normalniji način življenja. Zbunjeni, često i
dije revolucionirali svoju civilizaciju. Čovjek je središte
maltretirani, izgubljeni u općem metežu i zbrci, oni traže
svemira i mi bismo morali sve svoje ustanove graditi za
naslijepo i neodređeno nešto što bi ih dovelo do života,
njega, za njegove potrebe i njegova najviša stremljenja, a
zdravlja, snage i sreće. Poneki i nađu ono što traže, ali,
ne kao sada graditi sve na posebnim interesima nekolicine
nažalost, mnogi završe u slijepim uličicama iz kojih nikad
koji su vlasnici zemlje i koji izrabljuju većinu.
više ne iziđu, a neki popadaju duž puta.
Najveća zapreka danas životnoj reformi na zemlji, naj­
Svijet je do s a m o g ruba pun lijekova protiv svake ljud­
veći neprijatelj reforme načina ishrane nije neznanje, koje­
ga ima dosta, već želja onih koji profitiraju na sadašnjim ske bijede, ima na gomile panaceja, ali sve padaju na ispitu.
z l o p o r a b a m a i njihovim sredstvima da nastave ubirati bo­ D o g m a „čovjek je ono što j e d e " i krilatica „dijetom se'sve
gatu novčanu žetvu podržavajući tolike štetne životne na­ m o ž e " zavedoše i zavode mnoštva. Čini se da je veoma
vike današnjice. Veoma nam je potrebna e k o n o m s k a i lako uvjeriti veliki broj ljudi, da ako slijede određeni dije-
poljoprivredna revolucija. Potrebne su osnovne promjene tetni plan, ili ako jedu neke takoreći čudotvorne obroke, bit
prije n e g o što b i s m o imali nade moći s v a k o m e dali u ruke će zdravi i jaki i ostati takvima do u kasnu životnu d o b .

II L5
Ne m o ž e m o očekivati superiorniju ishranu i zdravlje
Takozvani nulricionisti nisu ipak bez suparnika. Tjele­
što iz nje slijedi sve dok ne shvatimo da su svi životni čim­
sni kulturisti su pri ruci sa svojim raznovrsnim načinima
benici međuovisni i ravnopravni sudionici životnih o d n o ­
tjelovježbe, od kojih vam svaki garantira zdravlje, snagu,
sa. K a k o će se vidjeti kasnije, hrana nije prehrana. N a k a n a
životnost i dužinu vijeka po želji. Psiholozi i psihijatri ima­
o v e knjige nije s a m o poučiti čitatelje o n e o p h o d n o potreb­
ju svoje programe za spašavanje oboljelog svijeta. U stvari,
nim istinama o hrani i jedenju, već o bitnim činjenicama o
mogli b i s m o nabrajati ove panaceje do besvijesti, a da ne
ostalim faktorima povezanima s prehranom. Jer sama hra­
bismo došli do kraja liste.
na, koliko god bila dobra, nikada ne može bili potpuni od­
Oprezan proučavatelj života i trijezan promatrač rezul­ govor našim p r e h r a m b e n i m potrebama.
tata primjene svih ovih mjera ostaje osupnut nad zak­
Od svih raspoloživih načina j e d i n o sustav prirodne hi­
ljučkom da je sve promašaj. Ne valja reći da nemaju
gijene m o ž e žiteljima zemlje donijeti rješenje njihovih pro­
nikakve vrijednosti, niti da nitko po njima ne postiže ništa blema sa zdravljem, bolestima i liječenjem, j e r taj sustav
dobra. Jednostavno se želi reći, da sve te specijalizacije i predstavlja spoj svih čimbenika i sastojaka normalnog
podspecijalizacije nisu u stanju riješiti p r o b l e m e s kojima života, pa prema lome m o ž e pouzdano ponuditi čovječan­
se suočuju suvremeni ljudi i žene. Traži se nešto više n e g o stvu izbavljenje iz sadašnjeg žalosnog stanja degeneracije i
dijeta, vježba ili emotivno ravnovjesje. Život je v e o m a oboljelosti. To nije jednostrani pristup životnim problemi­
složen, zato j e d n o s t a v n a i jednostrana formula za život ni­ ma, već o b u h v a ć a sve osnovne potreba života.
kako ne m o ž e zadovoljiti tolike mnogostrane zahtjeve. Načela i postupci prirodne higijene temelje se na psiho­
Potreban je sveobuhvatniji tretman cjelokupnog pro­ loškim i biološkim istinama, a potvrđuju, usavršuju i čine
blema življenja, i to u pojmovima nekog valjanog standar­ ih m o d e r n i m a tolika vrijedna otkrića. Bit prirodne higijene
da. Traži se spoj isprepletenih i povezanih životnih je u poštivanju životnih zakona i uzimanju u obzir nutarnje
čimbenika, kako bi se udovoljilo p o t r e b a m a čovjeka, žene i moći živog organizma. Bilo koji način života, u zdravlju ili
djeteta koji traže svoj put u zamršenosti naše kaotične civi­ bolesti, ako nije utemeljen na životnim zakonima, donijet
lizacije. N e o p h o d n o je potreban uzorak normalnog života će razočaranje svima koji ga kušaju. N e m a kraja današnjoj
ljudskog bića, koji bi pokrio zbir svih čovjekovih potreba, bijedi sve dok se svijest cjelokupnog čovječanstva ne pro­
a ne s a m o j e d a n ili d v a od njegovih zahtjeva. S a m o uzima­ budi i potpuno shvali vitalnu važnost zakona koji vladaju
jući u obzir sve glavne čimbenike življenja i tumačeći čov­ očuvanjem i o b n o v o m zdravlja duše i tijela.

jeku k a k o ti čimbenici utječu na njegov svakodnevni život Budući da prirodni zakoni ne dopuštaju izuzetaka, a
m o ž e m o se nadati, da ć e m o ga osposobiti za rješavanje utječu na naš svakidašnji život i zdravlje i bolest, njihovo
problema s kojima se svakodnevno suočava. poznavanje bi trebalo s v a k o m e ležati na srcu. Ne m o ž e m o

17
16
si priuštiti njihovo nepoznavanje, jer o poslušnosti zakoni­ ma kao i svi prijašnji. Nije čovjekova nada u otrovima -
ma života ili njihovu nepoznavanju o d n o s n o svojevoljnom kršenje zakona života se ne može izliječiti otrovima.
nepoštivanju zavisi sreća i nesreća čovječanstva. Bogat­ Cilj ove knjige je okrenuti svijet od otrova prema nor­
stvo m o ž e obasipati čovjeka svojim darovima, posjedo­ malnim životnim stvarima. Pravi higijeničar zna, da tijelo
vanje i umjetnost mogu zajedno ukrasiti njegov dom, treba i može koristiti higijenska sredstva i načine, ništa
znanost i dobra literatura mogu proširiti njegovo znanje i drugo ne treba i ne smije. To vrijedi za zdravlje kao i za bo­
prol'initi njegov ukus, dobri i mudri mogu predsjedati nje­ lest. A k o ja uspijem uvjeriti čitatelje da u zdravlju ili bole­
govoj zajednici, on m o ž e postići najviši položaj do kojega sti p o m a ž u s a m o stvari i postupci koji imaju normalan
ga mogu uzvisiti njegovi sugrađani, ali koja korist od svega odnos prema životu, a k o učinim da shvate kako je posluš­
toga, ako je njegovo tijelo slabo i skrhano od boli, a njegov nost zakonima života njihovo j e d i n o spasenje, da se j e d n a
d o m slika ubitačne tjeskobe i ponižavajućeg trpljenja zbog povreda životnih zakona ne m o ž e ispraviti d r u g o m povre­
blijede, boležljive ili sakate djece? Zdravlje j e , nakon živo­ d o m tih istih zakona, ako ih uputim da vide kako se supe­
ta, čovjekovo najdragocjenije imanje, bez kojega sam život riorna ishrana, kojom se postiže i održava j e d r o zdravlje,
ne vrijedi m n o g o . temelji na uvjetima što ih postavlja sama priroda a ne po
nekoj nenaravnoj šemi izmišljenoj u nekoj farmaceutskoj
Lažno nazvana „suvremena znanstvena m e d i c i n a " za­
ustanovi ili po nekim trgovcima željnima zarade, a k o ja
dovoljava se eksperimentalnim igranjem s beskrajnim ni­
p o k a ž e m put k boljem zdravlju djece u ovoj zemlji - ova će
z o m s i m p t o m a i droga, zaboravljajući potpuno zakone
moja knjiga ostvariti cilj s kojim je pisana.
života. A k o medicinar uopće i misli o higijeni, ona je samo
„slabašni p o m o ć n i k " njegovim otrovima. On zatrpava svo­ Ja sam proveo više od trideset i dvije godine u obavlja­
je žrtve bezbrojnim receptima za lijekove, prešućujući sim­ nju svoje profesije. Dvadeset i dvije od ovih godina vodio
p t o m e i zanemarujući uzroke sve dotle dok stanje bijednog sam vlastiti zavod „Zdravstvena škola dra. Sheltona" ovdje
mučenika postane nepodnošljivo do te mjere, da mu ni naj­ u San Antoniju u Texasu. Imam bogato i raznovrsno isku­
jači otrovi ne mogu ni privremeno donijeti željeno olakšan­ stvo u brizi k a k o za bolesne tako i za zdrave, za mlade i sta­
j e . U posljednjih dvadeset godina medicinska struka i re, j a k e i slabe, p a m e t n e i neznalice, bogate i siromašne.
farmaceutska industrija zabavljaju nas brzim slijedom Budući da su u zdravstvenu školu dolazili ljudi s raznih
„čudotvornih lijekova", od kojih je svaki imao svojih pet strana svijeta, postigao sam iskustvo koje m n o g i m a nedo­
slavnih minuta, da bi završio u sve pretrpanijem limbu, re­ staje. Studij sam počeo jedanaest godina prije n e g o što sam
zerviranom za „olakšanja" što se čuju noću. Iako su budili i počeo s praksom. Utrošio sam preko četrdeset godina na
podržavali čovjekovu veliku nadu za k o n a č n o iskorjenji­ intenzivno proučavanje ljudske ishrane. A k o duljina vre­
vanje trpljenja, čudotvorni lijekovi su se pokazali iluzorni- mena utrošena na studij i na primjenu tako stečenog znanja

IX L9
na pacijente daje pravo čovjeku da s autoritetom govori o
t e m a m a obrađivanima u ovoj knjizi, onda ono što kanim
reći vrijedno je vaše pozornosti i d u b o k o g razmišljanja.
Moji veliki uspjesi u vraćanju zdravlja mojim pacijentima,
uključivo i velikom mnoštvu takozvanih „neizlječivih", Prvo poglavlje
živi je d o k a z valjanosti principa i uputa ovdje izloženih.
Ali ja ne tražim od nijednog čitatelja da prihvati k a o Prehrambeni temelji života
istinito išta iz ove knjige samo zato što sam to u nju uvrstio.
Umjesto toga očekujem da moji čitatelji misle, istražuju i
provjeravaju i samo otkriju, je li ono s t o j e rečeno istinito Tijekom nekoliko naraštaja proučavanje razvoja i na­
sljeđivanja stanica skoro potpuno je zanemarivalo daleko
ili nije. Ne daj da te itko vodi. N e k a te vodi samo istina.
važniji studij prehrambenih navika koje uvjetuju i predo-
A k o ja ne govorim istinu, ako se varam, ako griješim, pusti
dređuju razvoj stanica i utječu na njihovo razmnožavanje i
kraju ono što ja govorim i traži istinu drugdje. Ne uzimaj
opstanak. Uloga ishrane u integraciji, reintegraciji i desin-
autoritet za istinu, već neka ti istina bude autoritet. Misli
tegraciji zanemarivana je bez ikakva stida. U g l a v n o m se
svojom g l a v o m i primijeni vlastite sposobnosti u provjeri
pretpostavljalo da nije bitno kakvu hranu organizam kon­
svih stvari i drži se onoga što je d o b r o . zumira sve dotle dok konzumira „dovoljno" i više n e g o
„dovoljno". Smatralo se važnim obilje ili manjak hrane, što
dovodi do vrednovanja količine a ne kakvoće i raznovrsno­
sti.

Tek u posljednje vrijeme počeli s m o ozbiljno istraživati


psihološke temelje života i utjecaj ishrane na rast i raz­
množavanje kako u b i o š k o m tako i u patološkom pogledu.
Istina j e , da su tijekom nekoliko proteklih tisućljeća umniji
članovi naše rase naslućivali ulogu ishrane u zdravlju i b o ­
lesti, ali su znanstvenici smatrali d a j e to ispod njihova d o ­
stojanstva.
Opskrbljenost h r a n o m i njezina dostupnost daju orga­
nizmima izvjesne, dobro označene karakteristike. Različiti
načini ishrane uzrokuju različite načine širenja. Krajnji cilj
ishrane nije samo omogućiti rast, već zadovoljiti iskonske
potrebe stabilnosti i normalnog djelovanja.

20
21
Život zavisi o organizaciji, a organizacija je plod rasta Ishrana je funkcija i m o ž e m o imati bolju prehrambenu
ili ishrane. Od ishrane dolazi naš postanak, po ishrani ima­ funkciju j e d i n o ako i m a m o sposobnost za bolju ishranu. A
mo svu onu snagu koju posjedujemo, a naše zdravlje je u tu se sposobnost ne može kupiti. N e m a tableta u ljekarni
točnom omjeru s kvalitetom naše ishrane. To vrijedi za sav koje bi m o g l e uvećati tu sposobnost, ili da bi mogle umje­
biljni i životinjski svijet. Živa bića, gdje god se nalazila, sa sto nas obavljati životne funkcije. Sposobnost za živjeti,
svim svojim čudesnim sposobnostima i dražima, običan su disati, jesti i djelovati nalazi se u nama, ne izvan nas.
proizvod ishrane. I h a n a je korisna s a m o u svojoj psihološkoj povezanosti
Savršena ishrana znači savršene organe, savršene tjele­ sa zrakom, v o d o m , suncem, o d m o r o m i snom, vježbom ili
sne funkcije i normalno zdravlje, j e r je sve to m e đ u s o b n o aktivnošću, čistoćom i p o t p u n o m d u h o v n o m i moralnom
ovisno i raste j e d n o iz drugoga. To dovodi do pravila: snagom - ukratko, u svim prirodnim i normalnim okolno­
pravi put za obnovu snage i vitalnosti je isti onaj stima za koje z n a m o da su potrebne za očuvanje zdravlja.
po kojem smo ih i dobili, a to je rast. Obnavljamo Od svih tih čimbenika ozbiljno povezanih s potrebama tije­
snagu i vitalnost na isti način na koji ih la, koji su usput rečeno bitno potrebni, nije moguće nijedan
uzdržavamo, na isti način na koji dijete raste pre­ od njih proglasiti važnijim od ostalih iz j e d n o s t a v n o g raz­
ma snazi i zrelosti. Ako nas išta može i mora ob­ loga s t o j e svaki od njih neophodan, pa se samo njihovim
noviti, onda je to ona ista sila koja nas je donijela potpunim skladom s potrebama tijela zdravlje održava, ili
p o n o v n o vraća ukoliko je bilo izgubljeno. Oni ne samo da
na svijet, koja nas održava u postojanju, koja je
sačinjavaju sredstva što stoje na raspolaganju životnim si­
učinila da rastemo do muške ili ženske zrelosti.
lama u očuvanju zdravlja, već služe i za povratak izgublje­
U čemu se sastoji ishrana? Opće uvjerenje da su hrana i
nog zdravlja.
ishrana j e d n a te ista stvar nije točno i treba ga odbaciti. Je­
sti dobru hranu i hraniti se dobro nije isto. Svuda oko nas su Hrana je nepokretna tvar, pa prema tome ne m o ž e stva­
dokazi da je j e d n a stvar biti u stanju najesti se dobre hrane, rati živih organizama. Nije subjekt već objekt djelovanja.
a sasvim druga je dobiti snagu iz hrane. H r a n a je j e d a n sa­ Živi organizam uzima iz pojedene hrane ono što m o ž e , a
stojak tvari po kojoj se odvija proces ishrane. Voda i zrak odbacuje ostatak. N e k a hrana može biti dobra, ali da bi ko­
su ostali sastojci. Ali nijedan od njih posebno niti svi skupa ristila više no stvarno može, ili da bi hranila više no s t o j e
sačinjavaju ishranu. potrebno - prema teoriji da bi mogla graditi ovo ili ono, da
Ishrana je životni proces što se odvija isključivo u bi sudjelovala u livoj ili onoj funkciji - u tom pogledu je
živom organizmu. To je proces rasta, razvitka i osnaživa­ više nego beskorisna. Pomodni programi kljukanja upro­
nja. Jesti dovoljno dobre hrane, piti zdravu vodu i udisati paštavaju život. Neki od njih se sastoje od prežderavanja
čist zrak je s a m o po sebi j a k o poželjno, ali treba j o š nešto svim vrstama hrane, drugi od nalijevanja sokovima, ili se
da bi se postiglo zdravlje, snaga i vitalnost. radi o hrani bogatoj željezom, kalcijem, vitaminima i td.

22 23
Svaki dan m o ž e m o vidjeti mršavke kako obilno jedu sposobnost, isto tako veliki obroci hrane ne povećavaju
debljajući] hranu, a da ne dobivaju ni grama. Vidimo sla- probavne i asimilativne sposobnosti bolesnika. Da bi se
bunjavce kako do mile volje jedu hranu bogatu vitamini­ postigli željeni rezultati, najprije se moraju uvećati bole­
ma, a da im ništa ne koristi. Vidimo m a l o k r v n e bolesnike snikove sposobnosti.
kako j e d u željezo, a da im to ne p o m a ž e . Ili d r u g e k a k o Rečena sposobnost se može uvećati j e d i n o m u d r o m
jedu hranu bogatu kalcijem, a da im od toga kalcija ništa ne uporabom i štedljivim trošenjem tjelesnih sila. Treba steci -
ostaje. Jesti samo po sebi nije dovoljno. jeti snagu ako je se želi uvećati. Nedopustivo je rasipanje,
Kad se ustanovi da bolesnik nema očekivane koristi od sukobljavanje i n e r a z u m n o trošenje. Mogućnost sposobno­
obilja vitaminima bogate hrane, pribjegava se oralnom uzi­ sti je bez sumnje stvar naslijeđa, ali osoba čija sposobnost
manju vitaminskih ekstrakata ili intravenoznom i hipoder- je osakaćena ili smanjena, može se oporaviti j e d i n o regu­
mičkom davanju sintetičkih vitamina. Kad ni to ne larnim i normalnim postupkom. Nasilne mjere i rasipni po­
p o m o g n e , iznalaze se drugi trikovi. Ali trikovi ne mogu kušaji ne vraćaju sposobnosti.
osposobiti bolesnika za uporabu vitamina. Uporaba i asi­ Zdravlje se vraća upravo onim istim iskonskim postup­
milacija vitamina je životna funkcija i nema ništa izvan cima po kojima se početno održavalo, a ti postupci su u
ljudskog bića da to umjesto njega učini. Higijenski postu­ potpunoj nadležnosti nutarnjih sila živog organizma.
pak najprije vraća čovjeka u stanje u kojem će moći koristi­ Zdravlje izravno ovisi o izvornom činu oblikovanja, to jest
ti vitamine u potpunosti. o gradnji i dogradnji djelujućih organa od elementarnih sa­
Liječnici i prijatelji se slažu s bolesnikom, da trpi zbog stojaka u krvi. A k o s m o pametni, slijedit ć e m o prirodu u
hrane, da mu treba jaka hrana za osnaženje. O s o b e koje njezinu djelovanju i uzeti ozbiljno u obzir njezinu građu i
tvrde da znaju kako stvari stoje i da se u sve dobro razumiju sredstva kojima ona postiže svoj cilj. Preuzetnost je postu­
kljukaju takve bolesnike govedskim odrescima, krepkom pali suprotno. A k o želimo pomoći, m o r a m o graditi o n a k o
g o v e d s k o m j u h o m , masnom hranom, ribljim uljem itd. s k a k o priroda gradi, a ako želimo ukloniti nešto, m o r a m o to
n a k a n o m da ga „ojačaju." O p ć e je uvjerenje da je hrana učiniti onako kako to priroda čini. D a k l e , nezaobilazno
isto što i ishrana, pa se traži što više hrane. pravilo pravog higijenista jest osigurati pojedincima sve
koristi higijenskih sredstava u njihovoj potpunosti, j e r se
Ako bolesnik uza sve o v o šopanje ne dobije na snazi i
samo tako istinsko zdravlje može povratiti i očuvati.
težini, režimu se dodaju tonici i stimulansi, koji. razumije
se, ne pomažu probavi i asimilaciji nego ih neizbježno sla­ Naša nacija je puna bolesnika koji su kušali svakojake
be, mršavi i slabi invalid ostaje mršav i slab, ili mršaviji i dijete i jelovnike, od čega nisu izvukli nikakve koristi. Ku­
slabiji. Što ga se više stimulira to slabiji postaje. Ništa izva­ šali su vitaminske preparate, mineralne koncentrate, p o ­
na ne m o ž e uvećati čovjekovu prehrambenu sposobnost. sebne dijetalne obroke, razna „sredstva za p r o b a v u " it.d,
K a o što velika hrpa drvene građe ne uvećava stolarovu ali sve bez uspjeha. Pretrpavali su se svim vrstama jela,

24 25
prežderavali se k a k v o m posebnom h r a n o m , slijedili su p o ­ samo zato što njihovi liječnici ne znaju što neučiniti. Sve
sebne načine pripremanja jela, savjesno su obavili ispit, na dok sljedbenici svih medicinskih smjerova budu vjerovali
kojem je pala tvrdnja d a j e čovjek ono što j e d e . Nije li već d a j e u redu „činiti zlo da bi se postiglo d o b r o " , osuđeni su
vrijeme da posvetimo više pažnje p r o c e s i m a kojima čovjek da čini p o g r e š n e stvari. A njihovi pacijenti moraju u skladu
koristi hranu, umjesto što svu svoju pozornost o b r a ć a m o s time trpjeti.
na hranu k a o takvu? Prije n e g o čovjeka n a h r a n i m o , osigu­ Ima vrijeme kad se ne treba jesti, ima stanja kad se ne
rajmo se da on m o ž e iskoristili ono č i m e ga hranimo. Sto se smije uzimali nikakva hrana. Važno je znati kad se uzdržati
dobiva time da hrana prođe kroz čovjeka, a d a j e on ne pro­ od hrane, a isto tako znati kada i koliko jesti. U načelu jesti
bavi ni asimilira? ima cilj opskrbiti tijelo potrebnim hranjivim elementima,
Nahraniti d n e v n o čovjeka potrebnim brojem kalorija pa se ne postiže ništa jedući kad hrana nije potrebna ili kad
nije nikakva garancija da će on te kalorije dobiti iz pojede­ ne m o ž e biti probavljena i asimilirana. Uzdržavanje o d j e l a
ne hrane. A k o mu hrana u p r o b a v n o m traktu fermentira, (post) je j e d n a od najčešćih pojava u prirodi i odgovara ve­
neće iz nje dobiti kalorija. Ne znači da će dobiti potrebne likom broju uvjeta i okolnosti.
aminokiseline jedući bjelančevine a k o mu se pokvare u
p r o b a v n i m organima. A k o hranimo čovjeka po teoretskim
potrebama a ne prema njegovim stvarnim sposobnostima
(kakav je, tako treba i jesti!), nanijet ć e m o mu veliku štetu.
Z a r ne vidimo svakog dima k a k o se slabići pretrpavaju
„obiljem dobre i j a k e hrane" s nakanom da se osnaže, a
ipak postaju sve slabiji i slabiji? Zar nije široko potvrđeno
iskustvo u higijeničnim ustanovama i higijeničarskoj prak­
si da slabići postaju snažniji na smanjenim obrocima?

Umjesto da p r o u č a v a m o prirodu i srž njezinih zakona,


uvjeta i gradiva da b i s m o po njima postupali, mi kao d a j e
p r o u č a v a m o ne b i s m o li otkrili k a k o je prevariti. Kao kad
kakav poslovni čovjek veli svome odvjetniku: „Ja ne želim
znati k a k o poštivati zakon već kako ga izigrati!" Upravo
tako i m i : ne brinemo se kako slijediti prirodne zakone
nego k a k o ih neposlušali. Znati što neučiniti je nerijetko
isto tako važno kao i znati što učiniti. Tisuće bolesnika sva­
ke godine umire, a j o š više ih ostaje neizlječivo oštećenima

26 27
„ilustriranog života" od 2 5 . travnja, 1875. dr. Trail navodi
citat iz nepoznatog izvora: „Kako čovjek j e d e takav i j e s t . "
Tako je d o g m a „čovjek je ono što j e d e " izražavana u devet­
Drugo poglavlje naestom stoljeću. Početkom dvadesetog stoljeća u „ S a m o -
p o m o ć i " (York, Pensilvania) dr. E. M. Woolsey je pisao
pod naslovom „Čovjek je ono što j e d e . " On to navodi kao
Život je više od hrane citat, p a j e razborito pretpostaviti d a j e rečenu d o g m u posu­
dio od nekog drugoga. Doslovno kaže: „Čovjek je ono što
j e d e . Moral, bilo narodni bilo osobni, pitanje je načina
Postiji sustav izgrađen na načelima djelovanja, kao i na
prehrane."
načelima korištenja materijala. Načela su izvorišta djelo­
vanja, a lažna načela rađaju zlo. Jedno lažno načelo može Jeka ove d o g m e n a m redovito stiže z r a k o m u programu
obrušiti cijeli sustav. U stvari, j e d n o lažno načelo uvučeno o žitnim pahuljicama, gdje voditelj serije „California" Car­
u sustav može proizvesti više smutnje n e g o tisuću takozva­ son mumlja djeci: „ A k o želiš biti kao Hoppy, trebaš jesti
nih „lažnih činjenica." Lažni princip m o ž e zbuniti, dovesti kao Hoppy." To je „čovjek je o n o što j e d e " , s a m o malo dru­
u sumnju i iskriviti istinu do te mjere da bilo koja nakarad- gačije rečeno.
nost postane prihvatljiva, da se u nju vjeruje i po njoj djelu­ Higijenisti odbacuju u potpunosti o v o shvaćanje i p o ­
j e . Sustav bez ispravnih načela djelovanja, koji polazi od stavljaju kao pravilo da „kakav je čovjek o n a k o treba i j e ­
pogrešnih načela, bezuvjetno će uvijek djelovati pogrešno, sti", k a k o j e . t o formulirao dr. Robert Walter. G r a h a m
j e r djelovanje mora biti u skladu s načelima. izjavljuje isto u svojem pravilu da najslabiji organ u tijelu
Razlike između Higijeničke i drugih škola u shvaćanju treba bili odrednica po kojoj treba hraniti bolesnika ili ta­
dijete, vježbe, sunčanja, vode, o d m o r a , spavanja, tempera­ kozvanu zdravu osobu. Tako i Trail, postavljajući odredni­
ture, duševnih čimbenika Ltd. temelje se na primjeni načela ce, ne s a m o za prehranu bolesnika već za njihovu
koja pojedina škola zastupa. Svatko j e d e , ali svatko nije hi- sveokupnu njegu, u kojima traži da se sve mora ravnati pre­
gijenist. Činjenica da svatko diše ne znači d a j e svatko higi- ma sposobnostima i potrebama tijela u d a n o m trenutku.
jenist. Na primjer, higijenisti rade na načelu da „kakav je Sve o n o što se daje bolesniku treba biti prilagođeno njego­
čovjek, tako treba i jesti", dočim dijetisti i razne druge ta­ vim uvjetima.
kozvane škole zdravlja što se oslanjaju na dijetu tvrde: Nitko, a ponajmanje bolesnik, nikada ne bi trebao biti
„Čovjek je o n o što j e d e . " hranjen po nekim proizvoljnim standardima, kao što su na
K a ž e se d a j e pok. dr. Henry Lindlahr prvi izjavio d a j e primjer pretpostavljeni dnevni broj potrebnih kalorija, ili
čovjek o n o što j e d e , ali je to vjerovanje daleko starije od određena količina bjelančevina na dan, ili za svaki dan pro­
dra. Lindlahara, što je lako dokazati. U u v o d n o m članku pisana količina vitamina. Mora se uvijek uzeti u obzir spo-

28 29
sobnost bolesnika da iskoristi pojedenu hranu. Nitko j o š jetru. Hrana je čovjeku samo građa za vlastitu izgradnju,
nije objasnio koja je korist od hranjenja bolesnika, recimo, upravo kao što je opeka građa za zidanje kuće.
teoretski potrebnim brojem kalorija, a k o ih on ne može A k o je netko rođen glup, ni ribe svih oceana neće ga
probaviti ni asimilirati. promijeniti. Zastupati uporabu te, o v e ili one hrane tvrdeći
Hranu treba koristili za zadovoljavanje prehrambenih da će dati snagu, hraniti određeni organ, ili proizvesti p o ­
potreba tijela, a šio tijelu treba zaključuje se iz njegove sebne karakteristike znači u stvari zastupati i prakticirati
konstitucije, njegova trenutnog stanja i iz djelatnosti koju laži. Rabiti hranu s te točke gledišta je nehigijensko i nez­
obavlja. Pretpostaviti, kako se dugo vremena i činilo, da nanstveno, što mora završiti promašajem.
„jelo čini čovjeka", prema tome i „čovjekov karakter", pa
Tijelo razvija mišiće kao reakciju na vježbanje, a ne
jesti u skladu s tom nakaradnom pretpostavkom neće dove­
trpanjem hrane za gradnju mišića. Ne nastaje Herkul jedući
sti do željenog rezultata.
herkulsku hranu, već herkulskim vježbanjem. Nije svaki
Razlika između la dva načela je ista kao razlika između čovjek potencijalni Herkul. Mišićni potencijali bez sumnje
krojenja kaputa prema čovjeku i krojenja čovjeka prema
su nasljedni, ali ih nitko nije razvio bez vježbanja. A da
kaputu, između srezivanja n o g e prema obliku č i z m e i izra­
vježbanje bez hrane neće pojačali mišiće razumije se samo
de čizme da pristaje nozi. U liigienističkoj praksi mi zahti­
po sebi, ali postupak je ipak bitan, a nijedan od tih čimbeni­
j e v a m o da se materija podredi živom organizmu, a ne da se
ka sam po sebi ne m o ž e stvoriti mišiće.
živi organizam podvrgava materiji.
Stručnjak u laboratoriju lako m o ž e dokazati da melasa,
Čovjek je iznad materije koja ga okružuje. Život je više
maslac i masnoća prizvode toplinu, ali netko hladan i ma-
od jela i tijelo od odijela. Iz toga slijedi da je poznavanje
lokrvan j e d e ih u obilju a ipak je svaki dan sve hladniji. Ti i
čovjeka važnije od poznavanja bilo čega što ga okružuje.
Čovjek je djelatna snaga prirode i njegova budućnost ovisi drugi apsurdi proistječu iz laži da „jelo čini čovjeka, pa će
o njegovu djelovanju. Poluge uspjeha ili neuspjeha su u sa­ čovjek promijenivši j e l o promijeniti i ćud." Ta neistina se
m o m čovjeku. Nije u tlu već u žiru snaga po kojoj raste i nalazi u dijetalnim shvaćanjima većine zdravstvenih škola,
postaje hrastom. Nikakva m o g u ć a manipulacija tlom, ili a p o g o t o v o u dijetalnim ustanovama.
suncem i v o d o m ne može učiniti da iz zrna prosa nikne Ne osnažuje čovjeka ono što on pojede, već o n o što pro­
hrast. bavi i usvoji, stoga je važnije znali kako poboljšali probavu
Hrana ne čini čovjeka. Riba ne izgrađuje mozak, kako i asimilaciju nego znati koju hranu jesti. Zrak, hrana i voda
se to nekad tvrdilo. Grah ne gradi mišiće. Kad bi to bilo su tvari od kojih su živi organizmi građeni, pa iako je kvali-
točno, o n d a bi se mogli napraviti neograničeni mozgovi i tet tih tvari veoma važan, nije važniji od postupka kojim se
mišići, j e r riba i graha ima u obilju. Jedenje tikvica ne znači uporabljuju. Dobra probava je potrebna isto toliko koliko i
omekšanje lubanje, niti jedenje jetara proizvodi divovsku dobra hrana, a i asimilacija je j e d n a k o važna.

31
Usput rečeno, ovdje nije bilo nakane ustvrditi da hrana
nije važna, niti d a j e odlučujući čimbenik u zdravlju i bole­
sti, u razvitku i rastu organizma. N a k a n a je j e d n o s t a v n o
bila d a j e hrana, uza svu svoju važnost, s a m o j e d n a od više Treće poglavlje
životnih potreba, te d a j e podređena životu. Čovjek uzima
hranu, hrana ne uzima čovjeka. Prema t o m e je bitno ne gu­
biti iz vida važnost čovjeka koji jede hranu, a ne usredo­ Prehrambeni proizvodi
točiti svu pozornost na hranu koja se j e d e .

Prehrambeni proizvodi, u stanju u kojem ih j e d e m o , sa­


stoje se od nekoliko složenih tvari, razvrstanih u bje­
lančevine, ugljikohidrate, masnoće, organske soli,
vitamine, vodu i neprobavljive dijelove o d n o s n o otpad,
koji se deponiraju kao izmet. Da bi bila prava hrana, poje­
dena tvar ne smije sadržavati otrovnih sastojaka. List duha­
na sadrži sve n a v e d e n e elemente hrane, ali uz njih sadrži i
nikotin, j e d a n od najžešćih otrova za koje se zna, a osim ni­
kotina i nekoliko drugih otrova. D u h a n , dakle, nije hrana.
A k o b i s m o pojeli obilniju salatu od duhanskog lišća k a o
što to činimo sa zelenom salatom, teško b i s m o se razbolje-
li. A k o ne bismo umrli odmah, život bi n a m ipak bio u o z ­
biljnoj opasnosti.
Stručno ime za bjelančevinu je protein. Riječ je izvede­
na iz imena Proteus („Ja predvodim!"), j e r se smatralo da
svako životinjsko tkivo počinje od bjelančevine. Iz tog sta­
rog shvaćanja važnosti bjelančevina, bilo ono točno ili ne,
proizlazile su m n o g e zablude, koje su malo p o m a l o isprav­
ljene, ali s v r e m e n o m opet oživljuju i ometaju tražitelje
istine o prehrani. Nasuprot sadašnjem p o p u l a r n o m učenju,
govedina i svinjetina nisu jedini izvori bjelančevina. Za­
pravo, životinjsko m e s o nije ni najbolji izvor bjelančevina,
k a k o ć e m o n a k n a d n o vidjeti. Ima m n o g o netočnosti o bje- i

32 33
lančevinuma, pa će o njoj u slijedećim poglavljima bili po­ jenjuje maslac, prvenstveno zato što su tijekom Drugog
trebno podrobnije govoriti. svjetskog rata mliječna industrija i američka vlada j e d n o ­
Ugljikohidrati su škrobovi i šećeri, od kojih tijelo m o ž e stavno bili poludjeli i dotjerali cijenu maslca do n e d o ­
koristiti s a m o šećer. Pojedeni škrob se m o r a najprije tije­ kučive razine, na kojoj je i ostala. Mnogi vegetarijanci su s
k o m p r o b a v e pretvoriti u šećer, a da bi ga tijelo m o g l o kori­ uporabe maslaca (masnoće životinjskog porijekla) prešli
stiti. Pod šećerom se ne podazumijevaju tvornički na uporabu margarina (masnoću biljnog porijekla). Marga­
proizvodi od repe, trske, mlijeka, j a v o r a itd. Isto vrijedi za rin je prerađena masnoća, nalik masti i drugim sastojcima
med, a i za sirup, koji je zapravo prokuhani i zgusnuti sok za kuhanje, „pojačana" umjetnim vitaminima. Daleko je
drveta. l a k o su to sve oblici šećera, ipak nisu idealni za od zadovoljavajućeg prehrambenog artikla i bilo bi dobro
našu uporabu. Datulje, smokve, suhe šljive, slatko grožđe, da ga se vegetarijanci kane. Margarin se ne može sačuvati
slatke j a b u k e , kaki, zrele banane, grožđice itd. idealni su bez dodanih kozervansa, što ga na kraju čini neprikladnim
izvori za opskrbu tjelesne potrebe za šećerom. Z o b e n e pa­ za jelo.
huljice, mahunarke, gomoljke i si. izvor su škroba. Koštun- Ulja od koštunjača i avokada se dobivaju samim konzu­
j a č e sadržavaju ugljikohidrate, bilo u obliku šećera, bilo miranjem toga voća i vrstan su izvor lako probavljivih
škroba. Teoretski, ugljikohidrati sagorijevaju u tijelu da bi emulzivnih ulja. A k o se košlunjače jedu u većim količina­
proizveli potrebnu toplinu i energiju. ma, opskrbit će tijelo svom potrebnom m a s n o ć o m , pa jelu
O p ć a navika da se jedu takoreći isključivo denaturalizi- neće trebati dodati nikakvih drugih ulja. A k o tko želi druge
rani ugljikohidrati - bijelo brašno i proizvodi od bijelog vrste ulja, slijedeća biljna ulja su ukusna i hranjiva, a mogu
brašna, oguljena riža, bijeli šećer, demineralizirano kuku­ ih koristiti i vegetarijanci koji ne ne žele jesti maslac ili
ruzno brašno - čini da svaki A m e r i k a n a c preživljava na vrhnje: maslinovo ulje, ulje od kikirikija, sojino ulje. sun-
ishrani lišenoj normalnog mineralnog sadržaja i većine vi­ cokretovo ulje, s e z a m o v o ulje, kukuruzno ulje i ulje od pa-
tamina. Z a p r a v o , u nekima od ovih j e l a uopće nije ostalo m u k o v i h sjemenki. Treba rabiti samo na hladno prešano,
minerala ni vitamina. Za optimalnu prehranu ugljikohidrati odnosno djevičansko maslinovo ulje ili ulje od sjemenki.
bi trebah biti prirodni, to jest ne bi smjeli biti denaturalizi- Treba izbjegavati prerađena ulja, lišena minerala i vitami­
rani. na i oslabljena p o s t u p k o m prerade.

lako tijelo m o ž e iz ugljkohidrata i bjelančevina proiz­ Minerali - kalcij (vapnenac!), fosfor, sumpor, magne­
vesti većinu masnoća, ipak se čini da neke masne kiseline zij, mangan, jod, bakar, željezo, natrij, silicij, klor, fluor,
tijelo ne m o ž e samo proizvesti, a potrebne su za optimalnu nikal i dr. - igraju važne uloge u tijelu. Osim što su sastavni
prehranu. Z b o g toga su masnoće važne u prehrani. M a s l a c , dio raznih tjelesnih tkiva, k a o što su kalcij i fosfor u kosti­
vrhnje, mast i slična životinjska sala redovito se koriste u ma i z u b i m a i željezo u krvi, te što su važni sastojci u raz­
ovoj zemlji. U američkoj prehrani margarin ubrzano z a m - nim tjelesnim izlučinama, k a o što je klor u želučanim

34 35
sokovima i jod u izlučini štitnjače, oni sudjeluju u održanju povrće treba jesti sirovo i neprerađeno. Vitamini su veoma
o s m o z n o g tlaka u tijelu, sudjeluju u raznošenju kisika (ba­ nestabilni spojevi i lako ih je uništiti.
kar i željezo) i p o m a ž u u izlučivanju otpada iz tijela. Iako nazočni u minimalnim količinama, katalizatori
Također sudjeluju u održavanju normalne lužinasti krvi. (enzimi, h o r m o n i i vitamini) utječu č u d e s n o i veoma učin­
Od nekih od ovih minerala, kao od bakra i nikla, u tijelu kovito na organsku tvar. U stvari, ti spojevi čini se da
i njegovim proizvodima nalaze se s a m o tragovi. Njihova sadrže najneophodnija počela što upravljaju organskim
važnost je daleko veća od omjera njihove nazočnosti u hra­ oblicima. Solna kiselina želučanog pepsina ima veliku
ni ili tijelu. Neki žljezdani sokovi bi bili beskorisni bez te sposobnost pretvarati bjelančevine u koloidne otopine,
m i n i m a l n e nazočnosti rečenih minerala. č i m e se omogućuje njihova daljnja prerada. Enzimi se na­
Najbogatiji izvor minerala je zeleno povrće, voće i koš- zivaju alatkama stanica. I m a ih sva sila, ali se ne mogu pro­
tunjače. N e k e vrste hrane životinjskog porijekla, k a o jaja i izvesti umjetno. Pojavljuju se samo k a o proizvod
mlijeko, također obiluju mineralima, ali u današnje vrije­ protoplazme živih stanica i najviše su poznati po njihovu
me mlijeko je redovito pasterizirano, zbog čega većina nje­ m e đ u s o b n o m odnosu. Uvijek ih se nalazi udružene s bje­
govih minerala nije više prikladna za uporabu. Suvremeni lančevinama, ali se čini da su mineralne soli bitne za njiho­
način prozvodnje jaja (peradarske farme vide k o k o š kao vo korištenje. Enzimi, budući nuzproizvodi fotosinteze i
„tvornicu jaja"), nudi potrošačima vrlo loša jaja, bez m i n e ­ povezani s m e t a b o l i z m o m biljaka, izvorno se predstavljaju
rala i bez vitamina. Žitarice redovito sadržavaju dosta po­ k a o veoma složeni i k r h k o uravnoteženi spojevi. Endokri­
jedinih minerala. N e k e obične vrste povrća sadrže ne žlijezde proizvode h o r m o n e iz određenih sastojaka u
dvostruko više kalcija nego mlijeko i ako se povrće j e d e si­ krvi, ali li sastojci mogu doći u krv j e d i n o putem hrane. To
rovo a ne kuhano („pasterizirano") nudi kalcij u dostup­ znači da životna snaga tih nutarnjih lučenja potječe od bil­
n o m obliku. jaka, koje j e d i n e posjeduju potrebnu sposobnost fotosinte­
ze.
Vitamini, a ima ih m n o g o , nisu hrana već popratne tvari
koje tijelo koristi u probavi i asimiliranju hrane. A k o nedo­ Kiorofili se konzumiraju naveliko u biljnoj hrani, j e r ih
staju, tijelo ili uopće ne koristi e l e m e n t e u hrani, ili ili kori­ životinjsko tijelo vjerojatno ni ne m o ž e stvoriti. (Klorofil
sti p o g r e š n o . To uzrokuje zaostajanje u rastu, kriv ili zelenokrvnih životinja potječe od biljaka, isto k a o i kod
nepravilan rast, neugledan stas, slabljenje već oblikovanih crvenokrvnih.) Od tih se spojeva grade raznovrsni živo­
dijelova, slabljenje tjelesnih funkcija i takozvanu „bolest tinjski pigmenti, uključujući i veoma rasprostranjeni he­
nedostatka." moglobin (uzročnik crvenila krvi). Budući da je klorofil
Najbolji izvor vitamina je zeleno i žuto povrće, te izvor našeg dišnog pigmenta, posebno n e o p h o d n o g h e m o ­
povrće bijelo-crveno-ljubičasto, zatim voće i koštunjače. globina, sva nastojanja o nadomještanju klorofila živo­
Da bi se osigurala opskrba neoštećenim vitaminima, tinjskim bjelančevinama (najčešće u slučaju anemije)

36
uvijek zapadnu u poteškoće. Prirodni izvor klorofila su ze­
lene biljke, konzumirane k a o hrana. Industrijski proizvodi
- ekstraktni i umjetni klorofil - koji se mogu naći na
tržištu, nepotrebni su, nekvalitetni i preskupi. Nije za pret­
postaviti da se klorofil može izlučiti iz biljaka, a da ga Četvrto poglavlje
složeni kemijski i ini postupci ne oštete. Čak i u slučaju
anemije zelena biljka nadmašuje tvorničke proizvode, p o ­ Organsko nasuprot
g o t o v o a k o se j e d e sirova.
anorganskome

„Situm cuique tributio!," „Daj s v a k o m e s t o j e njego­


vo!". Tijelo zahtijeva za prehranu svojih tkiva tvari koje su
im jednakobitne. Ali ni to nije dovoljno kad je u pitanju
životinjske- tijelo. Za životinju nešto je ili nije hrana više po
sličnosti oblika n e g o po samoj biti. Elementi od kojih se sa­
stoji ljudsko tijelo nalaze se u tlu, vodi i zraku, ali elementi
tla ne sačinjavaju hranu za čovjeka. Potrebno je da najprije
biljke prerade te elemente u organske spojeve, pa ih tek
onda životinjski organi mogu uzimati kao hranu. Spojevi
što ih stvara kemičar svojom nutarnjom strukturom i raspo­
redom sastavnih molekula razlikuju se od onih što ih stva­
raju biljke i zato nisu za hranu ni čovjeka ni životinje.

Izravno pretvaranje anorganske materije u živo živo-


tinjsko tkivo je n e m o g u ć e . Uvijek m o r a posredovati č u d o
biljnog života. Jedino biljke m o g u pretvoriti anorganske
čestice iz zraka i tla u živu tvar, tako d a j e životinja prisilje­
na jesti biljke ili druge životinje koje se hrane biljkama. Je­
dini izuzeci su voda i kisik. Bilinstvo je posrednik između
minerala i životinjskog carstva. Pogledajmo to m a l o p o ­
drobnije!

38 39
T l o je puno minerala, istih onih minerala što ih tijelo jeviti nanos, primitivno raslinje, razvijenije raslinje, živo­
zahtijeva za vlastitu izgradnju i za svoje djelovanje. No, ti tinje. Koliko god bili vrijedni elementi u stijenama, slabo
se ne m o ž e š opskrbiti potrebnim mineralima jedući d n e v n o ćeš se usrećiti ako pokušaš uzgajati povrće na s a m o m ka­
pregršt zemlje. Z r a k je pun dušika i ugljika, ali ih ti ne menu. Stijenu treba najprije smrviti sve dok se ne pretvori
m o ž e š uzeti izravno iz zraka i pretvoriti ih u bjelančevine, u prah i mulj. A onda je odlučujući učinak primitivnog ra­
ugljikohidrate i masnoće. Niti m o ž e š pokupiti te elemente slinja. Kad shvatimo činjenicu, isticanu u organičkom uz­
iz tla, zraka i vode pa od njih napraviti vitamine. Stvarati goju, da viši oblici biljaka ne mogu rasti prije nego što
aininokiseiine iz dušika mogu isključivo biljke. Stvarati primitivno raslinje usitni i prihrani kamenito tlo, onda nam
škrob i šećer iz ugljika što se nalazi u zraku također je je j a s n o d a j e nemoguće hraniti ljudsko tijelo kemičarevim
zadaća biljaka. Jedino biljke mogu crpsti minerale iz tla i prerađevinama k a m e n a . N e ć e š uspjeti podići djecu i živo­
pretvoriti ih u organske soli. Jedino biljke mogu proizvodi­ tinje hraneći ih k a m e n o m kolikogod on bio sitno satrven.
ti vitamine. Minerali, takvi kakvi se prodaju u ljekarnama, ne posto­
Hrana se ne m o ž e proizvesti u laboratoriju. Velika je je u ljudskom tijelu. Kalcij, željezo, natrij, bakar, magnezij,
razlika između biologije i kemije. M o r a m o priznati da j o d itd. redovni su sastojci ljudskog tijela, ali svi oni se
između biološkog rasta i kemijskog spajanja zjapi nepre­ mogu pretvoriti u ljudsko tkivo samo kad su u obliku or­
mostivi j a z . Umjetni „prehrambeni p r o i z v o d i " iz laborato­ ganskih soli. Anorganske soli i „slobodni" minerali su za­
rija su apsolutno nejestivi. Priroda u s v o m e biološkom pravo otrovi. Zapravo u „ s l o b o d n o m " stanju ili u obliku
laboratoriju proizvodi hranu postupcima koje kemičar ne anorganske soli neki od tih minerala su žestoki otrovi.
poznaje. Biološka sinteza i kemijska sinteza nisu dva istov­ Otrovne osobine fosfora i joda su dobro poznate.
jetna procesa te ne daju istovjetne proizvode. Činjenica da prevelike doze umjetnih vitamina, ili nji­
Red prirode j e : naprije tlo, zatim biljke, pa životinje i hovo uzimanje na dulji rok, d o v o d e do znakova trovanja
čovjek. Kad stručnjaci u laboratoriju nastoje obrnuti taj red nepobitno dokazuje da se radi o neuporabivim tvarima. Ti­
i hraniti nas tlom, koje nije bilo prošlo kroz biljke i shodno j e k o m cijelog ljeta krave, jeleni, konji ili koji drugi
tomu nije bilo prerađeno u odgovarajuće i prihvatljive spo­ preživači jedu o g r o m n e količine trave, s kojom progutaju
j e v e , stvari ispadnu loše. Izgleda da će Majka Priroda ostali velike doze svih vrsta vitamina, a ipak ne pokazuju znako­
j o š d u g o u radnom odnosu! va trovanja. Do znakova trovanja se dolazi uporabom apo-
tekarovih sintetičkih imitacija vitamina, a isto tako i
Prvo dolaze stijene, koje se raspadaju i stvaraju tlo. za­
uporabom njegovih imitacija biljnih soli.
tim se pojavljuju biljke, ispočetka s a m o primitivne, koje
ugibajući prelaze u tlo, tako da služe za hranu nadolazećem Među onima što se j o š nisu oslobodili nadriliječničkih
biljnom naraštaju. Konačno se pojavljuju biljke koje mogu opsjena mnogi vjeruju, da se mogu nametnuti prirodi i nat­
prehranjivati veće životinje. Evo, dakle, reda: stijene, mul- jerati je da radi za njih. Biokemičari su jedni od njih. Bio-

•10 -II
kemija j e , k a k o sama riječ kaže, kemija života, kemija simptomi upućuju na otrovanje. Čak i nedostaci, kada do
živih organizama. Ovaj kult što ga je prije dosta godina njih d o đ e , češće su posljedica otrovanja nego manjka od­
o s n o v a o Sehiissler u Njemačkoj, kuša očuvati ili obnoviti govarajućih tvari u hrani. U tim slučajevima n e m o g u ć e je
zdravlje dajući tijelu materijale koji mu nedostaju u bo­ ukloniti nedostatke, ako se prije ne ukloni otrovanje.
lešću pogođenim mjestima. Kako sam Sehiissler izjavljuje. Dok se Schliisser ograničavao na uporabu „staničnih
..biokemija pokušava ispraviti poremećenu psihološku ke­
soli", to jest davanjem minerala potrebnih za izgradnju i
miju.'* On također kaže da „tkogod želi bez predrasuda po­
oporavak tjelesne g r a đ e , njegovi nasljednici su se udaljili
stići cilj i sredstva i put do njega, uvidjet će, da su ispravno
od njegove postavke, da „biokemijska sredstva, ako su
odabrani biokemijski lijekovi dovoljni za liječenje svih bo­
ispravno odabrana i pravilno primijenjena, dovoljna su za
lesti koje se mogu izliječiti internim lijekovima.''
liječenje svih bolesti koje se liječe nutarnjim lijekovima",
Za učiniti ono što „biokemičar" očekuje, kad bi čovjeku pa su počeli upotrebljavati minerale koje on nije poznavao
i bilo m o g u ć e , zahtijevalo bi poznavanje „psihološke ke­
i vitamine o kojima nije ni sanjao. Služe se i aminokiselina-
mije" daleko veće od onoga što ga posjeduje Sehiissler ili
ma i klorofilom, od kojih barem prvo SchlUsser vjerojatno
bilo koja druga živa osoba. Sehiissler je iznio svoje teorije
nije p o z n a v a o . Nakon Majstorove smrti biokemija je po­
u vrijeme kad se o kemiji živih organizama znalo daleko
stala veoma složena, pa su i načini liječenja bivali sve z a m ­
manje n e g o d a n a s . Njegovi „lijekovi" su bili jednostavni i
ršeniji, iako ne i učinkovitiji. Neuspjesi „biokemijskih"
malobrojni u usporedbi s „lijekovima" današnjih „bioke­
zahvata dokazuju da su nesposobni udovoljiti potrebama
mičara". A l i j e i on kao i njegovi nasljednici ignorirao čin­
jenicu da je biljno carstvo normalni i jedini izvor bolesnih. A slučajni uspjesi, k a o i oni kršćanskih scientista
„prirodnih materijala" za životinje. Poput Schusslera i da­ odnosno uobičajenog liječenja drogama, učinak je s a m e
našnji „biokemičar" ide u kemijski laboratorij po svoje „li­ prirode - ne m o ž e m o uzurpirati pravo liječenja koje pripa­
jekove". da prirodi.

Takozvani „biokemičar" j a k o je sklon zanemariti ili za­ Materijali od kojih se tijelo gradi, uzdržava i obnavlja
boraviti biokemiju i osloniti se na običnu (anorgansku) ke­ moraju se priskrbiti p u t e m hrane koju j e d e m o . Sehiissler i
miju. Sehiissler, inače homeopat, bio je prvi „biokemičar" njegovi sljedbenici su rabili i rabe slobodne minerale i
koji je svijet zaveo na krivi put svojom tvrdnjom da ..bi­ anorganske soli što ih nudi laboratorij, umjesto organskih
okemijski postupak nadomješta prirodne ozdravljujuće na­ soli što ih pruža hrana. Rečeno j e d n o s t a v n i m rječnikom,
pore prirodnim materijalima koji nedostaju u bolešću „biokemija" takva k a k v o m ju je naučavao Sehiissler obični
p o g o đ e n i m mjestima." je sustav drogiranja. Ne nastoji nadoknaditi manjak dajući
„ B i o k e m i č a r " sve „bolesti" smatra posljedicom nedo­ prirodnu hranu, već propisujući neuporabive minerale. Pa i
statka nečega i previđa očiglednu činjenicu, da takoreći svi danas je „biokemija" kralježnica industrije umjetnih vita-

42 43
mina. Umjelni „vitamini" nisu vitamini već droge. Neupo-
rabivi su i prema t o m e otrovni.
M o ž d a je točno, kako piše dr. Tilden, da Sehusslerove
soli ne čine velike štete, ali je istina, k a k o piše isti autor, da
Peto poglavlje '
„biokemija je štetna zato što su pameti liječnika i bolesnika
zaokupljeni njome, umjesto da se uče jeziku ispravnog živ­
ljenja. " Aminokiseline
„Premnogi liječnici još uvijek mijese kolače od blata u
dječjem vrtiću svojih varki i maštanja", - kaže dr. Tilden.
Bolesnici ne trebaju znanstvenih gurača kolica i zidara. U ljudskom probavnom traktu od dobro probavljenih
Između kalcijevih soli u hrani stoje stvara priroda i kalcije- bjelančevina nastaju jednostavniji spojevi, prihvatljiviji za
vih soli proizvedenih u laboratoriju zjapi provalija, koju ne krv i tkiva, a poznati su pod i m e n o m aminokiselina. To su
može premostiti nikakav apotekar. Ionako mnogi apotekari organske kiseline koje sadrže kisik. Naziva ih se
pale od samouništavajuće egomanije. Jedno je pružili tijelu „građevinskim materijalom" tijela, budući da se radi o tva­
željezo u hrani, a sasvim drugo je davati mu željezne pre­ rima iz kojih se stvaraju sve bjelančevine biljnog i živo­
parate napravljene u Ijekarnikovu laboratoriju. Ne treba
tinjskog svijeta. Poznate su m n o g e vrste bjelančevina, ali
nam ništa drugo do vratili se k biljnom carstvu i iz njega
sve se one sastoje od različitih kombinacija i proporcija
crpsti minerale za izgradnju i održavanje tijela. Treba pre­
stati s naporima da se preokrene red što ga je ustanovila aminokiselina. Baš k a o što se u jeziku oblikuju tisuće riječi
priroda. od tridesetak slova, tako se i bjelančevine oblikuju raz­
novrsnim kombinacijama aminokiselina.

Tijelo ne m o ž e koristiti bjelančevine izravno. Tek kad


se bjelančevine razgrade u aminokiseline od kojih se sasto­
je, onda tijelo može koristiti te aminokiseline kao
„građevinski materijal" za izgradnju svojih vlastitih poseb­
nih vrsta bjelančevina. S hranom se uzimaju m n o g e bje­
lančevine, ali nijedna od njih nije ljudska bjelančevina.
A k o bi ušle u krv izravno kao bjelančevine, ne bi mogle
pružiti tijelu potrebne sastojke. Naprotiv, predstavljale bi
strano tijelo i prouzrokovale patološke reakcije kakve se
vide kod alergije.

