MJP - Degan Treće Izdanje PDF

autor V. .
Degan
Iz recenzija:
itateljima se omoguuje privikavanje na nain sudakog prosuivanja i odluivanja, a iskazi iz meunarodne sudske prakse u
ovome udbeniku tako postaju vaan prinos obrazovanju novih
strunjaka iz meunarodnog prava.
prof. dr. sc. Vesna Bari Punda
Izloen je kompletan sustav meunarodnog prava pa knjiga moe
sluiti za znanstveno prouavanje i u primjeni meunarodnog prava, prije svega studentima pravnih fakulteta, poslijediplomcima i
polaznicima doktorskih studija.
akademik Davorin Rudolf
???,00 kn
pravo
Ovaj udbenik brojem stranica jest opsean, ali je pisan tako da

se ita s lakoom, pri emu itatelji stjeu nova znanja ne samo
iz meunarodnog prava nego i iz ope i diplomatske povijesti i
drugih disciplina korisnih za naobrazbu intelektualaca.
Vladimir-uro Degan
Iz predgovora:
MEUNARODNO
Vladimir-uro Degan
MEUNARODNO
pravo
Vladimir uro Degan
h
MEUNARODNO PRAVO
Izdava
kolska knjiga, d.d.
Zagreb, Masarykova 28
Za izdavaa
Ante uul, prof.
Urednica
Ines Matuli
Recenzenti
prof. dr. sc. Vesna Bari Punda
akademik Davorin Rudolf
Grafiko-likovno oblikovanje
Ana Zeli
Dizajn naslovnice
Ana Zeli
Objavljivanje ovog sveuilinog udbenika
odobrio je senat Sveuilita u Splitu odlukom
KLASA: 602-09/11/0001
UR. BROJ: 01-9-11-00010
Split, 2. oujka 2011.
KOLSKA KNJIGA, d.d., Zagreb, 2011.
Nijedan dio ove knjige ne smije se
umnoavati, fotokopirati ni na bilo koji nain
reproducirati bez nakladnikova pismenog doputenja.
VLADIMIR URO DEGAN
MEUNARODNO
PRAVO
Zagreb, 2011.
IV
OD ISTOGA PISCA
Linterprtation des accords en droit international (Martinus Nijhoff ), La Haye
1963, XI + 176 pages
Lquit et le droit international (Martinus Nijhoff ), La Haye 1970, XIII + 264
pages
Pravni i politiki aspekti rata u Vijetnamu, Laosu i Kambodi, Sarajevo, 1970,
339 stranica
Meunarodno pravo i meunarodna sigurnost Pravni domaaj helsinkog
Zavrnog akta (Svjetlost), Sarajevo, 1982, 160 stranica
Sources of International Law (Martinus Nijhoff Publishers), The Hague 1997,
XV + 564 pages
Meunarodno pravo (Pravni fakultet u Rijeci), Rijeka 2000, XV + 957 str.; drugo
osuvremenjeno izdanje, Rijeka, 2006, XV + 980 str.
Cration et disparition de lEtat ( la lumire du dmembrement de trois fdrations multiethniques en Europe), Acadmie de droit international de La Haye,
Recueil des Cours, tome 279 (1999), (Martinus Nijhoff Publishers) 2000, 197375 pages
Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, razvoj njezine meunarodnopravne osobnosti tijekom povijesti, s odabranim dokumentima (Nakladni zavod
Globus), Zagreb, 2002, 400 str.
Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima (Pravni fakultet u
Rijeci), Rijeka, 2002, XVIII + 450 str.
V. . DEGAN B. PAVII: Meunarodno kazneno pravo (Pravni fakultet u
Rijeci), Rijeka, 2005, XIV + 563 str.
Wuhan University Lectures on International Law (Wuhan University Press,
China), Wuhan 2010, 301 pages with selected documents
PREDGOVOR
Nakon to se rasprodala cjelokupna naklada drugog izdanja ovoga udbenika
u izdanju Pravnog fakulteta u Rijeci iz 2006. godine, pripremio sam njegov novi
tekst za kolsku knjigu u Zagrebu. Ta izdavaka kua ima mnogu iru knjiarsku
mreu na podruju bive SFRJ od bilo kojega pravnog fakulteta.
Ovom prilikom elim istaknuti injenicu da nije bilo svojedobne potpore
Pravnog fakulteta u Rijeci moda ne bi bilo ni prvog izdanja ove knjige iz 2000.
godine. Pisac e se teko uputati u pripremanje opsenog sustavnog djela iz
nekog podruja ako iza sebe nema neku ustanovu koja e ga poduprijeti. Stoga
i ovom prilikom zahvaljujem mojemu nekadanjem fakultetu na pomoi u izdavanju moje knjige Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima
iz 2002. te knjige Meunarodno kazneno pravo iz 2005. koju smo napisali prof.
dr. Berislav Pavii i ja.
Veliku zahvalnost dugujem sveuilitima u Splitu i Mostaru te njihovim vrijednim profesorima meunarodnog prava koji su ovu knjigu uvrstili u sveuiline udbenike. Nadam se da e se, kao i prije, ovim udbenikom koristiti i na
drugim sveuilitima u regiji na kojima je hrvatski jezik razumljiv.
Moja posebna zahvalnost ide kolskoj knjizi u Zagrebu, u osobama gospode
Ante uula i Draena Budie. Nakon moga umirovljenja u Rijeci ta je ugledna
kua odluila objaviti ovo djelo u vremenu ekonomske recesije, kada je svaki
izdavaki pothvat poslovni rizik.
Za knjige poput ove najzahvalnije itateljstvo su studenti koji pripremaju ispite iz svih raspoloivih udbenika. Pritom je bitno da bar jedan od njih sadrava
najnoviji razvoj odnosne pravne discipline, kako se ne bi uilo neto to vie ne
predstavlja pravo na snazi. Nova izdanja ovoga djela pripremam upravo zbog
tih studenata, kakav sam neko i sm bio, kao i zbog nastavnika meunarodnog
prava koji se trude da u nastavi svojim sluaima prue vie od zakazivanja ispitnih rokova. A meni je veoma stalo da se ovaj moj udbenik odri na prostorima
na kojima je hrvatski jezik razumljiv.
Svima kojima sam zahvalio na pomoi u pripremanju prijanjih izdanja ide
moja zahvalnost i za ovo novo izdanje, ukljuujui i moralnu potporu moje
supruge Mile Kirini-Degan.
Izmeu drugoga i treeg izdanja ove knjige nije bilo dolo do usvajanja spektakularnih meunarodnih instrumenata koji bi prijanje udbenike iz ovog podruja uinili zastarjelima. Ali sam temeljito preradio dio o kolektivnim mjerama prema Povelji UN-a i o mirovnim operacijama (85). Nastojao sam takoer
VI
zabiljeiti razvoj meunarodnog prava u drugim podrujima, poput, primjerice,
osnivanja Vijea za ljudska prava UN-a, Protokola XII. na Europsku konvenciju
o ljudskim pravima i dr.
Ipak, s obzirom na to da sam ovaj rukopis predao izdavau prije godinu dana,
u odjeljku o kaznenoj odgovornosti pojedinca (60. pod (vi)) nisam spomenuo
da je 28. lipnja 2010. u Kampali u Ugandi dopunjen Rimski statut iz 1998. Tom je
dopunom u nadlenost stalnoga Meunarodnog kaznenog suda uvrten i zloin
agresije. Ali predvieno je da ta vana izmjena ne stupi na snagu prije poetka
2017. godine. Stoga to pitanje jo ne pripada materiji udbenika.
Na kraju valja ponoviti uputu itateljima iz prijanjih izdanja. Studenti bi
trebali proitati cijeli tekst ove knjige, a napose one njezine dijelove koji pripadaju nastavnom programu meunarodnog prava na njihovu fakultetu ili u
koli. Objanjenja u krupnomu slogu su ono to trebaju zapamtiti. Studentima
poslijediplomskih i doktorskih studija namijenjen je i tekst u sitnomu slogu te
bibliografske i druge reference kao uvod u njihov daljnji studij.
Ovaj udbenik brojem stranica jest opsean, ali je pisan na nain da se ita s
lakoom, pri emu itatelji stjeu nova znanja ne samo iz meunarodnog prava
nego i iz ope i diplomatske povijesti i drugih disciplina korisnih za naobrazbu
intelektualaca.
Zagreb, 20. travnja 2010.
VII
SKRAENICE
AJIL
American Journal of International Law
ILM
International Legal Materials
JRMP
Jugoslovenska revija za meunarodno pravo

(Beograd)
OECD
Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj
(p.**, para.**)
International Court of Justice, Reports of

Judgments, Advisory Opinions and Orders Cour
internationale de Justice, Recueil des arrts, avis
consultatifs et ordonnances, (odgovarajue godite
toga zbornika prema navodu godine pravorijeka
spomenutoga u tekstu)
Prinosi
Prinosi za poredbeno prouavanje prava

i meunarodno pravo (izdaje Institut za
meunarodno pravo i meunarodne odnose
Pravnoga fakulteta u Zagrebu)
RCADI
Acadmie de Droit international, Recueil des Cours
RIAA
Reports of International Arbitral Awards Recueil

des sentences arbitrales (izdanje UN)
Series A, B, ili A/B, No.**, p.** Permanent Court of International Justice, Reports
of Judgments, Orders and Advisory Opinions
Cour permanente de Justice internationale, arrts,
ordonnances et avis consultatifs
UN
Ujedinjene nacije (Ujedinjeni narodi)
UPPPK
Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja;

od 1989: Uporedno pomorsko pravo Comparative
Maritime Law; od 1997: Poredbeno pomorsko pravo
Comparative Maritime Law; (izdaje Jadranski
zavod HAZU u Zagrebu)
ZPFR
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci
ZPFS
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu
ZPFZ
Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu
Ostale se skraenice daju u sklopu odgovarajuih dijelova u knjizi.
VIII
SADRAJ
Od istoga pisca ........................................................................................................IV

Predgovor .................................................................................................................. V
Skraenice . ............................................................................................................. VII
Meunarodno pravo . ............................................................................................... 1
I. DIO: UVOD

1. Pojam i narav meunarodnog prava.......................................................... 3

2. Podjela pravila meunarodnoga prava...................................................... 8
3. Odnos meunarodnog i unutarnjega prava .......................................... 14
4. Razvoj znanosti meunarodnoga prava.................................................. 31
5. Razvoj politikih zbivanja i pravila meunarodnoga prava
izmeu 17. stoljea i Drugoga svjetskog rata ........................................ 45
6. Pojam izvora (naina stvaranja) meunarodnoga prava.
Pravinost u meunarodnome pravu....................................................... 59
II. DIO: IZVORI MEUNARODNOGA PRAVA
A. OPA NAELA PRAVA
7. Pojam i bit...................................................................................................... 66
B. OBIAJ U MEUNARODNOME PRAVU
8. Dva elementa obiajnog pravila: praksa i opinio juris ......................... 73

9. Materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa ................... 79
10. Uvjeti nastanka i domaaj opih obiajnih pravila . ............................. 93
11. Kodifikacija, progresivni razvoj i legislacija u opem obiajnom
pravu .............................................................................................................. 98
12. Partikularna obiajna pravila ..................................................................104
C. PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA
13.
14.
15.
16.
17.
Znaajke ugovora kao izvora meunarodnog prava . ........................110

Pojam i vrste ugovora ...............................................................................113
Sposobnost sklapanja ugovora ...............................................................122
Postupci sklapanja ugovora . ...................................................................125
Rezerve na ugovore . .................................................................................134
IX
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
Tumaenje ugovora ..................................................................................138

Potovanje i primjena ugovora................................................................142
Ugovori i tree drave...............................................................................149
Izmjene i preinaka (revizija) ugovora . ..................................................157
Nitavost ugovora .....................................................................................163
Suspenzija primjene, prestanak i povlaenje iz ugovora ...................171
Naknadna nemogunost izvrenja ugovora ........................................176
Krenje ugovora kao uzrok njegova prestanka ...................................182
Sukcesija drava glede meunarodnih ugovora . ................................185
D. JEDNOSTRANI AKT KAO IZVOR MEUNARODNOGA PRAVA
27. Znaajke i vrste jednostranih akata . .....................................................189

28. Suprotstavljiva stanja (opozabilnost).....................................................199
III. DIO: MEUNARODNA ZAJEDNICA

29. Razliita poimanja meunarodne zajednice i pojam subjekta
meunarodnog prava................................................................................205
A. DRAVE I DRUGE TERITORIJALNE CJELINE
30. Drava kao subjekt meunarodnoga prava .........................................209

31. Temeljna prava i dunosti drava...........................................................219
32. Sukcesija drava ........................................................................................240
33. Sloene drave............................................................................................250
34. Trajno neutralne drave . .........................................................................257
35. Priznanje drava i vlada............................................................................261
36. Ustanici i oslobodilaki pokreti .............................................................270
37. Zavisni teritoriji i posebni sluajevi subjekata
meunarodnoga prava..............................................................................276
38. Sveta Stolica i Drava Vatikanskoga Grada .........................................292
39. Organi drave u meunarodnim odnosima ........................................298
40. Diplomatski zastupnici.............................................................................305
41. Diplomatski privilegiji i imuniteti .........................................................316
42. Konzularno pravo .....................................................................................322
B. NEKA POSEBNA PITANJA MEUNARODNOGA PRAVA
43. Imunitet drave od sudbenosti i od sredstava ovrhe..........................334

44. Odgovornost u meunarodnom pravu ................................................346
45. teta i naini njezina ispravljanja............................................................367
X
46. Pitanje odgovornosti drava za meunarodne zloine
i za slina djela............................................................................................386
47. Pravna pitanja meunarodne zatite okolia........................................394
C. MEUNARODNE ORGANIZACIJE
48. Pojam, pravo i podjela meunarodnih organizacija ..........................405

49. Meunarodne organizacije kao subjekti meunarodnoga prava.....412
50. Privilegiji i imuniteti meunarodnih organizacija i njihovih
djelatnika ....................................................................................................416
51. Pretee i osnivanje ujedinjenih nacija ...................................................421
52. lanovi Ujedinjenih nacija i poloaj drava nelanica ......................428
53. Organi Ujedinjenih nacija .......................................................................437
54. Pregled specijaliziranih ustanova ..........................................................444
55. Regionalne organizacije i sporazumi te ostale meuvladine
organizacije ................................................................................................449
D. OVJEK U MEUNARODNOM PRAVU
56.
57.
58.
59.
60.
ovjek kao subjekt meunarodnog prava . ..........................................459

Dravljani i stranci.....................................................................................466
Meunarodna zatita ovjeka . ...............................................................484
Meunarodna zatita manjina ...............................................................507
Kaznena odgovornost pojedinca ...........................................................520
IV. DIO: OBJEKTI U MEUNARODNOM PRAVU
A. DRAVNO PODRUJE
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
Prostor dravnoga podruja. Teritorijalna suverenost drave..........545

Dravne granice..........................................................................................553
Stjecanje podruja . ...................................................................................567
Meunarodne rijeke i jezera....................................................................578
Zrani prostor.............................................................................................590
Svemir...........................................................................................................603
Meunarodno pravo mora u razvoju.....................................................607
B. DIJELOVI MORA KOJI INE DIO PODRUJA OBALNE DRAVE
68. Unutranje morske vode...........................................................................629

69. Arhipelake vode arhipelakih drava...................................................638
70. Teritorijalno more......................................................................................642
XI
C. M ORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA

SUVERENA ILI NEKA DRUGA PRAVA
71. Vanjski morski pojas . ...............................................................................648

72. Gospodarski pojas (iskljuiva ekonomska zona).................................651
73. Epikontinentalni pojas..............................................................................660
D. MORSKI PROSTORI IZVAN NACIONALNE JURISDIKCIJE DRAVA
74. Otvoreno more...........................................................................................667

75. Slobode otvorenoga mora........................................................................674
76. Meunarodna zona dna mora i oceana.................................................683
E. TJESNACI I MORSKI KANALI
77. Pojam i vrste tjesnaca................................................................................689

78. Posebni reimi internacionaliziranih morskih kanala........................698
V. DIO: MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I OSIGURANJE MIRA

79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
Naini mirnoga rjeavanja sporova........................................................705

Izravni pregovori, dobre usluge i posredovanje...................................710
Istraga i mirenje . .......................................................................................714
Arbitraa .....................................................................................................717
Meunarodni sud u Den Haagu i ostali stalni sudski organi............728
Rjeavanje sporova u krilu meunarodnih organizacija....................743
Kolektivne mjere prema povelji i mirovne operacije..........................757
Kontrola naoruanja i razoruanje.........................................................775
Samopomo: retorzija i doputene represalije.....................................784
VI. DIO: PRAVO ORUANIH SUKOBA
A. OPENITE ZNAAJKE
88. Izvori ratnoga i humanitarnoga prava...................................................801

89. Rat i druge vrste oruanih sukoba..........................................................810
90. Ogranienja ratovanja obvezatna u svim oruanim sukobima.........823
91. Pravila humanitarnoga prava primjenjiva u nemeunarodnim
oruanim sukobima...................................................................................836
B. MEUNARODNI ORUANI SUKOBI
92. Poetak i svretak meunarodnoga oruanog sukoba. Pravne

posljedice ratnoga stanja .........................................................................842
XII
93. Temeljna pravna pravila o ratovanju i neprijateljstvima....................855
94. Zatita ratnih zarobljenika, ranjenika,
bolesnika i brodolomaca...........................................................................862
95. Invazija i ratna okupacija. Zatita civilnoga puanstva......................866
C. RATOVANJE NA MORU
96. Pravna pravila o neprijateljstvima na moru..........................................876

97. Neka ogranienja ratovanja na moru.....................................................883
D. NEUTRALNOST U RATU
98. Pojam neutralnosti, nezaraenosti i neutralizma.............................889

99. Dunosti neutralaca i zaraenih strana, napose
na podruju neutralne drave ................................................................898
100. Neutralni i neprijateljski trgovaki brod i roba
u pomorskom ratovanju ..........................................................................905
MEUNARODNO PRAVO
Odabrana bibliografija
Milan BARTO: Meunarodno javno pravo, I III. knjiga, Beograd, 1954 1958; Georg
SCHWARZENBERGER: International Law, Volume I, Third Edition, London, 1957, 808 pages; J.
L. BRIERLY: The Law of Nations, An Introduction to the International Law of Peace, Sixth Edition,
Sir Humphrey Waldock, Oxford, 1963, 442 pages; Max SOERENSEN (Ed): Manual of Public
International Law, London, 1968, 93 pages; D. P. OCONNELL: International Law, Second Edition,
Volumes I-II, London, 1970; Charles ROUSSEAU: Droit international public, tomes I-V, Paris,
1970-1983; Le droit des conflits arms, Paris, 1983, 629 pages; D. W. GREIG: International Law,
Second Edition, London, 1976, 944 pages; Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje,
Zagreb, 1976, 656 str.; Paul REUTER: Droit international public, 6e dition, Paris, 1983, 595 pages;
S. AVRAMOV M. KREA: Meunarodno javno pravo, novo izdanje, Beograd, 1983, 522 str.;
Vladimir IBLER: Rjenik meunarodnog javnog prava, drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Zagreb, 1987, 368 str.; M. DIEZ DE VELASCO VALLEJO: Instituciones de derecho internacional
publico, Tomo I, Octava edicion, 827 pagins; Tomo II, (Organizaciones internacionales),
Sexta edicion, Madrid, 1988, 483 paginas; Mohammed BEDJAOUI (Ed.): International Law:
Achievements and Prospects, Paris, 1991, 1276 pages; OPPENHEIMS International Law, Volume
I, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Introduction and Part 1;
Parts 2 to 4; London, 1992, 1333 pages; STARKES International Law, Eleventh Edition, I. A.
Shearer, London, 1994, 629 pages; J. ANDRASSY B. BAKOTI B. VUKAS: Meunarodno
pravo, I. dio, Zagreb, 1995, 348 str.; Pierre-Marie MARTIN: Droit international public, Paris,
1995, 35 pages; Benedetto CONFORTI: Diritto internazionale, Quinta edizione, Napoli, 1997,
446 pages; AKEHURSTS Modern Introduction to International Law, Seventh edition, Peter
Malanczuk, London, 1997, 449 pages; Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition,
Cambridge, 1997, 939 pages; Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth
Edition, Oxford, 1998, 743 pages; Emmanuel DECAUX: Droit international public, 2e dition,
Paris, 1999, 238 pages; Martin DIXON: Textbook on International Law, Fourth Edition, London,
2000, 356 pages; Pierre-Marie DUPUY: Droit international public, 7e dition, Paris, 2004, 811
pages; Antonio CASSESE: International Law, Second Edition, Oxford University Press, 2005, 558
pages; Vojin DIMITRIJEVI i dr.: Osnovi meunarodnog javnog prava, Beograd, 2005, 351 str.;
NGUYEN QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain
Pellet, 8e dition, Paris, 2009, 1709 pages.
I. DIO: UVOD
1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

Bibliografija
Ivan TOMI: La reconstruction du droit international, Paris, 1931, 118 pages; Charles DE
VISSCHER: Thories et ralits en droit international public deuxime dition, Paris, 1955,
495 pages; Les effectivits du droit international public, Paris, 1967, 175 pages; Lucien SIORAT:
Le problme des lacunes en droit international, Paris, 1959, 479 pages; Frede CASTBERG: La
philosophie du droit, Paris, 1970, 151 pages; Pierre PESCATORE: Introduction la science
du droit, rimpression avec mise jour 1978, Luxembourg, 592 pages; Emmanuel DECAUX:
La rciprocit en droit international, Paris, 1980, 374 pages; Myres S. McDOUGAL W. M.
REISMAN: International Law Essays, New York, 1981, 638 pages.
Meunarodno pravo je sustav pravila koja na pravni nain ureuju odnose

izmeu subjekata toga prava.
Nuno je ukratko objasniti svaki od elemenata te definicije.
(i) Meunarodno pravo je sustav pravnih pravila u smislu da se pretpostavlja

da ono u svojoj ukupnosti nema praznina. Pravila pozitivnoga meunarodnog
prava koja proizlaze iz svih njegovih izvora, tj. iz svih ugovora na snazi, sva opa
i partikularna obiajna pravila, primjenljiva opa naela prava te relevantni jednostrani akti drava, mogu se obuhvatiti zajednikim nazivom meunarodnog
pravnog poretka, u najiremu znaenju te rijei. Ako stranke meunarodnoga
spora povjere svoj spor nekom meunarodnom sudskom ili arbitranom tijelu
na odluivanje na toj osnovi, najmanja je mogunost da e se pri odluivanju
sudac ili arbitar suoiti s problemom praznina u meunarodnome pravu.
Ipak, u nekim posebnim, premda rijetkim sluajevima, praznine u tome
meunarodnome pravnom poretku postoje. Katkad neko pravilo najopenitije
naravi ne daje zadovoljavajue rjeenje za sve konkretne sluajeve na koje se
ima primijeniti. U nekim sluajevima unaprijed odreeno pravilo opega meunarodnoga prava ne postoji jer se sve drave zbog svojih sukobljenih interesa
nisu o njemu mogle sloiti.
To je sluaj s pravilima o razgranienju gospodarskog i epikontinentalnog pojasa u pravu mora izmeu susjednih drava. Odgovarajui propisi (lanci 74. i 83.
Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982) upuuju stranke da to razgranienje urede
sporazumno na temelju meunarodnoga prava radi postizanja pravinog rjeenja.
Uvod
Uz to, u nekim oblastima meudravnih odnosa unaprijed propisana i dogovorena pravna pravila koja bi se mogla primijeniti na sve mogue sluajeve u
praksi uope nisu mogua.
Tada opet odgovarajui ugovorni propisi upuuju stranke na to da sporazumno
postignu pravino rjeenje. Tako odgovarajui lanci Beke konvencije o sukcesiji
drava glede dravne imovine, arhiva i dugova iz 1983. propisuju da se raspodjela
ima izvriti u pravinim razmjerima.
(ii) Navod da meunarodno pravo na pravni nain ureuje odnose izmeu

svojih subjekata na prvi pogled moe izgledati kao pleonazam. Time se, meutim, eli istaknuti razlika izmeu istinskih pravila meunarodnoga prava ije
krenje povlai odgovornost po tome pravu, od razliitih pravila utivosti (kurtoazije), pukog obiaja (prakse drava koja se jo nije transformirala u pravo), ili
pravila nastalih tradicijom, koja nemaju pravni znaaj. Krenje i takvih pravila
ponaanja moe izazvati nesuglasice i sporove, i najee dovodi do recipronog
ponaanja povrijeene strane, ali ne povlai odgovornost po meunarodnome
pravu (v. infra, 44. pod 2).
Pravila utivosti mogu se s vremenom transformirati u obvezatna pravna
pravila (npr. neke diplomatske povlastice i izuzea), i obratno, neka obvezatna
pravila mogu izgubiti znaaj pravila meunarodnoga prava i pretvoriti se u
pravila utivosti.
(iii) Pojam subjekta meunarodnoga prava u povijesti je bio podloan promjenama. Jo je Grotius u 17. stoljeu subjektima razumijevao podanike njihova vladara (sub-ditus), a meunarodno pravo njegova doba bilo je ponajprije
pravo izmeu vladara drava. Kasnije se subjektima smatraju nosioci prava
i obveza.
U 19. stoljeu, kada se vlast vladara poela ograniavati, prevladavalo je

motrite da su subjekti meunarodnoga prava iskljuivo neovisne, tj. suverene
drave (v. infra, 29). To su uz drave danas jo i meuvladine meunarodne
organizacije osnovane od drava i lanice kojih su drave (v. infra, 49.). Priznati
ustanici i oslobodilaki pokreti koji se bore za dravnost privremeni su subjekti
meunarodnoga prava s ogranienom pravnom i djelatnom sposobnou (v. infra, 36). Prije su subjekti s ogranienom sposobnou bila i neka internacionalizirana podruja, npr. Slobodni grad Danzig (1919 1939) i Saarsko podruje
(1919 1935). Danas takvih subjekata meunarodnoga prava nema, ali to ne
znai da nisu mogui u budunosti (v. infra, 37).
h
Tvrdnje da meunarodno pravo nije pravo stoga to njegova pravila nisu zatiena djelotvornom dravnom sankcijom nisu ispravne.1 Isto tako, neispravne i
neuvjerljive su tvrdnje koje odriu pravni znaaj meunarodnomu pravu i stoga
to se njegova pravila preesto kre i to su u meunarodnim odnosima sila i
odnos snaga navodno presudni imbenici, a ne pravo.
S time u vezi valja najprije naglasiti da se smatraju nepostojeima pravna pravila koja bi ureivala meunarodne odnose u nekim prostorima nedostupnima
ovjeanstvu (npr. u samome sreditu naega planeta), te sva druga pravila koja
je fiziki nemogue izvriti.
Slino tomu, gdje god fiziki postoji samo jedno mogue ponaanje (npr.
da ovjek mora udisati zrak i hraniti se da bi opstao), pravna pravila koja bi ga
nalagala takoer ne postoje jer su nepotrebna.
Pravna pravila postoje samo tamo gdje je mogu izbor ljudskoga ponaanja
i gdje je nuno ta ponaanja regulirati tako da se neka od njih bilo dopuste bilo
zabrane bilo pak ogranie. Stoga je svako od pravnih pravila fiziki mogue
prekriti.
Veina pravila unutarnjega i meunarodnoga prava zaista se i kre, jer ih je
pravnom zabranom i sankcijom nemogue sasvim sprijeiti. Stoga je pitanje
djelotvornosti pravnoga poretka u nekoj dravi, ili meunarodnoga pravnog
poretka, u smislu potpune prevencije nedoputenih djela sasvim relativno. U
normalnim stanjima svi su ti poreci djelotvorniji negoli u razdobljima pobuna,
revolucija, graanskih ratova i meunarodnih sukoba.2
Ipak, meunarodno se pravo u mnogoemu razlikuje od unutarnjega prava
pojedinih drava. Subjekti unutarnjeg prava su ovjek pojedinac i pravne osobe, a glavni subjekti meunarodnoga prava jesu neovisne (suverene) drave i
meuvladine organizacije. Glavni izvori unutarnjega prava jesu ustav, zakoni i
podzakonski akti koje donosi sredinja dravna vlast, a izvori su meunarodnoga prava, kako emo vidjeti, ugovori, obiaj, opa naela prava i neke vrste
jednostranih akata drava. Unutarnje je pravo je preteito pravo subordinaci1
Takvo je gledite zastupao John AUSTIN: Lectures on Jurisprudence or the Philosophy of Positive Law, Fifth Edition, London, 1885, pp. 173, 183. Po njemu je meunarodno pravo pozitivni meunarodni moral. V. takoer Radomir LUKI: Pravna priroda meunarodnog prava,
JRMP 1955, str. 350-377. Vidi pokuaj kritikoga vrednovanja razliitih teorija o meunarodnome pravu Ivan PADJEN: (Ne)udorednost (meunarodnog)prava, Rijeka, 1988, 198 str.
2
Iako su i meunarodni sukobi regulirani i strogo ogranieni imperativnim pravilima opega

meunarodnog prava (v. infra, VI. dio), u nekim sukobima, ili na nekim podrujima sukoba, ta
se pravila potuju vie negoli u drugima. ini se da se ona najvie kre u unutarnjim sukobima
(graanskim ratovima) koji prethode emancipaciji novih drava na podruju drave prethodnice.
Uvod
je, jer su njegovi subjekti podinjeni tomu pravu koje propisuje dravna vlast.
Meunarodno pravo jest pravo koordinacije, jer se ono stvara, mijenja, dokida i
primjenjuje u odnosima jednakih drava i drugih subjekata koji su mu u naelu
podinjeni slobodnom voljom. Suverene su drave u meunarodnome pravnom
poretku u dvostrukoj ulozi nosilaca prava i obveza, te stvaralaca meunarodnoga prava.
Za razliku od unutarnjega prava, meunarodno pravo ne poznaje centraliziranih organa za osiguranje i izvrenje njegovih pravila. Meunarodno pravo ne
poznaje ni sudske organe s obvezatnom nadlenou za sve njegove subjekte.
Nadlenost glede rjeavanja sporova putem stalnih i arbitranih meunarodnih
sudova uvijek se zasniva na obostranom pristanku stranaka u sporu.
To, meutim, ne znai da u meunarodnome pravnom poretku ne postoje
nikakve sankcije za kanjavanje kritelja njegovih pravila. Sankcije postoje, ali
su specifine i decentralizirane.
Drava rtva oruanoga napada (agresije) ima, prema lanku 51. Povelje
UN-a, pravo pribjei prirodnom pravu individualne ili kolektivne samoobrane.
To pravo najvaniji je izuzetak od opega pravila koje zabranjuje prijetnju ili
upotrebu oruane sile.
U ostalim sluajevima, ako je neka drava rtva krenja svojega subjektivnoga prava, nju meunarodno pravo ovlauje na pribjegavanje protumjerama
(doputenim represalijama), koje se ne smiju sastojati od upotrebe oruane sile
(v. pojedinosti, infra, 87. pod 4. i 5).
I mnoga posebna pravila meunarodnoga prava predviaju mogunost reakcije oteene drave na krenje njezinih prava. Tako se npr. drava rtva krenja
svoga prava iz nekoga ugovora kojega se stranka moe pozvati na to krenje kao
na uzrok prestanka ugovora, ili privremene suspenzije njegove primjene, bilo u
cijelosti bilo djelomino (v. infra, 25). Ako pak ima interesa da ouva svoja prava iz toga ugovora, ona kao protumjeru moe privremeno obustaviti primjenu
nekoga drugog ugovora s dravom kriteljicom, ili moe privremeno obustaviti
tranzitni promet preko svoga podruja, i sl., ali ne smije pribjei oruanoj sili
sve dok sama ne bude napadnuta.
Izvan tih decentraliziranih sankcija do danas nije uspjelo organizirati djelotvorne kolektivne sankcije protiv prekritelja barem najvanijih pravila meunarodnoga prava. Pokuaji organiziranja tih sankcija putem sveopih sustava
kolektivne sigurnosti (Pakt Lige naroda iz 1919, Povelja Ujedinjenih nacija iz
1945), nisu uvijek doveli do djelotvornih, a jo manje do trajnih rezultata.
Ipak, u sluajevima krenja prava dolazi do povremenih individualnih ili
kolektivnih osuda, pa i ekonomskih sankcija. Te mjere mogu se sastojati u kolek-
tivnom nepriznavanju protupravnoga stanja, u osudi protupravnog ponaanja

putem rezolucija Ope skuptine UN-a i politikih tijela drugih meunarodnih
organizacija, u oduzimanju prava glasa predstavniku drave kriteljice u nekoj
organizaciji ili pak u iskljuenju te drave iz jedne ili vie organizacija.
U najteim sluajevima Vijee sigurnosti UN-a na temelju Glave VII. Povelje
nalae ekonomske i druge sankcije protiv drave kriteljice koje obvezuju sve
drave lanice. Veina se tih mjera ne poduzima iskljuivo na temelju nepristrane primjene postojeega prava. Neke od drava kriteljica ostaju nekanjene, a
neke uspijevaju izbjei najtee posljedice koje bi te mjere morale postii.
No skup svih tih raznovrsnih mjera, putem kojih se moe odgovoriti na bitno krenje pravnih obveza, ini takva krenja relativno rijetkima. ak i vojno
najjae drave usuuju se poduzeti takve protupravne korake tek kad njihovo
vodstvo ocijeni da su ugroeni njihovi ivotni interesi.3
U tome je pogledu ispravan zakljuak Louisa HENKINA: Tono je ako se kae da veina
nacija potuje veinu naela meunarodnoga prava i veinu svojih meunarodnih obveza u najduljemu proteku vremena; ak je mogue zakljuiti da gotovo sve nacije potuju gotovo sva
naela meunarodnoga prava i gotovo sve svoje meunarodne obveze kroz gotovo sve vrijeme.
Statistike procjene ne bi navele na zakljuak da je korisno kriti meunarodno pravo. International Law and Behaviour of Nations, RCADI 1965, t. 114, p. 179. V. takoer Law of Foreign
Policy, Second Edition, New York, 1979, p. 47.
Uvod
2. PODJELA PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA

Bibliografija
Milan MARKOVI: Meunarodnopravna pravila prinudne prirode, ZPFZ 1966, br. 3-4, str.
321-335; J. STUCKI: Jus cogens and the Vienna Convention on the Law of Treaties Wien New
York, 1974, 204 p.; A. GMEZ ROBLEDO: Le jus cogens international: sa gense, sa nature,
ses fonctions, RCADI 1981, tome 172, pp. 9-217; Sir Ian SINCLAIR: The Vienna Convention
on the Law of Treaties, Second Edition, Manchester University Press, 1984, pp. 22-226; L.
HANNIKAINEN: Peremptory Norms (Jus Cogens) in International Law, Helsinki, 1988, 781
p; Ch. TOMUSCHAT and J. M. THOUVENIN (Eds): The Fundamental Rules of International
Legal Order, Nijhoff, Leiden, 2006, X + 471 pages; A. ORAKHELASHVILI: Peremptory Norms
in International Law, Oxford UP, 2006, 560 pages.
Da bi se ispravno razumjeli narav meunarodnog prava i njegovi razliiti

izvori, valja nam na samome poetku navesti najznaajnije podjele meunarodnih pravnih pravila. Naime, u meunarodnome pravnom poretku ne postoji
hijerarhija normi i pravnih akata kakvu poznaje svako unutarnje pravo drava.
No sva pravila toga prava nisu od istoga znaenja, niti imaju jednaku prostornu
vanost.
1. S obzirom na prostornu vanost, postoje pravila opega i pravila partikularnog (posebnog) meunarodnoga prava.
Pravila opega meunarodnog prava primjenjuju se u itavoj meunarodnoj

zajednici drava.4 Domaaj njihove primjene dakle nije prostorno ogranien,
premda se neka od njih ne mogu primijeniti na sve subjekte. Primjerice, sva
pravila opega meunarodnoga prava mora ne mogu se primijeniti na drave
bez morske obale; ili pravila koja iskljuivo ureuju meudravne odnose ne
mogu se primijeniti na sve ostale subjekte meunarodnoga prava.
Pravila partikularnoga meunarodnoga prava jesu sva ona iji je domaaj
primjene ogranien na poseban krug drava i drugih subjekata, i to uvijek ui
od itave meunarodne zajednice. Ona se ponajprije uglavljuju ugovorima, ali
4
Neki pisci nazivaju pravila te vrste i univerzalnim meunarodnim pravom. Po jednome gleditu uglednih pisaca, takva su pravila malobrojna i dijele se u dvije podskupine. Prva su ona koja
su osnova za prava i dunosti erga omnes, a druga koja nemaju tu odliku. Na primjer, u pogledu
potovanja naela zabrane agresije ili nekih temeljnih prava ovjeka, svaka drava ima interes i
moe se oduprijeti krenju takvih pravila od bilo koje druge drave (actio popularis). Naprotiv,
premda sve drave svijeta imaju neke dunosti glede postupanja sa strancima, na krenje te
obveze moe se pozvati samo drava koje je oteeni stranac dravljanin. Prema tome gleditu,
ope meunarodno pravo jest ono koje obvezuje najvei broj drava svijeta, ali ne sve. Ono poiva na ugovorima s velikim brojem drava stranaka. Ta pravila imaju tendenciju da prerastu u
univerzalno meunarodno pravo. Cf, Oppenheims International Law, Ninth Edition, Volume I:
Peace, Introduction and Part 1, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, pp. 4-5.
mogu proizai i iz partikularnoga obiajnoga prava ili iz nekih jednostranih

akata drava.5
2. Znaajnija od prethodne jest podjela s obzirom na domaaj vanosti pojedinih pravila meunarodnoga prava. U tome pogledu sva se pravila dijele na
ona imperativna ili apsolutno obvezujua (jus cogens) te na dispozitivna pravila
meunarodnog prava (jus dispositivum).
Jus cogens su takva pravila od kojih nije doputeno nikakvo odstupanje u

posebnim ugovornim ili drugim uim odnosima. Sva su ona pravila opega
meunarodnoga prava. Bilo koje drugo pravilo koje je u suprotnosti s imperativnim pravilom nitavo je (v. infra, 22).
lanak 53. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. propisuje meu ostalim:
... U svrhe ove konvencije imperativna norma opega meunarodnoga prava je
norma to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica drava kao norma
od koje nije doputeno nikakvo odstupanje i koja se moe izmijeniti samo novom
normom opega meunarodnog prava iste prirode. Njezin lanak 64. nadalje propisuje da: Ako nastane nova imperativna norma opega meunarodnog prava, svaki
ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje. Taj retroaktivni uinak
novih imperativnih pravila na postojee ugovore protee se mutatis mutandis i na
partikularna obiajna pravila, na jednostrane akte drava, te openito na sva steena
subjektivna prava drava.
Danas vie nema ozbiljnih miljenja u znanosti koja bi poricala samo postojanje
imperativnih normi u meunarodnome pravnom poretku. No ini se da, s obzirom
na retroaktivne uinke i mogue iznimke, u tome poretku djeluju dvije podskupine
imperativnih pravila opega meunarodnoga prava.
2.aa. Jus cogens u strogome znaenju navedenih propisa Beke konvencije iz
1969, samo su neka od najvanijih pravila koja nalau potovanje temeljnih prava
ovjeka pojedinca i ljudskih skupina u doba mira i u doba oruanih sukoba. To su u
prvom redu pravila koja zabranjuju zloin genocida i nepotovanje drugih ljudskih
prava ija su krenja po meunarodnome pravu meunarodni zloini (v. infra, 46
i 60). Kvalifikacija veine tih djela propisana je u statutima meunarodnih kaznenih
tribunala za bivu Jugoslaviju i za Ruandu, te u Rimskom statutu Meunarodnoga
kaznenog suda u Haagu. To su takoer i pravila koja zabranjuju razliite oblike
ropstva i zloin apartheida. U pravu mora tu se ubrajau zabrana prijevoza robova,
zabrana piratstva i dunost drava da surauju u suzbijanju piratstva.
Osim ljudskih prava ije krenje ine meunarodni zloini, u jus cogens u svrhe
Beke konvencije ubraja i naelo zabrane diskriminacije ljudi po bilo kojoj osnovi,
inae zabranjenoj meunarodnim konvencijama i deklaracijama o ljudskim pravi5
Stare su rasprave o pitanju postoje li i neka regionalna meunarodna prava poput latinskoamerikog, afrikog, ili onoga izmeu bivih socijalistikih drava, a koja su bitno razliita od opega meunarodnog prava. Vidi o tome infra, 12. Pravo Europske unije ne spada u tu kategoriju
jer ono ini supranacionalni pravni poredak. Vidi infra, 55, pod 6.
10
Uvod
ma. To su i neka druga graanska i politika prava pojedinaca koja drava ne smije
derogirati ni pod kakvim okolnostima, ak ni u doba rata ili druge izvanredne javne
opasnosti i nude. No i neka od ljudskih prava koja se u tim izvanrednim okolnostima mogu privremeno derogirati (pravo na osobnu slobodu, na ovjeno postupanje
s uhienim osobama i na pravedno suenje), takoer pripadaju toj skupinu imperativnih pravila, jer se moraju strogo potovati u svim drugim okolnostima.
Svako novo pravno pravilo iz te podskupine ima retroaktivan uinak i dokonava
svaku pravnu situaciju drava prethodno stvorenu ugovorom, zastarom ili na temelju njihovih jednostranih akata. Teko je ak i zamisliti da bi se ta pravna pravila,
npr. ono koje zabranjuje genocid, mogla ubudue dokidati nekom novom normom
iste naravi, kako to inae predvia lanak 53. Beke konvencije.
2.ab. U drugu podskupinu imperativnih pravila ubrajaju se neka koja doputaju
dalekosene iznimke u primjeni. Te su iznimke takoer precizno definirane opim
meunarodnim pravom. Radi se o naelima zabrane agresije i zabrane intervencije
u unutranje poslove drava, te o drugim pravilima koja propisuju temeljna prava i
dunosti svih drava (v. infra, 31. pod (1) i (3)).6
U pravu mora ovamo pripada irok krug imperativnih pravila od kojih drave
ne smiju odstupiti putem posebnih sporazuma, ali koja u vrijeme njihova nastanka
nisu imala retroaktivan uinak. Ona, naprotiv, potuju sva ve steena prava obalnih
drava zasnovana na zastari, historijskom naslovu ili partikularnom obiaju ve na
snazi (npr. pravila o historijskim zaljevima, v. infra, 27 pod c. (ii); i 68 pod 1 (iii)).
Napokon, drave su dune potovati i primjenjivati i neka od graanskih i politikih prava pojedinca na nain koji odaberu i uz znatna ogranienja, a da bi osigurale
nedovoljno definirane ciljeve poput nacionalne sigurnosti, javnog reda, morala
i sl. To, meutim, dokazuje da takva prava nisu sasvim apsolutna.
2.b. Razliita od gornjih su pravila dispozitivnoga meunarodnog prava (jus

dispositivum). Mnoga pravila opega, i bez izuzetka sva pravila partikularnoga
meunarodnog prava te su naravi. Partikularna pravila koja su stipulirana u
nekom ugovoru njihove stranke mogu se novim zajednikim sporazumom u
svakom trenutku mijenjati ili dokidati.7
6
Presuda Meunarodnog suda o Nikaragvi iz 1986. vrlo precizno je definirala prirodno pravo
na individualnu i kolektivnu samoobranu drava kao izuzetak od naela neagresije, I. C. J. Reports
1986, pp. l02-106, paras. 193-201. Nakon to je precizno odredio sadraj naela neintervencije,
Sud je utvrdio da njegovo krenje ne ovlauje na kolektivne protumjere analogne s naelom
kolektivne samoobrane, ibid., pp. 110-111, paras. 210-211. U sluajevima tekog krenja ljudskih
prava irokih razmjera u nekoj dravi koja dovode do masovnog pomicanja stanovnitva i izbjeglitva, sve vie sazrijeva svijest o dunosti meunarodne zajednice da intervenira kako bi se te
pojave to prije dokonale. A ta dunost na humanitarnu intervenciju takoer je odstupanje od
naela koje zabranjuje intervenciju.
To, meutim, ne vrijedi za pravila stipulirana u ugovoru koja znae kodifikaciju, ili su se nak
nadno transformirala u imperativna pravila opega meunarodnog prava. Drava koja bi se povukla iz takvog ugovora ili bi ga otkazala, ne bi se oslobodila obveze na potovanje tih pravila.
11
I od ostalih dispozitivnih pravila meunarodnoga prava, bilo da ine dio

opega obiajnoga prava ili su pravila partikularnoga obiajnog prava, drave
mogu odstupati sklapanjem suprotnog ugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u njihovim meusobnim odnosima, a u stanovitim sluajevima i jednostranim aktima koji imaju pravni uinak.
No, ako nema takvoga posebnog pravnog odnosa koji primjenom naela lex
specialis derogat legi generali iskljuuje primjenu dispozitivnoga opega pravila, svaka drava ima pravo od drugih zahtijevati potovanje opega pravila te
naravi. U tim sluajevima ta pravila imaju puni pravni uinak poput svih drugih
pravnih pravila.
U tu se skupinu ubrajaju mnoga opa pravila diplomatskog i konzularnog
prava. Beka konvencija o konzularnim odnosima iz 1963, koja kodificira tu
granu meunarodnog prava, ak izriito predvia da njezine odredbe ne diraju
u druge meunarodne sporazume koji su na snazi izmeu drava stranaka tih
sporazuma. Slino je i s veinom pravnih pravila propisanih Bekom konvencijom o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova iz 1963.
2.c. Napokon, neki pisci pod imperativnim i dispozitivnim pravilima meunarodnog prava razumijevaju tzv. tvrdo pravo (hard law). Od tih pravila oni razlikuju
tzv. meko pravo (soft law, hortatory law, droit mou, droit programmatoire) kojemu
nisu precizno odredili opseg, i stoga se esto unosi konfuzija u pravnim pojmovima.
Pod tim nazivom neki pisci openito razumijevaju sadraj neugovornih meunarodnih instrumenata poput rezolucija Ope skuptine UN-a i politikih organa
drugih meunarodnih organizacija, koji u naelu imaju znaaj preporuka. To gledite ne otkriva cijelu istinu jer, kako emo vidjeti, neke deklaracije Ope skuptine potvruju ve postojea pravila opega obiajnoga meunarodnog prava ili se
pravila propisana u njima naknadno transformiraju u to pravo, slino pravilima iz
konvencija o kodifikaciji. Stoga oblik (forma) instrumenta nema odluujui znaaj
u tome obiajnom procesu, ali ni kao dokazno sredstvo postojanja takvih pravila.
Drugi pisci pod tim nazivom obuhvaaju sve odredbe, ak i one u ugovorima,
koje ne propisuju odreena prava i dunosti njihovih stranaka ili autora, dakle
ne propisuju neko ponaanje ili praksu kao zabranjenu, doputenu ili obvezatnu.
Namjesto takvih odredbi neki meunarodni instrumenti, napose oni neugovorne
naravi, objavljuju elje, namjere, politike ciljeve ili programe suradnje koje bi tek
trebalo naknadno potvrditi u nekom ugovoru ili odluci. Ali takve odredbe ne mogu
imati pravnoga uinka ak ni kada su stipulirane u ugovorima, niti kao takve one
mogu biti osnova za budua obiajna pravila. To stoga to ne odraavaju preciznu
namjeru da se stvore pravna pravila.
Ona ne bi prestala vrijediti kao norme opega meunarodnog prava, ak ako bi takav ugovor
prestao vrijediti izmeu svih njegovih stranaka.
12
Uvod
Napokon, trei pisci sasvim neprecizno pod mekim pravom razumijevaju prava
drava ugovornica iz neke konvencije koja jo nije stupila na snagu. Ako se ne radi o
privremenoj primjeni zasnovanoj na pravu meunarodnih ugovora, ili ako se neka
od tih pravila ve nisu transformirala u ope obiajno pravo, ne radi se o mekom
pravu nego o lex ferenda, tj. o pravu koje jo nije na snazi (tj. jo nije postalo lex
lato).
3. Napokon, pravila meunarodnoga prava mogu se podijeliti i obzirom na

oblik (formu) u kojemu se oituju. Najvanija je u tome pogledu podjela tih
pravila na ona u pisanom obliku, te na ona koja se oituju u nekom drugom, a
najee u usmenom obliku.
Pravila koja nisu u pisanom obliku mogu biti obiajna pravila, premda se
najee i ona potvruju nekim pisanim aktom poput konvencije o kodifikaciji,
deklaracije Ope skuptine UN-a ili presude Meunarodnog suda. Mogui su
i ugovori sklopljeni u usmenom obliku, ali se i o njima najee sastavlja pisani
dokument poput zapisnika o pregovorima, aide-mmoire i sl. U ratu je mogue
sklapati ugovore i znacima. I jednostrane akte, obvezujue za odnosnu dravu,
mogue je oitovati u usmenom obliku poput izjave odgovornog dravnog dunosnika na konferenciji za novinare, na televiziji i sl. Jednostrani akti mogu se uz
to oitovati i odreenim ponaanjem (praksom) ili uzdravanjem od ponaanja
kada se ono oekuje.
Pravna pravila u pisanom obliku mogu se stipulirati u ugovoru ili izraziti u
drugom meunarodnom instrumentu (rezoluciji Ope skuptine UN-a, presudi
meunarodnog sudskog tijela i sl.). Ti tekstovi mogu se sroiti na razliite naine
i iz njihove formulacije moe proizai razliita namjera njihovih sastavljaa s
obzirom na prostornu primjenu pravila sadranih u njima:
(a) Ope konvencije o kodifikaciji meunarodnoga prava redovito sadravaju
naela kojima se potvruju pravila opega meunarodnog prava, ili se oekuje
da njihove odredbe u ta pravila prerastu. Ta su naela sroena u obliku impersonalnih (bezlinih) normi, na nain da se domaaj njihove primjene ne ograniuje
samo na stranke ugovora. Tako lanak 9. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.
glasi: Sve drave, obalne i neobalne, imaju pravo da na otvorenom moru plove
brodovi pod njihovom zastavom. Slino sroeni propisi nalaze se i u nekim
deklaracijama Ope skuptine UN-a, a katkad i u presudama i savjetodavnim
miljenjima Meunarodnog suda.
(b) Mnogi ugovori propisuju prava i dunosti samo za njihove stranke, ali
sasvim jednakog sadraja za sve njih. Ne mora uvijek postojati namjera njihovih
stranaka da i takva pravila prerastu u pravila opega obiajnoga meunarodnog
prava. Primjerice, Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz
1948. u svome prvom lanku predvia: Stranke ugovornice potvruju da je
13
genocid, bez obzira na to je li izvren u vrijeme mira ili u vrijeme rata, zloin
prema meunarodnom pravu; one se obvezuju da e ga spreavati i kanjavati.
U znanosti su se ugovori koji su preteito propisivali pravila te vrste nazivali
ugovorima-zakonima (traits-lois, law making treaties, Vereinbarungen).
I takvi propisi, npr. oni iz Briand-Kelloggova pakta iz 1928, ili iz lanka 2. Povelje UN-a iz 1945, ili iz Konvencije o genocidu, mogu se transformirati u ope
obiajno meunarodno pravo ako tim ugovorima pristupi velik broj drava.
(c) Napokon, pogodbeni propisi predviaju jednostrane obveze samo za jednu stranku (npr. u mirovnom ugovoru za pobijeenu dravu), ili za svaku od
njih razliite inidbe (npr. u ugovoru o kupoprodaji). Tu nije rije o pravnim
naelima, nego o pravnim poslovima. Takvi se ugovori nazivaju ugovorima-pogodbama (traites-contrats, treaties as contracts, Vertrage).
Ali vidjet emo da se katkad i izraz izvori meunarodnoga prava upotrebljava kao sinonim za oblik u kojem se pravna pravila pojavljuju. U tome se
smislu govori o ugovornim propisima, o obiajnim pravilima, o opim naelima
prava ili o jednostranim aktima drava.
h
Pravila opega meunarodnog prava temelj su subjektivnim pravima i odgovarajuim dunostima drava i drugih njegovih subjekata koja iz njih proizlaze.
Uz to, drave i drugi subjekti stipuliraju svoja prava i obveze u dvostranim i
viestranim ugovorima te u drugim pravnim poslovima. Time za svaku od njih
nastaju subjektivne pravne situacije.
Subjektivna prava neke drave proizlaze iz pravila opega meunarodnog
prava primjenljivih na tu dravu, ili iz ugovora kojima je ona stranka, ili na temelju jednostranih akata predvienih opim meunarodnim pravom. Svaka se
drava moe odrei svojih subjektivnih prava, ili ih moe mijenjati, i to bilo u
ugovornom odnosu s drugom dravom ili jednostranim aktom.
Iz spomenutih pravila opega meunarodnog prava, iz ugovora i jednostranih akata proizlaze i dunosti za svaku dravu (ili drugog subjekta) pojedinano.
Drava se u naelu ne moe jednostrano razrijeiti svojih dunosti, ali se te
dunosti mogu mijenjati ili dokidati daljnjim razvojem opega meunarodnoga
prava, izmjenama ili izminuem ugovora kojima je stranka, a pod posebnim
okolnostima one mogu utrnuti zastarom (dosjelou).
14
Uvod
3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA

PRAVA
Bibliografija
Paul DE VISSCHER: Les tendances internationales des constitutions modernes, RCADI 1952,
tome 80, pp. 515 ss; Herman MOSSLER: Lapplication du droit international public par les
tribunaux nationaux, RCADI 1957, tome 91, pp. 619 ss; J. H. W. VERZIJL: International Law in
Historical Perspective, vol. 1, Leyden 1968, pp. 90-183; Antonio CASSESE: Modern Constitutions
and International Law, RCADI 1985, tome 192, pp. 341-473; Benedetto CONFORTI: Cours
gnral de droit international public, RCADI 1988, tome 212, pp. 21-61; Diritto internazionale,
Quinta edizione, Napoli, 1997, pp. 293-342; Hlne TOURARD: Linternationalisation des
constitutions nationales, Paris, 2000, 720 pages.
1. Dualistiko i monistiko shvaanje. Pitanje odnosa meunarodnoga i

unutarnjega prava vrlo je vano za svakoga pravnika koji djeluje u zakonodavnim, izvrnim i sudbenim tijelima svoje drave ili se bavi odvjetnitvom kao
slobodnim zanimanjem. Znanost, ali i pravni poredci u pojedinim dravama u
njihovu razvitku, ne dovode u tome pogledu do sasvim jednakih rjeenja.
Tako i mnogi udbenici meunarodnog prava, osobito oni iz kontinentalne Europe, svode taj odnos na dva, a zapravo na tri uenja. Pri tome se ti pisci poesto
opredjeljuju samo za jedno od tih uenja kao jedino ispravno. Taj pristup ima lou
stranu u tome to se itavo bogatstvo meunarodne i unutarnje prakse drava o
tome pitanju sagledava statiki, dakle ne u njihovu razvoju i dinamici. Kada se neki
pisac opredijeli za jedno od tih uenja, on poesto smatra da je taj problem rijeio
za sva vremena prolo, sadanje i budue. Ali emo dalje vidjeti da se bilo koje od
tih uenja kao jedino ne moe dosljedno primijeniti na sve situacije koje se mogu
pojaviti u meunarodnoj praksi.
(i) Prema dualistikom shvaanju meunarodno i unutarnje pravo dva su

odvojena, ali ravnopravna i meusobno neovisna pravna poretka. Ako se u nekoj dravi usvoji zakon koji je suprotan njezinoj meunarodnoj obvezi, njezini
sudovi i drugi unutarnji organi primjenjivat e samo zakon. Ali to, po tome
shvaanju, ne iskljuuje meunarodnu odgovornost te drave kao subjekta meunarodnoga prava zbog krenja njezine meunarodne obveze.
Stoga se, prema tome uenju, ugovorna i druga meunarodna pravila moraju
prethodno transformirati u zakone i druge akte, i ona potom obvezuju dravne
organe samo po toj osnovi. To bi znailo da e svaki novi suprotan zakon derogirati tako transformirane obveze te drave iz ugovora koji je na snazi.
Ali u pogledu meunarodnih ugovora veina pristaa dualizma danas doputa
ustupak. Oni smatraju da transformacija nije nuna, nego je dovoljno da pravilo iz
ugovora bude prihvaeno (teorija adopcije). Zato je kod ugovora dovoljno da oni
3. ODNOS MEUNARODNOG I UNUTARNJEGA PRAVA
15
budu pravovaljano sklopljeni (po potrebi ratificirani), a nije potrebno da budu ba

uzakonjeni pa da tek onda mogu derogirati zakon.8
S duge strane, ako ta drava prihvati nadlenost nekoga meunarodnog sudbenog ili arbitranog tijela da rijei spor u kojemu je ona strana, tada e, prema
dualistikom shvaanju, meunarodni organ voditi rauna samo o njezinim
meunarodnim obvezama, a ne i o njezinim unutarnjim propisima.
Osniva te kole bio je njemaki pravnik Heinrich Triepel.9 Ona je imala sljedbenika i u drugim zemljama, napose meu pravnim pozitivistima. Njezin istaknuti
pristaa bio je talijanski pravnik Dionisio Anzilotti.10
Uporite za to gledite njegove pristae nalaze u bitnim razlikama izmeu meunarodnog i unutarnjeg prava s obzirom na njihove subjekte, na njihove izvore, te
na njihovu bit (pravo koordinacije i pravo subordinacije). O tome smo ve ukratko
raspravljali (supra, 1).
To shvaanje stvara manje praktinih problema od onoga koje emo izloiti,

i za pravnike praktiare dovodi, da tako kaemo, do elegantnih rjeenja. Ali,
kada bi njegove prednosti bile tolike, ne bi ni bilo njemu suprotnih uenja.
(ii) Prema monistikom shvaanju meunarodno i unutarnje pravo dijelovi
su jedinstvenoga pravnog poretka koji prua i naela o rjeavanju sukoba izmeu propisa unutarnjega prava neke drave i meunarodnoga prava. Propisi
meunarodnog prava utjeu na propise unutarnjega, i obratno. No pristae toga
gledita otro se sukobljavaju u vezi s pitanjem temelji li se meunarodno pravo
na unutarnjem (primat unutarnjega prava) ili obratno (primat meunarodnog
prava).
Pristae primata unutarnjega prava svode meunarodno pravo na vanjsko

dravno pravo. Njihovi su argumenti sljedei: (a) nepostojanje naddravne vlasti, te stoga svaka drava slobodno odluuje o tome koje su njezine meunarodne obveze, i ona u naelu sama odreuje nain njihova izvrenja; (b) nadlenost
za zakljuenje ugovora u ime drave i za njezino obvezivanje lei u njezinu
ustavu, dakle u unutarnjem pravu.11
8
Cf., Juraj ANDRASSY, Boidar BAKOTI, Budislav VUKAS: Meunarodno pravo, 1. dio, Zagreb, 1995, str. 6.
9
Vlkerrecht und Landesrecht, Leipzig, 1899, S. 19, 23.
10
Cours de droit international public, premier volume, Paris, 1929, pp. 49-65. Glede stajalita
pisaca na podruju bive Jugoslavije vidi V. . DEGAN: Odnos meunarodnog i unutranjeg
prava, Naa zakonitost 1965, br. 4, (Zagreb), napose na str. 306-307.
11
Usp. prikaz toga uenja, Charles ROUSSEAU: Droit international public, Tome I: Introduction et Sources, Paris, 1970, pp. 42-43. Vidi takoer Paul GUGGENHEIM: Trait de droit
international public, tome I, Genve, 1953, pp. 25-26.
16
Uvod
Ekstremni pristae toga uenja, kakve se danas gotovo ne moe nai, priznavali su svojoj dravi pravo da se, kada to nae potrebnim, jednostrano razrijei
svojih prije preuzetih meunarodnih obveza. Time su praktino ili do negacije
meunarodnoga prava.
To se gledite neko upiralo na Hegelovo uenje o dravi kao apsolutu. Potkraj
19. stoljea bilo je zastupljeno u nekih njemakih teoretiara u tzv. bonskoj koli
(Alfred i Filip Zorne, Erich Kaufmann, Max Wenzel). Ali je imalo zagovornika i u
drugim zemljama poput Francuske (Decencire-Ferrandire) i bivega Sovjetskog
Saveza (Andrej Viinski). Do takvih zakljuaka kadto dolaze pisci ustavnoga prava kada meunarodne obveze koje je njihova drava slobodnom voljom prihvatila
smjetaju u hijerarhijski odnos njezinih unutarnjih normi.
Teko je zamisliti da bi meu meunarodnim pravnicima netko danas mogao

dosljedno zastupati to stajalite. Za pravnike je svaki slobodno sklopljeni ugovor
izmeu bilo kojih stranaka, ako nema mana pri oitovanju volje i ako ispunjava
neke druge uvjete pravovaljanosti, pravno obvezujui za sve njegove stranke.
Obvezujua osnova svakoga sporazuma lei u opem naelu prava pacta sunt
servanda koje pretpostavlja postojanje i djelovanje nekakvog pravnoga poretka,
meunarodnog ili unutarnjega.
Pristae primata meunarodnoga prava, na temelju razliitih teoretskih polazita, dolaze do zajednikoga zakljuka da obveze drave po meunarodnom
pravu imaju prvenstvo nad njezinim unutarnjim propisima, pa ak i u odnosu na
njezin ustav. Oni zastupaju stajalite da se ni jedna drava ne moe jednostrano
razrijeiti svojih meunarodnih obveza obinom izmjenom svojih zakona. Iz
toga shvaanja proizlazi da bi suci u nekoj dravi, kada primjenjuju unutarnje
propise, morali neprestano imati na umu da njihove odluke ne budu u suprotnosti s meunarodnim obvezama njihove zemlje, pogotovo ne s onima iz ugovora.
Jedno od tih shvaanja zastupala je francuska solidaristika ili socioloka kola
(Leon Duguit, Georges Scelle i Nicolas Politis), koja je bila osobito utjecajna u prvoj
polovini 20. stoljea. Prema tome uenju jedini subjekt i krajnji adresat cjelokupnoga
prava, unutarnjeg i meunarodnog, jest ovjek pojedinac. Pravni se odnosi uvijek
svode na odnose izmeu ljudi (bilo kao upravljaa bilo onih kojima se upravlja), koji
su jedini obdareni inteligencijom i voljom. Stoga nema razlike glede odnosa koje
ureuju unutarnje i meunarodno pravo, a i razlika u njihovim izvorima vie je prividna negoli stvarna. to se tie izvora, to uenje prigovara da se tu mijea porijeklo
normi s nainom na koji su one izraene. Stoga je materijalni izvor cjelokupnoga
prava jedan, a razlika u tzv. formalnim izvorima nije bitna (v. i infra, 56).12 Ali je
meunarodna stvarnost demantirala tvrdnje tih pisaca o tome da su pravne osobe,
kao i sama drava, obine fikcije u pravu.
12
Cf., Georges SCELLE: Prcis de droit des gens, Paris, 1944, pp. 6-7; Manuel de droit international public, Paris, 1948, pp. 4-24 et 77-82.
17
Drugo shvaanje zasniva se na normativistikoj teoriji iji je tvorac bio Hans

Kelsen.13 Pristae toga shvaanja razlikovali su se glede sadraja pranorme, ali su
se slagali u navodnom postojanju jedinstvenoga prava kao hijerarhijskoga normativnoga poretka, po kojemu iz meunarodnog prava proizlaze ak i zakonodavne
nadlenosti svake drave.14
Logiki najdosljednije shvaanje bilo je ono koje je meunarodno i unutarnje
pravo prikazivalo kao odnos izmeu saveznih zakona i zakona federalnih jedinica
u nekoj federalnoj dravi. Prema toj analogiji, postojalo bi (a) podruje iskljuive
primjene pravila meunarodnog prava (npr. na prostorima otvorenoga mora ili u
svemiru); (b) podruje u kojemu meunarodno pravo postavlja temeljna naela,
koja se zakonodavstvom drava razrauju; (c) te napokon tzv. domaine rserv, tj.
podruje iskljuive primjene domaega prava (npr. glede uvjeta za stjecanje dravljanstva neke drave). To, zadnje naelo potvreno je ak lankom 2(7) Povelje UN-a.
Ovo, posljednje gledanje ini se vrlo loginim. No za njega vrijedi ono to je
jednom napomenuo danski pisac Alf Ross. Naime, to u nekoj pravnoj teoriji ima
vie logike strogosti, to se ona manje dokazuje u stanju da obuhvati stvarnost i da
poslui kao osnova pravnoj znanosti.15
Meunarodna stvarnost, tj. meunarodna sudska i arbitrana praksa i pravni

sustavi u dravama ne mogu se u cijelosti uklopiti ni u jedno od gornjih uenja.
Stoga ni jedno nije jedino ispravno.
U daljnjemu razmatranju ovoga pitanja valja zanemariti gledite o primatu
unutarnjega prava nad meunarodnim. Naime, kao to je i sam ovjek drutveno bie i ne moe ivjeti izvan zajednice, tako ni jedna drava ne moe opstati
bez pravnih, trgovakih i drugih odnosa sa sebi susjednim i ostalim dravama
u svijetu. Novim dravama prva je briga nakon proglaenja njihove neovisnosti
da steknu meunarodno priznanje od drugih drava, te da to prije postanu
punopravnim lanicama UN-a i regionalnih organizacija podruja kojemu pripadaju (v. infra, 35).
Tako i u meunarodnoj i unutarnjoj praksi drava jedino preostaje izbor
izmeu dualizma i primata meunarodnoga prava.
No i tu valja voditi rauna o posljedicama tih uenja s obzirom na organ koji
odluuje. Kada odluku o nekomu sporu donosi neko meunarodno sudsko ili arbitrano tijelo, ono e bez iznimke dati prednost meunarodnim obvezama stranaka
u sporu u odnosu na njihove unutarnje propise. Time e biti u skladu i s dualistikim
13
Cf., Hans KELSEN: Principles of International Law, New York, 1952, pp. 190-201, 401-447.
14
Vidi npr., GUGGENHEIM, op. cit. tome I, pp. 21-44. I Alfred VERDROSS: Derecho internacional publico, Madrid, 1957, pp. 65-74, opredijelio se za, kako je naveo, teoriju umjerenoga
monizma s primatom meunarodnoga prava.
15
Navedeno prema Charles DE VISSCHER: Thories et ralits en droit international public,

deuxime dition, Paris, 1955, p. 11.
18
Uvod
uenjem, i s onim o primatu meunarodnoga prava. Upravo stoga takve iskaze pristae i jednoga i drugog uenja uzimaju kao potvrdu svojih stajalita.16
Sasvim suprotne posljedice imaju te doktrine kada odluuje neko domae sudbeno tijelo, ali i organ izvrne ili zakonodavne vlasti. Kako smo ve istaknuli, prema
uenju o primatu meunarodnoga prava svaki dravni organ stalno je duan brinuti
se o meunarodnim obvezama svoje zemlje i njegove im odluke ne bi smjele proturjeiti. A, prema dualistikom shvaanju, svi unutarnji dravni organi, osim onih
nadlenih za vanjsko zastupanje njihove zemlje, ne bi se na meunarodno pravo
morali uope obazirati, kao da se ne radi o pravu.
ini se da je s dogmatskoga stajalita ispravan zakljuak o ovoj kontroverzi onaj
Charlesa Rousseaua: Istinska toka razilaenja izmeu monizma i dualizma odnosi se jedino na sankcioniranje naela primata meunarodnoga prava, a ne na
neku unutarnju stvarnost: prema monistikoj konstrukciji prihvaa se automatska
abrogacija unutarnjih normi koje su suprotne meunarodnom pravu, dok se prema
dualistikom shvaanju prihvaa pravovaljanost unutarnjih normi koje su meunarodno neregularne, ali i u tome se potvruje primat meunarodnoga prava uz
rezervu stavljanja u igru meunarodne odgovornosti drave.17
h
Meutim, pribjegavanje jednoj od gornjih doktrina moe ovisiti o okolnostima neke situacije.
Iako ovjek pojedinac nije izravni subjekt meunarodnoga prava, u usponu je
zatita graanskih, politikih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava ovjeka, kao
i nekih temeljnih prava ljudskih skupina, ponajprije manjina. Standardi te zatite
propisani su meunarodnim konvencijama i oni snano prodiru u unutarnje pravo
drava. Sudovi i drugi dravni organi ne mogu te standarde ignorirati, napose ako
je drava u pitanju stranka odnosnih konvencija. To bi snano podupiralo primat
meunarodnoga prava, makar na tim podrujima.
Na temelju nekih meunarodnih konvencija pojedinci dobivaju mogunost neposrednoga obraanja meunarodnim tijelima kada smatraju da im je prava zajamena odnosnim ugovorom povrijedila neka njegova drava stranka (v. infra, 58,
pod 3 (i) i (ii)). I to bi govorilo u prilog primata meunarodnoga prava kao jedino
ispravnoga.
Ali sve to nije bez iznimki. Jedno od jamstava zatite ljudskih prava potvreno
u ustavima brojnih drava jest naelo nullum crimen, nulla poena sine lege, koje
ukljuuje i zabranu retroaktivne primjene kaznenoga zakona koji nije bio na snazi u
trenutku poinjenja nekoga djela. Na tom podruju kazneni sudac ne moe izravno
primijeniti neku konvenciju koju je sklopila njegova drava, a jo manje obiajno
pravo, i to sve dok zakonodavac ne predvidi djelo u pitanju u kaznenom zakonu te
16
Cf. ANDRASSY BAKOTI VUKAS: Meunarodno pravo, 1. dio, str. 5-6.
17
Op. cit., p. 48.
19
zemlje, te za njega propie vrste i raspon kazni. Stoga se svako takvo djelo mora
najprije transformirati u zakon da bi ga sudac mogao primijeniti. Dakle na tom se podruju jedino ispravnim pokazuje dualistiko stajalite sa svim njegovim prethodno
opisanim posljedicama za odgovornost dotine drave kao subjekta meunarodnoga prava (vidjeti vie pojedinosti infra, 6, pod 4).
Takoer emo dalje vidjeti da je dualistiko stajalite jedino primjenljivo u situacijama sukcesije drava, ako se drava prethodnica s njezinim pravnim poretkom
raspala i prestala postojati.
Uz izloeno, granice i razlike izmeu unutarnjega prava drava i meunarodnog prava sve su manje jasne, a njihovi odnosi postaju sve sloenijima.
Tomu pridonosi unifikacija pravil unutarnjega prava putem meunarodnih
konvencija na podrujima poput prava intelektualnog vlasnitva, financijskih transakcija, morskog i zranog prijevoza robe i putnika itd.
Nadalje, neke specijalizirane ustanove UN-a, poput Svjetske zdravstvene organizacije, Svjetske meteoroloke organizacije i Meunarodne organizacije za civilnu
avijaciju, donose u okviru svojih nadlenosti neke standardne propise, koje, premda
formalno neobvezne, primjenjuju sve njihove drave lanice, pa i nelanice, kao da
su ih same usvojile. Takvi se propisi i standardi mogu oekivati i u vezi s meunarodnom zatitom okolia.
I pojava i ekspanzija supranacionalnoga pravnog poretka u okviru Europske unije
takoer pridonosi brisanju negdanjih krutih razlika izmeu unutarnjega i meunarodnog prava u njezinim dravama lanicama, ali i u pridruenim dravama.
h
Oduvijek je dakle odnos meunarodnoga i unutarnjeg prava bilo korisnije
prouavati na temelju prakse meunarodnih i domaih dravnih organa negoli
svoditi ga na dva ili tri uenja.
Na temelju takve analize dolazi se do openitoga zakljuka da je nemogue prihvatiti gledite po kojemu bez izriita postupka domae adopcije, pravila meunarodnoga prava ne bi uope mogla djelovati kao dio unutarnjega prava, ili njemu
suprotno gledite da ta pravila uvijek izravno djeluju bez adopcije. Drave, naprotiv,
pokazuju znaajnu fleksibilnost u postupcima u kojima na svome dravnom podruju pridaju uinak pravilima meunarodnoga prava. Uz to, mnoge drave prihvaaju i
uenje da je meunarodno pravo dio njihova domaeg prava. I premda se ti postupci
u raznim dravama razlikuju, u svim dravama iroko se postie krajnji rezultat
davanja uinka pravilima meunarodnoga prava.18
18
Do tih zakljuaka dolazi se u uglednom djelu OPPENHEIMs International Law, Volume I,

Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, London, 1992, Introduction
and Part 1, p. 54.
20
Uvod
U nastavku emo o ovomu pitanju ukratko izloiti stajalita sudbenih i drugih organa nekih od drava, kao i meunarodnih sudbenih i drugih tijela. Pri
tome emo razlikovati izmeu obveza drava prema opemu obiajnom pravu,
s jedne, i njihovih obveza iz ugovora kojima su stranke, s druge strane.
2. Obiajno meunarodno pravo u sudskoj i ustavnoj praksi drava. Engleska je prva zemlja u kojoj je taj problem bio uoen, i to davno prije nastanka
dualistikog i monistikog uenja. No sudska je praksa i u toj zemlji prola kroz
odreeni razvoj.
Poetkom 18. stoljea engleski pravnik Lord Mansfield izloio je stajalite po kojemu meunarodno pravo ini dio prava Engleske (The international law is the part
of the law of the Land). To je bio poetak tzv. doktrine inkorporacije. Engleski sudovi
izravno su primjenjivali pravila meunarodnog (obiajnoga) prava, osim ako ne bi
bila u suprotnosti s nekim zakonom koji je usvojio Parlament, ili nekom prijanjom
konanom sudskom presudom (s obzirom na naelo stare decisis).
No, od druge polovine 19. stoljea, nakon ne sasvim jasnoga teksta presude
Regina v. Keyniz 1876, prevladava doktrina transformacije. Prema toj doktrini,
meunarodno pravo jest dio prava Engleske tek ako su njegova pravila na jasan nain usvojena i uinjena dijelom prava Engleske, i to bilo na temelju zakona, sudskih
odluka ili ustanovljene prakse.
Ali sama injenica da meunarodno pravo ini dio prava Engleske ni u gornjim
ogradama ne znai da englesko pravo uvijek priznaje prvenstvo meunarodnoga
prava. Kako je ve navedeno, engleski zakoni obvezuju engleske sudove ak kada
su u suprotnosti s onime to zahtijeva meunarodno pravo. Ali, u sluaju sumnje,
pretpostavka je da namjera Parlamenta nije bila da djeluje suprotno meunarodnim
obvezama Ujedinjenoga Kraljevstva.19
Navedeno ipak znai da je meunarodno obiajno pravo u Engleskoj dio lex fori,
i da se pred engleskim sudovima ono ne dokazuje na isti nain kao strano pravo.
Britanski se sudovi uz to smatraju obveznima autoritativnim izjavama izvrne vlasti
(tj. Krune) u stvarima koje su u njezinoj nadlenosti. To su, meu ostalim, priznanje
de jure i de facto druge drave, suverena narav stranih vlada i diplomatski poloaj
osoba koje zahtijevaju imunitet od jurisdikcije. Sve to, meutim, nije sasvim isto
kada je rije o meunarodnim ugovorima.
Sjedinjene Amerike Drave uglavnom slijede praksu Ujedinjenoga Kraljevstva,
opet osim kada nisu u pitanju meunarodni ugovori.
19
Vidi pojedinosti s navodima iz sudske prakse, OPPENHEIM, op. cit., Vol. I, pp. 56-63; Ian
BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 42-46;
STARKES International Law, Eleventh Edition, I. A. Shearer, London, 1994, pp. 68-71; AKEHURSTS Modern Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter Malanczuk, London, 1997, pp. 68-70; Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997,
pp. 105-110.
21
Tako je u presudi Vrhovnog suda The Paquete Habana iz 1900. bilo, meu ostalim navedeno: Meunarodno pravo je nae pravo... Stoga, tamo gdje nema ugovora
ili izvrnog ili zakonodavnoga akta ili sudske odluke, treba se obraati obiajima i
obiajnoj praksi (customs and usages) civiliziranih naroda, a kao njihovim dokazima
djelima pravnika i komentatora.... Ali je isto tako Apelacijski sud u 1988. u sporu
Committee of United States Citizens Living in Nicaragua v. Reagan istakao: nikakav
se akt Kongresa ne moe osporavati na temelju toga to kri obiajno meunarodno
pravo.20 I ameriki sudovi u normalnim okolnostima slijede miljenja koja im daje
izvrna vlast o priznanju strane drave, o teritorijalnim granicama druge drave, o
imunitetu stranih vlada, osoba, korporacija ili brodova od jurisdikcije i sl.
Praksa zemalja iji su pravni sustavi proizali iz engleskoga (Kanada, Australija,
Novi Zeland, Juna Afrika, Indija i veine drugih lanica Commonwealtha) slina
je prethodnoj.
h
U dravama kontinentalne pravne tradicije, napose u Europi i Latinskoj
Americi, odnos prema meunarodnom pravu poesto je reguliran u ustavnom
aktu zemlje.
Njemaka zasluuje mjesto ispred svih drugih drava te pravne tradicije, jer
ona u svojemu ustavnom poretku visoko uzdie obiajno meunarodno pravo.
lanak 25. Osnovnog zakona (Ustava) iz 1949. glasi: Opa pravila meunarodnoga javnoga prava bit e sastavni dio saveznoga prava. Ona e imati prednost
pred zakonima i neposredno e stvarati prava i dunosti za stanovnike saveznoga
podruja. lanak 100(2). tomu dodaje: Ako u tijeku nekoga spora nastane sumnja
u to ini li neko ope naelo meunarodnoga javnoga prava dio saveznoga prava i
stvara li takvo pravilo prava i dunosti za pojedinca, sud e dobiti odluku od Saveznog ustavnog suda.
Znakovito je da u zemlji u kojoj su nastale sve kole o odnosu meunarodnog i
unutarnjega prava, ustavno pravo danas na snazi najdjelotvornije osigurava prvenstvo meunarodnoga prava nad bilo kakvim unutarnjim zakonskim ili podzakonskim aktima te drave, i da prema ustavu te zemlje meunarodno pravo izravno
stvara prava i dunosti za sve njezine stanovnike. Pri tome nisu od praktine vanosti
apstraktni argumenti da bi i u svjetlosti te odredbe savezni ustav bio u hijerarhiji
njemakih pravnih normi iznad meunarodnog prava, ili da savezni ustavni sud
kao njemaki sudbeni organ ne bi bio najpogodnije tijelo za ustanovljivanje sadraja
pravila meunarodnog prava.
Ustavni propisi i u nekim drugim zemljama europskoga kontinenta slue kao

osnova za to da njihovi sudovi neposredno primjenjuju pravila opega obiajnog
meunarodnog prava.
20
V. SHAW, op. cit., pp. 114-117; OPPENHEIM, op. cit., vol. 1, pp. 74-75.
22
Uvod
Tako npr. lanak 10(1). Ustava Italije iz 1947. predvia da je talijanski pravni poredak usklaen s opepriznatim normama meunarodnoga prava. lanak 9. Ustava
Austrije iz 1955. predvia da su opepriznata pravila meunarodnoga prava sastavni
dio austrijskoga prava. Sline se odredbe nalaze se u lanku 28(1). Ustava Grke koji
je stupio na snagu godine 1975; u lanku 29. Ustava Irske itd.
I sudovi u Francuskoj primjenjuju pravila obiajnoga meunarodnog prava temeljei se na toki 12. uvoda (preambule) u Ustav iz 1946, koji je potvren uvodom
u Ustav iz 1958. (koji je danas na snazi). Tamo je navedeno: Republika Francuska,
vjerna svojim tradicijama, uskladit e se s pravilima meunarodnog javnoga prava...
3. Primjena meunarodnih ugovora od organa drava njihovih stranaka.

S obzirom na podjelu nadlenosti u svakoj od drava za sklapanje i ratifikaciju
ugovora, pitanje odnosa ugovora i zakona nije manje sloeno od pitanja primjene nepisanih obiajnih pravila opega meunarodnoga prava u tim dravama.
Ne dovodei u pitanje naelo pacta sunt servanda (v. infra, 19), ovdje emo
samo izloiti na koji se nain rjeavaju u razliitim dravama neki unutarnji problemi
glede potovanja i izvrenja meunarodnih ugovora.
U Ujedinjenom Kraljevstvu vlast sklapanja i ratifikacije meunarodnih ugovora
pripada Kraljici, ali tek na savjet prvoga ministra, ministra Krune, veleposlanika ili
drugih dunosnika.
Tako sklopljeni ugovor automatski ne postaje dijelom engleskoga prava, jer bi to
moglo znaiti da bi Kraljica mogla mijenjati englesko pravo bez privole Parlamenta,
a to bi bilo u suprotnosti s temeljnim naelom (nepisanoga) engleskoga ustavnoga
prava. Iznimke, kada se ne trai suglasnost Parlamenta, jesu ugovori o voenju rata
(ili o objavi rata), jer je to po tradiciji iskljuiva nadlenost Kraljice, ali opet na savjet
njezinih ministara.
Ako neki tako sklopljeni ugovor zadire u privatna prava britanskih graana, ili
povlai izmjene engleskoga prava ili zakona Parlamenta, ili proiruje prava Krune, ili
namee posebne financijske obveze drave, nuno je da Parlament usvoji zakon (ili
rezoluciju) da bi ugovor postao dijelom prava zemlje. Ako zakon ne bi bio prihvaen,
ugovor bi obvezivao Ujedinjeno Kraljevstvo po meunarodnom pravu i zemlja bi po
tome pravu bila odgovorna zbog njegova neizvrenja. Stoga akti Parlamenta obino
prethode samoj ratifikaciji ugovora.
Ako kasniji zakon Parlamenta proturjei ugovoru na snazi, engleski sudovi ne
mogu dati uinak ugovoru. U takvim e sluajevima engleski sudac najee nai
razloga da akt Parlamenta proglasi nejasnim i tumai ga na nain da namjera Parlamenta nije bila proturjeiti meunarodnoj obvezi Britanije.
Nakon 1979. engleski sudovi obraaju posebnu pozornost Europskoj konvenciji o ljudskim pravima iz 1950. Ujedinjeno Kraljevstvo je stranka te Konvencije,
a presude Europskoga suda za tu su zemlju obvezujue. Ali sama ta Konvencija s
protokolima nije postala dijelom engleskoga prava. Engleski sudovi nalaze naine
da onim propisima iz te konvencije koji nisu sasvim jednaki s engleskim pravom
23
pridaju uinak u njihovim presudama. U suprotnome, nakon iscrpljenja lijekova

pred engleskim sudovima tuitelj vodi postupak pred Europskim sudom jer mu je
to jedini nain da postigne pravdu. Ali raste i pritisak da se zakonima Parlamenta
otklone sve razlike izmeu Europske konvencije i engleskoga prava zasnovanog na
presedanima (Common Law i Equity).
U Sjedinjenim Amerikim Dravama Ustav zemlje predvia da e predsjednik
imati vlast, da na savjet i uz suglasnost Senata, sklapa ugovore, uz uvjet da dvije
treine prisutnih senatora sudjeluju u usvajanju (lanak II. (2)). Ugovori ratificirani
na taj nain automatski postaju dijelom prava te zemlje. Uz to, ugovori Savezne vlade
(za razliku od ugovora drava), ine, prema Ustavu, vrhovno pravo zemlje, poput
samoga Ustava i saveznih zakona (lanak VI). Sporovi koji proizau iz meunarodnih ugovora u nadlenosti su saveznih sudova (lanak III. (2)). Ali meunarodni ugovori imaju manju pravnu snagu od ustavnih amandmana koji se odnose na ljudska
prava (Bill of Rights) i drugih zahtjeva iz Ustava i u zemlji se ne mogu primjenjivati
u suprotnosti s njima.
Samo se manji broj ugovora sklapa prema gornjim ustavnim propisima. Sloeno
je pitanje razlikovanja izmeu tzv. izvrivih (self-executing) i neizvrivih (non-selfexecuting) ugovora. Ta je podjela povezana s pitanjem moe li se nekim ugovorima
ili njihovim dijelovima pridati u Sjedinjenim Amerikim Dravama pravni uinak
bez dodatnih zakonskih akata. Veinu ugovora sklapa Predsjednik, i to ne uz potvrdu
Senata temeljem lanka II. Ustava, nego kao zakonske (statutory) ili kongresne
izvrne sporazume (congressional executive agreements). Predsjednik ih potpisuje
na temelju obinih zakona koje su oba doma Kongresa usvojila obinom veinom.
Izvrive sporazume Predsjednik sklapa sam bez sudjelovanja Kongresa.
Naelno, prema pravnom sustavu Sjedinjenih Amerikih Drava (poput onoga
u Ujedinjenom Kraljevstvu), ugovori imaju jednak poloaj kao i zakoni. To znai da
bi kasniji zakon Kongresa mogao derogirati ranije sklopljeni ugovor (prema naelu
lex posterior derogat legi priori). Ali i u toj zemlji taj sloeni problem izmie jednostavnim zakljucima.
h
Poput Sjedinjenih Amerikih Drava, i u dravama kontinentalne Europe nadlenost za sklapanje i ratifikaciju meunarodnih ugovora, te njihov odnos prema
zakonima, esto su ureeni ustavom zemlje. Iz tekstova tih ustava i iz prakse ustavnih i drugih sudova tih zemalja proizlaze razliita rjeenja. Ipak, izvrna vlast moe
u veini drava sklapati neke vrste administrativnih sporazuma bez odobrenja zakonodavne vlasti.
Navest emo nekolicinu zanimljivih sluajeva.21
Prema Ustavu Nizozemske iz 1953. i 1956, te u revidiranom Ustavu te zemlje iz
1983, propisi iz ugovora i rezolucija meunarodnih ustanova (kojih je Nizozemska
lanica), a koji, s obzirom na njihov sadraj, mogu biti obvezujui za sve osobe, imat
21
Vidi prikaz, OPPENHEIM, op. cit., Vol. I, pp. 63-70; AKEHURST, op. cit., pp. 67-68.
24
Uvod
e pravni uinak nakon to budu objavljeni (lanak 93). lanak 94. Ustava nadalje
predvia da se zakonske odredbe na snazi u Nizozemskoj nee primjenjivati ako njihova primjena ne bi bila u skladu sa samoizvrivim propisima ugovora ili rezolucija
meunarodnih ustanova. To se odnosi i na zakone koji se donesu nakon stupanja
na snagu ugovora ili rezolucija.
Time su nizozemski sudovi dobili ovlast da ne primijene zakone, i to ne stoga to
bi bili protuustavni, nego ako nau da nisu u skladu s ugovorima i rezolucijama. Inae Nizozemska ne poznaje ustavno sudstvo. No u ustavnoj je proceduri pronaen nain osiguranja. Za ratifikaciju ugovora koji su u suprotnosti s Ustavom u Parlamentu
se trai veina potrebna za izmjenu samoga Ustava. Ipak je ta zemlja na taj nain
rijeila pitanje izvrenja svojih obveza koje proizlaze iz lanstva u Europskoj uniji.
U Francuskoj lanak 53. Ustava Pete Republike iz 1958. zahtijeva da se neke
kategorije ugovora (npr. o trgovini, koji zahtijevaju financijske trokove drave, koji
mijenjaju zakone ili se odnose na poloaj pojedinaca), moraju ratificirati ili prihvatiti
zakonom Narodne skuptine. Prema lanku 54, Ustavno vijee moe neki ugovor
proglasiti protuustavnim, i on se potom moe ratificirati ili prihvatiti tek nakon
izmjene samoga Ustava. lanak 55. predvia da valjano ratificirani ili prihvaeni
ugovori nakon njihova objavljivanja imaju snagu jau od zakona (dakle ak i od
kasnijih zakona), ali uz uvjet reciprociteta u primjeni od druge stranke za svaki
ugovor pojedinano.
U Njemakoj lanak 59(2). Osnovnoga zakona zahtijeva da se ugovori o politikim odnosima Savezne Republike, ili koji se odnose na saveznu zakonodavnu nadlenost, moraju odobriti saveznim zakonom. Ugovore odobrene na taj nain njemaki
e sudovi primjenjivati neposredno, i to makar one samoizvrive. No, s obzirom
na to da su dio saveznoga prava, ti ugovori nemaju snagu jau od ostalih saveznih
zakona. Stoga kasniji zakon moe imati prvenstvo u odnosu na prijanji ugovor. Uz
sve to, ugovori moraju biti u skladu s Osnovnim zakonom. Tako u toj zemlji obiajno
meunarodno pravo ima na neki nain snagu jau od ugovora te zemlje.
U Belgiji lanak 68. Ustava predvia da trgovinski ugovori i oni koji mogu nametnuti obveze dravi ili pojedincima, imaju uinak jedino nakon to ih prihvati
Parlament. Ugovor koji nije tako prihvaen nema uinka u belgijskom pravu i belgijski ga sudovi nee primjenjivati.
Ugovore koji su pravovaljano prihvaeni belgijski sudovi dijele na one koji stvaraju prava i obveze samo za drave ugovornice, i na one koje je mogue primijeniti
neposredno na pojedince. Samo se na ove, posljednje pojedinci mogu pozvati pred
belgijskim sudovima. Ako su propisno objavljeni, takvi ugovori imaju prednost ak i
u odnosu na kasnije zakone. Inae pravila obiajnoga meunarodnoga prava nemaju
prednost pred belgijskim zakonima.
h
Bive socijalistike drave srednje i istone Europe neko su u odnosu na
ugovore kojima su bile stranke zastupale kruto dualistiko stajalite. Na taj na-
25
in pojedinci nisu nikada mogli pred sudovima tih zemalja ishoditi pravdu na
temelju neke od konvencija o ljudskim pravima. To je bilo unato injenici da
su sve te drave bile strankama gotovo svih takvih opih konvencija sklopljenih
pod okriljem UN-a. Naime, propisi o graanskim, politikim i drugim pravima
iz tih konvencija nikada nisu bili transformirani u domae zakone. Uz to su
te drave izbjegavale prihvaati sve meunarodne postupke koji su predviali
pravo pojedinaca da upuuju tube meunarodnim organima.
I u bivoj SFR Jugoslaviji stanje nije bilo bolje, premda je jedan ustavni propis
pruao mogunost odstupanja od toga krutoga i abuzivnoga dualistikoga stajalita.
Naime, lanak 21(2). Ustava SFRJ iz 1974. predviao je da: Sudovi neposredno primjenjuju meunarodne ugovore koji su objavljeni. Ali nije bio poznat ni jedan sluaj
iz sudske prakse da je neki jugoslavenski sud bio neposredno primijenio neko jasno
pravilo iz neke konvencije o ljudskim pravima namjesto propisa ustavnog, kaznenog
i drugoga prava, koji su namjerno bili sroeni kao nedoreeni ili rastezljivi.22
Nakon politikih promjena poetkom devedesetih godina mijenja se odnos

prema meunarodnome pravu i prema samim ugovorima. Veina drava iz toga
dijela Europe uzima ugovore kao sastavni dio svoga prava, a neke im pridaju
snagu jau i od kasnijih zakona.23
Tako Ustav Ruske Federacije iz 1993. u lanku 15(4). predvia sljedee: Opepriznata naela i norme meunarodnoga prava i meunarodni ugovori Ruske Federacije init e dio njezina pravnoga sustava. Ako neki meunarodni ugovor Ruske
Federacije ustanovljuje pravila drukija od onih stipuliranih u zakonu, primijenit e
se pravila iz meunarodnog ugovora.24
Ustav Republike Hrvatske iz 1990, dopunjen u 1997, predvia propise o

meunarodnim ugovorima u lancima 132-134. U ime RH ugovore sklapa predsjednik Republike, a moe ih u skladu sa zakonom sklapati i Vlada (lanak 132).
Zastupniki dom Sabora potvruje (ratificira) samo one ugovore koji trae:
(i) donoenje ili izmjenu zakona, (ii) meunarodne ugovore vojne i politike
naravi, i (iii) meunarodne ugovore koji financijski obvezuju RH. No meunarodne ugovore kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava RH, Zastupniki dom Sabora potvruje dvotreinskom veinom
glasova svih zastupnika (lanak 133).
22
Vidi o tome V. . DEGAN: Jugoslavensko pravosue i meunarodne konvencije o pravima

ovjeka, Odvjetnik 1989, br. 7-12. (Zagreb), str. 20-39.
23
Vidi E. STEIN: International Law in Internal Law: Toward Internationalization of CentralEastern European Constitutions?, AJIL 1994, No. 3, pp. 427-450.
24
Cf., G. M. DANILENKO: The New Russian Constitution and International Law, AJIL 1994,
No. 3, pp. 451-470.
26
Uvod
Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i

objavljeni, a koji su na snazi, ine dio unutarnjega pravnog poretka Republike
Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni, ili suglasno
opim pravilima meunarodnog prava (lanak 134).25
U te ugovore valja, po naemu miljenju, svrstati i sve one o kojima je odlukom
Sabora ili Vlade notificirana sukcesija njihovu depozitaru, a ta je notifikacija objavljena u Narodnim novinama. Rije je o ugovorima kojih je stranka bila biva SFRJ
prije stjecanja neovisnosti Republike Hrvatske.
4. Unutarnje pravo drava pred meunarodnim tijelima. (i) Neke meunarodne organizacije postavljaju posebne uvjete za primanje novih drava u
njihovo lanstvo, te potom stalno provjeravaju jesu li pravni poredak njihovih
lanica i njihova unutarnja praksa u skladu s njihovim ugovornim obvezama
koje proizlaze iz toga lanstva. Drave lanice koje odstupe od tih uvjeta izlau
se mjerama politikog, pa i gospodarskog pritiska, o emu odluuju politiki
organi tih organizacija. To je sluaj s Vijeem Europe, Europskom unijom, Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS), te sa Sjevernoatlantskim
paktom.
Drave lanice koje su izloene tim pritiscima moraju imati dobro ustanovljene
pravne slube koje e moi pouzdano procijeniti kada se radi o proputanju izvrenja
stvarno preuzetih pravnih obveza, za razliku od moguih neopravdanih pritisaka
da bi se iznudili politiki ustupci. Naime, svaka drava lanica ima prava oduprijeti
se takvim pritiscima, ali tek ako nije rije o pravnim obvezama jednakima za sve
ostale lanice tih organizacija.
(ii) Meunarodni arbitrani i stalni sudski organi nemaju vlast odluivanja

izvan pristanka na njihovu nadlenost od svih stranaka u sporu. No nadlenost
je takvih tijela danas u ekspanziji. Sud Europskih zajednica u Luxemburgu i Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu nadleni su za odreene vrste sporova
svih drava lanica Europske unije, odnosno Vijea Europe.
Kada imaju nadlenost, meunarodna sudbena i politika tijela bez iznimke
e davati prvenstvo obvezama drava po meunarodnom pravu u odnosu na
njihove zakone, ukljuujui i njihove ustave.
Ovdje, meutim, valja istaknuti da je svaka drava slobodna odluiti hoe
li se ili nee u punoj mjeri koristiti svojim pravima koja proizlaze iz ugovora
25
Vidi Vesna CRNI: Pravni poloaj meunarodnih ugovora u Republici Hrvatskoj, Vladavina prava 1997, br. l, (Zagreb), str. 17-38; Sinia RODIN: Nesuglasnost zakona s meunarodnim ugovorom jest povreda Ustava, ZPFZ 1998, br. 1-2, str. 491-493.
27
i drugih izvora meunarodnoga prava. Ali meunarodno pravo zahtijeva izvrenje meunarodnih obveza, a drukije ponaanje povlai na temelju toga
prava odgovornost drave u pitanju. U tim granicama svaka je drava openito
slobodna u izboru naina izvrenja svojih meunarodnih obveza. Stoga su svi
prije opisani naini vezani uz izvrenje obiajnoga prava i ugovora od strane
organa drava legitimni ako se ostvari krajnji zahtjev potovanja obveza.
Glede ugovornih obveza, Beka konvencija o pravu ugovora iz 1969. u lanku
27. potvrdila je naelo prema kojemu: Stranka se ne moe pozvati na odredbe
svoga unutarnjega prava da bi opravdala neizvrenje ugovora...
No meunarodni sudski organ nema vlast da svojom presudom, koja inae
pravno obvezuje stranke, izravno dokida zakone ili druge odluke neke drave
koji su u suprotnosti s njezinim meunarodnim obvezama.
Upravo stoga povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum) u sporovima o
odgovornosti katkad je nemogu zbog neke domae sudske presude ili zakona, koje
je inae nemogue ili je teko mogue izmijeniti. U takvim se sluajevima meunarodnom presudom odreuje iznos novane odtete koju je drava u pitanju duna
isplatiti (v. infra, 45 pod 4).
(iii) Ovdje nas, meutim, posebno zanima odnos meunarodnih sudbenih

i arbitranih tijela prema unutarnjemu pravu drava u nekim od izreenih odluka.
Arbitranom presudom u sporu Alabama iz 1872. Sjedinjene Amerike Drave
uspjele su dobiti novanu odtetu od Britanije zbog toga to ova nije u svojim brodogradilitima sprijeila gradnju i opremanje ratnih brodova za raun Junjake
konfederacije. Britanija je zbog toga bila proglaena meunarodno odgovornom,
iako u samom britanskom pravu nije bilo pravila koje bi zabranjivalo opremanje i
isporuku ratnih brodova nekoj od stranih zaraenih sila.
Praksa dvaju hakih sudova dosljedna je u tome da se meunarodnim ugovornim i drugim obvezama drava uvijek daje prvenstvo pred njihovim zakonima, pa i ustavu.
U savjetodavnom miljenju iz 1932. o Poloaju poljskih dravljana u Danzigu,
prijeratni Stalni sud meunarodne pravde naveo je sljedee: Treba, s jedne strane,
istaknuti da se neka drava ne moe pozvati na ustav druge drave, nego samo na
meunarodno pravo i valjano ugovorene meunarodne obveze; s druge strane i
obratno, neka se drava ne moe pozvati u odnosu na drugu na svoj ustav da bi
umanjila obveze koje joj nameu meunarodno pravo ili ugovori na snazi (Series
A/B, No. 44, p. 24).
Isti je Sud u presudi o Slobodnim zonama iz 1932. to potvrdio na slian nain: ...
sigurno je da se Francuska ne moe osloniti na svoje zakonodavstvo da bi ograniila
domaaj svojih meunarodnih obveza... (Series A/B, No. 46, p. 167).
28
Uvod
Meu brojnim ostalim sluajevima moemo navesti jedan iz skorijega vremena.

Senat Sjedinjenih Amerikih Drava usvojio je u 1987. zakonski propis o zatvaranju ureda Promatrake misije Palestinske oslobodilake organizacije pri UN-u u
New Yorku, jer je navodno bila rije o teroristikoj organizaciji. Ta je odluka bila
u suprotnosti s obvezama te zemlje kao domaina UN-a iz Sporazuma o sjeditu
UN-a sklopljenoga u 1947, koji je za takve sporove predviao arbitrani postupak.
Opa je skuptina zatraila u 1988. od Meunarodnog suda da se u savjetodavnom
miljenju izjasni samo o tome jesu li Sjedinjene Amerike Drave obvezne taj spor
rijeiti putem predviene arbitrae.
U savjetodavnom miljenju od 26. travnja 1988, Sud je jednoglasno dao potvrdan
odgovor. Meu ostalim, naveo je sljedee: ... Bilo bi dostatno pozvati se na temeljno
naelo meunarodnoga prava o prvenstvu meunarodnoga prava nad domaim.
To je naelo odavno podrano u meunarodnoj arbitranoj i sudskoj praksi, poput
sluaja Alabama izmeu Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava, i potom
je bilo esto potvrivano, npr. u sluaju grko-bugarskih Zajednica u kojemu je
Stalni sud meunarodne pravde odluio: opepriznato je naelo meunarodnoga
prava da u odnosima izmeu Sila ugovornica nekoga ugovora, odredbe unutarnjega
prava ne mogu imati prednost pred onima iz ugovora (Series B, No. 17, p. 32) (pp.
34-35, para. 57).
(iv) Prijeratni Stalni sud meunarodne pravde u jednoj presudi iz 1926. poao je i korak dalje i priklonio se dualistikom stajalitu, izjednaujui zakone
stranaka u sporu s obinim injenicama.
Bilo je to u presudi o Njemakim interesima u poljskoj Gornjoj leskoj. Sa stajalita meunarodnoga prava i (ovoga) Suda koji je njegov organ, nacionalni su zakoni
obine injenice, manifestacije volje i aktivnosti drava, na isti nain kao i njihove
sudske odluke i upravne mjere. Sud, sigurno, nije pozvan da tumai poljski zakon
kao takav; ali nita se ne suprotstavlja tomu da se Sud izjasni o pitanju postupa li
Poljska, primjenjujui taj zakon, u skladu s obvezama koje joj je postavila enevska
konvencija u odnosu na Njemaku (Series A, No. 7, p. 19).
Jednak je bio pristup Arbitrane komisije Konferencije o bivoj Jugoslaviji

pod predsjedanjem Roberta Badintera.
U Miljenju br. l. od 29. studenoga 1991. Komisija je izrekla da u svrhu primjene
kriterija o postojanju ili nestanku neke drave: ... oblik unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe obine su injenice, premda ih je nuno uzeti u obzir da bi
se utvrdila mo neke vlade nad stanovnitvom i teritorijem (te drave).26
Komisija je ipak bila uzela u obzir neke od unutarnjih propisa bive drave.
Tako je u Miljenju br. 3 od 11. sijenja 1992. najprije bila utvrdila pravilo da, osim
u sluaju suprotnog sporazuma, prijanje granice izmeu federalnih jedinica (Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine) postaju granice zatiene meunarodnim pra26
Cf, ILM 1992, No. 6, p. 1495.
29
vom. Potom ga je potvrdila suplementarnim argumentom: To je pravilo tim lake

primjenljivo izmeu Republika, obzirom da je u stavcima 2. i 4. lanka 5. Ustava
SFRJ bilo odlueno da se teritorij republike i njezine granice ne mogu mijenjati bez
njezina pristanka.27
Napokon, u Miljenju br. 15. od 13. kolovoza 1993. Komisija je istaknula sljedee:
1. Dok unutarnji zakoni predstavljaju obine injenice u odnosu na meunarodno
pravo (vidjeti SSMP 1926. godine, Neki njemaki interesi u poljskoj Gornjoj leskoj
Serija A, br. 7, str. 12), vano je ipak voditi rauna o strukturi i nadlenostima NBJ
(Narodne banke Jugoslavije) onakvima kakve proizlaze iz Ustava SFRJ od 21. veljae
1974. godine i iz Zakona o NBJ iz studenog 1989. godine.28
Dualistiko polazite te Arbitrane komisije jedino je mogue s obzirom na to da
se potkraj 1991. biva jugoslavenska federacija ve nalazila u procesu raspada, da u
njezinim saveznim organima ve tada nisu bile adekvatno zastupljene sve federalne
jedinice, te, napokon, s obzirom na to da federacija vie nije imala efektivnu vlast nad
itavim teritorijem bive drave. U rjeavanju pitanja sukcesije i drugih pitanja te
bive drave, koja je nekoliko mjeseci potom prestala postojati, njezini bivi propisi
nisu niti mogli biti vie od obinih injenica.
(v) No, bez obzira na to mogu li se ustav i zakoni neke od strana u sporu
izjednaiti s obinim injenicama, ili im uvijek treba pridati odgovarajui pravni uinak, vrlo je esto neki spor nemogue rijeiti ako se unutarnje pravo ne
istrai. I neka pravila opega meunarodnoga prava ili ugovorni propisi upuuju
na propise unutarnjega prava.
Ovdje valja navesti neke od takvih situacija. Domaaj nadlenosti meunarodnog
sudbenoga tijela prema zahtjevu stranaka spora moe se odnositi na teritorij drave,
njezino teritorijalno more, dravljanstvo fizikih ili pravnih osoba, skrbnitvo nad
maloljetnikom i sl. U svim tim sluajevima valjat e istraiti zakone, sudske i upravne
akte odnosne drave o tim pitanjima.
Ako se neki ugovor odnosi na dravljane njegovih stranaka, dravljanstvo osoba u pitanju utvruje se na temelju unutarnjih propisa.
Ako je nadlenost nekoga meunarodnog suda ugovorena tek za sluaj da tuitelj
prethodno iscrpi pravna sredstva pred organima drave u pitanju, i tada se ispunjenje toga uvjeta moe procijeniti samo uzimajui u obzir domae pravo i praksu.
Mogui su i sporovi pred meunarodnim sudbenim tijelima o pravima fizikih
i pravnih osoba temeljenih iskljuivo na nekom unutarnjem pravu. U takvim, iznimnim situacijama meunarodni sud uope ne primjenjuje pravila meunarodnoga
prava. Zanimljiva je bila takva parnica o Srpskim zajmovima u Francuskoj, o kojoj
je presudu donio Stalni sud meunarodne pravde u 1929. U toj presudi Sud je bio
27
Ibid., p. 1500. Komisija je tu, meutim, namjerno bila izostavila da je lanak 5. toga ustava na
jednak nain titio teritorij i granice autonomnih pokrajina u bivoj SFRJ.
28
Cf, ILM 1993, No. 6, p. 1596.
30
Uvod
utvrdio da je za sadraj duga i za pravovaljanost klauzule o obvezama drave dunika

bilo mjerodavno srpsko pravo. U pogledu naina isplate platno sredstvo bila je lokalna valuta mjesta u kojemu je dunika drava bila obvezatna izvriti isplatu. Platno
su sredstvo bili dakle papirnati francuski franci. No, s obzirom na namjeru stranaka,
iznosi u papirnatim francima obraunavali su se prema vrijednosti zlatnoga franka
(iz 1895. i 1913), na koji su obveznice o zajmu glasile (Series A, No. 20/21, pp. 30-34).
Pri utvrivanju postojanja primjenljivoga obiajnog pravnog pravila na dani spor
meunarodni e organ uzimati u obzir praksu stranaka u sporu i ostalih drava,
te njihovu svijest o postojanju pravne obveze (opinio juris), i to, meu ostalim, na
temelju njihovih zakona i drugih propisa, te podataka o njihovu izvrenju (v. infra,
9, pod 6).
I, napokon, zakon ili drugi propis neke drave moe iznimno biti njezin jednostrani akt kojim ona preuzima meunarodne obveze prema drugoj dravi, ili se
odrie nekih svojih prava, ili ak stjee nova prava (npr. zakon o proglaenju njezina
gospodarskog ili vanjskoga morskoga pojasa). Tu je rije o jednostranim aktima koji
su poseban izvor partikularnoga meunarodnoga prava (v. infra, 27).
31
4. RAZVOJ ZNANOSTI MEUNARODNOGA PRAVA

Bibliografija
C. van VOLLENHOVEN: The Three Stages in the Evolution of the Law of Nations The Hague,
1919, 102 pages; A. de LA PRADELLE: Matres et doctrines du droit des gens, 2e dition, Paris,
1950, 441 pages; Antonio TRUYOL: Doctrines contemporaines du droit des gens, Paris, 1951, 106
pages; International Law and the Grotian Heritage, The Hague, 1985, 367 pages; V. . DEGAN:
Prirodno i pozitivno pravo, ZPFZ 1987, br. l, str. 37-78; Laffirmation des principes du droit
naturel par la Rvolution Franaise Le projet de Dclaration du Droit des Gens de lAbb
Grgoire, Annuaire franais de droit international 1989, pp. 99-116; Antonio TRUYOL Y SERA:
Histoire du droit international public, Paris, 1995, 188 pages; V. . DEGAN: Pregled razvitka
znanosti meunarodnoga javnoga prava u Hrvata, I. dio, Vladavina prava 1999 , br. 6, str. l03127; II. dio, Vladavina prava 2000, br. l, str. 51-75; An Essay on the Doctrine of International
Law in Croatia and the former Yugoslavia, Baltic Yearbook of International Law 2007, Volume
7, pp. 177-186.
Vie od nizanja imena mnogih pravnih pisaca iz prolosti u ovome odjeljku

ini nam se vanijim opisati bt sukoba dviju tenji u pravnoj znanosti kroz povijest, koji e se produiti i u ovome tisuljeu. To je sukob izmeu solidaristike
i voluntaristike koncepcije o uvjetima nastanka i djelovanja pravnih pravila.
Solidaristika koncepcija polazi od postojanja meunarodne zajednice (ili
ovjeanstva u cjelini) kao neke danosti u pravu. Njezini su pristae skloni
zanemariti dijelove te zajednice, koji su od 16. stoljea suverene drave. Oni su
oduvijek naglaavali postojanje pravila nekoga opeg i objektivnog prava koje
drave i druge teritorijalne cjeline ne mogu olako osporiti.
Voluntaristika koncepcija zastupa stajalite da je pravo oduvijek bilo proizvod volja suverenih vladara ili drava (ili vladajuih klasa u dravama). Unutarnje pravo u nekoj dravi proizvod je volje te drave, tj. njezinih zakonodavnih i
drugih organa, a meunarodno pravo je po toj koncepciji proizvod suverenih
volja vie ili svih drava. Pristae te koncepcije gotovo da nisu sposobni shvatiti sve posljedice nastanka i djelovanja pravila opega meunarodnoga prava.
Oni i ne priznaju pravila opega prava koja bi ograniavala volju pojedinanih
drava, osim onih na koja su sve drave dale neku vrstu pristanka. Gotovo
da ne priznaju postojanje meunarodne zajednice kao imbenika stvaranja i
odranja meunarodnoga pravnog poretka, a ovjeanstvo kao takvo za njih je
izvanpravna kategorija.
h
Zanimljiv je povijesni razvoj tih tenji, koji je stariji i od samoga meunarodnog prava kakvo danas poznajemo.
32
Uvod
(a) Jus gentium u rimskome pravu. Naziv jus gentium, koji se upotrebljava
za meunarodno pravo, prvobitno je nastao u rimskome pravu. Rimska drava, meutim, osim u svojoj ranoj povijesti, i to u vrlo rijetkim sluajevima,
nije odravala odnose s drugim dravama na temelju jednakosti.29 Rimljani su
izgraivali svjetsko carstvo (imperij) i oni su pokorenim narodima nametali
svoje pravo i svoju civilizaciju.
Stoga jus gentium u rimsko doba nije bio skup pravila koja bi ureivala odnose izmeu jednakih i neovisnih drava poput suvremenoga meunarodnog
prava. Jus gentium je bio dio unutarnjega prava rimske drave, ali sa zajednikim
crtama s opim naelima prava koja su danas jedan od izvora opega meunarodnoga prava. Pravila jus gentium stvarala su se poglavito u praksi rimskoga
suca praetora peregrinusa, koji je presuivao u trgovakim sporovima izmeu
rimskih graana i peregrina, tj. pripadnika pokorenih naroda pod rimskom
vlau, ili u sporovima izmeu samih peregrina.30
Rimski su graani bili podvrgnuti njihovu vlastitom pravu: jus civile ili jus
Quiritum, koje je bilo vrlo formalistiko i djelomino sakralne naravi. Jus gentium se, naprotiv, sastojao od pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju
univerzalnu (openitu) primjenu i da ih priznaju svi narodi i svi ljudi bez obzira
na dravnu pripadnost ili oblik civilizacije.
Rimski pravnik Gaj u svojim Institucijama izvrio je podjelu cjelokupnoga
prava na jus civile, koje svaki narod stvara za svoje potrebe, te na jus gentium
koje je zasnovano na prirodnom razumu (naturalis ratio) i koje je zajedniko
svim narodima. Rimski narod, prema Gaju, djelomino primjenjuje svoje vlastito
pravo (jus civile), a djelomino pravo zajedniko svim narodima (jus gentium).31
Mnogi rimski pravnici nisu inili razliku izmeu jus gentium i jus naturale,
tj. prirodnoga prava koje su poeli izgraivati jo grki filozofi stoici. Oni su
smatrali da su pravila prirodnoga prava zasnovana na naravi ovjeka kao razumnog, drutvenog i prirodnog stvorenja, i da ta pravila nuno ureuju ljudsko
ponaanje. Budui da su se smatrala jednostavnima i razumnima, vjerovalo se
da ta pravila prirodnog prava imaju openitu primjenu. Prema klasinome rimskom pravniku Ulpianu, prirodno je pravo ak ono koje priroda ui sve ivotinje,
koje dakle nije ogranieno samo na ljudsku vrstu.32
29
Opirnije o odnosima Rima s drugim narodima i dravama vidjeti B. EISNER i M. HORVAT:

Rimsko pravo, Zagreb, 1948, para. 17, str. 53-59.
30
O ulozi koju je imao praetor u stvaranju rimskoga prava v. ibid., para. 8. c, str. 33-34; para. 22,
str. 63-64.
31
Cf., GAJ: Institucije, Beograd, 1982, str. 31.
32
Cf, EISNER-HORVAT, op. cit., para. 2, 3b, str. 7-9.
33
Naela jus gentium kao dijela pozitivnoga rimskog prava imala su snaan
utjecaj na kodifikaciju cjeloukupnoga rimskog prava u doba cara Justinijana (527
565. A. D.). Na taj nain pravila iz jus gentium nadivjela su rimsku dravu i
Bizant. Ona su se stoljeima neposredno primjenjivala u mnogim drutvima,
sve do kodifikacije graanskoga prava u 19. stoljeu. No mnoga su od tih pravila
bila potom preuzeta u graanske zakonike modernih drava. Slian utjecaj ta
su pravila imala od 17. stoljea na meunarodno pravo, a potom od 19. stoljea
putem analogije s graanskim pravom drava.
(b) Boansko, prirodno i pozitivno pravo u djelu sv. Tome Akvinskoga.
U srednjemu vijeku u Europi, prije reformacije poetkom 16. stoljea, karakteristina za meunarodne odnose bila je odsutnost suverenih drava u modernome znaenju. Umjesto nacionalnih i teritorijalnih drava postojala je feudalna
organizacija drutva zasnovana na uzajamnim pravima i dunostima sizerena
i vazala s obzirom na dranje i uivanje zemlje. Feudalizam se poeo razvijati
od Karla Velikoga s kraja 8. i poetka 9. stoljea. Crkva je u tome razdoblju bila
gotovo jedini ujedinjujui faktor drutva i ona je imala ak jau kohezivnu snagu
od slabe vlasti cara i Svetoga Rimskoga Carstva.33
U 12. stoljeu unutar Crkve razvila se tzv. hijerokratska doktrina o papi kao
Kristovu vikaru. Prema tome uenju, praktino je bila naputena podjela papine
duhovne i svjetovne vlasti. Smatralo se da papi nitko ne moe suditi i da on ima potpunu slobodu da mijenja zakone, ak i one koje su donosili njegovi prethodnici. On
je mogao izopivati iz Crkve vladare, kraljeve, pa i samoga cara. Smatrao je da ima
pravo ponitavati ugovore izmeu kraljeva, dokidati svjetovne zakone i nalagati kraljevima da upuuju vojsku u pomo drugim kraljevima ili protiv pogana i heretika.34
Ta apsolutna papinska vlast nije se dugo mogla odrati, ak ni na doktrinarnoj
osnovi. Da se odrala, Katolika bi crkva poput mnogih svjetovnih drava i institucija bila propala.
U 13. stoljeu, zbog gospodarskog razvoja i proirenja trgovine, posebno u

sjevernoj Italiji, oivljava se rimsko pravo. Nastaje i kola glosatora. Iz rimskoga
prava obnovljena je ideja ovjeka kao graanina, a ne kao podanika vie vlasti.
Aristotelova filozofija, koju su ouvali Arapi, sadravala je ideju o dravi kao
tijelu graana dovoljnomu za svrhe ivota, dakle kao proizvodu prirode.
Crkva se bila potrudila da kanalizira golemo zanimanje za Aristotelom prilagoujui njegovu filozofiju kranskoj kozmologiji. To je bila, kako je naveo
33
Objanjenje feudalnih odnosa u srednjem vijeku daje J. L. BRIERLY: The Law of Nations, Sixth
Edition, Oxford, 1963, pp. 2-7.
34
Cf. Walter ULLMAN: A History of Political Though: The Middle Ages, Penguin Books 1965,
pp. 100 -115.
34
Uvod
Walter Ullmann, jedna od najhitnijih zadaa u trinaestom stoljeu.35 Tu veliku

sintezu na uspjean nain i s trajnim uincima obavio je dominikanski redovnik
Toma Akvinski (1225 1274). Time je unutar Crkve on napravio nepopravljivu
napuklinu u hijerokratskoj doktrini papinske vlasti.
U njegovim zrelim djelima Summa Theologiae i komentaru Aristotelove
Politike dade se nazreti podjela prava na Vjeno, Boansko pozitivno, prirodno,
te na ljudsko pozitivno pravo.
Prema Tomi Akvinskomu, postoji Vjeno pravo ili vjeiti koncept Boanskoga prava, koje je Boja zapovijest za upravljanjem stvarima koje on predvia.
Cilj Boanskog vladanja jest Bog sam, a njegovo pravo nije nita drugo nego on
sam. Stoga Vjeno pravo nije podlono nikakvu vanjskom cilju.36 Tako, Vjeno
pravo nije nita drugo nego primjer boanske mudrosti u upravljanju kretanjima
i inima svega.37 ak i pogreke u prirodnome procesu potpadaju pod njegovo
vladanje.38
Meutim, za Tomu ne znai da Vjeno pravo ovisi o Bojoj samovolji. Naprotiv,
Boja mudrost je mjera stvari, i ona je sama po sebi istinita.39 To znai da upravo
stoga to je Bog, on ne moe djelovati nerazumno i biti sa sobom u kontradikciji.
Ljudski razum ne moe u potpunosti shvatiti smisao Boje vlasti, nego je poima
djelomice i na svoj nain.
Dio Vjenoga prava otkriven je ljudima u obliku Boanskoga (pozitivnog)

prava40 u Svetome pismu. Deset Bojih zapovijedi danih Mojsiju na Sinajskoj
gori pravila su toga, Boanskoga prava.
Ali, osim otkrivenja, postoji i drugi nain kojim ljudi spoznaju dijelove
Vjenoga prava. To je putem prirodnoga prava koje je participacija razumnih
stvorenja u Vjenom pravu.41 ivotinje i ostala nerazumna stvorenja sudjeluju
u Vjenomu pravu podvrgavajui mu se,42 tj. nesvjesno. Ali samo ovjek, s obzirom na to da je razumna ivotinja moe uhvatiti neka ozraja Vjenoga prava,
35
Ibid., p. 174. Vidi opirnije prikaze uenja svetoga Tome, Grotiusa i Vattela, uz mnogo vie
navoda iz njihovih djela V. . DEGAN: Prirodno i pozitivno pravo, Zbornik Pravnog fakulteta
u Zagrebu, 1987, br. 1, str. 37-60.
36
St. Thomas AQUINAS, Summa Theologiae (latin text with english translation), Thomas Gilby O. P., Blackfriars 1964 1966, vol. 28, 1a 2ea, 91, 2.
37
1a 2ae, 93, 1.
38
1a 2ae, 93, 5.
39
1a 2ae, 93, 1.
40
1a 2ae, 91, 4.
41
1a 2ae, 91, 2.
42
1a 2ae, 95, 5.
35
makar glede nekih openitih naela prirodnoga prava.43 Prema Tomi, temeljno
pravilo prava jest da treba initi dobro i teiti dobru, a izbjegavati zlo, i na tome
pravilu zasnivaju se sva druga pravila prirodnoga prava.44
Za ovjeka je prirodno da bude drutvena i politika ivotinja i da ivi u zajednici, i to je istinitije za njega negoli za bilo koju drugu ivotinju, to je injenica koju
pokazuju njegove prirodne potrebe.45 Ali zajedniki drutveni ivot mnogih ljudi
ne bi se mogao odrati ako netko ne bi imao vlast da postie dobro.46
Po Tomi, (svjetovna) vlast postoji da bi ouvala unutarnji mir graana koliko

se to moe postii putem zakonodavstva potkrijepljenog sankcijama, da bi se
brinula za obranu drutva, za unapreenje moralnog blagostanja graana i da
bi im osigurala dovoljno materijalnih dobara za njihove potrebe.
Time smo doli do ljudskoga (pozitivnog) prava. Neke su njegove zapovijesti izvedene poput zakljuaka neposredno iz prirodnoga prava. Na primjer, zapovijest Ne
ubij moe se izvesti iz one Ne uini nikomu zlo. Druge se zasnivaju na tumaenju
prirodnoga prava. Primjerice, prirodno pravo propisuje da se zloin mora kazniti, a
da nita ne navodi hoe li ovo ili ono biti kazna. Izvrena je kazna dakle neto poput
odreenoga oblika pridodana prirodnomu pravu.47 Stoga je glavna svrha ljudskoga
prava da jasno definira prirodno pravo i da ga podvrgne vremenskim sankcijama.
To takoer znai da zakonodavstvo mora biti u skladu s prirodnim pravom.
Ljudski pozitivni zakoni su pravedni ili nepravedni. Ako su pravedni, oni po sudu
savjesti imaju obvezujuu snagu Vjenoga prava iz kojega proizlaze... Zakoni su
nepravedni po dvama nainima: ako su protiv onoga to je estito u ljudskim pojmovima, te protiv Bojih prava. Oni su suprotstavljeni dobru po trima... osnovama:
kada vladar oporezuje svoje podanike prije zbog svoje vlastite pohlepe ili samoljublja
negoli za ope dobro; kada on propisuje neki zakon preko ovlasti koja mu je povjerena i kada, premda su usmjereni na ope dobro, zakoni vre nepravinu raspodjelu.
To su nasilje prije negoli pravo;....48
Meu nekoliko elemenata koji ine bt ljudskoga prava prvi je onaj da ono
mora ovisiti o prirodnome pravu. I po toj osnovi pozitivno pravo i pravda
podijeljeno je na jus gentium i na jus civile, i sukladno tomu na dva postupka
izvoenja iz prirodnoga prava... Pod jus gentium potpadaju one zapovijesti koje
su izvedene iz zakljuaka iz prirodnog prava, poput onih koje zahtijevaju pravdu
u kupnji i prodaji i sl., bez kojih ljudi ne bi mogli ivjeti zajedno u drutvu. To
43
1a 2ae, 93, 2.
44
1a 2ae, 94, 2.
45
Cf., De regimene principium, I, 1.
46
1a 2ae, 96, 4.
47
1a 2ae, 95, 2.
48
la 2ae, 96, 4.
36
Uvod
je uvjet i prirodnoga prava jer, kao to je pokazano u (Aristotelovoj) Politici,

ovjek je po prirodi drutvena ivotinja. Tumaenja utemeljena na prirodnome
pravu svojstvena su i civilnome pravu (jus civile), gdje svaka politika zajednica
odluuje za sebe ono to joj odgovara.49 Ta podjela dakle nije razliita od one
iz rimskoga prava.
Prema Tomi, Crkva ne apsorbira dravu. Drava je postojala prije Crkve i kao
prirodna institucija ona koegzistira s Crkvom u izvrenju svojih vlastitih funkcija.
Istina je da je Crkva kao neovisno drutvo u astima iznad drave, ako postoji da
bi pomagala ovjeku u ostvarenju nadnaravnih i iznadvremenskih ciljeva. Papa je
podvrgnut jedino Bogu.
No u tome uenju vie nema mjesta za svjetovnu vlast pape kao Kristova vikara
izvan Crkve. Posljedica je toga da Boansko pravo ne ponitava ljudsko pozitivno
pravo ako je ovo zasnovano na prirodnom razumu i na prirodnome pravu. Stoga
nema mjesta papinu upletanju u ljudsko pozitivno pravo kada je ono u skladu s
prirodnim pravom. Za 13. stoljee bio je to vrlo moderan koncept odnosa Crkve i
drave.
Tomino uenje dalo je trajno obiljeje doktrini Katolike crkve u koju je on apsorbirao Aristotela. Ali to ju je jo vie udaljilo od istonih (pravoslavnih) crkava, s
kojima u dogmatskim pitanjima vjere gotovo da nema nikakvih razlika.
Kako je tono zakljuio Walter Ullmann, trebala je proi jedva jedna generacija nakon Tome Akvinskoga da bi se raskinula veza izmeu Boga kao stvoritelja
prirode i prirode same. To je posljedica nazora da je prirodno pravo u svakome
sluaju na snazi i dovoljno uvjerljivo bez obraanja Boanstvu, jednostavno
stoga to je prirodno pravo bilo razumno samo po sebi.50
(c) Hugo Grotius o prirodnom i o voljnom pravu. Renesansa, koja je uslijedila, oslobodila je silne intelektualne mogunosti ljudi. Ona je potaknula znanstvena istraivanja iji su se rezultati odrazili u naoruanju, u brodogradnji i u
navigacijskim instrumentima. Europa je u doba renesanse postala nadmona
ostatku svijeta i otada je samo bilo pitanje vremena kada e ona protegnuti svoju
mo i vlast nad najudaljenijim dijelovima naega planeta.
S reformacijom u 16. stoljeu u Europi nestaje srednjovjekovne ideje svjetske
drave i crkvenog jedinstva s papom na elu kao vrhovnim moralnim autoritetom. Umjesto feudalne organizacije drutva nastaju svjetovne, po pravilu
nacionalne, i teritorijalne drave. ak i u dravama u kojima je protestantizam
bio odbaen, Crkva je bila pobijeena kao suparnika politika snaga i ona vie
nije bila kadra ugroziti politiku mo apsolutistikih vladara. Time su se ispunili
49
la 2ae, 95, 4.
50
Op. cit., supra, p. 184.
37
uvjeti za nastanak istinskoga meunarodnog prava izmeu suverenih i jednakih

drava, na temelju uzajamnoga priznanja njihova prava na opstanak.
Hugo Grotius (1583 1645), poznati nizozemski pravnik, teolog, filozof i
pjesnik, nazvan je ne bez razloga ocem meunarodnoga prava. U svojemu
ivotnom djelu De jure belli ac pacis libri tres, objavljenom prvi put u Parizu
u 1625, on je povukao razliku izmeu viega prirodnog prava (jus naturae) i
voljnoga prava (jus voluntarium).
Iako je Grotius bio znamenit kao teolog i premda su sve njegove misli bile
proete vjerom u Boga, on je svoju ideju prirodnoga prava ipak bio udaljio od
Boga. Prirodno je pravo, prema Grotiusu, prije svega zasnovano na razumu i na
prirodi ovjeka kao drutvenog i razumnog bia. Prirodno je pravo po njemu:
diktat razuma koji naglaava da je neki in, s obzirom na njegovu suprotnost
ili sklad s ovjekovom racionalnom prirodom, ili moralno pogrean ili moralno
podoban, te ga je, prema tome, Bog kao stvoritelj prirode zabranio ili naredio.51
Ali izvor prirodnoga prava ipak nije Boja volja kao takva. Bog ne stvara pravila prirodnoga prava neposredno, nego samo posredno. Prirodno je pravo, prema
Grotiusu, nepromjenljivo, i ak ga ni Bog ne moe mijenjati. Premda je Boja mo
bezgranina, ima stvari u koje se ak ni ta mo ne uplee, istie Grotius, jer bi inae
odraavala oita proturjeja. Budui da ak ni Bog ne moe uiniti da dva puta dva
ne bude etiri, jednako je nemogue da on uini dobrim ono to je po samoj prirodi
loe.52
Razlike su izmeu Tomina i Grotiusova poimanja prirodnoga prava dakle goleme. Toma je tvrdio da nitko osim samoga Boga ne moe znati Vjeno pravo u
njegovoj cijelosti, a prirodno je pravo tek neka nesavrena ljudska percepcija i sudjelovanje razumnih stvorenja u Vjenome pravu. Nasuprot njemu, Grotius je Vjeno
pravo apsorbirao u prirodno pravo. Nepromjenljiva pravila prirodnoga prava on je
postavio ak iznad Boga. A budui da su diktat razuma, ona su razumljiva svakomu
razumnom stvorenju. Iznad toga koncepta prirodnoga prava nema nikakvoga viega
pravnoga poretka. Time je kao posljedica renesanse poloaj ovjeka u prirodi bio
vrlo uzdignut. A povjerenje u neograniene ljudske sposobnosti nakon renesanse
do danas nije podcijenjeno.
Uz prirodno pravo (jus naturae), Grotius poznaje i voljno pravo (jus voluntarium), koje potom dijeli na Boansko voljno pravo (jus voluntarium divinum),
koje Bog propisuje bilo nekim narodima posebno, poput idova, ili itavom
ovjeanstvu,53 te na ljudsko voljno pravo (jus voluntarium humanum).
51
Hugonis Grotii, De jure belli ac pacis libri tres, Jenae 1680, Lib. I, Cap. I, X, 1.
52
Lib. I, Cap. I, X, 5.
53
Lib. I, Cap. I, XV-XVII.
38
Uvod
U okviru ljudskoga voljnog prava postoji civilno pravo (jus civile) koje
proizlazi iz svjetovne (graanske) vlasti, i koje propisuje drava. To dakle nije
graansko pravo u dananjemu znaenju, nego neka vrsta javnoga prava koje
proizlazi iz dravne vlasti. Prema Grotiusu, uz to, civilno pravo postoje jo
dva ljudska voljna prava. Jedno je ue, a drugo je ire od civilnoga prava. Prvo
je podlono pravu drave, tj. civilnom pravu, i obuhvaa zapovijedi koje otac
izdaje sinu ili gospodar robu ili sluzi.54
Pravo ire od civilnoga prava jest ljudsko voljno meunarodno pravo (jus
gentium). Ono je steklo obvezatnu snagu putem volje svih naroda, ili makar njihove veine. Pri tome Grotius naglaava veine, jer, osim prirodnog prava, koje
neki takoer nazivaju meunarodnim pravom, gotovo je nemogue nai drugo
pravo koje je zajedniko svim narodima. Naime, esto ono to je meunarodno
pravo u nekom dijelu svijeta, to nije u drugome, kao glede ratnih zarobljenika.55
Meunarodno se pravo dokazuje na isti nain kao i nepisano civilno pravo,
i to na temelju produljene prakse i svjedoenja strunjaka. To je pravo dakle
proizvod vremena i pukog obiaja.
Ve u uvodu svoga djela Grotius je dao ire objanjenje meunarodnoga prava:
Kao to zakoni svake drave imaju u vidu njezine vlastite probitke, pristanak svih
drava, ili makar njihove veine, mogao je proizvesti odreene zajednike zakone izmeu njih. Oito je da su se tako ustanovili zakoni koji za svrhu imaju probitak, ne svake drave pojedinano, nego velike zajednice drava (magnae illius
universitatis).56
U samome prvom paragrafu svoga djela Grotius spominje obiaje popraene
preutnim sporazumom ljudi. Stoga, kada Grotius raspravlja o jus gentium kao o
voljnom pravu, on zapravo ima u vidu obiajno pravo ustanovljeno preutnim sporazumom svih ili veine naroda. Nije sigurno da u to pravo ubraja takoer i sadraj
onoga to je nekolicina drava ili vladara sklopila u ugovoru, jer svatko je duan
izvravati svoja obeanja na temelju prirodnoga,57 a ne ljudskoga voljnog prava.
Tako je jus gentium po Grotiusu neto sasvim razliito od jus gentium u rimskome pravu ili u spisima Tome Akvinskoga. U rimskome pravu to je bio skup
pravnih pravila za koja se vjerovalo da imaju univerzalni domaaj, i kao takvo
bilo je dio jus naturae (kako ga je nazvao Grotius). U Grotiusovu znaenju i sve
do dananjih dana, jus gentium je javno pravo na koje su pristale drave i koje
ureuje njihove uzajamne odnose.
54
Lib. I, Cap. I. XIV.
55
Lib. I, Cap. I, XIV, 4, i Lib. III, Cap. VII.
56
Prolegomena, 17.
57
Prolegomena, 8, 15.
39
Prema Grotiusovu uenju, ako je ljudsko voljno meunarodno pravo (jus

gentium) u skladu s diktatom razuma, ono je zapravo asimilirano u prirodno
pravo, jer je njegov izraz. Ali u sluaju sukoba, prirodno pravo treba nadvladati
jer je ono vie od bilo ega drugoga. Ako se u njega neposredno ne moe upletati
ni Boja mo, jo manje ga mogu dokidati drave u njihovoj praksi ili putem
pravila na koja su dale svoj pristanak.
Zapravo, Grotius nije bio kadar otro razdijeliti izmeu tih dvaju pravnih poredaka, premda je tu podjelu zagovarao. Zanimljiv je u tome pogledu nain na temelju
kojega je on deducirao pravna pravila. U uvodu svoje knjige on je izriito priznao
da se sluio svjedoanstvima filozofa, povjesniara, pjesnika, a takoer govornika.
To ne stoga to bi ta svjedoanstva bila presudna sama po sebi kao dokaz, nego zato
to, ako su u uzajamnom skladu, taj se sklad moe objasniti samo na dva naina:
(a) ili su to ispravne dedukcije naela razuma, te su dakle naela prirodnoga prava;
(b) ili je rije o openitom pristanku, i u tome sluaju radi se o pravilima voljnoga
meunarodnog prava58 (jus gentium).
Tako su Grotius i njegovi sljedbenici Samuel Pufendorf (1632 1694), i

Christian Wolff (1676 1756) proces stvaranja i uobliavanja pravnih pravila
zasnivali gotovo jedino na dedukciji. Njihovo prirodno pravo bilo je vrlo spekulativne naravi. Praksa drava, njihovi sklopljeni ugovori i prihvaena obiajna
pravila nisu mogli imati znaajnu ulogu u stvaranju prava jednostavno stoga
to su u 17. stoljeu jo uvijek bili malobrojni, a ponaanje vladara u njihovim
uzajamnim odnosima bilo je esto neodgovorno.
Bilo bi pretjerano tvrditi da je Grotiusova opsena knjiga bila neposredan
izvor meunarodnoga prava, dakle neto ega su se apsolutistiki vladari Europe
iz 17. i 18. stoljea pridravali. Ipak, kada se pojavio neki problem u njihovim
odnosima, ta se knjiga konzultirala. I tako su se neki navodi iz te knjige postupno
transformirali kroz praksu drava u pravila pozitivnoga meunarodnog prava,
a drugi su ostali neupotrebljivi.59
(d) Prirodno pravo u Vattelovu djelu. Od Grotiusa je mnogo vie djelovao
na praksu drava, i mnogo ee bio citiran u kasnijim arbitranim presudama,
vicarac Emerich de Vattel (1714 1767). Njegova knjiga Le Droit des Gens ou
Principes de la loi naturelle applique la conduite et aux affaires des nations
et des souverains, prvi put je bila objavljena u 1758.
58
59
Prolegomena, 40.
Onima koji se posebno zanimaju za utjecaj Grotiusova uenja na stvaranje pravila pozitivnoga
meunarodnog prava moe se preporuiti knjiga C. van VOLLENHOVEN: The Three Stages in
the Evolution of the Law of Nations, Martinus Nijhoff, The Hague, 1919.
40
Uvod
Mnoga bi Vattelova gledita bila vrlo zanimljiva za ovaj prikaz, posebice o pravu
nude, njegovo uenje o dunosti drava da pridonose srei i usavravanju drugih, o
podjeli prava na savreno i nesavreno i o posljedicama koje iz te podjele proizlaze.60
Ovdje valja istaknuti da se, kao vicarac, Vattel zalagao za jednakost svih
drava. Mala republika, po njegovu miljenju, nije manje suverena od najmonijega kraljevstva.61
Za Vattela meunarodno pravo (droit des gens) po porijeklu nije nita drugo
negoli prirodno pravo primijenjeno na narode (nacije).62 Ono je nepromjenljivo,63
i narodi ga ne mogu mijenjati svojim ugovorima, ne mogu ga se osloboditi
svojim ponaanjem niti se uzajamno mogu osloboditi od njegova potovanja.64
Ukratko, ono bi bilo neka vrsta jus cogens u modernome znaenju.
Ali primjena nekoga pravila ne moe biti pravedna i razumna ako se ne uzmu
u obzir razlike izmeu subjekata na koje se ono primjenjuje. Drava ili graansko
drutvo vrlo je razliit subjekt od pojedinca, pripadnika ljudske rase; ... Stoga isto
openito pravilo kada se primjenjuje na dva subjekta ne moe proizvesti jednaku
odluku, kad su subjekti razliiti...65
Postoje stvari koje su po sebi pravedne, i doputene su nunim meunarodnim
pravom, o kojima se drave mogu meusobno dogovoriti i koje mogu potvrditi
i provesti svojim inima i obiajima.66 To pravo Vattel naziva droit ncessaire, tj.
nunim pravom koje se sastoji u primjeni nepromjenljivoga prirodnog prava. Drave imaju pravo traiti njegovo izvrenje, a krenje tih pravila opravdava sve vrste
samopomoi.
Ali ima i drugih stvari neodreene naravi glede kojih primjena nunoga prava
nije sigurna. Kao posljedica... slobode i neovisnosti, svakomu narodu pripada da
sam donese svoj sud to mu nalae savjest to moe, a to ne moe uiniti i to
mu dolikuje ili ne dolikuje da uini; i naravno, samo njemu preostaje da ispita i da
odredi moe li uiniti neku uslugu drugomu narodu, a da ne zanemari obvezu koju
duguje prema samome sebi.67
Pozitivno meunarodno pravo koje proizlazi iz volje narod Vattel je podijelio na tri vrste: (a) voljno pravo (droit volontaire), koje proizlazi iz pretpo60
O tome ima vie u naemu radu Prirodno i pozitivno pravo, Zbornik Pravnog fakulteta u
Zagrebu 1987, br. l, str. 56-60.
61
Prelim., 18.
62
Prelim., 6.
63
Prelim., 8.
64
Prelim., 19.
65
Prelim., 6.
66
Prelim., 9.
67
Prelim., 16, 21.
41
stavljenoga pristanka; (b) ugovorno pravo koje proizlazi iz izriitog pristanka;

te napokon (c) obiajno pravo koje proizlazi iz preutnoga pristanka.68 Ta trihotomija na vrlo openit nain odgovara trima glavnim izvorima meunarodnoga
prava propisanima u lanku 38(1). Statuta Meunarodnog suda: opim naelima
prava, ugovoru i obiaju.
Vattel je tako do krajnosti izveo logike posljedice iz spekulativne naravi
prirodnoga prava kako su ga deducirali Grotius i njegovi sljedbenici, a u korist
suverenosti, jednakosti i slobode naroda i drava. Premda se naizgled vrsto
zalagao za prirodno pravo kao navodno nepromjenljivo i kao vie od svakoga
pozitivnog prava, stvarno ga je sveo na isti moral, potovanje kojega iskljuivo
ovisi o savjesti vlastodraca, ako je imaju.
(e) Glavne znaajke pozitivizma od 19. stoljea do danas. Valja, meutim,
priznati da je prijelaz iz 18. u 19. stoljee, koji odgovara iremu razdoblju Francuske revolucije, ostavio ovjeanstvu u naslijee neke pisane tekstove trajnijega
znaenja. To je bilo razdoblje plodne sublimacije prirodnoga prava i njegove
genijalne transformacije u pisane pravne tekstove, temeljene na ljudskome razumu i na prirodnome stanju ovjeka.
Tu moemo ubrojiti ameriku Deklaraciju o neovisnosti iz 1776. i Ustav
Sjedinjenih Amerikih Drava iz 1789. zasnovan na trodiobi izmeu zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti, koji je uz neke dopune i danas na snazi. Tu je
moda prije svega tekst francuske Deklaracije o pravima ovjeka i graanina iz
iste godine. U 1795. opat Grgoire predloio je francuskomu Konventu nacrt
Deklaracije meunarodnog prava koji nije bio iznesen na glasanje.
U tome razdoblju usvajaju se i najznaajniji graanski zakonici. Prvi je bio
pruski s kraja 18. stoljea, za njime je slijedio francuski (Code Napolon) iz 1803,
te napokon austrijski iz 1812. Osim prvoga, svi su i danas na snazi, premda uz
brojne dopune i uz bogatu sudsku praksu koja ih osuvremenjuje u primjeni.
h
No ipak je poetak 19. stoljea doveo do dosljednog i radikalnog odbacivanja
svih ostataka nauavanja prirodnoga prava.
Pozitivistika ili voluntaristika doktrina 19. stoljea bila je posljedica afirmacije niim ograniene suverenosti drava, koja se do 1856. svodila na suverenost drava kranske civilizacije Europe i obiju Amerika. Budui da se drava
smatrala jedinim subjektom meunarodnoga prava i, budui da je suverena,
smatralo se da je neovisna u odnosu na sve druge drave. Budui da se smatrala neovisnom, nije bila podlona nikakvim viim pravnim pravilima, dakle
68
Prelim., 27.
42
Uvod
bilo kakvoj vrsti prirodnoga prava koje bi joj nalagalo kako se treba ponaati u
odnosima sa sebi jednakim dravama.
Iz toga je proizaao koncept prava kao iskljuivoga proizvoda volje drava,
bilo da je rije o pravu jedne drave bilo o meunarodnome pravu. Prema tom
shvaanju, ni jedna drava ne moe biti obvezana nikakvim pravom na koje
nije dala svoj pristanak. Mogua su samo dva izvora meunarodnoga prava:
ugovor koji drave prihvaaju izriito, te obiaj na koji one daju svoju preutnu
suglasnost (tacitus consensus).
itava ta voluntaristika doktrina sadrana je u navodu iz presude prijeratnoga
Stalnog suda meunarodne pravde u parnici Lotus iz 1927. (Francuska/Turska), na
koji se njezini zastupnici pozivaju sve do naih dana: Meunarodno pravo ureuje
odnose izmeu neovisnih drava. Pravna pravila koja obvezuju drave proistjeu
dakle iz njihove slobodne volje, izraene u konvencijama ili u obiajima za koje se
openito smatra da sadravaju naela prava, a koji su ustanovljeni s ciljem da ureuju
koegzistenciju (suivot) tih neovisnih zajednica ili u svrhu postizanja zajednikih
ciljeva. Ogranienja neovisnosti drava ne mogu se dakle pretpostavljati (Series A,
No. l, p. 18).
Takav pozitivizam, koji se svodio na voluntarizam, bio je zapravo odraz potreba graanskoga drutva od poetka 19. stoljea. Narasli trgovaki i politiki
odnosi drava nisu se vie mogli upirati na izrazito subjektivne iskaze pravila
prirodnoga prava koja je svaki pisac stvarao za sebe slijedei svoje vlastite zakljuke o onome to je diktat razuma ili prirodno stanje ovjeka. Ti su se zakljuci mogli meusobno vrlo razlikovati, a na to je posredno upozorio i Vattel.
Novi meunarodni odnosi bili su mogui samo na temelju preciznih pravila
pozitivnoga prava. Iz toga je proizaao prije spomenuti pokret kodifikacije graanskoga prava. Iz tih razloga proizalo je inzistiranje na prihvaenim pravilima
i odbacivanje prirodnoga prava u cjelini. I tako, kako je naglasio J. L. Brierly:
istinski doprinos pozitivistike teorije meunarodnog prava bilo je inzistiranje na tome da se pravila toga sustava moraju utvrivati promatranjem prakse
drava, a ne a priori dedukcijama.69 Po Charlesu De Visscheru, pozitivistike
teorije imale su nespornu zaslugu u davanju precizne i openito tone slike
meunarodnih odnosa u razdoblju relativne politike stabilnosti 19. stoljea.70
Negativni aspekt toga razvoja ogledao se u prenaglaenom pridavanju vanosti suverene volje drava, koja nije ograniena nikakvim viim pravom. Pravo
je moglo biti sasvim nehumano, i to kako u svojemu sadraju, tako i u primjeni.
69
J. L. BRIERLY: The Law of Nations, An Introduction to the International Law of Peace, Sixth
Edition, Sir Humphrey Waldock, Oxford, 1963, p. 54.
70
Charles De VISSCHER: Thories et ralits en droit international public deuxime dition,
Paris, 1955, p. 55.
43
Volja zakonodavca, koja je sama po sebi pravo, mogla je rezultirati nerazumnim

propisima koje je nemogue primijeniti onakve kakvi su napisani. Na temelju
toga prava sve su drave imale legitimno pravo voenja ak i napadakog rata
kao naina rjeavanja uzajamnih sporova, jer je i pravo na rat proizlazilo iz
suverenosti svake drave.
I tek je ishod Drugoga svjetskoga rata u punoj mjeri upozorio na neadekvatnost voluntaristike doktrine u praksi. Suci u Nrnbergu i u Tokiju nisu bili
kadri u cijelosti obrazloiti svoje presude pravilima meunarodnoga prava na
koje su prije toga izriito pristale bilo Njemaka, ili Japan, a ni bilo koja druga
drava u svijetu. To se posebno odnosilo na odgovornost pojedinaca za zloine
protiv mira i protiv ovjenosti. Ali te dvije presude nisu bile ni akti samovolje
i osvete pobjednika upereni protiv poraenih i prezrenih vlastodraca u pobijeenim dravama.
Vie od tekstova tih dviju presuda, na neadekvatnost voluntarizma upozorilo
nas je savjetodavno miljenje Meunarodnog suda izreeno 1951. glede Rezervi
na Konvenciju o genocidu iz 1948. Sud je u tome miljenju istaknuo da: porijeklo Konvencije pokazuje namjeru Ujedinjenih nacija da osude i kazne genocid
kao zloin meunarodnog prava, koji podrazumijeva uskratu prava na opstanak
itavim ljudskim skupinama, uskratu koja okira savjest ovjeanstva i ima za
posljedicu goleme ljudske gubitke i koji su suprotni moralnom pravu i duhu i
ciljevima Ujedinjenih nacija.
Sud je zakljuio da naela koja su utemeljena u Konvenciji jesu naela koja
su priznali civilizirani narodi i koja obvezuju drave ak i izvan svakoga ugovornog odnosa (p. 23).
I tako su odvratni nacistiki i japanski zloini iz Drugoga svjetskoga rata,
koje Konvencija iz 1948. treba sprijeiti i kazniti, dokazali politiarima i teoretiarima da iznad pozitivnoga prava, na koje su drave pristale, ipak postoje i
neka via naela moralnog prava. Ta su naela civilizirani narodi priznali kao
obvezujua za drave, ak i izvan ugovornoga odnosa. To je stoga to je genocid
zloin sam po sebi, a ne samo zato to ga zabranjuje neko pravilo pozitivnoga
prava na koje su drave dale svoj pristanak.
Ta su pravila stoga nuna za odranje ovjeanstva i za postojanje meunarodne zajednice u kojoj svaka drava ima pravo na opstanak i potovanje u
odnosu na sve druge drave svijeta. Uz to, ta naela uvjet su odranja meunarodnoga mira i minimalnoga pravnog poretka u meunarodnim odnosima.
S posve apstraktnog i doktrinarnog stajalita pozitivizam je bio sam po sebi
neadekvatna teorija od svoga poetka. Preutan pristanak drava, na primjer, ne
moe biti potpuno objanjenje za postojanje obiajnoga prava. Obiajno se pravilo
44
Uvod
potuje ne stoga to je na njega dan pristanak, nego to se vjeruje da obvezuje, s

pravom navodi Brierly, koji dodaje da teorija o preutnom pristanku nije nita drugo
negoli fikcija koju su izmislili teoretiari.71 Ako se osnova stvaranja novih pravnih
pravila svede iskljuivo na volju drava, ona postaje previe siromana i pravo se
svodi na imobilnost, istie Charles de Visscher.72
h
No na kraju treba istaknuti, kako ne bi dolo do zabune, da se svi koncepti
objektivnoga prava, kao i bilo koji drugi doktrinarni postulati, moraju potvrditi
ili odbaciti samo onime to je na koncu preraslo u pravila pozitivnoga prava. Bez
obzira na to to bi netko smatrao da bi neka pravna pravila bila poeljna u svrhu
odranja nekih od gore spomenutih zajednikih vrijednosti ovjeanstva, takvi
iskazi gotovo da nemaju vrijednosti ako nisu apsorbirani u pozitivno pravo, i to
iznad svega u pravila pozitivnoga opeg meunarodnog prava. Mjera njihove
pozitivnosti jest dakle test njihova postojanja ili nepostojanja kao pravnih
pravila.
Stoga, premda smo ovdje nastojali upozoriti na najvee nedostatke voluntarizma u stvaranju prava, u ovome se udbeniku izlau samo pravila pozitivnoga
meunarodnog prava o ijemu postojanju ima dokaza u praksi drava, u ugovorima, u meunarodnoj sudskoj praksi i sl. Taj test pozitivnosti za postojanje
pravnih pravila, ne treba dakle mijeati s voluntaristikim pozitivizmom kao
objanjenjem za njihov nastanak i za njihovu obvezujuu pravnu snagu za svaku
dravu pojedinano.
71
Op. cit., pp. 51-52.
72
Op. cit., p. 74.
45
5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA

MEUNARODNOGA PRAVA IZMEU 17. STOLJEA I
DRUGOGA SVJETSKOG RATA
Bibliografija
Abb de MABLY: Le droit public de lEurope, fond sur les traits, nouvelle dition, tomes I-III,
Genve, 1776; Franz (Franjo) LISZT: Meunarodno pravo, Zagreb, 1904, str. 9-25; James-Brown
SCOTT: Les Confrences de la Paix de La Haye, Paris, 1927, 692+102 pages; Arthur NUSSBAUM:
A Concise History of the Law of Nations, New York, 1950, 361 pages; Max SOERENSEN (Ed):
Manual of Public International Law, London, 1968, (Clive Parry) pp. 8-67; V. . DEGAN:
Razvoj sistema kolektivne sigurnosti, JRMP 1972, br. 2-3, str. 223-261; AKEHURSTS Modern
Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter Malanczuk, London, 1997, pp. 9-34;
Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 12-53; NGUYEN
QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain Pellet, 8e
dition, Paris, 2009, pp. 51-94.
U ovom emo odjeljku u najkraim moguim crtama izloiti politika zbivanja u Europi izmeu 17. stoljea i razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata,
te najvanije meunarodne instrumente koji se navode u daljnjim izlaganjima,
kako bismo ih mogli staviti u povijesni kontekst.73
1. Sedamnaesto stoljee bilo je obiljeeno Tridesetogodinjim vjerskim ratom (1618 1648), moda najokrutnijim nakon barbarskih vremena u Europi,
pa sve do 20. stoljea.
Taj se rat preteito odigravao na podruju dananje Njemake. Otpoeo je u

Pragu u ekoj (tadanjoj habsburkoj prijestolnici), gdje je protestantsko plemstvo
privremeno bilo svrgnulo kralja Ferdinanda (kasnijeg cara Ferdinanda II). Taj se rat
potom ubrzo bio proirio. Protestantski njemaki kneevi uz pomo stranih sila
(katolike Francuske, protestantskih drava vedske, Danske i Engleske) borili su
se protiv katolikih Habsburga koji su bili izborni carevi Svetoga Rimskog Carstva.
To je carstvo tada obuhvaalo Austriju, panjolsku, eku i vei dio Italije. Pod
vodstvom Habsburga borili su se njemaki katoliki kneevi, ali su u taj rat bile
ukljuene i ete iz Hrvatske i nekih drugih habsburkih zemalja koje same nisu bile
dijelovima Svetoga Rimskog Carstva.74
73
Pri tome se uzima u obzir da su preeste reforme srednjega obrazovanja na ovim prostorima
uvijek ile na oitu tetu uenja ope povijesti, ali i zemljopisa i drugih znanja nunih za studij
meunarodnoga prava.
74
Dijelovi Istre pod Habsburzima bili su ukljueni u Carstvo, ali ne i ostala Hrvatska, kao ni
Madarska. Ni Mletaka Republika nije pripadala Carstvu, a ona je tada vladala nad veim dijelom hrvatske obale i otoka, s izuzetkom Trsta, Rijeke, Hrvatskog primorja te Dubrovake Re
publike.
46
Uvod
Tridesetogodinji je rat bio dokonan Westfalskim mirom iz 1648, nakon

prvoga u povijesti opeg sastanka predstavnika svih europskih sila.
S obzirom na to da se glavne antihabsburke saveznice Francuska i vedska nisu
mogle sporazumjeti o prvenstvu, taj je mir bio usporedo sklopljen dvama ugovorima
istoga sadraja. Ugovor sa vedskom sklopljen je u protestantskom Ostnabrcku, a
onaj s Francuskom u katolikom Mnsteru. Pregovori su se u tim dvama gradovima
vodili od 1645.
Westfalskim mirom bila je utemeljena ravnotea snaga izmeu drava kranske Europe. Iz te je ravnotee proizala apsolutna jednakost svih drava u
pravima, bez razlika vjerske pripadnosti (katolike ili protestantske), ili politikoga poretka (monarhija ili aristokratska republika). Svaka suverena drava
imala je pravo, bilo sama bilo udruujui se s drugima, zatititi se od opasnosti
od hegemonije neke sile koja bi htjela ugroziti tu ravnoteu.
Tim mirom Nizozemska i vicarska konano su bile priznate kao neovisne
drave. Francuski kralj Louis XIV. stekao je najvei dio Alzasa (koji jo nije bio
integriran u Francusku), a teritorijalna uveanja postigla je i vedska. Na podruju dananje Njemake 355 teritorijalnih cjelina postale su stvarno suverene
drave i neovisne o Austriji. Francuska pod Louisom XIV. bila je na vrhuncu
svoje moi.
2. Osamnaesto stoljee. U tijeku 18. stoljeu uslijedili su ratovi uz sudjelovanje veega broja europskih drava s malim plaenikim vojskama. Najvaniji
su bili: Rat za panjolsku batinu (1701 1714), Rat za austrijsku batinu (1740
1748), te Sedmogodinji rat (1756 1763). Za razliku od Tridesetogodinjega
rata, ti ratovi nisu mnogo pogaali civilno puanstvo.
Utrechtski mir iz 1713. bio je trijumf politike ravnotee snaga u Europi. Filip
V. iz burbonske dinastije bio je priznat za panjolskoga kralja (naslijedio je posljednjega panjolskog Habsburgovca Karla II), ali bez mogunosti ujedinjenja
Francuske i panjolske. Zauzvrat panjolska Nizozemska (danas Belgija), Milano, Napulj i Sardinija predani su austrijskim Habsburgovcima. Britanija je bila
stekla Gibraltar, koji dri do danas, te otok Minorku. Velika Britanija (Engleska
ujedinjena sa kotskom od 1707), i Nizozemska stjeu za sebe u tome ugovoru
povoljne trgovinske odredbe. panjolska postaje drugorazrednom silom.
Rat za austrijsku batinu nije imao znaajnijeg odraza na europske odnose,
ali je Sedmogodinji rat doveo do poraza i degradacije Francuske u korist Engleske, koja postaje prva pomorska sila u svijetu.
Sedmogodinji se rat vodio u Europi, Sjevernoj Americi i u Indiji (u Americi
je poznat kao French and Indian Wars). U njemu Britanija, Pruska i Hannover
ratuju protiv Francuske, Austrije, Rusije, Saske i vedske, a od 1762. i protiv
panjolske.
5. RAZVOJ POLITIKIH ZBIVANJA I PRAVILA MEUNARODNOGA PRAVA...
47
Parikim ugovorom iz 1763. Francuska pod Louisom XV. gubi u korist Engleske Quebec u Kanadi (ostaju joj samo dva ribarska otoia Saint-Pierre-et-Miquelon, koji su danas francuski prekomorski teritoriji), te sve posjede u Indiji, osim Pondichryja, koji u 1954. predaje neovisnoj Indiji. Pruska je izala iz
toga rata kao europska velesila na raun Austrije.
U 1788. Engleska poinje kolonizirati Australiju. U 18. stoljeu, uz panjolsku, i
vedska postaje drugorazrednom silom nakon poraza od ruskog cara Petra Velikoga
u bitci kod Poltave 1709. Mirom u Nystadtu 1721. Rusija postaje priznata europska
velesila nakon to je od vedske stekla Livoniju (danas Estoniju i sjevernu Latviju) i
dio Karelije. Kuuk-Kajnardijskim mirom iz 1774. s Osmanlijskim Carstvom ona
stjee protektorat nad dunavskim kneevinama Vlakom i Moldavijom (danas u
Rumunjskoj).
Potkraj 18. stoljea dolazi do dviju podjela teritorija Poljske izmeu njezinih
susjeda Austrije, Rusije i Pruske (1772, 1793), sve dok pri treoj podjeli ostatka
u 1795. Poljska prestaje biti dravom, i to sve do 1918. godine.
Pri kraju toga stoljea, nakon Deklaracije o neovisnosti (1776), trinaest britanskih kolonija stvara Sjedinjene Amerike Drave. Ta drava dobiva meunarodno priznanje u 1783. Britansko-amerikim ugovorom (Jay Treaty) iz 1794.
o rjeavanju sporova proizalih iz minulog rata otpoinje moderno arbitrano
rjeavanje meudravnih sporova.
Na temelju deklaracije ruske carice Katarine II. iz 1780. stvara se Liga oruane
neutralnosti (uz sudjelovanje Rusije, Danske, vedske, Nizozemske, Austrije, Portugala i Kraljevine Dviju Sicilija), a protiv britanskog ometanja njihove plovidbe i
trgovine. Ta deklaracija predviala je, meu ostalim: slobodu plovidbe neutralnih
brodova izmeu luka i uzdu obala zaraenih drava bez smetnji; roba u vlasnitvu
zaraenih drava na neutralnim brodovima zatiena je, osim kontrabande (oruja,
streljiva, baruta i vojnike opreme); blokada neprijateljske luke mora biti efikasna
i initi stvarnu opasnost za brodove koji je ele probiti; te da se sva gornja naela
moraju primjenjivati u postupku pred pljenovnim sudovima zaraenih drava.
Ta je liga rasputena u 1783. Druga Liga opet je na zagovor Rusije bila ustanovljena u 1800, ali ni ona nije bila duga vijeka.
3. Kraj 18. i 19. stoljee. Francuski vojni pohodi proizali iz Revolucije koja
je izbila 1789. te Napoleonova osvajanja, nisu doveli do napretka meunarodnoga prava.
Britanska kontinentalna blokada Europe i francuska reakcija na nju bile su
oit uzmak toga prava u meunarodnoj praksi.
To burno razdoblje od etvrt stoljea zavrava Bekim kongresom 1814
1815, na kojemu su bile zastupljene sve europske zemlje, osim Turske i pape.
Na tom je kongresu stvorena Kraljevina Nizozemska (obuhvaala je i dananju
48
Uvod
Belgiju); proglaena je trajna neutralnost vicarske te je ustanovljena Njemaka

konfederacija pod stalnim predsjedanjem Austrije.
Meunarodno je pravo bilo unaprijeeno: (i) usvajanjem Pravilnika o rangu
diplomatskih predstavnika; (ii) osudom trgovine crnakim robljem na moru i
(iii) priznanjem naela slobode plovidbe svim meunarodnim rijekama, koje je
potom odmah provedeno na Rajni (v. infra, 64 pod 1).
Na Bekom je kongresu bio ustanovljen savez europskih velesila koji je djelovao pod imenom Svete alijanse. Prvobitni etvorni savez ili Tetrarhija (Rusije,
Austrije, Pruske i Britanije), primanjem Francuske u 1818. pod Burbonom Louisom XVIII. postaje Pentarhijom (v. infra, 51 pod 2).
Unato politici legitimiteta, apsolutizma i intervencije, Sveta alijansa nije bila
sposobna oruano intervenirati u Latinskoj Americi da bi povratila panjolsku
vlast u pobunjenim kolonijama. Naprotiv, drave June Amerike stekle su neovisnost o panjolskoj jo u 1810. a one u Srednjoj Americi 1821.
U 1823. u Sjedinjenim Amerikim Dravama dolazi do objave Monroeve doktrine (nazvane po amerikom predsjedniku, ali joj je stvarni tvorac bio dravni
tajnik i kasniji predsjednik John Quincy Adams). Njome je bilo obznanjeno
da ameriki kontinent vie nije otvoren za kolonizaciju europskih sila, te da
e Sjedinjene Amerike Drave s neodobravanjem gledati na svaku europsku
intervenciju u poslove amerikih drava.
Stvarni kraj Svete alijanse bio je Grki rat za neovisnost o Turskoj (1821 1829).
Taj je rat otvoreno bila podrala Britanija, i time se udaljila od toga saveza i njegovih
naela. Jedrenskim mirom s Turskom iz 1829. Rusija si osigurava prevlast nad uem
Dunava u Crno more. Grkoj je bila priznata neovisnost u 1830. i 1832.
U Srpanjskoj revoluciji 1830. Belgija se odvaja od Nizozemske i proglauje neovisnost. Konane belgijske granice bile su utvrene Londonskim ugovorom iz 1839.
Tim ugovorom njegove stranke (ukljuujui i Nizozemsku) priznale su i zajamile
trajnu neutralnost Belgije.
U okviru Njemake konfederacije u 1833. stvara se carinska unija (Zollverein) u
koju ne ulazi Austrija. To je bio poetak pruske hegemonije u njemakim poslovima
na raun Austrije. Francuska tih godina podinjava Alir. Britanija se iri u Indiji,
te nakon Prvoga opijumskog rata (1840 1842). iznuuje od Kine teritorij Hong
Konga i otvaranje pet njezinih luka za europsku trgovinu. Pobunjeni vezir u Egiptu
Mohamed Ali (porijeklom Albanac) odmee se od Turske i u 1830. osvaja Siriju. No
europske ga sile u 1840. prisiljavaju da se povue iz Sirije. Pod sizerenstvom Turske
on u Egiptu postaje nasljednim vladarom (kedivom).
Zahtjevi Rusije za protektoratom nad svim pravoslavcima u Osmanlijskom

Carstvu uzrokovali su Krimski rat (1853 1856) izmeu Rusije, s jedne, te
Britanije, Francuske, Sardinije i Turske, s druge strane. Taj je rat bio dokonan
Parikim mirom u 1856, koji je imao znatnog utjecaja na meunarodno pravo.
49
Turska je bila primljena u Europski koncert, koji time makar formalno prestaje
biti savezom iskljuivo kranskih drava. Rusija je bila udaljena s ua Dunava (koje
je stekla 1829), i morala je pristati na neutralizaciju Crnoga mora. Te se obveze
ona bila oslobodila odmah nakon francuskog poraza u ratu s Pruskom u 1871. Polusuvereni vazalni poloaj pod europskim nadzorom bio je priznat osmanlijskim
pokrajinama Vlakoj, Moldaviji i Srbiji.
Parikom pomorskom deklaracijom usvojenom na toj konferenciji bilo je

zabranjeno korsarenje. Njome je zatieno privatno vlasnitvo robe u prijevozu morem u doba rata, uz izuzetak kontrabande. Da bi obvezivala, proglaeno
je da blokada mora biti efektivna, tj. da je provode snage dovoljne za stvarno
spreavanje pristupa neprijateljskoj obali.
U razdoblju koje slijedi Azija je bila prostor europskog irenja. U 1858. Britanija
preuzima neposrednu upravu nad Indijom namjesto Istono-indijske kompanije.
Iste godine ona Kini namee ugovor kojim unutranjost te zemlje otvara europskim
trgovcima i misionarima. Rusija zauzima podruje rijeke Amur sjeverno od Kine,
te se pribliuje Indiji podinjavajui kanate Khiwa i Buhara svojemu sizerenstvu.
U 1863. Francuska dolazi na ue rijeke Mekong i otpoinje osvajanje Indokine
(dijelova Vijetnama, te poslije Laosa i Kambode). U 1863. Britanija predaje Grkoj
upravu nad Jonskim otocima (Krf, Cefaloniju, Zante, Leukade i Itaku).
U to vrijeme ujedinjuje se Italija. U 1861. kralj Pijemonta Viktor-Emanuel

proglauje se kraljem Italije, ujedinjujui itav Apeninski poluotok, osim Venecije i Rima, koje je bila okupirala Francuska jo od 1849.
Patnje i stradanja ranjenika u bitci izmeu francuske i austrijske vojske kod
Magente i Solferina u 1859. u sjevernoj Italiji potaknuli su organiziranje prvih
nacionalnih drutava Crvenog kria, te usvajanje prve Konvencije o poboljanju
sudbine ranjenika u vojskama na kopnu, potpisane u enevi 22. kolovoza 1864.
U to doba pada i osnivanje prvih tzv. administrativnih unija izmeu drava,
pretea stalnih meunarodnih organizacija. U 1864. osniva se Geodetska unija;
u 1865. Telegrafska unija; u 1874. Opa potanska unija koja je poslije promijenila ime u Svjetski potanski savez itd. (v. infra, 48 pod 3).
U Austrijsko-pruskom ratu 1866. pobjeuje Pruska. Njemaka se konfederacija raspada, a Austrija je udaljena iz njemakih poslova. Pod vodstvom Pruske
ustanovljuje se Sjevernonjemaka konfederacija. Francuska se ne uspijeva dokopati Luksemburga. Na Londonskoj konferenciji 1867. proklamirana je trajna
neutralnost Luksemburga. Nakon evakuacije pruske vojske u njemu se rue
utvrde i Luksemburg postaje i demilitariziranom dravom.
Nakon poraza protiv Pruske Austrija gubi preostale teritorije u Italiji. U 1867.
ona se Austro-ugarskom nagodbom transformira u realnu uniju. Ugarsko-hrvatskom nagodbom iz 1868. HrvatskaSlavonija (bez Istre i Dalmacije koje su
50
Uvod
bile u sastavu austrijskoga dijela Unije), dobiva ogranienu autonomiju u okviru

Ugarske. S obzirom na to da su tim rjeenjem bili trajno nezadovoljni esi, Poljaci i drugi narodi, te zbog ekspanzionistikih tenji Ugarske, Dvojna monarhija
nosi klice raspada koji e uslijediti potkraj Prvoga svjetskog rata. Njemaki i maarski nacionalizmi, koji su bili potaknuli panslavistiki pokret, onemoguili su
transformaciju te monarhije u slobodnu federaciju njezinih naroda i pokrajina.
U 1870 1871. Francuska doivljava teak poraz i ponienje u ratu s Pruskom. Gubi Alzas i Lorenu (to je klica Prvoga svjetskog rata) i prisiljena je
isplatiti teku ratnu kontribuciju. Osamnaestog sijenja 1871. u Dvorani ogledala u Versaillesu bilo je proglaeno Njemako carstvo bez Austrije. Pruski kralj
Friedrich Wilhelm IV. bio je proglaen prvim njemakim carom pod imenom
Wilhelma I. Iskoritavajui francuski poraz, talijanska vojska ulazi u Rim, pripaja Papinsku dravu i time se dovruje ujedinjenje Italije (Venecija joj je bila
prikljuena jo 1866).
Hercegovaki ustanak 1877. dovodi to Rusko-turskog rata koji se dokonava
porazom Turske u 1878. Prethodnim San Stefanskim mirom od 3. oujka te
godine Rusija pokuava stvoriti veliku bugarsku dravu od Dunava do Egejskog
mora s Makedonijom. No tim povodom izmeu 12. lipnja i 13. srpnja 1878.
odrava Berlinski kongres pod predsjedanjem njemakoga kancelara Bismarcka.
Teritorijalno vrlo umanjena Bugarska postaje vazalnom dravom Osmanlijskoga
Carstva, a Istona Rumelija dobiva teritorijalnu autonomiju pod guvernerom kraninom. Te se dvije zemlje ujedinjuju 1885, ali Bugarska proglauje punu neovisnost
tek 1908.
Rumunjska, Srbija i Crna Gora dobivaju na Berlinskom kongresu meunarodno priznanje kao neovisne drave. Turske pokrajine Bosna i Hercegovina stavljene su pod upravu Austro-Ugarske. Uz to si je Austro-Ugarska bila
osigurala pravo da dri garnizone i osigurava vojne i trgovake ceste u Novopazarskom sandaku do Kosovske Mitrovice. Jo prije poetka toga Kongresa
Britanija bila je od Turske preuzela otok Cipar kao navodnu cijenu njezina posredovanja u ratu s Rusijom.
Berlinskim ugovorom Rusija ponovno izbija na ue Dunava. Taj ugovor
sadrava propise o ureenju plovidbe tom meunarodnom rijekom.
U posljednjih dvadeset godina 19. stoljea europske velesile si podinjavaju i dijele itav afriki kontinent. Samostalnost su uspjeli ouvati samo Egipat (nominalno
turska vazalna drava, ali od 1883. pod stvarnim protektoratom Britanije), Liberija i
Etiopija. Na kraju Burskoga rata (1899 1902). Britanija anektira burske republike
Transvaal i Orange.
Prije toga, potkraj 1884. i poetkom 1885. u Berlinu je bila odrana konferencija
na kojoj je usvojen Berlinski Kongo akt. Predvieno je da e notifikacija odlu-
51
ke o okupaciji nekoga podruja u Africi drugim dravama potpisnicama toga akta

biti jedan od uvjeta valjanosti naslova nad steenim teritorijem. Uz to, na temelju
kompromisa europskih kolonijalnih sila u slijevu rijeke Kongo bila je ustanovljena
Slobodna Drava Kongo kao osobno vlasnitvo belgijskoga kralja Leopolda II,
ali uz slobodu trgovine za sve. U drugim prekomorskim posjedima poput Indije,
europske su sile iskljuivale sve strance. Tim aktom ta drava bila je proglaena
trajno neutralnom. U 1908. belgijski je kralj prodao tu svoju dravu Belgiji, i Kongo
je formalno bio pretvoren u belgijsku koloniju.
Odluujuu prekretnicu u meunarodnim odnosima inila je pobjeda Sjedinjenih Amerikih Drava protiv panjolske u kratkotrajnom ratu u 1898. Parikim mirom iz te godine Sjedinjene Amerike Drave prisvajaju Filipine (koji
stjeu neovisnost u 1946), Puerto Rico, i otok Guam na Pacifiku, koje dre do
danas. Kuba postaje neovisna, ali pod amerikim utjecajem. panjolska time
gubi sve prekomorske posjede, osim Rio de Oro u zapadnoj Africi.
Tim teritorijalnim dobitcima Sjedinjene Amerike Drave postaju pacifikom
velesilom. Nakon rata u 1894, a Mirovnim ugovorom iz imonosekija iz 1895,
Japan prisvaja od Kine otok Formozu (tj. Tajvan) i takoer postaje priznatom
svjetskom velesilom. Zatim odnosi pobjedu nad Rusijom u ratu 1904 1905, a
Rusiju istjeruje iz kineske pokrajine Mandurije i Koreje. Rusija potom usmjeruje
svoje imperijalne ambicije na podruja srednje Azije i Balkana (to e poslije
dovesti do Prvoga svjetskog rata). Japan formalno anektira Koreju u 1910. godini.
Poradi tih zbivanja od kraja 19. stoljea Europa neprimjetno prestaje biti
sreditem u kojemu se odigravaju svi svjetski procesi.
4. Od Hakih mirovnih konferencija do mirovnih ugovora u 1919. i 1923.
Na inicijativu ruskoga cara Nikole II. u 1899. u Den Haagu u Nizozemskoj odrana je Prva mirovna konferencija uz sudjelovanje veine tada neovisnih drava
svijeta (osim zemalja Latinske Amerike i dviju burskih republika).
Na temelju Konvencije o mirnom rjeavanju sporova osniva se Stalni arbitrani sud (v. infra, 82 pod 2(d)). Donacijom amerikog dobrotvora i mirotvorca Carnegiea podie se u Den Haagu Palaa mira u kojoj je taj sud smjeten.
Nakon Prvoga svjetskog rata tamo e se smjestiti i Stalni sud meunarodne
pravde (koji ne treba mijeati s ovim, prvim), te od 1946. njegov nasljednik
Meunarodni sud (jedan od est glavnih organa UN-a). U Palai mira osniva
se i biblioteka koja je najbogatija djelima iz meunarodnoga prava, a od 1923.
tamo djeluje i Haka akademija za meunarodno pravo.
Uz Konvenciju o mirnom rjeavanju sporova, na Hakoj konferenciji u 1899.
usvajaju se i neke druge konvencije o humanizaciji ratovanja, koje e na sljedeoj
konferenciji biti zamijenjene novim tekstovima.
Druga Haka mirovna konferencija iz 1907. sazvana je na inicijativu Sjedinjenih Amerikih Drava, kojoj se pridruila Rusija. Treu konferenciju, pred-
52
Uvod
vienu za 1915, sprijeio je Prvi svjetski rat. Na Drugoj konferenciji bile su

okupljene sve drave svijeta, osim nekolicine malih europskih zemalja (Lihtentajna, Monaka i San Marina), te Hondurasa, Kostarike, Afganistana, Etiopije,
Liberije i Maroka.
Na toj je konferenciji usvojeno etrnaest konvencija, meu kojima su sve,
osim Dvanaeste, i danas formalno na snazi izmeu drava njihovih stranaka.
U Prvoj konvenciji o mirnom rjeavanju sporova proirene su odredbe o dobrim uslugama, istrazi i arbitrai u odnosu na prethodnu. Drugom je konvencijom
zabranjena upotreba oruane sile za utjerivanje dugova ako drava dunik pristane
na ponudu meunarodne arbitrae.
Tri sljedee konvencije odnose se na ratovanje na kopnu (o otpoinjanju neprijateljstava, o zakonima i obiajima rata na kopnu, te o pravima i dunostima neutralnih
sila i osoba u sluaju rata na kopnu).
Preostale se konvencije odnose na pomorsko ratovanje (esta o postupanju s
neprijateljskim trgovakim brodovima pri izbijanju rata; Sedma o pretvaranju trgovakih brodova u ratne; Osma o polaganju podmorskih automatskih mina na
kontakt; Deveta o bombardiranju po pomorskim snagama u vrijeme rata; Deseta o
prilagoivanju pomorskom ratu naela iz enevske konvencije iz 1906; Jedanaesta
o nekim ogranienjima vrenja prava plijena; Dvanaesta o ustanovljenju Meunarodnog pljenovnog suda; Trinaesta o pravima i dunostima neutralnih sila u pomorskom ratu; te (etrnaesta) Deklaracija o zabrani lansiranja projektila i eksploziva iz
balona).
Dvanaesta konvencija nije bila stupila na snagu jer nije sadravala materijalne
propise koje bi trebao primjenjivati Meunarodni pljenovni sud. Da bi se ta praznina
otklonila, u Londonu je potkraj 1908. i poetkom 1909. odrana Konferencija na
kojoj je usvojena Deklaracija o zakonima pomorskog rata, koja je takoer ostala
neratificirana.
h
Dogaaji na Balkanu prethodili su Prvomu svjetskom ratu i na neki su nain
obiljeili itavo 20. stoljee. U 1908. Austro-Ugarska je jednostrano bila anektirala Bosnu i Hercegovinu i time je frustrirala oekivanja Srbije da je jedanput
prisvoji. Sljedee, 1909. godine Protokolom o Bosni i Hercegovini i bivem
Novopazarskom Sandaku Austro-Ugarska dobiva od Turske potvrdu izvrene aneksije. Zauzvrat joj je isplatila novanu odtetu i evakuirala je sve svoje
postrojbe iz Sandaka.
Time je tamo stvoren prazan prostor, a to je potaknulo Srbiju, Grku, Bugarsku i Crnu Goru da se pod pokroviteljstvom Rusije pripreme za rat protiv
Turske i za podjelu preostalih osmanlijskih podruja na Balkanu. No te su zemlje bile neslone glede podjele plijena. Srbija i Bugarska bile su sklopile tajni
sporazum o djelominoj podjeli prostora Makedonije. Srbija je, uz to, nastojala
53
dobiti izlaz na Jadransko more preko podruja dananje Albanije. Tomu su se

oduprle Austro-Ugarska i Italija koje su kanile uspostaviti albansku dravu i
staviti je pod svoje okrilje.
Kratkotrajni Prvi balkanski rat u 1912. doveo je do privremenog izbacivanja
Turske iz Europe. Premda europske velesile u njemu nisu sudjelovale, one su se
nametnule kao arbitri u podjeli teritorija na Londonskoj mirovnoj konferenciji
u prosincu te godine. Londonskim ugovorom iz 1912. ustanovljena je albanska
drava u priblino dananjim granicama. Novopazarski je Sandak bio podijeljen izmeu Srbije i Crne Gore granicom koja i danas ini crtu razgranienja
izmeu tih dviju zemalja koje danas ine Srbiju i Crnu Goru. Srbija dobiva
Kosovo, a Crna Gora Metohiju s veinskim albanskim stanovnitvom. Podjelu
Makedonije na toj konferenciji nisu svi prihvatili.
S obzirom na to da se stvaranjem albanske drave Srbija bila morala odrei
izlaza na more, ona je od Bugarske zatraila kompenzaciju u Makedoniji, to je
ova odbila. Potom su Srbija i Grka sklopile tajni savez protiv Bugarske. Nakon
to su Bugari za to saznali, izvrili su preventivni napad na te dvije drave. To je
bio uvod u kratkotrajni Drugi balkanski rat 1913, koji je zavrio potpunim porazom Bugarske, jer su u nju bez otpora prodrle i rumunjske postrojbe sa sjevera.
Bukuretanskim ugovorom iz 1913. Bugarska je morala Turskoj vratiti Jedrene (to je i danas granica europske Turske s Bugarskom i Grkom), te Rumunjskoj
Dobrudu (dobila ju je natrag Parikim mirovnim ugovorom iz 1947). Izvrena
je nova podjela Makedonije na bugarsku tetu. Srbija je stekla sva podruja koja
su danas u granicama neovisne Makedonije, osim Strumice, koju je Kraljevina
SHS od nje bila stekla Mirovnim ugovorom iz Neuillyja 1919. Bugarska je tada
i Grkoj morala predati dijelove Egejske Makedonije.
h
Prvi je svjetski rat trajao od 28. srpnja 1914. do potpisivanja primirja 11.
studenoga 1918. Na jednoj su strani ratovale Centralne sile Njemaka, Austro-Ugarska, Turska i Bugarska, a na suprotnoj strani Glavne saveznike i udruene sile na elu s Francuskom, Britanijom, Rusijom i Japanom, potom od 1915.
s Italijom, a od 1917. i sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. Rat se preteito
vodio u Europi, ali su se neke bitke odigravale na Bliskom istoku i u njemakim
kolonijama u Africi. Od europskih zemalja neutralnost su do kraja toga rata bile
odrale samo vicarska, panjolska, Nizozemska i skandinavske zemlje.
Kao rezultat toga rata bila su sruena etiri carstva (rusko, njemako, austrougarsko te osmanlijsko). Ponovno je uskrsnula Poljska, a kao nove drave stvorene su Finska, Estonija, Latvija, Litva, ehoslovaka i Kraljevina Srba, Hrvata
i Slovenaca.
54
Uvod
Teritorijalno su bile proirene: Italija (na Juni Tirol, Trst, Slovensko primorje, Istru, Zadar, te otoke Cres, Loinj i Lastovo), Rumunjska (na Transilvaniju), te
Belgija (Eupen i Malmedy). Francuska je oslobodila Alzas i Lorenu. Raspadom
Osmanlijskoga Carstva, uz modernu laiku Tursku, nastala je nova drava Hedjaz (Jemen), a neto kasnije i Saudijska Arabija. Preostale su bive osmanlijske
pokrajine privremeno potpale pod sustav mandata europskih sila u okviru Lige
naroda (vidjeti infra, 37, pod 3).
Pobijeene drave Austrija i Maarska teritorijalno su bile vrlo umanjene.
Njemaka je manje ili vie bila zadrala prostore nastanjene preteito etnikim
Nijemcima, ali je bilo sprijeeno da se Nijemci iz bive Austro-Ugarske (oni iz
Austrije te oko tri milijuna Nijemaca nastanjenih u ekim Sudetima) pripoje
Njemakoj. U to su doba Nijemci to smatrali izdajom naela samoodreenja
naroda.
Oktobarska revolucija (od 7. studenoga 1917) dovela je u Rusiji, te neto
kasnije u okolnim zemljama (Ukrajini, Bjelorusiji i na Kavkazu) sovjetsku vlast,
koja e trajati sve do 1991. godine, dakle vei dio 20. stoljea.
Versailleska mirovna konferencija odrava se u 1919. i zavrava 28. lipnja te
godine potpisivanjem (Versailleskog) Mirovnog ugovora s Njemakom. Potom
se potpisuju posebni mirovni ugovori, i to: 10. rujna u Saint-Germain-en-Layeu
s Austrijom; 27. studenoga u Neuillyju s Bugarskom, te 2. lipnja 1920. u Trianonu s Maarskom. Bio je pripremljen i mirovni ugovor s Turskom u Svresu u
1920, koji nije stupio na snagu. S tom je zemljom za nju znatno povoljniji ugovor
bio sklopljen u Lozani u vicarskoj 24. srpnja 1923.
Svi ti mirovni ugovori bili su nametnuti pobijeenim dravama. Njima nije
bilo doputeno da raspravljaju o njihovim odredbama. Svi su oni sadravali
tekstove Pakta Lige naroda i propise o osnivanju i djelovanju Meunarodne
organizacije rada.
5. Liga naroda (1920 1946) (v. i infra, 51 pod 3). Djelovala je nakon
Prvoga svjetskog rata, ali nije bila kadra prevenirati nove sukobe, te tako ni
izbijanje Drugoga svjetskog rata. Glavni poetni udarac Ligi bilo je odbijanje
Senata Sjedinjenih Amerikih Drava da ratificira Versailleski i druge mirovne
ugovore. Time ta velika sila nije nikada bila lanicom Lige naroda. Britanija i
Francuska osjeale su se zbog toga izdanima u svojim oekivanjima, jer je na
njih pao preteit teret obveza iz Pakta Lige.
Neke od oruanih sukoba Liga je uspijevala lokalizirati i potom dokonati. Nakon to su grke postrojbe izvrile upad u Bugarsku u listopadu 1925, Vijee Lige
bilo je nametnulo primirje i povlaenje agresora, te potom grku isplatu reparacija
Bugarskoj. Poto su pak peruanske postrojbe 1932. okupirale kolumbijsku pokrajinu
55
Letizia, i taj je spor Vijee Lige rijeilo u 1934. U istoj, 1932. Paragvaj je napao Boliviju u oblasti Chaco. Rat je bio trajao do 1935, kada je sklopljeno primirje, a spor je
bio rijeen arbitranom presudom iz 1938.
No bilo je vie sukoba u koje je bila umijeana neka stalna lanica Vijea Lige,
u kojima je Liga bila zakazala. Japan je u 1931. i 1932. okupirao kinesku pokrajinu Manduriju. Izdvojio ju je iz Kine, a u fantomskoj dravi Mandukuo doveo
je na prijestolje svrgnutoga kineskog cara. Na poetku te agresije Skuptina Lige
iz eneve je poslala tzv. Lyttonovu komisiju (istrano povjerenstvo), koja je do
Mandurije putovala devet mjeseci. Kada je onamo stigla, satelitski je reim ve
bio uspostavljen. Japan je u veljai 1933. bio napustio lanstvo u Ligi, odbijajui
sve prijedloge za mirno rjeenje.
Odluujui udarac povjerenju u sustav Lige naroda bila je agresija faistike
Italije protiv Abesinije (danas Etiopije) u listopadu 1935. Vijee Lige uvelo je
djelomine ekonomske sankcije protiv Italije. To ovu nije bilo omelo da nastavi
s osvajanjem uz upotrebu otrovnih plinova protiv abesinskih vojnika i civila.
Nakon talijanskog osvajanja Addis Abebe u 1936, Skuptina Lige bila je obustavila ekonomske sankcije, ali je Italija ipak napustila Ligu u studenome 1937.
S obzirom na to da je Njemaka jo u 1933. nakon dolaska nacista na vlast
napustila Ligu, ona je bez smetnji otkazivala i krila svoje obveze iz Versailleskog
mirovnog ugovora. Poslije je poduzimala agresiju protiv Austrije, ehoslovake,
Poljske i drugih drava. Liga je zakazala ne toliko zbog nesavrenosti propisa o
kolektivnoj akciji iz svojega Pakta koliko zbog neodlunosti Britanije i Francuske
da taj sustav upotrijebe kada je agresiju trebalo suzbiti.
h
Razvoj pravil meunarodnoga prava u razdoblju Lige naroda bio je prilino
mrav.
Veliki su se napori ulagali u sklapanje dvostranih i viestranih ugovora o obveznim postupcima rjeavanja sporova, u uzaludnoj nadi da se tim putem mogu
sprijeiti budui ratovi. Do 1933. tako je bilo sklopljeno oko 200 takvih dvostranih
ugovora od kojih veina nije nikada bila primijenjena u praksi, iako su neki i danas
formalno na snazi. Bila je propala Konferencija o razoruanju u 1932 1933. Trajnijih rezultata nije dao niti prije toga postignut Washingtonski ugovor iz 1922. o
ogranienju ratnoga brodovlja svjetskih velesila.
Nije bolje prola ni Kodifikacijska konferencija 1930. u Haagu. Odbor strunjaka bio je pripremio nacrte pravila o trima pitanjima: dravljanstvu, teritorijalnom
moru, te o odgovornosti drava. Samo su o nekim pitanjima dravljanstva bila usvojena etiri instrumenta, ali ne i o gubitku dravljanstva. O ostalim pitanjima nije bio
postignut nikakav rezultat.
56
Uvod
Meu postignutim uspjesima valja uzeti izradu i usvajanje u 1920. Statuta

Stalnog suda meunarodne pravde u Den Haagu. Uz neke formalne izmjene,
taj je tekst u 1945. bio predloak za Statut Meunarodnog suda, koji je do danas
ostao neizmijenjen.
Vjerojatno je najvei uspjeh bio enevski protokol od 17. lipnja 1925. o zabrani upotrebe zaguljivih, otrovnih ili slinih plinova i bakteriolokih sredstava
u ratu. Premda ga je faistika Italija grubo krila u agresivnom ratu u Abesiniji
u 1935 1936, u Drugome svjetskom ratu potovale su ga sve zaraene strane.
Znaajan je uspjeh bila i enevska konvencija od 27. srpnja 1929. o postupanju s ratnim zarobljenicima kojoj, meutim, meu ostalima, stranke nisu bili
Sovjetski Savez i Japan. Ta je konvencija bila zamijenjena novom enevskom
konvencijom o ratnim zarobljenicima od 12. kolovoza 1949, koja je, s odredbama iz Prvoga dopunskog protokola iz 1977, i danas na snazi.
U 1928. bio je sklopljen Briand-Kelloggov pakt, koji je prvi put u povijesti
apsolutno zabranio rat. Drave potpisnice toga pakta osuuju rat i odriu ga
se kao sredstva nacionalne politike, te se obvezuju da e sve svoje meusobne
sporove rjeavati iskljuivo mirnim sredstvima.
No ni taj Pakt nije sprijeio agresivne ratove njegovih drava stranaka (Japana,
Italije i Njemake) koje su one poduzele nakon 1928. godine. Ipak, on je bio pravna
osnova za kanjavanje nacistikih i japanskih ratnih zloinaca nakon Drugoga svjetskoga rata zbog zloina protiv mira.
Nezgodna strana te zabrane jest u tome to drave s agresivnim namjerama poduzimaju svoje ine bez formalne objave rata, i veinom uz prikrivenu ili otvorenu
intervenciju u unutarnjim sukobima u drugim dravama, koje one raspire. Time su
stvorene goleme tekoe u primjeni i u daljnjem razvoju pravila o meunarodnim i
o nemeunarodnim oruanim sukobima, te o neutralnosti u ratu.
Od sustava Lige naroda jedino je ostala Meunarodna organizacija rada, koja

u kontinuitetu uspjeno djeluje sve do danas.
6. Drugi svjetski rat otpoeo je njemakom agresijom na Poljsku 1. rujna 1939, a zavrio je potpisivanjem kapitulacije Japana na amerikom ratnom
brodu Missouri 2. rujna 1945. u Tokijskom zaljevu. Taj se rat vodio na svim
kontinentima, osim obiju Amerika, te Australije, koja je, meutim, neposredno
bila ugroena od japanske invazije.
U ratu su od poetka do kraja sudjelovale Britanija i Francuska protiv Njemake, sve do njezine kapitulacije 8. svibnja 1945. Japan se bio ukljuio u taj rat
bombardiranjem Pearl Harbora na Havajima 7. prosinca 1945, to je dovelo i
do ulaska Sjedinjenih Amerikih Drava u taj rat. Italija je bila zaraena strana
od 10. lipnja 1940, do svoje kapitulacije 8. rujna 1943.
57
Sile Osovine bile su Njemaka, Italija i Japan, uz Maarsku, Rumunjsku i

Bugarsku, te satelitske reime u Slovakoj, NDH i Carstvu Mandukuo. Poslije
su im pristupile panjolska i Finska. Njihov je cilj bilo ruenje sustava ustanovljenoga u Versaillesu u 1919. godini. Nacistika je Njemaka teila teritorijalnom
irenju ponajprije na Istok na tetu slavenskoga stanovnitva. Uz to je provodila
fiziko unitenje idova, Roma, ali i Slavena. Talijanski faistiki diktator Mus
solini zanosio se eljom za obnovom Rimskoga Carstva u negdanjim granicama na Sredozemlju. Japan je politikom Azija Azijcima nastojao protjerati
europske kolonijalne sile iz njihovih posjeda na Pacifiku, i tamo nametnuti svoju
hegemoniju svim narodima iz toga dijela svijeta.
Takvoj osvajakoj politici antifaistika je koalicija suprotstavila program
u Atlantskoj povelji, koju su prvobitno bili potpisali britanski prvi ministar
Churchill i ameriki predsjednik Roosevelt 14. kolovoza 1941. (tada Sjedinjene
Amerike Drave jo nisu bile u ratu). U njoj je, meu ostalim, bilo navedeno:
Prvo, njihove zemlje ne trae nikakvo teritorijalno ili bilo kakvo drugo uveanje. Drugo, njihova je elja da se ne provode nikakve teritorijalne promjene koje
ne bi odgovarale slobodno izraenoj volji zainteresiranih naroda. Tree, one
potuju pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim hoe ivjeti,
i ele da suverena prava, kao i pravo upravljanja samim sobom, budu vraena
onima koji su ih silom lieni...75
Uz Britaniju i Sjedinjene Amerike Drave na elu te koalicije naao se i
Sovjetski Savez nakon njemake agresije 22. lipnja 1941.
No ta je zemlja pred taj rat i na njegovu kraju kompromitirala naela iz Atlantske
povelje. Naime, pred sam rat Sovjetski je Savez sklopio s nacistikom Njemakom
sporazum o podjeli i likvidaciji Poljske, potom o prikljuenju triju baltikih drava,
kao i Besarabije te Sjeverne Bukovine (danas Moldove) na raun Rumunjske. Ta je
pripajanja Sovjetski Savez u 1940. i proveo, a nakon rata osigurao si i granice na raun Poljske (koja je kao kompenzaciju dobila dijelove Njemake do granice na Odri
i Nisi). Jo potkraj 1939. i poetkom 1940, u agresivnom ratu protiv Finske oteo joj
je Kareliju i neke prostore u blizini Lenjingrada.
75
Sile Osovine nisu bile kadre proklamirati slina naela ak ni iz demagokih razloga. Nakon
izjave Roosevelta i Churchilla u Casablanci u sijenju 1943. o zahtjevu za njihovom bezuvjetnom
kapitulacijom, talijanski dravni podtajnik Bastianini pridobio je Mussolinija da Italija i Njemaka proklamiraju neku deklaraciju prava konstitutivnih naroda Europe, da bi se male satelitske drave pridobile za pojaan ratni napor, ali i viijevska Francuska, pa i ulazak Francove panjolske
u rat. Njemako je stajalite bilo da treba priekati na neku odlunu vojnu pobjedu, kako se takva
izjava ne bi shvatila kao priznanje poraza. S obzirom na to da do takve pobjede vie nije dolo,
propala je i ta jedina inicijativa. Cf., F. W. DEAKIN: The Brutal Friendship, Mussolini, Hitler, and
the Fall of Italian Fascism, Penguin Books, 1962, pp. 290-303.
58
Uvod
Do proljea 1945. veina drava u svijetu pristupila je toj, antifaistikoj

koaliciji, a to je bio uvjet za sudjelovanje na osnivakoj konferenciji UN-a u San
Franciscu. U Europi su do kraja Drugoga svjetskog rata ostale neutralne samo
vicarska, vedska i Portugal.
Nakon bezuvjetne kapitulacije faistikih sila, u Parizu je u 1946. odrana
Mirovna konferencija koja je 10. veljae 1947. dokonana sklapanjem mirovnih
ugovora s Italijom, Finskom, Maarskom, Rumunjskom i Bugarskom. S Japanom su zapadne sile sklopile mirovni ugovor u San Franciscu 1951. godine, ali
ga Sovjetski Savez do danas nije sklopio. S obzirom na to da je u tijeku drugoga
svjetskog rata Austriji bio priznat poloaj prve rtve nacistike agresije, u 1955.
bio je sklopljen Dravni ugovor o uspostavljanju neovisne i demokratske Austrije.
Zbog izbijanja hladnoga rata i uspostave u 1949. dviju njemakih drava,
ni s tom zemljom nikada nije bio sklopljen mirovni ugovor. U sklopu njihova
ujedinjenja, te dvije drave i etiri saveznike sile (Francuska, Sovjetski Savez,
Britanija i Sjedinjene Amerike Drave) sklopile su 12. rujna 1990. u Moskvi
Ugovor o konanom ureenju glede Njemake.
h
Ovime zavravamo ovaj na nepotpun povijesni prikaz, jer drimo da e se
itatelj snai u redoslijedu zbivanja u sustavu Ujedinjenih nacija koja se izlau
u nastavku ove knjige.76
76
Vidjeti Vesna CRNI-GROTI: Ujedinjeni narodi i razvoj meunarodnog prava, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 269. 281.
59
6. POJAM IZVORA (NAINA STVARANJA)

MEUNARODNOGA PRAVA. PRAVINOST U
MEUNARODNOME PRAVU
Bibliografija
Clive PARRY: The Sources and Evidences of International Law, Manchester Univ. Press 1965,
122 pages; Hanna BOKOR-SZEGO: The Role of the United Nations in International Legislation,
Budapest, 1978, 192 pages; G. J. H. VAN HOOF: Rethinking the Sources of International Law, The
Hague, 1983, 314 pages; V. . DEGAN: Meunarodno pravo mora i izvori meunarodnog prava,
Informator, Zagreb, 1989, str. 7-55. V. . DEGAN: Lquit et le droit international, La Haye, 1970,
XIII+264 pages; Prilog raspravi o odnosu pravde, prava i pravinosti, Pregled 1987 (Sarajevo), br.
7-8, str. 783-798; La justice, lquit et le droit international, Mlanges en lhonneur de Nicolas
Valticos, Droit et justice, Paris, 1999, pp. 89-100; Charles DE VISSCHER: De lquit dans le
rglement arbitral ou judiciaire des litiges de droit international public, Paris, 1972, 118 pages;
Josip METELKO: Pravinost u znanosti meunarodnog prava, ZPFZ 1981, br. 3-4, str. 381-390;
Christopher R. ROSSI: Equity and International Law, A Legal Realist Approach to International
Decisionmaking, New York, 1993, 309 pages.
Postoje pravni izrazi koji su u openitoj uporabi, ali im sadraj nije sasvim
jasan upravo stoga to nema suglasnosti o njihovu znaenju. Jedan je od njih
nesumnjivo izraz izvori meunarodnog prava.
Neki pisci u svojim raspravama taj izraz dovode u vezu s osnovom obvezatnosti itavoga meunarodnog prava. Drugi u njemu gledaju imbenike (faktore)
koji utjeu na razvoj toga prava. Trei ih pak smatraju dokaznim sredstvima ili tzv.
dokumentarnim izvorima o postojanju tih pravila.77
Kada se spominju izvori, njima se ponajprije asocira na oblik (formu) ili na porijeklo nekoga pojedinanog pravnog pravila. U tome smislu govori se o ugovornim
pravilima, o pravilima obiajnoga prava, o opim naelima prava ili o jednostranim
aktima drava.
U najjednostavnijemu znaenju izvori meunarodnoga prava izvori su prava

i obveza za stranke nekoga akta. U tome smislu ugovor je izvor uzajamnih prava
i obveza njegovih stranaka. Jednostrani akt je ili izvor obveza koje je neka drava
njime jednostrano preuzela, ili prava koja je njime stekla, te odgovarajuih prava
ili dunosti drugih subjekata.
77
Cf, Herbert BRIGGS: The Law of Nations, Second Edition, New York, 1952, p. 44; CORBETT:
The Consent of States and the Sources of the Law of Nations, BYBIL 1925, pp. 29-30.
60
Uvod
Izvorima meunarodnoga prava, meutim, treba takoer razumijevati i sloene postupke (procese) stvaranja, izmjene i prestanka pravnih pravila.78 U tome
smislu treba gledati na proces sklapanja, primjene, izmjena i prestanka nekoga
meunarodnog ugovora, ili na proces stvaranja, izmjene i prestanka obiajnih
pravila meunarodnoga prava.
Najautoritativnija ugovorna odredba koja propisuje izvore meunarodnoga
prava jest lanak 38. Statuta Meunarodnog suda u Den Haagu, koji u cijelosti
glasi:
1. Sud, kojemu je zadaa da njemu podnesene sporove rjeava po meunarodnom pravu, primjenjuje:
a) meunarodne konvencije bilo ope ili posebne, koje ustanovljuju pravila
izrijekom priznata od drava u sporu;
b) meunarodni obiaj kao dokaz ope prakse prihvaene kao pravo;
c) opa naela prava priznata od civiliziranih naroda,
d) uz rezervu odredaba lanka 59,79 sudske rjeidbe i nauavanja najpozvanijih
publicista razliitih naroda kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih
pravila.
2. Ova odredba ne dira u ovlasti Suda da odluuje ex aequo et bono, ako se stranke
o tome sporazumiju.
Za odreivanje izvora meunarodnoga prava toka 2. ovoga propisa nije od znaenja jer ona je samo jedan od moguih naina sudakog odluivanja, koji ne mora
biti strogo u okvirima pravila meunarodnoga prava. O toj emo ovlasti raspravljati
u produetku, u sklopu uloge pravinosti u meunarodnome pravu.
Ni toka 1. lanka 38. nije vie sveobuhvatna, jer meu glavnim izvorima ne
podrazumijeva partikularna obiajna pravila ni jednostrane akte drava. Podtoka
d) takoer ne nabraja sva pomona sredstva za utvrivanje pravnih pravila (tj.
konkretno obiajnih pravila) kojih je mnogo vie.
Analogno podjeli pravil meunarodnoga prava po njihovoj prostornoj vanosti (v. supra, 2, pod 1), valja nam podijeliti i sve njegove glavne izvore.
Najvaniji izvor opega meunarodnog prava jo uvijek je opi obiaj, jer
ugovori u naelu obvezuju samo njihove stranke. Drugi izvor opega meunarodnog prava jesu opa naela prava, koja su openitije naravi i neodreenijeg
sadraja od obiajnih pravila, a pogotovo od ugovora u pismenom obliku.
Pravila partikularnoga meunarodnog prava najee se uglavljuju ugovorima. Ugovor je najvaniji postupak sklapanja, potonjih izmjena, te dokonanja
78
Cf, Georg SCHWARZENBERGER: International Law, International Law as Applied by International Courts and Tribunals, Volume I, Third Edition, London, 1957, pp. 26-27.
79
lanak 59. Statuta Suda glasi: Presuda Suda obvezatna je samo za stranke spora i za sluaj
koji je rijeila.
6. POJAM IZVORA (NAINA STVARANJA) MEUNARODNOGA PRAVA...
61
pravila te vrste. Pravila partikularnoga meunarodnog prava mogu takoer nastati u partikularnom obiajnom procesu u uemu krugu subjekata meunarodnog prava. Napokon, i neke vrste jednostranih akata drava mogu biti izvorom
dunosti ili prava za njih same, te izvorom odgovarajuih prava i dunosti za
neke druge ili za sve ostale subjekte meunarodnoga prava.
U naemu izlaganju u sljedeem dijelu poi emo od izvora najopenitije
naravi od opih naela prava do onih konkretnijeg sadraja opeg i partikularnog obiaja, ugovora, te jednostranih akata.
h
Prije toga valja nam objasniti ulogu pravinosti (aequitas) za razliku od pravde (justitia) u meunarodnome pravu. Po svojoj naravi pravinost ne moe biti
izvorom meunarodnoga prava, ali se ona nikako ne smije niti zanemariti u
postupku primjene, pa i nastanka njegovih pravila.
O pojmu pravinosti i Meunarodni sud se katkad izjanjavao na kontradiktoran
nain. U nekim presudama o razgranienju epikontinentalnog pojasa izmeu drava
on se pozivao na naela pravinosti, ali sam nije nikada uspio odrediti sadraj tih
naela tako da bi njihova primjena dovodila do predvidivih rezultata u praksi.80
Nikada ni ikomu drugom nije bilo uspjelo formulirati neka naela pravinosti
kao poseban skup pravila, ali razliit od pravila pozitivnoga meunarodnog prava.
Pravinost valja shvatiti kao: siguran i spontan osjeaj pravednog i nepravednog, napose kada se oituje u prosuivanju nekoga konkretnog i posebnoga
sluaja.81 Treba ga posebno razmatrati u sklopu sudakog i arbitranog odluivanja o konkretnim sporovima. Tako opisan osjeaj pojavljuje se najee kao
reakcija na neko oito nepravedno rjeenje koje sudac nastoji izbjei pri strogoj
primjeni prava. U tome okviru raspravlja se o pravinosti infra legem, praeter
legemi contra legem.
(i) Pravinost infra legem uroena je zdravoj primjeni svakoga prava. Meunarodni sudac, poput unutarnjeg suca, pozvan je po svojoj dunosti o njoj
voditi rauna u mjeri koja je u skladu s potovanjem prava.82 Sudac e se voditi
pravinou u primjeni svakoga pravnoga pravila, ak kada ga stranke na to nisu
izriito ovlastile. On e se inspirirati pravinou osobito kada mu pozitivno
80
To je odlika pravinih naela kao dijela opeg meunarodnog prava nabrojenih u presudi iz
1985. o Epikontinentalnom pojasu (Libija/Malta). Cf., I. C. J. Reports 1985, pp. 39-40, para. 46.
81
Cf., Andr LALANDE: Vocabulaire technique et critique de la philosophie 9e dition, Paris,

1962, p. 293.
82
To je navod iz rezolucije Instituta za meunarodno pravo pod naslovom: Nadlenost meunarodnog suca u pravinosti, usvojene jo 1937. na zasjedanju u Luksemburgu. Cf. Institut de Droit
international, Tableau gnral des rsolutions (1873-1956), Ble, 1957, p. 162.
62
Uvod
pravo ostavlja odreenu slobodu diskrecijskog odluivanja, npr.: pri procjeni

nastale tete; pri odmjeravanju nadoknade i pri zaraunavanju kamata na dosuenu svotu; kod raspodjele trokova sudskoga postupka izmeu stranaka; pri
odreivanju rokova u postupku i sl.
Uz to, u ocjeni dokaza, pri pribjegavanju pojmu zloupotrebe prava i pri tumaenju nejasnih i dvosmislenih tekstova, dakle kad god je u poloaju da bira
izmeu vie moguih rjeenja, sudac bi trebao odabrati ono koje se njemu ini
najpravinijim, uzimajui u obzir sve okolnosti danoga sluaja.
Ta vrsta pravinosti, meutim, ne ovlauje suca da prekorai jasan smisao
nekoga pravnog teksta koji ima primijeniti, niti on smije putem pravinosti
otklanjati nedostatke u pravu ili ispravljati njegove nepravedne posljedice. On
mora primjenjivati bona fide pravo na snazi onakvo kakvo jest.
(ii) Pravinost praeter legem vezana je za odluivanje u sluaju praznina u

pravu (v. supra, 1). Napose u rjeavanju sporova izmeu drava o razgranienju njihovih kopnenih ili morskih prostora, meunarodni sudac i arbitar imaju
iroku vlast u odluivanju po pravinosti praeter legem, ali i veliku odgovornost
u izricanju pravde. Kompromis kojim stranke od suda trae konanu presudu u
takvim sporovima valja tumaiti kao njihovu neizravnu ovlast da sud odluuje
po pravinosti u nedostatku primjenljivih pravila pozitivnoga prava.
(iii) Pravinost contra legem moe se vezivati za posebno ovlatenje dano od

stranaka sudu da njihov spor odlui ex aequo et bono. Pri tome valja naglasiti
da sud ne smije nikada otkloniti primjenu pravila pozitivnoga prava ako ono
postoji, da bi izbjegao nepravednu odluku, osim ako ga na to obje stranke izriito ne ovlaste.83
U dosadanjoj praksi prijeratnoga Stalnoga suda meunarodne pravde i sadanjega Meunarodnog suda nema ni jedne presude izreene na temelju stavka
2. lanka 38. Statuta Suda. Mogue je ipak i za takve sluajeve utvrditi irinu
slobode sudakog odluivanja. Ona je mnogo vea od presuivanja po pravu,
ali nije neograniena.
Takva vrsta sudakog odluivanja najslinija je izravnim pregovorima stranaka u svrhu zakljuenja ugovora. Ako stranke same nisu uspjele sklopiti ugovor,
one mogu na sud ili na arbitra prenijeti ovlast da za sporni sluaj svojom presudom propie novo pravo. No, dok stranke mogu sklopiti nagodbu (transakciju) i
na temelju oportunosti, sud i u tim okolnostima mora izrei pravdu, i ne smije se
83
U tome smislu Institut za meunarodno pravo u spomenutoj rezoluciji iz 1937. istaknuo je:
Meunarodni sudac ne moe se pozvati na pravinost da bi donio presudu a da ne bude vezan
meunarodnim pravom, osim ako mu u tu svrhu sve stranke u sporu ne daju jasno izraeno
ovlatenje.
6. POJAM IZVORA (NAINA STVARANJA) MEUNARODNOGA PRAVA...
63
voditi razlozima politike ili druge oportunosti. On mora biti nepristran prema
zahtjevima obiju stranaka.
Ako je ovlaten da spor presudi ex aequo et bono da bi postigao pravdu, sud
moe, ali i ne mora, svojom presudom u okviru predmeta spora djelomino ili
potpuno izmijeniti steena subjektivna prava stranaka, ili moe vrlo slobodno
tumaiti ili ak dokidati njihove meusobne ugovore.
Iako se i takvo presuivanje moe makar djelomino ocijeniti kao po pravinosti contra legem, sud ni tada ne smije initi nita to ne smiju ni stranke pri
sklapanju ugovora. Presuda ne smije prekoraiti ni jedno imperativno pravilo
opega meunarodnog prava (jus cogens), jer bi to i ugovor uinilo nitavim.
Ona ne smije zadirati ni u prava treih drava koje nisu stranke spora, jer ga
tree drave nisu ovlastile presuivati, a napose ne da odluuje ex aequo et bono.
Izvan sudakoga odluivanja koje se dokonava obvezujuom presudom,
a u nedostatku objektivnijih kriterija, pravinost ima malo znaenje kao cilj
postizanja nekoga rjeenja. Primjerice, u pregovorima o razgranienju nekoga
kopnenog ili morskog prostora svaka od stranaka tvrdit e da je njezin zahtjev
pravian, a da je zahtjev susjedne drave nepravian, neumjeren i nerazuman.
Stoga ni kao sredstvo, a ni kao cilj, pravinost ne moe biti zamjena za pravna
pravila, niti moe biti izvorom meunarodnoga prava.84
84
To, meutim, ne vrijedi za pravila stipulirana u ugovoru koja znae kodifikaciju, ili su se nak
nadno transformirala u imperativna pravila opega meunarodnog prava. Drava koja bi se povukla iz takvog ugovora ili bi ga otkazala, ne bi se oslobodila obveze na potovanje tih pravila.
Ona ne bi prestala vrijediti kao norme opega meunarodnog prava, ak ako bi takav ugovor
prestao vrijediti izmeu svih njegovih stranaka.
II. DIO
IZVORI MEUNARODNOGA PRAVA
Bibliografija
Max SOERENSEN: Les sources du droit international, Copenhague, 1946, 274 pages; Gennadi
Mikhailovich DANILENKO: Law-Making in the International Community, Martinus Nijhoff
Publishers, 1992, 343 pages; Julio A. BARBERIS: Formacin del derecho internacional, Buenos
Aires, 1994, 324 pages; V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, 564 pages.
A. OPA NAELA PRAVA

Bibliagrafija
Hersch LAUTERPACHT: Private Law Sources and Analogies of International Law with special
reference to international arbitration, London, 1927, 306 pages; Karl WOLFF: Les principes
gnraux de droit applicables dans les rapports internationaux, RCADI 1931, tome 36. pp.
483-553; Georges RIPERT: Les rgles du droit civil applicables aux rapports internationaux,
RCADI 1933, tome 44, pp. 569-663; Alfred VERDROSS: Les principes gnraux du droit dans
la jurisprudence internationale, RCADI 1935, tome 52, pp. 195-251; Bin CHENG: General
Principles of Law as Applied by International Courts and Tribunals, London, 1953, 394 pages;
Smilja AVRAMOV: Opta pravna naela kao izvor meunarodnog prava, JRMP 1955, str. 385399; Lord McNAIR: The general principles of law recognized by civilized nations, The British
Year Book of International Law 1957, pp. 1-19; Wolfgang FRIEDMANN: The uses of general
principles in the development of international law, AJIL 1963, No. 2, pp. 284-285; Andr
BLONDEL: Les principes gnraux de droit devant la Cour permanente de Justice internationale
et la Cour internationale de Justice, Recueil dtudes de droit international en hommage Paul
Guggenheim, Genve, 1968, pp. 201-236; Antoine FAVRE: Les principes gnraux du droit,
fonds commun du droit des gens, ibid., pp. 366-39; Milan BARTO: Transformation des
principes gnraux en rgles positives du droit international, Mlanges offerts Juraj Andrassy,
(Martinus Nijhoff ) La Haye, 1968, pp. 1-12; Gza HERCZEGH: General Principles of Law and
the International Legal Order, Budapest, 1969, 129 pages; Michael AKEHURST: Equity and
general principles of law, The International and Comparative Law Quarterly 1976, pp. 801-825;
Bla VITANYI: Les positions doctrinale concernant le sens de la notion de principes gnraux
reconnus par les nations civilises, Revue gnrale de droit international public 1982, pp. 48-116;
V. . DEGAN: Opa naela prava u meunarodnom pravu, Prinosi za poredbeno prouavanje
prava i meunarodno pravo, br. 2, Zagreb, 1984, str. 1-68; Robert KOLB: La bonne foi en droit
international public, Contribution ltude des principes gnraux de droit, Paris, 2000, 759 p.
66
Izvori meunarodnoga prava
7. POJAM I BIT
Opa naela prava jesu pravna naela najopenitije naravi. Ona su zajednika
svim pravnim poredcima, dakle svim razvijenim unutarnjim pravnim sustavima
drava, potom meunarodnom pravu, ali i transnacionalnom i supranacionalnom pravu. Bez tih naela ne bi bio mogu ni jedan pravni poredak. Stoga, za
razliku od ugovora i obiajnih pravila, ona nisu neposredno nastala da bi uredila
neki konkretni odnos bilo u meunarodnom bilo u nekom drugom pravu.
U opa naela prava spada naelo pacta sunt servanda, tj. da se slobodno
preuzete ugovorne obveze moraju u dobroj vjeri (bona fide) izvravati. Meu
njih ubraja se i naelo dobre vjere (bona fides), koje se ne odnosi samo na izvravanje ugovornih obveza nego i na izvravanje pravomonih sudskih presuda,
tumaenje pravnih propisa i na druge pravne odnose.
Meu opim naelima prava jest i ono po kojemu svako protupravno djelo
povlai odgovornost po pravu i dunost poinitelja da naknadi poinjenu tetu.
Ali ta naela podrazumijevaju i neke okolnosti koje iskljuuju protupravnost
djela. To su: (a) pristanak subjekta protiv kojega je djelo upravljeno, pod uvjetom
da je dan slobodno i bez prisile; (b) samoobrana na fiziki napad u kojoj je kao
odgovor iznimno doputena upotreba i fizike sile; (c) protumjere (doputene
represalije) kao odgovor na protupravni in druge strane; (d) via sila; (e) nesrea; te (f ) stanje nude (vidi pojedinosti infra, 44, pod 7).
Meu opim naelima prava vjerojatno su najbrojnija ona koja se odnose na
pravo ugovora. Osim spomenutih, tu spada i naelo pacta tertiis nec nocent nec
prosunt, tj. da ugovor ne stvara ni obveze, a ni prava za tree drave bez njihova
pristanka. Ovamo pripada i naelo inadimplendi non est adimplendum, tj. da,
ako jedna od stranaka prestane izvravati neki ugovor, druga ili ostale stranke
imaju takoer pravo suspendirati njegovo djelovanje, pa ak ga i dokonati u
odnosu na dravu kriteljicu.
Tu se, nadalje, ubrajaju naela koja ponitavaju pristanak dan na ugovornu
ili drugu pravnu obvezu (mane pri oitovanju volje). To su bludnja, prijevara,
korupcija pregovaraa, prisila izvrena nad osobom pregovaraa, te prisila nad
pravnom osobom ili dravom izvrena prijetnjom ili upotrebom fizike sile.
Ima i opih naela prava koja se, poput onoga bona fide, ne primjenjuju
samo na ugovorne odnose ili glede odgovornosti nego imaju iru primjenu.
Medu njima su ona: non concedit venire contra factum proprium (da se nikomu
drugom ne moe osporavati svoje vlastito ponaanje), i nemo plus juris in allium transferre potest quam ipse habet (da nitko na drugoga ne moe prenijeti
vie prava nego to ih sam ima). Tu se ubraja i naelo zastare, ono o zabrani
7. POJAM I BIT
67
obogaenja bez pravne osnove (enrichissement sans cause), te ono o dunosti

potovanja steenih privatnih prava.
Postoje i neka opa naela svojstvena svakom sudskom i arbitranom postupku: naelo neovisnosti i nepristranosti sudbenoga tijela; naelo ravnopravnosti i obostranog sasluanja stranaka; litispendencija (da se o istoj stvari ne
moe istodobno voditi postupak pred dva sudska tijela), res judicata (da se
konana presuda protiv koje nema priziva mora u dobroj vjeri izvriti i da se
o presuenoj stvari ne moe voditi nova parnica), naelo da presuda mora biti
obrazloena i dr.
Ako bi se neko sudbeno tijelo oito ogrijeilo o neko od tih opih naela
postupka, to bi moglo imati za posljedicu nitavost izreene presude. A ako bi
stranke nekoga spora u svome arbitranom kompromisu ugovorile naela postupka bitno razliita od iznesenih, u pitanju vie ne bi bilo suenje, nego neki
drugi nain rjeavanja (mirenje, posredovanje), ili u nekim sluajevima ak i
pristanak na inae nedoputenu intervenciju u odnose stranaka spora.
h
Zanimljivo je navesti nekoliko primjera opih naela prava kako su ih formulirali prijeratni i dananji Haki sud. Uz neka koja su zaista prepoznatljiva kao dio
pozitivnoga prava svake drave, za ostala se moe rei da su ih oni otkrivali prije
nego da su ih stvarali. Navodimo najprije primjere tako sroenih opih naela koja
pripadaju materijalnom pravu.
U savjetodavnom miljenju o Njemakim naseljenicima u Poljskoj iz 1923. Stalni
sud meunarodne pravde istaknuo je da steena privatna prava ne prestaju promjenom suvereniteta nad nekim podrujem (Series B, No. 6, p. 36). Slino tomu, u savjetodavnom miljenju o Mosulu iz 1925. Sud je ustvrdio da naelo potovanja steenih
prava ini dio opeprihvaenoga meunarodnoga prava (Series B, No. 12, p. 32).
U presudi o Tvornici u Chrozowu (jurisdikcija) iz 1927. Sud je istaknuo: Naelo je meunarodnoga prava da povreda neke preuzete obveze namee dunost
ispravljanja (reparacije) tete u prikladnom obliku. Ispravljanje tete stoga je nuna
dopuna proputanju da se neka konvencija primijeni, a da nije prijeko potrebno da
sama konvencija to predvia (Series A, No. 9, p. 21).
U istome smislu, u presudi o meritumu spora u istom predmetu iz 1928, istaknuto je sljedee: ... Sud smatra da je naelo meunarodnog prava, pa ak da je i ope
pravno shvaanje, da svako krenje preuzete obveze ukljuuje obvezu ispravljanja
tete (Series A, No. 17, p. 29). Sud je dalje istaknuo:
Bitno naelo koje proizlazi iz samoga pojma protupravnog akta i koje, kako se
ini, proizlazi iz meunarodne prakse, a napose iz judikature arbitranih tribunala,
jest da ispravljanje (reparacija) tete mora koliko je mogue otkloniti sve posljedice
protupravnog akta i ponovno uspostaviti stanje kakvo bi vjerojatno postojalo da
68
taj akt nije bio poinjen. Naturalna restitucija ili, ako to nije mogue, isplata svote
koja bi odgovarala vrijednosti oteenoga predmeta; dosuivanje, ako je potrebno,
pretrpljene tete koja se ne bi mogla pokriti fizikim povratom ili isplatom umjesto
njega, to su naela kojima se valja sluiti pri odreivanju iznosa odtete dune zbog
akta suprotnoga meunarodnom pravu (Series A, No. 17, p. 47).
U savjetodavnom miljenju o Rezervama na Konvenciju o genocidu iz 1948, izreenom u 1951, Meunarodni je sud istaknuo sljedee naelo:
Dobro je utvreno da neka drava ne moe biti obvezana u ugovornom odnosu
bez svoga pristanka, te joj se stoga ne moe suprotstaviti nikakva rezerva na koju
nije pristala. Takoer je opeprihvaeno naelo da je svaki mnogostrani ugovor plod
slobodno postignuta sporazuma o njegovim odredbama, te stoga ni jedna drava ne
smije jednostrano ili putem uega sporazuma sprijeiti ili omesti svrhu i razlog postojanja konvencije... Taj koncept, koji je neposredno proizaao iz pojma kontrakta,
ima neprijepornu vrijednost... (p. 21).
No, kada je u pitanju Konvencija o genocidu, Sud je zakljuio da postoje brojne
okolnosti zbog kojih to naelo treba uiniti fleksibilnijim (v. infra, 17).
U presudi iz 1961. o prethodnim pitanjima u parnici o Hramu Preah Vihear
(Kamboda/Tajland), Sud je istaknuo da je: ...najvanija pravna posljedica bludnje,
kada ona postoji, da moe utjecati na postojanje pristanka za koji se pretpostavlja
da je dan... (p. 3). U presudi o meritumu toga spora iz 1962. Sud je, medutim, precizirao:
Ope je prihvaeno pravno pravilo da se na bludnju kao uzrok koji ponitava
pristanak ne moe pozvati ona stranka koja je svojim ponaanjem pridonijela toj
bludnji, ili ako su okolnosti bile takve da je morala biti upozorena na mogunost
bludnje... (p. 26).
Taj je izuzetak u istim rijeima poslije postao stavkom 2. u lanku 48. Beke
konvencije o pravu ugovora iz 1969.
U savjetodavnom miljenju iz 1923. o poljsko-ehoslovakom razgranienju (pitanje Jaworzine) prijeratni je Sud prizvao tradicionalno naelo: ejus est interpretare
legem cujus conderei pojasnio ga je na sljedei nain: utvreno je naelo da pravo
autentinog tumaenja nekoga pravnog pravila pripada jedino osobi ili tijelu koje
ima vlast mijenjati ga ili ga dokinuti (Series B, No. 8, p. 37).
U savjetodavnom miljenju o grko-turskom sporazumu iz 1926. isti je sud naveo:
Kada bi se lanu nekoga tijela zasnovanog na naelu kolektivnog odluivanja
priznalo pravo bilo kakvoga djelovanja pojedinano, izvan sfere odluivanja u organizaciji, to bi oito bilo suprotno openito prihvaenomu pravnom naelu (Series
B, No. 16, p. 25).
Jo su zanimljiviji iskazi opih naela u procesnome pravu.
U savjetodavnom miljenju u sluaju M o s u l iz 1925. Stalni sud meunarodne
pravde istakao je: dobro poznato pravilo prema kojemu nitko ne moe biti sam
sudac u svojoj vlastitoj stvari (Series B, No. 12, p. 32).
7. POJAM I BIT
69
U savjetodavnom miljenju iz 1954. o Administrativnom tribunalu Ujedinjenih

nacija, Meunarodni je sud, meu ostalim, imao odgovoriti na upit: moe li Opa
skuptina zbog bilo kojega razloga ne izvriti presudu toga tribunala. Rije je o tribunalu nadlenom za presuivanje sporova izmeu Organizacije i njezinih zaposlenika. Odgovor Meunarodnog suda bio je odluno odrean, i to zbog sljedeih razloga:
... Tribunal je ustanovljen, ne kao savjetodavni organ ili kao obian odbor podinjen Opoj skuptini, nego kao neovisno i istinsko sudbeno tijelo koje u ogranienom okviru svojih funkcija izrie konane presude bez priziva. Prema jednom
dobro utvrenom i openito prihvaenom naelu prava, presuda koju izrekne takvo
sudbeno tijelo je res judicata i ima obvezujuu snagu u odnosima izmeu parninih
stranaka... (p. 53).
Haki je sud, meutim, dodao:
To se naelo... ipak ne moe uzeti kao da sprjeava Tribunal da u posebnim
okolnostima izvri reviziju neke svoje presude kada se otkriju nove injenice od
odluujue vanosti... Takva strogo ograniena revizija od samoga Tribunala ne
moe se smatrati albom... i mora biti sukladna pravilima openito predvienima
u statutima ili zakonima o sudovima, poput lanka 61. Statuta Meunarodnog suda
(Ibid., p. 55).
U savjetodavnom miljenju iz 1956. o Presudama Administrativnog tribunala
Meunarodne organizacije rada glede tubi protiv UNESCO-a, Sud je istaknuo naelo jednakosti stranaka u sudskom postupku:
Prema openito prihvaenoj praksi, pravni lijekovi protiv neke presude jednako
su otvoreni objema strankama. Svaka od njih ima jednake mogunosti podnoenja
svoga zahtjeva tribunalu nadlenom da ispita sluaj (p. 85).
U presudi iz 1957. o prethodnim pitanjima u parnici o Pravu prolaska kroz indijsko podruje (Portugal/Indija), Sud je naveo:
Ope je prihvaeno pravno pravilo, koje je Sud u prolosti primjenjivao, da, im
je neki spor valjano iznesen pred Sud, jednostrana akcija tuene drave kojom ona
dokonava svoju izjavu o prihvatu njegove nadlenosti, bilo u cjelini bilo u dijelu,
ne moe Sud liiti njegove nadlenosti... (p. 142).
U presudi o Poljskoj Gornjoj leskoj (jurisdikcija) iz 1925, prijeratni Stalni sud
meunarodne pravde priznao je opeprihvaeno naelo litispendencije, ali je naao
da u tome sporu nisu ispunjeni njegovi bitni elementi (Series A, No. 6, p. 19).
U savjetodavnom miljenju o grko-turskom sporazumu iz 1926, isti je sud istak
nuo kao ope naelo da svako tijelo koje ima sudbene ovlasti ima u prvome redu
pravo samo odrediti domaaj svoje nadlenosti (Series B, No. 16, p. 2). Isto to naelo
jo bolje je objanjeno u presudi Meunarodnoga suda o prethodnim pitanjima u
parnici Nottebohm (Lihtentajn/Gvatemala):
... Jo od parnice Alabama openito je prihvaeno u skladu s prijanjim presedanima da, osim u sluaju suprotnog sporazuma (parninih stranaka), svaki je
meunarodni tribunal sudac svoje vlastite nadlenosti i u tu svrhu ima vlast tumaiti
70
instrumente koji je ureuju... To naelo, koje je u opemu meunarodnom pravu

prihvaeno glede arbitrae, ima posebnu snagu kad meunarodni sudac nije arbitrano tijelo ustanovljeno kompromisom stranaka da bi odluilo o nekom posebnom
sporu, nego institucija otprije ustanovljena meunarodnim aktom koji joj definira
nadlenost i ureuje djelovanje... (p. 119).
U zakljuku prijeratnog Suda o privremenim mjerama s konca 1939, u parnici
o Bugarskom i Sofijskom elektrinom drutvu (Belgija/Bugarska), istaknuto je da
se parnine stranke moraju suzdravati od bilo koje mjere koja bi mogla nakoditi
izvrenju budue presude, te openito ne dopustiti nikakav korak bilo kakve naravi
koji bi mogao zaotriti ili proiriti spor (Series A/B , No. 79, p. 199).
h
U svim razvijenim pravnim poredcima odavno su sva najvanija opa naela prava kodificirana odgovarajuim zakonima, ili su se duboko ukorijenila u
sudsku praksu. I u meunarodnom su pravu sva ta naela odavno dio opega
obiajnog prava, a takoer su potvrena u konvencijama o kodifikaciji poput
Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, te u statutima i poslovnicima stalnih
sudskih tijela poput Meunarodnog suda u Den Haagu.
Stoga u meunarodnom pravu kakvo je danas na snazi malokad opa naela
prava mogu biti od znaenja kao poseban izvor, ili drugim rijeima, kao naela
razliita od obiajnih i ugovornih pravnih pravila. No jo su u 19. stoljeu meunarodni arbitri esto intuitivno pribjegavali tim naelima iz unutarnjega, pa
ak i iz rimskoga prava, jer drugih pravila pozitivnoga meunarodnoga prava,
primjenljivih na odreeni spor, jo nije bilo.
Stanje je i danas razliito u transnacionalnom pravu. Ugovori izmeu neke drave i strane fizike ili pravne osobe, ili izmeu neke meuvladine organizacije i njenih
slubenika, ili izmeu federalnih jedinica dviju drava, mogu propisati pravo koje
e se na njih odnositi. Odgovarajue se pravo moe pronai i primjenom kolizijskih
normi iz meunarodnoga privatnog prava. Ali materijalna su pravila na koja takav
kontrakt ili kolizijske norme upuuju, u praksi esto nedovoljna ili ih uope nema.
Tada je pri rjeavanju sporova glede tih odnosa arbitar prisiljen neposredno primjenjivati opa naela prava kao glavni pravni izvor tih odnosa.
Donekle je slino i sa supranacionalnim pravom. Pravo Europske unije u njegovoj
cjelini vrlo je integriran i razvijen sustav pisanih propisa, u kojemu obiajna pravila nemaju veliko znaenje. No, kao i u svakome drugom pisanom pravu, u njemu
su neizbjene praznine. Sud u Luxemburgu popunjava te praznine pribjegavajui
naelima zajednikima unutranjim pravnim poredcima drava lanica, dakle kao
supsidijarnom izvoru toga prava.
7. POJAM I BIT
71
h
Propis iz lanka 38. stavka 1 toke c Statuta Meunarodnog suda, u kojemu
su opa naela prava priznata od civiliziranih naroda predviena kao jedan od
izvora meunarodnog prava koja primjenjuje taj sud, u praksi se esto tumai i
kao ovlast dana Sudu da, u sluaju praznina u meunarodnom pravu pribjegava,
analogiji s unutarnjim pravnim poredcima drava.1 I Komisija za meunarodno
pravo, koja je stalni organ Ope skuptine Ujedinjenih nacija, prigodom pripremanja nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju neke od grana
meunarodnoga prava, redovito se na isti nain slui analogijom s unutarnjim
pravom drava, kao razvijenijem.
Na taj su nain neka vrlo openita naela iz rimskoga prava posluila kao
inspiracija za razvoj obiajnih i ugovornih pravnih pravila u prostorima koji
su razvojem tehnikih sredstava tek odnedavna postali dostupni ovjeanstvu.
Tako je pravilo iz rimskoga prava: da more, morska obala, voda koja tee i zrak
ne mogu biti predmetom privatnoga vlasnitva (res extra commercium), posluilo kao inspiracija za obiajna i ugovorna pravila meunarodnoga prava
da se istraivanje i iskoritavanje svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska
tijela, moraju obavljati za dobrobit i u interesu svih zemalja i moraju biti dobro
itavog ovjeanstva.
Slino tomu, neki meunarodni instrumenti proglasili su morsko dno i podzemlje koje je izvan granica nacionalne jurisdikcije drava, kao i bogatstva te
tzv. Meunarodne zone, zajednikom batinom (opim dobrom) ovjeanstva
(v. infra, 67. pod 5, 76).
Ali nije sasvim sigurno da su tako primjenljiva opa naela prava sama po
sebi obvezatna u novim prostorima, koja postaju dostupna ovjeanstvu, i da su
kao takva neposredan izvor meunarodnoga prava bez doputenoga odstupanja. Nastala pravna praznina moe se katkad popuniti ugovornim propisima ili
brzim stvaranjem novih obiajnih pravila koja mogu odudarati od opih naela
prava primjenljivih na te nove situacije. Sve ovisi o interesima veine i najutjecajnijih drava.
I na kraju, spomenuti propis lanka 38-1-c. Statuta Meunarodnog suda, koji
spominje opa naela prava priznata od civiliziranih naroda, nipoto ne treba
tumaiti kao osnovu za podjelu razliitih naroda na civilizirane i na necivilizirane. Pravo podrazumijeva civilizaciju. Stoga se svi narodi koji su organizirani
Analogija je, meutim, zabranjena u domaem i meunarodnom kaznenom sudovanju jer bi

znaila krenje opega naela kaznenoga prava nullum crimen sine lege.
72
u drave moraju smatrati civiliziranima i ravnopravnima, jer su i sve drave

meu sobom pravno jednake.
Kako je ve spomenuto, opa naela prava zapravo su ona pravna naela
vrlo openite naravi koja su zajednika svim vrstama prava (meunarodnom,
transnacionalnom i supranacionalnom), kao i svim razvijenim pravnim sustavima drava bez obzira na oblik civilizacije kojemu pripadaju. To podrazumijeva
unutarnje pravne sustave drava zasnovane na pisanom i kodificiranom pravu
(kontinentalno pravo); one koji se preteito razvijaju na temelju prakse i presedana sudova (angloameriko pravo); pravne sustave utemeljene na vjerskim
uenjima (islam, budizam); pravo negdanjih socijalistikih zemalja i onih sa
slobodnim tritem. I ako se neko naelo prava ne nalazi zabiljeeno u istome
obliku u svakomu od tih sustava, njegova primjena ne smije povrijediti temeljne
pojmove ni jednoga od tih sustava.2 U sluaju suprotnoga, ne radi se o opem
naelu prava. Opa naela prava dakle nisu neposredno nastala da bi uredila
neke konkretne pravne odnose izmeu konkretnih subjekata. No bez njih ni jedan pravni poredak ne bi mogao djelovati. Veina njih djeluje u meunarodnom
pravu neovisno o volji i pristanku drava. Njihova se primjena, meutim, moe,
u razliitim granama prava i u razliitim vremenima katkad i razliito oitovati.
2
Cf., Wolfgang FRIEDMANN: The Uses of General Principles in Development of International Law, AJIL 1963, pp. 284-285.
73
B. OBIAJ U MEUNARODNOME PRAVU

Bibliografija
Lazare KOPELMANAS: Custom as a means of the creation of international law, The British
Year Book of International Law 1937, pp. 127-151; Joef L. KUNZ: The nature of customary
international law, AJIL 1953, pp. 662-669; I. C. MacGIBBON: Customary law and acquiescence,
The British Year Book of International Law 1957, pp. 115-145; Karol WOLFKE: Custom in Present
International Law, Wrocaw, 1964, 185 pages; Michael AKEHURST: Custom as a source of
international law, The British Year Book of International Law 1974-75, pp. 1-53; Brigitte STERN:
La coutume au coeur du droit international, quelques rflexions, Mlanges offerts Paul Reuter,
Paris, 1981, pp. 478-499.
8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA:

PRAKSA I OPINIO JURIS
Bibliografija
Paul GUGGENHEIM: Les deux elments de la coutume en droit international, Etudes en
lhonneur de Georges Scelle, vol. 1, Paris, 1950, pp. 257-284; Krzysztof SKUBISZEWSKI: Elements
of Custom and the Hague Court, Zeitschrift fr Auslndisches und Offentlisches Recht und
Vlkerrecht 1971, pp. 810-854; Peter HAGGENMACHER: La doctrine des deux lments du droit
coutumier dans la pratique de la Cour internationale, Revue gnrale de droit international public
1986, pp. 5-125; Maurice MENDELSON: The subjective element in customary international law,
The British Year Book of International Law 1995, pp. 177-208.
Za razliku od opih naela prava koja su zajednika svim pravnim poredcima, meunarodna obiajna pravila specifina su samo za meunarodno pravo.
Ona nastaju u praksi drava i drugih subjekata meunarodnoga prava i imaju
za svrhu pravno ureenje konkretnih meunarodnih odnosa.3
lanak 38-1-b. Statuta Meunarodnog suda spominje obiaj kao dokaz
ope prakse prihvaene kao pravo. Ta formulacija neprecizna je i nelogina.
To stoga to opa praksa prihvaena kao pravo je dokaz postojanja obiaja, a
ne obratno. Ipak, taj navod pravilno upuuje na dva elementa bitna za nastanak
obiajnoga pravnog pravila. To su (a) materijalni i objektivni element, tj. opa
praksa (ponavljano vrenje), te (b) subjektivni i psiholoki element, da je ta
praksa prihvaena kao pravo, tj. opinio juris sive necessitatis. Subjekti meuna3
Po istoj osnovi svako ope naelo prava koje je preraslo u obiajno pravilo opega meunarodnog prava takoer je potvreno u praksi drava i ima za svrhu pravno ureenje konkretnih
meunarodnih, najee meudravnih odnosa.
74
rodnoga prava dakle ponavljaju odreenu praksu (tj. ponaaju se na isti nain),
u uvjerenju da ta praksa znai pravnu obvezu, i da bi neka praksa njoj suprotna
znaila odstupanje od meunarodnog prava, ili ak njegovo krenje.
Valja posebno razmotriti znaajke svakoga od tih dvaju elemenata nunih
za nastanak i za postojanje obiajnoga pravnog pravila.
1. Praksa. a) Praksa ili ponavljano vrenje obino prethodi uvjerenju o pravnoj obvezatnosti.4 Takva je praksa najea u odnosima izmeu drava. Nije
iskljueno da meuvladine organizacije i drugi subjekti meunarodnoga prava
sudjeluju u relevantnoj obiajnoj praksi, ali je praksa drava u tome pogledu
najuestalija i najznaajnija. Pri tome se i najvei broj obiajnih pravnih pravila
koja su na snazi odnosi na drave i njihove uzajamne odnose. Praksu politikih
organa meunarodnih organizacija u kojima su zastupljene drave (npr. Ope
skuptine ili Vijea sigurnosti UN-a), valja pri tome uzeti kao praksu odnosnih
drava, i to prije negoli praksu organizacije u pitanju.
b) U obiajnom procesu vana je ne samo praksa dravnih organa nadlenih za vanjsko zastupanje: glavara drave, vlade, ministra vanjskih poslova i
diplomatskih predstavnika, koji su ovlateni pregovarati s drugim dravama
bez punomoi, a njihove izjave mogu neposredno obvezivati njihovu dravu.
Pravno je relevantna i praksa zakonodavnih organa koja se oituje u ustavnim,
zakonskim i drugim propisima drave u pitanju. Moe biti vana i praksa sudova
drave. Ako se oruane snage po bilo kakvoj osnovi nalaze na podruju druge
drave, tada moe biti bitna i praksa, tj. ponaanje vojnih organa.
Praksu neke meuvladine organizacije ini u obiajnome procesu u prvom
redu praksa njezinih administrativnih organa (glavnog tajnika, direktora i njihovih pomonika), kada u okviru njihovih nadlenosti oni djeluju u ime organizacije kao posebnoga subjekta meunarodnoga prava.
c) Tree je pitanje uestalosti prakse organa subjekata meunarodnoga prava, relevantne u obiajnome procesu. Meunarodni sud je u presudi iz 1969.
o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru raspravljao u tome smislu o
stalnoj praksi.5 Osim toga to je stalna, ta praksa treba biti jednoobrazna (isto-
Ispravno je u tome pogledu zakljuio Charles De VISSCHER: Thories et ralits en droit

international public, deuxime dition, Paris, 1955, p. 188, da u meunarodnim odnosima vie
negoli inae, injenica prethodi svojoj kvalifikaciji.
U originalu a settled practice, une pratique continue, Cf., I. C. J. Reports 1969, p. 44, para. 77.
U nastavku emo u samome tekstu oznaivati brojeve stranica i paragrafe ove i drugih presuda i
savjetodavnih miljenja Meunarodnog suda. Godina donoenja odluke odgovara godini zbornika u kojemu je objavljena, npr. ako je odluka donesena u 1954. Treba je traiti u I. C. J. Reports
1954, itd.
8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURIS
75
vjetna) i kontinuirana, tj. da nema znaajnih prekida u njezinu vrenju u kojima

bi prevladala praksa njoj suprotna.
d) Meunarodno pravo ne propisuje nikakvo razdoblje da bi se takva praksa
transformirala u obiajno pravno pravilo. Meunarodni je sud u reenoj presudi
iz 1969. naveo da kratko razdoblje od deset godina od potpisivanja enevske konvencije o epikontinentalnom pojasu, te pet godina otkako je ona stupila na snagu,
nisu smetnja za ustanovljenje obiajnoga pravila u pitanju (p. 43, para. 74).6
Sve, meutim, ovisi o uestalosti prakse, njezine kvalitete i njezinih sudionika. Vrlo brz tehnoloki razvoj, npr. sovjetsko lansiranje u Zemljinu orbitu
prvoga umjetnog satelita u 1957, dovelo je do trenutanog nastanka novoga
obiajnog pravila (tzv. instant custom) kojemu nisu bili potrebni presedani. Ali
takve su situacije sasvim iznimne. Prijeratni Stalni sud meunarodne pravde
u presudi Wimbledon iz 1923, na temelju dvaju presedana o ureenju prava
prolaska kroz Sueski i Panamski kanal, ustanovio je obiajno pravilo vano za
Kielski kanal. Radilo se o dunosti neutralne drave kroz ije podruje internacionalizirani kanal prolazi, da dopusti prolazak ratnog materijala zaraenih
strana (v. infra, 78, pod 4).
U veini drugih sluajeva bit e potreban vei broj presedana i dulji protek
vremena da bi se neka stalna, jednoobrazna i kontinuirana praksa transformirala
u novo obiajno pravno pravilo.
Stranka u sporu pred nekim sudskim tijelom koja se poziva na postojanje nekoga
obiajnog pravila, nastojat e dokazati to je mogue vei broj takvih primjera u to
je mogue duljem razdoblju.
e) Napokon, u obiajnome procesu od vanosti je praksa injenja, kao i praksa uzdravanja (proputanja). Naprotiv, protesti i druge vrste suprotstavljanja
nekoj praksi znatnijega broja drugih drava mogu sprijeiti da se ona transformira u obiajno pravo.
2. Opinio juris. Praksa drava i drugih subjekata moe na nekom podruju

biti stalna, jednoobrazna i kontinuirana, moe biti dugotrajna, potjecati od nadlenih organa i ne nailaziti na otpore i proteste drugih drava, ali da nikada ne
preraste u novo obiajno pravno pravilo. Vani su i motivi u vrenju odreene
prakse.
6
Sud je pri tome naglasio: Iako injenica to je proteklo relativno kratko razdoblje sama po
sebi ne znai nunu prepreku da se stvori novo pravilo obiajnoga meunarodnog prava na temelju isto ugovornog pravila, bilo bi nuno da je u tome razdoblju, premda kratkomu, praksa
drava, ukljuujui i one posebno zainteresirane, trebala biti iroka i praktino jednoobrazna u
smislu propisa koji se eli dokazati i morala bi biti oitovana tako da odraava ope priznanje
toga da je rije o pravnom pravilu i pravnoj obvezi.
76
Meunarodni je sud praksi drava katkada pripisivao izvanpravne motive.

U presudi iz 1969. istaknuo je da postoje mnogi meunarodni akti u podruju
ceremonijala i protokola, koji se vre gotovo bez odstupanja, ali su motivirani
razlozima utivosti, oportunosti i tradicije, a ne osjeajem pravne obveze (p. 44,
para. 77). Tu je rije o pukom obiaju (usage za razliku od custom ili coutume),
koji se katkad naziva i socijalnim obiajem. Krenje tih izvanpravnih pravila
moe dovesti do ozbiljnih politikih posljedica i do uzvraanja jednakom mjerom, ali po sebi ne povlai odgovornost po meunarodnom pravu.
Kriterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnoga pravnog pravila
jest uvjerenje ili svijest da je praksa u pitanju obvezatna zbog postojanja odgovarajuega pravnog pravila koje ju nalae. Drave u pitanju moraju stoga osjeati
da se vladaju prema naelu koje ini pravnu obvezu, zakljuio je Meunarodni
sud u spomenutoj presudi o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru iz
1969. (p. 44, para. 77). To je opinio juris sive necessitatis, kao bitan element
postojanja obiajnoga pravnog pravila.
Uvjerenje o pravoj obvezatnosti odreene prakse ne nastaje uvijek u cilju promicanja plemenitih ljudskih vrijednosti u meunarodnoj zajednici, kao to su mir,
suradnja drava, prava ovjeka i dr., koje nalau odreena samoogranienja slobode
svake drave. Vrlo esto zainteresirane drave oituju svoje uvjerenje da neka praksa
ini pravnu obvezu iz egoistinih pobuda, jer ba takvo pravilo odgovara njihovim
interesima. Stoga su to svoje uvjerenje, i potovanje odnosnoga pravila kao pravnoga,
one sklone nametnuti svim drugim dravama.
U stvarnosti nije uvijek lako razluiti taj subjektivni i psiholoki element koji ini
opinio juris razluiti od izvanpravnih motiva. Bilo je uglednih pravnih pisaca koji
su bili skloni taj konstitutivni element u obiajnome procesu odbaciti kao ostatak
voluntaristike doktrine u meunarodnom pravu. Oni su tvrdili da je dugotrajna
praksa drava dovoljna sama za sebe za nastanak nekoga obiajnog pravnog pravila.7
No takva su gledita prevladana meunarodnom sudskom praksom koja dosljedno
7
Hans KELSEN: Principles of International Law, New York, 1952, pp. 314, 417-419, ustvrdio
je da pranorma cjelokupnoga meunarodnog prava lei u hipotezi da je meunarodni obiaj
injenica koja stvara pravo. Na toj se hipotezi zasniva i pretpostavka da pojedinci, ije ponaanje
ini neki puki obiaj (koji se ponaaju poput svojih blinjih), to ine iz uvjerenja da time primjenjuju neku pravnu normu. Ali, unato tomu, opinio juris, po njemu, nije konstitutivni element
obiajnoga pravnog pravila, nego samo njegov proizvod. Dugotrajna praksa sama za sebe stvara
pravo. Paul GUGGENHEIM: Trait de droit international public, Tome I, Genve, 1953, pp.
47-48, odbacio je opinio juris jer navodno ne postoji nikakav pouzdani kriterij za odreivanje
psiholokih imbenika koji vanjskim dravnim aktima pridaju karakter obiaja. Da bi postojao
obiaj, potrebno je da se ponaanje ostvaruje na stalan i efektivan nain, a takoer je potrebno
da na njegovu povredu uslijedi sankcija. Ipak u drugom izdanju svoga djela iz 1967. (t. I, p. l04),
i taj se pisac pridruuje veini ostalih, priznajui dva elementa obiaja: praksu i svijest o pravnoj
obvezi. Vidjetii pregled ostalih gledita u znanosti Brigitte STERN: La coutume au coeur du
droit international, quelques rflexions, Mlanges offerts Paul Reuter, Paris, 1981, pp. 478-499.
8. DVA ELEMENTA OBIAJNOG PRAVILA: PRAKSA I OPINIO JURIS
77
inzistira na pravnom uvjerenju drava o postojanju pravne obveze kao elementu

obiajnoga pravila.
3. Obiaj kao proces. Sve nas navedeno upuuje na to da je, vie od drugih
izvora meunarodnog prava, obiaj sloen i kontinuiran proces u kojemu redovito sudjeluje vei broj drava i drugih subjekata meunarodnoga prava. U
tome procesu vanu ulogu imaju uzajamnost (reciprocitet), ali i razliiti interesi
drava, te mogunost da se vlastiti interesi jednoga broja drava nametnu kao
pravo na snazi svima ostalima.
Obiajna pravna pravila, bilo da su opa bilo partikularna, u najveem broju
sluajeva impersonalne su naravi. Ona sama za sebe predviaju jednaka prava
i jednake dunosti za sve drave na koje su primjenljiva.8 Ali formalno jednaka
prava, npr. pravo istraivanja i iskoritavanja svemira, ili sudjelovanja u iskoritavanju rudnih bogatstava Meunarodne zone, svode se na prava samo onih
koji su kadri njima se sluiti.
Redovito, premda ne bez izuzetaka, u obiajnom procesu praksa prethodi
uvjerenju o pravnoj obvezi. Postupno i polagano stvaranje obiajnoga pravnog
pravila putem prakse drava neki su pisci duhovito usporedili s postupnim stvaranjem seoskoga puta na neobraenom zemljitu: Najprije nastaju mnogobrojne i nesigurne staze koje se jedva zamjeuju na zemljitu. Potom iz neobjanjivih
razloga veina prolaznika zajedniki upotrebljava, prihvaa, samo jednu stazu.
Iz toga nastaje zajedniki osjeaj koji daje prednost tomu prolazu koji se otada
priznaje kao jedini ispravan put a da se ne moe utvrditi u kojemu se trenutku
tono ostvarila ta transformacija.9
I zaista, u najveem broju sluajeva, nemogue je sa sigurnou utvrditi trenutak kristalizacije odreene meunarodne prakse u pravno pravilo, tj. kada je
tono nastalo uvjerenje da praksa u pitanju oznauje pravnu obvezu. Stvaranje
obiajnoga prava tako je prilino tajnovito.10 Rubikon koji razdvaja (puki) obiaj
od prava prelazi se utke, nesvjesno i bez proklamacija.11 No sasvim se isto moe
zakljuiti i za prilagoivanje nekoga postojeeg obiajnog pravnog pravila koje
je na snazi izmijenjenim drutvenim uvjetima i za njegovo dokidanje putem
stvaranja novog obiaja razliita sadraja.
8
U tome su iznimka lokalna obiajna pravila koja nastaju u odnosima susjednih drava, ili
specijalna obiajna pravila koja mijenjaju ugovorne odnose. Svaka od tih vrsta moe izmijeniti
ravnoteu prava i dunosti, koja su za svaku dravu razliita. V. infra, 12.
Cf., Pitt COBBETT: Cases and Opinions on International Law, 1909, pp. 5-6. Ovu parabolu
preuzeli su mnogi drugi pisci.
10
Cf. Sir Humphrey WALDOCK: General Course on Public International Law, RCADI 1960,
tome 106, p. 47.
11
Cf., Sir John Fisher WILLIAMS: Aspects of Modern International Law, London, 1939, p. 44.
78
Openito uzevi, upravo zbog svoje fluidnosti i nestalnosti, u stvarnosti je

mnogo tee dokazivati meunarodnopravnu odgovornost za krenje nekoga
obiajnog pravnog pravila negoli u sluaju kada neka drava prekri ugovornu
obvezu koju je svjesno preuzela. Uvijek se nanovo mora dokazivati najprije
samo postojanje toga obiajnog pravila, zatim injenica da ono pravno obvezuje
dravu kojoj se pripisuje njegovo krenje te, napokon, njezino protupravno ponaanje. U meunarodnoj zajednici u kojoj nema sudskih organa s obveznom
nadlenou, to katkad moe biti i uzaludan posao.
Uz to, odstupanje veega i znaajnijeg broja drava od nekoga obiajnog
pravnog pravila nosi redovito vrlo otru dilemu: je li rije o krenju pravne
obveze koja povlai meunarodnu odgovornost, ili je to, naprotiv, suprotna
praksa na putu nastanka novoga obiajnog pravila. Sve one drave koje svojim
jednostranim aktima ili ugovorima odstupaju od ve postojeega obiajnog pravila tvrdit e da je to pravilo ve prestalo vrijediti i da je njihovo ponaanje u
skladu s novim pravom, koje je navodno ve na snazi. Te se drave potom nee
moi suprotstavljati svim drugim dravama koje se ponaaju jednako kao i one,
i to prema naelu non concedit venire contra factum proprium (da se nikomu
drugom ne moe osporavati svoje vlastito ponaanje).
Ako na temelju suprotne prakse drava zaista nastane novo obiajno pravilo,
ostaje pitanje trenutka njegove kristalizacije, tj. otkada je prvobitno pravno nedoputena praksa postala pravno osnovana i time doputena. Pitanje je takoer,
na koje meunarodna sudska praksa nije dala odgovor, postaju li time prijanji
protupravni akti naknadno pravno doputenima.
U stvarnosti, meutim, premda ni opisani postupni obiajni proces nije iskljuen, on vie nije prevladavajui, osobito u dijelovima meunarodnog prava
u kojima se sukobljavaju vani interesi drava.
Danas je vrlo malo priznatih obiajnih pravnih pravila, napose onih imperativne naravi (jus cogens), koja su u praksi drava nastala sasvim spontano i
za koja se doslovno moe zakljuiti da su ostala u nepisanom obliku. U veini
sluajeva obiaj je artikuliran nekim meunarodnim aktima u pisanom obliku
o kojima e u nastavku biti rijei.
79
9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA

OBIAJNOG PROCESA
Bibliografija
Richard A. FALK: On the quasi-legislative competence of the General Assembly, AJIL 1966, pp.
782-791; Paul DE VISSCHER: Observations sur les rsolutions dclaratives de droit adoptes
au sein de lAssemble gnrate de lOrganisation des Nations Unies, Festschrift fr Rudolf
Bindshedler zum 65. Geburtstag, Berne, 1980, pp. 173-185; V. . DEGAN: Rezolucije Generalne
skuptine UN i progresivni razvoj opeg obiajnog meunarodnog prava, Meunarodni problemi
1985, (Beograd), br. 3-4, str. 227-248; Krzysztof SKUBISZEWSKI: Resolutions of the U.N.
General Assembly and evidence of custom, Le droit international Itieure de sa codification,
Etudes en lhonneur de Roberto Ago, Milano, 1987, vol. 1, pp. 503-519.
1. Uvod. lanak 38. toka 1(d). Statuta Meunarodnog suda navodi sudske
rjeidbe i znanost kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. To
pomono sredstvo preteito se odnosi na obiajni proces i na utvrivanje
obiajnih pravnih pravila na snazi. Ali njegovo odreenje u dananje vrijeme
nije potpuno zbog dvaju sljedeih razloga.
U obiajnome procesu krug tih sredstava nije ogranien samo na sudsku
praksu i na znanost, nego, kako emo u nastavku vidjeti, obuhvaa i mnoge
druge akte koji su od jo veega znaenja.
Osim toga, u obiajnom procesu nije rije iskljuivo o pomonom sredstvu,
dakle o dokumentarnim izvorima, ili o dokaznim sredstvima o ve postojeim
obiajnim pravnim pravilima. U postupnom razvoju obiajnoga pravila, najprije u praksi drava, koja u nekom viem stadiju prerasta u njihovo uvjerenje o
pravnoj obvezatnosti te prakse, oba ta konstitutivna elementa mogu se oitovati
u raznolikim manifestacijama volje drava. Sudjelovanje u nekome ugovoru,
glasanje za neku deklaraciju Ope skuptine UN-a, ili usvajanje njezinih zakona,
ako afirmiraju takvo obiajno pravilo mogu, ovisno o okolnostima, initi praksu
te drave, ali mogu biti i dokazom njezina uvjerenja o postojanju obvezatnoga
obiajnoga pravnog pravila u pitanju.
Stoga sve te akte u pismenom obliku ne valja oznaiti samo pomonim
sredstvima za utvrivanje pravnih pravila, premda oni mogu biti i to. Oni mogu
takoer initi materijalna sredstva koja ine dijelove obiajnoga procesa. A
ako se taj proces uspjeno dokona i ako je rezultirao u novo obiajno pravilo
pozitivnoga meunarodnog prava, tada ti akti i dalje ostaju pismenim dokumentarnim izvorima o sadraju toga pravila. Stoga ih je najpreciznije nazvati
materijalnim i dokumentarnim sredstvima obiajnog procesa, jer, ovisno o
okolnostima sluaja, mogu biti i jedno i drugo.12
12
Do toga zakljuka bili su doli Hersch LAUTERPACHT: Decisions of Municipal Courts as a
Source of International Law, British Year Book of International Law 1929, p. 81; G. SCHWARZENBERGER, op. cit., p. l0.
80
No zbog nepredvidive naravi obiajnoga procesa ni jedan od tih akata nije

sam po sebi pouzdan dokaz o postojanju nekog obiajnoga pravnog pravila
zapisanoga u njemu. Svi ti akti stoga nemaju jednaku vrijednost dokumentarnog izvora kakvu ima tekst bilo kojega meunarodnog ugovora glede prava i
dunosti njegovih stranaka. I tako su neke ope konvencije o kodifikaciji, ili
deklaracije Ope skuptine UN-a, koje sadravaju impersonalne norme, posluile svojoj svrsi i potom su postale pouzdan dokaz veine obiajnih pravila
zapisanih u njima. Neki drugi meunarodni instrumenti iste vrste ostali su u
tome pogledu mrtvo slovo na papiru jer norme zapisane u njima nisu prerasle
u obiajna pravila.
Prelazimo na opis materijalnih i dokumentarnih sredstava pojedinano, koja
mogu (ali ne moraju) biti od vanosti u obiajnome procesu.
2. Ugovori. Svaki meunarodni ugovor za sebe je izvor prava i dunosti

njegovih stranaka, i stoga je u prvom redu najznaajniji izvor partikularnoga
meunarodnog prava. No ugovori su uz to i vrlo vana materijalna i dokumentarna sredstva obiajnoga procesa, i to u procesu nastanka, izmjene i prestanka
obiajnih pravila, kako opega, tako i partikularnoga meunarodnog prava.
Ovdje emo raspravljati o onima prvima.
Konvencije o kodifikaciji neke grane meunarodnoga prava preteito propisuju pravila u obliku impersonalnih (bezlinih) normi, koja se ne odnose samo
na njihove stranke, nego na sve drave. O tim e konvencijama posebno biti
rijei (infra, 11).
No i otvorene ope konvencije koje propisuju jednaka prava i dunosti, ali
jedino za njihove stranke, mogu se takoer transformirati u pravila opega meunarodnog prava ako im pristupi najvei broj drava u svijetu. Primjer za to
je Briand-Kelloggov pakt iz 1928. Njime su se njegove stranke odrekle rata kao
instrumenta njihove nacionalne politike i obvezale su se da e sve svoje uzajamne sporove ubudue rjeavati samo miroljubivim sredstvima. Do poetka
Drugoga svjetskog rata, u 1939. strankama toga Pakta postale su sve neovisne
drave svijeta osim Argentine, Bolivije, ilea i Salvadora. No njegov je sadraj
ve tada bio prerastao u ope obiajno pravo i po toj osnovi obvezivao je sve drave svijeta, ukljuujui i te etiri neugovornice. Slian je bio razvoj glede pravila
iz Hakoga pravilnika o zakonima i obiajima rata na kopnu, koji ini dodatak
etvrtoj hakoj konvenciji, iz 1907. Unato klauzuli si omnes, i ta su pravila bila
prerasla u ope obiajno pravo, to je utvrdila i Nrnberka presuda iz 1948.13
13
Unato tomu to je ta konvencija sadravala odredbu (lanak 2) da e se njezini propisi primjenjivati samo ako su sve zaraene drave njene stranke (klauzula si omnes), presuda je zakljuila: Meutim, 1939. godine ovi propisi, sadrani u Konvenciji, priznati su od svih civiliziranih
9. MATERIJALNA I DOKUMENTARNA SREDSTVA OBIAJNOG PROCESA
81
U istome tom obliku pravila koja predviaju prava i dunosti jedino za stranke, Povelja UN-a u svome lanku 2. propisala je tzv. naela Ujedinjenih nacija.14
Ali nema sumnje u to da su se i ta naela transformirala u ope obiajno pravo i
da obvezuju sve drave svijeta neovisno o toj ugovornoj osnovi. To je potvreno
i Deklaracijom o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i
suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, to ju je Opa
skuptina usvojila konsenzusom u 1970. godini.
U parnici o Vojnim i paravojnim djelatnostima u Nikaragvi i oko nje Sjedinjene
Amerike su se Drave pozvale na rezervu iz svoje deklaracije o prihvatu obvezne
nadlenosti Suda iz 1946, koja iz te nadlenosti iskljuuje sporove proizale iz nekog
mnogostranog ugovora. I budui da se Nikaragva u svojoj tubi iroko pozivala na
ope i obiajno meunarodno pravo, stajalite Sjedinjenih Amerikih Drava bilo
je da se osnovanost te tube ne moe utvrditi bez pribjegavanja Povelji UN-a, za to
Sud navodno nije bio nadlean.
U presudi od 27. lipnja 1986. Sud je taj argument odbacio navodei: nema razloga gleditu da, kada se obiajno meunarodno pravo sastoji od pravila istovjetnih
onima iz ugovornog prava, ono drugo istiskuje prvo, kao da obiajno meunarodno pravo samo za sebe vie ne bi postojalo (p. 95, para. 177).
U opemu obiajnom procesu nisu od jedine vanosti mnogostrane konvencije poput Povelje UN-a, ili one o kodifikaciji neke grane meunarodnoga
prava. I niz dvostranih ugovora, posebice ako se zasnivaju na nekim jednakim
naelima, ili ako izriito potvruju neka naela, mogu biti dokazom odreene
prakse njihovih stranaka, ili ak njihov sadraj moe biti dokaz uvjerenja njihovih stranaka o postojanju nekog odreenog obiajnog pravila koje ih obvezuje.
Primjerice, dvostrani ugovori susjednih obalnih drava o razgranienju njihovih
morskih prostora (teritorijalnoga mora, epikontinentalnog ili gospodarskog pojasa),
mogli bi biti dokazom prakse, ili ak uvjerenja njihovih stranaka bilo o pravilu crte
sredine uz posebne okolnosti, ili nekog drugoga kriterija razgranienja, kao pravnog
pravila u tome pogledu.
U sporu o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru, iz 1969. Meunarodni
sud nije pridao nikakvu vanost ugovorima koji su u razgranienju slijedili crtu
sredine. Vie od polovine takvih drava bile su stranke enevske konvencije o epikontinentalnom pojasu, iz 1958, i Sud je pretpostavljao da su to mogle uiniti u
primjeni njezina lanka 6. Glede ostalih drava razlozi njihova djelovanja mogu
biti problematini i o njima se moe samo nagaati. Jasno je da te drave nisu primjenjivale Konvenciju, ali bi iz toga bilo pretjerano zakljuiti da su one vjerovale da
nacija i smatrani su kao izraz kodifikacije zakona i obiaja rata. Cf., Nirnberka presuda, Beograd, 1948, str. 122.
14
Cf., V. . DEGAN: Pravni domaaj naela Ujedinjenih nacija, Pregled 1974, (Sarajevo), br.
2, str. 177-195; La porte juridique des principes des Nations Unies, Revue gyptienne de droit
international 1974, (Le Caire), pp. 1-26.
82
primjenjuju neko pravilo meunarodnog obiajnog prava obvezatnog znaenja...

