Sie sind auf Seite 1von 574

REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995.

MEMOARSKO GRADIVO
KNJIGA 1.
PRILOZI ZA POVIJEST HRVATSKE RATNE
MORNARICE U DOMOVINSKOM RATU (1991.)

Nakladnik
Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata
Urednik
Ante Nazor
Lektorica
Julija Barun~i}
Priprema za tisak
Kolumna d.o.o.
Tisak
Stega tisak d.o.o.
Autor studije
Stjepan Bernadi}
Sje}anja sudionika
Augustin Kontrec, Vid Stipeti}, Nikola Bok{i}, Panajoti Gilve, Zoran Radman,
Ante Bili} (pok.), Andrija Gerbec, Mladen Milo{evi} Braco, Zvonimir Franjkovi},
Ante Budimir, Aljo{a Nikoli}, Rudi Butkovi}, Petar Matana
Priloge prikupio
Stjepan Bernadi}

CIP zapis dostupan je u ra~unalnom katalogu Nacionalne i sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu


pod brojem 632101
ISBN 978-953-7439-05-7 (cjelina)
ISBN 978-953-7439-06-4 (Knj. 1)

REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT


1990.-1995.
MEMOARSKO GRADIVO
Knjiga 1.

PRILOZI ZA POVIJEST
HRVATSKE RATNE MORNARICE
U DOMOVINSKOM RATU (1991.)

Zagreb 2007.

Rije~ urednika

rvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (dalje


Centar) osnovan je radi prikupljanja i sre|ivanja arhivskoga gradiva iz Domovinskog rata. Jedna od zada}a Centra je prikupljanje i predstavljanje
memoarskog gradiva, odnosno izjava, zapisa, studija i sli~nih radova sudionika Domovinskoga rata, kako bi informacije o tom razdoblju hrvatske povijesti bile {to dostupnije istra`iva~ima i cjelokupnoj javnosti. Upravo zbog toga Centar, uz seriju
zbornika dokumenata pod naslovom Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.1995. dokumenti, pokre}e i seriju Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.1995. memoarsko gradivo. Dakako, memoarsko gradivo je zbog subjektivnog dojma izlaga~a podlo`no neobjektivnim prosudbama i zaklju~cima. Da bi se mogu}nost neobjektivnoga prikaza i pogre{aka u sadr`aju {to je mogu}e vi{e smanjila, sadr`aj svake knjige predvi|ene za tisak pregledat }e najmanje dva stru~na recenzenta. Tako su recenziju sadr`aja ove knjige obavili viceadmiral u mirovini Vid Stipeti} i brigadir u mirovini dipl. ing. Davor Matanovi} (ratni na~elnik Logistike), a potom i kontraadmiral u mirovini Ante Budimir.
Knjiga Prilozi za povijest Hrvatske ratne mornarice u Domovinskom ratu (1991.) prva
je u predvi|enoj seriji, a podijeljena je u dva dijela, s prilozima. Prvi dio zapravo je
studija o ustroju i djelovanju HRM-a 1991. godine, koju je napisao kapetan bojnog broda u mirovini dipl. ing. Stjepan Bernadi}, a drugi dio su sje}anja sudionika
doga|aja iz 1991., koja je tako|er prikupio i Centru dostavio Stjepan Bernadi}, inicijator i voditelj ovoga projekta. Me|u prilozima su i dokumenti koje je autor studije prikupio od privatnih imatelja. Dakako, navedeni sadr`aj podlo`an je kriti~koj
raspravi, uz napomenu da je njime obuhva}en tek dio povijesti HRM-a 1991., a da
je za cjelovitu sliku stvaranja i djelovanja HRM-a u Domovinskom ratu potrebno
nadopuniti sadr`aj ove knjige novim podacima i prilozima o doga|ajima i problemima koji ovdje nisu navedeni. O tome u svojoj recenziji rukopisa ove knjige
govori kontraadmiral u mirovini Ante Budimir, uz napomenu da je on recenziju pisao kao da je rije~ o cjelovitoj monografiji, a ne o memoarskom gradivu, kojim je
obuhva}en tek dio povijesti HRM-a u Domovinskom ratu. Dakako, prilikom pisanja cjelovite monografije o HRM-u u Domovinskom ratu, spomenute primjedbe
trebat }e uzeti u obzir. Ipak, budu}i da je rije~ o memoarskom gradivu, a ne o posebnoj monografiji o HRM-u u Domovinskom ratu, te da i A. Budimir dr`i da
izneseni materijal ima dobru podlogu da se tema razradi i da se dobije potpuna i
kvalitetna cjelina sa svim pozitivnim i negativnim ~imbenicima, ova knjiga pred-

stavit }e se javnosti, upravo zato da bi potaknula na daljnje rasprave i da bi se njezin sadr`aj, barem dijelom, iskoristio za pisanje monografije o HRM-u u Domovinskom ratu.
Pojedini doga|aji navedeni u ovoj knjizi ve} su opisani u drugim knjigama, pa se
me|usobno mogu usporediti. Primjerice, o akciji Zelena tabla Male Bare
(14./15. rujna 1991.) i osvajanju skladi{ta Male Bare pisao je general Petar [imac u
knjizi Svjedo~anstva o Domovinskom ratu u Dalmaciji 1991. (Split, 2001., str. 97103), a gotovo isti sadr`aj o prebacivanju dijelova 4. brigade ZNG-a na podru~je
Kru{eva (jer ga je pripremao autor studije u ovoj knjizi) nalazi se u knjizi generala
Ive Jeli}a ^ovjek i rat (Split, 2005., str. 330-347). Neke od doga|aja navedenih u
ovoj knjizi spominje i Boris ^upin u knjizi Stvaranje HRM u Domovinskom ratu
(Split, 2006.): o prebacivanju dijelova 4. brigade ZNG-a morem na podru~je Kru{eva (str. 20-22), o stvaranju Odreda naoru`anih brodova Kali na otoku Ugljanu
(str. 23-28), o Odredu naoru`anih brodova i stvaranju mornari~kih postrojbi na {ibenskom podru~ju i Remontnom zavodu [ibenik, odnosno biv{em MTRZ-u
Velimir [korpik (str. 29-34), o stvaranju mornari~kih postrojbi na dubrova~kom
podru~ju (str. 41-44), o razvoju mornari~kih postrojbi HRM-a (str. 51-54), te drugo. U njegovoj knjizi spominju se i doga|aji koji u ovoj knjizi nisu navedeni; primjerice, utemeljenje Sektora mornarice pri Zapovjedni{tvu ZNG RH u kolovozu
1991. (str. 45) i osnivanje 6. cetinske flote u Omi{u (str. 35-36), pa je i o tome
potrebno ne{to vi{e re}i.
Da svi prilozi nemaju jednak opseg, pa su neki relativno va`ni doga|aji zauzeli manje mjesta, ~ime im se mo`e neopravdano smanjiti zna~enje u cijelom kontekstu
povijesnih doga|aja, primijetio je u svojoj recenziji sadr`aja rukopisa ove knjige i viceadmiral u mirovini Vid Stipeti}. Primjerice, prilozi o Odredu naoru`anih brodova iz Dubrovnika koji su dobiveni za ovu knjigu ne mogu kvalitetno prikazati povijest i ulogu te postrojbe. Ipak, oni su navedeni da bi se barem upozorilo na njezino postojanje, pa se i dijelovi iz govora kapetana fregate Predraga Matane, koji je
bio zapovjednik mornari~ke komponente u Dubrovniku, navode da bi se upozorilo na problematiku, a ne zbog toga {to je u njemu prikazana povijest HRM-a u Dubrovniku. Sli~no je i s Odredom naoru`anih brodova Kali (otok Ugljan), ~ije su posade bile legitimni pripadnici HV-a iako nisu bile u sastavu HRM-a. Vi{e prostora
trebalo bi posvetiti i doprinosu Kor~ulana. Jednako tako, spomenuta su imena pripadnika pojedinih postrojbi, odnosno zapovjedni{tava, a za neke postrojbe o tome
nema nikakvih podataka. S obzirom na to da je rije~ o memoarskom gradivu, odlu~eno je da se u ovoj knjizi objave svi popisi koji su dostavljeni Centru, a da se
ostali prikupe ili postoje}i prema potrebi nadopune u sljede}im izdanjima. Dakako, monografija o HRM-u u Domovinskom ratu trebala bi imati imena svih pripadnika HRM-a u tom razdoblju, posebice imena poginulih i ranjenih.
6

U knjizi se na nekoliko mjesta o istom doga|aju govori vi{e puta, no budu}i da je


rije~ o prilozima raznih autora, takve priloge se nije znatnije mijenjalo, posebice ne
one dijelove u kojima se u opisu pojedinih doga|aja navode razli~iti podaci. U tekstu su ostavljene rije~i i kratice koje su kori{tene u vojno-stru~noj komunikaciji
toga vremena, zbog ~ega se na kraju knjige nalazi popis kratica. Usprkos iznesenim
primjedbama, zbog niza podataka koji su do sada bili nepoznati {iroj javnosti, kao
i zbog njihova izno{enja na stru~an i metodolo{ki prihvatljiv na~in, te zbog toga {to
su recenzenti u kona~nici dali pozitivno mi{ljenje o kvaliteti pro~itanoga rukopisa,
odlu~eno je da se sadr`aj knjige predstavi {iroj javnosti. U prilog opravdanosti takve odluke govore dijelovi iz recenzije viceadmirala u mirovini Vida Stipeti}a:
U napisu pod naslovom HRM u Domovinskom ratu 1991. godine, s uspjehom je opisano stvaranje i ratni put HRM-a u Domovinskom ratu, ~ime je popunjena dosta velika praznina u samoj temi u na{oj, kako vojnostru~noj, tako i u literaturi namijenjenoj
znati`eljnicima i {iroj javnosti op}enito. ...
Ovo je knjiga koja }e poslu`iti svima onima koji izu~avaju ili primjenjuju spoznaje o
na{oj vlastitoj pomorskoj pro{losti, vojnopomorskom ratnom umije}u, ali i ostalim znati`eljnicima `eljnim istine o onome {to se dogodilo na ovim prostorima uz more, na
moru, obali i otocima. ...
urednik knjige:
dr. sc. Ante Nazor

Brod biv{e JRM P^-176 Mukos pogo|en 14. studenoga 1991. navo|enim torpedom diverzanata
HRM-a, a potom nasukan u uvali Ne~ujam (otok [olta).

Priprema za tegljenje u [ibenik u remontnu bazu.

Stjepan Bernadi}:
STUDIJA O USTROJAVANJU I
DJELOVANJU HRVATSKE RATNE
MORNARICE U 1991. GODINI

Uvod

rilozi za gradivo o povijesti Hrvatske ratne mornarice (HRM) u 1991. godini izraz su potrebe za istra`ivanjem i sagledavanjem njezina razvoja i borbenog djelovanja u Domovinskom ratu, posebice u prvoj godini njezina nastanka. Tekstovima u ovim Prilozima nastojalo se metodolo{ki obuhvatiti HRM kao
granu oru`anih snaga RH, koja se zajedno s ostalim granama OS i drugim oblicima otpora borila za o~uvanje suverenosti i teritorijalnog integriteta RH. Dosada{nji radovi na ovu temu: Borbena djelovanja HRM-a tijekom 1991. godine, kao slu`beno izvje{}e HRM-a iz 1999., i Bitka za Jadran Razbijanje pomorske blokade jadranskog plovnog puta 14.-16. studenoga @eljka Seretineka samo su nazna~ili i opisali odre|ene probleme iz ove tematike. Primjerice, @eljko Seretinek zapovjednik
bitnice topova ZIS-a na Lovi{tu i Blacama, koja je aktivno djelovala u boju izme|u
HRM-a i jugomornarice od 14. do 16. studenoga 1991., u svojoj knjizi je prikupio
brojne podatke iz ratnih dnevnika zapovjedni{tava Kor~ule, Pelje{ca i Hvara. Svojim prilogom on je pridonio i stvaranju ovdje iznesene studije. Pored toga, bilo je
jo{ napisa na temu povijesti HRM-a u Domovinskom ratu, na primjer knjige Gradimira Radivojevi}a Nepokoreni Jadran Kronika jednog bezumlja i Borisa ^upina
Stvaranje HRM u Domovinskom ratu (Split, 2006.). Valja spomenuti i monografije
poduze}a pomorske privrede, prije svega Jadrolinije. Dakako, i mno{tvo novinskih ~lanaka, intervjua, uspomena na obljetnice, videozapisa, snimaka s TV-a itd.,
te monografija pisana za potrebu sukcesije vojne imovine, u kojoj su podaci o tome
gdje je i kako zavr{ila vojna tehnika kojom je raspolagala biv{a Jugoslavenska ratna
mornarica (JRM). Budu}i da su i nakon navedenih napisa mnoga pitanja ostala neistra`ena, gradivom u ovim Prilozima nastojalo se popuniti postoje}e praznine, te
prikupljenom faktografijom dobiti {to cjelovitiju sliku o nastanku i borbenim djelovanjima HRM-a.
Za istra`ivanje i utvr|ivanje povijesnih ~injenica o nastanku i razvoju HRM-a kori{teni su dokumenti iz arhiva HRM-a, te privatne zabilje{ke i sje}anja djelatnika
HRM-a koji su obna{ali odre|ene du`nosti u HRM-u u razdoblju koje se opisuje.
Dakako, rad na prikupljanju gradiva i opisivanju doga|aja pratili su odre|eni problemi. Prije svega, relativan nedostatak slu`benih zabilje{ki za 1991. godinu. Tada
se op}enito malo pisalo o doga|ajima koji su bili u tijeku, a i od onoga {to se napisalo puno je izgubljeno ili je jo{ uvijek nedostupno. Zbog toga su uzimane izjave
vi{e svjedoka, da bi se prikupilo gradivo za budu}e rasprave i poku{aje rekonstrukcije povijesti HRM-a u Domovinskom ratu.

11

Mediji su bili vrlo revni u prikazivanju odre|enih doga|aja, o ~emu svjedo~i ogromna koli~ina sa~uvanoga materijala (izvadaka iz novina, videozapisa s televizije, privatnih snimaka odre|enih doga|anja itd.). No, oni ne mogu biti relevantni za pobli`e poja{njenje ili argumentiranje povijesti HRM-a. Jer, ma koliko bili a`urni u
prikupljanju podataka, mediji ipak nisu mogli dati pravu informaciju o doga|ajima, bilo zbog subjektivnog do`ivljaja novinara, ili, {to je bio naj~e{}i slu~aj, zbog
toga {to novinari uglavnom nisu poznavali pozadinu doga|aja. Pisanje je bilo ote`ano i zbog toga {to personalna slu`ba nije imala sre|ene podatke o pripadnicima
djelatnog sastava za 1991. godinu. To najbolje znaju zapovjednici postrojbi koji su
naknadno morali ulo`iti velike napore kako bi se evidencije a`urirale i popunile potrebnim podacima. Sli~no je bilo i s logistikom. Nitko od djelatnika koji su bili anga`irani u logistici nije htio napisati prikaz rada te slu`be. U ono vrijeme izgledali
su prili~no zaposleni. S druge strane, mora se iskazati zahvalnost onima koji su pomogli koliko su mogli i svojim prilozima pomogli da se ne zaboravi. To su uglavnom isti oni koji su se i za vrijeme obna{anja svoje slu`be zalagali da svoj posao naprave na najbolji mogu}i na~in.
Bilo je pote{ko}a i u prikupljanju kvalitetnih fotografija o djelovanju HRM-a u Domovinskom ratu. Dakako, one postoje, ali ve}ina njih privatno su vlasni{tvo i uspomene sudionika tih doga|aja. Mnogi su bili voljni ustupiti slike na kopiranje,
no, na`alost, tehnika kojom su autori raspolagali nije omogu}avala da se iste kopiraju (skeniraju) na vrijeme ili na neki medij i da se prezentiraju u prilozima. Sada,
kada postoji Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata to
ne}e biti problem, pa }e sljede}i Prilozi za gradivo HRM-a u Domovinskom ratu
(za razdoblje od 1992. do 1995. godine) biti zastupljeniji fotografijama.
Stjepan Bernadi}

12

Okru`enje stvaranja HRM-a

Vojnopoliti~ka situacija
Vojnopoliti~ka situacija na cijelom prostoru biv{e Jugoslavije po~inje svoje jasne
obrise poprimati 1990. godine raspadanjem jugo-komunisti~kog sustava i po~ecima demokratizacije dru{tva, a vrhunac srbo~etni~kog pritiska osje}a se ve} po~etkom 1991. godine. Priop}enjem SSNO-a (24. 01. 1991.): Ako se u Hrvatskoj odmah ne raspuste svi mobilizirani oru`ani sustavi, JNA }e podi}i borbenu gotovost
svojih jedinica. jasno je s najvi{eg vojnog vrha re~eno kakvu }e ulogu imati jedna
od najja~ih oru`anih sila tada{nje Europe. Naime, planom Tiho umiranje (general-potpukovnik JNA prof. dr. Radovan Radinovi}) biv{a JNA trebala je Hrvatsku
baciti na koljena i osigurati uvjete za stvaranje jedne nove stare dr`ave. Po tom
planu i biv{a JRM imala je svoj dio zada}e trebala je pod punu kontrolu staviti
podru~je svoje odgovornosti, obalu, otoke, me|uoto~ni prostor i otvoreno more.
Slijed doga|aja tijekom 1991. godine olak{ao je provedbu navedene zada}e JRMa, jer je Hrvatska prioritet morala dati ustrojavanju i opremanju postrojbi za vo|enje borbenih djelovanja na kopnu. Iako je u Beogradu 1. rujna potpisan sporazum
o prekidu vatre, ratna djelovanja su nastavljena, a sredinom mjeseca zahvatila su i
obalni rub od Zadra do Plo~a. U ovim djelovanjima aktivno sudjeluje i JRM, paljbeno djeluju}i po ciljevima na kopnu na podru~ju [ibenika, Splita i Plo~a. Uvedena je i svijetu obznanjena pomorska blokada luka i otoka. Djelovanjem neprijateljske mornarice u tom vremenu, a osobito u razdoblju od rujna do studenoga, `ivot
u Dalmaciji, osobito na otocima, doveden je do granica pre`ivljavanja. Svi gospodarski kapaciteti gotovo su prestali s proizvodnjom, kopnene komunikacije bile su
presje~ene, sve ve}e luke blokirane, a du`obalne i me|uoto~ne plovne rute pod stalnim nadzorom njihovih brodova.
U takvim uvjetima potpune prevlasti neprijatelja na moru po~ela se 12. rujna stvarati Hrvatska ratna mornarica. U po~etku su se poglavito ustrojavale postrojbe koje
su mogle u~inkovito djelovati, s obzirom na naoru`anje i opremu s kojom se u to
vrijeme raspolagalo. Osloba|anjem grada i luke Plo~e (14./15. rujna), gdje se, izme|u ostaloga, nalazilo skladi{te streljiva u Malim Barama i skladi{te podvodnih
mina u Tatinjama, HRM je do{la do prvih mo}nih oru`anih sustava, a osvajanjem
obalnih topni~kih bitnica na @irju, Smokvici, Ze~evu, [olti i Kor~uli, te preuzimanjem brodova iz Brodoremontnog poduze}a [ibenik, stvoreni su uvjeti za oprema13

nje odre|enih snaga HRM-a. Ustrojene su snage za minska djelovanja, odred pomorskih diverzanata, postrojbe obalnog topni{tva i pomorske snage, odnosno namjenski organizirane snage za izvr{avanje odre|enih zada}a. Uz to, sportski klubovi,
te poduze}a i institucije koje su orijentirane moru i `ive od mora, pru`ili su nesebi~nu pomo} i ponudili na raspolaganje HRM-u sve svoje stru~ne i materijalne resurse.
Gotovo istodobno s ustrojavanjem prvih postrojbi otpo~inju i borbena djelovanja,
a njihov cilj i na~in planirani su i odre|eni u Zapovjedni{tvu HRM-a. Snagama za
minska i diverzantska djelovanja trebalo je naru{iti ustaljeni sustav opskrbe brodova iz pomorskih baza i ograni~iti manevar protivni~kim flotnim snagama. S tim
ciljem izvr{eno je polaganje mina ispred ulaza u Ratnu luku Lora i u Splitskim vratima. Tijekom listopada ure|eni su i posjednuti paljbeni polo`aji obalnog topni{tva
na @irju, Ze~evu, Smokvici, [olti, Bra~u, Splitu, Pelje{cu i Kor~uli. Tako su ve} po~etkom studenoga 1991. godine operativnim rasporedom snaga HRM-a stvoreni
povoljni uvjeti za kona~ni obra~un s tehni~ki opremljenijim i nadmo}nijim neprijateljem.
Oblik i veli~ina Jadranskog mora (prostor na kojemu se izvode borbena djelovanja)
Jadransko more veliki je zaljev Sredozemnog mora koji se prote`e u smjeru sjeverozapad-jugoistok, izme|u Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Nazvano je prema
anti~koj luci Adria, koja je danas zbog nanosa i podizanja obale udaljena 25 km od
obale, a nalazi se izme|u rijeke Adige i rijeke Po u Italiji. Njegova ju`na granica
obuhva}a Otrantska vrata i ide spojnicom: rt Santa Maria di Leuca u Italiji sjeverna obala otoka Kerkira u Gr~koj u{}e rijeke Butrint u Albaniji. Uzdu`na os prolazi od u{}a rijeke Butrint, a zavr{ava na ulazu Lido u Venecijansku lagunu u du`ini od 475 nauti~kih milja.1 Najve}a {irina Jadrana, mjerena okomito na uzdu`nu
os, je na spojnici Omi{-Vasto i iznosi 117 milja. Prosje~na {irina iznosi 85 milja, a
{irina Otrantskih vrata 40 milja. Povr{ina Jadranskog mora je 138.595 km2.
Pomorski prag koji se prote`e od poluotoka Gargano preko otoka Palagru`a na Lastovo dijeli Jadran na sjeverni i ju`ni dio. Polaze}i od sjeverozapada, dubine Jadrana postupno rastu. U sjevernom dijelu su manje i ne prelaze 200 m, izuzev Jabu~ke kotline, gdje dose`u 270 m. Ju`ni Jadran mnogo je dublji najve}a dubina je
1233 m, a u Otrantskim vratima 600-800 m.

14

1 nauti~ka milja = 1852 m.

Na Jadransko more danas se oslanjaju teritoriji {est dr`ava: Hrvatske, Italije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Albanije. Razvedenost obale2 povoljno utje~e na uporabu obalnih i pomorskih snaga ratne mornarice (RM), omogu}uje dobro maskiranje, baziranje i rastresitost elemenata operacijske osnovice pomorskih
snaga, te pripremu, organizaciju i izvo|enje bojnih djelovanja, osobito u me|uoto~nom podru~ju. Otoci Jadranskog mora poredani su ispred njegove isto~ne obale u nekoliko nizova, paralelno s protezanjem obale i smjerom pru`anja dinarskih
planina. Jedini prekid u oto~nom lancu je u rajonu rta Plo~a, izme|u [ibenika i
Splita. Ju`no od Cavtata nema oto~nih nizova, tako da je obala otvorena. Otoci na
na{em dijelu Jadrana podijeljeni su na zapadnoistarsku, kvarnersku, sjevernodalmatinsku, srednjodalmatinsku i ju`nodalmatinsku skupinu. Na talijanskoj strani
Jadrana jedini otoci su Tremiti, u sektoru Abruzzi, blizu Gargana. Oto~ni nizovi
~ine prirodnu prepreku za pristup ratnih brodova, podmornica i podmorsko-desantnih sredstava prema na{oj obali, olak{avaju}i odvijanje du`obalnog pomorskog
prometa unutarnjim plovnim rutama.
Istureni otoci omogu}uju postrojbama obalnih snaga da brane i nadziru {irok obalni pojas i teritorijalno more RH.
Uskost Jadrana omogu}ava njegovo brzo preplovljavanje brodovima i prelijetanje
zrakoplovima. Na primjer, brod koji plovi brzinom 30 ~vorova (~v)3 mo`e preploviti Jadran po uzdu`noj osi za oko 16 sati, a po prosje~noj {irini za oko 3 sata. Zrakoplov brzine 880 km/h mo`e preletjeti Jadran po uzdu`noj osi za oko 1 sat, poprijeko za oko 10-11 minuta.
Orografski sklop obale i njezinog zale|a odre|uje protezanje operativno-takti~kih
pravaca koji s mora vode prema obali i dalje u dubinu kopna. S na{e obale prema
unutra{njosti vode sljede}i operativno-takti~ki pravci:
tr{}ansko-rije~ki,
rije~ko-karlova~ki,
kninsko-unski i
neretvanski.
Za agresora je najpogodniji kninsko-unski pravac, koji je operativnog zna~aja; ima
{iroku zonu za iskrcavanje s mora i uzdu`ni manevar izme|u rijeka Zrmanje i Cetine, s najve}om dubinom kod Knina. Ostali pravci su manjeg kapaciteta i propu2
Pod obalom u vojno-geografskom zna~enju podrazumijeva se obalni pojas kopna koje pripada pomorskom
boji{tu, potom obalni rub (uski pojas uz more, gdje su izgra|eni ure|eni obrambeni polo`aji) i obalno more
(me|uoto~ni akvatorij koji obuhva}a unutarnje vode i teritorijalno more {irine 12 milja). To prostranstvo svakako je razli~ite {irine, zavisno od primorskog reljefa i razvedenosti obalne crte.
3
^vor je jedinica za brzinu; 1 ~vor = 1 nauti~ka milja (1852 m) na sat.

15

sne mo}i. Svaki od pravaca oslanja se na vi{e pogodno iskrcajnih mjesta u odre|enom rajonu ili podru~ju mogu}eg iskrcavanja:
tr{}ansko-rije~ki i rije~ko-karlova~ki pravac na prostor poluotoka Istre i kvarnerske grupe otoka;
kninsko-unski pravac na desantno pogodan prostor Ravnih kotara i {ireg rajona
rta Plo~a;
neretvanski pravac na prostor @upskog zaljeva i {ireg rajona luka Plo~e i Ston.
Isto~na obala Jadranskog mora ve}im dijelom je visoka i strma, kra{kog karaktera,
te{ko pristupa~na i prohodna, osobito za te`u borbenu tehniku. Visina obale i njezina razvedenost s puno uvala (zaljeva) omogu}uje vrlo uspje{no maskiranje pomorskih snaga i svih ostalih elemenata obalne obrane. Pogodna je za izgradnju podzemnih skloni{ta i maskirnih vezova za brodove i podmornice, vatrenih polo`aja obalnog topni{tva i obalnih raketa (OR) i drugih elemenata infrastrukture. Visoka obala omogu}uje povoljan polo`aj obalnih radara, ~ime se pove}ava njihova daljina otkrivanja. Navedene zna~ajke obale otoka i kopna povoljno utje~u na organizaciju i
izvo|enje protudesantne obrane na Jadranskom pomorskom voji{tu (JPV).
Za izvo|enje bojnih djelovanja klimatski uvjeti na Jadranu su u ve}em dijelu godine povoljni. Jaki vjetrovi, kao {to su bura, jugo, tramontana, a u ljetnim mjesecima
kratkotrajni i sna`ni vjetrovi lebi} (s jugozapada) i o{tro (s juga), ukoliko su ja~i od
3 po Boforu4 ote`avaju plovidbu manjih brodova, rad brodskih posada, iskrcavanje
desantnih snaga i sredstava, uporabu brodskog naoru`anja i zrakoplovstva i izazivaju zano{enje topni~kih zrna i raketa. Temperature na Jadranu rastu od sjevera prema jugu i ne utje~u bitno na pripremu i izvo|enje bojnih djelovanja, osim jakih
zima, kada mo`e do}i i do poledice.
Prosje~ne temperature zraka na Jadranu:
najvi{a prosje~na temperatura (u srpnju) je oko 23 C u sjevernom i
25 C u ju`nom Jadranu,
najni`a prosje~na temperatura (u sije~nju) je oko 2,6 C u rajonu Venecije, a
9,8 C u rajonu otoka Visa,
srednja godi{nja temperatura zraka u sjevernom Jadranu je 14 C, a u Otrantskim
vratima 18 C.
Obla~nost i magla ograni~avaju uporabu zrakoplovstva, posebice iznad morske povr{ine. Tako je, na primjer, godi{nje prosje~no oko 4% potpuno obla~nih dana. Na
4
Bofor Fransis (1774.-1857.), britanski hidrograf i kontraadmiral. Autor prve skale vjetrova koja je po njemu dobila ime. Boforova skala je me|unarodno prihva}eno mjerilo za ja~inu vjetra. Npr. 6 bofora odgovara brzini vjetra od 39 do 49 km na sat ili 10,8 do 13,8 m/sec.

16

sjevernom Jadranu magla je ~e{}a pojava i godi{nje je prosje~no ima izme|u 39


dana u Veneciji i 69 dana u Puli, a na srednjem i ju`nom dijelu Jadrana 2-3 dana.
Vrijeme kao astronomska pojava neposredno utje~e na pripremu i izvo|enje bojnih
djelovanja. Naime, iako suvremena tehni~ka sredstva omogu}uju to~no vo|enje navigacije i upravljanje vatrom raznih bojnih sredstava, {to sve vi{e izjedna~ava bojna
djelovanja u no}nim i dnevnim uvjetima, ipak je izvo|enje bojnih djelovanja no}u,
osobito za zrakoplovstvo, slo`enije i te`e. Ovu okolnost na{e pomorske snage koriste za izvo|enje bojnih djelovanja u uvjetima neprijateljeve nadmo}i u zraku.
Dubina mora utje~e na uporabu podmornica, mina i torpeda, na sigurnost plovidbe i na mogu}nost pristupa desantnih snaga i sredstava obali. Pravocrtna torpeda ne
mogu se koristiti na dubinama manjima od 20 m, a samonavo|ena manjima od 60
m. Polaganje nekontaktnih le`e}ih mina zasad je ograni~eno dubinom mora do 60
m protiv povr{inskih brodova i 150 m protiv podmornica. Sidrene kontaktne i nekontaktne mine mogu se upotrebljavati do dubine mora od 5 do 400 m. Amplitude plime i oseke nemaju bitnog utjecaja na sigurnost plovidbe i sigurnost brodova
u vezu.
Temperatura, gusto}a i slanost morske vode utje~u na uvjete rada podvodnih elektri~nih lokatora (PEL), podvodnih elektri~nih goniometara ili {umosmjera~a (PEG)
i radio-hidroakusti~nih pluta~a (RHAP). U kolovozu su temperature najvi{e, a najni`e u velja~i. Prosje~na temperatura povr{inskog sloja morske vode u sjevernom Jadranu je 7-9 C zimi i 20-22 C ljeti, u srednjem Jadranu 11-13 C zimi i oko 24
C ljeti, te u ju`nom Jadranu 12-13 C zimi i do 25 C ljeti. Slanost morske vode u
Jadranu iznosi u prosjeku 38,5%. Prozirnost morske vode ljeti kre}e se u sljede}im
granicama: u sjevernom Jadranu od 10 do 30 m (zbog rije~nih nanosa i plitkog
mora), u srednjem Jadranu od 29 do 33 m, u ju`nom Jadranu od 24 do 56 m.
Prozirnost mora utje~e na dubinu otkrivanja podmornica i minskih prepreka u
moru iz zraka. Tako se, na primjer, podmornica mo`e otkriti iz zraka na dubini od
oko 30 m, a mine na dubini od oko 2,5 do 5 m, pri mirnom moru i vedrom danu.
Iskustva bojnih djelovanja koje je pro{la HRM u Domovinskom ratu nedvojbeno
pokazuju kako se malo pozornosti pridavalo izu~avanju hidrogeografskih, meteorolo{kih i geomorfologijskih uvjeta na Jadranskom moru. Posebno je bilo iznena|enja kod minsko-protuminskih djelovanja, gdje se prozirnost mora, uvjeti morskog
dna, valovi i morske struje nisu poznavali u dovoljnoj mjeri. Isto tako, bilo je nepoznanica u kori{tenju sustava radioveze i motrenja. Sve je ovo bilo vi{e puta nazna~eno u literaturi koja se pisala i prepisivala, ali kada je ratna praksa ustupila mjesto teorijskim formulacijama, bilo je to ne{to druga~ije od onoga {to se neprekidno
ponavljalo u nekim ud`benicima.

17

Prostor Republike Hrvatske


Primorska regija ~ini jednu od tri izra`ene geografske cjeline RH. Odvojena je od
ostalih regija planinskim masivom Dinarida kao pregradom u fizi~ko geografskom, komunikacijskom i vojno-operativnom pogledu.
Prostor je karakteristi~an po svojoj izdu`enosti u pravcu sjeverozapad jugoistok, a
neke od temeljnih zna~ajki su:
du`ina osi
300 M (556 km)
srednja {irina
30 M (56 km)
du`ina obalne crte kopna
1890 km
du`ina obalne crte otoka
4000 km
ukupna du`ina obalne crte
5890 km
du`ina granice teritorijalnog mora 470 M (870 km)
broj otoka, hridi i grebena
1185
povr{ina otoka i hridi
3170 km2
ukupna povr{ina prostora
31.000 km2
Du` ve}eg dijela obale pru`aju se paralelni nizovi otoka, a otvoreni dijelovi su samo
zapadna obala Istre, rajon Dalmatinske plo~e i obala od Dubrovnika do rta O{tro.
Prostor je u cijelosti bio u podru~ju odgovornosti JRM-a, a njegova struktura i ure|enost u operativnom smislu omogu}ili su neprijatelju da u po~etku relativno lako
ostvari punu kontrolu nad njim s obzirom na snage s kojima je raspolagao.
Prostor na kojemu su vo|ena borbena djelovanja (b/d)
Razvojem situacije tijekom 1991. godine, osobito u razdoblju rujan studeni, prostor RH na kojem su se izvodila borbena djelovanja dijelom je ograni~en na podru~je Dalmacije, odnosno obalni rub od Zadra do Dubrovnika s pripadaju}im
skupinama otoka i me|uoto~nim akvatorijem. Na podru~ju srednje Dalmacije neprijatelj je u to vrijeme imao najve}u koncentraciju snaga. To je i razumljivo jer je
osloncem na pomorske baze u [ibeniku, Splitu i Plo~ama, te vojnopomorska upori{ta Vis, Lastovo i Kor~ulu mogao u potpunosti osigurati potporu svim svojim manevarskim snagama u pripremi i izvr{enju borbenih zada}a na moru i obalnom pojasu. S toga prostora mogu}e je ostvariti kontrolu nad ve}im dijelom Jadrana, a snagama Flote djelovati na svakom njegovom dijelu. Nadalje, na taj prostor s kopna
izlaze i operativno takti~ki pravci: kninsko unski (s vi{e manjih pravaca) u podru~je me|urije~ja Zrmanje i Cetine, te neretvanski (s gravitiraju}im manjim takti~kim pravcima iz crnogorskog podru~ja) prema u{}u Neretve. Navedenim pravcima izvr{eni su i glavni pokreti neprijateljskih snaga tijekom napada na Hrvatsku.
18

Upravo na tom prostoru, gdje je neprijatelj imao potpunu prevlast u zraku, na


moru (pod morem) i na kopnu, HRM je osmislila i ispoljila te`i{te svojih borbenih
djelovanja, ostvariv{i rezultate kojima je u relativno kratkom vremenu uspostavila
kontrolu na ve}em dijelu podru~ja svoje odgovornosti.

19

Organiziranje pomorskih ~asnika u okviru


4. brigade ZNG-a

rvatski ~asnici u sastavu JRM-a nikada nisu prekidali nit koja ih je povezivala s hrvatskim narodom i hrvatskom domovinom. Hrvatski ~asnici u tada{njoj 17. brigadi torpednih ~amaca (T^), kojima je zapovijedao kapetan
korvete Zdenko Simi~i}, stavili su se ve} po~etkom 1991. na raspolaganje hrvatskoj
dr`avi i predsjedniku dr. Franji Tu|manu. U po~etku je organizacija djelovanja
izvan vojarne Lora povjerena Petru Perkovi}u, kojemu su bile dostupne informacije. On se povezao s Miroslavom Skokom i Petrom [imcem, preko kojih su dobivane potrebne informacije o ustrojavanju Hrvatske vojske. Izra|eno je vi{e planova o
napu{tanju JRM-a. Planirano je bilo uzeti {to vi{e brodova i opreme, o{tetiti vitalnu opremu na pogonu, te pripremiti sve koji su se stavili na raspolaganje hrvatskoj
dr`avi da na poziv napuste JNA. Nakon detaljne analize plan o preuzimanju brodova odgo|en je, jer je zaklju~eno da bi bilo te{ko izvr{iti pregrupiranje brodova
bilo gdje na obali, a da ne budu vra}eni u Loru ili uni{teni zrakoplovima. Primjerice, u zadarskom dijelu planirano je brodove smjestiti u potkope na Dugom otoku,
a me|u planovima je bio i put u Italiju, no on je bio pun neizvjesnosti i opasnosti
za obitelji koje bi ostale u Splitu.
Napadom Jugoslavenske armije na Sloveniju krajem lipnja 1991. Hrvati ~asnici u
tada{njoj 17. brigadi T^ odlu~ili su napustiti JRM i time totalno dezorganizirati
spomenutu postrojbu, koja je u to vrijeme slovila kao najbolja brigada u Floti JRMa i bila pohvaljena od General{taba JNA. S odlukom o napu{tanju JNA upoznali su
Miroslava Skoku, a u Zadru Zvonimira Rodina, koji im je obe}ao svekoliku pomo}.
Donesena je kona~na odluka da se u {to kra}em roku podnese zahtjev za odlazak iz
JRM-a i da za njima po|u svi hrvatski do~asnici i mornari. Skidanje iz odore
JRM-a u roku od 24 sata omogu}avala je spasonosna re~enica: Ne sla`em se s politikom koju provodi JRM. Jedino je kapetan korvete (kkr) Zdenko Simi~i} ~ekao jo{
pet dana. Zbog ~injenice da je bio zapovjednik divizijuna odr`ao se partijski sastanak 17. BT^ u kinodvorani, kojemu je nazo~io i tada{nji zapovjednik Flote JRMa kapetan bojnog broda Nikola Ercegovi}. Me|u nazo~nima je bio odani do~asnik Predrag ^iri}, koji je postavio pitanje: Da li zapovjednik divizijuna kkr Zdenko Simi~i} organizirano radi s hrvatskim ~asnicima na slabljenju borbene mo}i cjelovite 17. BT^? No, rasprava nije donijela rezultate koje su o~ekivali protuhrvatski raspolo`eni ~asnici JRM-a. Najve}i dio vremena u dvorani je bio muk. Na kraju je za-

20

klju~eno da nema dovoljno dokaza da se utvrdi odgovornost kkr Zdenka Simi~i}a


u organizaciji rada grupe hrvatskih ~asnika. A tu grupu ~inili su: Zdenko Simi~i}, Ivan Ani}, Petar Perkovi}, Jaki{a Frani}, Vojko Mareli}, Ivan Stankovi}, @arko
Bartulovi}, Mile ^atlak, Radomir Deli} Niki} i Ivo Rafaneli. Ovi ~asnici tada su
bili prvi u strukturi zapovijedanja.
U razdoblju od 1. do 15. srpnja 1991. JRM je napustilo 68 djelatnika iz 17. BT^,
a trend odlaska Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Albanaca iz JRM-a nastavljen je.
Kapetan korvete Zdenko Simi~i} razrije{en je du`nosti 13. srpnja 1991.; u tom trenutku bio je po ~inu najstariji hrvatski ~asnik koji je napustio Flotu JRM-a. Povezanost kkr Zdenka Simi~i}a i ostalih hrvatskih ~asnika u Lori temeljila se na povjerenju. U toj skupini ~asnika nalazili su se: kbb Stjepan Bernadi} nastavnik u [koli taktike i operatike, kkr Ivica Supi}, kkr Marin Sto{i}, pbb Robert Hranj i pbb Tihomir Erceg iz 18. BR^, te pbb Ante Urli} iz divizijuna patrolnih brodova. Oni su
imali svoj plan o napu{tanju JRM-a.
Nakon {to su spomenuti ~asnici napustili 17. BT^, od 14 brodova (jedan je bio u
[ibeniku kasnije u sastavu HRM-a) ploviti je nastavilo svega 5 torpednih ~amaca (T^). Ubrzo su, do po~etka rujna, svi u teglju napustili Loru, oti{li prema otoku Visu i vi{e nisu isplovljavali (do odlaska u teglju za Boku). Spomenutoj skupini
~asnika pridru`io se i Nedjeljko Stani}, napustiv{i eskadrilu protupodmorni~kih helikoptera, koja je iz Divulja preba~ena u Mostar. Svi su se javili zapovjedniku 4. bri-

21

gade ZNG-a Ivi Jeli}u i nastavili koordinirati s Miroslavom Skokom, kojemu su


predlagali planove za blokadu Ratne luke Lora. U njoj je, naime, bazirala Flota
JRM-a s udarnim pomorskim brigadama 18. BRTOR-R^ (raketna), 17. BT^ (torpedna), 4. B VPBR (patrolno-protupodmorni~ka), BP (podmornice), logisti~ki
brodovi i zapovjedni brod; ukupno oko 30-35 ratnih brodova s podmornicama.
Postojale su samo dvije mogu}nosti blokade Lore: blokada s kopna, koja je bila
u~inkovitija jer se kanalizirala prometnicama koje vode iz Lore, i blokada s mora,
koja je ovisila o tome jesu li ratni brodovi u Lori ili su isplovili iz nje. Naime, kad
su ratni brodovi u Lori, tada u obzir dolazi blokada samog ulaza u luku, a kada oni
isplove, tada je mogu} samo nadzor njihova kretanja, zadr`avanja i sidrenja. Na zahtjev gospodina Ive Jeli}a da se planira blokada Lore s morske strane, skupa s Vickom Batinicom iz Brodosplita napravljen je plan kako s remorkerima blokirati
ulaz, odnosno koje plovno sredstvo treba potopiti ispred ulaza u Loru (Slika 1).
Vojarna u Divuljama sa svom ratnom opremom bila je velika prijetnja za cijelu ka{telansku regiju i grad Split. Najve}a postrojba po bojnoj mo}i bio je ORD (Obalni raketni divizijun), naoru`an raketama obala more, ruske proizvodnje. Iste su
imale bojevu glavu s 550 kg eksploziva i goriva s oksidantom 600 l, koji ako ne izgori tijekom leta rakete, postaje nervni bojni otrov. Takvih je na lanserima i u pri~uvi bilo oko 20 komada. No, u Divuljama nisu bazirali zna~ajniji ratni brodovi, a
danju je zbog opskrbe i prevo`enja zapovjednika postrojbi na va`nije sastanke u Za22

povjedni{tvo Flote, iz Divulja redovito isplovljavala BRM (motorna barkasa) za


Loru. Napravljen je i plan presijecanja telefonskog kabela u sustavu veza zapovijedanja koji je bio polo`en izme|u Divulja i Lore, ~ime bi se bitno naru{io njihov {ti}eni sustav veza (Slika 2). Tra`eni planovi bili su gotovi do kraja srpnja 1991., me|utim, nisu provedeni.
Po~etkom kolovoza 1991. brodovi JRM-a po~eli su napu{tati Loru i sidriti se u Ka{telanskom zaljevu, poglavito VPBR-ovi (veliki patrolni brodovi) i RTOP-ovi (raketne topovnja~e). Prate}i njihovo kretanje unutar Ka{telanskog zaljeva, primije}eno je da se gotovo uvijek sidre na njegovoj sredini, te da se VPBR no}u sidri zajedno s 1 do 2 RTOP-a na bokovima. Tada je predlo`en no}ni plan napada na takti~ku grupu koja bazira na sidru u Ka{telanskom zaljevu, koji je gospodin Jeli} prihvatio (Slika 3).
Brze glisere koji su trebali biti kori{teni za napad osigurao je Sini{a Poljak, a rakete
tipa osa osigurao je Mile ^atlak, koji je ve} bio na planini Svilaji (114. brigada).

23

Izvr{en je obilazak polaznih rajona lu~ice Split, od Zente do Poljuda, te obale Ka{tela, ovisno o to~ki sidrenja takti~ke grupe brodova JNA. Grupa za napad bila je
podijeljena u pet skupina koje su trebale istovremeno izvr{iti napad, a ~inili su je:
Zdenko Simi~i}, Petar Perkovi}, Jaki{a Frani}, Tihomir Erceg, Vojko Mareli}, Nedjeljko Stani}, Vladimir Jankovi}, Ivan Stankovi}, Du{ko Mrdulja{, Sini{a Poljak,
Nadomir Kod`oman, Mile ^atlak, Nikola Prizmi} i Josip Pocrnja. S obzirom na to
da su dobro poznavali karakteristike brodova JRM-a, to~no se znalo gdje su komore za streljivo i rakete u lanserima, {to je i bio cilj napada, jer su brodovi bili popunjeni do punog borbenog kompleta. Iznesena je i procjena kakve bi bile posljedice
u ekolo{kom smislu nakon potapanja brodova i izlijevanja ve}e koli~ine nafte u Ka{telanski zaljev. Plan je bio odobren, ali znak za po~etak njegove provedbe nije dobiven.
Paralelno sa spomenutim planovima radilo se na ustrojavanju mornari~ke postrojbe unutar 4. brigade ZNG-a, no te`i{te njezina djelovanja tada je bilo na kopnu, pa
takva postrojba nije osnovana. Krajem kolovoza ve} su se nazirali obrisi budu}eg
ustroja HRM-a na kojemu se intenzivno radilo. Prvih osam ~asnika koji su 5. rujna 1991. potpisali ugovor za osnivanje HRM-a Zdenko Simi~i}, Augustin Kontrec, Karlo Grbac, Zvonko Majer, Nedjeljko Stani}, Goran Bona~i}, Petar Perkovi},
Boris ^upin bili su na platnom spisku 4. brigade, sve do odlaska u neke druge
postrojbe Hrvatske vojske.
Civilne strukture
U samom po~etku pru`anja otpora agresoru, ljudi i grupe gra|ana po gradovima i
naseljima uz obalu organizirali su se u cilju za{tite `ivota i materijalnih dobara. Po
mjesnim zajednicama, poduze}ima i raznim ustanovama osnivani su krizni sto`eri
koji su provodili organizacijske mjere i radili na ustrojavanju najboljih oblika za{tite. Gra|ani u priobalju odmah su se javljali u Zapovjedni{tvo Hrvatske ratne mornarice `ele}i pristupiti u njezine redove, a tra`ili su i stru~nu pomo} za pobolj{anje
svoje osposobljenosti za odgovore u slu~aju opasnosti.
No, HRM nije mogla primiti toliki broj ljudi koliko ih se javilo. S druge strane, ni
HRM se u po~etku nije dovoljno organizirala za sve oblasti djelovanja te je trebala
pomo} gra|ana, a posebice stru~nih poduze}a, organizacija i instituta koji su pokrivali one oblasti za koje mornarica nije imala organizirane aktivnosti. Tako je ostvarena vrlo uska suradnja s poduze}ima Brodospas, Jadrolinija, lukama u Splitu i
Plo~ama, autoprijevoznim poduze}ima (Split, Plo~e, Rijeka, [ibenik itd.), brodogradili{tem u Splitu, Brodoremontnim poduze}em iz [ibenika, poduze}ima za turizam (pru`anje usluga smje{taja), PTT-om itd. Javljali su se sportski klubovi ~ije su
aktivnosti bile vezane uz more; primjerice Sportsko dru{tvo Mornar koje se s cjelokupnim ~lanstvom i opremom stavilo na raspolaganje HRM-u. Tu su bile i znan24

stvene i {kolske ustanove (FESB i Hidrografski institut), udruge pomoraca, sportske lu~ice i marine i mnogi drugi koji su se zaista nesebi~no stavili na raspolaganje.
Autori mole ispriku od svih onih koji ovom prilikom nisu spomenuti. Naprosto
nije bilo oblasti ljudske djelatnosti u priobalju ~iji se ~elnici zajedno sa svojim djelatnicima nisu stavljali na raspolaganje HRM-u. Ove su usluge kori{tene u velikoj
mjeri, a o nekima }e biti rije~i u nastavku.
Civilne strukture dale su veliki doprinos da mnogi slo`eni i stru~ni poslovi za potrebe HRM-a budu odra|eni uredno i na vrijeme, ~ime su pomogli da se HRM
usredoto~i na svoje temeljne zada}e. One su u svim kona~nim ra{~lambama zauzele visoko mjesto, jer se bez njihove pomo}i ne bi mogle provesti ni najobi~nije zada}e. Anga`man civila i njihovih sredstava pomogao je da se i vrlo slo`ene zada}e
naprave u ti{ini i na optimalan na~in. Treba li spominjati razvoz podvodnih mina
{leperima iz Plo~a do Trajektne luke Split, gdje su odmah vilju{karima ukrcavani na
trajekte. Tako je bilo s organizacijom teritorijalnog sustava veza, utemeljenjem sustava motrenja na obali i otocima, razvo`enjem ljudi, organiziranjem pomorskog
transporta na srednjodalmatinskim otocima i onoga za Dubrovnik, pru`anjem
stru~ne medicinske pomo}i, izradom sredstava ratne tehnike itd. Upravo zahvaljuju}i stru~nosti ovih ljudi, HRM je mogla kvalitetno provoditi svoje zada}e. Slobodno se mo`e re}i da je {irina djelovanja civilnih struktura jam~ila da }e HRM vrlo
brzo mo}i parirati protivniku, koji je u borbenom smislu bio neizmjerno ja~i.

25

Potpora mornari~ke komponente u djelovanjima


dijelova 4. brigade ZNG-a na podru~ju Kru{eva
(kolovoz rujan 1991. godine)

Uvodne napomene
U po~ecima stvaranja HV-a prvo su se ustrojavale postrojbe na kopnu, dok nije do{ao red na ustrojavanje pomorske komponente. No, bojna djelovanja poglavito vo|ena na kopnu uskoro su zahvatila i podru~je obale te se ukazala potreba organiziranog anga`iranja plovnih sredstava za njihovu potporu. Idealno bi bilo da su tu
potporu pru`ale organizirane snage Hrvatske ratne mornarice (HRM), koje bi to,
da su postojale, u~inile najbolje. No, srpanj 1991. bio je vrijeme po~etaka stvaranja
HV-a, kad su nedostajala mnoga sredstva, pa su mnoge stvari ra|ene preko no}i.
Bilo je to herojsko vrijeme stvaranja nove dr`ave, kad na moru jo{ nije bilo hrvatskih ratnih brodova koji bi plovili i mogli pomo}i. Za stvaranje HRM-a potrebni
su bili domoljubi, koji poznaju vojnu organizaciju, njezin ustroj i na~in funkcioniranja. U pripremama za obranu ljudskih `ivota i spa{avanje vrijednosti dru{tva po
op}inama, mjesnim zajednicama, ali i po poduze}ima i raznim institucijama, s radom su zapo~eli krizni {tabovi. Njihova zada}a bila je organiziranje ljudi i sredstava za ratne uvjete. Tako su i na podru~ju od Zadra do Novigrada, na koje je upu}ena 4. brigada ZNG-a, krizni {tabovi ve} bili utemeljeni, ~ime je umnogome olak{ana komunikacija i suradnja izme|u razli~itih subjekata. U to vrijeme Hrvatska
vojska i njezine postrojbe bile su u po~etnoj fazi organiziranja i ustrojavanja, a situacija na terenu tra`ila je trenutni anga`man protiv organiziranog i dobro naoru`anog protivnika koji je imao inicijativu. Neprijateljske pripreme trajale su du`e vrijeme, sve pod pla{tom redovnih aktivnosti JNA, {to im je dalo ogromnu po~etnu
prednost. Jedna od faza pripreme za agresiju na Hrvatsku bilo je veli~anje snage i
mogu}nosti srpskog vojnika, {to je planski bilo provo|eno prakti~no od kraja Drugoga svjetskog rata. To je posebice bilo nagla{eno u JNA, u kojoj su se prote`irali
srbijanski kadrovi.
Pitanje ratne mornarice krajem srpnja 1991. godine bilo je slo`eno. JNA je imala
respektabilnu ratnu mornaricu, tzv. Jugoslavensku ratnu mornaricu (JRM), koja je
u svom ustroju imala brojnu flotu razli~itih brodova, a bazirala je od Pule na sjeveru do zaljeva Boke kotorske na jugu. Posebnost JRM-a ogledala se u ~injenici da je
imala i brojnu kopnenu komponentu, cijeli jedan korpus po ustroju sa sjedi{tem u
Kninu. Ova kopnena komponenta u sastavu JRM-a o~itovala se i u ~injenici da je
26

cijela JRM bila organizirana za protudesantnu obranu kao obrana od pomorskozra~nog desanta {irih razmjera na srednji dio jadranske obale (ili onda{njim vojnim
rje~nikom re~eno Jadransko pomorsko voji{te). Kopnene snage iz sastava JRM-a
bile su smje{tene u Kninu, gdje su bila brojna zapovjedni{tva i najve}i dio gotovih
snaga. Djelatni sastav kopnene komponente sa sjedi{tem u Kninu bio je uglavnom
sastavljen od pripadnika srpske i crnogorske nacionalnosti (68%), dok je situacija u
samoj JRM bila puno povoljnija jer su djelatnici hrvatske nacionalnosti ~inili 47%
od ukupnog djelatnog sastava. Upravo u to vrijeme (srpanj, kolovoz i rujan 1991.)
po~elo je veliko raslojavanje unutar redova JNA i JRM, koje su u ve}em broju po~eli napu{tati djelatnici nesrpske nacionalnosti. Me|utim, i nadalje su to bile respektabilne snage, sa zavidnim brojem raspolo`ivih sredstava.
Na moru je u to vrijeme djelovala samo JRM, koja se ve} tada po~ela organizirati
prema borbenoj organizaciji u tzv. zdru`ene takti~ke sastave (ZTS) sastavljene od
jedne fregate, 2 3 raketne topovnja~e, 2 4 raketna ~amca i 4 6 torpednih ~amaca. Zada}e ovih sastava bile su, kako je javno objavljeno, provo|enje nesmetane
plovidbe morem, a prava namjera bila je upravo suprotna nametanje blokade
morskih luka i prekid pomorskog prometa na moru. Brojnost flote JRM-a i njihova nazo~nost svuda i uvijek bile su odlika toga vremena, a svi oni koji su koristili
more morali su o ovoj ~injenici voditi ra~una. Kako su se ~asnici hrvatske nacionalnosti, a i mnogi drugi, skidali i odlazili iz JNA i JRM-a, na brodovima su prevladali ljudi srpske nacionalnosti. Pod utjecajem propagande i zapovijedi iz Beograda brzo su se prometnuli u neprijatelje svega hrvatskoga, a sredstvima kojima su raspolagali mislili su da mogu sve.
Pro{lost Hrvata, posebice na obalama Jadrana, ispunjena je neprekidnom borbom
za opstanak, slobodu i nezavisnost. Da bi se u toj borbi na{ narod obranio i odr`ao
na ovim prostorima, bili su potrebni iznimni napori. Od samih po~etaka pisanja
vojne povijesti, u provedbi bojnih djelovanja {irih razmjera na obali i u priobalju,
zabilje`ena je uska suradnja izme|u snaga ratne mornarice (RM) i kopnene vojske
(KoV). Pri tome je zanimljivo napomenuti da ve} prvi veliki vojni povjesni~ar Tukidid (Thucydides, umro oko 390. godine pr. Kr.) spominje ~etiri vrste zada}a koje
provodi ratna mornarica za potrebe kopnene vojske u okviru tzv. mornari~ke potpore krila kopnene vojske. To su: osiguranje bojnih djelovanja kopnene vojske s
mora i vlastitog pomorskog prometa; osiguranje manevra kopnene vojske na pomorskim i du`obalnim pomorskim komunikacijama; logisti~ka potpora kopnene
vojske; napad na pomorske snage protivnika. Te zada}e ostale su do danas, uz napomenu da su nova sredstva ratne tehnike dovela do pro{irenja vrsta i oblika bojnih djelovanja kojima RM podupire djelovanja kopnene vojske. Vojna povijest nas
u~i da je u uskim i zatvorenim morima suradnja izme|u KoV-a i RM-a neupitna i
da su ove snage jednostavno upu}ene na zajedni~ka djelovanja kako bi uspje{no
provele svoje zada}e. Lekcije iz ove suradnje u pro{losti pokazuju da je spomenuta
27

suradnja dobro organizirana, ~vrsto vo|ena i uspje{no provedena, preduvjet za


ukupni uspjeh vojnih djelovanja. Temeljni preduvjet uspje{ne provedbe zada}a iz
domene ratne mornarice je utemeljeni nadzor na moru, ~ija je svrha osiguranje nesmetanog djelovanja vlastitih pomorskih snaga i plovnih sredstava.
Prebacivanje dijelova 4. brigade ZNG-a morskim putem iz Novigrada prema Kru{evu
Kad je 4. brigada ZNG-a dobila zapovijed za prebacivanje i bojna djelovanja na podru~ju Kru{eva, krizni sto`eri bili su u punom pogonu i ve} su imali mnoga saznanja koja su bila od koristi brigadi i njihovim ljudima. U njih su izabrani domoljubi na koje se moglo osloniti i vjerovati da }e ispuniti zada}e koje im se nalo`e. Tako
je bilo i sa zada}om prebacivanja gardista iz 4. brigade ZNG-a na podru~je Kru{eva, odmah po njihovu prispije}u u rajon Novigrad. To je bilo mogu}e organizirati
jer je u {irem rajonu Novigrada postojala brojna ribarska flota, na ~ije se brodove,
koji su ve} bili na popisu u kriznom {tabu, i posade moglo u potpunosti osloniti.
U organizaciju zada}e prebacivanja 4. brigade bili su uklju~eni krizni sto`eri op}ina Zadar i Novigrad, kao i sve njihove podre|ene veze. Iako je to bila prva zada}a prevo`enja u kojoj su sudjelovale pomorske snage, tj. flota ribarskih brodova,
s obzirom na ~injenicu da su se poznavali ljudi i brodovi, te akvatorij djelovanja, u
kojem su doma}i ribari bili danono}no i po svakom vremenu, prevladalo je mi{ljenje da ne}e biti ve}ih problema.
Akvatorij Novigradskog i Karinskog mora navigacijski je te{ko podru~je koje ostali brodovi najradije zaobilaze, uklju~uju}i i znati`eljne turiste. Ove vode u{le su duboko u zale|e kopna, kao nastavak oto~nog niza koji se pru`a ju`nije. S otvorenim
morem povezuju ga dva uska prolaza Ljuba~ka vrata i Masleni~ki prolaz, koji se s
kopna mogu kontrolirati. Od po~etka kolovoza 1991. oni su bili u hrvatskim rukama. U to vrijeme nitko ih nije organizirano i stalno ~uvao, osim redovitih policijskih ophodnji, {to je bilo nedostatno. Obala kopna se na krajnjem obalnom dijelu
svuda strmo spu{ta u more, te je te{ko organizirati i postaviti obranu, a s uskih prolaza je mogu}e ugroziti pomorski promet i obi~nim strelja~kim naoru`anjem. Ratni `amor bio je ovim obalama sve bli`i i bilo je samo pitanje dana kada }e se na obalama otpo~eti odvijati aktivna bojna djelovanja. Svjesni toga bili su i ljudi koji su
dobili zada}u da organiziraju prijevoz dijelova 4. brigade morem prema Kru{evu,
smje{tenom nedaleko od mora. [tab brigade dobio je zapovijed za hodnju bojne i
bojna djelovanja u podru~ju Kru{eva. U dogovoru s kriznim {tabovima na terenu
utvr|eni su pravci i putevi hodnje brigade, koja je sve pokrete trebala izvesti u {to
ve}oj tajnosti. Kako se kopnom nije moglo do}i do rajona razmje{taja, taj dio puta
brigada je morala prije}i morskim putem, a najpogodnije luke za ukrcaj i iskrcaj
bile su Novigrad kao polazna luka, i mol u mjestu Ribnica u neposrednom zale|u Kru{eva kao mjesto iskrcaja. Udaljenost izme|u jedne i druge luke nije bila
28

Zemljovid rajona Kru{eva

velika, tek dvije i pol milje (oko pet kilometara morem), koje su brodovi mogli pro}i brzo. S obzirom na to da se radilo o dosta malom vodenom prostoru i da je bilo
ljetno doba, nije bilo problema s vremenskim neprilikama.
Uvjeti hidrogeografskog i hidrometeorolo{kog okru`enja
Zada}a potpore 4. brigadi ZNG-a s mora odvijala se u ju`nom dijelu Velebitskog
kanala, u podru~ju Novigradskog i Karinskog mora, koje je povezano Karinskim
`drilom. Ta zatvorena vodena povr{ina povezana je otvorenim morem preko Novskog `drila. To je kanal koji spaja krajnji jugoisto~ni dio Velebitskog kanala s Novigradskim morem. Obale u kanalu su visoke i strme, mjestimice gotovo okomite, a
njime mogu ploviti i ve}i brodovi jer su dubine u kanalu velike. Preko kanala, na
oko pola milje ju`no od rta Baljenica (na ulazu u kanal iz Velebitskog kanala) sagra|en je betonski most, koji je svojim sredi{njim dijelom 77 metara iznad srednje
razine vode. Kroz Novsko `drilo morali su pro}i svi brodovi koji su sudjelovali u zada}ama potpore i koji su pristigli iz Zadra. Oni su putem od Zadra do Novigrada
29

morali pro}i kroz te{ko navigacijsko podru~je (slo`eni uvjeti za plovidbu) i prolaze:
Privla~kim gazom u Kanal Nove Povljane, Ljuba~ka vrata, dijelom Velebitskoga kanala kroz Novsko `drilo u Novigradsko more i samu luku Novigrad. Ovi prolazi bili
su jedini put povratka u mati~nu luku baziranja. Stoga se moralo voditi ra~una i o
tome jesu li ovi prolazi slobodni za plovidbu, jer su udaljenosti do obale male, tako
da je protivnik mogao ugroziti plovilo i posadu samo strelja~kim oru`jem. Ovakvo
stanje pogodovalo je na{im plovilima jer se brodovi iz sastava JRM-a nisu usu|ivali za}i u ove vode, {to je na{im brodi}ima davalo potpunu slobodu djelovanja. Sama
potpora brigade odvijala se na relaciji od luke Novigrad do {ireg podru~ja Kru{eva,
odnosno lu~ica u Karinskom `drilu, podru~je Ribnice, da bi se odatle ubrzo pomorski promet preusmjerio na Meku Dragu u uvali Dumi~ina.
U Novigradskom moru, u njegovom sjeveroisto~nom dijelu obale su strme i kamenite te su uo~ljive izdaleka i danju i no}u, a na njegovoj ju`noj i zapadnoj strani vidljivi su bre`uljci obrasli borovinom s blagim nagibima. Na sjeveroisto~nom dijelu
zaljeva je u{}e rijeke Zrmanje, vidljivo po visokim i strmim liticama iznad kojih se
prostire visoka kr{evita zaravan. Boja kanjona mijenja se u zavisnosti od doba dana
i osvijetljenosti, a krajolik odi{e nekom osamom koja privla~i. Grad i luka Novigrad
nalaze se na ju`noj obali Novigradskog mora, u dnu uske, duge i vijugave uvale. Na
luku ukazuje kapela sv. Nikole, za{titnika pomoraca i putnika, koja se nalazi na sjeveroisto~nom dijelu ulaza u samu uvalu. Kao pomo} pri ulasku u luku postoji svjetlo na rtu Sv. Nikola, kao i vidljive ru{evine kule iznad samog mjesta.
Luka Novigrad za{ti}ena je od svih vjetrova, osim od bure koja uzrokuje bibavicu
(izraz za ve}e valove mrtvog mora) i valovito more, osobito u vanjskom dijelu luke.
Luka je duga~ka i prostrana, u unutarnjem dijelu dubine su uz samu obalu oko 1,4
metra, a mo`e primiti velik broj malih brodova. Trajekt Klimno, kao jedan od ve}ih
brodova, bio je vezan za dio obale namijenjene ve}im brodovima. Imao je dovoljno dubine i manevarskog prostora za siguran privez. Cijeli taj dio mola bio je cestovno povezan sa zale|em, te su ve}i tereti ukrcavani bez te{ko}a. Privezi{te brodova i brodi}a bilo je pregledno tako da je i osiguranje brodova i komunikacija izme|u posada bila jednostavna. Luka Novigrad pru`ala je sve pogodnosti za zada}e potpore jer je imala ostale potrebne elemente, kao {to su priklju~ci za struju, vodu, te
dom zdravlja. Mobilizirani brodovi povezivali su grad i luku Novigrad s lukama na
podru~ju Ribnice i Kru{eva. U po~etku se za to koristio mol kod crkvice u Ribnici, a kasnije, izgradnjom zemljanog nasipa i mola, uvala Dumi~ina.
Prekrcaj u lukama Karinskog `drila napu{ten je zbog vi{e razloga. Prilazi polo`ajima na kojima su se nalazili pripadnici 4. brigade iznad Ribnice bili su strmi, a i
samo Karinsko `drilo je usko, ponegdje {irina ne prelazi 100 metara, {to je stvaralo
pote{ko}e u plovidbi no}u. Uvala Dumi~ina nalazi se na isto~nom kraju Novigradskog zaljeva, iza u{}a rijeke Zrmanje u more. Izdaleka se prepoznavala po strmim
stijenama svijetle boje iznad same uvale. Za ovu priliku, mol i pristani{te u uvali
30

Dumi~ina napravila je in`enjerija 4. brigade, od zemljanog materijala koji je bio dobro nabijen i pro{iren te je sve bilo povezano s prometnicom koja je vodila u zale|e kopna. Na tom molu uskoro je pristajao trajekt Klimno, kao i ostali brodovi iz
sastava ove male flotile za potporu. Tako je postavljena lu~ka infrastruktura i napravljena improvizirana luka u uvali Dumi~ina, preko koje se najve}im dijelom vr{io prekrcaj i odr`avala veza s lukom Novigrad. U po~etku djelovanja brigada je
mogla dobivati opskrbu i preko kopna, prometnicom preko Karina i Ribnice. No,
kako su se borbe poja~avale, ja~ala je i prijetnja na tu prometnicu, koja je vi{e puta
ga|ana iz minobaca~a, a na nekoliko mjesta protivni~ki topnici imali su to~ne koordinate. U slu~aju poja~avanja prometa te su to~ke bile ciljane u to~no odre|eno
vrijeme, te je opasnost za promet na tim dijelovima bila o~ita. Stoga se sve vi{e koristio pomorski prijevoz koji se pokazao sigurnijim i fleksibilnijim. Ovdje se jo{ jednom pokazalo kako pomorske komunikacije nisu ograni~ene {irinom rute, ukoliko
ih ne ograni~ava kopno, te ih, za razliku od kopnenih, nije mogu}e prekinuti topni~kom zapre~nom vatrom. Kriti~ne to~ke su luke i mjesta pristajanja, posebice
ako su vidljive ili im se mogu topografski odrediti koordinate.
Kori{tenje mora za potporu bojnih djelovanja pove}alo je ukupni prostor s kojega
je djelovala brigada, a davalo joj je i neophodnu dubinu, koju nije imala na kopnenom dijelu koji je branila. Pove}anje prostora u borbenim djelovanjima pove}ava
mogu}nost manevra i pregrupiranja snaga i time se elementima rasporeda omogu}ava primjena svih mjera borbenih sposobnosti za potpuno iskori{tavanje manevra
i borbene mo}i, te ve}i izbor na~ina uporabe postrojbi kojima raspola`emo. To je
bilo od velike va`nosti u po~etnim djelovanjima brigade, koja su zbog terena i po-

Novigradsko more
31

~etnih uvjeta bila stati~na i usredoto~ena na obranu prostora i va`nih to~aka. Za razliku od borbi na kopnu, morski prostor ne mo`e se niti dobiti niti izgubiti. U zatvorenim vodenim sredinama, kao {to je ovdje bio slu~aj, more se kao prostor mo`e
koristiti jedino ako imamo prevlast na obalama i pogodna sredstva za kori{tenje tog
mora. Takav je bio slu~aj u po~etku i morski prostor koji smo imali kori{ten je na
najbolji mogu}i na~in. U po~etku je to bio samo komunikacijski prostor, a naknadno je postao i manevarski. Budu}i da ga je stalno ga|ao minobaca~ima, neprijatelj
ga je o~igledno uklju~io u svoj popis ciljeva koje je trebalo tu}i.
Flotila koja je bila u potpori brigade omogu}ila je zapovjedni{tvu brigade racionalno kori{tenje snaga svih dijelova brigade. Prostor na kojemu je plovni sastav djelovao, omogu}io je brigadi da svi njezini dijelovi budu uklju~eni prema planu anga`iranja zapovjedni{tva brigade i prema njihovim stvarnim mogu}nostima. Novigrad
je kao mjesto bio pogodan za smje{taj ve}eg broja ljudi. Ovaj `ivopisni gradi}, ~iji
su se stanovnici bavili turizmom, obrtom, ribarstvom i poljoprivredom, nudio je
dosta prostora za ljude i opremu. Grad je bio dobro cestovno povezan sa zale|em,
imao je po{tu i dovoljan broj telefonskih linija. Znalo se da }e dijelovi 4. brigade
ZNG-a sti}i u no}i 30./31. srpnja i da }e ih odmah trebati prebaciti na podru~je
Kru{eva.
Organizacija rada pomorske komponente
U po~etku djelovanja 4. brigade ZNG-a na ovom podru~ju, krizni sto`eri svoj su
posao radili mirno i bez ikakvih ve}ih uzbu|enja, osim uobi~ajene u`urbanosti da
se dnevne zada}e naprave na vrijeme i po planu. Pretpostavljalo se da }e zada}e prevo`enja brigade pomorskim komunikacijama koje su predstojale prerasti u zada}e
potpore, a to je ve} ne{to drugo. Zada}e potpore s mora bojnim djelovanjima postrojbama koje se bore na kopnu slo`ene su i zahtjevne te tra`e ogroman anga`man
ljudi i opreme. Sama zada}a prevo`enja organizirana je relativno brzo. Na ~elu Kriznog {taba Novigrad, odgovoran za plovna sredstva, bio je gospodin Mate Bla{kovi} pravi ~ovjek na pravom mjestu, srednjih godina, visok i kr{an, prava slika i
prilika ~ovjeka iznikloga na kamenjaru i moru. Bio je ribar po zanimanju, {to mu
je kroz `ivot na moru dalo iskustvo poznavanja okru`ja, ljudi i prirode. On je, zajedno sa svojom dru`inom ribara, spremno odgovorio poslovima koji su stajali pred
njima. Poznavanje okru`ja i mora i kopna, davalo je prednost ovim ljudima. Na
kopnu se prostirala kr{evita ravan Ravnih kotara. Gore prema sjeveru bila su brda i
planine, i protivnik.
Ribarska flota ve} je bila organizirana za ratna djelovanja. Prema nekom starom
ustroju (JRM) dio tih brodova imao je mobilizacijski raspored, kojim se ti brodovi
stavljaju na raspolaganje odre|enim vojnim zapovjedni{tvima, nakon ~ega se opre32

maju te{kim strojnicama, a ljudi dobivaju odore i strelja~ko oru`je. Sada to nije bio
slu~aj. Stara linija zapovijedanja u biv{oj Jugoslaviji bila je naru{ena, skladi{ta ispra`njena i devastirana, tako da su brodovi zada}u prevo`enja do~ekali onakvi kakvi su
bili za svoje redovne poslove ribarenja. Brodovi i posade bili su evidentirani u Kriznom {tabu Novigrad, uredno su popisani i nalo`eno im je da budu u stanju povi{ene pripravnosti. Organizirano je de`urstvo i stra`arska slu`ba te svi neophodni
elementi za funkcioniranje ovakve postrojbe kao dijela vojne strukture Kriznog
{taba.
Kad je dobila zadatak za prevo`enje, ta postrojba brodova pripremila se kako je i
koliko mogla. Brodovi nisu bili naoru`ani, tako da nije bilo potrebe za obukom,
niti za oru`jem, jer je to podru~je dosta zatvoreno i bila je zaista mala mogu}nost
da se pojave brodovi JRM-a. Osim toga, protivni~ki brodovi ne bi mogli pro}i neopa`eno. Takti~ka obuka u zdru`enom plovljenju tako|er se nije provodila, jer su
ovi ljudi navikli jedni na druge, pa bi uvo|enje novina koje ovi ljudi ne poznaju vi{e
{tetilo nego koristilo. Njima je samo trebalo re}i {to se od njih tra`i, a oni bi se potom snalazili i ~inili najbolje.
I tako je flota ribarskih brodova do~ekala dijelove 4. brigade ZNG-a, koji su stigli
malo poslije pono}i 31. srpnja 1991. godine. Gospodin Mirko [undov, operativni
~asnik u spomenutoj brigadi, koordinirao je Kriznim {tabom i bio od velike pomo}i kod organizacije ukrcavanja ljudstva brigade. Za prebacivanje brigade uporabljeno je pet ribarskih brodova i dvije portulate.5 Svih 170 pripadnika brigade sa strelja~kim naoru`anjem preba~eno je u rajon Kru{eva do svitanja 31. srpnja 1991. godine. Sam prijevoz protekao je mirno i bez zastoja. Iako su izvo|ene prvi put, sve
aktivnosti odra|ene su kao da su bile uvje`bavane. Posade brodova ispoljile su svoju umje{nost u plovljenju. Svi manevri brodova bili su uobi~ajeni i skladno izvedeni; brodovi su plovili ne ometaju}i jedan drugoga. Isto tako bilo je i kod iskrcavanja. Sve je pro{lo kako se planiralo, bez ikakvih problema.

5
Portulata, ribarski brodi} na motorni pogon ~amac kojega tegli ve}i ribarski brod i koji mu slu`i kao pomo} u radu s mre`ama i ribarskim alatima. Raznih je veli~ina i izvedbi.

33

Posade i brodovi koji su tu no} bili anga`irani u prevo`enju ljudstva 4. brigade


ZNG-a:
1.

2.

3.

4.

5.

Posada broda

Oznaka broda

Kap. BRANKO BLA[KOVI]


posada: KRE[O ANZULOVI]
JAKOV VLATKOVI]
Kap. AUGUSTIN MAROJA
posada: BRANKO ANZULOVI]
DAVOR BA@DARI]
Kap: ZDENKO IV^I]
posada: LOVORKO PAVLI]
JOSO O[TRI]
Kap: TJE[IMIR IV^I]
posada: SVETO KNE@EVI]
DAMIR BRATOVI]
Kap. @ELJKO VLATKOVI]
posada: IVICA BUTERIN

NG 16

NG 12

NG 43

NG 90

VRABAC

Potpora bojnim djelovanjima 4. brigade ZNG prijevoz pomorskim putem


Brigada je preba~ena na podru~je Kru{eva, gdje je u to doba situacija bila slo`ena i
te{ka i bilo je jasno da predstoje bojna djelovanja. U tim okolnostima bilo je potrebno osigurati potporu bojnim djelovanjima ljudstvu brigade, a to je zahtijevalo
puno ve}e transportne mogu}nosti prijevoza morem nego {to je to osiguravala ribarska flota. Prva stvar koja se nametala sama od sebe, bila je potreba prebacivanja
vozila i te{kih tereta i potreba brzog dolaska i odlaska ljudi. Trebalo je razmi{ljati i
o brzom pru`anju lije~ni~ke pomo}i, zbrinjavanju ranjenika itd. Sama bojna djelovanja vode se protiv protivnika koji je nepoznat, mogu}e su radikalnije promjene
situacije i treba biti prilagodljiv mogu}im novim situacijama, a sve to treba biti osigurano sigurnim pomorskim prijevozom. Zapovjedni{tvo brigade prosudilo je situaciju i zaklju~ilo da }e za djelotvorna bojna djelovanja biti potrebno priskrbiti dodatna plovna sredstva, prije svega jedan trajekt i glisere za hitne intervencije. Zahtjev za ovim sredstvima upu}en je Kriznom {tabu op}ine Zadar, na ~ijem je podru~ju bila respektabilna flota brodova koji su se mogli iskoristiti.
Potom je trebalo rije{iti veli~inu plovnog parka, tj. odgovoriti na pitanje koji brodovi i koliko ih je potrebno. Brigada, odnosno njezine postrojbe koje su iza{le na
teren Kru{eva, nisu imale svoj stalni ustroj, pa se tako nisu poznavale norme utro{ka sredstava. I samo oru`je koje su gardisti imali mijenjalo se iz dana u dan, a time
i potrebe dopremanja sredstava za njihovo odr`avanje i djelovanje. Za vrijeme dje34

lovanja brigade na tom prostoru bilo je gotovo pravilo da se javljala potreba za prevo`enjem novih oru`ja, te`ih ili lak{ih, koje je brigada primala i odmah slala na polo`aje: od snajpera, protuzra~nih prijenosnih raketnih sustava, navo|enih raketa,
PZO topova, do velikog oklopnog transportera kojega je splitski {kver darovao
brigadi. Nije trebalo stvarati preveliki plovni park, da ne bi bilo previ{e gu`ve ili
mogu}nosti nepotrebnih gubitaka brodova, koji su bili skupi. Nadalje, ta je flota
trebala biti prilago|ena na na~in da mo`e odgovoriti potrebama prijevoza: od te{kog naoru`anja (topova ve}eg kalibra koji tra`e ve}e dimenzije plovila i {ire pristupne ceste), do prijevoza ranjenika kojima je potreban kakav-takav smje{taj na brodu i brzi prijevoz do mjesta za potpuno sanitetsko zbrinjavanje. U na~elu su se izbjegavala ve}a i sporija plovila iz jednostavnog razloga da ne bi bili laka meta protivni~kim minobaca~ima.
Kad su se procijenile op}enite potrebe, trebalo je na}i i mobilizirati pogodna plovila. Prilikom mobilizacije nije bilo nikakvih problema, ljudi su se spremno odazivali, davali su ono {to su imali i pri tome su se mnogi sami javljali da osobnim anga`manom pomognu. Pri tra`enju plovila nepisano je pravilo bilo da ono bude mobilizirano s posadom. Ovakav na~in izuzimanja plovnih sredstava imao je svoje
opravdanje u ~injenici da posada sama najbolje poznaje svoje plovilo i ako bude trebalo poduzeti bilo kakve zahvate (popravke, odr`avanje itd.), ona }e se najbolje sna}i. Jednako tako, posada najbolje poznaje }udi svoga plovila i mo`e ga najuspje{nije koristiti. Nastojalo se da se uzeta sredstva zavr{etkom aktivnosti vrate u stanje u
kakvom su i uzeta. Plovna sredstva su skupa, popravci i odr`avanje isto tako, {to je
bio dodatan motiv da se o njima vodi primjerena briga. Nadalje, plovila i brodovi
tro{e dosta goriva, koje im treba priskrbiti, a trebalo je osigurati i vezove, te puno
drugih stvari ukoliko se `eljelo da ta flota djeluje danju i no}u. Poslove vezane za
dr`anje, uporabu i odr`avanje brodova mogu dobro i brzo raditi samo ve} obu~eni
ljudi profesionalci, a vremena za eksperimente nije bilo.
Trajekt Klimno
Za potrebe prijevoza ve}ih tereta i ve}eg broja ljudi bio je potreban adekvatan brod
koji }e biti sposoban pristajati i na neizgra|enu obalu. Zapovjednik 4. brigade
ZNG-a za bojna djelovanja u rajonu Kru{evo, brigadir Ivo Jeli} odmah je po dobivanju zada}e uputio zahtjev Jadroliniji u Rijeci, podru`nica Zadar, da odredi i
uputi odgovaraju}i brod u akvatorij Novigradskoga mora. Jadrolinija je za tu svrhu odredila brod iz sastava njihove bijele flote motorni trajekt Klimno. Brod je
do tada bio anga`iran na redovitoj zada}i prevo`enja putnika i tereta na relaciji
Tkon Biograd u Pa{manskom kanalu. Za ovaj zahtjev i dodjelu broda bio je dovoljan telefonski razgovor zapovjednika brigade s nadle`nim osobama iz Jadrolinije i brod je uskoro bio na putu za odredi{te. Trajekt Klimno izuzet je sa svoje redo35

vite pruge, a s istom posadom uputio se 4. kolovoza u luku Zadar. Tu je posada


upoznata s budu}om zada}om i rajonima u kojima }e ploviti. Posadi se nije moglo
puno toga re}i jer je jo{ bilo nepoznanica o tome {to ih ~eka i koliko }e se brod i
posada zadr`ati. Uprava poduze}a obe}ala je redovitu smjenu posade kao u redovnim prilikama, tj. svakih sedam dana. Nakon {to je opskrbljen dodatnom panatikom i provi{tem, brod je isplovio iz Zadra u 20.15 sati prema luci Novigrad. Voze}i gotovo cijelu no} po bespu}ima i tjesnacima od Ljuba~kih vrata i Novigradskoga `drila do Novigradskog mora, brod je u ranim jutarnjim satima pristao u Novigrad. ^lanovi Kriznog {taba i operativci iz 4. brigade posjetili su zapovjednika broda i posadu i upoznali ih sa zada}om. Posada se prihvatila novog posla mirno i stalo`eno kao da se radi o redovitim zada}ama. Na prvo isplovljavanje nisu dugo ~ekali. Upoznavanje nove rute uslijedilo je odmah to jutro na relaciji do mola u Ribnici i natrag. U danima koji su slijedili bilo je dosta prilika da zapovjednik broda
uhvati ruku, tj. dobro upozna }udi okru`ja i samo podru~je plovidbe. Na prvu
plovidbu brod je isplovio s posadom koju su ~inili: Bo`o Stagle~i} zapovjednik
broda, Vinko Medi} vo|a palube, Goran Medi} kormilar, Mladen Todorovi}
upravitelj stroja i Omer Toma{evi} motorist.
Trajekt Klimno na ovoj je zada}i prevozio sve i sva{ta. Najve}i broj postrojbi, vozila i tehnike prevezen je upravo tim trajektom. Posada se nagledala kolona izbjeglica, vojske, kamiona, topova, pa ~ak i stada stoke koju su ljudi pla{e}i se najgorega
prevozili na drugu stranu. Trajekt nije bio brz. Vozio je, za tu klasu brodova uobi~ajenih, 8 ~vorova i trebalo mu je vremena da odveze turu. Gledaju}i ga izdaleka
s brda Ribnice i Kru{eva, izgledalo je kao da stoji. Svojom laganom vo`njom sli~io
je tovaru: nosi veliki teret, ide polako i ne `ali se. Uskoro je uo~en od suprotne strane pa je nerijetko ga|an minobaca~ima. No, starina je uporno vozila svoje i sre}om
je sve pro{lo bez posljedica. Brod je sudjelovao u kona~nom izvla~enju brigade s
toga podru~ja i vozio je do zadnjega dana. Budu}i da su neprijateljske snage izbile
na sjevernu obalu Novigradskog mora i do{le na obalu Novigradskog `drila, odlu~eno je da brod ostane u Novigradu, a da se posada povu~e. Drugu posadu, koja je
napustila brod 12. rujna 1991. u ranim jutarnjim satima, ~inili su: Darko Aralica
zapovjednik, Tomislav Kuri} vo|a palube, Krsto Jure{ko kormilar, Drago Begonja kormilar, Zvonko Hromin upravitelj stroja i Omer Toma{evi} motorist.
Ljudi na brodovima
Republika Hrvatska poznata je po svojim pomorcima, njihovoj snala`ljivosti i hrabrosti, {to je i omogu}ilo da se na|u ljudi svih struka i profila okrenuti moru i pomorskim vje{tinama, koji }e mo}i odgovoriti na potrebe i izazove situacije. Ovdje
se mora istaknuti nagla{eni voljni element koji su ljudi izra`avali kroz htijenje da
svoj posao naprave na najbolji mogu}i na~in. Svaki pojedinac koji se na{ao u ovoj
36

flotili brodi}a za potporu bojnih djelovanja 4. brigade znao je svoj posao na brodu
i oko broda i znao je svoje mjesto u svemu tome. Ovdje nije bilo mjesta amaterima
i onima koji su `eljeli ne{to nau~iti. Oni su tada bili samo putnici u tim brodovima po nekom drugom zadatku. Za ljude je organiziran odgovaraju}i smje{taj u
zgradi odmah na obali te su svi bili na okupu. Zanimljivo je spomenuti odore u kojima su boravili i radili. Ljudi su bili {aroliko obu~eni, iako su prevladavale maskirne odore. No, i one su se razlikovale materijalom, proizvo|a~em ili odabirom
onih koji su ih nosili. U to vrijeme jo{ nije bilo ~inova.
Ljudi na brodovima, izuzev trajekata Klimno i Puntamika, nosili su oru`je. Oru`je
je bilo na visokoj cijeni i do njega se tada te{ko dolazilo. Mnogi su ga kupili svojim
novcem, zajedno s odorom. Ljudi su se snalazili da bi imali oru`je, iako ga na moru
nisu mogli uporabiti. Na moru se na ve}im udaljenostima koristi oru`je ve}eg kalibra. Strelja~ko naoru`anje koje su imali na brodovima vi{e je slu`ilo za neku vrstu
psiholo{kog rastere}enja i kao dodatno osiguranje, nego kao stvarna pomo}. U nekoliko navrata za vrijeme provedbe potpore brigadi, ljude u ~amcima napali su helikopteri i zrakoplovi. Posebice su se helikopteri nisko spu{tali i mitraljirali brodove i posade. Velike vibracije i skakanje broda, kao i nagli okreti koji izbacuju ~ovjeka iz ravnote`e mogu dovesti do pogubnih u~inaka ako strijelac nije vi~an i nije dobro vezan za brod. Ovo nisu bili filmovi niti unaprijed napravljen scenarij, ovo je,
na`alost, bila okrutna stvarnost. I u toj stvarnosti ~ovjek se morao pona{ati prema
nekim racionalnim i mogu}im obrascima da bi ostao `iv i bio u stanju pomo}i drugome. Ljudstvo brigade bilo je na polo`ajima i uspjeh borbe u velikoj mjeri ovisio
je o daljnjim mogu}nostima tvarne potpore. Uz to, dobro organiziran prijevoz morem povoljno utje~e na voljni moment ljudi. Ljudi na polo`ajima puno su sigurniji i opu{teniji kad znaju da im je dostava sredstava sigurna i da imaju osigurano zale|e. Krizni {tab iz Zadra spremno je odgovorio na zahtjeve Zapovjedni{tva 4. brigade i uskoro je brigadi stavio na raspolaganje plovna sredstva koja su tra`ena. Nakon kontakata s poduze}ima i osobama koje su posjedovale brodove i plovna sredstva, za potrebe brigade anga`irano je gotovo 30-ak plovila.

37

Tbl. 1. Brodovi koje je Krizni {tab Zadar dodijelio Kriznom {tabu Novigrad za potrebe potpore bojnih djelovanja 4. brigade ZNG-a.
Ime broda plovnog sredstva

u vlasni{tvu:

Trajekt K L I M N O

JADROLINIJA Rijeka

M/B KALAFURIJA

Luka Zadar

M/B PUNTAMIKA

AUTOTRANSPORT Zadar

Gliser NIRVANA II

Mladen Lovrinov Kre{o


Damir Duki}

M/y NEDA

Posada:
Gregorije Bari}
Damir Gole{

M/y BAHIA

Posada:
Miljenko Dunatov
Budislav Tara{

M/g ADRIATIC

Ivan Legati

M/g MA[A

Vlasnik: Marija ^osi}


Posada:
Gorki Kurtin

M/g 3 ZD 758

Vilim Glavan

10 brodova

SAS Zadar

M/g MUP RH

Posada:
Davor Zup~i}
An|elko Vujevi}

Tbl. 2. Brodovi iz poduze}a SAS Zadar, ustupljeni Kriznom {tabu Novigrad,


koji je za njih izdvojio posade. Brodovi su stigli u Novigrad 6. kolovoza 1991. godine.
posada

ime broda

Zdenko Iv~i}
Joso O{tri}
Lovorko Pavli}

PREKO

Drago Anzulovi}

ADRIANA

38

@eljko Buterin @ili}


Roman Buterin
Zdenko Vlatkovi}

UGLJAN

Tomislav Vlatkovi}
Tomislav Ba`dari}

IVANA

Joso Rado{evi}
Tomo Cvitan
Ive Ba`dari}

TIHANA

Ante Iv~i}
Robert Buterin

@UT

Alan Kociper
Ante Ba`dari}

GIRA

Miro Kne`evi} \oli


Boris Anzulovi}

LADA

Ivan Ka{tela
@eljko Vlatkovi}

ANA

Enisej Anzulovi}
Ivica Buterin Loki
Ozren Ba`dari}

MOLAT

Jure O{tri}
Ante Ba`dari}

Tbl. 3. Brodovi iz Novigrada koji su se stavili na raspolaganje Kriznom {tabu Novigrad.


Brodovi su s posadama bili podre|eni Kriznom {tabu Novigrad, koji je odre|ivao
poslove i redoslijed isplovljavanja.
posada

oznaka broda

[ime Ba`dari}
Jerko O{tri}
Roko O{tri}
@arko Anzulovi}
Branko Bla{kovi}
Ante Ba`dari}
[ime Vlatkovi}

NG 412
NG 129
NG 20
NG 30
NG 4
NG 8
NG 512
39

Krizni {tab Novigrad


Svim poslovima oko pripreme, organiziranja i provedbe potpore plovnim putem
koordinirao je Krizni {tab Novigrad u suradnji sa Zapovjedni{tvom 4. brigade. Zapovjedni{tvo 4. brigade za vrijeme borbi na podru~ju Kru{eva bilo je smje{teno u
Novigradu. Zajedno s njima, u gradu je bio smje{ten najve}i dio logistike brigade.
Koordiniranje aktivnosti izme|u Zapovjedni{tva, logistike i pomorske komponente vodio je operativni ~asnik iz Zapovjedni{tva brigade i Kriznog {taba Novigrad.
Predsjednik Kriznog {taba bio je [ime Vlatkovi} Lemi, a dopredsjednik [ime
Vlatkovi}. Zapovjednik novigradskog odreda bio je Branko Vlatkovi}, a ~lanovi:
Enisej Anzulovi}, Bruno @uni} i Boris Iv~i}. Glavni koordinator za plovni park bio
je Mate Bla{kovi}. Ljudi iz {taba me|usobno su se dobro poznavali, vladali su zdravi i dobri me|uljudski odnosi, tako da nije bilo nikakvih problema u planiranju i
odradi svakodnevnih i budu}ih zada}a, kao i u sustavu dono{enja odluka. Dobro su
poznavali i lokalne prilike, tako da im je bilo relativno lako izna}i sve mogu}e izvore i olak{ati poslove oko svakodnevnih zada}a i aktivnosti koje je trebalo odraditi.
Takvi odnosi uvelike su olak{avali svakodnevne poslove. Nije bilo puno sastan~enja
i papirologije, a odluke su dono{ene na temelju iskustva i odra|ivane u hodu.
Zapovijedanje
Zapovijedanje plovnim sredstvima bilo je povjereno Kriznom {tabu Novigrad, koji
je skrbio o tome koje }e sredstvo ploviti i radi ~ega }e ploviti. Vodila se uredna lista
de`urstava i pazilo se da ne do|e da premorenosti ljudi. Ljudi su se sami javljali, de`uraju}i i prekovremeno. Odre|ivanje izbora rute prepu{tano je zapovjednicima
plovila. Njima su dani samo op}i napuci o trenutnoj situaciji, a na moru su se snalazili sami jer su tek tada mogli vidjeti {to se doga|a. Nije bilo dopu{teno nikakvo
isplovljavanje radi zadovoljenja nekih drugih potreba. Strogo se po{tivala zapovijed
o racionaliziranju broja isplovljavanja i sva su bila isklju~ivo vezana za potrebe brigade i u skladu sa zapovijedima operativnih ~asnika koji su djelovali po nalozima
zapovjednika i ovla{tenih ~asnika. Ribarskoj floti nije bio dozvoljen odlazak u ribolov, ve} su brodovi ostajali na vezu, a posade u de`urstvu. Ovakve mjere uvedene su
iz sigurnosnih razloga kako se protivnika ne bi previ{e provociralo na djelovanje
protiv brodova koji bi plovili izvan redovitih zada}a.
U radu s posadama i brodovima temeljno na~elo u sustavu zapovijedanja bila je jednostavnost. To podrazumijeva jasnu pripremu, razumljive i jednostavne planove,
kratke zapovijedi, kako bi se kod svih sudionika osigurala potpuna razumljivost.
Kada se sudionici nalaze na razli~itim medijima, {to je slu~aj s brodovima na moru,
onda se podrazumijeva uporaba radioveze. Nastojalo se da poruke budu {ifrirane
jednostavnim i shvatljivim slengom i uobi~ajenim pomorskim rje~nikom. Jedno40

stavnost se ostvaruje samo onda kada su zapovijedi i zada}e {to ih iniciraju jasne i
logi~ne. To je znak da su ljudi koji su organizirali pomorski prijevoz poznavali svoj
posao, ljude i prostor. Nedvojbeno je to znak uspje{nog vo|enja ove postrojbe, za
koju je najodgovorniji zapovjednik u ovom slu~aju bio Mate Bla{ki}. Sustav zapovijedanja po~inje i zavr{ava na najvi{em zapovjedniku, dakle, zapovjedniku brigade
generalu Jeli}u. Svim pomorcima bio je poznat jer se s njima i vozio i dru`io i svi o
njemu i danas imaju vrlo visoko mi{ljenje, kao ~ovjeku i kao vojniku.
Naravno da je bilo i propusta u zapovijedanju. U zapadnim vojskama postoji termin vanjska fasada, a odnosi se na vanjski pogled na postrojbu, odnosno njezin
svakodnevni `ivot i rad. Svaki bi vojnik odmah uo~io da ljudi koji su bili u sastavu
flotile ipak nisu bili pravi vojnici. Njihove odore nisu bile jednake, odijevali su se
{aroliko, a takvo je bilo i naoru`anje. Ostale elemente vojni~kog pona{anja po vojnom slu`bovniku ne treba niti napominjati. Oni nisu bili primjereni niti organiziranijim postrojbama HV-a u to vrijeme, tako da ih nije trebalo tra`iti niti me|u pomorcima. No, zato se mali broj izgovorenih rije~i i papira koji su pokretali ljude i
brodove na zadatak, te ~injenica da su ljudi koji su plovili na ovim brodicama to~no znali {to treba ~initi, mo`e usporediti s djelovanjem visokoorganiziranih sustava. Na`alost, nedostaje pisani materijal o tome {to se tada radilo i tko je {to radio.
Ne ulaze}i u vojnu strukturu koja mora imati pisane dokumente, kod pomoraca je
pravilo da se vodi neka vrsta brodskog dnevnika u koji se upisuju isplovljavanja i
uplovljavanja, podaci o teretu, o vremenskim uvjetima tijekom putovanja, prevaljenom putu, utro{ku goriva, stanju plovila itd. Brodski dnevnik takvoga formata vo|en je samo na trajektu Klimno i ~uva se u mati~nom poduze}u.
Zaklju~no razmatranje
Pomorski transport za potporu bojnih djelovanja 4. brigade ZNG-a na podru~ju
Kru{eva, koji je ovdje opisan, bio je prvi organizirani nastup hrvatskih pomoraca u
Domovinskom ratu. Svi koji su sudjelovali u ovim aktivnostima na moru, plove}i
na razli~itim vrstama plovila, od motornih glisera do ribarskih brodova, od putni~kog broda do motornog trajekta, bili su pomorci i slu`ili jednom cilju potpori
bojnih djelovanja brigade. Opisani doga|aji napisani su prema sje}anju sudionika,
dostupnim pisanim materijalima i dokumentima. Broj vo`nji, koli~ina tereta, datumi itd., nisu se ovdje mogli navesti, jer o tome posebnih zapisa nema. Evidencija se
nije vodila, a trebala je, jer je bilo razloga i vremena za to. Nesumnjivo je da su pomorci odradili dobar i zahtjevan posao, a najmjerodavniju ocjenu njihova u~inka
dao je zapovjednik 4. brigade general I. Jeli}, istaknuv{i da su pomorci u zada}ama
brigade na podru~ju Kru{eva obavili vrlo va`an posao na najbolji mogu}i na~in, te
da su u punoj mjeri pomogli brigadi u njezinim naporima. Brigada se povukla, a
postrojba plovnih sredstava izvukla je brigadu u podru~je Novigrada i dalje prema
41

Zadru. Najve}i dio pomorske komponente djelovao je sve dok se i zadnji pripadnik
brigade nije prebacio plovnim sredstvima u sigurno podru~je. Iz navedenoga, mo`e
se zaklju~iti da je ova postrojba pomoraca i mobiliziranih plovnih sredstava odradila svoj posao zaista uspje{no. Iskustvo koje je tom prilikom ste~eno na moru ima
veliku cijenu. Danas svatko ima pravo o~ekivati da }e se u slu~aju rata anga`irati
profesionalne snage HRM-a. Za takve poslove potrebno je veliko znanje pomorskih
vje{tina, koje valja primijeniti u uvjetima postojanja odre|enenog rizika. Takve ljude Hrvatska }e uvijek trebati i na ~ast je svim mornarima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, posebice onima koji su do{li dragovljno, a takvi su bili u ve}ini.
Odabrani pomorci, odnosno posade plovila za potporu bojnih djelovanja 4. brigade uglavnom su dobro poznavale kori{teni akvatorij, ali i {ire okru`je. A rije~ je o
iznimno te{kom navigacijskom podru~ju u kojemu se, zbog zahtjeva sigurnosti plovidbe i potrebe velikog umije}a na moru, usude ploviti samo vje{ti pomorci. U
odre|enoj mjeri tome treba zahvaliti {to brodovi JRM-a nisu intervenirali i sprije~ili ovu malu flotu brodova da obavlja svoj posao, iako im je u to vrijeme trebao
neki uspjeh na moru, radi podizanja morala svojim posadama. Prosu|uju}i situaciju na terenu, General{tab JNA sigurno je zatra`io od ~elnih ljudi JRM-a da svoje
brodove anga`iraju za prekid pomorskog prometa u potpori brigade u Novigradskom moru. Za{to to nisu u~inili, nije poznato. Vjerojatno zbog prevelikog rizika
od vatrenog djelovanja s obale u prolazima Novsko `drilo i ju`nim dijelovima Velebitskog kanala, kao i zbog straha od djelovanja 4. brigade u Novigradskom moru.
Time se ni~im ne umanjuje hrabrost hrvatskih posada, jer one bi plovile i da su brodovi JRM-a bili u blizini.
Prvi hrvatski mornari koji su izvr{avali zada}e u podru~ju Novigrada za obavljenu
zada}u zaslu`uju pohvalu. U~inili su ono {to se od njih tra`ilo i to na najbolji mogu}i na~in, na slavu tradicije hrvatskih pomoraca. Izdr`ali su do kraja i uspjeli prebaciti sve pripadnike 4. brigade na sigurno. Bili su njezin oslonac od po~etka do
kraja djelovanja na podru~ju Kru{eva. Pri tome je svaki sudionik nastojao odraditi
zada}u najbolje {to je mogao, ne obaziru}i se na posljedice. Alternative nije bilo.
Istina, u tim aktivnostima trajekt Klimno ostao je zatvoren u Novigradskom moru,
te je u luci Novigrad napu{ten od posade i predan sudbini, tj. ostavljen neprijatelju. Bez obzira {to je planom mati~nog poduze}a bio planiran za raspremu i rashod,
posadi je bilo `ao napustiti ga. No, takva sudbina zatekla ga je zbog toga {to su izbjeglice stalno dolazile i {to se nije mogao procijeniti njihov broj i koli~ina prtljage,
pa je brod ve}ih sposobnosti prijevoza morao biti na raspolaganju do zadnjega trenutka. Brzi putni~ki brod Puntamika isplovio je 15. rujna 1991. s Mladenom Kati}em {efom Autobusnog kolodovora Komunalnog poduze}a Liburnija u Zadru
i Veseljkom Kurtom direktorom Liburnije i uspio pro}i tjesnace i uske prolaze.
Na`alost, u trenutku kad je brod ve} pro{ao ispod Masleni~kog mosta iz neprijateljskog snajpera, iz pravca motela Plitvice, smrtno je pogo|en Mladen Kati}. Do42

kaz vi{e da Klimno nije imao nikakvih izgleda za uzmak. Tako je prestala djelovati
mala flota koja je potporom bojnim djelovanjima 4. brigade otvorila novi list u povijesti Hrvatske ratne mornarice. Koje li podudarnosti, upravo na dan kada je posada trajekta Klimno morala napustiti brod i prepustiti ga sudbini 12. rujna 1991.
ukazom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tu|mana utemeljena je Hrvatska ratna mornarica (HRM), a njezinim zapovjednikom imenovan je admiral
Sveto Letica Barba. Ve} za koji dan njezini pripadnici nastavili su sa sli~nim, gotovo identi~nim aktivnostima na drugim mjestima i podru~jima.
Uz navo|enje mornari~kih ~imbenika koji su sudjelovali u aktivnostima u potpori
djelovanja 4. brigade na podru~ju Kru{eva, iz dana{nje perspektive mogu se izvu}i
mnogi relevantni zaklju~ci. Primjerice, istina je da se ljudstvo brigade pred naletima nadmo}nijeg neprijatelja, koji je raspolagao daleko mo}nijim ratnim strojem,
povuklo sa svojih polo`aja i da je protivnik dobio takti~ku bitku na kopnu. Gledaju}i iz perspektive mornarice, oni su svoje zada}e izvr{ili korektno do zadnjega trenutka. Mo`e se govoriti i o nadopuni tradicije, da su mornari opet potvrdili svijetlu tradiciju na{ih predaka. Gledaju}i u cijelosti, brigada je sagledala posljedice na
takti~koj razini: izgubljen je prostor koji je u prometnom pogledu zna~ajan, ne
samo na razini op}ine i regije, ve} i dr`ave; protivnik je za du`e vrijeme ovladao prostorom koji se godinama i desetlje}ima pripremao za protudesantnu obranu i obranu od invazije s ju`nog pravca, koji je ve} u fortifikacijskom i prometnom smislu
ure|en za obranu i odakle }e se te{ko mo}i ponovno istjerati. Protivnik je u moralnom pogledu tako|er dobio, ostvario je planirane namjere i zadobio va`an prostor.
Me|utim, opet je dokazano da izgubljene takti~ke bitke ne zna~e i izgubljeni rat i
da takti~ka pobjeda ne jam~i pobjedu u ratu. Ishod pojedina~ne bitke rijetko rje{ava i ishod pojedine operacije, a da se o ratu, koji je tek bio zapo~eo, i ne govori. Pobjeda u bitci ne smije biti pobjeda za sebe, ve} se mora promatrati kao sredstvo za
ostvarenje cilja vi{e razine. I upravo je 4. brigada ZNG-a iskoristila ovo iskustvo
vlastite ko`e za budu}e bitke. I svako naredno iskustvo skupo se pla}alo. Stoga
samo laicima mo`e biti ~udno da se od svih parametara mo}i jedne vojske, upravo
ratno iskustvo posebno cijeni, a ono ima posebnu te`inu kad je rije~ o pobjedni~koj vojsci.

43

Snage Hrvatske ratne mornarice

Utemeljenje Hrvatske ratne mornarice


Hrvatska ratna mornarica (HRM) utemeljena je 12. rujna 1991., kad je ukazom
predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tu|mana admiral Sveto Letica imenovan zapovjednikom HRM-a, sa zada}om njezina ustrojavanja, kako bi se ~im prije
suprotstavila neprijateljskoj JRM i osigurala slobodnu komunikaciju morem. Polaze}i od procjene ciljeva i na~ina djelovanja agresora, te mogu}nosti vlastitih snaga,
raspolo`ivog kadra i sredstava, pri{lo se ustrojavanju i organiziranju onih postrojbi
koje je bilo mogu}e najbr`e staviti u funkciju obrane RH na moru i obalnom rubu.
Tijekom rujna i listopada, u vrijeme ustrojavanja samog Zapovjedni{tva HRM-a,
ustrojavane su sljede}e postrojbe:
postrojbe za minsko i protuminsko djelovanje
postrojbe pomorskih i kopnenih diverzanata
pomorske snage
postrojbe obalnog topni{tva
postrojbe PZO
postrojbe mornari~kog pje{a{tva
postrojbe mornari~ke policije
zapovjedni{tva ratnih luka Plo~e, [ibenik i Pula.
Zapovjedni{tvo HRM-a
Zapovjedni{tvo Hrvatske ratne mornarice po~elo se ustrojavati danom imenovanja
zapovjednika HRM-a, a zapo~elo je s radom u Splitu, u zgradi na adresi Jadranska
1. Admiral Letica bio je aktivan i prije samog imenovanja na mjesto zapovjednika
HRM-a. Obilazio je Zapovjedni{tvo 6. operativne zone Split u vi{e navrata, a nekoliko dana prije svoga imenovanja javno je objavio da se uskoro formira Hrvatska
ratna mornarica i da kadrovi mornari~kih specijalnosti, koji su napu{tali biv{u JNA
i JRM, budu spremni odmah se uklju~iti u postrojbe HRM-a. Tijekom 1991. ~asnici i do~asnici koji su bili u biv{oj JRM pro`ivljavali su na svojim radnim mjestima pravu pokoru. To je bilo vrijeme velikih promjena, zapo~ela je tzv. balvan revolucija, Hrvatska se osamostaljivala, JNA se otvoreno stavljala na stranu srbijanske
44

politike itd. Bili su izlo`eni strahovitoj torturi i psiholo{kom maltretiranju propagande srpskocrnogorskih kadrova u JNA, koji su bili u ve}ini. Malo-pomalo, u Ratnoj luci Lora, koja je bila najmnogoljudnija vojarna u ratnoj mornarici, otpo~elo je
okupljanje hrvatskih kadrova, koji su se udru`ivali radi zajedni~kog djelovanja.
Ohrabrivao ih je mr. sc. Mladen Bujas, na~elnik Ureda za obranu grada Splita. Nakon osnivanja ZNG-a, gospoda Vlado Matulovi} i \uro Hr`enjak stupili su u vezu
s pripadnicima biv{e JRM kfr. Stjepanom Bernadi}em, KK. Antom Urli}em i kfr.
Kuzmom Pecoti}em. Oni su organizirali djelatnike hrvatske nacionalnosti u Lori i
prenosili im poruke koje su dobivali iz redova ZNG-a. Me|u ljudima je tada vladao opravdan strah od djelovanja agenture KOS-a, koje je bilo usmjereno prema
kadrovima hrvatske nacionalnosti. ^asnike hrvatske nacionalnosti nije mogao umiriti ni gospodin Vlado Matulovi}, s obzirom na to da je i on bio nekada{nji visoki
~asnik u slu`bi vojne bezbednosti, koji je 1990. oti{ao u invalidsku mirovinu. To
su bila turbulentna vremena kad se moralo voditi ra~una o svakoj izgovorenoj rije~i, o svakoj osobi s kojom se ~ovjek dru`i, jer KOS nije mirovao. Znalo se da iza
toga slijedi vojno-istra`ni zatvor u Beogradu i poznata procedura. Morala se ~uvati
glava na ramenima. Stoga je sve djelatnike hrvatske nacionalnosti obradovala vijest
da se uskoro ustrojava HRM i da su za nju potrebni kadrovi. Dakako, svi Hrvati iz
JRM-a nisu pre{li u HRM. Mnogi su potra`ili posao u civilnom sektoru (ukrcavanje na brodove trgova~ke mornarice, pomorska privreda, {kole i fakulteti itd.), kao
{to su mnogi ljudi drugih nacionalnosti i manjina pristupili HRM-u.
Admiral S. Letica bio je ~est gost u kavani Bumerang, gdje se formirala tzv. grupa Bumerang u sastavu: Miro Lozina, njegov brat Milan Mi}o, Goran Jurin i jo{
nekolicina dragovoljaca koji su bili uz admirala kada je ustrojena HRM. Tijekom
rujna u Zapovjedni{tvu se okupilo vi{e od 30 pripadnika:
Sveto Letica zapovjednik HRM-a
Ante Budimir na~elnik sto`era, te
~lanovi: Karlo Grbac, Augustin Kontrec, Stjepan Bernadi}, Kuzma Pecoti}, Franko
Perkovi}, Niko Pezelj, Nikola Bok{i}, Niko Nin~evi}, Dane Vido{evi}, Davor Matanovi}, Lovre Korda, Kruno Ivan~i}, Miro Lozina, Milan Lozina, Tiho Pra`en,
Ivan Ani}, Marin Sto{i}, Vatroslav Carev, Robert Hranj, Goran Jurin, [ime Marasovi}, Damir Gulin, Franko Grgat, Du{an Jovanovi}, Ante Frani~evi}, Ivan Mati},
Rozario Lovri}, Grgo Mi{i}, Ivo Bar~ot, Marin Rebi}, [ime Omr~en, Meho Skeli},
Ingrid Gamulin i Radojka [evo.
Ve}ina njih napustila je biv{u JRM, {to je u velikoj mjeri doprinijelo br`em ustrojavanju i osposobljavanju postrojbi HRM-a za izvr{avanje namjenskih zada}a. U to
prvo vrijeme pripadnici Zapovjedni{tva nisu slu`beno postavljani na odre|ene du`nosti, ve} su radili po specijalnostima za koje su bili stru~ni i najbolje osposobljeni.
Primjerice, ve}ina djelatnika je u po~etku bila anga`irana u pomo}i preuzimanja
oru`ja, streljiva i opreme iz zauzetog garnizona JNA u Plo~ama, nakon akcije Ze45

lena tabla Male Bare. Potom je najve}i anga`man bio na izoliranju i blokadi Ratne luke Lora i preuzimanju ostalih vojarni u Splitu. Krajem rujna Zapovjedni{tvo
HRM-a premje{teno je u zgradu Montera (Trstenik, Split), gdje se tijekom listopada i studenoga gotovo u cijelosti formira po zami{ljenom ustroju, a u sije~nju
1992. preseljava se u preuzete objekte biv{eg Mornari~kog nastavnog centra u Lori,
gdje se nalazi i danas.
Ustrojavanje Odjela za podvodna djelovanja
Pri ZHRM-u je 16. rujna 1991. godine s radom zapo~ela minerska grupa HRM-a,
koja je odmah anga`irana na razminiranju skladi{ta podvodnog oru`ja u Tatinjama
i streljiva u Malim Barama. Uskoro se pri ovom Odjelu ustrojavaju i ostali odjeli i
postrojbe:
minska skupina (16. rujna 1991.),
diverzantski odred (1. listopada 1991.),
odjeljenje za pomorski promet (2. listopada 1991.),
protuminski odred (10. listopada 1991.),
logisti~ka baza za potporu podvodnih djelovanja.
Budu}i da su se postrojbe me|usobno potpomagale i zajedni~ki djelovale, i budu}i
da je svima njima zapovijedao kfr. Stjepan Bernadi}, od navedenih postrojbi utemeljen je 4. listopada 1991. Odjel za podvodna djelovanja HRM-a. Krajem listopada
(28. listopada 1991.) sastav postrojbi ~ini:
zapovjedni{tvo,
8 podvodnih diverzanata (ronioca),
55 mornari~kih diverzanata,
42 protuminska ronioca (po pozivu),
25 skipera voditelja plovila,
8 djelatnika iz pomorske baze za potporu djelovanja Odjela.
Zapovjedne i operativne du`nosti u Odjelu obna{ali su:
Stjepan Bernadi} zapovjednik Odjela za podvodna djelovanja;
operativni ~asnici: Sakib Im{irevi} (ONO), Vladimir Naletili} (oru`ni sustavi),
Neboj{a Vasi} (podvodno oru`je), dr. Dubravko Martinovi} (sanitet), Rozario Lovri} (miner i pirotehni~ar), Smiljan Marinkovi} (sanitet), Ivan Kekez (uredski poslovi), Alda Buli} (daktilograf );
Mile ^atlak zapovjednik Odreda pomorskih diverzanata;
Dragan Stipkovi} zadu`en za minska i protuminska djelovanja;
mr. Tihomir Lukovi} koordinator za pomorski promet ju`ni Jadran;
Ton~i Buli} koordinator za pomorski promet srednji Jadran.
46

Odjel za podvodna djelovanja prestao je djelovati 20. prosinca 1991., kad se zbog
glomaznosti rasformirao, a postrojbe u njegovu sastavu osamostalile (Minsko protuminski divizijun i Divizijun podvodnih diverzanata), pre{le u druge postrojbe
HRM-a ili dijelom demobilizirale (ekipa skipera diverzanata i Baza).
Pomorske snage
Tijekom rujanskog rata u [ibeniku (od 16. do 23. rujna 1991.) postrojbe 113. brigade HV-a i PU {ibenske osvajaju vojarnu Kuline, a radnici Mornari~kog tehni~kog remontnog zavoda Velimir [korpik (danas Remontno brodogradili{te [ibenik) preuzimaju Zavod u svoje ruke. Tom prigodom na navedenim lokacijama preuzeta su ukupno 34 broda i plovila:
15 u vojarni Kuline,
19 u MTRZ-u Velimir [korpik.
Pripadnici Zapovjedni{tva Ratne luke [ibenik 24. rujna 1991. obilaze osvojene
brodove i utvr|uju stanje, a od 28. rujna, zapovije{}u zapovjednika HRM-a, po~inje njihova popuna ljudstvom. Za dovo|enje brodova u operativnu uporabu izuzetno velike zasluge imaju djelatnici RB-a [ibenik, koji su danono}no radili na njihovu osposobljavanju. Od osposobljenih brodova ustrojavaju se 2 borbene skupine:
borbena skupina udarnih pomorskih snaga (UPS) i
borbena skupina obalnih pomorskih snaga (OPS).
Borbena skupina UPS bila je u sastavu:
RTOP-402
R^-310
T^-222
P^-180
P^-181
P^-171.
Prvi zapovjednik skupine bio je Marin Sto{i}, sredinom listopada zapovjednikom
UPS-a imenovan je Ivan [arini}, a postrojba je bazirala u RL [ibenik.

