Kruhek - Turske Utvrde I Kule U Lici I Krbavi 1527 - 1699

M.
Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
MILAN KRUHEK
TURSKE UTVRDE I KULE U LICI I KRBAVI

1527. 1689. GODINE
Milan Kruhek
Miroslava Krlee 2c
HR 47000 Karlovac
UDK: 94(497.56 Lika)"15/16"

72.033.3(497.56 Lika)"15/16"
Izvorni znanstveni lanak
Ur.: 2013-12-06
Ovaj pokuaj ulaska u povijest turskog vremena u Lici i Krbavi zaista je tek
poetak istraivanja mnogih pitanja: politikog i drutvenoga stanja, gospodarskih i
vjerskih prilika, u vremenskom razdoblju duem od jednog i pol stoljea. Pokuali smo
ui u ta pitanja istraujui graevna svjedoanstva toga vremena zahvaljujui najvie
spoznajama iz naih dosadanjih istraivanja povijesnoga svjetovnoga i crkvenog
graditeljstva na prostorima srednjovjekovnih upa Krbave i Like. Ovaj rad je zaista tek
pokuaj, a rezultati govore tek toliko da povijesno doba turske vlasti u Lici i Krbavi ne
smije biti zanemareno. Samo bolje poznavanje tog povijesnog vremena moe bolje
objasniti mnoga kasnija dogaanja pa i sadanje stanje i stanje spomenike batine i
sadanjega dnevnoga ivljenja. Brojne su tekoe do eljenih istraivakih rezultata.
Najprije nepoznavanje i tea dostupnost turskih arhivskih povijesnih izvora, a onda i
neznatni ostatci materijalnih ostataka like i krbavske povijesne batine. Na tu
zanemarenu batinu upozoravaju i brojne like gradine i crkvine, brojna topografska
imena koja govore o svojem povijesnom podrijetlu i postanku. Ve i istraivanje same
toponomastike tih krajeva uputilo bi nas na mnoge do sada nepoznate povijesne injenice.
Lika i Krbava oekuju dakle istraivae svoje povijesti i svojih povijesnih, spomenikih
vrijednosti, povjesniare i arheologe, demografe i sociologe. Mnoga pitanja iz tih
podruja nisu usto dovoljno jasno niti postavljena a jo su dalje potrebni na njih odgovori.
Kljune rijei: turske utvrde i kule, Lika, Krbava
Vie od 160 godina povijesne pokrajine june Hrvatske, srednjovjekovne

hrvatske upe Lika i Krbava, bile su pod okupacijom turske vlasti. U tom
dugom vremenskom razdoblju Lika i Krbava prole su kroz nekoliko velikih
promjena, politikih, upravnih i gospodarskih, a osobito velikih demografskih
471
M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
promjena u kojima je nekoliko puta bilo izmijenjeno autohtono

srednjovjekovno puanstvo tih krajeva. No, u dugom vremenu turske vlasti i
Lika i Krbava ivjele su u stalnom nemiru, izmeu neprestanog tihog rata i
nestalne sigurnosti, Turska osvajanja prekinula su mogunost daljnjega
prirodnoga povijesnog razvoja. Silom osvojeni prostor silom je odravao i
nametnutu vlast. ak je i dnevni nain ivljenja odreivala vojna sila koja je
uvala taj prostor i omoguavala takav ivot turskog gospodarskog i upravnog
ureenja. Nastavak razvoja odreivao je ponekad i sam lokalni poloaj naselja,
etniki i vjerski sastav. Naselja blia nekakvoj graninoj crti razdvajanja bila su
u mnogo nesigurnijem poloaju od onih koja su dublje u prostoru uvale vojne
posade turskih utvrda. U tim naseljima ivjelo je preteito muslimansko
stanovnitvo, dok je granini prostor bio preputen vlakim i kranskim
naseljima. Poloaj u prostoru, koji je odreivao veu ili manju sigurnost,
utjecao je dakle i na demografski sastav i gospodarski status iteljstva.
Ve i sam tijek osvajanja i uspostave osmanlijske vlasti u Lici i Krbavi
imao je posebna obiljeja i dosta jasne vremenske razdjelnice. Podruje ovih
hrvatskih srednjovjekovnih upa bilo je podreeno turskoj upravi i vlasti
osvojenjem ili unitenjem pojedinih srednjovjekovnih utvrda ili hrvatskih
naselja. U sreivanju vlasti i stvaranju turskih institucija upravne, sudske,
gospodarske i vjerske uprave, prethodila su desetljea pljake zemlje i naroda.
Lika i Krbava nisu osvojene odjednom, nakon kakve velike dobivene bitke.
Turske su vojske upadale u te hrvatske krajeve od prvoga veega vojnog
sukoba, i hrvatske pobjede kod Vrpila nedaleko od Korenice (1491.) pa od
velikog hrvatskog poraza na Krbavskom polju (1493.), tijekom iduih
desetljea u sporadinom, puzajuem osvajakom ratu. U tom su razdoblju
mnoge manje turske vojske svake godine upadale u Liku i Krbavu i unitavale
pljakom i zarobljavanjem naroda svaku mogunost ivljenja. Taj turski nain
osvajakog rata: pljaka i ropstvo, osvajao je prostor bez velikih ratnih podviga.
Pojedina kraa primirja, kao primjerice sedmogodinje primirje od 1503. do
1510. nisu zaustavila tursko napredovanje. Slijede ih godine manjih i veih
turskih napada u kojima pod njihovu vlast dolaze stare hrvatske utvrde od
Knina do Ostrovice i Karina u Lici. irenje i utvrivanje turske vlasti u Lici
bilo je ovisno i o njihovim ratnim uspjesima na glavnim ratitima. Lika i
Krbava su osjetile posljedice tekog hrvatsko-ugarskog poraza na Mohakom
polju (1526.). Do tih je godina bilo uglavnom osvojeno podruje cijele Krbave i
najveeg dijela Like, pa je turska vlast mogla uiniti korak dalje te Liku i
Krbavu, uz vojni nadzor i zatitu, ukljuiti u sustav upravne i politike vlasti
Osmanske carevine. Dogodilo se to nakon to su turska osvajanja dosegnula
krajnju graninu crtu u junim krajevima Hrvatske. To je osvojeno podruje
472
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
omeivala prema hrvatskom graninom podruju, ne neka vrsta crta

razdvajanja, nego granine utvrde i u njima vojne posade, i na turskoj i na
hrvatskoj strani. Osmanska je vlast taj krbavski i liki dio june Hrvatske 1527.
godine uredila kao novu upravnu jedinicu koja je najprije bila prikljuena
Bosanskom sandaku, do 1537. godine, a od 1537. do 1580. Klikom sandaku.
Osamdesetih godina 16. st. osnovan je bio Krko-liki sandak, koji se kasnije
najee zvao samo Liki sandak.1
Treba posebno naglasiti, da je turska vojna osvajaka sila prije stvaranja
nove turske administrativne uprave posve unitila organizacijsku drutvenu
strukturu srednjovjekovne Krbave i Like. Zaustavila je svaki nastavak razvoja,
koji su ove hrvatske pokrajine dosegnule na vrlo visokoj razini razvijenosti
hrvatskog drutva u okvirima srednjovjekovnog feudalnog ureenja hrvatske
drave i ve posve ureene organizacije crkvene vlasti od biskupske vlasti
Krbavske biskupije do upnih zajednica veih i manjih srednjovjekovnih
naselja. Dokaz toga je i mnotvo spomenika graditeljskog umijea, gradine i
gradita naselja, crkvine i crkvita sakralnih objekata te pisani spomenici visoke
latinske i hrvatske glagoljake pismenosti svjetovnih i crkvenih vlasti. Krbava
i Lika, usprkos svim promjenama, nasilnim unitavanjem i razarajuim
djelovanjem vremena, sauvale su dovoljno svjedoanstava visoke duhovne i
materijalne razvijenosti koju su turska osvajanja, najprije, velikim dijelom
unitila, a onda je dio toga, to nije bilo od interesa njihovoj upravi,
jednostavno bilo preputeno propadanju tijekom vremena.2
Organizacija i razvoj osmanlijske vlasti od osnivanja Likog sandaka
do kraja 16. stoljea
Od razvoja nove vlasti, vojnih, graanskih i vjerskih institucija u
okvirima prostranoga Osmanlijskoga carstva, u kojem su Krbava i Lika bile
daleke, periferne pokrajine, bio je ovisan i svakodnevni ivot i stvaranje nove
povijesne slike tih krajeva, Dakako, posebno bi poglavlje u istraivanju like i
krbavske povijesti moglo biti istraivanje propasti i nestanka visokorazvijenoga
likog i krbavskog srednjovjekovlja, dakle nestanak starih feudalnih i crkvenih
struktura vlasti i podjele prostora. Jednako bi posebno bilo zanimljivo poglavlje
velikih i viekratnih demografskih i vjerskih promjena. Unitavanje pljakom i
paleom materijalnih dobara, a jo vie porobljavanjem i ubijanjem naroda,
nestankom brojnih srednjovjekovnih naselja, feudalnih utvrda kao gospodarskih
1
N. MOAANIN, 1999, 55-57; 1996, 39-47.
2
S. PAVII, 1962; M. KRUHEK, 1997, 99-129.
473
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
i upravnih sredita ivljenja, Lika i Krbava bile su zaustavljene u svojem

prirodnom razvoju. Dugo je trajalo nesreeno stanje i uspostavljanje turske
nove vlasti s osloncem na njihova vea redovito vojnim posadama branjena
naselja, a na irem prostoru, stvaranjem novih oblika vlasti turskih aga i
begova, koji su kao novi veleposjednici zemlje, spahije, upravljali podreenim
narodom: turskim seljacima, kranskom rajom ili vlakim martolozima.3
Nova je turska vlast morala najprije naseliti demografski opustoene
krajeve Like i Krbave, posebno njezine pogranine prostore, nikada mirne ni
sigurne, a izloene estim napadima s hrvatske strane obrambene granice. Te su
zemlje dobivali, ionako vrlo pokretljivi itelji Vlakog naroda, navikli na ivot
od stoarenja i ratne pljake. Turskim su vlastima dobro doli za obranu granica
i zatitu sredinjih naselja i utvrda koje je preteito nastanjivalo njihovo
stanovnitvo muslimanske vjere. Kolonizacija Like i Krbave tekla je dakle od
sredinjega prostora prema periferiji i bila je obiljeena i vjerskim i drutvenim
promjenama. (Masovnije je pokrenuta tek od sredine pa prema kraju 16.
stoljea). To je bilo i razdoblje nastojanja da se ve stara zaputena polja, bar
dijelom, opet osposobe za poljoprivrednu proizvodnju.
Naseliti praznu i opustoenu zemlju nije bilo lako. Odakle dovesti u
Krbavu i Liku veliki broj novoga naroda, osobito u pogranini prostor trajno
nesiguran i uznemiravan krajikim vojnim napadima?! Staroga kranskoga,
hrvatskog stanovnitva, ostalo je vjerojatno vrlo malo. U prvom popisu iz
1528., kada je ve najvei dio Like bio osvojen, pa je taj prostor trebalo nekako
upravno organizirati, kao novu upravno-sudsku jedinicu, za Liku se kae da je
potpuno pusta.4
U tom procesu na poseban je nain bila zanimljiva sudbina likih Vlaha i
njihovo naseljavanje, najprije na turskoj strani pograninog podruja, a u drugoj
fazi, od poetka 17. st. njihovo preseljavanje na hrvatsku stranu granice.
Vlaki narod koji je preteito ivio od svojega stoarenja po bosanskim i
velebitskim planinama, pa je zato uvijek bio pokretljiviji od ljudi koji su ivjeli
od zemljoradnje, u nemirnim vremenima stalnih ratovanja bio je zanimljiv i kao
mogua povremena vojna ispomo u obrani graninih krajeva. Ve 1530. pa
1531. godine, zapovjednici obrane hrvatskog pogranija zanimaju se za seobu
Vlaha iz Bosne, iz Glamoa, Srba i Unca koje bi bilo dobro preseliti na
kransku stranu i uzeti ih u vojnu slubu protuturske obrane. ak je i
zagrebaki biskup zagovarao preseljavanje Vlaha. Oko toga se tih godina trudio
3
J. MATUZ, 1992.
4
K. JURIN-STAREVI, 2003, 81.
474
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
i ban Ivan Karlovi, hvalei ih kao dobre vojnike.5 Posebno je zanimljivo pismo
koje pie bosanski paa Murat koji predbacuje kranskim zapovjednicima:
"...zar ne znate gospodo da je ve punu godinu sklopljen mir izmeu naeg i
vaeg cara... a vai su oko Novoga i Bilaja upali i robili i neprestano napadaju
nae ljude, a granine Morlake vabe k sebi pismima i po glasnicima...", Dakle,
oko Novoga i Bilaja, u tom sjevernom graninom kraju Like, ve su tu naseljeni
Vlasi, Morlaci, koje bi i krajika obrana s druge strane granice rado pridobila da
se presele iz turske na hrvatsku stranu obrambene granice.6 Jednako je
zanimljiva i vijest koju 1538., u pismu od 14. VII. pie Erazmo Thurn, kapetan
bihaki, da je nekoliko stotina Turaka (turskih Vlaha) spremno prebjei u
pograninu stranu kranske obrane te kao dokaz svoje spremnosti oteti
Turcima Obrovac i Udbinu.7
Tri desetljea poslije u jednom izvjeu nadvojvoda Ernest ukazuje
kralju Rudolfu na injenicu da su Vlasi sa svih strana naselili like prazne
zemlje i da su zaposjeli dvadesetak naputenih utvrda i naselja te da sada ti
Vlasi, krivnjom graninih zapovjednika, ranije Vida Hallega a poslije Hansa v.
Auersperga, koji o tome nisu dovoljno vodili rauna, predstavljaju vrlo ozbiljnu
prijetnju Primorskoj granici.8 Takva je pak dobro osmiljena naseljavanja Vlaha
u Liku stalno planirao i pomagao bosanski paa. Zato je krajnje vrijeme da se
vojnom silom istjera Vlahe iz zaposjednutih naselja i mjesta. Samo je tako
mogue opet osigurati obranu toga graninoga podruja. Kralj je prihvatio
prijedlog da se Vlasi istjeraju iz Like, odredio je da se u tu svrhu obave sve
vojne pripreme, posebno da u tomu pomognu kranjski stalei.9
Tih nekoliko izabranih primjera, izmeu mnogih drugih, dovoljno govori
koliko je bilo vojno znaenje naseljavanja Vlaha u opustjele krajeve Krbave, a
5
E. LASZOWSKI, 1914, 411, 418-419. 415: ".... hy clientes Wlassy vocati, qui nunc
saltum fecerunt, de Thurcys huc ad regum regie maiestatis, non tantum isti, sed eciam multi alii
unacum familiis eorum huc venerunt ad fidem christianam....", 418: "....quia si ad predictos
Wolahos vestra magnificenvia graciose providerit, plures et plures venient et exient et ad
necessaria huius regni, quia sunt homines de valore."
6
E. LASZOWSKI, 1916, 54. "Nunc autem sub Novi et Bellay in Lyka vestri domini subditi
cursum fecerunt et incessanter nostri imperatoris territorium dissipant et desolant, Murlacos suos
ad se literis et nunciis convocando..."
7
E. LASZOWSKI, 1916, 388.
8
R. LOPAI, 1884, 28-30. "...an der Crabatischen graniz ein zeitlang und nach
jungstbeschlossenen frieden mit den Turrgen und Walachen gebraucht, volgendes, das sy die
albereits das landl oder gegend Lykha starkh angeseczt und die oden geschlosser eingenomen,
merers erpaut und besezt haben sollen...... die Wallachen und beszezten dorfer und fleckhen sovil
menschlich moglich wieder vertreiben und verhoren lassen ...".
9
R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 30-32.
475
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
posebno Like koja je bila vie izloena pograninim napadima iz kranskih