(pp. 43-44, para. 76).
O odnosu ugovora i partikularnog obiaja raspravljat emo na drugome mjestu (infra, 12).
3. Zakljuci meunarodnih konferencija. Zavrni ili finalni akt neke diplomatske konferencije veega broja drava sudionica moe biti sam za sebe
ugovor, ili moe obuhvaati sve ugovore sklopljene i potpisane na toj konferenciji, koji se potom podvrgavaju postupku ratifikacije u njihovim dravama
potpisnicama.
No ti akti mogu initi i slubene saetke rada konferencije i sadravati zakljuke drava sudionica koji nisu usvojeni jednoglasno. Takvi zavrni akti ine
neku sredinu izmeu ugovora i obinih preporuka koje usvajaju politiki organi
meunarodnih organizacija u obliku rezolucija i deklaracija. Oni mogu dati
poticaj za stvaranje novih obiajnih pravnih pravila, ili mogu znaiti potvrdu
ve postojeih pravila, to ovisi o svakome posebnom sluaju. Openito uzevi,
vanost i kvaliteta tih dokumenata varira ovisno o njihovu sadraju, broju drava sudionica konferencije i preciznosti oitovanja volje u njima.15
Zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, koji su jednoglasno usvojili i potpisali najodgovorniji dunosnici (ukljuujui najvie partijske
funkcionare) drava sudionica u Helsinkiju 1975, ima u tome pogledu veliku
vanost. Premda nije usvojen u obliku ugovora, jer nije bio ratificiran ni registriran u Tajnitvu UN-a, taj, Zavrni akt izraz je volje svih europskih drava, te
Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade. Posebno je u njemu znaajna Deklaracija o naelima koja ureuju uzajamne odnose drava sudionica, te odjeljak
pod naslovom: Pitanja koja se odnose na provedbu odreenih gore navedenih
naela. Ti su dijelovi Zavrnoga akta kodifikacija i vrlo autoritativno autentino
tumaenje drava sudionica, temeljnih naela opega meunarodnog prava,
posebice s obzirom na europske odnose i uvjete. Stoga, bez obzira na to to taj
Zavrni akt nije ugovor, svako krenje tih naela inilo bi grubu povredu imperativnih normi opega obiajnoga prava (jus cogens) i povlailo bi odgovornost
po meunarodnom pravu.
Po politikoj vanosti tomu Helsinkom zavrnom aktu iz 1975. stavlja se uz
bok Parika povelja za Novu Europu, to su je drave sudionice KESS-a usvojile i
potpisale u 1990. Ali njezin tekst ne sadrava iskaz pravnih pravila, niti on razvija ili
tumai pravila iz Zavrnog akta iz 1975. U okviru KESS-a, tj. OESS-a, na kasnijim
sastancima usvajali su se ili potpisivali brojni dokumenti i izvjetaji. Neki od njih
15
Vidi opirnije s primjerima iz meunarodne prakse V. . DEGAN: Meunarodno pravo i

meunarodna sigurnost Pravni domaaj helsinkog Zavrnog akta Sarajevo, 1982, str. 73-80.
83
mogu imati vanost za daljnji razvoj obiajnoga prava poput nekih deklaracija Ope
skuptine UN-a.
4. Deklaracije politikih organa meunarodnih organizacija. Meu tim

deklaracijama najznaajnije su one usvojene u Opoj skuptini UN-a,16 ali vane
mogu biti rezolucije i preporuke odgovarajuih organa Meunarodne organizacije rada, UNESCO-a i nekih drugih meuvladinih organizacija.
Te deklaracije Ope skuptine odraavaju volju veine drava lanica UN-a
i katkad se izjanjavaju o vrlo vanim meunarodnim pitanjima. U znanosti
ima gledita koja tim aktima nastoje pridati znaaj samostalnog i neposrednog
izvora meunarodnoga prava, to je inae teko braniti. Po ustavnim aktima
organizacija u pitanju te deklaracije nemaju veu vanost od obinih preporuka,
i one po toj osnovi ne obvezuju ni drave lanice koje su za njih glasale.
Unato tomu, neke od deklaracija koje je usvojila Opa skuptina UN-a bile
su vrlo znaajne u obiajnome procesu. Mogue je ak formulirati nekoliko
openitih uvjeta da bi neka deklaracija postigla tu svrhu, iako je uvijek nuno
ispitati svaki pojedinani sluaj.
Tekst deklaracije u pitanju mora biti sroen na imperativan nain i mora
sadravati precizna pravila koja se mogu pretvoriti u pravo. Njezin tekst dakle
treba odraavati intenzitet i preciznost volje drava koje su za nju glasale da
se postigne ba takav uinak. Stoga njezina pravila trebaju biti formulirana u
obliku impersonalnih normi na nain da predviaju opu obvezu za sve drave.
Formulacija u obliku preporuka ili elja ne moe postii takav uinak.
Vaan je, dalje, rezultat glasanja za deklaraciju u pitanju. Jednoglasno ili
konsenzusom usvojene deklaracije imaju vei autoritet od onih prihvaenih
veinom glasova. Deklaracije usvojene preteitom veinom glasova, ako samo
nekolicina drava lanica glasa protiv ili se uzdri, mogu imati slinu snagu
onima prethodnima. Naprotiv, ako je protiv neke deklaracije glasao itav blok ili
skupina drava, ona ne moe postii takav uinak, osim ako se odnos tih drava
naknadno nije izmijenio u tijeku primjene naela iz deklaracije.
Ipak, i glasanje neke drave za neku deklaraciju jo nije konaan dokaz njezina uvjerenja da su pravila sadrana u njezinu tekstu obvezatna pravna pra16
Opa skuptina u naelu usvaja preporuke pod nazivom rezolucija. U praksi, koja nije sasvim dosljedna, naziv deklaracija pridaje se rezolucijama koje iskazuju neka naela openitoga
znaaja. O domaaju odluka Ope skuptine v. Emile GIRAUD: Le droit international public
et la politique, RCADI 1963, tome 110, pp. 732-767: Rosalin HIGGINS: The Development of
International Law through the Political Organs of the United Nation,s Oxford University Press
1963; Obed Y. ASAMOAH: The Legal Significance of the Declarations of the General Assembly of
the United Nation,s The Hague 1966; Jorge CASTAEDA: Valeur juridique des rsolutions des
Nations Unies, RCADI 1970, tome 129.
84
vila. Mnoge drave glasaju iz oportunistikih razloga: da ne bi ostale politiki

izolirane, da bi time zadovoljile svoje prijatelje, ili, jednostavno, da bi se predmet u pitanju skinuo s dnevnog reda, a ne iz uvjerenja da deklaracija u pitanju
izraava pravo. Konaan dokaz o uvjerenju o pravnoj obvezi proizlazi tek iz
ponaanja drava nakon usvajanja deklaracije u pitanju. Ako se golema veina
drava pridrava njezinih naela u praksi, ili ako se one na takvu deklaraciju
poslije pozivaju kao na izvor pravnih pravila na snazi, tada se moe zakljuiti
da je ona postigla svoj cilj.
Pod tim uvjetima neke su deklaracije Ope skuptine UN-a imale znaajnu
ulogu u razliitim stadijima obiajnoga procesa. Navest emo nekoliko primjera.
Deklaracije mogu najprije dati poetni poticaj za nastanak nekoga pukog
obiaja ili obiajne prakse, ija kristalizacija u pravo moe biti vrlo daleka. Opa
deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. razradila je naela iz tog podruja, ije
je potovanje na vrlo openit nain bilo proklamirano u Povelji UN-a.
U doba kada je bila usvojena, u malom broju drava lanica UN-a sva su ta
ljudska prava bila dio njihova unutranjeg prava i djelotvorno zatiena. Ta je
deklaracija tada djelomino bila sredstvo blokovske propagande. No poslije,
napose kad je u Opoj skuptini nastala nova veina novoosloboenih drava,
ona je u praksi zadobivala sve veu vanost istinskoga dokumenta o ljudskim
pravima. Veina pravila sadrana u njoj kasnije je bila pretoena u ope i u regionalne konvencije o ljudskim pravima, koja po ugovornoj osnovi danas obvezuju
golem broj drava u svijetu. No i danas se na tu deklaraciju pozivaju drave i
organi UN-a kao na iskaz opega obiajnog prava na snazi.
Deklaracije, dalje, mogu biti akti kristalizacije nekih politikih naela i postojee obiajne prakse u obiajna pravna pravila. Primjer za to je Deklaracija o
davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama i narodima iz 1960. Ve je Povelja
UN-a u svojemu lanku 1(2). proklamirala naelo ravnopravnosti i samoodreenja narod u obliku pravnoga naela. Ali njezin tekst, koji je do danas ostao
formalno neizmijenjen, nije zabranjivao kolonijalizam, nego ga je ak i predviao kao prijelazno stanje na putu prema stjecanju samouprave ili neovisnosti
nesamoupravnih i starateljskih podruja na temelju prava njihovih naroda na
samoodreenje.
Spomenuta deklaracija iz 1960. neizravno je osudila kolonijalizam kao suprotan meunarodnom pravu i Povelji UN-a. Ona je naloila da se u svim podrujima koja jo nisu stekla neovisnost neodgodivo prenese sva vlast na njihove
narode bez uvjeta ili ogranienja. I gotovo su sve kolonijalne sile ubrzo postupile
po njezinu tekstu. Portugal se tomu odupirao do 1974, kada je i on priznao neovisnost svojim prijanjim prekomorskim podrujima. Tako je ta deklaracija od
85
trenutka njezina usvajanja postala dokumentom opega meunarodnog prava,

a stvarno je revidirala i neke propise u Povelji UN-a.
Slinu snagu u kristalizaciji obiajnih pravila imala je i Deklaracija o zabrani
upotrebe nuklearnog i termonuklearnog oruja, iz 1961, te Deklaracija o stalnoj
suverenosti drava nad njihovim prirodnim bogatstvima iz 1962.
Deklaracije mogu potvrivati naela i pravila meunarodnoga prava prethodno stipulirana u nekom ugovornom tekstu, kako bi stekla znaaj pravila
opega meunarodnog prava. Kao primjer uzima se jednoglasno usvojena rezolucija Ope skuptine iz 1946, kojom su potvrena naela meunarodnoga
prava sadrana u Statutu Meunarodnog vojnog tribunala iz Nrnberga (tzv.
Nrnberka naela). Rije je o zloinima protiv mira, ratnim zloinima i zloinima protiv ovjenosti.
Neke su deklaracije veoma vane zato to su artikulirale ve postojea, ali
nedovoljno odreena pravila obiajnoga prava. Nakon to je bivi Sovjetski Savez u 1957. lansirao svoj prvi umjetni Zemljin satelit, nastalo je obiajno pravilo
o slobodi svemirskih letova. Ali niim ogranieno vrenje te slobode moglo je
dovesti do anarhije u svemiru i ugroziti sigurnost drava na Zemlji. To novo,
vrlo iroko i neodreeno obiajno pravno pravilo artikulirano je jednoglasno
usvojenom Deklaracijom o pravnim naelima kojima se ureuju djelatnosti drava u istraivanju svemira i koritenju njime, iz 1963. Potom su naela iz te
deklaracije bila predmetom i ugovornog reguliranja.
Na slian nain, jednoglasno ili golemom veinom usvojene deklaracije
mogu biti akti tumaenja nekih obiajnih pravnih pravila na snazi. Njima se
moe jasnije odrediti, pa i proiriti, domaaj njihove primjene, te time ujedno
potvrditi njihov znaaj kao pravnih pravila. Primjer za to jest Deklaracija o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava
u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, usvojena konsenzusom u 1970. Njome
su razraena obiajna pravna pravila, proizala iz lanka 2. i lanka 1. Povelje
UN-a. No tekst te deklaracije prethodno je bio pripreman dulji niz godina u
posebnom Odboru Ope skuptine UN-a, slino kao to se pripremaju nacrti
konvencija o kodifikaciji meunarodnoga prava.
I poslije, veinom glasova usvojene rezolucije u Opoj skuptini UN-a mogu
pridonijeti obiajnomu procesu, ako u izvrenju neke prethodno usvojene deklaracije osuuju konkretne ine njezina krenja od odreenih drava.17
17
V. opirnije Zoran PAJI: Savremeni meunarodno-pravni vidovi procesa dekolonizacije,

Pregled 1975, (Sarajevo), str. 431-457.
86
5. Zakljuci sastanaka glavara drava i efova vlada. Ti zakljuci mogu

imati ulogu slinu ili veu od deklaracija usvojenih u Opoj skuptini UN-a.
Oni mogu sami initi praksu drava u pitanju, mogu biti dokazom njihove ve
postojee prakse, a mogu biti i osnova za buduu praksu. Isto tako, oni katkad
mogu biti dokazom pravnoga uvjerenja drava u pitanju da su naela sadrana u tim aktima obvezna pravna pravila. Kumulirani s drugim aktima, npr. s
deklaracijama Ope skuptine UN-a, mogu biti element u stvaranju takvoga
pravnog uvjerenja.
Posebna vrijednost tih zakljuaka lei u tome to izjave dravnih glavara i
efova vlada, prema propisima opega meunarodnog prava, obvezuju njihove
drave kad su dane s nakanom da stvore pravnu obvezu.18 Dakle, takve izjave
mogu ak stvarati jednostrane ili ugovorne obveze, ali mogu biti i inioci u
obiajnome procesu.
Pokret nesvrstanih drava, koji jo uvijek obuhvaa vie od polovine drava
lanica UN-a, ima kao glavni oblik dogovaranja i suradnje konferencije efova
drava i vlada, koje se odravaju u razmacima od po tri godine. Na tim se konferencijama usvajaju deklaracije, rezolucije i drugi akti, u naelu, konsenzusom.
Organizacija afrikog jedinstva, danas Afrika unija, kao svoj najvaniji organ ima Konferenciju Unije u kojoj su zastupljeni efovi drava i vlada svih
zemalja lanica, a u kojoj se rezolucije prihvaaju dvotreinskom veinom.
I u okviru drugih regionalnih organizacija, poput Europske unije, Sjevernoatlantskog pakta, Vijea Europe i OESS, nisu neuobiajeni sastanci na vrhu koji
se dokonavaju nekim zakljucima. Nisu rijetkost ni susreti dvaju ili nekolicine
efova drava i vlada nakon kojih se izdaju zajednike izjave za javnost.
Svi ti dokumenti mogu dakle biti inioci u razvoju bilo opega bilo partikularnoga obiajnog prava. Niz dvostranih izjava moe se pozivati na neka ista
naela i potvrivati ih. To je bio sluaj s afirmacijom pet principa miroljubive
koegzistencije u nizu dvostranih izjava, poevi od one prvih ministara Kine i
Indije u New Delhiju iz travnja 1954.
6. Jednostrani akti drava. Jednostrani akti drava mogu se sastojati od
neke prakse, tj. od ponaanja ili od uzdravanja od ponaanja. Oni se mogu
oitovati i u usmenom obliku, npr. kao izjave za novinstvo, na televiziji i sl. I
18
Meunarodni sud u presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima, istaknuo je: Meu izjavama
francuske vlade jasno je da su najvanije one predsjednika Republike. Ne moe biti sumnje da
javna priopenja ili izjave, bilo da su usmena ili pismena, koja potjeu od njega kao glavara drave, a, s obzirom na njegove funkcije, na podruju meunarodnih odnosa ine akte francuske
drave... (p. 269, para. 49). To se isto tako odnosi na dvostrane ili viestrane izjave glavara drava
i vlada.
87
napokon, oni mogu biti instrumenti u pisanom obliku poput zakona, dekreta,
deklaracija, sudskih presuda i dr. Ti akti mogu, dakle, potjecati od zakonodavne,
izvrne, sudske, vojne ili druge nadlene vlasti drave u pitanju.
Kao to emo vidjeti, poput ugovora, neki jednostrani akti drava samostalan
su izvor meunarodnoga prava. Oni po sebi ustanovljuju dunosti ili prava za
dravu u pitanju, te odgovarajua prava i dunosti za druge drave (v. infra, 27).
No jednostrani su akti oduvijek imali znaajnu ulogu u obiajnome procesu.
Obiajna pravila mnogih grana meunarodnoga prava, poput prava mora, razvijala su se najprije putem jednostranih akata drava, prije nego to je dolazilo
do sklapanja dvostranih i mnogostranih ugovora.
S gledita postojeega obiajnoga prava neki akti drava mogu prvobitno
biti protupravni i povlaiti meunarodnu odgovornost njihovih poinitelja. No
kumulacija takvih akata od veega broja drava, pod uvjetom da ne nailazi na
proteste i protivljenja ostalih, moe dovesti do izmjene postojeega obiajnoga
prava, ili do njegova ukidanja i zamjene novima.
Naglasili smo da, ako tim putem doe do eljenoga obiajnog razvoja, nije sigurno je li taj razvoj retroaktivno konvalidira (osnauje) te akte koji su oni prvotno
bili protupravni. No, kada to i ne bi bio sluaj, teko se moe s preciznou utvrditi
trenutak transformacije jednoobrazne prakse mnogih drava u novo obiajno pravo,
pa time i trenutak otkada produena protupravna praksa postaje pravno doputena.
Kako smo naveli, po pravilu, svaka drava od poetka tvrdi da su njezini akti
u skladu s meunarodnim pravom. Ako to zaista i nije sluaj, ona e tvrditi da
je postojee obiajno pravilo prestalo vrijediti i da je njezino ponaanje u skladu
s novim pravilom, koje je navodno ve stupilo na snagu. No pri tome ta drava
gubi pravo osporavati doputenost akata svih drugih drava koje se ponaaju na
isti nain kao i ona, prema naelu non concedit venire contra factum proprium.
Obiajna pravila, kako smo naglasili, po pravilu, predviaju jednaka prava i dunosti za sve na koje se odnose. I, naprotiv, drava koja putem protesta ili na drugi
nain osporava zakonitost neke prakse druge drave, ne smije se sama ponaati
na nain koji osporava drugima, jer tada njezin protest ne bi imao pravnog uinka (v. infra, 28, pod b). Sve to pospjeuje obiajni proces i obiajne promjene.
7. Meunarodna sudska i arbitrana praksa. Kako to smo smo naveli,

lanak 38-1-d. Statuta Meunarodnog suda navodi sudske rjeidbe, uz znanost,
kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila. Izraz sudske rjeidbe
obuhvaa presude i savjetodavna miljenja prijeratnoga Stalnog suda meunarodne pravde i sadanjega Meunarodnog suda, potom presude drugih stalnih
meunarodnih sudova (v. infra, 83), zatim meunarodne arbitrane presude,
ali i presude sudova drava. Navod iz lanka 38-1-d. Statuta mogao bi se protu-
88
maiti tako da spomenute sudske rjeidbe mogu posluiti kao pouzdan dokaz
postojanja odreenih obiajnih pravnih pravila koja su ve na snazi. A contrario,
takve rjeidbe mogu posluiti i kao dokaz da neko naelo ili odreeno ponaanje
nekih drava nije steklo svojstvo pravnoga pravila na snazi.
Pitanje je ima li sudska i arbitrana praksa i kreativno znaenje u obiajnome
procesu. Naime, pravo Engleske, Sjedinjenih Amerikih Drava (i njihovih saveznih
drava), kao i pravo nekih drugih zemalja te pravne tradicije, preteito se razvija u
praksi i na temelju presedana sudova tih drava. Prema naelu stare decisis, et non
quieta movere, prijanja konana sudska presuda obvezuje suca da odluuje na isti
nain. Zakonodavac u tim, pravnim poredcima intervenira samo kad eli izmijeniti
razvoj prava tim putem, i tada zakon ima znaenje posebnoga pravnogs propisa (lex
specialis) u odnosu na pravo koje se stvara sudskom praksom.
U znanosti meunarodnoga prava stalno je nastojanje da se jednaka vanost
prida sudskoj praksi i u razvoju meunarodnoga prava. Tomu se, meutim, opire i
sam Statut Meunarodnog suda, koji u lanku 59. izriito propisuje da je presuda
Suda obvezna samo za stranke i za sluaj koji je rijeila (prema naelu: sententia jus
facit inter parts). Osim toga, volja meunarodnih sudaca nije isto to i volja drava.
Volja je drava odluujua u obiajnomu procesu. A i nadlenost bilo kojega meunarodnog suda ili arbitranog tijela nije obvezna za drave. Do presude dolazi samo
ako su se stranke izriito dogovorile za takav nain rjeavanja sporova.
No, unato tomu, neke presude i savjetodavna miljenja Meunarodnog suda u
Den Haagu, i to napose one koje su usvajane znatnom veinom glasova u sudakom
zboru, i koje su obrazloene uvjerljivim pravnim razlozima, imaju velik autoritet kao
dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanju odreenih pravnih pravila.
Ako je Meunarodni sud u nekoj svojoj odluci utvrdio postojanje obiajnoga pravnoga pravila, na taj e se iskaz kao vjerodostojan pozivati sve drave
ijim interesima to pravilo odgovara. Na ostale e drave tada pasti teak teret
dokazivanja suprotnoga.
Neke presude i savjetodavna miljenja toliko su znaile same za sebe kao akt
kristalizacije dotada nesigurne, nedosljedne i neujednaene prakse, da drave
potom vie nisu dovodile u pitanje odnosna obiajna pravna pravila koja su iz
njih proizila.
Da navedemo nekoliko primjera.
U savjetodavnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete u slubi Ujedinjenih nacija,
Sud je ustanovio da je Organizacija UN-a subjekt meunarodnoga prava, sposobna
da bude nosilac meunarodnih prava i dunosti i da titi svoja prava isticanjem
meunarodnih zahtjeva (p. 179). Taj meunarodni subjektivitet, prema miljenju
Suda, ne protee se samo na drave lanice te Organizacije, nego je objektivnoga
znaenja (str. 185). To znai da ga moraju uzeti u obzir i drave nelanice te svi drugi
subjekti meunarodnoga prava. Nakon toga savjetodavnog miljenja vrlo se rijetko
89
osporavao subjektivitet Ujedinjenih nacija, ali i drugih meuvladinih organizacija.

Danas takvih gledita uope nema.
U savjetodavnom miljenju iz 1951. o Rezervama na Konvenciju o genocidu, Sud
je naveo da, ako neka konvencija ne sadrava odredbe o dopustivosti rezervi, iz toga
se ne smije zakljuiti da je ulaganje rezervi na tu konvenciju uvijek zabranjeno. Valja
voditi rauna o skladu neke oitovane rezerve sa svojstvom konvencije, s njezinim
predmetom i ciljem. Ipak, svaka stranka konvencije ima pravo sama za sebe prosuivati jesu li ti uvjeti ispunjeni. Ako prosudi da nisu, ona moe smatrati da drava
koja je uloila rezervu nije stranka te konvencije (pp. 29-3).
Do tada je u praksi drava i u znanosti prevladavalo stajalite o apsolutnom
integritetu ugovora, tj. da rezerve nisu doputene ako ih ugovor ne predvia ili ako
na njih naknadno ne pristanu sve ugovornice.
Stajalita Suda iz 1951. potom su utjecala na praksu gotovo svih drava. Ona
su potom doslovno kodificirana u lancima 19(c), i 2(4). Beke konvencije o pravu
ugovora iz 1969. kao ope pravo na snazi, koje danas nitko ne dovodi u pitanje.
I presuda o Anglo-norvekom ribolovu iz 1951. propisala je neka pravila openite
naravi glede povlaenja ravnih polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnog
mora s obzirom na drave ije su obale razvedene i usjeene. I propisi iz te presude
potom su gotovo u cijelosti uneseni u lanak 4. enevske konvencije o teritorijalnom
moru i vanjskom pojasu iz 1958, te ponovno u lanak 7. Konvencije UN-a o pravu
mora iz 1982, kao ope obiajno pravo na snazi (v. infra, 68).
No ne treba zaboraviti da, poput svih drugih materijalnih i dokumentarnih

sredstava, sve sudske i arbitrane odluke nisu jednako vane u obiajnome procesu. Neke su usvojene neznatnom veinom glasova ili tek odluujuim glasom
predsjednika kad su se glasovi sudaca podijelili. Razlozi za neke odluke nisu
bili dovoljno uvjerljivi, ili su ak proturjeili prijanjim stajalitima Suda bez
dovoljno argumenata koji bi opravdavali odstupanje od prijanje prakse. Takve
presude nisu ostavljale traga u obiajnome procesu, a nailazile su i na kritike u
znanosti.
Poseban je sluaj tzv. pravinih naela kao navodnih naela i pravila meunarodnoga prava u razgranienju prostora epikontinentalnog pojasa izmeu susjednih
obalnih drava. Sud je u svojoj presudi iz 1969. o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru (SU Njemaka protiv Danske i Nizozemske) ustvrdio da pravilo iz lanka
6. enevske konvencije o epikontinentalnom pojasu, iz 1958. koje propisuje crtu
sredine uz posebne okolnosti, ne obvezuje Njemaku kao ugovorni propis, jer ona
nije bila ratificirala tu konvenciju. No Sud je takoer ustvrdio da to pravilo iz lanka 6. nije bilo, niti je u kasnijoj praksi drava postalo, pravilom opega obiajnoga
prava. Umjesto toga Sud je u tekstu svoje presude formulirao neka pravina naela
kao navodna naela i pravila meunarodnoga prava primjenljiva na razgranienja u
pitanju. No iskazu tih naela nedostajala je preciznost u formulaciji. Ona su bila
toliko openito formulirana da njihova primjena na druge sluajeve razgranienja
90
nije dovodila do predvidivih rezultata. Stoga ih ni sam Sud vie nije uspio u kasnijim
parnicama doslovno primijeniti u obliku u kojemu su bila sroena, iako je za njih
tvrdio da su pravna pravila.19
Presuda Suda iz 1969. ohrabrila je sve obalne drave ijim interesima crta sredine u razgranienjima sa susjednim zemljama nije odgovarala, da je odbace kao
pravno pravilo. Stoga crta sredine vie nije bila niti spomenuta u odgovarajuim
propisima Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. (lanak 74. glede razgranienja
gospodarskog pojasa, te lanak 83. glede razgranienja epikontinentalnog pojasa).
No iz kasnije prakse samoga Suda proizalo je da, osim pravila o crti sredine uz
posebne okolnosti, nikakav drugi objektivni kriterij razgranienja nije mogu, jer je
konfiguracija obale u svakome posebnom sluaju veoma razliita. U ovome sluaju
sam Sud dakle nije nije mogao propisati nova pravna pravila, premda mu je to bila
elja, jer su na tom polju takva precizna pravila objektivno nemogua.
8. Znanost meunarodnoga prava. I nauavanje najpozvanijih publicista

razliitih naroda, takoer je priznato lankom 38-1-d. Statuta Meunarodnoga
suda, kao pomono sredstvo za utvrivanje pravnih pravila.
U 17. i 18. stoljeu, kada su uenja o prirodnome pravu bila vladajua, znanost je bila od velike vanosti za razvoj pojmova i instituta meunarodnoga
prava. Pravna su se pravila neposredno izvodila (deducirala) iz ljudskoga razuma, jer su morala biti u skladu s razumom, te iz prirodnoga stanja ovjeka
kao razumnog, prirodnog i drutvenog bia.20 Stoga su se oitovanja toga prava
u sustavnim djelima pisaca poput Grotiusa, Pufendorfa, Bynkershoeka, Wolffa,
Vattela i drugih poesto uzimala kao pravila prirodnoga prava koja je nepotrebno dokazivati drugim sredstvima.
U 19. stoljeu nauavanje o prirodnom pravu bilo je u cjelini odbaeno u
korist pozitivnoga prava. Odrala su se samo ona pravila prirodnoga prava koja
su utjecala na praksu drava u njihovim meusobnim odnosima i koja su se
na taj nain transformirala u pozitivno obiajno pravo. Djela tih velikih pisaca prirodnoga prava rijetko i nedosljedno potom su se uzimala kao dokazna
sredstva postojanja pravnih pravila, napose u arbitranim, te poslije u sudskim
presudama.
U 20. stoljeu velik broj pisaca u mnogim zemljama objavljuje sustavna i
monografska djela iz meunarodnoga prava. Osim knjiga na brojnim jezicima,
19
Cf., V. . DEGAN: Equitable Principles in Maritime Delimitations, Le droit international

lheure de sa codification, Etudes en lhonneur de Roberto Ago, vol. 11, Milano (Giuffr), 1987,
pp. 107-137.
20
Vidjeti supra, 4. Vidjeti o tome opirnije V. . DEGAN: Prirodno i pozitivno pravo, ZPFZ
1987, br. l, str. 37-78.
91
izdaju se brojni asopisi i godinjaci. A mnoina tih djela u obrnutom je razmjeru s njihovom dokaznom vrijednou o postojanju obiajnih pravnih pravila.
Vrijednost nekoga znanstvenog djela ovisi o meunarodnom ugledu pisca
i o njegovoj sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazloi stajalita
koja zastupa i zakljuke do kojih je doao.
No, znaajka je mnogih pisaca da ne opisuju pravo kakvo je u danome trenutku
zaista na snazi (lex lata), nego pravo kakvo bi po njihovim eljama ili u interesu
njihovih drava trebalo biti (lex ferenda). I to su vie iskazi jedne i druge vrste izmijeani i nerazgranieni, pada dokazna vrijednost znanstvenih djela o obiajnome
pravu na snazi.
Dobar pisac mora biti sposoban jasno razluiti svoje iskaze o pravu kakvo je na
snazi u danom vremenu od svojih vlastitih elja glede daljnjeg razvoja i transformacije toga prava. A i argumenti de lege ferenda, ako su uvjerljivi, mogu djelovati na
javno mnijenje u svijetu, ili izravno na praksu i ponaanje veega broja drava, i na
taj nain katkad zaista utjecati na daljnji razvoj obiajnoga prava.
U moderno doba, od pojedinanih djela pisaca znatno su utjecajniji rezultati

i zakljuci vijeanja nekih meunarodnih tijela koja okupljaju ugledne meunarodne pravnike iz mnogih drava.
(i) Komisija za meunarodno pravo organ je Ope skuptine UN-a, koja bira
i njezine lanove. lanove te komisije bira taj politiki organ UN-a u njihovu
osobnom svojstvu, a ne kao predstavnike drava. Ipak, preteiti broj lanova
Komisije pravni su savjetnici svojih vlada, tako da u svojim djelatnostima oni
oituju, osim vlastitih stajalita, takoer gledita i ograde svojih vlada. Ta dvojnost u radu Komisije dobro je svojstvo, pod uvjetom da veinu njezinih lanova
ine obrazovani i talentirani pravnici.
Glavna djelatnost Komisije za meunarodno pravo sastoji se u pripremanju

nacrta konvencija o kodifikaciji i progresivnom razvoju odreenih podruja
meunarodnoga prava. O toj emo djelatnosti u nastavku raspravljati s vie
pojedinosti (infra, 11).
(ii) Institut za meunarodno pravo nevladino je tijelo, sastavljeno od ograniena broja najuglednijih strunjaka koji djeluju u osobnom svojstvu, i koji na
ispranjena mjesta biraju svoje nove lanove u postupku tajnoga glasanja.
U okviru djelatnosti Instituta pripremaju se nacrti rezolucija o vanim pitanjima meunarodnoga prava na temelju opirnih prethodnih izvjea pojedinih lanova koji se temeljito razmatraju, najprije u uem odboru, a potom na
plenarnim sjednicama Instituta. Tekstovi rezolucija usvajaju se na plenarnim
sjednicama veinom glasova.
Usvojeni tekstovi rezolucija, kao i opirni pripremni radovi, koji se objavljuju
u Godinjaku (Annuaire de lInstitut de droit international), u znanosti se uzi-
92
maju kao vjerodostojan dokumentarni izvor meunarodnoga prava, osim ako

ih kasnija praksa drava i kasniji ugovori o kodifikaciji nisu nadili.
(iii) International Law Association (Drutvo za meunarodno pravo), takoer je nevladino tijelo koje okuplja nacionalna drutva za meunarodno pravo
(meu njima je i Hrvatsko drutvo za meunarodno pravo), ali i lanove pojedince. I ono, djelatnou svojih izvjestitelja i odbora, i vijeanjima na konferencijama koje se odravaju svake druge godine, priprema i usvaja rezolucije o
vanim pitanjima meunarodnog prava. U tim djelatnostima mogu sudjelovati
svi meunarodni pravnici koji to ele i imaju za to materijalne mogunosti.
93
10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH

OBIAJNIH PRAVILA
Bibliografija
Ren-Jean DUPUY: Coutume sage et coutume sauvage, Mlanges offerts Charles Rousse a
u, Paris, 1974, pp. 77-87; Prosper WEIL: Towards relative normativity in international law,
AJIL 1983, pp. 413-442; Georges ABI-SAAB: La coutume dans tous ses tats ou le dilemme du
dveloppement du droit international gnral dans un monde clat, Le droit international
lheure de sa codification, Etudes en lhonneur de Roberto Ago, Milano, 1987, vol. I, pp. 57-65; V. .
DEGAN: Two Modes of Generating Customary Rules of General International Law, JRMP 1988,
No. l, pp. 5-30; Some Objective Features in Positive International Law, Theory of International
Law at the Threshold of the 21st Century, Essays in honour of Krzysztof Skubiszewski, The Hague,
1996, pp. 123-146.
Kako smo ve prije istaknuli, opi obiajni proces jedini je proces nastanka,
izmjene i prestanka specifinih pravila opega meunarodnog prava koje se
primjenjuje u meunarodnome pravnom poretku. Opa naela prava, koja su
takoer izvor opega meunarodnoga prava, zajednika su svim pravnim poredcima. Premda bez tih, opih naela prava ni jedan pravni poredak ne moe
funkcionirati, ona su po svome sadraju toliko openite naravi da nisu kadra
ureivati specifine pravne odnose u meunarodnoj zajednici.
U vezi s nastankom i djelovanjem opih obiajnih pravnih pravila namee se
pitanje koje je postavila pozitivistika kola i koje je aktualno do danas. Prema
pozitivistikom, tj. voluntaristikom uenju, ni jedna drava ne moe biti obvezana nikakvim pravilom meunarodnoga prava, bilo opim bilo partikularnim, na koje nije dala svoj pristanak. Izriiti se pristanak daje putem ugovora, a
preutni nastankom obiajnoga pravnog pravila. Prema tome uenju, obiajno
meunarodno pravo zasniva se na preutnom pristanku (tacitus consensus).21
Jedan sovjetski pisac izjednaio je obiaj ak s preutnim sporazumom (pactum
tacitum).22 Dakle, tamo gdje nema dokaza o njezinu pristanku, nema ni obiajnoga pravnog pravila koje bi obvezivalo dravu u pitanju.
Kada bi pozitivistiko uenje bilo ispravno u svojoj cjelini, teko da bi uope
bila mogua pravila opega meunarodnog prava, ili bi ta pravila bila toliko malobrojna i nedovoljna da ne bi mogla initi cjelovit sustav prava. Teko se dade
21
Cf, Dionisio ANZILOTTI: Cours de droit international public, premier volume, Paris, 1929,
pp. 67-68; Arrigo CAVAGLIERI: Rgies gnrates de droit de la paix, RCADI 1929, t. 26, p.
328; KOZHEVNIKOV (Ed.): International Law, Moscow, 1961, p. 12. Veina ostalih negdanjih
sovjetskih pisaca zastupala je to stajalite. Tomu je gleditu blizak i Prosper WEIL: Towards
relative normativity in international law, AJIL 1983, pp. 433-438.
22
Cf, P. I. LUKIN: Istoniki medunarodnogo prava, Moskva, 1960, str. 85.
94
i zamisliti da bi za svako obiajno pravilo trebalo prikupljati dokaze o izriitom

ili preutnom pristanku na njega vie od 190 neovisnih drava koliko ih danas
ima, i jo veega broja meuvladinih organizacija. To bi takoer znailo da bi
svaki od tih subjekata mogao pojedinano svojim suprotstavljanjem onemoguiti nastanak opega obiajnoga pravnoga pravila.
Kod nekih pisaca koji zastupaju pozitivistiko uenje preutni se pristanak
ipak svodi na pravnu fikciju. Oni ga pretpostavljaju i tamo gdje neka drava nije
oitovala svoj odnos prema obiajnoj praksi.
Ali sama meunarodna stvarnost upuuje na djelovanje pravila opega meunarodnog prava na svakome koraku, bez kojih meunarodni mir i suradnja
drava vie ne bi bili mogui. Od postojanja pravil te vrste polaze mnogi meunarodni ugovori i drugi meunarodni instrumenti, kao i sudske presude.
h
Pri razmatranju uvjet nastanka pravila opega obiajnog prava valja uzeti u
obzir da se sva ona ne mogu doslovno primijeniti na sve subjekte meunarodnog prava i na njihove uzajamne odnose.
Kao ekstreman primjer za to moe se uzeti pravilo prema kojemu se morski
prostori drava sa stalno zaleenom obalom mjere od ruba stalno zaleene
morske povrine, koja se u tome pogledu izjednauje s kopnom. U postupku
nastanka toga opega obiajnog pravila, koje se odnosi na sve drave s takvom
obalom, mogla je sudjelovati samo nekolicina drava koje imaju obalu u arktikom prostoru. No u procesu njegova nastanka to pravilo nije smjelo naii na
protivljenje svih drugih drava koje imaju legitimne interese u uivanju sloboda
otvorenog mora, jer su se nastankom toga pravila prostori otvorenoga mora
bili umanjili.
I u svemirskim istraivanjima moe sudjelovati vrlo mali broj drava. Drave
bez morske obale ne mogu imati udjela u praksi odreivanja irine teritorijalnoga mora, vanjskoga pojasa, te epikontinentalnog i gospodarskog pojasa.23
No pri pravnom ureenju svih tih dijelova opega meunarodnog prava, npr. u
Opoj skuptini UN-a ili na kodifikacijskim konferencijama, pravo sudjelovanja
imaju sve drave. Tako su na Treoj konferenciji UN-a o pravu mora drave bez
morske obale inile vrlo slonu i aktivnu skupinu.
No i u onim djelatnostima koje sve drave ne smatraju od prvorazredne vanosti mnoge zemlje koje bi fiziki i mogle djelovati esto ostaju pasivne prema
23
Cf., Max SOERENSEN: Principes de droit international public, RCADI 1960, tome 101,
p. 40.
10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA
95
obiajnom procesu u toku, bilo stoga to su prema njemu nezainteresirane, ili

ga ne opaaju.
Pasivnost i nezainteresiranost ak i veine drava svijeta ne smeta stvaranju
opega obiajnog prava ako postoje svi drugi uvjeti njegova nastanka. Stoga u
stalnoj, jednoobraznoj (istovjetnoj) i kontinuiranoj praksi moe sudjelovati i
manji broj drava koje su posebno zainteresirane za neko podruje. A jedanput
nastalo ope uvjerenje o pravnoj obvezatnosti te prakse (opinio juris) pretvara tu
praksu u novo pravilo koje obvezuje i one drave koje nisu sudjelovale u njegovu
stvaranju, a nisu mu se niti djelotvorno suprotstavile. Pasivnost drava uzima
se kao njihov podrazumijevani pristanak (acquiescence) (v. infra, 28 pod c).
Dakle, opu praksu iz lanka 38-1-b. Statuta Meunarodnog suda ne treba
uzimati kao uniuerzalnu.24
Ako neka drava nae interesa da se meunarodnoj praksi koja bi mogla
dovesti do nastanka novoga opega obiajnog pravnog pravila odupre, ona treba
uloiti protest aktivnim sudionicima te prakse. Protest se moe izraziti i nekim
konkludentnim inom poput: iznoenja spora pred Vijee sigurnosti ili Opu
skuptinu UN-a; glasanjem za neku rezoluciju u Opoj skuptini ili drugom
nadlenom tijelu kojom se takva praksa osuuje; otpoinjanjem arbitranog ili
sudskog postupka protiv sudionika takve prakse; opozivanjem diplomatskoga
predstavnika ili prekidom diplomatskih odnosa ako se takav korak navede kao
in suprotstavljanja praksi u pitanju; protumjerama (doputenim represalijama)
i sl. A da bi protest mogao postii eljeni cilj, mora biti efikasan i u razmjeru
s naravi akta protiv kojega je upravljen. Stoga se protest mora i ponavljati ako
druga drava produi sa svojom praksom (v. infra, 28 pod b).
Protest znatnijega broja drava protiv neke obiajne prakse moe sprijeiti
obiajni proces, i tada do nastanka novoga obiajnog pravnog pravila nee nikada doi. A praksa ak i veega broja drava ostat e tada na razini njihovih
zahtjeva bez utemeljenja u opemu meunarodnom pravu, iji uinak ni jedna
druga drava nee biti duna priznati.
Efikasni protesti neke izolirane drave u poetnome stadiju obiajnoga procesa, jo dok se obiajna praksa nije iskristalizirala u novo ope pravno pravilo,
mogu tu dravu izuzeti iz domaaja primjene opega obiajnog pravila, ak ako
potom ono i nastane. Meunarodni je sud u presudi iz 1951. o Anglo-norvekom
ribolovu istaknuo da se u svakom sluaju pravilo o najveoj doputenoj irini
ulaza u zaljev od 1 milje (da bi ga obalna drava imala pravo smatrati svojim
24
Cf., Sir Humphrey WALDOCK: General Course on Public International Law, RCADI 1960,
tome 106, p. 44.
96
unutranjim vodama), ne moe primijeniti na Norveku, jer se ona oduvijek

odupirala svakom pokuaju da se ono primijeni na norveku obalu (p. 131).
Slino tomu, ustanova tzv. historijskih zaljeva nastala je u meunarodnom
pravu dosjelou. Neke su obalne drave od davnina svojatale neke zaljeve u kojima bi prema opemu meunarodnom pravu vei dio voda trebao initi dijelove
otvorenoga mora. No u tome im se nije odupirala ni jedna druga drava, i one
su time stekle historijski naslov kao iznimku od pravila opega meunarodnog
prava (v. infra, 27 pod c (ii)).
Ali mogunost izuzimanja od opih obiajnih pravila preteito ovisi o naravi
obiajnoga pravila u pitanju. Tu nam se valja vratiti na prije izloenu podjelu
pravila meunarodnoga prava s obzirom na domaaj njihove vanosti (v. supra,
2, pod 2).
(a) Skupina imperativnih normi opega meunarodnog prava (jus cogens)

strogo u smislu lanaka 53, 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969.
ima, nakon to nastanu, retroaktivan uinak. Kad stupe na snagu, norme toga
domaaja dokonavaju svaku pravnu situaciju drava prethodno stvorenu suprotnim partikularnim obiajnim pravilom, ili ugovorom, ili na temelju njihovih
jednostranih akata. Tako je teko i zamisliti da bi npr. pravila o zabrani genocida
i drugih zloina prema meunarodnom pravu, ili ono o zabrani diskriminacije
ljudi, doputala bilo kakva suprotna obiajna pravila nastala protestom ili zastarom.
(b) Glede druge skupine imperativnih normi, osobito onih u pravu mora,
suprotno ponaanje zabranjuje se za ubudue. Ali pravila te vrste potuju sva
ve steena prava obalnih drava zasnovana na zastari, historijskom naslovu ili
partikularnom obiaju ve na snazi. O njima je gore bilo rijei.
(c) Postoje napokon brojna opa obiajna pravila dispozitivne naravi (jus dispositivum). I nakon to ta pravila postanu dijelom pozitivnoga meunarodnog
prava, drave mogu u svakome trenutku, od njih odstupiti sklapanjem posebnoga ugovora za njihove uzajamne odnose, ili nastankom novih partikularnih
obiajnih pravila. Ali, ako nema toga posebnog ugovornog odnosa ili partikularnog pravila koji primjenom naela lex specialis derogat legi generali iskljuuje primjenu dispozitivnoga opeg pravila svaka drava ima pravo traiti
od drugih potovanje opega pravila te naravi. U takvim sluajevima ta pravila
opega obiajnog meunarodnog prava imaju svoj puni pravni uinak, poput
svih drugih pravnih pravila.
h
Vrlo vano praktino pitanje jest ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila opega obiajnog meunarodnog prava.
10. UVJETI NASTANKA I DOMAAJ OPIH OBIAJNIH PRAVILA
97
U praksi Meunarodnoga suda zapaen je s time u vezi jedan paradoks u

pogledu pravila jus cogens. to je neko imperativno pravno pravilo vanije za
odranje meunarodnog mira, sigurnosti i miroljubive suradnje drava, te za
potovanje dostojanstva svake ljudske osobe, slabi osjeaj dunosti Suda da dokazuje njegovu opu obiajnu narav. Kada valja primijeniti neko pravilo te vrste,
Sud e prihvatiti kao vjerodostojan svaki dokaz da su obje parnine stranke
njime pravno obvezane, poput npr. njihova glasanja za neku deklaraciju Ope
skuptine UN-a koja ga potvruje.
A kada je rije o nekome opem obiajnom pravilu od manje politike vanosti, teret dokazivanja pada na dravu koja se na njega poziva. Ta drava pri
tome nije duna izravno dokazati da je suprotna stranka u sporu aktivno sudjelovala u obiajnoj praksi, ili ak da je ona na pravilo u pitanju dala svoj izriiti ili
preutan pristanak. Naravno, svaki dokaz u tome smislu pojaat e osnovanost
njezina zahtjeva. Ona e, po pravilu, najprije pokuati dokazati to je vei broj
primjera prakse u ponaanju u skladu s tim pravilom kod to je mogue veega
broja drugih drava. Kada o tome sporu odluuje neko meunarodno sudbeno
tijelo, od njega se oekuje da na temelju dokazane prakse ustanovi opinio juris.
No najvanije je pri tome dokazati da se suprotna stranka nije oduprla ili izuzela
od te prakse protestom ili konkludentnim inima koji imaju znaenje protesta.
Stranci u postupku koja osporava postojanje obiajnoga pravila u pitanju
dovoljno je dokazati da praksa nije bila openita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. Ako za to ima vjerodostojnih argumenata, ona moe dokazivati da
drave sudionice nisu tu praksu vrile iz uvjerenja da ona znai njihovu pravnu
obvezu (opinio juris), nego iz nekih izvanpravnih razloga. Za nju e, meutim,
najvanije biti upozoriti na njezine vlastite akte suprotstavljanja toj praksi koji
je izuzimaju iz domaaja primjene obiajnoga pravnog pravila, ak ako je ono
i nastalo.
98
11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I

LEGISLACIJA U OPEM OBIAJNOM PRAVU
Bibliografija
Ibrahim F. I. SHIHATA: The treaty as a law-declaring and custom-making instrument, Revue
gyptienne de droit international 1966, pp. 51-90; Suzanne BASTID: Observations sur une
tape dans le dveloppement progressif et la codification des principes du droit international,
Recueil dtudes de droit international en hommage Paul Guggenheim, Genve, 1968, pp. 132145; R. R. BAXTER: Treaties and custom, RCADI 1970, tome 129, pp. 31-105; Krystyna MAREK:
Thoughts on codification, Zeitschrift fr Auslndisches und Offentlisches Recht und Vlkerrecht
1971, pp. 484-520; H. W. A. THIRLWAY: International Customary Law and Codification,
Dordrecht/Boston/Lancaster/Leiden 1972, 158 pages; V. . DEGAN: Domaaj i autoritet
presedana u praksi Meunarodnog suda, ZPFZ 1972 , br. 3, str. 253-270; Mark E. VILLIGER:
Customary International Law and Treaties, Martinus Nijhoff Publishers 1985, 432 pages; Oscar
SCHACHTER: Entangled treaty and custom, in Yoram DINSTEIN (Ed.): International Law at
a Time of Perplexity, Essays in Honour of Shabtai Rosenne, Dordrecht 1989, pp. 717-738.
Budui da je obiajni proces praktino jedini proces nastanka, kasnijih izmjena i prestanka pravil opega meunarodnog prava, drave ga nastoje razliitim
aktima svjesno pospjeivati ili usmjeravati u eljenom pravcu razvoja. Osobito
na podrujima od velikoga znaenja za interese drava, razvoj pravnih pravila
nije se mogao prepustiti spontanom obiajnom procesu, koga smo usporedili s
postupnim nastankom seoskoga puta na neobraenom zemljitu, u kojemu bi
takva pravila doslovno ostala nepisane naravi (v. supra, 8 (3)).
Taj se obiajni proces katkad nastojao usmjeravati jednostranim aktima najjaih
drava. Kao izrazit primjer mogu se navesti dvije proklamacije predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava Harryja Trumana od 28. rujna 1945, neposredno nakon zavretka Drugoga svjetskog rata. Prvom proklamacijom Sjedinjene Amerike Drave
proglasile su svoju jurisdikciju i kontrolu nad prirodnim izvorima dna i podzemlja
epikontinentalnoga pojasa, dok se druga odnosila na ribolovne zone radi zatite i
ouvanja biolokih bogatstava otvorenoga mora u produetku obale Sjedinjenih
Amerikih Drava. Obje su te proklamacije bile vrlo vane za daljnji razvoj opega
obiajnog prava mora (v. infra, 67, pod 3).
Na obiajni proces nastoji se utjecati i deklaracijama usvojenima u Opoj skuptini UN-a bilo konsenzusom bilo golemom veinom glasova. O tim deklaracijama
bilo je govora (v. supra, 9, pod 4). Takoer, i neke presude i savjetodavna miljenja
Meunarodnog suda utjeu na taj proces, o emu smo takoer raspravljali (ibid.).
Najvaniji nain utjecanja na obiajni proces i na usmjeravanje prakse drava

na odreenim podrujima jest pripremanje i usvajanje konvencija o kodifikaciji
i progresivnom razvoju neke grane meunarodnog prava. Taj se nain najvie
primjenjivao nakon Drugoga svjetskog rata i dao je najvee rezultate, iako se ni
sva oekivanja nisu uvijek ostvarila.
11. KODIFIKACIJA, PROGRESIVNI RAZVOJ I LEGISLACIJA U OPEM...
99
Povelja UN u lanku 13-1-a. predvia kao jednu od funkcija Ope skuptine

poticanje progresivnog razvitka meunarodnog prava i njegove kodifikacije.
Progresivni je razvitak u Povelji dakle spomenut ispred kodifikacije. U tu svrhu
Opa je skuptina ustanovila kao svoj pomoni organ Komisiju za meunarodno pravo o kojoj je ve bilo rijei (supra, 11, pod 8 (i)). Statut te Komisije
usvojen je u 1947, a Komisija je poela djelovati u 1949. godini.
lanak 15. Statuta nastojao je, kako je tamo navedeno, iz praktinih razloga
razgraniiti progresivni razvoj i kodifikaciju meunarodnog prava. Izraz progresivni razvoj znai pripremanje nacrta konvencija o predmetima koji jo nisu ureeni
meunarodnim pravom, ili glede kojih pravo jo nije dovoljno razvijeno u praksi
drava. Prema istome propisu kodifikacija meunarodnog prava znai preciznije
formuliranje i sistematiziranje pravila meunarodnoga prava u podrujima u kojima
ve postoje praksa drava, presedani i miljenja znanosti.
Ove dvije funkcije, koje ni u tekstu lanka 15. nisu sasvim jasno razdvojene,
uzajamno se proimlju. Ako se ele zabiljeiti i sistematizirati ve postojea
obiajna pravila u nekom ugovornom tekstu, esto je pri tome potrebno predvidjeti i odreena nova pravila i rjeenja koja se jo nisu ustalila u praksi drava. I
tako su u veini konvencija te vrste izmijeani propisi koji oituju ve postojea
pravila opega obiajnog prava s prijedlozima de lege ferenda, koji makar u poetku obvezuju samo stranke usvojene konvencije, i to kad ona stupi na snagu,
ali ne i sve druge drave.
U tekstovima konvencija te vrste mogue je razlikovati etiri vrste pravila.
Tri prve vrste stipuliraju se u obliku impersonalnih (bezlinih) normi kojima se
predviaju prava i dunosti za sve drave bez ogranienja. etvrta vrsta predvia prava i dunosti samo za stranke konvencije, i ne postoji namjera da se tim
propisima utjee na opi obiajni proces.
(a) Ugovorni propisi o istoj kodifikaciji. Postoje najprije bezlina pravila

koja oituju ve postojee pravo (law declaratory rules).25 To su propisi koji su
jo prije prerasli u ope obiajno pravo. Oni, dakle, jednostavno, odraavaju
postojea pravila na snazi.26 Stranke konvencije takvim ugovornim odredbama
25
Izraze law declaratory, law crystallizing and law generation rules uveo je u znanost i praksu
negdanji predsjednik Meunarodnog suda Eduardo JIMNEZ DE ARECHAGA: International
Law in the Past Third of a Century, RCADI 1978, tome 159, pp. 14-22.
26
U presudi iz 1969. o Epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru, postavilo se pitanje je li

lanak 6. enevske konvencije iz 1958, koji se odnosi na razgranienje toga pojasa, utjelovljuje
ve prihvaena pravila obiajnoga prava u smislu da je Konvencija, jednostavno, iskaz postojeih
pravila. Sud je ustanovio da Danska i Nizozemska to nisu tvrdile za lanak 6. Njihova je teza
bila da je prije te Konvencije epikontinentalni pojas bio u postupku nastajanja, a praksi drava
nedostajala je jednoobraznost. Ali se po njima to obiajno pravilo (iz lanka 6) u nastajanju
iskristaliziralo usvajanjem Konvencije o epikontinentalnom pojasu na toj Konferenciji (p. 39,
100 Izvori meunarodnoga prava

ne preuzimaju nove pravne obveze, niti stjeu nova prava u odnosu na prava
koja uivaju sve druge drave po obiajnoj osnovi. Glede tih propisa ugovorni
tekst slui samo kao dokaz o postojanju i o sadraju opega obiajnog prava na
snazi. To su dakle izmeu svih drugih pravila jedina kojima se vri konverzija
obiajnih pravila u sustav pisanih, koordiniranih i sistematiziranih pravila.27
(b) Propisi koji ine progresivni razvoj meunarodnoga prava. U drugu skupinu ubrajaju se pravila koja kristaliziraju postojeu praksu u novo obiajno
pravo (law crystallizing rules).28 Prije usvajanja konvencije praksa drava jo
nije postala sasvim jednoobrazna, a pravila u pitanju jo nisu bila prihvaena
kao pravo od potrebne veine drava u svijetu.
Kada konvencija svojim impersonalnim propisima potvrdi takvu praksu koja

je u zaetku, glede koje je obiajni proces tek otpoeo, ali jo nije dovren, ona
moe odluujue utjecati na dokonanje toga procesa. Za tree drave, koje ne
postanu strankama takve konvencije, ta pravila su jo uvijek lex ferenda, koja u
poetku ne obvezuju njih nego samo stranke konvencije po ugovornoj osnovi.
No brza transformacija i tih pravila u ope obiajno pravo razumno se moe
oekivati, pogotovo ako ona za sve drave predviaju neka nova prava. Za to je
katkad dovoljno da konvencija stekne dovoljan broj stranaka, ukljuujui one
posebno zainteresirane za dato podruje.29
I budui da je obiajni proces glede tih pravila ve u tijeku, tree drave nee
moi lako sprijeiti njegovo dokonanje jednostavnim odbijanjem da postanu
strankama konvencije, iako bi to moda jo uvijek mogle uiniti efikasnim protestima.
(c) Legislacija meunarodnoga prava putem konvencija. U treu skupinu
ubrajaju se propisi koji predviaju potpuno nova rjeenja za nove odnose i novonastale objektivne situacije (law generating rules). Tu obiajni proces jo nije niti
para. 61). I tu tezu stranaka Sud je svojom presudom odbacio kao navodno nedokazanu glede
pravila o razgranienju toga pojasa iz lanka 6. Konvencije (pp. 39-40, paras. 63, 64).
27
Cf., Charles ROUSSEAU: Droit international public, Tome I: Introduction et Sources, Paris,
1970, p. 345.
28
Meunarodni sud u presudi o Epikontinentalnom pojasu iz 1969. priznao je mogunost da se

neki normativni propis (norm-creating provision), koji je po svojemu porijeklu ugovorne ili kontraktualne naravi, potom integrira u opi corpus meunarodnoga prava, prihvati se i kao takav
kroz opinio juris, na nain da se nametne i zemljama koje nisu ili nikada nisu bile strankama konvencije. Nema sumnje da je taj postupak savreno mogu i da se s vremena na vrijeme i dogaa;
on ak ini i jednu od priznatih metoda kojima se nova pravila obiajnog prava mogu stvoriti. No
taj se rezultat ne smije olako uzeti kao postignut (p. 47, para. 71). Vidjeti kod biljeke 29.
29
U navedenoj presudi iz 1969. Meunarodni je sud, meu ostalim, naveo: ... vrlo iroko i reprezentativno sudjelovanje u konvenciji moe samo po sebi biti dovoljno, uz uvjet da obuhvaa
i posebno zainteresirane drave (p. 43, para. 73).
101
otpoeo, a predviena pravila jo se ne mogu potkrijepiti nikakvom praksom drava obavljenom prije njihova formuliranja. Pravila te vrste neizbjena su kada
se za konferencijskim stolom ele uskladiti opreni i posebni interesi velikoga
broja drava, kao to je to bilo npr. na trima konferencija UN-a o pravu mora.
Svrha i tih propisa jest da se transformiraju u nova opa obiajna pravila
i da po toj osnovi u budunosti postanu obvezna za itavu meunarodnu zajednicu drava. Ona dakle moraju imati karakter pravila koja stvaraju pravo
(fundamentally norm creating character). Po svojemu sadraju ona moraju biti
na jednak nain primjenljiva za sve drave. I kao to je Meunarodni sud u presudi iz 1969. izrekao, ta pravila ne smiju biti podlona bilo kakvim rezervama
stranaka konvencije.30 Konvencija u kojoj su takva pravila stipulirana mora biti
otvorena na pristup svim dravama svijeta.
To su, dakle, za razliku od ve navedenih pravila, zaista propisi kojima se
vri legislacija nekoga dijela meunarodnoga prava u svjetskim razmjerima.
No taj izraz u meunarodnome pravu ima sasvim razliito znaenje u odnosu
na ono u unutarnjemu pravu drava. Zakoni neke drave usvajaju se propisanom veinom glasova u zakonodavnom tijelu, i oni potom obvezuju sve njezine
graane. U meunarodnoj zajednici ne postoji zakonodavni organ koji bi donosio propise nekom veinom glasova. Legislacija se tu moe obavljati samo
na diplomatskim konferencijama usvajanjem opih konvencija o kodifikaciji,
otvorenih na ratifikaciju i pristup svim dravama. Ako neka takva konvencija
stekne oekivano velik i dovoljno reprezentativan broj drava stranaka, potom
se moe tvrditi da su se i njezini legislativni propisi transformirali u novo
ope obiajno pravo i da po obiajnoj osnovi predviaju prava i da obvezuju sve
drave, ukljuujui i one koje su ostale izvan konvencije.
Ali taj meunarodni legislativni proces nosi opasnosti od tekih zloupotreba.
Drave sudionice diplomatske konferencije mogu tijekom itavoga procesa pregovaranja braniti i promicati svoje posebne nacionalne interese i uspjeti u tome da
ih ugrade u tekst konvencije, inei pri tome i odreene ustupke drugim dravama. Meutim, nakon potpisivanja konvencije one nisu u pravnoj obvezi da postanu
njezinim strankama. I ako konvencija ne predvia posebne propise o zatiti prava
njezinih stranaka prema neugovornicama, ne postoje dovoljno djelotvorni naini
spreavanja zloupotrebe njezina teksta. Drava neugovornica moe izvlaiti koristi
iz svih njezinih legislativnih i drugih opih propisa koji joj odgovaraju koji su
formulirani u obliku impersonalnih normi tvrdei pri tome da je rije o pravilima
koja su se ve transformirala u ope obiajno pravo, iz ijega samog teksta proizlaze
prava za sve. A glede drugih legislativnih propisa koji su joj neprihvatljivi, i napose
svih onih koji predviaju samo dunosti i neke financijske trokove, ona e tvrditi da
30
Ibid., pp. 26-27, para. 28; pp. 39-40, paras. 63-64; pp. 42-43, para. 72.

se radi o isto ugovornim odredbama koje stvaraju prava i dunosti jedino izmeu
stranaka konvencije koji se nje ne tiu.
Stipuliranje legislativnih propisa ne potie na pristupanje konvenciji i na

preuzimanje odgovarajuih ugovornih obveza. Vie se moe postii ako se mala
fide ostane izvan nje. To, meutim, moe biti kobno za ravnoteu prava i dunosti koja se ele ugraditi u ope obiajno pravo.
(d) I, napokon, ni konvencije o kodifikaciji poput svih drugih, ne mogu biti
bez kontraktualnih propisa, iz ijega samoga teksta proizlazi namjera stvaranja
prava i dunosti iskljuivo za njihove stranke. Toj skupini pripadaju uobiajene
zavrne odredbe o potpisivanju, ratifikaciji, pristupu i stupanju na snagu konvencije, o doputenosti ili zabrani rezervi na konvenciju. Te odredbe neposredno se primjenjuju odmah nakon usvajanja konvencije.
U tu skupinu ubrajaju se i svi propisi o rjeavanju sporova izmeu stranaka konvencije, koji se ne mogu stipulirati impersonalnim normama. Ako neka
konvencija o kodifikaciji predvia osnivanje nekih stalnih tijela ili ak nove
meunarodne organizacije, ili periodine sastanke njezinih drava lanica, te
bilo kakve druge propise o postupku, svi se oni moraju stipulirati iskljuivo u
kontraktualnom obliku.
h
U svjetlosti upravo izloene podjele ugovornih propisa moe se prosuivati
stupanj razvijenosti neke grane opega obiajnog meunarodnog prava koja
je bila predmetom ugovorne kodifikacije. Valja istaknuti da je i gornja podjela
uvjetna i podlona razvoju u vremenu. Ona je korisna u trenutku usvajanja neke
takve konvencije. No, ako takva konvencija stupi na snagu i obuhvati preteit
broj drava u svijetu, tada e doi do bre ili polaganije transformacije propisa
koji ine progresivni razvoj i onih o istoj legislaciji u one o istoj kodifikaciji.
Tijekom vremena svi e ti propisi postati iskazima opega obiajnog prava na
snazi.
Uz sve navedeno, pisani ugovorni propisi iz svih etiriju skupina malokad
mogu obuhvatiti sve probleme pravnoga podruja koje je predmet pravnoga
ureenja. Stoga se katkad, bilo u preambuli (uvodu) bilo u tekstu konvencije,
izriito stipulira da e pravila meunarodnoga obiajnog prava i dalje ureivati
pitanja koja nisu rijeena odredbama te konvencije. Ako se takva odredba izriito i ne predvidi, nju uvijek treba podrazumijevati.
Nakon Drugoga svjetskog rata postignuti su krupni uspjesi u kodifikaciji meunarodnoga prava, kao nikada prije u povijesti. Najznaajnije konvencije usvajane
su na temelju prethodno pripremljenih nacrta u Komisiji za meunarodno pravo.
103
Spomenut emo samo najznaajnije u tome pogledu, a o drugima e biti vie podataka u daljnjemu tekstu.
U 1958. bile su usvojene i potpisane etiri enevske konvencije o pravu mora.
U 1961. potpisana je Beka konvencija o diplomatskim odnosima, a u 1963. Beka
konvencija o konzularnim odnosima. Godine 1969. usvojena je i potpisana vrlo znaajna Beka konvencija o pravu ugovora. Iz spomenutih podruje bile su usvajane i
potpisivane i neke druge konvencije.
Izvan djelatnosti Komisije za meunarodno pravo dolo je u 1982. do potpisivanja Konvencije UN-a o pravu mora.
Pod okriljem Komisije za ljudska prava Ekonomskog i socijalnog vijea UN-a
pripremane su i usvajane znaajne konvencije (i deklaracije) o pravima ovjeka. U
godini 1965. potpisana je Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne
diskriminacije, a u 1966. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima, te Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima.
U krilu Ujedinjenih nacija bila je jo 1948. usvojena Konvencija o spreavanju
i kanjavanju zloina genocida, te potom niz drugih konvencija iz te i slinih podruja.
Izvan djelatnosti UN-a, a pod okriljem Crvenoga kria, u enevi su u 1949. potpisane etiri konvencije o humanitarnom pravu, koje su u 1977. dopunjene dvama
protokolima. Ti ugovorni propisi bili su usvajani na diplomatskim konferencijama
uz veliko sudjelovanje drava.
Pojedine specijalizirane ustanove UN-a u okviru svojih djelatnosti takoer se
bave tim radom. To je najvanija djelatnost Meunarodne organizacije rada, ali
takoer i Meunarodne pomorske organizacije, Svjetskoga potanskog saveza i dr.
Gotovo svaka specijalizirana ustanova donosi pravne propise iz podruja svojih
djelatnosti.
12. PARTIKULARNA OBIAJNA PRAVILA

Bibliografija
G. COHEN-JONATHAN: La coutume locale, Annuaire franais de droit international 1961,
pp. 119-140; Anthony A. DAMATO: The concept of special custom in international law, AJIL
1966, pp. 211-223; V. . DEGAN: Opi i partikularni obiaj u meunarodnom pravu, Godinjak
Pravnog fakulteta u Sarajevu 1977, str. 63-89.
Iako je ugovor najznaajniji nain stvaranja i izmjene pravila partikularnoga

meunarodnoga prava, u uim odnosima izmeu odreenih subjekata meunarodnoga prava mogu nastajati i partikularna obiajna pravna pravila.
U znanosti i u meunarodnoj praksi uoilo se postojanje nekoliko vrsta takvih pravila. Izmeu dviju, po pravilu susjednih, drava moe nastati lokalni
obiaj. Prije Drugoga svjetskog rata raspravljalo se o posebnom amerikom
meunarodnom pravu. Stoga nije iskljueno stvaranje regionalnih obiajnih
pravila, specifinih za odreeni dio svijeta. I napokon, moda najvee praktino
znaenje imaju obiajna pravila koja nastaju u izvrenju nekoga ugovora, kada
njegove stranke odstupaju od njegova slova, ali se ne odluuju na formalnu
reviziju njegova teksta. Ta pravila moemo nazvati specijalnim obiajem u ugovornim odnosima. Sva su to, meutim, razliita obiajna pravila koja se mogu
podvesti pod skupni pojam partikularnoga obiajnog prava, za razliku od onoga
opega koje ureuje odnose u itavoj meunarodnoj zajednici drava.
Poput opega obiaja, i partikularni obiaj sastoji se iz dvaju konstitutivnih
elemenata: (a) stalne, jednoobrazne i kontinuirane prakse uega kruga drava i
drugih subjekata meunarodnoga prava; te (b) njihova uvjerenja da je ta praksa
pravno obvezatna (opinio juris).
Po svojoj biti partikularno obiajno pravo ipak je slinije ugovorima negoli
opim obiajnim pravilima.31 Pravila te vrste uvijek se odnose na odreeni krug
subjekata meunarodnoga prava. Poput ugovora, ni ona ne mogu obvezivati
drave i druge subjekte koji na njih nisu dali neku vrstu pristanka, npr. ako su u
procesu njihova nastanka bili pasivni i nezainteresirani, a jo vie ako su im se
otvoreno suprotstavili protestima ili slinim inima. Stoga je partikularno obiajno pravilo u biti preutan sporazum (pactum tacitum), vrlo slian ugovorima
31
U tome smislu Max SOERENSEN, op. cit., p. 43, navodi da se razlika izmeu partikularnog
ili dvostranog obiaja i preutnog sporazuma moe initi prividnom, ali je to bez veeg interesa
glede pravnih posljedica. I Paul REUTER: Droit international public, Paris, 1958, p. 36, prvobitno je bio naveo da se pravila regionalnog ili lokalnog obiajnog prava ustanovljuju na nain koji
ga pribliuje preutnom sporazumu. ini se da je ovaj pisac od toga zakljuka kasnije odustao,
jer ga ne nalazimo u posljednjem VI. izdanju toga djela, Pariz, 1983, pp. 109-116.
105
u nepisanom obliku. Za one subjekte koji nisu sudjelovali u njihovu nastanku i

za koje se ne moe dokazati uvjerenje da ih pravno obvezuje (opinio juris), on
je poput ugovora prema treima res inter allios acta.
Upravo zbog tih svojih znaajki postoji velika razlika u teretu dokazivanja
partikularnog u odnosu na opi obiaj. Meunarodni sud u presudi iz 1950. o
Pravu azila izriito je naveo: Stranka koja se poziva na obiaj te vrste mora
dokazati da se on ustanovio na takav nain da je postao obvezatan za suprotnu
stranku (p. 200). Ona dakle mora dokazati i praksu i opinio juris stranke za koju
tvrdi da je to pravilo obvezuje.
Poput ugovora, ni partikularno obiajno pravo ne smije biti suprotno imperativnim normama opega meunarodnog prava (jus cogens). No naveli smo
vrstu imperativnih pravila koja ne ponitavaju postojea partikularna obiajna
pravila (supra, 2, pod 2).
To znai da u svakom sluaju neko novo partikularno obiajno pravilo ne
smije biti u suprotnosti s postojeim imperativnim pravilom dok god se ono
ne izmijeni.
Ali u podruju djelovanja dispozitivnih normi opega meunarodnog obiajnog prava partikularna obiajna pravila mogu nastajati i ona, pri tome, primjenjujui ope naelo prava lex specialis derogat legi generali, imaju prednost
u primjeni.
Strogo govorei, partikularno obiajno pravo nije izriito predvieno lankom
38-1-b. Statuta Meunarodnog suda, koji spominje meunarodni obiaj kao dokaz
ope prakse prihvaene kao pravo. Ali to nije bilo smetnja da Meunarodni sud
u svojoj praksi otkriva nastanak takvih pravila i da im pridaje puni pravni uinak.
Meunarodni se sud u nekoliko presuda vrlo odreeno izjasnio o pojedinim

vrstama partikularnoga obiajnog prava koje smo spomenuli.
(a) Lokalni obiaj. Postojale su sumnje u mogunost nastanka obiajnoga

pravila te vrste. Te je sumnje Sud u presudi iz 1960. o Pravu prolaska (Portugal/
Indija), izriito otklonio navodei: Teko je vidjeti zato bi broj drava meu
kojima se neki lokalni obiaj moe ustanoviti na temelju dugotrajne prakse, nuno morao biti vei od dviju. Sud ne vidi razloga zato dugotrajna i kontinuirana
praksa izmeu dviju drava, prihvaena od njih da regulira njihove odnose, ne bi
ustanovila osnovu za uzajamna prava i obveze izmeu tih dviju drava (p. 39).
U toj parnici Sud je na temelju podnesenih dokaza priznao obiajno pravo tranzita privatnih osoba, civilnih dunosnika i robe izmeu tadanjega portugalskog
posjeda Damao na obali Indijskog potkontinenta i portugalskih enklava u unutranjosti, dakle kroz indijski teritorij, na temelju stalne i jednoobrazne prakse, dodajui pri tome da je ta praksa bila prihvaena od stranaka kao pravo i da su iz nje

nastali pravo i odgovarajua obveza (p. 40). Dakle u ovomu konkretnom sluaju
ispunili su se svi uvjeti za postojanje lokalnog obiaja.
No Sud je potom odbacio tvrdnju da je takvo obiajno pravo ustanovljeno i za
prolazak oruanih snaga, policije, oruja i municije, jer se u prolosti za svaki takav
prolazak trailo posebno odobrenje, premda je ono uvijek bilo davano kada je god
bilo zatraeno (p. 43).
Iz ovoga sluaja proizlazi da lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne

naravi koja predviaju prava samo za jednu stranku, a dunosti za drugu.
(b) Regionalni obiaj. Kako smo ve naveli, nije iskljuena mogunost nastanka ni regionalnih obiajnih pravila koja bi ureivala odnose izmeu drava
iz odreenoga dijela svijeta koji se po neemu odlikuju od drugih. No ni ta
posebna obiajna pravila, poput svih drugih, ne smiju biti u suprotnosti s imperativnim normama opega meunarodnog prava (jus cogens) na snazi, niti
ih mogu nadomjestiti.
Pokatkad su u prolosti neke velesile poduzimale ine oruane intervencije u dravama za koje su smatrale da potpadaju u njihovu interesnu sferu, pozivajui se na
neka navodna pravna pravila koja bi ih na to ovlaivala. To je bila bit tzv. Johnsonove
doktrine na temelju koje su oruane snage Sjedinjenih Amerikih Drava i nekih
drugih lanica Organizacije amerikih drava izvrile u 1965. oruanu intervenciju
u Dominikanskoj Republici.32 Tamo su svrgnule predsjednika koji je prije toga bio
zakonito i demokratskim putem izabran od biraa te zemlje.
Intervencija oruanih snaga pet drava lanica Varavskog ugovora, izvrena
1968. u ehoslovakoj, opravdavala se navodnim pravnim pravilima koja su u biti
bila iste naravi.
Intervencija u ehoslovakoj bila je povod za daljnju afirmaciju tzv. doktrine o
kolektivnom suverenitetu socijalistikih zemalja, poznate kao Brenjevljeva doktrina. Tvrdilo se da naela opega meunarodnoga prava, koja su nazvana principima
koegzistencije, ne mogu biti osnova za uzajamne odnose drava u kojima je radnika
klasa navodno na vlasti. Ta naela navodno ureuju odnose izmeu drava s razliitim drutvenim ureenjem. Tvrdilo se da su u odnosima izmeu socijalistikih
drava ta naela zamijenjena navodnim viim pravnim naelom socijalistikog
internacionalizma. To naelo u toj zajednici navodno prua pravo i obvezu pruanja bratske pomoi u obliku oruane intervencije, kada je po ocjeni ostalih socijalistikih zemalja u nekoj od njih socijalistiki drutveni poredak doao u opasnost.33
32
Cf., Thomas M. FRANCK: Who Killed Article 2(4)?, AJIL 1970, No. 5, pp. 809-837; T. M.
FRANCK, Edward WEISENBAND: World Politics, Oxford Univ. Press, 1972, pp. 70-95.
33
Cf., V. M. URALOV: Osnovnye principy otnoenij obenorodnogo socialistieskogo go

sudarstva s drugimi stranami, Sovetskoe gosudarstvo i pravo 1963, No. 3, str. 27-30; V. M. SHURSHALOV: International Law in Relations among Socialist Countries, u G. TUNKIN (Ed.): Contemporary International Law, Moscow, 1969, pp. 59-76; G. I. TUNKIN: Teorija medunarodnogo prava, Moskva, 1970, str. 483-506.
107
Ta je doktrina bila suprotna obvezama iz lanka 2. Povelje UN-a, kao i onima

prema opemu meunarodnom pravu. Veinu tzv. naela koegzistencije ine imperativne norme opega meunarodnog prava (jus cogens) od kojih nije doputeno
odstupanje, osim u sluajevima i u granicama odreenima drugim pravilima te vrste.
Domaaj naela neagresije (o zabrani pribjegavanja sili) i neintervencije precizno
je odredila presuda Meunarodnoga suda o Nikaragvi iz 1986.34 Izvan toga, ta se
naela ne mogu dokidati, a niti zamijeniti, nikakvim viim naelom. Stoga nije ni
bilo uvjeta da se stvori partikularno obiajno pravo u tome smislu, ak niti uz pristanak nekih od drava lanica Varavskog ugovora. Sovjetski se Savez bio izriito
odrekao te doktrine jo u doba Gorbaova. Ali slini zahtjevi nisu ni danas samo od
povijesne vanosti. Oni su mogui i nakon raspada Sovjetskoga Saveza, sve dok u
Ruskoj Federaciji bude elja za obnovom i odranjem imperija u okviru Zajednice
neovisnih drava, i to nasuprot odnosima izmeu suverenih drava, zasnovanih na
jednakosti u pravima i dunostima.
Prije Drugoga svjetskog rata vladalo je uvjerenje da postoji regionalno ameriko meunarodno pravo, s nekim posebnostima u odnosu na ope meunarodno pravo. U to su se doba u okviru Panamerike unije usvajale konvencije o
kodifikaciji, koje su ipak preteito inile regionalnu kodifikaciju pravila opega
meunarodnog prava. Ali neka naela, poput onoga o zabrani intervencije, nastala su u tome pravu prije nego to su se asimilirala u ope meunarodno pravo
Poveljom UN-a iz 1945.
ini se da je jedino pravno pravilo u kojemu se regionalno pravo latinskoamerikih drava i danas odlikuje od opega, ono o pruanju azila (utoita)
u zgradama diplomatskih predstavnitava politikim bjeguncima, kojima se
potom, u suradnji s lokalnim vlastima, osigurava nesmetano naputanje zemlje.
U presudi iz 1950. o Pravu azila (Kolumbija/Peru) Meunarodni je sud uzeo
u obzir injenicu da Peru nije ratificirao dvije regionalne konvencije o politikom azilu iz 1933. i 1939. kao dokaz da je ta zemlja odbila priznati to partikularno obiajno pravo, i da je stoga ono ne obvezuje (p. 271).
Zato, premda ne treba sasvim iskljuiti mogunost nastanka regionalnih obiajnih pravila u nekome dijelu svijeta, sama injenica pripadnosti neke drave
toj regiji nije dovoljan dokaz da je ona podvrgnuta odnosnomu partikularnomu
obiajnom pravu. I za nju se treba dokazati da je to pravo prihvatila jer je ono, u
suprotnom, pravno ne obvezuje, poput svakoga drugoga partikularnog obiaja.
Ni to pravo ne smije ni u kojemu pogledu biti u sukobu s imperativnim normama opega meunarodnoga prava.
34
Cf., I. C. J. Reports 1986, pp. 102-103, para. 193; pp. 103-106, paras. 194-201; pp. 106-110,
paras. 207-209; te pp. 110-111, paras. 210, 211.

(c) Specijalni obiaj u ugovornom odnosu. Naveli smo da, unato svim
iznesenim ogradama, postoji posebno podruje meunarodnoga prava u kojemu partikularni obiaj moe biti od veega praktinog znaenja. Rije je o
obiaju koji nastaje u okviru ugovornog odnosa, a koji smo nazvali specijalnim
obiajem. Drave stranke nekoga ugovora mogu u tijeku njegove primjene odstupiti od njegovih propisa, napose ako se taj ugovor primjenjuje tijekom dugog
razdoblja, a zbog nekih razloga ne provodi se formalna revizija njegova teksta.
Tada se putem obiajnih pravila usuglauje tekst takvoga ugovora s izmijenjenim socijalnim i politikim uvjetima u kojima se on primjenjuje.
Ako je takva praksa stalna, kontinuirana i jednoobrazna izmeu svih stranaka ugovora, ona moe dovesti do njihova uvjerenja o obvezatnosti te prakse
(opinio juris). Time dolazi do stvaranja partikularnoga obiajnog pravila koje
ima uinak revizije de facto ugovornog teksta u pitanju.
Beka konvencija o pravu ugovora iz 1969. za to prua osnovu u okviru opega pravila o tumaenju, iz njezina lanka 31. toka 3. toga propisa predvia
sljedee:
3. Zajedno s kontekstom, vodit e se rauna:
(a) o svakom naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili
o primjeni njegovih odredba;
(b) o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum
stranaka o tumaenju ugovora;....
Tu je dakle rije o autentinom tumaenju ugovora od svih stranaka, a ono

u praksi moe dovesti do neformalne revizije njegova teksta. Naime, kao to
sve stranke mogu novim zajednikim sporazumom izmijeniti ili dokinuti neke
odredbe ugovora ili ugovor u cjelini, kasniji sporazum o njegovu tumaenju
ili primjeni, ili kasnija praksa kojom je postignut takav sporazum, mogu biti
osnova za partikularno obiajno pravo u tome pogledu.
O tome je bio izriit Arbitrani tribunal (Francuska/Sjedinjene Amerike Drave) u presudi iz 1963. o Tumaenju dvostranog sporazuma o slubama zranoga
transporta, navodei: Takvo ponaanje moe se zapravo uzeti u obzir ne samo i
jednostavno kao sredstvo za tumaenje Sporazuma nego i kao neto vie, tj. kao
mogu izvor njegove kasnije izmjene koja proizlazi iz odreenih akata ili odreenih
ponaanja, koja imaju uinak na pravnu situaciju stranaka i prava koja svaka od njih
moe legitimno zahtijevati.35
Takva partikularna obiajna pravila nastala su i u primjeni nekih propisa Povelje
UN-a. U savjetodavnom miljenju iz 1971. o Namibiji, Meunarodni je sud usta35
Cf., tekst AJIL 1967, No. 1, p. 386.
109
novio da, suprotno lanku 27(3). Povelje,36 uzdravanje nekog stalnoga lana Vijea
sigurnosti pri glasanju ne znai da se on protivi prihvaanju rezolucije, za koju se
trai pristanak svih stalnih lanova. Postupak koji Vijee sigurnosti slijedi, a koji je
ostao neizmijenjen i nakon amandmana na lanak 27. Povelje iz 1965, openito je
prihvaen od lanova Ujedinjenih nacija i ini dokaz ope prakse te organizacije
(p. 22, para. 22).
h
Iz svega izloenoga proizlazi da partikularni obiaj ipak nije veoma pogodan
nain za pravno ureenje meudravnih i drugih pravnih odnosa u regionalnim
i drugim okvirima meunarodne suradnje uima od onih svjetskih. Dokaz je
tomu da takvih pravila ima vrlo malo. No, unato tomu, ona su mogua, a kad
nastanu, ona imaju jednak pravni uinak poput svih drugih pravila partikularnoga meunarodnoga prava.
36
lanak 27(3). Povelje propisuje da se odluke Vijea sigurnosti o svim pitanjima koja nisu pitanja postupka donose potvrdnim glasovima devetorice (prije izmjene Povelje iz 1965. sedmorice)
lanova, ukljuujui glasove svih stalnih lanova, ali time da se stranke u nekome sporu uzdre
od glasanja kod odluka prema Glavi VI. (Mirno rjeavanje sporova) i lanku 52(3). (rjeavanje
lokalnih sporova putem regionalnih sporazuma ili ustanova).
C. PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA

Bibliografija
Samuel B. CRANDALL: Treaties, Their Making and Enforcement, Second Edition, Washington,
D.C., 1916, 663 pages; HARVARD LAW RESEARCH, Part III: Law of Treaties, AJIL 1935
Supplement October 1935, pp. 657-1024; Lord McNAIR: The Law of Treaties, Oxford 1961, 789
pages; REPORTS OF THE INTERNATIONAL LAW COMMISSION on the second part of its
seventeenth session 3-28 January 1966 and on its eighteenth session 4 May 19 July 1966. General
Assembly Official Records: Twenty-first Session, Supplement No. 9 (A/63 9/Rev. l); objavljeni
takoder u AJIL 1966, No. l, pp. 248-470; Kaye HOLLOWAY: Modern Trends in Treaty Law,
Constitutional Law, Reservations and the Three Modes of Legislation, London, 1967, 705 pages;
Ernesto De LA GUARDIA Marcelo DELPECH: El Derecho de los Tratados y la Convencion de
Viena de 1969, Buenos Aires, 1970, 599 pages; T. O. ELIAS: The Modern Law of Treaties, Oceana,
Dobbs Ferry 1974, 272 pages; Sir Ian SINCLAIR: The Vienna Convention on the Law of Treaties,
Second Revised and Enlarged Edition, Manchester University Press, 1984, 260 pages; Suzanne
BASTID: Les traits dans la vie internationale, Conclusion et Effets, Paris, 1985, 303 pages; Paul
REUTER: Introduction au droit des traits, 3e dition revue et augmente par Philippe Cahier,
Paris, 1995, 211 pages; Vesna CRNI-GROTI: Object and Purpose of Treaties in the Vienna
Convention on the Law of Treaties, Asian Yearbook of International Law, Vol. 7, pp. 141-174;
Pravo meunarodnih ugovora, Rijeka, 2002, 341 str.
13. ZNAAJKE UGOVORA KAO IZVORA

MEUNARODNOG PRAVA
Bibliografija
Philip JESSUP: A Modern Law of Nations, New York, 1958, pp. 123-156; Jean COMBACAU: Le
droit des traits, Que sais-je ?, n2613, Paris, 1991, 125 p.; V. . DEGAN: Sources of International
Law, The Hague, 1997, pp. 355-357.
Meunarodni su ugovori izvan svake sumnje najvaniji nain uglavljivanja

uzajamnih prava i dunosti izmeu drava i drugih subjekata meunarodnoga
prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Medu svim izvorima
meunarodnoga prava ugovor ima nekih nesumnjivih praktinih prednosti.
Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, njihove stranke
mogu u njima na precizan nain izraziti svoje meusobne odnose, i bolje nego
na drugi nain uglaviti eljenu ravnoteu izmeu uzajamnih prava i dunosti.
Odnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnotei
i uzajamnosti (reciprocitetu).
Premda je u povijesti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora,
u postupnome procesu pregovaranja, potom usvajanja i potpisivanja ugovora,
13. ZNAAJKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG PRAVA
111
u odluivanju o ratifikaciji i o ulaganju rezervi na ugovor, drave ipak mogu

paljivo odmjeriti svoje interese i ouvati svoju jednakost u odnosu na druge
ugovornice. Taj dugotrajni proces umanjuje mogunost nepromiljenih i brzopletih ina, a time pospjeuje i pravnu sigurnost u meunarodnim odnosima.
Neki oblici meunarodne suradnje mogu se urediti samo pisanim ugovornim
pravilima. To je sluaj s osnivanjem nove meunarodne organizacije i predvianjem broja, sastava i nadlenosti njezinih organa, zatim s ugovorima o trgovini,
o meusobnim komunikacijama izmeu drava, o ogranienju naoruanja i sl.
I posebne obveze na mirno rjeavanje sporova izmeu drava mogu se uglaviti
samo ugovorima. Na svim tim i slinim podrujima obiajna pravna pravila ne
mogu zamijeniti ugovore.
Posebno je znaajna i injenica da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom
obliku. Stoga, za razliku od obiajnih pravila, pravne obveze iz tih ugovora nije
potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. To, meutim, ne
otklanja sporove o tumaenju, pa katkad i one o primjeni ugovornih propisa,
koji ipak nisu preesti u meunarodnoj praksi.
Pravo meunarodnih ugovora grana je opega meunarodnog prava koja
propisuje pravila o sklapanju ugovora, o njihovu stupanju na snagu, o rezervama na ugovore, o primjeni, tumaenju, izmjenama, nitavnosti, te o prestanku
i obustavljanju primjene ugovora. Ta grana meunarodnoga prava zasniva se
na nekim opim naelima prava zajednikima svim vrstama sporazuma izmeu
bilo kojih subjekata. Prije 1969. godine u znanosti i meunarodnoj praksi ta su
naela bila openito prepoznata i prihvaena, ali nije bilo potpune suglasnosti
o tome u kojim uvjetima, okolnostima i u kojemu su opsegu ona primjenljiva
na meunarodne ugovore.
Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora kojoj je stranka danas i
Hrvatska, potpisana je 23. svibnja 1969, a stupila je na snagu 27. sijenja 1980.
(dalje: Konvencija iz 1969). Ta je konvencija preciznim propisima u pisanom
obliku razrijeila najvei broj tih dilema. Nakon njezina usvajanja ti njeni propisi
zadobili su objektivni znaaj i gotovo su svi do danas prerasli u pravila opega
obiajnoga meunarodnog prava, koja vie nitko ne osporava. Pisana pravila iz
te Konvencije primjenjuju se danas ili se smatraju primjenljivima na stranke
svih ugovora koji se sklapaju, pa i s dravama koje nisu stranke Beke konvencije
poput Francuske. Stoga je upravo ta konvencija do danas moda najznaajniji
ugovor o kodifikaciji meunarodnoga prava.
Manje je uspjela Beka konvencija o sukcesiji drava glede meunarodnih
ugovora od 23. kolovoza 1978, koja je stupila na snagu 6. studenoga 1996, a
stranka joj je i Hrvatska.37
37
Uz Hrvatsku, stranke su joj zasada: Bosna i Hercegovina, Dominika, Egipat, Estonija, Etiopija,

Uz te dvije Beke konvencije, dosada je jo usvojena i potpisana, ali nije
stupila na snagu, Beka konvencija o pravu ugovora izmeu drava i meunarodnih organizacija ili izmeu meunarodnih organizacija, iz 1986. Hrvatska
je njezina drava ugovornica.
Time je pravo meunarodnih ugovora podruje koje je meu najbolje ureenima u meunarodnome pravu.
Irak, Makedonija, Maroko, Sejeli, Slovaka, Slovenija, Tunis, Ukrajina i Srbija.
113
14. POJAM I VRSTE UGOVORA

Bibliografija
V. . DEGAN: Politike izjave i politiki sporazumi drava kao izvor meunarodno-pravnih
obveza, ZPFZ 1983, br. 1-2, str. 69-86; Julio A. BARBERIS: Le concept de trait international
et ses limites, Annuaire franais de droit international 1984, pp. 239-276.
Meunarodni se ugovor sastoji u suglasnosti volja dvaju ili vie subjekata meunarodnoga prava sa svrhom da postigne odreeni uinak po meunarodnom
pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegovih stranaka. Ugovori
mogu dakle biti dvostrani i mnogostrani, mogu biti sastavljeni u jednoj ispravi
(s moguim dodatcima, tj. aneksima), ili u vie meusobno povezanih isprava
(u razmijenjenim notama). Oni, napokon, mogu biti sklopljeni u pisanom ili u
nekom drugom obliku.38
Da bi ugovor mogao ostvariti namjeravani pravni uinak po meunarodnom
pravu, potrebno je da se ispuni vie uvjeta.
1. Sve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnoga prava, tj. drave, meuvladine organizacije ili priznati ustanici. O vrstama ugovora, kao i o
sposobnosti obvezivanja tih subjekata ugovorima, dalje e biti vie rijei (infra,
14. i 15).
Ne radi se dakle o meunarodnom ugovoru ako drava (ili drugi subjekt meunarodnoga prava) sklopi sporazum s pravnom osobom iz druge drave (sa stranom
bankom, petrolejskom ili drugom tvrtkom). No to ne znai da takav sporazum pravno ne obvezuje njegove stranke. Ako njegov tekst ne upuuje na unutarnje pravo
neke od stranaka ili neke tree drave kao mjerodavno, rije je o transnacionalnom
kontraktu na koji se izravno primjenjuju opa naela prava (v. supra, 7).
Katkad i drave meusobno sklapaju transakciju u obliku privatne pogodbe koju
podvrgavaju unutarnjemu pravu neke drave kao mjerodavnom. Ni u tim rijetkim
sluajevima ne radi se o meunarodnim ugovorima. No, ako nema jasnih naznaka o
suprotnome, pretpostavlja se da su sporazumi kojima su sve stranke drave i drugi
subjekti meunarodnog prava istinski meunarodni ugovori na koje se primjenjuju
propisi Beke konvencije iz 1969.
2. Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno nedopustiv jest onaj ugovor:
38
U slinome smislu lanak 2-1-a. Beke konvencije iz 1969. predvia za svrhe te Konvencije
sljedee: ugovor znai meunarodni sporazum koji je u pismenom obliku sklopljen izmeu
drava i ureen meunarodnim pravom, bilo da je sadran u jedinstvenoj ispravi ili u dvjema ili
u vie povezanih isprava i bez obzira na njegov poseban naziv.

(a) koji je materijalno nemogue izvriti (npr. ako se odnosi na svemirska i
druga prostranstva koja su zasada nedostupna ovjeanstvu) ili (b) koji je u sukobu s nekom imperativnom normom opega meunarodnog prava (jus cogens)
(v. supra, 2, pod 2. i 11).
3. Izraena volja stranaka u ugovoru mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji.
Stoga su, prema nekim opim naelima prava, nitavi ugovori glede kojih postoje mane pri oitovanju volje neke od stranaka. O tim i drugim manama dalje
e biti vie rijei (infra, 22).
Ovdje samo valja istaknuti da su neke od tih mana uzrok apsolutne nitavosti
i ugovor se tada ne moe osnaiti (konvalidirati) naknadnim pristankom svih
stranaka. To su, osim sukoba s jus cogens, prisila izvrena nad predstavnikom
neke drave i prisila izvrena na samu dravu ugovornicu. Ostale mane uzroci su relativne nitavosti (bludnja, prijevara, korupcija predstavnika drave, te
druge mane koje predvia Konvencija). One dovode do nitavosti samo ako se
oteena stranka na njih pozove.
4. Napokon, ope meunarodno pravo ne propisuje nikakav odreeni oblik
(formu) ugovora. Ve je navedeno da se daleko najvei broj ugovora sklapa u pismenom obliku. Ali ugovori koji nisu sklopljeni u pisanom obliku nego usmeno,
ili u ratu znakovima, zbog toga ne gube na svojoj pravnoj vanosti.
h
Svi ugovori na snazi u naelu jednako obvezuju sve njihove stranke, ak i
bez obzira na tijelo neke drave koje ih je sklopilo, ili na akt kojim su ratificirani (zakon, uredba, dekret ili drugi podzakonski akt). U naelu ne postoji
hijerarhija izmeu ugovora nalik na hijerarhiju pravnih normi i pravnih akata
u unutarnjemu pravu.
Od toga je djelomina iznimka jedino Povelja UN-a, i to zbog derogatorne
klauzule u njezinu lanku 103, koja propisuje: U sluaju sukoba izmeu obveza
lanova Ujedinjenih nacija prema ovoj Povelji i njihovih obveza prema bilo kojemu drugom meunarodnom sporazumu prevladavaju njihove obveze iz ove
Povelje. S obzirom na to da su s izuzetkom Drave Vatikanskoga Grada danas
praktino sve openito priznate drave u svijetu lanice UN-a, time obveze svih
tih drava lanica iz Povelje (ali ne bilo koja njezina druga odredba), prevladavaju nad njihovim obvezama iz drugih sporazuma. To je pravilo ugraeno u
lanak 30(1). Beke konvencije iz 1969, koji se odnosi na primjenu uzastopnih
ugovora o istome predmetu.
Ako je neka imperativna norma opega meunarodnog prava potvrena u tekstu
nekog ugovora, time taj ugovor u njegovoj cjelini ne dobiva jae znaenje od ostalih
115
ugovora. Jus cogens obvezuje sve drave lanice meunarodne zajednice po obiajnoj
osnovi i neovisno o ugovoru koji ih potvruju. Ta pravila obvezuju i nakon to bi neki
takav ugovor bio dokonan ili bi se neka stranka iz njega povukla. Ona obvezuju sve
drave i kada su potvrena nekim neugovornim instrumentom poput deklaracije
Ope skuptine UN-a.
Ugovori jednako obvezuju njihove stranke bez obzira na njihov poseban naziv.
Pri pripremanju nacrta Konvencije, Komisija za meunarodno pravo upozorila je
u svome komentaru da se uz ugovor, u praksi upotrebljavaju i izrazi: konvencija,
protokol, potom deklaracija, povelja, pakt, akt, statut, sporazum konkordat i modus vivendi. Uporabljuju se katkad i izrazi: izmjena pisama, memorandum o suglasnosti ili usuglaeni zapisnik.39 Neki od tih izraza, premda nedosljedno, upotrebljavaju se i za meunarodne instrumente koji nemaju znaajke formalnih ugovora. U sluaju dvojbe, u svakome posebnom sluaju valja utvrditi namjeru
stranaka iz teksta instrumenta i iz okolnosti pod kojima je on sklopljen i prihvaen.
Valja nam neto rei o vrstama ugovora, kao i o nekim meunarodnim instrumentima koji nisu meunarodni ugovori.
Nemogue je dosljedno izvriti podjelu svih meunarodnih ugovora prema
njihovu sadraju. Mnogi ugovori, a napose oni mirovni, ureuju irok krug
raznovrsnih pitanja.
U prijanjoj znanosti neki su pisci dijelili ugovore na politike, trgovake i tehnike. Politiki ugovori dalje su se dijelili na one o savezima, o jamstvima (garancijama),
o zatiti, o prijateljstvu i o neutralnosti. Vjerojatno se pri tome pretpostavljala neka
hijerarhija ugovora prema njihovoj politikoj vanosti, to je s pravnoga gledita
nebitno.
Ali neke podjele ugovora ili, tonije, podjele ugovornih propisa, nisu bez
osnove. Tako se neki propisi Beke konvencije iz 1969. odnose samo na dvostrane ugovore, drugi na one viestrane ograniene naravi, a posebno se izdvajaju
ugovori koji su ustavni akti meunarodnih organizacija. I premda se najvei
broj pravila iz prava ugovora odnosi na sve ugovore, glede nekih vrsta ugovora
ili ugovornih propisa, ta se pravila u pojedinostima razlikuju. U nastavku emo
izloiti podjelu ugovora samo s toga aspekta.
(a) Ugovori sklopljeni u pisanom ili u nekomu drugom obliku. Prva podjela ugovora odnosi se na oblik (formu) u kojemu su sklopljeni. To pitanje
39
Kada se tekst nekoga ugovora prevodi na hrvatski jezik, svaki taj pojedinani naziv, i bilo koji
drugi struni pravni izraz, mora nai svoje mjesto u prijevodu. Bilo bi promaeno sve te nazive
prevoditi s ugovor samo stoga to su drugi stranoga porijekla. Time bi se bogatstvo i preciznost
hrvatskoga jezika vrlo umanjili. Zbog pravne sigurnosti vrlo je riskantno za sve ili za neke od njih
pronalaziti nove izraze na hrvatskom, jer bi tada prijevod postao nepouzdan i u praksi neprimjenljiv. S druge strane, potpuno je neprimjereno upotrebljavati strane izraze tamo gdje postoji
uobiajen i vrlo precizan hrvatski naziv. Promaeno je stoga upotrebljavati izraze bilateralni i
multilateralni za dvostrane, viestrane i mnogostrane ugovore.

na izriit nain rjeava Beka konvencija iz 1969. Njezin lanak 3. propisuje,
meu ostalim, da injenica to se ta Konvencija ne primjenjuje na meunarodne
sporazume koji nisu sklopljeni u pisanom obliku nije na tetu pravne snage tih
sporazuma, kao i primjene na njih svih pravila iz te konvencije koja su primjenljiva neovisno o toj konvenciji (tj. po obiajnoj osnovi).
Iako su danas iznimno rijetki, sporazumi sklopljeni npr. u usmenom obliku,
pravno jednako obvezuju sve njihove stranke kao i pisani sporazumi. Ali izraz
u lanku 3: sporazumi koji nisu sklopljeni u pisanom obliku ima znaenje ire
od onih usmenih.
U oruanom sukobu punopravni sporazumi mogu se sklapati i znakovima.40
Sporazumi se danas mogu sklopiti izmjenom poruka putem telefona, radija ili telefaksa, pod uvjetom da je pristanak obiju stranaka na neku pravnu obvezu izraen
na izriit i nedvojben nain.
Prijeratni Stalni sud meunarodne pravde u dvama savjetodavnim miljenjima iz
1931. pridao je uinak pravnih obveza drava lanica Lige naroda, koje su sudjelovale
u usvajanju rezolucija, to su se odnosile na njihov spor. Glasajui za te rezolucije,
one su preuzele pravne obveze glede rjeenja svojih sporova,41 premda su te rezolucije same po sebi bile preporuke.
Po istoj osnovi, u tijeku nekoga arbitranog ili sudskog postupka agenti drava
stranaka mogu sklapati nagodbe o spornim pitanjima. Kada ih uoi, sud e u svojoj
presudi te nagodbe zabiljeiti, i one e stranke spora pravno obvezivati jer se radi o
sklopljenim ugovorima, te to postaju dijelovima obvezujue presude.
Danas su ipak teko zamislivi (premda nisu nemogui) usmeni sporazumi

koji zaista ostaju u nepisanom obliku. U najveem broju sluajeva o njima se
sastavlja zapisnik. Ako je takav zapisnik ili memorandum o suglasnosti ovjeren
od predstavnika svih stranaka, time on moe zadobiti oblik pisanoga sporazuma. I razmjenom pisama izmeu drava prema lanku 13. Beke konvencije iz
1969. sklapa se sporazum u pisanom obliku, koji je sadran u dvjema ili u vie
povezanih isprava. No u nekim je posebnim sluajevima katkad teko razluiti
pisani ili drugi oblik nekoga sklopljenog ugovora.
Sva pravila prava ugovora nisu primjenljiva na sporazume koji nisu zabiljeeni u pisanom obliku. Rezerve na njih teko su zamislive, ako ne iz drugih
razloga, stoga to je veina tih sporazuma dvostrana.
40
Vidi lanke 32-34. Hakoga pravilnika o zakonima i obiajima rata na kopnu, pridodanog
etvrtoj hakoj konvenciji iz 1907.
41
Vidi Savjetodavno miljenje o Njemakim manjinskim kolama u Gornjoj leskoj (Poljska/

Njemaka), Series A/B, No. 40, p. 14; i eljezniki promet izmeu Litve i Poljske, Series A/B, No.
42, pp. 115-116.
117
Na kraju, iako se Beka konvencija iz 1969. o tome ne izjanjava, treba se sloiti

s Oppenheimom i Lauterpachtom da se ugovor ne moe sklopiti preutnim i podrazumijevanim pristankom (tacit acquiescence) neke od pretpostavljenih drava
stranaka.42 Premda, kako emo vidjeti, podrazumijevani pristanak nije lien pravnoga uinka kada je u pitanju jednostrani akt druge drave, ili pri stvaranju obiajnih
pravnih pravila, on nije dovoljan da bi na takvoj pretpostavljenoj osnovi neka drava
postala punopravnom strankom nekoga dvostranog ili viestranog ugovora.
Dakle, mogue je, premda je rijetkost, da dvije ili vie drava sklope ugovor koji
nije u pisanom obliku ako sve one izraze svoj pristanak na pravnu obvezu iz njega
na jasan i nedvojben nain. Tu se dakle nikako ne radi o preutnom pristanku bile
koje stranke. Ali ni neka trea drava ne moe na preutan nain postati strankom
ugovora u pismenom obliku, osim u tome istom obliku, dakle na izriit nain.
(b) Dvostrani i mnogostrani ugovori. Podjela ugovora s obzirom na broj

njihovih stranaka ini se na prvi pogled najmanje znaajnom, ali je to daleko
od istine.
Prije stvaranja tzv. administrativnih unija, poput onih na temelju Meunarodne telegrafske konvencije iz 1865. i Svjetskoga potanskoga saveza iz 1872,
mnogostrani ugovori bili su toliko rijetki u meunarodnoj praksi da su inili
iznimke. Gotovo svi ugovori, osim nekih mirovnih, bili su dvostrani.
S Prvom hakom mirovnom konferencijom odranom 1899. otpoinje prodor mnogostrane diplomacije, mnogostranih ugovora i meunarodnih organizacija. Taj se fenomen odrazio na mnoga pravila prava ugovora.
Predvianje u nekim ugovorima jedinstvenoga depozitara za polaganje instrumenata o njihovoj ratifikaciji odraz je toga stanja. Razmjena tih instrumenata izmeu deset ili vie ugovornica nepraktina je i gotovo nemogua. Neki
mnogostrani ugovori predviaju vlastita pravila o naknadnoj izmjeni (reviziji) njihova teksta. I Beka konvencija iz 1969. predvia o tome neke openite
odredbe, ali samo glede mnogostranih ugovora. Kod dvostranih ugovora sve
je to nepotrebno jer se tekst ugovora ne moe izmijeniti ako se druga stranka
tomu suprotstavi.
Rezerve drava ugovornica ili stranaka na tekst ugovora takoer su se u
praksi proirile prodorom mnogostranih ugovora. Ali su savreno mogue i
rezerve na dvostrane ugovore, iako s poneto drukijim uincima.
Ako je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od pet ili vie godina s
mogunou njegova jednostranog otkaza nakon isteka toga roka, takvim otka42
Cf., OPPENHEIM LAUTERPACHT: International Law, Eighth Edition, London, 1955, vol.
I, p. 898. To gledite nije ponovljeno u novome, devetom izdanju toga djela Oppenheims International Law, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Volume I,
Parts 2 to 4, London, 1992, pp. 1207-1208.

zom dvostrani se ugovor dokonava. Kod mnogostranih ugovora radi se samo o
jednostranom povlaenju, jer ugovor po pravilu ostaje na snazi izmeu njegovih
preostalih stranaka.
Napokon, bitna povreda dvostranoga ugovora od jedne od stranaka ovlauje drugu da se na tu povredu pozove kao na uzrok prestanka ugovora ili
suspenzije njegove primjene u cjelini ili djelomino. Propisi o prestanku i suspenziji primjene mnogostranih ugovora zbog njihove bitne povrede od jedne
od stranaka mnogo su sloeniji.
Posebnu podvrstu mnogostranih ugovora ine viestrani ugovori ograniene naravi. Ako takav ugovor ne predvia drukije, na njega su rezerve mogue
samo uz pristanak svih ostalih njegovih stranaka. Ako neka od stranaka takvoga
ugovora pretrpi teritorijalne promjene, ili ako zbog tih promjena ona prestane
postojati, sve nove drave sljednice te drave prethodnice koja je bila stranka
ugovora moraju se podvrgnuti postupku pristupanja tomu ugovoru, poput svake
tree drave. Dakle, nema sukcesije drava glede tih ugovora.
I svi ugovori-ustavi meunarodnih organizacija takoer su viestrani ugovori ograniene naravi i na njih se primjenjuju sva gornja ogranienja. Njih emo
posebno obraditi s obzirom na neke njihove druge znaajke.
(c) Ugovor-zakon i ugovor-pogodba. U vrijeme kada je nastala i openito

prihvaena, ova se podjela smatrala bitnom, da bi se potom poela zanemarivati.
Prema uenju koje je postavio Heinrich Triepel pri kraju 19. stoljea, ugovor-zakon (uglava, Vertrag, trait-loi, law-making treaty), sastoji se u stapanju volja
njegovih stranaka usmjerenih prema istom cilju. Rije je zapravo o jedinstvenoj
volji svih stranaka. Takvim ugovorima sve njihove stranke preuzimaju iste pravne obveze. Prema tome uenju samo ti ugovori izvor su objektivnog prava i
izvor su meunarodnoga prava openito.
Kao jedan od mnogih primjera ugovora te vrste moe se uzeti Konvencija o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida, iz 1948. U savjetodavnom miljenju iz
1951. o Rezervama na Konvenciju o genocidu, Meunarodni je sud naglasio da, kada
je rije o konvenciji te vrste, njezine drave ugovornice nemaju vlastitih interesa. Sve
one zajedno, i svaka od njih pojedinano, imaju samo jedan interes, a taj je zatita
ciljeva koji su raison dtre te konvencije. Kod konvencija te vrste ne moe se govoriti
o pojedinanim probicima i teretima drava, a ni o odranju neke ravnotee izmeu
prava i dunosti tih drava. Vrhunski cilj Konvencije (osuda i kanjavanje genocida
kao zloina po meunarodnom pravu), putem zajednike volje njezinih stranaka
temelj je i mjera svih njezinih odredaba (p. 23).
Ugovori-zakoni mogu biti osnova za kodifikaciju i progresivni razvoj obiajnih pravila iz neke grane meunarodnog prava (v. supra, 11). Oni su slini, ali
ne isti, sa zakonima u unutarnjim pravnim poredcima drava.
119
Temelj ugovora-pogodbe jesu volje njegovih stranaka razliita sadraja, ali

koje smjeraju istom cilju i uzajamno se dopunjuju, poput npr. kupnje i prodaje.
Prema tome uenju ugovori-pogodbe nisu izvor meunarodnoga prava, nego
su samo pravni poslovi. Njima se stvaraju samo subjektivna prava i dunosti
njihovih stranaka. Svaki ugovor kojim njegove stranke stjeu razliita prava
i preuzimaju razliite obveze (stjecanje neke robe za novac ili za drugu robu,
ustupanje podruja drugoj dravi, jamstva (garancije), stjecanje trajne neutralnosti i sl.), jest ugovor-pogodba i on je nalik na pogodbu, tj. na kontrakt iz
unutarnjega graanskog prava. Meu te ugovore ubrajaju se i oni koji za jednu
stranku predviaju samo prava, a za drugu ili druge samo dunosti.
Nije, meutim, sasvim tona tvrdnja da su ugovori te vrste samo pravni
poslovi (transakcije). I oni su izvor prava i obveza za njihove stranke dok god
su na snazi. No ispunjenjem preuzetih obveza neki se od tih ugovora mogu
konzumirati i prestati vrijediti. Ni oni, ali ni ugovori-zakoni, ne mogu po sebi
stvarati dunosti za tree drave. Ako se inidbe stranaka koje oni predviaju
zasnivaju na nekim naelima, i takvi ugovori mogu biti imbenikom obiajnoga
procesa glede tih naela.43
Argument za zabacivanje te podjele bio je da su mnogi ugovori mjeovite naravi
i da mogu predviati odredbe obiju vrsta. ak i konvencije o kodifikaciji neke grane
meunarodnog prava, uz veinu odredbi tzv. legislativne naravi, nuno sadravaju i
neke odredbe iji cilj nije da se transformiraju u obiajna pravila. Te odredbe obvezuju samo njihove stranke po ugovornoj osnovi. Uz uobiajene zavrne odredbe, to
su i one o rjeavanju sporova glede tumaenja i primjene teksta ugovora, te sve one
kojima se ustanovljuje nova organizacija i njezina tijela (vidjeti supra, 11 pod (d)).
Ispravnije je voditi rauna o kontraktualnoj i legislativnoj naravi pojedinanih odredbi nekoga ugovora negoli otro dijeliti sve ugovore na te dvije
vrste. Svakako, ni ta podjela ne moe biti osnovom za neku hijerarhiju ugovora
ili ugovornih obveza po njihovoj vanosti. Stoga ugovori-zakoni nisu iznad poslova (transakcija) koji se sklapaju ugovorima-pogodbama.
Postoje neke bitne razlike u primjeni pravil prava meunarodnih ugovora
na svaku od tih dviju vrsta ugovornih propisa. O tim emo razlikama u nastavku
raspravljati u pojedinostima. Tiu se rezervi koje nisu doputene na ugovore-pogodbe, osim uz naknadni pristanak svih ostalih njihovih stranaka. Kada je
tumaenje teksta ugovora dvosmisleno ili nejasno, ili dovodi do apsurdnog ili
nerazumnog ishoda, izbor izmeu tzv. dopunskih sredstava tumaenja ovisi
43
Tako neki smatraju da su ponavljanjem istih privilegija i imuniteta u korist meunarodnih

organizacija u mnogobrojnim dvostranim ugovorima drava i tih organizacija nastala neka obiajna pravila iz toga podruja koja obvezuju i drave koje nisu sklopile takve ugovore.

o vrsti ugovorne odredbe. Stoga se ni ta podjela ugovornih propisa ne smije
zabaciti.
(d) Ugovori-ustavi meunarodnih organizacija. Ti ugovori imaju dvije razliite funkcije. Za drave njihove stranke oni nisu bitno razliiti od bilo kojega
drugog ugovora. Svaki od njih izvor je prava i dunosti za sve njegove stranke
koje tim ugovorom ustanovljuju dugoroan okvir meusobne suradnje kroz
stalne i ad hoc organe organizacije u pitanju. Gotovo se svi ti ugovori sklapaju
bez ogranienja njihova trajanja.
U tome je smislu i savjetodavno miljenje Meunarodnog suda iz 1996. (na zahtjev Svjetske zdravstvene organizacije) o Dopustivosti upotrebe nuklearnog oruja u oruanom sukobu istaknulo je: S formalnoga stajalita ustavni instrumenti
meunarodnih organizacija mnogostrani su ugovori na koje se primjenjuju dobro
utemeljena pravila o tumaenju ugovora... (p. 74, para. 19).
U isto vrijeme ugovorom te vrste raa se novi subjekt meunarodnoga prava. Za sve organe te organizacije i za samu organizaciju kao posebnog subjekta
meunarodnoga prava on nipoto nije nalik na ostale ugovore. Za njih je on od
temeljnog, tj. ustavnog znaenja.
U tome je smislu navedeno savjetodavno miljenje istaknulo: Ali ustavni instrumenti meunarodnih organizacija takoer su i ugovori posebnoga tipa; cilj im
je stvaranje novoga subjekta prava opskrbljena odreenom autonomijom, kojemu
stranke povjeravaju zadau ostvarenja zajednikih ciljeva... (p. 75, para. 19).
Zbog ostvarenja zajednikih ciljeva veina tih ugovora iskljuuje mogunost

ulaganja rezervi na njih. Veina njih propisuje postupak za njihove naknadne
izmjene i dopune. A da bi te izmjene za sve drave lanice organizacije stupile na
snagu, ne trai se jednoglasnost, nego neka kvalificirana veina. Nezadovoljna
lanica, ako ne eli pristati na takve izmjene, moe samo napustiti organizaciju.
Jednoglasno ili konsenzusom usvojene rezolucije u glavnome predstavnikom tijelu organizacije (poput Ope skuptine UN-a) mogu se smatrati ustanovljenom praksom u postupku stvaranja partikularnih obiajnih pravila u
pravu te organizacije. Neke od tih rezolucija mogu biti akti autentinoga tumaenja samoga ugovora-ustava. I premda su usvojene u obliku preporuka, one
pod tim uvjetima mogu pravno obvezivati sve stranke, sva tijela organizacije,
pa i sudsko tijelo ako mu je povjereno tumaenje toga ugovora.
(e) Politiki sporazumi (gentlemens agreements). Raireno je miljenje o
postojanju sporazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku s namjerom da ih obveu samo moralno ili politiki, ali da one tim
putem ne preuzmu nikakve pravne obveze.
Takvo otro razlikovanje sporazuma drava na istinske ugovore i na pravno
neobvezujue instrumente najee u praksi nije opravdano. Mogue je zamisliti
121
neki instrument kada iz analize njegova teksta i okolnosti njegova sklapanja

proizae izriita i jasna namjera drava potpisnica da se njime pravno ne obveu. No takvi su sluajevi toliko rijetki da nikako ne ine neku posebnu vrstu
pravno neobvezujuih sporazuma.
Ako se u tekstu nekoga instrumenta iji je ugovorni oblik dvojben predviaju
precizna prava i dunosti za njegove stranke, i ako zbog neizvrenja ili krenja
obveza jedne stranke nastupi materijalna teta za drugu, tada je rije o istinskoj
pravnoj obvezi. Obveze te vrste ne mogu imati nepravni, tj. moralni ili politiki
znaaj, bez obzira na formu instrumenta u pitanju.
S druge strane, poput nekih neugovornih instrumenata, i formalni ugovori
poput same Povelje UN-a, sadravaju u nekim svojim odredbama, umjesto prava i dunosti njihovih stranaka, obine elje ili program budue suradnje za koji
nadleni organ tek treba donijeti odluke; ili se u njima postavljaju neke vie ili
manje tone tvrdnje. I bez obzira na oblik instrumenta u pitanju, takve odredbe
nemogue je izvriti jer njihove stranke u njima nisu izrazile suglasnost volja sa
svrhom da postignu odreeni pravni uinak.
Stoga sam oblik nekoga meunarodnog instrumenta nije odluujui dokaz o
postojanju ili o nepostojanju pravnih obveza sadranih u njemu. Ipak, pretpostavka je da veina odredaba formalnog ugovora stvara prava i dunosti za njegove stranke, a da je neugovorni instrument u naelu lien takvih odredbi. No,
neovisno o obliku, uvijek je nuno u sluaju sumnje provesti savjesnu analizu
sadraja instrumenta i okolnosti njegova usvajanja. Tim putem valja ustanoviti
postojanje ili nepostojanje suglasnosti volja stranaka instrumenta s ciljem da se
postigne odreeni uinak po meunarodnome pravu, stvarajui njihov uzajamni odnos prava i dunosti.
Meu instrumentima glede kojih je postojala oita namjera potpisnica da ne
sklope formalni ugovor i da ga kao takvoga ne registriraju kod glavnoga tajnika
UN-a najznaajniji je Helsinki zavrni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji u
Europi iz 1975. Unato tomu, Deklaracija o naelima, koja je njegov sastavni dio,
potvruje i razrauje u europskom kontekstu naela Ujedinjenih nacija. No i preko
toga, usvajajui III. i IV. naelo, drave sudionice preuzele su vrstu pravnu obvezu
da tite teritorijalnu cjelovitost svih drugih drava sudionica, i odrekle su se bilo
kakvih zahtjeva za teritorijalnim promjenama.
15. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA

Bibliografija
J. W. SCHNEIDER: Treaty-Making Power of International Organizations, Geneva, 1959, 150
pages; Hans BLIX: Treaty-Making Power, 1960, pp. 107-219; Milenko KREA: Ugovorna
sposobnost drava u meunarodnom pravu, s posebnim osvrtom na federativne drave, Beograd,
1988, 107 str.
Ovdje nam valja ukratko izloiti sposobnost ugovornog obvezivanja (treaty

making capacity) pojedinih vrsta subjekata meunarodnog prava. Ta ugovorna sposobnost u uskoj je vezi s meunarodnopravnom osobnou pojedinih
cjelina.
1. Sve suverene (neovisne) drave subjekti su meunarodnog prava na temelju opega meunarodnog prava, i to njihovo svojstvo ne bi trebalo ovisiti
o njihovu priznanju od drugih drava. Sukladno tomu, sve one imaju niim
ogranienu sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora. To potvruje i lanak 6.
Beke konvencije iz 1969. kada navodi: Svaka drava ima sposobnost da sklapa
ugovore.
2. S obzirom na to da je federalizam kao oblik sloene drave rasprostranjen na svim kontinentima, vano je pitanje ugovorne sposobnosti federalnih
jedinica.
Budui da nisu neovisne drave, postoji presumpcija da drave lanice federacije nisu ovlatene da budu strankama meunarodnih ugovora. Pretpostavlja se,
dalje, da one nisu subjekti meunarodnoga prava ak ni s ogranienom djelatnom
sposobnou. Ako im ta sposobnost nije priznata ustavom federacije ili ne proizlazi
iz ustavne prakse federacije potvrene kao pravo, odredbe ustava neke federalne
jedinice o njezinoj vlastitoj sposobnosti sklapanja ugovora nisu relevantne za tree
drave. Ako bi pod takvim uvjetima neka trea drava sklopila ugovor s federalnom
jedinicom, to bi znailo nedoputeno mijeanje u unutarnje poslove te federacije.
Ali nema pravila meunarodnoga prava koje bi zabranjivalo da lanice federacije budu opskrbljene vlau sklapanja ugovora s treim suverenim dravama. U tome smislu Komisija za meunarodno pravo bila je predloila propis
koji, iako nije postao dijelom Konvencije iz 1969, ipak izraava pravno naelo
na snazi: Drave lanice federalnoga saveza mogu imati sposobnost sklapanja
ugovora ako se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu i u granicama
propisanima u njemu.
U Njemakoj i vicarskoj federalne jedinice uivaju vrlo ogranienu ugovornu
sposobnost, uz uvjet da savezni organi moraju dati neku vrstu prethodne suglasnosti
na sklapanje svakoga takvoga ugovora pojedinano. Jednako je bilo i u bivemu So-
15. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA
123
vjetskom Savezu prije njegova raspada. U bivoj SFRJ, nakon ustavnih promjena iz
1971, republike i pokrajine imale su iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima
i organizacijama treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to nisu trebale
traiti nikakav pristanak saveznih tijela. Unato tomu, nije im bila izriito priznata
sposobnost sklapanja ugovora po meunarodnome pravu.44
3. Premda ima sumnji u to da Vatikan ispunjava sve uvjete dravnosti po

opemu meunarodnom pravu (v. infra, 38), Sveta Stolica, odnosno Drava
Vatikanskoga Grada danas je openito priznata kao poseban subjekt meunarodnoga prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje Sveta Stolica (ili Vatikan)
sklapa s treim dravama meunarodni su ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi iz Beke konvencije iz 1969. Jednako se tako i sudjelovanje
Vatikana kao stranke mnogostranih ugovora uzima kao sudjelovanje bilo koje
druge drave.
4. Nije jednak sluaj s ugovornom sposobnou meuvladinih organizacija. Nevladine organizacije tu sposobnost ne uivaju. Ali danas vie nema sumnje u to da gotovo sve meuvladine organizacije imaju objektivni meunarodni
subjektivitet, dakle ne samo u odnosu na njihove drave lanice nego i prema
treim dravama.46No Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1996.
(na zahtjev Svjetske zdravstvene organizacije) o Zakonitosti upotrebe od drava
nuklearnog oruja u oruanom sukobu ustanovio sljedee: ... meunarodne
organizacije su subjekti meunarodnoga prava koje, za razliku od drava, ne
uivaju opu nadlenost. Meunarodne organizacije ravnaju se naelom specijalnosti, tj. drave koje su ih osnovale daju im odreene ovlasti ije su granice
odreene funkcijom zajednikih interesa, a promicanje kojih su im te drave
povjerile (p. 78, para. 25).
45
Stoga je ugovorna sposobnost ak i same Organizacije ujedinjenih nacija

ogranienija od sposobnosti sklapanja ugovora bilo koje, pa i najmanje, njezine
drave lanice. Te granice mogu biti izriito odreene u ugovoru-ustavu organizacije. U nedostatku, ali i izvan takvih propisa, smatra se da svaka organizacija
ima implicirane ovlasti bitne za vrenje njezinih dunosti (savjetodavno
44
Vidjeti pojedinosti V. . DEGAN: Jugoslavenske republike i pokrajine i meunarodno ugovaranje, Naa zakonitost 1982, (Zagreb), br. 11-12, str. 3-33.
45
Vidjeti Zoran RADIVOJEVI: Primena ugovora meunarodnih organizacija, JRMP 1988,
br. 2, str. 166-183.
46
Do preokreta u znanosti i meunarodnoj praksi dolo je kada je Meunarodni sud u savjetodavnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete u slubi Ujedinjenih nacija ustanovio da je pedeset
drava, inei tada iroku veinu lanova meunarodne zajednice, imalo vlast, u skladu s meunarodnim pravom, stvoriti cjelinu (Organizaciju ujedinjenih nacija) s objektivnom meunarodnom osobnou a ne samo s osobnou priznatom od njih samih kao i sposobnost da istie
meunarodne zahtjeve (p. 179).

miljenje iz 1949. o Naknadi tete u slubi Ujedinjenih nacija, pp. 182-183). No
izvan takvih impliciranih ovlasti, i izvan njezinih funkcija, ni jedna organizacija
nema pravo sklapati ugovore bilo s dravama bilo s ostalim meunarodnim
organizacijama na bilo kakvim drugim podrujima uzajamne suradnje.
Ako ustavni akt neke organizacije ne propie drukije, ugovor koji sklopi neka
organizacija u svojstvu posebnoga subjekta meunarodnoga prava i u granicama
svojih funkcija ne stvara neposredna prava i dunosti za njezine drave lanice.
U svemu ostalome, ugovori ija je stranka neka organizacija izjednaeni su

s meudravnim ugovorima i jednako obvezuju sve njihove stranke. Dokaz je
tomu i tekst Beke konvencije iz 1986. o pravu ugovora izmeu drava i meunarodnih organizacija ili izmeu meunarodnih organizacija. Osim nekolicine
propisa, ona, lanak po lanak, slijedi tekst Beke konvencije iz 1969. Stoga
oni nisu ugovori sui generis, kakvo je miljenje bilo u znanosti prisutno prije
Drugoga svjetskog rata, kada su oni bili rijetkost.47
5. Za razliku od drava i meuvladinih organizacija, ustanici u nekom

oruanom sukobu ne uivaju objektivnu meunarodnopravnu osobnost erga
omnes. Po njihovoj naravi ustanici su privremene i prijelazne cjeline. Bore se bilo
za dravnost na dijelu podruja neke drave bilo za vlast na itavome dravnom
podruju. Ako pobijede, tada ili stvaraju novu dravu ili novu vladu. Ako budu
poraeni, oni nestaju.
Ogranienu meunarodnu osobnost (svojstvo subjekta meunarodnoga
prava) i ogranienu sposobnost sklapanja ugovora ustanici stjeu tek aktom
priznanja, i to samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Priznanje im moe
dati bilo ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji,
bilo vlada neke tree drave.
Iz ina sklapanja meunarodnoga ugovora neke drave s ustanikom vlau
katkad moe proizai namjera priznanja ustanika kao privremenog subjekta meunarodnoga prava. Inae, drava koja ih je priznala sama odreuje podruja i mjeru
u kojima e ulaziti u ugovorne odnose s ustanicima, a moe odluiti da s njima ne
sklapa nikakve ugovore.
Ali sklapanje nekih sporazuma legitimne vlasti s ustanicima, npr. o prekidu vatre,
o privremenom primirju, ili o nekim ogranienjima ratovanja, ne mora uvijek znaiti
akt njihova priznanja kao subjekta meunarodnoga prava (v. infra, 36).
U praksi ustanici mnogo ee sklapaju privatnopravne ugovore s fizikim i pravnim osobama iz treih drava o nabavi oruja, streljiva, hrane i drugih potreptina.
Sudovi drave koja je odbila priznati neku ustaniku vlast nisu duni izricati presude
o izvrenju takvih ugovora.
47
Vidjeti Borat BOHTE Tomislav MITROVI: Beka konvencija o pravu ugovora izmeu
drava i meunarodnih organizacija ili izmeu meunarodnih organizacija, JRMP 1986, br. l,
str. 16-43.
125
16. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA

Bibliografija
Kaye HOLLOWAY: Modern Trends in Treaty Law, Constitutional Law, Reservations and the Three
Modes of Legislation, London, 1967, pp. 27-101; A. PLANTEY: La ngociation internationale
principes et mthodes, Paris, 1980, 657 pages.
S obzirom na to da su ugovori koje sklapaju drave kudikamo najbrojniji i

najznaajniji, u nastavku emo raspravljati ponajprije o njima. Odgovarajui
propisi koji se odnose na ugovore meudravnih organizacija i priznatih ustanika mogu u pojedinostima biti poneto drukiji.
Osim minimalnih uvjeta za nastanak i za postojanje ugovora, ope meunarodno pravo ostavlja dravama slobodu glede postupaka sklapanja ugovora.
Sklapanje ugovora, kao i njihove naknadne izmjene, redovito su dugotrajni
postupak i on se obavlja u nekoliko odvojenih radnji. No da bi se ugovor sklopio,
dovoljno je da jedna stranka dade ponudu, a da je druga bezuvjetno prihvati.
U meunarodnoj su praksi izrasla dva glavna postupka sklapanja ugovora.
1. Pojednostavnjeni postupak sastoji se u razmjeni isprava (pisama, nota),

i tada se ugovor sastoji u dvjema ili u vie meusobno povezanih isprava. No,
kako nalae lanak 13. Beke konvencije iz 1969, te isprave moraju predvidjeti
da e njihova razmjena imati za uinak izraavanje pristanka na ugovor obiju
ili svih stranaka, ili ako se na drugi nain ustanovi da su se drave o tome sporazumjele.
Ukratko, iz razmijenjenih pisama mora nedvojbeno proizai suglasnost volja
obiju (ili svih) stranaka sa svrhom da postignu uinak po meunarodnome pravu, kao i konstatacija te suglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i
dunosti za stranke toga ugovora.
Ta se suglasnost moe najjednostavnije postii ako stranka kojoj je ponuda upuena u svojemu odgovoru doslovce, u navodnicima, ponovi tekst ponude i na njega
izrazi bezuvjetnu suglasnost. No mogue je i da obje stranke istodobno razmijene
pisma istoga sadraja.
2. Sloeni postupak sklapanja ugovora moe se sastojati od vie odvojenih

radnji: pregovori, ukljuujui usvajanje i ovjeravanje (autentifikaciju, tj. utvrivanje vjerodostojnosti) teksta ugovora; davanje pristanka stranaka da budu
vezane ugovorom koji se moe izraziti na vie naina (ratifikacijom, pristupanjem, ali i potpisom, pa i razmjenom pisama koja ine ugovor); razmjena
ili polaganje isprava o ratifikaciji; te registracija ugovora kod glavnoga tajnika
UN-a i njegovo objavljivanje.

Mogue su i kombinacije navedenih postupaka. Ugovor sklopljen razmjenom pisama neka ili sve njegove stranke mogu podvrgnuti postupku ratifikacije
prema njihovu unutarnjem pravu. A ugovor sklopljen u sloenom postupku
moe stupiti na snagu samim njegovim potpisivanjem bez ratifikacije.
(a) Pregovori i usvajanje teksta ugovora. Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava. Predstavnik drave
iskazuje se s punomojem koje je izdalo nadleno tijelo.
Punomo nije potrebna ako iz prakse zainteresiranih drava ili iz drugih
okolnosti proizlazi da su one namjeravale osobu u pitanju smatrati svojim predstavnikom. Punomo nije potrebna dravnom glavaru, efu vlade i ministru
vanjskih poslova. ef diplomatske misije (veleposlanik, poslanik ili stalni otpravnik poslova) ne treba punomo za pregovore i usvajanje teksta ugovora s
dravom u kojoj je akreditiran. Akreditirani predstavnik drave na meunarodnoj konferenciji ili u meunarodnoj organizaciji ili u nekom njezinu organu, ne
treba punomo za usvajanje teksta ugovora na toj konferenciji, u toj organizaciji
ili u tome organu (lanak 7. Beke Konvencije iz 1969).
Bez pravnoga je uinka neki akt koji u postupku sklapanja ugovora izvri
neovlatena osoba, osim ako ga drava u pitanju naknadno ne potvrdi (lanak 8).
Sami se pregovori mogu voditi na razliite naine: pismenim putem, putem
redovitih diplomatskih kanala (diplomatsko predstavnitvo s ministarstvom
vanjskih poslova ili s drugim nadlenim ministarstvom drave primateljice), ili
na sastanku posebno opunomoenih predstavnika, tj. na diplomatskoj konferenciji uz sudjelovanje veega broja drava. Pregovori se, dalje, mogu voditi u
okviru djelatnosti neke meuvladine organizacije, ili takva organizacija moe
organizirati diplomatsku konferenciju.
Po trajanju pregovori mogu biti kratki, ali i vrlo dugotrajni, osobito ako neko
struno tijelo prethodno ne pripremi radni tekst, tj. nacrt ugovora kao osnovu
za raspravu. Tako je Trea konferencija UN-a o pravu mora, zbog nepripremljenosti, trajala punih devet godina, od 1973. do 1982. godine.
Pregovori nisu samo nain sklapanja ugovora kao okvira budue suradnje drava.
Pregovorima se nastoji pronai miroljubivo rjeenje nekoga spora izmeu njegovih
stranaka (v. infra, 8, pod 1), ili dokonati neki oruani sukob koji je u tijeku. No i u
takvim sluajevima, ako pregovori uspiju, sklapa se nov meunarodni ugovor kojim
se rjeavaju sporna pitanja ili se makar dokonava sukob.
Kada pregovarai postignu sporazum o odreenim pitanjima, oni stiliziraju

dijelove teksta buduega ugovora ili ugovor u cjelini. Sve do usvajanja i ovjeravanja teksta mogue je mijenjati stilizaciju pojedinih odredbi. Katkad se stiliziraju
najprije glavne odredbe, a potom detaljniji propisi i aneksi buduega ugovora.
127
Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, po pravilu je potreban pristanak svih

drava sudionica pregovora. To vrijedi kad je rije o dvostranom ugovoru ili
o ugovoru ograniena znaenja. No, ako se pregovori vode na meunarodnoj
konferenciji uz sudjelovanje velikoga broja drava, i kada se ne oekuje da e
ugovor odmah nakon svojega stupanja na snagu obvezivati sve sudionice pregovora, tada se naelo jednoglasnosti naputa. lanak 9(2). Beke konvencije iz
1969. za takve sluajeve predvia: Tekst ugovora na meunarodnoj konferenciji
usvaja se dvotreinskom veinom drava koje su nazone i koje glasaju, osim
ako te drave, istom (dvotreinskom) veinom ne odlue da se primijeni neko
drugo pravilo. U brojenju glasova dakle ne uzimaju se u obzir drave odsutne
pri glasanju i one koje su se uzdrale od glasanja. Broje se samo glasovi drava
koje su glasale za nacrt teksta ugovora ili protiv njega.
Ovjeravanje (autentifikacija) teksta ugovora obavlja se nakon to je on usvojen. Ovjeravanjem pregovarai ustanovljuju i posvjedouju da je tekst ugovora
vjerodostojan i konaan. Ono se obavlja na nain i prema postupku predvienu
u samome ugovoru ako su se stranke o takvim odredbama prethodno sporazumjele. U nedostatku takvih odredaba, ovjeravanje se moe izvriti: potpisivanjem, potpisivanjem ad referendum ili parafom predstavnika drava, i to
bilo samoga teksta ugovora bilo zavrnog akta konferencije u kojemu je tekst
ugovora sadran (lanak 1).
Dakle, usvajanjem i ovjeravanjem, drave jo nisu dale svoj pristanak da su
vezane ugovorom u pitanju. Stoga potpisivanje ugovora kao nain ovjeravanja
njegova teksta nije isto to i njegovo potpisivanje kao nain davanja pristanka
odnosne drave da bude njime vezana. Potpisivanje ad referendum izriito znai
da opunomoeni predstavnik izraava svoju suglasnost s uglavljenim tekstom,
ali smatra da nema dovoljno ovlasti da obvee svoju vladu, pa ak ako je potom
nuna i ratifikacija.
Nakon to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On
postaje ugovor koji jo nije stupio na snagu.
Katkad u praksi drave pregovarateljice ne moraju ovjeriti tekst ugovora odmah
nakon njegova usvajanja, bilo da su glasale za njega ili nisu. U nekim se ugovorima
daje rok od est do devet mjeseci nakon njihova usvajanja, u kojemu drave pregovarateljice mogu tekst ugovora naknadno ovjeriti potpisom, potpisom ad referendum
ili parafom. Pod tim uvjetima one postaju izvornim ugovornicama. Ako taj rok ne
propuste, one se ne izjednauju s treim dravama koje se ugovorom ele obvezati
naknadnim pristupanjem.
(b) Pristanak drava da budu vezane ugovorom. Tek tim pristankom drave izraavaju svoju volju da postanu strankama ugovora u pitanju. No samim izraavanjem toga pristanka ugovor jo ne mora stupiti na snagu. Kod

dvostranog ugovora potrebno je da to isto uini i suprotna stranka, te, ako je
nuno, da one potom razmijene instrumente o ratifikaciji. Kod mnogostranog
ugovora prijeko je potrebno da bilo sve ugovornice daju taj svoj pristanak bilo
pak njihov minimalni broj propisan u samome ugovoru kao uvjet njegova stupanja na snagu.
Takav se pristanak moe dati ratifikacijom, prihvatom ili odobrenjem ugovora, njegovim potpisivanjem, razmjenom isprava koje ine ugovor, pristupom
ugovoru, ili na bilo koji drugi ugovoreni nain.
U nekim dravama moe poradi neznanja doi do izvrenja ugovora i prije nego
to je stupio na snagu za ostale stranke. To se dogaa kada se ugovor ratificira zakonom i ako u toj zemlji on stupi na snagu objavljivanjem toga zakona (poput objavljivanja svih ostalih zakona) u slubenome glasilu. Takve sluajeve valja izbjegavati,
jer drava nije duna izvravati svoje obveze iz ugovora prije nego to po samome
ugovoru to moraju initi i ostale njegove stranke.
(i) Ratifikacija, prihvat, odobrenje. Pristanak drava da budu vezane ugovorom ima za svrhu da se ugovor, prije njegova mogueg stupanja na snagu,
razmotri u nadlenim tijelima drave prema njezinu unutarnjemu pravu. Moe
biti rije o izvrnim tijelima (dravni glavar, vlada), ili o zakonodavnom tijelu,
ukljuujui njegove odbore.
Taj se pristanak tada daje u sveanom obliku i obino se naziva ratifikacijom. Prihvat i odobrenje, koje spominje Beka konvencija takoer obuhvaaju to, naknadno preispitivanje i stoga su oni u biti isto to i ratifikacija.48
Unutarnje pravo neke drave moe predvidjeti i akt ratifikacije u sluaju njezina
pristupanja nekom ugovoru koji je ve na snazi.
(ii) Pristanak drave da bude vezana ugovorom njegovim potpisivanjem.

Neke drave imaju stroge ustavne propise po kojima se za svaki ugovor trai
ratifikacija zakonodavne vlasti, ili za neke vrste ugovora i ratifikacija izvrne
vlasti. No i izvan tih strogih unutarnjih propisa u praksi se doputa da odnosna
drava postane strankom ugovora ako ga odobri samo izvrna vlast, npr. u izvrenju nekog zakona.
U pravu drugih drava ratifikacija od zakonodavne vlasti predvia samo
za odreene vrste ugovora, dok se ostali sklapaju potpisivanjem po odobrenju
nadlene izvrne vlasti.49
48
Stoga i izraz potvrivanje u lancima 139. i 140. Ustava Republike Hrvatske valja shvatiti
hrvatskim (mada ne sasvim jasnim) ekvivalentom za ratifikaciju meunarodnoga ugovora.
49
To je sluaj i s Hrvatskom. Prema lanku 139. njezina Ustava, Sabor potvruje (ratificira) meunarodne ugovore koji trae donoenje ili izmjenu zakona, meunarodne ugovore vojne i politike naravi i meunarodne ugovore, koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku. Ugovore
129
Za ostale drave ugovornice ta, unutarnja ogranienja glede davanja pristanka drave da bude vezana ugovorom, u naelu, nisu posebno vana. To stoga to
se ni jedna stranka ne moe pozvati na odredbe svojega unutarnjega prava da bi
opravdale neizvrenje ugovora (lanak 27. Beke konvencije iz 1969).
Sasvim iznimno, neka se drava moe pozvati, kao na uzrok koji niti njezin
pristanak, da je dan krenjem neke odredbe njezina unutarnjega prava o nadlenosti
za sklapanje ugovora (lanak 46. Beke konvencije). No za nitavost pristanka trae
se vrlo strogi uvjeti koje je u praksi teko dokazati. Trai se da je krenje unutarnjih
propisa bilo oito i da se tie nekoga bitnog pravila unutarnjega prava, te da je bilo
objektivno jasno svakoj drugoj dravi koja se glede toga ponaala u skladu s uobiajenom praksom i u dobroj vjeri (bona fide).
Beka konvencija u lanku 12. propisuje da se pristanak drave da bude vezana ugovorom izraava potpisom predstavnika te drave u sljedeim sluajevima:
(a) ako ugovor predvia da e potpisivanje imati taj uinak; (b) ako se na drugi
nain ustanovi da su se drave pregovarateljice sporazumjele da potpisivanje
ima takav uinak; ili (c) ako namjera drave da takav uinak dade potpisivanju
proistjee iz punomoi njezina predstavnika ili je izraena tijekom pregovora.
U svakome od gornjih sluajeva parafiranje teksta vrijedi kao potpisivanje ugovora. A i potpisivanje ugovora ad referendum moe vrijediti kao konano potpisivanje
ako ta drava to naknadno potvrdi.
(iii) O razmjeni isprava koje ine ugovor kao nainu pristanka drava da
njime budu vezane ve smo sve rekli. Kao i pri potpisivanju, i tu se moe postaviti pitanje propisa unutarnjega prava svake od drava o ogranienjima glede
davanja pristanka na ugovor te vrste.
(iv) Pristupanje ugovoru (akcesija, adhezija). To je nain izraavanja pristanka na ugovor u ijem sklapanju neka drava nije sudjelovala, ili je sudjelovala, ali je propustila predvieni rok da ga ovjeri. Postupak pristupanja osobito
je vaan za nove drave koje su nastale nakon to je neki ugovor ve stupio na
snagu, a njihova drava prethodnica nije bila stranka ugovora u pitanju.
Mogunost pristupanja nije jednaka za sve ugovore. Postoje tzv. zatvoreni
ugovori koji ne predviaju pristupanje treih drava ili ga ak izriito zabranjuju. U tu se skupinu ubrajaju svi dvostrani te viestrani ugovori ograniene
kojima se meunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava, Sabor potvruje
dvotreinskom veinom glasova svih zastupnika. Sve ostale ugovore sklapa bez ratifikacije Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske (lanak 138). Za takve ugovore potpis predsjednika Republike ili ovlatenoga lana Vlade znai pristanak Hrvatske da bude njima vezana. Vidi
praksu i propise u nekim drugim dravama supra, 3, pod 3. Glede Bosne i Hercegovine, vidjeti
Vesna KAZAZI: Postupak zakljuivanja i izvravanja meunarodnih ugovora i zakonodavstvo
Bosne i Hercegovine, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu 2001, Vol. XIV, str. 227-237.

naravi. Tada je pristupanje nekoj treoj dravi mogue samo ako sve postojee
stranke toga ugovora na to dadu svoj pristanak, pa ako je potrebno da tim putem
i izmijene odredbu u ugovoru koja zabranjuje pristupanje.
Drugu skupinu ine tzv. poluotvoreni ili regionalni ugovori koji se sklapaju u
okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje (npr. veina konvencija koje se sklapaju u krilu Vijea Europe, Organizacije amerikih drava,
Afrike unije i sl.). Takvi ugovori predviaju pristup samo za drave lanice
regionalne organizacije, a mogue i za ostale drave iz te regije. Za ostale drave
ti su ugovori zatvoreni.
Napokon, treoj skupini pripadaju otvoreni ugovori iji je cilj da u ugovorni odnos obuhvate to je mogue vei broj drava iz svih dijelova svijeta.
Sve drave koje postanu lanicama Ujedinjenih nacija mogu bez znaajnijih
ogranienja pristupiti konvencijama sklopljenima u okviru te organizacije. To
se napose odnosi na ope konvencije o ljudskim pravima poput Konvencije
o genocidu, Konvencije o zabrani rasne diskriminacije, na dva meunarodna
pakta o pravima ovjeka i na druge konvencije o kodifikaciji meunarodnoga
prava. Za nove drave taj je postupak otean sve dok se ne ulane u Ujedinjene
nacije. No enevske konvencije o humanitarnome pravu iz 1949. i dva dopunska
protokola iz 1977. ne predviaju takva ogranienja.
h
Svi naini izraavanja pristanka drava da budu vezane ugovorom: potpisivanje, ratifikacija, razmjena isprava te pristup, vre se prema propisima Beke
konvencije pisanim putem.
Ako neki ugovor to izriito doputa ili ako se ostale drave ugovornice s time
sloe, neka drava moe se obvezati samo jednim dijelom ugovora.
Ako je to u ugovoru jasno naznaeno, neka drava moe izvriti izbor odredaba iz ugovora kojima se eli obvezati (npr. uz osnovni tekst ugovora u pogledu
razliitih dodataka, tj. aneksa).
h
Ako ugovor drukije ne odredi, obje drave ugovornice dvostranoga ugovora
razmjenjuju isprave o ratifikaciji (prihvatu, odobrenju) ugovora.
Mnogostrani ugovori u tu svrhu predviaju depozitara. Depozitar je drava

domain diplomatske konferencije ili glavni tajnik ili pak direktor meunarodne organizacije pod ijim je okriljem odrana konferencija na kojoj je ugovor
usvojen.
Svaka drava koja potpie ugovor, ili dade svoj pristanak da njime bude vezana ratifikacijom ili mu pristupi, pohranjuje isprave o tome kod depozitara.
131
Dunost je depozitara da uva originalni tekst ugovora, te da ovjerene prijepise

ugovora, te ovjerene prijepise svih isprava o potpisivanju, ratifikaciji ili pristupu
ugovoru dostavi svim strankama ugovora, kao i dravama koje imaju pravo
postati strankama. Depozitar registrira ugovor kod glavnoga tajnika UN-a (ako
sam depozitar nije glavni tajnik). On takoer obavjetava sve te drave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune predvieni uvjeti (lanci 76. i 77).
h
Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni njegovim odredbama, ili sporazumno izmeu drava pregovarateljica (lanak 24(1)).
Da bi stupile na snagu, mnogostrane otvorene konvencije u svojim zavrnim
odredbama predviaju polaganje kod depozitara odreenoga broja isprava o
ratifikaciji i pristupu, a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo stupanje
na snagu nakon to se taj uvjet ispuni.
Sama Beka konvencija o pravu ugovora iz 1969. predvidjela je njezino vlastito
stupanje na snagu tridesetoga dana od datuma polaganja trideset pete isprave o
ratifikaciji ili pristupu. Ta je konvencija potpisana 23. svibnja 1969, a gornji je uvjet
bio ispunjen, i ona je za njezine ugovornice stupila na snagu tek 27. sijenja l980.
Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. propisala je da e stupiti na snagu dvanaest mjeseci nakon ezdesetog instrumenta o ratifikaciji ili pristupu. Ta je Konvencija
usvojena 3 . travnja 1982, a sveano je potpisana u Montego Bayu (Jamaica) 10. prosinca iste godine. Stupila je na snagu tek 16. studenoga 1994. Pod istim propisanim
uvjetima Rimski statut Meunarodnoga kaznenog suda bio je potpisan 17. srpnja
1998, a stupio je na snagu 1. srpnja 2002.
Meu mnogostranim otvorenim konvencijama obrnut primjer pruaju etiri enevske konvencije o humanitarnome pravu, od 12. kolovoza 1949. Svaka od tih konvencija stupila je na snagu est mjeseci nakon deponiranja samo dvaju instrumenta
o ratifikaciji. Meu njihovim strankama danas je preteita veina drava u svijetu.
Kao uvjet njihova stupanja na snagu neki ugovori predviaju ratifikaciju odreenih drava potpisnica, kao i veine ostalih. lanak 11. Povelje UN-a predvidio je
njezino stupanje na snagu nakon to isprave o ratifikaciji poloe Kina, Francuska, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Amerike Drave (tj. svih pet stalnih lanica buduega Vijea sigurnosti), te veina ostalih drava potpisnica. Povelja
je potpisana u San Franciscu 26. lipnja 1945, a stupila je na snagu 24. listopada iste
godine. Da je bilo koja od navedenih pet drava nije ratificirala, ta Organizacija ne bi
bila osnovana. Tada bi vjerojatno Liga naroda nastavila djelovati u novim uvjetima.
U nedostatku odredbe ili sporazuma o stupanju na snagu, ugovor stupa na

snagu im sve drave pregovarateljice izraze pristanak da budu vezane ugovorom.

No i prije stupanja na snagu ugovora, njegove drave potpisnice ili ugovornice preuzimaju prema njemu odreene obveze. To se dakle odnosi na drave
koje su potpisale ugovor (ili su razmijenile isprave koje ine ugovor uz rezervu
ratifikacije), a prije nego to su dale svoj pristanak da budu njime vezane, te na
drave koje su dale taj pristanak, ali prije nego to je ugovor stupio na snagu.
Te drave nisu dune izvravati ugovor, ali imaju dunost da se u meuvremenu uzdre od ina koji bi osujetili predmet i svrhu ugovora (lanak 18. Beke
konvencije).50 To se pravilo zasniva na naelu dobre vjere. U suprotnome, bilo bi
esto nemogue izvriti sve ugovorne obveze nakon to on za odnosnu dravu
stupi na snagu (npr. one o ogranienju naoruanja).
Ako neka trea drava pristupi ugovoru nakon to je on stupio na snagu,
ugovor za tu dravu stupa na snagu danom kada je izrazila pristanak da bude
njime vezana pristupanjem, osim ako ugovor ne odredi drukije.
Napokon, sam ugovor moe predvidjeti, ili se drave pregovarateljice mogu
sporazumjeti na drugi nain, da se itav ugovor ili neki njegov dio privremeno
primjenjuje dok ne stupi na snagu. Takav sporazum o privremenoj primjeni
obvezuje sve drave ugovornice. No, ako ugovor ne odreuje drukije ili ako
se drave pregovarateljice nisu drukije sporazumjele, neka od njih moe nak
nadno odluiti da ne postane strankom ugovora. Ona tada moe jednostrano
prekinuti njegovu privremenu primjenu. Tu svoju odluku ona mora notificirati
ostalim dravama ugovornicama.
Najvaniji skoriji primjer privremene primjene jest lanak 7-1-c. Sporazuma iz
1994. o izvrenju dijela XL. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.51 Dio XI. odnosi
se na Meunarodnu zonu morskoga dna i podzemlja izvan granica nacionalne
jurisdikcije drava (vidjeti infra, 76). Drave i cjeline koje jo nisu postale strankama Konvencije iz 1982, ali koje su potpisale Sporazum iz 1994, stekle su povlasticu
da mogu pristati na privremenu primjenu Konvencije i Sporazuma, ali samo do 16.
studenoga 1998. Te su drave stekle pravo da na privremenoj osnovi budu punopravne lanice Vlasti za meunarodno morsko dno, te ak da primjenjuju propise
dijela XL. i Sporazuma u skladu sa svojim nacionalnim ili unutarnjim pravom. Time
se nastoji navesti Sjedinjene Amerike Drave da postanku strankom Konvencije i
Sporazuma, to do danas nije uspjelo.
Sve drave lanice UN-a imaju, prema lanku 102. Povelje dunost sve svoje
ugovore zakljuene nakon njezina stupanja na snagu registrirati u Tajnitvu te
organizacije. Tajnitvo ih ima potom dunost objaviti.
50
Vidi Vesna CRNI-GROTI: Obveza potivanja predmeta i cilja ugovora prije njegova
stupanja na snagu, ZPFR 1992, str. 25-45.
51
Usvojen u Opoj skuptini UN-a Rezolucijom 48/263 od 28. srpnja 1994. V. tekst ILM 1994,
No. 5, pp. 1309-1327.
133
I drave lanice bive Lige naroda bile su preuzele slinu obvezu lankom 18.
Pakta Lige. Ta je obveza u 1919. bila izraz osude tajne diplomacije na koju se tada
gledalo kao na jedan od vanih uzroka izbijanja Prvoga svjetskog rata. lanak 18.
izriito je bio propisao da ni jedan od ugovora nee biti obvezan prije nego to se
registrira.
U lanku 102. propisuje se da: Nijedna stranka takvog ugovora ili meunarodnog sporazuma koji nije registriran... ne moe se pozvati na taj ugovor
ili sporazum ni pred kojim organom Ujedinjenih nacija. Dakle, neregistrirani
ugovori pravno obvezuju njihove stranke i one se na njih mogu pozvati pred
meunarodnim tijelima izvan UN-a (npr. pred nekim arbitranim tribunalom),
ali ne i pred Meunarodnim sudom u Den Haagu i ostalim organima UN-a.
Povelja, meutim, nije propisala nikakav rok za registraciju ugovora. Mnoge
su drave u tome pogledu nemarne pa ugovore registriraju s viegodinjim zakanjenjem. Uz to, mnogi vani vojni i politiki sporazumi, ili dodatci drugim
ugovorima te vrste, ostaju tajni i ne registriraju se.
Obveza na registriranje odnosi se samo na drave lanice UN-a. Drave nelanice, od kojih je danas preostala samo Drava Vatikanskoga Grada, nemaju takvu
pravnu obvezu. No Tajnitvo je otpoetka primalo na registraciju i njihove ugovore
i o njima vodi poseban upisnik. U meuvremenu su sve te drave postale lanicama
UN-a.
Slubeni zbornik meunarodnih ugovora (United Nations Treaty Series, Nations
Unies, Recueil des traits) objavljuje se od 1946. i obuhvaa mnogo stotina svezaka. No, s obzirom na njihov golem broj, kasni se s objavljivanjem ve registriranih
ugovora.
17. REZERVE NA UGOVORE

Bibliografija
V. . DEGAN: Rezerve i interpretativne izjave na dvostrane meunarodne ugovore, JRMP 1973,
br. 1-3, str. 238-253; Federalna klauzula u ugovorima i jugoslavenski ustavni sistem, JRMP 1983,
br. 1-3, str. 181-185; J. M. RUDA: Reservations to Treaties, RCADI 1975, tome 146, 95-218 p.;
Nina VAJI: Interpretativne izjave uz mnogostrane meunarodne ugovore, JRMP 1987, br. 1-2,
str. 152-167; Pierre-Henri IMBERT: Les rserves aux traits multilatraux, Paris, 1979, 503 pages;
Vesna KAZAZI: Rezerve uz viestrane ugovore, Zbornik Pravnog fakulteta u Mostaru 1980/81,
Vol. II-III, str. 323-335; Giorgio GAJA: Unruly Treaty Reservations, Le droit international
lheure de sa codification, Etudes en lhonneur de Roberto Ago, Milano 1987, vol. 1, pp. 307-330;
Vida COK: O rezervama nespojivim sa predmetom i ciljevima meunarodnog ugovora, JRMP
1987, br. 1-2, str. 168-183.
Rezerva (ograda, priuzdraj) jednostrana je izjava, bez obzira na to kako je

sastavljena ili nazvana, kojom drava eli u odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti
pravni uinak nekih odredaba ugovora (lanak 2-1-d). Beke konvencije). Rezerva se moe oitovati pri potpisivanju ugovora, pri njegovoj ratifikaciji (prihvatu
ili odobrenju), ili pri pristupanju ugovoru.
Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding,
dclaration interprtative), kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni
uinak odredaba ugovora, pridaje nekima od tih odredaba svoje posebno tumaenje,
ili izlae politiko stajalite prema ugovoru koje moe bacati odreenu svjetlost
na tumaenje ugovora u cjelini. Katkad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve,
napose kada ih ugovor izriito zabranjuje.
Naelno, rezervu moraju dopustiti sve ostale stranke ugovora. To doputenje

moe biti predvieno u samome tekstu ugovora ili se glede nekih ugovora moe
izraziti naknadno.
Ne moe se uloiti rezerva na ugovor koji je izriito zabranjuje. Ako ugovor
predvia stavljanje rezervi samo na neke njegove odredbe ili dijelove, to podrazumijeva da su one zabranjene glede svih drugih odredbi. Ako pak ugovor
izriito zabranjuje stavljanje rezervi glede nekih odredaba, podrazumijeva se da
su one doputene na druge odredbe ako je to u skladu s predmetom i svrhom
ugovora u cjelini (vidjeti lanak 19).
esti su ugovori koji ne predviaju nikakve odredbe o rezervama. Do toga
moe doi ako su drave pregovarateljice to pitanje zanemarile i, jo ee, ako
se o tome nisu uspjele sporazumjeti. Glede tih ugovora neko je vrijedilo pravilo
da se rezerve mogu dopustiti samo naknadnim pristankom svih ostalih stranaka
ugovora, prema tzv. naelu apsolutnoga integriteta ugovora. Nakon savjetodavnoga miljenja Meunarodnog suda iz 1951. o Rezervama na Konvenciju
135
o genocidu iz 1948, meunarodna se praksa o tome znatno liberalizirala. To je

nalo svoga odraza u propisima o rezervama koje predvia Beka konvencija o
pravu ugovora iz 1969.
Prema Bekoj konvenciji, ako sam ugovor ne sadrava odredbe o rezervama,
u svakome sluaju nedoputena je rezerva koja je inkompatibilna s predmetom i
svrhom ugovora, a tu injenicu ocjenjuju ostale ugovorne stranke (lanak 19(c)).
U pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve, kada ugovor o njima nema
propisa, Beka konvencija razlikuje tri vrste ugovora (lanak 2):
Takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke: ako iz ogranienoga
broja drava pregovarateljica, kao i predmeta i svrhe ugovora, proistjee da je
primjena ugovora u cijelosti izmeu svih stranaka bitan uvjet pristanka svake
od njih da bude vezana ugovorom (lanak 20(2)). U tu se skupinu ubrajaju svi
dvostrani ugovori, te tzv. ugovori-pogodbe. Glede tih ugovora, ostalo je dakle
na snazi naelo apsolutnoga integriteta ugovora.
Takvu rezervu treba prihvatiti nadleni organ meunarodne organizacije
kada je rije o ugovoru-ustavu te organizacije, osim ako se u tome ugovoru ne
odreuje drukije (lanak 20(3)).
(c) U pogledu svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo s onim drugim strankama ugovora koje njezinu rezervu izriito prihvate, ili joj ne stave prigovor u roku od dvanaest mjeseci od primitka
notifikacije o rezervi. Drava stranka ugovora koja ne prihvati rezervu ne mora
(ali moe) dravu koja ju je stavila smatrati strankom ugovora u odnosu na sebe.
U sluajevima kada je rezerva doputena ili prihvaena, ona uvijek mijenja ugovorni odnos prema ostalim strankama ugovora na temelju reciprociteta (uzajamnosti). Stoga, ako neka drava putem rezerve zaista uspije iskljuiti
neke odredbe ugovora u odnosu na sebe, ona od drugih stranaka nema pravo
traiti izvrenje tih odredaba u svoju korist. Zbog toga rezerve suzuju primjenu
i djelovanje ugovora izmeu stranaka u pitanju.
Rezerva se moe u svakom trenutku povui i za to, naelno, nije potreban
pristanak ostalih stranaka ugovora koje su prethodno na nju pristale, osim ako
ugovor ne predvia drukije. Nakon povlaenja rezerve ugovor, i u odnosu na
stranku koja ju je prije uloila, poinje vrijediti u punom obujmu prava i dunosti.
Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor na rezervu, moraju se sastaviti u
pisanom obliku i priopiti (notificirati) dravama ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo postati strankama ugovora. Ako je rezerva stavljena pri
potpisivanju ugovora kojemu potom slijedi ratifikacija, pri ratificiranju treba je
izriito potvrditi (lanak 23).
h
Kako se vidi, rezerve veoma zamrsuju ugovorne odnose, ali su dio meunarodne stvarnosti koju je zbog razloga pravne sigurnosti nemogue suzbiti.
Poseban su problem rezervi na konvencije koje ukljuuju stotinu i vie stranaka,
kod kojih je mogunost ulaganja rezervi najee najira. Tada je za ugovorni
odnos svake dvije stranke koji proizlazi iz konvencije, nuno posebno ustanovljivati obujam njihovih uzajamnih prava i dunosti.
Neke rezerve imaju za cilj ograniiti prostornu primjenu ugovora na podruju neke drave. Na taj se nain iz njegove primjene mogu iskljuiti npr.
carinske zone ili otona podruja. Neko su se putem tzv. kolonijalne klauzule
iskljuivali iz primjene nekih ugovora prekomorski posjedi europskih drava.
Poslije su neke konvencije, naprotiv, izriito predviale njihovu primjenu na
nesamoupravna podruja, koja su do danas gotovo potpuno nestala.
Vei su problem tzv. federalne klauzule. U dravama s federalnim ureenjem
federalne jedinice katkad uivaju iskljuivu zakonodavnu nadlenost u podrujima
poput prosvjete, kulture, ureenja radnih odnosa, nekih prava ovjeka i sl. Ako centralna vlast ratificira ugovor iz tih podruja, time ona ili kri iskljuiva prava svojih
federalnih jedinica ili nije kadra osigurati primjenu ugovora na itavome svojem
dravnom podruju.
Da bi izbjegle tu odgovornost, federalne drave kadto ulau tzv. federalnu klauzulu. Njome se nastoje osloboditi obveze primjene ugovora u federalnim jedinicama
koje to odbiju. One se pri tome obvezuju na provoenje svih odredaba ugovora iz
svoje nadlenosti i obvezuju se da e poduzeti prikladne mjere da bi organi federalnih jedinica to prije usvojili potrebne mjere u izvrenju ugovora. Neki ugovori
unaprijed predviaju mogunost ulaganja federalne klauzule u tom obujmu. Klauzule te vrste, meutim, teko su prihvatljive dravama strankama koje nemaju
federalno ureenje, jer su se one obvezale na izvrenje ugovora na cjelokupnome
svome dravnom podruju i na bezuvjetan nain.
h
Posebno je pitanje rezervi na dvostrane ugovore. Iako vrlo rijetko, do rezervi na te
ugovore ipak dolazi, ali ih znanost gotovo potpuno zanemaruje. Neki pisci odbacuju
mogunost takvih rezervi, dok drugi ak smatraju da ih treba zabraniti. Najrairenije
je gledite da se tu uope ne radi o rezervi nego o odbijanju dvostranog ugovora u
cjelini s ponudom produetka pregovora.
Komisija za meunarodno pravo tako je prvobitno bila predloila nacrt pravila samo o rezervama na mnogostrane ugovore. Beka je diplomatska konferencija
priznala mogunost rezervi na dvostrane ugovore, a do promjene je dolo samo izmjenom naslova odjeljka 2. u Drugom dijelu Konvencije iz 1969, a da se njezin tekst
nije bitno mijenjao. Umjesto ranijega podnaslova Rezerve na mnogostrane ugovore,
usvojen je novi: Rezerve.
137
Time je dolo moda do najvee manjkavosti u propisima te konvencije. Neke

njezine odredbe koje smo prije opisali, kada se primijene na rezerve na dvostrane
ugovore, bilo da ih je suprotna stranka prihvatila ili pak odbila, dovode do neoekivanih rezultata koji mogu biti uzrokom sporova o primjeni Beke konvencije.
Nema sumnje u to da rezervu na dvostrani ugovor da bi imala uinka mora
uvijek prihvatiti suprotna stranka ugovora. S te strane, gore navedeni lanak 2(2).
Konvencije daje zadovoljavajue rjeenje. Ali je teko braniti stajalite da suprotna
stranka moe takvu rezervu prihvatiti preutno ako na nju ne uloi prigovor u roku
od dvanaest mjeseci od njezine notifikacije.
Teko je prihvatiti da se izriito prihvaena rezerva reciprono primjenjuje na
obje stranke. Bilo bi bolje rjeenje, koje je blie uinku takvih rezervi u praksi, da se
ona uzme kao nova klauzula dvostranoga ugovora. No, u tome sluaju, stranka koja
ju je uloila ne bi je smjela jednostrano povui bez naknadnog pristanka suprotne
stranke ugovora.
S druge strane, u lanku 21(3). Beka konvencija predvia da: Ako se drava
koja je stavila prigovor na rezervu nije usprotivila stupanju na snagu ugovora...,
odredbe na koje se odnosi rezerva ne primjenjuju se izmeu tih dviju drava u onoj
mjeri u kojoj to rezerva predvia. Primjenom toga propisa, odbacivanje rezerve na
dvostrani ugovor imalo bi kao posljedicu jedino brisanje odredbe na koju je rezerva
uloena. Iako je to suprotno gleditu u znanosti po kojemu odbacivanje rezerve znai
odbacivanje dvostranog ugovora u cijelosti, takav se uinak ini prihvatljivim. Pod
tim okolnostima i u takvom sluaju ugovor bi stupio na snagu bez odredbe na koju
je rezerva uloena.
18. TUMAENJE UGOVORA

Bibliografija
Charles DE VISSCHER: Problmes dinterprtation judiciaire en droit international public, Paris, 1963, 269
pages; V. . DEGAN: Linterprtation des accords en droit international, (Martinus Nijhoff ), La Haye 1963,
XI+176 pages; Procds dinterprtation tirs de la jurisprudence de la Cour de Justice des Communauts
europennes, Revue trimestrielle de droit europen 1966, (Paris), n2, pp. 189-227; Attempts to Codify
Principles of Treaty Interpretation and the South-West Africa Case, The Indian Journal of International Law
1968, (New Delhi), No. l, pp. 9-32; Serge SUR: Linterprtation en droit international public. Paris, 1974, 449
pages; M. K. YASSEEN: Linterprtation des traits daprs la Convention de Vienne, RCADI 1976, tome
151, pp. 1-114; Vesna CRNI-GROTI: Tumaenje ugovora sklopljenih na vie jezika, ZPFR 1990, str. 47-60;
Funkcionalno tumaenje meunarodnih ugovora (ut res magis valeat quam pereat), ZPFR 1991, str. 17-37.
Tumaenje meunarodnih ugovora ima veliko znaenje za njihovo izvrenje.

Postoje tri temeljne metode tumaenja ugovora.
(a ) Najstarija je subjektivna metoda, koja polazi od prvobitne namjere drava

pregovarateljica. Ta se metoda s nepovjerenjem odnosi prema tekstu ugovora,
jer polazi od toga da rijei nemaju znaenje, osim ako ne izraavaju namjeru
stranaka kao najbitniji element ugovora.52 Veina odredaba o tumaenju privatnopravnih pogodbi u graanskim zakonicima drava polazi od subjektivne
metode njihova tumaenja.
(b) Tekstualna metoda, naprotiv, uzima sam tekst ugovora kao najpouzdaniji
dokaz prvobitne namjere ugovornica, koji pri tumaenju treba iskoristiti koliko
je to mogue. Prema tom pristupu, tek ako je tekst ugovora dvosmislen ili nejasan, ili dovodi do besmislenog ili nerazumnog ishoda, doputeno je istraivati
namjeru stranaka na temelju drugih dokaza.
(c) I napokon, modernija funkcionalna (ili teleoloka) metoda tumaenja ne

osvre se ni na prvobitnu namjeru, pa kadto ni na tekst ugovora. Primjenom te
metode ugovor se tumai s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad
se obavlja tumaenje. Predmet i svrha mnogih mnogostranih ugovora mogu se
protekom vremena izmijeniti.
Primjerice, danas je malo vano to su drave pregovarateljice namjeravale u
1949, u doba usvajanja etiriju enevskih konvencija o humanitarnom pravu, kada
veina njihovih dananjih stranaka jo nije niti postojala kao neovisne drave. Vrlo
je slino i s Poveljom UN-a iz 1945. Neke odredbe iz Povelje danas se tumae na
razliit nain u odnosu na to kako su bile prvotno zamiljene.
52
Jo je Hugo Grotius postavio pravilo tumaenja: In fide quid senseris, non quid dixeris cogitandum, tj. kad se radi o obeanjima, vanija je namjera negoli rijei. Cf., Hugonis Grotii De jure
belli ac pacis libri tres, Jenae 1680, Liber II, Caput XVI, 1/1.
139
Iz navedenoga se vidi da o izboru metode tumaenja moe ovisiti rezultat

samoga tumaenja. A taj izbor djelomino ovisi o vrsti ugovora, te jo vie o
tijelu koje tumai ugovor.
Iako se tekstualna metoda dri temeljnom pri tumaenju svih vrsta ugovora,
ako ona ne dovede do rezultata, valja pribjei drugim metodama. Pri tome je
subjektivna metoda svojstvena ugovorima-pogodbama, a iznimno i uz veliki
oprez ugovorima-zakonima. Ona nema gotovo nikakve vrijednosti pri tumaenju ugovora-ustava meunarodnih organizacija kojima je u nekim sluajevima
svojstvena funkcionalna metoda tumaenja.53
Ne moe svako tijelo koje doe u priliku tumaiti neki ugovor pribjei bilo
kojoj metodi.
Najveu slobodu u tumaenju uivaju same stranke, kada zajedniki tumae
njihov vlastiti ugovor. One obavljaju tzv. autentino tumaenje, koje obvezuje
sva druga tijela. Ne samo da one mogu pribjei bilo kojoj metodi tumaenja,
ukljuujui i funkcionalnu, nego, ako ele, mogu zajednikim sporazumom izvriti izmjenu ugovora ili ga dokinuti neovisno o odredbama u njemu o njegovu
prestanku. No uvjet za autentino tumaenje ugovora jest jednoglasnost svih
njegovih stranaka.
Savjetodavno miljenje Stalnoga suda meunarodne pravde iz 1923. o pitanju
Jaworzine pozvalo se na tradicionalno naelo: ejus est interpretare legem cujus condere, objasnivi ga na sljedei nain: ... utemeljeno je naelo da pravo autentinoga
tumaenja nekoga pravnog pravila pripada jedino osobi ili tijelu koje ima mo da ga
izmijeni ili dokine (Series B, No. 8, p. 37).
Iz gornjega proizlazi suprotno naelo, da jednostrano tumaenje nekoga

ugovora, ili ono na koje nisu pristale sve njegove stranke, pravno ne obvezuje
stranke koje na njega nisu dale svoj pristanak.
I politiko tijelo neke meunarodne organizacije u kojemu su zastupljene
sve drave lanice (poput npr. Ope skuptine UN-a), moe vriti autentino
tumaenje ugovora-ustava svoje organizacije, ako s tom namjerom usvoji neku
rezoluciju. Rezolucija u pitanju mora biti usvojena jednoglasno, gotovo jednoglasno ili konsenzusom.54 I ta tijela mogu, ako postignu jednoglasnost, pribje53
U slinome smislu savjetodavno miljenje Meunarodnog suda iz 1996. (na zahtjev Svjetske
zdravstvene organizacije) o Dopustivosti upotrebe nuklearnog oruja u oruanom sukobu upozorilo je na sljedee: ... Ti ugovori mogu nametati posebne probleme u tumaenju, napose s obzirom na njihovu narav koja je u isto vrijeme ugovorna i institucionalna; sama priroda stvorene
organizacije, ciljevi koje su joj njezini osnivai postavili, zahtjevi vezani za uinkovito vrenje
njezinih funkcija, kao i njezina vlastita praksa, sve su to elementi koji mogu zasluivati posebnu
pozornost kada doe vrijeme da se ti ustavni ugovori tumae. (p. 75, para. 19).
54
Da nisu akti autentinog tumaenja ugovora-ustava, rezolucije tih tijela bile bi obine prepo-

gavati funkcionalnoj metodi tumaenja, ali putem tumaenja ona ipak ne bi
mogla mijenjati ili dokidati pojedine odredbe ugovora-ustava (osim ako to sam
ugovor izriito ne predvia). Meunarodna sudska i arbitrana tijela u naelu
nisu pozvana da stvaraju novo pravo, nego samo da primjenjuju postojee. No
u stvarnosti se ta njihova zadaa nikada ne svodi samo na to. Ako od parninih
stranaka nisu izriito ovlatena da odluuju ex aequo et bono (na temelju pravinosti ak i preko postojeega prava, tj. contra legem), ona su pri tumaenju
ograniena tekstom ugovora i prvobitnom namjerom stranaka. Osim u sluaju
praznina u ugovoru koji se tumai, ona ne smiju pribjei funkcionalnoj metodi.
No i ona su duna uzeti u obzir svaki akt autentinog tumaenja bilo samih
stranaka bilo politikoga tijela meunarodne organizacije, pa time i funkcionalno tumaenje ugovora ako je sadrano u njemu.
Prije usvajanja Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, u znanosti i meunarodnoj sudskoj praksi openito je bilo usvojeno pravno pravilo o tome to je doputeno tumaiti. Prema tome pravilu, nije doputeno tumaiti ono to nema potrebe
za tumaenjem, to je oito jasno.55 To pravilo o jasnome smislu ugovora izraeno
je latinskom formulom: in claris non fit interpretatio.56 To ne znai da je doputeno
doslovno (bukvalno) tumaiti rijei ili dijelove istrgnute iz cjeline ugovora. Da bi se
utvrdilo da je neki propis jasan i da ga treba neposredno primjenjivati i potovati,
potrebno je svaku odredbu sagledati u kontekstu (cjelini) ugovora i u svim jednako
vjerodostojnim jezinim verzijama njegova teksta (ako ih ima vie). Ali je Beka
konvencija pola drugim putem.
Beka konvencija iz 1969. postavila je u lanku 31. ope pravilo tumaenja

u kojemu polazi od tekstualne metode kao osnovne glede svih ugovora: 1. Ugovor se mora tumaiti u dobroj vjeri prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora
u njihovu kontekstu i u svjetlu predmeta i svrhe ugovora.57
U podtoki 2. objanjava se da u svrhu tumaenja ugovora, osim teksta,
ukljuujui preambulu (uvod) i priloge, kontekst obuhvaa: (a) svaki sporazum
koji se odnosi na ugovor, a koji su sve stranke sklopile u vezi s ugovorom; (b)
svaku ispravu koju jedna ili vie stranaka sastave u vezi s ugovorom, a koju ostale
ruke. Stoga je bitno da budu usvojene od svih ili od gotovo svih drava lanica organizacije, koje
su u isto vrijeme i stranke ugovora u pitanju.
55
To pravilo postavio je jo Emmeric de VATTEL: Le Droit des Gens, ou principes de la loi naturelle, 1758, livre II, chap. XVII, 263.
56
Vidjeti pregled meunarodne arbitrane i sudske prakse u primjeni toga naela V. . DEGAN:
Linterprtation des accords en droit international, La Haye, 1963, pp. l00-116, 159-160.
57
Kada navodi predmet i svrha ugovora, lanak 31. ne upuuje na funkcionalno tumaenje,
kako je prije objanjeno, dakle neovisno o uobiajenom smislu rijei i konteksta ugovora. Tu se ti
izrazi uzimaju u sklopu tekstualne metode tumaenja. Stoga se u obzir uzimaju predmet i svrha
samoga teksta ugovora, to ne moe tumaenjem dovesti do njegove revizije.
141
stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor. Naglasak je, stoga, na
tome, da bi inili kontekst ugovora, svaki sporazum ili ispravu u vezi s ugovorom
moraju prihvatiti sve stranke ugovora.
U podtoki 3. dalje se navodi da e se zajedno s kontekstom voditi rauna: (a)
o svakome naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili o
primjeni njegovih odredaba; (b) o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora
kojom se ustanovljuje sporazum izmeu stranaka o tumaenju ugovora; te (c) o
svakom mjerodavnom pravilu meunarodnoga prava primjenljivom na odnose
izmeu stranaka.
U podtoki 4. izlae se protupravilo onomu o uobiajenom smislu izraza iz
ugovora: Poseban smisao pridaje se nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to
bila namjera stranaka.
lanak 32. Beke konvencije izlae dopunska sredstva tumaenja, kada je
tumaenje na temelju opeg pravila o tumaenju iz lanka 31. dvosmisleno ili
nejasno, ili dovodi do ishoda koji je oito besmislen (apsurdan) ili nerazuman,
ili ak samo da bi se potvrdio smisao koji proistjee iz lanka 31., tj. na temelju
tekstualne metode tumaenja.
Ta, dopunska sredstva ukljuuju (ali se ne svode na njih): pripremne radove
(travaux prparatories) i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen.
I napokon, Beka konvencija posveuje jednu opirnu odredbu (lanak 33), o
tumaenju ugovora ija je vjerodostojnost teksta utvrena na dva ili vie jezika.
Ako sam ugovor predvia, ili se stranke o tome sporazume, da je samo jedna
jezina verzija vjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost, to se pri njegovu
tumaenju mora potovati.
No, ako je vjerodostojnost teksta ugovora utvrena na dva ili vie jezika,
smatra se da izrazi u ugovoru imaju isto znaenje u svakom vjerodostojnom
tekstu. Ako usporedba vjerodostojnih tekstova pokae razlike u smislu koji primjenom lanaka 31. i 32. nije mogue otkloniti, usvaja se smisao koji, uzimajui
u obzir predmet i svrhu ugovora, najbolje usklauje te tekstove.
Time se na odreen nain upuuje na restriktivno tumaenje ugovora koje bi se
moglo uklopiti u sve vjerodostojne jezine verzije. Meunarodna sudska praksa prije
1969. imala je poneto razliit pristup. Pridavala se prednost onoj jezinoj verziji na
kojoj je bio sastavljan nacrt ugovora, a ostale su se uzimale kao prijevodi one prve,
ili se u obzir uzimala samo ona verzija u kojoj je tekst odredbe bio jasno izraen.58
58
Cf., V. . DEGAN, op. cit., pp. 87-88.
19. POTOVANJE I PRIMJENA UGOVORA

Bibliografija
Suzanne BASTID: Les traits dans la vie internationale, Conclusion et Effets, Paris, 1985, pp.
115-141; Paul REUTER: Introduction au droit des traits, troisime dition, Paris, 1995, pp. 87-93;
V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, pp. 394-413.
Obvezatna snaga svih ugovora poiva na naelu pacta sunt servanda. Kako
smo prije naveli (supra, 7), ono je ope naelo prava bez kojega pravni poredak
bilo koje vrste, bilo kada i bilo gdje, ne bi bio mogu.
Najbolje je to objasnio Sir Gerald Fitzmaurice: To pravilo ne ovisi ni o jednom drugom pravilu. Nemogue je da ono ne postoji, niti bi bilo mogue da je ono
drukije nego to jest. Ono ne ovisi o pristanku (drava) jer bi postojalo i bez njega.
Ne bi moglo postojati pravilo da pacta sunt non-servanda, ili non sunt servanda,
jer tada pacta vie ne bi bila pacta. Ne bi moglo postojati ni pravilo da pacta sunt
interdum servanda et interdum non sunt servanda. Ideja servanda inherentna je i
nuna izrazu pacta.59
Postoji i obilje dokaza o tome da je to naelo u isto vrijeme i obiajno pravilo

opega meunarodnoga prava. Praksa i deklaracije drava, iskazi meunarodnih sudova i ugovori o kodifikaciji svjedoe o tome da su to ope naelo kao
pravo na snazi prihvatile sve drave i drugi subjekti meunarodnoga prava.60
Kao takvo potvreno je, meu ostalim, u najznaajnijim politikim aktima poput uvoda (preambule) u Pakt Lige naroda iz 1919, te uvoda i lanka 2(2). Povelje
Ujedinjenih nacija iz 1945. Po toj osnovi ono izrijekom obvezuje sve drave lanice
UN-a (danas praktino sve drave svijeta). Potvreno je i u Deklaraciji o naelima
meunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu
s Poveljom Ujedinjenih nacija, usvojenoj konsenzusom u Opoj skuptini UN-a u
1970, te napokon u toki X. Deklaracije o naelima koja ureuju uzajamne odnose
drava sudionica iz Helsinkoga zavrnog akta iz 1975.
Kada smo utvrdili da je naela pacta sunt servanda obiajno pravilo opega
meunarodnoga prava, to nipoto ne znai da bi daljnji razvoj opega obiajnog prava mogao dovesti do izmjene sadraja ili do dokidanja toga naela.61
59
Cf, Sir Gerald FITZMAURICE: Some Problems regarding the Formal Sources of International Law, Simbolae Verzijl, The Hague, 1958, p. 153.
60
61
Vidi pojedinosti V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, pp. 396-400.
Takvi neprihvatljivi uinci proizlaze iz normativne teorije Hansa Kelsena. Kao pranormu cjelokupnoga meunarodnoga prava taj je pisac prihvatio: normu koja uzima obiaj kao injenicu
koja stvara pravo. Po njegovu miljenju, norma pacta sunt servanda sekundarna je norma jer
proizlazi iz primarnih normi meunarodnoga prava koje se sastoje u obiajnom pravu. Usp.
Hans KELSEN: Principles of International Law, New York, 1952, p. 417-418.
143
To samo znai da obiajno pravo na snazi potvruje njegovo postojanje kao

opega naela prava i da je i po obiajnoj osnovi ono pozitivno pravilo opega
meunarodnoga prava.
Nemogue je i zamisliti da bi zbog izmjene u njegovu sadraju, ili zbog dokonanja vanosti toga naela u obiajnom procesu, dolo u pitanje izvrenje,
ili bi prestali vrijediti svi meunarodni ugovori na snazi, ili svi sporazumi (kontrakti) izmeu fizikih i pravnih osoba koji se ravnaju po unutarnjemu pravu.
h
Naelo pacta sunt servanda tako je potvreno i u svim dosadanjim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. Najautoritativniji u tom pogledu jest danas
lanak 26. Beke konvencije iz 1969, koji navodi da:
Svaki ugovor koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj
vjeri.
Nuno je ukratko razmotriti sadraj toga iskaza, jer on podrazumijeva i znatna ogranienja u domaaju naela pacta sunt servanda. Ta se ogranienja opet
sastoje u nekim drugim opim naelima prava. Najprije, naelo dobre vjere
(bona fides) ope je naelo prava koje vrijedi u svim pravnim odnosima drava
(v. supra, 7), ali je pri izvravanju preuzetih ugovornih obveza i element naela
pacta sunt servanda.62
Navod da svaki ugovor vee njegove stranke znai da se naelo pacta sunt
servanda ne odnosi na tree drave i ostale meunarodne osobe, koje nisu
stranke nekoga ugovora. Sloene aspekte odnosa ugovora i treih drava nak
nadno emo objasniti (v. infra, 20).
I napokon, iz lanka 26. proizlazi da se naelo pacta sunt servanda odnosi na
ugovore koji su u nekome trenutku na snazi. Ono ne vrijedi za ugovore koji su
dokonani, ili je njihovo izvrenje privremeno suspendirano (v. infra, 23). Ono
se ne odnosi ni na ugovore koji su po propisima same Beke konvencije iz 1969.
nitavi, bilo da je rije o nekom apsolutnom ili relativnom uzroku nitavosti (v.
detaljnije, infra, 22).
Ali, nasuprot tomu, naelo pacta sunt servanda vrijedi glede nekoga ugovora
ili njegova dijela koji se sporazumom njegovih stranaka privremeno primjenjuje,
dok ne stupi na snagu.
62
Vidjeti Robert KOLB: La bonne foi en droit international public (Les traits, pp. 179-314),
Paris, 2000.
h
U nastavku emo objasniti uinke ugovora na svaku od njegovih stranaka
pojedinano, te na njegove uinke u odnosima izmeu njegovih stranaka. Najprije o prvome.
Sa stajalita meunarodnoga prava svaki meunarodni ugovor meunarodni
je instrument koji stvara prava i dunosti za njegove stranke. S toga stajalita
naelo pacta sunt servanda odnosi se na sve organe svake od drava stranaka
(ili drugih subjekata meunarodnoga prava).
Stranka se ne moe pozvati na odredbe svojega unutarnjega prava da bi
opravdala neizvrenje ugovora (lanak 27. Beke konvencije iz 1969). Stoga je
pravna obveza svake stranke da otkloni smetnje u njezinu unutarnjem pravu
kako bi svi njezini organi mogli u dobroj vjeri izvravati svaki ugovor na snazi
za tu zemlju. Drava stranka duna je usvojiti potrebne zakone ili izmjene u postojeim zakonima, a u sluaju potrebe osigurati potrebna financijska sredstva
da bi se naelo pacta sunt servanda potovalo.
Glede tih obveza, u mnogim dravama nastaju problemi, pri emu se esto
zanemaruje znaajka uzajamnosti (reciprociteta) u pravima i dunosti stranaka
najveeg broja ugovora.
Za organe mnogih drava od odluujuega je znaenja akt ratifikacije. Ako
je neki ugovor ratificiran podzakonskim aktom ili nije uope ratificiran, sudovi
i izvrna tijela skloni su u njemu gledati akt nie pravne snage od njezinih zakona, bilo onih koji su ve na snazi, ali i buduih. Naravno, ostale stranke toga
ugovora nisu dune obazirati se na distribuciju nadlenosti glede ratifikacije
ugovora u dravi koja je duna izvriti neku obvezu koju je prema njima slobodnom voljom preuzela.
Sudovi i organi izvrne vlasti katkad se uputaju u ocjenu ustavnosti nekoga
ugovora koji obvezuje odnosnu dravu, jer ustav je najvii dravni pravni akt.
No o ustavnim ogranienjima valja voditi rauna u tijeku pregovora i svakako
prije nego to ta drava dade svoj pristanak da njime bude vezana, a ne nakon
toga. Beka konvencija iz 1969. ak i predvia razliite naine izraavanja pristanka na ugovor (potpisivanje ad referendum, ratifikaciju, prihvat, odobrenje i
pristup), upravo da bi vlada svake drave paljivo razmotrila sadraj ugovora i da
bi uzela u obzir svoje ustavne ograde, prije nego to dade svoj pristanak na njega.
Ako bi neka ugovorna obveza koja je vrlo dugo na snazi postala suprotna naknadnim ustavnim promjenama, tada preostaje jedino otkazivanje toga
ugovora, i to bilo u skladu s njegovim odredbama bilo uz suglasnost ostalih
njegovih stranaka. Ako je to nemogue, ta drava treba pokrenuti postupak izmjene ugovora u pitanju. No ak i u tim iznimnim i neuobiajenim okolnostima,
145
drava ne smije kriti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je
protuustavna, sve dok je na snazi.
Izvrni i sudbeni organi vlasti u nekim dravama, ak i u ugovorima koji su
transformirani (pretoeni) u zakone, gledaju neku vrst akata koji sasvim ne pripadaju njihovu unutarnjem pravnom poretku. Tako neka sudbena tijela katkad
izjednauju primjenu ugovora kojima je njihova drava stranka s primjenom
stranoga prava na temelju naela renvoi iz meunarodnoga privatnog prava.
I stoga su katkad skloni, iz razloga javnoga poretka (ordre public), restrikivno
primijeniti ili otkloniti primjenu nekoga meunarodnog ugovora. Sve je to pogreno jer se svaka drava obvezala na ugovor svojom slobodnom voljom. Ona
sama ne bi pristala da druga drava stranka odbije zbog istih razloga izvriti
svoju ugovornu obvezu prema njoj.
I napokon, napose u prijanje doba, u mnogim dravama bio je usvojen
dualistiki pristup odnosa meunarodnog i unutranjeg prava. Prema tome
gleditu, iz sklopljenog ugovora proizlaze prava i dunosti samo za dravu njegovu stranku u svojstvu subjekta meunarodnoga prava. Da bi ugovor dobio
uinak na dravne organe i na graane, nuno je njegov sadraj transformirati u
zakon ili podzakonski akt drave. Ako se to ne uini, dravni organi nisu duni
neposredno primjenjivati ugovor, to, sukladno tomu gleditu, ne spreava odgovornost njihove drave za krenje preuzete ugovorne obveze.
Osim stoga to dovodi do neprihvatljivih rezultata, taj dualistiki pristup u
mnogim je zemljama naputen kao neko ope naelo za sve mogue situacije. Neke su drave u ugovorima o ljudskim pravima prihvatile meunarodne
postupke u kojima njihovi graani i domicilirani stranci imaju pravo izravno
obraati se meunarodnim tijelima kad smatraju da su im prava iz tih ugovora
naruena. Neke su drave u svojim ustavima proglasile prvenstvo meunarodnoga prava nad domaim (Njemaka), a jo vei broj njih proglasio je prvenstvo
ugovora nad zakonima (Hrvatska, Francuska i dr.) (v. supra, 3, pod 3).
h
I na kraju valja nam neto navesti o uincima ugovora u odnosima izmeu
njegovih stranaka. Rije je o uincima ugovora u vremenu i u prostoru, te o
nainima osiguranja izvrenja ugovora. Ako sam ugovor ne rjeava ta pitanja,
Beka konvencija iz 1969. predvia neka nuna i nesporna pravna pravila openite naravi.
(a) Ope je pravilo meunarodnoga prava, podlono moguim iznimkama,
da ugovor nema retroaktivni uinak. Ugovor u naelu obvezuje njegove stranke
tek od dana njegova stupanja na snagu.

No stranke ugovora slobodne su predvidjeti retroaktivni uinak, bilo u samome ugovoru bilo na drugi nain. Uz to, Komisija za meunarodno pravo,
stipulirajui odgovarajuu odredbu, upozorila je na sljedee: Ako su se neki
akt, injenica ili situacija, koji su se zbili ili pojavili prije stupanja na snagu ugovora, ponovili ili produili postojati nakon njegova stupanja na snagu, oni tada
podlijeu primjeni toga ugovora (ako se ugovor odnosi na njih).
Iz toga je proizaao paljivo sroeni tekst lanka 28. Beke konvencije, koji
glasi: Ako drukija namjera ne proistjee iz ugovora ili ako nije na drugi nain
izraena, odredbe ugovora ne veu stranku glede bilo kojega ina ili injenice koji
su prethodili datumu stupanja toga ugovora na snagu za tu stranku, niti glede
bilo koje situacije koja je prestala postojati prije toga datuma.
Zasnivajui svoj prigovor na neretroaktivnosti pravnih akata, Savezna Republika
Jugoslavija je u sporu o Primjeni Konvencije o genocidu iz 1948. (Bosna i Hercegovina/Jugoslavija) ustvrdila da, ak kad bi Meunarodni sud imao nadlenost u tome
sporu na temelju te konvencije, mogao bi odluivati samo o dogaajima koji su
se zbili nakon datuma kada je ta konvencija postala primjenljiva na obje parnine
stranke. Tvrdnja je SRJ da Bosna i Hercegovina kao drava postoji tek od Daytonskog
sporazuma s kraja 1995. Strogo govorei, tu se ne radi toliko o retroaktivnom uinku
same Konvencije koliko o nadlenosti Suda na temelju lanka XL. iz te konvencije.
Sud je u presudi o prethodnim prigovorima od 11. srpnja 1996. taj prigovor
odbacio navodei sljedee: ... Konvencija o genocidu, a napose njezin lanak XI,
ne predvia nikakvu odredbu iji bi uinak bio da na taj nain ogranii nadlenosti
Suda ratione temporis, niti su same stranke dale rezervu u tome cilju, bilo na samu
Konvenciju bilo pri potpisivanju Daytonsko-parikog sporazuma. Stoga Sud nalazi
da on u ovoj parnici ima nadlenost da prida uinak Konvenciji o genocidu glede
injenica koje su se zbile od poetka sukoba u Bosni i Hercegovini. Taj je nalaz, uz
to, u skladu s predmetom i svrhom Konvencije kako ih je Sud definirao u 1951...
(para. 34).
(b) Glede teritorijalnoga uinka ugovora, lanak 28. Beke konvencije predvia sljedee: Ako drukija namjera ne proistjee iz ugovora ili ako nije na drugi
nain izraena, ugovor vee svaku stranku za itavo njezino podruje.
itavo podruje drave u gornjemu smislu obuhvaa njezine kopnene i
morske prostore, te zrani prostor iznad njih. Prema pravu mora kakvo je danas
na snazi, morski prostori koji ine podruje obalne drave obuhvaaju njezine
unutranje morske vode, arhipelake vode arhipelakih drava, te teritorijalno
more, uz zrani prostor iznad njih.
Gospodarski i epikontinentalni pojas ne ine dijelove dravnoga podruja,
ali obalna drava u njima uiva odgovarajua suverena prava i jurisdikciju.
Tako, obalna drava ima iskljuivu jurisdikciju nad umjetnim otocima, ureajima i napravama podignutima u njezinu gospodarskom pojasu ili nad njezinim
147
epikontinentalnim pojasom glede carinskih, fiskalnih, zdravstvenih, sigurnos

nih i useljenikih propisa. Ugovor koji se odnosi na posebna suverena prava
ili na jurisdikciju obalne drave, primjenjuju se u tim prostorima u okvirima
predvienima opim meunarodnim pravom.
No, s obzirom na njihov predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na cjelokupnom podruju njegovih drava stranaka. Medu ostalima, to
su ugovori o meunarodnim rijekama i morskim kanalima ili npr. enevska
konvencija iz 1958. o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu. Oni se primjenjuju
samo u prostoru u pitanju.
Neki ugovori, poput onih o trajnoj neutralnosti odnose se samo na podruje
drave stranke kojoj je taj poloaj ugovorom priznat. Neki drugi ugovori imaju ekstrateritorijalni uinak ako se npr. odnose na graane i diplomate drava
stranaka u inozemstvu.
Napokon, neki se ugovori uope ne odnose na podruje njihovih drava stranaka, nego imaju ekstrateritorijalni uinak. Rije je npr. o enevskoj konvenciji
iz 1958. o otvorenom moru, o Ugovoru iz 1959. o Antarktiku, o Ugovoru iz
1967. o naelima koja ureuju djelatnosti drava na istraivanje i iskoritavanje
svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, i sl.
(c) Na kraju nam valja izloiti neke naine osiguranja izvrenja ugovora.
U naelu, krenje obveza zbog bilo kojega ugovora koji je za neku dravu na
snazi oznauje njezino meunarodno protupravno djelo. Ono povlai meunarodnu odgovornost drave kriteljice i njezinu dunost da ispravi (reparira)
nastalu tetu. A drava stranka koja je pretrpjela tetu, slobodna je pozvati se
na to krenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora u pitanju, ili pribjei
protumjerama (doputenim represalijama) kako bi dravu kriteljicu natjerala
da nastavi izvravati ugovor i da reparira nastalu tetu (v. infra, 25).
Ali drave su slobodne uglaviti u svojim ugovorima i dopunske naine osiguranja njihova izvrenja. Izbor tih naina kroz povijest se mijenjao.
Vjerska zakletva i uzimanje talaca u praksi su naputeni. Zalaganje pokretne
imovine odavno se ne obavlja, ali bi se moglo oivjeti.
U blioj je prolosti bilo nekoliko sluajeva okupacije dijela podruja druge drave. Preliminarni mirovni ugovor sklopljen u Versaillesu u 1871. predvidio je njemaku okupaciju dijela Francuske do konane isplate ratne kontribucije od pet milijuna
franaka. Zauzvrat, lanak 428. Versailleskog mirovnog ugovora s Njemakom iz
1919. predvidio je kao jamstvo njegova izvrenja okupaciju njemakoga podruja
zapadno od Rajne s mostobranima koju bi provele Saveznie i Udruene sile, i to
na petnaest godina. Uz to, lanak 248. predvidio je garanciju svih dobara Carstva i
njemakih drava do isplate reparacija.

U nekim ugovorima neke od njihovih stranaka preuzimaju jamstvo (garanciju) njihova izvrenja od neke druge stranke. Time one preuzimaju obvezu da
uine sve u svojoj modi da navedu drugu ili druge stranke da izvre ugovor. Neki
ugovori o trajnoj neutralnosti predviaju drugu vrstu garancija. Neovisnost i
teritorijalna cjelovitost drave kojoj je priznata trajna neutralnost garantiraju
sve ostale stranke toga ugovora.
U novije doba neki ugovori predviaju poseban postupak osiguranja njihova
izvrenja. Drave lanice Meunarodne organizacije rada preuzele su po njezinu Ustavu obvezu da Meunarodnom uredu rada podnose godinja izvjea o
mjerama koje su poduzele u ostvarenju ugovora koje je usvojila Konferencija.
Sline postupke predviaju neke konvencije o zatiti ljudskih prava. O podnesenim izvjeima raspravljaju tijela strunjaka i daju se preporuke.
No najrasprostranjeniji nain osiguranja izvrenja ugovora danas je stipuliranje odredbe kojom se predvia obvezna nadlenost nekoga stalnoga sudskoga ili
arbitranog tijela da odluuje o svim sporovima o njihovu tumaenju i primjeni.
149
20. UGOVORI I TREE DRAVE

Bibliografija
Daniel VIGNES: La clause de la nation la plus favorise et sa pratique contemporaine, RCADI
1970, tome 13, pp. 207-350; Philippe CAHIER: Le problme des effets des traits lgard
des Etats tiers, RCADI 1974, tome 143, pp. 589-735; Budislav VUKAS: Relativno djelovanje
meunarodnih ugovora, Zagreb, 1975, 179 stranica; V. . DEGAN: Konvencija UN o pravu
mora iz 1982. i tree drave, UPPPK 1988, br. 117-118, str. 49-77.
U naelu, meunarodni ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. Za sve tree drave koje nisu njegove stranke on je po pravilu res inter alios
acta. Upravo stoga, po svojoj ugovornoj osnovi ugovor ne moe nikada biti
izvorom pravila opega meunarodnog prava. No, kako smo prije istaknuli,
neko pravilo stipulirano u ugovoru moe se transformirati u novo ope obiajno
pravilo. Ono tada obvezuje sve subjekte meunarodnoga prava po obiajnoj, a
ne samo po ugovornoj osnovi.
Stoga je po svojoj ugovornoj osnovi ugovor iskljuivo izvor partikularnoga
meunarodnoga prava i kao takav obvezuje samo njegove stranke, i to prema
naelu: pacta tertiis nec nocent nec prosunt. No od toga vrlo openitoga naela
ima vie iznimaka. Dvije od tih iznimaka ureene su propisima Beke konvencije iz 1969, a trea se nametnula u samoj meunarodnoj praksi.
U ovom emo odjeljku, uz to, razmotriti poneto razliitu situaciju: kada
stranka nekoga ugovora stjee prava iz ugovora to ga je druga stranka preuzela
drugim ugovorom u odnosu na neku treu dravu. Rije je o klauzuli najveega
povlatenja.
(a) Pristanak tree drave na ugovor. Openito uzevi, ugovor moe stvarati i prava i obveze za tree drave koje nisu njegove stranke, ali uz njihov
pristanak. U tome smislu i Beka konvencija iz 1969. u lanku 34. formulira
to pravilo na nain da ugovor ne stvara ni obveze ni prava za treu dravu bez
njezina pristanka.
Glede pravovaljanosti takvoga pristanka tree drave, Beka konvencija ini otru razliku izmeu ugovora koji predviaju obveze i onih koji predviaju prava za
tree drave. To otro razlikovanje nema uporita u meunarodnoj praksi, jer ugovori te vrste u najveemu broju sluajeva predviaju odreenu ravnoteu u pravima
i obvezama, i to kako za njihove stranke, tako i za tree drave.
lanak 35. Konvencije predvia: Za treu dravu nastaje obveza na temelju

odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom stvoriti
obvezu i ako trea drava izrijekom, u pismenom obliku, prihvati tu obvezu.
Izriit prihvat u pismenom obliku takve obveze ima znaenje kolateralnoga

sporazuma kojim trea drava u stvarnosti ulazi u iri ugovorni odnos s izvornim strankama. Strogo uzevi, ona tada prestaje biti trea. Takvi ugovorni
odnosi, kakve predvia taj propis, nisu poznati u meunarodnoj stvarnosti, i
Beka konvencija u tome pogledu ne kodificira nikakvu postojeu praksu drava
koja se mogla iskristalizirati u obiajno pravilo.
Ali domaaj toga propisa jest u spreavanju nametanja obveza nekoj treoj
dravi bez njezina pismenoga pristanka. Kada toga izriitog propisa u Bekoj
konvenciji ne bi bilo, mogue pasivno dranje tree drave u pitanju davalo
bi izvornim strankama ugovora povoda za tvrdnju da je predviene obveze u
nekomu ugovoru ona preutno prihvatila (acquiescence, v. infra, 28, pod c).
lankom 35. Beke konvencije podrazumijevani pristanak (acquiescence) potpuno je iskljuen glede obveza tree drave iz ugovora kojemu ona nije stranka.
No od mnogo veega praktinog znaenja je propis Beke konvencije koji
ureuje pitanje prava za treu dravu stipulirana u ugovoru (lanak 36). U tome
propisu najprije se navodi: 1. Za treu dravu nastaje pravo na temelju odredbe
ugovora ako stranke toga ugovora namjeravaju tom odredbom dati pravo bilo
treoj dravi ili skupini drava kojoj ona pripada, bilo pak svim dravama, i
ako trea drava na to pristane. Njezin se pristanak pretpostavlja sve dok nema
suprotnih naznaka, osim ako ugovor ne odreuje drukije.
Odmah u sljedeemu stavku se, meutim, dodaje: 2. Drava koja ostvaruje
pravo primjenom stavka 1. duna je potovati uvjete za ostvarivanje toga prava,
predviene u ugovoru ili ustanovljene u skladu s njegovim odredbama. To znai
da e takva trea drava izvravati i sve odgovarajue dunosti koje proizlaze iz
takvog ugovora. I budui da, kako smo naveli, golema veina ugovora te vrste
predvia odreenu ravnoteu u pravima i dunostima, i za izvorne stranke i
za tree drave, ovaj propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i
treih drava.
Navedeni se propis zasniva, meutim, na pristanku tree drave kao uvjetu
za uivanje njezinih prava iz ugovora, iako se taj pristanak u najveemu broju
sluajeva pretpostavlja sve dok ne postoje suprotne naznake.
Konsenzualni odnos tree drave i izvornih stranaka ugovora prua zadovoljavajue rjeenje kada su u pitanju ugovori-pogodbe koji predviaju razliite dunosti svake od stranaka, ali smjeraju istomu cilju (npr. kupoprodaja). U
mjeri u kojoj se sam ugovor udaljava od pogodbe, a takva je veina ugovora koji
predviaju prava za tree, ova graanskopravna maksima gubi na znaenju.63
63
Cf., D. P. OCONNELL: International Law, Volume One, London, 1965, p. 266.
151
Takve emo primjere navesti u nastavku glede ugovora koji stvaraju objektivne
reime erga omnes.
Vaan je propis iz Beke konvencije o opozivanju ili izmjeni prava treih drava
iz ugovora. Graansko pravo nekih drava, iako ne svih, predvia tzv. pacta in favorem tertii, tj. stipulations pour autrui (npr. lanak 1121. francuskoga Graanskog
zakonika). Radi se o tzv. apsolutnim pravima u korist treega, koja se nakon to ih
on prihvati naknadno ne mogu opozvati ili izmijeniti bez njegova pristanka. Bilo je
sumnji u mogunost sklapanja ugovora te vrste u meunarodnome pravu.64
Na to je pitanje dao ispravan odgovor Stalni sud meunarodne pravde u presudi
iz 1932. o Slobodnim zonama: Ne moe se olako pretpostaviti da su bile usvojene
stipulacije u korist tree drave u cilju stvaranja nekoga istinskog prava za nju. Ali
nita ne spreava da volja suverenih drava moe imati taj cilj i uinak (Series A/B,
No. 46, pp. 147-148).
Tim je putem pola i Beka konvencija u lanku 37(2): Kada je pravo za treu
dravu nastalo sukladno lanku 36, stranke ga ne mogu opozvati ili izmijeniti ako
se ustanovi da se to pravo ne moe opozvati ili izmijeniti bez pristanka tree drave.
Proizlazi dakle da su apsolutna prava za treega mogua, jer ne postoji ni jedan propis opega meunarodnog prava koji bi zabranjivao takvu vrstu ugovaranja prava u
korist treega. Ali navedeni propis Beke konvencije od male je koristi. On, naime,
ne prua nikakve kriterije ili upute o tome kako prepoznati takve ugovorne odredbe,
i kako ih razlikovati od onih koje izvorne stranke ugovora mogu slobodno mijenjati,
i time naknadno mijenjati i dokidati prava treih drava bez njihova pristanka.
(b) Djelovanje pravil iz ugovora na tree drave po obiajnoj osnovi.

Drugu iznimku od opega pravila da ugovor obvezuje samo njegove stranke
ve smo objasnili (v. supra, 11). Nju potvruje i Beka konvencija u lanku 38,
kada navodi: Ni jedna odredba lanaka 34. do 37. ne prijei da pravilo izloeno u
ugovoru postane obvezatno za treu dravu kao obiajno pravilo meunarodnog
prava koje se kao takvo priznaje.
Kako smo naveli, na toj se iznimci zasnivaju sva nastojanja na progresivnom
razvoju i na legislaciji opega meunarodnog prava putem kodifikacijskih
konvencija. Takvi propisi, stipulirani u konvencijama u obliku bezlinih (impersonalnih) normi, imaju za cilj da se transformiraju u novo obiajno pravo i
da po obiajnoj osnovi budu izvorom prava i dunosti za sve subjekte meunarodnoga prava na koje se mogu primijeniti, dakle i za drave koje ne postanu
strankama tih konvencija.
No, ako do toga doe, tada ta pravila obvezuju i stranke ugovora po obiajnoj
osnovi. Ni one se ne mogu razrijeiti tih obveza, temeljenih na obiajnomu pra64
O tome pitanju vidjeti Budislav VUKAS: Relativno djelovanje meunarodnih ugovora, Zagreb,
1975, posebno str. 79-100.

vu, naknadnom izmjenom ili dokonanjem ugovora, osim ako se i te ugovorne
promjene naknadno ne transformiraju u novo ope obiajno pravo.
U tome smislu lanak 43. Beke konvencije predvia: Nitavost, prestanak ili
otkaz ugovora, povlaenje neke stranke iz njega ili suspenzija njegove primjene, ako su
posljedica primjene ove Konvencije ili odredaba ugovora, ni na koji nain ne utjeu na
dunost drave da ispunjava svaku obvezu sadranu u ugovoru, kojoj je podvrgnuta
prema meunarodnom pravu neovisno o tome ugovoru!
(c) Ugovori koji stvaraju objektivne reime erga omnes. I napokon, Beka
konvencija izriito ne predvia, iako i ne otklanja, tzv. ugovore kojima se ustanovljuju objektivni reimi erga omnes (glede svih). Takvi ugovori ine posljednju i moda najznaajniju iznimku od opega pravila da ugovor stvara prava i
obveze samo za njegove stranke.
Apstraktne uvjete za ustanovljenje i za djelovanje spomenutih objektivnih
reima na temelju ugovora vrlo je teko definirati. To je vjerojatno bio jedan od
razloga to je Komisija za meunarodno pravo bila odustala od nacrta pravila
te vrste pri pripremanju nacrta prava ugovora.65
Ali meunarodna stvarnost 19. i 20. stoljea poznaje ugovore koji su u praksi
zaista imali objektivni uinak erga omnes. U 19. stoljeu takve je ugovore sklapao
mali broj europskih velesila. Trajnu neutralnost vicarske potvrdilo je i zajamilo
na Bekom kongresu 1815. samo est drava. Na istome Kongresu Austrija, Pruska
i Rusija ustanovile su Krakovsku Republiku i podvrgle je svomu kolektivnom protektoratu (v. infra, 37, pod 6 (a)). Parikim ugovorom iz 1856. izmeu Francuske,
Britanije i Rusije demilitarizirani su Aalandski otoci, tada u posjedu Rusije. Taj poseban poloaj tih otoka, koji su nakon 1919. u sastavu Finske, odrao se do naih dana.
Na slian nain manji broj drava proglaavao je putem ugovora slobodu plovidbe nekim meunarodnim rijekama, i to Dunavom: Parikim ugovorom iz 1856,
mirovnim ugovorima iz 1919, te konano Beogradskom konvencijom iz 1948; te
Rajnom: Konvencijom u Mannheimu iz 1868. Proglaavana je i sloboda plovidbe i
internacionalizacija nekih morskih kanala (prokopa), i to Sueskog kanala Carigradskom konvencijom iz 1888; Panamskog kanala: anglo-amerikim ugovorom iz 1901,
i ugovorima Sjedinjenih Amerikih Drava i Paname iz 1903. i 1977; te Kielskog kanala: Versailleskim mirovnim ugovorom s Njemakom iz 1919. U presudi Wimbledon iz 1923. Stalni sud meunarodne pravde ustanovio je da je Kielski kanal postao
meunarodni plovni put, na dobrobit svih naroda svijeta (Series A, No. l, p. 22).
65
Takav pokuaj definicije, premda teko razumljiv, dan je u lanku 12. Beke konvencije iz
1978. o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora. Presuda Meunarodnog suda od 25 rujna
1997. o Projektu Gabikovo/Nagymaros (Maarska/(Slovaka) potvrdila je naelo iz lanka 12.
i naglasila je da ono: odraava pravilo obiajnoga meunarodnog prava. Primijenila ga je na
ugovor dviju stranaka iz 1977. o izgradnji sustava brana i hidroelektrana na njihovu zajednikom
dijelu Dunava, jer taj ugovor ustanovljuje reim plovidbe na vanom sektoru meunarodnoga
plovnog puta (pp. 71-72, para. 123).
153
U 20. stoljeu objektivni reimi uspostavljani ugovorima prestali su biti izrazom volje oligarhijske manjine europskih velesila. U savjetodavnom miljenju iz
1949. o Naknadi tete u slubi UN-a, Meunarodni je sud istaknuo: ... pedeset
drava, koje ine znatnu veinu lanica meunarodne zajednice, imale su mo
(usvajanjem Povelje UN-a u 1945, nap. pisca) stvoriti u skladu s meunarodnim pravom cjelinu koja ima svojstvo objektivne meunarodne osobe, a ne
samo osobe koju one same priznaju, kao i sposobnost da istie meunarodne
zahtjeve (p. 185).
Skoriji primjer je Konvencija o miroljubivoj suradnji u znanstvenom istraivanju Antarktike, sklopljena u Washingtonu u 1959. godini, i to na tri godine
od njezina stupanja na snagu. Tom konvencijom, koja je imala samo dvanaest
izvornih stranaka, podruje Antarktike je demilitarizirano (razvojaeno) i stavljeno je pod meunarodni reim vrlo slian onomu koji e se nekoliko godina
poslije propisati za svemir. Ta je konvencija, glede Antarktike, propisala odreene dunosti za sve drave svijeta (v. infra, 63, pod 3).
Konvencije koje ustanovljuju objektivne reime ne mogu se olako podvesti pod
propise o ugovorima i treim dravama, iz Beke konvencije iz 1969. Neki pisci
tumae njihov uinak erga omnes navodnom transformacijom njihovih odredbi u
propise opega obiajnog prava. Ako bi takvo objanjenje za neke druge sluajeve
vrijedilo, to se ne moe prihvatiti za Konvenciju o Antarktiku iz 1959, sklopljenu na
odreeno vrijeme, nakon ijeg se isteka predvia konferencija o njezinoj reviziji.66
Obiajna pravila ne ustanovljuju se konvencijama sklopljenima na odreeno vrijeme.
A i propisi iz Beke konvencije iz 1969. glede ugovora koji predviaju prava za
tree drave teko se mogu doslovno primijeniti na tu vrstu ugovora. Ako npr. neki
ugovor propisuje slobodu plovidbe nekim morskim kanalom ili meunarodnom rijekom, odluka zapovjednika trgovakog broda koji plovi pod jeftinom zastavom (npr.
Paname ili Liberije) da se koristi tom slobodom, teko se moe uzeti kao pristanak
drave zastave na to pravo koje predvia ugovor. Zapovjednik trgovakog broda, koji
moe biti stranac kako u odnosu na dravu zastave tako i na dravljanstvo stvarnoga vlasnika broda, nije agent ni jedne vlade i ne moe djelovati u njezino ime.67
U tim sluajevima pretpostavljeni pristanak tree drave na pravo koje se predvia
ugovorom ista je fikcija.
Ispravno je, stoga, uzeti da ugovori koji ustanovljuju objektivne reime predviaju prava (i odgovarajue dunosti), ne samo u korist treih drava ili drugih subjekata meunarodnoga prava, nego i neposredno u korist svih fizikih
i pravnih osoba kojima su namijenjena. U tome sluaju prava iz tih ugovora u
66
O razvoju nakon isteka toga roka vidjeti Davor VIDAS: Ujedinjeni narodi i antarktiki sistem, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 335-351.
67
Cf. Eduardo JIMNEZ DE ARCHAGA: International Law in the Past Third of a Century,
RCADI 1978, tome 159, pp. 68-69.

korist treega nemaju konsenzualni karakter, tj. ne ovise o izriitom ili preutnom pristanku tree drave. Pravna osnova tih ugovora slinija je obeanju kao
jednostranom aktu za koje nije nudan pristanak korisnika prava (v. infra, 27,
pod a). U naemu sluaju dovoljna je namjera izvornih stranaka ugovora da
stvore pravo za sve, tj. erga omnes, te da se taj objektivni reim u praksi ostvario.
Ako smo i utvrdili da se objektivni reimi erga omnes mogu katkad ustanoviti putem ugovora, time nam nije namjera pripisivati ugovorima openito vanost
izvora opega meunarodnog prava. To su samo rijetki izuzeci koji potvruju ope
pravilo da ugovori u prvom redu stvaraju prava i obveze samo za njihove stranke,
tj. da ine izvor partikularnoga meunarodnoga prava. A ni objektivni reimi ne
bi mogli nastati i djelovati kada bi im se protestima ili drugim izriitim aktima
suprotstavio znatniji broj drava. I oni se dakle preteito temelje na podrazumijevanom pristanku (acquiescence) neugovornica. Ali veina primjera koje smo naveli
glede neutralizacije i demilitarizacije drava i podruja, glede proglaenja slobode
plovidbe rijekama i kanalima i glede stvaranja meudravnih organizacija poput
Ujedinjenih nacija, u korist su vie ili manje itave meunarodne zajednice drava.
Izriito suprotstavljanje tim reimima stoga je teko zamislivo.
(d) Klauzula najveega povlatenja. Ta klauzula, kada se izriito uglavi

u nekomu ugovoru, predvia za svaku od stranaka toga ugovora prava koja je
druga stranka priznala treim dravama i njihovim graanima. Odnosi se na
prava iz ve postojeih ugovora s treim dravama, kao i ona koja e se naknadno uglaviti u buduim takvim ugovorima.
Komisija za meunarodno pravo pripremila je nacrt pravil o klauzuli najveega
povlatenja s komentarom jo u 1978.68 No Opa je skuptina proslijedila taj nacrt
dravama na miljenje tek u 1991.
U lanku 5. toga nacrta predvia se sljedee: Tretman (postupanje) najpovlatenije nacije jeste tretman dan od drave koja ga priznaje dravi uivaocu, ili osobama ili stvarima u odreenom odnosu s tom dravom, (i to) ne manje povoljan od
tretmana koji drava koja ga daje protee na neku treu dravu ili osobe ili stvari u
istom odnosu s tom treom dravom.
U tim se odnosima razlikuju dakle temeljni ugovor koji predvia tu klauzulu

(koji moe predviati prava i dunosti samo za njegove stranke), te ugovori
svake od njegovih stranaka s treim dravama. Za svaku stranku temeljnoga
ugovora, ugovori druge njegove stranke s treima prestaju biti res inter alios
acta. Primjenom te klauzule oni postaju izvorom prava za nju samu ili za njezine graane.
68
Cf., Yearbook of the International Law Commission 1978, volume II, Part Two, pp. 21-23. Taj
tekst bez komentara moe se nai i na internetu.
155
U sporu Anglo-Iranian Oil Co. Britanija se pozvala na jedan ugovor Irana s Danskom, koji je predviao klauzulu najveega povlatenja. U presudi o prethodnim
pitanjima iz 1952, Meunarodni je sud u povodu toga izrekao vano ogranienje
u gornjemu smislu. Po miljenju Suda, da bi Ujedinjeno Kraljevstvo moglo uivati
podobnosti iz bilo kojega ugovora kojega je Iran sklopio s nekom treom dravom,
ono mora biti kadro pozvati se na ugovor koji je ono sklopilo s Iranom a koji predvia
klauzulu najveega povlatenja. Ugovor koji sadrava tu klauzulu temeljni je ugovor. Taj ugovor ustanovljuje pravnu vezu Ujedinjenoga Kraljevstva i Irana s treom
dravom. Neki ugovor s treom dravom koji je neovisan i izoliran od temeljnoga
ugovora ne moe proizvesti nikakav pravni uinak izmeu Ujedinjenog Kraljevstva
i Irana; on je res inter alios acta. (p. l09).
U presudi iz iste, 1952. godine o Pravima amerikih dravljana u Maroku (Francuska/Sjedinjene Amerike Drave), Sud je naveo jo jedno ogranienje: ... Ako su
odredbe o fiskalnom imunitetu u ugovorima izmeu Maroka i treih drava okonane ili otkazane, na te se odredbe vie nije mogue pozvati temeljem klauzule najveega povlatenja... (p. 204).
Klauzula najveega povlatenja najee se stipulira u dvostranim trgovinskim ugovorima i odnosi se na uvozne carinske pristojbe. No ona se ugovara
i glede pravnoga poloaja graana jedne drave u drugoj (osobito u pitanjima
prava na stjecanje i nasljeivanje nepokretne i pokretne imovine), osnivanja
tvrtki, pristupa sudovima, glede sudskih pristojbi i jamevina, zatite intelektualnog vlasnitva i dr.
Od klauzule najveega povlatenja valja razlikovati klauzulu o jednakom, tj.
nacionalnom tretmanu. U dvostranom ugovoru moe se ugovoriti da su graani
jedne drave na podruju druge drave u nekim oblastima potpuno izjednaeni s
njezinim vlastitim graanima. Time se ustanovljuje nediskriminacija s graanima
te druge drave.
Klauzula najveega povlatenja, naprotiv, polazi od razliita tretmana vlastitih
graana i svih stranaca u svakoj od drava stranaka temeljnoga ugovora. Svrha te
klauzule jest da u svakoj od tih drava stranci koji su graani druge drave stranke
toga ugovora ne budu diskriminirani u odnosu na strance iz bilo koje tree drave
za koje je ugovorom predvien jo bolji tretman.
Uvjeti i domaaj primjene klauzule najveega povlatenja predviaju se u

temeljnom ugovoru. Tako se iz domaaja njezine primjene mogu iskljuiti povlastice koje neka od drava stranaka temeljnoga ugovora priznaje njoj susjednim dravama, ili povlastice iz carinske unije ili zone slobodne trgovine, i dr.
U dvostranim ugovorima ta se klauzula najee stipulira pod uvjetom uzajamnosti (reciprociteta). No i priznati reciprocitet ne mora primjenom te klauzule uvijek osigurati jednak tretman graana jedne drave stranke temeljnoga
ugovora u drugoj kao stranaca, i obratno. To stoga to, kako smo vidjeli, taj po-

loaj ovisi o povlasticama koje svaka od stranaka priznaje strancima na temelju
ugovora s treim dravama.
U razdoblju kolonijalizma bilo je, meutim, nametnutih ugovora kojima se klauzula najveega povlatenja stipulirala na teret samo jedne od ugovornih stranaka.
Redovito su bile u pitanju azijske drave.
Klauzula najveega povlatenja moe se stipulirati i u mnogostranim ugovorima. Najznaajniji je primjer u tome smislu lanak I. GATT-a (Opega sporazuma o tarifama i trgovini).
Nema sumnje u to da su tada sve stranke toga mnogostranoga ugovora uivaoci
najpovoljnijeg tretmana koji je svaka druga njegova stranka priznala ugovorima s
treim dravama. No, ako u novom mnogostranom ugovoru o tome nema izriitih
odredaba, nije sigurno da se na stranke prijanjih dvostranih ugovora s tom klauzulom koji su na snazi, automatski primjenjuje najpovoljniji tretman iz novoga
viestranog ugovora o carinskoj uniji ili o zoni slobodne trgovine.
Neka naela de lege lata i de lege ferenda glede uvjeta i ogranienja tretmana
najveega povlatenja, kao i njegova prestanka i suspenzije, mogu se nai u nacrtu
Komisije za meunarodno pravo.
157
21. IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORA

Bibliografija
M. RADOKOVITCH: La rvision des traits et le Pacte de la S.d.N, Paris, 1930, 353 p.; R.
ZACKLIN: The Amendment of the Constitutive Instruments of the United Nations and Specialized
Agencies, Leiden 1968, 232 p.; V. . DEGAN: Mirna promjena u meunarodnom pravu, JRMP
1974, br. 1-3, str. 7-43.
1. Stabilnost i promjene pravnoga poretka. Ne moe biti stabilnosti bez

promjena. Stabilnost meunarodnoga pravnoga poretka moe se postii i odravati samo ako je taj poredak u njegovoj cjelini otvoren promjenama i progresivnom razvoju, te ako se te promjene ostvaruju na miroljubiv nain. Da bi
se taj cilj postigao, kao inilac promjena valja, koliko je to mogue, eliminirati
nejednakost, odnose snaga i samovolju jaega.
Potreba za promjenama ne odnosi se samo na impersonalne norme opega
i partikularnoga meunarodnog prava. Ona se odnosi i na subjektivne situacije
i prije steena prava drava iz ugovornih odnosa.
Pakt Lige naroda iz 1919. predvidio je u jednoj svojoj odredbi (lanak 19) da
Skuptina Lige moe, s vremena na vrijeme, pozvati svoje lanice da pristupe preispitivanju svojih ugovora koji su postali neprimjenljivi. U praksi Lige taj propis nije
nikada bio primijenjen.
Povelja Ujedinjenih nacija iz 1945. u lanku 14. ovlauje Opu skuptinu da
moe preporuiti mjere za mirno ureenje svake situacije, bez obzira na njezino porijeklo, za koju dri da bi mogla tetiti opemu blagostanju ili prijateljskim odnosima
meu narodima, ukljuujui situacije nastale krenjem odredaba te Povelje u kojima
se izlau ciljevi i naela Ujedinjenih nacija. Tu je implicitno sadrana i nadlenost
Ope skuptine da preporuuje preispitivanje ili izmjenu postojeih ugovora.
Sve su to pitanja tzv. mirne promjene (peaceful change). Prije 1919. taj pojam
nije bio poznat, jer se do Pakta Lige rat smatrao zakonitim sredstvom rjeavanja
sporova i ureenja situacija u dravama. Voenje rata bilo je tada suvereno pravo
svake drave, pa i nain ostvarivanja eljenih promjena.
Ne mora, meutim, svaki zahtjev za izmjenom (revizijom) ugovora biti

opravdan. Takvi se zahtjevi mogu temeljiti na sili i promijenjenom odnosu snaga
u odnosu na slabiju dravu. Ali, s obzirom na to da nema vjeitih ugovora, ni
zauvijek steenih prava izvan temeljnih prava i dunosti drava, bilo bi korisno
da svaki ugovor koji se sklapa na neodreeno vrijeme, a koji ureuje vane
odnose u meunarodnoj zajednici, sadrava i vlastite, ne odvie krute odredbe
o njegovim izmjenama i o njegovu dovoenju u sklad s izmijenjenim uvjetima.
Ako je zbog bilo kojega razloga takva formalna promjena nemogua, tada se
mnoge vane odredbe iz ugovora u praksi prestaju primjenjivati. Na taj nain

ugovor sve manje djeluje na meunarodne odnose. Primjer za to bio je negdanji
Pakt Lige naroda. A i najznaajniji dijelovi Povelje UN-a (glave VI, VII. i VIII),
nisu se primjenjivali izmeu 1945. pa sve do osamdesetih godina 20. stoljea
kada je Mihail Gorbaov doao na vlast u bivemu Sovjetskom Savezu.
2. Temeljna pravna pravila o izmjenama meunarodnih ugovora. Beka

konvencija iz 1969. ini razliku izmeu izmjene ugovora (amendment) (lanci
39. i 4), te preinake (modification) nekoga mnogostranog ugovora, i to sklapanjem novoga sporazuma samo izmeu nekih njegovih stranaka (lanak 41). To
je razlikovanje nedosljedno. U lanku 2. Konvencije koji se odnosi na upotrebu
izraza ne daje se odreenje tih dvaju termina. Uz to je Komisija za meunarodno pravo u svojem komentaru nacrta tih propisa navela da, s obzirom na
znaenje koje je bilo pridavano reviziji ugovora prije Drugoga svjetskog rata,
ona daje prednost izrazu izmjena. Valja, meutim, priznati da nema bitnih
razlika izmeu izraza revizija, izmjena i preinaka nekoga ugovora. Svi oni
u pravu znae isto.
Postoji nekoliko pravila koja se prema hijerarhijskom redoslijedu primjenjuju
na izmjene, tj. na reviziju ugovora.
I. Prvo je pravilo da zajednikim sporazumom sve stranke, bilo dvostranoga

bilo mnogostranog ugovora mogu svoj ugovor izmijeniti ili preinaiti, i to zbog
bilo kojega razloga i u bilo koje doba. Ako djeluju jednoglasno, one su domini
negotii svakoga svoga sporazuma. One mogu tim putem, ako to ele, dokonati
svoj postojei ugovor i zamijeniti ga novim (lanak 59. Beke konvencije).
Za situacije kada se izmeu istih stranaka postojei ugovor djelomino mijenja
novim, uz napomenu da prijanji ugovor ostaje na snazi, vidi dalje kod sukoba ugovora pod Dl.
Glede nemogunosti dokidanja tim putem imperativnih normi opega meunarodnog prava, v. supra, 14. Glede ostalih obveza stranaka iz izmijenjenoga ili
dokinutog ugovora koje su prije toga prerasle u obiajno pravo, v. supra, 2, pod (b).
II. Ako neki mnogostrani ugovor ima velik broj stranaka, jednoglasnost
stranaka u cilju njegove izmjene teko je ili nemogue postii. U nedostatku
jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samoga ugovora o njegovim izmjenama
ako su u njemu stipulirane.
Kada je tim odredbama ugovorena neka veina (npr. dvotreinska), kao uvjet
da bi izmjene stupile na snagu, ugovor se tada pod tim uvjetima moe izmijeniti. No, ako nema drukijih odredaba, izmijenjeni ugovor se primjenjuje samo
izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na
izmjene nisu pristale primjenjuje se prijanji neizmijenjen ugovor.
159
Poseban je problem izmjena ugovora-ustava meunarodnih organizacija s

velikim brojem stranaka tj. drava lanica. To s obzirom na to da se neki takav
ugovor ne moe usporedo primjenjivati u prvotnoj i u izmijenjenoj verziji. Ti
ugovori takoer najee odstupaju od jednoglasnosti i propisuju neku kvalificiranu veinu za njihove izmjene. No, nakon to se taj uvjet ispuni, izmijenjeni
tekst ugovora obvezuje i stranke koje su se tim izmjenama bile suprotstavile.
Njima tada preostaje samo da potuju izmijenjeni ugovor ili da napuste organizaciju u pitanju.
lanak 108. Povelje UN-a tako propisuje da njezine izmjene stupaju na snagu za sve lanove UN-a kada ih prihvati veina od dvije treine lanova Ope
skuptine, i kada ih dvije treine lanova UN-a, ukljuujui sve stalne lanice
Vijea sigurnosti, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima. To znai
da bez ratifikacije bilo koje stalne lanice Vijea sigurnosti (Sjedinjenih Amerikih Drava, Britanije, danas Ruske Federacije, Francuske ili Kine), ni jedna
izmjena Povelje ne moe stupiti na snagu. Ali takve izmjene stupaju na snagu
za sve drave lanice, ak ako ih do treine ostalih drava lanica ne ratificira.
III. lanci 40. i 41. Beke konvencije primjenjuju se na izmjene i preinake

mnogostranih ugovora u sluaju kada jednoglasnost stranaka nije postignuta, a
ugovor u pitanju ne sadrava vlastite odredbe u tu svrhu. To ujedno znai da je
za svaku izmjenu svakoga dvostranog ugovora nuan pristanak obiju njegovih
stranaka.
U lanku 40. predviaju se neka proceduralna i materijalna pravila. Svaki

se prijedlog izmjene mnogostranog ugovora u odnosima izmeu svih stranaka
mora notificirati svim dravama ugovornicama. Svaka od njih ima pravo sudjelovati u odluivanju o tome to treba poduzeti na temelju toga prijedloga.
Svaka od njih potom ima pravo sudjelovati u pregovorima i u sklapanju svakoga
sporazuma o izmjeni ugovora.
Svaka drava koja ima pravo da postane strankom ugovora ima takoer pravo postati strankom izmijenjenog ugovora.
Dalje vrijedi ve izneseno pravilo pod II: izmijenjeni se ugovor primjenjuje
samo izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje
na izmjene nisu pristale, primjenjuje se (prvi) ugovor u neizmijenjenu obliku.
lanak 41. predvia sporazume radi preinake mnogostranih ugovora u odnosima
izmeu samo nekih njegovih stranaka. Tu emo situaciju dalje razmotriti pod D2.
3. Pravila o sukobu ugovora o istome predmetu. Pod izmjenom ugovora

u iremu smislu razumijevala bi se ne samo izmjena odredaba ugovora na snazi
nego i sklapanje novoga ili novih ugovora o istom predmetu, bilo da se njima
dokida postojei ugovor bilo on i dalje ostaje na snazi.

Beka konvencija iz 1969. predvia vie propisa o primjeni uzastopnih ugovora o istome predmetu. Ali ta sloena materija postaje razumljivijom ako se
objasni u iremu sklopu sukoba ugovornih odredbi o istom predmetu i nainima
njegova razrjeavanja.69 Navodimo glavna naela o tome pitanju po njihovu hijerarhijskom redoslijedu. Ona su inae razbacana u vie propisa Beke konvencije
(lanci 3, 4, 41, 53, 59, 60. i 64).
A. Imperativne norme opega meunarodnog prava, kada su sadrane u

nekomu ugovoru, ine nitavim svaki drugi ugovor koji je s njima u sukobu u
trenutku njegova sklapanja. Nova imperativna norma ini nitavim i dokonava
svaki postojei ugovor koji je s njome u sukobu (lanci 53. i 64. Beke konvencije).
B. Obveze drava lanica iz Povelje UN-a, prema njezinu lanku 103, prevladavaju nad njihovim obvezama iz bilo kojega drugog sporazuma. To je jedina
derogatorna klauzula u nekom ugovoru koja derogira obveze iz drugih (ostalih)
ugovora, a koju Beka konvencija priznaje (lanak 30(1)).
C. Ako neki ugovor odreuje da je podreen prijanjem ili kasnijem ugovoru ili da ga ne treba smatrati inkompatibilnim s tim drugim ugovorom, odredbe
toga, drugog ugovora imaju prednost (lanak 30(2). Beke konvencije). Dakle,
izvan spomenutoga lanka 103. Povelje, jedino imaju uinka stipulacije u ugovoru koje daju prednost nekom drugom ugovoru.
D. Nakon gornjih propisa koji se promjenjuju po hijerarhijskom redoslijedu,
slijede razliite druge situacije sukoba vie ugovora o istom predmetu, gdje nema
hijerarhijski postavljenih pravila. Za svaku takvu situaciju koju emo dalje opisati
primjenjuju se razliita pravila, ako postoje.
Dl. Sve stranke prijanjega ugovora stranke su i kasnije sklopljenog ugovora.
Tu, meutim, ne mora postojati apsolutni identitet stranaka. Kasniji ugovor moe
imati i vei broj stranaka od prijanjega, ali ne smije se dogoditi da bilo koja stranka
prijanjega ugovora ne bude i stranka onoga kasnijeg. To je situacija koju smo ve
opisali pri izmjeni ugovora gore pod I.
Za takve situacije vrijedi ope naelo prava: lex posterior derogat legi priori, ali
s dva mogua uinka. Ako su stranke kasnijega ugovora namjeravale da predmet
ugovaranja treba biti ureen samo njime, ili ako su odredbe toga, kasnijeg ugovora
inkompatibilne s onima iz prijanjeg toliko da je nemogue izvravati odredbe obaju
ugovora, prijanji se ugovor dokonava (lanak 59).
69
Ta pravila iz Beke konvencije prikazujemo kako ih je izloio NGUYEN QUOC DINH: Droit
international public, Paris, 1975, pp. 255-264. Kasnija izdanja te knjige izostavila su to objanjenje.
161
Ako navedeno nije sluaj i prijanji ugovor nije dokonan, prijanji se ugovor
primjenjuje samo u onoj mjeri u kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama
kasnijeg ugovora (lanak 30(3). Beke konvencije).
D2. Dvije ili vie stranaka prijanjega mnogostranog ugovora sklope izmeu sebe
novi sporazum u namjeri da ga preinae samo u njihovim uzajamnim odnosima
(inter se). U toj situaciji namjera stranaka novoga, ueg sporazuma nije da prijanji
ugovor prestane vrijediti. One ele i dalje ostvarivati prava i izvravati dunosti iz
prijanjeg ugovora sa svim njegovim preostalim strankama, koje nisu stranke novoga
inter se sporazuma.
Beka konvencija (lanak 41) predvia vrlo stroge i ograniavajue uvjete da bi
takav novi sporazum bio pravovaljan. Novi sporazum mogu je: (a) ako prijanji
ugovor predvia takve preinake, ili (b) ako takva preinaka nije ugovorom zabranjena,
(c) nije na tetu uivanja prava to ih ostale stranke izvode iz prijanjeg ugovora,
niti izvravanja njihovih obveza i (d) ne odnosi se na odredbu od koje bi odstupanje
dovelo do inkompatibilnosti s efektivnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijanjega
ugovora u cijelosti.
Ako gornji uvjeti nisu ispunjeni kako ih predvia Beka konvencija, tada moe
doi do meunarodne odgovornosti stranaka novoga sporazuma ako ga ponu izvravati, i to zbog krenja njihovih obveza iz prijanjeg ugovora (lanak 30(4). Beke
konvencije).
Stranke novoga sporazuma moraju prije njegova sklapanja u naelu notificirati
ostalim strankama svoju namjeru da sklope taj svoj sporazum.
D3. Kasniji ugovor o istome predmetu ne obuhvaa sve stranke prijanjeg ugovora. Ta je situacija dakle obrnuta u odnosu na onu pod tokom Dl, ali nije identina
ni s onom pod D2.
Nerijetko se, naime, u praksi dogaa da ui krug stranaka prijanjeg ugovora,
zajedno s nekim treim dravama, sklopi novi mnogostrani ugovor o istome predmetu u namjeri da se isto pitanje uredi drukije. Njihova namjera moe biti samo
da dopune tekst prijanjega ugovora, ali i da bitno izmijene njegove odredbe, ili
ak da ga potpuno zamijene novim ugovorom. To se osobito dogaa pri sklapanju
novih konvencija o kodifikaciji meunarodnog prava o istom predmetu, poput onih
o pravu mora ili humanitarnom pravu.
Taj problem sukoba ugovora ne moe se rijeiti jasnim i jednostavnim pravnim
naelima. Beka konvencija tu postavlja vie pravila s obzirom na razliite situacije
koje mogu nastati.
Moe se dogoditi da sklapanje novoga ugovora o istom predmetu vodi bitnoj
povredi prijanjega ugovora, bilo da ga se tim putem sasvim odbacuje bilo da se
njime kre odredbe prijanjeg ugovora bitne za ostvarenje njegova predmeta i svrhe.
Ako zbog toga stranke prijanjega ugovora koje nisu pristale na novi, pretrpe tetu,
one se mogu pozvati na to krenje kao na uzrok dokonanja ili suspenzije prijanjeg
ugovora. Ali se one mogu pozvati i na meunarodnu odgovornost stranaka kasnijega
ugovora zbog krenja njihovih steenih prava iz prijanjeg ugovora.

Takva bitna povreda u pravilu nee nastupiti ako su sve stranke prijanjeg ugovora sudjelovale u pregovorima za sklapanje novoga ugovora i ako su iz nekih razloga
naknadno odluile da ne postanu njegovim strankama.
Ako sklapanjem novoga ugovora ne doe do povrede bitnih odredaba prijanjega
i ne nastupi meunarodna odgovornost stranaka kasnijeg ugovora, Beka konvencija
u lanku 3(4). predvia sljedea pravila:
U odnosima izmeu drava stranaka obaju ugovora, prijanji se ugovor primjenjuje samo u onoj mjeri u kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama kasnijeg ugovora. Tu je rije o primjeni naela lex posterior derogat legi priori, jednako
kao u situaciji kada su sve stranke prijanjeg ugovora takoer i stranke kasnijega, a
prijanji ugovor nije dokonan. Tu smo situaciju opisali gore pod Dl.
U odnosima izmeu drave stranke obaju ugovora i drave stranke samo jednoga
od tih ugovora, onaj ugovor ije su stranke obje drave ureuje njihova uzajamna
prava i obveze.
Postoji vie konvencija o kodifikaciji neke grane meunarodnoga prava sklopljenih u nizu. Rije je npr. o odnosu etiriju enevskih konvencija o pravu mora iz
1958, te nove Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. U odnosima izmeu drava
stranaka neke od enevskih konvencija i Konvencije iz 1982, primjenjuje se pravilo
pod (a). Naprotiv, u odnosima izmeu tih drava i onih koje nisu postale strankama
Konvencije iz 1982. i dalje se primjenjuju samo enevske konvencije iz 1958, ako
su im one stranke.
D4. Na prvi pogled najjednostavnija situacija sukoba ugovora najtee je rjeiva.
Rije je o sluaju kada jedna od stranaka dvostranog ugovora koji je jo na snazi,
sklopi s treom dravom novi dvostrani ugovor, a taj kasniji ugovor inkompatibilan
je s prijanjim. Ona tada nije kadra izvriti svoje obveze prema strankama obaju
ugovora.
Nema sumnje u to da tada nastupa meunarodna odgovornost za stranku obaju
ugovora. No glede steenih prava druge stranke prijanjega i druge stranke kasnijeg
ugovora, Beka konvencija u lanku 30(5). tretira oba ta inkompatibilna dvostrana
ugovora kao jednaka. Ona ak moe podrazumijevati da drava koja ih je oba sklopila moe izabrati koji e od njih potovati.
Primjenom lanka 30(5), koji upuuje na lanak 6. Beke konvencije, druga stranka prijanjeg ugovora moe se pozvati na njegovu bitnu povredu nastalu sklapanjem
novoga ugovora inkompatibilnog s njime, kao na uzrok prestanka ili suspenzije prijanjeg ugovora. No ona time ne osigurava svoja steena prava iz prijanjeg ugovora,
i u stvarnosti odrie se zahtjeva za produenjem njegova izvrenja.
Adekvatno bi bilo rjeenje, koje Beka konvencija ne predvia, da na temelju
naela pacta sunt servanda prvenstvo u primjeni ima prijanji ugovor, i to napose
ako je druga stranka kasnijega ugovora znala za postojanje onoga prvog.
163
22. NITAVOST UGOVORA

Bibliografija
Francesco CAPOTORTI: Extinction et suspension des traits, RCADI 1971, tome 134, pp. 417588; Philippe CAHIER: Les caractristiques de la nullit en droit international, Revue gnrale
de droit international public 1972, pp. 646-691.
1. Pravila o postupku iz Beke konvencije. Prije izlaganja pravnih pravila o nitavosti ugovora, valja nam izloiti neke propise postupka koje Beka
konvencija iz 1969. nalae samo za njezine stranke. No ta se pravila postupka
primjenjuju, kako glede nitavosti ugovora, tako i njegova prestanka, povlaenja
iz njega ili suspenzije njegove primjene. Propisi se dakle odnose i na suspenziju
primjene i na prestanak ugovora koje emo obraditi u sljedeim odjeljcima.
Te odredbe obvezuju dakle po ugovornoj osnovi samo stranke Beke konvencije. No, osim onih koje propisuju nadlenost Meunarodnoga suda, arbitrau,
te obvezatan postupak mirenja, ostale se, unato njihovoj proceduralnoj naravi,
mogu transformirati u pravila opega obiajnoga meunarodnog prava.
Spomenuta pravila vrlo suzuju mogunost jednostranih akata stranaka ugovora i najveim dijelom otklanjaju neposredan pravni uinak takvih akata. Stoga
ona imaju za svrhu prevenciju meunarodnih sporova, bilo o nitavosti nekoga
ugovora bilo o njegovu prestanku.
Prema lanku 65. Beke konvencije, svaka stranka koja se pozove bilo na to
da postoji mana u njezinu pristanku da bude vezana ugovorom, bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene, mora svoj zahtjev notificirati ostalim strankama ugovora.
U toj se izjavi mora navesti mjera koja se predlae glede ugovora i razloge za to.
Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti ne smije biti krai od
tri mjeseca od primitka notifikacije, ni jedna druga stranka ne stavi prigovor,
stranka koja je notificirala izjavu moe poduzeti mjeru koju je predloila.
Ona moe dakle na temelju tako nastaloga podrazumijevanog pristanka svih
ostalih stranaka (acquiescence, infra, 28 pod c), tu mjeru ponovno notificirati
ostalim strankama u pisanom obliku i proglasiti da je ugovor u pitanju nitav, ili
da je dokonan, ili proglasiti svoje povlaenje iz njega ili svoju suspenziju njegove primjene. Ako takvu ispravu ne potpie dravni glavar, ef vlade ili ministar
vanjskih poslova, predstavnika drave koja daje priopenje, moe se pozvati da
podnese svoju punomo.
Ako je, meutim, bilo koja druga drava stranka ugovora uloila prigovor,
vie se ne moe tvrditi da je postignut preutni sporazum o najavljenoj mjeri

izmeu svih stranaka ugovora. Time nastaje spor izmeu odnosnih stranaka o
prvotno postavljenom zahtjevu.
Daljnji propisi o rjeavanju sporova koje predvia Beka konvencija ine se nedovoljnima, ali i zahtijevaju mnogo vremena. Na Bekoj diplomatskoj konferenciji
u 1968. i 1969. istoni blok bio je jo uvijek nenaklonjen obveznom sudskom i arbitranom rjeavanju sporova. Danas bi vjerojatno obvezujui postupci koji dovode
do obvezujuih odluka bili prihvatljivi mnogo iremu krugu drava u svijetu negoli
u to vrijeme. Da su u Konvenciji samo takvi postupci predvieni glede rjeavanja
svih moguih sporova o nitavosti i prestanku ugovora, moda bi broj stranaka te
konvencije bio manji, ali bi mnogi takvi sporovi bili rjeavani konanom meunarodnom sudskom ili arbitranom presudom.
U nedostatku obveza stranaka iz bilo koje druge odredbe o obvezatnom rjeavanju sporova, stranke toga spora dune su najprije u roku od dvanaest mjeseci nakon
stavljanja prigovora pokuati ga rijeiti pomou sredstava navedenih u lanku 33.
Povelje UN-a. Rije je o pregovorima, anketi, posredovanju, mirenju, arbitrai, sudskomu rjeavanju, obraanju regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili drugim
sredstvima prema izboru stranaka.
Navedeno znai da, ako sam sporni ugovor sadrava obveznu klauzulu o arbitranom ili sudskom rjeavanju sporova o njegovoj primjeni ili tumaenju, stranke
e pribjei tim sredstvima i spor e se konano rijeiti na takav nain. Drave stranke
spora mogu biti obvezane i nekim opim ili dvostranim ugovorom o rjeavanju koji
e se primijeniti na taj spor. No u nedostatku takvih ugovornih obveza stranaka,
upuivanje na rjeavanje sredstvima iz lanka 33. Povelje nije od velike koristi. Izbor
izmeu svih tih sredstava ovisi o suglasnosti svih stranaka spora i velika je mogunost da spor ostane nerijeen.
Ako tijekom tih dvanaest mjeseci spor ostane nerijeen, lanak 66. Beke konvencije predvia sljedea dva postupka rjeavanja: (a) Svaka stranka spora o primjeni ili tumaenju lanaka 53. ili 64. Konvencije (tj. o postojanju i o uincima neke
imperativne norme opega meunarodnog prava, tj. o jus cogens), moe tubom
podvrgnuti spor na rjeavanje Meunarodnom sudu, osim ako stranke suglasno
ne odlue taj spor podvrgnuti arbitrai. Takav bi dakle spor na temelju obveza iz
Beke konvencije trebao biti konano rijeen obvezujuom presudom. (b) Svaka
stranka spora o primjeni ili o tumaenju bilo kojega drugoga lanka iz dijela V. ove
konvencije (o nitavosti, prestanku i suspenziji primjene ugovora), moe pokrenuti
postupak mirenja. U prilogu te konvencije predviena su pravila o tome postupku i
o nainu ustanovljenja komisije za mirenje. Zahtjev za mirenje podnosi se glavnom
tajniku UN-a.
Postupak mirenja ne mora dovesti do konanoga rjeenja spora (v. infra, 81,
pod 2). Stoga on ne moe biti pravi nadomjestak za rjeavanje sporova pred Meunarodnim sudom ili arbitraom. Znakovito je da nakon stupanja na snagu Beke
konvencije jo ni jedna njezina stranka nije pokrenula taj postupak.
2. Uinci nitavoga ugovora. U nastavku emo iskljuivo raspravljati o nitavosti ugovora. Odredbe nitavoga ugovora u naelu su bez pravne snage od
165
njegova sklapanja, dakle ab initio. Ako ipak na osnovi takvoga ugovora neka
njegova stranka kojoj se ne moe pripisati prijevara, korupcija ili prisila izvri neke ine, ona moe od svake druge stranke toga ugovora zatraiti povrat
u prijanje stanje (restitutio in integrum). Drugim rijeima, ona moe od njih
traiti da se u njihovim meusobnim odnosima, koliko je to mogue, uspostavi
stanje koje bi postojalo da nitav ugovor uope nije bio primjenjivan. Beka
konvencija iz 1969. u lanku 69-1-b. pri tome predvia iznimku da ini izvreni
u dobroj vjeri prije pozivanja na nitavost nisu postali protupravni samim tim
to je ugovor nitav.
Ta konvencija jo predvia da se, u sluaju kada je nitav pristanak neke drave da bude vezana mnogostranim ugovorom, prethodna pravila primjenjuju
na odnose izmeu te drave i ostalih stranaka ugovora. To ujedno znai da je
dvostrani ugovor u cijelosti nitav ako je nitav pristanak bilo koje od njegovih
dviju ugovornica da bude njime vezana.
Beka konvencija predvia jo jedno iznimno vano ogranienje. Po njezinu
lanku 42(1), valjanost ugovora ili pristanka drave da bude njime vezana moe
se osporiti samo primjenom te konvencije. To znai da drugih uzroka nitavosti
ugovora, osim onih koje ta konvencija izriito predvia, ne moe biti. Moe se
s razlogom pretpostaviti da je ta vana ograniujua odredba prerasla u ope
obiajno pravno pravilo i da se danas ni jedna drava u svijetu (a ne samo stranke
Beke konvencije iz 1969) ne moe pozvati na uzroke nitavosti koji nisu predvieni tom konvencijom.
Inae, osim nekolicine njih, uzroci nitavosti ugovora, tj. mane pri oitovanju
volje, dobro su poznata opa naela prava. Njih susreemo u graanskim zakonicima i u sudskoj praksi svih drava svijeta kao uzroke nitavosti graansko-pravnih pogodbi. No iskaze nekih od tih naela Beka je konvencija prilagodila
potrebama meunarodnih ugovora.
Da bi ovo izlaganje bilo razumljivije, sve uzroke nitavosti ugovora izloit
emo u poneto razliitom redoslijedu od onoga iz Beke konvencije. Iz propis
te Konvencije razaznaje se da se svi ti uzroci mogu podijeliti u dvije skupine.
3. Apsolutni uzroci nitavosti jesu oni koji se ne mogu naknadno otkloniti,
i ugovor se ne moe kasnije osnaiti ako bi drava koja je pretrpjela tetu ak
i pristala na to da on ostane na snazi. Prema Bekoj konvenciji rije je: (a) o
sukobu ugovora s jus cogens, (b) o prisili izvrenoj na predstavnika drave, te
(c) o prisili na dravu izvrenu prijetnjom ili upotrebom sile.
(a) Ugovori koji su suprotni imperativnoj normi opega meunarodnoga prava (jus cogens). lanak 53. Konvencije predvia sljedee: Nitav je
svaki ugovor koji je u trenutku sklapanja suprotan imperativnoj normi opega

meunarodnoga prava. U svrhe ove Konvencije, imperativna norma opega meunarodnog prava jest norma to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna
zajednica drava kao norma od koje nije doputeno nikakvo odstupanje i koja se
moe izmijeniti samo novom normom opega meunarodnog prava iste prirode.
Ve smo prije objasnili da u svrhe Beke konvencije jus cogens obuhvaa
malen krug pravnih pravila koja sva nalau potovanje temeljnih prava ovjeka
pojedinca i ljudskih skupina u doba mira i u doba oruanih sukoba. Krenje nekih od pravila te vrste (poput zabrane genocida ili brojnih zabrana u oruanim
sukobima) moe, prema meunarodnome pravu znaiti meunarodne zloine.
No mnogobrojna druga pravila, koja se takoer katkad nazivaju jus cogens, nisu
to u svrhu Beke konvencije i nemaju sve uinke koje ta konvencija predvia
(vidjeti objanjenje, supra, 2, 2, ab).
Jedna druga odredba Beke konvencije (lanak 71(1)) propisuje posljedice
nitavosti ugovora na temelju lanka 53. Stranke su tada dune (a) otkloniti,
koliko je mogue, posljedice svakoga ina izvrenog na temelju odredbe koja je
suprotna imperativnoj normi opega meunarodnoga prava i (b) uskladiti svoje
meusobne odnose s imperativnom normom opega meunarodnoga prava.
Uz navedeno, kako je prije objanjeno, sve su drave stranke Beke konvencije
iz 1969. prihvatile obveznu nadlenost Meunarodnog suda u Den Haagu ili, alternativno, arbitrau glede rjeavanja svakoga spora o primjeni ili tumaenju lanka
53. (ili lanka 64).
(b) Prisila izvrena na predstavnika drava. Izraeni pristanak drave da

bude vezana ugovorom koji je posljedica prisile izvrene na njezina predstavnika
inom ili prijetnjom upravljenima protiv njega, bez ikakvog je pravnog uinka
(lanak 51. Beke konvencije). Prema ovome propisu, u tim se sluajevima ak
ne radi ni o apsolutno nitavom, nego o nepostojeem ugovoru.
(c) Po uincima neto blai oblik jest prisila na dravu izvrena prijetnjom ili upotrebom sile (lanak 52). Nitav je svaki ugovor koji je sklopljen kao
posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile suprotno naelima meunarodnoga
prava uglavljenima u Povelji Ujedinjenih nacija. Tu je dakle, kao i pri sukobu
s jus cogens, rije o apsolutnoj, tj. neotklonjivoj nitavosti ugovora u pitanju.
Povijest, naalost, poznaje ugovore iznuene u objema gornjim situacijama.70

Kao primjer prisile nad predstavnikom drave spominje se fiziki pritisak nad predsjednikom eko-Slovake Hachom i ministrom vanjskih poslova dr. Chvalkovskim.
U noi izmeu 14. i 15. oujka 1939. od njih je u Berlinu bio iznuen potpis na ugovor u obliku izjave upuene njemakom Fhreru Adolfu Hitleru kojom oni sudbinu
70
Vidjeti pregled takvih primjera kroz povijest Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome I, Paris, 1970, p. 148.
167
ekog naroda i zemlje polau s puno pouzdanja u ruke voe njemakog Reicha.
Fhrer je tu izjavu prihvatio i izjavio je, to je zabiljeeno kao dio ugovora, da e
eki narod primiti pod zatitu njemakoga Reicha i osigurati mu autonoman razvoj
njegova narodnog ivota u skladu s njegovom osobnou.71
Prethodnim sporazumom iz Mnchena od 29. rujna 1938. izmeu Njemake,
Italije, Britanije i Francuske, ehoslovakoj je bilo nametnuto da ustupi Sudete Njemakoj. Premda nije bila stranka toga sporazuma, niti je sudjelovala u pregovorima,
ona je uz protest to izvrila. Nakon izbijanja Drugoga svjetskog rata taj su sporazum
proglasile nitavim Britanija i Francuska u 1942, Italija u 1944, te napokon SR Njemaka u 1966.
Slino se zbilo u 1968. godini. Nakon to su oruane snage pet drava lanica
Varavskog pakta okupirale ehoslovaku, one su zarobile dravno i partijsko vodstvo te zemlje i odvele su ga u Moskvu. Od njih je bio iznuen ugovor od 14. listopada te godine o stacioniranju njihovih oruanih snaga (to je ve bilo izvreno). Prema
naelu iz lanka 51. Beke konvencije taj se ugovor trebao smatrati nepostojeim.
ehoslovako vodstvo potom je bilo vraeno u zemlju i s njime je sljedee godine
sklopljen novi ugovor, koji bi, prema lanku 52, trebao biti apsolutno nitav.
No nakon uklanjanja toga vodstva i dovoenja na vlast poslunih kadrova, 6.
svibnja 1970. u Pragu je na rok od dvadeset godina bio sklopljen standardni ugovor
o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoi. Tomu ugovoru ve je bilo teko nai
mana prema samoj Bekoj konvenciji, jer se nije razlikovao od slinih s Bugarskom
i Istonom Njemakom.
Sovjetska je delegacija u isto to vrijeme, u 1968. i 1969, na Bekoj diplomatskoj
konferenciji cinino davala punu podrku svim propisima o nitavosti ugovora, hinei da su oni koje je sklapala njihova vlastita zemlja apsolutno ravnopravni. Ali sve te
igre s pravilima meunarodnoga prava nisu pomogle da se nepuna etvrt stoljea
nakon tih dogaaja Sovjetski Savez sam od sebe raspadne, bez vanjske intervencije.
4. Relativni uzroci nitavosti nekoga ugovora jesu svi ostali: korupcija predstavnika drave, prijevara, bludnja, odredbe unutarnjega prava o nadlenosti
za sklapanje ugovora, te posebna ogranienja ovlasti za izraavanje pristanka
drave.
Ako se drava koja na to ima pravo ne pozove na neki od tih uzroka nitavosti u nekom primjerenom roku, napose ako ga bez protesta pone izvravati,
smatrat e se da je ona pristala na to da je ugovor u pitanju valjan. Takva drava
moe se i izrijekom suglasiti da je ugovor u pitanju valjan ili, kako je objanjeno,
ta njezina suglasnost moe proizai iz njezina ponaanja (lanak 45).
71
Vidjeti prikaz pravnih uinaka toga nasilno ustanovljenog protektorata eke i Moravske,
ureenoga Fhrerovom odredbom izdanom u Pragu 16. oujka, Hrvatska enciklopedija, svezak
IV, Zagreb, 1942, str. 283-284.