44 45
Znanstvenici su identificirali dvadeset sedam ili dvade­ tijelu, odakle ih tjelesne stanice uzimaju u svrhu stvaranja
set o s a m aminokiseklina u bjelančevinama i dali im znan­ bjelančevina, ljudskih bjelančevina kad se radi o čovjeku.
stvena imena: glicin odnosno glikokol, alamin, Svako tkivo uzima potrebne kiseline u količinama i omjeri­
amino-butir, amino-valerin, valin, norleucin, leucin, isolu- ma koje su n u ž n e za izgradnju vlastite, specifične bje­
cin, serin, treonin, aspartin, glutamin, hidro-glutamin, ci- lančevine. Dakle, čitatelju mora biti j a s n o da se
stin, metionin, fenilalalin, tirosin, di-jodo-tirosin, tiroksin, bjelančevine ne stvaraju iz bjelančevina već iz aminokise­
lisin, arginin, omitin, citrulin, triptofan, hisladin, prolin i lina. Tijelo ne može koristiti bjelančevine kao takve, već
hidroksiprolin. Ne nalaze se sve zajedno ni u j e d n o j bje­ najprije mora razgraditi zamršeno složene bjelančevine iz
lančevini - svaka od njih je građena od različitih kombina­ hrane i onda izgrađivati vlastite bjelančevine. Bjelančevine
cija i o d n o s a nekoliko vrsta aminokiselina. u orasima, jajima, žitaricama, mlijeku itd. nisu ljudske bje­
lančevine. Da bi se ljudske bjelančevine mogle izgraditi od
Biljne i životinjske bjelančevine se sastoje od aminoki­
stranih, treba te posljednje najprije svesti na njihov
selina složenih u nizove jedinstvene za svaku vrstu, uz
„građevinski materijal" i onda taj „materijal" upotrijebiti
malu razliku za spolove unutar vrsta. Ne s a m o da svaka bil­
za gradnju novih struktura.
jna i životinjska vrsta posjeduje svoje vlastite specifične
vrste bjelančevina, već unutar svake životinje i biljke svaki Aminokiseline se ne mogu zamjenjivati j e d n a d r u g o m .
organ i svaki dio tijela ima svoju posebnu bjelančevinu od­ Svaka od njih ima posebnu funkciju, tako da j e d n a ne može
nosno bjelančevine. Sastavi aminokiselina u pojedinim tje­ zamijeniti drugu. Na primjer, ni najveća količina bje-
lesnim tkivima se razlikuju m e đ u s o b n o kao i sama tkiva. lančevinskih aminokiselina ne m o ž e nadomjestiti manjak
Računa se da u ljudskom tijelu ima oko tisuću i šest stotina lirosina i triptofana, pa tako manjkave bjelančevine ne
mogu održavati živa tkiva.
različitih bjelančevina. Slična bjelančevinska raznovrsnost
postoji kod životinja i biljaka. Svaka biljka ima više raz­ Neke bjelančevine pomažu normalni rast, uzdržavanje i
ličitih dijelova: sjemenje, plodovi, lišće, itd. Svaki od njih razmnožavanje. Z o v e ih se adekvatnima ili potpunima.
ima svoje posebne bjelančevine. Razni dijelovi biljaka ili Bjelančevina koja podržava s a m o rast zove se djelomično
životinja posjeduju dvije ili više bjelančevina. Sve to govo­ adekvatnom ili djelomično potpunom. Bjelančevina koja
ri da bjelančevina u j e d n o m organu ili dijelu životinje ili ne p o m o ž e rast niti održavanje zove se neadekvatnom ili
biljke nije ista kao bjelančevina u d r u g o m organu ili dijelu nepotpunom. Prema tome bjelančevina može biti adekvat­
te iste životinje o d n o s n o biljke. Z b o g tih razlika bje­ na, djelomično adekvatna i neadekvatna, ovisno o njezinoj
lančevine iz različitih dijelova biljke ili životinje nemaju sposobnosti za podržavanje rasta, očuvanja i raz­
istu prehrambenu vrijednost. množavanja. To je bjelančevinska „biološka vrijednost".

Probavni proces razgrađuje bjelančevine na njihove sa­ Način mjerenja biološke vrijednosti raznih bjelančevi­
stavne aminokiseline, koje potom krvotok raznosi po svem na sastoji se u tome da ih se izluči iz hrane u kojoj se prirod-

46 47
no nalaze, a onda ih davati za hranu k a o jedini izvor Ostale aminokiseline, takozvane nebitne tijelo može samo
bjelančevina. Na primjer, neka životinja m o ž e biti hranje­ proizvesti razgrađujući neke od složenijih aminokiselina,
na smjesom koja ne sadrži drugih bjelančevina o s i m mli­ pod pretpostavkom da se pojede bitnih aminokiselina više
j e č n o g laktalbumina, ili smjesom koja sadrži s a m o žitni nego što ih treba. Elvehjem je dokazao da su neke od ta­
glutein. Takvim p o k u s o m se određuje „biološka vrijed­ kozvanih nebitnih aminokiselina potrebne za optimalan
n o s t " bjelančevina. rast. Činjenica j e , da je klasifikacija u bitne i nebitne p o ­
Kaže se d a j e biološka vrijednost bjelančevine u obrnu­ grešna, j e r su sve potrebne tijelu, a tijelo ne m o ž e proizve­
tom razmjeru s količinom koju životinja treba: Što manja sti nijednu od njih iz sirovih materijala.
količina je potrebna, to joj je veća biološka vrijednost. Uzi­ Gelatin je bjelančevina koja se dobiva iz određenih di­
majući to pravilo k a o polazište, vrijednost jaja je 94, mlije­ j e l o v a životinje. Vrlo je nedostatna. Životinje hranjene
ka 85, jetara i bubrega 77, srca 74, mišića 6 9 , neoguljenog samo tom bjelančevinom ne samo da ne rastu, već slabe i
žita 64, krumpira 6 7 , zobenih pahuljica 6 5 , kukuruza 60, ugibaju. Zein. kukuruzna bjelančevina, također je nedosta­
bijelog brašna 52, graha 3 8 . Po tom načinu mjerenja tan. Svakoj od tih bjelančevina nedostaju neke bitne ami­
općenito se smatra da je vrijednost biljnih bjelančevina re­ nokiseline. Obje su korisne tijelu životinje, ali zahtijevaju
dovito niža od onih životinjskog porijekla. Izuzetak čine dodatne izvore života da bi tijelo moglo rasti i uzdržavati
kikiriki i soya, čije su bjelančevine potpune. N e m a znatnih se.
razlika između govedskog, svinjskog i ovčjeg mesa. Za­
T i m s m o stigli do životno važne činjenice u ovoj raspra­
nimljivo j e , da u ovoj klasifikaciji nema koštunjavog voća,
vi: nedostatnost jedne bjelančevine može biti ispravljena
koje je bez sumnje važan sastojak ljudske prehrane, dok
drugom bjelančevinom koja posjeduje one aminokiseline
žitarice i m a h u n a r k e , koje inače i nisu često na jelovniku, u
koje nedostaju prvoj. Dvije bjelančevine kojima manjkaju
oštroj su suprotnosti sa životinjskom h r a n o m . Berg kaže da
iste aminokiseline ne mogu se nadopunjavati, ali dvije ne­
tijelo bolje koristi krumpirovi! bjelančevinu nego onu iz
potpune bjelančevine, od kojih svaka ima aminokiseline
mesa. H i n h e d e tvrdi da je krumpirova bjelančevina visoke
kojih ona druga n e m a sačinjavaju potpunu bjelančevinu.
biološke vrijednosti. I drugi se slažu s tim tvrdnjama. Koš-
Ukoliko čovjekova ili životinjska prehrana nije svedena na
tunjavo v o ć e i zeleno bilje posjeduju najvrednije bje­
samo jednu bjelančevinu, manjak bilo koje bitne aminoki­
lančevine.
seline nije vjerojatan.
Dok se biološka vrijednost bjelančevine određuje poku­ Zein nije jedina bjelančevina u kukuruzu. Laktalbumin
som prehrane, njezina nutarnja vrijednost ovisi o aminoki- nije j e d i n a bjelančevina u mlijeku. Skoro svaki izvor bje­
selinama koje sadrži. Od poznatih aminokiselina njih deset lančevina sadrži ih dvije ili više. U žitu ih je nekoliko. Sva­
do dvanaest se smatra bitnima za ljudski i životinjski život. ka koštunjava voćka sadrži više od j e d n e bjelančevine. T i m
To su bitne aminokiseline, jer ih tijelo ne m o ž e proizvesti. stižemo do druge životno važne činjenice u toj raspravi:

48 49
naime, j e d n a bjelančevina m o ž e nadopuniti drugu u istoj Izvođači pokusa sa životinjama su skloni pretjerano na­
hrani, tako da dvije bjelančevine tvore j e d n u potpunu bje­ glasiti važnost tvari koje rabe k a o nadomjestak za nedovol­
lančevinu. To ne vrijedi za bjelančevine žitarica, k a o ni za j n u ishranu, p o t p u n o ignorirajući prirodni red prehrane.
bjelančevine zelenog bilja, ali vrijedi za mješavinu od žita­ Mlijeko je v e o m a raspoloživa stavka na jelovniku, pa ga se
rica i velike količine zelenog bilja. U rano proljeće bi- j a k o često koristi k a o nadomjestak u ekperimentalnim dije­
Ijožderi dobivaju skoro sve svoje bjelančevine pasući travu tama. U većini slučajeva mlijeko je u stanju pretvoriti živo­
i drugo bilje, ali zato moraju pojesti velike količine, nešto tinjsku prehranu iz nedostatne u dostatnu, što izvođače
što čovjek nije u stanju. Čovjek dakle mora tražiti bje­ pokusa navodi na pretjerano naglašavanje vrijednosti mli­
lančevine u izvorima gdje su više koncentrirane. A k o želi j e k a , zaboravljajući očiglednu činjenicu, da životinje, na­
biti dobra zdravlja mora konzumirati svoj dnevni obrok ze­ k o n odbijanja od sise, nalaze dostatnu prehranu i bez
lenog povrća, ali ne može iz njega dobiti druge bjelančevi­ mlijeka. Njihovi pokusi nemaju veze s ljudskom prehra­
ne. Na primjer, a k o netko želi živjeti s a m o na žitaricama, nom, niti s prehranom životinja u prirodi. Te vrste pokusa
zavode u zabludu. I m a mnogo drugih vrsta hrane, koje
moći će to samo ako uz njih j e d e obilne količine zeleni. Po­
mogu nedostatnu prehranu učiniti dostatnom.
kusi pokazuju da se najbolji rezultati postižu kad zelen
sačinjava polovicu sve pojedene hrane. U n e k i m p o k u s i m a psi, hranjeni m a n j k a v o m m a n o m ,
Da bi se odredila vrijednost različitih bjelančevina, da­ nisu normalno rasli. N e k i m a od njih je d o d a n o mlijeko i ti
vana j e , u pokusne svrhe, samo j e d n a vrsta bjelančevine. U su se razvili i rasli n o r m a l n o . Psi kojima nije d a v a n o mlije­
stvarnosti ni čovjek niti ikoja životinja ne živi na s a m o jed­ ko ostali su kržljavi i nerazvijeni. Bilo bi smiješno zak­
noj bjelančevini. Oni ne samo da jedu vrste hrane od kojih ljučiti iz toga da psima treba mlijeko za normalan razvitak,
svaka sadrži drugu bjelančevinu, već i hranu koja sadrži j e r z n a m o da se psi mogu razvijati, i u stvari se razvijaju
nekoliko različitih bjelančevina. Mi normalno ne j e d e m o bez ikakva mlijeka nakon što su prestali sisati. Pokus te
kasein kao jedini izvor bjelančevna, niti živimo na dijeti od vrste dokazuje j e d i n o to, da mlijeko, d o d a n o nedostatnoj
samih žitarica. O v o dovodi do treće činjenice od životne ishrani m o ž e je učiniti dostatnom. Ali ima stotine drugih
važnosti u ovoj raspravi: ne živimo na samo jednoj bje- načina k a k o prehranu učiniti prikladnom, kao što to znaju
lančevinskoj hrani već na zbiru svih bjelančevina u našoj sve divlje životinje. Zapravo je m o g u ć e i vjerojatno, da su
prehrani. Ne trebamo se pitati: „Je li ta pojedinačna bje­ mnogi drugi načini pretvaranja hrane iz nedostatne u d o ­
lančevina dostatna?", niti: „ D a li bjelančevine sadržane u statnu bolji od mlijeka. Mlijeko, nakon normalnog perioda
ovoj hrani uzete zajedno predstavljaju dostatnu bjelančevi­ sisanja, nipošto nije neupitni blagoslov.
n u ? " J e d i n o se t r e b a m o upitati: ,J)a li zbir bjelančevina u Pokusi sa s a m o j e d n o m , izdvojenom bjelančevinom
mojem jelovniku dostaje za potrebe mojega tijela ? " Ako mogu neupućene navesti na uvjerenje da slon, krava, konj,
je zbir konzumiranih bjelančevina dostatan, sve je u redu. bivol, bizon, jelen, zec i drugi potpuni biljožderi ne mogu

SO 51
ne postoje drugi razlozi, o kojima ovdje ne treba rasprav­
živjeti ni rasti na biljnoj hrani, a znamo da mogu. i to veo­
ljati. Ja ću ovdje uzeti u razmatranje j e d i n o tvrdnje o jednoj
m a dobro, i to zato što oni ni ne pokušavaju živjeti na jed­
od ovih hrana životinjskog porijekla k a o izvoru aminokise­
noj, izdvojenoj bjelančevini, već j e d u raznoliku hranu, u
lina.
kojoj j e d n a bjelančevina ispravlja drugu.
Pogledajmo m e s o k a o hranu. Tvrdi se, da bjelančevine
N e m a sumnje da je potreba za aminokiselinama raz­
mesa sadrže sve bitne aminokiseline, te da su stoga iznad
ličita za svaku životinju, isto kao što je je potreba odrasle
biljnih bjelančevina, u kojima nekih potrebnih aminokise
životinje za aminokiselinama različita od one s t o j e ta ista
lina ima premalo, a u drugima previše. Također se tvrdi da
životinja ima dok ubrzano raste. Dokazati d a j e neka bje-
se m e s n e bjelančevine lakše n e g o biljne probavljaju i asi­
lančivina prikladna za izvjesnu vrstu životinja znači upra­
miliraju. U skladu s time meso je po m n o g i m a precijenjeno
vo to i ništa više. Ne može se ustvrditi d a j e prikladna ili
k a o ljudska hrana. I ovdje je opet zanemaren prirodni za­
neprikladna za druge vrste sve dok se ne iskuša na drugoj
životinji. A k o je pokus s hranom obavljen na štakorima, re­ kon prehrane. Je li meso potpuna bjelančevina? Berg kaže
zultati toga pokusa se ne mogu izravno primijeniti na ljude. tla ..to ne m o ž e biti prihvaćeno k a o pozitivna činjenica s
obzirom na bjelančevine pojedinačnih mišića, nego samo s
Za bjelančevine banane se kaže da su veoma nepotpu­
obzirom na zbir bjelančevina životinjskog tijela korištenog
ne, a ipak u Južnoj Americi j e d n a vrsta papige živi, i to do
kao hrana." Abderhalden također ističe tu činjenicu. Berg
velike starosti, na jednoličnoj ishrani koja se sastoji
veli da je to naročito istinito a k o m e s o nije p o p r a ć e n o
isključivo od banana. Bjelančevine banane su im, očigled­
većom količinom hrane koja stvara lužine. On naglašava
no, dostatne. U tropima bolesnici, koji se oporavljaju od
da „mesožderi, živeći u prirodi, osiguravaju potrebne
teških posljedica tifusa ili groznice, hrane se b a n a n a m a i
lužine pijući krv svojih žrtava i jedući kosti i hrskavice za­
brzo dobivaju na težini i snazi. Bjelančevine banane mora­
ju biti za ljude pogodnije n e g o što to pokazuju pokusi na j e d n o s m e s o m . " Također je točno da mesožderi j e d u ,
štakorima. Razumije se. ni papige ni bolesnici ne jedu iz­ naročito ujesen, velike količine plodova, bobica i pupolja­
dvojenu bjelančevinu. Jedu bananu. ka. M o ž e se vidjeti m a č k e kako j e d u biljnu hranu, i to, pro­
tivno p u č k o m vjerovanju, ne kad su bolesne već kad su
D a n a s se k a o izvori bjelančevina redovito nabrajaju
zdrave.
meso, jaja i mlijeko, a zanemaruju se ili zapostavljaju drugi
O d a v n o se znalo, da ako pas j e d e samo meso iz kojega
izvori aminokiselina. Ulažu se napori da se uvjeri ljude,
koje, usput rečeno, nije teško uvjeriti, da su po prirodi su iscijeđeni sokovi, s v r e m e n o m će mršaviti, pokazati
mesožderi, pa da je sukladno lomu životinjsko meso za simptome trovanja, nakon čega će ubrzo slijediti smrt. Pre­
njih najbolja hrana. trage poslije uginuća pokazuju promjene na kostima,
tipične za osteoporozu i osteo malaciju. Uklanjanje soli iz
Ne m o ž e se zanijekati visoka vrijednost bjelančevina
m e s a dovodi do uginuća. Lavovi u zatočeništvu, hranjeni
mesa, jaja i mlijeka. Međutim, za odbacivanje mesne ishra-

53
52
neodgovarajućim mesom, postaju nesposobni za raz­ lančevinaste hrane, već ukupnom zbiru vrijednosti bje-
množavanje. lačevina u našoj uobičajenoj prehrani. I ne samo
D o b r o je imati na umu, da različiti tjelesni organi sadrže bjelančevina već cjelokupne prehrane. Ne m o ž e m o živjeti
različite aminokiseline. Ne samo svaka životinjska vrsta samo od bjelančevina. Osim bjelančevina potrebni su nam
nego i svaka pojedinačna životinja, svaki organ ima svoju ugljikohidrati, masnoće, minerali, vitamini. Nisu nam po­
posebnu vrstu bjelančevina. Z b o g toga različiti dijelovi trebne aminokiseline kao takve, već aminokiseline u ideal­
životinjskog tijela nisu j e d n a k o kompletni ili „vrijedni" nim kombinacijama s ostalim n e o p h o d n i m tvarima -
kao izvori aminokiselina. Ja posebno ukazujem na nisku mineralima, vitaminima, ugljikohidratima - koje mogu
vrijednost mišića, koji se inače najviše konzumiraju. pružiti j e d i n o biljke. Te tvari su bitne za potpunu uporabu
bjelančevina. Životinjske bjelančevine ne spajaju se ideal­
Jedan zagovornik jedenja mesa se žali na činjenicu d a j e
no s tim tvarima. Najidealnije tvari k a k o za životinjsku
„nekim bolesnicima, nažalost, odbojno jesti ponutrice. Po-
tako i za ljudsku ishranu (uključujući i mesojede) i najide-
nutrice, k a o jetra, bubrezi, srce, slezena itd." - tvrdi on -
alniji spojevi tih tvari nalaze se u biljkama.
„vanredno su bogate nekim vitaminima i drugim vrijednim
sastojcima, pa bi njihovo r e d o v n o uključivanje u jelovnik U bjelančevinama mesa nema n i j e d n e aminokiseline a
bilo vrlo preporučljivo." Da bi se iskoristile sve vrijednosti d a j e životinja nije proizvela iz biljaka. N e m a n i j e d n e m e ­
mesa treba jesti cijelu životinju, pa se oni kojima se j e d e sne bjelančevine koju ljudsko biće ne bi m o g l o proizvesti
meso, ne bi smjeli mrštiti na j e l o od crijeva. Izbirljivi iz biljaka. Središnje pitanje iz predloženog razlaganja
mesožderi koji bi pojeli kravu a odbijaju jesti žohare nisu m o ž e se oblikovati o v a k o : Je li meso u usporedbi s bilin-
ozbiljni. D a j e žohar velik kao krava, oni bi od njega odre­ stvom nadmoćnije kao hrana? O d g o v o r mora uključiti više
zali d o b a r komad mesa i pojeli ga s užitkom. Ti dosadni čimbenika nego što su bjelančevine. Uz ostale bitne sastoj­
mesožderi što čine svoje trbuhe grobljem gdje sahranjuju ke hrane potrebno je uzeti u obzir i vrijeme. Nisu dovoljni
životinjske strvine (lešinari!), morali bi uvijek držati na pa­ kratkotrajni pokusi. Treba promatrati učinke jedenja mesa
meti, da njihovi istomišljenici na drugim stranama svijeta u rasponu od više naraštaja.
jedu skakavce, p u ž e v e , pčele, zmije, crknute ptice, štakore, Može se prigovoriti da nitko ne zastupa isključivo m e ­
miševe, m a č k e , pse, tvorove itd. Bijedni, degradirani leši­ snu dijetu. Svjestan sam, da takva dijeta za ljude ima malo
nari, j e r drugi i niste, čemu ste tako gadljivi? Ipak ne mora­ zagovornika. M e đ u t i m , ostaje činjenica da se n a v o d n a su­
te, dok j e d e t e životinju, pojesti zaostali izmet u debelom
periornost mesna može iskušati samo putem primjene m e ­
crijevu, kao što to činite jedući cijele školjke.
sne dijete.
Dajte da j o š j e d n o m naglasim, da u praktičnoj dijetetici K a o konačnu činjenicu našega razmatranja sjetimo se,
posvećujemo pažnju, ne relativnoj vrijednosti određene da životinjski organizam nije u stanju izgraditi aminokise­
bjelančevine, niti relativnoj vrijednosti određene bje- line iz sirovih materijala. To znači da životinja ne m o ž e

55
uzeti elemente iz tla, zraka i vode i spojiti ih u aminokiseli­
ne. Jedino biljka m o ž e izvlačiti iz zemlje sirovine i iz njih
oblikovati aminokiseline. Prema tome životinja izravno ili
neizravno ovisi o biljkama s obzirom na aminokiseline.
Sve aminokiseline u životinjskim bjelančevinama, bilo da Šesto poglavlje
se radi o mesu, jajima ili mlijeku, biljnog su porijekla. Kra­
va proizvodi aminokiseline uglavnom iz trave i sjemenja
koje j e d e , bik proizvodi svoje aminokiseline iz istih izvora
Biljne bjelančevine
i iz hrane kojom ga love. Kokoš j e d e trave, zrnje, kukce i
crve iz kojih gradi aminokiseline za jaja. Kukci i crvi koje
ona j e d e izvode svoje aminokiseline iz biljaka. Bilo da j e ­ U knjizi „Znanje s k a u č a " (drugo izdanje, str. 173.) Sir
deš odrezak, teletinu, ovčetinu, janjetinu, srnetinu, pileti­ E. Raz Lancaster, F.R.S. kaže: ,,U n e k i m zemljama mnogi
nu, ribu ili koju god drugu vrstu hrane životinjskog snažni i tjelesno dobro razvijeni narodi žive na isključivo
porijekla, ne dobivaš iz njih nijednu aminokiselinu koju biljnoj hrani." To je činjenica, a ne pretpostavka. I to ne
životinja ne bi dobila iz biljaka. A k o piješ mlijeko, j e d e š samo činjenica za današnje vrijeme, već sve dokle doseže
sir, ili jaja, ili drugu hranu životinjskog porijekla, aminoki­
pisana povijest, a arheološki i antropološki nalazi ukazuju
seline u toj hrani k o k o š , krava ih koza dobile su iz biljaka
d a j e tako bilo daleko prije n e g o što su nastali pisani spo­
koje su pojele. Čovjek također m o ž e uzimati aminokiseli­
ne iz biljne hrane. Govedina i svinjetina nisu jedini izvori menici.
aminokiselina. Z a p r a v o , kako ć e m o uskoro vidjeti, nisu ni Ti narodi nisu etički vegetarijanci, nisu ni znanstveni
najbolji izvori tih neophodnih sastojaka hrane. vegetarijanci, nisu postali vegetarijancima iz zdravstvenih
ili vjerskih razloga. Jednostavno, bili su oduvijek vegetari­
janci i vegetarijanizam im se čini normalnim i prirodnim
načinom ishrane. Teorija da biljne bjelančevine nisu pot­
pune, da nisu u stanju omogućiti čovjekov rast i razvitak,
tim bi narodima izgledala smiješna, k a o što u stvari i j e s t .
Mnogosloljetno iskustvo tih naroda kako živjeli na dijeti
koja ne sadrži životinjsku hranu, ili na dijeti koja sadrži ve­
o m a malo hrane životinjskog porijekla, bez sumnje doka­
zuje da je zadovoljavajući rast i održanje tijela potpuno
moguć bez jedenja mesa ili druge hrane životinjskog pori­
jekla. Treba također znati, da mnogi od tih naroda ne drže
i
56
57
mliječnih životinja niti uzgajaju kokoši radi proizvodnje obliku, ne mogu podržavati rast ni život, neke uopće ne
jaja. prihranjuju tijelo. N o , to se vrlo rijetko događa s bje-
Biološka vrijednost bjelančevina zavisi o tome u kojoj lančevinskim mješavinama u prirodnoj hrani. Na primjer,
mjeri sadrže dovoljne količine bitnih aminokiselina, koje mlijeko posjeduje dvije bjelančevine, soja dvije, kukuruz
životinje ne mogu proizvesti. Način određivanja njihove dvije, žito dvije itd. T a k o se dogodi da, a k o se j e d n a bje­
vrijednosti izvodi se na temelju pokusa sa štakorima. lančevina izdvoji i daje životinji u čistom obliku, može se
Budući da su potrebe za aminokiselinama različite u čovje­ pokazati nedovoljnom, dočim dvije bjelančevine u hrani,
ka i u štakora, ti pokusi ne daju sigurne rezultate kad se pri­ a k o se daju skupa, mogu se pokazali sasvim dovoljnima.
mijene na ljude. Kao što prof. Hindhede kaže: „ A k o netko Također je istina da čovjek živi na veoma raznolikim jeli­
želi otkriti najbolju hranu za štakore, pokusi s tim životin­ ma što sadrže bjelančevine, pa manjak bjelančevine iz j e d ­
j a m a su odgovarajući. No, ako tko želi otkriti najbolju hra­ ne hrane nadopunjuje odgovarajućom količinom
nu za čovjeka, teško će se izbjeći pokusi na ljudima. Pokusi aminokiselina iz koje druge.
na štakorima mogu dati neke natuknice, ali iz njih se ne Prof. T h o m a s O s b o r n e , Ph.D., kemičar istraživač na
mogu izvlačiti ispravni zaključci." Pokusnoj Agrikulturnoj Postaji u Connecticatu i pridruženi
Štakori rastu p u n o brže nego čovjek, pa su i njihove po­ istraživač na vašinglonskom Carnegie Institutu g o d i n a m a
trebe za aminokiselinama srazmjerno različite. Bjelančevi­ je pravio nebrojene pokuse u svrhu određivanja prave nara­
na dovoljna za s p o r o rastuću životinju lako m o ž e biti vi i vrijednosti raznih bjelančevina. U „Biljnim bjelančevi­
nedovoljna za drugu životinju bržeg rasta. Najrazboritiji n a m a " kaže: „Ne zna se za sjeme koje ne bi sadržavalo
autori o prehrani su svjesni, d a j e d o g m a t i z a m temeljen na nekoliko različitih bjelančevina. U s v a k o m istraživanju je
zaključcima izvedenim iz pokusa na štakorima veoma ne­ ustanovljeno da, ako sjeme posjeduje bjelančevinu bez do­
razuman. voljno j e d n e ili dviju aminokiselina. onda posjeduje drugu
Ne smije se previdjeti ni to, da se biološka vrijednost bjelančevinu koja ima baš te aminokiseline. Prema tome je
bjelančevina obično određuje hraneći pročišćenim bje­ očigledno, da ne m o ž e m o zaključiti stoga što značajan dio
lančevinama štakore, koji su inače hranjeni h r a n o m bez bjelančevina izdvojen iz sjemena ne zadovoljava potrebe
bjelančevina. Mora se imati na pameti, da se vrijednost bje­ rastuće životinje, d a j e cjelokupna mješavina bjelančevina
lančevina ne određuje po njihovim aminokiselinama. već u sjemenu manje vrijednosti." Nakon pokusa s j e č m o m ,
djelomično i po njihovoj povezanosti s vitaminima i mine­ zobi, raži, i pšenicom on zaključuje: „Zbroj bjelančevina
ralima. Istina je da priroda nikada ne pruža izolirane bje­ svake od ovih žitarica je učinkovitiji nego što se općenito
lančevine. Svaka prirodna ljudska hrana posjeduje smatralo."
manje-više k o m p l e k s n e bjelančevinske mješavine. Dobar Raspravljajući baš o o v o m e prof. E. V. M c C o l l u m kaže:
broj bjelančevina, ako ih se izolira i konzumira u čistom ,,U praksi ni čovjek ni životinja nisu ograničeni na samo

58 59
jednu bjelančevinu kao i/.vor potrebnih aminokiselina. Iz lančevina, ne b i s m o ih primali dovoljno, ali k a k o nikada
toga slijedi da podaci o prehrambenoj vrijednosti pojedine nismo do te mjere ograničeni na s a m o j e d n u vrstu hrane,
bjelančevine u stvari su manje vrijedni od podataka o opasnost od pomanjkanja bjelančevina je više fiktivna
m e đ u s o b n o m nadopunjavanju tih dvaju bitnih p r e h r a m b e ­ n e g o stvarna. Grlati zagovornici su od ove muhe stvorili
nih tvari." slona.
U prirodi nema ni jedne jedine vrste hrane koja bi, ba­ Treba također primijetiti, d a j e biološka vrijednost neke
rem što se čovjeka liče. sadržavala dovoljno svih bitnih bjelančevine određena drugim osobinama hrane, bilo da su
prehrambenih čimbenika. Z a t o je ekperimenliranje s poje­ prisutne ili odsutne. Na primjer, dobro je poznato da koriš­
dinom hranom u svrhu određivanja njezine dostatnosti tenje bjelančevina zavisi o prisutnosti odgovarajućih vita­
uglavnom beskorisno trošenje vremena. M n o g e voćke ne­ mina u hrani. Veća prisutnost lužina u jelu asimiliranje
maju kalcija, m n o g a zelen ima obilje kalcija. Nitko ne živi
bjelančevina povećava, a previše kiselinskih tvari smanju­
na s a m o m voću, pa se manjak kalcija u voću nadomješta
j e . Za potpuno korištenje bjelančevina iz bilo koje hrane,
viškom kalcija u zeleni.
zbir prehrane mora sadržavati sve bitne elemente u zado­
S obzirom na nadopunjavanje bjelančevina iz različitih voljavajućim količinama. To pravilo se često ne poštiva u
izvora, (a l o j e opći zakon u životinjskom i ljudskom svije­ pokusnom hranjenju, kod kojega su mnoge tvari
tu), dr. J. C. D r u m m o n d , profesor biokemije na london­ pročišćene, j e r moraju barem biti očišćene od svih bje­
skom sveučilištu, ustvrdio je u svojim predavanjima na
lančevina, osim one koja se iskušava, a sam taj postupak
Harbenu, 1942. godine: ,,lz učinjenoga u zadnjih deset ili
lučenja bjelančevina uklanja i ostale bitne sastojke iz hra­
petnaest godina j a s n o se vidi, d a j e učinak m e đ u s o b n o g na-
ne.
dopunjavanja bjelančevina iz žitarica, korijenja i lisnatog
povrća takav da omogućuje izvrsnu mješavinu za izgrad­ Nitko ne sumnja da hrana životinjskog porijekla ne
nju i održavanje tkiva. Razumije se, trebali s m o ovo shvati­ može pružiti odgovarajuće aminokiseline, p o g o t o v o kad se
ti iz primjera vegetarijanskih naroda, koji su u tom smislu radi o jajima, koja, k a k o prof. M c C o l l u m kaže, imaju veću
sasvim uvjerljivi." prehrambenu vrijednost n e g o bilo koji drugi poznati izvor
bjelančevina. A tako je i s m e s o m , pod uvjetom da se j e d e
U vezi s ovim prof. Sherman kaže, da neki pokusi poka­
zuju k a k o prehrambene vrijednosti bjelančevina mahunar­ cijela životinja a ne s a m o mišići. Budući da ne živimo
ki mogu biti ograničene zbog niskog sadržaja čistina, ali to samo od aminokiselina, njihova dostatnost u nekoj hrani
se lako nadomješta iz drugih izvora. To j e d n o s t a v n o znači, nije dovoljna da je proglasimo superiornom. Mesu n e d o ­
da jedući neku drugu hranu koja sadrži više čistina namiru­ staju neki vitamini i minerali, za koje su biljke najbolji iz­
je se potrebni obrok bjelančevina. A k o b i s m o ostali samo vor. Malo životinja živi isključivo na mesu, a i o n e jedu
na m a h u n a r k a m a (osim soje i kikirikija) k a o izvorima bje- cijelu ulovljenu životinju i piju njezinu krv.

(»0 61
S obzirom na čistoću, stalnost i pouzdanost bjelančevi­ bjelančevinama nego meso i da su po sadržaju aminokiseli­
ne i ugljikohidrati iz biljnih tvari nadmašuju o n e iz mesne na ravni mesu. Koštunjavo voće je bez sumnje d i o normal­
hrane. Dr. S. Henning Balfrage u „ A B C - u " tvrdi da meso ne ljudske prehrane, dok meso zasigurno to nije.
sadrži tvari koje tijelo ne može koristiti, nego ih jetra i bu­ Bjelančevine povrća i žitarica su uglavnom nedovoljne,
brezi moraju preraditi u otpad. Činjenica je da mesna hrana ali uzete s dovoljno zelenog povrća koje sadrži manje
sadrži otpadne tvari (krajnje proizvode životinjskog meta­ količine visokih bjelančevina, njihova nedovoljnost se
bolizma nađene u tkivima u času smrti, u/ proizvode neza­ kompenzira. Svinje, štakori i druge životinje se hrane žita­
mijećenog raspadanja), pa to dodatno opterećuje ljudski ricama i u stanju su othranjivati svoju mladunčad, uz uvjet
ustroj nutarnjeg čišćenja. U vezi s lime treba reći, da su da žitarice nadopunjuju zelenjem. U prirodnim uvjetima
zdravi bubrezi u sredovječne osobe više izuzetak nego pra­ životinje što jedu zrnje, uključujući i ptice, ne žive j e d i n o
vilo. od zrnja, već pokazuju posebnu pohlepu za m e k a n o m , mla­
Od sveg poznatog voća u SAD-u a v o k a d o je najbogatiji d o m zeleni. Općenito uzevši, žitarice i povrće nisu najbolja
bjelančevinama. Dobre kalifornijske vrste sadržavaju čovjekova hrana, ali njihova relativno niska cijena i d o ­
3,39% bjelančevina, što je j e d n a k o mlijeku s obzirom na stupnost lijekom cijele godine čini ih korisnima siromašni­
aminokiseline, bitnih za rast i oporavak tkiva. Sadržaj ug- j e m sloju, pod uvjetom da ih se jede u suhom stanju i u
Ijikohidrata mu je nizak, samo 2 , 9 7 % , a sastoji se od šećera odgovarajućoj kombinaciji sa z e l e n i m p o v r ć e m .
i celuloze. A v o k a d o je bogat veoma ukusnim, emulziranim Sojino zrnje je bogato bjelančevinama visoke biološke
uljem, koje je 93,8%; probavljivo. Minerali sačinjavaju oko vrijednosti i treba ga jesti dok je mlado i zeleno, a prepo­
1,18% jestivog dijela, a uključuju d o b r i m dijelom lužine ručuju se i sojine klice. Mladi sojini izbojci su veoma uku­
kalcija, kalija, magnezija i natrija. Bakra i mangana ima u sni, mogu se jesti sami ili kao izvrstan dodatak salati.
manjim količinama. Sto se vitamina tiče, u avokadu ih ima
Od povrća kikiriki posjeduje bogatu zalihu bjelančevi­
obilno. Dobar je izvor tiamina (B) i riboflavina (B2 ili (i), a
na visoke biološke vrijednosti, lo jest potpunih, dostatnih
ima nešto i vitamina A i C.
bjelančevina. Kikiriki raste pod zemljom. Njegov mineral­
Treba napomenuti d a j e bjelančevinski sadržaj avokada ni sadržaj sastoji se u najvećoj mjeri od fosforne kiseline, a
nešio viši od onoga u kravljem mlijeku, prirodnoj hrani te­ kombinacija škroba, bjelančevine i fosfora stvara j a k u ki­
ladi u razdoblju njihova najbržeg rasla. Bjelančevina je selinu. Međutim, ako se jede s većom količinom zelenog
savršeno kombinirana s vitaminima i mineralima koji nam povrća i ne miješa s drugim bjelančevinama ili ugljikohi-
omogućuju uporabu bjelančevine. dratima, čini izvrsnu hranu. Razumije se, treba ga jesti si­
Orasi i ostali koštunjavci također su važan izvor visokih rova i neosoljena i mora ga se dobro sažvakati. Prženi i
bjelančevina, pa ću im zato posvetiti p o s e b n o poglavlje. Za soljeni kikiriki, k a o i maslac od kikirikija, v e o m a su loša
sada treba reći s a m o toliko, da su mnogi od njih bogatiji hrana.

62 63
Kao izvor vitamina D suncokretovo sjeme nadmašuje
Z a v i s n o o tlu, klimi, mjestu, vrsti i drugim, možda i ne­
bakalarovo ulje, koje ima više diskutabilnih svojstava i
j a s n i m čimbenicima, sastav kikirikija j a k o varira. Odnos
učinaka. Uz vitamin D to sjeme je bogatije kompleksom
bjelančevina ide od 25 do 35 posto, masnoće 50 do 55 p o ­
vitamina B nego odgovarajuća količina žitnih klica, a
sto. Prosjek napravljen od dvije tisuće pokusa pokazuju sli­
također sadrži vitamine E i K. Ima u njemu dosta kalcija,
jedeći sastav: voda 7,9. bjelančevina 30, m a s n o ć a 50,
fosfora, silicija, magnezija i fluora, te „mikroskopskih"
škrob i celuloza zajedno oko 12, minerali 2,9. Uzevši u o b ­
zir činjenicu da u jestivom mesu prosjek bjelančevina se minerala i lecitina.
kreće o k o dvadeset postotaka, lako se vidi da se nije teško Sve to ukazuje da suncokretovo sjeme ne sadrži samo
prejesti kikirikija. znatne količine visokih bjelančevina, već da ih posjeduje u
idealnoj kombinaciji s drugim p r e h r a m b e n i m čimbenicima
A k o ga se prži, guta napola sažvakanog ili pomiješanog
koji su bitni za korištenje bjelančevina. K a k o s m o prije
sa škrobom ili d r u g o m bjelance vinskom hranom, kikiriki
vidjeli, bjelančevine su uporabive j e d i n o u spoju s drugim
je v e o m a težak za probavu. Kao i ostale slične vrste hrane,
čimbenicima u hrani.
pun je minerala i vitamina. Uz to sadrži veoma ukusno ulje,
Sada se suncokretovo ulje počinje rabili za izradu mar­
koje je za ljudsku upotrebu bolje od životinjske masti.
garina, začina za salatu, kuhinjskog ulja i sapuna. Smjesa,
Suncokretovo sjeme je o d a v n o služilo za hranu u Rusi­
kako pišu, služi za prehranu stoke. P o n o v n o i m a m o prim­
ji, na Balkanu i u drugim krajevima. Američki Indijanci su
jer k a k o nerazumni ljudi, pod utjecajem mesožderstva i ka­
ga koristili m n o g o prije Kolumbova otkrića. R e č e n o je da
pitalizma, zloporabe dobre stvari. Na nesreću šireg
su ga ruski vojnici jeli u velikim količinama. Bogato je bje­
općinstva, ova izvrsna hrana vanrednog ukusa je tako sku­
lančevinama visoke biološke vrijednosti, bogatije bje­
pa da s i j e samo neki mogu priuštiti kao redovno jelo. Ali
lančevinama od većine vrsta mesa, jaja i sira, a posjeduje i
ako je u Rusiji i na Balkanu mogu proizvodili lako jeftino
druge p r e h r a m b e n e vrijednosti. Njegov bogat, orasima na­
d a j e pristupna i seljacima, onda se sigurno u ovoj zemlji
lik okus je vrlo privlačan, a lako je probavljivo. Ž u t o , laga­
mogu proizvoditi jeftinije nego sada. Suncokretovo sjeme
no suncekretovo ulje, iscijeđeno iz sjemenja, smatra se
bi m o g l o biti dostupno svima.
ravnim maslinovu ili bademovu stolnom ulju. Suncokreto­
vo sjemenje sadrži više ulja od sojina.
Uz razlike po vrstama suncokretovo sjeme sadrži 27 do
32 posto ulja od ukupne težine, dok soja, za usporedbu,
sadrži 19 posto. Oguljeno suncokretovo sjeme je na sa­
m o m vrhu povrća s 52,7 posto bjelančevina. Postotak bje­
lančevina je niži u čitavom sjemenu.

65
64
vrlo debela i tvrda skoro kao kremen, pa ipak vjeverica bez
m u k e vadi plod iz njega.
Bogati bjelančevinama visoke biološke vrijednosti, na­
Sedmo poglavlje bijeni m m e r a l i m a i vitaminima i od prirode začinjeni tako
da g o d e ljudskom osjetu okusa, koštunjavci kao pekan,
Koštunjavo voće orah, badem, indijski oraščić itd. nisu s a m o vrijedan doda­
tak našem jelovniku nego su redovni dio prehrane mnogih
životinja. Oni nisu nadomjestak mesu - meso je njihov na­
Orasi i ostalo koštunjavo voće su izvor visokokvalitet­ domjestak.
nih bjelančevina, ali su usprkos t o m u z a n e m a r e n i od strane Vrijednost bjelančevinske hrane ne određuje se s a m o
izvođača p o k u s a i neprijatelja vegetarijanske prehrane. po postotku bjelančevinskog sadržaja, niti po aminokise-
Prof. Sherman kaže: „Bjelančevine koštunjavog voća, u linskom bogatstvu bjelančevina. Određuje se vrijednošću
skladu s dosadašnjim istraživanjima, posjeduju istu građu cjelovitog sadržaja hrane. Koštunjavci su prilično bogati
kao i m e s n e i riblje bjelančevine." Dr. Kellogg veli: „Za­ škrobom i šećerom, tri do četiri puta bogatiji mineralnim
nimljivo je otkriće, da od raznih vrsta biljne hrane orasi solima od mesa pa čak i mlijeka, sadrže više vitamina n e g o
imaju najbolje bjelančevine... usporedno proučavanje bje- meso, a njihov albumin se lako asimilira i ne stvara mok­
lančevinskog sadržaja koštunjavaca, mlijeka i m e s a poka­ raćnu kiselinu. Koštunjavci su bogati m a s n o ć o m , koja j e ,
zuje, kilogram za kilogram, da bademi, bukvice (bukov kao i u mlijeku, u e m u l z i v n o m stanju, to jest gotova, pri­
žir) i orasi u prosjeku sadrže bjelančevina koliko i meso, a premljena, skoro napola probavljena, spremna za cirkuli­
pet puta više n e g o mlijeko... Kesten, lješnjak, hikori orah, ranje kroz limfni sustav. A k o se jedu u odgovarajućim
pekan o r a h i jestivo sjeme j e d n e vrste bora u prosjeku kombinacijama, lako se probavljaju.
sadrže bjelančevina koliko i ribe, d o č i m američki bijeli Koštunjavci su hermetički zatvoreni u svojoj zaštitnoj
orah, kikiriki i oraščić dvostruko više od ribe i 5 0 % više ljusci sve dok ne dođu na red za pojesti, pa zato nisu pod­
nego što se nađe u najboljem m e s n o m o d r e s k u . " ložni onečišćenju. Kao dodatnu zaštitu imaju opnu oko j e z ­
gre. Kod nekih je ta kožica prezasićena tvarima koje su to­
M n o g e životinje u prirodi, koje imaju brži ritam rasta
liko smrtonosne za sve oblike bakterija i mikroba, da joj se
od čovjeka, ovise o koštunjavcima kao g l a v n o m izvoru ne mogu približiti, a j o š manje doći u dodir a da ne budu
bjelančevina. Zadivljujuće snažni i zdravi zubi kojima te uništeni. Opna na jezgri nekih od naših najboljih oraha
životinje drobe najtvrđe i najdeblje kore oraha dovoljan su otrovna je za ljude i treba je ukloniti da bi se orah m o g a o
dokaz da je takva hrana izvrsna kad m o ž e izgraditi i pojesti. Koliko je poznato, te kožice nisu smrtonosne za
održavati tako d o b r e zube. Kora hikori oraha, na primjer, je ljude, ali ih je bolje ukloniti.

66
U zelenom o d n o s n o nezrelom stanju koštunjavci imaju
Badem: - Dopustite mi ovdje da popravim ozbiljnu po­
okus koji ili štiti da ne bi bili pojedeni. Vanjska kora koja
grešku na našim k i s e l i n s k o - lužinskim p r e h r a m b e n i m ta­
omotava orah ujedno ga štiti od napada vjeverica i drugih
blicama i člancima o dijeti. Tvrdilo se d a j e badem lužnat
životinja. Taninska kiselina se redovito nalazi u vanjskoj
plod. Kasnija istraživanja su pokazala d a j e ta tvrdnja p o ­
kori. a ima je i u mnogim nezrelim koštunjavcima. Na
grešna. Iako sadrži visok postotak lužnatih minerala, ima
primjer, žir je pun sirove taninske kiseline.
malo najvažnijega od njih - kalija, a fosforom je najbogati­
Ti plodovi nude sve što inače m o ž e m o dobiti od mesa, i ji u cijelom biljnom carstvu, što ga smješta na kiselinsku
to u boljem obliku, boljim uvjetima, čistije, lakše uporabi- Stranu tablice. To ne znači da treba izbjegavati to fino voće,
vo i bez rizika od jedenja pokvarena mesa. Naše tovne ali znači, ako ga se kani uvrstiti u hranu, da ga treba jesti sa
životinje se hrane i uzgajaju tako da su često puta bolesne u zelenjem koje mu odgovara i koje će ublažiti njegovu kise­
trenutku kad im mesar rasiječe lubanju sjekirom i prereze lost.
im grkljan, da bi pribavio mesožderima „sočne" odreske i Opnu s badema treba uvijek oguliti. To je jedan od gore
kotlete. Košlunjavci ne samo da su najbolji izvor bje­ spomenutih plodova koji se sami brane, a kemijski spojevi
lančevina i masnoća, već nam ih pružaju u idealnoj kombi­ koji ga štite tako su trpki, da ne odgovaraju ljudskoj upora­
naciji s ostalim prehrambenim č i m b e n i c i m a koji su bitni za bi. Guljenje te kožnate opne je j e d n o s t a v n o : jezgre
njihovu uporabu. izvađene iz ljuske ubacite u vrelu vodu. Nakon minu-
tu-dvije izvadite ih i otarite opnu.
N e m a m nakane u ovom poglavlju govoriti o svim koš­
tunjavcima. U stvari, kanim ukratko spomenuti s a m o o n e Prosječna analiza badema pokazuje ove vrijednosti:
koji su nam u Americi najpoznatiji. Ima koštunjavaca u voda 6,00, bjelančevine 24,00, m a s n o ć a 5 4 , 3 3 , ugljikohi­
drugim dijelovima svijeta o kojima z n a m o malo ili ništa. drati (bez škroba) 10,00, celuloza 3,00, mineralne soli
Neizmjerne prašume A m a z o n e i j u ž n o a m c r i č k i h rijeka, 3,00.

područje veliko kao cijeli sliv Mississippija, gusto je obra­ Mnogi bademi kupljeni na tržnici bili su obrađivani
slo m n o g i m vrstama koštunjavog voća. Budući će naraštaji s u m p o r o m , što bi trebalo izbjegavati. Sumporenjem se
u tim š u m a m a bez sumnje naći neiscrpne zalihe najfinije i hoće ubijeliti ljuske i ujednačiti boje, ali sumpor često pro­
najkoncentriranije hrane, čija je prehrambena i higijenska dre do j e z g r e i čini je neprikladnom za j e l o . Kupujte bade­
vrijednost superiornija mesu i drugoj hrani životinjskog me tamo gdje ste sigurni da nema napasti od trgovačke
varke.
porijekla. Današnji naraštaj zanemaruje koštunjače, a naši
pravovjerni autoriteti za prehranu vladaju se k a o da koš­ Brazilski orašac (paraorah) ili „crnčev prst" našega
tunjače ne postoje. Pogledajmo najobičnije koštunjavo djetinjstva kotira visoko na ljestvici prehrambenih vrijed­
nosti. Bogat je m a s n o ć o m , kalcijem i magnezijem. Uspros
voće!
tom posljednjem ipak spada u kiselinske koštunjače zbog

68
69
visokog postotka bjelančevina. Brazilski orašac mora biti na uvozi. U Italiji kestenje je uobičajena hrana radnika i
oguljen i j a k o d o b r o sažvakan. težaka. Također se puno koriste u Švicarskoj i Njemačkoj.
E v o prosjeka d o b r e analize: v o d a 4 , 8 , bjelančevine U spomenutim zemljama kesten nadomješta žitarice, što
17,2, masnoća 66,00, ugljikohidrati (uglavnom šećer) 5,7, m n o g i smatraju prednošću, budući da kesten sadrži više
eeluloza ili vlakna 3,0, mineralne soli 3,3. ugljikohidrata nego žitarice, i to uglavnom u obliku šećera.
Indijanski kašu orah (pipak, Anacardium occidcnlale) Analiza pokazuje slijedeći sastav kestena: voda 6,0,
- Taj plod postaje sve popularniji zbog vrlo privlačnog masnoće 8.0, bjelančevina 10,0, ugljikohidrati (najviše
okusa i kiselosti. Nije orah u d o s l o v n o m smislu, već je sje­ škrob) 70,0 (dvostruko više od brašna ozime pšenice), ce­
me voćke poznate kao kašu jabuka, a koje za razliku od luloza 3,0, minerali 2,4. Kestenov škrob se lakše otapa od
sveg d r u g o g voćnog sjemenja raste izvana, na donjem dije­ žitnoga. Naravno, u tijelu dovodi do smanjenja zaliha
lu „jabuke". lužina. Naše je mišljenje, d a j e dobro zdravlje ljudi što toli­
ko ovise o kestenju zapravo posljedica aktivnog života na­
Zbog dviju m a l o poznatih kiselina, kardola i anakardi- polju i potrošnje velikih količina sirova povrća i voća.
na, koje pale grlo i usta i dosta su otrovne, kašu se ne m o ž e
Kokosov orah - Ovaj orah visoko kotira kao ljudska
jesti sirovu. O v e kiseline nestaju pri grijanju. Kašu se mora
hrana. To je j e d a n od najpoznatijih i najponosnijih oraha u
popržiti, a kožica ukloniti.
nas. Poput dinje bolje ga je jesti samoga nego u užasnoj ne­
Da bi se uživalo u posebnom okusu toga oraha treba ga spojivoj mješavini kako se to obično čini. Za probavu g a j e
jesti sa zelenim povrćem. Nipošto ga ne valja jesti s kru­ najbolje jesti sa zelenom salatom i kuhanim p o v r ć e m ,
h o m ili bilo kojom d r u g o m škrobnom h r a n o m . Vrlo je ugo­ dočim sa škrobom ili šećerom (uključujući med) teško se
dan i pruža obilje prvoklasne bjelančevine, iako nešto probavlja. Kad ga se uzima ispravno, samoga ili s povrćem
ograničenije od većine koštunjača. Koliko mi je poznato, kako je malo prije rečeno, i mlijeko i j e z g r a su dobra hrana,
do sada nije učinjena zadovoljavajuća analiza kašu oraha. kako /a djecu tako i za odrasle. U zemljama odakle potječe
Kesten - lako je svrstan među koštunjače, nalikuje ora­ kokosov orah je tako reći jedini na jelovniku milijima
hu, ima ljusku sličnu orahu, istina, dosta tanju, ipak analize urođenika.
pokazuju da je kesten srodniji škrobnim žitaricama nego Analiza kokosova oraha daje slijedeći prosjek: voda
ikojoj koštunjači. M o ž e se reći da diljem svijeta toliko ljudi 3,5, bjelančevina 6 , 3 , masnoća 57,4, ugljikohidrati, šećer i
živi od kruha napravljena od kestenova brašna koliko i od vlakna 31,5, organske soli 1,3. Glavni minerali su fosfor i
žitnoga kruha. To se posebno odnosi na j u g Francuske, kalij, uz male količine natrija, kalcija, m a n g a n a i željeza.
Korziku, Malu Aziju, Kavkaz i Sjevernu Afriku, a i u Italiji Koliko je poznato, najbolje g a j e smatrati kiselinastim i k a o
i Španjolskoj k e s t e n j e važan u prehrani, l a k o kesten raste protutežu uzimati zeleno povrće. Očito je da nije jak u bje­
s a m o n i k a o u m n o g i m brdskim dijelovima Sjedinjenih lančevinama, ali obiluje ugljikohidratima. Bjelančevina
Država, d o m a ć a proizvodnja je malena, pa se većina keste- m u j e potpuna.

70 /I
Hikori orah - Hikori je strogo američki orah. A m e ­ je od većine koštunjača. ali ima najveći postotak za upora­
ričkim Indijancima je bio glavna hrana. S u m e su bile pune bu gotovih masnoća. E v o rezultata analize: voda 3,5, bje­
svih vrsta hikorija - njih sedamnaest - sve dok doseljenici, lančevina 13,0, m a s n o ć a 70,8, ugljikohidrati (uglavnom
puke neznalice o hrani kako prije tako i sada, nisu posjekli šećer) 8,5, celuloza (vlakna) 3,7, „mekinja" dovoljno za
skoro sve za ogrjev, za ograde i za drvene dijelove raznih poticaj crijevnih gibanja, organski minerali 1,5.
strojeva.
Veličanstveno zaštićen svojom ljuskom od svih vrsta
J e d n a od zapreka za obnovu popularnosti hikori oraha zagađenosti pekan je savršen. Potrebna je j e d n a pređo-
je i njegova debela, tvrda ljuska, teška za razbili, ali baš ta stio/nost: kupujte pekane u ljusci i pod svaku cijenu izbje­
tvrda ljuska savršeno štiti jezgru od bilo kakva
gavajte svijetlo-crveno obojene j e z g r e koje se često
onečišćenja.
prodaju.
Jedan od najpoznatijih hikorija je „Halijeva papirnata
Pinjol - Ima više vrsta tog nazovioraha, koji i nije pravi
ljuska". Stablo dosiže visinu do preko 2 5 m , a debljinu do
član obitelji koštunjača, iako je vrlo cijenjen kao takav. U
6()cm promjera. Orasi su vrlo veliki, ljuska mekša od
stvari se radi o plodu j e d n e vrste bora, koji je služio za hra­
većine oraha, jezgra puna, o m e k a i vrlo sočna, koja ima
osobinu inače v e o m a rijetku među koštunjačama: može nu od pamtivijeka, vjerojatno već u pretpovijesno vrijeme.
stajati g o d i n a m a a da se ne upljesnivi. Taj plod je došao u Ameriku iz Italije i j u ž n e Francuske i
postao popularan zaslugom Monovvim specijalistima za
A n a l i z a prosjeka svih sedamnaest vrsta pokazuje slije­
orahe. Vrlo je m e k a n , i bezubi starci mogu s njim izići na
deće: v o d a 3,7, bjelančevina 15,15, masnoća 68,00, uglji­
kraj. Lagani terpenlinski okus se može ukloniti grijanjem
kohidrati (skoro sve šećeri) 12,0, mineralne tvari 2,0.
Bjelančevina je, kao i inače u koštunjača, visokokvalitetna, (ne prženjem!) na laganoj vatri.
a kao i ostali ovaj orah zahtijeva da ga se dobro sažvače i Ta koštunjača ima postotak bjelančevina veći od ikoje
j e d e s a m o sa zelenjem. prirodne hrane. Nadomješta najfinije meso. I vrlo mali

Pekari - U ovoj zemlji pekan je najpopularniji i ponaj­ obrok zadovoljava sve tjelesne potrebe za bjelančevinama
bolji orah. Harter kaže: „Čovjek može dobro živjeti na sa­ i m a s n o ć a m a . Sažvakan do kašastog stanja, kako treba biti
m i m p e k a n i m a i voću. To nije s a m o teorija već činjenica, svaka koštunjača, pinjol se vrlo lagano probavi.
koju su dokazali članovi Lige, uključujući pisca. M a s n e sa­ Prosjek višekratnih analiza pokazuje ovakav sadržaj:
stojke loga oraha ljudsko tijelo lakše asimilira nego bilo voda 6,4, bjelančevina 33,9, masnoća 4 9 , 4 , ugljikohidrati
koje d r u g e . " (obični šećer) 6,0, organske soli 3,4. Mineralne soli uglav­
Nekad je bio glavni sastojak prehrane Indijanaca, koji n o m se sastoje od kalcija, magnezija i željeza. Ipak zbog
su ga za zimu prikupljali u o g r o m n i m količinama. Pekanov visokog sadržaja bjelančevina pinjol spada u uzročnike ki­
bjelančevinski sadržaj, iako dovoljan za potrebe tijela, niži selina.