graninih utvrda. To razdoblje prvog intenzivnog demografskog popunjavanja
Like i Krbave, posebno naseljavanja vlakog stanovnitva, zavrava nekako
krajem 16. stoljea. Do tada su turske osvajake vojske dovrile osvajanje i
drugih susjednih krajeva. Osnovana je tvrava Karlovac i uvrena je obrana
obrambene crte Karlovake, tj. Hrvatske i Primorske krajine. Turci su osvojili i
podruje izmeu Une i Kupe, pa je granina obrana iz Pounja prenesena u
Pokuplje, od Siska do Karlovca. Pod tursku su vlast pale i sve utvrde od Bihaa
i njegova pada 1592. godine, pa do Slunja, Plitvica, Dabra i Otoca. Lika,
posebno Krbava, bile su, sve do pokretanja konanog rata za osloboenje
zatiene sa svih strana, tek je sjeverozapadni dio turske Like bio vie izloen
krajikim napadima od Senja i Otoca te Dabra i Brinja. Zbog toga su u tom
dijelu turske Like vee obrambeno znaenje dobile turske utvrde u Ribniku i
Bilaju, Novome i Peruiu, pa utvrde u irokoj kuli do Staroga Peruia koji je
postao najvanijom turskom utvrdom s istone strane prema krajikoj strai na
Plitvicama. Ta su mjesta bila meu najbolje utvrenima i bolje naseljenim
turskim mjestima. U njihovu su obranu, obnovu i vojnu zatitu pokrajinske
turske vlasti uloile najvie brige i novaca.
Krajem, dakle toga prvog razdoblja turske vlasti u Likom sandaku, kao
i u prvim desetljeima 17. stoljea, koje vrijeme poinje i za Liku i Krbavu,
opet politikim dogovorom na najvioj razini, izmeu Otomanskog Carstva i
Habsburke Monarhije, mirovnim ugovorom sklopljenim na itvi u Ugarskoj,
1606. godine. Nakon toga bilo je i u ovim krajevima Hrvatske vie mira i
sigurnosti, vie gospodarskog razvoja, a u Krbavi, posebno Lici, vie
graevinske aktivnosti. Prije toga, turske su vlasti pridavale problemu
graditeljske obnove i dogradnje samo na onim najvanijim utvrdama i njihovim
utvrenim naseljima, kao u Udbini ili Peruiu. O tomu emo dati neto vie
povijesnih podataka u traenja odgovora na pitanje, to su i koliko i gdje turske
vlasti, u Lici i Krbavi, uope sagradile, to su tek odravale u uporabivom
stanju, a to je pak bilo posve zaputeno, jer je bilo izvan njihovih stratekih
interesa i njihove ope politike prema ovim, za Istambul, jako dalekim i manje
zanimljivim zemljama.10
Potpisivanjem meunarodnog mirovnog ugovora bili su zabranjeni
daljnji meusobni napadi. To je pak znailo, da su Vlasi nastanjeni u
pograninim turskim utvrdama i naseljima ostali bez stalnog prihoda od pljake
koju su stjecali napadima na hrvatske krajeve preko obrambene granice. Zbog
tih razloga, ali i injenica da turska vojna snaga postaje sve slabijom, poinje
10
M. KRUHEK, 1991, 39-79.
476
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
proces vlakog preseljavanja s turskog teritorija na drugu stranu granice, na

hrvatske zemlje. Tu problematiku najbolje dokumentira dugogodinja sudbina
likih korenikih Vlaha. Bila je to velika zajednica Vlakog naroda nastanjena
oko korenike kule, koja se ve od 1601. godine poinje rasipavati. Jedan je
njihov broj prebjegao u Podgorje iza Senja, a drugi, skupina od pedesetak
obitelji, trai ili povoljnije uvjete preseljenja ili prijeti da e se staviti u tursku
vojnu slubu.11
Godine 1611. kralj Matija trai od nadvojvode Ferdinanda, da ne pomae
Vlahe u Lici, ali ako se presele na hrvatsku stranu, da ih primi i negdje
smjesti.12 Iste godine mjeseca oujka senjski kapetan Sigismund Gusi pie da
se etiri vlaka sela ele preseliti na kranski teritorij, da je iz Podlapae ve
12 njihovih obitelji dolo u Otoac. On pita da li bi ih mogao naseliti u Brlog.
Taj prijedlog nadvojvoda Ferdinand prihvaa, ali trai da doseljeni Vlasi
sposobni za vojsku budu ukljueni u redovnu graninu vojnu slubu.13 Neto
kasnije, pismom od 23. lipnja 1612. javlja kapetan ogulinski Ivan Gal, da jo
nije rijeeno pitanje konanog smjetaja likih Vlaha doseljenih u okolicu
Modrua. Oni tu ive nemirnim ivotom izmeu Modrua, Kleka i Drenice i
prave tamo domaim ljudima velike tete.14 Nekako, tek poslije 1640. bilo je
konano rijeeno pitanje veeg broja doseljenih korenikih Vlaha, ali i drugih
preseljenih iz Like na hrvatske zemlje od Senja preko Otoca i Brloga do
Plakog i Modrua. Koreniani konano nisu dobili mjesto u Senjskoj Dragi,
ve po prijedlogu Vuka Frankopana Trakog naseljavaju podruje u Plakom.
Konano su ipak nali svoje mjesto oko novopodignute obrambene kule u
Novom Plakom, koja im je pruala nekakvu obrambenu zatitu, slino kao i
ona kula u Korenici.15
Bilo je problema s doseljavanjem likih turskih Vlaha i iduih godina,
sve do druge polovice 17. stoljea. Nije bilo lako rijeiti to, ne samo
demografsko pitanje ve i vrlo naglaeno vojno i gospodarsko pitanje. Vlasi
svoje preseljavanje uvjetuju i ucjenjuju krajike i carske vlasti i zapovjednike.
11
R. LOPAI, SHKr, I 1884, 295; M. KRUHEK Z. HORVAT, 2009, 239-294.
12
R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 5.
13
R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 5-6. Zanimljivo je da S. Gusi kae za te Vlahe, kojih je
bilo 12 vlakih kua, da su ivjeli u etiri zaselka koja su se zvala Podlapae, a koje je zauzeo
neprijatelj, pa su oni morali izbjei odatle sa svima svojima i svime to su imali, prije svega
brojnom stokom. Dakako, ti su zaselci bili negdje okolo i pod utvrdom Lapac. Kasnije, kad su ti
vlaki zaselci nestali, ostalo je ime Pod Lapcem, koje je u lokalnom govoru prelo nekako i na
utvrdu koja je i dalje tu ostala i imala neko obrambeno znaenje.
14
R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 28-29.
15
R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 233-235. To opirno pismo Vuka Frankopana sadri cijelu
kratku povijest korenikih Vlaha.
477
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Trebalo im je pomagati da preive u novonaseljenom kraju, dati im zemlju za

smjetaj koje im nikada nije bilo dovoljno za njihov stoarski nain ivota. Do
smirivanja je dolo nakon to u bili bolje ukljueni u graninu vojnu slubu, pa
su za to dobivali i nekakvu graniarsku plau a mogli su tada, opet, a po staroj
navadi, i protiv reda upadati preko granice i pljakati, sada po turskim
naseljima, sve do veih turskih graninih utvrda i oko njih. Ovi navodi o likim
Vlasima redovito nam donose i vijesti o njihovu smjetaju na turskoj strani
granice, a i neke podatke o stanju u mjestima nakon njihova preseljenja. Za
Vlahe u Korenici, kojima je gospodario stari Murat beg, kae se da su tamo oni
sami sagradili obrambenu kulu na tri kata zbog svoje sigurnosti, to je
vjerojatno jedini takav sluaj, jer Vlasi uope nisu mnogo gradili, posebno ne
ovakve vrste objekte.16
Za problematiku istraivanja turskih kula i utvrda, mogla bi nam biti od
koristi i pitanja ustroja i funkcioniranja turskih vojnih posada, jer su one bile
vezane uvijek uz utvrena mjesta ili like stare i novije obrambene utvrde.
Naalost, za to nemamo mnogo izvorne povijesne grae, koja se krije,
neistraena u osmanskim arhivima u Istambulu. Na sreu neto je ipak od toga
proitano i objavljeno.
Turske kule i utvrde u izvjeu o turskim vojnim posadama iz 1643.
godine
U procesu ureenja osvojenog podruja Like i Krbave, uz upravnosudsku podjelu i organizaciju, jo je vanije bilo vojno-strateko ureenje i
stvaranje turskog krajita, serhata, kao uvjeta odravanja stalne obrambene
pripravnosti nasuprot isto tako ureenom krajiko- graninom podruju
Hrvatske (Karlovake) i Primorske krajine. Iz raznih podataka o razvoju i
ustroju toga osmanskog krajita mogue je doznati mnogo podataka i o turskim
utvrdama i kulama turske Like i Krbave; oito zato to su obrambene utvrde
bile najvaniji oslonac vojne obrane. U traenju podataka o turskim graninim
utvrdama ne emo se podrobnije zadravati na vojno organizacijskoj podjeli,
problemima zapovijedanja, strukturi vojnog sustava i funkcioniranja i drugim
problemima graninih vojnih posada, premda su sva ta pitanja zanimljiva i kao
drutvena i kao gospodarska pitanja. Naalost, za takva nam je istraivanja
dostupno malo ili skoro nita od izvorne turske grae, pa e nam za ovu priliku
posluiti neka ve objavljena graa ili neki, naalost i opet vrlo malobrojni, u
nas objavljeni radovi.17
16
M. KRUHEK, 2007, 19-38.
17
K. JURIN-STAREVI, 2003, 79-93.
478
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Na poetku navodimo jedan opi i slikoviti zakljuak, koji eli naglasiti

da izmeu graninog podruja i unutranjosti Like i Krbave i nije bilo bitnih
razlika, osim to je na graninom podruju bilo .... neto vie vojske, neto vie
stoarenja i neto vie svakodnevnog nasilja.18 Dakle, za cijelu tursku Krbavu i
Liku, ope je obiljeje bilo trajna nesigurnost ivljenja, slabo gospodarstvo
oslonjeno u prvom razdoblju najvie na stoarsku privredu te potreba stalne
obrambene spremnosti oslonjene na vojne posade likih i krbavskih utvrda i
utvrenih naselja. Te karakteristike, prisutne u svim razvojnim razdobljima
vlasti, utjecale su na dnevni ivot, demografsko i gospodarsko stanje, osobito
na graditeljstvo koje je trebalo obnoviti, odravati stare utvrde i graditi nova
turska naselja i njihova zatitna utvrenja. Takve su okolnosti postale razlogom,
da u stoljeu i pol turske vlasti u Lici i Krbavi, na tom prilino velikom
podruju, nije bilo zasnovano nijedno vee tursko naselje sa znaajkama grada
ili jednog sredinjega upravnoga i gospodarskog mjesta. Bilo je obnovljeno,
naseljeno i izgraeno tek vie veih i znaajnijih utvrenih naselja, uz puno
vei broj seoskih zaselaka kojima je redovna i neposredna upravna vlast bila
vezana uz novopodignute kule ili manje utvrde s kulama u posjedu (najee i
njihovih graditelja) turskih aga i begova koji su upravljali najveim dijelom
likog poljoprivrednog zemljita. Oni su vodili brigu i o ubiranju poreza u ime i
za vladare Osmanskoga carstva. Vea utvrena naselja sa svojim utvrdama i u
njima turskim vojnim posadama bila su ona blie graninom podruju, od
Peruia i Novoga u Lici do Bunia i Udbine na Krbavi.
U traenju vie informacija o stanju turskih kula i utvrda u Krbavi i Lici
moramo se, za sada osloniti na rezultate rijetkih istraivanja izvorne osmanske
arhivske grae, od kojih nam je ve spomenuti rad K. Jurin-Starevi od
izuzetne vrijednosti. uvari turskih kula i utvrda bili su vojnici, mustahfizi i
azapi, stalna posada pjeake vojske, kojima su zapovijedali dizdari i age. Te su
tvravske vojne posade i njihovi zapovjednici dobivali za svoju slubu plau u
novcu ili u zemljinim posjedima, bilo pojedinano ili kao zajedniko zemljino
dobro, timare. Uz dnevnice i zemlju izvor prihoda im je mogao biti i kakav
zanat, obrt, trgovina ili jo kakav drugi posao, a svima je esto dobro doao
plijen iz etovanja po hrvatskoj strani graninog podruja. Oni su zajedno s
ostalim iteljima inili stanovnitvo svih veih turskih naselja i gotovo su
iskljuivo pripadali muslimanskoj vjeri.
Posebnu kategoriju itelja, osobito u prvom razdoblju stvaranja i
uvrivanja turske vlasti u Krbavi i Lici, do kraja 16. stoljea, inili su itelji
vlakog naroda, tzv. Martolozi ili Morlaci. Oni su bili brojnije prisutni uz
18
N. MOAANIN, 1999, 83.
479
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
granina podruja i obrambene granine utvrde. Bili su drutveno dobro

povezani i vojno organizirani u posebne, pomone, pokretljive obrambene ete
vie usmjerene na prekogranine napade i pljaku a manje vezane uz pasivnu
obranu graninoga podruja. Imali su svoja lokalna vodstva, ali su bili
podreeni zapovjednicima glavnih turskih graninih utvrda. U upravnom i
sudskom pogledu bili su upueni na rasprene turske kule kojima su
zapovijedali mjesni age, ali je njihov poloaj bio slobodniji s povlasticama koje
nije imala kranska raja koja je bila vie vezana uz zemlju i rad na zemlji.
Podatci o turskim utvrdama godine 1643. dolaze nam iz popisa plaa
njihovih vojnih posada. Iz zapisa o visini plae posadnih vojnika moemo doi
do predodbe o njihovoj veliini i vojnom znaenju. Ovdje iz opirnijeg popisa
izdvajamo podatke samo za vojne posade u likim i krbavskim utvrdama.
UTVRDA ili PALANKA broj vojnika plaa zapovjednika
BILAJ BUNI
148
20 aki
Palanka
54
20 aki
Stari Bilaj Buni
45
Novi Bilaj Buni
15
15 aki
UDBINA
215
20 aki
Stara kula
12
Palanka
91
Nova kula
9
PODLAPAC
63
10 aki
OSTROVICA
7
NOVI
92
22 aki
Novi palanka
51
20 aki
BARLETE BILAJ
78
20 aki
IROKA KULA
19
10 aki
PERUI
98
20 aki
Perui palanka
44
Perui, stara utvrda
10
RIBNIK
40
20 aki
BUDAK
10
20 aki
Iz podataka o broju vojnika i visini plaa zapovjednika pojedinih utvrda
moe se zakljuiti da je posada utvrde s veim brojem vojnika, dosljedno i
veom plaom zapovjednika, bila i vee naselje i vea utvrda te da je imala i
480
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
vee obrambeno znaenje. Takve su vee utvrde s utvrenim turskim naseljima