47

Borbena skupina OPS (puni naziv MDP i Dbr mje{oviti divizijun pomo}nih i
desantnih brodova) bila je sastava:
DTM-219
DSM-110
PDS-713
PT-71
PS-12 Spasilac
PH-33
DJ^-602
DJ^-603
DJ^-612
DJ^-613
DJ^-623
DJ^-624
LR-71
LR-73
BRM-42
BRM-51
BRM-83
LKB-1.
Zapovjednik skupine bio je Ivan Bakavi}, postrojba je bazirala u RL [ibenik, a temeljna zada}a joj je bila prevo`enje ljudi i sredstava.
U obje skupine bila su ukupno 24 broda, a kasnije im se priklju~uju RTOP-410 (u
Brodogradili{tu Kraljevica) i DBM-242 (u splitskom brodogradili{tu). Od 4. listopada 1991. brodovi se popunjavaju i pri~uvnim sastavom (mobilizirano je 128
mornara 94 preko Ureda za obranu [ibenik, a 34 u Splitu). Tijekom napada na
[ibenik dio brodova bio je uklju~en u sastav PZO grada, a poslije ustrojavanja borbenih skupina izvr{avaju zada}e po planu ZHRM-a i RL [ibenik.
Napomena: Prvi brod koji je u{ao u sastav HRM-a bio je DJ^-612 (kasnije DB103), koji je u no}i napada na Plo~e (14./15. rujna) preuzet u Veloj Luci (otok Kor~ula), te pod zapovjedni{tvom Ante Frani~evi}a i Ivana Mati}a premje{ten u u{}e
rijeke Cetine (Omi{), gdje ga je osobno do~ekao zapovjednik HRM-a.
Obalno topni{tvo
Sredinom rujna 1991. krizni sto`eri, civilna za{tita, MUP, te postrojbe ZNG-a poduzimaju razne djelatnosti radi osvajanja i preuzimanja obalnih topni~kih bitnica
JRM-a. Postrojbe MUP-a iz [ibenika osvojile su 14. rujna 1991. Obalnu topni~ku
bitnicu 90 mm @irje.
48

Pripadnici Civilne za{tite Rogoznica, MUP-a Primo{ten i dio pripadnika 3/4 br.
ZNG-a 16. rujna zauzeli su Obalnu topni~ku bitnicu 100 mm Ze~evo i vojarnu
Kru{~ica (Rogoznica). Tom akcijom na Ze~evu je preuzeto 5 topova 130 mm (tri
topa bila su u polo`aju za otvaranje paljbe po [ibeniku), 4 obalna topa 100 mm, 4
obalna topa 88 mm, 6 obalnih topova 85 mm i 11 topova PZO 20/3 mm. Od preuzetih topova ustrojavaju se Obalna topni~ka bitnica 100 mm Ze~evo, Obalna topni~ka bitnica 85 mm Murter, Pokretna topni~ka bitnica 130 mm, te Pokretna topni~ka bitnica 85 mm i svrstavaju se u 113. brigadu ZNG-a.
Postrojbe MUP-a i Civilna za{tita otoka [olte 17. rujna preuzele su topni{tvo na
Veloj stra`i i Marin~a ratu. Od dijela topova preuzetih u Rogoznici i na otoku [olti HRM 20. rujna ustrojava Obalnu topni~ku bitnicu 88 mm Marin~a rat (otok
[olta), 24. rujna Obalnu topni~ku bitnicu 85mm Ra`anj (otok Bra~), a 1. listopada 1991. Obalnu topni~ku bitnicu Ka{juni te Duilovo (Split). Pje{a~ka bojna
ZNG-a i MUP Kor~ula u rujnu 1991. preuzimaju vojarne na otoku Kor~uli, izme|u ostalog i Obalne topni~ke bitnice 88 mm Ra`nji}, 85 mm Privala i topni~ku bitnicu 76 mm M 42 ZIS. Ustroj i popuna izvedeni su do 21. rujna 1991. godine.
Otok Smokvicu je 19. rujna 1991. oslobodila skupina specijalaca ZNG-a i MUPa Primo{ten i zaplijenila bitnicu 88 mm s cjelokupnim naoru`anjem i opremom.
Dva dana kasnije pristupilo se popuni i ustrojavanju bitnice.
Na otoku [ipanu Civilna za{tita i MUP 18. listopada 1991. preuzimaju Obalnu topni~ku bitnicu 88 mm [ipan i odmah izvode popunu. U studenome na otocima
Lo{inju, Premudi i Molatu MUP i HV preuzimaju neke vojarne, a od zaplijenjenih
topova 88 mm 20. studenoga ustrojavaju Obalne topni~ke bitnice Premuda (otok
Premuda) i Bonaster (otok Molat). Do kraja 1991. (23. prosinca) ustrojena je i
Obalna topni~ka bitnica 85 mm Pelegrin na otoku Hvaru.
Ve}ina obalnih topni~kih bitnica uklju~ena je u sastav HRM-a do kraja 1991., a
preostale po~etkom 1992., kad se u pomorskim zapovjedni{tvima ustrojavaju obalne topni~ke skupine. Na ustrojavanju i formiranju obalnog topni{tva u ZHRM-u
u po~etku njegova stvaranja rade Franko Perkovi} i Vatroslav Carev, a u drugoj polovini listopada ovu du`nost preuzimaju Ante Bili} i Josip Macani}.

49

PREGLED OBALNIH TOPNI^KIH BITNICA USTROJENIH NA


PODRU^JU [IBENIKA, SPLITA I OTOKA KOR^ULE (do 1. studenoga
1991.)
Red.
br.

OBALNA TOPNI^KA
BITNICA (lokacija)

Broj topova i
kalibar

Nadnevak
ustrojavanja

1.

SJEVERNO @IRJE
(o. @irje)

2 x 90 mm

14. 09. 1991.

2.

JU@NO @IRJE
(o. @irje)

4 x 90 mm

14. 09. 1991.

3.

ZE^EVO
(Rogoznica)

4 x 100 mm

17. 09. 1991.

4.

SMOKVICA
(o. Smokvica)

4 x 88 mm

21. 09. 1991.

5.

MARIN^A RAT
(o. [olta)

4 x 88 mm
1 x 85 mm

20. 09. 1991.

6.

KA[JUNI
(Split)

1 x 88 mm
2 x 85 mm

01. 10. 1991.

7.

RA@ANJ
(o. Bra~)

3 x 85 mm

24. 09. 1991.

8.

PRIVALA
(o.Kor~ula)

2 x 85 mm

17. 09. 1991.

9.

VELO DANCE
(o. Kor~ula)

2 x 85 mm

17. 09. 1991.

10.

RA@NJI]
(o. Kor~ula)

4 x 88 mm
2 x 85 mm

17. 09. 1991.

11.

POTB 75 mm ZIS
(o. Kor~ula p/o Pelje{ac)

6 x 76 mm

17. 09. 1991.

OPASKA (u sastavu)

MUP [ibenik

113. brigada ZNG-a

HRM (Izravno pod


zapovijedanjem ZHRM-a)

Obrana otoka Kor~ule

Do odlu~uju}eg boja u Splitskom i Kor~ulanskom kanalu borbeno su djelovale bitnice na podru~ju [ibenika:
OTB @irje: od 16. do 20. rujna borbeno djeluje po skupinama brodova ispred
[ibenika i ciljevima na kopnu u potpori 113. brigadi ZNG-a.
OTB Ze~evo: istaknula se u ru{enju 4 zrakoplova i helikoptera (doga|aj zabilje`en videokamerom 21. rujna 1991. kada su u jednom naletu Goran Pauk i Neven
Livaji} pogodili 2 zrakoplova, a njihovi suborci Filip Ga}ina i Ante Klari} pogotke
popratili uzvicima OBADVA, OBADVA, OBA SU PALA).
Od bitnica na splitskom podru~ju borbeno je djelovala OTB Bra~ 12. studenoga
otvorila je paljbu po PT-72 (istodobno kad su djelovanje na njega vr{ili i diverzanti HRM-a s otoka Bra~a).
50

Postrojbe PZO
Formiranje postrojbi PZO HRM-a na podru~ju Splita zapo~elo je 21. rujna 1991.,
kad se pristupilo osposobljavanju PZ sredstava zarobljenih od JNA. Dana 15. listopada 1991. formiran je lad PZO namijenjen za PZO Splita, uklju~uju}i i Zrakoplovnu luku Split. U sastavu divizijuna nalazilo se 13 PZ topova 40 mm (D-60 i
M1) i 3 PZ topa 20/3 mm A4. Situaciju u zraku divizijun prati slu{anjem vala obavje{}ivanja kojeg emitira Regionalni centar za obavje{}ivanje.
Uz lad PZO, od raspolo`ivih sredstava formirana su i tri samostalna voda PZO, te
jedan vod u sastavu OTB-a Ka{juni.Vodovi su bili raspore|eni prema sljede}em:
lav PZO pri [TO Omi{ namijenjen za PZO hidrocentrale Zaku~ac,
lav PZO pri [TO Trogir namijenjen za PZO brodogradili{ta Jozo Lozovina
Mosor (Trogir)
lav PZO pri [TO Solin namijenjen za PZO trafostanice Konjsko,
lav PZO u sastavu OTB Ka{juni namijenjen za PZO paljbenog polo`aja bitnice.
Svi paljbeni polo`aji i zapovjedna mjesta divizijuna i vodova bili su u potpunosti
ure|eni. Zadu`en za ustrojavanje i organizaciju PZO-a u ZHRM-u bio je Nikola
Bok{i}.
Mornari~ko pje{a{tvo i policija
Do 28. listopada 1991. ustrojena je satnija mornari~ko-desantnog pje{a{tva (mdp)
u Splitu. Sastav satnije bio je: 135 vojnika, 4 zapovjednika voda i zapovjednik satnije, a temeljna zada}a bila im je osiguranje objekata i blokada vojarni JNA. Istodobno je ustrojen i vod mornari~ke policije (35 pripadnika) sa zada}om kontrole
pona{anja vojnika u gradu, pra}enja vojnih transporta i za{tite osoba od posebnog
zna~aja za HRM.
Ustrojavanje ratnih luka
Zapovjedni{tva ratnih luka (RL) ustrojena su krajem rujna 1991. s ciljem da se preko njih koordinira djelovanje snaga HRM-a s obrambenim snagama u gradovima
na ~itavoj zoni odgovornosti HRM-a. Uz to, zada}a im je bila ustrojavanje postrojbi HRM-a od teritorijalnih snaga na terenu, te planiranje i organiziranje obrane ratnih luka. Osim tih temeljnih zada}a, imali su i dosta poslova oko usugla{avanja vojnih evidencija, popisivanja materijalnih sredstava zna~ajnih za obranu te uklju~ivanje svih subjekata na terenu u obrambene napore. Tijekom rujna i listopada imenovani su zapovjednici ratnih luka u Plo~ama, [ibeniku i Puli, a uz njih je u svako
51

zapovjedni{tvo odre|ena i skupina od nekoliko operativnih ~asnika za provedbu


planiranih zada}a. Tijekom 1991. godine u svim ratnim lukama formiraju se zapovjedni{tva i ustrojavaju:
postrojbe mornari~kog pje{a{tva,
postrojbe PZO,
postrojbe mornari~ke policije i
opslu`ni{tva vojarni,
a sukladno mogu}nostima i raspolo`ivim sredstvima i druge postrojbe.
Krajem 1991. zapovjedni{tva RL mijenjaju naziv u pomorska zapovjedni{tva.
Ratna luka Plo~e
Ratna luka Plo~e utemeljena je 22. rujna 1991. kao prva slu`bena postrojba HRMa. Zapovije{}u zapovjednika HRM-a od 20. rujna 1991. u Zapovjedni{tvo RL Plo~e odre|eni su:
Zvonimir Franjkovi} zapovjednik RL
Dragan Stipkovi} operativni ~asnik
Zoran [imi} operativni ~asnik
Martin Kuli{ operativni ~asnik.
Ratna luka [ibenik
Pripreme za ustrojavanje Ratne luke [ibenik po~inju 15. rujna 1991., a skupinom
za ustroj, okupljenom u hotelu Solaris u [ibeniku, rukovodi Ante Budimir iz
ZHRM-a. Zapovije{}u zapovjednika HRM-a od 24. rujna 1991. u Zapovjedni{tvo
RL [ibenik postavljeni su:
Lukin Mirko zapovjednik RL
Vinko Papak dozapovjednik
Ivan Bakavi} operativni ~asnik
Kemo Glava{evi} operativni ~asnik.
Ratna luka Pula
Pripreme za ustrojavanje Ratne luke Pula po~inju 15. listopada 1991., kada je u
ZHRM-u za ovu zada}u odre|ena skupina ~asnika u sastavu:
Ante Budimir ~elnik skupine
Dubravko Zulin operativni ~asnik
Agim Rustemaj operativni ~asnik.
52

Zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica je 20. listopada 1991. za zapovjednika


RL Pula imenovao Antu Budimira.
Snage obrane na otocima srednje Dalmacije
Snage obrane na otocima srednje Dalmacije po~inju se formirati tijekom prve polovice 1991. godine. U po~etku su to organizirane, a nenaoru`ane skupine pojedinaca i grupa. Tek s preuzimanjem vojarni, naoru`anja i opreme ustrojavaju se postrojbe na Kor~uli, Hvaru, Bra~u, [olti i Mljetu. Ove grupe, koje se formiraju unutar kriznih {tabova po mjesnim zajednicama, uskoro se povezuju sa Zapovjedni{tvom HRM-a. Vrlo brzo, zbog potrebe organiziranja obrane, na otocima se ustrojavaju regularne postrojbe, opremljene i obu~ene za bojna djelovanja. Veliki broj
njih aktivno je sudjelovao u obrani RH. Do kraja 1991. sve postupno ulaze u sastav HRM-a i dobivaju formaciju.
Snage obrane otoka Kor~ule
Otok Kor~ula je prije po~etka Domovinskog rata bio vojnopomorsko upori{te. U
travnju 1991. po~inju prve obrambene pripreme premje{tanjem vojne evidencije na
sigurne lokacije, a ve} u svibnju formiraju se prve naoru`ane postrojbe (osobno naoru`anje). U kolovozu se formira samostalna bojna ZNG-a, koja je prvi puta postrojena 20. kolovoza, a u svom sastavu ima 4 satnije s oko 450 vojnika (zapovjednik je Zdravko @uvela). Dana 15. rujna 1991. preuzimaju kompletno naoru`anje
biv{e TO na otoku, a 16. rujna 1991. potpisan je i sporazum izme|u op}ine Kor~ula i garnizona Kor~ula o preuzimanju vojarni, te ukupnog naoru`anja i opreme.
U idu}ih nekoliko dana (do 19. rujna) preuzete su sve vojarne i naoru`anje na otoku i pristupa se ustrojavanju ostalih postrojbi.
Odmah se ustrojava Zapovjedni{tvo obrane otoka Kor~ule na ~elu s Tomislavom
Kati}em, a od postrojbi:
pje{a~ka bojna ZNG-a,
obalne topni~ke bitnice (Privala, Velo Dance i Ra`nji}),
pokretna topni~ka bitnica 76 mm,
odred naoru`anih brodova,
vod za podvodna djelovanja,
motriteljske radarske postaje,
zapovjedni{tvo doma.
U listopadu 1991. u sastavu snaga obrane otok Kor~ula ima 1064 pripadnika (u
potpunosti opremljenih i naoru`anih). Od sredine rujna do kraja studenoga postrojbe obrane djeluju kao ZNG, a poslije toga prelaze u sastav HRM-a. Postrojbe obra53

ne otoka Kor~ule borbeno djeluju tijekom boja protiv brodova JRM-a u Kor~ulanskom kanalu, a u prosincu se uklju~uju u obranu poluotoka Pelje{ca,6 koju 7. prosinca preuzima HRM.
Snage obrane na otoku [olti
Na otoku [olti se 11. rujna 1991. preustrojem postrojbe TO po~ela ustrojavati satnija mdp (zapovjednik Zoran Radman), koja u prosincu ulazi u sastav HRM-a.
Obalna topni~ka bitnica Marin~a rat (4x88 mm i 1x85 mm) ustrojena je 20. rujna, a bila je izravno pod zapovijedanjem ZHRM-a i sudjelovala je u boju protiv
brodova JRM-a u Splitskom kanalu.
Snage obrane na otoku Mljetu
Na otoku Mljetu tijekom lipnja 1991. ustrojavaju se nenaoru`ani odredi Civilne za{tite, 17. kolovoza dobivaju naoru`anje, a 6. listopada 1991. ustrojena je satnija mp
(zapovjednik Herman Hajdi}), koja ulazi u sastav HRM-a. U sklopu satnije osposobljen je 9. prosinca 1991. i vod obalnog topni{tva 88 mm na paljbenom polo`aju OTB Goli. Tijekom 1991. satnija nije bojno djelovala.
Svrha djelovanja postrojbi na otocima
Ustrojavanje prvih postrojbi HRM-a na otocima imalo je za svrhu obranu otoka od
bojnih djelovanja protivni~ke JRM i stalne prijetnje od iskrcavanja pomorskog desanta. Ustrojavanjem ovih postrojbi, od po~etka listopada protivni~ka JRM nije
iskrcala niti jedan desant na otoke. Uz to, ja~anjem oto~ne obrane otoci su bili u
stanju obraniti se i od drugih opasnosti koje su prijetile iz zra~nog prostora. Nakon
obaranja zrakoplova od strane bra~ke PZO niti zrakoplovstvo vi{e nije djelovalo po
oto~noj infrastrukturi. To je ve} bila velika razlika od mjeseca rujna kad je protivni~ko zrakoplovstvo gotovo uvijek bilo nad glavama oto~ana. Sukladno s ustrojavanjem i obukom postrojbi oto~ne obrane, one su s vremenom uklju~ivane u bojna
djelovanja na kopnu od Maslenice, dalmatinskog zale|a do dubrova~kog rati{ta.
Ostale snage oto~ne obrane opisane su u drugim poglavljima: sjeverni jadran u
VPS-u Pula, Pelje{ac u djelovanjima na stonskom i dubrova~kom boji{tu (s.b.k.).

54

Obrana p/o Pelje{ca obra|ena u ra{~lambi b/d ZP Ston

Satnija momp Elafiti


Uvod
Elafitski otoci su bili od strate{kog zna~enja za grad i okolicu Dubrovnika, te se
pred ZHRM postavila zada}a da Odred mornari~kog pje{a{tva HRM-a Dubrovnik
slu`beno formira i drugu satniju Elafiti, te da se uspostavi u~inkovita koordinacija svih postrojbi na Elafitskim otocima (obalna bitnica, pomorski transport, PZO i
motrenje) Odredima Mp Dubrovnik i Pelje{ac. Samo formiranje satnije Elafiti zapo~elo je tijekom rujna i listopada 1991., kada je JNA s drugim paravojnim skupinama iz Crne Gore i isto~ne Hercegovine definitivno presjekla kopneni put prema
Dubrovniku, tj. preko Zavale se spustila u selo Slano i okolne zaseoke, te po~ela pripremati mostobran za daljnje napredovanje prema Pelje{cu, dolini Neretve i Elafitskim otocima. Brodovi JRM-a stalno su bili na podru~ju od otoka Mljeta preko Velog i Malog Vratnika do luke Slano, te bi s tim okru`enjem i sam grad Dubrovnik,
prema njihovim planovima, brzo pao u ruke neprijatelja. Zato su Elafitski otoci
(koji nikad nisu osvojeni i zaposjednuti od snaga JNA) bili jedina spona tj. magistrala `ivota za obranu i pre`ivljavanje grada i stanovni{tva Dubrovnika. Svaki otok
imao je svoj Krizni {tab ([ipan Marin Murati, Su|ura| Antun Goravica, Lopud
Du{ko Svetac, Kolo~ep Luko [oleti} i Bo`o Matijevi}), koji je organizirao mje{tane (10 15 ljudi po selima) da sa svojim lova~kim i ne{to kupljenog oru`ja organiziraju ophodnje i izvidnice, da ne do|e do iznenadnog iskrcavanja ~etnika na
otoke. Na otocima nije bilo struje, gorivo se moralo dopremati iz Stona, a jedina telefonska veza bila je `i~ana (bili smo sretni {to je podvodni kabel za sustav Neptun biv{e JRM neo{te}en i povezivao je sva tri otoka sa Stonom, ali ne i s Dubrovnikom), tako da su se preko Kriznog {taba Ston obavljale sve neophodne radnje da
bi otoci ostali u funkciji mosta prema Dubrovniku. U nedostatku snaga da se fizi~ki brane Elafitski otoci, na njihovim svjetionicima istaknute su hrvatske trobojnice,
kao znak da je HV i na njima. I protivnik se nikada, mada je imao snage za to, nije
iskrcao na te otoke. Da je zauzeo samo jedan od njih, Dubrovnik bi bio definitivno odsje~en.
U tom vrlo neugodnom okru`enju za stanovni{tvo otoka, odmah je reagirao zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica, koji je organizirao poslove oko uspostave pomorske komunikacije za opskrbu Dubrovnika borbenim potrebama preko svog
Odjela za podvodna djelovanja. Uspostavljena je baza u mjestu Broce na poluotoku Pelje{cu, gdje su dr`ani ~amci i gliseri, skladi{te opreme i smje{teni skiperi koji
su prevozili materijal probijaju}i protivni~ku pomorsku blokadu. Prvi konvoj u organizaciji HRM-a krenuo je prema Dubrovniku 4. listopada 1991., s pripadnicima
HRM-a: zapovjednik Mihailo Viceli}, Emilijano Obradovi}, Igor Goran Bu{eli},
Miodrag Perku{i} Major i Mate Mr~elja. Na tom zadatku, na [ipanu je poginuo
Igor Goran Bu{eli}. I zapovjednik obrane grada Dubrovnika, pukovnik Nojko Ma55

rinovi} je 8. listopada 1991. na otoke i Ston poslao @eljka Pavlovi}a s nekoliko skipera da organiziraju stalnu pomorsku vezu s Pelje{cem, koriste}i mjesne dragovoljce i resurse u dogovoru s tada{njim zapovjednikom obrane Stona, sada pokojnim
Matom [arlijom zvanim Daid`a. U poku{ajima organiziranja bolje obrane (u tom
vremenu ve} je dosta ljudi odlazilo naoru`ano iz Dubrovnika te smo ih htjeli barem
zadr`ati i iskoristiti za obranu otoka) tragi~no je poginuo pripadnik diverzanata
Igor Bu{eli} (7. listopada 1991.), {to je unijelo pometnju i strah na otocima i u Stonu. Vidjelo se da vojna organizacija ima mno{tvo slabosti koje je trebalo hitno
ispraviti. Prva baza diverzanata i skipera (iz HRM-a, kojima se priklju~io skiper Milan Grba iz Dubrovnika) bila je u selu Broce u Stonskom zaljevu (u vikendici obitelji Paparella), te su oni svojim svakodnevnim prevo`enjem oru`ja, streljiva i ljudstva prema Dubrovniku podigli moral stanovni{tvu Elafita, pobolj{ali organizaciju,
naoru`anje i sustav veza, opskrbu hranom, lijekovima i gorivom. Tako je tijekom
listopada po~eo funkcionirati pomorski transport u koji su bili uklju~eni i mje{tani otoka [ipana sa svojim traktorima, te skiperi iz grada (Dubrovnika) koji su dolazili u selo Su|ura| (na ju`noj strani otoka [ipana) s gliserima. To su bili vrlo hrabri i odva`ni momci, jer nije bilo lako voziti no}u po moru i izme|u otoka, a znalo se da u akvatoriju patroliraju neprijateljski brodovi. U tom razdoblju jo{ se osje}ala izvjesna nemo} i znalo se da obrana otoka nije na potrebnoj razini, {to je bio
razlog za strah kod pu~anstva, tako da je pri svakom povratku skipera na Pelje{ac
dovo|eno dosta civila `ena, djece i starijih nemo}nih ljudi, ali i ljudi sposobnih
za borbu koji su bje`ali iz Dubrovnika i otoka, jer psihi~ki to nisu mogli podnijeti.
Ustrojavanje Zapovjedni{tva obrane poluotoka Pelje{ca
Da bi se jo{ vi{e pobolj{ala obrana tog podru~ja, 27. listopada 1991. slu`beno je
formirano Zapovjedni{tvo obrane Pelje{ac (sastava dvije mje{ovite satnije Ston i
Kuna) ispred Zapovjedni{tva obrane Ju`nog sektora Dubrovnik. Zapovjednika ovih
postrojbi p.b.b. Zorana [imi}a imenovao je zapovjednik HRM-a. Snage Elafitskih
otoka su 6. studenoga 1991. stavljene pod Zapovjedni{tvo obrane grada Dubrovnika, koje je u to vrijeme imalo dosta problema u obrani grada i okolice. Tijekom studenog Zapovjedni{tvo obrane poluotoka Pelje{ca poja~alo je obranu, posebice otoka [ipana i Lopuda s postrojbama Lu~ke garde iz Plo~a, pripadnicima 4. brigade
ZNG-a, satnijom Ston i dragovoljcima, tj. dubrova~kim studentima iz Zagreba. Takav na~in ja~anja obrane nije se pokazao dobrim, jer su novi branitelji ostajali kratko vrijeme na otocima, ~esto su se mijenjali, nisu mogli sagledati sve probleme
obrane otoka, a vremenom im je padao i moral, kako su ~etnici napredovali prema
Dubrovniku. Zapovjedni{tvo mornarice u Dubrovniku (formirano 1. studenoga
1991.) po~etkom prosinca slu`beno je formiralo Odred mornari~kog pje{a{tva. U
svom sastavu odred je imao 1. satniju Grad i 2. satniju Elafiti. Dok je prva sat56

nija imala oformljen zapovjedni kadar, u drugoj satniji to nije bio slu~aj. Naime,
nije bilo zapovjednika satnije, ve} je tu funkciju obavljao ~asnik iz Zapovjedni{tva
mornarice Dubrovnik (mijenjali su se Boris Grbin, Tomo Veli} i Vladimir Jankovi}). Lopud i Kalamota tako|er su mijenjali zapovjednike otoka. Zapovjedno mjesto bilo je na otoku [ipanu u prostorijama obalne bitnice. Iako ju je JRM onesposobila i odnijela streljivo, obalna bitnica odigrala je veliku ulogu u davanju ~vrstine
obrani cijelog ovog podru~ja i doprinos u dizanju morala oto~nom stanovni{tvu tijekom 1991., kada su brodovi biv{e JRM krstarili u tom akvatoriju. Naime, uz veliko zalaganje branitelja i skipera Ante Ondinija iz HRM-a Split, koji je nabavio zatvara~e za topove (jedan iz Remontnog brodogradili{ta [ibenik, a drugi s Kor~ule),
te uz pomo} Marina i njegova oca Vlahe Muratija i ostalih dragovoljaca s otoka [ipana, sredinom studenoga obalna bitnica stavljena je u funkciju obrane akvatorija,
te je davala veliku sigurnost skiperima u pomorskom transportu za grad. Sije~anj i
velja~a 1992. bili su mirniji na podru~ju Elafita i to je vrijeme iskori{teno za kvalitetnije naoru`avanje otoka: uvedene su PO rakete Maljutke s posadama, po nekoliko MB-ova 60 i 82 mm, RPG-9, Ose, Zolje, 29. sije~nja na [ipan su dovezeni PZO topovi 40/1 Boffors i 20/3 Hispano, 29. velja~e Boffors je prevezen na Lopud desantnim juri{nim ~amcem (DJ^) flote HRM-a, pobolj{ana je interna veza na otocima s induktorskim centralama i telefonima, pove}an je broj motorola, 11. velja~e na obalnu bitnicu instaliran je navigacijski radar Furuno i kvalitetno je organizirana logisti~ka potpora (svaki otok imao je svoju kuhinju i logistiku). Sa svim ovim pobolj{anjima sigurnost pomorskog transporta se znatno pove}ala, te su skiperi s gliserima i brodovima direktno prevozili ljudstvo i opremu iz
luke Prapratno na Pelje{cu do uvala Lapad i Gru`.
Pra}enje operativno-takti~ke situacije
Sustav prikupljanja i prijenosa informacija, te pra}enje operativno-takti~ke situacije na moru, otocima i obalnom rubu, razvijeno je od samog po~etka formiranja
HRM-a i sustavno je razvijano za vrijeme trajanja borbenih djelovanja. Izvori informacija bili su:
izvje{}a zapovjedni{tava ratnih luka,
izvje{}a postrojbi HRM-a u rajonima razmje{taja (podaci vizualnog i radarskog
motrenja),
izvje{}a i informacije Centra za obavje{}ivanje Split (periodi~na i teku}a),
informacije ostalih regionalnih i op}inskih centara za obavje{}ivanje (na zahtjev
HRM-a),
informacije sa svjetionika i brodova u plovidbi preko obalnih radiostanica (na poziv HRM-a),
informacije prislu{nog centra (radio-poruke),
57

izjave osoba koje su napustile JRM i


dojave ostalih organizacija i gra|ana.
U cilju organiziranja i pravodobnog protoka informacija formirani su centri veze u
Zapovjedni{tvu HRM-a, te zapovjedni{tvima RL Plo~e, [ibenik i Pula, a oslanjali
su se na HPT TKC navedenih mjesta.
Logisti~ko osiguranje HRM-a
Osnivanjem HRM-a u rujnu 1991. po~elo se s ustrojavanjem i organizacijom logistike HRM-a. Uo~avaju}i zna~aj RM-a kao prete`ito tehni~ke grane, predlo`eno je
zapovjedniku HRM-a da se ustrojem predvide dva pomo}nika zapovjednika za logistiku jedan za op}u logistiku i jedan za MT struku. Sektor logistike sastojao se
od 3 odjela:
Odjel za operativno-planske poslove logistike,
Odjel za MT struku i
Odjel pozadinskih struka (financije, sanitet, nabava, graditeljstvo i intendantura).
Osvajanjem skladi{ta goriva na Bri`inama Sv. Kajo (15./16. rujna 1991.) sa znatnim koli~inama goriva i kompletnom infrastrukturom, te mornari~ko tehni~kog
skladi{ta i skladi{ta pri~uvnih dijelova u Segetu (17. rujna 1991.) dobivena je po~etna materijalna baza za daljnji razvoj i djelovanje logistike HRM-a. U po~etnom
razdoblju stvaranja i rada logistika HRM-a oslanjala se uglavnom na gospodarske
kapacitete Dalmacije. Nesebi~nu pomo} po MT struci davala su joj brodogra|evinska poduze}a: RB [ibenik, Brodosplit, brodogradili{te u Trogiru i drugi. Za
prevo`enje ljudi i sredstava morem HRM se najvi{e oslanjala na Jadroliniju, Brodospas i Plovput, a transporti kopnom odvijali su se zahvaljuju}i tvrtkama Jadrantrans Plo~e, Promet Split i prijevoznim sredstvima radnih organizacija (Po{ta, Brodospas i dr.). Medicinsko zbrinjavanje pripadnika HRM-a vr{ilo se preko
Klini~kog bolni~kog centra Split i biv{e Vojne bolnice koja je 17. rujna pre{la u sastav HV-a. U zapovjedni{tvima ratnih luka, kasnije po vojnopomorskim sektorima,
utemeljene su garnizone ambulante. U garnizonoj ambulanti Lora, koja je imala velike kapacitete, uz redovite preglede primarne zdravstvene za{tite, zbog zauzetosti
kapaciteta bolnica u Splitu, vr{eno je postoperativno zbrinjavanje i tretman bolesnika. Veliki doprinos na ustroju, materijalnom opremanju i odr`avanju svih elektroni~kih sustava u HRM-u, a i za potrebe ostalih postrojbi HV-a, dala je skupina
elektroni~ara djelatnika biv{eg Mornari~kog elektronskog zavoda. Od ovog Zavoda kasnije se razvija PCE Pomorski centar za elektroniku, kao tvrtka u vlasni{tvu
Vlade RH. Preuzimanjem vojarne Lora s postoje}om infrastrukturom, te preseljenjem Zapovjedni{tva HRM-a na tu lokaciju po~etkom sije~nja 1992., po~elo se
s ustrojavanjem PloB-a Split, koja postupno preuzima ve}inu logisti~kih poslova.
58

Logisti~ko osiguranje RL Plo~e, [ibenik i Pula organizirala su zapovjedni{tva RL


oslanjaju}i se na raspolo`ive gospodarske kapacitete i preuzetu infrastrukturu u
osvojenim vojnim objektima.

59

Jugoslavenska ratna mornarica

Domovinski rat i uloga JRM-a


Raspad biv{e Jugoslavije, nakon dugogodi{njih trzavica u tako nehomogenoj vi{enacionalnoj sredini, zapo~eo je u rujnu 1987. kad je na ~elo Saveza komunista (SK)
Srbije do{ao Slobodan Milo{evi}. Godinu dana ranije u javnosti je bio prezentiran
Memorandum Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU), u kojemu su iznesene glavne to~ke srpskog nacionalisti~kog programa i koji je nagla{avaju}i podre|eni polo`aj i ugro`enost Srba izvan Srbije i u pokrajinama, tra`io dalekose`ne preinake federativnog ustroja radi ujedinjavanja svih Srba u jednoj dr`avi. Takvim aktivnostima uskoro se pridru`ila JNA, a time i JRM kao njezina sastavnica, nastoje}i biti aktivnim sudionikom rje{avanja krize. Po~etkom 1991. sastav JNA broji oko
150.000 do 180.000 ljudi, od toga oko 70.000 ~ine profesionalni ~asnici i do~asnici, a oko 100.000 novaci na odslu`enju vojnog roka. Vojnopomorska oblast
(VPO) u kojoj je bila JRM u to doba broji 28.758 ljudi, od toga ve}inu ~asnika i
do~asnika, od kojih je nemali broj onih koji su tek sklopili profesionalni ugovor. U
mornarici je, op}enito, bio relativno mali broj ro~nika, jer je mornarica kao tehni~ka grana (vid) oru`anih snaga tra`ila struku. U to vrijeme prednost JRM-a svodi
se na nesrazmjernu nadmo} u tehnici. U vrijeme po~etka rata i JRM prolazi kroz
reorganizaciju (plan Jedinstvo), pa se zna~ajno mijenja organizacija i ustroj snaga.
Nacionalni sastav u JRM-u bio je dosta povoljan za Hrvate, jer su mnogi ljudi s
obale i otoka odabirali vojni poziv. Tome treba dodati i broj gra|anskih osoba u
JRM-u (radnici u vojnoj industriji, radnici kao pomo}no osoblje na objektima, zaposlenici po uredima, medicinsko osoblje po bolnicama i ambulantama), koji su
najve}im dijelom bili Hrvati s teritorija gdje su bili smje{teni vojni garnizoni. Zapovjednici VPO-a do tada su bili ve}inom Hrvati ili ljudi ro|eni u Hrvatskoj. Iako
je, za razliku od kopnene grane JNA, u JRM-u bio visok postotak starje{ina i slu`benika hrvatske nacionalnosti, isti su bili potiskivani i stavljani na margine tada{njeg `ivota i zbivanja u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici. Dakako, to se nije odnosilo na sve one koji su nosili odoru. Nemali broj djelatnika hrvatske nacionalnosti
kretao se normalnim uzlaznim trendovima u svojim vojni~kim karijerama, ali su redovito bili polaznici {kola koje su zavr{avali u inozemstvu (SSSR). Me|utim, toliki
broj Hrvata u JRM-u doprinio je tome da se u sredini i mjestima gdje su `ivjele starje{ine srpske nacionalnosti nisu mogli ostvariti ciljevi koje su prote`irali njihovi
mentori iz Beograda.
60

Izrazita politiziranost i politi~ka organiziranost JNA, kao i svrha i djelokrug rada


KOS-a, pro{irili su ulogu oru`anih snaga daleko izvan klasi~nih okvira obrane od
vanjske agresije i stvorili od vojske politi~ki faktor unutar sustava i oru`ani instrument ideologijske represije. Aktivno sudjelovanje u suzbijanju nemira na Kosovu
(po~ev{i od 1981. godine) potvrdilo je uvjerenje vrha JNA da su oru`ane snage pozvane i sposobne rje{avati unutarnjopoliti~ke sporove, bilo politi~kim pritiscima,
bilo snagom oru`ja. U tom su smislu temeljni koncepcijski i doktrinarni dokumenti iz osamdesetih godina podrobno obra|ivali uporabu JNA u eliminaciji
izvanrednih prilika i kontrarevolucije, pri ~emu se JNA mogla anga`irati i kao
samostalna snaga, bez potpore dotad nezaobilaznih institucija Partije i vlasti.
Nakon rata u Sloveniji u ljeto 1991. godine, u kome se JNA nije sna{la niti koncepcijski, a jo{ manje svojim djelovanjem i pona{anjem, intenziviraju se sukobi u
Hrvatskoj. Srpske paravojne snage, potpomognute dobrovolja~kim odredima iz Srbije i pod izravnom za{titom JNA, tijekom ljeta izvele su niz akcija u kojima su zauzele mnoga mjesta i {iroka podru~ja u isto~noj i zapadnoj Slavoniji, na Banovini,
Kordunu, u Lici i u sjevernoj Dalmaciji. Izabrana taktika srpskih snaga prete`no je
sna`nija i dulja topni~ka i minobaca~ka paljbena priprema kojoj hrvatske snage,
zbog nedostatka te`e tehnike, ne mogu parirati; nakon {to je protjerano civilno stanovni{tvo, po~inju se povla~iti i hrvatske snage, i tada srpske snage ulaze u nebranjena naselja. Na nekoliko va`nih smjerova dolazi do kaosa u vo|enju i zapovijedanju hrvatskim snagama. U nekoordiniranim, nepromi{ljenim, nevje{to vo|enim
i nepripremljenim djelovanjima, Hrvati u kolovozu i rujnu gube va`nu Hrvatsku
Kostajnicu i Pounje, Beli Manastir i Baranju, Petrinju i Drni{. U kolovozu su pobunjeni Srbi i 5. (Banjalu~ki) korpus JNA okupirali Oku~ane, presjekli autocestu
Zagreb Beograd, te prodrli prema sjeveru, prijete}i presijecanjem vitalno va`ne
Podravske magistrale. Hrvatska strana pak ima vi{e uspjeha u obrani ve}ih gradova.
Me|u obranjenim gradovima je [ibenik, koji su u rujnu napale snage JNA s kopna,
s mora i iz zraka. Dakako, s mora su napadale snage Jugoslavenske ratne mornarice (JRM). U sedmodnevnoj bitci (16. 23. rujna 1991.) branitelji [ibenika uspjeli su zaustaviti tenkove koji su iz unutra{njosti prodrli do {ibenskog mosta na zapadnom prilazu u grad i protjerati brodove jugo-mornarice koji su iz luke i iz zaljeva bombardirali povijesno sredi{te grada i druge objekte. Istovremeno s obranom
grada, hrvatske snage uspjele su osvojiti ili staviti pod svoj nadzor vi{e objekata JNA
i zaplijeniti zna~ajne koli~ine streljiva i oru`ja. Iznimno zna~ajno bilo je osvajanje
obalne topni~ke bitnice na otoku @irju (nedaleko od [ibenika), s koje su hrvatske
snage napadale neprijateljske pomorske snage u luci [ibenik i na prilazima [ibenskom zaljevu te oklopne snage na polo`ajima oko mosta. Obrana [ibenika mo`e se
smatrati prvom me|urodovski koordiniranom operacijom HV-a. Hrvatske snage
imale su tri poginula i 113 ranjenih; uni{tile su ili onesposobile 22 zrakoplova i helikoptera, 25 tenkova, te potopile, o{tetile ili zarobile 34 broda JRM-a.
61

Gotovo istodobno s bitkom za [ibenik, od 14. do 19. rujna po~elo je zauzimanje


vojarni JNA. Oslobo|ene su sve vojarne u Splitu (njih devet), osim Lore i Dra~evca. Zaplijenjene su mnoge topni~ke bitnice (Ze~evo, Rogoznica, [olta), velike koli~ine naoru`anja i streljiva (akcija Zelena tabla Male Bare, garnizon Plo~e i skladi{ta s pri~uvama federacije), a mnoge institucije predale su se i stavile na raspolaganje HV-u i HRM-u.
Operacije na jugu i na zapadu
U skladu sa svojim planovima, JNA je snagama Hercegova~kog korpusa te 2. korpusa iz Crne Gore, koje su bile razmjerno uspje{no domobilizirane, na krajnjem
jugu Hrvatske zauzela Prevlaku i Konavle, okupirala Cavtat (15. listopada 1991.) te
izvr{ila blokadu Dubrovnika zauzimanjem polo`aja oko i iznad grada. Nakon toga
je u skladu s uobi~ajenom taktikom otpo~ela granatiranje grada; te{ki topni~ki napadi izvedeni su 11. studenoga, i osobito 6. prosinca 1991., kad je na grad ispaljeno oko 500 projektila koji su ubili 14 i ranili 52 osobe. Granatiranja Dubrovnika,
posebice njegove povijesne jezgre koja je izvanredan spomenik kulture, revoltirala
su politi~are i dr`avnike diljem svijeta. Napad na Dubrovnik i okolicu, gdje nije
bilo ni Srba ni blokiranih garnizona JNA, pokazao je da JNA i srpske paravojne postrojbe napadaju Hrvatsku isklju~ivo radi teritorijalnih osvajanja i ovladavanja visokovrijednim podru~jima. Grad je ostao u okru`enju do prolje}a sljede}e godine,
branjen od malog broja hrvatskih branitelja.
Jedna od najve}ih opasnosti za Hrvatsku nastala je blokadom Zadra, prema kojemu
su se iz kninsko-benkova~kog podru~ja kretale snage 9. (Kninskog) korpusa JNA.
One su u rujnu prekinule cestovnu komunikaciju Rijeka-Dubrovnik i izbile pred
grad. Cilj ove operacije bio je prodor na obalu i razbijanje hrvatskih snaga na potezu [ibenik-Biograd-Zadar te prodor obalnim smjerom do Karlobaga. Zadar je odolijevao, a njegova obrana postajala je organizirana i svakim danom sve ja~a. Prema
srpskim izvorima, osvajanje grada, koji je napada~ima navodno ve} bio u {aci,
sprije~eno je zapovije{}u o zaustavljanju prodora, a hrvatski izvori govore da je neprijatelj zaustavljen na ulasku u grad nakon gr~evitog otpora hrvatskih branitelja.
Ciljevi napadne operacije JNA djelomi~no su ostvareni, jer su snage JNA uspjele
okupirati mali dio obale izme|u Maslenice i Rovanjske. Ru{enjem Masleni~koga
mosta 21. studenoga 1991. prekinuta je jedina veza izme|u sjevernog i ju`nog obalnog dijela. Zbog toga je sve do 1993. godine promet izme|u sjevera i juga morao
i}i preko otoka Paga, kombinacijom trajektne veze i cestovne komunikacije, ali to
nije bitno ugrozilo manevar prevo`enja hrvatskih snaga u budu}im operacijama.
Na smjeru koji iz sredi{nje Like vodi prema Gospi}u i Karlobagu, hrvatske snage
uspjele su zaustaviti prodiranje i osvojiti jaku vojarnu JNA u Gospi}u. Boji{nica se
nakon toga stabilizirala u okolici Gospi}a, a grad je do{ao u poluokru`enje u koje62

mu trpi neprestane topni~ke napade. Pojedini velebitski vrhovi ostaju u hrvatskim


rukama, {to je bilo klju~no u narednim operacijama. JNA ipak uspijeva 17. studenoga osvojiti strategijsko mjesto Slunj, ~ime pobunjeni Srbi ostvaruju kontinuitet
zauzetog teritorija i spajaju Liku i Kordun. Na podru~ju Gorskog kotara hrvatske
vlasti su s lokalnim srpskim stanovni{tvom sklopile sporazum o miru i me|usobnom povjerenju, pa na tom podru~ju nije bilo ratnih djelovanja. U ljeto 1992. stanovni{tvo ~etiri mjesne zajednice vratilo je oru`je koje je dobilo od JNA, a koje nikad nije uporabljeno.
Nakon {to je 7. listopada 1991. Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo izvr{ilo raketni
napad na sjedi{te hrvatskog predsjednika i Vlade u povijesnoj jezgri Zagreba, Sabor
RH proglasio je sljede}i dan, 8. listopada, samostalnost Hrvatske i raskid svih dr`avno-pravnih odnosa sa SFRJ. U odnosu na malobrojne, slabo organizirane, naoru`ane i lo{e opremljene hrvatske snage koje su u ljeto 1991. branile Hrvatsku, Hrvatska vojska je u me|uvremenu, u svega dva mjeseca, postala broj~ano jaka i razmjerno dobro naoru`ana snaga; stvoren je jedinstven sustav zapovijedanja, a moral
je bio u usponu. U rujnu se uspostavlja jedinstvena Hrvatska vojska sa svim potrebnim sastavnicama i unutra{njim vezama, posebice od 21. rujna 1991. kad je osnovan Glavni sto`er (GS HV), s na~elnikom generalom Antonom Tusom. Prvi zna~ajniji uspjeh HV-a i HRM-a imao je za posljedicu jasnije formuliranje koncepcijskih, doktrinarnih i strategijskih rje{enja, koja su bila transparentnija i jasnija od
onih kojima se slu`ila suprotstavljena strana. Uz progla{enu samostalnost dr`ave, do
kraja godine obranjen je ve}i dio zemlje, a dio teritorija je i oslobo|en, zadobivene
su simpatije svijeta, me|unarodno priznanje prakti~no je bilo osigurano, a ograni~enja ratnog gospodarstva nisu bila uvedena.
Velikorpski ciljevi bili su djelomi~no postignuti. Do prosinca su JNA i srpske snage ovladale nad oko 17.000 km2 (ili 30%) hrvatskog teritorija i zauzele cijelu Baranju, dijelove Slavonije i Srijema uz Dunav, prostor oko Oku~ana, Banovinu, Kordun, ve}i dio Like i sjevernodalmatinskog zale|a, dubrova~ku rivijeru (osim Dubrovnika) i njezino zale|e. Ve}ina velikih gradova ostala je u dometu srpskog topni{tva, a dubina nezauzetog teritorija mjestimi~no je iznosila manje od 15 km.
Krajem studenoga dogovoren je odlazak blokiranih, a nezauzetih garnizona JNA u
Hrvatskoj, koji su potom s cjelokupnim naoru`anjem pre{li na teritorij pod nadzorom JNA, te u Bosnu i Hercegovinu, iako se hrvatski vojni vrh tome protivio. Me|utim, na teritoriju pod srpskom kontrolom ostalo je manje od 40 posto Srba koji
su `ivjeli u Hrvatskoj, a granica Virovitica Karlobag nije ni izdaleka dosegnuta.
JNA je pretrpjela velike gubitke, {to je u Srbiji izazvalo plimu nezadovoljstva i dodatno ote`alo mobilizaciju, pa je manjak ljudstva bio kroni~an i osje}ao se posvuda. Nastavljanje rata od strane oslabljene i razvu~ene JNA nije bilo izgledno.
63

Mirnodopska struktura i sastav JRM-a 1990.-1991.


Jugoslavenska ratna mornarica u okviru oru`anih snaga SFRJ-a bila je organizirana
u okviru Vojnopomorske oblasti (VPO) sa zada}om da s drugim vidovima JNA,
TO i ostalim snagama u okviru tada{njeg obrambeno-za{titnog sustava SFRJ, obrani teritorij Jugoslavije od agresije s i preko mora. Osnovna joj je namjena bila vo|enje oru`ane borbe na Jadranskom moru (odnosno Jadranskom pomorskom voji{tu JPV) i unutra{njim plovnim putevima (UPP). Svoju ulogu i temeljne zada}e
JRM je trebala provoditi u sastavu strategijske grupacije OS na JPV-u i rije~nih snaga u sastavu strategijske grupacije ili operativnih sastava u zahvatu unutra{njih plovnih puteva. Organizacijska struktura JRM-a bila je izgra|ena na na~in koji bi joj
omogu}avao provedbu temeljnih zada}a u ratu i narastanje i odr`avanje stupnja
borbene spremnosti u miru. Prema mirnodopskom ustroju, JRM se sastojala od rodova i slu`bi i vrsta rodova JNA, te od njih formiranih jedinica, sastava i ustanova
vojnopomorskih i rije~nih snaga. Vojnopomorske snage bile su namijenjene za vo|enje oru`ane borbe na Jadranskom pomorskom voji{tu (JPV). ^inile su ih: pomorske snage, obalske snage i avijacija u JRM-u.
Pomorske snage bile su namijenjene za izvo|enje borbenih djelovanja na moru,
pod morem i u zraku, te vatrenih udara po objektima na kopnu. Dijelile su se na
udarne pomorske snage (UPS) i obalske pomorske snage (OPS):
udarne pomorske snage bile su namijenjene za napada~ka bojna djelovanja na otvorenom i prilazima teritorijalnom moru. ^inili su ih: veliki patrolni brodovi, raketne topovnja~e, raketni i torpedni ~amci, podmornice i pomorsko-diverzantske jedinice.
obalske pomorske snage bile su namijenjene za izvo|enje bojnih djelovanja na oto~nom i dijelu otvorenog mora i na prilazima obali i otocima. ^inili su ih: patrolni
brodovi i ~amci, minolovci, minopolaga~i, desantni brodovi, desantno-juri{ni ~amci, pomo}ni brodovi i jedinice za podvodna djelovanja (Mornari~ko-in`enjerijski
odredi za podvodna djelovanja MIOzPD).
Obalske snage bile su namijenjene za izvo|enje b/d u obalnom i dijelu otvorenog
mora, te na otocima i obali. ^inile su ih: obalsko-artiljerijsko-raketne jedinice
(OARJ), jedinice mornari~ke pje{adije (mp), obalne jedinice osmatranja i javljanja (OJOJ), artiljerijske jedinice, oklopno-mehanizirane jedinice, jedinice veze, jedinice za protuelektronsku borbu (PEB), jedinice atomsko-kemijske obrane, jedinice vazdu{nog (zra~nog) osmatranja i javljanja i jedinice ostalih rodova i slu`bi u
JNA.
Avijacija u Ratnoj mornarici bila je namijenjena za izvo|enje bojnih djelovanja po
pomorskim snagama neprijatelja, izvi|anja na moru, te izvo|enje vatrenih udara po
ciljevima na kopnu, a ~inili su ju: avijacija za izvi|anje i vezu, protubrodski i protupodmorni~ki helikopteri.
64

Vojnopomorska oblast (VPO) je i u miru i ratu imala teritorijalno ustrojstvo, koje


su ~inile organizacijsko-formacijske cjeline u vidu vojnopomorskih sektora (VPS) i
vojnopomorskih upori{ta (VPU). Vojnopomorski sektor je zdru`ena operativno-takti~ka jedinica obalske obrane namijenjena za obranu otoka, obalnog mora i obale u
dodijeljenoj zoni JPV-a. On je u okviru osnovne namjene odgovoran za odr`avanje
povoljnog operativnog re`ima i osiguranje operacijske osnovice u svojoj zoni odgovornosti, kao i za baziranje i logisti~ko osiguranje snaga koje se oslanjaju i djeluju s
akvatorija teritorija VPS-a. VPO je u svom sastavu imala tri vojnopomorska
sektora:
Vojnopomorski sektor Sjeverni Jadran sa sjedi{tem u Puli (5. VPS Pula);
Vojnopomorski sektor Srednji Jadran sa sjedi{tem u [ibeniku (8. VPS [ibenik);
Vojnopomorski sektor Ju`ni Jadran sa sjedi{tem u Boki kotorskoj, odnosno u
Kumboru (9. VPS Boka Kumbor).
Vojnopomorsko upori{te (VPU) bilo je zdru`eno-takti~ka jedinica obalske obrane namijenjena za obranu s mora i iz zraka, jednog ili grupe otoka. Pored svoje osnovne
namjene, VPU je bio predvi|en kao oslonac za baziranje i djelovanje dijela pomorskih snaga. VPU su bila planirana za dugotrajnu i krajnje upornu obranu otoka
grupe otoka, te su opremana i osposobljavana da u svoj sastav prime potrebna poja~anja i objedine sva djelovanja jedinica operativne i teritorijalne komponente koje
bi im se podre|ivale.
Koja je snaga obalne obrane bila u to vrijeme stacionirana na otocima u tzv. vojnopomorskim upori{tima, najbolje ilustrira podatak preuzet iz Monografije o sukcesiji
vojne imovine Republike Hrvatske (ovdje je ostavljen vojni~ki rje~nik koji se koristio
do 1991. godine).
1. VPU LO[INJ, VP 8054 Mali Lo{inj
komanda s komandom stana i vodom veze
pje{a~ki bataljon (3 x pje{a~ke ~ete, prate}a ~eta i pozadinski vod)
4 x samostalne pje{a~ke ~ete
2 x baterija MB 120 mm
mje{ovita protivoklopna baterija (vod topova 76 mm i vod protivoklopnih raketa POLO 9K11)
2 x baterija PZO 20/3
in`enjerijska ~eta
pozadinska ~eta (vod za tehni~ko snabdijevanje, vod za tehni~ko odr`avanje, intendantski vod i sanitetski vod)

65

VPU MOLAT, VP 5714 MOLAT


komanda s komandom stana i vodom veze
pje{a~ki bataljon (3 x pje{a~ke ~ete, prate}a ~eta i pozadinski vod)
baterija PZO 20/3
pozadinski vod
VPU LASTOVO (VOJARNA MAR[AL TITO)
Komanda VPU
1. pje{a~ka ~eta ro~nici
2. pje{a~ka ~eta ro~nici
MAD (Mje{oviti artiljerijski divizion) vojarna Ni`ino polje:
1 bitnica MB-120 mm (6 komada)
1 bitnica topova ZIS 76 mm samohodna (6 komada)
2 bitnice haubica 105 mm M2A1 (12 komada)
2 bitnice PZO topova 20/III (12 komada)
1 bitnica PZO topova 57/II pokretna podvoz tenka T-54 (6 komada)
vod veze
intendantski vod
tehni~ki vod s radionicama
in`enjerijski vod
garnizona ambulanta
Dom JNA
hotel Sirena iz sastava VUU Dalmacija
skladi{te goriva Jurjeva luka
skladi{te mina Jurjeva luka
Uz navedeno, na otoku Lastovu bilo je:
203. ORD Velje more
URB (ure|eni rajon baziranja brodova Sito i Kremena)
OROSt Hum
Radiorelejno ~vori{te
Obalna topni~ka bitnica Velje more
Obalna topni~ka bitnica o. Mr~ara
vod veze:
1 komplet RTU 100 na m/v AR-55
1 x HVT 14 na m/v AR-55
10 x RU 2/2 K
2 x PRC 320 L (radio-ure|aj 20)

66

2. VPU (otok) VIS VP 8022 VIS


Komanda VPU
pje{a~ki bataljon (ro~no-pri~uvni)
MAD:
1 bitnica MB 120 mm (6 komada)
1 bitnica haubica 105 mm (6 komada)
1 bitnica topova ZIS 76 mm samohodna (6 komada)
1 tenkovski vod T-34 (5 komada)
1 bitnica topova 130 mm, pokretna (6 komada) vojarna Ravno
1 radar SNAR 10
~eta veze
intendantski vod
tehni~ki vod s radionicama
in`enjerijski vod
garnizona ambulanta
automobilski vod, oko 20 m/v
PP odjeljenje (2 navalne cisterne)
skladi{te mina ^e{ka vila
skladi{te goriva Stonac
skladi{te streljiva Korita
IKM KVPO Velja glava
Uz navedeno, na otoku Visu bilo je:
topni~ka obalna bitnica Smokovo
topni~ka obalna bitnica Nova po{ta
topni~ka obalna bitnica Barjaci
topni~ka obalna bitnica Stupi{}e
202. ORD vojarna Stupi{}e
URB Nova po{ta uvala Parja
OROSt Hum
radar VOJIN Hum
dio pogona VUU Dalmacija
Dom JNA Vis
Dom JNA Komi`a
radiorelejno ~vori{te Radino brdo
~eta veze:
2 kompleta RTU 100 na m/v AR-55
2 x HVT 14 na m/v AR-55
16 x RU 2/2 K
3 x PRC 320 L (radioure|aj 20)
67

Reorganizacijom ustroja u organizacijski sastav Komande VPO-a ulazi korpus kopnene vojske sa sjedi{tem u Kninu. On je bio glavna manevarska i udarna snaga na
kopnenom dijelu JPV-a, ~ija je zada}a bila suzbijanje desantnih djelovanja protivnika i sprje~avanje prodora njihovih snaga u zale|e kopna. Bio je brigadnog karaktera s vrlo brojnim sastavom jedinica A-sastava, popunjen velikim brojem djelatnih
vojnih osoba i u cijelosti opremljen opremom i naoru`anjem za djelatni i pri~uvni
sastav.
Mornari~ka pje{adija bila je zastupljena s brigadom mornari~kog pje{a{tva koja je po
mirnodopskom ustroju bila stacionirana u Trebinju. Namjena ove jedinice bila je
protudesantna obrana na obali i otocima i za izvo|enje pomorsko-desantnih i drugih napadnih djelovanja snaga obalske obrane.
Obalska artiljerija i rakete dio su snaga obalske obrane koje su bile namijenjene za
nano{enje vatrenih udara s obale otoka po pomorskim snagama agresora. U JRMu su bile brojne i gotovo sve su bile aktivnog sastava.
Va`e}e postavke doktrine JRM-a
Prema dostupnim dokumentima7, razvoj mornari~ke doktrine bio je uvjetovan promjenama u doktrinama mornarica supersila, te tehnolo{kim inovacijama u samoj
RM. Dugo o~ekivani prijem VPBR-a u flotu JRM-a stvorio je potrebu a`uriranja
va`e}e zakonske regulative i izradu adekvatne doktrine uporabe snaga JRM-a. I nadalje se pod temeljnom zada}om u to vrijeme smatrala borba s pomorsko-zra~nim
desantnom s kojim se trebalo sukobiti na otvorenom moru. Dotada{nja polazi{ta
uporabe snaga UPS-a imala su ishodi{te u raketnom udaru raketnih ~amaca i raketnih topovnja~a koje bi napadale iz rajona potkopa, na temelju podataka Komandno-informacionoga sistema (KIS-a) ratne mornarice. Problem koji su smatrali potrebnim rije{iti odnosio se na ula`enje u mar{evski poredak i sjedinjavanje udarnih
grupa nositelja raketnog udara s VPBR-om te njihovo pravovremeno ra{~lanjivanje
u borbene poretke za izvo|enje glavnog udara. Pri tome je trebalo izna}i optimalne
mar{evske i borbene strojeve i postavi{ta brodova u kojima bi se moglo provoditi
sustavno osiguranje brodova, posebice u PZO smislu, te provoditi mjere protubrodske i protupodmorni~ke obrane, {to se u uvjetima uskog mora kakvo je Jadransko u kona~nici svodilo na jedno te isto. Na takti~koj vje`baonici simulirani su razli~iti modeli strojeva i postroja brodova iz sastava UPS-a na temelju prijedloga odgovaraju}ih zapovjedni{tava, ali i prijedloga slu{atelja Komandno-{tabne {kole RMa. Analizom su utvr|eni razli~iti modeli postrojavanja i grupiranja snaga UPS-a na
7

CVV[-RM MAR[AL TITO Split, Stanje i aktuelna pitanja izgradnje i razvoja ratne mornarice, predavanje admirala B. Mamule u Komandno-{tabnoj {koli taktike i operatike RM, Split, 1987., te Doktrina ratne
mornarice, nacrt, 1990. godine.

68

temelju prora~una vjerojatnosti najve}e otpornosti grupiranih snaga i njihove najve}e djelotvornosti prema protivniku. Dobiveni rezultati proigravani su na MTV-u
vi{e puta, me|utim, isti nisu bili uvje`bavani u praksi niti su dobili ikakvu zakonsku verifikaciju koja bi ih kao takve mogla preoblikovati u prihva}ena na~ela ili
odre|ena borbena pravila.
Iz dokumenata je vidljivo da su vojni autoriteti upozoravali na nedostatak zajedni~ke obuke zrakoplovstva i flotnih snaga. Iako su postojale velike snage zrakoplovstva (97. avio-brigada u Mostaru) nikada nije do{lo do ve}ih zajedni~kih vje`bi niti
uvje`bavanja izme|u zrakoplovstva i mornarice. Isto tako, nisu primjenjivani zajedni~ki sastanci mornara i zrakoplovaca gdje bi se jedni s drugima mogli upoznati i
razmijeniti iskustva. Vje`be koje su provo|ene bile su izme|u grupa brodova i manjih avio-grupa ~ija se iskustva nisu stru~no vrednovala niti su proslije|ivana na dodatne analize i dorade. Gotovo sve te vje`be odr`avane su u dnevnim uvjetima tako
da pravih iskustava u zajedni~kom nastupu jednih i drugih snaga nije bilo. Iako su
zrakoplovstvu davane napadne zada}e, u koje su uklju~ena djelovanja u glavnom
udaru, ovakvo stanje uvje`banosti jedva je moglo omogu}iti uporabu zrakoplovstva
u zada}ama eksploatacije glavnog udara te uvid i izvje{tavanje o eventualnim gubicima kod protivni~ke strane. Neka sustavna borbena djelovanja zrakoplovstva protiv snaga osiguranja konvoja i snaga u PZD-u (pomorsko-zra~ni desant) jedva da bi
bila mogu}a. Metodolo{ki, doktrinarna pitanja vezana za obuku i uporabu snaga
JRM-a u cijelosti su pratila postavke Strategije oru`ane borbe (SSNO, 1983.).
Pitanje sposobnosti manevra snagama tako|er je plijenilo pozornost takti~ara JRMa iz toga vremena. Bilo je ~esto spominjano kao jedno od glavnih pitanja i u drugim ratnim mornaricama. Sposobnost manevra u JRM-u odnosila se poglavito na
mogu}nost jednovremenog prevo`enja i izmje{tanja kopnenih snaga od polaznih do
nare|enih rajona. Potreba za razmatranjem ovog problema ogledala se u ~injenici
kako spremne snage iz prvog e{alona ne}e biti u stanju osigurati dovoljno ~vrstu
obranu na svim ugro`enim pravcima, te }e u takvim prilikama biti nagla{ena potreba za dodatnim poja~anjima odre|enih rajona i ugro`enih podru~ja. Kapaciteti za
prijevoz elemenata KoV-a pomorskim i zra~nim putem u sastavu vojnopomorskih
snaga 1985., bili su u takti~kim okvirima. Ovo nije zadovoljavalo visoke vojne du`nosnike u JRM-u; prema njihovoj ocjeni, stanje i mogu}nosti ovih snaga u jednom
izlazu su oko 4200 vojnika (30 DJ^, 12 DTM), {to je dovoljno za oja~anje, pregrupiranje ili izvla~enje, ali ne i za osnovne zada}e u protudesantnoj obrani, a posebice u napadnim djelovanjima na JPV.8 To nije zadovoljavalo niti u pogledu brzine izvo|enja samog manevra, uzme li se u obzir dotrajalost i mala brzina brodova tipa DTM.9 Rje{enje se vidjelo u novogradnjama tri DBM-a koji su trebali u}i
8

Ibid, str. 14.


Na jednoj vje`bi Komande VPO-a 1986. prevozila se Brigada mornari~kog pje{a{tva bez te`eg naoru`anja
na relaciji [ibenik rajon otoka Bra~a. U predvi|eno vrijeme stigla je tek tre}ina snaga, a vi{e od polovice ~amaca nije bilo u planiranim mar{evskim strojevima, iako stanje mora nije bilo vi{e od 3.
9

69

u sastav u srednjoro~nom planu do 1990., a ~iji su ukupni kapaciteti bili oko 900
vojnika s opremom.10
Novi brodovi tipa DBM imali su puno posla i u mirnodopsko i u ratno vrijeme.
Sli~no je bilo i s brodovima tipa DTM, koji su za vrijeme svog operativnog vijeka
bili jedni od najzaposlenijih brodova u cijeloj ratnoj mornarici. Me|utim, njihova
cijena bila je previsoka da bi se mogao izgraditi dovoljan broj brodova, koliko je
mornarica tra`ila. U traganju za {to boljim rje{enjima, na zahtjev ratne mornarice i
uz suglasnost SSNO-a i resornih ministarstava, SSNO je sufinancirao izgradnju
unificiranih trajekata za potrebe Jadrolinije. Ovi brodovi su u ratu trebali imati
dvojnu namjenu, a vojna namjena se odnosila na prevo`enje vojnih transporta. Planirano je da ~etiri nova trajekta, ~ija je izgradnja sufinancirana, mogu prevesti u jednom izlasku 1500 vojnika s pripadaju}om opremom. Ra~unaju}i na prinove u ratnoj i trgova~koj mornarici, ali i na otpis nekih brodova iz sastava DTM-a, na kraju razdoblja ra~unalo se da }e postoje}i kapaciteti biti dostatni za prijevoz 5700
vojnika s opremom. Ovo je u odnosu na po~etno razdoblje tek neznatno pove}anje. Me|utim, u kvalitativnom smislu pove}ala bi se vjerojatnost da }e nakrcani
brodovi imati ve}e izglede da prate planirano vrijeme polaska i dolaska od svojih
prethodnika.
Za razdoblje 1990.-1995. planirana je izgradnja jo{ tri broda tipa DBM, me|utim,
s obzirom na daljnji otpis brodova DTM-a, vojna komponenta bi na planu kapaciteta prevo`enja ostala ista, ali bi se zbog ve}e putne brzine brodova tipa DBM i
boljih mogu}nosti ukrcaja i iskrcaja vozila, pove}ao ukupni kapacitet prijevoza. U
isto vrijeme, za manevar zrakom u organizaciji i provedbi snaga ratnog zrakoplovstva (RV) i protuvazdu{ne odbrane (PVO) JNA nije bilo planirano nikakvo pove}anje transportnih helikoptera, njihov broj ostao bi na imaju}ih 12, {to u jednom
izlazu omogu}uje transport 250 vojnika. Kako je financijskim planom predvi|eno
ulaganje u druga podru~ja, ovi kapaciteti za transport ostali bi isti i za razdoblje do
2000. godine.
Ostaje zaklju~ak da se po pitanju manevra snaga na JPV-u ratna mornarica nastojala {to vi{e osloniti na kapacitete trgova~ke mornarice, kakva rje{enja su ve} postojala u svijetu. Za {to bli`u suradnju ratne i trgova~ke mornarice tek je trebalo dogovoriti okvire suradnje i na~in na koji bi se ta suradnja ostvarivala u ratu. Iz navedenih podataka o manevru snagama na JPV-u vidljiva je megalomanija vi{eg ~asni~kog kadra JRM-a u zahtijevanju sredstava, a isto tako i kroni~na potreba za improvizacijom koja je postala sastavnicom u doktrini, a gdje je njezino djelovanje pogubno. Naime, sve {to je zami{ljeno preto~eno je u planove razvoja i mobilizacije, a da
se nisu provjeravali polazni parametri, te ho}e li to {to je zami{ljeno i funkcionira10

70

Do 1990. godine zavr{ena su dva, a tre}i je bio u izgradnji.

ti. U smislu osiguranja manevra KoV-a morem malo se toga provjeravalo, tako da
se nisu poznavale ni norme, posebice u slu~aju velikih prevo`enja. Prevo`enja trajektima tako|er su planirana odoka. Te`a tehnika nikada se nije ukrcavala na brodove u cilju vje`be, da se vidi ne samo koliko pojedini brodovi mogu (smiju) ukrcati te`e tehnike, ve} {to je sve za to potrebno i kolika je potom mar{evska brzina
samih trajekata.
Iako je bilo dosta teorijskih radova na temu manevra snaga JRM-a, isti nigdje nije
pobli`e obja{njen, niti je dat neki teorijski koncept o bilo kakvom zdru`enom manevru. O njemu se samo govorilo na na~in ex chatedra, ali nigdje nije za`ivio u
dokumentima, posebice u nekim djelovanjima ve}ih sastava. Tako da je po samom
teorijskom pogledu ovaj segment oru`ane borbe na moru bio stati~an i nimalo primjeren zada}ama i vojnoj teoriji koja se usvajala krajem 80-ih godina u srednjim
ratnim mornaricama, kojima je manevarsko ratovanje bila bit udarne mo}i i primjene oru`ane sile na moru. Upravo manevarsko ratovanje predstavlja su{tinu u~inkovitih zajedni~kih djelovanja utemeljenih na pokretnom na~inu ratovanja, kao
primjena sile u prostoru su~eljavanja razli~itih ambijenata, uporabom borbenih
mogu}nosti svih komponenti pod zapovijedanjem najstarijeg (mornari~kog) zapovjednika. Na ovaj bi se na~in nadomjestili nedostaci pojedinih elemenata borbenog
postroja snaga ili ubla`ila njihova nepovoljna situacija na kriznom popri{tu. Ovakav se zaklju~ak sam nametnuo iz analize rasporeda i djelovanja snaga JRM-a. Iako
se govorilo o manevru, on se vi{e shva}ao kao pokretljivost. U Domovinskom ratu
JRM nikada nije prezentirala manevar kao sposobnost odre|ene namjenski organizirane skupine (njihovih BG i TG) koja boravi na nekom odre|enom prostoru na
odre|enom rastojanju od logisti~kih elemenata, te njihovu spremnost u osiguranju
trenutnog odgovora na razvoj situacije na obali. Ako su to ponekad i poku{ali (iskrcavanje na [oltu u potrazi za nestalim topovima i na Privalu na Kor~uli u potrazi
za podvodnim minama), uvijek je to bilo s velikim zaka{njenjem i samim time bez
svrhe. Ostala djelovanja, ukoliko su bila namjeravana i planirana (iskrcavanje na
poluotok Pelje{ac), bila su obustavljena, vjerojatno zbog straha od neuspjeha.
Prema glavnim doktrinarnim dokumentima koji su bili na snazi u JNA, bilo je
malo govora o izvanrednim prilikama i anga`iranju redovnog sastava JNA u kriznim situacijama u zemlji. Tek izbijanjem Kosovske krize i potrebom vojnog anga`iranja po~ele su rasprave o na~inu i metodama uporabe snaga JNA u razrje{avanju
kriza. U tim okvirima mornarica je bila na repu doga|anja. Tek u nacrtu Doktrine ratne mornarice (1990.) na jednom mjestu pod naslovom Pripreme za vanredne prilike, u dva odlomka govori se o mogu}nostima izbijanja unutra{njih kriza i
o zada}ama na kojima bi bila anga`irana JRM. Tako se u tom poglavlju nabraja {to
obuhva}aju te pripreme: stalno pra}enje i prosudba politi~ko sigurnosne situacije u postrojbama, ustanovama i zonama njihove odgovornosti; planiranje uporabe
i na~in provedbe zada}a u postrojbama i sastavima; odre|ivanje pojedina~nih po71

strojbi i formiranje privremenih sastava za uporabu u izvanrednim prilikama; opremanje postrojbi specijalnim naoru`anjem i vojnom opremom; obu~avanje po posebnim programima za obuku i vaspitanje (koji se nigdje dalje ne spominju). O~igledno je da se JRM nije mogla osloniti na dokumente na kojima su ove stvari sustavno ra|ene, tako da je uporaba snaga RM u Domovinskom ratu ve}inom bila
posljedica improvizacije i dnevnih zapovijedi dobivenih iz Beograda. Na kraju mornari~ka doktrina, kao ni zapovjedni sastav, nisu bili u stanju prepoznati sve komponente borbene mo}i i sposobnosti ostalih grana (KoV-a, RV-a i PVO-a JNA), ve}
su se oslanjali na vlastite sposobnosti, a tek kad nisu bili u stanju ne{to izvr{iti tra`ili su pomo} ostalih grana, poglavito ratnog zrakoplovstva.
Na postuliranju doktrinarnih stavova biv{e JRM radilo je dosta kvalificiranih ljudi
i isto se radilo kroz du`e vremensko razdoblje. Usprkos tome, doga|aji koji su uslijedili pokazali su da su doktrinarni stavovi bili usmjereni u pogre{nom smjeru. Nisu
prepoznali predznake novoga vremena. Nigdje nije bilo naznaka o zavr{etku epohe
socijalizma kao procesa i dru{tvenog ure|enja, niti su se shvatila bespu}a kojima je
taj sustav vodio i u {to je doveo biv{u Jugoslaviju kao vi{enacionalnu zajednicu naroda i narodnosti. Nije bio procijenjen i s tim u svezi raspad vi{enacionalnih zajednica, a time i kraj hladnoratovskog su~eljavanja. Niti najvi{e politi~ko vodstvo Jugoslavije nije procjenjivalo takve tijekove doga|aja koji su se masovno doga|ali po~etkom 90-ih. Stoga napisana doktrina, koja je po~ivala na postavkama iskustava iz
NOB-a, pogre{no prosu|enih dru{tvenih kretanja, koja se nije htjela konfrontirati
zastarjelim politi~kim stavovima, nije ni mogla ponuditi bolja rje{enja u sferi vojnopomorskog umije}a nego {to su bili dosezi Doktrine ratne mornarice biv{e Jugoslavije iz 1991. godine.
Bojna djelovanja JRM-a na Jadranskom pomorskom voji{tu (JPV)
Zapovijedanje snagama JRM-a, koje je prema ustroju pripadalo komandantu
VPO-a, a to je bio viceadmiral Mile Kandi} (Potoci kraj Mostara, 1933.), u samom
po~etku borbenog anga`mana snaga JRM-a formacijski je promijenjeno. Promjene
su se ogledale u ~injenici da je 9. (Kninski) korpus KoV-a izdvojen iz zapovjedne
strukture JRM-a, i da je do{ao pod izravno zapovijedanje Beograda, tj. Vrhovne komande JNA. Isto tako, 9. vojnopomorski sektor Boka izdvojen je iz sastava KVPOa i njime je neovisno od komandanta VPO-a zapovijedao komandant sektora
(kontraadmiral Miodrag Joki}, zamjenik kontraadmiral Milan Zec).
Prvi borbeni anga`man JRM je imala iskrcavanjem pomorskog desanta na otok [oltu u srpnju 1991., na vrhuncu turisti~ke sezone. Povod za izravnu vojnu intervenciju JRM-a bilo je izvla~enje streljiva i opreme iz skladi{ta obalne topni~ke bitnice
(odnosno obalne topni~ke baterije OTB, kako su se prije zvale) Marin~a rat na
otoku [olti. Naime, pripadnici HV-a na prijevaru su iz skladi{ta OTB-a uzeli ne72

koliko kamiona streljiva i opreme i prebacili ih na kopno. JRM je odmah blokirala


cijeli otok i nije dopustila nikakav promet prema kopnu, iako se na otoku u to vrijeme odmaralo mno{tvo stranih i doma}ih turista. Tom prilikom anga`irana je glavnina 11. brigade mornari~kog pje{a{tva iz [ibenika, koja je prevezena s 12 brzih desantno-juri{nih ~amaca iz sastava 8. MDDBR-a (Mje{ovitog divizijuna desantnih
brodova). Operacijom je rukovodio zapovjednik 8. vojnopomorskog sektora [ibenik, kontraadmiral \uro Pojer. Me|utim, reakcija JRM-a je zakasnila, jer su pripadnici HV-a ve} iznijeli plijen na obalu. Nakon pretrage cijelog otoka i premeta~ina ku}a na otoku, pri ~emu su se jugo-vojnici pona{ali krajnje drsko i grubo prema mje{tanima i turistima, te nakon {to ni{ta sumnjivo nisu prona{li, JRM je napustila otok [oltu, ostavljaju}i iza sebe nered, gomilu sme}a i uvrije|ene mje{tane
i turiste. Od tada je JRM obavljala nadzor i odobravanje plovidbe svim sudionicima u pomorskom prometu, kao i zaustavljanje i pregled trajekata koji su vozili na
uobi~ajenim linijama po redovitom redu vo`nje. Ta akcija pokazala je, na`alost, jedno novo lice pripadnika JRM-a: bili su iznimno arogantni i pretjerano grubi prema
mjesnom stanovni{tvu, njihovo pona{anje bilo je sli~no pona{anju okupatorske vojske s najgorim manirama. Ovo ~udi, tim vi{e {to su mje{tani dalmatinskih mjesta
do tada uvijek rado primali i prihva}ali brodove JRM-a kao svoje, jer je na tim brodovima bilo dosta mladi}a iz tih mjesta koji su slu`ili vojni rok, a i ostali ~lanovi
posade su se uglavnom pona{ali korektno. Sada je, vidjelo se to odmah, nastupilo
neko novo vrijeme, neki novi odnosi, a ~udno je bilo to {to se ne{to takvo dogodilo preko no}i.
Zapovjedni{tvo JRM-a reagiralo je u jo{ dva slu~aja na sli~an na~in: nakon predaje
20-ak ~asnika i vojnika JNA iz skladi{ta goriva u Bri`inama, smje{tenim neposredno uz rezali{te Sv. Kajo u Ka{tel Su}urcu (15./16. rujna 1991.) i nakon predaje
vojarni na prostoru Privale na otoku Kor~uli (16. rujna 1991.). Skladi{te goriva bilo
je iznimno va`no za opskrbu brodova JRM-a gorivom i mazivima (tako|er i pitkom
vodom) u provedbi blokade, pa je nakon spoznaje da su hrvatske snage zauzele ovo
skladi{te JRM 16. rujna 1991. reagirala desantnim prepadom i vratila ga pod svoj
nadzor. Nakon nekoliko dana desantne snage povukle su se iz skladi{ta, koje je opet
preuzela hrvatska strana. Desant snaga JRM-a na Privalu (otok Kor~ula) izveden je
27. rujna 1991., samo dva dana nakon {to je protivni~ka strana izgubila motornu
barkasu na minskoj prepreci ispred Ratne luke Lora. Namjera je bila jasna: isprazniti skladi{te podvodnih mina i ne dopustiti da ih se dokopa hrvatska strana. Desant je izveden iskrcavanjem mornari~kog pje{a{tva razine satnije, ali uz potporu velikog broja brodova ratnih i pomo}nih, na koje su ukrcane mine iz skladi{ta podvodnog oru`ja. Svu ostalu pokretnu opremu koju nisu mogli ponijeti (kamioni,
PZO topovi, oru`je i sl.) uni{tili su, a investicijske objekte devastirali.
U svrhu potpunog nadzora Jadranskog mora, te u skladu s na~elima {to su propisana u Upotrebi RM, brodovi jugo-mornarice podijelili su se u takti~ke grupe
73

(TG), razmje{tene tako da pokrivaju cijelu obalu RH, kako bi mogli djelotvorno
sprije~iti svaku nedopu{tenu plovidbu i nametnuti blokadu. Izgled tih grupa i njihov naj~e{}i sastav bio je sljede}i:
1. Sjeverni Jadran:
TG Lo{inj (VPBR 32 KOPAR, 1 RTOP, 1 T^ i 1-2 P^-a)
Takti~ka grupa je djelovala na podru~ju Kvarnera, naj~e{}e ispred luke Rijeka, s
osloncem na luku Pula i VPU Lo{inj.
2. Srednji Jadran:
TG Ka{tela (VPBR 31 Split, 1-2 RTOP-a, 1-4 R^-T^-a, 1-2 P^-a)
TG je djelovala u rajonu Splitskih vrata, Splitskom kanalu i Ka{telanskom zaljevu.
Ona je vatreno djelovala po ciljevima u Ka{telanskom zaljevu, te otocima Bra~u i
[olti. Nakon napada na sam grad Split intervenirala je HRM i otjerala nju i ostale
BG na otoke Vis i Lastovo.
TG Vis (VPBR-34 Pula, 1 RTOP, 1-2 R^-T^-a, 1-2 P^-a)
TG je djelovala u Vi{kom i Kor~ulanskom kanalu s osloncem na otoke Vis i Lastovo. Jedna od zada}a bila je i potpora snagama TG Ka{tela u Splitskom kanalu.
TG Plo~e (1 RTOP, 1-2 R^-a, 4-6 ML-ova)
Djelovala je u Neretvanskom kanalu s osloncem na luku Plo~e i VPU Kor~ula, a od
sredine rujna bazira na VPU otok Vis.
3. Ju`ni Jadran
TG Dubrovnik (VPBR-33, 1 RTOP, 3-4 P^-a)
Takti~ka grupa djelovala je u rajonu Mljetskog kanala, Elafitskih otoka i @upskog
zaljeva s osloncem na Boku kotorsku i otok Mljet. Te`i{na zada}a bila je presretanje i nadzor brodova trajekata za Dubrovnik, koji je bio u potpunom okru`enju.
Represivna borbena djelovanja JRM je pokazala u rujnu 1991. kada je u suradnji s
KoV-om i ratnim zrakoplovstvom JNA vatreno djelovala po ciljevima na obali. Naj~e{}e mete bili su objekti infrastrukture (energetske, HPT, vodovodne i druge instalacije), kako bi se ljudima na obali i otocima ote`ale `ivotne prilike do granica
pre`ivljavanja. Takve zada}e izvodile su takti~ke grupe (TG) ratnih brodova koji su
bili raspore|eni od sjevera do juga hrvatskog dijela Jadranskog mora. U svim borbenim djelovanjima na moru, zrakoplovnu potporu snagama JRM-a pru`ala je 97.
avio-brigada s aerodroma u Mostaru. Cilj borbenih djelovanja navedenih grupa i
ostalih brodova koji su pozivani prema potrebi, bilo je stavljanje pod puni nadzor
svih du`obalnih i popre~nih pomorskih komunikacija, te blokada svih va`nijih luka
74

na obali i otocima. Nadzor pomorskog prometa vr{en je putem nametanja pomorskih blokada, koje su tijekom 1991. izvan svih ratnih i obi~ajnih zakona na moru
provo|ene u tri navrata:
I. od 17. do 23. rujna
II. od 3. do 13. listopada
III. od 8. studenog do 3. prosinca 1991.
Sve tri blokade trajale su ukupno 44 dana, a objavljivala ih je Slu`ba za informiranje Komande VPO, na na~in da je sadr`aj poruke preno{en Lu~koj kapetaniji u
Splitu. No, uvo|enje blokada time nije zavr{eno. U srpnju sljede}e godine ratni
brodovi NATO-a i WEU-a zapo~eli su s provedbom pomorske blokade Savezne
Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i nametanjem trgovinskog embarga toj
dr`avi, kako bi se osiguralo po{tivanje trgovinskog embarga i novostvorenih dr`ava
na prostoru biv{e Jugoslavije.
Prva pomorska blokada
Unutar JRM-a bile su poduzimane velike aktivnosti na teorijskom i prakti~nom
odre|enju uporabe njezinih pomorskih snaga i snaga obalne obrane. One su pra}ene raznim oblicima uklju~ivanja stru~nih ljudi na raznim seminarima, okruglim
stolovima i ostalim oblicima dogovaranja, kako bi prona{li optimalne oblike i na~ine uporabe snaga na raspolaganju. Prilikom ovakvih rasprava koristila su se iskustva
iz borbene uporabe ratnih mornarica iz bli`e pomorske pro{losti, dobivenih informacija od polaznika koji su poha|ali strane vojnopomorske {kole svih razina i svih
dostupnih informacija o aktivnostima velikih i srednjih ratnih mornarica. Ove rasprave obi~no su rezultirale odre|enim pisanim materijalima, koji su dostavljani
djelatnicima JRM-a radi upoznavanja stavova i mi{ljenja iznesenih na takvim skupovima. No, niti u jednom slu`benom dokumentu koji je bio na snazi, a to se posebno odnosi na Upotrebu ratne mornarice kao glavni doktrinarni dokument, ne
spominju se blokade snaga JRM-a, niti kako se one izvode. Isti je slu~aj s najnovijom Doktrinom ratne mornarice (iz 1991. godine). U oba dokumenta spominju se
protivblokadna djelovanja i djelovanja protiv pomorsko-zra~ne blokade, a o samoj pomorskoj blokadi, planiranju blokadnih djelovanja, na~inima njezine provedbe, nigdje nije bilo ni rije~i. Otuda za~u|uju izrazi koje je koristila slu`ba za informiranje JRM-a, da }e se na moru provoditi najavljene pomorske blokade protiv primorskih luka i pomorskog prometa, a brodovi JRM-a koji provode blokadna djelovanja provodit }e ih u skladu s pravilima za borbenu uporabu oru`ja i sredstava.
U skladu s op}om situacijom u Hrvatskoj i postavljanjem JNA u odnosu na krizu
u Jugoslaviji, odnosno Republici Hrvatskoj, i biv{a JRM aktivno se uklju~ila na
strani agresora. U skladu s procjenom situacije General{taba JNA, JRM je, koje li
75

ironije, 10. rujna 1991., koji se ina~e slavio kao Dan JRM-a, zapo~ela s provedbom
novog ratnog ustroja i spremnosti za po~etak borbenih djelovanja. Sukladno tome,
hrvatske snage otpo~ele su 14. rujna 1991. bitku za vojarne. Du` jadranske obale, a posebice od Plo~a, Splita, [ibenika, Zadra, te otoka @irja, [olte, Kor~ule, Hvara itd., izvr{en je pritisak na vojarne snaga JNA i JRM. Stotine mladi}a u vojni~kim
odorama i mornara, te djelatnih osoba prebjegle su na hrvatsku stranu. Me|u njima je, naravno, bilo najvi{e Hrvata, ali i svih ostalih pripadnika narodnih zajednica koji su `ivjeli u biv{oj Jugoslaviji.
Uskoro, 17. rujna 1991. ogla{ena je prva pomorska blokada, kojom je zapo~elo kori{tenje ratnih brodova JRM-a protiv hrvatskih jadranskih luka i otoka. Ve} u rano
jutro Komanda Vojno-pomorskog sektora JNA za Boku kotorsku u Kumboru zabranjuje plovidbu na u`em dijelu Dubrovnika. Trajekt Partizanka (sada Ston) ne uspijeva isploviti na redovnoj liniji iz Dubrovnika u Kor~ulu i Split. Blokirana je i
splitska luka s ~itavim akvatorijem, tako da je od plovidbe za Dubrovnik odustao
talijanski feribot Tiziano. JRM je u Loru dovela oko 500 rezervista iz Crne Gore,
koji su trebali pove}ati sigurnost vojarne od, kako je to JNA procjenjivala, mogu}eg napada snaga ZNG-a. Ratna luka Lora naslanja se na splitsko brodogradili{te
Brodosplit od kojega je dijeli samo bodljikava `ica, u du`ini od najmanje jednoga kilometra. Ovo podru~je rezervisti su zauzeli kao svoj borbeni polo`aj protiv snaga ZNG-a i odmah otpo~eli s otvorenim provokacijama i povremenom pucnjavom
prema radnicima u splitskom {kveru.
Ispred splitske luke, najve}e trajektne i putni~ke luke na Jadranu, smjestila se TG
Ka{tela, sastava veliki patrolni brod 11 Split, 2 raketne topovnja~e (RTOP), 2
raketna ~amca (R^), 2-3 torpedna ~amca (T^) i 1 patrolni brod (P^). Ova grupa
imala je zada}u sprije~iti svaki pomorski promet iz splitske luke (trajektne i teretne) sa svijetom, posebice otocima. Tako su oto~ani ostali odsje~eni od kopna, a time
i od svih potrep{tina kojima su se opskrbljivali. U to vrijeme jo{ je bilo malo turista, uglavnom doma}ih, koji se nisu stigli na vrijeme izvu}i s otoka i koji nisu vjerovali u eskaliranje sukoba, niti su vjerovali da }e se JNA i JRM pona{ati tako kako
su se pona{ale. Ono stanovnika {to je ostalo znalo se sna}i. Tako da je u tom smislu izostao psiholo{ki pritisak na oto~ane s kojim su stratezi JNA ra~unali. Ipak, vrijeme donosi svoje, posebice zato {to su oto~ani ovisili o zdravstvenoj za{titi na kopnu, te opskrbi otoka gorivom i prehrambenim namirnicama. Jednako tako i ostale instalacije vodovodne, energetske ili telefonske, koje su i{le po morskom dnu,
mogle su u ovom suludom pona{anju protivnika do}i pod udar. Na nekim otocima
bilo je potrebno stalno dopremanje vode za pi}e. To su prije ovih doga|anja obavljali ve}inom brodovi vodonosci iz sastava JRM-a s kojima su se oto~ani zbli`ili i na
njih navikli. Sada je ta mogu}nost otpala, kao {to je bilo nemogu}e dopremiti vodu
civilnim brodovima na najugro`enije otoke. Sre}a u nesre}i bila je {to je ratni vihor
otjerao najve}i broj turista s otoka, pa se preostalo stanovi{tvo moglo namiriti
76

improviziranim prijevozom najnu`nijih potrep{tina manjim brodovima, usprkos


blokadi.
Sjevernojadranske luke Pulu i Rijeku te okru`ja oko tih luka nadziru ratni brodovi
i helikopteri. U blokadi se zateklo dvanaestak trgova~kih brodova u rije~koj luci, od
kojih polovica pod stranim zastavama. Tri vojna broda i helikopter koji je povremeno nadlijetao Kvarnerski zaljev, bili su prijetnja svakom plovilu koje ne bi poslu{alo naredbu o mirovanju u luci. Doma}im brodarima i agentima nalo`eno je iz Rijeke da radiovezama obavijeste brodove koji su na putu prema Rijeci, da uspore plovidbu i pri~ekaju razvoj doga|aja, a ~amce i ostala plovila Lu~ka kapetanija izvijestila je da ne izlaze iz luka. Progla{enjem pomorske blokade JRM je nastojala sprije~iti stranim trgova~kim brodovima uplovljavanje i isplovljavanje iz hrvatskih jadranskih luka i nametnuti izolaciju Republike Hrvatske s mora. Zaprije~en je pomorski promet izme|u obale i otoka, ~ime su oto~ani, a i oni koji su htjeli na otoke i s otoka, bili uskra}eni za prijevoz. Uz to, zabranjen je du`obalni promet, od sjevera do juga jadranskih luka, koji je u to vrijeme bio i najoptere}eniji.
U vrijeme progla{enja prve pomorske blokade, na boji{nicama du` Hrvatske vodili su se te{ki okr{aji. Iako je 1. rujna 1991. u Beogradu potpisan sporazum o prekidu vatre na svim to~kama, koji je napravljen prema zahtjevima EZ-a, samo dva
dana nakon toga opet su aktivirane stare boji{nice i otvorene nove. JRM se preustrojila po ratnom ustroju na takti~ke grupe (TG), koje su bile sveprisutne na cijelom prostoru Jadranskog mora od Istre i Rijeke do Dubrovnika. Promet s RL Lora
intenzivirao se: ona je postala sredi{nja logisti~ka baza za najve}i dio brodova flote
koji su bazirali u Splitskom kanalu i Ka{telanskom zaljevu. U Splitu su otpo~ele
oru`ane provokacije snaga JNA. Iz vojarne Dra~evac, gdje je bio stacioniran bataljun vojne policije, ~esti su bili izleti oklopnih transportera po gradu, a u Loru su
~esto uplovljavali i isplovljavali vojni transportni brodovi, kojima je dopremana potrebna opskrba opremom, ali i ljudstvom. Pomorskom blokadom ispa{tala je hrvatska privreda. Uz blokadu na moru protivnik je nastojao ometati radijski i TV signal, kako bi ljudima uskratio informacije o doga|anjima u zemlji i svijetu, koje su
u tim danima bile jako va`ne. Slijedom toga, zrakoplovi JNA ga|ali su radiorelejna
~vori{ta, ~vori{ta elektroenergetskih sustava, trafostanice i druge objekte infrastrukture koji omogu}uju normalne uvjete `ivljenja. Brodovi JRM-a i zrakoplovi JNA
otvarali su vatru po teretnim vozilima na Jadranskoj magistrali u podru~ju od Plo~a do Makarske. Vjerojatno su smatrali da isti prevoze vojni materijal iz zauzetih
skladi{ta Ba}ine u Plo~ama za potrebe HV-a.
U lukama je ostalo dosta stranih trgova~kih brodova koji su bili na iskrcaju ili u pripremi za isplovljavanje. Samo se u rije~koj luci na{lo dvanaest trgova~kih brodova,
od kojih polovica pod stranom zastavom. Niti jedan od njih nije mogao isploviti. I
lukama i lu~koj privredi pomorskom blokadom naneseni su ogromni gubici. Oni
nisu vidljivi samo po tome {to su brodovi sprije~eni u manipuliranju teretom i plo77

vidbi, ve} najvi{e stoga {to lu~ka privreda za svoje poslovanje treba puno mirnog
vremena. To je vrijeme potrebno da bi se strani brodari odlu~ili za neku od luka
koja im iz vi{e razloga pogoduje. Luka mora imati slobodno i otvoreno zale|e za
prijem ili tranzit robe, treba se na vrijeme modernizirati itd. Ovom blokadom sve
je to dovedeno u pitanje, {to je i bio cilj vodstva JNA. Uzaludni su bili svi poku{aji i apeli hrvatske strane da se blokada prekine, jer se njome ~ine nenadoknadive {tete, primarne ili naknadne, koje se ne mogu izra~unati. Blokada je unato~ svemu nastavljena po planu. Ante Markovi}, predsjednik Saveznog izvr{nog vije}a Jugoslavije, jedina osoba koja je imala kakav-takav kredibilitet i autoritet na saveznoj razini, zatra`io je 18. rujna 1991. ostavku generala Kadijevi}a i admirala Broveta. Prozvana dvojica najvjerojatnije je nisu ni razmatrali. Ministar pomorstva Republike
Hrvatske dr. Davorin Rudolf 19. rujna 1991. uputio je prosvjed i zahtjev za hitnom
deblokadom luka.
HRM je imala zada}u osigurati svoja vojna prevo`enja prema srednjodalmatinskim
otocima, a od 2. listopada 1991. i prema gradu Dubrovniku. O vojnim prevo`enjima bit }e vi{e rije~i u posebnom odjeljku. Ukratko, oto~ani, poglavito Bra~ani i
[oltani, javljali su se i stavili na raspolaganje Zapovjedni{tvu HRM-a. Za osiguranje vlastitih potreba organiziran je kombinirani prijevoz gliserima, koji su no}u na
najkra}im rutama, kada u blizini nije bilo neprijateljskih brodova, prelazili s kopna
na otok i obratno. Samo primjer da su dnevne novine Slobodna Dalmacija na Bra~
i [oltu stizale redovito dovoljno govori o u~inkovitosti flote koja je probijala
blokadu.
Za vrijeme blokade, na kopnu i otocima odvijale su se akcije osloba|anja vojarni
JNA u kojima je zarobljena velika koli~ina vojnog materijala. Pripadnike HRM-a
obradovala je vijest o zarobljavanju ve}eg broja obalnih topova i skladi{ta podvodnih mina. Ova sredstva odmah su preuzeta iz osvojenih vojarni i disperzirana na vatrene polo`aje. Ve}i broj topova bio je neispravan te je na njima trebalo obaviti remont. U to vrijeme grad [ibenik bio je u najgorem polo`aju, no obranio se zahvaljuju}i visokoj motiviranosti njegovih branitelja, njihovoj dobroj organizaciji i sr~anosti, ali zahvaljuju}i i topni~kim bitnicama koje su pod stru~nim vodstvom iskusnih topnika obavile velik posao i dale nemjerljiv doprinos obrani grada [ibenika i
okolice. Grad Split ipak je bio sredi{nji cilj JNA i JRM-a. On je imao sredi{nji polo`aj na jadranskoj obali, bio je drugi po veli~ini grad u Republici Hrvatskoj i u njemu je bio smje{ten najve}i broj vojarni (~ak 11). Split je industrijski i prometni centar Dalmacije. Najve}a opasnost prijetila mu je od granatiranja brodova JRM-a i
pripadnika JNA koji su bili smje{teni u vojarnama u Splitu i njegovoj okolici. Odmah nakon osvajanja topni{tva, ono je raspore|eno po unaprijed razra|enom planu kako bi se Split {to uspje{nije branio od napada povr{inskih brodova i zrakoplovstva agresora. Tako su izabrani i zaposjednuti polo`aji za prve PZO topove i topove obalnog topni{tva. Na njima su postavljena oru|a i uvedene posluge koje su
78

bile u stalnom de`urstvu. Dakako, mislilo se i na obranu otoka. Svi su bili va`ni, a
najva`nijima su procijenjeni oni s kojih se moglo prijetiti Splitu i pomorskom prometu na du`obalnim i poprje~nim pomorskim komunikacijama.
Ja~anjem obrane dalmatinskih gradova stvarani su uvjeti za probijanje blokade, posebice na malim relacijama izme|u obale i otoka. Za probijanje blokade na du`obalnim komunikacijama, posebice prema Dubrovniku, valjalo je pri~ekati. Za vrijeme provedbe blokade uspostavljen je vizualni nadzor nad brodovima jugomornarice. Posade na brodovima JRM-a jo{ uvijek su bile brojne i brzo su reagirale na bilo
kakvu provokaciju ili amaterski proboj blokade. Osim toga, bile su lake na okida~u i nisu se ustru~avale pucati. U provo|enju blokade nikome se nije popu{talo.
No, kako su dani blokade prolazili, pozornost posada je popu{tala. To se vidjelo po
tome {to su brodovi no}u slobodno plutali, bez ikakvog traga svjetla na njima, jer
na nekima od njih nisu radili pomo}ni strojevi za napajanje elektri~nom energijom.
I gliseri koji su vozili na relaciji kopno otoci i obratno bili su sve drskiji te su vozili sve bli`e tim brodovima koji, posebice u ranojutarnjim satima, nisu reagirali.
Ipak, posade su na brodu imale sve {to im je bilo potrebno, a po zalihe su i{li u
Loru, koja je jo{ uvijek bila dobro opskrbljena brodskim potrep{tinama.
Protivnik je jo{ uvijek bio daleko nadmo}niji, jo{ uvijek je raspolagao potrebnom
logistikom i mogao je nametati vlastite obrasce pona{anja. No, doga|aji u i oko
luke Plo~e od 14. do 16. rujna 1991. (akcija Zelena tabla Male Bare) dali su inspiraciju. Naime, u toj akciji oslobo|ena je vojarna Stanko Parma} u Plo~ama, te
skladi{ta streljiva i naoru`anja Ba}ine, skladi{te minskog oru`ja Tatinje i velika
Mornari~ko-tehni~ka radionica. Sa sidri{ta Ba}ine protjerani su minolovci iz sastava 16. DML-a (Diviziona minolovaca) koji su stalno bazirali na tom sidri{tu. Isti su
brodovi u{li u sastav TG Plo~e kojoj je na ~elu bila jedna topovnja~a uz jo{ dva broda tipa R^. Situacija u Plo~ama bila je vrlo napeta, s mnogo pucnjave, koja je odnijela prve `rtve. Plo~e su bile gradi} s velikim vojnim garnizonom i mno{tvom vojnih djelatnika s njihovim obiteljima. Vojni djelatnici bili su naoru`ani dugim cijevima koje su nosili svojim ku}ama zbog samoobrane. Protjerivanjem ratnih brodova sa sidri{ta Ba}ine garnizon se predao, no ispred grada je boravila TG Plo~e
koja je otvarala vatru po gradu, bez obzira na to {to su u njemu ostale obitelji vojnih djelatnika. Zapovjednik grupe bio je kapetan fregate ^aji}, koji je jedno vrijeme slu`bovao u Plo~ama. Posebno je bila aktivna topovnja~a, koja je uplovljavala
Plo~anskim kanalom u luku i iz najve}e blizine tukla po gradu. Mineri HRM-a su
u suradnji s radnicima luke Plo~e zaprije~ili kanal luke ~eli~nom u`adi, a komandantu TG-a prenesena je poruka da je luka minirana podvodnim minama i da je
svaka komunikacija s lukom zabranjena. Brodovi iz sastava TG-a nikad vi{e nisu
u{li u luku. Neko vrijeme, radi zavaravanja, ali i zbog blokade nisu smjeli isploviti
niti brodovi koji su se tada zatekli u luci na prekrcaju. Akcija je polu~ila svoje rezultate i dala velike pouke.
79