72 73
Trišlja (pistaeija) - To je j e d n a od najfinijih koštunjača
Ostale koštunjače: Od koštunjača što rastu u drugim di­
što nadmašuje sve ostale u nekim svojstvima koja su slabo
poznata izvan zemlje odakle potječe. Trišlja dolazi iz Siri­ j e l o v i m a svijeta, a slabo su poznate u Americi, spominje­
je- mo samo neke. Castanopis, ili kalifornijski kesten, često
smatran križancem hrasta i kestena. Služi za hranu pticama
Trišljina jezgra ima oblik nalik b a d e m u , zelenkaste je
i vjevericama. Chura, poznata kao zemni badem ili zemni
boje (što zelenija to bolja), a ima blag specifičan o k u s . lako
je bogata bjelančevinom, ipak nije kiselinasla. Malo je kesten, raste ispod zemlje kao i kikiriki, zapravo nije koš­
lužinasta za probavu, a njezina masnoća se vrlo lako pro­ tunjača nego povrće. Kvinslandski orah, raste u Australiji,
bavlja i asimilira. Posebnost ove koštunjače je u t o m e š t o nalik brazilskom orašcu, ali je o k u s o m bolji. Pilinut ili ja-
uopće ne sadrži neprobavljive celuloze ili vlakana - sve je vanski badem, raste na Filipinima, u Aziji i Indoneziji. Sa-
čista hrana! Trišljin sadržaj je približno ovakav: v o d a 4,2, pueaia ili rajski orah je slabo poznat u Americi osim N e w
bjelančevina 22,5, masnoća 5 4 , 5 , ugljikohidrati (uglav­ Yorka i priobalnih gradova na istočnoj obali. Sauri ili trop­
nom obični šećer) 16,0, organske mineralne soli 3,0. ski bijeli orah, raste u Gvajani, ovdje ga se rijetko vidi, po­
Orah - O v a m o spadaju dvije američke d o m a ć e vrste, sve je bijel, pun ulja i ugodna okusa. O v o je samo
crni orah (juglans nigra) i bijeli orah (juglans cinerea), te djelomična lista koštunjača, koje vrijedi poznavati, iako ih
uvezeni europski orah, obično zvan engleskim, iako ne n e m a m o prilike kušati.
potječe s britanskog otočja v e ć iz Francuske i Italije. Sve koštunjače, a p o g o t o v o b a d e m e , treba žvakati dok
Crni orah je svojim bogatim okusom kvalitetniji i od bi­ se ne pretvore u mliječnu kašu, da bi se m o g l e dobro proba­
jelog i od europskog. U usporedbi s njime europski orah je viti. Čest običaj nedovoljnog žvakanja dijelom je kriv za
„bez okusa, pljesniv i neunosan", pa ipak za većinu svijeta mišljenje, da su koštunjače teške za probavu. O s i m bezu-
riječ „orah" podrazumijeva s a m o europsku vrstu. bih osoba koje nisu u stanju sažvakati svoju hranu, nitko ne
U s p o r e d n a analiza tih triju vrsta pokazuje: bi trebao jesti prerađene koštunjače, j e r zbog oksidacije
gube veći dio svoje vrijednosti. Jedite ih prirodne, svježe iz
crni europski ljuske. Uvijek je bolje kupovati ih s ljuskom.
bijeli
voda 2,5 2,5 Koštunjače, a k o se jedu s k r u h o m , uzrokuju manje
4,5
bjelančevine 27,5 18,5 smetnji nego mesnata hrana, ali ipak treba naglasiti, da
27,9
masnoće 56,3 koštunjače ne valja jesti sa škrobnom hranom. Pekane, ora­
64,5 61,2
ugljikohidrati 11,7 he, b a d e m e , brazilske orašce, kašu orahe itd. ne valja jesti
12,5 3,4
celoloza sa škrobom, šećerom ni drugim bjelančevinama. Za ideal­
1,7 1,4 0 nu probavu treba ih jesti sa zelenim p o v r ć e m . U k o m b i n a ­
minerali 1,9 1,7 3 ciji s ostalim v o ć e m zbog svoje m a s n o ć e neće praviti

71
75
teškoća u probavi bjelančevina, ali kiseline iz toga voća ne­
izostavno će ometati probavu škroba. Nespojive k o m b i n a ­
cije su dodatni razlog da se koštunjače općenito smatraju
teško probavljivima.
Osmo poglavlje

Koliko bjelančevina?

Sve otkad je zaključeno d a j e bjelančevina najvažniji i


najhitniji dio ljudske prehrane, bjesni rasprava o tome, k o ­
liko je bjelančevine potrebno na dan čovjeku. Početni na­
por u određivanju potrebne količine bjelančevina sastojao
se j e d n o s t a v n o u računanju prosjeka bjelančevina koje bi
pojele određene grupe ljudi, inače poznatih k a o izjelice.
Poslije toga za određivanje potrebne količine bjelančevina
vršeni su pokusi na psima. Zamislite, htjeti otkriti čovjeko­
ve potrebe za bjelančevinama iz pokusa sa psima!

Ne ulazeći u narav tih pokusa i mjerenja dovoljno je


reći, da su po njima uspostavljeni visoki bjelančevinski
standardi, j o š uvijek važeći u laičkoj i stručnoj teoriji i
praksi, usprkos tomu s t o j e opetovano dokazano da su pre­
visoki. Štoviše, zadnjih godina je očit porast sklonosti pre­
ma p o n o v n o m prihvaćanju starih bjelance vinskih
standarda što su ih uspostavili prijašnji istraživači.
Prije više od sedamdeset godina Liebig je došao na ide­
j u , da su potrebe za albuminom i bjelančevinom u izrav­
n o m odnosu s m u š k a r č e v o m o d n o s n o ženinom aktivnosti.
Mislio je da ljudsko tijelo pogone tvari od kojih se sastoje
mišići i utroba. O o v o m shvaćanju Drinkwater kaže: „ K a d
bi se mišići trošili obavljanjem svojih normalnih funkcija,
onda bi prema starom shvaćanju bilo isto k a o obnavljati na

76 77
lokomotivi točkovc i strojeve nakon putovanja, umjesto posto, j e r je 88 p o s t o vode. S a m o u odnosu prema sastojci­
dodavanja potrebne vode i goriva." (Hrana u zdravlju i bo­ ma koji nisu voda postotak je 13,5. O v o se ipak ne smatra
lesti, London, 1906.) sigurnim polazištem, j e r sve dok ne m o ž e m o usporediti ak­
Slijedeći Liebiga Voight je 1881. izjavio, da dvadeset tivnost odrasle osobe s djetetovom, ne m o ž e m o točno
posto ljudske d n e v n e hrane trebaju biti bjelančevine. M a l o odrediti potrebe odrasle osobe.
kasnije Atwater je to podigao na dvadeset i pet posto, a Drinkvvater kaže da „ni najteži mišićni napor ni najman­
Moleschott i Veirordt vratili na dvadeset posto. Da bi usta­ je ne uvećava metabolizam bjelančevina u tijelu. Mišićna
novio koliko čovjeku treba bjelančevina, Voight je pravio aktivnost uvećava potrošnju nedušičnih tvari, to jest ma­
pokuse na psima. snoća i ugljikohidrata." To znači da b i s m o odredili bje-
Ovi standardi su zahtijevali za odraslu osobu, koja je lančevinske potrebe odrasle osobe uspoređivanjem s
prestala rasti, 7% do 12% bjelančevina (materijala za grad­ potrebama djeteta, morali bismo poznavati razlike u iz­
nju tkiva) više nego što sama priroda pruža djetetu koje za gradnji tkiva koja se odvija u oba organizma.
šest mjeseci udvostručuje, a za godinu dana utrostručuje Hirschfeldje 1887 napravio seriju pokusa i postavio 3g
svoju tjelesnu težinu. Tek je L a h m a n 1892. uvidio taj ra­ k a o bjelančevinski standard, ali su ga „znanstvenici" odba­
skorak i latio se zadaće da odredi omjere bjelančevina, ug- cili. Mlad čovjek od dvadeset i četiri godine Hirschfeld je
ljikohidrata, masnoće i soli u majčinu mlijeku, na temelju radio teške poslove, podizao utege, bavio se planinarenjem
tih p o d a t a k a je odredio dijetu za odrasle i time zadao itd., istovremeno uzimajući bjelančevina manje od polovi­
odlučni udarac staroj prehrambenoj školi. L a h m a n je inače ne količine koja se smatrala n u ž n o m . Nije gubio ni snage ni
i sam pripadao toj staroj školi i kao liječnik je radio s Loui- tjelesne težine, a „dušična r a v n o t e ž a " je pokazivala da nije
som Kuhne. Tu je primijetio da Kuhneovi pacijenti nisu gubio tjelesnih bjelančevina. O njegovu djelu Hindhede
uzimali „ n u ž n u " količinu bjelančevina, jer su hranjeni kaže: „Zaista j e č u d n o d a j e znanost prepustila zaboravu
s a m o v o ć e m i povrćem, a ipak su se d o b r o oporavljali na Hirschfeldova istraživanja. B i o je mlad (svega dvadeset i
hrani s malo bjelančevina. četiri godine), pa nije i m a o dovoljno težine da u z d r m a Vo-
ightov autoritet." Niski standard bjelančevina slabo je pri­
Analizirajući sastav mlijeka u prahu, to jest mlijeka bez
vlačio pažnju, sve dok nije Fletcher trgnuo „ z n a n s t v e n i k e "
vode, otkrio je da masnoća, šećer i minerali sačinjavaju do
iz njihove letargije.
8 5 , 5 % od cijele količine, a bjelančevina je dosezala do
s a m o 1 3 , 5 % . To znači da djetetu koje raste i d n e v n o proiz­ 1904. godine Chittenden je prosvjedovao protiv pretje­
vodi više tkiva nego odrasli priroda osigurava hranu koja, ranog konzumiranja bjelančevina i odredio 8g k a o pro­
neračunajući vodu, za izgradnju tkiva sadrži s a m o 13,5 sječnu dnevnu potrebu. A kada je nešto kasnije d o k a z a n o
materijala z v a n o g bjelančevina. Ali u odnosu prema cjelo­ da izlučena mokraćevina uopće nije u srazmjeru s aktiv­
k u p n o m mlijeku što ga dijete siše bjelančevina je s a m o 1,6 nošću, Liebig i njegova škola, skupa sa svim dijetetičar-

78 79
skim sustavom koji ga je podržavao, pokazali su se
p o t p u n o lažnima. zaključka da se potrebe odrasle osobe za bjelančevinama
trebaju računati prema tjelesnoj težini, u omjeru 0.58g po
Ne smijemo misliti o aktivnosti odrasle osobe
kilogramu.
isključivo kao o trošenju bjelance vinskih elemenata i tki­
va, n e g o k a o o uporabi goriva. Uspoređeno s bjelančevin- Berg je zaključio da „opskrba od 1 g r a m a bjelančevina
skim potrebama djeteta koje raste i d n e v n o gradi tjelesna za svaki kilogram tjelesne težine, kad se uzima raznovrsna
tkiva, potrebe odrasle osobe su zaista vrlo malene, pa go­ hrana, nudi sigurnosnu granicu od 50 do 100 p o s t o . "
vorili o 13,5 postotaka bjelančevine u dnevnim obrocima Prema tome odrasla osoba od, recimo, 70 kg., ne bi
bilo bi smiješno. smjela uzeti više od 65 grama bjelančevina dnevno, t. j. a k o
L a h m a n je zagovarao usklađivanje s razmjerima u mli­ se radi o bjelančevinama iz mesa ili sira, rečena o s o b a ne bi
jeku, s t o j e bilo previsoko, pogotovo s t o j e za svoj standard smjela jesti više od četvrt kg mesa ili sira, a a k o se radi o
uzeo kravlje mlijeko. Chittenden je tvrdio da se „tjelesna ribi, ne bi smjelo biti više od pola kg.
težina, zdravlje, mentalna i fizička snaga i izdržljivost Očito je da prosječna odrasla osoba, čak i ona umjereni­
mogu održavati s a m o s polovicom bjelance vinske hrane
jih navika, dopušta sebi daleko veći omjer bjelančevina.
koja se obično j e d e . " On je procjenjivao omjer bjelančevi­
A k o doručkuje jaja i slaninu, s a m o to, ne računajući kruh
na za odrasle za 3,5 posto niže od dječjega, a mislio je da se
koji uz to ide, unijet će u organizam 3/5 od 65 grama dnev­
zdravlje m o ž e daleko bolje održavati s 10 posto bjelančevi­
nog obroka bjelančevina ostavljajući samo dvije petine iz­
na u hrani n e g o s 20 posto.
nosa za ručak i večeru. Dakle, za vrijeme ručka koji će se
Kasnije se otkrilo da su i L e h m a n o v e i Chillendenove sastojati od k o m a d a mesa, ta osoba će uzeti više nego što
procjene o potrebi tijela odrasla čovjeka pretjerane. Boyd joj odgovara, pa će sve ostalo u odnosu na bjelančevine biti
je uzeo m e s o kao izvor bjelančevina i procijenio da je višak, čak i da se ne uzimu u obzir kruh. krumpir ili tijesto
dnevni m i n i m u m bjelančevina, potreban za održavanje tje­ koje će vjerojatno uz to pojesti.
lesne težine, oko 30g, to jest samo 4 , 6 5 posto od 650g
Ragnar Berg dopušta malo više bjelančevina za repro­
ukupne količine hrane. (Vitamins, London, 1923.) Ragnar
Berg, n a k o n ozbiljnijeg istraživanja, ustvrdio je d a j e do­ dukciju i u tom slučaju bitne su bjelančevine visoke biološ­
voljno s a m o 26g, o d n o s n o 4 p o s t o od cijele količine. (Vita­ ke vrijednosti. Ali izuzevši reproduktivnost, iz prethodnih
mins, London, 1923.), a Rose j e , ispitujući na p u n o široj podataka je očito, da prosječni čovjek, koji više ne raste,
bazi, d o š a o do s a m o 24g, o d n o s n o 3,7 posto. (Vitamins, uživa pretjerano u hrani koja potiče rast, a koja mu nije po­
London, 1923.) trebna, pa prema tome ne samo da uskraćuje svojem tijelu
potrebne elemente kao što su mineralne soli i vitamini,
Nakon p o m n o g pregleda svih prethodnih procjena i na­
nego usporava sagorijevanje svoga nutarnjega goriva. Hin-
kon vlastitih savjesno vođenih pokusa, Berg je došao do
dhede je odgojio četvero atletične i vrlo bistre djece na hra-
80
81
ni tako oskudnoj u bjelančevinama, da se govorilo kako bi skladu s rezultatima što su ih dijetetičari obavljali nad šta­
to „smrtno prestrašilo bilo kojeg školskog učitelja." korima, to se neće svidjeti m o m c i m a u ulozi štakora.
Nixon, koji nije vegetarijanac i nije pristran u korist ve- Prije koje dvije godine švicarski profesor A. Fleisch g o ­
getarijanizma, pišući u siječnju 1934., r e k a o je d a j e 100 vorio je na r e d o v n o m sastanku Britanskog društva za una­
grama bjelančevina d n e v n o „prosječna potreba za psihičke pređenje znanosti. Rekao je okupljenim znanstvenicima,
i mentalne aktivnosti i plodnost, od kojih bi 50 grama tre­ da su pokusi, obavljeni na 400.000 osoba po strogo znan­
bale biti „prvoklasne bjelančevine", pod kojima on podra­ stvenim mjerilima, pokazali da su količine kalorija, bje­
zumijeva m e s o , jaja, sir i ribu. To je količina bjelančevina lančevina i masnoća koje su u civiliziranom svijetu
koju on smatra dovoljnom za mlada čovjeka, čije su repro­ smatrane n e o p h o d n i m a u stvari p o t p u n o nepotrebne. Na
duktivne sposobnosti na vrhuncu. To znači da bi polovica temelju tih pokusa on je ustvrdio d a j e standard Ujedinje­
bjelančevina što ih m l a đ a osoba d n e v n o uzima trebale biti nih naroda od 2.400 kalorija na dan previsok, te d a j e 2.160
visokorazredne bjelančevine. Vegetarijanci bi mogli uzi­ kalorija dovoljno za svakoga osim teških fizičkih radnika.
mati bjelančevine visoke biološke vrijednosti iz oraha, ki­ Zaključak do kojega se po pokusima došlo jest da je jedan
kirikija, avokadosa, soje, banana i zelenog povrća. gram bjelančevina po kilogramu tjelesne težine dovoljan.

U mojem vlastitom poslu promatrao s a m stotine m u š ­ Prije rata se pretpostavljalo da su potrebe bjelančevina oko

karaca, ž e n a i djece, k a k o nakon dugog posta neprekidno 100 grama. Fleisch je ustvrdio da su ove količine ne samo

(katkada brzo) dobivaju na težini i snazi, j e d u ć i d n e v n o nepotrebne n e g o i štetne. R e k a o je da se veliki dio mesa i

samo polovicu pretpostavljene količine bjelančevina. jaja što se j e l o prije rala, kao veći dio prerađenih masti,

Odgojio sam svoju djecu i također nadgledao odgoj m n o g e šećera, bijeli kruh i tijesto trebaju zamijeniti povrćem,

druge djece, hraneći ih daleko manjom količinom bje­ voćem i crnim kruhom.

lančevina od one s t o j e tekući standardi preporučuju, i ni­ Na koncu, rekao j e , dok danas m n o g i narodi u svijetu
s a m od njih vidio zdravije ni razvijenije djece. Moj trpe od gladi, pravo je rasipanje pretvarati velike količine
prehrambeni program se blisko podudara sa standardom žita u jaja, č i m e se gubi 90 posto prehrambene vrijednosti
što ga je preporučio j e d a n švicarski program, o kojem se žita, kao i pretvarati u stočnu hranu o g r o m n e količine ku­
govori u nastavku. kuruza i j e č m a koji time gube 75 posto kalorija i bje­

Neki noviji pokusi u Švicarskoj mogli bi ponuditi dugo lančevina. To je izravna pljuska našem tradicionalnom ali
traženo rješenje pitanja kolika je d n e v n a potreba bje­ ipak besmislenom poljodjelstvu, koje najprije uzgaja veli­
lančevina po osobi. Za razliku od ostalih pokusa koji su ke količine hrane za životinje, njome hrani stoku, a onda
činjeni u svrhu rješenja ovog problema, ovi pokusi su hrani čovjeka malim postotkom vrijednosti hrane koja je
izvršeni na ljudima, i to mnogo njih. A k o zaključci nisu u pretvorena u stočnu.

82 83
Izgledat Će nevjerojatno mnogima od mojih čitatelja, da va više od bilo koje d r u g e hrane. Z a p r a v o , cijeli sustav
od količine bjelančevina koja je prije rata smatrana neop­ b u d e prepun otrovnim nuzproizvodima bjelančevinskog
h o d n o m s a m o polovica je u stvari potrebna za o s o b n o metabolizma, koje organi čišćenja ne uspijevaju uvijek eli­
zdravlje i snagu. Stari visoki bjelančevinski standardi tin­ minirati. K o b n o umiranje tijela otrovana neodgovarajućim
jaju kroz prošle stvari. Bez sumnje prijevoznicima i uzgaji­ i suvišnim bjelančevinama nalik je trovanju hranom.
vačima peradi ovo se neće sviđati, a čut će se vika iz U sredovječnih osoba sasvim normalni bubrezi su izu­
štakorskih laboratorija. Ortaci s radija što se brinu o intere­ zetak, a ne pravilo. Brižnim izborom prehrane s niskim
sima m e s n e industrije vikat će do promuklosti, niječući sadržajem dušika m o g u ć e je svesti rad bubrega na razinu
vrijednosti pokusa učinjenih na ljudima umjesto na štako­ na kojoj će moći držati nečistoće u krvi u dopustivim grani­
rima. Usprkos svemu to je jedini način određivanja čovje­ cama.
kovih prehrambenih potreba. Kad se radi s podmlatkom, Bez straha od proturječja m o ž e m o reći, da nesrazmjer­
potrebe brzo rastuće i sporo rastuće životinje p o t p u n o su no povećanje bjelančevina u prehrani zbog proizvoljnog
različite. dodavanja jela bogatih bjelančevinama, mesa, jaja, sira i
si., polučuje štetan učinak, j e r stalni višak bjelančevina do­
Dok su napori većine istraživača očigledno usmjereni
vodi do poremećaja zdravlja. A upravo l o j e hrana, koju za
prema određivanju minimalnih bjelančevinskih potreba,
govornici „visokogradnih" bjelančevina najviše pre­
moglo bi se u međuvremenu postaviti pitanje, m o ž e li se
poručuju. Višak takvih bjelančevina (usto loše pripremlje­
uopće na taj način odrediti valjan standard bjelančevinskih
nih i pogrešno kombiniranih) uzrok je mnogih tegoba.
potreba. Sasvim je j a s n o , d a j e veća trijeznost u uzimanju
dušika (bjelančevina) bitna ne samo za povratak izgublje­
nog zdravlja već i za održavanje vrhunskog zdravlje uvijek
i svagdje. Reiheimer ima pravo kad kaže. d a j e dušik (glav­
ni sastojak bjelančevina) općenito uzevši „dobar sluga a
loš gospodar." Psiholozi dobro znaju, da metabolizam ma­
snoća i bjelančevina ovisi o metabolizmu ugljikohidrata.
Između ugljikohidrata i bjelančevina postoji krhka ravno­
teža koju treba čuvali, jer bolesti i degeneracija proizlaze iz
narušavanja te ravnoteže.
D o k a z a n o j e , da previše dušika umanjuje radnu sposob­
nost, a općenito gomilanje dušikova proizvoda kinotoksina
u mišićima uzrokuje zamor. Ljudi se truju prevelikim uzi­
manjem bjelančevina. Bjelančevina u tijelu proizvodi otro-

85
84
u koju je upao, m o ž d a iz nužde, negda u davnoj prošlosti.
Cuvier, j e d a n od najvećih prirodnjaka prošlog stoljeća
kaže: „Čini se d a j e čovjek oblikovan tako da se hrani kori­
Deveto poglavlje jenjem, voćem i sočnim dijelovima biljaka. Ruke mu o m o ­
gućuju da ih lako sabire, a kratke i umjereno snažne vilice,
j e d n a k a dužina očnjaka i sjekutića i valjkasti oblik kutnja­
Voće, koštunjače i povrće ka ne dopuštaju mu da pase ni da j e d e meso, osim ako takva
hrana nije najprije kuhana.." (Životinjsko carstvo, sv. 1.,
str. 73.)
U mojoj knjižici „Jednostavno kombiniranje hrane"
naglasio sam činjenicu da bi čovjek, prototip „rukohvat- U životinjskom carstvu poznajemo karakteristike zrno-
nih" bića, trebao razviti navike jedenja plodova koje su u jeda, mesojeda, plodojeda itd„ ali i neke porodične oznake
skladu s njegovom anatomijom, a od kojih se tijekom vre­ među, na primjer, sisavcima i rukohvatačima (keiroteri-
mena udaljio, zahvaljujući bez sumnje lutanjima koja su ga ma), uključujući Cuvierove dvoruke i četveroruke, među
odvela od njegova zemaljskog rajskog d o m a u toplijim koje u skladu sa svojim anatomskim ustrojem spada i čov­
predjelima. Mnogi prirodnjaci i usporedbeni analomičari, jek. Ta bića u prirodi žive na voću i povrću, iako bi, isto k a o
među koje spada čak i jedan T h o m a s Henry Huxley, doka­ i čovjek, n e k i m nenaravnim uzgojem bili u stanju steći
zali su da čovjek, k a o primat, definitivno više pripada vrsti mesožderske navike. Čovjek ima stražnje zube za žvakan­
plodojeda nego vrstama travojeda, svaštojeda, mesojeda i j e , prikladne za usitnjenje zrnja i korijenja, a ne mesožder­
lešinara, ali je istom Sylvester G r a h a m strogo naglasio ske razdirače. Sprijeda ima sjekutiće plodojeda, pa su mu
očiglednu činjenicu, da je čovjek, usprkos razlikama, pro­ takvi i očnjaci. N e m a zubi prikladnih za razdiranje sirova
totip plodojeda. mesa, a žvačući pokreti čeljusti rezultat su razvijanja pteri-
goidnog mišića, svojstvenoga biljožderima. Ti pokreti se
Ljudski tjelesni ustroj je konačni sudac pred kojim treba
bitno razlikuju od okomitih, koji odgovaraju šiljastim zu­
rasuđivati sva pitanja koja se na bilo koji način tiču čovje­
bima mesoždera. I dužina čovjekova p r o b a v n o g trakta je u
ka. Čovjek je biološka a ne kemijska j e d i n k a , pa se k pitan­
skladu s gornjim usporedbama.
ju njegove normalne prehrane treba pristupiti s biološke
točke gledišta. Činjenica da svi pokazatelji što nam ih u iz­ Kaže se d a j e Cuvier bespogovorno riješio pitanje čov­
boru hrane pruža kemija imaju negativan karakter ukazuje j e k o v e prirodne prehrane. Iako vjerujem da je ta tvrdnja
na važnost biloškog pristupa. točna, ipak ne bih želio prešutjeti zasluge ostalih, koji su
Usporedba čovjekova tjelesnog ustroja s nekim od nje­ dali svoj doprinos rješavanju toga pitanja, mada z n a m da
mu bliskih nižih stvorenja bez sumnje osuđuje njegove svijet u Europi i Americi nije voljan prihvatiti ponuđeni
mesožderske navike i označava ih kao jednu od nastranosti odgovor. Švicarac dr. M. Bircher-Benner citira europskog

,S(, 87
znanstvenika đra. Richarda Lehne, koji nakon podrobnog zarus je mislio d a j e naziv „plodovi ljubavi" p o s e b n o prik­
proučavanja usporedne anatomije svoj zaključak sažima u ladan za voće koje dozrijeva u proljeće, to jest ,,u vrijeme
ove riječi: „Nasuprot psihološkim nalazima prehrambene ljubavi". Poznato je da rane urođenika koji jedu voće i da­
znanosti koji se neprestano mijenjaju i uvijek ostaju nedo­ tulje zacjeljuju brže n e g o u Europljana koji jedu m e s o .
rečeni, komparativna anatomija dokazuje - a podupiru je Vlastitim promatranjem domaćih biljoždera i mesoždera
milijune godina stari paleozoološki dokazi - da ljudski ustanovio sam da rane mesoždera zacjeljuju sporije. Opći
zubi u svom idealnom obliku imaju isključivo plodojedne učinak biljne hrane na životinje je potpun i postupan, dok
osobine." je mesna hrana ubrzavaj uče razorna.

Čovjekov osjet okusa ni sada. nakon tisuća godina j e ­ Sama činjenica da opstojimo kao civiliziran svijet ovisi
denja mesa, ne traži meso i daleko bolje raspoznaje veliki o biljnoj i voćnoj prehrani. Kad god u ljudskom životu pol­
broj raznih vrsta voća, povrća i koštunjača u svim jodjelstvo nadomjesti lov, slijedi plemenitiji oblik suživo­
m o g u ć i m kombinacijama, koje su privlačne oku i nosu kao ta, bratstvo, ograničenje svih oblika paraziti/ma.
i jeziku. Ljepota voća i njihovi privlačni mirisi oštro odu­ smanjenje bolesti i psihološki napredak. Također se stvara
daraju od ružnoće pečenja i i odbojnog zadaha riblje mogućnost uzdržavanja više pučanstva na manjim površi­
tržnice ili mesnice. nama. U svojoj „Međusobnojpomoći" Kropotkin pripovi­
Stara medicinska zabluda da voće zapravo ne posjeduje j e d a o divljacima: „ D o k a z a n o j e , da su prestali s
prehrambenih vrijednosti j o š uvijek lebdi u m o z g u miliju­ č e d o m o r s t v o m tek pošto su uspjeli povećati redovna sred­
na ljudi. Za njih je voće „poslastica", ili kao „usputni zalo­ stva uzdržavanja."' Više puta je naglašeno, d a j e sve izvor­
g a j " ili k a o „desert". Mnogi se čak boje voća, što je no ljudsko bogatstvo stvoreno na temelju ratarstva, u
preživjeli ostatak medicinske tvrdnje od prije nekoliko de­ suprotnosti sa skitnjom. grabežom i parazitskim mentalite­
setaka godina da voće uzrokuje m n o g e bolesti. U potpunoj tom. S a m o predrasude i lažna znanost se protive plo-
suprotnosti s tim tvrdnjama bila je praksa mnogih ondaš­ dožderslvu.
njih higijenistci koji su za doručak isključivo jeli voće, od­ Među travojednim i plodojednim životinjama život u
bacujući istovremeno proizvode od bijelog brašna i zajednici je pravilo, a osamljenost izuzetak, dočim među
većinom izbjegavajući maslo i sva masna kuhanja. Isto mesožderima osamljenost je pravilo a zajednica izuzetak.
tako su se uzdržavali od čaja, kave itd., te nisu jeli kolača ni Grabežljivaeki život ne samo što zahtijeva veći lovni pro­
torti. Nisu trebali lijekova niti su ih davali članovima svo­ stor, već takav život po samoj svojoj naravi d o s l o v n o ulije­
jih obitelji. va duh sukoba i netrpeljivosti u karakter grabežljivca, bio
„Plodovi ljubavi", kako ih je nazvao rani higijenist La­ to čovjek ili životinja. Prijevara i nasilje su naravne odlike
zarus, breskve, šljive, jabuke, kruške, g r o ž đ e , naranče itd. života koji se održava nasiljem i snagom. M e s o ž d e r s k e na­
obiluju p r e h r a m b e n i m vrijednostima i sočnim okusom. La­ vike čovjeka zahtijevaju velika nenaseljena područja da bi

ss 89
se održalo nekoliko pojedinaca. Lov i ribolov, uspoređeni s hrani. Jedino se može nadati superiornijoj prehrani a k o se
poljodjelstvom, daju malu količinu hrane na području iste vrati biljnom svijetu k a o izvoru svoje hrane.
veličine. Istraživanje n a m kaže da u biljnom carstvu i m a m o
O p r a v d a n o je pretpostaviti d a j e bratstvo ljudske zajed­ m n o g o protivnika, ah i m n o g o prijatelja, i da životna snaga
nice raskinuto u trenutku kad je čovjek postao grabežlji­ najvećina ovisi o korištenju biljaka slijedeći zakone i nago­
vom životinjom, pa je svaki, poput vuka ili tigra, napravio ne organskog života, a ne slušajući izmišljene zakone lažne
vlastiti brlog. S druge strane, čim p o č m e tražiti izgubljenu znanosti ili terapista. Higijenist se ne m o ž e dovoljno
bezazlenost i odrekne se lovačkih navika, čovjek osjeća načuditi činjenici da su se otrovne biljke od pamtivijeka
potrebu za višim oblicima društvenog života koji su u skla­ koristile kao lijekovi, d o č i m vračari, stari i suvremeni, nisu
du s dijeljenjem dobara, a u suprotnosti s površnim i gru­ skoro nikada pripisivali ljekovitost j e s t i v i m biljkama. A k o
bim o d n o s i m a prema bližnjemu, kako se to d o g a đ a među je neka biljka toliko otrovna da je dovoljno umočiti vrh
ljudima koji žive od lova. strelice u njezin sok pa da usmrti svakoga koga ubode,
Pojavljuje se i prefinjena, krasna osjećajnost raznih tje­ onda su ta biljka i taj otrov medicina. Sva travarska umješ­
lesnih organa kad ih se uzgaja hranom od voća i povrća, što nost, stara i moderna, sastoji se u uporabi otrovnih biljaka
ne s a m o neizmjerno uvećava životnu radost već povećava i kao lijekova. Neotrovna biljka nema ljekovitih osobina. Ta
pojačava našu vezu s prirodom. Prastara predaja d a j e B o g praksa je apsurdna, nalik postupku čovjeka koje ne j e d e
postavio prve ljude u zemaljski raj i učinio ih „čuvarima rajčice, naranče itd. da ne bi d o b i o reumu, ali u isto vrijeme
vrta" upućuje nas na ono doba kad je čovjek, u skladu sa puši duhan, za koji misli d a j e neškodljiv i m o ž d a č a k kori­
svojom prirodom, živio od obilja prirodnih plodova, bez stan.
potrebe ubijanja životinja za hranu. Krasota vrta je potpu­
no oprečna bijedi klaonice.
M o r a li hrana proći kroz životinje da b i s m o je dobili
već rabljenu, umjesto da je poput njih sami u z m e m o
svježu, lijepu i punu života, iz obilnih vrtova i voćnjaka
prirode? M o r a m o li uvijek vrijeđati vlastitu narav našim
p r e h r a m b e n i m navikama i živjeti na hrani koja j a d n o odgo­
vara načim prehrambenim p o t r e b a m a ? Ja ne zagovaram
samo životinje, kao što to čini svaki etički vegetarijanac,
već i čovjeka ranjena rastavom od njegova prirodnog
načina života. Odstupanjem od pravog biološkog puta on
nanosi više zla s a m o m e sebi nego životinjama kojima se

91
90
lošijim proizvodima, koji iako nisu opasni po broj i
veličinu, opasni su po cjelovitost, stabilnost i zdrav razvi­
tak. N a d m o ć nižih psiholoških vrijednosti često znači d o ­
Deseto poglavlje datni „podražaj" za prirodni nazadak, koji vodi u postupnu
degeneraciju. Njihova lovina su najčešće životni otpad - u
Mesožderstvo divljini to su općenito bolesne i slabe ili mrtve i raspada­
juće životinje, a u civilizaciji su opet životinje bolećive
zbog pripitomljavanja i pogrešne ishrane. Mesožderi i leši-
Jedan se australski urođenik o p r a v d a v a o što je ubio i nari što se tove na životnom otpadu, pripitomljene svinje
ispekao svoju ženu izjavljujući: „Bila je u k u s n a . " Lju­ što j e d u vlastiti izmet, pripitomljene kokoši što jedu živo­
dožder ide u lov, goni i ubija drugog čovjeka te ga kuha i tinjski i ljudski izmet, svi oni j e d u mrtvo i raspadajuće
j e d e kao i svaku drugu lovinu. N e m a niti j e d n o g j e d i n o g meso i zadovoljavaju se lošom hranom. Apetit lešinara ra­
dokazu, ni samo jedne činjenice u korist jedenja mesa. koja
ste u skladu s onim čime se hrane, zato sve više i više jedu
se ne bi mogla upotrijebiti u korist ljudožderstva. U stvari,
smeće. Budući da su meso i riba siromašni vitaminima,
ljudožđerstvo je tako uobičajeno među mesoždernim živo­
često se čuje preporuka da se u prehranu uključi i koje
tinjama i ljudima, da ne bi bilo teško dokazati kako jedenje
žljezdano tkivo, p o s e b n o jetra, ali se zna da jetra, j o š više
m e s a vodi izravno u kanibalizam. Paleontolozi g o v o r e da
nego mišićavo m e s o , povećavaju količinu kreatina u mok­
su neki narodi iz k a m e n o g d o b a bili upali u ljudožđerstvo.
Ljudožđerstvo je bilo i medu visoko civiliziranim narodi­ raći.
ma, a nije nepoznato ni modernom civiliziranom svijetu. Nije č u d o da imaju visoku smrtnost mladunčadi, pa ih
j e , usprkos brojnom nakotu, u prirodi relativno mali broj.
Mesožderi ne mogu uspostaviti kriterij o zadovoljava­
Grabežljivačke navike čine ih nesposobnima za život. Dar­
jućoj prehrani. Izvjesno je da iz svoga nenaravnog obroka
win je natuknuo da bi mesožderi povećali svoje šanse za
ne mogu izvući prehrambeni „podražaj" potreban za stabil­
život ako bi bili malo manje mesožderi, te rekao d a j e raz­
nost. Poznato je da među mesožderima vlada velika
smrtnost mladunčadi, što ukazuje na ozbiljno smanjenje log za nestanak neke vrste „manjak napretka u skladu s
životne sposobnosti među tim životinjama. načelom o važnosti odnosa organizma s o r g a n i z m o m u
borbi za opstanak." To je neizravno priznavanje načela
Mesožderi su zbog svojih nezdravih navika isključeni
simbioze, što g a j e do potpunosti razradio Englez H e r m a n
iz izravne opskrbe vitaminima i neophodnim voćnim i
Reinheimer. Proširujući Darwinovu misao, Reinheimer
povrćnim sokovima kao i povrćem i njegovim sastojcima,
veli, da „zbog posljedica zanemarivanja zakonite hrane
pa sloga pokazuju abnormalnosti u metabolizmu. Umjesto
mesožderi, suprotstavljeni najhitnijem i svetom svemir­
plemenite hrane lovačke vrste su prisiljene zadovoljiti se
skom zakonu asimilacije i podjele rada, trpe nedostatak

92
93
svih normalnih životnih odnosa i tonu sve dublje u boležlji- lančevine predstavljaju opasnost. Naša biološka dužnost je
vost i parazitizam." Za njega su, čini mi se s pravom, svi proizvesti iz jednostavnih spojeva vlastite specifične bje­
kukcojedi, mesožderi, paraziti, ljudožderi, lešinari i sve lančevine i ne opterećivati se bjelančevinama drugih živo­
ostale vrste grabežljivih biljaka i životinja patološki tipovi. tinja. Naša protoplazma će prije osiromašiti nego postati
Oni ne predstavaljaju normalnu prirodu i svaki od njih i svi bogatija našim grabežljivim načinom prehrane, za koji je
zajedno degeneriraju i idu prema iščeznuću. lako dokazati da sa sobom donosi patološke učinke. Doka­
To mišljenje izravno odudara od gledišta prosječnog zano j e , da pod izvjesnim bjelančevinskim poticajima
profesora zoologije, koji - oportunist po profesiji mesožderi reagiraju drugačije n e g o biljožderi, koji poka­
očigledno uživa opisujući mesoždere k a o mjerilo i ideal zuju veću moć opreznosti i obrane. Istina je da meso i dru­
života, opravdavajući tako naše vlastite mesožderske navi­ ge životinjske tvari sadrže ostatke energije, dobivene iz
ke. Hajde, neka mi netko objasni, zašto je čovjek od svih biljaka, ali je ta energija pomiješana s nekim nepouzdanim
životinja izabrao za uzor najnekreposnije: mesoždere? i često opasnim tvarima, koje remete i kvare izvornu vri­
Naši mesožderni biolozi bez prestanka prinose žrtveni kad j e d n o s t dobivenu iz biljaka.
bogu propasti. S u h e kosti i mesni odresci su j e d i n o što oni Neprikladnost nekih tvari za asimilatorne svrhe očituje
pripisuju bilo kojem stvorenju, a to je i j e d i n o što mogu do­ se u anafilaktičnim simptomima koji ih slijede. Priroda,
biti. Ima m n o g o „znanstvenika" koji više vole stati na stra­ odbacujući neke bjelančevine, uglavnom životinjske, na­
nu većine (ili na stranu Velikog Profita) i braniti uobičajena
stoji održati stabilnost vrste i zaštititi zdravlje j e d i n k e .
stajališta (ili braniti posebne interese), n e g o se postaviti na
Alergija i anafilaksa nisu nikakav misterij, već su posljedi­
stranu istine. Tako im je sigurna popularnost i zarada.
ca dugotrajnog trovanja tijela neprikladnom bjelančevin-
Budući d a j e većina mesne hrane siromašna mineralima skom hranom.
i vitaminima i praktički bez ugljikohidrata, te kako je lako je često ponovljena tvrdnja da se životinjske bje­
većina životinjskih masnoća niskokvalitetna, čak i pobor­ lančevine lakše probavljaju i potpunije asimiliraju n e g o
nici m e s n e prehrane brane jedenje mesa skoro isključivo biljne, pojava anafilakse, koja tako često slijedi uzimanje
činjenicom da je m e s o izvor gotovih superiornih bje­ životinjskih bjelančevina, upućuje na to da ljudski organi­
lančevina. Tvrdi se, da su mesne bjelančevine bolje od bje­ zam nije adekvatno opskrbljen za probavu složenijih bje­
lančevina biljnog porijekla, pa da p r e m a tome imaju lančevina, i da su jednostavne biljne bjelančevine
prednost. Čak se tvrdi, na temelju novijih pokusa na živo­
najprikladnije za ljudsku probavu. Iako ne podupire moje
tinjama, da su mesne bjelančevine apsolutno nezaobilazne.
mišljenje da su biljne bjelančevine lakše probavljive od
Higijenist zastupa suprotno mišljenje.
životinjskih, ipak je slijedeća izjava prof. E. F. Terroinea sa
Mi d r ž i m o da je životinjsko m e s o i njegovi sokovi u štrasburškog sveučilišta u raskoraku s popularnim vjero­
najbolju ruku drugorazredna hrana. Serumi i gotove bje- vanjem. On kaže: „ N e m a dokaza na kojima bi se temeljilo

94 95
razlikovanje probavljivosti bjelančevina s obzirom na nji­ m o ž e m o naći u boljim i uporabljivijim uvjetima u mnogim
hovo porijeklo." drugim vrstama hrane, posebno u koštunjačama. Izvanred­
Moje stanovište je da je anafilaksa, o d n o s n o bje­ no držanje osamdesetgodišnjih i devedestgodišnjih vegeta­
lančevinska alergija otrovanje uzrokovano apsorpcijom rijanaca dovoljno je da nas pobuni protiv „znanosti" koja
djelomično probavljenih bjelančevina. To će reći da nisu tako drsko proglašava nadmoćnost i neophodnost mesne
razgrađene u aminokiseline n e g o upijene u kompleksni- hrane.
j e m , dakle otrovnom obliku. Aminokiseline nisu otrovne, S a m o kratak pogled uokolo otkrit će nam da najinteli­
te prema tome ne bi mogle dovesti do pojave anali lakše. gentnije, najsnažnije, najkorisnije, najljepše i najdugov­
Zanimljiva je činjenica da mesojedi uporno tvrde kako ječnije životinje nisu mesožderi - majmuni, vjeverice,
mesnata hrana daje veću snagu od biljne, a u isto vrijeme se zečevi, slonovi, ovce, krave, konji, i m n o g e druge, d o č i m
ograničuju na mišićavo meso, koje je apsolutno manjkavo. životinje koje izgleda postoje s a m o da kolju i ulijevaju
Ne samo s t o j e izvorno manjkavo, već nakon kuhanja, po- strah jesu mesožderi - mačke, od d o m a ć e pa do leoparda,
hanja, pečenja i drugih načina „prigotovljavanja" postaje tigra i lava. štakori, miševi, hijene, i svi ostali koljači, među
j o š manjkavijim. Gubi kuhanjem a gubi i nutarnjim prom­ koje nas žele ubrojiti naši brzopleti biolozi.
j e n a m a za vrijeme uskladištenja. P u n o je otrova raspadanja Činjenica je da što čovjek više postaje mesožder, to niže
i n o r m a l n o g metaboličnog otpada što se zatekao u tkivima se spušta na ljestvici civilizacije i kulture. U primitivnim
životinje u trenutku smrti. p l e m e n i m a i ljudskim zajednicama što žive od lova i ribo­
Pravi m e s o ž d e r ne samo što pojede čitavu lovinu i popi­ lova, ili su sabirači takve hrane i drugih potrepština a ne
je joj krv već je j e d e sirovu, inače bi uginuo zbog neishran­ proizvode ništa, broj lovaca je nužno ograničen brojem
jenosti. Najbolje hranjive tvari nalaze se u krvi, kostima, životinja koje se mogu uloviti. Takva plemena običavaju
koštanoj srži i žlijezdama mrtve životinje. Uza sve to zvijer jesti kukce, zmije i druge nižerazredne životinje, uk­
mora s v r e m e n a na vrijeme popuniti svoju dijetu hranom ljučujući i napola trule lešine. Organizmi se mogu odupri­
biljnog porijekla. A k o moraš jesti m e s o , zašto ne učiš od jeti raspadanju usprkos smrtonosnim utjecajima, pa ljudi
m e s o ž d e r a ? Zašto ga ne jedeš n e k u h a n o i nemiješano? Zvi­ tih degradiranih plemena preživljavaju, ali ostaju na istoj
jeri nikada s mesom ne jedu kruh ili p e č e n e krumpire. Tako razini, ne napreduju.
izbjegavaju probavni zastoj koji proizlazi iz takve nespoji­ U kolovozu 1951. Charles Lawrence, tajnik instituta
ve kombinacije. prehrambene tehnologije, službeno je izjavio da su crvi,
Z n a m o da životinjsko meso nije n u ž n o nikomu, da me­ puževi golaći i vrtni puževi izvanredni izvori bjelančevina.
sna hrana nije najbolji izvor bjelančevina i masnoća, da sve Rekao je da je njegovo najdraže j e l o popapreni meksički
što d o b i v a m o iz mesa, - uz iznimku životinjskog otpada, crvi s rižom. On i j o š neki američki vojnici, zarobljeni na
bolesnih dijelova i otrova raspadanja koje sadrže - sve Bataanu, u j a p a n s k o m logoru su jeli crve, poljske puževe.

96 97
šumske gušterice i zmije i tako preživjeli. Pripovijeda o u inzistiranju da čovjek mora jesti m e s n u hranu, poklanja
ljudima kako jedu ucrvanu rižu zajedno s crvima. U tako šunke putem radija s ciljem da privuče što više slušatelja za
krajnjim okolnostima u kojima su bili ti ljudi, čovjek će j e ­ svoje reklamiranje mesa. Kad takvi ljudi počmu svoje g o ­
sti svašta radije nego umrijeti, ali to baš nije dovoljan raz­ vore o jedenju mesa, treba ih zaustaviti na trenutak da ih se
log da bi se tako nešto uvrstilo u jelovnik kad takve zapita, što prodaju i tko ih plaća. A k o znaš što prodaje i tko
okolnosti ne postoje. Nagon za održanjem i krajnja nužda ga plaća, znat ć e š što „misli" i zašto kaže ono što kaže.
uvijek će prevladati obzire u vezi s h r a n o m , a i sa svačim „Novac govori". Također i piše, kao što je Sinclair poka­
drugim, ali kad nužda prestane, nema razloga da se iznim­ zao.
ka ustali. S druge strane, osim m o g u ć e gadljivosti, nema M n o g o od toga što se zove „istraživanje" također je
razloga da onaj što j e d e kravu ne j e d e i crve, puževe ili guš­ motivirano novcem m e s n e industrije. Pokuse obavljaju
tere. znanstvenici, a pokusi su financirani i znanstvenici plaćeni
Jedenje mesa se kojiput brani lažnim opravdanjem, da n o v c e m m e s n e industrije. Njihovi pokusi su pažljivo „kon­
ako ne b i s m o jeli životinje, o n e bi se uskoro toliko raz- trolirani" tako da otkriju ono što onaj koji plaća želi da se
množile da bi zauzele cijelu zemlju. Bez obzira koliko isti­ otkrije. Ne smije se zaboraviti, da ti ljudi od znanosti mogu
ne ima u tome, a pitanje je bi li se takvo što ikada dogodilo, biti kupljeni po cijeni od deset centi po tucetu, i to u o v o
lažno je pretpostaviti da čovjek mora jesti životinje u svrhu vrijeme inflacije!
držanja njihova broja pod kontrolom. Ima dovoljno
mesoždera, koje mogu bez čovjekove pomoći, držati broj
životinja pod kontrolom, ako se za to ukaže potreba. Čov­
j e k o v e mesojedne navike za to su potrebne samo ako se
želi po tim navikama izjednačiti s lešinarima.

Treba znati da dobar dio današnje propagande u prilog


jedenja mesa potiče novac što ga u tu svrhu troše mesna,
mliječna, peradarska i riblja industrija. Nakon svršetka
Drugog svjetskog rata mesna industrija je posebno bila
uporna u stvaranju mita da se čovjek ne može ispravno hra­
niti bez životinjskih bjelančevina. M n o g o svijeta je tije­
k o m rala naučilo, da se može živjeti s manje mesa ili uopće
bez mesa. Trebalo ih je p o n o v n o obratili na mesojede. N i ­
jedan trgovac ne voli gubiti mušterije. Jedan govornik na
radiju, inače veoma bučan u optuživanju vegetarijanizma i

98 99
j e d e . Još 1907. se znalo za oštećenja jetara, na čije djelo­
vanje utječe. Također razara bijela i crvena krvna zrnca.
Radi se o otrovu i nikakav otrov ne ulazi u tijelo a da ne
Jedanaesto poglavlje proizvede neželjene učinke.
U svojoj okružnici br. 37 od 22. studenog 1907. vlada
Sumporeno voće kaže: „ S u m p o r n a kiselina u hrani proizvodi ozbiljne pore­
mećaje u metabolizmu. Opterećuje bubrege do te mjere da
dolazi do oštećenja. Osiromašuje krv u odnosu na broj
Komercijalni sirupi i n e k o suho voće, kao breskve, j a ­ crvenih i bijelih zrnaca. Štetna je po zdravlje u svakom p o ­
buke, k r u š k e i kajsije, ubjeljuju se d i m o m g o r u ć e g sumpo­ gledu."
ra, z a t o u njima i m a s u m p o r n o g dioksida. Dva su glavna 1911. Savjet znanstvenih stručnjaka je izradio studiju
razloga zašto se voće prerađuje s u m p o r o m . To su: 1. - bi­
za Minislastvo poljoprivrede. Studija je bila sve prije nego
jeljenje daje voću privlačniju boju i izgled, lako da ljudi
potpuna, jer joj je nedostajalo previše loga. Pronašli su da
koji kupuju hranu s a m o po izgledu kupe što više; 2. - s u m -
sumporni dioksid u količinama od tri desetine grama dnev­
porenje s u h o g voća omogućuje proizvođačima plasiranje
no (toliko se m o ž e naći u 180 do 220 grama suhog voća)
na tržište voća s većim sadržajem vode - sve do trideset p o ­
dovodi, nakon razdoblja od nekoliko mjeseci, do pojave
sto. N e s u m p o r e n o v o ć e sadrži s a m o petnaest do dvadeset
s i m p t o m a koji ukazuju na oboljenje. Nabrojili su slijedeće
p o s t o vode. Sumporenje omogućuje proizvođačima proda­
simptome: „povećanje mokraćne kiseline, uništavanje bi­
ju vode po visokoj kilogramskoj cijeni.
jelih krvnih zrnaca, podrigivanje na sumporni dioksid,
O b i č a v a l o se tvrditi da sumporenje ubija k u k c e i o n e ­ trnci u zubima, upala sluzne opne u ustima, slabost, glavo­
mogućuje im da uđu u voće. Istina je da nijedan žižak ili bolja, bolovi u leđima, bolestan izgled, mučnina, bljedilo,
drugi kukac kojemu je stalo do sebe neće jesti s u m p o r e n o zimogroznost, anemija, mutne oči, nemirni pokreti..."
voće, ali to je isto tako izvanredan razlog da ni ti s a m ne j e ­
deš takvo voće. Sumporni dioksid u t a k v o m e voću je otrov Istjecanje s u m p o r n o g dioksida iz tvorničkih postrojenja
koji ubija kukce, a tebi škodi. koja ga rabe uništava okolišnu vegetaciju i truje ljude i
životinje. Upravo zbog toga kukci ne jedu o s u m p o r e n o
U novije vrijeme se tvrdi da se postupkom sumporenja
voće. Otrovne karakteristike ovoga plina potvrđene su u iz­
mogu sačuvati izvjesne vitamine u hrani. To je vjerojatno
vještaju za Minerski odsjek, što g a j e istražna komisija sa­
s a m o trgovački trik. Također se otvoreno priznaje da po­
stavila na temelju istraživanja od lipnja 1913. do rujna
stupak uništava n e k e vitamine.
1914., u kojem stoji da spoj od 35 dijelova s u m p o r n o g
S u m p o r a s t a kiselina što se nalazi u s u m p o r e n u voću dioksida na milijun dijelova zraka škodi ljudima, a da samo
proizvodi naglašena psihološka oštećenja na osobi koja ih 2 dijela otrova na milijun dijelova zraka u roku od četiri

100
101
sata ili po deset minuta dnevno djeluje štelno na biljke, te veliko oko te stvari, ali vlada nije nikad stupila u akciju.
da je smanjen urod ječma koji je studiran za vrijeme J e d n o m je Laboratorij za hranu i lijekove Kalifornijskog
istraživanja. sveučilišta otvoreno kritizirao vladu zbog nedjelovanja.
Prije n e g o što tijelo m o g n e putem bubrega izlučiti s u m ­ Ali su interesi s u m p o r n e i v o ć n e industrije bili dovoljno
pornu kiselinu mora je pomiješati s lužinom. Tako tijelo moćni da spriječe vladu da nešto učini u vezi s o v i m pro­
ostaje bez dijela lužina. O v o je važan prigovor uporabi blemom.
sumporenih jela bilo koje vrste. Nisu sve vlade bile tako neodlučne u svojim stavovima
prema tom pitanju. Engleska, Francuska, Njemačka, Švi­
Skretanje pozornosti na vitamine dovelo je do veće go­
carska i Japan su zabranili uvoz američkog sušenog voća
mile izmišljotina n e g o prije dok se govorilo o kalorijama.
„zbog previsokog sadržaja s u m p o r a . " Ministrastvo agri­
Ali u skladu s trenutnom m o d o m brani se sumporenje voća
kulture se žali da je „američko sušeno voće na svjetskom
tvrdnjom da se tako mogu sačuvati neki vitamini u voću.
tržištu u veoma podređenom položaju zato što je uporaba
Tijekom sušenja (svakog sušenja!) najveći dio vitamina se
sumpora otišla predaleko." Ispravno je reći, da to isto suše­
gubi. Na primjer, vitamini A i C se gube p o s t u p k o m sušen­
no voće nije u boljem položaju ni kod upućenih A m e r i k a ­
ja. Nijaein i riboflavin (B2) ne gube se sasvim pri sušenju,
naca. S a m o neupućeni jedu sumporeno voće.
kao ni B 1 , osim u sumporenu voću. Tvrdi se da sumporenje
čuva vitamine A i C, ali se u isto vrijeme priznaje, da se ti
vitamini gube pri skladištenju. Tvrdi se, d a j e sačuvati vita­
mine A i C sumporenjem važnije od gubljenja B1 u istom
postupku. Time kao d a j e trovanje našeg suhog voća oprav­
d a n o . D o d u š e priznaje se da su učinci sušenja, uključujući i
sumporenje, promjenljivi.
Budući da za opskrbu vitaminima nitko ne ovisi o su­
h o m voću, j e r je svježe voće i povrće neusporedivo bogatiji
izvor i od najboljeg sušenoga, te budući da jedenje s u m p o -
renoga voća uzrokuje ozbiljne psihološke poremećaje,
nema uopće nikakva opravdanja za sumporenje osim želje
za z a r a d o m . N a š neuki puk više voli kupovati bijelo i zlato-
liko voće nego nebijeljeno - bolje se prodaje s u m p o r e n o
voće i sadrži osim toga više vode.
Ured za kemiju i Ministrarstvo agrikulture s j e d n e , in­
dustrija suhog voća s druge strane, već g o d i n a m a ratuju na-

102 103
nim tvarima pri određenim temperaturama. List papira,
primaknut upaljenoj žigici, smjesta se upali i brzo izgori.
A k o istu upaljenu žigicu p r i m a k n e m o komadu drveta ili
ugljena, neće ih upaliti. Kisik se nalazi u sitnim vlaknima
Dvanaesto poglavlje
papira, a papir je potpuno opkoljen kisikom iz zraka, stoga
se lako pali, dočim su drvo i ugljen kompaktniji od papira
Oksidiranje hrane te ih se mora zagrijati do više temperature prije n e g o se za­
pale.
Temperatura pri kojoj se neka tvaf pali z o v e se točka
Oksidiranje je spajanje kisika s nekim drugim elemen­
paljenja. Polagano oksidiranje djeluje i na relativno niskim
tom. Kisik je bezbojni plin bez mirisa i okusa, j a k o sklon
temperaturama i zbiva se neprestano svuda oko nas, zah­
spajanju s drugim elementima i stvaranju oksida. Najza-
vaćajući tako reći svaku tvar, katkad sporije, katkad brže,
stupljeniji je element u prirodi, sačinjavajući skoro polovi­
cu sastava zemljine kore. Dvadest i tri posto zraka je kisik. zavisno o dizanju ili spuštanju temperature. Brže kad su
Toliko je prisutan u zemlji, da gdje god čovjek zakopa naći tvari vruće, sporije kad su hladne. Važna činjenica koju
će kisik ili njegove spojeve. Njegova najznačajnija osobina želim naglasiti je ta, da s porast um temperature bilo koje
je težnja za spajanjem sa svim ostalim elementima osim tvari raste i sklonost spajanju s kisikom.
flora, b r o m a i j o š pet-šest drugih, v e o m a rijetkih elemena­ Primijenivši rečeno na hranu, oksidiranje hrane je brže
ta. L a k o se kombinira s metalima. Rđanje željeza proizlazi pri visokoj temperaturi, na primjer pri kuhanju, a sporije
iz oksidacije - rđa je željezni oksid. pri nižim temperaturama. Hrana oksidira i pri sobnoj tem­
Kisik se posebno lako spaja s ugljikom i vodikom, pre­ peraturi, ali to je polagani proces, kao i kod rđanja željeza.
ma kojima ima velik kemijski afinitet, t.j. privlačivost. U J e d n o m oksidirana, hrana nije više dobra za j e l o . To znači,
spoju s vodikom stvara vodu, s ugljikom ugljični dioksid i što više oksidiranja se odvija u hrani, to manje je vrijedna
monoksid. Oksidiranje može biti brzo ili polagano. Brzo za prehranu.
oksidiranje je poznato kao gorenje. Goriva se sastoje najvi­ Potrebno je spomenuti da koliko neka tvar dolazi u ne-
še od ugljika, koji se brzo spaja s kisikom i ispušta vrućinu. posredniji dodir s kisikom, toliko će se lakše s njim spojiti.
Čak će i željezo gorjeli u čistom kisiku a k o ga se najprije Priroda štiti od oksidiranja vitalne dijelove biljaka i živo­
užari pa onda uroni u kisik. Rđanje željeza na otvorenom tinja oblažući ih strukturama - k o ž o m , k o r o m itd. - koje
zraku primjer je sporog oksidiranja. lako ne oksidiraju i tako sprečavaju kisiku iz zraka ulazak u
K a k o su svi upoznati s gorenjem, to jest brzim oksidi­ nutarnje organe. Dotle dok je koža ili kora cijela, nutrina
ranjem, uzet ć e m o tu pojavu kao uzor za objašnjenje onoga biljke ili životinje je zaštićena od izravnog dodira s kisi­
što se zbiva u hrani dok je se oksidira. Kisik se spaja s raz- kom iz zraka pa ne oksidira. Kad se j e d n o m taj zaštitni ovoj

104 105
razdere i kisik dođe u dodir s nutarnjom građom, velika je di i za ostale tvari koje dolaze u dodir sa zrakom. J a b u k e i
mogućnost da dođe do okisidiranja. N a k o n oštećenja kože breskve ne s a m o što potamne u dodiru sa zrakom, n e g o i
na životinji slijedi krvarenje i stvaranje tvrde kraste koja dobiju drugačiji okus nakon toga dodira. Maslac od kikiri­
pečati otvor i sprečava ulazak kisika. N e š t o slično se kija n e m a isti okus k a o kikiriki. Oksidiranjem hrana gubi
događa i kod biljaka. T a m o curi smola ili sok, stvrdne se i vrijednost i okus.
štiti razrez. Kad se svježe voće i povrće reže usitno, ili kad se
Voće i povrće su omotani čvrstom vanjskom ljuskom ili rajčice režu natanko, dolazi do brzog oksidiranja vitamina
kožom, koja služi kao učinkovita brana protiv oksidiranja. C. Na primjer, rezana salata izgubi za jednu minutu o s a m ­
Ali kad se ta brana ošteti, ili kad se v o ć e i povrće reže ili deset posto svoga vitamina C. Skoro isto tako gubi i natan­
guli, nutarnje strukture ostaju bez zaštite, kisik ima otvoren ko rezana rajčica. Isto vrijedi i za vitamin C u narančama,
pristup, pa oksidiranje smjesta počinje i njime se gubi kupusu i d r u g o m voću i povrću. Zrele rajčice, izgleda, re­
prehrambena vrijednost voća i povrća. A k o o g u l i m o i raz­ zanjem gube viatmin C sporije n e g o zelene. U s v e m lisna­
r e ž e m o j a b u k u tako da unutrašnjost bude izložena kisiku iz tom povrću, rezanom ili sjeckanom, gubitak vitamina C
zraka, ubrzo će poprimiti smeđu boju. Isto će biti ogulimo zbog oksidacije je značajan. S a m o ribanje svježe j a b u k e ili
li i izrežemo breskvu ili bananu. Ta s m e đ a boja nastaje ok­ sirova krumpira uzrokuje potpuni gubitak vitamina C.
sidiranjem. Takva hrana oksidira na običnoj sobnoj tempe­ Slični gubici ostalih vitamina dokazano se događaju pri re­
raturi, ali će oksidirati brže pri višoj temperaturi, onoj zanju, sjeckanju ili ribanju hrane. Iz toga je očigledno da se
potrebnoj za kuhanje. m o ž e nabaviti hrana bogata vitaminima, a d a j e se pripremi
tako da se skoro svi vitamini izgube.
Kad se hrana reže, sjecka, gnječi, riba ili inače pretvara
u sitne k o m a d i ć e i nutrina se izloži kisiku iz zraka, nastupa Čitatelj bi trebao uočili važnost tih činjenica i shvatiti
oksidiranje. Sto sitnije ribanje ili sjeckanje, što tanje kriš­ da se rezanjem salata uništava njihova prehrambena vrijed­
ke, to više nutarnje građe dolazi u dodir s kisikom pa je i nost. D a n a s vrlo proširena uporaba aparata za sitno rezanje
oksidiranje veće. Sto dulje izrezana, isjeckana ili naribana ili pretvaranje u tekuće stanje voće i povrća veliko je zlo.
hrana stoji prije nego je pojedena, to više oksidira. Opći običaj pravljenje i konzumiranje voćnih i povrćnih
sokova također dovodi do velikog gubitka vrijednosti hra­
Kikiriki koji se melje za proizvodnju maslaca, mlijeko
ne. Bolesnika se nalijeva obilnom količinom sokova s na­
koje se rasprskava tijekom procesa sušenja, sokovi koji se
kanom da dobije što više vitamina, a sve završava u
cijede iz voća i povrća, sve to se izlaže dodiru s kisikom i
gubitku tih vitamina zbog oksidiranja.
manje više podliježe oksidaciji. Vrijedi spomenuti, da u
prirodi mlijeko teče izravno iz proizvođača u potrošača bez Uvijek je bolje uzimati cijelu hranu, ili ako je rezanje
dodira sa z r a k o m . U tom stanju mlijeko i m a sasvim drugi potrebno, neka se reže u krupne k o m a d e . Rajčice uvijek
okus n e g o kad je za n e k o vrijeme izloženo zraku. Isto vrije- treba služiti cijele a ne izrezane. Glavica salate se m o ž e

106 107
prerezati popola, ali nipošto nasitno izrezati ili ribati. Ku­ primjer, dr. Pottenger je dokazao da mačke, hranjene paste­
pus treba rezati nakrupno. I tim načinom će doći do riziranim mlijekom i kuhanom ribom, postaju sterilne na­
o d r e đ e n o g gubitka, ali je taj gubitak zanemariv u uspored­ kon druge ili treće generacije. O b i č n o ugibaju od upale
bi s o n i m kad se kupus riba. U našoj Školi zdravlja otkad je
zglobova, srčane bolesti ili želučano-crijevnih komplikaci­
o s n o v a n a služimo salate od cijelog povrća. Nikada nije
ja-
bilo ribanja, rezanja ni sjeckanja.
"Značajno j e , dok je dr. Pottenger hranio k u h a n o m hra­
Najviše oštećenja hrane pri kuhanju dolazi zbog oksidi­
n o m mačke kroz nekoliko naraštaja, da one ne samo što su
ranja, pri čemu vrućina djeluje kao katalizator. O d a v n o je
počele pokazivati razne vrlo ozbiljne nedostatke uk­
otkriveno da hrana pri visokoj temperaturi gubi vitamine.
ljučujući k o n a č n o i nesposobnost razmnožavanja, već su
Čak i niže temperature, kao na primjer o n e što se koriste pri
pasteriziranju mlijeka, dovoljne su za uništenje mnogih vi­ također postajale homoseksualne i gubile svoje normalno
tamina u hrani. Koliko se vitaminskog sadržaja hrane gubi naslijeđe rasnih i spolnih oznaka. M o ž d a ć e m o j e d n o g
kuhanjem ovisi o: dana znati, koliko jestvene navike utječu na sve veće izjed­
načavanje spolova u ovoj zemlji. Ispitivanja pokazuju d a j e
1. - načinu kuhanja, veliki broj dječaka i djevojčica n e m o g u ć e razlikovati po
anatomskim oblicima, visini, širini ramena i kukova itd.
2. - temeperaturi kojoj je hrana podvrgnuta,
Goli odostraga izgledaju potpuno jednaki. Brisanje razlika
3. - koliko d u g o se hrana kuha,
među spolovima prati stalan porast sterilnosti m e đ u oba
4. - kako je hrana izrezana prije n e g o je stavljena
spola. U V. svesku Higijenističkog sustava yd sam dokazao
na ili u peć za kuhanje.
da hrana upravlja nasljednošću. Ova nova otkrića
Kuhanje djelomično, ako ne i potpuno, uništava oksidi-
rajuće faktore u hrani. To j e d n o s t a v n o znači, da kuhanjem potvrđuju o n o što s a m t a m o izložio.
„sagorijevaju" oni dijelovi hrane koje tijelo inače oksidira.
Nakon što su j e d n o m o k s i d i r a n e te stvari ne mogu biti p o ­
Gubitak minerala prilikom kuhanja je trostruk:
novno oksidirane u tijelu, prema tome su kao hrana besko­
risne. Visoka temperatura, ubrzanjem oksidiranja, pretvara 1. - minerali iz hrane se cijede u vodu u kojoj se hrana
hranu u pepeo prije nego s t o j e pojedena. Na primjer, tije­ kuha, ili istječu u tiganj sa sokovima hrane. Kad se
kom običnog kuhanja uništavaju se n e k e aminokiseline. hrana vari, gubitak minerala je značajan, p o g o t o v o
Dvije vrlo važne aminokiseline, lizin i glutamin, bivaju a k o je hrana izrezana prije kuhanja;
uništene kuhanjem. Gubici uzrokovani kuhanjem ne mora­ 2. - neki minerali se isparavaju, k a o na primjer j o d .
ju prouzrokovati veću štetu sve do kasnijih godina života, a Tijekom pasteriziranja mlijeka, a taj postupak se
svi učinci ne očituju se potpuno u prva dva-tri naraštaja. Na obavlja na nižim temperaturama, 20 posto j o d a se

108 109
gubi isparavanjem. Kupus i luk gube sumpor mješavina što opterećuju i najjaču probavu, prekuhavaju
kuhanjem; našu hranu sve dok ne izgubi velik dio p r e h r a m b e n e vrijed­
nosti, sole, papre, začinjaju, zaslađuju, dodaju ocat i slične
3. - neke soli u hrani se mijenjaju, tako da postaju
tvari k a k o bi prikrili netečnost svojih jela i nude nam ih kao
neuporabive za tijelo. Izvanredan primjer za to je
najbolji izbor iz njihovih knjiga recepata. Strani okus, d o ­
promjena kalcija i fosfora u mlijeku za vrijeme
dan hrani miješanjem i začinjanjem, čini prilagođivanje
pasteriziranja.
probavnih sokova probavi takve hrane posve n e m o g u ć i m ,
Zagovornici kuhanja su običavali tvrditi, da zbog a gar, ugljen i pepeo, koji čine d o b a r d i o tih ogavnih ku­
vrućine popucaju o p n e ili ljuske škroba i drugih prehram­ hinjskih mješavina, ne bi smjeli nikad dospjeti u ljudski
benih sastojaka u povrću, pa da tako postaju pogodnije za
želudac.
probavu. To se mišljenje posebno odnosilo na škrob žitari­
ca, mahunarki i krumpira. Smatralo se da je sirov škrob
skoro neprobavljiv. Istraživanja Strassburgera i Heupke-a
u Europi i Hastingsa u Americi pokazala su d a j e ta pretpo­
stavka netočna. U stvari probavni sokovi prerađuju neku-
hane ili nevarene biljne stanice s istom, ili j o š većom
lakoćom nego k u h a n e .