(a) Korupcija predstavnika drave. Ako je izraeni pristanak drave da
bude vezana ugovorom posljedica korupcije njezina predstavnika izravnim ili
neizravnim djelovanjem druge drave pregovarateljice, prva se drava moe
pozvati na tu korupciju kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana
tim ugovorom (lanak 50). Takva drava dakle ne moe sama i neposredno proglasiti ugovor u pitanju nitavim, nego treba slijediti naprijed izloene propise
Beke konvencije o postupku.
Korupcija je teko dokaziva. Pri pripremanju nacrta pravil o pravu ugovora
Komisija za meunarodno pravo nije bila kadra pozvati se na bilo koji takav sluaj
iz meunarodne prakse. Tu dakle nije bila rije o kodifikaciji obiajnoga pravila na
temelju postojee prakse drava, nego o kodifikaciji opega naela prava koje je
pravilo meunarodnog prava na snazi.
(b) Prijevara (dolus) iri je pojam od korupcije. U meunarodnim odnosima vlada svake drave duna je paljivo ispitati sve injenice prije davanja
svojega pristanka da bude vezana ugovorom. Od suprotne se stranke ne moe
traiti da u pregovorima iznese sve podatke kojima raspolae. No prijevarno
ponaanje (npr. falsificiranje zemljovida na temelju kojega se povlai granina
crta) koje je navelo drugu stranku da sklopi ugovor, ovlauje oteenu dravu
da se na prijevaru pozove kao na uzrok nitavosti ugovora.
U tome smislu Beka konvencija predvia da: Ako je drava prijevarnim
ponaanjem druge drave pregovarateljice navedena da sklopi ugovor, moe se
pozvati na prijevaru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana
tim ugovorom (lanak 49).
Takoer, i glede prijevare, Komisija za meunarodno pravo nije bila kadra navesti
presedane iz meunarodne prakse.
(c) Bludnja (error, zabluda) takoer je poznata kao mana pri oitovanju volje i u unutarnjim pravnim sustavima, ali su se takvi sluajevi u meunarodnoj
praksi dogaali.
Bludnja je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili nekome
stanju. Ako je u trenutku kada je ugovor bio sklopljen drava bila u ispriivoj
bludnji, ona se na nju moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak da
bude vezana ugovorom.
Ispriiva bludnja nastupa kada dravni organ koji je dao oitovanje ne poznaje pravo stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je toj pogrenoj
predodbi o injenicama pridonijela druga drava pregovarateljica, rije je o
prijevari. No, ako je sama drava koja se poziva na bludnju pridonijela bludnji
svojim postupkom, ili ako su okolnosti bile takve da je morala znati za pravo
169
stanje stvari, ona se na bludnju ne moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin
pristanak na ugovor.
Meunarodni je sud u presudi iz 1961. o prethodnim prigovorima u parnici
Hram Prah Vihear (Kamboda/Tajland), naglasio: Glavni pravni znaaj bludnje
tamo gdje ona postoji jest da moe utjecati na postojanje pristanka za koji se pretpostavlja da je dan (p. 30). U presudi iz 1962. o meritumu toga spora Sud je istaknuo
gornji vaan izuzetak: Utvreno je pravno pravilo da se neka stranka ne moe
pozvati na bludnju kao na manu koja niti pristanak, ako je svojim ponaanjem
pridonijela toj bludnji, ako je bila kadra izbjei je, ili ako su okolnosti bile takve da
je bila upozorena na mogunost bludnje (p. 26).
Beka konvencija formulira bludnju na sljedei nain: 1. Drava se moe

pozvati na bludnju u ugovoru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude
vezana ugovorom ako se bludnja odnosi na injenicu ili situaciju za koju je ta
drava pretpostavljala da postoji u trenutku kad je ugovor sklopljen i koja je bila
bitna osnova njezina pristanka da bude vezana ugovorom. U drugom se stavku
predvia izuzetak: 2. Stavak 1. ne primjenjuje se ako je dotina drava svojim
ponaanjem pridonijela toj bludnji ili ako su okolnosti bile takve da je morala
biti upozorena na mogunost bludnje (lanak 48).
(d) Odredbe unutarnjega prava o nadlenosti za sklapanje ugovora. O toj

mani pri oitovanju volje, koja oito nije ope naelo prava, ve smo raspravljali
(supra, 16, pod 2, (b), (ii)). Ovdje valja ponoviti da uvjet koji bi nitio pristanak
drave da bude vezana ugovorom jest da krenje takve odredbe mora biti oito,
mora se ticati nekoga bitnog pravila unutarnjega prava na nain da je to krenje
objektivno jasno svakoj drugoj dravi koja se glede toga ponaa u skladu s uobiajenom praksom i u dobroj vjeri (lanak 46. Beke konvencije).
O tom osjetljivom pitanju raspravljao je Meunarodni sud u presudi izmeu
Kameruna i Nigerije O kopnenom i morskom razgranienju od 10. listopada 2002.
Nigerija je tvrdila da je tzv. Maroua deklaracija o djelominoj morskoj granici iz
1975. po meunarodnom pravu nitava s obzirom na to da ju je njezin glavar drave
potpisao, ali je vlada te zemlje nije nikada ratificirala. Sud je razmotrio taj zahtjev u
svjetlu lanka 46. i odbacio je nigerijsku tvrdnju.
Presuda zakljuuje da su ustavna pravila o ovlastima za potpisivanje ugovora za
neku dravu od temeljne vanosti. Meutim, ogranienje te ovlasti glavara drave
nije u smislu lanka 46. stavak 2. jasno, osim ako je na prikladan nain objavljeno.
To je tim vie potrebno jer glavari drava spadaju u skupinu osoba koje se u skladu s
lankom 7. stavak 2. Konvencije na osnovi svojih funkcija i bez obveze na podnoenje punomoi smatraju predstavnicima svojih drava. Glede argumenta Nigerije da
je Kamerun znao ili je morao znati da nigerijski glavar drave nema ovlast da pravno
obvezuje svoju dravu bez konzultacija s nigerijskom vladom, Sud je primijetio da ne
postoji openita pravna obveza drava da se informiraju o zakonodavnim i ustavnim

mjerama drugih drava koje jesu ili mogu biti od vanosti za njihove meunarodne
odnose (paras. 265-266).
U meunarodnoj je praksi, naime, uestala pojava da glavari drava potpisuju
vane vojne, politike i sline ugovore koji odmah stupaju na snagu bez naknadne
ratifikacije parlamenta ili vlade, iako je to u oitom krenju ustavnih odredaba koje
predviaju takav postupak. Tako je predsjednik Franjo Tuman u ime Hrvatske
potpisao Washingtonski ugovor iz 1994. i Daytonske sporazume iz 1995. sa svim dodatcima a da hrvatski Sabor o njima nije ak niti raspravljao. To je bilo u suprotnosti
s tadanjim lankom 133(1). hrvatskoga Ustava. No bilo bi nemogue dokazati da
ti ugovori ne obvezuju Hrvatsku jer ostale drave stranke imaju pravo pretpostavljati da je glavar drave prethodno ili naknadno dobio takvu ovlast od nadlenoga
dravnog tijela. Tee bi npr. bilo dokazati nitavost nekoga ugovora koji je potpisao
predsjednik Francuske ili Hrvatske iz toga doba negoli nekoga koji su potpisali britanski ili vedski kralj a bez potpisa nekoga ministra.
(e) Posebno ogranienje ovlasti za izraavanje pristanka drave. Ako je

ovlast predstavnika da izrazi pristanak svoje drave da bude vezana odreenim
ugovorom bila predmetom posebnoga ogranienja, a to je ogranienje prije
davanja toga pristanka bilo notificirano ostalim dravama pregovarateljicama,
tada se drava u pitanju moe pozvati na tu manu kao na uzrok nitavosti ugovora (lanak 47).
171
23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I

POVLAENJE IZ UGOVORA
Bibliografija
Lord McNAIR: The Law of Treaties, Oxford 1961, pp. 493-586; R. PLENDER: The Role of
Consent in the Termination of Treaties, The British Year Book of International Law 1986, pp.
133-167; Milenko KREA: Prestanak dejstva ugovora u savremenom meunarodnom pravu,
Beograd, 1988, 204 str.
Na suspenziju primjene i na prestanak ugovora primjenjuju se propisi postupka iz Beke konvencije koji su prije opisani u odjeljku o nitavosti ugovora
(supra, 22, pod 1).
1. Suspenzija primjene nekoga ugovora privremeno je stanje u njegovu

izvrenju. Osim ako ugovor ne odreuje drukije, ili ako se stranke drukije ne
sporazume, suspenzija primjene ugovora: (a) oslobaa stranke izmeu kojih
je primjena ugovora suspendirana obveza izvrenja ugovora u njihovim meusobnim odnosima za razdoblje suspenzije, ali (b) inae ne utjee na pravne
odnose izmeu stranaka ustanovljene ugovorom (lanak 72(1). Beke konvencije iz 1969).
Navedeno znai da, kada ugovor to predvia, ili se sve stranke s tim suglase,
dvije ili vie stranaka mnogostranog ugovora mogu privremeno suspendirati
njegovu primjenu samo u njihovim uzajamnim odnosima (lanak 58. Konvencije). Naravno, pod istim uvjetima mogue je suspendirati primjenu nekoga
ugovora i izmeu svih njegovih stranaka.
Napokon, Beka konvencija u nekim svojim odredbama predvia mogunost
da se neka stranka ugovora pozove na neku injenicu (na naknadnu nemogunost izvrenja, ili na krenje ugovora od druge stranke), kao na razlog za njezin
zahtjev za suspenziju primjene toga ugovora (ili alternativno za njegov prestanak). U posebnim sluajevima na koje emo upozoriti ugovor u pitanju moe
se odmah suspendirati bez drugih formalnosti.
Vano je naelo da se za vrijeme razdoblja suspenzije stranke moraju suzdrati od svih ina koji bi mogli prijeiti ponovnu primjenu ugovora (stavak 2.
lanka 72). To je zahtjev naela pacta sunt servanda, koji strankama nalae da
se u razdoblju dok je ugovor suspendiran ponaaju u dobroj vjeri.
S obzirom na to da je Komisija za meunarodno pravo predloila isti odjeljak 3.
petoga dijela Konvencije, koji se odnosi na prestanak i suspenziju ugovora, posljedica je ta da su odredbe o suspenziji primjene ugovora predviene u gotovo svim
propisima koji se odnose i na prestanak ugovora. Iako su sve te odredbe pravniki
ispravno formulirane, one daju laan privid da je u meunarodnoj praksi suspenzija

primjene ugovora vrlo esta pojava. U stvarnosti, meutim, veoma rijetko ili sasvim
iznimno dolazi do suspenzije nekoga ugovora u tijeku njegova izvrenja.
2. Prestanak ugovora. Propisi meunarodnoga prava o prestanku ugovora

mnogo su vaniji od onih koji ureuju suspenziju njihove primjene.
Za razliku od nitavog ugovora, koji u naelu nema pravnoga uinka i ne obvezuje njegove stranke od njegova sklapanja, prestanak ugovora samo oslobaa
njegove stranke obveze da nastave s njegovim izvrenjem. No sam prestanak
ugovora nije na tetu nikakvoga prava, obveze ili pravnoga poloaja stranaka
nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka (lanak 70(1)). Ta prijanja
stanja ne mogu se pobijati nakon prestanka ugovora.
Ako neka drava otkae mnogostrani ugovor, ili se iz njega povue, navedeno
se odnosi samo na odnose izmeu te drave i svake ostale stranke ugovora. Taj
ugovor dakle moe ostati na snazi izmeu njegovih preostalih stranaka.
No, ako neka pravila iz ugovora znae iskaz opih obiajnih pravila na snazi,
ili su se takve odredbe naknadno transformirale u nova pravila te vrste i po toj
osnovi obvezuju sve drave, prestankom ugovora (ili njegovom naknadnom
izmjenom) stranke se ne mogu razrijeiti tih obveza.
U tome smislu lanak 43. Beke konvencije predvia: Nitavost, prestanak ili
otkaz ugovora, povlaenje neke stranke iz njega ili suspenzija njegove primjene, ako su
posljedica primjene ove Konvencije ili odredaba ugovora, ni na koji nain ne utjeu na
dunost drave da ispunjava svaku obvezu sadranu u ugovoru, kojoj je podvrgnuta
prema meunarodnom pravu neovisno o tom ugovoru.
Ta se iznimka u prvom redu odnosi na imperativne norme opega meunarodnog prava (jus cogens) zabiljeene u ugovoru, ali i na ugovorne iskaze ostalih opih
obiajnih pravnih pravila.
I sam ugovor moe predvidjeti da e u sluaju otkaza njegove stranke i dalje
izvravati neke obveze iz njega. lanak 99. Prvoga dopunskog protokola iz 1977. na
etiri enevske konvencije o humanitarnom pravu iz 1949. predvia da otkaz poinje djelovati godinu dana nakon primitka isprave o otkazu. No djelovanje se otkaza
suspendira do prestanka oruanoga sukoba ili okupacije, i u svakom sluaju toliko
dugo dok operacije konanoga osloboenja, repatriranja ili ponovnoga nastanjenja
zatienih osoba ne budu dovrene.
h
Naelo pacta sunt servanda (v. supra, 19) prua osnovu za openitu pretpostavku valjanosti nekoga ugovora i produenja njegove vanosti kad god su njegova
suspenzija, prestanak ili otkaz u sumnji. U tome svjetlu postavlja se pitanje ugovora
koji ne predviaju nikakve odredbe o njihovu otkazu, pa ni o izmjenama (reviziji) njihova teksta. Bilo je ak nekih politikih ugovora o vjeitom prijateljstvu
njihovih stranaka.
23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA
173
Beka konvencija prua razumno rjeenje toga osjetljivog i tekoga pitanja. U

njezinu lanku 56(1). predvieno je da: Ugovor koji ne sadrava odredbe o svome prestanku i ne predvia da se moe otkazati ili se iz njega povui ne moe biti predmet
otkazivanja ili povlaenja, osim: (a) ako se ne ustanovi da je namjera stranaka bila
da prihvate mogunost otkazivanja ili povlaenja, ili (b) ako se pravo otkazivanja
ili povlaenja moe izvesti iz naravi ugovora. Razumnim tumaenjem i primjenom
toga propisa vrlo e mali broj ugovora preostati koji se nikako nee moi otkazati.
No i takvi se ugovori mogu dokonati odlukom svih njihovih stranaka. U prijanjoj
znanosti bilo je zastupljeno gledite da se klauzula rebus sic stantibus odnosi ponajprije na takve ugovore (v. infra, 24, (ii)).
Stavak 2. lanka 56. predvia da stranka mora najmanje dvanaest mjeseci

unaprijed notificirati svoju namjeru da otkae ugovor, ili da se iz njega povue,
ako taj ugovor ne sadrava odredbe o njegovu prestanku, otkazivanju ili povlaenju iz njega.
h
Ugovor inae moe prestati (ili biti suspendiran) po etiri razliite osnove:
(i) sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus); (ii) primjenom njegovih vlastitih odredaba; (iii) kao posljedica naknadne nemogunosti njegova
izvrenja koju stranke nisu predvidjele, ali je priznata pravilima opega meunarodnog prava; te, napokon, (iv) pod posebnim uvjetima koje propisuje Beka
konvencija, kao posljedica njegova krenja. U ovome emo odjeljku raspravljati
o prvim dvjema osnovama.
(i) Mutuus dissensus. Kao to je to vie puta bilo istaknuto, sporazumom

svih njegovih stranaka svaki se ugovor moe u svakom trenutku dokonati (ili
se njegov tekst moe izmijeniti ili slobodno tumaiti), i to neovisno o njegovim
vlastitim odredbama o njegovu trajanju, prestanku, otkazu ili izmjenama. Sve
stranke svakoga ugovora su domini negotii.
U tome smislu lanak 54. Beke konvencije predvia: Do prestanka ugovora ili
povlaenja neke stranke moe doi: ... (b) u svako doba, uz pristanak svih stranaka,
nakon konzultacija s ostalim dravama ugovornicama. Konzultacije s dravama koje
imaju pravo da postanu stranke ugovora, obveza su samo stranaka Beke konvencije. Ali dokonanje ugovora zajednikom odlukom svih njegovih stranaka ne mogu
sprijeiti neuspjele konzultacije s dravama ugovornicama.
Takav novi sporazum o prestanku ugovora ne mora biti sklopljen u jednakom
obliku kao ugovor koji se dokida. Tako se ugovor potvren ratifikacijom njegovih
stranaka moe dokonati izmjenom isprava ili na drugi, manje formalan nain. To
stoga to u meunarodnom pravu ne postoji nita nalik na teoriju o acte contraire
iz francuskoga prava.
Beka konvencija ne govori nita o tome moe li ugovor prestati nastankom
novoga specijalnog obiajnog prava izmeu svih njegovih stranaka (v. supra, 12,

pod c). Komisija za meunarodno pravo predloila je u tome smislu pravilo koje se
odnosilo samo na izmjene ugovora: Ugovor se moe izmijeniti kasnijom praksom
u njegovoj primjeni koja ustanovljuje sporazum stranaka o izmjeni njegovih propisa. Na Bekoj diplomatskoj konferenciji ta je odredba bila odbaena kao navodno
opasna za stabilnost ugovora, i kao suprotna naelu pacta sunt servanda. Ipak se
moe smatrati da taj iskaz odraava pravo na snazi, te da bi pod tim uvjetom ugovor
mogao i prestati.
Beka se konvencija ne izjanjava o tome moe li ugovor prestati zastarom.

Tu se toliko ne radi o tome mogu li se sve stranke naknadno suglasiti o tome
da je ugovor po toj osnovi prestao, nego prua li zastara osnovu za jednostran
zahtjev neke stranke da je ugovor u pitanju prestao.
ini se da je to mogue. Ako sve stranke kroz dugo razdoblje ne izvruju
svoje obveze iz ugovora, ili ga otvoreno kre, ili to ini neka od njegovih stranaka, a ostale na to ne protestiraju, ugovor moe na taj nain prestati u cjelini, ili
stranka kriteljica moe prestati biti njime vezana.
(ii) Prestanak ugovora primjenom njegovih vlastitih propisa. Najvei

broj ugovora u praksi prestaje u skladu s odredbama predvienima u njihovu
tekstu. Ope meunarodno pravo ne namee nikakva ogranienja glede uvjeta koje stranke ugovora mogu propisati u tome pogledu. O tome nije nikada
bilo sporenja u znanosti. Tako i lanak 54. Beke konvencije iz 1969. predvia
da: Do prestanka ugovora ili povlaenja neke stranke moe doi: (a) u skladu s
odredbama ugovora...
Malobrojni se ugovori sklapaju na odreeno vrijeme, koji se nakon njegova
isteku automatski gase.
Meu ugovorima ustavima meunarodnih organizacija iznimka u tome bio je
Ugovor o ustanovljenju Europske zajednice za ugljen i elik, sklopljen u Parizu 1951.
na rok od pedeset godina od njegova stupanja na snagu.72 Toj malobrojnoj skupini
pripadaju ugovori o najmu podruja. Tako je Kina ugovorom iz 1898. iznajmila
Britaniji poluotok Kowloon koji je bio pripojen britanskoj koloniji Hong Kong, na
rok od 99 godina. Nakon isteka toga roka Hong Kong je u 1997. u cjelini ponovno
postao podrujem Kine s posebnim poloajem i autonomijom.
Veina se ugovora sklapa na neko poetno razdoblje od pet ili vie godina,
nakon ijeg isteka oni ostaju na snazi sve dok ih neka stranka jednostrano ne otkae ili se iz njega ne povue. Pri tome se mogu propisati razliiti uvjeti otkaza.
Otkaz moe stupiti na snagu est ili dvanaest mjeseci nakon njegove notifikacije
drugim strankama. Ako nakon isteka poetnoga razdoblja ugovor ne bude otkazan,
72
Nakon njegova isteku u 2002, ta je Zajednica ukinuta, a njezine nadlenosti prenesene su na

Europsku ekonomsku zajednicu.
23. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA
175
moe se predvidjeti da on automatski ostaje na snazi za daljnje unaprijed utvreno

razdoblje od pet ili vie godina, a prije isteka kojega se on ne moe ponovno jednostrano otkazati. No neki ugovori ne predviaju nikakve uvjete otkaza ili povlaenja
nakon isteka toga, poetnog razdoblja. To znai da se oni potom mogu otkazati u
svakome trenutku, bilo uz otkazni rok (ako je unaprijed utvren) bilo bez njega.
Svi takvi ugovori ovlauju dakle njihove stranke na jednostran otkaz ili na
povlaenje iz njih. Ako drava u pitanju potuje sve propisane uvjete, njezin
otkaz ugovora nee roditi spor o vanosti ugovora, niti moe povui njezinu
meunarodnu odgovornost za taj njezin in.
U ugovoru se moe predvidjeti da on ostaje na snazi sve do nastupanja nekoga dogaaja. Primjeri su za to vrlo znaajni: Ugovor o zabrani nuklearnih
pokusa iz 1963. i Ugovor o zabrani smjetanja nuklearnog oruja i drugih oruja
za masovno unitenje na morskome dnu i u njegovu podzemlju iz 1971. Svaka
stranka moe svaki od tih ugovora otkazati s otkaznim rokom od samo tri mjeseca, ako sama ona ne ocijeni da su izvanredni dogaaji u vezi s predmetom
ugovora u pitanju ugrozili vrhunske interese te drave.
Mnogostrani ugovor moe predvidjeti da e prestati ako broj njegovih stranaka zbog otkaza ili povlaenja padne ispod nekog predvienog broja. Tako
Konvencija o politikim pravima ena iz 1952. propisuje njezin prestanak ako
se broj njezinih stranaka smanji na manje od est. ak i Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. u lanku XV. predvia da, ako se
broj njezinih stranaka smanji na manje od esnaest, ona e prestati biti na snazi
poevi od dana kada posljednji otkaz postane pravovaljan.73
Ako neki ugovor izriito ne predvia takve odredbe, prema lanku 55. Beke
konvencije: ...mnogostrani ugovor ne prestaje iz jedinoga razloga to se broj stranaka smanjio ispod broja potrebnog za njegovo stupanje na snagu.
73
No, kada bi se to i dogodilo, u to treba sumnjati, primjenom gore navedenoga lanka 43.
Beke konvencije, genocid ne bi postao pravno doputen. Pravila iz lanaka II. i III. te konvencije
postala su jus cogens i po toj osnovi obvezuju sve drave svijeta. Kao takva predviena su i u
statutima svih meunarodnih kaznenih sudbenih tijela.
24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA

UGOVORA
Bibliografija
A. VAMVOUKOS: Termination of Treaties in International Law (the Doctrine rebus sic stantibus and
Desuetude), Oxford, 1985, 325 p.; Philippe CAHIER: Le changement fondamental de circonstances et la
Convention de Vienne de 1969 sur le droit des traits, Le droit international lheure de sa codification,
Etudes en lhonneur de Roberto Ago, Milano, 1987, vol. 1, pp. 163-186.
Rije je o nekim naknadnim dogaajima koje drave pregovarateljice pri

sklapanju ugovora nisu predvidjele, poradi kojih dalje izvrenje ugovora postaje nemogue. Ako je nastup takvih dogaaja predvien pravilima opega
meunarodnoga prava kao uzrok prestanka ugovora, tada se ugovor moe pod
odreenim uvjetima dokonati. I tu je gotovo redovito rije o nekim opim
naelima prava poznatima i u unutarnjemu pravu drava.
Kao uvjete moguega prestanka (ili suspenzije) ugovora ovdje emo redom
obraditi: (i) nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora; (ii) temeljnu
(bitnu) promjenu okolnosti; (iii) prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa; (iv)
oruani sukob izmeu stranaka ugovora; te (v) novi jus cogens. Beka konvencija
propisuje pravila za sve gornje situacije, osim za oruani sukob.
(i) Prvi je uzrok stalan ili privremeni nestanak, ili pak unitenje, predmeta
prijeko potrebnoga za izvrenje ugovora. Moe se npr. raditi o potonuu
nekoga otoka, isuenju rijeke ili unitenju hidroelektrine centrale, nunih za
izvrenje ugovora. Ako su nestanak ili unitenje toga predmeta trajni, stranka
se u pitanju moe pozvati na nemogunost izvrenja ugovora kao na uzrok
njegova prestanka. Ona je pri tome duna slijediti propise postupka iz Beke
konvencije, i ne moe taj ugovor jednostrano dokonati (v. supra, 22, pod 1).
Ako je nemogunost privremena, ona se moe na nju pozvati samo kao na uzrok
suspenzije primjene ugovora (lanak 61(2)).
Na temelju opega naela dobre vjere koje je u osnovi svih pravila meunarodnoga prava, lanak 62(2). predvia sljedee: 2. Stranka se ne moe pozvati
na nemogunost izvrenja kao na uzrok prestanka ugovora, povlaenja iz njega
ili suspenzije njegove primjene ako je ta nemogunost posljedica krenja, od te
stranke, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema svakoj drugoj stranci ugovora.
(ii) Temeljna (bitna) promjena okolnosti.74 Ta osnova za zahtjev ili za izmjenom (revizijom) teksta nekoga ugovora ili za suspenzijom njegove primjene
74
Vidi Elisabeth BACK IMPALLOMENI: Il principio rebus sic stantibus nella Convenzione di
24. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA
177
ili za njegovim prestankom ili pak za povlaenje neke stranke iz njega bila je u
prijanjoj znanosti predmetom brojnih rasprava.
Mnogi unutarnji pravni sustavi priznaju pretpostavku: omnis conventio intelligitur rebus sic stantibus, tj. da svaki sporazum pretpostavlja stanje kakvo je bilo
u vrijeme njegova sklapanja. No, glede meunarodnih ugovora, meunarodni su
pravnici nastojali suziti primjenu naela koje iz njega proizlazi i propisati stroge
uvjete njegove primjene kako bi sprijeili njegove zloupotrebe. U prolosti se to
naelo prizivalo poglavito kada su u pitanju bili vjeiti ugovori.
Beka je konvencija propisala to pravilo kao naelo objektivnoga sadraja. Da
bi se sprijeila subjektivna tumaenja i zloupotrebe fikcije takvoga preutnog sporazuma stranaka u ugovorima, Konvencija nigdje ne spominje klauzulu rebus sic
stantibus. Ona, dalje, ne ograniuje primjenu toga naela na vjeite ili bilo koje
druge ugovore. No, jasno je da, ako je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje
od pet godina, svaka stranka koja smatra da su se okolnosti izmijenile, moe nakon
isteka toga roka taj ugovor otkazati. Stoga to naelo danas ima znatno manje praktino znaenje nego to bi to proizalo iz rasprava o njemu u znanosti.
Prijanja doktrina bila je suglasna u tome da temeljna promjena okolnosti

ne daje nekoj stranci pravo da sama dokona ugovor u pitanju, ili da se povue
iz njega, nego jedino pravo da od drugih trai njegovu izmjenu ili prestanak.
Tako lanak 62(1). Beke konvencije predvia sljedeu negativno sroenu
odredbu: 1. Na temeljnu promjenu okolnosti koja se zbila u odnosu na one koji
su postojale u trenutku sklapanja ugovora, a koju stranke nisu predvidjele, ne
moe se pozivati kao na uzrok prestanka ugovora ili povlaenja iz njega, osim
(a) ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova pristanka stranaka da budu
vezane ugovorom i (b) ako je uinak te promjene korjenita promjena domaaja
obveza koje prema ugovoru jo treba izvriti. Stoga, da bi se taj propis mogao
primijeniti, moraju se ispuniti svi uvjeti koje on predvia.
Ako ugovor u pitanju predvia odredbe o izmjeni (reviziji) njegova teksta, pretpostavlja se da e neka njegova stranka u tome postupku nastojati uskladiti njegov
tekst s nastalom promjenom okolnosti, i to prije nego to zatrai njegovo dokonanje.
Beka konvencija, uz to, u stavku 2. lanka 62. iskljuuje primjenu toga propisa u dva sluaja, i to: (a) ako se ugovorom ustanovljuje granica; ili (b) ako je
temeljna promjena (okolnosti) posljedica krenja, od stranke koja se na tu promjenu poziva, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze
prema svakoj drugoj stranci ugovora.
Vienna sul diritto dei trattati, Milano, 1974, 54 paginas.

Druga gornja iznimka, koja je ista kao i glede nestanka predmeta potrebnog
za izvrenje ugovora (lanak 61(2). Beke konvencije), jest izljev naela dobre
vjere. Njime se iskljuuje prijevozno ponaanje.
Prva iznimka potvruje naelo nepovredivosti postojeih granica drava kao
jednu od osnova meunarodnoga mira i sigurnosti u svijetu.
Pri raspravi u Komisiji za meunarodno pravo neki su njezini lanovi smatrali da
bi potpuno iskljuenje ugovora o granicama iz temeljne promjene okolnosti moglo
biti u neskladu s naelom samoodreenja priznatim Poveljom UN-a. Na to pitanje
odgovor je dala Arbitrana komisija Konferencije o Jugoslaviji u Miljenju br. 2. iz
sijenja 1992, prema kojemu je: dobro utvreno da, bez obzira na okolnosti, pravo
na samoodreenje ne moe postii promjenu granica koje postoje u trenutku neovisnosti (uti possidetis juris), osim u sluaju suprotnoga sporazuma drava u pitanju.75
U presudi iz 1973. o nadlenosti Suda, u parnici o Ribolovnoj nadlenosti (UK/
Island) Meunarodni je sud ustanovio da se lanak 62. Konvencije u mnogim aspektima moe smatrati kodifikacijom postojeega obiajnoga prava glede dokonanja
nekoga ugovornog odnosa na osnovi promjene okolnosti (p. 19, para. 36). Time
su sve prijanje rasprave u znanosti postale stvar prolosti. lanak 62. danas treba
tumaiti i primjenjivati onako kako je napisan.
(iii) Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa. Na prekid diplomatskih,

pa u nekim sluajevima ak i konzularnih odnosa, izmeu stranaka nekoga
ugovora neka se od njih moe pozvati kao na temeljnu promjenu okolnosti.
No lanak 63. Beke konvencije predvia sljedeu negativno sroenu odredbu: Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa izmeu stranaka ugovora ne
utjee na pravne odnose ustanovljene ugovorom izmeu tih stranaka, osim ako
postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa nije prijeko potrebno za primjenu ugovora. Ta se odredba moe dakle uzeti kao jo jedan uvjet primjene lanka
62. o temeljnoj promjeni okolnosti.
(iv) Uinci oruanoga sukoba meu strankama ugovora. To pitanje ostalo

je izvan dometa Beke konvencije iz 1969, jer se u njezinu lanku 73. navodi da
njezine odredbe ne diraju ni u jedno pitanje koje bi, to se tie ugovora, moglo,
meu ostalim proizai iz izbijanja neprijateljstava izmeu drava. To valja
smatrati krupnom prazninom u propisima te konvencije.
75
Komisija je, dalje, utvrdila: Ako u nekoj dravi postoje jedna ili vie skupina koje ine etnike,
vjerske ili jezine zajednice, te skupine po meunarodnome pravu imaju pravo da im se prizna
njihov identitet, i da imaju pravo na uivanje svih prava koja manjinama i etnikim skupinama
priznaje meunarodno pravo. Ta manjinska i druga ljudska prava jesu jus cogens za odnosne
drave. Cf., ILM 1992, No. 6, pp. 1497-1499.
179
Premda se moe smatrati da su neprijateljstva izmeu drava danas nenormalno

stanje, oruani sukobi i dalje izbijaju u krenju pravila koja zabranjuju prijetnju ili
upotrebu sile. Tu stvarnost ne moe promijeniti nikakva osuda agresivnih ratova.
Tu prazninu u Bekoj konvenciji pokuala je nadomjestiti rezolucija Instituta za
meunarodno pravo usvojena u 1985. pod naslovom Uinci oruanih sukoba na
ugovore, na temelju izvjea Bengta Bromsa.76
U prijanjoj je znanosti vladalo miljenje da rat openito dokonava politike

i sline ugovore izmeu njegovih stranaka.77 Za razliku od objavljenih ratova,
mnogi oruani sukobi nakon Drugoga svjetskog rata dovode do fluidnih i nedefiniranih stanja. ak kada je rije i o meunarodnim oruanim sukobima,
katkad obje stranke zbog razliitih razloga taje postojanje sukoba izmeu njih.
One katkad i dalje odravaju diplomatske odnose, kao to je to bio sluaj u ratu
Irana i Iraka izmeu 1980. i 1988. Sve se to, kao i narav i intenzitet neprijateljstava, ili oruana intervencija tree drave u neki unutarnji sukob, moe odraziti
na ugovorne odnose stranaka u sukobu. A to iskljuuje kruta i jasna pravna
pravila u tom podruju.
Valja stoga zakljuiti da danas nema pravnoga pravila koje bi u sluaju izbijanja neprijateljstava ipso facto dokonalo bilo koju vrstu ugovora.
Sigurno je pravilo prema kojemu izbijanjem oruanoga sukoba postaju primjenljivi, izmeu stranaka sukoba i u skladu s njihovim odredbama, ugovori
koji izriito predviaju njihovu primjenu za vrijeme takvih sukoba, ili koji se,
s obzirom na njihov predmet i svrhu, moraju smatrati primjenljivima u doba
tih sukoba.
Ovamo se, meu ostalim, ubrajaju etiri enevske konvencije iz 1949. o zatiti
rtava rata, dva Dopunska protokola na njih iz 1977, Haka konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanih sukoba iz 1954, te Konvencija iz 1980. o zabrani ili
ogranienju upotrebe nekih klasinih oruja. Mnogostrani ugovori o ratnome pravu
koji su bili sklopljeni prije 1949. i dalje neposredno obvezuju njihove stranke, ali se
veina njihovih odredaba (ako nisu izmijenjene kasnijim ugovorima) transformirala
u pravila opega obiajnog meunarodnoga prava.
Daljnje je pravilo da postojanje oruanoga sukoba ne ovlauje neku njegovu

stranku da jednostrano dokona ili suspendira primjenu odredaba ugovora o
zatiti ljudske osobe, osim ako sam ugovor ne odreuje drukije.
76
Cf., Institut de Droit international, Tableau des Rsolutions adoptes (1957-1991), Paris, 1992,
pp. 174-177.
77
To je npr. bilo izraeno u lanku 2. Pravilnika o uincima rata na ugovore usvojenoga od

Instituta za meunarodno pravo u 1912. Cf, Tableau gnral des Rsolutions (1873-1956), Ble,
1957, pp. 174-177.

Glede ostalih ugovornih odnosa valja razlikovati: (a) dvostrane ugovore izmeu samih stranaka u sukobu i (b) ostale dvostrane i mnogostrane ugovora, te
ugovore ustave meunarodnih organizacija, kojih jedna ili obje strane u sukobu
mogu biti strankama.
Najprije o aspektu pod (b). Izbijanje oruanoga sukoba ipso facto ne dokonava niti suspendira primjenu dvostranih ugovora izmeu neke strane toga
sukoba i tree drave, kao ni primjenu mnogostranih ugovora kojih je stranka
neka od strana u oruanom sukobu. A na ugovore ustave meunarodnih organizacija izbijanje i postojanje oruanoga sukoba izmeu bilo kojih njihovih
strana uope ne utjee.
Glede ostalih ugovornih odnosa, ukljuujui ono pod (a), vano je pitanje je
li Vijee sigurnosti UN-a na temelju Glave VII. Povelje donijelo neku obvezujuu
rezoluciju koja se odnosi na taj oruani sukob i je li njome oznaila agresora
ili nije.Ako nikakva takva rezolucija nije usvojena, pretpostavlja se da svaka od
strana u sukobu moe (ali i ne mora) suspendirati primjenu svakoga dvostranog
ili mnogostranog ugovora u odnosu na drugu stranu toga sukoba, za koji dri da
je inkompatibilan s nastalim stanjem. ini se ak da bi svaka od njih mogla (iako
i ne mora) dokonati dvostrane ugovore s drugom stranom sukoba o vojnom ili
politikom savezu, ili ugovore sline naravi.
Ako je Vijee sigurnosti donijelo obvezujuu rezoluciju glede toga sukoba,
tada u njezinu izvrenju svaka drava moe otkazati ili suspendirati primjenu
ugovora inkompatibilnog s tom rezolucijom. Iz toga je prava iskljuena drava
koja je rezolucijom izriito oznaena kao agresor.
Nakon dokonanja oruanoga sukoba strane u njemu sporazumno e, to je
prije mogue, osnaiti one ugovore ija je primjena prije toga bila suspendirana.
U prijanje doba mirovni su ugovori predviali pravo njihovih pobjednikih
stranaka da jednostrano odlue o tome koji e suspendirani dvostrani ugovori s
pobijeenom strankom ostati na snazi, a koji e se smatrati dokonanima.
(v) Novi jus cogens. Na takvo novo stanje primjenjuju se lanci 64. i 71(2).
Beke konvencije iz 1969.
lanak 64. propisuje: Ako nastane nova imperativna norma opega meunarodnoga prava, svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje.
Te uinke propisuje lanak 71(2): Ako ugovor postaje nitav i prestaje na temelju
lanka 64, prestanak ugovora: (a) oslobaa stranke obveze da nastave s izvrenjem ugovora; (b) nije na tetu nikakvoga prava, obveze ili pravnog poloaja
stranaka nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka; meutim, ta se
prava, te obveze ili taj poloaj mogu zadrati jedino ako njihovo zadravanje
181
samo po sebi nije suprotno novoj imperativnoj normi opega meunarodnoga

prava.
Iz gornjih propisa proizlazi da ugovor suprotan novomu jus cogens, ne samo da
prestaje nego postaje nitav. Ta se naknadna nitavost ogleda u uincima stanja
stvorena u izvrenju ugovora prije njegova prestanka. Za razliku od novoga ugovora
suprotnog s postojeim jus cogens, koji je na temelju lanka 53. otpoetka i u cjelini
nitav i bez pravnih je posljedica, lanak 71-2-b. doputa ak djeljivost odredaba
ugovora s obzirom na njegove uinke do njegova prestanka.
Inae, tekst navedenih lanaka 64. i 71(2). Beke konvencije nije nikakva kodifikacija neke postojee meunarodne prakse. To je zapravo formulacija nunih
posljedica novoga jus cogens na postojee ugovore, to je rezultat opega priznanja
postojanja normi toga domaaja u meunarodnome pravu.
Primjena tih pravila u praksi nije jednostavna, jer pravila jus cogens nastaju u
obiajnome procesu. Ona ne nastaju uvijek usvajanjem neke nove kodifikacijske
konvencije koja bi ih predvidjela i na koju bi potom pristale sve drave svijeta, kako
bi se to moglo razumjeti iz navedenih propisa.
Obiajni proces moe ii i drugim putem. Tako je npr. Komisija za meunarodno pravo u lanku 19. svoga nacrta o odgovornosti drava iz 1976. Meunarodni
je zloin formulirala kao: teko krenje meunarodne obveze od bitne vanosti za
zatitu i ouvanje ljudskoga okolia, poput onih koji zabranjuju masovno oneienje
zraka i mora. Bilo je sumnji u to da postoji opa suglasnost o postojanju toga novoga
imperativnog pravila opega meunarodnog prava, a jo manje o meunarodnom
zloinu. No Komisija je u konanom Nacrtu pravil koji je usvojila 2001. godine,
izbrisala svaki spomen na meunarodne zloine, ukljuujui prijanji lanak 19.
25. KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVA

PRESTANKA
Bibliografija
Suzanne BASTID: Les traits dans la vie internationale, Conclusion et Effets, Paris, 1985, pp. 204208; Paul REUTER: Introduction au droit des traits, 3e dition revue et augmente par Philippe
Cahier, Paris, 1995, pp. 170-183; V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997,
pp. 470-475.
Ovaj, posljednji uzrok prestanka ili suspenzije primjene ugovora delikatniji

je od ostalih. Krenje ugovora povlai i meunarodnu odgovornost neke od
njegovih stranaka po istoj osnovi kao i svako drugo meunarodno protupravno
djelo (vidjeti infra, 44 pod 2). A Beka je konvencija u lanku 73. istaknula da
njezine odredbe ne diraju ni u jedno pitanje koje bi, to se tie ugovora, moglo
proizai iz meunarodne odgovornosti drave, kao ni iz izbijanja neprijateljstava izmeu drava.
Ope je naelo prava: inadimplendi non est adimplendum. Ali pribjegavanju
tome naelu ne moe razrijeiti sva pitanja krenja ugovora. Pravo na jednostranu suspenziju primjene, pa i na dokonanje ugovora, kao posljedica njegova
neprimjenjivanja od njegove druge stranke, kad bi i postojalo, ne moe ispraviti
protupravne posljedice njegova nepotovanja. Uz to, oteena stranka tim putem ne moe natjerati drugu stranku da svoje obveze iz ugovora dalje izvrava.
Prema opemu meunarodnom pravu, postoji tzv. rezidualno pravo svake
drave koja pretrpi tetu da protiv drave kriteljice poduzme nenasilne protumjere (represalije) (v. infra, 87, pod 4. i 5), i da je na taj nain natjera da naknadi
poinjenu tetu i da nastavi izvravati svoje ugovorne obveze. Ali u vrenju prava
na protumjere nema nikakvih pravila postupka, a Beka konvencija o tome uti
(v. infra, 45, pod 6).
Ali je pravo na protumjere (represalije) ogranieno stavkom 5. lanka 60.
Beke konvencije, koji nalae: Stavci 1. do 3. ne primjenjuju se na odredbe ugovora o zatiti ljudskih prava to ih sadravaju ugovori humanitarnoga karaktera,
osobito ne na odredbe koje zabranjuju svaki oblik represalija prema osobama
koje su tim ugovorima zatiene. Tu je rije o pravilu koje je jus cogens. To znai
da oteena drava ima pravo na nenasilne protumjere, ali ne na one koje pogaaju prava pojedinaca, koji najee nisu krivi za krenje ugovornih obveza
njihove drave.
Sva su ostala pravna pravila koja propisuje lanak 60. Beke konvencije jus
dispositivum. Njegov stavak 4. predvia da: Prethodni stavci ne diraju nijednu
odredbu ugovora koja se primjenjuje u sluaju krenja. Stoga, ako sam ugovor
25. KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVA PRESTANKA
183
koji je prekren predvia posebne odredbe o osiguranju njegova izvrenja (v.

supra, 19, pod (c)), te se odredbe u svakome sluaju mogu primijeniti, dok su
propisi iz lanka 6. koji slijede njihova dopuna.
Stavak 3. lanka 60. propisuje u emu se sastoji bitno krenje (material
breach, violation substantielle) nekoga ugovora: 3. U svrhe ovoga lanka, bitno
krenje ugovora ini: (a) odbacivanje ugovora koje nije predvieno ovom Konvencijom; ili (b) krenje odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora.
A stavci 1. i 2. lanka 60. predviaju mjere koje oteene stranke mogu na
temelju prava ugovora poduzeti protiv drave kriteljice. Osim ako ti stavci ne
predviaju drukije, one se na krenje ugovora mogu pozvati tek kao na uzrok
suspenzije primjene ugovora ili njegova prestanka, i pri tome moraju potovati
pravila postupka iz lanka 65. Konvencije (v. supra, 22, pod 1).
Stanje je relativno jednostavno ako je u pitanju dvostrani ugovor: 1. Bitno
krenje dvostranog ugovora od jedne stranke ovlauje drugu stranku da se pozove na krenje kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene
u cijelosti ili djelomice.
No bitno krenje mnogostranoga ugovora ne moe se urediti nekim jednostavnim pravilom: 2. Bitno krenje mnogostranoga ugovora od jedne stranke
ovlauje: (a) ostale stranke da jednoglasnim sporazumom suspendiraju primjenu ugovora u cijelosti ili djelomice ili da ga dokinu (i) u odnosima izmeu njih i
drave kriteljice, ili (ii) izmeu svih stranaka.
Jednoglasnom odlukom sve ostale stranke mogu dakle ugovor u pitanju odmah dokonati izmeu svih njih, ili ga mogu dokinuti samo u odnosu na dravu
kriteljicu, a mogu i suspendirati njegovu primjenu. Tu se dakle ne zahtijeva
nikakav prethodan postupak.
Prema podtoki (b) lanka 62(2). Beke konvencije, osobito oteena stranka moe se na krenje pozvati kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u
cijelosti ili djelomice, u odnosima izmeu nje i drave kriteljice. Takva drava
moe dakle poduzeti jednostranu akciju, ali iz teksta toke (b) proizlazi da ne
smije sama dokonati ugovor, ili suspendirati ga u odnosu na dravu kriteljicu,
nego da pri tome mora potovati pravila postupka.
Podtoka (c) slino je formulirana kao i podtoka (b), tako da je u tekstu Beke
konvencije nepotrebna. Ona ovlauje svaku stranku, osim drave kriteljice, da se
pozove na krenje kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u cijelosti ili djelomice
u odnosu na samu sebe, ako je taj ugovor takve naravi da bitno krenje njegovih
odredaba od jedne stranke korjenito mijenja poloaj svake stranke to se tie budueg
izvravanja njezinih obveza na temelju ugovora.
Rije je pomajprije o ugovorima o ogranienju naoruanja. Komisija za meunarodno pravo predloila je drukiji tekst te odredbe koji je za oteenu dravu

predviao pravo da u odnosu na sebe odmah suspendira primjenu takvoga ugovora.
Ipak, otkazne odredbe iz ugovora o zabrani nuklearnih pokusa iz 1963, te o zabrani
smjetaja nuklearnog oruja na morskome dnu iz 1971, predviaju mnogo vea
prava njihovim strankama (v. supra, 23).
U savjetodavnom miljenju iz 1971. o Namibiji Meunarodni je sud procjenjivao
zakonitost rezolucije Ope skuptine UN 2145 (XXI) iz 1966. o dokonanju mandata June Afrike nad podrujem Jugozapadne Afrike (Namibije). Sud je utvrdio da
se odredbe Beke konvencije o prestanku ugovora kao posljedici njegova krenja
mogu u mnogim aspektima smatrati kodifikacijom postojeega obiajnog prava o
tome pitanju (p. 45, para. 91). Na toj osnovi Sud je zakljuio da je navedena rezolucija primjena prava na dokonanje (ugovornog) odnosa kao posljedica namjernog
i upornog krenja obveza koje rue predmet i svrhu toga odnosa (p. 47, para. 95).
U parnici o Nadlenosti Vijea Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo, Indija se pozivala na lanak 6. Beke konvencije kao na pravnu osnovu svoga
spreavanja prelijetanja pakistanskih civilnih zrakoplova preko njezina podruja.
Tvrdila je da je Pakistan prekrio dvije konvencije. No u presudi iz 1972. Meunarodni je sud ustanovio da Indija nije izriito navela koje je ugovorne odredbe
Pakistan prekrio, te da stoga postoji sumnja u pravo Indije da suspendira primjenu
ili dokona konvencije u pitanju (pp. 66-67, paras. 66, 67).
185
26. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH

UGOVORA
Bibliografija
Andr GONALVES PEREIRA: La succession dEtats en matire de trait, Paris, 1969, 232 pages;
M. MARCOFF: Accession lindpendance et succession dEtats aux traits internationaux,
Fribourg, 1969, 338 p.; K. YASSEEN: La Convention de Vienne sur la succession dEtats en
matire de traits, Annuaire franqais de droit international 1978, pp. 59-114; Vesna CRNI-GROTI: Sukcesija drava s obzirom na ugovore u sluaju raspada federacije, Zakonitost 1992,
br. 6-7, (Zagreb), str. 855-869; V. . DEGAN: La succession dEtats en matire de traits et les
Etats nouveaux (issus de lex-Yougoslavie), Annuaire franais de droit international 1996, pp.
206-227.
Sukcesija drava jest stanje (ili novo stanje) nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnoga prava.78 Pri
svakoj teritorijalnoj promjeni mogue je ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie
njih) koju su pri sukcesiji zamijenile jedna ili vie drava sljednica; te jednu
ili vie drava sljednica koje su pri sukcesiji zamijenile dravu prethodnicu (ili
drave prethodnice).
Beka konvencija o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora iz 1978. stupila
je na snagu 6. studenoga 1996. Danas obvezuje samo 22 drave, a stranka joj je i Hrvatska. Po svojemu sadraju kao pravni instrument ona daleko zaostaje za Bekom
konvencijom o pravu ugovora iz 1969, iako bi obje trebale initi cjelinu. Sastavljena
je s namjerom da ponajprije rjeava pitanja nastala dekolonizacijom, a dekolonizacija
je manje ili vie bila privedena kraju u 1974, dakle prije usvajanja i potpisivanja te
konvencije. Njezine mnogobrojne, loe sistematizirane i nepotrebne odredbe koje se
odnose na novonastale neovisne drave (newly independent States), vie i nemaju
izgleda da se primijene u praksi. Njezine odredbe koje se odnose na ostale situacije
teritorijalnih promjena oskudne su, a neke su od njih i nedoreene.
Pravilo je pozitivnoga meunarodnoga prava, potvreno u lancima 11. i

12. Beke konvencije iz 1978, da sukcesija drava kao takva ne utjee na granicu ustanovljenu ugovorom, na obveze i prava ustanovljena ugovorom koja se
odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime (npr. one kojima je
stvoren neki objektivni reim, v. supra, 20, pod (c)).
78
Beka konvencija iz 1978. o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora daje definiciju
sukcesije koja se ini teko razumljivom, ali i odve uskom: Po njezinu lanku 2 (lb): sukcesija
drava znai zamjenu jedne drave drugom to se tie odgovornosti za meunarodne odnose nekoga podruja. Ta definicija potom je ponovljena i u Bekoj konvenciji iz 1983. o sukcesiji drava
glede dravne imovine i dugova.

Pravilo iz lanka 12. bilo je potvreno u presudi Meunarodnoga suda iz 1997. u
parnici Gabikovo/Nagymaros Projekt (Slovaka/Madarska). Predmet spora bio je
ugovor sklopljen u 1977. izmeu Maarske i tada eko-Slovake o izgradnji sloenoga sustava brana na Dunavu. Poslije je Maarska odustala od toga projekta i pred
Meunarodnim sudom je tvrdila da je raspadom eko-Slovake Ugovor iz 1977.
bio dokonan. Suprotno tomu, u toj je presudi bilo istaknuto: Sud smatra da lanak
12. odraava pravilo obiajnoga meunarodnog prava. Po miljenju Suda: sadraj
ugovora iz 1977. upuuje na to da se on mora smatrati da je ustanovio teritorijalni
reim u smislu lanka 12. Konvencije iz 1978. (p. 72, para. 123).
U svrhe sukcesije drava sve ostale meunarodne ugovore drave prethodnice valja podijeliti u tri skupine: (i) na mnogostrane ugovore otvorene na pristup
dravama iz svih dijelova svijeta; (ii) na viestrane zatvorene ugovore kojima je
pristup treih drava ogranien ili uvjetovan pristankom svih postojeih stranaka; te na (iii) dvostrane ugovore.79
U rjeavanju pitanja sukcesije drava glede ugovora kljuno je pitanje je li

neka drava koja je pretrpjela teritorijalne promjene na svojemu umanjenom
ili proirenom podruju ouvala identitet svoje meunarodne osobnosti. To e
uvijek biti sluaj kada se radi o cesiji (ustupu) dijela podruja jedne drave drugoj, pri emu i drava prethodnica i drava sljednica ne gube svoj identitet. To je
i sluaj pri dekolonizaciji. Europske drave, od kojih su se odvojile novonastale
neovisne drave u procesu dekolonizacije, pri tome su ostale iste drave.
Mogue je da pri raspadu i nestanku drave prethodnice itava meunarodna zajednica prizna kontinuitet s njome samo jednoj od njezinih drava
sljednica. To je sluaj s Ruskom Federacijom nakon raspada Sovjetskog Saveza,
ali nikako ne sa SRJ (Srbijom i Crnom Gorom) koja si je svojatala taj poloaj
sve do 2000. godine.
Ako identitet drave prethodnice nije doveden u pitanje, ili je kontinuitet
neke nove drave openito priznat, takva drava ostaje strankom svih ugovora
(i lanicom svim meunarodnih organizacija).
No na ugovore kojih je ta drava stranka koja je pretrpjela teritorijalne promjene primjenjuje se naelo promjenljivosti teritorijalnih granica (moving
treaty-frontiers rule). Svi postojei ugovori primjenjuju se u njezinim novim
granicama. Tek ako je neki prijanji ugovor bio sklopljen iskljuivo za podruje
na kojemu je nastala nova drava sljednica, ili je to podruje ta drava izgubila
cesijom, drava prethodnica prestaje biti strankom takvoga ugovora.80
79
Jedan od krupnih nedostataka teksta Beke konvencije iz 1978. jest da njezini propisi ne vode
dosljedno rauna o toj podjeli ugovora, i to pogotovo ne oni koji se ne odnose na novonastale
neovisne drave.
80
Bit tih pravila potvrena je u lanku 15. Beke konvencije iz 1978.
26. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORA
187
Osim gornjih sluajeva, sve ostale drave sljednice nastale iz teritorijalnih

promjena drave prethodnice nove su drave. Beka konvencija iz 1978. dijeli
te nove drave sljednice na novonastale neovisne drave za ije je podruje
neposredno prije datuma sukcesije bila odgovorna drava prethodnica (rije je
o bivim kolonijama, protektoratima i drugim nesamoupravnim podrujima),
te na sve ostale nove drave nastale bilo odvajanjem od drave prethodnice bilo
njezinim raspadom.
Glede novih drava sljednica primjenjuju se pravila kako slijede:
(i) Mnogostrane otvorene konvencije trebale bi se na temelju lanka 34(1), (i

lanka 38(1)) Beke konvencije iz 1978. automatski primjenjivati na sve nove
drave sljednice bez ikakve notifikacije depozitaru. Te bi konvencije trebale,
dakle, vrijediti na podruju tih novih drava bez prekida i pravnog vakuuma u
primjeni, neovisno o datumu njihova meunarodnoga priznanja i primanja u
UN i druge meunarodne organizacije.81
Novonastalim neovisnim dravama tu Beka konvencija iz 1978. ini ustupak. Prema njezinu lanku 17(1), one mogu notificirati depozitaru sukcesiju
samo nekih konvencija po vlastitu izboru.
Praksa glavnog tajnika UN-a u svojstvu depozitara najznaajnijih takvih
konvencija, kao i praksa drugih odgovarajuih specijaliziranih ustanova UN-a,
potpuno je zanemarila gornju razliku. Glavni tajnik nije inio razliku izmeu
novonastalih neovisnih drava i novih drava nastalih nakon 1990. On je ekao
njihovo primanje u UN, i potom je od svih njih traio da notifikacijom postanu strankama onih konvencija koje ele. Time je nastao problem retroaktivne
vanosti tih konvencija izmeu datuma proglaenja njihove neovisnosti i notifikacije sukcesije nakon stupanja u UN.82
81
Sve nove drave nastale raspadom triju mnogonacionalnih federacija u Europi u 1991. i kasnije, smatrale su da se tu radilo o naelu pozitivnoga meunarodnog prava. U trenutku proglaenja
svoje neovisnosti one su, uz neke ograde, prihvatile obveze iz svih ugovora drave prethodnice,
dakle ak i iz viestranih zatvorenih, te dvostranih ugovora. U tome su iznimka tri baltike drave (Estonija, Latvija i Litva). One smatraju da su produljile svoju dravnost i u razdoblju izmeu
1940. i 1981, kad su nasilno bile ukljuene u Sovjetski Savez. Stoga sebe ne smatraju sljednicama
bivega SSSR-a.
82
Najvei se problem u praksi pojavio glede vanosti konvencija o ljudskim pravima. Komisija
UN-a za prava ovjeka o tome je mijenjala miljenja. Najprije je dvjema rezolucijama ohrabrivala nove drave da notificiraju sukcesiju tih konvencija, a od rujna 1994. poela je tvrditi da su
sve drave sljednice tim instrumentima automatski vezane neprekidno od stjecanja neovisnosti.
Danas to gledite o posebnom reimu konvencija o pravima ovjeka postupno prevladava u
znanosti. Ali nema racionalnoga objanjenja zato isto ne bi vrijedilo i glede konvencija Meunarodne organizacije rada (koje takoer ureduju ljudska prava), ali i glede svih ostalih konvencija
o kodifikaciji, npr. onih o pravu mora, o pravu ugovora, o diplomatskom i konzularnom pravu,
i dr.

(ii) Viestrane zatvorene konvencije (npr. Beogradska dunavska konvencija
iz 1948). Nove drave ne mogu ipso facto postati strankama takvih konvencija.
Ako tekst neke konvencije predvia postupak pristupanja, one se moraju podvrgnuti tomu postupku. U nedostatku takvih propisa moraju o svojemu pristupu
pregovarati sa svim njihovim postojeim strankama.
Da se naelo iz lanka 34(1) Beke konvencije iz 1978. transformiralo u pravilo
opega obiajnoga prava, bilo bi osnove za zahtjev da nove drave sljednice neke
drave prethodnice automatski postaju strankama i tih konvencija.
(iii) Dvostrani ugovori. Nastala je obiajna praksa da, ako nema protivljenja
bilo koje zainteresirane strane, takvi se ugovori privremeno primjenjuju izmeu
novih drava sljednica i treih drava njihovih stranaka, sve dok one ne postignu sporazum o njihovoj sudbini. Te se drave mogu dogovoriti da neki od tih
ugovora ostaju izmeu njih na snazi na dvostranoj osnovi (ali se time ne stvara
ugovorni odnos s ostalim dravama sljednicama), drugi se mogu zamijeniti
novim sporazumima, a trei dokonati, ali samo za ubudue, tj. ex nunc.
189
D. MEUNARODNOGA
JEDNOSTRANI AKT KAO IZVOR
PRAVA
27. ZNAAJKE I VRSTE JEDNOSTRANIH AKATA
Bibliografija
Franz PFLUGER: Die einseitigen Rechtsgeschfte im Volkerrecht, Zrich, 1936, 347 pages; Paul
GUGGENHEIM: La validit et la nullit des actes juridiques internationaux, RCADI 1949, tome
74, pp. 195-265; Giuseppe BISCONTINI: Contributo alla teoria degli atti unilaterali nel diritto
internazionale, Milano, 1951, 184 pages; Juan Antonio CARILLO SALCEDO: Funciones del
acto unilateral en el rgimen juridico de los espacios maritimos, Zaragoza, 1959, pp. 123-143;
Eric SUY: Les actes juridiques unilatraux en droit international public, Paris, 1962, XII+290
pages; Gian Carlo VENTURINI: La porte et les effets juridiques des attitudes et des actes
unilatraux des Etats, RCADI 1964, tome 112, pp. 363-467; Jacques DEHAUSSY: Les actes
juridiques unilatraux en droit international public: propos dune thorie restrictive Journal de
droit international 1965, pp. 41-66; Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en las
relaciones internationales, Revista espaola de derecho internacional 1967, No. 3, pp. 427-464;
Jean-Paul JACQUE: A propos de la promesse unilatrale, Mlanges offerts Paul Reuter; Paris,
1981, pp. 327-345; R. A. KALAMKARJAN: Medunarodno-pravovoe znaenie odnostoronnih
juridieskih aktov gosudarstv, Moskva, 1984, 136 pages; Julio A. BARBERIS: Los actos jurdicos
unilaterales como fuente del derecho internacional pblico, Hocia un nuevo orden internacional
y europeo, Estudios en homenaje al profesor Don Manuel Dez de Velasco, Madrid, 1993, pp.
101-116.
lanak 38. Statuta Meunarodnog suda ne predvia jednostrane akte drava

i drugih subjekata meunarodnoga prava kao izvor meunarodnog prava. To
danas ne ini ni vei dio znanosti.
Vie je razloga to znanost nije sagledala sve aspekte djelovanja jednostranog
akta u meunarodnome pravu. Mnogi pisci prekruto slijede analogiju s unutarnjim
pravom. A u rimskom pravu, u francuskom i u nekim drugim suvremenim graanskim pravima, jednostranoj volji pojedinca ne priznaje se uinak. S druge strane,
graanska prava drugih zemalja (Njemake, Italije) predviaju jednostrane pravne
poslove i upravo je u znanosti meunarodnoga prava iz tih zemalja najprije dolo do
pobuda da se istrai uinak jednostranih akata drava u meunarodnome pravu. No
i ta su djela polazila od krutoga i uskog odreenja pravnoga akta, koje je iskljuivalo
jednostranu praksu, ponaanje i uzdravanje drava od injenja. Ta su djela, dalje,
tumaila mnoge po biti jednostrane manifestacije volje kao dijelove sporazuma,
ak kada je sporazum bio pravna fikcija. I napokon, iskljuivala se mogunost da
jednostrani akt u meunarodnome pravu utjee na prava i dunosti ostalih drava.

Nasuprot tim uskim doktrinarnim stajalitima, jednostrani su akti od pamtivijeka bili jedan od najznaajnijih imbenika u obiajnome procesu. Unilateralizam, sa svojim preteito negativnim uincima, bio je jedna od najvanijih
znaajki u razvoju meunarodnoga prava mora. No praksa drava glede jednostranih obeanja i odreknua od prava, jedna presuda Meunarodnoga suda
iz 1974. o kojoj e biti rijei, te mnogi propisi Konvencije UN-a o pravu mora
iz 1982, makar neke konano svrstavaju jednostrane akte kao poseban izvor
partikularnoga meunarodnoga prava.
Znanstvena djela koja obrauju jednostrane akte, bilo kao vrstu pravnih
poslova (uz ugovor) ili, rjee, kao izvor meunarodnoga prava, nabrajaju vie
njegovih vrsta: notifikaciju (priopenje), priznanje, protest (prosvjed), odrek
nue, i tek u novije doba i obeanje. Svi ti akti nemaju jednaku vanost u meunarodnome pravu. Jo manje svi oni mogu biti izvorima prava i dunosti
njihovih autora, u smislu u kojemu je neki ugovor izvor prava i dunosti za
njegove stranke. Navest emo neke jednostrane akte koje ne moemo svrstati
kao izvor meunarodnoga prava.
Notifikacija nije posebna vrsta pravnoga akta nego samo oblik izraavanja
volje neke drave. U ovomu sluaju rije je o formalnom priopenju drugoj
dravi u pisanom obliku, neke injenice, tvrdnje ili zahtjeva. Za pravni uinak
toga formalnog priopenja nije dovoljna samo volja drave njegova autora da
postigne eljene posljedice. Druga drava moe osporiti sadraj notifikacije i,
ako zahtjev izraen u njoj nema pravne osnove, ona e ostati bez uinka. No,
ako se drava kojoj je priopenje upueno uzdri od protesta na zahtjev ili tvrdnju izraenu u njemu, iz te njezine pasivnosti katkad se moe podrazumijevati
njezin pristanak (acquiescence) (v. infra, 28, pod c).
Osim notifikacije, neka drava moe oitovati svoju volju konkludentnim inima iz kojih nesumnjivo proizlazi neka njezina odreena namjera. Na primjer,
iz ina ustanovljenja diplomatskih odnosa s novom dravom proizlazi namjera
njezina priznanja. I napokon, volja neke drave moe se podrazumijevati iz njezine utnje u uvjetima kada se od nje oekuje reakcija, to smo upravo objasnili
glede notifikacije.
Budui da notifikacija nema jedinstven cilj ili sadraj, nego moe sadravati
razliita oitovanja, ona se sama ne moe smatrati izvorom meunarodnoga
prava.
Priznanje i protest imaju u meunarodnome pravu znaajan uinak glede
nastanka i spreavanja nastanka tzv. suprotstavljivih stanja (opposabilit, opposable situations) (v. infra, 28). No, budui da je tu rije o reakcijama na akte
ili ponaanje neke druge drave, oni teko da se mogu smatrati samostalnim
191
jednostranim aktima, a jo manje jednostranim aktima kao izvorom meunarodnoga prava.

U jednostrane akte kao izvor partikularnog meunarodnog prava valja, dakle, svrstati:
(a) akte kojima neka drava (ili drugi subjekt meunarodnoga prava) preuzima nove meunarodne obveze, tj. obeanje;
akte kojima neka drava naputa neko svoje postojee subjektivno pravo, tj.
odreknue, i
akte kojima drava stjee nova prava, i to: okupacijom niijega podruja;
stjecanjem podruja putem zastare i historijskim naslovom; te neke jednostrane
akte predviene dananjim pravom mora.
h
Prije nego to objasnimo bt i posebnosti svake od spomenutih vrsta, valja
navesti neke openite uvjete da bi bilo koji jednostrani akt bio pravno valjan. Ti
su uvjeti jednaki onima za pravovaljanost meunarodnih ugovora.
1. Autor akta mora biti drava ili drugi subjekt meunarodnoga prava. U
nastavku emo u obzir uzeti samo jednostrane akte drava koje su vlasne, na
temelju svoje suverenosti, jednostrano preuzimati nove pravne obveze, odricati
se od svojih prava, te pod odreenim uvjetima propisanima opim meunarodnim pravom, i stjecati nova prava.
Poput ugovora, predmet jednostranoga akta ne smije biti pravno nedopustiv.
Pravno nedopustiv jest onaj jednostrani akt koji je materijalno nemogue izvriti ili koji je u sukobu s nekom imperativnom normom opega meunarodnog
prava (jus cogens).
Volja izraena u jednostranom aktu, koja je oitovana bilo pismeno bilo
usmeno, mora odgovarati stvarnoj volji njegova autora. To znai da jednostrani
akt moe biti nitav zbog istih mana pri oitovanju volje kao i ugovor, poput
bludnje, prijevare, korupcije predstavnika drave koji ga je oitovao, prisile nad
predstavnikom drave, ili na samu dravu, i dr. Propisi Beke konvencije o pravu
ugovora iz 1969. glede uzroka apsolutne i relativne nitavosti ugovora (napose
njezini lanci 46. do 53), trebaju se mutatis mutandis primjenjivati i na jednostrane akte.
4. Kao i glede ugovora, ope meunarodno pravo ne propisuje jedinstven
oblik (formu) svih vrsta jednostranih akata. No za neke od vrsta tih akata meunarodno pravo moe predvidjeti posebne zahtjeve, npr. pisani oblik. Ugovorni
propisi mogu nalagati njihovu notifikaciju nekomu tijelu koja se takoer tada
daje u pisanom obliku.

a) Obeanje (promise, promesse) vrsta je jednostranoga akta kojim neka drava (ili drugi subjekt meunarodnoga prava) preuzima pravne obveze u korist
druge drave, skupine drava ili prema svima (erga omnes). Svako oitovanje
volje s tom namjerom ne postie pravne posljedice. Da bi obeanje po meunarodnome pravu imalo uinka, ono mora potjecati od organa koji svojim
oitovanjem i u okviru svojih nadlenosti moe obvezivati svoju dravu (glavar
drave, predsjednik vlade, nadleni ministar, zakonodavno tijelo, i dr.). Ono
mora biti izraeno na jasan i odreen nain, s namjerom da obvee dravu u
pitanju u skladu s danim iskazom.
Da bi obeanje imalo pravnoga uinka, ne mora se izraziti u nekome posebnom obliku. Ono se moe oitovati u pisanom obliku, ali i usmeno. Nuno
je da je oitovanje dano javno, tako da druge zainteresirane drave saznaju za
njegov sadraj kako bi mu mogle pokloniti vjeru te traiti njegovo izvrenje i
potovanje od onoga koji ga je dao.
Prema nekim prijanjim gleditima u znanosti, uvjet valjanosti obeanja bio je
da ga prihvati onaj komu je bilo upravljeno. Stoga se u obeanju gledala vrsta ponude, koje prihvatom druge stranke stvara ugovorni odnos. Meunarodni je sud u
presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima u tome pogledu bio odreen: Obvezivanje
ove vrste, ako je uinjeno javno i s namjerom da obvezuje, ak ako se i ne daje u
okviru meunarodnih pregovora, ima obvezujui uinak. U tim uvjetima nikakva
protuinidba nije potrebna da bi izjava imala uinka, kao ni bilo kakav naknadni
prihvat, odgovor ili reakcija drugih drava, jer bi ti zahtjevi bili u neskladu sa strogo
jednostranom naravi pravnog akta koji je drava oitovala (p. 267, para. 43).
Temelj pravne obvezatnosti obeanja lei u dobroj vjeri (bona fides). Meunarodni je sud u spomenutoj presudi iz 1974. istaknuo i sljedee: Jedno od temeljnih naela koja se odnose na stvaranje i izvrenje pravnih obveza, bilo kakav
li je njihov izvor, jest naelo dobre vjere. Uzajamno povjerenje uroeni je uvjet
za meunarodnu suradnju, napose u vremenu kada je na mnogim podrujima
ta suradnja sve nunija. Upravo kao i samo pravilo pacta sunt servanda iz prava
ugovora, obvezujue znaenje neke meunarodne obveze preuzete jednostranom izjavom poiva na dobroj vjeri. Zainteresirane drave mogu dakle uzeti u
obzir jednostrane izjave i pokloniti im povjerenje, i imaju pravo zahtijevati da
se obveze stvorene na ovaj nain potuju (p. 268, para. 46).
Jo je Hugo Grotius u djelu De jure belli ac pacis iz 1625. istaknuo kao jedno
od temeljnih pravila prirodnoga prava: promissorum implendorum obligatio.83 Ta
temeljna obveza da obeanja treba izvriti, po naemu miljenju ne obuhvaa samo
jednostrana obeanja nego i sva obeanja dana u ugovorima. Ova vrlo iroka obveza
utjelovljuje, dakle, i temeljno naelo pacta sunt servanda. Pri tome ipak valja voditi
83
Cf., Hugonis GROTII: De jure belli ac pacis libri tres, Jenae, 1680, Prolegomena, 8.
193
rauna o tome da ugovor poiva na suglasnosti volja dvaju ili vie subjekata s ciljem
da postigne odreeni uinak po meunarodnome pravu, dok se obeanje zasniva
na volji samo jednoga subjekta da preuzme odreenu obvezu.
Za razliku od ugovora koji se redovito sklapaju na odreeni rok, ili se nakon poetnoga razdoblja produuju do opoziva, najvei broj obeanja koja
stvaraju pravne obveze ne preuzima se na nikakvo odreeno vrijeme. Stoga
se pretpostavlja da se takvo obeanje, ovisno o drugim okolnostima, moe
naknadno po slobodnoj volji njegova autora i opozvati. Ali i nakon to bude
opozvano, analogno lanku 70 -1-b. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969,
injenica prestanka njegove vanosti nije na tetu nikakvoga prava, obveze ili
pravnoga poloaja ostalih subjekata nastalih izvrenjem obeanja prije njegova
prestanka.
Kao posebna vrsta obeanja mogu se uzeti izjave drava stranaka Statuta Meunarodnoga suda o prihvatu njegove nadlenosti prema njegovu lanku 36(2), u
odnosu na sve druge stranke Statuta koje su dale istu izjavu. Neke od tih izjava daju
se bezuvjetno, a neke na odreeno vrijeme ili s mogunou otkaza nakon proteka
nekoga roka nakon notifikacije otkaza. U propisivanju tih uvjeta drave uivaju punu
slobodu, kao to su slobodne uope ne preuzeti takvu obvezu.
Sjedinjene Amerike Drave prihvatile su nadlenost Meunarodnoga suda po
lanku 36(2). njegova Statuta izjavom od 14. kolovoza 1946, i to za razdoblje od pet
godina, a nakon toga roka nakon isteka est mjeseci od notifikacije otkaza. Dana 6.
travnja 1984, tri dana prije nego to je Nikaragva uloila tubu protiv njih, Sjedinjene
su Amerike Drave notificirale glavnomu tajniku UN-a da se izjava iz 1946. nee
primjenjivati na sporove s dravama Srednje Amerike. Uz to, bilo je navedeno da e
ta notifikacija stupiti na snagu odmah i da e ostati na snazi dvije godine.
U presudi iz 1984. u parnici o Vojnim i paravojnim djelatnostima u i protiv N ik a r a g v e, kojom je odluivao o svojoj nadlenosti i dopustivosti tube, Meunarodni je sud odbio pridati uinak navedenoj notifikaciji Sjedinjenih Amerikih
Drava iz te iste 1984. godine. Sud je istaknuo da, premda su deklaracije po lanku
36(2). Statuta potpuno fakultativne, i drave nisu niim ograniene u odreivanju
uvjeta pod kojima se prihvaa nadlenost Suda, jednostrana narav deklaracije ne
znai da je drava koja oituje deklaraciju slobodna po svojoj volji mijenjati domaaj
i sadraj svoje sveane obveze (p. 418, para. 59).
Preuzimanje meunarodnih obveza putem jednostranih akata u meunarodnoj je praksi mnogo rjee od ugovornog obvezivanja. Premda se samo na
prvi pogled ini da se ta obeanja uvijek daju spontano i bez protuinidbe nekoga drugog, meunarodni su odnosi toliko bogati posebnim situacijama da je
katkad upravo u skladu s interesima neke drave da jednostranim aktom preuzme i vrlo odreene i dalekosene obveze kako bi o tome izbjegla pregovarati
i sklapati ugovor s drugim zainteresiranim dravama.

Takvih je primjera bilo u praksi. Ovdje navodimo samo neke najpoznatije. Stalni
sud meunarodne pravde u presudi iz 1933. o Pravnom poloaju Istonog Grenlanda, pridao je puni uinak izjavi norvekog ministra vanjskih poslova danoj u
1919. danskom poslaniku da Norveka nee initi nikakve tekoe Danskoj da stek
ne suverenitet nad itavim otokom Grenlandom. Sud smatra izvan svake sumnje
da odgovor takve naravi dan od ministra vanjskih poslova u ime njegove vlade na
pitanje diplomatskoga predstavnika koje ide u njegovu nadlenost, obvezuje zemlju
iji je on ministar (Series A/B, No. 53, p. 71).
Egipatska vlada preuzela je jednostranom izjavom od 24. travnja 1957. vrlo iroke
obveze o Sueskom kanalu i o ureenju koje se odnosi na upravljanje njime. Ta izjava
bila je deponirana u Tajnitvu UN-a.84
U presudi iz 1974, ije smo dijelove naveli, Meunarodni je sud izjavu predsjednika Francuske Republike na konferenciji za novinare, i izjave nekih drugih odgovornih osoba, da su nuklearni pokusi u atmosferi na atolu Mururoa u junom Pacifiku,
koji su bili u tijeku, posljednji protumaio kao pravnu obvezu Francuske da ubudue
obustavi pokuse te vrste.
b) Odreknue (waiver, renonciation). Pravo na odreknue od vlastitih prava

proizlazi iz prava svake suverene drave da slobodno raspolae svojim subjektivnim pravima i pravno zatienim interesima. Na temelju istoga toga suverenog prava drava moe slobodno preuzimati i nove obveze putem obeanja, o
kojemu je upravo bilo rijei.
Odreknue od vlastitih prava esto je dio transakcije, i ono se tada ini za neku
protuinidbu ili odreknue neke druge stranke od njezinih prava, quid pro quo.
Ono je tada dio nekoga sporazuma. Ali nita ne spreava da se ono poduzima jednostranim aktima.
Drava se moe odrei vlastitih subjektivnih prava, ali ne i onih koja su joj
dana za izvrenje neke dunosti.
Neka se drava moe ugovorom obvezati da e uvati svoju suverenost, iz ega
proizlazi njezino odreknue od prava da se sjedini s drugom dravom. To je bila
uinila Austrija lankom 88. Mirovnoga ugovora iz St. Germainea iz 1919, te ponovo
lankom 4. Dravnog ugovora iz 1955. Stalni sud meunarodne pravde u savjetodavnom miljenju iz 1931. o Austrijsko-njemakom carinskom reimu ustanovio
je da se lanak 88. Mirovnoga ugovora iz 1919. ima shvatiti kao produeno postojanje Austrije u postojeim granicama kao posebne drave, u kojima je ona sama
gospodar svojih odluka, ali s uinkom da je njezina neovisnost povrijeena ako se
na ekonomskom, politikom ili drugom podruju povrijedi lanak 88. (Series A/B,
No. 41, p. 45).
84
Vidi tekst te izjave Meunarodno javno pravo, Izbor dokumenata, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1977, str. 257-258.
195
U naelu drava slobodno raspolae i svojim subjektivnim pravima koja proizlaze iz nekoga ugovora kojemu je stranka. Ali odreknue od prava iz ugovora ne
oslobaa je obveze izvrenja propisanih dunosti bez pristanka svih ostalih stranaka
toga ugovora.
Odluku neke drave da se ne pozove na neki relativni uzrok nitavosti ugovora
(npr. na bludnju, prijevaru ili na korupciju svoga predstavnika), ili da ne trai dokonanje ugovora zbog bitne promjene okolnosti ili kao posljedicu krenja ugovora od
druge stranke, takoer valja shvatiti kao jednostrano odreknue od vlastitih prava
da se trai proglaenje toga ugovora nitavim ili njegovo dokonanje.
Odreknue je i kada stranka u sporu pred Meunarodnim sudom povue svoju
tubu prije nego to suprotna stranka na nju odgovori. Taj jednostrani prekid postupka predvia lanak 89(1). Poslovnika Suda iz 1978.
Napokon, vrsta odreknua bilo je jednostrano dokonanje ratnoga stanja s dravom koja je prije toga bezuvjetno kapitulirala. Do toga je bilo dolazilo kada sklapanje
mirovnih ugovora s pobijeenim zemljama nakon Drugoga svjetskog rata nije bilo
na vidiku. Mnoge su zemlje na taj nain dokonale ratno stanje s Njemakom, ali i
s Austrijom koju nisu smatrale pobijeenom dravom, poetkom pedesetih godina
20. stoljea.
Jednako kao i glede obeanja, ope meunarodno pravo ne propisuje neki

poseban oblik (formu) za odreknue od vlastita prava. Ono se, dakle, moe
oitovati pismeno, usmeno ili konkludentnim inima.
U mnogim meunarodnim sudskim i arbitranim odlukama afirmiralo se
pravilo da se odreknue neke drave od njezinih prava ne pretpostavlja.85 U
tome je smislu i Stalni sud meunarodne pravde u presudi Lotus iz 1927. istakao: Ograniavanje neovisnosti drava se ne pretpostavlja (Series A, No. l, pp.
18-19). To znai, kad je odreknue u sumnji, ono se mora tumaiti restriktivno
i na nain povoljan za dravu koja ga je dala. To, dalje, znai da odreknue, po
pravilu, ne moe proizai iz utnje ili pasivnosti u uvjetima kada se oekuje
reakcija (acquiescence).
85
Usporedi arbitranu presudu iz 1870. o Zatvaranju luke Buenos Aires, prema kojoj: injenica
da si netko nije pridrao pravo ne znai da ga se odrekao (glede isticanja meunarodnoga zahtjeva), RIAA, vol. II, p. 648; arbitranu presudu iz 1931. u sporu Campbell: odreknue se nikada ne pretpostavlja, RIAA, v. II, p. 1156; arbitranu presudu iz 1932. u sporu o brodu Kronprins
Gustav Adolf, odreknue od prava ili od zahtjeva ne smije se pretpostaviti, RIAA, v. II, p. 1299.
Osim u sporu Lotus (vidjeti dalje), u presudi Meunarodnog suda iz 1954. o Albanskom monetarnom zlatu, u istom je smislu navedeno da se ulaganje prethodnog prigovora Italije u postupku
koji je ona sama pokrenula tubom ne moe uzeti kao njezino odreknue od zahtjeva, p. 30. U
presudi iz 1955. u sporu Nottebohm Meunarodni je sud istaknuo da ponuda Gvatemale da
spor s Lihtentajnom rijei pregovorima, arbitraom ili u sudskom postupku, ne moe znaiti
priznavanje Lihtentajnu prava da Nottebohma titi kao vlastitog graanina, pp. 19-20. Takvo bi
priznanje (od Gvatemale) imalo uinak odreknua od mjere sekvestracije imovine te osobe kao
neprijateljskog (njemakog) dravljanina.

Ipak, ako neka drava kroz dugo razdoblje ne protestira protiv produenih akata vrenja vlasti na dijelu svojega podruja od druge drave, iz te pasivnosti moe
proizai njezina namjera da to podruje napusti.
Neki pisci dijele odreknue na abdikativno, kada se naputa vlastito pravo bez
namjere da se prenese na drugoga, te na translativno, kad se ono prenosi na nekoga
drugog.86 Ta je podjela bez veega praktinog znaenja u meunarodnome pravu.
Jedino bi naputanje podruja, koje pri tome postaje terra nullius i slobodno na
okupaciju ma koga, bilo zaista abdikativno. U svim drugim sluajevima, npr. pri
odricanju od prava na reparacije, ili od naplate duga, ili od inidbe drugoga, ono je
u biti translativno. Nenaplaena svota ne postaje niija, nego ostaje u vlasnitvu
dunika.
Odreknue od vlastitoga prava, kad je oitovano na izriit nain i bez uvjeta,

i ako je stiglo do adresata, ne moe se naknadno opozvati. Pod tim okolnostima
nema mjesta ni njegovu restriktivnom tumaenju. Ako, meutim, o namjeri
odreknua postoji sumnja, treba ga, ovisno o okolnostima, tumaiti u prilog
drave koja ga je navodno oitovala.
c) Jednostrani akti kojima se stjeu nova prava. Zanimljivo je da do naih

dana sustavna djela meunarodnoga prava najee ne spominju mogunost
stjecanja, putem jednostranih akata, novih subjektivnih prava drava. Vjerojatno je razlog tomu to se openito ne priznaje relativno djelovanje tih akata u
odnosu na druge drave, analogno opemu pravilu da ugovor ne moe stvarati
ni prava, a ni dunosti za tree drave, koje nisu njegove stranke (v. supra, 20).
Nasuprot tomu gleditu znanosti, meunarodno je pravo oduvijek predvialo
odreene mogunosti stjecanja novih prava na taj nain, a meunarodna praksa
to i potvruje.
Da bi jednostrani akt postigao eljeni uinak, tj. da bi drava u pitanju jednostrano stekla neko pravo, najvaniji je uvjet da je takav nain stjecanja novih
prava predvien opim meunarodnim pravom na snazi u trenutku oitovanja
te namjere, kao i da se steeno pravo neprestano uiva u granicama toga prava. Ako su ti uvjeti ispunjeni, tada za takav akt, po pravilu, nee biti potrebno
ovlatenje ili pristanak bilo koga drugoga.
Ako neki akt ne ispunjava neke uvjete, tada je on poduzet ultra vires, tj. bez
pravne osnove. Ostali subjekti meunarodnoga prava mogu ga osporavati, i nisu
mu duni priznati pravne posljedice. No i svojatanje ili uivanje subjektivnih
prava izvan okvira meunarodnoga prava moe u dvostranim odnosima dovesti
do suprotstavljivih stanja (v. infra, 28).
86
Cf. Eric SUY: Les actes juridiques unilatraux en droit international public, Paris, 1962, pp.
155-156; Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en las relaciones internacionales, Revista espaola de derecho internacional 1967, No. 3, pp. 438-439.
197
Glavni primjeri jednostranih akata te vrste jesu sljedei:

(i) Okupacija niijega podruja. Efektivno i vidljivo zaposjedanje nekoga podruja, koje u trenutku zaposjedanja ne pripada ni jednoj drugoj dravi (terra
nullius), uvjet je za njegovo doputeno (legitimno) stjecanje. Pod tim uvjetima
naslov (titulus) nad tim podrujem ne moe se osporiti protestom, niti on ovisi
o priznanju ili uzdravanju od drugoga.
Danas gotovo da na naemu planetu nije ostalo podruja slobodnih za novo
stjecanje, a niti drave pokazuju namjeru da napuste podruja koja dre pod
svojom vlau. O ostalim pojedinostima o stjecanju podruja putem okupacije
vidjeti infra, 63, pod 3.
(ii) Zastara i historijska prava. Neka drava moe ak i bez valjanoga pravnoga naslova, dakle krenjem opega meunarodnog prava ili subjektivnih prava
drugih, stei odreena prava. Uvjet za to jest da na miroljubiv nain u duljemu
razdoblju obnaa vlast na nekomu podruju ili na dijelu otvorenoga mora a da
u tome ne naie na otpore i proteste bilo koje druge drave. Opirnije o tome
vidjeti infra, 63 pod 6.
(iii) Jednostrano stjecanje prava obalne drave prema pravu mora. Ve smo
bili istaknuli znaenje jednostranih akata u razvoju opih obiajnih pravila u
meunarodnome pravu mora (v. supra, 9, pod 6). Ovdje valja napomenuti da
ope meunarodno pravo mora koje je danas na snazi, ovlauje obalne drave
da u skladu s meunarodnim pravom, stjeu jednostranim aktima suverenost,
suverena prava ili jurisdikciju nad nekim dijelovima mora u produetku svoje
obale. O tome e biti rijei uz vie pojedinosti, ali na ovome mjestu valja spomenuti takve mogunosti kao primjere.
Rije je o povlaenju ravnih polaznih crta od kojih se mjeri irina teritorijalnoga mora (infra, 68); o proglaenju arhipelakih voda, ukljuujui zrani
prostor iznad njih, povlaenjem ravnih arhipelakih crta (infra, 69); o proglaenju vanjskoga morskog pojasa do granice od 24 milje raunajui od polazne
crte (infra, 71); o proglaenju gospodarskoga pojasa ili sline zone do granice
od 200 milja od polazne crte (infra, 72); te o proglaenju epikontinentalnog
pojasa preko te crte od 200 milja (infra, 73).
Tim jednostranim aktima obalna drava zaista stjee prava nad odgovarajuim dijelovima mora, morskoga dna, podzemlja, te zranoga prostora iznad
mora, ovisno o pravnom reimu prostora u pitanju. Ostale su drave dune
potovati prava obalne drave u tim prostorima, pod uvjetom da su ti jednostrani akti poduzeti u skladu s opim meunarodnim pravom, i da obalna drava
potuje sve svoje odgovarajue dunosti, ukljuujui prava i slobode svih drugih
drava. Odgovarajua pravila opega meunarodnoga prava kodificirana su u

Konvenciji UN-a o pravu mora iz 1982, to podrazumijeva da se ona primjenjuju
i na drave koje nisu njezine stranke.
Bez tih jednostranih akata, ili u razdoblju dok se oni ne donesu, obalna drava ne moe uivati odgovarajua prava koja predvia ope meunarodno
pravo mora.
Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. u nekim propisima za koja se moe
smatrati da su takoer prerasli u ope obiajno pravo, predvia i prava obalnih
drava da jednostrano donose i neke druge zakone i propise. Rije je npr. o zakonima i propisima obalne drave o nekodljivome prolasku stranih brodova njezinim
teritorijalnim morem; ili u odreivanju plovnih putova i sustava odijeljenoga prometa u teritorijalnom moru i u tjesnacima koji slue meunarodnoj plovidbi. Ako
su ti unutarnji propisi u skladu s odredbama Konvencije i drugim pravilima opega
meunarodnog prava, i ako se u tim okvirima primjenjuju, oni obvezuju brodove
svih drugih zastava u prolasku.
Ipak se, po naemu miljenju, tu ne radi o jednostranim aktima kojima obalna
drava stjee nova prava, nego o aktima kojima se ureuju postojea prava i dunosti. Stoga ti akti ne pripadaju skupini jednostranih akata koji se mogu smatrati
izvorom meunarodnoga prava.
h
Iz navedenih je primjera uoljivo da jednostrani akti drava, ako ih ope
meunarodno pravo predvia i ako su u njegovim okvirima, stvaraju prava za
dravu njezina autora, kao i odgovarajue dunosti svih drugih drava da ih
potuju. Stoga se odbacivanje tih akata u znanosti, inspirirano analogijom iz
privatnog prava, tu pokazalo neispravnim.
199
28. SUPROTSTAVLJIVA STANJA (OPOZABILNOST)

Bibliografija
I. C. MacGIBBON: The scope of acquiescence in international law, The British Year Book of
International Law 1954, pp. 143-186; Jacques BENTZ: Le silence comme manifestation de
volont en droit international public, Revue gnrate de droit international public 1963 No. l,
pp. 44-91; Antoine MARTIN: Lestoppel en droit international public, Paris, 1979, 384 pages; V.
. DEGAN: Suprotstavljiva stanja (opozabilnost) u meunarodnom pravu, JRMP 1987, str.
115-132.
Na kraju izlaganja o izvorima meunarodnoga prava valja nam neto navesti

o uincima koji proizlaze iz suprotstavljivih stanja. Suprotstavljivost i nesuprotstavljivost (opposabilit i inopposabilit) tekovina su najnovijega razvoja
meunarodnoga prava. Te je institute Meunarodni sud preuzeo u svojoj poslijeratnoj praksi iz francuskoga graanskog prava i postupka.
Izrazi su se najprije pojavili u nekim presudama originalno pisanima na francuskom, iji su prijevodi na engleski u poetku bili drukije sroeni.87 Poslije su i neki
britanski pisci preuzeli te institute u svojim sustavnim djelima.88 Danas se navode i u
presudama Suda na engleskom jeziku, a i zastupnici stranaka u parnicama pozivaju
se na te institute.89
Suprotstavljivost i nesuprotstavljivost odnose se u naelu na akte treih.

Budui da je ugovor izvor neposrednih prava i obveza za njegove stranke, nije
uobiajeno govoriti da je on suprotstavljiv u odnosu na neku od njih, jer ugovor
pravno obvezuje sve njegove stranke.
87
Originalni francuski tekst iz presude o Pravu azila iz 1950: ... A supposer que cette coutume
existt entre certains Etats seulement de lAmrique latine, elle ne pourrait pas tre oppose au
Prou..., preveden je na engleski: ... it would not be invoked against Peru... p. 277. Francuski tekst
iz presude o Anglonorvekom ribolovu iz 1951: La notorit des faits... la position de la GrandeBretagne dans la mer du Nord, son intrt propre dans la question... permettraient en tout cas la
Norvge dopposer son systme au Royaume-Uni, preveden je na engleski ... would in any case
warrant Norways enforcement of her system against the United Kingdom, p. 139.
88
Cf., Georg SCHWARZENBERGER: International Law, Volume I, Third Edition, London,

1957, pp. 130, 326, 327, 353; Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Oxford,
1966, p. 513.
89
U presudi iz 1982. o Epikontinentalnom pojasu (Tunis/Libija), glede ravnih polaznih crta kojima je Tunis obuhvatio vode zaljeva Gabs, Sud je u originalnom engleskom tekstu istaknuo:
...Libya considers that those lines are not opposable to Libya... (jednak je i francuski prijevod),
p. 75, para. 101. I u presudi iz 1984. o Zaljevu Maine (Kanada/Sjedinjene Amerike Drave),
stajalite Vijea Suda bilo je u prijevodu na engleski: ... any delimitation of the continental shelf
effected unilaterally by one State regardless of the views of the other State or States concerned is
in international law not opposable to (other) States..., p. 292, para. 87.

No pitanje je ima li neka trea drava dunost potovati pravne posljedice
ugovora kojemu nije stranka i koji za nju ne predvia neka posebna prava i
dunosti po propisima prava ugovora (v. supra, 20). Slino je i glede uinka
neke sudske presude na dravu koja nije stranka u parnici koja je tom presudom
odluena.
Suprotstavljivost je pojam koji ne implicira dunost tree drave na neku
aktivnu inidbu. On podrazumijeva dunost pasivnoga potovanja svih pravnih
posljedica koje proizlaze iz nekoga akta za treu dravu. I nasuprot tomu, kae
se da neki akt nije suprotstavljiv za neku treu dravu u okolnostima kada ona
ne osporava njegovu pravovaljanost, ali je pravno ovlatena otkloniti sve njegove
pravne posljedice u odnosu na samu sebe.
Oba pojma suprotstavljivost i nesuprotstavljivost od posebne su vanosti
glede jednostranih akata drava. ak i u uvjetima kada je neki jednostrani akt
pravno nedoputen, on moe za druge drave stvoriti suprotstavljivo stanje. I
ako je neka drava jednostranim aktom sebi pribavila neko pravo, ili ako ona
svojata neko pravo bez pravnoga naslova, nastalo suprotstavljivo stanje savreno
odgovara njezinu nesmetanom uivanju toga prava u odnosu na druge drave.
Suprotstavljiva stanja nastaju najee nekom vrstom priznanja akta u pitanju od tree drave. I obrnuto, trea drava moe sprijeiti suprotstavljivo stanje
ako na akt u pitanju uloi protest.
Tu je dakle rije o nekim oitovanjima volje koja i danas veina pisaca svrstava
u jednostrane pravne poslove, a neki od njih i u jednostrane akte kao vrstu izvora
partikularnoga meunarodnoga prava.
a) Priznanje (recognition, reconnaissance) moe biti jednostrano, ali i kolektivni akt vie drava, kojim priznato stanje, zahtjev ili akt drugoga postaju
suprotstavljivi u odnosu na dravu koja ga je dala.
Priznanje ima uinak odreknua ako neka drava, priznajui zahtjev druge,
napusti vlastito subjektivno pravo. Jedino u tome sluaju priznanje je jednostrani akt koji neposredno raa prava i dunosti u meunarodnom pravu. U
drugim sluajevima ono proizvodi suprotstavljiva stanja, ali moe biti i vaan
initelj u obiajnome procesu.
Ako neka drava prizna akt ili zahtjev druge drave koji je bez pravne osnove (ili se samo djelomice zasniva na pravu na snazi), takav akt time ne postaje
pravno utemeljen. Osim u sluaju spomenutoga odreknua od vlastitoga prava,
druga se drava svojim priznanjem toga akta jedino odrie od svoga prava da
mu se suprotstavlja i da protiv njega protestira. Priznati akt time postaje suprotstavljiv u odnosu na dravu koja je dala priznanje, i ona je otada duna trpjeti i
potovati sve posljedice koje iz toga akta mogu za nju proizai.
201
Svojim priznanjem, drava u isto vrijeme odustaje od svojih prijanjih protesta i suprotstavljanja druge vrste (ako ih je bilo), aktu ili stanju koje je postalo
priznato.
Priznanje sa svim izloenim posljedicama proizlazi iz istovrsne protupravne
prakse ili akta u pitanju. Ako neka drava istakne u svoju korist zahtjev koji nije
zasnovan na pravu, tvrdei da se pravna norma s kojom je njezin akt u suprotnosti izmijenila, iz te njezine tvrdnje proizlazi njezino vlastito priznanje pravne
utemeljenosti istovrsnih akata i zahtjeva svih drugih drava. To se priznanje
protee na ve istaknute akte i zahtjeve drugih, kao i na one koji e se naknadno
istaknuti. Drava tim zahtjevom postaje sprijeena osporavati istovrsne akte i
koristi iz njih svih drugih drava koje se ponaaju na jednak nain kao i ona.
Isticanjem svoga zahtjeva ona ujedno odustaje od svojih moguih prijanjih
protesta protiv prijanjih takvih akata drugih.
Neki pisci, osobito s europskoga kontinenta, te uinke protupravnog akta izjednauju s pravilom estoppel u angloamerikom pravu. Pri tome oni smatraju da je
estoppel ope naelo prava i, kao takvo, pravilo meunarodnoga prava na snazi.90
Drugi pisci, posebno oni iz drava s angloamerikim pravom, upozoravaju da je
estoppel dokazno naelo iz sudskog postupka, a ne materijalnoga prava, i da mjesta
njegovoj primjeni ima samo ako je druga stranka poklonila vjeru nekoj izjavi ili ponaanju i time pogorala svoj poloaj.91 Prijeratni Stalni sud meunarodne pravde
i dananji Meunarodni sud u vie su navrata pribjegavali tomu naelu u svojoj
praksi, ali se iz tih primjera ne mogu sa sigurnou utvrditi svi uinci toga naela
u meunarodnom pravu. Ako se naelu estoppel i prida sasvim usko znaenje kao
u angloamerikom pravu, u meunarodnom pravu i u pravu openito u svakom
sluaju vrijedi ire naelo non concedit venire contra factum proprium, tj. da nitko
ne moe zahtijevati od drugoga da se ponaa drukije negoli on sam.
Iz navedenoga proizlazi da se neka u poetku protupravna praksa, koju je

prihvatila i priznala golema veina drava, moe transformirati u novo ope obiajno pravo. Nemogunost suprotstavljanja toj praksi u odnosima izmeu svih
njezinih izvrilaca pospjeuje obiajne promjene. Novo obiajno pravo moe
ak i konvalidirati raniju praksu koja je prije njegova nastanka bila protupravna.
No, ako na taj nain ipak ne doe do kristalizacije prakse u novo obiajno
pravo, ta praksa ostaje protupravna sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.
Suprotstavljiva stanja, dakle, stvaraju dvostrane odnose u kojima se spreava
90
To je npr. Adolfo MIAJA DE LA MUELA: Los actos unilaterales en las relaciones internacionales, Revista espaola de derecho internacional 1967, No. 3, pp. 440-447; ali i britanski pisac
G. SCHWARZENBERGER, op. cit., p. 552 (glede jednostranih akata).
91
Cf., D. W. GREIG: International Law, Second Edition, London, 1976, pp. 34-36; Ian BROWNLIE, Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 645-647.

osporavanje protupravnosti, i koja namee dunost trpljenja posljedica tih akata
u meusobnim odnosima. Ali sami ti akti ne postaju time pravno doputeni.
b) Protest (prosvjed, protest, protestation), ima suprotan uinak od priznanja. On spreava nastanak suprotstavljivoga stanja u odnosu na neki akt ili
zahtjev protiv kojega je oitovan, ali samo ako jednostrani akt ili ugovor nije
osnovan na opemu meunarodnom pravu. Uinak pravno doputenih akata
ne moe se spreavati neosnovanim protestima.
Obrazloili smo ve da protest veega broja drava moe sprijeiti stvaranje

novoga obiajnoga pravnog pravila, kao i da efektivni protesti jedne drave
mogu nju izuzeti iz domaaja obiajnoga pravila ako ono nastane (supra, 10).
Protest isto tako spreava stvaranje historijskih naslova. Svaki protest prekida rok zastare, iako zastarni rokovi u meunarodnom pravu nisu unaprijed
odreeni (v. supra, 27, pod (c)).
Protest uvijek ima za cilj ouvanje vlastitih prava drave koja ga je oitovala. On se moe izraziti u pisanom obliku ili usmeno ili konkludentnim inima
(v. supra, 10), ali u svakom sluaju mora biti efektivan i u razmjeru s naravi
protupravnog djela.
No, i kada se smatra da protest nije bio dovoljno efektivan, on ipak spreava
stvaranje suprotstavljivoga stanja u odnosu na dravu koja ga je oitovala.
c) Podrazumijevani pristanak (acquiescence). Rije je je o jednome od najdelikatnijih problema u meunarodnoj praksi. Naelo iz rimskoga i kanonskog
prava qui tacet consentire videtur, tj. da utnja znai odobravanje, u pravu nema
univerzalnu primjenu. Ovisno o okolnostima nekoga sluaja, utnja se moe
tumaiti kao pristanak, ali katkad i kao odbijanje, ili pak kao indiferentnost koja
ne postie pravne posljedice.
Neki meunarodni ugovori izriito predviaju u svojim odredbama da utnja, tj. pasivnost u odnosu na neki akt ima znaenje pristanka na njega. Najznaajnija odredba u tome pogledu jest proceduralno pravilo iz lanka 65. Beke
konvencije o pravu ugovora iz 1969. Njezin stavak 1. predvia:
1. Stranka koja se, na temelju odredaba ove Konvencije, pozove bilo na to da
postoji mana u njezinu pristanku da bude vezana ugovorom bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove
primjene, mora svoj zahtjev notificirati ostalim strankama. Notifikacija mora navesti
mjeru koja se predlae glede ugovora i razloge za to.
Potom stavak 2. toga lanka propisuje sljedee:

2. Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti, ne smije biti krai od tri
mjeseca od primitka notifikacije, nijedna stranka ne stavi prigovor, stranka koja je
izvrila notifikaciju moe... poduzeti mjeru koju je predloila.
203
Taj propis iz Beke konvencije pridaje veliku vanost formalnoj notifikaciji

u pisanom obliku. Svaka drava koja ju je primila moe uloiti prigovor, ali, ako
ga ne uini, podrazumijeva se da je na predloenu mjeru pristala.
Slino tomu, i u nedostatku neke ugovorne odredbe koja to izriito previa, ako neka drava notificira pisanim putem drugoj dravi neku injenicu ili
zahtjev, a ova na to priopenje ne odgovori, jaka je pretpostavka da je ona na
sadraj notifikacije pristala.
Pasivnost na akte, zahtjeve ili na praksu drugoga, koji su opepoznati i koji
nisu formalno notificirani, moe katkad takoder imati nepovoljne posljedice
za onoga koji se uzdri od protesta. Tim putem moe doi do stvaranja novoga
obiajnog prava, ili do nastanka historijskog naslova, ili makar do suprotstavljivoga stanja u odnosu na takav akt.
ak ako pasivnost ne odraava stvarnu namjeru pristanka ili priznanja, od svake
se drave iz razloga pravne sigurnosti oekuje budnost u zatiti vlastitih prava i interesa. Iz toga stanja ak proizlazi i osjeaj dunosti drave da protestira u uvjetima
koji trae takvu reakciju. Stoga drava koja je zbog nesposobnosti ili neznanja svojih
organa nemarna prema svojim vlastitim pravima moe snositi teke posljedice svoje
neorganiziranosti.
Osim u sluajevima koji su unaprijed predvieni ugovorima, negativne posljedice utnje ne nastupaju automatski. to je dulji protek vremena pasivnosti
neke drave, osobito u odnosu na kontinuirane akte i djelovanje drugoga, s
njime usporedo raste pretpostavka njezina pristanka na te akte. Napose ako u
proteku toga vremena nastane novo ope obiajno pravilo ili historijski naslov,
naknadni protesti u zatiti vlastitih prava vie nee pomoi.
Ipak, doktrina podrazumijevanoga pristanka (acquiescence) podrazumijeva
i znatna ogranienja. Nekoj se dravi ne moe imputirati pristanak ako ona nije
znala za injenice protiv kojih nije protestirala. To se, naravno, ne moe odnositi
na injenice koje su joj slubeno notificirane.
No katkad i poznavanje injenica nije dovoljno za pretpostavku pristanka.
Uzdravanje od protesta moe se opravdati pregovorima koji su u tijeku, ili
sklapanjem privremenoga sporazuma (modus vivendi) u oekivanju konanog
ureenja danoga pitanja. I napokon, kako je sugerirao Emmeric de Vattel prije
dvije stotine godina, neka velesila moe prisiliti na utnju i pasivnost slabiju
dravu ija su prava predmetom njezine uzurpacije. U tim okolnostima iz utnje ne proizlazi pristanak,92 i to na temelju istoga opega naela prava koje ini
nitavim neki ugovor ili jednostrani akt sklopljen ili donesen pod prisilom.
92
Cf., Emmeric de VATTEL: Le Droit des Gens, Paris, 1856, Liv. II, Ch. 11, 144.
III. DIO
MEUNARODNA ZAJEDNICA
29. RAZLIITA POIMANJA MEUNARODNE

ZAJEDNICE I POJAM SUBJEKTA MEUNARODNOG
PRAVA
Bibliografija
Vladimir IBLER: Neke postavke o meunarodnoj zajednici, ZPFZ 1966, br. 3-4, str. 267-277;
Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain
Pellet, 8e dition, Paris, 2009, 443-446.
Subjekt meunarodnoga prava je svatko tko u meunarodnome pravnom

poretku ima pravnu i djelatnu sposobnost. Pravna sposobnost oituje se u tome
da subjekt toga prava moe biti nosiocem prava i obveza (da je meunarodna
osoba). Djelatna sposobnost podrazumijeva sposobnost subjekta meunarodnoga prava da moe samostalno isticati svoje zahtjeve prema drugim subjektima, sklapati meunarodne ugovore i druge pravne poslove, te openito sudjelovati u stvaranju i izmjeni normi opega i partikularnoga meunarodnog prava.
Ta sposobnost, meutim, obuhvaa i neposrednu i samostalnu odgovornost za
poinjena protupravna djela, tj. za krenje obveza po meunarodnome pravu.
Krug i vrste subjekata meunarodnoga prava podloni su promjenama u
vremenu. ak ni znaenje te rijei nije uvijek bilo isto. Grotius je raspravljao
o subjektima kao o podanicima njihovih vladara, a njegovo je meunarodno
pravo bilo ponajprije pravo izmeu suverenih vladara. Poslije se pod pojmom
subjekta vie ne uzimaju podanici, nego nositelji prav i dunosti. Ali sve do
19. stoljea protezalo se miljenje da su subjekti meunarodnoga prava u tome
smislu bili i vladari drava.
Tijekom 19. stoljea, nakon to je pozitivizam postao dominantan, prevladalo je gledite da je drava jedini subjekt meunarodnoga prava. No bilo je pisaca
koji su doputali da je i konfederacija drava (uz svaku njezinu dravu lanicu),
takoer poseban subjekt na podruju na nju prenesenih nadlenosti. Neki su
pisci bili miljenja da je i Europska dunavska komisija zaseban subjekt, kao neka
vrsta rijene drave, jer je svoju vlast vrila na dijelu Dunava.
206 Meunarodna zajednica

Danas prevladava gledite prema kojemu je krug subjekata meunarodnoga
prava iri od drave. To su gotovo sve meuvladine organizacije, te priznati ustanici kao privremeni subjekti koji se bore za dravnost ili za vlast u nekoj dravi.
U prolosti su to bila i neka podruja s posebnim poloajem (Danzig, Saar), te
mandati A u sustavu mandata u okviru Lige naroda do njihova stjecanja pune
neovisnosti (Irak, Palestina, Transjordanija, Sirija i Libanon).
Ispravno je, meutim, gledite da je svaka suverena drava Subjekt meunarodnoga prava s niim ogranienom pravnom i djelatnom sposobnou. Meuvladine su organizacije tvorevine drava, a subjektivitet ustanika ovisi o njihovu
priznanju od drava.
Zanimljivo je pitanje na poetku treeg tisuljea moe li se u gornjemu

znaenju i meunarodna zajednica smatrati subjektom meunarodnoga prava, ma to se pod tim izrazom poimalo. U tome sklopu postavlja se i pitanje
budunosti suverenih drava kao dijelova te meunarodne zajednice.
Odgovor na to pitanje ovisi o polazitu koje se usvoji. Znalci meunarodnih
politikih odnosa mogu s njima svojstvenim argumentima lako dokazati da je
integrirana meunarodna zajednica mit, i da ona u stvarnosti ne postoji. Pravnici e pribjei istraivanju sadraja usvojenih meunarodnih instrumenata. Iako
taj pristup moe izgledati previe formalistian, pa i povran, injenica je da je
sve vie takvih instrumenata koji polaze od postojanja meunarodne zajednice
i koji je time pod razliitim nazivima priznaju.
Tako, lanak 1(1). Ugovora iz 1967. proglauje: Istraivanje i iskoritavanje svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, moraju se obavljati za dobrobit i
u interesu svih zemalja, bez obzira na stupanj njihova gospodarskog i znanstvenog
razvoja i moraju biti na dobrobit itavoga ovjeanstva. Slino tomu, lanak 136.
Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982, koji se odnosi na Meunarodnu zonu morskoga dna i podzemlja izvan granica nacionalne jurisdikcije drava, propisuje: Zona
i njezina bogatstva su zajednika batina (ope dobro) ovjeanstva.
Meu tim propisima, po pravnim uincima nesumnjivo je najdalekoseniji

lanak 53. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, koji smo ve navodili, a
koji propisuje: ... imperativna norma opega meunarodnog prava jest norma
to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica drava. ... Dakle,
sam jus cogens je povezan s pretpostavljenim postojanjem te zajednice.
Napokon, i prijanji lanak 19. Nacrta o odgovornosti drava to ga je Komisija za
meunarodno pravo usvojila, pa napustila, predviao je: Meunarodni zloin ini
meunarodni protupravni in koji proizlazi iz krenja od neke drave meunarodne
obveze koja je toliko bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice da
je njezina povreda priznata zloinom od te zajednice u njezinoj cjelini.
29. RAZLIITA POIMANJA MEUNARODNE ZAJEDNICE I POJAM...
207
Vodei se strogim pozitivistikim kriterijima o pravu, u najmanju ruku one

drave koje su postale strankama neke od gore citiranih konvencija, ili koje su
prihvatile neku rezoluciju Ope skuptine UN-a u tome smislu, priznaju postojanje itave meunarodne zajednice drava, ili samo meunarodne zajednice,
ili pak ovjeanstva, kao pravnih kategorija.
Ipak ostaje pitanje je li ta meunarodna zajednica danas mit ili stvarnost?
Valja istaknuti da su u nae vrijeme prisutne razliite tenje koje vode prema
jo vroj integraciji (povezivanju) ovjeanstva. Ali je jo uvijek preuranjeno
pripisivati meunarodnoj zajednici svojstvo subjekta meunarodnoga prava.
Ona kao takva jo uvijek ne moe biti izravnim nositeljem prava i dunosti
po meunarodnome pravu, niti moe isticati djelotvorne zahtjeve u vlastito
ime. A to je ono to je Meunarodni sud u savjetodavnom miljenju iz 1949. o
Naknadi tete u slubi UN-a postavio kao minimalne kriterije meunarodne
osobnosti (p. 367).
Vanija od toga jest injenica da se ta meunarodna zajednica, ako zaista i
postoji, sastoji od suverenih drava. Dravna suverenost gotovo da nije pretrpjela znaajnije uzmake, unato svim tenjama za integracijom na univerzalnoj
i regionalnoj razini. I ta meunarodna zajednica ula je u tree tisuljee podijeljena na suverene i teritorijalne drave. Stoga se ak ni na doktrinarnoj osnovi
nipoto ne smije zanemariti postojanje drava, koje su u usporedbi s ostalima
najvaniji subjekti meunarodnoga prava.1
Meunarodno je pravo jo uvijek sustav pravnih pravila koja se primjenjuju
uglavnom u odnosima izmeu drava. Golemu veinu ugovora na snazi drave
su izmeu sebe sklopile i ti ugovori ureuju njihove meusobne odnose. Veina
obiajnih pravnih pravila nastaje u praksi drava i primjenjuje se na njih same.
ak su i ljudska prava ugovorile i prihvatile drave u korist pojedinaca, te stoga
ni ovjek u svojemu osobnom svojstvu nije istinski subjekt meunarodnoga
prava.
Napokon, uz iznimku Meunarodnoga komiteta (odbora) Crvenog kria
i Lige drutava Crvenog kria, sve druge meunarodne organizacije koje su
opskrbljene meunarodnom osobnou meudravne su naravi. Dakle sve meunarodne organizacije koje imaju to svojstvo, poevi od samih Ujedinjenih
nacija, tvorevine su drava, drave su njihovi lanovi, a njihovi glavni politiki
organi sastavljeni su od predstavnika drava lanica koji u njima provode politiku svojih vlada.
1
Sve do polovice 20. stoljea u francuskoj znanosti snaan je utjecaj imalo uenje Georgesa
Scellesa o sociolokom objektivizmu. Vidi kratak prikaz toga miljenja, supra, 3, pod 1, (ii).

Ukratko, poevi od 19. stoljea suverena je drava glavni stvaratelj pravila
meunarodnoga prava i ta se pravila uglavnom primjenjuju na drave. U tome
pogledu meunarodno pravo duboko je razliito od unutarnjega prava svake
drava.
No sve to zajedno ne znai da se drave, pa i one najmonije, u meunarodnim odnosima mogu ponaati neodgovorno, a niti da je njihova suverenost bez
granica. To ne znai niti da je ispravna voluntaristika dogma iz 19. stoljea,
prema kojoj bi praktino svaka suverena drava imala pravo veta pri stvaranju
pravila opega meunarodnog prava.
Suverenost drava stoji u korelaciji s nekim potrebama meunarodne zajednice kao cjeline, poput onih o odranju meunarodnoga mira i sigurnosti,
o potovanju dostojanstva svake ljudske osobe, o nunosti zatite ljudskoga
okolia, o odranju minimalnoga meunarodnoga pravnoga poretka i sl.
Uz to, dosljedno potovanje suverenosti drugih drava implicitno namee
postojanje vrstih meunarodnih obveza svake drave, koje sve vode prema
ograniavanju iskazivanja njezine moi. Iz toga proizlaze najznaajnije imperativne norme opega meunarodnog prava koje se nazivaju naelima Ujedinjenih
nacija, a koje su razraene u Deklaraciji Ope skuptine UN-a iz 1970. (v. infra,
31). To su pravila jus cogens u smislu iremu od onoga iz Beke konvencije o
pravu ugovora iz 1969, i ona nisu rijetkost. Ali stvarnost meunarodnih odnosa
daleko je od njihova jednoobraznog potovanja i bez iznimaka.
Te su imperativne norme u dananjemu meunarodnom pravnom poretku
neka vrsta objektivnog i viega prava.2 Njihovo dosljedno potovanje nunost je
za odravanje skladnih i miroljubivih meunarodnih odnosa. I to se te norme
u stvarnim meunarodnim odnosima vie kre, bilo uz otpor meunarodne
zajednice bilo nekanjeno, time sve vie dolazi u pitanje odranje meunarodnoga mira i sigurnosti kao vrhunskih vrijednosti itavoga ovjeanstva. A
meunarodni mir i sigurnost poivaju na dosljednom potovanju od svakoga
suverenosti i jednakosti svih drava svijeta, ukljuujui njihovu teritorijalnu
cjelovitost.
Cf., V. . DEGAN: Some Objective Features in Positive International Law, Theory of International Law at the Threshold of the 21st Century,Essays in honour of Krzysztof Skubiszewski,
The Hague, 1996, pp. 123-146.
209
A. DRAVE I DRUGE
TERITORIJALNE
CJELINE
30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA
PRAVA
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Ope meunarodno pravo o suverenosti, JRMP 1969, br. 3, str. 333-341;
James CRAWFORD: The Creation of States in International Law, Oxford, 1979, 498 pages; V. .
DEGAN: Yugoslavia in Dissolution, Opinion No. l of the Arbitration Commission of 7 December,
1991, Croatian Political Science Review 1992, (Zagreb), No. l, pp. 2 -32; Historic Events Resulting
in the Dissolution of Yugoslavia, Encyclopaedia Moderna 1993, (Zagreb), No. 2 (42), pp. 163-169;
Socit franaise pour le droit international, Colloque de Nancy: LEtat souverain laube du
XXIe sicle, Paris, 1994, 318 pages; V. . DEGAN: Cration et disparition de lEtat ( la lumire
du dmembrement de trois fdrations multiethniques en Europe), RCADI 1999, tome 279,
pp. 197-375; Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, razvitak njezine meunarodnopravne
osobnosti tijekom povijesti, Zagreb, 2002, 400 str., napose str. 28-46, 70-101.
1. Uvod. ovjeanstvo je ulo u tree tisuljee nae ere uz prisutnost meunarodne zajednice, koja e se moda jo vie integrirati, ali e i dalje biti
razdijeljena na suverene i teritorijalne drave. Nestanak drava kao posljedica
nastanka neke superdrave ili federacije drava na svjetskoj razini nije u izgledu.
Ta injenica uzrokom je neprestanih napora mnogih drutvenih skupina i
stanovnitva teritorija za stvaranjem njihovih vlastitih neovisnih drava. Dravnost prua mnoge pogodnosti. Mnogi narodi koji imaju dugu povijest dravnosti ili teritorijalne autonomije anonimni su u meunarodnoj zajednici
sve dok ne steknu politiku neovisnost i svojstvo drava, ravnopravnih lanica
meunarodne zajednice.
Tako, do prije dvadesetak godina, osim povjesniara, gotovo da nitko u svijetu
nije znao za Armeniju, Gruziju, Hrvatsku, Litvu ili Bosnu i Hercegovinu. Zauzvrat,
gotovo svatko zna za neke drave koje su nastale povijesnom sluajnou poput
Luksemburga, Jordana, Afganistana, Singapura, pa ak i Monaka i Lihtentajna. To,
posljednje, meutim, ne znai da bilo tko smije dovesti u pitanje postojanje bilo koje
drave u svijetu, sve dok njezino stanovnitvo eli mirno ivjeti unutar njezinih granica. A sve drave koje u nekomu razdoblju postoje, nosioci su bez iznimke i izravno
po meunarodnom pravu odgovarajuih temeljnih prava i dunosti.
Treba, meutim, voditi rauna i o tome da dezintegristike i centrifugalne

tenje nisu neka povijesna stalnost. Sasvim je sigurno da se nee ostvariti slutnje

da e u 21. stoljeu meunarodna zajednica obuhvaati petsto ili vie drava,
formalno neovisnih, ali nesposobnih za opstanak. Te se tenje smjenjuju s onim
integristikim, bilo silom bilo iz nude.
Tako se u ezdesetim i sedamdesetim godinama 19. stoljea ukupan broj drava
u svijetu znatno umanjio ujedinjenjem Italije i Njemake. A ubrzo nakon Oktobarske
revolucije iz 1917. moni Sovjetski Savez zamijenio je Rusiju careva i ujedinio je
etiri do tada formalno neovisne sovjetske socijalistike republike (Rusiju, Ukrajinu,
Bjelorusiju i Transkavkasku Sovjetsku Socijalistiku Republiku).
h
2. Nastanak drava. Starija znanost razlikovala je dva naina nastanka nove
drave: originaran i derivativan. Kada neka drava nastane na podruju koje u
trenutku nastanka nije podvrgnuto nikakvoj drugoj dravnoj vlasti, tj. ni na ijem podruju (terra nullius), rije je o originarnom nastanku drave. S obzirom
na to da nema drave prethodnice, u takvom sluaju nema sukcesije drava (v.
supra, 26, infra, 32).
Posljednji primjeri originarnoga nastanka drava datiraju u 19. stoljee u Africi.
Liberiju su u 1822. osnovali otkupljeni i osloboeni robovi uz pomo jedne filantropske organizacije iz Sjedinjenih Amerikih Drava. A u 1836. nizozemski su naseljenici osnovali dvije drave na jugu Afrike: Transvaal i Orange. Budui da osim
Antarktike koja je pod posebnim meunarodnim reimom, vie nema niijih podruja na planetu Zemlji, a postojee drave nisu sklone naputati svoje posjede,
vie nema ni izgleda za nastanak novih drava na taj nain.
Svi su ostali naini nastanka nove drave derivativni. U svim tim sluajevima
postoje jedna ili vie drava prethodnica, te jedna ili vie drava sljednica, a
nastanak nove drave povlai pitanja sukcesije drava.
Takvi su primjeri: novonastale neovisne drave koje su neposredno prije
datuma sukcesije drava bile ovisna podruja europskih metropola; drave nastale ujedinjenjem vie drava prethodnica; drave nastale odvajanjem (secesijom) od drave prethodnice koja i dalje postoji; ili drave nastale na podruju
drava prethodnica koje su se raspale i vie ne postoje (bivi SSSR, Jugoslavija i
eko-Slovaka). Sve su to primjeri derivativnoga nastanka novih drava.
Nova drava moe nastati na temelju nekoga pravnog akta, bilo unutarnje
bilo meunarodne naravi.
(a) To moe biti unutarnji akt drave prethodnice poput Indian Independence
Act, usvojen 1947. u Britanskom parlamentu na temelju kojega su Indija i Pakistan
stekli neovisnost. I raspad eko-Slovake zbio se 1. sijenja 1993. na temelju akata
federalne vlasti te drave (koja je time poinila samoubojstvo), uz suradnju i koordinaciju zakonodavne vlasti obiju njezinih federalnih jedinica koje su prije toga
usvojile odgovarajue pravne akte.
30. DRAVA KAO SUBJEKT MEUNARODNOGA PRAVA
211
(b) Nova drava moe nastati ugovorom izmeu bive kolonijalne sile i narodnooslobodilakoga pokreta u pitanju, u primjeni prava na samoodreenje naroda.
Tako je na temelju lanka 1. Povelje o prijenosu suverenosti na Indoneziju od 2.
prosinca 1949. Kraljevina Nizozemska prenijela potpunu suverenost na Republiku
Sjedinjenih Drava Indonezije. Alirska drava nastala je Evianskim sporazumom
Fronte za nacionalno osloboenje s Francuskom od 18. oujka 1962. Na isti nain
nastale su u 1974. nove drave, bivi portugalski prekomorski posjedi, u Africi.
(c) Neke su drave osnovane odlukama politikih organa Ujedinjenih nacija. Rezolucijom Ope skuptine od 29. studenoga 1947. bilo je odlueno da se u Palestini
stvore jedna idovska i jedna arapska drava. Na temelju te rezolucije,14. svibnja
1948. bila je proglaena Drava Izrael. Rezolucijom Ope skuptine od 21. studenoga
1949. bilo je predvieno stvaranje neovisne Libije najkasnije do 1. sijenja 1952.
(d) Napokon nova drava moe nastati meunarodnim ugovorom. Odlukom
Londonske konferencije nakon Prvoga balkanskog rata iz 1912. ustanovljena je Kraljevina Albanija. Lateranskim ugovorom od 11. veljae 1929. izmeu Italije i Svete
Stolice (koja je nakon 1871. bila meunarodna osoba liena teritorijalne vlasti), bila
je na malome prostoru u Rimu ustanovljena Drava Vatikanskoga Grada s papom
kao njezinim svjetovnim glavarom.
Brojni su dakle naini stvaranja novih drava na temelju pravnih akata bilo
unutarnjih bilo meunarodnih, i uz potovanje nekih pravnih postupaka. Ali
to nipoto nije uvjet nastanka nove drave. Odbor pravnika bive Lige naroda
u izvjeu od 5. rujna 1920. glede pitanja Aalandskih otoka izrekao je: Nastanak, transformacija i raspad drava kao posljedica revolucija i ratova, stvaraju
faktika stanja koja u velikoj mjeri izmiu obinim pravilima pozitivnoga prava.
No meunarodno pravo ipak postavlja odreene kriterije koji se moraju
zadovoljiti da bi se neka zajednica zaista transformirala u novu dravu.
lanak 1. Konvencija iz Montevidea o pravima i dunostima drava iz 1933.
propisuje: Drava kao meunarodnopravna osoba mora ispuniti sljedee uvjete:
(1) stalno stanovnitvo; (2) odreeno podruje; (3) vladu; (4) sposobnost ulaziti u
odnose s drugim dravama. Posljednji uvjet nije jednoduno prihvaen kao uvjet
nastanka nove drave. On se moe razumijevati pod vladom, tj. postojanjem organizirane politike vlasti.
Neovisno o tome, ugovori ustavi meunarodnih organizacija mogu propisivati
posebne uvjete za primanje drava u njihovo lanstvo. Ti uvjeti mogu biti zahtjevniji
od onih koje ope meunarodno pravo propisuje za samo postojanje drave. Tako
lanak 4(1) Povelje UN-a propisuje sljedee: lanovima Ujedinjenih nacija mogu
postati sve... miroljubive drave koje prihvate obveze sadrane u ovoj Povelji i koje
su po ocjeni Organizacije sposobne i voljne izvravati te obveze. Meunarodni je
sud u savjetodavnom miljenju iz 1948. o Uvjetima za primanje u lanstvo UN-a
protumaio tu odredbu na sljedei nain: Propisanih uvjeta ima dakle pet: treba (1)
postojati drava; (2) biti miroljubiva; (3) prihvatiti obveze iz Povelje; (4) biti sposobna
izvravati te obveze i (5) biti voljna to initi (p. 62).

Na poetku rada Konferencije o Jugoslaviji u Den Haagu potkraj 1991, njezinoj Arbitranoj komisiji postavljeno je jedno od sljedeih pitanja: je li bila rije
o nezakonitoj secesiji (odvajanju) nekih republika od jugoslavenske federacije, ili o raspadu te federacije. Arbitrana komisija pod predsjedanjem Roberta
Badintera dala je na to vano pitanje odgovor u svome Miljenju br. l od 29.
studenoga 1991.
Komisija je bila istaknula: a) da bi odgovor na (to) pitanje trebao biti zasnovan na naelima meunarodnoga prava koja slue za odreenje uvjeta na
temelju kojih neka cjelina ini dravu; glede toga, postojanje ili nestanak drave
pitanje je injenica, a uinci priznanja od drugih drava su isto deklaratorni.
Dakle, nastanak nove drave nije pitanje potovanja prava i nekih pravnih procedura drave prethodnice, nego faktino pitanje.
S time u vezi Komisija je zauzela jasno dualistiko stajalite o odnosu meunarodnoga i unutarnjeg prava: c) da su u svrhu primjene tih kriterija oblik
unutarnje politike organizacije i ustavne odredbe obine injenice, iako ih je
neophodno uzeti u obzir da bi se ocijenio upliv vlasti na stanovnitvo i teritorij....
Evo napokon kriterija iz toga miljenja za efektivan nastanak i za postojanje
nove drave: b) da se drava openito definira kao zajednica koja se sastoji od
teritorija i stanovnitva podvrgnutih organiziranoj politikoj vlasti koja takvu
dravu ini suverenom.3 Valja nam napose raspraviti svaki od tih kriterija.
(i) Dravni teritorij (podruje). Svaka drava mora dakle imati podruje
na kojemu njezini organi vre svoje nadlenosti. Podrujem drave odreene su
granice njezine vlasti. Zbog toga nomadska plemena ne mogu ustanoviti dravu,
makar dok se stalno ne nasele na neko odreeno podruje.
Bilo je drava ije granice u trenutku stjecanja neovisnosti nisu bile konano odreene niti meunarodno priznate. To je bio sluaj s Belgijom nastalom
u 1830, pa sve do 1839. To je i sluaj s Izraelom nakon 1948, sve do dananjih
dana. Ali to se nije pokazalo preprekom postojanja drave.
U savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom podruju od 9. srpnja 2004, Meunarodni je sud ustanovio da je podruje u pitanju ono
izmeu tzv. zelene demarkacijske crte primirja ugovorene izmeu Izraela i Jordana
u travnju 1949. na Rodosu i granice mandatnih podruja Palestine i Transjordanije
iz 1922. i 1928. (paras. 72-73). Tim podrujem (osim Gaze, ali ukljuujui Istoni
Jeruzalem) nakon 1947. upravljao je Jordan. Iz toga proizlazi da dravno podruje
samoga Izraela ine preostali prostori negdanje Palestine.
U kratkotrajnom oruanom sukobu u 1967. to je podruje okupirao Izrael. Vijee
sigurnosti UN-a potom je u vie navrata osudilo izraelsku aneksiju nekih dijelova
3
Cf., ILM 1992, No. 6, p. 1495.
213
toga palestinskog okupiranog podruja i smatralo ju je nitavom (paras. 74-75).

Meunarodni je sud u ovome miljenju ustanovio da je izgradnja dijelova zida na
tome okupiranom podruju suprotna meunarodnom pravu (para. 163 pod 3), ali
se nije htio izjasniti o zakonitosti izgradnje dijelova zida na samome izraelskom
dravnom podruju (para. 67).
Gubitak itavoga dravnoga podruja u nekome ratu ima za posljedicu nestanak drave. Ali tijekom dvaju posljednjih svjetskih ratova ratna okupacija
itavoga dravnog teritorija nekih zaraenih sila od neprijatelja nije imala te
uinke. To stoga to su njihove vlade s dijelovima oruanih snaga nastavile neprijateljstva u inozemstvu.
U Prvome svjetskom ratu, nakon vojnike okupacije Belgije, Srbije i Crne Gore,
ni Centralne sile (Njemaka, Austro-Ugarska i dr.), nisu tvrdile da su te tri drave
prestale postojati. Ali je stanje u Drugome svjetskom ratu bilo razliito. Sile Osovine bezuvjetnu su vojniku kapitulaciju Poljske i Jugoslavije bile uzele kao konaan
nestanak tih drava. One su raspolagale njihovim teritorijem, to nisu bile priznale
ni saveznike a ni veina neutralnih drava.
(ii) Stanovnitva. Drava je u isto vrijeme i zajednica ljudi na njezinu podruju. Ne moe biti drave bez stalno naseljenih stanovnika i stoga Antarktika
ne bi mogla postati dravom. Ta se zajednica najprije sastoji od graana (dravljana) te drave, te od stranaca. Svi dravljani ne moraju govoriti isti jezik,
niti moraju biti istoga etnikog porijekla. tovie, iznimno su rijetke drave bez
nacionalnih, jezinih ili vjerskih manjina (u Europi to su moda samo Island i
Malta).
Nepostojanje etnike homogenosti nije tekoa za opstanak drave koja ima
demokratsko ureenje i neovisnu sudsku vlast, uz garancije prava svih graana te
jamstva posebnih prava manjina.
(iii) Organizirana politika vlast (suverenost). Svaka drava mora imati

organe vlasti, jednako kao to ni pravna osoba po unutarnjemu pravu ne moe
djelovati bez svojih organa.
Efektivnost vlasti traila bi da vlada drave obnaa svoje nadlenosti na cjelokupnome dravnom podruju. Ali se u politici priznanja novih drava katkad ine
politiki kompromisi kako se ne bi nagradio agresor. Tako je Hrvatska bila u sijenju
1992. meunarodno priznata, kada je do treine njezina podruja bilo okupirano,
iako pod nedjelotvornim nadzorom snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR). Jo
je gore stanje bilo s Bosnom i Hercegovinom. U trenutku njezina meunarodnoga
priznanja i primanja u lanstvo Ujedinjenih nacija, njezina sredinja vlast u Sarajevu
kontrolirala je malen dio dravnog podruja.

Suverenost se u meunarodnome pravu definira kao vrhovna vlast drave na
njezinu podruju koja iskljuuje vlast drugih drava, i nije podvrgnuta nikakvoj
vioj vlasti. U odnosu na inozemstvo, suverenost se oituje kao neovisnost.4
Suverenost, meutim, nije nikakva svemo drave u apsolutnom smislu. To
nije ni njezina neograniena vlast u propisivanju njezinih vlastitih dravnih nadlenosti na njezinu podruju. U suvremenoj meunarodnoj zajednici dravna
suverenost pravni je pojam i podvrgnuta je meunarodnom pravu.5 Ve smo
naveli da veina imperativnih normi opega meunarodnog prava (jus cogens)
ima za svrhu osiguranje potovanja suverenosti svih drava od svih ostalih drava lanica meunarodne zajednice. A te norme ograniuju nadlenosti svake
od drava u korist odranja vlastite suverenosti svake od njih (v. pojedinosti
infra, 31).
Tako Deklaracija o naelima meunarodnog prava o prijateljskim odnosima
i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija (u daljnjemu
tekstu Deklaracija iz 1970.) to ju je Opa skuptina UN-a usvojila 24. listopada 1970. (Rezolucija 2625 (XXV)), pod naelom suverene jednakosti drava
propisuje sljedee: drave su pravno jednake.
U presudi u parnici Nicaragua iz 1986. Meunarodni je sud istaknuo: ... pristajanje neke drave uz neku posebnu politiku doktrinu ne znai krenje obiajnoga
meunarodnog prava; kada bi se zakljuilo drukije, to bi uinilo besmislenim temeljno naelo dravne suverenosti na kojemu poiva itavo meunarodno pravo,
kao i slobodu svake drave da izabere svoj politiki, drutveni i kulturni sustav (p.
133, para. 263).
No reim neke drave zasnovan na diskriminaciji njezinih vlastitih graana,

ili napose onaj koji bi trpio ropstvo, genocid i druge meunarodne zloine, nije
vie prihvatljiv za meunarodnu zajednicu uzetu u cjelini.
h
Vano je pitanje efektivnosti u ispunjenju svih triju gornjih uvjeta, a u vezi s
trenutkom stvarnoga nastanka neke nove drave. Taj trenutak, koji moe biti u
sumnji, vaan je u postupku sukcesije drava jer, ako se stranke ne sporazumiju
drukije, on je u isto vrijeme i datum sukcesije drava.
S obzirom na to da su u produljenome procesu raspada bive SFRJ u uvjetima
napadakog rata, sve njezine drave sljednice bile nastajale u razliito vrijeme, Ar4
Usp. arbitranu presudu iz 1928. u parnici Otok Palmas (Nizozemska/Sjedinjene Amerike
Drave), RIAA, vol.11, p. 838.
5
Cf., Georges (Juraj) ANDRASSY: La souverainet et la Socit des Nations, RCADI 1937,
tome 61, pp. 64l ss.
215
bitranoj komisiji Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji bilo je postavljeno

pitanje o datumima sukcesije za svaku od tih drava sljednica.
Komisija je u Miljenju br. 11. od 4. srpnja 1992. naglasila da je rije o faktinom
pitanju koje se mora procijeniti u svakome posebnom sluaju u funkciji okolnosti
stvaranja svake od tih drava. Datumi sukcesije datumi su kada je svaka od njih
stekla kvalitete drave.
Glede Hrvatske i Slovenije, Komisija je ustanovila da su obje proglasile svoju
neovisnost 25. lipnja 1991, zatim su u primjeni odredaba Brijunske deklaracije 7. srpnja 1991, suspendirale te deklaracije o neovisnosti za tri mjeseca. U skladu s njome
uinak te suspenzije prestao je 8. listopada 1991. Toga dana te su dvije republike konano prekinule sve svoje veze s organima SFRJ i stekle su u smislu meunarodnoga
prava kvalitete suverenih drava. Za njih je 8. listopad 1991. datum sukcesije drava.
Gotovo je isti kriterij bio primijenjen na Makedoniju: Iako je Makedonija istakla
svoje pravo na neovisnost 25. sijenja 1991, ona ju nije proglasila prije obavljenog
referenduma od 8. rujna 1991, uinci kojega su bili zabiljeeni u Ustavu usvojenom
17. studenoga, a koji je istoga dana stupio na snagu. Toga datuma Republika Makedonija je postala suverena drava bez institucionalnih veza sa SFRJ. Stoga je 17.
studeni datum sukcesije drava to se tie Makedonije.
Tragino stanje u Bosni i Hercegovini, koja je bila rtva nedoputene agresije,
nametnulo je i pitanje efektivnosti njezine vlasti. Izmeu efektivnosti vlasti i legitimnosti drave koja je ve bila meunarodno priznata, a u lanstvo UN-a bila je
primljena 22. svibnja 1992, Komisija je dala prednost drugomu kriteriju:
U svojemu Miljenju br. 4 od 11. sijenja 1992, Arbitrana komisija je konstatirala da oitovanje volje stanovnitva Bosne i Hercegovine da ustanovi Socijalistiku
Republiku Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i neovisnu dravu, (nije se moglo)
smatrati potpuno ustanovljenim. Nakon toga, na referendumu odranom 29. veljae
i 1. oujka 1992. veina stanovnitva te republike izjasnila se za suverenu i neovisnu
Bosnu. Rezultati toga referenduma bili su slubeno proklamirani 6. oujka i, bez
obzira na dramatine dogaaje koji su potom pogodili Bosnu i Hercegovinu, ustavne
vlasti te republike su se ponaale kao vlasti suverene drave u ouvanju njezine teritorijalne cjelovitosti i punoe i iskljuivosti njezinih nadlenosti. Stoga se 6. oujak
1992. mora smatrati datumom kada je Bosna i Hercegovina naslijedila SFRJ.
Komisija je napokon istaknula da odreivanje datuma sukcesije drava glede
Savezne Republike Jugoslavije namee posebne probleme, u mjeri u kojoj ta drava sebe smatra, ne sljednicom SFRJ, nego njezinim produetkom. Ali Komisija
je odmah potom istaknula da svemeunarodne instance koje su se o tome morale
izjasniti, tu tezu nisu podrale.
Po miljenju Komisije, 27. travanj 1992. mora se smatrati datumom sukcesije
drava glede SRJ, s obzirom da su toga dana Crna Gora i Srbija usvojile ustav nove
cjeline, i jer su nadlene meunarodne instance od toga dana navodile bivu SFRJ,
ustanovljujui tako da je proces njezina raspada time bio dovren.6
6
Cf., ILM 1993, No. 6, pp. 1587-1589. Nakon pada Miloevieva reima 5. listopada 2000., Vlada SRJ odrekla se zahtjeva za kontinuitetom. Na toj je osnovi ta zemlja bila brzo i jednoglasno

No ni postojanje te federacije nije bilo dugotrajno. Dana 4. veljae 2003. ona se
pretvorila u labavu uniju pod imenom Srbija i Crna Gora. Treeg lipnja 2006. Crna
Gora se od nje odvojila i 25. istoga mjeseca postala je nova lanica UN-a. Kosovo
je proglasilo neovisnost 17. veljae 2008, ali zbog protivljenja Srbije i nekih drugih
drava jo nije primljeno u lanstvo UN-a.
h
3. Nestanak drave. Poput nastanka i postojanja, i nestanak neke drave
pitanje je injenica, koje se ne moe uklopiti u obina pravila meunarodnoga
prava.
Navodi se da drava prestaje postojati nestankom nekoga od triju elemenata
koji je ine dravom.
Neki pisci uzimaju taj nestanak u doslovnom smislu.7 Ako bi se taj pristup usvojio, nestanak podruja neke drave vie je apstraktna negoli praktina mogunost.
Mogao bi se zamisliti nestanak neke otone drave u tektonikoj katastrofi poput
mitske Atlantide. No, ako bi se ostvarila mrana predvianja o podizanju razine svih
mora i oceana za nekoliko metara zbog globalnoga zatopljenja i topljenja leda na
polovima, cjelokupno dravno podruje Maldiva, Maralskih otoka i Mikronezije
nalo bi se ispod morske povrine. Time bi te drave fiziki nestale.
Ni nestanak cjelokupnoga stanovnitva vie nije samo teorijska pretpostavka,
ali se, na sreu, nije dogodio. U nekom nuklearnom ratu on je savreno mogu.
Stoga ti pisci priznaju da u praksi drava nestaje samo nestankom njezina treega
elementa suverenosti.
Najee se smatra da se nestanak teritorija i stanovnitva neke drave zbivaju kao posljedica njihova prijelaza pod suverenost druge drave sljednice ili
vie njih. Po toj hipotezi nestanak teritorija i stanovnitva nije razliit od nestanka suverenosti. To je bio pristup i Arbitrane komisije kada je bila dola do
zakljuka da SFRJ vie ne postoji.
Time obje gornje hipoteze vode prema istome rezultatu, tj. da je za nestanak neke
drave dovoljan gubitak njezine suverenosti.
Aneksija jedne drave od druge putem sile, kao to je to Britanija uinila 1902.
s Transvaalom i Orangeom na jugu Afrike, ili aneksija Abesinije (Etiopije) od faistike Italije u 1936, ili pak Anschluss Austrije od Njemakoga Reicha u 1938, bili
su tijekom novije povijesti primjeri nestanka drava kao rezultat neravnotee snaga.
primljena u lanstvo UN-a 1. studenoga te godine, i to kao nova drava i jednaka u pravima i
dunostima s ostalim dravama sljednicama bive SFRJ.
7
Cf., Alfred VERDROSS: Derecho internacional publico, Madrid, 1957, p. 166; Juraj ANDRAS
SY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 64-65.
217
Premda su takvi primjeri jo uvijek mogui, oni bi se danas vjerojatno sukobili s

kolektivnom akcijom UN-a i sa sveopim nepriznavanjem takvoga stanja.
Jednako je i s podjelom cjelokupnoga teritorija neke drave od njezinih susjeda.
Tako je Poljska u 1795. bila konano podijeljena izmeu Pruske, Rusije i Austrije,
i kao neovisna drava nije postojala sve do 1918. Po drugi put je bila podijeljena u
1939. g. izmeu nacistike Njemake i Sovjetskoga Saveza. Napadom Njemake
na Poljsku 1. rujna te godine otpoeo je Drugi svjetski rat. No ta podjela Poljske
nije bila meunarodno priznata jer je vlada te drave s dijelovima vojske nastavila
djelovati u inozemstvu.
Deklaracija Ope skuptine iz 1970. istaknula je da, osim stvaranja suverene

i neovisne drave: slobodno udruivanje ili ujedinjenje s nekom neovisnom
dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojega drugog politikog statusa, za taj su narod naini vrenja njegova prava na samoodredenje.
Sasvim je dakle mogue da u vrenju prava na samoodredenje doe do nestanka
i dokidanja neke drave prethodnice. Na taj je nain tijekom 1991. pa do poetka 1993. bilo dolo do raspada triju mnogonacionalnih federacija: Sovjetskoga
Saveza, Jugoslavije i eko-Slovake.
Posljedica nestanka neke drave jest da se cjelokupno njezino podruje sa
stanovnitvom inkorporira u jednu ili vie drava sljednica. Politika vlast drave prethodnice time prestaje postojati.
h
Arbitrana komisija Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji imala je
priliku razmotriti i zauzeti svoje stajalite o razliitim pitanjima raspada drave
prethodnice s federalnim ureenjem.
U Miljenju br. 8. od 4. srpnja 1992. Komisija je naglasila da: Raspad neke
drave dokonava njezinu pravnu osobnost i duboko se odraava na djelovanje
meunarodnoga prava. Stoga se on mora razmotriti s najveim oprezom. Dalje
slijedi zakljuak na razini naela: Komisija smatra da je postojanje federalne
drave, sastavljene od vie razliitih federalnih cjelina, ozbiljno dovedeno u pitanje kada se veina tih cjelina koje obuhvaaju veinu podruja i stanovnitva
federacije, konstituiraju kao suverene drave, na nain da se savezna vlast tamo
vie ne moe oitovati. To znai da u izvrenju svoje volje za neovisnou veina
federalnih jedinica moe raspustiti itavu federaciju.
Komisija je u tome miljenju zakljuila da je proces raspada SFRJ (iji je poetak ustanovila ve svojim Miljenjem br. l. od 29. prosinca 1991), dokonan,
te da valja ustanoviti da SFRJ vie ne postoji.
U obrazloenju toga zakljuka Arbitrana je komisija kao kljune dogaaje
uzela akte etiriju drava sljednica (svih osim Srbije i Crne Gore), o proglaenju

njihove neovisnosti na temelju odranih referenduma (dakle u vrenju prava
na samoodreenje). Potom je istaknula njihovo uzajamno priznanje kao novih
drava, njihovo priznanje od treih drava i njihovo primanje u lanstvo Ujedinjenih nacija. Uzela je u obzir i novi ustav koji su usvojile Srbija i Crna Gora,
a kojim je bila ustanovljena SRJ. Vjerojatno je njezin najvaniji zakljuak bio da
savezni organi drave prethodnice vie ne postoje i da su podruje i stanovnitvo
Federacije potpali pod suverenu vlast drava sljednica.
Za Komisiju je od ne manje vanosti bilo zauzimanje stajalita o sudbini
bive drave u meunarodnim organizacijama.
O tome je Komisija navela da rezolucije 752. i 757. (1992) Vijea sigurnosti
Ujedinjenih nacija u vie navrata spominju bivu SFRJ; uz to Rezolucija 757 (1992)
ustanovljuje da zahtjev SRJ (Srbije i Crne Gore) za automatskim produljenjem lanstva SFRJ u UN nije bio openito prihvaen, te da Deklaracija Europskoga vijea
usvojena u Lisabonu 27. lipnja 1992. izriito navodi bivu Jugoslaviju.
Te je instrumente Arbitrana komisija uzela kao akte povlaenja priznanja

bive drave koja je prestala postojati.
219
31. TEMELJNA PRAVA I DUNOSTI DRAVA

Bibliografija
Miodrag SUKIJASOVI: Pojam agresije u meunarodnom pravu, Beograd, 1967, 303 str.; ura
NINI: Povelja UN i problem unutranje nadlenosti drava, lan 2 stav 7, JRMP 1954, br. 3,
str. 22-43; Problem suverenosti u Povelji i praksi Ujedinjenih nacija, Beograd, 1967, 466 str.; Milan
AHOVI (Ed.): Principles of International law Concerning Friendly Relations and Cooperation,
Belgrade, 1972, 450 pages; V. . DEGAN: La porte juridique des principes des Nations Unies,
Revue gyptienne de droit international 1974, (Le Caire), pp. 1-26; Pravo Ujedinjenih naroda,
JRMP 1985, br. 1-2, str. 114-133.
Ve smo bili naglasili da temeljna prava i dunosti drava ine neku vrstu
objektivnoga i vieg prava u dananjem meunarodnom pravom poretku.
To se ogleda u njihovoj primjeni i tumaenju u praksi Meunarodnog suda u
Den Haagu. Sud, s jedne strane, polazi od pretpostavke da su ta naela prihvatile sve
drave svijeta i stoga ne postavlja stroge uvjete dokazivanja njihova postojanja, za
razliku od ostalih opih obiajnih pravnih pravila. S druge strane, i sluajeve njihova
flagrantnog krenja Sud uzima kao krenje prava, a ne kao neku novu meunarodnu
praksu koja bi mogla dovesti do njihove izmjene ili dokidanja kao obiajnih pravila.
Ta pravila nisu isto to i opa naela prava. Ova, druga, jer su uvjet postojanja
meunarodnoga pravnog poretka, djeluju manje ili vie neovisno o volji drava.
Temeljna prava i dunosti drava, naprotiv, u nekim razdobljima uope nisu bila
pravila pozitivnoga meunarodnog prava. Ona su to postala tek kada su ih sve drave
prihvatile kao takva.
S druge strane, sva ta pravila nisu jus cogens u uemu smislu i u svrhe lanaka
53, 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. To stoga to, premda su ona
imperativna pravila opega meunarodnog prava, nisu sva apsolutne naravi nego
doputaju razliite izuzetke u primjeni, koji su takoer precizno definirani opim
meunarodnim pravom (v. supra, 2, pod 2.ab). Te emo izuzetke u nastavku objasniti.
Ideja o temeljnim pravima i dunostima drava proizvod je kole prirodnoga

prava. Kao to su prema tome uenju sva ljudska bia nositelji nekih prirodnih
i apsolutnih prava samim svojim roenjem, tako po istoj toj osnovi i drave
lanice meunarodne zajednice samim svojim nastankom i postojanjem stjeu
i uivaju neka neotuiva, nedjeljiva i neprenosiva prava.
Tu je ideju razradio opat Grgoire u svojemu nacrtu Deklaracije meunarodnoga
prava to ga je predloio francuskomu Konventu 1795. Zanimljivo je da su gotovo
svi ti njegovi iskazi tek nakon Drugoga svjetskog rata prerasli u pozitivna pravila
opega meunarodnog prava.8
8
Cf., V. . DEGAN: Laffirmation des principes du droit naturel par la Rvolution Franaise

Tijekom 19. stoljea to uenje nije imalo nikakva utjecaja na pravne odnose
izmeu drava. Ono se tada ismijavalo i odbacivalo, ili se duh tih naela iskrivljavao i zloupotrebljavao. Tako se temeljno pravo drave na samoodranje (opstanak)
tumailo kao njezino pravo na teritorijalno irenje i podinjavanje drugih drava,
posebice onih neciviliziranih. Politika ravnotee snaga, koja je u Europi odravala
nekakav status quo i relativnu stabilnost, ukljuivala je i teritorijalne kompenzacije
koje su se postizale bilo ugovorima bilo ratovima nakon kojih se opet s pobijeenom
dravom sklapao mirovni ugovor.
U meunarodnim odnosima 19. stoljea naglasak je bio na subjektivnim pravima
drava koje su sebe smatrale da pripadaju krugu civiliziranih zemalja. Nikakve se
pravne obveze za drave nisu izvodile iz potrebe odranja meunarodne zajednice.
Odbacivanje postojanja takvih dunosti trajna je oznaka voluntaristikoga pristupa.
Voluntarizam je stoga po definiciji nenaklonjen svakoj ideji postojanja temeljnih
prava i dunosti svih drava.
Politika ravnotee snaga, meutim, nije uspjela ouvati ovjeanstvo od strahota
Prvoga svjetskog rata koji je pogodio poglavito Europu i njezine narode. Vodee
saveznike i udruene sile na Versailleskoj mirovnoj konferenciji iz 1919. eljele su
trajno eliminirati ravnoteu snaga i zamijeniti je sustavom kolektivne sigurnosti
utemeljenim na Paktu Lige naroda.
Prva zadaa Lige naroda, osnovane nakon Prvoga svjetskoga rata, bila je
sprjeavanje svih buduih ratova, i u tu svrhu organizacije kolektivnih sankcija
protiv svake njezine drave lanice koja prekri svoje obveze iz njezina Pakta.
Tako je taj novi cilj odranje meunarodnoga mira i sigurnosti zahtijevao
nove dalekosene pravne obveze drava koje su ograniavale njihovu slobodu
akcije u ostvarivanju njihovih posebnih nacionalnih interesa.
lanak 10. Pakta, zamiljen kao jedan od temeljaca toga novoga sustava
kolektivne sigurnosti, predviao je: lanovi Lige se obvezuju da e potovati
i odravati protiv svakoga vanjskog napada teritorijalnu cjelovitost i postojeu
politiku neovisnost svih lanova Lige... Premda ta pravna obveza nije bila dalekosena, ona je upozorila na injenicu da odranje svjetskoga mira zahtijeva
priznanje i ouvanje dvaju temeljnih prava drava: na teritorijalnu cjelovitost
i neovisnost.
Nakon 1919. irilo se uenje o temeljnim pravima i dunostima svih drava svijeta. Znanstvene su udruge usvajale deklaracije s tim sadrajem, koje drave nisu
odmah prihvtile kao pravila pozitivnoga prava.9
Le projet de Dclaration du Droit des Gens de lAbb Grgoire, Annuaire franais de droit
international 1989, pp. 99-116.
9
Vidjeti Deklaraciju o pravima i dunostima nacija to ju je Ameriki institut za meunarodno

pravo usvojio jo 6. sijenja 1916, AJIL 1916, p. 124; Nacrt deklaracije prava i dunosti nacija
koji je usvojila po Meunarodnoj pravnikoj uniji (lUnion juridique internationale), 11. stude-
221
Ta su naela bila najprije utjelovljena u neke ugovore regionalnoga znaenja,

usvojene pod okriljem Panamerike unije. Bila je to Konvencija o pravima i dunostima drava potpisana u Montevideu 1933. Potom je kao njezina dopuna bio
usvojen Protokol o neintervenciji, potpisan u Buenos Airesu 1936. Temeljna prava
i dunosti drava inila su i glavu III. Bogotske povelje iz 1948. kojom je osnovana
Organizacija amerikih drava. Ali je napose njezin iskaz o naelu neintervencije
potom bio osiromaen dopunama usvojenima u Cartagena de Indias iz 1985.
Meu akte regionalnoga znaenja treba ubrojiti i Helsinki zavrni akt iz 1975,
iako mu se katkad pridaje znaenje potvrde nael opega meunarodnog prava.
Da bi postigla svoju svrhu, naela o temeljnim pravima i dunostima moraju

nuno prerasti u pravila opega meunarodnog prava i biti izvorom prava i
dunosti za sve drave svijeta. Najznaajniji ugovorni tekst kojim su ta prava
i te dunosti drava postala pravilima pozitivnoga meunarodnoga prava jest
Povelja UN-a iz 1945. U pitanju je njezin lanak 2. koji izlae naela Ujedinjenih nacija, te njezin lanak 1(2) koji, uz to, proklamira i naelo ravnopravnosti
i samoodreenja naroda.
No, naela UN-a u lanku 2. formulirana su u obliku kontraktualnih propisa,
koji prema njegovu tekstu obvezuju samu Organizaciju i njezine lanove (v.
supra, 11, pod (d)).
U razdoblju hladnoga rata koje je uslijedilo odmah nakon osnivanja UN-a, primjena tih naela bila se vrlo kompromitirala u praksi. To se zbilo usporedo s nedjelotvornou mehanizma za odranje mira predviena u glavama VI, VII. i VIII. Povelje.
Na poticaj novoosloboenih i nekih ostalih zemalja Treega svijeta koje su se
zalagale za prevladavanje blokovske podjele u meunarodnoj zajednici, polovinom
pedesetih godina prologa stoljea dolazi do afirmacije politike aktivne i miroljubive
koegzistencije. U toj politici otpoetka je znaajnu ulogu imala i biva Jugoslavija.
Niz akata koji su usvajani pod tim imenom imali su za cilj ponovnu potvrdu naela
UN-a kao temeljnih prava i dunosti drava s univerzalnim domaajem.
Pet principa miroljubive koegzistencije prvotno je bilo formulirano u zajednikoj izjavi prvih ministara Indije i Kine, Nehrua i u En Laja, u travnju 1954. u
New Delhiju: (1) uzajamno potovanje teritorijalne cjelovitosti i suverenosti; (2)
uzajamno uzdravanje od agresije; (3) nemijeanje u unutarnje poslove druge drave; (4) ravnopravnost i uzajamna korist i (5) miroljubiva koegzistencija. U toj istoj
formulaciji ta su naela potom potvrivana nizom dvostranih izjava drugih glavara
drava i efova vlada, meu kojima Sovjetskoga Saveza i Kine, Jugoslavije i Indije,
Jugoslavije i Burme i dr.
noga 1919, LE FUR CHKLAVER: Recueil de textes de Droit international public, deuxime
dition, Paris, 1934, pp. 89-90. U lipnju 1932. Odbor za kodifikaciju International Law Association odobrio je Nacrt deklaracije o velikim naelima meunarodnog prava budunosti koji je
predloio Alejandro Alvarez, ibid., pp. 102-111.

Regionalna Bandunka konferencija azijskih i afrikih zemalja iz travnja 1955. razradila je tu politiku u deset sljedeih naela: (1) potovanje temeljnih ljudskih prava
u skladu s ciljevima i naelima Povelje UN-a; (2) potovanje suverenosti i teritorijalne cjelovitosti svih nacija; (3) priznavanje ravnopravnosti svih rasa i ravnopravnosti
svih nacija, velikih i malih; (4) neintervencija i nemijeanje u unutarnje poslove
drugih zemalja; (5) potovanje prava svake nacije na individualnu i kolektivnu samoobranu u skladu s Poveljom UN-a; (6) (a) odbijanje sudjelovanja u aranmanima
o kolektivnoj samoobrani koji trebaju sluiti posebnim interesima bilo koje velesile,
i (b) dunost bilo koje sile da se uzdrava od pritiska na druge; (7) uzdravanje od
ina ili prijetnje agresijom ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike
neovisnosti neke zemlje; (8) rjeavanje svih meunarodnih sukoba miroljubivim
sredstvima poput pregovora ili mirenja, arbitrae i sudskog rjeavanja, kao i drugim miroljubivim sredstvima koja zainteresirane zemlje mogu izabrati, u skladu s
Poveljom UN-a; (9) ohrabrivanje uzajamnih interesa i suradnje; i (10) potovanje
pravde i meunarodnih obveza.
Komisija za meunarodno pravo predloila je jo u 1949. nacrt Deklaracije o
pravima i dunostima drava, koji formalno nikada nije bio usvojen. Potom je Opa
skuptina UN-a u 1963. ustanovila svoj Posebni odbor (Specijalni komitet) koji je
razmatrao kodifikaciju naela koegzistencije, a kojemu su kao osnova rada sluila
naela iz Povelje UN-a. Taj je odbor bio izradio nacrt rezolucije koji je predloio
Opoj skuptini.
Opa skuptina je 24. listopada 1970, na svojemu jubilarnom zasjedanju u

povodu etvrt stoljea UN-a, konsenzusom (bez glasanja) usvojila Deklaraciju
o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu
drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija (Rezolucija 2625 (XXV), (u daljnjemu tekstu: Deklaracija iz 1970).
U toj se deklaraciji izlae i razrauje sedam naela, koja su, za razliku od
lanka 2. Povelje, sva formulirana kao naela opega meunarodnoga prava,
to obvezuju sve drave svijeta. Stoga tu deklaraciju valja u njezinu sadraju
smatrati autentinim tumaenjem Povelje UN-a.
Meunarodna sudska tijela uzimaju iskaze iz te Deklaracije kao iskaze nael
UN-a, a, s obzirom na to da su sadrana u Povelji, ta naela po ugovornoj osnovi
izravno obvezuju sve drave lanice UN-a. Nekolicina drava nelanica obvezala se
na potovanje tih naela nekim jednostranim izjavama u kojima se potvruju naela
UN-a. Stoga nema nikakve sumnje u to da su ih izriito prihvatile doslovce sve drave svijeta. No sve drave, pa i one nove prije njihova primanja u UN, obvezane su
tim naelima kao imperativnim pravilima opega meunarodnog prava.
Neki pisci, poglavito oni s prostora bive Jugoslavije, izlau sadraj tih naela u
okviru sljedeih pet temeljnih prava i dunosti svih drava: (1) prava na opstanak;
(2) prava na suverenost; (3) prava na jednakost; (4) prava na saobraaj; te (5) prava
na tovanje.10
10
Vidi opiran opis njihova sadraja J. ANDRASSY B. BAKOTI B. VUKAS: Meunarodno pravo, I. dio, Zagreb 1995, napose str. 90-101.
223
Drimo da emo biti precizniji i blii onomu to propisuju pravila pozitivnoga meunarodnog prava dananjice ako se u izlaganju toga istog sadraja
drimo naela iz Deklaracije iz 1970.
Deklaracija nabraja sedam naela koja se prema njezinu redoslijedu mogu
formulirati kao sljedea: (1) naelo zabrane sile; (2) naelo mirnoga rjeavanja
meunarodnih sporova; (3) naelo neintervencije; (4) dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom; (5) naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda; (6) naelo suverene jednakosti drava te (7) naelo ispunjavanja
prihvaenih meunarodnih obveza u dobroj vjeri.
Od ostalih meunarodnih instrumenata bitnih za sadraj tih naela valja
posebno navesti Definiciju agresije iz rezolucije Ope skuptine 3314 (XXIX) od
14. prosinca 1974, te Deklaraciju o naelima kojima se drave vode u svojim uzajamnim odnosima iz Helsinkoga zavrnog akta od 1. kolovoza 1975. injenica
to su ta politiki najvanija imperativna pravila opega meunarodnog prava,
bitna za odranje meunarodnog mira i sigurnosti, sroena u tim neugovornim
instrumentima, nimalo ne utjee na njihovu obvezujuu pravnu snagu za sve
drave svijeta. Takvima ih, naime, tumai i Meunarodni sud.
(1) Naelo zabrane sila. U meunarodnome pravu rat je postao protupravan tek tzv. Briand-Kelloggovim paktom iz 1928.11 Drave stranke toga pakta
sveano su u ime svojih naroda izjavile da osuuju pribjegavanje ratu u svrhu
rjeavanja meunarodnih sporova i odriu ga se kao instrumenta nacionalne
politike u njihovim uzajamnim odnosima. Do izbijanja Drugoga svjetskog rata u
1939, sve tada neovisne drave svijeta postale su strankama toga pakta s iznimkom Argentine, Bolivije, ilea i Salvadora. Time je zabrana rata propisana u
njemu ve tada bila prerasla u pravilo opega obiajnoga meunarodnog prava.
Povelja UN-a tu zabranu veoma proiruje. Kao jedno od naela UN-a, ona u
lanku 2(4), propisuje sljedee: lanovi se u svojim meunarodnim odnosima
uzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile, koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain
nespojive s ciljevima Ujedinjenih nacija.
Ovdje valja razmotriti najprije sadraj toga naela kako je odreen Deklaracijom iz 1970, te potom prirodno pravo svake drave na individualnu i kolektivnu samoobranu kao iznimku od njegove primjene. Na kraju emo u okviru
11
Rije je o O opemu ugovoru o zabrani rata, potpisanom u Parizu 27. kolovoza 1928. Naime, Pakt Lige naroda iz 1919. jo nije bio zabranio rat, ali je njegovo otpoinjanje uvjetovao
obveznim postupkom mirenja. Ako takav prethodni postupak ne bi uspio, a za to je bilo malo
praktinih izgleda, nakon proteka rokova odreenih Paktom Lige, svaka njezina lanica bila je
slobodna otpoeti legalan rat protiv druge stranke spora, bez obzira na to je li on bio napadaki
ili obrambeni. Stoga, zabranjujui rat, Briand-Kelloggov pakt ini krupnu prekretnicu u razvoju
meunarodnoga prava.

toga naela razmotriti i pravo svih drava na teritorijalnu cjelovitost i politiku
neovisnost.
Nakon to gornje naelo formulira u istome sadraju, ali kao dunost svake
drave, Deklaracija iz 1970. potom dodaje: ... Takva prijetnja silom ili upotreba
sile znae krenje meunarodnoga prava i Povelje Ujedinjenih nacija i ne smiju
se nikada upotrebljavati kao sredstvo za rjeavanje meunarodnih problema.
Potom se agresivni rat oznauje kao zloin protiv mira koji povlai odgovornost po meunarodnome pravu. Istie se da su drave dune uzdravati se od
svake propagande u korist agresivnog rata. Drave su, dalje, dune uzdravati
se od ina protumjera (represalija) koji ukljuuju upotrebu sile. Svaka je drava
duna uzdravati se od upotrebe bilo koje prisilne mjere koja liava prava naroda
na samoodreenje, slobodu i neovisnost.
Podruje neke drave ne smije biti predmetom vojne okupacije ili predmetom stjecanja od neke druge drave koje je posljedica prijetnje silom ili upotrebe
sile. Nikakvo takvo stjecanje podruja nee se priznati kao zakonito.
Napokon, Deklaracija iz 1970. zabranjuje i neke oblike posredne (indirekt
ne) agresije: Svaka je drava duna uzdravati se od organiziranja ili poticanja
na organiziranje dobrovoljakih snaga ili oruanih skupina, ukljuujui plaenike, radi njihova ubacivanja na podruje neke druge drave. Svaka je drava
duna uzdravati se od organiziranja, poticanja, pomaganja ili sudjelovanja u
graanskom ratu ili u teroristikim inima u nekoj drugoj dravi i ne dopustiti
na svojemu podruju organizirano djelovanje u svrhu izvrenja tih ina, ako ini
spomenuti u ovome stavku ukljuuju prijetnju silom ili upotrebu sile.
Na ovome mjestu valja izloiti bitne odredbe definicije agresije usvojene rezolucijom Ope skuptine UN-a iz 1974. lanak 1. daje opu definiciju agresije na
sljedei nain: Agresija je upotreba oruane sile od neke drave protiv suverenosti,
teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke druge drave ili upotreba oruane sile koja je na bilo koji drugi nain nespojiva s Poveljom Ujedinjenih nacija, kao
to to proizlazi iz ove definicije.
U lanku 2. navodi se kao prima facie dokaz o inu agresije kada neka drava
prva upotrijebi oruanu silu, krei Povelju UN-a. Ali se predvia da, s obzirom na
ostale bitne okolnosti, Vijee sigurnosti moe utvrditi i drukije.
U lanku 3. navodi se da svaki od sljedeih ina, bez obzira na objavu rata, znai
in agresije uz rezervu prethodnoga lanka: a) invazija ili napad oruanim snagama
neke drave na podruje druge drave, ili svaka vojna okupacija, ak i privremena,
koja proizlazi iz takve invazije ili napada, ili svako pripojenje podruja ili dijela
podruja druge drave izvreno upotrebom sile; b) bombardiranje, ili upotreba ma
koje vrste oruja, od oruanih snaga neke drave protiv podruja druge drave; c)
blokada luka i obale neke drave oruanim snagama druge drave; d) napad oruanih
225
snaga neke drave na kopnene, pomorske ili zrane vojne snage ili na (trgovaku)
mornaricu ili civilno zrakoplovstvo druge drave; e) upotreba oruanih snaga neke
drave koje su stacionirane na podruju druge drave uz njezin pristanak, ali protivno uvjetima predvienima sporazumom, ili svako produljenje njihove prisutnosti
na tome podruju nakon prestanka sporazuma; f ) postupak neke drave kojim ona
doputa da njezino podruje koje je stavila na raspoloenje drugoj dravi, bude
upotrijebljeno od te druge drave za izvrenje ina agresije protiv neke tree drave; i g) upuivanje od neke drave ili u ime te drave oruanih odreda ili skupina
dobrovoljaca ili plaenika koji protiv druge drave poduzimaju oruane ine, a koji
se po ozbiljnosti izjednauju s gore navedenim inima.
U lanku 4. navodi se da to nabrajanje nije iscrpno i da Vijee sigurnosti moe
utvrditi da i drugi ini znae agresiju prema odredbama Povelje.
h
Time je napose svaka prijetnja oruanom silom ili njezina upotreba postala
prema opemu meunarodnom pravu zabranjena, uz znaajan izuzetak samoobrane.12
lanak 51. Povelje navodi da: Nita u ovoj Povelji ne dira u prirodno pravo
individualne ili kolektivne samoobrane u sluaju oruanog napada na nekoga
lana Ujedinjenih nacija sve dok Vijee sigurnosti ne poduzme mjere potrebne
za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti... (prema Glavi VII. Povelje).
Dalje se propisuje posebna pravna obveza drava lanica UN-a: ... Mjere
koje lanovi poduzimaju u vrenju toga prava samoobrane odmah se dojavljuju
Vijeu sigurnosti i nipoto ne diraju u ovlasti i dunosti Vijea sigurnosti da
na temelju ove Povelje djeluje svakoga asa na nain koji smatra potrebnim za
odravanje ili uspostavljanje meunarodnog mira i sigurnosti.
U praksi duljoj od pola stoljea bilo je sluajeva kada drave lanice UN-a nisu
izvravale tu obvezu. Bilo je i sluajeva da, unato takvim obavijestima, Vijee sigurnosti nije poduzimalo nikakve mjere na koje je prema Povelji bilo duno.
Brojni su sluajevi zloupotrebe prava na individualnu, a posebice na kolektivnu samoobranu. Prema gleditu dravnoga tajnika Sjedinjenih Amerikih
Drava u povodu spora Caroline s Britanijom iz 1837, samoobrana je opravdana samo u sluaju neposredne i neotklonjive opasnosti koja ne daje mogunost
izbora i ne ostavlja vremena za razmiljanje. Takva akcija, uz to, ne smije biti
nerazumna ili ekscesivna, te mora biti ograniena potrebom samoobrane i
jasno drana u njezinim okvirima.
12
Vidjeti Aleksandar PELE: Regionalni sporazumi i pravo na samoodbranu, JRMP 1969, br. 2,
str. 206-214.

Na to se stajalite pozvala Nrnberka presuda iz 1946. glede nedopustivosti
preventivne oruane akcije na stranome podruju (u Norvekoj).13 U presudi iz 1986.
u parnici Nicaragua, Meunarodni se sud suglasio s gleditem obiju stranaka (Nikaragve i Sjedinjenih Amerikih Drava) da pravu na samoobranu ima mjesta samo
u sluaju oruanoga napada koji se ve zbio. Pitanje je li odgovor na takav napad
pravno doputen ovisi o kriterijima nude i proporcionalnosti mjera poduzetih u
samoobrani (p. l03, para. 194).
Sud je utvrdio da vojne i paravojne djelatnosti Sjedinjenih Amerikih Drava u
Nikaragvi i protiv nje, kao mjera kolektivne samoobrane na navodnu agresiju Nikaragve protiv Salvadora, nisu ispunile ni jedan od tih kriterija. Mjere protiv Nikaragve
bile su poduzete u prosincu 1981, dok je ofenziva protiv vlade Salvadora, navodno
potpomognuta iz Nikaragve, bila suzbijena jo u sijenju te godine. Dakle, kada su
Sjedinjene Amerike Drave poduzele svoje mjere, vie nije postojalo stanje nude.
Ameriko pomaganje kontraa protiv vlade Nikaragve, te miniranje njezinih luka,
ne ispunjavaju, po miljenju Suda, niti uvjet proporcionalnosti (p. 122, para. 237).
U Zaljevskom ratu 1980 1988. Sjedinjene Amerike Drave podravale su
iraki reim Saddama Husseina u njegovoj agresiji protiv Irana pod imamom Homeinijem. No najvaniji im je interes bio neometana plovidba neutralnih tankera
prostorima otvorenoga mora. Pozivajui se na pravo na samoobranu, Sjedinjene
Amerike Drave su 19. listopada 1987. napale i teko otetile iransku naftnu platformu kod Reshada, a 18. travnja 1988. platforme u Salmanu i Nasru. Iran je podnio
tubu Meunarodnom sudu protiv Sjedinjenih Amerikih Drava.
Sud je u svojoj presudi od 6. studenoga 2003. ponovio svoje stajalite iz savjetodavnoga miljenja iz 1996. o Zakonitosti upotrebe nuklearnoga oruja, da podvrgavanje vrenja prava na zakonitu samoobranu uvjetima nude i proporcionalnosti
jest pravilo meunarodnoga obiajnog prava, te iz presude o Nikaragvi iz 1986.
glede specifinoga pravila da zakonita samoobrana opravdava samo proporcionalne
mjere u odnosu na pretrpljenu agresiju, koje su nune za njezino odvraanje. Sud
se nije uvjerio da su napadi na iranske platforme bili nuni kao odgovor na neke
incidente (para. 76).
Glede uvjeta proporcionalnosti, prvi bi napad moda bio opravdan kao odgovor
na napad na kuvajtski tanker Sea Isle City pod amerikom zastavom u kuvajtskim
vodama. No Sjedinjene Amerike Drave nisu u tome postupku dokazale da je taj
napad izvrio Iran. Naprotiv, drugi napad izvren je u sklopu ire akcije Praying
Mantis zbog tekoga oteenja amerikoga ratnog broda Samuel B. Roberts koji je
naletio na minu, iako pri tome nije bilo ljudskih gubitaka. Sud nije mogao utvrditi
jesu li mine postavili Iran ili Irak. Ameriki odgovor na taj incident nije bio proporcionalna upotreba sile u ime samoobrane jer su, osim oteenja dviju platformi,
potopljene dvije iranske fregate, te drugi brodovi i zrakoplovi (para. 77).
U savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom podruju od 9. srpnja 2004. Meunarodni je sud utvrdio da lanak 51. Povelje priznaje
13
Cf., Nirnberka presuda, Beograd, 1948, str. 71.
227
prirodno pravo na samoobranu (samo) u sluaju oruane agresije jedne drave protiv
druge. S obzirom na to da Izrael provodi kontrolu nad palestinskim okupiranim
podrujem, prijetnja (terorizmom) na koju se on poziva kao na opravdanje za izgradnju zida potjee s podruja koje on kontrolira, a ne izvan njega. Stoga je lanak
51. Povelje bez znaenja za tu situaciju (para. 139).
Pri pribjegavanju legitimnoj samoobrani iskljueni su dakle preventivni rat

protiv mogueg napada neke drave, a koji jo nije uslijedio; ili oruani napad
u odgovoru na tzv. produljenu agresiju, kada mjere samoobrane nisu poduzete
odmah i neposredno nakon oruanog napada suprotne strane; ili kao odgovor
samo na prijetnju silom prije nego to je oruani napad poduzet.14
Na ostale vrste prijetnje silom ili upotrebe sile, poput npr. gospodarskog ili
politikog pritiska, drava rtva ima pravo uzvratiti istom mjerom. To su tzv.
nenasilne protumjere koje se ne smiju sastojati u upotrebi oruane sile (v. infra,
87, pod 4. i 5).
Pravo na kolektivnu samoobranu nekoga vojnog saveza protiv navodnog
agresora postoji samo kada drava lanica toga saveza koja je rtva napada,
ima u gornjim granicama i prema definiciji agresije pravo na individualnu samoobranu.
U sumnji je dopustivost oruane intervencije na podruju druge drave bez
njezina pristanka u stanju krajnje nude, da bi se izbjeglo vee neskrivljeno
zlo. Takve akcije nisu isto to i samoobrana jer nisu usmjerene protiv drave
napadaa.
Neke se drave u takvim situacijama pozivaju na svoje pravo samopomoi (selfhelp). Primjerice, izraelske snage za brzo djelovanje intervenirale su 4. srpnja 1976.
na ugandskom aerodromu Entebbe radi oslobaanja putnika iz zrakoplova njemake
tvrtke Lufthansa koji su oteli palestinski teroristi, a koji je tamo sletio.
ak i u stanju krajnje nude, za intervencije te vrste na podruju druge drave
trebao bi njezin prethodni pristanak, a po mogunosti i suradnja. No pitanje je, ako
u graanskom sukobu u dijelovima neke drave nestane bilo kakve efektivne vlasti,
14
Administracija Georgea Busha ml. u Sjedinjenim Amerikim Dravama otvoreno je zagovarala pribjegavanje oruanoj sili kao instrumentu nacionalne politike te drave neovisno o bilo
kakvim standardima samoobrane, i neovisno o nadlenostima Vijea sigurnosti UN. To je navodno ukljuivalo i preventivni napad (pre-emptive attack), napose radi otklanjanja opasnosti
od globalnoga terorizma. Ostale drave ne bi imale to isto pravo, osim ako ne sudjeluju u ad
hoc koalicijama pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava. No slino poput tzv. Brenjevljeve doktrine iz 1968. godine u poneto razliitom kontekstu, nije bilo nikakvih izgleda da to
jednostrano pravo jedine svjetske supersile izmijeni postojea pravila opega meunarodnog
prava potvrena u Povelji UN-a putem nekoga novog communis opinio juris. Poput oruane intervencije protiv ehoslovake u 1968, ni jedna akcija u provoenju takve politike nee izgubiti
obiljeja akata agresije. Nova administracija Baracka Obame napustila je tu doktrinu.

a ivoti civila dou u neposrednu opasnost. Neke su zemlje tada svoju oruanu akciju radi spaavanja civila opravdavale kao humanitarnu intervenciju, poput npr.
akcije britanskih, amerikih i belgijskih snaga u dijelu Konga (Zaira) u 1964, akcije
Sjedinjenih Amerikih Drava u Grenadi 1983. itd.15
Navodno pravo na oruanu humanitarnu intervenciju katkad se zloupotrebljavalo da bi se u drugoj dravi sruio nepoudan reim. Godine 1965. oruane snage
nekih drava lanica Organizacije amerikih drava tako su u Dominikanskoj Republici uklonile prethodno na demokratskim izborima izabranoga predsjednika Juana
Boscha. Ta je intervencija bila jednaka onoj koju su snage Varavskog ugovora u
1968. poduzele u ehoslovakoj. U trenutku intervencije ni u jednoj od tih drava
nije postojalo stanje krajnje nude.
Ako ne postoji stanje krajnje nude, valja uvijek traiti akciju, ili dobiti odobrenje za akciju, od Vijea sigurnosti UN-a.
h
Iz prethodnih je izlaganja vidljivo da naelo koje je rezultiralo iz lanka 2(4).
Povelje UN-a, i koje je danas imperativna norma opega meunarodnog prava
(jus cogens), zabranjuje svaku prijetnju silom ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave. Time, meutim, ope
meunarodno pravo izravno ne garantira svim dravama svijeta teritorijalnu
cjelovitost, a poglavito ne njihove postojee granice. Zabranjuju se nasilne promjene tih granica, ali ne i zahtjevi za tim promjenama.
Nasuprot opemu meunarodnom pravu, Deklaracija o naelima kojima
se drave vode u svojim uzajamnim odnosima iz Helsinkoga zavrnog akta
iz 1975, sadrava u tome pogledu dalekoseniju pravnu obvezu. U naelu Nepovredivost granica pod tokom III. navedeno je: Drave sudionice smatraju
nepovredivima sve svoje granice, kao i granice svih drava u Europi... Sukladno
tomu, one e se takoer uzdrati od svakoga zahtjeva ili ina prisvajanja i uzurpiranja dijela ili itavoga podruja bilo koje druge drave sudionice.
Ta obveza znai da su se sve europske drave lanice KESS-a (danas OESS-a)
odrekle zahtjeva za podrujem drugih drava lanica, i time bilo kakvih jednostranih zahtjeva za promjenama njihovih postojeih granica u Europi. Svaki takav zahtjev neke od njih treba smatrati suprotnim toj, posebnoj pravnoj obvezi.
U isto vrijeme te su drave u okviru naela pod I. (o suverenoj jednakosti
drava), potvrdile naelo opega meunarodnog prava glede svojih uzajamnih
15
Vidjeti npr. V. . DEGAN: Intervencija NATO snaga protiv Savezne Republike Jugoslavije:
Pravna analiza, Politika misao 1999, br. 4, str. 79-99. Vidjeti takoer V. BARI PUNDA: (Im)
premissibility of humanitarian intervention, with special reference to NATOs action against the
Federal Republic of Yugoslavia, Adrias 2007, No. 13, Split Zagreb, pp. 53-64.
229
odnosa u sljedeem navodu: One smatraju da se njihove granice mogu mijenjati, u skladu s meunarodnim pravom, mirnim sredstvima i putem sporazuma.
Na temelju toga, drugoga naela, a kao izraz volje naroda, 3. listopada 1990.
dolo je do ujedinjenja njemakoga naroda pripajanjem Njemake Demokratske
Republike Saveznoj Republici Njemakoj. Potom je na podruju bivih federacija SSSR, SFRJ i eko-Slovake bilo dolo do stjecanja neovisnosti njihovih
federalnih jedinica, ali u njihovim postojeim granicama (naelo uti possidetis).
(2) Naelo mirnoga rjeavanja meunarodnih sporova. To naelo nuan
je korelat naelu zabrane sile. Da bi se osigurao trajan meunarodni mir, bilo
bi nuno da sve drave svijeta preuzmu neke konkretne pravne obveze glede
rjeavanja svih njihovih sporova koji mogu nastati, i to putem postupaka koji
dovode do konane i obvezujue presude koju izrie nepristrano tijelo (suenje
ili arbitraa). No ope meunarodno pravo daleko je od takve dunosti svih
drava svijeta.
lanak 2(3). Povelje UN-a tek predvia: lanovi rjeavaju svoje meunarodne sporove mirnim sredstvima na takav nain da ne ugroze meunarodni mir i
sigurnost, te pravdu. Ni Deklaracija iz 1970. ne izlazi iz tih okvira, samo to tu
obvezu na mirno rjeavanje sporova predvia kao univerzalnu za sve drave.
Vodei se tekstom iz lanka 33. Povelje, ta Deklaracija, dalje, predvia sljedee:
... drave moraju traiti pravodobno i pravino rjeenje svojih meunarodnih
sporova pomou pregovora, istrage, posredovanja, mirenja, arbitrae, sudskog
rjeavanja, obraanja regionalnim ustanovama ili sporazumima, ili pomou drugih mirnih sredstava prema vlastitu izboru. Traei takvo rjeenje, stranke e se
sporazumjeti o primjeni takvih mirnih sredstava koja odgovaraju okolnostima i
naravi spora. No, ta formulacija ne utjelovljuje pravnu obvezu na pribjegavanje
nikakvom posebnom sredstvu rjeavanja.
U Posebnom odboru u kojemu se pripremao nacrt deklaracije, iroko se raspravljalo o tome treba li kojemu od tih sredstava pridati odreeno prvenstvo nad
ostalima. Predstavnici nekih drava pri tome su zagovarali neposredne pregovore, a
drugi sudsko rjeavanje. Budui da o tome nije bilo sporazuma, zakljueno je da su
sva ta sredstva jednaka pod uvjetom da ih stranke u sporu prihvate, te da ni jedno
sredstvo ne smije ugroziti meunarodni mir, sigurnost, ni pravdu. Nije prihvaen
ni prijedlog da se propie obveza prethodnih pregovora stranaka spora glede izbora
nekog sredstva rjeavanja ili sporazuma o njemu.
Odreena novost u Deklaraciji iz 1970. koja nije dalekosena, jest afirmacija

dunosti drava stranaka nekoga spora, kao i drugih drava, da se uzdre od
svakoga ina koji moe tako oteati situaciju da bi bilo ugroeno odravanje
meunarodnog mira i sigurnosti, te njihova dunost da djeluju u skladu s ciljevima i naelima Ujedinjenih nacija.

Ali ta Deklaracija potvruje otprije postojee temeljno pravilo opega meunarodnog prava: Meunarodne sporove treba rjeavati na temelju suverene
jednakosti drava i u skladu s naelom slobodnoga izbora sredstava...
Drave su dakle slobodne sklapati posebne mnogostrane ili dvostrane ugovore kojima e preuzimati konkretne obveze na neke naine rjeavanja svojih
buduih sporova, poput npr. obveznoga mirenja, arbitrae ili sudskoga rjeavanja. U svoje ostale ugovore o bilo kojemu predmetu, one mogu unositi klauzulu
o obveznoj arbitrai ili sudskom rjeavanju moguih sporova o tumaenju ili
primjeni tih ugovora. Ako je takva posebna obveza preuzeta, sve stranke spora
dune su je izvriti na temelju naela pacta sunt servanda. Ali im ope meunarodno pravo kakvo je danas na snazi ne namee nikakvu dunost te vrste, ako
je same nisu ugovorile (v. infra, 79).16
(3) Naelo neintervencije.17 Nedoputena intervencija moe se definirati
kao diktatorsko (nasilno) mijeanje neke drave, skupine drava ili meunarodne organizacije u poslove koji ulaze u unutarnju ili vanjsku nadlenost neke
drave (ili vie njih) bez njezina (ili njihova) pristanka.
Vanjska nadlenost drave oituje se u njezinu pravu da pripada ili ne pripada meunarodnim organizacijama, da bude ili ne bude stranka dvostranih ili
mnogostranih ugovora, ukljuujui njezino pravo da bude ili ne bude stranka
ugovora o politikim i vojnim savezima, kao i njezino pravo na neutralnost.
Unutarnja nadlenost drave moe se najkrae opisati kao pravo njezina
stanovnitva da slobodno izabere i razvija svoj politiki, drutveni, gospodarski i
kulturni sustav bez mijeanja izvana. To je u isto vrijeme i tzv. pravo na unutarnje samoodreenje naroda u nekoj dravi. U razdoblju djelovanja Ujedinjenih
nacija posebno se afirmiralo i pravo svake drave da slobodno raspolae svojim
prirodnim bogatstvima i izvorima.
No opseg konkretnih poslova koji su u nadlenosti neke drave (tzv. njezina
iskljuiva nadlenost), a koji ine bt njezine suverenosti, podloan je promjenama u vremenu.
16
Vidjeti i Deklaraciju iz Manile o mirnom rjeavanju meunarodnih sporova (Rezolucija Ope

skuptine UN-a 37/10) od 15. studenoga 1982. D. LAPA i T. OI: Meunarodno javno
pravo izbor dokumenata III. izdanje, Zagreb, 2005, str. 63-68. Ta Deklaracija ne izlazi iz izloenih okvira, ali uz to precizira ulogu Ope skuptine, Vijea sigurnosti, Meunarodnoga suda i
Glavnoga tajnika u mirnom rjeavanju sporova prema Povelji UN-a.
17
Vidjeti Tomislav MITROVI: Naelo neintervencije i suverenost drava po Povelji UN,
JRMP 1969, br. 3, str. 395-409; V. . DEGAN: Intervencija i meunarodno pravo, ZPFR 1983,
str. 169-200; Republika Hrvatska i sukob u Bosni i Hercegovini u 1993. godini, pravna analiza,
Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci 2002, br. 2, str. 433-462; Danilo TRK: Naelo
neintervencije v mednarodnih odnosih in v mednarodnem pravu, Ljubljana, 1984, 352 str.
231
Stalni sud meunarodne pravde u savjetodavnom miljenju iz 1923. o Dekretima

o dravljanstvu u Tunisu i Maroku, izrekao je: ... moglo bi se rei da je nadlenost
neke drave iskljuiva u granicama odreenima meunarodnim pravom uzetim u
irem znaenju, obuhvaajui u isto vrijeme obiajno pravo i ope i posebno ugovorno pravo... Pitanje potpada li neka oblast pod iskljuivu nadlenost neke drave u
biti je relativno i ovii o razvitku meunarodnih odnosa (Series B, No. 4, pp. 23-24).
Drava se ne moe pozvati na svoju iskljuivu nadlenost ako je slobodnom voljom prihvatila neku ugovornu obvezu i njome je pristala na neke oblike
nadzora nad njezinim izvrenjem. U pitanju moe npr. biti ispitivanje pritubi
njezinih graana koje provodi neko meunarodno tijelo, ili arbitrano ili sudsko
rjeavanje spora o tumaenju ili primjeni odnosnoga ugovora, i to u sluajevima
kada ostale stranke ili nadlena meunarodna tijela ostvaruju svoja ugovorna
prava u granicama predvienoga postupka.
Ulanjenjem u organizaciju supranacionalnog karaktera kakva je danas Europska unija drave prenose i svoje znatne iskljuive nadlenosti na zajednike
organe. Ti organi imaju tada pravo vriti svoje ugovorne funkcije na podruju
njezinih drava lanica. Sve to ne znai nedoputenu intervenciju. Ali smo
ulanjenje u organizaciju te vrste i istupanje iz nje, morali bi biti podloni politikoj volji biraa odnosne drave.
I razvitak opega meunarodnog prava suzio je iskljuivu nadlenost svih
drava svijeta na nekim posebnim podrujima. To se napose odnosi na temeljna
prava i slobode svake ljudske osobe.
Institut za meunarodno pravo u svojoj rezoluciji usvojenoj o 200. obljetnici
Francuske revolucije u 1989. o Zatiti ljudskih prava i naelu neintervencije u unutarnje poslove drava, istaknuo je u lanku 2(1). da drava koja djeluje u krenju
obveze o zatiti ljudskih prava ne moe izbjei svojoj meunarodnoj odgovornosti
pozivajui se na to da to podruje u biti spada njezinoj unutarnjoj nadlenosti. U
toj se rezoluciji izriito afirmira pravo na individualnu i kolektivnu intervenciju
(koja ne ukljuuje upotrebu oruane sile u krenju Povelje UN-a), i to poduzimanjem diplomatskih, gospodarskih i drugih mjera prema svakoj drugoj dravi (lanak
2(2)). Mjere u svrhu kolektivne zatite ljudskih prava napose su opravdane kada se
poduzimaju kao odgovor na osobito teka krenja tih prava, posebice na masovna i
sustavna krenja, i na ona koja povreuju prava koja se ni u kakvim okolnostima ne
mogu derogirati (lanak 2(3)). Jedan od uvjeta takve intervencije jest da poduzete
mjere moraju biti u razmjeru s teinom krenja (lanak 4, toka 2).
Ne smatraju se nedoputenima mjere kolektivne intervencije koje Vijee

sigurnosti UN-a naloi u vrenju svojih nadlenosti iz glave VII. Povelje, a u
sluajevima prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije. Te mjere mogu biti
ak i oruane naravi. Kolektivne mjere koje poduzme neka regionalna organizacija ili vojni savez bez prethodnoga odobrenja Vijea sigurnosti, pravno su

nedoputene. Ovisno o okolnostima, one same mogu biti bilo in agresije bilo
nedoputena intervencija.
No neovlatene mjere intervencije poduzete, bilo prijetnjom oruanom silom bilo njezinom upotrebom, potpadaju pod naelo zabrane sile. Svaki in
agresije koji odgovara toj definiciji daje pravo rtvi da uzvrati oruanim mjerama samoobrane.18
Pod nedoputenom intervencijom u uemu smislu valja uzeti razliite druge pravno nedoputene mjere jedne ili vie drava, poput mjera politikoga,
gospodarskog, propagandnoga ili slinog pritiska, napose kada se poduzimaju
s namjerom da se od drave rtve iznudi neki ustupak. Na takve mjere, ako su
protupravne, njihova rtva nema pravo samoobrane, ali im se moe suprotstaviti
nenasilnim protumjerama (v. infra, 87, pod 5).
Osobito u odnosima izmeu jake i slabe, ili bogate i siromane drave, mogue
su mjere koje po sebi ne znae krenje prava, ali mogu postii cilj intervencije. One
se mogu sastojati u uskrati priznanja nove drave ili nove vlade, u uskrati zajma, u
odbijanju da se sklopi ugovor o pomoi druge vrste ili da se ne produi takav ugovor
koji je istekao, i sl. U tim sluajevima rtva intervencije smije pribjei samo mjerama
retorzije. To su ini koji nanose tetu, ali po sebi nisu protupravni (v. infra, 87, pod
3). Tim se putem, meutim, ne moe djelotvorno oduprijeti pritisku.
Za razliku od ostalih prava i dunosti drava koja se ovdje opisuju, lanak 2.

Povelje UN-a ne predvia naelo neintervencije kao takvo. Na jedinome mjestu
gdje se u Povelji izraz intervencija spominje jest stavak 7. njezina lanka 2, koji
ograniuje neke djelatnosti same te organizacije.
Tamo se navodi: Nita u ovoj Povelji ne ovlauje Ujedinjene nacije da se mijeaju u poslove koji po svojoj biti pripadaju u unutarnju nadlenost drava, niti
obvezuje lanove da takve poslove podnose na rjeavanje prema ovoj Povelji; ali to
naelo ne dira u primjenu prisilnih mjera prema glavi VII.
Brojni su meunarodni instrumenti koji pokuavaju definirati nedoputenu intervenciju. Od onih univerzalnoga znaenja valja spomenuti Deklaraciju o nedopustivosti mijeanja u unutarnje poslove drava i o zatiti neovisnosti i suverenosti,
to ju je Opa skuptina UN-a jednoglasno usvojila, uz pet uzdranih glasova, 21.
18
Osjetljivo je pitanje masovnih i u irokim razmjerima zloina koje su poinile neke dravne
vlasti protiv vlastitih graana, a u uvjetima kada zbog neslonosti svih svojih stalnih lanova
Vijee sigurnosti nije kadro naloiti kolektivne prisilne mjere kojima bi se ti zloini sprijeili
ili makar dokonali. Stoga bi se oruana intervencija Sjevernoatlantskoga saveza na podruju
SR Jugoslavije 1999. mogla smatrati humanitarnom intervencijom, poduzetom kao odgovor na
produljene masovne zloine i istjerivanje albanskoga puanstva s Kosova. Pri tome valja uzeti u
obzir da je jo davno prije toga masovnoga etnikog ienja, ukidanjem autonomije Vojvodine
i Kosova u 1989. na Kosovu uveden pravni i faktiki sustav apartheida koji odgovara definiciji
toga zloina iz lanka II. Konvencije o apartheidu iz 1973.
233
prosinca 1965. (Rezolucija 2131 (XX)). Naelu neintervencije posveen je odjeljak i u

Deklaraciji iz 1970. (kao i u Deklaraciji o naelima Helsinkog zavrnog akta iz 1975).
Novu Deklaraciju o nedopustivosti intervencije i mijeanja u unutarnje poslove
drava Opa je skuptina usvojila 9. prosinca 1981. (Rezolucija 36/103), ali ovoga
puta veinom od 12 glasova, uz 22 glasa protiv, 6 uzdranih i 8 odsutnih lanica.
Tekstovi svih tih instrumenata preopirni su, uz nepotrebna ponavljanja i katkad
su nezgrapno sroeni. Svi oni opisuju i nabrajaju nedoputene ine intervencije u
elji da ih sve obuhvate. Pri tome obuhvaaju i ine oruane intervencije, iako, za
razliku od ostalih, iz njih proizlazi pravo na samoobranu oruanom silom. Sve je to
uzaludan posao jer je bogatstvo moguih zloupotreba takvih odreenja uvijek vee
od onoga to ih moe slijediti neki pravni tekst. Stoga bi kratka, sintetika i jasna
odreenja pojma intervencije, s elementima koji neko djelo ini protupravnim, morala imati prednost pred enumerativnim definicijama. No nezgrapni pravni tekstovi
ne mogu se izbjei kada ih umjesto pravnika sastavljaju diplomati i politiari u tijelu
sastavljenom od predstavnika drava.
(4) Dunost drava da meusobno surauju u skladu s Poveljom UN-a.

Pod ovim naelom Deklaracija iz 1970. formulira odreene dunosti drava.
No valja ozbiljno sumnjati u to da te dunosti oznauju konkretne obveze
drava na temelju opega meunarodnog prava ije bi krenje povlailo meunarodnu odgovornost poinitelja ako nisu uglavljene u neki meunarodni
ugovor. Rije je, naime, o popisu podruja poeljne suradnje izmeu svih drava svijeta radi zajednike koristi, poticanja uzajamnoga povjerenja, pa time i
jaanja meunarodnoga mira i sigurnosti.
Deklaracija navodi: Drave su dune meusobno suraivati na razliitim
podrujima meunarodnih odnosa, bez obzira na razlike u njihovim politikim,
gospodarskim i drutvenim sustavima, radi odravanja meunarodnoga mira i
sigurnosti i radi unapreivanja meunarodne ekonomske stabilnosti i napretka,
opega blagostanja naroda i meunarodne suradnje bez diskriminacije utemeljene na tim razlikama.
Potom se poimence navode neka podruja suradnje koja su ve gore spomenuta
kao ciljevi (odranje meunarodnog mira i sigurnosti, suradnja na gospodarskom i
socijalnom polju i sl.). Uz to se spominje suradnja radi promicanja opega potovanja
i ostvarivanja prava ovjeka i osnovnih sloboda, suradnja na kulturnom, tehnikom,
trgovakom polju, te na znanstvenom i tehnolokom podruju, te radi podupiranja
napretka kulture i obrazovanja u svijetu.
Tim navodnim dunostima drava odupire se pravo svake od njih da sama

odluuje hoe li ili nee priznati neku drugu dravu ili vladu u drugoj dravi,
hoe li ili nee s drugom dravom uspostaviti diplomatske i konzularne odnose,
te sklopiti ugovore o svim navedenim i ostalim podrujima suradnje.

Uz to, u tekstu toga naela ne navodi se kao iznimka od njegove primjene, dunost drava lanica UN-a da, postupajui po rezolucijama Vijea sigurnosti na temelju glave VII. Povelje, prekinu s nekom dravom svoju suradnju koja je u neskladu
s takvom rezolucijom.
(5) Naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda.19 To je naelo u trajnoj opreci s naelom teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti postojeih
drava u svijetu. Naime, kada bi svi narodi pribjegli tomu pravu, teritorijalna
cjelovitost i granice mnogih drava dole bi u pitanje. Neke mnogonacionalne
drave mogle bi se i raspasti, kao to se to i dogodilo s trima federacijama u
Europi (Sovjetski Savez, SFRJ i eko-Slovaka).
Prije i u tijeku promjena koje su prevladale blokovsku podjelu svijeta u znanosti
je bilo nastojanja da se pravo na samoodreenje do odcjepljenja ogranii na narode
koji se bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije ili protiv rasistikoga reima u svojoj zemlji. To je trebalo zatititi teritorijalnu cjelovitost svih drugih drava.
Meunarodni je sud u presudi od 30. lipnja 1995. o Istonom Timoru (Portugal/Australija) ustanovio da je naelo samoodreenja narod, kako je evoluiralo
iz Povelje i iz prakse UN-a, besprijekorno i da ima domaaj erga omnes. Dodao
je da je ono jedno od bitnih naela suvremenoga meunarodnog prava (p.
l02, para. 29).
Rije je o dalekosenom iskazu koji je u istom sadraju potvrdio Meunarodni sud u savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom
podruju od 9. srpnja 2004. (para. 88). Sud je ustanovio da odreivanje pravca zida
koji izgrauje Izrael stvara nesnosne uvjete za Palestince koji su prisiljeni iseljavati
se iz odsjeenih enklava, uz istodobno naseljavanje na te prostore Izraelaca. To ini
ozbiljnu tekou u vrenju prava palestinskoga naroda na samoodreenje i time se
kri dunost koja lei na Izraelu da potuje to pravo (paras. 122, 149).
No ipak je ostalo vano pokuati odrediti pravni domaaj naela ravnopravnosti i samoodreenja narod, kako je navedeno u lanku 1(2). Povelje UN-a
meu ciljevima te svjetske organizacije.
U srednjoj i istonoj Europi ne vodi se dovoljno rauna o tome da se svi
meunarodni instrumenti koji ga ureuju odnose na naelo ravnopravnosti i
samoodreenja narod prije u teritorijalnom negoli strogo u etnikome smi19
Vidjeti Aleksandar MAGARAEVI: Samoopredeljenje i meunarodno pravo, JRMP 1955,

br. 3, str. 34 -358; Ernest PETRI: Pravica do samoodlobe, mednarodni vidiki, Maribor, 1984,
301 str.; Ivo KRABALO: Pravo naroda na samoodreenje i meunarodna zajednica, JRMP
1976, br. 1-2, str. 47-58; V. . DEGAN: Samoodreenje naroda i teritorijalna cjelovitost drava u uvjetima raspada Jugoslavije, Zakonitost 1992, br. 4, str. 443-470; Ujedinjeni narodi i
naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996,
str. 151-169.
235
slu. Drugim rijeima, uivatelji toga naela jesu svi stanovnici nekoga podruja,
bilo da ono ve ini dravu, ili je dio neke drave, ili je pak u nesamoupravnom
poloaju u odnosu na drugu dravu.20
Naprotiv, nacistika Njemaka pod Hitlerom, i Srbija, odnosno SRJ pod Miloeviem, vodile su osvajake ratove radi ujedinjenja svih dijelova njemakoga,
odnosno srpskog naroda u jednoj dravi. Osvajala su se podruja u kojima su pripadnici tih naroda bili izmijeani s drugim stanovnitvom, pa i ona gdje su inili
neznatnu manjinu. Na tim podrujima provodila su se etnika ienja drugoga
stanovnitva. Time se grubo krio prvi element toga naela, onaj o ravnopravnosti
naroda, tj. stanovnitva. Posljedica tih traginih dogaaja bili su vojniki poraz i
gubljenje osvojenih podruja s kojih se njemako, odnosno srpsko stanovnitvo
povuklo, a na kojemu je ono prije toga stoljeima ivjelo kao manjina u zajednici s
drugim etnikim skupinama. Isti ti koncepti o samoodreenju nacija prisutni su u
ekstremistikim krugovima i drugih nacija, napose u bivoj Jugoslaviji.
Deklaracija iz 1970. do sada je najvjerodostojniji meunarodni instrument

koji ureuje i razrauje to naelo. Kao i u nekim drugim takvim instrumentima, i u njoj se dade nazreti razlikovanje izmeu unutarnjega i vanjskog samoodreenja naroda. Na ono prvo odnosi se sljedei navod: Na temelju naela
ravnopravnosti i samoodreenja naroda, utvrenog Poveljom, svi narodi imaju
pravo da slobodno, bez mijeanja izvana, odrede svoj politiki status, te da slijede svoj privredni, socijalni i kulturni razvoj, i svaka je drava duna potovati
to pravo u skladu s odredbama Povelje. To se pravo odnosi na sve graane neke
teritorijalne cjeline, koja moda jo i nije stekla dravnost.
Najvaniji je sljedei navod: Stvaranje suverene i neovisne drave, slobodno
udruivanje ili ujedinjenje s nekom neovisnom dravom ili prihvaanje slobodnom odlukom naroda bilo kojega drugog politikog statusa, za taj narod
znai nain primjene njegova prava na samoodreenje. Iz toga proizlazi da
ostvarivanje toga prava ne mora uvijek rezultirati secesijom od neke drave i
stvaranjem nove drave, ali se ni to pravo nipoto ne smije iskljuiti. Stoga bilo
kakav dravni oblik koji se narodu nekoga podruja namee silom, i koji ga time
dovodi u neravnopravan i podinjen poloaj, znai krenje naela samoodreenja i jednakih prava toga naroda.
Za odreivanje pravnoga domaaja toga naela veoma je znaajno Miljenje br. 2.
Arbitrane komisije Konferencije o Jugoslaviji od 11. sijenja 1995. Na pitanje Srbije:
Ima li srpski narod u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, kao jedna od konstitutivnih
20
I sama Povelja UN-a u lanku 1(2). ini bitnu razliku izmeu nacija, koje su u imenu te organizacije, te o naelu ravnopravnosti i samoodreenja naroda shvaenih kao plebsa ili puka (peoples, les peuples, los pueblos, narody). Deklaracija o davanju neovisnosti kolonijalnim zemljama
i narodima (Rezolucija 1514 (XV)), to ju je Opa skuptina usvojila 14. prosinca 1960, odnosi se
na narode u smislu cjelokupnoga stanovnitva nekoga nesamoupravnog podruja.

nacija Jugoslavije, pravo na samoodreenje?, dan je sljedei odgovor: 1. Komisija
smatra da na dananjem stupnju svoga razvoja meunarodno pravo ne precizira
sve posljedice prava na samoodreenje. Ipak je dobro utvreno da, bez obzira na
okolnosti, pravo na samoodreenje ne moe postii promjenu granica koje postoje
u trenutku neovisnosti (uti possidetis juris), osim u sluaju suprotnoga sporazuma
drava u pitanju.
No u tome je Miljenju Arbitrana komisija jo naglasila: Ako u nekoj dravi
postoje jedna ili vie skupina koje ine etnike, vjerske ili jezine zajednice, te skupine po meunarodnom pravu imaju pravo da im se prizna njihov identitet... Pravne
norme opega meunarodnog prava koje su postale imperativne, trae od drava
da osiguraju potovanje prava manjina. Stoga srpsko stanovnitvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske moraju uivati sva prava koja meunarodne konvencije na snazi
priznaju manjinama, kao i unutarnja i meunarodna jamstva u skladu s naelima
meunarodnoga prava...21
h
Deklaracija iz 1970. u dvama posljednjim stavcima nastoji dovesti u sklad gore
definirano naelo ravnopravnosti i samoodreenja naroda (peoples), s naelom
teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti svih postojeih drava. U pretposljednjem se stavku navodi: Nita u prethodnim stavcima ne treba tumaiti kao da
ovlauje ili da potie bilo kakvu akciju koja ima za cilj razbijanje ili ugroavanje,
potpuno ili djelomino, teritorijalne cjelovitosti ili politikoga jedinstva suverenih i
neovisnih drava koje se ponaaju u skladu s naprijed proglaenim naelom ravnopravnosti i samoodreenja naroda, i koje imaju vladu koja zastupa cjelokupni narod
toga podruja, bez razlike u pogledu rase, vjere ili boje.
Posljednji stavak izriito nalae svim dravama potovanje cjelovitosti svih drugih postojeih drava, pa i ostalih teritorijalnih cjelina, i to, ini se, ak i na tetu
uivanja prava na samoodreenje njihovih stanovnika: Svaka se drava mora uzdravati od bilo kakve akcije koja ima za cilj djelomino ili potpuno razbijanje nacionalnoga jedinstva i teritorijalne cjelovitosti neke druge drave ili zemlje.
Glede znaajnijega, pretposljednjega stavka, neka bi drava radila protiv svoje teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti ako bi bez otpora priznala stanovnicima
nekoga svoga podruja ili u ovome kontekstu valjda i nekoj etnikoj skupini da se
izdvoje iz nje kako bi stvorili suverenu dravu, ili bi se slobodno udruili ili ujedinili
s drugom neovisnom dravom, ili slobodno odluili o nekome drugom politikom
statusu. No u ovo, posljednje ubrajao bi se i zahtjev za preustrojem drave u kojoj
oni ive. Razumno tumaenje toga uvjeta bilo bi dakle da bi takva drava morala
ulagati napore u prilagodbi svoga unutarnjega poretka, i razvijati sva prava svih
svojih graana i svih skupina, kako bi prevenirala potrebu zahtjeva neke skupine za
secesijom ili za nasilnom promjenom vlasti.
21
Cf., ILM 1992, No. 6, (ILM 1992), p. 1498.
237
Sljedei uvjet ouvanja teritorijalne cjelovitosti postojee drave jest da ona ve

ima vladu koja zastupa cjelokupan narod toga podruja, bez razlike u pogledu
rase, vjere ili boje. Ako bi se uzeo sam za sebe, taj bi uvjet stvarno negirao naelo
samoodreenja stanovnika podruja, a posebice pripadnika manjinskih skupina.
Dovoljno bi bilo da nacionalne, vjerske ili druge brojane manjine budu zastupljene
u predstavnikom tijelu drave, i da ta drava ima pravo na teritorijalnu cjelovitost,
makar one u njemu bile stalno preglasavane i time uskraivane u svojim pravima,
pa i u onome na nediskriminaciju.
Uz sve navedene nedoreenosti pa i nedosljednosti, Deklaracija iz 1970. vjerno
odraava stupanj pozitivnoga meunarodnog prava na tome podruju kakvo je danas na snazi.
(6) Naelo suverene jednakosti drava.22 To naelo u Povelji UN-a nije

najsretnije formulirano, jer je, zapravo, rije o dvama pravnim naelima: onome
o suverenosti koje smo usput opisali (supra, 30, pod 2 (iii)), i onome o (pravnoj) jednakosti svih suverenih drava. No, s obzirom na to da je nakon Povelje
UN-a izraz suverena jednakost ovladao u svim meunarodnim instrumentima, ukljuujui i Deklaraciju iz 1970, nije ga vie mogue zanemariti.
Razlike izmeu drava oite su i ta se znaajka meunarodne zajednice nikada nee moi prevladati. Drave se meusobno veoma mnogo razlikuju u broju
stanovnika, po veliini dravnoga podruja, u prirodnim izvorima, gospodarskom potencijalu, vojnoj moi, dohotku po stanovniku i dr.
No, unato tim razlikama, sve su suverene drave pravno jednake, kao to
su i pojedinci jednaki u pravima u svakome unutarnjem pravnom poretku dostojnom toga imena. Pravna jednakost drava proizlazi dakle iz svojstva drave
da je suverena i da je subjekt meunarodnoga prava.
Posljedica naela pravne jednakosti svih drava jest da, kada se god neko
pitanje ima urediti sporazumno, svaka drava ima pravo na glas. A ako nema
drukijega sporazuma, svaka drava ima jedan glas.
Na diplomatskim konferencijama, u meunarodnim organima, te u tekstovima meunarodnih ugovora, drave se obino svrstavaju po abecednom
redoslijedu njihovih imena (neko na francuskom, a danas preteito na engleskom jeziku). Redoslijed njihova glasanja takoer se obavlja po abecednom
redu. esto se uvodi tzv. roll call glasanje. Kockom se izvue ime drave koja
prva glasa, a potom glasaju sve drave po abecednom redu do kraja, te potom
od poetka takvoga popisa.
22
Vidjeti V. . DEGAN: Naelo suverene jednakosti drava u prolosti, sadanjosti i budunosti, Politika misao 2002, br. 2, str. 123-131.

Dvostrani se ugovori esto usvajaju na slubenim jezicima obiju stranaka.
U svakomu od tih tekstova naizmjenino se jedna od stranaka stavlja na prvo
mjesto.
Povelja UN-a u lanku 2(1). navodi: Organizacija se temelji na naelu suverene jednakosti svih svojih lanova. Unato tomu, upravo sama Povelja dalekoseno odstupa od toga naela, i to glede posebnih prava pet stalnih lanica
Vijea sigurnosti (Kine, Francuske, danas Ruske Federacije, Ujedinjenoga Kraljevstva i Sjedinjenih Amerikih Drava). Svaka od tih pet drava moe u tome
glavnom organu UN-a za ouvanje meunarodnoga mira i sigurnosti svojim
negativnim glasom (vetom) onemoguiti usvajanje bilo kakve odluke, pa i preporuke. Uz to, bez pristanka bilo koje od njih ne moe se izmijeniti tekst Povelje,
te time niti dirati u ta njihova posebna prava.
Deklaracija iz 1970. navodi: Sve drave uivaju suverenu jednakost. One
imaju jednaka prava i dunosti i ravnopravni su lanovi meunarodne zajednice,
bez obzira na razlike gospodarske, socijalne, politike ili druge naravi. Suverena
jednakost ukljuuje sljedee elemente: pravnu jednakost drava, uivanje prava
koja ine punu suverenost, te dunost potovanja osobnosti drugih drava.
Deklaracija tu potom ponavlja neke elemente koji su ukljueni u neka druga naela UN-a: nepovredivost teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti svih drava;
pravo svake drave da slobodno bira i razvija svoj politiki, drutveni, ekonomski i
kulturni sustav; te dunost svake drave da u potpunosti i u dobroj vjeri ispunjava
svoje meunarodne obveze i da ivi u miru s drugim dravama.
(7) Naelo ispunjavanja prihvaenih meunarodnih obveza u dobroj vjeri. Formulacija toga naela kao posebnoga proizala je iz lanka 2(2). Povelje
UN-a koji navodi: Da bi se svim lanovima osigurala prava i blagodati koja
proistjeu iz lanstva, lanovi moraju u dobroj vjeri ispunjavati obveze koje
su preuzeli u skladu s ovom Poveljom. Tomu valja pridodati i navod iz uvoda
(preambule) Povelje formuliran kao cilj: da stvorimo uvjete potrebne za odravanje pravde i potovanje obveza koje proistjeu iz ugovora i ostalih izvora
meunarodnog prava.
Neovisno o Povelji, a kako to sugerira i tekst iz njezine preambule, itavo
meunarodno pravo zasnovano je na naelu pacta sunt servanda (kako je formulirano u lanku 26. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, v. supra, 19),
te na dunosti svih drava da se pridravaju pravil meunarodnoga prava koja
proizlaze bilo iz opega obiaja ili iz onih opih naela prava koja su dio pozitivnoga meunarodnoga prava. Svaka drava napose, osim toga to u dobroj vjeri
mora izvravati ugovore kojih je stranka, mora takoer potavati svoje obveze
koje proizlaze iz partikularnih obiajnih pravila i jednostranih akata.
239
U razradi toga naela Deklaracija iz 1970. pridaje posebnu pozornost obvezama

koje su u skladu s Poveljom: Svaka je drava duna u dobroj vjeri ispunjavati svoje
obveze prihvaene u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija.
Slijede dva navoda. U prvome se propisuje da je svaka drava duna u dobroj
vjeri ispunjavati svoje obveze prema opeprihvaenim naelima i pravilima meunarodnoga prava, a u drugome: ... obveze prema meunarodnim sporazumima
koji su u skladu s opeprihvaenim naelima i pravilima meunarodnoga prava.
U posljednjemu stavku izraava se poneto razliitim rjenikom obveza lanova
UN-a prema lanku 103. Povelje: U sluaju da su obveze prema meunarodnim
sporazumima u sukobu s obvezama lanova Ujedinjenih nacija prama Povelji Ujedinjenih nacija, prevladavaju obveze iz Povelje. U lanku 103. govori se samo o
sukobu izmeu obveza lanova UN-a prema Povelji i njihovih obveza (dakle ne i
obveza drava nelanica) prema bilo kojemu drugom meunarodnom sporazumu.
Ta je razlika ipak zanemariva, jer su danas praktino sve suverene drave svijeta
ulanjene u UN (v. supra, 21, pod 3, B).
32. SUKCESIJA DRAVA

Bibliografija
D. P. OCONNELL: State Succession in Municipal and International Law, Cambridge, 1967, vol.
I-II, 595 and 430 p.; Mohammed BEDJAOUI: Problmes rcents de succession dEtats dans
les Etats nouveaux, RCADI 1965, tome 116, pp. 187-300; V. . DEGAN: Primjenljiva pravna
pravila o sukcesiji drava, Zakonitost 1992, br. 6-7, str. 829-854; Sukcesija drava u pogledu
nepokretne i pokretne dravne imovine, ibid., str. 903-917; Kontinuitet i sukcesija drava u
pogledu dravne i drutvene imovine, Financijska praksa 1993, br. 5, (Zagreb), str. 427-449;
Equity in Matters of State Succession, Essays in Honour of Wang Tieya, Martinus Nijhoff, 1993,
pp. 201-210; State Succession, Especially in Respect of State Property and Debts, The Finnish
Yearbook of International Law 1993, Vol. IV, pp. 130-193; Genevive BURDEAU et Brigitte
STERN (d.): Dissolution, continuation et succession en Europe de lEst Succession dEtats et
relations conomiques internationales, CEDIN PARIS I, (Editions Montchrestien) 1994, 406
p.; Hlne RUIZ FABRI et Pascal BONIFACE (d.): Succession dEtats en Europe de lEst et avenir
de la scurit en Europe CEDIN PARIS XIII, (Editions Montchrestien) 1995, 176 p.; Emmanuel
DECAUX et Allain PELLET: Nationalit, minorits et succession dEtats en Europe de lest CEDIN
PARIS X, (Editions Montchrestien) 1996, 330 p.; Josip METELKO: Pravinost u sukcesiji drava,
drugo izdanje, Zagreb, 1995, napose str. 89-255. Mojmir MRAK (Ed.): Succession of States, The
Hague, 1999, 218 pages, v. napose V. . Degan: Disagreements over the Definition of State
Property in the Process of State Succession of the Former Yugoslavia, pp. 33-60; V. . DEGAN:
On State Succession, Dimensao internacional do direito, Estudios em Homenagem a G. E. do
Nascimento e Silva, Sao Paulo, 2000, pp. 119-140.
U naemu izlaganju o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora (supra,

26), naveli smo da je sukcesija drava stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnoga
prava. Naveli smo takoer da je pri svakoj teritorijalnoj promjeni mogue ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih) koju su pri sukcesiji zamijenile jedna
ili vie drava sljednica; te jednu ili vie drava sljednica koje su pri sukcesiji
zamijenile dravu prethodnicu (ili drave prethodnice).
Stoga sukcesija drava ne nastupa kada se i duboke politike promjene zbiju
u nekoj dravi u njezinim postojeim granicama. Primjer za to jesu promjene nastale uvoenjem mnogostranake parlamentarne demokracije, poevi
od 1990, u Poljskoj, Maarskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Albaniji i u Mongoliji.
Takve se promjene u znanosti meunarodnoga prava nazivaju, donekle neprecizno, promjenama vlade.
Iste politike promjene (uruenje komunistikoga sustava) prouzroile su u tome
istom razdoblju pripojenje (asimilaciju) Demokratske Republike Njemake Saveznoj
Republici Njemakoj, te raspad Jugoslavije, Sovjetskoga Saveza i eko-Slovake na
njihove federalne jedinice kao nove drave u granicama tih jedinica. S obzirom na
32. SUKCESIJA DRAVA
241
to da je u svim tim sluajevima dolo do teritorijalnih promjena, tamo je nastalo

stanje sukcesije drava.
Glavne tipove teritorijalnih promjena moemo svesti na sljedeih est.
1. Ustup (cesija). Otprije postojea drava prethodnica ustupa dio svoga

podruja nekoj ve postojeoj dravi sljednici, i to najee mirovnim ugovorom kao rezultat poraza u ratu. Primjer za to bilo je ustupanje od Italije bivoj
Jugoslaviji Mirovnim ugovorom iz Pariza iz 1947. Slovenskoga primorja, Istre,
Rijeke, Zadra, Cresa, Loinja i Lastova. Taj tip teritorijalnih promjena ne dovodi
dakle ni do nestanka drave prethodnice, a ni do nastanka neke nove drave
sljednice.
2. Pripajanje (prisajedinjenje, asimilacija). Drava prethodnica u cijelosti

postaje dijelom druge, ve postojee drave sljednice. Primjer za to jest upravo
spomenuto pripajanje Demokratske Republike Njemake, koja je ukljuenjem
u Saveznu Republiku Njemaku u 1990. prestala postojati kao drava. U ovome
sluaju drava prethodnica prestaje postojati, a drava sljednica proiruje svoje
podruje.
3. Ujedinjenje. Dvije ili vie drava prethodnica ujedinjuju se u novu dravu

sljednicu i time sve gube svoju dravnost. Primjer za to jest ujedinjenje u 1964.
dviju dotadanjih drava lanica Ujedinjenih nacija, Tanganjike i Zanzibara u
novu dravu sljednicu Federaciju Tanzanije. Noviji je primjer ujedinjenje u
1990. Arapske Republike Jemen i Demokratske Narodne Republike Jemen u
novu dravu Republiku Jemen. U ovome sluaju dakle sve drave prethodnice
prestaju postojati, a, za razliku od pripajanja, nastaje nova drava sljednica.
4. Odvajanje (secesija). Na dijelu ili na dijelovima podruja drave prethodnice koja i dalje postoji, nastaju jedna ili vie novih drava sljednica. Primjer za
to bio je proces dekolonizacije nakon Drugoga svjetskog rata, kada se veliki broj
tzv. novonastalih neovisnih drava odvojio od bivih kolonijalnih sila: Britanije,
Francuske, Nizozemske, Belgije, a u 1974. i od Portugala. Primjer za to je bilo i
odvajanje 1965. Singapura od Malezijske Federacije, te u 1971. Bangladea od
Pakistana. Najnoviji je primjer odvajanje Eritreje od Etiopije u 1993. Tu dakle
drava prethodnica na umanjenu podruju i dalje postoji, ali nastaju jedna ili
vie novih drava sljednica.
5. Raspad (disolucija). Drava prethodnica se raspada i prestaje postojati,

a na njezinu podruju nastaju dvije ili vie novih drava sljednica. Primjer za to
bio je raspad Austrougarskoga i Osmanlijskoga Carstva nakon Prvoga svjetskog
rata, te raspad Jugoslavije, Sovjetskoga Saveza i eko-Slovake u 1991. i 1992.
Za razliku od odvajanja, drava prethodnica kao rezultat raspada prestaje postojati, a sve su drave sljednice nove drave.

6. Podjela (partition). Vie susjednih drava sljednica u cijelosti podijeli
itavo podruje drave prethodnice koja time prestaje postojati. Takav tip teritorijalnih promjena danas je teko zamisliv.
U povijesti su u 1795, pri treoj podjeli Poljske, njezino preostalo podruje podijelile Pruska, Austrija i Rusija. I u 1939. nacistika Njemaka i Sovjetski Savez
podijelili su Poljsku, ali taj in, kojim je bio otpoeo Drugi svjetski rat, nije bio meunarodno priznat. Poljska izbjeglika vlada s izbjeglim dijelovima vojske nastavila
je djelovati u inozemstvu.
Ovdje dakle drava prethodnica prestaje postojati, a drave sljednice samo

uveavaju svoje podruje.
h
Te razliite situacije teritorijalnih promjena trae i razliita pravna pravila za
rjeavanje nastalih problema. U nekim situacijama ta su pravila jednostavna, a u
drugima sloena ili ih uope nema.
Primjerice, pri pripajanju i ujedinjenju jedino mogue pravilo jest da sva dravna
imovina, arhivi i dugovi drave prethodnice (ili drava prethodnica) prelaze na dravu sljednicu, koja pri tim tipovima teritorijalnih promjena ostaje samo jedna. No
tako jednostavno rjeenje nije mogue glede meunarodnih ugovora.
Stanje je znatno razliito pri odvajanju novih drava sljednica od drave prethodnice, te pri raspadu i nestanku drave prethodnice. U oba ta sluaja dravna
imovina, arhivi i dugovi drave prethodnice moraju se dijeliti izmeu svih drava
sljednica (ukljuujui tu i dravu prethodnicu ako i dalje postoji). Beka konvencija
iz 1983. predvia za obje te situacije u biti ista pravna pravila.23
Bilo koji prije opisani tip teritorijalnih promjena dovodi do stanja sukcesije
drava. U svim takvim novim situacijama na podruju koje je prelo s jednoga
suvereniteta na drugi valja rjeavati pitanja poput: dravljanstva stanovnik toga
podruja; njihovih steenih prava (prava na imovinu, mirovina i dr.); privatnih
ugovora i privatnih dugova fizikih i pravnih osoba; sukcesije upravnih, zakonodavnih i sudskih akata drave prethodnice; sukcesije glede meunarodnih
ugovora (o emu smo ve raspravljali), te katkad i sukcesije u lanstvu u meunarodnim organizacijama.
U 1983. godini usvojena je i potpisana Beka konvencija o sukcesiji drava
glede dravne imovine, arhiva i dugova (dalje: Beka konvencija iz 1983.).
Njezin tekst pravniki je mnogo kvalitetniji od Beke konvencije iz 1978, o
23
Stoga sa stajalita primjene pravil meunarodnoga prava u ovim pitanjima nije bitno pretendira li neka od tih drava na kontinuitet s dravom prethodnicom ili ne. No pri sukcesiji drava
glede meunarodnih ugovora vidjeli smo da je vrlo vano da li drava prethodnica i dalje postoji
ili se raspala (v. supra, 26). Jednako je glede lanstva u meunarodnim organizacijama.
32. SUKCESIJA DRAVA
243
kojoj je bilo rijei. On sadrava jasna pravila, koja za najvei broj sluajeva u
praksi predviaju razumna rjeenja. Meutim, ini se da ta konvencija nikada
nee stupiti na snagu jer je za to potrebno da najmanje petnaest drava postane
njezinim strankama. Do sada je samo sedam drava ratificiralo tu Konvenciju,
meu kojima i Hrvatska.
Sporazum o pitanjima sukcesije izmeu svih drava sljednica SFRJ bio je konano potpisan u Beu tek 29. lipnja 2001. Zbog odugovlaenja Hrvatskoga sabora
da ga ratificira, stupio je na snagu u svibnju 2004, ali jo nije uinjeno mnogo na
njegovoj provedbi. On rjeava mnoga pitanja sukcesije drava, ali ne sva, i to: pokretnu i nepokretnu imovinu (aneks A); diplomatsku i konzularnu imovinu (aneks
B); financijsku aktivu i pasivu (aneks C); arhive (aneks D); mirovine (aneks E); ostala
prava, interese i obveze (aneks F); te privatnu imovinu i steena prava (aneks G).24
Taj Sporazum ne ureuje pitanje dravljanstva jer je ono u meuvremenu uglavnom bilo rijeeno (vidjeti dalje). Konstatirao je ve izvrenu raspodjelu financijske
aktive i pasive bive SFRJ putem pojedinanih sporazuma drava sljednica s meunarodnim financijskim institucijama i krupnim stranim povjeriocima (Pariki
i Londonski klub). On nema odredbi o sukcesiji meunarodnih ugovora s treim
dravama, ni o lanstvu u meunarodnim organizacijama, jer o tim pitanjima drave
sljednice ne mogu same odluivati izmeu sebe.
Institut za meunarodno pravo usvojio je 26. kolovoza 2001. u Vancouveru rezoluciju Sukcesija drava glede imovine i dugova, nastojei precizirati neka naela,
napose glede dugova, koja su u Bekoj konvenciji nedovoljna. Pri tome je uzeo u
obzir praksu sukcesije bive SFRJ i Sporazum iz iste godine.25
U nastavku emo izloiti temeljna pravila meunarodnoga prava o razliitim

pitanjima sukcesije drava, drei se pri tome Beke konvencije iz 1983, koja,
meutim, u njoj nisu sva obuhvaena.
1. Dravljanstvo.26 Svaki pojedinac na podruju koje je promijenilo suverenitet ima pravo na dravljanstvo.27 Nove drave sljednice slobodne su ureivati
pitanja njihova dravljanstva vlastitim zakonima, ali uz uvjet da ukupnom pri-
24
U hrvatskom prijevodu pogreno je preveden kao ugovor. Vidi engleski tekst i hrvatski prijevod Narodne novine meunarodni ugovori, br. 2. od 17. oujka 2004. Engleski originalni tekst
objavljen je i u ILM 2002, No. l, pp. 3-36.
25
Vidjeti Annuaire de lInstitut de droit international 2000-2001, Session de Vancouver, vol. 69,
pp. 712-741.
26
U okviru Vijea Europe u 2006. usvojena je regionalna Konvencija o izbjegavanju apatridije pri
sukcesiji drava. Vidjeti njezin tekst ILM 2006, No. 4, pp. 793-797. No poput mnogih drugih konvencija usvojenih u krilu Vijea Europe, teko je oekivati da e ona stupiti na snagu kao ugovor.
27
Pravo na dravljanstvo jedno je od ljudskih prava. Tako lanak 15. Ope deklaracije o ljudskim
pravima iz 1948. navodi da svaka osoba ima pravo na dravljanstvo i da se ni jedna osoba ne smije samovoljno liiti svojega dravljanstva, niti prava da promijeni dravljanstvo. Vidjeti opirnije
infra, 57.

mjenom svih tih zakona ne smije stvarati osobe bez dravljanstva (apatride). Da
bi izbjegle apatridiju, drave mogu pojedinana pitanja dravljanstva ureivati
dvostranim ili viestranim ugovorima.
Ope meunarodno pravo tolerira dvostruko i viestruko dravljanstvo. To katkad moe biti nain ureivanja nekih politikih pitanja, ali nije rjeenje za sve probleme. Prema presudi Stalnoga arbitranog suda u sporu Canevaro od 3. svibnja 1912.
(Italija/Peru), drava ne moe pruati diplomatsku zatitu u korist svoga graanina
u drugoj dravi koje je on takoer dravljanin.28 Uz to, u nedostatku suprotnoga
sporazuma, osobe s dvostrukim dravljanstvom dune su dvaput sluiti vojni rok i
plaati poreze objema dravama.
U bivoj Jugoslaviji, uz dravljanstvo SFRJ, paralelno je postojalo i dravljanstvo
pojedinih republika. Svaka od drava sljednica priznala je svoje dravljanstvo svim
osobama koje su dotada imale dravljanstvo odnosne bive socijalistike republike.
Osobe koje su imale interesa da steknu dravljanstvo neke druge drave sljednice
podvrgavale su se postupku naturalizacije predvienom njezinim zakonom o dravljanstvu. Time je znatan broj pojedinanih sluajeva usklaivanja dravljanstva
rijeen, ali ne i svi.29
Ostali su mnogi problemi izbjeglica i prognanika nakon napadakog rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Neke od osoba, poput nekih Albanaca s Kosova ili
nekih Srba koji su napustili Hrvatsku, ne ele dravljanstvo na koje imaju pravo, ali
teko ostvaruju ono koje ele.
Nastale probleme izmeu npr. Hrvatske, Slovenije i Makedonije mogue je rijeiti primjenom postojeih zakona. Ali za probleme dravljanstva izmeu Hrvatske,
Bosne i Hercegovine i SRJ, bit e potrebno sklapati posebne dvostrane sporazume.
2. Mirovine. Svaka osoba koja je stekla pravo na mirovinu u dravi prethodnici zadrava to svoje pravo. Drave sljednice trebaju sklopiti sporazume
o isplati mirovina iz mirovinskih fondova bive drave, te o isplati mirovina
koje su graani neke nove drave sljednice stekli na podruju koje je postalo
drugom dravom.
Prije sklapanja takvih sporazuma svaka bi drava trebala privremeno isplaivati mirovine svim osobama koje su stalno nastanjene na njezinu podruju,
ak i ako ne steknu njezino dravljanstvo.
Zabranjena je diskriminacija osoba glede ostvarivanja njihovih prava na mirovine i drugih steenih prava.
28
Usp., RIAA, vol. XI, pp. 405-410. To naelo potom je bilo potvreno u lanku 4. Hake konvencije od 12. travnja 1930. o sukobu zakona glede dravljanstva.
29
Vidjeti analizu zakonodavstva o dravljanstvu drava sljednica bive SFRJ Todor DUNOV:
Succession of States in Respect of Citizenship. The Case of Former SFRY, Development & International Cooperation 1996 (Ljubljana), No. 23, pp. 149-166.
32. SUKCESIJA DRAVA
245
3. Vlasnika prava. Gornje vrijedi i glede uivanja privatne imovine fizikih

i pravnih osoba. Ta imovina nije predmet sukcesije i ne podlijee podjeli izmeu
drava sljednica.
No u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini teko je u potpunosti osigurati to pravo
zbog tete nastale na toj imovini i odgovornosti za tu tetu, kao i zbog toga to su poradi etnikoga ienja, izbjeglice, ali i neovlatene osobe, zaposjedale tuu imovinu.
Hrvatska nije duna naknaditi tetu na imovini graana Srbije i Crne Gore na
svome podruju (npr. na kuama za odmor), koju su otetile biva JNA ili srpske
paravojne snage u svojim napadakim akcijama. S time u vezi namee se i pitanje
odgovornosti za naknadu tete koju su JNA i srpske paravojne postrojbe poinile
na imovini hrvatskih graana.
Sva ta pitanja ne mogu izravno rijeiti Hrvatska i SRJ same. Mnogi etniki Hrvati
prognani iz dananjega entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini naselili
su se na imovinu hrvatskih graana srpske nacionalnosti, koji su je napustili nakon
osloboenja u akcijama Bljesak i Oluja u 1995. u Hrvatskoj.30
Napokon, valja urediti potraivanja i pravnih osoba iz Hrvatske u SRJ i obrnuto.31
4. Dravna imovina. Beka konvencija iz 1983. propisuje takoer u svome lanku 8. i definiciju dravne imovine: Za svrhe odredbi ovoga dijela, izraz
dravna imovina drave prethodnice oznaava imovinu, prava i interese, koji
su na datum sukcesije drava, prema unutarnjemu pravu drave prethodnice
pripadali dravi prethodnici.
U sluaju bive SFRJ, dravna imovina koja podlijee sukcesiji jest imovina koja
je na datum sukcesije na temelju saveznih propisa pripadala jugoslavenskoj federaciji. Rije je preteito, premda ne iskljuivo: o imovini bive Jugoslavenske narodne
armije; o imovini saveznih organa, ukljuujui diplomatsku i konzularnu nepokret
nu i pokretnu imovinu u inozemstvu; i o imovini i potraivanjima bive Narodne
banke Jugoslavije.
Nije predmet sukcesije: imovina bivih drava lanica federacije, potom

imovina opina, gradova i drugih teritorijalnih cjelina, te cjelokupna privatna
imovina.
30
Kao rezultat toga osloboenja dolo je do pomicanja toga stanovnitva i u hrvatsko Podunavlje i naseljavanja na imovinu nesrba prognanih u 1991. No to je pitanje potom uglavnom
rijeeno.
31
lankom 7. Sporazuma o normalizaciji odnosa izmeu Republike Hrvatske i SRJ od 23. kolovoza 1996. ustrojena je dvostrana komisija obiju stranaka sa sljedeim zadatkom: U roku od est
mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, ugovorne stranke sklopit e Sporazum o naknadi
tete za svu unitenu, oteenu ili nestalu imovinu. Tim Sporazumom utvrdit e se postupci
ostvarivanja prava na pravinu naknadu koji nee ukljuivati sudske postupke. Taj sporazum
nije do danas sklopljen.

U sluaju bive SFRJ imovina negdanjih osnovnih organizacija udruenoga rada
(drutvena imovina) izjednaena je s privatnom imovinom, i takoer nije predmet
sukcesije, osim u dijelovima u kojima je proizvodila oruje i municiju za potrebe
JNA.32
Dravna imovina u zemlji i inozemstvu, koja je predmet sukcesije, dijeli se

na nepokretnu i na pokretnu imovinu. lanak 8. Beke konvencije iz 1983. spominje pri tome imovinu, prava i interese, podrazumijevajui pri tome interese
zatiene pravom.
Nepokretna dravna imovina u zemlji ostaje dravama sljednicama na podruju kojih se nalazi (lanak 18-1-a. Beke konvencije iz 1983).33
Odgovarajuu odredbu sadrava i lanak 2(1). Aneksa A Sporazuma o pitanjima
sukcesije. Ali su sve drave sljednice bile preuzele tu imovinu odmah nakon proglaenja njihove neovisnosti.
Sva ostala nepokretna i pokretna dravna imovina drave prethodnice

ukljuujui i onu koja se nalazi u inozemstvu dijeli se izmeu drava sljednica
u pravinim razmjerima. To znai da je sporazumno, ili odlukom nekoga nepristranog meunarodnog sudskog tijela, za svaki sluaj sukcesije nuno utvrditi
ad hoc klju pravine raspodjele koji bi vrijedio za podjelu i imovine i dugova
drave prethodnice.34
Glede diplomatske i konzularne imovine bive SFRJ u inozemstvu, Aneks B
obuhvaa njezin popis, te klju raspodjele prema vrijednosti. Jo nije zavren rad
Zajednikoga odbora kojim bi ta raspodjela bila dokonana.
Pokretna dravna imovina vezana za djelovanje drave prethodnice na podruju koje je postalo podrujem drave sljednice trebala bi prijei na dravu
sljednicu uz mogunost pravinih kompenzacija ako je vrlo neravnomjerno
rasporeena.
32
Vidjeti pojedinosti u Miljenju (Badinterove) Arbitrane komisije br. 14. (napose toke 5. do
10), od 13. kolovoza 1993, ILM 1993, No. 6, pp. 1593-1595.
33
Ako je vrlo neravnomjerno rasporeena, postoji mogunost njezine procjene i uzajamnih

pravinih kompenzacija (stavak 2. navedenoga lanka). No to je u praksi gotovo nemogue dosljedno provesti. Tako znatan dio te imovine ostaje bez kompenzacija dravi sljednici na ijem je
podruju neko bila prijestolnica zajednike drave (Be i Budimpeta, Istanbul, Beograd itd.).
34
Pri izradi toga kombiniranog kljua uzimaju se u obzir sljedei kriteriji: broj stanovnika svake
od drava sljednica, njihovu povrinu, njihov bruto-nacionalni dohodak po stanovniku, njihov
udio u izvozu u tree drave, te njihov doprinos saveznom proraunu i drugim saveznim rashodima u nekom proteklom razdoblju. No u Sporazumu iz 2001. kljuevi raspodjele nekih vrsta
imovine blago su korigirani u odnosu na klju raspodjele duga u korist Makedonije i Bosne i
Hercegovine.
32. SUKCESIJA DRAVA
247
To pravilo, koje predviaju lanci 17-1-b. i 18-1-c. Beke konvencije iz 1983,

nije se transformiralo u pravilo opega obiajnog meunarodnog prava. U uvjetima
agresivnoga rata u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kada je znatan dio te
pokretne vojne imovine potroen ili uniten, nemogue ga je dosljedno potovati.
Sporazum o pitanjima sukcesije u Aneksu A dijeli tu imovinu u tri skupine:
(i) Imovina koja ini kulturno naslijee neke drave sljednice prelazi na tu dravu
(lanak 3(2)), neovisno o gornjemu opem pravilu i bez kompenzacija. Isto predvia
lanak 4(5). Aneksa B glede predmeta koji ine kulturno naslijee neke od drava
sljednica u zgradama diplomatskih i konzularnim predstavnitvima bive SFRJ u
inozemstvu.
(ii) Ostala materijalna pokretna dravna imovina SFRJ, osim vojne. lanak 3.
Sporazuma u stavcima (1) i (3) predvia provoenje gornje citiranoga opeg naela
iz lanka 18-1-c. Beke konvencije. Ali je dug put njezina ostvarenja gdje e poesto
trebati voditi sporove pred sudom drave u kojoj se ta imovina sada nalazi. Do sada je
samo Crna Gora preuzela obvezu da Hrvatskoj isplati naknadu za 65 muznih krava iz
Gruda i za opremu dubrovake zrane luke koje je biva JNA neovlateno odnijela u
Crnu Goru u 1991. Ali se tu u strogom smislu ne radi o dravnoj imovini bive SFRJ.
(iii) Pokretna vojna imovina bive JNA podlijee prema lanku 4. Aneksa A posebnim aranmanima, te time neizravno i pregovorima u posebnom odboru za vojnu
imovinu (koji taj Aneks izrijekom ne predvia). Ali ta oprema bive JNA najveim
je dijelom u sukobima unitena, a, ako nije, do danas je zastarjela i postala neupotrebljivom. Uz to, pri reduciranju svojih oruanih snaga, drave sljednice unitile
su dio te opreme pod meunarodnim nadzorom. Pri tome lanak 4(2) Aneksa A
izdvaja pokretnu vojnu imovinu bive JNA koja se moe upotrebljavati u civilne
svrhe. Trebalo bi osigurati povratak makar te imovine.
5. Dravni dugovi. Dugovi drave prethodnice dijele se na tzv. alocirani i na

nealocirani (opi) dug. Dug koji je podigla neka biva federalna jedinica, ili neka
opina ili poduzee s njezina podruja, ili ga je podigla (ili garantirala) drava
prethodnica, ali je u cijelosti utroen na podruju koje je postalo podrujem
drave sljednice, prelazi na tu dravu sljednicu. U sporazumu s kreditorima
sva prijanja jamstva (garancije) drave prethodnice glede otplate toga duga
trebaju se dokonati.35
Opi nealocirani dug drave prethodnice (npr. onaj podignut radi odranja
monetarne stabilnosti ili radi zajednikih trokova), dijeli se izmeu svih drava
sljednica po kljuu koji bi trebao vrijediti za podjelu dravne imovine drave
prethodnice.36
35
36
Taj je kriterij bio potovan u sporazumima drava sljednica bive SFRJ sa stranim povjeriocima.
U tomu je pogledu lanak 41. Beke konvencije iz 1983. ue formuliran. On predvia: ... ako
se drave sljednice drukije ne sporazumiju, dravni dug drave prethodnice prelazi na drave
sljednice u pravinim razmjerima, vodei osobito rauna o imovini, pravima i interesima koji

6. Dravni arhivi. Iz definicije prema lanku 20. Beke konvencije iz 1983.
proizlazi da dravne arhive drave prethodnice ine dokumenti bilo kojega datuma ili vrste (ukljuujui filmske, elektronike i druge zapise) to su ih organi
drave prethodnice izdali ili primali u obavljanju svojih funkcija, a koji su na
datum sukcesije pripadali dravi prethodnici.
Stoga nisu predmet sukcesije i podjele: dravni arhivi federalnih jedinica koje
su postale dravama sljednicama; arhivi opina, gradova i drugih teritorijalnih
cjelina na podruju svake od drava sljednica; crkveni, privatni i slini arhivi.
Ako se takvi dokumenti nalaze meu arhivima drave prethodnice ili neke od
drugih drava sljednica, treba ih vratiti tamo gdje su nastali ili njihovu vlasniku.
Dravni arhivi koji odgovaraju gornjoj definiciji i koji su predmet sukcesije,
dijele se u tri skupine:
(i) Dijelove dravnih arhiva drave prethodnice koji radi redovitoga upravljanja podrujem na koje se odnosi sukcesija drava moraju biti u dravama
sljednicama, moraju se u kopijama predati svim tim dravama (lanak 31-1-a.
Beke konvencije iz 1983).
(ii) Osim gornjih, dijelove dravnih arhiva drave prethodnice koji se izravno
odnose na podruje jedne ili vie drava sljednica treba u originalima predati
tim dravama sljednicama. Radi se npr. o dijelovima arhiva koji se odnose na
granice drava sljednica s treim dravama, ili o njihovim neureenim pitanjima s treim dravama, ali i o povijesnim arhivima koji se iskljuivo odnose na
podruje jedne ili vie drava sljednica. Ako je vie njih u pitanju, one trebaju
odluiti koja e od njih dobiti originale, a koja kopije tih dijelova arhiva.
(iii) Kada je rije o raspadu i o nestanku drave prethodnice, prema lanku

31(2). Beke konvencije iz 1983, svi ostali dravni arhivi drave prethodnice
prelaze na drave sljednice na pravian nain, vodei pri tome rauna o svim relevantnim okolnostima. U svrhu ouvanja cjelovitosti arhivskih fondova, prema
lanku 25. te Konvencije, sve drave sljednice mogu se, meutim, sporazumjeti
da ti najbrojniji dijelovi dravnih arhiva ostanu tamo gdje su se otprije nalazili,
ali pod zajednikom skrbi.
Pravilo je meunarodnoga prava da svi dravni arhivi drave prethodnice,
ma gdje se nalazili i ma na koga budu preneseni, moraju ostati otvorenima na
Slobodan pristup, koritenje i kopiranje svim zainteresiranim korisnicima, a
napose drugim dravama sljednicama. To se pravilo posebno odnosi na tekue
prelaze na drave sljednice u odnosu na taj dravni dug. Ali spomenuta rezolucija Instituta za
meunarodno pravo iz Vancouvera, usvojena 2001, zagovara jednak klju raspodjele dravne
imovine i dugova kad god ih treba dijeliti izmeu drava sljednica. Temeljni kriterij raspodjele
trebao bi biti veliina teritorija svake od odnosnih drava.
32. SUKCESIJA DRAVA
249
arhive (current archives) drave prethodnice nune da bi se utvrdio obujam dravne imovine i dugova, kao i samih dravnih arhiva, koji su predmet sukcesije,
i koji podlijeu podjeli izmeu drava sljednica.
Pozivajui se na svoj navodni kontinuitet s bivom SFRJ, SRJ je u pregovorima
prije odbijala vratiti ostalim dravama sljednicama bilo koju arhivsku grau, pa
ak i onu koja ne ini dravne arhive bive jugoslavenske federacije. Jedino na to
je spremna, ali tek u provedbi konanoga sporazuma o sukcesiji, jest predati ostalim dravama sljednicama u kopijama dijelove arhiva bive SFRJ nune za redovito
upravljanje njihovim podrujima.
Najznaajnije je to Srbija jo uvijek sprjeava ostalim dravama sljednicama i
meunarodnim posrednicama pristup ak i tekuim arhivima prijeko potrebnima
za utvrivanje obujma dravne imovine, dugova i arhiva koji su predmet sukcesije.
Radi se ponajprije o arhivima bive Narodne banke Jugoslavije i bivega Saveznog
sekretarijata za financije.
Sporazum o pitanjima sukcesije predvia u lanku 6(a). Aneksa D da drave
sljednice utvrde pravinu raspodjelu tih dravnih arhiva. Alternativno se predvia
mogunost postizanja sporazuma da svi ti arhivi ostanu u Beogradu kao zajedniko naslijee svih drava sljednica. Do sada se taj aranman nije postigao. Naime,
mogue je fotokopirati i svu onu arhivsku grau koja bi se u originalima vratila ili
predala dravama sljednicama. Time bi se u potpunosti ouvala cjelovitost te grae
u Beogradu, ali ta graa ne bi bila u iskljuivom vlasnitvu SRJ.
7. Sukcesija u lanstvu meunarodnih organizacija. lanak 4. Beke konvencije o sukcesiji drava glede ugovora iz 1978. predvia da se ta konvencija
primjenjuje na uinke sukcesije drava, meu ostalim, glede: a) svakoga ugovora koji je ustavni akt neke meunarodne organizacije, ne dirajui pravila o stjecanju svojstva lana i ne dirajui druga mjerodavna pravila dotine organizacije.
Gornja odredba zapravo dokazuje da ne postoji nikakvo pravilo opega meunarodnog prava glede sukcesija drava u lanstvu u meunarodnim organizacijama. Osim ako je drava prethodnica ili drava sljednica ouvala identitet
u svojoj meunarodnoj osobnosti (sluajevi cesije ili dekolonizacije), u svim
ostalim sluajevima teritorijalnih promjena odluujua je politika volja veine
drava lanica zastupljenih u tijelu odnosne organizacije nadlenomu za primanje novih lanova. Stoga politikom odlukom tih drava neka drava sljednica
moe zadrati mjesto drave prethodnice u organizaciji bez postupka primanja,
ali takav njezin zahtjev moe biti i odbijen.
33. SLOENE DRAVE

Bibliografija
J. H. W. VERZIJL: International Law in Historical Perspective, Vol. 11, Leyden, 1969, pp. 133-199,
490-500; Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome II, Paris, 1974, pp. 96-213; V. .
DEGAN: Federalna klauzula u ugovorima i jugoslavenski ustavni sistem, JRMP 1983, br. 1-3, str.
181-185; Konfederalizam, Politika misao 1991, Zagreb, br. 2, str. 3-46.
Sve dravne cjeline mogu su openito podijeliti na dvije velike skupine: na

one centralistike ili unitarne, te na sloene dravne zajednice.
A. U unitarnim dravama poput Republike Hrvatske postoje jedinstvena

dravna vlast za itavo dravno podruje i jedinstveni organi meunarodnih
odnosa. Mnoge takve drave, ako imaju demokratsko ureenje, imaju razvijenu
samoupravu na pokrajinskoj i opinskoj razini s predstavnikim organima vlasti koje biraju graani. No postojanje i opseg te samouprave ovise o dravnim
propisima (ustavnim, zakonskim ili drugima). Ona se moe iriti, suzivati ili
sasvim ukinuti, a da odnosna drava time ne prekri ni jedno pravilo opega
meunarodnog prava.
B. U sloenim dravnim zajednicama postoje, po pravilu, neka zajednika
tijela, ali, uz to, i svaka od njihovih jedinica ima svoje vlastite organe s iskljuivom nadlenou, u koju se vlast zajednice ne smije mijeati.
Da bi se odredile znaajke tih, sloenih zajednica, valja kod svakoga takvog

oblika procijeniti jesu li zajednica (unija) ili njezine drave lanice subjekti meunarodnoga prava. Korisno je takoer te oblike sloenih zajednica uzajamno
usporeivati.
Od povijesnoga su znaenja personalna i realna unija, jer su to zajednice monarhija. Premda je konfederacija i u suvremenim uvjetima mogua, posljednja
istinska konfederacija (ona Njemaka, nastala 1815), prestala je postojati jo
1866, a ona koja nije imala sva bitna obiljeja konfederacije (Sjevernonjemaka,
uvedena iste godine), bila je dokinuta ujedinjenjem svih njemakih drava u
federaciju u 1871. godini. Stoga je danas federacija jedini oblik sloene dravne
zajednice zastupljen u svijetu.
1. Personalna unija bila je prolazna, pa i sluajna zajednica dviju drava u

osobi jednoga vladara. Vladar jedne drave dolazio je na elo druge bilo nasljeivanjem (ako se poklope nasljedni redovi) bilo izborom za vladara u drugoj dravi (npr. izbor saksonskih elektora Augusta II. i Augusta III. za poljske izborne
kraljeve u 17. i 18. stoljeu). Premda je zajedniki vladar u svakoj dravi lanici
mogao imati znatne ovlasti, te su drave ostajale samostalne i neovisne, i bez
drugih zajednikih organa. Stoga su se njihovi uzajamni odnosi ravnali prema
33. SLOENE DRAVE
251
meunarodnome pravu. Personalna se unija sluajno razvrgavala, kao to je i

nastajala, bilo zbog razlaza nasljednih redova bilo kada je na poloaj izbornoga
vladara dola druga osoba. Stoga sama personalna unija nije bila nikakav subjekt
meunarodnoga prava.
Od poznatih primjera valja navesti uniju Poljske i Litve (1386 1569); Pruske
i Neuchtela (1707 1857); Engleske i Hannovera (1714 1837); te Nizozemske i
Luksemburga (1815 1890).37
2. Realna unija bila je zajednica vladara dviju drava zasnovana s namjerom

da bude trajna. Osim zajednikoga vladara, ona je imala i druge zajednike organe (efa vlade, ministarstva obrane, financija i vanjskih poslova, zajednika
zasjedanja delegacija parlamenata). Unija je nastupala prema inozemstvu kao
jedinstven subjekt meunarodnoga prava.
Povijesni primjeri realne unije jesu vedsko-norveka unija (1815 1905); Austro-Ugarska (1867 1918); te unija Danske i Islanda (1918 1944). Po nekima su
to bile i unija Rusije i Finske (1809 1917), te ona na temelju Hrvatsko-ugarske
nagodbe (1868 1918).38
Realna je unija bila dakle mogua samo izmeu monarhija, i to onih ustavnih
(a ne apsolutistikih), u osobi zajednikoga vladara. Nastajala je meunarodnim
ugovorom ili usvajanjem zakona u istome tekstu u dravama lanicama. lanice su
povremeno nastupale i samostalno u meunarodnim odnosima, i to u poslovima
neprenesenima na uniju (potanska i telegrafska sluba, carinski ugovori i dr.). Tako
su i Austrija i Ugarska, svaka za sebe, bile lanice Svjetskoga potanskog saveza
osnovanog 1872. U tim uskim okvirima i one su se mogle smatrati subjektima meunarodnoga prava.
37
Pitanje je ine li dananji odnosi Britanije i onih lanica Commonwealtha koje nisu proglasile
republiku takoer personalnu uniju. Nominalni glavar tih drava je britanski kralj. Skloni smo
ipak na to pitanje dati nijean odgovor. U negdanjim personalnim unijama zajedniki je vladar
osobno vrio prerogative svoje vlasti u svakoj od drava pojedinano. Ta je vlast u apsolutistikim monarhijama mogla biti vrlo iroka. U svim drugim lanicama Commonwealtha, osim Britanije, prerogative vlasti glavara drave (rasputanje parlamenta, zakazivanje novih izbora, imenovanje prvoga ministra nakon izbora i dr.), ne vri britanska kraljica osobno. Vri ih generalni
guverner kojega kraljica samo formalno postavlja na prijedlog prvoga ministra, odnosne drave
iz reda njezinih graana. Upravo je stoga funkcija britanskoga kralja kao dravnog glavara u tim
zemljama danas iskljuivo simbolina.
38
Cf., Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 92, n. l, koji se
u tome poziva na Pliveria. Louis LE FUR: Etat fdral et confdration dEtats, Paris, 1896,
pp. 314-318, 476, 706, koji je taj sluaj prouio u pojedinostima, doao je do zakljuka da su se
Ugarska i Hrvatska nalazile u federaciji. Vidi drukije miljenje ovoga pisca o Ugarsko-hrvatskoj
nagodbi iz 1867. godine V. . DEGAN: Hrvatska drava u meunarodnoj zajednici, razvitak
njezine meunarodnopravne osobnosti tijekom povijesti, Zagreb, 2002, str. 131-132.

Po Charlesu Rousseauu realna unija u tehnikom smislu nije bila drava, jer su
je stvarale drave lanice vlastitom voljom i mogle su je zajednikom voljom i razvrgnuti. Ona nije imala izvornih, nego samo prenesene nadlenosti, koje su lanice
mogle i mijenjati. Odnosi izmeu drava lanica bili su odnosi prema meunarodnome pravu. No taj pisac priznaje da, premda nije bila drava, sama realna unija bila
je subjekt meunarodnoga prava.39
Po naemu miljenju realne su unije u praksi bile blie federaciji negoli konfederaciji. Osim zajednice u osobi vladara, drave lanice su na uniju redovito prenosile
vanjske poslove. Stoga je prema treim dravama unija nastupala kao potpun subjekt meunarodnoga prava. Drave su lanice nastupale kao posebni subjekti samo
iznimno. Realna je unija od konfederacije bila savrenija i stoga to je razgranienje
nadlenosti izmeu zajednikih organa i organa drava lanica bilo izvedeno mnogo
preciznije.
3. Konfederacija.40 Gotovo sve konfederacije u povijesti ponajprije su nastajale kao slobodni savezi slobodnih, neovisnih i u naelu ravnopravnih drava
koje su pri tome sve zadravale svojstvo subjekata meunarodnoga prava. To
znai da sama konfederacija nije bila nova drava, i ona nije bila nadreena
nad svojim dravama lanicama. Ona sama nije imala ni jednu odliku drave:
dravljane, dravno podruje, ni suverenu vlast.
Dobrovoljno prenosei odreene nadlenosti i ovlasti na konfederalne organe, drave lanice stvarale su novu pravnu osobu s vlastitom voljom, razliitom
od volje svake od drava lanica. Ali ta pravna osoba nije bila iznad tih drava.
Iako nisu bile drave, sve su konfederacije bile od stranih drava priznate posebnim pravnim subjektima. One su vrile neke od najvanijih meunarodnih nadlenosti: vodile su u vlastito ime ratove, slale su i primale diplomatske zastupnike i
sklapale su meunarodne ugovore s treim dravama.
Prvi cilj udruivanja bio je predstavljanje drava lanica prema inozemstvu i
njihova zajednika zatita od vanjskoga napada. U te svrhe sve su drave lanice
pristajale na neka ogranienja njihove suverenosti glede prava rata i mira, prava
vanjskoga predstavljanja i sklapanja meunarodnih ugovora. Iz toga je proizalo i
odricanje od svake upotrebe sile i prihvaanje naela mirnoga rjeavanja sporova
u odnosima unutar konfederacije, te potovanje teritorijalne cjelovitosti i politike
neovisnosti svake od njezinih drava lanica.
Za odreivanje znaajki toga oblika sloene drave uzeli smo istinske primjere
konfederacije iz povijesti, a to su bile vicarska konfederacija izmeu 1291. i 1795.
i ona izmeu 1815. i 1848; ona u Nizozemskoj od 1579. do 1795; konfederacija u
39
40
Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome II, Paris, 1974, pp.115-116.
Najvie podataka o konfederacijama jo uvijek prua klasino djelo Louis Le Fur: Etat
fdral et confdration dEtats, Paris, 1896, pp. 98-203; 495-540; 739-763.
33. SLOENE DRAVE
253
Sjedinjenim Amerikim Dravama izmeu 1781. i 1787, te Njemaka konfederacija

izmeu 1815. i 1866.
Nisu za usporedbu Rajnska konfederacija (1806 1813), koju je nametnula Napoleonova Francuska, i Sjevernonjemaka konfederacija (1867 1871), nametnuta
od svoga najjaega lana Pruske. Nije takoer ni od kakve koristi ni konfederacija
robovlasnikih junjakih drava Amerike (1861 1865), koja je bila kopija federalnoga ureenja Sjedinjenih Drava uz neka naglaena autonomna prava drava
lanica i njihovo izriito priznato pravo na odcjepljenje.
Svi ugovori o ustanovljenju konfederacija propisivali su da drave lanice zadravaju svoju suverenost ili su je izriito potvrivali.41 Ti ugovori nisu se mogli mijenjati,
osim jednoglasnom voljom svih drava lanica.
Ve stoga to su bile drave sa stanovnitvom, podrujem i suverenom vlau,
drave lanice konfederacija bile su nesumnjivi subjekti meunarodnoga prava. Istina jest da su one za ono doba prihvaale znatna ogranienja slobode djelovanja u
usporedbi s ostalim dravama. No najbitnija od tih ogranienja do danas su prerasla
u imperativne norme opega meunarodnoga prava (jus cogens). I ako nema sumnje
da su sve dananje drave punopravni subjekti meunarodnoga prava, to se ne moe
zanijekati ni dravama lanicama povijesnih konfederacija.
Iz gornjega proizlazi zakljuak da su drave lanice konfederacije bile potpuni subjekti meunarodnoga prava. I konfederacija je bila poseban subjekt s
vlastitom voljom, ali samo u okviru nadlenosti koje su drave lanice prenijele
na zajednike organe.
4. Federacija. Za razliku od konfederacije (Staatenbund), sama federacija

(savezna drava, Bundesstaat) drava je koja ima svoje stanovnitvo, podruje
i suverenu vlast. Temeljni akt federacije nije meunarodni ugovor, nego savezni
ustav. Njime drave lanice prenose na savezne organe vrlo znaajne i iroke
nadlenosti. Stoga se odnosi izmeu drava lanica u federaciji ne ravnaju po
meunarodnom pravu, nego po unutarnjemu pravu federacije.
Istina jest da je u svakoj federaciji koja nije nekomu nametnuta savezni ustav
takoer neka vrsta slobodnoga ugovora drava lanica o organima i o nadlenostima
koje one na njih sporazumno prenose. Drave lanice zadravaju i pravo sudjelovanja u donoenju saveznih zakona, najee u gornjemu domu parlamenta, u kojemu
mogu izravno biti zastupljene. Uz to, svaka uravnoteena i stabilna federacija ima
i neovisno ustavnosudsko tijelo ija zadaa nije samo da bdije da drave lanice i
graani ispunjavaju svoje dunosti prema federaciji. Ono titi i prava federalnih
jedinica od zadiranja sredinje vlasti u njih. Tamo gdje nema takvoga organa, ili
tamo gdje on nije neovisan nego se vri preglasavanje izmeu nacionalnih sudaca
41
Vidi o ostalim odlikama konfederacije u prijanjim izdanjima ovoga udbenika.

koji zastupaju interese svojih drava, federalna je struktura u najmanju ruku krhka,
a budunost federacije nepredvidljiva.42
Danas na svim kontinentima ima drava koje sebe smatraju federacijama i teko
ih je sve nabrojiti. U Europi su to: vicarska, Njemaka, Austrija, i Ruska Federacija.
Po svome unutarnjem ureenju to su moda Belgija, panjolska, te Bosna i Hercegovina s dva entiteta. Na amerikom kontinentu federacije su Kanada, Sjedinjene
Amerike Drave, Meksiko, Venezuela, Brazil i Argentina. U Africi su federacije
(meu ostalima) Nigerija i Tanzanija. U Aziji su to Ujedinjeni Arapski Emirati, Indija, Malezijska Federacija, Indonezija. Napokon, federacija je i Australija.
Kao odliku istinske federacije treba uzeti podjelu nadlenosti izmeu saveznih
organa i organa federalnih jedinica. Savezni organi redovito imaju vrlo iroke iskljuive nadlenosti (vanjsko zastupanje, narodna obrana, financije, monetarna politika
i sl.). Osim toga, odlika federacija jest postojanje i podruja konkurentne ili paralelne
nadlenosti organa federacije i federalnih jedinica.
No u svakoj istinskoj federaciji postoji i podruje iskljuivih nadlenosti federalnih jedinica (najee u pitanjima poput prosvjete, kulture, znanosti, radnoga zakonodavstva, nekih privrednih poslova i dr.), u koje se savezna vlast ne smije mijeati
niti donositi svoje propise. Tamo gdje nema ba nikakvih iskljuivih nadlenosti
federalnih jedinica, ma koliko saveznim ustavom one mogu biti usko odreene,
federacija je samo po imenu, a u biti prikrivena unitarna drava.
Stoga se moe sumnjati u to da su istinske federacije Austrija, latinskoamerike,
te neke afrike drave.
U totalitarnim reimima, gdje se sva vlast obnaala putem vladajue politike
partije iz jednoga sredita, ni taj kriterij nije se pokazao relevantnim. Ni tamo federalne jedinice i njihovi graani nisu bili samostalni subjekti odluivanja. Tako je
bilo u negdanjem Sovjetskom Savezu, u eko-Slovakoj nakon 1968, ali i u bivoj
Jugoslaviji do ustavnih promjena iz 1969 1971. Raspadom vladajuih komunistikih partija nakon 1989. Sovjetski Savez i eko-Slovaka za kratko su vrijeme zaista
zadobili obiljeja istinskih federacija, prije nego to je dolo do njihova raspada.
U odnosima s inozemstvom, federacija kao drava istinski je i potpuni subjekt meunarodnoga prava. Drave lanice federacije, po pravilu, nemaju pravo na izravne diplomatske i konzularne odnose sa stranim dravama.
Povijesna iznimka u tom su pogledu bile lanice Njemakoga Carstva nakon
ujedinjenja 1871. Ali u Weimarskoj Republici nakon Prvoga svjetskog rata to je
pravo uglavnom bilo naputeno. Po ustavnome pravu bivega Sovjetskog Saveza
sovjetske socijalistike republike imale su pravo razmjenjivati diplomatske i konzularne predstavnike sa stranim dravama. Ali sve do stjecanja neovisnosti one su
bile sprijeene da se tim ustavnim pravom koriste. lanstvo Ukrajine i Bjelorusije
42
Iz povijesnih razloga vicarska je u tome ostala iznimka. U njoj i te funkcije vri Savezno vijee u svojstvu politikoga organa.
33. SLOENE DRAVE
255
u Ujedinjenim nacijama i u brojnim drugim meunarodnim organizacijama u to se

vrijeme praktino svodilo na priznavanje Sovjetskom Savezu po dva dodatna glasa.
O sposobnosti federalnih jedinica da sklapaju meunarodne ugovore ve je

bilo rijei (supra, 15, pod 2). Valja zakljuiti da su, samo u sluajevima kada
im savezni ustav doputa da sklapaju ugovore, i u granicama koje on odreuje,
federalne jedinice subjekti meunarodnoga prava, ali s vrlo ogranienom djelatnom sposobnou. Danas je to sluaj samo sa zemljama Savezne Republike
Njemake i s pograninim kantonima vicarske.
Republike i pokrajine u bivoj SFRJ nisu po saveznom Ustavu imale pravo sklapanja meunarodnih ugovora. Stoga ih se nije moglo smatrati subjektima meunarodnoga prava ni s ogranienom sposobnou. No nakon ustavnih promjena iz 1971.
one su stekle iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima i organizacijama
treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to im nije bio potreban nikakav
pristanak saveznih tijela. Sporazumi koje su sklapale sa stranim subjektima nisu
bili istinski meunarodni ugovori, nego neto nalik transnacionalnim kontraktima.
U navedenome lee i najznaajnije razlike izmeu federacije i konfederacije.
Kako smo vidjeli, lanice konfederacije ostaju samostalni i neovisni subjekti meunarodnoga prava koji ugovorom o osnivanju konfederacije prenose na njezine organe vrlo ograniene nadlenosti. I kako smo zakljuili, tamo je sama konfederacija
bila ogranieni subjekt meunarodnoga prava, i to samo s onom poslovnom sposobnou kojom su je opskrbile njezine drave lanice. Stoga je meunarodnopravni
subjektivitet konfederacije bio sliniji subjektivitetu neke dananje meunarodne
organizacije negoli istinske drave.43 U federaciji je u tome pogledu sve to obrnuto.
Jo jedna znaajna odlika federacije jest da njezine zakonodavne organe najee

biraju graani, dok je najvii organ svih povijesnih konfederacija bio sabor, u biti
diplomatska konferencija zastupnika drava lanica.
Drave su osnivale razliite druge zajednice s namjerom da budu neto vie od
meudravnih organizacija. Premda su se neke nazivale konfederacijama, gotovo
se ni jedna nije na dulje vrijeme odrala. Neke su se formalno rasputale, a druge
su, jednostavno prestajale djelovati.
Meu tim efemernim zajednicama, koje je sve teko i svrstati u neki od gore
opisanih oblika, valja spomenuti Francusku uniju ustanovljenu 1946. u koju su bile
ukljuene francuska metropola i njezini prekomorski teritoriji na putu stjecanja
unutarnje samouprave. Godine 1958. nju je zamijenila Francuska zajednica s namjerom da okupi frankofonske drave koje su tada stjecale punu neovisnost. No nakon
1962. ona je djelovala kao nain vojne, gospodarske, tehnike i kulturne suradnje
Francuske i tih drava pojedinano.
Senegal i Gambija ustanovili su u 1981. konfederaciju pod imenom Senegambija,
ali ju je Senegal napustio u 1989. godini.
43
Vjerojatno je to navelo Jurja Andrassyja na zakljuak da su kolektivne organizacije poput Lige
naroda i Ujedinjenih naroda neka vrsta dravnih saveza. Cf., op. cit., str. 93.