bile Buni i Udbina u Krbavi, a u Lici Novi, Bilaj, Perui, Ribnik i Budak.
Ostale spomenute utvrde: Podlapac na Krbavi te Ostrovica Lika i iroka kula
bile su od neto manjeg znaenja, ali jo uvijek su spadale u red veih utvrenih
turskih naselja s utvrdama koje je uvala stalna vojna posada.
Zanimljivo je i vrlo je informativno da su sve te nabrojene turske utvrde i
njihova utvrena naselja zapravo nekadanje stare hrvatske utvrde pod kojima i
uz koje su nekada bila srednjovjekovna hrvatska naselja. Primjerice, u popisu je
navedena Udbina s posadom od najvie, ak 215 vojnika, a onda su uz Udbinu
kao, vjerojatno i najvee tursko utvreno naselje, posebno navedene: Stara kula,
Nova kula i palanka. Pokuamo li tono locirati tu sloenu tursku Udbinu
sigurno je da je ona u to tursko doba imala bar dvije lokacije. Jedna utvrda,
vjerojatno utvreni poloaj srednjovjekovne hrvatske Krbave, sjeverno od
krbavske katedrale, onaj je poloaj kojemu su Turci dali naziv Karaula. To bi
znailo straa, a i bila je na toj kamenitoj hridi predstraa turskoj Udbini.
Sigurno je i to da su Turci taj poloaj na svoj nain utvrdili. Moda taj utvreni
poloaj ovaj vojni popis imenuje kao Stara kula. Tada bi Nova kula mogla biti
ona mlaa, vrlo vrsto graena i na strateki boljem poloaju, nova udbinska
kula koja je dominirala obranom novog, mlaeg hrvatskog, a tada turskog
udbinskog naselja. Nju su podigli knezovi Krbavski zbog novih, novovjekih
obrambenih potreba. Ta je kula imala istu obrambenu zadau i u vrijeme turske
vlasti. Moda je u vojnom opisu ta kula oznaena kao Nova kula. Pod njom je
bila udbinska palanka koja je od turskog osvajanja, od 1527. do l689. godine,
do konanog osloboenja, bila vie puta napadana, unitavana pa obnavljana i
graena, zajedno sa svojom posebnom obranom, najbolje utvrenog naselja u
cijeloj Lici i Krbavi.19
Vrlo je slina bila povijest izgradnje i graevinskih promjena u Peruiu,
Taj popis i u Peruiu, uz utvrenu palanku, posebno spominje postojanje stare
utvrde. Stara utvrda je oito ve zateeni, postojei peruiki obrambeni katel s
visokom i jakom krunom kulom. Peruika palanka je bilo novo tursko naselje
izgraeno na jugoistonoj padini pod tim katelom, takoer dobro i posebno
utvrena; moda u cijelom opsegu vrstim obrambenim zidovima. Takvu sliku
turskog Peruia mogue je prepoznati ak i danas, makar ponegdje tek u
tragovima.
Treba pripomenuti nekoliko manjih nejasnoa, usporeujui popis utvrda
iz 1643. s rezultatima naih istraivanja na terenu. Spomenuta vojna posada u
Bilaj Buniu, ne moe biti topografski ista utvrda, jer je Bilaj u Lici, a Buni na
19
M. KRUHEK Z. HORVAT, 1988, 187-235.
481
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
sjevernoj strani Krbavskog polja. Palanka uz Bilaj Buni, oznaena samo

slovima BB, jednako ne moe biti jedna lokacija istog turskog naselja. Takvu je
palanku imala pod sobom i utvrda u Bilaju, i ona u Buniu. Jednako nije
topografski jasno koja je to utvrda Novi Bilaj Buni, s posadom i plaom
zapovjednika (dizdara) 15 aki. Moda je to palanka koja nastaje u Buniu,
gdje najvjerojatnije tek Turci grade novu utvrdu, kulu s vanjskom obrambenom
zatitom koja uva sigurnost bunike palanke.
Taj popis spominje opet Bilaj Barlete. To su opet dvije utvrde na dva
razliita poloaja i danas s vidljivim graevnim ostatcima jedne i druge utvrde
i Bilaja i Barleta. Najprije je zanimljivo da ve i sama utvrda Barlete ima ime
u mnoini. Naa su istraivanja na terenu potvrdila da je taj naziv posve
opravdan, jer na dva susjedna brijega, ne visoka, a zapravo povezana, stoje
ostatci dviju utvrda. Narod ih zove Velika i Mala utvrda, ili Velika i Mala
upanova gradina. Zato nije jasno zato su ovdje Barlete spomenute zajedno s
Bilajem. Barlete su dodue u Lici i dosta su blizu Bilaju, ali lokacijski su to dva
razliita mjesta. Popis ih ovdje spominje zajedno, moda zbog strateke i vojne
povezanosti.20
iroku kulu ovaj popis donosi samo s turskim nazivom: Yakali kula i ne
spominje uz nju nikakvu palanku, premda je u irokoj kuli i oko nje sigurno
bilo ne samo posadnih vojnika ve i naseljenih Turaka. Nema spomena niti
ribnike palanke, a sigurno je i taj zatieni prostor branjen i ulaznim utvrenim
katelom s krunom kulom (slino kao u Peruiu) bio vrlo pogodan za naselje,
i zacijelo je naseljen i bio. Na kraju, popis spominje utvrdu Budak s plaom
zapovjednika posadne vojske od 20 aki. Vrlo vjerojatno se tu radi o turskoj
kuli koja dobiva i drugi naziv, a i danas se tako zove, Beina kula.
Posve je sigurno da je bilo mnogo vie turskih straa po pojedinim
turskim kulama, koje su imale vie lokalno znaenje i uvale su prostor posjeda
pojedinih aga i begova. Oni su, vrlo esto bili i graditelji i zapovjednici takvih
kula, pa su mnoge i do danas sauvale u svojem nazivu njihova imena. One su
dodue bile u privatnom posjedu, ali u javnoj slubi reda i turske vlasti. Budui
da takve strae nisu dobivale plau iz dravnih novaca a bile su nieg
zapovjednikog reda i znaenja, ovaj ih popis i ne spominje. Straari takvih
kula ivjeli su od darovane zemlje koje su spadale pod nadzor takvih lokalnih
zapovjednika, jedino to su ovi imali povlateni poloaj u odnosu na kransku
raju, koja je bila u tekom feudalnom odnosu prema zapovjednicima i
upraviteljima turskih posjeda. Kranska raja nije posjedovala zemlju ve ju je
mogla, za svoje potrebe, samo obraivati, a uz to je plaala i carski porez,
20
R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 44.
482
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
dravni hara, koji su takvi lokalni zapovjednici ubirali u ime Osmanske

Carevine.
Cijelu je tu sliku turske Krbave i Like, negdje pri kraju prvog razdoblja
turske vlasti, dobro opisala autorica spomenutoga rada: Zauzevi nekadanje
habsburke i mletake srednjovjekovne utvrde, Osmanlije su ih ukljuili u svoj
krajiki sustav obrane; vanije utvrde postale su one koje su uglavnom bile to i
ranije. Tvrave u unutranjosti preuzele su funkciju nadzora nad okolnim
teritorijem te nad vanijim prometnim pravcima dok su utvrde jadranskog
zalea uz granicu s Mletakom Republikom te utvrde u Lici uz granicu s
Habsburkom Monarhijom pretvorene u obrambeni lanac. S konsolidacijom
osmanske vlasti i ustaljivanjem granica znatno opada broj utvrda i
srednjovjekovnih burgova, poglavito u unutranjosti jer se smanjuje potreba za
njima. Da su na tvravama koje su preuzeli i koje su stavili u funkciju,
Osmanlije vrili i stanovite prepravke i popravke, podizali drvene zatitne
ograde ili palisade, zemljane naboje itd., potvrdu nalazimo u popisu iz 1643.
godine gdje se strogo diferencira radi li se o novoj (ar. kal,a-i ged) d = nova
tvrava) ili staroj (ar. kal,a-ti atik = stara tvrava) tvravi, o novoj kuli u
tvravi ili o novoj odnosno staroj palanci. Izraz kal, a- i gedid moe se prevesti
dvojako: nova tvrava i nova kula Najee se izraz odnosi na
novoprepravljenu, novo utvrenu ili novoizgraenu kulu unutar ranije
postojee utvrde ili u njenoj neposrednoj blizini. Sa sigurnou se moe rei da
su Osmanlije u ovom dijelu Hrvatske u 17. stoljeu podigli iz temelja kule
unutar ili u blizini sljedeih utvrenja: Stari Bilaj Buni, Udbina, Skradin i
Popina, budui da se ne spominju u popisu posada iz 1616. godine...
Ovi su zakljuci toni i potvreni zapisanim podatcima u analiziranom
popisu iz 1643. Mi ih moemo, na temelju podataka iz jo nekih nam poznatih
izvora, zasada samo krajike vojne provenijencije, ali i na temelju naih terenskih
istraivanja, dopuniti i proiriti. Na temelju toga emo tu povijesnu sliku turskih
kula i utvrda pokuati ocrtati u topografskom pregledu, svaku pojedinano, idui
od sjevernih granica Like do najjunijeg prostora Krbavskog polja.
Povijesni pregled turskih kula i utvrda u Lici i Krbavi
Ve je uvodno reeno da je istraivanje turske graditeljske aktivnosti u
Lici i Krbavi tek na poetku. To se na poseban nain odnosi na istraivanje
moguih povijesnih izvora u arhivima osmanske provenijencije. Nije do kraja
napravljeno niti istraivanje materijalnih ostataka niti toponomastinog nazivlja
koje bi oznaavalo tragove ili bar povijesno postojanje spomenika turskog
483
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
graditeljskog umijea kroz tako veliko vremensko razdoblje. Problem manjih

utvrda, kakve su bile osamljene turske kule po dubini prostora Krbave i Like je
i u tome to njihov popis ne donose ni do sada nam poznati turski vojni izvori.
Tako npr. u popisu turskih utvrda iz godine 1577., kada je ve bila ureena
vojna obrana donekle ve i obnovljene turske Like i Krbave, nabrojene su samo
vee utvrde: Udbina, Buni, Borievac, Ostrovica i Bilaj, koje uvaju turske
vojne posade. Taj popis navodi i broj turskih posada, pa tako za Udbinu kae da
ima 300 konjanika i 500 pjeaka, za Buni 100 konjanika i 100 pjeaka,
Borievac 70 konjanika i 100 pjeaka, Ostrovica 100 konjanika i 150 pjeaka a
za Bilaj ne spominje toan broj ve kae tek da Bilaj ima jedan veliki broj
neplaenih Turaka. Vrlo je zanimljiv taj popis turskih posada. Openito je u tim
turskim utvrdama bio relativno veliki broj vojnika, to potvruje i potrebu
pojaane obrane u tom jo vrlo nesigurnom vremenu. Zatim je zanimljiv odnos
konjanika i pjeaka, to ima svoja opravdanja ve u samoj prirodi navedenih
utvrda, Tako npr. Ostrovica, kao velika utvrda, i povrinom i fortifikacijski,
mogla je i trebala je za obranu vei broj pjeaka, dok bi veliki broj konjanika u
nju bilo teko smjestiti. Pitanje Borievca je pomalo nejasno, jer ne znamo koja
bi to zapravo utvrda bila. Na tom krajnjem jugoistoku, ve blie Uni negoli
Krbavi bilo je vie utvrda koje bi mogle primiti toliki broj vojnika. Bilaj je pak
sigurno bio i morao je biti dobro branjena utvrda, makar moda tada jo nije
pod utvrdom bilo veeg turskog naselja. S druge strane, i vojna je posada Bilaja
bila sigurno nekako plaena, makar to pisac toga izvjea nije spomenuo,
moda jednostavno zato jer taj podatak nije znao.
Slino govori i pismo krajikog zapovjednika Ivana Ferenberga koji je
uoi izgradnje Karlovca obiao pogranine prostore i predloio da bi dobro
bilo, pa i zbog sigurnosti budueg Karlovca i Karlovake krajine, u Lici i
Krbavi osvojiti turske utvrde i utvrena mjesta u Udbini, Buniu i Bilaju. Za
Udbinu pripominje da ima jaku obrambenu kulu i utvreno naselje, a jednako
da i u Bilaju postoji ve ureeno tursko naselje.21
Preostaju nam dakle rezultati naih istraivanja na terenu i podatci
dostupnijih i istraenih pisanih izvora, preteito krajikog podrijetla u arhivima
Graza i Bea. Podatke najnovijih istraivanja, iz opisa Like i Krbave, od M.
Sabljara do V. Heneberga, donosi u svojem tekstu suradnik ovoga rada Z.
Horvat.
21
R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 74; Udwing, wo nicht den thurn der zimlich starkh doch
den fleckhen , auch Woinitsch (Buni) und Belley (Bilaj) und dieselben durch den feindt
inhabende heuser eines nach dem andern verhoren, verprennen und in poden verderben.
484
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Samostalne turske kule