Usprkos blokadi, nakon raketiranja motela Zagreb u Karlobagu, u kojemu su bile


smje{tene izbjeglice iz Gospi}a, trajektom Ilirija no}u 22. rujna 1991. evakuirani
su nemo}ni starci i djeca u luku Rab. Idu}eg je dana prestala prva blokada kojom
su se, nema sumnje, trebali posti}i i psiholo{ki u~inci na priobalno i, posebice, oto~no pu~anstvo. Prva blokada prestala je slu`beno 23. rujna 1991., istoga dana kada
je u akciji zarobljavanja oru`ja u luci Plo~e preminuo konobar s trajekta Pelje{~anka Mate Toma{. Slu`ba za informiranje VPO javila se 23. rujna 1991. Lu~koj kapetaniji u Splitu s porukom da s tim danom zavr{ava pomorska blokada i da brodovi mogu slobodno ploviti. Krajem rujna 1991. uvodi se svakodnevna veza izme|u Rijeke, Zadra, Splita i Dubrovnika, za {to Jadrolinija uvodi i ~etvrti feribot.
Kakvi su bili u~inci ove blokade? JRM je uspjela u svojoj nakani sprje~avanja najve}ega dijela planiranog pomorskog prometa, posebice na planu prometa trgova~kih brodova i ve}ih trajekata. U po~etku su oto~ani bili zate~eni blokadom, jer nisu
bili spremni na ovakva doga|anja. Me|utim, s obzirom na mentalitet oto~ana blokada nije polu~ila o~ekivani uspjeh, jer su se oto~ani znali zadovoljiti onim {to su
imali. Sprje~avanje trajektne veze s Dubrovnikom najvi{e su osjetili Dubrov~ani.
Turisti koji su se jo{ nalazili na tom podru~ju ostali su bez mogu}nosti napu{tanja
boravi{ta i povratka svojim domovima. Uz to, odmah se osjetila nesta{ica nekih namirnica koje su se dovozile trajektima. Najve}e {tete pretrpjela je pomorska privreda zbog nemogu}nosti plovidbe trgova~kih brodova, {to je na svjetskom brodarskom tr`i{tu imalo brzi odraz u smislu pove}anja osiguranja vozarina, gubitka povjerenja u zastavu novostvorene dr`ave, te odlaska svih trgova~kih brodova pod strane zastave. Ispa{tale su luke koje su brzo gubile teret, a skupa lu~ka oprema i infrastruktura, kao i mnogobrojni lu~ki radnici ostali su bez posla.
Tijekom prve blokade posade brodova JRM-a dobro su se dr`ale, brodovi su bili solidno popunjeni ljudstvom, de`urstva su, posebice u po~etku, bila redovita i odra|ivana po pravilima slu`be koja su vladala na tim brodovima. Zapovjedni{tvo
HRM-a imalo je podatke o zapovjednicima brodova JRM-a i to~no su mogli predvidjeti koji brodovi bi mogli izraziti preveliku revnost, bolje re}i bahatost u obna{anju svojih du`nosti u provedbi blokade. S druge strane, HRM je u to vrijeme bila
u punoj mjeri zauzeta tzv. bitkom za vojarne. Tada su ve} definirane vojarne koje
su ostale u vlasni{tvu JRM-a, kao {to su HRM i HV proglasili oslobo|ene vojarne
svojima. U lukama u Puli i Rijeci pripadnici JNA nastavljali su s izvla~enjem oru`ja, opreme i obitelji nesmetano i po planu. HRM se intenzivno popunjavala ljudima, formirano je Zapovjedni{tvo s osnovnim funkcijama i po~elo se intenzivno raditi na ustrojavanju postrojbi koje bi mogle odmah izvr{avati borbene zada}e.
Na planu obavje{tajnog poznavanja situacije kod jednih i drugih bilo je dosta paradoksa. JRM su u velikom broju napu{tali Hrvati, ali i ljudi drugih nacionalnosti.
Oni su bili dobar izvor obavijesti o stanju u JRM-u i JNA. Me|utim, najve}i broj
njih se jo{ uvijek bojao vojno-kontraobavje{tajne slu`be, zloglasnog KOS-a koji je
80

imao nekoliko uspje{nih akcija uhi}enja eksponiranih prebjega. Stoga je jo{ neko
vrijeme vladalo nepovjerenje me|u samim Hrvatima biv{im pripadnicima JRM-a,
u strahu da neki od njih nije pritajeni pomaga~ te zloglasne slu`be. Jednako tako,
najve}i broj ljudi zadu`enih za prihvat pripadnika JRM-a u novoustrojenu HRM,
bili su pripadnici neke od sigurnosnih slu`bi u biv{oj JNA i JRM. Susreti s njima
ve}ini prebjeglih Hrvata nisu bili po volji. A to je bilo vrijeme najve}eg priljeva ljudstva u postrojbe i Zapovjedni{tvo HRM-a. Vjerojatno je me|u primljenima bilo i
onih sa zada}om daljnje suradnje s KOS-om i obavje{tajnom slu`bom JNA i JRMa. Koliko su ti ljudi taj posao odradili, pokazat }e neko budu}e vrijeme. Dakako,
biv{i djelatnici JRM-a i JNA u mirovini {etali su gradovima i pri tome mogli snimati situaciju. Neki dr`e da je i sama euforija narasle mr`nje prema djelatnim pripadnicima JNA i JRM-a, a protiv srpstva i ~etni{tva, koja je rezultirala izbacivanjima iz stanova, premla}ivanjima i svakodnevnim {ikaniranjima, otupila o{tricu mogu}nosti dubljeg obavijesnog prodora protivnika u redove HRM-a. Ipak, analizom
kasnijih doga|anja bilo je bjelodano da je JRM imala podatke o HRM-u koje je
mogla prikupiti jedino od njezinih pripadnika. No, te su informacije uvijek bile zaka{njele, pa nisu mogle izrazito negativno utjecati na budu}a bojna doga|anja. Veliku je prednost HRM imala u osobnom poznavanju svih pripadnika JRM-a koji su
ostali u sastavu JRM-a, njihovih sposobnosti i stupnja spremnosti da se anga`iraju
za srpsku stvar. Nadalje, HRM je imala mogu}nost prislu{kivanja radioveze izme|u brodova JRM-a na moru. Kako je u posjed HRM-a pala vojarna @rnovnica preko koje je i{ao cjelokupan telefonski promet prema Beogradu, to je ote`alo sustav
zapovijedanja u JRM-u i JNA, te se radioveza koristila u ve}oj mjeri od `eljene.
Obje strane su nakon zavr{etka blokade izvla~ile zaklju~ke. JRM je uspjela usporiti
prometne tokove i uzrokovati veliku {tetu pomorskoj privredi Republike Hrvatske,
a s druge strane postalo je o~igledno da vrijeme radi za HRM, iako je ostalo puno
posla kako bi ona mogla podi}i borbenu sposobnost i parirati snazi JRM-a.
Druga pomorska blokada
Rujan 1991. obilovao je doga|ajima vezanima za uspostavu primirja, a jo{ vi{e njihovim kr{enjem. Jednako tako bilo je mno{tvo doga|aja na moru. Prva `rtva
HRM-a pala je 24. rujna 1991., kad je na topni~kom polo`aju PZO-a na splitskoj
pla`i Ka{juni neprijateljska granata usmrtila pripadnika HRM-a Josipa Vrani}a. Uz
spomenuti sukob, na odnose JRM-a i HRM-a odrazilo se i miniranje Ratne luke
Lora, koje su izveli mineri HRM-a u no}i s 24. na 25. rujna 1991. godine. Naime,
u 10,30 sati na minu u minskoj prepreci nai{la je protivni~ka barkasa i odletjela u
zrak. Na brodu je poginulo petero mornara koji su se nalazili u sredi{tu eksplozije
na krmi, a dvojica djelatnika JRM-a u ~inu zastavnika te{ko su ranjena, no obojica
su pre`ivjela. U trenutku eksplozije nalazili su se u kormilarnici. Ovim doga|ajem
81

ogla{eno je postojanje minske prepreke, ~ime je ratna luka izolirana i s mora. Tako
se najve}a vojarna JRM-a na{la u potpunom okru`enju. Isto tako, onemogu}ena je
opskrba brodova JRM-a iz te luke i njihovo pristajanje u Loru, tako da su zate~eni
brodovi u Lori (odred patrolnih brodova, remorkeri), kao i u luci Poljud (odred
{kolskih brodova), ostali blokirani. Presje~ena je pomorska i svaka druga veza izme|u Lore i vojarne Divulje, koja se nalazila u Ka{telanskom zaljevu. Nakon ovih doga|anja vodstvu JRM-a postalo je jasno da na Ka{junima postoji obalna topni~ka
bitnica, koja nije uni{tena i da su ispred Lore polo`ene podvodne mine koje prije~e uplovljavanje u Loru. Krajnji rezultat bio je o~ekivan: brodovi JRM-a prestali su
ulaziti u Ka{telanski zaljev, koji su do prije nekoliko dana obilato granatirali brodskim topni{tvom uz pomo} zrakoplova.
Me|utim, brodovi JRM-a i dalje su diktirali uvjete pona{anja na Jadranu, tako da
je plovidba, ~ak i civilnih brodova bila vrlo opasna. U luci Slano 1. listopada napadnut je tenkovskim projektilima i o{te}en brod Perast, prema mi{ljenju mnogih
najbolji klasi~ni bijeli brod. Posada Perasta ~udom je ostala neozlije|ena i iskrcala se na obalu u luci Slano, opkoljenoj okupatorskom vojskom. Nakon skrivanja po
ku}ama odlu~ili su se podijeliti: grupa pomoraca koja je bila s Mljeta namjeravala
se probiti do Mljeta preko Pelje{ca i Kor~ule, a ostali su krenuli svojim obiteljima
prema Dubrovniku. U granatiranju mjesta Slano, prilikom napada JNA (crnogorskih rezervista) i okupacije Slanog (1.-5. listopada 1991.) poginula su tri ~lana posade s Perasta: ~asnik stroja Antun Mati} (ro|. 13. studenoga 1955.), kormilar Niko
Nodilo (ro|. 16. listopada 1958.) i upravitelj stroja Pero Sr{en (ro|. 17. sije~nja
1953.). Potom je, 7. listopada 1991., ispred svoga doma u Moko{ici od neprijateljske granate poginuo i ~etvrti ~lan posade s Perasta Denis ^imi} (ro|. 27. sije~nja
1973.). Usprkos molbama i tra`enju kod vlasti JNA u Vojnopomorskom sektoru
Boka, za sudbinu trojice pomoraca koji su poginuli u Slanom nije se znalo sve do
30. travnja 1992., kad su ih prona{li ~lanovi Me|unarodnog Crvenog kri`a u crkvi
u Slanom, gdje su bili ostavljeni u crnim plasti~nim vre}ama. Nakon identifikacije
posmrtni ostaci poginulih pomoraca predani su obiteljima.
Ubrzo je progla{ena i druga pomorska blokada koja je slu`beno trajala od 3. do 13.
listopada 1991. godine. Na dubrova~kom podru~ju otpo~ela je ve} 30. rujna, kada
je zaprimljena obavijest od Komande VPS-a Boka da JRM uspostavlja pomorsku
blokadu {ireg rajona Dubrovnik, u {to je uklju~ena zabrana uplovljavanja i isplovljavanja iz svih luka unutar rajona ograni~enog spojnicama rt Batrt Bezdanj (otok
Kolo~ep) svjetionik Grebeni jugoisto~ni rt Pelegrin. Poseban biser slijedio je
na kraju poruke u kojoj se poja{njava kako u slu~aju kr{enja ove zabrane snage
JRM-a imaju nare|enje da postupaju po pravilima borbene upotrebe bez upozorenja. Poruka bez upozorenja bila je namijenjena i brodovima HRM-a i brodovima pod civilnom zastavom Republike Hrvatske. To je prakti~no zna~ilo slobodan
lov na svako nenaoru`ano plovilo pod hrvatskom zastavom i otvaranje vatre bez
82

upozorenja. Radi usporedbe, u Drugom svjetskom ratu, do objave totalnog rata,


bio je obi~aj i pravilo da se trgova~ki brodovi prvo legitimiraju, a ako bi prevozili
materijal za vojne potrebe, njihovoj posadi bilo bi nare|eno da se ukrca u brodske
~amce, jer }e brod biti potopljen. Prema tome, prvo bi se upozorilo, potom se spa{avala posada, a tek onda potapao brod. Tako to i danas tuma~e odredbe ratnog prava na moru, me|utim, generali i admirali JNA uveli su za hrvatsku stranu nova pravila pravila odmazde, kao svoj stil pona{anja. Za pripadnike JRM-a civilne osobe
bile su pripadnici protivni~ke oru`ane sile s kojima nije trebalo pregovarati ve} odmah pucati.
Uvo|enje druge pomorske blokade oglasila je Komanda 9. VPS-a Kumbor priop}enjem da se vojnopomorska blokada obnavlja zbog nepo{tivanja svih postignutih
sporazuma o prekidu vatre od strane vlasti i oru`anih snaga Republike Hrvatske i
nastavka blokada jedinica i komandi sa svim obilje`jima genocida, kao i zbog oru`anih napada na vojne objekte, jedinice i ustanove Jugoslavenske narodne armije.
Zanimljivo je da se javila Komanda VPS-a Kumbor ili Boka, a ne, kako se o~ekivalo, Komanda VPO-a, koja je bila ili je trebala biti najstarije zapovjedni{tvo u JRMu i koja se dosad ogla{avala. Iako su se u stvari javljale njihove slu`be za informiranje, bilo je jasno da se unutar vrha JRM-a ne{to doga|a. Do tada je primije}eno da
se Kninski korpus odvojio iz sustava zapovijedanja Komande VPO-a pod ~ijim je
zapovjedni{tvom bio, a sada se pojavio VPS Boka koji je samostalno izdavao op}e
akte na koje je prije pravo polagala samo Komanda VPO-a. Iako se pomorska blokada odnosila samo na dubrova~ko podru~je, to nikako ne zna~i da je VPS imao
ovlasti da objavi postojanje blokade, ukoliko je i dalje u sastavu VPO-a. Bez obzira
na to {to se spomenuta blokada nalazi u zoni odgovornosti 9. VPS-a, vojni~ki red
nalagao je da slu`beno priop}enje izda i potpi{e Komanda VPO-a, a ne VPS. Ovakva situacija mogla je unijeti zabunu u tijek vo|enja pregovora, jer se moralo znati
s kojim se zapovjedni{tvom razgovara i koje su njegove ingerencije. Do tada se VPS
Boka javljao samo u povodu pretresa trajekata koji su uplovljavali i isplovljavali za
luku Dubrovnik. Prislu{kivanjem radioveza saznalo se da kapetan bojnog broda Krsto \urovi}, koji je obna{ao visoke du`nosti u 9. VPS-u Boka, vi{e nije u djelatnoj
slu`bi. Tek kasnije saznao se razlog: \urovi}a su, ina~e Crnogorca, hrvatskog
dr`avljanstva, ~etnici ubili bez suda i su|enja. Komanda VPO-a ipak se oglasila u
svezi ogla{avanja potpune blokade jadranskih luka. Ovu informaciju objavio je Tanjug 4. listopada. U njoj je izostavljena rije~ genocid, koja se spominje u izjavi 9.
VPS-a Boka, kao i formulacija bez upozorenja. Istu informaciju prenio je i 5. VPS
Pula. Sadr`aj akta sli~an je kao kod Komande VPO-a, s tim {to je u dokumentu
spomenuto i me|unarodno pomorsko pravo.
U objavama koje su govorile o blokadi bilo je dopu{teno prometovanje trajektima
na pojedinim linijama. To su bili trajekti na linijama koje je koristila JNA prema
Lastovu i Visu, te trajekti koji su plovili izme|u otoka Cresa i kopna, a trajekti pre83

ma Dubrovniku plovili su rje|e i uz obvezno uplovljavanje u luku Zeleniku (u zaljevu Boka kotorska). U Puli i Rijeci blokada je uvedena 3. listopada od 9 sati, zabranom uplovljenja bilo kojega plovila. Dopu{teno je isplovljavanje isklju~ivo stranim brodovima zate~enima u luci. Tako je bilo i u Splitu, gdje su snage JRM-a dopustile isplovljavanje stranim brodovima i biv{em trajektu Balkanija na uzdu`obalnoj liniji za Rijeku, te pristajanje u gradskoj luci trajekata Vis i Bartol Ka{i}, koji su
doplovili s Visa i Lastova. U Hvaru se zatekao trajekt Liburnija i tu ostao, kao i
mnogi drugi brodovi koji nisu mogli napustiti luke u kojima su se zatekli. Na podru~ju od Makarske do Plo~a i Metkovi}a zapravo je bilo zabranjeno i kretanje vozilima. U Splitu je Krizni {tab predlo`io Ministarstvu pomorstva i Jadroliniji da
se brodovima na liniji Rijeka Split Dubrovnik prevoze samo teretna vozila i putnici, a ne i osobna vozila.
Da je protivniku bilo iznimno stalo da zaustavi promet uzdu` jadranske obale, zorno je prikazao primjer bombardiranja Pa{kog mosta, koji je u to vrijeme ~esto bio
kori{ten, a HV nije imao ni snage ni sredstava braniti ga u PZO smislu. Na dan
ogla{avanja pomorske blokade, 3. listopada 1991. u popodnevnim satima grupa
zrakoplova JNA ga|ala je Pa{ki most, s namjerom da ga sru{i i odsje~e Dalmaciju
od sjevernog dijela Hrvatske. Na mostu se odvijao redoviti cestovni promet, no piloti JNA, sre}om, nisu taj dan bili u formi ili je bila rije~ o ne~emu drugom?
Usprkos dopu{tenju za prometovanje na nekim linijama, njihov vozni red ~esto su
kreirali zapovjednici TG JRM-a koji su samovoljno zaustavljali promet. Tako je zapovjednik TG Rijeka s komandnog broda VPBR Kopar samostalnom odlukom
obustavio promet na pruzi Brestova Porozina. Na `albu Lu~ke kapetanije Rijeka
komandantu 5. VPS-a, kapetanu bojnog broda Du{anu Raki}u, isti je odgovorio da
}e razgovarati sa zapovjednikom TG-a. Me|utim, zapovjednik TG-a rezolutno je
odbio poku{aj bilo kakve intervencije sa strane, proglasiv{i kapetana bojnog broda
Raki}a nenadle`nim. Uz to, da bi valjda potvrdio visinu svog autoriteta, od tada
je vra}ao u luku ne samo ribarske brodove, ve} i sva ostala manja plovila koja su napu{tala lukobrane svojih luka. I ovdje se opet ponovio slu~aj nadle`nosti u zoni odgovornosti. Komandant 5. VPS-a Pula bio je zadu`en za zonu odgovornosti koja se
u konkretnom slu~aju prostire do Zadra, odakle po~inje nadle`nost 8. VPS-a [ibenik. Prema shemi zapovijedanja, on bi trebao biti najstariji po rangu i odgovoran za
sva doga|anja na tom prostoru. Me|utim, ovaj slu~aj to je jasno demantirao. S druge strane, 9. VPS Boka imao je punu ingerenciju nad svojim podru~jem i poduzimao je mjere i radnje bez konzultacije s komandantom VPO-a, admiralom Milom Kandi}em, koji se sa svojim u`im {tabom nalazio na otoku Visu. Moglo se slobodno zaklju~iti da admiral Kandi} gubi tlo pod nogama i da on sam nema uvid
u situaciju na terenu, niti je upoznat s postupcima svojih podre|enih djelatnika.
Bilo je to saznanje koje je lako moglo rezultirati mnogim nesporazumima s velikim
posljedicama.
84

Ovakve spoznaje pove}avale su bojazan za sigurnost trajekata, putnika i posade od


vandalizma i samovolje pripadnika jugomornarice, ali i vojske. I protivni~ki zrakoplovi po~eli su s napadima na trajekte Jadrolinije koji su vozili usprkos va`e}oj
blokadi. Naravno da protivni~ke djelatnike nije zabrinjavala ~injenica da napadaju
nenaoru`ane brodove. Stanje u Rije~kom zaljevu, koji je kontrolirala fregata, raketna topovnja~a i dva torpedna ~amca, zbog toga se 5. listopada 1991. mijenjalo iz
sata u sat. Primjerice, trajekt za Valbisku danju je mirovao u luci Merag, a no}u je
uspijevao bez svjetala i laganom vo`njom doplovljavati do te luke. Crne slutnje ostvarile su se 6. listopada 1991. kada je zrakoplovstvo JNA otpo~elo s napadom na
trajekte bez ikakva upozorenja. Toga dana Krizni {tab Jadrolinije zabilje`io je da
je u podne napadnut i raketiran, sre}om i proma{en, trajekt Rapske plovidbe koji
je povezivao luke Jablanac na kopnu i Mi{njak na otoku Rabu. Popodne, u razmaku od dvadeset minuta, raketirani i mitraljirani su Jadrolinijini trajekti Sveti Juraj i
Ka~jak, koji su u Prizni ~ekali ukrcaj putnika i vozila za otok Pag. Trajekti su pro{li bez ve}ih o{te}enja, no pogo|eno je vozilo njema~kih registracijskih oznaka, pri
~emu je poginuo putnik koji je ~ekao na ukrcaj, a ostala trojica su ranjena. U zra~nom napadu toga dana pogo|en je i trajekt Borik, na kojemu je izbio po`ar, ali ga
je posada uspjela lokalizirati i kasnije ugasiti. Trajekt je namjerno nasukan, a potom
velikim zalaganjem posade osposobljen i vra}en u promet. Na luku Prizna tada je
palo deset do dvanaest raketa. Istoga dana kada je napadnuta luka Prizna, u Zadru
i Preku padaju nove `rtve. U napadu na luku Zadar, priska~u}i u pomo} unesre}enom susjedu, od neprijateljske granate smrtno je stradao zapovjednik s broda Lara
Vinko Aliba{i}. A u luci Preko, prilikom napu{tanja trajekta Jazine za vrijeme zamra~enja luke, `ivot je u prometnoj nesre}i izgubio vo|a stroja Bo`idar Mili}. Padom Masleni~kog mosta, veza s Dalmacijom preko otoka Paga ostala je jedina mogu}nost. No, nakon ~etverodnevnih zra~nih napada, mnogobrojnih raketiranja i
bombardiranja, promet preko Pa{kog mosta morao se obustaviti, pa je trajektima
Vira, Ka~jak i Borik uspostavljen danono}ni promet izme|u uvala Mileti}i i Fortica.
Za to vrijeme, iz blokirane pulske luke neometano su odlazili pripadnici JNA unajmljenim brodovima i odvozili preostali ratni materijal, a hrvatska strana ih u tome
nije sprje~avala, jer su se te aktivnosti radile prema postignutim sporazumima. S
druge strane, pripadnici iste te vojske napadali su i ometali promet. I ne samo promet, jer su, usprkos mnogim sporazumima o prekidu vatre, jo{ uvijek napadani [ibenik, Zadar, Biograd i njihova zale|a. Dubrovnik je bio izravno `estoko napadnut
topni~kom paljbom, a general JNA Andrija Ra{eta opravdavao je taj barbarski ~in
potrebom razoru`anja hrvatskih vojnih formacija u Dubrovniku koje su, prema njegovim rije~ima, napadale mirnu crnogorsku vojsku. Dubrovnik je cijelo vrijeme
bio pod opsadom, a njegovo stanovni{tvo li{eno osnovnih `ivotnih potreba u stalnom strahu od granata koje su dolazile s okolnih brda i brodova JRM-a. Trebalo je
~ekati prestanak blokade kako bi trajekti s hranom i lijekovima, ali samo u skladu
85

s popisom odobrenim od strane JNA, stigli u grad. Ipak, te potrep{tine Dubrov~ani su dobivali drugim putem, zahvaljuju}i pripadnicima HRM-a koji su organizirali prijevoz gliserima i malim brodi}ima. Takvo probijanje blokade u po~etku je organiziralo Zapovjedni{tvo HRM-a iz Splita sa svojim ljudima i opremom, a potom
su se uklju~ili i ljudi iz samog grada, opet u organizaciji HRM-a, te pripadnici
Odreda naoru`anih brodova Dubrovnik. Na ovaj na~in omogu}eno je dovo`enje
potrebnih artikala, ali i paketa od rodbine iz ostalih krajeva Republike Hrvatske, pa
~ak i dnevnoga tiska Slobodne Dalmacije.
Ve} 10. listopada 1991. ~inilo se da u nekim dijelovima Jadrana blokada popu{ta.
Zadarska je luka deblokirana i brodovi su zaplovili prema svojim odredi{tima. Nakon dugotrajnih pregovora Zapovjedni{tva Hrvatske ratne mornarice i Vojnopomorske oblasti, ratni brodovi JRM-a napustili su toga dana akvatorij ispred splitske
luke. Istoga je dana i Rije~ki zaljev djelomi~no deblokiran. Vlada Republike Hrvatske javno je pozvala i Sjeverno-atlantski pakt (NATO) da za{titi Hrvatsku i njezine
gradove od agresora, a 13. listopada 1991. iz opkoljenog Dubrovnika upu}eni su
apeli za pomo}. Toga dana prestala je druga pomorska blokada.
Druga pomorska blokada neke je iznenadila, a neke nije. Primjerice, na srednjodalmatinskim otocima situacija se koliko-toliko normalizirala. Ljudi su se navikli na
blokade pa su organizirali `ivot sukladno situaciji. Otok Bra~ imao je sredi{nju ulogu u razbijanju blokade. Bra~ani su na naju`em dijelu Bra~kog kanala uspostavili
gotovo redovitu glisersku vezu s kopnom, kojom je dostavljano sve {to je oto~anima trebalo za `ivot, ali i za rad. Vezu su odr`avali i veliki gliseri tipa Princesse,
koje je mobilizirala HRM, a vozili su ih profesionalni skiperi. Ostali srednjodalmatinski otoci s Bra~a su preuzimali stvari i robu za svoje potrebe. [oltani su svoje potrebe namirivali preko otoka Bra~a ili linijom prema Trogiru preko Drvenika.
U me|uvremenu su postignuti mnogi sporazumi o prekidu vatre koji nisu ispo{tovani. Naprotiv, situacija na moru i u unutra{njosti Hrvatske bila je krajnje zabrinjavaju}a. Stanovni{tvo otoka u me|uvremenu je nabavilo potrep{tine koje su nedostajale i obnovilo zalihe. Na moru je situaciju dodatno ote`ao londonski Loyd,
najve}e osiguravaju}e dru{tvo brodova na svijetu, koji je zabranio trgova~kim brodovima da uplovljavaju u luke isto~nog Jadrana dok situacija ne postane sigurna.
Istina je da se ova obavijest vi{e odnosila na polaganje podvodnih mina ispred Lore,
a manje na uvedenu blokadu brodova jugomornarice. Loyd je tek krajem studenoga 1991. odobrio uplovljavanje brodovima u hrvatske luke, ali po ratnom re`imu plovidbe i naravno uz najve}e tro{kove osiguranja. Tako su {tete za pomorsku
privredu rasle na nenadoknadive iznose. Istodobno, nemogu}nost kori{tenja doma}ih luka i optere}enje vozarine dodatnim osiguranjima natjeralo je doma}e brodare da promijene jugoslavensku zastavu i jugo-registar te da se upi{u u inozemstvo
pod stranu zastavu i strane registre.
86

Za najve}i broj brodova iz sastava flote JRM-a luke baziranja postale su luke na otocima Visu i Lastovu. Na tim otocima snage JRM-a, u cilju osiguranja svojih brodova i pripadnika, uvele su mnoga ograni~enja za lokalno stanovni{tvo. Na otoku Visu
ukinuta je redovita cestovna veza s Komi`om, a ograni~eno je slobodno kretanje po
otoku. Tko bi se na{ao u takvoj situaciji bio je maltretiran od brojnih vojnih patrola koje su kru`ile otokom. No, i dalje je jedna od najve}ih boljki oto~ana bilo zdravstveno zbrinjavanje, iako su u takvim okolnostima prakti~no bili uskra}eni za sve.
Doga|ale su se i apsurdne situacije. U to se vrijeme dosta pripadnika JRM-a i JNA
skidalo iz vojske. Me|u osobama koje su napu{tale JNA bili su i lije~nici. Tako je
iz lastovskog garnizona oti{ao lije~nik, pa su se pripadnici JNA i JRM-a oslanjali na
jedinog lije~nika civila na otoku. Primjerice, lije~nik iz sastava 16. DML-a pobjegao je kad se brod barkasa vezao uz obalu u luci Gradac. Me|utim, takve ambulante nisu mogle pomo}i te`im bolesnicima, pa su sr~ani bolesnici i oni kojima je
trebala dijaliza ili neka druga stru~na medicinska pomo}, morali biti strpljivi. Istodobno, mogli su gledati kako obitelji vojnih djelatnika u njihovu susjedstvu po specijalisti~ku medicinsku uslugu, koja je njima bila uskra}ena, slobodno idu u ve}e
gradove.
Tre}a pomorska blokada
Kad bi blokade prestajale, brodovi na moru ostajali bi na svojim polo`ajima. Istina,
u manjem broju, ali i nadalje se po rasporedu moglo razabrati o kojim borbenim
grupama je rije~. Za vrijeme prestanka blokada nastojalo se nabaviti i prebaciti
plovnim putovima sve ono {to se prije nije stiglo. Na kopnenom dijelu boji{ta postalo je jasno da se vojnim putem ne}e ostvariti nikakvo rje{enje. JNA nije imala
snage provesti svoje planove rasijecanja teritorija Republike Hrvatske i izlaska na
more. Isto tako, HV koji je sve vi{e stasao i pritiskao JNA i paravojne formacije,
nije imao snage osloboditi ~itav svoj teritorij i potisnuti JNA iz ovih podru~ja. Tako
su obje strane do{le u pat-poziciju i stalno su se nalazili razlozi za me|usobne prigovore.
Normalizacija putni~koga linijskog prometa na Jadranu i slobodno uplovljavanje
brodova s dopu{tenim teretom u dubrova~ku luku, do{lo je u pitanje ve} 17. listopada. Pokraj Mljeta brodovi JRM-a zaustavljaju Slaviju i vra}aju je u polazi{nu
luku na Kor~uli. Dramati~nu plovidbu imao je i trajekt Marina, koji je tada bio u
najmu Jadrolinije. U Mljetskom kanalu Marina je zaustavljena i podvrgnuta dvosatnom temeljitom pregledu. U ratnim uvjetima, u Dubrovniku je 1. studenoga
1991. prire|en veli~anstven do~ek humanitarnom konvoju Libertas tridesetak
brodova, predvo|eni m/t Slavija, na kojemu su bili Stjepan Mesi}, Franjo Greguri}
te mnoge osobe iz Vlade RH i javnog `ivota. [estodnevnu avanturu konvoja od Rijeke do Dubrovnika i natrag pratila je cijela Hrvatska. Njegovim dolaskom Du87

brov~anima je vra}ena nada da ne}e ostati zarobljeni, no nakon njegova odlaska


Dubrovnik se opet na{ao na meti topova. Dva dana poslije, 3. studenoga, grad je
ostao bez kruha.
Ubrzo je, prema ve} isprobanom scenariju, zapo~ela i tre}a pomorska blokada
JRM-a. U ve~ernjim satima 7. studenoga 1991. Komanda VPS-a Boka objavila je
zabranu plovidbe na dubrova~kom podru~ju, a potom se sljede}i dan zabrana protegnula na cijelu hrvatsku obalu, odnosno sve luke. U jutarnjim satima 8. studenoga Tanjug je prenio vijest da je Komanda VPO-a uvela pomorsku blokadu primorskih gradova. Jadrolinija je morala obustaviti promet, no objava pomorske
blokade zatekla je mnoge trajekte u vo`nji. Dva velika trajekta na brzoj pruzi prema Dubrovniku Ilirija i Liburnija zatekla su se u crnogorskoj luci Zelenici, na
ulazu u Bokokotorski zaljev, u kojoj je JRM obavljala temeljiti pregled Jadrolinijih
brodova, putnika i tereta. Trajekt Ilirija na{ao se u Zelenici samo nekoliko sati prije uvo|enja blokade, dok je Liburnija uz pratnju patrolnog broda JRM-a dopra}ena na plovidbi iz Kor~ule. Brodovima je JRM zapovjedila da u luci Zelenika ostanu s putnicima i teretom do daljnjega, a nedugo zatim dopu{tena im je plovidba za
Kor~ulu. Liburniju je blokada zatekla prepunu prehrambenih namirnica na putu za
Dubrovnik. Trajektu Balkanija (sada Istra) namijenjen je prijevoz vojne opreme iz
Rijeke u Bar. Prekinut je promet i s otokom Mljetom. Trajekt Badija dvaput je probio blokadu za Trstenik i Kor~ulu.
Na dan uvo|enja blokade, a u cilju prekida ne samo pomorskog ve} i cestovnog
prometa izme|u Dalmacije i sjevernog Jadrana, jugoslavensko zrakoplovstvo opet je
napalo Pa{ki most, koji je ve} bio o{te}en u napadima prethodnih dana, tako da se
njime moglo voziti samo jednim kolni~kim trakom i na vlastitu odgovornost. A
preko mosta su morale prije}i kolone kamiona radi opskrbe Dalmacije. Iako hrvatska strana nije imala dovoljno PZO sredstava da ih rasporedi oko Pa{kog mosta,
koji i nije bio u neposrednoj zoni djelovanja, zrakoplovi JNA doletjeli su no}u, vjerojatno zbog straha od hrvatske protuzra~ne obrane. Bio je to klasi~an napad u no}nim uvjetima. Prvi je zrakoplov oko 1.50 sati izbacio svjetle}u raketu, a potom su
uslijedili napadi. Cilj je bio trajekt Borik, koji je s trajektom Vira plovio kao ispomo} za o{te}eni Pa{ki most i odr`avao vezu izme|u Mileti}a na kopnu i Fortice na
otoku Pagu, unutar Ljuba~kog zaljeva. Vje{tim manevrom svoga zapovjednika trajekt je izbjegao raketu i sat i pol nakon toga nastavio s plovidbom do svitanja. No,
zrakoplovi JNA vratili su se sljede}i dan. Imali su idealne uvjete za napad. Dan je
bio vedar, a sa zapadne strane imali su slobodan prilaz iz niskih Ravnih kotara prema uvali Dinji{ki. Neometani, napali su nenaoru`ane trajekte kao da su na kakvom
poligonu. Trajekti su bili krcati putnicima i vozilima. Oba trajekta su pogo|ena i
o{te}ena.
Ispred rije~ke luke ponovno se pojavila TG Rijeka predvo|ena VPBR-om Kopar.
Grupa brodova stigla je ispred Rijeke da osigura prijevoz brodova s teretom Rije~88

kog korpusa. Brodovi su do{li i radi psiholo{kog pritiska jer su u tijeku bili pregovori hrvatske strane sa zapovjednikom Rije~kog korpusa generalom Marijanom ^adom o predaji korpusa. Ovi razgovori odvijali su se uz prisutnost europskih promatra~a, ali i oficira sigurnosti JNA, koji nisu mogli preboljeti gubitak nekoliko velikih vojarni iz Rije~kog garnizona, kao i garnizona Delnice, koje su s kompletnom
opremom pale u hrvatske ruke. Upravo ovakva situacija pogodovala je velikoj u`urbanosti i nervozi oficira JNA, koji su se pona{ali krajnje arogantno i osorno, misle}i da oni sami mogu ne{to promijeniti. U njih je prevladavao poznati srbijanski mit
da je ono {to je izgubljeno, izgubljeno zato {to je opet netko izdao, a da su oni pozvani da stvari vrate na svoje mjesto. @ivjeli su izvan vremena i prostora. Dugo }e
tim ljudima trebati da shvate gdje su i gdje je prava istina. Na`alost, zbog takvih njihovih stavova strepili su mnogi, mahom slabi i nemo}ni.
Na srednjodalmatinskom podru~ju bilo je naj`ivlje. Brodovi iz sastava TG Ka{tela
zapucali su na sve {to im se u~inilo sumnjivim, pona{aju}i se po na~elu: prvo pucaj, onda pitaj. Obalna topni~ka bitnica s otoka Visa u vlasni{tvu biv{e JRM otvorila je 10. studenoga 1991. vatru na talijanski teretni brod Europa 92 koji se pribli`io obali otoka. Brod je odr`avao stalnu brodsku vezu izme|u Splita i Manfredonije, a prevozio je splitski cement u Italiju. Tu je rutu koristio gotovo svakodnevno i
uvijek je i{ao istim rutama. No, toga dana topnici JRM-a napali su ga bez upozorenja; ispaljeno je vi{e plotuna koji su pali oko broda. Brod je poduzeo manevar izbjegavanja i pove}ao je brzinu, pa je taj napad sre}om pro{ao bez posljedica.
Tijekom no}i pucnjava u Splitskom kanalu postala je stalna. Vatra je otvarana s brodova JRM-a po Stomorskoj (o. [olta) i Milni (o. Bra~), te po njihovoj okolici, vjerojatno ga|aju}i mogu}a mjesta postavljanja hrvatskih obalnih topova. Da je plovidba brodova predstavljala veliki rizik pokazao je slu~aj malte{kog broda Euro River, koji je ~esto uplovljavao u luku Plo~e prevoze}i razne terete iz mediteranskih
luka. Brod se 12. studenoga 1991. nalazio jugozapadno od otoka [olte, kad je na
njega otvorena vatra. Uspostavljena je veza s vlasnikom broda i lu~kom kapetanijom. Pogo|en u spremi{ta, brod je dobio prodor vode od kojeg je uskoro potonuo.
Posada, me|u kojom je bilo i 6 hrvatskih pomoraca, uspjela se ukrcati na ~amac za
spa{avanje, odakle ih je spasio Brodospasov teglja~ Saturn. Posade remorkera koji
su po{li u pomo} unesre}enima morale su ~ekati skoro sat vremena da dobiju odobrenje za isplovljavanje od zapovjednika TG Ka{tela. Gra|ane Splita i Dalmacije sutradan je zaprepastilo izvje{}e beogradske agencije Tanjug: Kako se saznaje u izvorima bliskim Komandi Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdu{ne obrane, na brod
(Euro River) otvorena je vatra iz preure|enih policijskih helikoptera kojima su pilotirali hrvatski bojovnici. Ovo je samo jedna od mnogobrojnih anegdota koje su beogradski mediji i njima sli~ne slu`be (npr. one vojne za informiranje) objavljivali u
svezi s doga|anjima u ratu u Hrvatskoj. Ni Hrvatska vojska ni MUP Republike Hrvatske u to vrijeme nisu imali helikoptere na koje bi se mogle ugraditi neke lansir89

ne naprave, niti su im bile na raspolaganju bilo kakve rakete ili drugo naoru`anje
koje bi moglo poslu`iti u ove svrhe.
Ostali trgova~ki brodovi pro{li su bolje, iako su i oni bili {ikanirani i ometani u redovitoj djelatnosti. Nekako u isto vrijeme brodovi JRM-a vratili su u me|unarodne vode brod Maryu, hondura{ke zastave, koji je s 1500 tona starog `eljeza plovio
prema Splitu. Izlazak iz splitske luke nije dobio ni brod Oruda. Sovjetski brod SIA
nosivosti 6200 tona, koji je plovio pod malte{kom zastavom i vozio humanitarnu
pomo} organizacije FAO za Etiopiju, trebao je natovaren humanitarnom pomo}i
napustiti rije~ku luku ranije, ali ga je u tome sprije~ila pomorska blokada. Zapovjednik broda Aleksandar Ploskonosov, svjestan da }e se hrana na brodu pokvariti,
odlu~io je zajedno s liberijskim remorkerom Ibisone napustiti rije~ku luku i dokopati se me|unarodnih voda. No, intervenirali su brodovi JRM-a i brod SIA vra}en
je na rije~ko sidri{te. Uzalud je me|unarodna organizacija National Maritime Transport, sa sjedi{tem u Parizu, izravno molila zapovjednike JRM-a da se brod propusti jer }e nastati {teta koju }e osjetiti gladni i nemo}ni. U molbi su naveli, kako prenosi Slobodna Dalmacija: Sigurni smo da }e Ratna mornarica shvatiti o ~emu se radi
i dopustiti brodu da isplovi. Sli~nu intervenciju za navedeni brod tra`ilo je i Ministarstvo pomorstva RH od Promatra~ke misije Europske zajednice u Zagrebu, me|utim, svi poku{aji ostali su uzaludni i brod je ostao ~ekati na rije~kom sidri{tu.
U strahu da bi hrvatske vlasti mogle povodom toga ometati izvla~enje tehnike JNA
koja se ukrcavala u lukama Puli i Rijeci, 11. studenoga 1991. u jutarnjim satima
lu~ka uprava iz Rijeke dobila je obavijest od vojnih vlasti kako je isklju~ivo luka Rijeka deblokirana, ali uz obvezu da se trgova~ki brodovi u dolasku i odlasku moraju
javiti vojnim vlastima radi provjere tereta. U to vrijeme se u rije~koj luci vr{io utovar broda s vojnom opremom 13. (Rije~kog) korpusa za crnogorsku luku Bar. Iz
Pule je dopu{teno isplovljavanje broda Frauke s njema~kom zastavom, koji je tako|er prevozio vojnu opremu i pripadnike JNA za crnogorske luke. Da se JNA intenzivno povla~ila s ovih prostora, potvrdilo je i istodobno uplovljavanje broda Venus
u Pulu zbog istoga posla. [ibenska pomorska blokada bila je specifi~na. Budu}i da
je Hrvatska vojska u {ibenskom ratu zarobila cjelokupno brodovlje okupatorske
mornarice u {ibenskoj luci, a istodobno je zahvaljuju}i baterijama u Ze~evu i @irju
kontrolirala otvoreno more, zbog vojarne u Minerskoj bio je blokiran jedino kanal
Sv. Ana. Tim su kanalom na osobnu odgovornost plovili samo vlasnici manjih
brodova. Jadrolinijine linije iz [ibenika prema otocima, koje se odr`avaju dvama
klasi~nim putni~kim brodovima, po~injale su iz Vodica. U luci su ostala blokirana
tri hrvatska trgova~ka broda. Problem deblokade rje{avao se u Ministarstvu
pomorstva.
Nakon vi{ednevne potpune izolacije Dubrovnika, koji je bio pod `estokim napadima s kopna i s mora, te nakon intervencija ~lanova Europske zajednice i mnogih
drugih me|unarodnih organizacija, dopu{teno je uplovljavanje broda Slavije u luku
90

Gru`. Brod Slavija dopremio je lijekove i neke osnovne prehrambene proizvode u


grad, a glavni cilj mu je bio izvla~enje trudnica, ranjenika i izbjeglica, koji su se zatekli po hotelima izvan zidina grada Dubrovnika. Isplovljenje Slavije iz Dubrovnika za Pulu 13. studenoga 1991., zna~ilo je spas za vi{e od ~etiri tisu}e prognanika,
napose `ena, djece, starijih osoba, ranjenih i bolesnih. Nakon kontrole u Zelenici,
napa}eni putnici morali su, zbog otvorenih ratnih sukoba pred Splitom, pro}i vanjskom stranom otoka [olte. Dodatne neugodnosti prouzro~ilo je jako jugo. Ljudi
su bili smje{teni u hodnicima, gara`i i u drugim prostorijama, koje nisu namijenjene boravku ljudi na brodu. U tom najve}em valu prognanika koji su u ovom ratu
prevezeni brodom, bilo je oko tisu}u djece i gotovo tri stotine ranjenika, od ~ega
{ezdeset i tri nepokretna, te dvadeset rodilja. Putem je preminuo jedan putnik, sr~ani bolesnik, a ro|eno je dvoje djece.
Od 14. do 16. studenoga 1991. na podru~ju srednje Dalmacije odigrala se bitka izme|u snaga HRM-a i brodova JRM-a, nakon ~ega su brodovi JRM-a suzbijeni i
primorani uploviti u svoja posljednja uto~i{ta na hrvatskom dijelu Jadrana luke
Vis i Lastovo. Iz njih vi{e nisu isplovljavali na ratne zada}e, osim za patrole ispred
spomenutih luka. Posljednje boravi{te produ`eno im je sporazumom u @itni}u
21. studenoga 1991. godine. Naime, toga dana kad je sru{en Masleni~ki most, u
@itni}u kraj Drni{a je izme|u predstavnika hrvatskih vlasti i JNA potpisan sporazum o napu{tanju svih vojarni u [ibeniku, Divuljama i Splitu, te o prestanku, odnosno zabrani svih oru`anih aktivnosti od Kvarnera do Plo~a i deblokadi svih jadranskih luka i pomorskih komunikacija na istom jadranskom potezu. Iz ovog sporazuma izuzeta su upori{ta Vis i Lastovo, s napomenom da }e se o odlasku brodova i pripadnika JNA s tih otoka razgovarati u sljede}oj rundi pregovora. Na~elno su
se strane suglasile da }e se otoci napustiti do kraja 1991. godine. Sporazum iz @itni}a nije odmah za`ivio. Dva dana nakon njegova potpisivanja, 23. studenoga
1991. deblokada je odgo|ena do daljnjega iz tehni~kih razloga. No, usprkos blokadi, a s obzirom na to da na moru vi{e nije bilo kontrolora, jer su se povukli u
oto~ne luke, u lastovsku luku Ubli je nakon 14. dana potpune blokade uplovio trajekt Partizanka, koji je isplovio iz Splita bez ikakve dozvole. Do~ekan je s odu{evljenjem. Ubrzo su njegov primjer slijedili i drugi trajekti, a iz svojih odredi{ta u jadranskim lukama uspjelo je isploviti i nekoliko teretnih brodova. Komanda VPOa dopustila je plovidbu brodova na 6 linija (pruga) u splitskom i zadarskom
okru`ju. Trajekti izme|u Splita i bli`ih otoka, bez obzira na blokadu, otpo~eli su s
vo`njom na svojim rutama dan nakon odlaska brodova JRM-a iz tog podru~ja, a
brod prema Veloj Luci dan kasnije. Tako je daleko prije 3. prosinca 1991., kad je
slu`beno ogla{en prestanak pomorske blokade, na moru vladala potpuna sloboda
kretanja svih plovila.
Brodovi jugomornarice prisiljeni su na boravak u lukama koje su im odre|ene dogovorom i iz njih, kako je nazna~eno, nisu vi{e isplovljavali. To, me|utim, nije zna91

~ilo da je pomorska blokada ukinuta. Ona je i dalje bila na snazi sve do 3. prosinca 1991. godine. Trajekti nisu plovili na du`obalnim rutama prema Dubrovniku, a
i na ostalim podru~jima broj isplovljavanja bio je smanjen. Rukovodstvo brodara
nije se usudilo slati brodove u plovidbu jer su jo{ bila svje`a sje}anja na napade zrakoplova JNA na trajekte Borik i Viru. Iako su u borbi u splitskom okru`ju oborena
2 zrakoplova JNA, jednostavno se nije htjelo riskirati s ljudskim `ivotima. Sve prioritetne potrep{tine za oto~no stanovni{tvo prevozili su gliseri iz sastava HRM-a ili
brodice u osobnom vlasni{tvu oto~ana prema najavama vo`nji kriznim sto`erima na
svojim otocima. Ove su vo`nje bile najavljivane jer su topnici HRM-a bili na oprezu kako se brodovi ili podmornice JRM-a ne bi slu~ajno pojavile na mjestima gdje
nisu bili po`eljni.
Tre}a, najdulja pomorska blokada hrvatskoga Jadrana prestala je u podne 3. prosinca 1991., osim za luku Dubrovnik. Deblokadi su prethodili maratonski pregovori
predstavnika Vlade RH s predstavnicima Vojnopomorske oblasti, odnosno JNA u
Splitu. Iz Ka{telanskog zaljeva Hrvatska ratna mornarica uklanja posljednje mine,
~ime je otvoren morski prilaz Lori i Divuljama i osigurana nesmetana plovidba zaljevom. Grad Dubrovnik je, me|utim, ostao pod blokadom i nakon slu`benog prestanka pomorske blokade koju je objavila Komanda VPO-a. Srbijanska politika o~ito je imala posebne planove s Dubrovnikom. Usprkos maratonskim pregovorima,
apelima iz cijeloga svijeta, politi~kim i drugim izjavama, molbama i pritiscima, grad
i njegovo stanovni{tvo i dalje je dr`ano pod blokadom. Kontrola plovidbe u dubrova~kom okru`ju provo|ena je zabranama uplovljenja brodovima s humanitarnom
pomo}i, a posljednjih dana prosinca Komanda Vojnopomorskog sektora u Boki
nije dopu{tala ni jednom brodu uplovljenje ili isplovljenje iz Dubrovnika. Tek s
prodorom hrvatskih kopnenih snaga i odbacivanjem agresorske vojske u zale|u Dubrovnika u svibnju 1992. stekli su se uvjeti za potpunu deblokadu Dubrovnika, na
kopnu i na moru.
Planiranje povla~enja JRM-a s teritorija RH
Sukladno sporazumima o povla~enju biv{e JNA s prostora RH, nakon pomorskog
boja 15. i 16. studenoga izme|u snaga HRM-a i JRM-a, te nakon potpisanog primirja 16. studenoga 1991., brodovima JRM-a odre|ena su mjesta baziranja na otocima Visu i Lastovu. U sporazumu je navedeno da }e se premje{tanje ratnih
brodova JRM-a nadalje voditi po posebnom sporazumu, s tim da teritorij RH
moraju napustiti najkasnije do lipnja 1992., te da za to vrijeme ne smiju borbeno
djelovati.
Brodovi na Visu i Lastovu bili su uglavnom brodovi iz sastava Flote JRM-a (udarne i obalske pomorske snage), koji su bili stacionirani u ratnim lukama u Puli, [ibeniku, Splitu i Plo~ama. Zajedno s pomorskim snagama, na otoke Vis i Lastovo
92

dovozila su se sredstva, tehnika i ljudi koji su bili smje{teni u splitskoj Lori, ili su
bili u tranzitu iz luke Pula i upori{ta Mali Lo{inj i [ibenik. Dovo`enje ljudi i tehnike JRM-a odvijalo se pomo}nim brodovima JRM-a (poglavito pomo}nim brodovima op}e namjene PO 91 Lubin, PO 92 Ugor i PO 93 Kit), ali i najmom
stranih trgova~kih brodova. Sa spomenutih otoka brodovi JRM-a nisu vi{e borbeno djelovali, iako su bili anga`irani na poduzimanju mjera borbenog osiguranja svojih brodova i jedinica koje su bile smje{tene u vojarnama u unura{njosti otoka. Na
otoku Visu za privremeni smje{taj kori{tene su vojarne Zlopolje (Ston~ica), Smokova, Korita; sredi{nja vojarna Samogor, uvala Stonca, ^e{ka vila, Starine, vojarna
na brdu Hum, vojarna Bandirice i Dom JNA u samom mjestu Vis. Na otoku Lastovu JNA je za smje{taj svojih vojnika i ~lanova obitelji koristila vojarnu u okviru
OROSt-a promatra~ke radarske postaje na brdu Hum, vojarnu Mar{al Tito u
Ubliju, Centar veze i komandnog mjesta na Ple{evu brdu, vojarnu u Ni`nom polju, te objekte na otoku Mr~ari i pomorskom pristani{tu Jurjeva luka u uvali Ubli.
Na ovim lokacijama brodovi i postrojbe JRM-a nisu bili uznemiravani nikakvim
borbenim aktivnostima snaga HRM-a (kojima je to bilo zabranjeno), niti od strane ZNG-a.
Povla~enje pomorskih i svih drugih snaga JRM-a i JNA s vanjskih otoka zapo~elo
je krajem svibnja 1992. godine. Odvijalo se uglavnom pomo}nim brodovima JRMa i s pet unajmljenih trajekata s jugoslavenskom zastavom i odredi{nim mjestom u
zaljevu Boka kotorska. Pomo}ni brodovi JRM-a bili su posebno aktivni (PO-91 i
PO-93, te DBM 241). S otoka su 29. svibnja 1992. odvezene posljednje obitelji
starje{ina koje su do tada `ivjele na Visu i Lastovu. Otok Lastovo brodovi JRM-a
napustili su 30. svibnja u 3.30 sati, nakon polusatne kanonade iz PZO topova, eksplozija mina i rafala iz kala{njikova, vjerojatno slave}i odlazak na slobodni teritorij Boke kotorske. Istoga dana, oko 18.30 sati, vi{ko sidri{te napustilo je preostalih {est ratnih brodova, predvo|enih komandnim brodom Flote JRM-a Vis, i VPBR
koji je preimenovan u broj 3, a radilo se vjerojatno o VPBR-a 31 Split. Na otocima Visu i Lastovu izvr{ena je primopredaja objekata izme|u predstavnika JNA i
kriznih {tabova Visa i Lastova, a svim aktivnostima bili su prisutni promatra~i Europske zajednice. Na otoku Visu primopredaja je pro{la bez problema i sve vojarne
bile su u ispravnom stanju, dobro odr`avane, a ljudi iz sastava JNA primjerenog pona{anja. Nakon primopredaje vojarni i topni~kih baterija, utvr|eno je da su svi topovi obalnih baterija koji su bili fortifikacijski ukopani imali prepilane cijevi. Pokretne topni~ke baterije razmje{tene su na podru~je Boke kotorske.

93

Zaklju~ak o neprijateljskoj Ratnoj mornarici


Vrijeme pred odlazak JRM-a s ovih prostora karakterizirala je `estina represivnih
djelovanja vatrenim udarima po objektima infrastrukture, posebice na srednjem dijelu Jadranskog pomorskog voji{ta. Nakon jedne takve eskalacije nasilja, HRM je
odgovorila oru`jem u bitci u Splitskom kanalu (15. studenoga 1991.) i Kor~ulanskom kanalu (16. studenoga 1991.), protjerav{i brodove JRM-a na vanjske otoke
Vis i Lastovo. Na tim je polo`ajima JRM do~ekala i kraj boravka na ovim prostorima i oti{la sa svom pokretnom imovinom u luke Boke kotorske. Niti HRM niti postrojbe na kopnu nisu uznemiravale boravak brodova u ovim rajonima, iako su ovi
poduzimali svekolike mjere borbenog osiguranja. Pona{anje pripadnika JNA, posebice na otoku Visu, bilo je korektno. Ostali brodovi iz sastava TG Dubrovnik i dalje su presretali Jadrolinijine brodove na putu za Dubrovnik, odvodili ih u Zeleniku (Boka kotorska) i tek nakon temeljitog pregleda putnika i tereta pu{tali dalje.
Teret koji se smio prenositi trajektima za opkoljeni Dubrovnik bio je reduciran
samo na nekoliko osnovnih prehrambenih proizvoda, a sve ostalo bilo je zabranjeno (paketi poslani rodbini u opkoljenom gradu, novine, baterijski ulo{ci, mnogi lijekovi, dje~ja hrana i sl.).
JRM od Drugoga svjetskog rata nikad nije bila borbeno anga`irana i nije imala borbenog iskustva. Me|utim, od tada je provela mnoge vje`be i pripreme za bojna djelovanja, kao i za odr`avanje visokog stupnja borbene spremnosti. Sve do Domovinskog rata dijelila je sudbinu s ljudima Dalmacije i Istre, razvijala se skupa s ostalim
pomorskim segmentima Jugoslavije i Hrvatske, dostignuv{i respektabilnu mo}. Za
vrijeme bojnih djelovanja na moru iskazali su sposobnost dugotrajnog ostanka
izvan luka i baznih rajona. Oprema na brodovima bila je solidna, tehni~ka sredstva
na brodovima, brodski oru`ani sustavi i ve}i dio elektronskog kompleksa radio je
dobro i pokazao visoku trajnost, raspolo`ivost i `ilavost. Me|utim, odvojeni od svojih mati~nih luka na koje su se uvijek oslanjali, bez mogu}nosti one famozne krilatice osloncem na sopstvene snage, ta mornarica ipak nije pru`ila ono {to je mogla u potpori bojnim djelovanjima snagama KoV-a biv{e Jugoslavije. Suo~ena s novouspostavljenom HRM, koja niti izdaleka nije imala borbene sposobnosti kakve je
imala JRM, ova se, li{ena pogodnosti na koje je navikla, nakon odlu~nog sudara povukla i prakti~no prestala postojati kao snaga na moru. Ostaje pitanje je li zapovjedni kadar JRM-a mogao u~initi vi{e sa sredstvima kojima je raspolagao, ili je i
on, {to je manje vjerojatno, opstruirao zapovijedi iz Beograda? Dolaskom brodova
jugomornarice u svoje nove rajone baziranja, ljudima iz jugomornarice bili su upu}eni putem medija i javnog mnijenja veliki prijekori zbog toga {to nisu ostvarili o~ekivanja srazmjerno snazi kojom su raspolagali.
94

Kao ilustraciju veli~ine bespu}a jugomornarice navodim rije~i sada ve} pokojnoga
admirala Bogdana Pecoti}a (Smokvica, otok Kor~ula, 1912.), komandanta IV. armijske oblasti: Mornarica (JRM) se sve od svog nastajanja, pa i za vrijeme svog uspje{nog poslijeratnog razvoja, oslanjala u punom smislu te rije~i na bazu iz koje je nikla;
na kadrove, na gospodarstvene, industrijske i znanstvene potencijale i na taj na~in rasla zajedno s cjelokupnim pomorstvom. Do ovog posljednjega (viceadmirala Mile Kandi}a, Potoci kraj Mostara), svi komandanti mornarice bili su iz Hrvatske. Najve}i broj
mornari~kih starje{ina iz drugih republika srodio se s ovom sredinom, zasnovao obitelji
i osje}ao se ovda{njim. Sve do ovih nesretnih dana eskalacije me|unacionalne mr`nje
i surovog rata na tlu Hrvatske. Onda se dogodilo ono najgore mornari~ki vrh okrenuo se protiv vlastitih korijena, protiv doju~era{njih suradnika i prijatelja, protiv svojih
susjeda i gra|ana, pa ~ak protiv svoje vlastite djece, ali i protiv savjesti i etike velikog
broja svojih vlastitih kadrova (Slobodna Dalmacija, 17. studenoga 1991.).

95

Minska djelovanja Hrvatske ratne mornarice

Uvodne napomene
HRM, kao i ostali dijelovi vojske Republike Hrvatske, zate~ena je u Domovinskom
ratu bez oru`ja, opreme i dovoljnog broja ljudi. Bila je suo~ena s nadmo}nijim protivnikom, ali odlu~na da zapo~ne s bojnim djelovanjima. U takvim je uvjetima
minsko oru`je imalo svoju posebnu ulogu, kao jedno od oru`anih sustava kojemu
su uvijek pribjegavali slabiji po snazi u obrani vlastitih podru~ja. Iskustvo pomorskih ratova na moru to nedvojbeno dokazuje. U to vrijeme, kada se JRM sa svojim
brodovima nalazila gotovo ispred svih ve}ih primorskih gradova i diktirala na~ine
pona{anja, malo je bilo onih koji su vjerovali da postoji snaga koja bi se toj sili mogla suprotstaviti. Iako je organizacijski brzo i uspje{no utemeljena, po~eci HRM-a
nisu pru`ali nadu u brze i zna~ajne promjene. Stoga se svim silama krenulo u nabavu sredstava kojima bi se planskim djelovanjem moglo ne{to u~initi. Utemeljenje
HRM-a nije zna~ilo i ukidanje JRM-a na ovim prostorima. Naprotiv, JRM je bila
instrument velikosrpske politike, koja je u svom iskonskom posizanju za tu|im digla ruke na obalu i more, koje im nikada i ni~im nije pripadalo. Stoga je HRM bila
prisiljena uzvratiti minskim oru`jem.
Zada}a minskih djelovanja u po~etnom razdoblju rata na moru
Mine su bile jedno od prvih mo}nih mornari~kih oru`anih sustava na raspolaganju
HRM-u. Shodno mogu}nostima i zna~ajkama minskog oru`ja i ostalih ~imbenika
vezanih za planiranje i realizaciju minskih djelovanja, Zapovjedni{tvo HRM-a je na~elno odredilo da }e zada}a minskih djelovanja u Domovinskom ratu biti sljede}a:
a) Minskim oru`jem trajno iscrpljivati `ivu silu protivnika i uni{tavati plovne
objekte. Postojanjem minske prijetnje ograni~avati manevar protivni~kih brodova i
u~initi da svaki pokret brodova bude rizi~an. Time bi se nadoknadila broj~ana prednost u naoru`anju i vojnoj opremi. Osim toga, ovo oru`je tro{i kapacitete volje
ljudskog ~imbenika kod agresora i tjera ga da odustane od planiranih napada~kih
djelatnosti.
b) Druga zada}a minskog oru`ja bila je omogu}iti pomorskoj privredi Republike
Hrvatske, a isto tako i snagama HRM-a, o`ivotvorenje zamisli strategije pre`ivlja96

vanja. Ostvarivanje ove zamisli temelji se na na~elu da se ponajprije zaklanjanjem


i vojnom disperzijom za{tite snage i sredstva, stalno izbjegavaju odlu~uju}i sukobi
dok je protivnik znatno ja~i i da se rje{enje sukoba prona|e u izvanvojnoj sferi.
c) U sklopu po~etnih udara agresorskih snaga minsko oru`je osigurava kontinuitet
prostora kao operacijske osnovice i omogu}ava primjenu takvih oblika bojnih djelovanja ostalim pomorskim snagama gotovo neograni~eno. Ovu zada}u minsko
oru`je izvr{ava tako da je za bojnih djelovanja vremenski trajna, a prostorno globalna pojava.
d) Minske prepreke treba polo`iti na takve lokacije koje }e omogu}iti prihva}anje
prvih najja~ih udara koji se najte`e pre`ivljavaju, sve dok je odnos snaga povoljniji
za agresora. Zajedno s ostalim pomorskim snagama i mornari~kim snagama na obali i otocima treba ga oslabiti do te mjere da mo`e biti tu~en u vi{e uzastopnih, planskih i smi{ljenih bojeva i borbi.
e) Obrana prostora, obalnog ruba, obale i otoka tako|er je jedna od osnovnih zna~ajki minskog oru`ja za vrijeme trajanja bojnih djelovanja. Ona se posti`e kontinuiranom obranom prostora u cjelini i svakog njegovog dijela, u svim strategijskim
uvjetima. Minsko oru`je u tom slu~aju treba pridonijeti da u bojnim djelovanjima
u akvatorijalno-oto~nom dijelu nema gubitaka prostora, ve} se samo mijenjaju
uvjeti njegova kori{tenja. Uz to, miniranjem mora, bez obzira na uvjete koji su hrvatskoj strani nametnuti, ovaj prostor ostaje podru~je izvo|enja bojnih djelovanja i
pru`anja otpora.
Kao i sve male mornarice, tako se i Hrvatska ratna mornarica u djelovanju protiv
daleko nadmo}nijeg protivnika na moru opredijelila za uporabu i polaganje morskih mina. Ta minska djelovanja imala su posebne zna~ajke. Iako polagane u uvjetima kad je neprijatelj imao potpunu prevlast na moru i u zraku, popisnim ili improviziranim minopolaga~ima i bez ikakvog borbenog osiguranja, minske prepreke
bile su jedan od prvih mo}nih mornari~kih oru`anih sustava. One su ostvarivale
kontinuitet borbe s protivni~kom mornaricom na velikom dijelu Jadranskog mora.
Dobro osmi{ljene, smjelo i nadasve drsko polagane, ispred nosa snagama jugomornarice, zanatski dobro napravljene, minske prepreke (MP) stvorile su povoljne uvjete za djelovanja ostalih snaga HRM-a, koje su tako sa skromnim sredstvima bile u
stanju obaviti svoju svetu zada}u.
Kako je po~elo?
U utorak 16. rujna 1991. ujutro dr. Niko Pezelj, prema nare|enju admirala Letice,
pozvao je kapetana fregate Stjepana Bernadi}a da se javi u Zapovjedni{tvo HRM-a
u Jadranskoj ulici 1 u Splitu. Kapetan fregate Stjepan Bernadi} napustio je biv{u
JRM s mjesta na~elnika Minsko-protuminske katedre u CVV[ Mar{al Tito u
97

Splitu. Dobro je poznavao admirala Leticu, iako njegovo slu`bovanje u HRM-u


nije u po~etku bilo vezano za Split. Prvi njihov razgovor o ulozi i zada}ama HRMa bio je desetak dana ranije, kad su se sreli u [estoj operativnoj zoni i kad ga je admiral zamolio da prije|e u mornaricu, koja se tek formirala. Admiral ga je izvijestio
da su grad i luka Plo~e u rukama HV-a, sa svim vojnim ure|ajima i instalacijama.
Izrazio je `elju da to stanje takvim i ostane, a da se skladi{ta isprazne, posebice skladi{te streljiva Male Bare, a skladi{te podvodnih mina Tatinja sa svim minama
sa~uva. Glavnu prijetnju za ta, kao i ostala skladi{ta i postrojenja, vidio je u TG-u
Plo~e, pri ~emu su jedan brod tipa RTOP i jedan do dva R^-a ulazila u gradsku
luku i nemilice tukla po svemu {to im se ~inilo neprijateljsko. Slo`ili su se da je potrebno zaprije~iti ulaz u luku Plo~e i ne dopustiti protivni~kim brodovima da rade
{to ho}e. Za provedbu zadatka admiral mu je, kako je to tada bilo uobi~ajeno kad
se kre}e na zada}u, doslovce rekao: Uzmi {to ho}e{, koga ho}e{, sve je tvoje, ali zadatak uradi. Za ovaj zadatak Bernadi} je pozvao poznanika s katedre Rozarija Lovri}a, instruktora minskog oru`ja, i njih dvojica uputili su se prema Plo~ama.
Grad i luka Plo~e oslobo|eni su u akciji HV-a Zelena tabla Male Bare, kojom
je oslobo|en i cijeli garnizon JNA s vojarnom Stanko Parma} i sidri{tem Ba}ine, uz mornari~ko-tehni~ku radionicu, skladi{te streljiva i oru`ja Male Bare i
skladi{te podvodnih mina Tatinja. Uspjeh je bio tim ve}i {to su u skladi{tima
Male Bare bile smje{tene tzv. rezerve federacije, {to je zna~ilo da su skladi{ta zaista bila puna. Ovom akcijom HV je do{ao u posjed naoru`anja i streljiva koje je u
to vrijeme bilo tako potrebno. U vojnom smislu, najve}a prijetnja dolazila je od
TG-a Plo~e, koja je djelovala ispred kanala luke Plo~e u Neretvanskom kanalu do
spojnice Gradac Trpanj, te od protivni~kog zrakoplovstva, koje je svim silama nastojalo uni{titi skladi{ta, posebice na Tatinjama i u Malim Barama, i sprije~iti HV
da do|e u posjed naoru`anja i streljiva. Garnizon Plo~e pod zapovjedni{tvom kapetana fregate Velina Jovanova predao se s najve}im brojem ljudstva i ~itavom infrastrukturom pomorske baze. Osim spomenutih skladi{ta, u ruke HV-a i HRM-a
pala je tehni~ka radionica s vrijednim alatima i strojevima te repromaterijalom.
Radnici u njoj, ve}inom Hrvati, umnogome su pomogli da se iz radionice ni{ta ne
odnese i ne otu|i. Tu su bile i specijalizirane radionice za protuminsku opremu,
skladi{ta mornari~kih potrep{tina, navigacijski pribor i publikacije, dijelovi opreme
itd. Tu su se nalazile i vojarne sa svojom infrastrukturom, a u ladicama u Komandi
bile su upute za pona{anje u kriznim situacijama. I onda i danas te upute mogu
samo nasmijati, ali stanje kakvo je tada bilo i ljudi kojima su bile namijenjene, nalagali su ozbiljnost i oprez. Posebno su radovale prona|ene velike koli~ine topni~kih granata svih kalibara. Toga je u Malim Barama bilo dovoljno, jer je tu bila pohranjena pri~uva topni~kog strjeljiva VPO-a (Vojnopomorske oblasti), a ujedno i
federacije. Oslobo|enjem ovog skladi{ta zapo~ela je otima~ina svega i sva~ega od
strane civilnog pu~anstva, dok se nije uspostavio kakav-takav red. U tome su po98

mogli protivni~ki zrakoplovi i neprijateljski brodovi, koji su svim silama nastojali


ova skladi{ta, ili dio njih dignuti u zrak. Va`nost ovih skladi{ta bila je iznimna i stoga ih je trebalo hitno raseliti ili isprazniti.
Prvi problem bio je uklanjanje minsko-eksplozivnih naprava, koje je protivnik postavio kao posljednje osiguranje da ta dragocjena sredstva ne preuzme HRM i HV.
^im su oslobo|ene, u Male Bare provalili su gra|ani, koji su pod svaku cijenu
htjeli do}i do bilo kakvog oru`ja, te su skladi{ta otvarana bez ikakvog osiguranja, pa
je bilo i `rtava. Kad je MUP iz Plo~a uveo red, po~elo je plansko pra`njenje ovih
skladi{ta, pri ~emu su ljudi stalno gledali u nebo u strahu od nailaska i djelovanja
protivni~kih zrakoplova. Ve} prvog dana bilo je predvi|eno da se utvrdi ima li u
minskom skladi{tu u Tatinjama postavljenih minsko-eksplozivnih naprava. Pilotinom (peljarskim brodom) su Bernadi} i Lovri} prvi u{li u to minsko skladi{te, u kojemu su zatekli samo stra`arske pse zatvorene u svoje kaveze, gladne i `edne. U zgradi u kojoj je boravila jugovojska bio je nered. Razbacani kreveti, ostaci hrane i opreme. Sve je ukazivalo na pani~no napu{tanje prostorija i op}e bje`anje. U jednoj kartonskoj kutiji prona{li su konzerviranu hranu za pse, s kojom su ih nahranili. Psi su
ostali jo{ neko vrijeme u skladi{tu, kako bi odvratili ne`eljene posjetioce od ulaza.
Pretra`ivanje je potrajalo i drugi dan, kada se Bernadi}u i Lovri}u priklju~io i Ranko Deli}, minski tehni~ar koji je bio zaposlen upravo na odr`avanju mina u tim
skladi{tima. U me|uvremenu je stiglo upozorenje da se iz kanala luke Plo~e ~uje
buka brodskih strojeva, {to je zna~ilo da nailazi topovnja~a. Grupi se bilo relativno
lako sakriti i ostati neprimije}enom, me|utim, peljarski brod kojim su do{li nije se
mogao sakriti. Protivnik je sve njihove napore skrivanja mogao u~initi uzaludnima
da je otvorio paljbu po minskom skladi{tu. Eksploziva je bilo toliko da bi njegovim
aktiviranjem sama eksplozija sli~ila na eksploziju atomske bombe srednje jakosti.
Sre}om, topovnja~a, s koje su vidjeli dolazak peljarskog broda u skladi{te, iz nekih
je razloga nakon nekoliko hitaca iz topa po gradu odustala od daljnjeg prodora u
luku. A uvala Tatinja bila je odmah iza ulaza u luku, te je bila opravdana bojazan
od vatrenog djelovanja topovnja~e ili zrakoplovstva, koje je tih dana ~esto nadlijetalo i vatreno djelovalo po skladi{tima u Malim Barama.
Nakon toga grupa se mogla nesmetano posvetiti pregledu pristupa skladi{tu. Velika vrata glavnog skladi{ta bila su poluotvorena, {to nije ulijevalo optimizam. Okolo su bili postavljeni telefonski kablovi, kojima tu nije bilo mjesto, pa su samo dopunjavali ru`nu sliku. Grupa minera HRM-a bila je iznena|ena zlo}om agresora,
koji je minirao sve ono {to nije mogao ponijeti sa sobom, a novine su redovno izvje{}ivale o nesre}ama takve vrste. Znati da se ispred tebe nalaze tone i tone eksploziva, a ne voditi ra~una o tim stvarima, bilo bi ravno samoubojstvu. Znalo se da bi
u slu~aju eksplozije tolike koli~ine B tvari stradao i sam grad Plo~e. To je bio razlog vi{e da grupa bez odlaganja prione poslu. Sve su pomno pregledali, nastoje}i
{to prije u}i u skladi{te da vide dokle se kablovi prote`u. Sre}om, prona|ena je
99

samo jedna improvizirana eksplozivna naprava, postavljena vi{e radi toga da nekog
zapla{i, pa je prilaz bio ~ist. O~igledno je da se protivniku jako `urilo pa nisu imali vremena postaviti kakvu pametniju zamku. Preostalo je pregledati same mine
crne, velike i prijete}e. Vanjsko skladi{te je bilo nadzemnog tipa, ogromnih dimenzija, daleko ve}e nego {to je izgledalo s vanjske strane. Podvodne mine bile su posvuda. I ne samo mine. Tu su bile uskladi{tene protupodmorni~ke bombe svih tipova, protudiverzantske bombe, i ono {to je posebno odu{evilo ~lanove HRM-a
TEP-ovi (tempirno eksplozivno punjenje) u limenim ba~vama, opremljeni satnim
priborom koji se mogao programirati na 24 sata. Ova su sredstva bila uredno slo`ena i bilo ih je vi{e od 2000. Koli~ina na|enog oru`ja je impresionirala. Samo podvodnih mina, sidrenih kontaktnih, tipa SAG 2 bilo je vi{e od 600 komada. Bile
su tu i AIM mine (na dnu le`e}e bezkontaktne), od kojih je svaka imala po 800 kg
visokobrizantnog eksploziva. Jedan od sanduka s TEP-ovima bio je otvoren. Satni
ure|aj bio je na svom mjestu, radio je, ali na sre}u, detonatorskih upalja~a nije bilo.
Kad su mineri HRM-a skinuli sat, ispod njega nije bilo detonatorske kapsule. Bila
je to la`na uzbuna. No, gdje su bili upalja~i? Mogli su biti svuda i nigdje. Pretra`ili su koliko su mogli i nisu ih na{li. Tek kasnije doznali su da su se tim upalja~ima
i eksplozivom koristili biv{i vlasnici love}i ribu.
Sutradan ujutro (19. rujna 1991.) grupa minera HRM-a otvorila je skladi{te i ponovno ga pregledala, ovaj put mnogo temeljitije. Sre}om po njih i po grad Plo~e,
sve je bilo u redu i mogli su se posvetiti drugim poslovima. Uspostavljena je stra`arska slu`ba, a Braco Milo{evi} je pustio pse na slobodu. Dva psa, kuja koju je vojska prozvala Doda, i mu`jak, slavno prozvan Alija, ostali su i dalje u vojnoj slu`bi na sidri{tu u Ba}inama, dok je tre}i pas {arplaninac nestao (kasnije se saznalo
da ga je prisvojio jedan seljak i da se pas udoma}io kod njega ~uvaju}i ovce). Da bi
se sprije~ila TG Plo~e, posebice raketna topovnja~a, da djeluje po Plo~ama, odlu~eno je da se zaprije~i kanal luke. U Plo~ama tada nije bilo pogodnog broda za polaganje mina. Na trajekt Pelje{~anku moglo se ukrcati minsko oru`je, ali trajekt nije
bio prikladan za njegovo polaganje, jer nije mogao polagati mine preko krme. Od
brodova, tu su se nalazila dva remorkera, no niti oni nisu dolazili u obzir. A luka se
morala zaprije~iti. Isto tako, mine iz vanjskog skladi{ta prekrcane su u podzemno
skladi{te, a vi{ak eksplozivnih sredstava odvezen je u Split ili predan postrojbama na
kopnu. Odlu~eno je da se prolaz u kanal luke Plo~e zaprije~i `i~anim preprekama,
te su tako preko kanala postavljena dva ~eli~na u`eta promjera 72 mm, koja su bila
vezana za teglja~e. U`ad su postavili radnici luke uz pomo} remorkera, s velikim poletom, spretno{}u i u najkra}em vremenu. To je ponovljeno jo{ jednim u`etom 19.
rujna u poslijepodnevnim satima, a cijelu akciju vodio je Miljenko Bagari}, {ef operative u luci Plo~e. U`ad su natezala dva velika teglja~a manevarske lokomotive,
zaklonjene hrpama ugljena iskrcanog na obali, koji ih je {titio od pogleda i bojnih
djelovanja s mora. Funkcioniranje je bilo jednostavno. Na znak motritelja, koji je
100

bio stotinjak metara ispred, teglja~i bi upalili strojeve i nategli u`ad. Prilikom poku{aja ulaska RTOP-a u luku, teglja~i su nategnuli ~eli~nu u`ad koja je dotad bila
na morskom dnu, {to je rezultiralo efektnim iskakanjem u`adi iz mora i odustajanjem RTOP-a od namjere. U radijskom razgovoru izme|u predsjednika Izvr{nog
vije}a op}ine Plo~e Nevena Jelavi}a i zapovjednika TG Plo~e, 20. rujna 1991., kapetan fregate Bernadi} uputio je poruku ~asnicima JRM-a da je kanal luke Plo~e
miniran podvodnim minama i da se obustavlja svaki plovni promet tim dijelom. Ta
poruka, da bi bila vjerodostojnija, poslije je emitirana u radio-oglasima za pomorce. Otada ni jedan brod jugomornarice nije ni poku{ao u}i u luku. Tako je HRM
dosta jednostavno do{la do dragocjenog minskog oru`ja i streljiva, koje joj je silno
nedostajalo. Uspjeli su osujetiti pomorske snage protivnika da u|u u kanal i luku
Plo~e i da dignu skladi{ta u zrak. Vrijednost ovog plijena uskoro }e osjetiti protivnici na raznim mjestima, na kopnu i na moru. Osim Bernadi}a i Lovri}a, u akciji
su sudjelovali Ranko Deli} minski tehni~ar, Mladen Milo{evi}-Braco i \or|e Mitrov, koji su pomogli u razminiranju skladi{ta, te mnogi drugi koji su se organizirali u svojim postrojbama. U to vrijeme stigao je kapetan fregate Zvonimir Franjkovi} da s nekoliko ~asnika preuzme ulogu zapovjednika RL Plo~e. To bi se na neki
na~in moglo nazvati prvom akcijom zaprje~ivanja mora od strane HRM-a.
Miniranje Ka{telanskog zaljeva ispred Ratne luke Lora
Krajem rujna impozantne snage Takti~ke grupe (TG) Ka{tela (1 VPBR, 2 RTOPa, 2 R^-a, 2 do 4 T^-a i nekoliko BRM-ova) blokirale su pomorski promet izme|u Splita i srednjodalmatinskih otoka, a 20. i 21. rujna topovima su granatirale
uzleti{te u Resniku i naselja u Ka{telanskom zaljevu. Pri tome su obilno koristili
Loru kao logisti~ku bazu i mjesto za zamjenu i odmor posada. Dana 21. rujna u
Zapovjedni{tvu HRM-a, na sastanku kojemu su bili nazo~ni zapovjednik HRM-a
admiral Sveto Letica, na~elnik Sto`era HRM-a Ante Budimir i Stjepan Bernadi},
odlu~eno je da se ne{to poduzme kako bi se neprijateljske pomorske snage sprije~ile u kori{tenju Lore. U stvari, admiral Letica i kapetan fregate (~in iz JNA) Budimir ve} su odlu~ili da se podvodnim minama zaprije~i prolaz u Ka{telanski zaljev
na potezu od rta Jova (otok ^iovo) prema rtu Marjan. Bernadi} je iznio svoje opaske na ovaj plan, a one su se odnosile na sigurnost samog grada Splita, jer u slu~aju otkrivanja akcije miniranja mora nije bilo nikakve sumnje da }e protivnik tu}i
po Splitu, a znalo se da }e to uraditi temeljito i nemilice: ratnom mornaricom i zrakoplovstvom. Zato je odlu~eno da se miniranju pristupi jedino u situaciji koja bi
jam~ila skrivenost pripremnih radnji i samo polaganje mina. Uz to, Bernadi}u je
skrenuta pozornost, i to od admirala Letice, da vremena nema i da se to mora hitno u~initi. Planiranje same zapreke prepu{teno je Bernadi}u i njegovoj grupi, a oko
logisti~ke potpore pomo}i }e kapetan fregate Ante Budimir. Odmah se pristupilo
101

planiranju akcije, okupljanju i ekipiranju ljudi, brodova i opreme. Akcija je ve} na


prvi pogled bila iznimno opasna, ali vladao je veliki polet da se jugomornarici stane na kraj. Mine se iz skladi{ta u Tatinji nisu mogle prenijeti brodovima zbog prijetnji snaga jugomornarice, pa su, valjda prvi puta od njihove izrade, slane kamionima {leperima.
Akvatorij u kojemu je trebalo polo`iti minsku zapreku zbog svoje dubine zahtijevao
je polaganje sidrenih kontaktnih mina tipa SAG 2. HRM je, istina, imala daleko
ubojitije minsko oru`je u obliku na dnu le`e}ih, nekontaktnih, akusti~no-indukcijskih mina AIM-M-70. Bernadi} je predvidio polaganje sidrenih mina i odlu~io
se na mine tipa SAG 2, manje ubojite, a ipak dovoljne da ispune svoje zada}e i
o~ekivanja. Ove mine bile su najjednostavnije za rad i polaganje, a ujedno ih je,
bude li potrebno, najlak{e ukloniti. Bernadi} je bio protiv toga da se ova zapreka
polo`i na predvi|enoj lokaciji. Razlog za polaganje ove prepreke na ovoj lokaciji bio
je mogu}nost nadzora i obrane ove minske prepreke. Naime, HRM je u to vrijeme
oformljivala topni~ku bitnicu u uvali Ka{juni, stacioniranu upravo nasuprot dijelu
akvatorija koji bi trebao biti miniran. Ova lokacija time je zadovoljavala uvjet sprje~avanja protivni~kih minolovaca da nesmetano razminiraju polo`ene mine. S druge strane, Ka{telanski zaljev ~esto su koristili ribarski brodovi i druga plovila, pa je
postojala vrlo velika vjerojatnost da }e, u slu~aju da se ne objavi postojanje prepreke u moru, na neku od postavljenih mina nai}i civilni brodovi i stradati nedu`ni.
Da bi se posao osigurao na vrijeme i kako treba, anga`irani su svi mineri specijalisti za prethodnu i zavr{nu pripremu mina, a tada{nja Jugolinija je stavila na raspolaganje svoj najmoderniji i najve}i trajekt Vladimir Nazor. Jedina {ansa minerima HRM-a bila je da se neprijatelja iznenadi. Tako se prilikom planiranja ove operacije nastojalo svim silama takti~ki iznenaditi protivnika samim ~inom polaganja,
te mjestom i vremenom.
Zbog stalne prisutnosti brodova JRM-a u Splitskom kanalu i Ka{telanskom zaljevu, 23. rujna planirano je zaprije~iti morski prostor od rta ^iovo prema rtu Marjan. Na raspolaganju za ovu akciju bilo je 10 mina SAG-2, a polo`ile bi se na polo`ajnoj dubini da bi ih lake pomorske snage protivnika (LPS) prilikom nailaska aktivirale. To je bila ve} uobi~ajena polo`ajna dubina mina od jednog i pol metra, iako
se, tehni~ki gledano, ista mogla postaviti na 6 metara dubine. Polo`ajna dubina
mine u ovom slu~aju bila je iznimno va`na i stoga je o njoj kod sidrenih mina uvijek dobro voditi ra~una. Kao lokacija minske zapreke, kako je prvobitno predvi|eno, odabran je plovni put izme|u sportskih lu~ica Splita smje{tenih na sjevernoj
strani Marjana i lu~ica i luka na ^iovu, u Ka{telima i u Trogiru. Ako se minska prepreka polo`i kako je planirano, onda bi se ista trebala po polaganju najaviti u Oglasu za pomorce (OZP), jo{ uvijek slu`benom glasilu za sigurnost plovidbe, te u drugim sredstvima javnog priop}avanja. No, ogla{ena prepreka ne bi vi{e bila prepreka
za brodove JRM-a. Postojala je realna opasnost da neki od civilnih brodova, pose102

bice ribarica ~iji je gaz prema{ivao dubinu od jednog i pol metra (a takvih je bilo
na desetine), nai|e na minu i bude potopljen. Ovo bi, uz materijalnu, nanijelo veliku moralnu i politi~ku {tetu, a brodovi JRM-a i dalje bi nesmetano mogli koristiti preostali dio plovne rute. To su sve bila pitanja s kojima su se mineri suo~ili i o
kojima su tada grozni~avo razmi{ljali. Me|utim, zapovje|eno je da se tako planirana minska prepreka polo`i, i to `urno.
Vodstvo Jadrolinije, koje je za polaganje minske prepreke minerima stavilo na raspolaganje trajekt Vladimir Nazor, nije imalo nikakvu predod`bu o tome koja je zada}a bila namijenjena ovom brodu: oni su mislili da }e to biti prevo`enje ljudi ili
materijala, za {to je uistinu ovaj brod bio najpogodniji. Me|utim, kad su vidjeli da
na brod sti`u {leperi nakrcani morskim minama, promijenili su mi{ljenje i po~eli
Bernadi}a nagovarati da brod ne dovodi u opasnost. Mineri su brinuli kako da
mine na brodu sakriju od znati`eljnih o~iju s obale, prijateljskih i onih drugih. Saznanje o teretu broda prenijelo bi se kao {umski po`ar i cijela bi aktivnost, zajedno sa sigurno{}u broda, bila dovedena u pitanje. Stoga se, koliko se moglo i znalo,
poduzimalo sve da se ukrcaj mina sakrije od javnosti. [leper s minama u{ao bi na
brod, gdje ga je ve} ~ekao vilju{kar za pretovar. Potom bi se zatvarala brodska rampa i time aktivnost skrivala od pogleda s obale. Na {leperu bi se otkrilo jedno krilo
pokriva~a, a mine bi `urno bile iskrcane i polo`ene uz rub nadgra|a, te pa`ljivo pokrivene ceradom i svim mogu}im krpama, ba~vama i daskama koje su se na brodu
zatekle. Nakon zavr{enog iskrcaja do{ao bi drugi {leper i sve bi se ponovilo. Jedan
{leper utovario je pet mina SAG-2 s priborima, koje su bile osigurane automobilskim gumama i konopom. Imponirala je hladnokrvnost voza~a {lepera, a posebice
manipulatora na vilju{karu, kojima, na`alost, nisu zabilje`ena imena. Voza~ vilju{kara upitao je Bernadi}a kako ovo ~udo (misle}i na mine) treba uhvatiti i treba li
na ne{to posebno paziti. Re~eno mu je ono {to je trebalo, tj. da su kolica upravo
pravljena za razmjere vilju{kara i da treba samo paziti da se ni{ta ne izvrne. Nakon
druge ili tre}e iskrcane mine, vje{tini ovog na{eg junaka pozavidjeli bi svi koji su taj
posao s minama radili godinama. Cijeli posao izveden je usred trajektne luke u Splitu, uvijek pune ljudi i brodova. Ono {to je minere posebno zabrinjavalo bila je blizina zloglasne Komande VPO-a, udaljene par stotina metara, koja je bila prijete}i
zamra~ena, a iza ~ijih prozora, znalo se, gledaju mnoge znati`eljne o~i. Nakon ukrcaja mine je trebalo pripremiti, odnosno, dovesti u o{tro stanje. Za ovo je potrebna tzv. prethodna i zavr{na priprema za polaganje. Te radnje obi~no se rade odvojeno, tj. prethodna priprema mina stvar je minskog skladi{ta, a neposredna, zavr{na priprema mina obavljala se na brodu pred samo polaganje. Ove radnje mineri
HRM-a morali su spojiti u jednu. Jedno od prvih iskustava s kojim su se suo~ili bilo
je slabo odr`avanje mina. Budu}i da nije bilo vremena za ~ekanje, mineri su po~eli
pripremati mine za polaganje i boravak u moru, pri ~emu su promijenili mnogo brtvila i dodatnog pribora. Osnovni dio plana za polaganje bio je da se mine polo`e
103

Shema manevra polaganja mina

u jednoj od tura broda na redovnoj liniji. Ovo je bilo jedino mogu}e rje{enje s
obzirom na to da su na moru ve} zapo~ele premeta~ine brodova te vrlo neugodni
pregledi putnika i tereta. Voziti preko kanala izvan ustaljenog i najavljenog reda plovidbe bila bi ludost. Za osiguranje zada}e polaganja mina, ali isto tako i za tegljenje mina po palubi, na brod se ukrcala grupa za osiguranje Dalibora Sardeli}a, s
10-ak ljudi naoru`anih strelja~kim naoru`anjem, koja je imala zada}u {tititi minere HRM-a od mogu}ih iznena|enja.
Prvo isplovljenje po redu plovidbe bilo je rano sljede}eg jutra. Odlu~eno je da se to
iskoristi za planirano i neprimjetno polaganje mina. No, ujutro su iskrsnuli neplanirani problemi. Brod su po~eli opsjedati putnici koji su htjeli na otok Bra~. Te{ko
je bilo Bra~anima obja{njavati da brod Vladimir Nazor to jutro ne}e voziti i da se
zbog mina ne smiju penjati na brod. Drugi trajekt, kao zamjena za vo`nju prema
otoku Bra~u, bio je vezan neposredno uz Nazora, ali to nije pomoglo. Erupcija nezadovoljstva kulminirala je kad je Nazor uputio glavne strojeve za pregrijavanje. Minerima je ta situacija neko vrijeme bila zabavna, me|utim, posadi broda, koja je
imala korektne odnose s putnicima, nije bilo nimalo lako. Da bi se takvo stanje prekinulo i da ne bi do{lo do kompromitiranja zada}e broda, zapovje|eno je ranije
104

isplovljavanje. Brod je tako, s bri`ljivo skrivenim i nao{trenim minama isplovio


24. rujna. 1991. u 5 sati za Pu~i{}a na otoku Bra~u. Na moru je bila cjelokupna TG
Ka{tela, ~iji su brodovi plutali izme|u obale kopna i otoka Bra~a i [olte. Kako je i
predvi|eno, brod je radiovezom najavio kvar upravlja~kog sustava ispred luke Pu~i{}a na Bra~u, izvr{io okret i uputio se nazad prema splitskoj gradskoj luci. Pazilo
se da se kurs odr`ava {to vi{e prema ^iovu i mjestu polaganja mina, kako manevar
polaganja ne bi previ{e upao u o~i brodovima jugomornarice. Sli~no tome, pazilo
se da brazda broda ne bude prava nego da brod malo vrluda, kako bi i time pokazali da je upravlja~ki sustav broda u kvaru. No, velika koncentracija protivni~kih
brodova, od kojih su dva T^-a neprekidno manevrirala oko trajekta, navela je Bernadi}a da za taj dan odustane od polaganja, uz veliko negodovanje Sardeli}a i njegovih ljudi iz osiguranja, u strahu za novi brod, ljude i otkrivanje prepreke. Bernadi}u, koji ina~e nije bio sklon odustajanju, o~igledno nije bilo te{ko donijeti takvu
odluku, jer je i sam bio protiv polaganja na predvi|enoj lokaciji, te je prosudiv{i situaciju objavio da radije ide na popravni nego da u~ini tu glupost.
Odmah je odlu~eno da se cijela akcija ponovi naredne no}i, a za brod minopolaga~
izabran je trajekt Gradac koji je bio pred rashodom. Kao minopolaga~, brod je u
potpunosti odgovarao: imao je ravnu palubu od pramca do krme, brodski limovi,
iako puni korozije, bili su barem na prvi pogled ~vrsti, a vrata i bokovi visoki i masivni da se skriju namjere polaganja mina za taj dan i narednu no}. Od navigacijske opreme postojao je nekakav kompas u koji kormilar i zapovjednik nisu bili ba{
sigurni, jer je slu`io vi{e kao pomo}no sredstvo. Tu je bio i jedan mali radar za koji
je potvr|eno da je ispravan i da radi vi{e-manje bez problema. Brod je isklju~en iz

Trajekt Gradac
105

redovite plovidbe, putnicima je re~eno da je brod neispravan i odmah su po~ele pripreme za polaganje. Pra}enjem kretanja brodova jugomornarice zaklju~eno je da ne
postoje nikakvi izgledi da se prepreka polo`i kako je prethodno planirano, ve} da je
takti~ki bolje da se prepreka polo`i u Ka{telanski zaljev ispred same Lore. Brodovi
TG-a Ka{tela s glavnim snagama manevrirali su u Splitskom kanalu, izme|u otoka Bra~a i [olte i obale kopna. No}u bi brodovi bili raspore|eni tako da dva broda
pokrivaju Splitska vrata, dva broda (VPBR i jedna RTOP) ju`ni dio od otoka ^iova, a ostali sjeverno od otoka Bra~a. U Ka{telanskom zaljevu bile su manje snage
koje su bazirale u Loru i u Divulje. Tijekom nove rasprave o ponavljanju zada}e miniranja u Zapovjedni{tvu HRM-a, zapovjednik minera otvoreno je iznio svoj stav
da je bolje i djelotvornije minirati sam ulaz u Loru, te staviti u opasnost samo brodove JRM-a, a nikako ostaviti mogu}nost nailaska nekog hrvatskog broda na polo`ene mine. Nadalje, minska prepreka mo`e se sastojati samo od sidrenih mina
SAG-2 koje su ve} u trajektnoj luci, a koje je s obzirom na izobatu dubine od 11
do 32 metra nemogu}e ukloniti klasi~nim minolovcima kojima je raspolagala jugomornarica.
Prema novom planu minska prepreka bila bi polo`ena od pli}ine Galijole prema
pli}ini Gariful, tako da bi najbli`a to~ka prema Lori bila oko 120 metara. Druge
opcije bile su da se ova prepreka polo`i dalje od ulaza u Loru, ali isto tako na potezu koji vodi u Loru dolaskom iz Splitskog kanala i luke u Divuljama. Ovim bi se
najbli`a to~ka minske prepreke pribli`ila Lori na ne{to vi{e od 0,5 N (oko jedan kilometar). Me|utim, mogu}nost nailaska nekog od vlastitih brodova na prepreku
prevladala je, i odlu~eno je da se ide na prvu varijantu, tj. polaganje minske prepreke neposredno ispred Lore. Najve}i problem bio je kako sakriti sam ~in polaganja
mina od neprijateljskih o~iju. Zapovjedniku Bernadi}u re~eno je da se sna|e kako
zna i umije. Blokada Ratne luke Lora s morske strane planirana je i prije osnivanja
HRM-a, jer se i u ZNG-u razmi{ljalo kako Loru isklju~iti iz prometa i onemogu}iti komunikaciju s njom morskim putem. Kopneni put bilo je lak{e rije{iti; on se
na vi{e mjesta mogao zaprije~iti kamionima, {leperima i sl. Na pitanje Mladena Bujasa, na~elnika Ureda za obranu Splita i Dalmacije, Bernadi} je tada (dok nije bilo
podvodnih mina na raspolaganju) predlagao zatvaranje Lore nasukavanjem i potapanjem nekog ve}eg broda, predvi|enog za rezali{te ispred samog ulaza u luku. Ideja je bila izvediva s prili~nim izgledima za uspjeh, me|utim, problem je bio kako
spasiti ~lanove posade poslije nasukavanja. Naravno, prije same akcije trebalo je
brod urediti za tu svrhu, ugradnjom zdenaca za eksploziv i nalijevanjem cementnih
pregrada koje bi {titile brod od prelamanja prilikom eksplozije i njegovog dizanja s
mjesta potonu}a. Komparirane su prednosti takve akcije s akcijom miniranja. Mine
su ipak imale ve}e izglede za uspjeh, jer se aktivnost njihova polaganja mogla bolje
maskirati. To je bio klju~ problema, od kojega je zavisio uspjeh akcije. I dalje je
ostao problem tajnosti polaganja, odnosno na~in zavaravanja snaga jugomornarice
106

za vrijeme samog polaganja. Jer doga|aj od 24. rujna 1991., kad su brodovi jugomornarice zapucali na PZO bitnicu na splitskim Ka{junima i ubili pripadnika
HRM-a Josipa Vrani}a, pokazao je da brod koji pola`e mine ne}e imati nikakve
izglede za uzmak.
Zapovjednik minera S. Bernadi} predlo`io je Kriznom {tabu Jadrolinije i poduze}a Luka, da uz brod koji }e polagati mine bude vezan remorker koji }e svojom
krmom sakriti samu aktivnost polaganja mina u more od o~iju stra`ara iz RL Lora.
Ujedno }e remorker opravdati vo`nju trajekta ispred Lore, hine}i njegovo tegljenje
u splitsko brodogradili{te radi otklanjanja nekog najavljenog o{te}enja. Zapovjednik Kriznog {taba bio je kapetan Nevenko [eparovi} (biv{i pripadnik JRM-a koji je
naslijedio Bernadi}a na mjestu zapovjednika {kolskog broda Jadran). Ostali dio planiranja minske prepreke bio je vi{e zanatski i nije predstavljao problem. Po~etak polaganja i samo polaganje podvodnih mina trebalo je izvesti u ono vrijeme kada je
pozornost stra`ara najmanja. Odabrano je da to bude vrijeme na razme|u no}i i
dana, u tzv. astronomsko svitanje kada se na istoku vidi obzor, a na zapadu je tama.
Ovo vrijeme izabrano je zato {to su tada o~i stra`ara najumornije i zato se o~i, kao
prema nekoj unutarnjoj zapovijedi, same okre}u prema istoku i nastanku novog
dana. U to vrijeme, kada budu polagane mine, tandem tegljenih brodova bit }e
skriven u tami na zapadnom dijelu horizonta. Uz to, smatralo se da nikome u JRMu nije ni nakraj pameti bilo da }e se itko usuditi pribli`iti Lori s neprijateljskim nakanama, posebice ne s velikim brodovima nakrcanima minama. Od ostalih parametara same prepreke odre|eno je da minski interval bude 35 metara, kako bi pri
brzini broda od 6 ~vorova vremenski minski interval bio 15 sekundi. U tom slu~aju polaganje minske prepreke trajalo bi svega 5 minuta. Koliko je to uistinu minuta za minere i ~lanove posade koji pola`u mine, to znaju samo oni koji su bili na
brodu.
Admiral S. Letica pitao je vi{e puta minere kolika je vjerojatnost nailaska broda na
minu. U ovakvim uvjetima jednoredne minske prepreke i polo`enih mina (sidrene
kontaktne) vjerojatnost nailaska broda na minu je negdje oko 20%. Zapovjedniku
HRM-a to je bilo malo, pa je zatra`io da se dostavi dodatnih 10 mina, iako one ne
bi trebale bitno utjecati na pove}anje vjerojatnosti nailaska broda na minu, jer je
grani~ni minski interval bio blizu planiranoga, s njima se produ`io minirani prostor u moru. Vjerojatnost nailaska broda na minu pove}ava se pove}anjem udarnog
kuta nailaska samog broda na prepreku i pove}anjem broja minskih redova. Broj
minskih redova, iz sigurnosnih razloga za brod i ljude, mogao je biti samo jedan.
Moglo se jedino pove}ati, tj. zakositi minsku liniju u odnosu na kurs plovidbe brodova prema Lori. Tako se na kraju i postupilo. Relativno velik broj mina (20) ponovno bi rezultirao mogu}no{}u nailaska nekog od vlastitih brodova na mine, te je
pove}anje udarnog kuta bilo pravo rje{enje. Ono je zna~ilo postojanje mina u minskoj prepreci isklju~ivo ispred Lore, koju su na{i civilni brodovi izdaleka zaobilazi107

li. Mine su ukrcavane, bolje re}i prekrcavane s broda na brod i iz kamiona na brod
polaga~, no}u 24. rujna, u gradskoj trajektnoj luci. Sam ukrcaj odvijao se kao i prethodne no}i, na istom mjestu, ispred zgrade VPO-a na pristani{tu Lu~ke kapetanije. Slika u gradskoj luci bila je za to vrijeme uobi~ajena: plato trajektne luke bio je
krcat putnicima i izbjeglicama, koji su ~ekali najavljeni trajekt za sjever i za Rijeku.
Bilo je tu i puno djece, koja su, vo|ena svojom znati`eljom, zabadala nos svuda, pa
i kod na{ih minera, gdje se ne{to poput velikih kugli koturalo po palubi. Mine su
bile u dosta lo{em stanju, tako da su se, osim obavljanja redovnih aktivnosti na zavr{noj pripremi, morala mijenjati brtvila i ostali neispravni pribori koji bi se prona{li. Ovo pro{irenje poslova nije se nikako uklapalo u redovite aktivnosti prethodne i zavr{ne pripreme mina, koja bi trebala biti obavljena prije, u minskom skladi{tu. Taj mukotrpni posao ve} su drugu no} zaredom obavljali mineri specijalisti Rozario Lovri}, Bo{ko [krbi} i Jure Tucak. Potonja dvojica bila su pozvana iz [ibenika. Ovakvo taksativno nabrajanje aktivnosti neophodnih u svakoj akciji polaganja
podvodnih mina svjedo~i o mukotrpnoj proceduri, velikim fizi~kim i psihi~kim naporima ljudi koji su taj posao radili, kao i o potrebi visoke stru~nosti da bi se ovi
opasni procesi s velikim koli~inama eksploziva obavili kvalitetno i do kraja.
Bojno osiguranje u luci i na moru trebala je opet preuzeti grupa od 10 ljudi pod zapovjedni{tvom Dalibora Sardeli}a. No, ona je te no}i bila anga`irana na drugom zadatku, pa su fizi~ko osiguranje trajekta i prekrcaja preuzela ~etvorica mladi}a sa starim pu{kama M-48, tzv. tand`arama. Mladi}i su svoju zada}u shvatili zaista ozbiljno, pa ih se moralo upozoravati da tu svoju du`nost obna{aju manje upadljivo. Usputnim nadzorom ustanovljeno je da tri pu{ke nisu imale udarnu iglu, a dvojica
mladi}a ionako nisu imala streljivo. Zapovjednik broda Gradac, kapetan Zdravko
Kaliterna, na prvi pogled odavao je dojam starog morskog vuka. Nije se bojao zada}e koja je bila pred njim, ve} je samo htio ~uti neke detalje kako bi i on i posada
mogli biti od ve}e pomo}i. Radovi na pripremi mina zavr{eni su oko 23.30 sati. Zapovjedniku broda re~eno je da posadu odmori par sati, ali da se pobrine za bu|enje svih u 3.15 sati. Na brodu se do tada jo{ nije javila grupa za osiguranje, {to je
zabrinjavalo, jer sama posada broda i trojica minera nisu bili dovoljni za planirano
polaganje mina. Nakon zamornih dana i mineri su se dali u potragu za posteljama
na brodu. Za kratko vrijeme na brodu je zavladao neuobi~ajeni mir. Bernadi} se
probudio u 3.15 sati, kad su trebale zapo~eti pripreme za isplovljenje broda. No, na
brodu su svi spavali i posada i osiguranje. Odmah se krenulo na pripremu broda
za isplovljavanje. Upu}eni su strojevi, me|utim, `eljno o~ekivane grupe za osiguranje jo{ nije bilo. Znalo se da je njihova pomo} neophodna, ali moralo se odmah
krenuti. ^ak i nekoliko minuta odlaganja dovelo bi polaganje mina u pitanje, te
ugrozilo sigurnost broda i `ivote ljudi. Pri samom isplovljenju napokon se, na veliko olak{anje minera i ~lanova posade, pojavila grupa Dalibora Sardeli}a, koja je s
pje{a~kim naoru`anjem i nekoliko tromblona trebala ~initi protubrodsko osigura108

nje za slu~aj da brodovi jugomornarice poku{aju sprije~iti izvr{enje zadatka. No,


oni }e tu no} imati daleko va`niju ulogu. Trebalo je puno snage da se pripremljene
mine polo`e brzo i na vrijeme. Grupa za osiguranje bila je presretna {to se kona~no
ide u pravu akciju. Njihov entuzijazam pre{ao je odmah na sve prisutne na brodu.
Vrijeme je bilo povoljno, puhao je lagani burin, nebo je bilo poluobla~no, a vidljivost dobra. Isploviv{i iz gradske luke, intenzivno se promatrao raspored i kretanje
brodova jugomornarice u Splitskom kanalu, s obzirom na to da je radioveza s promatra~em na rtu Marjan ionako bila u kvaru. Brodovi jugomornarice plutali su {irom kanala, a najbli`i su bili RTOP na rtu ^iovo i VPBR neposredno iza nje. Okrenuv{i iza rta Marjan, uo~ena su tri plovna objekta ispred luke Divulje. Trajekt i remorker plovili su mirno u tandemu, kako je i planirano, uza samu obalu Marjana.
Zapovje|eno je da se tijekom plovidbe otvore svi otvori na strojarnicama kako bi
buka strojeva prikrila kloparanje mina po palubi. Pribli`avaju}i se mjestu polaganja,
na brodu je rasla napetost, i na umor se vi{e nije pomi{ljalo. Zapovjednik Kaliterna zvani Kale dimio je cigarete bez prekida, skrivaju}i napetost. Ali vodio je brod,
vidjelo se to odmah, znala~kom rukom. Njemu nije trebalo crtati i obja{njavati.
Jednom pokazano bilo je dovoljno. Sa zapovjednikom trajekta u zapovjednoj kabini na mostu skupilo se ono malo posade i netremice su gledali u vo|u minera. Dobro su zatvorili brodska vrata prema Lori nadaju}i se da }e sve biti u redu. Navigacijski dio vo`nje u tom sku~enom podru~ju nije predstavljao problem. Zapovjedniku Kali re~eno je kako i}i i na koji na~in do}i na po~etnu to~ku polaganja, a i vo|a
minera bio je s njim na mostu. Radar na trajektu je radio, me|utim, smetnje su
uskoro postale tako jake da se u njega nije moglo pouzdati. Nije ni trebalo. Svjetionici su radili, vidljivost je bila dobra, a udaljenosti male, pa pomo} tehnike nije
bila potrebna. A onda se do{lo na po~etni polo`aj polaganja. Spusti rampu i pripremi se za polaganje. Brod je okrenuo u kurs za polaganje i za posadu je vrijeme
stalo. Bili su koncentrirani na svoj posao. Samo polaganje pro{lo je u miru, bez
ometanja. Mine su polagane ujedna~enim ritmom, a kako su se po polaganju pojavljivale na povr{ini dok prethodni uteg ne dirne dno, same su poslu`ile za vizualno odre|ivanje minskog intervala. Stra`ari JRM-a na obali povikali su da se brodovi zaustave ili }e otvoriti vatru, no, dakako, brodovi se nisu zaustavili, nego su mirno nastavili svoj posao i nakon polaganja svih mina okrenuli se prema {kveru. Remorker koji je za vrijeme polaganja mina bio vezan uz stranu broda okrenutu prema Lori, izvr{io je svoju zada}u u cijelosti. Prigu{io je buku polaganja mina preko
palube i ukrcajne rampe, mada je ta buka u ina~e tihoj no}i gotovo parala u{i. Mine
su padom u more stvarale velike vodoskoke, naravno, nevidljive o~ima stra`ara.
Same mine prilikom polaganja ostaju na povr{ini dok prethodni uteg ne dirne dno
i ne povu~e je za sobom. Tako se po krmi brodova jasno vidjela brazda broda i uvijek dvije do tri mine na povr{ini. Sre}om, dubina je bila mala, te su mine za nekoliko minuta tonule. Ne treba posebno napominjati da su ove minute posadama bile
109

kao vje~nost. Minski interval bio je dobro izra~unat, {to se, osim {topericom, moglo kontrolirati i golim okom, gledaju}i mine koje su plutale po brazdi broda. Zadnja mina pala je u more kad je zapovjednik broda rekao da bi trebalo razmi{ljati o
okretu. Ispalo je upravo po prora~unu, kao na dobro planiranoj i spretno izvedenoj
vje`bi. Dolje na palubi, kad je polo`ena zadnja mina, novope~eni mineri, posada
broda, grupa za osiguranje i stari mineri, zagrlili su se i po~eli galamiti. Smirio ih je
tek pogled na Loru, koja se nalazila tek koju stotinu metara od njih velika, nijema i prijete}a. Mada udaljenost od te to~ke do {kvera, njihove naredne luke, nije
bila velika, zapovjednik minera zapovjedio je da brod ubrza najvi{e {to mo`e. Odmah mu je udovoljeno. Zavr{iv{i zada}u trajekt je pristao uz obalu {kvera, a remorker je upu}en da se odmah, kako je i red, vrati u gradsku luku. Da ne bi prozreli namjere trajekta, on se zadr`ao u {kveru do 10.30 sati. Nakon toga se uputio u Gradsku luku Split i svjedo~io trenutku kad je barkasa JRM-a nai{la na minu
i potonula. Manevar zavaravanja u cijelosti je uspio. Pripadnici jugomornarice znali su tko je polo`io mine (kapetan fregate Bernadi} ve} je u Plo~ama obavijestio oficire jugomornarice da je kanal luke Plo~e miniran, a svijet minera nije velik, pa se
stru~njaci me|usobno dobro poznaju), ali nisu znali kako i kada su polo`ene. To je
potvr|eno u razgovorima izme|u predstavnika HRM-a i jugovojske, kada je ova
tra`ila da joj se ka`e tko je, ~ime i kada polo`io MP ispred Lore. Nedugo potom
snage jugomornarice presrele su na redovnoj pruzi trajekt Gradac, temeljito ga pretra`ile, ispitivale zapovjednika broda Kaliternu, pregledale brodski dnevnik, ali nisu
ni{ta na{li. Mora se priznati da je minerski alat za prethodnu i zavr{nu pripremu
mina ostao na brodu i tu bio 24 sata. Kapetan fregate Bernadi} bio je u uvjerenju
da ga je Lovri} ve} odnio s broda, me|utim, intervenirao je glavni strojar s broda
koji je izvijestio da je alat jo{ uvijek kod njega i zamolio da ga se pospremi. To je,
na sre}u, u~injeno odmah.
Vi{e od materijalnih gubitaka, polo`ena MP onemogu}ila je opskrbu brodova jugomornarice u Lori, gdje su imali svega u izobilju, a sprije~ila je topni~ko djelovanje snaga iz Lore i Mornari~koga {kolskog centra po gradu Splitu. Znali su, naime,
da nemaju putova za izlazak: ni kopnom ni morem. Osim toga, polo`ena MP podigla je borbeni duh gra|ana, ugled HRM-a, a Zapovjedni{tvu HRM-a odredila
pravila pona{anja prema subjektima odlu~ivanja u jugomornarici, koja vi{e nije bila
svemogu}i gospodar hrvatskog mora. Osim spomenutih sudionika, u akciji su sudjelovali mnogi drugi ljudi i druga materijalna sredstva. Skupinu za osiguranje polaganja ~inili su: Dalibor Sardeli} zapovjednik grupe, Boris Mili{a, Dejan Maras,
Dragan Kli{kini}, Robert Kramari}, Davor Perkovi}, Ante Juri{i}, Ton~i ^ovo. Prijevoz mina iz skladi{ta u Tatinji organizirao je Zvonimir Franjkovi}, a sudjelovali
su: trajekt Pelje{~anka, poduze}e Jugotrans iz Plo~a, Luka Plo~e, Krizni {tab Jugolinije, posebice Nevenko [eparovi} i Edi Duplan~i} i mnogi drugi domoljubi
110

koji su nesebi~no, cijelim svojim bi}em davali sve od sebe za


slobodu Jadrana i Hrvatske.
Na poreme}aj ustaljenog reda
stvari kod jugomornarice nije
trebalo dugo ~ekati. Odmah
ujutro 26. rujna svim brodovima TG-a Ka{tela prenesena je
naredba za taj dan: Sledi signal: Skoplje Drvar Osijek
dvojka; Heroj, tokom dana
verovatno. To je u prijevodu
zna~ilo da se za taj dan uzmu
suhi dnevni obroci, a kruh ako
se stigne. To je bio po~etak njihova kraja u Splitskom kanalu.
Danas kada ~itamo izjave druge strane, vidi se koliko im je ta
prepreka bila trn u oku. General JRM-a Nikola Mladeni},
kojemu se zbog nedjela kojima
je bio inicijator i autor sudilo
na splitskom sudu, uz ostale Minska prepreka ispred Lore
bisere izjavio je da je vojska u
Lori vidjela sam ~in polaganja mina, ali da admiral Fridrih Moretti nije dao da se
puca. Ovakvu glupost mo`e izre}i samo onaj tko se brani da bi dobio manju kaznu.
Jer, ako su znali za polaganje, za{to su isti dan poslali svoju barkasu, koja je nai{la
na prepreku i potonula. Uostalom, sami su na pregovorima inzistirali da im hrvatska strana otkrije tko je i kada polo`io mine. Admiral JRM-a Dragoljub Bocinov je
zbog te prepreke uhi}en od svojih suradnika, a na su|enju u Beogradu to mu se najvi{e imputiralo kao propust u rukovo|enju i komandovanju. Zbog te prepreke izbezumili su se crnogorski rezervisti u RL Lora. Kad je neprijateljska barkasa nai{la
na minu, htjeli su ubiti admirala Bocinova i provaliti u splitsko brodogradili{te, radi
odmazde nad nenaoru`anim radnicima.