Nakon raspada bivega Sovjetskog Saveza potkraj 1991. ustanovljena je Zajednica Neovisnih Drava u koju su se ukljuile sve bive sovjetske socijalistike republike
s izuzetkom triju baltikih drava (Estonije, Latvije i Litve). Gruzija je u poetku
nastojala ostati po strani, ali su Rusija i zapadne zemlje i nju primorale da se ulani
u nju. Gruzija je Zajednicu napustila 18. kolovoza 2008, s uinkom od 17. kolovoza
sljedee godine.
Meu svim tim zajednicama Commonwealth najvie zasluuje da se posebno
opie.
5. Commonwealth ine brojne bive britanske zavisne kolonije koje su u dugotrajnom procesu najprije stjecale poloaj samoupravnih kolonija s odgovornom
vladom, potom dominiona, te na kraju punu neovisnost.
Sve su lanice Commonwealtha danas suverene i potpuno neovisne drave, bez
ikakvih ogranienja u vanjskoj politici i obrani. Visoki komesari, koji zastupaju jednu dravu lanicu u drugoj, od 1952. izjednaeni su s diplomatskim zastupnicima.
Sam Commonwealth nije nikada bio naddrava, ni federacija ili konfederacija.
On je mnogonacionalna udruga slobodnih i jednakih drava koje podupiru UN i
provode zajednika naela nediskriminacije glede boje koe, rase ili vjere. Premda
su u veini republike, one priznaju britansku kraljicu kao glavara Commonwealtha.
Uz neke razlike, one imaju sline institucije i politiku tradiciju.
Ne postoji nikakav pisani ustav Commonwealtha, ni ugovor o njegovu osnivanju,
ali se odluke na zajednikim sastancima usvajaju konsensusom. Tajnitvo Commonwealtha u Londonu, ustanovljeno je 1965. Povremeno se odravaju konferencije
glavara drava te one elnika najviih sudakih tijela.
34. TRAJNO NEUTRALNE DRAVE
257

Bibliografija
Charles CHAUMONT: Nations Unies et neutralit, RCADI 1956, tome 89, pp. 5-59; Dietrich
SCHINDLER: Aspects juridiques de la neutralit, RCADI 1967, tome 121, pp. 221-332; Alfred
VERDROSS: La neutralit autrichienne, Revue gnrate de droit international public 1957, pp.
177-192.
1. Opa obiljeja. Trajnu neutralnost valja razlikovati od neutralnosti u

nekom oruanom sukobu (v. infra, 98). Ova, potonja je pravno i faktino stanje
koje traje dok traje taj sukob. Trajnu neutralnost treba razlikovati i od politike
neutralnosti koja nije meunarodno priznata. vedska je tako ostala neutralna
u svim sukobima jo od 1815, a Finska od 1944. godine. No taj im poloaj nije
meunarodno priznat niti zajamen od drugih drava.
Trajna je neutralnost pravno i politiko stanje neke drave kojoj njezin meunarodni poloaj zabranjuje da sudjeluje u bilo kojemu oruanom sukobu ili
da njezino dravno podruje postane podrujem ratnih operacija treih drava.
Stjecanjem takvoga poloaja trajno neutralna drava pristaje na neka ogranienja svoje suverenosti. Ona time prihvaa obvezu uzdravanja od sudjelovanja
u napadakim ratovima, ali si zadrava pravo samoobrane u sluaju agresije
protiv nje. Osim ako njezino podruje nije i demilitarizirano (razvojaeno),
ona ima pravo drati oruane snage, ali samo za potrebe vlastite obrane. Ona
ujedno pristaje da u svim sukobima do kojih moe doi bude nepristrana. Ne
smije sklapati napadake, ali ni obrambene, saveze koji bi mogli kompromitirati
njezin poloaj.
Tree drave, koje prihvaaju taj poloaj glede neke drave, obvezuju se da
nee nakoditi njezinoj trajnoj neutralnosti. Takozvane drave jamci (garanti)
preuzimaju ugovorom o trajnoj neutralnosti dodatnu obvezu da e oruanom
silom intervenirati u sluaju agresije na trajno neutralnu dravu, da bi se taj
poloaj ponovno uspostavio.
Nakon to je Njemaka, koja je i sama bila garant trajne neutralnosti Belgije, ovu
u 1914. napala, Britanija je navijestila rat Njemakoj, ispunjavajui time svoju obvezu
iz Londonskoga ugovora iz 1839.
U prolosti je bilo vie primjera trajne neutralnosti koji se nisu odrali. Neovisna Drava Krakov pod zajednikim protektoratom Austrije, Rusije i Pruske bila
je ustanovljena na Bekom kongresu 1815. i bila je trajno neutralna do 1846, kada
je to podruje prikljueno Austriji. Belgija je bila trajno neutralna od 1839. do 1914,
kada ju je napala Njemaka. Nakon raspada Njemake konfederacije, i Luksemburg
je postao trajno neutralan, ali i demilitariziran, i to od 1867. do poetka Prvoga svjet-

skog rata, kada ga je napala Njemaka. Slobodna Drava Kongo, ustanovljena 1885.
kao osobni posjed belgijskoga kralja Leopolda II, bila je takoer proglaena trajno
neutralnom. U 1908. Kongo je formalno bio pretvoren u belgijsku koloniju i otada
je slijedio poloaj Belgije. Trajna neutralnost Belgije i Luksemburga bila je formalno
dokinuta Versailleskim mirovnim ugovorom s Njemakom iz 1919. (lanci 31. i 40).
Mirovnim ugovorom s Italijom iz 1947. bilo je predvieno uspostavljanje Slobodnoga Teritorija Trsta kao demilitariziranoga (razvojaenog) i trajno neutralnog
podruja pod zatitom UN-a. Ti se propisi nisu nikada ostvarili, a u 1954. to je
podruje bilo podijeljeno izmeu bive Jugoslavije i Italije. Napokon, Laos je stekao
poloaj trajne neutralnosti enevskom deklaracijom iz 1962. u tijeku Vijetnamskoga
rata. No, s obzirom na to da ni jedna stranka u tome sukobu nije bila potovala taj
poloaj Laosa, on je od 1973. preutno naputen. Trajna neutralnost Malte bila je
priznata sporazumom koji se sastojao od razmjene nota s Italijom u 1980. Potom su
tu trajnu neutralnost priznale i neke druge zemlje. Taj je poloaj bio povezan s politikom nesvrstanosti te zemlje. Nakon to je tamo dolo do promjene parlamentarne
veine i naputanja politike nesvrstanosti, na kraju je i Italija otkazala sporazum o
trajnoj neutralnosti Malte.
Danas su trajno neutralni vicarska, Vatikanski Grad i Austrija.
2. vicarska je od kraja 15. stoljea (od 1481) vodila politiku neupletanja

u strane sukobe, iako su njezini graani i dalje sluili kao plaenici u tuim
vojskama. U 1798. francuska je vojska okupirala vicarsku i tamo je ustanovila
unitarnu Helvetsku Republiku.
Na Bekome kongresu europske su velevlasti dale 20. oujka 1815. formalno
i stvarno priznanje trajne neutralnosti vicarske i zagarantirale su joj cjelovitost i nepovredivost teritorija. Taj je poloaj bio potvren u lanku 435(1). Versailleskoga mirovnog ugovora iz 1919. vicarska je taj poloaj ouvala do danas.
Ouvanje toga poloaja bio je jedan od razloga to kroz dugo vrijeme nije htjela
postati lanicom UN-a, premda je na njezinu podruju, u enevi, europsko sjedite te organizacije, te sjedite najveega broja specijaliziranih ustanova UN-a. Na
brojnim referendumima veina je njezinih graana to odbacivala. lanicom UN-a
napokon je postala tek 10. rujna 2002.
3. Drava Vatikanskoga Grada ustanovljena je Lateranskim ugovorom Svete Stolice s Italijom iz 1929. U lanku 24(2). toga ugovora navedeno je: ... grad
Vatikan e se uvijek i u svim sluajevima smatrati neutralnim i nepovredivim
podrujem. To je podruje i demilitarizirano. U Drugome svjetskom ratu sve su
zaraene strane, osim nekih incidenata, uglavnom potovale taj poloaj (vidjeti
infra, 38).
4. Austrija. Iako nakon Drugoga svjetskog rata nije smatrana bivom neprijateljskom zemljom, nego ak prvom rtvom nacistike agresije, Austrija je iz
toga rata izila vojniki okupirana. Poput Njemake, bila je podijeljena u etiri
259
okupacijske zone: ameriku, britansku, francusku i sovjetsku. Poput Berlina, i

Be je bio podijeljen na etiri zone. No, za razliku od poraene Njemake, na
tlu Austrije nije nikada bilo dolo do stvaranja vie drava ili vlada. Od poetka
toga razdoblja djelovali su jedinstveni parlament i vlada za itavu dravu.
U Moskvi su 15. travnja 1955. sovjetski i austrijski predstavnici potpisali
Memorandum kojim se austrijska vlada obvezala da e proglasiti trajnu neutralnost svoje zemlje meunarodnopravno obvezujuu za nju, i slijedei primjer
vicarske. Nedugo zatim taj su memorandum prihvatile Francuska, Ujedinjeno
Kraljevstvo i Sjedinjene Amerike Drave.
Austrija je bila proglasila svoju trajnu neutralnost Ustavnim zakonom od 25.
listopada 1955, dakle jednostranim aktom.44 U tome ustavnom zakonu navedeno je da Austrija slobodno proglauje svoju trajnu neutralnost, da e odravati
i braniti tu neutralnost svim sredstvima kojima raspolae (lanak 1), te da u
budunosti nee pristupati nikakvim vojnim savezima i da nee dopustiti strane
baze na svojemu podruju.
Potom je austrijska vlada notificirala tekst toga svoga ustavnog zakona svim
dravama s kojima je odravala diplomatske odnose s molbom za priznanje toga
poloaja. Neke su od njih izriito dale to priznanje, a druge su ga bile primile
na znanje. No ni jedna se drava u svijetu nije suprotstavila tomu ustavnom
zakonu. Iz toga je proizalo openito priznanje trajne neutralnosti Austrije u
svijetu, i to bilo izriito, konkludentnim inima, bilo preutno.
h
Nakon osnivanja UN-a u 1945. prevladavalo je gledite da je trajna neutralnost ostatak prolosti i da je taj poloaj nespojiv sa sustavom kolektivne
sigurnosti prema Povelji i s obvezama iz lanstva u toj organizaciji (v. infra, 98,
pod 4). Zbog toga razloga vicarska je dugo izbjegavala postati lanicom UN-a.
No je to stajalite postupno prevladavano jer se nisu ostvarila oekivanja od
UN-a. Nakon usvajanja svoga Ustavnog zakona Austrija je zatraila primanje i
primljena je u UN u prosincu 1955. Ona smatra da e pri donoenju obvezujuih
odluka prema glavi VII. Povelje, u sluajevima prijetnje miru, naruenja mira
ili ina napadaja, Vijee sigurnosti UN-a voditi rauna o trajnoj neutralnosti
Austrije. Laos je u 1962. stekao poloaj trajne neutralnosti ve kao lan UN-a.
Iako se i danas openito smatra da je trajna neutralnost nespojiva s lanstvom u vojnim i politikim savezima poput Sjevernoatlantskoga pakta, nakon
Drugoga svjetskog rata smatralo se da ona nije spojiva ni s lanstvom u re44
Dravni ugovor o uspostavljanju neovisne i demokratske Austrije od 15. svibnja 1955. ne

sadrava nikakve odredbe o trajnoj neutralnosti Austrije.

gionalnim organizacijama poput Vijea Europe, a pogotovo ne s regionalnim
ekonomskim integracijama poput Europske zajednice (danas Europske unije).
Dok je postojao, Sovjetski je Savez bio nametao takvo stajalite Austriji.
No i ta su gledita prevladana. vicarska je lanica Vijea Europe od 1972,
a Austrija jo od 1956. Napokon, 1. sijenja 1995. Austrija je postala punopravnom lanicom Europske unije. Nakon to je prevladana blokovska podjela
u Europi, danas se u Austriji vode rasprave o odustajanju od poloaja trajne
neutralnosti kao zastarjeloga.
261
35. PRIZNANJE DRAVA I VLADA

Bibliografija
R. ERICH: La naissance et la reconnaissance des Etats, RCADI 1926, tome 13, pp. 427-507; J. J.
A. SALMON: La reconnaissance dEtats, Paris, 1971, 287 p.; Joe VERHOEVEN: La reconnaissance
internationale dans la pratique contemporaine, Paris, 1975, 861 pages; V. . DEGAN: Hrvatska
drava u meunarodnoj zajednici, razvitak njezine meunarodnopravne osobnosti tijekom
povijesti, Zagreb, 2002, str. 47-69.
1. Uvod. Priznanje nove drave te priznanje nove vlade u nekoj ve priznatoj

dravi koja je na vlast dola neustavnim putem razliita su pitanja koja treba
razmatrati posebno. No pri tome su neki naini oitovanja priznanja i njegovi
uinci zajedniki.
2. Priznanje nove drave. Naveli smo ve da nova drava nastaje kada se
steknu tri uvjeta: dravni teritorij, stanovnitvo i organizirana politika vlast,
tj. suverenost (supra, 30, pod 2).
O uincima priznanja nove drave u znanosti postoje dva suprotstavljena

gledita. Po gleditu koje je u manjini, meunarodno priznanje ima konstitutivne uinke i ono je, zapravo, etvrti uvjet samoga postojanja nove drave.
Zastupnici toga gledita smatraju da nova drava tek nakon njezina priznanja
postaje subjektom meunarodnoga prava i ulazi u meunarodnu zajednicu kao
njezin ravnopravan lan.45
Pisci koji podupiru to gledite smatraju, meutim, da priznanje nije iskljuivo arbitraran i diskrecijski politiki akt. S obzirom na to da ne postoji sredinji
organ meunarodne zajednice koji bi davao ili uskraivao priznanje, postojee
su drave predstavnici meunarodnoga pravnog sustava.46 Stoga njihova odluka o priznanju mora biti u skladu s pravnim naelima.47
45
Tako je ugledni talijanski pozitivist Dionisio ANZILOTTI: Cours de droit international, premier volume, Paris, 1929, pp. 161-162, pod priznanjem razumijevao poetni sporazum izmeu
drava koje ga iskazuju i drave koja je priznata, na koji se nadovezuje nastanak pravnih normi
za odnosne subjekte i njihovo uzajamno priznavanje toga subjektiviteta. Po njemu, priznanje je
u svojoj biti reciprono i konstitutivno.
46
Cf., Hans KELSEN: Recognition in International Law, theoretical observations AJIL 1941,
pp. 605-617; Hersch LAUTERPACHT: Recognition in International Law, Cambridge 1947, pp.
55-58.
47
Cf., OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, Vol.1, Eighth Edition, London 1955,

pp. 125-128; u slinome smislu takoer OPPENHEIMS International Law, Volume I, Ninth
Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, London, 1992, Introduction and
Part 1, pp. 130-133.

No preteita je veina drugih pisaca suprotnoga gledita i to se gledite potvrdilo u nekim meunarodnim instrumentima. Prema tome stajalitu prizna
nje nove drave ima isto deklaratorni uinak. Postojanje nove drave sa svim
pravnim uincima koji iz njega proizlaze, nee biti dovedeno u pitanje ako je
jedna ili vie drava odbiju priznati.
Samo je priznanje stoga politiki i diskrecijski in na koji se ipak nadovezuju
vane pravne posljedice.48 Uskrata priznanja ne sprjeava novu dravu da postoji, a njegovo davanje nije dovoljno za stvaranje nove drave ako joj nedostaje
neki od triju nunih uvjeta.49
Ipak se to pitanje ne ini toliko jednostavnim da bi se moglo razrijeiti prihvaanjem bilo jednoga bilo drugoga iznesenoga gledita. Nesporno je da svaka
nova drava nastoji da u to krae mogue vrijeme ishodi svoje priznanje od
drugih drava i da bude primljena u UN i u druge meunarodne organizacije.
Nova drava ne moe uspostaviti dvostrane odnose s drugim dravama prije
nego to je one ne priznaju. I dok je god izvan meunarodnih organizacija, ona
je vie ili manje izolirana u mnogostranim odnosima.
Uz to treba naglasiti da nije jednak meunarodni poloaj svih nepriznatih
drava, ukljuujui ak i one koje ispunjavaju uvjet efektivnosti vlasti. Uskrata
priznanja moe biti odraz openitoga odbacivanja neke nove politike i teritorijalne cjeline.50 Veina drava u svijetu moe odricati njezino postojanje, a protiv
nje Vijee sigurnosti UN-a moe naloiti kolektivne sankcije.
U tome poloaju bila je rasistika Rodezija izmeu 1965. i 1980, premda je ispunjavala sva tri uvjeta dravnosti. U slinom su poloaju bile neke cjeline ija dravnost nije bila sasvim neupitna poput Katange (dijela Konga-Zaira), Bijafre u Nigeriji,
Bantustana u Junoj Africi, te danas Turske Republike Sjeverni Cipar, Juna Osetija
i Abhazija.
U uvjetima openitoga politikog bojkota, te cjeline vrlo teko mogu ouvati

svoju osobnost, te uspostaviti i najnunije odnose s ostatkom svijeta. Stoga sve
posljedice doktrine o konstitutivnim uincima priznanja nisu bez osnove kada
su u pitanju takve od gotovo svih nepriznate drave.
No, ako se neka takva nepriznata nova drava sa svim atribucijama dravnosti
uspije odrati u duljemu razdoblju, efektivnost moe nadvladati nad politikim
48
Vidjeti tekst rezolucije Instituta za meunarodno pravo, usvojen 23. travnja 1936. pod naslovom La reconnaissance des nouveaux Etats et des nouveaux gouvernements (Priznanje novih
drava i novih vlada), Tableau gnral des rsolutions (1873-1956), Ble, 1957, pp. 11-12.
49
Cf., Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et
Alain Pellet, 8e dition, Paris, 2009, p. 622.
50
Cf., D. W. GREIG: International Law, Second Edition, London, 1976, pp. 97-99.
263
i ideolokim razlozima. Tako je Njemaka Demokratska Republika nakon 1955.

bila izolirana i nepriznata od svih drava svijeta, osim od Sovjetskoga Saveza
i njegovih saveznika, kao navodno lokalni instrument sovjetske vlasti u okupiranoj zoni Njemake. Ipak je ona u 1972. uspostavila diplomatske odnose sa
Saveznom Republikom Njemakom, te potom i s gotovo svim drugim dravama
svijeta. U rujnu 1973. obje su njemake drave bile istodobno primljene u lanstvo UN-a. Sve to ipak nije sprijeilo njemako ujedinjenje 3. listopada 1990. i
nestanak Njemake Demokratske Republike, jer je to bila volja veine Nijemaca.
Slian put od nepriznavanja do openitoga priznanja proli su Sjeverna Koreja
(Narodna Demokratska Republika Koreja), Sjeverni Vijetnam (Demokratska Republika Vijetnam), Juni Vijetnam (Republika Vijetnam do njegova osvajanja u 1975. i
potom njegova prisajedinjenja u Sjeverni Vijetnam u 1976), pa nakon 1948. i Izrael.
Moe se oekivati slian razvoj i za Kosovo.
Uzimajui gornje politike razloge priznanja u obzir, pravni poloaj nove

drave nije jednak prije i nakon njezina priznanja od drugih drava. U tome
postoje dvostrani i mnogostrani aspekt problema.
Tek priznanje na svim razinama i u svim pitanjima normalizira odnose izmeu nove drave i one koja ju je priznala. Priznata drava moe sklapati nune
ugovore, slati i primati diplomatske predstavnike i koristiti se sudbenim imunitetom glede akata svojih organa i svoje imovine pred sudovima drave koja
ju je priznala.
Nasuprot tomu, iz nepriznavanja proizlaze znatne anomalije u dvostranim
odnosima. Postojanje nepriznate drava ne moe se sasvim ignorirati, osobito
ne u odnosima s njoj susjednim dravama. No njihovi se dvostrani odnosi susreu s mnogim tekoama pravne i faktine naravi.
Postojanje nepriznate drave ne moe se ignorirati ni u meunarodnoj zajednici. S te strane, neki uinci deklaratorne doktrine o priznanju dokazali su
se sasvim ispravnima.
Teritorij nepriznate drave koja ispunjava sve uvjete dravnosti, a pogotovo
efektivnu vlast, ne moe se smatrati niijim podrujem (terra nullius) slobodnim za stjecanje putem okupacije od bilo koje druge drave. Njezino se podruje
ne smije prelijetati bez njezina odobrenja. A brodovi koji polove na otvorenom
moru pod zastavom nepriznate drave ne mogu se smatrati brodovima bez
nacionalne pripadnosti, i jo manje piratskim brodovima.51 Uz to, svaka obalna
drava duna je trpjeti nekodljivi prolazak svojim teritorijalnim morem brodova pod zastavom svih drava, priznatih i nepriznatih.
51
Cf., Max SOERENSEN (Ed.): Manual of Public International Law, London, 1968, p. 269.

U tome pogledu lanak 9. Bogotske povelje iz 1948, potvren Protokolom iz
Buenos Airesa iz 1967. u istome tekstu, propisuje sljedee: Politiko postojanje
drave ne ovisi o njezinu priznanju od drugih drava. ak i prije svoga priznanja
drava ima pravo braniti svoju cjelovitost i neovisnost, osigurati svoj opstanak i napredak i stoga se organizirati kako najbolje zna, donositi zakone u skladu s vlastitim
interesima, organizirati svoje javne slube i propisivati nadlenost svojih sudova.
Uivanje tih prava nema drugih ogranienja, osim uivanja prava drugih drava u
skladu s meunarodnim pravom.
Priznanje nove drave moe se dati u razliitim oblicima. Ope meunarodno pravo ne namee glede toga nikakva ogranienja. Ono se moe dati izriito,
u vie ili manje sveanom pravnom aktu, iz kojega mora proizai jasna namjera
priznanja.
No priznanje nove drave moe se izraziti na preutan ili implicitan nain
kada se namjera priznanja izvodi iz nekoga drugog akta ili injenice koji su
rezervirani za meudravne odnose. Stoga domaaj takvih akata moe katkad
doi u pitanje.
Zakljuenje dvostranoga ugovora s novom dravom, razmjena diplomatskih
predstavnika ili upuivanje slubenog izaslanstva na sveanost proglaenja neovisnosti najee se tumae kao implicitni akti priznanja te nove drave.
Nije, meutim, jednako s produenjem djelatnosti ili s imenovanjem novih konzularnih agenata na podruju nove drave. Pristupanje nove drave nekoj opoj i
otvorenoj mnogostranoj konvenciji, pa ak i njezino primanje u lanstvo UN-a, ne
tumae se uvijek kao akti njezina kolektivnog priznanja od svih ostalih stranaka
mnogostranoga ugovora, ili od svih ostalih drava lanica UN-a.
Akt priznanja neka drava moe dati pojedinano i sama za sebe, to se u

praksi najee i dogaa. Ali priznanje moe biti i kolektivno od skupine drava.
Ono se moe dati na diplomatskoj konferenciji ili u okviru regionalne meunarodne organizacije. Tim se putem novoj dravi mogu nametati neki uvjeti da bi
bila priznata, a priznanje u tim sluajevima zadobiva neke konstitutivne uinke.
Berlinski ugovor iz 1878. postavio je sljedee uvjete za priznanje tadanjih novih drava Crne Gore, Srbije i Rumunjske od njegovih stranaka. One su bile dune
osigurati nediskriminaciju svih svojih graana (bez razlike vjere ili vjerovanja) u uivanju graanskih i politikih prava, glede primanja u javne slube, stjecanja poloaja
i poasti ili vrenja razliitih zanimanja i zanata. Bile su dune osigurati slobodu i
javno vrenje vjerskih obreda svim svojim graanima i strancima, te jamiti imovinu
muslimana koji su se eljeli iseliti.52
52
Cf., G.F. de MARTENS: Nouveau recueil gnral, 2e srie, tome III, pp. 458-462.
265
Priznanje nekih novih drava nastalih nakon Prvoga svjetskoga rata bilo je uvjetovano njihovim prihvatom posebnih ugovora o manjinskoj zatiti. Neke druge nove
drave morale su te obveze jednostrano primiti kao uvjet njihova primanja u lanstvo Lige naroda.
Drave lanice Europske zajednice (danas Unije) usvojile su 16. prosinca 1991.
Smjernice o priznanju novih drava u Istonoj Europi i Sovjetskom Savezu. Tih
su se smjernica one drale pri davanju kolektivnoga priznanja drava sljednica Sovjetskog Saveza (osim Ruske Federacije i triju baltikih drava koje su prije toga bile
priznate) i drava sljednica bive Jugoslavije.
Nove su drave morale prethodno prihvatiti sljedee obveze: potovanje odredaba Povelje UN-a i obveza iz Helsinkog zavrnog akta i Parike povelje, napose
glede vladavine prava, demokracije i ljudskih prava; garancija prava etnikih i nacionalnih skupina i manjina u skladu s obvezama preuzetima u okviru Konferencije
o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS, danas OESS); potovanje nepovredivosti
granica koje se mogu mijenjati samo mirnim putem i zajednikim sporazumom;
preuzimanje svih obveza drave prethodnice o razoruanju i neirenju nuklearnoga
oruja, te teritorijalne sigurnosti i stabilnosti; obveza na rjeavanje putem sporazuma i, ako treba, putem arbitrae svih pitanja sukcesije drava i regionalnih sporova.
Drave sljednice bive Jugoslavije morale su u kratkome roku podnijeti zahtjeve
za priznanje, a ispunjenje propisanih uvjeta cijenila je Arbitrana komisija. Srbija i
Crna Gora tada nisu podnijele zahtjev za svoje priznanje kao novih drava. To nije
uinila niti SRJ, ali je potkraj 2000. bila primljena u UN i u druge meunarodne
organizacije kao nova drava.
Priznanje neke nove drave moe se smatrati preuranjenim ili zakanjelim.

Ono se openito smatra preuranjenim ako uslijedi jo dok je proces stvaranja
nove drave u tijeku ili dok nije sasvim dovren raspad drave prethodnice. Tako
su neki smatrali da je osobito priznanje Bosne i Hercegovine bilo preuranjeno
zato to njezina legitimna vlast nije mogla obavljati svoje funkcije na itavome
dravnom podruju. No u uvjetima rata u bivoj Jugoslaviji odgaanje priznanja Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine ne bi imalo drugih posljedica od
ohrabrivanja nastavka agresivnih ina Jugoslovenske narodne armije i jo veih
ljudskih i materijalnih gubitaka. Iz toga se primjera vidi koliko je priznanje diskrecijski in drave koja ga daje, i koliko ono moe biti inspirirano politikim
razlozima.
Zakanjelo priznanje moe komplicirati dvostrane odnose s novom dravom
nakon to je ona poela djelovati. Najee je drava prethodnica, od koje se
nova drava odvojila, posljednja koja joj daje priznanje.
Napokon, neki razlikuju priznanje nove drave de jure i de facto. Ta terminologija pravniki nije najpreciznija, jer nema de facto drava. Neka drava ili
postoji ili ne postoji. Ti su izrazi stoga primjereniji za priznanje nove vlade.53
53
Priznanje nove drave de facto nije esto u meunarodnoj praksi. Usp. Joe VERHOEVEN: La

Neovisno o tome, katkad se priznanje daje, bilo izriito bilo implicitno, aktom ili sporazumom ograniena ili privremenog znaenja. Ako nije privremeno, priznanje je uvijek konano, neopozivo i djeluje retroaktivno od stvarnoga
nastanka priznate drave.
lanak 6. rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1936. odnosi se na uvjetno priznanje: Ako je pri svojemu priznanju neka drava preuzela neku obvezu,
neizvrenje te obveze nema za uinak ponitenje priznanja niti ovlauje na njegovo
povlaenje, ali povlai posljedice zbog krenja meunarodne obveze.54 To stajalite
Instituta odraava njegovo openito gledite o deklaratornim uincima priznanja
nove drave, ali ono ujedno izrie pravilo pozitivnoga meunarodnog prava u toj
materiji.
Arbitrana komisija Konferencije o bivoj Jugoslaviji imala je prilike izjasniti

se o razliitim aspektima priznanja nove drave i pri tome neka pitanja precizirati.
U Miljenju br. l. od 29. studenoga 1991, Komisija je zauzela jasno stajalite: ...
da priznanje od drugih drava ima isto deklaratorne uinke. U Miljenju br. 8. od
4. srpnja 1992. ona je tomu dodala da, iako priznanje jedne drave od druge ima
tek deklaratornu vrijednost, samo priznanje, kao i lanstvo u meunarodnim organizacijama: ... svjedoe o uvjerenju tih drava (koje su dale priznanje) da je tako
priznata cjelina (postala) stvarnost i one na nju prenose odreena prava i odreene
obveze po meunarodnome pravu. Priznanje stoga obvezuje.
Napokon, u Miljenju br. l0, od istoga datuma, Komisija je bila jo preciznija.
Ona je ponovno istaknula da, iako priznanje: ... nije konstitutivni element drave
i, premda ima isto deklaratorne uinke, ono je diskrecijski akt koji druge drave
mogu poduzeti kada odlue, u obliku koji izaberu i slobodno, pod jedinom rezervom
potovanja imperativnih normi opega meunarodnog prava, napose onih koje zabranjuju pribjegavanje sili u odnosima s drugim dravama ili koje garantiraju prava
etnikih, vjerskih ili jezinih manjina.
Ovo, posljednje stajalite, izloeno kao rezerva, od golemog je znaenja. Drava
koja kri pravila jus cogens, i osobito ona koja je agresor u oruanom sukobu i koja
kri ljudska i manjinska prava, ne zasluuje meunarodno priznanje. Precizirajui
te uvjete koje nije lako odbaciti, Arbitrana se komisija u Miljenju br. l. udaljila
od isto deklaratornih uinaka priznanja. Ona mu je pridala i neke konstitutivne
elementa.
Moe se zakljuiti da odluka o kolektivnom priznanju novih drava od drava lanica neke regionalne organizacije u praksi moe predvidjeti uvjete koje te
nove drave moraju ispuniti. Ona tada moe imati i neke konstitutivne uinke
priznanja.
reconnaissance internationale dans la pratique contemporaine, Paris, 1975, pp. 629-633.
54
Ibid., p. 12.
267
Nasuprot tomu, kada je u pitanju individualno priznanje neke nove drave od

drave koja ve postoji, taj in najee nije lien razloga politike oportunosti.
Valja na kraju ipak zakljuiti da prema opemu meunarodnom pravu danas
na snazi ne postoji dunost priznanja, niti postoji odgovarajue pravo nove drave na njezino priznanje. Priznanje ili odbijanje priznanja akt je slobodne volje
koji spada u diskrecijsko pravo svake drave. Uskraivanje priznanja moe se
smatrati neprijaznim inom, ali ne i povredom prava. No, kako smo istaknuli,
predugo nepriznavanje nove drave koja je stvarno nastala i koja ima sva obiljeja subjekta meunarodnoga prava dovodi do razliitih anomalija i apsurdnih
stanja, posebice ako je ono posljedica politikih ili ideolokih razloga.
Od pojedinanih akata priznanja ili odbijanja priznanja neke nove drave
u praksi se pokazalo mnogo znaajnijim njezino primanje u lanstvo UN-a.
Nakon to je nova drava stekla taj poloaj, ona je za sve organe te svjetske organizacije drava poput svih ostalih drava lanica. Malobrojne drave lanice
i koje i dalje odbijaju priznati novu dravu, ne mogu vie djelotvorno osporavati
njezinu neovisnost i teritorijalnu cjelovitost a da time ne prekre njihove obveze
iz Povelje UN-a.
3. Priznanje nove vlade. Ako u nekoj dravi doe do smjene vlade na nain
propisan ustavom (npr. kao rezultat promjene veine putem demokratskih izbora), ili ako nastupe i dublje promjene dravnoga sustava, ali potujui postupak
izmjena predvien ustavom zemlje, ostale se drave nemaju pravo mijeati u
te promjene. Nova je vlast ovlatena zastupati dravu u pitanju u meunarodnim odnosima. Strani diplomatski zastupnici mogu predati nova akreditivna
pisma (vjerodajnice) naslovljena novomu glavaru drave, ali drugih uinaka
takve ustavne promjene vlasti nemaju.
No, ako u nekoj dravi doe do smjene vlasti neustavnim putem, bilo dravnim udarom bilo revolucijom, tada dolazi u pitanje priznanje nove vlade od
drugih zemalja. Strane drave nisu dune produljiti odnose s novom vladom.
Do neizvjesnosti napose moe doi ako u nekoj dravi dvije vlade pretendiraju
da obnaaju vlast, ili ako zbaena vlada nastavi djelovati u inozemstvu i nastavlja
borbu protiv nove vlasti u zemlji.
Poetkom 20. stoljea, zbog mnogobrojnih dravnih udara u Latinskoj Americi
nastala je tzv. legitimistika doktrina. Ministar vanjskih poslova Ekvadora Tobar
afirmirao je doktrinu prema kojoj treba uskratiti priznanje vladi koja u nekoj dravi
doe neustavnim putem. Ta doktrina ubrzo je naila na otpor, i to napose nakon to
je predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Wilson slijedei tu doktrinu u 1913.
odbio priznati novu vladu u Meksiku proizalu iz revolucije. Opravdano se smatralo
da nepriznavanje vlade koja obnaa efektivnu vlast znai nedoputeno mijeanje u
unutarnje poslove drave u pitanju. U tome je smislu meksiki ministar vanjskih

poslova Estrada u 1930. afirmirao suprotnu doktrinu po kojoj sama institucija priznanja vlade od druge drave znai njezino upletanje u unutarnje poslove drave
koja se priznaje.
Danas u meunarodnim odnosima prevladava tzv. doktrina efektivnosti,

temeljem koje je postojanje vlade u drugoj dravi naprosto faktiko pitanje
gdje nove injenice stvaraju pravo. Pogotovo se postavlja pitanje treba li zaista
priznavati novu vladu koja je dola na vlast neustavnim putem, ali je prethodna vlada prestala postojati, i time se ne postavlja pitanje izbora izmeu dviju
konkurentskih vlada. Ali se unato tomu institucija priznavanja nove vlade
odrala.
Prema opemu meunarodnom pravu danas na snazi, kao kad je u pitanju
priznanje nove drave, i priznanje nove vlade in je slobodne volje svake drave
koja nema nikakvu pravnu obvezu u tome pogledu. Ali pri tome valja imati na
umu i pravo svakoga naroda da stvori vladu kakvu eli, dakle da ustanovi novu
vlast i putem revolucije ako je to na legalan nain nemogue.
Redovito se daje priznanje novoj vladi kada se ustalila i kada efektivno obnaa svoju vlast na itavome dravnom podruju. Susjednim je dravama tee
ignorirati novo stanje nego vrlo udaljenim zemljama koje nemaju mnogo interesa u dravi u pitanju. No prerano priznanje nove vlade, dok jo djeluje stara
vlast, moe dovesti do zapletaja i do optubi za mijeanje u unutarnje poslove
drave u pitanju.
Poput priznanja nove drave, priznanje ili uskrata priznanja novoj vladi ne mora
jedino biti akt konstatacije novoga injeninog stanja. Njime se vrlo esto izraava
politiko stajalite prema novom reimu u drugoj dravi. Tako je nakon 1949. dolazilo do mnogih apsurdnih situacija zbog odbijanja Sjedinjenih Amerikih Drava i
znatnoga broja drugih zemalja da Vladu u Pekingu priznaju kao jedinu vlast u Kini.
Tako je u Vijeu sigurnosti i u drugim meunarodnim organizacijama sve do 1971.
godine Kinu zastupala vlada s Tajvana. To se odrazilo na nedjelotvornost cjelokup
noga sustava odranja meunarodnoga mira i sigurnosti UN-a.
S druge strane, prerano priznanje nove vlade u uvjetima kada je neka strana
drava aktivno pomagala zbacivanje legitimne vlasti (npr. Sjedinjene Amerike Drave u Dominikanskoj Republici u 1965. i u ileu 1973), u funkciji je nedoputene
intervencije u unutarnje poslove drave u pitanju.
Priznanje nove vlade moe se izvriti na formalan nain, dakle putem pismene ili usmene izjave o priznanju, ali se ono moe izraziti i preutno ili konkludentnim inima. Primjer prvoga jest produljenje punih diplomatskih odnosa s
novom vladom bez povlaenja efa misije. Primjer drugoga moe biti traenje
agremana za novoga diplomatskog predstavnika ili sklapanje dvostranoga ugovora s novom vladom.
269
Nova vlada moe biti priznata de jure ili de facto. Time se, meutim, prije
oituje stajalite prema priznatoj vladi nego to se radi o samome aktu priznanja
nove vlade. Priznanje de jure je potpuno, konano i djeluje retroaktivno, dakle
od trenutka stvarnoga preuzimanja vlasti te vlade, a ne od trenutka davanja
priznanja. Priznanje de facto moe se uzeti kao privremeno, kada se nova vlast
u drugoj dravi (iako djeluje neovisno) jo nije sasvim ustalila i nije uspostavila
potpunu kontrolu nad itavim dravnim podrujem, ili se jo sumnja u to da je
kadra ispunjavati sve uvjete koji se vezuju za njezino priznanje.
U novije su doba neke drave poput Sjedinjenih Amerikih Drava od 1977, Britanije od 1980, potom Australija i Kanada, obznanile da ubudue nee izriito davati
ili uskraivati priznanje vladama proizalim iz neustavnih promjena. To se odnosi
na nove vlade otprije priznatih drava. O stupnju i naravi odnosa s tim reimima
odluka se donosi ad hoc. To u praksi samo znai da se priznanje tih vlada ne obavlja
izriitim aktom, nego da ono moe proizai ili ne proizai iz konkludentih ina.55
55
Cf., Oppenheims International Law, Introduction and Part 1, London, 1992, p. 148; Malcolm
N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 306-307; AKEHURSTS Modern Introduction to International Law, Seventh Edition, Peter Malanczuk, London, 1997, p. 87;
Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, p. 104.
36. USTANICI I OSLOBODILAKI POKRETI

Bibliografija
Boko JAKOVLJEVI: Antikolonijalni ratovi posle drugog svetskog rata i meunarodno pravo,
Beograd, 1967, 343 str.; James CRAWFORD: The Rights of Peoples, Oxford, 1988, 236 p.; Christian
TOMUSCHAT (Ed.): Modern Law of Self-Determination, The Hague, 1993, 360 p.; Antonio
CASSESE: Self-Determination of Peoples A Legal Reappraisal, Cambridge, 1995, 375 p.
1. Meunarodna osobnost. Za razliku od svih suverenih drava, potom

od veine meuvladinih organizacija, pa i nekih od negdanjih internacionaliziranih podruja o kojima e biti rijei (infra, 37, pod 8), ustanike vlasti
i oslobodilaki pokreti ne uivaju objektivnu meunarodnu osobnost koja bi
djelovala erga omnes.
Po svojoj naravi oni su u meunarodnom pravu cjeline prijelaznoga znaaja.
Bore se, ili za dravnost na dijelu podruja neke postojee drave, ili za vlast
nad itavim njezinim podrujem. Ako u svojim nastojanjima uspiju, oni stvaraju
bilo novu dravu (izdvajajui se iz postojee), ili novu vladu u postojeoj dravi.
Ako u svojoj borbi ne uspiju, oni nestaju.
U tijeku njihove borbe meunarodna osobnost tih cjelina ovisi o njihovu
meunarodnom priznanju od drava. Njih moe priznati legitimna (tj. ustanovljena) vlada protiv koje se bore. Ta vlada moe nai interesa da ih prizna
kako bi time otklonila svaku vlastitu odgovornost za ine ustanika na podruju
pod njihovom vlau glede stranaca i njihove imovine. Naime, u sluaju uguenja pobune, neko je legitimna vlada snosila meunarodnu odgovornost za ine
nepriznatih ustanika. No ee se dogaa da te cjeline priznaju tree drave.
Priznanje ustanike vlasti i oslobodilakih pokreta stoga uvijek ima konstitutivne uinke. Za dravu koja ih ne prizna oni nisu nikakav subjekt meunarodnoga prava.
U povijesnom razvoju od poetka 19. stoljea u meunarodnoj praksi nastalo je nekoliko pojmova ustanike vlasti o kojima valja voditi rauna: (1) priznanje zaraenosti (belligerency, belligrance) u nekome graanskom ratu; (2)
priznanje ustanika (pobunjenika) u uemu smislu; (3) priznanje nekih naroda;
te, konano, (4) priznanje oslobodilakih pokreta.
2. Priznanje zaraenosti u graanskom sukobu. U prvoj polovini 19. stoljea razvila se praksa priznanja zaraenosti. Kada je graanski rat u nekoj zemlji
potrajao, a pobunjenici su ustanovili efektivnu vlast na dijelu podruja koje su
zauzeli, neke tree drave nisu vie mogle ignorirati nastalo stanje. U pitanje su
dolazila prava njihovih graana i njihove imovine na osvojenom podruju. Ako
271
se sukob proirio na more, tree pomorske drave bile su suoene s izborom: ili
dopustiti pobunjenicima da pretrauju njihove trgovake brodove u potrazi za
kontrabandom i da ih ak uzapuju ako su krili blokadu, ili su morale oruano
intervenirati protiv pobunjenika.
Zbog navedenih razloga neke su strane drave poetkom 19. stoljea priznale kolonije pobunjene protiv panjolske vlasti u Junoj Americi kao zaraene
strane, prije nego to su ih priznale kao nove drave.56 Slino je bilo s Grkim
ustankom (1821 1825), te s konfederalnim junjakim dravama u tijeku secesionistikog rata u Sjedinjenim Amerikim Dravama (1861 1865).
Preduvjet priznanja zaraenosti bila je pretpostavka da obje strane, ukljuujui i pobunjenike, potuju pravila ratnoga prava i da su pod organiziranim
zapovjednitvom. Podrazumijevalo se takoer da su pobunjenici uspostavili
kontrolu nad irokim podrujem i da tamo djeluju kao de facto vlast. Drava
koja je priznala zaraenost preuzimala je sa svoje strane sve obveze neutralnosti
u tome sukobu u odnosu na obje zaraene strane. Ona se time liavala prava da
pomae legitimnu vlast u toj zemlji, ali i pobunjenike.
No u nekim drugim graanskim sukobima koji su imali sasvim iste znaajke,
do priznanja zaraenosti iz inozemstva nije nikada bilo dolo, i to zbog politikih
razloga. Najistaknutiji je primjer bio panjolski graanski rat (1936 1939). Slijedei proglaenu politiku neintervencije, koja je, zapravo, pomogla pobunjenicima,
ni jedna od stranih zemalja nije ih formalno priznala sve do samoga kraja toga rata.
No, unato tomu, Njemaka, Italija i Portugal aktivno su pomagali pobunjenoga generala Franca, i to vojskom, orujem i streljivom. Pomo legitimnoj vlasti uglavnom
je dolazila iz Sovjetskog Saveza. panjolski graanski rat bio je uvod u agresiju Sila
osovine u Drugome svjetskom ratu.
3. Priznanje ustanika. U drugoj polovini 19. stoljea u Americi je nastala

praksa priznavanja ustanika. Uinci toga priznanja bili su ogranieniji od priznanja zaraenosti i ono je uglavnom bilo inspirirano humanitarnim razlozima.
To priznanje nije podrazumijevalo prava ustanika kao zaraene stranke u sukobu, jer oni najee nisu vrili efektivnu vlast nad veim dijelom kopnenoga
podruja. Tree su se drave tim priznanjem uzdravale tretirati pobunjenike
kao kritelje prava. No da bi zatitile svoje dravljane i brodove, s njima su uspostavljale neku vrstu odnosa kao s de facto vlastima. Zapravo, priznanje ustanika
podrazumijevalo je uskratu priznanja njihove meunarodnopravne osobnosti.
4. Priznanje naroda. U tijeku Prvoga svjetskoga rata, u 1917. i 1918. Francuska i Britanija priznale su ehoslovaki i poljski narod. To priznanje zaudilo
56
Sjedinjene Amerike Drave su ih priznavale od 1817, a britanska vlada od 1819. Sjedinjene

Amerike Drave su priznale njihovu neovisnost u 1822, dakle godinu dana prije proglaenja Monroeove doktrine. Cf., Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome III, Paris, 1977, p. 598.

je mnoge strunjake, jer se prije toga narodi nisu smatrali subjektima meunarodnoga prava.
Priznanje naroda bilo je temelj stvaranju nacionalnih vojski u inozemstvu
pod posebnom zastavom. Ali je ono bilo dano uz oito nepotovanje naela
efektivnosti. Naime, ti pokreti i vojske nisu drali pod svojom vlau nikakva
podruja u granicama jo tada postojeih Austro-Ugarske, Njemake i Rusije. Sa
svoje pak strane ni jedna od tih triju drava nije priznala poljski i ehoslovaki
narod kao takve.
To je priznanje imalo politiku vrijednost. Time je bilo priznato naelo narodnosti kao politiko naelo, a predstavnici priznatih naroda mogli su se nakon toga
rata zalagati za svoju dravnost na Versailleskoj mirovnoj konferenciji u 1919.
U svojoj presudi o Nekim njemakim interesima u poljskoj Gornjoj leskoj iz 1926,
Stalni sud meunarodne pravde odbio je pripisati jednomu od tih priznanja bilo
kakve pravne uinke. Poljska je pred Sudom tvrdila da su glavne saveznike i udruene sile bile priznale njezine oruane snage kao posebnu savezniku vojsku i da je
ta vojska bila podvrgnuta Poljskom nacionalnom odboru u Parizu. No, s obzirom na
to da Njemaka nije bila priznala poljsku vojsku kao zaraenu snagu, Sud je iznaao
da se te injenice ne mogu upotrijebiti protiv Njemake, koja nije sudjelovala u toj
transakciji (Series A, No. 7, p. 28).
Zbog istih razloga Poljskoj nije bilo priznato pravo da se koristi povlasticama iz
Konvencije o primirju s Njemakom, niti iz Protokola iz Spa od 1. prosinca 1918.
Sud je izrekao: ... U vrijeme sklapanja tih dviju Konvencija Poljska nije bila priznata
kao zaraena strana od Njemake; a samo na temelju takvoga priznanja moglo bi se
sklopiti primirje izmeu tih dviju Sila (Njemake i Poljske) (ibid., p. 27). I makar je
sama Poljska bila stranka Versailleskog mirovnog ugovora od 28. lipnja 1919, Sud je
pronaao da ona nije imala pravo na reparacije, jer nikada nije bilo ratnoga stanja
izmeu Njemake i Poljske. Njemaka je de jure bila priznala poljsku dravu tek u
studenome 1918.
Ta presuda jasno upuuje na vanost priznanja takvih cjelina da bi njihovo postojanje i djelovanje moglo postii pravne posljedice za drave koje ga daju.
5. Narodnooslobodilaki pokreti. Do Povelje UN-a iz 1945. priznavanje

zaraenosti, ustanika i nacija bili su izolirani ini nekolicine posebno zainteresiranih drava. Veina ostalih drava bila je potpuno nezainteresirana u
odnosu na te cjeline.
To se stanje rapidno izmijenilo nakon to je Povelja u lanku 1(2). proglasila
kao jedan od ciljeva UN-a: Razvijati prijateljske odnose meu nacijama, osnovane na potovanju naela ravnopravnosti i samoodreenja naroda, i poduzimati druge prikladne mjere za uvrenje svjetskoga mira.
Nakon Drugoga svjetskog rata bio je otpoeo proces dekolonizacije. Priznavanje narodnooslobodilakih pokreta koji su se borili za neovisnost njihovih
273
nesamoupravnih podruja postalo je politikim sredstvom mnogih drava. Na

taj su nain bili priznavani neki izmeu nekolicine konkurentskih pokreta kao
jedini legitimni predstavnici svojih naroda.
Druga znaajka toga, novoga razvoja u meunarodnome pravu bila je da
je veina tih pokreta djelovala iz inozemstva. Osim sporadinih i izoliranih
gerilskih akcija, oni nisu bili sposobni na dulje vrijeme zauzeti dijelove svoga
podruja i tamo ustanoviti efektivnu vlast. Taj novi razvoj bio je oznaen vrlo
brojnim aktima priznavanja i drugim vrstama politike potpore nekima od tih
pokreta, ali uz nedostatak efektivnosti.
Novi je razvoj otpoeo ustanovljenjem 19. rujna 1958. u Kairu Privremene
vlade Alirske Republike.
Ta, privremena vlada u kratkom je vremenu dobila priznanje od vie od trideset
drava, ali ne i od Francuske. S treim dravama koje su je priznale, ona je ustanovljivala diplomatske odnose i sklopila je jedan broj dvostranih ugovora. Dana 20.
lipnja 1960. pristupila je etirima enevskim konvencijama o humanitarnom pravu
iz 1949.
Taj je razvoj kulminirao sklapanjem 19. oujka 1962. Evianskog ugovora kojim je
Francuska (pod predsjednikom Charlesom de Gaulleom) priznala neovisnost Alira,
a na tu je privremenu vladu bila prenijela svu vlast.
Nakon 1962. praksa stvaranja privremenih vlada nije se ponovila. Ali su

drave iz Treega svijeta, i one iz socijalistikoga lagera, davale priznanje tim
cjelinama u ranoj fazi njihove oslobodilake borbe.
Ako se vie takvih pokreta meusobno natjecalo u borbi, izbor izmeu njih
vrile su regionalne organizacije poput Arapske lige, Organizacije afrikog jedinstva i, u rijetkim sluajevima, i pokret nesvrstanih drava.
Nakon to je blok novoosloboenih i antikolonijalnih drava stekao veinu
u Opoj skuptini UN-a, i neki od organa te svjetske organizacije priznali su
te pokrete. Oni su stekli poloaj promatraa u razliitim tijelima UN-a i u njihovim specijaliziranim ustanovama. No nikada nisu stekli pravo sudjelovanja
na plenarnim sjednicama Ope skuptine i Vijea sigurnosti, niti su tamo imali
pravo glasa.
Stalne promatrake misije tih pokreta pri Ujedinjenim nacijama uivaju iste
povlastice i imunitete kao i misije i promatrake misije drava lanica i nelanica.57
57
Nakon to su Sjedinjene Amerike Drave pokuale zatvoriti Misiju Palestinskog oslobodilakog pokreta u New Yorku na temelju antiteroristikoga zakona (Anti-Terrorism Act) to ga je bio
usvojio Kongres, Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1988. jednoglasno zakljuio
da je SAD duan rijeiti taj spor s Ujedinjenim nacijama arbitraom predvienom Sporazumom

Palestinska oslobodilaka organizacija zadobila je poloaj punopravnoga
lana u Arapskoj ligi i njezinim ustanovama, poput neovisnih drava.
Drave koje priznaju te pokrete doputaju im na svome podruju osnivanje informativnih ureda. Neke od njih priznaju pune diplomatske povlastice i
imunitete tim uredima i predstavnicima tih pokreta, dok im neke druge ne daju
tolike ustupke.
Osam od tih pokreta bilo je pozvano da sudjeluje u svojstvu promatraa na
Treoj konferenciji UN-a o pravu mora. Njihovi su predstavnici bili ovlateni da
potpiu Zavrni akt te konferencije,58 ali se jedino Vijee za Namibiju UN-a nalazi
meu potpisnicima Konvencije.
h
O sposobnosti sklapanja ugovora tih oslobodilakih pokreta ve je bilo rijei (supra, 15, pod 5). Vrlo je dalekosean lanak 1(4), te lanak 96(3). Prvoga dopunskog
protokola iz 1977. na etiri enevske konvencije iz 1949. o humanitarnom pravu. Sve
drave stranke toga Protokola unaprijed su priznale pravo vlastima nekoga naroda
angairanog u oslobodilakoj borbi protiv njih samih da pod odreenim restriktivnim uvjetima mogu jednostranom izjavom dovesti do stupanja na snagu toga
protokola i Konvencija iz 1949. u oruanom sukobu u pitanju.
Taj ustupak nije od toliko dalekosenog znaenja, jer je proces dekolonizacije
uglavnom dovren jo u 1974. Iz veine negdanjih oslobodilakih pokreta nastale
su legitimne vlade u novim dravama, i to u bivim portugalskim posjedima u Africi, u Namibiji, ali i u Junoj Africi. ak je i Palestinska oslobodilaka organizacija
na temelju ugovora s Izraelom stekla teritorijalnost i samoupravu u Gazi i u neki
dijelovima Zapadne obale.
h
Kulminaciju borbe nekoga narodnooslobodiakog pokreta ini ugovor o
neovisnosti s de jure vladom protiv koje je prije toga bio u sukobu. Rije je npr.
o Evianskom ugovoru s Francuskom iz 1962; o ugovorima koje je Portugal bio
sklopio u 1974. u Aliru i kojima je prenio vlast na nove drave: Angolu, Mozambik, Gvineju Bisau, Cabo Verde i Sao Tome i Principe. I napokon, u 1979.
iz 1947. o poloaju sjedita UN-a u New Yorku. Cf., I. C. J. Reports 1988, pp. 34-35, paras. 57 and
58.
58
Desetog prosinca 1982. to su bili sljedei pokreti: Afriki nacionalni kongres (Juna Afrika);
Afriko nacionalno vijee (Zimbabve); Afrika partija za neovisnost Gvineje i otoka Cabo Verde
(PAIGC); Palestinska oslobodilaka organizacija; Panafriki kongres Azanije (Juna Afrika); Patriotska fronta (Zimbabve); Sejelska narodna ujedinjena partija (SPUP) i Narodna organizacija
Jugozapadne Afrike (SWAPO).
275
bio je takoer u Aliru sklopljen mirovni ugovor izmeu Mauretanije i Fronte

Polisario glede Zapadne Sahare, kojemu Maroko (jo) nije pristupio.
Ugovori te vrste posljednja su oitovanja postojanja i djelovanja narodnooslobodilakih pokreta kao zasebnih subjekata meunarodnoga prava. Na temelju tih ugovora oni postaju prve legitimne vlade u novoosloboenim dravama,
a ugovori o neovisnosti postaju pravna osnova buduih uzajamnih odnosa njihovih drava stranaka.
37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI

SUBJEKATA MEUNARODNOGA PRAVA
Bibliografija
Meir YDIT: Internationalized Territories, Leyden, 1961, 323 p.; Charles ROUSSEAU: Droit
international public, tome II, Paris, 1974, pp. 267-300; James CRAWFORD: The Creation of
States in International Law, Oxford, 1979, pp. 160-214, 335-384; OPPENHEIMS International
Law, Ninth Edition, Volume I: Peace, Introduction and Part 1; Edited by Sir Robert Jennings and
Sir Arthur Watts, London, 1992, pp. 256-318.
1. Ope znaajke i stupnjevanja. U ovome emo odjeljku razmotriti neke

pojmove i odnose koji najveim dijelom danas vie ne pripadaju pozitivnomu
meunarodnom pravu. Odnosi ovisnosti kakvi su neko postojali i koji su bili
ureivani ugovorima i drugim pravilima meunarodnoga prava, uglavnom vie
ne postoje. Danas vie nema ni internacionaliziranih podruja kao posebnih
subjekata meunarodnoga prava, iako nije sasvim iskljueno da bi takve cjeline
mogle nastati i u budunosti kao rjeenje nekih postojeih ili buduih tekih
politikih problema.
S tim se povijesnim pojmovima i pojavama ipak treba upoznati da bi se razumjelo njihovo znaenje kada se spominju u suvremenim pravnim djelima ili
u prijedlozima za rjeenje nekih meunarodnih pitanja.
Prije toga valja ponovno naglasiti da je nejednakost drava, s obzirom na
njihovu veliinu, broj stanovnika, vojnu mo ili bogatstvo, trajno obiljeje meunarodne zajednice koja se nee nikada moi ukloniti, pa ni znatnije ublaiti.
Ta nejednakost proizlazi iz gospodarskih odnosa (npr. izmeu drave zajmodavca i drave zajmoprimca), iz odnosa u nekome vojnom savezu, ili iz kulturnih
odnosa (npr. posebni odnosi Francuske i Portugala s afrikim zemljama njihova
govornoga podruja).
h
Bitno je za sve odnose ovisnosti, neko i danas, da nikada nisu postojali njihovi isti oblici u pravu. Uvijek je bilo nuno prouavati svaki od tih sluajeva
za sebe, a neki su od njih, unato istomu nazivu (npr. Protektorat), imali vrlo
raznolike sadraje. Uz to, ti su se odnosi oitovali na fluidan nain i u razvitku.
Za kratko vrijeme prelazili su iz jednoga oblika u drugi.
Najizrazitiji odnos ovisnosti bio je negdanji isti kolonijalizam, kada je kolonijalna sila na nekome podruju vrila svu vlast i snosila svu odgovornost, bez bilo kakvih
oblika lokalne samouprave ili naslijeene administracije. To su npr. bila prostrana
podruja negdanje krunske kolonije Britanske Indije, za razliku od petstotinjak
37. ZAVISNI TERITORIJI I POSEBNI SLUAJEVI SUBJEKATA...
277
posebnih podruja na Indijskom potkontinentu, vladari kojih su bili u vazalnom

odnosu prema britanskom kralju. To je bio i francuski Alir, te francuska kolonija
Koinin na jugu Vijetnama.
Neto blai oblici bili su protektorati u kojima se europska vlast u svojemu interesu sluila lokalnim vladarima i administracijom koju je zatekla, ali ju je vrsto
drala pod nadzorom i smatrala je ostatkom prolosti. To su bile spomenute vazalne
dravice na podruju dananje Indije i Pakistana, francuski protektorati Tunis i Maroko u Africi, Anam i Tonkin u Vijetnamu, potom Laos i Kamboda. Meunarodnopravni subjektivitet nekih od tih protektorata bio se odrao, ali su oni bili lieni
gotovo svake djelatne sposobnosti u meunarodnim odnosima.
Jo je blai odnos bio u tzv. britanskim samoupravnim kolonijama i dominionima. Lokalno stanovnitvo (najee ono doseljeno, uz iskljuenje domorodaca),
biralo je lokalna predstavnika tijela koja su imala zakonodavnu i izvrnu vlast u lokalnim poslovima. Vanjsko zastupanje i obrana potpadali su u nadlenost metropole.
Tu se radilo o subjektima meunarodnoga prava u nastajanju. U takvom se poloaju
nalazi jo i danas otok Puerto Rico u Karibima, koji je posjed Sjedinjenih Amerikih
Drava. No Westminsterskim statutom, koji je britanski Parlament usvojio 1931, britanski dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland i Juna Afrika postali su potpuno
neovisne drave, premda su jo u 1919. bili meu lanovima osnivaima Lige naroda.
Postojale su i drave sa svim dravnim tijelima, pa i s vanjskom nadlenou,
ali koje su bile dune trpjeti nadzor i savjete sile zatitnice ili sizerena, ili su svoje
vanjsko zastupanje preputale sili zatitnici (protektoru). To su u 19. stoljeu bile
vazalne drave u okviru Osmanlijskoga Carstva, te nakon Prvoga svjetskog rata
mandati A. Prijanja znanost znala je te drave nazivati polusuverenima, izrazom
koji je u svojoj biti netoan i kontradiktoran.
Sljedei stupanj ovisnosti u ovoj skali ine vojni i politiki savezi formalno ravnopravnih i suverenih drava, gdje neke lanice saveza na temelju ugovora doputaju
stacioniranje i pravo prolaska trupa jae stranke kroz svoje podruje. Takvi su neko
bili odnosi Sovjetskoga Saveza s istonoeuropskim dravama i s Mongolijom; no
nakon Drugoga svjetskog rata to su i odnosi npr. Sjedinjenih Amerikih Drava i
Njemake, te Japana.
Prikriveniji oblik takvih odnosa mogu biti ugovori u kojima se formalno ne odstupa od jednakosti i reciprociteta, ali nejednakost proizlazi iz stvarnih odnosa moi.
I za to se mogu kao primjer navesti negdanji dvostrani ugovori o prijateljstvu, suradnji i uzajamne pomoi bivega Sovjetskog Saveza i njegovih susjeda. Da je npr.
bilo izbio sukob Sovjetskog Saveza s Kinom, vojske istonoeuropskih sovjetskih
saveznika bile bi na temelju tih ugovora poslane na kinesku frontu. To bi djelomino
bilo osiguranje i od pobuna u tim zemljama.
h
U nastavku emo opisati neke odnose ovisnosti koji su se neko u meunarodnome pravu oblikovali u stalnijim oblicima, ili makar samo u nazivu koji je
pokrivao razliite sadraje.

2. Vazalitet je u predapsolutistikom feudalizmu (prije 16. stoljea) bio odnos podlonosti i nadreenosti vazala i sizerena s obzirom na dranje zemlje. U
19. stoljeu taj se pojam protegao na neke odnose drava, preteito u okvirima
Osmanlijskoga Carstva.
No smatralo se da meunarodnopravno priznati vazalitet nastaje jedino ako
drava sizeren preuzme neke ugovorne obveze i ogranienja u korist vazalne
drave prema treim dravama (europskim velesilama). Ako nije bilo takvoga
ugovora, takav se odnos smatrao da potpada u unutarnju nadlenost sizerena.
To je bio odnos indijskih ovisnih dravica prema britanskome kralju, premda su
se povlastice i imuniteti tih indijskih kneeva (rada i maharada) kao glavara
drava priznavale i u treim dravama.59
Osmanlijske provincije stjecale su tim putem poloaj vazalnih drava na putu
prema neovisnosti. Egipat je na temelju Londonske konvencije iz 1840. postao vazalnom dravom Turske. Taj je odnos bio dokinut na poetku Prvoga svjetskog rata,
ali je jo 1882. Egipat potpao pod britansku okupaciju i stvarni britanski Protektorat.
Parikim mirovnim ugovorom iz 1856. nakon Krimskoga rata Vlaka, Moldavija i
Srbija postale su vazali Turske uz neka ogranienja, iako su i prije toga uivale iroku
samoupravu. Berlinskim ugovorom iz 1878. ujedinjena Rumunjska, te Srbija i Crna
Gora, stekle su potpunu neovisnost. Tim je ugovorom dio dananje Bugarske pod
tim imenom postao vazalnom dravom Turske, dok je drugi dio pod imenom Istona
Rumelija stekao iroku autonomiju pod Turskom. Dvije su se cjeline ujedinile ve u
1885. godini, a Bugarska je tek u 1908. proglasila svoju potpunu neovisnost.
Posljednji ostatak vazaliteta bila je pirenejska dravica Andora. Ona je jo u
srednjem vijeku, od 1278, postala vazalnim podrujem dvaju kosizerena. Bio je to
biskup iz panjolskoga grada Urgela, te navarski i potom francuski kralj, te konano
predsjednik Francuske Republike. Nakon to je bila sudionicom Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS) i potpisala Helsinki zavrni akt iz 1975, danas
se i Andora smatra neovisnom dravom.
Dok su trajale, vazalne su se drave mogle smatrati posebnim subjektima

meunarodnoga prava s ogranienom djelatnom sposobnou. Nisu uivale
pravo poslanstva, ali su u njihovim prijestolnicama stolovali iskusni diplomati s
naslovom generalnoga konzula. Bugarska si je to pravo uzurpirala i prije stjecanja neovisnosti. Katkad su sklapale ugovore s treim dravama i sudjelovale su
na diplomatskim konferencijama (Bugarska na Prvoj i Drugoj hakoj mirovnoj
konferenciji 1899. i 1907). U ratovima su se prema sizerenu ponaale prilino
samostalno. Srbija je i prije stjecanja toga poloaja, bila neutralna u Krimskom
59
Glede vazalnih drava na Indijskom potkontinentu pod sizerenitetom Britanske krune, vidjeti
James CRAWFORD: The Creation of States in International Law, Oxford, 1979, pp. 209-211.
Pri stjecanju neovisnosti Indije i Pakistana u 1947, Hyderabad je proglasio neovisnost. No do
rujna 1948. njegovo je podruje bilo blokirano, vojno zaposjednuto i potom anektirano od Indije.
279
ratu (1853 1856). Kada je 1885. Srbija napala Bugarsku, bugarski sizeren Turska ostala je neutralna. Jedno od obiljeja vazaliteta bilo je plaanje godinjega
danka sizerenu, ija se visina odreivala ugovorom. Dunost davanja vojske
sizerenu u praksi se nije provodila.
3. Protektorat. Pod tim nazivom krili su se vrlo raznoliki odnosi ovisnosti.

Po definiciji protektorat bi obuhvaao dunost jae drave da titi slabiju u
odnosima prema treim dravama. Osim obrane, drave protektori osiguravali
su si pravo vanjskoga zastupanja zatiene drave, pa i vrlo snano mijeanje u
njihove unutarnje poslove.
Za razliku od vazaliteta, gdje se radilo o ugovoru sizerena s treim dravama
u korist vazala, drava protektor je zatienoj dravi izravno nametala protektorat ugovorom.60
U savjetodavnom miljenju iz 1923. o Dekretima o dravljanstvu izdanima u
Tunisu i Maroku Stalni je sud meunarodne pravde upozorio: Domet vlasti drave
protektora na podruju zatiene drave ovisi, s jedne strane, o ugovoru o protektoratu izmeu drave protektora i zatiene drave, a, s druge, o uvjetima pod
kojima je protektorat bio priznat od treih sila u odnosu na koje postoji namjera
pridravanja pravila iz takvih ugovora. Unato opim znaajkama koje protektorati
imaju prema meunarodnome pravu, svaki od njih ima pojedinane pravne odlike
koje proizlaze iz posebnih uvjeta njihova nastanka i stupnja njihove razvijenosti
(Series B, No. 4, p. 27).
Bilo je i protektorata de facto, izvan ugovornog odnosa. To je nakon 1882. bio
poloaj Britanije u Egiptu koji je i dalje, sve do 1914. bio u formalnom vazalnom,
odnosu prema Osmanlijskom Carstvu. Nakon to su Britanija i Turska poetkom
Prvoga svjetskoga rata zaratile, Britanija je jednostrano dokonala turski sizerenitet i formalno je proglasila svoj protektorat nad Egiptom. No ve je u 1922. Egipat
postao neovisnom dravom uz znatna ogranienja u korist Britanije, napose u zoni
Sueskog kanala. Tamo je Britanija i dalje drala vojsku. O kolonijalnom protektoratu
bit e rijei poslije.
Drave pod protektoratom zadravale su svojstvo posebnoga subjekta meunarodnoga prava, kao i unutarnja obiljeja dravnosti s glavarom drave,
upravnom i sudskom organizacijom. Ugovori sklopljeni s treim dravama prije
nametanja protektorata ostajali su na snazi. Drave protektori osiguravale su si
ugovorom gotovo potpuni nadzor nad unutarnjim organima vlasti, tako da je
dravnost protektorata ostajala forma bez sadraja.
Rjee se neki novi subjekt meunarodnoga prava stvarao ugovorom o protektoratu. Na Bekom kongresu 1815. Britanija je stekla Protektorat nad Jonskim otocima
60
Na temelju lanaka 51. i 52. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. veina bi se takvih
ugovora danas smatrala ili nepostojeima ili apsolutno nitavima (v. supra, 22).

(Krf, Levkas, Cefalonija i Zante) koji su prije toga, sve do 1797, bili mletaki posjedi. Britanija ih je u 1864. ustupila Grkoj. Na Bekome kongresu Pruska, Rusija i
Austrija ustanovile su Neovisnu Dravu Krakov koju su stavile pod svoj zajedniki
protektora. Ta je cjelina i primjer podruja s posebnim poloajem.
U 19. stoljeu, pa sve do procesa dekolonizacije nakon Drugoga svjetskog rata,
Francuska i Britanija stekle su ugovornim putem Protektorat nad brojnim tzv. neciviliziranim dravama.
Ugovorima iz 1881. i 1883. Francuska je nametnula Protektorat Tunisu koji je
trajao do 1956, kada je Tunis stekao neovisnost. Maroko je poetkom 20. stoljea bio
podijeljen ak na tri dijela, premda je sultan sa svojom administracijom i dalje zadrao nominalnu vlast nad itavim marokanskim podrujem. U 1912. nad najveim
podrujem te drave Protektorat je stekla Francuska. Iste godine panjolska je stekla
Protektorat nad manjim sjeveroistonim dijelom te zemlje. I napokon u 1923. zona
luke Tanger dola je pod poseban meunarodni poloaj, o emu e biti rijei poslije.
Jo prije toga, u drugoj polovini 19. stoljea Francuska je bila izvrila prodor
u Indokinu. Godine 1874. nametnula je svoj protektorat vijetnamskim dravama
Anam i Tonkin, dok je prije toga u 1867. junu vijetnamsku pokrajinu Koinin sa
Sajgonom pretvorila u svoju koloniju. Sklopila je i ugovore o protektoratu u 1863.
s Kambodom i 1884. s Laosom. Ti su protektorati bili u veoj mjeri prikrivena
aneksija negoli oni nad Tunisom i Marokom.
Eksperiment s Francuskom unijom nakon Drugoga svjetskog rata nije dao rezultate. Godine 1953. Francuska je bila prisiljena priznati neovisnost Kambode i
Laosa, navodno u okviru te unije. Nakon vojnikog poraza kod Dien Bien Fua u 1954,
Francuska se povukla i iz Vijetnama.
Od gornjih primjera valja razlikovati tzv. kolonijalne protektorate. Takvi su

odnosi nastajali ugovorima nekih europskih metropola s lokalnim vladarima u
Africi i na Pacifiku, gdje se moglo sumnjati u postojanje dravne organizacije.
Mnogi su pisci u tome gledali kolonijalno irenje s neto blaim i jeftinijim
sredstvima.
Francuska je u 19. stoljeu nametala nekim lokalnim vladarima protektorat prije nego to je ta podruja anektirala i pretvorila ih u kolonije (Tahiti 1842 1880,
Madagaskar 1885 1896).
Britanija je mnoga podruja nazivala protektoratima, iako je makar na poetku
bilo teko govoriti o nekoj samostalnoj lokalnoj administraciji. To su bili otoci Tonga
(1889 1977), Maldivi (1887 1965), Zanzibar (1890 1963), Sijerra Leone (1896
1961), Sjeverna Rodezija (danas Zambija) (1911 1961), Njasaland (danas Malavi) (1891 1961), Basutoland (danas Lesoto) (1884 1966), Beuanaland (danas
Bocvana) (1885 1966), te Svaziland (1903 1968).
Neto je jaa dravna administracija bila zadrana u protektoratima nametnutima malajskim dravicama i Sjevernom Borneu, ustanovljenima izmeu 1874. i 1888.
Ta su se podruja 1957. ujedinila u neovisnu Malezijsku federaciju, osim naftom vrlo
bogatoga sultanata Brunei, koji je neovisnost stekao 1984. godine.
281
No ak i rudimentarni lokalni aparat poslije je mogao biti zametkom subjektiviteta u meunarodnome pravu. U nekima od tih kolonijalnih protektorata
stanovnitvo je nakon Drugoga svjetskoga rata stjecalo neke oblike lokalne samouprave, i svi su ti protektorati danas neovisne drave.
U savjetodavnom miljenju iz 1975. o Zapadnoj Sahari Meunarodni je sud
razmatrao stanje u bivemu panjolskom posjedu Rio de Oro. Sud je zakljuio da: ...
praksa drava iz toga razdoblja (u 1884.) pokazuje da podruja naseljena plemenima
i narodima koji su imali drutvenu i politiku organizaciju nisu bila smatrana za terra
nullius. Ona pokazuje da se, glede tih podruja, stjecanje suverenosti nije smatralo
izvrenim jednostrano putem okupacije niije zemlje kao izvornoga naslova, nego
sporazumima sklapanima s lokalnim vladarima... (p. 39, para. 80).
Meutim, u sporu Nigerije s Kamerunom veliina spornih morskih prostora
veoma je ovisila o pripadnosti poluotoka Bakassi u Gvinejskom zaljevu. Kamerun
je polagao pravo nad tim poluotokom pozivajui se na Anglo-njemaki sporazum
iz 1913. kojim je Britanija priznala njegovu pripadnost tada njemakom Kamerunu.
Nigerija je pred Meunarodnim sudom tvrdila da te odredbe nisu nikada imale
pravnoga uinka, jer su suverenost nad tim poluotokom uivali kraljevi i poglavice
Staroga Kalabara. S njima je Britanija 10. rujna 1884. sklopila ugovor o protekciji
(zatiti) kojima je stekla ograniena prava i zato ga nije u 1913. mogla prenijeti na
Njemaku.
Sud je u presudi iz 2002. godine ustanovio da je u doba Berlinskoga kongresa u
delti rijeke Niger Britanija sklopila oko 350 ugovora s lokalnim vladarima. Ugovor
iz 1884. nije se odnosio na odreene teritorije. U presudi je citirao svoje prijanje
stajalite iz Savjetodavnoga miljenja iz 1975. o Zapadnoj Sahari da takva podruja
nisu bila res nullius. No u toj je presudi ipak naglasio da se pri davanju uinka takvim
ugovorima mora uzeti u obzir naelo intertemporalnoga prava. Po miljenju Suda, u
konkretnom je sluaju bila rije o ugovoru o kolonijalnom, a ne o meunarodnom
protektoratu (para. 209).
4. Sustav mandata Lige naroda. Kolonijalni su odnosi pred Prvi svjetski

rat bili na vrhuncu i inilo se da e trajati vjeno. No tijekom toga rata neki
su dogaaji zadali prve ozbiljne udarce kolonijalizmu. Bila je to proklamacija
naela samoodreenja do odcjepljenja u aktima sovjetske vlasti u Rusiji nakon
Oktobarske revolucije 1917. U manjoj mjeri tomu je pridonijelo uzdrano i
nedosljedno zalaganje predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava Woodrowa
Wilsona za isto naelo, to je bilo potaknulo raspad Austro-Ugarske Monarhije.
Pakt Lige naroda, usvojen kao sastavni dio Versailleskoga mirovnog ugovora
iz 1919. (i mirovnih ugovora s Austrijom, Maarskom i Bugarskom), propisivao
je openitu dunost lanova Lige: ... da osiguraju i vre pravino postupanje s
domorodakim stanovnitvom u podrujima pod njihovom upravom (lanak
23(b)). Taj propis nije predviao nikakve mjere nadzora nad izvrenjem te obveze i gotovo da nije imao praktinih uinaka.

No podruja oduzeta od poraenih sila Osmanlijskoga Carstva i Njemake
nisu se mogla jednostavno podijeliti izmeu pobjednika. U interesu stanovnitva samo tih podruja (a ne i drugih) Paktom Lige bio je ustanovljen sustav
mandata s odreenim meunarodnim nadzorom nad izvrenjem obveza. Prema
Paktu Lige trebalo se raditi o privremenoj ustanovi glede podruja nastanjenih
narodima jo nesposobnima da sami sobom upravljaju (lanak 22(1)). Blagostanje i razvitak tih naroda proglaeni su svetom misijom civilizacije, to je
znailo pravnu obvezu glede naina upravljanja tim mandatnim podrujima.
Svaka drava koja je preuzela upravu nad takvim podrujima sklopila je s Glavnim saveznikim i udruenim silama poseban ugovor o uvjetima mandata. Paktom
Lige (lanak 22(7)), mandatari su preuzeli i obvezu da Vijeu Lige upuuju godinje
izvjetaje o podrujima koja su im bila povjerena. Kao pomono tijelo Vijea Lige
bila je ustanovljena Stalna komisija za mandate, koja je poslije prisvojila i pravo da
prouava peticije stanovnika mandatnih podruja. Inae ni Pakt Lige, a ni ti ugovori
nisu predviali rokove za stjecanje neovisnosti tih podruja.
Prema stupnju dostignutoga razvoja sva mandatna podruja bila su podijeljena
u tri kategorije: mandate A, B i C.
Mandati A bili su prema odredbama Pakta Lige zajednice (communauts,
communities) koje su dostigle toliki stupanj razvitka da njihovo postojanje kao neovisnih naroda moe biti privremeno priznato pod uvjetom da primaju savjete i
pomo mandatara dok ne postanu sposobne da upravljaju same sobom. Radilo se
o u prijanjim pokrajinama Osmanlijskoga Carstva na Bliskom istoku. One u imale
razvijenu upravu, a poslije su usvajale i svoje ustave. Francuska je stekla mandat
nad Sirijom i Libanonom, a Britanija nad Irakom, Palestinom i Transjordanijom.
Podruja pod mandatom A mogla su se smatrati istinskim dravama, tj. subjektima
meunarodnoga prava, s ogranienom djelatnom sposobnou.
No do Drugoga svjetskog rata jedino je Irak bio stekao neovisnost, i to u 1932.
uz visoku cijenu koju je Britaniji platio ugovorom o savezu i koncesijama za iskoritavanje nafte. Iste te godine Irak je bio primljen u lanstvo Lige naroda. Slini su
sporazumi u 1936. bili pripremljeni za dokonanje mandata u Siriji i Libanonu, ali
ih je francuska vlada odbila ratificirati. Te dvije zemlje stekle su neovisnost u tijeku
Drugoga svjetskoga rata i 1945. bile su meu lanovima osnivaima UN-a.
Britanija je svoj mandat nad Transjordanijom dokonala u 1946, ali je tamo jo
dugo drala svoj utjecaj. Ona je u jeku arapsko-idovskoga sukoba dokonala svoj
mandat i nad Palestinom 15. svibnja 1948, dakle nakon to je Opa skuptina UN-a
29. studenoga 1947. usvojila plan o podjeli te zemlje na idovsku i na arapsku dravu.
Dan nakon dokonanja britanskoga mandata Izrael je 14. svibnja 1948. na temelju
te rezolucije proglasio svoju neovisnost.
Mandati B odnosili su se na narode (peuples, peoples) sredinje Afrike, u
prijanjim njemakim kolonijama, koji nisu imali posebnu politiku organizaciju.
Mandatar je njima upravljao uz sljedea ogranienja i obveze: zabranu zloupotreba,
ukljuujui trgovinu robljem, prodaju oruja i alkohola; osiguranje slobode savjesti
283
i vjere; zabranu podizanja utvrda ili vojnih objekata i vojnikog poduavanja domorodaca, osim za policiju i obranu zemlje. Ostalim lanovima Lige bila je osigurana
jednakost uvjeta u razmjeni i trgovini (sustav otvorenih vrata). Dakle, za razliku od
njihovih kolonija, mandatari tamo nisu imali monopol u trgovini. Radilo se o svim
bivim njemakim kolonijama u Africi, osim Jugozapadne Afrike (danas Namibije).
Podruja Toga i Kameruna bila su podijeljena izmeu Francuske i Britanije.
Britanija je uz to bila dobila mandat nad bivom Njemakom Istonom Afrikom
(Tanganjikom), a Belgija nad graninim podrujima sa svojom kolonijom Kongo,
Ruandom i Urundijem, kojima je upravljala kao jedinstvenim podrujem (Ruanda-Urundi). Sva su ta podruja nakon Drugoga svjetskoga rata bila podvrgnuta sustavu
starateljstva UN-a.
Napokon, mandati C bili su najmanje razvijena podruja (teritoriji). Njima je
mandatar upravljao po svojim zakonima kao dijelovima svoga podruja pod uvjetima predvienima za mandate B. Tu, meutim, nije bilo otvorenih vrata za trgovinu
s ostalim lanovima Lige.
Uz bivu njemaku Jugozapadnu Afriku (danas Namibiju), to su bili prijanji
njemaki otoni posjedi na Pacifiku i sjeverno od Australije. Junoafrika Unija
stekla je mandat nad Jugozapadnom Afrikom s kojom je graniila. Novi je Zeland
dobio mandat nad otocima Zapadna Samoa, Britanija nad otocima Nauru, Australija
nad istonim dijelom Nove Gvineje, a Japan nad svim bivim njemakim otocima
sjeverno od ekvatora (Maralski, Marijanski i Karolinki otoci).
I sve su te zemlje nakon Drugoga svjetskoga rata bile stavljene pod sustav starateljstva UN-a, uz iznimku Jugozapadne Afrike. Junoafrika Unija, lan osniva
UN-a, tvrdila je da je to podruje anektirala, to Svjetska organizacija nije nikada
bila priznala. O poloaju Jugozapadne Afrike Meunarodni je sud izrekao etiri
savjetodavna miljenja. Nakon to su bive drave lanice Lige naroda Etiopija i
Liberija tuile Sudu Junu Afriku zbog politike apartheida u Jugozapadnoj Africi,
Sud je jo bio izrekao i dvije presude u toj parnici.
U savjetodavnom miljenju o Meunarodnom poloaju Jugozapadne Afrike iz
1950, Sud je ustanovio da Juna Afrika nije bila duna podvrgnuti to podruje starateljskom sustavu, ali da su i dalje ostale njezine obveze iz sustava mandata, uz
napomenu da nadzor nad izvrenjem tih obveza prelazi na Opu skuptinu. Juna
se Afrika nije osvrtala na to miljenje i odbijala je svako mijeanje UN-a na tome
podruju. Tamo je uvodila svoje rasistike zakone, sve dok Opa skuptina Rezolucijom 2415 (XXI) od 27. listopada 1966. nije dokonala taj mandat June Afrike. Ona
se nije osvrtala ni na tu rezoluciju, nego je svoju nezakonitu vlast produila sve dok
u 1988. nije sklopila sporazum s UN-om o prijenosu vlasti. U 1990. sve su politike
strane usvojile liberalni ustav i Namibija je formalno proglaena neovisnom. No sve
je prerogative suverene vlasti stekla nakon demokratskih izbora u 1994.
5. Starateljski sustav Ujedinjenih nacija. Drugi svjetski rat doveo je do

daljnje afirmacije prava naroda na samoodreenje. Atlantska povelja iz 1941.
koja je odraavala politike ciljeve antifaistike koalicije drava, proglasila je,

meu ostalim: pravo svih naroda da izaberu oblik vladavine pod kojim ele
ivjeti.
Povelja UN-a u glavi XII. donosi propise o novomu sustavu starateljstva koji
je zamijenio prijeratni sustav mandata. Glavom XIII. Povelje ustanovljeno je i
Starateljsko vijee kao jedan od est glavnih organa UN-a.
Iako su ti propisi Povelje, poput onih o nesamoupravnim podrujima, jo i danas
formalno na snazi, i premda Starateljsko vijee jo nije rasputeno, sva su ta podruja odavno stekla neovisnost. Osim jedne iznimke, sve su to danas drave lanice
UN-a. Stoga o tim sustavima ovdje valja raspravljati kao povijesnima i opisati ih u
najkraim crtama.
Glava XII. Povelje vrlo je precizno i iroko opisala temeljne zadatke starateljstva
koji su mnogo odreeniji od svete misije civilizacije iz Pakta Lige naroda. Za svako
podruje sklapao se sporazum izmeu zainteresirane drave i UN-a, u kojemu su
obveze upravne vlasti bile precizno definirane. Cilj starateljstva bio je postupni
razvitak tih podruja prema samoupravi ili neovisnosti. Opa skuptina, i pod
njezinim nadzorom Starateljsko vijee, razmatrali su izvjetaje drava starateljica i
peticije lokalnoga stanovnitva.
Na temelju propisa iz Povelje, pacifiki otoci sjeverno od ekvatora koji su do
1945. bili pod mandatom Japana podvrgnuti su starateljstvu Sjedinjenih Drava i
proglaeni strategijskom zonom. Funkcije UN-a tamo je umjesto Ope skuptine
obavljalo Vijee sigurnosti uz pomo Starateljskoga vijea.
Svi ostali mandati B i C bive Lige naroda stavljeni su pod starateljstvo UN-a, a za
drave starateljice odreeni su prijanji mandatari. Uz njih, biva talijanska kolonija
Somalija u 1950. podvrgnuta je starateljstvu Italije (koja tada jo nije bila lanica
UN-a), ali samo na rok od deset godina.
Na temelju odluka i pod nadzorom Ope skuptine (ili Vijea sigurnosti) na
starateljskim su se podrujima organizirali plebisciti, nakon kojih su se proglaavali
njihova neovisnost ili neki drugi poloaj.
Godine 1956. odrani su prvi takvi plebisciti u Britanskom Togu i u Somaliji.
Stanovnitvo Britanskog Toga izjasnilo se za prikljuenje susjednoj Zlatnoj Obali,
koja je te iste godine stekla neovisnost pod imenom Gana. Francuski je Kamerun
stekao neovisnost 1960, a iste godine takoer Francuski Togo i Somalija. U 1961.
stanovnitvo sjevernoga dijela Britanskog Kameruna izjasnilo se za pripojenje neovisnoj Nigeriji, a stanovnici njegova junoga dijela pripojili su se bivemu francuskom
Kamerunu koji je ve bio neovisan. U istoj 1961. godini neovisnost je stekla Tanganjika, koja se 1964. udruila sa Zanzibarom u federaciju Tanzaniju.
Zapadna Samoa, te Ruanda i Burundi (dijelovi ranijeg jedinstvenoga podruja
Ruanda-Urundi) postali su neovisni 1962, a Nauru 1968. Taj otoi povrine od 21
etvornog kilometra i s oko sedam tisua stanovnika uao je u lanstvo UN-a tek u
rujnu 1999.
Australija je svome starateljskom podruju Nova Gvineja pridodala svoj otok
Papua, i oba dijela su kao jedinstvena drava stekli neovisnost 1975. pod imenom
285
Papua Nova Gvineja. Najdulje su pod starateljstvom ostali strategijski otoci na Pacifiku sjeverno od ekvatora. Nakon to su Sjedinjene Amerike Drave ustanovile
novo samoupravno ureenje tih otoka, starateljstvo nad njima je prestalo rezolucijama Vijea sigurnosti UN-a potkraj 1990. i u 1994. U lanstvo UN-a bile su 1991.
primljene Federacija Mikronezije i Republika Maralsko otoje, a u 1994. Republika
Palau. Zajednica Sjevernomarijanskih otoka ostala je u savezu sa Sjedinjenim Amerikim Dravama.
6. Nesamoupravna podruja prema Povelji UN-a. Glava XI. Povelje nosi

naslov Deklaracija o nesamoupravnim podrujima i odnosi se na sva podruja
pod upravom drava lanica UN-a kojih narodi jo nisu postigli punu mjeru samouprave. Njome su sve one drave lanice UN-a koje su posjedovale kolonije,
Protektorate i druga nesamoupravna podruja preuzele Poveljom u odnosu na
ta podruja neke odreene pravne obveze. One su priznale naelo da su interesi stanovnika tih podruja prvenstveni i prihvatile su kao svetu dunost da
unapreuju njihovo blagostanje.
Konkretne obveze glede nesamoupravnih podruja formulirane su u Povelji
na slian nain poput obveza drava starateljica prema starateljskim podrujima. No mjere nadzora nad izvrenjem tih obveza prvotno su bile oito slabije.
Te su se drave obvezale da glavnom tajniku UN-a redovito dostavljaju radi
informacija statistike i druge obavijesti tehnike naravi, koje su se odnosile
na ekonomske, socijalne i odgojne prilike u nesamoupravnim podrujima.
Dakle, sama Povelja u tekstu koji je formalno jo na snazi, ne zabranjuje kolonijalizam, nego ga ak predvia. Kao cilj razvoja tih podruja spominje se samouprava,
ali ne i neovisnost.
No ono to nije bilo predvieno u tekstu Povelje poslije se izgraivalo u praksi

UN-a. Opa je skuptina ve u 1946. bila ustanovila kao svoj pomoni organ
Odbor za ispitivanje izvjea u nesamoupravnim podrujima. Od drava koje
su upravljale tim podrujima ona je zahtijevala sve vie podataka, davala je primjedbe na podnesena izvjea, ispitivala je peticije stanovnika tih podruja, slala
je povjerenstva na ta podruja i organizirala je plebiscite o njihovoj budunosti.
Time se taj sustav nadzora izjednaivao s onim o starateljskim podrujima.
Vrhunac toga razvoja bilo je u 1960. usvajanje u Opoj skuptini, jednoglasno
uz devet uzdranih glasova, Deklaracije o davanju neovisnosti kolonijalnim
zemljama i narodima (Rezolucija 1514 (XV)).
Tom deklaracijom, koja se otpoetka nije uzimala kao obina preporuka Ope
skuptine, kolonijalizam je stvarno bio proglaen suprotnim meunarodnom pravu.
U njoj je, meu ostalim, proglaeno da podvrgavanje naroda stranom jarmu, dominaciji i izrabljivanju znai uskratu temeljnih ljudskih prava i suprotno je Povelji
UN-a. Proglaeno je da svi narodi imaju pravo na samoodreenje i da se moraju

obustaviti sve oruane akcije i represivne mjere protiv zavisnih naroda kako bi im se
omoguilo da ostvare svoje pravo na neovisnost. Zatraeno je poduzimanje hitnih
mjera na starateljskim i nesamoupravnim podrujima za prenoenje sve vlasti na
njihove narode.
Rezultat te deklaracije bio je da su se izmeu 1960. i 1962. Britanija, Francuska i Belgija uglavnom oslobodile svojih prekomorskih posjeda. Uz rijetke
iznimke, veina tih podruja stekla je u tome razdoblju neovisnost, a nove su
drave potom bile primljene u lanstvo UN-a.
Privremena iznimka bio je samo Portugal, koji je tvrdio da je sve svoje posjede u Africi, potom Istoni Timor i Macau, pripojio dravi metropoli i odbijao je
nadzor UN-a nad njima. Ali nakon vojnoga udara u 1974. i ta je zemlja odmah
priznala neovisnost svojim ranijim afrikim podrujima.61
Stoga se moe smatrati da je uz neke malobrojne iznimke proces dekolonizacije uglavnom bio dokonan u 1974. godini.
7. Zavisni teritoriji i subjektivitet meunarodnoga prava. U zakljuku

valja navesti da su neke cjeline o kojima smo raspravljali u trenutku njihova
stvaranja postajale subjektima meunarodnoga prava s ogranienom djelatnom
sposobnou. To su bile vazalne drave u okviru Osmanlijskoga Carstva, te
mandati A koji su nakon Prvoga svjetskoga rat bili izdvojeni iz Carstva. To su
bili i neki od protektorata.
Drave kojima su europske sile nametale Protektorat zadravale su meunarodnu osobnost, premda od njihove djelatne sposobnosti u meunarodnim
odnosima u poetku nije preostajalo nita ili gotovo nita.
Tako je tuniski bej nakon 1881. zadrao pravo da prima strane diplomatske predstavnike u rangu ministra rezidenta, s kojima je opio u prisutnosti francuskoga
generalnog rezidenta. No on je bio izgubio aktivno pravo poslanstva, a sve odnose
Tunisa s treim dravama obavljala je Francuska.
Sva ostala nesamoupravna podruja (kolonije, kolonijalni protektorati, mandati B i C, te podruja pod starateljstvom) bila su subjekti meunarodnoga prava
u zaetku. Njihova je meunarodna osobnost tijekom vremena sve vie jaala,
sve do njihove potpune neovisnosti.
U potvrdu toga Deklaracija iz 1970, pod naelom naela ravnopravnosti i samoodreenja naroda, navodi sljedee: Podruje kolonije ili nekoga drugog nesamoupravnog podruja ima, prema Povelji Ujedinjenih nacija, odvojen i razliit poloaj
od podruja drave koja njime upravlja; takav odvojen i razliit poloaj u skladu s
Poveljom postojat e toliko dugo dok narod te kolonije ili nesamoupravnog podruja
61
Zadravajui autonomiju, Macau je u 1999. bio pripojen Kini, slino britanskoj koloniji Hong
Kong u 1997. godini.
287
ne ostvari svoje pravo na samoodreenje, u skladu s Poveljom, a napose s njezinim

ciljevima i naelima.
8. Podruja pod posebnim meunarodnim poloajem. Valja nam na kraju ovoga odjeljka neto navesti o internacionaliziranim podrujima, njihovoj
meunarodnoj osobnosti i u okviru nje o njihovoj sposobnosti sklapanja meunarodnih ugovora.
Takvih podruja danas nema, ali, za razliku od prije opisanih razliitih oblika
nesamoupravnih podruja, nije sasvim sigurno da ih ni u budunosti nee biti.
Ta podruja nisu nikada bila brojna, ali su imala vrlo raznolik meunarodni
poloaj. Stoga se sva ona koja se spominju u udbenicima i znanstvenim raspravama, a bila su pod nekom vrstom meunarodnoga nadzora, ne mogu smatrati
subjektima meunarodnoga prava.
Meunarodnu osobnost treba pripisati samo onim podrujima koja su imala neka predstavnika tijela izabrana od graana i koja su imala makar neku,
premda skuenu autonomiju u odluivanju, pa i pravo sklapanja meunarodnih
ugovora. To su bili samo Danzig i Saarsko podruje (vidjeti dalje).
(a) Neovisnu Dravu Krakov (1815 1846), ustanovile su zajednikim sporazumom na Bekom kongresu 1815. Austrija, Pruska i Rusija i potom su joj podijelile
ustav. Prema tome ustavu ta cjelina imala je Predstavniku skuptinu i Senat kao
izvrno tijelo. Prvotno je bilo predvieno da pod zajednikim protektoratom Krakov
uiva znatna autonomna prava.
No nakon dva neuspjela ustanka u ruskom dijelu podijeljene Poljske u 1830. i
1831, Rusija je u njezinu okviru ukinula Poljsko Kraljevstvo, a tri velesile su nizom
promjena ograniavale nadlenosti Predstavnike skuptine i Senata, sve dok 1846.
nisu odluile da to podruje pripoje Austriji.
Neovisna Drava Krakov nije se stoga mogla smatrati subjektom meunarodnoga prava.
(b) Isto se moe zakljuiti i glede Meunarodne zone Tangera (1923 1956).
Ta neutralizirana luka ostala je pod nominalnom suverenou marokanskoga sultana
i nakon to je on u 1912. potpao pod francuski protektorat.
Povjerenik sultana (Mendoub) imenovao je po jednoga muslimanskog i idovskog lana u Zakonodavnu skuptinu Tangera. Oni su tamo bili u manjini, jer su
druge lanove te skuptine imenovali konzuli europskih velesila. No glavna se vlast
nalazila u Meunarodnoj kontrolnoj komisiji, sastavljenoj iskljuivo od konzula europskih drava u Tangeru.62
62
Prvobitno su to bili konzuli Francuske, panjolske i Britanije. Nakon toga su im se pridruili

konzuli Italije, Belgije, Nizozemske, Portugala i vedske. U 1940. panjolske su trupe bile zauzele
Tanger i panjolska je postupno ukidala meunarodni reim pripajajui Tanger svojemu protektoratu u Maroku. U 1945. meunarodni reim Tangera bio je obnovljen. Od 1948. do 1956. u nje-

(c) Slobodni grad Danzig (1919 1939) stvoren je Versailleskim mirovnim
ugovorom iz 1919. Program za mir u 14 toaka, to ga je predsjednik Sjedinjenih
Amerikih Drava Woodrow Wilson bio objavio 8. sijenja 1918, meu ostalim,
predviao je stvaranje neovisne poljske drave na podruju nesporno naseljenom
Poljacima, kojoj se trebao osigurati slobodan i siguran pristup moru.
Poljska je eljela jednostavno anektirati Danzig, ali su se Glavne saveznike i
udruene sile ustezale da ga prepuste Poljskoj, s obzirom na njegovo preteito njemako stanovnitvo.63 Kompromis je bio naen na Versailleskoj konferenciji u odvajanju Danziga od Njemake kako bi Poljska preko njega mogla dobiti pristup moru
koritenjem lukom toga grada. A njemake znaajke grada trebale su se ouvati
ustanovljenjem Slobodnoga grada sa irokom samoupravom.
Danzig je bio dobio Zakonodavnu skuptinu (Volksdag) od 120 biranih zastupnika i Senat kao izvrni organ. Liga naroda imenovala je visokoga komesara, ija
je zadaa bila rjeavati sporove izmeu Poljske i Danziga. Vanjske odnose Danziga
odravala je Poljska i ona je titila njegove graane u treim zemljama. Poljska je za
Danzig sklapala i meunarodne ugovore. Za njihovo je prihvaanje trebala suglasnost Volksdaga i Senata, ali uz uvjet da ne kode interesima Poljske. Stoga se Danzig
mogao smatrati posebnim subjektom meunarodnoga prava.
Uzajamni odnosi Poljske i Danziga nikada nisu bili jasno i do kraja definirani,
niti je bilo elje svake od stranaka da potuje interese one druge. Odredbe Versail
leskoga ugovora i kasnijih sporazuma Poljska je nastojala tumaiti na nain da se
suverenost Danziga svede samo na poslove lokalne samouprave. Naprotiv, Volksdag
i Senat Danziga pridavali su im najue mogue tumaenje u obrani protiv nametnute
im zajednice s Poljskom.
U 1933, gotovo u isto vrijeme kao i u Njemakoj, sva mjesta u Volksdagu na
izborima je osvojila Nacionalsocijalistika partija Danziga. Ona je potom izravno
provodila Hitlerovu politiku. U doba kratkotrajnoga pribliavanja Njemake i Poljske
od 1934. veina sporova Danziga i Poljske rjeavala se brzo i djelotvorno, zaobilazei
Ligu naroda.
No 23. kolovoza 1939, istoga dana kada je u Moskvi bio sklopljen Sporazum
Molotov-Ribbentrop koji je predviao podjelu Poljske, Njemaka je jednostrano
anektirala Danzig. Drugi je svjetski rat otpoeo njemakim napadom na Poljsku 1.
rujna 1939. Ali povlaenjem njemakih postrojbi potkrtaj 1944. povukla se i veina
njemakih stanovnika Danziga. One koji nisu pobjegli poljske su vlasti protjerale
1945. Tako je Gdanjsk danas dio Poljske, naseljen gotovo iskljuivo poljskim etnikim stanovnitvom.
(d) Saarsko podruje (1919 1935, 1945 1957). Prema lancima 45 50. Versailleskoga mirovnog ugovora iz 1919, podruje Saara bogato ugljenom, bilo je primu je sudjelovalo osam zemalja: Francuska, Britanija, panjolska, Sjedinjene Amerike Drave,
Belgija, Nizozemska, Portugal i vedska. Iako je jo na Potsdamskoj konferenciji u 1945. mjesto
bilo ponueno i Sovjetskom Savezu, on to pravo nije iskoristio.
63
Od oko 330 000 stanovnika Danziga u 1920. godini, samo je oko 10 000 bilo etnikih Poljaka.
289
vremeno na 15 godina ustupljeno Francuskoj kao naknada za njemako unitenje

rudnika ugljena u sjevernoj Francuskoj. Za razliku od Danziga, Njemaka nije bila
prisiljena odrei se suverenosti nad tim svojim podrujem, nego ga je privremeno
prepustila Ligi naroda kao fideikomisaru (lanak 49(1). Versailleskog ugovora).
Vlast nad Saarom nije bila povjerena Francuskoj, ni nekom lokalnom tijelu, nego
Meunarodnom upravljakom povjerenstvu koje je zastupalo Ligu naroda. Sastojalo se od pet lanova: jednoga francuskog graanina, jednoga stanovnika Saara koji
nije smio imati francusko dravljanstvo i tri graanina treih drava koje je Vijee
Lige imenovalo na rok od jedne godine.64 To povjerenstvo obnaalo je zakonodavnu
i izvrnu vlast. Miljenja i elje Izbrane skuptine koja je zastupala lokalno stanovnitvo nisu bila obvezatna za Povjerenstvo.
Iako je bila upitna meunarodna osobnost Saarskoga podruja, njegovo Povjerenstvo sklopilo je vie ugovora s Francuskom i s Njemakom i pristupilo je nekim
mnogostranim ugovorima, poput Svjetske potanske konvencije u 1929.
Meunarodni poloaj Saara bio je dokinut i on je bio vraen tada ve nacistikoj
Njemakoj, kao rezultat plebiscita odranoga u 1935. Za ujedinjenje s Njemakom
glasalo je 90,3% biraa, za odranje meunarodnoga poloaja 8,8%, a samo 0,4% za
prikljuenje Francuskoj.
Nakon Drugoga svjetskoga rata, odlukom Potsdamske konferencije, Francuska je
izmeu 1945. i 1957. neposredno upravljala Saarom kao samoupravnim podrujem,
politiki odvojenim od Njemake, a ekonomski ujedinjenim s Francuskom. U tome
razdoblju nije bilo nikakva meunarodnog nadzora.
Francuska je nastojala to je mogue dulje zadrati Saar odvojen od Savezne Republike Njemake. Stoga mu je u 1950. osigurala poloaj pridruenoga lana Vijea
Europe. Saar je bio zastupljen u Savjetodavnoj skuptini Vijea i u svoje ime postao
je strankom Europske konvencije o ljudskim pravima iz 1950. i njegova Dopunskoga
protokola iz 1952. Postao je lanom i Europske zajednice za ugljen i elik (Pariki
ugovor iz 1951).
Francuska je nastojala osigurati Saaru europski autonomni poloaj koji su trebale
zagarantirati zainteresirane drave, a odobriti lokalno stanovnitvo. Taj je poloaj
Saar trebao dobiti u okviru neostvarene Zapadnoeuropske unije.
No opet je lokalno stanovnitvo sprijeilo takav razvoj. Na referendumu 1955.
dvotreinskom je veinom bio odbaen europski status Saara. I kada je potkraj te
godine pronjemaka stranka zadobila veinu u Skuptini, Francuska se vie nije
mogla ogluivati o tu demokratsku volju naroda. Saar je ponovno bio prikljuen
Njemakoj poevi od 1. sijenja 1957.
Valja zakljuiti da, iako to nije bila prvobitna namjera utemeljitelja, i Saarsko se
podruje moglo smatrati zasebnim subjektom meunarodnoga prava.
64
Izmeu 1932. i 1935. meu lanovima toga povjerenstva bio je Hrvat dr. Milovan Zorii, koji
je nakon Drugoga svjetskoga rata, izmeu 1946. i 1958, bio lan Meunarodnoga suda u Den
Haagu.
h
Bilo je vie podruja s efemernim posebnim poloajem, ili su se iznosili takvi
prijedlozi koji se nisu ostvarili. Ovdje emo navesti samo dva takva sluaja koji su
zahvaali dananje dijelove podruja Republike Hrvatske.
(i) Slobodna Drava Rijeka 1920 1924.65 Nakon to na Versailleskoj mirovnoj
konferenciji Italija i Kraljevina SHS nisu uspjele sklopiti ugovor o granicama, lankom 4. Rapalskog ugovora od 12. studenoga 1920. bila je formalno ustanovljena
Slobodna Drava Rijeka kao dio razgranienja.
Po Rapalskom ugovoru nije se trebalo raditi o tzv. internacionaliziranom podruju pod upravom Lige naroda (poput Slobodnoga grada Danziga i Saarskoga
podruja), nego o istinskoj dravi. No na temelju pravnih propisa i razvoja faktikog
stanja, ta je tvorevina imala neke znaajke dravnosti samo u vrijeme autonomake
vlade Riccarda Zanelle, koja je uivala podrku veine biraa, i to izmeu 5. listopada
1921. i faistikoga udara u Rijeci 3. oujka 1922. Nakon toga Italija je tamo zadobila
sav utjecaj, poput nacistike Njemake u Danzigu poevi od 1933.
Dokinuta je i podijeljena izmeu istih stranaka Rimskim paktom o prijateljstvu
i srdanoj suradnji od 27. sijenja 1924.
(ii) Slobodni Teritorij Trsta (STT), (1947 1954). Stvaranje te cjeline, sastavljene od irega podruja grada Trsta sa zaleem i dijela Istre do rjeice Mirne, bilo je
kao politiki kompromis predvieno Mirovnim ugovorom s Italijom potpisanim u
Parizu 10. veljae 1947, a koji je stupio na snagu 15. rujna iste godine.
Vijee sigurnosti UN-a trebalo je osiguravati teritorijalnu cjelovitost i neovisnost
Teritorija. itav taj teritorij trebao je biti demilitariziran (razvojaen) i neutralan.
Stanovnitvo je trebalo opim pravom glasa birati Narodnu skuptinu, a ona je
morala imenovati Vijee vlade. Vijee sigurnosti bilo je nadleno imenovati guvernera uz pristanak vlada Jugoslavije i Italije, ali on nije smio biti dravljanin ni jedne
od tih zemalja, a ni STT-a. Guverner je, kao predstavnik Vijea sigurnosti, morao
nadzirati provoenje Statuta STT-a, imenovati suce i davati pomilovanje osuenim
osobama. Uz jednoga predstavnika Vijea vlade, on je trebao potpisivati i ugovore
STT-a. Pravo ugovaranja bilo je ogranieno na gospodarska, kulturna, tehnika,
socijalna i zdravstvena pitanja.
Da se STT ostvario, bio bi poseban subjekt meunarodnoga prava s obiljejima
dravnosti, ali s ogranienom djelatnom sposobnou i pod zatitom (protektoratom) Vijea sigurnosti UN-a.
Do primjene tih propisa nije nikada dolo jer se STT nije ustanovio. S obzirom
na to da se vlade Jugoslavije i Italije nisu mogle sporazumjeti o osobi guvernera, i
nakon stupanja na snagu Mirovnoga ugovora s Italijom bilo je produljeno stanje
privremene podjele tog teritorije na dvije zone. U Zoni A vojnu su upravu vrile
britansko-amerike snage, a u Zoni B Jugoslavenska armija.
65
Vidjeti pojedinosti dr. Vesna CRNI-GROTI: Pravni poloaj Rijeke drave, ZPFR 1987,
br. 8, str. 47-57.
291
Londonskim memorandumom o suglasnosti iz 1954. britansko-amerika uprava

u najveemu dijelu Zone A predana je Italiji, a mali dio Zone A i Zona B bili su prikljueni Jugoslaviji. Time je taj neostvareni STT bio podijeljen izmeu Jugoslavije
i Italije. To je konano bilo potvreno Osimskim ugovorom izmeu Jugoslavije i
Italije, iz 1975.
Prikljueno je podruje nakon 1954. bilo podijeljeno izmeu jugoslavenskih republika Slovenije i Hrvatske. Granina crta slijedi etniku granicu na rjeici Dragonji. Od 8. listopada 1991. ta je crta postala meudravna granica Hrvatske i Slovenije. Ostalo je nerijeeno pitanje razgranienja morskoga prostora u Piranskom zaljevu
i u moru izvan njega, jer savezna vlast nije vrila morska razgranienja izmeu
svojih republika. Ostalo je da se sklopi konani ugovor sa Slovenijom o kopnenoj i
o morskoj crti razgranienja.
h
Nema ni jednoga pravila meunarodnoga prava koje bi sprjeavalo ustanovljenje slinih internacionaliziranih zona u budunosti kao mogue kompromisno rjeenje tekih meunarodnih pitanja. No loa iskustva iz prolosti
daju malo ohrabrenja za neko takvo trajno rjeenje. Nije vie sasvim iskljuen ni
neki oblik meunarodnoga protektorata nad dravama i podrujima u kojima je
nakon etnikih sukoba teko ustanoviti i stabilizirati jedinstvenu demokratski
izabranu vlast. ini se da se u tome poloaju nala Bosna i Hercegovina nakon
Daytonskoga sporazuma potkraj 1995, a moda e to biti rjeenje i za Kosovo.
Bosna i Hercegovina podijeljena je na dva entiteta (Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku) koji nisu nikakvi subjekti meunarodnoga prava. Trea
cjelina, Distrikt Brko, ima neka obiljeja podruja s posebnim poloajem, ali bez
meunarodne osobnosti.
Ured Visokoga predstavnika donio je 7. prosinca 1999. Statut Distrikta Brko u
Bosni i Hercegovini.66 Distrikt obuhvaa negdanju opinu Brko. Demilitariziran
je, a njegovi graani ne podlijeu vojnoj obvezi. Opskrbljen je samostalnim organima vlasti. Zakonodavnu vlast obnaa Skuptina Distrikta s 29 vijenika izabranih
opim pravom glasa na etiri godine. Izvrnu vlast ini Vlada s gradonaelnikom
na elu. Sudbena se vlast sastoji od prvostupanjskoga i albenog suda. Distrikt ima
samostalan budet. Iako je izdvojen iz obaju entiteta, Distrikt Brko nije poput samih
entiteta subjekt meunarodnoga prava. On e vjerojatno prestati postojati kada se
iznae neko trajno rjeenja unutarnjega ustroja Bosne i Hercegovine.
66
Vidi tekst na engleskom jeziku ILM 2000, No. 4, pp. 879-893.
38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOGA

GRADA
Bibliografija
Yves de la BRIERE: La condition juridique de la Cit du Vatican, RCADI 1930, tome 33, pp. 115165; Milan MARKOVI: Poloaj Vatikana, odnosno pape i Katolike crkve u meunarodnom
pravu, JRMP 1956, br. 2, str. 245-257; J. H. W. VERZIJL: International Law in Historical
Perspective, Vol. 11, Leyden, 1969, pp. 295-302, 308-338; C. H. EUGENE: The Holy See and the
International Legal Order, The Hague, 560 pages; Charles ROUSSEAU: Droit international public,
tome II, Paris, 1974, pp. 353-377; James CRAWFORD: The Creation of States in International
Law, Oxford, 1979, pp. 152-160; Vjekoslav CVRLJE: Vatikan u suvremenom svijetu, Zagreb, 1980;
Vatikanska diplomacija: Postkoncilski Vatikan u meunarodnim odnosima, Zagreb, 1992; M.
MERLE: LEglise catholique et les relations internationales depuis la seconde guerre mondiale,
Paris, 1988, 243 pages.
1. Uvod. U meunarodnoj praksi oduvijek je bilo nesporno da je papa, tj.

Sveta Stolica, ili Papinska drava subjekt meunarodnog prava. Ali se znanost
i praksa ni danas sasvim ne slau o nositelju toga subjektiviteta i o njegovoj
pravnoj naravi. To je, meutim, odraz i zanimljivoga povijesnog razvitka.
2. Papinska drava. Uz to to je duhovni glavar svih katolikih vjernika i

Katolike crkve kao transnacionalne vjerske organizacije, jo od 8. i 9. stoljea
papa je bio i svjetovni dravni vladar.
To svojstvo pape su dugovali franakim vladarima Pipinu Malomu i njegovu
sinu Karlu Velikom. Oni su papama Stjepanu II. i Adrijanu I. podarili zemljine
posjede, a pape su ih u 8. stoljeu krunili franakim kraljevima. Godine 800. papa
Lav III. okrunio je Karla za prvoga cara Svetoga Rimskog Carstva. Time se tada
jo preteito barbarski zapadni dio Europe poeo osamostaljivati i udaljavati od
Bizanta, iji su vladari u to doba imali jai pravni naslov rimskih careva od onih iz
Karolinke dinastije.
Papinska je drava mijenjala granice, ali je uvijek obuhvaala Rim s dijelom
srednje Italije izmeu obala Tirenskog i Jadranskoga mora. Ta drava postojala je
neprekinuto do 1798, od kada je tijekom tri godine bila republika. Obnovljena je u
1801, ali ju je u 1809. Napoleon I. prikljuio svome Carstvu. Ponovno je obnovljena
odlukom donesenom na Bekom kongresu 1814, i trajala je do 1870. godine.
Kroz to dugo razdoblje pape su bili smatrani svjetovnim vladarima poput

svih ostalih. Ipak, njihov utjecaj i privilegiji koje su im druge drave priznavale
nisu proizlazili samo iz toga svojstva nego i iz injenice to su bili glavari Katolike crkve. To u diplomatskoj praksi nije stvaralo vee tekoe. Privilegiji koji
su se papama priznavali odnosili su se samo na pravo diplomatskoga prvenstva
bez drugoga sadraja.
38. SVETA STOLICA I DRAVA VATIKANSKOGA GRADA
293
3. Talijanski Garancijski zakon iz 1871. Odmah nakon poraza Francuske

od Pruske, kao posljednji korak u ujedinjenju Italije, talijanske su postrojbe ule
u Rim u 1870. godini. Nakon odranoga plebiscita Italija je anektirala itavu
Papinsku dravu. Time pape gube svjetovnu vlast.
Talijanska je drava jednostrano i protiv njegove volje uredila poloaj pape
Garancijskim zakonom iz 1871, na temelju kojega je jednostrano preuzela iroke
meunarodne obveze.67
Priznata je nepovredivost papine osobe i u tome pogledu on je bio izjednaen
s talijanskim kraljem. Odreena mu je godinja renta. Priznata mu je potpuna
sloboda u duhovnoj oblasti, potom pravo da alje i prima diplomatske predstavnike kojima su priznata sva diplomatska prava i privilegiji. Zajameno mu
je nesmetano openje sa svim drugim dravama u svijetu.
No papi je bila zanijekana suverenost nad bilo kakvim teritorijem. Priznato mu je
pravo uivanja nekih palaa (Vatikan, Lateran) i nekih zemljita, ali ne i vlasnitvo.
Iako nepovrediv, on i svi lanovi Rimske kurije potpali su pod talijansku sudbenost.
To pape nisu mogli priznati i sami su sebe smatrali zatoenicima talijanske drave
s kojom su odbijali slubene kontakte. Odbijali su i godinju rentu od talijanske
drave. Ali su i dalje izmjenjivali diplomatske predstavnike, odravali su nesmetane
odnose s treim dravama i sklapali su konkordate. Zapravo, nakon 1870. Sveta je
Stolica ostala subjektom meunarodnog prava, iako njezin poloaj nije bio pravno
ureen.
4. Lateranski ugovori iz 1929. Taj je spor uspjeno i trajno bio rijeen trima
ugovorima koje je Sveta Stolica bila sklopila s Italijom koja je tada imala faistiku vlast. U 1929. sklopljen je politiki sporazum pod nazivom Lateranski
ugovor, potom konkordat kojim je ureen poloaj Katolike crkve u Italiji, te
financijska konvencija kojom je iznos rente iz Garancijskog zakona bio prepolovljen.68
Lateranskim je ugovorom ustanovljena Drava Vatikanskoga Grada s papom
kao njezinim glavarom, rijeeno je tzv. Rimsko pitanje, a papi su priznata u biti
ista prava kao i ona iz Garancijskog zakona.
lankom 2. Italija priznaje suverenost Svete stolice u oblasti meunarodnih
odnosa kao atribut uroen njezinoj naravi, u skladu s tradicijom i zahtjevima
njezina poslanstva u svijetu.
67
Vidjeti ocjenu pravnoga domaaja toga jednostranog akta V. . DEGAN: Sources of International Law, The Hague, 1997, pp. 293-294, 305.
68
Vidjeti tekstove LE FUR & CHKLAVER: Recueil de textes de droit international public,
deuxime dition, Paris, 1934, pp. 1002-1029.

Sveta je Stolica priznala da je Lateranskim ugovorom konano i neopozivo rijeeno, i time dokonano Rimsko pitanje, i priznala je Rim kao prijestolnicu Italije.
Italija je sa svoje strane priznala Dravu Vatikanskoga Grada pod papinom suverenou (lanak 26).
U preambuli Lateranskoga ugovora navedeno je: da bi se Svetoj Stolici osigurala
apsolutna i vidljiva neovisnost, treba joj zajamiti neprijepornu suverenost ak i u
meunarodnoj oblasti, i stoga se kao nunost pojavilo ustanovljenje Grada Vatikana s posebnim modalitetima, priznajui Svetoj Stolici na tome podruju puno
vlasnitvo, iskljuivu i apsolutnu vlast i suverenu jurisdikciju. Taj poloaj Drave
Vatikanskoga Grada razraen je u lancima 3 7. Osim bazilike svetoga Petra i
ostaloga podruja koje ini tu dravu, nekim drugim bazilikama i palaama u Rimu
priznata je eksteritorijalnost, a neke su samo osloboene od poreza.
Sveta je Stolica izjavila da se eli udaljiti od prolaznih natjecanja drava i od

meunarodnih skupova u te svrhe, osim ako strane u sporovima jednoglasno
ne zatrae njezinu mirovnu misiju, pridravajui si pravo da u svakome takvom
sluaju oituje svoju moralnu i duhovnu mo. Stoga e se Grad Vatikan uvijek i
u svim sluajevima smatrati neutralnim i nepovredivim podrujem (lanak 24).
Prava koja su ve bila priznata Garancijskim zakonom u Lateranskom se
ugovoru preciziraju i razrauju.
Minijaturna Drava Vatikanskoga Grada ustanovljena je tim ugovorom na
prostoru od oko pola etvornog kilometra (za usporedbu, Papinska drava imala
je do 1870. godine 40 000 etvornih kilometara), i s manje od tisuu stanovnika. Ustanovljeno je i posebno vatikansko dravljanstvo koje je po svojoj naravi
preteito funkcionalno. Stjeu ga dunosnici Katolike crkve dok tamo ive, ali
oni redovito zadravaju i svoje prijanje dravljanstvo.
Nakon pada faistike vlasti i monarhije u Italiji, Ustav Talijanske Republike iz
1947. priznao je u lanku 7. neovisnost i suverenost Katolikoj crkvi u odnosu na
talijansku dravu, kao i Lateranske ugovore. U toj je odredbi navedeno da se ti ugovori mogu mijenjati samo po postupku predvienom za ustavne promjene.
Konkordat i financijska konvencija iz 1929. temeljito su izmijenjeni novim konkordatom od 15. studenoga 1984.69 U njegovu uvodu spomenute su politike i drutvene promjene koje su se u posljednjim desetljeima zbile u Italiji, te razvoj u Crkvi
nakon Drugoga vatikanskog koncila. Njegov lanak 1. potvruje da su Talijanska
Republika i Katolika crkva, svaka u svome poretku neovisne i suverene. Dok je Crkva, s jedne strane, uzela u obzir laiku narav talijanske drave i njezina obrazovnog
sustava, drava se odrekla bilo kakvoga zahtjeva za politikom ili administrativnom
kontrolom nad Crkvom. Talijanski fiskalni reim primjenjuje se samo na imovinu
Svete Stolice koja nema crkveni karakter.
69
Cf., ILM 1985, No. 6, pp. 1589-1597.
295
5. Meunarodni odnosi. Sveta Stolica odrava diplomatske odnose s vie

od 17 drava u svijetu, od kojih sve nemaju veinsko katoliko vjerniko puanstvo. etrdesetak drava ima stalne diplomatske misije pri Vatikanu. Republika
Hrvatska uspostavila je diplomatske odnose sa Svetom Stolicom na razini nuncijature, odnosno veleposlanstva, 8. veljae 1992.
Sveta Stolica ima stalnu promatraku misiju pri UN-u od 1964, a od 1978.
i pri Organizaciji amerikih drava. Punopravna je lanica sljedeih specijaliziranih ustanova UN-a: Meunarodne agencije za atomsku energiju, Svjetskoga potanskog saveza, Meunarodne unije za telekomunikacije te Svjetske
organizacije za intelektualno vlasnitvo. Sudionica je Organizacije za europsku
sigurnost i suradnju (OESS, prije KESS).
Sudjelovala je na brojnim meunarodnim konferencijama. Stranka je i nekih meunarodnih konvencija poput Konvencije o poloaju izbjeglica iz 1951,
bekih konvencija o diplomatskim i konzularnim odnosima iz 1961. i 1963,
Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966,
Beke konvencije o pravu meunarodnih ugovora iz 1969. i dr.
Uz ugovore koje sklapa poput svake druge drave, Sveta Stolica sklapa posebne dvostrane ugovore s drugim dravama pod nazivom konkordata. Konkordati se ravnaju prema propisima Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969.
i istinski su meudravni ugovori.
Konkordatima se ureuje poloaj Katolike crkve u odnosnoj dravi. Njima se
mogu, meu ostalima, urediti, prava, dunosti i odnosi crkvene hijerarhije i dravnih
tijela, materijalna pitanja Crkve, pitanja crkvene discipline, organizacija klera, uvjeti
sluenja vojne obveze sveenika i njihova podmlatka, granice biskupija, organizacija
vjeronauka u kolama, duobrinitvo u vojsci, te druga pitanja.
6. Odnosi Svete Stolice i Drave Vatikanskoga Grada. Mnogi smatraju da

je tu rije o dvjema pravnim osobama.
Sveta je Stolica sredinji upravni organ Katolike crkve. Sastoji se od pape,
dravnoga tajnika i sredinjih tijela (kongregacija) koja upravljaju itavom Crkvom. Premda je bilo i suprotnih miljenja, ini se da je i nakon 1870, kada je
izgubila teritorijalnu suverenost, Sveta Stolica djelovala kao subjekt meunarodnog prava sui generis.
Drava Vatikanskoga Grada, ustanovljena 1929, stekla je openito meunarodno priznanje. Ali u znanosti ima i danas onih koji joj osporavaju znaaj
drave.
Pri tome moda nije odluujui njezin mali teritorij i mali broj stanovnika jer
su to obiljeja i nekih drugih malih drava poput Monaka, San Marina i Lihtentajna. No, za razliku od tih i drugih drava, Drava Vatikanskoga Grada ne postoji

zbog dobrobiti njezinih graana nego radi upravljanja Katolikom crkvom. Uz to,
ta drava ne obavlja ni sve javne slube koje su svojstvene svakoj dravi. Talijanska
policija odrava red na trgu Svetoga Petra. Talijanske eljeznice, vodovod, sanitarni
sustav i PTT opsluuju tu enklavu u Rimu, koja je o Italiji ovisna i glede uivanja
slobode tranzita.
No, kako s pravom istiu neki pisci, nita se ne bi dobilo ako bi se i uspjelo
dokazati da Vatikan nije drava. U meunarodnoj praksi on se openito uzima
kao i svaka druga drava. Stranka je dvostranih i viestranih meunarodnih
ugovora koji se odnose na njegov teritorij.
Kada je rije o mnogostranim konvencijama otvorenima na pristup samo
dravama, ratifikacija Svete Stolice ili Vatikana ima za njihovo stupanje na snagu
jednak uinak kao i ratifikacija bilo koje druge drave. Premda nije lan UN-a,
vidjeli smo da su Sveta Stolica ili Vatikan lanovi nekih specijaliziranih ustanova
UN-a otvorenih samo dravama. U svojstvu drave sudjeluje i na meunarodnim konferencijama, npr. na Konferenciji o europskoj sigurnosti i suradnji (potpisnik je Helsinkog zavrnog akta iz 1975). No odnos tih dvaju entiteta (Svete
Stolice i Drave Vatikanskoga Grada) u praksi nije sasvim jasan.
Vatikan je tako lan Svjetskoga potanskoga saveza i Meunarodne unije za telekomunikacije, dok je Sveta Stolica jedan od osnivaa i lan Meunarodne agencije
za atomsku energiju. Takoer ni pristup mnogostranim konvencijama nije sasvim
dosljedan. Vatikan je potpisao Meunarodni sporazum o itu iz 1956, a Sveta Stolica
Konvenciju o priznanju i izvrenju stranih arbitranih presuda iz 1958, te Konvenciju o tranzitnoj trgovini drava bez izlaza na more iz 1965.
Sveta je Stolica stranka enevskih konvencija o humanitarnome pravu iz 1949,
te bekih konvencija o diplomatskim i konzularnim odnosima iz 1961. i 1963. Neke
dvostrane ugovore ratificirala je Sveta Stolica, a neke druge Vatikan.
inilo bi se pretjeranim tvrditi da je rije o dvama razliitim subjektima meunarodnoga prava. Tree drave ne priznaju svaku od tih cjelina pojedinano,
niti odravaju posebne odnose sa svakom od njih. I analogije o odnosu Svete
Stolice i Vatikana kao o realnoj ili personalnoj uniji drava ne daju najbolja
rjeenja.
Priklonili bismo se miljenju da je rije o odnosu vlade i drave, uz napomenu da je svaka od njih vrlo specifina. Sveta Stolica sama je za sebe izvanteritorijalni subjekt meunarodnoga prava, i taj je njezin poloaj znatno vaniji od
njezina dopunskog poloaja vlade teritorijalno skuene Drave Vatikanskoga
Grada.70 No, bilo da u meunarodnim odnosima nastupa Sveta Stolica bilo Vatikan, u biti se radi o aktima razliitih organa istoga subjekta meunarodnog
prava i sve to ne stvara vee tekoe u meunarodnoj praksi.
70
Cf., James CRAWFORD: The Creation of States in International Law, Oxford, 1979, pp. 159-160.
297
A Katoliku crkvu u njezinoj cjelini najuputnije je opisati kao veliku transnacionalnu vjersku organizaciju.71 To stoga to su njezini ogranci, tj. dijelovi u
razliitim dravama, ukljuujui i u samoj Italiji, podloni unutarnjemu pravu
odnosne zemlje. Osim nuncija, domaa crkvena hijerarhija ne uiva diplomatske povlastice prema opemu meunarodnom pravu.
ak ako se konkordatom predvide i neke povlastice ili izuzea, to te crkvene
ogranke ne izdie iznad pravnoga poretka u njihovoj dravi. No, nakon Drugoga
vatikanskog koncila i Sveta Stolica pazi na to da Crkva bude odvojena od svjetovne
vlasti i neovisna o njoj, te da Katolika crkva ne bude iznad drugih vjerskih zajednica
ak niti u dravama s preteito katolikim stanovnitvom.
7. Malteki viteki red (Suvereni vojni hospitalni red Svetoga Ivana Jeruzalemskoga od Rodosa i Malte), neko je imao teritorijalnu suverenost, a nakon to ju je
izgubio, nastavio je s nekim dravama odravati diplomatske odnose.
Taj je red bio je osnovan u 11. stoljeu prije kriarskoga osvajanja Jeruzalema.
Njegovi su lanovi vodili brigu o bolesnicima i putnicima napose u Jeruzalemu,
ali su kao vitezovi sudjelovali i u borbama. Nakon izgona kriara iz Svete Zemlje,
Red je bio u 1291. premjeten na Cipar, a izmeu 1310. i 1522. vladao je otokom
Rodosom. Nakon to su Osmanlije osvojile i taj otok, Red dolazi na otok Maltu koji
uspjeno brani od Turaka. U 1798. Napoleon I. protjeruje taj red s Malte, a vitezovi
se sklanjaju u Rusiju i u neke talijanske gradove sve dok 1834. nisu nali smjetaj u
Rimu kao humanitarna organizacija.
Malteki je red podvrgnut papi i ima uske odnose sa Svetom Stolicom. Talijanska
mu drava od 1884. priznaje pravo poslanstva, a zakonskom odredbom iz 1929.
priznaje mu pravo da se smatra suverenim, te neke diplomatske poasti, premda
jo od 1798. vie ne vri suverenost nad nikakvim teritorijem.
Malteki red odrava diplomatske odnose s pedesetak drava. Republika Hrvatska uspostavila je s njime diplomatske odnose 22. prosinca 1992. Njezin veleposlanik
pri Svetoj Stolici akreditiran je i pri Maltekom redu.
Za razliku od Svete Stolice (i Drave Vatikanskoga Grada) koja ima objektivnu
meunarodnu osobnost ak i u odnosu na drave koje s njome nemaju odnosa, to
se isto ne moe tvrditi i za Malteki red. Taj red nije subjekt meunarodnoga prava
ak ni u onoj mjeri kao veina vladinih meunarodnih organizacija (v. infra, 49.
i 56). Ali on jest subjekt meunarodnoga prava u odnosu na one drave koje mu to
svojstvo priznaju, meu kojima je i Hrvatska.
Za ostale drave Malteki bi se red u oruanim sukobima mogao smatrati drutvom za pruanje pomoi. Na temelju lanka 125. Tree enevske konvencije o
postupanju s ratnim zarobljenicima iz 1949. zaraene mu strane kao vjerskoj organizaciji mogu priznati pravo da posjeuje ratne zarobljenike i dostavlja im ili raspodjeljuje pomo.72
71
Alain Pellet, 8e dition, Paris, 2009, p. 507.
72
Cf., Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, p. 65.
39. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM

ODNOSIMA
Bibliografija
C. W. JENKS: International Immunities, London, 1961, 178 p.; Philippe CAHIER: Le droit
diplomatique contemporain, Genve-Paris, 1962, 535 p.; Geraldo DO NASCIMENTO E SILVA:
Diplomacy in International Law, Leyden, 1973, 217 p.; Sir Arthur WATTS: The Legal Position in
International Law of Heads of States, Heads of Governments and Foreign Ministers, RCADI 1994,
Vol. 247, pp. 11-130; Sylvie Bonan Les attentats contre les personnes protges u H. ASCENSIO,
E. DECAUX, A. PELLET: Droit international pnal, Paris, 2000, pp. 485-491.
Drave, poput pravnih osoba prema unutarnjem pravu, mogu djelovati samo
putem ovlatenih organa. Najvii organ u tome pogledu jest glavar (ef ) drave,
a u zemljama u kojima taj poloaj postoji, i predsjednik vlade. Svaka moderna drava ima i jedno specijalizirano ministarstvo za vanjske poslove, a njezin
najvii dunosnik ima takoer i po meunarodnom pravu znaajnu ulogu i
nadlenosti za zastupanje svoje drave. To ministarstvo koordinira i upravlja
radom diplomatskih i drugih stalnih i povremenih predstavnitava svoje zemlje
u inozemstvu.
U izvanrednim prilikama, napose u oruanom sukobu, organi drave u meunarodnim odnosima mogu jo biti i vojni zapovjednici u zemlji i u inozemstvu, te zapovjednici ratnih brodova.
Ugovorima se moe predvidjeti i izravna suradnja razliitih drugih tijela dviju
ili vie drava, poput eljeznikih i potanskih uprava, organa unutarnjih poslova,
carinskih organa i sl. Ali se posvuda te raznolike odnose nastoji koordinirati u ministarstvu vanjskih poslova.
Napokon, putem ugovora o pravnoj pomoi moe se predvidjeti uzajamna suradnja sudova dviju (ili vie) drava u izvrenju pravosnanih presuda druge drave. Sudovi na podruju jedne drave mogu na zamolbu suda u drugoj dravi za
njih obaviti odreene izviajne radnje i istragu u kaznenom postupku (ispitivanje
okrivljenika, sasluanje svjedoka i vjetaka, sudski uviaj, pretres), i sl. U tim sluajevima sudovi najee ope putem svojih ministarstava pravosua ili ministarstava
vanjskih poslova.
Organizacija svake drave i raspodjela nadlenosti izmeu njezinih organa

u naelu je njezina unutarnja stvar. Ali, kako emo vidjeti, meunarodno pravo
nadovezuje pravne posljedice na akte pojedinih organa drave, a u nekim sluajevima ak ako oni i prekorae svoje nadlenosti prema unutarnjemu pravu.
Ipak drava snosi odgovornost za meunarodno protupravna djela mnogo irega
kruga organa i osoba od onih ovlatenih za meunarodno openje. To mogu biti
akti zakonodavnih i sudskih organa, akti niih izvrnih, te svih vojnih organa. Uz to,
39. ORGANI DRAVE U MEUNARODNIM ODNOSIMA
299
drava odgovara i za protupravna djela neovlatenih osoba, pa i stranaca, na svome

podruju, ponajprije zbog toga to ih nije sprijeila (vidjeti pojedinosti, infra, 44,
pod 2. i 5).
Mogu se iz praktinih razloga vriti razliite podjele organa drava za meunarodno openje. Najznaajnija je podjela na sredinje (tj. unutarnje) organe
koji djeluju u dravi (glavar drave, najvie zakonodavno tijelo, vlada, ministarstvo vanjskih poslova), te na vanjske organe drave koji djeluju u inozemstvu
(diplomatska, konzularna i druga predstavnitva, ukljuujui misije pri meunarodnim organizacijama). Vaniji su sredinji organi. Oni stvaraju vanjsku
politiku i donose najvanije odluke koje vanjski dravni organi potom uglavnom
provode i izvravaju.
U ovom emo odjeljku raspravljati o sredinjim organima drave, a u onima
koja slijede o onima koji djeluju u inozemstvu.
1. Glavar drava. U meunarodnome pravu on se smatra najviim organom

vanjskoga zastupanja drave. To je vjerojatno naslijee iz apsolutistikoga razdoblja u Europi, kada su se stvarali temelji meunarodnoga prava. Tada je vladar
imao svu vlast u odluivanju i u voenju vanjske politike svoje zemlje, a ostali
su organi bili njegovi pomonici, tj. ministri (sluge). Nakon ograniavanja vladareve moi pisanim ustavima i narodnim predstavnikim tijelima tijekom 19.
stoljea, u demokratskim zemljama glavar drave, po pravilu, ima ogranienu
vlast. U nekima od njih on sam ne moe donositi nikakve samostalne odluke u
ime svoje drave.
Kada se nalazi u drugoj zemlji, glavaru drave iskazuju se najvie poasti,
ali se smatra da one nisu namijenjene njegovoj osobi, nego dravi koju zastupa.
U tome pogledu, s obzirom na naelo jednakosti svih drava po meunarodnom
pravu, danas se ne ine nikakve razlike izmeu nasljednih vladara u monarhijama i
njihovih vladarskih naslova (npr. japanskog cara, britanskoga kralja, velikoga vojvode
Luksemburga, princa od Monaka i dr.); predsjednika republika (npr. predsjednika
Sjedinjenih Amerikih Drava, predsjednika Francuske Republike, predsjednika Njemake, Italije, itd.), ili kolegijalnih tijela koja vre funkciju glavara drave (vicarsko
Savezno vijee, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, negdanje Predsjednitvo SFRJ).
U posljednjem sluaju poasti se obino iskazuju predsjedniku kolegijalnoga tijela ili
drugome lanu kad je ovlaten da u ime toga tijela zastupa svoju dravu u inozemstvu.
Kada se nalazi u inozemstvu, glavaru drave iskazuje se i posebna zatita.

Ta se zatita zasniva u isto vrijeme na meunarodnoj utivosti (kurtoaziji) i
na potrebi da se osigura neovisnost drave koju on slubeno zastupa. Strana
drava duna mu je osigurati na svojemu podruju osobnu nepovredivost protiv napada na njegov ivot, tjelesni integritet i ast. U nekim zemljama kritike
upuene glavaru druge drave u sredstvima informiranja i u knjigama za vrijeme

njegova boravka, opravdavaju se slobodom tiska i izraavanja. No razumno je,
makar za vrijeme trajanja njegova boravka, osigurati da ne dolazi do uvredljivih
vijesti i napisa.
Glavar drave uiva u stranoj zemlji potpuni sudski imunitet u kaznenim
stvarima. On ne smije biti sasluavan, uhien, pozvan pred sud da svjedoi, niti
suen. On uiva i imunitet u graanskim stvarima, ali ga se moe odrei. Do
toga moe doi ako se upusti u parnicu u kojoj je tuen, ili ako u nekoj parnici
uloi protutubu, ili ako se sam pojavi kao tuitelj. U nekim dravama sudovi ne
priznaju graanski imunitet glavaru drave kada djeluje u privatnom interesu.
lanu obitelji glavara drave, kada ga prati u inozemstvu, priznaje se jednak
imunitet, ali nije sasvim jasno je li to pravna obveza drave primateljice ili to ona
ini iz utivosti. Kada se nasljednik prijestolja monarhije ili supruga predsjednika
republike (first lady) nalaze sami u posjetu inozemstvu, imunitet im pripada ako
su u specijalnoj misiji svoje drave. No, i izvan toga, drava primateljica moe im
priznati imunitet na temelju utivosti.
Sporan je poloaj glavara drave kada se na podruju strane drave nae incognito, tj. pod drugim imenom. Smatra se da on ne uiva povlastice glavara drave
sve dok sam ne otkrije svoj identitet, ili on ne bude sluajno otkriven.
Bivemu glavaru drave koji vie ne obnaa vlast u svojoj zemlji strana drava
moe na temelju utivosti iskazivati poasti i priznati sudski imunitet, ali to nije
njezina obveza po meunarodnome pravu.
Za voenje pregovora i za sklapanje ugovora glavar drave ne treba posebnu

punomo (lanak 7-2-a. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, v. supra, 16,
pod 2(a)). Stoga je obiaj da drave uzajamno slubeno komuniciraju, putem
diplomatskih kanala, svaku promjenu u osobi glavara drave.
Izjave glavara drave i ugovori koje on sklopi obvezuju njegovu dravu ako
to ini u okviru svojih opepoznatih ustavnih ovlasti.
U presudi iz 1974. o Nuklearnim pokusima, Meunarodni je sud glede izjava
francuskoga predsjednika Republike danih na televiziji naveo: Ne moe biti sumnje
da javne komunikacije ili izjave, bilo usmene bilo pismene, koje potjeu od njega kao
glavara drave, s obzirom na njegovu funkciju, u meunarodnom pravu oznauju
akte francuske drave (p. 269).
Titularni glavar drave koji nema ustavnih ovlasti za donoenje samostalnih vanjskopolitikih odluka (npr. britanski ili vedski kralj, ili predsjednik Indijske Unije)
morat e se uvati takvih izjava, osim kada ih daje na temelju odluke nadlenoga
dravnog tijela (npr. britanskoga prvoga ministra).
Slino je i glede ugovora koje sklapa glavar drave. Beka konvencija iz 1969. u
lanku 46. iznimno doputa nitavost ugovora ako je pristanak drave da bude njime vezana izraen krenjem neke odredbe njezina unutarnjega prava koje je oito
301
i objektivno jasno drugoj dravi koja se glede toga ponaa u skladu s uobiajenom
praksom i u dobroj vjeri (v. supra, 16, pod 2 (b) (ii), te 22, pod 4 (d)). To bi se
ponajprije odnosilo na ugovor koji bi sklopio glavar drave koji za to oito nema
ustavnih ovlasti, a drugoj je strani bilo poznato da to nije uinio po ovlatenju nekoga
nadlenog dravnoga tijela.
No u dravama iji se unutarnji poredak zasniva na strogoj podjeli zakonodavne, izvrne i sudske vlasti (npr. u Sjedinjenim Amerikim Dravama), glavar
drave kao nositelj izvrne vlasti ima pravo ulaziti u odreene meunarodne
obveze za svoju zemlju. Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava sklapa tzv.
izvrive sporazume bez ratifikacije Senata, u svojstvu vrhovnog zapovjednika
oruanih snaga, ili na temelju svojih ustavnih ovlasti, ili u podrujima u kojima
je za to unaprijed dobio ovlatenje Kongresa (vidjeti supra, 3, pod 3).
I u mnogim drugim dravama, ponajprije u Africi i Aziji, ustavna ili stvarna
uloga glavara drave u vanjskopolitikom odluivanju vrlo je velika. Stoga su
tijekom Drugoga svjetskoga rata od najvee politike vanosti bile odluke donoene na dvostranim i viestranim sastancima glavara drava i vlada.
Afrika Unija po svome Ustavnom aktu iz 2000. ima kao svoj najvii organ Konferenciju Unije koja okuplja efove drava i vlada svojih lanica u kojoj se rezolucije
usvajaju konsenzusom ili dvotreinskom veinom. I Pokret nesvrstanih zemalja, koji
izbjegava institucionalne oblike suradnje, odrava svake tree godine konferencije
efova drava i vlada, na kojima se zakljuci u naelu usvajaju konsenzusom.
2. Vlada i njezin predsjednik. U nekim zemljama, primjerice u Sjedinjenim

Amerikim Dravama, funkcija predsjednika vlade ne postoji jer je glavar drave sam na elu svojega kabineta ministara. U Francuskoj, u kojoj su ustavne
ovlasti predsjednika Republike vrlo iroke, ako stranaki blok kojemu je on na
elu ima veinu u Narodnoj skuptini, predsjednik vlade je neka vrsta njegova
naelnika stoera.
No nakon to je dolazilo do stanja kohabitacije (kada je vladu sastavila suprotna parlamentarna veina od stranakog bloka kojemu na elu nije predsjednik
Republike), poloaj vlade i njezina predsjednika u obavljanju njihovih nadlenosti
postaje neovisniji.
Suprotno tomu, u parlamentarnim monarhijama i ostalim demokratskim dravama zasnovanima na meuovisnosti zakonodavne i izvrne vlasti (Britanija,
vedska, Njemaka, Italija, Indijska Unija, ri Lanka, Japan, i dr.) uloga glavara
drave u odluivanju je simbolina. U tim se zemljama teite vlasti nalazi u
parlamentu, a svu izvrnu vlast ima vlada koja ovisi o potpori parlamenta. U
okviru te izvrne vlasti sve najvanije vanjskopolitike odluke donose vlada i
njezin predsjednik (prvi ministar, kancelar, predsjednik ministarskog vijea i
sl.), koji u tim dravama ima vrlo istaknutu osobnu ulogu.

No, ma kolika bila stvarna vlast predsjednika vlade u odluivanju, za razliku
od dravnoga glavara, on ne simbolizira svoju dravu i njezinu suverenost kada
se nalazi u inozemstvu i osobno ne uiva poasti koje se iskazuju dravnom
suverenu.
Za slubenih boravaka u inozemstvu predsjednik vlade je po svojemu poloaju ef specijalne misije. A Konvencija o specijalnim misijama iz 1969. za
njega uglavnom predvia jednake povlastice i imunitete koje uivaju lanovi
stalne diplomatske misije prema Bekoj konvenciji o diplomatskim odnosima,
iz 1961. (v. infra, 41).
Odgovarajui ugovorni propisi potvruju pravilo da predsjednik vlade ne
treba punomo za pregovore, za usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora ili glede
izraavanja pristanka svoje drave da njime bude vezana.73 Uz to, prema poslovniku Vijea sigurnosti UN-a, predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova ne
trebaju posebnu punomo kada zastupaju svoju zemlju na sastancima Vijea.
Stoga je uobiajeno da si drave meusobno notificiraju i promjene osobe na
poloaju predsjednika vlade.
I predsjednik vlade moe svojim izjavama danima u okviru svojih nadlenosti obvezivati svoju dravu, kada iz njih proizlazi nesumnjiva namjera preuzimanja pravnih obveza.
Spomenuli smo da najvie tijelo Afrike Unije, te sastanci nesvrstanih drava,
ukljuuju efove vlada iz drava u kojima je funkcija glavara drave titularna. A
i najvie politike odluke tijekom Drugoga svjetskoga rata donosile su se na sastancima velike trojice u Teheranu potkraj 1943. te u Jalti i Potsdamu u 1945. Uz
predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava (Roosevelta, potom Trumana), ostali
lanovi te trojke bili su Staljin u svojstvu predsjednika Ministarskog vijea Sovjetskog Saveza, te prvi ministri Britanije Churchill i njegov nasljednik Atlee.
3. Ministar vanjskih poslova. Taj se poloaj razvio iz funkcije tajnika apsolutistikih vladara prije 19. stoljea, koji su se brinuli za odnose njihovih suverena s drugim dvorovima i dravama.
Ministarstvo vanjskih poslova ni danas nije tijelo koje potpuno samostalno
donosi vanjskopolitike odluke svoje drave. Ono je podinjeno i za svoj rad
odgovara vladi ili izravno parlamentu, ili glavaru drave.
Ministarstvo vanjskih poslova je sluba koja koordinira politike i druge
odnose svoje drave s inozemstvom i s meunarodnim organizacijama. Njegovi
su dijelovi diplomatska i konzularna predstavnitva te zemlje u inozemstvu.
73
Usp., lanak 7. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969.
303
A strana diplomatska predstavnitva u stalnom su odnosu s ministarstvom vanjskih poslova drave primateljice.
To je ministarstvo obino organizirano na funkcionalnom i geografskom naelu.
Postoje odjeli i slube za suradnju s meunarodnim organizacijama, za gospodarsku
suradnju, pravna sluba, ukljuujui slubu za meunarodne ugovore, i dr. Usporedo
postoje odjeli za pojedine regione svijeta, meu kojima gotovo redovito i poseban
odjel za susjedne drave.
Ministar vanjskih poslova redovito je lan vlade i medu drugim ministrima

ima u njoj istaknut poloaj. On je neposredno nadreen cjelokupnome diplomatskom osoblju u inozemstvu, koje djeluje po njegovim uputama. S njime stalno kontaktiraju efovi stranih diplomatskih misija akreditirani u njegovoj zemlji.
On sudjeluje u najvanijim dvostranim pregovorima i na meunarodnim konferencijama. Obrazlae i brani vanjsku politiku svoje vlade pred parlamentom.
Razvoj i grananje meunarodnih odnosa doveli su do toga da rijetko u kojoj
zemlji ministar vanjskih poslova moe sm obavljati svoje mnogobrojne funkcije.
Stoga mu u radu pomae njegov zamjenik (ili dravni podtajnik), i vie pomonika.
Ni ministru vanjskih poslova, poput glavara drave i predsjednika vlade, ne

treba punomo za pregovore i za usvajanje teksta ugovora. Stoga se i promjene
osobe na toj dunosti redovito notificiraju drugim dravama putem diplomatskih kanala.
Stalni sud meunarodne pravde u presudi o Pravnom poloaju Istonoga Grenlanda iz 1933. stao je na stajalite da odgovor ministra vanjskih poslova koji on u
ime svoje vlade daje na upit stranoga diplomatskog predstavnika, glede pitanja koja
pripadaju njegovoj nadlenosti, obvezuje njegovu dravu (Series A/B , No. 53, p. 71).
4. Parlament (predstavniko tijelo). I nakon ograniavanja vlasti vladara kao

posljedica graanskih revolucija u 19. stoljeu, predstavnika tijela jo uvijek
nisu imala utjecaja na vanjskopolitiko odluivanje u njihovim dravama. Osim
u Sjedinjenim Amerikim Dravama, najvanije odluke iz toga podruja donosile su se u vladi. To se opravdavalo potrebom tajnosti diplomacije.
Vlade su drava putem tajnih pregovora preuzimale dalekosene vojne i
politike obveze s kojima predstavnici biraa u parlamentima uope nisu bili
upoznati. Tijekom Prvoga svjetskoga rata ta je praksa bila podvrgnuta otroj
kritici i osudi. Smatralo se da je taj nain sporazumijevanja uvukao drave i narode u taj sukob, koji je potrajao nepredvieno dugo. Prvi je svjetski rat doveo
do golemog broja ratnih rtava i stradanja civila u pozadini zbog gladi i bolesti,
i to je u nizu zemalja dovelo do revolucija i socijalnih gibanja.
Kao reakcija na to stanje bilo je proglaeno naelo javnosti diplomacije, i to u
Dekretu o miru boljevike vlade u Rusiji potkraj 1917, te kao prva toka Wilsonova

programa za mir od 8. sijenja 1918. Iz toga su proizali propisi u Paktu Lige naroda
iz 1919. (lanak 18), te u Povelji UN-a iz 1945. (lanak 102) o dunosti registriranja
i objavljivanja svih meunarodnih ugovora (v. supra, 16, in fine).
U mnogim se dravama predstavnika tijela nisu do danas uspjela izboriti za

ire pravo u odluivanju, nadzoru i uvidu u vanjske poslove svoje zemlje. Potreba
ouvanja tajnosti pregovora kao uvjet njihova uspjeha, kao i navodna potreba
uvanja dravnih i vojnih tajni od interesa za nacionalnu sigurnost zemlje, dovode do toga da su parlamenti rijetko kada upoznati s tijekom i pojedinostima
vanih meunarodnih pregovora svoje zemlje (osim ponegdje njihovih odbora
za vanjsku politiku).
Predstavnika bi tijela trebala utvrivati i odobravati dugorone vanjskopolitike ciljeve svoje zemlje i davati suglasnost na sve vanije akte na podruju
te djelatnosti, ukljuujui ratifikaciju ugovora o politikoj, vojnoj i drugoj suradnji.74
U trenucima meunarodne krize to se pravo najee prenosi na izvrna
tijela, premda to ne mora uvijek i nuno biti tako.
Parlamenti mnogih drava ukljueni su u meunarodnu suradnju putem povremenih posjeta njihovih izaslanstava parlamentima drugih zemalja, te u Interparlamentarnoj uniji u kojoj su okupljeni predstavnici parlamenata mnogih drava. Interparlamentarna je unija meunarodna nevladina organizacija i nije subjekt
meunarodnoga prava.
74
U nekim poredcima, npr. onome u Britaniji, Parlament nije nadlean za ratifikaciju meunarodnih ugovora. Vidjeti o tome supra, 3, pod 3.
305
40. DIPLOMATSKI ZASTUPNICI

Bibliografija
I. I. BLIENKO: Diplomatieskoe pravo, Moskva, 1972, 24 str.; K. K. SANDROVSKIJ:
Diplomatieskoe pravo, Moskva, 1981, 239 str.; Svjetlan BERKOVI: Diplomatsko i konzularno
pravo, Zagreb, 1997, 343 str.
1. Uvod. Povremeno slanje poslanstava (misija) u druge zemlje radi pregovora i ugovaranja od 15. stoljea postupno smjenjuje praksa stalnih diplomatskih
predstavnika. Stalne diplomatske misije najprije su izmjenjivale drave-gradovi
u sjevernoj Italiji a ta se praksa potom proirila i na europske velesile. S obzirom
na to da su tada na stranim dvorovima diplomatski predstavnici predstavljali ne
samo svoju dravu nego i osobu vladara, nerijetko su izbijali sporovi o njihovu
prvenstvu, i to sve do konca 18. stoljea.
Na Bekom kongresu 1815. o tome se pitanju bavila posebna komisija, i na
njemu je ta oblast meunarodnoga prava tada bila prvi put uspjeno kodificirana. Usvojen je Pravilnik o rangu diplomatskih predstavnika.
Taj pravilnik uredio je vana pravila o prvenstvu diplomatskih predstavnika,
koja su se potom uspjeno primjenjivala gotovo stoljee i pol. Podijelio ih je u tri
razreda (klase): (i) ambasadori, legati i nunciji; (ii) poslanici, ministri ili drugi opunomoenici pri suverenima i (iii) otpravnici poslova opunomoeni pri ministrima
vanjskih poslova. Aachenski protokol iz 1818. upotpunio je te razrede, dodajui im
kao pretposljednji: ministre rezidente, s time da je razred otpravnika poslova ostao
zadnji. Taj se razred, meutim, nije potvrdio u praksi.
Izmeu dva svjetska rata, u sklopu Panamerike unije, u Havani je 1928. usvojena Amerika konvencija o diplomatskim predstavnicima. Ona nije dirala u njihove
razrede i po svome je domaaju ostala regionalnoga znaaja.
U vrijeme sukoba sa Sovjetskim Savezom delegaciji bive Jugoslavije uspjelo je u
1952. da Opa skuptina UN-a usvoji rezoluciju kojom je od Komisije za meunarodno pravo bilo zatraeno da razmotri to pitanje u svrhu kodifikacije.
Na temelju razliitih nacrta Komisije za meunarodno pravo, do sada su

usvojene sljedee konvencije iz diplomatskih i konzularnih odnosa:
Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961., koja je stupila na snagu
u 1964. (u nastavku teksta: Beka konvencija iz 1961);
Beka konvencija o konzularnim odnosima, iz 1963. koja je stupila na snagu u
1967. (u nastavku teksta: Beka konvencija iz 1963);
Konvencija o specijalnim misijama, usvojena rezolucijom Ope skuptine
UN-a 253 (XXIV) u 1969, stupila na snagu u 1985;
Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1975, koja jo nije stupila na snagu;

Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju kaznenih djela poinjenih protiv osoba pod meunarodnom zatitom ukljuujui diplomatske agente, usvojena
rezolucijom Ope skuptine UN-a 3166 (XXVIII) u 1973, a stupila je na snagu
u 1977) i
Konvencija o sigurnosti osoblja UN-a i pridruenoga osoblja iz 1994. na snazi
od 1999. godine.75
Time su te vane oblasti meunarodnoga prava postale meu najbolje ureenima i kodificiranima, iako ni to nije izbjeglo teke sporove.
Nakon svrgavanja iranskoga aha Reze Pahlavija 1979, 4. studenoga iste godine
skupina aktivista koja je sebe nazivala muslimanskim studentima pristaama politike imama (Homeinija), zauzela je ambasadu Sjedinjenih Amerikih Drava u Teheranu i zarobila je sve zateeno osoblje kao taoce.76 Sljedeega dana bili su zauzeti
i ameriki konzulati u Tabrizu i irazu. Iranska se vlast solidarizirala s tim inom.
Koncem istoga mjeseca Sjedinjene Amerike Drave pokrenule su parnicu pred
Meunarodnim sudom u Den Haagu temeljem bekih konvencija iz 1961. i 1963. i
Konvencije iz 1973, kojima je i Iran bio stranka, zahtijevajui u isto vrijeme od Suda
i izricanje privremenih mjera. Sjedinjene Amerike Drave su od Irana zatraile da
odmah oslobodi taoce, da vrati zauzete zgrade i zaplijenjene arhive i dokumente u
ameriki posjed, da kazni poinitelje i isplati naknadu za poinjenu tetu. Iran se
nije odazvao toj tubi i nije sudjelovao u parnici.
Sud je 15. prosinca 1979. svojim rjeenjem naloio privremene mjere. Nakon to
se Iran od njih ogluio, Sud je 24. svibnja 1980. izrekao presudu kojom je usvojio sve
amerike zahtjeve, s time da je obje strane pozvao da se pokuaju sporazumjeti o
nainu i iznosu isplate poinjene tete prije nego to Sud o tome odlui.77
Sud se u tim dvjema odlukama izjasnio o nekim pitanjima diplomatskih odnosa.
U rjeenju o privremenim mjerama naglasio je da: ... nema temeljnijeg uvjeta za
odranje odnosa izmeu drava od nepovredivosti diplomata i ambasada; tako su
narodi svih vjera i kultura tijekom povijesti potivali reciprone obveze u tu svrhu...
(p. 19, para. 38). U presudi iz 1980. Sud je dodao:
... Beke konvencije koje kodificiraju pravo diplomatskih i konzularnih odnosa,
obuhvaaju naela i pravila bitna za odranje miroljubivih odnosa izmeu drava
koja su irom svijeta prihvatili narodi svih vjera, kultura i politikih pripadnosti...
(p. 24, para. 45). Stoga i izvan ugovornih odnosa ta temeljna pravila obvezuju sve
drave kao jus cogens.
75
Hrvatska je stranka svih tih konvencija koje su stupile na snagu osim posljednje.
76
Vidi Olga UKOVI: Zatita amerikog diplomatskog i konzularnog osoblja u Teheranu,

JRMP 1981, br. 1-3, str. 133-151.
77
Iran se ogluio i na tu presudu. Spor sa Sjedinjenim Amerikim Dravama bio je rijeen tek
Alirskim sporazumom iz sijenja 1981, temeljem kojega su taoci bili osloboeni i vraeni u domovinu, a zamrznuta iranska imovina u Sjedinjenim Amerikim Dravama bila je osloboena.
Radi rjeavanja izvanrednih zahtjeva obiju stranaka ustanovljen je poseban Iransko-ameriki
tribunal (Iran US Claims Tribunal) u Den Haagu.
307
Valja initi razliku izmeu diplomatskih odnosa kao preteito politikih i

konzularnih odnosa. Ali vidjet e se da se te dvije funkcije pokatkad isprepleu.
2. Pravo poslanstva. Znanost i meunarodna praksa nedvojbeno su na stajalitu da svaka suverena drava ima aktivno i pasivno pravo poslanstva. Aktivno
pravo poslanstva znai pravo drave iljateljice (lEtat accrditant, the sending
State) da upuuje svoje diplomatske predstavnike u druge zemlje (drave primateljice, Etats accrditaires, receiving States). Pasivno pravo poslanstva znai
da drava primateljica ima pravo primati strane diplomatske predstavnike.
U 19. stoljeu, nakon to je potpao pod francuski protektorat, Tunis je izgubio
aktivno, ali je zadrao ogranieno pasivno pravo poslanstva.
Pitanje je imaju li drave lanice federacije aktivno i pasivno pravo poslanstva.
Ispravno je gledite da one to pravo nemaju, osim ako im je ono izriito priznato
u ustavu ili ustavnoj praksi federacije. Ali u sjeditima tih zemalja esto stoluju
generalni konzuli stranih drava. Kanadska provincija Quebec otvorila je u nekim
stranim gradovima svoja trgovinska predstavnitva.
Prema opemu meunarodnom pravu ne postoji nikakva dunost drava

da stupaju u diplomatske odnose i da ih odravaju. Beka konvencija iz 1961.
(lanak 2) to potvruje: Uspostavljanje diplomatskih odnosa i uspostavljanje
stalnih diplomatskih misija vri se na temelju uzajamnog pristanka.
Drava iljateljica moe akreditirati istoga efa misije u vie drugih drava,
ako se ni jedna tome ne opire.
Danas se mnoge drave koriste tom praksom radi utede u trokovima. Tako su
neke udaljene drave akreditirale svoje predstavnike u Hrvatskoj, ali im je stalno
sjedite u Budimpeti, Beu ili u nekoj drugoj prijestolnici. Predstavnici nekih drugih
drava sa sjeditem u Zagrebu akreditirani su i u Sloveniji te Bosni i Hercegovini. U
tim sluajevima ef misije povremeno posjeuje prijestolnice u kojima nema stalnoga sjedita i tamo obavlja diplomatske radnje. Mogue je da neka drava u nekoj
zemlji uspostavi diplomatsku misiju, ali da njezin ef ima stalno sjedite u drugoj.
Tada u vrijeme njegove odsutnosti misijom upravlja otpravnik poslova ad interim.
Takoer vie drava moe u nekoj dravi akreditirati istu osobu u svojstvu
efa misije, ako se drava primateljica tomu ne opire.
Ambasade vicarske zastupaju u svim stranim zemljama interese Lihtentajna
i njegovih graana. Ambasade Nizozemske zastupaju Luksemburg u zemljama u
kojima on nema stalnu misiju. I napokon, ako neka drava lanica Commonwealtha nema stalnu misiju u nekoj dravi, njezine interese obino zastupa britanska
ambasada.
Od gornjega valja razlikovati privremeno zastupanje neke drave u razdoblju dok
nije uspostavila pune diplomatske odnose ili ako je te odnose s drugom dravom
naknadno prekinula. Tada drava iljateljica moe, uz pristanak drave primateljice,

povjeriti zatitu svojih interesa i interesa svojih dravljana diplomatskoj misiji neke
tree drave (lanci 45 46. Beke konvencije iz 1961). Dok Hrvatska nije uspostavila vlastitu mreu diplomatskih misija, njezine interese u 1992. privremeno su
zastupale u treim zemljama misije Austrije. U razdoblju izmeu 1957. i 1968, kada
je Savezna Republika Njemaka prekinula diplomatske odnose s bivom Jugoslavijom zbog njezina priznanja Demokratske Republike Njemake, interese SFRJ u
Njemakoj zastupala je vedska ambasada u Bonnu, a njemake interese u Jugoslaviji
Francuska ambasada u Beogradu.
3. Funkcije diplomatskih misija sastoje se prema Bekoj konvenciji iz 1961.

(lanak 3), izmeu ostaloga, u sljedeemu:
a) u predstavljanju drave iljateljice u dravi primateljici;
b) u zatiti interesa drave iljateljice i njezinih graana u granicama dozvoljenima meunarodnim pravom;
c) u pregovaranju s vladom drave primateljice;
d) u skupljanju obavijesti svim dozvoljenim sredstvima o stanju i razvoju
dogaaja u dravi primateljici i izvjetavanju o tome vlade drave iljateljice;
e) u unapreivanju prijateljskih odnosa i razvijanju gospodarskih, kulturnih
i znanstvenih odnosa izmeu drave iljateljice i drave primateljice.
Dakle, kako proizlazi iz teksta Beke konvencije iz 1961, to se nabrajanje
funkcija diplomatskih misija ne iscrpljuje. Ali se djelovanju misije u opisanim
okvirima ne moe prigovoriti.
4. Diplomatski predstavnik (ef misije). Poput Bekoga pravilnika iz 1815,
i Beka konvencija iz 1961. dijeli efove diplomatskih misija u tri razreda (klase),
i to:
a) Veleposlanici (ambasadori, poklisari) ili nunciji, akreditirani kod dravnih
glavara, i drugi efovi misija jednakoga ranga. U tome su rangu visoki komesari
koje meusobno izmjenjuju drave lanice Commonwealtha. Do ujedinjenja
dviju njemakih drava u 1990, one su na elu svojih misija u Bonnu i Berlinu
imale stalne predstavnike u rangu ambasadora;
b) Poslanici, ministri ili internunciji (envoys, ministres ou internonces; envoys, ministers or internuncios), akreditirani kod dravnih glavara;
c) Otpravnici poslova (chargs daffaires), akreditirani kod ministara vanjskih
poslova. U tome razredu radi se o stalnim otpravnicima poslova, za razliku od
otpravnika poslova ad interim koji privremeno upravlja misijom u odsutnosti
ili sprijeenosti stalnoga efa misije.
Nuncije i internuncije akreditira Sveta Stolica.
309
Beka konvencija izriito navodi (u lanku 14(2)) da, osim u pogledu prvenstva i etikecije meu efovima misija, ne postoje nikakve razlike glede njihove
pripadnosti odreenom razredu.
Ipak, ta tri razreda ostatak su negdanjega neravnopravnoga poloaja drava u
meunarodnim odnosima. Sve do razdoblja Drugoga svjetskoga rata veleposlanike su izmeu sebe izmjenjivale samo priznate velesile (npr. Britanija, Francuska,
Njemaka, Rusija, Italija, Sjedinjene Amerike Drave, Japan, Kina, panjolska). U
manjim dravama one su bile zastupljene poslanicima. I te manje drave su izmeu
sebe, i u svim drugim dravama, bile zastupljene samo poslanicima.
Izmeu dva svjetska rata Poljska i Brazil izborili su se da i oni s ostalim velesilama izmjenjuju ambasadore. Bilo je i drugih iznimaka, Npr. zbog posebnih dinastikih veza Jugoslavija i Rumunjska izmijenile su ambasadore.
Ve tijekom Drugoga svjetskoga rata te su se razlike poele postupno naputati. Danas je postala prava rijetkost da drave, bez obzira na njihovu veliinu
i mo, imaju diplomatske odnose s drugima na razini poslanika ili stalnih otpravnika poslova. Ali je ostalo pravilo da drave sporazumno odreuju kojemu
e razredu pripadati njihovi efovi misija (lanak 15). Ipak nema nikakvoga
pravnog pravila, pa ni obiajne prakse, koja bi ih sprjeavala u tome da to budu
ambasadori. Tako je i Hrvatska otpoetka razmijenila sve efove misija sa stranim zemljama na razini veleposlanika (ambasadora).
Svi efovi misija akreditirani u jednoj dravi ine diplomatski zbor (diplomatski kor), na elu kojega se nalazi doyen (duajen). Sve do Bekoga kongresa
1815. najvee su se europske sile sporile o tome ambasadoru kojega e suverena
pripasti ta poast. Od tada, a to je potvreno i Bekom konvencijom iz 1961, ta
poast pripada efu misije najviega razreda u dravi primateljici (danas gotovo
bez iznimke ambasadoru), koji je na tome poloaju neprekidno proveo najdulje
vrijeme. Ostali efovi misija dobivaju rang u svakome razredu prema danu i asu
predaje vjerodajnice (akreditivnih pisama) glavaru drave primateljice.
Ako neka osoba bude kao ef misije opozvana i nakon toga poslije opet bude
imenovana za efa misije u istoj dravi primateljici i u istom razredu, tada joj se rang
odreuje prema danu i asu predaje novih vjerodajnica.
Od gornjega Beka konvencija priznaje izuzetak koji je nastao u praksi. U

dravama s preteito katolikim puanstvom, doyen diplomatskoga zbora po
obiaju je uvijek nuncij Svete Stolice, dok se rang ostalih efova misija odreuje
prema datumu predaje vjerodajnica. Takav je sluaj i u Republici Hrvatskoj.
Diplomatski zbor kao posebno tijelo nije spomenut u Bekoj konvenciji iz
1961. On ima preteito protokolarnu funkciju. Predvoen doyenom, kolektivno

nastupa pri slubenim sveanostima (nacionalni praznik, Nova godina ili pri
slubenom posjetu stranoga dravnog glavara dravi primateljici).
Neko je diplomatski zbor kolektivno nastupao kod organa drave primateljice
radi zatite ugroenih diplomatskih prava i povlastica. Danas, kada su drave po
mnogim osnovama podijeljene, takav kolektivni nastup teko je zamisliv. Ne radi se
o nastupu diplomatskoga zbora ako veleposlanici drava predstavljenih u nekome
meunarodnom tijelu (npr. lanica Vijea za provedbu mira prema Daytonskim
sporazumima) zajedniki nastupe radi davanja ili primanja nekih obavijesti.
efa misije u drugim dravama drava iljateljica imenuje prema svojemu

izboru i svojim kriterijima za takve dunosti, i na vrijeme koje ona odredi. Ali
u tome ona nije sasvim slobodna. Prije nego to slubeno imenuje neku osobu, drava iljateljica mora za nju od drave primateljice zatraiti pristanak
(agrment). Drava primateljica moe odbiti dati taj pristanak, a da nije duna
navesti razloge za to (lanak 4). Da bi se izbjeglo izriito odbijanje, pokatkad
se s davanjem pristanka odugovlai, iz ega se moe ustanoviti negativan stav
drave primateljice prema osobi u pitanju.
Nakon to se za efa misije dobije pristanak, njegova funkcija poinje tei od
trenutka predaje vjerodajnice (lettres de crance) glavaru drave primateljice u
sveanoj audijenciji. To vrijedi za ambasadora i poslanika koji su akreditirani
kod dravnoga glavara. Stalni otpravnik poslova predaje vjerodajnicu ministru
vanjskih poslova drave primateljice.
U nekim dravama funkcija efa diplomatske misije poinje tei ve od notifikacije njegova prispijea u dravu primateljicu i predaje kopije njegove vjerodajnice u
ministarstvu vanjskih poslova.
U vrijeme dok je mjesto efa diplomatske misije upranjeno, ili ako je on

privremeno sprijeen obavljati svoju dunost, kao ef misije privremeno djeluje otpravnik poslova ad interim. To je po pravilu najstariji lan diplomatskoga osoblja misije, a ako takvoga nema, izuzetno se moe imenovati neki lan
administrativnoga i tehnikog osoblja. Notifikaciju imena otpravnika poslova
ad interim vri ef misije, a ako je on sprijeen, ministarstvo vanjskih poslova
drave iljateljice.
Dunost efa misije prestaje njegovim opozivom od strane drave iljateljice (protekom predvienoga vremena za tu dunost, umirovljenjem, njegovom
ostavkom ili boleu) ili njegovom smru. Ta dunost takoer prestaje ako je
drava primateljica osobu efa misije proglasila za persona non grata (neprihvatljivom osobom). Notifikacija o tome ne mora navoditi razloge.
Zbog pogoranja politikih odnosa, a u znak protesta, i drava iljateljica
moe privremeno ili za stalno opozvati svoga efa misije u dravi primateljici.
311
Blai je oblik njegovo pozivanje na konzultacije ili njegov odlazak na odmor

u dravu iljateljicu.
Kada naputa svoju dunost u normalnim prilikama, ef misije u sveanoj
audijenciji predaje glavaru drave primateljice svoje odazivno pismo (lettres de
rappel). Uobiajeno je da tom prilikom bude odlikovan. Stalni otpravnik poslova
uruuje to pismo ministru vanjskih poslova.
Ali i u izvanrednim okolnostima, poput izbijanja oruanoga sukoba izmeu
dviju drava, prekida diplomatskih odnosa ili proglaenja osobe efa misije za
persona non grata, ef misije i svi lanovi misije zadravaju sve povlastice i
imunitete do naputanja podruja drave primateljice ili do isteka razumnog
roka koji im je u tu svrhu odobren.
5. Ostalo osoblje diplomatske misije. Razvoj meunarodnih odnosa i suradnje doveo je do potrebe da diplomatska misija, uz efa, ima vei ili manji
broj ostalih suradnika. Neki od njih diplomatski agenti a to je uz efa misije
ostalo diplomatsko osoblje, mogu po njegovoj ovlasti ili samostalno obavljati
diplomatske funkcije.
S obzirom na obujam njihovih ovlasti, funkcije te povlastice i imunitete, iz
Beke konvencije iz 1961. proizlazi podjela cjelokupnoga osoblja diplomatske
misije u etiri sljedee skupine:
a) ef misije, tj. osoba koju je drava iljateljica ovlastila da djeluje u tome
svojstvu;
b) d
iplomatsko osoblje, tj. lanovi diplomatske misije koji imaju diplomatski
poloaj (status);
c) a
dministrativno i tehniko osoblje (kancelari, tj. pisari, arhivari, tumai,
ifranti i sl.);
d) posluno osoblje (vratari, uvari, vozai, istai i sl.) te u nekim sluajevima
i privatna posluga lanova misije.
lanovi diplomatskoga osoblja pod (a) i (b) moraju u naelu biti dravljani
drave iljateljice. Oni ne mogu biti dravljani drave primateljice, osim uz njezinu suglasnost koju ona moe u svakome trenutku povui. To se odnosi i na
osobe koje imaju dvostruko dravljanstvo, ono drave iljateljice i ono drave
primateljice.
lanovi diplomatskoga osoblja razvrstani su po zvanjima prema propisima
drave iljateljice. Uobiajena su sljedea zvanja: opunomoeni ministar savjetnik, savjetnik, prvi sekretar, drugi sekretar, trei sekretar te attach (atae,
diplomatski pripravnik).
Diplomatski dunosnici mogu biti zadueni za posebne poslove u odnosima
s dravom primateljicom. To su vojni, pomorski i zrakoplovni attach, potom

attach za kulturu, za gospodarstvo, za tisak i dr. U tim sluajevima poloaj i
naziv attach ne odgovara najniemu zvanju lana diplomatskoga osoblja.
Broj osoblja diplomatske misije moe se utvrditi sporazumno s dravom
primateljicom. Taj broj trebao bi odgovarati obujmu uzajamnih interesa, stup
nju politike, vojne, gospodarske ili druge suradnje, od brojnosti graana drave
iljateljice koji su stalno nastanjeni u dravi primateljici ili tamo povremeno
borave kao turisti ili u druge svrhe.
Najvee drave obiavaju u drugim zemljama drati diplomatske misije s
nekoliko stotina, pa i preko tisue lanova u razliitim svojstvima.
Ako o tome ne postoji sporazum, drava primateljica moe od drave iljateljice zahtijevati da se taj broj kree u granicama koje ona smatra razumnima i
normalnima, uzimajui u obzir okolnosti i uvjete u dravi primateljici i potrebe
misije o kojoj se radi.
Kao izraz pogoranja meusobnih osoba (ako se npr. otkrije pijunska mrea u
dravi primateljici i napose ako su u nju upleteni i lanovi misije), pokatkad drava
primateljica postavlja zahtjev da se taj broj drastino smanji i za to postavlja kratak
rok. U takvim sluajevima najee e i drava iljateljica uzvratiti istim mjerama,
makar za to ne imala stvarnoga povoda.
6. Specijalne misije. Pod specijalnim misijama podrazumijeva se tzv. diplomacija ad hoc, koja se rairila naroito nakon Drugoga svjetskoga rata. Uz
mreu stalnih diplomatskih misija, koristei se dananjom brzinom i udobnou
putovanja zrakoplovima, drave u meusobnim odnosima nerijetko izmjenjuju
slubena izaslanstva (delegacije) na raznovrsnim razinama.
Radi se o posjetima glavara drava s pratnjom ili izaslanstava na ijemu elu
moe biti predsjednik vlade, ministar vanjskih poslova ili drugi odgovorni ministar. Specijalna misija moe se sastojati i od strunjaka s ciljem pregovora o tehnikoj, gospodarskoj, vojnoj, politikoj ili drugoj suradnji. Ona moe pregovarati
samo radi razmjene miljenja i informacija ili s ciljem rjeavanja nekoga spora
ili sklapanja ugovora. Pojam specijalnih misija obuhvaa i dravne delegacije
koje sudjeluju na viestranim ili mnogostranim diplomatskim konferencijama.
Na temelju izvjea profesora Milana Bartoa iz bive Jugoslavije, Komisija za
meunarodno pravo sainila je nacrt konvencije o specijalnim misijama. Za usvajanje te konvencije nije bila sazvana diplomatska konferencija. Njezin tekst je 8.
prosinca 1969. usvojen u Opoj skuptini UN-a rezolucijom 2530 (XXIV) te potom
stavljen dravama na potpisivanje, ratifikaciju i pristup.
Tekst te konvencije uglavnom prilagoava za potrebe specijalnih misija naela i
odredbe iz Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961.
313
Do upuivanja specijalne misije moe doi samo uzajamnim sporazumom s dravom primateljicom. Neka drava moe istu specijalnu misiju uputiti u jednu ili u
vie drugih drava. U tome sluaju zatrait e pristanak svih tih drava. Isto tako,
vie drava moe istovremeno uputiti svoje specijalne misije u neku zemlju radi
razmatranja pitanja od zajednikoga interesa. Tada se moe raditi o diplomatskoj
konferenciji.
Nepostojanje diplomatskih i konzularnih odnosa nije smetnja za upuivanje i
primanje specijalnih misija. Godine 1972. predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Richard Nixon bio je u misiji u Pekingu prije nego to je njegova zemlja priznala
Vladu Narodne Republike Kine kao jedinu zakonitu vladu te zemlje. Putem specijalnih misija mogu, dakle, izravno pregovarati strane nekoga spora, pa i zaraene
strane.
Sastav, osoba efa misije, vrijeme dolaska i odlaska i lokacija prostorija kojima e
se koristiti specijalna misija prethodno se notificiraju ministarstvu vanjskih poslova
drave primateljice, na to ona moe staviti primjedbe. Ona moe bez obrazloenja
odbiti prihvat neke osobe za lana misije, a neku osobu moe i naknadno proglasiti
za persona non grata.
Glede nepovredivosti osobe te povlastica i imuniteta lanova misije dok obavljaju
tu privremenu dunost, i glede nepovredivosti prostorija, arhiva i prepiske misije te
stanova njezinih lanova, primjenjuju se u biti isti propisi kao i za stalno diplomatsko
osoblje. O tome e biti rijei u sljedeem odjeljku.
7. Misije drava pri meunarodnim organizacijama. Povelja UN-a ne

predvia stalna predstavnitva drava lanica i drugih drava pri sjeditu te
svjetske organizacije. Tek jedna njezina odredba (lanak 28) predvia da svaka
drava lanica Vijea sigurnosti (stalna i izabrana) ima u svako doba predstavnika u sjeditu Organizacije da bi taj organ mogao neprestano djelovati.
Ali ve rezolucija Ujedinjeni za mir, to ju je Opa skuptina usvojila u
1950, predvia sazivanje hitnih izvanrednih zasjedanja Ope skuptine u roku
od 24 sata, u sluajevima naruavanja mira ili ina napada, kada Vijee sigurnosti nije u stanju vriti svoju odgovornost. Do 1950. je, naime, veina drava
lanica ve bila otvorila svoje stalne misije pri sjeditu UN-a u New Yorku. I
drave nelanice kojima svjetska organizacija priznaje poloaj promatraa te
potom priznati narodnooslobodilaki pokreti, otvorili su svoje stalne promatrake misije pri UN-u.
Na poloaj stalnoga predstavnika pri UN-u u New Yorku obino se postavlja
iskusan i odgovorni diplomat. U mnogim dravama ta se dunost smatra najodgovornijom, odmah nakon one ministra vanjskih poslova. Tako su u sjeditu UN-a
stalno na okupu predstavnici praktino svih drava svijeta. I izvan formalnih zasjedanja organa svjetske organizacije, meu njima su mogui stalni susreti i pregovori.
To pokatkad u diskreciji ine predstavnici drava (i oslobodilakih pokreta) koje se
meusobno ne priznaju ili ne odravaju diplomatske odnose.

Osim New Yorka, mnoge su drave otvorile stalne misije i pri europskom sjeditu
UN-a u enevi, gdje je ujedno sjedite veega broja specijaliziranih ustanova UNa. Slina predstavnitva djeluju u sjeditu UN-a u Beu te u Parizu i nekim drugim
sjeditima meunarodnih organizacija.
Beka konvencija o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1975. predvia za te svrhe precizna pravna pravila.
Najvei broj njezinih propisa ini kodifikaciju ve postojeega prava koje priznaju drave lanice meunarodnih organizacija, same organizacije, te drave
domaini na podruju kojih se nalaze sjedita organizacija, njihovi uredi ili se
odravaju sastanci organa neke organizacije ili diplomatska konferencija pod
njezinim okriljem. Ta konvencija, dakle, u trokutu ureuje odnose izmeu organizacija, njihovih drava lanica i nelanica te drava domaina.
Propisi o povlasticama i imunitetima koje ta konvencija predvia u biti su prilagoeni propisi iz Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961, kao kad se
radi i o specijalnim misijama.
Beka konvencija iz 1975. sadri posebna pravila o stalnim misijama pri

meunarodnim organizacijama te posebne odredbe o izaslanstvima (delegacijama) drava u organima i na konferencijama, koja preteito imaju obiljeje
specijalnih misija.
(a) Stalne misije pri meunarodnim organizacijama. Drave lanice i nelanice mogu otvarati stalne misije ako to doputaju pravila organizacije. Za
to nije potreban nikakav pristanak same organizacije ni drave domaina, ali
je organizacija duna notificirati dravi domainu osnivanje takve misije prije
njezina otvaranja.
Funkcije stalne misije u biti su prilagoene funkcije diplomatskih misija iz
Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961. Te misije nemaju nikakvih
redovitih odnosa s vladom drave domaina, niti su one nadlene da prikupljaju
obavijesti o stanju i razvoju dogaaja u toj dravi. To je zadaa diplomatskih
misija stranih drava u dravi domainu ako izmeu njih postoje diplomatski
odnosi.
Drava iljateljica moe akreditirati istu osobu kao efa misije pri dvjema ili pri
vie meunarodnih organizacija ili moe nekoga lana diplomatskog osoblja misije
akreditirati kao efa misije pri drugoj organizaciji. To je posebno vano u enevi,
koja je sjedite veega broja specijaliziranih ustanova UN-a i drugih organizacija.
ef misije uruuje svoju vjerodajnicu organizaciji. U njoj se moe odrediti

opseg njegovih ovlasti, npr. da e djelovati kao predstavnik u jednome ili vie
organa te organizacije. Uz efa, misija moe u svome sastavu imati diplomatsko,
administrativno i tehniko te posluno osoblje. Broj lanova misije ne treba pri-
315
jei broj koji se smatra razumnim i normalnim za obavljanje njezinih funkcija.

Drava iljateljica duna je organizaciji notificirati podatke o lanovima misije.
Prvenstvo izmeu stalnih predstavnika u organizaciji odreuje se prema
abecednom redoslijedu imena drava lanica koji se upotrebljava u organizaciji.
Tu, dakle, ne vrijede pravila o rangu efova diplomatskih misija akreditiranih
u dravama.
(b) Izaslanstva drava u tijelima i na konferencijama organizacije. Kako smo
naveli, propisi o tim izaslanstvima slini su propisima iz Konvencije o specijalnim misijama, ali uz neke vane razlike na koje emo ovdje posebno upozoriti.
Sastav izaslanstva (delegacije), vrijeme njegova dolaska i odlaska, lokacija njegova sjedita i drugo, notificiraju se organizaciji. Ali ni organizacija, a ni drava
domain, nemaju pravo stavljati u tome pogledu primjedbe niti mogu nekoga
lana izaslanstva proglasiti za persona non grata.
Glavar drave, ili lan kolegijalnoga tijela koje vri funkciju glavara drave
kada predvodi delegaciju, uiva u dravi domainu olakice, privilegije i imunitete koji se priznaju glavaru drave po meunarodnom pravu, uz one iz te
konvencije. Odgovarajui poloaj uivaju predsjednik vlade i ministar vanjskih
poslova kada su na elu izaslanstva.
Misije i njihovi lanovi te lanovi izaslanstava, uivaju gotovo iste povlastice i
imunitet kao i diplomatsko osoblje. Meunarodna organizacija u pitanju duna je, u
sluaju potrebe, pruiti pomo dravi iljateljici, njezinoj misiji ili njezinu izaslanstvu
da ostvari olakice, povlastice i imunitete koji im po Konvenciji pripadaju. Drava
domain duna je priznati i izvravati te propise. Ona ne smije vriti nikakvu diskriminaciju izmeu drava, pa ni u odnosu na drave koje ne priznaje, ili ne priznaje
njihove vlade, ili s kojima ne odrava diplomatske i konzularne odnose.
Otvaranje misije, ili upuivanje izaslanstva ili promatrakog izaslanstva pri

meunarodnoj organizaciji, samo po sebi ne podrazumijeva meunarodno priznanje drave iljateljice, odnosno njezine vlade (ili oslobodilakoga pokreta),
od strane drave domaina.
Iz gornjega proizlaze znaajne jednostrane obveze za dravu domaina na
ijemu se podruju nalaze sjedite organizacije ili njezini uredi, ili se odravaju
sastanci njezinih organa ili neka konferencija. Te jednostrane obveze iskljuuju
odgovarajua reciprona prava drave domaina u bilo kojoj drugoj dravi. Ta je
oblast meunarodnoga prava glede toga razliita od normalnih meudravnih
odnosa. Ali drava domain jedne ili vie meunarodnih organizacija iz toga
ima velike materijalne koristi koje se ostvaruju o potronji na njezinu podruju
same organizacije, njezina osoblja te osoblja misija pri organizaciji i njihovih
obitelji.
41. DIPLOMATSKI PRIVILEGIJI I IMUNITETI

Bibliografija
L. DEMBINSKI: The Modern Law of Diplomacy, The Hague, 1988, pp. 151-251; (vidi i bibliografske
navode pod 39. i 40).
1. Uvod. Da bi diplomatski predstavnici mogli obavljati svoje funkcije, meunarodno je pravo kroz obiajni proces izgradilo niz minimalnih pravila imperativne naravi (jus cogens) koja se odnose na povlastice i izuzea, tj. na privilegije
i imunitete lanova misije, kao i na posebnu zatitu prostorija, arhiva i imovine
misije. Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. kodificirala je ta
pravila i ona sva imaju domaaj pravil opega obiajnog meunarodnog prava.
Kako to proizlazi iz presude Meunarodnog suda iz 1980. u parnici o Diplomatskom osoblju SAD-a u Teheranu, ta pravila obvezuju i drave koje nisu stranke
Beke konvencije, ili koje bi ju naknadno otkazale (v. supra, 40, pod 1).
Diplomatske povlastice priznaju se diplomatskim misijama i stanovima diplomatskoga osoblja, arhivima, dokumentima i imovini misija, zatim osobama
diplomatskih agenata i lanovima njihovih obitelji. Ogranienija prava na zatitu
uiva administrativno i tehniko te posluno osoblje misije. Napokon, neka
osloboenja od davanja uiva i privatna posluga lanova misije.
2. Prostorije misije nepovredive su. Organi drave primateljice ne smiju u
njih ui, osim uz pristanak efa misije (lanak 22. Beke konvencije iz 1961). To
vrijedi i u sluaju poara.
Drava primateljica posebno je duna poduzeti sve mjere kako bi sprijeila

da prostorije misije budu nasilno zaposjednute ili oteene, te naruen mir ili
povrijeeno dostojanstvo misije. U sluaju opasnosti od napada, drava primateljica duna je da s dovoljno redarstvenih i drugih snaga zatiti njihovu nepovredivost kako bi svaki takav pokuaj sprijeila. Ako ne uspije sprijeiti pokuaj
napada ili privremeni upad u misiju, duna je o tome povesti naknadnu istragu,
dati objanjenje i slubenu ispriku dravi iljateljici.
Prostorije misije, njezin namjetaj i druga imovina koja se u njima nalazi,
kao i prijevozna sredstva misije, ne smiju biti podvrgnuti pretresu, oduzimanju,
pljenidbi ili mjeri ovrhe.
U sluaju prekida diplomatskih odnosa, pa ak i u sluaju oruanoga sukoba izmeu drave primateljice i drave iljateljice, drava primateljica duna
je i dalje potovati i tititi prostorije misije, njezinu imovinu i arhive. Drava
iljateljica moe u takvu sluaju povjeriti prostorije misije, zajedno s imovinom
koja se u njima nalazi i arhivama, na uvanje nekoj treoj dravi prihvatljivoj
za dravu primateljicu.
317
Ali se prostorije misije ne smiju koristiti na bilo koji nain nespojiv s funkcijama misije (v. supra, 40, pod 3). U sluaju zloupotrebe ef misije ili neki
drugi lan diplomatskoga osoblja moe biti proglaen za persona non grata. U
najteim sluajevima zbog toga se mogu prekinuti diplomatski odnosi s dravom iljateljicom.
Posebno je pitanje azila (utoita) u prostorijama diplomatske misije. Diplomatski azil nije ustanova opega meunarodnog prava i nije predvien Bekom
konvencijom iz 1961. Ali se u praksi drava June i Srednje Amerike doputa
utoite u zgradama diplomatskih misija stranih drava osobama progonjenima
iz politikih razloga, ali ne i obinim zloincima. Diplomatski zastupnik duan
je izvijestiti dravu primateljicu o pruanju azila, a bjegunca sprijeiti u svakoj
djelatnosti protiv ope sigurnosti zemlje. Potom drava iljateljica i drava primateljica ugovaraju nain da bjegunac sigurno napusti zemlju.
Meunarodni je sud u presudi o Pravu azila (Kolumbija, Peru) iz 1950. izrazio
mnoge rezerve glede diplomatskoga azila: ... bjegunac se nalazi na podruju drave
na kojemu je prijestup bio poinjen. Odluka o davanju diplomatskog azila ukljuuje
derogiranje suverenosti te drave. Ona izuzima prijestupnika iz sudbenosti teritorijalne drave i predstavlja intervenciju u oblast koja potpada iskljuivo u nadlenost
te drave. Takvo derogiranje od teritorijalne suverenosti ne moe se priznati osim
ako se njegova pravna osnova utvrdi u svakom pojedinanom sluaju (p. 274).
I diplomatske misije neamerikih drava pokatkad su pod gornjim uvjetima pruale diplomatski azil politikim bjeguncima u zemljama June i Srednje Amerike.
Ambasade bive SFRJ, vedske i nekih drugih zemalja pruile su azil nekim politiarima nakon to je u ileu u 1973. bio zbaen i ubijen predsjednik Allende.
Premda pruanje diplomatskoga azila nije ustanova opega meunarodnog prava, pokatkad se utoite prualo i u europskim dravama. U tim sluajevima vlada
drave primateljice nije se smatrala dunom dopustiti siguran odlazak bjeguncima
iz zemlje.
Misija i njezin ef imaju pravo isticati zastavu i grb drave iljateljice na prostorijama misije te na rezidenciji efa misije i njegovim prijevoznim sredstvima.
Stanovi diplomatskih agenata uivaju jednaku nepovredivost i zatitu kao i
prostorije misije.
Drava primateljica duna je olakati dravi iljateljici da na njezinu podruju,
u skladu s njezinim zakonima, stekne potrebne prostorije za misiju ili joj pomoi
da pribavi prostorije na neki drugi nain. Ona je takoer duna osigurati potrebne
stanove za njezine lanove.
Drava primateljica duna je pruati misiji sve olakice radi obavljanja njezinih funkcija.

3. Arhivi i dokumenti misije nepovredivi su u svako vrijeme i ma gdje se
nalazili. U sluaju prekida diplomatskih odnosa, i ak i u sluaju oruanoga
sukoba, drava primateljica duna je potovati i tititi arhive. Nepovredivi su
takoer spisi i dopisivanje diplomatskih agenata.
4. Sloboda openja. Drava primateljica duna je dopustiti i tititi openje

misije za sve slubene svrhe. U openju s vladom drave iljateljice i s drugim
misijama i konzulatima drave iljateljice, ak i u treim dravama, misija se
moe koristiti svim pogodnim sredstvima, ukljuujui diplomatske kurire i kodirane ili ifrirane poruke. Ali misija moe postaviti i koristiti se radioodailjaem samo uz pristanak drave primateljice.
Slubeno dopisivanje misije koje se odnosi na misiju i njezine funkcije nepovredivo je.
Diplomatski kurir uiva osobnu nepovredivost i ne smije se podvrgnuti nikakvoj vrsti uhienja ili pritvaranja. On mora biti opskrbljen slubenim dokumentom kojim se potvruje njegovo svojstvo i oznauje broj vrea koje ine
diplomatsku valizu. U obavljanju njegovih dunosti titi ga drava primateljica.
Drava iljateljica ili misija mogu odrediti diplomatskoga kurira ad hoc, ali
njegova osobna nepovredivost u tome svojstvu, ukljuujui zabranu uhienja
ili pritvaranja, prestaje im primaocu preda diplomatsku valizu koja mu je povjerena.
Diplomatska valiza moe se povjeriti zapovjedniku trgovakoga zrakoplova
koji treba sletjeti u doputenu luku ulaska. Taj zapovjednik mora biti opskrbljen
slubenim dokumentom u kojemu je oznaen broj vrea koje ine valizu, ali se
on ne smatra diplomatskim kurirom. Misija moe poslati nekoga od svojih lanova da izravno i slobodno preuzme diplomatsku valizu iz ruku zapovjednika
zrakoplova.
Diplomatska valiza ne smije biti ni otvarana niti zadrana. Vree koje ine
diplomatsku valizu moraju nositi vidljive vanjske oznake toga svojstva i smiju
sadravati samo diplomatske dokumente ili predmete namijenjene slubenoj
upotrebi.
Drava primateljica osigurava svim lanovima diplomatske misije slobodu
putovanja i kretanja na svojemu podruju, osim u zonama kojima je prilaz zabranjen ili ogranien, zakonom ili propisima radi dravne sigurnosti.
U vrijeme tekih pogoranja meusobnih odnosa, pokatkad drava primateljica
proglauje itavo svoje dravno podruje zabranjenom zonom, uz izuzetak irega
podruja sjedita misije. Ako kao odgovor na tu mjeru drava iljateljica nametne
ista ogranienja na svome podruju i primjenjuje ih samo na osoblje misije drave
koja je to prva uinila, ta restriktivna primjena propisa nee se smatrati diskriminacijom u odnosu na lanove misija ostalih drava.
319
5. Poloaj diplomatskoga agenta. Osoba diplomatskog agenta (efa misije

i lanova diplomatskoga osoblja) nepovrediva je. On se ne smije podvrgnuti
nikakvoj vrsti uhienja ili pritvaranja. Drava primateljica obvezna je s njime
postupati s dunim potovanjem i poduzeti sve odgovarajue mjere radi spreavanja svakoga napada na njegovu osobu, slobodu i dostojanstvo.
Od toga je izuzetak situacija kad se diplomatski agent zatekne u fizikom napadu na neku drugu osobu ili u izvrenju drugoga zloina. Tada se on nakratko
smije pritvoriti da bi ga se sprijeilo u izvrenju toga djela, ali ga se potom mora
odmah pustiti na slobodu. Naravno, drava primateljica slobodna je proglasiti tu
osobu za persona non grata i dati joj rok da napusti njezino dravno podruje.
Diplomatski agent uiva potpuni imunitet (izuzee) od kaznene sudbenosti
drave primateljice za sva djela, bez obzira na to je li ih izvrio u obavljanju slubenih dunosti ili ne. Ali za obina kaznena djela poinjena na podruju drave
primateljice, on nije izuzet od sudbenosti u svojoj vlastitoj dravi.
Diplomatski agent uiva i imunitet od graanske i upravne sudbenosti drave primateljice, osim ako se radi:
(a) o stvarnopravnoj tubi koja se odnosi na njegove privatne nekretnine na
podruju drave primateljice (ali ne na nekretnine koje posjeduje u ime drave
iljateljice u svrhe misije);
(b) o tubi koja se odnosi na nasljeivanje u kojoj se on pojavljuje kao nasljednik, legatar, izvritelj oporuke ili upravitelj ostavine kao privatna osoba (a
ne u ime drave iljateljice);
(c) o tubi koja se odnosi na bilo koju profesionalnu ili trgovaku djelatnost
to ju u dravi primateljici obavlja izvan svojih slubenih funkcija.
Beka konvencija inae zabranjuje diplomatskim agentima obavljanje u dravi primateljici profesionalne ili trgovake djelatnosti u svrhe zarade. Ali ako
se oni, suprotno toj zabrani, bave tim djelatnostima, nisu glede njih izuzeti od
graanske sudbenosti drave primateljice.
Diplomatski agent nije duan svjedoiti.
Ako diplomatski agent pokrene sudski postupak, ne moe se pozvati na
imunitet od sudbenosti glede bilo kakvoga protuzahtjeva izravno vezanoga za
glavni zahtjev.
Drava iljateljica moe se odrei od imuniteta od kaznene, graanske ili
upravne sudbenosti za svoga agenta, ali on to sam ne moe uiniti. To odricanje
mora uvijek biti izriito.
Diplomatski agent izuzet je od propisa o socijalnom osiguranju u dravi primateljici. Izuzet je od svih poreza i taksa, osim od posrednih poreza uraunatih

u cijenu robe ili usluga. Drava primateljica izuzima diplomatske agente i od
svake javne slube te od vojnih tereta poput rekvizicije, kontribucije ili pruanja
konaita vojsci.
Sve gornje povlastice i imunitete diplomatski agent uiva od trenutka kada
ude na podruje drave primateljice radi stupanja na dunost do trenutka kada
naputa njezino podruje po prestanku dunosti, odnosno do isteka razumnog
roka koji mu je u te svrhe odobren.
lanovi obitelji diplomatskoga agenta koji ive u njegovu domainstvu uivaju sasvim iste povlastice i imunitete kao i diplomatski agent, ako nisu dravljani drave primateljice.
6. Administrativno i tehniko osoblje i lanovi obitelji toga osoblja uivaju

uglavnom iste povlastice. Ali imunitet od graanske i upravne sudbenosti primjenjuje se samo na djela u obavljanju njihovih funkcija. lanovi administrativnoga i tehnikog osoblja i lanovi obitelji toga osoblja koji su dravljani drave
primateljice ili u njoj imaju stalno boravite ne uivaju te povlastice i imunitete.
7. Posluno osoblje misije, ako se ne radi o dravljanima drave primateljice ili ako u njoj nema stalno boravite, uiva imunitet samo za djela izvrena
u tijeku obavljanja svojih funkcija. Ono takoer ne plaa poreze i takse na plae
koje prima za vrenje svoje slube.
Privatna posluga lanova misije ne plaa poreze i takse na plae koje prima
za vrenje svoje slube.
8. Dunosti. Bez tete po njihove povlastice i imunitete, sve osobe koje ih

uivaju dune su potovati zakone i propise drave primateljice.78 One su takoer dune suzdravati se od mijeanja u unutarnje poslove drave primateljice.
U sluaju prekraja tih dunosti drava primateljica moe zatraiti da bilo koji
lan misije napusti njezino podruje i u tome pogledu moe mu odrediti razuman rok. Ako on to ne uini, drava primateljica moe odbiti tu osobu priznati
lanom misije. U najteim sluajevima krenja dunosti uvijek je mogue prekinuti diplomatske odnose s dravom iljateljicom.
Svi slubeni poslovi s dravom primateljicom moraju se obavljati s njezinim
ministarstvom vanjskih poslova ili njegovim posredstvom s nekim drugim ministarstvom, prema sporazumu.
Specijalne misije drava pri meunarodnim organizacijama uivaju gotovo doslovno iste povlastice i imunitete glede nepovredivosti prostorija misije, stanova
njezinih lanova, nepovredivosti arhiva i dokumenata, slobode openja te povlastica
78
Vidi Milan BARTO: Naelo potovanja teritorijalnih propisa od strane diplomatskih agenata, JRMP 1959, br. 3, str. 372-381.
321
i imuniteta agenata i ostaloga osoblja misije (kao i njihovih obitelji). Te misije imaju
jednake dunosti glede potovanja zakona i propisa drave domaina te uzdravanja
od mijeanja u njezine unutarnje poslove.79
U produetku emo vidjeti da su funkcije, povlastice i imuniteti konzularnoga
osoblja ureene u nekim pojedinostima na drukiji nain.
79
Cf., Dimitrije PINDI: Stalne misije pri Ujedinjenim nacijama, Beograd, 1969, 332 str.
42. KONZULARNO PRAVO

Bibliografija
J. ZOUREK: Le Statut et les fonctions des consuls, RCADI 1962, tome 106, pp. 357-497;
Milan BARTO: Beka konvencija o konzularnim odnosima, JRMP 1963, br. 2, str. 161-173; J.
WIEBRINGHAUS: La Convention europenne sur les fonctions consulaires, Annuaire franais
de droit international 1968, pp. 770-783; Svjetlan BERKOVI: Diplomatsko i konzularno pravo,
Zagreb, 1997, str. 113-263.
1. Porijeklo. Ustanova konzula nastala je u ranom srednjemu vijeku u trgovakim gradovima Italije, panjolske i Francuske. Tamo su trgovci birali izmeu
sebe jednoga ili vie konzula sudaca (ili konzula trgovaca) koji su u svojstvu
arbitara presuivali njihove trgovake sporove.
Kada su se nakon kriarskih ratova80 talijanski, francuski i panjolski trgovci za
stalno naselili u gradovima i lukama Levanta, islamsko je pravo po svojoj naravi
na njih bilo neprimjenljivo. Tada su im u interesu odranja trgovine muslimanski
vladari podjeljivali povlastice koje su se sastojale u njihovu izuzimanju od lokalnih
islamskih sudova. Konzuli, koji su se prvotno birali (consuli-electi) imali su punu
sudbenost nad svojim sugraanima u kaznenim i graanskim stvarima.
Od 16. stoljea osmanski sultani sklapaju s europskim vladarima tzv. kapitulacije.
Prvu od njih sklopio je francuski kralj Franois I. s osmanskim sultanom Sulejmanom
Velianstvenim. Tim posebnim ugovorima, nazvanima tako, podanicima dotinoga
kranskog vladara priznavala se sloboda ispovijedanja vjere. Oni su bili izuzeti od
turskih sudova i potpadali su pod jurisdikciju konzula dotine zemlje. Tada vladari
poinju imenovati konzule (consuli misi) jer su oni postali njihovi agenti.
Najprije kao povlastica, a poslije kao posljedica opadanja osmanske moi, konzulima europskih drava priznavano je pravo da pod svojom zatitom dre sveta
mjesta u Jeruzalemu te itave kranske zajednice pojedinih vjera, pripadnici kojih
su bili podanici sultana (raja). To je bio izvor sve veega mijeanja europskih zemalja
u unutarnje poslove Osmanskoga Carstva, naroito u 19. stoljeu.
U 19. stoljeu, naporedo s kolonijalnom ekspanzijom, europske sile nametale su
reim kapitulacija i sudbenost njihovih konzula i u drugim nekranskim zemljama
Azije i Afrike, poput Kine, Japana, Perzije, pa i Abesinije, koja je bila kranska
(koptska).
Taj se reim protezao na Srbiju, Crnu Goru i Rumunjsku i nakon to su u 1878.
one stekle neovisnost, sve dok s europskim dravama nisu sklopile nove ugovore.
Naporedo s politikom i gospodarskom emancipacijom, izvaneuropske zemlje
postupno su se oslobaale od toga podinjenog poloaja iz reima kapitulacija. Ja80
Prvi kriarski rat poduzet je 1095, a 1291. pala je Akra, posljednje kriarsko uporite na Bliskom istoku.
323
panu je to uspjelo ve 1899, Turskoj u tijeku i nakon Prvoga svjetskog rata, a Kini
posljednjoj, konano tek 1943. Reim kapitulacija i sudbenost stranih konzula nad
njihovim graanima u kaznenim i graanskim stvarima, danas je prolost.
h
Ustanova konzula nastala je, dakle, od starine u interesu trgovine i plovidbe
te radi zatite vlastitih graana u inozemstvu. Stoga je ona u biti razliita od
diplomatskih odnosa izmeu drava, koji imaju preteito, premda ne iskljuivo,
politiki znaaj. Ipak, i prije je pokatkad dolazilo do kumulacije konzularnih
i diplomatskih funkcija. Konzuli su u nekim krajevima obavljali diplomatske
funkcije, a diplomatske misije danas gotovo redovito imaju u svojemu sastavu
konzularne odjele.
Ali, kako emo se uvjeriti, s obzirom na njihove funkcije, privilegije i imunitete, stalno se mora imati na umu bitne razlike izmeu diplomatskih i konzularnih predstavnika te izmeu diplomatskoga i konzularnog prava.
Kako smo prije naveli, materija iz te oblasti uspjeno je kodificirana Bekom
konvencijom o konzularnim odnosima iz 1963, koja je za njezine ugovornice
stupila na snagu u 1967.
2. Pravo na konzularne odnose. Jednako kao i glede diplomatskih odnosa,
sve suverene drave imaju pravo na uzajamno odravanje konzularnih odnosa.
Drave lanice federacije nemaju pravo slati svoje konzularne predstavnike u

inozemstvo, osim ako im je to izriito priznato ustavom federacije. Ali konzularni
predstavnici stranih drava imaju unutar svojih konzularnih podruja obuhvaene
jednu ili vie federalnih jedinica. U obavljanju svojih konzularnih funkcija oni redovito stupaju u kontakte s nadlenim organima federalne jedinice, a i s nadlenim
saveznim organima koji djeluju na njihovu konzularnom podruju.
Jednako kao i glede diplomatskih odnosa, drave nemaju dunost uspostavljanja i odravanja konzularnih odnosa s drugim zemljama. Uspostavljanje tih
odnosa vri se temeljem uzajamnoga pristanka. Ako drukije nije odreeno,
pristanak na uspostavljanje diplomatskih odnosa ukljuuje i pristanak na ustanovljenje konzularnih odnosa. Ali prekid diplomatskih odnosa ipso facto ne
povlai prekid i konzularnih odnosa.
Nakon to je SR Njemaka u 1957. prekinula diplomatske odnose s bivom Jugoslavijom, konzulati obiju drava nastavili su djelovati.
Konzularni ured moe se otvoriti na podruju drave primateljice samo uz

njezin pristanak. Sjedite konzularnoga ureda, njegovu vrstu i njegovo konzularno podruje odreuje drava iljateljica, ali to podlijee odobrenju drave
primateljice. Isto vrijedi i za naknadnu promjenu toga sjedita, promjenu vrste

konzularnoga ureda te njegova podruja. Ako neki generalni konzulat ili konzulat namjerava u drugome mjestu otvoriti vicekonzulat ili konzularnu agenciju, i
za to je potreban pristanak drave primateljice.
U posebnim okolnostima konzularni dunosnik moe, uz suglasnost drave
primateljice, obavljati svoje funkcije izvan svojega konzularnog podruja, pa i u
treoj dravi ako se tome ne protivi ni ta trea drava.
Konzularni ured drave iljateljice moe obavljati konzularne funkcije u dravi primateljici u ime neke tree drave, ako se tome ne protivi drava primateljica. Nadalje, uz njezinu suglasnost, dvije ili vie drava mogu imenovati istu
osobu za svojega zajednikoga konzularnog dunosnika u toj dravi.
3. Kumulacija diplomatskih i konzularnih funkcija. U dravi u kojoj drava iljateljica nema diplomatske misije i u kojoj ju ne zastupa diplomatska misija
neke tree drave, konzularni dunosnik moe, uz suglasnost drave primateljice, biti ovlaten da obavlja diplomatske radnje. Ali obavljanje tih radnji ne daje
mu pravo na diplomatske privilegije i imunitete. I obratno, u prijestolnicama
drava konzularne funkcije moe obavljati diplomatska misija drave iljateljice,
koja u svome sklopu obino ustanovljuje konzularni odjel. Ali u tome sluaju
diplomatski agenti i osoblje u konzularnom odjelu zadravaju diplomatske povlastice i imunitete.
4. Konzularne funkcije. Konzul ne predstavlja dravu iljateljicu u ukup

nosti njezinih meunarodnih odnosa s dravom primateljicom. Vidjet emo
da on nije akreditiran kod dravnoga glavara ili kod ministra vanjskih poslova
drave primateljice. U toj dravi on obavlja mnotvo nepolitikih i tehnikih
funkcija, ali koje su od velike vanosti za dvostrane odnose drave iljateljice i
drave primateljice.
Konzularne funkcije, za razliku od diplomatskih funkcija, ne mogu se saeti
u nekoliko toaka. Beka konvencija iz 1963. nabraja ih u pojedinostima, ali u
tome nije iscrpna. Dvostrani ugovori o trgovini, plovidbi i konzularnim odnosima mogu predvidjeti i druge konzularne funkcije.
Konzularne funkcije sastoje se najprije u zatiti interesa drave iljateljice
u dravi primateljici, a naroito interesa njezinih dravljana (fizikih i pravnih
osoba), u granicama koje doputa meunarodno pravo. U tu su zatitu ukljueni
morski i rijeni brodovi koji imaju pripadnost drave iljateljice te zrakoplovi
registrirani u njoj.
Konzularne funkcije, nadalje, sastoje se u promicanju razvoja trgovakih,
ekonomskih, kulturnih i znanstvenih odnosa izmeu drave iljateljice i drave
primateljice, i u unaprjeivanju na svaki drugi nain uzajamnih prijateljskih
odnosa, u okviru odredaba Beke konvencije iz 1963.
325
Te funkcije sastoje se u prikupljanju podataka svim doputenim sredstvima o uvjetima i razvoju trgovakog, ekonomskog, kulturnog i znanstvenog
ivota drave primateljice, izvjetavanju o tome vlade drave iljateljice i obavjetavanju o tome zainteresiranih osoba.
Konzularne funkcije obuhvaaju i izdavanje viza i odgovarajuih isprava
osobama koje ele putovati u dravu iljateljicu. Tu nisu samo obuhvaeni graani drave primateljice nego i osobe iz treih drava, kao i osobe bez dravljanstva.
Najire su konzularne funkcije u zatiti raznovrsnih interesa vlastitih dravljana u dravi primateljici, bilo da oni u njoj imaju stalno ili privremeno
boravite bilo da su na proputovanju (iseljenici, radnici na privremenom radu,
turisti, osobe u prolasku preko podruja drave primateljice i sl.). Te funkcije
obuhvaaju i zatitu interesa pravnih osoba iz drave iljateljice.
Te mnogobrojne funkcije obuhvaaju izdavanje putovnica i putnih isprava vlastitim graanima, pomo i podrku svojim dravljanima, djelovanje u svojstvu javnoga
biljenika i matiara te obavljanje odreenih funkcija upravne prirode.
Konzularne funkcije, nadalje, obuhvaaju zatitu interesa vlastitih graana u
sluaju nasljeivanja na podruju drave primateljice u skladu s njezinim propisima;
u zatiti maloljetnih i drugih osoba s umanjenom uraunljivou, naroito ako je
tim osobama potrebno postaviti tutora ili kuratora; u zastupanju vlastitih graana
(fizikih i pravnih osoba) pred sudovima i drugim tijelima drave primateljice u
skladu s njezinim propisima; u prosljeivanju sudskih i izvansudskih akata ili dostavljanju zamolnica u skladu s meunarodnim sporazumima ili na drugi nain koji
nije suprotan propisima drave primateljice.
Konzularne funkcije, nadalje, obuhvaaju pravo nadzora i inspekcije nad

morskim i rijenim brodovima koji imaju pripadnost drave iljateljice, nad zrakoplovima u njoj registriranima te nad njihovim posadama.
U te funkcije pripada pruanje pomoi tim brodovima, zrakoplovima i njihovim posadama, primanje izjava o njihovu putovanju, ispitivanje i viziranje brodskih
isprava, vrenje uviaja u sluaju nezgoda za vrijeme plovidbe te rjeavanje sporova
svake vrste izmeu zapovjednika broda, asnika i mornara, ako ih na to ovlauju
propisi drave primateljice.
Beka konvencija iz 1963. (lanak 5(m)) predvia i obavljanje svih drugih

funkcija koje drava iljateljica povjerava konzularnom uredu, a nisu zabranjene
zakonima i propisima drave primateljice ili kojima se ona ne protivi.
U svakome sluaju konzularni dunosnik ima pravo obavljati i druge konzularne funkcije predviene u dvostranom ili viestranom sporazumu koji obvezuje dravu iljateljicu i dravu primateljicu.

Osim temeljnih propisa o povlasticama i imunitetima konzularnih ureda i njihova osoblja, ostali su propisi iz Beke konvencije iz 1963. dispozitivne naravi. Njezin
lanak 73(1). izriito predvia: Odredbe ove Konvencije ne diraju u druge meunarodne sporazume koji su na snazi izmeu drava stranaka tih sporazuma. A
stavak 2. toga lanka navodi da nita u toj konvenciji ne prijei drave da sklope
sporazume kojima bi potvrdile, dopunile ili razvile odredbe ove Konvencije ili proirile njihovu primjenu.
5. Konzularno podruje. Konzularno podruje jest podruje u dravi primateljici odreeno konzularnom uredu za obavljanje konzularnih funkcija. Ako
na cjelokupnom teritoriju drave primateljice postoji samo jedan konzularni
ured (ili ako te funkcije obavlja samo konzularni ured diplomatske misije), konzularno se podruje poklapa s cjelokupnim teritorijem drave primateljice.
Ali ako u dravi primateljici djeluje u razliitim sreditima vie konzularnih
ureda, tada se uz odobrenje drave primateljice za svaki ured odreuje konzularno podruje. U odreivanju granica konzularnih podruja redovito se vodi
rauna o administrativnoj podjeli drave primateljice.
6. ef konzularnoga ureda i drugi konzularni dunosnici (funkcionari).
Prema obiajnome meunarodnom pravu potvrenu Bekom konvencijom iz
1963, efovi konzularnih ureda dijele se u etiri razreda (klase), i to:
a) generalni konzuli,
b) konzuli,
c) vicekonzuli i
d) konzularni agenti.
Prema razredu efa, i konzularni uredi nose nazive: generalni konzulat, konzulat, vicekonzulat i konzularna agencija. Neko je generalni konzul obavljao
nadzor nad vie konzulata u razliitim sreditima na podruju drave primateljice. Danas se naziv generalnoga konzulata daje konzularnim uredima u gradovima i na podruju od osobitog znaaja za obavljanje konzularnih funkcija.
Drava iljateljica moe u jednome konzularnom uredu imenovati vie konzularnih dunosnika koji nisu efovi toga ureda, i to u svakome od gornja etiri
razreda.
Imenovanje efa konzularnoga ureda vri drava iljateljica, ali ono, kao i u
sluaju efova diplomatskih misija, ovisi o odobrenju drave primateljice. Ipak,
nain imenovanja i davanje pristanka u ovome su sluaju razliiti.
Drava iljateljica izdaje efu konzularnoga ureda patentno (Hi proviziono)
pismo, u kojemu potvruje njegovo svojstvo efa konzularnog ureda te navodi
njegovo prezime i ime, njegovu kategoriju i razred, njegovo konzularno podruje i sjedite konzularnog ureda. To patentno pismo drava iljateljica dostavlja
327
diplomatskim ili drugim pogodnim putem vladi drave primateljice, na podruju koje ef konzularnoga ureda treba obavljati svoje funkcije.
Po primitku patentnoga pisma drava primateljica izdaje egzekvaturu, tj.
odobrenje imenovanom efu konzularnoga ureda da obavlja svoje funkcije. Ona
nekoj osobi moe odbiti izdati egzekvaturu, a da nije duna za to navesti razloge
dravi iljateljici. Egzekvatura se moe naknadno povui i tada se dotina osoba
prestaje smatrati lanom konzularnoga osoblja.
Od trenutka kada se izda egzekvatura, drava primateljica duna je notificirati svojim nadlenim organima na odnosnom konzularnom podruju da je
dotinoj osobi odobrila obavljanje konzularnih funkcija. Ona je duna osigurati
poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi ef konzularnoga ureda mogao vriti
svoje funkcije i koristiti se svojim konzularnim pravima, ukljuujui privilegije
i imunitete.
Svi efovi konzularnoga ureda u jednome gradu ine konzularni zbor (kon
zularni kor), koji predvodi doyen (duajen) prilikom ceremonijalnih funkcija.
Doyen konzularnoga zbora jest ef konzularnog ureda u najviemu razredu u
tome mjestu, koji je najdulje neprekinuto obavljao tu dunost. Ostali efovi
konzularnih ureda dobivaju rang prema razredu i prema datumu izdavanja egzekvature. Pritom svi konzuli po zvanju u istome razredu dolaze ispred poasnih
konzula (vidi dalje). Vrioci dunosti efa konzularnoga ureda imaju rang iza
svih efova konzularnih ureda, onih po zvanju i poasnih.
Drava iljateljica moe imenovati vie drugih konzularnih dunosnika koji
su u tome svojstvu takoer ovlateni obavljati konzularne funkcije u konzularnom uredu. Ona im moe davati naslove predviene i za efa konzularnoga
ureda (generalni konzuli, konzuli, vicekonzuli i konzularni agenti). Pritom si
drava primateljica moe pridrati pravo da po svojim zakonima i propisima
izdaje egzekvaturu svakome od tih konzularnih dunosnika.
Drava iljateljica, nadalje, moe u konzularnom uredu drati potreban broj
konzularnih djelatnika (slubenika), tj. osoba koje obavljaju administrativne i
tehnike poslove konzularnoga ureda, te lanove poslunoga osoblja. Ako ne
postoji izriit sporazum o broju toga osoblja, drava primateljica moe zahtijevati da se taj broj kree u granicama koje ona smatra razumnima i normalnima,
uzimajui u obzir okolnosti i uvjete na konzularnom podruju i potrebe konzularnog ureda o kojemu se radi.
Funkcije efa konzularnoga ureda, konzularnih dunosnika i ostalih lanova
konzularnoga ureda prestaju: (a) notifikacijom drave iljateljice dravi primateljici da su funkcije osobe u pitanju prestale; (b) povlaenjem egzekvature

od strane drave primateljice te (c) notifikacijom drave primateljice dravi
iljateljici da je dotinu osobu prestala smatrati lanom konzularnoga osoblja.
Drava primateljica moe u svako doba dravi iljateljici notificirati da je neki
konzularni dunosnik persona non grata, ili da joj neki drugi lan konzularnoga
ureda nije prihvatljiv. Drava iljateljica e u tome sluaju opozvati dotinu osobu ili e okonati njezine funkcije u konzularnom uredu. Ako to odbije izvriti ili
ako u razumnom roku to ne izvri, drava primateljica moe povui egzekvaturu
za dotinu osobu ili je prestati smatrati lanom konzularnoga osoblja.
ak i u sluaju oruanoga sukoba ili prekida konzularnih odnosa, drava primateljica duna je odobriti lanovima konzularnoga ureda i lanovima njihovih
obitelji koji nisu njezini dravljani potrebno vrijeme i olakice da bi napustili
njezino podruje nakon prestanka njihovih funkcija.
7. Konzuli po zvanju i poasni konzuli. Obiajno pravo stvorilo je dvije

razliite kategorije konzularnih dunosnika, koje su potvrene i Bekom konvencijom iz 1963.
Konzuli po zvanju (konzuli od karijere ili karijerni konzuli), bilo da se radi
o efu konzularnoga ureda bilo drugim konzularnim dunosnicima, jesu osobe kojima je to iskljuivo zanimanje. Njih drava iljateljica upuuje u dravu
primateljicu da tamo obavljaju konzularne funkcije na odreeno vrijeme. To
su prema klasinome konzularnom pravu consuli misi. U naelu oni trebaju
biti dravljani drave iljateljice. Oni mogu biti dravljani drave primateljice
ili treih drava samo uz suglasnost drave primateljice koju ona moe u svako
vrijeme povui.
U obiajnoj praksi, koja je, ini se, potekla od Dubrovake Republike jo u 16.
stoljeu, neke drave imenuju za svoje konzule u stranim gradovima i lukama
osobe koje su ondje stalno naseljene.81 Najee se radi o trgovcima, odvjetnicima i ljudima drugih slobodnih zanimanja, i to po pravilu dravljanima drave
primateljice. Oni pruaju zatitu interesa graana drave iljateljice i obavljaju
druge konzularne funkcije kao svoje sporedno zanimanje. Pokatkad se ta funkcija zadrava u jednoj obitelji kroz vie narataja, a porijeklo im se moe nai
u srednjovjekovnim konzulima trgovcima (consuls marchands, consuli electi).
Beka konvencija iz 1963. priznaje kategoriju poasnih konzula, ali joj s pravom pridaje fakultativni znaaj. Svaka drava slobodna je sama odluiti hoe li
ili nee imenovati ili primati poasne konzule.
81
Vidi Ilija MITI: Konzulati i konzularna sluba starog Dubrovnika, Dubrovnik, 1973, 244
str.
329
Poasni konzularni dunosnik moe se imenovati za efa konzularnoga ureda u bilo kojemu od etiri razreda. On moe sve svoje funkcije obavljati potpuno
sam ili drava iljateljica moe u istomu uredu imenovati jednoga ili vie konzula
po zvanju. Beka konvencija podrazumijeva pod istim uvjetima i mogunost
imenovanja poasnih konzularnih dunosnika koji nisu efovi konzularnoga
ureda u bilo kojemu razredu.
Istaknuli smo da su poasni konzularni dunosnici preteito osobe slobodnih zanimanja. Obavljanje neke dravne funkcije u dravi primateljici bilo bi
teko spojivo s funkcijom poasnoga konzula strane drave. Obavljanje konzularnih funkcija njima nije glavno zanimanje ni iskljuivi izvor prihoda. Za tu
slubu oni ne moraju dobivati naknadu od drave koja ih je imenovala. Njima se
moe davati naknada samo za poslove koje obavljaju, tj. dopustiti im da zadre
dio naplaenih konzularnih pristojbi. Te se osobe prihvaaju te dunosti radi
drutvenoga ugleda ili u njoj nalaze svoj profesionalni interes.
Vidjet emo da poasni konzularni dunosnici uivaju manji opseg osobnih
privilegija i imuniteta od konzula po zvanju. lanovi njihovih obitelji ne uivaju
nikakve povlastice. Ali temeljne olakice vezane za obavljanje konzularnih funkcija (nepovredivost prostorija, arhive, sloboda openja) uglavnom su jednake.
8. Konzularne prostorije, arhive i dokumenti. Konzularne prostorije nepovredive su u mjeri u kojoj to odreuje Beka konvencija iz 1963. (lanak 31).
Organi drave primateljice ne smiju ui u onaj dio konzularnih prostorija kojima
se konzularni ured iskljuivo koristi za potrebe svoga rada, osim uz pristanak
efa konzularnoga ureda, osobe koju on ovlasti ili efa diplomatske misije drave iljateljice. U sluaju poara ili druge nesree koja zahtijeva hitne mjere,
pristanak efa konzularnoga ureda moe se pretpostaviti.
Drava primateljica duna je pruiti konzularnom uredu sve olakice radi
obavljanja njegovih funkcija. Ona je osobito duna poduzimati sve potrebne
mjere kako bi sprijeila da konzularne prostorije budu nasilno zaposjednute
ili oteene, ili da bude naruen mir ili povrijeeno dostojanstvo konzularnoga
ureda. To se odnosi i na prostorije konzularnog ureda kojima upravlja poasni
konzularni dunosnik.
Konzularni arhiv i dokumenti nepovredivi su u svako vrijeme i ma gdje se
nalazili. Pri tome poasni konzularni dunosnik duan je tu arhivu i dokumente
odvojiti od ostalih spisa, naroito od svoga privatnog dopisivanja, te imovine,
knjiga i dokumenata koji se odnose na njegovo zanimanje.
Konzularne prostorije, namjetaj i druga imovina u njima, i prijevozna sredstva konzularnoga ureda, ne smiju biti predmetom nikakve rekvizicije. Oni su
izuzeti od svih pristojbi i poreza, osim pristojbi za posebne usluge.

U sluaju prekida konzularnih odnosa, pa ak i u sluaju oruanoga sukoba,
drava primateljica duna je potovati i tititi konzularne prostorije, imovinu
i konzularni arhiv, jednako kao i prostorije diplomatske misije i njezin arhiv.
Drava primateljica duna je omoguiti dravi iljateljici da stekne potrebne
prostorije za svoj konzularni ured i odgovarajui smjetaj za njegove lanove.
Drava iljateljica ima pravo isticati svoju zastavu i grb na zgradu u kojoj
se nalazi konzularni ured i na ulazna vrata konzularnih prostorija, potom na
rezidenciju efa konzularnoga ureda te na njegovo prijevozno sredstvo, ali samo
kada se njime koristi u slubene svrhe. To je ogranienje u odnosu na prijevozna
sredstva efa diplomatske misije. To se isto odnosi i na zgradu, rezidenciju te
prijevozno sredstvo poasnoga efa konzularnog ureda.
9. Sloboda openja. Drava primateljica osigurava svim lanovima konzularnoga ureda slobodu putovanja i kretanja na svojemu podruju, uz rezervu
svojih zakona i propisa o zonama u koje je prilaz zabranjen ili ogranien radi
dravne sigurnosti.
Drava primateljica doputa i titi slobodu saobraaja konzularnoga ureda
za sve slubene svrhe. U openju s vladom, s diplomatskom misijom i drugim
konzularnim uredima drave iljateljice, konzularni ured moe se koristiti svim
pogodnim sredstvima, ukljuujui diplomatske ili konzularne kurire, diplomatsku ili konzularnu valizu i kodirane ili ifrirane poruke. Radioodailja se moe
postaviti i koristiti samo uz pristanak drave primateljice.
Propisi glede slubenoga dopisivanja konzularnog ureda, konzularne valize i
konzularnoga kurira jednaki su kao i glede diplomatske valize i kurira. Znaajna
je razlika u tome da ako nadleni organi drave primateljice imaju ozbiljnog
razloga vjerovati da konzularna valiza sadri druge predmete osim dopisivanja,
dokumenata i predmeta namijenjenih slubenoj upotrebi, oni mogu zahtijevati
da valizu u njihovoj prisutnosti otvori ovlateni predstavnik drave iljateljice.
Ako on to odbije, valiza se ima vratiti u mjesto odakle je poslana.
Uz prethodno navedeno, konzularni dunosnici imaju na svojemu konzularnom podruju u dravi primateljici slobodu openja s vlastitim dravljanima i
do njih dolaziti. I dravljani drave primateljice imaju slobodu openja s konzularnim dunosnikom.
Ako je neki strani graanin uhien, zatvoren, stavljen u pritvor ili zadran na
bilo koji drugi nain, nadleni organ e na njegov zahtjev bez odlaganja o tome
obavijestiti nadleni konzularni ured njegove zemlje.82 Konzularni dunosnici
82
Vidi Vladimir BAYER: Pravni poloaj konzulata i lanova konzulata u krivinom postupku, ZPFZ 1967, br. 1, str. 72-92.
331
imaju pravo takvu osobu posjeivati, s njome razgovarati i s njom se dopisivati.

Oni imaju pravo poduzimati sve potrebno za pravno zastupanje svojih graana.
To se isto odnosi na situaciju kada je ta osoba na izdravanju kazne.
10. Povlastice i imuniteti konzularnih dunosnika. Sve do Beke konvencije iz 1963. praksa i zakonodavstva pojedinih drava razlikovala su se glede
obujma imuniteta konzularnih dunosnika, a napose u pogledu kaznene sudbenosti nad njima. Prevladavao je stav da konzularni dunosnici uivaju znatno
uu zatitu i izuzea u odnosu na diplomatske agente. Beka konvencija iz 1963.
donijela je u tome pogledu neke zajednike minimalne propise, ali drave mogu
na uzajamnoj osnovi putem dvostranih konzularnih sporazuma ugovoriti i vei
obujam njihove zatite.
Drava primateljica ima prema Bekoj konvenciji iz 1963. (lanak 4) openitu obvezu postupanja s konzularnim dunosnicima s dunim potovanjem te
obvezu poduzimanja svih odgovarajuih mjera radi sprjeavanja svakoga napada na njihovu osobu, slobodu i dostojanstvo. Kako smo ve naglasili, jednaka
dunost postoji u postupanju i zatiti diplomatskoga agenta, s time to Beka
konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. (lanak 29) pritom jo izriito
proklamira nepovredivost osobe diplomatskoga agenta.
Imuniteti konzularnoga dunosnika od kaznene sudbenosti u dravi primateljici mnogo su ogranieniji od onih diplomatskog agenta.
Konzularni dunosnici i konzularni djelatnici ne podlijeu kaznenoj nadlenosti sudskih i upravnih organa drave primateljice za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija. To se odnosi i na poasne konzule.
Ali za sva ostala djela konzularni je dunosnik uz izvjesna ogranienja kazneno odgovoran u dravi primateljici. On se moe uhititi ili pritvoriti samo u
sluaju poinjenja tekoga kaznenog djela, i to samo u provoenju odluke nadlene sudbene vlasti. U tome sluaju postupak protiv njega mora se pokrenuti
u najkraem roku. Dakle, ak ako bude okrivljen za teko kazneno djelo, on se
ne moe uhititi na temelju odluke redarstvene ili upravne vlasti.
U praksi je dolazilo do uhienja konzularnih dunosnika koji su bili optuivani
za djela pijunae, ubojstva, kontrabande oruja, trgovine drogom, utaje poreza te
izdavanja ekova bez pokria.83
Osim u sluajevima optubi za teka kaznena djela, konzularni dunosnik

moe biti zatvoren ili podvrgnut bilo kojem drugom obliku ogranienja slobode
samo u izvrenju pravomone sudske odluke. To znai da se sudski postupak
83
Vidi primjere iz prakse Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome IV, Paris,
1980, p. 259.

i za ostala kaznena djela moe protiv njega provoditi, ali se pritom on brani sa
slobode, i to sve do izricanja konane presude.
Ako se u takvim sluajevima pokrene kazneni postupak protiv konzularnoga
dunosnika, on se mora pojaviti pred nadlenim tijelima. Ali se postupak prema
njemu mora voditi s dunim potovanjem njegova slubenog poloaja i, osim
u sluaju tekih kaznenih djela, tako da bi se on to je mogue manje ometao u
obavljanju konzularnih funkcija.
Osim za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija glede kojih uiva
imunitet, sva gornja ogranienja ne odnose se na poasnoga konzula. To je stoga
to je on u veini sluajeva dravljanin drave primateljice.
U sluaju uhienja ili pritvaranju lana konzularnoga osoblja (ukljuujui tu
konzularne dunosnike i sve druge djelatnike u konzularnom uredu), ili pokretanja kaznenoga postupka protiv njega, drava primateljica duna je to odmah
notificirati efu konzularnoga ureda. Ako je on sam pogoen takvom mjerom,
drava primateljica upuuje diplomatskim putem notifikaciju dravi iljateljici.
Dunost notifikacije odnosi se i na uhienje te na pokretanje kaznenoga postupka i protiv poasnoga konzularnog dunosnika.
Konzularni dunosnici i konzularni djelatnici (slubenici), ukljuujui poasne konzularne dunosnike, izuzeti su i od nadlenosti graanskih sudskih te
upravnih tijela za djela izvrena u obavljanju konzularnih funkcija.
To izuzee, meutim, ne odnosi se na sluaj graanske tube pokrenute na
temelju ugovora to ga je konzularni dunosnik ili djelatnik sklopio u vlastitom
svojstvu (dakle, ne kao opunomoenik drave iljateljice) te sluaj kada trea
osoba podnese graansku tubu za naknadu tete nastalu prometnom nesreom koju je u dravi primateljici prouzroilo neko vozilo, brod ili zrakoplov
konzularnoga ureda.
lanovi konzularnoga ureda mogu biti pozvani da svjedoe u sudskom i
upravnom postupku. Oni nisu duni svjedoiti o injenicama koje se odnose na
obavljanje njihovih funkcija i nisu duni pokazati dokumente i slubeno dopisivanje koji se na to odnose. To se odnosi i na poasne konzularne dunosnike.
Ali konzularni dunosnici po zvanju mogu odbiti svjedoiti i o drugim injenicama i zbog toga se protiv njih ne smije upotrijebiti nikakva prisilna mjera
ili druga sankcija. Ostali konzularni djelatnici, ukljuujui poasne konzularne
dunosnike, ne smiju odbiti svjedoenje o injenicama koje se ne odnose na
obavljanje njihovih funkcija.
Kao kada su posrijedi i lanovi diplomatske misije, drava iljateljica moe
se u pogledu bilo kojega lana konzularnog ureda odrei povlastica i imuniteta
333
glede kaznene, graanske ili upravne sudbenosti. Ali to odricanje mora biti
izriito i pismeno izraeno.
Ako sam konzularni dunosnik ili konzularni djelatnik pokrene postupak
o nekom pitanju u kojemu bi inae uivao imunitet, on se na taj imunitet vie
ne moe pozvati glede bilo kojega protuzahtjeva izravno vezanoga uz glavni
zahtjev. Ali odricanje od imuniteta u graanskom ili upravnom postupku ne
ukljuuje i odricanje od imuniteta glede mjera izvrenja presude, za to je potrebno posebno odricanje.
Za razliku od diplomatskih agenata, lanovi konzularnoga ureda duni su
ispunjavati sve obveze koje predviaju zakoni i propisi drave primateljice o
osiguranju od odgovornosti za tetu nanesenu treima u pogledu upotrebe vozila, brodova i zrakoplova.
Poput diplomatskih agenata, konzularni dunosnici po zvanju ne smiju u
dravi primateljici obavljati nikakvu profesionalnu ili trgovaku djelatnost u
svrhu stjecanja osobne zarade. To se ogranienje ne odnosi na konzularne djelatnike i posluno osoblje te na lanove njihovih obitelji, ali im se glede takvih
djelatnosti ne priznaju nikakve povlastice i imuniteti.
Fiskalna izuzea, izuzea od carina i carinskog pregleda, nasljeivanja i od
osobnih davanja, jednako su ureena kao i glede lanova diplomatske misije
prema Bekoj konvenciji iz 1961. (v. supra, 41).
Ali sva ta izuzea ne uivaju poasni konzularni dunosnici. Kako smo naveli, prema Bekoj konvenciji iz 1963, lanovi obitelji poasnih konzularnih
dunosnika ne uivaju nikakve olakice, povlastice i imunitete.
B.
NEKA POSEBNA PITANJA
MEUNARODNOGA PRAVA
43. IMUNITET DRAVE OD SUDBENOSTI I OD
SREDSTAVA OVRHE
Bibliografija
Sompong SUCHARITKUL: Immunities of Foreign States before National Authorities, RCADI
1976, tome 149, pp. 87-215; James CRAWFORD: Execution of Judgments and Foreign Sovereign
Immunity, AJIL 1981, pp. 820-869; Ch. SCHREUER: State Immunity: Some Recent Developments,
Cambridge 1988, 195 pages; Hazel FOX: The Law of State Immunity, Oxford University Press,
2004, 640 pages; David P. STEWART: The UN Convention on Jurisdictional Immunities of States
and Their Property, AJIL 2005, No. l, pp. 194-211.
1. Pojam. Iz nael suverenosti i jednakosti svih drava proizlazi vano, ali

nedovoljno odreeno naelo: par in parem non habet judicio. To znai da naelno ni jedna drava ne moe zahtijevati od druge da se podvrgne vlasti njezinih
unutarnjih sudbenih (ili drugih) organa. Ali, s druge strane, ne postoji nikakvo
pravno pravilo koje bi prijeilo neku dravu da u nekim sluajevima slobodnom
voljom pristane na sudbenost u drugoj dravi (dravi foruma, tj. sudita). Naelo
imuniteta nalazi, dakle, primjenu u postupku pred sudovima drave foruma.
Po pravilu, tuena strana u parnici je strana drava ili ovlateno tijelo ili
pojedinac koji djeluju u njezino ime. Ali se pokatkad moe postaviti pitanje
imuniteta i glede imovine koja je predmet spora, a da drava koja je vlasnik te
imovine (ili to tvrdi), neposredno ne bude tuena stranka. Tuitelj moe biti bilo
koja fizika ili pravna osoba, i to bilo iz drave foruma bilo iz neke tree drave,
ukljuujui tu i iz tuene drave.
Imunitet se procjenjuje u odnosu sudbene vlasti drave foruma (napose glede sudbenosti, a napose glede sredstava ovrhe neke ve donesene sudske odlu-
ke) prema imovini, pravima i (pravno zatienim) interesima strane drave koja
se poziva na svoj imunitet.84 Sudovi drave foruma inae bi uivali sudbenost
(bili bi nadleni) kada ne bi bilo imuniteta strane drave. Potrebno je, dakle,
da se imovina strane drave nalazi u dravi foruma, ili da bi po nekoj drugoj
84
lanak 5. Konvencije UN-a o sudbenom imunitetu drava i njihove imovine iz 2004. godine,
u slinom smislu predvia sljedee: Drava uiva u odnosu na sebe i na svoju imovinu imunitet
od sudbenosti pred sudovima druge drave pod rezervom propisa ove Konvencije.
43. IMUNITET DRAVE OD SUDBENOSTI I OD SREDSTAVA OVRHE
335
osnovi postojala sudbenost njezinih sudova glede prava, interesa ili djelatnosti
strane drave.
Sudbeni imunitet drava doskora je pripadao u najzamrenija pitanja meunarodnoga prava. To stoga to je njegovo priznavanje ili nepriznavanje moglo
ovisiti o unutarnjoj sudskoj praksi pojedinih drava koja mu je pridavala razliite sadraje.
Da bi reducirale kontradiktornost i lutanja u praksi vlastitih sudova, nekolicina
drava usvojila je posebne zakone o imunitetu stranih drava.85
Bilo je vie napora za usvajanjem konvencija o imunitetu drava kako bi sudovi
njihovih drava stranaka neposredno primjenjivali rjeenja iz njih kao svoje vlastito
pravo. Do prije nekoliko godina bila je usvojena i stupila je na snagu samo Europska
konvencija o imunitetu drava iz 1972.86 Potpisana u Baselu u krilu Vijea Europe,
stupila je na snagu 1978, ali po ugovornoj osnovi obvezuje ogranien broj drava.87
Odluujui korak u kodifikaciji te oblasti meunarodnoga prava predstavlja

usvajanje u Opoj skuptini UN-a u 2004. godini Konvencije UN-a o sudbenom
imunitetu drava i njihove imovine.88
Ta je konvencija raena na temelju Nacrta pravil o sudbenom imunitetu drava
i njihove imovine to ga je u drugom itanju Komisija za meunarodno pravo usvojila u 1991. godini.89 Potom je taj nacrt bio svestrano razmatran u estom odboru
Ope skuptine i u ad hoc odboru u ijemu su radu mogle sudjelovati sve drave
lanice UN-a. Tako je osiguran sveopi pristanak, a rezolucija Ope skuptine 59/38
s tekstom Konvencije u prilogu usvojena je 16. prosinca 2004. bez glasovanja, tj.
85
To su, izmeu ostalih, Foreign State Immunity Act Sjedinjenih Amerikih Drava iz 1976, ILM
1976, p. 1388; State Immunity Act Ujedinjenoga Kraljevstva iz 1978; State Immunity Act Kanade
iz 1982, ILM 1982, p. 798 te Foreign State Immunity Act Australije iz 1985, ILM 1986, p. 715.
86
Vidi tekst, ILM 1972, pp. 47 ff.
87
I znanstvene su udruge donosile zajednike zakljuke u obliku rezolucija kojima su takoer

nastojale uniformirati praksu unutarnjih sudova i praksu drava o tome pitanju. U svojoj dugakoj povijesti Institut za meunarodno pravo usvojio je tri rezolucije iz te oblasti. Iz usporedbe
njihovih tekstova vidi se koliko je ta oblast meunarodnoga prava evoluirala. Prvi je bio Nacrt
meunarodnoga pravilnika o nadlenosti sudova u postupku protiv stranih drava, suverena i
dravnih glavara, usvojen u Hamburgu daleke 1891. Vidi njegov tekst Institut de Droit international, Tableau gnral des Rsolutions (1873-1956), Ble 1957, pp. 14-16. Modernija je rezolucija: Imunitet od sudbenosti i prisilne ovrhe stranih drava, usvojena u Aix-en-Provenceu u
1954, ibid., pp. 17-18. Napokon, danas je najznaajnija rezolucija: Suvremeni problemi imuniteta drava od sudbenosti i ovrhe iz Basela iz 1991, Tableau des Rsolutions adoptes (1957-1991),
Paris, 1992, pp. 220-231.
88
United Nations Convention on Jurisdictional Immunities of States and Their Property -Convention des Nations Unies sur les immunits juridictionnelles des Etats et de leurs biens. Vidi
tekst, ILM 2005, No. 4, pp. 801-828.
89
Vidi tekst, ILM 1991, No. 6, pp. 1565-1574.

konsensusom. Tom rezolucijom ta je konvencija stavljena na potpis svim dravama,
a stupit e na snagu tridesetoga dana nakon to trideseta drava potpisnica poloi
isprave o njezinoj ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju kod glavnoga tajnika UN-a.
Moe se, dakle, zakljuiti da je Konvencija iz 2004. godine razrijeila mnoge
prijanje teoretske i praktine dileme. Sudska praksa u dravama vodit e rauna
o njezinim odredbama i prije njezina formalnog stupanja na snagu. U njezinoj je
preambuli navedeno da je sudbeni imunitet drava i njihove imovine prihvaen kao
naelo obiajnoga meunarodnog prava.90
Konvencija odbacuje apsolutni imunitet drava kao pravno naelo. Ona

usvaja ogranieni imunitet, a glavna iznimka na koju se imunitet ne odnosi
jesu komercijalne transakcije izmeu drava i stranih fizikih i pravnih osoba
(ali ne takve transakcije izmeu samih drava).
h
I. IMUNITET OD SUDBENOSTI
2. Apsolutni i ogranieni imunitet. Sve do konca 19. stoljea prevladavale su doktrina i praksa o apsolutnom imunitetu stranih drava.91 Prema tome
gleditu strana je drava mogla u svakome trenutku sprijeiti domai sud da
raspravlja o njezinim pravima. Sud je bio sprijeen da ulazi u predmet spora,
a naroito da se uvjeri u to ima li strana drava valjan naslov nad imovinom u
pitanju. Bilo je dovoljno da strana drava dri spornu imovinu u posjedu ili pod
svojom kontrolom.
Od poetka 20. stoljea, najprije sudovi Belgije i Italije, a potom i veine
ostalih drava, usvajaju doktrinu o ogranienom imunitetu. Ta se doktrina zasniva na razlikovanju izmeu akata javne dravne vlasti jure imperii koji su i
dalje pokriveni imunitetom te akata jure gestionis, gdje strana drava djeluje
poput svake fizike ili pravne osobe. Naime, u tome su se stoljeu gospodarske
djelatnosti svih drava svijeta silno razvile i stoga je bilo sve manje opravdanja
da se takvi poslovi iskljue iz sudbenosti drave foruma. Konvencija iz 2004.
usvaja ogranieni imunitet drava te propisuje pravila i kriterije za razlikovanje
tih djelatnosti.
90
Time su otpale prijanje teorije o tome imunitetu kao izravnom odrazu suverenosti, jednakosti i dostojanstva svih drava, ili da bi odreene vrste dravne imovine i neka prava drava
uivale u stranim dravama ekstrateritorijalnost. Vidi prvo izdanje ove knjige iz 2000. godine,
str. 354.
91
Ta je doktrina i poslije bila vladajua u praksi engleskih sudova, i to sve do usvajanja zakona iz
1978, nakon kojega je pod utjecajem Europske konvencije bila naputena. Nju je moda zastupao
i Sovjetski Savez do svoga raspada.
337
3. Imunitet ratione personae. Da bi bio priznat, imunitet mora pripadati

stranoj dravi. Ali svaka drava djeluje kroz mnotvo organa i posebnih tijela
pa i dravnih poduzea, a pokatkad i teritorijalnih jedinica na nioj razini. I
akti nekih pojedinaca moraju se priznati za akte u ime njihove drave kada oni
djeluju u tome svojstvu. Da bi se ograniila iroka diskrecija nacionalnih sudova
u priznavanju ili nepriznavanju imuniteta, Konvencija iz 2004. godine postavlja
u tome pogledu odreene kriterije.
U njezinu lanku 2(b), izraz drava oznaava: (i) dravu i razliite vladine
organe; (ii) konstitutivne cjeline neke federalne drave ili politike jedinice u
dravi koje su ovlatene vriti ine u obavljanju suverene vlasti i kada djeluju u
tome svojstvu; (iii) agencije ili organizme neke drave ili drugih cjelina u mjeri
u kojoj su ovlateni vriti i stvarno vre ine u obavljanju suverene vlasti drave;
te (iv) predstavnike drave kada djeluju u tome svojstvu.
Rezolucija Instituta za meunarodno pravo iz 1991. navodi da nije odluujui
slubeni naziv tih tijela i njihov ustavni poloaj. Takoer, injenica da neko dravno
tijelo ili politika jedinica strane drave ima zasebnu pravnu osobnost prema zakonu
te drave, sama po sebi ne iskljuuje imunitet glede njezinih djelatnosti. Napokon,
ni injenica da neka cjelina ima poloaj konstitutivne jedinice federativne drave
ili slian poloaj autonomije prema zakonu te drave ne iskljuuje imunitet glede
njezinih djelatnosti (lanak III).
Gornjim zakljucima proturjei lanak 22. Europske konvencije iz 1972. po kojemu svaka pravna cjelina drave ugovornice koja je od nje razliita i koja moe
tuiti ili biti tuena, ak ako je ovlatena na vrenje javnih funkcija, nije ukljuena u
definiciju drave ugovornice.
Domai sud nije duan priznati imunitet stranoj dravi ili stranoj vladi (i
njihovim organima), koje drava foruma nije priznala (v. supra, 35). Da bi se u
to uvjerio, sud e zatraiti stajalite ministarstva vanjskih poslova svoje zemlje.
Sudovi Sjedinjenih Amerikih Drava i veine drugih zemalja uzet e u obzir
takav stav kao konaan. Ali se u nekim dravama poput Britanije dogaalo da sam
sud ustanovi da se radi o de facto vlasti neovisno o njezinu meunarodnom priznanju te da odlui priznati imunitet imovini, pravima ili interesima te cjeline. Za to,
meutim, treba imati valjane i jake pravne razloge.
4. Imunitet ratione materiae. Jo je osjetljivije pitanje opsega sudbenoga

imuniteta ratione materiae. U osnovi je podjela izmeu akata javne dravne
vlasti (actes de puissance publique, ili de lautorit) te akata javnoga upravljanja, kada drava obavlja komercijalne transakcije poput svake fizike ili pravne
osobe. Za te druge akte sudbeni imunitet u naelu ne bi postojao.
Konvencija iz 2004. godine u lanku 3. iskljuuje iz njezine primjene diplomatske i sline privilegije i imunitete.

U tome se lanku navodi da ta konvencija ne dira u privilegije i imunitete koje
neka drava prema meunarodnom pravu uiva glede vrenja funkcija: (1) svojih
diplomatskih misija, konzularnih ureda, specijalnih misija, misija pri meunarodnim organizacijama ili svojih delegacija u organima meunarodnih organizacija ili
na meunarodnim konferencijama, kao i osoba s njima povezanima.92 Konvencija
takoer ne dira u privilegije i imunitete: (2) koje meunarodno pravo priznaje dravnom glavaru ratione personae; te napokon (3) glede zrakoplova i svemirskih objekata
koji pripadaju nekoj dravi ili ih ona koristi (vidi poblie, supra, 39. do 42).
Tako je iskljuenjem gornjih privilegija i imuniteta iz primjene te konvencije

posrednim putem priznat njihov apsolutni imunitet pred stranim sudovima.
Podrazumijeva se takoer, iako to Konvencija ne navodi, da se njezini propisi
ne odnose na kaznene postupke te da se ona ne primjenjuje na vojne djelatnosti.
Praktina vrijednost Konvencije iz 2004. godine lei u odreivanju postupaka u kojima se imunitet ne moe priznati. Konvencija tako definira neke oblasti
koje se inae smatraju djelatnostima jure gestionis, ili se radi o pitanjima obeteenja, glede kojih imunitet naelno ne vrijedi. Ali za razliku od diplomatske
i sline imovine iz lanka 3, iji je apsolutni imunitet zatien pravilima jus
cogens, iskljuenje imuniteta glede tih drugih djelatnosti predvia se kao jus
dispositivum. Naime, imunitet je iskljuen samo ako se drave u pitanju drukije
ne sporazume, to je u praksi malo vjerojatno.
Tu se pod nekim uvjetima ili ogranienjima predviaju: komercijalne transakcije (lanak 1); kontrakti o zapoljavanju osoba (lanak 11); napadi na fiziki
integritet osobe ili nanoenje tete imovini (lanak 12); vlasnitvo, posjed i koritenje imovine (lanak 13); intelektualno i industrijsko vlasnitvo (lanak 14);
sudjelovanje drave u drutvima (kompanijama) i drugim kolektivnim tijelima
(lanak 15); te brodovi u vlasnitvu drave ili u njezinu koritenju (lanak 16).
Svaki od tih propisa predvia da se on primjenjuje ako drave u pitanju nisu
ugovorile drukije. Stoga taj uvjet dalje neemo navoditi.
Meu djelatnostima glede kojih imunitet drave naelno ne bi trebao vrijediti, daleko su najvanije komercijalne transakcije.
U lanku 2-l-c. najprije se daje odreenje toga pojma. Pod tim se izrazom podrazumijevaju: (i) svaki kontrakt ili transakcija (posao) trgovake tj. komercijalne
92
I Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine u lanku 22(3). takoer propisuje: Prostorije misije, njezin namjetaj i druga imovina koji se u tim prostorijama nalaze, kao
i prijevozna sredstva misije, ne mogu biti podvrgnuti pretresu, oduzimanju, zapljeni ili mjeri
izvrenja. Sline odredbe propisuju lanak 31(4). Beke konvencije o konzularnim odnosima iz
1963; lanak 25(3). Konvencije o specijalnim misijama iz 1969; te lanak 23(3). Beke konvencije
o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1975. godine.
339
naravi za prodaju dobara ili davanje usluga; (ii) svaki kontrakt o zajmu ili druga transakcija financijske naravi, ukljuujui svaku obvezu jamstva ili naknade u vezi s tim
zajmom ili s tom transakcijom; (iii) svaki drugi kontrakt ili transakcija komercijalne
ili industrijske naravi, ili onaj koji se odnosi na dobavu dobara ili pruanje usluga,
uz iskljuenje kontrakta o zapoljavanju osoba.
U toki 2. lanka 2. dalje se navodi da pri odreivanju transnacionalnoga kontrakta u gornjemu smislu valja u prvom redu voditi rauna o naravi kontrakta ili
transakcije, ali treba takoer uzeti u obzir njegov cilj (purpose, but) ako su se njegove
stranke na to sporazumjele, ili ako je u praksi drave foruma taj cilj relevantan za
odreivanje njegove nekomercijalne naravi.
U lanku 10(1). izlae se ope pravilo prema kojemu se drava ne moe pozvati na imunitet od sudbenosti ako je s nekom stranom fizikom ili pravnom
osobom angairana u komercijalnoj transakciji i ako temeljem primjenljivih
pravila meunarodnog privatnoga prava nesporazumi glede te transakcije potpadaju pod nadlenost suda neke druge drave.
Ali se u toki 2. kao iznimka navodi da se gornja toka ne primjenjuje na komercijalne transakcije izmeu drava,93 ili ako su se stranke same transakcije izriito
sporazumjele na neto drugo.
U toki 3. lanka 10. predvia se da imunitet drave od sudbenosti nije naruen
kada je neko dravno poduzee, ili druga cjelina stvorena od drave, upleteno u
postupak glede neke svoje komercijalne transakcije. To vrijedi pod uvjetom da to
poduzee ili cjelina ima zasebnu pravnu osobnost i sposobnost da tui ili da bude
tueno te da stjee, posjeduje, dri ili otuuje imovinu za koju ga je drava ovlastila
da se njome koristi i upravlja. Pod tim uvjetima ta dravna poduzea ne uivaju
imunitet od sudbenosti i potpuno su izjednaena s drugim pravnim osobama.
U lanku 11. predvieno je da se neka drava ne moe pozvati na imunitet od
sudbenosti pred sudom druge drave koji je inae nadlean da odluuje o kontraktu
o zaposlenju neke osobe za posao koji ona obavlja na podruju te druge drave. Ali se
dalje predviaju brojne, ali precizne iznimke od toga opega pravila, a odnose se na
zaposlenike ovlatene da vre akte javne vlasti, ili se radi o nekom lanu diplomatske,
konzularne ili sline misije, te u nekim slinim sluajevima.
lanak 12. odnosi se na napade na fiziki integritet osobe ili nanoenje tete
imovini. Imunitet strane drave ne vrijedi kada je domai sud nadlean da presuuje
o novanom obeteenju za smrt ili ozljedu neke osobe ili za tetu nanesenu njezinoj
materijalnoj imovini, prouzroenima inom ili propustom koji se navodno mogu
pripisati stranoj dravi, ako su se ta djela zbila u dravi foruma.
93
Time Konvencija to pitanje ne ureuje. Ali nije rijetkost da kontrakti o takvim transakcijama
predvide nadlenost nacionalnoga suda neke tree drave, koja se u tim sluajevima mora potovati. Ako takva odredba nije predvedena, pretpostavlja se da se radi o meudravnom ugovoru
koji se ravna prema propisima Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. godine.

lanak 13. odnosi se na vlasnitvo, posjed i na koritenje imovine neke drave u
drugoj dravi, ali koja ne predstavlja diplomatsku i slinu imovinu, jer je ona inae
iskljuena iz primjene te Konvencije temeljem njezina lanka 3. U tome se lanku
predvia da se drava ne moe pozvati na imunitet od sudbenosti pred sudom druge
drave koji je inae nadlean da odluuje u nekom postupku koji se odnosi na utvrivanje nekoga prava ili interesa strane drave o nekretnini koja se nalazi u dravi
foruma, o njezinu posjedu ili koritenju, ili njezinoj obvezi glede te imovine. Dalje
se predvia da se imunitet takoer ne odnosi na pravo ili interes strane drave na
pokretnoj ili nepokretnoj imovini nastalima nasljeivanjem, poklonom ili koja je
ostala bez nasljednika (bona vacantia), te napokon na svako pravo ili interes strane
drave u upravljanju vlasnitvom poput trusta, ostavtine, ili bankrota drutva, ili u
sluaju njegova rasputanja.
lanak 14. iskljuuje imunitet strane drave u sporovima o intelektualnom i
industrijskom vlasnitvu. U tome se lanku nabrajaju vrste toga vlasnitva.
lanak 15(1). propisuje da se drava ne moe pozvati na imunitet od sudbenosti
pred inae nadlenim sudom druge drave u postupku koji se odnosi na njezino
sudjelovanje u vlasnitvu neke kompanije (ili drugoga kolektivnog tijela), bilo da ta
kompanija ima bilo da nema pravnu osobnost, a tie se odnosa izmeu te drave i
kompanije ili njezinih (drugih) stranaka (vlasnika). Ali to iskljuenje od imuniteta
vrijedi samo ako kompanija u pitanju ima osim drugih drava i meunarodnih organizacija i ostale stranke (fizike ili pravne osobe), i ako je kompanija registrirana
ili ustanovljena prema pravu drave foruma, ili u njoj ima sjedite ili obavlja glavnu
aktivnost.
Drava se ipak moe pozvati na imunitet od sudbenosti ako su se drave u pitanju
na to sporazumjele ili su stranke nastaloga spora o tome postigle pismeni sporazum,
ili ako instrument o ustanovljenju ili upravljanju tom kompanijom sadri odredbe
s tim uinkom.
Napokon, lanak 16. odnosi se na brodove u vlasnitvu ili na koritenju neke drave u komercijalne svrhe. Drava vlasnik ili operator (trgovakoga) broda ne moe
se pozvati na imunitet pred stranim nadlenim sudom ako je brod koriten u druge
svrhe osim onih vladinih nekomercijalnih. To se napose odnosi na postupak glede
prijevoza tereta. Izrijekom se ta odredba ne odnosi na ratne i pomone brodove te
na sve druge brodove koji se koriste u vladine nekomercijalne svrhe.
Valja ovdje na koncu navesti lanak 17. Konvencije iz 2004. godine, koji se odnosi
na uinke sporazuma koji neka drava sklopi pismenim putem sa stranom fizikom
ili pravnom osobom glede podvrgavanja arbitrai sporova o nekoj komercijalnoj
transakciji. Pred inae nadlenim sudom druge drave ta se drava ne moe pozvati
na svoj imunitet od sudbenosti kada je posrijedi valjanost, tumaenje ili primjena
sporazuma o arbitrai; arbitrani postupak ili potvrda ili odbacivanje arbitrane
presude.94
94
Na str. 359. prvoga izdanja ovoga udbenika iz 2000. godine dan je prikaz najvanijih pravila
iz Europske konvencije iz 1972. te iz rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1991. godine.
341
5. Postupak i naini odricanja od imuniteta. Nakon to smo na temelju

odredaba Konvencije iz 2004. godine opisali oblasti u kojima strana drava uiva
imunitet od sudbenosti u dravi foruma kao i oblasti u kojima ga ona ne bi
imala pravo zahtijevati valja nam izloiti neke propise kojih bi se drava foruma i njezini sudovi morali pridravati ako strana drava ima pravo na imunitet
ili je ona tuena strana u parnici. U tim oblastima odluujua su danas pravila
iz lanaka 6. do 9. te konvencije.
U lanku 6. Konvencije navodi se opa obveza drave da dade uinak tome
imunitetu uzdravajui se od vrenja sudbenosti u postupku pred svojim sudovima protiv strane drave. U tu svrhu drava e po svojoj vlastitoj inicijativi
osigurati da njezini sudovi potuju taj imunitet. To je, dakle, pravna obveza
naelno svih drava.
Sudski postupak protiv strane drave smatrat e se otpoetim ako je ona:
(a) navedena u parnici kao stranka ili (b) ako nije navedena u tome svojstvu, ali
parnica stvarno pogaa imovinu, prava, interese ili djelatnosti te strane drave.
Ipak, dunost potovanja imuniteta stranih drava nije neka imperativna
norma opega meunarodnog prava (jus cogens) koju bi trebalo potovati bez
ikakvih iznimaka. Naime, oduvijek su drave iz nekih svojih posebnih razloga
imale mogunost odricanja od svoga imuniteta i pristajanja na sudbenost stranih sudova ak kad su na njega inae imale pravo. Pristanak na sudbenost znai
uvijek odricanje od imuniteta koji bi strana drava inae uivala.
Ali takav pristanak ima uinak odricanja i od zahtjeva za imunitetom kada bi on
inae bio sporan (u sluaju da se npr. radi o aktima jure gestionis), pa i kada ne bi
bilo nikakve osnove za njega.
Ako, dakle, doe do odricanja od imuniteta ili pristanka na sudbenost suda

drave foruma, taj sud po pravilu vie nema razloga sumnjati u svoju nadlenost.
Konvencija propisuje da se strana drava ne moe pozvati na svoj imunitet
ako je izriito priznala sudbenost drave foruma, i to: (a) u nekom meunarodnom ugovoru (kojega je ona stranka); (b) u pismenom kontraktu ili (c) u izjavi
danoj pred sudom ili u pismenom podnesku u nekoj parnici. Ali sm pristanak
neke drave na primjenu prava druge drave na neki posao nee se tumaiti kao
pristanak na sudbenost po sudovima te iste drave (lanak 7).
Osim na izriit nain, pristanak na sudbenost moe se implicirati iz sudjelovanja u nekoj parnici. Konvencija i o tome ima detaljne propise. Strana se
drava ne moe pozvati na imunitet od sudbenosti: (a) ako je sama otpoela
postupak pred sudom drave foruma (tj. ako se u parnici pojavila kao tuitelj);
(b) ako intervenira u parnici ili poduzme bilo koji drugi korak pri odluivanju
toga suda o meritumu spora.