Poloaje i razmjetenost takvih osamljenih, samostalnih turskih kula
odreivale su u prvom redu lokalne potrebe uprave i nadzora nad zemljom i
podreenim narodom. Njihovi zapovjednici, turski age i begovi, esto su bili i
njihovi graditelji, pa su onda i te kule nosile imena svojih graditelja i
gospodara. Naalost, do danas su se izgubila i imena mnogih takvih
zaboravljenih kula pa njihovi ostatci nose nazive nekih kasnijih ili dananjih
gospodara ili vlasnika posjeda na kojima se danas nalaze. Jednako je i opet vrlo
malo spomena i popisa takvih utvrenja u izvjeima kranskih izvora, koji
veinom dolaze iz vremena nakon to su Lika i Krbava bile osloboene turske
vlasti i stavljene pod nadzor vojno-krajikog sustava Austrijske Monarhije, od
1689. godine i dalje.
Jedan od takvih kasnih izvora je i opis mea podjele Like i Krbave
izmeu vojne i graanske vlasti koji su uinili carski povjerenici u Rijeci,
ispravom od 6. studenoga 1701, godine. S njima je bio i carski inenjer
Holstein koji je takve odluke odmah ucrtavao u povijesne karte. Tu su
spomenute ove utvrde: Stari Perui, Prozorac, Mrsinj, utvrda Farkai zatim
Buni, Udbina i Graac, pa onda Delalia kula, kula Trnavac, Filipovia kula i
Smerdelova kula. Budui da ta isprava navodi tok crte razdvajanja, ona govori
da ta granica ide "iza trnavake kule izmeu zaravni Homoljca i ravnice
Krbavice na brijeg Galovac, pa dalje preko katela Prozorca ide do puta koji
vodi preko brijega gdje je Delalina kula i vodi dalje prema Buniu i dalje tee
preko brijega Debelo Brdo do Filipovieve kule u Krbavi i ide dalje preko
Krbave u ravnoj crti prema Smerdelovoj kuli koja je na nekoj uzvisini brijega
Sridnje Gore, na kojoj se nalazi i utvrda Pisa..." Dalje ta crta ide na jug prema
Graacu. Iz ovoga je opisa oito da se radi o utvrdama izmeu sjevernog dijela
Like i Krbave na kojem su prostoru, uz druge utvrde, spomenute imenom etiri
osamljene turske kule: Delalia kula, Trnavac, Filipovia i Smerdelova kula. Tu
i danas ima neto ostataka od tih kula, ali su se nekima izgubila i povijesna
imena i njihovi nezamjetni materijalni ostatci.22
Zanimljivo je ovdje spomenuti podatke koje donosi Fras u svojoj
poznatoj topografiji. I on govori o Debelom brdu, kao i ovo izvjee. On tu
spominje i Delalinu kulu, ali i Cvijanovia kulu, oito suvremenije ime za neku
stariju, tursku kulu. Za Delalinu kae da se zove prema nekom Turinu Delali,
ali za obje kae da su sagraene u vrijeme kad je ovo podruje bilo pod
turskom vlau, a sagradili su ih Turci koji su ovdje stanovali. Navedena
22
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 209.
485
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
isprava govori i o nekakvoj utvrdi u Farkaiu. Fras i ovdje spominje "dvije

stare utvrde tzv. kule koje se zovu Sokolovaa i udia kula. (O Frasovim
podatcima i drugim novijim informacijama, vidi uvijek vie u tekstu ovoga rada
Z. Horvata.23)
Od drugih turskih kula, najvie se puta spominje iroka kula. iroka kula
zapravo nije izvorno turska utvrda a nije bila ni osamljena samostojea utvrda.
Glavno joj je ime iroka, jer je zaista bila jedna od najveih turskih utvrda u
kojoj je dominirala veliina, visina i prostranost te krune graevine. iroka
kula se spominje ve u 13. stoljeu srednjovjekovne like povijesti kao "iroki
turanj", u poznatoj ispravi kralja Ludovika iz 1263. godine. Dapae, moda je
ba iroka Kula bilo mjesto najstarijeg upskog sjedita Like koje je spomenute
godine kralj zamijenio za posjed Mogorovia Poitelj, bi tu na pogodnijem
mjestu, za ona vremena, sagradio novi upski grad Poitelj grad.24
Srednjovjekovni turanj doao je pod tursku vlast osvajanjem Like 1527. godine.
I Turci su toj utvrdi dali ime iroka kula - Yakali kula. Kasnije se iroka Kula
spominje tek 1575. kada su je Turci, zajedno s dvadesetak drugih utvrda,
zaposjeli, a onda i oko kule naselili novim stanovnitvom. Zato se u izvjeima
o osloboenju Like o irokoj Kuli govori kao o jednom od veih utvrenih
turskih naselja. Dapae, s opravdanjem, S. Pavii zakljuuje, da nijedno od
turskih utvrenih naselja ...nijedno nije bilo tako razvijeno kao ono u irokom
Tornju. Ono mora da je u doturskoj Lici bilo najstarije i najjae i najznatnije.25
iroka kula je svojom veliinom i irinom zaudila i pisca tzv.
Glavinieva izvjea iz 1695-6. koji uz napomenu, da tu ima ve nekih
novonaseljenih Vlaha, uz 12 pokrtenih turskih obitelji, kae, da je iroka kula
"vrlo iroka i visoka kurija te je okrugla i na tri je kata podijeljena", dakle eli
rei opisno, da je toliko bila visoka.26
Dakle, iz iroke kule je takoer veina turskog stanovnitva izbjegla, a
samo je manji broj krtenjem prihvatio ostati u novoj kranskoj vlasti. Vojni su
zapovjednici i dalje nastojali iroku kulu zadrati kao jedno od glavnih
utvrenja koje e ubudue uvati krajika vojna posada. Tako godine 1697.
barun, general Wassenhoffen izvjetava Ratno vijee da je karlovaki general J.
Herberstein naredio da se i iroka kula, kao i utvrde u Bilaju, Novom Ribniku,
23
F. J. FRAS, 1988, 175-176.
24
S. PAVII, 1962, 245-246, vidi i izvornu ispravu kralja Bele III, u T. Smiiklas,
Diplomatiki zbornik V, Zagreb, 1907, 245-246.
25
S. PAVII, 1962, 25-26.
26
486
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Vrebcu, Budaku i Peruiu, a na Krbavi u Udbini i u Buniu, imaju zadrati i

utvrditi carskom vojskom.27
U irokokulskom kraju ve je ranije bilo naseljeno neto vlakog naroda
o emu pie 1690. godine Juraj Kriani, povjerenik karlovakog generala
Herbersteina, naime da je doputeno njihovu knezu Mileusniu naseliti tu 40
vlakih kua. To je oito isti onaj narod, novi stanovnici iroke Kule i okolice,
koje spominju i senjski biskup Martin Brajkovi u popisu upa iz 1700., kada
kae da u irokoj kuli ima 50 kua izmatika, (tj. itelja pravoslavne vjere), koji
tu uzdravaju i svojega sveenika.28
Zanimljiva je jo jedna opa napomena istoga carskog povjerenstva koje
predlae kako tu osloboenu, ali posve unitenu Liku, urediti da bi bila od
nekakve koristi. U izvjeu povjerenstva je napisano da u Liki ima kula i
gradova 50. Te bi utvrde trebalo ili prodati ili nekome dati pa nove vlasnike
obvezati da kroz 4 godine nasele njihove zemlje i da ih urede poput plemikih
posjeda. Kad se tako opet napui sada sasvim pusta zemlja, mogli bi se tada
opet uvesti i porezi.29
Koliko je tona ta brojka od 50 likih gradova, tj. 50 nekakvih utvrda i
utvrenih mjesta? Koliko bi u tom, vjerujemo tek okvirnom broju, moglo biti
samostojeih turskih kula? A bilo ih je sigurno i vie negoli to moemo
zakljuiti danas, pa i vie negoli su to zabiljeili raniji putopisci i pisci stare
like povijesti. Ve smo naglasili da te kule spominju rijetki poznati nam
povijesni izvori, i oni turski i oni kranski. Preostaje nam pri kraju traganja za
turskim kulama spomenuti bar najkrae nekoliko takvih podataka koje donosi J.
Fras. Uz udbinsku kulu on spominje i straarsku kulu, bolje rei utvreni
poloaj za tursku predstrau na kamenoj litici stare krbavske utvrde koja i nosi
naziv po svojoj funkciji, Karaula. Uz to Fras spominje jo etiri turske kule,
imenom, ali im ne odreuje poblie mjesto i poloaj. To su: ruevine turske
kue (kule) koja je pripadala Osmanu Kraljevcu. Nadalje, u okolici nalaze se
jo sljedee ruevine: Kula Ahmeda Lipovca.... Kula Turina Ismailovia, samo
je hrpa ruevina;.. pa kula Osman-age Glumca i druge, kojima se vie ni imena
nezna. Je li Fras vidio sam te ruevine, ili je informacije o postojanju tih kula
dobio od nekih ljudi s toga udbinskoga kraja, nekog itelja tadanje Udbine?
Govorei dalje o Kurjaku, za kojeg kae tek toliko da je taj srednjovjekovni
hrvatski utvreni grad bio utvrda turskog posjednika Kurtage, pie da je Na
cesti prema Gospiu, na podruju Tuice (male rijeice) stajala je kula Turina
27
28
29
487
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Alage; danas je ondje izvor koji svi zovu Alaginac. Jo junije, kod Ploa, Fras
opet spominje imena vie turskih kula, kao ruevine: tulia kule, Batinia kule
i ablia kule. Za ablia kulu sam kae da se nalazi na mjestu gdje je sada
kua Mihajla ablia, pa je oito po tomu dobila svoje ime. Jednako bi se
moglo rei i za poloaj tulia kule, koja je najbolje sauvana od svih turskih
kula, jer se nalazi na povienom brijegu iznad kua zaseoka porodica tulia.
Moemo se priupitati jesu li te kue imale ranije neka druga imena, imena
svojih turskih graditelja i gospodara? Vjerojatno! No za sada nam preostaje tek
prihvatiti ove Frasove informacije s napomenom da ih je i on zabiljeio kao jo
postojeu tradiciju i vjerojatno uz mnogo veu sauvanost graevinskih
ostataka ovih brojnih turskih lokalnih utvrenja, simbola i oslonaca turske vlasti
nad podlonom rajom Like i Krbave.30
Zakljuak: na temelju nedostatnih povijesnih informacija i nedovoljnih
materijalnih ostataka turskih kula u Lici i Krbavi, kao samostalnim obrambenim
i stambenim graevina, moe biti vrlo kratak. Ta svjedoanstva govore nam tek
toliko da je broj takvih turskih utvrda bio mnogo vei od onih glavnih utvrda
koje su bile zaposjednute vojnim posadama turskih vojnika. Takve vee utvrde,
koje redovito tite i vea turska naselja, vie spominju i turski i krajiki izvori, a
od njih je preostalo i vie materijalnih ostataka.
Vee i sloene turske utvrde i naselja
Vee i sloene turske utvrde koje slue turskim obrambenim potrebama,
a ujedno su i najvea turska naselja u lici i Krbavi, sve su, bilo u turskim ili
krajikim popisima i izvjeima, stara srednjovjekovna hrvatska utvrenja i
naselja. Nijednu od tih utvrda i nijedno od tih veih turskih naselja nije podigla
turska vlast na nekoj novoj, turskoj lokaciji, ispoetka, iz temelja. Zbog
posebnog njihovog znaenja, te vremenske i tipoloke meusobne povezanosti,
na svaku od tih utvrda, osvrnut emo se posebno, koliko nam to omoguavaju
turski i krajiki popisi i izvjea, idui od sjevernog graninog podruja Like do
junih strana Krbave, dakle od Peruia do Udbine. Pri tom se ovdje ne emo
zadravati na njihovom srednjovjekovnom stanju i znaenju.
Perui Novi i Stari
Perui je i danas, kao i u predtursko i tursko vrijeme, najvee mjesto
izmeu Likog Osika i Otoca. Kao i cijeli prostor Like junije od njega bio je
30
F. J. FRAS, 1988, 141,151.
488
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
ukljuen u novu tursku upravu i obrambenu strategiju. Bio je prva vea turska
utvrda, s veom turskom vojnom posadom prema krajikoj obrani u Otocu.31
Vrlo je zanimljivo da Perui nije spomenut u popisu vanih turskih
utvrda godine 1577. a da je prva vijest koja govori o njegovoj turskoj obnovi
zapisana tek u jednom krajikom izvjeu 1641. i 1642. godine. Naime, godine
1641. javlja karlovaki generalni zapovjednik Vuk Frankopan Ratnom vijeu
da se u Peruiu jaka turska vojska sprema na prodor prema Karlovcu, pa zato
nareuje krajikom zapovjedniku Portneru da pojaa obrambene strae u
Otocu. Ujedno napominje da ima vijesti, da se Turci spremaju opet obnoviti i
utvrditi peruiku utvrdu, koji su krajike vojne snage bile 1636. godine
opustoile i otetile.32
Idue 1642. godine, pismom od 21. lipnja, kapetan senjski, piui
Ratnom vijeu o problemima s korenikim Vlasima, usput govori da je sa
svojim ljudima upao u tursku zemlju do Peruia i tu pokupio i odveo sa sobom
neke tamo ljude.33 Ta, kao i mnogo slinih vijesti, govori da susjedni krajiki
zapovjednici nikada nisu pustili na miru granina turska naselja i utvrde.
Malo je turskih vijesti o Peruiu u 17. stoljeu. ini se da Perui dugo
vremena Turci nisu zaposjeli vojnom posadom i nisu ga branili kao svoju
graninu utvrdu. Moda za takvo stanje govori i jedna naredba kralja
Ferdinanda kojom 1637. zapovijeda Ratnom Vijeu da Perui treba braniti od
Turaka koji ga ele obnoviti i utvrditi kao svoju graninu utvrdu.34 Oito je da
su turske vlasti uspjele obnoviti utvrdu, ali izgraditi i vrste utvrde oko tamo
naseljenog, oito, veinom turskog ljudstva, tako da je ve sredinom 17. st.
Perui bio jedno od najveih i najbolje utvrenih turskih graninih utvrda i
naselja.
Kako je izgledao i to je Perui bio u tursko doba, i to opet donekle
znamo, za sada, tek iz krajikih izvjea koja prate dogaaje iz godina
osloboenja Like i Krbave. Zanimljivo je da je karlovaki general J.
Herberstein ve u prvom napadu na Liku, koji je izveo od 14. do 18. rujna
1685., napao je Perui kao posljednju utvrdu prije povratka u Karlovac. Prije
toga prijetio je Grebenaru, Budaku, Novom, Ribniku, Vrebcu i Bilaju. Stigavi
31
M. KRUHEK, 1974; Z. HORVAT, 2003, 109-148; R. HORVAT, 1941; E.
LASZOWSKI, 1941.
32
33
R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 253, 255.
34
R. LOPAI, SHKr, II, 1885, 194-195. ..., dass der Turg sih dess posto Peruschitsch
abermal zu bemechtigen und denselben zu reparieren anmasse, gehorsam berichtet,... Vidi i opis
napada na Perui g. 1685. "SHKr. III, s. 448. Vidi o razorenju Peruia god. 1642, te o
pokrtavanju Peruiana i drugih Turaka u susjednim mjestima u radu: Pavao Knezovi, Knjiica
od Turak u Peruiu, u Zborniku Hereditas rerum Croaticarum, Zagreb, 2003, 104-112.
489
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
u predveerje (17.-18. rujna) do Peruia, Herberstein se tu ulogorio. Turci su