111

Miniranje Splitskih vrata


Nakon {to je miniran Ka{telanski zaljev ispred Lore, brodovi neprijateljske mornarice nisu vi{e ondje zalazili, ali su ostali u Splitskom kanalu i blokirali pomorski promet izme|u Splita i srednjodalmatinskih otoka. HRM je tada bila u fazi prikupljanja svega onoga ~ime bi se, barem djelomi~no, mogla suprotstaviti protivni~kim
brodovima na moru i ukinuti blokadu, protjeruju}i postupno njihove brodove
izvan toga dijela akvatorija. Za protjerivanje brodova jugomornarice bila su potrebna velika i skupa sredstva, kojih u po~etku nije bilo dovoljno. Ono malo {to se imalo i ona koja su sporo dolazila, moralo se krajnje obazrivo ~uvati, razmje{tati i upotrebljavati. Nikada se nije znalo ho}e li se sredstva dobiti, kada }e sti}i i u kakvom
}e stanju do}i. Stoga se nastojalo da se sve ono {to se ima odmah razmjesti tamo
gdje je najpotrebnije. Za izravni vatreni sukob s brodovima jugomornarice HRM
tada nije imala dovoljno snaga, a znalo se da ih u dogledno vrijeme ne}e ni biti. Miniranjem Lore, ista je isklju~ena kao logisti~ka potpora protivni~kim brodovima u
blokadi za du`e razdoblje. Da bi osvjetlala svoj obraz i pokazala ozbiljnost svojih namjera, JRM je odlu~ila nastaviti planirane aktivnosti pomorske blokade hrvatskih
luka i akvatorija uporabom ratnih brodova i njihovom logisti~kom potporom s otoka Visa i Lastova, uz krajnje naprezanje svojih pomo}nih brodova. Nametnulo se i
pitanje ima li HRM rje{enje da ote`a ili sprije~i plovidbu protivni~kih brodova, a
da plovidba vlastitih brodova u civilnom prometu i nadalje ostane sigurna? U su~eljavanju dviju ravnopravnih strana to pitanje ne bi bilo problem. Putem motrenja i
identifikacije tehni~kim sredstvima svoj tu|i (IFF) i najavom vo`nji, relativno
je lako ustanoviti o kojim se brodovima i sredstvima radi, te s tim u svezi uzbuniti
i anga`irati vlastite snage. Me|utim, ni{ta od tih sredstava HRM nije imala jedino mine, koje nisu razlikovale svoje brodove od protivni~kih.
Na sastanku 7. listopada 1991. u Zapovjedni{tvu HRM-a (nazo~ni admiral Letica,
kapetan fregate Kontrec i Bernadi}) odlu~eno je da se miniraju Splitska vrata, ali da
mine budu opasne samo za brodove jugomornarice, dok bi se putni~ki i teretni promet i nadalje odvijao normalno i sigurno. To je bilo lako re}i, ali ostvariti znatno
te`e. Mineri HRM-a opet su slo`no prionuli planiranju. Trebalo je odlu~iti izme|u
postoje}a dva tipa podvodnih mina: sidrene ili velike nekontaktne. Od sidrenih se
odmah odustalo, iako su one bile znatno lak{e za manipuliranje, jer su u tom podru~ju bili aktivni na{i ribari koji su u more, u razdoblju kad nije bilo blokade, postavljali ribarske alate svih vrsta, i bilo je sigurno da }e se postojanje takve prepreke
otkriti. Osim toga, ove mine je dosta lako ukloniti sredstvima kojima je jugomornarica raspolagala, a imala je za to skoro cijeli 16. divizijun protuminskih brodova.
Stoga su se opredijelili za velike na dnu le`e}e mine tipa AIM-M70, s oko 850 kg
brizantnog eksploziva u svakoj. One su u svojoj osnovnoj namjeni protubrodske i
protupodmorni~ke, ~iji upalja~ radi na bazi brodske akustike i magnetizma. Upalja~ se mo`e programirati tako da bira pojedine razrede brodova, ali ovdje se javljao
112

drugi problem. Moralo se prostor u~initi sasvim sigurnim za prolaz vlastitih brodova, a mine opet trebaju biti o{tre i ubojite protiv protivni~kih brodova, i to ne
svih, nego samo onih za koje se posebno zapovjedi. Ve} prije se razmi{ljalo o tom
problemu, a iako nije bio poznat u novijoj svjetskoj pomorskoj praksi primjene
podvodnih mina, odlu~ili su se na aretiranje (isklju~enje) paljbenih ure|aja mine.
Aktiviranje mina vr{ilo bi se s kopna putem elektri~nog kabela. Prije polaganja
mine je trebalo opremiti tako da njihovi kablovi budu povezani na detonator, sve
je to trebalo u~initi vodonepropusnim, dobro uzemljiti kako bi se sprije~ilo aktiviranje od vanjskih pobuda itd. Izvodi kablova bili bi priklju~eni za improviziranu
centralu na obali, kod koje }e de`urati posebna slu`ba i biti spremna za ru~no aktiviranje. Ne{to sli~no ovoj izvedbi pravili su borci vijetnamskog FNO-a u zaprje~ivanju vodenih (rije~nih) putova za ameri~ke ratne i logisti~ke brodove.
Planirano je polo`iti ~etiri mine na naju`em dijelu Splitskih vrata, koja su bila {irine 650 metara. Budu}i da su brodovi JRM-a bili aktivni i ~uvali prolaz i ovdje je
trebalo polo`iti mine da to neprijatelj ne opazi. Odmah bi se polo`ile dvije, a dvije
naknadno. Prvu minu trebalo je polo`iti na sredinu prolaza, a drugu prema [olti,
obje na dubini od 25 do 30 metara. Ovakav izbor diktiralo je pona{anje brodova
jugomornarice koji su naj~e{}e vozili tim dijelom prolaza. Mine su polo`ili sami
Bra~ani, koje smo podu~ili i s njima dogovorili detalje. Bra~ani su bili ro|eni mineri. Kad su bili pozvani na obuku, kako bi im se pokazao postupak pripreme mina
za polaganje, sve su odmah shvatili (Mate ^umeta i njegova ekipa), govore}i da
samo gube vrijeme. Stoga je samo polaganje bilo u njihovom zadu`enju, po na~elu
da se sna|u sami. Pokazalo se da je svaka briga oko sigurnosti polaganja mina bila
suvi{na, jer su se Bra~ani minama bavili du`e nego {to se mislilo. Mine su iz skladi{ta Tatinja u Plo~ama preba~ene 8. listopada 1991. do Mimica, 10. listopada preba~ene su ribaricom do Pu~i{}a na Bra~u, odakle su prevezene do Milne. No}u 21.
listopada 1991. ribaricom ih je polo`io Mate Jak{i} ]umeta, zajedno s bra~kom
jedinicom obalne obrane koju je vodio Luka Dragi~evi}. Mine su polo`ene ko}om
Jere Luk{i}a Riba-I. Dopunsko polaganje druge dvije mine izvr{io je Ive [ore svojom brodicom Mali porat. Ovi podaci, navedeni suhoparno i {turo, ne oslikavaju
pravo stanje stvari. Toga dana i mnogo puta kasnije, ova postrojba, a posebno Mate
Jak{i} ]umeta, naprosto su plijenili svojim elanom, marljivo{}u i sposobno{}u.
Ni{ta im nije trebalo dva puta govoriti, sve su odmah razumjeli i uvijek su imali rezervnu varijantu za svaku situaciju. Ove mine polo`ene su ispred brodova jugomornarice, a najbli`i brod nije bio udaljen niti 300 metara, uz napomenu da su novoustrojeni mineri ovaj slo`en i zahtjevan posao obavili za vrijeme pomorske blokade, pribrani i hladni.
Kakvo je bilo zna~enje ove prepreke? Nedugo nakon polaganja protivnik je naslutio ili saznao da je polo`ena minska prepreka u Splitskim vratima. Na tom podru~ju, na zapadnom dijelu Bra~a i isto~nom dijelu [olte operirale su grupe pomorskih
113

diverzanata sa zadatkom napada na brodove jugomornarice i osiguravanja prolaza


kroz Splitska vrata. ^esto su stanovnici Milne, Stomorske i ostalih mjesta bili svjedocima razmjene granata s jedne i s druge strane. Jugomornarica je nastojala svim
silama izboriti slobodu prolaza kroz Splitska vrata, jer je to bila najbli`a veza s njihovom jedinom preostalom bazom na srednjodalmatinskom podru~ju, Visom. U
po~etku su se brodovi jugomornarice smjenjivali no}u, jer su znali da mineri HRMa, koji su bili na stalnom de`urstvu na okida~u mina, i pomorski diverzanti ne posjeduju sredstva za no}no motrenje. Prisiljeni na ~este prolaze kroz Splitska vrata
radi smjena brodova ili njihove logisti~ke podr{ke, starje{ine jugomornarice pla{ili
su se udara diverzanata u svim uskim prolazima i minskih udara iz podmorja. Uskoro su brodovi jugomornarice primijenili novu taktiku. Brodovi koji su trebali pro}i Splitska vrata pratili bi trajekte i civilne brodove s hrvatskom zastavom te su u
prolazu kroz vrata vozili neposredno pored njih, ~ime su se ~uvali i od mina i od
udara diverzanata. Ostali brodovi, mahom oni brzi, prolazili su no}u, redovito branjeni velikom koncentracijom protivni~kih ratnih brodova s mo}nim topni~kim
oru`jem. I mineri na hrvatskoj strani, koji su danima na okida~ima polo`enih mina
bili u vru}em i hladnom stanju, predomi{ljali su se. Naime, osim vojnih rje{enja, u to vrijeme bilo je i dosta politi~kih odluka koje su sputavale i ograni~avale
ljude da povuku okida~ na polo`enim sredstvima u moru, ~iji se broj u me|uvremenu pove}ao na ~etiri. Intenzivni politi~ki pregovori uvjetovali bi kratka razdoblja
mira i otvorenih sukoba sa snagama jugomornarice, koji su se ponekad smjenjivali
u tako kratkim vremenskim intervalima da je malo nedostajalo da do|e do nesporazuma. Naime, od najbli`ih telefonskih linija do paljbenih polo`aja za primopredaju poruke bilo je potrebno po nekoliko sati. A doga|alo se da se u jednom danu
dva i vi{e puta promijeni stanje spremnosti. Gotovo je suvi{no govoriti kako se jugomornarica dr`ala ovih dogovora. Ako bi nekom od diverzanata slu~ajno opalilo
neko sredstvo ili ako bi bio vi|en, to je bio dovoljan razlog za protumjere po pravilu: za borbena dejstva ratnih brodova JRM-a.
Zapovijedi za minere u zasjedi bile su izri~ite. Trebali su napadati samo va`nije brodove, kao {to su RTOP i VPBR, iako je zapovjednik minera nagovarao zapovjednika HRM-a da odobri minski udar protiv logisti~kih brodova jugomornarice, koji
su svakodnevno bili anga`irani na logisti~koj potpori brodova u blokadi, odvla~enju sredstava iz vojarni i vojnih luka na obali i otocima, prvo u luke Vis i Lastovo,
a potom prema crnogorskim lukama. Izbacivanje nekog od ovih brodova, koji su
bili optere}eni zada}ama, dovelo bi Komandu JRM-a u nezavidnu situaciju, a posade brodova u blokadi u o~aj. Me|utim, admiral Letica je u svojoj zapovijedi, da
su minski ciljevi samo RTOP-ovi i VPBR-ovi, bio uporan i izri~it, te nije ostavljao
mjesta nikakvim dvojbama. U razmatranju problema borbe s brodovima jugomornarice bila su planirana minska djelovanja u obliku polaganja MP-a na drugim lokacijama, radi su`avanja manevra protivnika i stvaranja ambijentalnih uvjeta po114

voljnih za odlu~uju}u bitku i njihovo trajno protjerivanje iz Splitskog kanala i srednjodalmatinske grupe otoka. Tu se, osim TG Ka{tela, nalazila i grupa TG Plo~e koja
je manevrirala u Neretvanskom, Hvarskom i Pelje{kom kanalu, uz punu kontrolu
civilnog pomorskog prometa na du`obalnim i popre~nim pomorskim komunikacijama. [to je vrijeme vi{e odmicalo, krajem listopada i po~etkom studenoga 1991.
brodovi iz TG-a sa sjevera (TG Rijeka) povla~ili su se prema Visu i Lastovu. Brodovi TG Plo~e bili su relativno neaktivni. Najve}e aktivnosti imala je TG Ka{tela u
splitskom akvatoriju i TG Boka u Mljetskom kanalu. I jedna i druga ve} su imale
brojne okr{aje s diverzantima.
Osim polaganja mina, obavljana su i druga la`na djelovanja popisnim brodovima.
Mineri HRM-a i nadalje su odr`avali blisku suradnju s Kriznim {tabom u Jadroliniji. Ova suradnja sada se svodila na manevre civilnih brodova, potencijalnih minopolaga~a, kojima su dodjeljivane usputne zada}e u okviru njihovih redovitih aktivnosti. Ove radnje poduzimane su kako bi protivnicima na brodovima JRM-a
komplicirali `ivot. Tako je u nekoliko navrata ispo{tovan dogovor o manevrima
brodova, koji bi bili neuobi~ajeni i uvijek u blizini brodova protivnika da bi bili
osmotreni. Zapovjednicima trajekata vjerojatno ni danas nije jasno za{to su dobivali zapovijedi da, osim svojih redovitih ruta, moraju ponekad voziti u neuobi~ajenim kursovima, nakon ~ega su ih redovito presretali brodovi jugomornarice, te nerijetko maltretirali, i njih i putnike. Iako planirana, ostala minska djelovanja u podru~ju srednjodalmatinskih otoka izostala su zbog razvoja situacije. Bilo je planirano polaganje mina izme|u otoka [olte i oto~i}a Drvenika. Mine su disperzirane i
dovedene do mjesta ukrcaja, ali tada vi{e nije bilo potrebe da se polo`e. HRM je
na{la snage i na~ina da protjera agresorske brodove iz Splitskog kanala i da oslobodi taj dio akvatorija. U tome je udio mina bio velik. Odjel za podvodna djelovanja,
u ~ijem su sklopu djelovali mineri kao Minsko-protuminsko odjeljenje, zajedno s
ostalim svojim postrojbama (a tu su jo{ bili pomorski diverzanti, Odjel za promet i
logisti~ka baza za potporu podvodnih djelovanja), obavio je svoj dio posla. Stvarnim i la`nim minskim djelovanjima i stalnim pritiskom na brodove jugomornarice
u Splitskom kanalu, ovo je oru`je, kao i pomorski diverzanti na svojim polo`ajima
u Splitskim vratima, pridonijelo tome da su se u pomorskom boju 15. studenoga
1991. neprijateljski brodovi morali povla~iti najdu`im putem, te su tako hrvatskom
obalnom topni{tvu stvorili idealne uvjete za produ`ene vje`be ga|anja na stvarnim metama. Protivniku je mina bilo previ{e, pa su pou~eni iskustvom da HRM to
oru`je pola`e neopa`eno i na mjestima koja najvi{e ugro`avaju, bez obzira na prisutnost brodova JRM-a, jednom prilikom s redovne pruge za Dubrovnik skrenuli
brod Slaviju s vi{e od 400 putnika i natjerali ga u luku Slano. U luci se brod morao nekoliko puta okrenuti u svim smjerovima. Zapovjedniku, kao ni posadi, nije
bilo jasno za{to to moraju raditi, ali mineri su odmah shvatili. Da su u luci bile polo`ene mine, taj veliki trajekt sigurno bi ih aktivirao. Ovaj postupak bio je tzv. kon115

trolna provjera za mine u luci Slano, koju su protivni~ki patrolni brodovi trebali koristiti na svojim zada}ama presretanja u Mljetskom kanalu. Minerima HRM-a bilo
je i prije jasno da sa svojim minama moraju postupati krajnje oprezno, a ova neprijateljeva gesta samo je potvrdila poimanje vojni~ke i pomorske etike oficira JRM-a,
odnosno njihovu spremnost da, oslanjaju}i se na silu, u~ine i stvari koje se nikada
i nigdje u povijesti pomorskog ratovanja nisu ~inile.

Minska zapreka u Splitskim vratima


116

Miniranje prolaza Mali i Veli Vratnik


Protjerivanjem brodova jugomornarice iz Splitskog kanala (TG Ka{tela), povukli su
se i brodovi iz sastava TG Plo~e, nakon te{kih udara koje im je priredilo topni{tvo
HRM-a. Ovi su brodovi operirali ispred luke Plo~e u Neretvanskom, te Hvarskom
i Pelje{kom kanalu. Svi preostali brodovi povukli su se u svoje jedine preostale pomorske baze na otocima Visu i Lastovu. No, Dubrovnik je od kraja listopada 1991.
bio u potpunom okru`enju, s kopna od jedinica jugovojske, a s mora od brodova
jugomornarice. Ono malo brodova {to je dolazilo jedva je bilo u stanju udahnuti
malo `ivota iscrpljenom stanovni{tvu, koje je dugo vremena bilo na te{koj ku{nji.
HRM je tada prisko~ila u pomo} organizacijom pomorskog prijevoza malim brodovima gliserima na relaciji Ston Dubrovnik. Ovu jedinu komunikaciju s gradom trebalo je osigurati u svakom pogledu i u~initi je stalno prohodnom. U prvo
vrijeme ~inili su to pomorski diverzanti iz Odjela za podvodna djelovanja, koji su
bili na najosjetljivijim prolazima. S njihovim samovoljnim odlaskom, po~etkom
prosinca, ostao je nebranjen prostor, otvoren za napade brodova jugomornarice na
brodove i konvoje koji su opskrbljivali Dubrovnik. Posebno osjetljivo mjesto bili su
prolazi Mali i Veli Vratnik, gdje se neprijateljsko topni{tvo s obale kod luke Slano i
s brodova jugomornarice pre~esto ogla{avalo i uvje`bavalo na malim, nenaoru`anim brodovima koji su nosili pomo} stanovni{tvu Dubrovnika.
Tako su sazreli uvjeti za osiguranje tih prolaza drugim sredstvima. Mine su bile jedino sredstvo koje je tada bilo na raspolaganju. U Zapovjedni{tvu HRM-a ve} je
ranije, nakon razmatranja mogu}nosti obrane ovih prostora, donesena odluka da se
u slu~aju nenadanih okolnosti prolazi Mali i Veli Vratnik miniraju podvodnim minama. Zapovjednik HRM-a tra`io je da se opet polo`e mine na na~in da ne budu
opasne za na{e brodove. Dubine u tom rajonu nedvojbeno su ukazivale da postoji
mogu}nost polaganja isklju~ivo sidrenih mina. Mogu}nost na{ih sidrenih mina u
pogledu zauzimanja polo`ajne dubine bila je samo do {est metara, {to je nedovoljno s obzirom na trajnost mina u moru. Naime, u tim dijelovima akvatorija zimi
znaju biti veliki valovi zbog juga, koji prema{uju visinu i do {est metara. Mine, odnosno njihova sidrena u`ad u tim okolnostima izvrgnuta je velikim optere}enjima
pa dolazi do pucanja sidrenih konopa i osloba|anja mina. Pored toga, tako mala
polo`ajna dubina mogla je u uvjetima nevremena (a radilo se upravo o zimskim
mjesecima), kad se brodovi ljuljaju i posr}u, biti nedovoljna, te bi vlastiti brodovi
mogli aktivirati minske upalja~e i potonuti. To se ni u kojem slu~aju nije smjelo dopustiti u situaciji kad je svaki, i najmanji teret za Dubrovnik bio tako dragocjen.
Ovaj problem poku{alo se rije{iti na na~in da se mine preurede i zauzmu polo`ajnu dubinu od 12 metara, za koju se pretpostavljalo da }e biti dostatna za prolaz manjim brodovima. Aktiviranje mina bilo bi rije{eno na daljinski na~in kabelom, a pojedina~ne mine u takvom minskom polju aktivirale bi se jednostavnim ciljni~kim
117

napravama postavljenima na kopnu. Iz minskog skladi{ta Tatinje podvodne mine


premje{tene su zajedno sa svim potrebnim alatima i priborima (kablovi, akumulatori, plastika i sl.) u jedno skladi{te nedaleko od mjesta Ston Mali. Potom je trebalo na}i brod koji bi mine poslo`io. HRM nije bila u mogu}nosti pojaviti se u tom
akvatoriju nekim ve}im brodom pogodnim za polaganje mina. Civilni brod bi odmah upao u o~i i bio pregledan, ribarenje je bilo zabranjeno, pa ni ribarice nisu dolazile u obzir, a pojedina~ni ratni brod HRM-a nije imao nikakve izglede. Odlu~eno je da se zada}a povjeri Anti Ondiniju, koji je sudjelovao u organizaciji i provo|enju pomorskog prometa za Dubrovnik. Upravo na njegov izri~it zahtjev mobiliziran je brod koji se njemu osobno u~inio pogodnim za mnoge zada}e. Gospodin
Ondini bio je ~ovjek od mora, ribar, ronilac, strojar, kapetan, kuhar i sve ostalo {to
je trebalo oko brodova. Borave}i u tom podru~ju sa zada}om prijevoza ratnih potreba za grad Dubrovnik, vrlo brzo je saznao za sve mogu}e plovne objekte koji bi
se mogli uporabiti za ovu svrhu. Njegovu oku jednostavno ni{ta nije moglo promaknuti. Tako je za minopolaga~a odre|en gliser Elisabeta Rose. Brod je bio iznimnih
maritimnih osobina, pouzdanog pogona, izvanrednih konstrukcijskih rje{enja i ljepote. Kada je mobiliziran i doveden za potrebe pomorskog prijevoza, njegov zapovjednik Ante Ondini pripremio ga je za ratne uvjete tako dobro da je zapovjednik
Odjela ostao bez rije~i. Sedefasto blistava bijela boja premazana je prikladnom
maskirnom bojom, u ~emu je prevladavala crna nijansa uljane boje, a ograda i {atorska konstrukcija, masivna i lijepa, bila je jednostavno otpilana (kasnije su radnici iz ACI marine u Milni mjesec dana neprekidno radili kako bi brodu vratili nekada{nji izgled i u prvobitnom ga stanju vratili vlasniku). Brod Elisabeta Rose ubrzo je
postao poznat diljem akvatorija, sa svojim kapetanom Antom Ondinijem, kao brod
Tuku-Tuku. Naime, tako se Ondini javljao na radiovalovima. Za sam minski zadatak brod je dobio jo{ nekoliko pojedinosti: dodana mu je drvena paluba na krmi,
na koju su se mogle smjestiti dvije mine SAG-2, a na pramcu vitla za ispu{tanje telefonskog kabela. I tako je HRM dobila jo{ jedan minopolaga~. Me|utim, svi poznati brodovi u svijetu koji su polagali mine imali su mogu}nost ve}e nosivosti i manevra s minama po palubi. Ovdje su se mine morale stisnuti, provizorno privezati
na palubu da se ne prevrnu, a kablovi koji su se morali kasnije izbaciti na obalu dodatno su ote`avali situaciju. S ukrcanim minama brod se na moru pona{ao sasvim
druga~ije, a posada na njemu morala se snalaziti kako bi na{la djeli} prostora za
sebe.
Mine su polo`ene po jakom jugu, u razdoblju od 10. do 15. prosinca 1991. godine. Pretovaren, brodi} se ljuljao i propinjao, ali je uspio u svojoj nakani. Njegov zapovjednik Ondini, kojemu je asistirao gospodin Lovri}, zajedno s nekoliko mje{tana i ljudi iz sastava za pomorski promet uspio je obaviti sve prethodne radnje i mine
polo`iti na lokacije koje su bile predvi|ene. To je prvi put, koliko mi je poznato, da
jedan gliser sagra|en za sportsku djelatnost pola`e mine. Prilikom polaganja prvih
118

Mali i Veliki Vratnik


119

mina pojavile su se pote{ko}e. Najve}i problem predstavljalo je slobodno istjecanje


(odmotavanje) kablova. Posada se nije mogla ugodno smjestiti, ve} su, rade}i na
obaranju mina i paze}i na kablove, sami dolazili u neugodne i opasne situacije.
Malo je nedostajalo da stru~njak za mine tom prilikom ne padne u more. Sagledav{i te probleme i uvidjev{i da se vremenske prilike ne smiruju, ve} da valovi ja~aju,
Ondini je samovoljno odlu~io da naredne mine polo`i bez kablova. Time je prolaz
Mali i Veli Vratnik postao opasan za prolaz vlastitih brodova. Ondini je to zapovjedniku Odjela nekako i objasnio, ali ovaj je potom imao velikih problema kad je
to prenio zapovjedniku HRM-a. [to je u~injeno, u~injeno je, pa se po`urilo obavijestiti zapovjednike putni~kih brodova o postojanju i lokaciji minske prijetnje.
Uskoro se sa sidrenog u`eta otkinula jedna mina, upravo na vrijeme da je uo~i jedan od brodova JRM-a tipa P^. Istoga dana JRM je putem svoje slu`be za informiranje optu`ila HRM za nezakonite radnje polaganja mina.
Zna~enje ove prepreke? Brodovi HRM-a i civilni brodovi nisu se koristili prolazima M. i V. Vratnik. Pomorski promet odvijao se usporednim kursovima unutar Kolo~epskog kanala ili vanjskom rutom. Polaganjem ove prepreke onemogu}en je prodor brodovima jugomornarice s otvorenog mora prema luci Slano, a za dolazak u
luku Slano ili Zaton neprijateljski brodovi morali su voziti kroz Velika vrata, blizu
Dubrovnika, gdje su bili na ni{anu na{ih topnika. Pomorski promet prema Dubrovniku postao je redovitiji, iako i dalje optere}en mnogim problemima. Nakon {to su
prolazi minirani, brodovi jugomornarice, koji su dotad redovito nadzirali ove prolaze, napustili su mjesta patroliranja, tako da su sigurniji prolaz dobili mali brodovi HRM-a koji su ustanovili redovite pruge prema Dubrovniku. To je bila prilika da se u promet uklju~e i ve}i brodovi, koju HRM nije propustila.
Zna~enje minskih djelovanja Zaklju~ak
Minsko oru`je, poznato ve} vi{e od dva stolje}a, na pozornici pomorskog ratovanja
bilo je i ostalo predmetom pozornosti vojnih analiti~ara, pomoraca i svih onih kojima je more trebalo. Minska djelovanja HRM-a, kao sastavni dio ostalih djelovanja na moru, svojedobno su bila jedino mo}no oru`je HRM-a na moru kojim se
HRM mogla suprotstaviti nadmo}nijem protivniku, brane}i akvatorij hrvatskog
mora i djeluju}i kontinuirano protiv neprijatelja u prostoru i vremenu. Morske
mine {to ih je polagala HRM za protivnika su uvijek bile iznena|enje po mjestu i
prostoru, kao i po na~inu polaganja, polaga~ima i vremenu polaganja. Tako je agresor vidio mine i tamo gdje ih HRM nije ni namjeravala polo`iti. JRM-u nikako
nije bilo jasno da se unato~ redovitim ophodnjama brodova, stalnom radarskom
nadzoru i izvi|anju iz zraka, nikad nije otkrila priprema i sam ~in polaganja mina.
A mine su se polagale bez ikakve {tete za minopolaga~e i ljude koji su ih polagali.
120

Kao prilog analizi pomorske ratne prakse ratovanja na moru ostaje ~injenica da su
mineri HRM-a starim, dotrajalim minama (uglavnom SAG-2 podrijetlom iz vremena prije II. svjetskog rata), kojih nije bilo u izobilju, uspjeli smi{ljenim planiranjem i hrabrim realiziranjem ostvariti postavljene zahtjeve: suprotstaviti se nadmo}nijem protivniku na svim prostorima, sputati njegov manevar i potisnuti ga u luke
i baze u kojima su bili na rubu ratnih doga|aja u akvatorijalnom dijelu pod upravom HRM-a. Sve MP polo`ene su brodovima koji nikada prije nisu nosili minsko
oru`je. Isto tako, ve}ina ljudi koji su bili anga`irani na zada}ama pripreme i polaganja prvi put se susrela s minama upravo pred njihovo polaganje. Polaganje mina
kao oru`ja uvjetovano je mogu}nostima motrenja trenutnog stanja na moru, pouzdano{}u motrila~kih sustava o objektima djelovanja, to~no{}u pokazivanja ciljeva i
sigurnoj vezi zapovijedanja i vo|enja. Za cijelo vrijeme ratovanja mineri HRM-a
bili su li{eni tih pogodnosti. U me|uvremenu se poku{avalo pobolj{ati djelotvornost minskog oru`ja. Mnoge stvari za ~iju je izradu, doradu ili pobolj{anje bilo potrebno mnogo vremena, realizirane su relativno brzo anga`iranjem stru~njaka koji
su danono}nim radom stvarali nemogu}e. Nije bilo vremena za razvoj novih minskih oru`anih sustava, iako je HRM imala ideje i planove za iste. Stoga su mineri
HRM-a bili orijentirani na pobolj{anje postoje}ih minskih sustava. Ste~ena iskustva
bila su velika i neprocjenjiva. Mineri HRM-a priklonili su se rje{enjima koja su bila
usmjerena, jednostavna, relativno jeftina, a zbog embarga izvediva u vlastitim poduze}ima i laboratorijima. Minska prepreka u prolazima Malom i Velom Vratniku
bila je zadnja s tehnologijom koju su mineri HRM-a zatekli. Sve ostale mine ve} su
bile opremljene novinama i postale su savr{enije i ubojitije. Istodobno s minskim
djelovanjem obu~avani su novi mineri za mogu}i nastavak zada}e.
Morske mine u Domovinskom ratu nisu bile rabljene samo na moru. Pritije{njena
nadmo}nijim protivnikom, HV se obratila za pomo} HRM-u u opskrbi eksplozivom i postavljanju minskih polja na kopnu i rijekama. Tako su mineri HRM-a
morske mine upotrijebili kao fugase (vrsta eksplozivnih zapreka na kopnu i u rijekama) na svim boji{tima gdje su se hrvatske snage borile (Vukovar, Dubrovnik, Zadar, Slavonski Brod itd.). S njima su na{i mineri imali tzv. bianco-kartu za obilazak svih ve}ih boji{nica. Mineri HRM-a osmislili su, konstruirali, napravili i postavili mnoge vrste kopnenih mina, koje su ~uvale `ivote i prostore hrvatskih obrambenih snaga. Miniranje mora bila je jedna od prvih zada}a HRM-a u kojoj su provjeravane njezine sposobnosti. Nema sumnje da su mineri HRM-a uspje{no obavili svoju te{ku zada}u.

121

Ste~ena iskustva iz miniranja mora


Doprinos ratne prakse teoriji minskog ratovanja u ratovima iz bliske pomorske
pro{losti i Domovinskog rata utjecao je na to da su pomorski teoreti~ari poku{ali
nanovo slo`iti klju~ne elemente koji utje~u na u~inkovitost primjene minskog oru`ja. Ratna praksa je ne samo ishodi{te, nego i kriterij valjanosti teorije ratne vje{tine.
U ratu stvarnost nastupa na mjesto ~istih pojmova, a stvarna mjera na mjesto krajnjih pretpostavki. Ratna praksa pru`a dokaze o stvarnim i trenuta~nim problemima, kojih obi~no u opisu nigdje nema. Stoga su iskustva iz oblasti miniranja mora
ste~ena u Domovinskom ratu nenadomjestiva. Ova iskustva mogu prepoznati samo
stru~njaci, tj. oni koji su se dugo bavili ovom problematikom, jer teorija se prema
praksi odnosi kao red prema pojedina~nom slu~aju. S druge strane, sam slu~aj nudi
teoriji da utvrdi ono {to je op}e i {to je trajno. Radi lak{eg izu~avanja, minska i protuminska djelovanja izvla~e se iz konteksta pomorskih operacija i uvr{tavaju u posebnu cjelinu. Me|utim, u planiranju svakodnevnih aktivnosti minsko ratovanje je
sastavni dio ukupnih aktivnosti na moru, bez obzira radi li se o planiranju budu}ih
djelovanja snaga ratne ili trgova~ke mornarice. Ovakav pristup omogu}uje dublje
izu~avanje djelotvornosti minskog oru`ja te taktiku, tehniku i proceduru za njegovo izvo|enje, i ne smije se umjetno izdvajati u nekakvu autohtonu cjelinu odre|enu samo za minere specijaliste, ve} se treba prikazati i kroz obavje{tajni doprinos,
te kroz tijek i fizionomiju svakodnevnih aktivnosti na moru u podru~ju pod nadzorom pomorskog zapovjednika. I HRM je prihvatila da }e minsko ratovanje biti
jedna od temeljnih zada}a u obrani vlastitog mora ili u operacijama u okviru saveza i koalicija. Stoga se prihva}aju postavke da pri miniranju mora bilo kakvih razmjera moraju biti zastupljeni sljede}i postulati:
a) elementi kojima se provodi miniranje mora: mine, minska skladi{ta, minopolaga~i i snage za njihovo osiguranje;
b) zapovjedni{tvo koje za ~itavo podru~je vojnog djelovanja izra|uje jedinstven plan
miniranja po kojemu mine moraju biti to~no polo`ene na planiranim lokacijama i
s nare|enim elementima u prepreci (vrsta i broj mina, minski interval i sl.);
c) boji{ni prostor na kojemu se izvodi miniranje mora na kojemu se nalaze predvi|ena minska polja, rajoni baziranja minopolaga~a i komunikacijskih pravaca koji ih
povezuju;
d) ljudski ~imbenik koji sudjeluje u planiranju, organiziranju, provedbi i osiguranju ovih djelovanja;
e) vrijeme sa svim svojim elementima u procesu miniranja mora.
Ono u ~emu se dosta grije{ilo u biv{oj JRM na planu miniranja mora jesu polazi{ta o obimnijem miniranju mora kao samostalnoj operaciji koja bi se, po mogu}nosti, trebala odvijati prije zapo~injanja borbenih djelovanja na moru. Ova konsta122

tacija ne stoji iz jednostavnog razloga {to niti jedna pomorska zemlja ne `eli da je
bilo {to sprje~ava u odr`avanju slobode plovidbe njezinih trgova~kih brodova. Taj
zahtjev je i prije i sada jedan od onih koji spadaju u vitalne interese, ne samo SADa kao velesile, ve} i ostalih ve}ih ratnih mornarica kojima je stalo do slobode plovidbe pomorskim komunikacijama. Stoga je sasvim izvjesno da bi bilo koja od ovih
mornarica u obrani svojih vitalnih interesa intervenirala i sprije~ila JRM, ili bilo
koju drugu ratnu mornaricu ili teroristi~ku skupinu da izvr{i obimnije miniranje
mora. Za to postoji vi{e na~ina, a najprakti~niji je jednostavno isklju~enje ili eliminiranje nekog od elemenata iz sustava miniranja. Pravni okvir za slobodu djelovanja ratnih mornarica u cilju sprje~avanja miniranja mora daje ne samo politika,
nego i svjetska trgovina preko pomorskih osiguravaju}ih dru{tava. Primjerice, prilikom potonu}a barkase od podvodne mine ispred RL Lora 25. rujna 1991., isti
dan reagirao je londonski Loyd registar i zabranio osiguranje tereta i brodova, a
time i plovidbu isto~nom obalom Jadranskog mora svim trgova~kim brodovima,
dok se ne utvrde razmjeri minske prijetnje. Tek kada su se dobro uvjerili i primili
jamstva iz vi{e izvora da je ta prijetnja lokalizirana na Ka{telanski zaljev (za to je trebalo mjesec i pol dana), ponovno su odobrili plovidbu brodova isto~nim dijelom
Jadranskog mora, ali uz pla}anje ratnog rizika za osiguranje broda, tereta i posada
brodova za cijelo podru~je isto~nog dijela Jadranskog mora. Podsjetimo se; u ira~ko iranskom sukobu, dok su ira~ki bombarderi raketama Exocet poga|ali tankere (nepoznati veliki plovni objekti), londonski registar je dozvoljavao plovidbu
brodova tankera uz, naravno, ve}u cijenu osiguranja. No, kada je opalila prva podvodna mina ispod jednog od tankera, osiguranje je odmah ukinuto, a plovidba obustavljena, dok se prijetnja podvodnim minama nije uklonila. Isto je u~injeno zbog
pogubnog djelovanja mina na sam brod, jer mina u~inkom podvodne eksplozije naru{ava hermeti~nost broda, uzrokuje po`are i velike prodore vode, a posadi, ukoliko nije poginula, nanosi stra{ne fizi~ke ozljede. Uz to, ni zapovjednici brodova ne
`ele voziti u minama ugro`enim podru~jima, bez obzira na visinu pla}e ili bilo kakav obe}ani stimulans. Stoga je miniranje mora kojemu je pristupila HRM postavljeno na potpuno druk~ijim osnovama od doktrinarnih postavki biv{e JRM. Primjena mina koje je u Domovinskom ratu polagala HRM bila je u razmjerima i
oblicima takti~ke razine (pojedina~ne minske linije i minski bankovi). I samo minsko oru`je bilo je iskori{teno kao oru`je taktike, ali zajedno s ostalim elementima i
sadr`ajima bojnih djelovanja u podru~ju odgovornosti HRM-a. Svrha ovakvih djelovanja bila je izolacija dijela boji{ta, mjesta izlaza iz baznih rajona i prilaza te procijenjenih rajona djelovanja protivni~kih flotnih snaga. Ovakvim na~inom miniranja stvoren je akvatorij geografski prilago|en potrebama vlastitih pomorskih i obalnih snaga, koje su mogle koristiti more gotovo nesmetano, za razliku od neprijateljskih brodova koji nisu bili sigurni je li akvatorij koji koriste miniran ili nije.
123

Iz svega navedenoga mo`e se zaklju~iti da je miniranju mora pribjegla inferiornija


strana koja nije raspolagala ni minimumom pomorskih niti zrakoplovnih snaga kojima bi mogla parirati protivni~koj mornarici. Dodatna djelotvornost polo`enih
minskih prepreka iskazana je ~injenicom da protivni~ka strana nije smjela pri}i sustavnim protuminskim djelovanjima, iako su za to imali osposobljene snage, jer su
prepreke bile branjene snagama obalne obrane, uglavnom obalnim topni{tvom i diverzantima. JRM je raspolagala lovcima mina LM-161 i LM-153, odredom minolovaca (ML-141-144), te diverzantima iz 82. pomorskog centra (82. PC) iz Divulja. Ove snage bile su sasvim dovoljne da iza|u nakraj s polo`enim minama, ali se
nisu bez dopu{tenja hrvatske strane smjele pribli`iti polo`enim preprekama. Uz ~injenicu da JRM nije mogla razminirati polo`ene mine, HRM je imala priliku obnavljati i dopunjavati minska polja novim minama. Na taj na~in polo`ene minske
prepreke odr`ale su kontinuitet obrane na miniranim prostorima za vrijeme trajanja neprijateljstava na moru. Time je minsko oru`je jo{ jednom pokazalo da je pouzdanost11 jedno od njegovih temeljnih atributa, kako pojedina~nih mina, tako i
minskih polja. HRM nije imala ni minopolaga~e, ni brodove, ni zrakoplove, ni
podmornice. Sve mine i minske prepreke polo`ene su razli~itim minopolaga~ima,
brodovima iz popisa.12 Ovo samo podr`ava tezu da se mine mogu polagati improviziranim sredstvima, ali planiranje, priprema i izvo|enje miniranja mora moraju
obaviti specijalisti. Oni su ti koji mogu improviziranim sredstvima uredno i to~no
polo`iti minsku prepreku koja }e odgovarati planiranim postavkama. Kori{tene
mine HRM je zarobila u minskom skladi{tu Tatinje u luci Plo~e. Podvodnih mina
bilo je dovoljno; na|ene su sidrene kontaktne (SAG 2) i nekontaktne na dnu le`e}e (AIM M-70). Ove mine nisu bile nepoznanica snagama protuminske obrane kojom je raspolagala JRM. Me|utim, mineri HRM-a ubrzo su zaklju~ili da se
malim preinakama mine mogu u~initi sposobnima za protuminska djelovanja protivni~ke strane. To su, prije svega, daljinski upravljane mine kojima je isklju~en nekontaktni upalja~, a detonatori su priklju~eni na izvr{ioca koji mine aktivira s kopna, nakon {to bi utvrdio da se protivni~ko plovilo nalazi u djelokrugu polo`ene
mine. Uz to, u slobodnoj prodaji postoji dosta elektroni~kih naprava kojima se pojedina~nim minama mogu pobolj{ati svojstva i u~initi ih slo`enima za razminiranje,
a braniteljima omogu}iti sigurniji pristup i sigurno uklanjanje mina.
Iskustva iz pro{losti svjedo~e kako je u dosada{njim miniranjima mora redoviti slu~aj bio da su, osim protivni~kih, na polo`enim minskim poljima stradavali i vlasti11 Pouzdanost je svojstvo mina, izra`eno vjerojatno{}u da }e mine do`ivjeti neko odre|eno vrijeme (t) kada se
koriste u odre|enim uvjetima eksploatacije. Pokazatelj pouzdanosti tehni~kih sustava jest njihov neprekidan rad
bez popravka, a izra`ava se kao srednje vrijeme rada bez otkaza.
12 To su bili M/T Gradac i remorker Regulus za prepreku ispred Lore, ribarice Riba-I i Mali porat za
prepreku u Splitskim vratima, i gliser Elisabeta Rose za prepreku u prolazima M. i V. Vratnik.

124

ti brodovi. Ni HRM nije bila po{te|ena ovakvih neugodnih iskustava. Rje{enje problema bilo je u boljoj informiranosti subjekata u pomorskom prometu o polo`enim
minskim poljima ili mogu}oj prijetnji te mjerama za izbjegavanje opasnih prostora. Isto tako, dana{nji sustavi elektroni~ke navigacije, nove karte, satelitska navigacija i sl., omogu}uju ve}u sigurnost plovidbe u opasnim rajonima. Ipak, i pored svega toga mora se voditi ra~una o onima koji imaju lo{u navigacijsku opremu, te o
ve}im gre{kama u dr`anju zadanog kursa plovidbe, koje mogu dovesti na mjesta
koja nisu po`eljna. U skladu s tim je i izreka svih minera specijalista, da je minama
najbolja pozicija u minskom skladi{tu, a ne u moru. Polo`ena minska prepreka
mora biti djelotvorna, tj. imati veliku vjerojatnost da }e brod koji nai|e na prepreku ujedno nai}i na minu u minskoj prepreci. Ukoliko je malo mina u prepreci, odnosno ako su mine prili~no udaljene jedna od druge (veliki minski interval), postoji mogu}nost da je protivni~ki brodovi pro|u, a da pri tome ne aktiviraju mine koje
su polo`ene. U tom slu~aju vlastiti brodovi moraju zaobilaziti minirano podru~je,
a protivni~ki imaju velike izglede da pro|u bez posljedica.
Vjerojatnost nailaska broda cilja na minu (P) obi~no se izra`ava jednad`bom:
P = P1 x P2 x P3
gdje je:
P1 vjerojatnost da }e brod nai}i na minsku prepreku,
P2 vjerojatnost da }e brod nai}i na minu u minskoj prepreci,
P3 vjerojatnost da }e mina eksplodirati pod brodom ciljem i nanijeti o~ekivana
o{te}enja ili potapanje broda.
Prema tome, ako jedna od zadanih veli~ina bude 0, i ukupni rezultat bit }e 0, tj.
ne}e do}i do eksplozije mine niti o{te}enja na brodu cilju. Prve dvije vjerojatnosti spadaju u domenu takti~ara specijalista, a zadnja u domenu oru`ara specijalista
i same konstrukcije mine. Praksa je pokazala da mali otkloni od nare|enih elemenata u pojedina~noj mini mogu opasno ugroziti ukupnu vjerojatnost minske prepreke ili istu kompromitirati ako mina (sidrena) iz bilo kojih razloga ispliva, ili se
(na dnu le`e}a) samoaktivira. Zauzimanje manje polo`ajne dubine od nare|ene tako|er naru{ava sigurnost odrade paljbenih mehanizama u mini ili ako se predvi|a
da preko minske prepreke mogu prelaziti plovila s manjim gazom te da su ista u
opasnosti da aktiviraju polo`enu minu. Jednostavno re~eno: preko polo`ene minske prepreke, bez obzira od kakvih je mina sastavljena, nema prolaza nikakvim plovilima dok se prepreka ne ukloni u cijelosti.
Minska djelovanja HRM-a u Domovinskom ratu potvrdila su jo{ jednu tezu koja
se pripisuje minskom oru`ju, ali se, na`alost, brzo zaboravlja. Mine u minskim poljima su djelotvorne i nakon zavr{etka bojnih djelovanja na moru. Bez obzira koliko trajao rat na moru, zavr{etkom bojnih djelovanja mine i dalje ostaju prijetnja
125

pomorskom prometu. ^ak i minimalni broj polo`enih je mina potpuna zapreka


odvijanju pomorskog prometa i svim drugim aktivnostima na moru na daleko ve}em dijelu akvatorija nego {to su to stvarni polo`aji polo`enih mina. ^ak i uklanjanjem svih mina subjekti koji sudjeluju u pomorskom prometu ne idu tako lako
o~i{}enim koridorima dok se potpuno ne uvjere da je akvatorij stvarno slobodan za
promet i slobodnu plovidbu. Ovaj odgo|eni u~inak, koji proizlazi iz posebnosti samog minskog oru`ja, daje miniranju mora jedno posebno obilje`je, jer ono po~inje tek onda kada djelovanje zavr{ava (tj. kada su mine polo`ene). Prilikom planiranja polaganja minskih prepreka mora se voditi ra~una o okru`ju pojedina~nih
mina i ~itavih minskih polja. Bez obzira radi li se o ofenzivnim ili defanzivnim minskim preprekama, mora se voditi ra~una o blizini podvodnih instalacija (vodnih,
energetskih, po{tanskih i drugih), koje bi eksplozijom neke od mina mogle biti trajno o{te}ene. O{te}enja koja nastaju od mina su velika, a zbog opasnosti pristupa
mjestu kvara nastali kvarovi ne mogu se brzo popraviti. Za razliku od protupje{a~kih mina koje su relativno lako dostupne, tako da ih mogu polagati pojedinci i postrojbe ni`e razine, pa se mjesta polaganja i ne poznaju, podvodne mine su po gabaritima ve}a i tehni~ki slo`enija sredstva. Uz to, ograni~en im je broj, a za njihovo polaganje potrebni su minopolaga~i i mineri specijalisti koji }e ih pripremiti za
polaganje. Zato je za o~ekivati da }e podvodne mine i nadalje biti planski polagane
po mjestu polaganja, cilju protiv kojega se pola`u i u svrhu radi koje se pola`u. Ova
konstatacija nikako ne zna~i da }e sve mine biti polo`ene planski te da ne}e biti nikakvih odstupanja, do kojih mo`e do}i i uslijed ljudske ili tehni~ke pogre{ke, ovisno o uvjetima okru`enja, {to sve skupa mo`e uzrokovati neugodna iznena|enja.
Podvodne mine iznimno su pogodno sredstvo za izvo|enje ru{enja i zaprje~ivanja
na kopnu. To se odnosi i na sidrene i na na dnu le`e}e mine. Od ovih mina u
tu se svrhu mogu praviti razli~ite improvizirane eksplozivne naprave goleme snage,
koje braniteljima mogu biti od velike pomo}i. O posljedicama ne treba niti govoriti. Uz to, psiholo{ko djelovanje minskog oru`ja geografski daleko nadilazi razmjere minama ugro`enog podru~ja, {to se vidi iz stava engleskog Loyda nakon nailaska barkase JRM-a na minu pred ulazom u Loru. Protivni~ka strana respektirala
je minsko oru`je i sposobnosti minera HRM-a. Na ovo jasno ukazuje promjena u
pona{anju subjekata u zapovjednom lancu JRM-a, koji se osjetio nakon potonu}a
barkase, a posebice nakon gubitka P^-a 176 Mukos. Nakon toga tra`ili su dopu{tenje hrvatske strane za svaku plovidbu na srednjodalmatinskom podru~ju.
Je li minsko oru`je ostvarilo svoj cilj i koliki je on bio? Zapovjednik HRM-a u to
vrijeme, admiral Letica vi{e je puta istaknuo pozitivnu ulogu minskog oru`ja na
ukupna djelovanja HRM-a. U Domovinskom ratu mine su se polagale na takti~koj
razini i bile su oru`je taktike. U boju izme|u snaga HRM-a i JRM-a od 15. i 16.
studenoga 1991. snage JRM-a morale su voditi ra~una o minskoj prijetnji koja je
izravno utjecala na njihovo pona{anje (plovidba obilaznim rutama prema otocima
126

Visu i Lastovu i nemogu}nost spajanja snaga JRM-a s Visa i Lastova kroz Splitska
vrata s TG-om Ka{tela). Time su mine nadma{ile doseg pojedina~nog slu~aja i pojedina~nih minskih prepreka, jer je prijetnja od njih za protivnika bila op}a. Na kraju se mo`e slobodno konstatirati da je minsko oru`je u dovoljnoj mjeri utjecalo na
promjenu pona{anja snaga JRM-a i da je dalo dodatno vrijeme da se snage HRMa ekipiraju, ustroje i dovedu na razinu borbenih zahtjeva, kako bi mogli u bilo kojem okr{aju parirati protivniku i nanijeti mu poraz. Pobjeda se nasmije{ila onoj strani koja se borila na svome, ali je bila u stanju iskoristiti vlastite prednosti, uz preduvjet da raspola`e nadmo}nijom ratnom vje{tinom i kvalitetnijim ljudskim faktorom. Na temelju iskustava iz minskih djelovanja HRM-a u Domovinskom ratu
1991., za o~ekivati je da }e HRM i ubudu}e u svojim zada}ama obrane suvereniteta i provedbi posvema{nje jurisdikcije na svom dijelu zone odgovornosti Jadranskog
mora davati posebnu pozornost minskom ratovanju.

Minitorpedo s upravlja~kom jedinicom.


Prvoj generaciji osobine su bile: domet
3 nm (5.5 km), brzina 5.5 - 6 km/h, te`ina 30 kg.
127

Diverzantska djelovanja Hrvatske ratne mornarice

je{enje uspjeha borbe sa snagama jugomornarice na moru i kopnu trebalo je


tra`iti u svim podru~jima kako bi se vi{ekratno djelovalo u prostoru i vremenu po svemu {to je neprijateljsko i prisililo protivnika da poduzme opse`ne
mjere osiguranja i anga`ira velik dio ljudskih i materijalnih potencijala. Jedno od
takvih rje{enja bili su i diverzanti. Stoga su se takve postrojbe po~ele osnivati i pri
HRM-u. Po~etak stvaranja bio je sastanak u Zapovjedni{tvu HRM-a 1. listopada
1991., koji je vodio admiral Letica, a prisutni su bili: Veljko Rogo{i}, Nik{a Grabovac, Jo{ko Perak i Stjepan Bernadi}. Odlu~eno je da se pri Zapovjedni{tvu osnuje
odred pomorskih diverzanata, koji bi djelovao unutar Odjela za podvodna djelovanja i ~im prije se uklju~io u borbu.

Izbor ljudi
Za diverzantska djelovanja potrebni su bili ljudi posebnog profila, dobro uvje`bani
i motivirani, te sredstva i naoru`anje. Odmah se po~elo prikupljati ljude i sredstva
i planirati njihovo djelovanje. U svim vojskama svijeta izboru ljudi za postrojbe posebne namjene poklanja se posebna pozornost. Prijemi su redovito vezani za rigorozne psihofizi~ke provjere, introspekciju mentalnog zdravlja, poja{njenje pobuda
opredjeljenja za takav poziv itd. Ratna zbilja, me|utim, nametnula nam je pojednostavljenje procedure prijema i svela ju na visoko izra`enu dobrovoljnost. Tu se
opet moralo voditi ra~una da u diverzantske postrojbe ne do|u ljudi koji su se nagledali raznoraznih akcijskih filmova i koji su na temelju njih stvorili vlastitu sliku
o ratu. Najprije je 6. operativna zona ustupila omi{ki 3. S vod, koji je bio u sastavu 3. bataljuna 114. brigade, a sastojao se od 45 ljudi. Zapovjednik voda bio je
poru~nik fregate Mile ^atlak, ~ovjek koji se sa svojim ljudima ve} istaknuo u borbama za Drni{, Skradin, Vrliku itd. Osim ovog voda, u postrojbu diverzanata primljeni su i podvodni diverzanti, profesionalci koji su pre{li iz biv{e JRM (iz tzv. 88.
pomorskog centra iz Divulja). To su bili poru~nici korvete Mihailo Viceli}, Zoran
Marineli} i Neven Kati}, te stariji vodnici Branko Zemljari~ i Dra`en Feher. Velike
napore oko okupljanja ovih ljudi i njihova ustrojavanja u postrojbe HRM-a u~inio
je Veljko Rogo{i}. Uz to, on je cijelo vrijeme brinuo o diverzantima, njihovim borbenim i neborbenim potrebama, sredstvima, smje{taju i svemu {to im je u tim uvjetima bilo mogu}e pru`iti. Tako je nastala postrojba pod nazivom 1. diverzantski
128

odred HRM-a, koja se postrojila i pozdravila admirala Leticu kao 1. postrojba


HRM-a 2. listopada 1991. u skloni{tu Zapovjedni{tva (koje se tada nalazilo u dana{njoj zgradi Montera u Splitu). Osim spomenutih, u Odjel za podvodna djelovanja svaki dan su se nudili ljudi iz Splita i okolice `ele}i pristupiti redovima pomorskih diverzanata. Mnogi od njih kasnije su dobivali zada}e kako bi zamijenili
ljude iz redovnog sastava, a isticali su se velikom energijom i voljom da pomognu.
Posebno se osje}ala potreba za pojedinim specijalnostima: uvijek je nedostajalo ljudi za raketne specijalnosti, nije bilo dovoljno pirotehni~ara, stru~njaka za popravak
podvodne opreme, izvanbrodskih motora i sli~nih specijalnosti. Prilike su, s druge
strane, bile takve da smo ve}inu ljudi koji su se htjeli boriti susreli prvi put. Malo
smo mogli saznati raspitivanjem kod znanaca, u policiji ili u Uredu za obranu. Stoga nismo imali nikakvih iluzija da }e svi zavr{iti svoj kri`ni put kroz ratna isku{enja onako kako smo se nadali i mi iz Zapovjedni{tva i sami pojedinci. Po~etkom
sije~nja 1992. Odjel za podvodna djelovanja se zbog glomaznosti i mno{tva razli~itih zada}a rasformirao, a pomorski i podvodni diverzanti oformili su Divizijun pomorskih diverzanata.
Oprema i naoru`anje
Pomorski i podvodni diverzanti, {to se ti~e opreme i naoru`anja, u svakoj vojsci
imaju poseban tretman. Njima se, sukladno zada}ama, davala zasebna, netipi~na,
vrhunska oprema za prijevoz i djelovanje. Osim {to je ta oprema skupa, te{ko ju je
bilo i nabaviti. Embargo na uvoz opreme ogla{en za Republiku Hrvatsku nikako
nije smio biti ograni~avaju}i ~imbenik za hitnost po~etka i djelotvornost na{ih postrojbi. Ipak, va`nost ovog elementa za uspjeh svih diverzantskih djelovanja primorava da se o ovom ~imbeniku ka`e par rije~i. Situacija u kojoj smo se nalazili na po~etku rata nalagala je da za sve svoje potrebe sami na|emo rje{enja i da ta rje{enja
materijaliziramo kroz potrebna borbena sredstva koja }e se mo}i napraviti u doma}im poduze}ima. Stoga smo, kao prvo rje{enje, sve postrojbe ~iji se boji{ni prostor
odnosio na more i podmorje svrstali u cjelinu, u tzv. Odjel za podvodna djelovanja,
kako bi logisti~ka potpora bila jedinstvena, a njezini se problemi rje{avali objedinjeno. Kroni~ni nedostatak opreme nikoga u Odjelu nije previ{e uzbu|ivao. To je
bio ustaljen red stvari, ali ne i kona~an. Odmah se pri{lo utvr|ivanju zate~enog stanja opreme i sredstava na terenu, od ronila~kih klubova do specijaliziranih ustanova i poduze}a; od ronila~kih odijela do eksplozivnih naprava i svih pribora koji bi
mogli poslu`iti. Ovaj posao bio je vrlo opse`an i tra`io je puno vremena. Uskoro se
pokazalo da je razmjena najbolji na~in nabave. Naime, ono {to smo imali u ve}im
koli~inama mogli smo razmijeniti za ono {to nam je trebalo, a bilo je u posjedu nekog drugog. Tako se na{a logisti~ka baza po~ela popunjavati potrebnim sredstvima.
Ne treba napominjati da je u tim trenucima, kao po pravilu, bilo vi{e onoga {to
129

nam nije trebalo, barem ne u tom trenutku, od onog bez ~ega se jednostavno nije
moglo.
U po~etku nije za svakoga bilo ni osnovnog pje{a~kog naoru`anja. Prispije}u svake
po{iljke, koju su s mukom realizirala bra}a Miro i Milan Lozina, te Goran Jurin, diverzanti su se veselili kao djeca. Za pje{a~ko naoru`anje davali smo eksploziv koji
smo dobili zauze}em skladi{ta streljiva u Malim Barama i mornari~kog minskog
skladi{ta Tatinje u Plo~ama. Gotovo ni{ta nismo dobili besplatno, jer smo to sve
platili tim sredstvima. Tako smo nabavili nekoliko ru~nih baca~a (RB), zolja i
osa. Time je trebalo zapo~eti bojno djelovanje protiv brodova jugomornarice.
Ova zada}a nastavila se kontinuirano, za cijelo vrijeme postojanja Odjela, pa je najve}i broj novih projekata postao operativan tek rasformiranjem Odjela. Nitko od
nas nije bolje znao da ta i takva sredstva ne}e imati ve}ih u~inaka na brodove jugomornarice. Brod kao plovno sredstvo nije se dao uni{titi ili o{tetiti samo pje{a~kim
oru`jem koje smo imali, pa makar to bila i protuoklopna sredstva. Ova sredstva mogla su ostvariti neka manja o{te}enja i `rtve me|u posadom, ali nikako izbaciti brod
iz njegove borbene uporabe. Osnovni razlog za takvo stanje je zadr`avanje plovnosti broda, koja tim sredstvima nije mogla biti naru{ena, a time bi se dala mogu}nost
brodskoj posadi da otkloni o{te}enja i da djelotvorno uzvrati po napada~u, zajedno
s drugim brodovima koji su redovito pristizali u pomo}. U tim uvjetima nastavak i
produ`enje napada po brodovima s takvim sredstvima bio je besmislen i mogao je
rezultirati jedino na{im `rtvama, o ~emu je JRM strogo vodila ra~una. Prije odlaska na ove zada}e na{i ljudi redovito su bili upu}ivani da djeluju samo onda kad su
bili uvjereni da }e ostvariti pogodak, i to ne pojedina~no, nego cijelom grupom.
Istina, po{tivanje ove zapovijedi bilo je u nadle`nosti zapovjednika grupe diverzanata, koji su nerijetko znali postupati i na druga~iji na~in, slijede}i svoje instinkte i
uvjerenja. Suzbijanju `elje na{im vojnicima da nastave s napadima pomagali su
brodovi JRM-a koji su otvarali vatru po svemu {to su mislili da ih ugro`ava. Tako
su se iz Splita ~esto mogli lijepo vidjeti dvoboji diverzanata i TG Ka{tela, koji su u
ve~ernjim ili jutarnjim satima razmjenjivali vatru u Splitskim vratima.
Ovakav ratni scenarij usmjerio nas je na tra`enje boljih rje{enja. Ona se u povijesti
pomorskih ratovanja znaju od davnina: to je naru{avanje plovnosti broda probijanjem hermeti~nosti njegovog podvodnog dijela ili ostvarenjem djelovanja ve}e koli~ine eksploziva na vodenoj crti i njegovim kumulativnim djelovanjem na podvodni dio i brodske ure|aje koji su tu smje{teni. Dolazak podvodnih diverzanata pod
brod stvar je pro{losti jer je u dana{njim uvjetima te{ko ostvariv. Ovakva radnja
mo`e suvremenim sredstvima za detekciju lako biti otkrivena, a jednostavnim bojevim radnjama i sredstvima osuje}ena. Osim toga, brodovi u blokadnim djelovanjima nisu ni~im bili vezani za obalu, niti usidreni za dno, pa dolazak pod brod koji
pluta ili vozi ne bi bio mogu}. Ostali brodovi JRM-a, tada vezani u lukama baziranja (Vis i Lastovo) bili su {ti}eni od podvodnog prodora diverzanata ogromnim
130

brojem ru~nih bombi (PDRB protudiverzantske ru~ne bombe) koje su planski


bacane protiv opasnosti koja bi ih mogla ugroziti ispod mora. U ovome se, treba li
to uop}e isticati, nikad i nikako nije {tedjelo. Rje{enje za koje smo se zalagali otvaralo je mogu}nost daljinske diverzije na podvodni dio broda ili ve}e koli~ine kumulativnog punjenja na vodenu crtu napadnutog broda. Ostvarenje ovakve zada}e moglo se provesti daljinski upravljanim podvodnim vozilima robotima. Oni bi, skriveni, vrlo brzo morali do}i do broda u prostore gdje se ne o~ekuju i djelovati u vremenu kra}em od vremena reagiranja brodske posade, te bi udarom brod trebali
onesposobiti, o{tetiti ili potopiti. Ova rje{enja nisu bila izvorno na{a, ve} se nalaze
ili se namjeravaju uvesti u pojedine arsenale ratnih mornarica, kao sredstva i ideje
za na~in djelovanja. Ma{tanja i `elje su jedno, a stvarnost je tra`ila ne{to drugo, ili
bolje re~eno, praksa je tra`ila ista, uporabljiva rje{enja, samo s predznakom CRO, i
to vrlo brzo.
U ono vrijeme nikoga nije trebalo puno moliti. Ljudima je trebalo dati samo prave
zada}e, jasno im dati do znanja da je to {to mi tra`imo zaista potrebno i da iza svega toga stoji HRM. Zahtjeve za izradu ovih sredstava dao sam gospodi Zoranu Bakalaru i Antunu Malgeru, koji su bili ~elnici na{e logisti~ke baze. Oni su trebali obi}i znanstvene institucije, poduze}a i zainteresirane i talentirane pojedince, upoznati ih s problemom, zainteresirati ih za realizaciju rje{enja koja imaju izgleda za uspjeh. Nisam o~ekivao ~uda, jer sam iz iskustva znao da ovakva sofisticirana sredstva
moraju pro}i sve svoje faze: od projekta, potrebnih ispitivanja, ponovnih ispravaka,
do finalizacije i eventualne uporabe. Ovaj proces zahtijeva vrijeme koje se unaprijed ne mo`e nikako i ni~im planirati. A vremena smo imali najmanje. Buditi la`ne
nade isto je {to i `ivjeti u iluzijama, pa sam realizaciji ovoga projekta davao pri~uvno vrijeme daleko ve}e od onoga koje su obe}avali. Potrebno vrijeme nalazili smo
u aktiviranju ve}eg broja projekata i raznih izvo|a~a, iza kojih smo stajali ne samo
moralno, ve} i materijalno ~ekaju}i i nadaju}i se. Iskustvo nam je govorilo da s
onim projektantima koji nisu imali iskustva s paljbenim napravama, a takvi su bili
gotovo svi, moramo biti posebno obazrivi, kako ta sredstva ne bi bila opasna po ljude koji }e ih rabiti. Najve}i dio paljbenih ure|aja rije{ili smo u Zapovjedni{tvu, na
na~in da smo ih uzimali s minskog oru`ja koje smo imali i koje je ve} provjereno,
a tek potom bi se takvi upalja~i ugra|ivali u nove projekte. I tako, malo-pomalo,
nastajala su na{a sredstva za daljinsku diverziju. Jedna od prvih bila su minitorpedo
i hidrokrilni ~amac. Oba sredstva bila su bez posade, daljinski upravljana, opremljena tako da o{tete ili uni{te protivni~ke plovne objekte. Koliko je bilo muke oko
njihova nastanka ne treba posebno napominjati. Bilo je jo{ daljinski upravljanih
brodova koji su na sebi imali dosta eksploziva, ili dubinske protupodmorni~ke
bombe, bilo je torpeda raznih vrsta, pa ~ak i zrakoplova daljinski upravljanih,
opremljenih televizijskim kamerama, s ne{to eksploziva, koji su mogli izvi|ati, prenositi podatke o neprijatelju i na kraju, prema potrebi, napadati. Bilo je i rje{enja
131

koja su zadirala u znanstvenu fantastiku, redovito od autora koji su se nagledali


mnogih filmova i nagutali takvih romana. S njima je bilo dosta pote{ko}a, jer su
bili uvjereni u opravdanost provedbe svojih rje{enja. Prikazivanje prave slike stvari
redovito je bilo povezano s njihovim velikim razo~aranjima.
Ipak, impresioniralo je tehni~ko znanje na{ih ljudi i njihove mogu}nosti. Ljudi s
kojima smo uspostavili suradnju bili su na razini zahtjeva; od Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) Sveu~ili{ta u Splitu, koji se nesebi~no stavio na raspolaganje (ne samo nama, nego vojsci RH), pa do onih malih anonimnih ljudi koji su zaista impresionirali svojim znanjem i potencijalima. Uskoro
smo ove ljude skupili u pojedine grupe za izradu pojedinih sredstava ili njihovih segmenata, te ih opskrbljivali potrebnom literaturom i potrebnim dijelovima. Rezultati nisu izostali, a mnoge faze razvoja pojedinih sredstava, za koje su bili potrebni
tjedni i mjeseci, jednostavno su izostale. Diverzantska djelovanja ipak tra`e iznimne
ljude koji }e sredstva s kojima raspola`u znati i mo}i uporabiti na pravi na~in.
Po~etne temeljne zada}e pomorskih i podvodnih diverzanata
Mo`emo re}i da su osnovne zada}e pomorskih diverzanata u po~etnom razdoblju
bile:
1. uznemiravanje posada protivni~kih brodova u njihovim blokadnim djelovanjima
i u lukama baziranja,
2. nano{enje vatrenih udara i o{te}enja,
3. stalno iscrpljivanje njihovih posada u stra`arskim aktivnostima, za {to su trebali
i morali odvajati neproporcionalno velik dio svojih ljudi,
4. poduzimanje opse`nih mjera osiguranja i za{tite te iscrpljivanje voljnih kapaciteta protivnika.
[to se prostora djelovanja ti~e, on je kao bojni i boravi{ni ambijent bio na cijelom
jadranskom boji{tu: od Savudrije do Prevlake. Sredstva za prijevoz diverzanata i njihove opreme bila su najve}i ograni~avaju}i ~imbenik, pa je prodor na teritorij protivnika, koji on kontrolira ili brani, u to vrijeme bio samo `eljen, ali neostvaren san.
Zada}a za pomorske diverzante bilo je koliko i protivni~kih brodova. Moralo se odmah borbeno pokriti, braniti i obraniti ogroman prostor kopna i mora skromnim
snagama i gotovo nikakvim sredstvima. Stoga se te`i{te djelovanja u po~etku nametnulo samo po sebi: osigurati pomorski promet na srednjodalmatinskom i dubrova~kom podru~ju. Ovakva vrsta zada}a osiguranja primoravala nas je na du`a
djelovanja vezana za odre|ena mjesta i polo`aje, {to nije primjereno isklju~ivo diverzantskim djelovanjima, koja te`i{no moraju biti napadna. Stati~nost pokreta i
nemogu}nost zahvata ve}eg broja ciljeva odjednom vodili su drugim oblicima
obrambenih djelovanja: sputavanje mjesta i vremena udara na samo odre|ene pro132

store, koje je protivnik ve} nakon kratkog vremena mogao osmotriti i izvesti protuudar. Jednom iskazano bojevo djelovanje s odre|enog mjesta demaskiralo je na{e
polo`aje i otkrilo mogu}nosti na{eg oru`ja. Kratki dometi na{eg oru`ja i poslovi~no mala udarna mo} na ciljeve kakvi su brodovi, omogu}avali su protivniku brz
izlazak iz ugro`enih podru~ja i protuudare te{kim topni{tvom skupnih snaga po na{im polo`ajima. Vo|enje rata uz robovanje pravilima uvijek je dovodilo do neuspjeha. Po{tivanje zadanih odrednica vezano je za postojanje opremljenih postrojbi
koje su se razumjele u djelokrug svojih specijalisti~kih djelovanja, i to uvijek u okviru ve}e postrojbe. Razumnim pristupom osnovna, vi{e puta potvr|ena na~ela
uglavnom slu`e kao mjera za provjeru valjanosti i svrsishodnosti vlastitih rasu|ivanja. Drugim rije~ima, trebalo je prona}i novi pristup ovom problemu i brzo se prilagoditi uvjetima situacije koja bi mogla biti nametnuta.
[to se moglo posti}i? Postoje}im sredstvima gotovo ni{ta, a opet, trebalo se oglasiti vrlo brzo i dati protivniku na znanje da smo tu, da postojimo i da s vremenom
postajemo sve ja~i. A ako se ve} javimo, javit }emo se organizirano i udariti onoliko koliko mo`emo. Protivnicima, bio sam uvjeren, time bi bilo kazano sve: vrijeme
koje dolazi nije na njihovoj, ve} na na{oj strani. Ostvarenje ovakvih postulata jedino nas je upu}ivalo na zasjedna djelovanja. Stoga smo bili prisiljeni bri`ljivo odabirati vlastite polo`aje koji bi trebali omogu}iti siguran zahvat protivni~kih brodova,
na mjestima gdje je protivnik morao ploviti i prolaziti, a polo`aje dobro urediti u
in`enjerijskom smislu. U izboru paljbenih zaklona za ljude i njihova sredstva moralo se voditi ra~una o udaljenosti od naseljenih mjesta i gospodarskih objekata, jer
se protivnik u svojim djelovanjima nije puno susprezao. Ve} s prvim na{im djelovanjima po protivniku, koja ina~e nisu izazvala ve}e {tete, ali su za njih bila iznena|enje, oglasio se Odjel za informisanje JRM-a s njihovom izjavom koja je kasnije postala poslovi~na: da }e snage JRM dejstvovati po uputstvu za borbenu upotrebu snaga JRM. Brzo smo se uvjerili da ta njihova borbena uputstva obuhva}aju djelovanje po naseljenim mjestima, objektima i civilnom pu~anstvu. Izrada
paljbenih zaklona i njihova stalna dorada stoga je postala redovitom zada}om na{im ljudima anga`iranima na ovim zadacima. Ona je u po~etku na{im vojnicima
bila najte`a, ali kad su i sami uvidjeli da im dobri zakloni ~uvaju glavu, uskoro vi{e
nije bilo nikakvih problema. Zakloni su se revno kopali, a uskoro su na{oj vojsci
pomo} po~eli pru`ati sami mje{tani okolnih mjesta, ru~nim alatom i strojevima. Silina i kontinuitet protudjelovanja protivnika po na{im polo`ajima i po svemu onome {to je sli~ilo njima, na{im je ljudima dalo ideju o izradi mnogih la`nih zaklona,
tako da su protivni~ki topnici uskoro imali ciljeva napretek. Osim zaklona za ljude,
la`nih i pravih, pravljeni su la`ni topni~ki polo`aji s kojih su prijete}i virile cijevi, uglavnom vodovodne, koje bi vrlo brzo postale objektom napada protivni~kih
brodova. Mi smo pretpostavljali da se protivnik zabavljao ovakvim radnjama (uni133

{tavanjem usta{kih polo`aja). No, i oni su uvidjeli o ~emu se radi, a zabava je uskoro prestala kad se s ovih ili bliskih zaklona oglasilo pravo topni{tvo.
[to se poglavito moralo braniti? Prije svega Splitska vrata, morski prostor izme|u
otoka [olte i otoka Bra~a. Brodovi JRM-a bili su prisiljeni voziti ovom pomorskom
komunikacijom i jedino su na tom mjestu brodovi Takti~ke grupe (TG) Ka{tela
mogli do}i pod djelotvoran udar na{ih oru`ja. Uz to, morali su se braniti prolazi
Mali i Veli Vratnik na potezu od poluotoka Pelje{ca do po~etka Elafitskih otoka.
Zna~enje ovog prolaza ogledalo se u ~injenici da je njime branjen prilaz pomorskoj
komunikaciji kojom se odvijao pomorski promet za Dubrovnik. On se odvijao
kontinuirano, bez obzira na najavu i provo|enje blokade od strane jugomornarice.
Na ovim mjestima uspostavljene su stalne posade pomorskih diverzanata sa zada}om osiguranja ovih dvaju prolaza, na na~in da se napadne svaki protivni~ki brod
koji bi poku{ao pro}i kroz ove prolaze u Kolo~epski kanal. Na ovom prostoru posebne pote{ko}e stvaralo je zemlji{te, bolje re}i kamenjar na isto~nom dijelu poluotoka Pelje{ca. Rijetko gdje se susre}e ovakvo negostoljubivo zemlji{te, koje se sastojalo od ogromnih kamenih gromada, izlokanih ki{ama i morem s ne{to zakr`ljale makije, rasute me|u kamenjarom. Tu nema ni kozjih staza, o putovima da se i ne
govori, a izrada paljbenih polo`aja bila je u najmanju ruku krajnje ote`ana. Uzmaka s polo`aja nije bilo, jer je kamenjar vi{e-manje bio gol i otkriven i svako je naknadno pokazivanje ili djelovanje prema protivniku lako moglo biti i posljednje.
Klimatski uvjeti bili su sli~ni zemlji{nima. U ljeto i ranu jesen vladala je nesnosna
vru}ina, a u drugim okolnostima puhali su vjetrovi izuzetne snage, koji su onemogu}avali dobro ciljanje. Pomo}ni zadaci, koji su se rje{avali usporedo, bili su: uvje`bavanje postrojbi na terenu i pove}anje djelotvornosti protudesantne borbe na svim
podru~jima djelovanja. Na taj se na~in, u po~etku diverzantski odred opredijelio za
djelovanje iz zasjeda na {irem prostoru. Postrojba je bila podijeljena u vi{e grupa,
koje su odmah upu}ene na teren s osnovnim uputama, a realiziranje zada}e prepu{teno je zapovjedniku ^atlaku (za njegove ljude) i zapovjednicima grupa.
Borbena djelovanja diverzanata
Od bojnih djelovanja pomorskih i podvodnih diverzanata navest }emo samo neke.
U prvu akciju 4. listopada 1991. krenuli su: Emilijano Obradovi}, Igor Goran Bu{eli}, Miodrag Perku{i} Major i zapovjednik Mihailo Viceli}. Zadatak ove grupe bio
je osiguranje prijevoza streljiva i lijekova gliserima prema Dubrovniku. Najprije su
se morali upoznati s prilikama na terenu, snimiti situaciju i okru`enje u kojemu se
trebao odvijati pomorski promet, te na osnovi toga donijeti preporuke za daljnja
djelovanja. Dodatni zadatak bio je neposredno borbeno osiguranje prijevoza oru`ja za Dubrovnik, gdje smo ve}e te{ko}e o~ekivali u samom osiguranju oru`ja od otima~ine na{ih ljudi, nego od protudjelovanja protivni~kih pomorskih snaga, koje su
134

u to vrijeme i u tom rajonu bile malo zamjetne. Rajon djelovanja bio je odre|en na
prostoru ukrcaja tereta u mjestu Broce, te na otocima [ipanu i Olipi. Od opreme
su imali isklju~ivo strelja~ko naoru`anje s jednim kompletom streljiva, ne{to opreme i hrane (ako se tako mo`e nazvati po jedno {atorsko krilo i po dvije litre mlijeka). Nisu imali nikakvih sanitetskih potrep{tina. Odje}a i oprema bile su razli~ite.
Kako nismo bili u stanju opremiti ih s kompletom odora, nosili su kombinirano civilnu i vojnu odje}u. Kao dokumenti za raspoznavanje i identifikaciju slu`ili su papiri u kojima je pisalo da su oni pripadnici HRM-a, te da isti vrijede uz osobne
iskaznice.
U to vrijeme na tim prostorima vladao je nered: na{a vojska, bolje re~eno dijelovi
vojske i naroda povla~ili su se iz Dubrovnika, kojemu je prijetilo okru`enje. Policija, koje je uvijek bilo malo, nije imala nikakvoga autoriteta, niti se itko osvrtao na
njezine pozive. Tako je u samom po~etku, zbog nesporazuma u identifikaciji s postrojbama HV-a, na [ipanu ubijen Igor Goran Bu{eli}, te je grupa opozvana. Ubijen je jedinac u 20. godini `ivota, a temeljni razlog bio je nevjera u papir koji je pokojnik nosio i koji je dokazivao da je on pripadnik HRM-a. Mora se re}i da ga je
ubio hrvatski vojnik, koji je kasnije, koliko sam ~uo, dobio ~in pukovnika (poginuo
je od ~etni~ke ruke na prostoru Stoca). Ovaj doga|aj te{ko nas je pogodio. Voditelj
slu`be sigurnosti HRM-a bio je Kruno Ivan~i}. Osobno sam mu rekao da svaki na{
vojnik na zadatku mora imati iskaznicu HRM-a, koja je bila identi~na iskaznicama
HV-a, samo plave boje. Taj mi je gospodin skrenuo pozornost da on osobno ima
praksu prvo dobro provjeriti ljude kojima daje taj papir, koji smatra svetinjom.
Od 7. do 10. listopada 1991. grupa diverzanata (Ton~i [kori}, Stipe Pripuz i Ivan
Buli}) osiguravali su prolaz kroz Splitska vrata. Zadatak im je bio sprije~iti prolaz
brodovima jugomornarice. U popodnevnim satima 10. listopada jedan desantnojuri{ni ~amac (DJ^) iz sastava JRM-a poku{ao se probiti kroz vrata, no u visini rta
Zaglav (otok Bra~) na njega je otvorena vatra iz strojnice, te jedne ose i zolje.
DJ^ je pogodila raketa u predio pramca, a strojnicom je oboren mornar koji je pucao iz protuzrakoplovnog topa. Ostali brodovi jugomornarice koji su prisko~ili u
pomo} o{te}enom brodu otvorili su sna`nu paljbu po polo`ajima na{ih ljudi, no ovi
su se na vrijeme izvukli. Od tada su brodovi JRM-a vozili kroz Splitska vrata isklju~ivo no}u, velikom brzinom, nakon {to bi poduzeli opse`ne mjere borbenog osiguranja. No} im je bila veliki za{titnik, jer na{i ljudi tada nisu imali no}nu optiku. Nedugo potom, u danima kada nije bila ogla{ena blokada, prolaz kroz Splitska vrata
brodovi jugomornarice koristili su tako|er u no}nim satima, u vrijeme dok je plovio trajekt koji je povezivao Split i Dubrovnik. Brodovi JRM-a koristili su se ovim
trajektom na na~in da bi se u blizini vrata sasvim pribli`ili trajektu te bi zajedno s
njim pro{li sam prolaz. U ovakvim okolnostima nikakvi vatreni udari po brodovima JRM-a nisu dolazili u obzir.
135

Ova akcija na moru umnogome se odrazila na pona{anje brodova JRM-a, ne samo


u Splitskim vratima, nego na svim lokacijama njihova djelovanja. Uo~iv{i da su bili
ga|ani protuoklopnim sredstvima tipa osa i zolja, s djelotvornim u~inkom do
500 metara, protivni~ki su se brodovi u patrolama i blokadnim djelovanjima danju
dr`ali na 500 600 metara od obale. Pri tome su pozorno motrili na sve mogu}e
polo`aje odakle bi mogli biti ga|ani. Upravo su stoga na{i diverzanti morali bri`ljivo izabirati zaklone, ukopavati se samo no}u, a paljbu otvarati tek na sigurnom dometu. Osim polo`aja koje su zauzimali, pravili su i mnoge la`ne iskope, ne bi li odvratili pozornost topnika od pravog mjesta. Jedan patrolni ~amac (P^) poku{ao se
11. listopada 1991. u ranim jutarnjim satima probiti kroz Splitska vrata, pra}en od
topovnja~e koja je ostala u Splitskom kanalu. P^ je pogo|en zoljom u lijevi bok,
te je u dimu nastavio ploviti prema Visu. Nakon toga uslijedio je poznati scenarij:
koncentriranje brodova JRM-a i `estoka topni~ka paljba prema na{im polo`ajima.
Ove akcije nije lako do~arati.
Splitska vrata {iroka su oko 600 metara i gotovo su cijelom svojom {irinom na doma{aju protuoklopnih sredstava kojima se uglavnom ga|alo. Brodovi jugomornarice, posebice u po~etku, kao apsolutni gospodari nisu se previ{e brinuli kojom }e
stranom po}i. Na{i ljudi, pak, nisu mogli svoje polo`aje praviti na tim naju`im mjestima, jer su znali da na odgovor ne}e trebati dugo ~ekati. Iz tog razloga napravili
smo polo`aje vi{e unutar kanala, gdje se ljudi mogu bolje maskirati, a koje }e protivni~ka strana te`e na}i. Novi polo`aji bili su na {irem dijelu Splitskih vrata, gdje
je protivnik izborom rute mogao izbje}i djelovanje na{ih oru`ja. U po~etku, zbog
nepoznavanja stanja stvari, to nije bio slu~aj. Na{i ljudi, upozoreni da slijedi prolaz
protivni~kog broda kroz dodijeljeni rajon, nakon nekog vremena bili su daleko
opu{teniji i sigurniji, oru`je je bilo puno mirnije, i redovito se nalazilo vremena da
se koji pogodniji kamen podmjesti pod cijevi koje bi time postale mirnije i preciznije. Obavezno bi se pogledala dubina zaklona gdje bi se ~ovjek nalazio. Dok bi se
iskopavalo, taj zaklon izgledao bi dovoljno dubok, ali dolaskom opasnosti postajao bi plitak i nedotjeran. Elementi za ga|anje koji su obi~no davani prije, sada su
trebali biti provjeravani i stavljeni na ciljni~ke naprave. Manji logisti~ki brodovi
JRM-a uglavnom su vozili ustaljenom brzinom i tu nije bilo mogu}e napraviti nikakvu gre{ku oko procjene brzine, me|utim, oni ve}i i br`i brodovi iz sastava udarnih pomorskih snaga uvijek su predstavljali problem. Neki od njih su imali zavidno ve}u brzinu, dok su drugi bili daleko tromiji. Boljim gledanjem i opservacijom
uskoro smo znali kakav je koji brod i {to koji brod mo`e svojom brzinom posti}i.
No}u je sve to padalo u vodu, a na{i su jedino po zvuku strojeva mogli naslutiti o
kojemu se plovilu radi.
Uvijek se nastojalo paljbu otvarati istodobno. To bi zna~ilo da glavni strijelci iz najte`ih oru`ja opale u pribli`no istom vremenu. To se uglavnom po{tivalo. Me|utim,
u~inak na cilju bio bi i u slu~aju ostvarenja pogodaka, redovito u nekom vremen136

skom intervalu, u zavisnosti od oru`ja s kojim se djelovalo. Uvjerljivo najboljima


protiv plovnih objekata pokazala su se protuoklopna sredstva iz arsenala JNA, tzv.
ose. Mi iz Odjela nastojali smo da ljudi koji idu na teren dobiju {to vjerniju sliku o oru`ju koje su dobivali. I zaista, na{ referent za tehniku i naoru`anje dipl. ing.
Vladimir Naletili} dao je sve od sebe da ljudima do detalja objasni funkcionalnost
svih dijelova i do~ara sve ono {to je vezano za oru`je prilikom djelovanja. Pri svemu
tome diverzanti su imali svoje mjere i tuma~enja i postupali su po svojim uvjerenjima i instinktima. Za njih su antifoni (koji su sastavni dijelovi pribora i dodatnih
dijelova za svaku cijev posebno, a stavljaju se na u{i i slu`e isklju~ivo za osiguranje
sluha, s obzirom na to da pucanj iz ose po koli~ini akusti~ne energije nadma{uje
~ak i topni~ka oru`ja) bili komunisti~ka propaganda, sve do onoga trenutka dok
nisu u`ivo osjetili silinu udara. Osim silnog zvu~nog podra`aja, osa je imala i vrlo
brz let. Ispaljeni zajedno, projektili iz ose i ru~nog baca~a erbejca stizali su u razli~ito vrijeme do cilja. Projektil ose nakon ispaljenja zatitrao bi neko vrijeme oko
osi putanje, ustalio se na putanji, te bi vrlo brzo nestajao u daljini. Samo bi traser
pokazivao gdje je projektil. Za par sekundi udario bi u cilj, o ~emu bi svjedo~io
mali, svjetlosni bljesak, iza ~ega bi se digao mali oblak crnog dima i ni{ta vi{e. Branitelji su u po~etku bili vi{e impresionirani silinom buke koju je to oru`je proizvodilo nego u~incima na cilju koje je projektil stvarao. Ru~ni baca~ (RB), ili popularni erbejac, pona{a se druga~ije. Bio je puno manjih dimenzija od ose, a daleko
te`i, ne samo za no{enje, nego i za ciljanje, dok je osa bila iznimno jednostavna
za punjenje, ciljanje i djelovanje. Njemu je potrebna, prema rije~ima samih diverzanata, prava procesija. Sve {to se stavljalo u njega, a toga je bilo dosta, bilo je iz
razli~itih kutija, {to je na{ima i{lo na `ivce, jer se trebalo pravilno orijentirati kako
bi sve sjelo na svoje mjesto. Kad bi ta procesija zavr{ila, s oru`jem se nije smjelo kretati, jer isto nije imalo djelotvornu za{titu protiv samoopaljenja. Ovako te{ko
oru`je na{i junaci nisu ionako imali namjeru vucarati okolo, ve} je stajalo na vatrenom polo`aju. Me|utim, projektil ispaljen iz erbejca bio je tri puta sporiji od
onoga iz ose, te je prilikom ciljanja trebalo strogo voditi ra~una o pretjecanju. Na
krajnjim dometima, gdje projektil leti desetak sekundi, brodovi iz sastava lakih pomorskih snaga JRM-a mogli su prelaziti i do 150 metara dok projektil ne bi do{ao
do cilja. Ipak, u~inak na cilju, barem onaj vizualni, bio bi daleko ve}i od projektila
ose. Tamo gdje je udario erbejac obavezno bi se izvio oblak gustog crnog dima,
pra}en svjetlosnim bljeskom. Bez obzira na udaljenost na koju se ciljalo, nakon izvjesnog bi se vremena ~ula gromka detonacija, koja je ulijevala povjerenje bez obzira je li projektil pogodio ili je prozujao okolo. Istina, nije bilo lako gledati kroz okular vizira projektil u letu koji se pona{ao, kako re~e jedan od ni{and`ija RB-a, kao
da je zamrznut. Projektil iz RB-a zaista je bio stabiliziran u letu, ali mu je glavna
mana bila to {to je bio prespor. Sli~no tome, u~inak na cilju koji je bio vizualno daleko ja~i od projektila ose u stvari je bio daleko lo{iji. Kvaliteta se o~itovala u kumuliranosti skupne energije koju je projektil ose gotovo u cijelosti prenosio u
137

sami brod, dok je kod RB-a nemali dio energije upravo ostajao za vizualne u~inke.
Zanimljivo je da je i jedno i drugo oru`je svojim takti~ko-tehni~kim zna~ajkama
plijenilo svoje rukovatelje: onaj koji je opalio samo jednu granatu iz ovog oru`ja,
bez obzira na rezultate, pogodio ili proma{io, nije se vi{e htio odvajati od toga
sredstva.
Da spomenuti u~inci ne bi bili iznena|uju}i za posade ovih oru`ja, obavezno je bilo
da se prije izlaska na polo`aj oru`je proba s jednim projektilom, kako bi se ljudi pripravili, a oru`je ne bi iznenadilo kad bude najpotrebnije. Poslugama oru`ja koje su
pucale nikako nije bilo jasno da, dok projektil leti do cilja, trebaju u~initi prethodne radnje za ponovno punjenje oru`ja. Nikad to nisu bili u stanju u~initi, ve} je cijela posluga bila zainteresirana da vide projektil u letu i mjesto gdje }e udariti. Udar
u cilj redovito je bio pra}en usklicima i mahanjem posluge. Ova radost nije trajala
dugo, jer bi odmah uslijedio protuudar. Posade su uglavnom imale vremena ispaliti po dva projektila po oru`ju, a onda je stizao odgovor. U pravilu, nije odgovarao
pogo|eni brod, jer je posada bila u {oku pa bi se za to pobrinuli brodovi iz pratnje.
U pratnji bi obi~no bila topovnja~a ili brod tipa P^. Ako je bila topovnja~a, prvo
{to bi se vidjelo bio je dim upu}ivanja glavnih strojeva, {to je bio prvi znak da je
primije}ena opasnost. Nedugo zatim, ili istodobno, cijevi topovskih zaklona bi se
po~ele okretati prema na{im polo`ajima i uslijedio bi odgovor. Brodovi tipa raketne topovnja~e s izvanrednim Boforsovim topovima kalibra 57 mm mogli su ispaljivati brzu paljbu od 20 granata skoro trenutno. Na idu}u porciju ~ekalo se samo
nekoliko sekundi. Bolja varijanta bila je kad bi upravlja~ vatre s topovnja~e pogrije{io smjer na{ih polo`aja i po~eo preoravati neko podru~je u blizini, posebice ako
bi mu se u takvim aktivnostima pridru`io jo{ poneki brod iz armade, pa su skupno tro{ili streljivo. No, najgore je bilo kad bi na{i polo`aji bili otkriveni putem
dima iz na{ih oru`ja. Granate iz boforsovih topova 57 mm stvarale su jo{ pri letu
stra{nu buku i zvi`dale, tako da je njihova eksplozija bila spas, ali samo za u{i. Ispaljene u ve}im koli~inama, granate ovih topova su podbacivale i prebacivale, ali i poga|ale. Nije bilo nikakvih izgleda za onoga tko bi se na{ao izvan zaklona. A i oni
{}u}ureni u nepokrivenom zaklonu, koji su bili u ve}ini, morali su disati otvorenih
ustiju, jer su bliske eksplozije jednostavno izbacivale zrak iz plu}a. Oglu{eni od djelovanja svojih i protivni~kih oru`ja, tek s prestankom topni~kih djelovanja na{i bi
se dozivanjem iz pojedina~nih i skupnih zaklona uvjeravali jesu li svi `ivi i zdravi.
Nije se smjelo odmah izlaziti, jer je protivnik bio na oprezu i pucao na sve sumnjivo {to se micalo. Topovi od 57 mm u naoru`anju topovnja~a JRM-a pucali su polo`enom putanjom, s vi{e granata u nizu, te je mogu}nost od izravnih pogodaka
bila realna. Me|utim, izravnih pogodaka po zaklonima bilo je relativno malo. Polo`ena putanja projektila na ciljeve koji su bili blizu mora, kada se pucalo s vi{e projektila, rezultirala je da udari granata i njihove eksplozije na vodi i na kopnu ciljateljima pru`e la`nu sliku o bliskim pogocima. Sre}om po na{e ljude, proma{aji su
138

bili veliki, a doprinosili su saznanju da svaki metak ne mora zna~iti pogodak. Ve}u
pogibelj na{im ljudima stvarali su brodovi tipa P^. Njihove posade, oprobane na
mnogim vo`njama i vje`bama, nisu se dale impresionirati s nekoliko na{ih projektila. Dok su posade na topovnja~ama bile u topovskim zaklonima, gdje im je su`eno vidno polje, dotle su na brodovima tipa P^ motritelji bili na otvorenom prostoru, na zapovjednom mostu ili na topni~kim oru`jima, te su mogli dobro opaziti
mjesta s kojih su na{i ljudi otvarali vatru po njihovim objektima. Nerijetko se doga|alo da na{i projektili, posebice oni iz RB-a, jo{ nisu ni do{li do cilja, a posade
P^-a ve} bi otvarale vatru po na{im polo`ajima. Bili su naoru`ani s jednim ili dva
topa (zavisno od tipa broda) 40 mm Bofors i jednim ~etverocijevnim 20 mm. Topovi su ciljali s nako{enom putanjom te su pogoci bili daleko opasniji od pogodaka brodova tipa RTOP i topova 57 mm. Ovakvo pona{anje i reagiranje ove vrste
brodova, te iskustva iz drugih podru~ja na Jadranu, priskrbili su ovim brodovima i
njihovim posadama poseban respekt s na{e strane, ali i na{u `elju da im se vrati punom mjerom, {to je postrojba uskoro i u~inila.
Grupa pomorskih diverzanata, vo|ena Ivanom Veli}em, zauzela je 16. listopada
1991. polo`aje na otoku Olipi, sa zadatkom da osigura prolaz Mali i Veli Vratnik i
pomorski promet na relaciji Ston Dubrovnik. U popodnevnim satima jedan P^
(vjerojatno 136) pribli`io se iz pravca Mljeta s namjerom da pro|e kroz V. Vratnik.
Na udaljenosti od 200 metara napadnut je protuoklopnim oru`jem, RB-om i jednom zoljom. Pri tome su zamije}ena tri ostvarena pogotka: jedan u pram~ani top,
drugi ispod mosta u oplatu broda i tre}i u vodenu crtu. Jedan od pogodaka izazvao
je dodatne eksplozije na brodu. P^ se uspio okrenuti prema Mljetu, sav u vatri i
dimu, no bilo je vidljivo da posada ima znatnih te{ko}a da zadr`i brod u plovnom
stanju. O{te}enom je brodu u pomo} prisko~ila jedna RTOP, koja je prekrcala dio
posade na sebe, a zatim na Olipu otvorila `estoku topovsku paljbu. Uskoro su joj
se u vatrenoj potpori pridru`ila dva zrakoplova, koji su u vi{e navrata mitraljirali cijeli otok. Zahvaljuju}i unaprijed pripremljenim skloni{tima, diverzanti su se izvukli s dvojicom lak{e ozlije|enih (bili su zapravo kontuzirani, po{to ih je eksplozija od
granate bacila na zemlju, a Miodraga Perku{i}a, Imo}anina, nepliva~a, s cijelom
opremom u more; on je pak isplivao u tako kratkom roku da bi mu pozavidjeli i
vrsni pliva~i). Problem borbe diverzanata za osiguranje pomorskog prometa u okrugu M. i V. Vratnik sveo se na stalnu promjenu polo`aja i otvaranje paljbe s raznih
lokacija. Brodovi JRM-a imali su veliku prednost u izboru manevra i ja~ine topovske paljbe, te bi svako uzaludno otvaranje paljbe s na{e strane bilo ka`njeno. Osim
toga, neprijateljeva mogu}nost izbora prolaza prisiljavala je diverzante da se podijele u grupe ili da pokrivaju oba prolaza odjednom. U svakom slu~aju, otvaranje protubrodskih djelovanja u ovom dijelu akvatorija uvjetovalo je po~etak stra`arske
slu`be brodova JRM-a. U ovom okrugu oni su budno motrili na svaki pokret ne
139

samo brodova koji su vozili pomo} Dubrovniku, nego i na svaki pokret na kopnu
i otocima, pri ~emu se streljivo nije {tedjelo.
Grupa koju je vodio Ivica Pu{i} 18. listopada zauzela je polo`aje na krajnjem isto~nom dijelu Pelje{ca, tako|er u okrugu prolaza Vratnik. Oko 14 sati iz pravca Mljeta pojavio se jedan DJ^ koji je plovio u kursu prema Malom Vratniku. Do{av{i na
udaljenost od 500 metara, brod je usporio i lagano po~eo mijenjati kurs prema Velom Vratniku. Pri tome se vidjelo da je posada na svojim borbenim mjestima i da
intenzivno motri. Kad se DJ^ pribli`io na{im polo`ajima na 250-300 metara, otvorena je paljba iz pje{a~kog oru`ja i iz dvije zolje. Brod je pogo|en jednim projektilom, a vi{e puta i pje{a~kim naoru`anjem. Tek kasnije DJ^ je osuo paljbu iz 20
mm topa i okrenuo u kurs prema Mljetu, s vidljivim znakovima o{te}enja. O{te}enom brodu pritekao je u pomo} brod tipa P^, te su oba broda uz topovsku paljbu
po na{im polo`ajima nestala u izmaglici {to se nadvila nad Mljetskim kanalom.
Isto~na obala poluotoka Pelje{ca vrlo je nepristupa~na. Nema putova, a sam krajolik sa~injen je od gromada kamenja s rijetkim raslinjem i nepogodan je za manevar
i za zaklone. Ljudi koji su ondje boravili, vrebaju}i danima svoje ciljeve, zaista su
imali velike pote{ko}e pri pronala`enju polo`aja koji }e biti pogodan za djelovanje.
Znali su da oprosta s druge strane nema, jednako kao {to na{i nisu propu{tali nijednu priliku da udare prvi. Najbolje zakloni{te na{i ljudi imali su na oto~i}u Olipi, koji dijeli ovaj prolaz na Mali i Veli Vratnik. Na oto~i}u je svjetionik solidne
gradnje, a najpouzdaniji zaklon bila je betonska gustirna, koja je presu{ila, te je bila
~esto pribje`i{te na{ima dok su bili ga|ani granatama s protivni~kih brodova ili iz
zrakoplova. U me|uvremenu, postrojbe Odjela za podvodna djelovanja dobile su
protuoklopne rakete sovjetske proizvodnje, tipa Maljutka. Odmah se pristupilo
mobiliziranju ljudi za rad na tim sredstvima, pod vodstvom in`enjera Vladimira
Naletili}a, te njihovu uvje`bavanju. Dobiveno oru`je temeljito je pregledano i dovedeno u ispravno stanje, koliko se to moglo s postoje}im sredstvima, te odmah s
opslu`nicima poslano na polo`aje. Opslu`nici s Maljutkama pridodani su ekipama na terenu: jedna je branila Splitska vrata, a druga prolaze Mali i Veli Vratnik.
Na njihovo bojno djelovanje nije trebalo dugo ~ekati. Dana 22. listopada 1991. jedna RTOP pribli`ila se polo`ajima koji su bili postavljeni na otoku Olipi. RTOP se
zaustavila na udaljenosti od 1500 metara od Olipe i intenzivno motrila. S na{ih polo`aja ispaljena je jedna raketa, koja je nakon 500 metara pala u more, a nedugo zatim druga, koja je pogodila brod ispod zapovjednog mosta. Vjerojatno je do{lo do
kvara na elektri~nom sustavu za upravljanje brodom, jer se brod jedva okrenuo u
kurs udaljavanja i bez ijedne ispaljene granate napustio boji{te, {to je bilo veliko i
ugodno iznena|enje. Uvo|enjem u operativno djelovanje raketnog sustava Maljutke, brodovi JRM-a po~eli su iskazivati ve}i respekt na svim mjestima gdje su se
trebali po bilo kakvoj osnovi pribli`iti obali.
140

Dana 12. studenog 1991. grupa diverzanata koju je vodio Bo`o Ribi~i} dr`ala je polo`aje na rtu Zaglav u Splitskim vratima i osiguravala prolaz. Na udaljenosti od
1600 metara od na{ih polo`aja uo~en je PT-72, pomo}ni brod JRM-a, vjerojatno
na svom redovnom zadatku opskrbljivanja ljudi (koji su vr{ili pomorsku blokadu
na srednjodalmatinskom podru~ju) opremom i hranom. Kad se PT pribli`io na
300 metara na{im polo`ajima, po njemu je osuta `estoka paljba osama i zoljama, te pje{a~kim naoru`anjem. Brod je dobio vi{e pogodaka u bok. U sumrak,
kada se zbio ovaj doga|aj, lijepo se vidjelo kako tanad iz strojnica re{eta po trupu i
nadgra|u broda, stvaraju}i bezbroj iskri. Trup broda pogo|en je vi{e puta osama
i zoljama, a izba~eni su i poklopci skladi{ta pa je voda prodrla u trup. Ubrzo su
mu brodovi JRM-a, prije svega VPBR i RTOP, prisko~ili u pomo}, otvaraju}i sna`nu topovsku paljbu po na{im polo`ajima. Tada su dvojica na{ih ljudi lak{e ozlije|eni. Neprekidno djelovanje na{ih snaga svim vrstama oru`ja bilo je prava mora za
mornare JRM-a, koji su jedva ~ekali da se dokopaju preostalih sigurnih uto~i{ta na
Visu i Lastovu. S vremenom se radilo na oru`anim sredstvima koja bi bila sposobna za ja~e udare na brodove JRM-a s ve}ih udaljenosti. Usporedo s ulaskom u operativnu uporabu tih sredstava, planiralo se i njihovo djelovanje.
Najve}i problem u diverzantskoj borbi je pitanje raznovrsnosti postupaka, udara i
metoda napada. Nikad se ne smije doga|ati ni{ta po istom modelu, djelovanja moraju biti {to raznovrsnija u svim oblicima. Dotada{nja djelovanja bila su po mjestu
izvo|enja dosta stati~na, a vatreni udari i {tete {to su ih brodovi JRM-a trpjeli, iako
~esti, ipak nedovoljno djelotvorni da ih protjeraju s pojedinih podru~ja. Planirana
je akcija za kona~no istjerivanje protivni~kih brodova iz Splitskog kanala. Izvr{ena
je tehni~ka priprema, u kojoj je Odjel za podvodna djelovanja trebao primiti sredstva za daljinsko razaranje brodova. Radilo se o vi{e tipova tih sredstava. Prvo sredstvo bio je brod za daljinsku destrukciju dobiven od 3. maja iz Rijeke, opremljen
u Valdanu (Pula) Duh sv.Vlaha. Bio je to velik gliser, du`ine oko 5 i pol metara,
sa sna`nim izvanbrodskim motorom Yamahom od 125 KS, opremljen sa 150 kg eksploziva u pramcu i sustavom za daljinsko navo|enje. Brod je bio plasti~an, s dva
plovka na kojima se vozio u vrijeme glisiranja. Skrenuta mi je pozornost od na{ih
brodograditelja da ugra|ena plastika ne ulijeva povjerenje i da bi je trebalo obnoviti i postaviti par novih izvanjskih premaza. No, za to nije bilo vremena, stalno smo
bili po`urivani da se brod {to prije uporabi, a osim toga, mislio sam da }e za jednokratnu uporabu izdr`ati onakav kakav je bio. Imali smo na raspolaganju i dva motorna skutera za vo`nju po moru, opremljena s 30 kg eksploziva, tako|er daljinski
navo|ena. Ove skutere dao je Sini{a Poljak, te smo ih u jednoj gara`i nastojali dotjerati tako da mogu susti}i protivni~ke brodove i detonirati na vodenoj crti. Problem upalja~a rije{ili smo tako da budu udarnog tipa. Paljbeni i iniciraju}i sustav
predstavljala su dva olovna roga skinuta sa sidrenih kontaktnih mina SAG 2.
141

Bilo je tu i jedno novo sredstvo, mini torpedo s 8 kg eksploziva, daljinski upravljan.