Ipak, ako pritom strana drava uvjeri sud da ne bi poduzela tu mjeru da je znala
za injenice koje bi joj davale pravo na imunitet, ona se temeljem tih injenica moe
naknadno pozvati na svoj imunitet ako to uini to joj je prije mogue (lanak 8-1-b.).
Nee se, nadalje, smatrati da je pristala na sudbenost ako strana drava intervenira u parnici s jedinim ciljem: (a) da se pozove na imunitet, ili (b) ako istakne
svoje pravo ili interes na imovinu koja je predmet spora. Takoer, pojavljivanje
predstavnika strane drave u svojstvu svjedoka u parnici pred sudom drave
foruma nee se tumaiti kao pristanak te drave na vrenje sudbenosti (tj. kao
odricanje od imuniteta).
Nepojavljivanje strane drave u parnici pred sudom drave foruma nee se
tumaiti kao njezin pristanak na sudbenost (lanak 8). U ovoj oblasti, dakle,
ne vrijedi pretpostavka: qui tacet consentire videtur, tj. da utnja pretpostavlja
pristanak.
Iz toga proizlazi da nije nuno da strana drava izriito zahtijeva svoje izuzee od sudbenosti. Sud drave foruma duan je da se sm proglasi nenadlenim
ako utvrdi imunitet.
Pristanak na sudbenost, tj. odricanje od imuniteta, moe proizai i u nekim
sluajevima protutube u parnici. Ako strana drava otpone postupak (u svojstvu tuitelja) ili ako intervenira u parnici, ona se sama vie ne moe pozvati na
svoj imunitet glede bilo kojega protuzahtjeva koji proizlazi iz istoga pravnoga
odnosa ili injenica kao i glavni zahtjev u toj parnici.
Isto tako, ako strana drava postavi protuzahtjev u parnici u kojoj je tuena
stranka, ona se ne moe pozvati na svoj imunitet od sudbenosti suda drave
foruma glede glavnoga zahtjeva.
Gornja pravila, koja je ve bila formulirala Komisija za meunarodno pravo u
svome Nacrtu pravil iz 1991. godine, racionalizacija su nekih pravila kristaliziranih
u presudama sudova Britanije, Sjedinjenih Amerikih Drava, Francuske, Italije i
nekih drugih zemalja.
II. IMUNITET OD SREDSTAVA OVRHE
Staro je pravilo pozitivnoga meunarodnog prava o razlikovanju imuniteta

od sudbenosti s jedne strane te s druge strane imuniteta od sredstava ovrhe
(pljenidbe ili sekvestra) na temelju neke ak i pravomone presude kada su posrijedi neke vrste imovine strane drave. Opseg imuniteta od sredstava ovrhe
iri je od onoga glede sudbenosti, i to upravo s obzirom na ozbiljnost mogue
povrede suverenosti strane drave koja se eli izbjei. U takvim sluajevima, da
bi se ovrha na temelju izreene presude provela, potrebno je posebno odricanje
od imuniteta.
343
S gledita pravne logike takvu bi razlikovanju bilo malo mjesta. Naime, vrenju
sudbenosti, napose kada je strana drava na nju dala svoj pristanak, ima malo razloga ako se unaprijed zna da se izreena presuda nee moi u cijelosti izvriti. Ali
nikakvi pokuaji ponitavanja te razlike, ak ni de lege ferenda, dosad nisu uspjeli.
Ian Brownlie u svojstvu izvjestitelja u Institutu za meunarodno pravo, uz podrku
veine lanova njegove komisije, pokuao je u svojim nacrtima rezolucije zanemariti
tu razliku, ali je na koncu morao popustiti. Institut je u 1991. usvojio rezoluciju u
ijemu su lanku IV. izloena pravila koja su dio pozitivnoga meunarodnog prava
i ne razlikuju se od lanka 21. Konvencije.
Ne treba, dakle, sumnjati u to da je meunarodno pravo veoma jasno glede

toga razlikovanja. Ono je potvreno u lanku 2. Konvencije, koji propisuje da
izriiti pristanak na sudbenost drave foruma prema lanku 7. (vidi prethodno
pod 5) ne podrazumijeva pristanak na sredstva ovrhe kako su predviena u
lancima 18. i 19. (vidi dalje). To razlikovanje potuju unutarnji sudovi u svojoj
praksi, a potvreno je i u konvencijama o diplomatskom i konzularnom pravu.
lanak 32(4). Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961. predvia
glede odricanja od diplomatskog imuniteta sljedee: Odricanje od imuniteta u pogledu nekoga graanskog ili upravnog postupka ne ukljuuje odricanje od imuniteta
glede sredstava ovrhe presude, za to je potrebno posebno odricanje. Isto je naelo
potvreno u lanku 45(4). Beke konvencije o konzularnim odnosima iz 1963. te u
lanku 31(4). Beke konvencije o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim
meunarodnim organizacijama.
Ta posebno zatiena dravna imovina, ako se nalazi u dravi foruma, definirana je lankom 21. Konvencije iz 2004. godine. Ona mora imati openitu
znaajku da ne smije biti namijenjena za komercijalne, tj. gospodarske svrhe.
Radi se o sljedeim vrstama imovine: (a) imovina, ukljuujui bankovne raune,
koja se koristi ili je namijenjena koritenju za potrebe diplomatske, konzularne
ili specijalne misije drave iljateljice, odnosno u sline svrhe;95 (b) imovina
vojne naravi, ili upotrijebljena ili namjeravana za upotrebu u vojne svrhe; (c)
imovina centralne banke ili monetarnih vlasti strane drave;96 (d) imovina koja
ini dio kulturne batine strane drave ili je dio njezinih arhiva, a nije namijenjena prodaji (koja je, dakle, extra commercium) i (e) imovina koja ini dio
95
Od toga se izuzimaju bankovni polozi rezervirani za zadovoljenje posebnih zahtjeva. Kada diplomatska misija naruuje radove ili usluge od fizike ili pravne osobe u dravi primateljici, ona
za isplatu tih usluga moe unaprijed u banci poloiti neka sredstva kao osiguranje. Ta sredstva
tada nisu pokrivena imunitetom od ovrhe.
96
I ta imovina mora biti koritena ili namjeravana za koritenje u monetarne, a ne u komercijalne svrhe. Polozi bive Narodne banke Jugoslavije koji su bili deponirani u stranim komercijalnim
bankama bili su nakon njezina raspada predmetom sukcesije izmeu njezinih pet drava sljednica. Otada oni nisu mogli biti pokriveni imunitetom od sredstava ovrhe, iako je SRJ jedno vrijeme
pokuavala dokazati suprotno.

izlobe predmeta od znanstvenoga, kulturnog ili povijesnoga znaaja, a nije
namijenjena prodaji.
Gornje vrste imovine ne mogu, dakle, biti predmetom privremenoga sekvestra, tj. zamrzavanja ili pljenidbe radi prisilne prodaje (attachment, arrest, execution), osim ako je strana drava dala poseban pristanak na vlast suda drave
foruma da izrie i takve mjere.
Za razliku od Nacrta pravil Komisije za meunarodno pravo iz 1991, Konvencija iz 2004. u tome pogledu razdvaja imunitet drava glede mjera ovrhe u
sudskom postupku prije donoenja presude (lanak 18) od imuniteta glede tih
mjera nakon njezina izricanja (lanak 19). Time se drave tite od takvih privremenih mjera u tijeku postupka pred stranim sudovima.
Drava u pitanju, meutim, moe dati izriit pristanak na te mjere, ali je on
potreban za svaku od tih faza. U oba ta sluaja drava moe na te mjere pristati:
(i) nekim meunarodnim sporazumom; (ii) sporazumom o arbitrai ili pismenim kontraktom (sa fizikom ili pravnom osobom u pitanju) ili (iii) izjavom
pred sudom ili pismenim podneskom nakon to je spor izmeu stranaka nastao.
Prema lanku 19(c). pristanak drave na mjere ovrhe nakon izricanja presude
podrazumijeva se ako se utvrdi da se imovina u pitanju upotrebljavala ili se namjerava upotrebljavati od strane drave u svrhe koje nisu nekomercijalne, a nalazi se
na podruju drave foruma. To pod ogranienjem da te mjere ovrhe nakon presude
mogu biti provedene samo na takvoj imovini koja je povezana s entitetom protiv
kojega je parnica poduzeta.
U praksi se pokazalo da je navedena imovina zatiena samo od mjera sekvestra i
ovrhe u tijeku sudskoga postupka i temeljem pravomone sudske presude u odnosu
na fizike i pravne osobe.
Kao protumjeru (mjeru represalija) zbog protupravnoga zauzimanja ambasade
i konzulata u Iranu i dranja cjelokupnoga njihova osoblja kao talaca, Sjedinjene
Amerike su Drave u 1980. zamrznule sve javne i sline fondove Irana na svome
podruju i nastojale su provesti istu mjeru u Europi. Ali su te mjere bile privremene
i nisu imale za cilj konfiskaciju.
I Vijee sigurnosti UN-a moe poduzeti sline privremene mjere putem rezolucija temeljenih na Glavi VII. Povelje. Takve mjere bile su poduzete protiv svih rauna
u stranim bankama s podruja SRJ (Srbije i Crne Gore) rezolucijom 820 (toka 21)
od 8. travnja 1993. Novom rezolucijom 1022 od 22. studenog 1995. te su mjere bile
suspendirane te potom dokinute.
h
U lanku 22. propisuju se neke formalnosti koje je potrebno ispuniti kao uvjet
za poetak postupka protiv neke drave. lanak 23. doputa donoenje presude u
odsutnosti tuene drave, ali ga takoer podvrgava posebnim uvjetima kako bi se
otklonile zloupotrebe.
345
Napose je vaan lanak 24. Konvencije koji potvruje neke privilegije i imunitete drave u tijeku sudskoga postupka. Svako proputanje ili odbijanje drave da
se podvrgne sudskim nalozima nema drugih posljedica osim na meritum parnice
u pitanju. U tim sluajevima dravi se ne mogu nametati nikakve novane ili druge
kazne. Drava, nadalje, nije duna davati kauciju, jamstvo ili depozit, kako god da se
nazovu, da bi se namirili trokovi sudskoga postupka u kojemu je ona tuena strana.
Prema lanku 26, odredbe te konvencije ne diraju u prava i dunosti njezinih
stranaka iz drugih meunarodnih sporazuma na snazi o tim pitanjima. Time malobrojne stranke Europske konvencije o imunitetu drava iz 1972. godine mogu i dalje
primjenjivati njezina pravila izmeu sebe.
U preambuli se napokon potvruje da pravila meunarodnoga obiajnog prava
i dalje ureuju pitanja koja nisu ureena tom Konvencijom.
44. ODGOVORNOST U MEUNARODNOM PRAVU

Bibliografija
Vojin DIMITRIJEVI: Odgovornost drave za delatnost osoba kojima prua utoite, JRMP
1963, br. 2, str. 177-187; Luigi CONDORELLI: Limputation lEtat dun fait internationalement
illicite, RCADI 1984, tome 188, pp. 9-222; Brigitte BOLLECKER-STERN: La responsabilit
internationale aujourdhui... demain..., Recueil dtudes la mmoire de Gilbert Apollis, Paris,
1992, pp. 75-101; Haritini DIPLA: La responsabilit de lEtat pour violation des droits de lhomme,
Problmes dimputation, Paris, 1994, 116 p.; Alain PELLET: Remarques sur une rvolution
inacheve, le projet darticles de la CDI sur la responsabilit des Etats, Annuaire franais de droit
international, 1996, pp. 7-32; James CRAWFORD: The International Law Commissions Articles
on State Responsibility, Cambridge Univ. Press 2002, 387 pages; Les articles de la C.D.I. sur la
responsabilit de lEtat, Paris, 2003, 462 pages.
1. Uvod. Odgovornost drava i drugih subjekata sredinje je pitanje meunarodnog prava i ona je u srcu te, kao i svih drugih pravnih grana. Ope je
naelo prava da svako protupravno djelo povlai odgovornost po pravu i dunost poinitelja da ispravi (reparira) nastalu tetu.97
U vezi s time korisno je odmah povui razliku izmeu povrijeenih prava i pogoenih interesa neke drave. U presudi Barcelona Traction (nova tuba) iz 1970.
godine Meunarodni sud jasno je istaknuo: Odgovornost nije angairana ako je
pogoen neki obini interes; ali jest ako je povrijeeno pravo (pp. 35-36, para. 44. do
46). Mora se, dakle, raditi o pravno zatienom interesu, u ovom sluaju o interesu
povrijeene drave da joj drava poinitelj ispravi nastalu tetu.
U ovome odjeljku ponajprije e se raspravljati o odgovornosti drava, a o

odgovornosti meuvladinih organizacija i pojedinaca kada tome bude mjesta.
Specifina pravila o odgovornosti drava otkrivana su i precizirana u arbitranim odlukama u doba tzv. dolarske diplomacije od konca 19. stoljea. To se
preteito zbivalo u sporovima izmeu s jedne strane Sjedinjenih Amerikih Drava
i europskih zemalja (uime njihovih investitora) i latinoamerikih drava s druge u
svojstvu zajmoprimaca.
Dugo je u znanosti vladao koncept prema kojemu se odgovornost svodila na obvezu ispravljanja tetnih uinaka protupravnoga djela. Prema tome konceptu meunarodne odgovornosti, teta je (prjudice, dommage, damage, injury) imala sredinje
mjesto. Smatralo se da krenjem neke pravne obveze (npr. iz ugovora) odgovornost
ne nastupa sve dok iz te povrede ne proizie konkretna teta za povrijeenu dravu.
97
To je ope naelo prihvaeno i potvreno u brojnim meunarodnim sudskim i arbitranim

presudama. Tako je u arbitranoj presudi Rainbow Warrior (Novi Zeland/Francuska) iz 1990.
godine bilo u tome pogledu istaknuto da svako krenje od neke drave bilo koje (njezine) obveze, bez obzira na njezin izvor, angaira odgovornost (te) drave i stoga dunost ispravljanja. Cf.,
RIAA, vol. XX, p. 217.
347
Taj koncept odgovornosti mogao je biti dostatan sve dok se smo meunarodno
pravo svodilo na ureivanje koegzistencije u odnosima izmeu suverenih drava
pojedinano i rjeavanje njihovih uzajamnih sporova i sukoba.
Ali nakon to je meunarodno pravo poelo tititi neke openitije vrijednosti
ovjeanstva i meunarodne zajednice, probijao se koncept prema kojemu svaka
druga drava stranka nekoga ugovora, pa i svaka trea drava, ima pravo zahtijevati
od ostalih izvrenje nekih obveza, ak i kad njihovim krenjem nije nuno nastupila
teta za tu drugu dravu.
To se najprije postizalo sklapanjem konvencija unutar Meunarodne organizacije rada, o zatiti manjina, a poslije i o ljudskim pravima openito. Radi se o tzv.
obvezama erga omnes partes. Ako neka stranka takve konvencije ne ispunjava svoje
ugovorne obveze prema vlastitim graanima, sve ostale drave stranke imaju prema
tim konvencijama pravo intervenirati protiv protupravnog ponaanja, makar same
nisu pretrpjele nikakvu tetu. Daljnjim razvojem nastao je koncept erga omnes obveza drava prema itavoj meunarodnoj zajednici za krenje nekih posebnih pravila
opega obiajnog meunarodnog prava, napose onih iz oblasti zatite ljudskih prava.
Jo su se otprije piratstvo na otvorenome moru, a od 19. stoljea i trgovina robljem, smatrali zloinima koje je svaka drava svijeta imala pravo izravno suzbijati i
kanjavati, neovisno o tome je li sama pretrpjela tetu ili ne. Nakon Drugoga svjetskog rata genocid je postao meunarodnim zloinom ponajprije zbog svojih uasnih
posljedica, a ne samo stoga to ga je zabranjivalo neko ugovorno ili drugo pravilo
pozitivnoga meunarodnog prava. Potom je pojam meunarodnih zloina bio
preciziran i pravno ureen (v. infra, 46. i 60).
Zbog toga razvoja morao se proiriti koncept meunarodne odgovornosti i odvojiti ga od uinaka protupravnoga djela kao integralnoga dijela same njegove definicije. Prema tome proirenom konceptu, obveza ispravljanja tetnih uinaka jest
posljedica krenja neke meunarodne obveze, a ne sastavni i ograniujui dio same
definicije odgovornosti. Tu znanstvenu revoluciju obavio je talijanski pravnik Roberto Ago u svojstvu izvjestioca u Komisiji za meunarodno prava o odgovornosti
drava.
h
Prvi neuspio pokuaj kodifikacije te najsloenije oblasti meunarodnoga prava
bio je na Hakoj kodifikacijskoj konferenciji u krilu Lige naroda u 1930. godini.
Komisija za meunarodno pravo UN-a poela je to pitanje obraivati jo od
1956, prvotno pod naslovom: Odgovornost drave zbog teta prouzroenih na njezinu podruju stranoj osobi i njezinoj imovini.
Od poetka ezdesetih godina, kada je Roberto Ago postao najprije predsjednikom potkomisije, a potom do 1978. izvjestiocem Komisije o ovome pitanju, u Nacrtu pravila o odgovornosti drave odvojeni su propisi glede porijekla odgovornosti
od onih glede njezina sadraja. Ago je u svome nacrtu tako uspostavio razlikovanje
koje se odralo do danas izmeu primarnih i sekundarnih pravila o odgovornosti

drava. Primarna pravila odreuju bit (supstancu) obveza na djelovanje ili na uzdravanje, kako ih propisuje meunarodno pravo u najraznovrsnijim oblastima i
u svim njegovim izvorima. Sekundarna su pravila ona koja u naelu proizlaze kao
posljedica krenja primarnih pravila.98
Na tim osnovama cjelovit Nacrt pravil u 60 lanaka s dva dodatka, Komisija je
usvojila u prvom itanju tek u 1996. godini, dakle etrdeset godina nakon poetka
svoga rada. U lanku 19. taj je nacrt potvrdio otprije prihvaeno stupnjevanje meunarodno protupravnih djela drava na meunarodne zloine i na obine meunarodne delikte. Izraen je u obliku nacrta meunarodne konvencije s propisima o
rjeavanju sporova njezinih buduih stranaka.
Ali je Komisija usvojila konaan nacrt tih pravila u drugom itanju 9. kolovoza
2001, u kojemu je izmijenila bit i domaaj nekih naela. Najvanije je brisanje svakoga spomena na meunarodne zloine iz prijanjega nacrta lanka 19. Taj pojam
zamijenjen je s imperativnim normama opega meunarodnog prava (jus cogens)
u novim lancima 26, 40. i 41. Pojednostavljeni su propisi o protumjerama i izostavljeni su oni o postupcima rjeavanja sporova izmeu drava stranaka budue
konvencije o tome pitanju.
Potom je Opa skuptina UN-a rezolucijom 56/83 od 28. sijenja 2002. godine
uzela na znanje lanke o odgovornosti drava to ih je predstavila Komisija za meunarodno pravo, koji su reproducirani u njezinu prilogu. Ona ih je preporuila
pozornosti vlada drava, ali bez preporuke glede njihova prihvaanja ili neprihvaanja u obliku ugovora.
Time je taj nacrt u konanoj verziji postao neki restatement pravil meunarodnoga prava iz te oblasti preteito doktrinarne naravi. Ali ne treba izgubiti iz
vida vanu injenicu da u nedostatku nekoga drugog kodifikacijskog teksta iz te
oblasti autoritativnije naravi, taj e nacrt pravil biti nezaobilazno polazite u svim
pregovorima izmeu drava glede njihove odgovornosti, i u svakom arbitranom i
sudskom postupku o tome pitanju. Ali s obzirom da se tu radi o iskazu jednostavno
sroenih apstraktnih naela, njih je teko razumjeti bez opirnih komentara s navodima meunarodne judikature i prakse drava.
Taj nacrt pravil izostavio je neka vana pitanja odgovornosti u meunarodnom
pravu. On se odnosi na odgovornost drava, ali ne meunarodnih organizacija i
drugih subjekata meunarodnoga prava.99 Izostavio je precizna pravila o dopustivosti zahtjeva glede njegove nacionalnosti te napose sadraj naela prethodnoga
iscrpljenja domaih pravnih sredstava kada su posrijedi zahtjevi pojedinaca.100
98
Vidi o tome opirnije James CRAWFORD: The International Law Commissions Articles on
State Responsibility, Introduction, Text and Commentaries, Cambridge University Press, 2002,
pp. 14-16, 74-76.
99
Komisija je u 2002. imenovala talijanskoga profesora Giorgia Gaju za posebnoga izvjestitelja
o pitanju odgovornosti meunarodnih organizacija.
100
Za pitanja diplomatske zatite fizikih i pravnih osoba za protupravna djela stranih drava
Komisija je imenovala dva posebna izvjestitelja (M. Bennounu iz Maroka i J. Dugarda iz June
349
Odgovornost pojedinaca prema meunarodnom pravu djelomino je predmetom Nacrta kodeksa (zakonika) zloin, protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, to ga
je Komisija usvojila u drugom itanju u 1996. godini. Meu propisima u pismenom
obliku u toj oblasti imamo i statute dvaju ad hoc meunarodnih kaznenih tribunala,
jednoga za bivu Jugoslaviju, a drugoga za Ruandu, te Rimski statut Meunarodnog
kaznenog suda koji je stupio na snagu 17. srpnja 2002. godine (v. infra, 60, pod 3 (v)).
Komisija usporedo priprema i nacrt pravil: Meunarodnoj odgovornosti (international liability) drava za tetne posljedice djela koja nisu zabranjena meunarodnim pravom, tj. za tzv. rizik. (vidi dalje pod 3, te opirnije infra, 47, pod 5).
2. Osnova odgovornosti u meunarodnom pravu. Svako protupravno djelo neke drave prema meunarodnom pravu (meunarodno protupravno djelo, fait internationalement illicite, internationally wrongful act) povlai njezinu
meunarodnu odgovornost (lanak 1). Stoga svaka drava moe biti odgovorna
za poinjenje takvoga djela.
Meunarodno protupravno djelo neke drave postoji kada je ponaanje,
koje se moe sastojati u nekom injenju ili proputanju: (a) pripisivo toj dravi
temeljem meunarodnoga prava i (kumulativno) (b) predstavlja povredu meunarodne obveze te drave (lanak 2).101 Pripisivost (attribution) predstavlja
subjektivni, a povreda meunarodne obveze objektivni element odgovornosti.
Da bi nastala odgovornost neke drave, oba ta elementa moraju biti zadovoljena,
i to bez obzira na postojanje ili nepostojanje zle namjere poinitelja.
Djelo se smatra meunarodno protupravnim samo prema meunarodnom
pravu, i na tu kvalifikaciju ne utjee mogua dopustivost istoga djela prema
unutarnjemu pravu neke drave (lanak 3). Kada bi bilo suprotno, svaka bi drava mogla donoenjem ili izmjenom svojih zakona izbjei svoju meunarodnu
odgovornost.
Ovo emo izlaganje odmah otpoeti s objektivnim elementom meunarodne odgovornosti koji se sastoji u povredi neke meunarodne obveze. O pripisivosti, koja trai ire objanjenje, raspravljat emo dalje pod 5.
Povreda meunarodne obveze neke drave postoji kada djelo te drave nije
u skladu s onim to ta obveza od nje zahtijeva, bez obzira na njezino porijeklo ili prirodu (lanak 12). Moe se, dakle, raditi o obvezi iz opega obiajnog
meunarodnog prava, iz nekoga ugovora kojega je drava u pitanju stranka u
Afrike). O tome se, dakle, namjerava usvojiti poseban nacrt pravil.
101
Izraz meunarodno protupravno djelo precizniji je od onoga akt, in, ili na engleskom
jeziku tort, delict ili delinquency, s obzirom na to da osim ina podrazumijeva i proputanje.
Naime, sluajevi pozivanja na odgovornost drava zbog proputanja u najmanju su ruku jednako
brojni kao i oni zbog injenja.

odnosu na druge stranke, iz njezina jednostranog akta kojim je preuzela neke
nove pravne obveze, ili iz nekoga opega naela prava.
Tu se radi o tzv. primarnim pravilima meunarodnoga prava koja taj nacrt pravil
inae ne ureuje. U naelu, Nacrt se odnosi samo na sekundarna pravila, tj. na ona
koja proizlaze kao posljedica krenja primarnih pravila.
Djelo drave ne predstavlja povredu njezine meunarodne obveze osim ako

je drava vezana tom obvezom u trenutku kada se djelo dogodi (lanak 13).
Dakle, ako u trenutku kada je djelo u pitanju poduzeto, obveza za tu dravu jo
nije nastupila, ili je istekla, ne moe se raditi o povredi obveze u pitanju.
Nacrt pravil ini razlikovanje ratione temporis izmeu jednokratnih protupravnih djela, onih produljenih, onih u sluaju krenja obveze na prevenciju
(sprjeavanje) te napokon onih sloenih.
Povreda neke meunarodne obveze djelom drave koje nema produljeni
karakter (tj. koje je jednokratno) zbiva se u trenutku kada je to djelo poinjeno,
ak ako se njegovi uinci produljuju (lanak 14(1)). Moe se npr. raditi o namjernom obaranju nekoga civilnog zrakoplova u vlastitome zranom prostoru,
poput onoga u 1983. kada je bivi Sovjetski Savez sruio junokorejski putniki
avion koji je uao u sovjetski zrani prostor.102
Povreda neke meunarodne obveze djelom drave koje ima produljeni karakter protee se na itavo razdoblje kroz koje to djelo traje, i sve dok ostaje u
neskladu s meunarodnom obvezom (lanak 14(2)). Tu se npr. moe raditi o
krenjima obveza iz neke konvencije o ljudskim pravima, ili o okupaciji dijela
podruja druge drave.
Povreda neke meunarodne obveze koja od drave zahtijeva prevenciju (sprjeavanje) nekoga dogaaja zbiva se i produljuje se kroz itavo razdoblje kroz
koje takav dogaaj traje, i sve dok ostaje u neskladu s tom obvezom (lanak
14(3)). Npr. krenje obveze na sprjeavanje prekograninoga oneienja atmosfere iz neke tvornice u blizini granice sa susjednom dravom traje sve dok to
oneienje traje, s obzirom na to da ga je teritorijalna drava duna sprijeiti.
Napokon, glede sloenih protupravnih djela, lanak 15. propisuje da: Povreda
od drave neke meunarodne obveze putem niza (serije) ina ili propusta koji se u
cjelini definiraju protupravnima, nastaje kada su ini ili propusti koji, uzeti s drugim inima ili propustima, dovoljni da predstavljaju protupravno djelo. Dalje se
precizira: U nekom takvom sluaju, povreda se protee kroz itavo razdoblje koje
otpoinje s prvim inom ili propustom u nizu i produljuje se sve dok se ti ini ili
propusti ponavljaju i ostaju u neskladu s meunarodnom obvezom.
102
Vidi infra, 65. pod 4.
351
3. Odgovornost za meunarodna protupravna djela i odgovornost za

rizik. Nacrt pravil Komisije za meunarodno pravo, pod utjecajem njezina
izvjestioca Roberta Agoa, u svim svojim verzijama svjesno naputa kao osnovu
odgovornosti krivnju poinitelja (fault, guilt, faute), koja bi podrazumijevala i
njegovu zlu namjeru. Tu zlu namjeru inae ne bi uvijek bilo lako dokazati. Osnova odgovornosti u meunarodnom pravu lei u samome poinjenju nekoga
djela kao objektivnoj injenici, ali koje uz pripisivost predstavlja u isto vrijeme
povredu neke meunarodne obveze drave u pitanju.
U nekim se meunarodnim instrumentima poziva na dunu panju (due
diligence). Jo je arbitrana presuda u parnici o Talionici Trail (Trail Smelter
case) iz 1941. zasnovala odgovornost drave na propustu dune panje (nemar,
culpa, za razliku od dolusa), jer nije uinila dovoljno da sprijei tetu.
Daljnji iskorak u tome razvoju jest da se glede nekih, po posljedicama napose opasnih djelatnosti, ugovara odgovornost za rizik. Kada se ta odgovornost
izriito ugovori, drava (ili fizika ili pravna osoba) odgovara za posljedice ak
i takvoga ponaanja koje po sebi nije meunarodno protupravno djelo. Ta se
odgovornost posebice ugovara u oblastima lansiranja objekata u svemir, miroljubive upotrebe nuklearne energije, te oneienja mora uljima i drugim tetnim tvarima.
Komisija za meunarodno pravo nailazi na tekoe u radu na nacrtu pravil o
Meunarodnoj odgovornosti (international liability) drava za tetne posljedice
djela koja nisu zabranjena meunarodnim pravom. Stoga rezultate njezina rada ne
treba oekivati u dogledno vrijeme.103
Unato tomu to neki pisci tvrde da ve postoji ope naelo prava koje ukljuuje odgovornost za rizik, danas ona ne postoji ako nije izriito ugovorena. Ali
ako jest ugovorena, drava koja je preuzela tu obvezu (ili pravna ili fizika osoba
iz te drave), duna je oteenim osobama nadoknaditi svu tetu koja je stvarno
nastala, neovisno o njezinoj zloj namjeri ili nepanji i neovisno o tome to njezino ponaanje inae nije bilo zabranjeno meunarodnim ili unutarnjim pravom.
Vie e se o odgovornosti za rizik raspravljati u odjeljku o pravnim pitanjima
meunarodne zatite okolia (infra, 47). U nastavku emo i dalje iskljuivo
raspravljati o odgovornosti za meunarodno protupravna djela.
4. Posljedice meunarodno protupravnoga djela. Iz svakoga meunarodno protupravnog djela proizlazi meunarodna odgovornost drave (ili drugoga
103
Vidi Maja SERI: Meunarodna odgovornost za tetne posljedice ina koji nisu zabranjeni meunarodnim pravom, ZPFZ 1997, br. 5, str. 475-495.

subjekta meunarodnog prava) koja je to djelo poinila (v. lanak 28. Nacrta
pravil).
Ope meunarodno pravo propisuje domaaj meunarodnih obveza drave kriteljice veoma iroko. Te se obveze mogu odnositi prema nekoj drugoj
dravi, prema vie drava, ili prema meunarodnoj zajednici u njezinoj cjelini,
ovisno napose o prirodi i sadraju meunarodne obveze ili okolnostima povrede (lanak 33. Nacrta pravil).
Poinjenje meunarodno protupravnoga djela stvara, dakle, nove odnose izmeu drave kriteljice i povrijeenih drava koji se openito podrazumijevaju
pod izrazom meunarodna odgovornost. Ti odnosi traju sve dok drava kriteljica ne reparira (ispravi) tetu, ili dok se povrijeena drava valjano ne odrekne
svoga zahtjeva, ili dok zahtjev ne padne u zaborav (zastaru). V. infra, 45.
Tvrdo je pravilo koje proizlazi iz primata meunarodnoga prava nad unutarnjim da se odgovorna drava ne moe pozvati na odredbe svoga unutarnjega
prava (npr. iz nekoga njezina zakona ili pravomone sudske presude), kao na
opravdanje za neizvrenje svoje obveze (lanak 32).104
Postoji jo jedno tvrdo pravilo. Drava se ne moe okoristiti vlastitim krenjem neke svoje meunarodne obveze, npr. one iz dvostranog ili mnogostranog
ugovora, a potom ustvrditi da je ta njezina obveza prestala postojati. Nasuprot
njoj, povrijeene drave imaju mogunost izbora. Kada se npr. radi o krenju
nekoga ugovora, ostale stranke mogu pod izvjesnim uvjetima, a temeljem lanka 60. Beke konvencije iz 1969, okonati ugovor u pitanju u cjelini ili samo
prema dravi kriteljici, ali mogu od nje zahtijevati dalje izvrenje obveza koje
je prekrila.
To pravilo potvruje lanak 29. Nacrta pravil sljedeim rijeima: Pravne
posljedice meunarodno protupravnoga djela predviene u ovomu dijelu ne
diraju u odravanje dunosti odgovorne drave da i dalje izvrava obvezu koju
je prekrila.
U skladu s lankom 30: Drava odgovorna za neko meunarodno protupravno djelo ima obvezu: (a) da to djelo okona ukoliko se ono produljuje; (b) da ponudi prikladno osiguranje i jamstvo njegova neponavljanja ukoliko okolnosti to
zahtijevaju. To su danas njezine obveze prema opemu meunarodnom pravu.
Ta su naela veoma openite naravi i primjenjuju se u nedostatku drugih pravila
meunarodnoga prava (lex specialis), koja se odnose na neko djelo (lanak 55). Ta
104
To je pravilo potvreno i u lanku 3. Nacrta pravil o kojemu je bilo rijei. Ono odgovara
lanku 27. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. godine koji propisuje sljedee: Stranka se
ne moe pozvati na odredbe svoga unutarnjega prava da bi opravdala neizvrenje ugovora...
353
posebna pravila mogu biti openite naravi i odnositi se npr. na odgovornost drave
za tetne posljedice koje proizlaze iz nekih djelatnosti koje nisu zabranjene meunarodnim pravom, a mogu biti predviena i u nekom ugovoru i odnositi se na
posljedice krenja ili neizvrenja obveza stranaka iz toga ugovora.
O oblicima ispravljanja tete (povratu u prijanje stanje, obeteenju te zadovoljtini) opirnije se raspravlja dalje (infra, 45).
5. Pripisivost meunarodno protupravnoga djela. Pri izlaganju imuniteta drave (supra, 43), vidjelo se da drava djeluje kroz mnotvo svojih organa
i posebnih tijela, i da je pitanje imuniteta nekih dravnih akata znatno ire i
sloenije od utvrivanja sposobnosti organa neke drave za sklapanje ugovora
ili za njezino vanjsko zastupanje.
Taj problem jo je iri i sloeniji kada je posrijedi pripisivost (attribution,
attribuabilit, imputabilit) meunarodno protupravnoga djela ratione personae, iz koje proizlazi meunarodna odgovornost za dravu ili za drugoga
subjekta meunarodnog prava njegova poinitelja.
Naime, kako smo prije naveli, odgovornost neke drave postoji samo ako se
ispune oba uvjeta iz lanka 2. Nacrta pravil. Uz povredu neke meunarodne
obveze, meunarodno protupravno djelo u pitanju mora biti pripisivo dravi
kriteljici temeljem meunarodnoga prava. Radi se o prilino sloenom injeninom i pravnom pitanju. U naelu, ponaanje organ drave ili drugih entiteta
koji vre prerogative javne vlasti, ili je drava u pitanju to ponaanje naknadno
prihvatila, pripisivo je toj dravi.
To bi a contrario znailo da se dravi ne mogu pripisati djela neovlatenih i
neodgovornih pojedinaca ili pobunjenika koji se bore protiv zakonite vlasti. Ali i u
tome pogledu postoje neke iznimke.
U 1923. godini, pri odreivanju grko-albanske granice na terenu, nepoznate
osobe ubile su na grkoj strani predsjednika komisije Tellinija iz Italije.105 Vijee
Lige naroda ustanovilo je ad hoc odbor pravnika koji je dao sljedee miljenje o
tome incidentu:
Odgovornost neke drave za politiki zloin poinjen protiv strane osobe na
njezinu podruju nije angairana osim ako je ta drava zanemarila da poduzme
sve razumne mjere za sprjeavanje zloina, te glede progona, uhienja i suenja
zloincu.
105
Kao mjeru represalija, etiri dana po tome ubojstvu faistika Italija je bombardirala grki
otok Krf i potom ga je privremeno okupirala. Napustila ga je iste godine poputajui politikom
pritisku drugih drava lanica Vijea Lige naroda.

U takvim situacijama, dakle, drava moe biti odgovorna, i djelo se u pitanju
moe njoj pripisati, zbog gruboga propusta dune panje (due dilligence) da to djelo
sprijei ili da kazni poinitelja.
Drava isto tako nije odgovorna za djela ustanika na svom podruju, ali samo
ako oni ne uspiju pobijediti legitimnu vlast u toj dravi.106 Ako se dogodi suprotno, nova je vlast retroaktivno odgovorna za sve svoje protupravne ine prije nego
to je postala nova vlada u toj dravi ili prije nego to je uspostavila novu dravu
na dijelu podruja otprije postojee drave, ili na nekom podruju pod njezinom
upravom. Oba ta sluaja predviena su u stavcima 1. i 2. lanka 8. Nacrta pravil.
U tim situacijama prijanja djela ustanika postaju pripisiva odnosnoj dravi nakon
to ti ustanici osvoje vlast.
Valja opisati jo jednu slinu situaciju zbog koje je predvien lanak 11. u Nacrtu
pravil. U vezi s upadom aktivista tzv. muslimanskih studenata pristaa politike
imama (Homeinija) u ambasadu Sjedinjenih Amerikih Drava u Teheranu 4. studenoga 1979. godine, Meunarodni je sud u presudi iz 1980. naveo sljedee: Glede
stvarnoga ponaanja iranskih vlasti... unato prethodno danim jamstvima Sjedinjenim Dravama i unato ponovljenim i hitnim pozivima za pomo, one nisu poduzele
nikakve korake bilo da sprijee militante da upadnu u ambasadu, ili da ih navedu da
ju napuste. Nadalje, nakon to su militanti nasilno uli u prostorije ambasade, iranske
vlasti nisu uinile nita da ih prisile ili makar da ih uvjere da ju napuste i da oslobode
diplomatsko i konzularno osoblje koje su zarobili. (p. 33, para. 66).
Sve do tada odgovornost Irana proizlazila je iz proputanja njegovih organa da
izvre svoje dunosti, tj. zbog neinjenja. Ta odgovornost iranske drave postala je,
meutim, neposredna, i ta su djela postala izravno pripisiva iranskoj dravi kada
je 5. studenoga imam Homeini javno podrao sve te protupravne ine (pp. 34-35,
paras. 70-71).
Upravo s obzirom na tu novu situaciju lanak 11. Nacrta pravil predvia: Ponaanje koje prema prethodnim lancima nije pripisivo nekoj dravi ipak se prema
meunarodnom pravu smatra djelom te drave ako, i u mjeri u kojoj, ta drava to
ponaanje priznaje i prihvaa kao svoje.
h
Za meunarodnu praksu mnogo vanija od prethodnih su djela pripisiva
dravi u pitanju kada ih poduzme neki organ te drave, ili drugo tijelo koje je
vrilo prerogative javne vlasti.
106
To je u lanku 14(1). prijanjega Nacrta pravil iz 1996. godine bilo i neposredno izraeno:
Ne smatra se prema meunarodnom pravu djelom neke drave ponaanje nekoga tijela ustanikog pokreta uspostavljenoga na podruju te drave, ili na svakom drugom podruju pod
njezinom upravom. Pravilo s tim sadrajem potvreno je u brojnim arbitranim presudama
i odgovara praksi praktino svih drava. Vidi podatke J. CRAWFORD, op. cit., pp. 116-117.
355
Prema lanku 4, Ponaanje bilo kojega organa drave smatra se prema meunarodnom pravu djelom te drave bilo da taj organ vri zakonodavnu, izvrnu, sudbenu ili druge funkcije, bez obzira na njegovu prirodu organa sredinje
vlasti ili teritorijalne cjeline u dravi. Dalje se precizira da organ podrazumijeva
svaku osobu ili jedinicu (entitet) koja taj poloaj ima prema unutarnjem pravu
drave.
Meunarodno pravo ne propisuje strukturu drava i njihovih organa. Ali bitno
je da je djelovanje organa u pitanju, bez obzira na njegovo ime ili funkcije, prema
meunarodnom pravu pripisivo toj dravi kao subjektu toga prava, i to bez obzira
ima li ili nema taj organ svojstvo pravne osobe prema unutarnjemu pravu.
Hijerarhijski poloaj organa u pitanju nije od znaaja. Drava tako odgovara

za ponaanje obinih policijskih djelatnika ili najniih pripadnika svojih oruanih snaga, jednako kao i za ponaanje i akte onih organa koji nad njima imaju
naredbodavnu ili nadzornu vlast.107
Drava se, dakle, ne moe pozvati na svoju ustavnu organizaciju, ali ni na
svoje politike tekoe, da bi izbjegla meunarodnoj odgovornosti.
Uz gornje, drava odgovara i za djelovanje organa svojih teritorijalnih cjelina. Organi tih cjelina mogu obavljati neke funkcije sredinje dravne vlasti.
Ali prema meunarodnom pravu drava odgovara i kada samoupravni organi
neke teritorijalne cjeline ili organi federalne jedinice djeluju u obavljanju
svojih autonomnih nadlenosti, pa i kada se sredinja vlast nema pravo u te
nadlenosti mijeati.108
Pravilo je obiajnoga prava, potvreno u lanku 7, prema kojemu se djelom
drave smatra djelovanje njezinih organa u svim opisanim situacijama, ak i
kada takav organ prekorai svoje ovlasti prema unutarnjem pravu, ili kada prekri upute o svojoj djelatnosti (akti ultra vires). Drava je u tim situacijama odgovorna zbog toga to takve zloupotrebe vlasti nije sprijeila, tj. zbog proputanja.
To znai da drava u naelu odgovara za ponaanje svojih organa samo u obavljanju njihovih funkcija, i to dakle ak i u njihovu prekoraenju ili zloupotrebi. Kada,
meutim, neka osoba ili skupina osoba, koje su inae ovlatene da vre prerogative
javne vlasti, ne djeluje za raun svoje drave nego u osobnom ili drugom svojstvu,
tada njihovo ponaanje nije prema meunarodnom pravu pripisivo toj dravi i ne
predstavlja djelo drave u pitanju.
107
Mnotvo i raznovrsnost meunarodnih obveza svake drave ne doputaju neku openitu podjelu dravnih organa na one koji mogu i na one koji ne mogu poiniti meunarodna protupravna djela.
108
Glede sposobnosti federalnih jedinica za sklapanje meunarodnih ugovora vidi supra, 15,
pod 2.
h
Sada nam valja ukratko razmotriti djelovanje organa izvrne, zakonodavne
i sudbene vlasti drava u praksi.
Organi izvrne vlasti najee se susreu s pojedincima, i napose sa strancima. Stoga su oni najee u mogunosti da angairaju odgovornost svoje drave
za meunarodno protupravna djela. U meunarodnoj arbitranoj praksi postoji
niz odluka kojima su drave bile proglaene odgovornima zbog djelovanja njihovih upravnih ili izvrnih organa.
Radilo se o sluajevima kada su ti organi sprjeavali izvrenje privatnopravnih
kontrakata koji su za strance predviali neka prava, ili zbog krenja steenih prava
stranaca.
Drave su proglaavane odgovornima zbog samovoljnoga uhienja stranaca ili
njihova zlostavljanja u pritvoru. One su bile odgovorne i zbog samovoljnoga izgona
stranaca ili zbog protupravnih djela njihovih oruanih snaga, kako u ratu tako i u
miru.
Zakonodavna vlast moe prouzroiti odgovornost svoje drave ako ne donese potrebne zakone ili druge propise nune za izvrenje neke meunarodne
obveze, ali jo ee ako iz primjene zakon koje je donijela, a koji nisu u skladu s
njezinim meunarodnim obvezama, proiziu meunarodno protupravna djela.
Sudbena vlast najee prouzrouje odgovornost svoje drave uskratom pravosua (dni de justice) strancima, ali i svim drugim osobama. Danas posvuda
u svijetu sve fizike i pravne osobe, bez obzira na dravljanstvo i stalno mjesto
boravka, uivaju pravo da od sudova i drugih nadlenih tijela trae zatitu svojih
prava. Njihovo sprjeavanje da se pojave pred sudom u svojstvu tuitelja ili u
drugom svojstvu, znai uskratu pravosua i povlai odgovornost njihove drave.
Uskratom pravosua smatra se i kada nadleno tijelo u primjerenom roku ne
donese nikakvu odluku.
h
Nacrt pravil predvia i precizira jo neke situacije u sluaju djelovanja osoba ili
jedinica koje u gornjemu smislu nisu organi drave. U tome pogledu taj Nacrt nastoji
biti iscrpan, ali i limitativan. Izvan propisa koji slijede djelo nekoga tijela ne moe se
pripisati dravi u pitanju. injenina kauzalnost tu nije dostatna.
(a) Ponaanje osoba ili jedinica koje su ovlatene da vre prerogative javne vlasti.
Prema lanku 5, Ponaanje neke osobe ili jedinice koja nije organ drave prema
lanku 4, ali je pravom te drave ovlatena vriti prerogative javne vlasti, smatra se
prema meunarodnom pravu djelom te drave, uz uvjet da ta osoba ili jedinica u
danom sluaju djeluje u tome svojstvu.
357
Radi se o kvazidravnim organima, npr. onima javnih ili privatnih poduzea,

poput eljeznica ili zranih kompanija. Ako su djelatnici tih poduzea ovlateni
da vre neke redarstvene funkcije, njihovo se ponaanje u danom sluaju smatra
djelom drave u pitanju. Ali se to ne odnosi na sve druge djelatnosti tih poduzea,
poput prodaje voznih karata ili nabavke materijala za njihove djelatnosti.
U nekim dravama funkcije uvanja zatvora povjeravaju se privatnim zatitarskim tvrtkama. Drava je odgovorna za djelatnosti tih zatitara glede izvrenja zatvorskih kazni, zatvorskoga reima ili izricanja i provoenja disciplinskih mjera.
(b) Ponaanje organa koji drava stavlja na raspolaganje drugoj dravi. Prema
lanku 6, Ponaanje organa stavljenoga na raspolaganje nekoj dravi od druge drave, smatra se prema meunarodnom pravu djelom prve drave ako taj organ obavlja
prerogative javne vlasti drave na ije je raspolaganje stavljen.
Takvi sluajevi nisu esti u praksi. Ako u sluaju epidemije ili prirodne katastrofe
jedna drava stavi drugoj na raspolaganje neku sanitarnu jedinicu, i ona djeluje prema nalozima drave primateljice, tada je drava primateljica odgovorna za njezino
djelovanje. Ali to vrijedi samo ako ta ekipa ima poloaj dravnoga organa u dravi
iljateljici i ako u dravi primateljici obavlja prerogative javne vlasti. U svjetlosti ovoga propisa jo valja prouiti poloaj brojnih stranih ekipa u Haitiju nakon razornoga
potresa u 2010. godini.
Pod gornji propis, dakle, ne potpadaju pruanje tehnike pomoi nekoj dravi od
meunarodnih vladinih ili nevladinih organizacija, a napose ne djelovanje kulturnih,
diplomatskih ili konzularnih misija stranih drava u dravi primateljici.
(c) Ponaanje pod nadzorom ili kontrolom drave. Temeljem lanka 8, Ponaanje neke osobe ili skupine osoba smatra se prema meunarodnom pravu djelom
drave ako ta osoba ili ta skupina osoba, usvajajui to ponaanje, stvarno djeluje po
nalozima ili pod nadzorom ili kontrolom te drave.
U naelu ponaanje privatnih fizikih i pravnih osoba nije prema meunarodnom pravu pripisivo nekoj dravi. lanak 8. propisuje u tome pogledu iznimku,
ako neke osobe ili skupine stvarno djeluju prema nalozima neke drave, ili su pod
njezinim nadzorom ili kontrolom. Tu se napose moe raditi o osobama regrutiranima u pomone oruane snage ili o dragovoljcima koji djeluju u drugoj dravi.
U presudi Nicaragua iz 1986. godine Meunarodni je sud smatrao da su Sjedinjene Amerike Drave bile odgovorne zbog toga to je njihova tajna sluba sudjelovala
u pripremanju, upravljanju i u podrci kontrasima u Nikaragvi. Ali je Sud odbio
proglasiti Sjedinjene Amerike Drave odgovornima za sve protupravne djelatnosti
tih kontrasa u nedostatku dokaza o efektivnoj kontroli nad njihovim vojnim i paravojnim operacijama (p. 51, para. 86; pp. 62. i 65-65, paras. 109. i 115).
Iako nije nadlean da odluuje o odgovornosti drava, Meunarodni kazneni
tribunal za bivu Jugoslaviju pokuao je u presudi albenoga vijea Tadi iz 1999.
i u prvostupanjskoj presudi Blaki iz 2000. sniziti taj prag odgovornosti drava.
Temeljem tzv. testa cjelovite kontrole (overall control), opskrbljivanje, obuka i financiranje Vojske Republike Srpske i Hrvatskoga vijea obrane u Bosni i Hercegovini

podrazumijevaju ulogu SRJ odnosno Hrvatske, u organiziranju, koordiniranju i planiranju vojnih akcija tih skupina ak i u nedostatku specifinih instrukcija tih drava
glede vojnih operacija. Stoga je Tribunal te skupine i njihove lanove olako proglasio
de facto organima tih drava koji angairaju odgovornost SRJ odnosno Hrvatske i
ine te sukobe meunarodnima. To se napose nije moglo zakljuiti za opkoljenu
Lavansku dolinu u koju nikakve snage Hrvatske vojske nisu mogle prodrijeti.
U presudi o Primjeni Konvencije o genocidu iz 2007, a povodom tube Bosne
i Hercegovine protiv tada Savezne Republike Jugoslavije, Meunarodni je sud u
potpunosti odbacio to razmiljanje. Sud je ustanovio veliki nedostatak testa cjelovite kontrole jer on proiruje domaaj odgovornosti drave preko temeljnih naela
koja ureuju taj dio meunarodnoga prava. Drava je odgovorna samo za vlastito
ponaanje, tj. za ponaanje osoba koje po nekoj osnovi djeluju u njezino ime. Ako
je drava odgovorna i za ine osoba ili skupina osoba koje nisu njezini organi, to
moe biti sluaj ako im je izdavala naredbe da izvre protupravna djela, ili je glede
tih djela imala efektivnu kontrolu.109
(d) Ponaanje u odsutnosti ili u nedostatku slubenih vlasti. I napokon, u lanku
9. predvia se: Ponaanje osobe ili skupine osoba smatra se prema meunarodnom
pravu djelom drave ako ta osoba ili skupina u stvarnosti obavlja prerogative javne
vlasti u odsutnosti ili u nedostatku slubene vlasti, te u okolnostima koje zahtijevaju
vrenje tih prerogativa.
U revolucijama i drugim socijalnim nemirima moe na nekome podruju doi
do raspada ili privremene odsutnosti dravne vlasti. Uz to, klasino meunarodno
pravo priznaje puki ustanak (leve en masse), tj. spontano suprotstavljanje civila
neprijateljskoj invaziji nakon to je otpor regularne vojske prestao ili ga nije ni bilo
(v. infra, 93, 4, pod (v)).
U tim situacijama moe se dogoditi da pojedinci ili neformalne skupine preuzmu
obavljanje prerogativa javne vlasti, a da ih na to nitko nije ovlastio, pa ni neka de
facto ustanika vlast (koja se moda jo nije ustanovila). lanak 9. predvia tri limitativna uvjeta da bi se to djelovanje moglo pripisati dravi u pitanju: (i) ponaanje se
mora stvarno sastojati u obavljanju prerogativa javne vlasti; (ii) ono se poduzima u
nedostatku slubenih vlasti te (iii) okolnosti opravdavaju vrenje tih prerogativa.110
Iz gornjega proizlazi da su propisi o pripisivosti meunarodno protupravnoga djela po meunarodnom pravu vrlo iroki, ali i precizni. Oni sprjeavaju
da drave u tim situacijama izbjegnu svoju odgovornost.
h
U posebnom se svjetlu javlja pitanje odgovornosti za meunarodna protupravna djela meunarodnih organizacija koje su priznati subjekti meunarodnog prava. S obzirom na to da su sve takve organizacije tvorevine drava i da
109
I. C. J. Reports 2007, p. 210, para. 406.
110
Cf., J. CRAWFORD, op. cit., p. 114. pod (3).
359
su u njihovim organima koji donose bitne odluke zastupljene drave lanice,

iji predstavnici tamo provode politiku svojih vlada, postoji stalna tenja da se
odgovornost za djela neke organizacije pripie njezinim dravama lanicama,
ili makar nekima od njih.
Ali osim rijetkih iznimaka, i to u sluaju da je tako predvieno u pravilima
same organizacije ili da je to unaprijed ugovoreno, ope je pravilo da drave lanice nisu solidarno, a ni supsidijarno, odgovorne za meunarodna protupravna
djela njihove organizacije.111
Prema opemu meunarodnom pravu svaka organizacija koja je meunarodna pravna osoba odgovorna je za meunarodna protupravna djela svojih
organa i svojih agenata koji djeluju u njezino ime. U suprotnomu, organizacija
u pitanju nije samostalan subjekt meunarodnoga prava. Glede pripisivosti tih
djela organima i pojedincima, primjenjuju se gore izloena pravila koja se odnose na pripisivost organima drave.
Institut za meunarodno pravo usvojio je u tome smislu na svome zasjedanju
u Lisabonu u 1995. rezoluciju pod naslovom Pravne posljedice za drave lanice
neizvrenja obveza meunarodnih organizacija prema treima. Rezolucija se odnosi na zahtjeve treih osoba, drava ili organizacija, ukljuujui drave lanice
organizacije, osim kada djeluju u svojstvu organa ili lanica organa organizacije
(koji su prouzroili odgovornost). U naelu se ne vri razlika izmeu zahtjeva iz
kontrakata sklopljenih s organizacijom i onih ekstrakontraktualne naravi. Time ta
rezolucija izrie primjenljiva pravila glede odgovornosti za bilo koja meunarodna
protupravna djela organizacije prema treima.
Ta rezolucija, meu ostalim, preporuuje da bi pravila svake organizacije trebala
predvidjeti odredbe o pokrivanju neizmirenih obveza u sluaju njezina rasputanja.
6. Odgovornost drave za djela druge drave. Meunarodno protupravna
ponaanja mogu biti rezultat suradnje vie od jedne drave. Ta djela mogu imati
oblik pojedinanih ponaanja svake od drava sudionica, ali se mogu vriti i uz neku
podjelu zadataka koji smjeraju istom cilju. U svim tim situacijama svaka od tih drava snosi vlastitu odgovornost za meunarodno protupravna djela koja je poinila.
Poglavlje IV. Prvoga dijela Nacrta pravil predvia kao iznimku od gornjega odgovornost neke drave za djelo druge drave. Iako se prema lanku 19. to poglavlje
naelno ne odnosi na meunarodnu odgovornost samoga poinitelja, ti se lanci ne
mogu ispravno razumjeti ako se i to ne uzme u obzir.
111
Solidarna odgovornost podrazumijeva pravo oteene osobe da odabere hoe li postaviti odtetni zahtjev prema organizaciji ili prema dravama lanicama. Supsidijarna odgovornost znai
da bi oteena osoba imala pravo postaviti takav zahtjev prema dravama lanicama tek ako ne
dobije zadovoljtinu od organizacije u pitanju.

Pri pomaganju ili podupiranju iz lanka 16. glavna odgovornost pada na dravu
poinitelja, dok drava koja pomae i podupire meunarodno protupravno djelo ima
sekundarnu ulogu. Prema lanku 17, drava poinitelj moe snositi odgovornost,
ali odgovornost pada i na dravu koja nad njom vri nadzor i kontrolu. Napokon, u
sluaju prisile nad drugom dravom iz lanka 18, drava koja vri prisilu glavni je
protagonist protupravnoga djela, dok je drava izvritelj samo njezin instrument, i
kao takva liena odgovornosti.
Sve tri gornje odredbe predviaju ograniujue uvjete odgovornosti drave koja
sudjeluje u poinjenju protupravnoga djela drave poinitelja. Subjektivni element
(mens rea) jest da ta drava djeluje uz svoje vlastito saznanje okolnosti meunarodno protupravnoga djela. Bez toga saznanja, ako ona npr. materijalno pomae
drugu dravu, a ne zna da e pomo biti upotrijebljena u protupravne svrhe, nema
odgovornosti drave pomagatelja. Objektivni je element da bi djelo u pitanju bilo
meunarodno protupravno kada bi ga drava koja sudjeluje sama poinila.
(a) Pomaganje ili podupiranje u poinjenju meunarodno protupravnoga djela.
lanak 16. glasi: Drava koja pomae ili podupire drugu dravu u njezinu poinjenju meunarodnoga protupravnog djela zbog toga je meunarodno odgovorna,
ako: (a) ta drava djeluje uz (svoje) saznanje okolnosti meunarodno protupravnoga
djela i (kumulativno) (b) to bi djelo bilo meunarodno protupravno kada bi ga ta
drava (sama) poinila.
Glede pomaganja ili podupiranja iz toga lanka meunarodna odgovornost drave pomagatelja nastupa ispunjenjem oba gornja uvjeta. Ali i u takvom sluaju ta
drava nije duna naknaditi rtvi svu tetu za posljedice glavnoga djela, nego samo
za one koje proizlaze iz njezina pomaganja.
(b) Nadzor i kontrola nad poinjenjem nekoga meunarodno protupravnog djela. lanak 17. glasi: Drava koja izdaje naloge drugoj dravi i vri kontrolu nad
poinjenjem meunarodno protupravnoga djela od ove druge za to je djelo meunarodno odgovorna, ako: (a) ta drava to ini uz saznanje okolnosti meunarodno
protupravnoga djela; i (kumulativno) (b) to bi djelo bilo meunarodno protupravno
kada bi ga ta drava (sama) poinila.
Ali je taj propis lien sadraja, i u suvremenim uvjetima nije od velike pomoi za
meunarodnu praksu. On ima povijesni znaaj. Neko je drava protektor izdavala
naloge dravi pod protektoratom i vrila je kontrolu nad njezinim moguim poinjenjem meunarodno protupravnih djela. To je npr. bio odnos Francuske prema
Tunisu, Maroku i dravama francuske Indokine, sve dok te drave nakon Drugoga
svjetskog rata nisu stekle potpunu neovisnost (v. supra, 37 pod 3). Protektor je u
najmanju ruku bio suodgovoran, ako ne i potpuno odgovoran, za protupravna djela
drave nad kojom je vrio nadzor i kontrolu.112
112
Taj se lanak ne da u suvremenim uvjetima primijeniti na vlast koju u ime meunarodne
zajednice vri Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini. Iako se radi o odnosima slinima protektoratu, on ne nastupa u ime odreene drave protektora koja bi bila odgovorna za nadzor i
kontrolu koje on vri nad odlukama legitimnih vlasti u toj dravi lanici UN, kao ni za njegova
vlastita djela. To treba smatrati krupnom pravnom prazninom.
361
Taj se lanak ne moe odnositi na protupravna djela federalnih jedinica jer je

savezna drava u naelu meunarodno odgovorna za sva njihova djela.113
Ako na okupiranom podruju drava okupant stavi lokalnu policiju pod svoju
kontrolu, ona je sama meunarodno odgovorna za protupravna djela te policije.
(c)Prisila nad drugom dravom. Napokon, lanak 18. predvia: Drava koja prisiljava drugu dravu da poini neko meunarodno protupravno djelo meunarodno
je odgovorna za to djelo: (a) ako bi i u odsutnosti prisile to djelo bilo meunarodno
protupravno djelo prisiljene drave i (kumulativno) (b) drava koja vri prisilu to
ini uz saznanje okolnosti toga djela.
Pitanje odgovornosti, dakle, mnogo je jasnije temeljem gornje odredbe. Prisila
izvrena nad dravom koja je neposredni poinitelj meunarodno protupravnoga
djela mora imati znaajke iz lanka 23. koji se odnosi na viu silu. Mora se raditi
o neodoljivoj sili (irresistible force) koja ne doputa drugaije ponaanje, ali koja
iskljuuje protupravnost djela samoga poinitelja.
Ali svaka prisila nad drugim dravama zabranjena je kao takva naelom iz lanka
4(2). Povelje UN-a, potvrenim mnogim drugim meunarodnim instrumentima.
Stoga je ona sama meunarodno protupravno djelo. Za sve posljedice poinjenoga
djela iskljuivu odgovornost snosi ta drava jer je drava poinitelj djelovala kao
njezin instrument i protupravno se djelo ne moe njoj pripisati.
7. Okolnosti koje iskljuuju protupravnost djela. Radi se o nekim opim

naelima prava koja poznaje veina razvijenih pravnih sustava drava.
Neka od tih naela primjenljiva su i u pravu meunarodnih ugovora i mogu neki
ugovor uiniti nitavim (lanci 48-53. Beke konvencije iz 1969) (v. supra, 22), ali
i u meunarodnome kaznenom pravu (lanak 31. Rimskoga statuta iz 1998. glede
osnova iskljuenja kaznene odgovornosti pojedinca) (supra, 60).
Prema Nacrtu pravil Komisije za meunarodno pravo, te okolnosti ne iskljuuju meunarodnu odgovornost drave za smo poinjeno djelo, nego i
vie od toga. One iskljuuju protupravnost poinjenoga djela, ali pri tome ne
okonavaju pravnu obvezu u pitanju.
U presudi o Projektu Gabikovo-Nagymaros (Slovaka/Madarska) iz 1997. godine, Meunarodni je sud u vezi s time istakao: ak kada se ustanovi stanje nude,
ono po toj osnovi ne moe okonati neki ugovor. Na stanje nude moe se pozvati
samo da bi se drava oslobodila od odgovornosti za neizvrenje nekoga ugovora.
ak ukoliko se smatra da je prizivanje toga motiva opravdano, ono ne okonava
ugovor; ugovor moe biti lien uinaka sve dok postoji stanje nude, ali on ostaje
na snazi osim ukoliko ga njegove stranke okonaju zajednikim sporazumom. im
stanje nude prestane postojati, oivljava se dunost potivanja obveza iz ugovora.
(p. 63, para. 101; vidi i p. 39, para. 48).
113
Vidi iznimke glede sklapanja ugovora od drava lanica nekih federacija, supra, 33, pod 4.

Ali za razliku od gornjih uinaka, naknadna nemogunost izvrenja nekoga ugovora predviena lankom 61. Beke konvencije iz 1969. godine jest razlog njegova
prestanka ili povlaenja neke stranke iz njega (v. pojedinosti, supra, 24).
U pitanju su sljedee okolnosti koje iskljuuju protupravnost djela: (a) pristanak; (b) samoobrana; (c) protumjere, tj. legitimne represalije u odnosu na
neko meunarodno protupravno djelo; (d) via sila; (e) nesrea te (f ) stanje
nude. Proizlazi, dakle, da taj Nacrt pravil regulira viu silu, nesreu i stanje
nude ponaosob.
Ti su propisi iz Nacrta pravil ope naravi i primjenjuju se osim u sluajevima
postojanja suprotnih pravila (lex specialis). Jo je vanije to ni jedna od gornjih
okolnosti ne iskljuuje protupravnost bilo kojega djela neke drave koje nije u
skladu s obvezom koja proizlazi iz neke imperativne norme opega meunarodnog prava (jus cogens) (lanak 26. Nacrta pravil). Sveopa dunost potovanja
pravil jus cogens jaa je od svih tih okolnosti.
(a) Pristanak. Valjani pristanak drave na poinjenje nekoga djela od druge
drave iskljuuje protupravnost toga djela u odnosu na prvu dravu, u mjeri u
kojoj to djelo ostaje u granicama danoga pristanka. (lanak 20).
Moe se npr. raditi o pristanku neke drave da njezin zrani prostor prelijeu
strani civilni zrakoplovi, ali se takav pristanak ne odnosi na prelijetanje vojnih
zrakoplova. Moe se raditi i o pristanku na privremeno stacioniranje stranih
oruanih snaga na dijelu podruja neke drave. Bez valjano danoga pristanka
te nakon to pristanak istekne, ono je protupravno.
Ali, kako je upravo navedeno, ne moe se dati pristanak na krenje neke
obveze koja proizlazi iz imperativne norme opega meunarodnog prava.
Ako se o tome i ne radi, dati pristanak moe biti nitav iz istih razloga koji nite
i neki meunarodni ugovor, a koji su takoer opa naela prava. Radi se o pristanku
danom u bludnji, zbog prijevare, kao posljedica korupcije predstavnika drave koji
ga je dao, ako je iznuen prisilom nad tim predstavnikom drave, ili ako je iznuen
prijetnjom ili upotrebom sile protiv te drave (v. supra, 22). Zbog toga se u lanku
20. navodi valjani pristanak. On mora biti slobodan i jasno izraen, a u sluaju
sumnje ne pretpostavlja se.
Drava moe dati svoj pristanak unaprijed ili u tijeku poinjenja djela u pitanju. Ako se on dade naknadno, vie se ne radi o pristanku iz lanka 20, nego o
odreknuu te drave od prava na pozivanje na odgovornost poinitelja iz lanka
45. (v. infra, 45, pod 5).
(b) Samoobrana. Protupravnost nekoga djela drave iskljuena je ako to
djelo predstavlja zakonitu mjeru samoobrane poduzetu u skladu s Poveljom
Ujedinjenih nacija (lanak 21). Nacrt pravil dalje ne razrauje to prirodno
363
pravo svake drave na samoobranu, koje je potvreno lankom 51. Povelje (v.
supra, 31, pod (1)).
Ali i u vrenju toga svog prirodnog prava, napadnuta drava mora potovati
neka ogranienja koja joj nameu imperativne norme opega meunarodnog prava.
Njezina samoobrana mora biti usmjerena na dravu agresora i ne smije pogoditi
tree drave. I u odnosu na dravu agresora, napadnuta drava mora potovati temeljna ljudska prava, napose civilnoga stanovnitva, kao i sva pravila humanitarnoga
prava u oruanim sukobima.
Uz to, Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1996. godine o Zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnog oruja naglasio da: drave danas moraju voditi
rauna o ekolokim obzirima kada odluuju o tome to je nuno i proporcionalno u
ostvarivanju legitimnih vojnih ciljeva... (p. 257, para. 79).
(c) Protumjera (legitimna represalija). Protupravnost djela neke drave koje

nije u skladu s nekom njezinom meunarodnom obvezom prema drugoj dravi
iskljuena je ako je, i u mjeri u kojoj to djelo predstavlja protumjeru poduzetu
protiv te druge drave u skladu s II. poglavljem Treega dijela (lanak 22).
Detaljni restriktivni propisi o toj vrsti samopomoi predvieni su u lancima
49. do 53. Nacrta pravil. Njih u pojedinostima izlaemo meu drugim mjerama
samopomoi koje doputa meunarodno pravo (v. infra, 87, napose pod 4. i 5).
Ovdje nam valja samo istaknuti da kada se te protumjere poduzimaju u okolnostima iz lanka 22, meunarodna obveza prema drugoj dravi time se ne suspendira, i napose ne prestaje postojati. Uz uvjet proporcionalnosti i potovanje znatnih
ogranienja u njihovu provoenju koja namee jus cogens, protumjere su strogo
privremenoga znaaja. Njihov je cilj da se drava kriteljica navede da se pridrava
svojih obveza, a poduzimaju se na nain koji doputa nastavak izvrenja obveza u
pitanju im ona prestane kriti svoje obveze (lanak 49).
h
Prije nego to prijeemo na opis njihovih posebnih znaajki, valja nam odrediti
bitne razlike izmeu vie sile iz lanka 23, nesree iz lanka 24. te stanja nude iz
lanka 25. Nacrta pravil. Naime, ti se nazivi pokatkad mijeaju i nedosljedno primjenjuju, i to ne samo u unutarnjemu pravu drava, nego i u nekim meunarodnim
arbitranim presudama. Uz to se stanje nude pokatkad mijea sa samoobranom i
legitimnim protumjerama (represalijama).
Via sila je stanje koje je izvan kontrole drave. To stanje ima za posljedicu neeljeno ponaanje drave, koje joj ne doputa mogunost izbora.
Nesrea je stanje u kojemu se nae odgovorni dravni agent ije se ponaanje
inae pripisuje njegovoj dravi, i to u opasnosti bilo za sebe bilo za osobe koje je
duan tititi. Taj agent ne djeluje bez svoje volje, ali mu je mogunost izbora stvarno unitena. U toj okolnosti neposredan interes nije potovanje pravnih obveza

njegove drave, nego spaavanje ljudskih ivota bez obzira na njihovu dravnu ili
drugu pripadnost.
Napokon, stanje nude stvarno prua mogunost izbora, ali, za razliku od pristanka, samoobrane i protumjera, ono ne ovisi od prethodnoga ponaanja povrijeene drave. Za razliku od vie sile, ono se ne odnosi na neko nevoljno ponaanje izvan
kontrole drave poinitelja. Za razliku od nesree, ono se ne sastoji u opasnosti za
ljudske ivote, nego u ozbiljnoj opasnosti za ouvanje nekoga sutinskog interesa te
drave ili meunarodne zajednice u cjelini. Stanje nude raa teak sukob izmeu
toga bitnog interesa drave i njezine meunarodne obveze. Radi sprjeavanja zloupotreba ono je podvrgnuto toliko strogim ograniujuim uvjetima da se moe veoma
rijetko stvarno prizvati kao okolnost koja opravdava neizvrenje neke obveze.114
Sve tri odredbe iz Nacrta pravil predviaju da se propis u pitanju ne primjenjuje ako je stanje vie sile ili nesree, smo ili u kombinaciji s drugim imbenicima, izazvano ponaanjem drave koja se na njega poziva ili da je ta drava
pridonijela nastanku stanja nude. Tu se radi o potvrdi dunosti bona fide ponaanja u meunarodnim odnosima.
Sada emo prijei na izriaje tih pravila.
(d)Via sila (force majeure). Prema lanku 23(1): Protupravnost nekoga djela
drave koje nije u skladu s nekom meunarodnom obvezom te drave iskljuena je ako je to djelo izazvano viom silom koja se sastoji u nastanku neodoljive
prisile ili vanjskoga nepredvienog dogaaja, koji su izvan kontrole te drave, a
u danim uvjetima ine izvrenje te obveze materijalno nemoguim. Tu, dakle,
nema mogunosti izbora.
U stavku 2. se uz gornju zajedniku iznimku navodi da se stavak 1. ne primjenjuje: (b) ako je drava preuzela rizik za nastanak takvoga stanja.
Tu se, dakle, uz nastanak neodoljive prisile, predvia i nastanak vanjskoga
nepredvienog dogaaja. Dogaaj u pitanju nije se nikako ili se nije mogao lako
unaprijed predvidjeti.
U brojnim sluajevima u praksi ta se okolnost smatrala nedokazanom. Npr. u
sluajevima nemogunosti otplate dravnih dugova dokazalo se da izvrenje obveze
nije bilo materijalno nemogue, nego samo oteano.
Ali ako je via sila nastala zbog prirodne nepogode ili npr. zbog gubitka vlasti
neke drave na dijelu njezina teritorija, pozivanje na viu silu najee e biti opravdano. Openito je prihvaeno da zrakoplov u opasnosti smije prisilno sletjeti na
strani teritorij bez prethodnoga odobrenja. Isto tako, lanak 18(2). Konvencije UN
o pravu mora iz 1982. godine predvia mogunost zaustavljanja i sidrenja broda u
nekodljivom prolasku ako ih namee via sila ili nevolja, ili su potrebni radi pruanja pomoi osobama, brodovima ili zrakoplovima u opasnosti ili nevolji. Tu se
114
Izloeno prema J. CRAWFORD, op. cit., pp. 170, 174, 178.
365
radi o potvrdi staroga obiajnog pravila koje se odnosi na sam taj brod u nevolji, ali i
na pruanje pomoi brodolomcima ili drugom brodu ili zrakoplovu u nevolji. U tim
situacijama dolazi do kumulativne primjene uvjet iz lanaka 23. i 24.
(e) Nesrea. Prema lanku 24(1): Protupravnost nekoga djela drave koje
nije u skladu s meunarodnom obvezom te drave iskljuena je ako poinitelj
toga djela, u stanju nesree, nema razumno drugoga naina da sauva svoj ivot
ili ivote osoba koji su povjereni njegovoj skrbi.
Prema toki 2, uz gornju zajedniku iznimku, predvia se da se stavak 1.
ne primjenjuje: (b) ako bi djelo koje je u pitanju stvorilo usporedivu ili veu
opasnost (pogibelj).
Ako bi npr. zrakoplov koji prevozi eksploziv, ili nuklearna podmornica koja je
doivjela havariju mogli prouzroiti nesreu veih razmjera od gubitka njihovih
posada, njima se ne mora odobriti slijetanje ili pristanak u luku. Radi se o objektivnom kriteriju iz stavka 1. U tim situacijama poinitelj djela nije imao razumno
drugoga naina da sauva svoj ivot, a da pri tome prouzroi jo vei gubitak drugih
ljudskih ivota.
ak kada je pozivanje na stanje nesree opravdano, drava u pitanju i njezin
agent nisu osloboeni obveze da potuju druge nacionalne i meunarodne obveze
na snazi. Zapovjednik broda koji se sklonio u unutranje vode obalne drave duan
je obavijestiti nadlene luke vlasti o dolasku broda i pruiti sve obavijesti o plovidbi,
putnicima i teretu.
(f ) Stanje nude. U meunarodnoj praksi, napose u 19. stoljeu, bilo je sluajeva kada je neka osobito jaka drava pravdala svoje protupravno ponaanje krajnjom nudom. Osnova za to tada se nalazila u deformiranom uenju
o temeljnom pravu svake drave na vlastiti opstanak na tetu opstanka drave
njezine rtve.
Kako bi se sprijeile mogue zloupotrebe te okolnosti, koja bi inae iskljuivala protupravnost djela u pitanju, stanje nude predvieno je u lanku 25.
krajnje restriktivno i s negativnim rjenikom.
1. Drava se ne moe pozvati na stanje nude kao na uzrok iskljuenja
protupravnosti nekoga djela koje nije u skladu s nekom od njezinih meunarodnih obveza, osim ako to djelo: (a) predstavlja za tu dravu jedini nain ouvanja nekoga njezinog sutinskog interesa protiv teke i neposredne opasnosti
i (kumulativno) (b) ono ozbiljno ne kodi nekom sutinskom interesu drave ili
drava u odnosu na koje postoji obveza ili (sutinskom interesu) meunarodne
zajednice u njezinoj cjelini.
Mora, dakle, postojati neki razmjer izmeu djela poinjenoga u krajnjoj nudi
i njegovih posljedica po bitne interese drave prema kojoj obveza postoji ili prema

meunarodnoj zajednici (obveza erga omnes). Takva obveza moe postojati temeljem nekoga ugovora, ali i prema opemu meunarodnom pravu.
Uz sve gornje, drava se ne moe pozvati na stanje nude koje bi iskljuivalo

protupravnost djela u nekoj od sljedeih situacija: (a) ako meunarodna obveza
u pitanju iskljuuje mogunost pozivanja na stanje nude ili (b) ta je drava
pridonijela nastanku stanja nude.
Tako neke konvencije o humanitarnom pravu izriito iskljuuju pozivanje na
vojnu potrebu (vojnu nudu) u oruanim sukobima.
Prema definiciji, stanje nude pretpostavlja da se opasnost jo nije materijalizirala. U presudi o Projektu Gabikovo-Nagymaros iz 1997. godine Meunarodni je
sud istaknuo da drava koja se na to stanje poziva ne moe biti sama svoj sudac (p.
40, para. 51). U konkretnom sluaju Sud je smatrao da je Madarska svojim djelovanjem i proputanjem pridonijela nastanku toga stanja te da stoga ona ne moe sama
procjenjivati je li nastala okolnost koja iskljuuje protupravnost (p. 46, para. 57).
Na tu presudu i na lanak 25. Nacrta pravil Sud se pozvao u savjetodavnome
miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom podruju od 9. srpnja 2004.
Kao to je Sud naveo (u tome prethodnom sluaju, naa primjedba) stanje nude
ini uzrok priznat meunarodnim obiajnim pravom, koji se moe samo iznimno
prihvatiti; ono se moe prizvati samo pod strogo definiranim uvjetima koji se
moraju kumulativno zadovoljiti; a drava u pitanju nije jedini sudac o tome jesu li
ti uvjeti zadovoljeni (I. C. J. Reports, 1997, p. 40, para. 51).
Sud je u tome savjetodavnom miljenju precizirao da je jedan od uvjeta iz sadanjega lanka 25. (prijanjeg lanka 33) toga Nacrta pravil, da djelo u pitanju
predstavlja za tu dravu jedini nain ouvanja nekoga njezinog sutinskog interesa
protiv teke i neposredne opasnosti. Slijedi zakljuak: U svjetlosti materijala pred
njim, Sud nije uvjeren da je izgradnja zida prema odabranom pravcu bila jedini
nain zatite interes Izraela protiv opasnosti na koju se pozvao kao na opravdanje
te izgradnje (para. 140).
Uvjeti propisani u lanku 25, dakle, toliko su restriktivni da podsjeaju na one
glede bitne promjene okolnosti iz lanka 62. Beke konvencije o pravu ugovora iz
1969. (v. supra, 24, pod (ii)).
Jedan od rijetkih primjera iz prakse za koje se moe smatrati da su se svi gornji
uvjeti ostvarili jest sluaj Torrey Canyon. Britanija je u 1976. bombardirala podrtinu
tankera pod liberijskom zastavom na otvorenome moru, ali u blizini njezine obale,
kako bi umanjila tetu od oneienja njezine obale. Iako je potom dolo do oneienja britanske i francuske obale, taj njezin in nije naiao na proteste ni jedne
druge drave. Nakon toga su usvojeni propisi koji za sline okolnosti predviaju
pravo intervencije drava na otvorenome moru (v. npr. lanak 221. Konvencije UN-a
o pravu mora iz 1982. godine).115
115
Vidi pojedinosti V. . DEGAN: Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima

(Pravni fakultet u Rijeci), Rijeka, 2002, str. 157-158.
367
45. TETA I NAINI NJEZINA ISPRAVLJANJA
Bibliografija
Borko NIKOLAJEVI: Reparacije, Razvoj posleratnih odnosa izmeu drava povodom reparacija,
s posebnim osvrtom na vreme posle Prvog i Drugog svetskog rata, Sarajevo, 1956, 352 str.; Brigitte
BOLLECKER-STERN: Le prjudice dans la thorie de la responsabilit internationale, Paris, 1973,
382 p.; Theodor MERON: The Insurer and the Insured under International Claims Law, AJIL
1974, pp. 628-647 (vidi i bibliografiju pod 44).
1. teta u meunarodnom pravu. Kao to smo istaknuli, odgovornost drave u meunarodnom pravu nastupa zbog samoga poinjenja nekog meunarodno protupravnoga djela. Za nastanak te odgovornosti nije prijeko potrebno
da je teta poinjena nekoj odreenoj dravi ili da je uope poinjena. Tako je
spomen na samu tetu isputen iz definicije u lanku 1. Nacrta pravil Komisije za meunarodno pravo, prema kojemu: Svako meunarodno protupravno
djelo drave povlai njezinu meunarodnu odgovornost. Ali pri tome ostaje
dunost odgovorne drave prema lanku 31(1). da u cijelosti ispravi tetu prouzroenu meunarodno protupravnim djelom.
Taj problem valja razmotriti u odnosima izmeu drave odgovorne za neko
meunarodno protupravno djelo i povrijeene drave. Odgovorna drava angaira svoju meunarodnu odgovornost samim krenjem neke svoje primarne
obveze iz meunarodnoga prava ak i ako konkretna teta iz toga krenja ne nastupi. Nasuprot njoj povrijeena drava ili drava koja je napose pogoena
krenjem neke obveze erga omnes u najveem broju sluajeva trait e njezino
ispravljanje tek nakon to je tetu pretrpjela. Tu se, uz materijalnu, uzima u
obzir i moralna teta.
Te odnose u dananjemu meunarodnom pravu valja shvatiti u svjetlosti navoda iz presuda Meunarodnog suda Barcelona Traction (nova tuba) iz 1970.
Sud je u toj presudi obiter dicta istaknuo bitnu razliku izmeu obveza drava
prema meunarodnoj zajednici u njezinoj cjelini i onih koje nastaju prema nekoj
drugoj dravi u okviru diplomatske zatite. One prve, po njihovoj naravi odnose
se na sve drave. S obzirom na vanost prav o kojima se radi, to su obveze erga
omnes (p. 48, para. 91). U stvarnosti radi se o tri sljedee vrste moguih obveza:
(i) Obveze za koje je Sud ne sasvim precizno naveo da nastaju prema drugoj
dravi u okviru diplomatske zatite, su sve one koje se ne tiu treih drava. To
su obveze jedne drave prema drugoj, npr. temeljem nekoga dvostranog ugovora
ili one prema fizikim i pravnim osobama iz druge drave kojima ova prua
diplomatsku zatitu. Krenje te vrste obveza tie se samo uzajamnih odnosa tih

drava. Najvei broj pravil iz Nacrta Komisije za meunarodno pravo odnosi
se na meunarodno protupravna djela kao posljedica krenja obveza te vrste.
Ako se u jednoj od tih drava donese neki zakon suprotan njezinim meunarodnim obvezama, pogoena drava moe kod nje protestirati i prije nego to je primjenom toga zakona nastupila neka konkretna teta za tu dravu ili za njezine graane.
Ali se odgovornost drave kriteljice redovito priziva u povodu ve nastale tete.
(ii) Sljedee su obveze koje mogu proizii za drave stranke nekih mnogostranih ugovora, a koje se pokatkad nazivaju obvezama erga omnes partes.
Ako ugovor to predvia ili podrazumijeva, svaka njegova stranka moe od svih
drugih stranaka traiti da izvravaju sve ugovorne obveze, ak i ako ona sama
ili njezini graani nisu pretrpjeli nikakvu tetu. Kada se npr. radi o obvezama iz
konvencija o ljudskim pravima ili onima o humanitarnom pravu primjenljivima
u oruanim sukobima, svaka od stranaka ima pravo smatrati da se te ugovorne
obveze duguju njoj, ak i kada su rtve krenja tih obveza graani same drave
kriteljice ili bilo koje druge osobe.116
Jo je u presudi Wimbledon iz 1923. Stalni sud meunarodne pravde prihvatio
pravo svake od drava tuiteljica (Britanije, Francuske, Italije i Japana) da pozove na
odgovornost Njemaku zbog nepotivanja njezine obveze iz Versailleskog mirovnog
ugovora iz 1919. da osigura slobodu prolaska meunarodnim plovnim putem (Kielskim kanalom), ak kad se ta povreda nije odnosila na brod pod zastavom neke
od njih (Series A, No. l, p. 20). Naime, sve te etiri drave tuiteljice, kao i tuena
Njemaka, bile su stranke Versailleskoga ugovora. Ali je samo Francuska, koja je
zastupala brodara koji je pretrpio tetu, traila i dobila obeteenje.
(iii) Posljednje u tome nizu su erga omnes obveze iz opega meunarodnog

prava koje sve drave i svi drugi subjekti toga prava duguju meunarodnoj zajednici, a na koje se odnosi gornji navod iz presude Meunarodnoga suda Barcelona Traction. Sve te obveze dakle namee ope obiajno meunarodno pravo.117
116
lanak 1. rezolucije pod naslovom Obveze erga omnes u meunarodnom pravu, to ju je

Institut za meunarodno pravo usvojio 27. kolovoza 2005. godine na zasjedanju u Krakowu,
predlae sljedeu definiciju: Za svrhe ovih lanaka, obveza erga omnes je: ...(b) obveza iz nekoga
mnogostranog ugovora koju drava stranka toga ugovora duguje u svakom konkretnom sluaju
svim drugim dravama strankama toga ugovora, zbog njihovih zajednikih vrijednosti i interesa,
tako da krenje te obveze ovlauje sve te drave da reagiraju. Ugovori te vrste u prijanjoj su se
znanosti openito nazivali ugovorima zakonima, nasuprot ugovorima pogodbama. V. supra,
14, pod (c).
117
U lanku 1. iste rezolucije dana je sljedea definicija: Za svrhe ovih lanaka, obveza erga
omnes je: (a) obveza prema opem meunarodnom pravu koju neka drava duguje u svakom
konkretnom sluaju meunarodnoj zajednici, zbog njezinih zajednikih vrijednosti i interesa
da se ta obveza potuje, tako da krenje te obveze ovlauje sve te drave da reagiraju. Krenje
tih vrsta obveza u stvarnosti uvodi u meunarodno pravo tzv. actio popularis, iako ona pod tim
imenom jo nije priznata.
369
U taj krug ne spadaju samo teka krenja obveza koje proizlaze iz imperativnih
normi opega meunarodnog prava koja predviaju lanci 26, 40. i 41. Nacrta
pravil Komisije za meunarodno pravo (v. pojedinosti infra, 46, napose pod 4).
Njegovi lanci 42. i 48. na mnogo iri nain spominju obveze koje se duguj meunarodnoj zajednici u njezinoj cjelini, a koje sve ne moraju nuno imati znaajke jus
cogens. Pravo mora obuhvaa i neke erga omnes obveze prema itavoj meunarodnoj
zajednici koje pripadaju u jus dispositivum. Zainteresirane drave mogu ureivati
izvrenje tih obveza sklapanjem inter se sporazuma, npr. glede reguliranja ribolova
u nekim dijelovima otvorenoga mora za brodove pod njihovom zastavom.
U sluaju krenja obveza gore pod (ii) i (iii) nastaju dvije situacije. Drava
posebno pogoena tim krenjem uiva sva prava i pravne lijekove koje Nacrt
pravil predvia za povrijeenu dravu iz lanka 42. i svih drugih propisa. Ali
ona taj poloaj teko moe stei prije nego to su ona sama, ili njezine fizike ili
pravne osobe, pretrpjele neku konkretnu tetu. U tim okolnostima teko je zamisliti poloaj drave posebno pogoene krenjem obveze bez pretrpljene tete.
Sve druge stranke ugovora u pitanju, ili sve druge drave lanice meunarodne zajednice kojima se obveza u pitanju duguje, mogu od odgovorne drave zahtijevati: (a) okonanje meunarodno protupravnoga djela i osiguranje i
jamstvo njegova neponavljanja u skladu s lankom 30; i (b) izvrenje obveze
ispravljanja u skladu s prethodnim lancima, u interesu povrijeene drave ili
korisnik prekrenih obveza (lanak 48(2)). S obzirom na to da same nisu pretrpjele nikakvu tetu, sve te druge drave ne mogu djelovati u vlastitom interesu.
U dispozitivu savjetodavnoga miljenja o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom podruju od 9. srpnja 2004. Meunarodni je sud izriito predvidio da sve
drave imaju obvezu (a) da ne priznaju protupravno stanje koje proizlazi iz izgradnje
toga zida i (b) da ne prue podrku i pomo Izraelu u odranju situacije nastale tom
izgradnjom. Tu se radi o obvezama opisanima gore pod (iii). I napose (c), sve drave
stranke etvrte enevske konvencije o zatiti civilnih osoba u vrijeme rata iz 1949.
imaju jo i obvezu da u potovanju Povelje UN-a i meunarodnoga prava osiguraju
potovanje meunarodnoga humanitarnog prava iz te konvencije od samoga Izraela.
Tu se radi o obvezi erga omnes partes gore pod (ii) (para. 163, (3) pod D).
Dakle, iako teta nije nuan sastojak nastanka meunarodne odgovornosti

nekoga subjekta meunarodnog prava, dunost odgovorne drave da ispravi
tetu poinjenu njezinim protupravnim ponaanjem time nije nimalo umanjena.
U nastavku emo preteito raspravljati o obvezama opisanima gore pod (i).
h
Kao to je to i u graanskom pravu, teta se dijeli na neposrednu (direktnu)
i posrednu (indirektnu) tetu.

Neposredna teta je ona koja nuno proizlazi iz meunarodno protupravnoga djela kao njegova neposredna posljedica. Mora, dakle, postojati kauzalna
(uzrona) veza izmeu protupravnog djela koje je poinjeno i nastale tete. Ako
se u lancu dogaaja koji slijede ta veza prekine, bilo zbog faktikih dogaaja bilo
zbog pravnih injenica (npr. zbog sklapanja ugovora o osiguranju tete), prestaje
dunost poinitelja da tu tetu nadoknadi.
Posredna teta ne moe sama za sebe povui meunarodnu odgovornost
drave poinitelja. Ona je akcesorna i ne moe imati pravnoga uinka bez nastanka neposredne tete.
Vie pojedinosti o teti bit e izloeno u objanjenju obeteenja (kompenzacije)
dalje pod 4 (ii). Ovdje valja odmah naglasiti da je drava poinitelj meunarodno
protupravnoga djela duna potpuno ispraviti stvarno nastalu tetu (full reparation,
la rparation intgrale), koju je mogue financijski procijeniti ukljuujui izmaklu
dobit u mjeri u kojoj se stvarno ustanovi, ali nita vie od toga. Stoga ta dunost
iskljuuje posrednu i svaku drugu tetu koja je kauzalno udaljena od one stvarno
poinjene. Uz to, dosuena visina obeteenja ne smije imati svrhu kanjavanja
drave poinitelja, npr. u sluaju da su njezini organi namjerno poinili tu tetu.
Uz tetu materijalne naravi, dananje meunarodno pravo priznaje i pravo na

ispravljanje nematerijalne, tj. moralne tete. Tu se moe raditi o napadu na ast,
dostojanstvo i ugled druge drave, njezina glavara, diplomatskoga zastupnika
ili simbol (zastave, grba ili himne). Za tu se tetu u naelu prua zadovoljtina
(satisfakcija), ali se akcesorno moe dodijeliti i novana naknada (vidi dalje,
pod 4 (iii)).
2. Oteena osoba u meunarodnom pravu. Meunarodno protupravno
djelo moe poiniti samo neki subjekt meunarodnoga prava, i to u praksi najee drava i meunarodna organizacija. Ali vidjeli smo (supra, 44, pod 5) da
se meunarodna odgovornost moe iznimno pripisati nekoj dravi za incidente
i tetu koje su na njezinu podruju poinili pojedinci koji djeluju u osobnom
svojstvu, ako ta drava nije dovoljno uinila da ih u tome sprijei.
Slino je i glede oteene osobe u meunarodnom pravu. U naelu oteena osoba mora biti subjekt meunarodnog prava, tj. drava ili meunarodna
organizacija.118
Dravu koja je pretrpjela tetu Nacrt pravil Komisije za meunarodno pravo
naziva povrijeenom dravom.
118
Poinitelji meunarodno protupravnih djela, kao i povrijeene strane, mogu jo biti i ustanici
i oslobodilaki pokreti, ali samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. (Vidi vie pojedinosti,
supra, 36).
371
lanak 42. predvia kompleksno sroen propis: U svojstvu povrijeene

drave neka drava ima pravo pozivati se na odgovornost druge drave ako
se prekrena obveza duguje: (a) toj dravi pojedinano; ili (b) skupini drava
ukljuivi tu dravu, ili meunarodnoj zajednici u njezinoj cjelini, te ako prekrena obveza: (i) napose pogaa tu dravu; ili (ii) obveza je takve prirode da
korjenito mijenja poloaj svih drugih drava kojima se ta obveza duguje glede
njezina daljega izvrenja.
Ako se prekrena obveza duguje nekoj dravi pojedinano, ne bi trebalo biti
mnogo problema u utvrivanju prava te povrijeene drave na njezino ispravljanje (reparaciju). Pitanje odgovornosti i pitanje naknade tete rjeavaju se u
izravnim pregovorima izmeu drava u pitanju ili u nekom arbitranom ili
sudskom postupku ako obje strane na to pristanu.
Dalje pod 5, o postupku o zahtjevima povrijeene drave izlau se lanci 43. do
47. Nacrta pravil. Zahtjev povrijeene drave mora biti dopustiv, i pod uvjetom da
se ona nije odrekla od prava pozivanja na odgovornost drave kriteljice. U takvoj
situaciji lanak 43. predvia notifikaciju njezina zahtjeva s moguim sadrajem, koja
ne predstavlja vrstu pravnu obvezu.
Glede situacije u kojoj se prekrena obveza duguje skupini drava ili meunarodnoj zajednici u njezinoj cjelini, iz stavka (b) lanka 42. ve smo naprijed pod 1.
izloili obveze iz nekih mnogostranih ugovora erga omnes partes te one erga omnes
iz opega meunarodnog prava. U tim situacijama povrijeena drava je samo ona
koju prekrena obveza napose pogaa, ili drugim rijeima ako je ona pretrpjele neku
konkretnu tetu.
lanak 42. pod (b)(ii). navodi alternativan uvjet koji je inspiriran lankom 6-2-c.
Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. godine. Prema tome propisu svaka stranka osim drave kriteljice moe zahtijevati suspenziju primjene nekoga ugovora u
cijelosti ili djelomice u odnosu na samu sebe, ako je taj ugovor takve naravi da bitno
krenje njegovih odredaba od jedne stranke korjenito mijenja poloaj svake stranke
to se tie budueg izvrenja njezinih obveza na temelju ugovora.
U oba ta sluaja moe se raditi o krenju obveza iz ugovor o razoruanju, ili o
denuklearizaciji neke regije, kada je svaka druga drava izravno pogoena krenjem
tih vrsta pravnih obveza od bilo koje od njih (v. supra, 25).
h
Uz sve naprijed izloeno, pravilo je meunarodnoga prava da se i teta nanesena fizikim i pravnim osobama iz neke drave smatra tetom nanesenom
odnosnoj dravi, ako ta drava odlui da osobi u pitanju prui diplomatsku zatitu, ili da zbog njezina zahtjeva pokrene u svoje ime meunarodni arbitrani
ili sudski postupak protiv drave poinitelja kada mu ima mjesta.119
119
Diplomatska zatita nema svrhe ako su nekoj osobi tetu nanijeli organi njezine vlastite dr-

Gornje naelo istaknuo je Stalni sud meunarodne pravde u presudi Mavrommatis iz 1924. Ono je u mnogim kasnijim presudama potvrivano. Sud je
naglasio sljedee: Elementarno je naelo meunarodnoga prava da je svaka drava ovlatena da titi svoje dravljane kada ih je neka druga drava povrijedila
aktima suprotnima meunarodnom pravu, a od nje nisu mogli dobiti zadovoljtinu uobiajenim putovima. Preuzimajui sluaj nekoga svoga dravljanina i
poduzimajui diplomatsku akciju, ili otpoinjui meunarodni sudski postupak,
ta drava ustvari istie svoje (vlastito) pravo da se meunarodno pravo potuje
u osobi njezinih dravljana (Series A, No. 2, p. 12).
Ako drava preuzme zastupanje zahtjeva svoga dravljanina (endossement),
time se on transformira u zahtjev jedne drave prema drugoj, tj. u odnos izmeu
dvaju subjekata meunarodnog prava.
Za razliku od drave, meunarodna organizacija moe pruiti tzv. funkcionalnu
zatitu samo svome agentu glede tete koju je pretrpio u njezinoj slubi. S obzirom
na to da takva osoba ima po pravilu i neko dravljanstvo, njoj diplomatsku zatitu
moe pruiti i njezina drava. U savjetodavnom miljenju o Naknadi tete pretrpljene u slubi Ujedinjenih nacija iz 1949 Meunarodni je sud naveo: U takvom
sluaju ne postoji pravno pravilo koje bi propisivalo prvenstvo jednoga ili drugog, ili
koje obvezuje bilo dravu ili Organizaciju da se uzdri od isticanja meunarodnog
zahtjeva... (p. 185).
Drava moe, temeljem svoje personalne suverenosti (supra, 61), pruiti

diplomatsku zatitu samo svome graaninu, a ne i strancu ili osobi bez dravljanstva. To pitanje rjeava tzv. veza dravljanstva izmeu drave i nekoga
pojedinca.
Nakon to je naveo gornje naelo iz presude Mavrommatis, Stalni sud meunarodne pravde u presudi o eljeznici Panevezys-Saldutiskis (Poljska/Litva) iz 1939.
dodao je sljedee: ... To se pravo nuno ograniuje na intervenciju u korist vlastitih
graana, jer u nedostatku posebnih sporazuma jedino veza dravljanstva izmeu
drave i pojedinca daje dravi pravo na diplomatsku zatitu... Kada je teta nanesena
graanima tree drave, zahtjev u pogledu te tete ne potpada u domenu diplomatske zatite koju drava moe pruiti, i ona (ta teta) ne moe stvoriti pravo na zahtjev
iza kojega ta drava moe stajati. (Series A/B, No. 76, p. 16).
ave. Tada toj osobi stoje na raspolaganju sudski i drugi postupci u njezinoj dravi. A ako su
nekom strancu tetu nanijeli organi drave stranke europske ili amerike konvencije o ljudskim
pravima, on moe dobiti zatitu prav koja te konvencije obuhvaaju pred regionalnim sudbenim tijelima za zatitu ljudskih prava. Stoga diplomatska zatita vlastite drave nee u pravilu
biti potrebna kada god fizika ili pravna osoba moe u svoje ime dobiti pravdu od nekoga meunarodnoga sudbenog tijela.
373
To, meutim, ima nezgodnu praktinu posljedicu da ni jedna drava ne moe

pruiti diplomatsku zatitu nekoj osobi bez dravljanstva (apatridu) ako je njezino
pravo povrijedila neka druga drava.120
Drava ima pravo pruanja diplomatske zatite svome graaninu, ali to nije i
njezina dunost, osim ako ba takvu dunost ne propisuje njezin ustav ili zakon.
Meunarodni je sud u presudi Barcelona Traction iz 1970. istaknuo sljedee:
Drava se mora smatrati jedinim prosuditeljem u odluivanju o tome hoe li pruiti
svoju zatitu, u kojoj e mjeri to uiniti, i kada e ju okonati. U tome pogledu ona
ima diskrecijsko pravo, ije vrenje moe naroito ovisiti o politikim procjenama,
ali je izvan domaaja ovoga sluaja... (p. 45, para. 79).
Da bi ju njezina drava mogla zastupati, oteena osoba mora biti dravljaninom te drave najmanje u trenutku poinjenja protupravnoga djela i u trenutku pokretanja meunarodnoga zahtjeva. Neko se trailo da ta osoba ima to
dravljanstvo i dalje u kontinuitetu, sve do konane arbitrane ili druge odluke.
Danas se na tome strogom kontinuitetu ne inzistira, napose ako je promjena
dravljanstva osobe u pitanju nastupila izvan njezine volje (npr. zbog nastanka
stanja sukcesije drava).
Veza dravljanstva prua presumpciju efektivnosti dravljanstva oteene
osobe. Ali promjena dravljanstva nije suprotstavljiva za neku dravu ako novo
dravljanstvo nije efektivno.
U presudi u drugoj fazi parnice Nottebohm (Gvatemala/Lihtentajn) iz 1955.
Meunarodni je sud naveo da se Gvatemala nije imala pravo mijeati u domau
nadlenost Lihtentajna, koji je dodijelio svoje dravljanstvo Nottebohmu, prijanjemu njemakom graaninu. Ali s obzirom na njegovu dugotrajnu i tijesnu vezu s
Gvatemalom (u kojoj je kroz mnogo godina imao boravite i obavljao je privredne
djelatnosti), njegovo stjecanje lihtentajnskoga dravljanstva nije suprotstavljivo u
odnosu na Gvatemalu (p. 26).
U sluaju dvostrukoga dravljanstva oteene osobe pravilo je da drava ne

moe pruiti diplomatsku zatitu u korist svoga graanina protiv druge drave
koje je on takoer dravljanin (ali, naravno, moe protiv neke tree drave).
To pravilo bilo je utvreno ve u presudi Stalnoga arbitranog suda iz 1912. u
parnici Canevaro (Italija/Peru) (RIAA, vol. XI, pp. 405-410), a potvreno je u lanku
120
Komisija za meunarodno pravo nastoji popuniti tu oitu prazninu u pozitivnom pravu lankom 8. svoga Nacrta pravil o diplomatskoj zatiti. Prema tome propisu osoba bez dravljanstva
ili izbjeglica uivaju zatitu drave u kojoj su imale zakonito boravite u trenutku poinjenja
tete i na dan slubenoga isticanja zahtjeva prema odgovornoj dravi. Ali je taj propis i dalje lex
ferenda. Ipak, mimo diplomatske zatite u uskom znaenju, lanak 48(2). Nacrta pravil o odgovornosti drave za meunarodno protupravna djela predvia da svaka drava koja nije povrijeena moe od odgovorne drave zahtijevati izvrenje obveze ispravljanja u interesu korisnik
prekrenih obveza. Vidi naprijed pod 1.

4. Hake konvencije o sukobu zakon glede dravljanstva iz 1930. Potvruje ga i
lanak 6(1). Nacrta pravil o diplomatskoj zatiti Komisije za meunarodno pravo.
U praksi je pokatkad mnogo tei problem utvrivanja dravljanstva neke

pravne osobe. S obzirom na to da svaka drava ima pravo sama odreivati vezu
dravljanstva, u praksi su mogua ak tri kriterija za utvrivanje dravljanstva
nekoga drutva: (i) kriterij sjedita drutva; (ii) kriterij mjesta upisa u registar
drutva (inkorporacija) te (iii) kriterij kontrole zasnovan bilo na dravljanstvu
veinskih dioniara bilo osoba koje drutvom stvarno upravljaju.
U presudi Barcelona Traction (Belgija/panjolska) iz 1970. Meunarodni je sud
istaknuo: ... u posebnoj oblasti diplomatske zatite pravnih osoba nikakav apsolutni kriterij primjenljiv za efektivnu vezu nije openito prihvaen. Kriteriji koji su se
primjenjivali relativnog su znaaja i ponekad je veza drutva s jednom dravom bila
vagana nasuprot vezi s drugom dravom... (p. 43, para. 70).
U toj konkretnoj parnici Sud je odbio prihvatiti zahtjev drave dioniara (Belgije)
nakon to je drava inkorporacije (Kanada) prestala pruati diplomatsku zatitu toga
drutva u odnosu na panjolsku, koja je to drutvo bila likvidirala.
3. Iscrpljenje domaih lijekova.121 Uvjet pruanja diplomatske zatite nekoj

fizikoj ili pravnoj osobi ili pokretanja sudskog ili arbitranog postupka u njezinu interesu protiv odgovorne drave jest da je ta povrijeena osoba prethodno
iscrpila sva pravna sredstva koja su joj otvorena u dravi poinitelju meunarodno protupravnoga djela.
Taj se uvjet oito ne odnosi na povrijeenu dravu, ako je ona sama i neposredno
pretrpjela tetu koju joj je poinila druga drava, ili je druga drava odgovorna zbog
tete koju su joj nanijeli pojedinci na podruju te druge drave.
Taj uvjet nalae pravilo opega obiajnog meunarodnog prava, i on vrijedi

i kada se izriito i ne ugovori. Ali ga se odgovorna drava ima pravo odrei,
bilo svojim ponaanjem bilo temeljem ugovora, ili npr. sklapanjem sporazuma
o arbitrai glede rjeavanja nekoga ve postojeeg spora.
Za razliku od prethodnoga Nacrta usvojenoga u 1996, Nacrt pravil iz 2001.
godine ne definira to pravilo, kao ni ono o diplomatskoj zatiti. U lanku 44, koji se
odnosi na dopustivost zahtjeva, on samo predvia: Na odgovornost drave ne moe
se pozvati ako: (a) zahtjev nije usklaen s primjenljivim pravilima glede nacionalnosti zahtjev; (b) nisu iscrpljena sva raspoloiva i djelotvorna domaa sredstva u
sluaju kada je zahtjev podloan pravu o iscrpljenju domaih sredstava. Ali pokuaj
cjelovitog prikaza odgovornosti drava ne moe zaobii sadraj tih vanih pravila.
121
Vidi A. A. CANADO TRINIDADE: The Application of the Rule of Exhaustion of Local

Remedies in International Law: Its Rationale in the International Protection of Individual Rights,
Cambridge University Press, 1983; C. F. AMERASINGHE: Local Remedies in International Law,
Cambridge University Press, 1990; E. WYLER: Lillicite et la condition des personnes prives,
Paris, 1995.
375
To naelo zasnovano je na potovanju suverenosti i sudbenosti svake drave

u svijetu. Kada se ono ne bi primjenjivalo, stranci bi u odnosu na domae graane bili povlateni. Za njih domae pravo ne bi vrijedilo, a domai sudovi ne
bi uvijek bili nadleni da odluuju o tubama domaih graana protiv stranaca.
U izvrenju toga naela oteena fizika ili pravna osoba duna je obratiti se
svim redovitim sudovima i drugim nadlenim tijelima koja imaju mogunost da
im isprave tetu. To ukljuuje i priziv ustavnom sudu u zemlji u kojoj postoji i
gdje je nadlean da glede nekoga konkretnog zahtjeva odluuje i o naknadi tete.
To naroito ukljuuje upravne organe i upravne sudove s takvom nadlenou,
ali ne i organe koji su ovlateni da podjeljuju pomilovanje ili da izvanredno
ukidaju presudu.
Presuda Vijea Meunarodnoga suda o Elettronica Sicula S.p.A (ELSI) (Italija/
Sjedinjene Amerike Drave) iz 1989. godine potvruje da se tu radi o vanom naelu obiajnoga meunarodnog prava (p. 42, para. 50). Ona je potom saela njegov
sadraj na sljedei nain: da bi neki meunarodni zahtjev bio dopustiv, dostatno je
da se bit zahtjeva iznese pred nadlena sudbena tijela i da se u tome ustraje koliko
god to doputaju lokalni zakoni i postupci, ali bez uspjeha (p. 46, para. 59).
Ako povrijeena osoba propusti propisane rokove da istakne svoj zahtjev ili
da uloi albu viemu tijelu, ona time nije uinila sve da ostvari pravdu. Osim
ako dokae posebne razloge za svoj propust, ona time moe izgubiti pravo na
diplomatsku zatitu svoje drave, ili njezina drava moe izgubiti pravo da pokrene sudski postupak protiv drave poinitelja ako je na raspolaganju. Ali u
itavom tome postupku pred organima odgovorne drave, pravnu pomo osobi u pitanju moe pruati njezina drava ili se ona putem svojih konzularnih
predstavnika moe pobrinuti da ta osoba ima adekvatnu odvjetniku zatitu.
Neobraanje domaim tijelima moe iznimno biti opravdano ako je oito
bez koristi i nedjelotvorno ili ako ni jedno dravno tijelo nije nadleno za ispitivanje tube u pitanju. Mogue je da nadleni organ nije ovlaten dosuditi
obeteenje, nego samo ispitati injenice.
Ako nadleni organ ne donese svoju odluku u primjerenom roku, to se smatra uskratom pravosua (dni de justice), i time se smatra da je osoba u pitanju
zadovoljila uvjet iscrpljenja lokalnih lijekova. Ali u svim gornjim sluajevima
teret dokazivanja pada na stranku koja se poziva na neki od tih nedostataka.
Neki privatni kontrakti izmeu fizikih i pravnih osoba, ili sklopljeni sa stranom dravom, sadre Calvo klauzulu.122 Njome se stranac unaprijed i izriito
odrie od prava da u sluaju moguega spora trai diplomatsku zatitu svoje
drave i ograniuje se na domae pravne lijekove.
122
Ta klauzula nazvana je po njezinu tvorcu, argentinskom pravnom piscu i dravniku Carlosu

Calvou (1824-1906).

U znanosti su podijeljena miljenja o tome ima li takva klauzula pravni uinak.
Takoer se u arbitranoj praksi moe nai uporita za i protiv te vrste samoodricanja
od prava. Dok se prema jednomu gleditu toj klauzuli treba pridati puni uinak kada
je u nekom sporazumu uglavljena, po drugomu pojedinac se nema pravo sam odrei
diplomatske zatite svoje drave te je stoga ta klauzula nitava. Pri tome se polazi
od tvrdnje da, pruajui zatitu svojim graanima, drava vri svoje suvereno pravo
na koje pojedinac ne moe utjecati.123
h
I lanak 26. Europske konvencije za zatitu prava ovjeka i temeljnih sloboda,
kao i lanak 35(1). njezina Protokola br. 11, predviaju to naelo, ali u poneto drugaijem kontekstu. U tome se drugom propisu predvia sljedee: Sud
moe razmatrati predmet samo nakon to su iscrpljena sva raspoloiva domaa
pravna sredstva, u skladu s opeprihvaenim pravilima meunarodnoga prava i
unutar razdoblja od est mjeseci od dana donoenja konane odluke.
Tu se, meutim, radi o jednom od uvjeta dopustivosti tube, i to najee protiv
vlastite drave, o ijem ispunjenju odluuje sam Sud, a ne o uvjetu za pruanje diplomatske zatite vlastitom graaninu u odnosu na stranu dravu. Ipak, s obzirom
na to da Europski sud tu primjenjuje opeprihvaena pravila meunarodnoga prava,
njegova je praksa o tome pitanju jednako vana kao i ona meudravnih sudskih i
arbitranih tijela.
4. Prava povrijeene drave i dunosti drave poinitelja meunarodno

protupravnoga djela. Svako istinsko pravno pravilo podrazumijeva s jedne
strane obvezu njegova potovanja od subjekata koje obvezuje, i s druge strane
obvezu ispravljanja uinaka njegova nepotovanja.124
U presudi o Tvornici u Chorzowu o meritumu spora iz 1928. Stalni sud meunarodne pravde istaknuo je sljedee: ... naelo je meunarodnoga prava, pa ak i ope
pravno shvaanje, da svako krenje preuzete obveze ukljuuje obvezu ispravljanja
tete. (Series A, No. 17, p. 29).
U toj presudi Sud je dalje naveo: Bitno naelo koje proizlazi iz samoga pojma
protupravnog akta i koje, kako se ini, proizlazi iz meunarodne prakse, a naroito
iz judikature arbitranih tribunala, jest da ispravljanje (reparacija) tete mora koliko
je to mogue otkloniti sve posljedice protupravnoga akta i ponovo uspostaviti stanje
kakvo bi vjerojatno postojalo da taj akt nije bio poinjen. Naturalna restitucija, ili ako
123
Vidi pregled prijanje arbitrane prakse o tome pitanju Eduardo Jimenez de Arechaga u
Max SOERENSEN (Ed.): Manual of Public International Law, London, 1968, pp. 590-593; Charles ROUSSEAU: Droit international public, Tome V: Les rapports conflictuels, Paris, 1983, pp.
203-208.
124
Upravo zbog toga tzv. soft law i sve sline odredbe koje su sroene kao elje, namjere, politiki
ciljevi ili programi suradnje nisu pravna pravila, ak ako su stipulirane u formalnim ugovorima.
377
to nije mogue, isplata svote koja bi odgovarala vrijednosti oteenoga predmeta;

dosuivanje, ako je potrebno, pretrpljene tete koja se ne bi mogla pokriti fizikim
povratom ili isplatom umjesto njega, to su naela kojima se valja sluiti pri odreivanju iznosa odtete dune uslijed akta suprotnog meunarodnom pravu. (ibid., p. 47).
Pokatkad neka drava otklanja svoju odgovornost za poinjeno djelo, ali

pristaje da oteenoj dravi ili osobi isplati nadoknadu ex gratia.
Nakon kapitulacije Italije u 1943. San Marino nije izvravao stroge dunosti neutralne drave u ratu s Njemakom. Zbog toga su pri koncu Drugoga svjetskoga rata tu
republiku bombardirali britanski avioni. Britanska je vlada nakon rata odbila priznati
svoju odgovornost za bombardiranje, ali je pristala nadoknaditi poinjenu tetu.
Sjedinjene Amerike Drave su u 1955. isplatile ex gratia globalnu svotu od
dva milijuna dolara japanskim ribarima koji su lovili ribu u blizini atola Bikini u
Tihom oceanu, iji je ulov zbog zraenja izazvanoga nuklearnim pokusima morao
biti uniten.
Tako je i Rusija sporazumima s Britanijom iz 1986. i s Francuskom 1996. godine
pristala isplatiti veoma parcijalno obeteenje nasljednicima privatnih zajmodavaca
iz tih zemalja za tzv. ruske dugove od prije 1917. godine. Ali je u tim sporazumima
izriito navedeno da te isplate ne predstavljaju priznanje odgovornosti te zemlje.
Napokon, Sjedinjene Amerike Drave i Kina sklopile su sporazum o ex gratia
obeteenju obiteljima ubijenih i ranjenih osoba pri bombardiranju kineskoga veleposlanstva u Beogradu 7. svibnja 1999. godine, s globalnom svotom od 4,5 milijuna
dolara.125
h
U II. poglavlju Drugoga dijela Nacrta pravil Komisije za meunarodno pravo potvruju se izvjesna nesporna pravila opega meunarodnog prava iz te
oblasti. Ta se opa pravila primjenjuju u nedostatku posebnih pravila na koja
drave u pitanju mogu pristati. Njihov je izriaj toliko jasan i jednostavan da ih
je ovdje dostatno uz na komentar citirati.
Kako smo ve prije naveli, prema lanku 30: Drava odgovorna za neko meunarodno protupravno djelo ima obvezu: (a) da to djelo okona ukoliko se ono
produljuje; (b) da ponudi prikladno osiguranje i jamstvo njegova neponavljanja
ukoliko okolnosti to zahtijevaju.
Dunost okonanja protupravnoga djela odnosi se kako na injenje tako i na
proputanje. Okonanje moe traiti ne samo povrijeena drava, nego ga moe
nametnuti kao pravnu obvezu Vijee sigurnosti UN-a, ako djeluje temeljem Glave
VII. Povelje, a u sluaju prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije. Kako je prije
navedeno, temeljem lanka 29, okonanje produljenoga djela ne dira u dunost
odgovorne drave da i dalje izvrava obvezu koju je prekrila.
125
Cf., AJIL 2000 p. 127.

Ponuda prikladnoga osiguranja i jamstva neponavljanja ima preventivnu vanost. Ona bi trebala ponovo uspostaviti povjerenje u uzajamnim odnosima drava
u pitanju. Osiguranje se obino daje verbalno, dok jamstvo moe obuhvatiti neke
konkretne preventivne mjere kako bi se izbjeglo ponavljanje protupravnoga djela.
Ali takve mjere ne moraju uvijek biti prikladne, ak i ako ih neka povrijeena drava
zahtijeva. One mogu ovisiti o naravi obveze i o naravi njezina krenja. Stoga se u
lanku 30. predvia: ukoliko okolnosti to zahtijevaju. Jo nije sigurno da su tu u
pitanju pravila pozitivnoga meunarodnog prava.
U navedenome savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu iz 2004. godine dunost pod (a) potvrena je na sljedei nain: Sud primjeuje da Izrael ima... obvezu
da okona krenje svojih meunarodnih obveza koje proizlaze iz izgradnje zida na
palestinskom okupiranom podruju (para. 150). Dodao je da je ta obveza dobro
utemeljena u opemu meunarodnom pravu i da je sam Sud u vie navrata potvrdio njezino postojanje. To okonanje podrazumijeva ruenje zida bez odgaanja na
tome podruju te opoziv odnosnih zakonskih i upravnih akata, osim u mjeri u kojoj
otvaraju mogunost obeteenja ili drugih oblika ispravljanja u korist palestinskoga
puanstva (para. 151).
h
Glede drugih posljedica koje proizlaze iz odgovornosti drave susreemo se
s vie izraza od kojih svaki ima precizno znaenje. Svi su ti pojmovi poznati i u
graanskom pravu, iako moda ne svi pod tim imenima. Radi se o ispravljanju
(reparaciji), o povratu u prijanje stanje (restitutio in integrum), obeteenju
(kompenzaciji) te o zadovoljtini (satisfakciji).
lanak 31. propisuje opu odredbu glede ispravljanja: 1. Odgovorna drava duna je u cijelosti ispraviti posljedice za tetu prouzroenu meunarodno
protupravnim djelom.126 2. Posljedice tete (injury, prjudice) obuhvaaju svaku
tetu, bilo materijalnu ili moralnu, prouzroenu meunarodno protupravnim
djelom drave.
Gornje pravilo potvruje navod iz presude Stalnoga suda meunarodne pravde iz
1927. o nadlenosti, u sporu o Tvornici u Chorzowu. Sud je tada ustanovio: Naelo
je meunarodnoga prava da krenje nekoga angamana povlai obvezu ispravljanja
(reparacije) u adekvatnom obliku. Ispravljanje je dakle neophodna nadopuna neizvrenja neke konvencije, i nije nuno da se ono navede u samoj konvenciji. Nesporazumi glede ispravljanja koje se moe dugovati zbog neizvrenja u primjeni neke
konvencije, stoga su nesporazumi glede njezine primjene. (Series A, No. 9, p. 21).
126
Ovaj vaan stavak u engleskom i francuskom originalu glasi: The responsible State is under
an obligation to make full reparation for the injury caused by the internationally wrongful act.
LEtat responsable est tenu de rparer intgralementle prjudice caus par le fait internationalement illicite.
379
Prema lanku 34, Potpuno ispravljanje tete nanesene meunarodno protupravnim djelom ima oblike povrata u prijanje stanje, obeteenja i zadovoljtine, bilo samostalno ili u kombinaciji, u skladu s odredbama ovoga Poglavlja.
Opa obveza potpunoga ispravljanja (full reparation, la rparation intgrale) u
smislu lanaka 31. i 34. obuhvaa svaku tetu, bilo materijalnu bilo moralnu. I kako
je u navedenoj presudi o Tvornici u Chorzowu, o meritumu spora, iz 1928. godine
bilo istaknuto, ispravljanje tete mora koliko je to mogue otkloniti sve posljedice
protupravnoga akta i ponovo uspostaviti stanje kakvo bi vjerojatno postojalo da taj
akt nije bio poinjen. Ali kao to smo takoer ve istaknuli, potpuno ispravljanje ne
obuhvaa posrednu tetu koja je u kauzalnom lancu previe udaljena od poinjenoga
protupravnog djela, koja se, dakle, ne bi mogla financijski procijeniti.
Oblici ispravljanja, navedeni u lanku 34, sveobuhvatni su i osim njih u meunarodnom pravu ne postoje nikakvi drugi. Navedeni su prema redoslijedu u
svojoj primjeni, pri emu, kako emo dalje vidjeti, obeteenju ima mjesta ako
je povrat u prijanje stanje neprovediv, a zadovoljtini samo u mjeri u kojoj se
nanesena teta ne moe ispraviti povratom ili obeteenjem.
(i) Povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum). Prema lanku 35, Drava odgovorna za neko meunarodno protupravno djelo ima obvezu izvriti
povrat u prijanje stanje koja se sastoji u ponovnom uspostavljanju stanja kakvo
je postojalo prije poinjenja protupravnoga djela..., u naelu kada je to mogue.
Pozivajui se na iskaz iz prije citirane presude o Tvornici u Chorzowu iz 1928,
Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu od 9. srpnja 2004.
konkretno zakljuio: Izrael je stoga duan da povrati zemljite, vonjake, maslinike
i ostalu nepokretnu imovinu koju je konfiscirao od svih fizikih i pravnih osoba radi
izgradnje zida na palestinskom okupiranom podruju... (para. 153).
Kada se protupravno djelo sastoji u zakonu, odluci izvrne vlasti, pa ak i u

pravomonoj sudskoj presudi, taj akt treba proglasiti nitavim kako bi se sprijeile njegove posljedice. Ali s obzirom da to ne mogu izravno uiniti meunarodne instance, ponitenje protupravnoga akta uvijek je dunost drave poinitelja.
U upravo navedenu savjetodavnom miljenju iz 2004. Meunarodni je sud takoer istakao dunost Izraela da opozove zakonske i upravne akte glede gradnje
zida, osim u mjeri u kojoj oni otvaraju mogunost obeteenja ili drugih oblika
ispravljanja u korist palestinskoga puanstva (para. 151).
I u nekim drugim sluajevima ve poinjene materijalne tete povrat u prijanje stanje mogu je, ako je dostatno da se protupravno oduzeta imovina vrati
zakonitom vlasniku, da se neki porueni ili oteeni objekt ponovo izgradi ili
popravi, ili da se samovoljno uhiena osoba oslobodi.
Ali povrat u prijanje stanje postaje nezamisliv kada je pravni akt ve proizveo nepopravljive uinke, ili je protupravno ponaanje proizvelo nepopravljivu

tetu. Stoga nacrt lanka 35. dodaje dva izuzetka glede gornje obveze: ... osim
i u mjeri u kojoj je taj povrat: (a) materijalno nemogu i (b) bio bi materijalno
mogu, ali bi bio disproporcionalan, tj. nametnuo bi teret izvan svake razmjere
s koristi koja bi iz toga povrata proizila, prije negoli iz obeteenja.
U drugom se sluaju radi o vaganju razliitih interesa na temelju pravinosti
i prihvatljivosti, ali redovito u interesu odgovorne drave. To bi napose bio sluaj
ako bi povrat u prijanje stanje mogao ugroziti politiku neovisnost i gospodarsku
stabilnost te drave.127
(ii) Obeteenje (kompenzacija). S obzirom na njegovu estu nemogunost,

povrat u prijanje stanje nije est u meunarodnoj praksi, premda kao naelo
ima prvenstvo. Pokatkad, kako smo naveli, i povrijeena drava daje prednost
novanoj nadoknadi iz vlastitih interesa. Napokon, i kompromis izmeu stranaka moe ovlastiti arbitra da odlui o najadekvatnijem nainu ispravljanja (reparacije) protupravnoga djela, to moe biti obeteenje.
U gornjim sluajevima, umjesto restitucije, ispravljanje se vri putem obeteenja, najee novanoga. Samo se iznimno moe zamisliti obeteenje koje
nije novano. Npr. za propale umjetnike predmete ono bi se moglo sastojati u
predaji povrijeenoj dravi slinih predmeta priblino iste vrijednosti.
Obeteenje je, dakle, u praksi najei nain ispravljanja posljedica tete.
Nacrt pravil Komisije za meunarodno pravo u lanku 36. u tome pogledu
predvia nekoliko sljedeih odredaba: 1. Drava odgovorna za neko meunarodno protupravno djelo ima obvezu da nanesenu tetu tim djelom obeteti u
mjeri u kojoj ta teta ne bi bila ispravljena povratom u prijanje stanje...
Tako u savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu, nakon to je istakao dunost
Izraela da Palestincima vrati otetu nepokretnu imovinu radi izgradnje zida, Meunarodni sud dalje je naveo: ... U sluajevima kada se taj povrat pokae materijalno
nemoguim, Izrael e biti duan da obeteti osobe u pitanju za svu tetu koje su
pretrpjele. Prema miljenju Suda Izrael je jednako duan da u skladu s primjenljivim
pravilima meunarodnoga prava u toj oblasti obeteti sve fizike i pravne osobe koje
su pretrpjele bilo koji (drugi) oblik tete uslijed izgradnje toga zida (para. 153, v. i
para. 163, (3) pod (c)).
U toki 2. lanka 36. sadran je veoma vaan navod: Obeteenje pokriva

svaku tetu koju je mogue financijski procijeniti, ukljuujui izmaklu dobit
(lucrum cessans) u mjeri u kojoj se ustanovi.
127
Cf., J. CRAWFORD: The International Law Commissions Articles on State Responsibility,
Cambridge Univ. Press, 2002, pp. 215-216.
381
Gornje znai da ne moe biti predmetom obeteenja teta koju nije mogue
financijski procijeniti, npr. ona nanesena ozonskom omotau naega planeta ili za
druga globalna oneienja. Umjesto toga, meunarodna se zajednica mora potruditi da usvoji mjere kojima e se sprijeiti, umanjiti ili staviti pod kontrolu uzroke
tih vrsta tete (v. infra, 47).
Obeteenje pokriva, uz tetu, i izmaklu dobit u mjeri u kojoj se ustanovi, dakle
ne kao pravno pravilo. Ali, kako je prije naglaeno, ona ne pokriva posrednu tetu
koju je najee nemogue pouzdano financijski procijeniti.
Tu se moe postaviti pitanje kamata na dunu svotu, to veoma openitim propisima ureuje lanak 38. Taj se lanak naelno odnosi na sve oblike
ispravljanja, ali ga je praktino teko zamisliti izvan glavnoga ili akcesornog
obeteenja. Taj propis navodi: 1. Kamate na svaku glavnicu koje se duguju prema ovome Poglavlju isplauju se u mjeri potrebnoj da bi se osiguralo potpuno
ispravljanje tete. Visina kamate i nain njezina obrauna utvruju se na nain
da se postigne taj rezultat. 2. Kamate poinju tei od datuma kad bi se morala
platiti glavnica do datuma kada je obveza na isplatu izvrena.
Dakle, visina kamate odreuje se tako da se postigne potpuno ispravljanje tete
(full reparation, la rparation intgrale), koje je cilj njezina obrauna. Taj je cilj
nadarbitar u arbitranoj presudi Lusitania iz 1923. godine izrazio na sljedei nain: Temeljni koncept tet (dommages-intrts) je... ispravljanje pretrpljenoga
gubitka, (tj.) sudski utvrena kompenzacija za nanesenu tetu. Obeteenje mora
biti proporcionalno teti na nain da povrijeena strana stekne sve to je izgubila.
(RIAA, vol. VII, p. 39).
Ni povrijeena, a ni odgovorna drava ne mogu jednostrano odluivati o visini
pretrpljene tete, a ni o izmakloj dobiti. Ako o svemu tome ne postignu izravan
sporazum, najpogodniji je nain da o tome odlui neko nepristrano meunarodno
sudbeno tijelo pod uvjetom da obje strane pristanu na njegovu nadlenost.
Kako smo prije naveli, obeteenje nema za cilj kanjavanje odgovorne drave.
Prema meunarodnom pravu kazneno su odgovorni samo poinitelji meunarodnih
zloina i njihovi naredbodavci u osobnom svojstvu.
Bogata je, ali neartikulirana meunarodna praksa glede procjene nastale tete i
naina njezina obrauna. To je danas postalo strukom za sebe jer svaki ekonomist
ili svaki financijski strunjak nije za to osposobljen.128 Ali ima nekih dobrih rjeenja
koja su moda na putu da se transformiraju u pravna pravila.
Pri obraunu vrijednosti kapitala za neku oduzetu ili unitenu imovinu jedan je
tribunal ustanovio da je to cijena koju bi ozbiljni kupac isplatio ozbiljnom prodavau
ako obojica raspolau pouzdanim informacijama i ele ostvariti maksimalnu dobit, a
da nitko od njih nije izloen prisili ili prijetnji. Ako se elementi rizika i vjerojatnoe
uzimaju u obzir, to se mora initi uz najvei oprez.
128
Vidi djelomian pregled te prakse CRAWFORD, op. cit., pp. 218-230, 235-239.

Izmakla dobit treba biti neposredan plod kontrakta, a ne veoma udaljenih i spekulativnih oekivanja. Ona se u praksi priznaje rjee negoli obraun kamate na
procijenjenu tetu u razdoblju od nastale tete do potpune isplate dune svote. Ali
s obzirom da kapital ne moe u isto vrijeme proizii iz kamata i iz izmakle dobiti,
dvostruko se obeteenje mora izbjegavati.
Ne priznaje se obraun kamate na kamatu (compound interest, lintrt compos).
Ako je odgovorna drava financijski veoma slaba, obje se strane mogu sporazumjeti na umanjenu globalnu svotu u ime obeteenja, koja obuhvaa i kamate i
izmaklu dobit.
(iii) Zadovoljtina (satisfakcija). Za nanesenu nematerijalnu tetu i moralnu

uvredu strane drave traenje zadovoljtine imalo je u prijanje doba poesto
za namjeru da se drava poiniteljica meunarodno protupravnoga djela ponizi (slanjem posebnoga izaslanstva radi isprike, podizanjem spomenika rtvi,
pozdravom zastavi i sl).
Nacrt pravil Komisije za meunarodno pravo u tome pogledu predvia
sveobuhvatan i uravnoteen propis (lanak 37). Da bi se te situacije sprijeile,
u njegovu je stavku 3. propisano: Zadovoljtina ne smije biti izvan razmjere
sa (nanesenom) tetom i ne moe imati neki oblik koji poniava odgovornu
dravu.
S obzirom na to da je potpuno ispravljanje tete cilj, zadovoljtina ima supsidijaran karakter u odnosu na druga dva oblika ispravljanja. To je navedeno
u stavku 1. lanka 37: Drava odgovorna za neko meunarodno protupravno
djelo ima obvezu pruiti zadovoljtinu za tetu nanesenu tim djelom u mjeri u
kojoj se nanesena teta ne moe ispraviti povratom ili obeteenjem.
S obzirom na to da moralnu tetu nije mogue financijski procijeniti, u stavku 2. lanka 37. nabrajaju se neki od oblika zadovoljtine koji se time ne iscrpljuju: Zadovoljtina se moe sastojati u priznanju povrede, izraavanju aljenja,
formalnoj isprici, ili na svaki drugi prikladan nain.
Drugi prikladni naini pruanja zadovoljtine mogu biti poduzimanje istrage o
uzrocima nekoga incidenta, osnivanje fonda za obeteenje rtava, disciplinske mjere poduzete u odgovornoj dravi protiv poinitelj djela u pitanju, ili davanje simbolike naknade povrijeenoj dravi (neko od jednoga francuskog franka). Oblik
zadovoljtine moe takoer biti osiguranje i jamstvo neponavljanja djela u pitanju.
Ali zadovoljtinu moe u svojoj presudi pruiti i nadleni sudbeni organ. Tako je
Meunarodni sud u presudi o incidentu u Krfskom tjesnacu iz 1949. godine, nakon
to je utvrdio odgovornost Albanije zbog toga to su dva britanska razaraa naletjela
na mine u njezinim teritorijalnim vodama (vidi pojedinosti infra, 97, pod 5), osudio
i Britaniju zbog toga to je u tim vodama samovoljno poduzela akciju deminiranja. U
presudi je istaknuto da Sud mora, da bi osigurao integritet meunarodnoga prava
iji je on organ, konstatirati da je akcija britanske ratne mornarice predstavljala kre-
383
nje albanske suverenosti. Ova je konstatacija u skladu sa zahtjevom Albanije putem

njezina odvjetnika, i predstavlja sama po sebi prikladnu zadovoljtinu (pp. 35, 36).
h
Na koncu, pokatkad drava poiniteljica meunarodno protupravnoga djela
nije sama odgovorna za sve njegove posljedice i za svu poinjenu tetu. Stoga
lanak 39. propisuje opet openitu odredbu: U odreivanju ispravljanja (reparacije) vodi se rauna o pridonoenju teti djelom ili propustom, u namjeri ili
iz nepanje, od strane povrijeene drave ili svake osobe ili jedinice u odnosu
na koju se ispravljanje trai.
Nastaloj teti moe materijalno pridonijeti povrijeena drava, ili osoba ili jedinica koja ju je pretrpjela, i to bilo svojim nehajem bilo namjernim injenjem ili
proputanjem. Pri tome osoba u pitanju ne mora u formalnom smislu uivati diplomatsku zatitu svoje drave u odnosu na odgovornu dravu. Dovoljno je da je drava
zatraila ispravljanje, a da su teti pridonijele osobe ili njezine teritorijalne jedinice
za koje je ona postavila zahtjev. Ti se elementi uzimaju u obzir pri odreivanju oblika
ispravljanja (povrata, obeteenja ili zadovoljtine) te pri utvrivanju visine dune
odtete ako joj ima mjesta.
5. Postupak o zahtjevima glede odgovornosti. Slabost meunarodne zajednice

na dosadanjem i na dananjem stupnju njezina razvitka ogleda se u nedostatku
sudbenih tijela s obveznom i opom nadlenou koja bi izricala obvezujue presude
o svim zahtjevima glede odgovornosti drava za meunarodno protupravna djela.
Ako nisu unaprijed pristale na neki postupak rjeavanja buduih sporova, povrijeena i odgovorna drava upuene su samo na izravne pregovore. U tim pregovorima one mogu iznai konano rjeenje svoga spora glede odgovornosti jedne od njih
te oblika i opsega ispravljanja protupravnoga djela ili se mogu sporazumjeti da taj
svoj spor povjere nekom nepristranom tijelu, npr. arbitranom tribunalu ili Meunarodnom sudu u Den Haagu (v. infra, 79). Na koncu kontradiktornoga postupka
to e tijelo izrei konanu i obvezujuu presudu za obje strane.
Kako smo prije naveli, povrijeena drava ima pravo neposredno istaknuti dravi
poinitelju svoj zahtjev glede ispravljanja tete koju je ona sama pretrpjela. Zahtjev
u ime svojih fizikih i pravnih osoba ona ima pravo istaknuti tek nakon to su te
osobe iscrpile sve raspoloive lijekove, a u dravi poinitelju nisu ostvarile pravdu.
Sve dok je Komisija za meunarodno pravo pripremala svoj Nacrt pravil s namjerom da on bude osnova za pregovore na buduoj diplomatskoj konferenciji radi
sklapanja konvencije o odgovornosti drava, ona je predviala neke obvezujue
postupke za njezine budue stranke glede rjeavanja sporova iz te oblasti. Tako je
Nacrt iz 1996. predviao obvezujue postupke pregovora i mirenja, ali se arbitraa
predviala tek ako obje stranke o njoj sklope poseban sporazum.
Nakon to se praktino odustalo od pripremanja konvencije, Nacrt pravil iz
2001. godine donosi neke openite propise koji mogu biti korisni u isticanju zahtjeva

povrijeene drave, ali se ne predviaju nikakvi obvezujui postupci rjeavanja sporova, pa ak ni pregovori. U toj situaciji u obje svoje verzije Nacrt pravil predvia
opirne, ali veoma restriktivne propise o pribjegavanju protumjerama. Njih emo
u pojedinostima izloiti na drugome mjestu, meu drugim mjerama samopomoi
koje doputa meunarodno pravo (v. infra, 87, napose pod 4. i 5).
U I. poglavlju Treega dijela, pod naslovom Pozivanje na odgovornost neke

drave, Nacrt pravil donosi neke propise glede postupka o zahtjevima povrijeenih drava. O pozivanju na odgovornost jedne ili vie odgovornih drava od
strane povrijeene drave iz lanka 42. raspravljali smo gore pod 2.
Da bi povrijeena drava zatitila svoja prava nastala poinjenjem meunarodno protupravnoga djela, u njezinu je interesu da svoj zahtjev u tome smislu
notificira odgovornoj dravi. To je korak da bi se dravi adresatu pruila mogunost da se o tome zahtjevu oituje.
lanak 43(1). predvia u tome pogledu propis koji nije pravno obvezujui,
ali je koristan: 1. Povrijeena drava koja se poziva na odgovornost neke druge
drave notificira toj dravi svoj zahtjev. U tome aktu, koji ne mora imati pismeni
oblik, ali mora stii do adresata, za nju je korisno da precizira: (a) ponaanje
koje bi odgovorna drava morala usvojiti da bi okonala svoje protupravno
ponaanje ukoliko se ono produljuje; (b) oblik koji bi ispravljanje moralo imati
u skladu s odredbama Drugoga dijela. (lanak 43(2)). Oblik ispravljanja moe
biti povrat, obeteenje ili zadovoljtina.
Sadraj takve notifikacije jo ne stvara nikakve pravne obveze za odgovornu
dravu. Ona moe osporiti smo postojanje meunarodno protupravnoga djela
u pitanju ili svoju odgovornost za njegovo poinjenje. Ako tu odgovornost i prizna, ona ne mora prihvatiti ponaanje koje povrijeena drava od nje oekuje
ni oblik ispravljanja koji zahtijeva.
Ali sadraj notifikacije iz lanka 43. moe biti koristan za otpoinjanje pregovora i, ako oni ne uspiju, stranke se mogu sporazumjeti o sudskom ili arbitranom rjeavanju svog spora.
lanak 44. predvia propis o dopustivosti, koji je uvjet da bi neki zahtjev bio
pravovaljan: Na odgovornost drave ne moe se pozvati ako: (a) zahtjev nije usklaen s primjenjivim pravilima glede nacionalnosti zahtjev; (b) nisu iscrpljena sva
raspoloiva i djelotvorna domaa sredstva u sluaju kada je zahtjev podloan pravu
o iscrpljenju domaih sredstava. O nacionalnosti zahtjeva i o vezi dravljanstva
opirno smo raspravljali gore pod 2, a o iscrpljenju domaih lijekova gore pod 3.
Ali je u praksi mogue da se povrijeena drava svojim izriitim inom ili ponaanjem prije odrekla od svoga prava pozivanja na odgovornost drave u pitanju.
lanak 45. u tome pogledu predvia: Na odgovornost neke drave ne moe se
pozvati ako: (a) se povrijeena drava valjano odrekla zahtjeva; (b) povrijeenu se
dravu zbog njezina ponaanja mora smatrati da je valjano pristala (acquiesced) na
odustanak od zahtjeva.
385
Toka pod (a) odnosi se na izriiti jednostrani akt odreknua. Na njega se odnosi sve prije navedeno o odreknuu (supra, 27 pod (b)). Ovdje valja naglasiti da
odreknue nije valjano ako postoje mane pri oitovanju volje koje i neki ugovor
ine nitavim (korupcija predstavnika drave, prijevara, bludnja, prisila izvrena
na predstavnika drave, prisila na dravu izvrena prijetnjom ili upotrebom sile,
v. supra, 22). Uz to, da bi bilo valjano, odreknue mora biti na jasan i nedvojben
nain izraeno.
Pod (b) se radi o odustanku od zahtjeva putem podrazumijevanoga pristanka
(acquiescence) (v. supra, 28, pod (c)). Nezgoda je to meunarodno pravo ne propisuje nikakve rokove protekom kojih bi se pasivnost povrijeene drave mogla
protumaiti kao njezin odustanak od zahtjeva.
Napokon, lanci 46. i 47. odnose se na pluralitet povrijeenih i na pluralitet
odgovornih drava.
lanak 46. glasi: Kada je vie drava povrijeeno istim meunarodno protupravnim djelom svaka se povrijeena drava moe sama za sebe pozvati na odgovornost drave koja je poinila meunarodno protupravno djelo.
Pri tome je vano utvrditi jesu li, i u kojoj su mjeri, sve te drave stvarno pretrpjele neku tetu, ili su tetu pretrpjele fizike ili pravne osobe iz tih drava. Ako to
nije sluaj sa svima njima, drave koje nisu posebno pogoene krenjem ne mogu
djelovati u vlastitom interesu (lanak 48(2), vidi navedeno pod 1). Ali ostaje pravilo
da svaka od istinski povrijeenih drava ima za sebe pravo pozvati na odgovornost
odgovornu ili odgovorne drave radi ispravljanja djela u pitanju.
Neto je sloeniji problem u sluaju pluraliteta odgovornih drava. U lanku
47(1). stoji: Kada je vie drava odgovorno za isto meunarodno protupravno djelo,
na odgovornost svake od tih drava moe se pozvati u odnosu na to djelo. Taj opi
propis, dakle, ne priznaje solidarnu odgovornost (joint and several responsibility)
svih tih drava, ali ju drave u pitanju mogu prihvatiti nekim ugovorom.
Pri tome se pod (2). dodaje: Stavak 1: (a) ne doputa niti jednoj povrijeenoj
dravi da putem obeteenja naplati vie od tete koju je pretrpjela; (b) ne dira u
nikakvo pravo na poduzimanje postupaka prema drugim odgovornim dravama.
h
Nakon to odgovorna drava ispravi (reparira) na dogovoren ili na dosuen
nain tetu to ju je poinila svojim meunarodno protupravnim djelom, time
prema meunarodnom pravu prestaje njezina odgovornost u odnosu na povrijeenu dravu i glede toga djela.
46. PITANJE ODGOVORNOSTI DRAVA ZA

MEUNARODNE ZLOINE I ZA SLINA DJELA
Bibliografija
Milan MARKOVI: Meunarodna krivina dela, JRMP 1965, br. l, str. 29-55; Miodrag
SUKIJASOVI: Meunarodna krivina odgovornost za agresiju, JRMP 1977, br. 3, str. 380393; Rodoljub ETINSKI: Meunarodni zloin kao izvor odgovornosti drave u sistemu UN,
JRMP 1985, br. 1-2, str. 309-332.
1. Nastanak pojma zloina prema meunarodnom pravu. Taj se posebni

pojam afirmirao u praksi Meunarodnoga suda nakon Drugoga svjetskog rata.
U savjetodavnom miljenju iz 1951. o Rezervama na konvenciju o genocidu iz
1948, Sud je istaknuo da uskrata prava na opstanak i na ivot itavim ljudskim
skupinama (koja je genocid kao zloin prema meunarodnom pravu), a po svojim
stravinim posljedicama okira savjest ovjeanstva, suprotna je moralnom pravu.
Stoga su naela koja su u osnovi Konvencije o genocidu naela koja priznaju civilizirani narodi i koja obvezuju drave ak i izvan ugovornog odnosa (p. 23).
U tome poimanju jo dalje je otila presuda Meunarodnoga suda Barcelona
Traction (nova tuba) iz 1970, premda ona izrijekom ne spominje meunarodne
zloine: ...Treba povui bitnu razliku izmeu obveza drava prema meunarodnoj
zajednici u njezinoj cjelini i onih koje nastaju prema nekoj drugoj dravi u okviru
diplomatske zatite. One prve, po njihovoj naravi odnose se na sve drave. S obzirom
na vanost prava o kojima se radi, to su obveze erga omnes.
Dalje slijedi: Te obveze proizlaze, na primjer, u dananjemu meunarodnom
pravu, u stavljanju izvan zakona akata agresije i genocida, ali takoer i iz naela i
pravila o temeljnim pravima ljudske osobe, ukljuujui zatitu od ropstva i rasne
diskriminacije... (p. 33, paras. 33-34). Ali je Sud na drugome mjestu u toj presudi
dodao vanu ogradu ... Ipak, na univerzalnom planu, instrumenti koji obuhvaaju
ljudska prava ne priznaju dravama sposobnost da tite rtve krenja tih prava neovisno od njihova dravljanstva... (p. 48, para. 91).
Naporedo s time drave su izmeu sebe sklapale mnogostrane konvencije

u kojima su definirale neke nove meunarodne zloine (sama Konvencija o
genocidu iz 1948. i ona o apartheidu iz 1973), ili su naknadno donosile propise
o suzbijanju i kanjavanju djel koja je ope meunarodno pravo ve takvima
dralo (ropstvo i ropstvu slini odnosi, piratstvo na otvorenome moru). Konvencije o humanitarnom pravu iz 1949. i Prvi dopunski protokol iz 1977. definirale
su njihova teka krenja, to je sinonim za meunarodne zloine.
U tim se konvencijama predvia obveza njihovih drava stranaka da usklade
svoje kazneno zakonodavstvo s njihovim odredbama te da njihovi sudovi ka
njavaju poinitelje tih nedjela. Ali sve te konvencije impliciraju i odgovornost
46. PITANJE ODGOVORNOSTI DRAVA ZA MEUNARODNE ZLOINE...
387
smih drava stranaka zbog mogueg neizvrenja tih ugovornih obveza, a ne

iskljuuju ni njihovu neposrednu odgovornost zbog izravnoga poinjenja nekih
od tih meunarodnih zloina.129
Taj je razvoj okrunjen nabrajanjem i definiranjem meunarodnih zloina u statutima meunarodnih kaznenih sudova i tribunala koji su im povjereni u nadlenost,
iako iskljuivo u svrhu kanjavanja pojedinaca (a ne i drava) (v. infra, 60).
Zbog toga razvoja nakon 1945. godine, danas ima malo sumnje u to koja su
meunarodno protupravna djela prema opemu meunarodnom prav meunarodni zloini koji u naelu povlae kaznenu odgovornost svojih poinitelja.
Ali domaaj odgovornosti drava za ta djela ostao je i dalje upitan.
2. Pitanje odgovornosti drava za meunarodne zloine. U suvremenome

meunarodnom pravu ne postoji nita slino kaznenoj odgovornosti drava
za bilo koje meunarodno protupravno djelo, pa i za ona koja neke konvencije
oznauju meunarodnim zloinima ili njihovim tekim krenjima.
To je, meu ostalim, posljedica injenice to nikada nije postojao neki meunarodni kazneni sud koji bi za meunarodne zloine sudio samim dravama.130 Djelomice iz toga razloga dosad nije bilo presuda izreenih ni od drugih meunarodnih
sudova i tribunala koje bi ustanovile kaznenu odgovornost neke drave. Poseban
razlog tomu jest to do tih pravorijeka dolazi samo temeljem sporazuma stranaka u
sporu na nadlenost tribunala u pitanju.
Vijee sigurnosti UN-a moe proglasiti neku dravu agresorom i po toj osnovi naloiti protiv nje sankcije prema Glavi VII. Povelje. Ali ono smo ne moe
definirati meunarodne zloine ili uvjete njihova izvrenja na normativan nain.
U kodifikaciji pravil o odgovornosti drava za meunarodno protupravna
djela Komisija za meunarodno pravo nije mogla izbjei taj problem. Tijekom
njezina rada dolo je do dvaju razliitih rjeenja koja emo u nastavku izloiti.
129
To se npr. odnosi na mogui predmet tube Meunarodnom sudu u Den Haagu protiv neke
drave zbog krenja Konvencije o genocidu iz 1948. temeljem njezina lanka IX.
130
Izmeu dva svjetska rata tako neto su predlagali neki najistaknutiji profesori kaznenoga prava u svijetu. Njihova miljenja je na saet nain izloio Roberto Ago u jednom od svojih izvjea Komisiji za meunarodno pravo: Valja spomenuti kolu kojoj su pripadali V. V. Pella, Q.
Saldaa, H. Donnedieu de Vabres i drugi, koji su poticali usvajanje spiska najteih krenja meunarodnoga prava i utvrivanja kazni za njih. Te bi se kazne kretale od novanih sankcija do
okupacije teritorija te u krajnjem sluaju gubitka neovisnosti. Svi pisci u pitanju uvjetovali su
ostvarenje njihovih naela ustanovljenjem jednoga meunarodnog kaznenog suda, nadlenoga
da izrie sankcije u pitanju Cf., 1976, ILCYB, Volume II, Part Two, p. 113, para. 141. Hipotetiki
uzevi, takav predloeni sud, ako bi se mogao ustanoviti, preuzeo bi dio nadlenosti dananjega
Vijea sigurnosti UN-a. Ako ne iz drugih razloga, teko je vjerovati da bi bilo koja od njegovih
stalnih lanica pristala na tako dalekosenu reviziju Povelje.

3. Meunarodni zloini u naputenom lanku 19. Posebni izvjestitelj u
Komisiji, uveni talijanski pravni znanstvenik Roberto Ago preloio je u 1976.
godini, a Komisija je jednoglasno prihvatila, naelnu podjelu svih meunarodno
protupravnih djela u dvije kategorije, i to na meunarodne zloine i na obine
meunarodne delikte.
Prema toki 2. tadanjega lanka 19, meunarodni zloin ini: ... meunarodno protupravno djelo koje proizlazi iz povrede od strane neke drave
meunarodne obveze koja je toliko bitna za zatitu temeljnih interesa meunarodne zajednice da je njezina povreda priznata zloinom od te zajednice u
njezinoj cjelini.131
Prema negativnoj definiciji iz toke 4. lanka 19, svako meunarodno protupravno djelo koje u gornjemu smislu nije meunarodni zloin, ini meunarodni delikt.
lanak 19. u toki 3. nabrojio je neke od meunarodnih zloina, ali se tamo
naglauje da ta lista nije iscrpna: Uz rezervu propisa toke 2, i prema pravilima
meunarodnoga prava na snazi, neki meunarodni zloin moe naroito proizai:
(a) iz tekoga krenja neke meunarodne obveze od bitne vanosti za odranje meunarodnoga mira i sigurnosti, poput onih koje zabranjuju agresiju; (b) iz tekog
krenja neke meunarodne obveze od bitne vanosti za zatitu prava naroda na
samoodreenje, poput onih koje zabranjuju ustanovljenje ili odranje putem sile
kolonijalne dominacije; (c) iz tekog krenja u irokim razmjerima neke meunarodne obveze od bitne vanosti za zatitu ljudske osobe, poput onih koje zabranjuju
ropstvo, genocid i apartheid; (d) iz tekog krenja neke meunarodne obveze od
bitne vanosti za odranje i zatitu ljudskoga okolia, poput onih koje zabranjuju
masovno oneienje atmosfere i mora.132
Meunarodni zloin je, dakle, samo ono meunarodno protupravno djelo

koje proizlazi iz krenja neke obveze erga omnes, a koje je toliko bitno za zatitu
temeljnih interesa meunarodne zajednice da je sma ta zajednica tu povredu
priznala meunarodnim zloinom. Iz toga proizlazi da meunarodni zloini
nisu sva pravila jus cogens koja takoer nameu erga omnes pravne obveze svim
dravama.
Meunarodni se zloini u tome smislu razlikuju od obinih meunarodnih delikata s obzirom na ozbiljnost posljedica krenja te na brutalnost i prijezir njihovih
poinitelja prema ivotima i dostojanstvu ljudi. Za razliku od veine obinih meu-
131
U odreivanju definicije meunarodnoga zloina Komisija se oito inspirirala definicijom

imperativne norme opega meunarodnog prava (jus cogens) iz lanka 51. Beke konvencije o
pravu ugovora, iz 1969. Da bi bili na snazi, i jus cogens i meunarodni zloin mora prihvatiti i
priznati kao takve meunarodna zajednica drava u svojoj cjelini.
132
Neki od danih primjera bili su predmetom osporavanja. Tako su neki pisci izraavali sumnju
da je prema meunarodnom pravu danas na snazi masovno oneienje atmosfere i mora pod
d) ak i krenje pravila jus cogens.
389
narodnih delikata koji diraju u interese samo povrijeene drave pojedinano, meunarodni zloini naruavaju interese cjelokupne meunarodne zajednice drava, a
kako smo vidjeli, gotovo redovito i prava pojedinaca. Poinjenje tih meunarodnih
zloina povlai po dananjem meunarodnom pravu kaznenu odgovornost pojedinaca, koji u izvrenju nekih od njih veoma esto djeluju i kao agenti svoje drave
(v. pojedinosti, infra, 60).
Tekst lanka 19. ostao je nepromijenjen i u Nacrtu pravil usvojenom u

prvom itanju u Komisiji za meunarodno pravo u 1996. godini. Gornja je podjela na meunarodne zloine i na obine meunarodne delikte bila gotovo
jednoduno prihvaena u itavoj znanosti i kroz vie od etvrt stoljea smatrala
se dijelom opega meunarodnog prava na snazi.
To ipak nije umanjilo tekoe u daljemu radu Komisije za meunarodno pravo
u formuliranju domaaja odgovornosti drava glede poinjenja meunarodnih zloina, koja oito nije kaznene naravi.
ini se da Nacrt pravil iz 1996. nije u tome bio najuspjeniji i da se u tome pogledu nisu mogla kodificirati ve postojea pozitivna pravila opega meunarodnog
prava. Njegov je lanak 51. naveo da meunarodni zloin povlai sve pravne posljedice bilo kojega drugog meunarodno protupravnoga djela te dodatne posljedice
koje se u njoj predviaju. Ali se tamo ne odreuju nikakve pravne posljedice po
samu dravu poiniteljicu tih zloina, nego se priznaju samo neka posebna prava
povrijeenih drava.
Predvieno je da povrijeena drava u tim sluajevima ima napose pravo da
povrat u prijanje stanje ne bude podvrgnut ogranienjima predvienima za obine
meunarodne delikte: (i) glede tereta drave poinitelja koji bi bio izvan svakoga
razmjera u odnosu na korist koju bi povrijeena drava ostvarila tim povratom
umjesto obeteenja, kao i (ii) glede povrata u prijanje stanje koji bi ozbiljno ugrozio
politiku neovisnost ili ekonomsku stabilnost drave poinitelja toga zloina. Usto,
i dobivanje zadovoljtine nije podvrgnuto ogranienju to se tie ouvanja ugleda
drave poinitelja zloina (lanak 52).
Bilo je nadalje predvieno da svaka druga drava u svijetu, u sluaju poinjenja
meunarodnoga zloina, ima sljedee obveze: (a) da ne prizna kao zakonito stanje
koje je zloinom stvoreno; (b) da ne prui pomo ili podrku dravi koja je poinila
zloin u odranju stanja koje je time stvorila; (c) da surauje s drugim dravama u
provoenju gornjih obveza te, napokon, (d) da surauje s drugim dravama u primjeni mjera radi otklanjanja posljedica zloina.
Pretposljednji izvjestitelj u Komisiji Gaetano Arangio-Ruiz predloio je ambiciozni sustav te odgovornosti koji nije bio prihvaen ni u samoj Komisiji. Taj je njegov
sustav predviao intervenciju Vijea sigurnosti, Ope skuptine i Meunarodnoga
suda u Den Haagu u identifikaciji zloina i inkriminaciji optuene drave. Ali taj
prijedlog nije realistian. Naime, politiki organi UN-a djeluju temeljem oportuniteta drava koje su u njima zastupljene, a Meunarodni sud ne moe izrei ni
savjetodavno miljenje bez zahtjeva za to ovlatenoga politikog organa.

Usporedo s time raslo je protivljenje propisima o meunarodnim zloinima i u
samoj Komisiji, a napose u estom odboru Ope skuptine, u kojemu su predstavljene drave lanice UN-a. Najjaim silama, koje tee unilateralizmu u ostvarenju
njihovih politikih ciljeva, oito smeta definicija meunarodnih zloina u propisima
o odgovornosti drava. Glavni je argument da ta odgovornost nije kaznene naravi.
4. Teka krenja obveza koje proizlaze iz imperativnih normi opega

meunarodnog prava. Zbog oito nepostojee kaznene odgovornosti drava
Komisija za meunarodno pravo odluila se za radikalno rjeenje. U konanom
Nacrtu pravil o odgovornosti drava za meunarodno protupravna djela, koji
je usvojila 9. kolovoza 2001. godine, ona je izbrisala svaki spomen na meunarodne zloine, ukljuujui prijanji lanak 19.
Ali je Komisija ostala svjesna injenice da sva meunarodno protupravna
djela nisu po svojim tetnim uincima jednaka. Stoga je izmeu svih njih u
III. poglavlju Drugoga dijela Nacrta izdvojila teka krenja (serious breaches,
violations graves) obveza koje proizlaze iz imperativnih normi opega meunarodnog prava.
lanak 40(1). toga novog Nacrta tako predvia: Ovo se Poglavlje primjenjuje na
meunarodnu odgovornost koja proizlazi iz tekoga krenja od neke drave obveze
koja proizlazi iz neke imperativne norme opega meunarodnog prava. Tu se Komisija nadovezuje na definiciju tih normi jus cogens iz lanka 53. Beke konvencije o
pravu ugovora iz 1969, prema kojoj: ... imperativna norma opega meunarodnog
prava je norma to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica drava
kao normu od koje nije doputeno nikakvo odstupanje i koja se moe izmijeniti samo
normom opega meunarodnog prava iste prirode.133
Dakle, teko krenje normi jus cogens trebalo bi imati isti ili slian pravni
uinak kao i poinjenje meunarodnih zloina to ih je itava meunarodna
zajednica drava priznala takvima. Moglo bi se primijetiti da je svako krenje
normi jus cogens po svojoj naravi teko.
Ali se u komentaru na lanak 40. kao primjeri navode u biti ista djela koja bi
se i primjenom definicije iz prijanjeg lanka 19. mogla okvalificirati meunarodnim zloinima. Upuivanjem na neke pravorijeke Meunarodnoga suda i na
komentar Komisije na lanak 53. Beke konvencije, kao primjeri se navode: zabrana agresije, zabrana ropstva i trgovine robljem, genocid, rasna diskriminacija
i apartheid, tortura (muenje) te pravo narod na samoodreenje. U komentaru
133
Time je Komisija eljela zadovoljiti drave koje su se suprotstavljale prijanjem lanku 19. Ali
ini se da je za to bilo malo politikoga opravdanja jer se u isto vrijeme stvarno odustalo od namjere da se na temelju usvojenoga Nacrta pravil sazove diplomatska konferencija radi usvajanja
teksta konvencije o odgovornosti drava.
391
se istie da to nabrajanje nije sveobuhvatno, to uostalom potvruje i lanak 64.

Beke konvencije.134 Toliko o kvalitativnom odreenju tih djela.
Stavak 2. lanka 40. tu dalje precizira kvantitativne elemente: 2. Krenje
takve obveze je teko ako obuhvaa flagrantno ili sustavno neizvravanje obveze
od strane odgovorne drave. Sustavno krenje upuuje na to da se ono ponavlja,
da je organizirano i namjerno. Izraz flagrantno odnosi se na intenzitet krenja
i njegove uinke. Ali se te kvalifikacije uzajamno ne iskljuuju. Teka su krenja
u isto vrijeme sustavna i flagrantna.
U lanku 40. ne spominje se nikakav postupak radi ustanovljenja tekoga krenja. Ali se u komentaru navodi da e takve sluajeve razmatrati tijela nadlenih
meunarodnih organizacija: Vijee sigurnosti i Opa skuptina UN-a, dok u sluaju
agresije Vijee sigurnosti ima u tome pogledu posebnu ulogu prema Povelji.
Najstranija i u irokim razmjerima takva poinjena djela (meunarodni zloini) to ih je poinila neka drava mogu izazvati jaku reakciju protiv nje. U tim se
situacijama ne gleda na obujam prihvaenih ugovornih obveza od drave kriteljice,
nego su gotovo jedino vane njihove posljedice. Takve e situacije Vijee sigurnosti
ocijeniti prijetnjom mira i moe poduzeti akcije prema Glavi VII. Povelje UN.
Drava koju se smatra odgovornom za zloine koji uzrokuju goleme ljudske i materijalne rtve i koji su pokrenuli velike mase izbjeglica i prognanika, napose u druge
zemlje, moe protiv sebe oekivati makar i zakanjele sankcije Vijea sigurnosti.135
Sa stajalita pravne sigurnosti u meunarodnim odnosima novi je lanak 40.
uzmak u odnosu na prijanji propis. Prema prijanjem lanku 19. svaki od meunarodnih zloina treba takvim priznati itava meunarodna zajednica. Do toga
najee dolazi putem openito prihvaenih univerzalnih konvencija u kojima su
oni definirani, poput npr. tekih krenja enevskih konvencija o humanitarnom
pravu iz 1949. Stranke tih etiriju konvencija danas su praktino sve drave svijeta.
Sadanji lanak 40, naprotiv, implicitno doputa dravama da same procjenjuju to
je u konkretnom sluaju teko krenje neke norme jus cogens. A i sam pojam imperativnih normi opega meunarodnog prava u znanosti je difuzan, i to u daleko
veoj mjeri od pojma meunarodnih zloina iz prijanjega lanka 19. i konvencija
koje su ih definirale.
134
Cf., James CRAWFORD: The International Law Commissions Articles on State Responsibility,
Cambridge Univ. Press, 2002, pp. 246-247.
135
Ali su od toga u praksi stvarno izuzete stalne lanice Vijea sigurnosti ako je neka od njih
sama poinitelj tih zloina (npr. danas Ruska Federacija u eeniji ili Sjedinjene Amerike Drave u Afganistanu, Iraku ili u njihovoj vojnoj bazi u Gvantanamu na Kubi) ili ako ih neka druga
drava vri pod zatitom neke od njih (npr. Izrael na okupiranim palestinskim podrujima). Ali
su od toga u praksi stvarno izuzete stalne lanice Vijea sigurnosti ako je neka od njih sama
poinitelj tih zloina (npr. danas Ruska Federacija u eeniji ili Sjedinjene Amerike Drave u
Afganistanu, Iraku ili u njihovoj vojnoj bazi u Gvantanamu na Kubi) ili ako ih neka druga drava
vri pod zatitom neke od njih (npr. Izrael na okupiranim palestinskim podrujima).

Gornje promjene dovele su i do konfuzije u terminologiji koja ne slui nikakvoj
svrsi. Neka drava moe biti proglaena odgovornom zbog krenja Konvencije o
sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida. Ali s obzirom da drava ne moe biti
kazneno odgovorna i ne moe poiniti meunarodni zloin, u takvom e se sluaju
govoriti o njezinu tekom krenju obveze koja proizlazi iz imperativne norme koja
to djelo tom Konvencijom zabranjuje. Naprotiv, o zloinu genocidu e se govoriti
samo kada je u pitanju kaznena odgovornost pojedinaca poinitelja. A radi se o
krenju materijalnih propisa iz iste konvencije.
U jedinome preostalom lanku 41. propisuju se posebne posljedice tekoga

krenja normi u pitanju. U tome pogledu taj Nacrt jednako je manjkav kao i onaj
prethodni jer se odustalo od definiranja posebnih pravnih posljedica po dravu
poiniteljicu takvoga meunarodno protupravnoga djela. Predviaju se samo
dunosti treih drava u odnosu na to djelo i na njegova poinitelja. S obzirom
na to da se radi o krenjima imperativnih normi erga omnes, i te su dunosti
erga omnes. Radi se o obvezama svih drava (i) na suradnju i (ii) na uzdravanje.
(i) Najprije se propisuje: 1. Drave e doputenim sredstvima suraivati u
svrhu okonanja svakoga tekog krenja u smislu lanka 40. Ta se suradnja moe
obavljati u okviru nadlenih meunarodnih organizacija, ali i izvan institucija.
Izbor izmeu doputenih sredstava ovisi o okolnostima svakoga sluaja. Suradnja radi okonanja takvih djela poput agresije ili genocida sve vie postaje
pravnom obvezom svih drava svijeta, iako taj razvoj jo nije dovren.
(ii) Dalje se propisuje: 2. Nijedna drava nee priznati kao zakonito stanje
stvoreno tekim krenjem u smislu lanka 40. niti e pruati pomo ili podrku
u odravanju toga stanja.
Dunost kolektivnoga nepriznavanja neke protupravne situacije potjee jo od
Stimsonove doktrine iz 1932. godine, koja se odnosila na nepriznavanje uspostavljanja od Japana satelitskoga reima u Manduriji, odcijepljenoj pokrajini od Kine.
Deklaracija o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i suradnji
izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a iz 1970. godine predvia: Nikakvo stjecanje podruja koje proizlazi iz prijetnje silom ili upotrebe sile nee se priznati kao
zakonito. U savjetodavnome miljenju iz 1971. o Namibiji Meunarodni je sud
ustanovio da je vlast June Afrike na tome podruju nezakonita erga omnes i da to
stanje ne smije priznati ni jedna drava, ukljuivi i nelanice UN-a (p. 56,. para.
125). Rezolucijom 662 od 9. kolovoza 1990. Vijee je sigurnosti proglasilo iraku
aneksiju Kuvajta nitavom i nepostojeom, a drave i meunarodne organizacije bile
su pozvane da se uzdre od bilo kakve akcije ili postupka koji bi se mogli protumaiti
posrednim priznanjem te aneksije.
Stoga ima elemenata za zakljuak da je dunost nepriznavanja takvih protupravnih ina postala dijelom opega meunarodnog prava.
Dunost ex post facto nepruanja pomoi ili podrke u odravanju nezakonitoga stanja proizlazi iz lanka 16. toga Nacrta pravil. Prema tome lanku, Dr-
393
ava koja pomae ili podupire drugu dravu u njezinu poinjenju meunarodno
protupravnoga djela zbog toga je meunarodno odgovorna... pod uvjetima koji
se dalje propisuju (v. supra, 44, pod 6(a)).
I napokon, stavak 3. lanka 41. jest klauzula osiguranja (saving clause). U njemu
se propisuje da: 3. Ovaj lanak ne dira u druge posljedice predviene u ovome Dijelu ili u daljnje posljedice koje bi iz krenja na koje se ovo Poglavlje odnosi mogle
proizii prema meunarodnom pravu.
Iz te odredbe proizlazi da teka krenja normi jus cogens povlae sve pravne
posljedice bilo kojega drugog meunarodno protupravnoga djela iz I. i II. poglavlja
toga nacrta, poput dunosti odgovorne drave da takvo teko krenje okona, da
ponudi prikladno osiguranje i jamstvo njegova neponavljanja te da u cijelosti ispravi
(posljedice za) prouzroenu tetu. Daljnje se posljedice odnose na mogue ustanovljenje buduih pravnih reima protiv tekih krenja, npr. u sluaju agresije.
5. Kasniji razvoj. Dogodilo se, meutim, da je Komisija za meunarodno pravo
izbrisala u svome Nacrtu pravil odredbu lanka 19. o meunarodnim zloinima
nekoliko tjedana uoi stravinih teroristikih ina u New Yorku, Washingtonu, D.C.
i Pensilvaniji 11. rujna 2001. godine. Radilo se o flagrantnom inu zloina meunarodnoga terorizma ija definicija jo nije usvojena u nekoj konvenciji univerzalnoga
domaaja. Za te zloine bila je odgovorna transnacionalna zloinaka organizacija
Al-Qaida, koja je imala glavna uporita u Afganistanu, tada pod vlau talibana.
Ve sljedeega dana, 12. rujna te godine, Vijee sigurnosti UN-a jednoglasno je
usvojilo rezoluciju 1368. kojom je taj teroristiki in oznailo prijetnjom miru. Ali
je u njezinoj preambuli priznala pravo na individualnu i kolektivnu samoobranu
protiv teroristikih ina.
Sjedinjenim Amerikim Dravama je pod predsjednikom Bushom Jr. to bilo dovoljno da 7. listopada iste godine, uz pomo Britanije, poduzmu oruanu intervenciju protiv Afganistana radi unitenja teroristikih baza i obaranja reima talibana
u toj zemlji. Ni jedna druga drava osim Irana i Iraka nije se usprotivila toj jednostranoj akciji, poduzetoj u navodnoj samoobrani. Poslije je vlast Sjedinjenih Amerikih Drava oznaila jo Iran, Irak i Sjevernu Koreju kao zemlje koje podravaju
meunarodni terorizam. Tu jednostranu optubu malo je koja trea drava priznala
kao opravdanu, a od nje je odustala i nova amerika administracija Baracka Obame.
To je potom otvorilo vrata Sjedinjenim Amerikim Dravama da u 2003. godini
bez ovlatenja Vijea sigurnosti napadnu i osvoje Irak, a da do danas tamo nisu otkrile dokaze da je bivi reim Saddama Husseina pomagao Al-Qaidu i da je posjedovao
bioloko i kemijsko oruje kojim bi bio u stanju napasti tree zemlje.
Oruana intervencija protiv drav koje su optuene da pomau meunarodni
terorizam ne bi se smjela poduzimati bez ovlatenja ili pristanka Vijea sigurnosti
UN-a. Ali je u borbi protiv toga suvremenog meunarodnog zla mnogo vanije
kanjavati pojedince odgovorne za te zloine. Ispravan je put da se pri sljedeoj
reviziji Rimskoga statuta konano usvoji definicija toga meunarodnog zloina i
da se njegovo kanjavanje povjeri u nadlenost stalnoga Meunarodnog kaznenog
suda u den Haagu. Kao u irakom sluaju, svaki trei put otvara mogunosti tekih
zloupotreba.
47. PRAVNA PITANJA MEUNARODNE ZATITE

OKOLIA
Bibliografija
Branko SAMBRAILO: Meunarodno reguliranje ekoloke zatite i kontrole Mediterana i Jadrana,
ZPFZ 1975, br. 2-4, str. 439-456; Budislav VUKAS: Zatita i ouvanje morske okoline, Prinosi, br.
17, Zagreb, 1982, str. 232-245; Mirjam KRK: Varstvo okolja pred onesnaenjem v mednarodnih
odnosih, Zbornik znanstvenih razprav, 1988, (Ljubljana), 27 str.; Philippe SANDS: Principles of
International Environmental Law I, Frameworks, standards and implementation, Manchester
1994, 773 pages; Vols. IIA, IIB and III, Documents; V. HLAA G. STANKOVI: Pravo zatite
morskog okolia, prirunik odabranih propisa, Rijeka, 1997, 243 str.; M. H. ARSANJANI W.
M. REISMAN: The Quest for an International Liability Regime for the Protection of the Global
Commons, in K. WELLENS (Ed): International Law: Theory and Practice, Essays in Honour of
Eric Suy, The Hague, 1998, pp. 469-492; Dorotea ORI: Meunarodna konvencija o graanskoj
odgovornosti za tetu zbog oneienja brodskim gorivom, Zbornik radova Pravnog fakulteta
u Splitu, 2001, br. 4, str. 435-449; Maja SERI: Meunarodnopravna zatita morskog okolia,
Zagreb, 2003, 247 str; Odgovornost za oneienje morskog okolia: meunarodnopravna
odgovornost drava i graanskopravna odgovornost, ZPFZ 2008, br. 1-2, str. 263-291; V. BARI
PUNDA, Z. BRKI: Zatita i ouvanje Sredozemnog mora s posebnim osvrtom na obalne drave
lanice EU, ZPFS 2007, br. 1, str. 53-64; V. BARI PUNDA: Uloga Europske unije u zatiti i
ouvanju Sredozemnog mora, s osvrtom na neke pravne i strateke dokumente, ZPFS 2008, br. 4,
str. 761-778; Dorotea ORI: Oneienje mora s brodova, Meunarodna i nacionalna regulativa,
Rijeka, 2009, 329 str.; Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias
Forteau et Alain Pellet, 8e dition, Paris, 2009, pp. 1411-1486.
1. Uvod.136 irok krug pitanja zatite okolia postaje sve vie predmetom
meunarodne brige. ini se da e u 21. stoljeu to biti jedan od najvanijih
predmeta meunarodnoga prava i meunarodnog reguliranja.
To osobito ukljuuje: oneienje zraka (atmosfere) ukljuujui napose podizanje temperature na naemu planetu s uinkom staklenika te oteenje ozonskog omotaa oko njega. To nadalje ukljuuje oneienje mora, rijeka i drugih
vodenih tokova, potom nuklearne i druge naroito opasne djelatnosti, kao i
ugroavanje opstanka nekih vrsta ivih bia na ovoj planeti.
Ti sve ozbiljniji meunarodni problemi meunarodne su vanosti i stoga
iz vie aspekata postavljaju nove izazove u meunarodnom pravu. Najprije,
posljedice oneienja poinjenoga u granicama jedne drave veoma se rijetko
ograniuju samo na tu dravu. tetne posljedice ire se na podruja susjednih,
ali pokatkad i veoma udaljenih drava. Ali neke vrste oneienja poput kiselih
136
U pisanju ovoga odjeljka pisac se naroito inspirirao izlaganjem: International Environmental Law u Malcolm M. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 585631, koje odskae u odnosu na obradu te materije u drugim udbenicima.
47. PRAVNA PITANJA MEUNARODNE ZATITE OKOLIA
395
kia nastaju izgaranjem fosilnih goriva poradi kojih se neki kemijski spojevi u
dodiru sa zrakom i pod sunevim zrakama pretvaraju u kiseline. Te se estice
pokatkad prenose kroz atmosferu tisuama kilometara udaljenima od mjesta
oneienja. Tu je veoma teko ili ak nemogue sa sigurnou utvrditi mjesto ili
mjesta s kojih oneienje potjee. Jednako je glede tetnih posljedica oteenja
ozonskoga omotaa (vidi pojedinosti infra, 65, pod 6).
Iz navedenih razloga narasle probleme zatite okolia vie ni jedna drava
ne moe rjeavati sama za sebe. Ta zatita zahtijeva meunarodni pristup i
meunarodne sporazume.
Pri tome valja stalno imati na umu da je zatita okolia usko povezana s
potrebom gospodarskog napretka svih, a napose nerazvijenih drava. Da se ne
bi nanosila jo mnogo vea teta okoliu i ekosustavu itave nae planete, te bi
zemlje morale graditi nova ekoloki ista industrijska postrojenja. To zahtijeva
dodatne trokove i ulaganja, a za to je nuna pomo razvijenoga dijela svijeta
u interesu njega samoga.
U meunarodnim instrumentima spominje se koncept odrivoga razvoja
(sustainable development), koji je u jednom izvjeu neprecizno opisan kao
razvoj koji izlazi u susret potrebama sadanjega narataja a da ne kompromitira
sposobnost buduih narataja u zadovoljavanju njihovih vlastitih potreba.137
Neki meunarodni instrumenti proklamiraju kao posebno pravo svakoga ljudskog bia da ivi u zdravom okoliu. Ali proklamiranje takvoga novog
ljudskog prava isprazno je i bez svrhe ako se ne preciziraju dunosti i napose
financijske obveze onih subjekata koji bi ga trebali osigurati na itavom naem
planetu. To navedeno pravo stoga valja uzeti kao daleki cilj ovjeanstva u
njegovoj cjelini.
Izmeu brojnih pokuaja definiranja oneienja najsveobuhvatniji nam se
ini onaj prema kojemu je ono: neposredno ili posredno unoenje po ovjeku u
okoli tvari ili energije koje rezultira tetnim uincima tolike naravi da ugroava
ljudsko zdravlje, oteuje ive izvore i ekosustav te umanjuje ljepotu krajolika i
druge zakonite upotrebe okolia.138
Stoga je glavni krivac za oneienje okolia nesumnjivo ovjek sa svojim djelatnostima. Pri tome ne treba iskljuiti mogunost da do oneienja doe i zbog
137
138
Iz tzv. Brundtland izvjea svjetske komisije za okoli i razvoj iz 1987.
Ta opirna definicija prvotno je bila usvojena u jednoj preporuci iz 1974. Organizacije za

ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), a potom je predviena i u nekim meunarodnim ugovorima. Prema lanku 1. rezolucije pod naslovom Okoli, to ju je Institut za meunarodno pravo
usvojio u 1997, ... koncept okolia ukljuuje abiotike i biotike prirodne izvore, napose zrak,
vodu, tlo, faunu i floru, kao i interakciju izmeu tih faktora. On takoer ukljuuje karakteristine
aspekte krajolika.

prirodnih sila. Ako je ono otklonjivo, npr. ako u neki vodeni tok koji prolazi kroz
vie drava prodru slane vode, zainteresirane drave mogu sklopiti sporazum o sanaciji voda te rijeke, iako pri tome ne postoji odgovornost ni jedne drave za samo
oneienje.
Unato tomu to je ovjeanstvo svakim danom i sve vie svjesno kobnih

posljedica zagaivanja okolia za ovaj i za budue narataje stanovnika naega
planeta, nije u izgledu postizanje nekoga sveobuhvatnog globalnog meunarodnog ugovora koji bi se odnosio na sve aspekte oneienja okolia i biosfere. Na
vidiku nije nita slino neemu poput Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982,
koja je kodificirala gotovo sva pitanja te grane meunarodnoga prava. Ali dio
XII. te konvencije posveen je zatiti i ouvanju morskoga okolia i prua nuan
pravni okvir, uz iskaz nekih openitih naela iz te oblasti.
Jo ne postoji ni neka specijalizirana ustanova UN-a ili druga stalna i univerzalna meudravna organizacija koja bi se sustavno bavila zatitom okolia
i koja bi dravama predlagala nacrte ugovora ili bi im ak nametala mjere u
tome pogledu.
Uz brojne diplomatske konferencije o pojedinim pitanjima, u 1972. i 1992.
odrane su dvije konferencije UN-a o okoliu, prva u Stockholmu, a druga u
Rio de Janeiru. Na tim dvjema konferencijama usvajani su brojni i opseni dokumenti koji izraavaju elje, konstatacije stanja, preporuke, standarde, neobvezne planove, budue akcije i sl. Samo neki od zakljuaka iz dviju usvojenih
deklaracija potaknuli su razvoj pravila opega meunarodnog prava iz te oblasti.
Umjesto meunarodne organizacije, Konferencija odrana u Stockholmu
utemeljila je Program Ujedinjenih nacija o okoliu (United Nations Environment
Programme UNEP), s Upravljakim vijeem i malim Tajnitvom koje koordinira sve planove UN-a, prua savjete meunarodnim organizacijama, osigurava
suradnju svjetskih znanstvenika i predlae srednjorone i dugorone planove
akcije UN-a.
Zakljuak je, dakle, da danas postoji obilje meunarodnih instrumenata,
ukljuujui konvencije, koji na nesustavan nain pokuavaju regulirati sprjeavanje, kontrolu, umanjivanje ili otklanjanje posljedica oneienja nekoga prostora iz razliitih izvora. Ta mnoina instrumenata odraava nekoordiniranost
meunarodne akcije, s obzirom na to da dolazi bilo do njihova preklapanja i
nekoherentnosti bilo do znatnih praznina u pravnom ureenju.
Moda su u tome najsveobuhvatnije konvencije o zatiti i ouvanju morskoga okolia. Drugi ugovori ili akti odnose se na zatitu neke meunarodne rijeke
ili su regionalnoga znaenja i odnose se na neki dio svijeta. Ali za zatitu atmosfere prijeko su potrebni univerzalni instrumenti i volja svih drava svijeta da
preuzmu nune obveze, kao i njihova volja da ih savjesno izvravaju.
397
2. Pitanja odgovornosti glede zatite okolia. Neke vrste oneienja, poput podizanja temperature na naemu planetu s uinkom staklenika i oteenja
ozonskoga omotaa, imaju globalne tetne posljedice. Stoga se, za razliku npr.
od oneienja nekoga meunarodnog vodenog toka, one nazivaju globalnim
oneienjima. Kako smo naveli, tu je nemogue utvrditi mjesto ili mjesta odakle oneienje potie. To stvara nove probleme u pravilima o odgovornosti
drava u meunarodnom pravu jer se pokatkad jednostavno ne moe utvrditi
subjekt meunarodno protupravnoga djela.
Prvi cilj svih pravnih pravila u toj oblasti je prevencija oneienja, tj. njegovo
sprjeavanje, ili makar stavljanje pod kontrolu i sprjeavanje daljnjega uveavanja. A u postizanju toga prvenstvenog cilja i u izvrenju pravnih obveza koje drave u tome pogledu na sebe preuzimaju odgovorne su kako same drave, tako
i regionalne i lokalne vlasti te napokon pravne i fizike osobe u tim dravama.
lanak 9. rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1997. pod naslovom
Okoli u tome pogledu predvia: Drave, regionalne i lokalne vlasti i pravne i
fizike osobe, moraju u granicama svojih mogunosti osigurati da njihove djelatnosti
ne uzrokuju tetu na okoliu koja bi mogla znaajno umanjiti njegovo uivanje od
drugih pravnih subjekata. Obveza sprjeavanja tete postoji neovisno o svakoj
obvezi obeteenja.
Zbog tih razloga pitanje odgovornosti za oneienje okolia postavlja se u

meunarodnim ugovorima i drugim instrumentima na dvjema razinama: (i)
meunarodna odgovornost drava (international responsibility) te, paralelno ili
kombinirano s njome, (ii) tzv. graanska (graanskopravna) odgovornost (civil
liability). Ta druga odgovornost, koja je po pravilu stroa od prve, moe biti
predviena u zakonodavstvu neke drave ili u zakonima donijetima u izvrenju
meunarodnih obveza, ali moe biti i izravno predviena u meunarodnim
ugovorima i drugim instrumentima.
Graanska odgovornost nastupa zbog tetnih djelatnosti poduzetnika (operatora), tj. fizike ili pravne osobe. Ali ako je drava neposredno angairana u
nekoj djelatnosti u svojstvu operatora, tada i ona potpada pod tu graansku
odgovornost. Kompleksni pravni reimi o zatiti okolia koji mogu biti predvieni ugovorima ili drugim instrumentima predviaju ili mogu podrazumijevati
obje vrste odgovornosti. Ali njih valja razmatrati odvojeno.
Trea razina odgovornosti koja se danas moe apstraktno razmatrati jest ona
kaznena. Glede kaznene odgovornosti drava za meunarodni zloin koji proizlazi
iz teke povrede neke meunarodne obveze od bitne vanosti za odranje i zatitu ljudskoga okolia, poput onih koje zabranjuju masivno oneienje atmosfere i
mora, vidi supra, 46. Ali je taj koncept sasvim naputen. Kaznena odgovornost
fizikih ili pravnih osoba za oneienje okolia moe se predvidjeti u nacionalnim

zakonima drava, ali meunarodni instrumenti makar danas izbjegavaju da ju nametnu kao obvezu dravama da takva djela kazneno procesuiraju.
3. Meunarodna odgovornost drava u zatiti okolia. Ve se dugo dravama osporava pravo da u granicama svoga teritorija mogu vriti sve funkcije
dravne vlasti, i to bez obzira na to hoe li pri tome nanositi tetu na podrujima
susjednih ili udaljenih drava.
Temeljna je, dakle, dunost svih drava (koja ne moe rijeiti sva pitanja
zatite okolia), da svaka na svome podruju ne smije djelovati tako da nanosi
tetu drugim dravama.
Ta je temeljna dunost ustanovljena u nekim meunarodnim presudama. Glede reima zajednic interesa na meunarodnim vodenim tokovima, Stalni sud
meunarodne pravde je u presudi iz 1929. o Nadlenosti Meunarodne komisije
za rijeku Odra primijetio: Ta zajednica interesa na plovnoj rijeci postaje temeljem
zajednikih prava, ije su bitne znaajke potpuna jednakost svih pribrenih drava
u upotrebi itavoga toka rijeke i iskljuenje bilo kakvih posebnih povlastica bilo koje
od njih u odnosu na ostale (Series A, No. 23, p. 27).
U sporu izmeu Kanade i Sjedinjenih Amerikih Drava radilo se o zagaivanju
sumpornim dioksidom iz kanadske talionice smjetene u zajednikoj dolini na granici izmeu Britanske Kolumbije i amerike savezne drave Washington. Posljedica
toga zagaivanja bilo je oteivanje uma i ljetine na amerikoj strani granice. U
presudi Trail Smelter iz 1941. arbitrani tribunal ustanovio je: Prema naelima
meunarodnoga prava i prema pravu Sjedinjenih Amerikih Drava, ni jedna drava nema pravo da koristi ili da dopusti koritenje svoga podruja na nain da se
isputanjem dima nanosi teta imovini i osobama na podruju druge drave, kada se
radi o ozbiljnim posljedicama a teta je nastala temeljem jasnih i uvjerljivih dokaza.
(RIAA, vol. III, p. 1938).
U razliitomu kontekstu i Meunarodni sud u presudi iz 1949. o Krfskom tjesnacu (Britanija/Albanija), upozorio je na ... obvezu svih drava da svjesno ne dopuste
koritenje svoga teritorija za ine suprotne pravima drugih drava (p. 22).
lanak 192. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. propisuje da: Drave imaju
obvezu tititi i ouvati morski okoli. U lanku 194(1). nadalje se predvia: Drave,
pojedinano ili zajedno, kako im odgovara, poduzimaju sve mjere u skladu s ovom
Konvencijom koje su potrebne da bi se sprijeilo, umanjilo i kontroliralo oneienje morskoga okolia iz bilo kojega izvora, upotrjebljujui u te svrhe najprikladnija
sredstva kojima raspolau i u skladu sa svojim mogunostima, i nastoje uskladiti
svoje politike s time u vezi.
Naelo 21. Stockholmske deklaracije iz 1972. tu je od posebne vanosti jer prua
osnovu za konsolidaciju pravnoga naela openitog domaaja, iako ne veoma preciznog sadraja. Nakon to je potvreno suvereno pravo svih drava da iskoritavaju
svoje prirodne izvore, predvia se da drave imaju odgovornost da osiguraju da
djelatnosti koje poduzimaju u granicama svoje jurisdikcije ili kontrole, ne uzrokuju
tetu okoliu u drugim dravama ili na podrujima izvan granica nacionalne jurisdikcije. To je naelo potom doslovno potvreno u tekstu Naela 2. Deklaracije iz
Rija iz 1992.
399
Napokon, i Meunarodni je sud u savjetodavnom miljenju iz 1996. (na zahtjev

Ope skuptine UN-a) o Zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnog oruja naglasio
da: ... okoli nije apstrakcija nego predstavlja prostor u kojemu ljudska bia ive, od
kojega ovisi kvaliteta ivota i zdravlja njih i buduih narataja. Postojanje ope obveze drava da osiguraju da se u djelatnostima koje se obavljaju u granicama njihove
sudbenosti ili kontrole, potuje okoli drugih drava ili podruja izvan nacionalne
jurisdikcije, sada je dio korpusa meunarodnoga prava okolia (pp. 241-242, para.
29).139 Ta e izrijeka moda pospjeiti daljnji razvoj pravil opega meunarodnog
prava iz te oblasti.
h
U oblasti openitih obveza svih subjekata meunarodnoga prava na zatitu
okolia, odgovornost za rizik jo uvijek nije, kao ni drugdje, opeprihvaeno
naelo pozitivnoga meunarodnog prava.
ini se da je kriterij dune panje (due diligence, vigilance) standardno pravilo u tome pogledu, osim kada se drukije ugovori. Kao primjer odreivanja
sadraja toga standarda moe se uzeti naprijed navedeni lanak 194(1). Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. Drave, dakle, trebaju poduzeti potrebne mjere
da bi se sprijeilo, umanjilo i kontroliralo oneienje okolia, upotrebljavajui
u te svrhe najprikladnija sredstva kojima raspolau i u skladu sa svojim mogunostima. Ako se tako ponaa, i uzimajui u obzir druge okolnosti nastaloga
oneienja, neka drava moe otkloniti svoju meunarodnu odgovornost za
nastalu tetu.
lanak 3(2). rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1997. pod naslovom:
Odgovornost po meunarodnom pravu za tete nanesene okoliu, predvia sljedee: Kada se duna panja (due diligence) koristi kao test za nastanak odgovornosti, ona bi se morala mjeriti u skladu s objektivnim standardima primjenljivima
na ponaanje koje se oekuje od dobre vlasti i liena svake subjektivnosti. Openito
prihvaena meunarodna pravila i standardi predviaju dalja objektivna mjerila za
test dune panje.
Objektivna odgovornost drava za rizik, koja ukljuuje dunost naknade

za svu stvarno nastalu tetu oteenim osobama, ak i zbog ponaanja koje
nije zabranjeno meunarodnim pravom, za sada se ugovara samo glede nekih
naroito opasnih djelatnosti.
Jedan od rijetkih ugovora koji predviaju odgovornost drava za rizik jest Konvencija o tetama poinjenima od svemirskih objekata, potpisana u Londonu, Moskvi i Washingtonu 29. oujka 1972. Ta konvencija razrauje naelo iz lanka VII.
139
Taj navod potvren je i u presudi iz 1997. o Projektu Gabikovo/Nagymaros (Madarska/
Slovaka), p. 41, para. 53, i p. 68, para. 112.

Ugovora iz 1967. (v. infra, 66). Za svaku tetu koju lansirani objekt nanese na povrini zemlje ili zrakoplovu u letu, odgovornost drave koja je lansirala taj objekt ili
s ijega je teritorija on lansiran, jest apsolutna i objektivna. Ali za svaku drugu tetu
nanesenu drugom lansiranom objektu ili osobama koje se nalaze na tim objektima,
odgovornost nastupa samo ako se dokae njezina pripisivost dravi u pitanju.
h
Kako smo naveli, arbitrana presuda Trail Smelter iz 1941. navodi, meu
ostalim, kao osnovu odgovornosti drave za oneienje: (i) nastalu tetu i (ii)
da je ta teta nanesena imovini i osobama na podruju druge drave, tj. neki
gubitak imovine.
Izloili smo ve openitu tenju izraenu u Nacrtu pravila o odgovornosti drava Komisije za meunarodno pravo, da odgovornost nastupa poradi samoga
meunarodno protupravnoga djela i neovisno o tome je li zaista nastupila teta
(v. supra, 44, pod 1). Ta je tendencija izraena i u lanku 1(4). Konvencije UN-a
o pravu mora iz 1982. u kojemu se oneienje morskoga okolia definira kao:
izravno ili neizravno po ovjeku unoenje tvari ili energije u morski okoli...
koje uzrokuje ili moe uzrokovati... kodljive posljedice....
Mogue je da e se ope obiajno meunarodno pravo o pravu okolia razvijati u tome pravcu. Ali ope pozitivno pravo o odgovornosti drava u toj
oblasti jo zahtijeva, kao uvjet nastanka meunarodne odgovornosti, nastanak
stvarne tete ili kodljivih posljedica. Nuno je uz to da je prekoraen izvjestan
prag nastale tete. On se u nekim ugovorima oznauje time da poinjena teta
mora imati ozbiljne posljedice.
Posljednji uvjet nastanka tete bio bi prema arbitrai Trail Smelter gubitak
neke imovine. Taj je koncept u modernim meunarodnim instrumentima veoma proiren. On ukljuuje takoer tetu (harm) nanijetu ivim izvorima ili
ekosustavu. Spomenuti lanak 1(4). Konvencije o pravu mora iz 1982. tu, meu
ostalim, ukljuuje: pogoranje kakvoe morske vode za upotrebu i umanjenje
ljepota prirode. lanak 1(2). Beke konvencije o ozonskom omotau iz 1985.
definira kodljive posljedice (adverse effects) na tome omotau kao promjene
u fizikom okoliu, ukljuujui promjene klime koje imaju znaajne pogubne
uinke na ljudsko zdravlje ili na sastav, prilagodljivost (resilience) i produktivnost prirodnoga i upravljanog ekosustava, ili na materijale upotrebljive za ovjeanstvo. Time se tipovi poinjene tete jasno proiruju preko tete poinjene
na imovini. Ali ostaje nerijeeno pitanje odgovornosti za tetu nanijetu prirodi
koju nije mogue financijski procijeniti (v. supra, 45. pod 4).
401
h
Uz gornje, meunarodna odgovornost drave moe nastupiti neposredno i
za tetu na okoliu koju skrive fizike ili pravne osobe. Osim odgovornosti za
tetu proizalu iz djelatnosti njezinih dunosnika, odgovornost drave moe
osobito proizai iz djelatnosti operatora, tj. poduzetnika, na njezinu teritoriju.
Mnogi ugovori nalau dunost drava njihovih stranaka da donose propise
o zatiti okolia. Ako neki ugovor npr. zahtijeva ogranienja emisije kodljivih
plinova ili drugih tvari, drava e biti izravno odgovorna za prekoraenje tih
ogranienja od strane fizikih i pravnih osoba na njezinu teritoriju (npr. od vozaa automobila). Slino tomu, ako se drava obvezala na to da zavede izvjesne
postupke prethodnoga odobravanja nekih djelatnosti, njezin propust da to uini
koji rezultira poveanjem oneienja suprotno meunarodnom pravu, takoer
povlai njezinu meunarodnu odgovornost.
h
Openita je dunost svih drava da uzajamno surauju u toj oblasti. U tome
smislu Naelo 24. Stockholmske deklaracije iz 1972. predvidjelo je da se meunarodna pitanja koja se odnose na zatitu i poboljanje okolia moraju razmatrati u duhu suradnje svih drava. Smo to naelo na suradnju ne bi imalo znatniji
pravni uinak da meunarodni instrumenti ne predviaju precizne obveze u
njegovu izvrenju.
Prva je dunost uzajamnoga obavjetavanja o nastaloj nezgodi. Tako npr.
lanak 198. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. izriito predvia: Kada
drava sazna za sluajeve u kojima morskom okoliu prijeti opasnost da pretrpi
tetu ili je pretrpio tetu od oneienja, ona odmah obavjetava druge drave
za koje smatra da bi mogle biti izloene takvoj teti i nadlene meunarodne
organizacije. Isto tako, nakon katastrofe nuklearne elektrane u ernobilu u
1986, u Beu je iste godine pod okriljem Meunarodne agencije za atomsku
energiju sklopljena konvencija o brzoj notifikaciji nuklearne nezgode.
Pravni reimi koji se odnose na zatitu okolia mogu, nadalje, predviati
razmjene izmeu drava planova za sluajeve opasnosti (npr. u nuklearnim
elektranama); obvezu drava na promatranje (monitoring) rizika ili posljedica
oneienja okolia iz nekoga izvora (lanak 204. Konvencije iz 1982); na procjenu (assessment) tetnih posljedica neke djelatnosti na okoli (lanak 206. te
Konvencije) te obvezu na uzajamnu razmjenu takvih podataka.
4. Graanska odgovornost (civil liability) poduzetnika. Ta se odgovornost
razlikuje od meunarodne odgovornosti drave u tome to ona moe nastupiti

ak i kada se ne radi o nekom meunarodno protupravnom djelu poduzetom
u krenju meunarodnoga prava.
lanak 1(3). rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1997. pod naslovom:
Odgovornost prema meunarodnom pravu za tete nanesene okoliu, navodi sljedee: Graanska odgovornost operatora moe biti angairana prema domaemu
pravu ili prema odgovarajuim pravilima meunarodnoga prava neovisno o zakonitosti djela u pitanju, ako rezultira u tetu nad okoliem.
U pravnim reimima o okoliu objektivna odgovornost operatora za rizik

trebala bi biti, a esto i jest, normalan standard. Ti reimi pri tome mogu predviati razumne izuzetke od odgovornosti. Osobito se mogu predviati ogranienja najvie svote obeteenja i uvoditi obvezno osiguranje operatora glede
plaanja mogue nadoknade za tetu.
Dunost drava trebala bi da bude da osiguraju da operatori imaju adekvatnu financijsku sposobnost da plaaju mogue obeteenje koje proizlazi iz te
odgovornosti. U te svrhe drave mogu ustanovljavati nacionalne fondove za
osiguranje od mogue tete. One mogu preuzeti i obvezu da plaaju naknadu
oteenim osobama za tetu koju nije u stanju platiti sam operator ili ako iznos
odtete prelazi najviu predvienu svotu obeteenja.
U nastavku emo izloiti nekoliko primjera ugovornoga ureenja graanske
odgovornosti operatora u nekim djelatnostima, s namjerom da u tome ne budemo
iscrpni.
Objektivna odgovornost u tome pogledu predviena je najprije u nekim ugovorima o nuklearnim djelatnostima. Prva je bila Parika konvencija o odgovornosti
tree strane u oblasti nuklearne energije iz 1960, sklopljena pod okriljem OECD-a.
Slijedila ju je Beka konvencija o graanskoj odgovornosti za nuklearnu tetu iz
1963, sklopljena pod okriljem Meunarodne agencije za atomsku energiju. Obje
predviaju objektivnu odgovornost operatora nuklearnih postrojenja za svu tetu
nastalu nezgodom. Briselska konvencija o graanskoj odgovornosti za prijevoz nuklearnog materijala iz 1971. potvruje pravilo da je operator nuklearnih instalacija
iskljuivo odgovoran za tetu, a nikako ne brodovlasnik. Ali sve te tri konvencije
imaju neznatan broj drava stranaka. Parika konvencija ima 14, a Beka samo 11
stranaka.
Druga skupina konvencija koje predviaju objektivnu odgovornost jesu one o
tetama nastalim oneienjem mora uljima s brodova. Donoene su nakon velikih
nezgoda tankera s opasnim posljedicama i imaju znaajan broj drava stranaka.
Ali prema tim konvencijama odgovornost za tetu ne snosi operator nego uvijek
brodovlasnik.
Meunarodna konvencija o graanskoj odgovornosti za tetu zbog oneienja
uljima (oil) iz 1969. sklopljena je nakon nezgoda tankera Torrey Canyon pod liberijskom zastavom koji se izlio u prostoru otvorenog mora u kanalu La Manche u
oujku 1967. Tada se u more izlilo 118 000 tona nafte.
403
Prema toj konvenciji odgovornost brodovlasnika je objektivna za svu nastalu

tetu, uz tri iznimke: (i) ako teta nastane zbog rata ili vie sile; (ii) ako je teta u
cijelosti prouzroena djelom ili propustom tree strane s namjerom da poini tetu;
ili (iii) ako je teta u cijelosti prouzroena nemarom ili drugim nedoputenim inom
neke drave ili druge vlasti odgovorne za odranje svjetionika ili drugih navigacijskih
pomagala. Brodovlasnici drava stranaka moraju se prema toj konvenciji osigurati.
Odgovornost je ograniena do iznosa izraenoga u Poincar francima, koji je potom
bio uveavan.
Ta je konvencija zatim nadopunjena Meunarodnom konvencijom o ustanovljenju Meunarodnoga fonda za naknadu tete nastale oneienjem uljima iz 1971.
U taj fond doprinose plaaju najvei uvoznici nafte iz drava stranaka. Iz fonda se
isplauju naknade tete za oneienje: (i) za sluaj da je brodovlasnik osloboen
odgovornosti; ili (ii) nije sposoban platiti dosueni iznos nadoknade; ili (iii) taj iznos
prelazi granicu brodovlasnikove obveze plaanja.
Vodee svjetske tankerske i naftne kompanije uz navedene su sklopile jo i dvije
neobvezne privatne sheme TOVALOP i CRISTAL, kojima su osigurale dodatna
sredstva za obeteenje.
Napokon, kao primjer irokoga reguliranja opasnih djelatnosti, ali na regionalnoj
osnovi, moe se spomenuti Konvencija o graanskoj odgovornosti za tetu nastalu zbog djelatnosti opasnih za okoli. Sklopljena je pod okriljem Vijea Europe u
1993.140
5. Graanska odgovornost (civil liability) drave. Kontroverzno je pitanje
meunarodne graanske odgovornosti drave (international liability) za djela
koja nisu zabranjena meunarodnim pravom, a u sluajevima kada sama drava ne
djeluje kao operator, tj. poduzetnik (poput neke fizike ili pravne osobe).
Komisija za meunarodno pravo razmatra od 1978. pitanje Meunarodne odgovornosti (international liability) drava za tetne posljedice djela koja nisu zabranjena meunarodnim pravom. Pri tome su u sreditu pozornosti Komisije tete
nanesene okoliu.
Rad na tome nacrtu ne obeava brz uspjeh. lanovi Komisije podijeljeni su u
tome treba li dati naglasak na rizik, ili na nastalu tetu. U sluaju nastanka te vrste
tete prva dunost ne bi bila povrat u prijanje stanje, a ni pun iznos obeteenja.
Zainteresirane drave (ona koja je poinila tetu i ona koja ju je pretrpjela) u tome
bi sluaju bile obvezne na suradnju u dobroj vjeri da bi prevenirale djelatnosti koje
prouzrouju prekograninu tetu i umanjile uinke tete. Obeteenje bi se utvrivalo u pregovorima odnosnih drava s ciljem da ponovo uspostave ravnoteu
interesa pogoenih tetom.
U pripremnim radovima Instituta za meunarodno pravo njezin izvjestilac F.
Orrego Vicua iz ilea predloio je odredbu o toj odgovornosti koja je izostala u
usvojenom tekstu rezolucije Odgovornost po meunarodnom pravu za tete na140
Vidi tekst ILM 1993, No. 5, pp. 123-1246.

nesene okoliu. U toj se odredbi, meu ostalim predvialo: Propust drave da
usvoji odgovarajua pravila i zavede nadzor u skladu s reimom o okoliu, ak ako
tehniki ne dovodi do krenja obveze, angairat e njezinu meunarodnu graansku
odgovornost (international liability), ukoliko teta proizae kao posljedica... (toga
propusta).141
h
U ovome odjeljku izloili smo neka openita pravila i naela koja trebaju pomoi
pri analizi neke konvencije ili drugoga instrumenta o zatiti okolia. U odgovarajuim odjeljcima bit e jo posebno rijei o ouvanju okolia na vodenim tokovima (infra 64, pod 4) i o oneienju atmosfere (infra 65, pod 6). Pojedinosti o
graanskoj odgovornosti za oneienje mora s brodova predmet su prouavanja
pomorskog privatnoga prava.
141
Cf., Annuaire de lInstitut de Droit international, 1997, Session de Strasbourg, vol. 67-I, p. 349.
Vidi takoer, ibid., pp. 319-321.
405
C. MEUNARODNE ORGANIZACIJE
48. POJAM, PRAVO I PODJELA MEUNARODNIH
ORGANIZACIJA
Bibliografija:
Juraj ANDRASSY: Odnos ope i regionalnih organizacija, JRMP 1969, br. 2, str. 251-254; O.
RAI V. DIMITRIJEVI: Meunarodne organizacije, tree izdanje, Beograd, 1980, 324
str.; D. H. BOWETT: The Law of International Institutions, London, 1982, 431 p.; Benedetto
CONFORTI: Le Nazioni Unite, Quinta edizione, Padova, 1994, 328 p.; Oscar SCHACHTER:
United Nations Law, AJIL 1994, No. l, pp. 1-23.
L. M. GOODRICH E. HAMBRO: Charter of the United Nations, Commentary and Documents,
Second Edition, London, 1949, 710 pages: J.-P. COT A. PELLET (d.): La Charte des Nations
unies, Commentaire article par article, 2e dition, Paris, 1991, 1571 pages.
1. Pojam meunarodne organizacije. Za razliku od meunarodnih kongresa i konferencija te drugih oblika povremene suradnje vie drava, meunarodne su organizacije institucionaliziran i trajniji oblik suradnje njihovih drava
lanica u izvrenju nekih zajedniki postavljenih ciljeva.
Svaka organizacija ima jedan ili vie stalnih organa. Stalni administrativni
organ djeluje kontinuirano, dok se politiki i drugi izvrni organi mogu sastojati od predstavnika drava lanica koji se povremeno sastaju. Mogue je da su
predstavnici drava lanica u nekima od tih organa stalno na okupu kako bi se
sastajali kad se god za to pojavi potreba (npr. Vijee sigurnosti UN-a). Svaka
organizacija ima i jedan plenarni organ (skuptinu, konferenciju) u kojemu su
zastupljene sve njezine drave lanice, a koji se sastaje na redovita i, po potrebi,
na izvanredna zasjedanja.
Svaka meunarodna vladina organizacija osnovana je meunarodnim ugovorom izmeu drava. Za razliku od ostalih meunarodnih ugovora, ti su ugovori
u isto vrijeme i ustavni akti za odnosnu meunarodnu organizaciju. O njihovim
odlikama u odnosu na druge ugovore ve je bilo rijei (supra, 14 pod (d)).
Za rad organizacije u pitanju i za njezine djelatnike taj ugovor je temeljni
pravni akt. On, meu ostalim, propisuje ciljeve i nadlenosti organizacije; nadlenosti, meusobni odnos i ovlasti njezinih glavnih organa; nain donoenja
odluka i njihov pravni domaaj u odnosu na samu organizaciju, u odnosu na
drave lanice, a pokatkad i u odnosu na tree drave, tj. nelanice. Nelanicama se moe pod odreenim uvjetima dati pravo sudjelovanja u radu pojedinih

organa. Ugovor-ustav uz to propisuje nain financiranja organizacije, propise
o stalnome administrativnom aparatu; i dr.
Ti ugovori-ustavi u isto vrijeme propisuju prava i dunosti drava lanica
organizacije u pitanju, i to u njihovim meusobnim odnosima, u odnosima
prema treim dravama, glede njihova sudjelovanja u radu organa organizacije
i glasovanja, glede plaanja dijela trokova organizacije i drugo. Glede prava i
dunosti drava lanica ti se ugovori bitno ne razlikuju od ostalih meunarodnih ugovora koje one sklapaju.
2. Pravo meunarodnih organizacija. Iz gornjega proizlazi da svaka meunarodna vladina organizacija djeluje u okviru odreenih pravnih pravila. Skup
tih pravila ini pravo odnosne organizacije koje ima neka posebna obiljeja u
odnosu na ope meunarodno pravo.
S obzirom na sredinji znaaj ugovora ustava za rad organizacije, to pravo je
u osnovi pisano i ugovorno. A kako smo prije naveli, ope meunarodno pravo
u svojoj je osnovi i danas obiajnoga karaktera, dakle nepisano.
Meutim, pravo neke meunarodne organizacije ne svodi se samo na njezin
ugovor ustav, iako je on najvaniji pravni akt. Ono obuhvaa i ugovore koje sama
organizacija sklapa s dravama-lanicama, pokatkad s nelanicama ili s drugim
meunarodnim organizacijama s kojima stalno surauje.
To pravo, nadalje, obuhvaa i neke pisane propise koji nisu ugovornoga znaaja. To su poslovnici stalnih i povremenih organa koje najee oni sami usvajaju. U to pravo pripadaju takoer odluke nadlenih organa o primanju novih
drava u lanstvo organizacije, o razrezivanju doprinosa drava lanica, o utroku tih sredstava i dr. Preko zakljuaka najvanijih opih organa, koji mogu imati
karakter formalnih preporuka, pokatkad se moe vriti autentino tumaenje
pojedinih propisa ugovora ustava. Ti zakljuci tako dobivaju obvezujui znaaj.
Napokon, osim tih pisanih propisa, pravo svake organizacije dograuje se
obiajnim pravnim pravilima nastalima u praksi njezinih organa i drava lanica, ako meu lanicama prevlada svijest da je odreena praksa postala pravno
obvezatna (opinio juris). Ali opet, za razliku od opega meunarodnog prava,
koje je u osnovi obiajno, u pravu meunarodnih organizacija obiajna pravila
uvijek imaju supsidijarni znaaj.
Pravo svake meunarodne organizacije u cjelini je partikularne naravi te
obvezuje drave lanice, samu organizaciju i njezine organe. Ono, dakle, samo
po sebi ne obvezuje drave nelanice ni tree meunarodne organizacije ako
nemaju neke institucionalne ugovorne odnose s organizacijom u pitanju. Ali,
ako su sklopljeni, i ugovori o tim odnosima partikularne su naravi.
48. POJAM, PRAVO I PODJELA MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
407
Kao partikularno meunarodno pravo, pravo svake od meunarodnih vladinih organizacija koja je subjekt meunarodnoga prava uklapa se u meunarodni
pravni poredak u najiremu smislu. A utjecaj toga prava na razvoj i izmjene
opega meunarodnog prava moe biti znatan, osobito ako je organizacija u
pitanju politiki veoma vana, a po prostoru djelovanja univerzalna. To je danas
Organizacija ujedinjenih nacija. Praksa drava lanica u organima takve organizacije moe snano utjecati na razvoj obiajnih pravila opega meunarodnog
prava. U okviru takvih organizacija i pod njihovim okriljem mogu se usvajati
ugovorni propisi o kodifikaciji i progresivnom razvoju opega meunarodnog
prava iz razliitih oblasti.
Neki su pisci skloni tzv. unutarnje pravo meunarodnih organizacija pretjerano
izjednaivati s unutarnjim pravom drava i stoga ga izdvajati iz meunarodnoga
pravnog poretka. Takve analogije teko su prihvatljive zbog toga to su sve meunarodne vladine organizacije osnovale drave, to su drave ujedno lanice tih
organizacija i to u njihovim okvirima one ostvaruju dugoronu uzajamnu suradnju
u ostvarenju zajedniki zacrtanih ciljeva. Stoga su i zajednike odluke stvorene u
politikim organima tih organizacija politike odluke organizacije, ali u isto vrijeme
odluke i drava koje su za njih glasovale.
Istina je da ima organizacijskih pravila koja se neposredno ne tiu drava lanica
organizacije. To su, meu ostalima, propisi o radnim uvjetima djelatnika organizacije i o rjeavanju njihovih radnih sporova s organizacijom. Ali je, uzimajui u obzir
funkciju i ciljeve organizacije u pitanju, ak i ta isto unutarnja pravna pravila teko
sasvim izdvojiti iz meunarodnoga pravnog poretka.
3. Povijesni razvoj meunarodnih organizacija. Broj meunarodnih organizacija i njihove raznovrsne djelatnosti najbolji su pokazatelj stupnja razvitka
uzajamne suradnje drava u meunarodnim odnosima danoga vremena.
Kako smo naveli, meunarodnim organizacijama prethodili su povremeni kongresi i diplomatske konferencije vie drava. Prve stalne meunarodne
organizacije nastale su u 19. stoljeu. Najprije su to bile tzv. rijene komisije.
Komisija za Rajnu bila je ustanovljena 1831, za Duro 1835, za Po 1849, a za Prut
1866. Europska dunavska komisija, ustanovljena na Parikoj mirovnoj konferenciji
1856, imala je svoju zastavu i brodove. Njezini slubenici nosili su posebne oznake.
Ona je odreivala i naplaivala takse za plovidbu. Neki su je pisci nazvali rijenom
dravom, to nije bilo sasvim ispravno.
U drugoj polovici 19. stoljea osnivaju se i tzv. administrativne unije (upravni

savezi). Svaka od njih imala je stalno tajnitvo s malim brojem slubenika, ija
je zadaa bila pripremanje periodinih sastanaka drava lanica te prenoenje
njihovih poruka. Osim tih tajnitava, glavni organi administrativnih unija bile
su periodine konferencije drava lanica na diplomatskoj razini. Prva od tih

organizacija bila je ustanovljena 1865, sklapanjem Meunarodne telegrafske
konvencije. Ona neprekidno djeluje sve do naega vremena. Dananji joj je naziv
Meunarodna unija za telekomunikacije i specijalizirana je ustanova UN-a. U
1874. ustanovljena je Opa potanska unija, koja je poslije promijenila ime u
Svjetski potanski savez. I ta svjetska organizacija, s neprekinutim djelovanjem
od preko stotinu godina, danas je specijalizirana ustanova UN-a s najveim
brojem drava lanica. Nakon tih dviju organizacija iz oblasti prijenosa vijesti i
pismenih poiljaka, do Prvoga svjetskog rata bile su osnovane i administrativne
unije iz oblasti standardizacije mjera i utega (1875), zatite industrijske svojine
(1883) i autorskih prava (1886), iz oblasti zdravstva (1902), poljoprivrede (1905)
itd. Neke od njih pretee su dananjih specijaliziranih ustanova Ujedinjenih
nacija.
Nakon Prvoga svjetskog rata na Versailleskoj mirovnoj konferenciji 1919.
naporedo su stvorene Liga naroda i Meunarodna organizacija rada. Uz druge
organizacije, izmeu dva svjetska rata meuamerika regionalna suradnja dobiva institucionalne oblike pod nazivom Panamerike unije.
Pri koncu Drugoga svjetskog rata dolazi do osnivanja Organizacije ujedinjenih nacija (v. infra, 51, pod 4). Neto prije toga, u oujku 1945, ustanovljena je
jo jedna regionalna organizacija: Arapska liga. U tijeku toga rata i nakon njega
stvoren je znatan broj univerzalnih organizacija koje su potom postale specijalizirane ustanove (agencije) Ujedinjenih nacija. Brojne su regionalne i druge ue
organizacije za raznovrsne oblasti meunarodne suradnje. Napokon, i vojni i
politiki savezi dobivaju vrste organizacijske oblike sa stalnim organima.
Danas djeluje vie razliitih meuvladinih organizacija nego to ima suverenih drava u svijetu.
I dok teritorijalna i suverena drava vue svoje porijeklo iz 16. i 17. stoljea,
meunarodne su organizacije fenomen 20. stoljea. Danas ima malo korisnih
podruja ljudskih djelatnosti koja ne ulaze u djelokrug jedne ili vie vladinih
ili nevladinih organizacija. Javljaju se i kritike da tih organiziranih oblika meunarodne suradnje ima i previe, da njihove djelatnosti previe kotaju, da
nisu koordinirane i da bi ih trebalo racionalizirati. Iako su Ujedinjene nacije
organizacija s najveim politikim znaenjem, one u tome pogledu nisu nipoto
jedino vane.
4. Podjele meunarodnih organizacija. Te podjele mogue je izvriti temeljem etiri usporedna kriterija. I one e nas upozoriti na raznolikost i razliite
djelatnosti tih organizacija.
1. S gledita meunarodnoga prava najvanija je podjela na vladine (meudravne) i na nevladine meunarodne organizacije (NGO: non-governmental
409
organizations). Tzv. vladine organizacije osnivaju drave i one su im jedini pravi

lanovi. U nekima od njih nisu neposredno ulanjene drave, nego odnosna
dravna tijela ili organizacije (sredinje banke, eljeznike uprave i sl.).
Nevladine organizacije imaju prostor djelovanja iri od jedne drave, ali njih
ne osnivaju niti su u njih ulanjene drave. lanovi su im ili pojedinci iz vie
drava, ili srodna tzv. nacionalna drutva ili udruge pojedinaca iz vie drava.
Neke od nevladinih meunarodnih organizacija mogu biti od znatnog politikog znaenja. Meu njima su Interparlamentarna unija, Svjetska sindikalna
federacija, Meunarodna federacija bivih boraca, Svjetska federacija drutava za Ujedinjene nacije i dr. Postoji niz meunarodnih udruga koje okupljaju
znanstvenike i znanstvena drutva razliitih zemalja. Iz oblasti meunarodnoga
prava najugledniji je Institut za meunarodno pravo (Institut de droit international) te, po lanstvu masovnije, Svjetsko udruenje za meunarodno pravo
(International Law Association). Ali postoje sline organizacije iz oblasti drugih
pravnih znanosti te drugih znanstvenih disciplina.
Niz meunarodnih sportskih saveza propisuje pravila igre i pravila sportskih
natjecanja. Iako ta pravila nisu pravne naravi, u nainima njihova usvajanja,
tumaenja i primjene nastaju problemi koji se rjeavaju na pravni nain. Niz
nevladinih organizacija brine se o zatiti i uzgoju ivotinja, a postoje kolekcionarske i druge organizacije koje propisuju pravila o meunarodnim izlobama.
Samo vladine (meudravne) organizacije mogu biti subjekti meunarodnoga prava, tj. mogu imati sposobnost da budu nositelji meunarodnih prava
i dunosti. Od toga su moda izuzetak Meunarodni komitet Crvenoga kria
i Liga drutava Crvenoga kria, kojima su etiri enevske konvencije o zatiti
rtava rata iz 1949. te Protokol I. na te konvencije iz 1977. povjerili odreene zadatke i ovlasti u oruanim sukobima. Ostale nevladine organizacije nisu
subjekti meunarodnog prava (v. pojam subjekta, supra, 29). Njih u daljnjim
izlaganjima neemo uzimati u obzir.
2. Prema opsegu nadlenosti, sve meunarodne organizacije moemo podijeliti na, uvjetno reeno, ope i na one specijalizirane. Do danas nije stvorena
ni jedna meunarodna organizacija koja bi bila nadlena za sva mogua pitanja
meunarodnih odnosa. Ipak, opim organizacijama nazivamo one koje se bave
politikim, ekonomskim i socijalnim pitanjima, problemima mirnoga rjeavanja
sporova i po potrebi drugim pitanjima.
Ali, za razliku od drava, ak ni te ope organizacije ne raspolau sveopom
nadlenou. U savjetodavnom miljenju iz 1996. danom na zahtjev Svjetske zdravstvene organizacije o Zakonitosti upotrebe nuklearnog oruja po dravama u oruanom sukobu Meunarodni sud istaknuo je da se sve meunarodne organizacije
ravnaju prema naelu specijalnosti. To znai da ni one organizacije ija nadlenost

nije specijalizirana, ne bi mogle sklapati pravne poslove, donositi zakljuke ili traiti
savjetodavna miljenja od Hakoga suda, u oblastima koje nisu dio njihovih nadlenosti, ciljeva i funkcija, ukljuujui tu tzv. implicitne nadlenosti koje im u njihovim
ugovorima-ustavima ne moraju izrijekom biti povjerene (v. infra, 49).
Ope su organizacije, dakle, sve one ija nadlenost nije usko specijalizirana. Prije Drugoga svjetskog rata to je bila Liga naroda. Danas je najbolji primjer
takve ope organizacije Organizacija ujedinjenih nacija. Ali to su i neke regionalne organizacije poput Organizacije amerikih drava, Afrike unije i Vijea
Europe (za razliku od Europske unije).
Naprotiv, specijalizirane su organizacije sve one koje su svojim ugovorom-ustavom ovlatene da djeluju u nekoj uoj specijaliziranoj oblasti. To su
danas sve specijalizirane ustanove (agencije) Ujedinjenih nacija poput Meunarodne organizacije rada, Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO), Meunarodne unije za telekomunikacije (ITU), Meunarodnoga
monetarnog fonda (IMF), Organizacije UN-a za prosvjetu, znanost i kulturu
(UNESCO) i dr.
lanstvo u nekim specijaliziranim organizacijama ogranieno je na krug
drava ili na regiju, poput npr. Unije za meunarodni prijevoz eljeznicama
(CIM), koja je europskog znaenja, ili Zajednike organizacije za borbu protiv
skakavaca i ptica tetoina, koja obuhvaa nekolicinu afrikih drava.
3. Prema prostornom vrenju djelatnosti i po lanstvu, postoje univerzalne

i regionalne organizacije. Donedavno nijedna organizacija nije u svoje lanstvo
okupila doslovno sve drave svijeta. Ali se tome idealu sasvim pribliila Organizacija ujedinjenih nacija, koja danas okuplja sve openito priznate suverene drave
svijeta, s jedinim izuzetkom Drave Vatikanskoga Grada. Sasvim slino je s Meunarodnom unijom za telekomunikacije (ITU), Svjetskim potanskim savezom
(UPU), Svjetskom meteorolokom organizacijom (WMO) te nekim drugima.
Univerzalnim organizacijama nazivamo zapravo sve one kojima je cilj okupiti sve drave svijeta i koje su, dakle, otvorene dravama iz svih dijelova naega
planeta. Meu ostalima, njima pripadaju sve specijalizirane ustanove Ujedinjenih nacija.
Regionalne organizacije obuhvaaju ui krug drava. One su pod odreenim
uvjetima otvorene na pristup zemljama iz odreene regije ili subregije. Ali i taj
pojam treba uzeti uvjetno. Najtipinije regionalne organizacije jesu Organizacija amerikih drava i Afrika unija. Ali neki pisci u tu skupinu svrstavaju i
Sjevernoatlantski savez, koji u svome lanstvu ima zemlje od Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade do Grke i Turske. Organizacija za europsku sigurnost i
suradnju (OESS) obuhvaa, osim europskih zemalja, Sjedinjene Amerike Drave i Kanadu te drave sljednice bivega Sovjetskog Saveza iz sredinje Azije.
411
Zbog takvih primjera neki pisci od univerzalnih i regionalnih organizacija

razlikuju treu skupinu organizacije posebno zainteresiranih drava. One
su sve zatvorenoga karaktera, ali u svome lanstvu obuhvaaju drave iz razliitih dijelova svijeta, tako da ne pripadaju ni u jednu od gornjih kategorija.
To je danas, na primjer, Organizacija drava izvoznica nafte (OPEC) te razne
organizacije koje okupljaju najvee proizvoae i najvee potroae odreenih
proizvoda, poput Meunarodne organizacije za kavu, Meunarodne komisije
za riu, Meunarodnoga komiteta za aj i dr.
4. S pravnoga gledita meu najvanijima je podjela organizacija prema

stupnju ovlasti i domaaju odluka koje donose njihovi organi. Danas su daleko
najbrojnije tzv. deliberativne organizacije, koje koordiniraju uzajamnu suradnju
svojih drava lanica. U njihovim se organima raspravlja o pitanjima koja su na
dnevnom redu, usuglauju se gledita i nakon toga se veinom glasova donose
zakljuci, najee u obliku pravno neobvezujuih preporuka (rezolucija). ak
kada se u nekim oblastima i donose obvezatne odluke, za to je npr. u nekim
uskim nadlenostima ovlateno Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, od drava
lanica ovisi izbor naina njihova izvrenja.
Supranacionalne (nadnacionalne) organizacije danas su iznimno rijetke. To
je danas praktino jedina Europska unija, nastala ujedinjavanjem triju zajednica:
Europske zajednice za ugljen i elik, Europske ekonomske zajednice i Europske
zajednice za atomsku energiju (Euratom). U oblastima veoma uskih i precizno
odreenih nadlenosti drave lanice prenijele su na zajednike organe Unije
pravo da donose odluke koje se neposredno primjenjuju na podruju svih drava lanica, kao da ih je donio neki odgovarajui dravni organ. I presude koje
izrie zajedniki Sud u Luxembourgu obvezne su i izvrne na podruju Unije.
Europska unija nije naddravna organizacija jer bi tada bila federacija drava. Nazivamo je supranacionalnom jer se u nekim crtama pribliava klasinoj
konfederaciji. Ne moemo je svrstati u konfederacije jer meu svojim nadlenostima nema zajedniku obranu drava lanica.
49. MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI

MEUNARODNOGA PRAVA
Bibliografija
Finn SEYERSTED: Objective International Personality of Intergovernmental Organizations,
Copenhagen, 1963, 112 pages; ura NINI: Suverenost i meunarodne organizacije, JRMP
1969, br. 3, str. 356-370; Obrad RAI: Nove tendencije u razvoju meunarodnopravnog
subjektiviteta meunarodnih organizacija, JRMP, 1987 br. 1-2, str. 168-183.
Kako smo prije naveli, subjekt meunarodnoga prava jest svatko tko u meunarodnom pravnom poretku ima pravnu i djelatnu sposobnost (supra, 29).
Dugo u znanosti nisu bila usuglaena gledita, naroito u pojedinostima, o
tome jesu li uope, u kojoj su mjeri i koje su meunarodne organizacije subjekti
meunarodnog prava. Pisci koji su meunarodnu osobnost poistovjeivali sa
svojstvima drave koja ima teritorij, stanovnitvo i suverenu vlast dolazili su do
zakljuka da meunarodne organizacije nisu posebni subjekti meunarodnog
prava. Oni su smatrali da su one tvorevine suverenih drava, a volja tih organizacija prema njihovu je miljenju volja njihovih drava lanica.
Polazei od tih gledita, ali u elji da bi doli do zakljuka da su meunarodne organizacije ipak meunarodnopravni subjekti, neki su pisci olako pridavali
naddravne znaajke i onim organizacijama koje ih stvarno nisu imale. U razdoblju do Drugoga svjetskog rata drugi su pisci za subjekte meunarodnoga prava
priznavali Europsku dunavsku komisiju i Komisiju za tjesnace ustanovljenu Mirovnim ugovorom s Turskom iz Lausanne iz 1923. za Bospor i Dardanele koja
je djelovala do 1936. U tim organizacijama prepoznali su neka obiljeja vrenja
vlasti na odreenom prostoru.
Nepravilno bi bilo sasvim poistovjeivati meunarodne organizacije s pravnim
osobama prema unutarnjem pravu. Ali se tu namee analogija: ako temeljni subjekti
unutarnjega prava fizike osobe mogu svojom voljom stvarati neke organizacije
koje stjeu svojstvo pravnih osoba, dakle svojstvo subjekata unutarnjega prava, a
koja nemaju svojstva ovjeka, na slian nain i vie drava koje su subjekti meunarodnoga prava moe stvarati novi subjekt meunarodnu organizaciju koja
nema kvalitete drave.
Juraj Andrassy s pravom je istaknuo da dok su meunarodne organizacije bile
rijetke i dok su vrile ograniene zadatke, moglo se u njima gledati umjetne tvorevine, nastale sporazumom drava, samo s onim ovlastima koje su im sporazumom
dane. Danas su, kako smo ve istaknuli, meunarodne organizacije veoma brojne i
one vre nezamjenljivu djelatnost na polju meunarodne suradnje.
Pod pritiskom tih realnosti morala su se mijenjati i gledita o meunarodnoj
organizaciji kao samostalnom subjektu meunarodnog prava nositelju pravne i
49. MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI...
413
djelatne sposobnosti u vlastito ime. Takva organizacija samostalno sklapa ugovore,

preuzima odgovornosti prema meunarodnom pravu i kao posebna jedinka sudjeluje u procesu nastanka, izmjene i prestanka opega obiajnog meunarodnog
prava.142
Analiza propis najveega broja njihovih ugovora-ustava ne daje jasan i precizan odgovor na pitanje jesu li meunarodne organizacije zasebni subjekti
meunarodnog prava i jesu li u tome svojstvu razliiti subjekti od svojih drava
lanica.
Povelja Ujedinjenih nacija (lanak 104) propisuje da ta organizacija uiva na podruju svakoga svoga lana pravnu sposobnost potrebnu za vrenje
svojih funkcija i za postizanje svojih ciljeva. Sline odredbe nalaze se u nizu
ugovora-ustava specijaliziranih ustanova, pa i nekih regionalnih organizacija.143
Konvencija o privilegijama i imunitetima Ujedinjenih nacija iz 1946. u lanku
1. izriito propisuje da Ujedinjene nacije imaju pravnu osobnost i imaju sposobnost sklapanja ugovora, stjecanja i raspolaganja nepokretnom i pokretnom
imovinom te voenja sporova pred sudovima.
Ali svi ti i slini propisi nedvojbeno dokazuju da Ujedinjene nacije imaju
svojstvo pravne osobe prema unutarnjem pravu svih drava lanica te drugih
drava s kojima su sklopile takve sporazume.
Pitanje jesu li Ujedinjene nacije subjekt i meunarodnog prava i imaju li
objektivno svojstvo subjekta (dakle ne samo u odnosu prema dravama lanicama nego i prema treima), pojavilo se u 1948. u povodu ubojstva u Palestini
posrednika Ujedinjenih nacija grofa Bernadottea. On je sa svojim suradnicima
u ime svjetske organizacije obavljao slubene dunosti, i tamo su svi oni pretrpjeli tetu. Opa je skuptina zatraila od Meunarodnoga suda u Den Haagu
savjetodavno miljenje o tome imaju li Ujedinjene nacije sposobnost isticanja
meunarodnoga zahtjeva za naknadu tete prema odgovornoj dravi, poinjene
samoj organizaciji i rtvama.
U savjetodavnom miljenju iz 1949. o Naknadi tete pretrpljene u slubi
Ujedinjenih nacija Meunarodni je sud na to pitanje jednoglasno odgovorio
potvrdno. Sud si je postavio sredinje pitanje, o kojemu i ovdje raspravljamo:
imaju li Ujedinjene nacije meunarodnu osobnost, tj. svojstvo subjekta meunarodnog prava.
Prema miljenju Suda: Subjekti prava u nekom pravnomu sustavu nisu neophodno identini glede njihove naravi ili irine njihovih prava; njihova narav
142
143
Cf., Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 60.
Cf., O. RAI V. DIMITRIJEVI: Meunarodne organizacije, tree izdanje, Beograd, 1980,

str. 37-39.

ovisi o potrebama zajednice. Razvoj meunarodnoga prava tijekom njegove
historije bio je pod utjecajem potreba meunarodnoga ivota, a progresivno
uveanje kolektivnih djelatnosti drava ve je pruilo primjere akcije vrene
na meunarodnom planu, putem izvjesnih jedinki koje nisu drave. Taj razvoj
doveo je, u lipnju 1945, do stvaranja jedne meunarodne organizacije iji su
ciljevi i naela izloeni u Povelji Ujedinjenih nacija. Da bi se ti ciljevi postigli,
nuno je da Organizacija ima meunarodnu osobnost (p. 178).
Sud je tako doao do zakljuka da je Organizacija ujedinjenih nacija meunarodna osoba. To nije jednako tvrdnji nastavio je Sud da je ona drava, to
nikako nije, ili da su njezina pravna osobnost te prava i dunosti jednake onima
koje ima drava. To jo manje znai da je Organizacija neka superdrava, ma
to bi taj izraz znaio. To ak ne podrazumijeva da se sva njezina prava i dunosti moraju nalaziti na meunarodnom planu, jednako kao to ih na tome planu
ima svaka drava. To znai da je Organizacija subjekt meunarodnog prava, da
ona ima sposobnost da bude nositelj meunarodnih prava i dunosti i da ima
sposobnost da se koristi tim pravima istiui meunarodne zahtjeve (p. 179).
To savjetodavno miljenje ne bi uope bilo potrebno da su sva ta pitanja ureena
smom Poveljom UN-a. Zbog te praznine u njezinu tekstu Sud je posebno istaknuo:
... Prema meunarodnom pravu, Organizacija se mora smatrati da ima te ovlasti
koje su joj povjerene, iako nisu izriito predviene u Povelji, i to putem nune implikacije s obzirom da su bitne za obavljanje njezinih funkcija. (p. 182)
Stoga se pretpostavlja da svaka organizacija ima neke implicitne ili uroene
nadlenosti glede isticanja meunarodnih zahtjeva, sklapanja ugovora, i u drugim
oblastima koje su bitne za obavljanje njezinih zadataka, ak kada joj i nisu izrijekom
povjerene. Ipak su i te implicitne nadlenosti ograniene slovom i duhom ugovora-ustava i ne smiju prekoraivati funkcije organizacije u pitanju.
Savjetodavno miljenje Suda iz 1949. odnosilo se samo na Organizaciju ujedinjenih nacija, a ne nuno i na ostale meuvladine organizacije.
Ali usvajanje Beke konvencije o predstavljanju drava u odnosima s univerzalnim meunarodnim organizacijama iz 1977, o kojoj je bilo rijei (supra, 40,
pod 6), jo vie afirmira objektivnu meunarodnu osobnost, i to u pravilu svih
meudravnih organizacija. Njima se izriito priznaje pasivno pravo poslanstva,
i to ne samo u odnosu na drave lanice nego i na tree drave koje kod njih
ustanovljuju stalne promatrake misije.
Ali premda su subjekti meunarodnoga prava, meuvladine organizacije, za
razliku od drava, ne raspolau openitom nadlenou. U tome smislu ni sama
Organizacija ujedinjenih nacija nije isto to i njezina najmanja drava lanica.
U savjetodavnom miljenju iz 1996. na zahtjev Svjetske zdravstvene organizacije
o Zakonitosti upotrebe nuklearnog oruja po dravama u oruanom sukobu Meu-
49. MEUNARODNE ORGANIZACIJE KAO SUBJEKTI...
415
narodni je sud istaknuo: ... meunarodne organizacije su subjekti meunarodnoga

prava koje, za razliku od drava, ne raspolau s opom nadlenou. Meunarodne
organizacije ravnaju se naelom specijalnosti, tj. drave koje su ih stvorile daju im
ovlasti koje su ograniene funkcijom zajednikih interesa ije su im promicanje
povjerile (p. 78, para. 25).
Danas je openito prihvaeno da meunarodne organizacije sklapaju punopravne meunarodne ugovore s dravama i izmeu sebe, a takvi se ugovori ni u
emu ne razlikuju od ugovora kojih su stranke samo drave. Ujedinjene nacije
i neke druge meunarodne organizacije alju svoje predstavnike u drave (aktivno pravo poslanstva), a oni imaju poloaj slian diplomatskom.
S obzirom na izloeno, razvoj meunarodnoga prava doveo je do stanja da
su meunarodne vladine organizacije po pravilu subjekti meunarodnoga prava
i one u tome svojstvu djeluju prema dravama nelanicama i drugim organizacijama. Ako bi se posumnjalo u meunarodnu osobnost neke organizacije koju
su stvorile drave, to bi se moralo posebno istraivati.
Naime, kao to suverene drave mogu meusobno sklapati pravne poslove (kontrakte) jure gestionis, koji se ne ravnaju po meunarodnom pravu i nisu meunarodni ugovori, bila je nekolicina primjera stvaranja od nekoliko drava zajednikih tijela
radi obavljanja njihovih zajednikih gospodarskih djelatnosti (npr. Meunarodno
vijee za kositar i Arapska organizacija za industrijalizaciju). Ako neko takvo tijelo
nije priznato kao subjekt meunarodnoga prava i nije utemeljeno ak ni kao trgovako drutvo prema pravu neke od njegovih drava lanica, ono iskljuivo djeluje kao
agent tih drava. Drave lanice snose svu odgovornost glede njegovih neizmirenih
obveza prema treima.
Inae, po pravilu svaka istinska meunarodna organizacija sama snosi odgovornost za obveze koje je stvorila prema treima. Pitanje snose li, uz organizaciju,
supsidijarnu odgovornost i njezine drave lanice, rjeava se temeljem pravil organizacije u pitanju.144
144
Vidi pojedinosti u rezoluciji Instituta za meunarodno pravo Pravne posljedice za drave lanice uslijed neizvravanja obveza po meunarodnim organizacijama prema treima, Annuaire
de llnstitut de Droit international 1996, Session de Lisbonne, Vol. 66-11, pp. 444-452.
50. PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH

ORGANIZACIJA I NJIHOVIH DJELATNIKA
Bibliografija
Nguyen QUOC DINH: Les privilges et immunits des organisations internationales daprs les
jurisprudences nationales depuis 1945, Annuaire franqais de droit international, 1957, pp. 55-78.
1. Uvod. Ve su ugovori kojima su ustanovljavane meunarodne rijene komisije

i administrativne unije iz druge polovice 19. stoljea sadravali neke odredbe o privilegijama i imunitetima tih meunarodnih tijela i njihovih dunosnika (funkcionara).
Jedan od propisa Pakta Lige naroda (lanak 7(4)), odreivao je da uz predstavnike lanova Lige, i njezini slubenici uivaju u vrenju svojih dunosti diplomatske
privilegije i imunitete te da su zgrade i zemljita koje zauzima Liga za svoje slube
i sastanke, nepovrediva. Detaljne propise o tome je u dva navrata ugovorio glavni
tajnik Lige sa vicarskom dravom domainom.
Osnivanje Ujedinjenih nacija i velikoga broja drugih meunarodnih organizacija u tijeku i nakon Drugoga svjetskog rata dovelo je do brojnih propisa
o njihovim privilegijama i imunitetima. Ti su propisi obuhvaeni: (i) u ugovorima-ustavima odgovarajuih organizacija; zatim (ii) u posebnim konvencijama koje organizacije sklapaju sa svojim dravama lanicama te napokon (iii) u
ugovorima izmeu organizacije i drave domaina na podruju koje se zgrade
i uredi organizacije nalaze. Ti propisi imaju nekih zajednikih crta, iako se neki
u pojedinostima razlikuju.
Povelja Ujedinjenih nacija (lanak 105(1)) propisuje da Organizacija uiva
na podruju svakog svoga lana privilegije i imunitete potrebne za postizanje
svojih ciljeva. Isti propis (toka 2) takoer predvia da, uz predstavnike lanova
Ujedinjenih nacija, i slubenici Organizacije uivaju takoer privilegije i imunitete potrebne za neovisno obavljanje svojih funkcija u vezi s Organizacijom.
Tu se, dakle, ne govori o diplomatskim privilegijama i imunitetima, nego samo
o onima za postizanje ciljeva Organizacije, odnosno za obavljanje funkcija u
vezi s Organizacijom.
Opa skuptina usvojila je u 1946. Konvenciju o privilegijima i imunitetima
Ujedinjenih nacija, koja je dravama lanicama otvorena na pristup. Godinu
dana poslije, u 1947, Opa je skuptina na jednak nain usvojila i Konvenciju
o privilegijima i imunitetima specijaliziranih ustanova UN-a.145 Svaka drava
145
Notifikacijom o sukcesiji Hrvatska je postala strankom Konvencije o privilegijima i imunitetima UN-a iz 1946. i Konvencije o privilegijama i imunitetima specijaliziranih ustanova UN-a
iz 1947. V. Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 12/1993, pod 19. i 20.
Pristupila je i Opemu sporazumu o privilegijima i imunitetima Vijea Europe s protokolima.
50. PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH ORGANIZACIJA...
417
prilikom pristupanja toj drugoj Konvenciji moe naznaiti organizacije za koje

se obvezuje glede njezinih odredaba. Tim konvencijama do danas je pristupio
velik broj drava lanica Ujedinjenih nacija i specijaliziranih ustanova, ali ne sve.
Ujedinjene su nacije sklopile posebne sporazume o sjeditima svjetske organizacije s vladama Sjedinjenih Amerikih Drava, vicarske (kad jo nije
bila lanica Ujedinjenih nacija) te Austrije. Tim se propisima, meu ostalim,
odreuje podruje sjedita, sloboda pristupa sjeditu osoba koje putuju u vezi
problema s Organizacijom (djelatnici Organizacije, predstavnici drava lanica
i promatrai), redarstvena zatita i nepovredivost prostorija.
Specijalizirane ustanove te neke regionalne organizacije poput Organizacije
amerikih drava, Europskog vijea, Arapske lige, Dunavske komisije i druge,
imaju odgovarajue odredbe u svojim ustavima, a sklopile su i konvencije s dravama lanicama i s dravom domainom. Neka posebna pitanja u toj oblasti
iskrsavaju u vezi s Europskom unijom, a jo vie glede vojnih saveza poput NATO-a. Naime, tamo treba odrediti poloaj vojnih misija drava lanica i poloaj
trupa na podruju drugih drava lanica.
Veliki broj organizacija koje danas djeluju u svijetu i veliki broj propisa iz
te oblasti navode na pitanje je li u oblasti privilegija i imuniteta organizacija i
njihovih djelatnika dolo do stvaranja nekih opih obiajnih pravnih pravila,
koja bi ipso facto obvezivala drave nelanice organizacija te one lanice koje
su propustile da postanu strankama odgovarajuih konvencija. Razvoj meunarodne prakse u tome pogledu jo nije stvorio neka opeobiajna obvezna
pravna pravila. Stoga se privilegiji i imuniteti svake od organizacija i njezinih
djelatnika jo temelje na ugovornim propisima za svaku dravu koja im je stranka. Ali kako je glede poloaja meunarodnih djelatnika s pravom istaknuo Juraj
Andrassy kurtoazija ide i dalje pa se polako stvaraju i neki obiaji koji mogu
postati i pravilima obiajnog prava. Po njegovu miljenju, taj dio propisa sazrio
je za kodifikaciju.146
Privilegiji i imuniteti meunarodnih organizacija i njihovih djelatnika u
osnovi se razlikuju od diplomatskih i konzularnih privilegija i imuniteta. Meunarodne organizacije nisu suverene drave niti vre teritorijalnu nadlenost.
Njihove privilegije i imuniteti ne mogu se zasnivati na fikciji eksteritorijalnosti
(koja je s pravom odbaena i glede diplomatskih misija), pa ni na teoriji o predstavljanju, jer to svojstvo imaju samo drave. Diplomatski i konzularni privilegiji
i imuniteti u praksi se veoma djelotvorno tite preko reciprociteta. Svaka njihova
ozbiljnija povreda ili nepotovanje dovode do recipronoga ponaanja povrijeene drave. Privilegiji i imuniteti koje uivaju meunarodne organizacije i
146
Op. cit., str. 303, 305.

njihovi djelatnici na podruju drava oito se ne mogu zatititi na taj nain.
Stoga je nuno da su oni zatieni izriitim i preciznim ugovornim propisima s
pojedinim dravama kako bi svaka mogua povreda bila jasna.
S druge strane, s obzirom na to da se te povlastice openito zasnivaju na tzv.
funkcionalnoj teoriji, jer se izriito priznaju radi postizanja ciljeva organizacije,
tj. radi obavljanja funkcija u vezi s organizacijom, posebni privilegiji i imuniteti meunarodnih djelatnika ogranieniji su od onih koje uivaju diplomatski
predstavnici drava.
I iako, kako smo naveli, u toj oblasti jo nema opeobiajnih pravila koja bi
obavezivala sve drave svijeta, veina ugovornih propisa kojima se ureuje ta
oblast predvia slina rjeenja. Njih emo u nastavku izloiti.
2. Imuniteti i privilegiji koje uivaju meunarodne organizacije. Te povlastice moemo podijeliti na: (a) imunitete od sudbenosti; (b) nepovredivost
prostorija i arhiva; (c) fiskalne i valutne privilegije; (d) slobodu openja; te (e)
pravo izdavanja putnih isprava (laissez-passer).
Ugovornim propisima predvia se imunitet organizacija, njihove imovine i
sredstava, gdje god i kod koga god se nalazili, od svih vrsta sudskoga postupka,
osim ako se u nekome posebnom sluaju organizacija u pitanju izriito odrekla
toga imuniteta. Imovina organizacija nadalje se izuzima od mjera pretresa, rekvizicije, konfiskacije, eksproprijacije i drugih oblika mjera od izvrne, sudbene
ili zakonodavne vlasti drava.
Svi ugovori predviaju nepovredivost prostorija te arhiva organizacije, ma
gdje se nalazili. Ali vlasti drave domaina mogu biti pozvane od nadlene osobe
iz organizacije da uu u prostorije organizacije da bi sprijeile njihove povrede
i nerede.
Pravo pruanja utoita (azila) odbjeglim osobama u prostorijama organizacija u nekim se ugovorima izriito zabranjuje, a drugi ugovori o tome ute. Ali
s obzirom da ni jedan od ugovora izriito ne doputa davanje utoita, ono se
openito moe smatrati zabranjenim.
Fondovi, zlato i devize organizacije izuzeti su od financijske kontrole drave.
Doputa se transfer tih sredstava u druge drave bez obzira na devizna ogranienja koja u nekim zemljama mogu postojati. Imovina, prihodi i potraivanja
organizacija osloboeni su poreza i carina.
Sloboda openja organizacija najee obuhvaa zabranu cenzure slubenih
poruka, pravo upotrebe kodova, ifre, kurira i valize u istoj ili slinoj mjeri kao
za diplomatske misije. Tu mogu biti ukljuene i povlastice glede tarifa i taksa
za potanske usluge.
Veini se organizacija izriito priznaje pravo da svojim djelatnicima i strunjacima koje alju u druge zemlje izdaju putne isprave (laissez passer). Drave
50. PRIVILEGIJI I IMUNITETI MEUNARODNIH ORGANIZACIJA...
419
stranke ujedno preuzimaju obvezu da e te isprave priznavati valjanima. Ali na

temelju utivosti veina drava neugovornica takoer priznaje punovanost
takvih putnih isprava koje izdaju meunarodne organizacije.
3. Privilegiji i imunitniteti meunarodnih djelatnika. Mnoge organizacije
sadre u svojim ugovorima-ustavima propise kojima je cilj osiguravanje neovisnosti i nepristranosti njihova inovnikoga aparata.
Povelja Ujedinjenih nacija (lanak 100) propisuje da u obnaanju svojih dunosti glavni tajnik i osoblje te svjetske organizacije nee traiti ni primati upute
od bilo koje vlade ili bilo koje druge vlasti izvan Organizacije. I drave lanice
Ujedinjenih nacija istim su se propisom Povelje obvezale da e potovati iskljuivo meunarodno znaenje funkcija glavnoga tajnika i osoblja i da nee pokuati
utjecati na njih u obavljanju njihovih dunosti. Povelja takoer propisuje da e
se i osoblje svjetske organizacije uzdravati od svakoga ina koji je nespojiv s
njihovim poloajem meunarodnih slubenika odgovornih samo Organizaciji.
U osiguranju neovisnoga poloaja meunarodnih djelatnika napose je vano
sprijeiti utjecaj na njih od vlada njihovih vlastitih drava. Jer kada bi se svaki
dunosnik u vrenju svojih funkcija ponaao kao zatitnik interesa svoje vlade,
administrativni organi meunarodnih organizacija, napose onih univerzalnih,
bili bi u vrenju njihovih funkcija potpuno nedjelotvorni.
Ali kako smo naveli, privilegiji i imuniteti meunarodnih slubenika openito su ogranieniji u odnosu na one koje uivaju diplomatski agenti drava. I tu
su dole do izraaja posljedice funkcionalne teorije, tj. da se povlastice priznaju
jedino za postizanje ciljeva organizacije i za neovisno obnaanje funkcija u njoj.
Konvencija o privilegijima i imunitetima Ujedinjenih nacija osigurava pune
diplomatske imunitete samo glavnom tajniku i njegovim pomonicima. Ostalim
djelatnicima priznaje se imunitet od sudbenosti samo glede obavljanja poslova
koje su izvrili u slubenom svojstvu, ukljuujui tu izreene i napisane rijei.
Konvencija, nadalje, izriito predvia da glavni tajnik ima pravo i dunost nekoga slubenika liiti i toga ogranienoga imuniteta, i to u svim sluajevima kad bi
po njegovu miljenju taj imunitet ometao izricanje pravde i kada to ne bi utjecalo na interese Ujedinjenih nacija. U takvim sluajevima Vijee sigurnosti moe
liiti imuniteta samoga glavnog tajnika UN-a. Konvencija, nadalje, propisuje da
e Organizacija ujedinjenih nacija stalno suraivati s nadlenim vlastima drava
lanica da bi se olakalo pravilno funkcioniranje sudstva, potovanje redarstvenih propisa te sprijeile zloupotrebe navedenih privilegija, imuniteta i olakica.
Meunarodni se djelatnici, nadalje, oslobaaju pristojbi i poreza na plae
koje primaju za svoj rad u meunarodnoj organizaciji. Ali u nekim sluajevima
drava domain ne priznaje ta izuzea glede meunarodnih slubenika koji su

njezini vlastiti dravljani. To s jedne strane uvodi neravnopravnost u poloaju
slubenika, a s druge otvara mogunost da se fondovi organizacije, stvoreni
doprinosima svih drava lanica, prelijevaju u korist drave domaina.
Meunarodni djelatnici izuzimaju se, nadalje, iz obveza graanskih (civilnih)
dunosti, od propisa o useljavanju i formalnosti prijavljivanja stranaca i dr. U
sluaju meunarodnih kriza oni i lanovi njihovih obitelji uivaju iste olakice
radi naputanja zemlje u pitanju kao i diplomatski predstavnici.
421
51. PRETEE I OSNIVANJE UJEDINJENIH NACIJA

Bibliografija
ura POPOVI: Liga naroda, njen postanak, ureenje i rad, Beograd, 1930, 298 str.; Juraj
ANDRASSY: Liga naroda njezino ustrojstvo i djelovanje, Zagreb, 1931, 232 str.; La souverainet
et la Socit des Nations, RCADI 1937, Tome 61, pp. 641-761; Petar MANGOVSKI: Stvaranje
Organizacije ujedinjenih nacija, JRMP 1962, br. 3, str. 409-422; Dragovan EPI: Konferencija
UN o meunarodnoj organizaciji u San Franciscu (24. IV 26. VI. 1945), Naa zakonitost, 1965,
br. 4, str. 275-301; Branko VUKMIR: Pretee i osnivanje Organizacije Ujedinjenih naroda,
Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 19-44.
1. Pretee. Najstariji i do danas najvaniji cilj meunarodnoga organiziranja

bio je i ostao osiguranje trajnoga mira meu dravama sudionicama. Prvi nacrti
takvih organizacija nastali su u Europi u srednjemu vijeku, ali je bio dalek put
do njihova oivotvorenja. Neki od tih nacrta bili su usmjereni i na suzbijanje
ekspanzije neke strane sile ili religije.
Takvi veliki nacrti i planovi za ustanovljenje vjenoga mira i za suzbijanje stvarnog ili izmiljenog vanjskoga napadaa pojavljuju se u Europi ve u 13. stoljeu.
Navodimo nekoliko najzanimljivijih primjera.
Nakon konanog sloma kriarskih ratova arapskim osvojenjem Akre u 1291, posljednjega kranskog uporita na Bliskom istoku, francuski pravnik Pierre Dubois u
spisu pod naslovom De recuperatione Terrae sanctae iz 1305. predloio je stvaranje
saveza svih kranskih sila radi odranja njihova meusobnog mira. Za tu svrhu
zamislio je i stvaranje stalnoga arbitranog suda radi rjeavanja njihovih sporova
kojemu bi konana instanca bio papa.
Drugi takav poznati nacrt potjee od ekoga kralja Jirija Podjebrada iz 1461.
Kralj je predloio stranim dvorovima nacrt meunarodnoga ugovora kojim se imala ustanoviti federacija svih europskih kranskih vladara sa stalnim kongresom
njihovih ambasadora kao vrhovnim organom u Baselu. Uz odranje mira meu
europskim vladarima i rjeavanje njihovih uzajamnih sporova taj je savez trebao
imati za cilj i zajedniku obranu od Turaka te osloboenje podruja koja su oni ve
bili osvojili.
Francuz Emmeric Cruc je u 1623. objavio pamflet Le Nouveau Cyne. Njime
je zagovarao savez svih vladara svijeta, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost,
dakle i muslimanskih. Za zajedniki organ predloio je Vijee ambasadora u Veneciji,
koje bi rjeavalo uzajamne sporove i urazumljivalo kritelje mira. Taj se plan, dakle,
zasnivao na postojeem teritorijalnom i politikom status quo u Europi.
Sasvim drukije naravi bio je Veliki nacrt u sedam toaka koji je vojvoda Maximilien Sully predloio francuskom kralju Henriju IV. (1589 1610), a objavio ga je
u svojim memoarima. Kao nuan uvjet odranja mira Sully je zagovarao teritorijalnu preraspodjelu Europe u petnaest kranskih drava priblino jednake snage,
veliine i bogatstva. Taj se nacrt, dakle, zasnivao na ravnotei snaga kao preduvjetu

mira zbog koga je trebalo prekrojiti kartu Europe. Vrhovni organ trebalo je biti Veliko vijee od 40 lanova koje bi arbitriralo meu dravama lanicama i upravljalo
zajednikom oruanom silom u svrhu ratovanja protiv nevjernika, ukljuujui muslimane. Budui da se zasnivao na promjeni postojeega status quo, taj Veliki nacrt
bio je jo vie utopistian i neostvarljiv od ostalih.
Od male bi koristi bilo nabrajanje i opisivanje drugih slinih nacrta i planova o
vjenome miru, autori kojih su bili pojedinci. Meu njima su se ogledali i neki od
najveih mislilaca poput Nijemaca Leibniza, Kanta i Fichtea te anglosaksonskih
politikih mislilaca Williama Penna i Jeremyja Benthama.147
2. Sveta alijansa. Za stvaranje prvih organizacija drava s uzajamnim pravima i dunostima radi ouvanja danoga status quo i time osiguranja mira meu
lanovima presudni su bili dugotrajni i iscrpljujui ratovi u svjetskim razmjerima.
Nakon Francuske revolucije 1789. i Napoleonovih osvajanja, a to je razdoblje potrajalo etvrt stoljea, na Bekom kongresu 1815. ustanovljen je savez
najveih europskih sila koji je djelovao pod imenom Svete alijanse. Taj prvotni
etvorni savez obuhvaao je Rusiju, Austriju, Prusku i Britaniju, a u 1818. u svoje
redove primio je i poraenu Francusku, tada opet pod dinastijom Burbona.
To je bio elitistiki savez europskih vladara kojemu je cilj bio ouvanje njihovih dinastikih interesa, tj. socijalni status quo. Pobjednika koalicija vladara
eljela je obnoviti i ouvati naela legitimiteta i apsolutizma iz predrevolucionarnoga razdoblja i za tu je svrhu sebe ovlastila na intervenciju u svim dravama
u kojima bi te vrijednosti bile ugroene. Ugovorom iz 1815. vladari su se obvezali
da e ponavljati sastanke posveene zajednikim interesima i ispitivanju mjera
koje e poduzimati radi odranja mira u Europi.
Te pravne obveze bile su neprecizne, a to je davalo mogunost svakoj velesili da
se ogradi od zajednike akcije kada se za nju ispune uvjeti. Nisu bili precizirani ni
periodi zajednikih sastanaka vladara.
Kongresi Svete alijanse odrani su u Aaachenu 1818, u Troppau (danas Opavi u
ekoj) 1820, s nastavkom u Ljubljani 1821. te u Veroni 1822. Na kongresu u Ljubljani odluena je intervencija austrijskih trupa radi guenja revolucije u Kraljevini
Dviju Sicilija radi ponovnog uvoenja apsolutizma legitimnoga vladara. Nakon to je
izbila pobuna naroda u Pijemontu, Austrija je i ondje intervenirala. Na posljednjem
kongresu u Veroni odlueno je da Francuska ugui pobunu u panjolskoj.
Ali interesi drava lanica ozbiljno su se razilazili. Ve se u 1823. Britanija distancirala od Svete alijanse i proklamirala je naelo neintervencije. Otada su se prestali
147
Vidi saet opis drugih takvih planova, Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome
II, pp. 455-461. Vidi takoer, Arthur NUSSBAUM: A Concise History of the Law of Nations, New
York, 1950, pp. 135-136, 142.
423
odravati zajedniki kongresi. Nakon Srpanjske revolucije u Francuskoj 1830. i odcjepljenja Belgije od Nizozemske, utjecaj Svete alijanse na europske odnose vie se
nije osjeao. Ali po miljenju nekih povjesniara njezin kraj je doao tek revolucijom
u 1848. i bijegom iz Bea njezina posljednjeg zagovornika kneza Metternicha.
Naporedo sa slabljenjem Svete alijanse, u Europi sasvim neformalno djeluje koncert europskih velesila koji odluuje o svim vanim politikim pitanjima, a svoja
rjeenja namee malim europskim i ostalim zemljama. U Europi djeluje sustav ravnotee snaga, koji je privremeno naruen pobjedom Pruske nad Francuskom u 1870.
3. Liga naroda (1920 1946) (League of Nations, Socit des Nations). Izbijanjem Prvoga svjetskog rata sustav ravnotee snaga pretrpio je neuspjeh.
U tijeku toga rata, za koji se u poetku pretpostavljalo da e trajati kratko, naporedo s porastom ljudskih rtava i materijalnih gubitaka rasla je spoznaja o
potrebi ustanovljenja dugotrajnije svjetske organizacije sa stalnim organima
radi odranja trajnoga mira.
Razvoju te ideje o sustavu kolektivne sigurnosti, nasuprot ravnotei snaga,
mnogo je pridonio predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Woodrow Wilson. Po okonanju toga rata na Versailleskoj mirovnoj konferenciji 1919. dolazi
do sklapanja Pakta Lige naroda, iji je tekst bio uklopljen u Versailleski i druge
mirovne ugovore s pobijeenim dravama. Ali, suprotno oekivanjima, domovina Woodrowa Wilsona Sjedinjene Amerike Drave nije nikada postala
njezinim lanom. Naime, Senat te zemlje odbio je ratificirati mirovne ugovore.
Liga je naroda bila prva moderna organizacija. Glavna joj je svrha bilo ouvanje mira u svijetu. Imala je tri stalna organa. Skuptina se sastojala od predstavnika svih njezinih drava lanica. Vijee Lige sastojalo se od predstavnika
Glavnih saveznikih i udruenih sila iz Prvoga svjetskog rata te od predstavnika
etiriju drugih drava lanica Lige koje je birala Skuptina na rok koji je ona
odreivala. Poslije se broj nestalnih lanova poveavao do devet. Vijee je uz
suglasnost veine u Skuptini imenovalo i svoje nove stalne lanove.
S obzirom na to da su Sjedinjene Amerike Drave izostale iz lanstva Lige,
prvobitno su stalne lanice Vijea bile Britanija, Francuska, Italija i Japan. U 1926.
za stalnu je lanicu primljena Njemaka. Godine 1933. Japan i Njemaka napustili
su Ligu. Za stalnoga lana potom je izabran Sovjetski Savez, koji je tamo ostao do
pred konac 1939, kada je iz Lige iskljuen zbog agresije na Finsku. Prije toga, u 1937,
Ligu je napustila Italija. Nakon neuspjeha u sprjeavanju agresije, Ligu su naputale
i neke druge drave iz Europe i Latinske Amerike.
Skuptina i Vijee imali su nerazgraniene nadlenosti o svim pitanjima koja

su dirala u svjetski mir. U oba ta organa odluke su se u naelu morale usvajati
jednoglasno.