prvi napali njegov poloaj vatrenim orujem iz utvrde, iz visoke peruike kule.
Herbersteinova je vojska uzvratila na isti nain a imala je i sree, jer su
krajinici zapalili dio utvrde to su Turci jedva pogasili, jer nisu za to imali
dovoljno vode. Kratko izvjee o tom napadu zavrava skoro poetski, da je sada
eravica ognja zapaljena i da Turci vie u Peruiu i okolici ne e imati mira.
Taj napad na Perui nije bila nekakva prava opsada, ni utvrde ni naselja.
Doao je na kraju jednog ratnog proboja u dubinu turskog teritorija Like. Nakon
kratkog okraja Herbersteinova se vojska vratila u Karlovac gdje je o tom
ratnom pohodu Herberstein ve 22. rujna napisao svoje izvjee. To izvjee
nita ne govori o izgledu i stanju utvrenog Peruia. O tome e biti napisano
neto vie u izvjeu o drugom oslobodilakom pohodu na Liku i Krbavu i
konanom osloboenju 1689. godine.35
Izvjee o drugom oslobodilakom napadu karlovake vojske na Perui
napisao je Herbersteinov ratni suputnik, general Ideghem Wassenhoffen. Svoje
izvjee o napadu na Perui poinje kratkim opisom zateenog stanja utvrde.
Taj Novi Perui sastoji se od zidina boljih od bilo kojih drugih, od vanjskih
obrambenih zidina koje stoje oko naselja a na njima su i visoki ardaci. Utvrda
je odijeljena od naselja takoer jakim i visokim zidovima a tu je jo i visoka,
vrsto graena kula, zatiena sa jo 12 stopa visokim nasipom, pa ta kula slui
utvrdi i kao posljednje mjesto obrane... Opisuje dalje opsadu Peruia, vojne
akcije izmeu Peruia, Budaka (starog) i Bilaja, te o upornosti turskih
branitelja koji se nisu nikako htjeli predati oslobodilakoj vojsci. Tek kada su
turske posade napustile i Budak i Bilaj peruiki Turci su bili spremni napustiti
i predati Perui. Peruiku utvrdu i utvreno naselje napustilo je oko 150 ljudi,
a dobrovoljno je ostalo u njemu 20 turskih (kua) obitelji, od kojih je 45 ljudi
bilo sposobno nositi oruje. Te su se turske obitelji dale dobrovoljno pokrstiti i
ostale su u Peruiu.
Turci iz Peruia, kao i oni iz Budaka i Bilaja, sabrali su se u irokoj kuli
odakle su 30. lipnja zajedno krenuli prema Udbini koja je postala posljednja
obrana turske vlasti u Lici i Krbavi.36
Dobro je pripomenuti da svi krajiki izvjetaji (ali i turski) razlikuju tono
lokacije dviju utvrda, Novoga i Staroga Peruia, Novoga kod Likog Osika i
35
36
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 453-454. Diss neu Peruschiz bestehet an gemauer besser
alls khein andere, uber der ringmaur des stattl stehen hohe schartakhen. Dass schloss ist von der
statt mitls einer starkhen maurer separirt, und mehrmal von selben ein hoher fester starkher
thurn, so auf 12 schuch, hoch angeschitet also dass disser thurn zum leste retirade dienet und viel
zu schaffen geben khan...
490
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Staroga, takoer turske utvrde kod Donjeg Babinog Potoka, na cesti od Vrhovina
prema Plitvicama. Ta utvrda Starog Peruia bila je utvrena turska straa na
istonom ulazu u tursku Liku, nasuprot krajikoj strai na Plitvicama iznad
Gradinskog jezera. Vjerojatno su turske strae napustile Stari Perui u godini
oslobaanja Like, 1689. a moda i prije, prema jednom zapisu u ispravi iz 1696.
gdje je reeno ... iza kako je turskom silom otet Stari Perui koji su bili prije
toga Turci utvrdili a tomu da ima vie 60 godina.37
Utvrda Starog Peruia bila je na vanom putnom poloaju, jer je u jednoj
instrukciji danoj carskom povjerenstvu koje je trebalo izraditi cjeloviti prijedlog
nove obrane Like i Krbave, spomenut i Stari Perui kao jedno od takvih vanih
mjesta za sigurnost Like.38
Nakon osloboenja Peruia, kao i drugih likih utvrda, poinje novo
povijesno vrijeme. U oslobaanju Like i Krbave turske utvrde i naselja nisu
mnogo stradala, jer su ih Turci napustili bez veih borbi. Iz tih zadnjih godina 17.
i u prvim godinama 18. stoljea vrlo su zanimljive vijesti kako se i crkva trudila u
osloboenim mjestima urediti svoje prisustvo meu zateenim narodom i novim
doseljenicima. Mnogo je vijesti o pokrtavanju onih turskih obitelji koje su
odluile ostati u Peruiu, Budaku i drugim susjednim mjestima Like. U Peruiu
su popisane sve obitelji pokrtenih Turaka, 55 kua i u njima 252 mukih glav
prez enskoga spola to ujedno govori da je Novi Perui zaista bio jedno od
najveih turskih utvrenih naselja. Tu je duobriniku slubu u ime Senjske
biskupije vrio poznati liki pop Marko Mesi i drugi duhovnici te biskupije.39
Stari i Novi Budak
U opisu napada i osloboenja Peruia spominje se i turska utvrda u
Budaku. Izvori i ovdje govore o staroj i nekoj novoj utvrdi istoga imena. Stari
Budak bila je jedna od vrlo vrsto graenih i jakih turskih obrambenih kula.
Nalazi se na brijegu u Mualuku i poznatija je vie pod kasnijim imenom kao
Beina kula.
I tu bismo mogli postaviti najprije pitanje povijesne starosti Budaka kao
naselja i kao utvrde. S. Pavii, na temelju poznatih mu izvora, piui povijest
likih naselja, bez dvojbe govori da je u Budaku, kao i nedalekoj Ostrovici i u
Grebenaru, bila izgraena utvrda prije dolaska Turaka. On kae da je tu utvrdu
izgradilo cijelo pleme Lagoduia kao svoju plemensku utvrdu, a ta je utvrda
mogla biti jedino kula poznata za turskog vremena pod imenom Budak. On
37
38
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 180-186.
39
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 28-29, 190, 46-247.
491
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
spominje i Novi Budak. Nai spomenici zovu tu tvravu Novi Budak, svakako
za razliku od Staroga. Taj Novi Budak nalazio se junije od staroga, u ravnici i
na rijeci Lik, a stari Budak je "onaj toranj na brdu.40
U popisu turskih utvra iz 1643. godine spomenut je i Budak, oito kao
jedna od manjih, ali vanih utvrda, jer u njemu ima samo 10 pjeaka, straara,
ali zapovjednik obrane, budaki dizdar ima dobrih 20 aki dnevnice. 41
U opisu prvog Herbersteinova napada na turske utvrde u Lici g. 1685.
nema opisa kako je ta utvrda izgledala, ve je dosta opirno opisan, moda i
najvei ratni sukob Herbersteinove vojske u tom pohodu. Karlovaki su
krajinici pod vodstvom kapetana Galla pod Budakom izvojevali 15. rujna
potpunu pobjedu, a onda su sljedei dan krenuli prema Novom.42
U izvjeu iz 1689. godine opisana je zapravo druga manja utvrda, a ne
stara budaka kula u Mualuku. Za taj se Budak kae da je pola sata udaljen od
Bilaja, da je to maleno mjesto tek pred 5 godina utvreno, da ima samo jedan
mali ulaz i da lei na kamenitoj stijeni, ba nad samom rijekom Likom. S te je
strane zatieno dovoljno tokom rijeke, a s druge strane je okrueno palisadnom
ogradom i prsobranom i dobrim ardakom. Bilo je to dakle, takoer manje
tursko utvreno naselje, jer izvjee dalje govori, da su njegovi itelji, doznavi
da se predala obrana u Bilaju, isto prihvatili predaju bez veeg opiranja, i to pod
istim uvjetima, kao i druga turska mjesta, dapae, ovdje je taj dogovor o predaji
imao jo jedan dodatak, naime, dizdaru je bilo obeano da e dobiti i dva
konja.43
Tako je i ovdje, dosadanje osvajanje Like i Krbave 1689. g. prolo bez
ikakva ratnoga sukoba. Oslobodilaka vojska Herbersteinova dola je tako 15.
lipnja do likoga Novoga.
Novi u Lici
Novi na rjeici Novici, jugoistono, nedaleko od Gospia, bio je takoer
jedna od veih turskih utvrda i utvreno naselje, s moejom kao vjerskim
40
S. PAVII, 1962, 23,25.
41
K. JURIN-STAREVI, 2003, 86,89.
42
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 447. Ipak u opisu ratnih zbivanja oko Budaka u jednoj je
reenici reeno da utvrda ima jake zidine; wegen die starkhen stattmauern und machtigen
gegenwehr des feindts nichts sonderlich hierbey tentiert werden konnen.
43
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 453. Taj Novi Budak na rijeci Lici: Budakh ist nur andert
halb stund von Bellay. Ist ein stattel, so sich vor 5 jahr dermassen gewehret, das man sich klein
Offen genenet, lieht an einen felsigen orth, so fest auf der Lica fluss, dass selben gegen den
wasser genuegsamb sicher ist. Gegen den landt hat es ein zaun und prustwohr, einwendih ein
maur und palisaten und uber selbe hochen tschartakhen sambt ein gueten absint ....
492
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
sjeditem. O nastajanju turskoga naselja i njegovu utvrivanju ili izgradnji

utvrde Novoga tijekom 16. i 17. stoljea imamo jednako malo vijesti kao i o
drugim turskim mjestima Like i Krbave. Turski su nam izvori o Novom u Lici,
za sada nepoznati, a krajiki govore i opet tek o nesigurnosti njegova razvoja, o
napadu na njega i njegovom konanom osloboenju.
U popisu turskih utvrenih mjesta iz 1577. godine Novoga nema, ali ve
na poetku 17. stoljea jedna zapisana vijest o poetcima vlakih okretanja
protiv dotadanjih im turskih gospodara i prelaenja na kransku stranu
granice govori da je Novi bio znaajnije tursko utvreno mjesto. Ta vijest
dolazi iz pisma senjskog kapetana upuenoga nadvojvodi Ferdinandu 31.
kolovoza 1611. godine. Tu on izmeu ostaloga pie, da je upravo dobio
povjerljivo pismo od jedne duhovne osobe u kojoj stoji vijest da se tamonji
Vlasi nude, da su spremni opljakati tursku utvrdu Novi a onda uskoiti u Gusi
polje i tamo se nastaniti. Dakako trae za takav svoj pothvat dozvolu, to
senjski kapetan nije sam mogao prihvatiti.44
Oito da su ti Vlasi bili negdje u tom pograninom prostoru Like te da
dobro poznaju Novi i susjedne turske utvrde. Zato su mogli procijeniti da mogu
Novi napasti, opljakati pa onda s plijenom i sa svima svojima pobjei pod
zatitu kranske krajike vlasti.
U turskom popisu likih i krbavskih utvrda i utvrenih naselja iz 1643,
godine naveden je i Novi s posadom od 94 vojnika, meu kojima je bilo i 8
topnika. To bi moglo znaiti da je utvrda Novoga bila branjena i topovima,
odnosno bar tekim bedemskim pukama, to opet upuuje na postojanje glavne
obrambene kule mjesta. I dizdar Novoga, tj. zapovjednik obrane, imao je
visokih 22 ake dnevne plae.45
Izvjee o pohodu karlovakih krajinika na Liku 1685. ne govori mnogo
o Novome. Herbersteinova vojska nije opsjedala Novi. Tu je bilo uhvaeno tek
nekoliko Turaka, a usput je u toj okolici popaljeno do 400 turskih kua.46
U izvjeu o oslobaanju Like iz 1689. zapisano je neto vie i o
Novome. Najprije je reeno da se Novi predao bez borbe, kao i susjedne turske
utvrde te da je "po podne iz njega izalo 80 ljudi, koji su krenuli prema Udbini,
ali kad su doli do Bilaja, da su tu ostali preko noi..." Zatim izvjee kratko
kae neto o samom Novome. Grad Novi lei na brijegu, zidovi su mu debeli i
visoki, okruen je obrambenim zidom, ali je dio toga zia zaruen i prilino
propao (Turci, naime, to nisu popravili) no da smo ih morali osvajati bilo bi tu
44
45
K. JURIN-STAREVI, 2003, 89.
46
493
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
dosta krvi, jer je ta utvrda ipak bila prilino vrsta i jer su Turci na zidove
postavili 5 ardaka, pa ih ne bi bilo lako predobiti.47
Dakle, Novi povrinom nije bio veliko mjesto, ali je bio dobro branjen i
utvren. Loe stanje dijela obrambenih zidova vjerojatno potjee jo iz vremena
onog prvog napada na Liku, iz godine 1685. Utvreno je naselje imalo manje
itelja negoli Perui, ali vie negoli Budak i iroka kula. U oslobodilakom
ratu 1689. godine Novi je, uz Ribnik i Bilaj, bio od najveeg interesa u
pregovorima za mirnu predaju krajikoj vojsci. Novi i Ribnik su se zaista i
predali bez borbe, a za Bilaj su krajinici ipak morali, bar za poetak, pokazati
koliko su u oslobodilakom ratu zaista spremni i ratovati.
Novi je nakon osvajanja ve u prvim nastojanjima novog obrambenog
ureivanja Like spomenut kao utvrda koju treba svakako zadrati u krajikoj
obrani i staviti u njegovu utvrdu potrebnu vojnu posadu. Odreeno je to bilo i
1697. i 1700. godine.48 U sreivanju pak novog crkvenog ustroja spomenuto je
da je u Novom uspostavljena upa u kojoj stoji za sada od drveta podignuta
crkva sv. Antuna i ima svojeg upnika kojeg desetinom uzdravaju i
novokrteni upljani, to bi znailo da je i ovdje bilo pokrtenih nekadanjih
turskih itelja.
Ostaje dakako pitanje, to su i koliko su toga u Novome sagradili Turci u
vrijeme svoje vlasti u Lici? Sigurno je da je Liki Novi starija utvrda od turskog
osvajanja Like. Novi u Lici spominje se godine 1449. u poznatoj diobenoj
ispravi Frankopanskog roda, kao Novum castrum u vlasnitvu Dujma
Frankopana koji je tada u Lici dobio u posjed i Ostrovicu.49 Utvrda u Novom u
Lici poslije je vie puta potvrena Frankopanima kao njihov posjed, dok
poetkom 16 stoljea nije postao vlasnitvom gospodara Krbave, Ivana
Karlovia. i bio je njegovim gradom. sve dok ga nisu osvojili Turci.50
Iz kratkih ratnih biljeaka se moe zakljuiti da se za turske vlasti u Lici,
u Novome dosta toga gradilo, moda i vie negoli u nekim susjednim turskim
utvrdama. Sigurno je da je prije osvajanja Like u Novome bila nekakva utvrda,
moda najprije kula - slino kao u Peruiu. Vjerojatno su Turci dogradili i
popravljali tu kulu a jo je sigurnije da su oko izgraenoga naselja podigli
obrambene utvrde, koje su u napadu krajinika bile oteene pa ih je opet
47
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 450. Dass schloss Novi lieht auff ein berg, die mauern
sein dikh und hoch, so von ein zwinger mauer umgeben ist aber thail ohrther (an die Thurkhen
repariren nichts) baufollig und ziemlich aufgefallen.
48
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 97-98, 188.
49
Codex diplomaticum comitum de Frangepanibus, Monumenta Hungariae historica, 35,
(1133-1453.), Budapest, 1910, 371.
50
S. PAVII, 1962, 28-29.
494
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
trebalo popravljati i podizati. Danas su njihovi ostatci toliko slabo ouvani da je