Za razliku od ostalih sredstava koja su bila uo~ljiva, mini torpedo se u svom pribli`avanju brodu nije primje}ivao, osim jedne male antene za upravljanje i diode koja
je gorila prema mjestu s kojega se njime upravljalo. Brzina mini torpeda nije bila
velika, tek negdje oko 5.5 6 ~vorova (oko 11 km na sat), a kako nije bio dobro
balansiran, iskakao je vi{e puta iz vode. Tako ga je stalno bilo potrebno trimovati, tj. uravnote`iti da bi bio na ravnoj kobilici, nevidljiv, upravljiv i {to br`i. Bilo
mi je `ao {to nisu bili zavr{eni mali hidrokrilni brodovi, pokretani strojevima snage 8 KS uzeti sa Stihl motornih pila. Ovi ~amci, veli~ine oko 2 metra, nosili su 20
kg eksploziva, a razvijali su brzinu preko 30 ~v (60 km na sat). Paljbeni sustav bio
je izveden od olovnih rogova, {to je omogu}avalo eksploziju na vodenoj crti pogo|enog broda. Malo njih zna koliko su vrijedne ruke na{ih in`enjera i tehni~ara odvojile vremena da bi ova sredstva ugledala svjetlo dana. To bi mogli najbolje objasniti gospoda Malger i Bakalar, koji su nebrojeno puta tr~ali u Zagreb, inozemstvo,
po`urivali majstore na vi{e mjesta i vje~ito bili `eljni sna. S ta ~etiri sredstva bio je
predvi|en objedinjeni i istodobni napad na brodove JRM-a stacionirane u Splitskom kanalu. Plan je bio dosta jednostavan i ovisio je, najve}im dijelom, o stupnju
ispravnosti tehni~kih sredstava. Duh sv.Vlaha napao bi VPBR sa [olte, dva skutera
napala bi dvije RTOP s Bra~a, a mini torpedo trebalo je upraviti na brod tipa P^.
Preostale brodove JRM-a napalo bi obalno topni{tvo i pomorski diverzanti, koji su
za tu priliku popunjeni i opremljeni gumenim ~amcima i dodatnom koli~inom
protuoklopnih sredstava. Napad je bio planiran za 14. studenoga 1991. u jutarnjim
satima, kad na tom dijelu mora zavlada bonaca. VPBR i RTOP trebalo je napasti
istodobno kako bi se smanjio njihov manevar i mogu}nost uzvra}anja paljbom.
No, slijed doga|aja urotio se protiv sudionika ove akcije. Duh sv.Vlaha, koji je na
[oltu prevozio por. kor. Mihaila Viceli}a, zbog konstruktivne gre{ke (primio je
vodu u plutaju}i dio jer je plastika bila slabo zalijepljena) do`ivio je havariju i potonuo jednu milju od otoka Drvenika. Por. kor. Viceli} te se no}i naplivao do obale otoka Drvenika, odakle je uskoro opozvan sa zadatka. Brod je potonuo na dubinu od 40 metara i vjerojatno zbog kratkog spoja kablova na dnu eksplodirao. Jedina korist od te akcije bila je {to su zapovjednici JRM-a kad su ~uli eksploziju pomislili da je nekom tehni~kom gre{kom eksplodirala podvodna, na dnu le`e}a morska
mina. Takvo je uvjerenje utjecalo na smjer povla~enja brodova jugomornarice, sutradan 15. studenoga, pri povla~enju iz Splitskog kanala nakon bitke sa snagama
HRM-a. I{li su obilaznim putem: Bra~kim, Hvarskim i Vi{kim kanalom (~etiri
puta du`im) do svojih baza na Visu i Lastovu. I skuterima, koji su u po~etku bili
na razini zahtjeva, dan prije, za vrijeme pokusa, u{la je voda u elektroni~ki sustav i
toga se dana vi{e nisu mogli osposobiti za planirani zadatak. Ostao je jedino mali
torpedo koji se ionako na testovima nije pokazao u najboljem svjetlu. Naime,
upravlja~ki mehanizmi nisu bili najpouzdaniji niti je trimovanje broda bilo zado142

voljavaju}e rije{eno. Raspolo`enje u Odjelu za podvodna djelovanja toga dana bilo


je tmurno. No, nije se pomi{ljalo na odstupanje. V. Naletili}u je zapovje|eno da
torpedo upotrijebi pod svaku cijenu, a da pomorski diverzanti budu spremni u svojim ~amcima izi}i na more i pod okriljem no}i napasti brodove JRM-a. U predve~erje 14. studenoga 1991. P^-176 pri{ao je na daljinu od oko 700-800 metara od
obale, kad je mini torpedo upu}en na cilj. Uz malo sre}e, koja taj dan nije bila naklonjena diverzantima, torpedo je pogodio P^ u pram~ani prostor, otvoriv{i rupu
od 2 m; posada je zatra`ila pomo}. Pri{ao je jedan T^ i prihvatio posadu uz jo{ jednu kanonadu s topovnja~a i VPBR-a. Tom prilikom na radiovalovima, koji se koriste za civilni promet, zapovjednici JRM-a prikazali su zanimljiv i opse`an repertoar psovki. U P^ je prodrlo more i posada je mislila da }e potonuti, te se evakuirala, ostavljaju}i trojicu svojih poginulih ~lanova na brodu. Brod nije potonuo,
ostao je plutati, a morska struja nosila ga je prema [olti. Zapovjednicima JRM-a
dugo nije bilo jasno od ~ega je brod stradao, te su u izvje{}u o minskim djelovanjima HRM-a svog slavnog Odjela za informisanje JRM, me|u ostalim lokacijama
naveli i podru~je gdje je nastradao P^ te optu`ili HRM da je tamo polo`ila podvodne mine.
Ovaj doga|aj zaslu`uje dosta pozornosti s obzirom na posljedice koje je proizveo i
koje su uslijedile. Iste ve~eri u Zapovjedni{tvu HRM-a sastali smo se zapovjednik
HRM-a, na~elnik sto`era HRM-a i ja (S. Bernadi}), te predvidjev{i mogu}e reakcije jugomornarice zaklju~ili da se sve postrojbe HRM-a dovedu u stupanj pune pripravnosti. Radi odmazde zbog gubitka broda i dijela posade, 15. studenoga ujutro
brodovi JRM-a topovima su napali sam grad Split, u kojemu je ve}ina ~lanova posade s tih brodova imala svoje stanove s obiteljima i u kojemu su pro`ivjeli nemali
broj godina. Zapovjednici JRM-a nisu uop}e slutili da je u me|uvremenu tiho, ali
sigurno narastala mo} HRM-a, te su bili vi{e nego iznena|eni kad se, nakon prosvjeda kod promatra~a EZ-a, HRM oglasila mno{tvom topovskih projektila koji su
ciljali iznimno precizno. Za to vrijeme, P^-176 mirno je plutao nedaleko od sjeverne obale [olte, napu{ten od posade. Zapovjednik Odjela za podvodna djelovanja,
na temelju prijedloga gospo|e Rine Kalebi} iz Stomorske, zapovjedio je snagama sa
[olte da brod privuku u uvalu Ne~ujam i nasu~u ga na obalu. Uz Rinu, za to je najzaslu`niji bio njezin sin Robert, koji je organizirao da se ko}om o{te}eni brod privu~e i nasu~e. Zanimljivo je da je na brodu, kad su se [oltani ukrcali, jo{ radio pomo}ni motor. U uronjenom pramcu prona|ena su tri poginula mornara, od kojih
su dvojica bila vezana lisi~inama. Kasnije smo saznali, ali nije bilo mogu}e potvrditi, da je jo{ jedan ~lan posade od zadobivenih ozljeda podlegao. Tako je gotovo novi
brod Mukos bio spa{en, potom otegljen u Brodoremontno poduze}e [ibenik, temeljito popravljen od o{te}enja i sada vozi u sastavu HRM-a pod nazivom [olta.
Aktivnosti protubrodskih djelovanja nastavljene su prema planu. Paljba se otvarala
na svaki neprijateljski brod ili grupu koja je iskazivala bilo kakvu prijetnju. Tako je
143

grupa od {est diverzanata pod zapovjedni{tvom Nedjeljka Vegara 19. studenoga


1991. osiguravala prolaz Vratnik. Jedan P^, poslije identificiran kao P^-132, pojavio se iz sumaglice oko Mljeta i pribli`io otoku Olipi na ne{to manje od 2000 metara, dakle na domet Maljutke. Budu}i da je brod vozio u cik-cak kursu, dobio je
pogodak raketom u trup, neposredno iza zapovjedni~kog mosta. Brod se dobro zadimio, ali uspio se okrenuti. Ono {to su diverzanti posljednje vidjeli bio je zamjetan nagib broda, prije nego {to je nestao u izmaglici. Prema kasnijim saznanjima,
brod je dobio te`a o{te}enja upravlja~kih dijelova. Sve ovo vrijeme Odjel za podvodna djelovanja poja~avao se kadrovski, materijalno i tehni~ki. Time su rasle mogu}nosti, a sukladno s time i zada}e koje je dobivao od najvi{e instance. Najvi{i subjekti odlu~ivanja zahtijevali su da se neodlo`no poduzme neka ve}a operacija na
vanjske otoke Vis ili Lastovo. Vanjski su otoci u to vrijeme bili posljednje uto~i{te
brodova JRM-a. Bili su dobro utvr|eni, s mno{tvom ljudstva, tehnike i, kako se ve}
du`e vremena motrilo, s izgra|enom protudiverzantskom obranom koja se mjesecima usavr{avala i dogra|ivala. Planirana je velika operacija napada na otok Vis, koji
je s petnaestak brodova JRM-a bio zaposjednut garnizonom ~ije se brojno stanje
procjenjivalo na 600 ljudi. Uz cjelokupno naoru`anje na kopnu i na moru, bio je
to velik izazov. Planirao se napad {irokih razmjera, u kojemu bi sudjelovali gotovo
svi ljudi iz Odjela uz pomo} oto~ana. U tom smislu, uvje`bavali su se ljudi sa samog otoka Visa (jezgru je sa~injavala grupa od 25 mladi}a koje smo obu~avali u
Omi{u) u rukovanju svim vrstama naoru`anja, posebno protuoklopnog. Zatim je
razra|ena uporaba zaprje~nih i zapaljivih sredstava, djelovanje malih grupa po otpornim to~kama itd. Plan je predvi|ao masovni napad sredstvima za daljinsko djelovanje i podvodnim minama protiv privezanih i usidrenih brodova JRM-a, te napad pje{a~kim oru`jem i izoliranje vojarni i otpornih to~aka, kako bi se po{tedjelo
civilno stanovni{tvo i materijalna dobra.
Uspjeh diverzantskih djelovanja umnogome zavisi od obavje{tajnih podataka i osoba od povjerenja na terenu koje su spremne prihvatiti na{e ljude, dovesti ih na polazne crte, ~ime bi bila zaobi|ena vanjska protudiverzantska obrana; kao i od stvaranja uvjeta za siguran uzmak ili skrivanje diverzanata. U po~etnom razdoblju malo
smo kome mogli vjerovati. Konzultirali smo vi{e ljudi s otoka, ali su oni davali proturje~ne izjave i u nemalom broju slu~ajeva optu`ivali jedni druge da nisu dovoljno dobri Hrvati i da postoji mogu}nost suradnje s okupatorom. Stoga smo mi iz
Odjela organizirali izvi|a~ke djelatnosti Visa i Lastova u koje smo uklju~ivali civilne osobe ro|ene na tim otocima, koji bi tamo i{li nekim svojim redovnim poslom.
Na`alost, ove ljude, koji nisu smjeli biti vojnici i biti prepoznati od jugomornara,
nismo smjeli optere}ivati usmjerenjem u one podatke koji su nama potrebni, ve} da
snime op}u situaciju. Uskoro smo ipak stvorili ~vrste veze u koje smo imali povjerenja i na koje smo sa sigurno{}u mogli ra~unati. Protivni~ka strana strogo je vodila ra~una o svima koji su dolazili i odlazili na otoke. Svaka osoba provjeravana je,
144

kao i tereti koji su prevo`eni kamionima. Nije svatko ni mogao do}i na otoke. Zoran je primjer Nevenka [eparovi}a, kapetana na trajektu Vis, kojemu je odmah nakon prispije}a, od strane jugomornarice zabranjen dolazak na otok. Podaci koje
smo dobivali od ljudi koje smo slali odnosili su se na stanje na otocima. Informacije o stanju na brodovima bilo je te`e skupiti, a jo{ te`e provjeriti. Znali smo da na
brodovima nema dovoljno posade i da oskudijevaju pojedinim specijalistima. No,
tko je mogao isklju~iti uporabu pojedinih oru`anih sustava samo zbog toga {to je
nedostajalo nekoliko ljudi odre|ene specijalnosti. Ljudi koji su se skidali iz JRM-a
(admiral F. M., k.b.b. S. J. i druge osobe na visokim polo`ajima) nisu nam puno
pomogli pravdaju}i se nepoznavanjem stvarnog stanja stvari. Niti jedan od njih,
kao i nekolicina drugih koje smo pitali, nisu nam ni{ta rekli o brodovima koji su
nosili raketno oru`je, kao ni o broju raketa koje su nosili. A mi smo se tih raketa
bojali i strahovali da u svom bezumlju ne bi napali i grad Split, ~ime bi u~inili velike {tete. Sli~no tome, nisu znali jesu li minirali protupje{a~kim minama vojarne
po otocima i u Splitu. Na ove ljude nije vr{en nikakav pritisak, ostali su uporni u
svom neznanju, a danas su mirni gra|ani grada Splita i drugih gradova ju`ne
Hrvatske.
Podatke o brodovima prikupljali smo sami, izazivaju}i ih na bilo kakve reakcije ne
bi li {to ustanovili. Ovo nije bila dje~ja igra, ve} ozbiljan posao koji je mogao imati ne`eljene posljedice. Ova ispipavanja radili smo probijanjem blokade s pravim
bolesnicima s otoka kojima je bila potrebna pomo} klini~kih ustanova u Splitu. Rijetko je netko od njih pro{ao. Po danu nije bilo nikakvih izgleda, a onda smo ustanovili da u no}nim uvjetima posade brodova nisu previ{e budne. Po no}i se moglo,
{to je bila prva indikacija da ne{to s radarima na brodovima nije bilo u redu. Kad
smo nakon nekog vremena u~inili no}ni promet u~estalijim, komanda JRM-a u sastav TG-a Ka{tela uvela je brodove tipa P^, koji su nam zaista najvi{e zagor~avali
`ivot. To su bili dobri brodovi naoru`ani srednjim PZO topovima i te{kim strojnicama, opremljeni jednostavnim elektronskim motriteljskim sustavima, a posade su
bile obu~ene na dugotrajnim zada}ama patroliranja. S njima nije bilo {ale: prvo bi
pucali, a tek onda pitali, ako su imali {to pitati. Analiziraju}i sve ove detalje, stvorili smo dosta to~nu sliku o protivniku, njegovim mogu}nostima i vjerojatnim reakcijama. Znali smo da protivni~ka strana zna za nas, za na{e namjere, vjerojatno i
mogu}nosti, ali nisu znali vrijeme i mjesto gdje }e biti na{ sljede}i udar, te kakve }e
snage i metode biti upotrijebljene. Kao uvertira za napad na otoke, a radi pokusa
protudesantne obrane, planiran je desantni prepad na brodove koji su imali bazu na
otoku Lastovu. Ovim prepadom `eljeli smo ispitati elasti~nost i upornost protudesantnih sustava zapovijedanja, rad i pozornost otpornih to~aka i brzinu djelovanja
svih ~imbenika na Lastovu. Znalo se da je ovakav zadatak riskantan, a mogu}i rezultati neizvjesni. Odlu~eno je da se brzim desantnim ~amcem (BD^), koji je u me|uvremenu s ostalim sredstvima do{ao u sastav postrojbe, izvr{i prepad na brodove
145

JRM-a koji su imali bazu na otoku Lastovu, da se otvori paljba po jednome ili po
skupini i da se {to prije udalji s popri{ta. Vrijeme udara predvi|eno je za jutarnje
sate, tako da se BD^ dokopa otoka Hvara prije svitanja. Nismo planirali nikakva
iskrcavanja ljudi niti polaganja podvodnih mina, ve} samo jedan diverzantski prepad iz daljine, kako bi snimili vrijeme reakcije i po mogu}nosti otkrili sve vatrene
to~ke PZO topova i strojnica, kao i mjesta mrtvih stra`a, koje }e se, kako smo pretpostavljali, obavezno oglasiti. Kao oru`ana potpora ~lanovima grupe poslu`ilo je
klasi~no naoru`anje: ose i zolje kojima }e se izvr{iti vatreni udar, kako se ne
bi kompromitirala nova sredstva koja su bila na putu ili su ve} bila u opremi. Za
pripremu zada}e i provjeru svih elemenata nije bilo puno vremena. Najvi{e muke
bilo je s brodom koji je pu{tao vodu na sve strane, motori su bili glasni, gorivo se
tro{ilo preko svake mjere itd. Ljudi koji su bili odre|eni za zada}u grintali su na
brod, ali bili su spremni po}i na zada}u usprkos neda}ama i rizi~nosti akcije. Ovu
zada}u predvodio je sam zapovjednik ^atlak.
Nekoliko puta odga|an iz raznoraznih razloga, zadatak je otpo~eo 27. studenoga
1991. godine. Grupa pod zapovjedni{tvom Mile ^atlaka, s jo{ petoricom diverzanata krenula je iz Omi{a na put pun neizvjesnosti. Iako pomno pregledan od stru~njaka i stalno popravljan, BD^ je i dalje pokazivao mu{i~avost: motori su se te{ko
palili, u brod je ulazilo more, {to uz veliku brzinu koju razvija kad voda polijeva sa
svih strana, nije pru`alo prevelik optimizam posadi, koja se uko~ila od hladno}e ve}
nakon sat vremena vo`nje. Ispred otoka Lastova, sli~no kao i kod otoka Visa, neprekidno je patrolirao po jedan brod JRM-a. Te ve~eri javljeno je da je to jedan od
brodova tipa R^. Stije{njeni u malom prostoru, promrzli, ~lanovi posade budno su
motrili ne bi li otkrili brod. Sre}om, niti su oni vidjeli brod, niti je brod vidio njih.
U{li su u uvalu Ubli rutom kojom voze trajekti. U uvalu Velji lago stigli su oko 4.30
sati, na vrijeme da vide kako jedan veliki brod upravo pali navigacijska svjetla i priprema se za isplovljavanje. S udaljenosti od otprilike 200 metara naciljali su brod i
ispalili sva oru`ja. Brod je tri puta pogo|en u bok te u starje{insku menzu, koju su
ovi neposredno napustili. Nakon raketiranja, BD^ je s diverzantima napustio Lastovo kroz prolaz Mali brod, oti{ao nesmetano na otok Hvar po gorivo i nastavio
prema Omi{u. U Omi{u je brod trebalo primiti i zavezati, jer je posada bila toliko
promrzla da to nije mogla sama. Pucnjava s otoka Lastova, koja je uslijedila nedugo nakon {to je BD^ sigurno pre{ao pli~ine uskog prolaza, trajala je najmanje pola
sata. Kako se kasnije saznalo, to su drugovi s brodova JRM-a ~astili svoje kolege
na kopnu, odakle su mislili da su napadnuti, kao i ovi njih. Bio je to nesumnjivo
herojski pothvat. Va`nije od rezultata raketiranja bilo je to {to se sad pokazalo gdje
su propusti i koji su na~ini djelovanja protiv protudesantne obrane JRM-a na otocima. Sredstva priop}avanja na istoku odmah su javljala o djelovanju hrvatske topovnja~e protiv mirnih brodova JRM-a i tra`ila osvetu. Brojna iskustva koja je
ova akcija donijela bila su iznimna.
146

Zapovije|u zapovjednika HRM-a 4. sije~nja 1992. iz sastava Odjela za podvodna


djelovanja izuzeti su pomorski diverzanti, a nedugo potom rasformirani su i odredi
za pomorski transport. Pomorski diverzanti, koje je uspje{no vodio p. fr. ^atlak,
raspore|eni su u druge postrojbe (sami su za to najvi{e krivi), ~ime je HRM izgubila jednu od najelitnijih postrojbi. Ostali ~lanovi pomorskih i podvodnih diverzanata ra{trkali su se, a na njihovo mjesto stupila je nova organizacija pomorskih diverzanata, s novim zapovjednikom i novim sto`erom.
U tekstu su oslikane samo akcije koje su se dogodile i imale neposredne u~inke te
bile priznate od protivnika. Me|utim, bilo je planirano daleko vi{e ovih aktivnosti
koje su se trebale dogoditi na raznim mjestima ju`ne Hrvatske. Primjerice, jugovojska je iz svojih biv{ih vojarni odvozila sve {to je mogla, a ono {to se nije moglo
demontirati i ponijeti bilo je sru{eno, devastirano ili trajno o{te}eno, s jednim ciljem, da ne poslu`i ni Hrvatskoj ni HV-u. Ovi transporti odvijali su se ve}inom brodovima (iz garnizona Pula i Split, te mnogih vojarni na obali i otocima). Planirali
smo da se ovi brodovi napadnu i potope. U tom smislu smo pripremili sredstva i
ljude koji su u Puli ~ekali znak da se potopi neki od brodova koji su prevozili ratni
materijal i opremu. Ova akcija je opozvana jer je jugovojska na brodove, osim ratnog materijala, ukrcavala `ene i djecu svojih pripadnika koji su napu{tali teritorij
RH, te bi sama akcija imala ne`eljene politi~ke posljedice. Na{i diverzanti su za to
vrijeme zgranuto gledali kako po Puli prolaze kamioni jugovojske krcati materijalom, ni~im {ti}eni, osim ponekim civilnim policajcem u odori. Uskoro su i na{i diverzanti bili uhi}eni, maltretirani i jedva pu{teni, te sprovedeni do Zadra uz policijski nadzor. Doga|anja bi bilo daleko vi{e, da nije vladalo stanje toplo hladno,
tj. vrijeme kad se moglo pucati toplo stanje, i hladno kad se, bez obzira na
okolnosti, nije smjelo ni pomisliti na pucanje. No, nije bilo na{e da raspravljamo o
tome, to je bio vojni~ki zakon, popularno nazvan kvaka 22.
Zaklju~no razmatranje
Pomorski diverzanti HRM-a bili su prva postrojba HRM-a koja se postrojila pred
zapovjednikom HRM-a, a od svog postanka do po~etka sije~nja 1992. podnijela je
velik teret borbe protiv brodova JRM-a. Sve to odvijalo se u uvjetima apsolutne
nadmo}i brodova jugomornarice na jednoj strani i visoko motiviranih ljudi za okida~ima sredstava koja su mogla samo o{tetiti, ali rijetko potopiti protivnika, na drugoj strani. Diverzantske jedinice svih zemalja prolaze vi{egodi{nju napornu izobrazbu, opremljene su najsuvremenijom opremom i sredstvima, a iza sebe imaju mno{tvo napornih vje`bi. Diverzanti HRM-a, ~ija su djelovanja oslikana, nisu imali ni{ta od toga. Niti su mogli, niti su tra`ili, a niti su imali. Njihova izobrazba bila su
rati{ta diljem Hrvatske, a misao vodilja domoljublje i `elja za slobodom. Nemali
broj njih do{ao je iz inozemstva da bi se borio za slobodu svoje Hrvatske. Oprema
147

ovih ljudi u usporedbi s opremom diverzanata, primjerice jugovojske, bila je, pojednostavljeno re~eno, reduciranih mogu}nosti, tj. nije bila na razini potreba. Lijepo ih je bilo vidjeti kako se raduju svakoj pu{ci koju su dobili, svakom {atorskom
krilu, ~izmama... Prve zavoje i sanitetske komplete dobivali su tek kasnije, kad su
ve} mnoge rane povijene rup~i}ima i {alovima. Nikada opreme i sredstava nije bilo
dovoljno. Ali volje za borbom bilo je uvijek.
[to kazati o taktici uporabe diverzanata? Protiv sebe smo od po~etka do kraja ovoga razdoblja imali protivnika koji nas je daleko nadma{ivao u snazi, mogu}nostima
manevra i bezobzirnosti. Postavlja se pitanje tko je o kome znao vi{e: mi o protivniku ili protivnik o nama? Na to pitanje te{ko je odgovoriti, jer puno stvari }e se
tek s vremenom i dodatnim saznanjima pojasniti. No, pitanje je bitno upravo stoga {to usmjerava postupke u planiranju, iste opravdava ili ih opovrgava. Sigurno da
je protivnik znao o nama puno vi{e no {to smo mi mislili da zna. Sre}a je, ipak, da
niti jednu planiranu akciju nije osujetio, {to upu}uje na to da za njih nije znao vremenski ni prostorno, kao ni o na~inu na koji }e se ista odigrati. Sli~no smo i mi
znali o njima. Istina, njihovi klju~ni i odgovorni ljudi koji su napu{tali JNA i JRM
nisu bili osobito pri~ljivi i od njih nismo puno doznali. S druge strane, bilo je onih
koji su se htjeli nametnuti, a bili su previ{e razgovorljivi i znali su sve, {to nama nije
bilo od velike va`nosti. Me|utim, promatranjem protivnikovog pona{anja i poznavanjem njegova mentaliteta, mogli smo do u detalje predvidjeti sve njegove namjere, i mislim da niti u jednom krupnijem segmentu nismo pogrije{ili. Izbacuju}i poznatu parolu da }e na napade i izazove odgovoriti po borbenim pravilima za borbena dejstva brodova JRM-a, ~elnici JRM-a postupali su po svemu drugome samo
ne po tim pravilima. Na{a taktika djelovanja bila je u skladu sa sredstvima i potrebama. Protivnika, vrijeme i prostor poznavali smo dobro, sigurno bolje nego on
nas. Veli~ina i snaga protivnika nikad nas nije impresionirala, ve} je bila samo izazov da se {to prije naru{i, da do|e do bilo kakvog balansa snaga, a tada, znali smo
protivnik nema nikakvih izgleda. Nesrazmjer snaga upu}ivao nas je na to da }e
borba biti dugotrajna, iscrpljuju}a, te da }e pobijediti uporniji. Nitko nikad nije
posumnjao u pobjedu. U po~etku smo morali djelovati iz zasjeda, prepadima, udarima s raznih mjesta i brodovima JRM-a davati do znanja da nigdje nisu sigurni.
Ako i nisu bili razorni, udari na{ih diverzanata bili su ~esti, neo~ekivani, drski, a
mornari JRM-a mogli su odahnuti tek na Visu i Lastovu. Ovakvi na~ini djelovanja
ve} su vi|eni na pomorskoj sceni. Uvijek se ovakvim metodama slu`ila slabija strana u sukobu. Me|utim, nije se moglo druga~ije. Tek s vremenom zavr{etka djelovanja Odjela po~ela su u ve}em broju pristizati sredstva za daljinsko navo|enje i destrukciju brodova. I ostale snage HRM-a tada su oja~ale. Tek smo s novim sredstvima na {irim prostorima u skupnom djelovanju vi{e sudionika mogli u~initi puno
vi{e.
148

Osim brodova JRM-a, ciljevi diverzantskih djelovanja bili su i ostali dijelovi neprijateljskih snaga, koji su se redovno skrivali u dobro utvr|enim vojarnama. Od njih
su napravljene neosvojive tvr|ave, s mnogo ljudi, oru`ja i opreme. Primjena bilo kakvih borbenih djelovanja protiv tako postavljenog i organiziranog neprijatelja rezultirala bi bojnim protumjerama po urbanim sredinama. Osvajanje ovih upori{ta bilo
je neizvedivo bez topni~ke pripreme i neutraliziranja prvih otpornih to~aka. Toga
nije bilo i morala su se ~ekati rje{enja u izvanvojnoj sferi, jer je hrvatskoj urbicida
ve} bilo dosta. Ostale aktivnosti vezane za prekid opskrbe vojarni vodom, strujom
i drugim potrep{tinama bile su u nadle`nosti drugih. Planirali smo i mnoge druge
aktivnosti: od prekida povla~enja vojne tehnike s krajnjeg sjevera Jadranskog mora
do napada na prometnice na jugu okupiranih podru~ja RH i na teritoriju protivnika. Bilo je zaista zanimljivih i ostvarivih ideja koje su, na`alost, iz raznoraznih razloga ostale nerealizirane. U razmatranju diverzantskih djelovanja obi~no se govori
i o terorizmu kao na~inu djelovanja. Mora se re}i da u diverzantskim djelovanjima
HRM-a koja sam ja vodio, nikada nije bio primijenjen terorizam niti njegove metode. Da malo pojasnim, terorizam se definira kao specifi~an oblik agresivnih djelovanja protiv naroda, `ivotne sredine i materijalnih dobara protivni~ke strane u
miru, u izvanrednim prilikama i u ratu. Ovim oblikom djelovanja {iroko se koristio na{ protivnik u samom Splitu kao i u ostalim gradovima ju`ne Hrvatske gdje
su bili garnizoni biv{e JNA, i samim time ljudi srpske nacionalnosti uklju~eni u
JNA aktivno ili kao umirovljenici. U urbanim se sredinama, posebno na po~etku
agresije, svima nama koji smo oti{li ili pobjegli iz biv{e JNA, prijetilo odmazdom
akcijama KOS-a. Telefoni su u na{im stanovima neprestano zvonili, a razli~iti glasovi iz javnih govornica nadmetali su se u izljevima jeftinih vulgarnosti i fizi~kih
prijetnji. Odlu~no pobijam sve tvrdnje suprotne strane koja je u svojim redovnim,
svakodnevnim aktivnostima odvo`enja tehnike i materijalnih dobara imala puno
o{te}enja na tehnici i ozlije|enih ljudi, koji se `ele pripisati na{im diverzantima. Nestru~nost i brzina u rukovanju i manipulaciji sa slo`enom tehnikom i oru`anim sustavima ne mo`e biti stavljena nama na teret, da bi opravdala prisutnost sirovih ljudi koji tom tehnikom i sredstvima nisu znali rukovati. Tako|er, moram re}i da smo
bili u prilici i mogu}nosti o{tetiti i uni{titi vrijedne instalacije (vodovodna, energetska, telekomunikacijska i druga postrojenja od `ivotne va`nosti), ali nismo to u~inili, iz jednostavnog razloga {to ve}ina koja se time koristila nije ni~im to zaslu`ila.
Koji put se pitam znaju li oni za to i zaslu`uju li to? A imali smo spremne ekipe za
takve zada}e u sklopu nekih drugih djelovanja, no od njih se odustalo. Sve to govori da su pomorski diverzanti HRM-a u ovom razdoblju svoju ulogu odigrali ~asno
i po{teno, na {to mogu biti ponosni.

149

Protuminska djelovanja HRM-a

orba s minskom opasno{}u u svim je ratnim mornaricama svijeta uvijek bila


predmetom posebne pozornosti, ne samo vojnih stru~njaka, nego i svih onih
kojima je potrebno pravo slobodnog kori{tenja mora. Trend rasta flotnih kapaciteta i mogu}nosti u svjetskim ratnim mornaricama uglavnom je prikazivao pove}anje udarnih pomorskih snaga. Minsko oru`je, kao i mjere, sredstva i metode za
njihovo uklanjanje, redovito su potiskivani na margine pomorske mo}i, sve do trenutka dok nije postojala potreba za njihovom uporabom. Bezbroj je primjera u ratnoj praksi da su i najmodernije flote bile sprije~ene u svojim napada~kim nakanama upravo zbog ovog oru`ja. Tako je i HRM u svojim po~ecima imala potrebu da
u sukobu sa superiornijom JRM, a poradi za{tite svoje pomorske privrede i turizma, osnuje i odmah upotrijebi snage za protuminsku obranu (PMO). Po~etak ovakvih aktivnosti vezan je za polaganje minske prepreke u Ka{telanskom zaljevu. ^asnici HRM-a, posebice u Odjelu za podvodna djelovanja bili su uvjereni da }e uklanjanje te minske prepreke izvr{iti mnogobrojne protuminske snage JRM-a. No, ta
minska prepreka polo`ena je na na~in da se vodilo ra~una o uslo`njavanju postupaka protuminskih snaga (izobate dubine i mogu}nost protudjelovanja snaga
HRM-a i HV-a), posebice za djelovanje mehani~kih minolovki s brodova minolovaca, kojih su snage JRM-a u to vrijeme imale dovoljno.
Zadatak uklanjanja mina uskoro je bio u nadle`nosti HRM-a, odnosno Odjela za
podvodna djelovanja. Naime, na pregovorima koji su vo|eni, JRM se ponudila da
}e ona, s obzirom na to da je opremljena i osposobljena za ovakve vrste djelovanja,
obaviti zada}u ~i{}enja mina. Ovakav prijedlog odmah je odlu~no odbijen, jer zapovjednik HRM-a, nastoje}i ste}i kredibilitet i legitimnost HRM-a, nije htio dopustiti da JRM provodi bilo kakve radnje u na{em moru. Treba podsjetiti da svaka
pomorska zemlja ima obvezu, prema me|unarodnom ratnom pravu, da svoje morske prometnice dr`i otvorenima i sigurnima za plovidbu. Kvalitetnim i brzim izvr{enjem ovih zada}a HRM bi nesumnjivo dobila na vjerodostojnosti i ugledu. U vrijeme dono{enja odluke o zada}ama protuminskih djelovanja koje je trebala provesti HRM, ona nije bila osposobljena, nije imala nikakva materijalna ni oru`ana
sredstva niti uvje`bane ljude sa sofisticiranom opremom i zahtjevnim takti~kim
protuminskim radnjama. To je bilo stanje na koje su se ljudi morali od po~etka privikavati. Sre}om, bilo je nekoliko ljudi protuminske specijalnosti koji su se razumjeli u ovaj problem i koji su bili u stanju organizirati po~etno opremanje, uvje`bavanje i djelovanje.

150

Ustrojavanje protuminera
Borba s minskom opasno{}u, iako u sredstvima vojne publicistike zapostavljana na
ra~un drugih zanimljivijih tema o vojnoj mo}i ofenzivnih oru`ja, ipak je bila predmetom mnogobrojnih napora, redovito skrivenih od o~iju javnosti, stidljivo prikazivanih na manevrima i vje`bama ratnih mornarica blokova i nacionalnih ratnih
mornarica. Sli~no kao minsko oru`je, protuminske mjere i oru`je obavijeni su tajnovito{}u. Me|utim, produkcija lovaca mina kao nove tehnologije u borbi s minskom opasno{}u, te njihova visokokvalitetna i skupa oprema, dugotrajnost obuke
protuminera, vrlo brze promjene i unapre|enja tehnologije na polju borbe protiv
mina jasno su ukazivali da se na planu PMO-a RM bri`ljivo pripremaju, tro{e}i pritom enormna nov~ana sredstva. Rast mogu}nosti u protuminskim djelovanjima velikih ratnih mornarica, koji se skrivao od javnosti, samo je pokazivao strah velikih
sila od ovog oru`ja. To dobro ilustriraju napori Saveznika u suzbijanju minske prijetnje u operaciji Pustinjska oluja, kada je minsko oru`je Ratne mornarice Iraka
predstavljalo jedinu prijetnju pomorskim snagama Saveznika. Daleko od o~iju znati`eljnih gledatelja, i nekako istodobno s osnutkom postrojbi protuminera HRMa, odvijala se najve}a protuminska operacija Saveznika u borbi s minskom prijetnjom od svr{etka Drugoga svjetskog rata. Za razliku od bojnih djelovanja u Kuvajtu, ova operacija obuhvatila je gotovo sve protuminske snage Saveznika koje su provele akciju protuminskog pretra`ivanja i tra`enja na cijelom podru~ju Mediterana.
To je samo usputni dokaz da nitko, pa i oni najbogatiji, ovih snaga nikad nemaju
dovoljno. Za djelatnike protuminere u HRM-u bila je to ponovno jedna od zada}a koja se morala izvr{iti u uvjetima kada se nije imalo gotovo ni{ta. Bilo je jasno
da se radi o podvodnim bojevim sredstvima iznimne razorne snage, da za vje`be i
uvje`bavanja nema vremena, a da }e se sva djelovanja odvijati ispred nosa snaga
JRM-a u RL Lora. Tih dana Lora je bila puna crnogorskih rezervista, spremnih i
sposobnih za svakojake nepodop{tine, {to je dodatno ote`avalo provo|enje procesa. Isto tako, obuka i mjesto obu~avanja protuminera zbog anga`iranja velikog broja ljudi i raznovrsnih plovila ne}e ostati neprimije}eni od strane protivnika. Stoga
se svemu trebalo pristupiti pa`ljivo, kako bi se izbjegle sve mogu}e nesuglasice i ne`eljene posljedice.
Postavilo se pitanje: kojim snagama i sredstvima treba rije{iti zadatak i na koji na~in? Da su postojale ikakve snage pogodne za provedbu protuminskih djelovanja,
bilo bi puno lak{e. One bi, ako ni{ta drugo, bile okosnica novima koje bi se osnivale, popunjavale, obu~avale i bile anga`irane na izvr{enju osnovnih zada}a u skladu sa svojim mogu}nostima. Zapovijed Odjelu za podvodna djelovanja sadr`avala
je zada}u koja se morala izvr{iti u roku. Ostalo je bilo na djelatnicima minerima.
Osnovna sredstva za protuminsku borbu u svijetu su odavno postali hidroakusti~ni sustavi raznih izvedbi, konfiguracija i mogu}nosti, sposobni za jednozna~no ot151

krivanje, identifikaciju i uni{tavanje mina. Oslanjanje na rad bilo kakvog lovca


mina ili minolovca nije dolazilo u obzir, jer ih naprosto nije bilo. Nije postojala mogu}nost ni mobiliziranja istih, jer je za popisne minolovce nedostajala potrebna
oprema i vrijeme da se ona ugradi, provjeri, testira, posada uvje`ba itd. Sve sli~no
predstavljalo bi improvizaciju koja, suo~ena sa stvarnom minskom prijetnjom, ne
bi imala nikakvih izgleda da ispuni tra`ene zahtjeve. Mobiliziranje popisnih minolovaca (pML) iz jo{ jednog razloga nije dolazilo u obzir, kako zbog same prepreke
(izobate dubine, mala polo`ajna dubina polo`enih mina i manevarski prostor nisu
dopu{tali uporabu mehani~kih minolovki), tako i zbog kratko}e vremena za opremanje brodova kompletom opreme i obu~avanje posada. Na kraju krajeva, kako bi
brodovi jugomornarice gledali na ovaj brod ili brodove kako provode protuminska
djelovanja, a njihovi flotni minolovci le`e u vezu neanga`irani? Uz to, mine se uklanjaju radi deblokade Lore koja je u rukama JRM-a. Ho}e li protumineri HRM-a
biti sposobni tu zada}u izvr{iti?
Hidroakusti~nih sredstava koja bi bila pogodna za ovakvu vrstu djelovanja tako|er
nije bilo, niti se znalo za njihovo postojanje. Kad su djelovanja protiv prepreke u
Ka{telanskom zaljevu ispred Lore zavr{ena, ipak se ustanovilo da pojedine radne organizacije, kao npr., Brodospas iz Splita, te Dr`avni hidrografski institut imaju
pojedina~ne hidroakusti~ne naprave, ~ija je osnovna zada}a motrenja i zapisivanja
parametara podmorja i dna mora. Osnovna svrha posjedovanja ovih sustava koji, izme|u ostaloga, ko{taju i tra`e visoko obrazovane ljude za rukovanje njima, je instaliranje komunikacijskih sustava i snimanje hidrogeolo{kih zna~ajki podmorja. Ovi
su sustavi u svojoj po~etnoj verziji bili daleko od toga da budu uporabljeni protiv
polo`enih mina bilo koje vrste i tipa. Me|utim, nu`da je tjerala da se uporabi sve
ono {to posjeduje mogu}nosti da se prona|u polo`aji polo`enih mina i stvore uvjeti da ih se u~ini ne{kodljivima. Ova sredstva, kao i ljudi koji su njima upravljali, kasnije su se pokazali u najboljem svjetlu. Me|utim, postavljena zada}a provedbe protuminskih djelovanja nije trpjela odlaganje. Moralo se odmah pristupiti uklanjanju
mina, barem zbog toga {to su HRM tjerali rokovi i preuzete politi~ke obveze.
Uvjeti u kojima je stvarana postrojba protuminera
Odjel za podvodna djelovanja po~etkom listopada 1991. imao je zaista mnogo posla. Osim organiziranja i provo|enja minskih, diverzantskih djelovanja te organizacije pomorskog prometa, trebalo se pripremiti za zada}u uklanjanja polo`enih
mina. Kako je sve bilo u nastajanju, a ljudi se tek upoznavali, mjere opreza i sigurnosti nikad nisu bile suvi{ne, iako ih je zaista bilo te{ko provoditi. Tako je na sastanku u Zapovjedni{tvu HRM-a kojim je rukovodio zapovjednik HRM-a admiral
Letica, a bili su prisutni kapetan fregate Stjepan Bernadi} zapovjednik Odjela,
Jo{ko Perak (koji je predlo`en od strane uprave za obranu grada jer je bio jedan od
152

instruktora protuminera u {tabu TO Split) i Veljko Rogo{i} (stavio se na raspolaganje da pomogne pripadnicima HRM-a u podvodnim djelovanjima), odlu~eno da
se, uz diverzantske postrojbe, pokrene i proces za sagledavanje stanja i mobiliziranja protuminskih ronilaca. Odluka o mobiliziranju i djelovanju lakih protuminskih
ronilaca (LPMR) u protuminskim djelovanjima bila je tada jedina mogu}a opcija.
Ona nije bila vezana samo za protuminsko djelovanje u Ka{telanskom zaljevu
ispred Lore, ve} su LPMR bili i ostali najmasovnija snaga u protuminskoj obrani na
~itavom prostoru anga`iranja HRM-a. Bilo koja druga mogu}nost tro{ila bi previ{e vremena za pripremu, adaptaciju, uvje`bavanje posade i bojnu uporabu. No, njihova djelovanja mogla su zapo~eti znatno kasnije nego {to bi HRM mogla na}i
opravdanja za svoje neaktivnosti o preuzetim obvezama. Kad se izvr{i mobilizacija
ronilaca, anga`irat }e se i ostale snage koje }e biti u stanju sudjelovati u uklanjanju
minske prijetnje. HRM je morala ispo{tovati preuzetu obvezu u skorom anga`iranju na uklanjanju polo`ene prepreke u Ka{telanskom zaljevu. Stoga je zapo~elo prikupljanje i pozivanje LPMR-a na bazi ve} postoje}ih postrojbi u op}inama, gdje su
isti bili evidentirani, kao i ~lanova ronila~kih klubova, koji su se odmah stavili na
raspolaganje HRM-u. Tako su uskoro formirane postrojbe PMLR-a u Trogiru, Splitu, Omi{u i na Bra~u. Veli~ina postrojbi je varirala, a splitska ekipa imala je najvi{e, oko 45 ronilaca odjednom. To je bila najmnogoljudnija ekipa PMLR-a na ~itavom Jadranu pod ingerencijom HRM-a. Veliki problem bio je kako opremiti anga`irane ronioce. HRM nije raspolagala nikakvom opremom za ronjenje, pa se za ovu
zada}u trebalo okrenuti drugim izvorima. U to vrijeme (listopad 1991.) oprema ronila~kih klubova jednostavno je raznesena. Mada se znalo tko je najvi{e odnio, nisu
postojali dokazi. Skladi{ta podvodne opreme biv{e JNA tako|er su bila nedostupna.
Tako su sami ronioci bili prisiljeni roniti u osobnoj opremi do pronalaska novih rje{enja, koja su se sporo realizirala. Njihova oprema nije odgovarala samoj namjeni,
jer je bila magneti~na, a nije bilo niti aparata za zatvoreni krug disanja. Odijela su
bila od tanjih materijala i nisu bila pogodna uvjetima ronjenja u imalo hladnijoj
vodi, posebice zimi. No, budu}i da se znalo da su u prvom minskom polju zbog sidrene kontaktne mine, nije se obra}ala pozornost na posebne zahtjeve. Ve}ina mobiliziranih nisu bili protumineri po specijalnosti, niti su ikad u `ivotu vidjeli podvodnu minu, ~ak ni {kolsku, a trebali su se sresti s bojevim minama.
Razminiranje minske zapreke u Ka{telanskom zaljevu ispred RL Lora
Pozivi za privremeni mobilizacijski zadatak roniocima su uru~eni 10. listopada
1991. po op}inama, a preliminarni sastanak ove ekipe zakazan je za naredni dan u
lu~ici Spinut u Splitu. Na sastanku je obrazlo`ena ideja o namjeri uklanjanja mina
u Ka{telanskom zaljevu ispred Lore. Sastanku je bilo nazo~no oko 60 ronilaca od
kojih su tek neki imali zavr{enu specijalisti~ku ronila~ku obuku i bili provedeni
153

kroz odre|ene oblike protuminske izobrazbe u sklopu pri~uve biv{e JRM. Osim
osoba koje su bile na izobrazbi u biv{oj JRM, pozvani su bili ronioci iz privrednih
poduze}a koja su se bavila tom djelatno{}u. Na taj na~in sakupljeno dru{tvo bilo je
{aroliko u svemu, dobi, naobrazbi i zanimanju. Na sastanku je otvoreno re~eno o
~emu se radi: da predstoji zada}a uklanjanja bojevih mina koje su polo`ene, koje
treba na}i i u~initi ih bezopasnima. Kako se nije ni{ta tajilo, dane su osnovne naznake prvih zada}a, ali vrlo op}enito, naravno, iz sigurnosnih razloga. Nije se tajio
podatak da zada}a nije nimalo laka i da sadr`i mnoge opasnosti i pote{ko}e. Stoga
smo rekli da }e za zada}u biti primljeni samo dragovoljci, bez obzira na slu`bene
pozive. Dragovoljnost nije bila ni u kakvoj vezi s potrebom provedbe zada}e, ali se
Zapovjedni{tvo Odjela ipak odlu~ilo na takav kriterij odabira ronilaca. U svim RM
na ovom planu rade se dugotrajni testovi da bi se utvrdilo reagiraju li pojedine osobe pozitivno na ubojna sredstva u moru. Kod pojave panike ili naru{enog pona{anja bilo kakve vrste, kod ljudi se mogu pojaviti odre|eni znaci neadekvatnog odnosa prema tim sredstvima ili kolegama. U tim uvjetima, kod pronalaska mina pojedinci iste ne prijavljuju jer su u {oku od saznanja da su to vidjeli, ili odbijaju suradnju s kolegama kad im trebaju pomo}i pri obilje`avanju ili radnjama njihovog uklanjanja. To su, na neki na~in, ve} detektirane pojave, time i normalne, pa je ljude s
takvim simptomima bolje uporabiti na drugim zada}ama, nego izlagati riziku kvalitetu operacije i zdravlje tih ljudi. Stoga je otvoreno re~eno da }e za ronioce biti i
drugih zada}a i da se slobodno izjasne ako netko ne `eli sudjelovati. Postojao je jo{
jedan problem. Ronioci su sami otvoreno izjavili da oni ne}e roniti sa svakim.
Uglavnom su se me|usobno dobro poznavali i bili su klape iz ronila~kih klubova.
Prednja~io je Ronila~ki klub Mornar iz Splita, koji je bio najmasovniji i najorganiziraniji. Njihov predstavnik Ivan Bronzovi} bio je izvanredan organizator i svakodnevno je ~inio velike napore kako bi pripreme protekle bez zastoja. Me|utim,
ronioci su jasno dali do znanja da s nekolicinom svojih kolega ne}e pod vodu.
Ustanovilo se kako su prozvani ronioci bili srpske nacionalnosti i Hrvati im nisu
vjerovali. Iako su prozvani molili da ih se ostavi, jer da zaista `ele pomo}i i dati svoj
doprinos, udovoljilo se ve}ini.
Osim mina, ljude je, kako su sami izjavili, dodatno pla{ilo pona{anje pripadnika
JRM-a stacioniranih u Lori, neposredno uz mjesto izvr{enja zadatka. Korektno pona{anje pripadnika neprijateljske vojske garantiralo je Zapovjedni{tvo JRM-a u Komandi VPO-a, i mogli su se osloniti samo na njihova jamstva. Slu~aj je htio da su
upravo tih dana ronioci JRM-a po~eli s izvi|anjem i djelomi~nim uklanjanjem
minske prepreke ispred Lore. Budu}i da je izvje{}e o tome dostavljeno na vrijeme,
ronioci HRM-a imali su priliku promatrati dvojicu podvodnih diverzanata iz Lore
kako izvi|aju minsku prepreku, od koje su otkinuli dvije mine sa sidrenih konopa
i odvezli ih u Loru. Kako je svijet ronilaca mali, poznavali su svakoga od tih diverzanata protuminera osobno (ve}ini njih zapovjednik Odjela za podvodna djelo154

vanja HRM-a, kapetan fregate Bernadi}, bio je nadre|en u biv{oj JRM), ali nije se
u~inilo ni{ta da ih se sprije~i u nakani izvi|anja MP-a. Kad je postalo jasno da isti
pored izvi|anja MP-a podsijecaju sidrene konope polo`enih mina, upozoreni su da
to vi{e ne ~ine. Uspostavljen je telefonski dijalog izme|u Zapovjedni{tva HRM-a,
odnosno kfr. S. Bernadi}a, kojemu je admiral Letica prepustio pregovore o protuminskim djelovanjima, i Komande VPO-a, ~iji su se pregovara~i smjenjivali od
admirala Fridriha Morettija, do k.b.b. Save Jovovi}a. Za vrijeme protuminskih djelovanja koja su se odvijala neposredno ispred RL Lora, {to se sigurnosti ronilaca
HRM-a ti~e, moralo se odgovornim ljudima u Komandi VPO-a vjerovati na rije~,
{to je bilo daleko lak{e re}i nego napraviti. Naime, ronioci su pod vodom iznimno
osjetljivi na sve podvodne detonacije i s obzirom na svoju ograni~enu pokretljivost
mogu biti izlo`eni pogibelji zbog postupka bilo kojeg neodgovornog pojedinca ili
grupice s druge strane. Pojednostavljeno re~eno, ronioci HRM-a bili su laka meta
pripadnicima jugovojske iz Lore. Ono {to ih je dr`alo u uvjerenju da }e sve pro}i
kako treba, bila je rije~ admirala Morettija i generala Mladeni}a, kao i saznanje da
jugovojska ni{ta ne smije ~initi, jer u protivnom ne}e mo}i napustiti Loru. Za svaki slu~aj, protuminsko djelovanje svakodnevno se najavljivalo, uz tra`enje jamstva
za sigurnost ronilaca HRM-a. Usprkos sumnji u rije~i jugooficira i usprkos gotovo
svakodnevnom prepucavanju iz pje{a~kog oru`ja onih u Lori s pripadnicima ZNGa, nije u~injeno ni{ta {to bi ugrozilo `ivote ljudi koji su izvodili protuminsko
djelovanje.
Stanje opreme nije bilo zadovoljavaju}e. Nedostajale su mnoge stvari. Bilo je to u
vrijeme embarga na uvoz vojne opreme, a ronila~ka oprema tako|er je bila na popisu zabranjene robe, te se nije mogla nabaviti. Mala pomo} dobivena je iz [ibenika, gdje je stara oprema zaplijenjena i dana splitskoj ekipi na raspolaganje. Bilo je
nu`no popraviti je, ispitati, kalibrirati, ba`dariti i u~initi niz drugih stvari za koje je
trebalo dosta vremena. Osim ronilaca, nastojalo se prona}i i niz drugih sredstava
koja bi pospje{ila rad LPMR-a i utjecala na kvalitetu djelovanja. U tu svrhu prona|ena su tri ronila~ka sonara tipa TSM 5400 s punja~ima baterija. Svi drugi poku{aji nabavke hidroakusti~ne tehnike nisu dali rezultate. Opremanje Odreda lakih
protuminskih ronilaca dopunjeno je s pet brodi}a s unutarnjim motorima. Ovi brodovi, dugi od 6 do 10 metara, slu`ili su roniocima kao baza za presvla~enje, dovo`enje do mjesta rada, objedovanje i sve ono {to bi ljudima olak{alo poslove ronjenja i plivanja. Njihovi vlasnici sami su se s brodi}ima stavili na raspolaganje HRMu. Brodovi su nosili sljede}e oznake: 3 ST 6107, 3 ST 4630, 3 ST 620 i 3 ST 555.
Ostala oprema za obilje`avanje polako je pristizala. Najve}i dio posu|en je od sportskih dru{tava, a dio je kupljen. Pri polaganju oslonih plovaka i trase za ronjenje pomagalo je nekoliko gumenih ~amaca. Sva oprema za obilje`avanje kupljena je sredstvima HRM-a i nakon toga obnavljana. Naime, zavr{etkom protuminskih djelovanja za jedan dan, postavlja se trasa od konopa i plovaka koja ozna~ava zavr{etak
155

rada i njegov naredni nastavak. Ovi konopi i plovci rijetko su kada osvanuli, jer su
ih na{i ribari, usprkos blizini Lore, skidali i prisvajali, {to je predstavljalo veliku pote{ko}u, te se uskoro zbog stanke izme|u dva radna dana moralo prilaziti drugim
rje{enjima, kako bi se znalo dokle se prote`e o~i{}eni pojas. Tako su za samo dva
dana postavljeni temelji za protuminsku postrojbu, koja }e biti glavna uzdanica u
protuminskim djelovanjima, ne samo za prepreku koja je zadana, nego za sve ostale koje bude trebalo u~initi ne{kodljivima. Iako su neki od pozvanih sudionika bili
na popisu za protuminske ronioce pri uredima za obranu, rijetko je koji od njih do
tada imao ikakvu protuminsku obuku. Zato se odmah nakon lije~ni~kih pregleda
pristupilo cjelodnevnoj obuci. Najvi{e vremena provedeno je na upoznavanju minskog oru`ja i njegovih zna~ajki. Osim toga, napravljeni su planovi pretra`ivanja i
uni{tavanja mina. Planirano je da se pretra`ivanje najprije izvr{i metodom pregleda
podmorja s povr{ine, tj. plivanjem po pojasevima i tra`enjem mina. Ovakav postupak jedini je bio mogu} s obzirom na malu polo`ajnu dubinu polo`enih mina (oko
1 i pol metar).
Za vrijeme izobrazbe ronilaca, ostali su, posebice ljudi iz Baze za potporu podvodnih djelovanja, izvodili tehni~ku i svekoliku drugu pripremu opreme i stvaranje potrebnih uvjeta za predstoje}i zadatak. Tako su odre|ena mjesta za objedovanje, na|eni ljudi za poslu`ivanje i pranje posu|a (u po~etku su to radili ljudi s mobiliziranih brodi}a i ronioci), nabavljeno i distribuirano gorivo, ulje, kompresori, odre|eno mjesto za prihvatnu ambulantu i sve ono {to ide uz ronila~ke poslove. Radilo se
zdu{no, a kako ovaj posao ne trpi improvizaciju, o svakoj se sitnici najozbiljnije
moralo voditi ra~una. Odredu je na ruke i{la i nova zapovijed zapovjednika HRMa, koji je zapovjedio da se minsko polje najprije osmotri, a da se same mine ostave
gdje jesu i da ih se ne dira. U podru~ju minskog polja situacija je bila sljede}a:
ispred ulaza i ju`no od ulaza u Loru ostali su polo`eni plovci koje su polo`ili diverzanti JRM-a. Vizualnim odre|ivanjem njihove pozicije ustanovljeno je da nisu u
minskoj liniji. Ljudi iz Komande VPO-a nisu znali ili nisu htjeli javiti o ~emu je rije~. Odlu~eno je da se pretra`i dio uz plovke i da se isti uklone, {to je uskoro i u~injeno, uz veliko negodovanje pripadnika JRM-a iz Lore. Na{i se ljudi nisu obazirali, ve} su podsje~ene plovke smjestili na gumeni gliser, koji se zatim provezao ispred
samog lukobrana Lore. Navode}i ove podatke ovako izri~ito, mogao bi se ste}i dojam da je sve to bilo jednostavno i lako izvodljivo, ali nije bilo tako. U Ratnoj luci
Lora tada su bili crnogorski rezervisti (kojih su se bojali i sami ~etnici iz Lore). Ti
|eti}i bili su impresionirani s nekoliko preostalih diverzanata JRM-a u Lori, njihovom opremom i zada}ama. Me|utim, kad su vidjeli da na{i momci rone do samog lukobrana i kad su shvatili da se ne boje ni njih ni mina, postali su glavna publika. Osim gledanja s jedne i druge strane, uskoro su po~eli verbalni okr{aji, vi{emanje duhoviti, sre}om bez posljedica.
156

Prvi pojasevi bili su postavljeni u kursu 90/270 daleko izvan opasnog prostora i presijecali su minsku liniju pod 700. Po~elo se s ju`ne strane minske linije, gdje je voda
najpli}a, u nastojanju tra`enja i pronala`enja prve mine kao repera za sve ostale. Na
prvu zada}u protuminskih djelovanja isplovilo je pet mobiliziranih brodica, a prvu
liniju plovaka polo`io je osobno zapovjednik Odjela s velikog glisera iz sastava
MUP-a PU Split Hrabri. Osim pregleda plovaka koji su se vidjeli i ~ija je okolina pretra`ena, u~injena su dva pojasa sa po pet ronilaca za demonstriranje i putokaz ostalima. Prelazi su u~injeni u {kolske svrhe kako bi se ustanovila trenutna vidljivost, a time i veli~ina pojasa koja je uvijek u funkciji prozirnosti mora, odnosno
trenutne vidljivosti. Na`alost, prva iskustva s prozirno{}u mora u podru~ju Ka{telanskog zaljeva i ispred Lore bila su pora`avaju}a. Vidljivost s povr{ine bila je jedva
par metara, a {irina pojasa mala. Ovakve okolnosti uvjetuju da sam pristup i protuminsko djelovanje bude temeljito, stru~no i postupno izvedeno. Vidljivost koja je
bila trenutna mijenjala se od lokacije do lokacije. Ka{telanski zaljev je jedno od podru~ja zaga|enih otpadnim vodama, cirkulacija vode je mala, {to uvjetuje zaga|enost mora i veliku neprozirnost. Ipak, procijenjeno je da je i takva vidljivost trebala biti dostatna da se prona|u polo`ene mine, ~ija je polo`ajna dubina bila jedan i
pol metar. Me|utim, ozbiljnost posla zahtijevala je isklju~ivanje svih mogu}ih gre{aka takti~ke prirode, kao i subjektivne gre{ke od strane ronilaca. Odlu~eno je da
stroj ronilaca za vrijeme protuminskih djelovanja uvijek prate dvije brodice, koje bi
pratile manevar krilnih ronilaca i ujedno s posadom obavljale dodatno vizualno
motrenje podmorja. Stroj ronilaca nije uvijek mogao biti isti, morao se prilago|avati uvjetima. ^elni ronilac uvijek je imao orijentir u polo`enom konopu i plovcima. Ostali u stroju ravnali su se prema njemu. Na brodove koji su ih pratili postavljena je takozvana spojna minolovka. Ova minolovka sa~injena je od konopa koji su
izme|u sebe teglili brodovi u pratnji ronilaca, ote`ani olovnicama da bi njihova dubina tegljenja bila {to ve}a. Cilj ove naprave bio je pronala`enje svih predmeta u
moru izvan vidljivosti ronilaca, koji su plivali u moru. ^amci u pratnji pokretani su
veslima, tako da je i dubina do koje su konopi ovako imrovizirane minolovke dopirali bila velika. Sve ovo trebalo je uvje`bavati u`ivo, u miniranom prostoru, a
budu}i da je opasnost po anga`irane brodove bila stvarna, sami zapovjednici brodova inzistirali su na temeljitosti svih poduzetih aktivnosti. U me|uvremenu je zapovjednik HRM-a zapovjedio da se protuminska djelovanja intenziviraju i da se poka`u prvi rezultati, a s njima i djelotvornost poduzetih mjera te ozbiljnost namjera
i sposobnosti HRM-a da se postupak provede u cijelosti. Istodobno je general Mladeni} iz Komande VPO-a ~esto pitao zapovjednika Odjela, u sebi svojstvenom
tonu, je li to mi ponovno otvaramo sezonu kupanja, da li znamo u kom vremenu
`ivimo, {to oni mogu u~initi u tom smislu, kako su oni to mogli ve} napraviti nekoliko puta itd.
157

Brzina provo|enja protuminskih djelovanja uvijek je ovisila o mogu}nosti i vjerojatnosti otkrivanja mina i brzini prijelaza na pojasu tra`enja (na ovu temu u podru~ju vojne znanosti u svijetu je napisano nekoliko doktorskih disertacija). Mine su se
mogle tra`iti u nekoliko pojaseva i teoretski se u par dana mogao prona}i najve}i
broj mina. Me|utim, op}e nepovjerenje koje je izme|u sukobljenih strana s pravom
vladalo tih dana, Odredu za protuminska djelovanja nije ostavljalo nikakve dvojbe:
moralo se raditi sustavno i planski. Dakle, trebalo je po`uriti s djelovanjima. Bilo je
ljudi i sredstava, no djelotvornost u tim okolnostima bila bi upitna. Dvojbu je opet
rije{io zapovjednik HRM-a zapovije|u da se odmah prona|u, podsijeku i uni{te
dvije do tri mine, ~ime bi se pokazala namjera HRM-a da to `eli i mo`e u~initi, te
da }e taj posao odraditi do kraja. Ovo napominjem stoga {to je admiral Moretti (na~elnik [taba JRM) u telefonskom razgovoru sa zapovjednikom Odjela pitao, sli~no
kao i general Mladeni}: Da li su to protuminska djelovanja ili kupanje u zabranjenim vodama? Zapovjednik HRM-a je stoga odlu~io da se na|u periferne mine,
a admiralu Morettiju je s drugog telefona primjereno odgovorio zapovjednik Odjela za podvodna djelovanja, glede poznavanja problematike protuminskih djelovanja, o sezoni kupanja koja je na izmaku i o jo{ nekoliko stvari koje nisu za objavljivanje. Epilog toga bio je da se taj admiral ubudu}e nije obra}ao, nego je tu ulogu
prepustio svojim pomo}nicima. Bilo je o~igledno da je jugovojsci ova prepreka bila
i ostala veliki trn u o~ima.
Sukladno zapovijedi admirala Letice, 17. listopada 1991. intenzivirana su protuminska djelovanja, koja su se primicala i zalazila u opasno podru~je, te je toga dana
u 12.30 sati prona|ena i ozna~ena jedna mina. Na`alost, zbog obrastanja mine
morskim raslinjem i zbog korozivnog djelovanja vode, nije se vidio njezin serijski
broj. Poku{aji da se odstranjivanjem raslinja do|e do broja nije urodio plodom.
Vanjska boja mine bila je korozivnim djelovanjem morske sredine potpuno uni{tena, zajedno s njezinim serijskim brojem. Iako jedan dan u obuci i bojevom djelovanju ne zna~i puno, napredak se pokazivao na mnogim podru~jima. Pri~e u nastavi su za informiranje, crtanje na plo~i usmjeravaju}e, filmski materijal dopadljiv,
a praksa je u protuminskim djelovanjima bila i ostala glavnim mjerilom ostvarenja
cilja. Tako je taj proces po~eo raditi sa sve ve}om sigurno{}u, postupci su se ve} poznavali i uhodavali, pazilo se na daljinu vidljivosti kao glavnog ~initelja djelotvornosti i sigurnosti, brodice iz pratnje su ih sigurno slijedile, a najve}i dojam ostavljala je unaprijed polo`ena linija plovaka koja je unato~ promjenljivim strujama i morskim valovima bila ravna kao da je polo`ena ravnalom. Za ovo posljednje pobrinuo
se Ante Kuzmani}, po zanimanju ribar, koji je ovaj posao obavljao stru~no i profesionalno od po~etka do kraja. Samo stru~njaci od zanata znaju cijeniti takav rad,
jer od njega izravno ovisi djelotvornost poduzetih protuminskih radnji, njihova brzina napredovanja i sigurnost poduzetih mjera. Usprkos tome {to je prona|ena jedna mina na mjestu gdje se pretpostavljalo da treba biti, zabrinjavaju}i je podatak bio
158

da u pojedinim trenucima zbog lo{e vidljivosti i morske struje ronioci nisu bili u
stanju vidjeti ni vlastite peraje. Na izvr{enje zapovijedi pronala`enja jo{ jedne ili
dvije mine, radi prezentiranja uspje{nog rada Odreda, krenulo se ponovno 18. listopada. I zaista, toga dana prona|ene su i ozna~ene jo{ dvije sidrene kontaktne
mine. Ujedno je linijom plovaka ozna~en zadnji kraj pretra`ivanja.
Djelovanje Odreda bilo je objavljeno i u sredstvima javnog priop}avanja, te je dogovoreno da se ta djelovanja {to prije konkretiziraju vidljivim rezultatima. Stoga je
odlu~eno da se prona|ene mine podsijeku i uni{te, uz znanje obiju strana. Podsijecanju mina prethodio je njihov detaljan pregled iz bojazni da se na njih u me|uvremenu ne{to nije nakalemilo, {to bi moglo imati {tetne posljedice za ljude anga`irane na njihovom uklanjanju. Budu}i da na minama i oko njih ni{ta nije na|eno,
izvr{eno je podsijecanje mina hidrauli~kim klije{tima (koja su za tu priliku posu|ena od vatrogasne slu`be Splitske brigade). To se doga|alo 19. listopada 1991. godine. Podsje~ene mine otegljene su u uvalu Bene, gdje ih je razoru`ao (u~inio ne{kodljivima) Rozario Lovri}, skinuv{i s njih upalja~e i detonatore. Put mina do mjesta
za uni{tenje izgledao je pribli`no ovako: mine su ukrcane na brod Svjetionik pomorskog poduze}a Plovput i preba~ene za luku Slatine na ^iovu, gdje su potom ukrcane na kamion poljoprivredne zadruge te u organizaciji gospodina Ante Lu~ina i
njegova dva sina preba~ene u slatinski kamenolom na rtu ^iova. Minsko-eksplozivna sredstva uni{tavaju se u za to posebno odre|enim mjestima na kojima se
mogu ostvariti sve tra`ene mjere sigurnosti. Napu{teni kamenolom na ^iovu u rajonu Slatine ~inio se najpogodnijim, unato~ tome {to niti je bio namijenjen za ove
aktivnosti niti je imao ikakvu dozvolu. Nitko se nije protivio ovoj zada}i na tom
mjestu, te su mineri HRM-a upravo ondje odlu~ili uni{titi mine. Bilo je pritom nekih prigovora kako bi bilo bolje iskoristiti eksploziv iz mina u druge svrhe. Me|utim, eksploziv iz mina vi{e se nije mogao vaditi, niti je u Hrvatskoj bilo tehnologije koja bi to omogu}ila. Uz to, uni{tavanjem mina eksplozijom jasno bi se dao znak
pripadnicima jugovojske u Lori da HRM provodi svoj dio zada}e. U to vrijeme svi
su htjeli pomo}i i biti na raspolaganju. Me|utim, trebalo je poznavati ljude, mjesta, sredstva i mogu}nosti, sve to skupa uskladiti i u~initi djelotvornim. U takvim situacijama imponirala je inicijativa ljudi u njihovoj namjeri da pomognu i budu nenametljivi. Za veliki trud i svesrdnu pomo} pri ovim aktivnostima, koje nije poznavao, a koje su postale gotovo redovite, priznanje zaslu`uje gospodin Ante Lu~in
iz Slatina (otok ^iovo) i njegova obitelj (supruga i dva sina). Uni{tavanje prona|enih mina izvedeno je 21. listopada 1991., uz prethodnu najavu u sredstvima javnog
priop}avanja. Eksplozije podvodnih mina prilikom njihova uni{tavanja na kopnu
bile su impozantne i samim minerima zvukom i u~inkom. Odjek eksplozije ~uo
se nekoliko puta izme|u otoka ^iova i Kozjaka, a u samom gradu Splitu podrhtavali su prozori na zgradama.
159

Dana 22. listopada 1991. zapovjednik HRM-a naredio je prekid rada na eliminiranju minske prepreke ispred Lore do daljnjega. Time je dobiveno vrijeme za sve ono
{to je jo{ trebalo doraditi. U me|uvremenu su tra`ena rje{enja za pobolj{anje djelotvornosti LPMR-a, uvo|enjem hidroakusti~nih sustava, te su u tom smislu prona|ena tri ru~na ronila~ka sonara tipa TSM-5400, s punja~em baterija. Sonari su dobiveni iz biv{eg vojnog skladi{ta u Segetu i odmah je zapo~ela obuka na njima. Stanka izme|u prvog djelovanja i nastavka trajala je to~no mjesec dana, a iskori{tena je
za dodatni anga`man ljudstva iz Trogira i Omi{a, radi izobrazbe i njihovog jednakomjernog uklju~ivanja u zadatak. Zapovijed za kona~no otvaranje ulaza u Loru
dobivena je 22. studenoga 1991., sukladno sporazumu u @itni}u izme|u hrvatske
strane i JNA. Hrvatska strana obvezala se za deblokadu svih vojarni, pa su protumineri ponovno krenuli na posao. Istoga dana izvr{en je dogovor i priprema za
predstoje}i zadatak, a sam nastavak djelovanja zapo~eo je 23. studenoga 1991., uz
odobrenje i jamstva ~elnika JRM-a da roniocima i anga`iranim ljudima osiguraju
nesmetano djelovanje. Toga dana dvije grupe od 6 ronilaca osiguravala je policijska
barkasa iz [ibenika. Nakon uspostavljanja linije nastavka (koju je u me|uvremenu
odnijelo nevrijeme i ribari), daljnje protuminsko pretra`ivanje provedeno je prema
planu. Prona|ena je jedna galvano-udarna mina. Zna~ajno je napomenuti da minu
nije prona{ao ronilac, nego je uo~ena s broda koji ga je pratio. To pokazuje uvjete
u kojima su ronioci radili i opse`nost mjera poduzetih da bi protuminsko djelovanje bilo kvalitetno zavr{eno. Sljede}eg dana, bez obzira {to je bila nedjelja, nastavljena su protuminska djelovanja. Taj dan prona|ene su tri mine, koje su otegljene
u uvalu Bene, razoru`ane, te ve} ustaljenim kanalima preba~ene u Slatine, a potom
kamionima odvezene u kamenolom na rt ^iovo, gdje su postavljene u rupe nastale eksplozijama prethodno uni{tenih mina. Nastavljaju}i kronolo{ki, 25. studenoga
prona|ena je jedna mina, a naredni dan jo{ dvije. Zbog lo{ih meteorolo{kih uvjeta, 27. studenoga 1991. bio je neplanirani dan odmora, koji je iskori{ten za predah
i dovo|enje opreme u ispravno stanje. Sljede}i dan nastavljeno je protuminsko djelovanje, ali ni{ta nije prona|eno. Tek kada se drugoga dana s pojasevima dobrano
odmaklo sjeverno od ulaza u Loru, prona|ena je jo{ jedna mina.
Radi odmora i obuke Spli}ana dnevno anga`iranih na zada}ama ronjenja, 30. studenoga 1991. do{li su ih zamijeniti Omi{ani. Splitska ekipa je anga`irana na obu~avanju u rukovanju ru~nim sonarom za pronala`enje mina i minama sli~nih objekata. Mine nisu prona|ene ni 1. prosinca. Ovaj podatak zabrinuo je cijelu ekipu
minera. Ekipe su ve} bile uigrane, postupci uhodani, me|utim, mina nije bilo. Pojavila se sumnja: jesu li snage JRM-a ne{to radile s minama? Priznali su dizanje dvije mine koje su odvezli u Loru i razoru`ali, no nedostajalo je pet mina!? Odlu~eno
je da se izvede dragiranje sa spojnim konopima preko pretra`enih pojaseva ~amcima na vesla ili na motorni pogon najmanjom brzinom i na najve}im dubinama.
Ovaj posao provodio se paralelno s pretra`ivanjem ronilaca, na na~in da bi ~amci
160

na vesla teglili konop koji je vezan izme|u brodova, a bio je ote`an olovnim utezima radi postizanja {to ve}e dubine. Svrha ovog postupka bila je prodor na {to ve}u
dubinu mora i sagledavanje onog dijela podmorja koje ronioci nisu mogli vidjeti s
povr{ine ili neposredno ispod nje. Tako intenzivirana djelovanja nastavljena su svim
raspolo`ivim sredstvima i istim metodama, sve do 5. prosinca. Tih dana protumineri HRM-a imali su zadovoljstvo gledati s mora kako na ulazu u Loru po~inje gomilanje opreme JRM-a, koja se nedvojbeno pripremala za kona~ni odlazak. Protuminska djelovanja ispred Lore organizirao je osobno zapovjednik Odjela za podvodna djelovanja, planove provo|enja nadzirao je p.b.b. Dragan Stipkovi}, a s roniocima provodio Jo{ko Perak. Budu}i da nisu na|ene sve mine, te`i{te djelovanja protuminera stavljeno je pred sam ulaz u Loru. Ona nisu bila ograni~ena samo na pregled s povr{ine, ve} se i{lo na zarone do dna, gdje su prona|ena tri minska sidra.
Mina ispred samog ulaza vi{e nije bilo i ulaz u Loru bio je slobodan, {to je javljeno
zapovjedniku HRM-a. Toga dana zavr{ena su protuminska djelovanja ronilaca i
slu`beno je javljeno ~elnicima JRM-a da je ulaz u Ratnu luku Lora slobodan. Iako
je nedostajalo jo{ pet mina, moglo se mirne savjesti re}i da vi{e nije bilo zapreka na
putu za odlazak brodova i ljudstva iz Lore. Me|utim, znalo se da odlaskom snaga
JRM-a iz Lore protuminska djelovanja moraju biti nastavljena, sve dok se i posljednja mina ne prona|e. Zbog stanja ispravnosti mina, koje ina~e nije bilo na potrebnoj razini, sumnjalo se da su neprona|ene mine izgubile hermeti~nost i da su pale
na dno. Druga pretpostavka bila je da su diverzanti JRM-a iste mine digli, a da pritom nisu obavijestili HRM, kako bi provjerili jesu li izvje{}a koje je HRM davala
to~na. U svakom slu~aju, posao oko uklanjanja mina nije u cijelosti bio dovr{en.
U me|uvremenu, od 5. prosinca do odlaska snaga JRM-a iz Lore 5. sije~nja 1992.,
brodovi JRM-a nesmetano su uplovljavali i isplovljavali iz Lore. Prvo uplovljavanje
u Loru JRM je izvr{ila s remorkerom koji je po boku teglio dva T^-a, vjerojatno
pokvarena. Ovi brodovi imali su zada}u provjere sigurnosti prolaza. Zapovjedniku
remorkera sigurno nije bilo lako dok je brod nekoliko puta vozio po cijeloj {irini
prolaza. Pri tome je bio budno pra}en mnogobrojnim vojnicima jugovojske koji su
se postavili na lukobran Lore. To je samo bio dodatni pokazatelj kolika su o~ekivanja bila usmjerena prema slobodi izlaza iz Lore, koja im je postala pravom mi{olovkom. Uskoro su u Loru stigle ronila~ke barkase koje su no}u bile anga`irane na vo`njama oko luke, ali i do Spinuta i Bena. Kasnije se saznalo da nisu vozile diverzante, ~ega su se u Zapovjedni{tvu HRM-a pribojavali, ve} su odlagale oru`je i streljivo koje nisu mogli ponijeti. Odjel za podvodna djelovanja nastavio je tragati za rje{enjima koja bi pomogla pronala`enju svih polo`enih mina. Vidljivost je bila najve}i problem. Ronioci su davali sve od sebe, ostvaren je zavidan stupanj uvje`banosti svih sudionika, me|utim, ostao je problem prodora do samog morskog dna. Bilo
je jasno da se rje{enja mogu na}i jedino hidroakusti~nim sredstvima, kojih tada nije
bilo. Pregledani su razni tipovi ehosondera (hidroakusti~ni ure|aji koji slu`e za ot161

krivanje ribljih jata) na malim brodicama, potom neki tipovi ehosonara na ribarskim brodovima, ali nije na|eno ni{ta {to bi nam moglo pomo}i. Analizom PMDa ostala je dvojba: prvo, sumnja u istinitost navoda LPMR-a o kvaliteti izvr{enja zada}e zajedno sa svim ostalim sudionicima i sredstvima (ru~ni sonar, spojni konop
itd. ), i drugo, sumnja u ispravnost samih mina. Sumnja u ispravnost mina uzeta je
s rezervom, posebice u pogledu njihove plovnosti i hermeti~nosti. Toj ~injenici i{ao
je u prilog podatak o ~ak pet neprona|enih mina, koje bi sigurno bile prona|ene
da su zauzele postavljenu polo`ajnu dubinu.
Pri polaganju mina i njihovoj tzv. prethodnoj i zavr{noj pripremi pomogli su poznati specijalisti mineri. Oni su taj zanat poznavali do detalja. Brtvila na svim minama promijenjena su, pa ako je i bilo kakve gre{ke, ona se mogla o~itovati kod jedne, eventualno dvije mine, {to bi bio pora`avaju}i podatak za takve stru~njake. Razrje{enje te nedoumice tra`ili smo na istim minama koje su u me|uvremenu dovezene u skladi{te Seget. Trebalo je rije{iti sumnju: jesu li mine kojim slu~ajem ostale
na ve}oj polo`ajnoj dubini? Sumnjalo se prije svega na tzv. prethodni uteg. Zada}a
ovog ure|aja je usidrenje mine na polo`ajnoj dubini koja je zadata i postavlja se
unaprijed u tijeku zavr{ne pripreme mine za polaganje. Postavljalo se pitanje je li taj
ure|aj odradio svoju postavljenu zada}u, odnosno jesu li mine sigurno zauzele tra`enu dubinu, ili se zako~io i povukao minu puno dublje? Ovo je bila sasvim realna
pretpostavka, s obzirom na to da se radilo o popisnom minopolaga~u, pa iako su
mine bile stru~no obra|ene pri prethodnoj i zavr{noj pripremi, sama improvizacija
polaganja mogla je otrgnuti prethodni uteg na svoju maksimalnu dubinu. Isto tako,
zbog izobata dubine koje su na nekim podru~jima bile na granici mogu}nosti uporabe ovih mina, moglo je do}i do neodrade sidrenog sustava, ili bi isti odradio nepravilno. Me|utim, rezultat nepravilnosti rada minskih sidara o~itovao bi se u isplivavanju mine na povr{inu, a ne zauzimanjem ve}e polo`ajne dubine. Izvr{ena je
proba rada prethodnog utega, koji je namje{ten na dubinu od jedan i pol metar bacan u svim pravcima, ali je odradio svoj posao, te je uvijek dolazio do tablicama propisanih rezultata. Time je otpala sumnja da je prethodni uteg bio krivac za eventualno ve}u polo`ajnu dubinu mina. Ove dvojbe navedene su radi pregleda tada{njih razmi{ljanja i strepnje zbog neprona|enih mina. Za vrijeme stanke u PMD-u
motrilo se pona{anje snaga JRM-a u Lori. Opremu i ljudstvo JRM-a iz Lore trebali su odvesti civilni brodovi posebno unajmljeni za taj posao. U po~etku odvo`enja,
no}u 20. prosinca 1991., gr~ki teretni brod koji je trebao uploviti u Loru bura je
odbacila i prisilila na manevriranje od ulaza u luku prema sjeveru, upravo na pravcu polo`ene minske linije. Brodu je trebalo oko dva sata da izbjegne nasukavanje na
lukobran i da usmjeri pramac prema oto~i}u Galiji. Usidrio se, nakon brojnih prijelaza kroz minsku liniju, sjeverno od Lore, upravo na mjestu gdje je nedostajao najve}i broj mina. Sre}om, ni{ta se nije dogodilo, {to je dodatno uvjerilo JRM u u~inkovitost protuminskih djelovanja (PMD) snaga HRM-a, a nas potaknulo na nova
162

razmi{ljanja. Za to vrijeme nije bio poni{ten radiooglas o zabrani plovidbe, koji je


obuhva}ao prostor Lora Sv. Galija oto~i} Gariful. Odlaskom JRM-a oglas je ponovljen u stru~nim publikacijama Oglasa za pomorce (OZP) Hidrografskog instituta, a upozorenje je dano nekoliko puta u sredstvima javnog priop}avanja: putem radija i u dnevnim novinama. Sve ovo ura|eno je da bi se dobilo vrijeme za
pretra`ivanje {ireg prostora od mogu}ih minsko-eksplozivnih naprava koje nisu
prona|ene i materijala koji bi mo`da polo`ila ili ostavila jugovojska.
Odlu~eno je da se nastavak PMD-a na MP-u u~ini motrenjem dna s roniocima uz
anga`man bilo kakvog hidroakusti~kog sustava koji bi pomogao u jednozna~nom
pretra`ivanju i utvr|ivanju pravog stanja. U tu svrhu izvr{ena je prosudba stanja i
odlu~eno je da se izvr{i dodatna obuka sa svim roniocima na {kolskoj mini tipa
SAG-2 i s ru~nim prijenosnim sonarom. Odlaskom snaga JRM-a iz Lore zadatak je
glasio: nastavak pretra`ivanja podmorja u i ispred Lore, du` cijele rute povla~enja
snaga JRM-a. Osnovna namjera bila je nastaviti potragu za preostalim minama, {to
je bio prioritet, a shema pretra`ivanja obuhva}ala je {iri rajon polo`ene MP. Priprema za nastavak podvodnog pretra`ivanja zapo~ela je 3. sije~nja 1992. sastankom s
roniocima i davanjem zada}a za naredno razdoblje. Dana 5. sije~nja 1992. polo`ena je {kolska mina SAG-2, a planirano je da se usidri na polo`ajnoj dubini od pet
metara, kako ne bi smetala manjim brodi}ima koji bi plovili preko nje. Polaganje
je izvr{eno na 200 metara sjeverno od uvale Bene, gdje je dubina mora bila oko 40
metara. Problemi su nastali ve} sutradan, kada su ronioci trebali vje`bati prijenosnim sonarom na polo`enoj mini. Naime, ronioci minu nisu mogli locirati ni vizualno ni sonarom, iako je pretra`en ve}i prostor. Naravno, prvi zadatak, pored pretra`ivanja Lore, bio je pronala`enje polo`ene {kolske mine. Istu je polo`io Rozario Lovri} i nitko nije sumnjao da mina nije polo`ena kako treba. Dakako, ta {kolska mina bila je bojeva i puna eksploziva, a za ovu {kolsku svrhu izva|en je detonator, ~ime je mina u~injena manje-vi{e ne{kodljivom. Na iznena|enje svih nas,
mina je prona|ena usidrena na 20 metara dubine. Tada se mnogo toga shvatilo. Sidrena u`ad mina zapinjala je, i bez obzira na odradu prethodnog utega i zaporne
poluge, zaplitala se i zadr`avala mine na daleko ve}oj polo`ajnoj dubini. To otkri}e
bilo je od iznimnog zna~aja. Tada se shvatilo za{to su neke od prona|enih mina prema izjavama ronilaca bile na razli~itim polo`ajnim dubinama, koje su varirale od
samo pola metra ispod povr{ine do dva metra dubine. Sada se sa sigurno{}u znalo
da se polo`ene mine, ako ih jo{ ima (tj. ako ih nije pokupila jugomornarica), nalaze na ve}oj polo`ajnoj dubini. Ronioci su dobili zada}u izvr{iti kontrolno pretra`ivanje dna ispred Lore i sjeverno od nje, kako bi se prikupili podaci o providnosti
mora, stanju morskog dna i morskim strujama. S brodicama je otpo~elo ponovno
pretra`ivanje sa spojnim konopima uzdu` minske linije, s te`njom prodora na {to
ve}u dubinu.
163

Odlazak JRM-a iz splitskog akvatorija bio je signal sportskim ribi~ima da upravo u


tom podru~ju, bez obzira {to je oglas o zabrani plovidbe i dalje bio na snazi, po|u
masovno u ribolov. Bez obzira na upozorenja kapetana lu~ica te Radio Splita, upravo na podru~ju polo`ene minske prepreke i oko nje, na prostorima gdje je dugo vremena na snazi bila zabrana plovidbe i ribarenja, bila je izuzetna koncentracija malih plovila u potrazi za ribom (najmanje {est mjeseci nije bilo izlova ribe). Budu}i
da je sezona liganja bila u punom jeku, primjenjivane su razne ribarske naprave, od
pe{kafonde do tunja i mre`a raznih veli~ina i namjene. Krilni plovci za obilje`avanje, koji su ozna~avali krajnji domet PMD-a ronilaca za teku}i dan, opet su redovito no}u nestajali, zajedno s konopima i utezima, te se naredni dan moralo po~injati prema podacima terestri~ke navigacije. Minsko protuminski divizijun tih
je dana te`i{te svojih djelovanja stavio na pretra`ivanje Lore, prilaznih putova i mjesta gdje su se prema najavama gra|ana zadr`avali brodovi JRM-a, s pretpostavkom
odlaganja sredstava ratne tehnike. Masa oru`ja i streljiva, te raznorazne vojne opreme, prona|ena je i izva|ena iz podmorja. Prijenosni sonari nisu otkrivali mine, ali
su zato djelotvorno pronalazili koncentraciju ba~ene ratne tehnike, koja je u to vrijeme bila potrebna. To je uvjetovalo anga`man podvodnih diverzanata, koji vi{e
nisu bili u sastavu Odjela za podvodna djelovanja. U moru se tih dana moglo na}i
sva{ta. Iako smo se pribojavali eksplozivnih naprava, podvodnih eksplozivnih zamki, nitko naprosto nije mogao zadr`ati niti LPMR niti diverzante, da iz podmorja vade dio onoga {to je JRM tako zdu{no bacala u more. Uvid u dnevnik rada Minsko protuminskog divizijuna od 9. sije~nja 1992. pokazuje da je u podru~ju RL
Lora prona|eno: automobil, kontejner (ku}ica za osiguranje podmornica), dvije topovske granate od 122 mm, tri ru~ne bombe, potopljena motorna barkasa, strojnica od 12.7 mm i 3 sanduka streljiva od 7.62 mm. Radovi na va|enju tehnike nastavljeni su do 15. sije~nja 1992., a prona|ena koli~ina ratne tehnike, posebice naoru`anja i streljiva, bila je zaista impozantna. Zbog lo{ih meteorolo{kih uvjeta i potrebe ljudi za odmorom, odre|ena je stanka od tjedan dana.
U me|uvremenu, potraga za hidroakusti~kim sustavima urodila je plodom. Zapovjednik Odjela nai{ao je na sonar PP 10 M, ~ija je osnovna namjena otkrivanje diverzanata i njihovih podvodnih aktivnosti. Bio je instaliran u Trogiru na doku koji
ga je ~uvao od napada podvodnih diverzanata. Znalo se za ovaj sonar, ina~e ugra|ivan u diverzantske podmornice (d`epne) s namjenom otkrivanja diverzanata, koji
je bio proizveden u tvornici RIZ u Zagrebu. U Odjelu je vladalo mi{ljenje da ih
je jugomornarica odnijela u Crnu Goru. Odmah se krenulo u potragu za jo{ jednim istim, kako bi se ugradio na neko pogodno plovilo i uklju~io u PMD. Sre}om,
~im je identificiran taj jedan sonar koji je bio instaliran na doku, ronioci iz Trogira
na{li su u mornari~kom skladi{tu u Segetu jo{ jedan takav sonar ispravan i kompletan. Za njegovo instaliranje i djelovanje trebalo je prona}i pogodan brod, koji je
uz velike napore (jer je bila ukinuta mobilizacija plovila) napokon prona|en u ro164

nila~kom dru{tvu Delfin u Splitu. Bio je to brod biv{e JRM, tipa barkasa, u takvom stanju da su na njemu bili neophodni ve}i zahvati, kako bi isti odgovarao namjeni. Nakon toga uslijedila je faza ugradnje sonara, pronala`enja adekvatnog izvora elektri~nog napajanja (prona|en kod Ante Ondinija koji je nesebi~no dao agregat od 10 kW, isto neispravan), kalibriranje ure|aja, obuka ljudstva itd. Potom je u
poduze}u Brodospas prona|ena tegljena hidroakusti~ka naprava zvana riba,
izuzetne izvedbe, sa solidnom ra~unarskom podr{kom i stru~nim ljudima za njezinu uporabu. Na zamolbu zapovjednika Odjela da ljudi do|u u ZHRM te da se napravi dogovor o njezinu kori{tenju za protuminsku zada}u, 20. sije~nja s ponudom
je stigla ekipa iz Brodospasa (koji je zaista u~inio mnoge usluge HRM-u i Odjelu). Za jedan dan rada tra`ili su 20.000 $ (ameri~kih dolara), {to je zapovjednik
HRM-a glatko odbio. Mora se re}i da je i prije i kasnije Brodospas iz Splita ~inio
mnogo stvari za HRM, ulo`io velika sredstva i za potrebe HRM-a anga`irao mnogo ljudi. Zbog toga je jedina nada protuminerima ostao protudiverzantski sonar,
~ija je ugradnja na mobilizirani brod otpo~ela. 21. sije~nja 1992. dan je odmor roniocima, da bi se obavili lije~ni~ki pregledi i oprema dovela u red, prije nego {to se
sa sonarom krene na zavr{ni posao. Osim toga, tih dana vladala je velika hladno}a,
{to je roniocima opremljenima tankim odijelima dodatno ote`avalo rad. Stanka
koja je uslijedila nastala je nakon pa`ljivog pregleda dna Lore, svih priveza i va|enja te`ih predmeta. Djelovanja pod vodom u zimskom razdoblju ronioci su obavljali u tankim, mokrim odijelima, {to je iziskivalo velika naprezanja. Osim toga,
na mjestima rada nije bilo tople vode kako bi se ljudi nakon ronjena ugrijali. A luka
Lora je, kao najsjevernija to~ka u zaljevu, okrenuta prema sjeveru i `estokim udarima bure, koje je te godine bilo i previ{e. Mo`e se samo zamisliti slika kako ronioci
zimi izlaze iz vode {ibani vjetrom i presvla~e se u zaklonu kontejnera u kojemu nije
bilo niti grijalice. A sve to pratila je bojazan od ostavljenih eksplozivnih zamki. U
to vrijeme, osloba|aju}i vojarne jugovojske, protumineri HV-a trpjeli su gubitke od
vje{to postavljenih zamki protivnika. Nakon toga, na lokacijama gdje su prona|ene ve}e koncentracije ratne tehnike pojavili su se diverzanti HRM-a koji su nastavili raditi taj posao, prema sudu protuminera, s prevelikom revno{}u. Od davnine
traju prepucavanja protuminera i diverzanata oko toga tko tegli vi{e. Protumineri su, donekle s pravom, o~ekivali da }e diverzanti biti anga`irani negdje gdje su
bili potrebniji, a ne kopati po dnu Lore.
Dana 28. sije~nja 1992. dogodila se tragedija. Oko 12.30 sati javljeno je da je barkasa HRM-a koja je osiguravala ronjenje pomorskih diverzanata nai{la na minu
ispred Lore. Ljudi iz sastava Minsko protuminskog divizijuna, koji su tada boravili u lu~ici Zenta, odmah su prisko~ili u pomo} nastradalim mornarima i brodu.
Brod je potonuo gotovo trenutno, a od petorice mornara trojica su spa{ena. Na`alost, Nikola Perleta i Dragan Juras nisu prona|eni na mjestu potonu}a barkase. Povijest minskog ratovanja stalno bilje`i stradavanje brodova na minama one morna165

rice koja ih je i polagala. HRM je s pravom o~ekivala da se to ovoga puta ne}e dogoditi. Na`alost, nitko nije primijetio da je ronila~ka barkasa HRM-a, anga`irana
na osiguranju diverzanata koji su pretra`ivali dno u Lori, nekoliko puta vozila zabranjenim koridorom na relaciji Gradska luka Split Lora. Upravo je ona nai{la na
preostalu minu, koja je izmakla nadzoru protuminskih ronilaca. HRM je pretrpjela nepotrebnu `rtvu, a takve najvi{e bole.
Dana 30. sije~nja 1992. ponovno su zapo~ela djelovanja u minskom polju, s ciljem
pronala`enja svih mina. Radi potpune sigurnosti od polo`enih mina odlu~eno je da
se ide na pronala`enje svih pojedina~nih minskih sidara podsje~enih mina i njihovo obilje`avanje plovkom na povr{ini. Ovakvo rje{enje nametnulo se samo od sebe,
jer ako je jugomornarica bilo {to uradila s minama, vjerovali smo da }e polo`aji
minskih sidara to pokazati. Usput, ostala je na svima bolna zada}a pronala`enja tijela poginulih hrvatskih mornara s potopljene barkase. Ovoga puta primijenjen je
postupak pretra`ivanja dna i pronala`enja minskih sidara na samom dnu. Zadr`ana je ista shema pretra`ivanja, tj. pod kutom od 700, s tim da bi jedna para ronilaca i{la uzdu` same minske linije po morskom dnu kako bi skratila postupak. U radu
su pripomogli i diverzanti kojima je dana zada}a da djeluju uzdu` polo`ene minske
linije i tra`e minska sidra na dnu mora. Poginuli mornar Juras na|en je ve} prvi
dan, a poginulog Perletu ronioci su na{li tre}ega dana potrage. Dana 4. velja~e
1992. prona|ena je jedna od mina na polo`ajnoj dubini od jednoga i pol metra, {to
je ujedno bila prva mina u minskoj liniji. Vi{e radi reklame i discipliniranja ribi~a
koji su nastavili svoj posao bez obzira na zabrane, mina je aktivirana u vodi, uz prethodnu najavu. Aktivirana je na oko 100 metara ispred oto~i}a Galije, na koji se,
radi sigurnosti i promatranja prizora, prebacio cijeli divizijun. Za vrijeme opaljenja
mine, oto~i}, bolje re~eno hrid, podrhtavao je kao u najve}em potresu. Sve skupa
zavr{eno je 15. velja~e kada su prona|ene sve mine, te obilje`ene i uni{tene prema
ve} ustaljenoj metodici. Pri samom kraju radova uklju~en je sonar PP 10 M, koji je
nakon detektiranja {kolske mine kod rta Bene u prvom prijelazu otkrio dvije dotad
neprona|ene mine i naveo ronioce na njih. Mine su bile usidrene na polo`ajnoj dubini od 20 metara. Ronioci su s ogromnim iznena|enjem gledali barkasu i sonar
koji je s jednim velikim {tapom stavljen na radnu dubinu. Njime je upravljao poru~nik Neboj{a Vasi}, diplomirani in`enjer podvodnog oru`ja. Sonar se pokazao u
najboljem svjetlu. Da je stigao na vrijeme, ronioci bi bili po{te|eni mnogih muka i
napora, a zadatak bi se mogao izvesti daleko prije. Sonar je otkrivao sidrene mine
na 350 metara. Ure|aj je bio lagan i jednostavan i bolno je uop}e pomisliti {to bi
bilo da je sonar bio na|en na vrijeme. ^uda napravljena u Odjelu na planu usavr{avanja tehni~kih ure|aja na drugim sredstvima ratne tehnike govorila su u prilog
tome da HRM vi{e ne}e imati iznena|enja na polo`enim podvodnim minama. Zadnjeg dana izvr{eno je kontrolno protuminsko pretra`ivanje s hidroakusti~kim sustavom riba, u vlasni{tvu Hidrografskog instituta Republike Hrvatske. U jednom
166

jedinom prijelazu ure|aj je otkrio svih 20 minskih sidara, te dvije potopljene barkase. Uloga oba ure|aja u izvr{avanju zadatka bila je marginalna, ali prezentirane su
mogu}nosti ovih sonara. Iako su uporabljeni za druge svrhe, u protuminskoj obrani pokazali su punu vrijednost. Protumineri su mogli samo `aliti {to ove ure|aje
nisu imali prije, jer bi s njima sve bilo druga~ije.
Iskustva
Iskustva su bila velika i neprocjenjiva. Iako se radilo o minskoj prepreci koju su sa~injavale sidrene kontaktne mine kojima se znala lokacija, s raspolo`ivim sredstvima s njom je zaista bilo te{ko iza}i nakraj. Ako ni{ta drugo, iskustvo s tehni~kim
napravama na bazi hidroakustike bilo je vrlo korisno. Neugodno iznena|enje bila
je nedjelotvornost ronilaca, {to se iskustvom ubudu}e moglo pobolj{ati, ali rje{enja
su se morala tra`iti na drugim mjestima i s drugim sredstvima. Sljede}e iskustvo odnosilo se na sidrene mine. Nikome ni nakraj pameti nije bilo da bi se mogle tako
pona{ati. Zato ne za~u|uje podatak da su Englezi s najmodernijom opremom izgubili toliko vremena na sli~nim minama za vrijeme rata na Falklandskom oto~ju.
Iako nikad nisu, makar ne javno, objavili o ~emu se radilo, sigurno je da je neregularno pona{anje mina tomu bio jedan od zna~ajnijih razloga. Neregularno pona{anje mina odnosilo se, prije svega, na pogre{no zauzimanje polo`ajne dubine polo`enih mina. Iskustvom i pomalo prakti~ki znalo se za odre|ena odstupanja koja
su o~ekivana i normalna. No, na|eno stanje u minskim zaprekama bilo je daleko
od o~ekivanog i na{im je protuminerima priredilo nemali broj neugodnih iznena|enja. Ste~ena iskustva s ovom minskom preprekom neprocjenjiva su. Ljudi su postali daleko stru~niji, poslovi su se obavljali kvalitetnije, a moglo se ra~unati i na
neka tehni~ka sredstva koja su se pokazala pogodnima i kvalitetnima za ovu vrstu
aktivnosti.
Organiziranje protuminskog pretra`ivanja s roniocima teklo je glatko, i sada se nakon ovog ste~enog iskustva moglo sa sigurno{}u uhvatiti u ko{tac sa svim minskoeksplozivnim napravama u plitkom moru. Tako se jo{ za vrijeme PMP-a ispred
Lore i{lo u samu Loru i oko nje. Dno Lore pretra`eno je vrlo temeljito i tom prilikom prona|eno je sva{ta, uglavnom sredstva ratne tehnike. Naslage mulja na dnu
nisu smetale roniocima da pronalaze predmete veli~ine udarne igle za poluautomatske pu{ke. Akumulirano iskustvo cijele ekipe bilo je zaista na visokoj razini, a
ronioci su se tom prilikom ~ak i natjecali tko }e vi{e roniti, jer im se o~igledno ratna tehnika svi|ala, a sve ionako nije zavr{avalo u skladi{tima HRM-a. Ste~ena iskustva primijenjena su u nastavku ~i{}enja podmorja splitskog okru`ja od neeksplodiranog streljiva i minsko eksplozivnih naprava, te na razminiranju minske zapreke u Splitskim vratima i na podru~ju prolaza Mali i Veli Vratnik.

167

Pomorski promet

rvatska ratna mornarica po~ela je sa svojim djelovanjima na moru gotovo


bez ijednog broda, izuzmu li se oni zarobljeni u {ibenskom Remontnom
zavodu. U uvjetima potpune blokade na moru i potrebe prijevoza najnu`nijih potrep{tina stanovni{tvu srednjodalmatinskih otoka, opskrbe postrojbi na
otocima itd., odlu~eno je da HRM organizira pomorski promet. Odluka o tome
donesena je u Zapovjedni{tvu HRM-a, a zada}a o organiziranju povjerena je meni
(S. Bernadi}). Bilo je to 1. listopada 1991. godine. Prije formiranja HRM-a pomorski prijevoz ve} je bio organiziran u {ibenskom i zadarskom zale|u prilikom evakuacije ljudi i materijalnih dobara iz najugro`enijih podru~ja. Krajem srpnja i po~etkom kolovoza u organizaciji 112. zadarske brigade (zapovjednik Marko ^ulina)
prevezena su dva bataljuna (bojne) 4. brigade ZNG-a i dijelovi 112. brigade u podru~ju Novigradskog mora. U toj akciji sudjelovali su uglavnom ribarski brodovi,
te brodovi i gliseri pojedinaca i poduze}a. Sljede}a mornari~ka postrojba osnovana
je po~etkom rujna u Kalima, u okviru Odreda naoru`anih brodova. Ona je djelovala du`e vrijeme i istaknula se u borbenim akcijama protiv neprijateljskih brodova, provode}i borbeni nadzor teritorija od Premude do Murterskog mora. Plovila
kojima je raspolagala bila su tako|er raznolika, od ribarica do glisera. [to se ti~e zada}a HRM-a u ostvarenju pomorskog prijevoza kao daljnje zada}e, te`i{te je bilo na
potpori stanovni{tvu srednjodalmatinskih otoka i probijanju pomorske blokade, jer
je u splitskom rajonu bila raspore|ena takti~ka grupa JRM Ka{tela, koja je prije~ila pomorski promet izme|u kopna i otoka po svom naho|enju.

Pomorski promet na srednjem Jadranu 1991.


Potrebe prijevoza bile su najve}e prema otocima s najbrojnijim stanovni{tvom
Bra~u, Hvaru i [olti, kako zbog stanovni{tva, tako i zbog potreba postrojbi HRMa koje su nastajale, popunjavale se i pripremale za djelovanje. S obzirom na uvjete
trebalo je izabrati brze, pokretljive brodove s navigacijskom opremom, koji }e biti
u stanju na}i pukotine u protivni~koj blokadi i neprimjetno obaviti zada}u, ~ak i u
navigacijski te{kim uvjetima. Te brodove nismo smjeli naoru`avati, jer je protivnik
na moru ionako bio znatno bolje naoru`an, a kad bi protivni~ki brodovi presreli i
zaustavili koji na{ brodi}, isti se bez oru`ja mogao lak{e izvu}i. Trebalo je rije{iti i
probleme vezane uz posadu, logisti~ku potporu i sve vrste osiguranja, koje idu uz
168

tako slo`en i zahtjevan posao. Dakako, i ste}i uvid u postoje}e stanje i raspolo`iva
sredstva, potom se dodatno konzultirati s ljudima od zanata i kona~no se odlu~iti.
Vrijeme kao ~imbenik nije nam bilo saveznik, jer je trebalo po`uriti. Uredu za obranu i drugima postavio sam dva zahtjeva: HRM za potrebe prijevoza tra`i brodove s
potrebnim karakteristikama i ljude koji ih mogu voziti. Odgovor koji smo dobili
bio je op}enit i govorio je o tome da se za svoje potrebe sami sna|emo, da izaberemo {to nam se svi|a, a da }e iza nas stajati Ured za obranu. To je zna~ilo da se moramo zaista sami sna}i i da se konzultiramo sa samim izvorima. Razgovaralo se s kapetanima lu~ica u Splitu (Zenta, Lu~ica, [pinut, Mornar, ACI marina) o njihovim
potencijalima, pregledane su liste plovila u Uredu za obranu i u Hrvatskom registru
brodova, a pregledani su i jugo-registri po lu~kim kapetanijama i pomorskim poduze}ima. Tako se u stvari po~eo stvarati na{ Odjel za podvodna djelovanja. Stvarale su ga potreba i zada}e koje je trebalo hitno rje{avati.
Radi jednostavnosti odr`avanja brodova, a sli~no tome i napora posade, nastojao
sam da brodovi budu sli~nih pomora~kih zna~ajki, pogona i opreme. A upravo je
na tom podru~ju vladalo najve}e {arenilo. Najbolje rje{enje bilo bi da je posada ve}
obu~ena za kori{tenje tih brodova, i {to je najva`nije, da su pomorci od zanata i da
poznaju podru~je plovljenja. To nam je bilo glavno oru`je: znanje pred golom silom. Imali smo sre}u da se sve {to je zami{ljeno moglo i ostvariti. Odlu~eno je da
osnovu ove male flote ~ine tri glisera, tipa Princess-36, izvanredne gra|e, dizajna, ljepote i brzine. Brodovi su bili izra|eni od visokokvalitetne stakloplastike, 12
metara dugi s dva glavna pokreta~ka stroja. Brzina broda bila je oko 40 ~vorova, a
srednja plovidbena brzina oko 35 ~vorova. U unutra{njosti broda ni~ega nije bilo
previ{e ni premalo, sve {to treba ~ovjeku na moru bilo je pri ruci. Navigacijski set
opreme odgovarao je izgledu broda: imali su sve potrebno. Jedan od brodova imao
je radar. Veli~ina broda omogu}avala je prijevoz dvadeset ljudi s opremom, a deset
ih je moglo u`ivati u punom komforu. Bili smo zaista zavidni ljudima koji su mogli priu{titi sebi luksuz takvih brodova, a sad smo bili tako ponosni {to ih upravo
mi imamo. Uz tzv. princeze, mogli smo se osloniti i na dva broda {vercera, nepoznate marke, ali iznimne brzine i pokretljivosti. Brodovi su bili u off shore
verziji, tj, gra|eni za malo ve}a mora. Gledaju}i ih, ~ovjek bi odmah pomislio da su
gra|eni samo da ponesu svoje strojeve koji su ih bez ve}ih napora mogli voziti i do
70 ~vorova. No, kad sam saznao da tro{e ogromne koli~ine benzina na sat vremena
vo`nje, ostavio sam ih u rezervi.
Ljudi koji su do tada vozili i odr`avali ove brodove, dragovoljno su se stavili na raspolaganje HRM-u. Bili su to iskusni pomorci, profesionalci, iza kojih je bilo mnogo prevaljenih milja u svim uvjetima i puno popravljenih motora. U ovom poslu
najvi{e su bili anga`irani: Ton~i Buli}, Tihomir Bo`i}, Igor Pezelj, Ivo O{tri}, Nenad Paut, Dinko Dragi~evi}, Milan Radovi}, ^edomir Bo`i} i Davor [vragulja.
Ovu ekipu, koja se sre}om sama stavila na raspolaganje, izabrao sam iz mno{tva
169

drugih, preporu~enih i nametnutih. Nikad nisam po`alio, sre}om po mene, a njima na ~ast. Upoznao sam ih sa zada}ama i situacijama koje bi mogle nastati. Nitko od njih ni tada ni kasnije nije pokazao nikakav strah. Zapovijedanja ovim odjeljenjem nije bilo u pravom smislu te rije~i, a ve}inom aktivnosti koordinirao je Ton~i Buli}, koji je radio kao glavni menad`er za operativu u ACI marini u Splitu. Sve
je brzo utana~eno, nikad nije bilo ve}ih nesporazuma, a te{ko}e smo otklanjali u
hodu. Bilo je zahtjeva da se na brodove stave te{ke strojnice ili PZO topovi, koje
sam odlu~no odbio, iako je u listama brodova u Uredu za obranu predvi|eno da se
mobilizirani brodovi opremaju te{kim strojnicama ili PZO topovima. Istina je da
bi nabava tih sredstava predstavljala te{ko}u, ali i nju smo mogli rije{iti, kao i brojne druge prije toga. Me|utim, takva rje{enja bude samo la`nu nadu, jer je i najmanji brod jugomornarice bio neusporedivo ja~i od na{ih brodova. Oru`je na pramcu
pove}ava radarski odraz i demaskira brod. Zato niti jedan brod nije dobio te{ko
oru`je, no njihove posade bile su naoru`ane pje{a~kim naoru`anjem, uz savjet da
u~ine sve da ga ne moraju uporabiti, jer na moru im ono ne mo`e puno pomo}i.
Jedan od ve}ih problema u radu ovakve postrojbe svakako je bio tehni~ki ~imbenik,
jer osjetljiva tehnika tra`i odr`avanje, strojevi tro{e gorivo i ulje, itd. Velika je sre}a
{to su se ljudi sami brinuli za svoje brodove, a pripomogla je i na{a Baza za logisti~ku potporu. Nemali broj ljudi iz logistike HRM-a saznao je za ovu postrojbu tek
nakon prevo`enja, ili njih samih ili nekih potrep{tina. Pri tome je u logistici HRMa bilo ljudi koji su nam pomagali od svega srca, savjetima i sredstvima, prema{uju}i svoje ovlasti. Primjerice, Dane Vido{evi} i Lovro Korda. Problem je bio izvu}i
brodove iz ACI marine, jer su iz obli`nje Komande VPO-a danono}no vrebali snajperi i ostalo pje{a~ko oru`je, zajedno s protuzrakoplovnim strojnicama i topovima
na krovu zgrade. @alosno je bilo pogledati prelijepe brodove u ACI marini, koje su
pripadnici JNA iz ~iste obijesti i zlo}e probili mecima na vi{e mjesta i te`e o{tetili.
Brodove su 2. listopada 1991. izvukli skiperi Ivo O{tri} i Dinko Dragi~evi} Cija
i dovezli ih bez posljedica u lu~icu Zenta. Otada je u ovoj postrojbi uvedeno stalno
de`urstvo.
Uz splitsku, djelovala je i postrojba iz Trogira pod zapovjedni{tvom gospodina Cveji}a Cveje, koja je svojim sredstvima odr`avala promet od obale kopna prema otocima Drveniku i [olti. I Bra~ani su ve}inu svojih potreba rje{avali sami, organizirav{i redovitu no}nu liniju izme|u luke Povlja i luke Mimice na kopnu nedaleko
od Omi{a. Ova bra~ka veza uskoro se tako uhodala da je bila nastavljena kopnenim putem do Milne i predstavljala gotovo redovnu prugu. Iako je organizirana
za podmirenje vojnih potreba, nju su za vlastite potrebe iskoristili mnogi Bra~ani.
Jednako tako, i Hvarani su organizirali promet za svoje potrebe. Uskoro, kad je organizirana obrana otoka Hvara, i oni su se odmah uklju~ili u obranu otoka i u na{u
shemu prijevoza. Raspolo`ivim brodovljem, koje su ljubomorno ~uvali i odr`avali,
u~inili su sve da im nikada i nikakva pomo} ne zatreba. Ilustracije radi, dnevne no170

vine su uredno stizale oko osam sati ujutro na kioske. Njihov Centar za obavje{}ivanje redovno je bio uklju~en u Operativni centar HRM-a i s njima zaista nikada
nije bilo problema.
Civilni promet u listopadu i studenome bio je neredovit, a za vrijeme progla{enja
blokade brodovi JRM-a nisu, bez obzira na razloge, pu{tali niti jedan brod (ni ~amce) da prometuje s otocima (~ak ni bolesne kojima je dijaliza u splitskim bolnicama
zna~ila `ivot). Radi sigurnosti prometa i bojnog nadzora akvatorija, organizirali smo
sustav motrenja i dojavljivanja o kretanju brodova JRM-a. Na protivni~ke brodove
motrilo se danju i no}u, tako da su skiperi prije polaska imali predod`bu o polo`aju brodova, a njima je prepu{tano da sami biraju rutu i luku uplovljavanja. Da bi
se sustav dojavljivanja pobolj{ao, s jahti koje su se nalazile u marinama na zimovali{tu skinuti su radari i instalirani na [olti jedan na rtu ispred Ne~ujma i dva na
Bra~u na rtovima Gomilici i Ra`nju. Jasno je da su radari imali de`urnu slu`bu
koja je podatke motrenja dostavljala centrima za obavje{}ivanje, a ovi de`urnome u
Odjelu za podvodna djelovanja. Na ovaj na~in bili smo upu}eni u sve aktivnosti
JRM-a. Stalnim motrenjem mogli smo zapaziti periodiku popune brodova, na~in
njihova pona{anja, te na osnovi toga stupanj ispravnosti njihovih pogonskih strojeva i jo{ mnogo toga. Uz tehni~ko motrenje, svi centri za obavje{}ivanje imali su svoje vizualne motritelje. Takvim sustavom motrenja oni su za nas postali otvorena
knjiga; uvijek smo imali jasnu i trenutnu sliku stanja kretanja protivni~kih brodova, njihovih ophodnji i brodskih stra`a.
Bez obzira na blokadu, no}u se Splitskim kanalom odvijao redovit promet. HRM
je bila prisiljena osloniti se na male brodove, jer kad su trajekti i vozili prema otocima, bilo je opasno na njima slati po{iljke za vojne potrebe. Brodovi trajekti ~esto su zaustavljani nasred mora radi pretresa, pri ~emu su pripadnici JRM-a redovito maltretirali posadu i putnike. Zbog poznatih razloga, u Splitu su se mnoge
stvari morale raditi u tajnosti, jer bi sve ve}e aktivnosti bile javljane posadama brodova JRM-a. Tako je bilo i prilikom smjene pomorskih diverzanata za otok Bra~,
kad je podijeljeno te{ko naoru`anje (ose i zolje). Oni su ga, ~ekaju}i polazak
trajekta, neoprezno ostavili ispred zgrade Montera, gdje se tada nalazilo Zapovjedni{tvo HRM-a. Istoga dana, sre}om u drugoj turi, pregledani su svi trajekti za
Bra~ i [oltu. Sve postrojbe na otocima od tada (20. listopada) su se opskrbljivale isklju~ivo na{im malim brodovima i u na{oj organizaciji. Plovidba prema otocima
nije uvijek i{la istom rutom. Obi~no bi se s princezom isplovilo u predve~erje i
vozilo kursom uz obalu do Omi{a. Kada bi se primila dojava da je arija ~ista, brod
bi okrenuo poprijeko prema Bra~u i uplovljavao u jednu od luka na sjevernoj strani otoka. Uz sanduke streljiva, hrane i goriva, prevozio se raznolik teret: hrana za
koko{i, modra galica, vre}e za masline i raznolika roba potrebna oto~anima, a jednom ~ak i dva `ivahna pra{~i}a, koje je posada sa `aljenjem predala vlasniku.
171

Brodovi JRM-a danju su uglavnom bili u patroli na spojnici od Splitskih vrata prema zapadu, a no}u su s jednim brzim brodom kontrolirali sjeveroisto~ne prilaze
Bra~u. No, na{i brodovi nikada nisu odustali od plovidbe, barem ne zbog prijetnje
brodova JRM-a. Iznimka je bila orkanska bura koja je samo jednog jedinog dana
sprije~ila lake brodove da isplove. Za [oltu se prometovalo na nekoliko ruta, prema
potrebama i trenutnom stanju. Prva je bila trogirska: kretalo se iz ACI marine u
Trogiru do svjetionika Galere, od njega do Drvenika Velog i potom uz obalu otoka
do uvale Maslinica na [olti. Druga je ruta bila sa same [olte. Ljudi bi se no}u prebacili kroz naju`i dio Splitskih vrata brodicom do Milne na Bra~u, a odatle kopnenom vezom do luke Povlja, odakle je kretala redovna pruga za kopno (za Mimice ili izravno za Split). Veli~ina otoka i velik broj mjesta na njima uvjetovao je postojanje oto~ne putne veze, koja je trajala cijelo vrijeme rata. U tu vezu planski su
uklju~ivana vozila s najmanjom potro{njom goriva, pri ~emu se nije gledalo na
udobnost ve} na funkcionalnost. Dobri su bili i kamioni. Dizelsko gorivo slali smo
u ba~vama od 200 litara. Bilo je zanimljivih bliskih susreta s brodovima JRM-a, odnosno no}nih utrka izme|u princeza i brzih brodova iz sastava lakih pomorskih
snaga JRM-a. Princeze su se pokazale u najboljem svjetlu. Pouzdanih pogonskih
strojeva, vo|ene iskusnim i sigurnim rukama svojih skipera, nikada nisu zatajile.
Preko radioveza brodova jugomornarice znali bismo je li princeza uo~ena ili nije.
Nastojali su svim silama da je uvate `ivu. Bio sam svjedokom takve utrke. S protjerivanjem brodova jugomornarice iz Splitskog kanala prestala je potreba za ovom
malom, ali probranom flotom. Postrojba se ugasila 15. sije~nja 1992., nakon {to
je na srednjodalmatinskom podru~ju prevalila 1150 N bez ijednog kvara, zastoja ili
gubitka. Brodovi koje smo anga`irali u ispravnom su stanju vra}eni vlasnicima.
Pomorski promet za Dubrovnik
Zao{travanjem vojne situacije na Ju`nom boji{tu Dubrovniku je prijetilo okru`enje.
Po~ele su stizati alarmantne vijesti o potrebama u streljivu, lijekovima i ljudstvu. U
rujnu 1991. snage JRM-a objavile su blokadu Dubrovnika i njegove luke, te je otada brodska veza s gradom ovisila o raspolo`enju zapovjednika JRM-a. Pomo} koja
se mogla slati jedino brodovima ograni~ena je na osnovne artikle prehrane i lijekova i ni{ta vi{e. Brodska veza koju su odr`avali veliki trajekti (Liburnija, Slavija) redovno je presretana na pu~ini i sva su materijalna sredstva izvan popisa plijenjena
ili bacana u more. Padom mjesta i luke Slano 7. listopada 1991. prekinuta je jedina kopnena veza s Dubrovnikom. Daljnjim nadiranjem jugovojske, 28. listopada
1991. Dubrovnik je pao u potpuno okru`enje, a njegovi gra|ani na{li su se u izolaciji, kao i oto~ani. Blokada prema Dubrovniku bila je gotovo stalna, bez obzira na
slu`bene objave njezina prekida. Osim potreba za hranom, koja je brzo tro{ena,
protivnik je kontrolirao napajanje grada elektri~nom energijom i vodom. I dok je
172

agresor kukao i cvilio da se vojarnama u Hrvatskoj povremeno isklju~uje struja, sam


je bezdu{no civilnom pu~anstvu ukinuo i struju i vodu. Dana 2. listopada 1991. zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica izdao je usmenu zapovijed Odjelu za podvodna djelovanja HRM-a da morskim putem preveze po{iljke streljiva i lijekova iz
Stona do Dubrovnika, uz napomenu da bi zadatak mogao potrajati. Skrenuo sam
mu pozornost da se time otvara mno{tvo problema, koji se u tom trenutku nisu
mogli svi ni sagledati (sveobuhvatna priprema, organizacija, sredstva, ljudi). Odmah je trebalo osigurati brodove i njihov prijevoz u rajon uporabe, izabrati i mobilizirati ljude, osigurati njihov smje{taj i opskrbu, primanje i predaju materijala, gorivo, mazivo, razne dijelove, odr`avanje itd.
U bazu za potporu podvodnih djelovanja, iz [ibenika je dovezeno nekoliko gumenih brodova s izvanbrodskim motorima tipa Johnson. Tri gumena broda,
gume, preba~ena su kamionom u Ston 4. listopada, a odatle, radi bolje manipulacije teretima i sigurnosti vo`nje, u mjesto Broce, udaljeno oko 2 km od Stona prema Dubrovniku. U Brocama se po~ela graditi baza i vezovi za brodove, kompletirati oprema, vr{iti proba guma i, na kraju, ukrcavati teret. Prvi skiperi bili su: Nenad Roje kapetan duge plovidbe, Mate Mr~elja profesionalni ronilac i Tripo
Sindik kapetan duge plovidbe. Prethodna priprema ljudi za ovu zada}u bila je
skromna, a obuhva}ala je navigacijsku i sigurnosnu pripremu te davanje osnovnih
sugestija za zada}u koja je bila pred njima. Na zadatak se krenulo 5. listopada 1991.
u no}nim satima. Brodovi su bili pretrpani teretom i brzina im je bila smanjena.
Uskoro je konvoj koji je vozio u duga~koj koloni nai{ao na brodove JRM-a, vjerojatno tipa P^, koji su, ni{ta ne pitaju}i, osuli `estoku paljbu po brodovima. S Matom Mar~eljom je u njegovoj gumi bio jedan mje{tanin (znam da je pomorac, ali
neka mi bude opro{teno {to mu ne znam ime), koji je od prvoga dana bio uklju~en
u gotovo sve poslove vezane za pomorski promet na ovom dijelu boji{nice. Uglavnom, konvoj nije uspio u svom naumu da do|e do Dubrovnika, te su materijalna
sredstva (uglavnom naoru`anje) ostavljena kod tajnika Mjesne zajednice na Lopudu, a dan kasnije preba~ena do samog grada. Sre}a je bila {to nitko u ovoj akciji nije
bio ozlije|en niti ranjen.
Pou~eni iskustvom da su na putu transporta neprijateljski brodovi, te njihovim na~inom opho|enja, problemu prometa moralo se pri}i na sasvim druga~iji na~in. Zaklju~ili smo da je posao koji smo u~inili bio na razini amatera, a ako ve} ne{to `elimo i trebamo, to moramo napraviti daleko bolje. Prije svega, trebalo je stvoriti
upori{nu to~ku sa stalnim boravkom ljudi koji bi svakodnevno bili anga`irani na
problemima pomorskog prijevoza. Obi{av{i podru~je Stona, Broca i Koba{a zaklju~ili smo da mjesto Broce ima idealne uvjete za smje{taj baze za budu}a djelovanja.
Samo mjesto smje{teno je dva kilometra od Stona, ispod brda, a sa Stonom je cestovno povezano. Mjesto u kojemu prevladavaju starije ku}e kamene gradnje, uz tek
nekoliko modernijih vikendica, smjestilo se izme|u ceste i mora. Tada je u mjestu
173