Liga je imala i stalno Tajnitvo sastavljeno od glavnoga tajnika, drugih tajnika
i ostaloga potrebnoga osoblja. Glavnoga tajnika imenovalo je Vijee na prijedlog
veine u Skuptini. Sjedite Lige bilo je u enevi.
Uz propise o kolektivnoj sigurnosti, Pakt Lige sadravao je propise o razoruanju,
mirnoj promjeni (peaceful change), o obvezatnoj registraciji i objavljivanju ugovora,
o sustavu mandata, o poboljanju uvjeta rada, o poloaju ena i djece, suzbijanju
trgovine drogama te druge propise o pozitivnoj suradnji meu dravama.
Okosnicu sustava kolektivne sigurnosti prema Paktu inila je uzajamna garancija cjelovitosti i neovisnosti svih drava lanica (lanak 10), posredovanje Vijea u
sluaju rata ili prijetnje ratom bilo gdje u svijetu (lanak 11) te kvaziarbitrana funkcija i postupak mirenja u svim sporovima koji bi mogli dovesti do raskida (lanak
12(1)). lanice Lige prihvatile su obvezu da nee pribjei ratu prije isteka roka od
tri mjeseca od presude ili izvjea Vijea Lige (u postupku mirenja).
Kolektivne sankcije svih drugih lanica Lige bile su prema Paktu predviene
protiv one lanice koja stupi u rat prije isteka roka od tri mjeseca ili protiv lanice
koja stupi u rat protiv one stranke u sporu koja je prihvatila presudu ili jednoglasno
izvjee Vijea Lige. Ekonomske, trgovake i sline sankcije trebale su nastupati
automatski, a vojne sankcije Vijee je moglo samo preporuiti. U sluaju izvjea o
mirenju koja se ne usvoje jednoglasno, obveza na kolektivne sankcije nije postojala.
Taj sustav pretrpio je neuspjeh jo u 1931, kada je Japan nekanjeno napao Kinu,
a naroito 1935. i 1936, kada polovine gospodarske sankcije nisu sprijeile faistiku Italiju da osvoji lanicu Lige Abesiniju. Jednoglasnost nije bila glavna smetnja u
radu Vijea. Liga je pretrpjela neuspjeh zbog odsutnosti volje i odlunosti njezinih
vodeih lanica, Britanije i Francuske, da primijene postojee mehanizme protiv
agresora.
Umjesto da se ispune oekivanja u potovanju obveza preuzetih Paktom, Ligu su
naputale stalne lanice njezina Vijea nakon to su poduzimale ine agresije (Japan,
Italija) ili su se na njih pripremale (Njemaka). One su potom osnovale savez protiv
Lige i njezinih lanica i to je dovelo do izbijanja Drugoga svjetskog rata.
Liga je formalno bila dokinuta na svojoj posljednjoj Skuptini odranoj u

enevi u travnju 1946, i to nakon to je Povelja UN-a ve stupila na snagu. Sva
imovina Lige prenijeta je u vlasnitvo nove Organizacije ujedinjenih nacija.
4. Osnivanje Ujedinjenih nacija. Izbijanje Drugoga svjetskog rata napadom

Njemake na Poljsku 1. rujna 1939. pokazalo je neuspjeh Lige naroda. Ali ideja
odranja meunarodnoga mira putem univerzalne meunarodne organizacije
ipak se odrala. Osnivanje nove i djelotvornije svjetske organizacije saveznike
su sile kroz cijelo vrijeme toga rata uzimale kao svoju prvenstvenu zadau.
Tako su predstavnici Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Amerikih Drava,
Sovjetskog Saveza i Kine u Moskovskoj deklaraciji od 1. studenog 1943. priznali
neophodnost ustanovljenja praktino u najskorije vrijeme ope meunarodne organizacije... za odranje meunarodnoga mira i sigurnosti.
425
U izvrenju te deklaracije predstavnici tih etiriju velesila sastali su se u Dumbarton Oaksu u Sjedinjenim Amerikim Dravama u kolovozu i rujnu 1944. Tamo
su skicirali osnove budue organizacije. Usvojeni prijedlog predviao je pet glavnih
organa: Opu skuptinu, Vijee sigurnosti, Meunarodni sud, Tajnitvo te Ekonomsko i socijalno vijee. Starateljsko vijee tada jo nije bilo predvieno. Na konferenciji
Roosevelta, Churchilla i Staljina u Jalti u veljai 1945. usvojena je jaltska formula
glede glasovanja u Vijeu sigurnosti.
Konferencija Ujedinjenih nacija o meunarodnoj organizaciji potom je odrana
u San Franciscu u razdoblju izmeu 25. travnja i 26. lipnja 1945, dakle u posljednjim
mjesecima Drugoga svjetskog rata. Na njoj su predstavnici pedeset pozvanih drava osnivaa (iskonski lanovi), na temelju prijanjih zakljuaka izradili i usvojili
cjelovit tekst Povelje Ujedinjenih nacija. Sveano su ga potpisali u zgradi Opere u
San Franciscu posljednjega dana Konferencije, 26. lipnja 1945. Meu dravama sudionicama bila je i Jugoslavija, zastupljena s predstavnicima koalicijske vlade Tito
ubai. Mjesto iskonskoga lana bilo je rezervirano i za Poljsku, koja e jedinstvenu
koalicijsku vladu (sastavljenu od predstavnika vlada iz Varave i Londona) ustanoviti
na sam dan potpisivanja Povelje. Drave osnivai UN-a bile su one drave koje su
prije toga navijestile rat silama Osovine. Neutralne i pobijeene drave u Drugome
svjetskom ratu, kao i one koje e naknadno stei neovisnost u procesu dekolonizacije, primane su u UN kao nove lanice.
Da bi se izbjeglo loe iskustvo nesudjelovanja Sjedinjenih Amerikih Drava

u Ligi naroda, lanak 110(3). Povelje UN-a predvidio je njezino stupanje na
snagu tek nakon polaganja ratifikacija kod drave domaina svih pet stalnih
lanica budueg Vijea sigurnosti (Kine, Francuske, Sovjetskog Saveza, Ujedinjenoga Kraljevstva i Sjedinjenih Amerikih Drava) te veine njezinih ostalih
drava potpisnica. Taj se uvjet ispunio 24. listopada 1945. i taj se datum danas
slavi kao Dan Ujedinjenih nacija. Potom su Povelju ratificirale i sve preostale
drave potpisnice.
U razdoblju izmeu 1944. i 1946. neke otprije postojee organizacije Meunarodna organizacija rada, Meunarodna unija za telekomunikacije i Svjetski
potanski savez usvojile su nune izmjene u svojim ustavima kako bi se mogle
pridruiti Ujedinjenim nacijama. Ali su u tome razdoblju osnovane i brojne
nove organizacije s namjerom da postanu njihove specijalizirane ustanove. Bili
su to Meunarodni monetarni fond, Svjetska banka za obnovu i razvoj, Meunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO), Organizacija UN-a za
prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO), Organizacija za poljoprivredu i prehranu (FAO) te Svjetska zdravstvena organizacija.
Time je izgraen cjelovit sustav Ujedinjenih nacija koji je predviao univerzalizam, regionalizam (s Panamerikom unijom i Arapskom ligom) te funkcionalizam (specijalizirane ustanove).
U vrijeme sastavljanja i usvajanja Povelje UN-a jo praktino nitko nije znao za
nuklearno oruje. Kako je navedeno, Povelja je potpisana 26. lipnja 1945. Izmeu

toga datuma i njezina stupanja na snagu 24. listopada, 16. srpnja u tajnosti je izvren uspjean pokus eksplozije atomske bombe. Takve su bombe potom baene na
Hiroimu 6. i na Nagasaki 9. kolovoza. Japan je kapitulirao 3. rujna 1945, to je bio
konac Drugoga svjetskog rata.
Utrka u nuklearnom i raketnom naoruanju koja je uslijedila, razdvojila je ovjeanstvo na dva neprijateljska bloka: na Sovjetski Savez sa svojim malobrojnim
saveznicima te na zapadne sile i ostale neovisne drave. Povelja UN-a nije predviala takav razvoj. Vijee sigurnosti iz svoje je nadlenosti moglo donositi odluke
prema glavi VII. Povelje, samo prethodnim usuglaavanjem stavova svih njegovih
pet stalnih lanica. To sueljavanje dovelo je do estoga pribjegavanja vetu, preteito Sovjetskog Saveza, da bi se sprijeilo preglasavanje. Povelja izriito ne predvia
pravo veta, nego jednoglasan nastup velikih sila. Ali kada se god ta jednoglasnost
ne postigne, kolektivna akcija UN-a postaje nemogua.
Nakon to je 1. listopada 1949. u Pekingu ustanovljena nova vlada Narodne Republike Kine, zapadni blok je sve do 1971. sprjeavao da ona zauzme mjesto Kine
u UN-u, a napose u Vijeu sigurnosti. U tome dugakom razdoblju Kina je bila
neadekvatno zastupljena s nacionalistikom vladom s Tajvana. Vlada u Pekingu do
danas nije uspjela taj otok uklopiti u podruje pod svojom kontrolom. Posljedica
toga neadekvatnoga predstavnitva jedne od velikih sila bila je da Vijee sigurnosti
nije uope vrilo svoje nadlenosti i odgovornost u sukobu u Vijetnamu, i to od
1954. do 1975. godine.
Od polovice pedesetih godina blokovsku podjelu Istoka i Zapada te opasnost
od izbijanja nuklearnoga sukoba nastojao je ublaiti Pokret nesvrstanih zemalja.
Osnivai i istaknuti lanovi toga pokreta bili su biva Jugoslavija, Indija, Egipat te
potom Indonezija i neke druge drave. Kao rezultat procesa dekolonizacije taj je
pokret zadobio veinu u Opoj skuptini.
Najvei dio tih politikih tekoa otklonjen je tek polovicom osamdesetih godina
stupanjem Mihaila Gorbaova na elo vladajue Komunistike partije u Sovjetskom
Savezu. Otada Sovjetski Savez, a po njegovu raspadu koncem 1991. i Ruska Federacija, vode politiku suradnje s ostalim stalnim lanicama Vijea sigurnosti. Mijenja
se i odnos u toj zemlji prema ljudskim pravima i nadlenostima Meunarodnoga
suda te drugih nepristranih sudskih i arbitranih tijela u rjeavanju meunarodnih
sporova. Ali, naravno, ni ti odnosi nisu uvijek lagani i bez razmirica.
Time je kolektivna oruana akcija Vijea sigurnosti u skladu s propisima Povelje
postala moguom protiv agresije Iraka na Kuvajt poetkom 1991. Ali kolektivne
mjere UN-a potom doivljuju propast u unutarnjem sukobu u Somaliji izmeu 1992.
i 1994, a napose u Bosni i Hercegovini. Daytonski sporazum sklopljen je koncem
1995. izvan Svjetske organizacije, a nadgledanje mira najprije je povjereno trupama
pod vodstvom NATO-a te potom onima Europske unije. Danas se kolektivne akcije
npr. na Kosovu smiljaju u suradnji Sjedinjenih Amerikih Drava, Europske unije
i Ruske Federacije.
Neko su intelektualci polagali silne nade u Ujedinjene nacije. U njima su gledali
sredite budue integracije cijelog svijeta te postupne evolucije nedemokratskih su-
427
stava u mnogim zemljama. Stoga je u prijanjim udbenicima meunarodnog prava

toj organizaciji i njezinim specijaliziranim ustanovama posveen nerazmjerno velik
prostor. I premda se nakon vie od pola stoljea djelatnosti UN-a razvoj meunarodnih odnosa odvija nekim drugim smjerom, vie nitko ne zamilja da je ta organizacija
nepotrebna, da bi je trebalo ukinuti ili zamijeniti nekom novom organizacijom. Ali
pred njom stoji potreba temeljitih reformi.
52. LANOVI UJEDINJENIH NACIJA I POLOAJ

DRAVA NELANICA
Bibliografija
Nathan FEINBERG: Ladmission de nouveaux membres la S.d.N. et lO.N.U., RCADI 1952,
tome 80, pp. 293-393; Unilateral Withdrawal from the U.N., The Indonesian Intermezzo, AJIL
1967, pp. 182-219; E. SCHWELB: Withdrawal of the U. N., ibid., pp. 661-672; Yehuda BLUM:
Eroding the United Nations, The Hague, 1993, 304 p.
1. Iskonske i naknadno primljene drave lanice. Iskonske (prvotne) lanice UN-a sve su one drave koje su sudjelovale na osnivakoj konferenciji u
San Franciscu i potom ratificirale Povelju. Kako smo naveli, njih je u 1945. s
Poljskom bila 51. Meu njima su bile etiri koje te godine jo nisu bile suverene drave. Bili su to Filipini, koji su stekli punu neovisnost od Sjedinjenih
Amerikih Drava u 1946, Indija (neovisna od 1947) te Bjeloruska i Ukrajinska
Sovjetska Socijalistika Republika (neovisne tek od 1991).
Uz te etiri zemlje i pet stalnih lanica Vijea sigurnosti, iskonske lanice UN-a
bile su sljedee drave: Australija, Belgija, ehoslovaka, Dominikanska Republika,
Grka, Gvatemala, Haiti, Honduras, Jugoslavija, Junoafrika Unija, Kanada, Kostarika, Kuba, Luksemburg, Nikaragva, Nizozemska, Norveka, Novi Zeland, Panama,
Poljska, Salvador, Bolivija, Brazil, ile, Ekvador, Egipat, Etiopija, Irak, Iran, Kolumbija, Libanon, Liberija, Meksiko, Paragvaj, Peru, Saudijska Arabija, Sirija, Turska,
Urugvaj, Venezuela, Argentina i Danska.
Iskonske su lanice na temelju svoje suverenosti osnovale tu organizaciju i

stoga one same nisu mogle biti podvrgnute postupku primanja. Ali su potom
imale pravo odluivanja o primanju svih novih drava u lanstvo. Tako je i u
ostalim meunarodnim vladinim organizacijama.
Prema lanku 4(1). Povelje: lanovima Ujedinjenih nacija mogu postati sve
ostale miroljubive drave koje prihvate obveze sadrane u ovoj Povelji i koje su
po ocjeni Organizacije sposobne i voljne izvravati te obveze.
U savjetodavnom miljenju iz 1948. o Uvjetima za primanje neke drave u lanstvo UN-a Meunarodni je sud zakljuio: Predvienih uvjeta, dakle, ima pet: treba
(1) biti drava; (2) biti miroljubiva; (3) prihvatiti obveze iz Povelje; (4) biti sposobna
izvravati te obveze; (5) biti voljna to initi. (p. 62).
Inae nema nikakve druge diskriminacije izmeu iskonskih i naknadno primljenih drava lanica. Sve drave lanice imaju prema Povelji jednaka prava
i obveze, s time da pet stalnih lanica Vijea sigurnosti imaju i neka posebna
prava u odluivanju, na koja emo upozoriti.
52. LANOVI UJEDINJENIH NACIJA I POLOAJ DRAVA NELANICA
429
lanak 4(2). Povelje potom predvia: Svaka se takva drava prima u lanstvo Ujedinjenih nacija odlukom Ope skuptine na preporuku Vijea sigurnosti. Iz politikih razloga nakon osnutka UN-a veoma je brzo izbio spor o
tumaenju lanka 4.
U gornjemu savjetodavnom miljenju Sud je zakljuio da drava lanica koja je
pozvana da se izjasni glasovanjem, bilo u Vijeu sigurnostibilo u Opoj skuptini
o primanju nove drave u lanstvo, nema pravo vezivati svoj pristanak uvjetima
koji nisu izriito predvieni u stavku 1. lanka 4. Takva drava naroito ne smije
svoj pozitivan glas uvjetovati primanjem u lanstvo i drugih drava zajedno s tom
dravom (p. 65).
Ali je u novomu savjetodavnom miljenju iz 1950. o Nadlenosti Ope skuptine
o primanju neke drave u lanstvo UN-a Sud precizirao da Opa skuptina nema
pravo primiti novu lanicu ako Vijee sigurnosti nije preporuilo njezino primanje,
bilo stoga to odnosna drava (u njemu) nije dobila dovoljan broj glasova bilo stoga
to je neka stalna lanica glasovala protiv (p. 10.).
U stvarnosti je Vijee sigurnosti organ koji odluuje o primanju u lanstvo,

a Opa skuptina potom donosi konanu odluku koja je gotovo redovito potvrdna.
Na poetku djelovanja UN-a mali je broj drava bio priman u lanstvo. U 1946.
to su bili Afganistan, Island, vedska i Tajland, u 1947. Jemen i Pakistan, u 1948.
Burma, u 1949. Izrael te u 1950. Indonezija. Potom je izbio politiki spor o primanju
u lanstvo veega broja neutralnih i pobijeenih drava iz Drugoga svjetskog rata
te nekih novih drava. Na koncu, suprotno savjetodavnom miljenju Suda iz 1948,
u paketu je u 1955. primljeno sljedeih 16 drava: Albanija, Austrija, Bugarska,
Cejlon (ri Lanka), Finska, Irska, Italija, Jordan, Kamboda, Laos, Libija, Madarska, Nepal, Portugal, Rumunjska i panjolska. Japan je primljen u UN u 1956. Osim
nekolicine iznimaka, od te godine u lanstvo su bez veih tekoa primane nove
drave odmah po stjecanju neovisnosti.
Problema je bilo s podijeljenim dravama. Dvije njemake drave zajedno su
primljene u UN u 1972, Vijetnam nakon svoga ujedinjenja u 1977, a Sjeverna i Juna
Koreja tek u 1991. I Banglade je zbog protivljenja Kine primljen u lanstvo UN-a
1974, iako se od Zapadnoga Pakistana odvojio jo u 1971.
Malim europskim i drugim dravama u poetku je sprjeavano primanje u UN,
navodno zbog toga to nisu bile u stanju ispunjavati sve obveze prema Povelji. One,
naime, nemaju nikakvih ili imaju beznaajne oruane snage. Ali poetkom devedesetih godina u UN su primljene sve male drave koje su to traile, i to Lichtenstein
1990, San Marino 1992. te Monaco i Andorra 1993.
Pokatkad se broj lanica UN i umanjivao, i to ujedinjenjem dviju drava lanica
ili pripajanjem jedne drugoj. Dvije iskonske lanice Egipat i Sirija spojile su se u
1958. u Ujedinjenu Arapsku Republiku. Ali nakon to se u 1961. Sirija odvojila, ona
je produljila lanstvo u UN-u bez postupka novoga primanja.

Ujedinjenjem Tanganjike (lana od 1961) i Zanzibara (lana od 1963), od 1969.
bez drugih formalnosti lanica je postala jedinstvena drava Tanzanija. Isto tako,
nakon to su se u 1990. Arapska Republika Jemen i Narodna Demokratska Republika
Jemen ujedinile u Republiku Jemen, ona je opet bez postupka primanja zamijenila
u UN-u dvije svoje drave prethodnice. Ali nakon to se iste te godine Demokratska Republika Njemaka pripojila Saveznoj Republici Njemakoj, ona je brisana iz
lanstva jer je prestala postojati kao suverena drava.
Raspadom nekih drava lanica broj lanica UN-a naglo se uveavao. Nakon
raspada Sovjetskoga Saveza, bez izmjena u tekstu Povelje i bez postupka primanja,
Ruska Federacija zauzela je njegovo mjesto u Vijeu sigurnosti, u ostalim organima
UN-a i u svim drugim organizacijama. Ukrajini i Bjelorusiji nije bio potreban postupak primanja. Ostale drave sljednice bez tekoa su primane u lanstvo UN-a,
kao i tri baltike zemlje koje na taj poloaj ne pretendiraju.
Raspadom eko-Slovake Federacije koncem 1992. u sijenju sljedee godine
u lanstvo UN-a primljene su eka Republika i Slovaka Republika, i to obje kao
nove drave.
Raspadom SFRJ nastali su neki problemi. Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija u lanstvo UN-a zajedno su primljene 22. svibnja 1992. Zbog grkoga osporavanja imena Makedonije ona je u UN primljena tek 8. travnja 1993, i to pod
privremenim, ali udnim imenom: Biva Jugoslavenska Republika Makedonija.
Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) primljena je kao nova drava 1.
studenoga 2000. Do tada je ona pretendirala na kontinuitet s propalom SFRJ, koji
joj, za razliku od Ruske Federacije u odnosu na bivi Sovjetski Savez, nikada nije bio
openito priznat. Od 4. veljae 2003. ta drava mijenja ime u Srbija i Crna Gora.
Crna Gora proglauje neovisnost 3. lipnja 2006, i ve 28. lipnja primljena je u lanstvo UN-a. Kosovo proglauje neovisnost 17. veljae 2008, ali se njegovu primanju
u UN za sada odupiru Ruska Federacija, Kina, Srbija i jo neke druge drave.
Danas su praktino sve suverene drave svijeta lanice UN-a.148 vicarska je u to
lanstvo na svoj zahtjev primljena tek 10. rujna 2002, premda brojni organi UN-a
otprije imaju sjedite u enevi. Drava Vatikanskoga Grada, koja je u simbiozi sa
Svetom Stolicom, jedina je koja nije nikada zatraila primanje u lanstvo. Ali je i
ona lanica nekih specijaliziranih ustanova UN-a i poziva se na konferencije pod
okriljem UN-a. Vladi s Tajvana sprjeava se suradnja s UN-om jer veina drava
svijeta smatra da je taj otok dio Kine.
Ali bi se moglo sumnjati u to da neke lanice UN-a s manje od 100 000 stanovnika
ispunjavaju uvjete da su drave. Teko je, naime, na takve zemlje primjenjivati naelo
suverene jednakosti u odnosu na druge drave lanice koje nisu stalne lanice Vijea
sigurnosti, a imaju vie od stotinu milijuna stanovnika, poput Indije, Indonezije,
Brazila, Pakistana ili Bangladea.
148
To se ne moe tvrditi za Tursku Republiku Sjeverni Cipar, Junu Osetiju i Abhaziju.
431
Uz sve navedeno, nakon to je Vlada u Pekingu u 1971. zauzela mjesto Kine, a

u 1972. su u lanstvo UN primljene dvije njemake drave, moe se smatrati da su
Ujedinjene nacije otada uglavnom ostvarile svoj cilj univerzalnosti. Danas Organizacija ima 192 drave lanice.
2. Prava i dunosti drava lanica UN-a. Sve drave lanice imaju pravo
sudjelovati i glasovati na redovitim i izvanrednim zasjedanjima Ope skuptine
o svim pitanjima koja su na dnevnom redu. One u njoj mogu birati i biti birane
za lanice drugih organa koje ona imenuje. Radi se o nestalnim lanicama Vijea
sigurnosti i o svim lanicama Ekonomskog i socijalnoga vijea. U Opoj skuptini one takoer biraju lanove Meunarodnog suda u Den Haagu, glavnoga tajnika UN-a te lanove pomonih organa poput Komisije za meunarodno pravo.
Putem notifikacije pristupa ili po jednostavnom postupku primanja, drave
lanice UN-a mogu bez tekoa postati lanicama veine specijaliziranih ustanova UN-a. Samo je u financijskim organizacijama (Meunarodni monetarni
fond i Svjetska banka za obnovu i razvoj) primanje u lanstvo uvjetovano ispunjenjem i nekih drugih uvjeta.
Drave lanice UN-a pozivaju se na sve diplomatske konferencije u krilu
UN-a, na kojima njihovi predstavnici mogu raspravljati i sudjelovati u odluivanju o predloenim nacrtima konvencija i o drugim zakljucima.
Kako je bilo navedeno (supra, 35), priznanje nove drave ima deklaratoran, a
ne konstitutivan uinak i nova drava stvarno postoji ako ima stanovnitvo, teritorij i suverenu vlast. Unato tomu, svakoj je novoj dravi vrlo vano da odmah po
proglaenju svoje neovisnosti, uz priznanje od drugih drava, bude primljena i u
lanstvo UN-a. Nova drava, naime, ne moe odravati normalne dvostrane odnose
s dravom koja joj je uskratila priznanje, a prije primanja u lanstvo UN-a ona je
praktino izolirana u mnogostranim odnosima u meunarodnoj zajednici.
Sve drave lanice prihvatile su brojne pravne obveze iz Povelje UN-a kao
ugovornoga instrumenta kojemu su stranke. Najvanije od tih obveza sroene
su u lanku 2. i lanku 1. Povelje. Neka od tih naela Ujedinjenih nacija ve su
u 1945. bila potvrda pravila opega obiajnog prava na snazi, dok su se druga
naknadno u njih transformirala. Stoga po obiajnoj osnovi ta naela pravno obvezuju i drave nelanice. Tu se radi o temeljnim pravima i dunostima drava
ili, kako ih neki nazivaju, temeljnim naelima meunarodnoga prava, koja su
vrst imperativnih normi opega meunarodnog prava (vidi supra, 2, pod 2b,
i 31).
Ali su drave lanice UN-a Poveljom preuzele i niz posebnih ugovornih obveza, i to poglavito temeljem njezine glave VII, koja predvia djelovanje u sluaju prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije. U tome su sklopu lancima 25.
i 48. Povelje one unaprijed prihvatile izvravati odluke koje Vijee sigurnosti u

tim situacijama i temeljem te glave usvoji u skladu s Poveljom. O odnosu drava
nelanica prema tim odlukama bit e rijei dalje.
I napokon, toka 7. lanka 2. Povelje predvia sljedee: Nita u ovoj Povelji ne ovlauje Ujedinjene nacije da se mijeaju u poslove koji po svojoj biti
pripadaju pod unutarnju nadlenost drave, niti ne obvezuje drave lanice da
takve poslove podnose na rjeavanje prema ovoj Povelji; ali to naelo ne dira u
primjenu prisilnih mjera prema glavi VII.
Taj je izuzetak tijekom vremena veoma mnogo izgubio na vanosti. Opseg
te iskljuive unutarnje nadlenosti svake drave odreen je granicama opega
meunarodnog prava (supra, 31, pod (3)). Danas je sigurno da u tu nadlenost
vie ne pripada odnos drave prema njezinim vlastitim graanima jer je svaka
drava duna potovati njihova ljudska i manjinska prava. Time se automatski
iri nadlenost organ UN-a, koji prema Povelji imaju pravo raspravljati o tim
pitanjima. A s obzirom na to da se i posljedice oneienja okolia rijetko kada
mogu zaustaviti na granicama jedne drave, i ta je nadlenost sve vie predmetom ureenja na meunarodnoj razini, ukljuujui tu diplomatske konferencije
pod okriljem UN-a.
Uz to, ak ako u nekoj oblasti koja pripada u njezinu iskljuivu nadlenost (npr.
o uvjetima podjele vlastitoga dravljanstva), drava u pitanju preuzme ugovorne
obveze prema nekoj drugoj dravi, i ta njezina nadlenost prestaje biti iskljuiva.
Iako bi danas nekoj dravi bilo teko dokazati da neko posebno pitanje pripada u njezinu iskljuivu nadlenost, a teret bi dokazivanja pao na nju, odralo
se pravilo da drava lanica nije duna voditi rauna o preporukama i odlukama organa UN-a u oblastima u kojima oni nisu nadleni. Njihova nadlenost
propisana je odredbama Povelje, ali se moe i implicirati iz ciljeva Organizacije.
Uz ostalo, ugovorna je obveza drava lanica da snose svaka svoj dio trokova
Ujedinjenih nacija kako ih rasporedi Opa skuptina.
3. Posebni poloaj u UN-u stalnih lanica Vijea sigurnosti. Unato prvomu naelu Ujedinjenih nacija iz lanka 2(1). Povelje, koje propisuje: Organizacija se temelji na naelu suverene jednakosti svih svojih lanova, tekst Povelje
dosljedno ga se ne pridrava.
U lanku 23. izrijekom je propisano da su stalni lanovi Vijea sigurnosti
Kina, Francuska, Savez Sovjetskih Socijalistikih Drava (danas Ruska Federacija), Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske i Sjedinjene Amerike Drave. Dalje je propisano da se odluke Vijea sigurnosti o svim pitanjima,
osim pitanja postupka, donose potvrdnim glasovima devetorice (prije revizije
Povelje iz 1963. sedmorice) lanova ukljuujui glasove svih stalnih lanova,
ali s time da se stranke u sporu suzdre od glasovanja kod odluka prema glavi
433
VI. i lanku 52. stavak 1. (lanak 27(3)). To znai da se bez pristanka bilo kojega
stalnoga lana ne moe usvojiti ni jedna odluka u tome organu, koji je prvenstveno odgovoran za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti (lanak 24(1)).
Tekst Povelje, dakle, predvia jednoglasnost svih pet stalnih lanova pri donoenju odluka i preporuka u Vijeu sigurnosti. Ipak se od poetka njegova rada taj propis
tumaio tako da uzdravanje od glasovanja (ili odsutnost) nekoga stalnog lana ne
sprjeava usvajanje odluke ako je za nju glasovalo najmanje devet lanova. To specijalno obiajno pravilo potvreno je u savjetodavnom miljenju Meunarodnog suda
o Namibiji iz 1971. (v. supra, 12, pod (c)). Ali se nikakva odluka ne moe donijeti
ako je neka stalna lanica glasovala protiv nje, tj. ako je uloila veto.
Putem tzv. dvostrukog veta stalna lanica moe sprijeiti donoenje ak i odluke
koja pripada u pitanja postupka. Ako ona postavi pitanje o tome je li neko pitanje
proceduralno ili ne, odluka o tome donosi se kao da se radi o sutinskom (bitnom)
pitanju. Ipak, prema Poslovniku Vijea sigurnosti, njegov predsjednik moe odluiti
da je neko pitanje proceduralne naravi ako tu njegovu predsjedniku odluku podri
bilo kojih devet lanova toga organa.
Stalna lanica moe izbjei i dunost da se uzdri od glasovanja u sporovima
kojih je stranka. Neki takav spor ona sama moe okvalificirati situacijom za koju
taj izuzetak nije predvien.
Posebna prava stalnih lanova Vijea sigurnosti ne mogu se mijenjati ili dokidati bez njihova pristanka. U lanku 108. propisano je da izmjene Povelje stupaju
na snagu za sve lanove UN-a kada ih dvije treine lanova, ukljuujui sve stalne lanove Vijea sigurnosti, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima.
Stalna lanica praktino ne moe biti ni iskljuena iz UN-a jer prema lanku
6. Povelje za to treba prijedlog Vijea sigurnosti, koji ona tamo moe svojim
vetom sprijeiti.
Stalne lanice mogu sprjeavati ili ometati donoenje ne samo odluka koje
spadaju u nadlenost Vijea sigurnosti nego i onih za koje je potrebna preporuka
toga organa, npr. o primanju neke drave u lanstvo u UN-a. Njihovi dravljani
redovito se biraju za lanove Meunarodnoga suda u Den Haagu. Velike sile uz
to imaju osiguran poseban poloaj u izvrnim organima veine specijaliziranih
ustanova UN-a.
Otkada djeluje UN, traje rasprava o tome je li taj posebni poloaj drava lanica
Vijea sigurnosti opravdan ili ne. Sigurno je da on nije u skladu s naelom suverene
jednakosti svih drava lanica UN-a, koje je inae osigurano pri glasovanju u Opoj skuptini. Tamo svaka drava lanica ima samo po jedan glas. Ali tijela od 19 i
vie predstavnika drava lanica teko da su u stanju donositi djelotvorne odluke
u izvanrednim situacijama. Uz to, razlike izmeu najmanjih i najmnogoljudnijih
drava lanica postale su previe velike.

S druge strane, direktorij pet velikih sila pobjednica u Drugome svjetskom ratu,
koji je okonan prije vie od pola stoljea, imao bi smisla tek kada svaka od njih ne bi
zloupotrebljavala svoj posebni poloaj u egoistine svrhe. Ali je od polovice osamdesetih godina prologa stoljea takvih primjera manje negoli u doba hladnoga rata.U
naporima za temeljitim izmjenama Povelje poloaj stalnih lanica Vijea sigurnosti
za sebe trae ujedinjena Njemaka, Japan, ali i Indija, Brazil i neke druge drave. Jo
nije na vidiku rjeenje toga problema.
4. Suspenzija, iskljuenje iz lanstva i povlaenje iz UN-a. Povelja UN-a

predvia propise o suspenziji lanskih prava u Organizaciji.
lan UN-a koji je zaostao u plaanju svojih financijskih prinosa Organizaciji za protekle pune dvije godine gubi pravo glasa u Opoj skuptini (ali ne
i u drugim organima kojih je lan). Ipak mu Opa skuptina moe dopustiti
da glasuje ako je neplaanje uzrokovano okolnostima koje ne ovise o njegovoj
volji (lanak 19). Radi se o tzv. maloj suspenziji, koja osim prava glasa ne liava
odnosnu dravu da sudjeluje u raspravama u Opoj skuptini.
Vie je drava odbijalo plaati svoje lanske udjele ili njihov dio iz politikih
razloga. U ezdesetim su godinama Francuska, Belgija, Sovjetski Savez i neke druge
zemlje odbijale snositi svoj dio trokova za trupe UN-a u Kongu jer su tamo bile
upuene temeljem rezolucija Ope skuptine, a ne odlukama Vijea sigurnosti prema glavi VII. Povelje. Neplaanje udjela Sjedinjenih Amerikih Drava kroz vie
godina u novije vrijeme dovelo je UN na rub financijske propasti. Ta zemlja trai
krupne promjene u organizaciji golemog i skupoga birokratskog aparata. Ali ni u
jednom od tih sluajeva nije bilo volje da se na te drave primijeni lanak 19. Povelje.
Opa skuptina moe na preporuku Vijea sigurnosti suspendirati vrenje

lanskih prava i povlastica lanu UN-a protiv kojega je Vijee sigurnosti poduzelo preventivnu ili prisilnu akciju. Rije je o tzv. velikoj suspenziji, koja se odnosi
na sva lanska prava u svim organima UN. Ali vrenje tih prava moe ponovo
uspostaviti smo Vijee sigurnosti (lanak 5), nakon to obustavi takvu akciju.
Napokon Opa skuptina moe na preporuku Vijea sigurnosti iskljuiti
iz Organizacije lana UN-a koji uporno kri naela sadrana u ovoj Povelji
(lanak 6). Ni ta krajnja mjera iskljuenja iz lanstva jo nije poduzeta.
U praksi su se protiv takvih zemalja poduzimale druge mjere. Izmeu 1974.
i 1993. u Opoj skuptini, ali i u nekim specijaliziranim ustanovama, sprjeavalo
se sudjelovanje predstavnika June Afrike u raspravama. Na prijedlog Odbora za
vjerodajnice, predsjednik Ope skuptine nije priznavao to pravo predstavnicima
te zemlje zbog njezine politike apartheida. Bojkot je prestao nakon to je u Junoj
Africi okonana ta politika. Pokuaji istih mjera protiv Izraela nisu uspijevali.
Kako je prije navedeno, temeljem rezolucija Vijea sigurnosti i Ope skuptine predstavnicima SRJ sprijeeno je sudjelovanje u radu organa UN-a (same Ope
435
skuptine i Ekonomskoga i socijalnog vijea), sve do njezina primanja u lanstvo

UN-a kao nove drave, nakon pada Slobodana Miloevia s vlasti koncem 2000.
godine.
Povelja namjerno ne sadri propise o povlaenju iz lanstva UN-a, da se time

ne bi potaknula praksa koja je bila pogubna za Ligu naroda. Ali je povlaenje iz
lanstva neke meunarodne organizacije suvereno pravo svake drave, osim ako
je unaprijed podvrgnuto posebnim uvjetima propisanima u njezinu ugovoru-ustavu.
I pripremni radovi (travaux prparatoires) Konferencije iz San Francisca potvruju da je pravo povlaenja svojstveno suverenosti svake drave.
Bilo je vie primjera povlaenja drava iz specijaliziranih ustanova UN-a. Npr.
Sjedinjene Amerike Drave povukle si se iz Meunarodne organizacije rada u 1977.
i u nju se vratile u 1982. Sjedinjene Amerike Drave, Ujedinjeno Kraljevstvo i Singapur privremeno su se povukli od 1984. iz lanstva UNESCO-a te se tamo poslije
vratili. Time su toj ustanovi nanijeli velike financijske neprilike jer je bila liena
njihovih lanskih udjela.
Iz UN-a se do sada povukla samo Indonezija u 1965. Ali nakon vojnoga udara
pod vodstvom generala (i kasnijega predsjednika) Suharta, ta se zemlja sljedee
godine vratila u tu organizaciju. Od nje se nije trailo da se podvrgne postupku
novoga primanja u lanstvo, nego se njezino povlaenje uzelo kao privremena
suspenzija lanstva. Od nje se za proteklu godinu trailo da Organizaciji plati
10% njezina godinjega financijskog doprinosa.
5. Poloaj drava nelanica prema Povelji UN-a. Osim glede Drave Vatikanskoga Grada, taj je poloaj danas akademsko pitanje, ali je neko bio veoma vaan.
Povelja predvia pravo drave koja nije lanica UN-a da upozori Vijee sigurnosti
ili Opu skuptinu na svaki spor kojega je strana ako za taj spor prihvati obveze o
mirnom rjeavanju propisane u Povelji (lanak 35(2)). Uz priznanje nadlenosti tih
organa da raspravljaju o sporu, ostale obveze iz Povelje danas su dio opega meunarodnog prava. Radi se o zabrani prijetnje silom ili njezine upotrebe u rjeavanju
sporova. Poput drava lanica, takva se drava poziva da sudjeluje bez prava glasa u
raspravljanju toga spora pred Vijeem sigurnosti (lanak 32). Moe se pretpostaviti
da isto vrijedi i glede Ope skuptine.
Iako je Statut Meunarodnoga suda, jednoga od glavnih organa UN-a, sastavni
dio Povelje, Povelja doputa da neka drava nelanica moe postati strankom Statuta
uz uvjete koje za svaki posebni sluaj odredi Opa skuptina na preporuku Vijea
sigurnosti (lanak 93(2). Povelje). Tako je vicarska stranka Statuta Suda od 1948,
a Nauru od 1988. I neke druge drave bile su strankama Statuta prije nego to su
primljene u lanstvo UN-a.
Odluke Vijea sigurnosti usvojene temeljem glave VII. Povelje pravno ne obvezuju drave nelanice UN-a. Ali toka 6. njezina lanka 2. predvia da Organizacija
osigurava da drave koje nisu lanice Ujedinjenih nacija postupaju u skladu s ovim
naelima koliko je to potrebno za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.

Ako bi, dakle, neka drava nelanica odbila potovati neku takvu rezoluciju Vijea
sigurnosti (to inae nije njezina pravna obveza), Organizacija i njezine drave lanice mogu je na to prisiliti kao savez drava koji je sebi prisvojio pravo da odrava
meunarodni mir i sigurnosti.
vicarska je i prije 2003. dragovoljno izvravala ekonomske sankcije koje je Vijee
sigurnosti usvajalo protiv nekih drava. Ta bi se pitanja, meutim, mogla ubudue
nametnuti ako bi po primjeru iz prakse u predratnoj Ligi naroda neke jake drave
napustile UN.
Poput nekih oslobodilakih pokreta, dravama nelanicama moe se priznati
poloaj promatraa u Opoj skuptini. Taj poloaj danas ima samo Sveta Stolica,
koja u New Yorku ima svoju stalnu promatraku misiju.
53. ORGANI UJEDINJENIH NACIJA
437

Bibliografija
Olga UKOVI: Poloaj i uloga generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Beograd, 1967, 296
str.; Z. M. KLEPACKI: The Organs of International Organizations, The Hague, 1978, 138 p.; M.
MARIN-BOSCH: Votes in the UN General Assembly, The Hague, 1997, 237 p.
Organizacija ujedinjenih nacija djeluje kroz mnotvo stalnih i pomonih

organa. Povelja predvia est glavnih organa UN-a, i to: (1) Opu skuptinu;
(2) Vijee sigurnosti; (3) Ekonomsko i socijalno vijee; (4) Starateljsko vijee;
(5) Meunarodni sud u Den Haagu; i (6) Tajnitvo.
1. Opa skuptina jedini je plenarni i demokratski organ u kojemu su sve
drave lanice zastupljene s najvie po pet predstavnika. Svaka lanica ima jedan glas.
Opa skuptina ima opu nadlenost. Prema lanku 10. Povelje, ona moe
raspravljati o svim pitanjima ili predmetima koji ulaze u okvir Povelje ili se odnose na ovlasti ili funkcije bilo kojega drugog organa predvienoga Poveljom. O
svim tim pitanjima ona moe davati preporuke dravama lanicama i/ili drugim
organima UN-a. Ona prima i razmatra izvjea ostalih organa UN-a.
Ako neko pitanje koje prema Povelji pripada u nadlenost UN-a nije izrijekom dano u nadlenost nekoga drugog organa, za njegovo razmatranje nadlena
je Opa skuptina (supsidijarna nadlenost).
U vrenju te ope nadlenosti Ope skuptine, Povelja predvia samo jedno
ogranienje. Dok glede nekoga spora ili situacije Vijee sigurnosti vri funkcije
predviene Poveljom, ona ne moe davati nikakve preporuke koje se odnose na
taj spor ili situaciju, osim ako Vijee sigurnosti to od nje zatrai (lanak 12(1)).
Ali iako ima opu nadlenost, Opa skuptina donosi o svim pitanjima rezolucije koje u naelu imaju domaaj pravno neobvezujuih preporuka. Od toga
su, meutim, izuzetak odluke o raspodjeli trokova UN-a, koje su obvezujue
za drave lanice. Neke su odluke po svojoj naravi obvezujue, naroito za organe UN-a, poput npr. one o primanju novoga lana u UN ili o izboru drava
ili pojedinaca u druge organe.
Neke rezolucije mogu imati neizravno obvezujui znaaj za sve drave svijeta ako potvruju naela opega obiajnog prava ve na snazi, ili ako se naela
potvrena u njima naknadno transformiraju u to pravo. Po pravilu, premda
nedosljedno, te rezolucije nose naziv deklaracija (v. supra, 9, pod 4).
Odluke Ope skuptine o vanim pitanjima donose se dvotreinskom veinom lanova koji su prisutni i glasuju. Uzdravanje od glasovanja i odsutnost

predstavnika ne uzimaju se u obzir pri brojenju. Stoga pokatkad dvotreinska
veina moe biti manjina u odnosu na ukupan broj drava lanica UN-a. Meu
vanim pitanjima jesu preporuke koje se odnose na odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti, izbor lanova drugih organa UN-a, primanje novih lanova
u UN, suspenzija i iskljuenje lanova te pitanja prorauna. Odluke o ostalim
pitanjima, ukljuujui odreivanje novih vrsta pitanja koja treba rjeavati dvotreinskom veinom, donose se obinom veinom lanova koji su prisutni i
glasuju.
Opa se skuptina sastaje u redovita, izvanredna i u hitna izvanredna zasjedanja. Redovita zasjedanja sazivaju se svake godine po pravilu u rujnu i po potrebi se produuju u sljedeu kalendarsku godinu. Izvanredna zasjedanja saziva
glavni tajnik na zahtjev Vijea sigurnosti ili veine lanova UN-a.
Takva izvanredna zasjedanja po pravilu se posveuju razmatranju jednoga pitanja. Na njima se raspravljalo palestinsko pitanje (u 1947 1948), pitanje jugozapadne
Afrike (Namibije) (u 1967, 1978. i 1986), svjetski ekonomski poredak (1974, 1975.
i 1990), financiranje snaga UN-a u Libanonu (1978), apartheid (1989), razoruanje
(u 1978, 1982. i 1988), te zloupotreba narkotika (1990).
Sazivanje hitnih izvanrednih zasjedanja ne predvia Povelja, nego rezolucija Ope skuptine Ujedinjeni za mir, usvojena 1950. Ako zbog nedostatka
jednoglasnosti stalnih lanova Vijee sigurnosti nije u stanju izvravati svoju
odgovornost za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti, Opa skuptina
mora odmah razmotriti taj problem. U sluaju naruenja mira ili ina agresije
ona moe dravama lanicama preporuiti i upotrebu oruanih snaga. Ako u to
vrijeme Opa skuptina ne zasjeda, moe se sazvati u hitno izvanredno zasjedanje u roku od 24 sata. Takav zahtjev moe postaviti Vijee sigurnosti veinom
od bilo kojih devet lanova ili veina lanova UN-a.
Kada je ta rezolucija 1950. usvojena, inilo se da stalne lanice Vijea sigurnosti
vie nee moi svojim vetom blokirati oruanu akciju UN-a protiv agresora, pa bio
agresor i neka od stalnih lanica. Ali, nakon to su u ezdesetim godinama prologa
stoljea silno narasli trokovi oruanih snaga upuenih temeljem odluka Ope skuptine u Kongo (poslije Zair), Sovjetski Savez, Francuska, Belgija i neke druge lanice
odbile su plaati taj dio trokova UN-a. I unato savjetodavnom miljenju Meunarodnoga suda o Nekim trokovima UN-a iz 1962, to neplaanje dovelo je UN do
ruba financijske propasti. Nakon toga prihvaeno je da se temeljem rezolucija Ope
skuptine oruane snage UN-a ne alju, bilo radi suzbijanja agresije bilo u mirovne
operacije, sve dok se ne namaknu potrebna sredstva iz dobrovoljnih priloga drava
lanica i ostalih zemalja. Prikupljanje tih sredstava traje toliko dugo da je postupak
po rezoluciji Ujedinjeni za mir izgubio svoju svrhu.
Do sada se Opa skuptina vie puta sastala u hitna izvanredna zasjedanja, i to
zbog situacije na Bliskom Istoku (1956, 1958, 1967, 1980. i 1982), agresije u Afganistanu (1980) te zbog Namibije (1981).
439
Opa je skuptina ustanovila mnotvo svojih stalnih i ad hoc organa za raznovrsne djelatnosti. Ona ima est glavnih komiteta (odbora), i to: (1) za razoruanje
i meunarodnu sigurnost; (2) za ekonomska i financijska pitanja; (3) za socijalna,
humanitarna i kulturna pitanja; (4) za posebna politika pitanja i dekolonizaciju; (5)
administrativni i proraunski komitet te (6) pravni komitet. Uz njih djeluju Opi
komitet (nadlean za utvrivanje pitanj koja se stavljaju na dnevni red zasjedanja
Ope skuptine) te Komitet za verifikaciju vjerodajnica predstavnika drava lanica.
Meu brojnim drugim stalnim i privremenim pomonim organima Ope skuptine najpoznatiji su: Komisija za meunarodno pravo, Komisija UN-a za meunarodno trgovako pravo (UNCITRAL); Komisija za provoenje mira; Institut UN-a
za obrazovanje i istraivanje (UNITAR), te prijanje Vijee za Namibiju.
Opa skuptina nadomjestak je za svjetski parlament, ali s time da ne moe

donositi zakone. Ona je mjesto za razmjenu ideja i raspravljanje o irokom
krugu pitanja.
Na svakome od zasjedanja Ope skuptine usvaja se mnotvo rezolucija, od
kojih mnoge ostaju nezapaene i bez uinka. Posljedica demokratskoga sastava
i odluivanja u njoj jest da zemlje u razvoju, koje su u veini, u njoj usvajaju
rezolucije za koje one same nemaju mogunosti i sredstava da ih provedu. A
malobrojne jake i bogate drave lanice slabo se na njih osvru s obzirom na
to da su samo preporuke. One u njima poesto vide navodno neutemeljene
pritiske na sebe.
2. Vijee sigurnosti. Dok Opa skuptina ima opu nadlenost, nadlenost
Vijea sigurnosti specijalizirana je i ograniena. Ali o nekima od tih pitanja, i u
nekim situacijama, ono moe donositi odluke koje pravno obvezuju sve drave
lanice UN-a.
Vijee sigurnosti jest neka vrsta izvrnoga organa Ujedinjenih nacija koji ima
ogranieni broj lanova. Uz pet stalnih lanova, Opa skuptina bira na rok od
dvije godine jo deset njegovih nestalnih lanova. Da bi se osigurao kontinuitet
u radu, svake se godine bira polovica od toga broja. Vijee sigurnosti ima, dakle,
ukupno petnaest lanova.
U izboru nestalnih lanova vodi se rauna o geografskoj zastupljenosti. Pet mjesta bira se izmeu drava iz Azije i Afrike, jedno iz istone Europe, dva iz Latinske
Amerike te dva iz zapadne Europe i ostalih drava (Kanada, Australija, Novi Zeland).
U 2008. i 2009. jedna od nestalnih lanica bila je i Republika Hrvatska.
Prije izmjene Povelje u 1963. nestalnih lanova bilo je est i tada je Vijee sigurnosti imalo ukupno 11 lanova. Ideja osnivaa UN-a bila je da ako djeluju zajedno,
nestalni lanovi mogu nadglasati sve stalne lanove.
Ve se dulje vremena vode rasprave o temeljitoj reorganizaciji Ujedinjenih nacija. Do sada su bili neuspjeni pokuaji da se ukupan broj drava lanica Vijea

sigurnosti povea te da poloaj njegovih stalnih lanica dobiju neke drave poput
Njemake, Japana, Indije, Brazila i dr.
Vijee sigurnosti ureeno je tako da moe neprestano djelovati i po potrebi

se sastajati u svako doba. U tu svrhu svaki njegov lan mora uvijek imati svoga
predstavnika u sjeditu UN-a.
To danas nije problem jer sve drave lanice i nelanice imaju svoje stalne misije
pri UN-u u New Yorku i enevi, a mnoge i u Beu. Stoga je mogue sazivati i Opu
skuptinu u hitna izvanredna zasjedanja u roku od 24 sata.
Funkcija predsjednika Vijea sigurnosti mijenja se svakoga mjeseca prema

abecednom redu svih njegovih drava lanica.
Glavna je nadlenost i odgovornost Vijea sigurnosti odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti (lanak 24(1). Povelje). Kada ono utvrdi da je
u nekom dijelu svijeta dolo do prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije
(glava VII. Povelje), ono moe, osim preporuka, donositi i obvezujue odluke
za sve drave lanice (vidi pojedinosti infra, 85, pod 2).
Ono tumai tu svoju nadlenost toliko iroko da je rezolucijom 827 od 25. svibnja
1993, na temelju glave VII. Povelje, ustanovilo Meunarodni kazneni tribunal za
bivu Jugoslaviju sa sjeditem u Den Haagu. U uvodu te rezolucije ustanovljeno je
da masovno i teko krenje humanitarnoga prava u bivoj Jugoslaviji, uzimajui u
obzir izvjea o rasprostranjenim ubojstvima, masovnim, organiziranim i sustavnim
zatoenjima i silovanju ena te o nastavljanju prakse etnikoga ienja, ukljuujui
prisvajanje i dranje teritorija, znae prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti. Iz
slinih razloga, takoer temeljem glave VII. Povelje, rezolucijom 955 od 8. studenoga
1994. ustanovljen je Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu.
Osjetno ogranienije ovlasti od gornjih Vijee sigurnosti ima u mirnom rjeavanju sporova prema glavi VI. Povelje te prema glavi VIII., koja se odnosi na
regionalne sporazume ili ustanove (infra, 84). Dok su postojala starateljska
podruja, ono je imalo i nadlenost iz glave XII. Povelje, koja se odnosila na
meunarodni sustav starateljstva, a u vezi s tzv. strategijskim podrujima.
Uz gornje, Vijee sigurnosti preporuuje Opoj skuptini primanje, suspenziju i iskljuenje drava iz lanstva UN-a te imenovanje glavnoga tajnika. S
Opom skuptinom ono sudjeluje u paralelnom postupku izbora sudaca Meunarodnoga suda u Den Haagu.
Kako je navedeno (supra, 52, pod 3), odluke i preporuke o svim pitanjima
osim pitanja postupka donose se veinom od najmanje devet potvrdnih glasova
(prije izmjene Povelje iz 1963. sedam), pod uvjetom da ni jedan stalni lan ne
uloi veto, tj. da ne glasuje protiv.
Vijee sigurnosti ustanovljuje svoje pomone organe, ali se moe sluiti i onima
koje je ustanovila Opa skuptina. Poveljom je predvien Odbor vojnoga taba, koji
441
u stvarnosti ne djeluje (v. infra, 85, pod 2). Uz njega djeluju Komisija za razoruanje,
Odbor za kolektivne mjere, Odbor za izgradnju mira, Odbor za sankcije, Komisija
protiv terorizma, Odbor strunjaka i Odbor za primanje novih lanova. Osnivaju
se i ad hoc komisije za odreena pitanja poput onih za Indoneziju, Palestinu, Indiju
i Pakistan, Junu Afriku, Angolu, Cipar, Kongo i dr.
Zbog izbijanja hladnoga rata na poetku djelovanja UN-a neuspjeh Vijea sigurnosti u vrenju prvenstvene odgovornosti za odravanje meunarodnoga mira i
sigurnosti imao je ozbiljnih posljedica na ukupno djelovanje i na praksu te svjetske
organizacije. Rezolucijom Ujedinjeni za mir iz 1950. Opa je skuptina nastojala
preuzeti dio njegovih odgovornosti i ovlasti. To je stanje potaklo i neke glavne tajnike, napose Daga Hammarskjlda (1953 1961), na aktivniju ulogu. To je takoer
ohrabrilo ustanovljenje vojnih saveza radi kolektivne samoobrane njihovih lanova.
Radilo se najprije o NATO-u ustanovljenom 1949, potom o Varavskom ugovoru
iz 1955. te o nekim drugim savezima, od kojih se do danas odrao samo onaj prvi.
3. Ekonomsko i socijalno vijee.149 Kao to mu i ime naznauje, ono obavlja

znatan dio poslova UN-a u irokom krugu gospodarskih i socijalnih pitanja na
svjetskoj razini.
Ono moe izraivati ili poticati izradu studija i izvjea o meunarodnim ekonomskim, socijalnim, kulturnim, odgojnim, zdravstvenim i srodnim predmetima.
Najvie cijenjena njegova djelatnost jest unaprjeenje potovanja i odravanja ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve. Sve to je do sada na tome polju
postignuto u krilu UN-a radilo se u okvirima toga glavnog organa svjetske organizacije i njegovih pomonih organa.
U oblastima svoje nadlenosti Ekonomsko i socijalno vijee moe davati preporuke Opoj skuptini, dravama lanicama te zainteresiranim specijaliziranim ustanovama UN-a. Ono moe pripremati nacrte konvencija o predmetima
iz svoje nadlenosti radi podnoenja Opoj skuptini.
Ekonomsko i socijalno vijee organ je koji koordinira djelatnosti svih specijaliziranih ustanova UN-a. Preko njega te ustanove sudjeluju u radu UN-a. Ali
odluke o svim bitnim pitanjima tih odnosa ne donosi ono, nego ih na njegovu
preporuku usvaja Opa skuptina. Te preporuke, meutim, nemaju za Opu
skuptinu nikakav obvezujui znaaj. Stoga u toj vanoj oblasti ono zapravo
djeluje kao neka vrsta pomonog organa Ope skuptine.
Nakon izmjene Povelje iz 1971. Ekonomsko i socijalno vijee sastoji se od 54
drave lanice, koje bira Opa skuptina na razdoblje od tri godine. Pri izboru
se osigurava zastupljenost svih dijelova svijeta. Ono moe pozvati i svaku drugu
149
Prema dananjem standardu hrvatskoga jezika, vjerojatno bi ispravan naziv toga organa bio
Gospodarsko i drutveno vijee. Ali Ujedinjene nacije traju dulje od mijena u jezinim standardima njihovih drava lanica te se stoga mi pravnici moramo koristiti ve ustaljenim izrazima.

dravu lanicu UN-a da bez prava glasa sudjeluje u raspravama o pitanjima koja
se napose tiu njezinih interesa. Odluke se, meutim, donose prostom (obinom) veinom glasova lanova koji su prisutni i koji glasuju. Njegova zasjedanja
odravaju se dva puta godinje, u proljee i na jesen, u enevi.
U vrenju svojih irokih nadlenosti Ekonomsko i socijalno vijee osniva
stalne odbore, tzv. funkcionalne komisije, te regionalne komisije.
Meu stalnim odborima djeluju: Odbor za stanovanje, gradnju i planiranje,
Odbor za prirodne izvore, Odbor za znanost i tehnologiju, Odbor za sprjeavanje
kriminala i nadzor nad kriminalom i Komisija za transnacionalne kompanije.
Neke od funkcionalnih komisija i potkomisija obavljaju veoma vane djelatnosti,
od kojih su neke malo zapaene. Meu njima su sljedee: Statistika komisija, Demografska komisija, Komisija za socijalni razvoj, Komisija za opojne droge i Potkomisija
za nedoputenu trgovinu drogama.150
Ekonomsko i socijalno vijee osnovalo je svoje regionalne ekonomske komisije,
i to za Europu sa sjeditem u enevi, za Latinsku Ameriku (Santiago de Chile), za
Aziju i Pacifik (Bangkok), za Afriku (Adis Abeba) te za Zapadnu Aziju (Bejrut).
Da bi se izbjegla birokratizacija, u okvirima Ekonomskog i socijalnoga vijea
umjesto komisija utemeljeni su neki veoma vani dugoroni programi, i to Program
UN-a o okoliu (UNEP) i Program kontrole opojnih droga. U njegovu krilu osnovana
su i druga vana tijela poput Visokoga povjerenika (komesara) UN-a za izbjeglice
(UNHCR) i Konferencije UN-a o trgovini i razvoju (UNCTAD).
4. Starateljsko vijee. Povelja UN-a predvidjela je u glavi XIII. taj etvrti glavni organ UN-a radi provoenja meunarodnoga sustava starateljstva iz
njezine glave XII.
Nakon to je posljednje starateljsko podruje Palau na Pacifiku steklo neovisnost 1. listopada 1994, Starateljsko vijee je mjesec dana poslije suspendiralo
svoje djelatnosti. Moe se oekivati da e pri temeljitoj izmjeni teksta Povelje,
koja se oekuje, taj organ biti i formalno dokinut jer je izvrio sve svoje zadae.
5. Meunarodni sud u Den Haagu. Za razliku od svih drugih glavnih organa koji imaju sjedite u New Yorku, glavni sudski organ UN-a djeluje i ima
stalno sjedite u Palai mira u Den Haagu (Nizozemska). Taj sud nasljednik je
Stalnoga suda meunarodne pravde, koji je osnovala Liga naroda, i to u 1920,
nakon to je ona sama poela djelovati. Meunarodni je sud razliit organ od
svoga prethodnika zbog toga to je osnovan Poveljom UN-a (glava XIV), a Statut
150
Neko su kao pomoni organi Ekonomskog i socijalnog vijea djelovale Komisija za ljudska
prava, Potkomisija za ljudska prava i zatitu manjina i Komisija za pravni poloaj ena. Opa
skuptina ustanovila je 15. oujka 2006. Vijee za ljudska prava kao svoj pomoni organ. Ono bi
pri sljedeoj izmjeni Povelje moglo postati jednim od est glavnih organa UN-a namjesto Starateljskoga vijea.
443
Suda sastavni je dio Povelje. Ali se praksa oba ta suda uzima kao jedinstvena. O
svemu ostalom glede toga organa raspravljat e se u sklopu V. dijela ove knjige
o mirnom rjeavanju sporova i osiguranju mira (infra, 83).
6. Tajnitvo se sastoji od glavnoga tajnika i potrebnoga osoblja. Glavnoga

tajnika imenuje Opa skuptina na prijedlog Vijea sigurnosti. On je najvii
administrativni dunosnik UN-a, ali obavlja i neke vane politike funkcije. S
obzirom na te funkcije, pokazalo se da on kao osoba mora biti prihvatljiv svim
stalnim lanovima Vijea sigurnosti. Ako ne uiva ili ako izgubi to povjerenje,
on ne moe biti uspjean u obavljanju svojih funkcija.
Bit autoriteta glavnoga tajnika lei u lanku 99. Povelje, prema kojemu on
moe upozoriti Vijee sigurnosti na svaki predmet koji bi prema njegovu miljenju mogao dovesti u opasnost odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.
Ali se on nije esto sluio tom ovlasti.
Pribjegao joj je npr. u 1950, po izbijanju Korejskog rata, u 1960, nakon izbijanja krize u Kongu, te u 1979, u doba krize talaca u Iranu.
U praksi je uloga glavnoga tajnika nadmaila propise Povelje. On pokatkad
i po vlastitoj inicijativi prua dobre usluge dravama strankama nekoga spora
kako bi se rijeila ili ograniila kriza u nekome dijelu svijeta. U mnogim situacijama drugi mu organi povjeravaju neke vane funkcije. To je bilo napose u
krizi u Kongu 1960. On je npr. imenovao bivega amerikog diplomata Cyrusa
Vancea za supredsjedatelja Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, koja
je djelovala izmeu 1992. i 1995.
Smatra se da je bila nesretna odluka glavnoga tajnika U Tanta u 1967. o povlaenju mirovnih snaga s egipatsko-izraelske granice na zahtjev Egipta. Egipat je pod
predsjednikom Nasserom potom poduzeo ofenzivnu akciju protiv Izraela. Rezultat
toga napada bilo je u estodnevnom ratu unitenje cjelokupnoga egipatskog ratnoga
zrakoplovstva na zemlji, izraelsko osvojenje Sinajskoga poluotoka, Istonoga Jeruzalema i istone obale rijeke Jordan te osvojenje strateki vane Golanske visoravni,
koja je dio Sirije. Sve posljedice proizale iz tih osvajanja jo nisu otklonjene.
Uz gornje politike funkcije, glavni tajnik djeluje u osobnom svojstvu na

sastancima svih glavnih organa UN-a osim Meunarodnoga suda. On podnosi
Opoj skuptini godinja izvjea o radu UN-a.
Meu drugim vanim funkcijama, glavni je tajnik organ kod kojega sve lanice UN-a registriraju ugovore koje su sklopile. On ih potom objavljuje u posebnim
svescima (v. supra, 16, in fine).
Glavni je tajnik na elu brojnoga administrativnog aparata koji opsluuje sve
glavne i pomone organe UN-a te diplomatske konferencije koje se odravaju u
krilu UN-a.
54. PREGLED SPECIJALIZIRANIH USTANOVA

Bibliografija
Obrad RAI: O ugovornoj osnovi odnosa izmeu UN i specijalizovanih ustanova, JRMP 1965,
br. 2, str. 225-233; Odnos Ujedinjenih nacija i specijalizovanih ustanova, Beograd, 1966, 303 str.
1. Ope znaajke. Specijalizirane ustanove jesu meunarodne organizacije

utemeljene ugovorima izmeu drava, koje imaju iroke odgovornosti na ekonomskom, socijalnom, kulturnom i drugim poljima, a koje su uspostavile stalne
odnose s UN-om. Ali je svaka od njih poseban subjekt meunarodnoga prava.
Prema prostoru djelovanja i lanstvu, sve su one univerzalne meunarodne
organizacije.
Odnosi s UN-om ustanovljuju se sporazumima koji obino predviaju slanje
stalnih izvjea tih ustanova Ekonomskom i socijalnom vijeu, kao i izmjenu
informacija. Te sporazume odobrava Opa skuptina. Predstavnici specijaliziranih ustanova sudjeluju bez prava glasa u raspravama Ekonomskog i socijalnoga
vijea i njegovih komisija (lanak 70. Povelje UN-a). To vijee uz to usklauje
djelatnosti svih tih ustanova.
Poput samih Ujedinjenih naroda, specijalizirane ustanove ustanovljene su
ugovorima koje su sklopile njihove izvorne drave lanice. Tim ugovorima-ustavima propisane su nadlenosti, lanstvo i organi tih organizacija. Nakon
to se sklopi sporazum s UN-om temeljem lanaka 57. i 63. Povelje, organizacija
u pitanju postaje specijaliziranom ustanovom UN-a. Veina tih ugovora-ustava
razlikuje iskonske i naknadno primljene lanove.
Uz punopravne lanice, Svjetska zdravstvena organizacija prima nesamoupravna
podruja kao pridruene lanove. Temeljem Konvencije o Svjetskoj meteorolokoj
organizaciji (lanak 3, d. do f ), u nju se mogu ulaniti teritoriji ili skupine teritorija koji nisu samostalni u voenju vanjske politike, ali imaju vlastitu meteoroloku
slubu. Slino je i sa Svjetskim potanskim savezom, u kojem je uvjet za lanstvo
postojanje samostalne potanske slube. Ali ako ugovor-ustav drukije ne predvia,
lanstvo u specijaliziranim ustanovama otvoreno je samo neovisnim dravama.
Sustav glasovanja moe biti razliit. U veini specijaliziranih ustanova primjenjuje se naelo jednakoga prava svih drava lanica u njihovu plenarnom
organu. Ali financijske ustanove zasnivaju glasako pravo svake lanice prema
visini kvote koju je uplatila u kapital odnosne ustanove. Mogue je povlaenje
iz lanstva svih tih ustanova jednostranim otkazom uz otkazni rok od jedne ili
dvije godine.
Veina specijaliziranih ustanova ima jedan plenarni organ u kojemu su zastupljene sve drave lanice. Taj organ bira svoje izvrno vijee s manjim brojem
445
lanova. Sastav toga vijea moe biti unaprijed odreen, i to ne samo geografskom distribucijom mjesta nego i nekim drugim uvjetima.
Tako npr. izmeu 32 lana Vijea Meunarodne pomorske organizacije, osam
mjesta pripada dravama koje imaju najvei interes u pruanju brodarskih usluga.
Osam daljnjih mjesta pripada dravama koje imaju najvei interes u meunarodnoj
pomorskoj trgovini. Preostalih esnaest mjesta pripada dravama s posebnim interesom u pomorskom transportu i plovidbi, pri emu valja osigurati zastupljenost
svih podruja svijeta. Slino tomu, i u Vijeu Meunarodne organizacije za civilno
zrakoplovstvo izmeu 30 lanova uvijek moraju biti zastupljene drave koje su u
zrakoplovstvu najvanije i koje najvie sudjeluju u zranom prometu. O sastavu i
strukturi Meunarodne organizacije rada bit e rijei u produetku.
Mnoge specijalizirane ustanove pronale su naine da odluke njihovih organa, koje su u naelu pravno neobvezujue, njihove drave lanice zaista provode
u praksi.
Ustav Meunarodne organizacije rada predvia najprije obvezu svake drave
lanice da u roku od godinu dana (a iznimno 18 mjeseci) podnese konvenciju usvojenu u Organizaciji nadlenim vlastima radi usklaivanja njezina zakonodavstva s
njome ili poduzimanja drugih mjera. Nadalje, svaka lanica preuzela je obvezu podnoenja godinjih izvjea Organizaciji o provedbi svih konvencija kojih je stranka.
Organizacija moe poduzeti mjere protiv prekritelja. Usto, drave lanice dune
su u tim izvjeima obavjetavati Organizaciju o stanju njihova zakonodavstva i
prakse i glede konvencija koje one nisu ratificirale te glede preporuka Meunarodne
konferencije rada.
Dat emo veoma kratak pregled svih specijaliziranih ustanova UN-a, kao i Meunarodne agencije za atomsku energiju. Cilj toga sumarnoga prikaza jest upoznavanje itatelja s bogatstvom i raznovrsnou djelatnosti te obitelji UN-a, a ne stjecanje nekih strunih znanja o nainu rada svake od tih organizacija. Vie podataka
o ustrojstvu i djelatnostima svake od njih moe se nai na internetu.
2. Meunarodna organizacija rada.151 Osnovana je na Versailleskoj mirovnoj
konferenciji 1919. naporedo s Ligom naroda, sa svrhom da meunarodnim sporazumima osigura bolje uvjete rada i poloaj radnika svuda u svijetu. Otada je usvojila
blizu 200 konvencija, od kojih je veina na snazi. Te konvencije obuhvaaju ope
uvjete zapoljavanja i rada, zatitu interesa ena i djece, socijalno osiguranje, odnose
radnika s poslodavcima, propise o sigurnosti na poslu, pravo radnika na organiziranje u sindikate i sl.
Sastav organa odlikuje se od svih drugih organizacija. Na Opoj konferenciji
(Meunarodnoj konferenciji rada) svaka drava lanica zastupljena je s po etiri
delegata. Dvojica su predstavnici vlade, trei zastupa radnike, a etvrti poslodavce.
151
Vidi Borislav BLAGOEV: Meunarodne konvencije rada i njihova primena u unutranjem

pravu, JRMP 1961, br. 3, str. 387-411; Budislav VUKAS: Meunarodna organizacija rada i zatita prava ovjeka, JRMP 1989, br. 1-2, str. 91-122.

Time se oblikuju tri skupine delegata, svaka s posebnim interesima i s pravom da ih
zastupa. Odluke se na Konferenciji usvajaju obinom veinom glasova.
Upravno vijee sastoji se od 56 lanova, koje na tri godine zasebno biraju skupine vladinih, radnikih i poslodavakih delegata na Opoj konferenciji. Polovica tih
mjesta odreuje se izmeu predstavnika vlada te po etvrtina izmeu predstavnika
radnika i poslodavaca. Dio tih mjesta otpada na izvaneuropske zemlje. Od vladinih
zastupnika deset mjesta pripada onima iz najvanijih industrijskih zemalja.
Meunarodni ured rada u enevi s ravnateljem na elu ima sline zadae kao i
Tajnitvo UN-a.
3. Meunarodna organizacija za poljoprivredu i ishranu (FAO). Osnovana
je 1943. godine. Radi na prikupljanju i difuziji podataka u oblastima poljoprivrede
i prehrane.
U 1963. usvojen je Svjetski program za hranu, a u 1974. u Rimu je odrana Svjetska konferencija o prehrani. Na njoj je utemeljeno Svjetsko vijee za prehranu radi
koordinacije politika drava u proizvodnji hrane, prehrani i povezanim pitanjima. U
1976. utemeljen je Meunarodni fond za unaprjeenje poljoprivrede i plan upotrebe
vjetakih gnojiva. Godine 1977. usvojen je program prevencije gubitaka hrane, s
namjerom da se gubici pri etvi i uskladitenju hrane smanje za polovicu. Sve se to
poduzima zbog opasnosti od gladi u svijetu te stoga to, u naporima da se industrijaliziraju i urbaniziraju, zemlje u razvoju zanemaruju razvoj sela.
Plenarni organ FAO-a jest Opa konferencija, koja bira Vijee. Tajnitvo i glavni
tajnik imaju sjedite u Rimu.
4. Organizacija UN-a za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO). Osnovana
je 1946. u Londonu. Zadae UNESCO-a jesu pomaganje dravama lanicama u razvitku politike obrazovanja na svim razinama, promicanje meunarodne suradnje
u znanstvenim istraivanjima, poticanje slobodnoga protoka ideja i unaprjeenje
irenja kulture i znanja. Pri tome se UNESCO zalae da narodi i drave ouvaju
kulturne posebnosti i raznovrsnost. Djeluje i kao sredinja banka podataka. Opa
skuptina sastaje se svake druge godine. Izvrno tijelo ima 45 lanova. Sjedite organizacije i glavnoga direktora jest u Parizu.
5. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO, OMS) takoer je osnovana 1946.
Zadae su joj: unaprjeenje zdravlja u svijetu putem meunarodne suradnje zdravstvenih uprava drava lanica i strunih organizacija, poticanje mjera za iskorjenjivanje epidemija, ujednaavanje nomenklatura bolesti, uzroka smrti i zdravstvene
prakse te standardizacija dijagnostikoga postupka i posebna skrb za zdravlje majke
i djeteta. Sjedite je u enevi.
6. Meunarodne financijske ustanove. Svjetska banka za obnovu i razvoj i Meunarodni monetarni fond proizali su iz Konferencije odrane u Bretton Woodsu
(Sjedinjene Amerike Drave) u 1944, s ciljem ohrabrivanja financijskih ulaganja,
monetarne suradnje te stabilnosti drava lanica i trgovine. Obje su ustanove u
funkcionalnoj vezi. Neka drava ne moe postati lanicom Banke ako ve nije lanica
Fonda. Plenarni organi obiju ustanova jesu vijea guvernera sredinjih banaka drava
lanica. Izvrna tijela ine izvrni direktori. Tim dvjema ustanovama pomau u dje-
447
lovanju Meunarodno udruenje za razvoj i Meunarodna financijska korporacija,

koje su i same specijalizirane ustanove UN-a. One ohrabruju financijska ulaganja i
zajmove pod povoljnim uvjetima najsiromanijim dravama lanicama Fonda. Sjedite svih tih ustanova je u Washingtonu D.C.
7. Svjetska trgovinska organizacija (WTO) proizala je iz Opega sporazuma
o tarifama i trgovini (GATT). Osnovana je u 1994. Cilj joj je liberalizacija trgovine
na svjetskoj razini snienjem uvoznih carina u svim dravama lanicama. U trgovini
izmeu lanica primjenjuje se (uz neke izuzetke) klauzula najveega povlatenja
(supra, 20, pod (d)). Sjedite Tajnitva je u enevi.
8. Meunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO). Osnovana je
u Chicagu 1944. godine. Zadae su joj unaprjeivanje i sigurnost zranoga prometa, a napose razvitak meunarodnoga civilnog zrakoplovstva, podupiranje razvitka
zranih cesta i zranih luka, siguran, redovit, svrsishodan i ekonomian zrani promet, izbjegavanje tetnih oblika konkurencije, sprjeavanje diskriminacije meu
dravama lanicama te usvajanje pravilnika i standarda glede tehnikih i drugih
oblika meunarodnoga civilnog zrakoplovstva. Sjedite joj je u Montrealu u Kanadi.
9. Meunarodna pomorska organizacija (IMO). Osnovana je pod prvotnim
imenom Meuvladine savjetodavne pomorske organizacije (IMCO) 1948, ali je
poela djelovati tek u 1959. Izmjenom svog ugovora ustava u 1975. dobiva sadanji
naziv. Zadae su joj: suradnja vlada drava lanica na ureenju tehnikih pitanja
brodarstva ukljuenoga u meunarodnu trgovinu, poticanje usvajanja najboljih moguih standarda za sigurnost i djelotvornost plovidbe na moru te sprjeavanje i kontrola oneienja mora s brodova, uklanjanje diskriminatorskih mjera i nepotrebnih
ogranienja u pomorstvu kako bi se unaprijedilo pruanje usluga u brodarstvu. IMO
sastavlja nacrte konvencija i sporazuma i saziva meunarodne konferencije o pitanjima iz svoje nadlenosti. Sjedite mu je u Londonu.
10. Svjetski potanski savez (UPU). Osnovan je daleke 1874. Zadae su mu
odranje jedinstvenoga potanskog podruja svih drava lanica radi cirkulacije pismenih poiljki te osiguranje organizacije i unaprjeenja potanske slube. Svaka se
lanica obvezala na prijenos pote ostalih lanica najboljim nainima kojima se koristi i za vlastitu potu. Sve su lanice stranke Svjetske potanske konvencije, koja osigurava promet potanskih poiljki i kupona za odgovor. Pristupanjem fakultativnim
aranmanima na tu konvenciju stranke mogu u meusobnim odnosima osigurati i
paketsku slubu, slanje poiljki uz naplatu od primaoca, slanje novanih uputnica
i dr. Uz standardne organe, kao struni organ Savez ima Savjetodavnu komisiju za
potanske studije. Sjedite Svjetskoga potanskog ureda jest u Bernu u vicarskoj.
11. Meunarodni savez za telekomunikacije (ITU). Osnovan je jo u 1865.
u Parizu pod imenom Meunarodni telegrafski savez. Od 1934. djeluje pod dananjim imenom, nakon to je Konvencija o telegrafu i radiotelegrafu zamijenjena
Konvencijom o meunarodnim telekomunikacijama sklopljenom u Madridu dvije
godine prije toga. Unaprjeuje meunarodnu suradnju u racionalnom koritenju
telekomunikacija i u tehnikom usavravanju te slube. Raspodjeljuje izmeu drava lanica spektar radiofrekvencija i registrira ih da bi se onemoguile uzajamne

smetnje. Izrauje studije, daje preporuke i miljenja o standardima te objavljuje i
iri obavijesti o svim vidovima telekomunikacija. Nakon ustanovljenja satelitskoga
prijenosa telefonskih veza i TV programa Savez je proirio svoje djelatnosti. Meu
pomonim tijelima vaan je Meunarodni odbor za registriranje frekvencija. Sjedite mu je u enevi.
12. Svjetska meteoroloka organizacija (WMO). Osnovana je u Washingtonu D.C. u 1947. Proizala je iz Meunarodne meteoroloke organizacije, osnovane
1878. Zadae su joj olakanje stvaranja svjetske mree postaja za meteoroloko promatranje i druga geofizika mjerenja, odravanje meteorolokih centara za pruanje
usluga, odravanje sustava za brzu izmjenu informacija o vremenskim prilikama
te standardizacija meteorolokih promatranja kako bi se osiguralo jednoobrazno
objavljivanje podataka i statistikih obavijesti. Unaprjeuje primjenu meteorologije
u zrakoplovstvu, pomorstvu i poljoprivredi. Sjedite joj je u enevi.
13. Svjetska organizacija za intelektualno vlasnitvo (WIPO) jest specijalizirana ustanova relativno novijega datuma. Osnovana je Stockholmskom konvencijom
iz 1967, koja je stupila na snagu 1970, a od 1974. je specijalizirana ustanova UN-a.
Osnovale su je lanice negdanje Meunarodne unije za zatitu industrijskoga vlasnitva (Parika unija iz 1883) i Meunarodne unije za zatitu knjievnih i umjetnikih djela (Bernska unija iz 1886). Zadaa joj je promicanje zatite intelektualnoga
vlasnitva kroz suradnju drava lanica i s drugim meunarodnim organizacijama.
Nastoji unaprijediti suradnju drava u izvrenju meunarodnih sporazuma, sklapanjem novih konvencija te ujednaavanjem zakonodavstva drava iz tih oblasti.
Priprema tekstove model-zakona i prua strunu pomo napose zemljama u razvoju.
Sjedite joj je u enevi.
h
14. Meunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) osnovana je 1957.
u krilu UN-a. Te godine Opa skuptina potvrdila je njezin sporazum o suradnji s
UN-om, iako formalno nije postala specijaliziranom ustanovom. alje godinja izvjea Opoj skuptini. Zadaa joj je da ubrza i proiri primjenu atomske energije za
mir, zdravlje i napredak i osigura da se ona ne koristi za vojne svrhe. Potie upotrebu
radioizotopa u medicini, poljoprivredi, hidrologiji i industriji. Potie istraivanja u
oblasti atomske energije, prua pomo u nabavi materijala, usluga, opreme i postrojenja za miroljubivu upotrebu atomske energije te potie razmjenu znanstvenih
podataka i strunjaka. Obavlja nadzor temeljem Ugovora o neirenju nuklearnoga
oruja. Djeluje i kao Meunarodni sustav nuklearnih informacija (IMS). Sjedite
joj je u Beu.
449
55. REGIONALNE ORGANIZACIJE I SPORAZUMI TE

OSTALE MEUVLADINE ORGANIZACIJE
Bibliografija
ura NINI: UN i regionalne organizacije, JRMP 1969, br. 2, str. 182-193; Dimitrije PINDI:
Regionalne organizacije zasnovane na Povelji Ujealinjenih nacija, Beograd, 1978, 309 str.; Malcolm
N. SHAW: International Law, Fourth Edition, Cambridge, 1997, pp. 893-908.
1. Pristup problemu. Glava VIII. Povelje UN-a s tri odredbe (lanci 52 54),
posveena je regionalnim sporazumima. Odredbama koje su u pojedinostima
nejasne i mogue ih je tumaiti na vie naina, postignut je na Konferenciji u
San Franciscu 1945. prividan kompromis izmeu univerzalistikoga poimanja
svjetske organizacije, koje je prevladalo, i onoga u prilog odreene autonomnosti regionalnih organizacija u rjeavanju njihovih vlastitih problema.
Regionalistiki pristup zagovarali su predstavnici zemalja Latinske Amerike i
lan delegacije Sjedinjenih Amerikih Drava senator Arthur H. Vandenberg. U
lanku 52(1). predvia se: Nita u ovoj Povelji ne iskljuuje postojanje regionalnih
sporazuma ili ustanova za rjeavanje predmeta koji se tiu meunarodnoga mira i
sigurnosti, a koji su pogodni za regionalnu akciju, time da su ti sporazumi ili ustanove i njihovo djelovanje u skladu s ciljevima i naelima Ujedinjenih nacija. U stavku
2. predvia se da lanovi UN-a koji sklapaju takve sporazume ili osnivaju takve
ustanove moraju uloiti napore da postignu mirno rjeenje lokalnih sporova... prije
nego to ih iznesu pred Vijee sigurnosti.
U lanku 53(1). propisuje se da Vijee sigurnosti upotrebljava, gdje je prikladno, regionalne sporazume ili ustanove za provoenje prisilne akcije koju je
ono odredilo. Ali, nikakva se prisilna akcija ne poduzima... bez ovlatenja Vijea
sigurnosti.... Uz to, lanak 51. iz glave VII. Povelje potvruje prirodno pravo
kako individualne, tako i kolektivne samoobrane u sluaju oruanog napada....
Iz odgovarajuih propisa Povelje proizalo bi da su regionalne ustanove prema njezinoj glavi VIII. one koje obuhvaaju sustave mirnoga rjeavanja sporova
i kolektivnu oruanu akciju njihovih lanica u vrenju njihova prava na kolektivnu samoobranu.
Ali je nakon 1945. dolo do osnivanja brojnih novih organizacija koje nazivamo
regionalnima, a koje nemaju ba sve te znaajke ili se njihova djelatnost u praksi
nije pokazala takvom. S jedne strane, takve su se organizacije pokazale nemonima
u rjeavanju ozbiljnih politikih sporova izmeu svojih vlastitih drava lanica. S
druge pak strane, premda su tekstovi ugovora o vojnim savezima sklopljenih u svrhu kolektivne samoobrane protiv mogueg vanjskog agresora u savrenom skladu
s propisima iz Povelje i dunostima koje ona predvia, samo postojanje tih saveza
i njihove akcije u doba hladnoga rata jo su vie slabili prvenstvenu odgovornost
Vijea sigurnosti za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti.

U nastavku emo izloiti pojedinosti o organizacijama koje smatramo regionalnima bez obzira na to ispunjavaju li ili ne sve zahtjeve prema glavi VIII. Povelje.
Latinska Amerika dio je svijeta u kojemu se regionalna suradnja najprije razvijala,
i to jo od konca 19. stoljea. Ali je nakon Drugoga svjetskog rata takva suradnja u
Europi zadobila najvre i najraznovrsnije oblike.
2. Sjevernoatlantski savez (NATO North Atlantic Treaty Organization).152
Utemeljen je 1949. godine sa svrhom suzbijanja moguih prijetnji s Istoka. U njega
su se udruili Sjedinjene Amerike Drave i Kanada s etrnaest zemalja zapadne
Europe, ukljuujui tu Grku i Tursku. Ugovorom su se stranke obvezale na konzultacije kada god teritorijalna cjelovitost, politika neovisnost ili sigurnost neke
od njih budu ugroene (lanak IV). Prihvatile su da e se oruani napad na jednu
ili vie njih u Europi ili Sjevernoj Americi smatrati napadom na sve njih (lanak V).
Savez se sastoji od Vijea NATO-a kao vrhovnog organa u kojem su zastupljene
sve drave lanice, te od mnotva civilnih i vojnih odbora koji pokrivaju sve aspekte
sigurnosti. Sjevernoatlantska skuptina savjetodavnoga je karaktera.
U 1966. Francuska se povukla iz vojnoga dijela Saveza, s time da je ostala njegovom lanicom. Tada je sjedite NATO-a premjeteno iz Pariza u Bruxelles. Tek u
2009. ta se zemlja vratila u sve strukture NATO-a.
Okonanjem hladnoga rata i rasputanjem Varavskog ugovora NATO nije bio
rasputen, ali je u novim uvjetima doivio mnotvo izmjena u organizaciji. U 1991.
je ustanovljeno Vijee za suradnju Sjevernog Atlantika (NACC North Atlantic Cooperation Council), u kojemu su ulanjene lanice NATO-a i bive lanice Varavskog
ugovora, ukljuujui drave sljednice bivega Sovjetskog Saveza.
Godine 1994. utemeljen je program Partnerstva za mir u okviru NACC-a. Njime je stvoren okvir suradnje lanica NACC-a i preostalih lanica Organizacije za
europsku sigurnost i suradnju (OESS). Dok je Partnerstvo za mir usmjereno na
praktina pitanja obrambene i vojne suradnja, NACC je forum irokih konzultacija
o politikim i sigurnosnim pitanjima. Drave koje sudjeluju u Partnerstvu za mir
potpisuju Okvirni dokument kojim potvruju svoje obveze na zatitu demokratskoga drutva i odranje naela meunarodnoga prava, na izvrenje u dobroj vjeri
obveza iz Povelje UN-a i naela sadranih u Opoj deklaraciji o ljudskim pravima
te na potivanje postojeih granica.
NATO je u suradnji sa Zapadnoeuropskom unijom pomogao u izvrenju sankcija UN-a na podruju bive Jugoslavije (protiv SRJ i Republike Srpske u Bosni i
Hercegovini). On je predvodio snage IFOR-a u Bosni i Hercegovini radi osiguranja
izvrenja Daytonskoga mirovnog sporazuma iz 1995. Hrvatska je punopravna lanica NATO-a od 1. travnja 2009.
3. Zapadnoeuropska unija (WEU Western European Union, UEO Union
de lEurope occidentale), osnovana je Briselskim ugovorom iz 1948. o suradnji u
152
Vidi Ljubomir RADOVANOVI: Postanak Severoatlantskog ugovora, JRMP 1969, br. 2,
str. 153-179.
55. REGIONALNE ORGANIZACIJE I SPORAZUM I...
451
ekonomskoj, socijalnoj i kulturnoj oblasti te kolektivnoj samoobrani. Iskonske su joj

lanice bili Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Nizozemska, Belgija i Luksemburg.
Unija je prvobitno bila usmjerena protiv poraene Njemake. Ali su nakon osnivanja
NATO-a sljedee godine propisi o obrani uklopljeni u one NATO-a. U 1954. su Zapadna Njemaka i Italija pozvane da pristupe Briselskom ugovoru, i tada je stvorena
WEU, ija je svrha tada bila neka vrsta kontrole naoruanja Njemake.
WEU je potom irila svoje lanstvo, ali u sjeni NATO-a do danas nije uspjela
zadobiti neku vaniju ulogu. Vijee Unije sastoji se od Vijea ministara vanjskih
poslova i obrane drava lanica i Stalnoga vijea predstavnika drava lanica. Parlamentarna skuptina sastoji se od istovjetnih delegacija parlamenata drava lanica
u Vijeu Europe. U 1960. su njezine socijalne i kulturne zadae prenijete na Vijee
Europe. Ali izmeu 1954. i kasnih osamdesetih godina igrala je ogranienu ulogu.
U 1988. lanicama Vijea postaju panjolska i Portugal.
S okonanjem hladnoga rata, opasnou da amerike trupe napuste Europu te
daljnjim razvojem Europske unije poelo se raditi na novoj ulozi Zapadnoeuropske
unije kao saveza za kolektivnu samoobranu. U Maastrichtskom ugovoru iz 1992.
WEU je priznata kao sastavni dio Europske unije, a Deklaracija s Maachstristskoga
sastanka navela je da e se ona razvijati kao komponenta obrane Europske unije i kao
nain uvrivanja europskog stupa Sjevernoatlantskoga saveza. Te godine usvojena
je i Deklaracija iz Petersberga, prema kojoj se snage drava lanica mogu koristiti
u vojne i druge svrhe u suradnji s KESS-om (danas OESS) i Vijeem sigurnosti UN.
Utemeljen je Forum za konzultacije s dravama srednje i istone Europe.
WEU je imala ulogu u krizi u bivoj Jugoslaviji, i to u osiguranju izvrenja sankcija
Vijea sigurnosti u suradnji s NATO-om. Od 1994. s Vijeem Europe sudjelovala je
u meunarodnoj upravi grada Mostara. U 1993. njezino je sjedite premjeteno iz
Londona u Bruxelles da bi se potakla jo vea suradnja s NATO-om.
4. Vijee Europe (Council of Europe, Conseil de lEurope) osnovano je 1949. godine sa irokom lepezom zadataka. Danas obuhvaa 47 drava lanica, meu kojima
je od 1996. i Hrvatska. Najvaniji su organi Odbor ministara svih drava lanica te
Parlamentarna skuptina, koja se sastoji od predstavnika nacionalnih parlamenata
drava lanica. Odbor ministara usvaja ugovore i sporazume, daje preporuke dravama lanicama i usvaja deklaracije. Moe pozivati drave da pristupe Vijeu Europe
bilo kao punopravne bilo kao pridruene lanice, ali moe i suspendirati lanstvo.
Parlamentarna skuptina jest savjetodavni organ. Moe preporuivati akcije o pitanjima koja joj uputi Odbor ministara i moe usvajati rezolucije. Za preporuke je
potrebna dvotreinska, a za rezolucije obina veina zastupnika.
Najvanija zadaa Vijea Europe jest pripremanje i usvajanje konvencija i protokola koji se podnose dravama lanicama na ratifikaciju ili pristup. Do danas je usvojen velik njihov broj, ali najvanije su Europska konvencija za zatitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda iz 1950. s protokolima te Europska socijalna povelja iz 1961. Na
snazi su brojne konvencije iz oblasti kulture, prosvjete, o patentima, ekstradiciji,
migracijama, imunitetu drava, terorizmu i dr. Pristup nekima od tih konvencija
doputa se i dravama nelanicama ali ne i Konvenciji o ljudskim pravima. Sjedite
Vijea Europe jest u Strasbourgu u Francuskoj.

5. Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD Organization for
Economic Co-operation and Development; OCDE Organisation de coopration et
de dveloppement conomique). Ustanovljena je u 1960, ali je proizala iz europske
mainerije koja je upravljala amerikim Marshallovim planom iz 1948. za oivljavanje europskih privreda nakon Drugoga svjetskog rata. Danas obuhvaa Sjedinjene
Amerike Drave, Kanadu, Japan i zemlje zapadna Europe. Biva Jugoslavija imala
je u njoj snaan poloaj pridruenoga lana koji je njezinim raspadom okonan.
Novi lanovi primaju se na jednoglasan poziv Vijea. Zemlje istone Europe ve
su primljene ili su na putu da budu primljene, a meu njima zasada nije Hrvatska.
OECD odrava i potie ekonomski razvoj svuda u svijetu, ali djeluje kao zatvoreni klub najrazvijenijih zemalja. lanak 1. ugovora-ustava izrijekom predvia da su
ciljevi Organizacije unaprjeenje politika usmjerenih k dostizanju najveega odrivog ekonomskog razvoja i zaposlenosti i k podizanju ivotnog standarda u dravama
lanicama, ali i odranju financijske stabilnosti, doprinos zdravom ekonomskom
rastu u dravama lanicama i nelanicama te doprinos rastu svjetske trgovine na
mnogostranoj i nediskriminatornoj osnovi.
Glavni organ Organizacije jest Vijee, koje obuhvaa sve drave lanice. Osim
u posebnim sluajevima, ono donosi odluke jednoglasno. Stoga OECD nije supranacionalna organizacija i ne moe svoje odluke nametati dravama protiv njihove
volje. Vijee bira Izvrni komitet te druge odbore i autonomna tijela koja potiu
koordinaciju i suradnju. Tajnitvo djeluje u Parizu i sastoji se od dvadesetak uprava
i slubi. Ekonomske studije i analize OECD-a imaju visok ugled ekspertskoga rada
meu strunjacima i vladama u svijetu.
6. Europska unija (European Union, Union europenne) nesumnjivo je najvanija europska organizacija.153 Izlaganje o toj najrazvijenijoj i najizgraenijoj regionalnoj organizaciji do danas stvorenoj u svijetu valja ovdje izostaviti jer je ono danas
predmetom posebne discipline na naim pravim fakultetima.
7. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS, the Organization
for Security and Co-operation in Europe (OSCE), organisation sur la scurit et la
coopration en Europe (OSCE)). Nastala je prvobitno kao Konferencija o europskoj
sigurnosti i suradnji (KESS), na kojoj je u 1975. u Helsinkiju potpisan Zavrni akt.
Sudionice su joj sve drave iz Europe, ukljuujui sve drave sljednice bivega Sovjetskog Saveza, Jugoslavije i eko-Slovake, te Sjedinjene Amerike Drave i Kanada.
Helsinki zavrni akt formulirao je seriju naela o uzajamnim odnosima izmeu
drava sudionica. Uz naela UN-a sroena u svjetlu prilika i odnosa u Europi, kao
posebna naela istaknuta su jo sljedea: nepovredivost granica, teritorijalna cjelovitost drava te potovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, ukljuujui slobodu
misli, savjesti, vjere i uvjerenja. Iako taj Zavrni akt nije formalan ugovor, nego je
153
Vidi ivojin JAZI: EZ kao organizacija regionalne integracije suverenost i supranacionalnost, JRMP 1981, br. 1-2, str. 54-67; Sinia RODIN: Pravni sustav i institucije Evropske zajednice, Zagreb, 1990, 258 str.; Joe VERHOEVEN: Droit de la Communaut europenne, deuxime
dition, Bruxelles, 2001, 510 pages; Mathias HERDEGEN: Europsko pravo, Rijeka, 2002, 361 str;
T. C. HARTLEY: Temelji prava Europske zajednice, drugo hrvatsko izdanje, Rijeka, 2004, 497 str.
453
usvojen i potpisan kao politiki dokument, u praksi se potvrdilo da naela sadrana

u njemu imaju pravno obvezujui znaaj. Ostale opsene odredbe Zavrnoga akta
(od kojih je veina sroena u obliku preporuka) politiari dijele u tri koare. Prvu
koaru ine odredbe o sigurnosti u Europi, drugu one o suradnji drava sudionica u
oblastima gospodarstva, znanosti, tehnologije i okolia, a treu ona o humanitarnim
pitanjima.154
Konferencija je nakon 1975. odravala sastanke na diplomatskoj razini na kojima se pretresalo izvrenje Zavrnoga akta, uz sastanke strunih skupina o razliitim pitanjima, i to od ljudskih prava, demokratskih institucija i okolia do mirnoga
rjeavanja sporova. Ali tek nakon dogaaja u Srednjoj i Istonoj Europi u 1990.
KESS poinje dobivati koherentnu strukturu stalnih organa i izrastati u regionalnu
organizaciju.
Parika povelja za Novu Europu potpisana koncem 1990. predvidjela je prve
stalne organe. To su Centar za prevenciju sukob u Beu, Ured za slobodne izbore u
Varavi (danas pod nazivom Ureda za demokratske institucije i ljudska prava) te Tajnitvo sa sjeditem u Pragu. Parika konferencija uvela je sustav tijela za konzultacije
i odluivanje. Odravaju se redoviti godinji sastanci glavara drava i vlada te Vijea
ministara vanjskih poslova, uz Odbor visokih dunosnika, koji obavlja svakodnevne
poslove. U prosincu 1992. uvedena je dunost glavnoga tajnika, a ojaano Tajnitvo
smjeteno je od 1993. u Beu.
Daljnji koraci u institucionalizaciji poduzeti su na sastanku u Budimpeti u
1994. Od poetka 1995. Konferencija nosi dananji naziv Organizacije za europsku
sigurnost i suradnju. Ministarsko vijee je sredinji organ odluivanja i upravljanja Organizacijom. Visoko vijee (Senior Council), koje je zamijenilo Odbor visokih dunosnika, raspravlja i zacrtava politiku Organizacije te odreuje smjernice
njezinih trokova. Stalno vijee (prije Stalni odbor) jest tijelo za redovite politike
konzultacije i odluivanje, i ono moe biti sazvano na hitne sastanke. Sastoji se od
predstavnika svih drava sudionica u Beu.
Openitu odgovornost za akcije Organizacije snosi djelatni predsjednik (Chairman in Office), kojemu pomae trojka sastavljena od prijanjega, sadanjeg i
sljedeeg predsjednika. Visoki povjerenik (komesar) za nacionalne manjine imenovan je u 1992. Postoji mnotvo osobnih predstavnika djelatnoga predsjednika te ad
hoc skupina koje pomau u radu Organizacije.
OESS je imenovao brojne misije u svrhu rjeavanja sporova koje su sudjelovale
i u neuspjelim pokuajima postizanja mirovnih sporazuma u Bosni i Hercegovini.
Parlamentarna skuptina ustanovljena je u 1991. U oujku 1995. Zavrna konferencija o stabilnosti u Europi usvojila je Zavrni akt koji je, uz stotinjak dvostranih
i regionalnih sporazuma o suradnji, pokuaj ublaavanja zategnutosti. Deklaracija
sadri obvezu na djelovanje protiv netolerancije i diskriminacije, dok se sporazumi
odnose na prekograninu suradnju te pitanja privrede, okolia i zatite manjina. Pakt
154
Vidi, V. . DEGAN: Meunarodno pravo i meunarodna sigurnost, Pravni domaaj helsinkog Zavrnog akta, Sarajevo, 1982, str. 105-146.

je dopunjen mjerama koje poduzima Europska unija. Prihvaeno je da se u sluaju
tekoa u potovanju sklopljenih sporazuma drave potpisnice Pakta mogu obraati
postojeim institucijama OESS-a te postupcima mirnoga rjeavanja sporova, ukljuujui tu Sud za mirenje i arbitrau sa sjeditem u enevi.
8. Zajednica neovisnih drava ustanovljena je sporazumom koji su Rusija,
Ukrajina i Bjelorusija potpisale u Minsku 8. prosinca 1991, a kojemu se pridruilo
osam drugih republika bivega Sovjetskog Saveza u Alma Ati 21. prosinca te godine.
Gruzija joj se pridruila tek u 1993. Time ona danas obuhvaa sve bive sovjetske republike, uz izuzetak triju baltikih drava i Gruzije, koja ju je napustila 2009. godine.
Zajednica se zasniva na potovanju teritorijalne cjelovitosti drava lanica i na
njihovoj suradnji, napose u zatiti meunarodnoga mira i sigurnosti te u izvrenju
mjera o redukciji naoruanja. Umjesto zajednikoga vojnog i strategijskog prostora,
od konca 2003. djeluje Vijee ministara obrane drava lanica sa stalnim tijelom u
Moskvi. Drave lanice takoer su se sporazumjele da osnuju zajednike institucije
za koordinaciju vanjske politike te za suradnju u privredi, prometnim i komunikacijskim sustavima.
Zajednica je u Minsku u sijenju 1993. usvojila svoju povelju prema kojoj se ona
zasniva na suverenoj jednakosti njezinih drava lanica koje su neovisni subjekti
meunarodnog prava. U toj je povelji izrijekom navedeno da sama Zajednica nije
drava niti raspolae supranacionalnom vlau.
Vrhovni organ je Vijee glavara drava, koje raspravlja i rjeava sva naelna
pitanja u vezi s djelatnostima drava lanica u oblastima njihovim zajednikih interesa. Vijee predsjednik vlada koordinira djelatnosti izvrne vlasti drava lanica u
oblastima zajednikih interesa. Odluke se u oba vijea usvajaju konsensusom. Vijee
ministara vanjskih poslova usklauje djelatnosti vanjskih poslova drava lanica, dok
je Savjetodavni odbor za koordinaciju stalno izvrno tijelo Zajednice. Uz te organe
predvieno je Vijee ministara obrane (sa stoerom ujedinjenih oruanih snaga),
Vijee zapovjednika graninih trupa te Ekonomski sud i Komisija za ljudska prava.
U 1993. elnici drava lanica, osim onih iz Ukrajine i Turkmenistana, potpisali su ugovor o ustanovljenju ekonomske unije. Sedam od dvanaest drava lanica
potpisalo je u 1995. Sporazum o obrani vanjskih granica Zajednice. Potpisano je
i mnotvo drugih sporazuma izmeu drava lanica o razliitim pitanjima poput
prevencije trgovine drogama i terorizma, ali mnogi od njih nisu ratificirani.
9. Organizacija amerikih drava (Organizacin de Estados Americanos, Organization of American States, Organisation des Etats amricains). Ta regionalna
organizacija ima najdublje historijske korijene. Na etvrtoj panamerikoj konferenciji odranoj u Buenos Airesu u 1910. nastaje Panamerika unija sa stalnim administrativnim organom. Pod njezinim okriljem usvojeno je vie regionalnih konvencija
o kodifikaciji meunarodnog prava, napose u 1928.
Meuamerikim ugovorom o uzajamnoj suradnji (ugovorom iz Rija) u 1947.
ustanovljen je sustav kolektivne sigurnosti svih drava lanica, prvi po osnivanju
UN-a. U 1948. usvojena je Bogotska povelja (Povelja Organizacije amerikih drava), kojom unija dobiva sadanje ime. Ta je povelja je u vie navrata mijenjana, i to
455
Protokolom iz Buenos Airesa iz 1967, Protokolom iz Cartagena de Indias iz 1985,

Washingtonskim protokolom iz 1992 te Protokolom iz Managve iz 1993. Organizacija danas ima 35 drava lanica.
Najvii organ jest Opa skuptina sa iroko definiranim nadlenostima. iroke
ovlasti imaju i konzultativni sastanci ministara vanjskih poslova. Stalno vijee provodi nadzor nad Tajnitvom te neke politike funkcije po ovlasti prethodno spomenutih organa. Od 1967. postoje Meuameriko ekonomsko i socijalno vijee te Vijee
za obrazovanje, znanosti i kulturu. Novi Meuameriki odbor za mirno rjeavanje
podvrgnut je Stalnom vijeu. Glavno tajnitvo ima sjedite u Washingtonu, D.C.
Organizacija je u 1969. usvojila Ameriku konvenciju o ljudskim pravima sa
Komisijom i Sudom koji imaju sjedite u San Josu (Kostarika). Izvan Europe ona
je najrazvijenija regionalna organizacija, ali, za razliku od Europske unije, nema
supranacionalnih ovlasti.
10. Arapska liga (Liga arapskih drava, League of the Arab States, Ligue des
Etats arabes)155 ustanovljena je Paktom potpisanim 22. oujka 1945. sa iroko postavljenim ciljevima. Ona je koristan forum za formulaciju politike drava lanica i
poticanje regionalne suradnje. Najvii je organ Vijee (Medlis). Supsidijarni organi raspravljaju o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pitanjima. Sjedite Stalnoga
tajnitva i glavnoga tajnika premjeteno je u 1979. iz Kaira u Tunis, zbog osude
sklapanja egipatsko-izraelskoga mirovnog ugovora od ostalih lanica Lige.
Vijee Lige bilo je angairano u mirovnim operacijama u Kuvajtu u 1961. radi
odvraanja irakih prijetnji. U 1976. pruilo je kiobran za intervenciju sirijskih
snaga u Libanonu.
11. Afrika unija (African Union, Union africaine) zamijenila je prijanju

Organizaciju afrikog jedinstva) (Organization of African Unity, Organisation de
lUnit africaine). Preoblikovana je po uzoru na Europsku uniju s ciljem da poradi
na unaprjeenju demokracije, ljudskih prava i prava na razvoj u cijeloj Africi, napose
uveanjem stranih ulaganja putem programa Novoga partnerstva za razvoj Afrike.
Konferencija Unije zamijenila je prijanju Skuptinu efova drava i vlada i sastaje se jedanput godinje na redovita te na izvanredna zasjedanja. Odluke donosi
konsensusom ili dvotreinskom veinom. Izvrno vijee sastoji se od ministara vanjskih poslova ili drugih imenovanih ministara od drava lanica. Sastaje se najmanje
jedanput godinje. Ono priprema odluke Konferencije i brine se o izvrenju usvojenih. Po uzoru na Europsku uniju, Komisija je novi organ i sastoji se od predsjednika,
potpredsjednika i danas osam lanova. Njezini su lanovi u radu neovisni. Panafriki
parlament ima zasada savjetodavnu ulogu. Prvi put je odrao zasjedanje u 2004. u
Junoj Africi. Sud Unije i Afriki sud za prava ovjeka i narod fuzionirani su u jedno
tijelo s dva odjela. Uz druge organe, postoji Vijee za mir i sigurnost te Ekonomsko,
socijalno i kulturno vijee.
Afrika unija danas okuplja 53 drave lanice, i to sve afrike zemlje osim Maroka, koji ju je u 1982. napustio nakon to je u nju primljena Arapska Saharska Demokratska Republika. Nju Maroko smatra svojim teritorijem. Danas je suspendirano
155
Vidi Petar MANGOVSKI: Arapska liga, Beograd, 1974, 211 str.

lanstvo Nigera, Mauritanije, Gvineje i Madagaskara nakon dravnih udara, koje
lanak 4. Povelje Unije zabranjuje.
12. Udruenje drava jugoistone Azije (ASEAN, the Association of South s
East Asian Nations) utemeljeno je u 1967. Ima ekonomske i politike ciljeve. Okuplja
Indoneziju, Tajland, Mijanmar (bivu Burmu), Maleziju, Singapur, Filipine, potom
od 1984. Brunej, od 1995. Vijetnam, od 1997. Laos i od 1999. Kambodu. U 1976.
usvojena su i potpisana tri vana ugovora: Ugovor o prijateljstvu i suradnji, koji obuhvaa i mirno rjeavanje sporova; Deklaraciju sloge ASEAN-a, koja je drave lanice
pozvala na jaanje politike i ekonomske koordinacije i suradnje, te Sporazum o
ustanovljenju Stalnoga tajnitva, radi objedinjavanja pet tajnitava ustanovljenih u
1967. Tajnitvo je ojaano u 1992. Protokolom iz 1987, kojim je dopunjen Ugovor o
prijateljstvu, doputa se da mu se pridrue i drave izvan toga regiona.
Usvojen je jedan broj privrednih sporazuma, i to od Deklaracije iz Manile iz
1987, do Okvirnoga sporazuma o poticanju ekonomske suradnje ASEAN-a iz 1992.
i odluke iz iste godine da se za petnaest godina ustanovi zona slobodne trgovine.
Sastanci efova vlada ASEAN-a imaju najveu vlast odluivanja. Odravaju se i
razliiti sastanci ministara vanjskih poslova te privrede. Glavni tajnik odgovoran je
efovima vlada i ministrima drava lanica. Stalni odbor djeluje kao organ za politiku
i suradnju izmeu ministarskih sastanaka.
Odravaju se proireni sastanci: ASEAN + 3 (Kina, Juna Koreja i Japan); Summit Istone Azije uz sudjelovanje jo i Bangladea, Mongolije, Rusije, Sjedinjenih
Amerikih Drava, Kanade, Sjeverne Koreje, Pakistana i Europske unije.
h
13. Rasputene regionalne organizacije. Na koncu ovoga sumarnog prikaza
regionalnih organizacija valja ukratko spomenuti i neke od onih ustanovljenih nakon
1945, ali koje vie ne postoje. Neke su od njih u nekim razdobljima igrale znaajnu
ulogu u meunarodnim odnosima, ali su zbog promjena u politikim i ekonomskim
odnosima propale.
Savjet za uzajamnu ekonomsku pomo (SEV, Sovet ekonomieskoj vzaimopomoi) osnovan je 1949. izmeu Sovjetskoga Saveza i njegovih saveznika u istonoj Europi. Trebao je biti nadomjestak ekonomskom zbliavanju zemalja zapadne Europe
otpoetog programom Marshallova plana u 1948. Biva Jugoslavija nikada mu nije
bila lanom, ali je od 1965. imala poloaj promatraa u njegovim tijelima. Albanija ga
je napustila 1961, a u njega su potom bile primane neke izvaneuropske socijalistike
zemlje, i to Mongolija u 1962, Kuba u 1972. i Vijetnam u 1978. Rasputen je u 1991.
Organizacija Varavskoga ugovora ustanovljena je u 1955. kao odgovor na stvaranje NATO-a. Imala je zajedniku komandu sa sjeditem u Moskvi. Njezine snage bile
su upotrijebljene u oruanoj intervenciji u ehoslovakoj u 1968. Biva Jugoslavija
nije bila njezin lan, a Albanija ju je napustila u 1961. Rasputena je 1991.
Balkanski savez stvoren je Ankarskim ugovorom iz 1953. izmeu bive Jugoslavije, Grke i Turske. Struktura njegovih organa bila je ojaana Bledskim ugovorom
457
iz 1954. Do ustanovljenja Balkanske savjetodavne skuptine, predvienoga sporazumom iz 1955, nije nikada dolo. Bio je zamiljen kao dopuna NATO-a na Balkanu.
Iako drave lanice nisu nikada otkazale odnosne ugovore, taj savez prestao je djelovati od 1955. godine. Otada je Jugoslavija slijedila politiku nesvrstanosti, a izmeu
Grke i Turske izbio je dugoroan spor o Cipru i o drugim pitanjima.
SEATO (Organizacija Jugoistone Azije, South-East Asia Treaty Organization).
Osnovan je kao savez za kolektivnu samoobranu ugovorom sklopljenim u Manili u
1954. izmeu Australije, Britanije, Filipina, Francuske, Novoga Zelanda, Pakistana,
Sjedinjenih Amerikih Drava i Tajlanda. Cilj mu je bio suzbijanje komunizma na
Dalekom istoku. Rasputen je u 1977.
Bagdadski obrambeni savez nastao je ugovorom izmeu Turske i Iraka u 1955,
kojemu se potom pridruuju Britanija, Iran i Pakistan. Nakon to se po ukidanju
monarhije u Iraku ta zemlja iz njega u 1958. povukla, mijenja ime u CENTO (Central
Treaty Organization) i povezuje se sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. Stvarno
prestaje djelovati nakon arapsko-izraelskoga rata u 1967.
Neke oblike meunarodne suradnje nemogue je podvesti pod pojam meunarodnih organizacija openito, pa i regionalnih organizacija, jer okupljaju drave iz
razliitih dijelova svijeta. Meu njima je Konferencija islamskih zemalja. Ali starija
od nje je ona koja slijedi:
14. Commonwealth nacija (Commonwealth of Nations) rezultat je osamostaljivanja teritorija negdanjega britanskoga kolonijalnog carstva. Ve su Westminsterskim statutom iz 1931. samoupravni dominioni Kanada, Australija, Novi Zeland
i Junoafrika unija stekli punu neovisnost od Ujedinjenoga Kraljevstva, ali su s
njime ostali u mnogim vezama. Daljnjom emancipacijom kolonija nakon Drugoga
svjetskog rata, otpoetom u 1947. proglaenjem Indije i Pakistana neovisnim dominionima, veina tih novih drava, uz nekolicinu izuzetaka, ostala je s Britanijom
i meusobno u neformalnim vezama.
Taj je oblik suradnje dobio ime Britanski Commonwealth, da bi potom pridjev
britanski otpao. Britanska kraljica na elu je Commonwealtha, ali nije nominalni
glavar u dravama koje bilo da imaju svoje dinastije bilo da su proglasile republiku.
Neko je postojalo neto nalik na dravljanstvo Commonwealtha. Dravljani svake
od lanice smatrali su se izjednaenima u pravima u svakoj drugoj lanici i tamo
su bez drugih formalnosti uivali politika prava. Jedini ostatak tih veza jest titula
visokoga komesara koju ef diplomatske misije jedne od lanica nosi u drugima.
Ali su oni u svemu izjednaeni s ambasadorima (veleposlanicima) treih drava.
U 1990. Commonwealth je brojao pedeset drava lanica. Samo u sedamnaest
od njih britanska kraljica je i dalje nominalni suveren. Ali i u tim zemljama funkcije
glavara drave obavlja visoki komesar, kojega stvarno imenuje vlada drave u pitanju
iz reda vlastitih graana.
Redovite konferencije Commonwealtha otvara britanska kraljica. Na njima se
pretresaju pitanja od zajednikoga interesa, ali se ne donose obvezujue odluke. U
1965. u Londonu je ustrojeno Stalno tajnitvo Commonwealtha, koje je takoer tijelo

za koordinaciju i razmjenu podataka bez izvrnih ovlasti. Odravaju se i neformalni
savjetodavni sastanci ministara pojedinih resora iz drava lanica.
Commonwealth je tako neformalna zajednica drava sui generis. Nemogue ga
je svrstati ni u jedan oblik sloene drave. On nije ni konfederacija, ni federacija, ni
personalna, a ni realna unija. Neki pisci dre da on nije ni istinska meunarodna
organizacija te prema tome nije ni poseban subjekt meunarodnog prava.
459
D. OVJEK U MEUNARODNOM PRAVU

56. OVJEK KAO SUBJEKT MEUNARODNOG
PRAVA
Bibliografija
Giuseppe SPERDUTI: Lindividu et le droit international, RCADI 1956, tome 90, pp. 733-849;
Jovica PATRNOGI: Meunarodno regulisanje prava oveka i suverenost, JRMP 1970, br. l,
str. 41-59; Paul REUTER: Droit international public, 6e dition, Paris, 1983, pp. 235-242; Julio A.
BARBERIS: Nouvelles questions concernant la personnalit juridique internationale, RCADI
1983, pp. 145-187; Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias
Forteau et Alain Pellet, 8e dition, Paris, 2009, 709-723.
Za razumijevanje meunarodnoga prava u njegovoj cjelini vano je pitanje je li ovjek pojedinac u vlastitom svojstvu (a ne kao pripadnik neke drave
ili nesamoupravne teritorijalne cjeline, ili ak kao pripadnik etnike ili vjerske
skupine), izravni nosilac prava i obveza u meunarodnome pravnom poretku.
Kako smo prije naveli, sposobnost subjekta meunarodnoga prava jest da
moe samostalno isticati svoje zahtjeve prema drugim subjektima, sklapati meunarodne ugovore i druge poslove, ali i samostalno snositi odgovornost za
meunarodno protupravna djela. Uz to, odlika subjekta meunarodnoga prava
u odnosu na subjekte prava neke drave jest da je on ne samo podvrgnut meunarodnom pravnom poretku nego da u tome svome svojstvu moe sudjelovati
i u stvaranju i izmjenama normi opega i partikularnog meunarodnog prava.
On je, dakle, u tome dvostrukom svojstvu u isto vrijeme podvrgnut tome pravu,
ali se nalazi i u ulozi zakonodavca (v. supra, 29).
U prijanjim izlaganjima doli smo do vrstoga zakljuka da je na prijelazu
iz drugoga u tree tisuljee naega doba suverena drava i dalje glavni subjekt
meunarodnoga prava i da se u dogledno vrijeme u budunosti u tome nee
nita bitno promijeniti.
Meuvladine organizacije, koje nemaju vlastitoga teritorija, stanovnitva ni organizirane politike vlasti (suverenosti), tvorevine su drava. Drave koje su im lanice
kroz stalne i druge organe tih organizacija usklauju svoje politike i postiu neke
zajednike ciljeve. U tome su smislu te organizacije izvedeni subjekti i podvrgnute
su naelu specijalnosti.
Ali ako nema vrstih dokaza o suprotnom, sve organizacije stvorene od drava i
u koje su drave ulanjene, jesu subjekti meunarodnog prava. One su to ne samo u
odnosu na svoje drave lanice nego i prema treim dravama. One, dakle, uivaju

meunarodnu osobnost erga omnes (supra, 49). U tu su skupinu subjekata neko
pripadala i neka internacionalizirana podruja (Slobodni grad Danzig i Saarsko podruje) (supra, 37, pod 6).
Za razliku od gornjih sluajeva, ustanici i oslobodilaki pokreti prijelazni su, tj.
privremeni subjekti. Oni se bore ili za vlast u nekoj dravi ili za dravnost na dijelu
dravnoga podruja ili na nesamoupravnom podruju u kojemu djeluju. Uz to, oni
su subjekti meunarodnoga prava samo u odnosu na one drave koje su im priznale
to svojstvo. Za ostale drave njihovo su postojanje i pravna osobnost irelevantni.
Pitanje se, dakle, postavlja, moe li se ovjek pojedinac, uz dravu, smatrati

glavnim subjektom meunarodnog prava, ili makar izvedenim subjektom poput
npr. meuvladinih organizacija.
h
Da bi se shvatila bit meunarodnoga prava i poloaj ovjeka u njemu, valja
poi od oite injenice da se cjelokupno pravo, dakle i meunarodno, svodi
na ureenje odnosa izmeu ljudi. ovjek je krajnji adresat svakoga prava. Ne
postoje pravni odnosi izvan ljudskih odnosa.156
Francuska solidaristika kola (Leon Duguit, Georges Scelle i Nicolas Politis),
koja je bila osobito utjecajna u prvoj polovici 20. stoljea, u tome pogledu dolazila
je do radikalnih tvrdnji koje je meunarodna stvarnost demantirala. Za njezine pristalice i sama drava, koja ne moe imati vlastitu volju, nije nita vie od postupka
upravljanja kolektivnim interesima. Cjelokupno pravo, domae i meunarodno,
moe se odnositi iskljuivo na pojedince (bilo kao upravljae bilo one kojima se
upravlja), koji su jedini obdareni inteligencijom i voljom. Stoga je njihov krajnji
zakljuak bio da je meunarodna zajednica iskljuivo ljudska zajednica, sastavljena
od ljudi i nikog drugoga osim ljudi (a ne od drava).
Razvoj pozitivnoga meunarodnog prava upuuje na neke jake openite

ciljeve i tendencije koji dolaze napose do izraaja nakon Drugoga svjetskog
rata. Oni su djelovali na proces dekolonizacije u svijetu u kojemu su stanovnici
dotadanjih nesamoupravnih teritorija stjecali i stekli dravnost. Na poetku
devedesetih godina 20. stoljea slomili su se autoritarni reimi u tzv. socijali-
156
Sasvim hipotetiki mogli bismo postaviti tvrdnju da ako u svemiru postoje neka druga razumna bia sa sposobnou samostalnoga odluivanja i koja su jednaka u pravima i dunostima,
tada bi i izmeu njih mogli postojati pravni odnosi. Ako su organizirani u suverene i teritorijalne
cjeline jednake u pravima i dunostima, izmeu tih cjelina moglo bi postojati neko meunarodno pravo poput ovoga na naemu planetu. A ako su ta bia organizirana u neku jedinstvenu naddravnu organizaciju u kojoj bi pojedinci birali predstavnike u vlasti, radilo bi se o federalnom
ili slinom pravu te zajednice. Ali sve dok nema vrstih dokaza o postojanju takvih razumnih
stvorenja, ovi nai navodi nisu nita vie od iste pretpostavke.
56. OVJEK KAO SUBJEKT MEUNARODNOG PRAVA
461
stikim dravama, iji je blok u meunarodnim odnosima prije toga bio osobito
jak, a volja toga bloka nije se mogla olako ignorirati.
Te tendencije proroanski su najavljene i formulirane u rezoluciji Temeljna ljudska prava, osnova obnove meunarodnog prava, to ju je Institut za meunarodno
pravo usvojio na svome prvom zasjedanju nakon Drugoga svjetskog rata u Lausannei
9. kolovoza 1947. Izvjestilac je bio jedan od najveih pravnika toga stoljea Charles
De Visscher iz Belgije.
U preambuli te rezolucije spomenuto je da je nuno prije svega ponovo potvrditi
izvjesna naela koja naroito odgovaraju... zahtjevima pravne svijesti civiliziranih
naroda. Usto navedeno je da su reimi koji su podjarmili i ponizili ljudsku osobu u
tome totalnom podinjavanju ovjeka njihovim politikim ciljevima traili sredstva
za poduzimanje agresije i osvajanja, i da im zauvijek treba sprijeiti povratak.
Ta je rezolucija potom proklamirala sljedee: I. Priznanje i potivanje prava
uroenih ljudskoj osobi, kojoj drava mora sluiti a ne podiniti ju, usko su vezani
s napretkom meunarodnoga prava. II. To priznanje i to potivanje su osnova
svake funkcionalne koncepcije vlasti, i to takve vlasti koja svoj naslov (legitimnost)
izvodi iz svoje sposobnosti ostvarivanja pojedinanih i socijalnih ciljeva ljudske osobe. irenje u javnome mnijenju te temeljne koncepcije bit e element umjerenosti
vlasti i ona e podupirati dravu u njezinoj misiji da se uva od nastojanja nosilaca
vlasti od zloupotreba.
U toj je rezoluciji dalje naglaeno: III. Uinkoviti pravni poredak izmeu drava neodvojiv je od potivanja ljudske osobe u unutarnjemu poretku svake drave. U
meunarodnom pravnom poretku funkcionalna i moderirajua koncepcija vlasti
ostaje zamagljena jakou tradicije o suverenoj dravi kao organizmu sigurnosti i
instrumentu moi, kao najvanijem obliku pravnoga poretka.
Napokon se istie: IV. Afirmacija potivanja prav ljudske osobe, ukoliko joj se
uinkovitost ne osigura stvarnim mjerama garancije i kontrole, nedovoljna je kako
u meunarodnom, tako i u unutarnjemu pravnom poretku.157
Ako bi se usporedilo pozitivno meunarodno pravo kakvo je bilo na snazi

na poetku Drugoga svjetskog rata s dostignuima njegova razvoja po njegovu
okonanju do danas, ne mogu se zanijekati njegove bitne promjene koje sve idu
u korist potovanja prava ljudske osobe i ljudskih skupina. Nastavak toga razvoja
moe se razumno oekivati i u 21. stoljeu. U tome se mogu spomenuti neka od
krupnih dostignua, koja sva idu na tetu suverenosti drava.
Najprije, koncept imperativnih normi opega meunarodnog prava (jus cogens) u smislu lanaka 53, 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969.
najveim se dijelom odnosi na potovanje i na zatitu ljudske osobe, i u miru i
u oruanim sukobima (v. supra, 2 pod 2.aa; 22 pod I(a)). Norme opega me157
Cf., Tableau gnral des Rsolutions (1873-1956), Ble, 1957, pp. 1-2.

unarodnog prava toga domaaja nameu se svim dravama svijeta i drugim
subjektima meunarodnog prava. One ih same ne smiju kriti niti ih uzajamnim
sporazumima smiju derogirati. Taj dio korpusa opega meunarodnog prava
izaao je iz okvira volje suverenih drava. One im se vie ne mogu dobrovoljno
podvrgavati ili ih otklanjati. A i nove drave, proizale iz teritorijalnih promjena, obvezane su tim dijelom opega meunarodnog prava od samoga njihova
nastanka.
Teka krenja nekih temeljnih prava ovjeka i ljudskih skupina na opstanak,
na tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo i u miru i u oruanom sukobu
meunarodna je zajednica u cjelini proglasila meunarodnim zloinima.
Poseban tip meunarodne odgovornosti drava za poinjenje tih zloina u razvoju je (supra, 46). Ali po meunarodnom pravu izravnu odgovornost za te
zloine snose i pojedinci (infra, 60).
Uz to, poevi od nekih opih odredaba u Povelji UN-a iz 1945. i Ope
deklaracije o ljudskim pravima iz 1948, usvojeno je obilje opih i regionalnih
meunarodnih ugovora i drugih instrumenata kojima se ljudska prava tite i
razrauju. Tim se instrumentima potie razvoj pravil opega meunarodnog
prava, a odnosni ugovori predviaju za njihove drave stranke precizne pravne
obveze, i to uz neke mjere meunarodne kontrole njihova izvrenja. Neki od tih
ugovora predviaju i pravo pojedinaca da se s njihovim pritubama obraaju
meunarodnim tijelima.
Isprazno bi bilo tvrditi da je itav taj razvoj u pravu mogao sam po sebi
sprijeiti sva krenja ljudskih prava, a u nekim dijelovima svijeta i najstranije
meunarodne zloine u masovnim razmjerima. Ni jedno pravno pravilo to ne
moe uiniti samo. Svako se takvo pravilo objektivno moe prekriti jer bi u
suprotnom bilo nepotrebno. Ali se sa sigurnou moe zakljuiti da je opisani
razvoj u meunarodnom pravnomu poretku veoma vaan i da e prava ljudske
osobe i dalje biti u sreditu toga razvoja.
Za usporedbu, prije Drugog svjetskoga rata pravila meunarodnoga prava
uope se nisu primjenjivala na odnose drava i njihovih vlastitih graana, osim
ako je neka drava preuzela neke ugovorne obveze (npr. glede zatite nacionalnih manjina), koje su tada bile izvanredna rijetkost. Nakon toga uasnog rata
taj razvoj ipak je umanjio sluajeve krenja ljudskih prava, i to osobito u nekim
dijelovima svijeta. A i nestankom socijalistikoga sustava u svijetu prestali su
neki otpori tome razvoju, koji su prije toga bili osobito prisutni.
Pozitivno se meunarodno pravo time pribliava nekim uenjima i nekim iskazima kole prirodnog prava, naroito s konca 18. stoljea.158 Uz to to je sadraj mno158
Vidi o tome poblie V. . DEGAN: Prirodnopravni temelji prava i dunosti ovjeka, drave
463
gih imperativnih normi identian tim iskazima, npr. onima iz francuske Deklaracije
o pravima ovjeka i graanina iz 1789, ugovori i drugi instrumenti danas predviaju
jo i meunarodne mehanizme za osiguranje potovanja tih prava.
Ostaje, meutim, pitanje je li taj razvoj s postignutim rezultatima dovoljan

za tvrdnju da je time sam ovjek postao izravnim subjektom meunarodnoga
prava. Tu nam valja izloiti argumente onih koji to tvrde ili koji tvrde da je i
takav razvitak na vidiku.
Tu ne uzimamo u obzir zastarjelo i naputeno uenje solidaristike kole koje
je ignoriralo postojanje suverenih drava u meunarodnoj zajednici i prema
kojemu je ta zajednica sastavljena iskljuivo od pojedinaca. Ali izvan toga uenja
nema danas nikoga tko bi tvrdio da je pojedinac glavni subjekt meunarodnoga prava poput drave ili umjesto drave i da bi prema tome pravu on mogao
stjecati teritorije, imenovati ambasadore i objavljivati ratove.159
Stoga oni koji nastoje dokazati da ovjek pojedinac jest subjekt meunarodnoga prava (ili je na putu da to postane) smatraju da se ta osobnost moe
stupnjevati po intenzitetu. Pojedinca oni usporeuju s drugim izvedenim subjektima, npr. s meudravnim organizacijama, i dolaze do zakljuka da je njegov subjektivitet ogranien i izveden iz subjektiviteta drave.
Argumenti te vrste idu u nekoliko smjerova. Ope meunarodno pravo razvija se u smjeru priznavanja pojedincu mnogih ljudskih prava, ak i nasuprot
dravi, na to je upravo upueno.
Ali ope meunarodno pravo namee izravno pojedincima mnoge pravne
obveze. To je bilo najprije glede piratstva na otvorenomu moru. Taj meunarodni zloin moe kazniti svaka drava, pa i ona koja sama nije pretrpjela tetu.
A pirati su uvijek pojedinci koji djeluju u vlastitom svojstvu. Po obiajnomu
meunarodnom pravu razvijenom temeljem ugovora, svaki pripadnik oruanih
snaga podvrgnut je pravnim pravilima koja vrijede u oruanim sukobima. Za
njihovo krenje on je izravno odgovoran. Daljnji razvoj toga prava usmjeren je
k suzbijanju terorizma, rasizma i plaenitva, kada pojedinci takoer najee
djeluju u vlastitom svojstvu. I neki drugi meunarodni zloini, poput zloina
protiv mira i protiv ovjenosti, koji su najprije bili u nadlenosti meunarodnih vojnih tribunala u Nrnbergu i Tokiju, potom su priznati zloinima prema
opemu meunarodnom pravu.
i etnikih zajednica, Nae teme, 1989, br. 1-2, (Zagreb), posebno str. 10-12: Some Objective
Features in Positive International Law, Theory of International Law at the Threshold of the 21st
Century, Essays in honour of Krzysztof Skubiszewski, The Hague, 1996, pp. 140-146.
159
Usp., Akehursts Modern Introduction to International Law, Seventh Revised Edition, Peter
MALANCZUK, London, 1997, p. 100.

Ali ta izravna odgovornost pojedinaca za meunarodne zloine i za neka
druga meunarodna protupravna djela jo se ne ini dovoljno jakim argumentom da bi se on mogao priznati izvedenim subjektom meunarodnoga prava.
Taj argument dokazuje injenicu da je on prije objekt, tj. da on moe biti izravno
podvrgnut meunarodnome pravnom poretku negoli da je on i subjekt toga
poretka u smislu u kojemu su to meunarodne organizacije.
Druga vrsta argumenata izvodi se iz prava pojedinaca koja su im drave
priznale u meunarodnim ugovorima, ali ih oni uivaju u osobnom svojstvu, a
ne posredstvom drave.
Neki se u tome pogledu upiru u iskaz iz savjetodavnoga miljenja Stalnoga suda
meunarodne pravde iz 1928. o Nadlenosti sudova u Danzigu. U tome je miljenju
navedeno da se ne moe osporiti da sm predmet nekoga meunarodnog sporazuma prema namjeri ugovornih stranaka, moe biti njihovo usvajanje odredaba kojima
se stvaraju prava i obveze za pojedince koje bi nacionalni sudovi morali primijeniti...
(Series B, No. 15, pp. 17-18)
Osim materijalnih pravila u uem smislu, koja su predviena u njihovu korist, temeljem nekih ugovora pojedinci mogu sudjelovati kao stranke pred nekim meunarodnim tijelima protiv drava, pa i protiv onih kojih su dravljani.
To bi bio argument da pojedinci u nekim sluajevima mogu samostalno isticati
njihove zahtjeve prema drugim subjektima meunarodnoga prava.
Po okonanju Prvoga svjetskog rata mirovnim ugovorima ustanovljeni su tzv.
mjeoviti arbitrani tribunali pred kojima su dravljani pobjednikih zemalja izravno
mogli ostvarivati svoja potraivanja protiv pobijeenih drava. U nekim sluajevima
pojedinac moe biti stranka i pred Sudom Europske unije u Luxembourgu, ali ne i
pred Meunarodnim sudom u Den Haagu, glavnim sudskim organom UN-a. U sljedeim odjeljcima izloit emo prava pojedinaca na pritube nekim meunarodnim
tijelima temeljem nekih meunarodnih konvencija o ljudskim pravima.
Ali ni to ne bi mogao biti odluujui argument da je sam pojedinac subjekt

meunarodnoga prava, pa makar i izvedeni. Drave mogu otkazati te konvencije
ili nadlene organizacije mogu suspendirati lanstvo ili iskljuiti iz lanstva dravu koja kri svoje preuzete obveze. Time bi prestao subjektivitet pojedinaca,
to bi bio argument da se on na toj osnovi teko moe dokazivati.
Napokon, nije dokaz da je pojedinac subjekt meunarodnog prava ni zbog
toga to fizike i pravne osobe mogu s drugim dravama (i meunarodnim
organizacijama) sklapati sporazume koji pravno obvezuju sve njihove stranke.
U sluaju sporova o primjeni i tumaenju tih sporazuma te osobe mogu biti
stranke u arbitranom postupku ako je on njima predvien. Ali sporazumi te
465
vrste nisu meunarodni ugovori. Bolje ih je izdvojiti iz meunarodnoga prava

i svrstati ih pod tzv. transnacionalne kontrakte i pod transnacionalno pravo.
Neki pisci dokazuju meunarodnu osobnost pojedinca usporeujui ga s
osobnou maloljetnika u unutarnjemu pravu drava. Oni imaju svojstvo subjekata prava, ali ne i punu poslovnu sposobnost. S tom bi se usporedbom moglo
dokazati da je pojedinac pasivni subjekt meunarodnog prava, ako je taj pojam
uope od neke koristi.
Zakljuci o ovomu pitanju dakle ipak ovise o kriteriju koji se usvoji za samu
meunarodnu osobnost. Oni koji u tome pogledu prihvate stupnjevitost, moda
imaju pravo kada dolaze do zakljuka da je pojedinac subjekt meunarodnog
prava u ogranienom smislu, i izveden iz subjektiviteta drave. Milan Barto
na toj je osnovi tvrdio da je ovjek refleksni subjekt meunarodnog prava.160
Ali ini se da je u interesu preciznosti pravnih izraza kojima se koristimo i
jasnoe odnos u meunarodnomu pravu najbolje ne sluiti se tim nategnutim
pojmovima. U interesu pravne sigurnosti bolje je pojedincu odrei svojstvo
subjekta meunarodnog prava, ak i ono koje uivaju meunarodne organizacije i priznati ustanici. Time se nee sprijeiti daljnji razvoj toga prava u korist
pojedinca.
Mogue je tek zamisliti, ali za daleku budunost, da bi ovjek mogao postati
subjektom meunarodnoga prava ako bi itava meunarodna zajednica stekla
neke odlike naddravne organizacije (tj. superdrave) ili federacije drava, u
kojoj bi pojedinac dobio neka politika prava. Ali ako bi se to dogodilo, meunarodno bi pravo izgubilo bitna obiljeja koja danas ima i postalo bi federalno
pravo te svjetske superdrave.
160
Cf., Milan BARTO: Meunarodno javno pravo, I knjiga, Beograd, 1954, str. 374.
57. DRAVLJANI I STRANCI

Bibliografija
Borislav T. BLAGOJEVI: Dravljanstvo s naroitim obzirom na pravo FNRJ, Beograd,
1946, 131 str.; M. BARTO B. NIKOLAJEVI: Pravni poloaj stranaca, Beograd, 1951; V.
DIMITRIJEVI: Utoite na teritoriji strane drave teritorijalni azil, Beograd, 1969, 176 str.;
Budislav VUKAS: Pravila meunarodnog ugovornog prava o politikim izbjeglicama, ZPFZ
1969, br. 2, str. 152-164; International instruments dealing with the status of stateless persons and
of refugees, Revue beige de droit international, 1975, No. l, pp. 143-175; Atle GRAHL-MADSEN:
Territorial Asylum, Stockholm, 1980, 231 pages; OPPENHEIMS International Law, Volume I,
Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Parts 2 to 4; London, 1992, pp.
851-972; uro GATARI: Pravni aspekti poloaja izbjeglica i prognanika, ZPFZ 1993, br. 2-3,
str. 181-196; I. ZVONAREK: Pravni poloaj izbjeglica i prognanika, Pravni vjesnik, 1996 (Osijek),
br. 1-4, str. 153-171; Vesna CRNI-GROTI: Posebnosti meunarodnopravnog poloaja ena
izbjeglica, ZPFR 1998, str. 849-868; Ivan PRAJC: Konvencija Vijea Europe o sudjelovanju
stranaca u javnom ivotu na lokalnoj razini, Vladavina prava, 1998 (Zagreb), br. 2, str. 61-75;
Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 521-555.
1. Pojam dravljanstva.161 Prema naelu teritorijalne suverenosti (vrhovnitva) (v. infra, 61), pojedinac je pod vlau drave u kojoj boravi i ima dunost
potovati njezine propise dok god se u njoj nalazi. Ali kada se nalazi izvan svoje
drave, on je u isto vrijeme i pod vlau te svoje drave (personalna suverenost)
i duan joj je vjernost. Zauzvrat on u inozemstvu ima pravo traiti zatitu od
svoje drave. Ako strana drava prekri neka njegova prava, njegova mu drava
moe temeljem meunarodnoga prava pruiti diplomatsku zatitu (v. supra,
45 pod 2). Ako ne moe ostati u stranoj dravi, on bi uvijek trebao imati mogunost da se vrati u svoju dravu.
Stoga, kada se raspravlja o pitanjima pravnoga poloaja pojedinca, bitno je
utvrditi njegovo dravljanstvo.162 Dravljanstvo je pravna veza koja neku osobu vezuje za neku dravu. Opa deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. stoga
proklamira: Svatko ima pravo na dravljanstvo (lanak 15(1)). Ipak je to samo
cilj kojemu se tei jer zbog razloga koje emo izloiti mnoge osobe mogu biti
apatridi (osobe bez dravljanstva). Uz to, neka se osoba moe nai u poloaju
da ima dva ili ak vie dravljanstava (bipatrid, polipatrid), to takoer stvara
mnoge praktine probleme.
161
Ovaj odjeljak pisac je sastavio preteito slijedei objanjenje Shigeru Oda: The Individual
in International Law u Max SOERENSEN (Ed.): Manual of International Law, London, 1968,
pp. 469-525, dodajui neke nove podatke. Sudac Shigeru Oda odobrio je koritenje toga svoga
teksta.
162
U sklopu Vijea Europe 6. studenoga 1997. usvojena je u Strasbourgu regionalna Europska

konvencija o dravljanstvu. Vidi tekst ILM 1998, No. 1, pp. 47-55.
467
Svaka drava ima u naelu pravo svojim ustavom i zakonima odrediti tko
ima pravo na njezino dravljanstvo.
To pravo potvruju lanci 1. i 2. Konvencije o nekim pitanjima sukoba zakona o
dravljanstvu iz 1930, koji se u toj oblasti mogu smatrati iskazom opega obiajnog
meunarodnoga prava. Svaka drava moe prema vlastitom pravu odrediti tko su
njezini dravljani... (lanak 1). Svako pitanje o tome ima li neka osoba dravljanstvo
neke drave odredit e se u skladu s pravom te drave (lanak 2).
Stoga se smatra da pitanja dravljanstva pripadaju u unutarnju (iskljuivu)

nadlenost drave. U odreivanju tih uvjeta drave se mogu voditi razliitim
motivima poput nacionalne tradicije, demografske i ekonomske politike, dravne sigurnosti i dr. Ali to svoje diskrecijsko pravo drava moe ograniiti
ugovorima koje sklapa s drugim dravama.
U savjetodavnom miljenju iz 1923. o Dekretima o dravljanstvu u Tunisu i Maroku Stalni sud meunarodne pravde naveo je: ... prema postojeemu meunarodnom pravu pitanja dravljanstva u naelu su, po miljenju Suda, u rezerviranoj
(pridranoj) nadlenosti (svake drave). Sud je tome dodao: ... moe se dogoditi da
je u materiji poput dravljanstva koja nije ureena meunarodnim pravom, sloboda
drave da koristi svoju diskreciju ipak ograniena obvezama koje je mogla preuzeti
prema drugim dravama. U takvom sluaju, u naelu iskljuiva nadlenost drave
ograniena je pravilima meunarodnoga prava... (Series B, No. 4, p. 24).
Uz tu mogunost samoobvezivanja putem ugovora, o pravnim uincima

dravljanstva moe se raspravljati iz aspekta domaega prava, ali i iz aspekta
meunarodnog prava. Drava je slobodna podijeliti svoje dravljanstvo kome
god hoe i meunarodno ju pravo u tome ne ograniuje. Ali je pitanje ima li
ona pravo svim takvim osobama pruati diplomatsku zatitu u treim dravama. Ako u tome pogledu ne postoji stvarna veza izmeu pojedinca i drave,
podijeljeno dravljanstvo ne mora biti suprotstavljivo u odnosu na neku treu
dravu (v. supra, 28).
To je bilo predmetom zanimljive parnice pred Meunarodnim sudom izmeu
Lihtentajna i Gvatemale. Osoba pod imenom Nottebohm, po roenju dravljanin
Njemake, boravila je trideset i etiri godine u Gvatemali, gdje je imala poslovno
sjedite i razgranate djelatnosti u trgovini, bankarstvu i poljoprivredi. Mjesec dana
po stupanju Njemake u Drugi svjetski rat, Nottebohm je u listopadu 1939. uspio
stei dravljanstvo Lihtentajna, u kojemu je boravio samo u nekoliko navrata. Gvatemala je u 1943, po ulasku u rat protiv Njemake, zaplijenila imovinu Nottebohma,
a njega je kao njemakoga dravljanina uhitila, drala u pritvoru, potom izgnala i
zabranila mu je povratak.
Lihtentajn je zbog tih mjera u korist Nottebohma kao svoga dravljanina tuio Gvatemalu pred Meunarodnim sudom. Sud je, meutim, u presudi u parnici
Nottebohm iz 1955. odluio da je ta tuba neprihvatljiva i meu ostalim je naveo:

... injenice jasno potvruju s jedne strane odsutnost bilo kakve veze (lien de rattachement, bond of attachment) izmeu Nottebohma i Lihtentajn i, s druge strane,
postojanje dugotrajne i tijesne veze njega i Gvatemale, veze koju njegova naturalizacija (u Lihtentajnu) nije ni malo oslabila... Stoga, po miljenju Suda: Gvatemala
nije u tim okolnostima pod nikakvom obvezom priznati (to) dravljanstvo... (p. 26).
2. Dravljanstvo steeno roenjem. Veina ljudi stjee neko dravljanstvo

roenjem i ne mijenja ga do smrti. Ne postoji u tome pogledu jednoobrazna
praksa u unutarnjem pravu drava, ali se mogu razabrati dva temeljna naela.
Dravljanstvo se roenjem stjee bilo (a) injenicom roenja na teritoriju neke
drave (jus soli) bilo (b) temeljem porijekla nekoga od roditelja (jus sanguinis).
Vjeruje se da osim gornjih, nema nekih treih kriterija, ali se ni jedan od njih
ne usvaja sasvim iskljuujui drugi.
Zakon o hrvatskom dravljanstvu (Narodne novine, broj 53/91), u lancima 5.
i 6. predvia stjecanje hrvatskoga dravljanstva djeteta podrijetlom, tj. injenicom
da su mu oba roditelja, ili jedan roditelj, hrvatski dravljani. Ali se u lanku 7. propisuje i sljedee: Hrvatsko dravljanstvo stjee dijete koje je roeno ili naeno na
podruju Republike Hrvatske, ako su mu oba roditelja nepoznata ili su nepoznatog
dravljanstva ili su bez dravljanstva.... Tu je, dakle, naelo jus sanguinis nadopunjeno onim jus soli.
3. Dravljanstvo udane ene. Neko je u mnogim dravama bila iroko prihvaena tradicionalna politika ouvanja cjeline obitelji. Stoga su mnoge drave
u svojim zakonima o dravljanstvu predviale da strana dravljanka trenutkom
udaje ipso facto, tj. automatski, stjee dravljanstvo svoga supruga i da gubi svoje
prijanje dravljanstvo (npr. francuski zakon iz 1945). Naprotiv, druge su drave,
slijedei politiku jednakosti spolova, izriito predviale u svojim zakonima da
samim inom udaje strana dravljanka ne stjee dravljanstvo supruga (npr. tzv.
Cable Act Sjedinjenih Amerikih Drava iz 1921). Iz te neusklaenosti propis
o dravljanstvu nastajali su relativno brojni sluajevi u kojima su ene udajom
ostajale bez dravljanstva, ili naprotiv, po suprugu su udajom stjecale i drugo
dravljanstvo.
Neka rjeenja za te sluajeve predviali su lanci 8. do 11. Hake konvencije
iz 1930. o nekim pitanjima sukoba zakona o dravljanstvu te potom Konvencija o
dravljanstvu udane ene iz 1957, koja je danas na snazi.
U zalaganju za ukidanje razlika meu spolovima u novije vrijeme mnoge su

drave napustile propise o automatskom stjecanju dravljanstva ena inom
udaje. Time su te mogunosti sukoba zakona u velikoj mjeri otklonjene. Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. predvia da e drave
stranke te konvencije priznati enama jednaka prava kao i mukarcima glede
stjecanja, promjene ili ouvanja dravljanstva supruga. Drave stranke garan-
469
tiraju da ni brak sa strancem ni promjena dravljanstva od strane supruga dok

brak traje nee automatski mijenjati dravljanstvo supruge niti e ju ostaviti bez
dravljanstva ili ju prisiliti da slijedi dravljanstvo supruga (lanak 9).
Ali zauzvrat, zakoni veine drava danas predviaju ubrzan i olakan postupak naturalizacije (priroenja), tj. primanja u vlastito dravljanstvo, i to po
vlastitoj molbi, a ne automatski. Pri tome se taj olakani postupak jednako primjenjuje i na udanu enu i na oenjenoga supruga.
Tako i Zakon o hrvatskom dravljanstvu u lanku 10. predvia da stranac koji
je u braku s hrvatskim dravljaninom i kojemu je odobreno trajno nastanjenje na
podruju Hrvatske moe stei hrvatsko dravljanstvo iako ne udovoljava ni jednome
predvienom uvjetu naturalizacije (vidi dalje), osim uvjeta da se iz njegova ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u Republici Hrvatskoj i da
prihvaa hrvatsku kulturu.
4. Priroenje (naturalizacija) i otpust (ekspatrijacija) iz dravljanstva.

Naturalizacija u uemu smislu razliita je od prethodno opisane naturalizacije
ipso facto inom sklapanja braka, ali i od priznanja oinstva i usvojenja maloljetnika.
U tome uem smislu naturalizacija je postupak u kojemu neka drava po
svojoj diskreciji podjeljuje svoje dravljanstvo nekoj osobi na njezinu molbu.
Po opemu meunarodnom pravu stranac nema pravo na dravljanstvo putem
naturalizacije. U naelu drava ima pravo odbiti takvu molbu i, ako nije drukije
predvieno u njezinu domaem pravu, ona tu odluku nije duna ni obrazloiti. S
druge strane, suprotno je naelu meunarodnoga prava nametati dravljanstvo
putem naturalizacije nekoj osobi protiv njezine volje.
Stoga naturalizacija pripada u diskrecijsku vlast svake drave i ona moe
svojim zakonima predviati razliite uvjete za primanje u svoje dravljanstvo.
Osim gore navedenoga uvjeta potovanja pravnoga poretka i obiaja Republike
Hrvatske, u lanku 8. Zakona o hrvatskom dravljanstvu predvieno je jo da je
osoba koja je podnijela takav zahtjev navrila 18 godina i da joj nije oduzeta poslovna sposobnost, da ima otpust iz stranoga dravljanstva ili da podnese dokaz da e
otpust dobiti ako bude primljena u hrvatsko dravljanstvo, da ima prijavljen boravak
na teritoriju Republike Hrvatske najmanje 5 godina te da poznaje hrvatski jezik i
latinino pismo. Ni ti uvjeti nisu apsolutni i Zakon doputa izuzetke u korist nekih
osoba poput iseljenika i njihovih potomaka, ili stranaca u braku s takvim osobama.
U meunarodnomu pravu nije prihvaena doktrina o neraskidivoj privrenosti (indissoluble allegiance), koja bi dravu sprjeavala da neku osobu otpusti
iz svoga dravljanstva suprotno njezinoj volji.
Tako i lanak 8. Konvencije o umanjenju sluajeva apatridije iz 1961. iznimno
doputa dravama strankama da nekoga svoga graanina lie dravljanstva ako po-

loi zakletvu na vjernost drugoj dravi ili se iz njegova ponaanja moe nedvojbeno
zakljuiti da je odbio vjernost svojoj dravi, ili ako kontinuirano prua pomo drugoj
dravi ili od nje prima nagrade. Ti se izuzeci moraju unaprijed predvidjeti u rezervi
na tu Konvenciju jer su inae nedoputeni.
Zakon o hrvatskom dravljanstvu ne predvia otpust iz dravljanstva protiv volje
pojedinca.
Isto tako, neka drava nije duna priznati uinak stjecanja od svoga graanina dravljanstva druge drave. Otpust iz vlastitoga dravljanstva moe se
podvrgnuti nekim uvjetima, poput prethodnoga odsluenja vojne obveze ili
izmirenja dunikih obveza i slino.
Zakon o hrvatskom dravljanstvu predvia u lanku 18. kao jedinu zapreku za
otpust iz dravljanstva ako se protiv osobe u pitanju u Hrvatskoj vodi kazneni postupak zbog djela koje se goni po slubenoj dunosti ili ako je u Hrvatskoj osuena
na kaznu zatvora dok tu kaznu ne izdri.
Dakle, unato lanku 15(2). Ope deklaracije o ljudskim pravima iz 1948,

po kojemu Nitko ne smije samovoljno biti... lien prava da promijeni dravljanstvo, teko je tvrditi da je diskrecijska vlast drava znatnije ograniena bilo
glede davanja njihova dravljanstva, njegova oduzimanja ili otpusta iz njega.
5. Osobe bez dravljanstva i osobe s vie dravljanstava (apatridi i polipatridi). Unato naporima koji se poduzimaju, razlike u zakonima o dravljanstvu jo su tolike da i dalje stvaraju sluajeve apatridije i polipatridije. Ali to
vie nisu najvaniji razlozi tih nenormalnih osobnih situacija.
Neke drave s brojnim iseljenitvom ili sa svojim etnikim pripadnicima u
susjednim dravama svojim zakonima namjerno doputaju stjecanje vlastitoga
dravljanstva bez obveze otpusta iz prijanjeg dravljanstva. Nadalje, u sklopu
ureenja odnosa drava sljednica nastalih raspadom drave prethodnice ponegdje se dvostruko dravljanstvo nekih kategorija osoba doputa kao politiko
rjeenje drugih problema.
Poloaj osoba bez dravljanstva (apatrida) ipak je vee zlo od poloaja onih
koje imaju dva ili vie dravljanstava. Bez dravljanstva mogu ostati brojne osobe koje naputaju svoju domovinu iz politikih razloga (npr. emigranti iz bivega Sovjetskog Saveza nakon revolucije 1917. ili izbjegli ili izgnani Palestinci s
podruja koje je u 1948. i poslije dolo u sastav ili pod okupaciju drave Izrael).
I druge teritorijalne promjene mogu stvarati apatride. Pripadnici neke etnike
skupine ne ele primiti dravljanstvo na koje jedino imaju pravo, a drava u kojoj
borave odbija im u postupku naturalizacije dati svoje dravljanstvo (npr. neki
Srbi roeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a nastanjeni u Srbiji i Crnoj Gori).
Na snazi su dvije mnogostrane konvencije kojih je cilj smanjenje broja osoba
bez dravljanstva. Konvencija o sukobu zakona glede dravljanstva iz 1930. ima
471
veoma ogranien broj stranaka. Konvencija o umanjenju sluajeva apatridije iz 1961.

usvojena je pod okriljem UN-a, a na temelju nacrta koji je predloila Komisija za
meunarodno pravo. Hrvatska nije stranka ni jedne od tih konvencija.
S obzirom na neke slinosti, poloaj apatrida objasnit demo zajedno s poloajem izbjeglica.
Samo Konvencija o sukobu zakon glede dravljanstva iz 1930. predvia
neka pravila glede poloaja osoba s vie dravljanstava. Ta se pravila danas mogu
smatrati iskazom opega obiajnog meunarodnog prava. Svaka od drava koje
je ta osoba dravljanin moe je smatrati samo svojim dravljaninom (lanak
3). Drava ne moe toj osobi pruati diplomatsku zatitu u dravi koje je ona
takoer dravljanin (lanak 4). U treoj dravi takva e se osoba tretirati kao
da ima samo jedno dravljanstvo, i to po pravilu dravljanstvo drave u kojoj
uobiajeno ili uglavnom boravi, ili s kojom je najue vezana, uzimajui pri tome
u obzir okolnosti sluaja (lanak 5).
Ako odnosne drave ne urede ta pitanja drukije putem sporazuma, osoba
s dva dravljanstva duna je sluiti vojsku i plaati poreze u objema dravama.
Vidi supra, 32 pod 1 glede nekih pitanja dravljanstva u okviru sukcesije drava
te supra, 45 pod 2 glede problema dravljanstva pravnih osoba.
6. Pravni poloaj stranaca. Pristup stranaca u neku dravu. Pravila meunarodnoga prava o poloaju stranaca preteito su nastajala u meunarodnoj
praksi koja u tome pogledu nije jednoobrazna. Uz pravila obiajnoga prava o tzv.
minimalnom meunarodnom standardu, drave ureuju ta pitanja dvostranim
i viestranim ugovorima o trgovini (i konzularnim odnosima). U toj oblasti do
sada nije bio usvojen neki mnogostrani ugovor, ako zanemarimo Havansku konvenciju o poloaju stranaca, iz daleke 1928. godine, koja je regionalnoga znaaja.
Ni jedna drava nema obvezu da prima strance na svoje podruje. Drava
moe zabraniti strancima pristup na svoj teritorij ili ga moe ograniiti uvjetima
koje sama propie. To se naroito ogleda u zakonima mnogih drava o useljavanju. Gotovo da nema takvoga zakona koji doputa bezuvjetno useljenje bilo
kojega stranca. Ali s druge strane, danas gotovo da nema drave koja bi to svoje
pravo provodila do kraja i u punoj strogosti. Ni jedna drava ne eli presjei
sve svoje odnose s ostatkom svijeta, s obzirom na to da u primjeni propisa o
pristupu stranaca po pravilu vrijedi naelo reciprociteta.
Mnoge drave doputaju dolazak turista ili studenata na krai rok (najee
do 3 mjeseca) bez formalnosti, pa ak i bez ulazne vize. Ali su propisi o uvjetima
useljenja, a u novije vrijeme i o dolasku na privremeni rad, podloni brojnim
ogranienjima. Fiziki, moralno i socijalno nepodobne osobe najee se iskljuuju. Pokatkad se diskriminiraju potencijalni useljenici iz samo nekih drava ili

se glede useljenja nekima predviaju povlastice. Sve se te mjere mogu smatrati
samo neprijaznim inima, ali drava iji su graani pogoeni tim mjerama
moe na njih odgovoriti samo recipronim postupanjem. Takvim mjerama ni
jedna drava ne kri svoje obveze po opemu meunarodnom pravu, ali ih moe
prekriti ako je s nekom dravom preuzela posebne ugovorne obveze u tome
pogledu.
Stranac koji namjerava putovati u drugu dravu mora biti snabdjeven putovnicom izdanom od nadlenog organa svoje drave i, ako je potrebno, ulaznom
vizom koju mu izdaje konzulat drave u koju putuje. Na temelju putovnice
njegova mu drava moe pruiti diplomatsku zatitu u dravi u kojoj se nalazi.
Sporazumom drave mogu meusobno ukidati vize za neke vrste putovanja, pa
i dopustiti putovanja samo temeljem osobne iskaznice.
7. Izgon stranaca. Poput prava da dopusti ili ne dopusti pristup, svaka drava
ima pravo na svome podruju i uskratiti daljnji boravak stranca kojega smatra
nepoeljnim. To pravo postoji ak ako dvije drave sklope sporazum s garancijama stalnoga boravka svojih graana i smatra se suverenim pravom svake drave.
Svaka drava moe svojim propisima predviati kriterije, tj. razloge izgona
stranaca, ali se to pravo u njegovoj primjeni ne smije zloupotrebljavati. Drava
prognanoga stranca, ili onoga kojemu je naloeno iseljenje, ima pravo traiti
razloge za te mjere. U doba mira stranci mogu po pravilu biti izgnani iz razloga
javnoga poretka (ordre public). U sluaju objavljenoga rata svaka zaraena strana
ima pravo prognati sa svoga podruja sve graane neprijateljske strane.
Uskrata daljnjega boravka stranca nije mjera njegova kanjavanja, nego akt
izvrne dravne vlasti. U nekim zemljama sudovi imaju nadlenost ispitati je
li izvrna vlast zloupotrijebila to svoje diskrecijsko pravo. Izgon se ne bi smio
vriti uz povredu dostojanstva izgnane osobe i s nepotrebnom brutalnou.
Treba izbjegavati pritvaranje osobe kojoj je naloeno naputanje teritorija, osim
u sluaju kada ona to odbija uiniti ili nastoji izbjei nadzor dravnih organa.
Osobi u pitanju treba dati razumno vrijeme za naputanje drave i da ona sama
izabere dravu u koju e otii. Glede uskrate boravka izbjeglica ugovorna pravila
poneto su razliita.
Stranac kojemu se uskrati ulazak u neku dravu (na njezinoj granici, u zranoj luci ili u morskoj luci otvorenoj za meunarodni promet) vraa se u zemlju
svoga posljednjega boravita. Ako ga ta drava ne eli primiti, on se vraa u
svoju domovinu.
8. Prava stranaca. Kada je stranac primljen na podruje neke drave s pravom bilo neogranienoga bilo privremenog boravka, on u toj dravi uiva neka
minimalna prava potrebna za privatni ivot. Meunarodno pravo ne doputa ni
473
jednoj dravi da strancima uskrati prava sklapanja graanskih ugovora (kontrakata), stjecanja osobnoga vlasnitva, sklapanja braka i uivanja obiteljskih prava.
Izvan tih temeljnih prava, drava moe (ali i ne mora) strance podvrgnuti nekim
ogranienjima radi zatite svoje nacionalne sigurnosti, javnoga poretka ili prava
svojih dravljana (npr. glede zapoljavanja).
Neke drave uskrauju strancima i pravo na stjecanje nekretnina ili to pravo
uvjetuju reciprocitetom. Obino se strancima uskrauju politika prava, ukljuujui tu birako pravo, obnaanje javnih funkcija i vrenje politikih djelatnosti.
Ali je u nekim zemljama prisutna i tendencija da se strancima prizna birako pravo, makar na lokalnoj razini. Tako lanak 8-b-l. Ugovora o Europskoj uniji, sklopljenoga u Maastrichtu u 1992, propisuje da svaki graanin Unije (tj. drugih njezinih
drava lanica) nastanjen u dravi lanici ima pravo birati i biti biran na lokalnim
izborima te na izborima za Europski parlament. U krilu Vijea Europe u 1992. sklopljena je i posebna Konvencija o sudjelovanju stranaca u javnom ivotu na lokalnoj
razini, koja zasada ima mali broj drava stranaka. Hrvatska nije njezina stranka.
Postoji tenja, napose meu prijateljskim dravama, da se i u nekim drugim

posebnim pitanjima stranci u pravima izjednae s domaim dravljanima. To
se postie priznanjem u ugovorima o trgovini tzv. jednakoga ili nacionalnog
tretmana, i to na temelju reciprociteta obiju drava stranaka. Nastanjeni stranci
koji su dravljani treih drava ne mogu se pozvati na to pravo, osim ako je njihova drava sklopila s dravom njihova boravka ugovornu klauzulu najveega
povlatenja (vidi pojedinosti, supra, 20, pod (d)).
Unato moguim opisanim ogranienjima, osobna sigurnost, sloboda i prava
stranca kojemu je doputen neogranien ili privremeni boravak jednako su sveti
kao i prava domaih dravljana. Drava je duna pruati djelotvornu zatitu tih
njihovih prava.
Drava je po meunarodnomu pravu odgovorna za svaki propust dune
panje (due diligence) u zatiti prava stranaca. Ovisno o situaciji, ona je duna
poduzimati preventivne i represivne mjere protiv akata usmjerenih protiv stranaca, ili od njezinih dravnih organa, ili od privatnih osoba, ili ostalih stranaca
koji se nalaze na njezinu podruju. Drava je duna uhititi i kazniti odgovorne
osobe, a povrijeenomu strancu duna je pruiti mogunost da u sudskom ili
drugom postupku naplati tetu.
Kako smo vie puta ponavljali, svaka fizika ili pravna osoba, radilo se o
vlastitom dravljaninu, strancu ili osobi bez dravljanstva, ima se pravo kao
ravnopravna stranka pojaviti pred sudbenim i drugim nadlenim tijelima teritorijalne drave te ondje dobiti pravdu.
Stranac ima pravo i traiti diplomatsku zatitu svoje drave glede svake tete
koja je nanesena njegovoj osobi i imovini u dravi boravka, ali tek nakon to

je iscrpio sva raspoloiva domaa pravna sredstva, a nije postigao pravdu (v.
supra, 45, pod 3).
Stranac ima pravo napustiti dravu svoga boravka. Ali se to pravo moe
uvjetovati prethodnim ispunjenjem njegovih lokalnih obveza, poput plaanja
poreza, privatnih dugova i sl. On ima pravo sa sobom ponijeti osobnu imovinu
pod uvjetima koji vrijede i za domae graane.
9. Eksproprijacija imovine stranaca. Potovanje privatnoga vlasnitva i

steenih prava stranaca (acquired rights, droits acquis) jedno je od naela meunarodnog prava. Poesto je meunarodna odgovornost neke drave bivala
angairana zbog neizvrenja te pravne obveze.
Ali se eksproprijacija strane imovine koja je u javnomu interesu nije smatrala,
niti se danas smatra, suprotnom meunarodnomu pravu. Openito je prihvaeno da je to pravo implicirano u suverenosti svake drave.
Privatna se imovina stranih fizikih i pravnih osoba moe eksproprirati samo
uz ispunjenje nekih uvjeta propisanih meunarodnim pravom: (i) kako smo ve
naveli, nema sumnje u to da je eksproprijacija doputena samo u javnom interesu, a nikako u cilju stjecanja vlasnitva nad tom imovinom od nekog domaega
graanina ili drugoga stranca; (ii) ne smije biti diskriminacije glede imovine koja
je predmet eksproprijacije, kao ni njezinih vlasnika; drugim rijeima, predmet
eksproprijacije u javnomu interesu mora biti odreena vrsta imovine bez obzira
na to tko joj je vlasnik (domai graani ili drugi stranci); (iii) za ekspropriranu
imovinu mora se isplatiti nadoknade. Ali glede toga posljednjeg uvjeta postoje
dva suprotstavljena gledita.
Prema prvom gleditu naknada za ekspropriranu imovinu stranaca mora biti
efektivna, adekvatna i promptna, to znai bez nepotrebnog odgaanja. ak ako se
imovina domaih graana eksproprira bez naknade, stranci prema tome gleditu
moraju uvijek biti obeteeni, i to potujui sve te uvjete.
Prema suprotnom stajalitu, koje su zastupali pravnici iz bivega Sovjetskog Saveza i zemalja treega svijeta, takvi su strogi uvjeti nadoknade nerazumni. Posebice
je nerealno oekivati promptnu isplatu efektivnog i adekvatnoga obeteenja u sluajevima kada je eksproprijacija dio openitoga programa dubokih gospodarskih i
socijalnih reformi, uz nacionalizaciju sredstava za proizvodnju.
Visina nadoknade trebala bi po tome gleditu ovisiti o razliitim gospodarskim i
politikih imbenicima, poput naravi nacionalizirane imovine, prijanjih i postojeih djelatnosti njezinih prijanjih vlasnika, odnosa izmeu investiranih sredstava i
ostvarene dobiti, naina na koji se ta dobit koristila i dr. Stoga prema tome gleditu
drava moe sama odluiti nacionalizirati stranu imovinu, i to ili uz punu nadoknadu, ili uz djelominu nadoknadu, ili ak i bez nadoknade.
Praksa drava kretala se izmeu tih krajnosti. Drave koje su neko uvodile socijalistiki sustav, ali i mnoge novonastale neovisne drave (koje su prije toga bile
475
u odnosu ovisnosti) sklapale su ugovore o nadoknadi s dravama kojih su vlasnici

ve eksproprirane imovine bili dravljani. Tim ugovorima utvrivala se globalna
svota naknade koja nije pokrivala sve zahtjeve vlasnika. Ta ugovorena svota nije se
isplaivala promptno, nego kroz dulje razdoblje.
Svaki sluaj eksproprijacije valja razmatrati u svjetlu posebnih okolnosti, gdje

se u obzir uzimaju vrijednost imovine, financijske mogunosti drave koja ju je
eksproprirala te moda i neki politiki obziri.
Ali drava koja bi danas jednostrano izvrila eksproprijaciju strane imovine
(dakle bez sporazuma s njezinim vlasnicima ili s njihovom dravom) iskljuila bi
se iz svjetskoga trita kapitala. Budui da ne bi mogla dolaziti do novih kredita
pod povoljnim uvjetima, vjerojatno bi time sama sebi napravila vie tete nego
to bi imala koristi od eksproprijacije.
Ustav Republike Hrvatske u lanku 48. propisuje: Jami se pravo vlasnitva.
Vlasnitvo obvezuje. Nositelji vlasnikoga prava i njihovi korisnici duni su pridonositi opem dobru. Strana osoba moe stjecati pravo vlasnitva uz uvjete odreene
zakonom. Jami se pravo nasljeivanja.
Pravo na vlasnitvo priznato je Protokolom br. l iz 1952. uz Europsku konvenciju
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao jedno od ljudskih prava. Po toj
osnovi uivaoci prava na vlasnitvo jesu svi pojedinci, dakle osim stranaca i domai
dravljani te osobe bez dravljanstva (v. pojedinosti, infra, 58).
10. Dunosti stranaca. Stranac kojemu je priznato pravo neogranienoga

ili privremenog boravka u nekoj dravi podvrgnut je, poput domaih graana,
pravu te drave. On ne moe zahtijevati svoje izuzimanje od sudbenosti teritorijalne drave. U tome se on razlikuje od stranih osoba koje imaju pravo na
diplomatske ili sline privilegije i imunitete.
Od stranaca se moe zahtijevati da vre graanske dunosti radi zatite zajednice u kojoj ive, poput sudjelovanja u mjerama protiv epidemija, poara,
prirodnih katastrofa i drugih opasnosti koje ne proizlaze iz rata. Sloboda stranca
i njegovo pravo na uivanje vlasnitva mogu se privremeno ograniiti radi ouvanja javnoga poretka, socijalne dobrobiti drutva, sigurnosti lokalne zajednice
ili itave drave. U tome se pogledu ini razlika izmeu stalno ili na dulji rok
nastanjenih stranaca i onih koji u dravi privremeno borave (npr. turista) ili
onih koji su samo u prolasku. Osim ako drukije nije propisano ugovorom ili
zakonom, stranci se ne smiju upletati u politiku drave u kojoj borave.
Takoer, osim osoba s diplomatskim poloajem, stranci ne mogu traiti
izuzee od plaanja poreza i carina. Drava ima pravo naplaivati poreze na
nekretnine i od stranaca bez prava na stalni boravak. Stranci sa stalnim ili duljim boravkom potpadaju pod obveze osiguranja i jamevina, poput domaih
graana.

Stranac sa stalnim boravkom duguje dravi u kojoj ivi lojalnost i moe biti
optuen za zloin izdaje. Openito je, meutim, prihvaeno da se stranci ne
smiju prisiliti da slue u oruanim snagama domae drave.
Sjedinjene Amerike Drave su u 1951. nametnule vojnu obvezu onim strancima kojima je odobren neogranieni boravak. Oni koji tu dunost odbiju, trajno
su iskljueni iz mogunosti stjecanja amerikoga dravljanstva. Neke druge drave
(Njemaka i Francuska) usvojile su zakone prema kojima su duni sluiti njihovu
vojsku graani onih drava koje to trae od njihovih graana, dakle na recipronoj
osnovi. Otrina primjene takvih zakona umanjuje se naputanjem obveznog novaenja i uvoenjem u brojnim dravama profesionalnih vojski. Ali ti propisi ostaju i
dalje primjenjivi za sluajeve uvoenja ope vojne obveze u doba oruanoga sukoba
ili neposredne ratne opasnosti.
11. Utoite (azil).163 U vrenju svoje suverenosti svaka drava ima u naelu pravo primiti na svoje podruje kojega god eli stranca. U tome nije duna
pruati objanjenje dravi koja bi tomu prigovorila. Stoga ni jedna drava nije
prema meunarodnom pravu duna odbiti primiti nekoga stranca na svoje podruje, izruiti ga drugoj dravi ili izgnati ga sa svoga teritorija, osim u sluaju
nekih ogranienja ili u izvrenju obveza koje je sama preuzela (v. dalje pod 13.
i 14, o ekstradiciji).
S druge strane, drava koje je neka osoba graanin nema pravo fizike kontrole nad njime sve dok se on nalazi na podruju druge drave. To vrijedi, unato
nadlenostima njezinih sudbenih i drugih tijela da ga kanjavaju, i za zloine
poinjene u inozemstvu. Ta drava moe izvriti izreenu presudu tek kada se
krivac vrati u domovinu ili joj bude izruen. Iz toga, dakle, jasno proizlazi da
teritorijalna suverenost (vrhovnitvo) drave uvijek ima prevagu nad njezinom
personalnom suverenou.
Dakle, svaka drava moe podijeliti makar privremeni azil nekome strancu
koji je izgnan ili je pobjegao iz svoje domovine, kao i osobi bez dravljanstva.
Pruanje azila stoga je pravo koje proizlazi iz teritorijalne suverenosti drave.
Ono je miroljubivo i humanitarno djelo koje druge drave ne bi smjele smatrati
neprijaznim inom. Drava koja prui azil strancu na svome podruju time
ne povlai svoju odgovornost jer se ne radi o meunarodnome protupravnom
djelu, osim ako se time ne povrjeuje neka ugovorna ili druga obveza.
Unato tomu, obinim se zloincima u naelu ne prua utoite. Pravo pruanja azila u praksi se sve vie ograniuje brojnim ugovorima o izruenju (ekstradiciji) te nekim pravilima utivosti.
163
Vidi I. PRAJC: Postupovne odredbe Zakona o azilu: kritika analiza te usporedba s meunarodnim pravom i pravom Europske unije, ZPFZ 2004, br. 6, str. 1057-1112.
477
Opa deklaracija o ljudskim pravima iz 1948. u lanku 14. predvia sljedee: (1)
Svatko ima pravo da trai i uiva u drugim zemljama utoite pred progonom. (2)
Na to se pravo ne moe pozvati u sluaju progona koji su zaista izazvani nepolitikim
zloinima ili djelima protivno ciljevima i naelima Ujedinjenih nacija.
Danas se smatra openito prihvaenim da su iz prava da uivaju azil iskljueni,
osim obinih zloinaca, osobe koje su poinile ili pokuale poiniti atentat protiv
glavara neke drave, sve vrste terorista, pa i oni koji se bore za legitimne politike
ciljeve te napokon osobe koje se i iskljuivo politikim sredstvima bore za neke
ciljeve suprotne Povelji UN-a poput npr. rasizma, apartheida, kolonijalne dominacije i sl., a ije bi ostvarenje znailo zloine prema meunarodnom pravu (v. supra,
46). Ali drava koja bi i takvim strancima pruala utoite ne moe se prisiliti da
ih izrui drugoj dravi. Ipak, u najteim sluajevima odbijanja izruenja ona bi zbog
toga mogla biti pogoena sankcijama koje propie Vijee sigurnosti temeljem Glave
VII. Povelje UN-a.
Pravo svake drave da prua utoite politikim bjeguncima, bili oni stranci
ili osobe bez dravljanstva, nije kao takvo nikada bilo pod sumnjom niti se osporavalo. I premda pojam politikoga progona danas treba tumaiti restriktivno
i s oprezom, pravo njegova tumaenja pripada dravi koja prua azil.
Ali smo meunarodno pravo ne garantira pojedincima nikakvo pravo na
azil, tj. pravo da ga pod odreenim uvjetima uvijek dobiju ako ga zatrae. Kako
proizlazi i iz teksta Ope deklaracije o ljudskim pravima iz 1948, svatko ima
pravo traiti i uivati utoite (ako mu bude odobreno). Odluka neke drave
da ga prui ili odbije pripada u njezinu diskrecijsku vlast. Ali to diskrecijsko
pravo izvrnih organa moe prema pravu nekih drava biti podvrgnuto sudskoj
provjeri.
Neke drave, meutim, izriito priznaju u svojim ustavima pravo na azil odreenim osobama. Npr. lanak 10. Ustava Republike Italije iz 1947. predvia da stranac kojemu se u njegovoj domovini uskrauje efektivno vrenje politikih sloboda
predvienih talijanskim Ustavom ima pravo na utoite na teritoriju Republike u
skladu sa zakonskim odredbama. I lanak 16(2). Osnovnoga zakona Savezne Republike Njemake iz 1949. predvia meu ostalim: ...Osoba progonjena na politikoj
osnovi uivat e pravo azila.
ini se da u lanku 33. Ustava Republike Hrvatske davanje utoita nije sroeno
kao pravo osobe koja ga trai: Strani dravljani i osobe bez dravljanstva mogu
dobiti utoite u Republici Hrvatskoj, osim ako su progonjeni za nepolitike zloine
i djelatnosti oprene temeljnim naelima meunarodnog prava. Stranac koji se
zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ne moe biti protjeran ni izruen
drugoj dravi, osim kada se mora izvriti odluka donesena u skladu s meunarodnim
ugovorom ili zakonom.
Zbog ogromnog priljeva ekonomskih imigranata iz siromanoga svijeta koji tvrde da su politiki bjegunci te se ustavne odredbe danas tumae restriktivno ili se
usvajaju restriktivni zakoni u njihovu izvrenju.

12. Poloaj izbjeglica i osoba bez dravljanstva. Izbjegliki problem, koji je
postao masovan nakon Prvoga svjetskog rata (izbjeglice iz bive sovjetske Rusije
te poslije i iz nacistike Njemake), nakon Drugoga svjetskog rata postaje sve
akutniji i naalost dobiva ogromne razmjere.
U sklopu Ujedinjenih nacija od poetka 1951. djeluje Ured visokoga povjerenika (komesara) za izbjeglice (UNHCR) sa sjeditem u enevi. Danas je izmeu
velikog broja drava na snazi Konvencija o poloaju izbjeglica iz 1951. i Protokol
koji se odnosi na poloaj izbjeglica iz 1967. Konvencija o poloaju osoba bez
dravljanstva usvojena je u 1954.164
Izbjeglica je svaka osoba koja se zbog utemeljenoga straha od progona zbog
svoje rase, vjeroispovijedi, nacionalne pripadnosti ili pripadnosti nekoj drutvenoj skupini ili zbog politikog miljenja nae izvan zemlje ije ima dravljanstvo
i koja ne eli, ili zbog straha, nee traiti zatitu te drave.
Naprotiv, osoba bez dravljanstva (apatrid) jest osoba koju ni jedna drava
primjenom svojih zakona ne smatra svojim pripadnikom. Odredbe Konvencije
o apatridima ne primjenjuju se na izbjeglice. Ali je prema gornjim konvencijama
poloaj izbjeglica i apatrida u dravi boravka dosta slian, uz neke razlike na
koje emo upozoriti.
Prema gornjim konvencijama nemaju pravo na zatitu osobe koje su poinile
zloine protiv mira, ratne zloine ili zloine protiv ovjenosti, one koje su izvan
drave koja ih je primila prethodno poinile obine zloine teke naravi te osobe
krive za djelatnosti suprotne ciljevima i naelima UN-a.
U dravi koja im je pruila privremeno ili stalno utoite izbjeglice i apatridi
imaju odgovarajua prava i dunosti. Njihova je dunost da potuju zakone i
propise, kao i mjere za zatitu javnoga poretka drave u kojoj se nalaze.
Drava boravka duna im je osigurati tretman makar jednak svojim graanima glede slobode vjeroispovijedi i vjerskoga obrazovanja njihove djece.
Izbjeglicama i apatridima mora se pruiti jednaka zatita kao i vlastitim graanima glede industrijskoga i intelektualnog vlasnitva, mjera racioniranoga
snabdijevanja namirnicama, osnovnoga obrazovanja, javne pomoi, radnoga i
socijalnog zakonodavstva te poreznih tereta.
Drava boravka nadalje je duna osigurati izbjeglicama i apatridima makar
jednak tretman s ostalim strancima glede stjecanja pokretne i nepokretne imovine, sklapanja ugovora o iznajmljivanju i drugih ugovora o vlasnitvu, prava
164
Sva ta tri ugovora imaju veliki broj stranaka. Hrvatska je postala njihovom strankom notifikacijom sukcesije. Vidi Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 12/1993,
pod 35, 37. i 36.
479
bavljenja poljoprivredom, obrtnitvom i trgovinom na vlastiti raun te ustanovljavanja trgovakih i industrijskih tvrtki, bavljenja slobodnim profesijama,
stanovanja, obrazovanja vieg od osnovnog te prava izbora mjesta boravka i
slobodnoga kretanja na podruju drave njihova boravka.
Glede sudjelovanja u nepolitikim i neprofitnim udrugama te sindikatima, i
u zapoljavanju u svrhu zarade, osobe bez dravljanstva uivaju jednak tretman
kao stranci openito, a izbjeglice i vie od toga. Njima se mora osigurati poloaj
najveega povlatenja priznat stranim graanima u istim uvjetima.
U svrhu useljenja u drugu dravu, i izbjeglice i apatridi imaju pravo iznijeti iz
zemlje boravka svu imovinu koju su unijeli kada su u nju bili prihvaeni. Njihove
molbe da iznesu ostalu imovinu trebaju s naklonou biti razmotrene.
Iako je pravo izgona u diskreciji drave boravka, gornji ugovori predviaju
posebna ogranienja i neke uvjete glede izgona izbjeglica i apatrida. Oni se zbog
tih mjera ne smiju izloiti progonu zbog svoje rase, vjeroispovijedi ili politikoga miljenja. Izbjeglice i apatridi koji se zakonito nalaze na podruju drava
stranaka tih konvencija mogu se izgnati samo zbog razloga sigurnosti drave i
javne sigurnosti (ordre public). Ali se glede takvih odluka mora osigurati pravni
postupak pred nadlenim dravnim tijelima.
Napose se izbjeglice ne smiju prognati na granicu drave u kojoj bi njihov
ivot ili sloboda bili ugroeni s obzirom na njihovu rasu, vjeroispovijed, nacionalnost, politiko miljenje ili pripadnost nekoj drutvenoj skupini (naelo
non-refoulemeni).
Osim potonje obveze, Konvencija o izbjeglicama iz 1951. ne predvia vrstu
pravnu obvezu njezinih drava stranaka da na svome podruju pruaju utoite (azil)
izbjeglicama. Prueno utoite preteito je privremenoga karaktera ili drave trae
da izbjeglice ostanu u prvoj zemlji utoita. Prema toj konvenciji osoba gubi pravo
na poloaj izbjeglice ako se, meu ostalim, ponovo i dragovoljno podvrgne zatiti
drave iz koje je pobjegla ili ako su prestale postojati okolnosti temeljem kojih je
dobila taj poloaj (lanak IC). U tome drugom sluaju takve se osobe mogu nakon
provedenoga pravnog postupka i prisilno repatrirati u svoj zaviaj.
S obzirom na to da su ene izbjeglice veoma esto predmet seksualnoga zlostavljanja ili se primoravaju na prostituciju ili su kao samohrane majke u posebno
tekom poloaju, opravdano ih je prema okolnostima sluaja smatrati posebnom
drutvenom skupinom u svrhu stjecanja izbjeglikoga poloaja. U tu bi svrhu trebalo nadopuniti postojee ugovorne propise o izbjeglicama.
Prema lanku 2(2). rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1950: Azil u
meunarodnomu javnom pravu, meunarodna odgovornost drave angairana je
zbog djelatnosti azilanta u istim uvjetima kao i zbog djelatnosti bilo koje druge osobe
koja ivi na njezinu teritoriju. Ako je to postalo pravilom opega meunarodnog
prava, ono se dakle odnosi na djelatnosti izbjeglica i apatrida u nekoj dravi.

13. Pojam ekstradicije.165 Vrenje teritorijalne suverenosti drave nad svim
osobama koje se nalaze na njezinu podruju, ukljuujui pravo da ih kazni zbog
krenja njezinih zakona, poesto se naruava bijegom poinitelja na podruje
neke druge drave kako bi izbjegao pravdi. S druge strane, pitanje je primjene
domaega prava drave na podruju koje se bjegunac sklonio hoe li mu se suditi i hoe li biti kanjen za zloin koji je poinio prije svoga dolaska u tu zemlju.
Ta drava moe slijediti tradiciju common law i odbiti vrenje svoje kaznene
sudbenosti za zloine poinjene izvan svoga teritorija.
Ali ak kada ta drava i vri kaznenu sudbenost za takva djela temeljem principa aktivnoga personaliteta (v. infra, 60, pod 2), glede prikupljanja dokaza za
suenje ipak su u najboljemu poloaju vlasti drave u kojoj je zloin poinjen.
A ta drava ima i najveeg interesa da krivca kazni. Sve je to bilo povodom
nastanka pravnoga instituta ektradicije, pod kojim se podrazumijeva formalno
izruenje neke osobe od jedne drave drugoj koja ga je zatraila, radi suenja
i kanjavanja.
Na temelju uenja prirodnoga prava Hugo je Grotius formulirao dunost drave
u kojoj se odbjegli zloinac sklonio bilo da ga sama osudi bilo da ga na zahtjev
druge drave njoj izrui da bi mu ona sudila. Grotius se smatra tvorcem naela aut
dedere, aut punire, iako je on tu misao izrazio drugim rijeima.166
Ekstradicija bjegunca nije nikada postala obvezom drava prema opemu

meunarodnom pravu. Ona se i danas moe izvriti, bilo temeljem utivosti
bilo u primjeni nekoga ugovora koji ju unaprijed predvia.
Na snazi su tri regionalna ugovora iz te oblasti. U 1933. u Montevideu je sklopljena pod okriljem Panamerike unije Konvencija o ekstradiciji. Arapske su drave u
1952. sklopile svoj Sporazum o ekstradiciji. U krilu Vijea Europe u 1957. sklopljena
je Europska konvencija o izruenju, uz dopunske protokole iz 1975. i 1978. Hrvatska
im je postala stranka pristupom (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni
ugovori, br. 14/1994, pod 57).
Ekstradicija se u praksi veinom vri primjenom dvostranih ugovora, kojih je sklopljen znatan broj. Znaajka tih dvostranih ugovora jest odsutnost
jednoobraznosti, zbog ega je teko govoriti o nekom meunarodnom pravu
ekstradicije. Ipak, veina tih ugovora sadri neka zajednika naela ili uvjete
za izruenje, o kojima se vodi rauna i pri sklapanju novih ugovora iz te oblasti.
Smatra se openito prihvaenim da drava kojoj je odobren zahtjev za ekstradiciju ne smije, osim uz odobrenje drave koja je osobu izruila, suditi joj za
165
Vidi pojedinosti, uz prikaz hrvatskih zakona i ugovor kojih je stranka Hrvatska V. . DEGAN Berislav PAVII: Meunarodno kazneno pravo, Rijeka, 2005, str. 343-365.
166
Cf., Hugonis GROTII: De jure belli ac pacis libri tres, Liber II, Caput XXI, IV, 1, Jena, 1680.
481
druge zloine osim za one za koje je izruena. To naelo specijalnosti predvia

se u ugovorima o ekstradiciji, ali se potuje ak i kada nije izriito propisano.
14. Osobe podlone ekstradiciji i zloini koji podlijeu izruenju. Ujednaena je praksa da drava kojoj je zahtjev za ekstradiciju upuen izruuje dravi koja tu ekstradiciju trai graane te drave ili one treih drava.
Drave s europskoga kontinenta nesklone su izruivati svoje vlastite dravljane i sklonije su im same suditi za zloine koje su poinili u inozemstvu. Nasuprot njima, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Amerike Drave nisu se opirale
tomu da izruuju svoje vlastite graane radi suenja u dravi u kojoj su zloin
poinili. U tome se ogleda razlika u pravnoj tradiciji, koja moe biti smetnja u
vrenju ekstradicije.
I u mnogim dvostranim ugovorima koji su danas na snazi predvia se da
jedna njihova drava stranka nee izruivati drugoj svoje vlastite graane. Konvencija iz Montevidea iz 1933. i Europska konvencija iz 1957. stoga predviaju
odredbu prema kojoj, iako drave stranke imaju slobodne ruke u odluci da ne
izrue nekoga svoga dravljanina, svaka je drava u obvezi ako ga ne izrui, da
mu sama sudi za zloin za koji je optuen, ako se ispune neki predvieni uvjeti.
h
Kao uvjet ekstradicije mnogi ugovori predviaju da djelo za koje je bjegunac
optuen mora biti kazneno djelo prema zakonima obiju drava, tj. one koja
trai izruenje i one u kojoj se bjegunac nalazi. Uz to se osobito prije smatralo
da je ekstradicija opravdana samo za teke zloine poput ubojstva, podmetanja
poara, pljake, krivotvorenja novca i drugih zloina ije je suzbijanje u zajednikom interesu svih naroda.
Liste takvih zloina od konca 19. stoljea su se u ugovorima polako proirivale, i one u suvremenim instrumentima obuhvaaju irok spektar nedoputenih
djela. Neki ugovori, meutim, predviaju ekstradiciju s obzirom na visinu kazne
predvienu za zloine u objema dravama.
Drava moe odbiti zahtjev za ekstradiciju osobe koja je zloin poinila u
cijelosti ili djelomino na njezinu teritoriju. Ako se izruenje trai za neko djelo
koje nije poinjeno na podruju drave koja ga trai, zahtjev za ekstradiciju
moe se odbiti ako djelo u pitanju nije predvieno kao zloin u zakonu drave
u kojoj se bjegunac nalazi. Ekstradicija se ne odobrava nakon to je u dravi u
kojoj se bjegunac nalazi ve izreena konana presuda za odnosno djelo. Naime,
gotovo svi ugovori o ekstradiciji predviaju naelo non bis in idem, po kojemu
se ni jednoj osobi ne moe suditi vie puta za isto djelo. Ono se moe smatrati
opim naelom prava.

Posebno je pitanje neizruenja politikih bjegunaca. U doba apsolutizma u
Europi politiki su prijestupnici normalno bili najeim predmetom izruenja,
dok za izruenjem obinih zloinaca nije bilo mnogo zanimanja. Neizruivanje
politikih prijestupnika najprije je bilo predvieno u ugovoru izmeu Belgije i
Francuske iz 1834. Danas gotovo da nema ugovora na snazi koji to ogranienje
izriito ne predvia.
U praksi je pokatkad teko razluiti politike zloine od onih obinih. Neka
djela, poput atentata na glavara strane drave ili lana njegove obitelji, izriito
se izuzimaju iz politikih zloina, a njihovi su poinitelji podloni ekstradiciji.
Iz politikih djela se u novijim ugovorima izdvajaju ini terorizma, osobito poinjeni nad zrakoplovima (v. infra, 65 pod 5) te neki zloini po meunarodnom
pravu.
Konvencija o genocidu iz 1948. u lanku VII. predvia: Genocid i druga djela
nabrojana u lanku III. ne smatraju se politikim zloinima za svrhe ekstradicije.
Stranke ugovornice se obvezuju da e u takvim sluajevima odobravati ekstradiciju
u skladu sa svojim zakonima i ugovorima koji su na snazi.
Istovjetni propisi u etirima enevskim konvencijama o humanitarnom pravu iz
1949. predviaju obvezu svake ugovorne stranke da pronalazi poinitelje tekih krenja i da ih izvodi pred svoje sudove bez obzira na njihovo dravljanstvo. Ali umjesto
toga, prema uvjetima predvienima u vlastitom zakonodavstvu, neka stranka moe
te osobe predati radi suenja drugoj dravi stranci ako ta druga drava raspolae s
dovoljnim dokazima.
h
I na koncu neto o postupku izruenja. Premda ni o tome nema ujednaenih
pravila, postupci predvieni u ugovorima o ekstradiciji daju se saeti.
Zahtjev za ekstradicijom upuuje se diplomatskim kanalima nadlenim vlastima
drave u kojoj se bjegunac nalazi. Nakon primitka zahtjeva drava od koje se izruenje trai nastojat e okrivljenu osobu uhititi, osim ako je sasvim jasno da se ona ne
moe izruiti. U veini drava konanu odluku o ekstradiciji donosi sudbeno tijelo
koje moe odobriti ili odbiti zahtjev za izruenjem. Ako ga odbije, osoba u pitanju
odmah se puta na slobodu.
Ako se taj zahtjev odobri, izruenje obavlja izvrna vlast. Ta vlast moe odluiti
da se osoba u pitanju ne izrui unato drugaijoj sudskoj odluci. Drava kojoj je
zahtjev odobren obavjetava se o mjestu i vremenu izruenja i o vremenu koje je
osoba u pitanju provela u pritvoru. Ako nema drukijega sporazuma, sve trokove
uhienja i dranja u pritvoru okrivljene osobe snosi drava kojoj je zahtjev za ekstradiciju odobren. Ta drava organizira transport izruene osobe na svoje podruje.
Nema jedinstvenih pravila za sluajeve kada vie drava istakne zahtjev za ekstradiciju iste osobe, bilo za isto bilo za razliita kaznena djela. Kada se radi o poinjenju
483
jednoga kaznenog djela drava u kojoj se bjegunac nalazi moe dati prednost dravi
u kojoj je ono poinjeno. Ako je poinjeno na podruju vie drava, poinitelj se
moe izruiti dravi koja je prva zatraila ekstradiciju.
Ako vie drava trai izruenje iste osobe zbog vie razliitih kaznenih djela,
drava u kojoj se ta osoba nalazi moe pri donoenju odluke uzeti u obzir sve okolnosti, a naroito ozbiljnost poinjenih zloina, dravljanstvo poinitelja, vrijeme
podnoenja svakoga od zahtjeva te mogunost naknadne ekstradicije te osobe radi
suenja u treoj dravi.
58. MEUNARODNA ZATITA OVJEKA

Bibliografija
Slobodan MILENKOVI: Meunarodni nadzor nad primenom paktova o pravima oveka,
Beograd, 1984, 312 str.; Vojin DIMITRIJEVI: Opti (meunarodni) standardi ljudskih prava,
ZPFZ 1989, Supplement broju 5-6, str. 599-6 8; V. . DEGAN: Pojam i sadraj naroito tekih
krenja prava ovjeka, ibid., str. 755-771; Postupci zatite prava pojedinaca prema meunarodnim
konvencijama, Odvjetnik, 1990, br. 3-4, str. 6-18; V. CRNI-GROTI M. MATULOVI:
Zatita ljudskih prava, Dometi, 1992 (Rijeka), br. 5-6, str. 217-230; M. MATULOVI: Ljudska
prava, Uvod u teoriju ljudskih prava, Zagreb, 1996, 384 str.; Th. BUERGENTHAL: Meunarodna
ljudska prava u saetom obliku, Zagreb, 1997, 35 str.; Vesna CRNI-GROTI: Zatita prava
vlasnitva u meunarodnom pravu, ZPFR 2001, br. l, str. 361-375; Meunarodni standardi
postupanja s osobama lienima slobode, V. GROZDANI-A. ELIH, ur.: ena i kazna zatvora,
Rijeka, 2001, str. 49-66; V. . DEGAN: Prirodno i pozitivno pravo u oblasti potivanja ljudskih
prava, O meunarodnom i narodnom, Eseji u ast Vojina Dimitrijevia. Ed. Milica Develi ilas,
Vladimir eri, Beograd, 2003, pp. 35-58; Elena ANDREEVSKA: International Law and Human
Rights, SEE University Tetovo, 2005, 338 pages; Vesna KAZAZI: Meunarodni nadzor nad
primjenom ljudskih prava, Mostar, 2008, 262 str.
G. J. H. VAN HOOF: Theory and Practice of the European Convention on Human Rights, Second
Edition, Deventer, 1990; L.-E. PETTITI et autres: La Convention europenne des droits de
lhomme, Commentaire article par article, Paris, 1995, 123 pages; D. J. HARRIS (and others): Law
of the European Convention on Human Rights, London, 1995, 753 pages; F. G. JACOBS R.C.A.
WHITE: The European Convention on Human Rights, Second Edition, Oxford, 1996, 469 pages;
D. GOMIEN (and others): Law and practice of the European Convention on Human Rights and
the European Social Charter, Strasbourg, 1996, 479 pages; R. A. LAWSON H. G. SCHERMERS:
Leading Cases of the European Convention of Human Rights, Leiden, 1997, 788 pages; Vincent
BERGER: Jurisprudence de la Cour europenne des droits de lhomme, 6e dition, Paris, 1998, 725
pages; Vesna CRNI-GROTI: Doputenost zahtjeva protiv Hrvatske pred Europskim sudom
za ljudska prava, ZPFR, 2003 Supplement broju 3, str. 251-275.
1. Uvod. Iz prethodnoga izlaganja (supra, 57) vidjelo se da u pitanjima

podjele svoga dravljanstva strancima kao i pristupa stranaca na njezino podruje, pa i njihova izgona, teritorijalna drava uiva temeljem svoje suverenosti
znatna prava. U diskrecijskom odluivanju o tim pitanjima ona nije ograniena
nikakvim pravilima opega meunarodnog prava. Ali ona u tome moe sama
sebe ograniiti ugovorima s drugim dravama. Sve do Drugoga svjetskog rata
jednaka je bila vlast svake drave u odnosu na njezine vlastite graane i ta je
vlast pripadala u njezinu rezerviranu (pridranu) nadlenost.
Poevi od 1945. sve se to radikalno izmijenilo, i to s obzirom na razmjerno
brz prodor koncepta prirodnoga prava u pozitivno meunarodno pravo. Danas su sve drave svijeta u postupanju sa svojim vlastitim graanima, kao i sa
strancima i apatridima kojima su odobrile boravak na svome podruju, vezane
485
mnogim pravilima opega obiajnog meunarodnog prava na koja vie ne mogu

utjecati. Veina tih pravila ima domaaj imperativnih normi (jus cogens). I nove
drave, nastale teritorijalnim promjenama drava prethodnica, ipso facto su
obvezane tim pravilima od njihova nastanka.167
U nekim suvremenim meunarodnim instrumentima i drugim dokumentima

ideja o temeljnim, neotuivim i prirodnim (uroenim) pravima svakoga ovjeka
izravno se potvruje. lanak 1. Ope deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. tako
istie: Sva ljudska bia raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona
su obdarena razumom i svijeu i treba da jedno prema drugomu postupaju u duhu
bratstva. U lanku 1. rezolucije Instituta za meunarodno pravo, iz 1989. o Zatiti
ljudskih prava i naelu neintervencije u unutarnje poslove drava, potvreno je sljedee: Ljudska prava neposredan su izraz dostojanstva ljudske osobe. Obveza drava
da im osiguraju potivanje proizlazi iz priznanja toga dostojanstva koje proklamiraju
Povelja Ujedinjenih nacija i Opa deklaracija o ljudskim pravima. Ta meunarodna
obveza jest, kako ju je izrazio Meunarodni sud, obveza erga omnes; ona se odnosi
na svaku dravu prema meunarodnoj zajednici u njezinoj cjelini, i svaka drava
ima pravni interes u zatiti ljudskih prava. Ta obveza podrazumijeva, uz to, dunost
na solidarnost izmeu svih drava kako bi se to je prije mogue osigurala opa i
djelotvorna zatita ljudskih prava.168
Ali ta prirodnopravna osnova suvremenoga pozitivnoga meunarodnog prava
iz te oblasti trai objanjenje. Iako proeta dubokim humanizmom, klasina uenja
o prirodnom pravu u djelima sv. Tome Akvinskog i Huga Grotiusa nisu jasno zastupala jednakost i slobodu svih ljudi. Premda su se prema tim uenjima nehumani
ljudski pozitivni zakoni smatrali neprirodnima i grjenima, ona nisu ni mogla u
tome dugakom razdoblju izmijeniti surovu stvarnost ropske i feudalne ovisnosti,
pa i unitavanja itavih domorodakih naroda, naroito u Americi.
Ideja prirodnoga prava svih ljudskih bia na slobodu i na jednakost nalazi svoje mjesto najprije u historijskim aktima nekih drava: u Deklaraciji o neovisnosti
Sjedinjenih Amerikih Drava iz 1776. i u prvih deset amandmana na ameriki
Ustav usvojenih u 1789. Njihov najbolji i najvri pismeni izraz bila je francuska
Deklaracija o pravima ovjeka i graanina, usvojena na poetku francuske revolucije
iste 1789. godine.
Ali ni ti temeljni akti nisu za dugo vremena mogli izmijeniti okrutnu stvarnost
koja im je bila suprotna. Na poticaj opata Grgoirea francuski Konvent dokinuo je
ropstvo u prekomorskim posjedima te zemlje u 1794, ali ga je Napoleon obnovio u
167
Tako je Arbitrana komisija Konferencije o Jugoslaviji u Miljenju br. l. od 29. studenoga 1991,
istaknula da ... su imperativne norme opega meunarodnog prava, a naroito potivanje temeljnih prava pojedinaca i prava naroda i manjina, obvezatne za sve stranke u sukcesiji (International Legal Materials, 1992, No. 6, pp. 1495-1496). To znai da su pravne obveze svih drava
sljednica nakon raspada drave prethodnice u tome pogledu apsolutne. U postupku sukcesije
drave sljednice ne mogu o njima pregovarati niti ih otkazivati. To ipak ne znai da su sva prava
ovjeka i skupina ljudi ujedno jus cogens.
168
Cf., Institut de Droit international, Tableau des Rsolutions adoptes (1957-1991), Paris, 1992,
pp. 206-213.

1802. Ono je tamo konano dokinuto tek u 1848. Na podruju Sjedinjenih Amerikih Drava ropstvo se odralo sve do 1863, a u Brazilu ak do 1888. Zapravo, meu
zapadnim zemljama Britanija je bila prva koja je trgovinu robljem proglasila protuzakonitom jo u 1807, a ropstvo je u svojim kolonijama dokinula u 1833. Na Bekom
kongresu 1815. ona je tek uspjela u tome da se trgovina robljem naelno osudi.
Meunarodna ugovorna pravila koja su drave sklapale izmeu sebe jo su se u
19. stoljeu odnosila samo na neke aspekte zatite ljudskih prava i ljudskih vrijednosti, i to najprije o ropstvu i trgovini robljem te o ropstvu slinim oblicima. Od
1864. usvajaju se konvencije kojima je cilj bio humanizacija ratovanja. Bilo je vrlo
znaajno osnivanje, temeljem mirovnih ugovora iz 1919, Meunarodne organizacije
rada, i to naporedo s Ligom naroda. Pod okriljem te Organizacije usvajaju se brojne
konvencije o poboljanju uvjeta rada. O sustavu zatite prava manjina na selektivnoj
osovi bit e rijei u sljedeem odjeljku (infra, 59).
Ali sve te ugovorne obveze jo nisu dirale u gotovo neogranienu vlast drava
nad njihovim vlastitim graanima, ije su se najtee zloupotrebe zbile u nacistikoj
Njemakoj i u Sovjetskomu Savezu.
Unato sporom i zakanjelom razvoju, neke su zemlje zapadne Europe i Amerike do Drugoga svjetskog rata u svome ustavnom pravu i praksi izgradile pravni
poredak zasnovan na jamstvima temeljnih prava pojedinaca. Od toga su bile
izuzete drave u kojima su bili prevladali faizam i boljevizam. Ali kolonijalne
su sile ta jamstva protezale na stanovnike svojih prekomorskih posjeda tek nakon
toga rata, kada je ve bilo kasno da se tim reformama odre odnosi ovisnosti.
2. Zatita ljudskih prava prema opemu obiajnom meunarodnom pravu. Ovdje valja jasno naglasiti da se svaka zamisao prirodnoga i objektivnog prava, pa ak i ona o temeljnim, neotuivim i prirodnim pravima svakoga ljudskog
bia, mora na koncu potvrditi ili opovrgnuti u onome to u danom historijskom
razdoblju predstavlja pozitivno pravo. Bez obzira na opravdanost nekih zamisli
i genijalnost pisaca koji ih zastupaju, takva pravila gotovo da nemaju vrijednosti ako se nisu transformirala u ono to nazivamo corpus juris gentium. Mjera
pozitivnosti pravil prirodnoga prava mjera je njihova postojanja kao istinskih
pravnih pravila.
Glede temeljnih ljudskih prava sretna je bila historijska okolnost to su ona

bila utjelovljena u unutarnjemu pozitivnom pravu drava koje su sa Sovjetskim
Savezom u Drugomu svjetskom ratu odnijele pobjedu nad koalicijom faistikih
sila (sila osovine).
Povelja UN-a iz 1945. ne predvia odreene obveze za svoje drave lanice
o zatiti ljudskih prava. Ali ona tu zatitu formulira meu ciljevima te svjetske
organizacije.
U preambuli se Povelje navodi: da ponovno potvrdimo vjeru u temeljna prava
ovjeka, u dostojanstvo i vrijednost ovjeka, u ravnopravnost mukaraca i ena,
487
kao i u ravnopravnost velikih i malih naroda. Prema lanku 1(3), jedan je od ciljeva
UN-a: ostvarivati meunarodnu suradnju... razvijanjem i poticanjem potivanja
ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve bez razlike glede rase, spola, jezika ili vjeroispovijedi. lanak 55. predvia da UN unaprjeuju: c) ope i stvarno potivanje
ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve bez razlike glede rase, spola, jezika ili vjeroispovijedi. Prema lanku 56: Svi se lanovi obvezuju da zajedniki i pojedinano
djeluju u suradnji s Organizacijom u postizanju ciljeva izloenih u lanku 55. Iz toga
posljednjega propisa izvodila se pravna obveza drava lanica na tome polju, iako
je bilo i suprotnih tumaenja.
Na temelju odluke Ekonomskog i socijalnoga vijea, u 1946. je utemeljena Komisija (Povjerenstvo) za ljudska prava kao njegov stalni organ. U sklopu te komisije
pripremljeni su najznaajniji nacrti deklaracija i konvencija o ljudskim pravima. Cilj
te djelatnosti bio je trostupanjski: (i) najprije pripremanje deklaracija u kojima se
definira sadraj razliitih ljudskih prava koja se moraju potovati, a koja se usvajaju
u Opoj skuptini putem neobveznih rezolucija; (ii) potom izrada i usvajanje jednoga broja meunarodnih konvencija, kojima drave njihove stranke preuzimaju
odgovarajue ugovorne obveze te napokon (iii) u tim konvencijama ili na drugi nain
predvianje mjera i mehanizama za osiguranje potovanja tih prava.
Tek koncem 1994. ustanovljen je Ured Visokoga komesara (povjerenika) za ljudska prava, koji djeluje uz podrku Centra UN-a za ljudska prava u enevi. Visokoga
komesara bira Opa skuptina UN-a.
U 2006. Opa skuptina ustanovila je kao svoj pomoni organ Vijee za

ljudska prava, ime je prijanja Komisija ukinuta. Vijee se sastoji od 47 drava
lanica prema regionalnom rasporedu (po 13 mjesta za zemlje Afrike i Azije,
8 za Latinsku Ameriku i Karibe, 7 za Zapadnu Europu i ostale drave te 6 za
Istonu Europu. Drave lanice biraju se na tri godine iz mogunost jo jednoga
neposrednog izbora.
Rad Vijea obavlja se u Savjetodavnom odboru uz njegove brojne radne skupine, zatim u postupku pritubi (Complaints Procedure) i u Posebnom postupku. Ovaj posljednji sastoji se u radu skupina na ijem se elu imenuju ugledni
neovisni izvjetai (npr. ameriki profesor Richard Falk za stanje ljudskih prava
na palestinskom okupiranom podruju od 1967. godine. Sjedinjene Amerike
Drave i Izrael zasada se protive postojanju i radu Vijea za ljudska prava.
h
Opa skuptina UN-a usvojila je 10. prosinca 1948. Opu deklaraciju o ljudskim pravima, u kojoj su, uz graanska i politika, definirana i neka ekonomska,
socijalna i kulturna prava.169 Ta historijska rezolucija usvojena je jednoglasno,
169
Vidi tekst Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 12/2009, str. 8-12. Vidi
Momir MILOJEVI: Sveopta deklaracija o ljudskim pravima i njen pravni znaaj, JRMP 1965,
br. 1, str. 209-222.

uz osam uzdranih glasova (socijalistike zemlje ukljuujui tada Jugoslaviju te
Saudijska Arabija i Juna Afrika).
Radi se o katalogu neotuivih prava svakoga pojedinca, i to: (1) prava na
ivot, slobodu i sigurnost; (2) priznanje svakoga kao osobe pred zakonom; (3)
jednakost svih pred zakonom; (4) posebna jamstva u kaznenom postupku poput
potenoga i javnog suenja, pretpostavke nevinosti i zabrane kanjavanja primjenom ex post facto zakona; (5) sloboda kretanja u dravi, njezino naputanje
i vraanje u nju; (6) utoite (azil); (7) dravljanstvo; (8) pravo na vlasnitvo;170
(9) slobode misli, savjesti, vjeroispovijedi i izraavanja, mirnoga okupljanja i
udruivanja; (10) pravo na socijalno osiguranje; (11) rad uz pravine i povoljne
uvjete i udruivanje u sindikate radi zatite vlastitih interesa; (12) prikladan ivotni standard i obrazovanje i (13) pravo slobodnoga sudjelovanja u kulturnom
ivotu zajednice, uivanja u umjetnosti i sudjelovanja u znanstvenom napretku
i njegovim koristima.
U vrijeme njezina usvajanja, tek nekolicina drava lanica koje su glasovale za tu
Deklaraciju mogla je dokazati da su sve slobode i sva ljudska prava koje ona predvia,
osigurani u njihovim pravnim porecima. Zapadne zemlje koristile su se njome u
blokovskom propagandnom nadmetanju sa Sovjetskim Savezom i njegovim saveznicima. Ali na poetku procesa dekolonizacije novoosloboene drave uz Irsku,
skandinavske i socijalistike drave optuivale su zapadne zemlje za krenje prava
iz te deklaracije u njihovim kolonijama. Time su pospjeivale proces oslobaanja
preostalih nesamoupravnih podruja.
Postupno je Opa deklaracija zadobila sveopu podrku kao instrument koji

definira obiajna pravna pravila o ljudskim pravima ili ona koja su na putu
da to postanu. Kada Opa skuptina u svojim kasnijim rezolucijama razmatra
neka pitanja ljudskih prava ili osuuje njihovo krenje u nekomu dijelu svijeta,
redovito se poziva na Opu deklaraciju kao na iskaz prava na snazi, a nikada na
neku konvenciju iz te oblasti. Pokatkad, iako ne dosljedno, na nju se pozivaju
zakoni drava, pa i neke unutarnje sudske presude.
Time su tekst Ope deklaracije i prava formulirana u njoj utjecali na progresivni razvoj pravil opega obiajnog meunarodnog prava iz te oblasti, ukljuujui nastanak communis opinio juris, i to moda ak i vie negoli odgovarajui
ugovorni instrumenti.
170
Postoje zapravo tri naina odreivanja thalwega: (i) izlomljena crta na koritu rijeke izmeu
njezinih najdubljih toaka; ona se najee ne primjenjuje u praksi jer ne vodi sasvim rauna o
mogunostima plovidbe; (ii) granina crta koja slijedi glavni tok koji koriste laari u plovidbi
rijekom, ali se i ona zbog svoje nepreciznosti smatra zastarjelom te napokon, (iii) u ugovorima
se najee odreuje crta sredine glavnoga plovnog kanala na rijeci kojim se koriste laari u
plovidbi.
489
Nakon Ope deklaracije, u 1966. su usvojena dva ugovorna instrumenta:

Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima te Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima.
Ovaj posljednji najznaajniji je univerzalni otvoreni ugovor koji predvia konkretne obveze njegovim dravama strankama u tim oblastima. Njegov Fakultativni
protokol usvojen istoga dana kada i Pakt u 1966, predvia mogunost pojedinaca
pod jurisdikcijom njegovih drava stranaka da se izravno obraaju pritubama Odboru za ljudska prava ako smatraju da su im povrijeena neka prava iz Pakta.171 O
tome e postupku u nastavku biti vie rijei. 172
Drugi fakultativni protokol na taj pakt usvojen je rezolucijom Ope skuptine
UN-a 44/128 od 15. prosinca 1989. On predvia u njegovim dravama strankama
ukidanje smrtne kazne i njezina izvrenja. Njegov lanak 2. ipak doputa rezerve
glede primjene smrtne kazne u vrijeme rata temeljem presuda za najtee zloine
vojne naravi poinjene u to doba. Ali te su drave dune notificirati Glavnom tajniku
UN-a svaki poetak i svretak rata na svom podruju.173
Ovaj posljednji najznaajniji je univerzalni otvoreni ugovor koji predvia konkretne obveze njegovim dravama strankama u tim oblastima. Njegov Fakultativni
protokol usvojen istoga dana kada i Pakt u 1966, predvia mogunost pojedinaca pod jurisdikcijom njegovih drava stranaka da se izravno obraaju pritubama
Odboru za ljudska prava ako smatraju da su im povrijeena neka prava iz Pakta. O
tome e postupku u nastavku biti vie rijei. 174
I nekim drugim konvencijama o posebnim aspektima ljudskih prava prethodile su odgovarajue deklaracije Ope skuptine. Time su te deklaracije poticale
razvoj opega obiajnog prava i to daje osnove za tvrdnju da prava formulirana
u tim deklaracijama pravno obvezuju i drave koje ne postanu strankama odgovarajuih ugovora.
Ali i ta dva meunarodna pakta te ostale konvencije o ljudskim pravima,
poput drugih kodifikacijskih konvencija, igraju u obiajnomu procesu bilo ulogu
iste kodifikacije prava ve na snazi bilo kristalizacije u novo pozitivno pravo,
ili legislacije (v. supra, 11). S obzirom na to da su sva prava i slobode predvieni u tim konvencijama propisani na openit i normativan nain, to moe dati
171
Danas ima 165 drava stranaka. Kina, Pakistan, Kuba i neke druge zemlje potpisale su ga ali
ga jo nisu ratificirale.
172
Taj protokol ima 113 stranaka meu kojima se ne nalaze Sjedinjene Amerike Drave, Ujedinjeno Kraljevstvo, Izrael i brojne druge drave.
173
Drugi protokol ima 72 stranke. Hrvatska ga je ratificirala 12. listopada 1995. Stranke tog pakta nisu Sjedinjene Amerike Drave, Ruska Federacija, Izrael, Japan, Indija, Pakistan te druge
drave.
174
Taj protokol ima 113 stranaka meu kojima se ne nlaze Sjedinjene Amerike Drave, Ujedinjeno Kraljevstvo, Izrael i brojne druge drave.

uporite dravama njihovim strankama za tvrdnju da ta pravila, po obiajnoj
osnovi, uz njih obvezuju i tree drave. One stoga imaju pravo traiti potovanje tih pravnih obveza od svih drava svijeta. Zbog toga se danas smatra da je
obveza potivanja ljudskih prava obveza erga omnes.
h
Glede ljudskih prava zabiljeenih i definiranih u rezolucijama i kodifikacijskim konvencijama obiajni proces je u tijeku. U naelu bi za svako takvo
pravilo trebalo posebno istraivati i dokazivati je li ve preraslo u pravilo opega
obiajnog pozitivnog prava i obvezuje li po toj osnovi sve drave svijeta ili je taj
proces jo u tijeku.
Ali u obiajnom procesu iz te oblasti dolazi do izraza paradoks. S uveanom
vanou nekog opega pravila za odranje svjetskoga politikog poretka ili za
ouvanje nekih drugih opeovjeanskih vrijednosti, opada osjeaj dunosti
meunarodnoga suca za dokazivanjem ispunjenja strogih kriterija (sveopa
praksa drava, opinio juris svih drava) glede njihove transformacije u pozitivno
obiajno pravo. Kada je posrijedi postojanje nekih pravila jus cogens, meunarodni se sudac zadovoljava time da ustanovi njihovo postojanje kao pravila na
snazi, to se inae ne bi usudio glede nekih drugih opih pravila koja diraju u
subjektivna prava i interese samo nekih drava.
Uz to, krenje bilo kojega ljudskog prava, izmeu svih onih zabiljeenih i
definiranih u deklaracijama i konvencijama, nema iste tetne posljedice za pogoene pojedince, a i za meunarodnu zajednicu drava u cjelini. Krenje pravila
koje zabranjuje genocid ima kudikamo pogubnije posljedice od npr. krenja
pravil kojima se svakomu pojedincu jami pravo uivanja u umjetnosti i u
znanstvenom napretku. Tu se i inae postavlja pitanje osiguranja uivanja ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, koja se u odgovarajuim instrumentima
definiraju prije kao ciljevi negoli kao vrste pravne obveze svih drava svijeta.
Drava koja preko svojih organa sama kri neka od ljudskih prava, bilo svojih
vlastitih graana ili stranaca bilo ako ne uini dovoljno da sprijei njihovo krenje od
njezinih organa (ukljuujui oruane snage) ili neodgovornih pojedinaca i skupina
izvan njezina nadzora, moe s obzirom na teinu posljedica toga krenja oekivati
sankcije Vijea sigurnosti i drugih univerzalnih i regionalnih meunarodnih organizacija.
I drave pojedinano ili udruene imaju pravo na individualnu i kolektivnu intervenciju (koja ne ukljuuje upotrebu oruane sile u krenju Povelje UN-a), i to poduzimanjem diplomatskih, ekonomskih i drugih mjera prema svakoj drugoj dravi
(lanak 2(2). rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1989. o Zatiti ljudskih
prava i naelu neintervencije u unutarnje poslove drava). Mjere u svrhu kolektivne
zatite ljudskih prava posebice su opravdane kada se poduzimaju u odgovor na na-
491
roito teka krenja tih prava, naroito na masovna i sustavna krenja, i na ona koja
povrjeuju prava koja se ni u kakvim okolnostima ne mogu derogirati (lanak 2(3)).
Jedan od uvjeta te intervencije jest da poduzete mjere moraju biti u razmjeri s
teinom krenja (lanak 4(2).
Meu ljudskim pravima iz meunarodnih instrumenata ima primjera dviju

vrsta imperativnih normi opega meunarodnog prava (v. supra, 2, 11), kao
i onih glede kojih je dravama ostavljena mogunost da izaberu naine njihova ostvarenja. Ali ima i pravil glede kojih se opravdano moe sumnjati da za
drave predviaju pravne obveze ili da su prerasla u ope pozitivno meunarodno pravo. Pri tome, ako su posljedice krenja naroito teke za pojedince i
meunarodnu zajednicu, ima manje mjesta sumnji u to da se radi o pravilima
pozitivnog prava.
(i) U prvu skupinu spadaju neka temeljna prava svakoga ovjeka na ivot,
tjelesni integritet, slobodu i dostojanstvo, ije je krenje itava meunarodna
zajednica drava priznala meunarodnim zloinima. Odgovornost drava za
meunarodne zloine razliita je od njihove odgovornosti za ostala meunarodna protupravna djela (meunarodne delikte), makar posljedice te odgovornosti nisu kaznene naravi (supra, 46). Ali za ta djela kaznenu odgovornost
po meunarodnom pravu neposredno snose pojedinci kao naredbodavci ili
izvritelji (v. infra, 60).
(ii) Na drugomu je mjestu u toj hijerarhiji sloboda od diskriminacije ljudi
po bilo kojoj osnovi koju zabranjuju odgovarajui meunarodni instrumenti.175
Dunost je svake drave ne samo da se sama uzdri od mjera diskriminacije i
da ne donosi zakone s tim posljedicama nego i da sprijei svoje organe te neovlatene pojedince ili skupine ljudi da ju vre.
Nesumnjivo je da je zabrana diskriminacije ljudi postala jus cogens. To nam posvjedouju, meu ostalim, uvod te lanci 1(3), 13(1). i 55(c). Povelje UN-a, propisi
iz Ope deklaracije o ljudskim pravima iz 1948, odgovarajui propisi iz dvaju meunarodnih paktova iz 1966, te bez izuzetka sve druge univerzalne i regionalne konvencije o ljudskim pravima. Zabranu diskriminacije ljudi reguliraju i takvi posebni
ugovori poput Konvencije Meunarodne organizacije rada br. 111. o diskriminaciji
glede zapoljavanja iz 1960. te Konvencije UNESCO-a iz 1969. protiv diskriminacije u obrazovanju. Napokon, Protokol br. 12 uz Europsku konvenciju sklopljen
je u Rimu 4. studenoga 2000. Njime se propisuje opa zabrana diskriminacije od
175
Vidi V. . DEGAN: Naelo zabrane rasne diskriminacije u meunarodnoj sudskoj praksi,
JRMP 1971, br. 3, str. 400-412; Aleksandar PELE: Rasna diskriminacija i meunarodno pravo,
Sarajevo, 1977, 254 str.; V. BARI PUNDA: Naelo nediskriminacije jedno od temeljnih naela zatite ljudskih prava i sloboda, ZPFS 2005, br. 1-2, str. 27-42; J. OMEJEC: Zabrana diskriminacije u praksi Europskoga suda za ljudska prava, ZPFZ 2009, br. 5, str. 873-979.

strane javnih tijela, koja postaje utuiva pred Europskim sudom za ljudska prava,
to prije nije bio sluaj.
Za odreenje meunarodnoga protupravnog djela diskriminacije najvaniji
je lanak 1(1). Meunarodne konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije iz
1965.176 Toka 4. toga lanka odreuje uvjete, cilj i trajanje posebnih mjera u korist
napretka izvjesnih nedominantnih skupina da bi se njihovi pripadnici izjednaili
s ostalima. Izmeu zahtjeva iz toaka 1. i 4. lanka 1. trebaju se kretati svi opi domai propisi i ponaanje vlasti prema pripadnicima pojedinih skupina na podruju
drave.177
Slobodi od diskriminacije pripada mjesto prije ostalih ljudskih prava upravo

stoga to posljedice njezina krenja, tj. mjere diskriminacije ljudi, imaju uvijek
nehumane i dalekosene posljedice. Prema svojoj naravi diskriminacija uvijek i
neizbjeno proizvodi masovna i sustavna krenja ljudskih prava.
Krenje bilo kojega izmeu prava pojedinaca koja emo u nastavku izloiti, ako
je izvreno kao mjera diskriminacije neke skupine, nosi teku opasnost da pripadnici
te skupine kao posljednjem sredstvu pribjegnu pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja, kako to navodi uvod u Opu deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. Stoga
je u interesu stabilnosti svake drave da dosljedno suzbija takva djela, a ne nikako
da ih sama ini.
(iii) U treu skupinu, meu pravilima jus cogens, pripadaju ona graanska i
politika prava svakoga pojedinca koja se prema konvencijama na snazi ni pod
kojim okolnostima ne smiju derogirati. Krug tih prava nije odreen u jednakom
opsegu u razliitim ugovorima koji takve propise predviaju.
S gledita opega meunarodnog prava najvaniji je lanak 4. Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim pravima iz 1966. Taj propis predvia da
se u doba izvanredne javne opasnosti koja ugroava opstanak naroda ije je
postojanje slubeno proglaeno mogu privremeno derogirati neke obveze iz
toga pakta, uz uvjet da te mjere nisu nespojive s njihovim ostalim obvezama
prema meunarodnom pravu i ne povlae diskriminaciju jedino na temelju rase,
boje koe, spola, jezika, vjere ili socijalnog porijekla.
176
S obzirom na ogranienost prostora ovoga udbenika, nismo u mogunosti doslovno navoditi

itave tekstove odredaba o ljudskim pravima iz odgovarajuih instrumenata. Nae navoenje
naslova neke odredbe ili njezina sadraja ni izdaleka nije dovoljno, nego uvijek treba pomno
itati tekst na koji se upuuje. A kada se pak radi o propisima Europske konvencije za zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. i dopunskih protokola, treba biti upuen i u praksu
Europske komisije i Europskoga suda u njihovu tumaenju i primjeni.
177
Vidi takoer Aleksandar PELE: Pravo na peticiju u Meunarodnoj konvenciji o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, JRMP 1973, br. 1-3, str. 113-136; Vesna BARI-PUNDA:
Naelo nediskriminacije jedno od temeljnih naela zatite ljudskih prava i sloboda, Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu, 2005, br. 1-2, str. 27-42.
493
lanak 4, nadalje, upuuje da se ni u tim uvjetima ne mogu privremeno

derogirati sljedea prava: pravo na ivot, uz izuzetak izricanja smrtne kazne za
najtee zloine u sudskom postupku (lanak 6); zabrana muenja ili okrutnoga
ili neovjenog postupanja (lanak 7); zabrana ropstva, trgovine robljem i ropstvu slinih oblika (lanak 8(1). i (2); zabrana uhienja jedino zbog neizvrenja
ugovorne obveze (lanak 11); zabrana kanjavanja za djela koja u doba poinjenja nisu po domaem ili meunarodnom pravu bila kaznena djela (lanak
15); pravo svakoga na pravnu osobnost (lanak 16) te sloboda misli, savjesti i
vjeroispovijedi (s time da se sloboda oitovanja vjere ili uvjerenja moe uvijek
podvrgnuti nekim ogranienjima) (lanak 18).
Slino gornjemu, lanak 15. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. propisuje da se u doba rata ili druge izvanredne javne
opasnosti koja ugroava opstanak naroda ne mogu derogirati pravo na ivot, zabrana muenja, neovjenog i poniavajueg postupanja, zabrana ropstva i kmetstva
te zabrana kanjavanja za djelo koje nije bilo zloin u trenutku kada je poinjeno.
lanak 27. Amerike konvencije o ljudskim pravima iz 1969, koji je najmoderniji, u
tome nabrajanju iri je od svih drugih. Uz sve navedeno on spominje i zatitu obitelji,
pravo na ime, pravo djece na posebnu zatitu, pravo na dravljanstvo te, napokon,
politika prava graana.
(iv) Poput svih gornjih prava i sloboda pojedinca, u jus cogens u smislu lanaka 53, 64. i 71. Beke konvencije o pravu ugovora, iz 1969. valja uvrstiti jo neka.
Ona se smiju derogirati u sluajevima izvanredne javne opasnosti poput rata,
za kratko vrijeme dok ta opasnost traje i u mjeri koju ona nalae. Ali njihovo
teko, masovno i sustavno krenje od strane vlasti na dulji rok takoer je teko
krenje meunarodnoga prava.
Tu prema Meunarodnom paktu o graanskim i politikim pravima valja
uvrstiti: pravo svakoga na slobodu i osobnu sigurnost te slobodu od samovoljnoga uhienja ili dranja u pritvoru (lanak 9), pravo osoba lienih slobode i na
izdravanju kazne na ovjeno postupanje (lanak 10) te jednakost svih pred sudovima, pravo na poteno i javno suenje i pretpostavka nedunosti (lanak 14).
Tomu de lege ferenda valja pridodati slobodu od straha zbog zalaganja za prava
drugih te slobodu na izraavanje politikih miljenja koja nisu usmjerena na ograniavanje i ukidanje te iste slobode (i svih drugih temeljnih prava i sloboda) bilo
kome drugom itd.
(v) U sljedeoj su skupini neka imperativna pravila o slobodama i pravima

pojedinaca koja, meutim, ne odgovaraju sasvim odreenju jus cogens prema
Bekoj konvenciji iz 1969. Te slobode i ta prava podloni su izvjesnim ogranienjima koja moe propisati dravna vlast, i to zbog potovanja prava i ugleda
drugih, za zatitu dravne sigurnosti, ili javnoga poretka, ili javnoga zdravlja,

ili morala. Svaki od tih pojmova veoma je rastezljiv i u tome smislu ta prava
pojedinaca nisu apsolutna.
Drei se Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim pravima, spomenut emo sljedee slobode i prava: slobodu kretanja na podruju vlastite drave,
slobodu njezina naputanja i vraanja u nju (lanak 12), slobodu izraavanja
vlastitih miljenja uz zakonska ogranienja koja dravna vlast moe propisati
(lanak 19), slobodu sindikalnog udruivanja i djelovanja (lanak 22. i lanak 8.
Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima), slobodu od mijeanja u
privatni ivot (lanak 17), slobodu stupanja u brak (lanak 23), posebna prava
djece (lanak 24), pravo sudjelovanja u voenju javnih poslova, pravo na pristup
javnim slubama pod jednakim opim uvjetima te aktivno i pasivno birako
pravo (lanak 25).
Analogni lanak 10(2). Europske konvencije iz 1950. postavlja jo iscrpniju listu
moguih ogranienja glede prava na izraavanje. I premda su mogunosti ograniavanja toga prava zakonom, iroke, Europski sud za ljudska prava u sporu Handyside
zakljuio je sljedee: 49. lanak 10 2, ipak ne daje dravama ugovornicama neogranienu vlast prosuivanja. Ovlaten zajedno s Komisijom da osigura potivanje
njihovih obveza (lanak 19), ovaj je Sud nadlean da odluuje putem konane presude o pitanjima je li neko ogranienje ili sankcija u skladu sa slobodom izraavanja
koju titi lanak 10. irina prosuivanja neke drave ide, dakle, zajedno s europskim
nadzorom.
Europski sud time si je pridao pravo da putem svojih obvezujuih presuda nadzire ta ogranienja slobode izraavanja. Prijanja praksa Europske komisije i Europskoga suda obvezuje i drave koje su, poput Hrvatske, naknadno postale lanicama
Vijea Europe i strankama Europske konvencije s njezinim dopunskim protokolima.
(vi) U sljedeu skupinu pripada veina ekonomskih, socijalnih i kulturnih

prava, koja su u Meunarodnom paktu iz 1966. te u drugim instrumentima te
naravi veinom formulirana kao neki daleki ciljevi kojima treba teiti. Ali mjera
njihova potovanja i sudske zatite ne ovisi u prvome redu o volji dravne vlasti, nego o sposobnosti drave da ih ostvari. Ta sposobnost ovisi o bogatstvu i
uinkovitosti privrede neke drave u cjelini.
Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u lanku 2(1).
propisuje obvezu svojih stranaka da postupno postignu puno ostvarenje prava
koja su priznata u ovome Paktu. U njemu su tako formulirani: pravo na rad (lanak
6); pravo svakoga da uiva pravedne i povoljne uvjete rada (lanak 7); pravo svakoga
na socijalnu sigurnost (lanak 9); zatita i pomo obitelji, naroito zatita majki pri
porodu, te zatita i pomo u korist djece (lanak 10); pravo svakoga na prikladan ivotni standard (lanak 11); pravo svakoga da uiva najviu dostinu mjeru tjelesnoga
i duevnoga zdravlja (lanak 12); pravo svakoga na kolovanje (lanci 13. i 14); pravo
svakoga da sudjeluje u kulturnom ivotu, da se koristi znanstvenim napretkom,
autorskim pravima i sl. (lanak 15).
495
Ali tu valja pridodati i neka objanjenja. Premda su ta prava pojedinaca preteito sroena kao ciljevi dakle, ne prvenstveno kao konkretne obveze drave stranke
ije bi krenje povlailo neposrednu odgovornost prema meunarodnom pravu
dunost njihova ostvarenja postaje jaom u dravama privredno razvijenijima i
bogatijima negoli u zaostalim zemljama. Stoga bi se moglo raspravljati o tome da
su za razvijenije zemlje poput npr. Austrije te pravne obveze vre nego za sasvim
zaostala drutva, poput npr. onoga trenutno u Albaniji.
Meu konkretnim pravima izloenima u tome paktu, njegov lanak 8. proklamira
pravo na osnivanje i na djelovanje neovisnih sindikata. To se pravo ni u siromanim
zemljama ne bi moglo izjednaiti s drugima, sroenima ponajprije kao ciljevima.
Jo je vanije to taj pakt izriito zabranjuje sve mjere diskriminacije ljudi po
bilo kojoj osnovi u ostvarenju svih proklamiranih prava, ukljuujui diskriminaciju
na temelju spola (lanak 2(2). i (3). A mjere diskriminacije u ostvarenju ak i prava
sroenih u tome paktu kao ciljeva ne razlikuju se od diskriminacije pojedinaca u
uivanju bilo kojeg drugoga prava. One su, dakle, zabranjene pravilom jus cogens.
Ovdje na koncu valja napomenuti da su bive socijalistike drave ta prava u
svojim ustavima stavljale ispred onih graanskih i politikih i ponosile su se njihovim
ostvarenjima. Ali u drutvima bez slobodne inicijative i bez demokratskog ustrojstva vlasti nije bilo mogue ostvariti stalan privredni rast prijeko potreban da bi se
odrala razina dostignutih prava. Nakon privrednoga kolapsa veina tih ostvarenja
dola je u pitanje.
(vii) Napokon, neki pisci raspravljaju i o tzv. ljudskim pravima tree generacije.
Prema tome pristupu, graanska i politika prava pripadaju u prava prve generacije, a ona ekonomska, socijalna i kulturna, koja nije lako ili nije uope mogue
osigurati u sudskom postupku, u prava druge generacije.
Meu ljudska prava tree generacije navodno bi pripadala: pravo na mir, pravo
na ekonomski razvoj, pravo na zdrav okoli i sl., koja se kao takva spominju u nekim
rezolucijama Ope skuptine UN-a i u drugim meunarodnim instrumentima.
Taj pojam stvara konfuziju u pravnim pojmovima. Ona ne sadri jasno odreenje
uivalaca tih prava, a jo manje konkretne pravne obveze drava i drugih subjekata
meunarodnoga prava, ili fizikih i pravnih osoba, glede njihova ostvarenja. Stoga
ih ne treba smatrati ljudskim pravima, nego nekim zajednikim i dugoronim ciljevima itave meunarodne zajednice drava. Da bi se ti ciljevi ostvarili, tek treba
uglaviti konkretne financijske i druge ugovorne obveze, prvenstveno za drave.
3. Obveze drava iz meunarodnih konvencija o ljudskim pravima. Prema uenju prirodnoga prava sva ljudska bia imaju inom roenja jednake i
neotuive slobode i prava. Ali su otpori njihovu punom ostvarenju i uivanju
o raznim dijelovima svijeta razliiti, ovisno o tradiciji, obliku civilizacije, stupnju
ekonomskoga razvitka i dr.
Pri tome je totalitarne reime koji negiraju i gaze temeljna ljudska prava mogue nametnuti i narodima s dubokom i jakom kulturnom tradicijom. Iako se npr.
njemaki i ruski narod ne mogu po nikakvim kriterijima svrstati u necivilizirane,

nacistiko pravo i sovjetsko pravo iz doba Staljina ne mogu se priznati pravnim
poredcima civiliziranih naroda. I danas vlasti u nekim dravama po svome odnosu prema pravima pojedinaca i skupina same sebe svrstavaju u civilizacijski krug
kojemu inae odbijaju pripadati.
Konvencije o ljudskim pravima i slobodama nisu znaajne samo po tome to

u pravne sustave drava njihovih stranaka unose odgovarajue formulacije tih
prava kao ugovorne obveze. One su znaajne i po tome to, za razliku od tekstova zasnovanih na prirodnom pravu i deklaracija usvojenih po Opoj skuptini
UN-a predviaju razliite meunarodne mjere osiguranja izvrenja tih prava.
Glede tih mjera, uz univerzalni, nametnuo se kao nuan i regionalni pristup.
Drave lanice Vijea Europe osnovanoga u 1949. bile su ve u 1950. u stanju
usvojiti Europsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kojom
su zajamile ogranien broj graanskih i politikih prava.178 U svrhu osiguranja tih
prava, tom konvencijom ustanovljeni su Europska komisija i Europski sud za ljudska prava. Drave stranke imale su mogunost ne priznati pravo svojih stanovnika
da se tubama obraaju Europskoj komisiji (danas Sudu) (lanak 25). Mogle su ne
priznati i nadlenost Suda glede rjeavanja meudravnih sporova o krenju tih
prava (lanak 46).
Potom se putem dopunskih protokola proirivala zatita na neka nova ljudska
prava. Izvorne stranke su postupno prihvaale punu nadlenost i Komisije i Suda.179
lanicama Vijea Europe i strankama Konvencije postupno su postajale druge drave poput SR Njemake, Grke, Turske, panjolske i Portugala, a u devedesetim
godinama 20. stoljea i bive socijalistike zemlje i drave sljednice raspalih socijalistikih federacija, meu kojima i Hrvatska.
Dopunskim protokolom br. 11, koji je stupio na snagu 1. 1. 1999, dokinuti su
prijanji Komisija i Sud i ustanovljen je novi Europski sud za ljudska prava kao stalno
tijelo kojemu se pojedinci izravno mogu obraati sa svojim tubama protiv drava
u kojima su njihova prava iz te konvencije ili protokol prekrena. Taj sud nadlean
je i za rjeavanje svih meudravnih sporova o krenju te konvencije i protokola.
Putem novih protokola dolo je do znatnih izmjena u pravilima postupka, ali i
proirenja ljudskih prava.
Protokol br. 12 usvojen 4. studenoga 2000. propisao je opu zabranu diskriminacije. Njegov lanak 1. propisuje da se uivanje svih prava predvienih zakonima
mora osigurati bez ikakve diskriminacije po bilo kojoj osnovi i da nitko ne smije biti
178
Vidi Dejan JANA: Zatita ljudskih prava u okviru Evropskog saveta, JRMP 1989, br. 1-2,
str. 76-89.
179
Francuska je u tome bila posljednja. Iako je izvorna stranka Statuta Vijea Europe, Europsku
konvenciju ratificirala tek u 1974. Pravo pojedinaca da se obraaju Komisiji priznala je u 1981, a
nadlenost Suda u 1990. godini. U tome je doivljavala opravdane kritike, prvenstveno od francuskih znanstvenika.
497
predmetom diskriminacije od strane javnih vlasti. Do tada je Sud titio pojedinca od

diskriminacije samo u uivanju prava predvienih Europskom konvencijom. Bezbrojne tube oite diskriminacije u drugim oblastima bile su od Suda odbacivane.
Ali i taj protokol prua zatitu samo pojedincima pod jurisdikcijom drava koje
postanu njegove stranke, a svaka od njih moe odrediti svoje podruje na koje se
on primjenjuje.
Protokol br. 13 od 3. svibnja 2002. propisuje potpunu aboliciju smrtne kazne za
njegove drave stranke. Za razliku od Protokola br. 6 iz 1983, nikakve se rezerve vie
ne doputaju za sluaj rata ili neposredne ratne opasnosti. Ali kao i glede Protokola
br. 12, sve drave stranke Europske konvencije ne moraju postati strankama toga
Protokola, a svaka od onih koje ga prihvate moe odrediti svoje podruje na koje se
ta abolicija smrtne kazne primjenjuje.
Protokol br. 14 od 13. svibnja 2004. nadopunio je sustav kontrole Europske konvencije. Njegov lanak 7. predvia ustanovljenje suca pojedinca koji e svojom konanom odlukom moi proglasiti neku tubu nedopustivom ili ju brisati s liste bez
mogunosti njezina daljnjeg razmatranja. ini se da e ta pretjerana vlast toga suca,
napose u kaznenim predmetima, moi dovoditi do krenja duha lanka 8. Konvencije i lanka 2. Protokola br. 7, od samoga Europskog suda. Taj protokol konano
stupa na snagu 1. lipnja 2010. godine jer predvia njegovo usvajanje od svih drava
stranaka Europske konvencije. Posljednja ga je usvojila Ruska Federacija.
h
Slian regionalni razvoj zbio se i u sklopu Organizacije amerikih drava. Amerika konvencija o ljudskim pravima, koja takoer predvia Komisiju (s mnogo irim
nadlenostima) i Sud sa sjeditem u San Josu u Kostariki, usvojena je u 1969, a
stupila je na snagu u srpnju 1978.
Pod okriljem Organizacije afrikoga jedinstva u 1981. je usvojen, a u 1986. stupio
na snagu ugovor pod naslovom Afrika povelja za prava ovjeka i narod. Njome
je ustanovljena Afrika komisija za prava ovjeka i narod od jedanaest neovisnih
strunjaka. Meu njezinim drugim irokim nadlenostima, ta komisija prima i razmatra meudravne pritube glede krenja Afrike povelje, ali za sada ne i pritube
pojedinaca. Protokolom iz Ouagadougoua iz 1998. predvieno je ustanovljenje i
Afrikoga suda za prava ovjeka i narod. Ali pojedinci i nevladine udruge ne mogu
se pojaviti pred Sudom kao tuitelji, osim ako je tuena drava napose prihvatila
tu nadlenost.
Vrlo razgranate djelatnosti glede zatite ljudskih i manjinskih prava vre se u
sklopu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS). Helsinki zavrni akt
iz 1975. i drugi instrumenti koje usvaja ta Organizacija formalno nisu meunarodni
ugovori. Ali bi bilo neprecizno tvrditi da su obveze drava sudionica iz tih instrumenata liene pravnoga uinka.180 Zbog nedostatka prostora te djelatnosti ovdje
neemo opisati.
180
Vidi o tome V. . DEGAN: Meunarodno pravo i meunarodna sigurnost, Pravni domaaj
h
Kada se radi o ugovornim obvezama glede potovanja i zatite prava i sloboda ovjeka, vano je za svaku dravu pojedinano utvrditi sve konvencije
kojih je ona stranka, s moguim rezervama koje je uloila. Temeljem tih konvencija svaka od tih drava stekla je odgovarajua prava, npr. podnositi tube
protiv drugih drava za koje smatra da kre preuzete obveze. Ali je svaka drava
stranka preuzela i mnogobrojne ugovorne obveze. Meu tim obvezama moe
biti podnoenje periodinih izvjea meunarodnim tijelima o izvrenju tih
konvencija te napose priznanje prava pojedincima s njezina podruja da pod
odreenim uvjetima neposredno podnose tube meunarodnim tijelima kada
smatraju da su njihova prava iz tih konvencija prekrena.
U nastavku emo u prvomu redu imati u vidu ugovorna prava i dunosti iz oblasti
ljudskih prava koja je na sebe preuzela Republike Hrvatske. Evo najprije kronolokoga popisa meunarodnih ugovora o zatiti ljudskih prava kojima je Hrvatska stranka
temeljem notifikacije o sukcesiji (s obzirom na to da je njihova stranka bila i biva
SFRJ) ili temeljem pristupa:181
enevska konvencija o ropstvu iz 1926. i Protokol o izmjenama iz 1953 (Narodne
novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 12/1993. pod 44. i 43).
Dopunska konvencija o ukidanju ropstva, trgovine robljem i ustanova i prakse
slinih ropstvu iz 1956. (eneva), (ibid., pod 45).
Konvencija Meunarodne organizacije rada (MOR) br. 29 o prinudnom i obveznom radu iz 1930. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori,
br. 2/1994, pod 9).
Konvencija MOR br. 87. o sindikalnim slobodama i zatiti sindikalnih prava iz
1948 (ibid., pod 16).
Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 12/1993, pod 26).
Konvencija MOR br. 98. o primjeni principa prava organiziranja i kolektivnog
pregovaranja iz 1949 (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori,
br. 2/1994, pod 19).
Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, iz 1950. i
Protokoli br. l, 4, 6, 7. i 11. (pristup) (vidi tekst: Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 18/1997, str. 978-1009, pod 120).
Helsinkog zavrnog akta, Sarajevo,1982, napose str. 129-130, 147-150.

181
U prethodnom odjeljku (supra, 59) naveli smo ugovore o poloaju dravljana i stranaca. Na
drugim emo mjestima navesti malobrojne ugovore koji se odnose na zatitu manjina te sve
ugovore koji se primjenjuju u oruanim sukobima. Iz gornjega popisa su, meutim, izostavljeni
svi neugovorni instrumenti, poput deklaracija politikih tijela i akata OESS-a.
499
Konvencija MOR br. 100, o jednakom nagraivanju muke i enske radne snage
za jednake vrijednosti iz 1951. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni
Konvencija o politikim pravima ena iz 1953. (Narodne novine, posebno izdanje
Meunarodni ugovori, br. 12/1993, pod 39).
Konvencija MOR br. 111. koja se odnosi na diskriminaciju u pogledu zapoljavanja i zanimanja iz 1958. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 2/1994, pod 22).
Konvencija UNESCO-a o borbi protiv diskriminacije u prosvjeti iz 1960. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 12/1993, pod 59).
Konvencija MOR br. 122. o politici zapoljavanja iz 1964. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 2/1994, pod 26).
Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.
(Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 12/1993, pod 28).
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966. (ibid., pod 29) i
izjava o prihvatu lanka 41. glede nadlenosti Odbora za prava ovjeka da prima
i razmatra priopenja drava stranaka (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 7/1995, pod 38).
Fakultativni protokol iz 1966. uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim
pravima (pristup) (vidi tekst: ibid., str. 241-244, pod 37).
Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1966.
Konvencija o nezastarijevanju ratnih zloina i zloina protiv ovjenosti iz 1968,
(ibid., pod 30).
Konvencija MOR br. 135. o zatiti i olakicama koje se daju predstavnicima
radnika u poduzeu iz 1971. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni
Meunarodna konvencija o suzbijanju i kanjavanju zloina apartheida iz 1973.
Europska konvencija o naknadi tete rtava kaznenih djela nasilja iz 1983. (Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori br. 4/2008). U Hrvatskoj na snazi
od 1. studenoga 2008.
Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije prema enama iz 1979. (ibid.,
pod 18); Fakultativni protokol uz tu konvenciju od 6. listopada 1999 (Narodne
novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 3/2001, pod 17).
Konvencija o sprjeavanju muenja ili neljudskog ili poniavajueg postupanja ili
kanjavanja iz 1985. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori,
br. 12/1993, pod 32).
Konvencija MOR br. 156. o jednakim mogunostima u tretmanu za radnike i
radnice (radnici s obiteljskim obvezama) iz 1987. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 6/1995, pod 19).

Europska konvencija o sprjeavanju muenja i neljudskog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja iz 1987. (pristup) (Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 14/1997, pod 93, str. 645-651).
Konvencija o pravima djeteta iz 1989. (Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 12/1993. pod 34);182 Fakultativni protokol uz tu konvenciju
glede ukljuivanja djece u oruane sukobe od 25. svibnja 2000. Fakultativni protokol uz tu konvenciju o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj pornografiji
od istoga datuma (Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 5/2002,
pod 50 i 51).
Drugi fakultativni protokol uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim
pravima o ukidanju smrtne kazne od 15. prosinca 1989, za Hrvatsku stupio na
snagu 12. listopada 1995. (Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br.
7/1997, ispravak ibid. 11/1995).
Europska konvencija o ostvarivanju djejih prava iz 1996, ratificirana u Saboru
29. sijenja 2010. (Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 1/2010).
Konvencija o zatiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bia u pogledu primjene biologije i medicine, od 4. travnja 1997, uz Dopunski protokol o zabrani
kloniranja ljudskih bia od 24. sijenja 2002. (Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 13/2003, pod 109).
Protokol br. 12 (o opoj zabrani diskriminacije) uz Konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, od 4. studenoga 2000. (Narodne novine, dodatak
Meunarodni ugovori, br. 14/2002, pod 160), stupio na snagu za Hrvatsku 1.
travnja 2005.
Protokol br. 13 uz Konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o
ukidanju smrtne kazne u svim okolnostima, od 3. svibnja 2002. (Narodne novine,
dodatak Meunarodni ugovori, br. 14/2002, pod 161).
Fakultativni protokol uz Konvenciju protiv muenja i drugih okrutnih, neljudskih
ili poniavajuih postupaka ili kanjavanja iz 2002. (Narodne novine, dodatak
Meunarodni ugovori, br. 2/2005), stupio na snagu za Hrvatsku 22. lipnja 2006.
Protokol br. 14 uz Konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o
izmjeni nadzornog sustava Konvencije iz 2004, stupio na snagu za Hrvatsku 1.
lipnja 2010.
Konvencija Vijea Europe o suzbijanju trgovine ljudima iz 2005. (Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 7/2007), stupila na snagu za Hrvatsku
1. veljae 2008.
Konvencija o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativni protokol uz nju iz
2006. (Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 6/2007), stupili na
snagu za Hrvatsku 3. svibnja 2008.
182
Vidi o konvenciji Vijea Europe iz te oblasti Dubravka HRABAR: Europska konvencija o

ostvarivanju djejih prava nov prilog promicanju djejih prava, ZPFZ 1996, br. 4, str. 391-403.
501
I Bosna i Hercegovina je stranka manje-vie svih gornjih konvencija. Uz to, u

sklopu Daytonsko-parikog sporazuma parafiranoga 21. studenoga, a potpisanog
14. prosinca 1995, u tekstu Ustava Bosne i Hercegovine (Aneks 4) te u Aneksu 6.
o ljudskim pravima, u prilozima se nalaze popisi konvencija o ljudskim pravima,
pravima manjina i o humanitarnom pravu, koje organi te drave primjenjuju neovisno o ugovornoj osnovi (v. ILM 1996, No. l, pp. 126, 136). Ali je prije ili nakon toga
Bosna i Hercegovina postala strankom i mnogih od tih konvencija.183 Podatke valja
potraiti u Slubenom listu Republike Bosne i Hercegovine te u Slubenom glasniku
Bosne i Hercegovine Meunarodni ugovori.
h
Glede mjera osiguranja izvrenja, najprije e biti rijei o onima iz tekstova
ugovora o ljudskim pravima koje se odnose na prava i dunosti drava stranaka.
Neke od univerzalnih konvencija sklopljenih u krilu UN-a predviaju obveznu
nadlenost Meunarodnoga suda u Den Haagu u sluaju sporova o njihovu
tumaenju i primjeni.
Gotovo sve takve konvencije predviaju obvezne pregovore kao prvu fazu rjeavanja, a u sluaju njihova neuspjeha, obraanje svake od stranaka Hakom sudu,
osim ako se obje stranke ne sporazumiju o nekom drugom nainu rjeavanja (npr.
arbitrai). Radi se o konvencijama o ropstvu, o politikim pravima ena, o rasnoj
diskriminaciji, o apartheidu i o diskriminaciji prema enama. Konvencija o zabrani
muenja, iz 1985. predvia mogunost rezerve glede nadlenosti Hakoga suda.
lanak IX. Konvencije o genocidu iz 1948. u tome je pogledu najsveobuhvatniji:
Sporovi meu strankama ugovornicama o tumaenju, o primjeni i provedbi ove
Konvencije, ukljuivi sporove to se odnose na odgovornost neke drave za genocid
ili bilo koje drugo djelo navedeno u lanku III, iznijet e se pred Meunarodni sud
na zahtjev jedne od stranaka u sporu. Ali je Meunarodni sud u savjetodavnom
miljenju iz 1951. praktino dopustio rezerve na taj lanak, premda ih tekst te konvencije ne predvia.
Drava stranka koja bi tuila drugu dravu stranku za krenje neke od tih
konvencija ne mora dokazati da je ona sama ili da su njezini graani pretrpjeli
tetu od toga krenja. Ali su sve te odredbe o rjeavanju sporova makar do danas
ostale bez uinka. Drave se naprosto uzdravaju od takvih tubi ako nemaju
vlastitoga interesa.
I u parnici o Primjeni Konvencije o genocidu Bosna i Hercegovina je tuila Saveznu Republiku Jugoslaviju ponajprije zbog toga to je tu konvenciju iz 1948. krila na
podruju Bosne i Hercegovine. U presudi izreenoj 2007. Sud je utvrdio da genocid
nije poinjen u samoj SRJ (p. 193, para. 368), a u Bosni i Hercegovini poinjen je
183
Vidi Vesna KAZAZI: Ostvarivanje i zatita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini kroz
prava Ombudsmana i Doma za ljudska prava, ZPFS 2005, br. 1-2.

samo u Srebrenici u lipnju 1995. Na temelju nategnutih argumenata Sud je ustanovio
da taj zloin u Srebrenici nije poinila sama Srbija putem svojih organa, niti ga je
planirala ili poticala, niti je bila sudionik u njemu. Osuena je samo to ga tamo nije
sprijeila (v. pp. 237-239, para. 471).
Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama iz 1950. predviala je nadlenost za meudravne sporove Komisije i Suda. Tamo je bilo takvih
sporova u kojima je Komisija pruala svoje posredovanje u tim meudravnim
sporovima. U 1956. i 1957. dvije tube podnijela je Grka protiv Ujedinjenoga Kraljevstva s obzirom na primjenu Europske konvencije na Cipru (koji je tada jo bio
pod britanskom upravom). U 1960. Austrija je tuila Italiju zbog kaznenih presuda
izreenih protiv Austrijanaca u pokrajini Alto Adige. Vie tubi podnijele su skandinavske zemlje protiv Grke pod pukovnikom diktaturom u 1967, zbog ega se ova
izmeu 1969. i 1974. povukla iz Vijea Europe. U 1976. Irska je tuila Ujedinjeno
Kraljevstvo, a u 1982. Tursku su tuile skandinavske zemlje, Francuska i Nizozemska.
Do sada jedinu presudu u meudravnom sporu Sud je izrekao 18. sijenja 1978,
u parnici Irske protiv Ujedinjenoga Kraljevstva.
h
Najprije Ustav Meunarodne organizacije rada, iz 1919, a potom mnoge
od spomenutih konvencija obvezuju svoje drave stranke da tijelima neovisnih
strunjaka podnose periodina izvjea (svake godine ili svake dvije ili tri godine) o mjerama koje su poduzele u potovanju prava zatienih osoba iz tih
konvencija. Izvjea se pretresaju, na njih se daju primjedbe, a pokatkad se trae
i dopunska objanjenja. Potom se sastavljaju skupna izvjea za Ekonomsko i
socijalno vijee ili Opu skuptinu UN-a (ili politiko tijelo druge organizacije),
u kojemu se moe osuditi praksa drave koja uporno i sustavno kri svoje obveze
iz odnosne konvencije.
Ako je predvieno da se ta izvjea objavljuju, time se postie pritisak meunarodne javnosti na dravu kriteljicu kako bi okonala takvo protupravno
ponaanje.184
h
Ali su mnogo znaajnije mogunosti koje stoje na raspolaganju pojedincima da, bilo u postupku pred unutarnjim sudskim i drugim organima bilo pred
meunarodnim tijelima, postave zahtjeve ako smatraju da su im prava iz neke
od tih konvencija povrijeena. Pravo takve tube nije ogranieno na dravljane
svake od drava stranaka. Osim graana, svaki stranac i osoba bez dravljan184
Vidi Vesna KAZAZI: Razmatranje izvjetava drava kao vid nadzora nad potivanjem
ljudskih prava, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, 2007, str. 59-77.
503
stva ima pravo na takvu tubu ako smatra da je slubeni organ drave stranke
povrijedio neko njegovo pravo koje takva konvencija jami.
Do njezina raspada, biva SFRJ bila je strankom gotovo svih univerzalnih konvencija o ljudskim pravima, ali je sustavno odbijala priznati pravo pojedincima da se
tubama obraaju meunarodnim tijelima. Iako je za to bilo osnove u Ustavu SFRJ,
sudski organi se pri donoenju svojih odluka nisu pozivali na propise iz tih konvencija, nego samo na ustavne i zakonske odredbe, od kojih su mnoge bile namjerno
nedoreene ili nejasno sroene.185 Odnos ustavnoga poretka i meunarodnih obveza
Republike Hrvatske glede ljudskih prava u osnovi je razliit. To je sluaj i s veinom
ostalih drava sljednica bive SFRJ.
Ustav Republike Hrvatske izravno propisuje u svome III. dijelu temeljne slobode
i prava ovjeka i graanina, i to u zajednikim odredbama (lanci 14 20), potom
osobne i politike slobode i prava (lanci 21 47) te ekonomska, socijalna i kulturna
prava (lanci 48 69).
Glede potovanja i izvrenja meunarodnih ugovora po organima zakonodavne,
izvrne i sudbene vlasti primjenjuje se lanak 140. Ustava RH, koji glasi: Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su
na snazi, ine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su
snazi iznad zakona. Njihove se odredbe mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na
nain koji su u njima utvreni, ili suglasno opim pravilima meunarodnog prava.
Svi gore navedeni ugovori o ljudskim pravima potpadaju pod lanak 140.
U skladu s ugovornim obvezama Hrvatske, pojedinci mogu podnositi svoje pritube Europskom sudu za ljudska prava sa sjeditem u Strasbourgu i Odboru (Komitetu) za ljudska prava osnovanom temeljem Meunarodnoga pakta o graanskim
i politikim pravima iz 1966. sa sjeditem u enevi.186 U nastavku emo u pojedinostima izloiti uvjete da bi takve pritube bile prihvaene i razmatrane u meritumu.
(i) Postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.187 Europska konvencija
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda predvia da tubu Europskom sudu
moe podnijeti pojedinac koji smatra da je rtva krenja prava predvienih Konvencijom ili protokolima od neke drave stranke.188 Kako smo naglasili, ta osoba moe
185
Vidi o tome kritiku u naoj raspravi Jugoslavensko pravosue i meunarodne konvencije o
pravima ovjeka, Odvjetnik, 1989, br. 7-12 (Zagreb), str. 2 -37.
186
Tekstovi Europske konvencije i dopunskih protokola te Poslovnik Europskoga suda, uz mnoge

druge instrumente, objavljeni su u engleskom originalu i hrvatskom prijevodu u knjizi Dokumenti Vijea Europe, institucionalni okvir, ljudska i manjinska prava, lokalna samouprava,
kazneno pravo (Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci), Rijeka, 2001, napose str. 89-203.
187
Taj odbor (Human Rights Committee, Comit des droits de lhomme) ne treba mijeati s negdanjom Komisijom (Povjerenstvom) UN-a za ljudska prava (UN Commission on Human Rights,
Commission des droits de lhomme des NU), koja je prije bila stalni pomoni organ Ekonomskog
i socijalnoga vijea.
188
Vidi Rudolf BERNHARDT: Reform of the Control Machinery under the European Convention on Human Rights: Protocol No. 11, AJIL 1995, No. l, pp. 145-154. Vidi takoer Alan

biti dravljanin drave koju tui, ali takoer stranac ili osoba bez dravljanstva pod
uvjetom da u tuenoj dravi ne uiva diplomatski ili neki drugi imunitet. U svojstvu
tuitelja mogu se takoer pojaviti nevladina organizacija (NGO) ili skupina pojedinaca, ali samo ako smatraju da su prekrena njihova grupna prava. One pred Sudom
ne mogu zastupati nikoga treeg.
Tuba se podnosi izravno Europskom sudu na formularu koji dostavlja njegovo
Tajnitvo, a taj se formular moe nai s uputama i na internetu na hrvatskom jeziku.
Za podnoenje tube i za postupak pred Sudom ne plaaju se nikakve pristojbe. Ako
Sud proglasi neku tubu dopustivom, tuitelj koji je slaboga imovnog stanja moe
raunati na ogranienu financijsku pomo Suda za trokove njegova odvjetnika i
njegove osobne trokove za putovanje u Strasbourg.
Tuba i svi drugi podnesci moraju biti sastavljeni na slubenom jeziku neke drave stranke (ukljuujui hrvatski) ili na jednom od slubenih jezika Suda engleskom
ili francuskom na kojemu se vodi postupak.189
Sud e usvojiti tubu tek ako se ispune sljedei strogi uvjeti:
Navedeno krenje prava iz Europske konvencije ili protokola mora poiniti javna vlast tuene drave (vlast opine, administrative pokrajine, dravna vlast,
sudovi, vojna vlast i sl.). Ne moe se npr. Sudu tuiti privatni poslodavac zbog
otputanja s posla.
Dogaaji koji ine krenje prava tuitelja moraju se zbiti nakon to Konvencija
stupi na snagu za tuenu dravu. Stoga se i Hrvatsku moe Sudu tuiti samo za
krenja prava koja Konvencija titi poevi od 5. studenoga 1997, a za Bosnu i
Hercegovinu od 12. srpnja 2002. godine.
Tuba se mora odnositi na krenje nekoga prava navedenog u Europskoj konvenciji ili u Protokolima kojih je Hrvatska stranka (vidi naprijed) te u granicama
tih propisa. Ne moe se npr. tuiti drava zbog oduzimanja vozake dozvole
pojedincu jer Europska konvencija ne predvia pravo na takvu dozvolu.
Tuitelj mora biti sam i osobno rtva krenja prava zbog kojega tui dravu iji
su ju organi javne vlasti poinili. Pojedinac, dakle, nema pravo upuivati tubu
zbog krenja prava drugih osoba ili skupina.190
UZELAC: Hrvatsko procesno pravo i jamstvo pravinog postupka iz Europske konvencije za
zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ZPFR 1998, Supplement, str. l005-1030.
189
Tuitelja pojedinca pred Sudom zastupa odvjetnik koji je ovlaten baviti se odvjetnitvom u
nekoj dravi stranci Konvencije ili druga osoba (npr. profesor prava) koju odobri predsjednik
vijea Suda. Predsjednik vijea moe iznimno dopustiti tuitelju i da sam zastupa svoj predmet.
U svim tim sluajevima ta osoba mora imati odgovarajue znanje bilo engleskog bilo francuskog
jezika. Zastupnik tuitelja mora dobro poznavati, ne samo odredbe Konvencije i protokol ije
krenje daje osnovu za tubu te Poslovnika Suda, nego treba biti upuena u prijanju praksu
Komisije i Suda u njihovoj primjeni i tumaenju. U bibliografiji ovoga odjeljka naveli smo komentare te konvencije i zbornike izvoda iz presuda, koji u tome poslu mogu biti od pomoi.
190
Iznimno se odobrava da i neka druga osoba podnese tubu u korist osobe koja je u tome onemoguena (ako je u pritvoru ili zatvoru, a vlasti je u tome sprjeavaju) ili u korist neuraunljive
osobe.
505
Prije nego to uputi tubu Sudu tuitelj mora iscrpiti sva raspoloiva pravna
sredstva predviena pravom tuene drave, sve do konane presude ili odluke
najviega organa protiv koje nema priziva (v. supra, 45 pod 3).191
Tuba Europskom sudu mora se podnijeti najkasnije est mjeseci po konanoj
presudi ili odluci protiv koje nema priziva.
Tuba ne smije biti anonimna. Tuba podnesena u ime neke fiktivne organizacije,
za koju se utvrdi da ne postoji, smatrat e se anonimnom i Sud e ju odbaciti.
Ako je tuba odbaena kao nedopustiva, ne moe se podnositi nova tuba o
istom predmetu, osim ako ne sadri nove podatke. Ako je prva tuba bila odbaena zbog neiscrpljenja svih unutarnjih pravnih lijekova, moe se o istomu
predmetu podnijeti nova tuba nakon to je najvii dravni organ donio konanu
negativnu odluku bez priziva. U tome sluaju smatrat e se da nova tuba sadri
nove podatke.
Tuba ne smije prethodno ve biti podnijeta nekome drugom meunarodnom
postupku istrage ili rjeavanja (naelo zabrane litispendencije).
Pojedinosti iznesene u tubi moraju biti pouzdane i tone. Ako tuba namjerno
sadri netone ili izmiljene podatke s jedinim ciljem da privue pozornost medijskih sredstava, ili ako sadri uvrede ili psovke, bit e odbaena zbog razloga
zloupotrebe prava na tubu.
Napokon, ako nakon poetnoga ispitivanja sudac pojedinac ili Odbor od tri suca
utvrde da stanje opisano u tubi nikako ne upozorava na krenje Europske konvencije, oni e tubu odbaciti kao nedopustivu bez daljnjega postupka ispitivanja.
Sud, koji ima broj sudaca koji odgovara broju drava stranaka Konvencije, odluuje (i) u sastavu suca pojedinca, (ii) u odborima od tri suca, (iii) u vijeima od
sedam sudaca te (iv) u velikim vijeima od sedamnaest sudaca.
Sudac pojedinac ne ispituje ni jednu tubu protiv drave u ime koje je izabran.
U ostalim se sluajevima taj nacionalni sudac kooptira u odbor ako mu nije lan te
je uvijek lan vijea ili velikog vijea.
Novost Protokola br. 14, koji stupa na snagu 1. lipnja 2010, jest to sudac pojedinac moe konanom odlukom proglasiti svaku tubu nedopustivom ili ju brisati
s liste predmeta kada se takva odluka moe donijeti bez dopunskoga istraivanja.
U suprotnom on ju upuuje nadlenom odboru ili vijeu.
Odbor od tri suca prethodno ispituje dopustivost tube. Jednoglasnom odlukom
on e proglasiti nedopustivom tubu koja ne zadovoljava sve gornje uvjete ili e
ju brisati s liste predmeta pred Sudom. Dakle, u sluaju postizanja jednoglasnosti
odluka je Odbora konana.
191
Vidi Ivana GORANI: Ustavna tuba kao uvjet za podnoenje tube Europskoj komisiji i
Sudu za ljudska prava, Vladavina prava, 1998, br. 3-4, str. 23-44.