G l e d a n o sa svakog stanovišta prerada hrane visokom


temperaturom predstavlja veliko upropaštavanje prehram­
benih tvari. Vrućina također u hrani razara enzime, čija
uloga u ljudskoj prehrani j o š nije dovoljno razjašnjena. Po­
gledajmo mlijeko j o š j e d n o m . Pasterizacija mlijeka razara
slijedeće enzime: proteazu, laktozu, diastazu, lipazu, salo-
lalazu, katalazu, peroksidazu, aldehidrazu, amilazu i fosfa-
tazu. J a k o smanjuje vrijednost klorofila i kvari željezne
soli u hrani. Pokusi s hranjenjem životinja pokazuju da
obični proces kuhanja smanjuje za trećinu vrijednost hra­
ne, što potvrđuje istinitost izreke da nas nekuhana i poluku-
hana jela hrane, a potpuno kuhana da nas čine bolesnima.

Sada bi trebalo biti svima j a s n o , da se majstorima ku­


hinje ne m o ž e povjeriti briga o našem p s i h o l o š k o m zdrav­
lju. O n i stalno izmišljaju b e s k o n a č n e liste raznovrsnih

111
110
kao željeznu, kalcijevi! itd., ali kako je već rečeno, to ne
mijenja ništa.
Natrijev klorid nije izuzetak od činjenice, naglašene u
Trinaesto poglavlje prethodnom poglavlju, da tijelo mora dobiti prehrambene
elemente, osim kisika i vode, u organskoj formi. Natrij i
klor su prirodni sastojci tijela, ali da bi mogli biti korišteni
Sol je otrovna
oba moraju biti uzeti u obliku organskih soli. Kuhinjska sol
ulazi i izlazi iz tijela bez ikakve promjene. Nije metabolizi-
Civilizirani čovjek je toliko pokvaren i himben da. ako rana poput organskih soli. Ne postaje nikada dio nijednog
ne nastoji prevariti bližnjega svoga, onda uporno nastoji tjelesnog tkiva i ne sudjeluje u proizvodnji nijedne tjelesne
prevariti sama sebe. Na primjer, on je toliko navikao kri­ lučevine. Nasuprot popularnom mišljenju, klor iz soli se
votvoriti svoj kruh mineralnim lužinama - kalijem, nalrije- ne koristi za stvaranje hidroklorne kiseline u želucu.
vim kloridom, sodinim bikarbonatom, natrijevim Osim s t o j e beskorisna sol je i otrovna, dakle njezina
bikarbonatom itd. - a to su sve opasne patvorine koje uniš­ uporaba je traćenje životne energije. To što može biti koriš­
tavaju prirodni o k u s svega čega se dotaknu i prouzrokuju tena kao sredstvo za povraćanje ili olakšanje stolice proiz­
oštećenja želuca i probavnog trakta k a o i oštećenja drugdje lazi iz činjenice da se radi o otrovu. Bastedo, ugledni autor
u tijelu. - tako da taj i takav „cvilizirani čovjek" ne voli a k o u farmakologiji, općoj medicini i terapeutici, kaže d a j e „u
se sve to ne nalazi u njegovu kruhu. Ta se navika tako uko­ nekim okolnostima" sodium chloride (kuhinjska sol)
rijenila da su ljudi i žene spremni pretpostaviti d a j e tako otrovna. Kaže da u nekim dijelovima Kine osobe koje
nešto prirodno, čak i potrebno. Nakon što su zbunili svoje odluče učiniti samoubojstvo obično to čine pijući pola litre
izvorno osjetilo okusa ustaljenim p o v r e d a m a njegove na­ ili više zasićene otopine kuhinjske soli. Također spominje
ravi i izgubili svijest o pravom zdravlju, više ne mogu za­ slučajeve otrovanja intravenoznim injekcijama zasićene
pravo reći čine li dobro ili zlo. otopine k a o i otrovanja slanim tvarima utisnutima u čmar.
Natrijev klorid (obična kuhinjska sol) je s a m o j e d n a od Pripovijeda d a j e vidio kako je dijete umrlo od klistiranja
soli poznatih kemičaru, ali je skoro j e d i n a za koju mislimo slanom otopinom omjera 1:16 koja je bila pogrešno
da treba biti d o d a n a našoj hrani da b i s m o bili d o b r o hranje­ označena kao „normalna sol na otopina", te o gangreni od
ni. G o r k a sol se često uzima kao purgaliv (kuhinjska sol drugog oblika solne otopine korištene u potkožnoj injekci­
m o ž e poslužiti u istu svrhu), ali o njoj nikada ne mislimo j i . Nabraja smrtne slučajeve zbog slanog klistiranja koje su
kao o jelu. Smatra se „medicinom", nipošto hranom. U iz­ prijavili Campbell, Brooks i drugi. Na koncu spominje
vjesnim bolestima liječnici znaju dati neke soli kao lijek, „slanu g r o z n i c u " kao posljedicu dehidratacije.

112 113
Ipak nije ločno reći d a j e sol otrovna ,,u nekim okolno­ Izvjesni dijelovi čovječanstva koriste sol tako dugo da
stima." Neka tvar je ili otrovna ili nije, bez obzira na okol­ s m o navikli mislili d a j e takva praksa normalna, da čovjek,
nosti. Svaka tvar uzeta u tijelo ili je hrana ili otrov. Ili je kao i neke životinje, j e d e sol nagonski. Ništa nije dalje od
j e d n o ili drugo, zavisi o t o m e da lije tijelo m o ž e koristiti, to istine. N a v o d n o nagonska potreba za solju koja tobože po­
jest, m o ž e l i j e ili ne može tijelo pretvoriti u tkivo ili upora- stoji u čovjeku i m n o g i m nižim životinjama, obična je baj­
biti za proizvodnju izlučina. ka, isto kao i priče o „lizalištima soli" koja životinje
O b i č n a kuhinjska sol, sodium chloride, nikad i ni u k o ­ n a v o d n o posjećuju. Ne zna se kako je čovjek počeo rabiti
j i m okolnostima nije upotrebljiva, j e r je uvijek i u svim sol, ali izgleda d a j e d o d a o sol tek kad je naučio kuhali j e l o ,
okolnostima otrovna. To što nije fatalna razlog je s t o j e ri­ lišavajući ga organskih soli. Sol je dodana da nadomjesti
j e t k o konzumirana u velikim d o z a m a . Jaka solna otopina izgubljeni okus. Divlje životinje ne znaju za sol, a m o r a da
često se primjenjuje kao emetik, to j e s t k a o sredstvo za p o ­ je bila p o t p u n o nedostupna primitivnom čovjeku. K a k o je
vraćanje. Tisuće osoba su navikle svako jutro prije doručka već rečeno, uopće nema prehrambene vrijednosti, otrovna
popiti čašu slane vode da pokrenu crijeva. I povraćanje i je i uopće nepotrebna u prehrani.
pokret crijeva znače pokušaj izbacivanja soli iz probavnog D o k a z a n o je da čovjek nije oduvijek rabio sol. Tiresija
trakta. Pritom dolazi do ubrzanja rada srca, što se tumači u Odiseji govori o ljudima koji ne znaju za more „niti sole
kao srčani podražaj. m e s o . " Uporabu soli u Ameriku su donijeli Europljani.
Kad sol j e d n o m uđe u krvotok teško ju je izlučiti. Veći Tako je bilo i s nekim dijelovima Indije - na primjer, Tode
dio se izbaci kroz kožu. Najveći dio krute stvari u znoju ui­ su naučili o soli od svojih europskih osvajača. J o š uvijek
stinu sačinjava sol. Pretjerani uživači soli koji se j a k o z n o ­ ima krajeva u Srednjoj Americi gdje je sol luksus, dostu­
j e , imaju soli u znoju toliko da liči na rasol, a kad im se pan s a m o bogatašima. U Salustovo vrijeme numiđanski
odjeća osuši, obično na njoj ostaju bijele mrlje i linije. I nji­ nomadi nisu jeli soli, a Beduini iz Hadramuta i neka sudan­
h o v e su suze slane, što nije slučaj k o d onih koji ne koriste ska plemena ni danas je ne uzimaju. U p i s m o što g a j e prije
sol. nekoliko godina E. Steinbach uputio Britanskom geograf­
Sylvester G r a h a m pripovijeda da mu je dr. James, pri­ skom društvu kaže se da stanovnici Maršalovih otoka u Ti­
jašnji liječnik u američkoj vojsci, rekao da su ,,u ljeto 1836. h o m oceanu nikada ne sole j e l o , čak ni m o r s k o m solju, a
vojnici na krajnjem Zapadu, dok je bio s njima, jeli neslanu pridošli trgovci im do danas nisu uspjeli prodati ni zrno ku­
hranu i da im je znoj bio bez okusa soli poput čiste v o d e . " U hinjske soli. Pokazalo se da nije bilo lako zavesti i zaludili
jednoj prilici u ljeto 1948. h o d a o sam brzo prilično daleko sva „primitivna" p l e m e n a i stvoriti među njima naviku uzi­
pa sam se dobro oznojio. P o k u p i o sam znoj s lica i kušao ga manja soli.
j e z i k o m . Okus je bio kao u destilirane vode, bez imalo sla­ Thoreau-ovi studenti će se sjetiti d a j e on prestao rabiti
nosti. Ponovio sam pokus za provjeru i ispalo je isto. sol nakon s t o j e neočekivano otkrio d a j e Indijanci ne j e d u ,

114 115
a da su zavidna zdravlju i fizičke snage. I studenti književ­
nosti će se sjetiti, da Crusoe-ov Petak nije j e o soli. Ozbiljno
proučavanje povijesti našeg europskog i američkog svijeta
pokazat će d a j e uporaba soli novija navika.
Četrnaesto poglavlje
Sok od špinata, repino lišće, cikla i d r u g a zelen, kuhani
bez dodavanja vode, tako su slani da je teško povjerovati
da nisu soljeni. Svaka cjelovita prirodna hrana posjeduje Usitnjenje hrane
obilje organskih soli koje su uporabljive i tijelu potrebne.
Ali n e m a koristi uzimati te soli u anorganskom obliku.
Kako kemijsko istraživanje prehrambenih proizvoda
Kalcijeve tablete, fosforne mješavine, j o d n e kapsule i žel­
j e z n e tinkture što ih liječnici propisuju a ljekarne prodaju, napreduje tako se stvar pokazuje sve složenijom. Otkriva
potpuno su beskorisne. Gore nego beskorisne, j e r su doka­ se sve više čimbenika, a onda nakon otkrića svakoga od
zano otrovne. njih slijedi napor da ga se izdvoji i spremi u boce ili kutije,
da bi ga se prodalo u ljekarni. Ujedno slijedi napor da ga se
Uzimaj soli i minerale iz nepreradene. nerafinirane, pri­
proizvede umjetno, tako da proizvođači ne budu ovisni o
rodne hrane - prvenstveno iz svježeg sirova povrća i
prirodnim izvorima. A općinstvo, koje dobiva obavijesti o
svježeg zrela (ali nekuhana) voća. Bijelo brašno gubi se­
prehrani putem novina i oglasa, zaluđeno plaća visoke cije­
damdeset i pet posto svojih minerala tijekom mljevenja.
ne nešto stoje „jednako dobar" (možda i bolji) nadomje­
Oguljena riža skoro isto toliko. Bijeli šećer uopće nema
stak cjelovitoj hrani.
minerala. Kuhana hrana je lišena većine svojih minerala.
Kuhanje i prerađivanje lišava hranu ne s a m o minerala već i Navikli s m o se na praksu raščlanjivanja hrane u njezine
okusa. N a š osjet okusa ne reagira na pečene j a b u k e . Prisil­ raznovrsne hranjive čimbenike - bjelančevine, ugljikohi-
jeni s m o im dodavati šećer i začine k a k o bismo ih učinili drate, m a s n o ć e , minerale, vitamine itd. - tako da ne
ukusnima. Nije tako s nekuhanim j a b u k a m a . Priroda boga­ s h v a ć a m o vrijednost cjelovite hrane. O d a v n o već ne g o v o ­
to začinjava svoju hranu i ako je mi ne pokvarimo, nećemo rimo o hrani, naučili smo govoriti o bjelančevinama, ili o
je trebati začinjavati štetnim dodacima. kalciju, ili o vitaminima. Kad uspoređujemo j e d n u vrstu
hrane s drugom, g o v o r i m o o relativnom omjeru bje­
lančevina, ili o bitnim aminokiselinama, ili o vitaminu B u
jednoj i drugoj hrani. Neku hranu s m a t r a m o boljom samo
zato što posjeduje više bjelančevina ili viši postotak bilo
kojeg vitamina koji je trenutno udarna vijest. Na taj način
određujemo vrijednosti hrane prema ispitanom komadiću,
a g u b i m o iz vida cjelokupno jelo.

I 16 117
Priroda ne pruža bjelančevine n e g o cjelovitu hranu. dodavanjem vitaminskih ekstrakta i umjetnih vitamina ni
Njezini vitamini su sastavni dijelovi složene cjeline, njezi­ dodavanjem minerala iz ljekarne, javni je cilj pobornika
ni minerali nisu izolirani prehrambeni čimbenici već dije­ takve hrane učiniti da ljudi i dalje jedu njihova denaturali-
lovi cjeline. J e d n o s t a v n o rečeno, mi ne j e d e m o kalcij već zirana jela i da ih dopunjuju umjetnim dodacima, a da ipak
zelenu salatu, ne j e d e m o bjelančevinu već orahe, ne j e d e ­ budu dobro hranjeni. Trgovina je ta koja traži zamjenu za
mo šećer već datulje. To znači normalno jesti i j o š se nije pravu hranu, umjesto da svijetu kaže istinu o njegovoj
našao nadomjestak ravan prirodnom načinu jedenja. prehrani.

M e đ u različitim elementima u prehrani postoji m e đ u o ­ Današnji pokušaj stvaranja uravnotežene prehrane iz­
visnost, koja o v a k v o usitnjenje hrane zamagljuje. Reci­ dvajanjem pojedinih sastojaka hrane iz njihovih prirodnih
pročni o d n o s među djelujućim e l e m e n t i m a određuje spojeva i slažući ih po proizvoljnim mjerilima, od kojih ni­
njihovu vrijednost i korisnost. Pogledajmo bjelančevinu. j e d n o nije točno, nije ništa drugo doli komercijalna pro­
Izgubivši potpuno pojam cjelovite h r a n e k a k o je priroda midžbena kampanja, koja je navela puk da prihvati takvu
proizvodi, počeli s m o pripisivati veću ili manju vrijednost hranu i da je čak smatra superiornijim od prirodne. Ide se
određenim dijelovima hrane. Tako s m o došli do uvjerenja j o š i dalje, o d l u č i m o da postoji manjak određenog preh­
d a j e mišićavo meso najbolji izvor bjelančevina. Ali pritom r a m b e n o g čimbenika i onda s njime pretjerujemo, neobazi-
z a n e m a r u j e m o činjenicu d a j e mišićavo m e s o v e o m a neza­ rući se na dvije poznate činjenice da: 1. - nema
dovoljavajuća hrana. M n o g o ovisi o ispravnom omjeru i pojedinačnog manjka (nedostaci su uvijek mnogostruki,
sastavu bjelančevina i ostalih složenih i neophodnih tvari, jer po samoj naravi ne mogu biti drugačiji), i 2. - izolirani
čiju tajnu proizvodnje posjeduje j e d i n o biljka. Ni bje­ elementi hrane su beskorisni, j e r se mogu asimilirati s a m o
lančevina per se, ni ugljikohidrat per se, niti kompleks vi- zajedno s ostalim elementima u hrani, pa zato jesti previše
Uupina B per se, ne garantiraju dobru ishranu, nego je udio jednoga a ne uzeti istovremeno odgovarajući omjer drugih
svih potrebnih prehrambenih elemenata u stanju na najbol­ povezanih elemenata potpuno je beskorisno.
ji način zadovoljiti svim potrebama djeteta za razvoj i odra­
K o n c e m devetnaestog stoljeća s naglaskom na s u m p o ­
sloga za n o r m a l n o djelovanje.
ru, koji su mlinari dodali brašnu nakon što su p o s t u p k o m
S u v r e m e n a američka prehrana je velikom većinom de- meljave uništili organske spojeve u žitu, trpali s m o u sebe u
naturalizirana. Sastoji se od bijelog kruha, oguljene riže, obliku zrnaca ili praha sastojke hrane (neke od njih u obli­
demineraliziranog kukuruznog brašna i drugih denaturali- ku lijekova, neke u fragmentima što su nekad bili hrana)
ziranih žitarica, pasteriziranog mlijeka, bijelog šećera, kao što su: kalcij, j o d , flor, vitamin C, vitamin D, vitamin
s u m p o r e n o g suhog voća, sumporenog sirupa, konzervira­ B I , k o m p l e k s vitamina B, žitne klice, rižinu ljusku, mor­
nog voća i povrća, torta i kolača i sasvim skuhane hrane. sku mlavu, osušenu, mrvljenu i prešanu lucernu, posno
Iako se takva prehrana ne m o ž e učiniti zadovoljavajućom mlijeko u prahu, bakalarovo ulje, ulje iz jetara m o r s k o g

118 119
psa, aminokiseline, klorofile, crnu melasu, gnjecavi kruh, je škodljiviji. Pravi način uzimanja šećera je jedenje cijele
mekinje, jogurt, itd., itd. Jedno po j e d n o je bilo neko vrije­ hrane koja sadrži šećer. Jesti datulje, smokve, grožđe,
me u centru pažnje, jedno po j e d n o je bilo iskorišteno od grožđice, banane itd. Što vrijedi za šećer, vrijedi i za sve
strane dijetetičara, lažnih dijetista i liječnika. A k o je u ostale p r e h r a m b e n e čimbenike. P o s n o mlijeko u prahu je
o v o m trenutku najveći naglasak na bjelančevinama, to je bogato bjelančevinama, ali je izgubilo većinu svoje vrijed­
stoga što se krug zatvorio, nije ostalo ništa novo za eksplo­ nosti tijekom postupka odvajanja vrhnja, sušenja i pretva­
ataciju, pa se mora ponavljati. Nakon što su odredili preh­ ranja u prah. Kad se aminokiseline izdvoje iz hrane u kojoj
rambene vrijednosti spaljujući j e l o i mjereći količinu se prirodno nalaze, odvajaju se od svojih prehrambenih su­
vrućine, proizveli su kaloričnu vrijednost. Trenutno ra­ dionika i, poput šećera, što ih se više pročišćava, to manja
spravljaju o biološkoj vrijednosti bjelančevina u hrani. im je vrijednost.
Ništa od toga ne služi u mjerenju cjelokupne vrijednosti Činjenica da su neke tvari što se sada prodaju dobivene
ikoje hrane. iz biljaka ne znači da su j e d n a k e onima u samim biljkama.
Danas ima malo prehrambenih sastojaka koji nisu od­ Postupak izdvajanja iz biljke smanjuje im vrijednost. Uvi­
vojeni od svojih sudionika u prirodnoj hrani i upakirani za jek je bolje jesti cijelu biljku nego neki njezin izdvojeni
prodaju po paprenim cijenama. Jetreni ekstrakt, koji se djelić. N e m o j m o podleći tvrdnjama sebičnih kemičara da
ubrizgava potkožno umjesto da ide kroz probavne organe, oni znaju napraviti bolju hranu nego sama priroda. Previše
bakalarovo ulje, želatina, vitaminski ekstrakti, umjetni vi­ kemičara trpi od samouništavajuće egomanije.
tamini, mineralni koncentrati, aminokiseline (prirodne i To nastojanje, hraniti čovjeka u l o m c i m a hrane višestru­
umjetne), klorofili (izlučeni i umjetni), posno mlijeko u ko nalikuje starom pristupu lijekovima, kojega se svim si­
prahu, mliječni šećer i ostali fragmenti hrane, predstavljaju lama nastojimo riješiti. Ne s a m o da ih treba uzimati u
suvremeni pristup takozvanog znanstvenog svijeta proble­ tabletama, prascima ili tekućem stanju, i to u određenim
mu prehrane. Milijuni živih primjera promašaja toga pro­ d o z a m a i učestalosti, već se ti fragmenti često daju pot-
grama, skupa s milijunima što su umrli zbog toga što je kožnim injekcijama. Do danas se uložilo m n o g o napora
p r o g r a m lažan, m o r a h bi biti dostatni da se i najskeptičniji k a k o bi se izbjegao ljudski probavni trakt. Sada se j e d e
uvjere, d a j e takav pristup p r e h r a m b e n o m pitanju čovjeka kroz kožu. P u n o igala je probilo o m o t a č ljudskog tijela i
potpuno pogrešan. puno je kojekakvih tvari tim p u t e m ubrizgano u krv. Cijeli
prirodni sustav ljudske prehrane zanemaren je u korist pro­
Šećer je bio među prvim p r e h r a m b e n i m faktorima
fita.
izlučeni ma iz njihovih prirodnih izvora i korištenima od
strane onih kojima ne godi prirodna hrana. Usput rečeno, Možda ne bismo trebali biti iznenađeni kad liječničko
što više šećera se izdvoji, to manje prirodne hrane ostaje, te osoblje pribjegava takvim lažnim načinima „hranjenja", ali
što više se šećer rafinira, to više gubi na vrijednosti i posta- kada škole takozvanog prirodnog liječenja, koje su negda

120
bile protivnici farmaceutskih lijekova; u sve većem broju jesti voće i povrće. Uvjerili su ih da ne samo da su ti plodo­
prihvaćaju tu praksu, trebali b i s m o zastali i zapitati se: „Ni­ vi otrovni, već da su također tako siromašni da sadrže malo
smo li se zaletjeli u opasnu slijepu u l i c u ? " Surađivao s a m ili ništa prehrambenih tvari. Iako u njihovoj tvrdnji ima
sa zagovornicima prirodnog puta sve d o k nisam shvatio, da zrno istine, njihovo pretjerivanje ima k a o cilj prodaju kon­
njih najčešće zanima ono što m e đ u s o b n o nazivaju „ubriz­ centrata, ekstrakta, umjetnih proizvoda itd.
gavanje". Čak radije daju umjetne vitamine potkožno nego Proizvođači „prehrambenih nadomjestaka" naglašava­
vitaminske ekstrakte oralno. Iz „naturopatije" izbacili su ju činjenicu, da velika većina Amerikanaca pati od loše
„naturu". To donekle vrijedi i za osteopate i kiropraktičare. ishrane u svim njezinim oblicima, te tvrde da je to zbog
Čitajući reklamni materijal proizvođača nadomjestaka toga što se j e d e neadekvatna hrana. Oni nas uvjeravaju da
za hranu čovjek bi m o g a o pomisliti da se nalazi među sta­ se te nedostatnosti m o g u ispraviti jedući njihove „ n a d o m ­
rim h o m e o p a t i m a , j e r toliko govore o „potencijama" i d o ­ jestke."
zama, da zvuče kao homeopatski vidari. Iz njihova govora Loša ishrana j e , a to treba naglasiti, složena posljedica
nitko ne bi m o g a o zaključiti da govore o prehrambenim mnogih uzroka. Ali proizvođači „nadomjestaka" prešućuju
čimbenicima. Ali ne treba m n o g o da bi se razumjelo, da tu činjenicu pa kažu, budući d a j e n e m o g u ć e da svatko uz­
ono što oni misle je da možeš slobodno jesti bijeli kruh, uz gaja svoju vlastitu hranu, da je najbolje pribaviti nedosta­
uvjet da d n e v n o progutaš određeni broj „potencija" njiho­ j u ć e p r e h r a m b e n e čimbenike uzimajući „nadomjestke."
vih vitamina. D a j e oguljena riža dobra za tebe, a k o na dan Proizvođač, često paradirajući k a o znanstveni stručnjak u
progutaš dvije kapsule mineralnog koncentrata „šesna- prehrani, spreman je ponuditi kao p r e h r a m b e n i čimbenik
est-u-jednome", itd. bilo koju česticu hrane za koju misli da bi se mogla prodati,
uz o g r o m n u zaradu, razumije se.
Proizvođači i preprodavači takvih proizvoda se oprav­
davaju tvrdnjom k a k o je naše tlo iscrpljeno da bi na njemu Ali svatko bi trebao znati, da izdvojeni sastojci hrane ne
mogla rasti odgovarajuća hrana, te d a j e ta hrana tako siro­ posjeduju istu vrijednost kao kad su u normalnoj vezi s
mašna, da joj treba dodavati minerale i vitamine iz drugih ostalim č i m b e n i c i m a u hrani. Priroda slaže svoja jela sa
izvora. Ne želeći umanjiti važnost tla, ne kaneći ustvrditi svim pojedinostima i naši napori da odijelimo različite ele­
da d o b a r dio našeg tla nije teško denaturaliziran, ja bih re­ mente hrane i strpamo ih u boce ili kutije nisu se pokazali
kao da su nedaće našega tla grubo preuveličane od sirane uspješnima. Znanost je bolja u gradnji mostova n e g o u
onih što nude nadomjestke hrane. To im dobro dođe k a o gradnji ljudi. Za to posljednje t r e b a m o slijediti stare, pra­
reklama, štoviše to im je glavni argumenat. Slatkorječivi davne uzorke.
trgovci i sastavljači reklama toliko ponavljaju priču o siro­ T k o proučava tu stvar, ako pažljivo prouči sve proizve­
maštvu našega tla, o škodljivosti umjetnih gnojiva i opa­ dene „ n a d o m j e s t k e " i pročita sve o n o što im se pripisuje,
snosti od prskanja voća i povrća, da se velik broj ljudi boji j a s n o će vidjeti da bijedna žrtva nezadovoljavajuće hrane

122 123
mora kupovati svu silu raznovrsnih „nadomjestaka" i uzi­ koji iz drugih izvora izlučuju elemente i vitamine kakve
mati ih s v a k o d n e v n o . Treba mu željezo, kalcij, j o d i drugi prva grupa krade iz prirodne hrane, pa ih pakiraju za proda­
minerali, mora imati B I , B I 2 , D , X , Z , m o r a imati a m i n o ­ ju tom istom općinstvu. Nijedna od tih grupa ne želi da svi­
kiseline, mora imati klorofil, itd., itd., i mora naći različit
jet dobije prirodnu hranu bez prerađivanja, jer u prodaji
„nadomjestak" za svaku od tih potreba. P r o g r a m postaje
prerađene hrane leži ogromna zarada. Mliječna industrija i
skup, a i bolan, ukoliko se ta „ h r a n a " ubrizgava iglom kroz
liječnici i „stručnjaci" za prehranu što se hrane na koritu
kožu.
mliječne industrije, govore javnosti d a j e gubitak vitamina
O n o što Jean Bullit Darlington z o v e „umjetnom i na- C pri pasterizaciji mlijeka neškodljiv, jer ga se m o ž e na­
doknađujućom školom p r e h r a n e " sastoji se od ljudi i žena doknaditi s nekoliko žlica soka od naranče ili rajčica. A pri
što se obično smatraju autoritetima na polju prehrane, a
tom zaobilaze očiglednu činjenicu, da to povisuje troškove
koji, po riječima gđe. Darlington, „podcjenjuju važnost
hranjenja djece i d a j e stoga nedostupno m n o g i m obitelji­
prirodnih vitamina i drugih sastojaka, dobivenih prirodnim
ma, da m n o g e majke ne znaju ništa o vrijednosti takvih na­
putem i u prirodnim omjerima" u hrani što je nudi sama
domjestaka, da pasterizacija oštećuje razne osobine
priroda, te umjesto toga „promoviraju te umjetne nadomje-
mlijeka što se ne može nadoknaditi nikakvom količinom
s t k e " iz komercijalnih pobuda. Svi bitni prehrambeni sa­
stojci se mogu dobiti iz prirodne hrane. Komercijalni sokova, da je k o n a č n o prirodni izvorni proizvod uvijek
program nadomještanja prirodnoga umjetnim i izlučenim bolji od prerađene hrane s nadomjescima.
vitaminima, mineralima i d r u g i m sastojcima sadrži u sebi Ista nerazborita stvar se događa sa žitom. Već pri izradi
m n o g e opasnosti. Tvornički koncentrati, bilo vitaminski, bijelog brašna gube se svi vitamini i sedamdeset i pet posto
mineralni, aminokiselinski ili šećerni, što ih prodaju k o ­ žitnih minerala. Nakon toga proizvođači nadomjestaka
mercijalni interesi koji odlučno i pod svaku cijenu brane prodaju općinstvu žitne klice, „ v i t a m i n e " i mineralne kon­
nezdravo stajalište da su nadomjesci i kompenzatorni sa­ centrate kao dopunu njihovu bijelom brašnu. Posebno se
stojci isto tako dobri (ako ne i bolji) k a o i prirodni proizvo­ inzistira na kalcije vim preparatima. Isti postupak uklanja­
di, ne m o g u ni u kojem slučaju pružiti superiornu prehranu
nja minerala i vitamina odvija se i pri izradi bijele riže, a
onima koji ih uzimaju.
onda se svijetu prodaju rižine ljuske i umjetni vitaminski i
Postoji j e d n a grupa prerađivača hrane - mlinari, gulite- mineralni koncentrati za dopunu njihovoj oguljenoj riži.
lji riže, proizvođači pahuljica za doručak, mljekari itd. - Budući da se glavnina hrane u današnjoj Americi pre­
koji su vrlo zauzeti krađom bitnih hranjivih sastojaka iz rađuje na taj način, bilo u tvornicama, bilo u kuhinjama,
prirodne hrane i prodajom općinstvu polu-hrane i prividne dodaci za hranu se nude u svakoj prigodi. Onih dana dok se
hrane. A ima i druga grupa prerađivača hrane - proizvođači fosfor smatrao najvažnijim elementom u m o z g u i živčevlju
„ z d r a v e " hrane i vitaminskih i mineralnih koncentrata - i j a v n o se govorilo „ N e m a fosfora - n e m a mišljenja!", mli-

124 125
nari su, nakon što su meljavom uklonili sav fosfor iz žita, ispravlja manjak prehrane, uobičajene u našoj zemlji. Lie-
bijelom brašnu dodavali anorganske fosforne spojeve. big je dobro izrazio to načelo u svojem djelu ,£akon mini-
A k o si u stanju naučiti jesti prirodnu hranu, bez pre- muma":
rađivanja i bez osvećivanja u kuhinji, ti n a d o m j e s t i neće „Razvitak živih bića je uvjetovan elementom koji najvi­
biti potrebni. „ D o d a c i " i „osnaženja" završit će u limbu še nedostaje."
predviđenom za komercijalne proizvode koji su imali svoj U hrani m o ž e m o koristiti j e d a n element samo u omjeru
dan i otišli u zaborav, dajući mjesto za nove istovrsne pro­ prema drugim povezanim elementima. S j e d n i m elemen­
izvode. tom m o ž e m o graditi samo utoliko ako s m o opskrbljeni
Elementi brane moraju se uzimati zajedno. N e p o b i t n o drugim e l e m e n t i m a potrebnima za gradnju istog organa.
je da, na primjer, najmanje pola tuceta i možda više preh­ M o ž e m o j e d n i m e l e m e n t o m proizvesti lučevine s a m o u
rambenih č i m b e n i k a sudjeluju u s l o ž e n o m procesu stva­ omjeru prisutne količine drugih elemenata potrebnih za
ranja tvrdog tkiva kao stoje zubna caklina. Fosfor je važan lučenje. E v o nekoliko važnih pojedinosti, koje naglašavam
isto toliko koliko i kalcij, i j e d a n bez drugoga ili bez vita­ čitateljima:
mina C i D ne služi ničemu. Ni vitamini ne vrijede bez kal­ Ne znamo koliko tijelu treba bilo kojeg elementa u hra­
cija i fosfora. ni.
Proces stvaranja cakline nije izoliran. Ne zbiva se u Ne znamo još uvijek koji sve elementi sudjeluju u građi
zubu. Z b i v a se u tijelu i skoro svaka tjelesna funkcija se uk­ i funkcijama ljudskog tijela.
ljučuje u taj proces. Izgradnja zuba je dio prehrane isto kao Ne znamo jesu li otkriveni svi vitamini.
i izgradnja mišića. Djelovanje srca za optok krvi, ili pluća Ne znamo ima li i drugih neočekivanih prehrambenih
za opskrbu kisikom, također je dio izgradnje zuba. Prema čimbenika u hrani, koji su isto tako bitni kao i oni poznati.
tome gradnja zuba je povezana s cijelim organizmom. Kako stvari stoje, ima samo j e d a n siguran izvor prehra­
Kakvi će biti zubi ne odlučuje prehrana samoga zuba već ne, s a m o j e d a n izvor koji nas je u stanju opskrbiti svim zna­
cijeloga tijela. nim i neznanim p r e h r a m b e n i m elementima, a taj izvor je
Z a t o su spektakularni rezultati uzimanja vitamina B, o prirodna hrana.
kojima često čitamo, obične napuhane priče. Zato vitamin- U svježem voću i povrću i koštunjačama, ili njihovim
ski ekstrakti i koncentrati, mineralni koncentrati i ekstrakti sokovima, nalaze se svi minerali, vitamini i visokogradne
druge vrste imaju nisku vrijednost. Z a t o neishranjenost bjelančevine, sve tvari potrebne tijelu za rast i razvoj do
nije nikad jednostrana, jer je uzrokovana bilo kojom idealnog fizičkog, duševnog i moralnog stanja i za neogra­
vrstom neadekvatnosti hrane. ničeno održavanje loga stanja.
A k o sklop prehrane ne odgovara sklopu tjelesnih potre­ Svježa hrana, zelena hrana, cjelovita prirodna hrana,
ba, tijelo će trpjeti. Jesti previše ovog ili o n o g elementa ne neprerađena i nerafinirana hrana, hrana koja nije izgubila

126 127
svoje Sastojka niti joj je životna vrijednost upropaštena gri­
janjem, sušenjem, kuhanjem, konzerviranjem i
pročišćavanjem, takva hrana je puna elemenata superiorne
prehrane. Doći će dan, n a d a m o se, kad će naš svijet Petnaesto poglavlje
konačno prepoznati tu jednostavnu činjenicu.
O n o što ova zemlja treba je j e d a n veliki učitelj, netko s
nadnaravnim o č i m a tko može sagledati korijen naših ne­
Nedostatnost
volja, uzroke čovjekove tromosti i stalnog traženja stimu­
lansa, uzroke čovjekova propadanja, slabosti, oronulosti,
Nedostatak (insui'icijencija) je manjak. Znači da nečega
impotencije i trpljenja.
nema. Oboljenje zbog nedostatnosti je uzrokovano „ m a n j ­
N e t k o tko dobro poznaje tajne prirode, tko poznaje
kom bitnih sastojaka u hrani, naročito vitamina," ili „manj­
čudesna svojstva voća, svježeg povrća i koštunjača. I tko
kavim m e t a b o l i z m o m . " Glavni među takvim oboljenjima
može razbuditi naš svijet kako ga nitko nikad prije nije raz­
su skorbut, pelagra, beri-beri (mnogostruki neuritis), oste-
budio.
oporoza, o s t e o m a l a c i a , keratomalacija (mekšanje rožnja-
Na tragu takvog spasitelja naše nacije ostale bi hrpe ke­ če), anemija i sušica. I mnogo drugih bolesti se pripisuje
ramičkih krhotina, nepotrebnih lonaca, porazbijanih peći i nedostatnosti.
zgarišta tvornica „hrane". N a š narod m o r a biti opijen odu­
Većina naših saznanja o oboljenjima zbog nedostatnosti
ševljenjem i željom za novim životom, utemeljenim na su­
temelji se na pokusima sa životinjama. U tim pokusima
periornoj ishrani. Čovjek koji mogne potresti ovu naciju do
namjerno je stvorena nedostatnost hrane, a postoji sklonost
temelja i vratili je u stanje iskonskog zdravlja i savršenstva
prihvaćanja ishoda ovih pokusa kao nešto zaključno. Dru­
bit će veći od svih vojskovođa, veći od znanstvenika ili
gim riječima, budući da „oboljenje zbog nedostatnosti"
pronalazača što posvećuje sve svoje sposobnosti i snage na
m o ž e biti uzrokovano nedostatnošću hrane, onda se pret­
usavršavanje nekog novog stroja za uništavanje.
postavlja da svako takvo oboljenje proizlazi iz nedostatno­
sti hrane. Ja ću ovdje zauzeti suprotan stav, a to je da takva
oboljenja rijetko nastaju zbog nedostatne prehrane, već u
većini slučajeva zbog posljedice manjkavog metabolizma.
Zastupajući takav stav ne bih htio biti krivo shvaćen. Ja
ne kažem da n e m a gladi, ili da na nekom brodu ili u zatvoru
netko nema nedostatne ishranjenosti, niti niječem sva zla
najčešće denaturalizirane hrane što se redovito j e d e u ovoj
zemlji. Ne tvrdim da nedostatnost ne može poteći od nei-

128 129
shranjenosti za vrijeme opće gladi ili u iznimnim okolno­ pomaže u slučaju anemije. Kakva je korist hraniti bolesni­
stima u onih što jedu premalo prirodne hrane, ali tvrdim da ke hranom bogatom željezom, kad oni već imaju u svojim
je to s a m o mali postotak od slučajeva oboljenja. U isto vri­ tkivima veliku zalihu željeza koju ne mogu upotrijebiti?
j e m e smatram, d a j e granična nedostatnost u n a š e m narodu
Uporaba željeza je uvjetovana m n o g i m okolnostima,
što j e d e denaturaliziranu hranu razlog m n o g i m n e d a ć a m a
kao s t o j e p r e h r a m b e n o stanje pojedinca, oblik u kojem se
koje se redovito ne smatraju „nedostatnostima."
željezo uzima, prisutnost ili odsutnost povezanih čimbeni­
Sigurno da u anemiji ima manjka željeza, ali to ne ka u prehrani (na primjer, uporaba željeza je djelomično
znači, b a r e m u većini slučajeva, da u bolesnikovoj hrani
ovisna o prisutnosti kalcija, kao i o prisutnosti bakra), pa
nema dovoljno željeza za potrebe tijela. Baš obratno, u
stoga uzimanje hrane bogate željezom nije dovoljno da bi
većini slučajeva postoji višak željeza u hrani. Pri smrtnoj
se to željezo i iskoristilo.
anemiji željezo je nađeno u svim nutarnjim organima.
Hunter je u slučaju smrtne anemije našao čak i u slezeni ve­ Anemija se često zapaža na gojaznim, debelim, krup­
liku količinu željeza, kamo g a j e izbacio krvotok. To poka­ nim i astmatičnim o s o b a m a . Pretpostavlja se d a j e uzroko­
zuje da je u bolesnikovu tijelu bilo više nego dovoljno vana nedostatkom željeza, ali davanje željeza ne uspijeva
željeza, ali je bilo neiskorišteno. olakšati poteškoće. Davanje minerala u obliku lijekova ne
uklanja nedostatnost. Nastojanje da se takve osobe (koje su
Činjenica da se a n e m i č a n oporavljaju postom, koji si­
već gojazne ili predebele) „ojačaju obiljem dobre i izdašne
gurno ne daje željeza tijelu, j o š je j e d a n d o k a z da manjak
h r a n e " ne donosi zdravlja. Ne koristi ni transfuzija krvi. Ne
željeza ne prouzrokuje anemiju. Relativno kratak post po­
kazuje značajan porast crvenih krvnih zrnaca. To pokazuje koriste ni jetra ni jetreni ekstrakti.
da u tijelu postoji zaliha željeza, koje se iz nekog razloga ne Zamjetno poboljšanje u krvi kod anemije i u kostima
koristi. Očito je da željezo u hrani i u tijelu nije upotrijeb­ kod rahilisa tijekom posta, te učinkovitost sunčanja u
ljeno, da nije došlo do asimilacije. To je znak manjkavog sprečavanju rahilisa usprkos slaboj ishrani, pokazuju nepo­
metabolizma. O n o č e m u smo u ovim slučajevima svjedoci grešivo da u većini slučajeva nedostatnosti nije po srijedi
nije nedostatak željeza u hrani, već nesposobnost uporabe nedostatnost u ishrani n e g o drugi faktori. Ti faktori su j e d i ­
željeza. ni uzročnici u mnogim slučajevima gdje je prehrana dostat­
U takvim slučajevima se redovito propisuje željezo. na. Ista prehrana može u nekim okolnostima biti sasvim
Neuspjeh se vidi na sve strane. Z a p r a v o neuspjeh je tako dostatna, a sasvim nedostatna u nekim drugim okolnostima
očigledan i takav je bio desteljećima, da nam je č u d n o da koje od tijela previše iziskuju. Na primjer, hrana koja može
takav postupak nije d a v n o napušten. Propisano željezo je biti dostatna besposličaru u tropima bit će nedostatna teš­
obično kakav željezni preparat iz ljekarne, koji j e , k a k o je k o m radniku na sjeveru, hrana koja je dostatna ljeti m o ž e
prije d o k a z a n o , beskoristan i škodljiv. Davanje željeza ne biti nedostatna zimi, ishrana dostatna ženi u redovnim

130 131
okolnostima m o ž e biti potpuno nedostatna toj istoj ženi za mine, minerale i aminokiseline što ih sadrži njihova hrana,
vrijeme trudnoće ili grudnog dojenja. moraju postojati neki drugi uzroci nemogućnosti asimila­
cije koji nemaju ništa s prehranom. „ B i o k e m i č a r i " ignori­
Za anemiju nije dovoljno davanje dovoljno željeza tije­
raju te faktore što priječe asimilaciju, ali bi moralo biti
lu, bitno je d a l i će ga bolesnik bili u stanju primiti i upotri­
jasno, ako spomenute osobe ne mogu asimilirati minerale i
jebiti. Z b o g poremećenosti svojih probavnih i asimi-
vitamine uzete u hrani, uzroci ne leže u hrani već u nekim
laioinih funkcija tijelo neće moći iskoristiti uzeto željezo
drugim njihovim životnim navikama.
sve dok se te poremećenosli ne isprave. Teškoće u probavi i
asimilaciji, bez obzira što ih je prouzrokovalo, najčešći su Potrebno je pregledati te osobe da bi se utvrdile njihove
razlog nedostatnosti. To vrijedi i za mineralnu i za vitamin- osobne navike, okružje u kojem žive, način kuhanja, njiho­
sku nedostatnost. A k o za trenutak z a b o r a v i m o kemiju i sje­ vo raspoloženje, prigušene ili prenaglašene emocije, njiho­
timo se da tijelo aktivno sudjeluje u uporabi elemenata, va pretjeranost u jelu, pogrešna hrana, nesanica, njihove
razumjet ć e m o da je od životne važnosti da tijelo zaista radne navike itd. To se mora obaviti da b i s m o mogli otkriti
bude s p o s o b n o za to aktivno djelovanje kad ga se opskrbi uzroke njihove nesposobnosti asimilacije. Brige mogu uz­
hranom. rokovati nedostatnost j e d n a k o kao neispravna ishrana.
Razdraženost, razočaranje, nutarnji sukob, promašaji,
Što sam rekao o željezu vrijedi za sve minerale u hrani i
žalost, tjeskoba itd. ubrajaju se među najčešće uzroke preh­
za sve ostale čimbenike. O nesposobnosti asimiliranja vita
rambenih poremećaja. Sve dok ne otkrijemo prave uzroke
mina m n o g o su raspravljali takozvani biokemičari. Oni su
tih poremećaja, neće biti m o g u ć e uspostaviti normalnu
sastavili čitav katalog mjera za poticanje asimilacije kad
prehranu spomenutih bolesnika.
otkriju d a j e zakazala, ali kako su p o t p u n o ignorirali uzroke
nesposobnosti asimiliranja, razumije se da su promašili. U Osim poboljšanja životnih navika o v e se osobe trebaju
anemiji nešto ne štima s probavnim i asimilalornim funkci­ odmorili fizički i mentalno. Možda trebaju i psihološki od­
j a m a , pa a k o ih se ne ispravi toliko da bolesnik može rabiti mor (post). O n o što zbilja ne trebaju je posjet tipova iz la­
željezo ili koristiti željezo iz hrane, bolest će se pogoršavati boratorija. Ne treba im gutanje tableta.
usprkos d o z a m a željeza, bakra i klorofila. Ista činjenica
vrijedi za sve druge minerale i vitamine u hrani.