`ivjelo nekoliko obitelji koje su nam pomogle koliko su znale i mogle. Posebno nam
je pogodovalo {to mjesto nije bilo prometno. Idealno mjesto za odmor i rekreaciju,
da nije bilo zada}e zbog koje smo do{li. Za smje{taj ljudi mobilizirana je ku}a obitelji Doris Paparelle (zapravo je stara splitska obitelj Paparella ku}u dragovoljno
ustupila na kori{tenje), a u jednoj od napu{tenih ku}a oformili smo skladi{te za
robu i sredstva, koja su trebala biti prevezena u Dubrovnik. Imali smo sre}u da smo
formirali ekipu koja je `eljela u}i u HRM, u postrojbu za posebne namjene. Kad
sam im izlo`io zada}u, odmah su pristali. Bila je to ekipa magistra Tihomira Lukovi}a, Ante Ondinija, Petra Mihovilovi}a i drugih koje }u spomenuti u nastavku.
Skiperi iz Lukovi}eve ekipe imali su u prosjeku izme|u 20 i 40 godina, neki mo`da
i koju godinu vi{e. Njihova ozbiljnost i revnost u provo|enju zada}a uvelike je
pridonijela dobrim odnosima s mje{tanima. Ubrzo su se svi me|usobno poznavali,
a mje{tani su se nadmetali tko }e im vi{e pomo}i. Ovoj ekipi pridru`ila se druga
smjena skipera te Dubrov~ani Milan Grba i Maroje Maro Rathman. Grba je u
dotu donio jedan prekrasan gliser tipa formula, a Maro se isticao u cjelokupnoj
organizaciji pomorskog prijevoza i nabavkama potrep{tina za stanovnike
Dubrovnika.
Drugu mom~ad skipera ~inili su: Edi Murti}, Ante [peranda, Hari Damjanovi} i
Cvijeto Hru{t, ali i mnogi drugi, posebice mje{tani Broca, Koba{a, Stona i okolnih
mjesta: Ante Bjelan~i} (Bjelko), Ante Bulica, Ante Lapa~ina, Ivo Meki{i}, Ivica
Ba}a, Niko Bili}, Ante Bili}, Stijepo Bjelan~i}, Petar Bjelan~i}, Ivo Lu~i}, Baldo Lapa~ina, Miho Skurla i drugi (neka mi oproste oni koje nisam poimence spomenuo).
Svi su oni dali svoj doprinos da bi se ovaj, nadasve humanitarni zadatak, izvr{io u
cijelosti. Mje{tani su svoj doprinos dali pomaganjem pri ukrcaju tereta, u pripremi
brodova i osiguranju svih potrebnih uvjeta za nesmetano odvijanje redovnih zada}a. Nesebi~na je bila i pomo} HPT-a Split, koji je sa svojim kombijem uvijek bio
na raspolaganju, kao i AMS Hrvatske sa svojim vozilima i vrsnim voza~em Markom Kov~om, Duvnjakom kojemu nikada ni{ta nije bilo te{ko. Jadrantrans iz
Splita tako|er je svoja sredstva i ljude stavljao na raspolaganje kad god je to bilo potrebno. Najve}a opasnost od brodova JRM-a za nesmetano odvijanje na{eg prometa prijetila je u prolazima M. i V. Vratnik, pa sam za ~uvanje tih prolaza odredio pomorske diverzante, sa zada}om da osama i zoljama napadnu iz zasjede svaki protivni~ki brod koji namjerava forsirati prolaze i ugroziti jedinu prometnu vezu s Dubrovnikom. Atlantska plovidba iz Dubrovnika stavila je Dubrovnik expressu na
raspolaganje dvije velike i brze gume (neka dana{nji diverzanti ne zaborave podrijetlo tih brodova), a za organizaciju veze pobrinula se ekipa Atlasa, na ~elu s Antunom Kumaji}em. Oni su ustupili i osposobili repetitore i programirali stanice za
rad. Navedene osobe i poduze}a, uz napomenu da nisam sve spomenuo, dovoljno
govore o veli~ini posla koji je zapo~et i koji se odvijao mjesecima. Ne smije se zaboraviti ni solidarnost i pomo} Sindikata pomoraca iz Splita, u kojemu smo imali ne174

presu{no vrelo iskusnih kadrova, kao i materijalnu pomo}, a tu je bio i Etas iz


Splita sa svojom opremom i ljudima, itd.
Skiperi koji su prvi po~eli s pomorskim prometom prema Dubrovniku radili su oko
~amaca sve {to je bilo potrebno. Vozili su neprestano, riskiraju}i vlastite `ivote, dragovoljno i bez ikakve naknade. Tek u sije~nju 1992. uspjeli su se izboriti da dobiju
pla}e kao i ostali borci gardisti. Tihomir Lukovi} se odmah nakon osnivanja
HRM-a dragovoljno javio sa svojom ekipom, s namjerom da se uvrste u postrojbe posebne namjene, uz mogu}nost {to ve}eg samostalnog djelovanja. U Odjelu za
podvodna djelovanja na{ao je pravu adresu za posao koji je vi{e-manje bio kao stvoren za njega i njegove ljude. [iroke i svestrane izobrazbe, zaista je imao veliki potencijal za organiziranje bilo kakvoga posla. Ante Ondini jedan je od onih ljudi koji
su iznimno dobro primljeni u svakoj ekipi. Radi{an i nenametljiv, danono}no je radio oko svojih brodova, ure|ivao ih i dotjerivao. S vremenom su mu mje{tani sami
prilazili i pitali ga mogu li mu pomo}i. Uskoro je znao inventar alata u posjedu mje{tana i svakog mje{tanina posebno, s njegovom u`om i {irom obitelji. Kao rado vi|en gost u svakoj obitelji, uglavnom je objedovao kod mje{tana. Petar Mihovilovi}
djeluje nenametljivo, skromno i tiho, ali iznimne energije i velika srca. Na njegovu
pomo} uvijek se moglo ra~unati, jer se ni~ega nikada nije pla{io. Sve {to se doga|alo oko njega, primjerice pucnjava i naganjanje s brodovima JRM-a, primao je kao
dio svakodnevice. Maro Rathman, Dubrov~anin, uvijek je bio pun ideja, koje je i
provodio u djela. Njegovom zaslugom uspostavljen je sustav radioveza koje su omogu}ile ve}u sigurnost plovidbe. Svojom nazo~no{}u, te odlascima i dolascima ohrabrivao je sugra|ane da izdr`e, bez obzira na okolnosti. Njegova je bila ideja o dostavi Slobodne Dalmacije okupiranom Dubrovniku. Milan Grba, tako|er Dubrov~anin, stavio se na raspolaganje HRM-u odmah i bezuvjetno, sa svojim gliserom desetak milja br`im od svih ostalih. U najte`im se situacijama svojim brodom
zalijetao na brodove JRM-a, kako bi njihovu pozornost odvratio od brodova koji su
prevozili teret, i nekim ~udom ostajao `iv. Imao je zadovoljstvo da zapovjednika
Odjela za podvodna djelovanja, s njegovih 120 kg, provoza dubrova~kim akvatorijem u svom gliseru najve}om brzinom u po bijela dana. I mnogi drugi dali su sve
od sebe da zapo~eti posao bude dovr{en.
Kako je Dubrovnik sve vi{e padao u okru`enje, a JNA nadirala prema Slanom, tako
je i ekipa zadu`ena za promet postajala brojnija i organiziranija. Uskoro su se javili
mnogi Dubrov~ani koji su sve vi{e ulazili u posao, tako da se pomorski promet odvijao na relaciji Broce Luka (otok [ipan) te kopnom do luke Su|ura|, a odatle za
Dubrovnik. Ovakav raspored i podjelu posla diktirao je protivnik, ~ije su pomorske snage neprekidno patrolirale na podru~ju prolaza Mali i Veli Vratnik, oko otoka Sv. Andrija i prolaza Velika vrata. Za prijevoz su u po~etku slu`ili gumeni ~amci gume, raznih oblika i izvedbi, a naj~e{}i pogon bili su izvanbrodski motori
tipa Johnson od 45 KS. Ovi motori, koji su ve} imali dosta vo`nji iza sebe, poka175

zali su se izvanrednima. Gume su bile djelotvorne i stoga {to su bile prili~no neuo~ljive za vizualno i radarsko promatranje. Brodovi su bili malih dimenzija te su
se mogli dobro skriti i maskirati. Sukladno tome, glavni nedostatak bio im je mali
kapacitet ukrcaja tereta, {to je iziskivalo vi{e tura prevo`enja. Osim toga, brodovi su
bili niski pa je more ~esto zalijevalo teret i ljude u njima. Skiperi su se morali odijevati u ki{na odijela, ~ime nisu bili odu{evljeni. Brojno stanje guma, prema knjigama koje imamo, bilo je jedanaest. Vra}eno ih je puno manje, a {to je naj`alosnije, nedostajala su i dva izvanbrodska motora, koje sam kasnije uo~io kod ljudi koji
se nisu previ{e trudili pomo}i ekipama u prijevozu. S vremenom smo uklju~ivali i
tvrde brodove. Oni su bili puno pogodniji, posebice u uvjetima kada se moralo
odmah po}i do samog Dubrovnika. Iako uo~ljiviji od guma na radarskim zaslonima protivni~kih brodova, ovi su brodovi mogli svojom brzinom izbje}i svaku
opasnost na vrijeme. Skiperi u tvrdim brodovima manje su se nalijevali vodom te
su ih ljudi brzo zavoljeli. Na ovim brodovima, jednako kao i u prometu prema srednjodalmatinskim otocima, nisam dopustio opremanje te{kim strojnicama. Razlozi
su bili isti. Naoru`ani brodovi koji bi bili primije}eni od strane brodova JRM-a bili
bi istoga trena potopljeni. Ovako, imali su izgleda da se prave nevje{tima i da izigravaju kojekakve {vercere kojih je u to vrijeme i na tim prostorima bilo. No, u~inio sam ogroman napor da ljude opskrbim osobnim pje{a~kim naoru`anjem. Tu
sam cijenu osobno platio: te{ko je bilo u Splitu razoru`avati stra`ara koji je ~uvao
Zapovjedni{tvo HRM-a i njegovo oru`je slati na jug. Ti ljudi su plakali. Kao da je
meni bilo lak{e. Uskoro su se skiperi sami sna{li za oru`je, te smo iz njihova arsenala i diverzante opremili pje{a~kim naoru`anjem.
S gorivom nije bilo problema. U po~etku se za opskrbu koristila benzinska crpka
na kri`anju magistrale i odvoda puta za Ston. Padom toga podru~ja gorivo je stizalo iz Trpnja. Sve potrebe za gorivom bile su podmirivane na vrijeme i nikada zada}a nije trpjela zbog nedostatka benzina, iako su utro{ene koli~ine goriva bile pozama{ne. Logistika HRM-a tu se iskazala u pravom svjetlu. Izvanbrodski motori pored benzina tro{e i ulje, a nastojao sam da ono bude najbolje kvalitete. Iako se gospoda iz logistike koji put hvatala za glavu zbog pristiglih ra~una, svi su, koliko
znam, uredno bili servisirani i pla}eni. Visok stupanj ispravnosti tehnike, koja je u
tim danima zna~ila `ivot, zahtijeva prvenstveno prevenciju u odr`avanju. ^inili smo
sve da se redovitim odr`avanjem ispravnost tehnike dr`i i odr`i na potrebnoj razini. Zato smo trebali svje}ice za motore, filtere za zrak i ulje, propelere, osigura~e
propelera ({tiftove) itd. Posebnu brigu zadavali su nam propeleri i njihovi osigura~i. Zbog neredovitog odvo`enja sme}a iz grada, {to je dodatno optere}ivalo higijenske uvjete `ivota gra|ana, Dubrov~ani su ga stavljali u najlonske vre}e, koje su
potom zavezane bacali u more, tako da je po Gru{koj i Gradskoj luci plivao razni
otpad. Morska struja u tom podru~ju, kao ogranak golfske struje, ide od grada prema Stonu, pa je du` Kolo~epskog kanala prema Slanom, Brocama i Stonu nanosi176

la sve ono {to je plivalo i {to nije bilo spaljeno. Ovo plutaju}e sme}e prouzrokovalo je ogromnu potro{nju propelera i njihovih osigura~a. Za izvanbrodske motore
tipa Johnson propeleri su se mogli na}i, jer su bili tipski, a osigura~e smo sami
pravili. Me|utim, tvrdi gliseri bili su razli~itih tipova. U slu~aju kvara njihovih
propelera nastajali su problemi. Bili smo toliko drski da smo zvali vlasnike brodova da ih pitamo imaju li u pri~uvi koji propeler. Ve}ina ih je imala. Na kraju sam
nastojao podmiriti njihove tro{kove. U kori{tenju brodova odredio sam da svaki
tvrdi gliser mo`e imati samo po stotinu sati rada stroja, a nakon toga brod bi se
vra}ao vlasniku, uz napomenu da smo brod prije toga servisirali, ili u ACI marini u
Splitu ili u Milni, ili o tro{ku HRM-a.
Radi u~inkovitijeg izvr{enja zada}a, uskoro su zadaci za ovu flotu podijeljeni prema etapama, vremenski i prostorno. Naime, prodiranjem protivnika prema Slanom
i poluotoku Pelje{cu, ova mala flota sve vi{e je postajala metom i`ivljavanja ~etni~kih topnika. S druge strane, javili su se Dubrov~ani, ve} dobro organizirani, sa svojim plovilima, uklju~eni u istu zada}u. Umjesto vo`nje cijelim Kolo~epskim kanalom, ista se dionica uskoro podijelila kako bi se teret ravnopravno podnio, a posao
odvijao kako treba. Otok [ipan je najve}i i dominiraju}i u skupini elafitske grupe
otoka. Na zapadnom dijelu postoji mjesto Luka, s uvalom koja se duboko usijeca u
otok, te tako zaklanja samu luku i mjesto. Bila je idealna kao uto~i{te na{im skiperima i na neki na~in tranzitni centar. S druge strane otoka, na njegovom isto~nom
dijelu, postoji mjesto i luka Su|ura|. Oba oto~na mjesta povezana su prometnicom
preko otoka, u du`ini od 7 kilometara. Na samom otoku uskoro je napravljeno privremeno skladi{te, a ljudstvo u tranzitu moglo je uvijek na}i mjesta za odmor i spavanje. Mje{tani [ipana pri tome su pru`ili dragocjenu pomo}. Splitska mom~ad
imala je prvu dionicu, koja je vodila do Luke na otok [ipan, a Dubrov~ani, ~iji je
zapovjednik tako|er bio Spli}anin, drugu dionicu. U slu~aju hitnih i va`nih prevo`enja vozilo se izravno za Dubrovnik. Vo|enje posla bilo je u nadle`nosti vo|a ekipa. Usput, nastojao sam da se vo|enje ne provodi krutom vojni~kom linijom, ve}
da pri svemu tome prevlada funkcijski tip organizacije i rada, koji je bio najprimjereniji tada{njim okolnostima. Svim ekipama bilo je zajedni~ko da nitko od njih nije
volio papire. ^esto sam ih opominjao da bi se o svemu va`nijem trebala voditi nekakva evidencija, ali oni su imali stotinu i jedan izgovor. Da bi se to prevladalo, u
Broce sam u nekoliko navrata slao ljude da pomognu. Primjerice, poru~nike bojnih
brodova Dragana Stipkovi}a i Adema Hamzi}a, ali oni nisu ni{ta promijenili. Dolazak poru~nika bojnog broda Zorana [imi}a u Ston osjetio se vi{e, ali opet ne dovoljno da bi problemi papirologije (ovdje mislim na statistiku) bili prevladani.
Oru`ja, dakako, u po~etku nije bilo dovoljno. Ono {to se imalo davalo se pojedincima kako bi se barem netko u konvoju mogao suprotstaviti opasnosti i signalizirati je ostalima. Poslovica ka`e da je s pametnim ljudima lako raditi. Tako je bilo i s
ovim ekipama. Svakodnevno su sami sudionici davali prijedloge o pobolj{anju or177

ganizacije, opreme, ekipiranja, sustava veza itd. Dakako, davalo se ono {to se moglo i imalo, a sredstava nikada nije bilo ni pribli`no kolike su bile potrebe.
Nekoliko rije~i o brodovima koji su prevozili. Od samog po~etka u pomorskom je
prijevozu sudjelovao ve} spomenuti gliser Milana Grbe, tipa formula, iznimne brzine, koji se pokazao prikladnim. Tako je uskoro zatra`eno da se u Broce prebaci jo{
nekoliko glisera sli~nih zna~ajki, koji bi se priklju~ili ostalima. Za razliku od prometa na srednjodalmatinskom podru~ju, gdje smo imali podatke o kretanju brodova JRM-a, na dubrova~kom podru~ju to nije bilo tako. Zato se nastojalo da mobilizirani brodovi budu {to manje siluete, bez ve}ih nadgra|a, pouzdani na valovitom
moru i, {to je najva`nije, vrlo brzi. Jedan od mnogih brodova koji zaista zaslu`uju
priznanje bio je brod tipa formula, vlasni{tvo Ivice [urjaka, biv{eg nogometa{a
nogometnoga kluba Hajduk iz Splita. Iako je bilo i br`ih, malo ih je bilo pouzdanijih i izdr`ljivijih. Nabrajanje svih zauzelo bi previ{e prostora, ali svakako treba
spomenuti i Crvenka, najbr`i brod iz cijele ergele, te nenadma{nu Elisabetu Rose,
~iji je vlasnik hrvatski iseljenik Petar Ba~i} s otoka Kor~ule, a koju je tako uspje{no
vozio Ante Ondini. Problem sigurnosti ljudi, brodova i tereta bio je svakodnevna
briga, kako zapovjednika Odjela za podvodna djelovanja, tako i skipera sklup~anih
u malom kokpitu koji su se snalazili u navigacijski te{kom podru~ju zbrojenom
navigacijom i uglavnom procjenom odoka. Uskoro je utvr|en sustav radioveza na
cijelom podru~ju od Broca do Dubrovnika, koji je obuhvatio sve otoke. Ljudi na
brodovima nisu imali radio, jer se zbog prevelike buke motora ionako ni{ta nije moglo ~uti. Sustav radioveza organizirao je i uspostavio Maro Rathman. Prijenosni
toki voki ure|aji postavljeni su na sve otoke, tako namje{teni da nas protivnik
koji nas je nesumnjivo ~uo, najvjerojatnije nije mogao razumjeti. Nastojali smo da
u tom sustavu veza bude {to manje prometa i nepotrebnih razgovora, kako bi se tajnost ove veze odr`ala ~im vi{e. Sve obavijesti o stanju u podru~ju plovljenja javljale su se {ifrirano, pa su skiperi imali podatke o stanju neposredno prije isplovljenja.
Prilikom plovidbe, koja se odvijala zdru`eno, grupno, funkcionirala je signalna veza
svjetlom, s najjednostavnijim, ali djelotvornim legitimiranjem i primanjem poruka
o pojavi opasnosti na moru. Nastojali smo {to vi{e u}i u situaciju kretanja brodova
jugomornarice. Ovakvi podaci omogu}avali bi uporabu ve}ih brodova, koji su mogli ponijeti ve}e terete. Brodovi jugomornarice nisu uvijek bili u patroli, znalo je
pro}i po nekoliko dana da se ne pojave ispred prolaza Mali i Veli Vratnik. No, to
ne zna~i da nisu znali iznenaditi svojom pojavom. Brodovi P^ imali su mogu}nost
ne~ujne vo`nje (napajanjem iz akumulatorskih baterija) i nekoliko puta su po{teno
upla{ili na{e ljude, pojavljuju}i se tamo i onda gdje im se malo tko nadao. Upravo
to vrijeme nastojali smo iskoristiti za prijevoze te`e tehnike (topova, traktora, kamiona, ve}ih kontingenata vojnika i sl). Postavljanje radara moglo je biti na Olipi, [ipanu ili Pelje{cu. Me|utim, ljudi koje sam poslao da tu zada}u obave, nisu uspjeli.
Istina, bilo je velikih problema s izvorima napajanja, de`urstvima, skrivanjem polo`aja itd., ali, ipak, ako smo mogli sve, trebali smo i to.
178

Dnevne aktivnosti ljudi koji su vozili svodile su se na ure|ivanje brodova i opreme,


ulijevanje goriva i sve poslove prijeko potrebne za brodove koji su neprekidno bili
u pogonu. Nije bilo odre|eno vrijeme za ustajanje, kao {to nije bilo mogu}e predvidjeti ni vrijeme za spavanje. Predve~er su brodovi koji su bili disperzirani u {irem
okrugu Broca dovo`eni u luku da bi ukrcali materijal i da bi im se odredila taktika za sljede}u etapu. Nakon {to su odre|ene mom~adi i brodovi, kretalo se na zadatak. Vrijeme polaska nikad nije bilo istovjetno s prethodnim, a na~in izvr{enja zadatka ovisio je od procjene i primljenih izvje{taja o stanju na plovnom putu, odnosno od uputa izvi|a~ke grupe. Nju su obi~no ~inili gumeni ~amci, koji bi obi{li prolaze M. i V. Vratnik, nakon ~ega bi prolazio glavni teret. Sve se to moralo raditi disciplinirano, bez suvi{nih rije~i, svjetala ili manevara, po mrklom mraku, kada su
uvjeti za vo`nju i prikrivanje bili najpovoljniji, a iz malog broda bez ikakvih navigacijskih pomagala malo se toga moglo vidjeti. Iz razumljivih razloga svi su svjetionici bili poga{eni, {to je dodatno ote`avalo vo`nju. Unato~ velikom iskustvu, uvijek se mogao dogoditi sudar ili nasukavanje. Sre}om, to se nije ~esto doga|alo. Bilo
je nekoliko tvr|ih pristajanja, a jednom zgodom Milan Grba, koji je ro|en i odgojen na tom podru~ju, izletio je brodom na pje{~anu obalu i tako ga dokirao silom prilika. U slu~aju nailaska neprijateljskih brodova, na{i brodovi sklanjali bi se
u sjenku obale i ~ekali da opasnost pro|e. Vi{e puta se dogodilo da brodovi JRMa prvi uo~e izvi|a~ku skupinu ili brod. Tada bi na{i brodovi pove}avali brzinu na
maksimum, razdvajali bi se i sklanjali iza otoka. Danas gledano, to izgleda dosta
simpati~no sami skiperi ovakve postupke nazivali su igrom na vatala, no bio je
to naporan i opasan posao. U tome se posebno istaknuo Milan Grba i njegov brod.
Kad bi bio napadnut brod iz konvoja, Milan se zalijetao na brod JRM-a skre}u}i na
sebe njihovu pozornost, a time i cilja~ke sprave protivni~kih topova, najve}om brzinom bje`ao je u smjeru suprotnom od brodova kojima je pomagao. Sama Providnost ga je spasila. U takvim okolnostima, ljudi koji su bili samovoljni i poduzimali ne{to na svoju ruku, bili oni i najboljih namjera, nisu uvijek dobro prolazili ako
se ne bi uklopili u stvorenu shemu. Tako je, primjerice, skupina na{ih ljudi koji su
slu`ili u Legiji stranaca, ignoriraju}i primjedbe o prijetnji brodova JRM-a, isplovila iz Broca s namjerom da do|e do Mljeta. Me|utim, nisu ni iza{li iz prolaza Mali
Vratnik, a ve} ih je napao P^ JRM-a. Na{ brod odmah je potopljen, a ljudi se smatraju nestalima. Jednako tako, jedna elitna postrojba kopnene vojske, bez obzira na
savjete na{ih ljudi, imala je svoje planove u svezi prebacivanja u Dubrovnik. Jedva
su se uspjeli vratiti na polazi{te nakon svega pola sata vo`nje, s trojicom ranjenih
ljudi.
Nakon {to je zauzeo Slano, neprijatelj je postavio jednu haubi~ku bitnicu na samu
obalu koja se, pored ukopanih tenkova u blizini, ogla{avala ~im bi se na{i brodovi
pojavili u svako doba kad bi vidljivost bila dobra. A na Mljetu, na rtu Goli, postojala je topni~ka bitnica koja se rje|e ogla{avala, ali je imala izniman radar koji je re179

gistrirao prolaz na{ih brodova i o tome obavje{tavao brodove JRM-a u patroli i topove pored Slanog. Kad je JNA okupirala obalni rub i presjekla jedinu kopnenu
vezu s poluotokom Pelje{cem, Pelje{ac je za nas postao otok, a baza za opskrbu preba~ena je iz Broca u uvalu Prapratna, na jugoisto~nom dijelu Pelje{ca. Iz te baze nastavljena je opskrba, ali ovaj put po otvorenom moru. Tada se ipak nakupilo dovoljno iskustva da se i to moglo izvesti, pa se uvo|enjem broda Lafodije (odr`avao je
prugu s Elafitskim otocima) promet nastavio. Odr`avaju}i promet, na{i brodovi
pomogli su {irenju istine o napadu na Dubrovnik. Naime, osim ekipa Slobodne
Dalmacije, koje su se sa skiperima poznavale odavno, put Dubrovnika otisnule su
se ekipe HTV-a, ITN-a te francuske, engleske, ma|arske i belgijske novinarske ekipe. Iz Dubrovnika se svaki dan prema kopnu vra}ala videokaseta sa snimljenim materijalom, {to se iste ve~eri emitiralo na ve}ini svjetskih televizija.
U Zapovjedni{tvu HRM-a Odjel za podvodna djelovanja zauzimao je dva ureda.
Oba su bila redovito zatrpana paketima i opremom koju je trebalo prevesti na srednjodalmatinske otoke i u Dubrovnik. Uza sve to, odvijala se planska djelatnost o
anga`iranju ljudi na redovnim zadacima, kojih je tako|er bilo dosta. U prosjeku je
u uredima bilo 10 do 15 ljudi istodobno, nerijetko mnogo vi{e, dosta bu~nih, {to
je sve skupa onima koji bi prvi put u{li u te prostorije djelovalo u najmanju ruku
~udno. Osnivanjem Ureda za pomo} Dubrovniku u Splitu (u zgradi Jadran-ribolova) i u Rijeci, gra|ani tih gradova dolazili su i donosili pakete za Dubrovnik. Isporuka po{iljke trajala je oko tri dana. Dubrov~anima je ova pomo} mnogo zna~ila. Iako ograni~enih koli~ina, govorila im je da nisu napu{teni. Tome u prilog i{lo
je i organiziranje prijevoza dnevnog lista Slobodne Dalmacije, koja je gotovo redovito stizala u grad. Puno je zna~ilo i da se u gradu svaki dan pojavi neko novo poznato lice, pa da se to brzo pro~uje. To je zaista imalo veliki poticaj i uvjerilo je i
najnevjernije da nisu sami. Ponekad je bio problem podijeliti ono {to je stiglo u
grad za vrijeme granatiranja. Primjerice, za vrijeme naj`e{}ih bombardiranja Dubrovnika promet gliserima odvijao se redovito. Skiper Hari Damjanovi} prevozio je
novine. Vidjev{i sutradan da ju~era{nja po{iljka stoji na istom mjestu i da nije podijeljena, mirno je uzeo obje po{iljke i pro{ao od skloni{ta do skloni{ta, te osobno
podijelio novine koje je donio. Neposredno prije nego {to se vratio na brod, granata je pogodila bovu za koju je brod bio vezan. Sre}om, brodu nije bilo ni{ta, pa se
Hari u rekordnom vremenu dohvatio pu~ine. Pi{u}i u studenome 1991. iz okupiranoga Dubrovnika, dr. Slobodan Lang je upravo dostavu i razno{enje Slobodne
Dalmacije ozna~io jednim od najve}ih uspjeha HRM-a.
U prosincu 1991. neprijateljska vojska zauzela je Stonsku prevlaku, pa je Pelje{ac za
snage HRM-a postao jo{ jedan otok koji je trebalo opskrbljivati i braniti. Odlu~eno je da se Stonska prevlaka odlu~no brani kako bi Pelje{ac ostao slobodan. Tu zada}u uspje{no je proveo brigadir Ante Bili}, a HRM je u me|uvremenu s HV-om
na kopnu u~inila sve da zaustavi jugovojsku. U tom smislu po~elo je poja~avanje
Elafitskih otoka, Pelje{ca i Dubrovnika. Dovozilo se ljudstvo i topni{tvo i razmje180

{talo na ~itavom prostoru koji je trebalo braniti i obraniti. Na otoku [ipanu popravljeni su topovi iz sastava obalnog topni{tva toga otoka i uspostavljena je topni~ka
bitnica s poslugama, topovima i ne{to streljiva. Popravak topova 88 mm organizirao je i samoinicijativno proveo Ante Ondini, uz pomo} topni~kog mehani~ara
(svog osobnog prijatelja) iz Brodoremontnog poduze}a [ibenik. Uskoro su pomorske snage HRM-a s jednim DJ^-om (zapovjednik sto`erni narednik Bo{njak) na
otok [ipan dovezle jedan protuzrakoplovni top Bofors 40 mm i 20/3 Hispano. Bilo
je to 19./20. sije~nja 1992. godine. Od tada pomorske snage HRM-a raspola`u s
dva broda tipa DJ^, koji su svojim kapacitetima prema{ivali mogu}nosti flotile glisera. U Dubrovnik je DJ^ prvi put pristao 20. velja~e 1992., voze}i te{ko naoru`anje, streljivo i gorivo. Ve} u travnju 1992. flota DJ^-a HRM-a se pove}ava, a Ju`no boji{te opskrbljuje postrojba od ~etiri DJ^-a koji baziraju u luci Plo~e. Od tada
su desantni juri{ni ~amci (DJ^) iz sastava HRM-a stalno uklju~eni u aktivnosti prevo`enja i potpore djelovanju Ju`nog boji{ta, organiziranoga radi deblokade Dubrovnika i oslobo|enja okupiranoga teritorija na jugu Republike Hrvatske. Zada}e
tih ~amaca bile su nastavak rada odreda glisera i odra`avale su trend rasta snage i
mo}i HRM-a. No, ni tim brodovima nije bilo lako na ovim zada}ama. Prijetila im
je opasnost s obale i od brodova JRM-a koji su prometovali od Boke do otoka Visa
i Lastova. Stoga su njihovi zapovjednici u to doba bili izvanrednih refleksa, vozili su
uz samu obalu i najve}om brzinom. Osloba|anjem Stonske prevlake, osnivanjem
Pomorskog zapovjedni{tva za ju`ni Jadran i ve}im uvo|enjem i anga`iranjem pomorskih snaga HRM-a nestaje potreba za dijelom flote glisera, te se najprije gasi
Odred za pomorski promet iz Splita, koji je najve}im dijelom demobiliziran krajem
sije~nja 1992. godine. Time je spu{ten zastor na rad ove male, ali izabrane flote, kojoj je uvijek nedostajalo svega osim vrlina. Iza njih je ostao slobodni Dubrovnik, ~etiri prekinuta mlada `ivota, ostalo je htijenje i volja hrvatskih mornara i branitelja
da se od nemogu}eg napravi mogu}e.
Odred naoru`anih brodova iz Dubrovnika preuzeo je kao svoju zada}u, pored redovne koja je ostala, i logisti~ku potporu bojnih djelovanja snaga iz sastava Ju`nog
boji{ta, pod zapovjedni{tvom generala zbora Janka Bobetka. Moram pripomenuti
da se osobno osje}am krivim {to nije bolje funkcionirala veza izme|u skipera
HRM-a i Odreda naoru`anih brodova iz Dubrovnika. Taj problem imao sam na
umu i mislio ga rije{iti ve} u listopadu 1991., kad sam u vi{e navrata namjeravao
posjetiti Dubrovnik i ovu postrojbu, te postaviti osnove ustroja i suradnje, vezu,
osnove sigurnosti plovidbe i druge na~elne zada}e. Time bi sve skupa bilo dignuto
na ve}u razinu uz ve}u djelotvornost i s jedne i s druge strane. Kritika i samokritika, uvijek mudra poslije svr{enog ~ina, ne mo`e me osloboditi moga dijela odgovornosti. Uvjeren sam da bi izostala prepucavanja po novinama o pomorskom prometu za Dubrovnik ili Dubrovnik expressu, kako su ga zvali skiperi, odnosno o
tome tko je prije po~eo i tko je vi{e u~inio. Malo nas je, a zada}e su nam bile iste,
pa se ne bi trebali sva|ati oko, ~ini mi se, neva`nih stvari.
181

Pomorski boj od 14. do 16. studenoga 1991.


operacija za razbijanje blokade JRM-a

Uvod u boj
Za vrijeme ustrojavanja Zapovjedni{tva i postrojbi HRM-a, nabavljalo se oru`je i
oprema, rasla je borbena spremnost HRM-a. Ono u ~emu se nikad nije oskudijevalo bili su ljudi. Kad bi se nabavilo kakvo novo oru`je ili specijalizirana oprema,
nikad nije bilo problema za uporabu istog, jer se uvijek na{lo ljudi koji su znali
kako. Tako je rasla borbena mo} samog HRM-a, a opremljene postrojbe i grupe odmah su borbeno anga`irane na zada}ama koje nisu trpjele odlaganje. Na moru su
bile suprotstavljene snage JRM-a koje su jo{ uvijek imale respektabilnu borbenu
mo}. Te snage su po nalozima iz Beograda i nadalje provodile pomorsku blokadu
najve}ih hrvatskih luka, ~ime su pravili nenadoknadivu gospodarsku {tetu Republici Hrvatskoj i njezinim gospodarskim subjektima. Budu}i da diplomatski napori
nisu davali o~ekivane rezultate, moralo se voditi ra~una o drugim sredstvima, da bi
komunikacije na moru ostale slobodne i sigurne, {to je u stvari i bila temeljna zada}a HRM-a. Boj izme|u HRM-a i brodova JRM-a koji se odigrao od 14. do 16.
studenoga 1991. bio je najve}a samostalna operacija HRM-a u Domovinskom ratu,
koja je svojim posljedicama polu~ila operativne rezultate. Time se HRM pokazala,
dokazala i najve}im dijelom izvr{ila svoju temeljnu zada}u. To se doga|alo samo par
dana prije pada Vukovara (18. studenoga 1991.), simbola hrvatskoga otpora, ~ije su
tragi~ne posljedice veli~inom svoje `rtve zasjenile doga|anja o kojima je ovdje rije~.
Koncepti zara}enih strana
Bojna djelovanja na moru imaju svoje posebnosti. Djelovanjem oru`anih sustava
velike vatrene mo}i, odnos snaga na moru mo`e se temeljito izmijeniti u vrlo kratkom vremenu. Zato se velika va`nost pola`e na dono{enje takvog koncepta djelovanja koji }e trajno nadahnjivati posade brodova i postrojbi na kopnu uklju~enih u
zajedni~ki napor. On mora u sebi sadr`avati glavne ciljeve ukupnog anga`mana raspolo`ivih snaga, kao i onih koje se planiraju uklju~iti u planirane aktivnosti.

182

Koncept djelovanja snaga JRM-a


Jugoslavenska ratna mornarica nije imala istaknut vlastiti koncept djelovanja za prilike u kojima se na{la. Formirana i obu~avana da izvodi bojna djelovanja odbijanja
operativnog pomorsko zra~nog desanta s mora prema unutra{njosti kopna Jugoslavije, na{la se u novim okolnostima za koje nije imala nikakvu dovr{enu koncepciju, u jednom zrakopraznom prostoru u kojemu je reagirala u zavisnosti od nastale situacije, stalno improviziraju}i razli~ite odgovore i slu{aju}i zapovijedi koje su
stizale iz Beograda. Time je Jugoslavenska ratna mornarica postala samo produ`ena
ruka kopnene vojske na moru i njezin sastavni dio. Ovu ~injenicu potvr|uje pona{anje JRM-a, koja je u nedostatku druge koncepcije i zamisli po~ela provoditi blokadna djelovanja ispred morskih luka i odre|enih dijelova jadranskog akvatorija,
kao odgovore na izolaciju vojarni jugovojske koju je provodila hrvatska strana. Ova
djelovanja izvo|ena su izravnom zapovijedi tada{njeg na~elnika General{taba oru`anih snaga SFRJ, general-pukovnika Blagoja Ad`i}a od 7. studenoga 1991., koji
decidirano zapovijeda JRM-u: Odmah izvr{iti totalnu blokadu svih luka i vazdu{nog prostora. U nastavku zapovijedi Ad`i} zapovijeda uni{tenje svega naoru`anja,
tehnike i skladi{ta streljiva, koja bi na bilo koji na~in mogla pasti u hrvatske ruke.
Takvim na~inom djelovanja htjelo se upla{iti i disciplinirati stanovni{tvo primorskih, posebno oto~kih mjesta, na prihva}anje uvjeta koje je diktirala jugomornarica, odnosno vojni vrh iz Beograda. Me|utim, discipliniranje nije samo za sebe cilj,
jer ne samo da nema opravdanje kao vojni cilj, nego u kona~nici nema nikakve svrhe. JRM za to jednostavno nije imala strpljenja i bilo je pitanje vremena kada }e
do}i do napetosti i konfliktnih odnosa koje su oni u po~etku tra`ili. Za sve incidentne situacije, Slu`ba za informisanje JRM odgovarala je da }e ratni brodovi
JRM-a postupiti u skladu s borbenom uporabom ratnih brodova. To je bilo samo
puko zastra{ivanje koje je na suprotnoj strani malo koga moglo impresionirati. Usputni napori snaga JRM-a bili su usmjereni na prekid pomorskog prometa du`obalnom pomorskom komunikacijom od Dubrovnika do najsjevernije hrvatske luke
na Jadranskom moru. Ovakva vrsta djelovanja spadala je u doktrinarne zada}e
JRM-a i njoj su bili posve}eni mnogi pisani materijali. Sada, u novim okolnostima,
pru`ala se prilika da upravo ovom zada}om prekidom pomorskih komunikacija,
izvr{e svoju temeljnu zada}u.
Doga|aji iz rujna 1991. pokazuju da je JRM bila iznena|ena brzim padom ili predajom svojih vojarni i nije imala odgovor na ta doga|anja. Nekoliko desantnih prepada koji nisu ostvarili svoje ciljeve, osim izuzimanja minskog oru`ja (u Privali na
otoku Kor~uli), govori o tome da se JRM nije na vrijeme osigurala kako bi preduhitrila ovakva doga|anja, niti je imala adekvatan odgovor. Vojarne su bile osvajane
u takvom broju i na tolikom prostoru da JRM, i da je htjela, vi{e nije mogla na sve
odgovoriti niti topni~kom vatrom, a kamoli ponovnim preuzimanjem s pje{a~kim
183

postrojbama i zadr`avanjem istih pod svojim nadzorom. Na po~etku bojnih djelovanja na moru, kod ~elnika JNA i JRM-a bila su prisutna razmi{ljanja o zajedni~kom djelovanju svih grana JNA po istom cilju. Posebice u kolovozu i rujnu, kad je
aktivnost 9. (Kninskog) korpusa JNA na kopnu imala napada~ki karakter, razmi{ljalo se o tome da mornarica s mora podr`i njegovo djelovanje u zale|u. No,
uspje{nom obranom [ibenika i Zadra agresor je zaustavljen, pa su snage JRM-a na
hrvatskom moru bile odsje~ene od snaga na kopnu i sva svoja budu}a djelovanja
morali su provoditi samostalno i (jedino) uz pomo} zrakoplovstva. ^elnici JRM-a
bili su svjesni da gube nadzor nad situacijom, jer su gubili pozicije i upori{ta, a ona
na koja su se jo{ uvijek mogli osloniti bila su sve dalja, i put do njih prolazio je kroz
kanale koje su polako, ali sigurno zaposjedali diverzanti HRM-a. Na taj na~in smanjivao se i broj zada}a koje je mogla provoditi JRM. [to su vi{e trajale, bez obzira
na revnost pojedinih zapovjednika brodova, blokade su postajale sve propusnije. Uz
provo|enje blokade hrvatskih luka i pomorskog prometa, JRM je imala zada}u i
osigurati vlastiti pomorski promet, posebice iz sjevernog Jadrana, odakle su se preko Pule i Rijeke prevozili vojni konvoji za Crnu Goru.
Koncept uporabe snaga HRM-a
Ljudstvo u HRM-u ve}inom je pre{lo iz redova JRM-a, {to zna~i da su bili u~eni i
nau~eni istim konceptima. Me|utim, okolnosti su se promijenile. Doktrina kao
nauk sadr`i uvijek ista na~ela koja treba znati znala~ki primijeniti. Pobjeda se smije{i onima koji znaju predvidjeti karakter rata i iskoristiti vlastite prednosti. Osnova koncepta djelovanja HRM-a u samom po~etku polazila je od nametanja vlastitih prednosti u prostoru i vremenu prema protivniku, tra`e}i i napadaju}i njegova
najranjivija mjesta. Najbli`i izraz ovog koncepta bila je premisa britanskog vojnog
teoreti~ara Liddela Harta, koji je napisao: Pravi cilj nije toliko u tra`enju bitke, koliko u tra`enju takti~ke situacije koja daje takvu prednost, da ako sama od sebe i ne donese odluku, njezin nastavak bitkom }e je sigurno donijeti.
Koncept djelovanja snaga HRM-a u po~etku je bio usmjeren na naru{avanje lanca
opskrbe protivni~ke mornarice, odbijanjem njihovih brodova i postrojbi od logisti~kih i upori{nih baza na obali kopna, onemogu}avanjem djelovanja protivnika
vatrenim udarima po dalmatinskim gradovima iz njihovih vojarni, njihovom vojnom i fizi~kom izolacijom, stalnim uznemiravanjem neprijatelja na moru, stalnim
tro{enjem njegovih voljnih i borbenih kapaciteta do te mjere da je bilo mogu}e radikalno osporiti njegovu prevlast na ovim prostorima. Time bi se stvorili uvjeti za
uspostavu potpune hrvatske vlasti na obali, moru i otocima, a u vojnom smislu nametnuli vlastiti obrasci pona{anja. Hrvatska strana je nastojala iskoristiti prednost
prostora. Svaka vojarna koja je bila oslobo|ena postajala je upori{nom to~kom i
osloncem koji se vi{e nije mogao osvojiti. Pou~ena iskustvima iz desantnih prepada
184

u mjesecu rujnu, HRM je nastojala sve va`ne objekte osigurati od ponovnog preuzimanja od strane snaga JRM-a. Kako se nije moglo osigurati dovoljno oru`ja za sve
ljude, kojih je za ovaj posao bilo dovoljno, pri{lo se raznim varkama putem radiomre`e i ostalim na~inima kojima bi se stvorio dojam da su, posebice na otocima,
snage ZNG-a i HRM-a narasle i da budu}i desanti ne dolaze u obzir. Naknadno
prikupljeni dokumenti i saznanja od protivnika upravo potvr|uju ispravnost ovakvih postupaka.
Brodovi koji su zarobljeni u Brodoremontnom poduze}u [ibenik polako su postajali operativni, ali njihov broj i borbeni kompleti streljiva nisu omogu}avali da isti
jo{ uzmu kakvu va`niju ulogu u protjerivanju snaga JRM-a s ovih prostora. Pru`ala se mogu}nost kori{tenja topni{tva, koje je u me|uoto~nom podru~ju, kakvo je
na isto~noj obali Jadranskog mora od Mljeta do Istre, iznimno pogodno za razmje{taj obalnih topni~kih bitnica. Biv{a JRM je za vrijeme svog postojanja poklanjala
veliku pozornost razvoju, brojnosti i razmje{taju topni~kih i raketnih bitnica po
otocima, koje su bile fortifikacijski utvr|ene i usmjerene prema otvorenom moru s
glavnom zada}om borbe sa zra~no-pomorskim desantom. U uvjetima u kojima se
na{la, HRM je morala svoje topni~ke bitnice okretati prema unutra{njim morskim
vodama, samim time li{avaju}i posade sigurnosti fortifikacijskih zaklona, ali s druge strane daju}i slobodu djelovanja topni{tvu u svim smjerovima. Vodstvo HRM-a
znalo je da samo topni{tvo ne}e biti u stanju rije{iti problem protjerivanja snaga
JRM-a, pa su u tu zada}u uklju~eni i svi elementi sustava koji su HRM-u bili na
raspolaganju. Pri tome se vodilo ra~una da svaki segment obrambenih napora bude
zastupljen kako bi se na{li najadekvatniji odgovori na budu}e zada}e. Jednostavnije re~eno, prostor koji se osvoji treba zadr`ati i stvoriti uvjete za to, stalnim motrenjem i mogu}no{}u djelovanja nekim od oru`nih sustava na raspolaganju. No, uza
sve to trebalo je napraviti jedan radikalan udar po snagama JRM-a, koji bi na~eo
njihovu snagu, a na moralnom planu doveo do saznanja da su nemo}ni da u tom
prostoru preokrenu situaciju u svoju korist. Na sastancima kolegija zapovjednika
HRM-a vo|ene su rasprave o na~inima djelotvornog suprotstavljanja, posebice pomorskim snagama koje su provodile blokadna djelovanja. Znalo se da samo postavljanje topni~kih bitnica na paljbene polo`aje s posadama koje nisu imale previ{e
obuke ni ga|anja, uz vrlo mali broj granata, ne predstavlja onu snagu koja }e neminovno dovesti do uspjeha. Sli~no je bilo i s drugim postrojbama: PZO je raspolagao sredstvima koja su vi{e podsje}ala na muzejske primjerke nego na sredstva operativnih postrojbi, diverzanti nedovoljno opremljeni i obu~eni, a svima je zajedni~ki bio nedostatak pravih, modernih mornari~kih sredstava i opreme. Stoga je trebalo sve snage uporabiti na onim mjestima i uvjetima u kojima bi mogle ostvariti o~ekivanu djelotvornost, a to je dopu{tala samo ure|ena boji{nica s djelotvornim motrila~kim sustavom. Stoga su, zajedno s civilnim sektorom, poduzete opse`ne mjere na ure|enju boji{nice: izgradnja paljbenih polo`aja za topni{vo (obalno i PZO),
185

motriteljskih postaja, sustava veza, zapovjednih mjesta itd. Protivnika se nije trebalo izazivati, posebice zato {to bi nakon toga uslijedila odmazda po svim elementima
sustava koje je protivnik uo~io ili saznao putem svojih obavje{tajnih organa, ali i po
civilnim objektima. Sve {to se radilo, moralo se raditi zajedni~ki i sa znanjem najvi{eg zapovjedni{tva. To je bilo lak{e re}i nego u~initi, jer je i s jedne i druge strane
bilo ljudi koji su bili laki na okida~u i koji su mislili da imaju neku svoju priliku.
Ipak, s vremenom je i to svedeno u razumne granice.
U to su vrijeme bile ~este promjene stanja, tj. vrijeme u kojemu se na neprijateljstva moglo odgovoriti istom mjerom, i tzv. hladna stanja, kad se nije smjelo pucati, radi nekakvih pregovora ili ogla{enih primirja. Ovakva stanja nisu pogodovala
hrvatskoj strani, jer inertnost sustava ogledala se kroz pote{ko}e u pravovremenom
izvje{}ivanju. Tada se i{lo na oprezniju varijantu da se ne puca kad se nije moralo,
a i kad se moralo trebalo je pitati nadle`no zapovjedni{tvo. Ipak, usprkos svim pote{ko}ama, obru~ oko protivnika stezao se. Polo`ena su dodatna minska polja koja
su onemogu}avala brzu pomo} i premje{tanje snaga protivnika na moru. Broj topova je rastao, a topni~ki polo`aji ukopavani su i maskirani, tako da su, uz dobar
polo`aj, pru`ali posadama i dobar zaklon za vrijeme djelovanja. Brodovi JRM-a blokadu na srednjodalmatinskom podru~ju provodili su unutar Splitskog kanala te u
okru`enju otoka od Drvenika do Kor~ule. To je relativno sku~en manevarski prostor za manevar snagama, ali je ujedno plovni put za brodove i trajekte koji su povezivali luke srednjeg Jadrana s Dubrovnikom i sjevernim Jadranom. Snagama
JRM-a bilo je dovoljno dr`ati ovo podru~je pod nadzorom, ~ime bi stekli mogu}nost nadzora du`obalne pomorske komunikacije. Stoga su ovdje dr`ali najja~u TG
Ka{tela, a u njezinoj blizini na otocima Visu i Lastovu bile su smje{tene ostale snage iz sastava Udarnih pomorskih snaga. Jedna od mjera za koje se opredijelila
HRM bilo je polaganje minskih prepreka, radi daljnjeg smanjivanja manevarskog
prostora snagama JRM-a. U okviru ure|enja boji{nice, osim prepreke ispred Lore,
polo`ena je prepreka u Splitskim vratima, koja je imala za cilj sprije~iti brzo pristizanje poja~anja TG Ka{tela s otoka Visa i Lastova, kao i njezino brzo napu{tanje
ovog podru~ja. U me|uoto~nim prolazima na obalama otoka postavljene su zasjede sastavljene od pripadnika Odreda pomorskih diverzanata, koji su bili naoru`ani
protuoklopnim sredstvima. Njihova je zada}a bila uznemiravanje protivni~kih brodova pri prolazu kroz ovakve prolaze i tjesnace. Ovim mjerama nastojalo se dr`ati
posade protivni~kih brodova u stalnoj napetosti, kako bi morali podizati vlastite
mjere osiguranja na ve}u razinu, ~ime se pove}avao umor posade. Poduzete su opse`ne mjere vlastitog borbenog osiguranja, koje je provedeno zajedno s anga`manom civilnih struktura, kako bi se o~uvala borbena mo} snaga u djelovanju. Tek
kada je boji{nica na srednjodalmatinskom podru~ju poprimila planirani izgled, moglo se pomi{ljati na otvoreni sukob s pojedina~nim takti~kim grupama protivni~kih brodova. Izabran je na~in da se otpo~ne borba s jednom od tih grupa u vrijeme
186

kad se one mijenjaju, kad su brodovi pri kraju s gorivom, a posade sa `ivcima. Zbog
prisutnosti stranih promatra~a trebalo je ~ekati da druga strana oru`ano reagira,
~ime }e biti optu`ena za po~etak sukoba. Izabrani koncept bio je jednostavan, razumljiv i shvatljiv svim pripadnicima HRM-a, koji su na taj na~in dobili punu inicijativu za samostalno djelovanje i onda kada nije bilo posebnih zapovijedi. Isti je u
potpunosti odgovarao temeljnim postavkama pomorske vojne strategije, koja
odavna govori da je u strategiji sve vrlo jednostavno, {to ne zna~i i da je vrlo lako
(Clauzewitz).
Organizacija zapovijedanja
Zapovjednik jugomornarice u to vrijeme bio je viceadmiral Mile Kandi} (ro|en u
Potocima kraj Mostara 1933.), jedan od rijetkih zapovjednika mornarice, odnosno
komandanata Vojnopomorske oblasti (kako se ta du`nost prije zvala), koji nije bio
Hrvat. Nije se osobito isticao na ni`im du`nostima, jedva ne{to iznad prosjeka, a tu
ocjenu je zaslu`io vojni~kim likom i korektnim odnosom prema nadre|enima i podre|enima. Nije bio na nekim zapovjednim du`nostima, osobito ne kao zapovjednik broda ili plovne jedinice. Obi~no se tu, zbog odgovornosti posla i nametnutih
kriterija dalo pogrije{iti, te je za razliku od admirala Letice koji je tu Golgotu pro{ao, bio uglavnom na sto`ernim ({tabnim) du`nostima. U karijeri je naglo po~eo
napredovati nakon {to je u Rusiji zavr{io Vi{u komandno-{tabnu akademiju, kao
jedan od najboljih u generaciji. Poznavateljima onda{njih prilika to je sasvim razumljiv put napredovanja svih vi{ih du`nosnika u biv{oj JNA. Nitko se od tada{njih
djelatnika (starje{ina) nije mogao kandidirati na ve}e du`nosti ako nije zavr{io i polo`io neku od vojnih {kola u biv{em Sovjetskom Savezu. Nakon toga, Mile Kandi}
preskakao je du`nosti te je brzo do{ao do du`nosti zapovjednika flote i komandanta VPO-a. Njegovi bolji poznavatelji smatrali su ga vi{e rusofilom nego zadojenim
~etnikom. Ustvari, cijeli njegov `ivotni put i njegov odgoj ukazivao je na ~injenicu kako se radilo o spretnom karijeristu, koji je i u takvoj situaciji kakva je bila u
rujnu 1991. mogao uspje{no odraditi zada}e u duhu naloga iz Beograda. Imao je
dobru komunikaciju s okolinom, bio je relativno dru`eljubiv, te svoj autoritet nije
gradio pozivaju}i se na va`nost du`nosti koje je obna{ao, nastoje}i svemu tome
ugraditi neku svoju osobnu notu. Nije se htio nametati za svaki posao koji se radio,
ve} je davao ovla{tenja podre|enima koji su mogli iskazivati samoinicijativu. Nije
bio sklon utjerivanju nekih svojih pogleda silom ili preko koljena, saslu{ao bi sugovornika ili bi se slo`io s u~injenim, ~ak i onda kad to nije bilo po planu. Nastojao
je u sve {to radi uvesti struku i uposliti ljude od povjerenja i struke. Poznavaju}i
osobno naobrazbu i domete admirala Letice i Kandi}a, bez ikakve se patetike mo`e
re}i da je admiral Letica bio ja~i u temeljnim vojnim znanjima od Kandi}a. Iako su
obojica pro{li najvi{e vojne {kole, admiral Kandi} je u svojemu {kolovanju bio izlo187

`en ruskoj torturi davanja tehni~kih znanja i u~enju tehni~kih pojedinosti koje su
po svim na~elima vojne struke potreba ni`ih ~asnika za obna{anje takti~kih i tehni~kih du`nosti na brodu. Admiral Kandi} se ~esto znao hvaliti poznavanjem detalja odre|ene ratne tehnike, naravno ruskog podrijetla, koje je poznavao i teorijski i
prakti~no.
Glavni zapovjednik HRM-a bio je admiral Sveto Letica. Teoreti~ar po mjeri usmjeren na prakti~no, nije patio od nekih nesuvislih teorija. Za razliku od admirala
Kandi}a, admiral Letica je u {kolama koje je pro{ao izu~avao klasike vojne misli koji
su polazili od na~ela rata. I jo{ ne{to vrlo bitno za kona~nu ocjenu: admiral Letica
imao je ratno iskustvo. Iako ga je stekao na brodovima partizanske mornarice u
Drugom svjetskom ratu, koju su vrijeme i tehnologija pretekli, na~ela rata ostaju
ista. I uvijek su bila naklonjena nepokolebljivim zapovjednicima koji su vjerovali u
sebe i u svoju zada}u. Iako u poznim godinama za vojnika, njegove ra{~lambe odre|enih stanja bile su fascinantne. Na sastancima kolegija, bez obzira na pritisak situacije, smireno bi saslu{ao sve sudionike i na kraju bi dao svoju ra{~lambu. U takvim
situacijama bio je temeljit i dosljedan do zadnjeg detalja. Jednostavnim rije~ima slo`ena stanja ra{~lanio bi na razumljive cjeline i dao prihvatljiva rje{enja. Njegove ekspertize bile su prava predavanja tipa ex cathedra, nikad ponovljena, uvijek svje`a i nova. Iako je u to vrijeme u Zapovjedni{tvu HRM-a bilo stru~njaka presti`nih
znanja, ~ije su analize naprosto plijenile dosezima struke, admiral je sa`etke njihovih izlaganja znao uvezati u op}u cjelinu svojih prosudbi, ~ime je kona~no rje{enje
uvijek bilo najsvrsishodnije u tom trenutku. Ova njegova sposobnost pojednostavljivanja kompleksnih pojava i stanja bila je posljedica godinama kumuliranih znanja i razmi{ljanja, i u ono vrijeme, bez obzira na visoku razinu obrazovanja i iskustva
ostalih suradnika, jednostavno je u tom segmentu dominirao. Za razliku od admirala Kandi}a koji je nastojao ostaviti o sebi povoljan dojam na slu{atelje i podre|ene, admiralu Letici vi{e je bilo do pravilnog razumijevanja i provedbe njegovih vlastitih ideja. Rijetki su njegovi suradnici kojima admiral Letica nije bar jednom dobro stao na `ulj. Zapovijedanje podre|enim postrojbama bilo je tako|er potpuno
razli~ito kod obojice admirala. Admiral Kandi} je bio u velikoj stisci: morao se snalaziti izme|u zapovijedi iz Beograda, jastrebova i golubova u vlastitim redovima, te vidno rastu}e prijetnje od strane HRM-a. Nasuprot njemu, admiral Letica
nije obra}ao pa`nju na detalje i sitnice, to je ostavljao onima koji su pozvani brinuti za iste. Njemu je uvijek bila jedna slika pred o~ima: uspostaviti paritet mo}i kako
bi jednom kad otpo~ne sukob izme|u JRM-a i HRM-a, na prostoru koji on sam
izabere, rezultat morao biti unaprijed poznat.

188

Visoki ~asnici
Analiziraju}i visoke ~asnike, ili prvu crtu zapovijedanja u JRM-u i HRM-u, mo`emo konstatirati da je bilo velikih razlika. Iako su zavr{avali iste ili sli~ne {kole u biv{oj vojsci ili na civilnim fakultetima, razlike su se o~itovale u prihva}anju sadr`aja
mita. Djelatnici srpske i crnogorske nacionalnosti bili su sustavno obasipani informacijama o nepobjedivosti srpske vojske, o njezinom posebnom poslanju i ulozi u
Jugoslaviji, i ~vrsto su vjerovali u taj mit. Upravo zahvaljuju}i tome vjerovanju, kad
su se nakon dolaska Slobodana Milo{evi}a na vlast u Srbiji za~ule ratne trube, ve}ina njih se opredijelila za srpsku stranu. Malo njih je uvidjelo spremnost hrvatske
strane na otpor, a i takvi su ga uglavnom podcjenjivali. Imali su stra{no povjerenje
u svog vo`da Milo{evi}a i JNA kao srpsku vojsku. ^ak i onda kada je ta vojska
po~ela primati ozbiljne udarce, kada su vojarne po Hrvatskoj po~ele padati jedna za
drugom, i dalje su vjerovali u mit. Istina je, vi{e nisu bili uvjereni da }e pobjeda biti
laka, ali su stalno umi{ljali da }e ih ne{to spasiti. Tu su, prije svega, o~i bile uprte u
kontraobavje{tajnu slu`bu zloglasni KOS, koji je trebao samo maknuti predsjednika RH F. Tu|mana i njegove bli`e suradnike, da bi se problemi u Hrvatskoj rije{ili prema njihovim `eljama. U svakom slu~aju, uvijek su o~ekivali da }e probleme
rije{iti netko drugi, ne uvi|aju}i da se i oni trebaju potruditi pomo}i koliko mogu.
Na hrvatskoj strani, barem u HRM-u, bili su stru~njaci najrazli~itijih profila i najvi{ih dosega. U Centru visokih vojnih {kola u Splitu vi{e od 50% nastavni~kog kadra bili su Hrvati, koji su posjedovali presti`na znanja iz pomora~kih struka i oru`nih specijalnosti. Sli~no je bilo i u biv{oj Komandi VPO-a i Komandi Flote. Referenti po specijalnostima za koje su bile potrebne stru~ne i specijalisti~ke {kole na
poslijediplomskim studijama itd., bili su ve}inom Hrvati. Bilo ih je u dovoljnom
broju da HRM otpo~ne sa svojim zada}ama u najkra}im mogu}im rokovima.
Odnos snaga
Zahvaljuju}i ~injenici da su brodovi JRM-a bili dobro odr`avani, imali su visok stupanj ispravnosti, posebice u po~etku bojnih djelovanja. Oru`ane sustave na brodovima ~inilo je vi{e puta provjereno naoru`anje s visokim stupnjem pouzdanosti, podrijetlom uglavnom iz uvoza. Ljudi na brodovima koji su to oru`je upotrebljavali
bili su upoznati s na~inima kori{tenja i odr`avanja, a ujedno su imali nu`an broj
pri~uvnih dijelova. Sli~an je slu~aj s pogonom ovih brodova. Za vrijeme provedbe
ovih zada}a primije}en je mali broj kvarova na pogonskim postrojenjima, kao i na
pomo}nim postrojenjima. Me|utim, kako je vrijeme odmicalo, primije}eni su kvarovi posebice na brodovima tipa R^ i T^. Uskoro su pojedini brodovi privezani (u
Boki kotorskoj) te postali prodavaonice pri~uvnih dijelova za druge brodove.
Ovim brodovima uskoro je po~ela nedostajati stru~na pomo} specijaliziranih radi189

onica, djelatnika i alata: od elektri~ara i elektroni~ara, do mehani~ara, oru`ara i sl.


Da stvar bude gora, mnogi specijalizirani alati, ure|aji za kalibraciju i ba`darenje i
specifi~ni doknadni dijelovi ostali su na obali. Mnogo njih se zateklo u Lori i Divuljama, ali se nisu mogli prebaciti do brodova. Ipak je ve}ina potrebnih doknadnih dijelova bila smje{tena po skladi{tima koja su pala u hrvatske ruke. Ovaj problem je s vremenom poprimao sve ve}e razmjere, tako da se velik broj brodova nakon dolaska u Crnu Goru nije mogao dovesti u operativno stanje, upravo zbog pomanjkanja dijelova i specijalisti~kih vje{tina me{tara od zanata. Jedino u ~emu posade brodova JRM-a nisu oskudijevale bilo je streljivo svih vrsta i za sva oru`ja. Iako
je hrvatska strana zauzela mnoge vojarne na hrvatskoj obali, JRM se opskrbila borbenim i rezervnim kompletima streljiva, a isto su mogli obnavljati u skladi{tima u
Boki kotorskoj.
HRM se u po~etku protivniku nije mogla suprotstaviti paritetom u brodovima, ve}
snagama i sredstvima s obale, a to su bili topovi, mine i diverzanti. HRM-u je nedostajalo ljudi topni~ke specijalnosti. Ovo je bio posebno ozbiljan problem kad se
u obzir uzme ~injenica da je naoru`anje kojima je raspolagalo topni{tvo HRM-a
bilo na donjem pragu uporabne vrijednosti. Topovi koje je posjedovala HRM bili
su zaplijenjeni i uglavnom bez zatvara~a. Isti su napravljeni u doma}im tvrtkama i
radionicama, ali nisu mogli za stalno zamijeniti originale. Imali su svoje vrijeme
uporabe koje nije bilo dugog vijeka, nakon ~ega su se topovi zaglavljivali i ispadali iz uporabe. Jednako tako, bilo je malo originalnih granata za topove. Ve}i dio njih
izva|en je iz mora, promijenjeno im je barutno punjenje i stavljeno na raspolaganje topnicima. Sli~no je bilo s ciljni~kim spravama. O radarima iz sustava SUVOA
(Sistem upravljanja vatrom obalne artiljerije) moglo se samo sanjati. Oru`ja kojima
su raspolagale postrojbe PZO-a vi{e su sli~ila na muzejske eksponate nego na naoru`anje operativnih postrojbi. Rijetke su bile postrojbe PZO-a u njezinom nastajanju koje su imale nekoliko oru`ja iste tvrtke i kalibra. Stoga je bilo te{ko nabaviti
streljiva za ta sredstva, a kad se ne{to i nabavilo nikad ga nije bilo dovoljno niti za
{kolska ga|anja, tako da se s istima moralo krajnje racionalno pona{ati i upotrebljavati ga u krajnjoj nu`di. Minsko oru`je bilo je iz skladi{ta JRM-a i nosilo je njihov pe~at i kakvo}u. Najvi{e je problema bilo s opremom za diverzante. Embargo
na naoru`anje nije ostavljao prostora za nabavu neke kvalitetnije opreme. Posebno
se osje}ala potreba za sredstvima za daljinsku diverziju. Ta su se sredstva po~ela proizvoditi u Hrvatskoj. Me|utim, vrijeme je bilo ograni~avaju}i faktor. Ovako slo`eno oru`je nije se moglo uvesti u operativnu uporabu bez dovoljnog broja testiranja,
proba, itd., a trebalo je i ljude obu~iti. Ipak, prije samog otpo~injanja bitke, 13. studenoga 1991., zapovjedniku Odjela za podvodne djelatnosti predan je minitorpedo s daljinskim navo|enjem, a primljen je i Duh sv. Vlaha, eksplozivni ~amac
na navo|enje. Bilo je problema i s ostalim naoru`anjem; PO rakete Maljutke koje
su dobili pomorski diverzanti uglavnom su bile neispravne, prekinutih kablova. Sre190

}om, tu je bio na raspolaganju stru~njak za rakete koji je ovim raketama uspio vratiti operativni status.
Pripremanje pozornice
U studenome 1991. pripreme za ure|enje boji{nice na srednjodalmatinskom podru~ju poprimale su svoj kona~an oblik. Polo`ena su planirana minska polja, pomorski diverzanti po~eli su se opremati maljutkama, a o~ekivalo se uvo|enje u
opremu sredstava za daljinsku diverziju. Najvi{e se napravilo s topni~kim bitnicama. Njihov broj se pove}avao iz dana u dan, polo`aji su se ukopavali i maskirali,
brojale su se granate. Me|utim, problem s topni~kim bitnicama o~itovao se u ~injenici {to su topovi svugdje bili potrebni, pa su se ve} ~uli povici kako topovi u mornarici ne rade ni{ta, a nema ih tamo gdje su potrebni. Tako je krajem rujna i po~etkom listopada od zarobljenih topova za obranu splitskog akvatorija Zapovjedni{tvo
HRM-a imalo na raspolaganju tri topni~ke bitnice s ukupno 12 topova 85 i 88
mm, koje su bile raspore|ene na polo`ajima, popunjene posadama uz odre|eni b/k.
Topovi su bili postavljeni na otocima [olti, Bra~u i u uvali Ka{juni. Na otoku [olti djelovala je topni~ka bitnica Marin~a rat koja se sastojala od ~etiri topa 88 mm,
a na paljbenom polo`aju Vela stra`a u blizini mjesta Grohote jo{ jedan top 85 mm.
Topovi su bili pokretni i mogli su ga|ati ciljeve u Splitskim vratima i ciljeve ju`no
od otoka [olte. Bra~ani su imali na raspolaganju topni~ku bitnicu Ra`anj, sastava 3
topa 85 mm, a topni~ka bitnica u uvali Ka{juni raspolagala je s 2 topa 85 mm i 2
topa 88 mm. U ovaj broj nisu ura~unate bitnice i sredstva PZO-a, koja su, sli~no
kao i obalne bitnice, polako, ali sigurno narastala i bila postavljena na paljbene polo`aje za obranu Splita i mjesta na otocima.
Me|utim, u to vrijeme na ju`nom dijelu boji{nice neprijatelj je nadirao magistralom od Dubrovnika prema Slanom, te se iskazala potreba da se to boji{te oja~a, posebice u topni{tvu. Stoga je zapovjednik HRM-a te{ka srca donio odluku da se dio
topni{tva koje je bilo namijenjeno obrani Splita uputi na Ju`no boji{te. Tako su s
polo`aja Ka{juni povu~ena dva topa 88 mm s posadom (zapovjednik Milivoj Butigan) i preba~ena na paljbeni polo`aj \unta Doli (kod Stona). Jo{ dva topa se premje{taju u uvalu @uljane na poluotoku Pelje{cu (Josip Macani}). S ovim promjenama obrana Splita je, barem {to se topni{tva ti~e, spala na niske grane. Na paljbenom polo`aju Ka{juni ostao je samo jedan top (uz neispravnu polugu za vu~u). Top
koji se nalazio na [olti kod mjesta Grohote tako|er je imao neispravnu polugu za
vu~u. U Splitskom kanalu, gdje je djelovala TG Ka{tela mogao je djelovati samo jedan top, onaj s polo`aja Vele stra`e, a na vrlo uskom podru~ju i top s bitnice Ra`anj s paljbenog polo`aja Golo brdo na Bra~u. Ovakav broj i raspored topni{tva nije
bio ni pribli`no dovoljan za obranu grada Splita, ali potrebe su na drugim mjestima prema prosudbi zapovjednika mornarice bile ve}e. Zapovjednik mornarice uz191

dao se u ~injenicu da su odstojanja na ovom podru~ju bila relativno mala, tj. i preostalo oru`je imalo je izglede za dobro ga|anje prema brodovima JRM-a koji su im
se nalazili u dometu. Osim toga, paljbeni polo`aji na [olti i Bra~u ostali su za protivnika nepoznanica, {to je u svakom slu~aju pove}avalo mogu}nost pre`ivljavanja
i du`eg borbenog djelovanja.
Zapovjednik HRM-a imao je informacije da se pod pokroviteljstvom europskih
promatra~a vode intenzivni pregovori izme|u hrvatske strane i JNA o prekidu vatre, koji bi ovaj put mogao potrajati. Iako su svi dotada{nji dogovori o primirju brzo
bili prekr{eni, admiral Letica je upozorio ~lanove svoga u`eg sto`era da HRM u {to
kra}em vremenu mora pokazati zube JRM-u i prekinuti pomorsku blokadu luka,
koja ~ini ogromnu {tetu gospodarstvu Republike Hrvatske. Ujedno i ogroman broj
izbjeglica ~eka po lukama da se prebaci prema sjevernim lukama u sigurnije okru`je. Od svih protivnikovih brodova admiralu Letici najvi{e je smetao VPBR Split.
Htio ga je pod svaku cijenu ukloniti sa scene. Stoga je najprije tra`io od zapovjednika Odjela za podvodna djelovanja bilo kakav na~in da se napadne VPBR Split
kako bi se isti potopio ili o{tetio, a protivnik izazvao na reakciju. Zapovjednik
Odjela izvijestio je admirala Leticu da }e Odjel biti spreman tek u drugoj polovici
studenoga, s ~ime se admiral nije mogao pomiriti i tra`io je da se u akciju krene {to
prije. Poku{alo se s torpednim napadom. U Brodoremontnom poduze}u [ibenik
zavr{en je remont T^-a 222 i brod je bio operativan. U skladi{tu Paninkovac nalazilo se skladi{te torpednog oru`ja iz kojega se brod mogao opremiti torpedima. Stoga je odlu~eno da se izvede torpedni napad s T^-a, a meta bi mu bio VPBR Split.
Napad je izveden 10. studenoga 1991. u no}nim satima (3.35 sati), ali bez uspjeha. Napad je ponovljen s istim brodom narednoga dana i opet s ~etiri ruska torpeda TR-53 VA, me|utim, ni tada nije ostvaren niti jedan pogodak. Ni u jednom slu~aju posada VPBR-a nije primijetila hrvatski T^ koji je izvodio napad, kao {to nije
primijetila lansirana torpeda. VPBR kao da je bio za~aran. Odjel za podvodna djelovanja je od poduze}a Brodoprojekt iz Rijeke dobio na poklon brod za samonavo|enje (vidi poglavlje o diverzantskim djelovanjima HRM-a, op.a.) Duh sv. Vlaha, kojega su u`urbano pripremali za akciju. A akcija je trebala biti napad na VPBR
Split i njegovo kona~no potapanje. Na`alost, i ovoga puta VPBR je imao sre}e.
Duh sv. Vlaha ra|en je na brzinu, imao je lo{e u~vr{}enu oplatu za koju su ljudi iz
Baze za opskrbu ronilaca javno izjavili da se trebala u~vrstiti s jo{ pokojim vanjskim
premazom stakloplastike, kako bi brod dobio na ~vrsto}i. Me|utim, zapovjednik
HRM-a tra`io je da se zadatak izvede {to prije. Na`alost, za vrijeme prevo`enja broda do otoka [olte s kojega je trebalo izvesti napad, voda je prodrla u brod, koji je
potonuo izme|u Drvenika i [olte. Skiper por. kor. Mihailo Viceli} spasio se plivanjem do Drvenika. Brod je potonuo i eksplodirao na dnu, najvjerojatnije zbog prodora vode u paljbeni sustav. Jedina korist od ovoga doga|aja pokazat }e se za par
dana, kad su ~elnici jugomornarice pomislili da je eksplodirala neka neispravna
192

podvodna mina koju je polo`ila hrvatska strana u vodama izme|u otoka Drvenika
i [olte.
Umjesto VPBR-a Split, `rtvom HRM-a postao je P^-176 Mukos, kojega su
pogodili diverzanti u Splitskim vratima, 14. studenoga u ve~ernjim satima. Doga|aji koji su uslijedili bili su upravo ono {to su pripadnici HRM-a i o~ekivali: `estoka reakcija brodova JRM-a po paljbenim polo`ajima Bra~a i [olte. Iz izvje{}a operativnog de`urnog u ZHRM-u toga dana, od TG Ka{tela u popodnevnim su satima na moru bili samo VPBR Split, jedna RTOP i jedan P^ (Mukos). Me|utim, uskoro se, oslu{kuju}i protivni~ku radiovezu izme|u brodova, moglo ~uti da
postoji jo{ nekoliko drugih sudionika koji su pristigli u pomo}.
Izvje{}e HTV-a o doga|aju u Splitskim vratima, 14. studenoga 1991. godine:
Dana{nja zapovijed o potpunom zamra~enju Splita prakti~ki jo{ nije bila ni za`ivjela,
a Krizni je {tab i Zapovjedni{tvo obrane grada, ve~eras u 18.40 sati dalo novu zapovijed o potpunom zamra~enju Splita, ali i podru~ja Ka{tela, Solina i Trogira. Ova je zapovijed u stvari mjera predostro`nosti za slu~aj neprijateljske osvete koja bi mogla uslijediti zbog potapanja potonulog ~amca okupatorske mornarice kraj uvale Bobovi{}a na
Bra~u. Prema obavijesti de`urnog u Operativnom centru Zapovjedni{tva HRM, taj je
ratni brod oko 17.40 sati po~eo tonuti zbog naglog prodora vode u unutra{nji dio plovila. Razlog je za sada nepoznat, ali se pretpostavlja da je u pitanju nestru~no vo|enje
broda pod nepovoljnim vremenskim uvjetima. Jer, poznato je da gusari admirala Kandi}a muku mu~e zbog posada skupljenih zbrda-zdola (Dnevnik HTV-a i emisija
Hrvatska danas, 14. studenoga 1991. godine).
U bombardiranje otoka uklju~ili su se i novi sudionici, {to se ustanovilo putem prislu{kivanja protivni~kog radio-prometa. U tim napadima sudjelovali su, slu`e}i se
kodnim nazivima, veliki patrolni brodovi Split (kodna oznaka Sava) i Kopar
(Platan), RTOP 405 (Parak) i poja~anje s Visa raketni brodovi (Garbun, Komar
i ^epel), te RTOP 406 (Pakra). Zapovjednik HRM-a admiral Letica je 14. studenoga 1991. uve~er, kad je ~uo da je pogo|en patrolni brod Mukos, odr`ao kra}i
sastanak (nazo~ni su bili: na~elnik sto`era HRM-a kfr. Karlo Grbac, na~elnik Operativnog odjela kfr. Augustin Kontrec i zapovjednik Odjela za podvodna djelovanja
kfr. Stjepan Bernadi}). Zaklju~eno je da se 15. studenoga o~ekuje napad protivni~ke mornarice ve}ih razmjera, samo {to sami ciljevi i zona djelovanja ostaju znakom
pitanja. Tom prilikom izdana je zapovijed o pove}anju mjera borbene spremnosti
svim postrojbama HRM-a. Tijekom no}i 14./15. studenoga javljeno je da iz vi{ke
luke isplovljava grupa od 6 brodova predvo|ena VPBR-om i da se uputila prema
Hvaru. Nakon nekog vremena ova se grupa pojavila s ju`ne strane otoka Bra~a i
izgledalo je da }e pro}i kroz Splitska vrata. Tim putem nisu mogli zbog polo`enih
mina, pa je ovaj manevar vi{e bio usmjeren na provokaciju topni~ke bitnice sa [ol193

te kako bi joj se otkrio polo`aj. Istina, ova je bitnica ispalila nekoliko plotuna u
smjeru ovih brodova, ali kako je ga|ala po navo|enju (izvan izravne vidljivosti) nije
ju bilo mogu}e osmotriti niti locirati. Plotuni su napravili svoje i ova se grupa brzo
povukla prema istoku Bra~a u mrak. Tijekom no}i sva naredna pucnjava dolazila je
samo sa strane brodova JRM-a. Povremeno bi iz pje{a~kog oru`ja zapucali i diverzanti u Splitskim vratima na otoku Bra~u. Grupa diverzanata koja se nalazila na
[olti premjestila se bli`e Stomorskoj u `elji da PO raketama tipa Maljutka dohvate neki od brodova JRM-a. Topni~ke bitnice HRM-a ostale su po no}i neaktivne
kao i do tada, da ne bi kompromitirale svoj polo`aj. Topni{tvo s brodova ga|alo je
ciljeve nasumce; nije se moglo to~no odrediti gdje je protivnik tada imao te`i{te ga|anja i koji su mu bili glavni ciljevi. Pucalo se na svako svjetlo i na svaku sjenu koja
se micala. Paljba je bila ~as ja~a, ~as slabija, da bi pred zoru sve utihnulo. Ujutro 15.
studenoga 1991., u 6 sati ponovno je o`ivjela radioveza na brodovima JRM-a. U
mre`i su se pojavila nova imena, te se u prvi mah ~inilo da TG Ka{tela odr`ava vezu
s brodovima ispred vi{ke luke, me|utim, ~ujnost je bila i suvi{e dobra da bi brodovi na VVF frekvencijama bili na tako velikom dometu. Upravna radiostanica brodova JRM-a, Sava komandni brod ~itave grupe, izdala je zapovijed podre|enim
brodovima, ali i svim akterima iz sastava JNA u garnizonu Split, da se spreme za
dejstva po dogovorenom planu.
Operativni odjel HRM-a pratio je cijelo vrijeme radiovezu protivni~kih brodova, i
kad su primili signal o predstoje}im bojnim djelovanjima, prenijeli su priop}enje
zapovjedniku HRM-a. Nitko, pa ni admiral Letica nije znao {to zna~i taj signal, ali
svi su znali da ne}e biti ni{ta dobroga. Osim brodova neposredno ispred Splita, tu
je jo{ bila Ratna luka Lora, puna oru`ja i crnogorskih rezervista spremnih na sve.
Istina, iz Lore se tijekom cijelog razdoblja nikad do tada nije javilo te{ko oru`je, topovi ili minobaca~i koji bi granatirali Split. U blizini je bila i vojarna Dra~evac, u
kojoj je bila smje{tena vojna policija s oklopnim transporterima, te vojarna u Divulje na zapadnom dijelu Ka{telanskog zaljeva. U njoj su bili diverzanti, neke jedinice mornari~ko-desantnog pje{a{tva, helikopteri... Hrvatsku stranu zabrinjavalo je
pona{anje subjekata u tim vojarnama. Do tada su bili relativno mirni, bili su u izolaciji i po{tivali su dogovore. Mo`da je tome do{ao kraj. Nadalje, zapovjednici zrakoplovnih jedinica iz Mostara i Udbine prijetili su odlu~nim napadima zrakoplova
po Splitu. Tih dana dnevne novine su ionako bile pune naslova o mogu}im napadima neprijateljskih zrakoplova i predvi|ali su se mogu}i ciljevi. Veliki broj sru{enih zrakoplova od strane hrvatskih topnika ulijevao je samopouzdanje da }e protivni~ka strana, ako i napadne zrakoplovima, u~initi to pojedina~nim grupama i da
Split ne bi trebao biti glavnom metom napada. Kako je svitalo, na moru su se mogli jasno uo~iti protivni~ki brodovi kako raspr{eni po cijelom kanalu manevriraju
od Splita do Bra~a i [olte. Ispred splitske gradske luke vidjela se jedna topovnja~a i
dva raketna ~amca. Ispred [olte se nalazio VPBR Split koji se po~eo pribli`avati
194

rtu Jova na ^iovu. Ostali brodovi bili su u izmaglici prema otocima. Vrijeme je bilo
po fri{kom jugu. Istina, vjetar jo{ nije bio dovoljno jak, ali prognoza je bila da }e
jugo poja~ati. Nebo je bilo poluobla~no, vidljivost relativno dobra, iako su se rubovi [olte i Bra~a nalazili u laganoj izmaglici. More u Splitskom kanalu bilo je relativno mirno. Jugo koje je puhalo nije razvilo ve}e valove. U 6.30 sati za~uli su se reski rafali. U Splitu su se ~uli topovi 57 mm s RTOP-a i rafali iz 30 mm topova raketnih ~amaca. Pucnjava iz topova mije{ala se sa zvukom sirena koje su pozivale stanovni{tvo u skloni{ta. Iako se `estoko pucalo, me|u ljudima nije bilo panike. Mogla se ~uti tek pokoja psovka na ra~un napada~a, dok se `urilo prema skloni{tima.
Kako je to tih dana zbog zra~ne opasnosti bila uobi~ajena ruta, ulice su se brzo
ispraznile i u Splitu su se ~uli samo pucnjevi topova, a uskoro i zvuk ambulantnih
i vatrogasnih kola. Bilo je neobi~no u ovaj sat vidjeti Split tako pust i prazan. To je
bilo vrijeme kad ljudi odlaze na posao, ulice bi bile pune svijeta, autobusa, automobila... A sada na ulicama nije bilo nikoga.
U ZHRM-u je tako|er vladala u`urbanost. Pratilo se {to se doga|a na moru, u o~ekivanju da }e se javiti netko iz Komande VPO-a te objasniti situaciju i namjere brodova JRM-a. Na pozive se u po~etku nitko nije javljao, niti iz Komande VPO-a,
niti iz Lore, niti iz ijednoga mjesta s kojega su do tada vo|eni pregovori. Nakon po~etnog iznena|enja izazvanog granatiranjem Splita (nije se vjerovalo da }e jugomornarica pucati po gradu u kojemu su dotada `ivjeli i u kojemu su jo{ uvijek `ivjele njihove obitelji), krenulo se u protuakciju. Takav jednostrani postupak Zapovjedni{tva jugomornarice kojim se krenulo u odmazdu bio je iznena|uju}i i neshvatljiv. Brodovi JRM-a nisu ni{ta u~inili u svezi svoga vlastitog osiguranja, {to je
potpuno neshvatljiv postupak. O~ekivana pomo} brodova koji bi bili koncentrirani ju`no od Bra~a i [olte i koji bi se priklju~ili u vatrenim djelovanjima prema otocima i kopnu izostala je. Time su stvoreni preduvjeti za slobodu djelovanja svih hrvatskih snaga uklju~enih u obranu otoka i obale samo na neprijateljske brodove u
Splitskom kanalu. Nakon {to su brodovi zauzeli polo`aje u blizini svojih ciljeva, vatra je otvorena u 6.30 sati, kako je nare|eno sa zapovjednog (komandnog) broda.
Prvi cilj je o~ito bio Katalini}a brig, {to se potvrdilo i u radioporukama. U po~etku
je ga|anje bilo iznimno lo{e, jer su se vidjeli mnogi podba~aji, kada su granate padale u more. A onda su topovske cijevi usmjerene prema drugim ciljevima. Uskoro
su stanovnici mogli raspoznavati pojedine topove, vrlo neugodan fijuk granate od
57 mm, muklu huku granata 76 mm, te reski zvuk granata ispaljenih iz topova 30
mm. Tom prilikom protivni~ki topnici, ga|aju}i izabrane ciljeve u Splitu, pogodili su: Arheolo{ki muzej, zgradu Op}ine, sportski kompleks Gripe, Higijenski
zavod, Tehni~ku {kolu, svjetionik Pomorac, m/b Bartol Ka{i} i Vladimir Nazor.
Na trajektu Vladimir Nazor poginuli su vo|a stroja Jure Kalpi} i upravitelj stroja
Dinko Maras, koji su se u vrijeme napada nalazili u gara`i, a ranjen je kormilar Ante
Vidovi}. Popis ciljeva jasno ukazuje da je pucnjava po Splitu bio samo teroristi~ki
195

~in pod zapovjedni{tvom jugomornarice, u kojemu je poginulo {est gra|ana Splita,


a vi{e njih je ranjeno.
Kako je tekao razgovor izme|u brodova jugomornarice pokazuje izvje{}e koje je
Slobodna Dalmacija prenijela od sredi{njice za ED Centra za EI i PED Split, 16.
studenoga 1991., u ~lanku pod naslovom Kako su brodovi jugomornarice na{timavali ni{ane?
Ga|ajte svetionik Pomorac!
Split, 15. studenoga. Da je napad neprijateljskog brodovlja na Split bio planiran, potvr|uje i snimka razgovora koji su neposredno prije otvaranja vatre, oko 6.30 sati, vodili ~lanovi posada brodova okupatorske mornarice. U napadu, razgovorima i navo|enju projektila sudjelovali su, slu`e}i se {ifriranim imenima, veliki patrolni brodovi
Split (Sava) i Kopar (Platan), raketna topovnja~a broj 405 (Parak), tri raketna
~amca pristigla kao poja~anje s Visa (Garbun, Komar i ^epel), te raketna topovnja~a
406 (Pakra). Snimljeni su i dijelovi razgovora nakon {to je paljba ve} po~ela.
Platan, Platan ovdje, Garbun, prijem.
Platan, jeste li zadovoljni kako smo se namestili?
Platan ovdje, Komar, prijem. Cilj je Katalini} breg. S dejstvom po~injemo u 06,30.
Prijem.
Dobro, jasno mi je. Jesi li reko Katalini} brijeg?
Da, i u 6.30 po~injemo s dejstvom.
U redu.
Platan ovdje, Komar prijem. E, odli~no je, zna~i raketa je pala po obali, dobro je.
Platan, ovdje Sava, prijem.
Platan ovdje.
Ovdje Sava, dejstvujte na ciljeve.
Komar, Platan, ovdje Sava, prijem.
Platan na prijemu.
Ovdje Sava, imate podba~aje.
U redu, u redu, razumeli.
Komar, Platan, ovdje Sava, prijem.
Platan ovdje.
Ovdje Sava. Ga|ajte svetionik Pomorac.
Razumio, ga|ao.
Komar, ovdje Sava, prijem.
Zdravo, Komar. Prijem.
Jeste li osmotrili par pogodaka na{ih?
Osmatramo malo te`e, prijem.
U redu.
Sava, ovdje Komar, prijem.
196

Da?
Ja, mislim da je u redu. Ga|ali ste sad ovuda preko Plo~a. Ja mislim da je dobro.
Parak, ovdje Sava. Obratite pa`nju da nam ne bi tko s le|a...
Sava ovdje, Komar, prijem.
Sava?
Samo se jedna aktivirala. Pove}ajte malo elevaciju. Nastavite.
Komar ovdje. Sava. Jeste li ono rekli za prvo?
Ina~e sve, samo je u redu jedan pogodak. Prijem. Zna~i pove}ajte malo elevaciju.
Gdje su ostala pala? U more ili negdje?
U more, ja mislim.
^epel, ^epel. Ovdje Sava. Da li radite?
............. (nerazumljivo)
Ovdje Sava. U redu, nastavite.
Komar, Komar, ovdje Platak.
Komar na prijemu.
Komar, pazite malo na elevaciju, ide vam sve preko, tamo u Varo{. Ko to puca?
Dobro, ho}ete vi jo{ dejstvovati po Marjanu, prijem?
Daljnji razgovor sudionika nije bio omogu}en, jer su od svoje Komande dobili zapovijed o prekidu vatre i povla~enju u uvjetima nemogu}nosti komuniciranja
(kombinirano ometanje i obmanjivanje). Ta zapovijed je u prvom trenutku izazvala iznena|enje, ali je ipak po{tovana, ~ime su hrvatski vojnici (skupina za ED Centra za EI i PED Split) izbjegli ve}e `rtve i razaranje grada. Ovo je bio primjer kori{tenja materijala dobivenog radio-prislu{kivanjem za psiholo{ko-promid`bene potrebe. Navedeni materijal koristili su Radio Zagreb, Radio Split, HTV i dnevne novine, da bi se pokazalo da je akcija unaprijed bila pripremljena i da su civilni ciljevi unaprijed odre|eni. Cijeli radiopromet pozorno je slu{an i u Zapovjedni{tvu
HRM-a, a bio je preno{en u`ivo i na Radio Splitu. Povla~enje brodova jugomornarice iz Splitskog kanala na Radio Splitu odmah je popra}eno pjesmom: Kad na{
brod tone, tone...
Bez obzira ne veliku premo} u odnosu snaga izra`enu brojem topni~kih cijevi, raketnih lansera i svega oru`ja na raspolaganju, protivni~ka strana je bez razmi{ljanja
i bezglavo uletjela u zamku iz koje se te{ko bilo izvu}i. Svojim postupkom pru`ila
je snagama Hrvatske ratne mornarice sve prednosti na koje ratna vje{tina na moru
ukazuje od davnina: iznena|enje, pogodnost i poznavanje terena te koncentri~ni
napad. Dok su po gradu padale granate, a ljudi i{li u skloni{ta, zapovjednik Hrvatske ratne mornarice kona~no je dobio Komandu VPO-a i generala Mladeni}a, te
upozorio da HRM ne}e ostati sklopljenih ruku. General Mladeni} odgovorio je da
u zgradi Komande VPO-a nema struje, o ~emu bi admiral trebao imati informaciju, i da oni ni u kom slu~aju ne mogu utjecati na doga|anja izvan zgrade. Ujedno
je obavije{tena misija Vije}a Europe. Oni su sve to i sami ~uli i vidjeli i obavijestili
197

admirala Leticu da }e u~initi sve {to je u njihovoj mo}i da se napad zaustavi. Sve
se ovo doga|alo iza 6.30 sati ujutro 15. studenoga 1991. godine. Uvidjev{i da vi{e
nema smisla ~ekati, admiral Letica iza{ao je u hodnik ispred svoga ureda i s vrata
operativnog ureda koji se nalazio preko puta izdao jednostavnu zapovijed: Raspali! Ova se rije~ ne nalazi niti u jednim borbenim pravilima ili rje~nicima, ali bila je
sasvim razumljiva svima. Gotovo istovremeno oglasilo se i obalno topni{tvo Hrvatske ratne mornarice. Prvo jedna bitnica, odmah za njom i ostale. Hrvatska strana
nakon po~etne hinjene inertnosti odgovorila je svime ~ime je raspolagala. Sve pripreme i do tada ulagani napori u narastanje snage HRM-a do{li su do izra`aja.
Otvaranjem paljbe s raznih strana i do tada neotkrivenih paljbenih polo`aja ostvareno je iznena|enje i koncentri~an vatreni udar s raznih strana po brodovima jugomornarice, kojima je bio sputan manevar i time onemogu}eno iskori{tavanje ve}e
vatrene mo}i.
Posade JRM-a bile su iznena|ene koncentri~nom vatrom hrvatskog topni{tva.
Osim za topni~ku bitnicu Ka{juni, protivnik nije znao za brojnost i lokaciju drugih
bitnica. Odmah je reagirao na bitnicu na Ka{junima, na koju se uskoro sru~ila vatra topova od 76 mm s VPBR-ova. Kako im to nije bilo dovoljno, uskoro su ga|ali s protupodmorni~kim vi{ecijevnim lanserom raketa. Ovo brodsko oru`je je poglavito namijenjeno borbi VPBR-a s podmornicama u podvodnoj vo`nji. Kako hrvatska strana nije imala podmornica, ovo je oru`je masovno kori{teno kao obi~an
baca~ projektila, koji bi eksplodirali na obalnom rubu. Bilo je to dosta u~inkovito
oru`je. Imalo je domet od oko 5000 metara, a bojeva glava imala je oko 30-ak kg
eksploziva. Kasnije, kad je vr{ena sanacija boji{ta, neeksplodirana raketna zrna pokazala su da je JRM s ovih protupodmorni~kih raketa skinula hidrodinami~ke upalja~e i postavila obi~ne upalja~e s minobaca~a. Isti su u potpunosti odgovarali namjeni, tj. eksplodiranju bojne glave u sudaru s povr{inom zemlje ili morem. Eksplozija takve bojne glave bila je jako glasna. To je pokazao slu~aj na bitnici s Ka{juna.
Jedna od ovih granata pogodila je obalni rub u blizini posluge topa, koja je uslijed
sna`ne detonacije jednostavno oglu{ila. Umalo je do{lo do paralize posade. Situaciju je spasio zapovjednik voda Jo{ko Ple{ko, koji je uspio ponovno animirati posadu
i s nekoliko hitaca prema VPBR-u istoga natjerao u zaklon (polu)otoka ^iova. Za
razara~ to nije bio kraj problema. Poduzetim manevrom do{ao je u domet topa s
Vele stra`e, gdje je zapovjednik bio Mario Kuzmi}. Razara~ je bio pod vrlo bliskim
pogocima s bitnice, tako da su posluga i promatra~i mislili da je brod dobio izravan
pogodak u provu. Nakon nekoliko ispaljenih granata top na Veloj stra`i imao je ve}i
kvar zatvara~a i stao je s paljbom. Za to su vrijeme topnici s Ka{juna do{li k sebi i
~im se razara~ pojavio na vidiku izmijenili su s njim obostranu vatru. Razara~ se ponovo vratio u zaklon otoka ^iova i okrenuo prema [olti, kako bi se sklonio od vatre bitnice s Ka{juna, a isto tako da do|e u mrtvi kut topnicima sa [olte. Bitnica s
Ka{juna u ovom je sukobu uspjela ispaliti 31 granatu, {to je s obzirom na stanje
198

topa i posluge, bio jako dobar rezultat. Naime, uslijed bliskog pogotka protivni~ke
granate top se rasklimao, a zatvara~ je radio samo uz veliku pomo} te{kog ~eki}a.
Ciljni~ka naprava na topu bila je napravljena od jedne polovice dvogleda, koja se
zbog bliske eksplozije i trzanja topa rasklimala. Posada koja je tako|er bila dobro
prodrmana uspjela je biti na svojim mjestima cijelo vrijeme, usprkos ~injenici da
je nekolicini iz u{iju curila krv. Bra~ka bitnica bila je bli`e okrenuta manjim brodovima, te je vodila borbu s topovnja~om, raketnim i torpednim ~amcem. Topnici
HRM-a mogli su `aliti za topovima koji su odvezeni na Ju`no boji{te. Ono {to je
ostalo bilo je zaista malo za koncentri~nu vatru zdru`enih bitnica. Odgovor koji je
hrvatska strana pru`ila bio je ga|anje iz pojedina~nih topova po ciljevima na moru
koji su sada po~eli manevrirati ve}im brzinama, uzvra}aju}i svim sredstvima. Hrvatsko obalno topni{tvo taj dan zabilje`ilo je nekoliko bliskih pogodaka, te jedan
izravan pogodak na VPBR. Sve topni~ke bitnice, osim topa na Ka{junima, otvarale su paljbu posredno, navo|enjem na ciljeve. Topovi koje je HRM imala bili su na
najni`oj granici uporabne vrijednosti. Najve}i broj njih nije imao originalne ni{anske sprave, kao ni druga pomagala za posredno ga|anje. Rezultati ga|anja u tim
uvjetima mogli su biti samo u sferi krajnjeg naga|anja. O~ekivalo se ipak malo vi{e.
Pri`eljkivao se pogodak u strojarnicu nekog neprijateljskog broda, ~ime bi se smanjila brzina tih brodova, a zatim, nije te{ko pretpostaviti... Ipak, krajnji u~inak je
ostvaren. Jugomornarici su pokazali zube, a njezini brodovi nakon ovog boja nikad se vi{e nisu pojavili u tim vodama. U zgradi Zapovjedni{tva HRM-a, koja je
bila okrenuta ~itavim svojim prednjim dijelom ratnoj pozornici, skoro da nitko nije
i{ao u skloni{te. Ljudi su se popeli na terasu na krovu i odande gledali okr{aj brodova i topni~kih bitnica. Pri tome se ~ulo navijanje kao na kakvoj nogometnoj utakmici. Nije to bio samo slu~aj s ljudima iz Zapovjedni{tva HRM-a. I na ostalim
krovovima zgrada koje su imale pogled prema moru uskoro su se vidjele grupe ljudi kako napeto promatraju i glasno komentiraju ratnu scenu i ono {to se na njoj doga|alo.
Jo{ jedna stvar tra`i poja{njenje. U medijima se nakon bitke godinama raspravljalo
o tome tko je izdao zapovijed za otvaranje paljbe iz topni~kih bitnica. Stvar je sljede}a. Bitnice su imale telefonsku vezu sa Zapovjedni{tvom HRM-a. Me|utim, ta
njihova veza nije bila odmah na topni~kim polo`ajima, ve} je trebalo pro}i neko
vrijeme dok se ne prenese vijest s telefona do topnika. Gledaju}i vremenski slijed,
prvu zapovijed o po~etku otvaranja vatre izdao je zapovjednik HRM-a admiral Letica, prije nego je otvorena vatra. Tako|er je lako mogu}e da su topnici s Ka{juna
otvorili vatru samostalno, dok im jo{ nije prenesena admiralova zapovijed, a iza
toga u vrlo kratkom vremenu oglasile su se i ostale bitnice u okru`ju. Ovo govori o
~injenici kako je vladalo isto mi{ljenje i kod zapovjednika i kod mornara na topovima. Na`alost, iz daljine se nije moglo sa sigurno{}u utvrditi kod bliskih eksplozija granata oko brodova radi li se o pogocima ili proma{ajima. Svaki takav pogodak
199

pratili su glasni povici promatra~a, pa se mogao ste}i dojam da je bilo vi{e pogodaka. Me|utim, brodovi na moru su manevrirali i dalje, sada voze}i u cik-cak vo`nji. Zadnji je ratnu scenu napustio VPBR Split koji je jo{ pucao prema Bra~u i
[olti, a s njega je zapovjednik skupine kapetan fregate Dragan Jovin uputio prijete}e poruke gradu i gra|anima Splita. Koje licemjerje! U tom gradu mu je `ivjela obitelj, koja se tada nalazila u Lori, a imao je privatni brod koji je dr`ao u lu~ici Mornar, odmah pored Lore. Kuriozitet je da su se za taj njegov brod prilikom odlaska
brodova i pripadnika JNA iz Lore vrlo energi~no zauzeli pripadnici UNPROFOR-a, koji su tra`ili da se brod odveze za Crnu Goru kao da je njihov vlastiti.
Posada brodova jugomornarice bila je iznena|ena precizno{}u vatre hrvatskog topni{tva. ^im se javila prva bitnica, brodovi JRM-a prestali su ga|ati civilne ciljeve
i okrenuli su se tra`enju i uni{tenju protivni~kog topni{tva. Sve je ovo pokazalo da
posade JRM-a nisu imale nikakav jasan plan ga|anja vojnih ciljeva, niti su znale {to
im je bio glavni zadatak i {to stvarno `ele posti}i na vojnom planu. Jer osim razaranja i ubijanja, ni{ta drugo nisu u~inili. Napadnuta u sku~enom prostoru, izlo`enom
paljbi obalnih bitnica, TG Ka{tela odlu~ila se na povla~enje. Ali kuda? Znali su da
su Splitska vrata minirana, a eksplozivni ~amac za samonavo|enje koji je eksplodirao izme|u Drvenika i [olte naveo ih je da povjeruju kako su hrvatski mineri i u taj
prolaz polo`ili mine. Preostao im je put povratka prema Visu i Lastovu samo Bra~kim i Hvarskim ili jo{ i Neretvanskim kanalom. Ovaj put je bio nekoliko puta du`i
i isto toliko puta opasniji. Na taj put brodovi su krenuli ne{to prije 8 sati ujutro.
Brzo im je dosadio dvoboj s bitnicama, pa su prvo manji brodovi, a za njima razara~, napustili boji{te. Na cijelu situaciju reagirala je Komanda VPO-a, odnosno njezin admiral Kandi}. On je, kako je potvrdio general Nikola Mladeni}, njemu osobno dao zada}u da prenese poruku admiralu Letici, da }e se s mostarskog aerodroma podi}i 24 zrakoplova koji }e bombardirati grad Split za odmazdu zbog pucanja
na brodove JRM-a.
Izvje{}e HTV-a 15. studenoga 1991. godine:
Obrana Splita odli~no je obavila svoj prvi veliki ratni zadatak. Dva zrakoplova, tipa
Jastreb, ne}e vi{e nikada sijati smrt s hrvatskog neba. Trenuta~no na morskom dnu,
izme|u [olte i Bra~a, ispa{taju grijehe dana{njeg raketiranja tih otoka. Skupina brodova, koja je iz Splitskih vrata danas tukla Split, povukla se ve~eras na sigurnu udaljenost,
~ak tamo do morskog prolaza izme|u Pelje{ca i Hvara, gdje vidaju rane {to im je zadala hrvatska obrana. Podsjetimo: razara~ Split o{te}en je toliko da iz njega stalno crpe
more, a oko razara~a Kopar putuje velika naftna mrlja. Naravno, neprijatelj je u svome jutro{njem razara~kom pohodu, koji je otpo~eo jo{ sino} oko 23 sata i bio nastavljen
tijekom protekle no}i, oko 1 i oko 3 sata, a posebno jutros od 7 do 12 sati, nanio mnogo vi{e {tete najve}em dalmatinskom sredi{tu. Granatama iz brodskih topova ga|ane su
same zidine Dioklecijanove pala~e i Arheolo{ki muzej spomeni~ki objekti nulte kate200

gorije, lu~ki transportni terminal, Srednja tehni~ka {kola... Tukli su i dva trajekta, usidrena u gradskoj luci: Bartola Ka{i}a i Vladimira Nazora, na kojemu su poginula
dva ~lana posade. Poginuo je vo|a stroja Jure Kalpi} i upravitelj stroja Dinko Maras,
dok je kormilar Ante Vidovi} ranjen. U napadu na samo sredi{te Splita ranjeno je jo{
pet osoba, me|u kojima i jedno dijete, a o{te}eno je i nekoliko stambenih zgrada.
(Dnevnik HTV-a i emisija Hrvatska danas, 15. studenoga 1991.)
Sama pomisao da }e u znak odmazde Split biti bombardiran s tolikim brojem zrakoplova bila je nevjerojatna. Admiral Letica potvrdio je ovu telefonsku poruku nekoliko puta isti~u}i njezinu istinitost i nevjericu u razloge dizanja zrakoplova. HRM
je, me|utim, imala vezu s Mostarom, gdje su de`urali ljudi koji su nadgledali zra~nu luku. Oni su javili da je ondje 6 zrakoplova i da na pisti niti oko piste ne vlada
nikakva posebna u`urbanost. S te strane grad Split i njegovi gra|ani mogu biti mirni. Ostao je jo{ jedan aerodrom, onaj u Udbini. Taj je bio izvan nadzora hrvatskih
vlasti, ali kapacitet ovog aerodroma nije bio ni blizu mostarskom. Osim toga, u Mostaru je bilo smje{teno zrakoplovstvo koje je bilo obu~eno za djelovanje na moru.
PZO Splita i okolice brzo je rasla i sredinom studenoga ve} je predstavljala mo}nu
snagu. Iako PZO oru`ja jo{ nije bila u `eljenoj koli~ini, ipak ga je bilo dosta, ljudstvo iz posluge topova bilo je obu~eno, ste~ena su ve} prva ratna iskustva, oboreno
je nekoliko protivni~kih zrakoplova, {to je samo podiglo moral ljudi. Zaista,
Zapovjedni{tvo HRM-a nije {tedjelo napore da borbena spremnost PZO-a bude na
zavidnoj razini. Najve}a koncentracija PZO oru`ja bila je oko vitalnih objekata u
gradu Splitu, oko industrijskih i energetskih pogona i infrastrukture, kao i u zrakoplovnoj luci u Resniku. Na vatrenim polo`ajima u samom gradu Splitu na Stinicama, Turskoj kuli, Katalini}a brigu, na Ka{junima, u selu Bisko, te iznad hotela
Duilovo bila su raspore|ena 24 PZO topa (20 mm i 40 mm), dva lansera raketa
Strijela 2M i jedan s Iglom. PZO Splita organizirao je brigadir Nikola Bok{i},
koji je obna{ao du`nost na~elnika PZO-a i ZHRM-a, a provedbeni dio vodili su
pukovnik Ivan Predovan i poru~nik Branko Prki}. Otoci su imali svoje elemente
PZO za{tite, a naoru`anje je uglavnom bilo strelja~ko, uz pokoji lanser raketa
Strijela 2M. Bra~ani su bili sretne ruke. Njihovo izaslanstvo je dan ranije posjetilo
zgradu ZHRM-a i sa sobom ponijelo ve}e koli~ine streljiva za strelja~ko naoru`anje.
Bilo je za o~ekivati da uslijed velikog broja simpatizera JNA u Splitu (~lanovi njihovih obitelji i pokoji jugonostalgi~ar) protivni~ka strana zna za veliku snagu PZO
obrane grada Splita. Osim toga, dotad je zrakoplovstvo JNA imalo jako velike gubitke zrakoplova i pilota, pa su bili prisiljeni na mobilizaciju pilota, na koju su se
ovi rijetko odazivali. Stoga je ovaj put protivni~ko zrakoplovstvo odlu~ilo zaobi}i
grad Split i napasti otoke. S otoka je tada i dolazila najve}a prijetnja po protivni~ke brodove. Zrakoplovi su ipak doletjeli iz Mostara iznad Hvarskog kanala. Bilo ih
201

je {est i letjeli su u tri pare. Dvije pare djelovale su po polo`ajima u Splitskim vratima, a tre}a je istresla svoj teret koji se sastojao od kasetnih bombi na OTB Bra~.
Sve su postrojbe bile alarmirane, uo~eni zrakoplovi su se pratili i po njima je otvorena vatra, naj~e{}e iz strelja~kog oru`ja i strojnica. Ve} u prvom naletu oborena su
dva zrakoplova. Piloti su uspjeli isko~iti i otvoriti padobrane. Oba su pala u more,
po sredini Splitskih vrata, a o{te}eni zrakoplovi tako|er su zavr{ili u moru. Na Bra~u i [olti boravili su diverzanti HRM-a, imali su gumene glisere i oru`je, ali oborene pilote nisu uhvatili i zarobili. To je bio velik propust, tim prije {to je u jednom
od oborenih zrakoplova bio zapovjednik 27. zrakoplovne baze iz Mostara @ivota
Ninkovi} zvan \ubre. Uhi}enjem protivni~koga pilota, koji je jo{ uz to i zapovjednik velike zrakoplovne postrojbe, hrvatska strana mogla je u~initi iznimno
puno na psiholo{kom planu. Napad zrakoplovima uslijedio je tek nakon {to su brodovi napustili Splitski kanal. Tako su izostala mogu}a koordinirana djelovanja zrakoplovstva i mornarice. U vojni~kom smislu to je bio ozbiljan propust, jer bi napad
zrakoplova bio daleko u~inkovitiji da su im s brodova javili mogu}e lokacije protivni~kih topni~kih bitnica. Na taj na~in oni bi mogli zauzeti bolji kut napada, planirati visinu i koordinirati djelovanja. Ovako se sve dobro zavr{ilo za hrvatsku stranu.
Kako su brodovi napustili ove vode, ni zrakoplovi se vi{e nisu vi|ali, samo izdaleka
i no}u.
Dana 15. studenoga 1991. nave~er, Zapovjedni{tvo HRM-a jo{ uvijek nije bilo dobro upoznato sa situacijom. Izvje{}a koja su pristigla, o mogu}im posljedicama i
o{te}enjima protivni~kih brodova, bila su kontradiktorna: od eufori~nih do onih
opreznih, da se ni{ta nije dalo vidjeti niti ~uti. Na snazi je jo{ uvijek bila blokada
svih hrvatskih luka. Nije se znalo ho}e li se brodovi vratiti ili ne}e. S kakvim podacima oni raspola`u? Znaju li da su hrvatski topnici pri kraju s borbenim kompletima streljiva, da su topovi postali gotovo neupotrebljivi, itd. Koliko se moglo vidjeti s bitnica i obale, svi brodovi JRM-a koji su sudjelovali u akciji imali su ispravno
topni~ko naoru`anje i brodski pogon. U popodnevnim satima primljeno je izvje{}e
da su VPBR-u Split u pomo} prisko~ili neki drugi brodovi, koji su pru`ili pomo}
u iskrcavanju primljene vode. Slu{aju}i protivni~ku radiovezu ni{ta se nije moglo
saznati o njihovim o{te}enjima, ozlije|enima, kao ni o njihovim namjerama. Bila
je to i na jednoj i na drugoj strani ona ratna tama o kojoj je znao ~esto govoriti
vojni teoreti~ar Clausewitz. Ovaj sukob bio je medijski dobro propra}en. Na Radio
Splitu cijelo su vrijeme svirale domoljubne pjesme i pu{tani razgovori kojima su
preko sredstava radioveze komunicirali zapovjednici protivni~kih brodova. Od tih
razgovora pravili su se vicevi, a nakon odlaska brodova iz Splitskog kanala naj~e{}e
se ~ula pjesma: Kad na{ brod tone, tone... Televizija i radio emitirali su eufori~ne
vijesti. I zapovjednik HRM-a dao je izjavu: Jugomornarica je kao povod za napad
iskoristila eksploziju na svom ophodnom brodu u ~etvrtak nave~er u Splitskom kanalu,
nakon koje je brod potonuo. Hrvatska ratna mornarica nije to napravila, niti za to ima
202

sredstava. Admiral nije pokazivao nikakvu euforiju, ve} je govorio o jednostavnoj


potrebi i nu`nosti da HRM uzvrati na teroristi~ki napad jugomornarice. Ova izjava bila je sasvim u skladu s pregovorima koji su tih dana vo|eni o uspostavi primirja. Na dan bitke morao je, dakle, jo{ uvijek dr`ati u tajnosti da HRM ve} ima ru~no navo|ena torpeda, kori{tena dan prije pri protjerivanju neprijateljskih brodova
iz Splitskih vrata. I ova izjava bila je u skladu s narednim djelovanjima planiranima
ovim sredstvom, koje je moglo donijeti velike promjene u diverzantskoj taktici, ali
i odlu~iti ishod budu}ih djelovanja. Admiral nije imao sigurnih i potvr|enih izvje{}a o mogu}im gubicima protivni~ke strane, iako je o tome taj dan vi{e puta upitan.
U Ratnom dnevniku operativnog de`urstva HRM-a za 14. i 15. studenoga, o stanju
i razmje{taju neprijateljskih brodova navedeno je:
Dana 14. i 15. studenoga 1991. godine neprijateljski su brodovi bili formacijski raspore|eni na sljede}i na~in:
Splitski kanal: VPBR-31, RTOP-405, P^-176 (pogo|en);
Luka Vis: VPBR-34, 2 RTOP-a, 3 R^-a, 3 T^-a, 1 P^, 2 DJ^-a, PT-72, PR-37, LR77 i 4 BRM-a;
Otok Lastovo: 2 R^-a i 2 T^-a;
Neretvanski kanal: 2 minolovca i 1 minopolaga~. (Izvod iz Ratnog dnevnika ZHRMa, 15. studenoga 1991. godine).
Me|utim, ovi podaci nisu to~ni. TG je u to vrijeme imala 1 RTOP i 2 T^-a, od
kojih je jedan pri{ao u pomo} pogo|enom patrolnom brodu i evakuirao njegovu
posadu. Tijekom no}i situacija se mijenjala, pa u dnevniku dalje pi{e:
00,56 01,36 S povremenim prekidima brodovi JRM pucaju po otocima Bra~u i [olti.
00,58 VPBR-31 naredio paljbu po Livki i Ra`nju. Paljba je otvorena u 01.05.
01,20 VPBR-31 i RTOP pucaju po [olti, 2 raketna ~amca pucaju po Bra~u; uzvra}aju topnici sa [olte.
01,36 Prekid paljbe.
02,56 03,02. Po [olti i Bra~u ponovno otvorena paljba s brodova. Brodovi prekidaju paljbu u 03,02.
03,32 04,05 S brodova ponovno otvorena paljba po [olti i Bra~u. Brodovi prekidaju paljbu u 04,05.
06,30 Brodovi JRM vr{e raspodjelu ciljeva. VPBR-31 javlja postrojbama u Lori i Divuljama da djeluju po planiranim ciljevima u gradu Splitu.
07,10 07,32 Bitnica Ka{juni otvara paljbu po VPBR-31 u 07,10 sati, [olta u 07,28,
dok je bitnici na Bra~u zapovje|eno otvaranje paljbe u 07,32.
07,32 VPBR-31, uz primjetan dim, ide prema Splitskim vratima.
07,42 VPBR-31 stoji ispred i tu~e prema Dalmacijavinu.
203