Ako se u Odboru ne postigne jednoglasnost o nedopustivosti tube, tuba se
prosljeuje na razmatranje Vijeu od sedam sudaca. I Vijee moe veinom glasova
sudaca proglasiti tubu nedopustivom ili e se upustiti u istraivanja njezinih navoda. Ako prima facie utvrdi krenje nekih propisa Europske konvencije ili nekoga
protokola, ono e tubu razmotriti s predstavnicima tuitelja i tuene drave, pri
emu moe poduzeti daljnju istragu.
U sluaju da Vijee utvrdi krenje, izmeu tuitelja i tuene drave vodi se povjerljivi postupak prijateljske nagodbe u kojemu tuena drava moe pristati da tuitelju isplati novanu nadoknadu ako se posljedice krenja ne mogu ispraviti na drugi
nain. Ako se nagodba postigne, Vijee Suda provjerava je li rjeenje postignuto na
temelju potovanja ljudskih prava priznatih Konvencijom i dopunskim protokolima. U tome e sluaju ono izbrisati predmet s liste i svaki se daljnji postupak pred
Sudom obustavlja.
Ako se prijateljska nagodba ne postigne, vodi se daljnji postupak pred Vijeem,
koje u svojoj presudi moe odrediti iznos pravinoga obeteenja tuitelja.
Protiv presude Vijea svaka od stranaka moe u roku od tri mjeseca podnijeti
albu Velikom vijeu od sedamnaest sudaca. Takvu albu prethodno razmatra tijelo od pet sudaca Velikoga vijea. Odobrit e ju jedino ako parnica obuhvaa neko
vano pitanje koje se odnosi na tumaenje ili primjenu Konvencije ili dopunskih
protokola, ili neki ozbiljan problem opega znaenja. Ako ju odobri, Veliko vijee
izrie konanu presudu.
Stranke Konvencije obvezale su se da e izvriti sve presude Suda izreene u
parnicama kojih su stranke. Konane presude upuuju se Vijeu ministara Vijea
Europe, koje nadzire njihovo izvrenje.
(ii) Pritube odborima za ljudska prava UN. S obzirom na to da je Hrvatska u
1995. pristupila Fakultativnom protokolu iz 1966. uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz iste godine, pojedinci pod jurisdikcijom Hrvatske imaju
pravo da njihove pritube razmatra i Odbor za ljudska prava u enevi.
Uz gornje, osobe pod jurisdikcijom Hrvatske imaju mogunost podnoenja pritubi i etirima drugim tijelima UN stvorenima ugovorima kojih je Hrvatska stranka:
Odboru za uklanjanje rasne diskriminacije;
Odboru protiv muenja (torture);
Odboru za uklanjanje diskriminacije protiv ena te
Odboru za prava osoba s invaliditetom.
Uvjeti za podnoenje tubi mogu se nai na internetu.
Ali svi gornji odbori, ak ako utvrde krenje odnosnih ugovornih obveza, ne
mogu povrijeenim osobama dosuditi naknadu tete. Oni mogu samo u godinjim
izvjeima Opoj skuptini UN putem Ekonomskoga i socijalnog vijea ukljuiti
podatke o dravama strankama koje uporno kre te svoje obveze i podatke da su te
drave odbile ispraviti nepravdu tuiteljima. To je nain moralne i politike osude
drava, ali samo onih koje su se obvezale odgovarajuim ugovornim instrumentima.
507
59. MEUNARODNA ZATITA MANJINA

Bibliografija
Ilija PRI: Zatita manjina, Beograd, 1933, 328 str.; Milan MARKOVI: Ljudska prava i
zatita manjina, JRMP 1958, br. 3, str. 439-450; V. . DEGAN: Meunarodnopravno ureenje
poloaja muslimana sa osvrtom na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na
podruju Jugoslavije, Institut za istoriju radnikog pokreta, Prilozi, br. 8, Sarajevo, 1972, str. 55104; Danilo TRK: Osvrt na meunarodnopravno regulisanje zatite manjina u Ujedinjenim
nacijama, JRMP 1976, br. 1-2, str. 61-74; Ernest PETRI: Mednarodnopravno varstvo narodnih
manjin, Maribor, 1977, 425 str., 1977; Budislav VUKAS: Manjine i meunarodno pravo,
JRMP 1977, br. 3, str. 274-293; Etnike manjine i meunarodni odnosi, Zagreb, 1978, 251 str.;
Meunarodnopravna definicija manjina, JRMP 1985, br. 3, str. 433-439; Ujedinjeni narodi i
zatita manjina Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 171-182; Mirjam KRK: Varnosni
svet ZN in varstvo lovekovih pravic s posebnim podudarkom na narodnosne manjine, Zbornik
znanstvenih razprav, 1982 (Ljubljana); V. . DEGAN: Prirodnopravni temelji prava i dunosti
ovjeka, drave i etnikih zajednica, Nae teme, 1989 (Zagreb), br. 1-2, str. 3-22; Silvo DEVETAK:
Manjine, ljudska prava, demokratija, Meunarodna zatita ljudskih i etnikih prava, Sarajevo,
1989, 343 str.; V. . DEGAN: Fundamental Rights and Duties of Ethnic Groups within a State
A Naturalist Concept, JRMP 1996, No. 1-2, (Mlanges ahovi), pp. 139-164; M. MATULOVI
A. BOKOVI: Protection of Human and Minority Rights in Croatia, ZPFR, 1996, pp. 303328; Budislav VUKAS: States, Peoples and Minorities, RCADI 1991, tome 231, pp. 265-524,
Martinus Nijhoff Publishers, 1999; Vesna CRNI-GROTI: Protection of Minority Languages in
Croatia, ZPFZ 2003, br. 2, str. 463-481; Boris KRIVOKAPI: Zatita manjina u meunarodnom
i uporednom pravu, knjige 1-3, Beograd, 2004.
1. Historijski razvoj. Iz prethodnoga je izlaganja vidljivo da su najznaajnije

slobode i prava ovjeka pojedinca prerasle u pravila opega obiajnog meunarodnog prava, od kojih najvanije ine jus cogens. Najtea i najbrutalnija krenja
nekih od tih prava priznata su meunarodnim zloinima. Glede zatite etnikih i vjerskih manjina stanje je u pozitivnome opem meunarodnom pravu iz
temelja razliito.
Vjerski i meuetniki sporovi i sukobi stalan su pratilac povijesti, ba kao i ratovi
izmeu drava. Ali je pri tome bivalo jo duljih razdoblja snoljivosti, pa i srdanoga
suivota izmeu razliitih skupina na istim prostorima.
Sve do 20. stoljea u sreditu meunarodnoga zanimanja bila je zatita vjerskih,
a ne etnikih skupina. Suprotno dananjim vjerovanjima, islamske su drave sve
do reformacije, a moda i do Francuske revolucije (1789), bile snoljivije prema
kranskim skupinama i idovima nego to su to u istom razdoblju bile zemlje pod
kranskim vladarima. U kranskim zemljama nije se mogao ni zamisliti opstanak
drugih vjerskih skupina. Jedini izuzetak bili su idovi koji su u getima uivali izvjesnu samoupravu, ali su im izvan njih slobode kretanja i trgovine bile podlone
brojnim ogranienjima.

Islamski su vladari priznavali dalekosena prava razliitim kranskim skupinama i idovima, ali nikada potpunu jednakost s muslimanima niti pravo svjedoenja
pred sudovima.192 Osmanski sultani podjeljivali su pravoslavcima, Armencima i
katolicima ahdname, kojima su im openito priznavali tri povlastice: (i) neprikosnovenost crkava, koje se nisu smjele pretvarati u damije; (ii) relativnu neovisnost
njihova graanskog poloaja jer su se brakovi, roenja, pogrebi i svi drugi akti imali
vriti prema propisima odnosne Crkve te (iii) pravo proslave pashalnih praznika kao
i prije turskih osvajanja. Nezgoda je leala u tome to je u 18. stoljeu i poslije, kada je
Osmansko Carstvo trpjelo teritorijalne gubitke, kransko stanovnitvo bilo izlagano
estoj samovolji koruptivne administracije i brutalnom krenju tih prava. Sultanov
Hatierif iz Gilhane iz 1839. i Ramazanski zakoni iz 1856. o punoj jednakosti svih
podanika nikada se nisu mogli u toj islamskoj teokratskoj dravi sprovesti, sve do
Atatrkovih reformi u 1924.
to se tie kranske Europe, Tridesetogodinji rat (1618 1648) izmeu katolikih i protestantskih vladara bio je vjerojatno najkrvaviji sukob jo od barbarskih
vremena. Taj je rat bio okonan Westfalskim mirom iz 1648. Nakon toga mira u
zapadnoj i srednjoj Europi praktino vie nije bilo novih vjerskih sukoba. Prema
naelu cujus regio, illius religio, podanici su morali primiti vjeru svojih vladara ili
se iseliti. Tako su se brojni protestanti iz naih zemalja preselili u Njemaku. Ali su
otada stranci druge vjere, u prolasku ili za vrijeme boravka, dobili sigurnost pravnoga poloaja i zatitu.
U 19. stoljeu europske velesile nametale su Osmanskomu Carstvu ugovorne
obveze o vjerskim i graanskim slobodama i o zatiti osobne sigurnosti krana.
Bilo je to Parikim ugovorom iz 1856. (lanak IX), a naroito Berlinskim ugovorom
iz 1878. (lanci LXI LXII).
Ali su velesile nametale i obvezu na jednakost svih graana, i na primanje u
javne slube (ukljuujui muslimane) pod jednakim uvjetima, i novoosloboenim
kranskim dravama na Balkanu. To su bili: Protokol iz 1830. o priznanju neovisnosti Grke; odredbe Parikoga ugovora glede Vlake i Moldavije, kojima im je bio
meunarodno priznat poloaj vazala Turske te naroito odredbe Berlinskoga ugovora o kolektivnom priznanju neovisnosti Crne Gore, Srbije i Rumunjske. Ali ti ugovori
nisu izrijekom predviali obvezu davanja novoga dravljanstva svom domiciliranom
stanovnitvu. To je iskoristila Rumunjska da svoje idove ostavi bez dravljanstva,
dok su se muslimani uglavnom iselili iz Srbije. Nakon 1878. Srbija je sve Albance
protjerala sa svoga podruja, bez naknade za izgubljenu imovinu.193
h
Nakon Prvoga svjetskog rata (1914 1918), do tada dominantni Nijemci i Madari postali su manjine na podrujima novih drava: Poljske, ehoslovake i Kra192
193
Vidi o sustavu kapitulacija, supra, 42, pod 1.
Vidi mnoge pojedinosti V. . DEGAN: Meunarodnopravno ureenje poloaja muslimana

sa osvrtom na ureenje poloaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina na podruju Jugoslavije,
Institut za istoriju radnikog pokreta, Prilozi, br. 8, Sarajevo, 1972, str. 55-104.
509
ljevine SHS, kao i na podrujima ustupljenima Italiji i Rumunjskoj. Da bi ublaile

posljedice tih novih teritorijalnih podjela i da bi se nove drave konsolidirale, Glavne
saveznike i udruene sile (Britanija, Francuska, Sjedinjene Amerike Drave, Italija
i Japan) nametnule su na Versailleskoj mirovnoj konferenciji u 1919. dalekosene
ugovorne obveze na zatitu manjina, ali samo odreenim kategorijama drava.
Te tipske obveze, uz neka posebna pravila za svaku od drava, bile su u mirovnim ugovorima nametnute pobijeenim dravama Austriji, Madarskoj i Bugarskoj.
Posebni ugovori sklopljeni su s novim dravama i dravama saveznicama, ali samo
iz srednje i istone Europe, i to: Poljskoj, ehoslovakoj, Rumunjskoj, Grkoj i Kraljevini SHS. Napokon, kao uvjet primanja u Ligu naroda, te tipske obveze morale su
jednostranim izjavama prihvatiti jo i Albanija u 1921, Litva u 1922, Latvija i Estonija
u 1923. te Irak nakon stjecanja neovisnosti u 1932.
Taj ugovorni reim manjinske zatite bio je najrazraeniji, a mnogi ga suvremeni
pisci s malo razloga do danas hvale. Ali same Saveznike i udruene sile, ukljuujui Italiju te ostale mnogonacionalne i viekonfesionalne drave u zapadnoj Europi
poput Belgije, Nizozemske i skandinavskih zemalja, odbijale su prihvatiti te iste
ugovorne obveze. Time su malobrojni Talijani u Dalmaciji i u Hrvatskom primorju
imali sva ta prava koja su bila uskraena brojnim Hrvatima, Slovencima i Austrijancima koji su pali pod vlast Italije. Nakon zavoenja faistikoga reima u 1922. bile
su dokinute sve kole i ustanove na njihovim jezicima, a bili su kanjavani ak i oni
koji su svojim jezikom govorili u domu.194
Nakon dolaska nacista na vlast Njemaka je od 1933. bezono manipulirala svojim sunarodnjacima u ostvarivanju agresivnih ciljeva protiv drava kojih su oni bili
dravljani (Austrije, ehoslovake, Litve (Memelska oblast), Poljske, i Jugoslavije).195
Posljedica te izdaje i sudjelovanja u neprijateljskim oruanim snagama bilo je
masovno povlaenje njemakih civila s Wermachtom iz zemalja istone Europe
koncem 1944. i poetkom 1945. Prema glavi XIII. Potsdamskoga sporazuma od 2.
kolovoza 1945, Poljska, ehoslovaka i Madarska bile su ovlatene da na sustavan
i human nain presele preostale Nijemce iz svojih zemalja. I biva Jugoslavija uinila je isto. S njezina podruja pobjeglo je ili je prisilno preseljeno oko pola milijuna
Nijemaca, koliko ih je bilo u 1939. To je bio jedan od primjera etnikoga ienja
na ovim prostorima.
Zbog nacistike manipulacije Nijemcima neposredno nakon Drugoga svjetskoga rata nije bilo volje ni da se predratni sustav manjinske zatite produlji niti
da se stvori neki novi sustav koji bi osiguravao posebna manjinska prava.
194
Za detaljniji prikaz toga sustava s njegovim manjkavostima, vidi prvo izdanje ove knjige iz
2000. godine, na str. 525-526.
195
Reim u Srbiji to je isto s uspjehom inio putem antibirokratske revolucije u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu u 1988. i 1989. To je s uspjehom ponovio u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
poevi od 1990, a pokuao je i u Makedoniji. Kada je u osvajakim ambicijama pretrpio poraz,
malo se brinuo za sudbinu svojih izmanipuliranih sunarodnjaka.

Mirovni ugovori iz 1947. s Italijom, Finskom, Madarskom, Rumunjskom i
Bugarskom sadre tipsku odredbu koja jami samo slobodu od diskriminacije.
Svaka od pobijeenih drava obvezala se da svim osobama pod svojom jurisdikcijom, bez razlikovanja rase, spola, jezika ili vjere, osigura uivanje ljudskih
prava i temeljnih sloboda, ukljuujui slobodu izraavanja miljenja, slobodu
tiska i objavljivanja, slobodu vjerskih obreda, slobodu politikoga uvjerenja i
javnih skupova. Jednaku odredbu predvia i lanak 5. Dravnoga ugovora s
Austrijom iz 1955.
Mirovni ugovori s Madarskom i Rumunjskom (ali ne i onaj sa slavenskom
Bugarskom), kao i Dravni ugovor s Austrijom, sadre i posebnu odredbu kojom
se izriito zabranjuje svaka diskriminacija, izravna ili neizravna, izmeu njihovih
dravljana na temelju rase, spola, jezika ili vjere, bilo s obzirom na njihovu osobu,
imovinu, poslovni, profesionalni ili financijski interes, pravni poloaj, politika ili
graanska prava, ili bilo koje drugo pitanje.196
Dravni ugovor s Austrijom iz 1955. predvia u lanku 7. posebnu manjinsku

zatitu slovenske i hrvatske manjine u Korukoj, Gradiu i u tajerskoj. Predvieno je da uivaju pravo na vlastite organizacije, sastanke i tisak, potom pravo
na osnovnu nastavu na svome jeziku te na razmjeran broj srednjih kola. U
kotarevima tih pokrajina s mjeovitim puanstvom slovenski i hrvatski trebaju
biti, uz njemaki, u slubenoj upotrebi. Jednako je i glede topografskoga nazivlja
tih mjesta. Sva se ta prava nikada nisu u cijelosti ostvarila.
Nakon 1945. bio je ipak sreen poloaj manjina u nekim zemljama temeljem
dvostranih ugovora. Da navedemo samo neke primjere iz Europe. Specijalnim statutom izmeu bive Jugoslavije i Italije pridodanim uz Memorandum o suglasnosti
iz 1954. pruena je zatita manjinama s obje strane granice u neostvarenom Slobodnom Teritoriju Trsta. Osimskim ugovorom iz 1975. taj Specijalni statut bio je
formalno okonan, ali su se Italija i biva Jugoslavija obvezale da e naela iz njega
i dalje potovati.
Njemaka i Danska sporazumom iz 1955. pruile su dvostrane garancije svojim manjinama u podruju Schleswig-Holstein (na obje strane granice). Problem
Austrijanaca u Junom Tirolu bio je predmetom dugotrajnih sporova i sporazuma
Italije s Austrijom, kao i talijanskih zakonskih mjera. Pokrajina Trentino-Alto Adige
danas uiva teritorijalnu autonomiju s posebnim pravima austrijskog stanovnitva.
Ali grko-turski sporazum o Cipru iz 1959. nije uspio.
Zanimanje za manjinsku zatitu u Europi silno je poraslo tek u vremenu

raspada socijalistikoga sustava, kada su narasle tenje za emancipacijom bivih
196
Od potovanja tih obveza u zemljama pod sovjetskom dominacijom nije bilo nita, naroito
do Staljinove smrti u 1953. Pripadnici hrvatske i drugih junoslavenskih manjina bili su nakon
rezolucije Informbiroa u 1948. prisilno raseljavani, ak i u ehoslovakoj.
511
federalnih jedinica u Jugoslaviji, Sovjetskom Savezu i eko-Slovakoj. I taj je

razvoj od Srba i Crnogoraca te od Rusa i Ukrajinaca u novim dravama stvorio
manjine. Na podruju bive Jugoslavije to je bilo popraeno krvavim agresivnim
oruanim sukobom, fizikim istrjebljenjima i pomicanjem stanovnitva.
Ta promjena stavova o vanosti manjinskog pitanja moe se najbolje pratiti u
dokumentima KESS-a (Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji), koji se od
1995. naziva OESS (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju).
Helsinki zavrni akt iz 1975. o tome sadri blijedu i oito nedovoljnu odredbu.
U okviru Naela VII. pod naslovom: Potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda,
ukljuujui slobodu misli, savjesti, vjere i uvjerenja, na prijedlog bive Jugoslavije
ula je odredba iji domaaj nije vei od lanka 27. Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim pravima iz 1966. U njoj se predvia: Drave sudionice na
podruju kojih postoje nacionalne manjine potovat e pravo osoba koje pripadaju
tim manjinama na jednakost pred zakonom, dat e im svaku mogunost za stvarno
uivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda i titit e, na taj nain, njihove zakonite
interese u toj oblasti. Uz to je u dijelovima toga Zavrnoga akta koji ine program
suradnje drava sudionica priznat doprinos koji nacionalne manjine i regionalne
kulture mogu dati njihovoj uzajamnoj suradnji u oblastima kulture i obrazovanja,
ali opet tamo gdje te manjine ili kulture postoje. Drave su, dakle, mogle tvrditi da
na njihovu podruju manjina uope nema.
Parika povelja za Novu Europu, potpisana 21. studenoga 1990, istie izmeu
ostaloga uvjerenje da prijateljski odnosi, mir, pravda, stabilnost i demokracija zahtijevaju da etnika, kulturna, jezina i vjerska osobnost nacionalnih manjina budu
zatiene i da se stvore uvjeti za promicanje te osobnosti. Mi nadalje priznajemo da
se prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama moraju u potpunosti potivati
kao dio univerzalnih ljudskih prava.
Najopirniji instrument u kojem se definira sadraj manjinskih prava kao

dio univerzalno priznatih ljudskih prava te istie vanost njihova potovanja
u demokratskom i pluralistikom drutvu do sada je Dokument sa sastanka u
Kopenhagenu o ljudskoj dimenziji KESS-a iz lipnja 1990. (dio IV).197
U lipnju 1990. u Hrvatskoj i Sloveniji su ve postojale nove vlasti proizale iz
viestranakih demokratskih izbora. Drave sudionice sastanka u Kopenhagenu,
meu kojima i Jugoslavija, preuzele su tim dokumentom obvezu na dalekosene
mjere u osiguranju zatite osoba i skupina i u sprjeavanju neprijateljstva, mrnje (i
antisemitizma), imajui pri tome oito u vidu politiku Srbije i saveznih tijela SFRJ
na Kosovu. Ali vlasti koje su upravljale vojskom i policijom u bivoj SFRJ nisu taj
dokument uzele za ozbiljno.
197
ILM 1990, No. 5, pp. 1306-1307, 1318-1320.

KESS se nastavio sustavno baviti pitanjem zatite etnikih skupina i u 1994. u
Europi je ustanovljena dunost Visokoga komesara (povjerenika) za nacionalne
manjine, prva te vrste u svijetu.
Od Dokumenta iz Kopenhagena, za opi obiajni proces od veega je znaenja Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim,
vjerskim i jezinim manjinama, to ju je Opa skuptina UN-a usvojila koncem
1992. godine.198
2. Pravila opega i regionalnog meunarodnog prava o manjinskoj zatiti. U optjecaju su razliite definicije manjina. Meu njima se najee citira
ona talijanskoga profesora Capotortija, posebnog izvjestitelja UN-a o tome pitanju. Prema Capotortijevu miljenju, manjina je: skupina brojano manja od
ostatka puanstva neke drave, u nedominantnom poloaju, pripadnici koje
koji su graani te drave imaju etnike, vjerske ili jezine znaajke razliite
od znaajki ostatka puanstva i, makar implicitno, iskazuju osjeaj (uzajamne)
solidarnosti usmjeren k ouvanju svoje kulture, tradicije, vjere ili jezika.199
Svrhu manjinske zatite objasnio je na openit nain Stalni sud meunarodne
pravde u savjetodavnom miljenju iz 1935. o Manjinskim kolama u Albaniji, tumaei sustav iz 1919: Ideja koja je u osnovi ugovor, o zatiti manjina jest da osigura
drutvenim skupinama inkorporiranima u neku dravu, ije je stanovnitvo po rasi,
jeziku ili vjeri razliito od njezina, mogunost miroljubive koegzistencije i srdane
suradnje s njezinim stanovnitvom, ali uvajui pri tome znaajke po kojima se one
razlikuju od veine, zadovoljavajui i zahtjeve koji iz toga proizlaze. Da bi se taj
cilj postigao, dvije stvari smatraju se potrebnima i one ine predmet odredaba tih
ugovora. Najprije, osigurati da se dravljani koji pripadaju manjinama po rasi, vjeri
ili po jeziku, nau u potpunoj ravnopravnosti s drugim dravljanima te zemlje.
Zatim osigurati manjinskim skupinama pogodne naine da ouvaju svoje etnike
osobine, tradiciju i nacionalnu fizionomiju. (Series A/B, No. 64, p. 17).
Cilj svake manjinske zatite morao bi najprije biti potpuna ravnopravnost

pripadnika manjina u odnosu na ostatak puanstva, dakle njihova nediskriminacija te potom posebna prava, institucije i druge pogodnosti potrebne za
ouvanje njihovih posebnosti.
Pokazuje se, dakle, nunim da se pripadnicima svih etnikih skupina koji to
ele osiguraju i neka posebna prava u svrhu zatite njihove osobnosti. Ali glede
jamstava tih posebnih prava ope meunarodno pravo koje obvezuje sve drave
svijeta jo je na samome poetku svoga razvoja.
198
199
Rezolucija 47/135 od 18. prosinca 1992. Vidi tekst ILM 1993, No. 3, pp. 911-916.
Study on the Rights of Persons belonging to Ethnic, Religious and Linguistic Minorities iz
1977.
513
Jedina ugovorna odredba koja daje neku osnovu za svoju transformaciju u

obvezu svih drava temeljem opega obiajnog prava jest lanak 27. Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine. Taj propis
glasi: U dravama gdje postoje etnike, vjerske ili jezine manjine ne smije se
osobama koje pripadaju takvim manjinama uskratiti pravo da, zajedno s ostalim lanovima svoje skupine, imaju svoj vlastiti kulturni ivot, da ispovijedaju i
obdravaju svoju vlastitu vjeru ili da se slue svojim vlastitim jezikom.
Iz toga propisa proizlazi da bi neka drava mogla tvrditi da je njezino dravno
podruje homogeno i da na njemu takvih skupina uope nema. To mnoge drave u
svijetu zaista i ine, makar dok na njihovu podruju ne izbiju vei sukobi na etnikoj,
vjerskoj ili jezinoj osnovi. Ako neka drava to ne tvrdi ili to nije u stanju tvrditi,
njezina obveza je negativne naravi. Ona tada takvim osobama ne smije uskraivati
manjinska prava. Osim dunosti trpljenja, tu nije sadrana nikakva obveza na aktivnu inidbu, da se npr. potie, i iz dravnoga prorauna financira, kulturni ivot
tih skupina, ili da se na dravnom radiju i televiziji osiguraju programi na jezicima
tih manjina.
Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim
i jezinim manjinama, to ju je Opa skuptina UN-a usvojila tek u 1992. godini, u
tome pogledu ide mnogo dalje. U njoj se, izmeu ostaloga, predviaju obveze drava
da zatite postojanje i osobnost tih manjina i da ohrabruju stvaranje uvjeta za promicanje njihove osobnosti. One moraju stvoriti povoljne uvjete da bi se tim osobama
omoguilo da svoje posebnosti izraze i da razvijaju svoju kulturu, jezik, vjeroispovijed, tradiciju i obiaje. Ta deklaracija formulira i odgovarajua prava osoba koje
pripadaju tim manjinama. Meu tim pravima je i ono na sudjelovanje u odluivanju
na nacionalnoj i regionalnoj razini o manjinskim pitanjima, ali na nain koji nije u
suprotnosti s nacionalnim zakonodavstvom.
Ipak, utjecaj te deklaracije na obiajni proces moda je jednak onomu Ope deklaracije o ljudskim pravima u vrijeme njezina usvajanja, tj. u 1948. godini. Predstoji
dugaak put da bi se naela iz te Deklaracije pretoila u pozitivna pravila opega
meunarodnog prava.
h
Od 1990. godine regionalni razvitak pravil o zatiti manjina u okviru europskih institucija neusporedivo je bri i djelotvorniji od onoga na svjetskoj razini.
Moglo bi se ak ve smatrati da je djelovanjem OESS-a i Vijea Europe nastalo
neko partikularno europsko regionalno meunarodno pravo o manjinskoj zatiti, koje je bitno razvijenije od opega meunarodnoga prava iz te oblasti.200
200
Slino tomu se do Povelje UN-a iz 1945. openito govorilo o postojanju regionalnoga amerikog meunarodnog prava. Vidi pojedinosti, supra, 2, pod 1, te 13, napose pod (b).

Ali se ne treba nadati ni da e sva ta europska pravila brzo utjecati na razvoj
pravil opeg meunarodnog prava o manjinskoj zatiti.
U krilu Vijea Europe usvojena su dva veoma vana ugovora o manjinskoj zatiti: Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992. te Okvirna
konvencija za zatitu nacionalnih manjina iz 1995.
h
Mjere ostvarenja svih gornjih ugovora o manjinskoj zatiti takoer su neusporedivo slabije od onih koje se odnose na zatitu graanskih i politikih prava pojedinaca.
U sluaju krenja prav iz Europske povelje i Okvirne konvencije Vijea Europe, ne predvia se mogunost tubi pojedinaca, nevladinih organizacija ili skupina
graana Europskom sudu za ljudska prava. O tim pitanjima taj Sud ne moe izricati
presude.
Europska povelja predvia dunost drava stranaka na podnoenje izvjea svake
tri godine koja razmatra komisija neovisnih strunjaka.201 Peticije toj komisiji mogu
podnositi tijela ili udruge koje legalno postoje. Skupna izvjea Komisije strunjaka
pretresaju Odbor ministara i Parlamentarna skuptina Vijea Europe.
Okvirna konvencija202 predvia samo da e Odbor ministara Vijea Europe pratiti njezino izvrenje. Drave stranke dune su pruiti glavnomu tajniku punu informaciju o zakonodavnim i drugim mjerama usvojenima u ostvarenju njezinih naela.
Stoga pojedinci mogu u vlastito ime podnositi pritube samo ako smatraju da su
im povrijeena prava iz lanka 27. Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim
pravima, i ako je njihova drava stranka Fakultativnoga protokola na taj pakt iz 1966.,
pritube razmatra Odbor za ljudska prava (vidi pojedinosti, supra, 58, pod 3, (ii)).
h
Hrvatska je preuzela ugovorne obveze i iz lanka 27. Meunarodnoga pakta o
graanskim i politikim pravima. S obzirom na to da je ona stranka i Fakultativnoga
protokola, pojedinci iz Hrvatske mogu podnositi pritube Odboru za ljudska prava
ako smatraju da su im povrijeena prava iz lanka 27. Meunarodnoga pakta o
graanskim i politikim pravima iz 1966. Ali kako smo objasnili, to pravo nije od
velikoga domaaja.
Uz to je Hrvatska kao europska drava stranka i dvaju ugovora Vijea Europe.203
201
Danas je lanica i potpredsjednica te Komisije prof. dr. Vesna Crni-Groti s Pravnoga fakulteta Sveuilita u Rijeci.
202
203
Hrvatska je postala strankom Europske povelje i Okvirne konvencije Vijea Europe ratifikacijom (potvrivanjem) u 1997. Vidi tekstove Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori,
515
3. Pravila o manjinskoj zatiti u razvoju. U nastavku emo ukratko izloiti

mogui daljnji razvoj toga prava de lege ferenda. Taj se razvoj moe oekivati u
21. stoljeu, i to zasnovan na nekim prirodnim pravima svih etnikih, vjerskih
i jezinih skupina i osoba koje im pripadaju, ba kao to su danas svi pojedinci
nosioci nekih graanskih, politikih i drugih prava.
Malo ima sumnje u to da e se u Europi manjinska zatita razvijati u tome smjeru
jer je taj razvoj uvjet sve vre integracije Staroga kontinenta. Taj e regionalni razvoj vjerojatno pospjeiti i razvoj pravil opega meunarodnog prava iz te oblasti,
a moe biti podran regionalnom zatitom manjina i u drugim dijelovima svijeta
(npr. u Americi), ako i oni budu teili za vrim oblicima povezivanja. Ali neki novi
svjetski sukob ili sukobi poput onih u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, na Kosovu ili
na Bliskom Istoku mogu unititi ta oekivanja ili taj razvoj mogu veoma usporiti.
Navest emo prema hijerarhijskom redoslijedu pet temeljnih prava koja trebaju uivati sve skupine i svi njihovi pripadnici na podruju svake drave svijeta,
ali i u okviru svake njezine teritorijalne jedinice u kojoj su nastanjeni poput
federalne drave, kotara ili opine.204
Pri tome emo uoiti da su se makar na normativnoj razini neka od tih pravila ve
afirmirala kao pravila opega meunarodnog prava ili su predviena u regionalnim
ili dvostranim ugovorima. Ali jo nedostaje svijest o tome da bi sve etnike i vjerske
skupine i ona veinska i, uvjetno reeno, manjinske trebale pod jednakim
uvjetima uivati sva ta temeljna prava. U tome je bit uenja prirodnog prava.
Hrvatski je sabor u prosincu 2002. godine usvojio veoma detaljan Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji prua pravni okvir za dalekosenu zatitu
manjinskih prava.205 Izraen je na temelju preuzetih ugovornih obveza Hrvatske
iz te oblasti, ali u razradi tih prava ide i dalje. Meutim, kao i u drugim dravama,
valja se zalagati za to da se slovo i duh svih tih odredbi pretoi u stvarnost, to je
trajan proces.
(i) Prvo i najtemeljnije pravo svih skupina i njihovih pripadnika koji su graani odnosne drave, jest njihovo pravo na opstanak.
To pravo na fiziki opstanak izriito je priznato u meunarodnom pravu, s
obzirom na to da je itava meunarodna zajednica drava priznala njegovo krenje najstranijim meunarodnim zloinom: zloinom genocida. Prema lanku
br. 18/1997, pod 121, str. 1009-1023; ibid., br. 14/1997, pod 92, str. 637-645.
204
Sva ta temeljna prava trebaju se odnositi na sve etnike skupine dravljana, bez obzira na
njihovo porijeklo ili udio koji ine u ukupnom stanovnitvu. Ipak, u tome smislu ne ini etniku
skupinu vrlo malobrojno stanovnitvo istoga porijekla koje ivi raspreno i izmijeano s drugim
graanima na irokom podruju drave. Ali je i to stanovnitvo potencijalna etnika skupina in
statu nascendi jer se moe naknadno organizirati.
205
Cf., Narodne novine, br. 155 od 23. prosinca 2002.

II. Konvencije o genocidu iz 1948 (propisi koje su danas openito priznati izraz
opega meunarodnog prava), genocid znai neko od u njoj zabranjenih djela
poduzeto s namjerom da se potpuno ili djelomino uniti neka nacionalna,
etnika, rasna, ili vjerska skupina (vidi pojedinosti, infra, 60). Prema lanku
III. te konvencije, meu kanjivim djelima je i neposredno i javno poticanje
da se izvri genocid.
Ali nedavni dogaaji na prostoru bive Jugoslavije pokazali su da je najdublji
uzrok gotovo svih etnikih i vjerskih sukoba koji mogu unititi neku dravu strah
pripadnika bilo brojano veinske bilo manjinskih skupina, za njihov opstanak u
iremu smislu. Ako pojedinci ili malobrojne ekstremistike skupine potiu strah u
svoje skupine da bi mogla biti liena politikih prava, ili izloena mjerama prisilne
asimilacije, ili izgnana, ili biti fiziki unitena, to potie njezine pripadnike (bili
oni zaista ugroeni ili ne), na traenje podrke iz inozemstva, na pobunu, ili ak na
etniko ienje prostora koji smatraju samo svojim. Sve se to odmah reperkutira
na osjeaje i na ponaanje neprijateljske skupine. Grupice ekstremista mogu tako
kroz kratko vrijeme stvoriti veliko zlo. A nakon to meuetniki sukob izbije, teko
je razluiti njegove poetne uzroke i posljedice i veoma je teko naknadno povratiti
sve izbjeglice i prognanike u njihove domove te zalijeiti najtee rane u svih.
Stoga je u interesu opstanka i stabilnosti svake drave da se bilo kojoj skupini
(manjinskoj ili veinskoj) koja odrie ili ugroava pravo na opstanak bilo kojoj
drugoj skupini takvo djelovanje efikasno zabrani. Pojedince treba strogo kanjavati,
a politike stranke s takvim programima treba zabraniti.
Ustav Republike Hrvatske u lanku 39. predvia sljedee: Zabranjeno je i ka
njivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu
ili vjersku mrnju ili bilo koji oblik nesnoljivosti. Tu ustavnu odredbu trebalo bi
primjenjivati doslovno i bez izuzetaka.
(ii) Sljedee po redu jest pravo svih skupina i njihovih pripadnika na jednakost. Pravo pojedinaca na jednakost nalo je odraza u pozitivnome meunarodnom pravu kao sloboda od diskriminacije, koja je na dananjoj razini njegova
razvitka jus cogens (vidi objanjenje supra, 58, pod 2).
Ravnopravnost pripadnika manjina u odnosu na ostatak puanstva postie
se ako svi oni pod jednakim uvjetima, dakle bez diskriminacije, stvarno uivaju
sva ljudska prava prema meunarodnom pravu (supra, 58), kao i sva graanska,
politika, ekonomska, socijalna, kulturna i druga prava koja predviaju ustav i
zakoni drave iji su graani.
To pravo na nediskriminaciju pojedinaca izraeno je u lanku 2. hrvatskoga
Ustavnog zakona.
Drava za koju se doskora smatralo da je relativno uspjena u zatiti prava pojedinaca poput Francuske, ak ako na svome prostoru izrijekom ne titi i prava etnikih
skupina, mogla bi izbjei najtee etnike sukobe. Ali pokazuje se da ni Francuska nije
517
u stanju izbjei zahtjeve Korzikanaca, Baska i nekih drugih skupina za autonomijom

i za upotrebom njihova jezika u javne i slubene svrhe. Danas se pokazuje da je u toj
zemlji na djelu diskriminacija francuskih graana na rasnoj osnovi.
Naprotiv, drava poput bive SFRJ, koja je ostvarila visok stupanj potovanja
prava kolektiviteta, s obzirom na to da nije titila i prava pojedinaca, svoju je vlast
zasnivala na sudjelovanju predstavnika tih skupina u vladajuoj oligarhiji. To nije
bila dovoljna brana za nasrtaje na postojei ustavni poredak koji su uslijedili te na
koncu za raspad drave.
Paradoksalno je, ali istinito, da je u ozraju istinske jednakosti u kojemu se pripadnici ni jedne skupine ne osjeaju u bilo kojemu pogledu diskriminiranima, proces
spontane i prirodne asimilacije razliitoga stanovnitva najbri i najuinkovitiji. I
obrnuto, nita vie ne pomae konsolidaciji i homogenosti neke etnike ili vjerske
skupine kao njezina namjerna diskriminacija i podinjavanje, bilo da je to politika
dravnih vlasti bilo da proizlazi iz neprijateljskoga ponaanja veinskoga puanstva.
Ipak se jednakost ne bi smjela svesti na nediskriminaciju pojedinaca, nego

bi se ona morala odnositi i na sve etnike, jezine ili vjerske skupine u uivanju
njihovih kolektivnih prava. Ako npr. neka manjina ve ima institucije neophodne za odranje svoga identiteta, nerazumno ih je uskraivati bilo veinskoj
skupini bilo drugim manjinama.
Pravo na jednakost u opisanom znaenju (ukljuujui predstavnitvo u politikim tijelima), mora se, meutim, jasno razlikovati od obnaanja javnih slubi i
javnih funkcija. Kako je, meu ostalim, istaknuto u lanku 6. francuske Deklaracije o
pravima ovjeka i graanina: ... S obzirom da su svi graani u oima zakona jednaki,
svima njima su prema njihovim sposobnostima dostupne sve poasti, mjesta i javne
slube, bez drugih razlikovanja osim njihovih vrlina i talenta.
Drava sebi ini lou uslugu ako u postupku odabira za takva mjesta diskriminira
najtalentiranije pojedince prema etnikoj, vjerskoj ili drugoj osnovi ili ako prima
samo one manjinske pripadnike koji se odreknu svoje osobnosti. S druge strane,
proporcionalna zastupljenost u obnaanju tih slubi koje zahtijevaju posebne sposobnosti i znanja moe biti na tetu itavoga kolektiviteta.
(iii) Sljedee pravo jest ono na odgovarajuu zastupljenost svih skupina u

politikom odluivanju. U etniki izmijeanim podrujima naelo jedan ovjek, jedan glas u politikomu odluivanju jest pravilo, ali ono nije dostatno
za sve svrhe. Za ustroj vlasti na razini drave, pokrajine ili opine s mjeovitim
puanstvom nema univerzalno primjenljivih recepata, a jo manje obveznih
pravnih pravila.
Cilj pravil o postupku politikoga odluivanja morao bi biti da se ni najmanje brojne skupine ne osjeaju marginaliziranima i lienima prava. U isto vrijeme postojea prava bilo koje skupine (veinske ili manjinskih) ne bi se smjela
mijenjati ili dokidati bez pristanka njezinih zakonito izabranih predstavnika.

Bit pet temeljnih prava svih skupina koja se ovdje izlau morala bi biti zajamena ustavom drave i ne bi smjela biti predmetom preglasavanja i veinskoga
odluivanja.
Ovisno o brojnosti skupina, njihovoj rasprostranjenosti i teritorijalnoj koncentraciji, svaka drava mora sama traiti putove da bi se taj cilj postigao i potom
dosljedno potovao.
Hrvatski Ustavni zakon predvia u tome pogledu veoma detaljne odredbe o zastupljenosti predstavnik nacionalnih manjina u Saboru i u predstavnikim tijelima
lokalne i podrune (regionalne) samouprave. Tako se pripadnicima manjina koje
imaju vie od 1,5% u ukupnom stanovnitvu osigurava najmanje jedno, a najvie tri
zastupnika mjesta u Saboru. Manjine s manje od 1,5% imaju ukupno pravo na etiri
zastupnika (lanak 19). Predvieno je osnivanje vijea svake od nacionalnih manjina
u jedinicama samouprave te Savjeta za nacionalne manjine na dravnoj razini.
Aneksom 4, uz Opi okvirni sporazum sklopljen u Daytonu u studenome, a potpisan u Parizu 14. prosinca 1995, predvien je Ustav Bosne i Hercegovine s veoma
sloenim postupkom odluivanja koji bi teko mogao djelovati bez posrednitva i
nadzora predstavnika meunarodne zajednice.
(iv) Pravo na slobodnu upotrebu jezika u privatne i u javne svrhe.206 Iako

moda jo ima i suprotnih primjera, danas se openito ne ine smetnje pripadnicima jezinih manjina da se zajedno s ostalim pripadnicima svoje skupine
slue svojim jezikom u privatnom openju. Ali nije svuda osigurana upotreba
manjinskih jezika i u javne svrhe.
U veini drava osigurava se da se okrivljena osoba u kaznenom postupku moe
koristiti svojim jezikom ili jezikom koji razumije i da joj se u tu svrhu osigura tumaenje na troak suda. Drukije je kada se neka osoba pojavi u sudskom ili upravnom
postupku da bi ostvarila neka svoja prava.
Na podrujima na kojima neka manjinska jezina skupina ini cjelokupno stanovnitvo, ili veinu, ili znatan postotak, opravdano je da se uz dravni slubeni
jezik, upotrebljava i jezik te skupine u sudskom i upravnom postupku te u toponimima takvih mjesta, u nazivima ulica i javnih ustanova.
Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima kojoj je stranka i Hrvatska, sadri precizne odredbe o upotrebi tih jezika u kaznenom, graanskom i
upravnom sudskom postupku, pred upravnim tijelima i javnim slubama. Drava
koja dosljedno potuje te preuzete obveze uglavnom e zadovoljiti te zahtjeve.
Slubena upotreba manjinskih jezika i pisama predviena je u lancima 9, 12. i
13. hrvatskoga Ustavnog zakona.
206
V. Vesna CRNI-GROTI: La perspectiva europea de la protecci dels drets de les llenges

minoritries, Actes del 2n Congrs Europeu sobre Planificaci Lingistica, Barcelona, 2003, pp.
27-34.
519
(v) I napokon, posljednje u toj hijerarhiji jest pravo na vlastite institucije, da

bi se odrale posebnosti pojedinih skupina.
Napose je vano da se za djecu pripadnika jezinih skupina, tamo gdje ih ima u
dovoljnom broju, osiguraju ustanove za predkolski odgoj te potom osnovno obrazovanje na njihovu jeziku. Ako djeca zaposlenih roditelja nemaju vrtie na svome
jeziku, ona mogu biti izgubljena za osnovno i za svako daljnje obrazovanje na materinjemu jeziku. Odluka o upuivanju djece u te ustanove pripada iskljuivo roditeljima
i ne smije se uvjetovati ili ograniavati.
Sve etnike, vjerske i jezine skupine, ovisno o njihovu broju i materijalnim

mogunostima, trebale bi biti slobodne da na vlastiti troak osnivaju i obdravaju svoje kulturne ustanove poput kazalita, folklornih drutava, novina,
radiostanica i dr.
U krajevima sa znatnim udjelom i koncentracijom tih skupina trebalo bi iz
opinskog i dravnoga prorauna osigurati dovoljna sredstva za rad tih ustanova
i odgovarajue sudjelovanje u javnim radijskim i TV programima.
Europska povelja predvia odgovarajue odredbe o obrazovanju na regionalnim
ili manjinskim jezicima. Njezine odredbe o javnim medijima te o kulturnim djelatnostima i ustanovama manje su odreene.
I hrvatski Ustavni zakon predvia detaljne odredbe o pravu pripadnika nacionalnih manjina na odgoj i obrazovanje na njihovu jeziku i pismu (lanak 11), na proizvodnju i emitiranje radijskog i TV programa i o njihovu djelominom financiranju
iz dravnoga prorauna i proraun jedinica lokalne i podrune samouprave (lanci
17. i 18) te o njihovu pravu na osnivanje udruga, zaklada i fondacija u kulturne svrhe
(lanak 15).
60. KAZNENA ODGOVORNOST POJEDINCA

Bibliografija
A. CHALUBOUR: Le procs de Nuremberg et le droit international, Annuaire de lAA.A., 1958
(La Haye), pp. 26-38; B. MCAFEE: The Tokyo War Crimes Trials, ibid., pp. 39-49; Bogdan
ZLATARI: Meunarodno krivino pravo, Zagreb, 1979, 163 str. Vladan A. VASILIJEVI: La
codification du droit international pnal et le chtiment pour les infractions internationales, ZPFZ
1989, br. 5-6, str. l049-1066; Y. DINSTEIN M. TABORI: War Crimes in International Law, The
Hague, 1996, 469 p.; Vesna CRNI-GROTI: Krenje ljudskih prava kao meunarodni zloin,
Vladavina prava, 1997, br. 2-3, str. 39-58; B. PAVII P. VEI: Komentar kaznenog zakona,
Zagreb, 1998, str. 155-187; H. ASCENSIO, E. DECAUX, A. PELLET: Droit international pnal,
Paris, 2000, 1053 pages; V. . DEGAN: Responsibility of states and individuals for international
crimes, International Law in the Post-Cold War World, Essays in memory of Li Haopei, Edited
by Sienho Yee and Wang Tieya, London, 2001, pp. 202-223; On International Crimes and on
International Criminal Justice, Studi di diritto internazionale in onore di Gaetano Arangio-Ruiz,
Napoli, 2004, II, pp. 703-728; On the Sources of International Criminal Law, Chinese Journal
of International Law, 2005, No. 1, pp. 45-83; A. CASSESE, P. GAETA, J. R. W. D. JONES: The
Rome Statute of the International Criminal Court, A Commentary, Oxford, 2002, Volume I,
pp. 1-1048); Volume II (pp. 1049-2018); Andr HUET, Rene KOERLING-JOULIN: Droit pnal
international, 2e dition mise jour, Paris, 2002, 425 pages; Antonio CASSESE: International
Criminal Law, Oxford, 2003, 472 pages; V. . DEGAN B. PAVII: Meunarodno kazneno
pravo, Rijeka, 2005, 563 str.
1. Uvod Ve je prema klasinomu meunarodnom pravu pojedinac bio

izravno podvrgnut meunarodnome pravnom poretku i snosio je kaznenu odgovornost za zloin piratstva na otvorenome moru.
injenica to je pojedincu nametnuta meunarodna kaznena odgovornost nije
od njega stvorila izravni subjekt meunarodnog prava. To stoga to u odnosnim
oblastima on nije opskrbljen i odgovarajuim pravima koja uivaju istinski subjekti
toga prava. Uz to, ta odgovornost, iako je stvarna i premda se stalno iri na sve nova
nedoputena djela, ostala je fragmentarna i empirijska. Ona jo nije rezultirala nastankom nekoga cjelovitog sustava meunarodnoga kaznenog prava u tome uem
znaenju (vidi pojedinosti supra, 56).
Pri raspravljanju vanoga pitanja odgovornosti drava za meunarodne zloine
(supra, 46) dali smo ope odreenje tih zloina prema opemu meunarodnom
pravu. Ali smo morali ustanoviti da odgovornost drava kao njihovih poinitelja nije
kaznene naravi. Meutim, izvan sumnje je da osobnu kaznenu odgovornost za te
zloine u naelu snose pojedinci, bilo kao naredbodavci bilo kao izvritelji tih djela.
Suvremeni pojam meunarodnoga kaznenog prava ne svodi se samo na pitanja
prevencije, progona i kanjavanja zloina prema opemu meunarodnom pravu, i to
bilo da ih obavljaju organi pravosua pojedinih drava bilo meunarodna kaznena
sudbena tijela.
521
2. Meunarodno kazneno pravo u irem smislu. U iremu smislu danas meunarodno kazneno pravo ima u vidu sva kaznena djela koja drave mogu propisati
u svojim kaznenim propisima za sluajeve kada ta djela imaju neke prekogranine
uinke.207 To se danas najvie oituje kod tzv. transnacionalnih kaznenih djela poput
sudjelovanja u organiziranim zloinakim grupama, pranja novca, korupcije, trgovine drogom, trgovine osobama (napose enama i djecom), krijumarenja migranata,
meunarodnoga terorizma i dr.
Kada se radi o kaznenim djelima s prekograninim uincima, najprije se postavlja
pitanje prostorne vanosti kaznenih zakona koju svaka drava odreuje za sebe.
Iz suverenosti svake drave proizlaze dva principa (v. infra, 61). Iz teritorijalne
suverenosti proizlazi tzv. teritorijalni princip, a iz personalne suverenosti drave
nad njezinim graanima kada se nalaze u inozemstvu proizlazi princip aktivnoga
personaliteta, koji je uvijek podloan onome prvom.
Teritorijalni princip predvien je kao osnovni u zakonima svih drava. Temeljem
toga principa, ak ako se radi o kaznenim djelima koja imaju uinke u dvjema ili
vie drava, kazneno se pravosue u konkretnim sluajevima provodi na domaemu dravnom teritoriju. Kada god utvrde svoju nadlenost, domai kazneni sudovi
primjenjuju kazneno pravo samo svoje drave, ukljuujui tu meunarodne ugovore
kojih je njihova drava stranka.208
Temeljem principa aktivnoga personaliteta svaka drava ima pravo suditi svojim
graanima i za kaznena djela koja poine u drugoj dravi, ali ih nema pravo tamo
uhititi. Drava e pribjei takvom suenju ako je njezin graanin izbjegao pravdi
drave u kojoj je kazneno djelo poinio jer se time onemoguuje njegova nekanjivost, a ona time posredno uvruje i vlastiti pravni poredak. S obzirom na to da
mnoge drave ne izruuju drugim dravama svoje graane radi kaznenoga progona,
primjenom naela aut dedere aut adjudicare (napose ako je ono predvieno kao obveza u meunarodnim ugovorima), drava je duna takvu osobu podvrgnuti svome
kaznenom postupku kad god ju iz bilo kojega razloga ne izrui nekoj drugoj dravi.
Ona e tada vriti svoju sudbenost temeljem toga principa.
207
Neki francuski i drugi znanstvenici to pravo u iremu smislu nazivaju kaznenim meunarodnim pravom (droit pnal international), za razliku od meunarodnoga kaznenog prava (droit
international pnal), koje obuhvaa samo zloine prema meunarodnom pravu. Ali je razlika u
tome nazivlju teko uoljiva i stoga nije prihvaena posvuda u svijetu
208
Teritorijalni se princip, meutim, ne moe primijeniti na kaznena djela poinjena na brodovima u meunarodnoj plovidbi ni na zrakoplovima u letu preko vie drava. S obzirom na to da
na otvorenome moru ni jedna drava nema iskljuivu vlast, za kaznena djela poinjena na brodovima u tim prostorima nadleni su sudovi drave zastave broda (osim ako brod ima piratsko
obiljeje ili je bez dravne pripadnosti). Za sva kaznena djela poinjena na ratnim brodovima
i drugim dravnim brodovima koji uivaju imunitet, ak kad se takav brod prema odobrenju
obalne drave nalazi u stranoj luci, takoer su iskljuivo nadleni sudovi drave zastave broda.
Naprotiv, trgovaki brodovi u stranoj luci podvrgnuti su kaznenoj sudbenosti obalne drave, ali
ona nema interesa da ju vri ako poinjena djela ne diraju u mir i red luke. Kaznenu sudbenost
za neka djela poinjena na trgovakim brodovima u drugim dijelovima mora, prema propisima
meunarodnoga prava mora, vri obalna drava, a za ostala djela drava zastave broda.

Meutim, kada odreuju teritorijalnu primjenu svojih kaznenih zakona, sve drave idu i dalje od dva navedena principa.
Temeljem realnoga ili zatitnog principa sve su si drave prisvojile nadlenost
da sude strancima kada oni u inozemstvu poine osobito teka kaznena djela protiv
njihovih ivotnih interesa i nacionalne sigurnosti (npr. djela pijunae, krivotvorenja
nacionalne monete i znakova za vrijednost, zloine protiv diplomatskih i konzularnih predstavnika i sl).
Uz to, temeljem principa pasivnoga personaliteta neke drave proteu svoju kaznenu sudbenost i na strance kada oni u inozemstvu poine kaznena djela protiv
njihovih dravljana, a za to tamo ne budu primjereno kanjeni.
Ali i u primjeni gornjih principa ostaje pravilo da se osumnjiene osobe ne smiju
uhititi u inozemstvu. Njima je mogue suditi samo ako se zateknu i uhite na podruju te drave ili ako ih druga drava njoj izrui. To se iznimno rijetko dogaa zbog
politikoga karaktera veine tih djela.
Na temelju principa zastupnike sudbenosti jedna drava moe delegirati svoju
vlast drugoj dravi (ako ova na to pristane) za kanjavanje bilo lakih prometnih i
slinih delikata poinjenih od stranaca na njezinu podruju bilo transnacionalnih
organiziranih kaznenih djela teke naravi poinjenih na podruju vie drava. Tada
e biti u interesu svih teritorijalnih drava da se za takvo djelo u njegovoj cjelini sudi
samo u jednoj od njih.
Napokon, neke drave u svojim kaznenim zakonima predviaju i princip univerzaliteta, ili on moe biti predvien kao njihova ugovorna obveza. Taj se princip
po pravilu odnosi samo na kanjavanje najteih meunarodnih zloina kako njihovi
poinitelji ne bi ostali nekanjeni. Ako se stranac osumnjien za takve meunarodne zloine zatekne u dravi, njega se primjenom toga principa moe uhititi i
suditi mu iako je zloin poinio u inozemstvu, a graani te drave nisu bili njegove rtve. Princip univerzaliteta supsidijaran je onomu teritorijalnom. Drava se u
kanjavanju tu supstituira meunarodnoj zajednici, napose ako zbog graanskoga
sukoba i drugih nemira sudstvo u dravi izvrenja zloina ne djeluje ispravno ili
ako za njegovo kanjavanje nije predviena nadlenost ni jednoga meunarodnoga
kaznenog sudita. Ali ako sve to nije sluaj, okrivljenika bi trebalo izruiti dravi u
kojoj je zloin poinio.
Drave, nadalje, uzajamno surauju i sklapaju sporazume o meunarodnoj suradnji svojih policijskih i sudbenih organa kako bi suzbijale sva kaznena djela ije
posljedice prelaze njihove granice. Ta se suradnja danas obavlja putem Interpola, a
ona uz to obuhvaa malu meunarodnu kaznenopravnu pomo (poduzimanje radnji kaznenoga postupka na temelju molbe inozemnoga suda), prijenos kaznenoga
postupka jedne drave drugoj temeljem principa zastupnike sudbenosti, priznanje
i izvrenje strane kaznene presude te izruenje (ekstradiciju).
Da bi suzbile kaznena djela s moguim prekograninim uincima, drave sklapaju i konvencije kojima preuzimaju obvezu da djela u pitanju u svojim zakonima
predvide kao kaznena. Danas je u tome pogledu najznaajnija Konvencija iz Palerma iz 2000. protiv transnacionalnoga organiziranoga kriminaliteta. Te konvencije
523
predviaju obvezu svojih drava stranaka da propie vrste i raspona kazni kako bi ih
njihovi organi mogli suzbijati. Tu, meutim, pripadaju i konvencije o sprjeavanju,
suzbijanju i kanjavanju meunarodnih zloina poput npr. genocida (vidi dalje).
3. Zloini prema meunarodnom pravu i njihove pravne posljedice. U

prijanjemu izlaganju (supra, 46, pod 1), dali smo objanjenje meunarodnih
zloina koji naruavaju interese cjelokupne meunarodne zajednice drava, a
gotovo redovito i ljudska prava njihovih rtava. To su danas: piratstvo na otvorenome moru, ropstvo i trgovina robljem, agresija te zloini koji su u nadlenosti
stalnoga Meunarodnoga kaznenog suda, tj. genocid, zloini protiv ovjenosti
ukljuujui apartheid te iroki krug ratnih zloina. Taj razvoj jo nije dovren
glede zloin meunarodnoga terorizma i torture (muenja) kao posebnoga
djela. Mogue je da u daljnjemu razvoju opega meunarodnog prava trgovina
drogama i psihotropnim tvarima takoer stekne gornja obiljeja meunarodnih
zloina.
Svi priznati meunarodni zloini pripadaju u ope obiajno meunarodno pravo,
ali to trai posebno objanjenje. Neki od njih (npr. piratstvo na otvorenome moru,
ropstvo i trgovina robljem) najprije su nastali kao obiajna pravna pravila, ali su i oni
naknadno potvreni u pisanim konvencijama o kodifikaciji meunarodnoga prava.
Drugi su izravno nastali kao ugovorni propisi, ali su se transformirali u ope obiajno
pravo pristupom odnosnim konvencijama golemog broja drava (npr. genocid). Za
obiajni razvoj znaajnu ulogu glede kvalifikacije tih zloina imaju statuti ad hoc
meunarodnih kaznenih tribunala i napose Rimski statut stalnoga Meunarodnoga
kaznenog suda (vidi dalje).
Za razliku od irokoga kruga tzv. obinih kaznenih djela, zloini prema

opemu meunarodnom pravu imaju tri aspekta. Prvi aspekt ini odgovornost
drave za njihovo poinjenje. Ta odgovornost nije kaznene naravi, ali pripada u
pojaanu odgovornost za teka krenja obveza koje proizlaze iz imperativnih
normi opega meunarodnog prava koja su njima obuhvaena (v. supra, 46
pod 4).
Kada se radi o osobnoj kaznenoj odgovornosti pojedinca poinitelja, bilo u
svojstvu naredbodavca bilo izvritelja, moe postojati pravna obveza njegova
procesuiranja pred sudom neke drave. Ali ti zloini mogu biti u nadlenosti i
meunarodnih kaznenih sudita. Tu valja odmah istaknuti da ni jedno meunarodno kazneno sudite nije danas nadleno za zloine agresije, piratstva na
otvorenome moru, ropstva i trgovine robljem.
Manji broj meunarodnih zloina pojedinac poinja gotovo redovito u vlastitom
interesu ili iz vlastitih pobuda, dakle u osobnom svojstvu, a ne kao agent neke drave.
To su npr. zloini piratstva i ropstva te neka druga kaznena djela poput nezakonitog
prometa opojnim drogama.

Neke druge, po posljedicama najtee meunarodne zloine, pojedinac ili skupina pojedinaca mogu poiniti bilo u vlastitom svojstvu bilo kao agenti svoje drave
ili neke de facto ustanike vlasti. To su npr. zloini genocida, apartheida ili zloini
protiv ovjenosti.
Napokon, ima meunarodnih zloina koje pojedinac moe poiniti samo kao
agent svoje drave. U tim je sluajevima uz njegovu uvijek angairana i meunarodna odgovornost drave u ije ime djeluje. To su npr. zloin agresije ili teka krenja
enevskih konvencija iz 1949.
Uz gornju razdiobu, neki se meunarodni zloini mogu poiniti u vrijeme mira i
u vrijeme oruanoga sukoba (npr. genocid ili zloini protiv ovjenosti). Poinjenje
drugih zloina vezano je za postojanje oruanoga sukoba, koji moe imati meunarodno ili nemeunarodno obiljeje (krenja zakon i obiaj rata iz lanka 3.
Statuta Meunarodnoga kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju). Napokon, neke od
njih mogue je poiniti samo u istinskom meunarodnom oruanom sukobu (teka
krenja enevskih konvencija iz 1949. iz lanka 2. toga statuta).
Sve te razdiobe veoma utjeu na mogunosti djelotvornoga suzbijanja meunarodnih zloina. Drave e redovito biti spremne izvravati preuzete meunarodne
obveze i njihovi e sudovi izricati presude protiv poinitelja meunarodnih zloina
koje su ovi poinili u osobnom svojstvu i iz vlastitoga interesa. Ali, iako e time kriti
svoje meunarodne obveze, veina e drava izbjegavati vrenje svoje sudbenosti
ako iz zloina pojedinaca moe proizai njihova makar neizravna meunarodna
odgovornost zbog toga to ta djela nisu sprijeile, a bile su dune to uiniti.
Napokon, ini se da je jedini mogui nain kanjavanja agresije i drugih najteih
zloina pojedinaca koji neposredno angairaju odgovornost drave u ime koje su
djelovali kao agenti, osnivanje i djelovanje meunarodnih kaznenih sudbenih tijela.
Ali su dosadanja iskustva pokazala da i tu nastaju mnoge praktine tekoe, na koje
emo dalje upozoriti.
h
Nakon proteka nekoga vremena po okonanju Drugoga svjetskog rata nametnulo se pitanje zastarijevanja meunarodnih zloina znatnoga broja poinitelja koji su izbjegavali pravdi.209 Iako bi se zastara mogla smatrati opim naelom prava, kaznena prava svih drava svijeta ju ne priznaju. To je npr. sluaj sa
zemljama Common law. Iz tih razloga zastara nije ni apsolutno, a ni univerzalno
pravilo u kaznenom pravu svih drava koje bi se odnosilo na sva kaznena djela.
Dvadeset godina nakon usvajanja Konvencije o genocidu (koja sama ne predvia nezastarivost toga zloina), Opa skuptina UN-a usvojila je rezolucijom
209
Vidi Bogdan ZLATARI: Problem zastare meunarodnih zloina u usporednom i meunarodnom pravu, ZPFZ 1966, br. 1, str. 21-34; Milan MARKOVI: Meunarodna krivina dela
i ustanova zastarelosti, JRMP 1965, br. 2-3, str. 335-366.
525
2391 (XXIII) od 26. studenoga 1968. Konvenciju o nezastarivosti ratnih zloina

i zloina protiv ovjenosti. Ali od te godine do danas strankama te konvencije
postalo je samo 45 drava, meu kojima nema ni jedne iz prijanjega Zapadnog
bloka. Zbog toga nema dokaza da je i nezastarivost tih meunarodnih zloina
postala pravilom opega obiajnog meunarodnog prava.
Prema lanku 4. te konvencije nezastarivost se odnosi na progon i na kanjavanje.
Ratni su zloini u lanku 1. odreeni pozivanjem na Statut Nrnberkoga vojnog
tribunala iz 1945. te napose na teka krenja navedena u enevskim konvencijama
iz 1949. Glede zloin protiv ovjenosti upuuje se na definiciju iz Nrnberkoga
statuta, ali se tu takoer ukljuuje izvlatenje (eviction) oruanim napadom ili
okupacijom, potom nehumani ini koji proizlaze iz politike apartheida te zloin
genocida iz Konvencije iz 1948.210
Hrvatska je notifikacijom sukcesije postala strankom te konvencije i ona ju obvezuje po ugovornoj osnovi.211 Njezin Kazneni zakon iz 1997. godine u lanku 24.
predvia nezastarivost izvrenja kazne izreene poinitelju kaznenih djela genocida,
agresivnog rata, ratnih zloina te drugih kaznenih djela to ne zastarijevaju prema
meunarodnom pravu.
I Rimski statut u lanku 29. predvia da su zloini koji pripadaju u nadlenost
Meunarodnoga kaznenog suda nezastarivi. Ali je ta odredba makar danas od simbolinoga znaenja s obzirom na to da lanak 11. odreuje njegovu nadlenost ratione temporis tek od stupanja na snagu toga statuta za svaku njegovu dravu stranku
napose.
Na koncu valja zakljuiti da bi narav i posljedice nekih od najteih meunarodnih zloina poput genocida, najodvratnijih oblika zloina protiv ovjenosti i ratnih zloina govorili protiv njihove mogue zastare. To pod uvjetom
da se protiv osumnjienika uvijek vodi postupak sa svim jamstvima pravinoga
suenja. Unato tomu, jo nije nastao communis opinio juris koji bi nezastarivost ak i tih zloina nametnuo svim dravama kao imperativnu normu opega
obiajnog prava.
Moda e usvajanje nacionalnih zakona o provedbi Rimskoga statuta u njegovim
dravama strankama potaknuti taj obiajni proces. To pod uvjetom da se, suprotno
njegovu lanku 31, domai propisi o nezastarijevanju provode ex tunc te da strankama toga statuta postanu vane zemlje poput Sjedinjenih Amerikih Drava, Kine,
Rusije, Izraela i veine arapskih zemalja. Sjedinjene Amerike Drave su postale
strankom Konvencije o genocidu iz 1948. godine, tek 25. studenoga 1988. godine,
dakle etrdeset godina nakon njezina usvajanja.
210
I Vijee je Europe usvojilo Europsku konvenciju pod istim nazivom 25. sijenja 1974. godine.
Ali ta konvencija nije nikada stupila na snagu. Do danas su ju ratificirale samo Nizozemska i
Rumunjska.
211
Cf., Narodne novine, posebno izdanje Meunarodni ugovori, br. 12/1993, pod 30.

4. Sudbenost domaih sudova glede kanjavanja meunarodnih zloina i drugih delikata. Da bi se neki domai sud proglasio nadlenim da sudi
osobama okrivljenima za meunarodne zloine, nije dovoljno da je odnosna
drava postala strankom konvencije koja taj zloin zabranjuje. ak i u dravama
u kojima je priznat primat meunarodnoga prava nad unutarnjim ili u kojima
ustav propisuje prvenstvo ugovor nad domaim zakonima (v. supra, 3, pod 2.
i 3), neovisni sud se moe proglasiti nenadlenim ako djelo u pitanju nije izriito
predvieno i u kaznenom zakonu te drave.
Sudovi e strogo tumaiti ope naelo prava koje je izriito potvreno i u
konvencijama o ljudskim pravima, po kojemu se nitko ne smije osuditi za ine
ili propuste koji nisu kaznena djela u trenutku poinjenja (naelo nullum crimen
sine lege, nulla poena sine lege). I premda u novije doba ustavi i drugi propisi
tome dodaju da djelo u pitanju moe biti utvreno i meunarodnim pravom
kao kazneno djelo (npr. lanak 31. Ustava RH), nije uputno preputati diskreciji
nacionalnih sudova utvrivanje djela zabranjenih meunarodnim pravom. To
moe dovesti do kontradiktorne sudske prakse, ak i u jednoj dravi.
Da bi se te tekoe otklonile, odgovarajue konvencije propisuju obvezu drava njihovih stranaka da usklade svoje zakonodavstvo ili da donesu nove zakone, potrebne za kanjavanje (ili za ekstradiciju drugim dravama) poinitelja
zabranjenih djela u pitanju.
Prva je u tome nizu bila Konvencija o ropstvu iz 1926, koja u lanku 6. predvia:
One visoke ugovorne stranke iji zakoni ne sadre adekvatne odredbe za suzbijanje
povreda zakona i propisa da bi se pridao uinak ciljevima ove Konvencije, obvezuju se na poduzimanje neophodnih mjera kako bi se u sluaju tih povreda izricale
stroge kazne.
etiri enevske konvencije iz 1949. o zatiti rtava rata predviaju tipsku odredbu kojom se njihove stranke obvezuju: da e poduzeti sve zakonodavne mjere
potrebne radi utvrivanja odgovarajuih kaznenih sankcija protiv osoba koje su
poinile ili koje su izdale naredbu da se poini bilo koje od tekih krenja.... Istom
odredbom svaka je stranka preuzela obvezu da pronalazi osobe osumnjiene za ta
djela i morat e ih, bez obzira na njihovo dravljanstvo, izvesti pred svoje vlastite
sudove. Ako to odlui, ona isto tako moe, prema odredbama njezina vlastitog zakonodavstva, predati te osobe radi suenja drugoj visokoj ugovornoj stranci zainteresiranoj za njihovo gonjenje, pod uvjetom da ta visoka ugovorna stranka raspolae
dovoljnim dokazima protiv spomenutih osoba.
Tu se zapravo radi o ugovornoj obvezi drava stranaka tih konvencija na kaznenu
sudbenost na temelju principa univerzaliteta. Ali osim nekoliko sluajeva suenja
za zloine poinjene u oruanim sukobima u bivoj Jugoslaviji nakon 1991. godine,
ova dalekosena ugovorna odredba ostala je mrtvo slovo na papiru. Drave stranke
jednostavno ju ne izvravaju.212
212
Glede ugovorne obveze suenja poinitelja ili njihova izruenja drugim dravama, vidi i pri-
527
Drava moe u svome kaznenom zakonu predviati djela zabranjena konvencijama kojih ona nije stranka, a osobito djela zabranjena opim obiajnim
meunarodnim pravom. Ali ako se radi o djelima zabranjenima nekom konvencijom koje je odnosna drava stranka, mudar e sudac uvijek usporeivati
kvalifikaciju toga djela iz konvencije s onom iz kaznenoga zakona. Hrvatski e
sudac to initi i u svjetlu odredbe iz lanka 134. Ustava Republike Hrvatske,
prema kojoj su objavljeni ugovori po pravnoj snazi iznad zakona.
Kazneni zakoni nekih drava obuhvaaju vie ili manje iscrpne liste meunarodnih zloina, kanjavanje kojih je obveza tih drava bilo po opemu obiajnom pravu
bilo temeljem meunarodnih konvencija kojih su one stranke.
Kazneni zakon Republike Hrvatske iz 1997. godine u Glavi XIII. predvia kaznena djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom. Meu njima su,
meu ostalima, predvieni: genocid; agresivni rat; zloini protiv ovjenosti; ratni
zloin protiv civilnog puanstva; ratni zloin protiv ranjenika i bolesnika; ratni zloin
protiv ratnih zarobljenika; protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja; protupravno oduzimanje stvari od ubijenih i ranjenih na bojitu; nedozvoljena sredstva borbe;
povredu pregovaraa; grubo postupanje s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima; neopravdanu odgodu povratka ratnih zarobljenika; unitavanje kulturnih dobara i objekata u kojima se nalaze kulturna dobra; zlouporabu meunarodnih
znakova; meunarodni terorizam; ugroavanje sigurnosti osoba pod meunarodnom zatitom; uzimanje talaca; zlouporabu nuklearnih tvari; zlouporabu opojnih
droga; rasnu i drugu diskriminaciju; uspostavu ropstva i prijevoz robova; muenje
i drugo okrutno, neljudsko ili poniavajue postupanje; meunarodnu prostituciju;
otmicu zrakoplova ili broda; morsko i zrano razbojnitvo; nepruanje pomoi na
moru i unutranjim vodama; neovlateno odailjanje (emitiranje); prekid ili oteenje podmorskih kabela i cjevovoda te povredu ugleda strane drave i meunarodne
organizacije.
Ali je stvarna praksa drava u kanjavanju poinitelja tih zloina, bilo da se radi
o odgovornim dravnim dunosnicima bilo o obinim vojnicima, veoma rijetka i
uvijek nedosljedna.
Suprotnim ponaanjem od toga, tj. dosljednim kanjavanjem svojih vlastitih
graana poinitelja, drava u pitanju otklonila bi ili bi veoma umanjila svoju vlastitu odgovornost prema meunarodnom pravu za ta djela. Osudom tih zloina
i distanciranjem od takve prakse, drava u pitanju stjecala bi moralni ugled i bila
bi u poloaju da vri pritisak na druge drave da i one ispune svoje meunarodne
obveze u kanjavanju svojih zloinaca. To bi bila znaajna mjera prevencije najteih
i najbrutalnijih krenja humanitarnoga prava za budunost. Jer ako zloinci ostanu neidentificirani i nekanjeni, odgovornost za zloine, uvjetno reeno, pada na
narod, a to je sjeme moguih sukoba buduih narataja s traginim posljedicama.
kaz odgovarajuih propisa iz Montrealske konvencije iz 1971. o suzbijanju protupravnih ina
protiv sigurnosti civilnoga zrakoplova, supra, 65, pod 5.

Stoljetna iskustva britansko-francuskih i francusko-njemakih ratova upozoravaju
na to da je taj lanac veoma teko prekinuti.
5. Meunarodna kaznena sudbena tijela. U tome pogledu postoje malobrojna iskustva koja nas sva upozoravaju na tekoe toga naina kanjavanja
poinitelja nekih meunarodnih zloina.
(i) Meunarodna odgovornost njemakoga cara. lanak 227. Versailleskoga
mirovnog ugovora iz 1919. s pobijeenom Njemakom predviao je sljedee: Saveznike i udruene sile javno optuuju Wilhelma II. Hohenzolerna, bivega cara
(Kaisera) Njemake zbog vrhunskog zloina protiv meunarodnoga morala i svetosti
ugovora. Tom odredbom bilo je predvieno ustanovljenje posebnoga tribunala od
pet sudaca koji je trebao suditi bivem njemakom Kaiseru, od kojih bi svaka ta sila
imenovala jednoga. Wilhelm II, dakle, nije bio optuen za ratne zloine koje su inili
pripadnici njemake vojske po nareenju. Njegova odgovornost bila je vie moralne
negoli pravne naravi.
Kaisera se smatralo osobno odgovornim zbog njemakoga napada u 1914. na
Belgiju i Luksemburg, s obzirom na to da je njegova drava bila jedna od sila jamaca
trajne neutralnosti tih dviju drava. To je bio neposredan povod drugoga jamca iz
tih ugovora, Britanije, da odmah potom objavi rat Njemakoj zbog njezina tekoga
krenja te ugovorne obveze (v. supra, 34).
To suenje sprijeila je Nizozemska, neutralna drava u Prvome svjetskom ratu,
u kojoj je nakon abdikacije 8. studenoga 1918. bivi Kaiser dobio utoite. S obzirom
na to da nije bila stranka Versailleskoga ugovora, ta je zemlja u dva navrata u 1920.
odbila izruiti Kaisera Saveznicima, smatrajui da ne moe izvriti ekstradiciju osobe u pitanju zbog politikoga zloina.
Smjeten u dvorcu u Doornu u Nizozemskoj, taj agresor na Belgiju i Luksemburg
doivio je u 1940. nacistiki napad, osvojenje i okupaciju drave koja mu je pruila
utoite. Tamo je, zaboravljen od svih, umro 4. lipnja 1941. i pokopan.
h
(ii) Meunarodni vojni tribunal u Nrnbergu. Londonskim sporazumom od
8. kolovoza 1945, kojemu je bio pridodan Statut Meunarodnoga vojnog tribunala,
ustanovljena su neka naela meunarodnoga kanjavanja glavnih ratnih zloinaca
iz nacistike Njemake. lanak 6. Statuta formulirao je tri skupine zloina za koje
je taj Tribunal bio nadlean.
Zloini protiv mira, poimence planiranje, pripremanje, poticanje ili poduzimanje
agresivnoga rata ili rata poduzetoga krenjem meunarodnih ugovora, sporazuma
ili jamstava, ili sudjelovanje u zajednikom planu ili uroti za izvoenje bilo ega to
je naprijed reeno.
Ratni zloini, poimence krenja zakon i obiaj rata. Ta krenja ukljuuju, ali se
na njih ne ograniuju: ubojstvo, zlostavljanje ili deportaciju na robovski rad ili u bilo
koju drugu svrhu, civilnoga stanovnitva okupiranoga podruja ili na okupiranom
529
podruju, ubojstvo ili zlostavljanje ratnih zarobljenika ili osoba na moru, ubijanje
talaca, pljakanje javne ili privatne imovine, obijesno razaranje gradova, mjesta ili
sela, ili vojnom potrebom neopravdano pustoenje.
Zloini protiv ovjenosti, poimence ubojstvo, istrjebljenje, porobljavanje, protjerivanje i ostala neovjena djela poinjena prema bilo kojemu civilnom stanovnitvu
prije rata ili za vrijeme rata, ili proganjanje iz politikih, rasnih ili vjerskih razloga
poinjeno u izvrenju nekoga zloina koji pripada pod sudbenost Tribunala ili u
vezi s njime, bez obzira na to znai li to krenje domaega prava zemlje u kojoj je
poinjeno.
Taj je tribunal zasjedao u Nrnbergu u razdoblju izmeu 20. studenoga 1945.
i 30. kolovoza 1946, a 1. listopada te godine izrekao je svoju presudu. etiri glavne
saveznike sile (Sjedinjene Amerike Drave, Sovjetski Savez, Britanija i Francuska)
imenovale su po jednoga lana Tribunala i jednog njegova zamjenika. Predsjednik
Tribunala bio je britanski sudac Lord Lawrence. Tuiteljstvo je bilo sastavljeno od
po jednoga tuitelja iz svake od tih zemalja. Jo je 19 drava postalo strankama Londonskoga sporazuma pristupom, ukljuujui bivu Jugoslaviju. Ali im to nije davalo
nikakvo pravo ni u izboru sudaca ni u postupku.
Statutom Tribunala bilo je predvieno da se slubeni poloaj okrivljenih, bilo kao
glavara drave bilo kao odgovornih dunosnika u dravnim tijelima, nee smatrati
razlogom za osloboenje od odgovornosti ili za ublaavanja kazne. Stoga se pred
Tribunalom nisu priznavali nikakvi imuniteti okrivljenih. Bilo je nadalje predvieno
da injenica to je okrivljeni radio po nareenju svoje vlade ili svoga pretpostavljenog
nee ga osloboditi od odgovornosti, ali se moe smatrati razlogom za ublaavanje
kazne, ako Tribunal nae da to zahtijeva pravda.
To je do danas jedini statut te vrste koji je predviao suenje optuenicima u
odsutnosti, a Tribunal je bio nadlean da i neku skupinu ili organizaciju proglasi
zloinakom.
Od 22 okrivljenih, na smrt vjeanjem bilo ih je osueno 12 (maral Goering,
von Ribbentrop, maral Keitel, Kaltenbrunner, Rosenberg, Frank, Frick, Streicher,
Sauckel, general Jodl, Seyss-Inquart te u odsutnosti Martin Borman). Na doivotni
zatvor bila su osuena trojica (Hess, Funk, admiral Raeder). Na vremenske kazne
ih je osueno etiri (von Schirach i Speer na po dvije godine, von Neurath na 15
godina i admiral Doenitz, nasljednik Hitlera, na jednu godinu). Trojica okrivljenih
bila su osloboena od optube (ministar financija Schacht, diplomat von Papen
i novinar Fritzsche). Izreene presude bile su konane i bez priziva. Saveznika
Kontrolna komisija odbila je molbe za pomilovanje, koje su podnijeli svi osuenici.
Smrtne kazne izvrene su 16. listopada 1946. Glavni osuenik Goering izbjegao joj
je otrovavi se prethodne noi u samici.
Tribunal se u svojoj presudi uglavnom ograniio na kanjavanje okrivljenika za
zloine koje su poinili u tijeku trajanja Drugoga svjetskoga rata ili u vezi s njime,
tj. od 1. rujna 1939. do njemake kapitulacije u 1945.213
213
Vidi Vladan A. VASILIJEVI: Suenje pred Meunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu i

(iii) Meunarodni vojni tribunal za Daleki istok u Tokiju ustanovljen je posebnim proglasom vrhovnoga komandanta saveznikih snaga generala Douglasa
McArthura 19. sijenja 1946. Tome proglasu pridodana je Povelja toga Tribunala
kojom je predviena njegova nadlenost za iste zloine kao i u Statutu Tribunala u
Nrnbergu. Ali je taj tribunal sudio za djela poinjena u duljem razdoblju, i to od 1.
sijenja 1928. do 2. rujna 1945.
Optunica je bila podignuta protiv 28 najviih japanskih dunosnika. Meu njima su bila etiri prva ministra, pet ministara rata, dva ministra ratne mornarice,
potom vie drugih ministara, naelnici Glavnoga stoera i neki veleposlanici. Poput
optuenih i osuenih u Nrnbergu, ni za jednoga se nije moglo dokazati da je osobno
poinio neko ubojstvo i druge okrutnosti. Japanski car Hirohito nije se spominjao u
optunici. Njemu se jedinome priznao imunitet.
Tribunal u Tokiju sastojao se od po jednoga suca imenovanih od: Australije,
Kanade, Kine, Novoga Zelanda, Ujedinjenoga Kraljevstva, Sjedinjenih Amerikih
Drava, Sovjetskoga Saveza, Filipina, Indije, Francuske i Nizozemske. Te su zemlje
bile u ratu s Japanom. Predsjedao mu je australski sudac William Webb. Tuitelj je
bio Joseph B. Kenan, ameriki dravljanin. Njih je sve imenovao ameriki general
MacArthur, koji se na nedoputen nain mijeao u rad Tribunala.
Suenje je otpoelo 3. svibnja 1946, a presuda je izreena 14. studenoga 1948.
Sedam okrivljenih osueno je na smrt vjeanjem (dva biva prva ministra i pet generala), dok su ostali dobili vremenske kazne, i to od doivotnog zatvora do sedam
godina. Nitko nije bio osloboen optube.
Ta je presuda donijeta s osam glasova za i tri protiv. Indijski sudac Pal smatrao
je da su svi okrivljeni neduni po svim tokama optunice. Francuski sudac Bernard
smatrao je da su prekrena bitna pravila postupka. Nizozemski sudac Rling nije se
sloio s jednom smrtnom presudom, a za etvoricu osuenih na vremenske kazne
smatrao je da ih je trebalo osloboditi.214
Optuenicima u Tokiju uglavnom se sudilo za zloine protiv mira. Dojam je bio
da je to suenje zapravp bilo osveta Sjedinjenih Amerikih Drava zbog japanskoga
izdajnikog napada na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. Stoga su japanski ratni zloini
i zloini protiv ovjenosti u tome suenju bili potisnuti u drugi plan.
U cjelini uzevi, tokijsko suenje imalo je manje pravnih, a vie politikih elemenata od onoga nrnberkoga.
Tim prvim meunarodnim presudama pojedincima mogle su se uputiti neke
pravne zamjerke, i to ne prvenstveno stoga to se nije potovao imunitet glavara
drave i diplomatskih agenata. Bilo je dvojbeno jesu li sve tri skupine zloina za
koje su ta dva tribunala bila nadlena bile pravo na snazi u doba njihova poinjenja.
razvoj meunarodnog krivinog prava, JRMP 1971 br. 3, str. 305-334.

214
Vidi B. V. A. ROLING A. CASSESE: The Tokyo Trial and Beyond, Oxford, 1993, 143 pages.
531
Najmanje je bilo sumnji u to da su to bili ratni zloini. Mnoge su drave imale

u svojim kaznenim zakonicima propisane kazne za tu vrstu zloina. Ali bilo je tee
dokazivo da su i zloine protiv ovjenosti prije Drugoga svjetskoga rata, bilo Njemaka ili Japan bilo ostale zemlje, izriito priznale zloinima prema meunarodnom
pravu. S obzirom na to da u moderno doba u ratovima izmeu civiliziranih drava
nije bilo takvih zloina u toliko irokim razmjerima, ta oblast je do toga rata ostala
nedodirnuta. Ali su upravo u tome ratu zloini izvreni protiv civilnoga puanstva
bili najokrutniji i najmasovniji, napose oni iz rasnih i politikih razloga. Stoga bi bio
zloin ostaviti krivce nekanjenima samo iz razloga to je pozitivno meunarodno
pravo, zasnovano na prethodnom pristanku drava, bilo u tome pogledu manjkavo.
Uz to, poinjene okrutnosti zabranjuju kazneni zakoni svih drava.
Ali glede zloin protiv mira, koje su propisivali statuti dvaju tribunala, bilo
je veoma teko dokazati da su ih prije njihova poinjenja priznavali takvima bilo
meunarodno bilo unutarnje pravo drava. Nrnberki tribunal u svojoj se presudi
pozvao na iskaze o tome da je agresivni rat meunarodni zloin u preambuli nacrta
Ugovora o uzajamnoj pomoi iz 1923. (koji je ostao nacrtom), u preambuli enevskoga protokola iz 1924. o mirnom rjeavanju sporova (koji nikada nije stupio na
snagu) te u Deklaraciji o agresivnim ratovima Skuptine Lige naroda iz 1927. Pozvao
se i na Briand-Kelloggov pakt iz 1928, kojemu su stranke zaista bile Njemaka, Japan
i Italija. Ali osim odricanja od rata kao instrumenta nacionalne politike, taj pakt ne
sadri navod da je krenje zabrane rata meunarodni zloin pojedinaca njegovih
poinitelja. Stoga se nije moglo sasvim dokazati da kanjavanje odgovornih osoba
za taj zloin nije povreda dijela naela nullum crimen, nulla poena sine lege, svrha
kojega je zatita pojedinca od samovolje suca i zakonodavca. Ali s druge strane, svi
ostali zloini oni ratni i oni protiv ovjenosti proizali su iz agresivnih ratova
Sila osovine, koji su u trenutku njihova poinjenja nesumnjivo bili krenje opega
obiajnoga meunarodnog prava.
Nakon izricanja Nrnberke presude te su praznine u pravu ubrzo bile otklonjene. Opa je skuptina UN-a ve rezolucijom 95(1). od 11. prosinca 1946. jednoglasno potvrdila naela meunarodnoga prava priznata Statutom Nrnberkog
suda i Nrnberkom presudom. Ti su zloini potom nali svoju potvrdu i daljnju
razradu u nizu konvencija i drugih meunarodnih instrumenata. Danas ni jedna
drava, i nitko drugi u svijetu, ne moe tvrditi da veina njih nije postala dijelom
pozitivnoga meunarodnog prava koje obvezuje sve drave svijeta i podrazumijeva
osobnu odgovornost njihovih poinitelja po obiajnoj osnovi.
Predmet daljnje razrade zloina protiv mira jest Nacrt kodeksa zloin protiv
mira i sigurnosti ovjeanstva u dijelu koji se odnosi na zloin agresije. Taj nacrt
je Komisija za meunarodno pravo UN-a usvojila u drugom itanju u 1996. (v. supra, 46). Za tu oblast od velikoga je znaenja i Definicija agresije to ju je Opa
skuptina UN-a nakon dugogodinjih rasprava usvojila rezolucijom 3314 (XXIX)
od 14. prosinca 1974, iako se tamo izriito ne istie odgovornost pojedinaca za
odgovarajua zabranjena djela.
Ratni su zloini bili predmetom opsene kodifikacije u etirima enevskim konvencijama iz 1949. o zatiti rtava rata i u dvama Dopunskim protokolima na te

konvencije iz 1977. Sva djela koja se u tim konvencijama kvalificiraju tekim krenjima zapravo su meunarodni zloini. Rimski statut Meunarodnoga kaznenog
suda iz 1998. u opirnom lanku 8. daje odreenje ratnih zloina, i to posebno onih
poinjenih u meunarodnom oruanom sukobu te u sukobu koji nema meunarodni karakter. U njemu su obuhvaena krenja zakon i obiaj rata te teka krenja
enevskih konvencija iz 1949.
Napokon, neki od zloina protiv ovjenosti bili su predmetom usvajanja posebnih konvencija. To je ponajprije Konvencija o sprjeavanju i kanjavanju zloina
genocida iz 1948, koja se danas openito smatra iskazom opega obiajnog meunarodnog prava. To je i Meunarodna konvencija o suzbijanju i kanjavanju zloina
apartheida iz 1973.
Danas je prilino jasno to su meunarodni zloini, a njihove kvalifikacije iz
konvencija i drugih meunarodnih instrumenata gotovo nitko ne dovodi u pitanje.
Ali, u nedostatku meunarodnih sudbenih tijela koja bi bila nadlena za njihovo
kanjavanje, odgovornost pojedinaca za njihovo poinjenje ostaje apstraktna. Ve
je, naime, reeno da kanjavanje tih poinitelja od unutarnje sudbene vlasti drava
gotovo da nije djelotvorno, a da nakon nrnberkog i tokijskog suenja za zloin
agresije nije nadleno ni jedno meunarodno sudbeno tijelo.
(iv) Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju.215 Napadi bive Jugoslovenske narodne armije protiv zakonito i demokratski izabranih vlasti, i to
najprije u Sloveniji od 26. lipnja, potom u Hrvatskoj od sredine srpnja 1991. te od
1992. u Bosni i Hercegovini, bila je popraena brutalnostima nezapamenima u Europi nakon Drugoga svjetskog rata. U tome su sudjelovale i srpske paravojne snage
i naoruane skupine pojedinaca u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Na egzemplarnoj osnovi vrili su se masakri nemonih staraca na nacionalnoj
osnovi kojih je cilj bio poticanje vala izbjeglica sa zaposjednutih podruja. Planski
su se ruile kue prognanih osoba te njihova groblja, crkve i damije, s ciljem da
se zatre trag prognanoga stanovnitva s osvojenih podruja. Ta zloinaka politika
bila je potaknuta eljom za osvajanjem podruja i prekrajanjem granica postojeih
republika koje su se emancipirale u nove drave. Uz to, organiziralo se sustavno
silovanje ena i njihovo dranje u zatoenitvu do vremena kada je pobaaj postao
nemogu. Civili mukarci, ene, djeca i starci drani su u koncentracijskim
logorima nalik na one iz doba nacizma. Taj ples smrti u Bosni i Hercegovini bio je
okonan osvajanjem srebrenike enklave i masakrom izmeu sedam i osam tisua
mukaraca u ljeto 1995. Koncem te godine sklopljen je Daytonski sporazum. Na
215
Vidi Theodor MERON: War Crimes in Yugoslavia and the Development of International
Law, AJIL 1994, No. l, pp. 78-87; Ivo JOSIPOVI: Pravni i politiki aspekti nastanka Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str.
183-196; Davor KRAPAC: Statut i Pravila o postupku i dokazivanju Meunarodnog kaznenog
suda za bivu Jugoslaviju s motrita hrvatskog kaznenog procesnog prava, ibid., str. 197-213; V.
. DEGAN B. PAVII: Meunarodno kazneno pravo (Pravni fakultet u Rijeci), Rijeka, 2005,
str. 399-423.
533
Kosovu je on prestao uspostavljanjem meunarodne uprave nad tom pokrajinom

temeljem rezolucije Vijea sigurnosti UN-a 1244 od 10. srpnja 1999. godine.
U tim sukobima, koji su poticali na osvetu i mrnju, rtve krenja pravil humanitarnog prava bili su civili i zarobljenici srpske i ostalih nacionalnosti, i to osobito
u doba sukoba Hrvata i Muslimana Bonjaka u Bosni i Hercegovini.
Izgon civila iz njihovih domova i svi pokuaji promjene etnikog sastava stanovnitva koji su nazvani etnikim ienjem poeli su se osuivati u rezolucijama
Vijea sigurnosti UN-a poevi od one 752 od 15. svibnja 1992.
Rezolucijom 827. (1993) od 25. svibnja 1993. Vijee sigurnosti ustanovilo je sudbeno tijelo iji je skraeni naziv Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju.
Uz tu rezoluciju prihvaeno je izvjee glavnoga tajnika UN-a, kojemu je pridodan
Statut toga tribunala. Taj tribunal prvi je koji nije osnovan nekim ugovorom ak ni
pobjednikih drava, nego rezolucijom na temelju glave VII. Povelje UN-a. Time i
njegov statut pravno obvezuje sve drave lanice UN-a. Tribunal je poeo djelovati
18. studenoga 1993. u svome sjeditu u Den Haagu.
Tribunal je nadlean za kanjavanje osoba odgovornih za teka krenja meunarodnoga humanitarnog prava poinjena na podruju bive Jugoslavije od poetka
1991. (lanak 1. Statuta). Njegova se nadlenost, dakle, protee i za djela poinjena
na Kosovu. Sve fizike osobe, bez obzira na dravljanstvo, podlijeu sudbenosti
toga tribunala.
Suce bira Opa skuptina UN-a s liste izmeu 22 i 33 kandidata koju predlae Vijee sigurnosti. Biraju se na etiri godine s mogunou ponovnog izbora. Tribunal
se sastoji od vijea od po tri lana koja presuuju u prvom stupnju te od Prizivnoga
vijea od pet sudaca.216
Meunarodni zloini glede kojih je taj Tribunal nadlean za voenje kaznenoga
postupka protiv pojedinaca proizlaze iz opega obiajnoga meunarodnog prava
potvrenoga odredbama Statuta, a ne iz posebnih ugovornih obveza bilo bive SFRJ
bilo njezinih drava sljednica.217
Tribunal je nadlean za kanjavanje etiriju vrsta meunarodnih zloina kako
su formulirani u lancima 2. do 5. njegova statuta.
(a) U lanku 2. formuliraju se teka krenja enevskih konvencija iz 1949, i to
kako slijedi: (a) namjerno ubojstvo; (b) muenje i neljudsko postupanje, ukljuujui
bioloke eksperimente; (c) namjerno nanoenje teke patnje ili ozbiljne ozljede tijela ili zdravlja; (d) opseno unitavanje i oduzimanje imovine koje nije uvjetovano
216
U lanku 12. prvotnoga teksta Statuta bilo je predvieno da se Tribunal sastoji od jedanaest
sudaca podijeljenih u dva prvostupanjska vijea od po tri suca te u Prizivno vijee od pet sudaca.
Rezolucijom Vijea sigurnosti 1166. (1998) od 13. svibnja 1998. godine taj je propis izmijenjen i
predvieno je ustanovljenje i treega prvostupanjskog vijea od tri nova suca.
217
Da je to drugo bio sluaj, Tribunal bi bio nadlean da sudi i za teka krenja dvaju Dopunskih
protokola iz 1977. na enevske konvencije iz 1949. te za zloin iz Konvencije o apartheidu iz
1973. SFRJ je bila strankom svih tih ugovora.

vojnom potrebom, a poduzeto je protupravno i samovoljno; (e) prisiljavanje ratnih
zarobljenika ili civila na sluenje u neprijateljskim snagama; (f ) namjerno uskraivanje prava ratnim zarobljenicima ili civilima prav na pravian i nepristran sudski
postupak; (g) nezakonitu deportaciju ili premjetanje civila ili njihovo nezakonito
zatoenje; (h) uzimanje civila kao talaca.218
U komentaru toga lanka, izloenom u izvjeu glavnoga tajnika UN-a, istie
se da te enevske konvencije obuhvaaju sr obiajnoga prava primjenjivoga u meunarodnim oruanim sukobima. U Odluci Prizivnoga vijea Tribunala u sluaju
Duko Tadi od 2. listopada 1995. navodi se: ... na dananjem stupnju razvitka
prava, lanak 2. Statuta primjenjuje se jedino na prijestupe poinjene u kontekstu
meunarodnih oruanih sukoba (p. 48, para. 84).
(b) lanak 3. Statuta formulira krenja zakona i obiaja rata. Ta su krenja obuhvaena u Pravilniku pridodanom uz etvrtu haku konvenciju iz 1907. o zakonima
i obiajima rata na kopnu. U komentaru sa poziva na navod Nrnberke presude
iz 1946. da su te odredbe do 1939. priznali svi civilizirani narodi i bile su smatrane
iskazom zakona i obiaja rata. U naprijed navedenoj presudi Duko Tadi ustanovljeno je da: ... prema lanku 3. Meunarodni tribunal ima sudbenost glede djela
navedenih u optunici, bez obzira jesu li se zbila u unutarnjemu ili u meunarodnom
oruanom sukobu... (ibid., p. 71, para. 137).
Odgovornost za krenje obuhvaa, ali se prema lanku 3. ne ograniuje, na:
(a) upotrebu otrovnog ili drugoga oruja sraunatu na to da se nanese nepotrebna
patnja; (b) samovoljno unitavanje gradova i sela ili pustoenje koje nije opravdano
vojnom potrebom; (c) napad ili bombardiranje bilo kojim sredstvima nebranjenih
gradova, sela, objekata ili zgrada; (d) osvajanje, unitavanje ili namjerno oteenje
ustanova namijenjenih vjeri, dobrotvornim svrhama, odgoju, umjetnosti i znanosti,
historijskih spomenika, umjetnina i znanstvenih djela; (e) pljakanje javne i privatne
imovine.
(c) U lanku 4. predvia se nadlenost Tribunala za kanjavanje genocida, koji je
definiran strogo prema lancima II. i III. Konvencije o genocidu iz 1948. U komentaru toga lanka ponavlja se navod iz te konvencije da se taj zloin moe poiniti u
doba mira i u doba rata.
Genocid je svako dalje navedeno djelo uinjeno s nakanom da se u cijelosti ili djelomino uniti nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina, kao to je: (a) ubojstvo
pripadnika skupine; (b) nanoenje teke tjelesne ili duevne povrede pripadnicima
skupine; (c) namjerno nametanje skupini takvih ivotnih uvjeta kojima je cilj njezino potpuno ili djelomino unitenje; (d) nametanje mjera s namjerom sprjeavanja
poroaja u okviru skupine; (e) prisilno premjetanje djece iz skupine u neku drugu
skupinu.
218
Tribunalu, dakle, nisu povjerena u nadlenost neka od tekih krenja koja predvia Prvi dopunski protokol iz 1977, poput poduzimanja napada na graevine ili instalacije koje sadre opasne sile, sa znanjem da e takav napad uzrokovati prekomjerne gubitke ivota, povrede civila ili
oteenje civilnih objekata (lanak 85-3-c).
535
Kanjiva su sljedea djela: (a) genocid; (b) urota kojoj je cilj genocid; (c) izravno
i javno poticanje na genocid; (d) pokuaj poinjenja genocida; (e) sudionitvo u
genocidu.
(d) I napokon, lanak 5. Statuta predvia kanjavanje za zloine protiv ovjenosti.
Komentar toga propisa istie da su ti zloini najprije bili priznati u Statutu i u presudi Nrnberkoga tribunala te u Zakonu br. l0. Kontrolne komisije za Njemaku. U
tome se komentaru dalje navodi da su u sukobu na podruju bive Jugoslavije takva
neljudska djela dobila oblik tzv. etnikoga ienja te rasprostranjenoga i sustavnoga
silovanja i drugih oblika seksualnoga zlostavljanja, ukljuujui prisilno prostituiranje. Bitno je, dakle, da to nisu novi meunarodni zloini, nego samo neki posebni
oblici otprije priznatih zloina protiv ovjenosti.
lanak 5. navodi sljedee zloine poinjene u oruanom sukobu meunarodnog
i unutarnjega znaenja, koji su upereni protiv civilnoga puanstva: (a) ubojstvo;
(b) istrjebljenje; (c) porobljavanje; (d) protjerivanje; (e) zatoenje; (f ) muenje; (g)
silovanje; (h) proganjanje na politikoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; (i) ostali neljudski
postupci.
Statut toga tribunala potvruje i neka naela iz statuta Nrnberkoga i Tokijskog
tribunala, za koja danas nitko ne moe tvrditi da nisu pravila meunarodnoga prava
na snazi. Ne priznaje se slubeni poloaj bilo koje optuene osobe, bez obzira na to
je li glavar drave ili odgovorni vladin dunosnik. injenica da je optuena osoba
djelovala prema naredbi vlade ili svoga nadreenoga nee je osloboditi kaznene
odgovornosti, ali joj kazna moe biti ublaena ako Tribunal utvrdi da to zahtijeva
pravda.
Potvruje se naelo ne bis in idem, ali se priznaje i prvenstvo toga tribunala pred
domaim sudovima. Prema lanku 10. Statuta ni jedna osoba ne moe za isto djelo
biti suena pred domaim sudom ako je ve suena pred Tribunalom. Ali osoba
koja je suena pred domaim sudom moe ponovo biti suena pred Tribunalom:
(a) ako je djelo za koje je suena okvalificirano obinim kaznenim djelom; ili (b) ako
postupak pred domaim sudom nije bio nepristran i neovisan, ako je bio usmjeren
na zatitu optuenoga od meunarodne kaznene odgovornosti, ili ako sluaj nije
bio propisno voen.
Tribunal moe izrei samo vremenske kazne, a njihova se visina odreuje prema
opoj praksi glede kazne zatvora u sudovima bive Jugoslavije.
Neki smatraju prazninom to nije izriito predviena mogunost suenja okrivljenim osobama u odsutnosti.
h
Meunarodni kazneni tribunal za bivu Jugoslaviju utemeljen je s prvobitnom
namjerom da sudi svim poiniteljima svih meunarodnih zloina predvienih u
svom statutu ili da nadgleda njihovo suenje pred domaim sudovima. Za razliku
od njega, Nrnberki i Tokijski tribunal sudili su malom i paljivo odabranomu
broju najviih dravnih i vojnih dunosnika tih dviju poraenih drava, a suenje
brojnim izvriteljima zloina na nioj razini bilo je preputeno drugim saveznikim
vojnim sudovima.

Moglo se i oekivati da e se drave sljednice bive SFRJ odupirati potpunoj
suradnji s Tribunalom. Ali su meunarodni pritisci ipak doveli do toga da veina
optuenika danas eka suenje u Den Haagu, ili je ve pravomono osuena.
S obzirom na to da je taj statut usvojen rezolucijom temeljem Glave VII. Povelje
UN-a, on pravno obvezuje sve drave lanice te svjetske organizacije. To praktino
danas obuhvaa sve drave svijeta (s izuzetkom Tajvana, koji Kina smatra svojim
odmetnutim podrujem, i Svete Stolice).
Tuiteljstvo je tako trebalo po slubenoj dunosti pokrenuti istragu zbog upotrebe kasetnih (fragmentirajuih) bombi i naboja s osiromaenim uranom pri
NATO-ovu bombardiranju u 1999. godini podruja Savezne Republike Jugoslavije
ukljuujui Kosovo. Umjesto toga, sadanja je tuiteljica imenovala povjerenstvo
strunjaka (ija su imena do danas ostala nepoznata), koje je ustanovilo da nema
posebnih ugovornih propisa koji bi zabranjivali ili ograniavali upotrebu tih oruja.
Taj nalaz proturjei samim osnovama dosadanjega razvoja prava meunarodnih
oruanih sukoba.219
(v) Meunarodni kazneni tribunal za Ruandu.220 utemeljen je rezolucijom Vijea sigurnosti 955. (1994) od 8. studenog 1994, takoer na temelju glave VII. Povelje
UN-a. Taj tribunal nadlean je za kanjavanje meunarodnih zloina poinjenih na
podruju Ruande, kao i od njezinih graana na podruju susjednih drava u tijeku
1994. godine. Zloin genocida istaknut je i u proirenom nazivu toga tribunala.
S obzirom na to da se radilo o unutarnjemu sukobu s ogromnim brojem civilnih
rtava, taj tribunal nije nadlean za kanjavanje tekih krenja enevskih konvencija
iz 1949, kao ni za krenja zakon i obiaj rata. Nadlean je za kanjavanje triju skupina meunarodnih zloina, i to za genocid, za zloine protiv ovjenosti te, prema
lanku 4. njegova statuta: za krenja lanka 3. zajednikog enevskim konvencijama
i Dopunskog protokola II. Tu je, dakle, izriito navedena ugovorna obveza te zemlje
primjenjiva na nemeunarodne oruane sukobe.
U lanku 4. Statuta navodi se da e ta krenja obuhvaati, ali se na njih nee
ograniiti, sljedea djela: (a) napade na ivot, zdravlje te fiziku ili mentalnu dobrobit
osoba, naroito ubojstvo, i okrutno postupanje poput muenja, sakaenja ili bilo
kojega oblika tjelesnog kanjavanja; (b) kolektivno kanjavanje; (c) uzimanje talaca;
(d) ine terorizma; (e) nasilje nad osobnim dostojanstvom, naroito neovjeno ili
poniavajue postupanje, silovanje, prisilno prostituiranje i bilo koji oblik neasnih
napada; (f ) pljaku; (g) izvrenje kazni ili smaknua bez prethodne presude izreene
po redovito ustanovljenom sudu uz sva sudska jamstva, priznata od civiliziranih
naroda kao prijeko potrebna; (h) prijetnje izvrenja bilo kojega od gornjih akata.
Funkciju prizivnoga vijea toga tribunala obavlja Prizivno vijee Tribunala za
bivu Jugoslaviju. I funkcija tuitelja u poetku je bila sjedinjena, da bi ju Vijee
sigurnosti u 2002. godini razdvojilo.
219
220
Vidi infra, 90, pod 4.
Vidi opirnije V. . DEGAN B. PAVII: Meunarodno kazneno pravo (Pravni fakultet u

Rijeci), Rijeka, 2005, str. 424-426.
537
Naknadno je za sjedite toga tribunala bila odreena Arusha u susjednoj Tanzaniji.

Svi ostali propisi Statuta toga tribunala potpuno su jednaki onima iz Statuta
Tribunala za bivu Jugoslaviju. I Pravila o postupku i dokazima jednaka su.
S obzirom na desetke tisua, a moda i vie okrivljenih za genocid i za druga
djela, koji se dugo nalaze zatvoreni u neregularnim uvjetima, praktine tekoe rada
toga tribunala jo su mnogo vee negoli onoga u Den Haagu.
h
(vi) Stalni Meunarodni kazneni sud.221 Njegovo osnivanje dugo je vremena bilo elja mnogih strunjaka meunarodnoga i kaznenog prava koja se
napokon ostvarila.
ini se da su tu zamisao ohrabrili osnivanje i djelatnosti ad hoc tribunal za bivu
Jugoslaviju i za Ruandu s ogranienom teritorijalnom nadlenou. Ali se u tekstu
Rimskoga statuta uoavaju nastojanja da se prevladaju loa praksa i loa iskustva iz
prakse tih dvaju tribunala.
Rimski Statut, temeljem kojega je Sud osnovan, sklopljen je u obliku meunarodne konvencije otvorene na pristup svim dravama svijeta. Stupio je na
snagu 1. lipnja 2002, nakon to je ezdeseta drava potpisnica poloila isprave
o njegovoj ratifikaciji. Danas ve ima preko stotinu njegovih drava stranaka.
Ali je sigurno da u doglednoj budunosti njegovim strankama nee postati neke
vane zemlje poput Sjedinjenih Amerikih Drava, potom Kine, Izraela i nekih
drugih zemalja.222
Pri njegovu usvajanju i potpisivanju u Rimu 17. srpnja 1998, za taj Statut glasovala je 121 drava, meu kojima i Hrvatska. Sedam ih je glasovalo protiv (Sjedinjene
Amerike Drave, Libija, Irak, Sudan, Kina i Izrael), a 21 drava uzdrala se od
glasovanja.
Za razliku od Meunarodnoga suda u Den Haagu, koji je jedan od est glavnih organa UN-a (vidi infra, 83), stalni Meunarodni kazneni sud je zaseban
subjekt meunarodnoga prava koji je s Ujedinjenim nacijama stupio u odnose
221
222
Ibid., str. 429-481.
Hrvatski sabor ratificirao je Rimski Statut 28. oujka 2001, i on nju obvezuje od njegova stu anja na snagu. Cf., Zakon o potvrivanju Rimskog statuta Meunarodnog kaznenog suda (Na
p
rodne novine, br. 5/2001). Od vanih drugih drava strankama su mu postale: Ujedinjeno Kra
ljevstvo, Francuska, Njemaka, Italija, panjolska, Poljska, Brazil, Argentina, Nigerija, Juna Afrika te sve druge drave sljednice bive Jugoslavije. Kina i Japan nisu ga ni potpisali. Ruska Fede
racija ga je potpisala, ali ga jo nije ratificirala. Iako su ga 31. prosinca 2000. godine potpisale i
Sjedinjene Amerike Drave, nema mnogo izgleda da ga one u doglednoj budunosti ratificiraju
i da mu postanu strankom.

temeljem posebnoga sporazuma, poput njihovih specijaliziranih ustanova (v.
supra, 54).
Skuptina drava stranaka Statuta, koju ini po jedan predstavnik svake
od tih drava, usvaja dvotreinskom veinom Pravila o postupku i dokazima
(lanak 51) i Obiljeja kaznenih djela (lanak 9), koja Sudu pomau u tumaenju
i primjeni definicija meunarodnih zloina iz lanaka 6. do 8, koji su mu stavljeni u nadlenost. Znakovito je da Statut nije povjerio samome Sudu da saini
i usvoji te vane propise.
Najvanija nadlenost te Skuptine jest to u postupku tajnoga glasovanja
bira sve suce i tuitelja na neobnovljivi mandat od devet godina. Kandidate za
ta mjesta predlau drave stranaka temeljem posebnih kriterija. Nakon stupanja
na snagu Rimskoga statuta izabrano je prvih osamnaest sudaca, ali se njihov
broj prema potrebi moe i poveati.
Svi suci raspodijeljeni su u tri odjela (sekcije): Predraspravni, Prvostupanjski te
albeni odjel. Iz sastava Predraspravnoga odjela ustanovljuju se prema potrebi pred
raspravna vijea od po tri suca ili se imenuje sudac pojedinac. Iz Prvostupanjskog
odjela za svaki se predmet ustanovljuje prvostupanjsko vijee od tri suca. Petorica
sudaca rasporeenih u albeni odjel obnaa tijekom itavoga svoga mandata dunost iskljuivo u tome odjelu i ine Prizivno vijee Suda.223
Nadlenosti Suda mogu se razmotriti ratione materiae, ratione temporis,

ratione loci i ratione personae.
Pod nadlenou Suda ratione materiae podrazumijeva se njegova stvarna
nadlenost, i to ponajprije pravo koje on primjenjuje. Prema lanku 5. Statuta,
Sud je nadlean za: (i) zloin genocida; (ii) zloine protiv ovjenosti; (iii) ratne
zloine te (iv) zloin agresije.
Ali zloin agresije u Rimskom statutu jo nije definiran. Sud nee moi kanjavati
krivce odgovorne i za taj zloin sve dok, i ako, se po isteku sedam godina od stupanja
na snagu Statuta taj zloin definira (lanak 121(5)).224
(i) Genocid je u kratkom tekstu lanka 6. definiran u istom tekstu kao i u lanku
II. Konvencije o genocidu iz 1948. te u statutima ad hoc tribunal za bivu Jugoslaviju
i za Ruandu. U svim tim propisima jednako je naglaeno da djela koja su zabranjena
moraju biti poinjena s namjerom da se u cijelosti ili djelomino uniti neka naci-
223
Na temelju loih iskustava Meunarodnoga kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju, ovdje je

Prizivno vijee potpuno odvojeno od prvostupanjskih vijea i sprjeava se rotacija sudaca.
224
Ako se to ak i dogodi, glede kanjavanja toga zloina Sud nee biti nadlean za one drave
stranke Statuta koje ne prihvate tu nadopunu, kad god se radi o njihovim dravljanima ili ako se
taj zloin poini na njihovu podruju. Stoga je danas jednostavno najbolje smatrati da Sud nije
nadlean za kanjavanje zloina agresije.
539
onalna, etnika, rasna ili vjerska skupina. Ako se ta posebna namjera ne dokae u
postupku, moe se raditi o drugom zloinu, najee o zloinu protiv ovjenosti.
(ii) Zloini protiv ovjenosti u lanku 7. definirani su na opseniji nain negoli
u bilo kojem prijanjem meunarodnom instrumentu. U njih je uklopljen i zloin
apartheida.
(iii) Ratni zloini u lanku 8. nabrojeni su i opisani na do sada najiscrpniji nain.
Taj lanak, koji obuhvaa pet gusto tiskanih stranica teksta, u Rimskom je statutu
meu svim drugima najdulji. Taj napor u kodifikaciji prava oruanih sukoba koje ini
meunarodne zloine vrijedan je priznanja. Da su sve znaajne drave svijeta postale strankama Rimskoga statuta, moglo bi se smatrati da je tim propisom uspjeno
nadopunjeno univerzalno primjenjivo ope meunarodno pravo oruanih sukoba i
meunarodno humanitarno pravo.225
U tome opsenom lanku u podtokama (a) i (b) obuhvaena su teka krenja
enevskih konvencija iz 1949. i druga teka krenja zakon i obiaj koja se iskljuivo
ili napose primjenjuju u meunarodnim oruanim sukobima. Naprotiv, u podtokama (c) i (e) posebice se definiraju zloini koji se mogu poiniti u nemeunarodnim sukobima. Pri tome se u podtokama (d) i (f ) koje im slijede naglauje da se te
odredbe ne primjenjuju na situacije unutarnjih nemira i napetosti.
Sud je ratione temporis nadlean samo za meunarodne zloine poinjene nakon
stupanja na snagu njegova statuta, i to za svaku dravu stranku pojedinano, ma
kada mu ona naknadno pristupila (lanak 11). Neretroaktivnost ratione personae
potvrena je i u lanku 24(1). Time je makar za doglednu budunost ostala bez
uinka odredba lanka 29. o nezastarivosti svih meunarodnih zloina u nadlenosti
toga Suda.226
Uz to, lanak 124. doputa svakoj dravi stranci da izjavi da u razdoblju od sedam
godina od kada Statut za nju stupi na snagu, Sud nee biti nadlean za kanjavanje
ratnih zloina iz lanka 8, ako su ih poinili njezini dravljani ili su poinjeni na
njezinu teritoriju. Takvu je izjavu dala Francuska.
225
U tome su pogledu najdragocjeniji tekst lanka 7. i oni dijelovi lanka 8. koji se odnose na
unutarnje sukobe. Naime, taj dio humanitarnoga prava zapostavljen je u ugovornim propisima
koji su danas na snazi.
226
Samim time iz nadlenosti toga suda iskljueni su izmeu ostalih: masovni zloini poinjeni
u gulazima u bivem Sovjetskom Savezu; kineski zloini poinjeni pri guenju ustanka u Tibetu
(od 1951. godine); zloini proizali iz politike apartheida u Junoj Africi (napose izmeu 1960.
i 1989); zloini poinjeni tijekom kineske Kulturne revolucije (1966 1976); masakri Crvenih
kmera nad vlastitim narodom u Kambodi (1975 1978); trgovina djejim robljem u Sudanu
koja jo traje; fiziki nestanci politikih neistomiljenika u ileu (1970 1980); zloini u Istonom Timoru (1975 1996) itd. Time su unaprijed amnestirani svi jo ivi krivci za najstranije i
najmasovnije zloine poinjene nakon Drugoga svjetskog rata. Reeno je da se tu radilo o prikrivenoj amnestiji u planetarnim razmjerima. Cf., Jean-Paul BAZELAIRE et Thierry CRETIN: La
justice pndle internationale, son volution et son avenir De Nuremberg La Haye, Paris, 2000,
pp. 89-90.
h
Ratione loci Sud moe obavljati svoje dunosti i ovlasti na teritoriju svake drave
stranke te, na temelju posebnoga sporazuma, i na teritoriju neke tree drave. To
znai da Sud nije nadlean za djela koja su se zbila na teritoriju neke tree drave
koja nije stranka Statuta. Ali se to ogranienje ne primjenjuje ako Vijee sigurnosti
UN-a temeljem glave VII. Povelje uputi tuitelju situaciju glede koje smatra da su
poinjeni jedan ili vie zloina iz nadlenosti Suda. Tada se moe raditi o zloinima
koji su se zbili bilo gdje u svijetu.
Ali kada su se zloini u nadlenosti Suda zbili na teritoriju bilo koje drave stranke, Sud je nadlean procesuirati sve osumnjienike, dakle, uz dravljane stranaka
Statuta, i osobe bez dravljanstva te dravljane treih drava.227
h
Nadlenost Suda ratione personae najsloenija je. Svaka drava stranka Statuta
u naelu je prihvatila nadlenost Suda u odnosu na sve svoje dravljane (lanak
12-2-b), bez obzira na to gdje su poinili neki zloin. Ali s obzirom na to da taj sud
nema prvenstvo u odnosu na nacionalne kaznene sudove drava, nego je njegova
nadlenost njima komplementarna (preambula i lanak 1), Rimski statut u tome
pogledu predvia neke vane iznimke.228
Prema lanku 26, Sud nije nadlean suditi osobama koje su u vrijeme poinjenja
kaznenoga djela bile mlae od 18 godina.
Sva su navedena ogranienja koja su predviena Rimskim statutom tolika da e
zasigurno iznevjeriti oekivanja svjetske javnosti da najtei meunarodni zloini ne
bi smjeli ostati nekanjeni, ma tko i ma gdje ih poini. Stoga u predvidljivoj budunosti ni to tijelo nee postati istinskim meunarodnim kaznenim sudom.
h
Postupak pred Sudom mogu, dakle, pokrenuti Vijee sigurnosti UN-a, svaka
drava stranka ili tuitelj proprio motu.
(i) Vijee sigurnosti, djelujui temeljem glave VII. Povelje UN-a, moe uputi
Tuitelju neku situaciju kada smatra da je poinjen neki zloin iz nadlenosti
227
Upravo je to bilo povodom da Sjedinjene Amerike Drave odbace postojanje i djelatnost toga
Suda te da nekim dravama strankama Rimskoga statuta nameu sklapanje dvostranih ugovora
temeljem kojih bi se ta nadlenost Suda u potpunosti iskljuila samo u odnosu na njihove graane.
228
Sud e odluiti da nema mjesta pokretanju i voenju postupka, tj. da je sluaj u pitanju nedopustiv (inadmissible, irrecevable), ako je taj sluaj ve pod istragom ili kaznenim progonom
u dravi ija su tijela za njega nadlena ili su nadlena tijela te drave odluila da nema mjesta
progonu (lanak 17(1)). Ipak, ti formalni uvjeti za nepokretanje postupka nisu dovoljni. Glede
svih zloina koji pripadaju u njegovu nadlenost, prema Rimskom statutu sam Sud utvruje je li
drava u pitanju ne eli ili nije u stanju propisno povesti istragu ili progon osoba. Ako tako to
utvrdi, Sud e takav sluaj proglasiti u odnosu na sebe dopustivim i preuzet e nadlenost za
voenje postupka.
541
toga suda (lanak 13(b)). Tada ne postoje nikakva ogranienja ratione loci i
ratione personae koja mogu vrijediti u drugim situacijama.
Takve mogue odluke mogu biti nadomjestak za prijanje rezolucije kojima je

Vijee sigurnosti ustanovilo ad hoc kaznene tribunale za bivu Jugoslaviju i za Ruandu. Naravno, za neku takvu pozitivnu odluku potrebna je veina od devet glasova u
Vijeu sigurnosti, s time da ni jedna stalna lanica ne uloi veto. Svaka od njih moe,
dakle, sprijeiti takvu odluku.
I obratno, kada se pred Sudom pokrene postupak tubom neke drave stranke
Statuta ili inicijativom njegova tuitelja, Vijee je sigurnosti ovlateno, putem rezolucije temeljem glave VII. Povelje, da zatrai prekid istrage ili kaznenoga progona
na rok od 12 mjeseci. Ti se zahtjevi mogu obnavljati (lanak 16), to znai praktino
u nedogled.229
(ii) Svaka drava stranka Statuta moe pred Tuitelja iznijeti situaciju ako
smatra da je poinjen neki zloin iz nadlenosti Suda, bilo da su osumnjienici
njezini dravljani bilo da su dravljani neke druge drave stranke. Kako smo
naveli, Sud nije nadlean ako se zloin zbio na podruju neke tree drave. Ali
ako se zloin zbio na podruju bilo koje drave stranke, Sud je nadlean bez
obzira na dravljanstvo osumnjienika. Podrazumijeva se da se ta nadlenost
u tim sluajevima protee i na pripadnike meunarodnih snaga koje Vijee
sigurnosti alje u neku dravu ili odobri njihove operacije.
(iii) Osim to postupa po zahtjevima Vijea sigurnosti i drava stranaka,
tuitelj po slubenoj dunosti sam prikuplja obavijesti o poinjenim zloinima iz nadlenosti Suda. On mora prosuditi njihovu utemeljenost putem daljnjih obavijesti koje prikuplja od drava, tijela UN-a, meuvladinih i nevladinih
organizacija te drugih pouzdanih izvora koje smatra prikladnima. Ali nakon
obavljenoga posla tuitelj nema pravo sam podignuti optunicu, nego treba od
Predraspravnoga vijea zatraiti ovlatenje za istinsku istragu ili moe ocijeniti
da nema osnove za pokretanje istrage.
Prije istinskoga postupka pred prvostupanjskim vijeem predraspravno vijee
odrava kontradiktornu raspravu o potvrdi optunice i o dokazima koje mu tuitelj
predoi. U toj raspravi, osim tuitelja, ravnopravno sudjeluje osumnjienik sa svojim
braniteljem. Tek na koncu te rasprave Vijee moe potvrditi sve ili neke podignute
optube i predati optuenu osobu prvostupanjskom vijeu na daljnji postupak. Ono
moe ne potvrditi te optube, ili moe odgoditi raspravu kako bi tuitelj prikupio
nove dokaze ili izmijenio optunicu (lanak 61(7)). Ako tuitelj poslije zatrai proi229
Time je teko narueno naelo suverene jednakosti svih drava, potvreno u lanku 2(1). Povelje UN-a. Djelovanje toga meunarodnoga kaznenog sudbenog tijela podinjeno je odlukama
toga politikoga organa u kojemu slobodno odluuju, ili sprjeavaju odluke, ak i drave koje u
odnosu na same sebe odbacuju sve pravne obveze iz Rimskoga statuta, pa odbacuju i postojanje
samoga Suda.

renje toaka optunice ili njihovu zamjenu teima, o njima se vodi nova rasprava
(lanak 61).230
Rasprava pred prvostupanjskim vijeem po pravilu je javna i mora se voditi u
prisutnosti optuenika. Ne predvia se suenje i izricanje kazne u odsutnosti optuenika. Privilegira se osobno svjedoenje rtava zloina i drugih svjedoka. Svjedoci,
i optube i obrane, podvrgavaju se unakrsnom ispitivanju suprotne strane. Suci
slobodno ocjenjuju dokaze iznesene u tijeku postupka, ali ta sloboda ne znai arbitrarnost. Naime, oni su duni detaljno obrazloiti presudu koju donesu. U lanku
74(2). Statuta predvia se da Sud smije utemeljiti svoju odluku samo na dokazima
izvedenim i raspravljenim pred njim na suenju. Na temelju tih dokaza suci moraju
ustanoviti krivnju optuenika izvan razborite sumnje (lanak 66(3)).
I tuitelj i osuenik imaju pravo albe na osuujuu presudu ili presudu o kazni
koju razmatra Prizivno vijee Suda. Ono u tome postupku ima sve ovlasti Prvostupanjskog vijea. Ono moe ukinuti ili preinaiti odluku ili odluku o kazni ili naloiti
novo suenje pred drugim raspravnim vijeem. Ako utvrdi da je izreena kazna
nerazmjerna sa zloinom, ono moe tu presudu odmah izmijeniti.
Sud moe izrei osobi koju je osudio za zloin iz njegove nadlenosti (a) kaznu
zatvora na odreeno vrijeme, ali najvie trideset godina ili (b) kaznu doivotnoga
zatvora kada je ona opravdana iznimnom teinom zloina i osobnim okolnostima
osuenika. Uz zatvorsku kaznu, Sud moe jo izrei: (c) novanu kaznu sukladno
kriterijima koji su propisani u Pravilima o postupku i dokazima te (d) oduzimanje
imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, koje ne smije nakoditi pravima
treih osoba steenih bona fide.
h
I prema Rimskom statutu odgovornost vojnoga zapovjednika i politiki nadreenoga za poinjene zloine znatno je ira od odgovornosti izvritelj zloina koji
postupaju po nezakonitoj zapovijedi. Vojni zapovjednik moe iskljuiti svoju odgovornost u sluaju tzv. dvostruke linije zapovijedanja (kada je zloin zapovjedio
netko drugi izvan njegove kontrole), ako on taj predmet proslijedi viim vlastima
radi provoenja istrage i kaznenoga progona, i to im za njega sazna.
Poinitelj zloina moe biti osloboen odgovornosti ako je imao pravnu obvezu
pokoravati se zapovijedima Vlade ili nadreenoga, nije znao da je zapovijed nezakonita, a zapovijed nije bila oito nezakonita (lanak 33). Ali se u tome propisu
230
Nasuprot tomu, pred ad hoc tribunalima za bivu Jugoslaviju i za Ruandu tuitelj ima goleme
samostalne ovlasti glede pokretanja i voenja istrage koja prethodi suenju, i to izvan bilo kakve
sudske kontrole. On izdaje uhidbene naloge na temelju informacija o poinjenim zloinima i
potom prikuplja dokaze kako bi utvrdio neiju osobnu odgovornost. Pri tome on moe prisiliti
odnosne drave na suradnju. Istina je da sudac pojedinac Prvostupanjskoga vijea potom potvruje njegovu optunicu i izdaje uhidbeni nalog u ime Tribunala. Ali se to najee svodi na
formalnost jer u tome postupku nemaju pravo sudjelovati ni osumnjienik, a ni zainteresirana
drava.
543
izriito navodi da su zapovijedi da se poine genocid ili zloini protiv ovjenosti

oito nezakonite zapovijedi. Pitanje je li zapovijed bila oito nezakonita moe se,
dakle, postaviti samo glede ratnih zloina iz lanka 8. Rimskoga statuta.
Najvanije je to je Rimski statut prvi put u praksi meunarodnih kaznenih

sudita propisao skup opih naela prava iz meunarodnoga kaznenog prava
od kojih Sud ne smije odstupiti. U kontinentalnom pravu europskih i drugih
drava sva ta naela ine tzv. opi dio kaznenih zakona.
Tako se u 3. dijelu Rimskoga statuta, meu drugim opim naelima kaznenoga
prava, predviaju i definiraju ona: nullum crimen sine lege (lanak 22), nulla poena
sine lege (lanak 23) i naelo neretroaktivnosti u primjeni kaznenih djela uz naelo
lex mitius (lanak 24).
Poinitelj je kazneno odgovoran samo ako je ostvario posebno obiljeje kaznenoga djela u nadlenosti Suda, uz svoju namjeru (intent, intention) i saznanje
(knowledge, connaissance). Podrazumijeva se da je poinitelj morao imati i namjeru i
saznanje u vrijeme poinjenja kaznenoga djela. Krivnja poinitelja mogla bi se iskljuiti zbog stvarne ili pravne zablude, koje se u Statutu definiraju veoma restriktivno.
Rimski Statut veoma detaljno propisuje oblike poinjenja kaznenoga djela bilo
od poinitelja pojedinca, od supoinitelj, ili posrednoga poinitelja putem druge
osobe te oblike sudjelovanja u njemu (sudionitvo), i to poticanje, pomaganje, sudionitvo u grupnom zloinu, poticanje na genocid kao posebno djelo, te pokuaj i
odustajanje od kaznenoga djela.
Predviene su etiri osnove za iskljuenje kaznene odgovornosti: (a) duevna
bolest ili smetnja; (b) stanje privremene duevne poremeenosti zbog opijenosti;
(c) samoobrana (nuna obrana) te (d) u jedinstvenoj odredbi prisila i krajnja nuda.
Opseno IX. poglavlje Rimskoga statuta u lancima 86 102. propisuje razliite
oblike meunarodne suradnje i sudske pomoi. U njemu se preciziraju dunosti
drava stranaka Rimskoga statuta da postupaju prema nalozima Suda za uhienje
ili privoenje osoba te na zahtjev Suda identifikacija osoba i utvrivanje njihova
boravita, prikupljanje dokaza, ispitivanje svjedoka, ovjeravanje dokumenata i dr.
Drava u pitanju moe od Suda zatraiti odgodu izvrenja uhidbenoga naloga.
lanak 68. (i Pravila 85 93) predvia detaljne propise o zatiti rtava zloina i
svjedoka tijekom itavoga postupka pred Sudom. Ali te opravdane mjere ne smiju
koditi punom potovanju prav obrane. Predvia se mogunost rasprave uz iskljuenje javnosti i ouvanja anonimnosti svjedok. Ali pri unakrsnom ispitivanju
optuenik ima pravo znati njihov identitet.
h
Zakljuak. Rimski statut tako svojim detaljnim i preciznim propisima onemoguuje neka zastranjenja koja su se dogaala u praksi ad hoc meunarodnih kaznenih
tribunala.

Tuitelj je podvrgnut kontroli sudbene vlasti i sprjeava se da on za sebe uzurpira
vlast da izravno nastupa kao organ itave meunarodne zajednice. Njegova je funkcija u postupku u znatnoj mjeri izjednaena s onom branitelja. Time se omoguuje
potivanje presumpcije nedunosti optuenika do konane presude.
S obzirom na to da je pravo koje primjenjuje Sud, a napose zloini u njegovoj
nadlenosti, iscrpno kodificirano pisanim propisima, ni suci vie nee sebe moi
smatrati organima meunarodne zajednice u vrenju zakonodavne djelatnosti.
U tome pravu vie nema praznina kojima bi oni mogli pravdati stvaranje tzv. judge
made law. Umjesto sudaca, zakonodavnu djelatnost obavlja Skuptina drava stranaka Statuta u kojoj bi trebalo vladati naelo njihove suverene jednakosti.
S tim optimizmom valja ekati na prve presude Meunarodnoga kaznenog suda
i treba se nadati njegovoj bogatoj praksi.
IV. DIO
OBJEKTI U MEUNARODNOM
PRAVU
A. DRAVNO PODRUJE
61. PROSTOR DRAVNOGA PODRUJA.
TERITORIJALNA SUVERENOST DRAVE
Bibliografija
J. H. W. VERZIJL: International Law in Historical Perspective, Vol. III, Leyden, 1979, pp. 297
ff.; Malcolm N. SHAW: Territory in International Law, Netherlands Yearbook of International
Law, 1982, pp. 61 ff; Julio A. BARBERIS: El territorio del Estado, Cursos Euromediterraneos
Bancaja de Derecho Internacional, 2000, Valencia, Volumen IV, pp. 223-323; Nguyen QUOC
DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain Pellet, 8e dition,
Paris, 2009, pp. 527-536.
Ve smo naglasili da je dravni teritorij, tj. dravno podruje, bitan kriterij

za procjenu nastanka neke drave i bitan element njezina postojanja. Ne moe
biti drave bez teritorija i bez stanovnitva podvrgnutih organiziranoj politikoj
vlasti koja tu dravu ini suverenom (supra, 30, pod 2). Inae, dravni teritorij
ne mora biti velik. On po opsegu moe biti vrlo malen, kao to je to sluaj s
Dravom Vatikanskoga Grada, Kneevinom Monako, Republikom San Marino,
Kneevinom Lihtentajn ili otonom dravom Nauru u jugozapadnom Pacifiku.
h
Dravno podruje obuhvaa kopnene prostore koji se nalaze u dravnim
granicama, ukljuujui rijeke i jezera te otoke. Podruje obalne drave obuhvaa
i njezine unutranje morske vode, arhipelake vode tzv. oceanskih arhipelakih
drava te njezino teritorijalno more.
Dravno podruje nije dvodimenzionalni prostor i ne obuhvaa samo povrinu kopna i mora. Ono obuhvaa i podzemlje, ukljuujui podzemlje mor-
546 Objekti u meunarodnom pravu

skoga dna i zrani prostor iznad cjelokupnoga kopnenog i morskoga podruja
drave.
Ipak se svi ti dijelovi dravnoga podruja ne mogu oznaiti dravnim teritorijem. Zrani prostor prije je prostor negoli teritorij u doslovnom smislu te rijei.
Uz to, morski i zrani prostori su akcesoriji kopna. Oni ne mogu biti za sebe predmetom stjecanja i otuenja, ako se ne stekne i ne otui odgovarajui prostor kopna.
Suverenost drave ne oituje se sasvim jednako na njezinu kopnenom, morskom i u zranom prostoru. Ovdje e se raspravljati o oitovanju te suverenosti
ponajprije na kopnenom podruju drave. O vlasti drave u njezinu morskom
i zranom prostoru raspravljat e se u sljedeim odjeljcima.
Geografski poloaj drava veoma je raznolik. Sve se drave najprije mogu
grubo podijeliti na one obalne i neobalne (bez morske obale). Ali i neobalne
drave imaju pravo pristupa moru preko luka susjednih drava. Njihovi su brodovi na otvorenom moru, ali i u stranim lukama, izjednaeni sa svim drugim
brodovima.
Neke obalne drave sastoje se iskljuivo od otoja i arhipelaga. To su, meu
ostalima, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Japan, Novi Zeland i brojne druge, uz
tzv. oceanske arhipelake drave, od kojih su najznaajnije Indonezija i Filipini.
Neke obalne drave imaju otone arhipelage u produetku svoga kopnenoga
teritorija poput Hrvatske ili Grke ili veoma udaljena otoja poput Havaja (jedne od saveznih drava Sjedinjenih Amerikih Drava) ili otoja Galapagos na
Pacifiku, koje pripada Ekvadoru.
Neke su neobalne drave potpuno okruene podrujem samo jedne susjedne
drave i ine enklavu u njezinu podruju. To su Drava Vatikanskoga Grada,
San Marino i Lesoto.
Ali ni samo kopneno podruje svake od drava ne ini cjelinu. Savezna drava Aljaska odvojena je od ostatka Sjedinjenih Amerikih Drava podrujem
Kanade. Kalinjingradska oblast odvojena je od ostatka Ruske Federacije podrujem Latvije, Litve i Bjelorusije. I juni dio Hrvatske odvojen je od njezina
ostatka Neumom, koji ini izlaz Bosne i Hercegovine na more. Neko je i Istoni
Pakistan bio odvojen od Zapadnoga Pakistana prostorom Indijske unije, sve dok
u 1971. nije proglasio neovisnost pod imenom Banglade.
Neko su bili brojniji primjeri drava koje su imale malene dijelove svoga
podruja potpuno okruene podrujem susjedne drave (enklave).
U svim gornjim sluajevima odnosne drave moraju urediti pitanja prolaska
i ostala pitanja susjedstva.1
1
Vidi Juraj ANDRASSY: Les relations internationales de voisinage, RCADI 1951, pp. 77181; Iftene POP: Voisinage et bon voisinage en droit international, Paris, 1980, 383 pages.
61. PROSTOR DRAVNOGA PODRUJA. TERITORIJALNA SUVERENOST...
547
Neki pisci koji su skloni fikcijama u pravu smatraju dijelovima dravnoga podruja i neke objekte koji se nalaze izvan njezinih granica. Time se dolazi do fikcije
da podruje drave ine i zgrade njezinih diplomatskih misija u inozemstvu, ali
i njezini brodovi i zrakoplovi kada se nalaze u plovidbi ili preletu nad otvorenim
morem. Ispravnije je smatrati da ti objekti potpadaju pod vlast drave u pitanju, a
ne da ine njezino dravno podruje.
Osim prostora otvorenoga mora i Meunarodne zone morskoga dna i podzemlja, gotovo svi ostali prostori na naemu planetu podijeljeni su na podruja
suverenih drava. Uz to, u svojim prostorima vanjskoga morskog pojasa te epikontinentalnoga i gospodarskog pojasa obalna drava ima neka prava nadzora,
suverena prava i jurisdikciju, ali ne uiva potpunu suverenost. Za razliku od
unutranjih voda i teritorijalnog mora, to nisu dijelovi podruja odnosnih obalnih drava.
U prolosti je bilo iznimaka kada su na nekome podruju vlast vrile dvije
drave (koimperij ili kondominij).
Od znaajnijih takvih primjera mogu se navesti kondominij Egipta i Britanije nad
Sudanom (1898 1955) ili kondominij Britanije i Francuske nad Novim Hebridima
(1914 1980), koji su danas neovisna drava pod imenom Vanuatu. Od sluajeva
koji su se do danas odrali tu pripadaju otoci na Pacifiku Canton i Edenbury, vani
za zrani promet, nad kojima od 1939. zajedniku kontrolu vre Britanija i Sjedinjene Amerike Drave.
h
Dravno je podruje prostor na kojemu drava vri svoju vrhovnu vlast i
do ijih granica ta vlast dopire. Ono je objekt meunarodnoga prava jer svaka drava prema tome pravu uiva tzv. teritorijalnu suverenost (teritorijalno
vrhovnitvo). Pod teritorijalnom suverenou drave moe se smatrati skup
nadlenosti koje ona uz pomo svojih organa vri na svome dravnom podruju.
U arbitranoj presudi iz 1928. u parnici Otok Palmas (Nizozemska/Sjedinjene
Amerike Drave) arbitar Max Huber istaknuo je: Suverenost u odnosima izmeu
drava znai neovisnost. Neovisnost u odnosu na neki dio globusa jest pravo vrenja
na tome prostoru funkcija drave uz iskljuenje bilo koje druge drave. Razvitak
unutarnje organizacije drava u nekoliko posljednjih stoljea, i kao posljedica toga,
razvitak meunarodnoga prava, ustanovili su to naelo iskljuive nadlenosti drave
u odnosu na njezino vlastito podruje, na nain da je ono postalo polazite za rjeavanje veine pitanja koja se tiu meunarodnih odnosa... (RIAA, vol. II, p. 838).
Uz znatne rezerve i uz brojne izuzetke moe se, dakle, zakljuiti da svaka

drava uiva na svome dravnom podruju punou (sveobuhvatnost) i iskljuivost svoje vlasti. Ali su punoa i iskljuivost te vlasti ograniene nekim pravilima
opega meunarodnoga prava. Temeljno je pravilo da tu vlast ni jedna drava

ne smije na svojemu podruju vriti na tetu punoe i iskljuivosti vlasti koju
bilo koja druga drava uiva na svome dravnom podruju.
Uz to, drave se i putem ugovora mogu odrei uivanja nekih od njihovih
prava glede njihova dravnoga podruja ili ih ograniiti.
Arbitrani tribunal u presudi iz 1957. u parnici Jezero Lanoux (Francuska/panjolska) istaknuo je: Teritorijalna suverenost oituje se kao pretpostavka. Ona mora
uzmaknuti pred svim meunarodnim obvezama bilo koji im je izvor, ali ona uzmie
samo pred njima (RIAA, Vol. XII, p. 301).
Meunarodni sud u presudi iz 1949. o Krfskom tjesnacu (Britanija/Albanija)
upozorio je na: ... obvezu svih drava da svjesno ne dopuste koritenje njihova
teritorija za ine suprotne pravima drugih drava (p. 22). U toj presudi istaknuto je
da: ... Izmeu neovisnih drava, potivanje teritorijalne suverenosti jest jedna od
bitnih osnova meunarodnih odnosa... (p. 35).
Premda se one isprepleu, pokuat emo napose izloiti znaajke punoe te

potom znaajke iskljuivosti dravne vlasti.
h
Najprije o punoi vlasti koju drava uiva u okviru svoje teritorijalne suverenosti. Na svome podruju drava vri sve funkcije dravne vlasti. Na njemu
se primjenjuje njezin ustavni poredak sa svim njegovim naknadnim izmjenama.
Za to podruje drava donosi zakone i druge propise, organizira svoju upravu,
sudbenu i lokalnu vlast.
Glede vrenja funkcija dravne vlasti dravni teritorij ima ulogu pretpostavke.
Osim ako se ne dokae suprotno, pretpostavlja se da je pravno valjan svaki dravni
akt namijenjen tomu da djeluje na podruju te drave.
I premda je ta dravna vlast diskrecijska, ona nije arbitrarna i ne smije se zloupotrebljavati. Drava, dakle, smije slobodno donositi svoje zakone, ali time ne
smije koditi meunarodnoj zajednici, a naroito ne pravima susjednih drava.
Sve vee potrebe za djelotvornom zatitom okolia na naem planetu, ukljuujui
zrak, vodu, tlo, floru i faunu, sve vie prerastaju u sasvim odreene dunosti svih
drava prema opemu meunarodnom pravu. Krenje neke obveze ustanovljene
po meunarodnom pravu glede zatite okolia, povlai meunarodnu odgovornost
drave; ta odgovornost ima za posljedicu dunost povrata u prijanje stanje ili plaanja odtete. (lanak 1(1). rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1997. o
odgovornosti u meunarodnom pravu u sluaju tete nanesene okoliu.) Te dunosti
u znatnoj mjeri suavaju punou teritorijalne suverenosti svih drava svijeta.
Dunost potovanja nekih temeljnih ljudskih prava koja su prerasla u imperativne norme opega meunarodnog prava (jus cogens) takoer suava punou te vlasti.
Ta dunost ne obuhvaa samo potovanje prava stranaca i osoba bez dravljanstva
549
nego i prava vlastitih graana. Brojne su drave uz to preuzele dalekosene ugovorne obveze, osobito glede postupka ispitivanja i presuivanja o tubama osoba na
njihovu podruju u sluaju krenja ljudskih prava.
Temeljem ugovor u najveoj su mjeri punou svoje teritorijalne suverenosti
suzile drave lanice Europske unije. One su na zajednika tijela Unije prenijele
znatne ovlasti koje tradicionalno pripadaju u iskljuivu nadlenost svake suverene
drave. U najnovije doba te se ovlasti odnose i na monetarnu suverenost, propise o
useljavanju stranaca i dr.
Slino je s dravama lanicama Sjeveroatlantskog saveza glede njihove obrane.
Drava ima pod svojom sudbenou (jurisdikcijom) sve fizike i pravne

osobe koje se nalaze i djeluju na njezinu podruju. To se odnosi na njezine
dravljane, na osobe bez dravljanstva i, uz neke iznimke, na strance. Dakle,
sve osobe i stvari koje se nalaze ili koje uu na podruje neke drave, ipso facto
se podvrgavaju njezinoj suverenosti. Na podruju neke drave ni jedna druga
drava ne moe obnaati svoju vlast. O tome emo raspravljati u produetku.
Ali ope meunarodno pravo ograniuje dravu u vrenju njezine iskljuive
vlasti na njezinu podruju glede osoba koje po tome pravu uivaju privilegije i
imunitete, poput stranih dravnih glavara i diplomatskih agenata. Neka slina
ogranienja ili izuzeci mogu se predvidjeti i ugovorom.
Uz teritorijalnu, drava vri i tzv. personalnu suverenost (vrhovnitvo), ali
samo nad svojim dravljanima kada se nalaze u drugoj dravi. Tu svoju personalnu suverenost nad svojim graanima ona smije vriti bez tete po teritorijalnu
suverenost bilo koje druge drave. Personalna suverenost tu, dakle, uzmie pred
teritorijalnom.
h
Naelo iskljuivosti. Na svojemu podruju drava vri vlast uz iskljuenje
vlasti svake druge drave. Kako smo upravo naveli, ni jedna druga drava ne
smije na dravnom podruju koje nije njezino vriti ine prisile prema osobama
ili stvarima (npr. uhienja, provoenje istrage, izvrenje sudskih presuda, mjere
izvrenja presuda i sl.), pa ak kada su u pitanju njezini vlastiti dravljani. To je
i posljedica naela suverene jednakosti svih drava.
U presudi Lotus iz 1927. Stalni sud meunarodne pravde naelno je istaknuo: ...
prvo je i osnovno ogranienje koje meunarodno pravo namee dravi, da osim
ako postoji pravilo koje doputa suprotno ona ne smije, ni u kojemu obliku, vriti
vlast na podruju druge drave. U tome smislu sudbenost je svakako teritorijalna;
drava ju ne moe vriti izvan svoga podruja, osim na temelju nekoga pravila koje
to doputa, a koje je izvedeno iz meunarodnoga obiaja ili iz neke konvencije.
(Series A, No. 10, p. 18).

Naelo iskljuive teritorijalne suverenosti daje pravo svakoj dravi da se suprotstavi djelatnostima drugih drava na njezinu podruju.
U navedenoj presudi iz 1949. o Krfskom tjesnacu Meunarodni je sud osudio
kao nedoputenu intervenciju nasilnu akciju ienja minskoga polja i prikupljanja
dokaza protiv Albanije, koju su britanski brodovi poduzeli u njezinu teritorijalnome
moru. To se dogodilo nakon to su britanski ratni brodovi tamo naili na mine i
pretrpjeli ljudske i materijalne gubitke (p. 35).
U presudi iz 1980. o Diplomatskom i konzularnom osoblju Sjedinjenih Amerikih Drava u Teheranu, nakon to je izrazio razumijevanje za frustraciju te
zemlje zbog sudbine svojih graana i unato dvjema rezolucijama Vijea sigurnosti
te rjeenju samoga Suda o privremenim mjerama, koje je sve iranska vlast ignorirala,
... Sud ne moe propustiti a da ne izrazi svoju zabrinutost zbog amerikoga upada
u Iran... (p. 43) (koji je tamo doivio neuspjeh).
Ali temeljem ugovora o vojnom savezu (npr. Sjevernoatlantskom paktu),

neka drava moe iz svoje sudbenosti iskljuiti pripadnike stranih oruanih
snaga koje su stacionirane na njezinu podruju uz njezino odobrenje. I oruane
snage Ujedinjenih nacija za odranje mira upuuju se i stacioniraju temeljem
dvostranoga ugovora drave domaina i svjetske organizacije. Kaznenu sudbenost nad njihovim pripadnicima u naelu vri drava koja je tamo uputila svoj
kontingent.
Napokon, od naela iskljuivosti teritorijalne suverenosti drave moe se
odstupiti i nekom rezolucijom Vijea sigurnosti UN-a, ako je usvojena temeljem
Glave VII. Povelje.
Statut Meunarodnoga kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju, koji je Vijee
sigurnosti usvojilo na temelju Glave VII. Povelje, predvia u lanku 29(2). sljedee: Drave e bez nepotrebnog odgaanja udovoljiti svakom zahtjevu za pomo
ili nalogu izdanom od sudbenoga vijea, ukljuujui, ali ne ograniujui se na: (a)
identifikaciju i utvrivanje boravita osoba; (b) uzimanje svjedoenja i pronalaenje
dokaza; (c) pribavljanje dokumenata; (d) uhienje ili zatoenje osoba; (e) premjetaj
osuenika ili izruenje Meunarodnom tribunalu.
U ovome izlaganju nastojali smo prikazati neka naela najopenitije naravi glede teritorijalne suverenosti drava. Detaljniji propisi o tome izlau se u
drugim odgovarajuim odjeljcima ove knjige. Ali izlaganje svih takvih propisa
prelazi obujam ovoga udbenika.
Meudravne slunosti.2 Pod tim pojmom mogu se podrazumijevati posebna
ogranienja teritorijalne suverenosti neke drave nametnuta ugovorima. Slunosti
2
Vidi Milan BARTO: Meunarodne slubenosti, JRMP 1954, br. l, str. 4-24; J. ANDRASSY
B. BAKOTI B. VUKAS: Meunarodno pravo, I. dio, Zagreb, 1995, str. 277-280.
551
su po pravilu uvijek vezane za odreeni dio podruja neke drave, a ne za itavo

dravno podruje. Nema slunosti koje nisu vezane za teritorij (in rem) i nema ih
koje nisu u korist drugih drava. One mogu biti u korist neke odreene drave (druge stranke dvostranoga ugovora), ili skupine drugih drava, ili u korist svih drava.
Stoga se i nazivaju meudravnim slunostima.
Slunosti se najee sastoje u neinjenju ili trpljenju neega na dijelu vlastitoga
podruja. Moe se npr. raditi o dunosti trpljenja prolaska trupa susjedne ili druge
drave, o dunosti neutvrivanja ili demilitarizacije nekoga graninog mjesta, o
davanju susjednoj dravi prava da izgradi eljezniku prugu ili cestu preko dijela
njezina podruja, ili da se koristi dijelom njezine obale, morske luke ili nekom rijekom u odreene svrhe.
Neki pisci smatraju da, za razliku od unutarnjega, meunarodno pravo doputa
i slunosti na neko injenje, poput opskrbe vodom ili elektrinom energijom susjednoga podruja druge drave.
Ali meunarodna arbitrana i sudska praksa do sada nisu prihvatile argumente
nekih od parninih stranaka o postojanju slunosti u meunarodnomu pravu.
U parnici o Obalnom ribolovu na Sjevernom Atlantiku iz 1910. Stalni arbitrani
sud odbacio je tvrdnju Sjedinjenih Amerikih Drava da neka ribolovna prava koja
im je Britanija podijelila u kanadskim vodama u 1818. ine slunost (RIAA, vol.
XI, p. 167).
U parnici Wimbledon iz 1923. tvrdilo se da pravo prolaska Kielskim kanalom (v.
infra, 78, pod 4) ini meudravnu slunost. Svi suci Stalnoga suda meunarodne
pravde, osim njemakoga suca Schckinga, to nisu prihvatili (Series A, No. l, p. 43).
U presudi iz 1960. o Pravu prolaska kroz indijsko podruje Meunarodni sud je
priznao postojanje lokalnoga obiajnog pravila o prolasku portugalskih civila, civilnih dunosnika i dobara izmeu negdanjega portugalskog obalnoga posjeda Damao
i dviju portugalskih enklava unutar indijskoga teritorija. Ali je Sud odbio priznati da
to isto pravo postoji glede portugalskih oruanih snaga, naoruanih redarstvenika,
oruja i strjeljiva. To djelomino pravo prolaska Sud nije okvalificirao slunou
u korist Portugala, a sudac Moreno Quintana u svome odvojenom miljenju to je
izriito odbio (p. 90).
Veina se modernih pisaca slae u tome da je institut meudravnih slunosti,
koji vue korijene iz rimskoga privatnog prava, u meunarodnom pravu nepotreban.
Ono to neki nazivaju slunostima nije drugo nego ugovorne obveze vezane za dio
podruja jedne od stranaka. Novim zajednikim sporazumom te stranke mogu te
obveze u svakom kasnijem trenutku mijenjati ili dokidati. Isto tako nije dokazano
da sve te slunosti prelaze putem sukcesije na dravu sljednicu, ako dio podruja
optereen slunou postane njezinim teritorijem (npr. pravo prolaska trupa). Takve ugovorne obveze prelaze na novu dravu sljednicu samo ako su prerasle u novi
objektivni reim, poput npr. dunosti dranja Aalandskih otoka demilitariziranima
(v. supra, 20, pod c).

Uz gornje, neki ugledni pisci opravdano upozoravaju da se izraz slunosti u
praksi upotrebljava za meusobno razliite pojave i da time gubi pravniku specifinost3 pa time stvara i nepotrebnu konfuziju pojmova. Ne moe ga se ni definirati
prema kriterijima iz privatnoga prava koje je pretjerano vezano za pojam vlasnitva,
a ni primijeniti na jednostavna stanja podjele vrenja nadlenosti izmeu drava.4
3
4
Cf., Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome III, p. 46.
Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain
Pellet, 8e dition, Paris, 2009, pp. 540-541.
553
62. DRAVNE GRANICE

Bibliografija
Charles De VISSCHER: Problmes de confins en droit international public, Paris, 1969, 200
pages; Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome III, Paris, 1977, pp. 231-272;
Socit franaise pour le droit international, Colloque de Poitiers: La frontire, Paris, 1980,
304 pages; Vladimir IBLER: Dravna granica na moru izmeu Republike Hrvatske i Republike
Slovenije, ZPFZ 1994, br. 5-6, str. 469-478; V. . DEGAN: The OAU Charter and Settlement of
Territorial Disputes, JRMP 1970, br. 2-3, str. 284-291; Neka pravna pitanja utvrivanja granica
sa Slovenijom, ZPFR 1995, str. 1-13; Vladimir IBLER: Meunarodno pravo mora i Hrvatska,
Zagreb, 2001, str. 132-216.
1. O meudravnim granicama. Kao to ni podruje (teritorij) drave ne

ini samo povrinu njezina kopnenog i morskoga prostora, nego zahvaa njihovo podzemlje i zrani prostor, tako ni dravna granica nije jednodimenzionalna
crta. S obzirom na to da se sputa u dubinu te razgraniuje zrani prostor
izmeu drava, ona ima i drugu dimenziju. Ipak se u brojnim meunarodnim
instrumentima i u znanstvenim raspravama gotovo redovito spominje granina
crta, s time da se druga dimenzija te plohe podrazumijeva.
Arbitrani tribunal u presudi o Morskoj granici (Gvineja Bisao/Senegal) iz 1989.
naveo je: Meunarodna granica jest crta ustanovljena povezivanjem najizboenijih
toaka oblasti prostorne vanosti normi pravnoga poretka neke drave.5
Granica neke drave ini crtu koja ju na kopnu dijeli od podruja njoj
susjednih drava.6 Na moru je to vanjska granica teritorijalnoga mora odnosne
drave. Ta crta moe razgraniiti prostore teritorijalnoga mora izmeu dviju
susjednih obalnih drava, ili je to krajnja granica dravnoga podruja na koju se
mogu nadovezati vanjski morski pojas i gospodarski pojas ako ih je obalna drava proglasila. U tome sluaju na njih se nadovezuje prostor otvorenoga mora.
Crta razgranienja tih pojaseva i epikontinentalnoga pojasa izmeu susjednih
obalnih drava ili crta koja te pojaseve dijeli od otvorenoga mora ili Meunarodne
zone morskoga dna i podzemlja, nije dravna granica. To stoga to obalna drava
u tim prostorima ne uiva potpunu suverenost i oni nisu dijelovi njezina dravnog
podruja. Vidi pojedinosti, infra, 7173.
Dravne granice esto se dijele na prirodne i na umjetne. Prirodna se

granica upire na neki prirodni oblik tla, poput rijeke ili planinskoga masiva. Ali
5
6
Cf., Revue gnrale de droit international public, 1990, p. 253.
U tome je iznimka Australija. S obzirom da zaprema itav kontinent, ona nema kopnenih
granica s drugim dravama. Jednako je i s otonim dravama, osim ako je neki otok podijeljen
na podruja dviju ili vie drava (poput npr. otoka Haiti i Borneo).

usvajanje neke prirodne granice najee u praksi dovodi do problema. Ako ona
nije obiljeena na terenu, takva prirodna granica moe biti uzrokom ozbiljnih
buduih sporova. Brojni meudravni sporovi te vrste bili su rijeeni mnogo
godina nakon usvajanja takve granice nekom meunarodnom sudskom ili arbitranom presudom. Tek su tim presudama te crte bile konano utvrene.
Najprije o tzv. graninim rijekama. Ako neka neplovna rijeka dijeli podruja
dviju drava, njihova granica po pravilu slijedi crtu sredine izmeu obala te rijeke. Ako takva rijeka ima vie rukavaca (kanala), najee se usvaja crta sredine
glavnoga rukavca.
Kod plovnih rijeka za graninu crtu moe se usvojiti thalweg. To je crta koja
neprekinuto spaja najdublje toke u koritu te rijeke, odnosno u koritu njezina
glavnog plovnoga rukavca. Thalweg omoguuje objema pribrenim dravama
plovidbu na rijeci. Kod niskoga vodostaja, kada se na rijeci pojavljuju brojne ade
(rijeni otoci), thalweg ima tu prednost to se uvijek pouzdano zna koji od tih
privremenih otoia pripada kojoj od susjednih drava.7
U 1972. izbio je incident koji je prerastao u ozbiljan oruani sukob izmeu bivega Sovjetskog Saveza i Kine na graninoj rijeci Usuri na azijskom Dalekom istoku,
i to upravo stoga to su obje drave htjele zauzeti te ade.
Ako granina rijeka mijenja svoj tok postupno, s time to se jedna od njezinih
obala djelomino potapa, a njoj se suprotna obala rijenim nanosima iri, i ako
se ugovorom drukije ne odredi, dravna granica se pomie s crtom sredine ili
s thalwegom njezina glavnoga rukavca. Ali ako takva rijeka naglo napusti prijanje korito i stvori novo, granica ostaje tamo gdje je bila, osim ako se ugovorom
unaprijed ili naknadno ne odredi drukije.
Kada pri uu u more granina rijeka ini estuarij (deltu), granina crta se
odreuje prema pravilima koja vrijede za morske zaljeve (v. infra, 68).
Izniman je sluaj da granina crta slijedi jednu od obala granine rijeke, s time
da itav rijeni prostor ini podruje susjedne drave. To je bio sluaj na iranskoj
obali granine rijeke at-el-Arab s Irakom. Po Ugovoru o granicama i Protokolu iz
1937. izmeu Irana i Iraka, granica Irana zavravala je na obalnoj crti niske vode te
rijeke. Novim ugovorom izmeu dviju drava iz 1975. o meunarodnim granicama
i dobrom susjedstvu, obostrano je kao nova granica prihvaena crta thalwega na
glavnome rukavcu te rijeke. Ali nakon to je u Iranu zbaen ah Reza Pahlavi, koji
7
Postoje zapravo tri naina odreivanja thalwega: (i) izlomljena crta na koritu rijeke izmeu
njezinih najdubljih toaka; ona se najee ne primjenjuje u praksi jer ne vodi sasvim rauna o
mogunostima plovidbe; (ii) granina crta koja slijedi glavni tok koji koriste laari u plovidbi
rijekom, ali se i ona zbog svoje nepreciznosti smatra zastarjelom te napokon, (iii) u ugovorima
se najee odreuje crta sredine glavnoga plovnog kanala na rijeci kojim se koriste laari u
plovidbi.
62. DRAVNE GRANICE
555
je ishodio taj ugovor povoljan za Iran, Irak je tu novu granicu pokuao osporiti.
Zbog toga je u 1980. izbio irako-iranski rat. Ipak, nakon prestanka toga rata u
1988, iraki predsjednik Saddam Hussein u kolovozu 1990. prihvatio je i potvrdio
granicu iz 1975.8
Ako dvije susjedne drave izgrade preko granine rijeke most, one svoju
granicu najee odreuju na sredini toga mosta, i to neovisno od granice na
samoj rijeci.
U granina jezera koja razdvajaju dvije (ili tri) susjedne drave pripada i
Kaspijsko jezero, koje neki nazivaju morem. U pravnomu smislu ono je jezero
stoga to nije u plovnoj vezi s ostalim morima i oceanima.9
Gotovo bez iznimke sve pribrene drave na graninim jezerima ugovaraju
graninu crtu kojom dijele itav njihov prostor, poevi od njihovih kopnenih
granica na obali jezera. Takva granina crta moe, ali ne mora, slijediti crtu
sredine raunajui od obale svake od tih drava. Svaka od njih vri iskljuivu
vlast u svome dijelu jezera, a sloboda ribolova za graane susjednih pribrenih
drava vrijedi samo ako se posebno ugovori. U tome, dakle, nema analogije s
razgranienjima morskih prostora.
Suprotan je reim kroz jedno razdoblje vladao Bodenskim jezerom (jezerom
Constance), na kojemu obale imaju Njemaka, vicarska i manjim dijelom Austrija.
Od 19. stoljea na njemu je vladao kondominij (koimperij) svih pribrenih drava, uz
slobodu ribolova za sve graane tih zemalja. Ali su u 20. stoljeu pribrene drave
i to jezero meu sobom razgraniile.10
Osobito je vano precizno utvrditi graninu crtu u ugovoru, kada su dvije

susjedne drave odijeljene planinskim masivom ili lancem planina. Ta crta moe
povezivati vrhove planina ili slijediti njihove grebene. Ali umjesto toga, ona se
moe zacrtati tako da slijedi glavno ili lokalno razvoe (vodomeu). Granica
se tada povlai tako da odjeljuje sljevove svih rijeka, rjeica i potoka koje se
ulijevaju u dvije vee rijeke ili u dva mora. Takva granica pokatkad bolje slui
potrebama lokalnoga stanovnitva u graninom prostoru od granice koja bi
slijedila vrhove planina ili grebene.
ini se da su osmanske vlasti odijelile historijsku Hercegovinu od Bosanskoga
paaluka vodomeom izmeu rijeka jadranskoga i crnomorskog sljeva.
8
Vidi Djamchid MOMTAZ: Pravni status at-el-Araba kroz povijest, ZPFZ 1985, br. 5-6,
str. 617-626.
9
Ali i neki pravnici u svojim djelima oznauju morima sva jezera sa slanom vodom. Stoga je za
njih uz Kaspijsko i Mrtvo more more jer mu je voda slana.
10
Cf., Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome IV: Les relations internationales,
Paris, 1980, pp. 591, 597.

Iz gornjega proizlazi da je kod tzv. prirodnih granica napose vano da se
sklopi precizan ugovor o razgranienju sa zemljovidom velikih razmjera kao
dijelom takvoga ugovora te da se potom granica obiljei na terenu.
Umjetne granice povlaile su se u doba kolonijalizma i u kasnijim razdobljima
na neistraenim i slabo naseljenim pustinjskim ili drugim podrujima. Umjetna
granica jest imaginarna geometrijska ravna crta koja slijedi neki geografski meridijan ili paralelu ili je to dugaka ravna crta povuena na drugi nain. I takvu je
granicu nuno naknadno obiljeiti na terenu, napose ako se granino podruje
naknadno naseli i ako na njemu niknu naselja i gradovi.
Takva je najveim dijelom granica Kanade sa Sjedinjenim Amerikim Dravama
i s njihovom saveznom dravom Aljaskom. U Africi su to, meu ostalim, granice
najstarije drave svijeta Egipta s Libijom i Sudanom, potom granice Mauritanije
s Malijem, jugozapadna granica Alira te granice izmeu nekih drava juno od
Sahare. Iako se ne radi o meudravnim granicama, i lokalne crte razgranienja
izmeu brojnih drava Sjedinjenih Amerikih Drava i Australije te izmeu kanadskih provincija takoer slijede takve crte. Naprotiv, granice odreene meridijanima
i paralelama ne nailazimo u Europi, Aziji i u Junoj Americi.
I napokon, mogue je da granica izmeu dviju drava nije utvrena nikakvim

pisanim ugovornim tekstom ili meunarodnom sudskom ili arbitranom presudom. Neke su granice nastale obiajnim putem, temeljem dugotrajne prakse i
njih ne osporava ni jedna od susjednih drava. Ali je glede veine i takvih obiajnih granica potrebno potvrditi ih i precizirati u neko kasnije vrijeme ugovorom
te potom temeljem takvoga ugovora izvriti njezinu demarkaciju na terenu.
Ovdje valja na koncu istaknuti da kada susjedne drave pregovaraju o svojoj
konanoj granici radi njezina obiljeavanja na terenu, ni jedna od njih ne moe
nametnuti svoje rjeenje drugoj. Ako obje ne prihvate naprijed navedene kriterije, njihova granica moe kroz dugo vrijeme ostati na obostranu tetu sporna.
2. Naelo uti possidetis.11 Na sluajeve teritorijalnih promjena koje stvaraju stanja sukcesije drava (v. supra, 32) primjenjuje se naelo uti possidetis.
To znai da ako izmeu novih drava sljednica nema drukijega sporazuma,
izmeu tih teritorijalnih cjelina koje su stekle neovisnost crta razgranienja
unutar drave prethodnice, koja je bila na snazi na datum sukcesije drava,
postaje njihova dravna granica prema meunarodnom pravu. Isto se naelo
primjenjuje i na vanjsku dravnu granicu nove drave sljednice s podrujima
susjednih, ve postojeih drava, na snazi istoga datuma. Naelo uti possidetis
11
Vidi V. CRNI-GROTI: Naelo uti possidetis u meunarodnom pravu, ZPFR 1995, str.
295-308; V. . DEGAN: Uti possidetis i crta sredine u kopnenim i morskim razgranienjima
presuda Meunarodnoga suda u Haagu Kamerun /Nigerija iz 2002 , UPPPK 2003, br. 157, str.
1-33.
62. DRAVNE GRANICE
557
moe potom posluiti kao osnova za rjeavanje svih moguih sporova o razgranienju, napose glede kopnenih granica novih drava.
To naelo prvobitno je nastalo u rimskom pravu u drugomu kontekstu.12 Ono
znai stanje posjeda kakvo je faktiki postojalo u nekomu trenutku. Najprije su
ga prihvatile emancipirane panjolske kolonije June te potom i Srednje Amerike.
Mnoga od podruja tih novih drava bila su poetkom 19. stoljea jo neistraena.
Prijetila je opasnost da ih europske kolonijalne sile prisvoje putem okupacije kao
niije podruje (terra nullius) (v. infra, 63, pod 3). Da bi to izbjegle, nove su drave
u Junoj Americi u ustavnim aktima i ugovorima potvrdile svoje granice prema
razgranienjima koja je prije izvrilo panjolsko kolonijalno carstvo izmeu svojih
upravnih jedinica: vicekraljevina, provincija i biskupija, (koje su postale nove drave), a koje su vrijedile u trenutku stjecanja njihove neovisnosti, najee u 1810. Na
isti nain i nove drave Srednje Amerike prihvatile su naelo uti possidetis iz 1821.
I pri rjeavanju kasnijih sporova o granicama drave stranke su u kompromisima
nalagale arbitrima da njihov spor rijee na temelju toga naela. Tako je arbitranom
presudom od 9. srpnja 1909. utvrena sporna granica izmeu Bolivije i Perua prema
naelu uti possidetis iz 1810.13 Jednako je bilo u presudi od 24. oujka 1922. u sporu
o granicama izmeu Kolumbije i Venezuele.14 Arbitrana presuda od 23. sijenja
1933. utvrdila je na temelju naela uti possidetis iz 1821. spornu granicu izmeu
Gvatemale i Hondurasa. Ali su u toj parnici stranke ovlastile arbitrani tribunal,
u sluaju da ustanovi da je neka od stranaka efektivno vrila vlast preko te crte, da
drugoj stranci dosudi pravinu nadoknadu u teritorijima ili na drugi nain. Dakle, u
toj parnici naelo efektivnosti imalo je u najmanju ruku jednak znaaj kao i naelo
uti possidetis.15
I emancipirane kolonije u Africi usvojile su nakon Drugoga svjetskoga rata isto
naelo. Rezolucija usvojena u Kairu u 1964. na prvom zasjedanju Konferencije afrikih efova drava i vlada (AGH/Res. 16(I)) navodi: sve drave lanice (Organizacije
afrikog jedinstva) sveano se obvezuju na potovanje postojeih granica u trenutku
stjecanja neovisnosti.16
Vijee Meunarodnoga suda u Den Haagu rijeilo je presudom iz 1986. spor

o granicama izmeu Burkine Faso i Malija prema graninoj crti tih dviju drava
12
To su poetne rijei uzete iz interdikta kojim je praetor zatiivao posjed zemljita protiv nedoputenoga smetanja. Cf., Vladimir IBLER: Rjenik meunarodnog javnog prava, II izd., Zagreb, 1987, str. 312-313.
13
Cf., RIAA, vol. XI, pp. l39ff.
14
Ibid., vol. 1, pp. 223 ff, a napose pp. 228, 278.
15
Ibid., vol. II, pp. l311 ff. Vidi prikaz odreenja granica u pojedinim spornim sektorima razgranienja iz ove presude, V. . DEGAN: Lquit et le droit international La Haye, 1970, pp.
138-141.
16
Cf., Boutros BOUTROS-GHALI: The Addisa Ababa Charter, International Conciliation,

No. 546, January 1964, pp. 29-30; V. . DEGAN: The O.A.U. Charter and the Settlement of
Territorial Disputes, JRMP 1970, br. 2-3, pp. 284-291.

kakva je postojala u trenutku stjecanja njihove neovisnosti u 1960. godini. Ta je
presuda proglasila naelo uti possidetis naelom opega meunarodnog prava
te izrazom dunosti potovanja prijanjih granica u sluaju sukcesije drava (p.
566, para. 24). Po miljenju Vijea Suda, ono je ope naelo, logiki povezano s
fenomenom stjecanja neovisnosti ma gdje do njega dolo. Njegov oit cilj jest da
se izbjegne opasnost da se neovisnost i stabilnost novih drava ugroze bratoubilakim ratovima koji mogu proizai iz sporova o granicama nakon povlaenja
drave upraviteljice (p. 565, para. 20).
Naelo uti possidetis nema domaaj imperativne norme opega meunarodnog prava (jus cogens). Nove susjedne drave koje proizau iz dekolonizacije
ili iz raspada drave prethodnice (poput drava sljednica bive SFRJ) mogu
odreivati granice kakve god ele pod uvjetom da o tome postignu obostran
i slobodan sporazum. Ali se to naelo uvijek namee kao obvezatno ako se ne
postigne suprotan sporazum. Dovoljno je da neka od tih drava otkloni zahtjev
njoj susjedne drave za promjenom bivih unutarnjih ili meunarodnih granica,
pa da to naelo postane primjenjivo.
Vijee Meunarodnoga suda dalo je u navedenoj presudi iz 1986. naelu uti pos
sidetis na odreeni datum prvenstvo ak i u odnosu na efektivnost u prethodnom
vrenju vlasti kao moguoj osnovi suverenosti (p. 566, para. 23), pa i u odnosu na
naelo samoodreenja narod (p. 567, para. 25).
U tome sadraju to je naelo potvrdila i Arbitrana komisija Konferencije o
Jugoslaviji, i to kao obvezatnu osnovu za rjeavanje svih teritorijalnih sporova do
kojih moe doi izmeu drava sljednica raspadnute SFRJ. Na pitanje Srbije: Jesu
li interno zacrtane demarkacione linije izmeu Hrvatske i Srbije, i izmeu Srbije
i Bosne i Hercegovine, granice u smislu meunarodnoga javnoga prava, Komisija
je u Miljenju br. 3 od 11. sijenja 1992. taj problem konano rijeila u etiri toke:
Prvo Vanjske granice e se morati potivati u svim sluajevima u skladu s naelom iz Povelje Ujedinjenih nacija, Deklaracijom o naelima meunarodnoga prava
o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih
nacija (rezolucija 2625 (XXV) Ope skuptine Ujedinjenih nacija) i Helsinkim zavrnim aktom, i kojim se inspirira lanak 11. Beke konvencije od 23. kolovoza 1978.
o sukcesiji drava glede ugovora.17
17
To naelo, dakle, takoer obvezuje Italiju, Austriju, Madarsku, Rumunjsku, Bugarsku, Grku
i Albaniju da potuju granice kakve su postojale u trenutku raspada Jugoslavije prema Sloveniji,
Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji ili Kosovu. Italiju po toj osnovi obvezuju kopnena i
morska granica u Transkom zaljevu iz Osimskoga ugovora iz 1975. te crta razgranienja epikontinentalnoga pojasa uzdu Jadranskog mora s Hrvatskom i Crnom Gorom, kakva je utvrena
Sporazumom s bivom SFRJ iz 1968.
62. DRAVNE GRANICE
559
Drugo Demarkacije izmeu Hrvatske i Srbije ili izmeu ove zadnje i Bosne i
Hercegovine, ili mogue izmeu ostalih susjednih neovisnih drava, mogu se mijenjati jedino slobodnim i zajednikim sporazumom.
Tree U nedostatku tako postignutoga sporazuma, prijanja razgranienja dobivaju svojstvo granica zatienih meunarodnim pravom. To je zakljuak kojemu
vodi naelo potivanja teritorijalnoga status quo, a naroito naela uti possidetis
juris koje je, iako je najprije bilo prizivano u rjeavanju problema dekolonizacije u
Americi i u Africi, danas postalo naelom ope naravi, kao to je to izrekao Meunarodni sud (parnica o Graninom sporu, Burkina Faso Republika Mali, presuda
od 22. prosinca 1986).
etvrto Nikakva promjena postojeih granica i crta razgranienja postignuta
silom ne moe proizvesti pravne uinke, u skladu s dobro utvrenim naelom meunarodnoga prava posebno obznanjenim u Deklaraciji o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom
Ujedinjenih nacija (rezolucija 2625 (XXV) Ope skuptine) i s Helsinkim zavrnim
aktom...
Gornja se pravila mutatis mutandis odnose i na granice drava sljednica bivega
Sovjetskog Saveza i eko-Slovake, kao i u drugim slinim sluajevima sukcesije
drava.
Dva vijea Meunarodnoga suda pridala su izvjesna obiljeja naelu uti possidetis, koja ipak nisu od presudnoga znaenja u njegovoj praktinoj primjeni. U spomenutoj presudi iz 1986 (Burkina Faso/Mali), naroito glede kritinoga datuma, izreeno je sljedee: ... Meunarodno pravo i stoga naelo uti possidetis primjenjuje
se na novu dravu (kao dravu) ne s retroaktivnim uinkom, nego neposredno i od
toga trenutka ubudue. Ono se primjenjuje na dravu kakva jest, tj. ono fotografira teritorijalno stanje kakvo je tada bilo. Naelo uti possidetis zaleuje teritorijalni
naslov; ono zaustavlja sat, ali ga ne vraa unazad... Francusko unutarnje pravo (naroito ono koje je Francuska propisala za svoje kolonije i prekomorske teritorije)
moe biti od znaaja, ali ne smo po sebi... nego tek kao injenini element izmeu
ostalih, ili kao dokazno sredstvo za ono to se nazivalo kolonijalnim naslijeem, tj.
kao fotografija podruja na kritini datum. (p. 568, para. 30).
Taj iskaz je na neki nain bio dopunjen navodom iz presude Vijea Suda iz 1992.
u Sporu o kopnenoj, otonoj i morskoj granici (El Salvador/Honduras): ... kada se
radi o naelu uti possidetis, jus u pitanju nije meunarodno pravo, nego ustavno ili
upravno pravo suverena prije stjecanja neovisnosti, u ovomu sluaju panjolsko kolonijalno pravo, i savreno je mogue da to pravo ne prua jasan i konaan odgovor
o tome kome su pripadala udaljena podruja ili ona slabo naseljena, od vrlo maloga
gospodarskoga znaaja... (p. 559, para. 333).
Ti su navodi od znaaja jer dokazuju da historijski argumenti o pripadnosti nekoga podruja nisu sami po sebi odluujui. Nije vano koliko je dugo vremena u
prolosti neka vlast upravljala spornim podrujem, nego kome je ono pripadalo na
kritini datum, tj. u trenutku stjecanja neovisnosti neke nove drave (na datum
sukcesije drava).
h
U primjeni naela uti possidetis postoji izvjesna hijerarhija akata i injenica drave prethodnice, vanih pri kopnenom i pri morskom razgranienju, koja se moe
izvesti iz spomenutih presuda dvaju vijea Meunarodnog suda.
1. Najvaniji su akti prijanje sredinje (kolonijalne ili federalne) vlasti o razgranienju izmeu teritorijalnih cjelina, koji su bili na snazi na datum sukcesije, tj.
u trenutku kada su te cjeline postale neovisne drave. Ako je u prolosti bilo vie
takvih akata, odluujui je posljednji ako je zamijenio prethodne. Uz to, akt najvie
prijanje dravne vlasti na snazi na datum sukcesije drava (u sluaju razgranienja
drava June i Srednje Amerike to su bili panjolski kraljevski akti, a u moderno doba
akt savezne zakonodavne vlasti), u naelu ima prvenstvo u odnosu na akte sredinje
izvrne, vojne ili druge vlasti.
2. Ako neki od tih akata opisuje graninu crtu s geografskim koordinatama i
ako je uz njega priloen zemljovid velikih razmjera, tada ne bi trebalo biti spora o
granicama. Naravno, takvi akti su rijetki, a mogu je i spor o njihovu tumaenju.
3. Tek u nedostatku akata sredinje vlasti vodi se rauna o moebitnim sporazumima organa dviju negdanjih teritorijalnih cjelina (npr. federalnih jedinica) o
uzajamnom razgranienju. I tu bi sporazumi potvreni od njihovih zakonodavnih
tijela imali jau snagu od onih koje su sklopili izvrni ili drugi organi tih cjelina.
U nedostatku i takvih sporazuma, tek na treemu mjestu valja utvrivati kuda je
zaista tekla granica na datum sukcesije drava na temelju jednostranih oitovanja
volje neke od strana, ali opet pod uvjetom da ima dokaza da ih je suprotna strana
prihvatila bilo izriito bilo makar da im se nije djelotvorno suprotstavljala (tacitus
consensus). I tu se, dakle, trai postojanje makar preutnoga sporazuma koji je mogao nastati i na lokalnoj razini oitovanja vlasti. Stoga jednostrano oitovanje vlasti
neke od drava bez toga elementa izriitoga ili preutnog pristanka od druge strane,
samo za sebe je pravno irelevantno.
Stranka koja se poziva na sporazum takve naravi nosi teret dokazivanja o izriitom ili o preutnom pristanku na njega od suprotne strane. Suprotna strana moe
takve dokaze o postojanju sporazuma pobijati, bilo svojim prijanjim odbacivanjima
bilo formalnim protestima na tako oitovanu vlast ili dokazima o vrenju svoje efektivne vlasti na istome podruju. Tu mogu biti relevantni akti i ponaanje negdanjih
lokalnih izvrnih, redarstvenih i drugih organa, ali je bitno da su ih vrili ovlateni
slubeni organi u okviru svojih nadlenosti.
Ako se dokazi sukobljavaju ili ako ima dokaza da su na istomu prostoru vlast vrile obje strane (to je u praksi iznimno rijetko), tada to sporno podruje treba izdvojiti
iz onih o kojima je ve postignut sporazum o razgranienju. Potom se stranke mogu
sporazumjeti da to sporno podruje meusobno pravino podijele ili da svoj spor
povjere na konanu odluku nekom meunarodnom arbitranom ili sudskom tijelu.
Iz gornjega proizlazi da jednostrani akti vlasti neke drave u spornomu podruju
ne ine sami po sebi valjan pravni naslov suverenosti nad tim podrujem. Valjan
naslov je samo preutni sporazum, ako odnosna strana moe dokazati makar pasiv-
62. DRAVNE GRANICE
561
nost druge strane u odnosu na njezina oitovanja vlasti. U svim drugim sluajevima
jednostrani akti mogu biti argumenti za pobijanje postojanja preutnoga sporazuma
koji bi im bio suprotan.
Tu valja neto navesti i o zemljovidima kao dokaznom sredstvu u sporovima o
razgranienjima. U mnogim sporovima o kopnenim i o morskim granicama stranke su nepristranom tijelu predoavale obilje zemljovida iz vremena prije stjecanja
neovisnosti, bilo one izdane od dravne vlasti bilo atlase i karte privatnih izdavaa.
Crte razgranienja i toponimi u mnogima od tih karata nejasno su obiljeeni ili se
uzajamno sukobljavaju. Pismeni i usmeni sudski postupak se pokatkad veoma odugovlae podastiranjem tih karata i dokazivanjem granica tim putem.
Na temelju prijanje obilate meunarodne prakse spomenuta presuda Vijea
Meunarodnog suda u sporu Burkina Faso/Mali iz 1986. propisala je u tome pogledu precizno naelo openitije naravi: ... pravna vrijednost karata ostaje ograniena
na dokaz koji moe poduprijeti zakljuak do koga je sud doao drugim sredstvima
neovisno od zemljovida. Stoga, osim u sluaju kada spadaju u kategoriju fizikoga
izraza volje drave,18 karte ne mogu same po sebi biti dokazom granica, jer bi u takvom sluaju one inile neoborivu presumpciju, u stvari isto to i pravni naslov (to
one nikako nisu, naa primjedba). One imaju jedinu vrijednost dokaza pomonoga
ili potvrdnoga znaaja, to takoer iskljuuje mogunost da im se prida znaaj vei
od presumpcije jus tantum ili oborive presumpcije s uinkom da preokrenu teret
dokazivanja. (p. 583, para. 56).
Sve to je Vijee Suda navelo o zemljovidima ini se da je mutatis mutandis
primjenljivo i na granice katastarskih opina koje se mogu uzeti kao supsidijarni kriterij u utvrivanju stvarnih kopnenih granica. Te granice imaju nespornu praktinu
vrijednost s obzirom to su najpreciznije, ali nita vie od toga. U najveemu broju
sluajeva te e se granice poklapati s granicama stvarnoga vrenja vlasti slubenih
organa jedne ili druge drave na nekom podruju. Kada, meutim, postaje jasno da
je jedna od strana jednostrano proirila granice neke svoje katastarske opine, a da se
prijanji akti o razgranienju ili stvarno vrenje vlasti, ne poklapaju s tim granicama,
tada one imaju istu vrijednost kao i zemljovidi. One prebacuju teret dokazivanja na
stranu koja tvrdi suprotno, ali ne ine same po sebi pravni naslov suverenosti nad
odnosnim podrujem.
h
Bilo je pokuaja dokazivanja da je naelo uti possidetis neprimjenjivo pri
odreivanju morskih granica izmeu novih obalnih drava. To nije tono. Ako
je sredinja vlast drave prethodnice sklopila sporazume o razgranienju mor18
Vijee Suda je to obrazloilo na drugomu mjestu u toj presudi: ... To je na primjer sluaj kada
su karte priloene uz slubeni tekst kojemu su sastavni dio. Osim u tim jasno odreenim sluajevima, karte su tek vanjski elementi dokaza, vie ili manje pouzdani, vie ili manje sumnjivi,
kojima se moe pribjei uz neke druge elemente dokaza, da bi se u sluaju potrebe ustanovile ili
rekonstruirale stvarne injenice. (p. 582, para. 54).

skih prostora sa susjednom dravom, ti sporazumi ostaju na snazi i obvezuju i
obalnu dravu sljednicu i tu treu dravu stranku tih sporazuma.
Svojom presudom od 31. srpnja 1989. Arbitrani tribunal odbacio je takve navode Gvineje Bisao. On je proglasio ugovor o morskoj granici, sklopljen izmjenom
pisama od 26. travnja 1960. izmeu Portugala i Francuske, obvezujuim za Gvineju
Bisao i za Senegal, i to iz sljedeih razloga: ... Razgranienje oblasti prostorne vlasti
drava moe se odnositi na kopnenu povrinu, na rijene tokove, na vode jezera,
na more, morsko podzemlje ili na zrani prostor. U svim sluajevima cilj ugovora je
isti: na stabilan i stalan nain odrediti oblast vanosti pravnih normi drave u prostoru. S pravnoga gledita nema nikakvoga razloga odrediti razliite reime prema
materijalnom elementu tamo gdje je granica utvrena.19
Po toj su osnovi Slovenija i Hrvatska naslijedile granicu teritorijalnoga mora
s Italijom u Transkom zaljevu, utvrenu Osimskim ugovorom od 10. studenog
1975. izmeu bive SFRJ i Italije. Po istoj toj osnovi Sporazumom izmeu Italije i
bive SFRJ od 8. sijenja 1968. povuena je granica epikontinentalnoga pojasa uzdu
Jadranskog mora, koja je danas granica toga pojasa Hrvatske i Crne Gore s Italijom.
Ali je tono da svaka drava rezervira za svoje sredinje organe sva prava i
nadlenosti glede vrenja vlasti na itavu njezinom morskomu dravnom prostoru. U praksi nisu poznati akti razgranienja morskih prostora izmeu obalnih
federalnih jedinica i drugih teritorijalnih cjelina na moru. Stoga samo ako ne
postoje takvi akti drave prethodnice, naelo uti possidetis ostaje bez primjene
u razgranienju morskih prostora izmeu novih drava sljednica.
Tako se morski prostori izmeu Hrvatske i Slovenije, izmeu Hrvatske i Bosne i
Hercegovine te Hrvatske s Crnom Gorom moraju sporazumno razgraniiti primjenom pravil opega meunarodnoga prava glede razgranienja teritorijalnoga mora,
epikontinentalnog i gospodarskoga pojasa. Ali je naelo uti possidetis savreno primjenjivo pri utvrivanju toke na kojoj njihove kopnene granice izbijaju na morsku
obalu, od koje polazi granica odgovarajuih morskih prostora koju treba utvrditi.
3. Postupak utvrivanja granica. U presudi iz 1962. o Hramu Prah Vihear

(Kamboda/Tajland), Meunarodni je sud istaknuo: Openito uzevi, kada
dvije drave ustanovljuju izmeu sebe granicu, jedan od njihovih glavnih ciljeva
jest postizanje stabilnog i konanoga rjeenja (p. 34). Stoga ugovori o granicama imaju posebno mjesto meu svim ostalim meudravnim ugovorima (v.
dalje, pod 4).
Meunarodni je sud u presudi Kamerun/Nigerija iz 2002. jasno razluio delimitaciju (razgranienje) i demarkaciju: ... delimitacija neke granice sastoji
se u njezinoj definiciji, dok se demarkacija granice, koja pretpostavlja njezinu
prethodnu delimitaciju, sastoji u njezinu obiljeavanje na terenu... (para. 84).
19
Cf., Revue gnrale de droit international public, 1990, No. 1, pp. 204-275, na str. 253, para. 63.
62. DRAVNE GRANICE
563
Demarkacija morske granice vri se geografskim koordinatama i na karti velikih

razmjera koja je dio ugovora ili sudske presude o granicama.
Postupak utvrivanja granica sastoji se od vie faza.
Prva faza sastoji se u nastojanju postizanja preciznoga ugovora o granicama
u svrhu njihovih demarkacija na terenu. Radi se o politiko-pravnoj operaciji.
Ako drave u pitanju nisu u stanju same postii sporazum, one mogu povjeriti
nekome meunarodnom arbitranom ili sudskom tijelu zadau da svojom obvezujuom presudom zacrta bilo itavu granicu bilo samo njezine sporne dijelove.
Druga se faza sastoji od demarkacije (zacrtavanja) granice na terenu. Taj se
posao moe povjeriti paritetnoj komisiji strunjaka (pravnika, geodeta, geografa
i dr). Ta se komisija moe ovlastiti na mala odstupanja od ugovorene crte da bi
bolje postavila granicu na terenu (da bi se npr. izbjeglo da ona prolazi kroz neku
kuu ili da bez potrebe podijeli neiji posjed).
U praksi se pokatkad pokazuje da prvotni ugovor o granicama nije dostatan u
svrhu demarkacija i da granicu treba preciznije odrediti dopunskim sporazumom i
na karti velikih razmjera. Izmeu te dvije faze moe protei mnogo vremena. Tako
je francusko-panjolski ugovor o granicama postignut 1659, ali je njegov konaan
pravac usuglaen tek Ugovorom iz Bayonnea u 1868. godini.
Nakon to se granica privremeno obiljei na terenu, pristupa se zavrnoj

fazi podizanja trajnih graninih stupova, graninih ploa na mostovima rijeka
i graninih piramida na tromeama. Stupovi se mogu obiljeiti brojevima, s
time da se odravanje onih s neparnim brojevima povjerava jednoj od susjednih
drava, a onih s parnim brojevima drugoj.
Ako ne slijedi neki vodeni tok, granica na kopnu zapravo je izlomljena ravna
crta izmeu graninih stupova.
Iako su delimitacija i demarkacija granice glavna svrha takvih ugovora, oni mogu
za budunost urediti mnoga druga pitanja koja obuhvaamo pojmom prava susjedstva (droit de voisinage).20 Tu se moe raditi o ustanovljenju paritetnih komisija
koje se brinu o odravanju graninih stupova, o odravanju toka granine rijeke u
svrhu sprjeavanja poplava, o rjeavanju graninih incidenata itd. Mogu se, nadalje,
predvidjeti propisi o malograninom prometu, o opskrbljivanju vodom i elektrinom energijom susjednoga podruja te ak i o gospodarskom razvoju podruja uz
granicu. U sluaju da neko od tih podruja kasnije potpadne pod suverenost nove
drave, sukcesija drav kao takva ne utjee ni na granicu ustanovljenu ugovorom,
a ni na reim granica te druge teritorijalne reime (vidi dalje).
20
Cf., Juraj ANDRASSY: Les relations internationales de voisinage, RCADI 1951, tome 79, pp.
77-181.
h
Hrvatska, Slovenija, Makedonija i Bosna i Hercegovina proglasile su svoju neovisnost u okviru svojih dotadanjih republikih, odnosno dravnih granica prema
treim zemljama.21 Te su svoje granice sve one potom jo u dva navrata potvrdile
kao konane. Bilo je to pri podnoenju njihovih molbi za priznanje od drava lanica
Europske zajednice. Sve su one prihvatile uvjete iz Deklaracije o Smjernicama za
priznanje novih drava u Istonoj Europi i u Sovjetskom Savezu od 16. prosinca
1991. Meu tim uvjetima bio je i onaj da e potivati nepovredivost svih granica,
koje se mogu mijenjati jedino mirnim putem i zajednikim sporazumom.22
Sline obveze ukljuene su i u Helsinki zavrni akt iz 1975, koji su one takoer
prihvatile. Tu se radi o vrstoj pravnoj obvezi svih europskih drava o potovanju
teritorijalne cjelovitosti drugih drava sudionica23 i o nepovredivosti njihovih granica24 (v. supra, 31, pod (1)).
ak i u vrijeme kada je pretendirala na kontinuitet s bivom SFRJ (koji joj nikada
nije bio meunarodno priznat), Savezna Republika Jugoslavija je u svojoj Deklaraciji
od 27. travnja 1992. istaknula je da nema teritorijalnih aspiracija protiv bilo koga u
svome susjedstvu. To znai da je ona ve tada prihvatila kao konane svoje granice u
negdanjim granicama Crne Gore i Srbije (ukljuujui granice autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova). Te granice nisu dovedene u pitanje ni sporazumima i izjavama o normalizaciji odnosa s Makedonijom, Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom.
21
Toka IV. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, to ju je Sabor

usvojio 25. lipnja 1991, navodi: Dravne granice Republike Hrvatske su meunarodno priznate
dravne granice dosadanje SFRJ u dijelu u kojem se odnose na Republiku Hrvatsku, te granice
izmeu Republike Hrvatske i Republike Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore u
okviru dosadanje SFRJ. Cf., dr. Anelko MILARDOVI: Dokumenti o dravnosti Republike
Hrvatske, Zagreb, 1992, str. 87. Isto je tako Arbitrana komisija Konferencije o Jugoslaviji u Miljenju br. 7. od 11. sijenja 1992. potvrdila injenicu da su granice Slovenije utvrene lankom
2, toka 2 c) njene Osnovne ustavne povelje od 25. lipnja 1991, i to bez promjene u odnosu na
postojee granice.
22
Cf., ILM 1992, No. 6, p. 1487.
23
etvrto po redu naelo o teritorijalnoj cjelovitosti iz Deklaracije o naelima toga Zavrnog

akta predvia, izmeu ostaloga, sljedee: Drave sudionice potivat e teritorijalnu cjelovitost
bilo koje druge drave sudionice. U skladu s time, one e se uzdravati od svih ina nespojivih s ciljevima i naelima Povelje Ujedinjenih naroda protiv teritorijalne cjelovitosti, politike
nezavisnosti ili jedinstva bilo koje druge drave sudionice, a osobito onih djelatnosti koje znae
prijetnju ili upotrebu sile.
24
Tree naelo o nepovredivosti granica u najveoj mjeri odraava konkretnu obvezu svih
drava sudionica KESS-a. Ono predvia: Drave sudionice smatraju nepovredivim svoje granice kao i granice svih drava u Evropi i stoga e se, sada i ubudue, uzdrati od svakog nasrtaja na
te granice. U skladu s time, one e se takoer uzdravati od svakog zahtjeva ili ina prisvajanja
i uzurpiranja dijela ili itavog podruja bilo koje drave sudionice. Ipak, to tvrdo formulirano
naelo ublaeno je navodom iz prvog naela o suverenoj jednakosti, potovanju prava bitnih
za suverenost da: ... One smatraju da se njihove granice mogu mijenjati, u skladu s meunarodnim pravom, mirnim sredstvima i putem sporazuma...
62. DRAVNE GRANICE
565
Moglo bi se openito zakljuiti da sve te drave nemaju teritorijalnih zahtjeva

prema susjednim dravama i da su sve one (ukljuujui bivu SRJ) prihvatile naelo
uti possidetis, koje, osim u sluaju suprotnog sporazuma, djeluje neovisno o njihovoj
privoli.
Ali sve te nove drave nisu stekle sva obiljeja dravnosti sve dok sa susjednim
dravama ne sklope ugovore o delimitaciji svojih granica i dok ne obave njihovu
demarkaciju na terenu. Hrvatska danas ima svoje konano ureene granice samo
sa susjednom Madarskom, i to temeljem Mirovnoga ugovora sklopljenog s tom
zemljom u Trianonu 4. lipnja 1920, stranka kojega je bilo Kraljevstvo Srba, Hrvata
i Slovenaca.
Ako bi neka od drava sljednica bive SFRJ traila manje teritorijalne ustupke na
raun njoj susjedne drave i ako nije spremna ponuditi odgovarajue kompenzacije, jedini je put konanoga rjeenja tih sporova (kao i onih o morskim granicama)
arbitraa ili meunarodni sudski postupak.
4. Pravni domaaj ugovora o granicama. Iz prijanjih izlaganja vidljivo je

da neke konvencije o kodifikaciji meunarodnoga prava pridaju ugovorima o
granicama posebno mjesto u odnosu na sve druge ugovore.
lancima 11. i 12. Beke konvencije o sukcesiji drava glede meunarodnih
ugovora iz 1978. potvreno je pravilo pozitivnog meunarodnoga prava da sukcesija drava kao takva ne utjee na granicu ustanovljenu ugovorom, na obveze
i prava ustanovljena ugovorom koja se odnose na reim granica, kao i na druge
teritorijalne reime (v. supra, 26).
Naelo nepovredivosti postojeih granica drava, kao jedna od osnova meunarodnoga mira i sigurnosti u svijetu, potvreno je i lankom 62(2). Beke
konvencije o pravu ugovora iz 1969. Taj propis iskljuuje pozivanje neke stranke
na bitnu promjenu okolnosti kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora, ako
se ugovorom ustanovljuje granica (v. supra, 24, pod (ii)).
Napokon, i jedno od temeljnih pravila opega meunarodnog prava koje
je rezultiralo iz lanka 2(4). Povelje UN-a, i koje je danas imperativna norma
opega meunarodnog prava (jus cogens), zabranjuje svaku prijetnju silom ili
upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje
drave (v. supra, 31, pod (1)).
Za odnos ugovora kojim se utvruju granice i samih granica utvrenih ugovorom, vrlo je vaan iskaz iz presude Meunarodnoga suda iz 1994. o Teritorijalnom
sporu (Libija/ad). Radilo se o ugovoru prvotno sklopljenom u 1955. na rok od
dvadeset godina izmeu Libije i Francuske. ad je potom stekao neovisnost od
Francuske u 1960. kada je taj ugovor bio na snazi. Ali tu granicu nakon toga nije
osporavao ad, nego Libija.
Sud je zakljuio da je, iako sklopljenim na odreeno vrijeme, tim ugovorom
ustanovljena stalna granica i da ta granica potom ima vlastitu sudbinu neovisno o

ugovoru iz 1955. ... Jedanput ugovorena, granica ostaje, jer bi svaki drugi pristup
liio uinka temeljno naelo stabilnosti granica... (p. 37, para. 72). Po miljenju
Suda to ne znai da dvije drave ne mogu zajednikim sporazumom promijeniti
svoju granicu. ... Naravno, takav se rezultat moe postii uzajamnim pristankom,
ali kada je neka granica bila predmetom sporazuma, njezino dalje postojanje ne ovisi
o opstanku sporazuma kojim je ta granica ugovorena. (p. 37, para. 73). Dakle, za
svaku promjenu granica treba novi sporazum, i on se ne moe ishoditi osporavanjem
postojeega, pa ak ako je naknadno istekao.
567
63. STJECANJE PODRUJA

Bibliografija
R. Y. JENNINGS: The Acquisition of Territory in International Law, Manchester, 1963, 130 p.;
Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome III, Paris, 1977, pp. 147-230; OPPENHEIMS
International Law, Volume I, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts,
Parts 2 to 4; London, 1992, pp. 677-718; V. . DEGAN: Sources of International Law, The
Hague 1997, pp. 326-333; Ian BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition,
Oxford 1998, pp. 125-167; V. . DEGAN: Pravni naslov i efektivnost kao osnove suverenosti nad
dravnim podrujem, UPPPK 2008, br. 162, str. 1-44.
1. Uvod. Kod stjecanja podruja meunarodno pravo preuzelo je neke izraze i

pojmove koji su se u rimskom pravu vezivali za stjecanje vlasnitva i posjeda. Da bi
se steklo podruje koje u trenutku stjecanja nije u vlasti ni jedne druge drave (res
nullius), trai se ispunjenje uvjeta koji su u rimskome pravu vrijedili za stjecanje
posjeda: efektivno vrenje vlasti nad tim podrujem (corpus) i namjera da se ono
dri za sebe (animus possidendi).
U slinomu smislu upotrebljava se izraz naslov (titulus) kao pravna osnova stjecanja suverenosti nad nekim podrujem. Naslov u tome smislu jest injenica ili akt
ili situacija (stanje) koji je uzrok (causa) stjecanja prava na neko podruje i temelj je
vrenja toga prava. Iz valjanoga pravnoga naslova proizlazi nadlenost drave da vri
vlast nad podrujem u pitanju.25 Suverenost nad dravnim podrujem odgovarala
bi dominiumu (za razliku od imperiuma po srednjovjekovnom pravu). Napokon,
iz angloamerikoga prava proizaao je pojam naslova kao jaega prava na neko
podruje kada se dva subjekta o njemu spore, a ni jedan nema savreno pravo.
I gotovo svi naini stjecanja podruja proizali su iz rimskoga prava glede stjecanja vlasnitva: occupatio, cessio (ustup), praescriptio longi temporis (dosjelost,
zastara), avulsio.26
Jednako kao i naini nastanka nove drave, naini stjecanja podruja po postojeim dravama mogu se podijeliti na originarne i na derivativne. Originarni
naini su oni kada u trenutku stjecanja podruje u pitanju nije pod vlau bilo
koje druge drave (terra nullius). Glavni nain originarnoga stjecanja podruja
jest okupacija. Da bi bili pravno valjani, ostali naini stjecanja podruja moraju
po pravilu biti derivativni. Prijanji se dralac mora na neki nain odrei po25
Suverenost bi obuhvaala pravni naslov zajedno s nadlenou koja iz njega proizlazi. Cf., Ian
BROWNLIE: Principles of Public International Law, Fifth Edition, Oxford, 1998, pp. 120-121.
26
Dok se pojam meudravnih slunosti u meunarodnom pravu moe zabaciti kao nepotreban, naroito zbog toga to nedosljednom primjenom on moe izazvati konfuziju pojmova (v.
supra, 61, in fine), svi gornji pojmovi glede stjecanja podruja, koji su porijeklom iz rimskoga
prava, duboko su se ukorijenili u znanost meunarodnoga prava, i napose u meunarodnu arbitranu i sudsku praksu. Stoga ih je danas nemogue zanemariti.

druja koje se prenosi na drugu dravu. Glavni nain derivativnoga stjecanja
jest ustup (cesija).
Jo je korisno sve naine stjecanja podruja raspravljati u okviru temeljnih
pet, kako ih je formulirala starija znanost: (1) ustup (cesija); (2) okupacija niijega podruja; (3) uveanje dravnoga podruja prirodnim zbivanjima ili na
umjetni nain; (4) sila kao nain stjecanja podruja te (5) zastara i historijski
naslov.
Gornjim nainima stjecanja odgovara pet naina gubitka dravnoga podruja.
Podruje neke drave umanjuje se: (1) ustupom njegova dijela drugoj dravi; (2) njegovim naputanjem (derelikcija); (3) njegovim umanjenjem zbog prirodnih zbivanja;
(4) gubitkom podruja zbog sile te (5) njegovim gubitkom zastarom.
Izvan gornjih naina, do stjecanja i gubitka podruja moe doi i nekim nainima
teritorijalnih promjena o kojima smo raspravljali u okviru sukcesije drava (v. supra,
32). Tako neka drava moe uveati svoje podruje kada se druga drava njoj u
cijelosti pripoji i izgubi meunarodnu osobnost. To je bio sluaj pripripojenja (asimilacije) Demokratske Republike Njemake u Saveznu Republiku Njemaku u 1990.
Podruje neke drave moe se i umanjiti ako na njegovu dijelu nastane nova
drava. Ako ta nova drava ispuni sve uvjete svoga postojanja, za njezin nastanak
nije potrebno da ju drava prethodnica prizna (v. supra, 30, 35). Stoga se taj nain
umanjenja podruja ne moe tumaiti cesijom. Ipak e u nekom kasnijem razdoblju
do takvoga priznanja s retroaktivnim uinkom doi, a doi e i do uspostavljanja
diplomatskih i svih drugih odnosa. S obzirom na to da se SFRJ raspala i da je prestala postojati, to se ne primjenjuje na odnose bive SRJ, a danas Srbije i Crne Gore
s Hrvatskom. To s obzirom to je i ova prva dok je trajala takoer bila nova drava
i jedna od sljednica raspadnute jugoslavenske federacije. To je sama SRJ naknadno
izriito priznala pri ulanjenju u UN kao nova drava.
2. Ustup (cesija) jest u praksi najvaniji od svih naina stjecanja podruja. Do cesije dolazi kada neka postojea drava prethodnica ustupa dio svoga
podruja nekoj ve postojeoj dravi sljednici. Tim putem se na ustupljenom
podruju prenosi suverenost jedne drave na drugu. Ali nemogue je dijelove
mora ili zranoga prostora ustupiti drugoj dravi bez ustupanja odgovarajuih
dijelova kopnenoga podruja, s obzirom da su oni akcesoriji kopna.
Ustup se po pravilu obavlja putem ugovora izmeu drave koja ustupa podruje u pitanju (drave prethodnice) i one koja ga stjee (drave sljednice).
Ustup moe biti temeljen na nekoj protuinidbi, ali do njega moe doi i bez
naknade. Ali i drava koja stjee podruje bez protuinidbe po pravilu je duna preuzeti odgovarajui dio duga drave prethodnice, pri emu se uzimaju u
obzir veliina i znaaj ustupljenoga podruja. Ona naroito preuzima sve tzv.
alocirane dugove koji su bili utroeni ili investirani na tome podruju.
569
Do cesije podruja u prolosti je ipak najee dolazilo temeljem mnogostranih mirovnih ugovora nametnutih pobijeenim dravama, a u okviru politikoga preureenja svijeta.
Primjenom lanka 52. Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. nametnuti
ugovori o cesiji podruja bili bi u dananje doba apsolutno nitavi, s obzirom na to da
su postignuti kao posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile. Ali to ne vrijedi za takve
ugovore sklopljene prije usvajanja te konvencije. Odredbe te konvencije ne utjeu,
s jedne strane, na obveze koje bi mogle proizai za dravu agresora iz mjera koje se
protiv nje poduzimaju u skladu s Poveljom UN-a (lanak 75. Beke konvencije). S
druge strane, ve smo upozorili na to da svi postojei ugovori o granicama (a time i
o ve izvrenim teritorijalnim promjenama) imaju posebno mjesto u pravu ugovora
i ne mogu se dovoditi u pitanje (v. supra, 62, pod 4). A kako objanjava Oppenheim, prije nego to su meunarodni instrumenti ograniili i zabranili upotrebu sile,
pravilo po kojemu su mirovni ugovori ostali na snazi proizalo je iz dopustivosti
pribjegavanja sili u meunarodnim odnosima,27 u doba kada su sklapani.
Do cesije podruja moe doi zbog razliitih pobuda i iz razliitih ciljeva. U doba
apsolutizma podruja u Europi ustupana su branim ugovorima, ili su oporuno
ostavljana u nasljedstvo. U tijeku rata protiv Pruske u 1866. Austrija je ustupila Veneciju Francuskoj kao poklon, da bi je nekoliko tjedana poslije Francuska ustupila
(poklonila) Italiji.
Sjedinjene Amerike Drave su stjecale podruja kupoprodajnim ugovorima.
Jo su u 1803. od Napoleonove Francuske kupile prostranu oblast Louisianu (koja
se tada protezala od blizine kanadske granice do Meksikoga zaljeva) za 15 milijuna
dolara. Godine 1867. od Rusije su kupile Aljasku za 7,2 milijuna dolara. U 1916. kupile su od Danske Virginijske otoke (tri otoka u Karibima: St. Thomas, St. John i St.
Croix) za 25 milijuna dolara. Na isti nain u 1899. panjolska je prodala Njemakoj
Marijanske otoke na Pacifiku za 25 milijuna peseta.
Tree drave u naelu nemaju pravo izjanjavati se o ustupu podruja, ali

ga nisu dune priznati ako je do njega dolo bez valjanoga pravnoga naslova, a
osobito protupravnom primjenom sile.
Neki mirovni ugovori uvjetovali su cesiju nekih podruja prethodnim plebiscitom. Do cesije je dolazilo tek ako bi veina lokalnoga stanovnitva takvu
promjenu suverenosti prihvatila. Ali ope meunarodno pravo ne namee plebiscit kao uvjet svake cesije. Plebiscit bi apsolutno bio neopravdan ako bi agresor
prethodno izvrio etniko ienje privremeno zaposjednutoga podruja.
Od plebiscita valja razlikovati pravo pojedinaca (ili glavara obitelji) s ve
ustupljenoga podruja na opciju. Da bi se posljedice promjene suverenosti
ublaile, ugovor o cesiji moe predvidjeti izvjestan rok u kojemu stanovnici
27
Cf., Oppenheims International Law, Volume I, Parts 2 to 4, Ninth Edition, London, 1992, p.
1290.

ustupljenoga podruja imaju pravo izjasniti se da zadravaju svoje dotadanje
dravljanstvo (dravljanstvo drave prethodnice). Ali posljedica te odluke moe
biti da drava stjecateljica moe od tih osoba zahtijevati da se isele.
Pravo opcije moe se priznati svim stanovnicima ustupljenoga podruja i ne
mora biti vezano za etniko porijeklo ili jezinu pripadnost pojedinaca. Ali ak
ako se takav uvjet i propie, teko ga je kontrolirati.
Lokalni stanovnici ustupljenoga podruja koji su prihvatili dravljanstvo drave stjecateljice moraju biti izjednaeni u pravima sa svim njezinim ostalim graanima. Ako se neki od njih razlikuju od veinskoga stanovnitva po etnikom
porijeklu, jeziku ili vjeri, njima treba priznati i odgovarajua manjinska prava.
3. Okupacija niijega podruja. Stjecanje suverenosti nad podrujem putem okupacije mora zadovoljiti dva sljedea uvjeta:
(i) U razdoblju neposredno prije poduzimanja toga akta podruje u pitanju
ne smije pripadati ni jednoj drugoj dravi (terra nullius, niije podruje).
Savjetodavno miljenje Meunarodnoga suda iz 1975. o Zapadnoj Sahari istak

nulo je: ... Izraz terra nullius bio je termin pravne tehnike upotrebljavan u vezi s
okupacijom kao jednom od prihvaenih metoda stjecanja suverenosti nad podrujem. S obzirom da je okupacija bila originarni nain miroljubivoga stjecanja suverenosti nad podrujem, razliit od cesije ili sukcesije, jedan od bitnih uvjeta valjane
okupacije bio je da podruje bude terra nullius niije podruje u vrijeme akta
koji se smatrao da ini okupaciju (cf., Pravni poloaj Istonog Grenlanda, Stalni sud
meunarodne pravde, Serija A/B, No. 53, pp. 44f i 63f )... (p. 39, para. 79).
Za razliku od gornjega, u presudi Minquiers i Ecrehos (Francuska/Ujedinjeno
Kraljevstvo) iz 1953. Meunarodni je sud utvrdio da ta parnica o nekoliko nenaseljenih otoia i hridi u Kanalu La Manche nema znaajke spora o stjecanju suverenosti
nad niijim podrujem. To stoga to su obje stranke za sebe tvrdile da imaju originarni naslov nad tim otoiima jo od srednjega vijeka, koji su neprestano odravale,
i navodno nikada ga nisu izgubile (p. 53).
(ii) Podruje u pitanju mora se zaposjesti na vidljiv i efektivan nain, preuzimanjem posjeda i uvoenjem administracije nad njime, u ime i u korist drave
stjecateljice.
Taj drugi uvjet sastoji se zapravo od dva elementa: animus i corpus ili, kako se
izrazio predratni Stalni sud meunarodne pravde u presudi o Istonom Grenlandu
(Norveka/Danska) iz 1933: ... kontinuirano oitovanje vlasti ukljuuje dva elementa, a postojanje svakoga od njih nuno je dokazati: namjera i volja da se djeluje kao
suveren, i neko stvarno vrenje ili oitovanje te vlasti (Series A/B , No. 53, pp. 45-46).
Max Huber u arbitranoj presudi o Otoku Palmas (Nizozemska/Sjedinjene Amerike Drave) iz 1928. raspravljao je u tome kontekstu o efektivnom zaposjedanju.
Ali je s druge strane naglasio da: ... praksa i doktrina priznaju, iako pod razliitim
pravnim formulama i uz izvjesne razlike glede uvjeta da je produljeno i miroljubivo
571
vrenje teritorijalne suverenosti (miroljubivo u odnosu na druge drave) dobro kao

naslov....
Ipak se u toj presudi navodi: ... Prekid i diskontinuitet koji ne smetaju ouvanju
prava, nuno se razlikuju ovisno o tome radi li se o nenaseljenim ili naseljenim
podrujima, ili o podrujima povezanima s teritorijem na kojemu se suverenost
nesumnjivo vri, ili npr. o podrujima dostupnima s otvorenoga mora (RIAA vol.
II, p. 839).
Ako su oba gornja uvjeta ispunjena, naslov nad zaposjednutim podrujem ne

moe se osporiti i on ne ovisi o priznanju ili uzdravanju od bilo kojega drugoga.
Berlinski opi akt iz 1885, usvojen na Konferenciji o Kongu, predvidio je da e
notifikacija odluke o okupaciji nekoga podruja u Africi drugim dravama potpisnicama toga akta biti jedan od uvjeta priznanja naslova. Ali taj uvjet notifikacije
nije nikada prerastao u pravilo opega meunarodnog prava. Svojedobno je obvezivao samo drave potpisnice Berlinskoga akta, i samo glede okupacije podruja
na afrikom kontinentu. On ak nije nitio akte okupacije u samoj Africi poduzete
prije njegova usvajanja.
Ali mogui su sporovi o brojnim pitanjima glede ispunjenja gornja dva uvjeta
za valjanu okupaciju. Spor moe najprije izbiti o pitanju je li se radilo o efektivnoj ili o fiktivnoj okupaciji.
U razdoblju prije 20. stoljea pokatkad se smatralo da je smo otkrie nekoga
udaljenog otoka, osobito ako je nenaseljen, popraeno simbolinom okupacijom
zabijanjem u tlo zastave drave stjecateljice, dovoljno za valjan naslov. Max Huber
je s pravom smatrao da se otkriem stjee nedovreni naslov (inchoate title), kojim
se samo privremeno sprjeavaju druge drave da to podruje okupiraju. Ako drava
u pitanju nije u razumnom vremenu efektivno okupirala otkriveno podruje, ona
je gubila naslov.
Drugo je pitanje do kuda se prostire efektivna okupacija dijela nekoga podruja.
S time su se u vezi postavljali zahtjevi da je efektivna okupacija ua neke rijeke
u more dovoljna za stjecanje naslova nad itavom rijekom do njezina izvora sa svim
pritocima, zajedno s pripadajuim zemljitem. Postavljali su se i zahtjevi da se okupirani dio morske obale odnosi i na sve tokove rijeka koje se na toj obali ulijevaju u
more, s odnosnim podrujem u unutranjosti. Napokon, zahtijevalo se da efektivno
okupiranom podruju pripadaju i svi okolni prostori nuni za odranje cjelovitosti,
sigurnosti i obrane zaposjednutoga podruja. Svi takvi zahtjevi nisu bili zasnovani na
pravu. Prema pravu, okupacija se prostire samo na efektivno zaposjednuto podruje.
U parnici o Istonom Grenlandu, u kojoj se nije moglo dokazati da je Danska
efektivno okupirala itav taj veliki otok, Stalni sud meunarodne pravde pridao je
znaaj injenici to prije 1931. godine ni jedna drava osim Danske nije zahtijevala
suverenost nad tim otokom (Series A/B, No. 53, pp. 45-46).
Slino gornjemu, da bi izbjegle uzajamne sukobe, europske su kolonijalne sile
sklapale ugovore kojima su si uzajamno priznavale utjecajne sfere u Africi. Takvim
ugovorima osiguravale su si neka podruja za buduu okupaciju. Ali ako, i sve dok

ta podruja nisu bila efektivno zaposjednuta, te podjele utjecajnih sfera mogle su
obvezivati samo stranke tih ugovora, a ne i tree drave.
Kada su poetkom 20. stoljea poduzimana prva putovanja na Sjeverni i

Juni pol, postavilo se pitanje okupacije polarnih predjela. Glede podruja Sjevernoga pola (Arktika) ubrzo se otkrilo da se ono ne sastoji od kopna, nego od
zaleene morske povrine gdje morske struje pokreu led. Stoga se, za razliku
od stalno zaleenih morskih prostora u produetku kopna koji se izjednauju s
kopnom, suverenost nad tim zaleenim dijelovima mora na kojima se led kree,
ne moe stei okupacijom.
Ali otoke u prostoru Arktika podijelile su temeljem teorije kontinuiteta susjedne obalne drave: Kanada, Sjedinjene Amerike Drave, Grenland, Island, Danska,
Norveka i Rusija. Neke od tih zemalja razvile su teoriju sektora. Obiljeavale su
meridijanima sve do Sjevernoga pola prostore u kojima su si rezervirale pravo suverenosti nad svim ve otkrivenim otocima i onima koji e se tek otkriti.
Ta teorija sektora potom je primijenjena na prostor Antarktika, koji za razliku
od Arktika ini kompaktan prostor stalno zaleenoga kopna. Pribjegavajui teoriji
sektora, neke drave istaknule su zahtjeve za suverenou nad dijelovima Antarktika, obiljeene meridijanima u prostoru do Junoga pola. To su: Australija, Britanija
(Britansko antarktiko podruje i Falklandski sektor), Francuska, Norveka, Novi
Zeland, Sjedinjene Amerike Drave i ile. Ali su neki sektori Antarktika ipak ostali
nepokriveni tim zahtjevima.
Prema meunarodnomu pravu okupacija se prostire samo na efektivno zaposjednuto podruje. Stoga ni jedan od gornjih zahtjeva nije doveo do stvarnoga
stjecanja suverenosti, sve dok podruje u pitanju nije bilo efektivno zaposjednuto.
Meunarodni poloaj Antarktika.28 U okviru meunarodne geofizike godine 1957/58, u Washingtonu je 1. prosinca 1959. sklopljen na trideset godina
Ugovor o Antarktiku. Stupio je na snagu u 1961. Tim ugovorom zabranjene su,
meu ostalima, sve mjere vojne naravi, poput uspostavljanja baza, izgradnje
utvrda, manevara, kao i pokusa oruja svih vrsta (lanak 1). Izriito su zabranjene sve nuklearne eksplozije i odlaganje nuklearnoga otpada (lanak 5).
Na Antarktiku su doputene samo djelatnosti u miroljubive svrhe (lanak
1(1)). Proglaena je sloboda miroljubivih znanstvenih istraivanja i dunost
suradnje u te svrhe (lanak 2). Drave stranke Ugovora obvezale su se na razmjenu podataka glede znanstvenih programa, na razmjenu znanstvenoga osoblja
izmeu ekspedicija i postaja te na razmjenu rezultata tih istraivanja koji se
28
Vidi Davor VIDAS: Ujedinjeni narodi i antarktiki sistem, Hrvatska i Ujedinjeni narodi,
Zagreb, 1996, str. 335-351.
573
trebaju uiniti javnima te napokon na suradnju sa specijaliziranim ustanovama

UN-a i ostalim meunarodnim organizacijama (lanak 3).
Svaka od stranaka Ugovora moe radi inspekcije slati promatrae u sve predjele Antarktika. Oni su podloni sudbenosti samo svoje drave.
Izvorne stranke toga ugovora su: Argentina, Australija, Belgija, ile, Francuska,
Japan, Novi Zeland, Norveka, Juna Afrika, Sovjetski Savez, Ujedinjeno Kraljevstvo
i Sjedinjene Amerike Drave. Meu njima su, dakle, sve one koje su prije postavile
zahtjeve za suverenou nad nekim sektorima toga nenaseljenoga kontinenta.
Prema lanku 4. Washingtonskoga ugovora, ni jedna od tih drava nije se odrekla
prijanjih teritorijalnih zahtjeva, ali su se sve obvezale da sve dok je taj ugovor na
snazi nee postavljati nove zahtjeve niti proirivati postojee. Ostale njegove stranke
nisu ni priznale ni odbacile priznanje tih prijanjih zahtjeva. Ni jedna djelatnost
temeljem toga ugovora ne smatra se da stvara pravo na suverenost u tome podruju.
Ugovor iz 1959. dijeli sve njegove stranke na one s konzultativnim poloajem i
na ostale. Konzultativni poloaj ima dvanaest iskonskih stranaka, kao i one koje mu
naknadno pristupe i koje ga mogu zadrati sve dok doista pokazuju svoj interes za
Antarktik. Naknadno su taj poloaj stekli: Njemaka, Brazil, Indija, Kina, Urugvaj,
Italija, panjolska, vedska, Finska, Juna Koreja, Peru, Ekvador i Nizozemska. Sve
ostale drave koje pristupe tome ugovoru stjeu poloaj promatraa, ako im se nak
nadno ne prizna konzultativni poloaj. Samo stranke s konzultativnim poloajem
imaju pravo glasa na povremenim konzultativnim sastancima.
Na temelju Ugovora o Antarktiku sklopljeno je vie posebnih konvencija. Najvanija je Konvencija o ureenju djelatnosti povezanih s mineralnim bogatstvima
Antarktika iz 1988, koja nije stupila na snagu. Ona nalae otra ogranienja tih
djelatnosti radi ouvanja okolia. Ali naknadno, na poticaj Australije i Francuske, u
1991. sklopljen je u Madridu sporazum o zabrani tih djelatnosti (osim znanstvenih
istraivanja) za sljedeih pedeset godina.
Ugovor o Antarktiku ostao je na snazi i nakon isteka roka od trideset godina

u 1991.29 Time i svi zahtjevi za suverenou nad njegovim dijelovima temeljem
teorije sektora ostaju i dalje zaleeni. I s obzirom na to da je Antarktik ve
zadobio znaajke podruja s posebnim meunarodnim poloajem, ne izgleda
vjerojatnim da e se prijanji zahtjevi ostvariti, niti da e se preostala (nerezervirana) podruja na njemu ubudue moi stjecati okupacijom kao terra nullius.
4. Uveanje dravnoga podruja prirodnim zbivanjima ili na umjetni

nain. Prirodno uveanje podruja neke drave moe se zbiti na graninoj rijeci
ili na morskoj obali neke drave.
29
Te godine bilo ga je mogue mijenjati voljom veine njegovih stranaka. lanak 12. predvia
da je taj ugovor mogue mijenjati ili dopunjavati u svako vrijeme jednoglasnom voljom svih nje
govih stranaka. A s obzirom na dananji broj stranaka, jednoglasnost je teko zamisliva.

Tok vode i bujice mogu na graninoj rijeci otplaviti zemlju s jedne obale i
naplaviti ju na suprotnu. Ve smo naveli da ako je taj proces postupan, time
se pomie granina crta na rijeci u korist drave ija je obala tako uveana (v.
supra, 62, pod (1)).
Rijeni nanosi mogu uveati i morsku obalu drave na uu neke rijeke gdje
ona stvara deltu. I morski valovi i morske struje mogu uveati ili umanjiti obalu
neke drave.
Novi otoci koji se pojave bilo na rijeci razgranienoj thalwegom bilo u unutranjim vodama ili teritorijalnom moru neke drave, pripadaju odnosnoj dravi.
Prema obiajnom pravnom pravilu, sva gore opisana uveanja podruja obalne drave zbivaju se ipso facto. Drava u pitanju ne mora poduzimati nikakve
akte radi proirenja svoje suverenosti na uveanom podruju. Stoga i taj nain
stjecanja podruja pripada u one originarne.
Nije sigurno da bi novi otok koji bi se pojavio nad epikontinentalnim pojasom
obalne drave ipso facto pripao toj dravi. Takvi se sluajevi u meunarodnoj praksi
jo nisu dogodili ili nisu poznati. Ako bi se dogodili, vjerojatno bi samo obalna drava
imala pravo prisvojiti taj otok, ali nekim posebnim aktom.
Ako bi se zbog prirodnih zbivanja (vulkanske erupcije, narastanja koraljnoga

grebena i sl.) pojavio novi otok na otvorenome moru, on bi bio niije podruje
(terra nullius). Svaka bi ga drava mogla prisvojiti putem okupacije.
Obala neke drave moe se uveati i na umjetni nain, tj. svjesno i ljudskim
radom. Za podizanje brane na meunarodnoj rijeci nuan je pristanak druge
drave. U takvom sluaju sporazumom se ureuje nova dravna granica, ako
bi dolo do uveanja obale jedne ili druge drave.
Ali svaka obalna drava ima slobodu podizanja brana i lukih graevina
na svojoj morskoj obali. Tim putem ona moe uveati svoj kopneni prostor
ili prostor svojih unutranjih morskih voda. Ako je izmeu susjednih obalnih
drava postignut sporazum o razgranienju teritorijalnoga mora (bilo bonom
granicom bilo granicom suelice), ni jedna drava ne moe izgradnjom lukobrana i drugih graevina (i time proirujui svoje unutranje vode) na taj nain
protegnuti vanjske granice svoga teritorijalnoga mora preko te granice.
Ali ako se na teritorijalno more obalne drave nadovezuje prostor otvorenoga mora, tada ta drava moe izgradnjom graevina pomicati vanjske granice
svojega teritorijalnog mora na raun otvorenoga mora, i za to joj ne treba niije
odobrenje.
5. Sila kao nain stjecanja podruja. Subjugacija (debelacija, upokorenje),
kojoj je slijedila aneksija, bila je doputen nain stjecanja podruja druge drave
575
sve dok je rat bio priznat kao suvereno pravo svake drave. Ali je i u tome razdoblju stjecanje naslova nad nekim podrujem temeljem subjugacije i aneksije bilo
rijetko. Pobjednike su drave u praksi ee iznuivale ustup (cesiju) eljenoga
podruja mirovnim ugovorom, koji su nametale pobijeenoj strani.
Do subjugacije je, meutim, dolazilo kada je pobjednika drava potpuno
upokorila pobijeenu u kojoj je prestao svaki oruani otpor i potom je
anektirala itavo njezino podruje. Posljedica subjugacije bila je nestanak meunarodne osobnosti pobijeene drave.
Ipak je u odnosu na stanovnitvo anektiranoga podruja drava pobjednica imala
sve dunosti iz sukcesije drava. Uz tu ogradu, subjugacija se mogla takoer smatrati
originarnim nainom stjecanja podruja.
Nije subjugacija pripojenje (asimilacija) jedne drave u drugu izvreno voljom
njezina stanovnitva i nenasilnim putem, poput pripajanja Njemake Demokratske
Republike Saveznoj Republici Njemakoj u 1990. godini (v. supra, 32, pod 2).
Do subjugacija u 19. stoljeu dolazilo je u procesu ujedinjavanja Italije i Njemake. U razdoblju nakon 1859. talijanska drava proizala iz Sardinije (Pijemonta)
upokoravala je ostale talijanske dravice na Apeninskome poluotoku, sve dok u 1870.
nije anektirala Papinsku dravu s Rimom. I Pruska je nakon pobjede nad Austrijom
u 1866. anektirala njemake dravice koje su stale na stranu njezina neprijatelja
(Hannover, Kurhessen, Nassau i Frankfurt).
Godine 1900. u Burskom ratu Britanija je anektirala Orange i Junoafriku Republiku. Ta se aneksija smatrala preuranjenom jer je izvrena dok je rat jo trajao.
Italija je u 1936. anektirata Abesiniju (Etiopiju).
Kao nain stjecanja podruja, subjugacija je postala protupravnom naporedo

s nastankom ugovornih i obiajnih pravnih pravila o zabrani agresivnoga rata te
svake prijetnje silom ili upotrebe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike
neovisnosti svih drava.
Neki smatraju da je taj proces ve otpoeo Paktom Lige naroda iz 1919. (lanak
1). Sigurnije je da je on otpoeo potpisivanjem Briand-Kelloggova pakta u 1928, a
dovren je usvajanjem Povelje UN-a u 1945. (v. supra, 31 pod (1)).
Deklaracija o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim odnosima i

suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija iz 1970, izrie
imperativnu normu opega meunarodnog prava u svezi sa subjugacijom: ...
Podruje neke drave ne moe biti predmetom stjecanja od strane neke druge
drave, koje je posljedica prijetnje silom ili upotrebe sile. Nikakvo stjecanje
podruja koje proizlazi iz prijetnje silom ili upotrebe sile nee se priznati...
Arbitrana komisija Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji potvrdila je
posljednje naelo u etvrtoj toki svoga Miljenja br. 3. V. supra, 62, pod (2).

6. Zastara i historijski naslovi. U meunarodnom se pravu razlikuju dva
aspekta ili dva lica zastare: (i) njezin pozitivni aspekt, tj. dosjelost (usucapio,
acquisitive prescription) glede stjecanja naslova na nekomu podruju; i (ii) njezin negativni aspekt (extinctive prescription), koji se odnosi na gubitak nekoga
prava ili na odreknue zasnovano na podrazumijevanom pristanku (acquiescence) (v. supra, 28, pod c).
Kako smo prije naveli (supra, 27, pod c (ii)), neka drava moe ak i bez
valjanog pravnoga naslova, dakle krenjem opega meunarodnoga prava ili
subjektivnih prava drugih, stei izvjesna prava. Uvjet za to je da ona u duljem
razdoblju i na miroljubiv nain vri vlast na nekom podruju ili na dijelu otvorenog mora, a da u tome ne naie na otpore i proteste bilo koje druge drave.
U tim okolnostima protekom vremena pravilo ex factis jus oritur nadvladava
nad njemu suprotnim pravilom ex injuria jus non oritur. Tim je putem dolazilo
do stjecanja historijskih naslova nad nekim zaljevima, ali i do suverenosti nad
dijelom kopnenoga podruja druge drave.
U znanosti se naelo zastare uzima kao ope naelo prava svojstveno svim
pravnim poredcima. Ali ima i gledita koja zastupaju da zastara u meunarodnom pravu nije priznata.30 Ipak, svaki pravni poredak, unutarnji ili meunarodni, prihvaa mogunost stjecanja prava putem dugotrajnoga i miroljubivog
posjeda ako se nitko drugi, a posebice ne zakoniti vlasnik, tome ne odupire. Ali
svaki protest onoga koji ima pravo oduprijeti se tome stanju prekida rok zastare.
Efektivni protesti koji se ponavljaju sprjeavaju stjecanje naslova putem zastare
(v. supra, 28, pod b).
Najvei je problem to ope meunarodno pravo ne poznaje nikakve rokove
zastare. Zastara zapravo nastupa tek onda kada se stvori ope uvjerenje o tome
da je stvarno stanje u skladu s meunarodnim pravom, a u svrhu odranja stabilnosti i reda.
Ta ideja izraena je u latinskoj izreci: quieta non movere. Ope uvjerenje, umjesto proteka unaprijed predvienih rokova za perfekciju steenoga naslova, uzima
u obzir podrazumijevani pristanak (acquiescence) drugih zainteresiranih drava.
Stoga su bitni uvjeti nastanka historijskoga naslova nad nekim podrujem:

(i) miroljubivo vrenje akata vlasti od posjednika bez valjanog pravnoga naslova
u razdoblju koje ovisi o okolnostima svakog posebnog sluaja; i (ii) podrazumijevani pristanak (acquiescence) svih zainteresiranih drava.
30
Tako je Paul REUTER: Droit international public, 6e dition, Paris, 1983, pp. 205-207, smatrao
da se radi o pogrenoj analogiji s privatnim pravom, i to izmeu ostaloga zbog nedostatka bitnog
elementa zastare u meunarodnomu pravu, koji se oituje u njezinu automatskom uinku.
577
Teret dokazivanja stranke koja se poziva na neko historijsko pravo vrlo je teak.
Ona mora dokazati odsutnost protesta drugih drava u to je mogue duljemu razdoblju u prolosti.
S time u vezi od posebnoga je znaaja presuda Meunarodnog suda iz 1951. o
Norvekom ribolovu (Ujedinjeno Kraljevstvo/Norveka). Britanija je pred Sudom
tvrdila da je norveko povlaenje ravnih polaznih crta uz sjevernu obalu te zemlje
putem zakona i drugih akata bilo suprotno pravilima opega meunarodnog prava
o zaljevima i o najveoj doputenoj irini teritorijalnoga mora. Ona je smatrala da bi
Norveka mogla dokazati zakonitost tih crta samo temeljem historijskoga naslova.
Da bi opravdala te svoje crte, Norveka se pred Sudom nije pozivala samo na historijski naslov nego i na druge injenice.
Sud je u presudi zakljuio da norveke ravne polazne crte nisu u suprotnosti
s meunarodnim pravom (p. 143). Svoj je zakljuak potkrijepio i injenicom da
norveki dekreti o tim crtama iz 1869. i 1889. nisu naili na otpor ostalih drava.
Openita tolerancija stranih drava glede norveke prakse je nepobitna injenica. U
razdoblju od vie od ezdeset godina Vlada Ujedinjenoga Kraljevstva nije ju nikada
osporila (p. 138). Konaan zakljuak Suda bio je: Notornost injenica, openita
tolerancija meunarodne zajednice, poloaj Velike Britanije u Sjevernomu moru,
njezini vlastiti interesi o tome pitanju, i njezino produljeno uzdravanje, u svakomu
sluaju doputaju Norvekoj da svoj sustav suprotstavi Ujedinjenomu Kraljevstvu.
(p. 139). Dakle, po miljenju Suda, norveke ravne polazne crte postale su suprotstavljive u odnosu na Britaniju temeljem njezina podrazumijevanoga pristanka.
64. MEUNARODNE RIJEKE I JEZERA

Bibliografija
Milan BARTO: Meunarodno javno pravo, II. knjiga, Beograd, 1956, str. 59-133; Charles
ROUSSEAU: Droit international public, tome IV, Paris, 1980, pp. 482-564, 590-601; Gavro
PERAZI: Skadarsko jezero i rijeka Bojana u meunarodnom pravu, Titograd, 1981, 208 str.;
Rodoljub ETINSKI: Meunarodnopravno ureenje plovidbe na plovnom putu Rajna-Majna-Dunav, Novi Sad, 1985, 106 str.; Meunarodna saradnja na zatiti od oneiivanja voda
dunavskog sliva, JRMP 1988, br. 3, str. 421-444; OPPENHEIMS International Law, Volume I,
Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, Parts 2 to 4; London, 1992,
pp. 574-591; Ernesto J. REY CARO: El derecho de los cursos de aguas internationales, Cursos
Euromediterraneos Bancaja de Derecho International, 2003, Valencia, Volumen VII, pp. 505-644.
1. Uvod. Sve rijeke, kanali (umjetni prokopi) i jezera mogu se grubo podijeliti
u dvije velike skupine. Nacionalne (ili unutranje) rijeke jesu one koje od svog
izvora do ua u more ili u drugu veu rijeku protjeu u granicama jedne drave. Zajedno s kanalima i jezerima s istim obiljejem, one ine dio kopnenoga
podruja (teritorija) odnosne drave. Ne postoji pravilo opega meunarodnog
prava koje bi drugim dravama davalo pravo da brodovi pod njihovom zastavom
plove tim rijekama ili da se strane drave koriste njima na bilo koji drugi nain.
Meunarodne su rijeke sve one koje razdvajaju podruja dviju drava (granine rijeke, v. supra, 62) ili sukcesivno prolaze kroz vie drava. Neke meunarodne rijeke, poput Save i Dunava, imaju oba ta svojstva.
Poradi teritorijalnih promjena neka nacionalna rijeka moe postati meunarodnom. U bivoj Jugoslaviji najvea nacionalna rijeka bila je Sava. Raspadom te drave
Sava je postala meunarodnom rijekom koja eka svoje pravno ureenje. Izvire i
prolazi kroz Sloveniju, a potom kroz Hrvatsku. Od Siska je plovna, i zatim postaje
graninom rijekom izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine te malim dijelom izmeu Srbije i Bosne i Hercegovine. U donjemu toku protjee kroz Srbiju i u Beogradu
se ulijeva u Dunav.
Zbog istih tih teritorijalnih promjena, dijelom su postale granine rijeke Sutla i
Mura izmeu Hrvatske i Slovenije, Una izmeu Bosne i Hercegovine i Hrvatske te
Drina izmeu Bosne i Hercegovine i Srbije. Dunav, koji je najvanija meunarodna
rijeka u Europi, postao je graninom rijekom izmeu Hrvatske i Srbije. Mura i Drava
su otprije granine rijeke izmeu Hrvatske (prije SFRJ) i Madarske.
Neki pisci (u nas Andrassy i Ibler) smatraju meunarodnim (ili konvencionalnim) rijekama u strogo pravnom smislu samo one rijeke s opisanim svojstvima iji je reim ureen meunarodnim ugovorom. Najvanije konvencionalne rijeke u Europi su Dunav i Rajna.
579
Upotrebe nacionalnih i meunarodnih rijeka raznolike su. Neko se plovidba smatrala najvanijom upotrebom meunarodnih plovnih rijeka. Rijeke
imaju vanost i za ribolov, ali, za razliku od morskoga ribolova, on nije ureen
nikakvim pravilima opega meunarodnog prava.31 Rijeke, nadalje, slue za navodnjavanje i proizvodnju elektrine energije. One slue i za industrijske svrhe,
osobito radi odlaganja industrijskoga otpada ili hlaenja nuklearnih reaktora,
to ima za posljedicu njihovo oneienje.
Te upotrebe mogu se podijeliti na one kojima se koliina vode u rijeci ne umanjuje (plovidba, ribolov te protone hidroelektrane) te na potrone upotrebe (natapanje,
odvoenje vode u druge tokove, upotreba vode iz rijeke za kuanstvo, komunalne
i industrijske svrhe).
Sve te upotrebe meunarodnih rijeka moemo podijeliti u dvije velike skupine: (1) plovidbu plovnim dijelom rijeke uzvodno od ua u more do toke do
koje je ta plovidba mogua; i (2) koritenje vodenih tokova u druge (neplovidbene) svrhe, poglavito za proizvodnju energije i irigaciju jer te dvije upotrebe
gotovo redovito idu zajedno.
2. Pravo plovidbe meunarodnim rijekama. Do Francuske revolucije koncem 18. stoljea, u nedostatku ugovora o suprotnom, svaka je pribrena
drava32 mogla na svojemu dijelu meunarodne rijeke sprjeavati plovidbu
ak i brodovima ostalih pribrenih drava, ili je za tu plovidbu mogla po svojoj
odluci naplaivati pristojbe.
Suprotan razvoj otpoeo je dekretom (ukazom) francuskoga Konventa iz
1792. kojim su se dvije meunarodne rijeke: elda (Escaut) i Meza (Meuse,
Maas) otvorile za slobodnu plovidbu brodovima svih pribrenih drava. Meza
se tada nalazila ak izvan granica Francuske.33
Tek je na Bekomu kongresu 1815. proglaeno naelo slobode plovidbe na

meunarodnim rijekama u Europi za trgovake brodove svih, a ne samo pribrenih drava, i to po uzoru na slobodu plovidbe otvorenim morem. Ali je to
naelo do danas ostalo neostvareni cilj. Nije se nikada transformiralo u pozi31
Drave su, naroito u prolosti, ureivale ribolov na zajednikim rijekama dvostranim sporazumima. Vidi pregled tih sporazuma Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome IV,
Paris, 1980, pp. 496-497.
32
S obzirom na to da je izraz obalna drava (coastal State, Etat ctier) rezerviran za drave s
izlazom na more, za sve drave koje imaju obalu na nekoj meunarodnoj rijeci ili jezeru (riperian States, Etats riverains) ini nam se najprikladnijim naziv pribrena drava, porijeklom iz
ruskog, a u uporabi i u srpskom jeziku.
33
Saet historijski prikaz razvitka ugovornih pravila o plovidbi na meunarodnim rijekama opisan je u savjetodavnom miljenju Stalnoga suda meunarodne pravde iz 1927. o Nadlenosti
Europske dunavske komisije, Serija B, No. 14. pp. 38-41.

tivno pravilo opega meunarodnoga prava koje bi bilo primjenjivo na svim
meunarodnim rijekama.
Bilo je predvieno osnivanje komisija od pribrenih drava za pojedine rijeke,
koje su bile zaetak meunarodnih organizacija 20. stoljea. Uz Beki zavrni akt
bili su pridodani posebni pravilnici za plovidbu eldom, Mezom i Rajnom, te za
plovidbu plovnim pritocima Rajne (Neckar, Majna i Mosel).
Za Dunav (koji u Zavrnom aktu iz 1815. nije bio ni spomenut), taj je cilj bio
ostvaren lankom 15. Parikoga mirovnog ugovora iz 1856, kojim je bio okonan
Krimski rat. Za Rajnu je taj cilj ostvaren tek Konvencijom iz Mannheima iz 1868.
Sljedea etapa u tim nastojanjima bilo je usvajanje, u sklopu Lige naroda,

Barcelonske konvencije o reimu plovnih putova od meunarodnoga znaenja,
sa Statutom iz 1921. Ta konvencija, koja je za njezine stranke i danas na snazi,
postavlja vie pravnih naela koja se mogu svesti na etiri:
(1) Sloboda plovidbe i jednakost tretmana za brodove pod zastavom svih
drava stranaka. U tome je izuzeta kabotaa (prijevoz robe i putnika izmeu
luka iste pribrene drave na rijeci).
(2) Pristojbe se mogu naplaivati samo za stvarno pruene usluge i za odravanje ili poboljanje plovnosti rijeke, a ne u svrhe obogaenja.
(3) Predviaju se znatne obveze za svaku pribrenu dravu glede njezina
sektora meunarodne rijeke. Ta drava ne smije postavljati nikakve zapreke za
plovidbu, mora uklanjati podrtine i odravati plovnost rijeke.
(4) I napokon, Konvencija podrazumijeva razliite mogunosti upravljanja
meunarodnim rijekama: pojedinano (svaka drava u svome sektoru), regionalno (sve pribrene drave zajedno) ili meunarodno (pribrene i tree drave).
Zbog koristi koje Barcelonska konvencija predvia, oekivalo se da e joj
pristupiti gotovo sve drave svijeta, te da e time njezina pravila postati primjenjivima na gotovo svim meunarodnim plovnim rijekama u svijetu. Da su se
ta oekivanja ispunila, pravilo o slobodi plovidbe na meunarodnim rijekama
preraslo bi u naelo opega obiajnog meunarodnog prava. Time bi glede plovidbe trgovakih brodova te rijeke i luke na njima bile na neki nain izjednaene
s morskim prostorima i s morskim lukama.
Ta se oekivanja nisu ispunila ve nakon to je nekoliko vanih rijenih drava izostalo s Barcelonske konferencije 1921. (Sjedinjene Amerike Drave,
Sovjetska Rusija, Turska, Argentina). Od etrdeset drave potpisnice te konvencije, samo ih je 28 koje su joj danas stranke. Dakle, samo na sektorima plovnih
meunarodnih rijeka neke od stranaka Barcelonske konvencije, ostale njezine
drave stranke uivaju pogodnosti iz te konvencije, i to ako njihovi brodovi tamo
uope mogu doprijeti, i ako im je to isplativo.
581
Pokazali su se mnogo vanijima reimi za plovni dio neke meunarodne rijeke, ako su predvieni posebnim ugovorom. Ovdje emo opisati reime plovidbe
samo za Dunav i Rajnu, koji su od 1986. spojeni plovnim kanalom na podruju
Njemake izmeu Bamberga na Majni i Kelheima na Dunavu.
Valja naglasiti da je transport brodovima na moru i na rijekama najjeftiniji u
usporedi s drugim vrstama transporta (eljeznikog, cestovnoga, a pogotovo zranoga). Taj transport pogodan je za prijevoz ponajprije ugljena, ruda, graevinskoga
materijala, drva i drugih sirovina. Ali rijeke i plovni kanali ne dopiru do svake toke
gdje je to potrebno. Zbog novoga tehnolokog razvoja potreba za tim vrstama roba
silno je opala. Za proizvodnju elektrine energije nije potrebno prevoziti ugljen na
velike udaljenosti, nego se elektrane mogu graditi u blizini rudnika. A za zagrijavanje stanova i drugih objekata upotrebljavaju se plin, nafta ili elektrina energija,
iji je prijenos jeftiniji. Pronalaskom poluprovodnika i optikih vlakana smanjila se
potreba za bakrom i drugim metalima. I premda se u budunosti tehnoloki razvoj
moe nenadano promijeniti, koritenje meunarodnih plovnih rijeka i kanala za
transport robe danas ima mnogo manji znaaj negoli u doba industrijske revolucije
u 19. stoljeu, pa i kasnije. Uz to, osim za lokalnu plovidbu i za turizam, prijevoz
putnika rijenim brodovima gotovo je potpuno nestao.
(a) Dunav. Osim u vrijeme ratova, na Dunavu je od 1856. bio na snazi poseban meunarodni reim. Na njegovu plovnom dijelu vrijedilo je naelo slobode
plovidbe za trgovake brodove svih drava svijeta.
U upravljanju Dunavom, posebice na nekim njegovim sektorima na podruju
Rumunjske uzvodno od ua u Crno more, nadlenost je imala Europska dunavska
komisija, u kojoj su znatan utjecaj imale europske velesile. Meu njima su bile i neke
koje nisu imale obalu na Dunavu (Britanija, Francuska i Italija). Ali sve je to danas
povijest stara vie od pola stoljea.34
Za meunarodni reim Dunava kakav je danas na snazi vane su odredbe

mirovnih ugovora iz 1947. s Bugarskom (lanak 34), Rumunjskom (lanak 36)
i Madarskom (lanak 38). U njima je istim rijeima potvreno naelo slobode
plovidbe za dravljane, trgovake brodove i robu svih drava, ali s iznimkom
kabotae.
U Beogradu je 18. kolovoza 1948. usvojena nova Konvencija o reimu plovidbe na Dunavu koja je uz neke izmjene i danas na snazi.
Njezine izvorne stranke bile su pribrene podunavske drave: ehoslovaka,
Madarska, Jugoslavija, Bugarska, Rumunjska, Sovjetski Savez i Ukrajina. Ukrajina,
tj. SSSR, postala je jo u 1940. pribrena drava, kada je svoje podruje proirila na
34
Vidi pojedinosti o razvoju toga reima i o razliitim ugovorima kojima se ureivala plovidba
Dunavom Milan BARTO: Meunarodno javno pravo, II knjiga, Beograd, 1956, str. 81-109. Vidi
takoer ANDRASSY, BAKOTI, VUKAS: Meunarodno pravo I, Zagreb, 1995, str. 168-171.

raun Rumunjske do rukavca Kilija na uu u Dunav. Austrija je pristupila Konvenciji
u 1960, dok je poloaj Njemake za dugo vrijeme ostao neureen.
Na Beogradskoj dunavskoj konferenciji sudjelovale su jo Francuska, Britanija i
Sjedinjene Amerike Drave. One su odbile potpisati Konvenciju jer im je bila nametnuta odluka da u Dunavskoj komisiji budu zastupljene samo pribrene drave.
Austrija je na toj Konferenciji imala poloaj promatraa, a Njemaka, iako pribrena
drava, nije bila zastupljena jer je njezinim podrujem tada upravljala Saveznika
kontrolna komisija.
Britanija, Francuska, Italija, Grka i Belgija smatraju da je Konvencija iz 1948.
donijeta krenjem njihovih steenih prava iz Dunavskoga statuta iz 1921, kojemu su
bile stranke. One su, makar prije, smatrale da je taj statut jo na snazi.
Dopunski protokol na Beogradsku konvenciju, sklopljen 26. oujka 1998,

usuglasio je poloaj njezinih stranaka s nastalim politikim promjenama. Od
1998. godine ravnopravnim potpisnicama Beogradske konvencije smatraju se:
Austrija, Bugarska, Hrvatska, Madarska, Moldova, Njemaka, Rumunjska, Ruska Federacija, Slovaka, Savezna Republika Jugoslavija (danas Srbija) te Ukrajina. Tu su, dakle, obuhvaene sve pribrene drave na Dunavu osim Ruske
Federacije, koja je taj poloaj naslijedila od bivega Sovjetskog Saveza. Sve su
one i ravnopravni lanovi Dunavske komisije.
Istim rijeima kao i mirovni ugovori iz 1947, Beogradska konvencija u lanku
1. propisuje: Plovidba na Dunavu bit e slobodna i otvorena dravljanima, trgovakim brodovima i robi svih drava na temelju ravnopravnosti glede lukih
i plovidbenih taksa, kao i glede uvjeta trgovake plovidbe. Kabotaa (lokalni
prijevoz izmeu luka u jednoj dravi) rezervirana je samo za tu dravu.
Redarstveni, carinski i ratni brodovi svake od pribrenih drava mogu se kretati
samo u granicama njezina sektora. Ratnim brodovima nepribrenih drava zabranjena je plovidba Dunavom, a za plovidbu ratnih brodova neke od pribrenih drava
u tuemu sektoru Dunava potrebna je suglasnost teritorijalne drave.
Naelo slobode plovidbe svih trgovakih brodova primjenjuje se danas na

itavom plovnom dijelu Dunava od Kelheima u Njemakoj do Crnoga mora, i
to kroz rukavac Sulina u Sulinskom kanalu. Reim slobode plovidbe Dunavom
ne protee se na kanale i na plovne dijelove rijeka koje utjeu u Dunav (te tako
ni Drave i Save).35
Drave stranke Konvencije preuzele su obveze glede odravanja i poboljanja
plovnoga dijela Dunava. Obvezale su se da e dijelove Dunava pod njihovom
35
Ali neovisno o tome meunarodnom reimu, svaka pribrena drava ima interes da strani
brodovi pristaju u njezine luke i da se koriste lukim kapacitetima, kao i sredstvima prijevoza
robe kroz njezino podruje.
583
suverenou odravati u plovnome stanju koliko to zahtijeva rijeni promet, a

na pojedinim sektorima ak i za pomorski promet. Ali nikakvim se radovima
ne smiju ometati plovidba i promet Dunavom.
Svi veliki radovi imaju se izvoditi uz suglasnost s Dunavskom komisijom. Ako
neka pribrena drava nije u stanju poduzeti sve potrebne radove, duna ih je prepustiti Dunavskoj komisiji.
Dunavska komisija, koja danas ima sjedite u Budimpeti, sastoji se od po

jednoga predstavnika potpisnica Konvencije. Njezine nadlenosti preteito su
savjetodavne, ali uz neke vane iznimke. Ona skrbi o izvrenju Konvencije, izrauje opi plan velikih radova u interesu plovidbe, daje savjete glede izvrenja
radova. Utvruje jednoobrazan sustav odranja plovnih putova i ureenja plovidbe; ujednauje pravila o rijenoj sigurnosti. Komisija koordinira rad hidrometeorolokih slubi na Dunavu, izdaje jedinstveni hidrometeoroloki bilten i
iznosi predvianja na dulji ili krai rok.
Za pokrie posebnih radova koje izvodi Komisija, ona moe sama ubirati
posebne takse. Ostale rashode Komisije pokrivaju potpisnice Konvencije svojim
doprinosima.
Ostale takse za plovidbu i luke takse svaka pribrena drava naplauje od
brodova ovisno o visini svojih rashoda za osiguranje plovidbe u svom sektoru.
Visina tih taksa odreuje se u sporazumu s Komisijom. Nikakva se diskriminacija u visini taksa ne smije vriti s obzirom na nacionalnu pripadnost broda, i
one ne smiju sluiti kao izvor dobiti.
Konvencijom su za dva sektora osnovane posebne rijene uprave: od ua Sulinskoga kanala do Braile prvobitno je postojala sovjetsko-rumunjska uprava. Na
sektoru erdapa djeluje uprava Rumunjske i Srbije.
Godine 1994. u Sofiji je sklopljena Konvencija o suradnji za zatitu i racionalnu
upotrebu Dunava, koja predvia ustanovljenje Meunarodne komisije za zatitu
Dunava. Nju su sklopile sve pribrene drave, ukljuujui Hrvatsku.
(b) Rajna. Za tu meunarodnu rijeku jo se primjenjuje Konvencija iz Mannheima iz 1868, dopunjena najprije Versailleskim mirovnim ugovorom iz 1919.
(lanci 354 362) te Konvencijom iz Strasbourga iz 1963.
Na Rajni zapravo ne postoji potpuna sloboda plovidbe za brodove pod zastavama nepribrenih drava. Takvi su brodovi neko morali imati ovlatenje za
plovidbu neke od pribrenih drava, a danas od Sredinje komisije za plovidbu
Rajnom. Kabotaa je rezervirana za dravljane pribrenih drava te ostalih drava lanica Europske unije.

Nakon to je objedinjena politika glede transporta, Europska unija supstituirala
je svoje drave lanice u Sredinjoj komisiji. S obzirom na viak plovidbenih kapaciteta, propisala je daljnja ogranienja.
U 1963. u Bernu je usvojen Sporazum kojim je ustanovljena Meunarodna komisija za zatitu Rajne od oneienja.
(c) Kanal Rajna-Dunav. Nakon to je u 1986. otvoren plovidbeni kanal izmeu Bamberga i Kelheima u Njemakoj, kojim su konano spojene te dvije
najvanije meunarodne rijeke u Europi, plovidba tim kanalom ostala je u potpunoj nadlenosti Njemake, s time da se primjenjuju i propisi Europske unije.
Ali se moe oekivati da e Njemaka sklapati dvostrane ugovore s drugim
dravama, glavnim korisnicama toga kanala.
Time su dole do izraaja razlike u meunarodnom reimu plovidbe na Rajni
i na Dunavu, ali se u doglednoj budunosti ne moe oekivati jedinstveni meunarodni reim plovidbe tim dvjema rijekama.
3. Koritenje meunarodnih vodenih tokova za neplovidbene svrhe. Glede takvih upotreba vodenih tokova, meunarodna judikatura, praksa i znanost
prihvaaju pojam iri od meunarodnih plovnih putova, dovoljnoga samo za
svrhe plovidbe.
Ve je presuda Stalnoga suda meunarodne pravde iz 1929. o Nadlenosti Meunarodne komisije za Odru raspravljala o zajednici prava i interesa svih pribrenih drava na nekoj meunarodnoj rijeci. Ta zajednica interesa na plovnoj rijeci
postaje temeljem zajednikih prava, ije su bitne znaajke potpuna jednakost svih
pribrenih drava u upotrebi itavoga toka rijeke i iskljuenje bilo kakvih posebnih
povlastica bilo koje od njih u odnosu na ostale (Series A, No. 23, p. 27).
Danas se u pravnom smislu govori o hidraulikom bazenu (drainage basin,

bassin de drainage), kao o irem podruju s kojega neka rijeka odvodi sve povrinske i podzemne vode. Takav bazen dakle ne obuhvaa samo vodene tokove,
nego zahvaa ire podruje kopna i rijeku u pitanju sa svim njezinim pritokama
te mogue s jezerima i kanalima, a prostire se na dvije ili na vie drava.
U lanku II. Helsinkih pravila to ih je International Law Association usvojio u
1966, takav se bazen definira kao geografsko podruje koje se prostire na dvije ili
na vie drava, odreeno granicama vodomee sustava voda, ukljuujui povrinske
i podzemne vode koje se ulijevaju u zajedniko ue.
Ali Komisija za meunarodno pravo ipak iz opreza nije prihvatila taj izraz koji je
ve bio ugraen u neke ugovore. Ona raspravlja o sustavu meunarodnih vodenih
tokova (international watercourse system, Systme de cours deaux internationaux).
Sva sloena pitanja razumnoga gospodarenja s nekom graninom rijekom ili

s onom koja protjee kroz vie drava, poput iskoritavanja njezinih potencijala
585
za proizvodnju elektrine energije, isuivanja, navodnjavanja te u industrijske

svrhe, koje uvijek nosi rizik oneienja, ne mogu se rijeiti nekim apstraktnim
pravilima opega meunarodnog prava.
Naporedo sa smanjivanjem izvora i koliine pitke vode na naem planetu,
to e u 21. stoljeu postati veliki problem ovjeanstva, rast e potreba da sve
pribrene drave na rijekama sklapaju opsene ugovore kojima e se sva spomenuta pitanja unaprijed urediti i poduzimat e se mjere za ouvanje zatite
okolia. Nekolicina takvih ugovora ve je sklopljena, a usvojena rjeenja mogu
biti od koristi za ugovorno ureenje drugih rijeka.
Danas se ini teko ostvarljivim, iako ne i nemoguim, da neka od pribrenih
drava sama u svome sektoru rijeke izgradi sustav hidrocentrala bez sporazuma s
ostalim zainteresiranim pribrenim dravama.
Naporedo s tom ugovornom praksom, meunarodna znanstvena tijela izradila su i usvojila niz pravila direktivne naravi koja mogu biti od koristi za budue
ugovorno ureenje rijeka.
Naroito su iscrpna ve spomenuta Helsinka pravila iz 1966.36 Na temelju izvjea Jurja Andrassyja, Institut za meunarodno pravo usvojio je 1961. u Salzburgu
rezoluciju pod naslovom: Upotreba nemaritimnih meunarodnih voda (osim za
plovidbu).37 U 1979. usvojio je u Ateni, na temelju izvjea Jeana Salmona, rezoluciju
Oneienje rijeka i jezera i meunarodno pravo.38
Komisija za meunarodno pravo usvojila je u 1994. nacrt lanaka o upotrebi
vodenih tokova za neplovidbene svrhe. Opa skuptina UN-a iste je godine odluila
da se na temelju toga nacrta i miljenja drava izradi okvirna konvencija iz te oblasti.
Napokon, valja navesti da je u 1992. u Helsinkiju pod okriljem Ujedinjenih nacija
usvojena Konvencija za zatitu i upotrebu prekograninih vodenih tokova i meunarodnih jezera.39
Ali za sluajeve kada za neku znaajniju meunarodnu rijeku i njezin slijev

nije sklopljen odgovarajui ugovor ili sve dok se takav ugovor ne sklopi
ostaje malo sasvim nespornih pravila opega meunarodnog prava. Ta emo
pravila ovdje pokuati izloiti.40
36
Cf., The International Law Association, Reports of the Fifty-Second Conference, Helsinki, 1966.
37
Cf., Institut de Droit international, Tableau gnral des Rsolutions adoptes (1957-1991), Paris, 1992, pp. 28-33.
38
Ibid., pp. 136-143.
39
40
Uz manje dopune ovdje izlaemo zakljuke prema OPPENHEIMS International Law, Volume I, Ninth Edition, Edited by Sir Robert Jennings and Sir Arthur Watts, London, 1992, Parts
2 to 4, pp. 584-586.

ini se da postoji openiti sporazum o pravilu, potvrenom u praksi drava,
da je upotreba voda meunarodnih rijeka podvrgnuta meunarodnom pravu.
Prijanje shvaanje o naelu suverenosti svake pribrene drave na njezinu
vlastitom teritoriju kao vladajuem, moda je preivjelo po pravilu po kojemu
susjedna drava ne moe prigovoriti radovima druge pribrene drave na njezinu podruju, osim ako su time bitno narueni njezini vlastiti interesi.41
Tokovi voda meunarodnih graninih i drugih rijeka nisu u arbitrarnoj (samovoljnoj) vlasti neke od pribrenih drava. Pravilo je meunarodnoga prava
da ni jedna drava ne smije izmijeniti prirodne uvjete podruja susjedne drave
(v. supra, 61). Stoga drava ne samo da ne smije zaustaviti ili skrenuti tok vode
koji tee s njezina podruja na podruje susjedne drave, nego takoer ne smije
upotrebljavati vodu rijeke tako da bi ugrozila susjednu dravu ili bi ju onemoguila da se na prikladan nain koristi tim vodenim tokom na svome podruju.
U presudi Arbitranoga tribunala iz 1957. o Jezeru Lanoux (Francuska /panjolska) odbaeno je shvaanje da bilo kakva promjena toka rijeke trai suglasnost druge
zainteresirane pribrene drave. Jezero Lanoux nalazi se u Francuskoj, ali ono ini
izvor rijeke Carol koja protjee u panjolsku. Francuska je skrenula dio voda iz toga
jezera u drugu rijeku da bi pojaala kapacitet svoje hidrocentrale, ali je bila spremna
podzemnim tunelom vratiti u rijeku Carol istu koliinu vode iz svojih drugih sljevova. panjolska je u tome postupku tvrdila da Francuska to nije smjela uiniti bez
njezina pristanka. Sud je, meutim, stao na stajalite da: pravilo po kojemu drave
mogu koristiti hidraulinu snagu meunarodnog vodenoga toka jedino temeljem a
priori sporazuma izmeu zainteresiranih drava, ne moe se ustanoviti ni kao obiaj,
a jo manje kao ope naelo prava (RIAA, Volume XII, p. 308).
Nisu uspjela nastojanja da se neka opa naela u toj oblasti izvedu iz naela nunosti prethodnoga sporazuma, o steenim privatnim pravima, ili ak iz koncepta
zloupotrebe prava, iako su u izvjesnim okolnostima to mogui relevantni faktori za
rjeavanje nastalih problema.
Sva gornja naela odnose se na dunosti pribrene drave koja lei uzvodno,
prema pribrenoj dravi nizvodno na istome vodenom toku. Ali je jo starije
pravno pravilo, potpuno u skladu s gornjim naelima, da ni nizvodna drava ne
smije podizati nikakve zapreke na vodenom toku koje bi izazvale poplave (kao
i druge tete) na podruju drave koja lei uzvodno.
41
Rije je o tzv. Harmonovoj doktrini iz 1895, glede odvoenja voda iz granine rijeke Rio Grande del Norte na raun Meksika. Dravni odvjetnik Sjedinjenih Amerikih Drava tada je formulirao stav po kojemu: Pravila meunarodnoga prava ne nalau Sjedinjenim Dravama nikakvu
dunost da svojim stanovnicima zabrane upotrebu voda onoga dijela rijeke Rio Grande koji se
potpuno nalazi u Sjedinjenim Dravama, makar ta upotreba imala za posljedicu umanjenje koliine vode rijeke nizvodno od mjesta gdje se ona vie ne nalazi potpuno na podruju Sjedinjenih
Drava...
587
Prije spomenuti koncepti o zajednici prava i interesa svih pribrenih drava na nekoj rijeci, o hidraulinom bazenu ili o sustavu vodenih tokova
temelji su za nastanak i djelovanje nekih drugih openitih pravnih naela, koja
se moda jo nisu pretvorila u dovoljno precizna pravila pozitivnoga meunarodnog prava.
U mjeri u kojoj su ti koncepti postali dijelom pozitivnoga prava, te zajednice
pribrenih drava svojim postojanjem nameu dunost potovanja zajednikih
interesa prema izreci sic utere tuo ut alienum non laedes (koristi se svojime
tako da ne smeta drugomu), a na kojoj se zasniva i naelo zabrane zloupotrebe
vlastitih prava.
Drugo naelo openite naravi lei u pojmu pravine raspodjele voda, koje bi
trebalo biti ciljem pregovora zainteresiranih drava u svrhu postizanja pravinoga rjeenja, ili takve odluke nekoga arbitranog ili sudskoga tijela.
Pravinost, naime, nije po sebi pravno naelo ili skupina pravnih pravila ija
bi primjena vodila predvidljivim rezultatima (v. supra, 6).
4. Meunarodna jezera. Kako smo prije naveli, jezera potpuno okruena

podrujem samo jedne drave dio su njezina dravnog teritorija. Ali, poput
jezera Lanoux, koje se nalazi u Francuskoj, ona mogu biti dijelovima meunarodnoga hidrografskog bazena i tada su podlona meunarodnom ureenju.
Granina jezera nalaze se na granicama dviju ili triju drava. Velika jezera,
smjetena izmeu Kanade i Sjedinjenih Amerikih Drava, u plovnoj su vezi s
Atlantskim oceanom preko kanala i rijeke St. Lawrence.
ini se zastarjelim miljenje prema kojemu se u jezera ubrajaju samo ona slatkovodna, dok bi Kaspijsko pa ak i Mrtvo more bila mora samo stoga to imaju slanu
vodu, premda nisu u plovnoj vezi s morem. S pravnoga stajalita ispravnije je i njih
smatrati jezerima.
U prolosti, dok su se odnosi pribrenih drava na graninim jezerima ravnali obiajima, bilo je gledita o koimperiju (kondominiju) svih pribrenih drava
na njima, osim u sluaju ugovora o njihovu razgranienju.
Sve su pribrene drave do danas razgraniile povrinu svih graninih jezera.
Ugovorima one ureuju i druga pitanja, poput napajanja i odvoenja vode iz
jezera, odravanja ribljih vrsta te ouvanja okolia. Ribolov je po pravilu rezerviran za graane svake drave u njezinu prostoru, ali je mogue rjeenje da se
graani svih pribrenih drava koriste tim pravom na itavom jezeru (na jezerima Titicaca izmeu Perua i Bolivije, na Bodenskom jezeru izmeu Njemake,
vicarske i Austrije te na talijansko-vicarskim jezerima Maggiore i Lugano).42
42
Vidi pojedinosti Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome IV, Paris, 1980, pp.
590-601.