A k o nekoliko osoba u dobro hranjenoj zajednici naroda


zdrava izgleda, živeći na manje-više istoj hrani iz istih iz­
vora, p o k a ž e znakove nedostatnosti, dok istovremeno osta­
la zajednica uživa dobro zdravlje, o n d a nije hrana već u
životu te nekolicine mora biti nešto drugo što dovodi do
nedostatnosti. A k o ta nekolicina ne m o ž e asimilirati vita-

132 133
lje i sačuvati ga. On naglašava navodnu činjenicu da zdrav­
lje ovisi isključivo o hrani kojom hranimo svoje tijelo.
Ni u j e d n o m trenutku svoga izlaganja ne daje ni nasluti­
Šesnaesto poglavlje ti, da postoji drugi, zdraviji način opskrbe tijela bitnim
hranjivim tvarima - jesti prirodnu o d n o s n o neprerađenu
hranu. On si ne m o ž e dopustiti da vam kaže k a k o sve p o ­
Liječenje vitaminima trebne vitamine i minerale možete, uz uštedu, dobiti iz
svježeg voća i svježeg nekuhanog povrća, jer kad bi vam to
s p o m e n u o , umanjio bi šanse da vam proda svoj manje vri­
Izvjesna osoba povremeno nastupa na radiju i izgleda
jedni proizvod. Trgovački svijet g o d i n a m a traži nekakav
da p o u č a v a slušateljstvo po cijeloj zemlji, tumačeći im sva
prihvatljiv nadomjestak za normalnu prehranu, koji bi se
zla što proizlaze iz našeg načina ishrane. Taj govornik na­
m o g a o prodavati p r e k o tezge uz veliku zaradu. Čitav da­
dugo raspreda o gubicima u hrani zbog prerađivačkih pro­
našnji program vitaminsko-mineralnog liječenja je s a m o
cesa i o šteti po zdravlje s t o j e takva hrana uzrokuje. Zatim
dio te trgovačke spletke.
kaže svojim slušateljima da postoje tri načina k a k o se rije­
šiti zala naše civilizirane ishrane. Prvi, nepraktični n a č i n j e Umjesto da ljudima kažu golu istinu o njihovoj hrani i
otići na neki otok u J u ž n o m moru i živjeti kao urođenici. j e s t v e n i m običajima, k a o i o m n o g i m drugim duševnim i
Drugi je provesti nekoliko mjeseci svake godine u nekom tjelesnim navikama koje dovode do oboljenja, oni im go­
od z a v o d a za ispravnu ishranu. A treći n a č i n j e onaj što ga vore poluistine i p o t o m im prodaju razne tvorničke prepa­
rečeni govornik preporuča: nadopunjavati hranu uziman­ rate koji su napravljeni tako da što više nalikuju lijekovima
j e m mineralnih i vitaminskih nadomjestaka. iz njihova djetinjstva. Poput komercijaliziranih liječnika
koji zagovaraju da se bolesnicima i invalidima daju ektrak-
On priča svojim slušateljima da na svojim obilascima
ti životinjskih žlijezda i laboratorijski načinjene imitacije
odsjeda u hotelima, da jede istu neukusnu hranu kao i oni,
lučevina životinjskih žlijezda, umjesto da p o u č e svijet
budući da j e d e po hotelima i restoranima, da svaki dan uzi­
k a k o živjeti da bi se sačuvala životna snaga i sposobnost,
ma dvije žličice praška koji im preporuča. Taj prašak je na­
omogućujući žlijezdama vlastitog tijela lučenje njihovih
pravljen od više vrsta osušenih biljaka i tvrdi se da
hormona, ti mešetari ekstrakata i umjetnih imitacija hrane
posjeduje sve minerale i vitamine koji su nam d n e v n o po­
preporučuju ljudima neka nastavljaju sa svojim grijesima,
trebni. Preporuka je: jedile i dalje denaturaliziranu. demi-
j e r će biti oslobođeni kazne gutanjem raznih sredstava što
neraliziranu, devitaminiziranu, začinjenu, mumificiranu,
im ih oni prodaju. Sve to je istinito, j e r s m o mi kao narod, a
gnje- čenu, prženu, pečenu i kuhanu hranu, te nakon toga
p o s e b n o profesionalci, utonuli u komercijalizam, pa i
progutajte dvije žlice smrvljenih trava bogatih mineralima
liječnik i trgovac h r a n o m smatraju svakog bolesnika izvo-
i vitaminima i bit ćete dobro hranjeni, postići dobro zdrav-

134 135
roni zarade - dobar liječnik, kao i dobar prodavač vitami­ pije, ne upozorava bolesnika na njegove alkoholne navike.
na, ujedno je dobar poslovni čovjek. Kako i sam pije čaj i kavu i jede denaturaliziranu hranu, ne
Svoju uporabu žljezdanih ektrakata liječnik otvoreno vidi potrebe da bolesniku preporuči prirodnu hranu. K a k o
naziva „zamjenskim liječenjem." M e đ u t i m , propisivači vi­ je i sam rob istih duševnih i tjelesnih poroka kao i njegov
tamina ne govore o svojim nadomjescima za normalne iz­ bolesnik, on ih sve ignorira i jadnoj žrtvi neznanja i neu­
vore vitamina. Ipak je očigledno d a j e vitaminska terapija pućenosti prodaje bocu preskupih pilula. Vitaminsko
pokušaj da se vitaminima nadomjesti ne samo adekvatna
liječenje je samo jedan od milijun medicinskih pokušaja
normalna prehrana nego i normalni, razumski način živ­
liječenja bolesti bez uklanjanja uzroka.
ljenja. A k o se bolesniku koji pati od artritisa daju vitamini,
a ništa se ne čini za promjenu njegovih jestvenih i životnih Poznajem trgovačkog putnika vitaminima, predstavni­
navika, onda se j a s n o vidi da kao s t o j e svrha cjepiva i seru­ ka proizvodne tvrtke, koji dolazi na neuropatske sastanke i
ma učiniti sigurnijim život u nečistoći, tako je i svrha vita­ skupove ovdje u Teksasu. Ne dvojim da posjećuje sastanke
mina učiniti sigurnijim protupsihološki i protubiološki i skupove drugih škola takozvanog liječenja. Teški je
način života. pušač. a na sastanak donese sa sobom obilnu zalihu viskija
Postoji vrlo velika sklonost nadomješlanja zdravog najbolje marke i širokogrudno ga nudi neuropatima. od ko­
načina života pravim ili prividnim vitaminima. Umjesto da jih svi ne piju. G l e d a m njegove mušterije kako piju, puše,
se ispravi ili otkloni uzrok ili uzroci bolesnikove patnje, jedu denaturaliziranu hranu i piju kavu. J e d n o m sam s nji­
daju mu se u određenim razmacima vitamini, a uzroci se ma sjedio (ne j e o ) na banketu. Banket je bio u j e d n o m hote­
ignoriraju. U tom slučaju m a k i j e razlika između davanja lu i hrana je bila uobičajeno hotelska - pečeni ili dinstani
vitaminskc ili bilo koje druge tablete. odrezak sa svim „začinima", bijeli kruh, prekuhano povrće
Čovjek p u n o puši, pije bez mjere, s v a k o d n e v n o pije (nije ga bilo previše!), kava i torta. Vidio sam da su neki od
kavu i d r u g e kafeinske napitke, j e d e prekomjerno, j e d e de- njih pojeli dvije ili tri kriške torte, dok su drugi popili dvije
naturaliziranu hranu, jede neuredno i nepromišljeno, taru ili tri šalice kave, mećući tri do četiri kocke šećera u svaku
ga brige, ne spava dovoljno, uzima mineralna ulja protiv šalicu. Većina je pušila. Trgovci vitaminima, uključujuće
začepljenja, ne kreće se dovoljno, ne sunča se, radi u slabo gore spomenutoga, bili su na banketu. Bila je i j e d n a žena
prozračenu uredu ili radionici, pretjeruje sa seksom, živci­ neuropat, čiji je svakodnevni obrok ravan o n o m e na banke­
ra se na bezbroj načina i tako sve više povećava sadržaj tu. Puši jednu za d r u g o m i pije bez mjere jaku kavu, j e d e
toksina u krvi. Vitaminski terapeut ne obraća pažnju na sve samo bijeli kruh i denaturaliziranu hranu. D n e v n o prima
te uzroke bolesti već prodaje bolesniku kutiju ili bocu naj­ svoju injekciju „vitamina". Mršava, slaba, upalih očiju,
novijeg vitaminskog preparata. Budući da i sam vjerojatno crnih podočnjaka, bolesna - ismijava svaku razumnu opo­
puši, ne odvraća bolesnika od pušenja. Budući da i sam menu o životu, jer smatra da će joj vitamini prije ili kasnije

136 137
p o m o ć i , usprkos načinu života koji joj svakodnevno organsko jedinstvo svih povezanih elementa njegovih
povećeva tegobe. osnovnih potreba.
Vitamini neće izliječili posljedice prežderavanja ako se Č e s t o se tvrdi da u izraženim nedostatnostima h e b a uzi­
nastavi jesti neumjereno. Vitamini neće izliječiti posljedice mati vitamine u većim količinama od onih što se dobivaju
pijanstva a k o se i dalje pije. Vitamini neće izliječiti poslje­ iz hrane. Čak kad bi to bilo istina, a radi se samo o nedoka­
dice nezdrave hrane ako se takva hrana i dalje j e d e . Vitami­ zanoj pretpostavci, ne bi bilo opravdano davanje pretjera­
ni neće vratiti potenciju razvratniku ako nastavi s nih količina vitamina onima koji ne trpe od tako
razvratom. Vitamini ne mogu nadomjestiti vježbanje, prenaglašene nedostatnosti. U svim nedostatnostima bitno
počinak, san, sunčane zrake ili čist zrak. Vitaminsko je uzimati cjelovitu hranu, a ne izolirane čimbenike, zbog
liječenje je zabluda i prijevara. toga što ne postoji izolirana nedostatnost, a i zbog toga što
Većina „ d o k a z a " u korist vitaminske terapije temelji se su vitamini beskorisni u vakuumu. Oni su korisni j e d i n o u
na laboratorijskim pokusima, u kojima su se životinje hra­ povezanosti s ostalim prehrambenim faktorima - minerali­
nile h r a n o m bez određenog vitamina. Jedino se u laborato­ ma, aminokiselinama. šećerom, masnim kiselinama. Uzi­
riju životinjama davala hrana bez samo j e d n o g mati velike količine vitamina bez odgovarajućeg iznosa
p r e h r a m b e n o g čimbenika, ali konačni ishod čak ni ovdje ostalih faktora u hrani samo je bacanje vitamina.
nije bila j e d n o s t a v n a već mnogostruka nedostatnost. N e p o - Tvrdnja da bi se optimalna ishrana m o g l a postići jedući
bitnost d o k a z a potvrđuje, da u bilo kojem slučaju nedostat­ prirodnu neprerađenu hranu, ali da n i s m o dovoljno velike
nost je ne s a m o mnogostruka, već očituje varijabilne izjelice da bismo iz s a m e hrane dobili dovoljno vitamina i
nedostatke svih potrebnih minerala i vitamina, uz nedostat­ minerala, ima komercijalnu pozadinu. S a m a ideja d a j e pri­
nost nekih drugih prehrambenih čimbenika. rodni plan ljudske prehrane neuspio nije vrijedna pažnje.
Ne smije se nikada izgubiti iz vida da ljudsko biće ne Proizvođači i prodavači vitamina - prirodnih i umjetnih -
živi životom pokusne životinje i da se u stvarnom životu ne p r o m i č u tu ideju zbog vašega zdravlja već zbog svoje
skorbut nije nijednom izliječio askorbičnom kiselinom (vi­ zarade. Prirodna prehrana ne treba dodataka.
taminom C), da se pelagra nije izliječila nikotinskom kiseli­ Više puta je d o k a z a n o , da sposobnost tijela j a k o varira
nom (vitaminom B), da željezo nije izliječilo anemiju, da kad se radi o korištenju vitamina iz različitih izvora. Na
se beri-beri ne liječi tiaminom (kompleksom A i B vitami­ primjer, dojenčad mogu koristiti vitamin B iz mrkvina ili
na). Svaki ograničeni pristup nedostatnosti je po sebi nedo­ špinalova karotina deseterostruko više nego slične doze
statan. Optimalna ishrana zahtijeva ne samo opću raznih ribljih ulja, što ga kupuju lakovjerne majke. Ima
adekvatnost hrane nego i opći sklad svih izvanprehrambe- više razloga vjerovati da sve vitamine, sve minerale, ma­
nih č i m b e n i k a koji utječu na samu ishranu. Čovjekove bo­ snoće i bjelančevine lakše dobivaju iz biljnih nego živo­
ljke ne mogu se liječiti fragmentarno, već uključivanjem u tinjskih izvora.

138 139
Svježe, n e k u h a n o voće, koštunjače i povrće obilno će na analiza ni hrane ni ljudskog tijela. Još uvijek nije
opskrbili tijelo svim vrstama znanih i neznanih vitamina, moguće reći kemijskim rječnikom s t o j e u hrani potrebno a
svim mineralima, proučenim i neproučenim, finim što nije. Priroda meće potrebne elemente u svoje prehram­
šećerom, lako probavljivim m a s n o ć a m a i najkvalitetnijim bene proizvode i mi s m o dobro prilagođeni za korištenje
bjelančevinama, a i svakim drugim nepoznatim hranjivim potrebnih hranjivih sastojaka iz njezinih izvora. Kad j e d e ­
č i m b e n i k o m koji bi mogao biti otkriven u budućnosti. mo njezine proizvode, ne ostajemo bez rijetkih elemenata i
drugih povezanih elemenata kojih u umjetnim proizvodi­
S u k o b koji bjesni između zagovornika prirodnih i um­
ma uopće nema.
jetnih vitamina ne bi nas trebao uzbuđivali. Obje strane go­
vore 0 komercijalnim proizvodima a ne o vitaminima u Na predavanju u Kanadi, prije nekoliko godina, Englez
m a n i . Čak i oni što nastoje premostiti razlike i misle da su E d w a r d Mellanby je izjavio da „poboljšane prehrambene
prirodni vitamini bolji u nekim vidovima, a umjetni u dru­ navike u Kanadi, posebno u n a d o l a z e ć e m naraštaju, dovest
gima o d n o s e se na tablete i ekstrakte a ne na vitamine u će do boljeg mentalnog i fizičkog zdravlja, do nestanka
hrani. Oni koji bi vas htjeli hraniti prirodnim vitaminima, mnogih bolesti i tjelesne invalidnosti i do velikog smanjen­
-

davali bi vam pilule načinjene od biljaka, koje su najprije ja potražnje za liječnicima i bolnicama." Možda strah od
sasušene, zatim satrvene u silan prah i onda prešane u ta­ toga sprečava liječnike i vidare raznih škola od zanimanja
blete, ili bi vas hranili uljem, izvađenim iz jetara morskog za dijetetiku i za poboljšanje prehrane pučanstva. To bi
psa, bakalara i drugih vodenih životinja. Svi ti proizvodi, također moglo objasniti njihovo stalno propisivanje k o ­
uspoređeni s prirodnom neprerađenom h r a n o m , inferiorni mercijalnih preparata za ishranu djece i bolesnika. P o s e b n o
su kao izvori vitamina. im je d r a g o govoriti o vitaminima, umjesto da pouče svijet
da jedu dostatnu hranu.
Smatra se da u prirodnom B kompleksu ima j o š nepoz­
natih elemenata koji dosad nisu izolirani. Za neke od njih
se smatra da se nalaze u vrlo malim, mikroskopskim ali
vrlo važnim količinama. Njihov prehrambeni značaj m o ­
gao bi biti vrlo velik, ali ih je n e m o g u ć e ugraditi u bilo koji
umjetni proizvod što bi ga naše sadašnje neznanje m o g l o
proizvesti.
Za upućene nema dvojbe o k o toga s t o j e bolje, prirodno
ili umjetno. Umjetni proizvodi nisu vitamini, nisu čak ni
dobre imitacije. Povrh toga u njima nema rijetkih elemena­
ta i drugih minerala koji u prirodi uvijek prate vitamine. Uz
to ne zaboravite da j o š nikad dosad nije napravljena potpu-

140 141
ranog mesa, pasteriziranog mlijeka, slatkiša, kolača, torti i
t.d. Umjesto da im se kaže istina o njihovoj ishrani i pokuša
ih se uputiti u razumnije jestvene navike, nude im se „na­
Sedamnaesto poglavlje d o m j e s t i " kako bi njihova nehranjiva hrana postala dostat­
nom. Ima takođe dijetalnih mješavina, za koje se kaže da
„posjeduju u organskoj formi sve tijelu potrebne minera­
„Superhrana" le"", a koje se svijetu nude kao nadomjestak za toliko po­
trebnu promjenu u ishrani.
Gdje god se gradi Božja kuća i vrag gradi svoju zborni­ Postoji također potraga za hranom koja čini život dul­
cu, pa na kraju ispadne, kako kaže Defoe, da vrag ima više j i m i mnogi su uvjereni da m o g u dulje živjeti jedući slo­
klanjalaca. To vrijedi i za područje prehrane, koliko god b o d n o visokogradne bjelančevine, pivarski kvasac, obrano
č u d n o zvučalo. Ne samo s t o j e istina da velika većina više mlijeko u prahu, jogurt, tamnu melasu, med, ocat itd. Su­
voli jesti obične denaturalizirane prehrambene proizvode, vremeni Ponce de Leon ne traga za čarobnim vrelom da mu
već je također istina da kad neki odstupe od uobičajene njegova voda povrati i održi mladost, već za hranom koja
prehrane i pokušaju naći ispravniji način hranjenja, većina ima istu čudesnu m o ć . To bi o m o g u ć i l o čovjeku da živi sto­
njih bude zavedena tvrdnjama o superiornosti raznih na­ tine godine, ako ne i vječno. Ponavlja se potraga za vrelom
domjestaka za prirodnu hranu što ih općinstvu n u d e proiz­ vječne mladosti. Čim ljudi odustanu od nastojanja o k o ot­
vođači i trgovci. krića nekog posebnog kemijskog spoja ili p o s e b n e kupke
U prepisci mi je j e d a n od mojih čitatelja j e d n o m vrlo koja bi im garantirala dug život, usprkos svim razumnim
ozbiljno preporučivao da u Higijenističkoj reviji posvetim razlozima da će umrijeti mladi, oni se u svom vjekovnom
više pozornosti „hrani od životne važnosti" k a o s t o j e riblje traženju Svetoga Grala okreću k nečem drugom. Iscjedak
ulje, pivarski kvasac, žitne klice, tamna molasa i jogurt. žlijezda, presađivanje žlijezda, zračenja i hrana svake
Danas se neke od tih stvari, među njima i o b r a n o mlijeko, vrste, sve je to bilo proučavano kao mogući izvori d u g o g
često spominju k a o „čudesna hrana," u koju neki uključuju • života. Možda je Metchnikoff, pretvarajući kiselo mlijeko
i med i ocat od j a b u k a . M n o g e pretjerane tvrdnje o ljekovi­ u m o d n i krik, započeo to traženje dugovječnosti putem
tim svojstvima te hrane plod su čisto komercijalnih intere­ hrane.
sa.
Ne m o ž e m o očekivati razuman pristup hrani i hranjenju
Poput umjetnih vitamina i mineralnih koncentrata nudi sve dok ne prestane sadašnja mahnita potraga za čudotvor­
ih se općinstvu kao dodatak njihovim o b r o c i m a od bijelog n o m hranom. H r a n a je postala n o v o m magijom - k a o neki
šećera, bijelog kruha, oguljene riže. denaturaliziranih pa­ tajanstveni spoj, kadar učiniti ono što s m o prije očekivah
huljica, konzerviranog povrća, s u m p o r e n o g voća, prepari- od pilula. Hrana danas liječi bez potrebe da se uklone uzro-

142 143
ci, hrana štiti bez potrebe da se izbjegavaju uzroci. O n a na­
Naša blebetala što pišu i govore o prehrani zaključila su
domješta pilule i serume u čarobnjakovoj škrinjici. Ta
da su sve ljudske bolesti posljedica nedostatne ishrane. Da
apsurdna pohvala pojedinih vrsta hrane, koje su u većini
bi se to predusrelo, da bi se popravilo, treba se s a m o nak­
slučajeva umjetni proizvodi, nije samo trgovački trik već i
ljukati nedostajućim vitaminima, mineralima i aminokise­
izraz djetinjaste lakovjernosti.
linama - i evo ga! Živjet ć e m o dulje i izgledati mlađe. Ti
Jedan od tih mešetara „čudotvorne h r a n e " nameće bje­ brbljavci su stvorili raj za budale po kojem se zakratko še­
lančevinu za bjelančevinom, naglašavajući, uz iznimku pure, a onda odlaze tamo odakle nema povratka.
kvasca, s a m o životinjske bjelančevine: meso, jaja, mlije­ D a j e život više od hrane i tijelo od odijela, da čovjek ne
ko, sir. Naglašava da je mlijeko u prahu bogat izvor bje-. živi samo okruhu, načela su o kojima ti ljudi nisu nikada
lančevina i skreće pozornost na k v a s a c , koji osim što je čuli. D a j e živjeti više od jesti, da se ne m o ž e m o najesti za
bogat izvor bjelančevina, posjeduje i sedamnaest vitamina. tisućljeće, da u životu trebamo nešto više od kompleksa B i
Također naglašava obilje minerala i vitamina u tamnoj me­ aminokiselina - to su stvari o kojima oni nisu u stanju mi­
lasi. Ali uza sve vitamine u toj hrani on za pojačanje preh­ sliti. U svojim djelima oni govore s a m o o vrstama hrane i
rane preporuča d n e v n o uzimanje vitaminskih ekstrakata. pišu o svojim j e l i m a kao što bi De Kruif m o g a o pisati o an­
Za njega postoje s a m o vitamini. Njegovo shvaćanje ishra­ tibioticima.
ne je u zasićenju tijela aminokiselinama, vitaim'nima i bilo Ti pogrešno zvani dijetetičari nude svijetu s a m o pre­
k a k v i m mineralima. Uzimaj bjelančevine i vitamine u veli­ rađene i denaturalizirane prehrambene proizvode. I ne
kim količinama, iako ih ne trebaš! A k a k o priroda nije samo to, već jedan od njih otvoreno izjavljuje d a j e prirod­
predvidjela pravu opskrbu vitaminom D, on preporuča na hrana opasna i neuporabljiva. Drugi tvrdi da su salate
kapsule ribljeg ulja. škodljive m n o g i m osobama, kiselo voće j o š više, da špinat
krade vapno iz tijela, kava nadražuje adrenalinske žlijezde
Sve popularnija je ideja da ako je nešto dobro za jesti,
i potrebna je m n o g i m a , da sunčanje škodi većini. Otkrio je
onda ga se treba prejesti. M o r a m o imati obilje ovoga ili
d a j e sedamdeset i pet p o s t o pučanstva bolesno zbog salate.
o n o g a vitamina, ove ili one aminokiseline, ili ovoga i o n o ­
Stoga je j a s n o da, ako su prirodni proizvodi štetni, m o r a m o
ga minerala, ako ž e l i m o biti u redu. N o v a škola ishrane
ovisiti o proizvođačima „superiornih" proizvoda.
potpuno zanemaruje štetnost pretjerivanja. Oni danas p r o ­
Med koji je inače siromašna hrana i kao izvor šećera in­
pisuju svojim bolesnicima posebnu hranu ili p o s e b n e preh­
feriorniji slatkom voću, preporučuje se l a k o u m n o m m n o š ­
rambene faktore kao liječnici pilule svojima, i to s istom
tvu k a o čudotvorna hrana. Jogurt koji je inače inferiorna
svrhom. Oni daju jelo ljudima ne da ih nahrane već da ih iz­
vrsta kiselog mlijeka (zbog pasterizacije i kuhanja), j o š je
liječe. Hrana nije više j e l o već lijek, životni eliksir o v e ili
j e d n a od superiornih vrsta hrane što se prodaje uz veliku
one vrste.
zaradu. Ocat od j a b u k a , otrovni proizvod iz fermentiranog

U I 145
j a b u č n o g soka, u nekim se krugovima preporučuje kao činjenice kako isto takva prehrana dovodi do loše ishranje
vrhunski izvor prehrambenih vrijednosti. nosti i u toplim predjelima, takvo bi se mišljenje možda i
Veliki dio prehrambenih problema na Sjeveru i na Jugu održalo.
proizlazi iz našeg odbijanja da j e d e m o prirodnu hranu. Velika je istina da onaj tko puni želudac nadomjestkom
Naša sklonost prema prerađenim proizvodima - koji su li­ često izgubi glad za pravom hranom. Industrijalci i
šeni minerala i vitamina, denaturalizirani, standardizirani, liječnici hrane svijet patvorenom h r a n o m , da se ni ne zna
pasterizirani, homogenizirani, kuhani, konzervirani, vrijednost pravog jela. To je kao i recept za istinu - svijet
z a m r z m u t i , i na svaki drugi način upropašteni kao hrana - odbacuje istinu jer je pun laži pa ne m o ž e prihvatiti istinu -
stvara p r e h r a m b e n e poteškoće koje se ne rješavaju sadaš­ ,,u svratišlu nije bilo mjesta" za trudnu majku spasiteljskog
njim oslanjanjem na dodatke i nadomjestke. Č i n i m o sve da djeteta. Istina je često rođena u štali (i prečesto ostavljena
upropastimo hranu, a onda se žalimo na klimu. Ž i v i m o na da tamo i umre), jer se u svratištu ne m o ž e roditi, budući da
bijelom kruhu, neklijavom i demineraliziranom kukuruzu, je puno bučnih pijanica.
denaturaliziranim zobnim pahuljicama („doručak što se li­ Nude nam se sve vrste dodatnih prehrambenih čimbeni­
jepi za rebra!"), bijelom šećeru, pasteriziranom mlijeku, ka, počevši od mekinja do nadomjestaka vitamina, minera­
bal/.amiranom mesu, konzerviranom voću i povrću, slatki­ la, aminokiselina, klorofila itd. Kad bi te stvari i
šima, kolačima, tortama itd. i m i s l i m o da ć e m o to sve posjedovale sve vrijednosti što proizvođači kažu da posje­
učiniti adekvatnim ako mu d o d a m o riblje ulje, pivski kva­ duju, njihova uporaba ne bi mogla učiniti adekvatnom
sac, žitne klice, tamnu melasu, med, jogurt, obrano mlijeko uobičajenu dijetu od denaturalizirane hrane. S druge stra­
ne, prirodna hrana je dostatna bez dodavanja nadomjesta­
u prahu, j a b u k o v ocat itd.
ka. Važno je da poučimo svijet kako se vratiti k n o r m a l n o m
Bilo da kupujemo svježe voće i povrće u trgovinama i načinu prehrane, a ne nuditi nadomjestke za prirodnu
v o ć a m a m a , bilo da ga beremo u vlastitom vrtu ili voćnjaka, ishranu. „Nadopunjavajući" program je komercijalni pro­
ne j e d e m o ga sve dok kuhanjem ne izgubi svaku sličnost sa gram, a ne programa zdrave prehrane.
h r a n o m . Špinat se kuha sve dok ne pocrni i skaši, pa nitko
M o r a se istaknuti da znanost j o š uvijek ne zna sve bitne
iz njegova okusa ne m o ž e pogoditi s t o j e bio prije kuhanja.
čimbenike ljudske prehrane, niti razumije sve odnose raz­
Kupus se kuha dok ne postane neprepoznatljiv, krumpir se
nih faktora u hrani, tako da ne m o ž e , b a r e m zasad, svoje­
guli, kuha i gnječi, j a b u k e se peku pa se umaču u šećer (bi­
voljno sastaviti uravnotežen sustav prehrane.
jeli šećer!), breskve se prokuhavaju i zasipaju bijelim
šećerom, koštunjače se prže i kojiput sole. J e d e m o tako
malo nepromijenjene, nepatvorene hrane da n a m je n e m o ­
g u ć e postići optimalnu prehranu, a zatim pripisujemo svo­
ju slabu ishranu lošem podneblju. Da nije očigledne

146 147
„Podaj najprije psu!" dobio je dostojanstveno ime „biološ­
ki test". Ja se često pitam, č i m e bi nas „biolozi" hranili, a k o
bi ikad pravili pokuse na štakorima iz gradske kanalizacije.
A k o bi napravih svoj „biološki p o k u s " na lešinarima, ot­
Osamnaesto poglavlje
krili bi, d a j e truplo svinje koja je uginula od kuge d o b r o za
jelo. Psi jedu i probavljaju kosti s lakoćom, ali sumnjam da
Hrana i dobar život bi se čovjek tako lako priviknuo na jelovnik od kostiju. Du­
hanski crv j e d e duhanski list, hajde pokušaj i ti, crve!
Sve što želimo dokazati može i biti dokazano na nižim
Pokusi na životinjama često d o v o d e do krivih zak­
životinjama, pod uvjetom da koristimo dovoljan broj živo­
ljučaka svojim namjerama i ishodima. Pokusi su često
tinja i p r o v o d i m o pokus na određeni način. Štakorski dije-
prekratki da bi mogli dati konačne rezultate, njihovi rezul­
tetičari nam nisu ponudili rješenja za ljudsku ishranu. Bilo
tati u najboljem slučaju mogu vrijedili s a m o za životinje
bi lažno reći da pokusi na životinjama nisu doveli do novih
na kojima se pokusi vrše, a ne m o g u se primijeniti na čov­
saznanja, ili da nisu dali korisnih poučaka, ali je opća sklo­
j e k a ni u strogom ni u širokom smislu. Pa ipak prečesto je
nost da se ishrana ljudi, žena i djece previše oslanja na re­
hrana, d a v a n a p o k u s n i m životinjama, namjerno namijenje­
na da d o k a ž e ono što se želi dokazati - s toga su razloga zultate pokusa na životinjama.
takva „istraživanja" i financirana. Plaćeni istraživači su poplavili zemlju „rezultatima"
svojih dijetetičnih pokusa na životinjama. Ti pokusi neizo­
Iako postoji jedinstvena podloga za sve životinjske
stavno pokazuju kako j e m e s o bitno za zdrav razvitak, rast i
vrste od najmanje životinje do čovjeka, ipak čak i među
život. Vjekovno ljudsko i životinjsko iskustvo koje doka­
srodonim vrstama postoje specifične razlike koje pokuse
na životinjama d o v o d e do pogrešnih zaključaka. Jedini zuje lažnost tih „ p o k u s a " odbačeno je od sirane najamnika
valjani p o k u s za određivanje s t o j e najbolje za čovjekovu mesne industrije i od svijeta kojemu je rečeno ako oni i nji­
ishranu je onaj koji bi se obavio na s a m o m čovjeku. H r a n a h o v a djeca ne jedu meso da će ih zadesiti sve m o g u ć e ne­
koja se p o k a ž e d o b r o m za štakore i zamorce ne mora biti volje.
najbolja za čovjeka. Ima bolji način za proučavanje učinaka određene hrane
G o l u b m o ž e progutati količinu morlija koja bi ubila ne­ na čovjeka, a. to je proučavanje ljudi koji jedu hranu čije
koliko ljudi i odletjeti kao da se ništa nije dogodilo. Vepar učinke želimo upoznali. Upadan sludij te vrste, što ga je
može bez ikakvih posljedica uzeti cijanovodičnu kiselinu učinio P. E. Steiner pri autopsijama Okinavvljana, nalazi su
koja bi ubila m n o g o ljudi. Kunići se tove beladonom, od­ u Arhivu za patologiju za listopad 1946.
n o s n o velebiljem, ali a k o bismo svojoj djeci u salatu umije­ Izvještaj o b u h v a ć a 150 autopsija obavljenih u državnoj
šali velebilje, b r z o b i s m o ostali bez djece. Stari savjet vojnoj bolnici od 13. lipnja do 20. srpnja 1945. Pretraživa-

148 149
no je devedest i devet ženskih i pedest i j e d n o m u š k o tijelo. nala također su uobičajeni, kao i začepljenja krvnih žila i
U stotinu slučajeva uzrok smrti su bile rane zadobivene u proširenje srca.
borbi, trideset i pet nije bilo u z r o k o v a n o b o r b o m , a u čet­ K a k o protumačiti te razlike? Zašto su degenerativne
rnaest slučajeva bili su pomiješani borbeni i neborbeni uz­ bolesti tako rijetke u Okinawljana, a tako česte u Europlja­
roci.
na i A m e r i k a n a c a ? N e m a sumnje da su uzroci tih razlika
Najveće iznenađenje je bilo otkriće „neznatnih nalaza mnogostruki. Evo vam Steinerovih tumačenja, sadržanih u
nazadujućih i degeneričnih promjena.*' l a k o je cvijet mla­ dvije stavke:
dosti bio kratak, senilnost se razvila kasno i m n o g e osobe
šezdesetih godina bile su i z n i m n o d o b r o očuvane. 1. - „iako fizički naporan, život smiren i bez na­
„Značajno je odsustvo degenerativnih bolesti srca i krvnih petosti."
žila." Skleroza aorte je nađena u s a m o s e d a m tijela, a sred­ 2. - „jednostavna, uglavnom vegetarijanska prehra­
nje arterije obično su pokazivale samo zavojitost. Nisu
na."
nađene komplikacije ni posljedice arterioskleroze. Srca
ovih o s o b a su bila dobro uščuvana, pa su srčana oboljenja
Ti ljudi nisu strogi vegetarijanci, nego im je hrana
bilo koje vrste bila rijetka. Začepljenja žila nije bilo, a ot­
većinom biljnog porijekla. Ne jedu velike količine mesne
kriven je s a m o j e d a n slučaj proširenja srca uz visoki tlak.
h r a n e , velike količine mlijeka i drugih mliječnih proizvoda
„Otkrivena su samo tri slučaja klinički značajnijih srčanih
i ogromnu količinu jaja k a o što to redovito čine Europljani
oboljenja."
i Amerikanci. Vjerojatno ne uživaju u tolikim o t r o v n i m na­
Bolesti bubrega su bile rijetke. Nije bilo sušenja bubre­ vikama k a o stoje duhan, alkohol, kava itd., kojima se bijeli
ga, a bubrežni kamenci su otkriveni u s a m o dva slučaja, čovjek podaje.
lako j e ciroza j e t r e bila česta, m a l o j e n a đ e n o bolesnih
Ne posjedujem Steinerov originalni izvještaj već kratki
žučnih kesica i kanala. Glavni uzroci smrti u neborbenim
sažetak, objavljen 1947. u Godišnjaku opće medicine. U
slučajevima bila je upala pluća, dizenterija i sušica.
tom zgusnutom izvještaju ne spominje se nikakav tumor ili
O s m o r i c a okinavvskih liječnika potvdrili su da su rezul­ rak pri autopsijama Okinawljana. Za m e n e to znači da nisu
tati tih autopsija u g l a v n o m u skladu s iskustvima iz njihove ni pronađeni. A k o je to tako, njegova se važnost ne m o ž e
prakse. dovoljno naglasiti. To bi ukazalo da među tim ljudima
Ti nalazi su značajni kad ih se usporedi sa sličnim au­ nema raka ili d a j e vrlo rijedak.
topsijama obavljenim nad Europljanima i A m e r i k a n c i m a . Ta otkrića post mortem slažu se s McCarrisonovim ot­
K o d tih su degenerativne bolesti srca, arterija, bubrega itd. krićima među H u n z a m a i Siksima u Indiji. A slažu se i s ot­
sasvim uobičajene. Isto tako i sušenje bubrega i bubrežni krićima na životinjama u prirodi. Široka pojava raka među
k a m e n c i . Žučni kamenci i oboljenja ž u č n o g mjehura i ka- mesožderima i njegova skoro potpuna odsutnost među bil-

150 151
j o ž d e r i m a , česta arterioskleroza m e đ u m e s o ž d e r i m a i nje­
zina rijetkost među biljožderima, krajnje česta pojava
tumora u našoj peradi pretrpanoj bjelančevinama - te i dru­
ge slične činjenice ukazuju na veliku superiornost biljne
prehrane nad m e s n o m , pa i nad miješanom. Osim što živo­ Devetnaesto poglavlje
tinjske bjelančevine nisu prikladne za ishranu (čak ni ne
odgovaraju prehrambenim potrebama mesoždera), Nova dijeta
mesožderi izvan svake sumnje konzumiraju previše bje­
lančevina.
Usprkos hvaljenom produljenju života, što je obična O v o je vrijeme ektrakala i umjetnih dodataka. Bijelo
statistička o b m a n a , sve ide u prilog vjerovanju d a j e čovje­ brašno, mekinje, šećer (bijeli ili smeđi od šećerne trske ili
kovo zdravlje, u usporedbi s prošlošću, j a k o nazadovalo. repe, j a v o r o v sirup), želatin, glukoza, i m n o g e druge tvari
Iako ima m n o g o uzroka tog mentalnog i fizičkog nazado­ opće uporabe su ekstrakti. Tu su zatim vitaminski ekstrak­
vanja, koje se očituje u sve većoj kvarnosti zubi, sve češćoj ti, klorofilni ektrakti, aminokiselinski ekstrakti, i drugi e k ­
pojavi raka i šećerne bolesti, bubrežnih bolesti, bolesti srca strakti što zamjenjuju hranu. Veoma brzo su nas uvjerili, da
i arterija, bolesti mozga i živčanog sustava, sve češćem n i s m o više sposobni jesti prirodnu hranu i iz nje dobiti po­
raku i oboljenju srca među mladima itd., nema sumnje d a j e trebne hranjive sastojke, pa m o r a m o hranu nadopuniti raz­
sasvim neprirodna i vrlo manjkava ishrana j e d a n od glav­ nim ektraktima.
nih razloga našeg tjelesnog i mentalnog propadanja. Ne zadovoljivši se nepotpunošću naše hrane kemičari
su potresli nebo i zemlju u nastojanju da nam naprave um­
jetnu zamjenu za hranu. Proizveli su umjetni šećer (saha-
rin), umjetne vitamine, umjetni klorofil, umjetne
aminokiseline, itd. Većina tih proizvoda dobiveni su iz ug­
ljene smole. Svi su otrovni, nijedan nije koristan, ali
k e m i č a r o v a egomanija, koja ga uvjerava da on m o ž e na­
domjestiti biljku u stvaranju hranjivih tvari, j o š nije spla­
snula. Suđena nam je ponuda j o š mnogih umjetnih „jela" iz
laboratorija.
Pade mi u ruke primjerak j e d n o g „zdravstvenog" časo­
pisa. N a š a o sam u njemu oglas preko cijele stranice neke
trgovine „zdrave hrane", u kojem su ovisnicima o ^zdravoj
hrani" bile preporučene slijedeće tvari: zrnca lecitina, kap-

152 153
sule sojina lecitina, koštane tablete (dvije vrste), kapsule vitamina koji se u Americi koriste, a potječu iz naših vrtova
češnjaka, enzimi, ulje iz žitnih klica, kombinacije A i D vi­ (jedan od njih je paprika, ali ne mislim na ljutu!), tako da
tamina, f o r m u a 4 - B , kapsule A vitamina, j o d n e tablete (iz nema potrebe tražiti po svijetu šipak divlje ruže, no proda­
morske mlave), tablete vitamina B-12, ružini šipci u table­ vači „zdrave h r a n e " ne spominju te izvore vitamina. Na­
tama, pivski kvasac u tabletama, pivarski prašak, koštani protiv, posao sa „ z d r a v o m h r a n o m " tako k a k o danas ide,
prašak, aminokiseline u tabletama, kapsule žitnog ulja, pri­ ima cilj udaljiti ljude s t o j e moguće dalje od prirodne hrane
rodni amin u kapsulama, tablete od sušenih jetara, klorofil i nakljukati ih ektraklima i umjetnim nadomjescima svih
u tabletama, tablete češnjaka i peršuna, vitamin A u tableta­ vrsta.
ma, čaj mate (sadrži kafein), začini bez soli, čaj od lucerne. Trgovački sustav opskrbe zdravom hranom izvorno je
To je svarni ishod modernog napora raščlanjivanja hra­ bio zamišljen tako da pametnoj i obaviještenoj osobi što se
ne. Više ne j e d e m o cijelu hranu već izvatke. Više je ne j e ­ skrbi za zdravlje ponudi nepatvorenu hranu koja se nije
d e m o k a o takvu već u pilulama i tabletama. Jedino mogla nabaviti redovnim putem. Na suncu sušeno voće
cjelovito j e l o u tom oglasu bilo je s u n c o k r e t o v o sjeme. Mi umjesto sumporenoga, potpuno pšenično brašno umjesto
uzalud nastojimo razdijeliti prirodnu hranu na njezine famoznog bijelog ektrakta, nesumporena melasa umjesto
mnogobrojne sastojke pa ih p o t o m spojiti miješanjem tih molase obrađivane sumpornim dioksidom, prirodni med
ulomaka u raznim omjerima i kombinacijama, umjesto da umjesto patvorenog i umjetnog m e d a koji se naširoko p r o ­
j e d e m o cijelu hranu k a k o n a m je nudi Majka Priroda. daje, neprerađene koštunjače, sirovi kikirikijev maslac itd.
U istom broju toga časopisa neki njujorški laboratorij sačinjavali su glavninu robe u trgovinama zdrave hrane. U
oglašava svoju ponudu. Svim tražiteljima zdravlja nudi svijetu prva takva trgovina, koju su osnovali bostonski hi­
najbolje ružine šipke na svijetu, „najbogatiji prirodni izvor gijenist i (1836.), prodavala je svježe voće i povrće uzgaja­
vitamina C . " Tumači kako su sada dostupni u praktičnim no na djevičanskom tlu ili gnojeno organski, bez dodavanja
tabletama. Kažu da su po svem svijetu tražili najbolje vrste životinjskog gnoja.
divlje ruže i da su šipci koje nude ,,u vitaminu C provjereno To je bilo vrijeme kad je naglasak bio na cjelovitoj hra­
3 0 0 % jači od američkih ružinih šipaka." Također vele da ni, čistoj hrani, nepatvorenoj hrani, neprerađenoj hrani, ne-
su šipkove tablete „čudotvorno iznenađenje za one koji prezerviranoj hrani, svježoj hrani, kompletnoj hrani, a ne
imaju poteškoća s limunovim s o k o m . " Treba se podsjetiti na ektraktima hrane oblikovanima u pilule i praške i proda­
d a j e n e d a v n o orkestrirana velika kampanja protiv limuno­ vanima u kitnjaslim bocama s kilnjastim naljepnicama u
va soka koji, tobože, kvari zube, sterilizira muškarce i p u ­ celofanskom omotu. Onih dana nije bilo „mesnih nadom­
stoši tijelo. Plod te kampanje su tablete od ružinih šipaka i j e s t a k a " iz razloga što vegetarijanac o n o g a vremena nije
nije n e m o g u ć e da su neki prerađivači šipkovine financirali mislio da mu trebaju „nadomjesci za m e s o . " On je m e s o
rečenu kampanju protiv limuna. Iako ima i drugih izvora smatrao nadomjestkom, j e r j e meso tijekom minulih raz-

154 155
doblja malo pomalo nadomjestilo normalne elemente ljud­ uopće gnjaviti žvakanjem, uvijek m o ž e š doći do pilula i
ske ishrane. U one dane s m o se vraćali izvornomu i okretali kapsula? Č e m u se mučiti lučenjem vlastitih probavnih en­
leđa nadomjeseima. zima, kad e n z i m e m o ž e š kupiti u ljekarni ili trgovini zdra­
Danas je trgovina „zdravom h r a n o m " postala žrtvom ve h r a n e ? Liječnik te m o ž e opskrbiti inzulinom,
komercijale i industrije i lažnih „propovjednika zdravlja" tiroksinom, adrenalinom, iscjetkom štitnjače, spolnim hor­
koji su uvjerili m a s e da njihov život ovisi o gutanju vita- m o n i m a itd., tako da ti stvarno nije više potrebno lučiti vla­
minskih pilula, mineralnih koncentrata, ulja iz žitnih klica, stite h o r m o n e . U stvari, m o g a o bi ukloniti te besposlene
tamne (zagorjele) melase, obranog mlijeka u prahu, pivar­ žlijezde. Trgovačke kuće i njihove sluge „znanstvenici" iz-
s k o g a kvasca i ostale manje vrijedne hrane i takozvane hra­ vratili su prirodu i posadili je naglavce, te s a m o stari z a n e ­
ne. senjaci j o š žvaču hranu i izlučuju e n z i m e i h o r m o n e .

Dopustite da v a m dadnem recept za j e l o . U pola čajne D a n a s možete naći pivarski kvasac, koštano brašno i si­
šalice tople v o d e dodajte sadržaj j e d n e kapsule vitamina A, rova jetra (koja nikad ne bi smjela dospjeti u vaše tijelo),
dvije j o d n e tablete, jednu tabletu vitamina B-12. tri tablete sve kombinirano u j e d n o j tableti. Također u s a m o j e d n o j
šipkovine, tri tablete pivarskoga kvasca, 30g koštanog pra­ tableti naći ć e š vitamine A i D iz ribljeg ulja, k o m p l e k s vi­
ha, sadržaj triju kapsula sojina lecitina, tri tablete a m i n o k i ­ tamina B iz kvasca, (prirodni) vitamin B-12 iz sušenih jeta­
seline, sadržaj j e d n e kapsule žitnih klica, četiri tablete ra, j o d iz mlave s obale T i h o g oceana, kalcij, fosfor i rijetke
sušenih jetara, dvije tablete klorofila, j e d n u tabletu češnja­ elemente iz koštanog brašna, vitamin E iz biljnog ulja,
ka, jednu tabletu enzima volovske žuči, papaje, gušterače i crvenu koštanu srž, željezo uvozne ružine šipke. Z a m i s l i ,
soka dvanaesterca. Miješajte dok se sve ne otopi i o n d a j e ­ sve o v o u s a m o j e d n o j tableti! Tri tablete sačinjavaju
dite. A k o nije ukusno, dodajte tri žlice bijelog šećera, zgu­ obrok. Č e m u jesti te staromodne stvari što se zovu k u p u s ,
snite s malo bijelog brašna i dodajte sluzi morske mlave za okra, j a b u k e , naranče, orasi itd.? Momci iz laboratorija su
čvrstinu. Jasno da taj recept treba mijenjati, j e r za svako ti prigotovili cjelovit i slastan objed, kakav ti nijedan kuhar
j e l o treba n o v a formula, inače ishrana neće biti dostatna. ni u najluđem snu ne bi smislio, a objed ti je tako z g o d n o
načinjen da ga m o ž e š nositi u m a l o m džepu. Više nisu po­
Cijela sušena jetra, osim što posjeduju vitamine i ami­
trebne blagovaonice, stolovi ni tanjuri. Riješili s m o se i
nokiseline, preporučuju se kao izvrstan izvor bakra i želje­ pranja suđa, pa m o ž e m o uživati u krckanju pilula od košta­
za. Zatim je tu sirutka za zdravlje crijeva i k o š t a n o brašno n o g brašna što je proizvedeno iz stražnje n o g e n e k e o v c e
za kalcij i fosfor, plus željezo, bakar, mangan, cink, jod i hranjene klorofilom. T k o uopće ima potrebe za rajem? Z a r
neki rijetki elementi. Sušeno lišće lucerne, smrvljeno u n e m a m o nešto neusporedivo bolje?
prah i o b l i k o v a n o u tablete, skupo je i ni blizu tako hranjivo
kao svježe zeleno lišće špinata, celera, salate itd., ali mi­
slim na užitak gutanja tvojih najdražih pilula! Č e m u se

156 157
upijanje željeza. Istina je da u mnogim mentalnim i tjele­
snim bolestima dostatnost minerala i vitamina u j e l u p o ­
praćena je manjkom u tijelu. Pokazalo se da davanje više
Dvadeseto poglavlje minerala ili više vitamina bolesnicima ne koristi. Davati
više, dok bolesnik nije u stanju apsorbirati i koristiti vita­
Zdrav razum i hrana mine i minerale koje već uzima, služi s a m o kao dodatno
opterećenje već opterećenog probavnog sustava. Vratimo
najprije prehrambenu učinkovitost - poboljšajmo probavu
P o t r e b n o je naglasiti da hranjiva nedostatnost u tijelu ne
i asimilaciju - i bolesnik će tek tada, nipošto prije, imati
znači uvijek (već zapravo vrlo rijetko) i nedostatnost u
koristi od pojedene hrane. Probava zakaže zbog previsoke
ishrani. L a k o dokaziva činjenica je da uzimanje hrane, bilo
da se radi o količini bilo o kakvoći, m o ž e biti više n e g o d o ­ kiseline u želucu. Iako se to više odnosi na probavu škroba
statno s o b z i r o m na zahtjeve tijela, a da istovremeno ti zah­ n e g o bjelančevina, ipak vrijedi i za tu drugu.
tjevi ne budu zadovoljeni. Hranjiva neadekvatnost koja To ne treba shvatiti kao obranu pretjerano denaturalizi­
proizlazi iz neadekvatne hrane poznata je kao prvotni man­
rane hrane koja se danas redovito j e d e . Takva brana, p o g o ­
jak, dočim hranjiva neadekvatnost što proizlazi iz loše p r o ­
tovo konzumirana u količinama kakve su danas
b a v e , upijanja i uporabe z o v e se drugotni ili uzrokovani
uobičajene, u velikoj mjeri je o d g o v o r n a za poremećaje
manjak. N a l a z i m o d a l e k o više primjera hranjive neadek-
koji otežavaju probavu, upijanje i korištenje. Očito je da ti­
vatnosti u z r o k o v a n e drugotnim manjkom.
j e l o , ni u najboljim uvjetima, neće moći iz hrane izvući
U slučajevima izrazito smanjene lužinosti - u takozva­ hranjive elemente kojih tamo nema. Ali kad vidimo bole­
noj acidozi - kalcij, iako ga je m n o g o u hrani, neće biti snika hranjena, i možda prezasićena, potpunom, prirod­
u r e d n o iskorišten. Povećana lužinost krvi povećava upora­ n o m hranom a da ipak nije dovoljno ishranjen, n e ć e m o mu
bu kalcija. U redovitoj prehrani anemičara, pa čak i u nji­ p o m o ć i dajući mu j o š više te iste ili slične hrane. A neće mu
vom tijelu, ima dosta željeza, ali nije iskorišteno za pomoći ni mineralni koncentrati ni vitaminski ekstrakti.
proizvodnju krvi. K a k o s a m strogo naglašavao u prethod­
Jedino mu se m o ž e pomoći uklanjanjem uzroka koji su d o ­
nim poglavljima, j e l o po sebi nije ishrana već materijal za
veli i d o v o d e do prehrambenih poremećaja i pružanjem od­
ishranu, pa kad procesi ishrane zbog bilo kojeg razloga
govarajućeg o d m o r a koji će omogućiti tijelu da obnovi
nisu u redu. uporaba hranjivih tvari nije k a k o treba.
normalno izlučivanje i pročišćavanje. Sititi ozbiljno zatro­
U slučaju nedostatnosti vitamina D i raznih crijevnih vanu osobu i očekivati da dobro probavi hranu graniči sa
bolesti, ne dolazi lako do upijanja kalcija, kolikogod ga smiješnim. Sititi ozbiljno p o r e m e ć e n o g bolesnika i očeki­
m n o g o bilo u hrani. Želučani katar također m o ž e ometati vati da probavi hranu isto je kao brati s m o k v e s gloga.

158
159
Čak se i u „pravovjernim" krugovima počinje shvaćati, količinama da g o v o r i m o o „tragovima elemenata". Među
d a j e previše pažnje poklanjano proučavanju ishrane s gle­ njima su bakar, nikal, kositar, cink, mangan, arsenik, sre­
dišta pojedinačnih kemijskih čimbenika. G o v o r i l o se pre­ bro, kobalt, bor, krom, litij, paladij, molibden, rubidij, sele-
više o kalciju, ili željezu, ili vitaminu C, ili o nij, stroncij, telurij i vanadij. Za neke od njih, kao za bakar i
aminokiselinama, o tome kad ć e m o jesti cjelovitu hranu, ili nikal, zna se č e m u služe u tijelu, d o k neki, iako nađeni u ti­
t r e b a m o li jesti cjelovitu hranu. Priroda slaže svoju hranu u jelu, možda su korisni ili su samo strane primjese u tijelu.
uravnotežene pakete i m i j e trebamo naučiti jesti na način i N e m o g u ć e je reći, jesu li svi ti elementi potrebni ili nisu.
pod uvjetima, vanjskim i nutarnjim, koji će nam omogućiti
Niti je m o g u ć e reći ima li i drugih elemenata u tako malim
d a j e bolje iskoristimo. Mi j e d e m o kupus, kukuruz, špinat,
količinama da ih se sadašnjim m e t o d a m a ne može otkriti.
naranče, j a b u k e , g r o ž đ e , orahe i ostalu hranu, ne j e d e m o
J e d i n o u što m o ž e m o biti sigurni je o v o : možemo opskrbiti
željezo, ni fosfor, niti vitamin B.
tijelo tim rijetkim elementima i povezati ih idealno s osta­
A k o „ b i o k e m i č a r " kaže da m o ž e opskrbiti tijelo lim elementima jedino ako ih uzmemo kao hranu. Prirodni
potrbnim mineralima u obliku praška i tableta, ja mu uz­ prehrambeni proizvodi daju nam sve tražene elemente u
vraćam da ne može. On može učiniti da kemijske tvari uđu
obliku u kojem ih m o ž e m o koristiti. Nitko nam ih drugi ne
i prođu kroz tijelo, ali ne može učiniti da budu iskorištene.
može dati.
Istina je što kaže Berg: „Kad se potrebne lužine d a d n u u
obliku anorganskih soli, dolazi do vrlo brzog izlučenja, Povijest „ z n a n s t v e n e " prehrane u najvećoj mjeri je po­
tako da organizam trpi zbog osiromašenja u lužinama, i to vijest „biokemijskih" zabluda. Najprije je naglasak stav­
k a d su mu najpotrebnije." Zatim, ukazujući k a k o se organ­ ljen na bjelančevine, zatim na kalorije, zatim na minerale,
ske soli zadržavaju i stoje pri ruci kad su potrebne, kaže: poslije na vitamine, a sad smo se p o n o v n o vratili na bje­
„Dok je učinak lužina u umjetnoj mješavini od anorgan­ lančevine. Trenutno se više b a v i m o aminokiselinama nego
skih soli ograničen na j e d a n do d v a sata nakon njihova uzi­ bjelančevinama kao takvima. Takozvani znanstvenici su
manja, djelovanje lužina iz prirodnih hranjivih soli traje uvijek bili skloni raditi na pojedinačnim kemijskim č i m b e ­
m n o g o d u ž e . " (Ima samo jedan razlog zašto tijelo izlučuje nicima i neobraćati pozornost na međusobni o d n o s koji p o ­
a n o r g a n s k e soli s t o j e m o g u ć e brže, - z a t o što su neuporabi- stoji među odvojenim čimbenicima, a kojemu se mora
ve.) udovoljiti ako se želi postići d o b r a ishrana. Oni nisu bili
Takozvani biokemičar čak ni ne zna sve potrebe tijela, voljni prihvatiti skladno složene o b r o k e što nam ih priroda
kako bi ih onda m o g a o zadovoljiti, čak kad bi njegove um­ nudi, već su ih izdrobili i obrađivali odvojene k o m a d e .
j e t n e mješavine i vrijedile? S a m o u cjelovitoj, nepre- Ishod je prehrambeni kaos umjesto znanstvene prehrane.
rađenoj hrani mogu se naći sve tijelu p o t r e b n e hranjive Njihovi umjetni spojevi i svojevoljni standardi p r e h r a n e u
tvari. Brojni elementi su nađeni u tijelu u tako malim praksi su se pokazali rušilačkima.

160 161
Taj apsurdni program čak je d o v e o do potpunog ignori­ postupka umjetnog hranjenja, s a m o mogu dovesti do p r o ­
ranja ljudskog probavnog sustava i do nastojanja da se pasti. Na prijemr, želimo li hranu obogatiti kalcijem, to se
rečeni sustav zaobiđe. Danas se sve više ulaže napor kako mora učiniti dodavanjem kalcijem bogate hrane, a ne uzi­
bi se ljudsko biće hranilo kroz kožu. S o l n e otopine, vita- manjem kalcijevih preparata iz laboratorija, niti j e d u ć i
minski preparati, aminokiseline, glukoza, klorotil itd. šalju smrvljene ljuske od jaja. Čak ni koštano brašno, iako boga­
se izravno u krv kroz ubod na koži. Negdašnje rektalno to kalcijem, nije najbolji izvor kalcija. Iznad svega mora­
hranjenje „nutritivnim klisiranjem" prepustilo je mjesto mo shvatiti da je n e m o g u ć e osigurati pravilnu ishranu
n o v o m , hipodermičkom „hranjenju". Rektalno „hranje­ „pojačavajući" j e l o umjetnim proizvodima koji nalikuju na
nje" nije nikad bilo uspješno, a i „hranjenje" kroz kožu jed­ o n e za koje se zna da se nalaze u hrani. U to nas je već dav­
nak je promašaj. „Znanost", k a k o z o v e m o ovaj vračarski no trebao uvjeriti dokazani neuspjeh i otrovni karakter um­
sustav, stalno traži nadomjestak za prirodne proizvode i jetnih vitamina. Kemičarevi nadomjesti za prirodnu hranu
prirodne načine reprodukcije, pa tako nastoji pretprobaviti s a m o štete.
našu hranu i dati nam je kroz kožu. „ Z n a n s t v e n i k e " njihova
Dvije stvari o jedenju kostiju zahtijevaju sada našu p o ­
egomanija tjera u sve veće zablude.
zornost. Prerađivanje kostiju u koštano brašno obavlja se
Ovdje u Jugozapadnoj zakladi za istraživanje u San uporabom kemikalija. Sami biokemičari izjavljuju, ako se
Antoniju ulažu se napori k a k o bi se krave r a z m n o ž a v a l e fosfor daje u velikim d o z a m a zajedno s kalcijem, kao u
jajčanim presađivanjem. Čitava ekipa „ z n a n s t v e n i k a " i nji­ k o š t a n o m brašnu, da fosfor potiče stvaranje neotopivih
hovih asistenata trate vrijeme i velike svote novca na tom kalcijevih sapuna u crijevima, usporavajući time upijanje
pokušaju. Uspjeli su presaditi oplođena jaja, ali su sve kra­ kalcija. Mnogi autoriteti o ljudskoj prehrani tvrde da je
ve pobacile. Konačno je pokušaj napušten. Stara majka pri­ manjak kalcija najčešći od svih manjaka otkrivenih u preh­
roda je odbacila njihovo miješanje u reproduktivne rani civiliziranog čovjeka, ali svi se istovremeno slažu da u
funkcije. J e d n o g dana ć e m o shvatiti da priroda odbacuje skoro svakoj hrani ima dovoljno fosfora. Sve o v o
sva naša miješanja u njezine p o s t u p k e i djelovanja i da isto potvrđuje da koštano brašno nije najbolji izvor kalcija za
tako odbacuje sve nase nadomjestke za n o r m a l n a djelovan­ ljude.
ja i postupke. Kad to shvatimo, barem polovica naše „zna­
Tu m o ž d a ne bilo zgorega reći koju i o ljuskama od jaja.
nosti" završit će u smećaku. U prehrani, k a o i u
Tvrdi se da se kalcijev karbonat i neki rijetki elementi
razmnožavanju, m o ž e m o očekivali željene rezultate s a m o
sadržani u ljusci postupno ispuštaju u zametak, koji ih kori­
a k o slijedimo uzorke i načine s a m e prirode.
sti za oblikovanje ptičjeg kostura. Tvrdi se da se tako nešto
Laboratorijska otkrića, o kojima toliko slušamo, a k o ne događa drugdje u prirodi. Pretpostavlja se da o v e činje­
nisu prevedena na prehrambeni rječnik, lako zavedu u za­ nice dokazuju kako je ljuska od jaja izvrstan izvor kalcija i
bludu. A k o su sročena izrazima „ b i o k e m i j s k e " priprave i rijetkih elemenata za ljude. Moje vlastito promatranje re-

162 163
zultata j e d e n j a jajne ljuske uvjerilo me j e , da se ne radi ni o Bjelančevinsko ludilo je otišlo tako daleko da se sada
čemu d r u g o m već o j o š j e d n o m komercijalnom triku tvrdi k a k o „bjelančevina ne m o ž e biti previše." B a š obrat­
„liječenja" bolesti bez uklanjanja uzroka. Nije ljuska od no, tvrdi se d a j e „velika vjerojatnost da ih uzimate p r e m a ­
jaja n e g o je hrana odgovarajući izvor kalcija za ljude. Lju­ lo." N a k o n stotina godina istraživanja, koje je uvijek
ske u prahu što se prodaju na tržištu sadrže i druge d o d a n e iznova pokazivalo d a j e najbolja ishrana s malo bjelančevi­
tvari, k a o s t o j e l i m u n o v a kiselina, vitamin D itd., e da bi se na, bjelančevinska pošast je vratila m e s o ž d e r e na stare Vo-
„povećala ionizacija i asimilacija" - s t o j e d o b a r reklamni igtove bjelančevinske standarde. Mesna industrija,
slogan, ali je bijedna prehrambena znanost. peradarska industrija i mliječna industrija drže za gušu Na­
Takozvani znanstveni svijet u priležništvu je s cionalni savjet za istraživanje.
mesožderstvom, pa se sve njegove p r e h r a m b e n e p r e p o r u k e Naglašava se d a j e mesna hrana, čak i meso za hambur­
svode na nagovaranje čovječanstva da j e d e više m e s a , jaja i gere, izvor aminokiselina. Ne bi nas smjelo iznenaditi što
mlijeka. Na pitanje „ M o ž e li se m e s o zamijeniti g r a h o m ili ljudi koji nastoje pretvoriti naše jestive biljke u biljke leši-
s o j o m ? " novinar u časopisu „Prevention" od srpnja 1954. narke na čemu rade organički vrtlari, također nastoje sve
odgovara: „ P o k a t k a d može, ali ne zaboravite da nijedna nas pretvoriti u lešinare, mesoždere, parazite i čak lju­
biljna hrana nije tako bogata svim bitnim aminokiselinama d o ž d e r e . Ti ne m o ž e š , po tim lažnim p r e h r a m b e n i m stru-
k a o hrana životinjskog porijekla, pa nemojte s o b z i r o m na kovnjacima, dobiti potrebne aminokiseline iz graha,
bjelančevine dan za d a n o m ovisiti o grahu." tijesta, pahuljica i želatina, pa p r e m a t o m e m o r a š jesti
Ovaj o d g o v o r j e glup, bez obzira s t o j e približno točan. m e s o , jaja i mlijeko u prahu. N e m a baš nijednog d r u g o g
Nitko zbog bjelančevina ne ovisi svednevice o grahu. Niti mjesta odakle dobiti taj dragocjeni građevinski materijal.
itko ovisi o bilo kojoj hrani k a o o j e d i n o m izvoru bje­ Da li ti ljudi namjerno nastoje prevariti svoje čitatelje zbog
lančevina. Čovjek mesožder je tako zaslijepljen svojom nekih prikrivenih interesa, ili su svojevoljne neznalice, sli­
g r o z n o m n a v i k o m da nije u stanju razumjeti j e d n o s t a v n i h jepci što vode druge slijepce?
prehrambenih navika, što ih svi biljojedi vrlo dobro razu­ U ljeto 1954. britanski nutricionist Michael G r a h a m je
miju. Ne s a m o što su ga njegove p o g u b n e navike o d v u k l e protumačio europskim „znanstvenicima" k a k o prigotoviti
na krivi put već bi on htio zavesti i druge. On učeno raspre­ j e l o od glodavaca. R e k a o im je da „štakora treba kuhati 20
da o aminokiselinama (tvarima što ih osim biljaka nitko minuta, a miša, ovisno o veličini, 5 do 10 minuta." Jedan
drugi ne proizvodi) i otkriva svoje neznanje pretpostavlja­ engleski sladokusac je priznao svojem slušateljstvu:
jući da svatko mora dobivati aminokiseline iz istog i j e d i ­ „Otkrio s a m da londonski miševi nisu tako ukusni k a o
n o g izvora. A k o te grah ne m o ž e opskrbiti potrebnim
vinčesterski." Uz p o m o ć i poticaj „prehrambene z n a n o s t i "
aminokiselinama, n e m a ti lijeka. Na tvome j e l o v n i k u nema
suvremeni europski čovjek brzo degenerira u k l a s n o g
drugog izvora aminokiselina.
mesoždera.