07,45 VPBR-31 plovi prema Supetru, a obalne bitnice Bra~a, [olte i Ka{juna tuku po
njemu. Svi brodovi idu prema isto~nom dijelu Bra~kog kanala.
08,00 RTOP otvara paljbu prema Milni.
08,04 Svi brodovi plove od Splita prema istoku.
08,14 VPBR-34 plovi od Splitskih vrata prema Pelegrinu (na otoku Hvaru). Na Hvaru nemamo obalnog topni{tva.
08,20 VPBR-34 i RTOP ispred Osibove (kod Milne), s 2 milje udaljenosti, pucaju po
Bra~u.
08,30 Dva broda idu od Pelegrina (Hvar) prema Bolu (Bra~). Manji brod otvorio je
paljbu.
08,45 VPBR-34 ispalio je pluton prema Osibovoj na Bra~u, 3x2 aviona iz Mostara poletjela su prema jugu.
08,50 RTOP-405 plovi od r. Kamena prema Makarskoj.
09,13 RTOP je prema [olti ispalila 5 granata.
09,20 Dva aviona u niskom letu idu od Su{ca prema Visu. RTOP-405 i dalje puca po
[olti, dok VPBR puca po Ra`nju.
09,25 Jedan avion iznad [olte, drugi djeluje po Bra~u, tre}i po Ra`nju.
09,28 Jedan pogo|eni avion je pao u more.
09,30 Grupa aviona iz pravca Visa leti prema Splitu. Pilot iz pogo|enog aviona pao je
u more, nedaleko od Drvenika.
09,40 RTOP je s pozicije 2 milje ju`no od Ra`nja pucao po Ra`nju.
Vidljivo je da mnogi doga|aji nisu navedeni i da je bilo pogre{nih interpretacija.
Sve je to ispravljeno kasnijim analizama i popunom izvje{}a pravim podacima. Upisano je samo ono {to se vidjelo. U povr{noj analizi ovoga boja jasno se pokazalo da
su HRM i njezin zapovjednik popustili pod pritiskom tra`enja topova za druga boji{ta i predali te topove s posadom poglavito za Ju`no boji{te i Dalmatinsku zagoru. Split u vrijeme boja nije imao dovoljan broj topova kako bi se djelotvorno odupro protivniku i istoga ne samo protjerao, ve} ve}im dijelom na ovom prostoru uni{tio. Iako su u HRM-u o~ekivali kako }e kraj pomorskim blokadama do}i jedino
ako se protivni~ki brodovi protjeraju uni{tenjem, ostaje pitanje za{to su ti topovi
predani na druga boji{ta i za{to se nije na{lo opravdanje za njihovo zadr`avanje? Je
li postojala mogu}nost ranijeg odgovara hrvatske strane, dok su ti topovi bili na svojim polo`ajima, kada bi hrvatskoj strani pru`ili puno sigurnije izglede za trenutni
uspjeh? Ovako se ~ekalo na kona~nu odluku na drugom mjestu i u drugo vrijeme.
Protivnik je znao da HRM raspola`e topni{tvom i da brojnost tog topni{tva nije velika. Mogao je pretpostaviti: ako je grad kao {to je Split branjen s tako malo topovskih cijevi, situacija na drugim podru~jima sigurno je jo{ gora. Prije sukoba se vodila rasprava oko toga treba li pustiti protivniku da koristi radiovezu slobodno slu{aju}i istu, ili istu ometati i uskratiti protivniku brzu mogu}nost komunikacije. Pri204

jedlog protiv ometanja radioveze imao je argumente u ~injenici {to se protivnik mogao operativno pratiti i manje-vi{e sa sigurno{}u su se mogle pretpostaviti njegove
budu}e reakcije. Oni su imali dvostruku radiovezu, samo je pitanje jesu li radiosredstva na svim brodovima bila u ispravnom stanju. U analizi nakon boja mnogi
su se slo`ili da je to bila ispravna odluka, me|utim, ostaje upitno kakvi bi bili u~inci s ometanjem radioveze. Za vrijeme boja svaka od topni~kih bitnica ga|ala je ciljeve onako kako je koji dolazio u domet ili bio u mogu}nosti da se ga|a. Ga|anje
ciljeva na moru nije bilo objedinjeno, ve} su bitnice u izboru ciljeva bile samostalne. U tzv. sukobu kopno protiv mora obi~no brodovi imaju prednost ukoliko
imaju mogu}nost manevra i znaju lokaciju protivni~kih bitnica. U ovom slu~aju
protivnik je imao ograni~en manevarski prostor i nije mogao izbje}i paljbu protivni~kog topni{tva, niti je mogao djelotvorno parirati, jer nije znao, osim u slu~aju
Ka{juni, gdje se nalaze protivni~ke bitnice. Ono {to je u ovom sukobu ostavilo izniman dojam bila je visoka motivacija topnika, koji nisu popu{tali ni pred kakvom
preprekom. Pucali su iz topova onakvih kakvi su bili, a sami su znali da su na donjem pragu uporabljivosti. Na kraju sukoba gotovo svi topovi bili su neuporabljivi,
s te{kim kvarovima. Gotovo su svi trebali i}i na popravak ili u remont. Posade topova bile su na visini zadatka, a posebno se istaknula posada topa na Ka{junima,
koja je od po~etka sukoba bila izlo`ena preciznoj neprijateljskoj vatri.
Boj u Kor~ulanskom i Neretvanskom kanalu
Situacija prije bitke
Prema rasporedu za provedbu blokadnih djelovanja hrvatskih luka, u Neretvanskom kanalu je boravila i djelovala TG Plo~e promjenjivog sastava brodova. Glavninu brodova su ~inili minolovci iz sastava 16. divizijuna minolovaca (16. DML),
koji su do tada bazirali u luci Plo~e. Nakon protjerivanja ovih brodova iz luke Plo~e u akciji Zelena tabla Male Bare ovi su brodovi, potpomognuti obi~no jednom topovnja~om, 1-2 R^-a i 1-2 T^-a ~inili TG Plo~e koja je imala zada}u provedbe pomorske blokade luke Plo~e, a isto tako prekid svakog drugog pomorskog
prometa i pomorskih aktivnosti u ovom dijelu Jadranskog mora. Zbog smanjenog
broja posade, ali i radi odmora istih, te popune, ovi brodovi mijenjali su se u oto~nim lukama Vis i Lastovo. S brodovima tipa minolovac napravljen je kompromis,
jer im je dopu{tenjem hrvatske strane bilo omogu}eno pristajanje (pojedina~no) u
luku Gradac. U luku Plo~e nisu smjeli jer je bilo ogla{eno da je kanal luke Plo~e
miniran, ali i zbog toga {to su prilikom izvla~enja iz luke Plo~e pucali iz topova po
cijelom gradu, {to im gra|ani Plo~a nisu mogli zaboraviti. Ovako su, prema dogovoru u luci Gradac kupovali cigarete i alkohol, te uzimali vodu (s obzirom na to da
tankovi za vodu na nemalom broju ML-ova nisu bili ispravni). Takve prigode dje205

latne osobe i mornari koristili su za bijeg s brodova JRM-a. Nakon {to su ~elnici iz
sastava TG-a shvatili {to se doga|a, poduzeli su mjere protiv prebjega pa su neko
vrijeme dolazili samo po tra`ene artikle koji su im nedostajali na brodovima. Vidjev{i da vi{e nitko ne bje`i s brodova, lokalne vlasti su se dogovorile da ubudu}e
pristajanje brodova mora biti s predajom, odnosno bijegom najmanje jednoga mornara. Kako je uskoro nestalo alkohola i cigareta na brodovima, ~elnici TG-a su se
slo`ili, pa je ubudu}e s pristajanjem broda vr{ena razmjena mornara prebjega za
tra`ene artikle. ^ini se da su s dogovorenom razmjenom svi bili zadovoljni. TG Plo~e ina~e nije bila posebno aktivna, ali je svojim boravkom na sidri{tu ispred Plo~a i
manevriranjem po Neretvanskom kanalu jasno davala do znanja da prolaza za brodove u vrijeme ogla{enih blokada nema. Uskoro su ovi brodovi bili uznemiravani.
Mineri HRM-a koji put bi pu{tali TEP-ove (prema nomenklaturi JNA Tempirano eksplozivno punjenje, zapravo metalne ba~ve koje su plivale, te{ke 12 kg, s 8 kg
brizantnog eksploziva) niz neretvansku struju, tempiraju}i vrijeme eksplozije tako
da eksplodiraju u blizini brodova. Brodovi bi se odmah udaljili iz ovog podru~ja.
Ova igra bi se ponavljala svaki put kad bi brodovi JRM-a do{li na sidri{te ispred
luke Plo~e, koje im je, ~ini se, bilo najdra`e.
Dana 15. studenoga 1991. skupina TG Plo~e sastojala se od tri minolovca: ML-153
Blitvenica, M-143 I` i M-144 Olib. S poja~anjima koja je dobila dan ranije,
TG Ka{tela se povla~ila u skupinama prema Visu. Prva skupina brodova koja je pritekla u pomo} zaputila se iz Hvarskog kanala izravno za luku Vis. Druga skupina
TG-a Ka{tela, sastava od {est brodova: VPBR-31 Split, dvije raketne topovnja~e
(RTOP-403 i RTOP-405), jedan raketni brod (R^-306), jedan torpedni ~amac
(T^-220), te jedan patrolni brod, i{la je obilaznom rutom oko rta Su}uraj u susret
TG-u Plo~e, s kojom se sastala u poslijepodnevnim satima 15. studenoga 1991. godine. Hrvatska strana je u podru~ju od poluotoka Pelje{ca i otoka Kor~ule pripremila i u tajnosti razvila topni~ke snage. Kako je Kor~ula imala status vojnopomorskog upori{ta, raspolagala je respektabilnom vojnom snagom. Ona se o~itovala u
postojanju obalnih topni~kih bitnica JNA na rtu Velo dance i na rtu Privali, gdje je
u blizini bila i velika vojarna. U njoj se nalazio ve}i garnizon JNA. Osim tih postrojbi JNA, tu su bila i razna skladi{ta, sredstva veze, prijevozna sredstva itd. U vojarnama se ~uvalo oru`je TO otoka. @itelji Kor~ule ve} su se organizirali u postrojbe
ZNG-a i do{li do ve}e koli~ine oru`ja, ne samo pje{a~kog, nego i topni~kog. S topovima je bio isti slu~aj kao u rajonu Splita: nedostatak zatvara~a i ciljni~kih naprava. Zahvaljuju}i vrijednim rukama i poduzetnim pojedincima, uskoro su ovi topovi raspore|eni u vodove i bitnice, popunjeni posadama i izvedeni na paljbene polo`aje. Paljbeni polo`aji pravljeni su na vi{e mjesta i prema zahtjevima struke. Topni{tvo je postavljeno na polo`aje tako da se s njih nadziru Neretvanski i Hvarski kanal. Osim toga, ve}ina topova bila je pokretna, pa su se polo`aji mogli mijenjati.
Topni{tvo hrvatske strane na otocima bilo je raspore|eno kako slijedi: topni~ki vod
206

76 mm ZIS (u Trpanjskoj Dubi i Lovi{tu) isto~ni dio Kor~ulanskog kanala, vod


76 mm ZIS u Lovi{tu (Pelje{ac) i Zahumlju povi{e Blaca (otok Kor~ula). Taj vod je
zajedno s bitnicom 85 mm u vojarni Privala (otok Kor~ula) bio zadu`en za nadzor
zapadnog dijela Kor~ulanskog kanala. Uzimaju}i odnos snaga na ovom podru~ju,
skupini od 9 brodova iz JRM-a hrvatska strana na tom dijelu Neretvanskog i Kor~ulanskog kanala mogla je suprotstaviti svoja ~etiri topa kalibra 76 ili 85 mm.
Dolaskom neprijateljske TG Ka{tela u Neretvanski kanal, broj topni~kih cijevi i
ukupna paljbena premo} bila je izrazito na strani protivni~kih brodova. Me|utim,
to je bila fizi~ka usporedba. Mnogi drugi faktori bili su nepoznanica i za jednu i za
drugu stranu. Hrvatska strana primila je obavijest da TG Ka{tela ima o{te}enih brodova, me|utim, vizualnim uvidom ta se o{te}enja nisu primje}ivala, niti na samim
brodovima niti na manevriranju brodova. Stoga su se ti brodovi morali smatrati
ispravnima i spremnima za budu}a bojna djelovanja. Uve~er istoga dana jugo je bio
u ja~anju, a prognoza je govorila da }e tijekom no}i vjetar i dalje ja~ati. Uz valove
koji su postajali sve ve}i, nad more se spustila magla, a i oblaci koji su bili nisko jo{
vi{e su zamagljivali pogled. Pred mrak je po~ela padati ki{a. S obzirom na vremenske uvjete, brodovi JRM-a podijelili su se u dvije grupe: minolovci su sidrili u uvali Bezdija pokraj Lovi{ta (poluotok Pelje{ac), a brodovi iz sastava udarnih pomorskih snaga sidrili su u uvali Duboka na otoku Hvaru. Zapovjedni{tvo obrane Kor~ule poduzelo je sve mjere na pra}enju protivni~kih brodova kako bi se izbjeglo bilo
kakvo iznena|enje, a bitnice i topove postavili su na najbolje polo`aje. Iako nisu bili
uvezani u sustav veza HRM-a, ujutro je ostvarena veza sa Zapovjedni{tvom HRMa. Javio se i zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica, koji je prenio pripremne zapovijedi postrojbama za predstoje}e doga|aje. Dobivena zapovijed bila je jasna i
shvatljiva: Ukoliko protivni~ki brodovi budu u dometu topni{tva, na njih otvoriti vatru.
Zapovjednik obrane otoka Kor~ule Zdravko @uvela izjavio je nakon bitke:
Ujutro u 8.00 sati 16. studenoga 1991. dobio sam zapovijed od admirala Letice da
ukoliko u svom vidokrugu imamo brodove na njih otvorimo paljbu, te da bi zbog primirja koje je bilo potpisano izme|u Vlade Republike Hrvatske i SRJ, s paljbom trebali
prekinuti u 18.00 sati. Po dobivanju zapovijedi od admirala, uslijedile su i moje zapovijedi. One su se odnosile na tijek bitke koja bi se trebala odigrati. Prva je zapovijed
bila Kriznom {tabu op}ine Kor~ula da objavi mobilizaciju cjelokupne op}ine. Druga
zapovijed je bila da se sve postrojbe stave u pripravnost broj jedan. Tre}a zapovijed bila
je da ja idem u Lovi{te i da mi hitno po{alju vod Maljutki, koji sam imao za upotrebu
na Pelje{cu. Po{to sam znao raspored neprijateljskih brodova, a znao sam i raspored na{ih bitnica i njihove mogu}nosti djelovanja, uzeo sam interventnu grupu Maljutki zbog
jedne uvale koja se zove Bezdija, u kojoj su se tada, prema izvje{}u koje sam dobio, na207

lazila tri neprijateljska broda. Zaklju~io sam da ih tu mogu ga|ati samo s Maljutkama...
Nakon nare|enja zapovjednika HRM-a o otvaranju vatre, na topni~kim polo`ajima i cijelom podru~ju dana je uzbuna, a za pje{a~ke postrojbe mobilizacijska uzbuna. Prvi je vatru otvorio vod ZIS-ova s Lovi{ta koji je neposredno ispred sebe na
ciljniku imao dva minolovca ML-143 i ML-144. Brodovi su bili toliko blizu da su
skoro bili u mrtvom kutu. Ina~e su minolovci od svih ratnih brodova najsporiji brodovi i najslabije naoru`ani. To su drveni brodovi, a najvi{e sli~e ko}aricama iz kojih su i proiza{li kao klasa brodova koja se koristi u borbi s minama. S brzinom od
11 ~vorova i s topom od 20 mm Oerlikon na pramcu nisu bili dorasli ni takvim
starim topovima kakvi su bili ZIS-ovi. Osim toga, topovi Oerlikon bili su vremenski stariji od ZIS-ova. ^im je iz ZIS-ova otvorena vatra, brodovi su najve}om
brzinom krenuli prema izlazu iz uvale. Tu su do{li u krajnji domet topni~ke bitnice smje{tene u Blacama na Kor~uli, {to uz jako lo{u vidljivost koja je vladala nije
bilo obe}avaju}e za preciznost na{ih topnika. Na{av{i se u unakrsnoj vatri, minolovci su se zbunili i po~eli manevrirati po zaljevu ne znaju}i {to da ~ine. Dobiv{i hitan poziv za pomo}, skupina brodova oko VPBR-a, koja se nalazila izme|u Lovi{ta
i Hvara, otvorila je nasumce vatru kako bi zbunila hrvatske topnike. Ova vatra po
Hvaru potrajala je skoro desetak minuta, a da s Hvara nitko nije ga|ao prema brodovima. Nije niti mogao, jer Hvarani u to vrijeme jo{ nisu imali topni~ku bitnicu,
zapravo nisu imali niti jedan top. Tek kasnije, kad su minolovci javili odakle ih
tuku, grupa oko VPBR-a preusmjerila je vatru na samo Lovi{te. Dok su brodovi
JRM-a tra`ili topni~ke bitnice, ove su ve} imale izravne pogotke na minolovcima.
Minolovac ML-143 pogo|en je u pramac. ML-144 ga je slijedio u brazdi. Kako su
hrvatski topnici ciljali kroz cijev topa, tako su ~ekali da drugi brod krene za prvim
i da ga pogode. Tako se i dogodilo, samo {to je ML-144 pogo|en u krmu. Uslijed
mnogih kvarova koje je prouzro~io pogodak (ili vi{e njih) i prodora vode, brod je
postao slabo upravljiv, po~eo je tonuti, te ga je posada nasukala u uvali Torac na
Hvaru.
Pribli`iv{i se polo`ajima topnika na Lovi{tu protivni~ki brodovi otpo~eli su kanonadu koja je bila sve bli`a polo`ajima hrvatskih topnika. Na`alost, topovi s topni~ke bitnice na Lovi{tu zaglavili su se, te je trebalo neko vrijeme da se ponovno osposobe i uzvrate paljbom, ovoga puta s jo{ ve}im poletom i vje{tinom. Topnici su se
trudili pucati najve}om mogu}om brzinom, te je protivnik stekao dojam da hrvatska strana ima daleko vi{e topova nego {to je uistinu imala. Kao ilustracija mo`e poslu`iti vijest Televizije Crne Gore, na kojoj je neposredno nakon bitke javljeno da
se po njihovim brodovima pucalo iz 60 ili 80 usta{kih gnijezda. Protivni~ki topnici postali su sve precizniji, i kad su granate ve} bile pale skoro na sami polo`aj,
topnici s Lovi{ta napustili su topove i oti{li u zaklone. Tako se boj, koji je zapo~eo
oko 12.20 sati, vodio otprilike idu}ih pola sata. Na radiovalovima bilo je zaista `ivo:
208

~uli su se vezisti s brodova JRM-a koji su javljali o o{te}enjima i raspodjeli ciljeva,


kao {to se na istim frekvencijama ~ula i hrvatska strana (COB Plo~e), koja je javljala o protivni~kim namjerama. Drugi minolovac ML-143 tako|er se izvukao iz uvale Lovi{te, ali s te{kim o{te}enjima. U 12.51 sati COB Plo~e prenosi vijest da JRM
obavje{tava kako je mali brod pogo|en i da ima prodor vode. Ova vijest se odnosila na ML-144. U 13.12 sati COB Plo~e izvijestio je Krizni {tab u Kor~uli o primljenoj vijesti da }e protivnik opet dejstvovati po Lovi{tu. Poruka je prenesena na
polo`aje, pa su se ljudi mogli na vrijeme pripremiti. U 13.40 sati javljeno je da su
oba mala broda (minolovca) pogo|ena i da jedan tone (nije potvr|eno da je i
potonuo).
Potom je uslijedio predah u kojemu su brodovi JRM-a prihvatili posade o{te}enih
i potonulih minolovaca i pripremili se za budu}e djelovanje. Hrvatski topnici nastojali su dovesti topove u ispravno stanje i pripremiti se za ono {to je slijedilo. Nakon izvla~enja posada nasukanog i o{te}enog broda, brodovi JRM-a ponovno su se
koncentrirali i spremali poduzeti napadna djelovanja na bitnicu s Lovi{ta, koja je
bila najve}i krivac za protekla doga|anja. Napad je po~eo oko 15.30 sati kad su jedan raketni i jedan torpedni ~amac krenuli prema uvali Lovi{te pucaju}i iz pram~anih topova. Neposrednu vatrenu potporu pru`ala im je grupa brodova koji su se nalazili oko VPBR-a Split, na potezu izme|u rta Lovi{te i otoka Hvara. Topnici s
Lovi{ta opet su bili spremni. Kako se vidljivost na ovom podru~ju donekle popravila, u okr{aj se uklju~ila i bitnica Blace s otoka Kor~ule. Dva broda koja su predvodila napad do{la su velikom brzinom, ispalila duge rafale prema bitnici na Lovi{tu (oko 70-ak granata) i spremala se za izvla~enje. Na jednom od brodova koji je
bio pogo|en u pramac vjerojatno je do{lo do eksplozije streljiva, jer se s polo`aja vidjelo kako s broda lete dijelovi nadgra|a. Ovo je ulijevalo novo samopouzdanje posadama, koje su nastavile istim `arom; prema njihovom vi|enju pogo|en je i drugi
brod. Neprijateljski brodovi su u ovom sukobu koristili topove 30 mm koji imaju
mogu}nost rafalne paljbe. Me|utim, za vrijeme okr{aja ~inilo se da hrvatska strana
br`e puca, iako je kadenca topova bila maksimalno 20-25 granata po minuti.

209

Dopis Zapovjedni{tvu HRM-a poslan s otoka Hvara 17. studenoga 1991. godine.
REPUBLIKA HRVATSKA
OP]INA HVAR
Zapovjedni{tvo pri~uvnog sastava
Hrvatske vojske
Broj 87-1/91
Hvar, 17. 11. 1991. godine
ZAPOVJEDNI[TVO HRM
PREDMET: Izvje{}e o nasukavanju minolovca JRM u uvali Torac
U kasnim poslijepodnevnim satima u uvali Torac, ju`no od s. Gdinj, na isto~nom dijelu otoka uo~en je neidentificirani ratni brod kako pluta 200 metara od obale.
Isti je u{ao u uvalu Torac, gdje je bilo onemogu}eno njegovo daljnje vizualno pra}enje.
Anga`irane su jedinice pri~uvnog sastava Hrvatske vojske op}ine Hvar iz Su}urja i Jelse, koje su po~etkom no}i pristigle u selo Gdinj i izvr{ile blokadu rajona uvale Torac. Tijekom no}i, u suradnji s pristiglim snagama PS Hvar, izvr{eno je pribli`avanje brodu i
utvrdilo se da se radi o minolovcu koji se nasukao u uvali Torac. Budu}i da se nije znalo ima li na brodu posade, nakon pono}i izvr{en je upad na brod, kad je utvr|eno je da
je isti napu{ten.
Do jutra je brod pregledan i utvr|eno je sljede}e:
1. Radi se o minolovcu oznake M-144;
2. Brod nije bio miniran, kao ni oprema na njemu;
3. Brod je pogo|en u desni bok, u visini strojarnice koja je dosta o{te}ena;
4. Minolovac se nasukao pramcem na stijene i nagnut je na desni bok, tako da
je na tu stranu voda do palube;
5. Na palubi nije prona|eno nikakvo artiljerijsko oru`je. Pretpostavlja se da je
ba~eno u more, jer je na brodu prona|ena municija za top 20 mm;
6. Smatramo da }e izvla~enje broda biti ote`ano jer je dosta nalegao na
stijene, ali }e pravo stanje dati ronioci koji su rano ujutro upu}eni radi
pregleda broda i uvale.
za ZAPOVJEDNIKA kap. I. kl. NIKOLA [IMUNOVI]
Gilve Panajoti sr.

210

Na{i su se topnici pribojavali pribli`avanja ~itave skupine u blizinu topni~kih bitnica i njihovog neposrednog ga|anja. I kod protivnika je zavladala nesigurnost. Jednostavno se nisu osje}ali sigurnima nakon {to se svako malo s nekog drugog mjesta
javljala neka nova bitnica koja ih je mogla ugroziti. Nakon ogla{avanja topni~kog
voda ZIS-ova s Blaca, skupina oko VPBR-a Split ne samo da nije imala namjeru
pribli`iti se svom cilju topni~koj bitnici na Lovi{tu, ve} su se cijelo vrijeme udaljavali i od jedne i od druge topni~ke bitnice. Iako su brodovi oko VPBR-a bili na
krajnjem dometu topova s polo`aja Blace, oni su ipak ostvarili koncentri~nu vatru
i u uvjetima slabije vidljivosti tukli povr{inu mora gdje su se nalazili protivni~ki
brodovi. Ovo je neprijateljske brodove obeshrabrilo od ulaska u uvalu Lovi{te, ~ime
bi neposrednije bila ugro`ena bitnica na poluotoku Pelje{cu na rtu Lovi{te, koja je
protivniku jako smetala. Ovako intenzivna djelovanja topni{tva opet su dovela do
ispadanja topova iz djelovanja i njihovih popravaka na licu mjesta. Ipak, rezultati
nisu izostali: brodovi su odba~eni na pu~inu u zaklon ki{e i izmaglice. Ono {to su
topnici zadnje vidjeli bilo je o{te}enje velikog minolovca (Francuza) ML-153,
koji se nalazio s brodovima potpore. Za vrijeme trajanja topni~kog sukoba hrvatski
vezisti uhvatili su poruke prema kojima je na protivni~kim brodovima bilo dosta
havarija. Na jednom od brodova pogodak granate uzrokovao je po`ar. Na drugom
brodu je izgubljen radar, a tre}i brod je izgubio kormilo i brod vi{e nije bio uporabljiv. Jedan od brodova ve} je bio u teglju. Sve ovo zna~ilo je da je taj sukob za
protivni~ku stranu bio porazan, te da je njihov zapovjednik nastojao smiriti svoje
ljude kako bi s brodovima u onakvom stanju do{li skupa do vi{ke luke. Stoga su se
brodovi povukli na ve}u udaljenost i sigurnost zavjese od magle i ki{e. Bitnice s Lovi{ta i Blaca, u strahu od mogu}eg zra~nog napada, povukle su se na pri~uvne polo`aje. Brodovi JRM-a dokopali su se vi{ke luke u ve~ernjim satima po vrlo jakom
jugu. Tijekom 17. studenoga 1991. brodovi su pregledavali svoja o{te}enja i nastojali otkloniti kvarove.
Iskustva iz boja HRM-a i JRM-a
Jadransko more dio je Sredozemnog mora, na kojemu je u povijesti ljudskog roda
odr`an najve}i broj sukoba. Nabrajanje svih oduzelo bi previ{e prostora, no, pojedini primjeri iz pro{losti mogu poslu`iti za analizu i potvrditi neke postupke kao
pravilo. U sukobima 1991. JRM je ta iskustva zaboravila ili ih se nije pridr`avala,
unato~ tome {to su njezine snage bile daleko nadmo}nije od HRM-a, ~ak i onda
kad su odlazile s Visa i Lastova u Crnu Goru. Nasuprot tome, hrvatska strana pokazala je umije}e i potvrdila pravilo o nepobjedivosti naroda koji se `eli i zna boriti. Povijesni primjeri svjedo~e o tome kako inferiornija strana mo`e nadvladati ja~u
stranu. Primjerice, talijanska mornarica dobila je 1866. od svoje Vlade zadatak da
izbori prevlast na Jadranskom moru i oslobodi ga od materijalno znatno inferiorni211

je austrougarske eskadre. Tijek doga|aja je poznat, no ne i glavno iskustvo iz Vi{ke


bitke, pa }emo ovdje navesti razmi{ljanje Castexa (Strategijske teorije, I. dio): Na~elno ne treba napadati obalu prije nego {to se barem ne paraliziraju organizirane snage (osnovni, najja~i dio pomorskih snaga) neprijatelja, ili barem ne prije nego {to se osigura od njihova napada, kao i da se ove snage, makar i po kvaliteti materijala i broju
inferiornije, ne smiju tretirati kao bezna~ajna koli~ina. Dakako, iskustvo pomorskih
ratova uop}e, pa tako i onih koji su vo|eni na Jadranskom moru, pokazuje da se
prilikom svakog ozbiljnijeg djelovanja s mora na obalu ne smiju zanemariti pomorske snage protivnika (osobito njihov osnovni i najja~i dio), pa makar one bile i kvalitativno i kvantitativno inferiornije. Mo`emo zaklju~iti da geografsko-hidrografske
zna~ajke jadranskog boji{ta ote`avaju floti koja bi djelovala u Jadranskom moru
izvo|enje bilo kakvih opse`nijih operacija sa zna~ajnijim operativno-strategijskim
ciljem. Stoga si mornarica koja napada, ukoliko nije unaprijed spremna podnijeti
velike `rtve i od znatno slabijih snaga i sredstava branitelja, odgovaraju}e uporabljenih, uvijek mora postaviti pitanje opravdanosti takve operacije.
Vodstvo JNA nije bilo zadovoljno u~inkom JRM-a u provedbi svojih zada}a. Istina
je da su i oni umnogome kumovali svemu tome, prije svega kontradiktornim naredbama i prevelikim o~ekivanjima. I oni su bili vi{e-manje krivo obavje{tavani o
u~incima i mogu}nostima same JRM, pa su zato davali krive zapovijedi i instrukcije. Mnoge od njih nisu bile dobro primljene, a jo{ manje izvr{ene kako je zami{ljeno. Vrlo brzo je vojno rukovodstvo izgubilo povjerenje u vodstvo JRM-a. To je vidljivo iz ~injenice da je odmah u po~etku bojnih djelovanja, negdje u srpnju 1991.,
Kninski korpus, koji je domobiliziran skoro do pune formacije, bio izuzet iz sustava zapovijedanja Komande VPO-a i izravno podre|en linijom zapovijedanja na~elniku General{taba general-pukovniku Blagoju Ad`i}u. Zapovjednik mornarice je,
prema kazivanjima njegovih ~asnika, imao velikih problema u podizanju zrakoplova koji bi radili za potrebe JRM-a. Uskoro su, zapo~inju}i napad na Dubrovnik,
iz sastava Komande VPO-a bile izuzete snage VPS Boka, kojima je zapovijedao njihov zapovjednik (u po~etku kontraadmiral Milovan Zec, kasnije Miodrag Joki}).
Zapovjednik VPS-a je u svojoj zoni odgovornosti zapovijedao kako pomorskom,
tako i kopnenom komponentom vojnom i teritorijalnom. Na taj na~in se cijela
mornarica u okviru VPO-a uglavnom svela na pomorske snage i dva VPS-a koji su
bili u okru`enju. Stoga je po~etkom 1992. opozvan komandant VPO-a i sa svojim
{tabom pozvan u Boku, a njega je naslijedio kontraadmiral Nikola Ercegovi} na
mjestu zapovjednika flote.
Boj HRM-a i snaga JRM-a, koji se odigrao od 14. do 16. studenoga 1991., definiran je kao bojno djelovanje operativnih razmjera. Prema zapadnoj i isto~noj metodologiji borbena djelovanja na moru imat }e izgled i opseg operacije ako su ispunjeni sljede}i uvjeti:
212

1. da je formuliran (postavljen) operativno-takti~ki, operativni ili strategijski cilj


koji se operacijom ostvaruje. Cilj je bio jasan: protjerati brodove JRM-a s prostora
srednjodalmatinskih otoka, prekinuti nametnuta blokadna djelovanja pomorskih
snaga JRM-a i u~initi du`obalnu pomorsku komunikaciju i poprje~ne pomorske
komunikacije (obala otoci) otvorenima i sigurnima za pomorski promet.
2. da se raspola`e snagama koje su sposobne i ~ija je zada}a realizirati postavljene ciljeve. U ovim bojnim djelovanjima sudjelovale su gotovo sve postoje}e snage
HRM-a, one koje su ustrojene, kao i one ~iji je ustroj bio u tijeku. Nisu samo postrojbe HRM-a bile anga`irane, ve} je i ljudstvo iz sastava pojedinih zapovjedni{tava bilo anga`irano izravno i neizravno u sustavu zapovijedanja i nadzora, borbene i
neborbene potpore i bilo u spremnosti za svaki potrebni anga`man.
3. da se borbena djelovanja izvode na vi{e ili manje ograni~enom prostoru (operacijskoj prostoriji ili podru~ju). Bojna djelovanja o kojima je rije~ odigrala su se na
podru~ju srednjodalmatinskih otoka, od otoka Drvenik Veli i Mali na sjeverozapadu, Visa i Lastova na jugu, Kor~ule i Pelje{ca na istoku, zajedno s obalnim rubom
na kojemu su bile smje{tene pojedine postrojbe i zapovjedni{tva obiju strana. Zona
interesa bila je daleko ve}a jer su snage JRM-a digle spremnost svojih postrojbi od
Pule do Boke. Jednako tako, dignuta je spremnost pje{a{tva Kninskog korpusa, trebinjske Mornari~ko-desantne brigade mornari~kog pje{a{tva, kao i aerodromi u
Mostaru i Udbini.
4. da se postavljeni ciljevi ostvaruju u ograni~enom vremenu. Ako se izuzmu pripreme koje je HRM izvela u fazi tzv. oblikovanja boji{nog prostora i pripremi svojih postrojbi, sama borbena djelovanja izvedena su u roku od tri dana, {to je, kad je
rije~ o djelovanjima na moru, sastavni dio postavljenih kriterija.
5. da se borbena djelovanja izvode po jedinstvenoj operativno-strategijskoj zamisli
i da se snage nalaze pod jedinstvenim zapovjedni{tvom. Sve {to se dogodilo u ovom
vremenu i na ovom prostoru odigralo se sukladno zamisli koja je pravodobno donesena na najvi{oj instanci, planirana po svim pravilima vojnopomorskog ratnog
umije}a i, u odnosu na sredstva veze kojima je HRM u to vrijeme raspolagala, bila
je pod stalnim nadzorom zapovjednika HRM-a.
6. da su snage koje ostvaruju postavljene ciljeve precizno odre|ene i da je njihova
glavnina razvijena za borbu. Nema nikakve dvojbe da su i jedne i druge snage nakon insceniranog doga|anja s patrolnim brodom JRM-a Mukos dovedene u stanje pune bojne spremnosti i da je sukob bio neminovan.
Pomorske operacije imaju dodatne zna~ajke koje drugi oblici borbenih djelovanja
nemaju:
u pomorskim operacijama dolazi do primjene svih ni`ih oblika borbenih djelovanja (bojeva i borbi), kao i najrazli~itijih djelovanja postrojbi i borbenih radnji, ali
213

operacije nisu samo mehani~ki skup bojeva i borbi, ve} njihova sinteza koja daje
novu kvalitetu na vi{em stupnju.
Postavke ratnog umije}a ukazuju da se operacija, da bi bila planski izvedena, priprema daleko prije njenog samog otpo~injanja ure|enjem boji{nice, pripremom i
dovo|enjem svih planiranih postrojbi i njihovim sustavnim prethodnim djelovanjima kako bi dobili dominantne polo`aje, proveli prethodne radnje za provedbu
mjera borbenog osiguranja i maskiranja, izveli la`na djelovanja itd. Postrojbe
HRM-a dr`ale su se ovih postavki od to~ke do to~ke. Najve}i dio svih aktivnosti
planiran je na vrijeme, kao {to su i postrojbe na terenu poduzele dodatne radnje za
koje su smatrali da su nu`ne.
Operacije zahtijevaju ve}e snage, njima se posti`u operativno-strategijski ciljevi, pripremaju se i izvode po na~elima operatike, za razliku od bojeva i borbi koje se pripremaju i izvode po na~elima taktike.
Ukupne snage kojima je raspolagala HRM nisu imale niti broj~ano stanje, niti uobi~ajeni mornari~ki oblik (pomorske snage) potreban za provedbu bojnog djelovanja razine operacije. Me|utim, provedenim djelovanjima anga`iranih snaga, to je
neosporno, ostvareni su operativni rezultati, isklju~ivo snagama HRM-a pod jedinstvenim zapovijedanjem njezina sto`era i zapovjednika.
Iako je pomorska operacija najslo`eniji oblik borbenih djelovanja na moru, jer se u
njoj anga`iraju ve}e snage, HRM je pokazala da je ve} organizacijski i borbeno sposobna planski koordinirati djelovanjima svojih postrojbi na ve}em prostoru. Uz to,
pokazala se ispravnost proklamirane doktrine, prema kojoj je dana sloboda djelovanja zapovjednicima ni`ih razina. Oni su, naj~e{}e u nedostatku pravovremene informacije po sustavu zapovijedanja, poduzimali radnje koje su bile u skladu s planiranim aktivnostima i onima koje je nametala sama situacija i protivnik. Iako u
ovom dijelu na strani HRM-a nije do{lo do izra`aja jedinstveno djelovanje postrojbi razli~itih specijalnosti i namjene, to se jo{ vi{e o~itovalo kod protivnika. Najve}i
dio bojnih djelovanja pomorskih snaga, posebice 16. studenoga 1991., bio je izveden na temelju pojedina~nih inicijativa zapovjednika brodova, koji su htjeli voditi
neke samo njima razumljive ratove, a bili su vi{e usmjereni na osvetu i razaranje,
nego na neka planska i sustavna djelovanja, za koja su, ~ak i u toj fazi, imali priliku. Upravo zbog takvog vladanja sudionika u sukobu, na strani HRM-a do izra`aja je do{la organizacija zdru`enog djelovanja, koja je, iako planirana ad hoc, izvedena kao da se radilo o uvje`banom djelovanju. Mora se istaknuti i zalaganje posada
na protivni~kim brodovima. Iako iznena|eni brojno{}u vatrenih udara s hrvatske
strane, nastojali su pru`iti pomo} jedni drugima, kako vatrenu, tako i pomora~ku.
Za~u|uje olako prepu{tanje broda Mukos njegovoj sudbini. Brod je bio pogo|en
diverzantskim torpedom, a ne minom, kako su u po~etku procijenili djelatnici
JRM-a. Brodu je bio o{te}en samo pram~ani dio, pa je u pram~ani mornarski pro214

stor prodrlo more. Brod nije potonuo. Nakon {to se posada prekrcala na torpedni
~amac, nije bilo nikakvih poku{aja otklanjanja {tete na brodu i njegovog osposobljavanja za tegljenje. Jednostavno je prepu{ten svojoj sudbini. Hrvatska strana
iskoristila je ovu ~injenicu i zarobila brod, popravila ga i uvrstila u flotu HRM-a
kao patrolni brod [olta.
Iako su na vanjskim otocima Visu i Lastovu imali jo{ snaga u brodovima, diverzantima, pje{a{tvu itd., za vrijeme ovog sukoba ti brodovi, osim demonstrativnog
isplovljavanja i pokazivanja ispred oto~nih luka, nisu se ozbiljnije anga`irali u sukobu. Izuzetak je u~inila borbena grupa sastava VPBR, 1 RTOP, 2 R^-a, koja je 15.
studenoga 1991. u jutarnjim satima poku{ala vatrenim djelovanjem u{utkati topni~ke bitnice, posebice na [olti. Me|utim, dogodilo se ne{to nepredvi|eno. S otoka [olte topni~ke su bitnice okrenule vatru na ovu skupinu i otjerale je prema isto~nom dijelu Bra~a. Uskoro nakon toga, pod pritiskom baterija sa [olte, ova grupa se
povukla na otok Vis. Je li njihovo zapovjedni{tvo bilo {okirano snagom hrvatskog
odgovora koji se nastavljao, pitanje je na koje ni danas nemamo jasnog odgovora.
Za pretpostaviti je da su bili obmanuti od strane njihove obavje{tajne slu`be ili su
hrvatsku stranu precijenili ili podcijenili. U Zapovjedni{tvu HRM-a o~ekivali su
sna`niji otpor upravo od vodstva JRM-a, za koje su pretpostavljali da }e poduzeti
sve mogu}e radnje i represivne mjere koje im stoje na raspolaganju. Radi toga su
poduzete opse`ne mjere borbenog osiguranja i za{tite, ne samo njihovih postrojbi,
nego i civilnog stanovni{tva i infrastrukturnih objekata. A hrvatska strana je ve} 16.
studenoga bila na kraju snaga, ne s ljudima i motivacijom, koja nikada nije bila
ve}a, nego s tehnikom i borbenim kompletima. Naime, topovi koji su prvo zarobljeni (uglavnom neispravni), a potom popravljeni po na~elima sna|i se kako
zna{ i sam svoj majstor, po~eli su masovno otkazivati. Osim toga, svi do jednoga bili su kratki s granatama. Sre}om po njih, zavjesa je na ovaj doga|aj ve} pala.
Nakon ovih doga|anja obje strane tra`ile su predah. I na jednoj i na drugoj strani
preuveli~ani su gubici kod protivnika, tako da je prava slika stanja bila dosta zamagljena. Istina, JRM svoje gubitke nije mogla sakriti: potopljeni i o{te}eni brodovi i
oboreni zrakoplovi govorili su sami za sebe. No, protivnik nije mogao imati saznanja o pretrpljenoj {teti i gubicima na hrvatskoj strani. Izostali su o~ekivani pokreti
ambulantnih kola u dovla~enju ranjenih i poginulih u bolnice. Hrvatska strana nije
imala gubitaka u ljudstvu i to je protivni~ku stranu potpuno zbunilo. To je za njih
moglo zna~iti samo jedno da je hrvatska strana i nadalje borbeno spremna i da }e,
kako vrijeme dalje bude odmicalo, biti sve ja~a. Poslije operacije obi~no nastupa pauza (operacijska pauza), dok se bojevi i borbe planski izvode bez pauze; u operacijama planiranje vi{e dolazi do izra`aja, dok se bojevi i borbe tako|er mogu planirati, ali je njihovo planiranje jednostavnije; do bojeva i borbi vrlo ~esto dolazi spontano, me|utim, nema spontanih operacija. Kod bojeva i borbi iznenadni karakter
je osnovno obilje`je, dok se operacije u pravilu izvode u uvjetima prevlasti (koja se
215

posti`e na bilo koji na~in), ali i primjenom iznenadnih i svih drugih na~ela djelovanja koja se primjenjuju u bojevima i borbama. Izme|u bojeva i borbi s jedne, i
operacija s druge strane, ima bitnih razlika, jer da nije tako, ne bi ni trebalo razvijati pomorsko-operativno umije}e niti unaprje|ivati takti~ka na~ela. Kada je rije~ o
snagama kao ~imbeniku koji odre|uje izgled borbenih djelovanja, te{ko je utvrditi
granicu izme|u takti~kih i operativnih snaga. Najpravilnije je kao kriterij uzeti da
se u operacijama anga`ira glavnina mornari~kih snaga, a kako }e one biti grupirane
u manji broj ve}ih ili ve}i broj manjih borbenih sastava, to je manje va`no. Potrebno je naglasiti da, iako se radi o relativno malim snagama koje su nositelji operacije, na uskom moru kao {to je Jadran, u operacijama prakti~no sudjeluje glavnina pomorskih snaga, sve snage obalske obrane i zna~ajni dijelovi zrakoplovnih snaga, {to u ukupnom iznosu znatno prelazi takti~ke okvire. Prema tome, bilo kakvo
uspore|ivanje sa snagama koje su u drugim mornaricama nositelji operacija na
moru, nije realno i ne uzima u obzir specifi~nosti uskog mora, sastav na{ih snaga i
koncepciju njihove uporabe, a to treba imati u vidu jer je rije~ o pomorskim operacijama na konkretnom (jadranskom) prostoru.
Rezultati boja
Boj je zavr{io 16. studenoga 1991. kada se na ratnu scenu spustio mrak. Hrvatska
strana tijekom provo|enja operacije u anga`iranim postrojbama nije imala poginulih, no u Splitu su poginuli i ranjeni civili, pogo|ene su i mnogobrojne civilne ustanove. Neprijatelj je napravio manje materijalne {tete u mjestima Grohote na [olti i
u Milni na Bra~u. U Milni je jedan mje{tanin lak{e ranjen. Tijekom bitke u Kor~ulanskom kanalu nije bilo ljudskih `rtava. Manje materijalne {tete neprijatelj je
projektilima sa svojih brodova napravio po mjestu Lovi{tu. Na strani neprijatelja
gubici su bili mnogostruko ve}i. U Splitskim vratima 14. studenoga 1991. diverzanti HRM-a pogodili su neprijateljski ophodni brod PB-176 Mukos, koji je kasnije nasukan u uvali Ne~ujam na [olti i spa{en od potapanja. U Splitskim vratima
15. studenoga snage obalne obrane HRM-a sa [olte, Bra~a i Ka{juna, prema izvje{}ima topnika, pogodile su VPBR Split i jednu raketnu topovnja~u. Istoga dana,
PZO s otoka Bra~a oborila je dva neprijateljska zrakoplova. Dan kasnije, 16. studenoga 1991., topni{tvo obrane op}ine Kor~ula je sa svojih polo`aja povi{e Lovi{ta,
Blaca i Privale pogodilo {est neprijateljskih brodova:
minolovac M-143 Olib (na radiju je javljeno da tone i tra`i pomo}) posada
se prekrcala na M-144;
minolovac M-144 I` pogo|en i nasukan u uvali Torac na Hvaru;
minolovac M-153 Francuz pogo|en u lijevi bok, izvukao se na otok Vis;
raketni brod M-306 pogo|en u krmu, izvukao se na otok Vis;
torpedni brod T^-220 pogo|en u pramac, izvukao se na otok Vis;
216

VPBR Split pogo|en s nekoliko granata, izvukao se na otok Vis.


Prema izvje{}ima Centra za obavje{}ivanje Vis i Lastovo, saznalo se da su se usprkos o{te}enjima zadobivenima u bici tri neprijateljska broda (minolovac M-153,
torpedni ~amac T^-220 i raketni ~amac R^-306) uspjela izvu}i i uploviti u ratnu
luku JRM-a na otoku Visu. Znakovito je, me|utim, da su tamo dugo ostali, vidaju}i rane koje im je nanijelo obalno topni{tvo HRM-a. Svoje motore opet su upalili tek da bi s Visa otplovili u Boku kotorsku.
Prema tome, ve}e gubitke imala je jugomornarica. Njezini pripadnici bili su iznena|eni o{trom reakcijom hrvatske strane. Oni nisu imali ni pribli`ne podatke o
tome da se hrvatska strana sprema za otpor i da su neke stvari ve} poslo`ene. Po pitanju ratnog umije}a, neprihvatljiva je odluka jugomornarice da se upusti u boj u
onako sku~enom prostoru protiv topni~kih bitnica koje, iako malobrojne, u takvim
okolnostima imaju prednost. Njihova akcija imala je za cilj samo odmazdu. Zapovjednik TG Split, kapetan fregate Jovin Dragan nije imao izri~ito odobrenje za aktivnost koju je napravio. On je visoko kotirao u jugomornarici, ali nakon ovog ~ina
smijenjen je s tog polo`aja na du`nost pomo}nika komandanta rije~ne ratne flotile. Hrvatska javnost mogla je biti ponosna na svoju mornaricu, njezin zapovjednik
mogao je slaviti. On je potaknuo ova doga|anja i cijelo vrijeme upravljao svim aktivnostima. Na terenu su zapovjednici manjih postrojbi djelovali samostalno, ali svi
skupa u duhu jedne zajedni~ke zamisli. Na hrvatskoj strani nije bilo vojnih `rtava
ni gubitaka. Stradali su civili, prema izjavama neprijateljske strane, kao kolateralna
{teta, me|utim, ti su ljudi poginuli iz ~iste zlo}e zapovjednika jugomornarice. Admiral Letica i HRM ovom su pobjedom dobili jo{ jednu bitku, koja je bila od neprocjenjivog zna~enja za daljnje narastanje mo}i HRM-a. I zaista, u narednom razdoblju u~injeni su ogromni napori da se borbena mo} HRM-a pove}a i da HRM
postane apsolutnim gospodarm svoga mora. Saznanje da }e 16. sudenoga 1991. u
18 sati biti potpisan sporazum admiral je iskoristio na najbolji na~in. Da stvar bude
zanimljivija, admiral Letica je o tom sporazumu razgovarao s generalom Mladeni}em pomo}nikom komandanta JRM-a (sa sjedi{tem u zgradi VPO-a u Splitu
Banovina) i {efom Promatra~ke misije Europske zajednice za Dalmaciju, na dan
16. studenoga 1991., kad su topovi grmili svom snagom izme|u Pelje{ca, Kor~ule
i Hvara. Tom prilikom potpisan je sporazum koji je stupao na snagu u 18 sati toga
dana, upravo u vrijeme kad se spu{tala zavjesa na ratnu pozornicu. Jo{ je gospodin
Bondioli po`urivao sudionike sastanka da ubrzaju s potpisivanjem, kako bi mogli
svojim postrojbama prenijeti zapovijed o prekidu vatre. Koriste}i se svim objektivnim okolnostima: od boljeg obavje{tajnog osiguranja, poznavanja stanja protivnika
predvi|anjem njegovih namjera i osloncem na motivaciju topnika, HRM je uspjela ostvariti `eljene rezultate protjerivanje protvni~kih brodova iz ovog dijela akvatorija.

217

Bijela flota u Domovinskom ratu


Zna~enje pomorskog prometa

edna od temeljnih zada}a koje je HRM dobila odmah po svom osnutku, bila je
osiguranje nesmetanog pomorskog prometa na du`obalnim i poprje~nim pomorskim komunikacijama. Ova zada}a bila je shvatljiva s obzirom na situaciju
koja je vladala na srednjem dijelu jadranskog boji{ta 1991. (podru~je Biograda, Maslenice i zadarskog okru`ja). Tu je Jadranska magistrala bila na doma{aju neprijateljskog topni{tva, a na nekim mjestima imali su i opti~ku vidljivost i samim time
sve mogu}nosti da izvr{e prekid prometa na tim prometnicama po svom naho|enju. Te su komunikacije bile od vitalnog interesa za Republiku Hrvatsku i svako
ugro`avanje prometa na kopnenom dijelu moralo je na}i alternativu na morskoj
strani. Stoga se i ovoga puta more pokazalo kao velika prednost za Republiku Hrvatsku, jer je pru`alo mogu}nost povezivanja sjevernog i ju`nog dijela primorske
Hrvatske od Istre do Dubrovnika na du`obalnim pomorskim komunikacijama u
du`ini od preko 400 kilometara. Za organiziranje samostalnog pomorskog prijevoza potrebni su sudionici u pomorskom prometu, a to su pomorske komunikacije,
luke i transportni brodovi. Me|u ovim sudionicima pomorskog prometa postoji
bliska povezanost i me|uovisnost, a za normalno odr`avanje pomorskog prometa
potrebno je da sudionici u prometu imaju slobodu djelovanja ili da su osigurani od
bilo kakve opasnosti.
Za vrijeme odvijanja borbenih djelovanja 1991. u Dalmaciji i primorskoj Hrvatskoj
najva`niji posao na moru bilo je osiguranje pomorskog prijevoza putnika i izbjeglica koji su se na{li na ugro`enom podru~ju. Nije bilo preciznih podataka niti o broju stranih turista, niti o broju izbjeglica, ali se vidjelo da su trajektne luke u Dubrovniku, Splitu, Zadru i na njima susjednim otocima bile krcate turistima i izbjeglicama. U okolnostima kad su kopnene komunikacije bile u prekidu ili je njima
bilo opasno putovati, more je postalo jedinom alternativom. Ma koliko se bijela flota Jadrolinije trudila oko izvla~enja tih ljudi, ~inilo se da gu`ve u pristani{tima ne
jenjavaju, dapa~e, broj ljudi kojima je bio potreban prijevoz i izvla~enje u Istru ili
u inozemstvo bio je sve ve}i. Ovdje se opet ispravnom pokazala ~injenica da mornarica, odnosno flota, bila ona ratna ili trgova~ka, djeluje s raspolo`ivim plovilima,
te da se sve zada}e koje stoje pred njom moraju provesti sa sredstvima i ljudima kojima se trenutno raspola`e. Pove}anje kapaciteta, posebice na kra}i rok, jednostavno nije mogu}e izvesti. Tu ne poma`u niti kupovine niti novogradnje. Pove}ano naprezanje ljudi i brodova i planska provedba postavljenih zada}a stavlja na probu sve
sudionike u prometu. Tu jednostavno dolazi do izra`aja ispravnost materijalnog

218

faktora brodova i prate}ih sustava za njihovu opskrbu i servisiranje, obu~enost ljudi u plovidbi i poslovima odr`avanja tehnike, ukrcaja, iskrcaja i svih ostalih djelatnosti vezanih za najsvrsihodnije kori{tenje sredstava na raspolaganju.
U ovakvim trenucima od presudne va`nosti je bila organizacija prometa, koja podrazumijeva bolju organiziranost svakog od elemenata u pomorskom prometu.
Ovo je bilo vrlo va`no jer su na moru bili brodovi JRM-a koji su provodili ogla{ene blokade prometa ili su u danima kad je promet bio dopu{ten nastojali ometati
promet. Jadrolinija je uvela ratni re`im plovidbe i u tom smislu organizirala i ljude i brodove. ^elni ljudi Jadrolinije usko su sura|ivali sa Zapovjedni{tvom
HRM-a i konzultirali se o najracionalnijim potezima. Osnovan je Krizni sto`er Jadrolinije, a u Splitu su u njemu bili anga`irani kapetan Nevenko [eparovi} i Edo
Duplan~i}. Kapetan [eparovi} je bio biv{i pripadnik Jugoslavenske ratne mornarice, u ~inu kapetana korvete, koji se skinuo iz JRM-a i sredinom osamdesetih postao
djelatnikom Jadrolinije. Imao je solidna vojna i pomora~ka znanja, a kao ve} iskusni kapetan na Jadrolinijinim brodovima, poznavao je problematiku prijevoza trajektima i bio iznimno pogodna osoba za koordinaciju suradnje izme|u Jadrolinije i pripadnika HRM-a. Ratni re`im plovidbe za`ivio je ve} u kolovozu 1991. kad
su pobunjeni Srbi otvoreno postavljali barikade na cestama prema unutra{njosti i
prije~ili cestovni promet. Zbog toga su najgore pro{li motorizirani turisti koji su satima i danima bili izlo`eni maltretiranju pobunjenih Srba i `estokoj ljetnoj `ezi u
potrazi za slobodnim prolazom prema vlastitom domu. U provedbi zada}a osiguranja pomorskog prijevoza klju~nu ulogu imale su pomorske komunikacije. One su
najkra}i, najracionalniji i najsigurniji pomorski pojas koji spaja dvije luke, odnosno
dva me|usobno odvojena podru~ja. Na Jadranskom moru postoje du`obalne pomorske komunikacije koje idu paralelno s protezanjem obale, odnosno otoka i povezuju sjever s jugom. Zbog konfiguracije obale, iste se koriste ve} godinama; vode
kroz navigacijski ~ista podru~ja sigurnih dubina, iako na mnogim mjestima nedaleko od same obale ili otoka. Najve}i dio tih komunikacija pokriven je svjetionicima koji osiguravaju vo`nju u svim uvjetima i sa skromnijom navigacijskom opremom. Prema me|unarodnoj klasifikaciji, na{e du`obalne pomorske komunikacije
spadaju u te{ko navigatorno podru~je. Me|utim, na{e su ih posade izvrsno poznavale i sigurno su njima plovile danju, no}u i u svim meteorolo{kim prilikama.
Jednako kao HRM, i JRM je imala sli~nu zada}u: osigurati nesmetan promet brodova koji su odvozili ljude i opremu iz luka, posebice iz Rijeke, Pule, Ga`enice i
Lore. Prevozili su ih unajmljeni brodovi, uglavnom veliki trajekti stranih kompanija, ve}ih kapaciteta, kojima se odvozila vojna oprema, ali i obitelji pripadnika JNA.
Brodovi koje je unajmljivala srpska strana bili su, radi manje cijene najma, starijih
godi{ta i u dosta derutnom stanju. Ovi poslovi odvijali su se sukladno sporazumima hrvatskih institucija s JNA. Bili su dogovoreni termini, vrsta tereta, naziv broda, ime zapovjednika broda i upravitelja stroja. Bio je to velik posao, jer trebalo je
219

organizirati dopremu tih sredstava cestovnim komunikacijama, odnosno motornim


vozilima koja su vozila u kolonama. Kolone su bile najavljivane smjerom prijevoza,
sudionicima u prometu i vrstom tereta koji se prevozio. Isto tako, bili su propisani
vremenski termini stizanja tih konvoja u luke ukrcaja. Kolone je redovito pratila hrvatska prometna policija. Nikome nije bilo u interesu, posebice hrvatskoj strani, da
u ovakvim okolnostima pravi probleme prilikom premje{tanja JNA s njezinih podru~ja, iako je bilo pote{ko}a u smirivanju doma}ih promatra~a koji su psovkama
i kamenjem `eljeli ispratiti vozila JNA. Na dva velika broda koja su prevozila vojne po{iljke JNA izbio je po`ar. Jedan od tih brodova bio je prisiljen pristati na otok
Lastovo, gdje mu je pru`ena pomo} u ga{enju i spa{avanju. Po`ar na brodu je uga{en, a obitelji vojnih djelatnika JNA koje su se nalazile na brodu iskrcane su i smje{tene po privatnim ku}ama, do dolaska drugog broda za prijevoz u luke zaljeva
Boke kotorske. HRM nije imala ni{ta s tim po`arima. Osobno je zapovjednik
HRM-a admiral Sveto Letica zapovjedio zapovjedniku Odjela za podvodna djelovanja HRM-a i na~elniku topni{tva, da se brodovi, posebice oni koji prevoze obitelji, ni u kom slu~aju ne diraju, ve} da se propuste po njihovom planu vo`nje. Ovakvu je izjavu dala i Slu`ba za odnose s javno{}u HRM-a u povodu objave da je za
po`are i jo{ neke druge havarije na ovim brodovima kriva HRM. U nekoliko navrata hrvatska strana je, u cilju stvaranja diplomatskog pritiska, iskoristila priliku
ogla{avanja zabrane pristajanja i isplovljavanja ovim brodovima za vrijeme progla{enja blokade sve do povla~enja takve odluke.
Razdoblje do 1991. godine
Uobi~ajena stabilnost prometnih tokova u putni~kom linijskom prometu na Jadranu nije se bitno poremetila ni u turisti~koj sezoni 1990. godine. Politi~ka doga|anja nisu posebno utjecala na korisnike prijevoza da odustanu od putovanja. U sezoni 1990., u vrijeme tzv. balvan revolucije bilo je i neplaniranih odlazaka, a jesen i zimu te godine obilje`ili su ni`i prometni u~inci od uobi~ajenih. Ipak, prevezeno je gotovo 6 milijuna putnika, ali je u odnosu na 1989. godinu godi{nji promet bio ni`i za 3,1%, a promet vozila, najvi{e zbog poja~anog prometa na creskolo{injskim, du`obalnim i me|unarodnim linijama, bio je vi{i za 2,1% (prevezeno je
26.000 vozila vi{e). Prijevoz brodovima Jadrolinije {estu godinu zaredom varirao
je izme|u 6 i 6,2 milijuna na godinu prevezenih putnika i 1 i 1,2 milijuna na godinu prevezenih vozila. U prijevozu doma}ih putnika od sredine 80-ih do 90-ih godina zabilje`ena je stagnacija ili blagi pad prometa, broj prevezenih stranih putnika
rastao je po prosje~noj godi{njoj stopi od 1,6%, a prijevoz doma}ih i stranih vozila rastao je po prosje~noj godi{njoj stopi od oko 4%. Br`i rast prevezenih vozila bio
je rezultat uvo|enja trajekata u promet. Zbog toga se, uglavnom, i dalje bilje`i pad
prevezenog tereta u zadarskom okru`ju plovidbe, gdje su najzastupljeniji klasi~ni
220

brodovi. Godina 1989. bila je zadnja godina s uobi~ajenom turisti~kom potra`njom i uobi~ajenim prometnim tokovima. Te je godine na trideset i ~etiri lokalne
klasi~ne i trajektne linije, na me|unarodnim te na du`obalnim linijama prevezeno
ukupno 6.149.000 putnika (od toga 1.214.000 stranaca) i 1.230.000 vozila
(379.000 stranih registarskih oznaka). U ~etiri sezonska mjeseca (lipanj rujan)
prevezeno je 3.477.000 putnika ili 56,5% ukupnoga godi{njeg prometa putnika, te
772.000 vozila ili 62,8% ukupnoga godi{njeg prometa prevezenih vozila. Odnos
najni`ega i najvi{ega mjese~nog prometa (velja~a : kolovoz) bio je 1 : 4,7 za prevezene putnike i 1 : 7,3 za prevezena vozila. Dodatni nesrazmjer u raspodjeli prometa uzrokovale su i tjedne {pice. Najve}i broj prevezenih putnika 1989. godine ostvaren je na linijama u splitskom okru`ju (2.545.000 putnika ili 41,4% od ukupnog
prometa), te na linijama zadarskog okru`ja (2.189.000 putnika ili 35,6%). U prijevozu vozila pribli`no jednak promet (oko 490.000 vozila ili 40% od ukupnoga
godi{njeg prometa) ostvaren je u rije~kom i splitskom okru`ju plovidbe. U rije~kom se okru`ju iste godine prevezlo 213.000 stranih vozila ili 56,2% od ukupno
prevezenih stranih vozila. Krajem 1990., u vrijeme priprema za idu}u poslovnu godinu, predvi|anja i planiranja i{la su ustaljenim tokom. Sezonski red plovidbe izra|en je prema ve} ustaljenim na~elima. Me|utim, doga|aji koji su uslijedili okrenuli su crnu stranicu putni~koga linijskog brodarstva na Jadranu.
Ratno doba
Rat 1991./1992. nije jednakom `estinom pogodio sve dijelove Hrvatske, pa tako ni
sve dijelove obalnog podru~ja. Udio pomorske putni~ke linijske plovidbe u tom
razdoblju imao je tri karakteristi~na razdoblja:
razdoblje prije uvo|enja pomorskih blokada,
razdoblje pomorskih blokada do odlaska Jugoslavenske ratne mornarice s hrvatske obale Jadrana,
razdoblje nakon odlaska agresora s hrvatske obale Jadrana.
Nakon izbijanja oru`anog sukoba u Sloveniji krajem lipnja 1991., Jadrolinija ~ini
goleme napore u evakuaciji desetka tisu}a stranaca koji su boravili na Jadranu. Najvi{e ih je prevezao trajekt Istra (biv{a Balkanija) i to u Trst, koji nakon toga prevozi izbjeglice iz Zadra. Pomagali su i brodovi Ilirija i Marko Polo, koji je u tri plovidbe izme|u Pule i Trsta prevezao vi{e od ~etiri tisu}e putnika i oko tisu}u vozila.
Uprava Jadrolinije 2. srpnja 1991. progla{ava radnu obvezu za sve pomorce i odgovaraju}e osobe na kopnu. U drugoj polovici kolovoza jedinice tzv. jugoarmije zauzimaju strate{ke polo`aje oko [ibenika i Zadra, a po~etkom rujna ~etni~ki teroristi ga|aju Masleni~ki most. Iz splitske vojarne Dra~evac u~estali su pokreti vojnih
snaga. Slije}u i polije}u helikopteri. Iz Lore su 3. rujna isplovila tri transportna broda. Unato~ obvezi prijavljivanja Lu~koj kapetaniji u Splitu, primje}uju se pokreti
221

ratnih brodova; opa`ene su i mine. Luku Plo~e nadlije}u vojni helikopteri naoru`ani raketama. Najve}a koncentracija brodovlja JRM-a bila je pokraj otoka Visa. Radi
odr`avanja veze izme|u Novigrada i Ribnice kod Kru{eva, u zadarsko je okru`je ve}
u kolovozu 1991. poslan trajekt Klimno, koji je iz naj`e{}ih napada izlazio tek s manjim o{te}enjima. Napadnut je i o{te}en 11. rujna 1991., a padom Kru{eva u neprijateljske ruke ostao je blokiran u Novigradskomu moru i dijelom potopljen. Zatvara se i Masleni~ki most. Istodobno je u luci Plo~e ostao blokiran i o{te}en trajekt
Pelje{~anka. Od lipnja do kraja listopada Jadrolinijinim je brodovima prevezeno oko
pedeset tisu}a prognanika i izbjeglica, od toga oko deset tisu}a besplatno. Organizirano je ljetovanje djece iz ratom pogo|enih podru~ja. Besplatan prijevoz kamiona i teglja~a u smjeru Dubrovnika vrlo je ~esto zauzimao oko devedeset posto, a u
suprotnom smjeru oko pedeset posto prostora brodske gara`e.
Brodarstvo Hrvatske je u ratnom razdoblju pretrpjelo velike gubitke i {tete. Najvi{e je brodova stradalo u Dubrovniku. U Gru{koj luci stradao je Atlasov putni~ki
brod Adriatic, zatim turisti~ki jedrenjak Argolys, a potopljeni su brodovi Ana Marija i Artemida. Potopljeni su i manji teretnjaci Perica i Iverak, a o{te}ena su dva Atlasova izletni~ka broda Arka i Aurora, Brodospasov teglja~ Delta, Jadrolinijin brod
Postira, te teretnjaci Atlanske plovidbe [ipan i Lopud. U Staroj gradskoj luci, koja
je bila izravno na udaru topni{tva, gotovo da niti jedan brod ni plovilo nije ostalo
neo{te}eno. Potopljen je suvremeno opremljeni i obnovljeni istra`iva~ki brod oceanografskog instituta Baldo Kosi}, uni{teni su Atlasovi blizanci Argosy I i Argosy II,
stradalo je vi{e od 70 ~amaca i plovila (potopljeno, zapaljeno ili o{te}eno). U Cavtatu je potopljen jedan od najstarijih hrvatskih brodova bracera Roditelj, sagra|ena 1907. godine. U ACI marini Miho Pracat u Komolcu jugovojska je uni{tila sve
brodove koje je zatekla na moru i kopnu, a dio njih su ukrali i oteglili u Boku kotorsku. Kod Lokruma je potopljena ribarica Sirena, a dvije manje uni{tene su u
gradskoj luci. Jadrolinijin brod Perast stradao je u luci Slano. U [ibeniku su prije
toga stradali brodovi Jupiter i Ora{ac, a u splitskom brodogradili{tu hidrokrilac Krila Istre. Osim brodova, stradali su mnogi objekti i oprema na kopnu, me|u kojima
i oni vezani uz brodarstvo. Tako je od imovine u vlasni{tvu Jadrolinije, stradala
zgrada i inventar agencije s kafi}em Barba u Dubrovniku, te agencija u Zadru, a
manja o{te}enja pretrpjela je agencija u [ibeniku i putni~ki terminal u Splitu.
Ratu i agresoru odgovoreno je na najbolji na~in plove}i usprkos svim ratnim opasnostima. Solidarnost i hrabrost do{li su u to vrijeme do posebnog izra`aja. Redovno obavljaju}i svoju djelatnost, takvim su uvjetima rada bili izlo`eni i djelatnici prate}ih slu`bi, poput djelatnika u agencijama ili kapetanijama na podru~jima pod neposrednom ratnom opasno{}u. Pomorci u zadarskom okru`ju plovidbe svoju su po`rtvovnost dokazali odr`avaju}i pruge pod op}om opasno{}u, a za vrijeme blokada
nalazili su na~ina za odr`avanje linija gdje god se to moglo. Razumije se da ratnoj
opasnosti nisu bili jednako izlo`eni svi pomorci i drugi djelatnici. Negdje se plovilo ili radilo potpuno mirno, negdje manje mirno, a negdje je pak izlo`enost opas222

nosti bila izravna. Najve}u su cijenu platila desetorica poginulih pomoraca. Oko
osamdeset djelatnika Jadrolinije oti{lo je na boji{nicu. Ondje su poginuli pomorci Emanuel Ladi{i} i Ivica Anton~i}. Me|u poginulima je i Ivica [egari}, kuhar s
trajekta Slaven (sada Zavi`an), koji je ubijen u masakru u [kabrnji 18. studenoga
1991., nakon {to je zarobljen u nastojanju da spasi dijete.
Udio Jadrolinije u ratu nagra|en je mnogobrojnim priznanjima i pohvalama. Nekim od zaslu`nih pomoraca onda{nji je ministar pomorstva Davorin Rudolf uru~io
sat s posvetom. A najve}e pomorsko priznanje Vjesnikovu Plavu vrpcu za 1991.
godinu za neizrecivu hrabrost i iskazano po`rtvovanje dobili su brodovi i pomorci
Jadrolinije. Trojici poginulih pomoraca s Perasta priznat je status hrvatskih branitelja. Cijene}i ulogu i zna~enje koje je Jadrolinija imala u Domovinskom ratu,
o~ekuje se da taj zaslu`eni status dobiju i ostali pomorci sudionici.

223

Trajekti i brodovi Jadrolinije u ratnom djelovanju


I. BRODOVI LOKALNIH LINIJA
m/t KLIMNO
04. 08. 1991.

Otplovio za Novigrad gdje je slu`io za potrebe 4. brigade ZNG-a.


Odr`ava liniju Novigrad-Ribnica (Kru{evo).

11. 09. 1991.

Trajekt pogo|en projektilom, napu{ten i ostavljen u Novigradu.

11. 09. 1991.

Zatvoren Masleni~ki most `estoki napadi na Zadar i okolicu.

14. 09. 1991.

Egzodus gra|ana Zadra i okolice prema Rijeci i otocima. Jedina


veza s Dalmacijom preko Pa{kog mosta i linije Prizna @igljen.
Trajekti voze 24 sata.

m/t PELJE[^ANKA
14. 09. 1991.

Sudjelovala u Plo~ama u napadu na Male Bare. Brod ostao u blokadi i o{te}en, ali intervencijom pomoraca osposobljen za prugu.

17. 09. 1991.

I. POMORSKA BLOKADA zabrana plovidbe u`im dijelom


Dubrovnika.
Blokirana luka Split s cijelim akvatorijem, pred luku doplovile dvije raketne topovnja~e.
Pulu i Rijeku kontroliraju ratni brodovi i helikopteri.

18. 09. 1991.


ex. m/t PARTIZANKA

Ne uspijeva isploviti u redovnoj liniji iz Dubrovnika za Kor~ulu i


Split.
Od plovidbe za Dubrovnik odustao talijanski feribot Tiziano.

23. 09. 1991. u luci Plo~e


(op}a opasnost)

Tijekom akcije zarobljavanja oru`ja u luci Plo~e smrtno stradao


Mate Toma{.

m/t [OLTANKA

Sredinom mjeseca rujna prevozio topove sa [olte za Split.

m/t GRADAC

Polagao mine ispred Ratne luke Lora.

m/t PELJE[^ANKA
01. 10. 1991.

Izvla~enje naoru`anja i minsko-eksplozivnih sredstava iz skladi{ta u


vojarni Plo~e.

m/b PERAST
01. 10. 1991.

Pogo|en i uni{ten.
Tri pomorca (Sr{en, Mati}, Nodilo) se smatraju nestalima po~inje
potraga za njima. Upu}uju se zahtjevi za pomo} u tra`enju promatra~ima Europske zajednice, ambasadi EZ-a u Zagrebu i Vladi RH.

03. 10. 1991.

II. POMORSKA BLOKADA


U Splitu Krizni {tab izdaje naredbu da se na relaciji Rijeka Split
Dubrovnik prevoze samo putnici i teretna vozila.
Iz Splita dozvoljeno isplovljenje stranim brodovima i m/t Balkaniji za Rijeku.
U splitskoj gradskoj luci ne pristaju Vis i B. Ka{i}.
Liburnija ostala u Hvaru. Od Makarske do Metkovi}a zabranjen
promet vozilima.
U Puli i Rijeci zabrana uplovljenja, a dozvoljeno isplovljenje zate~enim stranim brodovima.
Rije~ki zaljev pod kontrolom fregate, raketne topovnja~e i dva torpedna ~amca, pa su obustavljene linije Brestova Porozina i Merag
Valbiska.

224

03. 10. 1991.

Neprijateljski zrakoplovi iznad otoka Paga s namjerom da sru{e


Pa{ki most i odsijeku Dalmaciju od sjevernog Jadrana.

Od 03. do 10. 10. 1991.

Zra~ni napadi na Pa{ki most. Uvodi se izvanredna linija Fortica


Mileti}i koju odr`avaju: m/t Vira, Ka~jak i Borik.

m/b LARA
04. 10. 1991.

Napad na Zadar. Priska~u}i u pomo} ranjenom susjedu smrtno


stradao zapovjednik Vinko Aliba{i}.

04. 10. 1991. u 11,55 sati

Pogo|en Pa{ki most, ali nije sru{en.

05. 10. 1991.

Proboj dijela posade m/b Perast do Dubrovnika kopnenim putem. O trojici pomoraca (Sr{en, Nodilo i Mati}) razli~ite informacije.

m/t BORIK
06. 10. 1991.

Pogo|en u zra~nom napadu ispod Pa{kog mosta. Posada nasukala


trajekt. Nakon nekoliko dana trajekt osposobljen za plovidbu.
Povreda na radu kormilara Jure Budanovi}a.

m/t Sv. JURAJ i


KA^JAK
06. 10. 1991.

Pogo|eni u zra~nom napadu u luci Prizna. Tom prilikom palo oko


12 raketa. Poginuo putnik koji je ~ekao na ukrcaj.

m/t JAZINE
06. 10. 1991.

Granatirana luka Preko. Posada napu{ta brod i tra`i sigurno skloni{te. Otok u zamra~enju.
Smrtno stradao Bo`idar Mili} na kojega je naletio automobil.

06. 10. 1991.

Popodne raketirani trajekti Rapske plovidbe na liniji Jablanac


Mi{njak.

07. 10. 1991.

Smrtno stradao pomorac Denis ^imi}, koji se spasio s m/b Perasta i priklju~io HV-u.

10. 10. 1991.

Iz blokirane pulske luke odlazi vojna oprema i oficiri JNA. Pomorska blokada popu{ta.
Nakon dugotrajnih pregovora HRM-a i VPO-a ratni brodovi
JRM-a napustili prostor ispred splitske luke.
U Zadru brodovi plove prema svojim odredi{tima.
Djelomi~na deblokada i u Rije~kom zaljevu.

10. 10. 1991.

Na osnovi dogovora Kriznog {taba Bra~ i Komande Vojnopomorske oblasti, uz suglasnost HRM-a u supetarsku luku doplovio trajekt Vladimir Nazor sa 170 putnika i 6 teretnih vozila koja su
prevozila najnu`nije proizvode.
Nekoliko milja prije luke ratni brod JNA zaustavio trajekt radi
kontrole. U povratku trajektu dozvoljeno ukrcati samo jedno vozilo stranog putnika.

13. 10. 1991.

Iz zarobljenog Dubrovnika prema svijetu upu}en apel za pomo}.

13. 10. 1991.

PRESTAJE DRUGA BLOKADA JADRANA

01. 11. 1991.

Vojne vlasti dopustile uplovljenje humanitarne pomo}i u Dubrovnik. Iz Dubrovnika mogu isploviti samo `ene, djeca i bolesni. Jadrolinija uspostavlja svakodnevnu vezu Rijeka Dubrovnik.
225

0d 08. 11. do
03. 12. 1991.

III. BLOKADA JADRANA

08. 11. 1991.

Jadrolinija morala obustaviti promet svih brodova.


U trenutku uvo|enja blokade brodovi Ilirija i Liburnija zatekli
su se u Zelenici, ali im je ipak odobreno da isplove za Kor~ulu.

m/t BORIK
08. 11. 1991.

Pogo|en u zra~nom napadu ispod Pa{kog mosta. Nakon nekoliko


dana osposobljen za plovidbu.

m/t JAZINE

Otpiljen jarbol u brodogradili{tu da mo`e prolaziti ispod mosta u


kanalu Mali @drelac.

m/t VIRA
08. 11. 1991.

Pogo|en u zra~nom napadu ispod Pa{kog mosta. Nakon nekoliko


dana trajekt osposobljen za plovidbu.

m/b POSTIRA
08. 11. 1991.

U luci Gru` ga|ana projektilom. S velikim o{te}enjem doplovila u


Cres, gdje je popravljena.

m/t BADIJA

Dva puta probila blokadu Trstenik Kor~ula.

12. 11. 1991.

Ratni brodovi JRM-a pucaju i potapaju malte{ki trgova~ki brod sa


6 hrvatskih pomoraca na zapadnom dijelu otoka [olte. Pomorci su
spa{eni.

m/t V. NAZOR
15. 11. 1991.

Pogo|en u luci Split.


Poginuli upravitelj stroja Dinko Maras i motorist Jure Kalpi}, dvojica pomoraca ranjena.

m/t B. KA[I]
15. 11. 1991.

O{te}en prilikom napada na grad Split.

m/t SLAVEN

U napadu na [kabrnju smrtno stradao kuhar Ivica [egari}.

m/b VALJEVO i
OHRID

Uz sve blokade obavljaju redovni promet uplovljavaju}i u Vodice,


umjesto u [ibenik. Na m/b Ohrid ukrcaj za vrijeme blokade u
Prvi} luci.

m/t BARIJA

I`ivljavanje neprijatelja na pruzi Biograd Tkon.

svi brodovi

Voze tijekom zamra~enja bez navigacijskih svjetala.

m/b PERAST
30. 04. 1992.

Me|unarodni Crveni kri` progla{ava na|enima tijela poginulih pomoraca u luci Ston: Pero Sr{en, Niko Nodilo i Antun Mati}.
Tri mjeseca kasnije omogu}eno obiteljima da pokopaju umrle.

m/t PELJE[^ANKA
od 11. do 22. 10. 1992.

Za potrebe HV-a plovila u Dubrovnik. Za potrebe osloba|anja Konavala 22. 10. 1992. o{te}ena u napadu.

m/t BLACE
od 18. do 24. 10. 1992.

Za potrebe HV-a plovila u Dubrovnik za potrebe osloba|anja Konavala.

m/t [OLTANKA
od 22. do 24. 10. 1992.

Za potrebe HV-a plovila u Dubrovnik za potrebe osloba|anja Konavala.

m/t SUPETAR
24. 02. 1993.

Doplovio u Novigradsko `drilo.


Dana 25. 02. 1993. pogo|en i onesposobljen za plovidbu.

m/t KA^JAK
24. 02. 1993.

Doplovio u Novigradsko `drilo.


Dana 25. 02. 1993. pogo|en i onesposobljen za plovidbu.

226

II. BRODOVI BRZIH I ME\UNARODNIH LINIJA


m/t MARKO POLO,
BALKANIJA i
ILIRIJA

Sukob JNA sa slovenskom teritorijalnom obranom. Evakuacija


10.000 stranaca s Jadrana.

MARKO POLO

U 3 plovidbe za Pulu i Trst prevezao vi{e od 4000 putnika i oko


1000 vozila.

Krajem rujna 1991.

Uvodi se svakodnevna veza Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik s 4


trajekta.

m/t LIBURNIJA,
SLAVIJA I, ILIRIJA i
ISTRA (biv{a
Balkanija)

U razdoblju od 26. 10. do 30. 12. 1991. prilikom plovidbe u redovnim linijama za Dubrovnik pregledani od strane JNA i skretani
u Zeleniku i Bar.

m/t SLAVIJA I
26. 10. 1991.

Pucano na brod pogo|en kadet, o{te}ena lijeva strana broda od


mitraljeske vatre. Puca se na brod kod svakog isplovljenja iz luke
Gru`. Lak{e ranjen kadet, o{te}ena dva strana broda.

m/t SLAVIJA
26. 10. 1991.

Isplovila na ~elu konvoja Libertas za Dubrovnik; na brodu S.


Mesi}, F. Greguri} te mnoge osobe iz Vlade RH i javnog `ivota.
Probijena blokada i vra}ena nada Dubrov~anima da ne}e ostati zarobljeni. Putovanje je pratio svijet putem satelita.

m/t ILIRIJA
22. 09. 1991.

Nakon raketiranja motela Zagreb u Karlobagu nemo}ne `ene i


djecu evakuira na otok Rab.

m/t SLAVIJA I
od 13. do 16. 11. 1991.

Putovanje Dubrovnik Zelenika Pula s 4000 putnika. Zbog ratnih operacija ispred Splita plovilo se vanjskom stranom otoka [olte
neprekidna plovidba otvorenim morem po jakom jugu. Brod
mo`e primiti najvi{e 1200 putnika i raspola`e s 247 postelja. Na
brodu je bilo 298 ranjenika i bolesnika, od ~ega 63 nepokretna. Jedan od putnika (te`i bolesnik) je preminuo. Na brodu je bilo 20
rodilja od kojih su dvije rodile, tako je kod uplovljenja u Pulu broj
putnika pove}an za Hrvoja i Marija. Porod na brodu spasa imao
je moralni poticaj me|u putnicima.

m/t LIBURNIJA
09. 12. 1991.

Isplovila na ~elu novog konvoja Libertas za Dubrovnik i probila


tre}u blokadu jadranskih luka; puna hrane za Dubrovnik. Bila je
zaustavljena u Kor~uli, dok je m/t Ilirija ipak proslije|ena za Dubrovnik i donijela gladnim gra|anima humanitarnu pomo}.

m/t ISTRA
11. 12. 1991.

Otpo~ela iseljavati neprijateljsku vojsku iz Rijeke za Bar. Nakon Rijeke nastavila iseljavati neprijateljsku vojsku iz Splita za Bar. Vrlo
opasan i nezahvalan zadatak.

m/t MARINA
(u najmu)

Sudjeluje u evakuaciji djece iz Dubrovnika, pregledi u Zelenici.

227

KLIMNO pogo|en projektilom i ostao u Novigradu 11. 09. 1991.


Red.
br.

Prezime i ime

Radno mjesto

1.
2.
3.
4.
5.
6.

ARALICA DARKO
KURI] TOMO
BEGONJA DRAGAN
JURE[KO KRSTE
HROMIN ZVONKO
TOMA[EVI] OMER

zapovjednik
vo|a palube
kormilar
kormilar
upravitelj stroja
motorist

PELJE[^ANKA Akcija Plo~e, 14. i 23. 09. 1991.


Red. Prezime i ime
br.
1.
MI]UNOVI] SLOBODAN
2.
JAKIR STIPE
3.
VOLAREVI] MARIO
4.
MIRKO @ELJKO
5.
JELAVI] MATO
6.
TOMA[ MATE*
7.
BABI] BRANIMIR
8.
BURICA ANTE
* stradao 23. 09. 1991.

Radno mjesto
zapovjednik
vo|a palube
kormilar
kormilar
upravitelj stroja
konobar
kuhar
upravitelj stroja

U akciji u Cavtatu sudjelovali su: Pelje{~anka, [oltanka i Blace


m/t PELJE[^ANKA 11. 22. 10. 1992.
Red.
br.

Prezime i ime

Radno mjesto

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.

MRGUDI] IVO
JAKIR MARIN
TOLJ VINKO
MARAVI] STIPE
JELAVI] MATO
MA^ELA MATO
ILI] SRE]KO

zapovjednik
vo|a palube
kormilar
kormilar
upravitelj stroja
motorist
konobar

228

m/t [OLTANKA od 22. 24. 10. 1992.


Red.
br.

Prezime i ime

Radno mjesto

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

^ERIMAGI] MUHARED
TOMI] ANTE
RADI] BLA@
KUKI] MILJENKO
MIRKO @ELJKO
AN\ELI] IVAN
[KROBICA MARIN
RU[I] @ELJKO

zapovjednik do 23. 10. 1992.


zapovjednik od 23. 10. 1992.
vo|a palube
kormilar
kormilar
upravitelj stroja
motorist
konobar

m/t BLACE
Red.
br.

Prezime i ime

Radno mjesto

1.
2.
3.
4.
5.
6.

BOTICA PETAR
ME[TROVI] @ARKO
TULI] NEVENKO

zapovjednik
vo|a palube
kormilar

KU^IJA MARIN
MODRINI] NIKOLA

upravitelj stroja
vo|a stroja

m/t VLADIMIR NAZOR Napad na Split 15. 11. 1991.


Red.
br.

Prezime i ime

Radno mjesto

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.

JARAM BRANKO
DAMIJANOVI] DRAGAN
KRASNI] IGOR
MARU[ ANTE
VIDOVI] ANTE
PETROV STIPE
IVAN^I] EDO
KOMAR NEDILJKO
MARAS DINKO
^ELI] VEDRAN
KALPI] JURE

zapovjednik
zapovjednik
~asnik palube
vo|a palube
kormilar
kormilar
kormilar
mornar
upravitelj stroja
~asnik stroja
vo|a stroja

ranjen

poginuo
poginuo
229

12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.

SMOLJO DU[AN
LOINA IVAN
[KROBICA MARIN
BALI] BRANKO
TUDOR NENAD
MI[KOVI] DENIS
GRASSI PETAR
JEL^I] NIKO
BARAS ANTE
DOMA]IN MATE
MI[KOVI] DONALD
RADI] ANTE

vo|a stroja
motorist
motorist
konobar
konobar
ml. sobe
ml. sobe
ml. sobe
kuhar
kuhar
ml. kuhinje
ml. kuhinje

ranjen

m/b PERAST
U napadu na Slano brod je ostavljen. Dio posade upu}en je prema Dubrovniku, a
dio je ostao u Slanom. Skrivali su se po ku}ama, ali su prilikom granatiranja mjesta navo|enom raketom pogo|eni i stradali na mjestu, 1. 5. listopada 1991. godine. O tome se ni{ta nije znalo. Me|unarodni Crveni kri` je 30. travnja 1992. prona{ao le{eve u crnim vre}ama u crkvi. Nakon tri mjeseca posmrtni ostaci identificirani su i pokopani.
Red.
br.

Prezime i ime

Radno mjesto

1.
^ERIMAGI] MUHAMED
zapovjednik
2.
VLA[I] SRE]KO
vo|a palube
3.
NODILO NIKO
kormilar
4.
DABELI] STJEPO
kormilar
5.
LAZO IVO
mornar
6.
^IMI] DENIS*
mornar
7.
SR[EN PERO
upravitelj stroja
8.
ZVJERKOVI] NIKO
~asnik stroja
9.
MATI] ANTUN
motorist
10.
USMIANI JOSIP
konobar
11.
KINKELA MILJENKO
kuhar
12.
DOVIJANI] SLOBODAN
mladi} sobe
*poginuo kao dragovoljac 07. 10. 1991. brane}i Dubrovnik
Jadrolinije)

230

poginuo

poginuo
poginuo

(Podaci preuzeti iz Monografije

Zaklju~ak

svom osnutku HRM je bila prisiljena ustrojavati se i ujedno borbeno djelovati. Stoga se u analizi toga vremena mora govoriti o dvije oblasti. U jednu
bi spadalo ustrojavanje i nastanak HRM-a kao grane OS RH, a u drugoj bi
se analizirala u~inkovitost bojnih djelovanja koje je vodila HRM. Na planu organizacije HRM-a valja re}i da su ve}inu njezinih pripadnika u po~etku ~inili ljudi koji
su se skinuli iz biv{e JRM i priklju~ili se postrojbama HRM-a. Oni su zauzeli one
polo`aje na kojima je trebala do}i do izra`aja stru~nost ljudi, koja i krasi ratnu mornaricu kao tehni~ku granu oru`anih snaga. Najve}i broj njih to je radio s velikim
poletom i `eljom da svoj dio zada}e obavi na najbolji mogu}i na~in i bez ikakvih
kalkulacija. Kada se u obzir uzme stru~nost tih ljudi, koja je sigurno bila ve}a od
one na protivni~koj strani, rezultati nisu mogli izostati. U 1991. ustrojavanje je i{lo
na na~in pra}enja ratnih potreba, nakon {to je utemeljeno Zapovjedni{tvo HRMa, koje su u po~etku ~inili zapovjednik HRM-a i 20-ak djelatnika. Iz tog nukleusa
izrastale su postrojbe koje su imale zada}u da se odmah borbeno anga`iraju. Tako
su nastale i prve postrojbe unutar HRM-a: minerska grupa, vodovi PZO, obalno
topni{tvo, odred za pomorsko prevo`enje, pomorski i podvodni diverzanti, protuminski odred, odjel veze, logistika sa svojim djelatnostima, in`enjerija. Kao {to su
se istodobno ustrojavali i neborbeni odjeli: kadrovski, za psiholo{ka djelovanja i odnose s javno{}u, urud`beni ured itd. Brojni sastav po odredima i odjelima nastojao
se dr`ati na na~in da postrojba mo`e izvr{avati svoje trenutne i budu}e zada}e. Nakon {to je neka zada}a izvr{ena ponovo se vr{ila prosudba brojnog stanja i ukoliko
nije bilo potrebe za pojedinim elementima iz postrojbe ili postrojbe u cjelini, ista se
gasila, a ljudi su demobilizirani ili premje{teni u druge postrojbe.
Na teritorijalnom planu, osim Zapovjedni{tva HRM-a, u po~etku su bile formirane ratne luke: Plo~e, [ibenik i Pula. Ove su luke po~etkom 1992. zbog obimnijih
zada}a preimenovane u pomorske sektore. Krajem 1991. ustrojena je flota HRMa, ~iju su ve}inu ~inili zaplijenjeni brodovi u Brodoremontnom poduze}u [ibenik
i iz obli`njih vojarni (Kuline), uz brodove koji su zarobljeni u borbenim akcijama.
Pravo ustrojavanje postrojbi po~elo je krajem 1991., kada su postrojbe dobivale
popisne i materijalne liste ustroja s to~no nazna~enim elementima svake postrojbe.
Prema ovim listama evidencije, postrojbe u HRM-u su se ustrojile ve} sredinom sije~nja 1992. godine. Druga oblast, koja je bila vidljivija i zbog koje je mornarica
utemeljena, odnosila se na bojna djelovanja te mornarice koja je u po~etku imala

231

zada}u da osigura pomorske komunikacije za plovidbu, a u kona~nici da protjera


brodove JRM-a s ovih prostora.
Sredinom 1992. zapo~ele su pripreme za izradu koncepcije (doktrine) HRM-a. Prema nekim sugestijama iz Zagreba, HRM je umjesto sektora trebala imati kapetanije, i to njih 14. Prevladalo je mi{ljenje Zapovjedni{tva HRM-a o 3 vojnopomorska
sektora. Zagreb je prigovarao ovom rje{enju, jer je koincidiralo s rje{enjima iz biv{e JNA, odnosno s rje{enjima iz povijesti ratne mornarice na isto~noj obali Jadranskog mora. Prevladala je prakti~nost rje{enja, jer je ve} postojala infrastruktura za
navedene sektore, a i civilna komponenta se ve} privikla na postoje}a vojno-geografska rje{enja. Glavne odrednice koncepcije potvr|ivale su odlu~nost RH da ima
ratnu mornaricu dimenzioniranu i oblikovanu za provedbu svih zada}a, koje oblikom i sadr`ajem spadaju u mornari~ke zada}e, te dovoljne snage da odvrati ili porazi napada~a koji bi vr{io agresiju na primorski dio RH.
Zada}e koje je JRM provodila protiv RH i njezina stanovni{tva bile su najvi{e prepoznatljive u pomorskim blokadama. Blokada je jedino uspjela protiv trajekata prema opkoljenom Dubrovniku, koji su se morali pokoriti zapovijedima zapovjednika
protivni~kih patrolnih ~amaca i odlaziti u Zeleniku, gdje je detaljno pregledavan
cjelokupni teret i putnici na brodu. Ono {to su brodovi mogli prevoziti u Dubrovnik prema popisu Komande 9. VPS-a iz Kumbora nije moglo zadovoljiti ljudske
potrebe, jer asortiman namirnica za odraslo stanovni{tvo, posebice djecu, nije bio
dovoljan. Nedostajalo je i lijekova, a nije dopu{teno ni uno{enje tiska iz ostalog dijela Hrvatske. Ipak, i na dubrova~kom podru~ju naporima HRM-a, kasnije Odreda naoru`anih brodova iz Dubrovnika, popunjene su praznine u najpotrebnijim namirnicama za civilno stanovni{tvo, a posebice u vojnim potrebama za obranu samog grada. Na ostalim mjestima Dalmacije i Istre, posebno u me|uoto~nom podru~ju, ~inilo se da blokade skoro i nema, jer su oto~ani uz pomo} HRM-a probijali blokadu u skladu s potrebama. Tako je blokada izgubila svoju svrhu. Da se ista
provodila samo zato da se upla{i stanovni{tvo, najrje~itije govori slu~aj nakon boja
hrvatske strane i JRM-a. Nakon poraza JRM-a u bici od 14. do 16. studenoga
1991., brodovi JRM-a su se povukli na krajnje luke na otocima Visu i Lastovu. I
nakon toga je blokada ostala na snazi. Kome je ona trebala? Odgovor na ovo pitanje slo`enije je naravi. Mogu}e je da su vi{e htjeli nego mogli. Ostanak na snazi verbalne blokade koju vi{e nisu po{tovali ni trajekti, vjerojatno je bio potreban da nahrani pojedina~ne ambicije visokih mornari~kih ~asnika iz redova JRM-a.
Rukovodstvo JRM-a u~ilo se na u~enjima doktrine koju je promovirao Branko Mamula. Me|utim, Mamulina doktrina koja se odnosi na hitne situacije, crpila je svoje nadahnu}e u suzbijanju Kosovske krize 1982. godine. Ona se karakterizira samostalnom uporabom vojne sile u preventivnom djelovanju (zauzimanjem skladi{ta
oru`ja i rasporedom oklopno-mehaniziranih snaga po ve}im gradovima) i nije mogla imati nikakve analogije s doga|ajima na podru~ju Dalmacije i primorske Hrvat232

ske. Dio te doktrine odnosio se na brzi manevar obu~enog mornari~kog pje{a{tva


na najugro`enijim podru~jima. Ni to nije pomoglo. Pje{a{tvo se osipalo, na moru i
obali pojavio se odlu~an protivnik i bilo ga je na toliko mjesta da JRM vi{e nije stigla intervenirati po svom konceptu, koji je preferirao nadmo}nost snaga kao jedno
od na~ela uporabe manevarskih snaga. Ve} sredinom listopada JRM je izgubila svaku nadu da }e sa svojim kapacitetima biti u stanju sna`no poduprijeti napore Kninskog korpusa u presijecanju Dalmacije od sjeverne Hrvatske. Snaga kojom je raspolagala ta mornarica jo{ je bila velika, ali nedostatak inicijative i pravih odluka vodio
ju je u neminovan poraz.
HRM je za razliku od JRM-a imala jasne ciljeve, koji su bili prepoznatljivi svakom
pripadniku HRM-a. HRM jednostavno ovaj rat nije smjela izgubiti, moralo se pobijediti, nikakvog uzmaka nije bilo. I u tu pobjedu nitko u HRM-u nije sumnjao.
Pripadnici HRM-a imali su jasnu viziju kako do}i do pobjede. Tu viziju stvorili su
zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica i njegov u`i kolegij sastavljen od iskusnih
mornari~kih ~asnika. Osnovna stvar na kojoj je HRM trebala inzistirati je uslo`njavanje uvjeta protivni~koj strani. Bez obzira na izrazitu snagu JRM-a u odnosu na
HRM, situacija je i{la na ruku HRM-u. Bitka za vojarne, koja se provodila po cijeloj Hrvatskoj, ote`avala je `ivotne uvjete pripadnicima JRM-a i na kopnu i na
moru. Na brodovima u blokadi po~elo je nedostajati mnogih stvari, a najve}i problem bio je nedostatak specijalista koji su se masovno skidali iz vojske. Njih su broj~ano mogli zamijeniti srpsko-crnogorski rezervisti, ali nisu mogli zamijeniti njihovo umije}e, te je borbena sposobnost, a time i moral ove flote brzo po~eo opadati.
Snaga HRM-a rasla je vrlo brzo i bez obzira na snagu JRM-a, a ve} krajem listopada po~elo se planirati razbijanje pomorske blokade i protjerivanje brodova JRM-a
iz srednjodalmatinskog akvatorija.
Od mornari~kih djelovanja na moru, dogodila su se djelovanja takti~kih razmjera:
iskrcavanje pomorskih desanata manjih postrojbi, protubrodska djelovanja, minska
i protuminska, PZO i diverzantska djelovanja. Na ~itavom podru~ju jadranskog pomorskog boji{ta protivnik je provodio pomorsku blokadu, iako blokadna djelovanja nisu spadala u sadr`aj bojnih djelovanja koja }e provoditi ta mornarica sukladno njihovoj doktrini objavljenoj u pravilu Upotreba ratne mornarice (1974.) i Doktrini ratne mornarice iz 1991. godine (Nacrt). I jedna i druga strana je, kako je vrijeme prolazilo, radila na osiguranju vlastitih snaga i instalacija. HRM je poduzimala {iroke mjere obrane grada Splita od mogu}eg raketnog napada, a posade brodova JRM-a su se umarale u protudiverzantskom osiguranju. Uz to, obje strane su planirale dodatna bojna djelovanja protiv odre|enih protivni~kih potencijala, ali malo
se toga doga|alo {to je valjalo zabilje`iti. U ovom ratu malo je toga primijenjeno od
novih sredstava borbene tehnike koja bi mogla radikalno ostvariti dominaciju jedne strane nad drugom. Me|utim, malo je sukoba na moru vo|eno u me|uoto~nom
prostoru koji je zgusnut kao {to je to prostor unutra{njih voda isto~ne obale Jadran233

skog mora. Usporedba je rijetko mogu}a s bilo kojim sukobom, osim mo`da djelovanja na plovnim putovima na u{}ima rijeka. A tamo su uvijek osnovne naznake ratovanja bile u znaku topni{tva i mina. Male udaljenosti i nepostojanje raketnog
oru`ja (u po~etku) na hrvatskoj strani nije donijelo sukobe u ovoj sferi. Ali su se topovi i podvodne mine pokazale u punom svjetlu.
Rat na moru o kome je ovdje rije~ donio je jednu svjetsku tehnolo{ku novinu daljinski navo|en mini torpedo, prvi put uporabljen na svjetskoj pomorskoj sceni,
koji je ostvario planirani rezultat. S ovim torpedom iskazali su se ljudi od struke koji
su prvi puta stvarali sredstva ratne tehnike, a njihov prvijenac je bio pravo malo
~udo ratne tehnike. Slijede}i ovaj primjer, uskoro su se pojavila i ostala sredstva za
diverzantska djelovanja na daljinu. Tu je prije svega mali eksplozivni ~amac, s kojim se planirala jo{ jedna samostalna operacija HRM-a s ciljem protjerivanja protivni~kih brodova iz njihovih krajnjih odredi{ta, Visa i Lastova. Na planu uporabe
obalnog topni{tva, hrvatska strana je djelovala s topovima koji datiraju jo{ od Drugoga svjetskog rata i koji su imali niz nedostataka: o{te}ene ni{anske naprave, zatvara~i izra|eni u radionicama koji su bili skloni zastojima, nepouzdano barutno punjenje u granatama i sl. Valja naglasiti da je posebno u po~etku obuka topnika bila
nedovoljna. Ona se nadogra|ivala ratnom praksom, {to nije moglo pro}i bez gubitaka ili lo{ih ga|anja. Minsko oru`je kojemu je pribjegla hrvatska strana tako|er je
bilo na donjem pragu uporabne vrijednosti. Iskustva ste~ena ratnom praksom u sustavu miniranja mora su velika i otvorila su minerima specijalistima nove vidike.
Koliko ratna praksa u miniranju mora, bez obzira na razmjere uporabe mina i protuminskih sredstava, zna~i za daljnji razvoj u oblasti minskog ratovanja, najbolje govori podatak da su najve}e mornarice odmah uputile svoje specijaliste da se uvjere
o ste~enim iskustvima i da prikupe dodatna saznanja o mogu}nostima JRM-a u
oblasti miniranja mora. U protuminskoj borbi hidroakusti~ke naprave dokazale su
se kao iznimno korisna i nezaobilazna sredstva. Stoga je odre|eno da se budu}i razvoj i dimenzioniranje protuminskih snaga HRM-a temelji na hidroakusti~kim sustavima, preciznoj navigaciji, sustavnim pretra`ivanjima i pomo}i ostalih snaga koje
sudjeluju u protuminskoj borbi: minolovaca i lakih protuminskih ronilaca.
U HRM-u je bilo problema vezanih za manji stupanj obu~enosti ljudi. Iako je o
ovome bilo rije~i u pojedinim poglavljima u opisivanju rada i djelovanja postrojbi
HRM-a, op}i zaklju~ak ne mo`e izbje}i slabiju ocjenu za obu~enost ljudi u sastavu
HRM-a, posebice onih koji su mobilizirani na vojni~ke i mornarske du`nosti. To se
jednako odnosi na topnike, protuminere, diverzante, pje{a{tvo i ostale. Velik broj
ljudi nije bio prethodno obu~en za sredstva ili radnje za koje je pozvan u slu`bu.
Protumineri su prvi put vidjeli minu ne u kabinetu, nego u moru, i to ne {kolsku,
ve} bojevu. I topnicima je nedostajalo bojnih ga|anja, boljih ni{anskih naprava,
granata itd. Nedostajalo je op}e vojni~ke kulture, koja se ne u~i, nego se stje~e pravilnim obna{anjem du`nosti za vrijeme slu`enja. Zbog toga je bilo dosta samoranjavanja, ~ak i pogibije ljudi od prijateljske vatre, raznoraznih nesporazuma i sl.
234

Kasnije je ratna praksa brzo nadokna|ivala porast borbene spremnosti, ali ostao je
nedostatak vojni~ke kulture vidljiv u tzv. strojevom liku svih djelatnika, od vi{ih razina do vojnika i mornara. Nedostaci su se dugo vukli, a o~itovali su se u nedovoljno izgra|enom strojevom liku, slabom vojnom opho|enju i lo{em odijevanju. U
HRM-u se ~inovi nisu dijelili kapom i {akom, kao {to je to bio slu~aj u kopnenoj
vojsci. Zapovjednik HRM-a admiral Letica tu se pona{ao povode}i se pravilima iz
biv{e vojske. U ~in se moglo promaknuti samo onoga tko to zaslu`uje i ima formaciju. Vidjev{i {to se doga|a u drugim granama oru`anih snaga, da ljudi napreduju
po nekoliko ~inova u godinu dana, nemali broj djelatnika HRM-a bio je nezadovoljan takvom politikom. Naj~e{}i je slu~aj u to vrijeme bio da su ljudi koji su do{li iz biv{e JRM dobili najvi{e po jedan ~in vi{e, dosta ih je ostalo na funkciji koju
su obna{ali u JRM-u, a nemali broj pro{ao je s ~inom manje. Na takvo stanje, osim
admirala Letice, dodatno su utjecali ljudi koji su do{li u mornaricu iz civilnih slu`bi i koji su vezama osigurali polo`aje u MORH-u. Iako ni~im nisu doprinijeli razvoju HRM-a kao grane OS, postav{i ~inovnicima u MORH-u, pod za{titom svojih mentora ko~ili su biv{e djelatnike koliko su mogli, ne samo u ~inovima, ve} i
slanju tih ljudi na te~ajeve jezika te na {kolovanje i slu`bu u inozemstvo.
Jo{ jedna novina se nametnula u pona{anju zara}enih strana u ratovanju na moru
u Domovinskom ratu. To je bila uloga tzv. ratne diplomacije. Upravo su napori
diplomacije i njezin utjecaj na borbena doga|anja nova kategorija koja je postala
nezaobilaznim ~imbenikom u procesu planiranja i izvo|enja svih bojnih djelovanja.
Ova doga|anja utjecala su na vojne procese subordinacije na na~in da su se sva djelovanja na moru morala voditi sa znanjem najvi{ih politi~kih subjekata odlu~ivanja,
koji su obi~no bili upu}eni u diplomatske inicijative i trenutno va`e}e regule. Bilo
je trenutaka kada nije bilo mogu}e proslijediti sve informacije podre|enim postrojbama kako bi se njihovi zapovjednici i sve ljudstvo upoznalo s va`e}im stanjem.
Opet, prekr{iti ne{to {to je diplomatskim naporima tek zapo~eto moglo je donijeti
negativne konotacije za stranu koja prva prekr{i primirje ili neku drugu inicijativu
koju je potakla diplomacija.
HRM je zajedno s ostalim granama OS RH izborila slobodu i nezavisnost RH.
Obranila je domovinu koja je bila napadnuta s mora, kopna i iz zraka. Svoju je zada}u ispunila ve} sredinom 1992., a ostalo je vrijeme djelovala u potpori drugim
granama OS u kona~nom oslobo|enju zemlje. HRM je tehni~ka grana OS i za njezin razvoj su potrebne godine. Prema rije~ima pokojnog admirala Letice, nova
HRM, koja izrasta na onome {to je HRM izvojevala u ratu, mo`e slobodno zapo~eti s planskim razvojem koriste}i se pozitivnim ratnim iskustvom koje su stekli djelatnici te mornarice za vrijeme Domovinskog rata i koje }e u}i u vi{estoljetnu tradiciju hrvatskog pomorstva i pomorskog ratovanja na isto~noj obali Jadranskog
mora.
Stjepan Bernadi}
235

SJE]ANJA SUDIONIKA

komodor Augustin Kontrec:

Operativno-nastavni odjel Zapovjedni{tva HRM-a

U prvo vrijeme, poslije imenovanja admirala Svete Letice zapovjednikom HRM-a


i po~etka organiziranja rada Zapovjedni{tva HRM-a, kad jo{ nisu bili razvijeni svi
klasi~ni organi Zapovjedni{tva, utemeljen je Operativni odjel. Zapovjedno mjesto
u zgradi na Ba~vicama nije prostorno omogu}avalo formiranje standardnog odjela
za ONP s posebnim operativnim centrom, ve} je to bio jedinstven odjel koji je pokrivao sve operativne poslove i zada}e. Ve}ina ~asnika pomorstva, ali i ~asnika rodova KOV-a koji su primani na du`nosti u Zapovjedni{tvo HRM-a privremeno su
raspore|ivani u Operativni odjel, sve dok nisu formirani njihovi organi u kojima bi
bili postavljani za vr{itelje du`nosti do izrade i odobravanja ustroja. Prvu grupu ~inili su: Karlo Grbac, Augustin Kontrec, Ivan Ani}, Slobodan Jeli}, Zvonko Majer,
Bo`idar Su~i}, Adem Hamzi}, Mirko [trok, Vatroslav Carev, Ante Bili}, Josip Macani}, Niko Nin~evi}, Franko Perkovi}, Nikola Bok{i}.
Na po~etku rada Odjela, u drugoj polovici rujna 1991., te`i{te je bilo na ubrzanom
opremanju i osposobljavanju odjela za pra}enje situacije na cijelom Jadranu i situacije na kopnenom dijelu Dalmacije u zoni odgovornosti 6. OZ. Pra}enje situacije
na kopnu temeljilo se na redovitim dnevnim izvje{}ima Zapovjedni{tva 6. OZ, podacima Centra za obavje{}ivanje i izvje{}ima s obilazaka i izvi|anja vlastitih ~asnika. Pra}enje situacije na moru temeljilo se na vi{e izvora. Pra}enje stanja u JRM-u
vr{ilo se analizom podataka prikupljenih od ~asnika i do~asnika koji su napustili jugoarmiju. Pokreti i aktivnosti jugomornarice na moru pra}eni su preko podataka
slu`be za obavje{}ivanje, podataka lu~kih kapetanija i kriznih sto`era, a posebno
zna~ajni i kvalitetni podaci o aktivnostima neprijatelja na moru dobivani su od
mre`e svjetionika Plovput, preko mre`e obalnih radiostanica i regionalnih centara Rijeka, Split i Dubrovnik. Ti podaci, posebice u uvjetima dobre vidljivosti, omogu}avali su potpuni uvid u situaciju na moru, skoro u realnom vremenu. Na temelju vlastitog pra}enja situacije i izvje{}a 6. OZ, Operativni odjel izra|ivao je zajedni~ka dnevna izvje{}a ZHRM-a i 6. OZ i dostavljao ih GS HV-a.
Uz funkciju pra}enja situacije, tj. ulogu operativnog centra, Odjel je i nositelj operativno-planskih funkcija. Osim izrade, ali i sudjelovanja u provedbi teku}ih aktivnosti i neposrednih zada}a, Odjel je nositelj dugoro~nih razvojnih i ustrojbenih planova. Okvirno se definira dimenzija i sastav budu}e HRM, njezina zona odgovornosti i mogu}e zada}e u ratu i miru. Nakon premje{tanja Zapovjedni{tva HRM-a
239

u zgradu Montera stvaraju se prostorni uvjeti za daljnji razvoj organa Zapovjedni{tva, sukladno teoretskim na~elima i zahtjevima zapovijedanja i uhodanoj praksi
ve}ine modernih vojski. Preciznije se definiraju zada}e Odjela, ali i funkcije pojedinca. Za na~elnika Operativno-nastavnog odjela Zapovjedni{tva HRM-a postavljen je Augustin Kontrec, koji je na toj du`nosti bio do rujna 1993., kada je imenovan pomo}nikom na~elnika GS HV-a za HRM. U podru~ju zgrade oprema se
operativni centar i priprema za rad u uvjetima bojnog djelovanja.
Zna~ajna je uloga Odjela za ONP u razvoju i uvo|enju u uporabu Zapovjedno-informacijskog sustava Jadran. Pravilnim definiranjem takti~kih zahtjeva omogu}ilo se informati~kom odjelu HRM-a razvoj vrlo kvalitetnog softvera. To je unaprijedilo pra}enje situacije na moru, posebice u prikazu trenutnog stanja koje je, ovisno
od a`urnosti slu`buju}eg, odgovaralo prikazu u realnom vremenu. U pra}enju situacije od kraja rujna pa nadalje te`i{te je na stanju na dubrova~kom podru~ju, gdje
je neprijatelj 1. listopada 1991. otpo~eo s otvorenom agresijom. To~nim uvidom u
stanje omogu}ilo se zapovjedniku HRM-a dono{enje odluka o pru`anju maksimalne mogu}e ispomo}i snagama obrane Dubrovnika.
Razvojem operativnog centra i njegovim daljnjim opremanjem osposobilo se ZM
HRM-a za uspje{no zapovijedanje bojnim djelovanjem u obrani i osloba|anju
splitskog podru~ja, ali i zapovijedanje postrojbama HRM-a u cijeloj zoni odgovornosti. Uz operativne du`nosti, Odjel za ONP imao je zna~ajnu ulogu u kadrovskoj
politici HRM-a. Zahvaljuju}i ~injenici da su Odjel sa~injavali ~asnici koji su bili
dobro upoznati sa stru~nim osobinama kandidata za prijem u HRM i njihovim politi~kim odre|enjem za nezavisnost RH, svojim su ocjenama i prijedlozima pridonijeli po~etnoj i kvalitetnoj selekciji kadrova.
Premje{tanje Zapovjedni{tva HRM-a po~etkom velja~e 1992. u Loru, omogu}ilo je
da se Odjel za ONP kona~no u potpunosti formira u skladu sa zacrtanim budu}im
ustrojem HRM-a. Nakon dolaska u Loru formira se operativno sredi{te i izdvaja
posebno ljudstvo za rad u njemu. Ure|ena je i posebna operativna sala za timski rad
ONP-a pri planiranju slo`enih borbenih zada}a. Osim operativnih funkcija, sve
ve}i zna~aj dobiva nastavno-planska funkcija Odjela. Obuka ustrojenih postrojbi
postaje prioritet, kako zbog njihovog osposobljavanja za bojne zada}e, tako i zbog
podizanja stege i odnosa u hrvatskoj mornarici na razinu potrebitu svakom slo`enom sustavu, pa i svakoj vojnoj, a posebno modernoj mornari~koj postrojbi. Uz
izravno anga`iranje u obuci izra|uje se i poseban pomo}ni priru~nik za obuku
marinaca.
Dana 3. velja~e 1992. zapovjednik HRM-a dao je zapovijed za izradu ustroja. Nositelj izrade ustroja bio je na~elnik za ONP Augustin Kontrec. Tijekom velja~e i
o`ujka ustroj je izra|en i dostavljen GS HV-a. Nikakvih posebnih primjedbi na prijedlog zamisli razvoja i ustroja HRM-a nije bilo, pa se prema tom ustroju mornarica popunjavala i funkcionirala tijekom rata.
240

Od 8. velja~e 1992. Operativno-nastavni odjel u suradnji s na~elnikom sto`era i na~elnikom za ONP 6. OZ razra|uje planove Zrmanja za srednju i sjevernu Dalmaciju i plan Neretva za ju`nu Dalmaciju. Krajem o`ujka pristupa se pripremama za realizaciju plana Neretva razradom planova za obrambenu napadnu
operaciju s ciljem izbacivanja agresora s podru~ja ju`ne Hrvatske. Na~elnik Operativno-nastavnog odjela HRM-a krajem o`ujka sudjeluje na razradi plana Neretva
u GS HV-a, gdje su precizirani elementi operacije, posebno pravaca napada, anga`iranje i grupiranje snaga, sustav zapovijedanja operacijom i logisti~ka potpora operacije. Od 6. travnja 1992. ve}ina Operativno-nastavnog odjela anga`irana je na
IZM HRM-a u Plo~ama, dok je u Splitu ostao samo neophodan dio za rje{avanje
teku}ih poslova.