mogue jedva ocrtati njihov opseg i kvalitetu.
Ribnik u Lici
Likom Novom u Lici bilo je blizu jo jedno vrlo znaajno tursko
utvreno mjesto Ribnik na rijeci Lici. Prema Ribniku je Herbersteinova
oslobodilaka vojska krenula jo dok je dijelom stajala pod Novim, kako bi
poeli pregovori s ribnikim Turcima o predaji.
Ve u prethodnoj ratnoj ekspediciji karlovakih krajinika, 1685. godine
zapisao je o Ribniku sam general Herberstein, da mu se ini, da Ribnik ima
prednost pred drugim mjestima toga kraja, jer je smjeten izmeu voda i jer je
dobro zatien vrstom utvrdom. Kada je (17. rujna) taj "predgradi", tj. ta
utvrdica pred naseljem (Wassenhoffen e ju u opisu za drugog napada na
Ribnik, 1689. g. nazvati jednostavno Schloss) bila oteena, postradalo je neto
i samo naselje na tom lokalitetu. Prave opsade ipak nije bilo, ve je bilo
nareeno da se napad prekine i krene dalje, od Ribnika do Bilaja.51
Dakle, Ribnik je kao i druga mjesta u Lici, osjetio tek strah i nesigurnost,
a ini se da je to i bio glavni cilj te cijele ratne ekspedicije karlovakih
krajinika. Taj je prvi ratni pohod bio zapravo navjetaj konanoga kraja turske
vlasti u Lici i dobra priprema za drugi, oslobodilaki rat u kojem je Lika i
Krbava bila osloboena bez pravoga rata.
Dui je i bolji je opis Ribnika u izvjeu Wassenhoffena nainjen nakon
drugog ratnog pohoda Herbersteinove karlovake vojske iz 1689. godine. U
tom izvjeu gen. Wassenhoffen kae: Ribnik lei u ravnici, sa tri strane
okruen rijekom Likom koja tu ini jedan poluotok, a tu je duboka i iroka. Kod
ulaza na taj poluotok nalazi se utvrdica kojoj na uglu stoji jedna visoka okrugla
kula. Pred utvrdom je jedna suha graba, a u sredini otoka jedna velika moeja i
druge kue.
Herbersteinovo nastojanje da predobije Ribniane za predaju trajala je
istovremeno dok je dio njegove vojske stajao pod Novim. Wassenhoffen je
nudio posadi i iteljima u Ribniku iste uvjete kao i Novljanima, dakle da mogu
slobodno sa svime to mogu nositi otii prema Udbini. Uvjeravao ih je da nema
razloga ratovati, kad se ionako okolne turske utvrde odreda predaju krajikoj
vojsci. No u Ribniku se dogodio zanimljiv susret, kao i u nekim drugim
51
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 447, schloss Ribnik, in disser proviz ligendt, fortgesezt,
alwo sich herr general mit denen seinigen praesentiert; disses schloss scheinte den vorzug aller
andern zuhaben, massen zwischen zweien wasser gelegen auch mit groben geschiz genuegsamb
versehen
495
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
junijim utvrdama Like i Krbave. Naime, s juga, od Obrovca je poela svoj

oslobodilaki rat vojska pod vrhovnim mletakim zapovjednitvom. Zato su se
kod Ribnika sreli Herbersteinovi ljudi s nekim Kataranima koje je u ime
Venecije vodio neki franjevac iz Vinjerca koji je takoer nagovarao ribnike
Turke na predaju. Ne ulazei u ratne i politike planove Venecije u Dalmaciji,
ovdje u Lici, Ribnik se ipak predao Herbersteinu 22. lipnja.52
Zateeni izgled Ribnika, to smo ve naveli, krato i jasno je ocrtao gen.
Wassenhoffen. Njegov izgled slino opisuje jo jedno izvjee, tzv.Glavinievo
izvjee, koje biljei i neke druge zanimljivosti. Najprije Senjski kaptol, u
pismu od 21. veljae 1696. pie, da su do sada u Lici krstili 882 ovjeka,
Turaka i ostalih po nama i po drugim sveenicima. Zatim svjedoi da su etiri
turske crkve zvane meiti (moeje) u Peruiu, Budaku, Bilaju i Ribniku
preobraene u nae crkve....53 U najranijem vremenu obnavljanja kranstva u
Lici itamo zapis, da je Ribnik bio upa sa crkvom podignutom od drvene
grae, posveena sv. Petru i Pavlu, a prije negoli je Ribnik postao samostalnom
upom bio je ovisan o slubi upnika u Bilaju; ali trai i osnivanje zasebne
upe.54 I uspostava upne slube jedno je od svjedoanstava da su ta etiri
mjesta u ovom dijelu Like bila znaajnija i vea turska naselja. Te vijesti
pripadaju istom izvoru kao i tzv. Glavinievo izvjee o Ribniku i susjednim
turskim mjestima. A tzv. Glavinievo izvjee donosi o Ribniku zaista jo nekih
zanimljivih vijesti.
Najprije, i to izvjee govori da je Ribnik mjesto u ravnici sa svih strana
okrueno rijenim tokom to obiluje vodom i ribom... Dalje kae da je u tom
mjestu utvrda i kula poruena - arx et turris destructa!, da je ulaz u mjesto od
vratiju prema staroj crkvi koja je oteena i da je s istone strane sve ravno, te
da je taj prostor dovoljno prostran za smjetaj 150 itelja; zatim da voda okree
neke mlinove, tu kod ulazne utvrde, pa jo i to, da je tu neko bio, kako govore
neki koji poznaju ta mjesta, samostan, nadalje da su crkvu eljeli urediti bar
toliko da je protiv kia zatite daskama, dakle tu crkvu koja je prije sluila
Turcima kao moeja. Pisac izvjea se onda opet vraa na utvrde Ribnika pa
veli da tu jo stoji, blizu moeje, visoka i itava kula, pa nije jasno kakva je to
kula, kad je za kulu ulazne utvrde rekao da je utvrda i kula razruena. Je li to uz
moeju, tada ve pretvorenu u crkvu, bila jo neka druga utvrda? Zbog ega bi
uope bilo koja kula i utvrda bila razruena, kad u osvajanju Ribnika nije bilo
takvih borbi. Ili bi moda ta razruena kula" mogla biti porueni minaret
52
53
54
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 190, Ribnik: S.Petri et Pauli templum ex ligno officiat
ibidem parochus ex Belay et illi dantur decimae. Peterit separatim fieri parochialis.
496
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
prijanje turske moeje? Taj dio teksta nije dakle ba jasan! Dalje se pisac tzv.
Glavinievog izvjea opet vraa dogaajima iz vremena oslobaanja Ribnika,
godini 1689. pa kae da je u vrijeme, dok su Turci boravili u Ribniku bilo u
njemu 120 glava stanovnika (vjerojatno je to brojka bez vojne posade) te da je u
turskom Ribniku prebivao neki beg koji je tu s drugim slubenicima obdravao
uobiajeno tursko sudite. Na kraju se opet vraa svojem vremenu, dakle ve
osloboenom Ribniku, pa nabraja njegove nove itelje; kae naime, da je u
njemu ostalo 5 turskih kua, obitelji, koje su se dale pokrstiti, a od starih
krtenika, tj. Hrvata sada se tu nalazi 8 obitelji; ima tu i 40 izmatika Raana, pa
on zakljuuje da u svemu u osloboenom Ribniku ima 75 ljudi koji ga mogu
braniti.55
Dakle, dok se gen. Wassenhoffen, nakon kratkog uvodnog opisa poloaja
i izgleda Ribnika, posvetio pripovijedanju o pregovorima za predaju Ribnika,
pisac tzv. Glavinieva izvjea ispisao je nekoliko dodatnih informacija o
ljudima i crkvenim prilikama nakon to su ga Turci napustili i prepustili
krajikoj vojnoj upravi. Sve u svemu, nedostaje nam mnogo pojedinosti za
potpunu rekonstrukciju povijesnog, onovremenog izgleda Ribnika To je
naselje, okrueno tokom rijeke Like bilo sigurno dodatno zatieno palisadnom,
tj. jakom drvenom ogradom, vjerojatno okolo cijelog toka rijeke koja je s tri
strane okruivala ribniko selo, a moda i s etvrte, zapadne strane, gdje je uz
ulaznu utvrdu bila neka suha graba. Koliko je na tom poluotoku, uz vrsto
graenu crkvu pretvorenu u tursku moeju, pa opet u crkvu, bilo kua ribnikih
Turaka; svakako graenih od drvene grae? Kako su izgledali mlinovi na
protoku Like sa zapadne strane, blizu ulazne utvrde?
Posve je sigurno tek da bi arheoloka istraivanja toga srednjovjekovnog,
a onda vie od stoljea i pol naseljenog turskog Ribnika, mogla bitno dopuniti
povijesnu sliku razvoja i trajanja ovoga mjesta.
Lika Ostrovica, Bilaj i Barlete, Vrebac i Grebenar
Ove srednjovjekovne hrvatske utvrde imale su i u vremenu turske vlasti u
Lici vee znaenje od ostalih. Pod njihovom zatitom bila su razvijena i
srednjovjekovna hrvatska naselja. Bilaj je tako ve sredinom 15. st. bio
razvijeno trgovite sa svojom zatitom utvrdom na strmom brijegu, ne visokom,
ali dominantnom nad cijelom svojom okolicom. Bilaj kao i druga susjedna
mjesta spadaju u rane, predturske utvrde koje su za svoju sigurnost podigle
pojedine obitelji iz velikog roda likih Mogorovia. Na kraju je i Bilaj dospio u
55
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 48; M. BOGOVI, 1991, 124.
497
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
posjed knezova Karlovia Krbavskih, sve dok ga nisu posvojili Turci i zaposjeli
njegovu utvrdu, a onda je pod utvrdom, negdje do kraja 16. stoljea, bilo
podignuto vee tursko naselje sa damijom kao vjerskim sjeditem.56 Da je
Bilaj bio jedna od vanijih turskih utvrda ve u prvom vremenu uvrivanja
turske vlasti govori i popis iz 1577. godine, u kojem su u Lici navedene samo
Ostrovica i Bilaj.57 Bilaj je naveden i u turskom popisu utvrda i vojnih posada
iz 1643. godine, i to uvijek povezan s nekom drugom utvrdom ili utvrenim
mjestom. Najprije je spomenut kao Bilaj-Barlete (ili Barlete-Bilaj) s vojnom
posadom od 78 vojnika i jednim zapovjednikom, dizdarom koji ima visoku
dnevnicu od 20 aki. U kasnijem vojnom ureenju spomenut je kao kapetanija
Bilaj-Buni iji kapetan ima dnevnicu od 30 aki.58
U oslobodilakom ratu 1689. g. Bilaj je inio trokut utvrda: Novi
Ribnik Bilaj, koje je krajika vojska nastojala pridobiti bez borbi i rata. No
Turci u Bilaju nisu se htjeli predati bez pokuaja obrane. Pregovore je i ovdje
vodio gen. Wassenhoffen, a poeo je te pregovore 18. lipnja, stigavi do Bilaja
s 300 konjanika, najprije u nekakvu izvidnicu. Pregovori o predaji su se vodili u
podnoju brijega. Wassenhoffen je procijenio da je samu utvrdu branila posada
od pedesetak ljudi. Dok su trajali pregovori on je s konjanitvom i grofom
Ferdinandom obilazio oko bilajskog brijega da bi bolje upoznao poloaj utvrde
i najbliu okolicu. Turci su odbili predaju, pa je 23. lipnja zapoela opsada
utvrde. Idui dan su krajinici (stotinjak vojnika) zauzeli moeju pod brijegom.
Tu su se utvrdili pa odatle dalje pucali na obranu utvrde i malo pomalo se uz
brijeg primicali zidinama utvrde. Bilajska se posada hrabro branila, ali uslijed
nestanka hrane, se predaju 28. lipnja. Prema dogovoru napustili Bilaj i kako
kae izvjee, njih oko 300 je krenulo u pravcu iroke Kule, a onda i dalje
prema Udbini.
Wassenhoffen je ukratko opisao svoj uvid u poloaj i vrijednost bilajske
utvrde. Bilaj lei na vrlo strmom, visokom i kamenitom brijegu, iji je vrh
opasan visokim zidinama. Uokolo ima jo jedan obrambeni zid (Zwinger), ali
taj je prilino slab i oteen, pa je tu i popravljen drvenom i kamenom graom.
Treba spomenuti i dvije mogue retirade, ako bi to ba zatrebalo obrani. Ima i
jedan dobar duboki bunar.... O samoj je utvrdi zapisano tek toliko. S obzirom
na poloaj i veliinu utvrde obrana nije imala mogunosti due vremena
odbijati opsadne napade, posebno ako nije bila proviena zalihama hrane.
56
S. PAVII, 1962, 27-28.
57
R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 44. Za Bilaj u tom popisu turskih vojnih posada reeno je
samo ovo Belay sei n auch ain grosse anzall unbesoldeter Turggen.
58
K. JURIN-STAREVI, 2003, 86, 87-89.
498
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Budui da je i Wassenhoffen prieljkivao to bru predaju, im se to dogodilo,