164 165
Dolazi vijest iz Engleske da t a m o meću suhu ribu u može napraviti nijedne valjane hranjive tvari. N e m a ni naj­
kravlju hranu da bi je obogatili bjelančevinama. Naši su manjeg smisla ni razloga da n e k o m e p a d n e na p a m e t da su
„znanstvenici" ustanovili, d a j e priroda načinila m n o g o po­ umjetne aminokiseline uopće potrebne. Svaka bje­
grešaka, od koje je najveća što nije sve životinje učinila lančevinska tvar na svijetu napravljena je od aminokiseli­
grabljivicama, znajući d a j e bjelančevina bjelančevina, i da na, pa je dovoljno jesti prirodne bjelančevine da b i s m o se
nije važno odakle dolazi. Krava, inače biljojedna životinja, opskrbili uporabljivim aminokiselinama.
hrani se sada mesožderskom hranom. Nije č u d o što dr. Til-
Ima aminokiselinskih preparata izlučenih iz hranjivih
den predviđa da će „znanost" dotući suvremeni mozak,
tvari k a o što su meso i kvasac. N u d e se općinstvu kao na­
lako je hranjenje krava ribom p o č e l o tek n e d a v n o , već ima
dopuna hrani. Ti komercijalni proizvodi nisu nikad tako
izvještaja o šteti na b e b a m a koje su hranjene mlijekom tih
dobri k a o proizvodi probave. R e č e n o je da ti aminokiselin-
krava. Pokusi s mlijekom krava koje nisu hranjene živo­
ski ekstrakti nisu ništa više umjetniji od mlijeka ili jaja u
tinjskom h r a n o m pokazali su da mlijeko od strogo biljojed-
prahu. R e c i m o d a j e tako. Je li mlijeko u prahu normalna
nih krava ne škodi toj istoj djeci.
prehrambena tvar? Jesu li jaja u prahu prava hrana? Sve se
To nisu činjenice od kojih bi naši „prehrambeni znan­ to prodaje i troši j e r proizvodnja i prodaja tih proizvoda d o ­
stvenici" nešto naučili. Oni su toliko osvjedočeni da nor­ nosi novac. Ističe se činjenica da su aminokiseline u tim
malne p r e h r a m b e n e navike ljudi i životinja moraju biti proizvodima koncentrirane. U isto vrijeme se kaže da se
uništene, te da se cijeli svijet mora izopačiti zbog interesa „nalaze u određenom omjeru k a o i u prirodi." Te dvije po­
onih koji ih plaćaju - vlasnika p r e h r a m b e n e industrije - pa stavke se m e đ u s o b n o isključuju.
stoga zatvaraju oči pred svakom štetom s t o j e njihovi naka- Pokusne i kliničke činjenice daju za pravo pretpostavci
radni prehrambeni planovi proizvedu. „ Z n a n s t v e n i c i " više da neumjereno zamjenjivanje hrane aminokiselinskim
ne proučavaju prirodu i njezine z a k o n e k a k o b i j e razumje­ koncentratima lako dovodi do remećenja prehrambene
li, nego d a j e iskrive i izobliče. Oni j o š uvijek j e d u voće sa ravnoteže koja m o ž e biti pogubna. To vrijedi za „ p r i r o d n e "
zabranjenog drveta, s a m o što su prestali jesti j a b u k e spoz- k a o i za umjetne aminokiseline, ali vrijedi dvostruko za
nanja dobra. Jedu s a m o j a b u k e spoznanja zla. M o r a m p o ­ umjetne tvari. U pokusima sa štakorima kojima su s hra­
novili da, ako čovječanstvo ne uništi svoje „znanstvenike", n o m d a v a n e umjetne aminokiseline, bjelančevinska ravno­
njegovi će ga „znanstvenici" uništiti, a ja ne ograničavam teža je bila p o t p u n o poremećena, tako da su štakori u vrlo
ovu izjavu na „atomske znanstvenike". kratko vrijeme dobili teška živčana oštećenja.
Do sada su kemičari naučili k a k o se prave četiri a m i n o ­ N e m o j m o zaboraviti da nisu potrebne aminokiseline,
kiseline. Prave ih iz ugljene smole kao i umjetne vitamine. već aminokiseline u idealnim kombinacijama s bjelančevi­
Neuporabljive su isto k a o i umjetni vitamini. K e m i č a r će se n a m a , mineralima i ugljikohidratima, pa a k o takve k o m b i ­
j e d n o g dana izliječiti od svoje egomanije i shvatiti da ne nacije nema, aminokiseline su neuporabive. J e d i m o

166 167
bjelančevine i p u s t i m o da n a m normalni probavili procesi
iz njih izvedu aminokiseline. Č e m u uopće zanemarivati
normalne životne procese? Mi j o š n i s m o naučili k a k o ih
napraviti boljima.
Dvadeset i prvo poglavlje

„Liječenje" ishranom

Moji čitatelji su očito uvjereni da postoji posebna hrana


za posebna „oboljenja", da ima posebna dijeta za posebne
tjelesne situacije, da pojedina hrana hrani pojedine dijelo­
ve tijela, da ima dijetalnih „liječenja", pa stoga bez prestan­
ka p r i m a m pisma s m o l b a m a da ih uputima na rečene dijete
i da im p r o t u m a č i m „specifične vrijednosti" pojedinih
vrsta hrane. Drugi čitatelji mi opet prigovaraju na dugo i ši­
r o k o što im ne propisujem posebnu hranu za njihove bolj­
k e . N e t k o mi j e d n o s t a v n o napiše: „Molim vas, pošaljite mi
dijetu za upalu z g l o b o v a . " Ili neka žena mi piše i kaže:
„Imat ću svoje prvo dijete, biste li bili dobri pa mi poslali
dijetu za t r u d n o ć u ? " Neki mladić pita: „Što treba jesti za
astmu?"
Žele li moji čitatelji biti gastronomski pomodari ili higi-
jenistil Žele li slijediti neznalačke savjete raznih Hausera,
Braggsa, Pretoriousa, Kordela i ostalih, ili žele naučiti
kako zdravo živjeti? Apsurdna doktrina da „dijeta sve
m o ž e " nije bila niti će ikada biti dio Higijene. Ljudi što me­
šetare vitaminskim pilulama, kapsulama i mješavinama
mineralnih soli, koji prodaju obrano mlijeko u prahu, tam­
nu melasu itd., s o b z i r o m na savjete o prehrani ne za­
vređuju više povjerenja od onih što propisuju riblje ulje,
ulje iz jetara morskog psa, želatinu i „obilje jake hrane da te

168 169
drži u snazi." Ljudi što prehranu smatraju lijekom isti su te nerazboritosti biti spašeni od svojih grijeha. Konačno će
kao i oni što propisuju droge kao lijek. moći imati ,,i ovce i n o v c e " , j e r su „medicinski" velikani
Ne g u b i m nadu da će svijet prije ili kasnije uvidjeti da otkrili način kako otrijezniti pijanca a da he prestane piti.
dijeta ne liječi bolesti. Post ne liječi. U stvari čovjek ne Kure su kratka vijeka. Koji tjedan ili koja godina i sve zav­
poznaje ništa što bi moglo liječiti. Živi organizam se liječi ršava na terapeutskoj Lončarevoj njivi, „neoplakano,
sam po sebi i uspijeva povratiti zdravlje svojim ustaljenim neožaljeno i n e o k u k a n o . "
procesima, ako ga u tomu ne spriječe loše mentalne i Bile su m n o g e „dijetalne kure." Mnogi od mojih čitatel­
fizičke navike. Medicinska praksa liječenja bolesnika ko­ ja su dovoljno stari da bi se sjetili „mliječnog čuda." Sjetit
j e k a k v i m načinima, dijetama itd. proizlazi iz pogrešnih će se k a k o je prije samo nekoliko godina naša zemlja bila
ljudskih životnih navika i zato je po sebi abnormalna. Po­ načičkana ustanovama koje su nudile „mliječnu dijetu" ili
grešne navike uzrokuju bolesti j e r d o v o d e do iscrpljenosti. „mliječnu kuru." „Kuru g r o ž đ e m " koja je bila poplavila
Nerazumni zahtjevi za olakšanjem učinili su plodnim tlo Ameriku za vrijeme građanskog rata oživio je prije nekoli­
na kojem rastu nebrojeni sustavi „liječenja". Kad ljudi ko godina neki „vrač čarobnjak" iz Afrike kao lijek protiv
shvate d a j e bolest isto toliko nepotrebna i besmislena koli­ raka. Još uvijek je donekle u modi, ali očito blijedi. Pa je
ko je i liječenje obmanjujuće ili glupo, tada će naučiti bila „kura b o m b o n i m a " protiv prehlade, „kura m r k v o m "
ispravno živjeti i biti zdravi. protiv sušice, pa opet mrkva protiv noćnog sljepila, „kura
„Ne trebaju zdravi liječnika već bolesni!" stavlja nagla­ k u p i n o m " protiv proljeva, a tu je i dosta dugotrajna mješa­
sak na zdravlje, jedrinu, cjelovitost. Prodavači tretmana i vina povrća protiv ženskih bolesti, po receptu Lydije E.
mešetari kura uvijek svraćaju pozornost na bolest, jer im Pinkham. Načini nastaju i nestaju, ali kure ostaju.
bolest donosi debelu zaradu. Bolesni j a u č u bez prestanka: Sve dijete što su ih do sada iskombinirali šarlatani dije-
„daj nam lijeka, pa lijeka!" a trgovci tretmanima i sve škole tetičarskih škola svih boja, bez obzira jesu li njihovi autori
liječenja uzvraćaju beskrajnim slijedom kratkovjekih
toga svjesni, samo su različita nastojanja da neki manje
čudesnih kura.
škodljivi plan proždrljivosti nadomjesti onaj s t o j e najviše
Liječenja ne traju dugo. Svaka „lječilačka" škola nudi odgovoran za bolest. N e k e od dijetalnih kura namjerno
1
svoje kure. Postoji neprekidna rijeka „liječenja' koja jed­ potiču na proždrljivost. J e d n o m je E d w a r d Earl Puriton
no za drugim uviru u zaborav. A k o se u običnoj medicin­ opisao mliječnu dijetu kao „neškodljivo pretjerano konzu­
skoj praksi otkrije nova kura (a ..otkrivaju" se vrlo miranje mlijeka." Da su osobe kojima je davano mlijeko
uspješno!), to se onda svom žestinom najavljuje u tisku, previše j e l e , n e m a nikakve sumnje, da l i j e to bilo neškod­
objavljuje se svijetu na cjelokupnim prvim stranicama, ljivo, dalo bi se razgovarati. Davati pacijentu d n e v n o šest
prava oluja senzacionalističke p r o m i d ž b e stane potresati do o s a m litara mlijeka (vidio sam bolesnike koji su uzimali
cijelu zemlju, pa se čini da će oni što pate zbog svoje vlasti- do dvanaest litara mlijeka na dan), isto je kao kad bi žrtvi

170 171
grožđane dijete davali osam kilograma grožđa d n e v n o . Prvo pravilo zahtijeva da izbjegavamo denaturaliziranu
Neki od suvremenih brbljavaea žestoko zagovaraju pretje­ hranu i j e d e m o prirodne nepatvorene proizvode. D r u g o
rano uzimanje bjelančevina. Stara Salisburijeva mesna di­ pravilo zahtijeva da naša hrana bude odgovarajuće iskom-
jeta je bila u p r a v o to. Drugi su navodili svoje žrtve na binirana, da je j e d e m o kad smo gladni i pri teku, kad s m o u
gutanje prekomjernih količina voćnih i povrćnih sokova. dobru zdravlju i snazi. Jesti umorni zabrinuti, žalosni, u
Kad liječnik kaže bolesniku koji pati od pretjeranog j e ­ bolu ili uznemireni, znači jesti s p o r e m e ć e n o m probavom.
denja da „mora jesti obilje dobre i j a k e hrane kako bi se Izjelice prije ili kasnije dosegnu granicu podnosivosti
održao u snazi," on je nalik liječniku koji bi rekao pijancu svoje pretjeranosti, što pokazuje probavili zastoj i osjećaj
da „mora pili obilje dobrog viskija k a k o bi m o g a o bolje ho­ neugodnosti nakon jela. a tim p o t e š k o ć a m a nema lijeka
dati." Zastupati pretjerano uzimanje bjelančevina, pogoto­ osim ograničenja količine obroka do razine osobne p r o ­
vo kad su u pitanju osobe koje cijelog života pate od bavne sposobnosti. Promjena hrane, ako se i dalje bude
proždrljivosti, pogubno je kao što bi bilo savjetovati uzimala pretjetrano, s a m o će produžiti tegobe. A k o je pro­
iscrpljenom trkaču da „malo više vježba." O s o b e koje su bava zaslala a osoba j e d e preko kapaciteta probave, štetno
oboljele zbog pretjerivanja ne mogu ozdravili dodatnim je i ne omogućuje uzimanje teoretski potrebnih količina
pretjerivanjem. Treba ih poučiti k a k o da j e d u manje.
kalorija, aminokiselina itd. Oslabljeno tijelo ne priznaje la­
Navike koje iscrpljuju djecu i odrasle slabe probavne boratorijske standarde.
sposobnosti. A k o icrpljena o s o b a ne smanji svoj obrok, na­ Kad živčana energija ne odgovara potražnji potrebnoj
staju probavne smetnje. Zna se da hladne noge utječu na za održanje ravnoteže između eliminacije i razgradnje tki­
probavu. Toplina čuva energiju i p o m a ž e oslabljenom da va, otrovni otpad se zadržava i dovodi do zatrovanja. Kad
probavi hranu i normalizira pokrete crijeva. Oni koji jedu u se tijelo neprestano opterećuje nastojanjem da uništi ili
granicama svojih probavnih mogućnosti neće imali smet­ izluči otrove i nuzproizvode fermentacije svih vrsta što se
nji. Oni koji redovito prelaze vlastite granice uvijek će biti gomilaju u p r o b a v n o m traktu, troši se previše energije i d o ­
u poteškoćama.
lazi do iscrpljenosti, zbog koje prestaje izlučivanje otrov­
Postoje dva razloga za svraćanje pozornosti na što j e d e ­ nih tvari. Neizbježno se pojavljuje sva sila simptoma.
mo i oba su potrebna zbog činjenice da s m o odsječeni od Previše kruha i zobenih pahuljica (cereala) u bilo kojoj
prirode i njezinih izvornih proizvoda. Prvi od ova d v a raz­ kombinaciji - kruh i meso, kruh i jaja, kruh i sir, pahuljice u
loga jest: moramo brižljivo opskrbiti tijelo odgovarajućim šećerenom mlijeku, pahuljice same, pahuljice s a m o sa
količinama svih hranjivih elemenata. Drugi je isto tako šećerom, kiseline i škrob, kiseline i bjelančevine, masnoće
jednostavana: moramo jesti pod takvim psihičkim, mental­ i bjelančevine, dinje s redovnim o b r o k o m , želatin i kruh,
nim i psihološkim uvjetima da pospješimo a ne zakočimo torte, kolači, slastice itd. dovode do fermentacije i truljenja
probavu pojedene hrane. hrane u probavnom traktu. Kruh i mlijeko, redovita dječja

172 173
hrana, p o g u b n a su kombinacija. Kad su popraćeni voćem Djecu već od rođenja učimo da jedu previše i prečesto.
ili š e ć e r o m , j o š su opasniji. Ta navika se nastavlja kroz vrijeme školovanja. I fizički i
O s o b e potpune probane sposobnosti (znači osobe čije je intelektualni radnik jedu previše. Liječnici, naročito speci­
izlučivanje normalno) štite s a m e sebe od bakterija, gljivi­ jalisti, vole reći žrtvama ove oblapornosti da hrana n e m a
ca, prežderavanja, a u krajnjem slučaju i od pogrešnih nikakva učinka na njihovu bolest, da moraju uvijek jesti
kombinacija, ali oslabljene i zatrovane osobe, o n e što troše dobro i obilno. Promatrajući tovni postupak u bolnicama,
nervnu energiju do te mjere da više nemaju čime obdržava- naročito u tuberkuloznim sanatorijima, dobit ć e m o prilično
ti životne funkcije, takve osobe će trpjeti svaki put kad jasnu sliku onoga što se misli pod „jesti dobro i o b i l n o . "
pretjeraju s hranom. Ljudska ishrana ne bi trebala biti pret­ Kad bi naš svijet naučio jesti u skladu sa svojim probavili m
vorena u nešto tajanstveno za čije razumijevanje treba i asimilativnim sposobnostima, ti specijalisti bi bih p r i m o ­
sveučilišna sprema. Jako je j e d n o s t a v n a i takvom treba rani zatvoriti svoje urede i latiti se k a k v a časnog posla.
ostati. Č a s je da do istrebljenja ismijemo sva blebetala. P o - Sušičar ide u sanatorij i tamo ulijeće u tovni proces koji
šaljimo sve njihove kure u isto mjesto k a m o su u nepovrat se p u n o m parom provodi u tim ustanovama. Tu se može j e ­
otišle i one prije njih. sti i pušiti, pušiti i jesti, bez truna zabrane ili prigovora. Tu
Bolest ima s a m o jedan lijek, a to j e : uklonili uzroke se m o ž e piti umjetnih sokova do mile volje. Tu se potiče
oštećenja zdravlja. Dijetalna kura koja ne uklanja lošu na­ bolesnika da j e d e k a o žetelae, iako je u postelji i pod zabra­
viku, ne ispravlja lakomost i pretjeranost, ne odgaja paci­ n o m bilo kakve aktivnosti, jer njegova bolest je „sušica" i u
jenta da nadvlada svoje negativne emocije, ne uzima u toj bolesti nije važno ništa osim obilje „dobre h r a n e . " Po­
obzir o d m o r i san, svježi zrak i sunce, tjelovježbu i čistu trebne su pljuvačnice za bronkoreju (proljev pluća i dišnih
vodu - takva kura je jednaka liječenju penicilinom i slrep- putova), uzrokovanu vječnim kljukanjem hrane iznad pro-
lomicinom. bavne i asimilativne sposobnosti. Crijeva i bubrezi moraju
raditi p r e k o v r e m e n o da bi izlučili višak hrane, kojom se
D o m a , u restoranima i hotelima, ili gdjegod tko j e o ,
nasilu kljukaju te nesretne žrtve „medicinske znanosti."
kruh, ta tradicionalna „životna h r a n a " k o n z u m i r a se u tako
neumjerenim količinama, da ga se svi prejedu. Služi se tri­ Naš svijet pije i j e d e previše, a dijetetičari ih ohrabruju
put d n e v n o uz svaki obrok, j e d e ga se između obroka, u da jedu j o š više. N u d e im dijetalne trikove o v e ili o n e vrste,
o v o m ili o n o m obliku. Naučili s m o jesti kruha sa svim i sa svrhom da stvore prividnu raznolikost u njihovoj
svačim. Veoma često se služi lako malo jela s jelovnika, da proždrljivosti, ali nikada ne preporučuju svijetu, da se kani
mušterija n e m a druge već ili jesti s a m o kruh, ili se ustati od proždrljivosti. Skloni s m o pretjerati u svemu, a brbljavci
stola gladan. A k o ne baš gladan, onda nezadovoljena apeti­ nas liječe od posljedica naše pretjeranosti, ne ispravljajući
ta. Ne s a m o što j e d e m o previše kruha, n e g o ga bezobzirno naš način života nego toveći nas svojim specijalnim dijeta­
k o m b i n i r a m o sa svim vrstama hrane. ma. Kiropraktičar će te udariti u kralježnicu, osteopat će te

174 175
potegnuti za nogu, maser će te mijesiti i gnječiti, psihotera­
peut će te zamrznuti i ispržiti ili eleklrokutirati, psiholog će
ti ponuditi listu „ozdravljujućih" savjeta, seijentist će te
uvjeravati da bol i bolest ne postoje, liječnik će te otrovati,
kirurg će ti odrezati koji organ - i svi ti vidari i mešetari Dvadeset i drugo poglavlje
zdravlja govorit će ti da j e d e š što više d o b r e h r a n e - da bi te
izliječili od učinaka tvoje proždrljivosti! 1 uza sav neuspjeh Post i pomlađivanje
ovog p r o g r a m a (neuspjeh je svuda oko tebe) ti ćeš j o š uvi­
j e k vapiti za „dijetom" koja će te izliječiti.
Prirodna higijena nije dijetni sustav, niti sklop posebnih U izvještaju o j a v n o m zdravlju (sv. 67., br. 2, od veljače,
dijeta, n e g o način življenja. Nije način liječenja bolesti već 1952.) Anton J. Carlson, umirovljeni profesor čikaškog
plan života. Ne nadomješta lijekove h r a n o m , postom, sveučilišta, i njegov asistent F. Hoelzel pišu ukratko o
sunčanjem itd., već rabi te stvari zato što su to izvorni rek­ „prehrani, starenju i pomlađivanju", te napominju da je
viziti života. Ne nastojimo prodati neku kuru i ne priznaje­ „ m o g u ć e da iznenađujuće posljedice p r o d u ž e n o g posta
m o nijednu. možda proizlaze iz toga što nebitna tkiva, utrošena lijekom
gladovanja (posta), vjerojatno sadrže abnormalne nakupi­
ne nekih nuzproizvoda metabolizma." To je više n e g o na­
tuknica da m a s n o tkivo i druga manje važna tkiva u tijelu,
drugim riječima, tkiva koja se prva troše p r i g o d o m
uskraćivanja hrane zapravo služe k a o spremišta za neiz-
lučeni otpad. Također upućuje na to da kad se ta tkiva za
vrijeme posta razgrade, nataloženi otpad se vraća u optok i
biva izlučen. Upravo je to bilo higijenističko stanovište ti­
j e k o m više od stotinu godina.
Nezgrapni izraz „popratni proizvod m e t a b o l i z m a " ja
bih zamijenio j e d n o s t a v n i m p o j m o m „zatrovanost", jer se
i radi o trovanju neizlučenim tjelesnim otpadom.
Izlučivanje je spriječeno bilo kojim uzrokom smanjenja
živčane energije (odnosno bilo č i m e što dovodi do oslabje-
losti), zbog čega se normalni tjelesni otpad gomila u krvi i
limfnoj tekućini, gdje ne m o ž e trajno ostati jer bi se cijeli
organizam v e o m a brzo zatrovao i u m r o . Stoga se otrovne

176
177
tvari odlažu u manje važna tkiva gdje će najmanje škoditi. Učinci naglog gladovanja prethodno dobro ishranjenih
M a s n o tkivo j e , k a k o misli Graham, prvo i najredovitije organizama (onih što su preobilno jeli „ b o g a t u " hranu) u
odlagalište tih otrova. obnovi spolnih sposobnosti za razmnožavanje dobro su
Teški metali kao bizmut, živa itd. nakupljaju se u kosti­ poznati biolozima, iako tu o b n o v a zdravlja i sposobnosti
putem posta ili uskraćivanja hrane nisu nikada pokušali
ma. Za n e k e se tvari zna da se nakupljaju u j e t r a m a . Sudeći
primijeniti na čovjeka. Zna se da se biljna uš nastoji pomla­
prema o n o m e što iz jetara mnogih pacijenata izlazi tijekom
diti napuštanjem lovačkih navika i povratkom biljnoj hra­
posta, čini se da se u jetrama gomila m n o g o otpada. Tijelo
ni. Taj postupak proizvodi mužjake i obnavlja spolno
za vrijeme posta izlučuje nevjerojatan broj tvari, što se ne
razmnožavanje nakon nekoliko generacija djevičanskog
m o ž e vjerovati ako se ne vidi. Nije teško razumjeti činjeni­
razmnožavanja. Biljni i životinjski svijet je pun primjera
cu da se i tumori razgrađuju isto k a o i salo, neće biti teško zakržljavanja organa i gubitka njihovih funkcija zbog pret­
shvatiti da želucu i crijevima o d m o r omogućuje liječenje j e r a n e i pogrešne ishrane, a što se opet ispravlja u obliku i
želučanog i dvanaesteračkog čira, kao i čira na debelom funkciji povratkom umjerenoj i zdravoj hrani ili nakon po­
crijevu, no neke od blagotvornih učinaka posta treba vidje­ sta. Ne moram previše naglašavati činjenicu, da obrat si­
ti da bi se u njih vjerovalo. tuacije koja je dovela do aseksualnosti može dovesti do
Post, stvarajući manjak hrane, nagoni tijelo da se riješi kočenja spolnog razvoja ako se ide u skrajnost. Jednostav­
nepotrebnoga i izluči suvišni teret, što inače ne m o ž e učini­ no rečeno, s postom se može pretjerati.
ti u vrijeme prezasićenosti. Uklanjanje suvišnog materijala U onim slučajevima kad su se muškarcima i ženama p o ­
je srazmjerno s povećanjem energije i p r o c e s o m psihološ­ stom obnovile spolne sposobnosti i plodnost, čak i nakon
kog, pa i biološkog usklađivanja. Na primjer, m n o g e biljke nekoliko godina sterilnosti, nije se uvijek radilo o debeli­
i životinje pokazuju duboku psihološku potrebu za sman­ ma. Z a p r a v o neki su od njih zbog posta bili daleko ispod
j e n j e m hranjenja i lova u svrhu pripreme za spolno raz­ normalne težine. N e m a sumnje da su svi ti slučajevi, pa i
množavanje. Losos, adelin pingvin i aljaski morž s a m o su kod onih koji nisu bili debeli, uzrokovani zatrovanošću iz
neki od primjera životinja koje ne j e d u ni love za vrijeme koje je slijedio katar rasplodnog sustava ili poremećaj ova-
parenja (prof. J. A r t h u r Thomson kaže da među životinja­ rija i testisa, što je dovelo do neplodnosti i impotencije.
ma ima m n o g o takvih slučajeva). Sve te životinje su gra­ Impotencija bi u nekim slučajevima zaista mogla nastati
bežljive i proždrljive i ulaze u vrijeme parenja s velikim zbog neke živčane bolesti uzrokovane dugim stanjem za-
naslagama sala, koje je po sebi nespojivo s plodnošću. trovanosti.
Post, odstranjujući suvišno i obnavljajući n o r m a l n e psiho­ Psihološki oporavak slične naravi, s time što uključuje
loške uvjete, vjerojatno je bitan za genetski opravak tih cijeli organizam, prikazali su dr. Carlson i Hoelzel u s v o ­
životinja. j e m izvještaju. Oni kažu: „Prije više od 35 godina stariji pi-

178 179
sac je otkrio da je petodnevni post, obavljen u svrhu Radeći sa štakorima Carlson je rekao kako je bio u sta­
istraživanja, proizveo veoma korisne fizičke i mentalne po­ nju dokazali, da bi se životni vijek m o g a o produljiti povre­
sljedice. Značajno opće poboljšanje u trajanju od šest mje­ menim p o s t o m . Nije b i o siguran kako do toga produljenja
seci iskusio je Hoelzel nakon posta od 26 dana 1913. dolazi, pa je sugerirao da post možda ne produljuje život
Slično poboljšanje je iskusio 1917. nakon dvotjednog po­ nego ga skraćuje preobilna hrana. Ja smatram d a j e ta pret­
sla, usprkos pojave probavnog e d e m a . " Iako sam naglasio postavka točna. Ne vjerujem da post produljuje život, ali
d a j e cijeli organizam bio obuhvaćen tim pokusima, ne tre­
sam posve uvjeren da ga pretjerano j e l o skraćuje, jer kako
ba misliti da cijeli organizam nije uključen u svaki post i u
kaže stara poslovica, „mnogi kopaju sebi grob vlastitim zu­
svaku promjenu ishrane. Davni Židovi su tražili pom-
bima."
ladenost napustivši egipatske lonce pune mesa i uzdržavali
S druge strane, u izvjesnim oblicima primitivnog života
se četrdeset godina m a n o m - biljnom hranom.
činjenice pokazuju da post zaista produljuje život i to
Prof. Carlson je jedan od najistaknutijih psihologa u značajno. Huxlezev glasoviti pokus s crvima može služiti
Americi. Na čikaškom sveučilištu j e posvetio m n o g o vre­ kao primjer. A k o je itko od mojih čitatelja neupućen u o v e
mena proučavanju posta. Većina njegovih pokusnih ili slične pokuse pomlađivanja postom, neka potraži moju
istraživanja obavljena je na životinjama, ali d o b o r d i o i na knjigu o postu, gdje m o ž e čitati o njima u trećem svesku
ljudima, uključujući igrače (američkog) nogometa. Prije Higijcnističkog sustava.
nekoliko godina C a r s o n i njegov asistent K u n d e objavili su
Dr. Carlson misli da nedostaje zaključni d o k a z da p o ­
u časopisu za metabolizam rezultate svojih istraživanja o
vremeni post produljuje ljudski život, o d n o s n o - rečeno
pomlađivanju putem posta. Prof. Carlson se nije prestao
možda na ispravniji način - da post ne dopušta da pretjera­
zanimati za taj subjekt i govori se da u dobi od sedamdeset i
no jedenje ubije čovjeka prerano. Moje je mišljenje, d a j e
sedam godina često posti po dva-tri dana. Čini se d a j e nje­
„stari psihološki lisac" previše suzio polje svojih dokaza.
gov najdulji post trajao tjedan dana. Njegov sadašnji asi­
Istina je da nedostaju statistička proučavanja duljeg života
stent F. Hoelzel postio je više puta na dulje vrijeme,
ljudi koji poste i da n e m a usporednih podataka između raz­
j e d n o m čak punih četrdeset dana.
nih grupa, ali usprkos lomu postoji sva sila dokaza da p o ­
Na D r u g o m m e đ u n a r o d n o m gerontološkom kongresu, vremeni post, ne prežderavanje, omogućuje čovjeku da
održanom u hotelu Jefferson u St. Louisu, u rujnu 1951. dr. živi dulje.
Carlson je podnio referat o postu, u kojem je rekao da „na­ M o ž e m o sasvim slobodno promatrati to pitanje iz dru­
kon p o s t a j e očevidno poboljšanje duševnih i tjelesnih ak­ gog kuta, naime, da su pomlađivanje i pozitivni učinci p o ­
tivnosti." Protumačio je da pod postom podrazumijeva sta sveobuhvatni a ne ograničeni s a m o na j e d n u životnu
neuzimanje nikakve hrane ni pića osim vode. I on i Hoel­ vrstu. Za sve oblike života, uključujući čak i biljke, na koje
zel, dok poste, piju samo vodu. se primjenjivao, post se p o k a z a o blagotvornim. Kod ž i v o -

180 181
tinja svih vrsta na kojima su sc obavljali pokusi ishod je bio da osoba, koja je umrla mlada, živjela dulje d a j e bila debe­
dulji životni vijek. Teško je vjerovati da tako učinkovita la.
stvar ne bi bila korisna i čovjeku, i to na isti način i do istog
Carlson tvrdi d a j e 25 milijuna Amerikanaca predebelo.
stupnja. K a o što s a m više puta p o n o v i o , ne vjerujem da će
Mislim da ima više preteških nego prelaganih osoba. Tu se
post ikada osposobiti čovjeka da nadživi devetnaest naraš­
javlja j e d n o zanimljivo pitanje: koliko b i s m o mogli pro­
taja kao s t o j e to učinio Hurlezev crv, ali sam siguran, kao i
duljiti prosjek trajanja života ako b i s m o tih 25 milijuna
u slučaju Carlsonovih štakora, da će povremeni post
osoba sveli na normalnu težinu? Takvo smanjenje tjelesne
pomoći isposniku da nadživi neutažive proždrljivce.
težine bi po mojem mišljenju povisilo životni prosjek za tri
Ipak kad se radi o čovjeku, m o r a m o uzeti u ubzir da do pet godina. Predebele osobe imaju tumora, raka,
među pojedincima postoje velike razlike kakvih nema šećerne bolesti, srčanih smetnji, Brightove bolesti, apo-
m e đ u štakorima. U čoporu zdravih štakora bit će v e o m a pleksije i sličnih bolesti više n e g o ispodprosječno teške
mala razlika u tjelesnoj građi, ili u o d n o s i m a organa i sime­ osobe.
triji. Isto tolik broj ljudi, koji su proizvod križanja i mije­
Na istom kongresu švedski dr. Folke Henschen iz Sloc-
šanja, pokazat će tako velike organske razlike da će biti
kholma prikazao je rezultate proučavanja švedskog pučan­
teško vjerovati kako svi pripadaju istoj vrsti. Životni po­
stva za vrijeme posljednjeg rata. D o š l o se do otkrića da
tencijal štakora bit će podjednak, d o k će ljudski biti v e o m a
oskudna dijeta smanjuje slučajeve skrućivanja arterija i
raznolik.
upale srčanog mišića. Naglasio je da su u Finskoj i Šved­
Carlson je inače ukazao na to da su zle posljedice pret­ skoj za vrijeme rata bila nužna stroga ograničenja š obzi­
jerane debljine o d a v n o poznate. Išao je tako daleko d a j e r o m na hranu. Oskudijevalo se na mesu, jajima, masti,
ustvrdio kako umjereno debeli izgledaju m n o g o bolje nego brašnu i šećeru. Povrća je bilo više. On kaže: „Svijet je
predebeli. Na koji način pretjerana debljina skraćuje život? mršavio i prigovarao zbog ograničenja. Ali opće zdrav­
On nije bio siguran. Mislio je da bi m o g l o dolaziti od toga stveno stanje u Švedskoj nije nikad bilo bolje nego tada.
što prevelika težina opterećuje staničje i organe. Teorizirao Smrtnost je opala do m i n i m u m a , zahvaljujući prvenstveno
je da debljina „ m o ž d a stvara otrov u živim stanicama." značajnom smanjenju smrtnih slučajeva zbog arterioskle-
K a k v o god bilo objašnjenje, ostaje činjenica da predebele roze (otvrdnuća krvnih žila) i kroničnog miokarditisa (kro­
osobe ne žive lako d u g o kao normalne ili umjereno debele. nične upale srčanog mišića). Autopsije su također rjeđe
Tu s m o opet suočeni s prosjekom - to je točno samo za otkrivale žučne k a m e n c e .
masu. Ima mršavih osoba koje umiru mlade, dok neke pre­ Nakon rata, naglasio j e , kad je svijet opet m o g a o doći
debele dosižu visoku dob. Ah iz iskustva m o ž e m o reći, da do svega što su htjeli jesti, naglo je porasla smrtnost od
bi predebela osoba koja dosegne ..kasnu d o b " živjela dulje otvrdnuća arterija i kronične upale srca, te je ubrzo p r e m a ­
da nije bila debela. A s druge strane nema dokaza da bi mla- šila predratnu razinu. Vjerujem da to pokazuje kako ljudi, s

182 183
p r i v r e m e n i m ograničenjima i nera/.umijevajuči o čemu se da nije bilo posta, bili umrli za nekoliko tjedana. U tim
radi, obično pretjeraju s hranom nakon s t o j e ograničenja slučajevima ne m o ž e se sumnjati u produljenje života.
nestalo. N o , ja sumnjam da je baš sve zdravstveno p o b o l ­ Zanimljivo je napomenuti d a j e dan prija napada Japa­
jšanje za vrijeme rata u Švedskoj (a slično poboljšanje je naca na Pearl Harbor Hoelzel poslao časopisu Science kra­
primijećeno i u Engleskoj u isto vrijeme) p o v e z a n o s man­ tak članak o „nekim čimbenicima o utjecaju ishrane na
j k o m hrane. Mislim da se radi i o tomu s t o j e bilo ma- nje povijest." Članak je u Science-u objavljen 6. ožujka, 1942.
d u h a n a i alkohola, m o ž d a manje čaja i k a v e i t.d. u kojem bi U tom članku Hoelzel izjavljuje: „Ja bih se složio s C l e n d e -
Šveđani i Englezi uživali. Jela se zaista različita hrana. ningom da je važnost vitamina u ishrani prenaglašena.
U p r v e tri-četiri godine nakon rata vladala je velika Pretjerano isticanje vrijednosti vitamina čini se d a j e pro­
smrtnost među Japancima u zarobljeničkim logorima. budilo lažne nade u j e d n o s t a v n o rješenje prehrambenih
problema. Vidjet će se h o ć e li trošenje „ o b o g a ć e n e " hrane
Uvjeren sam da su ti zatvorenici tovljeni do ugušenja ili da
na dugi rok proizvesti išta drugo osim p o v e ć a n e gojazno-
su jeli d o k im nije presjelo. Najveća smrtnost je bila među
sti, šećerne bolesti i drugih smetnji uzrokovanih pretjera­
o n i m a koji su najviše jeli, dok je preživjelih bilo više među
nim j e d e n j e m . "
umjerenima. Prejedanje i obroci bogati bjelančevinama
pogubni su nakon d u g o g razdoblja ograničenja u hrani što P o t p u n o se slažem s Hoelzelovim slutnjama. Moji čita­
su ga proživljavali ratni zarobljenici. telji što su bili g o d i n a m a uza me smjesta će shvatiti da on
govori istu stvar koju sam ja više puta iznio u svojim spisi­
Pitanje je valjano: ako razdoblje oskudnije prehrane do­ ma i nagovorima. G l a v n a razlika je u t o m u što s a m ja oti­
vodi do poboljšanja zdravlja i do smanjenja smrtnosti u ci­ šao puno dalje u pobijanju bukača koji su razglašavali
jelom narodu, a slijedeće razdoblje uobičajenog vitamine i često sam upozoravao na štetnost prežderavanja
pretjerivanja u hrani dovodi do povećanja slučajeva bolesti koje su vitaminski mešetari podsticali.
i smrti, zar ne bi trajno ograničenje u hrani, ako nije pretje­
Hoelzel misli d a j e opća sklonost za samozadovoljavan­
r a n o , m o g l o zadržati razinu poboljšanog zdravlja i smanje­
j e m usred obilja uzrok nacionalnog propadanja, d o č i m se­
ne smrtnosti? Z a r ne bi povremeni post o n e što ne m o g u zonske promjene u hrani, povremene gladi, nedostatak
drugačije kontrolirati svoje navike u j e l u natjerao na p o ­ hrane za vrijeme rata i vjerski post „očito zaustavljaju
trošnju zaliha i izlučivanje otpada i d o v e o do istog učinka započeto propadanje naroda ili kulture s t o j e počelo pretje­
k a o i kod nižih živih bića? Preko trideset i pet godina isku­ ranim uživanjem." On daje razumjeti d a j e u Americi „da­
stva s p o s t o m i preko četrdeset godina proučavanja te građe leko važnije čuvati se neugodnih učinaka jestvenih
uvjerili su me da na o b a ova pitanja treba dati potvrdan od­ pretjerivanja među dobro hranjenim milijunima n e g o se
govor. Zaista z n a m da sam vidio k a k o su se brojni bolesnici usredotočiti na podizanje prehrambenog standarda m e đ u
oporavili posteći i nakon toga živjeli d u g o godina, a koji bi, s i r o m a š n i m a . " Dodaje da „takozvane bolesti z b o g n e d o -

185
184
statnosti m o ž d a su bolesti zbog pretjeranosti, zbog pretje­ živući čovjek - i to u trajanju od dva-tri pa do devedeset
ranog uzimanja ugljikohidrata, masnoća i bjelančevina." dana, s o s o b a m a svih životnih doba, od djece po do o s a m -
Ja se s ovim m o g u složiti, k a o što su to učinili Tilden i Wa­ desetgodišnjaka, u svim uvjetima, od dosta dobrog zdrav­
gner u m n o g i m svojim j a v n i m nastupima. Veliki broj siro­ lja do sušice, raka i skoro svih vrsta bolesti. Iskustvo te
mašnih je prenahranjen, ali nahranjen p o g r e š n o . Ostatak vrste m o ž d a ne znači ništa ljudima od „znanosti". Neki će
našega pučanstva, također pogrešno hranjen, j e d e dva do od njih b a r e m slušati dra. Carlsona.
četiri puta više hrane nego što im treba ili što mogu proba­
viti. Proždrljivost je naš prvi nacionalni grijeh.
Artritis (upala arterija) i miokarditis (upala srčanog
mišića) nastaju zbog stanja zatrovanosti uzrokovanoga
pretjeranim j e l o m . Iskustvo m n o g i h ljudi koji su primjenji­
vali post u liječenju pokazalo je da u razdoblju posta te
upale nestaju. Vidio sam brojne slučajeve lakzvanih „neiz­
lječivih" oboljenja srca, koja su se izliječila posteći. Post je
također izliječio ili ublažio upalu arterija, otvrdnuće krvnih
žila i krvni tlak. Treba reći da uskraćivanje hrane nije
uspješno s a m o u prevenciji tih bolesti, već i u njihovu
liječenju. U toj tvrdnji, koja je nastala na temelju mojega
iskustva, i m a m podršku Tildena, Wegera, D e w e y a , Raba-
gliattija, Leiia i mnogih drugih koji imaju iskustva s po­
stom. Dr. Colson, koliko je meni poznato, n e m a iskustva s
p o s t o m u bolesti. On je d o k a z a o njegov pomlađujući
učinak i p r o m a t r a o k a k o p r o d u ž a v a život, ali nije nikad
p r o m a t r a o razgrađivanje t u m o r a potaknuto postom, niti
otapanje žučnih ili bubrežnih k a m e n a c a za vrijeme posta.
U postu ima toliko toga što laboratorijski radnici nemaju
prigode promatrati.
Znanstveni svijet će ignorirati ovo što k a ž e m . Ja ne­
m a m „znanstvene pozadine." Učenjački snobovi m e sma­
traju šarlatanom i odbijaju moje primjedbe kao
bezvrijedne. Ja sam organizirao više postova n e g o ijedan

187
186
da priroda nije ni predvidjela da mala djeca jedu takvu hra­
nu.
Priroda je djecu opskrbila mlijekom. Ta vrsta hrane bi
Dvadeset i treće poglavlje normalno trebala biti jedina hrana djeteta sve dok ne dose­
gne d o b koja će mu dopustiti uporabu druge hrane. Tako je
Bebama se ne smije davati škrob i uživotinjskom svijetu, ček i medu životinjama čija mla­
dunčad se rađaju sa svim zubima. Mačiće se baš ne može
prevarili šio se liče hrane. Dok ne dosegnu određeni stu­
Od sve hrane s t o j e čovjek j e d e škrobna zahtijeva najvi­ panj razvoja oni odbacuju sir, m e s o i svu drugu hranu o s i m
še žvakanja. Treba je potpuno izmrviti u ustima i izmiješali majčina mlijeka. A k o nema majčina mlijeka, m o ž e ih se
s pljuvačkom, čiji enzim ptialin počinje probavu škroba. priličiti na mlijeko drugih životinja.
Sadašnji veoma rašireni običaj hranjenja male djece zob-
U sisavaca normalno vrijeme dojenja je u izravnom od­
nim pahuljicama, pečenim krumpirom, k r u h o m i d r u g o m
nosu s v r e m e n o m koje životinja treba da bi postigla zrelost.
š k r o b n o m hranom odgovoran je za m n o g a dječja oboljen­
Životinje koje trebaju više vremena za zrelost, imaju i dulje
ja. Zastoj probave, začepljenje, proljev, kolika, svrbež. na
vrijeme dojenja. Čovjeku do zrelosti treba više vremena
koži, katarne smetnje, smetnje u grlu itd. glavne su poslje­
nego ikojoj životinji u prirodi, zato je i njegovo vrijeme d o ­
dice takve ishrane. Zašto? Zato što dojenčad nema zubi da
jenja najdulje. Koliko bi trebalo trajati to vrijeme dojenja?
sažvače takvu hranu ni ptialina da z a p o č m e probavu.
M e đ u takozvanim primitivnim i „zaostalim" narodima,
Rješenje nije u lome da im se daju raskvašena škrobna koji nemaju dovoljno životinjskog mlijeka da bi zamijenili
jela. kaša, gnječeni krumpir, tarana itd. I dalje će im nedo­ majčino, dojenje djece traje od tri do pet godina, pa i dulje.
stajali ptijalin za probavu, a istovremeno i kad bi imali Zabilježeno je i dojenje djece od devet godina.
rečeni ptijalmin, jedenje skvašene škrobne hrane ne bi uz­
K o d čovjeka, k a o i kod nižih životinja, dolazi do prek­
r o k o v a l o istjecanje pljuvačke. S v e škrobove, bilo da ih
lapanja razdoblja dojenja s razdobljem poslije odbijanja od
jedu djeca ili odrasli, treba jesti suhe da bi se osiguralo pot­
sise, kad se mlijeko uopće ne uzima. To jest, između vre­
puno prožimanje pljuvačkom.
mena kad životinja uzima samo mlijeko i kad je potpuno
Ali bebe ne mogu žvakati žitne pahuljice ni suhu škrob­ odbijena, postoji vremenski razmak u kojem mladunče
nu hranu. Nemaju zubi za žvakanje takve hrane. Tek kad su uzima i mlijeko i drugu hranu. To je vrijeme prijelaza s
dvadeset i četiri mjeseca stara djeca, dobiju sve zube koja isključivo mliječne hrane na hranu u kojoj uopće nema mli­
tek o n d a mogu dobro sažvakati bilo koju hranu. Nemaju jeka. To bismo mogli nazvati: mliječno razdoblje, prijelaz­
alatki kojima žvakati tvrdu hranu, što očito ukazuje na to no razdoblje i razdoblje odraslog hranjenja. Prvo pripada

I KS 189
dojenčetu, drugo m a l o m djetetu, a treće dječaku, mladiću i jetuje majke da doje djecu do devedesete godine. Mljekar­
odrasloj osobi. ski interesi su došli do značajnog „otkrića" d a j e kravlje i
Sva nastojanja na izradi prehrambenih p l a n o v a i dijeta kozje mlijeko savršena hrana.
„temeljenih na rezultatima m o d e r n i h prehrambenih Ima i drugi v e o m a značajni pokazatelj koji ukazuje na
istraživanja", k a k o to kažu njihovi autori, koliko sam ja najozbiljniji mogući način, da dojenčad ne bi smjela jesti
m o g a o vidjeti, p o t p u n o su zanemarila prirodni red ishrane neke vrste krute hrane sve do navršene druge godine živo­
dojenčadi i djece. Kad kemičar ili laboratorijski stručnjak ta. Činjenica je da dijete, sve dok ne dosegne tu dob, ne
analizira neku hranu i iskušava je na štakorima te dokazuje izlučuje enzim pljuvačke ptijalin ni gušteračine i crijevne
njezinu vrijednost ili manjak vrijednosti, nije ni postigao enzime, koji su bitni za probavu škroba. Najveća je n e s m o ­
više od toga. A k o rekne, nakon određivanja p r e h r a m b e n e trenost hraniti dijete škrobom u dobi kad ga o n o ne m o ž e
vrijednosti mesa ili oraha, da bi t i m e trebalo hraniti m a l o probaviti, pa ni kad mu ga se daje suhoga i u odgovara­
dijete od dana njegova rođenja, bio bi ,,u p r a v u " što se tiče j u ć i m kombinacijama.
njegova „istraživanja". Ali bi bio u krivu s obzirom na pri­ Djetetu se ne bi smjela davati škrobna hrana do navrše­
rodni red ishrane. Čak ni nakot lavova, tigrova, vukova itd. ne druge godine. Pravilo treba obuhvatiti svu škrobnu hra­
ne dobiva mesa od prvog dana. U stvari, ta mladunčad živi nu. Značajno je da priroda ne meće škrob u mlijeko.
isključivo na mlijeku, sve d o k n a k o n o d r e đ e n o g razdoblja Ugljikohidrat mlijeka je šećer. A k o se pri kraju razdoblja
ne prijeđu na ishranu m e s o m . dojenja djetetu želi dodati ugljikohidrat, o n d a mu treba
A n a t o m s k i i psihološki razvoj djeteta označava početak dati slador od datulja, slatkoga grožđa, dobro zrelih banana
drugog razdoblja i tako određuje njegovu normalnu preh­ i drugog slatkog voća, za koje inače liječnička profesija
ranu. Sve dok ne dobije zube treba ga hraniti mlijekom ili kaže da su tabu za djecu. Za probavu ovih već napola pro-
mlijekom i voćnim sokovima. Kad mu narastu svi zubi, tre­ bavljenih šećera ne treba ptijalin.
ba početi s tvrdom hranom. Kad d o đ e do trenutka odbijanja Od sve škrobne h r a n e s t o j e čovjek j e d e žitarice i mahu­
od sise, mlijeko mu više ne treba. narke su najneprikladnije njegovim probavnim organima,
S v e to je protivno sadašnjim popularnim načelima i a i najmanje u stanju zadovoljiti prehrambene potrebe tije­
la. Bebe hranjene takvom hranom obolijevaju od kolika,
praksi. Danas oni za koje se pretpostavlja da znaju, govore
proljeva, začepljenosti, hunjavice, osipa, smetnji u nosu i s
da s v a k o m djetetu treba d n e v n o litra mlijeka. A u isto vrije­
krajnicima, pa i ozbiljnijih poteškoća. Dobivaju slabe zube
me odrasli moraju popiti pozamašnu količinu mlijeka sva­
i vrlo rano počinju posjećivati zubara radi popravaka zubi.
k o d n e v n o . Nas ne treba nikad odbiti od sise. T r e b a m o
ostati dojenčad cijelog života. S v e priče o mlijeku k a o sav­ M n o g e majke su svjesne da njihove bezube bebe nisu
ršenoj i za cijeli život potrebnoj hrani nastaju iz trgovačkih opremljene za žvakanje krute hrane, ali misle da se to m o ž e
interesa koji profitiraju na prodaji mlijeka, jer nitko ne sav- prevladati gnječenjem, mrvljenjem i mekšanjem hrane. Ri-

190 191
bane j a b u k e , gnječeni krumpiri, kaša od pahuljica, sva­ Pogrešan način hranjenja proizvodi najštetnije učinke
kovrsni pire i kuhano voće daju se djeci s nadom da će ih za vrijeme rasta, pa je tu i najhitnije provesti potpunu revo­
lako probaviti i asimilirati. To je p o s e b n o pogrešno kad je u luciju u našim prehrambenim programima. Tu gdje se po­
pitanju škrob, budući da dijete ispod dvije godine j o š ne stavlja temelj za budućnost važno je da se daje
proizvodi enzime potrebne za probavu. Svaka p a m e t n a odgovarajuća hrana i d a j e se daje na način kako bi mogla
osoba bi trebala obratiti pažnju na činjenicu da priroda daje biti potpuno iskorištena, a isto tako da se stvore ispravne
potrebne e n z i m e u isto vrijeme kad daje i odgovarajuće navike hranjenja. Za budućnost naroda ništa ne m o ž e biti
zube. Običaj majki od prije četrdeset-pedeset godina da važnije n e g o da se njihova djeca hrane prirodnom h r a n o m i
žvaču hranu za dijete ima više smisla od današnje m o d e . Ja da se hrane po prirodnim zakonima.
ne o p r a v d a v a m stari običaj, koji je izumro jer su liječnici
majke preplašili na smrt svojim bajkama o klicama, ali je
taj običaj barem imao prednost u tome što je škrob bio
prožiman pljuvačkom prije nego je d a n djetetu.

Hraniti dijete gnječenim i ribanim j a b u k a m a ,


gnječenim bananama ili gnječenim k r u m p i r o m i d r u g o m
hranom koja ne zahtijeva žvakanje prije gutanja (čak i nak-
vašene z o b n e pahuljice se mogu lako gutati bez žvakanja),
navikava dijete da guta hranu bez žvakanja. A k o se kruta
hrana daje djetetu u pravo vrijeme, o n o će nagonski učiti da
je žvače. Naša zemlja je puna tjeskobnih majki koje se gor­
ko žale da ne mogu natjerati svoju djecu da žvaču hranu, a
te iste majke nisu svjesne da su one s a m e učile svoju djecu
da gutaju hranu bez žvakanja.
Primjena malo zdravog razuma očuvala bi i majke i dje­
cu od mnogih poteškoća. Č e m u bi majke trebale slijediti
upute liječnika u hranjenju svoje djece? Liječnici nisu za to
trenirani. Medicinske škole u kojima su diplomirali nisu ih
učile dijetetici. Materia medica u medicinskim školama
sastoji se od nekoliko tisuća otrova, ali u njima se ne nalazi
hrana. Posljednjih godina umjetni vitamini su našli put do
medicinskog gradiva, ali oni pripadaju u vrstu droga.