241

Admiral u mirovini Vid Stipeti}:

Odjel Hrvatske ratne mornarice Glavnog sto`era


Oru`anih snaga RH u Zagrebu

Krajem rujna 1991. godine na~elnik GS OS general Anton Tus i zapovjednik


HRM-a admiral Sveto Letica izabrali su i odredili jezgru Odjela HRM GS OS sastava: k.b.b. Vid Stipeti}, k.b.b. Vlado Kova~i} i k.f. Kuzma Pecoti}. Zbog pomorske blokade srednjeg Jadrana i kontrole pomorskog prometa na sjevernom Jadranu
odre|eno ljudstvo krenulo je u Zagreb tek uve~er 13. listopada 1991., brodom do
Rijeke, potom vlakom za Ljubljanu i Zagreb. Po~etkom listopada 1991. razmi{ljalo se da ekipa krene autobusom u smjeru Split Sarajevo Derventa Osijek, a
potom u Zagreb, zajedno s k.f. Ivanom Stankovi}em koji je upu}en u rije~ne snage HV-a u Osijek. No, postojala je opasnost da snage JNA u BiH skinu iz autobusa poznatu trojku oficira iz biv{e JNA, pa se odustalo od takve ideje. Stigav{i u
Zagreb 14. listopada 1991., sva tri ~asnika smjestila su se na Tu{kancu, gdje su bili
smje{teni ~lanovi GS OS i drugi (general Ante Roso, admiral Davor Domazet
Lo{o). U par narednih dana ~asnici su bili opremljeni vojnim odorama HV-a i naoru`ani, a radi potrebe dodijeljeno im je i m/v i PC ra~unalo. Prehrana je bila organizirana redovito. Radne prostorije GS OS bile su u podzemnom objektu Tu{kanac, u Tkal~i}evoj ulici, a radno vrijeme u normalnim uvjetima bilo je od 9 sati ujutro do pono}i i dulje, s time da je jedan mornari~ki ~asnik bio u operativnom de`urstvu, a ostala dvojica mogla su se odmarati od 13.00 do 17.00 sati svaki dan. Prema primljenim naputcima Zapovjedni{tva HRM-a i na~elnika GS OS, te na temelju vlastitoga znanja i sje}anja, glavne zada}e Odjela HRM-a i GS OS bile su:
koordinacija i usugla{avanje svih pitanja izme|u HRM-a i GS OS;
koordinacija svakodnevnih pitanja izme|u 6. operativne zone Split i GS OS;
nazo~nost sastancima zapovjednika 6. OZ Split i GS OS, a na~elnik Odjela
HRM-a bio je nazo~an na svim sastancima zapovjednika ostalih operativnih zona;
sudjelovanje u izradi zapovijedi na~elnika GS OS o akcijama i operacijama 6. OZ
Split, ratne mornarice i rije~nih snaga u sastavu Operativnih zona Karlovac i Osijek.
^esto su na pismeni zahtjev zapovjednika HRM-a o osiguranju prihvata i izbora sigurnog pravca dovo`enja naoru`anja i opreme dodijeljenih HRM-u nakon zauzimanja vojnih skladi{ta u Bjelovaru, Vara`dinu, Delnicama i drugih, preko pomo}nika ministra obrane gosp. Perkovi}a, osiguravali nadle`ne potvrde i suglasnosti za
242

prijevoz. Uspje{na operacija HRM-a Razbijanje pomorske blokade na Jadranu


15. 17. studenoga 1991., mornari~kim ~asnicima u GS OS, ali i cijeloj HRM
zna~ajno je podigla ugled u dr`avnim i vojnim strukturama, kao i kod gra|ana.
Po~etkom prosinca 1991. na~elnik Odjela HRM-a je u ime na~elnika GS OS odr`ao sastanke s kriznim sto`erima i zapovjednicima HRM-a, brigada i samostalnih
bojni u Zadru, [ibeniku i Splitu. Tema sastanka: obja{njenje Odluke predsjednika
Tu|mana o razgrani~enju nadle`nosti kriznih sto`era i zapovjednika postrojbi u vo|enju obrambenog rata, ~ime je HV planirala i realizirala vojne operacije, sukladno stanju na boji{nicama, a krizni sto`eri su izgubili nadle`nost zapovijedanja vojskom. Krajem prosinca 1991. radne prostorije GS OS oformljene su u krugu biv{e
Komande V. armijske oblasti, a smje{taj je osiguran u vojnom hotelu. Tako su stvoreni uvjeti za pro{irenje i popunu Odjela HRM-a novim ~asnicima, a ujedno i za
Ministarstvo obrane RH. U dogovoru sa zapovjednikom HRM-a Personalnoj upravi GS OS prezentiran je popis trideset i jednog mornari~kog ~asnika, od kojih je
njih dvadeset i devet do{lo na rad u navedene organe 3. sije~nja 1992. godine. Neki
od njih do danas (2006.) su ostali u djelatnoj vojnoj slu`bi: viceadmiral Zdravko
Kardum zapovjednik HRM-a, komodor Zdenko Simi~i} i komodor Ivo Supi}.
Pro{ireni Odjel HRM-a odigrao je zna~ajnu ulogu u pomo}i ZHRM-u u organizaciji i realizaciji koncerta HRM-a u Hrvatskom narodnom kazali{tu u Zagrebu 15.
sije~nja 1992., prigodom me|unarodnoga priznanja Republike Hrvatske.
^asnici Odjela HRM-a vi{e su puta u 1991. i 1992. godini obi{li rije~ne snage u
Osijeku i Sisku, a Odjel HRM-a bio je nositelj izrade zapovijedi na~elnika GS OS
o formiranju Ju`nog boji{ta (Zapovjedni{tvo, snage HV-a i HRM-a, razmje{taj i zada}e) krajem velja~e 1992. godine. Odjel HRM-a je 19. o`ujka 1992. predlagao i
organizirao prihvat i prevo`enje te{ko ranjenog zapovjednika obrane Dubrovnika
Nojka Marinovi}a iz Vojne bolnice Split helikopterom u Zagreb. ^asnici Odjela
ujedno su u GS OS sudjelovali u izboru novog zapovjednika obrane Dubrovnika
gosp. Veselka Gabri~evi}a te su preko Zapovjedni{tva HRM-a odredili pomorske
snage za njegovo spa{avanje u Neretvanskom kanalu nakon pomorskog udesa, a prigodom njegova prevo`enja iz Plo~a na Pelje{ac (rajon Dra~e) na putu za Dubrovnik.
Kada je general Bobetko 10. travnja 1992. imenovan novim zapovjednikom Ju`nog
boji{ta, na~elnik Odjela HRM-a je od strane NGS OS upu}en u Plo~e na pet dana,
da pomogne u primopredaji du`nosti izme|u generala Bobetka i admirala Letice.
No, ostao je u Zapovjedni{tvu Ju`nog boji{ta do 12. studenoga 1992., a u Odjelu
HRM GS OS zastupao ga je k.b.b. Vladimir Kova~i}, kojemu je slu`beno i predao
du`nost 15. studenoga 1992. godine.

243

Brod koji je prvi razvio hrvatski barjak


(sje}anje Ivana Mati}a; priredio S. Bernadi})

Prvi brod koji je digao zastavu Hrvatske ratne mornarice (HRM) bio je desantni juri{ni ~amac (DJ^) 112. Budu}i da HRM nije imala svojih brodova, za svaki od njih
se morala pobrinuti sama. Izgradnja broda je slo`en i dugotrajan posao. Osim toga,
sve i da je HRM po~ela graditi brodove za sebe, nije ih mogla nigdje privezati, jer
bi brodovi JRM-a, ili njihovo ratno zrakoplovstvo, sigurno potopili taj brod. Prema tome, brodove je trebalo oduzimati od JRM-a. No, s obzirom na to da je JRM
u rujnu 1991. bila neusporedivo ja~a strana u sukobu, brodove se moglo dobiti jedino pojedina~no i to otimanjem ili zarobljavanjem. Dakako, to je lak{e re}i nego
u~initi. Takve radnje morale su se raditi temeljito, sve se moralo dobro planirati i
predvidjeti kako ne bi bilo negativnih posljedica, jer JRM, kao i JNA nisu opra{tale propuste. Doga|aj o kome je rije~ zapo~eo je odmah nakon osnutka HRM-a 12.
rujna 1991. godine. Zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica saznao je od Ivana
Bar}ota da je u brodogradili{tu Greben u Veloj Luci pri kraju bio remont jednog
od DJ^-a i da je isti bio spreman za plovidbu, a da djelatnici brodogradili{ta odla`u s njegovom primopredajom. Admiral je odmah poduzeo mjere da se brod ni po
koju cijenu ne vrati u flotu JRM-a, ve} da se isti preuzme i sakrije da ga JRM ne
mo`e na}i. Admiral je konzultirao Miroslava Lozinu i njegovu grupu Bumerang,
nazvanu po istoimenom kafi}u u kojemu su se sastajali. Lozinina uloga bila je prona}i ljude koji }e preuzeti brod i odvesti ga na neko skrovito mjesto. Bio je to riskantan zadatak. U to vrijeme na moru je vladala pomorska blokada koju je oglasila JRM i na snazi je bila op}a zabrana plovidbe za sve brodove. Na srednjodalmatinskom podru~ju boravila je Takti~ka grupa (TG) Ka{tela koja je uz VPBR imala i 2 RTOP-a, 2 R^-a, 2 T^-a i nekoliko manjih brodova (P^, DJ^, barkase) i
bila apsolutni gospodar situacije. Stupanj provedbe blokade bio je vrlo visok. S otoka su vra}ani ~amci koji su prevozili bolesnike na dijalizu u splitske bolnice, zabranjeno je bilo isplovljavanje ribaricama i svemu onome {to je moglo prevoziti ljude
i ploviti. Ploviti je mogao samo onaj tko je imao dopu{tenje vojnih vlasti, a to je
zna~ilo da se ne{to prevozi za njihove potrebe. I zaista, na moru se danju nije mogao vidjeti ni ~amac, a Splitski kanal bio je pozornica demonstracije sile od strane
TG Ka{tela koja je ve}inu brodova dr`ala na tom podru~ju. No}u je bilo isto. Brodovi su imali radare za motrenje prostora i svatko tko bi poku{ao prije}i s otoka na
obalu bio je vra}en. Ukoliko bi se oglu{io o zapovijedi, dolazilo bi do otvaranja vatre s brodova JRM-a. To pona{anje bilo je u skladu s proklamiranom tezom koju je
ponavljao admiral JRM-a Mile Kandi} da }e: Brodovi JRM-a odgovoriti po pravi244

lu za borbenu upotrebu brodova i oru`ja... DJ^ u to vrijeme nije bio neophodan


HRM-u jer nije bilo dijela akvatorija gdje bi se taj DJ^ mogao anga`irati, a da pritom ne bi bio uo~en od brodova JRM-a, te napadnut i potopljen. Zarobljavanje
DJ^-a imalo je za cilj pokazati postojanje HRM-a, da ista misli ozbiljno i da se
JRM-u oduzme jedan brod koji je HRM-u tada bio potrebniji.
Brodovi tipa DJ^ zaista su bili anga`irani tih dana. U njih je JRM polagala velike
nade. Naime, DJ^ su napravljeni prema doktrini koju je zagovarao admiral Branko Mamula, a koja je polazila od postavki da JRM treba imati respektabilnu mogu}nost brzog manevra s kopnenom vojskom na svakom dijelu Jadranskog pomorskog boji{ta. Osnovne postavke doktrine koju je admiral Mamula uspostavio za
uporabu snaga mornari~kog pje{a{tva polazile su od ~injenice da u nekoj agresiji na
biv{u Jugoslaviju obrana na kopnu ne}e biti podjednako jaka na svim pravcima i rajonima. Rje{enje se, prema Mamulinom prijedlogu, tra`ilo u raspolaganju s dovoljnim brojem dobro opremljenih i uvje`banih manevarskih snaga koje bi se koristile
za brzo poja~avanje, intervencije i protunapade. Iako je admiral Mamula bio u mirovini, njegovi u~enici i nasljednici na du`nosti nastavili su s provedbom postavki
takve doktrine. Sredinom kolovoza ovim brodovima izvr{en je desant na [oltu, iskrcavanjem bataljuna mornari~kog pje{a{tva i satnije vojne policije, ~ime je JRM pokazala da ne}e dopustiti da kra|a topova s obalne topni~ke bitnice Marin~a rat na
otoku [olti, ~etiri dana prije, od strane ZNG-a, pro|e neka`njeno. Desant nije ispunio cilj, jer su topovi ve} bili odvezeni s otoka. JRM je ove brodove jo{ dva puta
uporabila u desantne svrhe. Prvi puta kad je nastojala povratiti skladi{te goriva Sveti Kajo u Ka{telanskom zaljevu, koje su zauzeli pripadnici ZNG-a za vrijeme operacije izolacije i zauzimanja vojarni sredinom rujna 1991. godine. I zadnji put, u desantu na Privalu (otok Kor~ula), kad su ponovno preuzeli nadzor nad istoimenom
vojarnom i tom prilikom pokupili sve podvodne mine iz skladi{ta podvodnog oru`ja u vojarni Privala. Stoga su za ove brodove predvi|ene mnoge zada}e, te je odluka da se jedan od ovih brodova izuzme i otme bila logi~na.
No, za tu zada}u trebalo je rije{iti mno{tvo pitanja. Admiral Letica razgovarao je s
direktorom velolu~kog {kvera i uvjerio se u postojanje jednog DJ^-a, koji je bio
u ispravnom stanju i koji bi uskoro trebali preuzeti djelatnici JRM-a. Direktor je
stajao na raspolaganju HRM-u da brod mirno prepusti dragovoljcima HRM-a koji
bi ga odvezli u nepoznatom pravcu. Posada za ovu akciju nije smjela biti brojna,
kako je ne bi kompromitirala. Jer, JNA i JRM imale su dou{nike na svakom koraku. Posada radi sigurnosti nije smjela biti sastavljena od biv{ih vojnih osoba koje
poznaju posade brodova JRM-a, a morala je i biti skrivena od pogleda djelatnika
brodogradili{ta. Iako je mogu}nost da bi netko od djelatnika {kvera bio taj koji
bi otkrio planove odvo|enja broda iz njihova poduze}a bila minimalna, ulog su bili
ljudski `ivoti i nije bilo potrebe riskirati. Na prijedlog Miroslava Lozine izbor je pao
na dva pomorca ~asnika palube s Brodospasovog seizmi~kog broda (za ispitiva245

nje podmorja i ujedno oceanskog remorkera) Junaka Ivana Mati}a i Antu Frani~evi}a. Iako mladi, obojica su bili ve} iskusni pomorci s dosta godina pomora~kog
sta`a. Dodu{e, nikad nisu vozili takve brze ratne brodove, ali nije ih trebalo nagovarati. Pri{li su provedbi zada}e s rijetko vi|enim entuzijazmom, primjerenim dragovoljcima. Dolaskom u Velu Luku trebali su se javiti direktoru Grebena, koji }e
im omogu}iti preuzimanje broda. Prije samog ukrcaja na trajekt za Velu Luku, koji
je radi prijevoza potreba za JNA imao ekskluzivno pravo isplovljenja, ljudi iz sastava osiguranja admirala Letice (Ivica Peri{i} Pele i Frane Mili}) dali su im oru`je.
To je bio jedan stari kala{njikov s dva okvira streljiva i pu{ka pumperica, tzv.
shotgun. Trajekt je isplovio 14. rujna 1991. u 15.00 sati, a plovio je rutom kroz
Splitska vrata Pakleni kanal, na rt Proizd i u Velu Luku. Za vrijeme vo`nje mogli
su bolje osmotriti postavi{ta brodova JRM-a. Isti su se izmje{tali i manevrirali u odnosu na svoj zapovjedni brod VPBR 31 Split. Iako to nije imalo neki ve}i zna~aj,
budu}i da su brodovi JRM-a mijenjali postavi{ta prema nekoj samo njima znanoj
shemi. Oko 18 sati trajekt je pristao u Velu Luku. Dvojicu pomoraca je na kapiji
poduze}a do~ekao direktor poduze}a osobno, koji ih je odveo do broda DJ^ 112,
pokazao im ga te ih usput upoznao s dvojicom strojara iz poduze}a Draganom
@ivkovi}em i Damirom Zoki}em. Obojica strojara bili su djelatnici poduze}a Greben i radili su na odr`avanju brodskih motora, izme|u ostalih i motora DJ^-a. Pri
razgledavanju broda pomorci su ustanovili da brod na sebi nema naoru`anje, navigacijski radar Decca 1216 bio je izvan funkcije, a nisu radila niti navigacijska svjetla. Nakon letimi~nog razgledavanja broda dogovoren je sastanak pomoraca iz
HRM-a i strojara iz Grebena na velolu~koj rivi za 19.30 sati. Tu su, u miru restorana, uz ve~eru dogovoreni detalji preuzimanja broda i njegova odvo`enja na sigurno mjesto. Dogovoreno je da }e jedan od strojara D. @ivkovi} tako|er isploviti s
brodom na ovaj zadatak. Gospodin Frani~evi} nazvao je admirala i rekao mu da s
brodom namjeravaju isploviti u 21.30 sati i da }e, kako je ve} dogovoreno, krenuti prema Omi{u. Plovidba no}u izabrana je kao logi~no rje{enje. Po danu nije bilo
izgleda da se pro|e, a po no}i se obilaznim rutama mogao izbje}i splitski akvatorij,
gdje je koncentracija brodova jugomornarice bila najve}a.
Isplovljavanje je proteklo u redu. Brodom je upravljao Ivan Mati}, a Frani~evi} i
@ivkovi} iza{li su na palubu kako bi motrili ima li protivni~kih brodova negdje u
blizini. Vrijeme je bilo idealno za plovidbu. Vladala je ona klasi~na rujanska utiha
bez da{ka vjetra. Povr{ina mora bila je kao zrcalo. No} je, barem u po~etku, bila bez
mjese~ine, ali je vidljivost i u tim okolnostima bila dobra. Svjetionici u tom podru~ju nisu bili poga{eni, jer su radili u automatskom modu, pa su na{im pomorcima
bili od pomo}i. Na tamnoj pozadini svjetionici su se jasno uo~avali pa nije bilo nikakvih problema u orijentaciji. Osim toga, i Mati} i Frani~evi} su nebrojeno puta
pro{li ovim akvatorijem i znali su ga napamet. Brod su okrenuli prema hridi Lukavci neprekidno motre}i akvatorij, da bi na vrijeme, ako bude mogu}e, izbjegli bilo
246

kakvo iznena|enje. Znali su da u borbi protiv brodova JRM-a oru`je koje su dobili ne mo`e pomo}i. Stoga su nastojali {to prije se domo}i rta Su}urja na otoku Hvaru, jer su tamo, ako ni{ta drugo, u slu~aju nevolje imali priliku nasukati brod i pobje}i na obalu. Stoga im je glavna briga bila da plove nezamije}eno i da idu od rta
do rta, da se sklanjaju iza otoka i hridi. Pro{li su oto~i} [}edro koji je bio negdje na
sredini otoka Hvara i i{li prema Lovi{tu. S bo~ne strane Lovi{ta primije}eno je da
se desni motor previ{e grije pa su morali smanjivati brzinu. Brod je i bio u remontu zbog toga motora, koji se i dalje ne}kao da povu~e punom snagom. Brzina je i
dalje bila velika. Brod je imao dva glavna dizelska motora tipa MTU koji su s ukupno 640 kW (870 KS) ovaj relativno lagani brod (33 t) lako}om pogonili s 30 ~v.
Sada je brzina pala na 20 ~v, ali u slu~aju nevolje nitko ne}e gledati grije li se motor ili ne grije. Pro{av{i Lovi{te, prema ulazu u luku u Plo~ama ugledali su bljeskove, a uskoro se za~ula i tutnjava topova. Shvatili su da jugomornarica bombardira
luku i grad Plo~e. Naime, u to vrijeme u Plo~ama se odvijala operacija Zelena tabla Male Bare, u kojoj su snage ZNG-a i MUP-a zauzele garnizon u Plo~ama i
skladi{te oru`ja i streljiva Male Bare. Bila je to jedna od najuspjelijih akcija koje je
HV izvela tih dana. Koliko je protivniku bilo stalo da obrani to skladi{te, najbolje
su svjedo~ili odbljesci i jeka topni~ke paljbe koja je dolazila iz luke.
Od rta Su}uraj na Hvaru DJ^ je i{ao o{tro prema obali nastoje}i ~im prije do}i u
zakloni{te obale, jer }e onda sakriven u sjenci obale daleko lak{e voziti. Kad su bili
na pola puta izme|u Su}urja i obale, iz Hvarskog se kanala pojavio neki ratni brod
koji je `urio u pomo} svojima u luku Plo~e. Prema kazivanju posade, pro{ao je pored njih na oko 3 N udaljenosti i sre}om nije ih primijetio. DJ^ se pribli`io obali
kod Zaostroga i okrenuo put Makarske i Omi{a. Najgore je pro{lo. Preostalo je
samo nadati se da }e desni motor izdr`ati do kraja. Smanjivanje brzine imalo je povoljan utjecaj na desni motor koji je opet radio u dopu{tenim parametrima. Voze}i u sjeverozapadnom kursu pored gradova Makarske rivijere primijetili su da su se
u jednom trenutku sva svjetla na obali pogasila. Na moru je zavladao mrak. Poneko svjetlo se moglo vidjeti na Hvaru i Bra~u, ali su i ona nekako svijetlila jedva vidljivim sjajem. Neobi~na situacija za sve koji su tuda plovili, jer ploviti Neretvanskim
i Bra~kim kanalom u mirno doba izgleda kao voziti se automobilom po cesti. Sa
svih strana bilo je mno{tvo svjetala, koja su na ponekim mjestima toliko intenzivna da su smetala, a sad odjednom mrak i obala udaljena niti 50 metara od broda.
Posada je mogla samo osjetiti nemir ne znaju}i {to se doga|a na kopnu, no iz onoga {to su vidjeli mogli su pretpostaviti da je ne{to ozbiljno. Uskoro su vidjeli obrise pje{~ane obale kod Omi{a. Stigli su u 2 sata poslije pono}i 15. rujna 1991. godine. Unaprijed je dogovoreno da pristanu na pokretni most u Omi{u i da }e nakon toga brod odvu}i uz Cetinu i vezati ga u kanjonu Cetine, gdje }e biti skriven
od o~iju s kopna i iz zraka. Manevar pristajanja na most uspio je usprkos struji rijeke Cetine. Ivan Mati} sigurno je priveo brod, laganom vo`njom do mosta na ko247

jemu je bio odbor za do~ek, predvo|en admiralom Leticom i zapovjednikom


omi{kog MUP-a.
Na mostu je vladala velika `ivost. Most se rijetko otvarao za pomorski promet pa je
trebalo dosta vremena da se obave sve radnje i most otvori i zatvori. U isto vrijeme
po~eli su iz Plo~a pristizati ranjenici na putu za bolnice u Splitu. Za njih je organiziran prijevoz preko rijeke ~amcima. Na drugoj obali su ih do~ekivala vozila iz Splita i nastavljala s vo`njom do splitskih bolnica. Tom prilikom s ranjenima je prevezeno i tijelo pokojnog Ivana Vrdoljaka, voza~a Jadrantransa iz Plo~a koji je bio anga`iran na prijevozu oru`ja i streljiva iz skladi{ta Male Bare. Manevar s mostom i
skrivanje broda moralo se dovr{iti prije svitanja, da se skrije cijela ova akcija, a mjesto vezivanja broda ostane nepoznanica. Brod je pro{ao most i lagano voze}i uz struju i{ao naprijed. Mornarica je anga`irala jednog ronioca koji je pregledao mjesto
veza i ukazivao na mogu}e pli}ine. Oko 15.00 sati vezan je u tzv. vez na neizgra|enu obalu ispred zgrade Dalmacijaturista. Na obali su rasle vrbe i druga visoka i
razgranata stabla koja su {titila brod od pogleda s kopna i iz zraka. Posada broda
Mati}, Frani~evi} i @ivkovi} mogla je odahnuti. U~inili su ono {to se od njih tra`ilo i sve je pro{lo po planu. Protivnik ih nije vidio, niti je mogao procijeniti gdje se
brod nalazi na vezu. Neprijatelj je tih dana imao svojih briga. U Plo~ama se odvijala operacija Zelena tabla Male Bare, oko [ibenika su snage ZNG-a i MUP-a
zauzimale vojarne JNA jednu za drugom, u Splitu su se vojarne predavale s cjelokupnim inventarom... Ogromne koli~ine te{kog oru`ja slijevale su se u ruke HV-a.
Zapovjednici JRM-a i da su htjeli nisu mogli reagirati na svim urgentnim mjestima
nadmo}nijom silom, kako su to ve} bili navikli i jedino znali. Jer, takve su bile naredbe iz Beograda. Povodom tih doga|anja, komandant Kninskog korpusa general [piro Nikovi} izdao je zapovijed o uni{tenju oru`ja i sredstava JNA koja su na
bilo koji na~in mogla pasti u ruke HV-a.
A sad se javlja i HRM. Prvo preko sredstava javnog priop}avanja da se ustrojava
HRM kao grana oru`anih snaga, a potom i konkretnom akcijom, kojom je ispred
brodova JRM-a odvezla ispravan brod iz brodogradili{ta. Za JRM to nije bio prevelik gubitak. Niti HRM taj brod nije odmah mogla koristiti. Me|utim, ova akcija
bila je ulaganje za budu}nost. Brodovi DJ^ ve} su od sredine studenoga 1991. godine iskazali svoju vrijednost. Oni su bili ona snaga koja je premo{}ivala sve zapreke na magistrali, stizali su izme|u obale i otoka, ali i na mjesta na obali dovoze}i
potrebnu pomo} i sredstva, i moral. Tek u rukama hrvatskih mornara mogli su se
obistiniti pou~ci iz doktrine da brodovi tipa DJ^ slu`e kako bi iskazali mogu}nost
manevra na Jadranskom pomorskom boji{tu i u~inili snage obrane dovoljno jakima
na ugro`enim mjestima, te prijetili protivniku izvo|enjem takti~kog i diverzantskog
desanta. Relativno malih dimenzija, ali velikog tovarnog prostora (6 t tereta ili 60
vojnika), vrlo velike brzine, s iskusnim posadama ovi brodovi su se uskoro vi|ali na
svim dijelovima gdje je trebalo ne{to prevesti, poja~ati ili prenijeti. Kada je upravo
248

ovaj DJ^, koji je u me|uvremenu u HRM-u preimenovan u desantni brod motorni (DBM) 103, uplovio u dubrova~ku luku Gru` sredinom velja~e 1992. donose}i
odjednom daleko ve}i teret nego skoro cijela flotila Odreda naoru`anih brodova,
znalo se da je za Dubrovnik sunce slobode blizu. Pored prevezenog tereta i ljudi, ovi
brodovi su doprinijeli u jo{ jednom segmentu. Na njima su mladi pripadnici
HRM-a stjecali dragocjeno ratno iskustvo, ni~im nadoknadivo. Ono {to su zapovjednici tih brodova i posade pro{li u Domovinskom ratu ne mo`e se nau~iti niti u
jednoj {koli. A sve je po~elo s brodom DJ^ 112 i junacima ove pri~e. HRM je,
odaju}i priznanje ovom brodu za doprinos u Domovinskom ratu, odlu~ila sa~uvati uspomenu na njega, i s namjerom ~uvanja tradicije hrvatske ratne povijesti predati ga Vojnopomorskom muzeju na Gripama u Splitu, gdje }e praviti dru{tvo brodovima koje su hrvatski mornari u II. svjetskom ratu tako|er oduzeli protivniku.

Brod Cetina
249

Prva `rtva u redovima HRM-a


(pripremio S. Bernadi}, na temelju razgovora s na~elnikom PZO HRM
Nikolom Bok{i}em, zapovjednikom bitnice PZO Borisom Predovanom
i topnikom Leom Keglevi}em)

Formiranjem HRM-a kao grane OS RH odmah je zapo~elo stvaranje borbenih postrojbi


koje su se trebale ~im prije anga`irati u borbi.
Tako je bilo i s Postrojbom za protuzra~nu
obranu (PZO) u HRM-u. Za voditelja toga posla u ZHRM-u bio je odre|en brigadir Nikola
Bok{i}, kojemu su poslovi PZO-a bili specijalnost. Tijekom godina na raznim du`nostima u
biv{oj JNA stekao je ogromno iskustvo na ovim
poslovima. Njegovo akumulirano znanje i radi{nost u~inili su to da je uskoro ustrojena jezgra nove postrojbe, koja je toliko bila potrebna
i HRM-u i dalmatinskim gradovima. Do toga
vremena niti grad Split, kao kulturno, politi~ko
i gospodarsko sredi{te Dalmacije, nije imao
ustrojenu postrojbu iz oblasti PZO-a, a protivni~ko zrakoplovstvo nemilice je tuklo. Iako je
Josip Vrani} (14. IV. 1970.-24. IX. 1991.) priljev dragovoljaca u HRM bio velik, problem
je bio na}i dovoljno ljudi koji su imali potrebno znanje i vje{tine za odre|ena oru`ja. Nakon
uspje{no provedene akcije Zelena tabla Male Bare, iz vojnih skladi{ta u Plo~ama odvojen je dio PZO sredstava za novoustrojenu postrojbu pod nazivom 66. laki
topni~ko raketni divizion (ltrd) HRM-a. Za zapovjednika 66. ltrd-a imenovan je
Boris Predovan. Prva sredstva koja su se na{la na popisu naoru`anja bila su ~etiri
protuzrakoplovna topa 20/3 mm A4 i osam protuzrakoplovnih topova 40/1 mm
M1A1 Bofors. Ustrojena su dva voda PZO-a. Jedan vod, pod zapovijedanjem Kadre Kula{ina, dobio je raspored na isto~nom kraju aerodromske piste da brani aerodrom Resnik i dr`i na oku vojarnu u Divuljama, gdje je JNA imala jak garnizon.
Drugi vod, zapravo mje{ovita bitnica od 2 Boforsa i 3 topa 20/3, pod zapovijedanjem Damira Val~i}a, raspore|en je u selo Plano, koje se nalazilo povi{e Resnika
i splitske zra~ne luke.
U Zapovjedni{tvu HRM-a 22. i 23. rujna 1991. bile su razmatrane mjere o na~inu
uklju~ivanja HRM-a u aktivnosti blokade vojarni JNA, koje su provo|ene u RH.
250

Zapovjednik HRM-a admiral Sveto Letica bio je odlu~an da HRM izvr{i tu zada}u, sa svim sredstvima koja su mu stajala na raspolaganju. Odlu~eno je da se vojarna Lora zaprije~i podvodnim minama, te da se jedna topni~ka bitnica premjesti u
uvalu Ka{juni kako bi zaprije~ila ulaz u Ka{telanski zaljev. Ovim mjerama brodovima JRM-a bio bi zatvoren Ka{telanski zaljev, a pripadnici JNA u Lori morali bi prihvatiti na~ela pona{anja koja je propisivala hrvatska strana. Tako se prema zapovijedi zapovjednika Predovana prvi vod s 2 Boforsa nave~er 23. rujna 1991. smjestio na splitsku pla`u Ka{juni, koja se nalazila u blizini Marjanskih vrata, morskog
prolaza koji spaja Splitski kanal i Ka{telanski zaljev. Odabir ovog polo`aja imao je
za cilj takti~koj grupi JRM Ka{tela (1 VPBR, 2 RTOP-a, 2 R^-a, 2 T^-a, 1 P^,
DJ^ i barkasa), koja je provodila blokadu splitske luke i gotovo svakodnevno borbeno djelovala protiv infrastrukturnih objekata u industrijskoj zoni Ka{telanskog
zaljeva, zaprije~iti prolaz prema vojarnama Lori i Divuljama u kojima su bili smje{teni veliki vojni kapaciteti.
Uvala Ka{juni smje{tena je na zapadnom dijelu Splita, na ju`nim padinama Marjana. Uvala je dosta plitka i niska. Prema moru je isturen umjetni zid na~injen od kamenja du`ine oko stotinjak metara i visine jedan metar. Na kraju pla`e strmo se uzdi`e litica kojom se Marjan pribli`io moru. Izme|u prednjeg zida prema moru i litice prostire se nizak ravan plato sa~injen od pje{~enjaka na kojemu su u ono vrijeme rasli niski ~empresi. Uvala je imala strmi pristup koji ju je {titio od isto~nih vjetrova. More u uvali je dosta duboko, a voda ~ista i duboka, intenzivne modrozelene boje. Uvala je odisala mediteranskim ugo|ajem i bila je omiljeno kupali{te mnogih Spli}ana. Sada je dobila novu svrhu. Novi mornari topnici, mladi}i od 20 do
30 godina, brzo su se me|usobno upoznali i zbli`ili. Pred njima nije bilo zada}a
koje se nisu mogle rije{iti. Trebalo se prisjetiti lekcija koje su oni kao biv{i vojnici
JNA znali o zadu`enim topovima. Jer, nisu svi slu`ili na tim topovima, pa su oni
koji su te topove poznavali nastojali {to bolje objasniti djelovanje pojedinih ure|aja. Pla`a Ka{juni bila je otvorena prema moru i brodovima JRM-a. Stoga su topnici prionuli na izradu, barem improviziranih paljbenih polo`aja. Zemlji{te na Ka{junima bilo je takvo da su topni~ki polo`aji bili tek malo iznad razine mora, ali su
zato imali dobar pregled ulaza u Ka{telanski zaljev i mogli su otvoriti vatru na svaki brod koji namjerava uploviti.
Utorak 24. rujna osvanuo je kao miran rujanski dan. Nebo je bilo vedro, more mirno, vjetar slab. Prava rujanska utiha, vrijeme kao stvoreno za kupanje. Topnici su
dobili zapovijed da otvore vatru na manje ratne brodove koji poku{aju u}i ili iza}i
iz Ka{telanskog zaljeva. Pomalo su bili pospani i umorni od no}a{njeg premje{tanja
topova i kopanja polo`aja za iste. Znali su da to nisu manevri na vje`bama, nego
ratni uvjeti, pa nije bilo mjesta nikakvoj improvizaciji. Iako bez ratnog iskustva,
znali su da }e zada}a za koju su se pripremali biti te{ka. Brodovi jugomornarice ne}e
oklijevati. Imali su dobro oru`je, premo}nije od njihovog i morali su biti krajnje
oprezni i ubojiti. Na polo`ajima se danju nisu mogli obavljati neki ve}i radovi, jer
251

bi to bilo osmotreno s brodova i sigurno osuje}eno. A moralo se paziti i na petu


kolonu, jer Split je bio pun vojnih umirovljenika koji su dijelom bili neprijateljski
raspolo`eni prema Hrvatskoj vojsci. Brodovi iz TG Ka{tela nesumnjivo su imali daleko ja~e naoru`anje i obu~ene topnike, koji su danima bili na ciljnicima svojih topova. Osim toga, u nekoliko proteklih dana nije bilo broda iz sastava TG-a koji nije
otvarao vatru na ciljeve na obali i na taj na~in isprobao oru`je i uvje`bavao ljude.
Za razliku od na{ih topnika, granata su imali vi{e nego dovoljno. Njima se nije mogao dogoditi slu~aj da zastanu s paljbom zbog nedostatka streljiva. I nisu trebali {tedjeti. Na{i topnici nisu imali prilike za vje`bovno ga|anje. Oko 10 sati ujutro jedan
se torpedni ~amac laganom vo`njom pribli`io prolazu prema Ka{telanskom zaljevu.
Do{ao je u domet topova na Ka{junima i na njega je otvorena topni~ka paljba. Brod
je vrlo brzo bio obavijen gustim crnim dimom i topnici su bili uvjereni da je brod
pogo|en. Kad se dim razi{ao, broda vi{e nije bilo na starom mjestu. Bio je ve} daleko u vo`nji punom brzinom. Dim koji su topnici vidjeli nije bio dim pogo|enog
broda, ve} dim koji se stvara kod upu}ivanja glavnih motora. Za~udo, izostala je topni~ka reakcija s ostalih brodova. No, zato je o`ivjela radioveza na brodovima TGa. U po~etku nisu vjerovali izvje{}u zapovjednika T^-a da je na njega otvorena topni~ka vatra, iako su ostali brodovi bili dosta blizu. Nakon sat vremena motrenja s
protivni~kih brodova, s VPBR-a (zapovjedni brod) je odaslan radiosignal da se u
predjelu uvale Ka{juni najvjerojatnije nalazi neprijateljska topni~ka bitnica i da se
ostali brodovi ne pribli`avaju bez potrebe. U slu~aju otvaranja vatre topni~ki }e djelovati na tu bitnicu.
Oko 13 sati iz Ka{telanskog zaljeva, neposredno uz ^iovo plovio je jedan neprijateljski DJ^. Kad je uvala Ka{juni do{la u domet njegovih topova (dva topa 20 mm
M-71) otvorio je nasumice vatru po uvali. DJ^ je pucao iz oba topa na mostu i nije
{tedio na streljivu. Na{i topnici uzvratili su. Jedan top ispalio je 3 4 granate i zaglavio se. Drugi je ispalio 8 granata, kad je izgubio le`i{te i po~eo se nekontrolirano tresti i valjati prijete}i da se prevrne, pa je vatra morala biti obustavljena. U sukob su se odmah uklju~ili i ostali brodovi. Posebno su bili brzi topnici s bli`e topovnja~e, ~iji je pram~ani top odmah bio obavijen dimnom maglom od topovske
paljbe. Topnici su pozvani da hitno odu u zaklon. I u tom trenutku granata ispaljena s broda JRM-a tipa DJ^ pogodila je topnika Josipa Vrani}a, ciljni~ara na jednom od topova Bofors (40 mm) i na mjestu ga usmrtila. Na`alost, nije mu bilo
pomo}i. Tako je mladi Josip Vrani}, stasit i nao~it mladi} u dobi od 21 godine i
uzoran student, juna~ki poginuo na topni~kom polo`aju kao prva `rtva Hrvatske
ratne mornarice. Nema rije~i kojima bi se mogla opisati tuga njegovih ratnih suboraca. Uskoro su se paljbi DJ^-a i topovnja~e priklju~ili i ostali brodovi iz sastava
TG-a. Granate su padale po cijelom podru~ju uvale Ka{juni, ali i po brdu Marjan
koje se naslanjalo na pla`u. Sre}om, zakloni su izdr`ali i nitko vi{e nije bio pogo|en. No, na vi{e mjesta planuli su po`ari, kako na samoj pla`i tako i po Marjanu.
Iza 14 sati vatrogasci su imali nesmetan prilaz i po~eli su gasiti vatru, sve do ve~eri.
252

Nave~er, kad je pao mrak, topnici su se izvukli s polo`aja i izvukli tijelo poginuloga kolege, koje je sve to vrijeme be`ivotno le`alo na grudobranu, prekriveno vojni~kim kaputom.
Sutradan, 25. rujna 1991., mineri HRM-a polo`ili su podvodne mine ispred samog
ulaza u Ratnu luku Lora i tako prekinuli pomorsku vezu izme|u najve}e ratne luke
i najja~e TG. Topnici su 1. listopada 1991. opet izgradili topni~ke polo`aje na Ka{junima, ovaj put za namjensko, obalno topni{tvo. Umjesto nejakih Boforsa instalirani su topovi 88 mm, koji su se mogli nositi s najja~im topovima na brodovima
JRM-a. Ljudi koji su se kasnije skidali iz JNA izjavljivali su da ih je bilo iznimno
strah upravo topni~ke bitnice na Ka{junima i podvodnih mina, koje su mineri
HRM-a polagali selektivno, ali uvijek na rutama neprijateljskih brodova.
Mladi Josip Vrani} postao je putokaz slobode, koju Hrvatskoj nitko nije darovao
osim njezine mladosti i volje naroda da se oslobodi okupatora. I pored godina koje
pro|o{e, onima koji su ga poznavali uvijek ostaje sje}anje na lijepu i plemenitu osobu najljep{ih ljudskih vrlina. S mladim Vrani}em i s mnogima koji su po{li njegovim putem na{a sloboda pla}ena je punom cijenom. Neka to uvijek bude zalog sje}anja novim generacijama.

253

brigadir Nikola Bok{i}:

Protuzra~na obrana u HRM-u

Nagon i iskonska potreba svakog `ivog bi}a, ~ovjeka ili skupine ljudi i dr`ave kao
cjeline je samoobrana od svake vrste ugro`enosti. Takav instinkt probudio se u na{im ljudima tijekom 1991. kad su osjetili opasnost od neprijateljskog zrakoplovstva.
Du` cijele na{e obale i na otocima provodile su se pripreme za organizaciju i izvo|enje protuzra~ne obrane. U po~etku su to bili najodva`niji pojedinci i skupine,
koji su raspolagali potrebitim znanjima i vje{tinama u rukovanju bojevim sredstvima protuzra~ne obrane. Brojne takve skupine i pojedinci nastale su i djelovale uz
na{u obalu i otoke i prije kona~nog formiranja HRM-a. No, o sustavnom planskom
i organiziranom bavljenju pitanjima i problemima PZO-a mogu}e je govoriti tek
nakon formiranja HRM-a, dakle, nakon 12. rujna 1991., dana kada je vrhovni zapovjednik svojim Ukazom odredio zapovjednika HRM-a i na to mjesto postavio
admirala Svetu Leticu. Zapovjednik HRM-a odmah je bio suo~en s opasnostima
napada iz zraka, pa je zapo~eo sa stvaranjem i organiziranjem najzna~ajnijih objekata protuzra~ne obrane u svom podru~ju odgovornosti. Na prvom je mjestu bio
grad Split sa svojom zra~nom lukom u Divuljama. Prvo borbeno sredstvo PZO-a
bio je jedan PAM 12,7 mm Browing dobiven iz Plo~a nakon akcije Zelena tabla
Male Bare, postavljen i pri~vr{}en na karoseriju motornog vozila TAM 2000. Posada Browing-a popunjena je i on je u operativnu uporabu stavljen 16. rujna
1991., s te`i{nom zada}om obrane Zapovjedni{tva HRM-a koje se tada nalazilo na
predjelu Ba~vica, Jadranska ulica 1.
Neprijateljsko zrakoplovstvo sve vi{e prijeti, a zapovjednik HRM-a dolazi do njihovog popisa objekata u gradu Splitu i prigradskim naseljima, koji su bili ozna~eni
kao mogu}i ciljevi za napade iz zraka. Dana 21. rujna, u poslijepodnevnim satima,
neprijateljsko zrakoplovstvo u vi{e navrata napada Zra~nu luku Split. Zapovjednik
HRM-a prosudio je ({to }e se kasnije pokazati to~nim) da je napad izveden s ciljem
neutraliziranja obrane zra~ne luke, radi stvaranja uvjeta da se preko nje, a u pravcu
Biha}a, Mostara i drugdje, izvla~e snage iz vojarne u Divuljama. Istoga dana (21.
rujna) zapovjednik HRM-a odre|uje za na~elnika PZO-a Nikolu Bok{i}a i izdaje
mu zada}u da tijekom no}i 21./22. rujna poku{a oformiti jednu manju postrojbu
PZO-a i da je postavi na mjesto obrane u zra~noj luci, sa zada}om da osujeti planove neprijatelja. Postrojba ja~ine jednog lakog topni~kog voda PZO-a ustrojena je
254

tijekom no}i od dragovoljaca i protuzrakoplovnih topova 20 i 40 mm pristiglih iz


Plo~a. Zapovjednikom ove prve postrojbe imenovan je Boris Predovan.
Ustrojavanje postrojbe (spajanje ljudi i tehnike) obavljeno je na prostoru Terminala te{kih tereta Stobre~ (TTTS). Zarobljeno oru`je neprijatelj je skidanjem pojedinih vitalnih dijelova, uglavnom zatvara~a (s gotovo svih topova), nastojao onesposobiti za uporabu. Metodom kanibalizacije hitno je provedeno kompletiranje topova i u ranim jutarnjim satima laki topni~ki vod (ltv) PZO, kao prva postrojba
PZO HRM-a, nalazio se u Zra~noj luci Split, spreman za bojevu uporabu. Spomenuti datum, 21. rujna 1991., ostat }e zabilje`en po jo{ jednom doga|aju u podru~ju odgovornosti HRM-a. Mada jo{ nije bio u sastavu HRM-a, vod PZO iz sastava
OTB-a Ze~evo sru{io je dva neprijateljska zrakoplova. Oko kamere tada je zabilje`ilo let rakete S-2M kako iznad mora susti`e avion jugovojske i {alje ga na dno
mora. Ova slika popra}ena uzvicima ushi}enja i radosti OBADVA...OBADVA...OBA SU PALA, obi{la je hrvatske domove i cijeli svijet. To je bila poruka i
neizmjerno ohrabrenje svim dotada{njim i budu}im hrvatskim braniteljima, cijelom hrvatskom narodu, da je i ta, na prvi pogled vrlo mo}na jugovojska, ustvari
vrlo ranjiva.
Dana 22. rujna 1991. nastavilo se s konsolidiranjem voda PZO u splitskoj zra~noj
luci. Zar treba nagla{avati kakav je to izazov bio, pojaviti se s topovima na koti 101
Plano, iznad same vojarne u Divuljama doslovno iznad njihovih glava. Tu se ve}
tada pokazalo ne{to {to }e mnogo kasnije postati jasno cijelom hrvatskom narodu,
pa i ~itavom svijetu, a to je da osvaja~i, u ovom slu~aju ~etnici, priznaju samo zakon sile. Kako druk~ije objasniti da su samo dan ranije iz svih vrsta oru`ja kojega
su bile pune Divulje, bjesomu~no tukli zra~nu luku i sve oko nje. Sada kada se
iznad njihovih glava pojavilo samo nekoliko protuzrakoplovnih topova, postali su
odjednom dobri, nisu vi{e pucali, a njihov zapovjednik general potpukovnik Pavle Strugar sasvim uljudno je poru~io na~elniku op}ine Ka{tela da mu nije drago
{to HV, kako je kazao, gomila oru`ja oko vojarne u Divuljama.
Zbog malog broja oru|a, kao i svih drugih bojnih sredstava, moralo se ve} od samog po~etka voditi ra~una da se sve {to se ima koristi u {to je mogu}e vi{e uloga i
namjena. Tako se ve} tada u zra~noj luci, a poslije i u Splitu, kao i svim drugim mjestima, {to je mogu}e ve}i broj protuzrakoplovnih topova postavljao s namjerom da
ih se mo`e bojevo uporabiti za najmanje dvije zada}e: za protuzrakoplovnu obranu
odre|enog objekta i za bojna djelovanja po vojarnama biv{e JNA, radi njihova
eventualnog osvajanja. U no}i 23./24. rujna 1991. iz sastava tada jo{ jedinog voda
PZO-a izdvajaju se 2 PZO topa 40 mm M1 i upu}uju na Ka{june, radi ometanja
neprijateljskih ratnih brodova u prometovanju prema Lori, jer su izvla~e}i materijalna sredstva, a dovode}i poja~anja u ljudstvu, naru{avali nekoliko dana ranije postignuti dogovor. U popodnevnim satima 24. rujna 1991. dolazi do me|usobne topni~ke paljbe izme|u neprijateljskih ratnih brodova i na{ih topova na Ka{junima.
255

U toj paljbi, kao prva `rtva HRM-a, na oltar Domovine svoj mladi `ivot pola`e Josip Vrani}.
Narednih nekoliko dana pristupilo se organiziranom i planskom osmi{ljavanju sustava PZO grada Splita kao demografskog, politi~kog i industrijskog centra Dalmacije, kao i okolnih mjesta i glavnih infrastrukturnih objekata. Tako je provedeno detaljno izvi|anje grada radi pronala`enja najpogodnijih prostora za postavljanje topova PZO-a. Kao najpogodnija mjesta odre|eni su: Stinice, vrh Visoke, Katalini}a
brig i nepo{umljeni dio Turske kule, a po{umljeni dio predvi|en je za izradu zapovjednog mjesta. U`urbano se radilo i na dopunjavanju i osposobljavanju protuzrakoplovnih (PZ) topova pristiglih iz Plo~a. Najve}i je problem bio kako do}i do zatvara~a koje je neprijatelj poskidao. Svoje znanje i svjetsku sposobnost pokazali su
stru~njaci splitskog brodogradili{ta Brodosplit, koji su prema jednom od uzoraka
odmah po~eli s izradom novih zatvara~a. Uz PZ topove, koje je HRM dobila iz Plo~a (8 PZ topova 40 mm M1 i 4 PZ topa 20/3 mm), najvi{e se okoristila skladi{tem
u Segetu iz kojega je izvu~eno 25 PZ topova 40 mm D60 (mornari~ka ina~ica). No,
i ovi topovi bili su svi bez zatvara~a, pa je i njih trebalo naru~iti u splitskom
{kveru.
Prosu|uju}i koji bi objekti mogli do}i pod udar neprijateljskog zrakoplovstva izvan
samog grada i Zra~ne luke Split, ocijenjeno je da je Hrvatska, a poglavito Dalmacija vrlo osjetljiva na elektri~nu energiju, te je nu`no organizirati PZO trafosustava
Konjsko i hidroelektrane kod Omi{a. Na~elnik PZO-a obi{ao je i te objekte i odredio mjesta za razmje{taj sredstava PZO-a. U narednih nekoliko dana Odjel KoV-a
ubrzano je radio na stvaranju uvjeta da {to prije profunkcionira sustav PZO-a. Ovo
je posebno dolazilo do izra`aja zbog situacije u kojoj se svakodnevno o~ekivao napad neprijateljskog zrakoplovstva po samom gradu i okolini. U nizu zada}a koje su
usporedo ra|ene izdvajale su se tri te`i{ne:
1. Prikupljeni su ljudi specijalisti PZO-a i izvo|ena je obuka i osposobljavanje u rukovanju i uporabi raspolo`ivim bojnim sredstvima PZO-a. Zada}e obuke provodio
je Boris Predovan, sa skupinom ~asnika koji su ta sredstva poznavali. Obuka se izvodila na po{umljenom dijelu Katalini}a briga.
2. Druga va`na zada}a bila je kompletiranje i osposobljavanje PZ topova za bojevu
uporabu. Najva`niji, ujedno i najte`i problem u ovome bio je izrada zatvara~a. U
roku od tjedan dana Brodosplit je izradio 26 zatvara~a. Vrijednost toga posla bila
je 6 tisu}a DEM, {to je HRM odmah platila.
Zatvara~i su 3. listopada 1991. razdijeljeni postrojbama PZO-a:
postrojbi koja je organizirala obranu grada Splita (poslije je dobila naziv 66. ltra
PZO) dodijeljeno je 16 komada,
vodu PZO Konjsko 3 komada,
vodu PZO Omi{ 2 komada,
256

vodu PZO OTB Ka{juni 2 komada,


vodu PZO Trogir 2 komada.
Jedan zatvara~ zadr`an je kao pri~uva.
Isprobavanje novoizra|enih zatvara~a, ispaljivanjem po nekoliko metaka, obavljeno
je 4. listopada 1991. na {irem prostoru sela Prugovo (iza Klisa). Pokazalo se da zatvara~i u potpunosti funkcioniraju. Osim zatvara~a, za sve PZ topove 40 mm D60
(mornari~ka varijanta) trebalo je izraditi i ciljni~ke sprave tipa re{etke, {to je tako|er u~injeno u splitskom brodogradili{tu. Kada je rije~ o zatvara~ima, valja ukazati
na jedan doga|aj koji govori o ogromnoj volji i `elji na{ih ljudi da se domognu
sredstava za obranu, kao i ogromnoj dovitljivosti kojom su se pri tome slu`ili. Tako
se 1. listopada 1991. u uredu na~elnika PZO-a pojavio jedan gospodin iz Biograda
i kazao: Ja znam da Vi imate topove 40 mm, ali bez zatvara~a. Ja imam zatvara~e, ali
nemam topove, koji su mi toliko potrebni. Nudim Vam trampu. Vi meni 2 topa, ja }u
Vama 4 zatvara~a. O~ito je bio upoznat s na{im problemima u svezi zatvara~a, kao
i s ~injenicom koliko nam se `urilo da topove {to prije stavimo u uporabu, te je na{ao na~in (koji valjda samo on zna) da iz brodogradili{ta u Splitu dobije 6 zatvara~a, od kojih je ~etiri poku{ao zamijeniti s HRM-om za dva topa 40 mm.
3. Tre}a va`na zada}a na kojoj se radilo usporedo s prethodne dvije, bila je izrada
kompletnih paljbenih polo`aja na svim lokacijama i mjestima koja su za to odre|ena. U organizaciji na~elnika in`enjerije HRM-a i ZP Split Nike Nin~evi}a i Frane
Ivani{evi}a, a preko Kriznog sto`era RO Lav~evi}, na ovim zada}ama anga`irana
je gotovo sva gra|evinska operativa Splita. Pored RO Lav~evi}, na ovoj zada}i
iskazali su se i mnogi drugi: RO Melioracija, Pomgrad, Tehnogradnja i Salona graditelj iz Solina. Ova posljednja radila je paljbeni polo`aj za PZO trafosustava Konjsko. Paljbene polo`aje u Trogiru i Omi{u radile su RO iz tih gradova, u
organizaciji njihovih kriznih sto`era. Polo`aji, posebice skloni{ta za ljude, izra|eni
su tako da su pru`ali punu sigurnost kompletnim posadama. Za potvrdu ovog treba iznijeti podatak da u vrijeme kada je Split napadan ili granatiran, dio ljudi, mada
nije bio u bojevoj smjeni, nije `elio i}i ku}i, ve} je ostajao na polo`ajima u skloni{tima, jer su se tu osje}ali sigurnijima nego u svojim domovima u gradu. Tijekom
izrade paljbenih polo`aja u Omi{u je zabilje`en doga|aj vrijedan pa`nje. Tamo je
prema zapovijedi zapovjednika HRM-a oti{ao na~elnik PZO-a, te s predstavnikom
tamo{njeg Kriznog {taba obi{ao teren i odredio mjesta za izradu paljbenih polo`aja
radi PZO hidroelektrane u Omi{u. Kada su Omi{ani posjekli {umu i po~eli s radom, otkrili su na istom mjestu skloni{ta za ljude i streljivo, dakle gotovo kompletan polo`aj kojega su tijekom II. svjetskog rata izradili Talijani. Ljudi su se ~udili,
kako je od toliko prostora pogo|eno ba{ isto mjesto kao i prije 50 godina. To je
samo znak da se struka potvr|uje na istovjetan na~in. Ono {to je uradila gra|evinska operativa Splita, kao i okolnih mjesta, zaslu`uje puno priznanje. Za samo 35
dana izra|eno je 14 kompletnih paljbenih polo`aja u stalnoj fortifikaciji. Neki od
257

polo`aja, po mjestu na kome su izgra|eni i na~inu i brzini kojom su gra|eni, predstavljaju pravo malo graditeljsko umije}e. Primjerice, zaklon za top na Katalini}a
brigu.
Zaokru`ivanjem ova tri velika posla, kompletiranjem i osposobljavanjem topova,
obukom ljudi i njihovim spajanjem s tim sredstvima, te izradom polo`aja i njihovim zaposjedanjem, prakti~no su formirane postrojbe PZO-a. Tada se postavilo pitanje kako grupirati (ustrojiti) to {to je ve} stvoreno, kao i ono {to je u tijeku i {to
se jo{ planira. U takvim okolnostima, 8. listopada 1991. na redovnom radnom sastanku Zapovjedni{tva, zapovjednik HRM-a, na prijedlog na~elnika PZO-a donosi odluku da se od raspolo`ivih bojnih sredstava ustroji jedan laki topni~ko-raketni
divizion (ltrd) PZO-a, sastava ~etiri bitnice: jedna bitnica sa zada}om organizacije i
izvo|enja PZO Zra~ne luke Split i dvije bitnice za obranu grada Splita, s te`i{tem
na industrijskoj zoni, a osim ovog paljbenog dijela formirana je i zapovjedna bitnica, radi organizacije zra~nog motrenja, veze i zapovijedanja. Zapovjednikom je imenovan Boris Predovan. Zapovjednik divizijuna prakti~no je istoga dana zapo~eo s
ustrojem ove postrojbe koja }e poslije dobiti svoj puni naziv 66. ltrd PZO. Odmah je formirao svoje zapovjedni{tvo, imenovao obna{atelje du`nosti, odredio
zapovjednike bitnica te pristupio izradi ustroja, kao i kompletnom ustrojavanju
postrojbe.
Dovo|enje topova na paljbene polo`aje provo|eno je prema mjeri priprema i ure|enju polo`aja, uglavnom sredinom listopada. Tako je od Kriznog sto`era op}ine
Trogir 15. listopada 1991. zapovjednik divizijuna Boris Predovan izuzeo 4 PZ topa,
a 17. listopada 1991. njegov pomo}nik za logistiku Ivo Mucalo izuzeo je 6 topova.
Divizijun je kao kompletna postrojba sa svim svojim bojnim sredstvima proradio
20. listopada 1991. godine. Do tada su djelovali samo pojedini njegovi segmenti
(desetine ili vodovi). Uz zada}e stalne dogradnje svoje bojeve spremnosti, divizijun
je dobio zada}u pru`anja svekolike, poglavito stru~ne pomo}i samostalnim vodovima PZO-a: Trogir, Omi{ i Konjsko. Dana 25. listopada 1991. zapovjednik HRMa obavlja nadzor divizijuna i vra}a se zadovoljan onime {to je vidio i {to je do tada
u~injeno. Po~etkom studenoga zapovjednik HRM-a formira i svoju komisiju, sa zada}om utvr|ivanja stanja bojeve spremnosti svih postrojbi HRM-a. Nakon obilaska svih postrojbi, komisija na ~elu s Augustinom Kontrecom konstatira da je divizijun PZO-a po redu, vojnoj stezi, ustroju, kao i stanju ukupne bojne spremnosti
jedna od boljih postrojbi HRM-a. Osim topovskog naoru`anja (topova 20 i 40
mm) i jednog Browinga (12.7 mm), tijekom studenoga postrojba dobiva i prvo
raketno sredstvo komplet Strela-2M (jedan lansirni mehanizam i dvije rakete).
Sredstva su dobivena od PU Split, konkretno od gospodina Milana Kuzmani}a.
Usporedo s rastom i razvojem sustava PZO u gradu Splitu i njegovim prigradskim
dijelovima, PZO se formirala i razvijala i u ostalim mornari~kim postrojbama du`
258

obale i otoka. Zna~ajna postrojba (divizijun PZO) ustrojena je u Plo~ama ve} u rujnu, pod rukovodstvom Gorana Mu{~eta, s te`i{nom zada}om organizacije i provo|enja PZO Ratne luke Plo~e. Divizijun se sastojao iz jedne zapovjedne i dvije paljbene bitnice. U paljbenim bitnicama nalazili su se tako|er topovi 40 mm M1 i 20/3
mm Hispano i jedan top 20/1 mm Flak. Zbog nedostatka drugih adekvatnijih
bojnih sredstava dijelovi postrojbe su, osim za PZO, povremeno bili kori{teni i za
izvr{avanje drugih bojnih zada}a, poglavito na pravcu sela Imotica Topolo. Od
24. prosinca 1991., prema zapovijedi zapovjednika HRM-a, jedan vod PZO 20/3
mm (4 PZ topa 20/3 mm A4) se u svrhu poja~anja priklju~uje 116. brigadi HV-a.
Tre}u po veli~ini postrojbu PZO-a u HRM-u ustrojilo je Pomorsko zapovjedni{tvo
za sjeverni Jadran Pula. Pod rukovodstvom pukovnika Bo`e ^uljka ustrojena je
mje{ovita lab PZO sastava: 8 PZ topova 20/1 mm Oerlikon i 2 strojnice Browing. Bitnica PZO-a najprije je izvr{avala zada}e PZO luke Pula, s vojnim skladi{tima i radionicama, da bi po~etkom 1992. godine do{la u rajon sela Ra{eljka ({iri
rajon sela Ar`ano) i u{la u sastav 158. brigade HV-a. Osim ova dva divizijuna i jedne bitnice PZO-a, HRM je u prosincu 1991. oformila jo{ jednu bitnicu PZO-a u
podru~ju Stona, sa zada}om organizacije i provo|enja PZO-a na{ih snaga u tom rajonu. Uz spomenute postrojbe PZO razine divizijuna i bitnica u podru~ju odgovornosti HRM-a, formiran je i ve}i broj samostalnih vodova PZO-a. Me|u tim samostalnim vodovima PZO-a najbrojniji su bili vodovi PZO-a u obalnim topni~kim
bitnicama:
1. OAB Ka{juni (Split), vod PZO sastava:
2 PZ topa 40 m D-60
2 PZ topa 20/1 mm Oerlikon
1 strojnica Browing
1 LM s dvije rakete Igla
2. OAB Marin~a rat (otok [olta), vod PZO sastava:
2 PZ topa 20/1 mm Oerlikon
2 strojnice 12,7 mm Browing
3. OAB Gomilica (otok Bra~), vod PZO sastava:
2 PZ topa 20/1 mm Oerlikon
2 strojnice 12,7 mm Browing
1 LM s dvije rakete S-2M
4. OAB Privala (otok Kor~ula), vod PZO sastava:
2 PZ topa 20/3 mm A3
1 LM s ~etiri rakete S-2M
259

5. OAB Ra`nji} (otok Kor~ula), vod PZO sastava:


2 PZ topa 20/3 m A3
1 PZ top 20/1 mm Oerlikon
6. OAB Pelegrin (otok Hvar), vod PZO sastava:
2 PZ topa 20/1 mm Oerlikon
2 strojnice 12,7 mm Browing
7. OAB [ipan (otok [ipan), vod PZO sastava:
2 PZ topa 40 mm M1
1 PZ top 20/3 mm A4
1 PZ top 20/1 mm Oerlikon
1 LM s dvije rakete Igla
8. OAB Lopud (Dubrovnik), vod PZO sastava:
1 PZ top 40 mm D-60
1 PZ top 20/1 mm Oerlikon
3 strojnice 12,7 mm Browing
9. OAB Smokvica (Rogoznica), vod PZO sastava:
2 PZ topa 20/3 mm A3
10. OAB Ze~evo (Rogoznica), vod PZO sastava:
3 PZ topa 20/3 mm A3
2 LM s 5 raketa S-2M
11. OAB @irje (otok @irje)
3 PZ topa 20/3 mm A3
Iz svega {to je nabrojeno nije te{ko zaklju~iti da je HRM u ratnim uvjetima i relativno kratkom vremenu stvorila vrlo respektabilan sustav PZO-a, koji su ~inili:
2 divizijuna,
2 samostalne bitnice i
11 samostalnih vodova PZO-a.
Kao {to je poznato, za funkcioniranje sustava PZO-a nezamjenjivu ulogu ima podsustav zra~nog motrenja. Pored svojih motrila~kih organa, neprocjenjivu pomo}
postrojbama je pru`ila bojna ZMIN iz Splita, na ~elu s gospodinom Gorkim Ti}inovi}em. Prosu|uju}i va`nost svakog bojnog sredstva kojim se mo`e djelovati po
neprijateljskim zrakoplovima, na~elnik PZO-a proveo je obuku, te postrojbama po260

slao Naputak o bojnoj uporabi strelja~kog oru`ja protiv zrakoplova. Uskoro }e se pokazati da ni ovaj trud nije bio uzaludan.
Jedan od najsvjetlijih dana za PZO HRM-a bio je 15. studenoga 1991., dan kada
su neprijateljski zrakoplovi iznad Bra~a padali kao kru{ke. U jutarnjim satima
toga dana dolazi do me|usobnog vatrenog sukoba izme|u na{eg obalnog topni{tva
i ratnih brodova JRM-a u Splitskom kanalu. U svrhu zrakoplovne potpore svojih
snaga, oko 9.30 sati neprijatelj anga`ira i 6 zrakoplova tipa galeb 4. Dvije pare
su bojno djelovale po na{im polo`ajima u Splitskim vratima, a tre}a para je i{la na
OAB na Golom brdu. Zrakoplovi su svoje ubojite terete uglavnom istresli po la`nim paljbenim polo`ajima izra|enima du` zapadne obale otoka Bra~a i isto~ne obale otoka [olte (i ovdje uo~avamo zna~aj tzv. la`njaka). Nakon bojnih djelovanja
po la`nim polo`ajima, jedna para zrakoplova proletjela je iznad mora, a druga iznad
Milne i brda Sv. Martin. Na zrakoplov su iz osobnog (strelja~kog) oru`ja otvorili vatru Nikica Mari~i}, Vjekoslav [esni}, Tiho Marineli} i Mario Kuzmani}. Drugi zrakoplov u pari pogo|en je i sru{io se u more kraj Bobovi{}a. Na paru zrakoplova koja
je bojno djelovala po rtu Gomilica otvorena je vatra iz PAM-a 12,7 mm Browing.
Cilja~ je bio Jurica Martini} Cale, a zapovijedao je Nik{a Dragi~evi}. Zrakoplov
je pao u [oltanski kanal, a pilot s padobranom tako|er se na{ao u moru. Pilota je
spasio helikopter JNA MI-8, koji je doletio s otoka Visa. Poslije se saznalo da je spa{eni pilot bio ustvari zapovjednik neprijateljske zrakoplovne brigade @ivota Ninkovi} s odgovaraju}im nadimkom \ubre. Sa zapovjednog mjesta pored bitnice
PZO-a na Vrhu Visoke javljeno je u operativni sto`er: Iznad Bra~a neprijateljski
avioni padaju kao kru{ke. Ni tada, kao ni prethodnih dana, neprijatelj se sa svojim zrakoplovima nije usudio pojaviti iznad samog grada Splita, jer je od svojih simpatizera imao informacije o vrlo sna`noj PZO grada. Tako je ustvari grad Split obranjen od neprijateljskog zrakoplovstva odvra}anjem. Nakon ovih gubitaka od 33%
(od 6 aviona na bojnoj zada}i 2 su zavr{ila u moru) neprijatelj je obustavio daljnje
letove, premda su u zra~noj luci u Mostaru bile potpuno pripravne dvije eskadrile
LBA.
Dana 1. prosinca 1991. uslijedila je zapovijed na~elnika GS HV-a da se divizijun
PZO-a preda Zapovjedni{tvu obrane grada Splita. Ovim ~inom ustvari zapo~inje
postupna erozija postrojbi PZO HRM-a. Tako je, nakon {to je HRM Zapovjedni{tvu obrane grada Splita predala ovaj potpuno opremljen divizijun s kompletno ure|enim paljbenim i ostalim polo`ajima, do{lo do izuzimanja iz sastava HRM-a i drugog divizijuna PZO-a lociranog u Plo~ama. Isti je u{ao u sastav 204. ltrbr PZO ZP
Split. Nakon ga{enja stonske boji{nice, bitnica PZO-a zavr{ila je u rukama HVOa, a vodovi PZO u OTB-u postupno su prevo|eni u pri~uvu. Na ovaj na~in ve} do
kraja 1993. godine HRM je prakti~no ostala bez svojih postrojbi PZO-a.
261

pukovnik Panajoti Gilve, Hvar:

Otok Hvar u Domovinskom ratu 1991.

Vrijeme i mjesto nastanka prve naoru`ane grupe na otoku Hvaru


Tijekom lipnja i prve polovice srpnja 1991. sportski aerodrom kod Starog Grada na
Hvaru, gdje su bili stacionirani avioni poljoprivredne avijacije za ga{enje po`ara,
osiguravala je postrojba ZNG-a iz Splita (ja~ine jednog voda). Odlaskom te postrojbe u Split, zaklju~kom Savjeta narodne obrane Skup{tine op}ine Hvar od 5. srpnja 1991. (tada jo{ nisu bili imenovani krizni {tabovi na ovom podru~ju te je Savjet
za narodnu obranu kao tijelo biv{ih skup{tina op}ina koordinirao obrambene pripreme i aktivnosti) pri{lo se ustrojavanju prvih oru`anih grupa postrojbi na podru~ju op}ine Hvar, odnosno otoka Hvara. Budu}i da je tada bilo lutanja oko naziva postrojbi, one su nazvane Pri~uvni sastav ZNG-a op}ine Hvar. Na temelju navedenog zaklju~ka Savjeta NO SO Hvar od 5. srpnja 1991., preko op}inskog Sekretarijata za narodnu obranu formiran je vod pri~uvnog sastava op}ine Hvar ja~ine 30 ljudi koji je, stacioniran na aerodromu kod Starog Grada, vr{io borbeno osiguranje letjeli{ta. Prvo okupljanje voda bilo je 16. srpnja 1991. godine. Popuna
voda izvr{ila se dragovoljcima s podru~ja Jelsa Stari Grad. Zapovjednik voda bio
je Lukin Peronja iz Jelse. Naoru`anje za navedenu postrojbu osigurano je od vi{ka
naoru`anja policijske postaje iz Hvara, te dio iz Zapovjedni{tva za sjevernu i srednju Dalmaciju u Splitu. Ve}im dijelom naoru`anje se sastojalo od starijeg trofejnog
naoru`anja (automati Thompson, pu{ka M-48, karabin 7,62) te od manjeg broja AP 7,62 tipa Zbrojovka. Sekretarijat za narodnu obranu op}ine Hvar osigurao je dio odora ZNG-a (majice, ko{ulje i kape), dok je ostalu opremu osigurao tada{nji [tab TO op}ine Hvar. Treba naglasiti da je cjelokupno naoru`anje i streljivo
biv{eg [taba TO op}ine Hvar, koje je bilo u skladi{tima u Hvaru, oduzeto poznatom akcijom razoru`avanja TO RH u svibnju 1990. i odvezeno u RL Lora u Splitu. Zbog navedenog, naoru`anje za potrebe obrane trebalo je nabavljati iz raznoraznih izvora, {to tada nije bilo nimalo lako.
Daljnji razvoj postrojbi do 15. rujna 1991. godine
Dana 10. kolovoza 1991. ustrojen je Krizni {tab za op}inu Hvar, na temelju odluke predsjednika Kriznog {taba sjeverne i srednje Dalmacije gosp. Drage Krpine od
262

8. kolovoza 1991. godine. Ve} 15. kolovoza 1991. Krizni {tab op}ine Hvar donio
je Procjenu borbenih djelovanja u slu~aju agresije {irih razmjera na Republiku Hrvatsku, a 5. rujna donio je i Dopunu Procjene, kao temeljne dokumente na kojima se
planski pri{lo organiziranju obrane. Budu}i da Procjena daje prikaz tada{njega
okru`enja i ugro`enosti otoka Hvara, stanje i mogu}nosti obrambenih snaga, mjere koje je trebalo poduzimati, kao i prikaz da je takvo stanje trajalo prakti~ki do kraja godine, u ovom dijelu teksta donosimo Procjenu i njezinu Dopunu u cijelosti:
PROCJENA BORBENIH DJELOVANJA U SLU^AJU AGRESIJE [IRIH
RAZMJERA NA REPUBLUKU HRVATSKU
Podru~je op}ine Hvar, tj. otok Hvar smje{ten je u sredi{njem dijelu srednjodalmatinskih otoka. Ovakav polo`aj otoka uvjetuje njegovu ugro`enost od strane vojno-~etni~kih formacija u slu~aju {ire eskalacije sukoba u Republici Hrvatskoj. Na podru~ju
op}ine ne postoje zna~ajniji objekti (vojni, privredni i sl.) i s ovog podru~ja ne vode zna~ajniji prometni pravci koji bi imali zna~aj u slu~aju eskalacije sukoba, odnosno napada neprijateljskih snaga na ovom podru~ju. Ipak, s obzirom da bi neprijatelj nastojao
okupirati cijelo podru~je Republike Hrvatske, te onemogu}iti, odnosno sru{iti uspostavljenu demokratsku vlast, a i u cilju demonstracije sile, postoji mogu}nost direktnog ugro`avanja op}ine Hvar upotrebom vojnih formacija. S obzirom na zna~aj, polo`aj i oblik
op}ine Hvar, agresijom na RH op}ina Hvar bila bi ugro`ena upotrebom vojnih snaga
stacioniranih na otoku Visu. Sagledavaju}i sve elemente relevantne za stupanj ugro`enosti, kao i snage neprijatelja stacionirane na Visu, zaklju~uje se sljede}e:
Cilj napada neprijatelja bio bi ru{enje uspostavljene demokratske vlasti na
podru~ju op}ine;
U tom cilju neprijatelj bi nastojao zauzeti administrativni centar Hvar, te
vr{iti kontrolu prometnica koje iz Hvara vode prema sredi{njem dijelu otoka, te
kontrolu prometnica na podru~ju Stari Grad Jelsa;
Manjim snagama nastojao bi osvojiti i uspostaviti kontrolu nad aerodromom
kod Starog Grada;
Ne isklju~uje se mogu}nost da bi radi demonstracije sile vr{ili upade i u druga naselja i podru~ja, a sve u cilju zastra{ivanja pu~anstva;
S obzirom na pretpostavljene ciljeve, kao i mogu}nost upotrebe snaga, o~ekuje se da bi u cilju napada na otok agresor upotrijebio snage ja~ine oja~ane ~ete
(150 200 ljudi) bez upotrebe oklopno-mehaniziranih snaga.
Napad bi otpo~eo pomorskim desantom glavninom snaga (100 130 ljudi)
u podru~ju grada Hvara, kao i jednovremenim helikopterskim desantom ja~ine
voda (20 30 ljudi) na podru~ju Vidikovac kod Velog Grablja u cilju presijecanja i kontrole prometa izme|u zapadnog i sredi{njeg dijela otoka. Helikopterski desant o~ekuje se i u podru~ju letjeli{ta kod Starog Grada ja~ine 1 2 pje263

{a~ka voda (30 50 ljudi) u cilju kontrole letjeli{ta i prometnica na tom podru~ju.
Glavninom snaga iskrcanih na podru~ju grada Hvara nastojao bi zauzeti administrativne zgrade (zgradu Skup{tine op}ine i objekt policijske postaje). Dijelom tih snaga agresor bi poku{ao izvesti spajanje iskrcanih snaga kod Velog Grablja i na sredi{njem dijelu otoka.
Postoji mogu}nost da jednovremeno s ovim operacijama do|e do iskrcavanja
manjih snaga neprijatelja na isto~nom dijelu otoka u podru~ju Su}uraj, te da s
tim snagama uspostave kontrolu nad isto~nim dijelom otoka.
Istovremeno s izvo|enjem ovih akcija ratni brodovi neprijatelja izvr{ili bi blokadu pomorskih pravaca u podru~ju Splitskih vrata, rta Pelegrin i rta Su}uraj
na o. Hvaru, kao i kontrolu Vi{kog i Hvarskog kanala.
Borbenu podr{ku iskrcanim snagama pru`ale bi manje pomorske snage, ali bi
djelovale prvenstveno u slu~aju ja~eg otpora na{ih snaga, odnosno kada bi postojala mogu}nost da se ne ostvare zacrtani planovi agresora i kada bi bilo zaustavljeno napredovanje njihovih snaga.
Na zauzetim podru~jima agresor bi nastojao onemogu}iti rad legalno izabranih organa vlasti, te bi u tom cilju vr{io uhi}enja zna~ajnijih politi~kih li~nosti bez obzira na strana~ku pripadnost.
Postoji mogu}nost da vojno-~etni~ke snage ne izvr{e direktan napad s prije navedenim ciljevima, ve} da svoje djelovanje ograni~e na odre|ena podru~ja na{eg otoka,
a u cilju kontrole odre|enih to~aka-podru~ja i demonstracije sile. U tom slu~aju naro~ito }e biti interesantan krajnji zapadni dio otoka zapadno od grada Hvara, tj. podru~je poluotoka Pelegrin. Zaposjedanjem poluotoka Pelegrin, a i dijela zapadnog podru~ja
Paklenih otoka, neprijatelj bi uspostavio kontrolu pomorskog prometa na relaciji otok
Vis Splitska vrata, a time bi izvr{io demonstraciju sile u neposrednoj blizini najve}eg
naselja na otoku Hvaru. Na{e organizirane snage obrane nedovoljno su brojne i neadekvatno naoru`ane da bi osigurale sva podru~ja koja mogu biti mjesto iskrcavanja. Zbog
toga ih se ne smije izlagati direktno glavnim snagama neprijatelja. Razmje{tanjem snaga na pravcima mogu}ih udara, te prilago|eno{}u tih snaga da mogu djelovati na vi{e
pravaca treba maksimalno iskori{tavati njihove borbene mogu}nosti. Te snage ne izlagati glavnim udarima agresora, ve} prvenstveno koristiti sljede}e oblike borbenih djelovanja: zasjede, prepade, upade, bo~ne i za~elne udare i sl. Udari trebaju biti iznenadni i brzi uz maksimalno kori{tenje sljede}ih elemenata tih udara: pokreta i vatre. Prvenstveni cilj na{ih snaga trebali bi biti pozadinski organi iskrcanih snaga, zna~i jedinice koje bi vr{ile dostavu streljiva, hrane, vode i druge opreme. Naru{avanjem logisti~ke podr{ke iskrcanih snaga neprijatelja otupila bi se o{trica glavnine snaga kojima se
na{e malobrojne i slabo opremljene snage ne mogu direktno suprotstaviti.
Hvar, 15. kolovoza 1991. g.
KRIZNI [TAB OP]INE HVAR
264

DOPUNA PROCJENE UGRO@ENOSTI PODRU^JA OP]INE HVAR


S obzirom na promijenjene uvjete glede Procjene Kriznog {taba op}ine Hvar od
15. kolovoza 1991. g., na sjednici Kriznog {taba op}ine Hvar odr`anoj dana 5. rujna
1991. g. donosi se d o p u n a Procjene ugro`enosti:
1. Situacija
Okupatorska vojska je krajem kolovoza na otoku Visu koncentrirala znatno ja~e
snage nego {to je to dosada bio slu~aj. U Vi{ku luku i u akvatorij oko otoka Visa stacionirane su vrlo jake pomorske snage neprijatelja. Te snage preba~ene su iz Ratne luke
Lora i sastoje se od torpednih, raketnih i patrolnih brodova, podmornica te nekoliko pomo}nih i zapovjednih brodova. Te pomorske snage konstantno kontroliraju {iri akvatorij oko otoka Visa, a primije}eno je da su se u posljednje vrijeme intenzivirali pokreti,
odnosno plovidbe desantnih i teretnih brodova okupatorske vojske na ovom podru~ju.
Pretpostavlja se da je do{lo i do preformacija snaga stacioniranih na otoku Visu, tako da
je formirano Zapovjedni{tvo upori{ta Vis.
2. Mogu}e namjere i djelovanje neprijatelja
Glede stacioniranja jakih pomorskih snaga u neposrednoj blizini otoka Hvara,
kao i svakodnevnih pokreta desantnih i teretnih brodova okupatorske vojske na relaciji
rt Pelegrin Pakleni otoci o. [}edro Neretvanski kanal i obratno, u {iroj eskalaciji
sukoba mo`e se o~ekivati sljede}e:
Manje je vjerojatno da bi agresor poduzeo akcije s radikalnim ciljem, tj. ovladavanjem cijelim podru~jem otoka Hvara radi ru{enja demokratski izabrane vlasti,
kako je izneseno u prija{njoj Prosudbi....
Vrlo je izgledno da }e poduzeti odre|ene mjere ograni~enog karaktera, a u cilju
kontrole plovidbe na relaciji otok Vis Splitska vrata i otok Vis Neretvanski kanal.
U sklopu kontrole tih pomorskih pravaca i samog upori{ta Vis mo`e se o~ekivati da bi
neprijatelj nastojao ovladati krajnjim zapadnim dijelom otoka Hvara tj. poluotokom
Pelegrin i zapadnim dijelom Paklenih otoka. Ovladavanje ovim podru~jima neprijatelj
bi izvr{io kombiniraju}i zra~ni i pomorski desant sa snagama ja~ine ~ete (oko 150 ljudi), a u cilju zauzimanja zna~ajnijih objekata na tom podru~ju: luka Vira, komunikacija luke Vira rt Pelegrin, Smokovnik, Kljucavica (K-123) i Pelegrin (K144).
Glavninu ovih snaga koristio bi za blokiranje ovog podru~ja na crti: M. Smokovnik
Kljucavica (K-123). Po ostvarenju ovog cilja neprijatelj bi dopremio dodatne snage radi
uspostavljanja osmatra~kih i borbenih postaja na K-144 Pelegrin, gdje bi vjerojatno rasporedio obalnu topni~ku bitnicu u ve} izra|ene fortifikacije. Manjim snagama, a radi
uspostavljanja osmatra~ke postaje ili postaje za vezu nastojao bi ovladati i Glavicom (K94) na otoku Sv. Klement (Pakleni otoci).
S obzirom na ograni~ene ciljeve, s navedenim snagama agresor ne bi vr{io aktivnosti prema gradu Hvaru. Me|utim, u {iroj eskalaciji sukoba ili kada bi se njegove
snage osje}ale ugro`enima na svojim polo`ajima, prema podru~ju grada Hvara i komunikaciji Hvar Brusje djelovao bi obalnim topni{tvom s polo`aja na rtu Pelegrin (K265

144), te s brodova, a postoji mogu}nost djelovanja i s otoka Visa dalekometnim topovima 130 mm.
Logisti~ko osiguranje, odnosno opskrbu ovih snaga vr{io bi prvenstveno brodovima preko luke Vira, ili, ukoliko bi to bilo onemogu}eno, preko uvale Parja ili Pelegrinska. U krajnjem slu~aju agresor bi za tu svrhu koristio i helikoptere.
Na isto~noj strani otoka Hvara u podru~ju Su}uraja neprijatelj bi vjerojatno
djelovao ukoliko bi njegove kopnene snage uspjele prodrijeti dolinom Neretve do mora.
U tom slu~aju manjim snagama bi poku{ao zauzeti podru~je luke Su}uraj i podru~je
Ublina (K-246) u cilju kontrole pomorskog prometa Neretvanskim kanalom.
Pored navedenih mogu}ih djelovanja agresora mogu}i njegovi ciljevi bili bi i
odre|eni zna~ajniji objekti, i to prvenstveno: HTV oda{ilja~ Mala Gr~ka u Hvaru, repetitor radioveza na podru~ju Vidikovac kod Velog Grablja, aerodrom kod Starog Grada gdje su sada stacionirani poljoprivredni avioni koji se koriste za ga{enje {umskih po`ara te trafostanica u Starom Gradu. Ovi objekti bi mogli biti izlo`eni neprijateljskim
diverzantskim akcijama ili udarima zrakoplovstva.
3. Procjena na{ih snaga
Na{e snage ja~ine su jednog pje{a~kog voda pri~uvnog sastava ZNG-a i jednog
poja~anog policijskog voda PP Hvar. Navedene postrojbe naoru`ane su samo lakim pje{a~kim naoru`anjem i donekle osposobljene samo za policijske poslove i ~uvanje odre|enih objekata. Ovako organizirane i opremljene ne bi bile u stanju sprije~iti neprijatelja
u ostvarivanju njegovih mogu}ih namjera. Stoga bi osnovna zada}a na{ih snaga bila
blokiranje iskrcanih snaga neprijatelja te pra}enje njegovih aktivnosti, na~ina opskrbe,
odr`avanja veza i dr. Bojna djelovanja na{ih snaga trebaju biti u obliku zasjeda, prepada, upada uz izbjegavanje glavnih udara neprijatelja.
Tijekom vremena na{e snage broj~ano oja~ati i ustrojiti po vojnim na~elima organizacije, opremiti naoru`anjem i drugom opremom te ih osposobiti za uspje{no suprotstavljanje bilo kojem obliku ugro`avanja na{eg podru~ja od strane neprijatelja (protudesantna borba, protudiverzantaska borba, PZO, protubrodska borba i dr.). U duhu
stvaranja organizirane Hrvatske vojske ustrojene postrojbe uvezati u sustav vo|enja i zapovijedanja koji }e se formirati na ovom podru~ju.
Zaklju~ak
Stupanjem na snagu ove Procjene... svi organi i tijela na podru~ju op}ine
Hvar u planiranju obrambenih mjera i postupaka moraju uzimati u obzir elemente iz
Procjene....
Hvar, 5. rujna 1991.g.
KRIZNI [TAB OP]INE HVAR
Na temelju ve} navedenog Zaklju~ka Savjeta za narodnu obranu SO Hvar i odluke
novoustrojenog Kriznog {taba op}ine Hvar, 20. kolovoza 1991. ustrojen je i vod
pri~uvnog sastava ZNG-a Su}uraj, ja~ine 25 ljudi. Tada je nabavljeno jo{ 12 AP
7,62 mm poljskog podrijetla. Ipak, sve to nije bilo dostatno za naoru`anje tada an266

ga`iranog ljudstva. Zada}a novoustrojene postrojbe bila je kontrola krajnjeg isto~nog dijela otoka Hvara. Zbog procjene Kriznog {taba o posebnoj ugro`enosti podru~ja zapadno od grada Hvara, kao i objekata i instalacija HTV oda{ilja~a Mala
Gr~ka koji se nalazi na tom podru~ju, u Hvaru je 1. rujna 1991. ustrojena desetina, a 7. rujna 1991. i kompletan vod ja~ine 25 ljudi pri~uvnog sastava ZNG-a op}ine. Zada}a voda bilo je osiguranje oda{ilja~a HTV-a Mala Gr~ka i kontrola podru~ja prema rtu Pelegrin. Naoru`anja za ovaj vod nije bilo dovoljno, jer je prakti~no bila naoru`ana samo jedna desetina. Zna~i, do 15. rujna 1991. kada je otpo~ela otvorena agresija neprijatelja na ovom podru~ju, na otoku Hvaru bila su ustrojena 3 voda pri~uvnog sastava ZNG-a op}ine (tada{nji naziv), ukupne ja~ine od 80
ljudi pod zapovjedni{tvom Kriznog {taba op}ine koje je imenovalo odgovornu osobu kao zapovjednika navedenih postrojbi Nikolu [imunovi}a iz Starog Grada.
Dana 15. rujna 1991. raspolagalo se ukupno sa 17 AP 7,62 mm, 13 automata
Thompson, 17 pu{aka M-48 i 8 karabina M-41 ruskog podrijetla, te ne{to lova~kih karabina. Osim ovih snaga, tada je ustrojen i [tab narodne za{tite za op}inu
Hvar na ~ijem je ~elu bio Jerko Doman~i} Kramer. [tab NZ op}ine Hvar imao
je zada}u organizirati {tabove i jedinice Narodne za{tite pri tada{njim mjesnim zajednicama, odnosno naseljima. Zada}e ovih {tabova i jedinica bile su osiguranje
odre|enih objekata i dijelova naselja. Naoru`anje ovih postrojbi ~inile su lova~ke
pu{ke i pi{tolji u vlasni{tvu pojedinaca.
Razvoj postrojbi od 15. rujna 1991. godine
a) Bojna djelovanja agresora 15. rujna 1991. na podru~ju op}ine Hvar
U nedjelju 15. rujna 1991. zapo~ela je otvorena agresija JNA na ovom podru~ju Republike Hrvatske. Agresor je 14./15. rujna 1991. izvr{io napad iz zraka i s mora na
luku Plo~e. Sukladno toj situaciji, Krizni {tab op}ine stavio je u stanje pripravnosti
vod pri~uvnog sastava ZNG-a u Su}urju, te dijelom i na aerodromu Stari Grad. Ne{to iza 15 sati toga dana, dva zrakoplova tipa Jastreb u dva naleta su raketirala i
mitraljirala sportski aerodrom kod Starog Grada. Pogo|eni su zrakoplovi poljoprivredne avijacije, te monta`ni objekti za smje{taj ljudstva. Pripadnici pri~uvnog sastava ZNG-a koji su tog trenutka bili na osiguranju letjeli{ta na vrijeme su se izvukli, jer su neprijateljski zrakoplovi najprije tukli pistu, pa tek onda objekte gdje su
bili pripadnici ZNG-a. U napadu je lak{e ranjena jedna civilna osoba koja je bila u
blizini, a pogo|ena su 3 zrakoplova tipa Air-traktor, od kojih su 2 potpuno izgorjela. Raketirana su i izgorjela 2 monta`na objekta za smje{taj ljudstva i opreme na
letjeli{tu, a o{te}ena su 4 vozila (2 civilna, 1 policijsko i 1 ZNG-a). Istoga dana desetak brodova JRM-a koncentriralo se u Neretvanskom kanalu, nekoliko milja od
mjesta Su}uraj, te su odatle borbeno djelovali u smjeru luke Plo~e. Krizni {tab op}ine je procijeniv{i situaciju izdao zapovijed vodovima pri~uvnog sastava ZNG-a za
267

punu pripravnost u mjestu Su}uraj, na aerodromu kod Starog Grada i na objektu


HTV-a u Hvaru. Tada je zapo~ela pomorska blokada otoka koja je, uz nekoliko prekida, trajala sve do sredine studenoga 1991., kada su pomorske snage neprijatelja
pora`ene i prisiljene povu}i se na otok Vis.
b) Organizacijske mjere za pobolj{anje ustroja obrambenih snaga na podru~ju op}ine Hvar
Dan nakon prvog napada agresora na ovo podru~je, 16. rujna 1991. Predsjedni{tvo
Skup{tine op}ine Hvar na prijedlog Kriznog {taba imenovalo je Zapovjedni{tvo
obrane otoka Hvara u cilju u~inkovitog organiziranja, vo|enja i zapovijedanja oru`anim postrojbama na podru~ju otoka policije, ZNG-a i odreda Narodne za{tite
pri mjesnim zajednicama. Taj dan uzima se kao Dan Mje{ovitog odreda mornari~kog pje{a{tva Hvar (Momp), budu}i da su ujedinjene sve oru`ane formacije koje
su se do tada ustrojile na otoku. Dana 17. rujna 1991. navedeno Zapovjedni{tvo
stupilo je u funkciju i zapo~elo izdavati zapovijedi i donositi odluke. Na ~elu Zapovjedni{tva bio je Nikola [imunovi}, zamjenik je bio Tomo Buzoli} (zapovjednik Policijske postaje Hvar), na~elnik Panajoti Gilve (zapovjednik dotada{njeg [taba TO
op}ine Hvar). Pomo}nik za postrojbe ZNG-a u Zapovjedni{tvu bio je Stjepan Peronja. Ratno ustrojstvo Zapovjedni{tva, u nedostatku uputa nadle`nih organa, izra|eno je na temelju ustroja [taba TO op}ine Hvar s manjim prilagodbama trenuta~nom stanju i mogu}nostima. Otada datiraju prvi pisani dokumenti Zapovjedni{tva, otvoren je protokol spisa, a za ovjeru je kori{ten pe~at SNO op}ine Hvar.
Prva zapovijed Zapovjedni{tva bila je da se na otoku ustroje 4 zdru`ene oru`ane postrojbe, kako su se tada nazvale oru`ane postaje. Navedene postrojbe bile su sastavljene od pripadnika policije i pripadnika dotada ustrojenih vodova pri~uvnog sastava ZNG-a, i to iz razloga {to je policija bila bolje naoru`ana, te se tako nastojalo
maksimalno iskoristiti ljudski i skromni oru`ani potencijal. Imenovani su zapovjednici oru`anih postaja i njihovi zamjenici, te utvr|ena podru~ja odgovornosti i
zada}e. Postaje su bile u Hvaru, Starom Gradu, Jelsi i Su}urju. Svaka postaja bila je
ja~ine jednog voda, naoru`ana lakim strelja~kim naoru`anjem razli~itih tipova i
podrijetla.
Istoga dana izdana je zapovijed [tabu Narodne za{tite op}ine Hvar za organiziranje
radarskog motrenja akvatorija Vi{kog, Hvarskog i Neretvanskog kanala s polo`aja
Paklenih otoka, otoka Ze~evo kod Jelse i iz same luke Su}uraj. Zapovijed je izdana
jer su tijekom proteklih no}i agresorski brodovi dolazili u neposrednu blizinu otoka Hvara, a nisu na vrijeme otkriveni i pra}eni. Za izvr{enje te zada}e [tab Narodne za{tite anga`irao je ribarske ko}e s posadom koja je bila opremljena boljim radarom. Ko}e su s odre|enih polo`aja radarima pratile kretanje neprijateljskih brodova. Razra|en je na~in dojave i pra}enja, a sredstvima radioveze svi su se uvezali u
sustav Centra za obavje{}ivanje Hvar. Ne{to kasnije, po~etkom listopada 1991.,
zbog opasnosti kojima su bila izlo`ena ta plovila na moru, radari su demontirani s
268

ko}a i postavljeni na nekoliko punktova na kopnu, a napravljen je i jedan mobilni


radar na vozilu. Ovdje treba naglasiti da je Zapovjedni{tvo obrane preko Centra za
obavje{}ivanje Hvar dobivalo vrlo kvalitetne i pravodobne informacije o stanju u
okru`enju otoka, kako na kopnu, tako i na moru i u zraku. Centar za obavje{}ivanje Hvar ve} je do tada bio aktivirao postaje za motrenje koje su danono}no motrile zra~ni i morski prostor oko otoka Hvara. Ovo je bilo osobito va`no jer je Zapovjedni{tvo obrane otoka bilo prepu{teno samo sebi, bez nekog nadre|enog tijela
koje bi osiguravalo obavje{tajne podatke i podatke o trenuta~nom stanju u prostoru, tako da je na temelju dobivenih podataka Zapovjedni{tvo samostalno donosilo
prosudbe o namjerama neprijatelja i mjerama koje treba poduzeti.
Zapovjedni{tvo obrane otoka je u cilju ustrojavanja ja~ih postrojbi i anga`iranja {to
ve}eg broja ljudi u postrojbe pri~uvnog sastava ZNG-a, 18. rujna 1991. javno objavilo upis dragovoljaca po naseljima. Na javni poziv u narednih nekoliko dana na
podru~ju otoka Hvara prijavilo se oko 400 dragovoljaca. U vremenu od 20. 22.
rujna 1991. prema odluci MUP-a RH izvr{eno je izuzimanje lova~kih karabina od
gra|ana, tako da su jedinice ZNG-a popunjene s jo{ 60 cijevi. Procijeniv{i situaciju na podru~ju Dalmacije tijekom 20. rujna 1991., Zapovjedni{tvo obrane je u
rano jutro 21. rujna 1991. donijelo Odluku o uporabi zdru`enih jedinica MUP-a i
ZNG-a na otoku, i to tako da se postaja Hvar rasporedila za organizaciju protudesantne obrane u {irem podru~ju grada Hvara, postaja Stari Grad je zauzela polo`aje za protudesantnu obranu u podru~ju letjeli{ta kod Starog Grada, a postaja Su}uraj se rasporedila za protudesantnu obranu krajnjeg isto~nog dijela otoka Hvara u
podru~ju luke Su}uraj. Postaja Jelsa je u objektima smje{taja bila u pri~uvi. Taj dokument predstavlja prvi pisani dokument o bojnoj uporabi postrojbi. Zapovjedni{tvo obrane otoka je uz suradnju Kriznog {taba op}ine, u uvjetima pomorske blokade koja je po~ela ve} 15. rujna 1991., organiziralo veze s kopnom koriste}i brze glisere. Tako je funkcionirala veza Su}uraj Drvenik, te kasnije Jelsa Ba{ka Voda.
Za potrebe Zapovjedni{tva navedene veze kori{tene su za prebacivanje ljudstva i
manjim dijelom materijalnih sredstava.
Zapovjedni{tvo obrane je 30. rujna.1991. odlu~ilo reorganizirati ustroj vojnih postrojbi na otoku. Na temelju ve} ustrojenih vodova ZNG-a, a imaju}i prijavljenih
400 novih dragovoljaca, predlo`eno je ustrojavanje pristo`ernih postrojbi i 4 pje{a~ke satnije sastava 3-4 voda ukupne ja~ine oko 400 ljudi. Organizacijski ustroj satnija, u nedostatku naputaka nekog nadle`nog tijela, izra|en je na temelju ustroja
~eta biv{e TO. Do 5. listopada 1991. izvr{ena je popuna satnija novim dragovoljcima, izvr{eno je postavljanje ~asnika, do~asnika i vojnika na zapovjedne du`nosti, te
je izra|en plan rada na ustrojavanju postrojbi. Zapovjednik 1. satnije Hvar bio je
Ton~i [}epanovi}, 2. satnije Stari Grad Antun Petri}, 3. satnije Jelsa Lukin Peronja
i 4. satnije Su}uraj Branko Frani~evi} (po~etkom kolovoza napustio je JNA, gdje je
bio u aktivnoj slu`bi u ~inu kapetana). Kasnije je na ~elu 3. satnije bio Stjepan Pe269

ronja. Dana 5. listopada 1991. izvr{ena je smotra satnija prema novom ustroju, a
potom se odmah nastavio ciklus obuke i uvje`bavanja te bojne pripravnosti jedinica po vodovima, jer je oru`ja i streljiva bilo samo za po jedan vod svake satnije. Budu}i da je izvr{eno odvajanje od policijskih postrojbi, u Zapovjedni{tvu obrane otoka do{lo je do promjene u tom smislu {to Tomo Buzoli} kao zapovjednik policijske
postaje vi{e nije bio zamjenik zapovjednika nego je tu funkciju preuzeo pomo}nik
za postrojbe ZNG-a u Zapovjedni{tvu Stjepan Peronja.
c) Raketiranje HTV-ovog oda{ilja~a Hvar i stanje postrojbi tijekom listopada 1991.
godine
Dana 3. listopada 1991. oko 13.00 sati dva zrakoplova tipa Jastreb raketirali su
HTV-ov oda{ilja~ Mala Gr~ka kod Hvara. Oda{ilja~ nije o{te}en, ali su rakete izazvale veliki {umski po`ar. Nije bilo ozlije|enih. Oko 14.30 sati jedan zrakoplov tipa
Orao opet je u niskom letu nadletio HTV-ov oda{ilja~, ali nije borbeno djelovao.
Na njega je otvorena vatra iz pje{a~kog naoru`anja policije i ZNG-a. Tijekom listopada 1991. ustrojene postrojbe funkcionirale su u uvjetima pomorske blokade, izvr{avaju}i uglavnom zada}e motrenja, izvi|anja i pra}enja agresorskih pomorskih
snaga, kao i pripreme za protudesantnu borbu. Stalno je bio anga`iran po jedan vod
svake satnije, koji su se mijenjali svakih 4-7 dana (osim vodova u Su}urju ~iji su pripadnici bili stalno anga`irani). Sa svim postrojbama tijekom njihove pripravnosti
kontinuirano se izvodila borbena obuka sukladno planu obuke koji je donio operativno-nastavni organ Zapovjedni{tva. Tijekom listopada zna~ajno je pobolj{an
broj i kvaliteta naoru`anja postrojbi. Sredinom mjeseca nabavljeno je 30 poluautomatskih pu{aka sa streljivom i 50 tromblona. Krajem listopada nabavljeno je 57 automatskih pu{aka sa streljivom, 1 sanduk ru~nih bombi i odre|ena koli~ina tromblona. Navedeno naoru`anje i streljivo odmah je raspore|eno po satnijama, tako da
je sada svaka satnija imala 40-50 cijevi. U tom razdoblju zapo~elo je intenzivnije
opremanje maskirnim odorama. Napominjemo da se do oru`ja i ve}ine opreme
do{lo vlastitim snagama i anga`iranjem pojedinaca iz sastava Zapovjedni{tva, posebice zapovjednika [taba NZ Jerka Doman~i}a.
I pored pobolj{anja opremljenosti s pje{a~kim naoru`anjem, osnovni problem Zapovjedni{tva obrane otoka bio je nedostatak oru`ja s kojim bi se s distance mogli
uspje{no ga|ati neprijateljski brodovi, koji su nesmetano plovili i do same obale, a
nerijetko su se za nevremena sklanjali u pogodne uvale, naro~ito oko Su}urja i kod
rta Pelegrin. Zapovjedni{tvo obrane otoka izradilo je plan protubrodske borbe i potrebe za oru`anim sustavima za provedbu iste. Poku{alo se na razne na~ine do}i do
raspolo`ivih sredstava, preko obalnih topova, PZ topova 40 mm Bofors, Polk
Maljutka i sl., ali bez uspjeha. Stoga je do daljnjeg te`i{te obrane bilo u pripremama za protudesantnu obranu, te pra}enju kretanja i aktivnosti neprijateljskih pomorskih snaga u okolnom akvatoriju. Sredinom listopada 1991., sukladno novom
Zakonu o obrani RH do{lo je do promjena naziva postrojbi pa se po~eo upotre270

bljavati naziv Pri~uvni sastav HV-a op}ine Hvar. U tom vremenu odr`avali smo kakve-takve kontakte sa Zapovjedni{tvom 6. OZ Split, me|utim, oni su te`i{no djelovali prema kopnu, tako da smo i dalje bili prepu{teni sami sebi u smislu uvezivanja u nekakav sustav vojnog vo|enja, zapovijedanja i logisti~kog osiguranja.
d) Stanje i aktivnosti postrojbi tijekom studenoga 1991. godine
Po~etkom studenoga 1991. vlastitim anga`iranjem, a uz pomo} predstavnika op}ine Daruvar iz koje je izbjeglo stanovni{tvo bilo smje{teno po hotelima na otoku,
dopremljen je jo{ jedan kontingent oru`ja i minsko-eksplozivnih sredstava. Radilo
se o 30 cijevi (pu{aka i automata), nekoliko RBR-ova zolja, jednom RBR-u osa,
3 minobaca~a 60 mm bez ciljni~kih sprava, svim vrstama streljiva te ve}oj koli~ini
eksploziva, protupje{a~kih i protutenkovskih mina. Time se zna~ajno poja~ala vatrena mo} postrojbi. Navedena sredstva odmah su uvr{tena u sastav satnija i u tom
vremenu naglasak je stavljen na obuku i osposobljavanje pripadnika satnija u uporabi novonabavljenog naoru`anja i MES-a. Tek tada smo bili donekle sposobni paljbeno djelovati s distance s jednim RBR-om osa, dok je upitna bila mogu}nost
u~inkovite uporabe minobaca~a u prutubrodskoj borbi i to bez ciljni~kih sprava.
Po~etkom studenoga opet je progla{ena pomorska blokada. Dana 5. studenoga
1991. obavije{teni smo od strane Zapovjedni{tva HRM-a da podru~je na{eg otoka,
kao i na{e postrojbe, prelazi u podru~je odgovornosti Zapovjedni{tva HRM-a.
Time se prakti~no ni{ta nije promijenilo jer je Zapovjedni{tvo obrane otoka i dalje
bilo prepu{teno samo sebi, bez dovoljno informacija i vezivanja u vojnu uspravnicu, odnosno u svrsishodan sustav vojnog vo|enja i zapovijedanja. Dana 7. studenoga 1991. oko 12.00 sati dva zrakoplova tipa Jastreb jo{ su jednom raketirali aerodrom kod Starog Grada, ali bez ve}ih posljedica.
Doga|aje od 15. i 16. studenoga 1991. u na{em okru`enju (bitka u Splitskim vratima i izvla~enje neprijateljske flote Bra~kim i Hvarskim, a kasnije i Neretvanskim
kanalom) nitko iz Zapovjedni{tva HRM-a nije najavio, niti su kasnije tijekom dinamike davane bilo kakve informacije i zapovijedi ili barem odre|eni napuci. U tim
uvjetima Zapovjedni{tvo obrane otoka nije imalo pravi uvid u stanje u okolnom
prostoru, kao ni u namjere neprijateljske flote. Dana 16. studenoga 1991. agresorski brodovi nakon poraza ispred Splita povla~e se Neretvanskim kanalom. Budu}i
da nikakve informacije, napuci ili zapovijedi iz Zapovjedni{tva HRM-a nisu stizale, Zapovjedni{tvo obrane otoka situaciju je pratilo na temelju informacija Centra
za obavje{}ivanje Hvar i postrojbi na terenu, a odluke donosilo temeljem samostalnih prosudbi. Sve postrojbe na otoku stavljene su u najve}u pripravnost. Jedino
oru`je koje su snage na otoku mogle eventualno koristiti na distanci bili su jedan
RBR osa, nekoliko RBR-ova zolja te tri MB-a 60 mm bez ciljni~kih sprava. Nakon borbe s obalnim topni{tvom na Pelje{cu, jedan o{te}eni minolovac JRM-a kasno poslijepodne toga dana nasukao se u uvali Torac ju`no od sela Gdinj. Tamo su
upu}eni dijelovi 3. i 4. satnije, kao i dio policijskih snaga, koji su izvr{ili blokadu
271

tog podru~ja, me|utim, zbog pada mraka i obavijesti operativnog ~asnika ZHRMa da je nastupilo primirje brod nije zaposjednut. Ipak, tijekom no}i 16./17. studenoga 1991. kada je utvr|eno da na njemu nema posade, izvr{en je upad na brod.
Na brodu je prona|eno 11 AP M-70 i jedna PS M-72, 4 RBR-a zolja, ne{to streljiva 7,62 mm i 7,9 mm te streljiva za PZ top 20 mm. Navedeno naoru`anje i dio
druge opreme odmah su uvr{teni u sastav postrojbi. Brodski radar je demontiran i
uvezan u radarski sustav Centra za obavje{}ivanje Hvar, montiranjem na motriteljsku postaju Napoleon iznad grada Hvara. Utvrdilo se da je to bio minolovac biv{e JRM oznake 144. Sljede}eg dana jedna ekipa HRM-a iz Ratne luke Plo~e obi{la
je pogo|eni minolovac i utvrdila da je te{ko o{te}en pogocima obalnog topni{tva i
samim nasukavanjem, te da ga se u takvom stanju ne isplati popravljati.
Budu}i da je otok Hvar pre{ao u podru~je odgovornosti HRM-a ve} po~etkom studenoga, a Zapovjedni{tvo obrane s postrojbama nije bilo djelotvorno uklju~eno u
sustav vo|enja i zapovijedanja HRM-a, {to se osobito pokazalo kod prije navedenih
doga|aja, dana 27. studenoga 1991. zapovjednik Nikola [imunovi} i na~elnik Panajoti Gilve te predsjednik SO Hvar Kruno Peronja bili su na sastanku sa zapovjednikom HRM-a admiralom Svetom Leticom u Splitu. Cilj sastanka bio je da se
definira preustrojavanje Zapovjedni{tva i postrojbi s otoka Hvara u sustav vo|enja
i zapovijedanja HRM-a, daljnji razvoj postrojbi, kao i organiziranje obalnog topni{tva na otoku Hvaru. S admiralom je dogovoreno da se na temelju dotad organiziranih postrojbi pri|e ustrojavanju Bataljuna mornari~kog pje{a{tva Hvar sastavljenom od 4 satnije mornari~kog pje{a{tva. Tako|er je dogovoreno da }e Zapovjedni{tvo HRM-a pri}i ustrojavanju bitnice obalnog topni{tva na rtu Pelegrin Hvar, s
tim da Zapovjedni{tvo obrane otoka izvr{i odabir zapovjednog kadra i vojnika za
popunu bitnice. Na temelju dogovorenog s Odjelom za ustroj Zapovjedni{tva
HRM-a utvr|eno je da se Bataljun mornari~kog pje{a{tva sastoji od:
zapovjedni{tva bataljuna,
izvi|a~ke desetine,
desetine veze,
za{titne desetine,
in`enjerijske desetine,
voda za logistiku,
4 satnije mornari~kog pje{a{tva.
Bataljun je prema tom prijedlogu trebao imati ukupno 387 vojnih obveznika, a
Odjel za ustroj HRM-a preuzeo je obvezu da se temeljem dogovorene strukture bataljuna izradi sklopna knjiga kako bi postrojba dobila legalitet.
e) Aktivnosti tijekom prosinca 1991., preustroj postrojbi u Bataljun mornari~kog
pje{a{tva i ustrojavanje OTB Pelegrin
272

Po~etkom prosinca 1991. Zapovjedni{tvo obrane otoka Hvara poduzelo je niz mjera za preustrojavanje postrojbi u Bataljun mornari~kog pje{a{tva djelomi~nom preraspodjelom ljudstva iz pje{a~kih satnija, te je na kraju 17. prosinca 1991. izvr{ena
smotra Bataljuna prema novom ustroju. Bataljun je tada brojio 379 vojnih obveznika. Zapovjedni{tvo obrane otoka preustrojilo se u Zapovjedni{tvo bataljuna
mornari~kog pje{a{tva (bmp). Nekoliko dana prije ustrojavanja bmp-a vlastitim
snagama, a uz ponovnu pomo} Jerka Doman~i}a koji se od po~etka listopada nalazio na du`nosti u GS, nabavljena je zna~ajna koli~ina naoru`anja i streljiva:
80 AP 7,62 mm sa streljivom,
7 snajpera 7,62 mm sa streljivom,
1 strojnica 12, 7 mm sa streljivom,
1 pu{kostrojnica 7,62 mm sa streljivom,
8 MB 82 mm bez mina,
4 MB 120 mm bez mina.
Navedena sredstva odmah su uvedena u postrojbe, tako da je bmp na dan ustrojavanja raspolagao sljede}im naoru`anjem:
148 AP 7,62 mm razli~itog podrijetla,
9 pu{aka snajper 7,62 mm (SSG + CZ),
2 PS 7,62 mm,
62 pu{ke M-48 7,9 mm,
38 PAP 7,62 mm,
42 automata (M-56, PP[, Thompson),
3 MB 60 mm sa 70 mina,
8 MB 82 mm bez mina,
4 MB 120 mm bez mina,
4 strojnice s postoljem (1-12,7 mm i 3-7,9 mm).
Osim navedenog, u postrojbama je jo{ bilo raspore|eno oko 60 komada lova~kih i
sportskih karabina, koje je za potrebe obrane Policijska postaja Hvar izuzela od gra|ana. Uz naoru`anje, bataljun se popunio i s maskirnim odorama HV-a. Odore je
dijelom nabavljala op}ina Hvar, a dio je dobiven od Odjela za logistiku HRM-a
Split. Dakle, 17. prosinca 1991. ustrojen je Bataljun mornari~kog pje{a{tva po dogovorenom ustroju te je solidno popunjen pje{a~kim naoru`anjem i ostalom opremom. Odmah nakon ustrojavanja nastavljena je obuka i uvje`bavanje postrojbi. Izvr{ena je obuka s MB 82 i 120 mm svih prate}ih vodova satnija, te je izvr{eno
uspje{no bojno ga|anje s jedinih 5 mina za MB 82 mm koje smo uspjeli nabaviti
za tu svrhu. U prvoj polovini prosinca, uz redovite aktivnosti na preustrojavanju,
izvr{en je i odabir zapovjednog kadra i vojnika za budu}u Obalno-topni~ku bitnicu Pelegrin (OTB Pelegrin). Dio ljudstva odabran je iz sastava bmp-a (prema specijalnostima), a dio je popunjen iz evidencije Se