krajika je vojska odmah od Bilaja krenula dalje.59
Uz Bilaj za tursku obranu Like vrlo je bio zanimljiv poloaj i zateeno
stanje utvrda Like Ostrovice. Ostrovica je srednjovjekovna hrvatska utvrda,
prema poloaju i zapisanim podatcima, graena vjerojatno ve od vremena
plemenske podjele Like na vie obitelji velikog likog roda Mogovorvia, do
feudalne vlasti, od poetka 15. st. knezova Frankopana.60
Izrazito, romaniki, obrambeni poloaj Ostrovice, na toj uskoj strmini
brijega, nije bio pogodan za razvoj veega naselja, ni u srednovjekovno
hrvatsko doba, ni u vremenu turske okupacije Like. Ipak je Ostrovica i u
vremenu utvrivanja i uvanja turske vlasti u Lici bila znaajna turska utvrda.
Godine 1577. imala je posadu od 6o turskih konjanika i 150 pjeaka.61 Kasnije
joj obrambeno znaenje opada pa je sredinom 17. st. (godine 1643.) imala tek
znaenje stalne turske strae s posadom od 7 pjeaka i dnevnicom zapovjednika
od 8 aki.62
U godinama oslobaanja Like i Krbave Ostrovica se posebno uope ne
spominje. Dok se susjedne i nedaleke utvrde Bilaj, Vrebac i Grebenar spominju
i 1685. i 1689., Ostrovice u tom ratu nema, a nema je ni u spomenu novih,
krajikih planova kasnijih godina. Po tome se ini da je obrana toga
srednjovjekovnog poloaja bila naputena ve pri kraju turske vlasti u Lici, a ni
nova organizacija obrambene sigurnosti nije vie raunala s obranom njezina
srednjovjekovnoga utvrenog poloaja.
Za razliku od Ostrovice, nedaleka utvrda Grebenar, koja isto tako potjee
iz predturskog vremena, bila je i u vremenu oslobodilakog rata, bar u prvom
ratnom pohodu, 1685. znaajnije prisutna. Znamo da je od 14. do 18. rujna
karlovaka vojska opsjedala tu utvrdu, da ju je na kraju zapalila te je cijela
utvrda u tom poaru teko stradala. Taj kratak vojniki zapis nita ne govori niti
o poloaju niti o izgledu Grebenara kao utvrde. U oslobodilakom pohodu
krajinika iz 1689. g. Grebenar se tek usputno spominje, kao i susjedni Vrebac,
mimo kojih je karlovaka, Herbersteinova vojska tek prola, pa o njima nije
zabiljeena ak niti nekakva predaja. To bi znailo da u njima tih godina nije
59
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 453. Belay lieht auf ein spizigen hohen felsigen berg,
uber welchen hohe, dikhe maurn, so das schloss formiren aufgefuhrt. Hat ein zwinger herumb so
schwach zimlich ruinirt, aber wider mit holz und steiner verpauet worden. Einwending seint 2
retiraden , also das selben, wan man sich wohren will, ein feint khan zu schaffen geben . Hat
auch ein gar tieffen prun
60
S. PAVII, 1962, 24, 27. T. LAJOS B. SAMU, 49.
61
R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 44.
62
K. JURIN-STAREVI, 2003, 86, 89.
499
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
bilo vie nekakve spomena vrijedne turske obrane, niti pak kakvog znaajnijeg
turskog naselja. I dok je bar u nekim krajikim dokumentima, npr. god.
1697.Vrebac jo i spomenut, kao utvrda koju bi krajika obrana trebala zadrati,
o Grebenaru nema ni takvih vijesti.63
U tom je dijelu Like ipak postojala jo jedna neto znaajnija utvrda, ili
moda utvrde, ije je predtursko i tursko vrijeme zabiljeeno pod nazivom
Barlete. Zanimljivo je to ime koje kao da govori o vie naselja pa i vie utvrda
istoga imena. U razvijenom srednjem vijeku sigurno postoji vie plemenskih
sela koje je titila jedna, a vrlo vjerojatno i dvije susjedne utvrde. Kasnije,
tijekom 14. i u 15. st. i taj je dio Like dospio pod feudalnu upravu obitelji
knezova Krbavskih. Da su u Barletama, u predtursko doba bile dvije
srednjovjekovne utvrde, a da nije jedna od njih bila Ostrovica, kako spominje S.
Pavii, govore i Barlete iz turskog vremena, a i ostatci tih utvrda sauvani do
danas.64
Popis turskih utvrda iz 1577. g. ne spominje Barlete kao znaajniju vojnu
utvrdu, a popis turskih utvrda i naselja iz 1643. g. navodi dvojno ime: BarletBilaj, to nas zbunjuje. Naime, takav naziv kao da govori o jednoj turskoj
utvrdi. Meutim, Bilaj je posve sigurno zasebna utvrda s posebno istaknutim
poloajem i veim turskim naseljem, a Barlete su druga utvrda, na drugom
poloaju, dapae dva utvrenja na susjednim poloajima istoga brijega. Pod
turskim zapisom Barlet-Bilaj navedena je posada od 78 vojnika, a u istom je
popisu posebno naveden i Stari i Novi Bilaj s vojnim posadama od 45, odnosno
15 vojnika. Osim toga, u tom je popisu iz 1643. Bilaj spomenut s utvrdom u
Buniu, kao Bilaj Buni. Ta je veza malo daleka, jer Bilaj i Buni nisu ba
blizu. No zapovjednitvo Bilaj-Buni imalo je 148 posadnih vojnika, pa se tu
radi vjerojatno o zapovjednikoj vezi, a ne prostornoj povezanosti. Bilaj je bila
najvanija zapovjednika utvrda, a zapovjednik obrane Bilaj - Buni imao je
visokih 20 aki dnevnice. Takoer se u posljednjem razdoblju turskog vojnog
ureenja Like i Krbave zapovjednitvo Bilaj-Buni pojavljuje kao turska
kapetanija, iji zapovjednik, kapetan, ima 30 aki dnevnice.65
63
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 97-98. Das dazumall zur conservation diser denen
granitzen so hoch importirlichen zwo graffschaften die considerabilisten posten, als Beley, Novi,
Ribenek, Wrebaz, Budak, Siroka kula und Peruschiz in der Lica, in der Carabavia aber also der
feyndt Bouniz (so ein haubtmanschafft) selbs verprennet, Udvin (oberhauptmanschafft in selbiger
graffschaft mit besoldte und unbesoldte granzer der oberhauptmanschaff Zeng und
hauptmanschafft Otochas sind besezt..
64
S. PAVII, 1962, 27.
65
K. JURIN-STAREVI, 2003, 86-87, 89.
500
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Uz Bilaj, Ostrovicu, Barlete, Grebenar i Vrebac, idui neto dalje prema

jugoistonom dijelu Like, u srednjem je vijeku bilo jo nekoliko hrvatskih
naselja koja su jednako kao i prethodna imala neke svoje manje utvrde vrlo
sline onima iz istog vremena i onima na Krbavi, primjerice, u predturskoj
Krbavi, Piau, Lapcu ili Kurjaku. Takve utvrde, manje u svojoj strukturi i vrlo
sline poloajem srednjovjekovnih hrvatskih plemenskih utvrda (za razliku od
poloaja i izgleda turskih kula!) bile su u Pavlovcu, Mogoriu, Zebi. Kako
spominje S. Pavii, imale su znaajniju ulogu u likom/hrvatskom
srednjovjekovlju negoli u vremenu turske vlasti u Lici. Poznati nam turski
izvori uope ih ne spominju, a jednako ni kasniji krajiki izvori, no tragovi
njihovih materijalnih ostataka i danas jo svjedoe za njihovo postojanje.
Na slian nain bismo mogli spomenuti nekoliko takvih utvrda i naselja
krajnjeg juga Like, od Metka i Radua do Lovinca. I te su utvrde, zajedno s
njihovim naseljima bile znaajnije u predturskom vremenu, a kasnije opet tek
poslije novoga naseljavanja, kada su ih naselili novi itelji, preteito vlake
proveniencije, poslije osloboenja Like i Krbave. Posebno je dominantan
poloaj i prostor gradine Medak, takoer jedne od veih utvrda likih
Mogorovia iz najranijeg vremena srednjovjekovne like povijesti. No, i tu se
pojavljuju dva poloaja, dvije utvrde istoga imena: Velika utvrda na vrhu
irokoga pleatog brijega i neka manja utvrda koja je, navodno, stajala u
ravnici, pod tim brijegom, na obali rijeke Like. Od te utvrde uz rijeku, danas
nemamo nikakvih tragova, dok se na medakom brijegu nalaze jo dosta
zamjetni ostatci nekadanje velike medake utvrde.66
Radu je kao naselje i kao utvrda takoer stariji od turske vlasti u Lici, a
pod tursku je upravu doao sigurno do 1527./28., a ne tek 1577. godine, kako to
govori S. Pavii. Meutim, ni Medak, ni Radu nisu u turskom vremenu
predstavljali neku znaajniju utvrdu. Vjerojatno se jednako moe rei i za
njihova turska naselja. Te utvrde su bile u dubini turske Like i Krbave, nisu bile
na vanijem stratekom i obrambenom prostoru, pa ih ne spominju posebno niti
turski (bar do sada nam poznati) izvori. Sve to jednako vrijedi i za Lovinac, jo
neto dalje, junije, prema Sv. Roku, na mjestu gdje je danas tzv. Stari Lovinac.
Mogli bismo iznijeti jo jednom opi zakljuak za cijeli prostor turske
Like: od Peruia na sjeveru do Lovinca na jugu, ili od Novoga i Ribnika do
Ostrovice i Mogoria, sva su znaajnija turska naselja i utvrenja postojala tu i
prije turskih osvajanja i ureenja toga podruja kao turskog sandaka. Turska
vlast nije podigla nijednu veu utvrdu na novom i nepoznatom poloaju. Ona je
odravala, obnavljala i dograivala obrambene poloaje ve postojeih
66
S. PAVII, 1962, 32.
501
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
srednjovjekovnih hrvatskih utvrda, a pod njihovom je zatitom gradila i

ograivala svoja vea naselja. Dapae, promatrajui to pitanje kao pitanje
graditeljstva u turskom vremenu, Lika ni u emu nije napredovala. tovie,
mnogi srednjovjekovni hrvatski utvreni plemiki gradovi posve su propali;
primjerice, Komi grad, Mrsinj grad ili Poitelj koji su, posve sigurno,
predstavljali najizvrsnija graditeljska ostvarenja hrvatskog feudalnog razdoblja
u Lici i Krbavi. Sigurno je bilo i turskih graditeljskih aktivnosti. Neke su
spomenute ve u najranijem vremenu uvrivanja turske vlasti, kao primjerice,
vijest iz pisma kninskog biskupa Andrije Tukania, upuena kapetanu Ivanu
Katzianeru mjeseca lipnja 1530. g., da se hlivanjski paa sprema napasti
Hrvatsku, Ibrahim beg da predlae u Udbini sagraditi kuriju a grad Mrsinj
utvrditi i preurediti te u njega postaviti vojnu posadu. Na kraju jo kae da treba
i druge ovdanje utvrde utvrditi a onda iz njih napadati susjedne krajeve
Hrvatskoga Kraljevstva!67 To su vijesti iz vremena jo nesreene granice,
vrijeme jo nezaustavljenoga osvajanja. Do kraja 16. stoljea granina e
podruja biti odreena obrambenim utvrdama i vojnim posadama s obje strane
granice, no naalost iz toga vremena, bar za sada, imamo vrlo malo povijesnih
vijesti o graevinskoj aktivnosti u turskim graninim utvrdama.
Znamo na primjer da su u Peruiu turske vlasti sigurno gradile dio
utvrenja oko ve postojee hrvatske peruike kule. Posve je sigurno da su s
mnogo truda nastojali uvrstiti obranu velikog peruikog naselja i vrstom i
drvenom graom. Naalost, nemamo neposrednih pisanih zapisa koji bi to
dokumentirali. Jednako je sigurno da su u Novom likom takoer Turci mnogo
toga sagradili, ne samo da su podigli vanjske obrambene zidove i vie puta ih
obnavljali, ve su moda gradili, ili bar dograivali, i glavnu krunu kulu
obrane. Neki izvori posredno napominju da je bilo gradnji i u Bilaju. Ne znamo
to bi tono moglo znaiti da u Bilaju postoji Stari i Novi Bilaj. Taj Novi Bilaj
su moda zaista podigli bilajski Turci. Da li se to odnosi na bilajsko podgrae
ili na neki dio bilajske utvrde na brijegu? Kao to nemamo o tome jasne pisane
dokumentacije, teko je iz sauvanih materijalnih ostataka bilajskih ruevina
zakljuiti, to je, kada i koliko toga bilo sagraeno ili dograeno u turskom
vremenu. O tome vie govori studijska obrada tih ostataka, dio ovoga rada
kolege Z. Horvata.
Jedina utvrda ije je graevno stanje neto bolje dokumentirano i u
vrijeme turske vlasti je turska Udbina na Krbavi. Moda je to tako tek zato to
67
E. LASZOWSKI, 1914, 340-341. Ibrayn vero wayuoda in Wduinam curiam sibi
edificare et ibi manere proponit, castrum Merzyn munire et reformare, hominesque in eum
ponere decreverunt, ceteraque castra ibidem munire et exinde has partes et hec regna destruere
pretendunt...
502
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
je Udbina bila vie puta napadana, razarana pa onda opet obnovljena i

dograena, posebno udbinske utvrde oko udbinskog naselja, kao najveeg
turskog mjesta, koje bismo moda jedino mogli smatrati turskim gradskim
naseljem i u fortifikacijskom i demografsko-upravnom znaenju.
Turske utvrde na Krbavi: Udbina, Buni i druge
Na podruju srednjovjekovne hrvatske upe Krbave bilo je manje
utvrenih gradova i naselja negoli na podruju prostranije like upe. Tako je
bilo i u vrijeme turske okupacije. Kao to je u predturskom vremenu najvanije
mjesto i utvrda bila Udbina, tako je to bilo i u 160 godina turske vlasti, dapae,
na neki je nain Udbina bila sjedite turske uprave i obrane cijele turske Like i
Krbave. O starosti Udbine i odnosu Udbine i jo starijega povijesnog sredita
Krbave, ve je dosta napisano na temelju do sada obavljenih povijesnih i
arheolokih istraivanja.68
Udbina je u vrijeme turske vlasti u Krbavi i Lici bila najbolje utvreno
gradsko naselje, ali i mjesto koje je bilo najvie izloeno napadima krajinika.
Ve mjeseca rujna 1528. godine javlja ban Ivan Karlovi banu Franji Baaniju i
kaelanu Nikoli Thurnu o sukobu s Turcima u Udbini. znajui da je dio turskih
belija (konjanika) izaao iz utvrde i krenuo u pljaku prema posjedima
Bernardina Frankopana, Karlovi je napao Udbinu. Napao je utvrdu, neke je
straare ranio na vratima, neke uhvatio, a ti su mu ispripovijedali da se paa
Mostarski sprema napasti Hrvatsku.. ali to nije imao vie vojnika kojima bi
mogao unititi naselje i predobiti utvrdu.69
Godine 1530. zabiljeena je jedna od mnogih zaboravljenih vijesti kako
se nova turska vlast trudi utvrditi zaposjednute stare krbavske i like utvrde. Za
tu je godinu bar usputno zabiljeeno da se Turci trude bolje utvrdi Udbinu i
Mrsinj i druge tamonje utvrde.70
Godine 1544. na dan 8. kolovoza pie iz Senja Ivan Lenkovi kapetanu
Jakovu Ravnikaru da je Velibeg s 3000 Turaka u Udbini i da tu s mnogo ljudi
obnavlja popaljene udbinske utvrde. K njemu e doi Ulama i Murat beg pa se
od Udbine spremaju napasti Hrvatsku. On je sa svoje strane digao u obrambenu
pripremu Otoane i Brinjane, a na obrambenu crtu postavio strae martologa.71
Iste te godine, ali mjesec dana ranije, javlja Vuk Auersperg da je sa svojim
karlovakim krajinicima opsjedao Udbinu, popalio utvreno naselje i nanio
68
E. LASZOWSKI, 1941; M. KRUHEK, 1993, 99-129; Z. HORVAT, 2003, 151-162.
69
R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 114-115.
70
R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 340-341; I. KUKULJEVI-SAKCINSKI, 1863, 221-223.
71
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 179-180.
503
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
udbinskim Turcima veliku tetu.72 Velibeg je dakle ve iduega mjeseca