193
192
nat, amonijak, aluminij, sumpor, sadru i t.d. To su elementi
prljavog tla, rastvoreni u vodi. Jednostavno rečeno, te vode
su nečiste vode, te što više sadrže tih zemnih sastojaka, to
Dvadeset i četvrto poglavlje su prljavije. Upravo te raznovrsne soli daju izvorima i k u p ­
kama njihov karakteristični miris i okus. Te raznovrsne
Nečista voda za zdravlje anorganske, dakle neuporabive soli uzrokuju proljev i pret­
j e r a n o mokrenje, a čija se uporaba smatra blagotvornom po
zdravlje. D r u g i m riječima, radi se o drogama, - mineralnim
Stoljećima su ljudi i žene hodočastili k r a z n i m v o d a m a drogama - u svakoj od tih voda.
u m n o g i m dijelovima svijeta, pili te v o d e ili se u njima ku­
Vlasnici nekih od tih vrela i kupki p u n e boce iz njih i
pali, ili i j e d n o i drugo, bilo da održe zdravlje, bilo da se iz­
liječe od svojih bolesti. Mjesta s v o d o m su bila popularna, šalju ih po cijeloj zemlji na prodaju lakovjernicima koji ne
pa i popularnija od raznih hramova bogova i svetišta sveta­ mogu o s o b n o ići u kupke. Godišnje se troše tisuće dolara
ca, kao mjesta gdje se bolesnici na čudesan način mogu na tu vodu u b o c a m a . Drugi vlasnici su naučili kako ispariti
osloboditi posljedica svojih prekršaja prirodnih zakona. vodu, tako da ostane talog soli, pa taj talog pakiraju i šalju
Ima bezbroj priča o čudesnim ozdravljenjima u tim voda­ posvuda da bi ih svijet kupovao i d o d a v a o vlastitoj vodi. Tu
ma. su zatim brojni mineralni preparati, koje čovjek m o ž e ku­
Ima na tisuće izvora mineralnih voda, mineralnih zde­ piti u apotekama i trgovinama zdrave hrane i od njih praviti
naca i kupki po cijelom svijetu, koje po napucima svojih svoju „mineralnu" ili „ s u m p o r n u " vodu. Sve to ima istu
liječnika posjećuju mnoštva n e m o ć n i k a iz svih krajeva vrijednost kao i šaka blata iz tvoga dvorišta bačena u tvoju
zemlje. O b i č n o su liječnici povezani s tim vodenim kupaću kadu, ili otopljena u tvojoj čaši za vodu.
lječilištima, pa nadgledaju kupanje i piće u raznoraznim
Kad je prije skoro sto godina analizirana voda iz
stanjima bolesnika. Što je u tim izvorima i k u p k a m a ?
M r t v o g M o r a i ustanovljeno da je bogata otopljenom
O b i č n a nečista v o d a ! Ove v o d e posjeduju sve „ozdravlju-
prljavštinom, londonski Medical Times and Gazette je pi­
j u ć e o d l i k e " bilo koje prljave bare. M o ž d a nijedna od njih
sao: „Nijedna druga voda nije toliko zasićena slanim tvari­
ne sadrži toliko otopljenih minerala koliko ih ima morska
voda, p r e m a tome nijedna od njih nije bolja za zdravlje od ma, niti sadrži toliko broma, pa bi bilo v e o m a vrijedno
morske vode. iskušati njezine učinke na skrofulozi, kroničnom sifilisu,
rahitisu, bolestima kostiju, kroničnim smetnjama dišnih
Analize pokazuju da mineralne vode sadrže magnezijev organa itd." Bila je nečistija od svih dotad poznatih m i n e ­
klorid, natrijev klorid, kalcijev klorid, kalijev klorid, kalci- ralnih voda, pa se smatralo da vjerojatno posjeduje „ljeko­
j e v sulfat, vodikov klorid, željezni oksid, kalcijev karbo- vite sposobnosti" kojih nijedna druga voda nema. Bilo bi

194
195
zanimljivo okušali je na nekim bolestima kojih d r u g e mi­ Ipak, prije podosta godina, j e d a n američki liječnik koji
neralne vode nisu uspjele izliječiti. je putovao Europom i proučavao osobine raznih mineral­
Liječnička profesija uči svijet da vjeruje u vapnenačku nih izvorišta, ustvrdio je da francuski liječnici koji najbolje
vodu, sumpornu vodu, željeznu vodu, j o d n u vodu, m a g n e ­ poznaju vodu iz Vichyja, imaju o njoj sasvim nisko miš­
zijevi! vodu i u sve vrste zemaljskih lužinastih i slanih mi­ ljenje. N e m a sumnje d a j e tako i s ostalim famoznim izvo­
neralnih voda (koje nisu za pranje ni za kuhanje), koje da rima i toplicama. Oni koji ih najbolje poznaju, najmanje ih
su izvrsne za piće. posebno kad je tko bolestan. A k o pro­ cijene. Iz ovoga trebamo isključiti liječnike koji posjeduju
nađu izvor koji tako smrdi da ni krave s njega ne bi htjele kakav mineralni izvor, ili koji imaju kakav hotel ili lječiliš­
piti, oni ga nazovu „ljekovitim". K o l i k o god je apsurdna, te koje koristi vode takvih izvorišta. Takvi će izražavati
ova ideja zvuči dobro kako „učenoj profesiji" tako i neukoj povjerenje u vode, m a k a r ga i ne imali. Njihove izjave su
svjetini. diktirane njihovim e k o n o m s k i m interesima.
Z b o g prirođene apsurdnosti sustava droga, liječnici ne
N e k o vrijeme je i arsenična voda bila na popisu prepo-
mogu nigdje na kugli zemaljskoj naći vodu neiskazano
ručivih ljekovitih voda. U j u ž n i m dijelovima engleskog
zasićenu otrovima, a da ne misle d a j e ta voda nekim tajan­
C u m b e r l a n d a m n o g e vodene struje izviru iz ležišta arseni-
stvenim načinom ljekovita za sve boljke krvi, kostiju i di­
kova kobalta. stoga sadrže arsenik. Te vode su prije, a
možda i sada, lokalni stanovnici koristili, j e r se mislilo da sanja. N e k e od ti voda tako su o g a v n a okusa, da ih je teško
piti arsenikovu vodu ima ljekovit učinak. Dok su te v o d e gutati, ali se pretpostavlja da je njihova ljekovitost raz­
bile zdrave za ljude, nijedna riba nije mogla živjeti u njima, mjerna njihovoj ogavnosti. N e k e od njih ispuštaju toliki
a ni patke nisu mogle preživjeti na s a m o j arsenikovoj vodi. smrad, d a j e teško prići izvoru ili zdencu - neke smrde k a o
Pri prvoj uporabi ta voda kod ljudi i kod konja uzrokuje na- trula jaja - ali to se uzima k a o d o k a z njihove „ljekovite
draženost usta i grla. Medicinskim g l a v a m a l o j e d o k a z da osobine".
je arsenikova voda dobra za čovjeka. A k o stvara bolest, Tako d a n a s , k a o i u stara vremena, svijet pohađa ta izvo­
onda će i liječiti bolest. rišta da bi se izliječili od r e u m e , artritisa, gote, bubrežnih
smetnji, nervoze, uzetosti, sifilisa, kapavca, itd., itd. Vjera
Svaka smrdljiva i otrovna stvar koja je postala „hrana",
„lijek" ili „napitak", prije ili kasnije dobije preporuku u „ljekovite" moći tih nečistih voda je veoma stara i vrlo
liječničke struke. Alkohol i duhan, čaj i kava, čokolada i d u b o k o ukorijenjena u svijesti većine svijeta. Z a p r a v o , ta
kokoa, arsenikovo piće itd. samo su najočitiji primjeri. vjera seže u pretpovijesno vrijeme, a tako d u b o k o ukori­
Francuski kemičari su j o š sredinom prošlog stoljeća držali jenjeno vjerovanje nije lako iskorijeniti.
da m n o g e slavne vode duguju svoje „ljekovite o s o b i n e " ar- Prije šezdeset o d n o s n o stotinu godina, kad je A m e r i k a
seniku koji je u njima. bila prošarana brojnim „vodenim lječilištima" ili „hidro-

196 197
p a t s k i m " ustanovama, bilo je normalno da njihovi vlasnici načina najbolja je što čišća voda. Pranje ruku i kupanje u
smjeste svoja kupališta blizu nekog izvora ili toplica, pa da tvrdim vodama - v o d a m a što su zasićene mineralima -
u svojim r e k l a m a m a naglašavaju p o s e b n e ljekovite osobi­ stvrdnjava i oštećuje kožu. Takve vode ne čiste dobro. Ne
ne svojih voda. Njihovi oblozi, m o k r e plahte, n a m o č e n e peru kožu ništa bolje n e g o što peru kosu. Nisu dobre za
plahte, hladni tuševi, sjedeće kade, prskanja i t.d. imali su pranje rublja. G l u p o je i pomisliti da je kupanje u takvim
veću „ljekovitu" snagu zbog prisutnosti otopljene prljav- vodama poželjnije od kupanja u čistoj vodi! Sanirane vode
štine u vodi. To je bila stara predodžba temeljena na droga­ po našim gradovima - naši klorni kokteli i si. - također su
ma, po kojoj je voda postajala ljekovita zbog otrova koji se nezdrave.
u njoj nalaze. N e s r e ć o m , k a k o je uočio dr. Trail, hidropali Ima li ikakav d o k a z d a j e mišljenje po kojem je nečista
su izveli svoju filozofiju iz sistema droga, pa su jednostav­ voda ljekovita bolje od mišljenja da su nečist zrak i nečista
no d r o g e zamijenili vodom, te su sukladno tomu favorizi­ hrana ljekoviti? A k o koristimo mineralne vode za liječenje
rali drogirane vode. bolesnika, zašto ne b i s m o koristili i pokvarenu hranu i
Dr. J. G. Webster, pišući 1863. u srpanjskom broju časo­ zagađeni zrak? Poznato mi j e , da ih ima koji posjeduju
pisa Herald of Health kaže da se u većini liječenja v o d o m , plinske k o m o r e u kojima njihovi pacijenti udišu razne pli­
bilo u Americi bilo u inozemstvu, koristi ili „mineralna n o v e - što znači da izlažu svoje bolesnike z a g a đ e n o m zra­
voda", ili „umjetno liječena v o d a " ili farmaceutski lijeko­ ku - ali dokaz za učinkovitost takvog tretmana nije ništa
vi, ili svetroje. Priessnitz nije rabio nijedno od ovoga, ali su bolji od d o k a z a učinkovitosti neprirodnih dodataka u hra­
se njegovi sljedbenici brzo udaljili od njegove prakse i ni. Za zdravlje trebamo i m o r a m o imati čistu vodu, čist
zrak i čislu hranu.
priklonili se današnjem načinu liječenja. (To se dogodilo
vjerojatno stoga što su njegovi sljedbenici bili većinom Trebaš piti kad si žedan, a kad taj trenutak dođe, ništa se
liječnici raznih struka.) Sefovi tih izvorišnih mjesta, kaže ne m o ž e usporediti s čašom čiste, bistre, svjetlucave, hlad­
Webster, smatrali su mineralne vode, umjetne ljekovite ne vode. Nitko nije nikada uspio oponašati okus vode niti
vode i farmaceutske lijekove j e d n a k o p o t r e b n i m a za naći zamjenu za nju. Čini se da bi napredniji dijelovi ljud­
„liječenje" brojnih ozbiljnih slučajeva. I ovdje i u Europi, ske rase trebali prevladati prastaro praznovjere da nečista,
kaže on, velik dio lječilišta smješten je blizu izvora mine­ smrdljiva voda posjeduje „ljekovite" osobine k a o piće ili
ralne vode, koja se naveliko hvali k a o ljekovita. Neki od kao kupka.
njih idu tako daleko pa tvrde da su njihove vode ljekovitije I nauk i praksa Higijenističkog sistema temelje se na
od voda što ih koriste drugi hidropati. polaznoj stavki da stvari koje su po sebi prikladne za
Ljudsko tijelo koristi vodu na vanjski i nutarnji način, očuvanje zdravlja, također su u stanju povratiti izgubljeno
za piće i za pranje, za umivanje i kupanje. Za oba ova zdravlje. On izbacuje iz svoga „medicinskog g r a d i v a " sve

198 199
otrove, k a k o biljne tako i životinjske i mineralne, to jest
sve tvari koje, kad se nađu u tijelu, nisu sukladne s normal­
n i m odvijanjem životnih funkcija i koje razaraju živo tki­
vo.
Dvadeset i peto poglavlje

Je li tvoj dobitak moj gubitak?

Stara laž da je „nešto j e d n o m e hrana a d r u g o m e o t r o v "


ponavljana je o d a v n o i zavela m n o g e , pa se i danas čuje,
čak i od ljudi koji bi trebali znati m a l o bolje, tako da mi se
čini mudrim reći koju riječ da tu laž pobijem.
J e d n o m sam vidio čovjeka kojemu je voda bila otrov.
Da bi ugasio žeđ pio je preko dana čašu coca-cole pro­
sječno svakih trideset minuta. Kafein iz o v o g bućkuriša
nije mu škodio. T u m a č i o mi j e , da on spali kofein svojim
atletskim aktivnostima. No bojao se obične vode. J o š nikad
nisam sreo nekoga komu bi zrak bio otrovan, ali sam sreo
nekoliko njih koji su bili „otrovani" svježim zrakom. Od
svježeg zraka su dobivali hunjavicu, ili glavobolju, ili koju
drugu smetnju, a pokvaren zrak im je savršeno odgovarao.
Iako izgleda da se većina slaže da je „nešto j e d n o m u
hrana, a drugomu otrov", ipak svi i dalje j e d u k a o da r e č e n o
nije istina. U cijeloj Americi jelovnik je prilično ujed­
načen. Čovjek o d e u hotel ili restoran i nađe ista jela na j e ­
lovniku, te a k o gleda mnoštvo koje j e d e na tim j a v n i m
mjestima, ubrzo će otkriti, da svi oni jedu podjednako. A k o
ide u trgovinu p o v r ć e m , u mesnicu, ribarnicu ili na tržnicu,
iznenadit će se k a d vidi da sve d o m a ć i c e kupuju g o t o v o
istovjetne p r e h r a m b e n e artikle, neobazirući se na činjeni­
cu, d a j e nečija hrana nekomu otrov. A k o pođe po k u ć a m a i

200
201
promotri jela poslužena na njihovim stolovima, brzo će nisu naučni jesti. Njihovu ograničenom okus ugodi začin a
shvatiti da postoji značajna istovjetnost prehrane u svakoj ne pravi okus hrane.
zajednici. Katkad će otkriti osobu „alergičnu" na j a g o d e , U stvari, tek kad netko spomene da bi trebalo upotrije­
ali nikad neće naći nekoga tko bi bio alergičan na m e s o . biti našu o g r o m n u zalihu stečenih saznanja u ishrani naše
„Jednomu hrana, drugomu o t r o v " je laž kojom se brane djece i nas samih, istom tada svi se sjete, k a k o je nečija hra­
ustaljeni običaji ishrane, a p o s e b n o služi za obranu na nekomu otrov. Posebno su liječnici i lažni prehramben-
mesožderskih navika, dajući n a m „opravdanje" da ne pre­ jaci spremni očitovati svoje uvjerenja da je hrana
o k r e n e m o svoju prehranu. vegetarijanaca, iako ih ima malo, otrov za m n o g e . Oni sto­
U p r e h r a m b e n i m planovima za m a s e uočava se j o š veća je na stanovištu d a j e m e s o i bijeli kruh hrana za svakoga,
uniformiranost. U p r a v o kao što seljak hrani stotinu svinja dok j a b u k e i celer m o g u biti otrov za m n o g e . I to će v a m
istim kukuruzom, k a o što uzgajivač krava istim zrnom i si­ govoriti vodeći vas žedne preko vode.
j e n o m hrani čitavo svoje stado, ili kao što konjušar hrani Tvrdnja da je nečija hrana nekomu otrov uglavnom se
svoje konje istim sijenom i zobi, tako i u sirotištu ili primjenjuje na prehrambene proizvode što se dobivaju iz­
đ a č k o m d o m u stotini djece će za doručak biti servirane iste ravno ili neizravno iz zemlje. Pa ni tu se ne tvrdi d a j e kalcij
zobene pahuljice s pasteriziranim mlijekom i bijelim j e d n o m u hrana a d r u g o m u otrov, ili da je ugljikohidrat
šećerom, u zatvorima će ljudi sa svojim zdjelicama stajati u nečija hrana a nečiji otrov. Nikad nisam č u o izjavu da vita­
redu pred kuhinjom da bi svi dobili istu hranu, u kopnenoj min C nekoga hrani a nekoga truje.
vojsci i mornarici veliki broj ljudi i žena će jesti istu juhu, Ne prigovara se protiv prehrambenih čimbenika i ele­
ili će svatko primiti isti „vojnički obrok". Sve ovo će biti menata u hrani, već protiv hrane koja ih sadrži. A zapravo
učinjeno bez primisli na to d a j e „jednomu hrana, drugomu ta hrana ne dospijeva nikad ni u čije tijelo. Kupus ne kruži
otrov." Ista m o n o t o n a sličnost vlada i bolničkim jelovni­ k r v o t o k o m . Krumpiri se ne kotrljaju arterijama i v e n a m a
kom, nemisleći na to d a j e nešto n e k o m u hrana, a n e k o m u poput klikera. Zamisli nekoga tko j e d e ribe kako mu ribice
otrov. plivaju k r v o t o k o m ! Tijekom probave hrana se razgrađuje
Za m n o g e je način prehrane stvar navike i običaja a ne u nekoliko jednostavnih i prihvatljivih tvari koje onda ula­
p a m e t n o g planiranja. Na naš svijet, što se jela tiče, više ze u krv.
utječu reklame nego poznavanje hrane. Oni jedu ono s t o j e „Ali nismo svi građeni j e d n a k o ! " - protestira naš mu­
napravljeno da „bude ukusno", a ne o n o stoje stvarno uku­ drac. M o ž d a je točno d a j e život kaotičan tako kako pretpo­
sno. Jedu hranu za koju znaju da sadrži otrove - kemijske stavlja gornja izjava, ali ako je tako, psiholozi nisu za to
konservanse, asfaltnu boju, umjetne začine itd. - a da i ne pronašli nikakva dokaza. Svatko od nas započinje kao
misle o tome, d o č i m odbijaju zdravu hranu s a m o zato stoje oplođeno jajašce i slijedi isti put razvoja. D o s i ž e m o zrelost

202 203
s istim brojem mišica u tijelu. Posjedujemo iste žlijezde i na i po nepromjenljivom zakonu. Zar će se tvrditi da se za­
i m a m o iste probavne i izlučne organe. koni što ravnaju g r a đ o m i funkcijama j e d n o g čovjeka razli­
S v a t k o od nas izlučuje pljuvačku što sadrži ptijalin. Je­ kuju od onih što ravnaju građom i funkcijama drugog
tra s v a k o g a od nas proizvode žuč, a gušterača svakoga od čovjeka? Jesu-li svi ljudi podložni zakonu sile teže? Onda
nas luči svoje sokove s istim enzimima. Nutarnje žlijezde u su svi ljudi podložni, i to u istom stupnju, i svim drugim
s v a k o m e od nas luče isti sok s istim e n z i m i m a . prirodnim zakonima.

O b l i k o m i djelovanjem naši probavili sustavi su toliko Zakoni prirode su takvi da sve što č i n i m o ili ne učinimo
slični, da psiholog ne može naći razlike o kojima se toliko udovoljava zakonima ili im se suprotstavlja. N e m a neutral­
govori. Uz to svi mi trebamo iste čimbenike za prehranu ti­ nog terena. Smiješno je reći da prirodni zakoni zahtijevaju
jela. Sve ukazuje na to da s m o svi građeni po istim načeli­ određenu vrstu djelovanja od j e d n o g čovjeka, a suprotnu
ma, građeni j e d n a k o , i m a m o iste p r e h r a m b e n e potrebe i vrstu djelovanja od drugoga. Navike i okolnosti prila­
opskrbljeni s m o za probavu i uporabu istih vrsta prehram­ gođene životnim zakonima u j e d n o m čovjeku istovjetne su
benih tvari. s navikama i okolnostima što su prilagođene tim istim za­
Nisam dosad vidio čovjeka čija bi građa bila k a o u psa konima u životu drugog čovjeka.
ili krave. Svi imaju ljudsku građu i, koliko ljudsko proma­ Zbog tog pogrešnog vjerovanja da su ljudi građeni na
tranje m o ž e doseći, svi su podložni istim zakonima. Je li, raznovrsne načine, od kojih svaki zahtijeva p o s e b n e navike
na primjer, itko ikada ustvrdio da su krave građene tako i uvjete u zadovoljavanju životnih zakona, zavedeni s m o u
različito da neke od njih trebaju i moraju jesti travu, a da m n o g e zablude. „Duhan ne škodi mojoj tjelesnoj građi" -
druge to ne mogu već moraju jesti m e s o ? Je li itko rekao da kaže jedan, dok drugi samouvjereno tvrdi da „kava o d g o ­
dok većina lavova živi od mesa, da su neki lavovi toliko vara mojoj tjelesnoj g r a đ i . " Netko ima građu koja zahtijeva
različito građeni d a j e meso za njih otrovno pa moraju pasti velike količine hrane, a netko je opet tako građen da mu ne
kao g o v e d a ? treba m n o g o sna. Teško da postoji ijedna štetna radnja ili
S v e te besmislice o različitoj građi ponavljaju oni što slabost u d e b e l o m katalogu čovjekove zloupotrebe samoga
nemaju ni pojma o tome što znači građa. Pod građom se sebe, a da je oni koji je čine ili joj podliježu ne brane
podrazumijeva sastav tijela. Drugim riječima, to tout en­ tvrdnjom da tako odgovara njihovoj posebnoj i jedinstve­
semble organa i funkcija koje čine organizam. Čovjekova noj tjelesnoj građi. Ali nitko od njih, barem koliko je meni
građa se razlikuje od grade konja ili vuka, ali ne od građe poznato, nije nikad izjavio da skočiti s Empire Stale Buil-
drugog čovjeka. dinga odgovara njegovoj tjelesnoj građi, jer ako je život
Čovjek je podložan prirodnim zakonima. Svaki organ i tako kaotičan kako oni misle, nema razloga da se ne bi naš­
svaka funkcija u njegovu tijelu iskazuje bezuvjetnu posluš­ le neke tjelesne građe koje bi trebale i zahtijevale skokove
nost prirodnom zakonu. Njegov cijeli organizam je građen takve vrste.

205
204
Prevladavajuće teorije o alergijama kao da potvrđuju da
je nečiji dobitak nekomu gubitak, ali ne smijemo nikad za­
boraviti d a j e alergija patološko stanje, a ne razlika u tjele­
snoj građi. Alergična osoba, neposredno n a k o n što
Dvadeset i šesto poglavlje
p o t p u n o ozdravi, uviđa da može jesti hranu na koju je bila
„alergična". U drugu ruku, ja mislim d a j e sasvim vjerojat­
no, k a k o činjenica da je m n o g o svijeta „alergično" na Vrste i značajke proždrljivosti
određenu hranu, kao jaja ili škampi, barem djelomično do­
kazuje da bi takvu hranu trebalo izbaciti iz svačijeg jelov­
nika a ne samo iz j e l o v n i k a „alergične" osobe. Općepoznata je činjenica da j e d e m o p u n o više hrane
Rasprostranjena „alergija" na neku hranu vjerojatno poka­ ako j e d e m o dva ili više obroka nego kad j e d e m o samo j e ­
zuje da ta hrana nije prikladna za ljudsku ishranu. dan obrok. A k o j e d e m o s a m o j e d n u vrstu povrća, j e d e m o
Život je život, a prirodni zakoni su prirodni zakoni, što samo toliko koliko nam treba da se zasitimo, ali ako j e d e ­
je stvarno i trajno najbolje z a j e d n o , najbolje je i za sve, i mo dvije vrste povrća, skloni s m o pojesti od svake vrste
što šteti j e d n o m u , šteti svima. koliko b i s m o inače pojeli od samo j e d n e kad bi bila jedina
Gore r e č e n o ne treba shvatiti kao da se ljudske potrebe u obroku. Na primjer, ako j e d e m o mrkve i pojedemo koli­
ne mijenjaju u različitim okolnostima i životnim uvjetima. ko god h o ć e m o , m o ž e m o prijeći na šparoge ili špinat i jesti
Nitko nije toliko lud da bi tvrdio k a k o n o v o r o đ e n č e od tri kao da s m o tek počeli. Ta općepoznata činjenica ne znači
dana i pedestgodišnji čovjek imaju istovjetne potrebe. Ili da su nam istovremeno potrebne razne vrste hrane, n e g o da
da su potrebe čovjeka u tropima j e d n a k e potrebama sta­ razne vrste hrane obično nas navode da jedemo previše.
novnika polarnih područja. Nisu iste ni potrebe zdravoga i
To je s a m o jedan od razloga z a s t o j e opća navika j e d e n ­
bolesnoga. To nije zbog promjene zakona već zbog prom­
ja deserta nakon jela nezdrava. U svako vrijeme m o ž e m o
j e n e životnih uvjeta.
pojesti k o m a d torte ili kolač, ih zdjelicu sladoleda, ili neku
Postoje osobne slabosti i razlike u otpornosti, koje zah­
drugu slasticu, čak i nakon što smo pojeli toliko druge hra­
tijevaju privremene prilagodbe u načinu života, ali je bitno
ne da osjećamo neugodnu pretovarenost želuca. S t o j e više
da se te prilagodbe čine u skladu s prirodnim zakonima.
vrsta jela pri objedu, to ć e m o po svoj prilici više jesti. A k o
Svaki program ili dio programa koji krši te zakone u
je šest jela u objedu, jest ć e m o više n e g o kad bi bila samo
konačnici je štetan. Odstupanja u granicama zakona su do­
tri. Mi s m o proždrljiva nacija i dobar dio naše proždrljivo­
pustiva. Nijedno prekoračenje z a k o n a ne može biti dopu­
stivo. sti proizlazi iz velikog broja raznih vrsta hrane na našem
stolu pri s v a k o m objedu. Taj običaj do skrajnosti podstiče
tek i osjećaj okusa pri svakom jelu.

206 207
Hrana se obično služi tako da postupno i / a / o v e užitak umjerenu, ugodnu želju, koja nikad nije neugodna ni pret­
okusa. Počinje se s najmanje privlačnom hranom, pa se po­ jerana i koja se savršeno poklapa sa stvarnim, fiziološkim
stupno ide na jela što daju veći užitak, tako da na koncu po­ potrebama tijela. Razlika je nalik onoj između pijančeve
j e d e m o dva, tri ili četiri puta više hrane n e g o nam je žudnje za alkoholom i želje zdrave osobe za čašom čiste
potrebno i nego što bismo pojeli da nije nadražaja našega vode. N o r m a l n e potrebe nikad ne prouzrokuju bol.
teka.
Osim poticanja na prežderavanje postoji i drugi razlog
Nakon što pojedemo koliko s m o htjeli od j e d n o g a jela. zašto ne bi trebalo jesti više vrsta jela u istom obroku. Sto
prelazimo na drugo, pa j o š j e d n o , pa j o š j e d n o , sve dok ni­ se veći broj jela pojede pri istom objedu, to zamršeniji i
s m o pojeli nekoliko obroka u j e d n o m e . Pošto s m o pojeli zato manje učinkovitiji postaje probavni proces. J e d n o ­
sve što s m o trebali i nismo trebali, kao završnicu u z i m a m o stavno j e l o se lakše probavlja i manje opterećuje probavne
j e l o koje najviše godi. Pojevši količinu hrane tri ih četiri organe nego komplicirani obroci. Probava je najučinkovi­
puta veću od potrebne j o š uvijek m o ž e m o „površiti" objed
tija kad se jede samo po j e d n a vrsta hrane. Kad se ne pošli-
kolačima, k o m a d o m torte ili kojim drugim desertom.
vaju ograničenja probavnih enzima, kao što se to događa
N a š svijet se drži tog običaja i j e d e sve dok se tek ne iz­ milijunima, i kad se ne uzima u obzir odgovarajuća kombi­
rodi i izobliči te postane zahtjevni gazda. To je naročito nacija hrane, što više hrane se pojede u obroku to komplici­
točno u odnosu na uobičajena jela za „otvaranje teka"*, koja
raniji postaje probavni proces.
Stvaraju nervoznu žudnju za nadražajem da bi se smirio
M o l i m čitatelja da ne misli k a k o mi prigovaramo j e d e n ­
želudac, a u svemu je nalik pijančevoj potrebi za alkoho­
lom ili žudnji ovisnika za morfijem. ju raznovrsne hrane. Baš obratno! Mi vjerujemo da treba
jesti što raznovrsnije. Ovdje raspravljamo o zloj općoj na­
Tako stvoren bolesni tek, koji je u stvari ovisnička po­
vadi po kojoj treba uključiti razne vrste hrane u isti obrok.
treba za naviklim stimulansom, a to je u tom slučaju hrana,
Kad se postupa uredno, više vrsta hrane osigurava bolju
ne utažuje se time da tijelo dobije dovoljno hrane već se
ishranu.
smiruje tek kad živčani sustav primi dovoljno podražaja.
Kad se d o s e g n e taj stupanj, n e m o g u ć e je izbjeći preždera- Čitave biljke, ih svi jestivi dijelovi pojedinih biljaka, ne
vanje. Postaje se ovisnikom teka, a tek je okrutni despot. sadrže sve prehrambene čimbenike potrebne čovjeku za
Ovisnik osjeća jaku i bolnu žudnju ili potrebu, ne za hra­ ispravnu ishranu. Jedino jedući raznoliku biljnu hranu,
n o m , već njegov poremećeni i bolesni živčani sustav traži probranu tako da zbir voća, koštunjača i zelenog povrća
svoj stimulans. sadrži sve potrebne prehrambene čimbenike, postiže se d o ­
N o r m a l n a glad i tek nisu nikad despotske gazde kakvi­ bra i odgovarajuća ishrana. Monodijeta (samo j e d n a vrsta
ma robuju ovisnici o hrani. Ovisnik osjeća nenaravnu, nez­ hrane) je laž, barem što se tiče viših vrsta životinja i čovje­
dravu, tiransku, bolnu potrebu, a normalna osoba zdravu, ka. Treba nam raznovrsnost, ali ne u j e d n o m obroku.

208 209
Vraćajući se našoj glavnoj temi, pretjeranom jedenju Takvim pretjeranim jedenjem umanjuju svoju radnu
što ga prouzročuju prevelike vrste jela pri objedu, naglasit sposobnost i truju se istovremeno. Kad ne dobiju svoj
ć e m o da je praktički n e m o g u ć e izbjeći prežderavanje sve uobičajeni stimulans putem hrane, osjećaju slabost, vrto­
glavicu ili bolove, pa krivo shvaćaju te simptome kao znak
dotle dok je tek neprekidno napastovan i nadraživan od
da im nedostaje uobičajena količina i kakvoća hrane.
strane velike raznovrsnosti hrane. Sve dotle dok b u d e m o
Oslabljeni su i zatrovani zbog prežderavanja, a misle da se
inzistirali na obilju raznih vrsta jela na stolu, vrag prežde-
radi o n o r m a l n o m zahtjevu tijela za h r a n o m .
ravanja će ostati s nama.
Ti ljudi j a k o pate, r a n o stare i umiru prerano, a sve zbog
D o b r o je imati u vidu poslužiti j e d n u , najviše dvije vrste pretjeranog jedenja. Srčane bolesti, arterioskleroza,
k u h a n o g povrća, skupa sa salatom i bjelančevinom ili škro­ šećerna bolest, Brightova bolest, rak itd. dotuku ih m n o g o
b o m . J o š je bolje služiti samo salatu i bjelančevinu ili škrob godina prije nego što bi umrli da su jeli razborito. Takav je
b e z k u h a n e hrane. Ta vrsta jela ne dovodi do prežderava- svršetak onih što žive po „evanđelju svoga trbuha i idu za
nja. svojim p o ž u d a m a . " Takvi bi trebali upamtiti G r a h a m o v e
Voće treba jesti pri voćnom objedu, i to ne više vrsta riječi: „Pijanac m o ž e doživjeti starost, ali žderač ne m o ž e . "
voća istovremeno. Tri vrste voća u j e d n o m obroku trebalo
bi s v a k o m u biti dovoljno.
M n o g i j e d u velike količine teške hrane s a m o da se „na­
tovare". Nisu zadovoljni sve dok se ne osjete punima. To
nije potrebno. To nije zdravo. To ne poboljšava djelovanje
tijela. Trebali b i s m o se odreći ideje d a j e glavni cilj našega
života neprekidni u t o v a r i istovar.
Ljudi koji teško rade, ili koji rade p u n o sati, tvrde da im
trebaju velike količine hrane. Kažu da trebaju „ m u š k u "
hranu. Da rade teško i ne mogu živjeti od trave. Teški rad­
nici zaista trebaju više hrane nego besposličari. Fizički rad­
nici trebaju više hrane od uredskih. Ali razlika u
p r e h r a m b e n i m potrebama između tih dviju vrsta nije tako
velika k a k o pretpostavljaju. Činjenica je da su ti ljudi što u
sav glas g o v o r e o svojim potrebama za obilnijom hranom
obični ovisnici. Oni obično jedu dva, tri ili četiri puta više
n e g o što im zaista treba.

211
210
jelu. Hitio je kroz objed, često pucketajući prstima od ner­
voze što gubi vrijeme za posao. J e d n o m z g o d o m mi je re­
kao: „Želio bih da netko izumi kakvo koncentrirano j e l o
Dvadeset i sedmo poglavlje koje bi se uzimalo k a o tablete, pa ne b i s m o morali j e d u ć i
gubiti dragocjeno vrijeme." Kad se jedenje smatra gublje­
njem vremena, pa se jede navrat-nnnos kao što je činio taj
Jesti s užitkom mladić, onda se u jelu ne može uživati.
Posvećujemo vrijeme i pažnju odgoju svog osjećaja za
Običaj je praviti šale na račun ljudi i žena koji j e d u „iz glazbu, umjetnost, ljepotu itd.. ali zanemarujemo osjećaj
užitka" a ne da bi zadovoljili tjelesne potrebe. Bez sumnje za hranu. Pod ovim ne mislim da ne volimo jesti. U većini
je točno d a j e prvotni cilj jedenja opskrba tijela potrebnim slučajeva j e d e m o previše j e r v o l i m o jesti. Hoću reći da ne
tvarima, ali bi jedenje također trebah) biti užitak. Ipak vrlo odgajamo ono fino, razlikovno osjetilo okusa kao što to
rijetko uspijevamo naći užitak uzimajući hranu jer smo za­ činimo s osjetilima za glazbu ili umjetnost. Malo osoba zna
boravili k a k o treba jesti. Mi više ne k u š a m o , samo gutamo. razlikovati i uživali u finom okusu hrane, zato i vlada uni­
Z d r a v a ishrana zahtijeva da potpuno o k u š a m o svaki zalo­ verzalni običaj dodavanja nađrnžujućih sredstava kao što
gaj hrane. Gutati divljačkom ž u r b o m nesažvakanu hranu su sol, papar. umak. začini, gorušica itd. Izgleda da uživa­
vodi do propasti probavnih organa i smrti od dispepsije u mo u količini a ne u kakvoći, i u nadražaju a ne u finom,
cvijetu života. A ujedno znači propustiti veličanstveni slasnom okusu. Mnogi jedu kao kokoš koja bez ikakva
užitak jedenja. užitka ćopa zrno za zrnom kukuruza ili žita. jer joj je j e d i n o
važna količina.
Poslovni čovjek žuri na objed, pa onda žuri kroz objed i
leti natrag k svojim papirima. J e d e za potrebu a ne za Morali b i s m o odgajati naš osjet okusa tako da b i s m o
užitak. Dok guta svoju brzu hranu, glava mu je puna robe, mogli uživati u okusa hrane kao i u njezinoj dostatnosti.
mjenica, trgovačkih špekulacija i poslovnih makinacija Progutati hranu o d m a h nakon što s m o je metnuli u usta
koje mu vrte m o z g o m . Zvuk ubiranog novca u blagajni znači lišiti sama sebe uživanja njezine tečnosti. Uzeti do­
slatka je glazba njegovim ušima, dok istovremeno ne zam­ voljno vremena da bi se hrana dobro sažvakala i potpuno
jećuje sočni okus i ugodne mirise prirodne hrane. nakvasila pljuvačkom ne samo da poboljšava njezin okus i
Školsko dijete ili fizički radnik koji ima samo pola sata postiže deset do dvadeset puta više užitka u jedenju, već to
vremena za ručak, mora ga pojesti na brzinu i nastaviti s osigurava i bolju probavu. M o ž e m o odgajati osjet okusa i
igrom ili poslom, bez vremena da sažvače svoje j e l o i po­ naučiti uživati u finim slastima jela isto kao što odgajamo
g o t o v o bez prigode da uživa u svojem ručku. Dobro se osjet vida ili sluha - vježbanjem! Kako n a u č i m o cijeniti
sjećam mladića koji nikad nije imao vremena da uživa u dobru glazbu? Vježbajući osjet za tonove. M o ž e m o naučiti

212 213
cijeniti i poznavati finije okuse svoje hrane vježbajući osjet gućuje nježnu osjetljivost živaca, stoga osjet okusa onih
okusa. što piju vrelu kavu ili čaj, koji puše, jedu vrelo j e l o ili pre­
Na primjer, ako voće držimo u ustima dovoljno d u g o da više začinjavaju hranu, koji redovito piju hladna pića i jedu
n a m da sav svoj okus, miris i slatkoću, te dokraja osjetimo sladoled, toliko je oslabljen da takve osobe znaju vrlo malo
njegovu kakvoću, ubrzo ćemo steći sposobnost razlikovan­ o okusu hrane. P o s e b n o su spremni odbaciti voće j e r ne
ja okusa hrane. U onih što ubacuju hranu, usrkuju je vruću mogu u njemu uživali.
ili vrlo hladnu, maskiraju je začinima i mirodijama tako da Papar, gorušica, ocat, ljuti začini itd. i razne droge na-
se prirodni mirisi ne primjećuju, u takvih je osjet okusa dražuju bradavice okusa toliko da ih na kraju posve
uspavan do te mjere da nisu u stanju reći razliku okusa jed­ umrtve, pa izgube m o ć razlikovanja kako slasnih okusa
ne vrste j a b u k e od druge. tako i nadražujućih. Takvu osjetu okusa svaka nezačinjena
U k r a s n o m prirodnom skladu osjet okusa je usmjeren hrana se čini bljutavom i n e u k u s n o m . Vlasnik tako
prvenstveno na onu hranu koja je u skladu s prirodnom oštećena osjeta okusa ne uživa u prirodnoj hrani u njezinu
g r a đ o m čovjeka. Normalan, neiskrivljen osjet okusa će nezačinjenom stanju. Fini slasni okusi kojima priroda
prema tome naći najveći užitak i najvišu slast u onoj hrani začinjava hranu njemu su nedostupni. Kako i dalje koristi
kojoj je čovjek svojom građom prilagođen, a ne u velikom začine, duhan, droge itd. prisiljen je rabili sve jače začine i
mnoštvu danas popularnih jela koja su izvan njegova opse­ sve više začina ne bi li hrani d a o bilo kakvu tečnost.
ga. Izvjesno je da će prirodan osjet uživati daleko više u Prije m n o g o godina primijetio sam da pušači ne vole
prirodnim o k u s i m a hrane nego u nadražajima začina i m i ­ voće. Korisna uporaba voćne dijete u liječenju od raznih
rodija. ovisnosti o drogama pokazuje da su uporaba droga i upora­
N o r m a l a n osjet okusa je najsigurnija garancija da će ba voća nespojive. Krajnje je teško uzimati oboje na dulji
netko stvarno uživati u o n o m e što j e d e , a to u biti zahtijeva rok. Ja sam na to svraćao pozornost u svojim nastupima i
normalne psihološke uvjete osjetila. Sve što otupljuje ih člancima. Zanimljivo je zabilježiti da sam nedavno našao
iskrivljuje osjet okusa neizbježno odvodi od n o r m a l n o g i s p o m e n te činjenice u „Higijeničaru" iz 1849. godine.
potpunog uživanja u hrani. Duhan onemogućuje pušačima da osjete slast voća. Oni
nalaze zadovoljstvo u velikoj količini pojedene hrane a ne
Živčani završeci u jeziku umrtvljeni vrućim p i ć e m i
u njezinu okusu. Redovito zahtijevaju da se njihovo j e l o
h r a n o m , ili paralizirani kroničnim trovanjem nikotinom i
začini nečim ljutim ili nečim što pali, kao s t o j e paprika ili
žarom cigarete, cigare ili lule, ili p r i v r e m e n o isključeni
gorušica itd., a kako te stvari i nemaju pravog okusa, u
zbog hladnoće, gube svoju finu osjetljivost i ne mogu razli­
začinjenoj hrani se nađe vrlo malo užitka.
kovati između ugodnih i grubih okusa. U stvari mogu biti
toliko oslabljeni da ne mogu otkriti finije okuse hrane. Hra­ „Higijeničar" je pisao 1849. da „vjerojatno najviše od
pavost, kojom se jezik brani od bolova i nadražaja, o n e m o - svega duhan je poguban za osjet okusa. Taj jaki nadraživač

214 215
žvakan satima i danima - svježa gruda se uzima čim se ljučci se odnose na trajne učinke pušenja, a ne na trenutne
ispljune stara - drži usta u stalnoj grozničavoj nadraženo- posljedice j e d n o k r a t n o g pušenja.
sti, prezasićuje sve živce duhanskim s o k o m , tako da mora­ Kad kažem da pušači ne vole voće, namjera mi je uka­
ju otvrdnuli ne bi li se obranili od tog vanjskog neprijatelja, zati na nešto što nije samo privremeno otupljenje osjeta
postaju otupljeni za sve drugo, p o g o t o v o za bogatu lepezu okusa i mirisa. N a i m e , dobar dio o n o g a što s m a t r a m o oku­
okusa. M o g u reći razliku između slatkoga i gorkoga, ali ne som u stvari je miris hrane. Ne k a ž e m da pušači jednostav­
mogu uživati ni u j e d n o m e od njih jer su takoreći mrtvi." no ne osjećaju okus hrane, već da u njoj ne mogu uživati.
Uživači d u h a n a , čak i oni što puše (prethodni citat se o d n o ­ Ukoliko mi sada koji pušač napiše da sam u krivu, jer on
si na običaj žvakanja duhana)., lišavaju se skoro svakog voli slatko od brusnice, ili mi drugi napiše da sam u krivu
uživanja u jelu, posebno od užitka što ga pružaju tolike jer on voli borovnice ili nešto slično, dopustite mi reći da
vrste prirodne hrane. Pušač ne zna kolika je slast u jelu i gubitak sposobnosti uživanja u voću varira s obzirom na
neće ni saznati sve dok se ne riješi te m a n e i d o č e k a da se pojedinog pušača i pojedinu vrstu voća.
nakon o d r e đ e n o g vremena jezik oslobodi hrapavosti i nje­ Hallovi i Blakesleeovi pokusi ne govore toliko o prom­
govi oslabljeni živci ponovno ožive. j e n a m a u osjetu okusa već o njegovu slabljenju. Moje pro­
matranje ukazuje na stvarnu promjenu okusa. Pušačima
Dr. A d a R. Hall i A. F. Blakeslee davali su pušačima da
g o d e druge vrste hrane. A možda njihovo uživanje nije ni
prije i poslije pušenja udahnu kemikaliju poznatu k a o P T C .
tamo p o t p u n o zbog slabljenja osjeta okusa.
Nakon pušenja 7 5 % ih je trebalo p u n o snažniju otopinu da
Duhan nije jedina droga koju Amerikanci redovito tro­
bi je mogli uopće osjetiti, a 20% je trebalo blažu otopinu.
še, a koja slabi i mijenja njihov osjet okusa. Sol, razni ljuti
Glavni zaključak je bio da ih je 5 8 % trebalo sat vremena da
začini i alkohol imaju isti učinak. Uporaba tih stvari nakon
im se povrati osjet okusa, pa da mogu osjetiti istu snagu
određenog vremena dovodi do potpunog gubitka osjeta za
P T C - a kao prije pušenja. Smatra se da to po svoj prilici vri­
Fine, ugodne okuse prirodne hrane, tako da j e l o postaje,
jedi i za hranu.
bljutavo, netečno i bezukusno. Čovjek u takvom stanju ne
Izgleda da nije bilo pokusa s hranom, tako da ne m o g u može shvatiti kako itko može jesti „nezačinjeno" jelo. Ne
tvrditi k a k o su moja promatranja znanstveno potvrđena - shvaća da nije problem u hrani već u njemu s a m o m u . On je
t.j. potvrđena veoma upitnim „znanstvenim putem". do te mjere umrtvio, otupio i paralizirao bradavice okusa,
Rečeni pokusi nisu pravljeni s nakanom da potvrde točnost da one više ne mogu otkrili fine, delikatne mirise j e r su iz­
mojih promatranja. Oni samo pokazuju da uporaba duhana gubile moć razlikovanja. Poznavao s a m neke koji su bili
kod većine pušača otupljuje oštrinu osjeta okusa, dok ga izgubili sposobnost razlikovanja gorkih tvari, tako da nisu
kod manjine izoštruje. Učinak je očito privremen, u traja­ osjećali ni gorčinu kinina, a te tvari su zapreka na putu
nju od j e d n o g sata za većinu iskušanih. Moji vlastiti zak- uživanja u jelu.

216 217
Jedna od laži u zaključcima iz tih p o k u š a j e ta da se osjet osjet okusa. Otkrit će također da se pušaču neće povratiti
okusa iskušanika normalizira nakon sat ili manje vremena. normalni osjet okusa j e d a n sat nakon pušenja. K o n a č n o bih
To bi značilo d a j e pušačev okus n o r m a l a n osim kad puši i preporučio, da se u pokusima koristi hrana a ne kemikalije.
kratko vrijeme nakon toga. Ta pretpostavka je daleko od Ta preporuka m o ž d a neće zvučati „znanstveno". Bilo bi
istine. Pušačevi osjeti okusa i mirisa su j a k o oštećeni. Nisu vrlo neznanstveno koristiti hranu u pokusima o osjetu oku­
normalni. O k u s pušača nije oštar kao u nepušača, nije tako sa!
sposoban ral i kovati j e d a n okus od drugoga. Nije u stanju
Noviji pokusi psihološkinje Katheryn Langwill poka­
cijenili finije i nježnije okuse u hrani. Sto se voća tiče, iz­
zali su da žene mogu bolje od muškaraca osjetiti fine razli­
vjesno je da se pušaču ne sviđaju okusi u kojima nepušač
ke u četiri temeljna okusa a to je slatko, slano, kiselo i
uživa.
gorko. Njezini pokusi su pokazali da polovica, k a k o m u š ­
Dok su ti pokusi izvođeni na pušačima, ja sam ustano­ karaca tako i žena, više vole „umjereno slatku i s l a n u " hra­
vio da uživanje d u h a n a u obliku žvakanja ili šmrkanja ima nu. Više žena n e g o muškaraca voli krajnje slanu i kiselu
isti učinak na osjet okusa, i možda ne tako j a k učinak na hranu. M a l o više od polovice muškaraca voli umjereno ki­
osjet mirisa kao pušenje. Mislim da nije teško dokazati da selu hranu. Ti pokusi i njihovi rezultati nemaju smisla ako
žvakanje d u h a n a oštećuje osjet okusa više nego pušenje.
se ne u z m u u obzir oštećenja i iskrivljenja osjeta okusa što
Pretpostaviti da pušači imaju zdrav osjet okusa koji se ga uzrokuju alkohol, duhan, začini, vrelina, hladnoća itd.
vraća na n o r m a l u malo nakon što odbace opuške značilo bi Da bi bili vjerodostojni, ti pokusi bi trebali biti izvedeni na
pretpostaviti nešto što j e d n o s t a v n o nije istina. M o ž d a je ljudima i ženama s normalnim osjetom okusa, a ne onima
ispravno reći da se kronično oštećenje osjeta okusa prolaz­ čiji je osjet oštećen dugogodišnjom zloporabom. Moralo bi
no p o g o r š a v a pri s v a k o m pušenju a da se to prolazno po­ biti j a s n o da će osobe ili spol čiji su organi osjeta okusa naj­
goršanje popravlja kratko nakon prestanka pušenja. Da bi više zlorabljeni imati najmanju sposobnost razlikovanja, to
se oporavilo od kroničnog oštećenja uzrokovana dugotraj­ jest, najmanje će biti sposobni osjetiti finije razlike. Vjero­
nim pušenjem, potrebno je prestati pušiti tjednima, ili čak j a t n o n e m a razlike u osjetu kod normalnih osoba obaju
mjesecima.
spolova. Različite navike među spolovima razlog su
N i s a m n a š a o riječ „provjera" u tim p o k u s i m a . Što se većine razlika koje se među njima uočavaju.
zbilo s „provjerama"? Jesu li pokusi obavljeni i na nepu- Osjet okusa može biti skoro potpuno paraliziran, tako
šačima? K a k o su se mogli potpuno provjeriti učinci pušen­ da može osjetiti s a m o najjače i najreskije tvari. Blage i
ja na osjet okusa, ako nisu iskušavani i nepušači? Za nježne okuse ne osjeća nikako. O s o b e s tako oštećenim
potpuno razumijevanje cijelog slučaja neophodna je pažlji­ osjetom ne mogu uživati u nezačinjenoj hrani. Birat će vrlo
va usporedba osjeta okusa obiju grupa. Kad se ovo učini, paprena, ili vrlo kisela, ili vrlo slatka jela. Kako je smiješno
ispitivači će pronaći da pušenje mijenja a ne samo slabi praviti pokuse s ljudima i ž e n a m a čiji je osjet različito

218 219
oštećen da bi se ustanovilo koji spol ima istančaniji osjet
okusa! To se. međutim, i može očekivati od psihologa, j e r
psiholozi imaju lošu naviku da prihvaćaju kao n o r m a l n e
stvari koje to po nesreći nisu. Oni nikada ne misle da bi m o ­
Dvadeset i osmo poglavlje
glo biti išta loše u našem s u v r e m e n o m načinu života ili u
uvjetima u kojima taj život teče.
Puno štete je učinila ideja da povođenje za bolesnim Kako jesti
prohtjevima i njihovo zadovoljavanje znači uzgajanje osje­
ta okusa. Isto tako je štetna ideja da se uzgajanje osjeta
okusa bitno sastoji u umnožavanju čovjekovih prohtjeva, Gastronomija je umjetnost dobrog objedovanja uz
bez promišljanja k a m o vodi udovoljavanje lim prohtjevi­ ugodno postavljen stol. Gastrozojijaje daleko više od toga.
ma. Iz takvog lažnog odgoja neizostavno izrasta slabost i To je skladno preplitanje izrade, priprave i potrošnje hrane.
nastranost. To nalikuje uzgajanju nasada štetnog korova Gastrozofija je široko polje gdje se susreću i prepliću napo­
umjesto cvjetnog vrta. ri i umijeća vrta i kuhinje, voćnjaka, vinograda i staklenika,
Sposobnost za profinjenost i za izopačenje u razmjeru i gdje je raskoš uživanja nagrada za uloženi trud.
su s intenzitetom svake strasti. Najjači čelik ima najbritkiju Razlučivanje specifičnih prilagodbi nekih organizama i
oštricu. Najgušće k o v i n e su najlakše za obradu. Osjet oku­ tjelesnih građa različitim vrstama hrane također pripada
sa m o ž e biti uzgajan i profinjen, ili m o ž e biti zlorabljen, za­ području znanosti koju z o v e m o gastrozofija. Prvi korak za
nemaren i izopačen. K a k o sami izaberemo! uspostavu valjane gaslrozotije sastoji se u određivanju nor­
malnih dijetetskih obilježja čovjeka.
Glad je organska ili asimilatorska strast, u kojoj se po­
trebe tijela očituju u posebnom zahtijevanju usta i grla,
često za n e k o m određenom hranom. Prava glad je rijetko
kad nekritična. To nije slijepi poriv za j e l o m , već određena
želja za n e k o m m a n o m . Pravu glad izaziva prethodni na­
por, a ne sat. Tek, koji je prividna glad, obično je izbirljiv,
nekritičan, nezarađen i povremen. Više je stvar navike
nego potrebe.
Prvo pravilo jedenje mora biti: čekaj dok ne ogladniš!
Čovjek treba jesti kad je gladan i s a m o kad je gladan. Na­
dalje, treba jesti dovoljno da utaži glad. Ništa se ne postiže

220 221
jedući preko onoga što tijelu normalno treba. Jedenje treba loški bilo biološki. Prezasićenost i bogat obrok „potiču" u
biti poseban užitak, ali užitak nije krajnji cilj jela. patološkom smjeru. Na primjer, izgleda da je nasljedno
A k o slijediš to pravilo i j e d e š kad si gladan i s a m o kad si prenošenje dijateze (artritične smetnje) koja se javlja u
gladan, neće biti redovnih obroka ni zalogaja između obro­ stalnoj prezasićenosti.
ka. A k o ti je posao takav da moraš jesti u određeno vrijeme Tijelo je d o b r o nahranjeno s a m o a k o je pojedena hrana i
d a n a b e z obzira na glad, m o r a š se svakako uzdržati od j e ­ ispravno probavljcna. A k o je proces probave ometen do te
denja između obroka. Isto tako ne treba jesti nakon večere mjere da pojedena hrana nije dokraja probavljena, onda
prije spavanja. To ne znači da nije d o b r o ići u postelju nema te hrane koja će uzdržavati zdrav organizam, bez o b ­
„pretrpana želuca". Jednostavno znači da ako si već pojeo
zira koliko je hranjiva i u skladu s potrebama tijela. Kad se
svoj redovni obrok, nema p o t r e b e za d o d a t n i m j e l o m na­
zbog previše jela probava pokvari dotle da hrana nije više
kon kazališta, partije karata ili domjenka. Treba izbjegavati
hranjiva, što osoba više j e d e , to se više h r a n o m truje, umje­
j e l o k a o društveni događaj. Sve te z g o d e ne s a m o što v o d e
sto da se hrani. Koliko god je neishranjenost posljedica
k pretjeranom jedenju već ometaju probavu redovnih obro­
manjka hrane, toliko je posljedica i manjka sposobnosti /a
ka.
probavu.
D r u g o pravilo ispravnog jedenja moralo bi biti: Jedi ko­
Ispravno rečeno, j e l o se sastoji od dva dijela, od materi­
likogod ti treba da ulaziš glad. a onda prestani! Preždera-
j a l n e i duhovne hrane. Kako n a m dobro raspoloženje i ve­
vanje nosi svoju vlastitu kaznu. U civiliziranom životu mi
se s m a t r a m o d u ž n i m a slistiti sve što se pred nas metne, pa selo društvo pomažu ne samo da u ž i v a m o u hrani već i da
se čak i djeca smatraju zločestom ako su u hrani izbirljiva. je bolje probavimo, prijateljstvo, veselje, šala, zgodne
Pretpostavlja se da majke i očevi, liječnici i bolničarke zna­ priče, ljubav i odsustvo rastiesenosti, razdraženosti.
ju bolje što djeci odgovara. Što imaju oni s n a g o n o m ? Zaš­ gorčine itd. čine duhovni dio d o b r o g objeda. A k o se j e d e u
to bi im nešto bilo posebno d r a g o ? K a k o se s a m o usuđuju napetosti, ako se obitelj prepire za stolom, ako glava obitel­
birati? Zar odrasli ne znaju bolje kada i što treba jesti? Da li ji nadzire k a k o ostali članovi j e d u , a k o s u m o m o s t i depre­
dijete uopće zna koliko treba j e s t i ? Istina je da odrasli po sija poput ukopnog pokrova prekrivaju stol, u jelu se neće
svoj prilici ne znaju kako hraniti s a m e sebe, ali oni znaju uživati niti će probava biti učinkovita.
sve o hranjenju djece!
Najbolje vrijeme i mjesto za pričati šaljive priče je stol
Iako je tisućama godina pretjerano jedenje i njegove po­ za vrijeme objeda. Bolje da svatko o k o stola priča šale i vi­
sljedice d o v o d i l o znanstvenike u nedoumicu, definitivno ceve i nasmijava ostale, nego da sjeda k stolu smrknut i čini
se zna da je j a k a hrana rasipanje i da slabi i truje o n o g a tko druge napetima i nervoznima. Smijeh opušta i o d o b r o v o -
je k o n z u m i r a u velikim količinama. U stanju prezasićeno­ ljuje. Neka mir i radost vladaju kod stola. To bi trebalo biti
sti dijelovi organizma nemaju poticaja za rad, bilo psiho- životno pravilo.