popravljao i obnavljao ono to je bilo porueno i popaljeno u Udbini u tom
Auerspergovu napadu. Auersperg izriito govori da je utvreno udbinsko
naselje sa svih strana opkolio, da su zapalili najprije sve to je bilo podignuto
od drvene grae izvan zidina, a onda je vatra zahvatila i vrata i dalje sve kue
iza vanjskih obrambenih zidova. U tom prostoru izmeu gornje i vanjske utvrde
je sve izgorjelo i kue i tu utjerana stoka i mnogi ljudi i mnogo dobara koje su
napadnuti Udbinjani htjeli spasiti. I vanjski obrambeni zidovi bili su na vie
mjesta probijeni i porueni. Zarobili su i dva manja topa, valjda ona koji su bili
smjeteni na zidove za obranu naselja. Nainjeno je jako mnogo tete, ali
gornju utvrdu nisu mogli osvojiti. U nju su se smjestili branitelji i svi koji su
mogli, tako da su krajinici napustili daljnju opsadu i s dobrim se plijenom
povukli od Udbine.73
Dakle, Udbina je ve sredinom 16. stoljea bila dobro uvreno naselje i
vrlo jaka vojna utvrda, s visokom krunom kulom na vrhu. Nijedan od pokuaja
da se otme utaborenim i tu ve naseljenim Turcima nije posve uspio. Udbina se
dalje utvruje i razvija do najznaajnijega naselja turske Krbave i Like. Pri
kraju 16. st. jo se jednom vrlo ozbiljno planiralo istjerati Turke iz Udbine.
Naime, uoi osnutka karlovake tvrave, kada je krajiki zapovjednik Ivan
Ferenberg osvojio mnoge turske utvrde od Slunja sve do Une, traio je da se uz
jo neke turske utvrde na Uni, svakako oslobode Udbina, Buni i Bilaj u Lici.
Za Udbinu i Bilaj posebno je spomenuo: ako ne bi bilo mogue osvojiti
obrambene kule, onda da se svakako unite pod njima dobro utvrene turske
palanke.74
Takva je Udbina doekala oslobodilaki rat u kojem su se sve utvrde
Like i Krbave predale krajikoj vojsci gotovo bez ikakve borbe, ali Udbinu su
odluili turski branitelji obraniti pod svaku cijenu. U Udbini su se sabrali
bjegunci iz svih drugih utvrda, iz Peruia, Novoga, Ribnika, Bilaja i iroke
72
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 176-177. danach von stundan hab ich verordent den
fleckhen von allen ortten anzulaufen, und selbst vor den ross gestanden. Erstlich haben sy selbst
die stadt und stal vor den fleckhen anczundt demnach ist der anlauf beschehen den pasteien und
thurnthor, der anczundt worden, und alsdan sein die heuser darzu angangen in demselben feuer
das thor aufgehakht und die maur an etlichen orten an der erster rinkhmauer durchgraben auch
als die andern rinkhmaurer durchgraben und die heuser darin anzundt, darin vil volkh, viechs
und guets verprunen, pey dreyssig khurzer gegossen messten camerstuckhen, aus denen zweien
rinkhmauern durch die schiesslecher ausczogen, nochmals hat niemant for feuer pleiben mugen...
73
74
R. LOPAI, SHKr, I, 1884, 74. ... gleichfals Udwing , wo nicht den thurn der zimlich
starkh, doch den fleckhen, auch Woinitsch (Buni, Balley (Bilaj) und dieselben durch den feindt
inhabende heuser eines nach dem andern verhoren, verprennen und in poden verderben..
504
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
kule. Udbina je postala i posljednja obrana turske vlasti u Lici i Krbavi. Prije
opsade Udbine i Buni je bio naputen; buniki su Turci spalili i naselje i
njegove utvrde i povukli se u Udbinu.75 Krajika vojska je krenula 1685. u
napad na Udbinu s june strane, od Ploa. A 2. srpnja iste godine tu se vojska
utaborila, prenoila te idueg dana krenula prema Udbini. Izvjee
Wassenhoffena kae da su 3. srpnja 1685. rano ujutro stavili topove na kotae i
krenuli prema zidinama Ubine gdje su bili ve popodne. Iduega dana jedan
uhvaeni Turin, koji je u Udbinu doao iz Peruia, rekao je da udbinske
zidine brani oko 500 ljudi, ali da nemaju dovoljno vode i da e uskoro doi do
njezine nestaice. Tako je ve iduih dana poela borba, ne za udbinske zidine,
ve za izvore vode oko utvrde. Tako 17. srpnja 1685. godine u utvrdi i
utvrenom mjestu nije bilo vie vode ni za umijesiti kruh i pogae. U toj nevolji
udbinski Turci 19. srpnja poinju pregovore o uvjetima predaje. To je bilo
dogovoreno te je ve idueg dana iz Udbine mirno izalo preko 1000 dua i
krenulo na put prema dogovorenom redu.
Tako je i najvea turska utvrda u Krbavi, u ijim se zidinama naao
velikih broj Turaka izbjeglih iz drugih likih i krbavskih utvrda, bila
osloboena. U opsadi je stradalo neto ljudi, ali udbinske Turke natjerala je na
predaju ljetna e i nedostatak vode. Dnevni dogaaji opsade su opisani u
mnogim detaljima, koji nam nisu od posebne koristi u traenju povijesnoga
izgleda tadanjih udbinskih utvrda. Najprije je jasno da je opsada bila okruila
cijelo udbinsko naselje i da su udbinski Turci branili te vanjske obrambene
zidove. Samo je u taj prostor moglo stati tih tisuu dua koje su po predaji
mirno otile iz Udbine. Turci izali iz Udbine nosili su sa sobom sve svoje, to
su samo mogli nositi, to opet znamo iz opisa dogaaja nakon to su ve dosta
odmakli od Udbine, jer je meu njima dolo do neke svae, pa do oruanog
obrauna, pa su onda u tom meteu konjanici pobjegli a ljude pjeake su
ostavili, a njih su onda napali i opljakali neki Kotorani koji su ih pratili. Tako
bi se ukratko mogla ispripovjedati ta pria o dugotrajnoj opsadi Udbine, o malo
rata i puno stradanja udbinskih Turaka i njihovog konanog odlaska prema
Bosni i trajnog naputanja turske Like i Krbave.
Izvjee o sljedeim dogaajima toga oslobodilakog rata napisani su u
jednoj zavrnoj reenici. Krajika je vojska postavila u osloboenu Udbinu
vojnu posadu od 100 vojnika i opskrbila je hranom i bojnim sredstvima. Dana
1. srpnja 1685. godine u Udbini je odrala De Deum a onda je odmah preko
75
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 454. ... so abandoniertte der feint Boniz, verprennete
selben und reterierete sich nach Vduinau, also dass sie sich dorten muchluchs zu wogren
resolvieret.
505
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Krbavice i Plakoga putovala prema Karlovcu. U Karlovcu je bila ve 13.

srpnja. Tako je zavrilo to izvjee generala Ideghem-a S.V. Wassenhoffena.76
Dakle, u ovim ratnim izvjeima ni za Udbinu nema mnogo podataka o
njezinom graevinskom izgledu. Iz opisa ratne situacije i dogaanja oko utvrda
u opsadi, oito je da je Udbina bila veliko i dobro utvreno mjesto. Po broju
itelja i po organizaciji ivotnog prostora, Udbinu bismo mogli smatrati jedinim
turskim gradom u Krbavi. Vidjeli smo da su prvi njezini novi stanovnici bili
onih 100 vojnika nove krajike posade. Postupno e u podgrae udbinske kule
pridolaziti neki novi ljudi. Iz izvjea o opsadi nema vijesti da su udbinske
zidine mnogo stradale. Iz nekih kasnijih izvjea, npr. iz g. 1696. krajiko
zapovjednitvo trai da se na Krbavi od starih turskih utvrda zadre za obranu
protiv turske Bosne Udbina, Buni i Pia, a Udbina kao glavna utvrda. U
novom obrambenom planu za Liku i Krbavu, ve poznati nam gen.
Wassenhoffen nabraja sve utvrde koje ubudue treba drati pod krajikom
vojnom posadom. To su u Lici: Bilaj, Novi, Ribnik, Vrebac, Budak, iroka
Kula i Perui, a u Krbavi samo Buni i Udbina. Taj projekt novog obrambenog
ureenja Like i Krbave svjedoi da su i tada, najvea i glavna utvrena mjesta i
glavna naselja bila ona ista koja su to bila u vrijeme turske vlasti u Lici i
Krbavi. 77
Za Udbinu moemo pridodati jo samo jedan podatak. U popisu upa iz
1700. g. je reeno da u Udbini, u podgrau ima ve novodoseljenih itelja, 20
kua katolikih Bunjevaca.78 Tu ve poinje neka druga, nova povijest nove
hrvatske Udbine prema suvremenijem razvoju i stanju.
Izvori i literatura
MILE BOGOVI, Takozvani Glaviniev opis Like i Krbave iz 1696. godine, Croatica
christiana Periodica, 27, Zagreb, 1991.
Franjo Julije FRAS, Topografija Karlovake vojne krajine, prijevod Zlate Derossi,
Like upe, Gospi, 1988.
Rudolf HORVAT, Lika i Krbava, Zagreb, 1941.
Zorislav HORVAT, Srednjovjekovne katedralne crkve Krbavsko-Modruke biskupije,
Zagreb, 2003.
Zorislav HORVAT, O nekim osobinama sakralne arhitekture u Lici i Krbavi nakon
protjerivanja Turaka, Senjski zbornik, 30, Senj, 2003, 109-148.
76
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 453-454.
77
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 48-49.
78
R. LOPAI, SHKr, III, 1889, 191. ... nunc numerat catholicorum Bunyevaczorum ad 20
domus.
506
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
Kornelija JURIN-STAREVI, Vojne snage Klikog i Krko-Likog sandaka pred

kandijski rat - osmanska vojska plaenika, Zbornik M. Kolar Dimitrijevi,
Zagreb, 2003.
Pavao KNEZOVI, Knjiica od Turak u Peruiu, rad u zborniku Heredita rerum
croaticaru, nav. dj.
Milan KRUHEK Povijesni opis Krbavskog polja i okolice prije i poslije Krbavske bitke
(Toponomastika kronologija stare Krbavske upe) Predavanje 37. Zagreb,
1974.
Milan KRUHEK, Granice Hrvatskog Kraljevstva u meunarodnim dravnim
ugovorima (od mira na itbi do mira u Svitovu 1791..), Povijesni prilozi, 10,
Zagreb, 1991.
Milan KRUHEK, Topografija krbavske spomenike batine, Krbavska bitka i njezine
posljedice, Zagreb, 1997.
Milan KRUHEK, Plaki-stara hrvatska upa, naselje i utvrda Hrvatskog Kraljevstva,
Plaki (radovi u prigodi 200. obljetnice upe (1807-2007.), Plaki, 2007.
Milan KRUHEK - Zorislav HORVAT, Sakralna arhitektura Like i Krbave na podruju
Krbavsko-Modruke biskupije, Zbornik: Krbavska biskupija u srednjem vijeku,
Rijeka-Zagreb, 1988, 187-235.
Ivan KUKULJEVI SAKCINSKI, Hrvatske Listine, Acta croatica, Zagreb, 1863.
Thalloczy LAJOS - Barabas SAMU, Monumenta Hungariae historica, Codex
diplomaticus comitum de Frangepanibus, 35. (1133-1453) Budapest, 1910, 38.
(1454-1527), Budapest, 1913.
Emilij LASZOWSKI, Monumenta Habsburgica Regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae Habzburki spomenici Kraljevine Hrvatsske, Dalmacije i Slavonije, (HS.), I.,
Zagreb, 1914., II. Zagreb, 1916, III. Zagreb, 1917.
Emilij LASZOWSKI, Stari liki gradovi, Zagreb, 1941.
Radoslav LOPAI, Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium Spomenici Hrvatske krajine, I. Zagreb, 1884; II, Zagreb, 1885; III, Zagreb,
1889.
Josef MATUZ, Osmansko Carstvo, Zagreb, 1992.
Nenad MOAANIN, Upravna podjela hrvatskih zemalja u sklopu Osmanskog Carstva,
Hrvatske upanije kroz stoljea, Zagreb, 1996.
Nenad MOAANIN, Turska Hrvatska, (Hrvati pod vlau Osmanskog Carstva do
1791), Zagreb, 1999.
Nenad MOAANIN, Turska Vojna krajina u hrvatskim zemljama: prolegomena za 16.
i 17. stoljee, Zbornik: Hereditas rerum croaticarum, Zagreb, 2003.
Stjepan PAVII, Seobe i naselja u Lici, Zbornik za narodni ivot i obiaje, Zagreb,
1962.
507
Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)
TURKISH FORTRESSES AND TOWERS IN LIKA AND KRBAVA 1527 1689

Summary
This attempt to enter into the history of the Turkish time in Lika and Krbava, is really just
the start of an investigation of many questions; political and social conditions, economic and
religious circumstances, in a time span longer than one and a half centuries. We have tried to
enter into these questions exploring the building testimonies of the time, thanks mostly to the
knowledge from our historical studies so far, the secular and ecclesiastical architecture in the
areas of the mediaeval parish of Krbava and Lika. This work really is just an attempt, and the
results say just enough, that the historical period of Turkish rule in Lika and Krbava must not be
neglected. Only a better understanding of this historical period could better explain many later
events as well as the current condition, and the state of the architectural heritage and the current
way of life. There are many difficulties to reach the desired investigatory results. Firstly the
ignorance and difficult access of the Turkish archival historical sources, and then the insignificant
remains of material remnants of Likas and Krbavas historical heritage. Also drawing attention
to this neglected heritage are also the numerous forts and churches of Lika, and the many
topographic names which speak of their historical source and origin. The research into the very
toponomastics of these regions has already pointed us to many unknown historical facts. Lika and
Krbava still await the further investigations of their histories and historical, monumental values,
by historians and archaeologists, demographers and sociologists. Many questions from these
areas are still not yet satisfactory clear and it is still necessary for them to be answered.
Keywords: Turkish fortresses and towers, Lika, Krbava
508

Sprache

Willkommen bei Scribd!

Kruhek - Turske Utvrde I Kule U Lici I Krbavi 1527 - 1699

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Beschreibung:

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Beschreibung:

Copyright:

Verfügbare Formate

Kruhek - Turske Utvrde I Kule U Lici I Krbavi 1527 - 1699

Originaltitel:

Hochgeladen von

Beschreibung:

Copyright:

Verfügbare Formate

Verwandte Titel

M.

Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

TURSKE UTVRDE I KULE U LICI I KRBAVI

UDK: 94(497.56 Lika)"15/16"

Vie od 160 godina povijesne pokrajine june Hrvatske, srednjovjekovne

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

promjena u kojima je nekoliko puta bilo izmijenjeno autohtono

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

omeivala prema hrvatskom graninom podruju, ne neka vrsta crta

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

i upravnih sredita ivljenja, Lika i Krbava bile su zaustavljene u svojem

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

posebno Like koja je bila vie izloena pograninim napadima iz kranskih

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

proces vlakog preseljavanja s turskog teritorija na drugu stranu granice, na

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

Trebalo im je pomagati da preive u novonaseljenom kraju, dati im zemlju za

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

Na poetku navodimo jedan opi i slikoviti zakljuak, koji eli naglasiti

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

granina podruja i obrambene granine utvrde. Bili su drutveno dobro

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

vee obrambeno znaenje. Takve su vee utvrde s utvrenim turskim naseljima

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

sjevernoj strani Krbavskog polja. Palanka uz Bilaj Buni, oznaena samo

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

dravni hara, koji su takvi lokalni zapovjednici ubirali u ime Osmanske

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

graditeljskog umijea kroz tako veliko vremensko razdoblje. Problem manjih

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

Samostalne turske kule

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

isprava govori i o nekakvoj utvrdi u Farkaiu. Fras i ovdje spominje "dvije

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

Vrebcu, Budaku i Peruiu, a na Krbavi u Udbini i u Buniu, imaju zadrati i

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi

Senj. zb. 40, 471-508 (2013.)

M. Kruhek: Turske utvrde i kule u Lici i Krbavi