222 223
Umor, bol, strah, žalost, tjeskoba, potištenost, napetost, g u m e zaustavlja lučenje probavnih sokova za više od jed­
srditost, samosažaljenje, upala i groznica i slična emotivna nog sata. Žvakanje g u m e nakon jela, posebno nakon bje-
i fizička stanja čine da izvori probavnih sokova presuše i da lančcvinskog obroka, definitivno je štetno za sve koji mu
se normalni pokreti probavnog trakta uspore ili potpuno podliježu.
zaustave. Kad netko j e d e u t a k v o m stanju, otvara vrata lo­ U skladu s načelima Prirodne higijene voda je j e d i n o
šoj probavi što dovodi do bolova i otrovanja. Naša pravila stvarno piće. Sve druge tekućine korištene za piće su ili
bi trebala biti: hrana (mlijeko, voćni sokovi itd.) ili otrovi (kava, čaj, ko-
A k o se ne osjećaš dobro nakon j e d n o g obroka, propusti koa, alkoholna pića itd.). pa ih treba ili uzimati kao hranu,
slijedeći. ili ih izbjegavati kao otrove. Takozvani „umjetni sokovi"
A k o i m a š bolove, groznicu, upalu - propusti obrok, a i niti su za piće, niti su sokovi. Prave se od umjetno obojene
ostale o b r o k e sve dok spomenute stvari ne prođu. vode (bojama izrađenim iz katrana), kojoj se dodaju umjet­
ni okusi i fosforna kiselina, sladi se bijelim š e ć e r o m i na
A k o si e m o t i v n o potresen, ako si srdit, žalostan, depri­
koncu joj se dodaje koji od popularnih otrova, na primjer
miran, zabrinut, tjeskoban itd. - propusti j e d a n ili više
kafein. To su izvan svake sumnje otrovne tvari i svaka ih
obroka sve dok se ne vratiš u normalu.
pametna osoba treba izbjegavati u svako vrijeme i u svim
A k o si u m o r a n , počini malo prije jela. N e m a ništa bolje
okolnostima.
od kratkog o d m o r a i opuštanja za obnovu životne snage
Ž e đ je pokazatelj k a d a je potrebna voda. To se odnosi
u m o r n a čovjeka.
na stvarnu, a ne na prividnu žeđ uzrokovanu solju, začini­
Čovjek je opskrbljen priborom za žvakanje. Žvakanje
ma itd. Pravilo treba biti: pij kad si žedan, i samo kad si
razgradi hranu u sitne čestice, tako da je probavni sokovi
žedan! Ali ne s m i j e m o piti uz j e l o ili o d m a h nakon jela.
mogu prožeti. Također omogućuje kušanje hrane, a to je
Voda razijeđuje p r o b a v n e sokove, prolazi kroz želudac za
važno za prilagodbu probavnih s o k o v a osobinama hrane.
nekoliko minuta i odnosi sokove sa s o b o m , tako da hrana
Žvakanje i kušanje omogućuje n a m da u hrani u ž i v a m o .
ostaje bez dovoljno s o k o v a za probavu. P r o b a v a u želucu
Gutati hranu a da n i s m o okušali njezina okusa znači da ni­
uzima različite količine vremena ovisno o jelu, pa zato hra­
s m o izvukli iz nje užitak. A k o se hrana dobro sažvače a ne
na ne smije biti ni u j e d n o j fazi probave natopljena v o d o m .
proguta na brzinu, bolje u njoj u ž i v a m o i bolje ju probavi­
Svu potrebnu vodu treba popiti deset do dvadeset minu­
m o , pa se tako bolje hranimo. Dulje žvakanje hrane kaže
nam kad s m o jeli dosta. Pravilo treba biti: zvuči hranu, jer ta prije jela.
želudac nema zubi! Svu potrebnu vodu treba piti trideset minuta nakon
Popularni američki običaj žvakanja g u m e bez sumnje voćnog obroka.
usporava probavu hrane, p o s e b n o u želucu, j e r „ ž v a k a " Svu potrebnu vodu se m o ž e piti d v a sata nakon škrob­
nije sredstvo za probavu, kakvom ju se oglašava. Žvakanje
nog obroka.
225
224
Svu potrebnu vodu se može piti četiri sata nakon bje-
lančevinastog obroka.
Pravilo po kojem ne treba piti s j e l o m odnosi se na sve
vrste napitaka kao što su kava, čaj, sokovi od povrća itd., Dvadeset i deveto poglavlje
koji se o b i č n o uzimaju uz jelo. A k o se jelovniku žele doda­
ti sokovi od voća ili povrća, treba ih piti petnaest do dvade­
set minuta prije jela, ili u dovoljno d u g o m v r e m e n s k o m
Pripremanje jela
odstojanju kad više neće utjecati na probavu hrane.
N o , treba u ovoj knjizi ostaviti m a l o prostora i za k o m ­ „Biraj najbolje, navika će to brzo učiniti ugodnim i la­
biniranje hrane. Čitatelji koji bi željeli proučiti činjenice i g a n i m " - savjetovao je Pitagora. Mi m o ž e m o lako naučiti
načela na kojima su postavljena pravila za kombiniranje uživati u bilo kojoj zdravoj hrani, iako nam se na početku
hrane neka potraže moju studiju Kombiniranje hrane s možda neće činiti ukusnom. Velika je nesreća što većina
lakoćom. Pravila su:
svijeta neće da uloži ono malo napora što se traži da bi se
zavoljela hrana, koja pri prvom pokušaju nije privlačna
1. - Jedi kiseline i škrobove u odvojenim obrocima. osjetima mirisa i okusa. Neki čovjek će utrošiti više v r e m e ­
2. - Jedi bjelančevinastu i ugljikohidratsku hranu u na, ponavljati pokušaje i puno trpjeti samo da bi „ z a v o l i o "
o d v o j e n i m obrocima. duhan ili pivo, a odbijat će jesti celer s a m o zato što mu se
nije svidio kad g a j e prvi put kušao. N e k a žena će okušati
3. - Jedi s a m o j e d n o jelo koncentrirane bjelance vinaste
svoj prvi a v o k a d o i uzviknuti: „ B a š kao da su mi usta puna
hrane za obrok.
m a s t i ! " I više nikad neće jesti avokado. N e k a druga osoba
4. - Jedi bjelančevine i kiseline u odvojenim obrocima.
kuša prvi put m a n g o i ne voli okus. 1 zauvijek odbija man­
5. - Jedi m a s n o ć e i bjelančevine u odvojenim obroci/ g o . Ali pije kavu na litre. Kad bi takvi slijedili Pitagorin
ma. savjet, ubrzo bi otkrili da se m o g u priviknuti na zdravu hra­
6. - Jedi šećer i bjelančevine u odvojenim obrocima. nu i u njoj uživati.
7. - Dinje jedi same. Nesreća je u tome što navika pretvara u „ u g o d n o i l a k o "
8. - Mlijeko uzmi samo, ili ga ne uzimaj. (Vegetarijanci i o n o što nije najbolje. Mi zajedno s hranom u z i m a m o u
što ne j e d u mlijeko neka se pridržavaju tog pravila usta i želudac crvenu papriku, koja j a k o , skoro n e p o d n o š ­
pri hranjenju beba i male djece.) ljivo „pali" na prolazu kroz usta, grlo, želudac, crijeva i
Deserti su poslastice ili kolači što se j e d u nakon objeda, čmar. Z b o g toga nadražaja peristaltično gibanje se ubrzava
kad su se svi najeli i preko mjere. Ne kombiniraju se s i goni hranu probavnim traktom prije nego je dobro pro-
ničim i najbolje ih je izbrisati iz jelovnika. bavljena i izlučuje ju prije vremena. Da b i s m o ublažili ,,go-

227
226
renje", lijevamo obilje vode u usla i želudac. Sav taj osjećaj sebi i potkapaš temelje vlastitog života. A k o si odlučio na­
je veoma neugodan i sve ukazuje na to da se tijelo buni pro­ pustiti stare navike, ne dopuMi da te išta odvrati od odluke.
tiv te neuporabive i škodljive tvari. Ali mi i dalje činimo N a p o r ladanja sa starim navikama i uspostave novih bit će
isto, sve dotle dok ne u z m o g n e m o papriti obilno uz „ugod­ kratak, a uspjeh će biti dobro nagrađen. Ne pravi kompro­
n i " podražaj (zapravo nadražaj) i ne b u d e više žurbe u pro­ misnih odluka, već budi istinski radikalan u toj stvari i pot­
lazu hrane kroz probavni trak. Sada ustanovimo da nam puno iskorijeni stare štetne običaje. N e ć e š uspjeti a k o
hrana bez paprike nema okusa, iako je paprika i dalje be­ uvjeravaš sama sebe kako nemaš jake volje (tvoja volja je
skorisna, štetna i neprihvaćena od strane tijela. Zadebljenje j a k a kao i svačija), jer borba neće biti laka. Uspjet ć e š ako
i o t v r d n u ć e o p n e probavnog sustava čini neosjelljivijima tvoja volja uloži istinski napor.
završetke živaca. Recepti prikazani u ovoj knjizi ne dopuštaju k o m p r o m i ­
P r o b a v a je također oslabljena i sav je organizam omlita- sa. Namijenjeni su onima što žele jesti samo biološki zako­
vio z b o g uporabe paprike (što vrijedi i za sve ostale nitu hranu i jesti je u odgovarajućim kombinacijama. Nisu
začine), a k a o učinak tog ljutog začina naše su osjetilne postavljena količinska ograničenja iz razloga što neki tre­
bradavice u ustima i na jeziku otupjele, pa ne m o ž e m o više baju za dobru ishranu više jela od drugih osoba. Svaki čita­
otkriti fine. sočne okuse u jelu. koje nam više ne godi ako telj ove knjige odredit će koliko hrane će jesti. A k o otkrije
nije dobro zapapreno. Nastavljamo jesti papriku i postupno da gubi na težini jedući po ovim receptima, neka ne dodaje
p o v e ć a v a m o potrebnu količinu, j e r naš osjet okusa slabi. drugih jela već j e d n o s t a v n o neka uzme više iste hrane.
Život b e z paprike postaje nezamisliv. U kakav s m o se U časopisu Prirodni put za studeni, 1950. W. R. Ray­
samo sos uvalili! m o n d raspravlja o relativnim vrijednostima životinjskih i
A k o si stvorio tu nezdravu naviku, m o r a š je napustiti sjemenskih bjelančevina. U članku više puta spominje
smjesta i zauvijek. Nemoj pokušati „ p o m a l o smanjivati" „mesne nadomjestke". Tvrdi da se ..soja j a k o preporučuje
j e r nećeš uspjeti. Kani se začina odjednom i posve i budi si­ kao zamjena za meso. Ipak, nakon dugog istraživanja autor
guran da iako n e ć e š spočetka uživati u jelu, priroda će brzo je otkrio d a j e bjelančevina sezamova sjemena kao zamje­
izgladiti h r a p a v o i povratiti tvoj normalni osjet, tako da ć e š na za meso daleko bolja od sojine, j e r s e z a m o v o sjeme ne
opet znati cijeniti njezine slasne o k u s e kojima začinjava s a m o s t o j e lako probavljivo nego, ako je pravilno prigo­
svoja jela. Brzo ćeš otkriti krasne okuse hrane, za koje si tovljeno, nudi vegetarijansko m e s o koje izgleda, miriši i
zaboravio da postoje. ima okus sličniji p r a v o m mesu n e g o sojin vegetarijanski
mesni nadomjestak." J e d n o m riječi, pisac iznosi mišljenje
A ako se u stisci i pobuni svojih starih nastranosti, a to
velike većine vegetarijanaca.
se uvijek lako događa, vratiš svojim starim navikama, me­
snim loncima i otrovnim m a n a m a , s v e m u o n o m e što si bio Istinski vegetarijanac ne traži i ne želi „mesni nadomje­
stekao u d a n e neznanja i lutanja, m o r a š znati da štetiš samu stak" j e r zna da mu ne treba. On zna da kad se odriče m e s a ,

229
228
odriče se i nadomjestka. Zašto vegetarijanci prave mješavi­ ne zaslužuju ime salate. Dodani krastavci i začini samo
ne s v a k e vrste koje izgledaju, miriše i imaju o k u s m e s a ? Ja služe da te odurne smjese učine j o š odbojnijima. Već su
bih rekao d a j e to stoga što, b a r e m emotivno, oni nisu nikad same po sebi loše kombinacije, a p o g o t o v o ne idu s ostalim
prekinuli s m e s o m . A k o meso nije sastojak čovjekove nor­ j e l o m . Začini od ulja i octa, ili ulja i l i m u n o v a soka, samo
malne ishrane, onda nadomjesci za m e s o nisu ni potrebni. ulja ili samo limuna, začini od vrhnja i t.d. ne s a m o što
A a k o čini dio normalne čovjekove dijete, onda vegetari­ uništavaju okus salate, već se slabo kombiniraju s ostalim
j a n c i rade protiv vlastite prirode i svoga vlastitog probitka j e l o m . Salate treba jesti bez ičega, to jest bez ikakva začina.
uzdržavajući se od m e s n e hrane.
R a y m o n d daje naputke za pravljenje „mlijeka", Jedi p u n o salate. To je važno zato što u svježim, neku-
„vrhnja" i u m a k a od koštunjača i sjemenja, koji „jako nali­ hanim sastojcima salate ima obilje minerala, vitamina i en­
kuju odgovarajućim mliječnim p r o i z v o d i m a . " To je j o š j e ­
zima koji su bitni za ishranu i mladih i starih. Ne ribaj, ne
dan od v e o m a čestih pokušaja da se vegetarijanska dijeta
sjeckaj i ne reži sastojke salate. Slijedeće salate su s a m o
napravi tako da nalikuje mesožderskoj. Poštenje i dosljed­
naputak k a k o ćeš pripremiti vlastitu salatu:
nost će nas primorati da napustimo mliječne proizvode i da
ih ne p o k u š a v a m o oponašati, ili da ih upotrebljavamo. Pola glavice zelene salate, celer i krastavac. (Ne guli
Istinski vegetarijanac ne nastoji oponašati hranu živo­ krastavac!).
tinjskog porijekla. Pola glavice zelene salate, celer i k u p u s .
Pola glavice zelene salate, kupus i paprika babura (zele­
M n o g i mesni nadomjesci što se prodaju po trgovinama
na ili zrela).
u stvari su neprobavljiva kombinacija žitarica i povrća.
Kuhani, konzervirani, uskladišteni i zbog svega toga j a k o Pola glavice zelene salate, endivija i (cijela) rajčica.
iskvareni. M n o g e od tih mješavina izrađenih kod kuće - Pola glavice zelene salate, špinat i svježa okra.
tobožnja puretina, tobožnja piletina itd. - također su nepro­ Kupus, krastavac i rotkva.
bavljive kombinacije. Zašto ti ne bi pojednostavnio svoju
M o ž e se po želji dodati rukovet-dva peršuna u sve o v e
dijetu? To će ti osigurati bolju ishranu i osloboditi
salate. M o g u se aranžirati umjetnički i s m a l o boje, poput
domaćicu velikog tereta pripremanja jela. Izvedi je iz ku­
sitne slatke paprike, m o g u biti privlačne za oči i za osjet
hinje i pusti je da se posveti drugim aktivnostima.
okusa. Ne treba im dodavati soli, jer obiluju biljnim soli­
Jedna od najvažnijih stvari svakog jelovnika je salata. ma. Nastoj da bude sve j e d n o s t a v n o i ne trpaj naslijepo d e ­
Svako bjelančevinsko ili škrobno j e l o treba popratiti obil­ setak ili više vrsta povrća u jednu salatu.
n o m salatom od nekuhana povrća. „ S a l a t e " po hotelima i
restoranima, k a o i o n e po k u ć a m a s a m o nose ime salate. Slijedeći jelovnici su također predviđeni k a o naputak
Salata od jaja, salata od krumpira, salata od škampa i slično k a k o ćeš složiti svoj vlastiti obrok. Napravljeni su k a o

230 231
kombinacije, pa ako ih pažljivo proučiš i povežeš s pravili­
ma za kombiniranje hrane iz prethodnog poglavlja, moći
ć e š prigotoviti vlastita ispravno kombinirana jela, ili oda­
brati ispravno kombiniranu hranu gdje god se nađeš. Jela, JELOVNIK ZA PROLJEĆE I LJETO
k a o salate, trebaju biti jednostavna. Sedam obroka i dvade­
set i dvije večere u kojima se služi „od j u h e do deserta"
s a m o su neprobavljive kombinacije koje uzrokuju poteš­
koće.
PONEDJELJAK
U lim jelovnicima nema deserta. Desert je luksuz, p o ­
slastica - što se više u njemu uživa, to je štetniji po zdrav­ DORUČAK RUČAK VEČERA
lje. Jesti slatko i kolače redovito znači pretjerivati, a uz to Salata od povrća Salata od povrća
Trešnje
su uvijek u pogrešnoj kombinaciji s ostalim j e l i m a u obro­ Kuhani špinat Cikla
Šljive
ku. Često i sami teški za probavu, deserti otežavaju proba­ Mladi kukuruz Okra
Kajsije
vu ostale hrane. Upozorenje dr. Tildena o jedenju torte
Mrkve Orasi
može se primijeniti na sve vrste deserta. On kaže da ako
bal moraš jesti tortu, jedi s a m o nju i propusti slijedeći ob­
UTORAK
j e d . Gladstonova tajna dugog života „Jedi j e d n o s t a v n o , mi­
sli u z v i š e n o ! " zaslužuje p o č a s n o mjesto na zidu svake
DORUČAK RUČAK VEČERA
blagovaonice. Jedi pravilno, pij s a m o vodu, budi veseo, pa
Salata od povrća Salata od povrća
ć e m o i sutra živjeti. Dinja
Mahune Špinat
Ja sam za prva dva tjedna sastavio jelovnik imajući na
Repino lišće Okra
umu proljetna i ljetna jela, a druga dva tjedna s j e l i m a za j e ­
Pečeni krumpiri Avokado
sen i zimu.

SRIJEDA

DORUČAK RUČAK VEČERA


Turunća (grejp) Salata od povrća Salata od povrća
Lišće šeć. repe Mlade tikvice
Kuhana šeć. repa Mladi kukuruz
Pečeni grah Suncokretovo sjeme

233
232
ČETVRTAK PONEDJELJAK

DORUČAK RUČAK VEČERA DORUČAK RUČAK VEČERA


Lubenica Salata od povrća Salata od povrća Naranče Salata od povrća Salata od povrća
Prokulice Kelj Keleraba Okra
Šparoge Tikvice Repino lišće Žuti grašak
Slatki krumpir Pinjol Mrkve Kikiriki

PETAK UTORAK
DORUČAK RUČAK VEČERA
DORUČAK RUČAK VEČERA
Nektarinke Salata od povrća Salata od povrća
Breskvc Salata od povrća Salata od povrća
Banane Špinat Repino lišće
Šljive Okra Šparoge
Trešnje Karfiol Miješani orasi
Svježe smokve Pečeni krumpiri Pečeni patlidžani
Mrkve Okra
Kelj

SUBOTA
SRIJEDA
DORUČAK RUČAK VEČERA
DORUČAK RUČAK VEČERA
Dinja Breskvc Salata od povrća
Lubenica Kajsije Salata od povrća
Šljive Cikla
Trešnje Cikla
Kajsije Mahune
Banane Orasi
Avokado

NEDJELJA ČETVRTAK

DORUČAK RUČAK VEČERA DORUČAK RUČAK VEČERA


Lubenica Salata od povrća Trešnje Mango Salata od povrća Salata od povrća
Žute tikvice Nektarinke Breskve Lišće šeč. repe Repino lišće
Špinat Banane Šljive Mrkve Kuhana šećerna repa
Suncokretovo sjeme Kokosov orah Avokado

234 235
PETAK
DORUČAK RUČAK VEČERA
Dinja Banane Salata od povrća
Trešnje Kelj JELOVNICI ZA JESEN I ZIMU
Nektarinke Šparoge
Trišlje (pistacije)
PONEDJELJAK
SUBOTA
DORUČAK RUČAK VEČERA
DORUČAK RUČAK VEČERA Kruške Salata od povrća Salata od povrća
Breskve Salata od povrća Salata od povrća Jabuke Kupus Špinat
S I i v e
J Okra Mahune Grožđe Mahune Kuhana repa
Banane Špinat Žute tikvice Pečene tikvice Suncokretovo sjeme
Pečeni grah Miješani orasi

UTORAK
NEDJELJA
DORUČAK RUČAK VEČERA
DORUČAK RUČAK VEČERA
Grožđe Salata od povrća Salata od povrća
Lubenica Salata od povrća Mango
Jabuke Kelj Zeleni grašak
Šparoge Trešnje
Suhe smokve Zelene tikvice Špinat
Kelj Kajsije
Kaladijevo korijenje Avokado
Indijski oraščići

SRIJEDA

DORUČAK RUČAK VEČERA


Dragim (kaki) Salata od povrća Salata od povrća
Grožđe Prokulice Repino lišće
Datulje Repino lišće Pečeni patlidžan
Pečene tikvice Orasi

236 237
ČETVRTAK PONEDJELJAK

DORUČAK RUČAK VEČERA DORUČAK RUČAK VEČERA


Naranče Salata od povrća Salata od povrća Grožđe Salata od povrća Salata od povrća
Turunča (grejp) Kelj Cikla Kruške Špinat Zelene tikvice
Mahune Šparoge Datulje Pečeni karfiol Repino lišće
Slatki krumpir Kikiriki Suncokretovo sjeme

PETAK UTORAK

DORUČAK RUČAK VEČERA DORUČAK RUČAK VEČERA


Dragun (kaki) Salata od povrća Salata od povrća Dragun (kaki) Salata od povrća Salata od povrća
Grožđe Prokulice Pečeni patlidžan Grožđe Kelj Špinat
Jabuke Špinat Zeleni grašak Jabuke Slatki krumpir Pečeni grah
Pečeni krumpiri Miješani orasi
SRIJEDA
SUBOTA DORUČAK RUČAK VEČERA
DORUČAK RUČAK VEČERA Turunča (grejp) Salata od povrća Salata od povrća
Turunča (grejp) Dragun (kaki) Salata od povrća Mrkve Pečeni patlidžan
Kruške Kelj Zeleni grašak Žuti grah
Datulje Žute tikvice Pečeni krumpiri Orasi
Avokado
ČETVRTAK
NEDJELJA DORUČAK RUČAK VEČERA
DORUČAK RUČAK VEČERA Dinja „medna rosa" Salata od povrća Salata od povrća
Naranče Salata od povrća Dragun (kaki) Repino lišće Cikla
Turunča (grejp) Šparoge Jabuke Šparoge Žute tikvice
Cikla Grožđe Artičoke Indijski oraščići

238
PETAK

DORUČAK RUČAK VEČERA


Dragun (kaki) Salata od povrća Salata od povrća
Grožđe Zeleni grašak Kelj
Trideseto poglavlje
Datulje Lišće šeć. repe Zelene tikvice
Crni kruh Miješani orasi
Pripremanje zimnice
SUBOTA

DORUČAK RUČAK VEČERA ,,U vrijeme mira pripremaj se za rat!" - veli prastara po­
Grožđe Salata od povrća Salata od povrća slovica. U proljeće, ljeto i jesen, dok su dani topli i nebo ve­
Jabuke Zeleni grašak Špinat dro, pripremaj se za zimu hladnih dana i oblačna neba.
Kruške Prokulice Šparoge Takav je zakon života i svi koji ga poštuju dočekat će slije­
Kaladijev korijen Avokado deću zimu bez straha i strepnje.
Učenik prirode shvatit će smjesta da se niže životinje,
NEDJELJA koje se ne sele već se suočavaju sa zimskim mjesecima,
pripremaju za nadolazeće surovo razdoblje prikupljajući
DORUČAK RUČAK VEČERA
zalihe potrebne hrane, bilo u sebi bilo oko sebe. Nasuprot
Turunče (grejp) Salata od povrća Dragun (kaki)
čovjeku, one ne rasipaju namjerno te zalihe kad j e d n o m na­
Naranče Repino lišće Grožđe stupi zima.
Zeleni grašak Jabuke
Oni od mojih čitatelja koji nisu upoznati sa Zakonima
Pinjol Datulje
Života, kako je p r o t u m a č e n o u 6. poglavlja 1. sveska Higi-
jenističkog sustava, vjerojatno nisu čuli za Zakon specijal­
ne ekonomije koji je t a m o o v a k o izražen: Svaki živi
organizam, u povoljnim uvjetima, prikuplja višak životnih
potreba što ostaje nakon redovne potrošnje i čuva ga kao
rezervu za čas posebnih potreba.
Organizmi izvlače korist iz skupnog rada svojih raznih
organa i psiholoških sustava u obliku dodatne sposobnosti i
uskladištenih vrijednih tvari. Taj kapital, utkan u njihova
tkiva i ugrađen u njihovo meso, kosti i krv, m o ž e biti isko­
rišten na dobrobit cijelog organizma, ili za kakav koristan

240
241
napor, ili m o ž e bili utrošen beskorisno na ovaj ili onaj d u h a n o m i svim drugim otrovima. Zatrovanost uništava re­
način, ili će biti upotrijebljen u uvjetima kad se tijelo nađe zerve. O r g a n i z a m koji mora neprestano koristiti svoje tvari
pod p o s e b n i m ili neobičnim stresom. na neutraliziranje, detoksikaciju i otpor prema otrovima
Pohranjene sposobnosti i tvari čine rezervnu snagu or­ nije u stanju prikupiti veće rezerve. R e z e r v e se rasipaju
g a n i z m a , snagu koja u redovnim uvjetima miruje da bi se svim oblicima ekscesa i nerazboritosti i pretjeranim e m o c i ­
mogla koristiti u izvanrednim okolnostima - krizni trenuci, j a m a . Rasipaju se i denaturaliziranom hranom, koja zato
otrovanja, duga i j a k a hladnoća, duga i jaka vrućina, krajnji što ne opskrbljuje tijelo dovoljnom količinom nekih ele­
ili v e o m a dugi napor, duboki emotivni doživljaji, šok ili menata ishrane nagoni tijelo da upotrebljava dio svojih za­
drugi hitni slučajevi i stresovi. liha i tako nadomjesti manjak u hrani. Kasni sali, dugo
radno vrijeme, manjak sna, seksualna raskalašenost - sve
Na Sjeveru zime su duge, studene i manje-više bez sun­
to troši rezerve i upropaštava psihološki kapital tijela.
ca. Prije isteka z i m e m n o g e patnje mogu se pripisati po­
manjkanju sunčane svjetlosti. Duge zime iscrpljuju Najbolja priprava za dugu, studenu, oblačnu zimu je u
skromne rezerve većine civiliziranih bića. Kad bi rezerve prirodnom načinu života za vrijeme toplih, sunčanih mje­
bile veće, ne bi se iscrpile pa ne bi ni došlo do smetnji. seci i razboritom načinu života tijekom zime. Rezerve u or­
Tijelo ne može usklađištili sunčevu svjetlost, već poh­ ganizmu, nakupljene razboritim životom za vrijeme ljeta
ranjuje tvari proizvedene p o m o ć u s u n č e v e svjetlosti. Ne mogu biti brzo profućkane ekscesima, užicima i pogreš­
samo vitamin D već se i druge tvari stvaraju u tijelu uz nom hranom za vrijeme zime.
pomoć sunčevih zraka i pohranjuju u tkivima kao rezerva U sjevernim krajevima ne bi dolazilo do povećanja
za vrijeme nužde. A k o su rezerve tih „sunčevih poljubaca" slučajeva upale pluća i drugih „oboljenja dišnih organa" u
velike, dostajat će, uz razumnu potrošnju, za cijelu dugu veljači, kad bismo živjeli pametno i ljeti i zimi. Kad bismo
sumornu zimu. ljeti živjeli tako da tijelo može nakupiti dovoljne rezerve
Da bi m o g l e svu zimu održali čovjeka, ženu ili dijele, te tvari, a zimi tako da te rezerve č u v a m o s t o j e moguće duže,
rezerve najprije moraju postojati. Moraju biti nakupljene u zimske boljke bi bile lakše i rjeđe. Z a p r a v o ne bi bilo bole­
razdoblju sunca i topline. Čovjek mora dobro i razborito sti povezanih sa z i m o m .
iskoristiti sunce dok ga ima. Čovjek koji provede sunčane Zimi, posebno u selima i malim gradovima, vjerojatno
mjesece zatvoren, ili se oblači tako da sunce ne može do­ će vladati nestašica svježeg voća i povrća. Pučanstvo
prijeti do njegova tijela, neće nakupili rezervu kojom bi obično prijeđe na ishranu u kojoj nedostaju mnogi bitni sa­
mogao prevladali izazove živola tijekom z i m e . stojci, pa se i inače siromašne zalihe troše brže nego kad bi
O s o b a koja je bila dugo na suncu, ali koja je rastrošila se jela bolja hrana.
svoje rezerve, također neće imati potrebnih tvari za hrvanje I u malim mjestima zimi bi trebalo biti jabuka, naranči,
sa z i m o m . Rezerve se rasipaju alkoholom, čajem, kavom. kupusa i koje drugo svježe povrće i voće, čija će upotreba

242 243
očuvanja životne snage leži u jačini zaliha. Prestani rasipa­
naveliko pomoći održanju rezervnih zaliha. U većim gra­
dovima voća i povrća obično ima u dovoljnim količinama i ti svoju energiju.
zimi, pa iako je skuplje nego u drugim mjesecima, daleko U o v e d a n e ljetnog računanja vremena milijuni ljudi po
je jeftinije od doktora, lijekova, bolničarki, kirurga i gubit­ podne izlaze s posla dovoljno r a n o za s v a k o d n e v n o
ka radnog vremena zbog bolesti, a p o g o t o v o jeftinije od sunčanje prije zalaska sunca. Na plaži, na balkonu tvoga
ukopnih troškova. stana, u vrtu, čak i na travnjaku pred kućom (u kupaćoj
odjeći), u tvojoj sobi pred otvorenim prozorom, ili bilo
Kad bi se novac umjesto za duhan, čaj, kavu, čokoladu,
gdje gdje ima sunca, bez sablažnjavanja koje stidne g o ­
alkohol, umjetne sokove i ostale popularne otrove utrošio
spode, možeš se dobro osunčati. Pošalji djecu na plažu, na
na voće i povrće, bila bi to dvostruka ušteda. Ne samo što
travnjak ili balkon. Pripremi se za nadolazeću zimu.
ne bi bilo manjka u ishrani koju bi trebale pokriti rezerve,
nego bi se uštedjele zalihe koje se inače koriste u suzbija­
nju i neutraliziranju tih otrova.
U čuvanje tjelesne energije i nakupljenih zaliha leži taj­
na rezervne snage kojom se h v a t a m o u koštac s iznenadnim
životnim teškoćama, borimo se i izdržavamo dokraja, bez
obzira o k a k v i m teškoćama se radi. Rasipanje tjelesne
energije i nakupljenih zaliha sigurno vodi u slabost, gubi­
tak otpornosti, bolest i smrt. Ljudi i žene što troše svoju
snagu živeći razuzdano i na društveno prihvaćen samou-
ništavajući način trebaju imati na umu da ..onaj tko pleše,
taj mora i platiti svirače."

N o r m a l n o tijelo raspolaže svojim zalihama tako j e d n o ­


stavno i skladno da se ne čini da nam naši nedostaci i pret­
jerivanja nanose štetu. Tijelo pokriva naša prekoračenja
životnog računa iz svojih rezervnih fondova, tako da izgle­
da da s m o u redu. Zavarava nas naša prividna nekažnjivost.
„Ne m i s l i m o o vodi sve dok zdenac ne presuši."

Pametne i poučene ljude i žene ta prividna nekažnjivost


neće prevariti. Oni znaju da će stalni zahvati iscrpsti njiho­
ve zalihe, koliko god površno izgledale neiscrpive. Tajna

245
244
bolnička skrb. Higijena liječenja je prema tome s a m o prei­
naka Preventivne ili Opće higijene.
Z a š t o stvari koje su najbolje za uzdržavanje zdravlja ne
Trideset i prvo poglavlje bi bile najbolje i za povrat zdravlja? Za nas je najveća za­
gonetka svih vremena što razumna bića očekuju ozdrav­
Higijenistička skrb za bolesnike ljenje pomoću ičega što nije normalan i prirodan čimbenik
zdravlja. Zdravlje izravno ovisi o načinu k a k o se iz o s n o v ­
nih materijala krvi organiziraju i sastavljaju ili grade orga­
Prirodna higijena j e , za razliku od sumnjive higijene ni djelovanja. Materijali neupotrebljivi u tom procesu
što je zastupaju razne škole takozvanog liječenja, sustav nemaju što Uažiti u tijelu.
skrbi o tijelu i duhu, u zdravlju i u bolesti, zasnovana na Postoje izvjesni temeljni uvjeti čovjekova d u š e v n o g i
praktičnom prepoznavanju i sustavnom slijeđenju u cijelo­
tjelesnog blagostanja i m o r a m o razumjeti, kao stvar stroge
sti organskih zakona života, u skladu s tumačenjem što ga
znanosti a i o s o b n o g iskustva, da se zdravlje čuva ili gubi u
pruža i razvija psihološka i biološka znanost. To je primje­
točnom omjeru kako se ti bitni uvjeti ostvaruju ili gube. To
na materijala, uvjeta i utjecaja koji su normalno u životu
je j e d n a od prvih važnih istina o našem tjelesnom ustroju
povezani za očuvanje i obnovu zdravlja, a sve u skladu s
koju m o r a m o naučiti a k o želimo temeljiti zdravlje na
dobro utvrđenim zakonima i d o k a z a n i m načelima s a m e
nečemu što nije naslijepo prihvaćena podloga. Jer ako se
prirode.
uvjeti normalnog života ne ostvare u cijelosti, neizostavno
Prirodni higijenisti drže da p o m o ć koja se daje bolesni­ slijedi bolest, a ako se ispune na zadovoljavajući način, i
ku, da bi bila trajna a ne prividna i prolazna, mora biti te­ zdravlje je neizostavno tu.
meljena na iskonskim zakonima života p r e m a tumačenju
Kako ć e m o znati koje materijale i uvjete odabrali za bri­
psihologije i biologije, a mora se osloniti na sustavnu prim­
gu o k o tijela u zdravlju i bolesti? M o r a m o dopustiti ž i v o m
jenu istovjetnih sredstava. Ta se sredstva prilagođuju okol­
organizmu da umjesto nas odgovori na to pitanje. Ljudsko
nostima i potrebama za održanje tijela u zdravlju i snazi.
tijelo je vrhovni sud pred kojim se trebaju prosuđivati sva
Prirodni higijenist nastoji ozdraviti bolesnika istim pitanja te vrste. M o ž e li tijelo upotrijebiti određeni materi­
onim sredstvima koja održavaju zdravlje onih koji nisu bo­ jal u proizvodnji tkiva ili za održavanje životnih funkcija?
lesni, a ne sredstvima koja inače zdrave čine bolesnima. Da A k o tijelo ne m o ž e nešto pretvorili u živo gradivo, onda je
se u bolesti mogu rabiti samo o n e tvari i sredstva koja su to beskorisni materijal. I j o š gore nego beskoristan, j e r a k o
građom prikladna za upotrebu u ljudskom organizmu su­ je neupotrebljiv onda je otrovan, škodljiv, uzrokuje bolest i
stavno je načelo Prirodne higijene, na kojem se temelji smrt ako ga se pusti u tijelo.

246 247
Ž i v o biće ima definirane odnose sa svime što ga va ili energiju, ili da p o m o ć u tih tvari ukloni uzroke bolesti.
okružuje, p r e m a nečemu ima afinitet, prema d r u g o m e od­ Upravo obratno, psiholog predobro zna da su farmaceutski
bojnost. U svrhu očuvanja vlastitog integriteta tijelo se bra­ proizvodi sredstva za iscrpljenje organizma na potpuno ne­
ni svim silama protiv tvari, utjecaja i uvjeta ako su u potreban i rasipan način. Osim opskrbe odgovarajućim ele­
suprotnosti s njegovim blagostanjem. Ta obrana, taj otpor m e n t i m a i stvaranja pogodnih uvjeta za njihovu uporabu,
troši životne snage, pa svako uživanje u otrovima, bilo da svako uplitanje u životne procese, bilo u zdravlju bilo u bo­
se radi o „gustu" kao s t o j e gutanje kave, čaja ili alkohola, lesti, uvijek i u svim okolnostima je ozbiljna pogreška.
ili pušenju i žvakanju duhana, bilo o takozvanim medicin­ Glavni materijali i uvjeti za životne procese su zrak,
skim razlozima, oslabljuje životne snage j e r se tijelo mora voda, hrana, sunce, toplina, vježbe ili aktivnosti, o d m o r i
naprezati u suzbijanju i izlučivanju otrova. Otpor m o ž e biti san, čistoća i zdravi mentalni i moralni utjecaji. A k o su
žestok, k a o u akutnom trovanju, ili m o ž e biti tih ali stalan, ispravno primijenjene, zbir tih stvari je zdravlje. Kada je
kao kod kroničnog trovanja, ali je u oba slučaja iscrpljujući bilo koja od njih zlorabljena, ili nije upotrijebljena, ili k o ­
i štetan. U vezi s tim treba naglasiti da što god je štetno po
rištena neprirodno ili nesavjesno, dolazi do bolesti. Higije­
tijelo, štetno je i po duh.
na održavanja, to j e s t higijenska skrb o onima koji su
Zdravlje i najbolji način njegova očuvanja ne mogu se dobro u svrhu održanja zdravlja, sastoji se od ispravne
proučavati u bolesničkoj sobi. Uvjeti i materijali zdravlja primjene ovih faktora-elemenata normalnog života i stal­
najbolje se upoznaju na najzdravijim primjercima. Što god nog izbjegavanja abnormalnih elemenata ili navika koje
tijelo zahtijeva i prihvaća u zdravom stanju, to je higijenski s m o nerazborito, m o ž d a i neznajući. upleli u svoj način
čimbenik, a što god zdravo tijelo odbija i odbacuje, to nije života.
higijenski čimbenik. A k o tijelo u zdravom stanju ne m o ž e Kad svojim življenjem prekršimo, svjesno ili nesvje­
upotrijebiti neku stvar, ta će stvar biti beskorisna i u bole­ sno, neke organske zakone po kojima se j e d i n o može
snom stanju, j e r odnos tijela prema neuporabivim tvarima uzdržati zdravlje, m o r a m o neizbježno trpjeti posljedice
ne mijenja se u bolesti. svojih prekršaja. Djelovanje Higijene se sastoji u poštivan­
Z a r treba trovati osobu zato što je bolesna? I m a li ika­ ju životnih zakona a ne u traženju načina k a k o ih izigrati,
kav razlog više za trovanje bolesnog čovjeka nego za tro­ niti u nastojanju iznašašća sredstava za brisanje učinaka
vanje zdravoga? ideja popularnog pripisivanja ljekovitih prekršaja dok kršenje i dalje traje. Mi ne priznajemo nije­
svojstava drogama potpuno je pogrešna, pa čak je i profe­ dan medicinski postupak kao valjan ili učinkovit. Temelj
sionalno mišljenje o njihovim protuolrovnim osobinama s očuvanja zdravlja je stroga poslušnost zakonima života u
obzirom na bolesti lažno i bez zadovoljavajućih znanstve­ svim njihovim pojedinostima. S a m o poslušnošću životnim
nih dokaza. Psihologija ne pruža saznanja o ikakvoj moći zakonima moći ć e m o pretvoriti u pjesmu radosnicu sav taj
živog organizma da pretvara farmaceutske proizvode u tki- krik bola i j a u k očajanja što se uzdiže sa zemlje.

249
248
U najstrožem smislu riječi, nitko ne može ništa protiv ne može lako kontrolirati. Srećom, uvjeti društva i
prirodnih zakona. Profesor koji kaže da čovjek što iskoraci okruženja se mogu izbjeći, a neki od njih će se moći druš­
s visoke zgrade ne krši zakona sile teže i to obrazloži, d o ­ tveno kontrolirati, tako da će u budućnosti, kad se
bro potvrđuje gornju istinu. Isti zakoni proizvode različite čovječanstvo bolje prosvijetli, ta zla biti postupno iskori­
učinke u različitim uvjetima. Isti zakon sile teže koji u jenjena.
o d r e đ e n i m okolnostima diže balon u zrak, donosi ga natrag Kad b u d e m o upoznali i razumjeli zakon, kad ga bude­
k zemlji pod drugim spletom okolnosti. Isti zakon teže koji mo znali slušati i provoditi u svim pojedinostima, kad bu­
drži brod na vodi pod jednim uvjetima, potapa ga pod dru­ d e m o znali sve uvjete pod kojima djeluje i proizvodi svoje
gim uvjetima. Isti zakon kemijske srodnosti koji čuva šip­ raznovrsne učinke, onda će n a m taj zakon postati izvor ra­
ku dinamita u j e d n i m uvjetima, čini da eksplodira u drugim dosti i blagoslova a ne strogi, neumoljivi i nikad zadovoljni
uvjetima. Tako i isti zakoni života koji nam daju zdravlje u gospodar. Poslušnost zakonu postat će dragi i radosni pri­
j e d n i m uvjetima, daju nam bolest u drugim uvjetima. U vilegij i obdariti nas puninom života i savršenim zdrav­
svim tim slučajevima zakon se ne mijenja, mijenjaju se
ljem. Prošli užici bit će nadmašeni u dan kad poznavanje
s a m o uvjeti pod kojima zakon djeluje. A k o , dakle, z n a m o
zakona života i uvjeta njegova djelovanja bude sveopće. To
uvjete što donose zdravlje i uvjete što stvaraju bolest,
će donijeti radosti do tada nepoznate i nekušane, radosti
m o ž e m o stvoriti j e d n e ili druge isto kao što kemičar pravi
pred kojima će lažni užici neposlušnosti i raspuštenosli iz-
šipku dinamita ili je rasprskava. A k o poznajemo zakon i
blijedjeti do ništavila.
uvjete pod kojima djeluje, o n d a ovisi o nama kakvi će biti
učinci. P r e m a tomu kad g o v o r i m o o kršenju životnih zako­ Želim naglasiti da nema nadomjestka higijenskim čim­
na, to je s a m o zgodan izraz kojim se kaže da je tijelo dove­ benicima o kojima ovise život i zdravlje. Ljekarničko praz­
d e n o u pogrešne životne uvjete. novjerje je tako staro i tako d u b o k o ukorijenjeno d a j e vrlo
teško uvjeriti velik broj inače inteligentnog svijeta u po-
Mi n e m a m o druge kontrole nad životnim zakonima
grešnost vjerovanja da droge mogu biti nadomjestak za
o s i m svoje sposobnosti da o d r e d i m o učinke njihova djelo­
razborito jedenje, odgovarajuću hranu, čistu vodu, svježi
vanja stvarajući različite okolnosti za proizvodnju raz­
ličitih učinaka njihova djelovanja. M o ž e m o kontrolirati i zrak, sunce, počinak, san, tjelovježbu itd., j e d n o m riječju
kontroliramo uvjete pod kojima zakoni djeluju. U našoj je za sve prirodne i normalne okolnosti za koje z n a m o da su
moći stvoriti uvjete zdravlja i izbjeći uvjete bolesti. potrebne za očuvanje zdravlja. Oni su uporni u svom pot­
Također je u našoj moći stvoriti uvjete bolesti i nijekati uv­ puno n e r a z u m n o m uvjerenju da, ako nema zdrave hrane,
j e t e zdravlja. To ne znači d a j e naša m o ć apsolutna, niti da čiste vode, čista zraka ili sunca, da to mogu nadomjestili
z n a m o sve uvjete zdravlja i bolesti. Niti tvrdimo da pojedi­ farmaceutskim proizvodima. Već sam prije naglasio da ti­
nac nije podvrgnut društvenim i okolišnim uvjetima koje j e l o te tvari ne m o ž e koristiti ni u zdravlju, ni u bolesti.

250 251
nističkih načela, j e r kad se otkriju istinska načela, ne prim­
Uporaba droga se temelji na prastaroj o b m a n i koju bismo
jenjuje ih se s a m o na jednu bolest ili samo jednu vrstu
trebali što prije odbaciti.
bolesti već na sve m o g u ć e bolesti. Isto temeljno načelo će
Povratak k zdravlju je u kombiniranoj i sistematskoj se primjenjivati na cijeli katalog bolesti. R a z u m n o
primjeni svih higijenskih čimbenika u skladu s psihološ­ shvaćena, prirodna higijena se temelji na psihološkim za­
kim p o t r e b a m a i mogućnostima. U p o r a b a tih čimbenika u konima, pa po sebi mora biti odgovarajuća skrb za prak­
bolesti treba biti preoblikovana k a k o bi se uskladila s pro­ tično sve bolesne pojedince i mora biti podloga kirurških
mijenjenim potrebama i mogućnostima bolesnog tijela. zahvata u slučajevima gdje zatreba kirurgija.
Upravo tu je crta razgraničenja između opće higijene ko­
j o m se održava zdravlje i ljekovite higijene kojom se pri­ Prvi uvjet za povrat zdravlja je uklanjanje uzroka
rodnim sredstvima obnavlja zdravlje. R a b i m o naglašeno oštećenja zdravlja. A p s u r d n o je očekivati da se zdravlje
pojmove modificirana i sistematska j e r se higijeničarski popravi a da se ne ukloni uzrok koji g a j e poremetio. To je
plan skrbi za bolesne sastoji u nastojanju o k o zdravlja, oko k a o nastojati otrijezniti pijanca dok pije. Higijena se
svih stvari koje se odnose na običnu i redovnu izgradnju usmjeruje na uzroke bolesti, iskorjenjuje bolesnikove
zdravlja, prilagođujući ih pažljivo promijenjenim okolno­ m a n e i ispravlja okolnosti koje proizvode s i m p t o m e , dok
stima i potrebama bolesnog organizma, j e r je higijenističko se ostala „liječenja" igraju sa simptomima i nastoje ih pri­
stanovište da se u zdravlju i bolesti tijela m o g u rabiti samo gušili. U tomu je temeljna razlika između ta d v a pristupa
materijali i uvjeti s kojima tijelo ima odgovarajući odnos. bolestima.
Zrak u našim gradovima je pun svega i svačega što naša
Cijelo čovječanstvo će morati prije ili kasnije priznati
tijela ne žele, ne mogu upotrijebiti i protiv čega će se
veliku istinu da i akutni i kronični patnici ozdravljaju, na­
nasmrt boriti nastojeći ga se riješiti. Naša vodoopskrba je
kon što se uzrok patnje ukloni s u s t a v n o m i vjernom primje­
sustavno drogirana raznim kemikalijama, od kojih nijedna
n o m onih istih sredstava koja su potrebna za očuvanje
ne bi smjela doći u tijelo, naša hrana se prerađuje, rafinira,
zdravlja i života. To načelo bi moralo izgledati barem nor­
kvari, umjetno začinja i boja, zaprašuje, proizvodi na nez­
malno i vjerojatno čak i čovjeku s ulice kad ga prvi put
dravu tlu i obrađuje na način koji civiliziranog čovjeka li­
čuje. Z n a n s t v e n o obrazovani ljudi bi smjesta trebali uvid­
šava odgovarajućih i potrebnih prehrambenih tvari i unosi
jeti njegovu istinitost. To je načelo što će čovječanstvu
svakovrsne otrove u njegovo tijelo. Naši gradovi su puni
služiti k a o vodič, k o m p a s koji će ga voditi velikim morem
buke i galame, naši životi puni trke i uzbuđenja, nema
zbunjenosti koje ga danas okružuje.
mira, n e m a tišine, jer su i naše noći pretvorene u d a n e zaba­
Higijenističko skrb je jedina radikalna i racionalna skrb ve i jurnjave.
koja je ikada primijenjena na bolesnike kroz cijelu povijest
Redovito j e d e m o previše, upuštamo se u seksualna
svih krajeva svijeta. Mora doći vrijeme kad će svi oblici
bolesti biti tretirani na širokoj i nepogrešivoj osnovi higije- pretjerivanja, malo spavamo, p r i m a m o malo ili nimalo

253
252
sunčeva svjetla i prepuštamo se uživanju u blagodatima troši živčanu energiju više nego što se može obnoviti ili re­
života. Pritisnuti s m o brigama, strahom, tjeskobom, nutar­ generirati u vremenu počinka i odmora.
njim sukobima, dosadom, razdraženošću, zavišću, Iscrpljenost usporava sve tjelesne funkcije. Lučenje i
mržnjom, obiteljskim nesuglasicama, n e d a ć a m a i m n o g i m pražnjenje je zakočeno. Hranjenje je smanjeno i eliminaci­
drugim e m o t i v n i m prenabijenostima koje utječu na slab­ ja otežana zbog iscrpljenosti. Zaustavljena eliminacija do­
ljenje životne snage. vodi to tvrde stolice i postupnog gomilanja tjelesnog
Mi s m o nacija drogaša, ovisnika o kavi, čaju, čokoladi, otpada. Nagomilani otpad uzrokuje zatrovanje - loksemi-
alkoholu, duhanu... Prava Niagara „umjetnih s o k o v a " sli­ j u , koja je opći uzrok svih bolesti. Toksemija je autorege-
j e v a se s v a k o d n e v n o niz američka grla. „Lijekovi" za gla­ nerativna i konstantna. Pogrešan život proizvodi
vobolju, recepti za začepljenja, anacidi za kisele želuce i isrpljenost, iscrpljenost dovodi do toksemije, toksemija uz­
mnogi drugi farmaceutski proizvodi troše se d n e v n o u veli­ rokuje bolest. Bolest će uzeti oblik p r e m a individualnim
kim količinama, j e r njihovi korisnici ne žele naučiti kako okolnostima.
se živi i j e d e bez trpljenja. Oni više vole pretjerati pa uklan­
Da bi moglo doći do ozdravljenja toksemija mora biti
jali posljedice pretjerivanja nego živjeti razborito i uživati
uklonjena, živčana energija vraćena na normalnu razinu, a
u dobru zdravlju.
način života mora se ispraviti. Sve to je zapravo uklanjanje
Kad b i s m o mogli točno procijenili štelne posljedice lo­ uzroka. A k o se tako ne postupi, uzrok će ostati, a ako uzrok
šeg zraka, lošeg pića, premalo ili previše uporabe različitih ostaje, pacijent će i dalje biti bolestan. S i m p t o m e se m o ž e
tjelesnih moći, otrova svih vrsta, pretjeranih užitaka itd. prikriti ili prigušiti, organe se m o ž e ukloniti, krize m o g u
znali b i s m o da naša tijela cijelo vrijeme rade pod velikim dolaziti i odlaziti, ali će toksemija - zatrovanost sustava
teretom zloporaba, što neizbježno oslabljuje i oštećuje ostati i rađali novim i starim s i m p t o m i m a . Zdravlja neće
životne funkcije. U životu ima i drugih stvari osim brige bili.
o k o lonca. Zivol je više od m a n e . Ljudi su bolesni zbog
Prethodno s m o rekli da ako želimo nešto ukloniti, m o ­
zlih duhovnih i tjelesnih navika, pa ako kane ozdraviti ih
r a m o to učiniti o n a k o kako to čini priroda. Ne m o ž e m o uk­
uščuvati zdravlje, onda moraju ispraviti sve te navike.
loniti toksemiju „pročišćivačima krvi". Ne m o ž e m o
Sva ta zla prizvode isti učinak. Preopterećenje dovodi pročistiti krv klistiranjem, ispiranjem debelog crijeva,
do smanjenja nervne energije - isrpljenosti. Strah, briga, vrućim kupkama, pijenjem vode ili sokova i uporabom sve
nutarnji sukob i drugi emotivni potresi dovode do iscrplje­ sile drugih postupaka što ih inače primjenjuju profesije
nosti. Nadražaji dovode do iscrpljenosti. Prežderavanjc liječenja. Ti postupci icrpljuju, pa nadomjestiti jedan izvor
dovodi do iscrpljenosti. Seksualna razuzdanost dovodi do iscrpljenosti drugim nije razumno. Higijenisti odbacuju
iscrpljenosti. Manjak sna dovodi do iscrpljenosti. Iscrplje­ sve tretmane, nadomjestke i k o m p r o m i s e kao beskorisne,
nost je rezultat načina života - tjelesnog i mentalnog - koji neučinkovite i štetne.

254 255
Post (fiziološki odmor) je najbolji prirodni plan elimi­
M o r a m o otvoriti najbogatija vrela životnosti što ih pri­
nacije. Općenito je oporavak potrebno više počinka i sna
roda posjeduje i dobro ih iskoristiti. M o r a m o osigurati sebi
a manje hrane i aktivnosti. To pravilo sama priroda prim­
i svojoj djeci superiorne hranjive tvari, a te mogu doći
jenjuje u akutnim bolestima, a u manjoj mjeri i u kroničnim
samo iz prirode. Po superiornu ishranu ne smijemo ići k
bolestima. Mentalni i tjelesni počinak su potrebni ne samo
apotekaru ni k tvorničaru već k originalnom izvoru hranji­
za obnovu i očuvanje dragocjene životne energije, već i za
vog materijala. Prirodni proizvodi su potebni za superiornu
pojačano djelovanje organa eliminacije. Po načelu kom­
ishranu.
penzacije (da bi se povećala j e d n a aktivnost na j e d n o j stra­
ni, mora se smanjiti aktivnost na drugoj strani) sva energija M o r a m o omogućiti sebi i svojoj djeci sunčane zrake, a
ušteđena smanjenjem ili zaustavljanjem j e d n e aktivnosti ne zrake umjetnog svjetla, takozvanih sunčanih lampi.
stoji na raspolaganju za drugu povećanu aktivnost. Utjecaj sunčanih zraka na čovjekove misli i djelovanje nije
ništa manje od njihova utjecaja na rast loze, ali kako, osim
Ima vrijeme za jesti i vrijeme za nejesti. Vrijeme kad ti­
izravog zračenja, sunce djeluje na čovjeka na puno
j e l o treba i može iskoristili hranu i vrijeme kad ne može
složeniji način, o n o je čak i važnije za čovjeka nego za
probaviti i asimilirati ni najjednostavniju hranu. Potrebno
lozu. U složenom čovjekovu organizmu gori isti sunčani
je znati kad bolesni treba jesti a kad postiti. Moguće je da
oganj koji odsijeva iz loze i njezina poželjnog ploda.
post traje predugo, moguće ga je prekinuti prerano. U
p r v o m slučaju bolesnik je prikraćen, u d r u g o m e ne uspije­ M o r a m o osigurati sebi i svojoj djeci odgovarajuću tje­
va poslići o p r a v d a n o očekivane rezultate. Post, kao i hra­ lesnu vježbu, obilje svježeg zraka, čistu vodu, dovoljno sna
njenje, treba biti primjeren bolesnikovim potrebama i spo­ i odmora. M o r a m o izbjegavati rasipanje životne energije
sobnostima. prevrućim ili prehladnim kupkama. M o r a m o na sve
moguće načine nastojali sačuvati, a ne rasipati, životnu
Drugi opći uvjet za ozdravljenje je stvaranje normalnih snagu. Čistoća je bitna za starosna doba.
okolnosti za zdravlje. Nakon što su sve iscrpljujuće navike
Utjecaj dobrih običaja na zdravlje je nešto što dobro zna
ispravljene i prekinute, a počinak i post pomogli tijelu da se
svaki liječnik i svaki vidar, bez obzira kojoj školi liječenja
pročisti i povrati potrošenu energiju, dobro zdravlje se
pripadao. Svi s m o mi imali prilike vidjeti koliko veću šan­
m o ž e oblikovati s a m o ispravnom uporabom elemenata hi­
su za život ili ozdravljenje i od akutne i od kronične bolesti
gijenskog plana same prirode. Kao što je prije rečeno, ako
ima onaj čije je srce čvrsto usidreno u dobru i istini. To bi se
želimo graditi, m o r a m o graditi kao što to čini priroda, ne
moglo zvati sunčanim svjetlom, kojim su svaki dobri čov­
tonicima, nadražujućim sredstvima, umjetnom hranom i
jek i dobra žena bogato nagrađeni za svoju pravednost. Svi
umjetnim sredstvima, nego r a z u m n o m uporabom k o m b i ­
koji iskreno odobravaju i podržavaju duh dobrog života,
niranih materijala i utjecaja što sačinjavaju normalne ele­
žet će bogatu i obilnu nagradu u zdravlju i snazi, onoj snazi
mente života, o d n o s n o življenja.
što daje izdržljivost i vodi do pobjede.

256
257
Uklanjanje straha, brige, tjeskobe, zavisti, samosaža- fragmentarno već ispravnim o d n o s o m svih životnih eleme­
ljenja, nutarnjih sukoba itd. je negativni faktor. M o r a m o nata jedinstvenog organizma.
gajiti pozitivne kreposti i odlike ljubavi, vedrine, nade, Koliko god bila iznimno važna, hrana koristi samo u
hrabrosti, prijateljstva, trijeznosti, ravnomjerja i d o b r e vo­ svojoj psihološkoj povezanosti sa zrakom, v o d o m , sun­
lje. Jelo je ukusnije kad g a j e priredio netko koga volimo. c e m , temperaturom, vježbom ili aktivnošću, o d m o r o m i
Posjet ljubljene o s o b e često obnavlja život umirućemu. snom i drugim elementima prirodnog higijenskog plana.
Gubitak ljubljene osobe tako pokosi životnu snagu da Kad se j e d n o m tijelo higijeničkim sredstvima oslobodi od
m o ž e doći do smrti. Ponižavajući i grubi postupci s bole­ tereta otrova, njegova živčana energija se normalizira, eli­
snicima, tako česti među liječnicima i bolničarima, često minacija se pokrene i asimilativna m o ć obnovi, slijedi p o ­
doslovno ubijaju. Ljubav i nježnost su bitni za oporavak. stupni povratak k zdravlju. Dok se to ne učini, ni najbolja
dijeta neće i ne m o ž e polučiti rezultat. Isto vrijedi i za sve
Pa ipak k a k o je velik broj akutnih i kroničnih bolesnika
druge čimbenike-elemente higijenističkog sistema. Jedino
koji su, usred najnježnije utjehe ljubavi, prijateljstva i rod­
razboritom uporabom kombiniranih materijala i uvjeta što
binstva, otišli u g r o b ! To dokazuje da čuvstvo nije u stanju
sačinjavaju higijenistički sustav m o ž e se oslabljenom or­
sačuvati objekt svoje pažnje koji je odvojen od niza potreb­
ganizmu vratiti snaga i životnost. S a m o kad se prvo odstra­
nih higijenskih materijala i utjecaja što čine sami temelj
ne uzroci oslabljenosti pa primijeni odmor, san,
života.
odgovarajuća hrana, tjelovježba, zrak, voda, sunce i zdrav
To nas dovodi do važnog oblika higijenističkog susta­ mentalni i moralni utjecaj, tada se m o ž e m o nadati obnovi
va: to nije jednostrani pristup p r o b l e m i m a zdravlja, bolesti cjelovitosti građe i učinkovitosti funkcija u bolesniku.
i ozdravljenja, već inzistira na p o t p u n o m , sveobuhvatnom Sve te higijenske elemente treba primijeniti na bolesni
pristupu brojnim i složenim p r o b l e m i m a života i življenja. organizam u skladu s njegovim potrebama i m o g u ć n o s t i m a
Sastoji se od mnogih međuovisnih sredstava skrbi, koja pod vladajućim uvjetima, a ne prema n e k o m proizvoljnom
sva zajedno sačinjavaju brigu za očuvanje u zdravlju i skrb ili laboratorijskom standardu. Količinu hrane uvijek treba
za liječenje u bolesti. To nije sistem dijete, niti je „liječenje mjeriti prema snazi bolesnika. S t o j e tijelo slabije, to manje
gladovanjem", niti je „liječenje p o č i n k o m " , niti „sunčana su njegove p r o b a v n e moći, pa kljukati bolesnika „ j a k o m "
terapija", p o g o t o v o ne „mentalna terapija". Ni j e d a n ele- hranom pretpostavljajući da mu treba puno hrane ili da će
menat s a m za sebe ne predstavlja cijeli sustav higijene. ga „obilje j a k e h r a n e " pridignuti, česta je ali pogrešna
Znanstvena je činjenica da cjelokupni higijenski materijali praksa. O b i č n o je najbolje uskratiti hranu sve dok se pro-
i utjecaji u svojoj potpunoj kombinaciji i skladnom prila­ bavna m o ć ne obnovi.
gođivanju potrebama tijela sačinjavaju ozdravljujuća sred­ Tretman poznat pod i m e n o m analeptički koji se
stva prirodne higijene. Pacijentove bolesti se ne liječe najčešće primjenjuje u bolesti i tijekom oporavka, nastao je

258 259
izvodi opasne s i m p t o m e . Higijena je potpuno različita od
prije stotinjak godina pri liječenju sušičavih bolesnika i
svakog drugog plana skrbi koji je ikad postojao, a ne mije­
odonda je pobio na lisuče tuberana. „Analeptički" tretman
ša se s nijednim terapeutskim planom koji je bio ili je j o š
„obnavlja" i „jača". Analeptički tretman je imao nakanu da
uvijek u modi.
obnavlja snagu. Sastoji se od „hranjive" ishrane i „tonika".
Svaka osoba koja je dugo pobolijevala u dubini svoga
Tretman sušičavaca i konvalescenata je j o š uvijek u modi u
bića osjeća potrebu plana liječenja kakav je ovdje pre­
liječničkim krugovima. Pod lažnim mnijenjem da hrana
dložen, i svaki od njih će ga smatrati istraživačem nezapo-
daje snagu pacijentima se ne samo preporuča da jedu puno
sjeđnutog terena, jer zadovoljava najhitnije i nezaobilazne
više nego što mogu probaviti, već ih se u m n o g i m slučaje­
potrebe i pruža ono najvažnije, nažalost z a n e m a r e n o , u
vima hrani nasilu. Pritisak i prisilno hranjenje, osim što se
skrbi za bolesnike. Higijena se j a s n o temelji na načelima
obavlja dok ne postoje psihološki uvjeti za dobru probavu,
koja iziskuju poštovanje i podršku i učenih i neukih, jer je
uništavaju svaku psihološku potrebu za dobru probavu.
joj temelj psihološki zakon.
Načelo postupnosti u primjeni higijenskih faktora u
skladu s potrebama i sposobnostima bolesnika vrijedi i za
tjelovježbu, sunčanje, odmor i sve druge higijenske č i m b e ­
nike. Nijedna pretjerana stvar neće pomoći bolesniku, niti
će postići željeni cilj a k o stane na pola puta. Zdrava hrana
postaje škodljiva a k o se j e d e preko mjere. Previše vježbe
icrpljuje. Previše s u n č a n j a j a k o oslabljuje.
Sada se može vidjeti da higijena prihvaća i nastoji prih­
vatiti prirodne istine i nastoji naučiti kako ih pravilno pri­
mijeniti u očuvanju i obnovi zdravlja. Tako uključuje
istinsku znanost i umijeće skrbi za zdrave i bolesne. Ne po-
uzdaje se u nikakav sretni slučaj koji bi proizašao iz treti­
ranja tijela materijalima i uvjetima što nemaju veze sa
životom. Koristi psihologiju za brigu o tijelu i zadovoljna
je d o m e t o m sredstava iz tog izvora kojima se mogu postići
najbolji rezultati.
Učinci takvoga načina skrbi potpuno su u skladu s pri­
rodnim rastom i psihološkim razvojem, pa su zato trajnog
karaktera. Njegov utjecaj se očituje na svim psihološkim
vidovima, posebno u svakoj funkciji čija manjkavost pro-

261
260