5. Ouvanje okolia na vodenim tokovima.43 U industrijsko su doba vodeni
tokovi osobito postali osjetljivi na oneienje. Uz odlijevanje vode iz kanalizacije u urbanim sredinama, osobito je opasno isputanje iskoritenih voda, kemijskoga otpada i motornih ulja iz tvornica, isputanje farmaceutskoga otpada te
voda kojima se hlade nuklearne elektrane. Kada u rijeci ili jezeru nestane kisika,
voda vie ne die. Biljne i ivotinjske vrste ne mogu se razmnoavati i, ako se
nita ne poduzme, vodeni tok u pitanju postaje mrtvom rijekom bez ivota.
Prema jednom miljenju oneienje vodenoga toka bilo bi svaka fizika,
kemijska ili bioloka promjena sastava ili kakvoe voda koja je neposredno ili
posredno posljedica ljudskoga djelovanja, a kodi zakonitom koritenju tih voda
i tako uzrokuje tetu.44 Pribrene drave mogu poduzeti prikladne mjere i ako
bi se uveao salinitet nekoga vodenog toka zbog prirodnih zbivanja. Ali je prevencija i reguliranje ljudskoga djelovanja s pravom u sreditu svih napora u
zatiti okolia.
lanak 2(2). Helsinke konvencije za zatitu i upotrebu prekograninih vodenih
tokova i meunarodnih jezera iz 1992. propisuje: Stranke e naroito poduzimati
sve prikladne mjere: (a) da sprjeavaju, kontroliraju i smanjuju oneienje voda sa
stvarnim ili moguim prekograninim uinkom; (b) da osiguraju da se prekogranine vode koriste s ciljem da se postigne ekoloki prikladno i razumno upravljanje
vodama, ouvanje vodenih izvora i zatite okolia; (c) da osiguraju da se prekogranine vode koriste na razborit i pravian nain...; (d) da osiguraju ouvanje i, gdje je
neophodno, obnovu ekosustava.
Opasnosti od oneienja vodenih tokova za zdravlje i sigurnost ljudi, za

biljni i ivotinjski svijet, tlo, zrak, vodu, pa ak i klimu, krajolik i historijske
spomenike, danas su jasne odgovornim vladama u gotovo svim dravama. Osim
sprjeavanja, kontrole i smanjenja oneienja, meunarodni instrumenti takoer preporuuju i praenje (monitoring) uvjeta prekograninih tokova, izmjenu
podataka, zajednike programe pribrenih drava za te svrhe i dr.
Ali kao i u sluajevima koritenja vodenih tokova, ti se ciljevi ne mogu dostii ako sve pribrene drave ne sklope sporazume o zatiti okolia i utemelje
stalna tijela putem kojih e koordinirati te djelatnosti te, ako je potrebno, dijeliti
trokove.
I u toj oblasti pravila opega meunarodnog prava tek su u povoju. A i kada
dostignu prijeko potrebnu preciznost i pozitivnost (ukljuivi tu i communis opinio juris), ona sama za sebe nee nikada biti dovoljna da se dostignu svi ti ciljevi.
43
Vidi o tome opirnije Phillipe SANDS: Principles of International Environmental Law I,

Manchester, 1995, pp. 346-367.
44
Usp. lanak 1(1). rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1979: Oneienje rijeka i
jezera i meunarodno pravo.
589
I ope naelo odgovornosti za tetu nastalu oneienjem, prema kojemu ta

odgovornost ima za posljedicu dunost povrata u prijanje stanje ili plaanja
odtete,45 iako ga nitko kao takvo ne osporava, jo nije dostiglo razinu pravila
pozitivnog meunarodnoga prava osim kada je predvieno u nekomu ugovoru.
U presudi iz 1997. o Projektu Gabikovo/Nagymaros (Madarska/Slovaka),
Meunarodni je sud zakljuio da madarsko otkazivanje ugovora iz 1977. o projektu
izgradnje sustava brana i hidrocentrala na zajednikom dijelu Dunava nije imalo
uinka u pravu te da je stoga taj ugovor i dalje na snazi. Sud je pozvao stranke da
pregovaraju u dobroj vjeri i da se dogovore o zajednikom operacijskom reimu u
skladu s tim ugovorom. On je posebno pozvao stranke da pri tome sagledaju ekoloki
rizik. U tome lei njihova produljena obveza, koja je nuno evolutivna, da ouvaju
kakvou vode Dunava i da zatite prirodu.
... Sud je svjestan da se u oblasti zatite okolia trae duna panja (due diligence, vigilance) i prevencija, s obzirom na esto nepopravljivu narav tete nastale na
okoliu i na ogranienja svojstvena samome mehanizmu naknade toga tipa teta. ovjeanstvo je stoljeima iz ekonomskih i drugih razloga stalno utjecalo na prirodu.
To se u prolosti poesto inilo, a da se nisu uzimali u obzir uinci na okoli... (ali)
nove norme i zahtjevi (standardi) su se razvili, koji su zabiljeeni u velikomu broju
instrumenata iz posljednja dva desetljea. Te se nove norme moraju uzeti u obzir
i tim novim zahtjevima mora se pridati pravilan znaaj, i to ne samo kada drave
sagledavaju nove djelatnosti, nego i kada nastavljaju djelatnosti koje su otpoele u
prolosti.
Ta potreba da se dovede u sklad gospodarski razvoj sa zatitom okolia izraena
je u konceptu odrivoga razvoja (sustainable development). Za svrhe ove parnice
to znai da bi stranke morale preispitati uinke iskoritavanja centrale Gabikovo
na okoli. One naroito moraju iznai zadovoljavajue rjeenje glede koliina vode
koju treba vratiti u staro korito Dunava i u njegove rukavce s obje njegove strane.
(pp. 77-78, para. 140).
45
Cf., lanak 1(1). prije navedene rezolucije Instituta za meunarodno pravo iz 1997. o odgovornosti u meunarodnom pravu u sluaju tete nanesene okoliu.
65. ZRANI PROSTOR

Bibliografija
Milivoj DESPOT: Suverenost u prostoru iznad dravne teritorije, Beograd, 1966, 132 str.;
Nicolas MATEESCO MATTE: Droit arospatial, Paris, 1976, 436 p.; Charles ROUSSEAU:
Droit international public, tome IV, Paris, 1980, pp. 603-630; K. G. PARK: La protection de la
souverainet arienne, Paris, 1991, 403 p.; Malcolm N. SHAW: International Law, Fourth Edition,
Cambridge, 1997, pp. 369-380.
1. Suverenost drava u zranomu prostoru. Pozornost znanosti meunarodnoga prava glede pitanja suverenosti drava u zranomu prostoru javila se
tek pronalaskom aviona, tj. letjelica teih od zraka.
Baloni, pa i diriabli (cepelini), nisu potakli te rasprave. One su praktino otpoele nakon to su u Sjedinjenim Amerikim Dravama braa Orwille i Wilburg
Wright u prosincu 1903. obavili uspjean let motornom napravom s dvije elise,
na udaljenosti od samo 23 metra. Zrakoplovno pravo je stoga nastalo na samome
poetku 20. stoljea.
Od poetka pa do danas nije bilo nikakve sumnje u potpunu slobodu prelijetanja zranoga prostora iznad otvorenog mora i iznad neprisvojenih dijelova
kopna (posebice Antarktika).
Glede pravnoga poloaja zranoga prostora iznad podruja svake drave,
ukljuujui tu njezino teritorijalno more, do pred Prvi svjetski rat bilo je nekoliko suprotstavljenih gledita. Sva su bila pod utjecajem pravil iz prava mora,
premda su se te analogije primjenjivale na razliite naine.
Neki su pisci zagovarali punu slobodu toga prostora po ugledu na slobodu
otvorenog mora. Drugi su zagovarali suverenost svake drave u njezinu zranom prostoru (prema naelu iz rimskoga prava: cujus est solum est usque ad
coelum et ad inferos). Ali su i oni zastupali pravo nekodljivoga prelijetanja civilnih, iako ne i vojnih zrakoplova. Kompromisno je gledite zastupalo suverenost
teritorijalne drave do izvjesne visine koju bi trebalo ugovoriti, iznad koje bi
prelijetanje bilo slobodno za sve.
Izbijanje Prvoga svjetskog rata razrijeilo je tu dvojbu, s obzirom na to da
su se tada iskazale opasnosti od napada iz zraka. Ne samo sve zaraene strane
nego i neutralne drave priklonile su se gleditu o suverenosti svake od njih u
svome zranom prostoru, i to do neogranienih visina.
To je naelo potom izriito potvreno u lanku 1. Parike konvencije o ureenju zrane plovidbe, iz 1919. Tamo je bilo navedeno da svaka drava (a ne samo
stranke te konvencije) ima potpunu i iskljuivu suverenost u zranomu prostoru
iznad svoga teritorija. lanak 2. predviao je obvezu svake drave ugovornice da
u vrijeme mira dopusti slobodu nekodljivoga prelijetanja svoga podruja zrako-
65. ZRANI PROSTOR
591
plovima drugih ugovornica, i to bez razlikovanja (diskriminacije) nacionalnosti tih

ugovornica. Ali prelijetanje vojnih zrakoplova nije bilo doputeno osim uz posebnu
dozvolu (lanak 33). To su, dakle, bile kontraktualne obveze iz te konvencije, a jo
ne one prema opemu meunarodnom pravu.
Ta su naela na precizniji, ali na djelomino ui nain bila potvrena u ikakoj konvenciji o civilnom zrakoplovstvu iz 1944, koja je uz dopune i danas
na snazi.46 U njezinu lanku 1. navodi se: Drave ugovornice priznaju da svaka
drava ima potpunu i iskljuivu suverenost u zranomu prostoru iznad svoga
teritorija. lanak 2. predvia da e se za svrhe te konvencije teritorij neke
drave smatrati, njezino kopneno podruje i pripadajue teritorijalne vode pod
suverenou, sizerenstvom, protektoratom ili mandatom takve drave.
Ali ikaka konvencija ne predvia potpunu slobodu nekodljivoga prelijetanja ak ni civilnih zrakoplova ostalih njezinih drava stranaka. U lanku
3. predvia se da je ta konvencija primjenjiva na civilne, ali ne i na dravne
zrakoplove. Nadalje, u lanku 5. predvia se da svaka njezina drava stranka
priznaje drugim strankama pravo sputanja ili pravo prelijetanja bez sputanja
preko svoga podruja bez prethodnog odobrenja, uz uvjet da teritorijalna drava
ima pravo zatraiti prisilno sputanje. Ti zrakoplovi mogu ak ukrcati ili iskrcati
putnike, robu i potu uz naknadu, ali u sklopu ogranienja koja propie teritorijalna drava. Ali ti zrakoplovi ne smiju biti angairani u redovitom prometu.
Povlastica se, dakle, odnosi na zrakoplove u arter letovima. Kao i Parikom
konvencijom iz 1919, kabotaa je iskljuivo rezervirana za zrakoplove svake od
teritorijalnih drava.
h
Na temelju tih propisa razvila se samo nekolicina temeljnih naela opega
obiajnog meunarodnoga prava iz te oblasti. Zrani prostor iznad otvorenoga
mora i kopnenog podruja koje ne potpada pod suverenost ni jedne drave
slobodan je za prelijetanje svih vrsta zrakoplova iz svih drava svijeta.
Podrazumijeva se ista sloboda prelijetanja u zranom prostoru iznad gospodarskoga pojasa onih drava koje su ga proglasile. Ta je sloboda, dakle, jednaka slobodi plovidbe svih brodova otvorenim morem i gospodarskim pojasom
drava.
Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982. tu dodaje jo i slobodu prelijetanja bez
sputanja, i to: (i) iznad tjesnaca podvrgnutih reimu tranzitnoga prolaska (ali ne
i iznad tjesnaca podvrgnutih reimu nekodljivoga prolaska), u lancima 38. i 39;
i (ii) slobodu prelijetanja iznad arhipelakih plovnih putova, u lanku 53. Ta druga
46
Ta konvencija stupila je na snagu 4. travnja 1947, a u srpnju 1997. imala je 183 drave stranke.

sloboda odnosi se na arhipelake plovne putove samo tzv. oceanskih arhipelakih
drava, i to u prvom redu Indonezije i Filipina. Obje se te slobode odnose na sve
vrste zrakoplova, dakle i na vojne.
Ti su propisi, i to ponajprije oni o slobodi prelijetanja iznad meunarodnih tjesnaca, makar na putu da se transformiraju u pravila opega obiajnog prava mora,
ako do toga ve nije dolo.
Ali u zranom prostoru iznad svoga kopnenoga podruja, unutranjih morskih voda i teritorijalnoga mora svaka drava uiva potpunu i iskljuivu suverenost.
To pravilo potvreno je u presudi Meunarodnoga suda iz 1986. u parnici Nicaragua sljedeim rijeima: ... Temeljni pravni koncept suverenosti drava u meunarodnom obiajnom pravu, izraen naroito u lanku 2. stavak 4. Povelje Ujedinjenih
nacija, protee se na unutranje vode i teritorijalno more svake drave i na zrani
prostor iznad njezina podruja. Glede toga zranoga prostora ikaka konvencija
o meunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. (lanak 1), ponavlja ustanovljeno naelo o potpunoj i iskljuivoj suverenosti svake drave u zranomu prostoru
iznad njezina podruja. Ta je Konvencija u skladu sa enevskom konvencijom o
teritorijalnom moru iz 1958. koja precizira da se suverenost obalne drave protee
na teritorijalno more i na zrani prostor iznad njega, kao to to ini i Konvencija
Ujedinjenih nacija o pravu mora, prihvaena 10. prosinca 1982. Sud ne sumnja u
to da su ti propisi iz ugovornoga prava u skladu s uvjerenjem koje je kroz dugako
razdoblje ustanovljeno u meunarodnom obiajnom pravu (p. 111, para. 212).
O pojedinostima glede zranoga prometa iznad razliitih dijelova mora bit

e rijei u izlaganjima o pravu mora.
Drave dakle imaju pravo zatvoriti svoj zrani prostor za pristup i prelijetanje
iznad njihova podruja stranim zrakoplovima svih vrsta. Ne postoji nikakva
obveza prema opemu meunarodnom pravu koja bi ih ograniila u uivanju
toga prava. Ali ni jedna drava, zbog vlastitih interesa, vie nije u stanju u mirno
doba potpuno zatvoriti svoj zrani prostor za prelijetanje i svoje zrane luke za
sputanje stranih civilnih zrakoplova. Time bi onemoguila i svojim civilnim
zrakoplovima prelijetanje i sputanje u bilo koju drugu dravu.
Drave stranke ikake konvencije iz 1944, koje su preuzele znaajne uzajamne obveze glede civilnoga zranoga prometa, zadrale su pravo da iznad njihova podruja odreuju plovne putove za sve civilne zrakoplove u prelijetanju,
kao i zrane luke koje se u tome prometu upotrebljavaju.
Ali injenica je da se, za razliku od plovidbe trgovakih brodova na moru, pa i
njihova pristupa stranim lukama, cjelokupni meunarodni civilni zrani promet
obavlja na temelju mnogostranih i dvostranih ugovora, meu kojima je ikaka
konvencija iz 1944. osnovna. Tamo gdje nema ugovornih odnosa, ili makar
samo pristanka teritorijalne drave, nema ni meunarodnoga zranog prometa.
65. ZRANI PROSTOR
593
2. Vrste i nacionalna pripadnost zrakoplova. Prema definiciji iz jednoga instrumenta Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (dalje:
ICAO), zrakoplov (aircraft, aronef) jest svaki stroj koji se moe odravati
u zraku zahvaljujui zranom potisku razliitom od zranoga potiska na zemljinoj povrini.47 U zrakoplove stoga pripadaju avioni, helikopteri i jedrilice,
ali ne pripadaju naprave koje se kreu povrinom zemlje ili mora uzdignute na
zranom jastuku (hoverkrafti ili lebdjelice).
Zrakoplov je stoga u pravnomu smislu pojam iri od aviona, i ta dva izraza ne
treba uzimati kao sinonime. Ali napose u civilnome zranomu prometu avioni
su danas najvanija vrst zrakoplova. Letjelice lake od zraka (balone i diriable,
tj. cepeline) ovdje ne uzimamo u obzir.
S obzirom na njihov pravni poloaj u meunarodnome zranomu prometu, podjela zrakoplova poneto je razliita od podjele morskih (i rijenih) brodova. Vidjet
emo da se brodovi uglavnom dijele na trgovake i na ratne. Uz njih, poneto poseban poloaj imaju ribarski, brodovi namijenjeni znanstvenim istraivanjima te jahte
i brodice za razonodu, koji svi ne uivaju imunitet u inozemstvu. Uz ratne brodove,
taj imunitet uivaju jo i dravni netrgovaki brodovi.
Ve stoga to se odnosi samo na civilno zrakoplovstvo, ikaka konvencija

izvrila je temeljnu podjelu zrakoplova na civilne i na dravne. Meu ovima
drugima ona navodi one koji se upotrebljavaju u vojnoj, carinskoj i redarstvenoj
slubi, ali se na njih propisi te konvencije ne odnose. Tek se u njezinu lanku
3. propisuje da ni jedan dravni zrakoplov neke njezine stranke ne moe prelijetati podruje druge drave ili na njega sletjeti bez prethodnog odobrenja
temeljenoga na posebnom sporazumu ili na drugi nain, i prema uvjetima koji
su tamo odreeni.
Sami civilni zrakoplovi u meunarodnome zranom prometu dijele se na
one koji su angairani u redovitom prometu te na ostale. Putniki zrakoplovi
mogu obavljati arter-letove, a sportski i privatni putniki zrakoplovi mogu
povremeno slijetati u zrane luke drugih drava stranaka ikake konvencije
bez posebnoga odobrenja.
Slino kao i glede morskih i rijenih brodova, svaki zrakoplov mora biti
registriran u nekoj dravi po njezinim propisima i po njezinim uvjetima, i on
nosi njezinu pripadnost. Ni jedan zrakoplov ne smije istodobno biti registriran
u vie drava.
U meunarodnoj zranoj plovidbi svaki zrakoplov mora nositi vanjske oznake nacionalnosti i registracije, a drave stranke ikake konvencije dostavljaju
47
Prema revidiranom Prilogu 7. ikake konvencije, usvojenom u 1967.

ICAO-u podatke o registraciji i vlasnitvu zrakoplova koji su u njima registrirani.
U meunarodnoj zranoj plovidbi svaki zrakoplov mora biti opskrbljen sljedeim dokumentima: (a) uvjerenjem o njegovoj registraciji; (b) uvjerenjem o njegovoj
plovidbenoj sposobnosti; (c) dozvolama za rad svakog lana posade; (d) putnom
knjigom; (e) dozvolom za rad radiopostaje zrakoplova; (f ) poimeninim popisom
putnika s oznakom njihova mjesta ukrcaja i iskrcaja (ako prevozi putnike); (g) manifestom i detaljnim popisom tereta (ako ga prevozi).
3. Temeljna naela meunarodnoga civilnog zranoga prometa. S obzirom na to da se, za razliku od plovidbe na moru, meunarodni zrani promet
ne obavlja temeljem obiajnih pravila opega meunarodnoga prava, svi su ti
propisi ugovorne naravi. Oni su veoma sloeni, s mnogo tehnikih pojedinosti,
i nemogue ih je sve ovdje ak i spomenuti, a naroito ne dvostrane ugovore.
Navest emo nekoliko temeljnih naela iz te oblasti na kojima se zasniva veina
posebnih ugovora.
Ve su se na ikakoj konferenciji u studenome 1944. sukobili interesi Sjedinjenih Amerikih Drava, koje su si kroz slobodnu konkurenciju nastojale
osigurati privilegiran poloaj u meunarodnom zranomu prometu, te interesi
veine ostalih drava, koje su se htjele obraniti od amerike nadmoi na tome
polju. Raspravljalo se o sljedeih pet sloboda, tj. prava:
1. Pravo prelijetanja preko podruja druge drave bez slijetanja;
2. Pravo slijetanja na podruje druge drave, ali samo iz tehnikih, a ne iz komercijalnih razloga (opskrba gorivom, otklanjanje kvarova na zrakoplovu,
zbog vremenskih nepogoda, i sl);
3. Pravo da se iskrcaju putnici, pota i teret iz drave kojoj zrakoplov pripada;
4. Pravo da se ukrcaju putnici, pota i teret u dravu kojoj zrakoplov pripada; i
5. Pravo iskrcavanja i ukrcavanja putnika, pote i tereta izmeu zranih luka
bilo koje drave stranke Konvencije.
Na Konferenciji su, meu ostalima, usvojena dva sporazuma. Prvi je bio
Sporazum o meunarodnom zranom tranzitu, koji je dravama strankama
jamio samo prve dvije gornje slobode (Sporazum o dvjema slobodama). Njemu je pristupio veliki broj drava stranaka ikake konvencije. Sporazum o
meunarodnome zranom transportu (prijevozu) predviao je svih pet sloboda
(Sporazum o pet sloboda) i zagovarale su ga Sjedinjene Amerike Drave. Ali
s obzirom na veoma malen broj njegovih stranaka, ubrzo su ga potom otkazale
i same Sjedinjene Amerike Drave.
Otada se meunarodni civilni zrani promet zasniva preteito na dvostranim ugovorima drava kojima, na temelju reciprociteta, svaka od njih vodi ra-
65. ZRANI PROSTOR
595
una o svojim posebnim interesima. U te su ugovore ugraene trea i etvrta

sloboda. I samo manji broj drava predvia u ugovorima izmeu sebe i petu
slobodu, iako uz znatna ogranienja i uvjete.
Ali se za doglednu budunost moe oekivati uklanjanje svih gornjih organienja
i slobodnu kompeticiju usluga i cijena u najveem dijelu meunarodnog civilnog
zranog prometa.
ikakom konvencijom ustanovljena je Meunarodna organizacija za civilno

zrakoplovstvo sa sjeditem u Montrealu, koja je poela djelovati u 1947, kada je
postala i specijaliziranom ustanovom Ujedinjenih nacija. Meu njezinim brojnim zadaama u pogledu sigurnosti meunarodne zrane plovidbe, ukljuujui
ureaje i opremanje zranih luka, ona formulira i usvaja meunarodne standarde i preporuenu praksu (SARPS) (lanak 37). Svaka drava lanica moe izjaviti
da te standarde i praksu ne moe provesti, ali se time izlae opasnosti da sama
sebe iskljui iz meunarodnoga zranoga prometa.
Tu se, dakle, u toj strogo tehnikoj oblasti, nazire kvazizakonodavna funkcija
te organizacije, slina onoj koju u svojim oblastima vre jo i Svjetska zdravstvena
organizacija i Svjetska meteoroloka organizacija.
ikaka konvencija predvia i sloeni mehanizam rjeavanja zrakoplovnih

sporova izmeu njezinih drava stranaka (lanak 84). Vijee ICAO-a ima znatne
ovlasti ako se neki spor ne rijei neposrednim pregovorima (lanak 94).
4. Povrede zranoga prostora drava. Sovjetski Savez odbio je sudjelovati na
ikakoj konferenciji u 1944, i potom se nije ulanio u ICAO. Osim redovitih linija
s nekolicinom zranih luka (Moskvom, Lenjingradom, Kijevom), ta zemlja koja je
zapremala estinu naeg planeta, iskljuila je itav svoj zrani prostor iz meunarodnog zranoga prometa. Stoga su sve do konca osamdesetih godina zrane linije
koje su povezivale Europu s Japanom slijedile rutu preko Indije i Hong Konga, ili su
slijedile polarnu rutu. Danas sve te zrane linije prolaze preko Sibira.
U doba hladnoga rata zaredali su se incidenti u zranomu prostoru iznad Sovjetskoga Saveza i drugih zemalja Istonoga bloka. Ameriki ratni avioni su bez
odobrenja ulazili u zrani prostor tih zemalja. U jednomu sluaju takav avion bio je
prisiljen na sputanje i potom je bio zaplijenjen, a u ostalima su oni rueni, a posada je najee stradala. Sjedinjene Amerike Drave su u tim povodima podnosile
tube Meunarodnom sudu u Den Haagu protiv Sovjetskoga Saveza, Madarske i
ehoslovake. Ali budui da su te zemlje odbijale njegovu nadlenost, Sud je sve te
parnice skidao sa svoje liste.
Ozbiljniji incident se dogodio kada je u 1953. u bugarskom zranom prostoru
sruen izraelski putniki avion na putu iz Bea u Izrael. Tada je stradalo 55 putnika
i lanova posade razliitih nacionalnosti, meu kojima je bilo dravljana Sjedinjenih
Amerikih Drava i Ujedinjenoga Kraljevstva. U parnici koju je Izrael pokrenuo

temeljem bugarske deklaracije o prihvatu nadlenosti Stalnoga suda meunarodne
pravde iz 1921, Meunarodni sud se svojom presudom bio proglasio nenadlenim.
U svibnju 1960. iznad Sovjetskog Saveza sruen je ameriki izviaki avion U2.
Sovjetski Savez je u znak protesta napustio mirovne pregovore na vrhu u Parizu.
U 1983. Sovjetski Savez sruio je junokorejski putniki avion na letu New York
Seul, koji je uao u sovjetski zrani prostor. Stradalo je svih 24 putnika razliitih
nacionalnosti i 29 lanova posade.
U tijeku irako-iranskoga rata, koji je otpoeo 1980, u 1988. ameriki ratni brod
Vincennes pogrekom je u Perzijskomu zaljevu sruio iranski putniki avion. Tada je
stradalo 29 putnika iz razliitih zemalja, ukljuujui sve lanove posade. Sjedinjene
Amerike Drave su odbile priznati odgovornost, ali su ponudile ex gratia odtetu
obiteljima stradalih. Isplata te naknade bila je potom dosuena djelominom presudom iz 1996. Iransko-amerikoga tribunala u Den Haagu.
Posljednji takav incident zbio se u 1996. Iznad kubanskog teritorijalnoga mora
sruena su dva nenaoruana civilna aviona registrirana u Sjedinjenim Amerikim
Dravama, koji su namjerno uli u kubanski zrani prostor. Zbog toga je predsjednik
Clinton odobrio sankcije protiv Kube.
U vezi s tim namjernim ili sluajnim incidentima s traginim posljedicama,

jo je u 1953. ameriki profesor Oliver J. Lissitzyn izloio svoje gledite o obiajnom pravu koje bi se moglo izvesti iz prakse drava. U svojim naporima da
nadzire let zrakoplova-uljeza, teritorijalni suveren ne smije izloiti zrakoplov
i osobe u njemu nepotrebnoj i nerazmjerno velikoj opasnosti nerazmjerno
velikoj u odnosu na razumno ocijenjenu tetu od protupravnoga ulaska.48
Taj fleksibilni pristup mnogi i danas smatraju izrazom obiajnoga prava u toj
oblasti. To bi znailo da su povrede zranoga prostora ratnoga zrakoplova mnogo
vea opasnost od takve povrede koju bi poinio civilni putniki zrakoplov. To bi, takoer, znailo da, osim kada se ocijeni da zrakoplov predstavlja neposrednu i veliku
opasnost za sigurnost teritorijalne drave, uvijek bi ga trebalo pozvati da promijeni
smjer ili da se prisilno spusti.
U 1984. Skuptina ICAO-a prihvatila je dopunu lanka 3. ikake konvencije iz 1944. U opirnom tekst lanka 3bis propisuje se da se svaka drava mora
uzdrati od upotrebe oruja protiv civilnih zrakoplova u letu. U vrenju svoje
suverenosti svaka drava ima pravo traiti od civilnoga zrakoplova koji je bez
odobrenja uao u njezin zrani prostor, njegovo sputanje u neku njezinu za
to odreenu zranu luku. A svaka stranka Konvencije sa svoje strane duna je
poduzeti mjere kako bi sprijeila svoje civilne zrakoplove da se namjerno upotrebljavaju za svrhe koje nisu u skladu s ciljevima ikake konvencije.49
48
Cf., AJIL 1953, p. 586.
49
Cf., ILM 1984, No. 4, p. 706.
65. ZRANI PROSTOR
597
Nakon okonanja hladnoga rata ne treba vie oekivati ruenje civilnih putnikih
zrakoplova u zranom prostoru Ruske Federacije. Trebalo bi oekivati da i Sjedinjene Amerike Drave poduzimaju mjere da njihovi vojni i civilni zrakoplovi ne
povrjeuju zrani prostor drugih drava.
5. Sprjeavanje i kanjavanje zloina izvrenih u zrakoplovu. Glede kaznenih
djela poinjenih u zrakoplovu u tijeku njegova leta, nastaju mnogi pravni problemi
razliiti od onih kada je nedoputeno djelo izvreno na brodu. Pravo mora i jurisdikcija bilo drave zastave broda bilo teritorijalne drave za djela poinjena na brodu
u luci ili u teritorijalnom moru poiva na opem obiajnomu, a ne na ugovornom
pravu.
Pitanje sudbenosti glede djela poinjenih na zrakoplovu moe biti veoma

sloeno. Teritorijalna drava iznad koje zrakoplov leti imat e tekoa da dade
uinka svojoj sudbenosti ako zrakoplov samo prelijee njezino podruje i ne
slijee u neku njezinu zranu luku. A kazneno djelo moe biti poinjeno u zrakoplovu u letu preko vie drava, pa i iznad otvorenoga mora, prije nego to se
negdje spusti.
Temeljem princip aktivnoga i pasivnog personaliteta putnici i posada u
zrakoplovu do neke su mjere podvrgnuti i sudbenosti drava kojih su graani.
Uz gornje, zahtjev za sudbenou moe istaknuti i drava u kojoj je zrakoplov registriran. Ali se u obiajnomu pravu nikada nije razvilo vrsto pravilo po
kojemu bi drava registracije vrila jednaku sudbenost kao onu na brodu koji
plovi pod njezinom zastavom.
Stoga vie drava moe istaknuti zahtjeve za sudbenou glede takvih djela,
ali se moe dogoditi da ju ne eli vriti ni jedna od njih. Jo je tee ako drava
u koju je zrakoplov sletio ne eli vriti svoju kaznenu sudbenost iz politikih
razloga, a odbija izruiti okrivljene osobe onim dravama koje su nadlene i
voljne tu sudbenost vriti. Pitanje je teko i stoga to je izruenje (ekstradicija)
poinitelja kaznenih djela sloen postupak, do kojega u veini drava ne moe
doi ako nema ugovora izmeu drava u pitanju.
Konvencije koje kodificiraju obiajno pravo mora izjednauju ine piratstva na
zrakoplovu u letu iznad otvorenoga mora ili iznad podruja koje ne potpada pod
vlast ni jedne drave, s piratstvom poinjenim na brodu. Za te ine svaka drava koja
uzapti piratski brod ili zrakoplov ima sudbenost temeljem opega meunarodnog
prava (v. lanke 14-21. enevske konvencije iz 1958. o otvorenom moru, i istovjetne
lanke 100-107. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982).
Ali se otmica zrakoplova (hijacking, dtournement davion), ili sabotaa na njemu, ne moe, ili se teko moe podvesti pod piratstvo. To stoga to se nedoputeni
ini gotovo nikada ne vre iz piratskoga, nego u otetom zrakoplovu. Uz to, ti ini
nemaju za svrhu pljaku u osobnu korist, nego se poduzimaju iz ideolokih pobuda.
Napokon, nemogue je otmicu zrakoplova otpoeti i zavriti u njegovu letu iznad

otvorenoga mora. Stoga je ine otmice zrakoplova neprecizno nazivati piratstvom
u zraku.
Otmice zrakoplova s ciljem da se skrenu u neku dravu radi dobivanja politikoga azila, ili da se iznudi oslobaanje uhienika u nekoj dravi, ili samo
radi sabotae na otetomu zrakoplovu, osobito su uestale nakon 1970. godine.
Otada je nad vie stotina civilnih zrakoplova na redovitim linijama pokuana
otmica ili je ona i uspjela.
Skupine vie ili manje povezane s nekim oslobodilakim pokretima smatrale
su te otmice zakonitim sredstvom da bi skrenule pozornost medija na razloge
svoje borbe. Ali su te brojne otmice dale povoda meunarodnoj zajednici da
usvoji vie ugovornih tekstova radi sprjeavanja i suzbijanja tih teroristikih
ina, usmjerenih protiv sluajnih rtava koje su otmiarima unaprijed nepoznate.
Institut za meunarodno pravo na svome zasjedanju u Zagrebu u 1971. usvojio je rezoluciju Protupravno skretanje zrakoplova temeljem izvjea Edwarda
McWhinneyja iz Kanade. U rezoluciji je navedeno da su ini otmice zrakoplova u
letu koji dovode u opasnost ivote i zdravlje putnika i posade, kao i osoba na zemlji
ili u drugim zrakoplovima, u krenju elementarnih obzira ovjenosti, nedoputeni prema meunarodnom pravu. Prema opemu meunarodnom pravu drave su
dune ne dopustiti koritenje njihova podruja za ine suprotne pravima drugih
drava. One trebaju uskladiti svoje zakonodavstvo s naelima iz konvencija koje su
u tu svrhu usvojene.
Jo prije toga razdoblja masovnih otmica zrakoplova, u Tokiju je 1963. usvojena
Konvencija o kaznenim djelima i nekim drugim inima izvrenima u zrakoplovu.50
Ta se konvencija odnosi na ine koji bilo da su kazneno djelo bilo da nisu mogu
ugroziti sigurnost zrakoplova ili osoba ili dobara u njemu, ili u zrakoplovu remete
red i disciplinu (lanak 1-1-b). Ali se ta Konvencija ne moe primijeniti na djela
poinjena u zrakoplovu dok je na zemlji. Njezin lanak 11. propisuje obveze drave
u koju je zrakoplov sletio. Ona je duna dopustiti putnicima i posadi da nastave
putovanje, a zrakoplov i njegov teret mora vratiti zakonitom vlasniku. Ta konvencija
predvia obvezu pritvaranja i poduzimanja prethodnoga izviaja protiv osobe koja
je poinila neko u njoj predvieno kazneno djelo, ali jo ne predvia nikakve obveze
glede ekstradicija uhiene osobe, a napose ne naelo aut dedere aut punire. U tome
je njezin tekst manjkav.
Da bi se gornje praznine popunile, u 1970. u Den Haagu je sklopljena Konvencija
o suzbijanju otmica zrakoplova. U lanku 4. ona ovlauje dravu kojoj zrakoplov
pripada, ili onu u koju je oteti zrakoplov sletio, ili onu u koju su se otmiari sklonili,
da vri svoju kaznenu sudbenost. Za razliku od Tokijske, ova konvencija predvia opsene i precizne propise o voenju kaznene istrage protiv osumnjienika za
50
Vidi Bogdan ZLATARI: Tokijska konvencija o krivinim djelima u avionu, ZPFZ 1966, br.
3-4, str. 428-440.
65. ZRANI PROSTOR
599
otmicu zrakoplova te o njegovoj ekstradiciji drugoj dravi koja ju zatrai, odnosno

o dunosti te drave da ju podvrgne svome kaznenom postupku ako ju ne izrui. Ti
su propisi doslovno preneseni u Konvenciju usvojenu sljedee godine u Montrealu.
Stoga je kao trea u nizu, u okviru ICAO-a, u Montrealu 1971. usvojena Konvencija o suzbijanju protupravnih ina protiv sigurnosti civilnoga zrakoplova. Ona
na iri i precizniji nain od prethodne predvia protupravne ine koji su predmet
njezina ureenja. Njezin lanak 1. predvia veoma iroku definiciju protupravnih
ina, koja obuhvaa ine nasilja u zrakoplovu, njegovo unitenje ili postavljanja u
njemu supstanci da bi postao nesposoban za letenje, kao i svaku tetu nanesenu
njegovim navigacijskim ureajima. Stranke Konvencije obvezale su se da za ta djela
predvide stroge kazne. Glede tih djela Konvencija predvia sudbenost drave u koju
je zrakoplov sletio, ili drave pripadnosti zrakoplova, ili one u koju su se otmiari
sklonili. Ako neka drava ne izrui otmiare drugoj dravi koja ima sudbenost, duna je podnijeti predmet o izvrenom zloinu svome tijelu nadlenom za pokretanje
kaznenoga postupka (naelo: aut dedere, aut punire). Drave stranke obvezale su
se da e djela iz te konvencije predvidjeti u buduim ugovorima o ekstradiciji. Ali
je takoer predvieno da se i ta konvencija moe smatrati pravnim temeljem za
izruenje (lanak 8).
Ta konvencija dopunjena je Montrealskim protokolom iz 1988. za suzbijanje
protupravnih ina nasilja u zranim lukama koje slue meunarodnom civilnom
zrakoplovstvu. Konano, u 1991. usvojena je Konvencija o obiljeavanju plastinih
eksploziva u svrhu otkrivanja.
Osim to su se ugovori o tome pitanju usvajali sukcesivno kako bi popunili

praznine onih prethodnih (to ne slui na ast pravnicima koji su tu oblast ureivali), tekoa je i u tome to drave koje nemaju politiku volju da suzbijaju
otmice nisu dune postati njihovim strankama. Prema opem naelu prava:
nullum crimen, nulla poena, sine legem, ni jedan poinitelj ne moe se kazniti
za djelo koje nije zabranjeno u trenutku njegova poinjenja. Ali se danas ve s
razlogom moe smatrati da su otmice zrakoplova zabranjene temeljem opega
meunarodnog prava.
Neke zemlje, posebice Sjedinjene Amerike Drave, uvele su mjere ekonomskoga
bojkota drava za koje se sumnja da potiu meunarodni terorizam (Iran, Irak, Sudan). Vijee sigurnosti UN-a naloilo je rezolucijom 748 (1992) od 31. oujka 1992.
iskljuenje Libije iz meunarodnoga zranoga prometa i zabranu njezine opskrbe
orujem, nakon to je ova odbila izruiti dvije osobe sumnjive da su sudjelovale
u ruenju amerikoga putnikog zrakoplova kod Lockerbieja u kotskoj. Tek je u
travnju 1999. Libija izruila te osobe radi njihova suenja u Nizozemskoj. Sankcije
protiv nje odmah su potom okonane.
Takve mjere, iako esto pogaaju neduno civilno puanstvo kanjenih zemalja,
uz strogu kontrolu putnika i posade pri ulasku u avione, ipak su u posljednje vrijeme
umanjile pokuaje otmica.

Najokrutnija upotreba zrakoplova za teroristike svrhe zbila se u New Yorku i
Washingtonu, D. C., 11. rujna 2001. Tom su prilikom otmiari samoubojice upotrijebili civilne zrakoplove s putnicima i posadom kao sredstvo izvrenja meunarodnih zloina terorizma pri ruenju nekih zgrada. Da bi se takvi zloini prevenirali,
Sjedinjene Amerike Drave su u svojim civilnim zrakoplovima uvele pratnju naoruanoga uvara (tzv. zranoga erifa). To isto one trae i od stranih zrakoplova na
putu u i iz Sjedinjenih Amerikih Drava.
6. Oneienje atmosfere.51 Iako ni malo ne treba podcijeniti posljedice

oneienja vodenih tokova, mora i tla, oneiivanje zraka najtei je i najtee
rjeiv problem za budunost ovjeanstva. To stoga to zrani prostor ne moe
biti preprekom nekontroliranoga irenja razliitih tetnih tvari gotovo u svim
smjerovima preko dravnih granica.52
Institut za meunarodno pravo usvojio je 1987. u Kairu rezoluciju Prekogranino oneienje zraka temeljem izvjea Geraida do Nascimento e Silva iz Brazila.
U lanku 1(1). to se oneienje definira kao: svaka fizika, kemijska ili bioloka
promjena sastava ili kakvoe atmosfere koja neposredno ili posredno proizlazi iz
ljudskih ina ili propusta i proizvodi tetne ili kodljive uinke na okoli drugih
drava ili podruja izvan granica nacionalne jurisdikcije.53
Vrste i uzroke oneienja zraka moemo grubo podijeliti na one iz nuklearnih izvora te na one ostaloga porijekla.
(i) Oneienje atmosfere iz nuklearnih izvora. To je podruje relativno dobro
pokriveno pravilima pozitivnog meunarodnoga prava, premda to sasvim ne
iskljuuje posljedice nenamjeravanih nesrea u nuklearnim postrojenjima. U
novije je vrijeme nastala i opasnost da nuklearne tvari dou u posjed terorista
ili obinih kriminalaca.
Nakon eksplozije triju atomskih bombi u 1945. (Alamogordo, Hiroima i Nagasaki) do 1974. izvreno je blizu tisuu pokusa s nuklearnim orujem, od kojih neto
vie od polovice u atmosferi.
Ugovor o zabrani pokusa nuklearnim orujem u zraku, u izvanzranom prostoru i pod vodom potpisan je u Moskvi u 1963. godini. Njegove su se stranke
obvezale da e zabraniti, sprijeiti i da nee vriti bilo kakve pokusne eksplozije
tim orujem na bilo kojemu mjestu pod svojom sudbenou ili vlau, i to u
zraku i preko granica zranog prostora te pod vodom. Ta se obveza odnosi i
51
Vidi opirnije Phillipe SANDS: Principles of International Environmental Law I, Manchester 1995, pp. 243-290.
52
Cf., Juraj ANDRASSY, Boidar BAKOTI, Budislav VUKAS: Meunarodno pravo, 1. dio, Zagreb, 1995, str. 238.
53
Cf., Institut de Droit international, Tableau gnral des Rsolutions adoptes (1957-1991),
Paris, 1992, pp. 194-195.
65. ZRANI PROSTOR
601
na bilo koju drugu sredinu dakle i na eksplozije pod zemljom ako bi se

radioaktivne estice od takve eksplozije mogle proiriti izvan granica podruja
odnosne drave.
Od nuklearnih sila, strankama ovoga Ugovora nisu nikada postale Kina i Francuska. I nakon 1963. Francuska je nastavila sa svojim pokusima u atmosferi. Posljednji
je izvela na atolu Mururoa na Pacifiku 25. kolovoza 1974.
Bilo je sumnji u to da je ta zabrana prerasla u pravilo opega obiajnoga meunarodnog prava i da obvezuje sve drave. To posebice stoga to sam Moskovski
ugovor predvia da ga svaka njegova stranka moe jednostrano otkazati, uz otkazni
rok od samo tri mjeseca, ako ona sama procijeni da su izvanredni dogaaji u vezi s
tim ugovorom kompromitirali njezine vrhunske interese.
Danas se moe smatrati da ope meunarodno pravo apsolutno zabranjuje

pokuse nuklearnim orujem u atmosferi.
Do nuklearnog oneienja atmosfere moe, meutim, doi i kao posljedica
nesree. Nakon katastrofe u ernobilu 1986. u Beu su iste godine pod okriljem
Meunarodne agencije za atomsku energiju sklopljene dvije konvencije: ona o brzoj notifikaciji nuklearne nezgode, te ona o pomoi u sluaju nuklearne nezgode ili
radioaktivne opasnosti.54
(ii) Oneienje zraka ostaloga porijekla. Oneienje atmosfere isputanjem

nekih plinova ima tetnih posljedica po itav na planet.
Ovdje moemo samo opisati uzroke i posljedice oneienja zraka, a ne moemo
se uputati u nabrajanje svih meunarodnih instrumenata koji imaju za cilj prevenciju, redukciju, pa i eliminiranje njegovih posljedica.
Isputanje sumpornog dioksida i duinoga oksida ima za posljedicu tzv. kisele
kie. One unitavaju ume, ire pustinje, oneiuju vodu za pie i oteuju historijske
spomenike graene od kamena (poput npr. Akropole u Ateni, Westminsterske opatije u Londonu ili Zagrebake katedrale). Oteuju ljudsko zdravlje, a posebice plua.
Isputanje ugljinoga dioksida i nekih drugih plinova izgaranjem fosilnih goriva
(greenhouse gases) ima na naemu planetu uinak staklenika. Poveava se temperatura zbog koje dolazi do otapanja leda u polarnim predjelima. Ako se taj proces ne
zaustavi, morska bi se razina mogla osjetno podii, a sva naselja na morskoj obali
mogla bi se nai pod vodom.
Isputanje u atmosferu klorofluorougljika (CFC) oteuje ozonski omota oko
zemlje. Zbog toga se ljudi, ivotinje i biljke izlau pojaanom zraenju ultraljubiastim zrakama. Osim raka koe, to slabi imunoloki sustav i ima tetne posljedice po
itav ekosustav Zemlje.
54
Vidi tekstove ILM 1986, No. 6, pp. 1377-1386.

Ne postoji sveobuhvatan pravni reim sa svrhom prevencije, smanjenja ili
ak eliminacije tetnih posljedica za okoli u biosferi. U tim se oblastima najprije sklapa okvirna konvencija s nevelikim konkretnim obvezama drava stranaka. Te se konvencije potom dopunjuju protokolima u kojima su te obveze
veoma konkretne i esto predviaju drastina ogranienja. Za zemlje u razvoju
predviaju se obveze razliite od onih za industrijski razvijene drave, glavne
proizvoae oneiivaa. Njihovo izvrenje uvjetovano je pritjecanjem sredstava iz bogatih drava.
Najvaniji ugovori iz te oblasti su sljedei: enevska konvencija iz 1979. o prekograninom oneienju zraka na velikim udaljenostima. Uz Sjedinjene Amerike Drave i Kanadu, njezine su stranke gotovo sve europske zemlje. Dopunjena je
Protokolom iz 1984. (o dugoronom financiranju programa suradnje za praenje i
procjenu prekograninoga prijenosa oneiivaa u zraku na velikim udaljenostima
u Europi); Protokolom iz 1985. (o smanjenju isputanja sumpora za najmanje 30%);
Protokolom iz 1988. (o kontroli emisije duinoga oksida); Protokolom iz 1991.
o organskim isparivaima; (volatile organic compounds) te Protokolom iz 1994. o
daljnjoj redukciji emisije sumpora.
U 1985. u Beu je sklopljena Konvencija o zatiti ozonskoga omotaa. U 1987.
usvojen je u Montrealu Protokol kojim se predvia smanjenje potronje CFC-a i
drugih slinih proizvoda. U 1990. i 1992. usvojene su neke prilagodbe i izmjene
toga protokola.
U 1992. u New Yorku je sklopljena Okvirna konvencija o klimatskim promjenama. Cilj joj je stabilizacija koncentracije est plinova s uinkom staklenika. Protokol
iz Kyota s konca 1997. namee industrijskim dravama smanjenje tih plinova za
5% u odnosu na 1990, i to do 2012. godine.55 Prihvatila ga je veina industrijskih
zemalja, meu kojima Europska unija, Japan i Ruska Federacija. Ali su ga odbacile
Sjedinjene Amerike Drave koje same isputaju do treine tih plinova. Konferencija
u Montrealu u prosincu 2005. postigla je teak kompromis: nastavljaju se pregovori
sa Sjedinjenim Amerikim Dravama, a stranke Protokola primjenjivat e ga i nakon
to bi ga imale pravo otkazati. Ali bez sudjelovanja Sjedinjenih Amerikih Drava
ciljeve tih ogranienja gotovo je nemogue postii.
Uz nedovoljnu uinkovitost ugovornoga reguliranja toga zla za ovjeanstvo,

u toj oblasti kao i glede oneienja drugih prostora, stanje opega obiajnog
meunarodnoga prava na rudimentarnoj je razini (v. pojedinosti supra, 47,
pod 3).
55
Vidi tekst s uvodnim objanjenjem ILM 1998, No. 1, pp. 22-46.
603
66. SVEMIR
Bibliografija
Mihajlo SMIRNOV: Problemi suverenosti u svemiru, JRMP 1970, br. 1, str. 79-87; Milivoj
DESPOT: Djelatnosti u svemiru i suverenost drava, ibid., str. 87-92; Obrad RAI: Osnovna
naela kozmikog prava, Beograd, 1972, 343 str.; Kosmos, nebeska tela i orbite, ZPFZ 1985,
br. 5-6, str. 627-634; Peaceful Uses of Outer Space: Some Unresolved Problems, JRMP 1988,
br. 1, str. 98-114; Charles CHAUMONT: Le droit de lespace, (Que sais-je?), Paris, 1970, 128
pages; Nicolas MATEESCO MATTE: Droit arospatial, Paris, 1976, 436 pages; G. ZHUKOV Y.
KOLOSOV: International Space Law, New York, 1984, 224 p.; C. Q. CHRISTOL: Space Law: Past,
Present, Future, Kluwer, 1991, 516 p.; J. ANDRASSY B. BAKOTI B. VUKAS: Meunarodno
pravo, I. dio, Zagreb, 1995, str. 239-248.
Sve do 1957. godine vladalo je sveope uvjerenje da zrani prostor drava

dopire do neogranienih visina. Samo po sebi to je bilo apsurd, s obzirom na
kruenje naega planeta oko svoje osi i oko Sunca.
Sve se to izmijenilo 4. listopada 1957, kada je bivi Sovjetski Savez lansirao
u Zemljinu orbitu svoj prvi umjetni satelit Sputnjik. Ni jedna drava ije je
podruje Sputnjik nadlijetao nije Sovjetskom Savezu uloila protest, vjerojatno
stoga to sve one nisu smatrale da je njihov zrani prostor time povrijeen.
Tim prvim inom, kojemu nisu bili potrebni presedani, nastalo je novo stanje u meunarodnom pravu. Zrani prostor iznad podruja drava postao je
ogranien. Iznad njega vladala je sloboda lansiranja predmeta u Zemljinu orbitu
i izvan nje, za sve koji su to bili u stanju initi. Te djelatnosti trebalo je potom
pravno urediti i ograniiti, da ne bi bile prijetnja sigurnosti drava na Zemlji.
Djelatnosti u svemiru razvijale su se ubrzano. Nakon 1957, ve je 1961. bio lansiran prvi satelit s ovjekom (Jurijem Gagarinom). Prvi satelit, namijenjen komunikacijama, bio je lansiran u 1958, a prvo iskrcavanje ljudi na Mjesec zbilo se 20. srpnja
1969. Prva naprava koja se mogla viekratno upotrebljavati uspjeno je lansirana u
1980. Danas je upotreba satelita za svrhe promatranja, komunikacija (ukljuujui
satelitski prijenos TV programa) i navigacije u sveopoj upotrebi.
Slino pravu mora, a za razliku od meunarodnoga prava koje se odnosi na

rijeke i na zrani promet, svemirsko pravo se otpoetka stvaralo i razvijalo u
obiajnom procesu. Od samoga poetka openito su bila prihvaena obiajna
pravila o tome da svemir, Mjesec i druga nebeska tijela ne mogu biti predmetom
prisvajanja od drava putem okupacije te da smiju sluiti iskljuivo za miroljubive svrhe.
Ta temeljna pravna naela jednoglasno su usvojena u rezoluciji Ope skuptine
UN-a 1962 (XVIII) iz 1963. u obliku deklaracije naela. Opa je skuptina ustanovila
kao svoje pomono tijelo Odbor za miroljubivo koritenje Svemira (Committee on

the Peaceful Uses of Outer Space COPOUS), u kojemu su bili pripremani nacrti
itave serije ugovora iz te oblasti koji su uslijedili.
Ali osim kada su posrijedi temeljna naela, ta meunarodna legislacija i znanstvene rasprave poesto idu ispred svoga vremena. Unaprijed se ureuju djelatnosti
koje su u predvidljivoj budunosti nedostupne ovjeanstvu, poput npr. iskoritavanja prirodnih izvora na Mjesecu. Za takve propise valja sumnjati da predstavljaju pravila pozitivnoga meunarodnog prava jer ih je danas materijalno nemogue
izvriti. Pri tome valja uzeti u obzir da nakon 1972. godine vie nije bilo upuivanja
novih ljudskih posada na Mjesec.
Obiajna pravila svemirskoga prava kodificirana su u Ugovoru o naelima

koja ureuju djelatnosti drava na istraivanju i iskoritavanju svemira, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, usvojenom u 1967. (dalje: Ugovor iz 1967).56
Potom su bili usvojeni i stupili su na snagu neki drugi ugovori iz te oblasti, koji
su potvrdili i razradili naela iz Ugovora iz 1967. Ta temeljna naela svemirskoga prava slina su naelima iz Ugovora o Antarktiku iz 1959. A neka su od
tih rjeenja potom bila preuzeta, premda ne s velikim uspjehom, u Konvenciji
UN-a o pravu mora iz 1982.
Istraivanje i iskoritavanje svemira moraju se obavljati za dobrobit i u
interesu svih zemalja... i moraju biti dobro itavoga ovjeanstva. Rije je o
konceptu zajednike batine, tj. opega dobra ovjeanstva. Svemir (ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela) slobodan je za istraivanje i iskoritavanje
(ukljuivi znanstveno istraivanje) od svih drava bez ikakve diskriminacije, u
uvjetima jednakosti i u skladu s meunarodnim pravom, uz slobodan pristup
svim dijelovima nebeskih tijela (lanak 1. Ugovora iz 1967).
Svemirska su istraivanja iznimno skupa. Uz mogui izuzetak Sjedinjenih Amerikih Drava, vie ih ni jedna drava ne moe obavljati sama, pa tako vie ni Ruska Federacija. U budunosti e na tome polju sve vie dolaziti do meunarodne
suradnje, u kojoj e vjerojatno sudjelovati samo najbogatije i najnaprednije drave.
Stoga se gornje slobode svode na slobode za one koji su u stanju njima se koristiti,
a nikako ne za sve.
S obzirom na to da se na veim visinama gustoa atmosfere postupno razrjeuje, a Zemljina tea slabi, drave se jo nisu usuglasile o tome na kojim
visinama zrani prostor zavrava i otkuda poinje svemir. I Ugovor iz 1967. o
tome uti. U raspravama prijedlozi se iznose na izmeu 10 i 100 milja (izmeu
18 000 i 180 000 metara) iznad Zemljine povrine. Ali vie ima onih koji zagovaraju maksimalnu visinu.
56
Poput slinih drugih ugovora o kodifikaciji meunarodnoga prava, i on je u trenutku njegova

usvajanja predviao pravila o istoj kodifikaciji ve postojeeg prava, ona o progresivnom razvoju te ona o legislaciji, tj. nova pravna pravila (v. supra, 11).
66. SVEMIR
605
Svemir, ukljuujui Mjesec i druga nebeska tijela, ne moe biti predmetom

nacionalnoga prisvajanja proglaenjem suverenosti, niti temeljem iskoritavanja
ili okupacije, a ni na bilo koji drugi nain (lanak 2). Poput otvorenoga mora,
svemir dakle nije res nullius, nego je apstraktno govorei res communis omnium
i extra commercium. Ali pitanje je hoe li se to naelo moi odrati u istomu
obliku kada u dalekoj budunosti otponu redovite djelatnosti na Mjesecu.
Drava stranka Ugovora iz 1967, u ijem je registru upisani objekt lansiran
u svemir, zadrava sudbenost i nadzor nad tim objektom i njegovom posadom
sve dok se nalazi u svemiru ili na nekomu nebeskom tijelu. Pravo vlasnitva nad
lansiranim objektima, kao i nad njihovim sastavnim dijelovima, u svemiru ili
na nekom nebeskom tijelu, ili po povratku na Zemlju, ostaje netaknuto. Takvi
objekti naeni izvan granica drave koja im je vlasnik moraju se vratiti toj dravi
(lanak 8). Opa je skuptina u 1974. usvojila Konvenciju o registraciji objekata
lansiranih u svemir, temeljem koje je ustrojen sredinji registar u Ujedinjenim
nacijama.
Drave stranke snose meunarodnu odgovornost za nacionalne djelatnosti
u svemiru, bilo da ih poduzimaju vladini organi bilo nevladina tijela. Za djelatnosti nevladinih tijela (npr. pravnih osoba) trai se odobrenje i stalan nadzor
odnosne drave. Ona osigurava obavljanje svih tih nacionalnih djelatnosti u
skladu s odredbama toga ugovora (lanak 6).
lanak 7. veoma je vaan jer ureuje pitanja odgovornosti za moguu tetu.
On propisuje da je svaka drava stranka Ugovora koja lansira ili omogui lansiranje nekoga objekta u svemir ali i drava s ijega je podruja ili ureaja objekt
lansiran meunarodno odgovorna za tetu koju takav objekt ili njegovi dijelovi
prouzroe drugoj dravi stranci ili njezinim fizikim ili pravnim osobama, i to
kako na zemlji, tako i u zranom prostoru ili u svemiru.57
lankom 4. ustanovljen je reim demilitarizacije svemira. Drave stranke
obvezale su se da ne stavljaju nuklearno oruje, ili bilo koju vrst oruja za masovno unitenje, u orbitu oko Zemlje ili na nebeska tijela te da ih ne stacioniraju
u svemiru na drugi nain. Zabranjuje se uspostavljanje na nebeskim tijelima
vojnih baza, ureaja i utvrenja, obavljanje pokusa svim vrstama oruja te izvoenje vojnih manevara.
Pruanje pomoi astronautima u sluaju nesree, opasnosti ili prinudnoga
sputanja predvieno je lankom 5. Ugovora iz 1967. i Konvencijom o spaavanju astronauta, vraanju astronauta i vraanju objekata lansiranih u svemir
iz 1968. godine.
57
U 1972. godini bila je usvojena Konvencija o graanskoj odgovornosti za tetu koju prouzroe
svemirski objekti. Vidi pojedinosti supra, 47, pod 5.

Opa skuptina UN-a usvojila je u 1979. Sporazum koji ureuje aktivnosti drava
na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima. Namjera je da se Mjesec i druga nebeska
tijela u Sunevu sustavu te orbite oko njih ili putanje prema njima, podvrgnu reimu internacionalizacije. lanak 11(1). predvia da su Mjesec i njegovi prirodni
izvori ope dobro ovjeanstva. Ali odredbe o prisvajanju tih izvora nisu sasvim
jasne. Nakon to nije uspio reim iskoritavanja Meunarodne zone morskoga dna
i podzemlja iz dijela XL Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982, ne treba oekivati
da e se ustanoviti slian poredak na Mjesecu, koji ta Konvencija inae navjeuje.
Vane djelatnosti u Zemljinoj orbiti su sateliti koji slue telekomunikacijama, a naroito prijenosu radijskih i TV programa. Sateliti smjeteni u tzv.
geostacionarnu orbitu iznad ekvatora na visini od oko 36 metara kreu se istim
smjerom i brzinom kretanja Zemlje, i ini se da tamo miruju.58 Tri takva satelita
na jednakoj meusobnoj udaljenosti i u zajednikom sustavu pokrivaju svojim
signalima itavu povrinu Zemlje osim polarnih predjela.
Ali broj satelita koji se mogu smjestiti u tu orbitu nije neogranien. U 1976. osam
ekvatorijalnih zemalja (Brazil, Kolumbija, Ekvador, Indonezija, Kenija, Uganda, Kongo i Zair) usvojile su u Bogoti deklaraciju u pet toaka kojom su postavile zahtjev da
geostacionarna orbita potpada pod reim nacionalne suverenosti odnosnih drava.
Taj zahtjev nije openito prihvaen jer se odnosi na teritorijalnu suverenost drava
prije negoli na svemir, a suprotan je i naelima iz lanaka 1. i 2. Ugovora iz 1967.
Sateliti opskrbljeni senzorima mogu se takoer upotrebljavati za prikupljanje

podataka ne samo sa Zemljine povrine nego ak i ispod nje te ispod morskoga
dna. Tim putem mogu se utvrivati prirodni izvori i njihov poloaj. S time su
se u vezi sukobila suprotna gledita. Prema jednomu trebalo bi na korist svih
prikupljati to je mogue vie podataka. Prema suprotnom stajalitu ta bi se
djelatnost morala smatrati suprotnom suverenosti teritorijalne drave. Opa
skuptina UN-a usvojila je u 1976. rezoluciju o naelima iz te oblasti, kojom je
proklamiran slobodan pristup svemiru u te svrhe.
58
Vidi Nina VAJI: Geostacionarna orbita, ZPFZ 1985, br. 5-6, str. 635-644.
607
67. MEUNARODNO PRAVO MORA U RAZVOJU

Bibliografija
A. REASTED: La mer territoriale, tudes historiques et juridiques, Paris, 1913, 212 p.; Natko
KATII: More i vlast obalne drave, historijski razvoj, Zagreb, 1953, 373. str.; Vlast obalne
drave na pojedinim dijelovima mora prema enevskim konvencijama iz 1958, Zbornik za
pomorsko pravo, 1961, Zagreb, str. 25-72; to je postigla Druga konferencija Ujedinjenih naroda
o pravu mora?, ibid., str. 221-251; Vladimir IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, 202. str.; Budislav
VUKAS (red.): Novo pravo mora, Prinosi, br. 17, Zagreb, 1982, 38 str.; J. P. LEVY: La Confrence
des Nations Unies sur le droit de la mer, Histoire dune ngotiation singulire, Paris, 1983, 159
p.; Zvonko PERII: Istorijsko-politiki aspekti Konferencije UN o pravu mora, Pomorski
zbornik 1983, knj. 21, Rijeka, str. 9-21; R. P. ANAND: Origin and Development of the Law of
the Sea: History of International Law revisited, Martinus Nijhoff 1983; Stojan NOVAKOVI:
Kodifikacija i progresivni razvoj prava mora u okviru UN, JRMP 1985, br. 1-2, str. 389-401;
Vesna KAZAZI: Razvoj koncepta zajednike batine ovjeanstva, Zbornik Pravnog fakulteta
u Mostaru, 1987-1988, vol. VIII, str. 89-103; Milenko KREA: Nekoliko napomena o pravnoj
prirodi meunarodnog prava mora, JRMP 1987, str. 383-402; Vesna BARI-PUNDA: Ujedinjeni
narodi, razvoj prava mora i mirno rjeavanje sporova, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996,
str. 309-318; Tulio TREVES: Codification du droit international et pratique des tats dans le
droit de la mer, RCADI 1990, tome 223, pp. 9-302; D. VIDAS, V. OESTRENG (Ed.): Order for the
Oceans at the Turn of the Century (proceedings of the Oslo Conference), The Hague 1999, 577
p.; Vladimir IBLER: Jus cogens i pravo mora, ZPFZ 2001, br. 5, str. 809-827; Budislav VUKAS:
The Law of the Sea, Selected Writings, Leiden 2004, 359 pages.
Gilbert GIDEL: Le droit international public de la mer, tomes I-III, Paris, 1932, 1934; Charles
ROUSSEAU: Droit international public, tome IV, Paris 1980, pp. 269-482; D. P. OCONNELL,
I.A. SHEARER: The International Law of Sea, v. I-II, New York 1982-1984; E. du PONTAVICE,
P. CORDIER: La mer et le droit, vol. I, Paris, 1984. 569 p.; R.-J. DUPUY, D. VIGNES: Trait du
nouveau droit de la mer, Paris, 1985, 1447 p.; Davorin RUDOLF: Meunarodno pravo mora,
Zagreb, 1985, 510 str.; Enciklopedijski rjenik meunarodnog prava mora, Split, 1989, 583 str.; R.
R. CHURCHILL, A. V. LOWE: The Law of the Sea, Manchester, 1988, 37 p.; Vladimir IBLER:
Meunarodno pravo mora i Hrvatska, Zagreb, 2001, 561 str.; V. . DEGAN: Meunarodno pravo
mora u miru i u oruanim sukobima, Rijeka, 2002, XVIII + 450 str.; V. BARI PUNDA, D.
RUDOLF ml,: Pravo mora dokumenti, miljenja znanstvenika, komentari, Split, 2007, 954 str.;
Rjeavanje sporova u meunarodnom pravu mora, dokumenti, miljenja znanstvenika, sudska
praksa, Split, 2007, 393 str.
1. Uvod More na naemu planetu ini cjelinu iji su svi dijelovi meusobno
povezani. Povrina Zemlje preteito je pokrivena morima i oceanima. Dio pod
morem ini 70,8% ili oko 361 milijun kvadratnih kilometara, a kopneni dio samo
29,2%, ili oko 149 milijuna kvadratnih kilometara. Zbog toga odnosa, za razliku
od mora, kopno na zemlji ne ini cjelinu. Ono je razdijeljeno na kontinente, vee
i manje otoke, otoie i hridi, kojih je svaki dio okruen morem.

Tako more razdvaja ljude i narode, ali ih na drugi nain i meusobno pribliava. Transport morem oduvijek je bio jeftiniji, a i slobodniji nego transport
kopnom koje je izdijeljeno dravnim granicama.
Od davnina je more imalo veoma vanu ulogu u ljudskomu ivotu i u ivotu
uope. Prva iva bia nastala su u moru. Klima i vrijeme, ak i kvaliteta zraka
koji udiemo, uvelike su uvjetovani uzajamnim utjecajem oceana i atmosfere
premda taj fenomen jo nije prouen do kraja.
More je oduvijek bilo i vaan izvor hrane za ljude. O plovidbi ljudi i o prijevozu robe morima svjedoe najstariji pisani historijski izvori. ak i danas,
uza sav napredak cestovnih, eljeznikih i zranih komunikacija na kopnu, na
svim kontinentima osim Europe veina ovjeanstva naseljava pojas zemlje uz
morsku obalu koji od mora nije udaljen vie od 350 kilometara.
ovjeanstvo e usporedo sa svojim porastom u budunosti jo vie ovisiti
o hrani, o sirovinama i energiji kojima e se koristiti iz mora. Odraz te sve vee
ovisnosti ogleda se u najnovijem razvoju prava mora, koje se izmeu 1958. i
1982. iz temelja izmijenilo.
2. Razvoj prava mora do modernoga doba. U razvoju prava mora neprestano su se sukobljavale dvije oprene tendencije: jedna za osiguranjem slobode
mora za sve i druga za proirenjem vlasti drava nad morskim prostorima.
U rimskome pravu more se izjednaavalo sa zrakom i vodom koja tee, pa i
s morskom obalom. Budui da je bilo in usu communis, more, poput obale, nije
moglo biti predmetom privatnoga vlasnitva. Ali kako je tada izgledalo da su
riblja bogatstva neiscrpna, svatko je na moru mogao loviti ribu. Od tih sloboda
ipak su bili iskljueni neprijatelji rimskoga naroda te pirati koji su se smatrali
neprijateljima ovjeanstva (hostes humani generis).
Nakon podjele Rimskoga Carstva i propasti njegova zapadnoga dijela, prestaje vlast jedne drave nad poznatim morima. U doba feudalizma od poetka
9. stoljea poinje prevladavati gledite da su dijelovi mora pod vrhovnitvom
pojedinih feudalnih vladara (ili uvjetno reeno drava). Ali taj razvoj prava mora
nije bio posvuda istodoban ni ravnomjeran.
Najee se uzimalo da su dijelovi mora gdje ono prodire u unutranjost
kopna ili je zatvoreno izmeu kopna i otoka ili grebena, pod neogranienom
vlau obalne drave. To su tzv. dijelovi mora inter fauces terrarum (u drijelu
kopna), koji se danas smatraju unutranjim morskim vodama.
Drave su smatrale da imaju odreenu vlast i nad mnogo irim dijelovima
mora uz njihovu obalu i ta je vlast bila zaetak onoga to se mnogo kasnije nazvalo teritorijalnim morem. Ali sadraj te vlasti, u tome ranom razdoblju, sve
do 16. stoljea, u razliitim morima bio je razliit.
609
U dijelovima Sredozemlja ta se vlast najee oitovala kao redarstvena i kaznena sudbenost, posebno s obzirom na potrebu suzbijanja piratstva. Ona se, dakle,
preteito svodila na imperium, tj. nadlenost, ali je ukljuivala naplatu pristojbi za
plovidbu. Feudalni vladar takoer je smatrao da ima pravo naplaivati pristojbe za
ribolov u svome moru.
Sjeverni dio Europe ima manje obradivoga zemljita od junoga, ali su mora koja
ga okruuju mnogo bogatija ribom. Tamo je od ranih poetaka vlast obalne drave
imala znaajke vlasnitva nad morem (dominium) jer se prijeila njegova upotreba
strancima glede ribolova, ali i prolaska.
Postojala su razliita mjerila za granice toga dijela mora pod vlau obalne drave.
Ponegdje je ona bila crta sredine, ponegdje granica dogleda koja se potom pretvarala u odreenu udaljenost (najee 14, ali ponekad i do 21 milju od obale). Neki
su pisci prihvaali mnogo vee irine. Postglosator Bartolus (1314 1357) zastupao
je irinu ak od 1 talijanske milje ili 15 kilometara od obale.
Neke drave isticale su zahtjeve za vlau nad itavim morima. Venecija

(Mleci) od 13. stoljea svojatala je Jadransko more iako nije nikada posjedovala
sve njegove obale. Ona nije doputala plovidbu Jadranom a da to nije odobrila
i naplatila pristojbu. Poznat je bio obred vjenanja mletakoga duda s Jadranskim morem kojom prigodom je u more bacao zlatan prsten. Tome su se
zahtjevu, npr., uspjeno odupirali senjski uskoci u 16. stoljeu, sve do Madridskoga mira iz 1617, po ijim ih je odredbama Austrija raselila po unutranjosti (u umberak i Gacku). Ipak, potpuna sloboda plovidbe Jadranskim morem
osigurana je tek na poetku 18. stoljea (1717. godine) pod carem Karlom VI.
Sline zahtjeve isticala je enova nad Ligurskim morem.
Vlast Danske nad Baltikom, Norveke nad sjevernim dijelom Sjevernoga
mora te kotske nad morem koje ju okruuje iskljuivala je plovidbu i ribolov
za strance.
Nakon otkria Amerike (1492) panjolska i Portugal istiu zahtjeve za vlau
nad itavim oceanima, s otkrivenim i prisvojenim zemljama na kopnu. Portugal
je svojatao Indijski ocean i dio Atlantika, a panjolska Karipsko more i Pacifik.
Bulom Inter caetera od 4. svibnja 1494. papa Aleksandar VI. Borgia razdijelio je
posjede tih dviju drava na kopnu i na moru crtom koja je ila uzdu Atlantika
na 100 milja zapadno od Azorskih i Zelenortskih Otoka.59
Nizozemski pravnik Hugo Grotius (1583 1645), u poznatom spisu Mare
liberum objavljenom 1609. usprotivio se tim neumjerenim zahtjevima drava.
U V. poglavlju pod naslovom Ni Indijski ocean ni pravo plovidbe njime ne
59
Vidi izvode iz te bule u prijevodu V. IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, str. 101-102.

pripadaju Portugalcima na temelju okupacije, uz ostalo je istaknuo: Budui da
je more, kao i zrak, neprikladno za fiziko prisvajanje, ni jedan narod ne moe
nad njime stei posjed. Od toga pravila on je jedino izuzeo djelie mora (diverticula maris) okruene sa svih strana kopnom, ne ire od rijeka, nad kojima
je doputao ak i stjecanje privatnoga vlasnitva. Ali ini se da ih nije smatrao
dijelovima mora. U sustavnom djelu De jure belli ac pacis iz 1625. Grotius je
dopustio vlasnitvo i nad nekim zaljevima i tjesnacima ako se posjeduje itava
obala, time da more u njima nije vee od kopna.60
Grotiusovo uenje o slobodi mora prvobitno je nailo na velike otpore. Englez
John Seiden (1584 1654) u djelu Mare clausum iz 1635. tvrdio je da je more slobodno sve dok ga netko ne okupira. On je branio zahtjeve Britanije pod dinastijom Stuarta
nad morima koja su se prostirala od obala vedske do panjolske, ak i do Amerike.
U 18. stoljeu, kada je Britanija izrasla u najveu pomorsku silu svijeta, postupno poinje prevladavati Grotiusovo uenje o slobodi mora. Usporedo s time
radikalno se umanjuju zahtjevi obalnih drava o irini mora pod njihovom vlau. Tome je pridonijela i granica toga mora mjerena dometom topa s obale.
Tu granicu najprije je zagovarao nizozemski pravnik Cornelius van Bynkershoek61 (1673 1743) u djelu De Dominio maris iz 1702. On je doputao trajnu vlast nad
morem do granice do koje se moe vriti prisila s obale. Stoga on navodi: potestas
terrae finiri, ubi finitur armorum vis, ili imperium terrae finiri, ubi finitur armorum
potestas. Ali, poput Grotiusa, ni on nije doivio to da se njegovo uenje pretoi u
opeprihvaeno pravilo pozitivnoga prava.
Tek od druge polovice 18. stoljea drave su ugovorima sebi uzajamno priznavale vlast nad morem do dometa topa. Ta se vlast najprije priznavala glede
iskljuivoga ribolova i zabrane djelatnosti zaraenih drava u moru neutralne
zemlje. Ubrzo se potom javila i potreba da se domet topa pretvori u neku stalnu
duljinu.
Neprilika je bila to to u 18. i 19. stoljeu jo nije bilo jedinstveno prihvaenih
mjera. ak i danas, u engleskome mjernom sustavu jedna milja ne iznosi jednaku
duljinu na kopnu i na moru. Tzv. statute mile iznosi 1609,33 metra, a nautika ili
morska milja 1852 metra. Osim milje, prije su bile u upotrebi i neke druge mjere
duljina kojih je bila razliita u raznim zemljama. Jedna lieu ili league u Francuskoj i
Britaniji iznosila je tri, a u skandinavskim zemljama etiri morske milje.
U 19. stoljeu razliito se odreuje irina teritorijalnoga mora. Od konca

18. stoljea Britanija i Sjedinjene Amerike Drave prihvaaju tu granicu od tri
60
Razvoj Grotiusovih gledita o slobodi mora izlae F. De PAUW: Grotius and the Law of the
Sea, Brussels 1965, 77 p.
61
To se ime doslovno ita: Binkershuk.
611
morske milje (tj. jedne league), a skandinavske drave zahtijevaju etiri milje
(koliko je iznosila njihova league). panjolska i Portugal nikada nisu priznali
osnovnu granicu svoje vlasti nad morem uu od est morskih milja. I premda su
se te razlike u irini teritorijalnoga mora odrale do danas, ipak su svi ti zahtjevi
bili mnogo umjereniji od onih iz 17. stoljea i prije.
U 19. stoljeu za dio mora nad kojim obalna drava vri neku vlast pojavio se naziv teritorijalne vode ili teritorijalno more iako e drugi postati openito prihvaen
tek 1930. Ali jo ni tada njegov pravni reim nije bio ujednaen i openito prihvaen.
Mnoge drave odreivale su svojim zakonima razliite granice svoje vlasti na
moru, i to s obzirom na iskljuivi ribolov, na neutralnost, na kaznenu i drugu sudbenost i dr. Osobito su mnoge zemlje odreivale tzv. carinsku granicu, unutar koje
su njihovi organi imali pravo suzbijati krijumarenje, iru nego glede ribolova i neutralnosti. Ta carinska granica iznosila je 9, pa i 12 milja. Francuska je od poetka
19. stoljea odredila carinsku granicu od 20 kilometara (malo manje od 11 morskih
milja). Britanija je do polovice 19. stoljea ureivala svoj carinski nadzor pomou tzv.
Hovering Acts. S obzirom na zastavu broda (domau ili stranu), te vrstu prekraja,
on se protezao do 12, ali i do 300 milja od obale. Ipak je 1876. Britanija prihvatila
jedinstvenu carinsku granicu od 3 milje, oekujui da e i druge zemlje slijediti
njezin primjer.
3. Pravo mora do konca Drugoga svjetskog rata. Uza sve navedene neujednaenosti, na prijelazu iz 19. u 20. stoljee pravo se mora bilo prilino konsolidiralo. Na moru su postojala samo tri openito priznata pravna reima.
Unutranje morske vode obuhvaale su more do najnie crte oseke, potom
luke te ua rijeka i zaljeve (ako su sve njihove obale bile pod vlau jedne drave). Bila je sporna najvea doputena irina ulaza u zaljev. U naelu ona nije
smjela biti vea od dvostruke irine teritorijalnoga mora.
Ali ni ta irina nije bila priznata na jedinstven nain. Institut za meunarodno
pravo izjasnio se rezolucijom iz 1894. za tu irinu od 12 milja jer se odluio za
jedinstvenu irinu teritorijalnog mora od 6 milja. Ali, u rezoluciji iz 1928, slijedei
arbitranu presudu o Obalnom ribolovu u sjevernom Atlantiku iz 1910, opredijelio
se za irinu od 10 milja. Istu irinu zastupala je i Britanija, unato tomu to je inzistirala na irini teritorijalnoga mora za sve obalne drave od samo 3 milje. I mnoge
druge zemlje prihvatile su irinu ulaza u zaljev od 10 milja premda ni ona nije bila
openito priznata.
Na temelju historijskih prava koja nitko drugi nije osporavao, neke zemlje
polagale su pravo nad nekim zaljevima, ulaz kojih je bio mnogo iri od 10 milja.
Vlast obalne drave nad unutranjim morskim vodama izjednaavala se s onom
koju je ona uivala na svome kopnenom podruju.
Teritorijalno more inilo je morski prostor (ili pojas) uzdu obale svake drave, ija se polazna crta mjerila od najnie crte oseke ili od vanjskih granica

drugih dijelova unutranjih voda. Nije postojala jedinstveno prihvaena irina
teritorijalnoga mora. Zahtjevi drava bili su izmeu 3, 4 i 6 morskih milja.
Razlike u znanosti o domaaju vlasti obalne drave u teritorijalnome moru bile
su vie prividne nego stvarne. Neki su zastupali da obalna drava tamo uiva vlasnitvo, tj. dominium, a drugi da je rije o imperiumu, tj. nadlenosti. Gotovo posve
osamljeno bilo je stajalite francuskoga profesora Alberta de la Pradellea, izloeno
1898, da je teritorijalno more dio otvorenoga mora u kojemu obalna drava vri
odreene slunosti (vojne, carinske, sanitarne i dr.).62
Openito se smatralo da u teritorijalnome moru brodovi svih stranih zastava

imaju pravo nekodljivoga prolaska, ali je bilo dvojbe o tome uivaju li to pravo
i strani ratni brodovi.
Otvoreno more obuhvaalo je sva ostala morska prostranstva, izvan granica
teritorijalnoga mora obalnih drava. Ono je bilo otvoreno svima za plovidbu, za
ribolov, za polaganje podmorskih kabela, a od poetka 20. stoljea i za prelijetanje. Prevladavalo je gledite da je otvoreno more res communis omnium, ije
dijelove ni jedna zemlja ne smije prisvajati. Bilo je i drugih gledita po kojima
je ono bilo res nullius.63
Nikada prije, a ni poslije, reimom otvorenoga mora nisu bila obuhvaena
vea morska prostranstva. Bio je to vrhunac u razvoju, ali su se suprotne tenje
ubrzo iskazale.
Rusija je 1910. i 1911. u nekim morima koja je okruuju propisala ribolovnu
granicu do 12 milja. Pod pritiskom Britanije ubrzo je od tih granica bila odustala.
Ali odmah nakon Revolucije, Sovjetska Rusija i potom Sovjetski Savez nizom akata
ustanovljuju granicu od 12 morskih milja za razliite dravne nadlenosti.64
Nakon to je 1920. godine u Sjedinjenim Amerikim Dravama uvedena

prohibicija alkohola, otpoeo je razvoj prava mora u drugomu smjeru. irina
62
V. raspravu Le droit de lEtat sur la mer territoriale, Revue gnrate de droit international
public, 1898, pp. 264-284, 309-347. Iscrpan prikaz gledita toga i drugih pisaca izlae Gilbert
GIDEL: Le droit international public de la mer, tome III: La mer territoriale et la zone contigu,
Paris 1934, pp. 154-192.
63
Vidi raspravu o tome problemu i raznovrsna gledita pisaca: G GIDEL, op. cit., tome Ier,
Paris 1932, pp. 213-224. Sam Gidel, meutim, smatrao je da je upotreba latinskih termina res
communis i res nullius iz privatnoga prava netona za opis pravne naravi otvorenoga mora jer
oni zamagljuju raspravu koja je sama po sebi teka (p. 214). ini se, takoer, da se zakonodavstva
nekih drava o dubokomorskom rudarstvu iz najnovijih vremena zasnivaju na uvjerenju da su
mineralna bogatstva Meunarodne zone res nullius. V. infra, 76. Vidi o tome opirnije V. . DEGAN: Zakonodavstvo industrijski razvijenih drava o dubokomorskom rudarstvu i Konvencija
UN o pravu mora iz 1982, UPPPK 1986, br. 109-112, str. 68-71.
64
Od toga su bile izuzetak granice u Finskom zaljevu, koje su Ugovorom iz Dorpata s Finskom,
od 14. listopada 1920, bile ustanovljene na 4 milje, uz neka odstupanja.
613
teritorijalnoga mora od samo 3 milje nije toj zemlji bila dovoljna za suzbijanje
krijumarenja alkohola koje je postalo veoma unosno. Zakonom (Tarrif Act)
iz 1922. propisano je pravo pretrage i mogunost konfiskacije krijumarskoga
broda sve do 12 milja od obale. Bio je to zaetak novoga reima na moru koji e
se kasnije u nas nazvati vanjskim morskim pojasom.
Prvotna suprotstavljanja drugih drava tome jednostranom inu prevladana su
sklapanjem niza od esnaest dvostranih ugovora (Liquor Treaties) s glavnim pomorskim silama svijeta, izmeu 1924. i 1930. Sjedinjene Amerike Drave su tim
ugovorima ishodile priznanje te svoje nadlenosti u prostoru izvan teritorijalnog
mora. Budui da se Britanija protivila bilo kakvoj granici od 12 milja, u ugovoru s
njom bilo je propisano da amerike vlasti mogu pretraivati britanske brodove na
udaljenosti od obale od jednoga sata vonje (one hour steaming radius).
h
Izmeu dva svjetska rata dolazi pod okriljem Lige naroda do prvoga pokuaja kodifikacije prava mora, koje se do tada preteito razvijalo kao obiajno
pravo na temelju jednostrane i ugovorne prakse obalnih drava.
Na Hakoj kodifikacijskoj konferenciji 1930. trebalo je, meu ostalim, izraditi
i usvojiti mnogostranu konvenciju o teritorijalnom moru na temelju prethodnoga rada odbora strunjaka i prikupljenih miljenja drava.65 Konferencija je
zavrila neuspjehom jer se drave sudionice nisu mogle usuglasiti o jedinstvenoj
irini teritorijalnoga mora. Neke su zastupale irinu od 3, 4 ili 6 milja, ali su neke
meu njima zahtijevale i pojas posebnih prava u produetku teritorijalnoga
mora. Promatra na Konferenciji iz Sovjetskoga Saveza izjavio je da postojee
pozitivno pravo doputa svakoj dravi vrenje razliitih prava u granicama do
3, 4, 6 i 12 milja.
Konferencija ipak nije pretrpjela potpun neuspjeh. Nacrt pravila o reimu teritorijalnoga mora nije naiao na protivljenje drava. Ta su pravila potom gotovo
u cijelosti bila ugraena u enevsku konvenciju o teritorijalnom moru i vanjskom
pojasu, iz 1958. Rijeena je i teorijska dilema o naravi vlasti obalne drave u njezinu
teritorijalnom moru. Priznato je da ona u njemu uiva suverenost.
Na toj Konferenciji, na temelju prethodne prakse Sjedinjenih Amerikih Drava,
iskristalizirao se novi pojas posebnih prava obalne drave u dijelu otvorenoga mora
iako on jo tada nije naiao na jednoduan pristanak. Na prijedlog francuskoga
pravnika Gilberta Gidela nazvan je zone contigu. Nakon Drugoga svjetskog rata
taj je naziv u nas preveden kao vanjski morski pojas. Gidel je u kasnijim djelima
65
Jedan od lanova Pripremnoga odbora za tu oblast bio je nizozemski pravnik J. P. A. Franois,

koji je u tijeku te Konferencije bio izradio i tekst dijela Zavrnoga akta o tome pitanju. Taj pravnik bio je nakon Drugoga svjetskog rata izvjestilac u Komisiji za meunarodno pravo pri izradi
nacrta pravila o pravu mora.

razradio pravnu narav toga pojasa i to je najveim dijelom bilo ugraeno u spomenutu enevsku konvenciju iz 1958.
I na samome poetku Drugoga svjetskog rata, u doba kad su sve amerike zemlje
osim Kanade jo bile izvan ratnoga sukoba, ministri vanjskih poslova amerikih
republika usvajaju 3. listopada 1939. Panamsku deklaraciju. Njome je pojas u Atlantiku, odreen geografskim koordinatama, ali udaljen od amerike obale izmeu 200
i 300 milja, bio proglaen pojasom neutralnosti. U njemu su bili zabranjeni neprijateljski ini svih neamerikih zaraenih zemalja i pretraivanje brodova neutralnih drava. Panamskoj deklaraciji prethodila je izjava u istome smislu amerikoga
predsjednika Franklina Roosevelta od 15. rujna 1939. Ali zaraene strane nisu bile
priznale taj pojas neutralnosti ni formalno, a ni u stvarnosti.66
Meuamerikim ugovorom o uzajamnoj pomoi (Rio Treaty), iz 1947. bila je
protegnuta granica zatitnoga pojasa sve do Sjevernog pola (ukljuujui kanadsku
obalu), kao i do Junoga pola. Svaki napad u tome prostoru mora protiv bilo koje
ugovornice ima se prema tome ugovoru smatrati napadom protiv svih amerikih
drava. Bio je to daljnji zahvat u slobodu otvorenoga mora.67
4. Prva i druga konferencija UN-a o pravu mora. Sve do Drugoga svjetskog

rata propisi o pravu mora preteito su se odnosili na morsku povrinu. Vee
dubine mora, a napose morsko dno i njegovo podzemlje, bili su izvan dometa
ovjeka.
S dna mora iskoritavali su se u malome obujmu ljunak, pijesak, biseri, spuve,
koljke i koralji. Iz morske vode izdvajala se sol, a veoma rijetko neki metali (magnezij, brom).
U tijeku Drugoga svjetskog rata porasle su potrebe za naftom. U Venezueli su
nalazita nafte dosezala do same obale, pa su buenja obavljana i u morskom pliaku.
Godine 1942. Venezuela i Britanija sklopile su dvostrani ugovor kojim su meusobno
podijelile podmorski prostor izvan njihova teritorijalnoga mora u zaljevu Paria u
svrhu njegova istraivanja i iskoritavanja. Zaljev Paria smjeten je izmeu kopnenoga dijela Venezuele i otoka Trinidada koji je tada bio britanski posjed. Budui da
je Britanija inzistirala na irini teritorijalnoga mora od 3 milje (zaljev je prosjeno
irok 35 milja), to razgranienje nije obuhvaalo vodeni stup i povrinu mora u tome
zaljevu izvan teritorijalnoga mora, nego samo morsko dno i podzemlje.
Neposredno po okonanju Drugoga svjetskoga rata i bezuvjetne kapitulacije
Japana, predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Harry S. Truman izdao je 28.
rujna 1945. dva proglasa. Jednim od tih proglasa postavio je zahtjev svoje zemlje
za prirodnim izvorima dna i podzemlja kontinentalne ravnine (kontinentalnoga
elfa) ispod otvorenoga mora, ali u produetku obale Sjedinjenih Drava. U drugo66
Pomorski okraji britanskih lakih krstarica s njemakom oklopnjaom Admiral Graf von Spee
zbivali su se u prosincu 1939. upravo u toj zoni, tj. u blizini urugvajske i argentinske obale.
67
Cf., Gilbert APOLLIS: Lemprise maritime de lEtat ctier, Paris 1981, p. 123; Charles ROUS
SEAU: Le droit des conflits arms, Paris 1983, pp. 216-217.
615
mu proglasu ameriki predsjednik istakao je pravo Sjedinjenih Amerikih Drava

da ustanovljuju zatitne zone za ribolov u otvorenom moru u produetku obale
Sjedinjenih Drava, da bi se on rezervirao za ribare Sjedinjenih Amerikih Drava i
druge koji tamo tradicionalno love. On je takoer priznao i drugim dravama pravo
da, u skladu s naelom zatite i ouvanja ekonomskih izvora, donose sline akte
glede prostora izvan njihova teritorijalnog mora.
Sjedinjene Amerike Drave su time otvorile razdoblje prisvajanja i proirenja
vlasti obalnih drava nad prostranstvima otvorenoga mora daleko od obale. Od tada
se nisu prestali mnoiti novi razliiti reimi pod vlau obalnih drava u prostorima koji su neko bili dijelovi otvorenoga mora. To prisvajanje obuhvaalo je osim
samoga mora i njegove povrine jo vie morsko dno i njegovo podzemlje. Time je
postupno, ali ubrzano nastajao nov institut epikontinentalnoga pojasa.
Karakteristina je bila odsutnost jednoobraznosti, pa i preciznosti sadraja tih
jednostranih akata drava. Ali to ipak nije prijeilo daljnji obiajni proces u razvoju
prava mora na dulji rok.68 Potrebe pravne sigurnosti na moru, koje ine cjelinu, nalagale su jedinstveno pravno ureenje svih njegovih dijelova, i osobito jedinstvenu
irinu teritorijalnog mora i vanjskoga pojasa, kao i jedinstvene kriterije za odreivanje prostora epikontinentalnoga pojasa svih obalnih drava.
Komisija za meunarodno pravo Ope skuptine UN-a bila je izradila nacrt

propisa koji je razmatran i usvojen na Prvoj konferenciji UN-a o pravu mora
odranoj u enevi 1958. godine.
Materija o pravu mora bila je na toj Konferenciji razdijeljena u etiri posebne
konvencije, da bi se olakalo usvajanje i pristup tim meunarodnim instrumentima to je mogue veemu broju drava. Taj pothvat kodifikacije bio je u cjelini
uspjean premda se za pojedina vana pitanja nisu uspjela nai jedinstvena rjeenja. Neki drugi vani problemi prava mora, poput unutranjih morskih voda
ili historijskih voda, nisu bili ni predmetom ove kodifikacije.
Konvencija o teritorijalnome moru i vanjskom pojasu na nesumnjiv je nain
potvrdila suverenost obalne drave u njezinu teritorijalnom moru. Uz ostalo,
ona je dopustila povlaenje ravnih polaznih crta za mjerenje irine teritorijalnoga mora u krajevima u kojima je obalna crta duboko razvedena, ili usjeena, ili
ako se uzdu obale u njezinoj neposrednoj blizini nalazi niz otoka (npr. uzdu
hrvatske obale na Jadranskome moru).69
68
Vidi pojedinosti o tim aktima drava i njihovu pravnu analizu u Juraj ANDRASSY: Epikontinentalni pojas, Zagreb, 1951, osobito str. 16-32, 43-49. Ta knjiga, medu prvima u svijetu o toj
temi, imala bi mnogo vei utjecaj na razvoj svjetske znanosti i pozitivnoga meunarodnog prava
da je bilo objavljena na nekom od svjetskih jezika.
69
U tome je ta Konvencija gotovo u potpunosti slijedila prije izreenu presudu Meunarodnog suda iz 1951. o Anglo-norvekom ribolovu.

U propisima o zaljevima odreena je, uz ostalo, najvea doputena irina
ulaza u zaljev od 24 morske milje. Propisi o nekodljivom prolasku teritorijalnim morem i o sudbenosti obalne drave nad stranim brodovima u njemu
predstavljaju kodifikaciju postojeega prava, ije se osnove do danas nisu bitno
izmijenile.
Glede vanjskoga morskog pojasa ta je Konvencija predvidjela da je on dio
otvorenoga mora, u kojemu obalna drava moe obavljati nadzor da bi sprijeila
povredu svojih carinskih, fiskalnih, useljenikih i zdravstvenih propisa na svojemu dravnom podruju i u teritorijalnome moru. Utvrena je najvea doputena irina toga pojasa, i to do 12 morskih milja od polazne crte od koje se mjeri
irina teritorijalnoga mora. To znai da irina teritorijalnog mora i vanjskoga
pojasa u njegovu produetku ne smije zajedno prijei udaljenost od 12 milja.
Neuspjeh Prve konferencije iz 1958. bio je to se drave sudionice drugi put
nisu uspjele usuglasiti o jedinstvenoj irini teritorijalnoga mora. U tome nema
promjena sve do danas. Drave sudionice bile su podijeljene izmeu onih koje
su zastupale tu irinu od 3, 4, 6 i 12 milja od polazne crte. Iako se poveao broj
drava koje su zahtijevale 12 milja, jo su uvijek bile rijetke one koje su zahtijevale jo vee irine.
Konvencija o epikontinentalnom pojasu predstavljala je tada najvei domet
u progresivnom razvoju meunarodnoga prava jer se njome uredio taj tada
potpuno novi institut meunarodnoga prava mora. U Konvenciji je propisano
da obalna drava vri nad svojim epikontinentalnim pojasom suverena prava
(dakle ne potpunu suverenost poput one u teritorijalnome moru), radi njegova
istraivanja i iskoritavanja njegovih prirodnih bogatstava. Prema toj Konvenciji, more iznad toga pojasa inilo je dio otvorenog mora.
Do te Konferencije drave su pojedinano jednostranim aktima protezale
svoju vlast nad epikontinentalnim pojasom u produetku njihova teritorijalnoga
mora. Bez toga ina proglaenja obalna drava nije mogla stei epikontinentalni
pojas. Konvencija ne samo to je priznala epikontinentalni pojas kao novi institut opega meunarodnog prava nego je i propisala da svaka obalna drava ima
epikontinentalni pojas ije postojanje ne ovisi o bilo kakvom izriitom proglasu
te stvarnoj ili fiktivnoj okupaciji.
To je bio odraz uvjerenja da morsko dno i podzemlje u produetku teritorijalnoga mora, jer je dio potonule kopnene mase, ini prirodni produetak obalne
drave ispod mora. To je za ono vrijeme predstavljalo i najrazumnije rjeenje jer
je otklanjalo opasnost prisvajanja tuega epikontinentalnog pojasa ili bogatstava
u njemu. Ono je, meutim, imalo dalekosene nepovoljne posljedice za daljnji razvoj prava mora s obzirom na to da je potpuno naputalo naelo efektivnosti glede
dranja tih prostora.
617
U neuspjehe Komisije za meunarodno pravo i Prve konferencije o pravu

mora iz 1958. treba ubrojiti i injenicu da se nije uspjelo propisati jedinstvenu vanjsku granicu epikontinentalnoga pojasa. Konvencija predvia dvostruki
kriterij: dubine i eksploatabilnosti. Propisano je da taj pojas ini morsko dno i
podzemlje podmorskih prostora uz obalu, ali izvan granica teritorijalnoga mora
do dubine od 200 metara, ili preko te granice do toke gdje dubina vode nad
njime doputa iskoritavanje prirodnih bogatstava spomenutih prostora. To
je znailo da je usporedo s daljnjim tehnolokim napretkom taj pojas mogao
biti automatski proirivan, a da nije bila utvrena nikakva krajnja granica toga
proirenja. To se odnosilo na epikontinentalni pojas svih obalnih drava, pa i
onih koje ne bi ni doznale za taj tehnoloki razvoj. Konvencija je predviala da
i otocima pripada epikontinentalni pojas.
Konvencija o otvorenom mora kodificirala je postojee pravo koje se stoljeima razvijalo putem obiaja. To se pravo i do danas najmanje mijenjalo iako
se neprestano umanjuju morski prostori koji potpadaju pod reim otvorenoga
mora. U Konvenciji je navedeno da se otvorenim morem razumijevaju svi dijelovi mora koji ne pripadaju teritorijalnomu moru ili unutranjim morskim vodama. Otvoreno je more slobodno za sve narode. Slobode mora podrazumijevaju,
osobito za obalne i za neobalne drave, slobode plovidbe, ribolova, polaganja
podmorskih kabela i cjevovoda te slobodu prelijetanja.
Brodovi smiju ploviti otvorenim morem pod zastavom samo jedne drave.
Konvencija je, nadalje, donijela propise o osiguranju slobodnoga pristupa moru
neobalnim dravama, o pruanju pomoi osobama i brodovima koji se nalaze u
opasnosti, o pravu progona, polaganju podmorskih kabela i cjevovoda na dnu
otvorenoga mora i dr.
Jedan od najteih problema bio je ribolov na otvorenome moru. Jo koncem
19. stoljea dolo se do spoznaje da neke vrste ivih bia u moru, a posebice sisavaca, neogranienim ulovom mogu biti sasvim unitene. Posljedica usavravanja
ribolovnih sredstava i poveanja ribarskih flota namijenjenih dalekomorskom
ribarstvu bio je prelov pojedinih ribljih vrsta u dijelovima otvorenoga mora koji
su u blizini obale drugih drava. A najvea riblja bogatstva nalaze se u plitkim
dijelovima mora u blizini obale.
Konvencija o ribolovu i ouvanju biolokih bogatstava otvorenoga mora imala
je dvostruku svrhu. S jedne strane ona je trebala ouvati pravo dravljana svih
zemalja na ribolov u otvorenome moru, koje je bilo potvreno i u Konvenciji
o otvorenome moru. U isto vrijeme trebala je zatititi legitimne interese obalnih drava u dijelovima otvorenoga mora u blizini njihove obale, ak i kad se
njihovi graani ne bave ribolovom. Time su se nastojale ublaiti tenje nekih
zemalja, posebice onih iz Latinske Amerike, da proiruju svoju vlast na dijelove

otvorenoga mora radi ouvanja biolokih izvora mora. Ali ta Konvencija nije
postigla eljeni cilj.
h
Godine 1960. bila je sazvana Druga konferencija Ujedinjenih nacija o pravu
mora, takoer u enevi. Ona je trebala ponovo razmotriti irinu teritorijalnoga
mora i granice iskljuivoga ribolova obalnih drava. Kompromisan prijedlog
Sjedinjenih Amerikih Drava i Kanade da jedinstvena irina teritorijalnoga
mora iznosi 6 milja, uz daljnjih 6 milja za ribolovnu zonu, nije bio usvojen jer
mu je za to nedostajao samo jedan glas. Tako je ta Konferencija, poput one iz
1930, prola bez rezultata.
Iz postojeih propisa proizlazi da je pravo svake obalne drave da jednostrano odreuje irinu svoga teritorijalnog mora. Prema Konvenciji iz 1958. ta
irina, zajedno s vanjskim pojasom, nije smjela prijei udaljenost od 12 milja
od polazne crte. Najjae pomorske sile (osim Sovjetskoga Saveza) nisu drugim
zemljama priznavale irinu teritorijalnoga mora veu od 3 milje. Jedinstvena
vea irina od ove uzrokovala bi da cjelokupne vode u veemu broju tjesnaca
vanih za meunarodnu plovidbu time dou pod reim teritorijalnoga mora
obalnih drava na tjesnacu.
Ali unato spomenutim nedostacima ipak je bilo izgledalo da e pravo mora,
tako kodificirano sa etiri enevske konvencije iz 1958, potrajati za dulje vremena u budunosti. To se nije ostvarilo. Te konvencije nikada nisu bile openito
prihvaene i mali je broj drava postao njihovim strankama.70 Osobito nove
drave, kojih je najvei broj stekao neovisnost u 1960. godini i kasnije, suzdravale su se da im pristupe ekajui novi razvoj. Biva Jugoslavija bila je meu
rijetkim zemljama koje su ratificirale sve etiri konvencije. Republika Hrvatska
notifikacijom sukcesije postala je strankom svih osim one o ribolovu na otvorenom moru.
Uza sve navedeno, te su konvencije i danas na snazi izmeu njihovih stranaka. One su to ostale i nakon to je Konvencija UN-a o pravu mora iz 1982.
stupila na snagu 16. studenog 1994.71
lanak 311(1). Konvencije iz 1982. propisuje: Izmeu drava stranaka, ova
Konvencija ima prevagu nad enevskim konvencijama o pravu mora od 29. travnja
1958. A i lanak 30(3). Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969. za takve situacije
70
Konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu danas ima 52 drave stranke, Konvencija o otvorenom moru 63, Konvencija o epikontinentalnom pojasu 58, a Konvencija o ribolovu
samo 38 stranaka.
71
Konvencija iz 1982. trenutano ima 149 drava stranaka.
619
na slian nain propisuje: ... prijanji se ugovor primjenjuje samo u onoj mjeri u
kojoj su njegove odredbe kompatibilne s odredbama kasnijega ugovora.
5. Trea konferencija UN-a o pravu mora. Splet razliitih okolnosti djelovao je na to da enevska kodifikacija iz 1958. nije bila uspjela konsolidirati
pravo mora za dulje razdoblje. Jedan od jakih razloga, premda ne jedini, bila
je spomenuta tenja mnogih zemalja, poglavito onih siromanih, da za sebe
ouvaju bioloka i mineralna bogatstva mora u blizini svoje obale. Ali etiri
enevske konvencije iz 1958. nisu regulirale uope, ili ne dovoljno, neke vane
odnose na moru koji su ubrzo postali akutni.
Indonezija je jo u prosincu 1957, dakle prije Prve enevske konferencije, objavila proglas kojim je sve vode koje okruuju ili se nalaze izmeu njezina otoja, bez
obzira na njihovu irinu, proglasila sastavnim dijelovima unutranjih ili nacionalnih
voda koje su pod iskljuivom suverenou indonezijske drave. U tome proglasu
bilo je jo navedeno da se u tim unutranjim vodama nekodljivi prolazak stranih
brodova doputa (is granted) dok god ne kodi ili ne naruava suverenost i sigurnost Indonezije. Filipini su takvu namjeru izrazili jo 1955, a zakon su donijeli 1961.
To je bio zaetak novoga reima arhipelakih voda, koje na konferencijama 1958. i
1960. jo nisu bile priznate.
Posljedice oneienja mora s kopna, s brodova i potapanjem sve su ozbiljnije.
Rizik nezgoda uveavao se silnim poveanjem broja i veliine tankera. enevska
kodifikacija samo je ovla dotakla taj problem, i to u Konvenciji o otvorenome moru.
Pojavom nuklearnih podmornica u naoruanju najjaih drava znanstvena istraivanja mora u vojne svrhe postala su veoma vana. U isto vrijeme sve je oitije da su
istraivanja mora u miroljubive svrhe, i meunarodna suradnja na tome podruju,
ivotno vani za cjelokupno ovjeanstvo. To se odnosi na optimalno gospodarenje ribljim bogatstvima, otkrivanje mineralnih izvora na morskom dnu i u njegovu
podzemlju, sprjeavanje oneienja, pa i otkrivanje novih izvora energije poput
njezine proizvodnje koritenjem voda, morskih struja i vjetrova, to je jo uvijek
stvar budunosti.
Ipak, za odluku o odranju Tree konferencije UN-a o pravu mora i za temeljitu
reviziju toga dijela meunarodnoga prava odluujui je bio daljnji tehnoloki razvoj
glede iskoritavanja mineralnih bogatstava s morskoga dna i iz njegova podzemlja.
Neko se smatralo da e to iskoritavanje rijeiti sve ekonomske probleme ovjeanstva, a osobito siromanih drava.
U Meksikom zaljevu bila su izvrena buenja dna mora na dubinama ak do
4 000 metara. Tragovi nafte pronaeni su daleko izvan zone od 200 metara dubine.
Izgledalo je da vie nema granica eksploatabilnosti dna mora i oceana. Uz to se
cijena nafte nakon 1973. poela naglo uveavati i time je postala isplativa njezina
eksploatacija na velikim dubinama morskoga dna.
Interes za morsko dno silno je povean kada se inilo da je postignut napredak u
tehnologiji iskoritavanja polimetalikih nodula s dna mora i oceana. Za postojanje
tih nodula znalo se ve u 19. stoljeu, ali je u sedamdesetim godinama 20. stoljea

izgledalo da je razvoj tehnologije njihova vaenja s morskih dubina i prerade veoma
povoljan. Rije je o grumenima veliine i boje krumpira, bogatima nekim metalima.
U njima najvie ima mangana (12 17%, ovisno o nalazitu), zatim eljeza (11 22%)
te u manjem omjeru nekih dragocjenih metala poput nikla (0,25%), kobalta (0,3
0,6%) i bakra (0,1 0,35). Strogo uzevi, ini se da ti noduli nisu neobnovljivi. Kemijskim procesima oni se kroz duga razdoblja stvaraju i taloe na morskome dnu,
ali neusporedivo dulje nego to traje ljudski vijek.
Da se primijenio kriterij eksploatabilnosti iz lanka 1. enevske konvencije o
epikontinentalnom pojasu iz 1958, morsko dno i podzemlje svih mora i oceana, bez
obzira na dubinu, postalo bi epikontinentalnim pojasom odnosnih obalnih drava,
unato tome to ti prostori nemaju niega zajednikog s ravninom (elfom) na rubu
kontinenata do prosjene dubine od oko 200 metara.
Suprotno bi rjeenje bilo, a naalost je kasnije uglavnom prevladalo, da najrazvijenije drave koje prve dou u posjed tehnologije za dubokomorsko rudarstvo i prve
otkriju nalazita polimetalikih nodula, zahtijevaju da dno dubokih mora i oceana
slijedi ono to su one razumijevale pod reimom otvorenoga mora. Ta bi nalazita
bila slobodna za onoga tko do njih prvi doe iako to nije u skladu sa slobodom ribolova i drugim slobodama na otvorenome moru, gdje nitko ne smije prijeiti drugoga
da se njima u istim prostorima koristi.
Meunarodna zajednica izabrala je trei put, ali na njemu nije ustrajala. Opa
skuptina UN-a usvojila je 17. prosinca 1970. jednoglasno uz 14 suzdranih glasova
Deklaraciju o naelima kojima se ureuje morsko dno i podzemlje izvan granica nacionalne jurisdikcije. Taj prostor (zona, area, la zone) i bogatstva u njemu proglaeni
su zajednikom batinom ovjeanstva, koja ne moe biti predmetom prisvajanja
drava ili fizikih i pravnih osoba. Zona e se iskoritavati iskljuivo u miroljubive
svrhe i u interesu itavoga ovjeanstva. Deklaracija je jo navela da e sve djelatnosti koje se odnose na istraivanje i iskoritavanje bogatstava te zone i druge srodne
djelatnosti biti ureene meunarodnim poretkom koji treba uspostaviti (toka 4).72
Taj reim budue Meunarodne zone dna mora i oceana (ili Zone), inspiriran
je, dakle, naelima iz Washingtonskoga ugovora iz 1959. o Antarktici te onima koja
su potom u meunarodnim instrumentima bila predviena za Svemir, Mjesec i
druga nebeska tijela (v. supra, 63, pod 3 (ii), i 66).
h
Trea konferencija UN-a o pravu mora otpoela je u New Yorku 3. prosinca
1973, a dovrena je 10. prosinca 1982. potpisivanjem u Montego Bayu na Jamajci
nove Konvencije UN-a o pravu mora (dalje: Konvencija iz 1982). Trajala je,
72
Cf., Budislav VUKAS: Zajednika batina ovjeanstva, Godinjak Instituta za meunarodnu politiku i privredu 1981/82, Beograd, str. 191-211; Stojan NOVAKOVI: Zajednika batina
oveanstva u pravu mora, Prinosi, br. 17, Zagreb, 1982, str. 170-231; Ekonomski aspekti dubokomorskog rudarstva, Pomorski zbornik, 1983, str. 99-118; Could We have Provided for a Better
United Nations Convention on the Law of the Sea?, Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985, str. 301-320;
Zvonko PERII: Common Heritage of Mankind in the United Nations Convention on the Law
of the Sea, ibid., str. 289-300.
621
dakle, punih devet godina. Sve do konca pregovora bilo je neizvjesno hoe li
nova konvencija uope biti usvojena i potpisana.
Bila je to do tada najdulja diplomatska konferencija o nekome vanom pitanju i s
najveim brojem sudionika. Na njoj je bilo zastupljeno 165 drava, uz predstavnika
Vijea UN-a za Namibiju, zatim 3 teritorija, 8 oslobodilakih pokreta, 26 specijaliziranih ustanova UN-a i drugih meunarodnih organizacija te 57 nevladinih
organizacija. Pravo glasa imali su samo predstavnici drava i Vijea za Namibiju.
Ve pri sazivanju te konferencije bilo je odlueno da se, za razliku od enevske
kodifikacije iz 1958, izradi jedinstvena nova konvencija o pravu mora koja e urediti
sva pitanja i sve odnose na moru, njegovu dnu i podzemlju. To se na koncu i postiglo,
osim to su iz te Konvencije izostali propisi o reimu unutranjih morskih voda. Kao
i pri prijanjim kodifikacijama, smatralo se da su te vode izjednaene s kopnenim
podrujem obalnih drava.
Godine 1974. usvojen je zakljuak da se odluke o bitnim pitanjima donose usuglaavanjem stavova drava sudionica, a da se preglasavanje putem dvotreinske
veine vri tek nakon to se iscrpu sve mogunosti postizanja konsensusa. To se na
koncu i dogodilo. Pri usvajanju, protiv Konvencije su iz razliitih razloga glasovale:
Sjedinjene Amerike Drave, Turska, Izrael i Venezuela.
Ali odluka o donoenju jedinstvene konvencije imala je vanu posljedicu da su
se opreni interesi drava imali usuglaavati u paketu. Neka od tih usuglaavanja
donijela su neka nova vana pravila prava mora koja ta Konvencija predvia.
Najvee pomorske sile pristale su da se Konvencijom dopusti irina teritorijalnoga mora do 12 milja (dakle ne jedinstvena takva irina za sve obalne drave), ali su
ishodile novi institut tranzitnoga prolaska kroz sve tjesnace koji slue meunarodnoj
plovidbi, a u svome najuem dijelu nisu iri od 24 milje.73 Konferencija je prihvatila
i novi institut arhipelakih voda uz uvjet da se kroz njih i iznad njih osiguraju pravo
prolaska i prelijetanja identini tranzitnom prolasku. Na koncu i granica vanjskoga
morskog pojasa pomaknuta je na 24 milje od polazne crte.
Prvobitno su zemlje u razvoju inzistirale na novoj jurisdikciji obalnih drava do
200 milja od polazne crte. Taj reim nije bio istovjetan s epikontinentalnim pojasom,
s obzirom na to da je osim morskoga dna i podzemlja imao obuhvatiti vodeni stup i
povrinu mora iznad njega. U Latinskoj Americi taj je novi institut u nastajanju najprije bio nazvan patrimonijalnim morem, a od 1971, na prijedlog Kenije, nazvan je
iskljuivom ekonomskom zonom74 Nazivom se htjelo naglasiti da bi sloboda plovidbe
i preleta u tome novom prostoru suverenih prava obalnih drava ostala netaknuta.
73
Taj se reim imao na umu osobito glede sljedeih tjesnaca: Gibraltar, Bonifacio, Bab el Mandeb, Hormuki tjesnac, Malacca, Singapur, Sunda, Lombok i prolazi Northeast, Northwest te
Windward (Northeast, Northwest, and Windward Passages).
74
U hrvatskoj pravnoj terminologiji i u Pomorskom zakoniku Republike Hrvatske iz 1994, te iz

2004. godine, za taj pojam usvojen je izraz gospodarski pojas (uz vanjski morski pojas i epikontinentalni pojas). Izraz iskljuivi nepotreban je i u biti netoan, jer obalna drava u njemu ne

Na poetku su se tradicionalne pomorske sile suprotstavljale tome novom zadiranju u prostore otvorenoga mora, sve dok 1976. redom nisu proirile svoje ribolovne i druge zone do 200 milja od polazne crte: Sjedinjene Amerike Drave,
Kanada, Francuska, Europska ekonomska zajednica i Sovjetski Savez. Time je taj
gospodarski pojas postao institutom opega obiajnoga prava, a Konvencija je
potom trebala propisati pojedinosti njegova pravnog reima. I tek je nakon toga
izilo na vidjelo da su usvajanjem toga novoga instituta prava mora najvei dobitnici
neke najrazvijenije industrijske i pomorske sile svijeta (Sjedinjene Amerike Drave,
Australija, Novi Zeland, Kanada, Sovjetski Savez, Japan, uz Indoneziju kao zemlju u
razvoju). Zemlje bez izlaza na more i drave s kratkom obalom (poput Iraka, Zaira,
Jordana ili danas Slovenije i Bosne i Hercegovine) ne dobivaju tim gospodarskim
pojasom nita.
Na toj konferenciji sve su drave, ukljuujui i neobalne, htjele dobiti vie od
onoga to su prije imale, a da nije bilo nikakve snage koja bi djelotvorno zatitila i
ope interese, ukljuujui i proklamirano naelo zajednike batine ovjeanstva.
Oekivalo se da e novi gospodarski pojas do 200 milja od polazne crte asimilirati
dotadanji epikontinentalni pojas kao njegovo vlastito dno i podzemlje. Ali drave ija kontinentalna orubina prelazi tu udaljenost izborile su se za novu granicu
epikontinentalnoga pojasa. Ta se granica pod posebnim uvjetima moe pomaknuti
do 360 milja irine (648,2 kilometra) od polazne crte, ak i preko te granice, do 100
milja raunajui od izobate od 2 500 metara.
I dok je po Konvenciji iz 1958. jedna od granica toga pojasa inila kontinentalnu
ravninu (elf ) do dubine od 200 metara, po novoj Konvenciji taj se pojas iri do vanjskoga ruba kontinentalne orubine, tj. do dubina veih od 4 000 metara. To proirenje
toga pojasa na vie od 200 milja irine predstavlja najdrastinije umanjenje prostora
dna i podzemlja mora koji je imao doi pod meunarodni reim zajednike batine
ovjeanstva. Time iskoritavanje morskoga dna i podzemlja na velikim dubinama
postaje skuplje i manje isplativo, a to je, ini se, odgodilo iskoritavanje tih bogatstava za daleku budunost.
Za prostor dna i podzemlja ocean izvan novih i veoma proirenih granica nacionalne jurisdikcije Konvencija je usvojila naziv Zona s velikim poetnim slovom
(Area, La Zone). O meunarodnom reimu te Zone na Konferenciji se najvie
pregovaralo. Mnogi su se tada zanosili nadama da e njezino gospodarsko iskoritavanje ubrzo otpoeti i da e donositi goleme dobiti. Prema meunarodnom reimu
kakav je predvien u toj Konvenciji, te su se dobiti trebale, na temelju solidarnosti,
raspodjeljivati svim dravama svijeta obalnima i neobalnima ali u prvom redu
onima najsiromanijim. Mnogi su se u tijeku rada Tree konferencije nadali da e
ostvareni prihodi iz te Zone biti dostatni za ubrzaniji razvoj nerazvijenijih zemalja i
time za umanjenje razlika izmeu bogatih i siromanih drava u svijetu.
uiva ak ni iskljuiva ekonomska prava. Ipak je u slubenom prijevodu Konvencije iz 1982. taj
prostor sasvim nepotrebno nazvan iskljuivim gospodarskim pojasom. Usp., Narodne novine
Meunarodni ugovori, br. 9 od 20. lipnja 2000.
623
Kasniji rezultati istraivanja dovode do spoznaje da se te elje nee nikada ostvariti. Jo nije sasvim usavrena tehnologija vaenja ruda s dna oceana, a ni tehnologija
njihove prerade. Moda je u svemu tome odluujue to je novi razvoj kompjutorske
tehnologije i optikih vlakana umanjio potrebe za metalima kao sirovinom, ponajprije za bakrom.
Dio XI. koji se odnosi na Zonu najopseniji je dio u Konvenciji iz 1982. Osim
pravnoga ureenja Zone i propisa o razvoju njezinih bogatstava, meunarodni reim propisan u njemu predvia ustanovljenje Vlasti koja u Zoni ima djelovati u
ime itavoga ovjeanstva. Konvencija je predvidjela opsenu organizaciju Vlasti s
mreom glavnih i pomonih organa, nekom vrstom Ujedinjenih nacija za morsko
dno. Mogue je da je u zacrtavanju toliko skupe i razgranate organizacije imala
ulogu i elja meunarodne birokracije koju ine predstavnici drava, da u njoj
nau unosna zaposlenja za sebe, pa i za svoje potomstvo.
Konvencija predvia i osnivanje Poduzea, koje je u isto vrijeme organ Vlasti,
ali bi trebalo izravno poduzimati istraivanje i iskoritavanje mineralnih bogatstava
Zone. Ostvarenim prihodima Poduzea treba raspolagati Vlast. Tim Poduzeem
trebalo je ostvariti cilj da se meunarodna zajednica otpone izravno baviti poduzetnitvom radi ostvarivanja dobiti.
U tijeku rada Tree konferencije zemlje u razvoju bile su naklonjene ideji da
Vlast u Zoni ima veoma iroke ovlasti, a da mineralna bogatstva Zone preteito ili
iskljuivo iskoritava Poduzee. Takva zamisao najblia je ideji i cilju zajednike
batine ovjeanstva. Razvijene zapadne zemlje, koje su tvrdile da jedino one raspolau nunom tehnologijom, imale su suprotnu viziju da Zonu treba otvoriti za
eksploataciju najsposobnijim privatnim kapitalistikim poduzeima. Vlast bi trebala
odobravati licence za iskoritavanje i naplaivati prihode.
Izlaz je naen u tzv. paralelnom sustavu koji je bio predloio Henry Kissinger,
tadanji dravni tajnik Sjedinjenih Amerikih Drava. Nalazite koje istrai neko
privatno ili dravno poduzee treba podijeliti na dva dijela jednake komercijalne
vrijednosti. Jedan od njih preputa se na eksploataciju privatnoj ili dravnoj pravnoj
osobi koja ga je istraila, a drugi bi iskoritavala Vlast putem Poduzea ili udruivanjem sa zemljama u razvoju. Taj sustav bio je predvien u lanku 8. Aneksa III.
na Konvenciju, koji se odnosi na temeljne uvjete pod kojima fizike i pravne osobe
mogu ispitivati, istraivati i iskoritavati Zonu.
Ali jo prije okonanja Tree konferencije te potom poslije usvajanja Konvencije
iz 1982, razvijene industrijske drave Zapada i bivi Sovjetski Savez stvorili su, putem
svojih zakona, odvojen sustav istraivanja i iskoritavanja mineralnih bogatstava
morskoga dna. Prve su u tome bile Sjedinjene Amerike Drave i Njemaka jo
1980. te Britanija 1981. Tim su zakonima nacionalna tijela drava ovlatena da izdaju
dozvole fizikim i pravnim osobama za istraivanje i obiljeavanje nalazita. Te su
zemlje potom sklopile sporazume o uzajamnom priznavanju izdanih dozvola da bi
se izbjeglo preklapanje istraenih nalazita. Iako su svi ti zakoni donoeni navodno
kao privremeni, u oekivanju stupanja na snagu Konvencije iz 1982, oni su u njihovoj promjeni i po posljedicama suprotni naelima iz Deklaracije Ope skuptine, iz
1970. kao i iz dijela XL. te Konvencije.

U isto su vrijeme Sjedinjene Amerike Drave pod novom administracijom Ronalda Reagana 1981. zatraile odgodu usvajanja te potom i preispitivanje nekih
kljunih propisa nacrta konvencije, koje je prethodna vlada te zemlje ve bila prihvatila. Djelomino im se izalo u susret usvajanjem Rezolucije II. kao priloga Zavrnoga
akta Konferencije. Tzv. pionirski investitori dobili su pravo da istrauju, ali ne i da
iskoritavaju odreena podruja Zone i prije stupanja na snagu Konvencije.
Ali Sjedinjene Amerike Drave nisu bile zadovoljne dijelom XI. u cjelini i stoga
su 3. travnja 1982. glasovale protiv Konvencije. Stoga ta Konvencija i nije bila usvojena konsenzusom, nego veinom svih drava sudionica Tree konferencije.
Konvencija iz 1982. stupila je na snagu 16. studenoga 1994, i to godinu dana
nakon polaganja ezdesete isprave o njezinoj ratifikaciji ili pristupanju. Ali meu
strankama Konvencije ima neobalnih drava i mnogo zemalja u razvoju s malim
privrednim i tehnolokim resursima, a prvotno su bile izostale neke vane industrijske i pomorske sile.
U oekivanju stupanja na snagu te Konvencije poduzet je jo jedan napor da
se zadovolje interesi Sjedinjenih Amerikih Drava kako bi i ta zemlja konano
postala njezinom strankom. Cijena toga napora bilo je usvajanje u Opoj skuptini
UN-a, rezolucijom 48/263 od 17. kolovoza 1994, Sporazuma o primjeni dijela XI.
Konvencije UN-a o pravu mora. Usvajanjem toga Sporazuma tim putem, a prije
stupanja na snagu Konvencije, izbjegla se sloena i teka procedura izmjene kakvu
je predviao sam tekst Konvencije.
Taj Sporazum praktino naputa naelo zajednike batine ovjeanstva i mijenja
sve bitne propise iz dijela XI. o naelima pravnoga ureenja Zone, kao i propise iz
njezinih aneksa III. i IV. Sve je to uinjeno u ime vrhunskoga naela trine privrede,
a u duhu zastarjeloga ekonomskog liberalizma iz 19. stoljea. Stvarni i potencijalni
korisnici prirodnih izvora Zone postaju privatna poduzea te veoma reducirana
birokracija Vlasti. Premda nitko ne zna kada e i ta privatna poduzea otpoeti s
komercijalnom eksploatacijom Zone, ona su sebi, ini se, zauvijek rezervirala pravo
na najbogatija nalazita polimetalikih nodula u Meunarodnoj zoni.
Sporazum iz 1994, naime, predvia mogunost naknadnoga odobrenja planova
rada privatnih poduzea, koje su prije toga odobrila tijela drava nepotpisnica Konvencije, kao i planove pionirskih investitora koji su u meuvremenu bili registrirani
u Pripremnoj komisiji.
I konano, drave potpisnice Sporazuma iz 1994. koje jo nisu postale strankama
Konvencije iz 1982, stekle su dalekoseno pravo da ga privremeno primjenjuju, ali
samo do 16. studenog 1998. Tu su se imale u vidu Sjedinjene Amerike Drave. Ta
je zemlja po toj osnovi imala pravo postati privremenom lanicom Vlasti te Vijea
kao njezina organa s proirenom nadlenou. Ona bi mogla svojim vetom sprijeiti
bilo kakvu izmjenu toga Sporazuma.
Tajnitvo Vlasti privremeno obavlja funkcije meunarodnoga Poduzea, ali Sjedinjene Amerike Drave ne kriju namjeru da ga dokinu ili da ga onemogue u
djelatnostima. Ali iz raspoloivih podataka nema dokaza da su Sjedinjene Drave
do danas postale strankom ni Konvencije iz 1982, a ni Sporazuma iz 1994. Ovome
piscu nije poznato na koji nain organi Vlasti rade.
625
6. Konvencija iz 1982. i ope obiajno pravo mora. Konvencija UN-a o

pravu mora iz 1982. opsean je meunarodni instrument s 320 lanaka raspodijeljenih u sedamnaest dijelova, uz devet aneksa. Zavrni akt Tree konferencije
UN-a o pravu mora obuhvaa jo est aneksa.
Ta je Konvencija utjecala na konsolidaciju i na progresivni razvoj opega obiajnoga prava mora davno prije nego to je za svoje stranke kao ugovor stupila
na snagu 1994. godine (vidi pojedinosti, supra, 11).
(a) Dijelovi te Konvencije koji potvruju istovjetna pravila s onima iz enevskih konvencija iz 1958, propisi su koji su jo 1982. predstavljali istu kodifikaciju opega obiajnog prava na snazi. To su, meu ostalim, oni o pravnomu
reimu teritorijalnoga mora, vanjskoga morskoga pojasa, epikontinentalnog
pojasa i napose otvorenoga mora. To je i veina pravila o povlaenju ravnih
polaznih crta za mjerenje irine teritorijalnoga mora.
(b) Mnogi propisi iz te Konvencije predstavljali su u 1982. progresivni razvoj opega obiajnog prava, s obzirom na to da su kristalizirali ve postojeu
praksu drava. S obzirom na to da ti propisi potvruju proirenje suverenosti,
suverenih prava i jurisdikcije obalnih drava na prostorima koji su neko bili
pod reimom otvorenoga mora, moe se sa sigurnou zakljuiti da su se i svi
oni odavno transformirali u pravila opega obiajnog prava mora. To stoga to
im se vie ni jedna drava svijeta ne suprotstavlja. Te odredbe Konvencije time
predviaju i potvruju prava i za one obalne drave koje jo nisu postale strankama te Konvencije ili to uope ne namjeravaju postati.
Tu je rije o propisima koji ovlauju obalne drave da proire svoje teritorijalno more do 12 milja te vanjski morski pojas do 24 milje od polazne crte. To su
i propisi koji potvruju vanjsku granicu epikontinentalnoga pojasa do 200 milja
od polazne crte za sve obalne drave bez proglaenja. To su, napokon, itavi dijelovi IV. i V. Konvencije o arhipelakim vodama i o gospodarskom pojasu. Isto
se moe ustvrditi i za dijelove XII. i XIII. o zatiti i ouvanju morskoga okolia
i o znanstvenom istraivanju mora.
(c) Odredbe o legislaciji prava mora, koje 1982. nisu potvrivale tada postojeu praksu drava, u Konvenciji iz 1982. relativno su malobrojne. Rije je o
propisima o tranzitnom prolasku stranih brodova meunarodnim tjesnacima
koji slue meunarodnoj plovidbi (lanci 37 44). Ali unato tomu to Sjedinjene Amerike Drave nisu postale strankom Konvencije, i taj se reim danas
primjenjuje u svim tim tjesnacima. Stoga se vie ne bi moglo dokazati da se i on
nije transformirao u ope obiajno pravo mora.
Druga su vrsta odredbe koje doputaju nekim obalnim dravama da proire
svoj epikontinentalni pojas vie od 200 milja, sve do vanjskoga ruba kontinentalne orubine. Za vanjske granice toga pojasa te drave moraju dobiti suglasnost

od Komisije za granice epikontinentalnoga pojasa te moraju plaati doprinos
Vlasti za iskoritavanje dijelova toga pojasa izvan granice od 200 milja. Stoga,
makar danas valja smatrati da samo drave stranke Konvencije iz 1982. mogu
na valjan nain proiriti taj pojas preko granice od 200 milja.
(d) Napokon, meu kontraktualnim propisima najvaniji su oni koji se
odnose na Meunarodnu zonu iz dijela XL. te Konvencije, a koji su veoma
izmijenjeni spomenutim Sporazumom usvojenim 1994. O tome smo reimu
ve raspravljali, a u pojedinostima emo ga na odgovarajuem mjestu opisati
(infra, 76). U te propise spada i itav XV. dio Konvencije iz 1982. o rjeavanju
sporova, koji takoer pravno obvezuje samo njezine stranke.
7. Znaajke i pregled pravnih reima na moru prema dananjem pravu.
Konvencija iz 1982. podrazumijeva osam razliitih pravnih reima u razliitim
dijelovima mora, morskoga dna i njegova podzemlja te zranoga prostora iznad
mora. Ali uzimajui u obzir tri posebna reima u razliitim dijelovima unutranjih morskih voda, danas na cjelokupnom morskom prostoru zapravo postoji
deset razliitih reima.
Pravni reim nekoga od tih prostora ovisi o pravima na izvjesne upotrebe
mora u granicama odnosnoga prostora. Plovidba i ribolov su upotrebe mora
poznate od pamtivijeka. Od druge polovice 19. stoljea tim se upotrebama
pridruilo polaganje morskih kabela i cjevovoda. Razvitkom zrakoplovstva od
poetka 20. stoljea njima se pridruuje i prelijetanje. Novije su upotrebe mora
znanstvena istraivanja mora i podizanje umjetnih otoka i naprava. Najnovija
upotreba jest istraivanje i iskoritavanje mineralnih i drugih bogatstava morskoga dna i podzemlja.
Pravni reim nekoga prostora mora ovisi o tome ine li po opemu obiajnom pravu mora neke ili sve od tih upotreba iskljuiva prava obalne drave ili
je naprotiv rije o slobodama ili pravima u korist svih drava, obalnih i neobalnih, te fizikih i pravnih osoba iz svih drava svijeta. Na otvorenomu moru
sve gornje upotrebe, osim posljednje, ine slobode u korist svih. Naprotiv, u
unutranjim morskim vodama, arhipelakim vodama te u teritorijalnome moru,
veina tih upotreba, uz neka ogranienja u korist ostalih, ine iskljuiva prava
obalne drave.
Zbog sve veih opasnosti od oneienja, gornjim se upotrebama dodaju
vane nadlenosti obalne drave u zatiti i ouvanju morskoga okolia.
S obzirom na odnos iskljuivih prava obalne drave te prava i sloboda svih
drava, sve dijelove mora, morskoga dna i podzemlja te zranoga prostora iznad
mora moemo podijeliti u tri velike skupine.75 Odmah emo opisati i glavne
znaajke svake od tih skupina.
75
Tu je trodiobu ustanovio ovaj pisac, ponajprije u didaktike svrhe. Ona sma nije predviena
627
A. Dijelovi mora, morskoga dna i podzemlja koji ine dravno podruje. U

njih spadaju: (1) unutranje morske vode, (2) arhipelake vode arhipelakih drava i (3) teritorijalno more.
Prema opemu obiajnom pravu mora potvrenom ugovornim propisima,
ukljuujui i Konvenciju iz 1982, nad tim dijelovima mora obalna drava uiva
suverenost. Oni obuhvaaju i morsko dno i podzemlje te zrani prostor iznad
njih. Ali samo u nekim dijelovima unutranjih morskih voda ta je suverenost
gotovo potpuno izjednaena s onom koju drava uiva na svome kopnenom
podruju. U drugim dijelovima morskih prostora koji spadaju u tu skupinu ta
suverenost obalne drave djelomino je ograniena u interesu meunarodnoga prometa i zbog prije steenih prava susjednih i drugih drava. Ona je ograniena bilo temeljem posebnih ugovornih propisa (pristup lukama otvorenima za
meunarodni promet) ili propisima opega obiajnog prava koji su kodificirani
opim konvencijama (pravo nekodljivoga prolaska, pravo tranzitnog prolaska i
pravo prolaska arhipelakim plovnim putovima svih brodova). Ali unato tome,
obalna drava ima pravo smatrati sve te morske prostore dijelovima svoga dravnog podruja.
B. Dijelovi mora, morskoga dna i podzemlja u kojima obalna drava uiva
suverena ili neka druga prava. U te dijelove spadaju: (4) vanjski morski pojas,
(5) gospodarski pojas (iskljuiva ekonomska zona) i (6) epikontinentalni pojas.
Ti morski prostori (pojasovi), koji se na istom prostoru djelomino preklapaju, nisu dijelovi dravnoga podruja obalne drave. U njima je vlast obalne drave znatno umanjena, napose u korist slobode plovidbe i prelijetanja za
brodove i za zrakoplove svih drava.
U vanjskomu morskom pojasu ni po propisima iz 1958, a ni po Konvenciji
iz 1982, obalnoj dravi nisu priznata nikakva suverena prava. Ona u njemu
ima tek ograniena prava vrenja nadzora, sprjeavanja i kanjavanja. Glede
gospodarskoga i epikontinentalnog pojasa nova Konvencija priznaje obalnoj
dravi odreena suverena prava, a za gospodarski pojas jo i jurisdikciju.
Razlike izmeu spomenutih suverenih prava i suverenosti koju obalna
drava uiva u svojim unutranjim morskim vodama, arhipelakim vodama i
teritorijalnome moru mogu na prvi pogled izgledati formalne i bez znaenja.
Tijekom vremena one se mogu umanjivati, ak i nestati. Ali u tim prostorima
sve tree drave uivaju slobode plovidbe, prelijetanja i polaganja podmorskih
kabela i cjevovoda kao i na otvorenom moru. S druge strane, obalna drava
tu ima znatne ovlasti u suzbijanju oneienja mora s brodova, ali se pri tome
u konvencijama o kodifikaciji prava mora, ali se njihovim odredbama i ne suprotstavlja.

mora drati meunarodnih propisa. Nadalje, ona je u tim prostorima stekla
dalekosena gospodarska prava na ive i na neive prirodne izvore te u znatnoj
mjeri i pravo na znanstveno istraivanje mora.
C. Dijelovi mora, morskoga dna i podzemlja izvan granica nacionalne jurisdikcije drava. U njih, napokon, spadaju: (7) otvoreno more te (8) Meunarodna
zona dna mora i oceana.
U tim dijelovima mora ni jedna obalna drava ne moe vriti nikakvu iskljuivu vlast, osim nad brodovima koji plove pod njezinom zastavom te jo u
nekim posebnim sluajevima. Otvoreno je more star institut meunarodnoga
prava, a Meunarodna zona tekovina je najnovijega razvoja prava mora i jo vie
tekovina tehnolokog razvoja koji je, ini se, omoguio iskoritavanje njezinih
mineralnih bogatstava. Dananji reim prisvajanja i iskoritavanja nalazita tih
bogatstava udaljio se od sloboda otvorenoga mora koje zabranjuje svakome da
prijei njihovo uivanje od bilo koga drugoga.
629
B. PODRUJA
DIJELOVI MORA KOJI INE DIO
OBALNE DRAVE
68. UNUTRANJE MORSKE VODE
Bibliografija
Rudolf LAUN: Le rgime international des ports. RCADI 1926. tome 15, pp. 5-141; Andrija UC:
Imunitet dravnih brodova u svjetlu enevske kodifikacije o pomorskom pravu iz 1958, JRMP
1959, br. 2, str. 206-215; Vladimir IBLER: Ope obiajno meunarodno pravo morskih luka u doba
mira, JRMP 1962, str. 22-43; Branko JAKAA: Meunarodni reim morskih luka. Zagreb, 1965;
V. . DEGAN: Internal Waters, Netherlands Yearbook of International Law 1986, (The Hague),
pp. 3-44; Reim dijelova unutranjih voda naknadno zahvaenih ravnim polaznim crtama i
neka druga pitanja prava mora, JRMP 1988, br. 3, str. 393-411; M. REISMAN, G. WESTERMAN:
Straight Baselines in International Maritime Boundary Delimitations, New York, 1992, 237 p.
1. Vanjske granice unutranjih voda. Unutranje morske vode oni su dijelovi mora koji su s kopnom u najuoj vezi. Dugo se vremena openito smatralo
da je vlast obalne drave u svim tim vodama izjednaena s onom koju uiva na
kopnu. Stoga unutranje morske vode nisu bile predmetom izravne i sveobuhvatne kodifikacije prava mora ni 1930, 1958. ili 1982. Smatralo se da propisi
meunarodnoga prava ne ureuju odnose u tim vodama.
Kodificirano pravo mora samo se posredno bavilo unutranjim morskim
vodama, i to kada je odreivalo prolazne crte za mjerenje irine teritorijalnoga
mora. Te su polazne crte ujedno i vanjske granice unutranjih morskih voda.
U unutranje morske vode koje se odreuju normalnim polaznim crtama
spadaju more do crte niske vode, luke, ua rijeka, zaljevi te more unutar ravnih
polaznih crta.
Raspravljat emo najprije o vanjskim granicama unutranjih morskih voda.76
(a) Dijelovi mora izmeu crte visoke vode i crte niske vode (izmeu crte
plime i crte najnie oseke) po starinskom obiaju spadaju u unutranje morske
vode. Ti dijelovi mora, jer su nestalni, neprikladni su za plovidbu i zasad su od
male privredne vrijednosti.
76
Vidi S. NOVAKOVI: Osnovna crta i granica teritorijalnog mora, Zbornik za pomorsko pravo, 1957, str. 211-272; D. RUDOLF: Pitanje granica obalne drave na moru, Naa zakonitost,
1974, br. 7-8, str. 705-742; L. CAFLISCH: Les zones maritimes sous jurisdiction nationale, leurs
limites et leur dlimitation, u D. BARDONNET, M. VIRALLY: Le nouveau droit international de
la mer, Paris, 1983, pp. 35-116; Vesna KAZAZI: Povlaenje polazne crte od koje se mjeri irina
teritorijalnog mora, Zbornik Pravnog fakulteta u Mostaru, 1985, vol. VI, str. 151-173.

(b) Vanjsku granicu unutranjih morskih voda u lukama ine crte koje spajaju najisturenije stalne luke graevine koje su sastavni dio lukoga sustava i
ine dio obale. Ureaji udaljeni od obale i umjetni otoci ne smatraju se stalnim
lukim graevinama.
(c) Kod ua rijeka, ako se rijeka neposredno ulijeva u more, vanjska e granica biti pravac preko ua rijeke izmeu toaka na crti niske vode na obalama.
Ako ue rijeke ini estuarij, tj. deltu, onda se u tome pogledu primjenjuju pravila koja vrijede za zaljev (vidi dalje).
(d) Da bi neki zaljev spadao u unutranje morske vode, potrebno je da ispuni

nekoliko uvjeta. Najprije, (i) sve obale ukljuujui ulaz u zaljev, trebaju pripadati
samo jednoj dravi. Ako su obale zaljeva podijeljene izmeu vie drava, tada
svaka od njih ima u njemu unutranje morske vode, teritorijalno more, i zavisno
od njegova prostranstva, druge dijelove mora pod svojom jurisdikcijom.
(ii) Zaljev se smatra istaknutom uvalom koja zadire u kopno. Povrina mora
u zaljevu mora biti jednaka ili vea od povrine polukruga kojemu je promjer
crta povuena preko ulaza u zaljev.
(iii) Ulaz u zaljev ne smije biti iri od 24 morske milje, tj. od dvostruko najvee doputene irine teritorijalnoga mora, raunajui od crte niske vode.
Gdje zbog postojanja otoka zaljev ima vie od jednoga ulaza, zbroj tih ulaza ne
smije premaivati 24 milje. Ako tako odreen ulaz u zaljev prelazi 24 milje, obalna
drava moe u unutranjosti zaljeva povui ravne polazne crte od 24 milje, tako da
te duine zatvore najveu moguu povrinu vode.
Sa stajalita meunarodnoga prava ne postoje razlike izmeu zaljeva i tzv.

unutranjih mora, tj. onih mora koja su okruena kopnom, ali su u prirodnoj
plovnoj vezi s drugim morima.
Tako je Azovsko more do 1991. inilo unutranje morske vode Sovjetskoga Saveza jer je ispunjavalo sve navedene uvjete za zaljev. Raspadom Sovjetskoga Saveza
ono to vie nije jer obale u njemu danas imaju Ukrajina i Ruska Federacija. Jednako
je s Piranskim zaljevom na kojemu obale danas imaju Hrvatska i Slovenija.
Kada bi se kriteriji dananjega meunarodnoga prava primijenili na prolost,
onda bi itavo Sredozemno more, ukljuujui Jadransko i Crno more, inilo unutranje morske vode Rimskoga Carstva na vrhuncu njegove moi. Isto tako, i Crno
more sainjavalo je izmeu 1475. i 1774. unutranje vode Osmanskoga Carstva, sve
dok Rusija tamo nije osvojila prvi dio obale.
Naprotiv, Kaspijsko more, Aralsko more, Mrtvo more i dr., s gledita meunarodnoga prava nisu ni mora ni zaljevi, nego jezera, jer su sa svih strana
okruena kopnom, a nemaju prirodnu plovnu vezu s drugim morima.77
77
Prema suprotnom gleditu sva su jezera slatkovodna, a mora su sva ona sa slanom vodom.
631
Navedeni propisi o zaljevima ne primjenjuju se na tzv. historijske zaljeve.78

Dosadanje ope konvencije iz 1958. i 1982. nisu kodificirale ovaj dio prava
mora, ali su izriito priznale taj izuzetak od opih pravila o zaljevima.
Historijski zaljevi ne ispunjavaju, dakle, neki od uvjeta da bi se zaljev morao
smatrati unutranjim morskim vodama, ali je obalna drava ipak nad njima kroz
dulje vremensko razdoblje vrila iskljuivu vlast i tome se nisu protivile ostale
drave. Stoga su ta historijska prava steena zapravo dosjelou (v. supra, 27,
pod c (ii)).
U zaljevu Fonseca na pacifikoj obali srednjoamerike prevlake, obale pripadaju Salvadoru, Hondurasu i Nikaragvi. Centralnoameriki je sud o tome zaljevu
donio 1917. presudu kojom mu je potvrdio to svojstvo. U toj presudi Sud je naveo
da tamo svaka od tih drava posjeduje obalno more tri milje irine, a ostatak je pod
zajednikim suverenitetom.79
Veina ostalih zaljeva nad kojima obalna drava polae historijska prava ima
mnogo iri ulaz od onoga najveega doputenog od 24 milje. Prije, dok se smatralo
da taj ulaz ne smije biti iri od 6, a potom od 10 milja, bilo je vie historijskih zahtjeva glede zaljeva iji je ulaz bio iri od tih mjera, ali ui od 24 milje (Bristolski
zaljev u Britaniji, zaljev Cancale u Francuskoj, Chesapeake, Monterey u Sjedinjenim
Amerikim Dravama itd.). Proirenjem najvee doputene irine ulaza u zaljev na
24 milje, ti historijski zahtjevi ostali su bez svrhe.
Ipak postoji dosta historijskih zaljeva s ulazom irim od 24 milje koji su stekli taj poloaj dosjelou. To je npr. Riki zaljev, u bivem Sovjetskom Savezu,
a danas u Latviji (s ulazom od 28 milja); zaljev Gabs u Tunisu (izmeu otoka
Djerba dva ulaza od 23 i 50 milja); Hudsonov zaljev (ulaz 520 milja), zaljev St.
Lawrence u Kanadi i dr.
Nakon Drugoga svjetskog rata mnoge su drave svojim jednostranim aktima
proglasile svojim unutranjim vodama neke zaljeve pozivajui se na historijska prava. Tako Sovjetski Savez zahtijeva zaljev Petra Velikog u Japanskome moru (ulaz 37
78
Vidi Juraj ANDRASSY: Ultima ratio, JRMP 1959, str. 186-193; Predrag NIKOLI: Meunarodno priznanje takozvanih istorijskih voda i zaliva, ibid., str. 194-197; M. MILI: Historijske
vode Historijski zalivi, Zatvorena mora, Pomorski zbornik, 1972, str. 451-470; Andrea GIOIA:
Titoli storici e linee di base del mare territoriale, Padova, 1990, 971 p; V. . DEGAN, V. Bari
PUNDA: Jednostrani akti drava u pravu mora napose s obzirom na spor Slovenije i Hrvatske na Sjevernom Jadranu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 2008, br. 4, str. 841-861,
napose 850-855.
79
Presuda od 9. oujka 1917. izreena je u sporu Salvadora i Nikaragve, a trea drava s obalom
u tome zaljevu, Honduras, nije bila parnina stranka. V. tekst presude AJIL 1917, pp. 674-730.
Zanimljiva je i presuda istoga Suda izreena 30. rujna 1916. u sporu Kostarike i Nikaragve. Ona
se odnosila na zajedniki zaljev San Juan del Norte na atlantskoj strani te na zaljev Salinas na
pacifikoj strani. Sud se u pogledu obaju zaljeva izjasnio u prilog kondominija obalnih drava.
Cf., AJIL 1917, pp. 181-229, posebno p. 219.

milja); Bugarska polae pravo na Burgaski zaljev i zaljev Varne; Italija na Tarantski
zaljev; Libija na zaljev Sidra (s ulazom od 300 milja) itd.80 Budui da veina tih zahtjeva nije prola bez protesta drugih drava, pitanje je mogu li se ta prava traiti
na temelju dosjelosti.
(e) More unutar ravnih polaznih crta tekovina je novijega razvoja. U krajevima u kojima je obalna crta duboko razvedena (razuena) i usjeena, ili ako
se uzdu obale u njezinoj neposrednoj blizini nalazi niz otoka, obalna drava
moe povui ravne polazne crte koje spajaju prikladne vanjske toke. U tim
krajevima, dakle, vanjska granica unutranjih morskih voda ne mora slijediti
sve zavojitosti obale. Ali se tako povuene ravne polazne crte ne smiju znatno
udaljiti od opega smjera obale, a morski prostori obuhvaeni unutar tih crta
moraju biti dovoljno povezani s kopnenim podrujem da bi bili podvrgnuti reimu unutranjih morskih voda. Prilikom povlaenja pojedinih ravnih polaznih
crta obalna drava moe povesti rauna o posebnim gospodarskim interesima
nekoga kraja ije su postojanje i vanost zasvjedoeni dugotrajnom upotrebom.
Obalna drava ne smije primijeniti sustav ravnih polaznih crta tako da time
odvoji teritorijalno more druge drave od otvorenoga mora ili gospodarskoga
pojasa.
Ravne polazne crte, osim toga, ne smiju se povlaiti na uzviice suhe za niske
vode niti od njih, osim ako su na njima podignuti svjetionici ili sline instalacije
koje se stalno nalaze nad morskom razinom ili ako je povlaenje tih crta na tim
uzviicama dobilo ope meunarodno priznanje.
Obalna drava duna je jasno naznaiti ravne polazne crte na pomorskim kartama, kojima ima osigurati dovoljnu javnost.
Neke skandinavske drave primijenile su metodu povlaenja ravnih polaznih crta
jo prije Drugoga svjetskog rata, i to najprije Danska jo 1912, a potom Norveka
1935, i vedska 1938. U tome su ih slijedile i neke druge zemlje, meu kojima biva
Jugoslavija 1948.
Britanija je bila osporila te crte na sjevernoj obali Norveke i taj spor presudio je
Meunarodni sud presudom od 18. prosinca 1951. (o Norvekom ribolovu). Sud je u
cijelosti prihvatio ravne polazne crte koje je povukla Norveka i u svojoj presudi formulirao i neka openita pravila za njihovo povlaenje. Ta je presuda potom potakla
mnoge druge drave s razvedenom obalom da pribjegnu toj metodi. Ona je potakla
i zahtjev Indonezije iz 1957. za arhipelakim vodama (vidi infra, 69).
80
Pregled svih historijskih zaljeva i zahtjeva na toj osnovi daje Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome IV, Paris, 1980, pp. 388-399. V. takoer u M. H. STROHL: The International Law of Bays, The Hague 1963; L. BOUCHEZ: The Regime of Bays in International Law,
Leyden, 1964.
633
enevska konvencija o teritorijalnome moru i vanjskom pojasu iz 1958.

usvojila je gotovo sva openita pravila koja je postavio Meunarodni sud. Konvencija iz 1982. potvrdila je ta pravila, uz neke manje dopune, to je dokaz da
ona zaista ine propise opega meunarodnog prava.
Ova posljednja Konvencija predvidjela je jo da drava ija je obala zbog postojanja delte ili drugih prirodnih razloga nestabilna moe i naknadno pomaknuti svoje
ravne polazne crte, ako se crta niske vode povue prema moru. Pri tome prijanje
ravne polazne crte ostaju valjanima sve dok ih obalna drava izriito ne izmijeni u
skladu s tim propisima.
I premda je spomenutim pravilima potvreno pravo obalnoj dravi da pod

gornjim uvjetima povlaenjem ravnih polaznih crta obuhvati kao svoje unutranje morske vode prostore koji su se prije smatrali dijelovima teritorijalnog mora
ili otvorenoga mora, konvencije iz 1958. i 1982. izriito navode da u tim prostorima i dalje postoji pravo nekodljivog prolaska. To je bila konana potvrda da
za sve dijelove unutranjih morskih voda vie ne vrijedi jedinstven pravni reim.
Najznaajnija praznina u propisima o ravnim polaznim crtama jest to, za
razliku od ravnih arhipelakih crta (vidi infra, 69), nije ograniena njihova najvea duljina. Ta praznina otvara mogunost zloupotrebe nesavjesnim dravama da slobodnijim tumaenjem propisanih uvjeta ukljuuju u svoje unutranje
morske vode prostore mora na koje inae ne bi imale pravo primjenom stroih
i odreenijih pravila o zaljevima.
Kako smo upravo naveli, svi dijelovi unutranjih morskih voda odavna vie
nisu podvrgnuti jedinstvenom pravnom reimu. U njihovim razliitim dijelovima zapravo postoje tri reima.
2. Reim mora do crte niske vode, luka iskljuenih iz meunarodnoga

prometa, ua rijeka i zaljeva. Ti dijelovi unutranjih voda potpadaju pod potpunu suverenost obalne drave. Zapravo je jedino u tim dijelovima unutranjih
voda vlast obalne drave potpuno izjednaena s onom koju uiva u svome kop
nenom prostoru.81 Ona moe u neke od tih prostora priputati brodove samo
odreenih zemalja, a zabranjivati pristup drugima.
Ako obalna drava dopusti pristup stranim trgovakim, ratnim ili drugim
brodovima u te dijelove svojih unutranjih morskih voda, njihov je poloaj jednak kao da se nalaze u nekoj luci otvorenoj za meunarodni promet te drave.
81
U biti ni te dijelove mora ne valja sasvim izjednaiti s kopnom. Charles ROUSSEAU: op. cit.,
supra, tome IV, p. 341, s razlogom istie da se drava na svome kopnenom podruju susree s
ljudima pojedincima, a na moru s brodovima, koji ine zajednice s vlastitim ivotom, podvrgnuti
posebnom ureenju.

Drave s razvijenijom turistikom privredom, meu kojima je i Hrvatska,
imaju veoma liberalne propise glede doputanja pristupa stranim jahtama ak
i u te dijelove unutranjih voda.
Uza sve to, obalna drava moe po svojoj volji mijenjati, suspendirati i ukidati
te propise, jer nije rije o obavezama prema meunarodnom pravu.
Prema opem obiajnomu pravu obalna drava duna je dopustiti pristup u
bilo koju svoju luku ili sidrite brodu koji se nalazi u nevolji zbog elementarnih
nepogoda ili neke druge vie sile. Pravo pristupa u tim okolnostima uivaju svi
brodovi, to znai osim trgovakih, i ratni, ribarski te svi drugi.
3. Reim luka otvorenih za meunarodni promet. U interesu meunarodne plovidbe i prometa, svaka obalna drava odreuje svojim propisima vie
svojih luka otvorenima za meunarodni promet. Te luke moraju imati odgovarajue obale, lukobrane, ureaje i postrojenja za pristajanje, sidrenje i zatitu
brodova, zatim za ukrcavanje i iskrcavanje putnika i robe. U tim lukama nalaze
se policijski, carinski, sanitarni i drugi nadzorni organi obalne drave.
Glede pristupa i poloaja stranih trgovakih brodova i danas je na snazi Opa
konvencija o morskim lukama sa Statutom kao njezinim dijelom, sklopljena u
enevi 1923.82
Ta Konvencija obvezuje znatan broj drava, medu kojima i Hrvatsku. Pod

uvjetom reciprociteta ona osigurava pristup i jednak poloaj trgovakih brodova
drugih ugovornica u lukama otvorenim za meunarodni promet svake njezine
stranke. Ali i izvan toga mnogostranoga ugovornog odnosa veina obalnih drava sklopila je velik broj dvostranih ugovora kojima osigurava svojim brodovima
ista ta prava pod uvjetom uzajamnosti. Rije je veinom o posebnim klauzulama
u dugoronim ugovorima o trgovini i privrednoj suradnji.
Pristup lukama otvorenima za meunarodni promet danas se uljudno doputa trgovakim brodovima svih zastava svijeta, ak i ako obalna drava ne
odrava diplomatske i druge odnose s dravom zastave broda.
Postoji gledite da je ta praksa ve prerasla u ope obiajno pravo. Arbitrana
presuda iz 1958, u sporu izmeu Saudijske Arabije i amerike kompanije ARAMCO,
u tome smislu izriito navodi: ... prema velikom naelu meunarodnoga javnoga
prava, luke svake drave moraju biti otvorene za strane trgovake brodove i mogu
se zatvoriti jedino kada to zahtijevaju ivotni interesi drave. U toj se presudi dalje
navodi da strani trgovaki brod ima u svakoj takvoj luci pravo ukrcavanja i iskrcavanja robe i putnika. Unato tomu, i danas prevladava gledite da u nedostatku
ugovornih odnosa jo uvijek nije rije o obvezi po opemu meunarodnom pravu
nego o pravilu utivosti.
82
V. izvode iz Konvencije i Statuta V. IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, str. 129-132.
635
Ali, u svakomu sluaju, ako neka obalna drava iz politikih ili slinih razloga
zatvori neke ili sve svoje luke brodovima neke druge drave, bilo da s njome
ima ugovorne odnose ili ne, izlae se jednakim mjerama glede pristupa svojih
brodova u luke te druge drave. Upravo se stoga ta pravila danas iroko, i samo
uz rijetke iznimke, potuju.
Neke od najveih svjetskih luka (London, Rotterdam, Hamburg, Bremen,
Bordeaux i dr.), nisu smjetene na samoj morskoj obali nego su u unutranjosti
kopna, a s morem su povezane rijekom, kanalom ili jezerom. Neke druge luke
otvorene za meunarodni promet smjetene su u zaljevima i u unutranjim morima. Pravo pristupa tim lukama podrazumijeva i pravo prolaska kroz dio rijeke,
kanala ili jezera, zatim kroz zaljeve i unutranja mora, koliko je to potrebno radi
ulaska ili izlaska iz luke. Stoga se ti dijelovi kopnenoga podruja ili unutranjih
morskih voda potpuno izjednauju s lukom glede plovidbe stranih brodova, s
time da je brod duan potovati propise obalne drave o prolasku.
Pravo pristupa stranim lukama otvorenima za meunarodni promet ogranieno je, meutim, samo na trgovake brodove, bilo da su u privatnom ili dravnom vlasnitvu, i to samo na one koji nisu na nuklearni pogon.83 Za sve druge
brodove: ratne, dravne brodove koji nemaju trgovaku namjenu, ribarske, te
za sve brodove na nuklearni pogon, obalna drava ima pravo zabraniti pristup
svojim lukama, uvjetovati ga prethodnom dozvolom ili makar prethodnom na
javom. Ali ni pravo pristupa stranih nenuklearnih trgovakih brodova u luke
neke drave nije apsolutno.
Ve je Konvencija o teritorijalnome moru i vanjskomu pojasu iz 1958, lanak
16(2), na neizravan nain potvrdila da obalna drava moe u tome pogledu propisivati posebne uvjete. Konvencija iz 1982, lanak 25(2), potvrdila je to pravo i proirila
ga u pogledu pristajanja uz luke objekte izvan unutranjih morskih voda. Obalna
drava ima pravo poduzimanja potrebnih mjera ve u teritorijalnom moru da bi
sprijeila brodove koji ulaze u njezine unutranje morske vode da kre te uvjete.
Poveanjem tankerske flote u svijetu i prijevoza drugih opasnih tereta sve vei
broj obalnih drava propisuje posebne zahtjeve u svrhu sprjeavanja, smanjenja i
nadziranja oneienja morskoga okolia u njihovim lukama i drugim dijelovima
unutranjih voda. Kao uvjet za ulazak u luku stranih tankera i drugih brodova koji
prevoze ulje (sirovu naftu, teko dizelsko ulje, mazivo ulje ili kitovo ulje), obalna
drava moe zahtijevati novano jamstvo za moguu tetu od oneienja. Meunarodna konvencija o sprjeavanju oneienja mora s brodova, iz 1973. izmijenjena Protokolom iz 1978, (Marpol 73/78), propisuje veoma stroge uvjete glede
konstrukcije tankera kako bi se umanjilo oneienje u sluaju nezgode. Drave
83
Vidi u Vida OK: Nuklearni brod u stranoj luci, ZPFZ 1966, br. 3-4, str. 255-266.

stranke zahtijevat e iste uvjete za ulazak u svoje luke i glede tankera koji plove pod
zastavom neke drave koja se na njih nije obavezala.
Premda je vlast obalne drave u propisivanju uvjeta za ulazak stranih trgovakih
brodova u njezine luke veoma iroka, jer je rije o dijelu njezina dravnog podruja,
ona ne smije sprjeavati ulazak trgovakih brodova onih drava s kojima ima ugovorne odnose, a ispunjavaju postavljene uvjete.
Pravo pristupa stranih trgovakih brodova u lukama otvorenima za meunarodni promet ne ukljuuje kabotau izmeu vie takvih luka, osim po odobrenju
obalne drave. Kabotaom se razumijeva lokalni prijevoz putnika i robe.
4. Poloaj stranih brodova u lukama. Strani trgovaki, ribarski ili drugi

brod koji se ne moe pozvati na imunitet, dok se nalazi u luci u naelu je podloan vlasti obalne drave, ali se ona u nekim sluajevima suzdrava od vrenja
svoje sudbenosti. Obalna se drava suzdrava od vrenja kaznene sudbenosti
u stvarima unutarnje discipline ili djela poinjenih meu lanovima posade na
brodu sve dok mir i red u luci nisu narueni, ili dok zapovjednik broda ili konzul
drave zastave ne pozove lokalne vlasti upomo.
Obalna drava suzdrava se i od vrenja svoje graanske sudbenosti u sporovima izmeu zapovjednika, asnika i posade broda. Ali kada su u pitanju
prava putnika i drugih osoba koje nisu lanovi posade, obalna drava vri svoju
graansku sudbenost. Privremene mjere osiguranja i pljenidba broda u luci
mogu se izvriti na temelju pravomone sudske presude da bi se namirila novana potraivanja od brodovlasnika. Tu se, dakle, ne mora raditi o djelima iji
su povod bili sam brod i njegove djelatnosti.
Obalna drava moe vriti svoju kaznenu i graansku sudbenost nad stranim brodom i za djela poinjena prije ulaska u njezinu luku, i to u njezinu teritorijalnom moru, gospodarskom i epikontinentalnom pojasu, a kad je rije o
oneienju velikih razmjera i u dijelu otvorenoga mora u blizini njezine obale.
Ta se sudbenost moe vriti samo u granicama nadlenosti obalne drave u
svakom od tih dijelova mora.
Ako obalna drava dopusti pristup u neku svoju luku stranom ratnom brodu
ili dravnom netrgovakom brodu, podrazumijeva se da je time pristala da e
potovati njegov imunitet. Imunitet podrazumijeva nevrenje kaznene sudbenosti za sva djela poinjena na brodu, ali i za djela izvrena u slubenoj dunosti
u vezi s brodom i na kopnu. Ali kaznena se sudbenost vri za djela koja lanovi
posade poine na kopnu izvan slubene dunosti.
Obalna drava ne vri graansku sudbenost nad ratnim i drugim dravnim
netrgovakim brodovima glede sudara, spaavanja, pruanja pomoi, sporova
o vlasnitvu nad brodom, kao i zbog oneienja. Ali e oteena osoba moi
637
zatraiti nadoknadu za gubitak ili za tetu izravno od drave zastave takvog

broda pred njezinim nadlenim sudom.
Graanska sudbenost obalne drave protee se na djela lanova posade izvrena izvan slubenih dunosti na kopnu, ali mjere izvrenja ne bi smjele prijeiti
obavljanje njihovih vojnikih dunosti. To se ogranienje ne odnosi na putnike
ratnoga broda koji izau na kopno. Putnici koji po svome poloaju uivaju imunitet (glavar drave, ministar vanjskih poslova, lan diplomatske misije) izuzeti
su od sudbenosti obalne drave.
Uza sve imunitete, strani ratni i dravni netrgovaki brodovi duni su potovati lokalne redarstvene, carinske, plovidbene, sanitarne i druge propise. Smrtna
se kazna ne smije izvriti na ratnomu brodu dok se nalazi u unutranjim vodama
druge drave. Povrijede li se ti propisi, od broda se moe jedino zatraiti da
napusti obalno more te drave.
5. Reim mora naknadno zahvaenoga ravnim polaznim crtama. enevska konvencija o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu iz 1958. (lanak 5(2)),
izriito je propisala da, kada se odreivanjem ravnih polaznih crta u skladu s
njezinim odgovarajuim propisima obuhvate kao unutranje morske vode prostori koji su se prije toga smatrali dijelom teritorijalnoga ili otvorenog mora,
u tim e vodama postojati pravo nekodljivoga prolaska, kako je predvieno
njezinim odgovarajuim propisima (lanci 14. do 23). Konvencija iz 1982. uz
neka stilska usuglaavanja potvrdila je bit toga propisa (lanak 8(2)).
Stoga je u tim dijelovima unutranjih voda, koje su neko bile dio teritorijalnoga ili otvorenoga mora, ili gospodarskoga pojasa prema propisima Konvencije
iz 1982, u biti jednak pravni reim kao i u teritorijalnom moru (vidi infra, 70).
S obzirom na to, svojim povlaenjem ravnih polaznih crta obalna drava u stvarnosti ne stjee neka nova prava u tako zahvaenim unutranjim morskim vodama,
osim u onim njihovim dijelovima koji su prije bili pod reimom otvorenoga mora.
Stoga mogunost povlaenja ravnih polaznih crta ima prvenstveno za svrhu da se
tim putem prema puini pomakne vanjska granica teritorijalnoga mora, vanjskoga
morskog pojasa i gospodarskog pojasa obalne drave. Naime, vanjska granica svih
tih dijelova mora mjeri se poevi od ravnih polaznih crta.
69. ARHIPELAKE VODE ARHIPELAKIH DRAVA

Bibliografija
P. E. J. RODGERS: Mid-Ocean Archipelagos and International Law, New York, 1981, 243 p.; R.
LATTION: Larchipel en droit international, Lausanne, 1984, 234 p; Daka DUGOEVI: Les
tats archipels et le droit de passage des navires et aronefs, Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985, pp.
221-229; Vesna CRNI-GROTI: Arhipelake vode u meunarodnom pravu, UPPPK 1987.
br. 115-116, str. 275-326; Peter BERNHARDT: The Right of Archipelagic Sea Lanes Passage,
Virginia Journal of International Law, 1995, No. 4, pp. 719-775.
1. Pravo na arhipelake vode. Arhipelake vode relativno su nov institut

meunarodnoga prava, a propisi o njima prvi su put predvieni Konvencijom
iz 1982. Pravo na arhipelake vode priznaje se samo tzv. oceanskim arhipelakim
dravama, tj. onima koje su u cijelosti sastavljene od jednoga ili vie arhipelaga
te mogue i drugih otoka.
Pravo na arhipelake vode ne priznaje se dakle tzv. obalnim arhipelakim dravama, koje imaju arhipelage u produetku svoga kopnenoga podruja (poput Hrvatske
ili Grke), a ni onima koje osim svoga kopnenog podruja posjeduju arhipelage
udaljene od svoje obale (Havaji kao dio Sjedinjenih Amerikih Drava, otoje Galapagos kao dio Ekvadora i sl.). Meutim, povlaenjem ravnih polaznih crta te drave
mogu proglasiti more unutar tih arhipelaga svojim unutranjim morskim vodama
(v. supra 68, pod 1(e), iako ne i arhipelakim vodama.
Koliko nam je poznato, sljedee drave proglasile su svoje arhipelake vode:
Antigva i Barbuda, Bahami, Zelenortski Otoci, Komori, Fidi, Grenada, Indonezija, Jamajka, Kiribati, Maldivi, Maralovi Otoci, Papua Nova Gvineja, Filipini, Sveti
Vincent i Grenadini, Sveti Toma i Princip, Sejeli, Salamonski otoci, Tonga, Trinidad
i Tobago i Vanuatu.
Prema propisima Konvencije iz 1982, i neke bi druge zemlje moda imale pravo
proglasiti arhipelake vode, ali nikada nisu postavile takav zahtjev. To su Ujedinjeno
Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Japan i Novi Zeland.
Glede meunarodne plovidbe i prelijetanja izmeu Indijskoga i Tihog oceana, dvije najznaajnije arhipelake drave jesu Indonezija i Filipini. Povlaenjem
ravnih arhipelakih crta one su zahvatile daleko najvee morske prostore koji
su neko bili pod reimom otvorenoga mora i u kojima su slobode plovidbe i
prelijetanja bile neograniene.
Arhipelake se vode pod navedenim uvjetima moraju izriito proglasiti. Ako
ih neka arhipelaka drava ne proglasi, tada u njezinim vodama izmeu otoka
ostaje prijanji reim, tj. teritorijalno more i dijelovi otvorenog mora.
U odreivanju svojih arhipelakih voda arhipelaka drava ima pravo povlaenja tzv. ravnih arhipelakih crta spajajui krajnje toke najudaljenijih vanjskih
639
otoka i nadmorskih grebena u arhipelagu, s time da su tim crtama obuhvaeni

glavni otoci.
Omjer povrine kopna i vode unutar tih ravnih arhipelakih crta mora biti izmeu 1 : 1 i 1 : 9. Dok za povlaenje ravnih polaznih crta za mjerenje irine teritorijalnoga mora nije odreena najvea doputena duljina, Konvencija iz 1982. propisuje
da duljina ravnih arhipelakih crta ne smije prelaziti 1 morsku milju, s time da se
doputa da do 3% od svih povuenih crta moe dosei do 125 milja.
S vanjske strane ravnih arhipelakih crta, arhipelaka drava ima pravo odrediti irinu svoga teritorijalnog mora, zatim proglasiti gospodarski pojas te mogue i epikontinentalni pojas preko granice od 200 milja. Stoga ravne arhipelake crte imaju istu funkciju kao i ravne polazne crte jer se i od jednih i od drugih
mjeri irina teritorijalnoga i drugih dijelova mora u jurisdikciji obalne drave.
More unutar ravnih arhipelakih crta potpada pod reim arhipelakih voda.
U tome se izuzimaju samo luke, ua rijeka i zaljevi, koji ostaju pod reimom
unutranjih morskih voda arhipelake drave. Ali arhipelaka drava nema pravo proiriti svoje unutranje morske vode zahvaanjem drugih dijelova mora
ravnim polaznim crtama. Ona stoga ima jedino pravo na ravne arhipelake crte.
2. Prava i dunosti arhipelakih drava. Arhipelaka drava uiva u svojim

arhipelakim vodama suverenost, i to bez obzira na njihovu dubinu ili udaljenost od obale. Suverenost arhipelake drave protee se i na zrani prostor
iznad arhipelakih voda kao i na njihovo dno i podzemlje, ali uz ogranienja
koja emo naznaiti. To znai da su arhipelake vode, s unutranjim morskim
vodama, teritorijalnim morem i kopnenim podrujem svih otoka, dijelovi ukup
noga podruja (teritorija) arhipelake drave.
Ipak, suverenost arhipelake drave u njezinim arhipelakim vodama znatno je
ogranienija nego u pojedinim dijelovima unutranjih morskih voda, ak vie nego
i u njezinu teritorijalnom moru.
U arhipelakim vodama koje su prije bile dijelovi otvorenoga mora arhipelaka
drava duna je potovati postojee sporazume sa svim drugim dravama glede ribolova. Neposredno susjedne drave i dalje uivaju, ak i bez ugovora, tradicionalna
ribolovna prava i druge legitimne djelatnosti u vodama koje su proglaene arhipelakima. Te drave trebaju s arhipelakom dravom urediti sva ta prava dvostranim
sporazumima, ali se ta prava nipoto ne smiju prenositi ili dijeliti s treim dravama
ili njihovim dravljanima (lanak 51(1). Konvencije iz 1982).
3. Prolazak i prelijetanje arhipelakih voda. Najvaniji su za tree drave

propisi o pravu prolaska stranih brodova kroz arhipelake vode te prelijetanja
iznad njih.
Kroz arhipelake vode Indonezije i Filipina prolaze vani morski putovi iz Indijskog u Tihi ocean. Brodovi bi morali ploviti dulje od 3 000 milja da bi zaobili te vode.

Jedini bi im put tada preostao obilazak junoga dijela Australije. Iznad arhipelakih
voda Indonezije nalaze se vane zrane ceste na putu iz Bangkoka preko Singapura
u Australiju. Uvjet pristanka ostalih drava sudionica na Treoj konferenciji o pravu
mora na poseban reim arhipelakih voda bio je osiguranje nesmetane plovidbe i
prelijetanja kroz te vode i iznad njih.
Openito uzevi, brodovi svih stranih drava uivaju pravo nekodljivoga prolaska kroz arhipelake vode, po istim propisima iz Konvencije iz 1982. kojima se
ureuje nekodljiv prolazak teritorijalnim morem (vidi infra, 70). Kao i u teritorijalnom moru, arhipelaka drava moe iz razloga svoje sigurnosti privremeno obustaviti nekodljivi prolazak stranih brodova u tono naznaenim dijelovima svojih
arhipelakih voda. Ona pri tome ne smije initi ni pravnu ni stvarnu diskriminaciju
meu stranim brodovima bilo koje zastave ili vrste broda.
Ali arhipelaka drava odreuje i plovne putove i iznad njih zrane ceste
pogodne za neprekinut i brz prolazak, odnosno prelet kroz arhipelake vode
i teritorijalno more uz njih. Ona takoer moe propisati sustave odijeljenoga
prometa radi sigurnoga prolaska uskim kanalima u tim plovnim putovima.
Arhipelaka drava jasno naznauje osi plovnih putova i sustava odijeljenoga
prometa nizom neprekinutih aksijalnih crta od ulaznih do izlaznih toaka puta za
prolazak. Brodovi i zrakoplovi ne smiju se udaljiti vie od 25 morskih milja sa svake strane od tih aksijalnih crta za vrijeme prolaska, niti se smiju pribliiti obali na
udaljenosti manjoj od 10 posto od udaljenosti izmeu najbliih toaka na otocima
s jedne i s druge strane plovnoga puta.
Te putove i sustave odijeljenoga prometa, kao i njihovu zamjenu drugima, usvaja
Meunarodna pomorska organizacija. Ako arhipelaka drava ne odredi plovne
putove i zrane ceste iznad njih, pravo prolaska arhipelakim plovnim putovima i
prelijetanja iznad njih ostvaruje se putovima koji uobiajeno slue meunarodnoj
plovidbi.
Strani brodovi i zrakoplovi koji prolaze odnosno prelijeu arhipelake plovne

putove podvrgnuti su pravilima o prolasku arhipelakim plovnim putovima, najveim dijelom identinima s pravilima tranzitnoga prolaska za prolazak i prelet
morskim tjesnacima koji slue meunarodnoj plovidbi (vidi infra, 77, pod 4).
Najznaajnija je dunost arhipelake drave da, iako moe uza suglasnost
Meunarodne pomorske organizacije mijenjati plovne putove i sustave odijeljenoga prometa, nikada ne smije obustaviti prolazak i prelijetanje tim putovima.
To se odnosi na sve vrste stranih brodova i zrakoplova, ukljuujui i vojne,
odnosno dravne. Podmornice u prolasku smiju ploviti ispod morske povrine.
Glede nadlenosti arhipelake drave u donoenju pravila o zatiti i ouvanju
morskoga okolia, ini nam se da arhipelake vode prema Konvenciji iz 1982. slijede
dva razliita reima. Jedan reim slijede one vode koje ine arhipelake plovne putove, u kojima strani brodovi ostvaruju pravo arhipelakoga prolaska koje je gotovo
641
jednako tranzitnomu. Poneto razliit reim primjenjuje se na sve ostale dijelove

arhipelakih voda, a slian je reimu teritorijalnoga mora.
Arhipelaka drava moe donositi zakone i propise o prolasku arhipelakim
plovnim putovima koji se odnose na sprjeavanje, smanjivanje i nadziranje oneienja samo u okviru primjenjivih meunarodnih propisa o izlijevanju nafte, naftnih
otpadaka i drugih tetnih tvari. Ti zakoni i propisi, doneseni u tim okvirima, ne
smiju doputati ni stvarnu ni pravnu diskriminaciju meu stranim brodovima. Jo
je vanije to da njihova primjena ne smije prouzroiti uskraivanje, onemoguivanje
ili ometanje prolaska arhipelakim plovnim putovima.
U svim ostalim dijelovima arhipelakih voda, arhipelaka drava ostvarujui
svoju suverenost moe donositi zakone i propise radi sprjeavanja, smanjivanja i
nadziranja oneienja mora sa stranih brodova, uz jedino ogranienje da oni ne
smiju ometati nekodljiv prolazak stranih brodova (v. infra, 70) i da njihova primjena ne smije doputati diskriminaciju stranih brodova. Ali ti propisi mogu biti i
stroi od meunarodnih propisa i standarda i nisu podloni odobrenju neke meunarodne organizacije.
70. TERITORIJALNO MORE

Bibliografija
Milovan ZORII: Teritorijalno more, Zagreb, 1953, 270 str; Budislav VUKAS: Problem
nekodljivog prolaska ratnog broda, JRMP 1962, br. 1, str. 86-102; A. N. NIKOLAEV: Territoalnoe
more, Moskva 1969, 158 str; D. P. OCONNELL: The Juridical Nature of the Territorial Sea, The
British Year Book of International Law, 1971, pp. 303-383; Bogoljub MIJUKOVI: Prolazak
stranih ratnih brodova teritorijalnim morem i vlast obalne drave, JRMP 1975, br. 1-2, str.
177-186; Zvonko PERII: Nekodljiv prolazak stranih ratnih brodova teritorijalnim morem,
ZPFZ 1985, br. 5-6, str. 583-590; Jaka MULJAI: Bilateralni ugovori o ribolovu u vodama
pod nacionalnom jurisdikcijom s posebnim osvrtom na Jadran, ZPFZ 1989, br. l, str. 63-76; D.
RUDOLF ml.: Sporovi o morskim granicama izmeu Hrvatske i Crne Gore, Hrvatske i Bosne
i Hercegovine, Zbornik radova I. Meunarodne konferencije o pomorskoj znanosti (Hrvatski
hidrografski institut), Split, 2009, str. 21-40.
1. Prostor i reim teritorijalnoga mora. Teritorijalno je more pojas mora uzdu

itave obale, u kojem obalna drava uiva suverenost. Ta suverenost protee se i na
zrani prostor iznad teritorijalnoga mora kao i na njegovo dno i podzemlje. Obalna
drava ima iskljuivo pravo nad svim ivim i neivim prirodnim bogatstvima koja
se nalaze u vodama njezina teritorijalnoga mora, na njegovu dnu i u podzemlju. Ta
bogatstva ona ne mora dijeliti ni s kim.
Obalna je drava duna trpjeti nekodljiv prolazak stranih brodova kroz svoje
teritorijalno more, ali ne i prelijetanje zrakoplova iznad njega. Jednak reim
nekodljivoga prolaska primjenjuje se u dijelu unutranjih voda naknadno zahvaenima ravnim polaznim crtama te u arhipelakim vodama.
Danas ima malo sumnje glede pravnih pravila o reimu teritorijalnoga mora.
Temeljna naela u tome pogledu formulirana su ve u Zavrnom aktu neuspjele
kodifikacijske konferencije iz 1930. Ta naela posluila su potom kao osnova za
Konvenciju o teritorijalnome moru i vanjskom pojasu iz 1958. Konvencija iz 1982.
preuzela je sva ta naela uz neka stilska poboljanja, ali je neka od njih nadopunila
vanim novim propisima.
Konvencija iz 1982. propisala je da svaka drava ima pravo odrediti irinu

svoga teritorijalnoga mora do granice koja ne prelazi 12 morskih milja. To znai
da drave mogu odrediti i manju irinu, ali stranke te Konvencije i ostale drave
ne mogu prigovoriti ni jednoj dravi koja odredi punu irinu od 12 milja. ini
se da je to pravilo preraslo u ope obiajno pravo mora.
Pomorski zakonik Republike Hrvatske iz 2004. godine propisuje irinu njezina teritorijalnoga mora od 12 morskih milja (lanak 18).
irina teritorijalnoga mora mjeri se od normalnih polaznih crta koje mogu
biti crte niske vode, ili od ravnih polaznih crta, ili ravnih arhipelakih crta. Ako
643
je more zamrznuto, irina teritorijalnoga mora rauna se od kraja stalno zamrznute povrine. Vanjska granica teritorijalnoga mora jest crta kojoj je udaljenost
svake toke od najblie toke polazne crte jednaka irini teritorijalnoga mora.
Svaka drava ima pravo na teritorijalno more oko svojih otoka, ak i oko
stijena na kojima nije mogu ljudski boravak ili koje nemaju vlastiti ekonomski
ivot. Otok je prirodan dio kopna, okruen vodom, koji je suh za visoke vode.
U tome smislu otoci nisu umjetni otoci, ureaji i naprave. Ovi posljednji nemaju vlastitoga teritorijalnog mora i njihovo postojanje ne utjee na odreivanje
granica teritorijalnog mora, zatim gospodarskoga i epikontinentalnoga pojasa.84
Kada se obale dviju drava nalaze suelice ili se dodiruju, ni jedna od tih dviju
drava nije ovlatena proiriti svoje teritorijalno more preko crte sredine (ekvidistance), kojoj je svaka toka jednako udaljena od najbliih toaka polaznih
crta. Ovaj propis o crti sredine ne primjenjuje se ako meu dravama u pitanju
postoji drukiji sporazum ili ako historijski naslov ili druge posebne okolnosti
opravdavaju razgranienje na drugaiji nain.85
Sidrita koja uobiajeno slue brodovima za krcanje i sidrenje, a koja bi se
inae u cijelosti ili djelomino nalazila izvan teritorijalnoga mora, ukljuena
su u teritorijalno more. Prije enevske konferencije iz 1958, u znanosti je bilo
zastupljeno i gledite da sidrita ine unutranje morske vode obalne drave.
2. Nekodljivi prolazak stranih brodova. Dunost trpljenja nekodljivoga
prolaska odnosi se na brodove svih drava, obalnih i neobalnih, kao i na sve vrste
brodova: trgovake, ratne, ribarske i dr.86
Prolazak je plovidba teritorijalnim morem bilo radi presijecanja ili radi ulaska u unutranje morske vode, pristajanja uza sidrita ili uz luke ureaje te
izlaska iz njih. Prolazak valja obaviti neprekinuto i bez odgode. Zaustavljanje i
sidrenje u prolasku opravdani su samo ako su to uzgredni dogaaji u redovitom
tijeku plovidbe ili ih namee via sila odnosno nevolja, ili su prijeko potrebni
radi pruanja pomoi osobama, brodovima ili zrakoplovima u opasnosti odnosno nevolji.
84
V. V. BARI-PUNDA, I. GRABOVAC: Pojam otoka u meunarodnom pravu s posebnim

osvrtom na Palagruu i razgranienje morskih i podmorskih prostora Republike Hrvatske,
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1995, br. 1-2, str. 105-112; V. . DEGAN: Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima, Rijeka, 2002, str. 303-308.
85
V. Vesna BARI-PUNDA: Granice Republike Hrvatske na moru, Zbornik radova Pravnog

fakulteta u Splitu 1998, str. 731-741; Utvrivanje dravne granice u podruju Bokokotorskog
zaljeva, Adrias 1998-2000, Split, vol. 8-10, str. 85-97.
86
Vidi Budislav VUKAS: Ureenje meunarodne plovidbe po Konvenciji Ujedinjenih naroda

o pravu mora, Pomorski zbornik, 1983, Rijeka, str. 43-71, napose str. 46-51.

Prolazak je nekodljiv sve dok ne dira u mir, red ili sigurnost obalne drave.
Konvencija iz 1982. nadopunjuje ovu sintetiku definiciju nabrajanjem, koje
se ne iscrpljuje, djela stranoga broda koja diraju u mir, red ili sigurnost obalne
drave, koja dakle prolazak ine kodljivim i protupravnim.
To su najprije neke nasilne ili prikrivene vojne i obavjetajne djelatnosti stranoga
broda (prijetnja ili upotreba sile ili drugo ponaanje suprotno naelima iz Povelje
Ujedinjenih nacija, svaka vojna vjeba ili obuka s orujem; djelatnosti radi prikupljanja obavjetenja i svaka propagandna djelatnost radi nasrtaja na obranu ili sigurnost obalne drave, polijetanje, sputanje ili prihvaanje na brod bilo kakvoga
zrakoplova ili lansiranje ili prihvaanje neke vojne naprave). To su potom carinski,
fiskalni te zdravstveni prekraji o useljavanju (ukrcavanje ili iskrcavanje robe, novca
ili osoba suprotno propisima obalne drave). Nadalje, to su svaki in hotiminoga ili
ozbiljnoga oneienja teritorijalnoga mora suprotnoga Konvenciji, svaka ribolovna
djelatnost, obavljanje istraivanja ili mjerenja te upletanje u sustav komunikacija ili
nekih drugih sredstava ili ureaja obalne drave. Na kraju odgovarajueg propisa
(lanak 19. Konvencije) navodi se svaka druga djelatnost koja nije u izravnom odnosu s prolaskom broda, to znai da to nabrajanje zabranjenih djela nije potpuno.
Nova Konvencija iz 1982. izriito priznaje pravo obalnoj dravi da donosi

zakone i (druge) propise, u skladu s tom Konvencijom i drugim pravilima meunarodnoga prava, koja se odnose na nekodljiv prolazak te dunost stranih
brodova da se po njima ravnaju.
Ti se propisi mogu odnositi na sljedea pitanja: sigurnost plovidbe i reguliranje
pomorskoga prometa, zatitu navigacijskih i tehnikih pomagala i drugih pomagala
ili ureaja, zatitu kabela i cjevovoda, ouvanje ivih bogatstava mora, sprjeavanje
krenja zakona i propisa obalne drave o ribolovu, ouvanje okolia obalne drave
i sprjeavanje, smanjenje i nadziranje njegova oneienja, znanstveno istraivanje
mora i hidrografska mjerenja, sprjeavanje krenja carinskih, fiskalnih, zdravstvenih
zakona i propisa obalne drave ili njezinih zakona i propisa o useljavanju.
U Konvenciji je navedeno da se takvi zakoni i propisi ne primjenjuju na nacrt,
konstrukciju, posadu ili opremu stranih brodova osim ako ne pridonose ostvarivanju opeprihvaenih meunarodnih pravila i standarda. To znai da obalna drava ne smije sprjeavati nekodljiv prolazak stranoga broda kroz svoje teritorijalno
more zato to ne ispunjava neki od uvjeta koje je ona sama propisala glede nacrta,
konstrukcije, posade ili opreme broda. Ali ona ima ire ovlasti kada propisuje takve
uvjete da bi brod smio ui u njezine luke otvorene za meunarodni promet (v. supra,
68, pod 3).
Znaajna je novost u Konvenciji iz 1982. i pravo obalne drave da u svome

teritorijalnome moru (kao i u arhipelakim vodama) propisuje plovne putove
i sustave odijeljenoga prometa, vodei meu ostalim rauna o preporukama
Meunarodne pomorske organizacije. Ti su putovi i sustavi obvezni za strane
brodove koji obavljaju nekodljiv prolazak. Posebice se moe zahtijevati da tan-
645
keri, nuklearni brodovi i brodovi s nuklearnim i drugim opasnim i kodljivim

tvarima ogranie svoj prolazak na te plovne putove.
Strani nuklearni brodovi i brodovi s nuklearnim i drugim opasnim i kodljivim
tvarima moraju nositi isprave i potovati posebne mjere opreza utvrene meunarodnim sporazumom.
I ta Konvencija priznaje u naelu ratnim brodovima svih drava pravo na

nekodljiv prolazak teritorijalnim morem. U tom pogledu ona ne predvia
odobrenje ili prethodnu najavu obalnoj dravi. Podmornice i druga podvodna
prijevozna sredstva duni su u teritorijalnome moru ploviti povrinom i vijati
svoju zastavu.
U vezi s nekodljivim prolaskom obalna drava ima i neke openite dunosti i
openita prava. Ona ne smije prijeiti nekodljiv prolazak stranih brodova svojim
teritorijalnim morem, osim kada postupa u skladu s Konvencijom iz 1982.
Obalna drava posebno ne smije, prilikom primjene Konvencije ili bilo kojih
svojih zakona ili propisa, postavljati takve zahtjeve stranim brodovima koji bi
stvarno predstavljali nepriznavanje ili naruavanje prava nekodljivoga prolaska,
niti pravnu ili stvarnu diskriminaciju brodova bilo koje drave ili brodova koji
prevoze teret u neku dravu, iz nje ili u njezino ime.
Obalna drava duna je na propisan nain objavljivati svoje zakone i propise
koji se odnose na nekodljivi prolazak. Ona mora na jasan nain oznaiti plovne
putove i sustave odijeljenoga prometa na kartama koje objavljuje na propisan
nain. Isto tako, ona na prikladan nain objavljuje svaku opasnost za plovidbu
svojim teritorijalnim morem koja joj je poznata.
Obalna drava ne smije od stranih brodova naplaivati nikakvu pristojbu
samo zbog njihova prolaska teritorijalnim morem. Naknade se smiju ubirati
samo za posebne usluge pruene brodu (npr. za peljarenje [pilotau] ili tegljenje), ali se i one moraju naplaivati bez diskriminacije.
Obalna drava ima pravo poduzimati u svome teritorijalnom moru mjere
potrebne radi sprjeavanja prolaska koji nije nekodljiv.
Ona takoer moe, bez pravne ili stvarne diskriminacije meu stranim brodovima, privremeno obustaviti u tono naznaenim dijelovima svoga teritorijalnoga mora nekodljiv prolazak stranih brodova ako je takvo obustavljanje bitno
za zatitu njezine sigurnosti ukljuivi provoenje obuke s upotrebom oruja.
Takvo obustavljanje stupa na snagu tek kada se propisno objavi.
Upravo u tome, pravo nekodljivoga prolaska stranih brodova teritorijalnim
morem razlikuje se od prava nekodljivoga i tranzitnoga prolaska tjesnacima koji
slue meunarodnoj plovidbi (v. infra, 77) i prava prolaska arhipelakim plovnim
putovima (v. supra, 69) koja se nikad, iz bilo kojih razloga, ne smiju obustaviti.

3. Zatita od oneienja i znanstvena istraivanja. Obalna drava, ostvarujui svoju suverenost u granicama svoga teritorijalnog mora, moe donositi
zakone i druge propise radi sprjeavanja, smanjenja i nadziranja oneienja
mora sa stranih brodova, uz ogranienje da ti propisi ne smiju ometati nekodljiv prolazak stranih brodova.
Kada obalna drava ima ozbiljnoga razloga vjerovati da je brod koji plovi
u njezinu teritorijalnome moru prekrio te propise, moe pregledati taj brod
i kada dokazi to opravdaju, povesti postupak, ukljuivi i zadravanje broda.
Redarstvene ovlasti u tome postupku mogu vriti samo javni slubenici, ratni
brodovi ili vojni zrakoplovi ili drugi brodovi ili zrakoplovi koji nose oznake da
su u vladinoj slubi.
To se pravo pregleda ne odnosi na strane ratne brodove i zrakoplove niti
na druge brodove i zrakoplove koji pripadaju stranoj dravi ili se ona u danom
trenutku njima koristi iskljuivo u vladine nekomercijalne svrhe. Ti brodovi u
tome pogledu uivaju suvereni imunitet.
Obalna drava u ostvarivanju svoje suverenosti ima iskljuivo pravo da ureuje, odobrava i obavlja znanstvena istraivanja u svome teritorijalnome moru.
Nitko nema pravo obavljati znanstvena istraivanja u teritorijalnome moru neke
drave bez njezina izriitoga pristanka i izvan uvjeta koje ona propie.
4. Sudbenost obalne drave u teritorijalnome moru. Na koncu nam ostaje

pitanje sudbenosti obalne drave nad stranim brodovima u njezinu teritorijalnomu moru. I tu postoje znatne razlike izmeu trgovakih i ratnih brodova.
Kada trgovaki brod prolazi teritorijalnim morem plovei iz unutranjih
morskih voda obalne drave, ona moe nad tim brodom poduzimati sve mjere
radi kanjavanja krenja njezinih zakona poinjenih u luci i drugim dijelovima
unutranjih morskih voda.
Ako trgovaki brod samo presijeca teritorijalno more bez zadravanja, u
interesu meunarodne plovidbe nadlenost obalne drave tada je znatno manja.
Obalna drava tada ne bi trebala zaustavljati strani brod niti ga skretati s
puta radi vrenja graanske sudbenosti nad osobom koja se nalazi na brodu.
Ona ni prema samome brodu ne smije poduzimati mjere ovrhe ili zadravanja
zbog bilo kojega graanskog postupka, osim zbog obveza koje je taj brod sam
preuzeo ili zbog odgovornosti koje su zbog njega nastale u tijeku plovidbe ili
zbog plovidbe vodama obalne drave. To posljednje posebno podrazumijeva postupak radi naknade tete proizile iz krenja propisa obalne drave, na primjer
zbog neovlatenoga ribolova, oneienja s broda, neovlatenoga znanstvenog
istraivanja ili hidrografskih mjerenja, zbog krenja njezinih carinskih, fiskalnih
i drugih propisa.
647
I kaznena sudbenost obalne drave nad trgovakim brodovima iskljuivo u

prolasku znatno je suena. Ona ne bi trebala vriti tu sudbenost radi uhienja
neke osobe ili istrane radnje zbog bilo kakvoga kanjivog djela poinjenoga na
brodu za vrijeme prolaska, osim u sljedeim sluajevima: (a) ako se posljedice
kanjivoga djela proteu na obalnu dravu; (b) ako kanjivo djelo remeti mir
zemlje i red u teritorijalnomu moru; (c) ako su te mjere nune radi suzbijanja
nedoputene trgovine opojnim drogama ili psihotropnim tvarima te (d) ako
zapovjednik broda ili diplomatski agent ili konzularni dunosnik drave zastave
broda to zatrae.
Strani ratni brod uiva jednak imunitet u teritorijalnome moru obalne drave kao i u njezinoj luci. Graanska, kao ni kaznena sudbenost nad tim brodovima i osobama na njima ne smije se vriti. Ali po Konvenciji iz 1982. drava
zastave snosi meunarodnu odgovornost za svaki gubitak ili tetu nanesenu
obalnoj dravi u njezinu teritorijalnomu moru.
Ako ratni brod ne potuje zakone i propise obalne drave o prolasku teritorijalnim morem, obalna ga drava moe pozvati da im se pokori. Ako se ratni
brod tome pozivu ne odazove, obalna drava moe jedino zahtijevati da on
odmah isplovi iz njezina teritorijalnoga mora.
C.DRAVA
MORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA
UIVA SUVERENA ILI NEKA
DRUGA PRAVA
71. VANJSKI MORSKI POJAS

Bibliografija
Vladimir IBLER: Vanjski morski pojas, Zbornik za pomorsko pravo, 1955, str. 11-70; Natko
KATII: Pravni reim morskog pojasa u sistemu obalnih voda, Zbornik za pomorsko pravo,
1957, str. 137-156; Shigeru ODA: The Concept of the Contiguous Zone, International and
Comparative Law Quarterly, 1962, pp. 131-153; A. V. LOWE: The Development of the Concept
of the Contiguous Zone, The British Year Book of International Law, 1981, pp. 109-169.
Kako se moglo zakljuiti iz prijanjega izlaganja, ovaj posebni institut meunarodnoga prava mora ima korijene u zahtjevima mnogih drava u 19. stoljeu
za carinskom zonom ija je irina prelazila tada usvojene irine teritorijalnog
mora. Odluujui poticaj za nastanak toga instituta bili su zakonodavstvo i ugovori Sjedinjenih Drava sklopljeni izmeu dva svjetska rata, kojima je ta zemlja
prisvojila pravo da u pojasu irem od teritorijalnoga mora suzbija krijumarenje
alkohola te povrede nekih drugih svojih propisa (vidi supra, 67, pod 3).
Vanjski morski pojas stekao je openito priznanje tek Konvencijom o teritorijalnom moru i vanjskomu pojasu iz 1958. Po toj Konvenciji, irina toga
pojasa, sa irinom teritorijalnoga mora, nije smjela prelaziti 12 morskih milja
od polaznih crta.
Konvencija iz 1982. uredila je gotovo na jednak nain reim vanjskoga morskog pojasa i prava nadzora obalne drave u njemu kao i ona prethodna, to
znai da je rije o pravilima opega meunarodnoga prava. Ona je uz to odredila
novu vanjsku granicu toga pojasa i propisala novu nadlenost obalne drave u
njoj.
Prema Konvenciji iz 1982, obalna drava moe svoj vanjski pojas protegnuti
najvie do crte od 24 morske milje, raunajui od polaznih crta od kojih se mjeri
irina teritorijalnoga mora. To znai da ako neka drava odredi punu mjeru
irine svoga teritorijalnog mora od 12 milja, ostaje joj jo najvie 12 milja za
vanjski morski pojas, naravno ako ukupna irina pojedinog mora to doputa,
tj. ako to nije neki uski tjesnac ili zaljev. Ako obalna drava odredi irinu svoga
teritorijalnoga mora manju od 12 milja, njezin vanjski pojas moe biti iri, ali ne
smije ukupno prelaziti crtu od 24 morske milje od polazne crte.
71. VANJSKI MORSKI POJAS
649
enevska konvencija iz 1958. sadri izriit propis o razgranienju vanjskoga pojasa izmeu obalnih drava koje lee suelice ili granie jedna s drugom. Slino kao
i glede teritorijalnoga mora, granica je crta sredine kojoj je svaka toka jednako
udaljena od najbliih toaka polaznih crta od kojih se mjeri i irina teritorijalnog
mora tih dviju drava osim ako meu njima nije postignut protivan sporazum. U
tome se razgranienju, dakle, ne priznaju historijski naslovi i druge posebne okolnosti ako ih same stranke ne ugovore.
Konvencija iz 1982. ne sadri nikakvu odredbu o razgranienju vanjskoga

pojasa, to donosi mnoge probleme, osobito kad su posrijedi tjesnaci poput
Otrantskih vrata. Drimo da bi crta sredine donosila u veini sluajeva najpravinije rjeenje i da bi ona bila najpovoljnija za slobodu plovidbe u takvim
tjesnacima. Ali nije iskljueno da e se neke drave u nepovoljnom geografskom
poloaju pozivati na pravilo o razgranienju gospodarskoga pojasa (vidi infra,
73, pod 6) jer se vanjski pojas s njime djelomino preklapa.
Prema prijanjemu pravu mora, vanjski morski pojas bio je dio otvorenoga
mora u kojemu je obalna drava vrila tono odreene nadlenosti. Prema Konvenciji iz 1982, vanjski morski pojas ostat e dijelom otvorenog mora samo ako i
dok obalna drava ne proglasi svoj gospodarski pojas, a ija najvea irina moe
biti do 200 milja od polazne crte. Ako ga proglasi, onda e se reim vanjskoga
pojasa preklapati s reimom gospodarskoga pojasa u granicama onoga prvog.
I nova Konvencija, kao i ona iz 1958, jednakim rijeima priznaje obalnoj
dravi pravo vrenja nadzora koji je potreban da se sprijee povrede njezinih
carinskih, fiskalnih, zdravstvenih propisa, kao i propisa o useljenju, poinjene
na njezinu (kopnenom) podruju i u njezinu teritorijalnom moru.
To znai da je ribolov stranih brodova u tome pojasu doputen, osim ako obalna
drava u tome prostoru nije proglasila i svoj gospodarski pojas.
Tim pravima nadzora u Konvenciji iz 1982. dodaje se i novo pravo suzbijanja prometa arheolokim i povijesnim predmetima naenima u moru. Obalna
drava moe u vanjskomu pojasu kanjavati i vaenje spomenutih predmeta
sa dna njezinih unutranjih voda, teritorijalnoga mora i toga vanjskoga pojasa
bez njezina odobrenja.
Obalna drava nema ipso facto pravo na vanjski morski pojas, nego ga, poput
arhipelakih voda i gospodarskoga pojasa mora izriito proglasiti. Ako se tim
pravom ne poslui i ako ne proglasi i gospodarski pojas, taj morski prostor ostaje
i dalje dijelom otvorenog mora izvan nacionalne jurisdikcije bilo koje drave.
Biva je Jugoslavija nakon Drugoga svjetskoga rata nekoliko puta donosila i mijenjala svoje propise o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu, stalno se pridravajui razvoja pozitivnoga meunarodnog prava. Prvim Zakonom o obalnom moru

iz 1948. ona je bila odredila irinu svoga teritorijalnog mora od 6 milja, pri emu je
prvi put povukla ravne polazne crte s vanjske strane svoga arhipelaga od Istre do
Boke kotorske. Ujedno je proglasila neku vrstu nadzornoga pojasa od 4 morske milje
radi zatite carinskih interesa, sigurnosti obale i zatite morskog blaga u njemu. Iz
toga dodatnoga pojasa iskljuila je ribolov stranih brodova.
Nakon stupanja na snagu Konvencije o teritorijalnome moru i vanjskom pojasu iz
1958. kojoj je bila stranka, Jugoslavija je 1965. donijela novi Zakon o obalnom moru,
vanjskom morskom pojasu i epikontinentalnom pojasu. Tim je zakonom proglasila
irinu svoga teritorijalnoga mora od 10 milja te vanjski pojas od 2 milje, to ukupno
ini 12 morskih milja. Tim je zakonom u svoju korist korigirala ravne polazne crte
drei se pravil iz Konvencije.
I napokon, nakon susjednih i mnogih drugih zemalja, izmjenom toga zakona iz
1979, Jugoslavija je proirila svoje teritorijalno more na 12 milja, s time da nakon te
izmjene nije imala vanjski pojas.
Pomorski zakonik Republike Hrvatske iz 1994. i 2004. godine nema propisa o

vanjskom morskom pojasu, ali ga temeljem opega meunarodnog prava mora
moe proglasiti kada eli, bilo izmjenom toga Zakonika ili novim zakonom ili
drugim aktom.
651
72. GOSPODARSKI POJAS

(ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA)
Bibliografija
Vladimir IBLER: Iskljuiva gospodarska zona s posebnim osvrtom na Jadran, Pomorski zbornik,
1983, str. 23-42; S. P. GOLOVATYJ: 200-milnaja ekonomieskaja zona v mirovnom okeane, Kiev,
1984, 167 str; Bogdan BABOVI: Zatita morske sredine prema Konvenciji UN o pravu mora
(1982), JRMP 1984, br. 1-3, str. 1-15; B. KWIATKOVSKA: Exclusive Economic Zone General
Evaluation, Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985, pp. 99-117; Vladimir IBLER: The Importance of the
Exclusive Economic Zone as a Non-Resource Zone, ibid., pp. 118-140; R. W. SMITH: Exclusive
Economic Zone, Martinus Nijhoff 1986, 5 p; F. ORREGO VICUA: La zone conomique
exclusive, RCADI 1986, tome 199, pp. 9-170; Vladimir IBLER: Pomorske vojne vjebe i manevri
u tuim iskljuivim ekonomskim zonama s gledita meunarodnog prava, JRMP 1987, str. 184198; D. J. ATTARD: The Exclusive Economic Zone in International Law, Oxford, 1987, 350 p.;
Davorin RUDOLF: Morski gospodarski pojas u meunarodnom pravu, Split 1988, 179 str.; Daka
DUGOEVI: Zatita morske okoline od zagaivanja radioaktivnim otpacima, JRMP 1988,
br. 3, str. 456-462; V. . DEGAN: Treba li proglasiti gospodarski pojas u Jadranskom moru?,
Uporedno pomorsko pravo Comparative Maritime Law, 1989, br. 121, (UPP), str. 83-96; La
proclamation de la zone conomique exclusive et la protection du milieu marin de lAdriatique,
Horizon, 2000, Colloque international Espace Adriatique (Pax Adriatica), Actes, Paris, 1994, pp.
95-101; Marina VOKI UUL: Republika Hrvatska i iskljuivi gospodarski pojas, Zagreb, 2003,
307 str.; Vesna KAZAZI: Iskljuivi gospodarski pojas na Jadranu, Godinjak Pravnog fakulteta
u Sarajevu, 2003, vol. XVI, str. 331-346; Vesna CRNI-GROTI: Zajednika ribarska politika
EU i tree zemlje Primjer Norveke, ZPFR 2004, br. 2, str. 721-747; Vesna BARI-PUNDA:
Proirenje jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru, Adrias, 2004, Split, vol. 11, str.
119-133; V. . DEGAN: On the future Community fishing waters in the Adriatic Sea, Natalino
RONZITTI (Ed.): / rapporti di vicinato dellItalia con Croazia, Serbia-Montenegro e Slovenia,
(Luiss University Press Giuffr), Roma, 2005, pp. 227-250; V. BARI PUNDA: Zatieni
ekoloko-ribolovni pojas Republike Hrvatske i meunarodno pravo mora, Strani pravni ivot,
2005, br. 1-2, Beograd (Institut za uporedno pravo), str. 71-94; D. RUDOLF ml.: Odnosi Hrvatske
i Europske unije u podruju ribolova, Adrias, 2005, br. 12, Split-Zagreb, str. 115-127.
1. Prostor i reim gospodarskoga pojasa. Zahtjevi sve veega broja drava,

u poetku preteno zemalja u razvoju, za proirenjem njihova teritorijalnog
mora ili zone iskljuivih ribolovnih prava, ili zone zatite od oneienja, i to
sve do 200 morskih milja, urodili su kompromisnim rjeenjem. Nastao je novi
institut u pravu mora gospodarski pojas, tj. iskljuiva ekonomska zona.
Vanjska granica toga pojasa mjeri se od polaznih crta ili ravnih arhipelakih
crta, od kojih se mjeri irina teritorijalnoga mora, do ukupne irine od 200
morskih milja. To znai da ako obalna drava proiri svoje teritorijalno more
na 12 milja, njezin e gospodarski pojas biti irok 188 milja jer se on nastavlja
na vanjsku granicu teritorijalnoga mora.87
87
Vidi Davorin RUDOLF: O granicama epikontinentalnog pojasa, JRMP 1975, br. 1-2, str. 121-128.

Institut gospodarskoga pojasa transformirao se u ope obiajno pravo mora neto prije potpisivanja Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. Za godinu njegova
nastanka kao instituta pozitivnoga prava s prilinom sigurnou moe se uzeti 1976,
kada su neke razvijene pomorske zemlje proirile svoju jurisdikciju do 200 milja i
kad je time prestao svaki otpor uvoenju toga pojasa. Tako danas vie nema sumnje
da je gospodarski pojas postao dijelom opega obiajnog meunarodnog prava, a
Konvencija iz 1982. o njemu donosi detaljne propise.
Kako smo ve naveli, obalna drava nema pravo na gospodarski pojas ipso facto.
Da bi ga stekla, ona ga mora izriito proglasiti. Ako ga proglasi ili dok ga ne proglasi,
ona i dalje ima pravo na epikontinentalni pojas koji obuhvaa samo morsko dno i
podzemlje, s time da vodeni stup i povrina mora iznad epikontinentalnoga pojasa i
dalje u tome sluaju ostaju pod reimom otvorenoga mora. Za razliku od gospodarskoga pojasa, vanjskoga morskoga pojasa i arhipelakih voda koje treba proglasiti,
epikontinentalni pojas svaka obalna drava ima ipso facto, dakle bez proglaenja.
Obalne drave u veoma nepovoljnom geografskom poloaju koje zbog kratke obale
u zatvorenim morima nemaju ipso facto pravo na epikontinentalni pojas, ne mogu
iznad njega proglasiti ni gospodarski pojas. To su Slovenija, Bosna i Hercegovina,
Demokratska Republika Kongo (bivi Zair), Jordan, Irak, a moda i Singapur.
Gospodarski se pojas, dakle, moe proglasiti samo iznad epikontinentalnoga

pojasa.88
Mnoge su obalne drave iskoristile svoje pravo pa su ve proglasile svoj
gospodarski pojas ili neku slinu zonu pod svojom nacionalnom jurisdikcijom
do irine od 200 milja od polaznih crta, ili do najvee irine koje joj doputaju
geografski uvjeti mora na kojemu imaju obale. Mnoge od onih koje to jo nisu
uinile spremaju se tako postupiti.
Prisutna je, meutim, praksa nekih obalnih drava da, i nakon stupanja na snagu
Konvencije iz 1982, proglauju prema vlastitom izboru, bilo samo zonu iskljuivoga
88
O ovom pitanju tekst Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982. nije doreen. U dijelu V. Konvencije koji se odnosi na gospodarski pojas, lanak 56-l-(a). propisuje da obalna drava u njemu
ima suverena prava radi istraivanja, iskoritavanja, ouvanja i gospodarenja ivim i neivim
prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i morskoga dna i njegova podzemlja. Taj
propis prua uporite naemu prijanjem stavu da obalna drava koja proglasi gospodarski pojas
njime asimilira svoj epikontinentalni pojas do irine od 200 milja od polazne crte. Meutim,
preostali tekst dijela V. Konvencije, osim glede podizanja umjetnih otoka, ureaja i naprava, to
se preteito obavlja radi iskoritavanja morskoga dna i njegova podzemlja, iskljuivo regulira
djelatnosti u tome pojasu iznad morskoga dna. A VI. dio Konvencije koji se odnosi na epikontinentalni pojas uope ne spominje morsko dno i podzemlje gospodarskoga pojasa. Stoga se
njegovi propisi odnose i na te prostore. To daje pravo onim znanstvenicima koji smatraju da epikontinentalni pojas i prema Konvenciji iz 1982. obuhvaa itavo morsko dno i podzemlje mora
izvan vanjske granice teritorijalnoga mora, a da gospodarski pojas stvarno obuhvaa samo more
iznad epikontinentalnoga pojasa do irine od 200 milja od polazne crte. To stanovite zastupaju
meunarodne sudske i arbitrane presude o morskim razgranienjima iako sve one odreuju u
oba ta prostora jedinstvenu morsku granicu. S tim se stajalitem morao sloiti i ovaj pisac.
72. GOSPODARSKI POJAS (ISKLJUIVA EKONOMSKA ZONA)
653
ribolova (npr. panjolska 1997), ili samo ekoloku zonu (Francuska 2003, obje za
Sredozemlje), i to u okviru propis Konvencije glede gospodarskoga pojasa.
Sabor Republike Hrvatske proglasio je 3. listopada 2003. godine zatieni ekoloko-ribolovni pojas u Jadranskome moru s odgodom njezine primjene od 12 mjeseci. Tim proglaenjem praktino su bila obuhvaena sva prava Hrvatske temeljem
gospodarskoga pojasa osim proizvodnje energije koritenjem vode, struja i vjetrova,
to je danas bez praktinoga znaenja. U toj odluci Sabora jo nije bilo predvieno
pravo podizanja umjetnih otoka, ureaja i naprava. Ali Hrvatska ima i to pravo iznad
svoga epikontinentalnoga pojasa, i to bez proglaenja izravno temeljem lanka 5.
odnosne Konvencije iz 1958, te prema lanku 60. Konvencije iz 1982.
U novom Pomorskom zakoniku od 21. prosinca 2004. godine predviaju se
propisi o gospodarskom pojasu bez ikakvih ogranienja (lanci 32. do 41).89 Stoga
valja smatrati da je njegovim stupanjem na snagu Hrvatska konano proglasila svoj
gospodarski pojas.
Ali je u oekivanju ulaska u Europsku uniju Hrvatska i dalje dopustila slobodan
ribolov u tome prostoru samo ribarskim brodovima iz drava lanica Unije. Nakon
to sve obalne drave na Jadranu koje imaju epikontinentalni pojas proglase gospodarski pojas i postanu lanicama Europske unije, svi ti prostori (ali ne i njihovo teritorijalno more) postat e ribolovne vode Unije pod nadlenou njezine Komisije.
Meutim kada veina drava ili sve drave iskoriste svoje pravo proglaenja
gospodarskoga pojasa, mnogi prostori mora i oceana u kojima je neko vladala sloboda mora doi e pod nacionalnu jurisdikciju obalnih drava. Tada
Jadransko more, a ni Sredozemlje, vie nee uope imati prostora pod reimom
otvorenog mora. Tako e ubudue svi strani brodovi ploviti veim dijelom na
svojim rutama kroz mora u kojima e obalne drave vriti odreene nadlenosti.
Ali ta radikalna promjena pravnoga poretka na morima i oceanima, kako
smo ve u uvodnom dijelu objasnili (supra, 67, pod 5), nije nastupila sluajno.
Ona je posljedica naraslih potreba ovjeanstva za hranom, energijom i drugim
sirovinama. Stanovnitvo na naemu planetu ne prestaje se uveavati i sve e
vie ovisiti o izvorima iz mora. Sve obalne drave nastoje u prvom redu ouvati
bogatstva mora u blizini njihove obale za sebe, jer o njima ovise. Naprotiv, tree i udaljene zemlje pokatkad se neodgovorno ponaaju u morima blizu obale
drugih drava. Njihove snane ribarske flote tamo nepovratno unitavaju riblja
bogatstva.
Gospodarski je pojas pod posebnim pravnim reimom, tj. pod reimom sui
generis. On nije dio teritorija obalne drave, ali ni dio otvorenoga mora. Obalna drava u njemu ima znatno ogranieniju vlast nego u svome teritorijalnom
89
Vidi Narodne novine broj 181. od 21. prosinca 2004.

moru, ali ona u tome pojasu ipak ima veoma vana suverena prava i jurisdikciju, i to u prvomu redu glede tzv. resursnih prava. Otud mu i ime.
2. Prava treih drava u gospodarskomu pojasu. Ali, u tome pojasu znaajna prava i dalje imaju i sve tree drave. U tome pogledu on je jo uvijek slian
otvorenom moru. Poet emo u naemu izlaganju s pravima ostalih drava u
gospodarskom pojasu obalne drave.
Sve drave, obalne i neobalne (one koje nemaju izlaza na more), u gospodarskom pojasu svih drava i dalje uivaju, uz neke druge pravno doputene
upotrebe mora, sljedee osnovne slobode: plovidbe,90 prelijetanja te polaganja
podmorskih kabela i cjevovoda. Konvencija iz 1982. ak i navodi da se u tome
pojasu primjenjuju njezina pravila propisana za otvoreno more, ali samo u onoj
mjeri u kojoj nisu nespojiva s propisima o gospodarskom pojasu.
Dakle, kad je rije o slobodama plovidbe, prelijetanja i polaganja podmorskih kabela i cjevovoda, valja voditi rauna o pravima obalne drave u tome
pojasu. Stoga Konvencija i naglaava da u ostvarivanju svojih prava i u ispunjavanju svojih dunosti u gospodarskom pojasu tree drave dolino potuju
prava i dunosti obalne drave i dre se njezinih zakona i drugih propisa koji su
u skladu s Konvencijom i ostalim pravilima meunarodnoga prava. Na slian
nain i obalna drava dolino potuje prava i dunosti drugih drava. U nastavku emo vidjeti da u slobodu plovidbe u tome pojasu najvie zadiru nadlenosti
obalne drave glede zatite i ouvanja morskoga okolia.
Mnogo je iri opseg prav koja obalna drava uiva u svome gospodarskom
pojasu premda sva ona nisu iskljuiva.
3. Suverena resursna i druga prava te dunosti obalne drave. Konvencija navodi da obalna drava u tome pojasu ima suverena prava radi istraivanja, iskoritavanja, ouvanja i gospodarenja ivim i neivim prirodnim bogatstvima nad morskim dnom i morskog dna i podzemlja mora.91
Meutim, ta prava nisu potpuno jednaka glede ivih i neivih, tj. mineralnih
bogatstava. Obalna drava nije duna bilo s kime dijeliti neiva, tj. mineralna
bogatstva u svome gospodarskom pojasu, koja se danas preteno iskoritavaju
s njegova dna i podzemlja. Isto tako, kao i prema enevskoj konvenciji o epikontinentalnom pojasu iz 1958, obalna drava ima iskljuiva prava nad svim
90
O pravu plovidbe gospodarskim pojasom vidi u B. VUKAS: Ureenje meunarodne plovidbe

po Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, Pomorski zbornik, 1983 (Rijeka), str. 43-71,
napose str. 59-64.
91
Vidi P. MENGOZZI: Fishing and International Co-operation in the Light of New Develop
ments in the Law of the Sea, Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985, str. 261-275; D. RUDOLF ml.: Europska unija i ouvanje ribljih bogatstava u Jadranu, ZPFS 2008, br. 4, str. 779-795.
655
ivim biima koja pripadaju tzv. vrstama od dna. To su bia koja su u stadiju u
kojemu se mogu loviti, bilo nepomina na morskomu dnu ili ispod njega, ili su
nesposobna pomicati se ako nisu u stalnom fizikom dodiru s morskim dnom
i podzemljem. To su, osim morskih algi i drugih biljaka, spuve, koralji, koljke
i neke vrste rakova (ali ne i jastozi). Glede morskoga dna i podzemlja, ovaj dio
Konvencije upuuje na njezine propise o epikontinentalnom pojasu jer se o
njemu i radi (infra, 73).
Kad su posrijedi ostali ivi izvori, u prvomu redu morske ribe i sisavci,
stanje se znatno razlikuje. Tu su prava obalne drave donekle ograniena pravima neobalnih drava (onih bez izlaza na more) i drugih, od kojih su mnoge
prije vrile eksploataciju tih dijelova mora. Konvencija pri tome jo posebno
vodi rauna o pravima drava u nepovoljnom geografskom poloaju te o svim
zemljama u razvoju.
Ipak, drava ija privreda preteito ovisi o iskoritavanju ivih bogatstava
njezina gospodarskoga pojasa (Island) nije duna u njega pripustiti ribarske
brodove bilo koje druge drave.
Obalna drava snosi posebne odgovornosti glede istraivanja, ouvanja i gospodarenja ribljim bogatstvima u svome gospodarskom pojasu. Ona u tome surauje s nadlenim meunarodnim organizacijama (subregionalnim, regionalnim i
svjetskim). Ta je drava duna zalagati se za optimalno koritenje tih bogatstava da
ne bi dolo do prelova i njihova unitenja, a to je i u njezinu interesu. Isto je tako
duna suraivati s drugim susjednim dravama kad se isto riblje naselje nalazi u
gospodarskomu pojasu dviju ili vie obalnih drava. Kada se isto riblje naselje nalazi
u gospodarskomu pojasu i u podruju otvorenoga mora uz njega, tada obalna drava
surauje izravno ili putem odgovarajuih meunarodnih organizacija s dravama
koje love to riblje naselje u susjednomu podruju otvorenoga mora, da bi se sporazumjele o mjerama za ouvanje tih ribljih naselja.
Kad je rije o morskim sisavcima, obalna drava ili nadlena meunarodna
organizacija za neke njihove vrste moe zabraniti, ograniiti ili regulirati njihovo
iskoritavanje, i to stroe nego to predvia Konvencija.
Kod anadromnnih ribljih vrsta, tj. onih ija se naselja stvaraju u rijekama obalne drave, a potom izlaze na more (npr. losos), ta drava ima prvenstven interes i
odgovornost za to naselje. Ribolov takvih naselja po pravilu se vri samo u gospodarskomu pojasu, a glede ribolova izvan njega obalna se drava savjetuje s drugim
zainteresiranim dravama o njegovim modalitetima i uvjetima, i u tu svrhu one
trebaju postii sporazume.
Katadromnim ribljim vrstama, tj. onima ija se naselja stvaraju u dubokim morima, ali koje vei dio svoga ivotnog ciklusa provode u rijekama ili u moru uz obalu
(npr. jegulje), obalna drava duna je osigurati ulaenje u te vode i izlaenje iz njih. Te
vrste love se jedino u vodama gospodarskoga pojasa. Kada se one sele u gospodarski

pojas druge drave, tada se gospodarenje takvom ribom i njezin ribolov ureuju
sporazumom izmeu tih dviju drava.
I napokon, glede veoma migratornih vrsta riba (vrste tuna, morskih pasa i dr.),
obalna drava i druge drave iji dravljani love u nekoj regiji surauju izravno ili
preko prikladnih meunarodnih organizacija, da bi osigurale njihovo ouvanje i
unaprijedile njihovo optimalno iskoritavanje.92
Nedugo nakon stupanja na snagu Konvencije iz 1982, 1995. prihvaen je i potpisan opsean Sporazum UN-a o ouvanju i gospodarenju pograninih djeljivih
(straddling) i vrlo migratornih ribljih stokova. Uz vrlo migratorne riblje vrste koje
se preteito kreu prostranstvima otvorenoga mora, ova se prva riblja naselja nalaze
u gospodarskim pojasovima dviju ili vie obalnih drava ili u takvom pojasu jedne
drave i u podruju (otvorenoga mora) uz taj pojas. Taj Sporazum detaljno ureuje
ouvanje tih ribljih vrsta i gospodarenje njima.
Taj je znaajan Sporazum stupio na snagu 11. prosinca 2001. Danas obvezuje 79
drava, ali mu Hrvatska nije stranka jer njezini ribari po tradiciji i po mogunostima
ne love na udaljenim prostorima otvorenoga mora.
Gornji propisi odraavaju sve veu ovisnost ovjeanstva o prehrani iz mora te
stoga i brigu za ouvanje, unapreenje i optimalno iskoritavanje ribljih i drugih
morskih bogatstava.
Obalna drava ipak ima najvea prava glede iskoritavanja ivih bogatstava svoga gospodarskoga pojasa u odnosu na sve druge drave. Ona odreuje
njihovu dopustivu lovinu i svoje vlastite mogunosti njihova lovljenja. Tek ako
ona sama nema mogunosti za ulov cjelokupne dopustive lovine, sporazumima
ili drugim dogovorima dat e drugim dravama pristup viku dopustive lovine.
Pri tome e ona u prvomu redu omoguiti takav ulov neobalnim dravama
(onima bez izlaza na more) iz iste regije ili subregije, s time da razvijene neobalne drave mogu loviti samo u gospodarskomu pojasu razvijenih drava.
Obalna e drava takoer voditi rauna o interesima drava u nepovoljnomu
geografskom poloaju, tj. onima iji su morski prostori toliko mali da iz njih ne
mogu zadovoljiti potrebe svoga stanovnitva za ribom.93
Ali drei se navedenih i brojnih drugih uvjeta, ipak sama obalna drava
odluuje o odobrenju pristupa ribarima i ribarskim brodovima drugih zemalja
u svoj gospodarski pojas, i to izdavanjem dozvola, ukljuujui i naplatu naknada
za doputeni ribolov. Ona odreuje vrste, starost i veliinu ribe koja se moe
loviti te kvote lovine. Nadalje, ona odreuje sezonu i podruje ribolova te tipove,
92
Vidi T. SCOVAZZI: Les espces hautement migratrices et le droit international de la mer,
Prinosi, br. 21, str. 276-286.
93
Vidi Lucious CAFLISCH: to je drava u nepovoljnom geografskom poloaju?, ZPFZ 1985,
br. 5-6, str. 599-613.
657
veliinu i broj ribarskih brodova, kao i ribarskoga alata. Dravljani drugih zemalja koji ribare u gospodarskome pojasu duni su se drati svih propisa obalne
drave koji se odnose na ribolov i koji su u skladu s Konvencijom.
h
U svome gospodarskom pojasu obalna drava ima jo i suverena prava
glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istraivanja i iskoritavanja toga pojasa poput proizvodnje energije koritenjem vode, struja i vjetrova. To su veim
dijelom koristi od mora vane za budunost, od kojih neke tek treba otkriti.
h
Uz navedena suverena prava, Konvencija iz 1982. nabraja, nadalje, jurisdikciju obalne drave u njezinu gospodarskomu pojasu, i to posebice u trima
glavnim oblastima.
4. Jurisdikcija obalne drave glede umjetnih otoka i naprava. Prva oblast

odnosi se na podizanje i upotrebu u gospodarskomu pojasu umjetnih otoka te
ureaja i naprava za iskoritavanje ivih i neivih prirodnih bogatstava, te za
druge ekonomske svrhe koje smo upravo naveli.
Obalna drava ima iskljuivo pravo sama graditi ili doputati i regulirati
izgradnju, rad i upotrebu tih navedenih ureaja. U svim sluajevima ona ima
iskljuivu jurisdikciju nad njima glede svojih carinskih, fiskalnih, zdravstvenih,
sigurnosnih i useljenikih propisa. Na njima moraju neprestano funkcionirati
sredstva signalizacije. Oko tih otoka, ureaja i naprava obalna drava moe,
kada je potrebno, ustanoviti zone sigurnosti radi sigurnosti plovidbe i sigurnosti
samih tih ureaja. irinu tih zona sigurnosti odreuje obalna drava s obzirom
na prirodnu funkciju otoka, ureaja i naprava, ali one ne smiju prelaziti 500
metara uokolo njih, osim ako drukije ne propisuju meunarodni standardi.
Svi brodovi moraju potovati takve zone sigurnosti, ali se takvi umjetni otoci,
ureaji i naprave ne smiju postavljati tamo gdje mogu ometati upotrebu poznatih plovnih putova bitnih za meunarodnu plovidbu.
I na koncu, umjetni otoci, ureaji i naprave nemaju status otoka. Oni nemaju
vlastitoga teritorijalnog mora i njihovo postojanje ne utjee na odreivanje granice teritorijalnoga mora, gospodarskoga ili epikontinentalnoga pojasa.
5. Jurisdikcija glede znanstvenih istraivanja mora. Druga glavna oblast
jurisdikcije obalne drave u njezinu gospodarskomu pojasu odnosi se na znanstvena istraivanja mora. Za razliku od njezinih unutranjih morskih voda i
teritorijalnoga mora, ona u tome pojasu nema pravo jedina se baviti tim istraivanjima.

Obalna drava moe ne dopustiti znanstvena istraivanja u svome gospodarskomu pojasu (ili u epikontinentalnomu pojasu do irine od 200 milja), svakako
kada to istraivanje nije u miroljubive svrhe, zatim kada ono ima izravno znaenje
za istraivanje i iskoritavanje ivih i neivih prirodnih bogatstava (nad kojima ona
uiva suverena prava), kada ukljuuje buenje morskoga dna upotrebom eksploziva ili unoenjem kodljivih tvari u morski okoli, ili izgradnju umjetnih otoka,
ureaja i naprava.
U ostalim sluajevima, druge drave i nadlene meunarodne organizacije ne
smiju vriti znanstvena istraivanja u gospodarskomu pojasu neke drave ako ona za
to nije dala odobrenje. Ali ona treba dati svoj pristanak kada je rije o istraivanju u
miroljubive svrhe (osim u ve navedene namjene). To se odobrenje podrazumijeva
ako istraivanje vri neka meunarodna organizacija, a obalna drava ne uskrati
pristanak na projekt koji je podnijela druga drava ili nadlena meunarodna organizacija u roku od etiri mjeseca od njegova primanja.
U svim sluajevima kada je druga drava ili nadlena meunarodna organizacija
dobila odobrenje, duna je obalnoj dravi pruiti detaljan opis projekta, mora joj
omoguiti sudjelovanje bez naknade u projektu i stalno je obavjetavati o svim rezultatima istraivanja. Ako su neki podatci netoni ili ako se obavijesti ne prue, obalna
drava ima pravo uskratiti pristanak na poetak ili na produljenje istraivanja, ali e
ukinuti svoju zabranu im se udovolji tim uvjetima.
6. Jurisdikcija u sprjeavanju oneienja. I trea glavna oblast jurisdikcije

obalne drave u njezinu gospodarskom pojasu, posebno vana za meunarodnu
plovidbu, odnosi se na zatitu i ouvanje morskoga okolia.
Obalna je drava duna tititi i uvati morski okoli. Ona je duna suraivati
na opoj i regionalnoj razini u formuliranju i provedbi meunarodnih propisa
i standarda, posebno imajui na umu regionalne znaajke.
Ali ona za svoj gospodarski pojas moe donositi vlastite zakone i druge propise radi sprjeavanja, smanjivanja i nadziranja oneienja, u naelu jedino ako
su ti propisi usklaeni s opeprihvaenim meunarodnim pravilima i standardima. Pod tim uvjetima strani se brodovi u svojoj plovidbi moraju pokoravati tim
propisima. U izvrenju te jurisdikcije obalna drava ima znatna prava nadzora,
pa i zaustavljanja stranih brodova u plovidbi njezinim gospodarskim pojasom,
a u nekim sluajevima i pravo na voenje istrage.94
Od ove jurisdikcije obalne drave izuzeti su strani ratni brodovi i drugi strani
brodovi koji uivaju imunitet (lanak 236. Konvencije iz 1982).
7. Zakljuak. Iz izloenih propisa proizlazi da obalna drava ima iskljuivu

nadlenost u svome gospodarskomu pojasu samo u tono odreenim oblastima.
94
Vidi pojedinosti o tim pravima nadzora nad stranim trgovakim brodovima u V. . DEGAN:
Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima, Rijeka, 2002, str. 145-148.
659
U nekim drugim oblastima njezina je vlast ograniena pravima treih drava,

dunou da propise koje donosi uskladi s meunarodnim pravilima ili da za
njih dobije suglasnost nadlene meunarodne organizacije te, napokon dunou da surauje s drugim dravama ili organizacijama.95 Stoga je ta vlast prema
Konvenciji iz 1982. ipak znatno ogranienija od one koju obalna drava uiva
u svome teritorijalnom moru. Zato gospodarski pojas i ne treba smatrati dijelom
dravnoga podruja obalne drave.
Pri svemu tome postoji opravdana bojazan da e mnoge obalne drave u budunosti potajno proirivati svoju vlast i nadlenosti u tome pojasu ne obazirui se na
propise Konvencije i na druga meunarodna pravila te da e nastojati tu svoju vlast
to je mogue vie izjednaavati s onom koju uivaju u svojem teritorijalnomu moru.
Ako se to dogodi, moglo bi predstavljati znatnu opasnost za slobodu meunarodne
plovidbe i prelijetanja te dovesti u pitanje itav meunarodni pravni poredak na
moru ustanovljen Konvencijom iz 1982.
O pravilima glede razgranienja toga pojasa izmeu susjednih drava govorit

emo kad budemo razmatrali taj problem glede epikontinentalnoga pojasa (vidi
infra, 73, pod 6).
95
Konvencija sadri i poseban propis o temeljima za rjeavanje sukoba glede tzv. rezidualnih
(preostalih) prava i jurisdikcije u gospodarskom pojasu, koja nisu predviena ni za obalnu ni za
ostale drave. Ako o tome izbije spor, po lanku 59. rjeava se na osnovi pravinosti i u svjetlu
svih relevantnih okolnosti, vodei rauna o vanosti tih interesa za stranke i za meunarodnu
zajednicu u cjelini.
73. EPIKONTINENTALNI POJAS

Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Epikontinentalni pojas, Zagreb 1951, 103 str; Davorin RUDOLF: (red.)
Epikontinentalni pojas, Split, 1976, 237 str; Z. SLOUKA: International Custom and the Continental
Shelf, The Hague, 1968, 186 p.; D. VALLE: Le plateau continental dans le droit positif actuel,
Paris, 1971, 359 p; Davorin RUDOLF: Prirodna bogatstva epikontinentalnog pojasa, Zbornik
radova Pravnog fakulteta u Splitu 1975, str. 87-96; Vicente MAROTTA RANGEL: Le plateau
continental dans la Convention de 1982 sur le droit de la mer, RCADI 1985, tome 194, pp. 269428; Zlatko BRKI: Epikontinentalni pojas u odredbama nacionalnih propisa obalnih drava,
Zbornik radova Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, 2005, str. 137-152.
1. Konfiguracija dna mora i oceana. Epikontinentalni je pojas uza Zonu

jedini prostor u moru koji obuhvaa samo morsko dno i njegovo podzemlje,
koji se dakle ne prostire na vodeni stup iznad toga dna niti na povrinu mora.
Geografi su odavno uoili posebnu konfiguraciju dna mora i oceana. Ono se
najee blago sputa od ruba morske obale na dubinu do otprilike 200 metara
dubine. Taj dio morskoga dna nazivamo kontinentalnom ravninom (shelf, plateau ili plataforma na engleskom, francuskom, odnosno panjolskom jeziku).
Tamo se prema jednomu od kriterija iz Konvencije iz 1958. zaustavljala granica
epikontinentalnoga pojasa.
Nakon te dubine morsko se dno sputa prosjeno pod mnogo jaim nagibom
do veih dubina od 1 500 do 3 000 metara i taj dio dna nazivamo kontinentalnom strminom (slope, talus ili talud). Nakon toga se tlo opet neto polaganije
sputa do dna dubokoga mora od oko 4 000 metara dubine, a taj njegov dio
nazivamo kontinentalnom kosinom (rise, glacis ili pendiente).
Sve te dijelove morskoga dna zajedno, od obalnoga ruba do dna dubokoga
mora od oko 4 000 metara dubine, obuhvaamo zajednikim nazivom kontinentalne orubine (margin, marge, margen).
Kontinentalna orubina je geografski pojam koji, kako smo naveli, poinje od
obalnoga ruba. Da bi se oznaila pravna narav samo onoga dijela morskoga dna
i njegova podzemlja koje poinje od vanjske granice teritorijalnoga mora (od
12 milja od polaznih crta) u kojemu obalna drava uiva odreena suverena
prava razliita od njezine suverenosti u teritorijalnomu moru, u arhipelakim
vodama i u njezinim unutranjim morskim vodama, valjalo je pronai poseban
naziv. U naoj znanosti Juraj Andrassy, u znamenitoj monografiji iz 1951, jo
dok je taj institut bio u nastajanju, predloio je izraz epikontinentalni pojas.96
96
Cf., J. ANDRASSY: Epikontinentalni pojas, Zagreb, 1951, str. 12-13.
661
Budui da je u bivoj SFRJ bio prihvaen u Zakonu o obalnom moru i epikontinentalnom pojasu iz 1965, taj se izraz udomaio u znanosti na prostorima bive
Jugoslavije, a napose u hrvatskoj pravnoj znanosti. Na drugim jezicima usvojeni
su neto drugaiji nazivi: continental shelf na engleskom, plateau continental
na francuskomu, plataforma continental na panjolskom, kontinentalnyj elf
na ruskom, piattaforma continentale na talijanskom itd.
2. Pravo obalne drave na epikontinentalni pojas. Kako smo izloili u
naem povijesnom dijelu (v. supra, 67, pod 4), iskoritavanje nafte s morskoga
dna otpoelo je u godinama Drugoga svjetskog rata i ubrzo potom pojavili su
se prvi zahtjevi obalnih drava za tim prostorima kao potopljenom prirodnom
produetku njihove kopnene mase. Od Trumanova proglasa iz 1945, i jednostranih akata drugih drava poslije njega do Konvencije o epikontinentalnom pojasu
iz 1958, kojima je taj pojas postao priznatim institutom opega meunarodnoga
prava, bilo je prolo neto vie od dvanaest godina.
Konvencija o epikontinentalnomu pojasu iz 1958. ugovorni je propis i danas
na snazi, koji obavezuje ne vie od 58 drava, meu kojima i Hrvatsku.
U tijeku rada Tree konferencije o pravu mora bilo je prijedloga da se dotadanji epikontinentalni pojas potpuno asimilira u gospodarski pojas kao njegovo
morsko dno i podzemlje i da se taj poseban institut prava mora time dokine.
To se naalost nije dogodilo i ouvanje toga instituta veoma komplicira pravne
odnose na moru.
Konvencija iz 1958. propisala je, a taj je propis Konvencija iz 1982. preuzela,
da svaka obalna drava ima pravo na svoj epikontinentalni pojas neovisno o
bilo kakvome proglasu te o stvarnoj ili fiktivnoj okupaciji. Stoga, svaka obalna
drava koja je u takvom geografskom poloaju i dalje ima pravo na svoj epikontinentalni pojas, ak ako i ne proglasi gospodarski pojas.
3. Vanjska granica epikontinentalnoga pojasa. Prema enevskoj konvenciji iz 1958, epikontinentalni se pojas prostirao do dubine od 200 metara, ili
preko te granice, do toke gdje dubina vode nad njime doputa iskoritavanje
prirodnih bogatstava (granica eksploatabilnosti).
Nova je Konvencija iz 1982. veoma daleko pomaknula granicu epikontinentalnoga pojasa. Ta se granica protee do vanjskoga ruba kontinentalne orubine
ili do udaljenosti od 200 morskih milja od polaznih crta tamo gdje vanjski
rub kontinentalne orubine ne see do te udaljenosti.
Drugi je navedeni kriterij odreeniji od prvoga. On ne ovisi o dubini mora,
nego se zapravo poklapa sa dnom i podzemljem gospodarskoga pojasa. Stoga e
sve drave koje ne proglase gospodarski pojas prema novoj Konvenciji iz 1982.

imati pravo smatrati da se njihov epikontinentalni pojas ipso facto protee do
udaljenosti od 200 milja.97
Vanjska granica epikontinentalnoga pojasa prema prvomu spomenutom kriteriju see mnogo dalje. Vanjski rub kontinentalne orubine ne dosee do izobate
od 200 metara, nego prosjeno do dubine oko 4 000 (etiri tisue) metara.
Drave ije se obale nalaze na rubu nekih kontinenata na taj e nain imati
pravo na epikontinentalni pojas ak izvan irine od 200 milja (360,4 kilometara)
od polaznih crta. Ipak, Konvencija iz 1982. u ovomu sluaju odreuje krajnju
granicu toga pojasa. Ona ne moe prelaziti 350 morskih milja (637,2 kilometra)
od polaznih crta, ili 100 morskih milja raunajui od izobate 2 500 metara.
Ovo golemo proirenje krajnje granice epikontinentalnoga pojasa, ak izvan
granice od 200 milja od polaznih crta, veoma ozbiljno ugroava reim i isplativost eksploatacije Zone, tj. dna i podzemlja ispod otvorenoga mora izvan
granica nacionalne jurisdikcije. Na te se prostore primjenjuje naelo zajednike
batine (opega dobra) ovjeanstva. U tim najveim dubinama oceana eksploatacija mineralnih bogatstava postaje veoma skupa, a time se podruje Zone
ujedno osiromauje za vrijedna nalazita smjetena izmeu 200 i 350 milja udaljenosti od obale.
4. Posebne dunosti obalne drave u epikontinentalnom pojasu izvan

200 milja.98 Konvencija iz 1982. propisuje, kako smo ve naveli, da pravo obalne
drave na epikontinentalni pojas, to znai ukljuujui i onaj njegov dio koji
se prostire izvan 200 milja ne ovisi o okupaciji, stvarnoj ili fiktivnoj, ili o bilo
kakvu izriitom proglasu. Ipak, jedan drugi propis Konvencije propisuje da je
obalna drava duna dati obavijest o granicama svoga epikontinentalnoga pojasa, kada prelazi 200 milja, posebnoj Komisiji za granice epikontinentalnoga
pojasa. Komisija daje preporuke i ako obalna drava utvrdi granicu na temelju
tih preporuka, one postaju konane i obvezuju.
Ta ugovorna obveza dovodi u sumnju da bi obalne drave koje nisu stranke

Konvencije iz 1982. uope imale pravo na epikontinentalni pojas izvan 200 milja
od polazne crte.
Iz Konvencije iz 1982. proizlaze i neke druge posebne dunosti obalnih drava glede njihova epikontinentalnog pojasa izvan 200 morskih milja. Za isko97
Ovdje ostavljamo po strani injenicu da za taj dio dna mora naziv epikontinentalni pojas s
geomorfolokoga stanovita u mnogim sluajevima postaje sasvim neadekvatan. Rije je, naime,
o prostoru morskoga dna i podzemlja bez obzira na njegovu dubinu i konfiguraciju. Ali to nije
osamljen sluaj da je pravni sadraj nekoga pojma duboko evoluirao u odnosu na njegov naziv i
izvorno znaenje.
98
Vidi priloge Continental shelf beyond 200 miles u Davor VIDAS (Ed.): Law Technology and
Science for Oceans in Globalisation, Martinus Nijhoff 2010, pp. 423-589.
663
ritavanje neivih (mineralnih) bogatstava samo u tome dijelu pojasa, one e

biti dune Meunarodnoj vlasti (vidi infra, 76) uplaivati godinje doprinose
ili daju doprinose u naravi.
Ti se doprinosi imaju davati tek nakon pet godina proizvodnje na odreenomu mjestu. Za estu godinu doprinos e iznositi jedan posto vrijednosti ili obujma
proizvodnje, i svake sljedee godine poveavat e se za jedan posto, do dvanaeste
godine. Otad e se on stalno plaati sedam posto godinje. Zemlje u razvoju koje
su neto uvoznici rudnoga bogatstva dobivenog iz svoga epikontinentalnoga pojasa,
osloboene su toga plaanja, ali samo glede toga rudnog bogatstva.
I napokon, obalna drava nee na temelju svoje slobodne ocjene moi uskratiti
svoj pristanak na projekte znanstvenoga istraivanja u njezinu epikontinentalnom
pojasu izvan 200 milja, a koja imaju znaenje za istraivanje i iskoritavanje ivih
i neivih prirodnih bogatstava. Ali to vrijedi samo za ona podruja u kojima ona
sama ne vri istraivanje i iskoritavanje. Ona e, meutim, moi odbiti projekte
koji ukljuuju buenje dna, upotrebu eksploziva, unoenje kodljivih tvari u morski
okoli ili gradnju umjetnih otoka, ureaja i naprava.
5. Reim epikontinentalnoga pojasa. Svi ostali propisi Konvencije iz 1982.

odnose se na epikontinentalni pojas openito, ukljuujui i onaj do 200 milja.
Ti propisi, koji se odnose na pravni reim epikontinentalnoga pojasa, istovjetni
su onima iz Konvencije iz 1958. i stoga ih valja uzimati kao propise opega
obiajnog prava.
Suverena prava obalne drave u njezinu epikontinentalnom pojasu odnose
se na istraivanje i iskoritavanje njegovih neivih (mineralnih) prirodnih izvora, a glede ivih bia, samo onih koja pripadaju vrstama od dna (vidi supra,
72, pod 3).
Prava obalne drave na epikontinentalnom pojasu ne diraju u pravni status
voda iznad toga pojasa te pravni status zranoga prostora iznad tih voda. Stoga
sve dok obalna drava ne proglasi svoj gospodarski pojas ili pojas iskljuivih
ribolovnih prava, te vode ostaju pod reimom otvorenoga mora. Ostvarivanje
prava obalne drave na epikontinentalnom pojasu ne smije ograniiti niti dovoditi do njezina neopravdanoga upletanja u plovidbu i druga prava i slobode
drugih drava u vodama iznad toga pojasa.
Sve druge drave imaju pravo polagati podmorske kabele i cjevovode na
epikontinentalnom pojasu neke drave, ali je novost u Konvenciji iz 1982. da
za odreivanje njihovih pravaca one moraju dobiti suglasnost obalne drave.
Glede umjetnih otoka, ureaja i naprava, primjenjuju se propisi koji vrijede
za gospodarski pojas (vidi supra, 72). To znai da i u prostoru epikontinentalnoga pojasa obalna drava ima dalekosenu jurisdikciju glede podizanja i
upotrebe tih otoka, ureaja i naprava.

6. Razgranienje epikontinentalnog i gospodarskoga pojasa. I na koncu, preostaje nam veoma vaan problem razgranienja epikontinentalnog, ali i
gospodarskoga pojasa, izmeu susjednih drava.99
Veina obalnih drava u svijetu ne moe odrediti punu irinu tih dijelova
mora stoga to irina mora koje zapljuskuje njihove obale ne dosee udaljenost
od 400 ili 700 morskih milja (721 ili 1 274 kilometra).100 Medu njima je i Hrvatska. Stoga su se otprije javljale potrebe razgranienja epikontinentalnoga pojasa
drava ije obale lee suelice (npr. izmeu Hrvatske i Italije uzdu Jadranskoga mora). U praksi se pokazao jo vei problem odreivanja lateralne (bone)
granice epikontinentalnoga pojasa izmeu susjednih drava na istoj obali (npr.
izmeu Hrvatske i Slovenije ili izmeu Libije i Tunisa).
enevska konvencija o epikontinentalnom pojasu iz 1958. propisala je za
obje te situacije da se granica epikontinentalnoga pojasa izmeu drava u pitanju odreuje sporazumom. Ako sporazuma nema i ako posebne okolnosti ne
opravdaju drugu granicu, granica je crta sredine (ekvidistanca), kojoj je svaka
toka jednako udaljena od najbliih toaka polaznih crta, od kojih se mjeri irina
teritorijalnog mora svake pojedine drave.
U sporu o Epikontinentalnomu pojasu u Sjevernome moru, koji je Meunarodni
sud u Den Haagu odluio presudom iz 1969, SR Njemaka osporila je crtu sredine
u odnosu na svoje susjede Nizozemsku i Dansku, s obzirom na to da bi ona dovela
do nepravednoga razgranienja. Njemaka je k tomu smatrala da taj propis nju ne
obvezuje jer nije ratificirala enevsku konvenciju o epikontinentalnom pojasu iz
1958. Haki sud je u svojoj presudi u znatnoj mjeri prihvatio zahtjev SR Njemake,
i proglasio je da je kriterij razgranienje iz te Konvencije: crta sredine uz posebne
okolnosti nije opeobvezujue pravno pravilo. Sud je propisao odreena pravina
99
Vidi S. P. JAGOTA: Maritime Boundary, RCADI 1981, tome 171, pp. 81-224; V. . DEGAN:
Kriteriji razgranienja morskih prostranstava izmeu drava, UPPPK 1982, br. l00, str. 43-80;
B. VUKAS: The LOS Convention and Sea Boundary Delimitation, Prinosi, br. 21, Zagreb, 1985,
str. 147-185; J. METELKO: Pravinost i crta ekvidistance u delimitacijskim odredbama na Treoj konferenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1987,
str. 79-96; V. . DEGAN: Equitable Principles in Maritime Delimitations, Essays in Honour of
Roberto Ago, Milano 1987, pp. 107-137; V. KAZAZI: Granice i razgranienje epikontinentalnih pojaseva sudska praksa i nacionalni propisi, Godinjak Pravnog fakulteta u Sarajevu,
2006, str. 195-213; Z. BRKI: Razgranienje epikontinentalnoga pojasa izmeu drava, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Mostaru, 2006, str. 177-197.
100
Konvencija iz 1982. posveuje svoj IX. dio (lanci 122-123) zatvorenim ili poluzatvorenim morima. lanak 122. daje njihovu definiciju, a lanak 123. predvia neka podruja poeljne suradnje obalnih drava na tim morima. Taj lanak ne propisuje nikakve pravne obveze za te drave,
nego predvia mogue sklapanje njihovih buduih sporazuma (vjerojatno nakon to te drave
u tim morima proglase svaka svoj gospodarski pojas). Taj propis nipoto ne predvia dunost
neke obalne drave da trai prethodnu suglasnost za proglaenje svoga gospodarskog pojasa od
drugih drava u tim morima.
665
naela o razgranienju i uputio je stranke da na temelju njih same razgranie svoj

epikontinentalni pojas, to su one potom uinile.
Nakon presude Hakoga suda iz 1969, mnoge drave kojima crta sredine nije
odgovarala zagovarale su kao kriterij razgranienja pravina naela iako nekih
takvih objektivnih naela s istinskim sadrajem, ija bi primjena mogla dovesti do
predvidljivih rezultata, zaista nema. Ali su one na Treoj konferenciji o pravu mora
uspjele u tome da se crta sredine kao kriterij razgranienja uope ne spomene u
odgovarajuemu propisu nove Konvencije, osim glede teritorijalnoga mora.
Konvencija iz 1982. predvia jednak propis za razgranienje epikontinentalnoga i gospodarskog pojasa. Po tome novom propisu razgranienje se ostvaruje
sporazumom izmeu zainteresiranih drava u skladu s meunarodnim pravom
kako je izloeno u lanku 38. Statuta Meunarodnog suda, radi postizanja pravinoga rjeenja. Dakle, ipak se ne spominju pravina naela, nego pravino
rjeenje. To je u naelu mnogo ispravnije, ali taj propis u stvari ne predvia
nikakav kriterij razgranienja.
Meunarodni sud i arbitrani tribunali u novijim su presudama povlaili jedinstvenu morsku granicu u teritorijalnom moru susjednih drava koja se nastavlja
na njihov prostor gospodarskoga i epikontinentalnog pojasa.101 Pri razgranienju
svih tih prostora oni u podruju razgranienja povlae privremenu crtu sredine i
potom ispituju mogue posebne okolnosti koje bi opravdavale odstupanje od nje.102
U najnovijoj presudi Meunarodnoga suda iz 2002. u sporu izmeu Kameruna i
Nigerije, ta je praksa rezimirana na sljedei nain:
Sud je u razliitim prilikama precizirao koji su kriteriji, naela i pravila o razgranienju primjenjivi pri odreivanju jedinstvene crte koja obuhvaa vie zona jurisdikcije koje se preklapaju. Ona su izraena u tzv. metodi pravina naela/relevantne
okolnosti. Ta metoda, koja je vrlo bliska metodi crta sredine/posebne okolnosti primjenjivoj u razgranienju teritorijalnoga mora, sastoji se najprije u povlaenju crte
sredine, a potom u ispitivanju postoje li faktori koji zahtijevaju njezinu prilagodbu
ili odstupanje od nje kako bi se postigao pravian rezultat (para. 288).
Arbitrana presuda iz 2006. izmeu Barbadosa i Trinidada i Tobaga opisala je
postupak razgranienja svih morskih prostora, ukljuujui i teritorijalno more, u
dva koraka:
Najprije se povlai privremena crta ekvidistance (jednake udaljenosti od obala)
kao hipoteza i praktino polazite. Iako je ona praktino polazite, sama ekvidistanca u mnogim okolnostima nee osigurati pravian rezultat u svjetlosti posebnosti
svakoga specifinog sluaja. Stoga drugi korak zahtijeva ispitivanje te privremene
crte u svjetlosti relevantnih okolnosti koje su u svakom posebnom sluaju specifine,
101
Vidi pojedinosti u V. . DEGAN: Meunarodno pravo mora u miru i u oruanim sukobima,

Rijeka, 2002, napose str. 268-270.
102
Ibid., str. 416-426.

kako bi se odluilo je li potrebno privremenu crtu ekvidistance prilagoditi da bi se
postigao pravian rezultat... Taj se pristup obino naziva principom ekvidistance/
relevantnih okolnosti... (para. 242).
Konvencija iz 1982. propisuje, uz ostalo, da kada izmeu zainteresiranih

drava postoji sporazum koji je na snazi, razgranienje gospodarskoga, odnosno
epikontinentalnog pojasa, ureuje se u skladu s odredbama toga sporazuma.
Biva SFRJ razgraniila je svoj epikontinentalni pojas s Italijom sporazumom
sklopljenim u Rimu 1968, a teritorijalno more u Transkom zaljevu Osimskim
ugovorom iz 1975. Te crte razgranienja obvezuju danas Italiju, Sloveniju,
Hrvatsku te Srbiju i Crnu Goru nakon stjecanja njihove neovisnosti.
Dakle, ako bi Italija ili Crna Gora, ili obje, proglasile gospodarski pojas u
Jadranskomu moru kao to je to ve uinila Hrvatska, granica njihova gospodarskog pojasa trebala bi se u naelu poklapati s crtom razgranienja epikontinentalnoga pojasa. Ali zainteresirane strane moraju o toj crti razgranienja
postii posebne sporazume.
667
D.
MORSKI PROSTORI IZVAN
NACIONALNE JURISDIKCIJE DRAVA
74. OTVORENO MORE
Bibliografija
Branko SAMBRAILO: Princip slobode otvorenog mora i pravni poredak, JRMP 1957, str. 419425; ivojin JAZI: Pravni reim na otvorenom mom, ibid., str. 425-436; S. V. MOLODCOV:
Medunarodno-pravovoj reim otkrytogo morja i kontinentalnogo elfa, Moskva, 1960, 348
str; Remigiusz BIERZANEK: La nature juridique de la haute mer, Revue gnrate de droit
international public 1961, pp. 233-259; M. MILI: Osnove pravnog poretka na otvorenom moru,
Pomorski zbornik 1968, str. 289-315; V. . DEGAN: Miroljubive upotrebe mora, ZPFZ 1985,
br. 5-6, str. 561-569.
1. Prostor otvorenoga mora. Otvoreno se more oduvijek odreivalo na

negativan nain. Jo prema Konvenciji o otvorenomu moru iz 1958. njime su se
razumijevali svi dijelovi mora koji ne pripadaju teritorijalnomu moru ili unutranjim morskim vodama. Umnoavanjem drugih pravnih reima na prostorima koji su neko bili dijelovi otvorenoga mora, ta definicija postala je zastarjela.
Stoga Konvencija iz 1982. reimom otvorenoga mora obuhvaa sve dijelove
mora koji nisu ukljueni u gospodarski pojas, teritorijalno more ili unutranje
morske vode neke drave ili u arhipelake vode neke arhipelake drave. Ovo
je odreenje precizno, jer otvorenim morem razumijeva i one prostore mora na
kojima neka obalna drava ima pravo proglasiti gospodarski pojas, arhipelake
vode ili teritorijalno more do pune irine od 12 milja, za sve vrijeme dok to ne
uini.
Za razliku od svih upravo navedenih dijelova mora koji ukljuuju uz ostalo i
morsko dno s podzemljem, prema dananjem pravu mora otvoreno more obuhvaa samo vodeni stup iznad morskoga dna, povrinu mora i zrani prostor
iznad njega. Dno i podzemlje ispod otvorenog mora, naprotiv, najveim svojim
dijelom ine Zonu o kojoj emo u nastavku raspravljati ili epikontinentalni pojas
obalnih drava.
S obzirom na ve navedeno, otvoreno more moemo oznaiti i na pozitivan
nain. U njega spadaju dijelovi mora i zrani prostor iznad njih koji se nalaze
izvan granica nacionalne jurisdikcije obalnih drava.
Od vremena Huga Grotiusa propisi o otvorenomu moru izgraivali su se
obiajima, a prvi su put bili kodificirani Konvencijom o otvorenomu moru iz

1958. Nova Konvencija iz 1982. potvrdila je sve openite propise iz prijanje
Konvencije, ali uvela je i neke vane novosti, na koje emo se posebno osvrnuti.
2. Miroljubive upotrebe otvorenoga mora. Konvencija iz 1982. izriito
proklamira da se otvoreno more smije koristiti iskljuivo u miroljubive svrhe
(lanak 88).103
I meu opim odredbama u XVI. dijelu te Konvencije nalazi se jedna kontraktualnog znaenja, ali jo irega domaaja: U ostvarivanju svojih prava i u
obavljanju svojih dunosti na temelju ove Konvencije, drave stranke se uzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene protiv teritorijalne
cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji drugi nain
nespojive s naelima meunarodnoga prava sadranima u Povelji Ujedinjenih
nacija (lanak 301). Iako se ovaj posljednji propis odnosi samo na stranke te
Konvencije, on obuhvaa njihova prava i dunosti u svim dijelovima mora.
Domaaj spomenutih propisa ipak ne treba tumaiti preiroko. Oni jo ne
znae demilitarizaciju itavoga prostora otvorenog mora, koja bi zabranjivala
kretanje ratnih brodova, pa u doba mira i njihove vojne vjebe, ako ne smetaju
plovidbi, ili ne predstavljaju prijetnju ili upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti odnosno politike neovisnosti, ili neko drugo ponaanje suprotno naelima
Ujedinjenih nacija, usmjereno protiv bilo koje drave.
Dakle, propis o miroljubivim upotrebama otvorenoga mora valja uzeti kao
neki dugoroni cilj meunarodne zajednice za ije su ostvarenje nuni daljnji
ugovorni propisi s detaljnim obvezama drava.104
Ti propisi iz Konvencije podvrgnuti su jo jednom vanomu ogranienju. U doba
meunarodnih oruanih sukoba ili onih koji nemaju taj znaaj, i ako se ti sukobi vode
na prostorima mora, na njih se primjenjuju posebna pravna pravila i ogranienja o
kojima e biti rijei u VI. dijelu ove rasprave (vidi napose infra, 96 i 97).
3. Pregled sloboda otvorenoga mora. Otvoreno more slobodno je za sve

drave, i obalne i neobalne (one bez izlaza na more). Dok je Konvencija iz 1958.
nabrajala samo etiri osnovne slobode na moru (plovidbu, ribolov, polaganje
podmorskih kabela i cjevovoda te slobodu prelijetanja), Konvencija iz 1982.
nabraja, meu ostalim, pet sloboda od kojih neke sadre ogranienja:
(1) slobodu plovidbe,
103
Vidi u T. TREVES: La notion dutilisation des espaces marins des fins pacifiques dans le
nouveau droit de la mer, Annuaire franais de droit international, 1980, pp. 678-699: V. . DEGAN: Miroljubive upotrebe mora, ZPFZ 1985, str. 560-569.
104
O Ugovoru o zabrani smjetanja nuklearnoga oruja i drugih oruja za masovno unitavanje

na morskomu dnu i njegovu podzemlju iz 1971, v. infra, 76, pod 2; 86, pod 3 (vii).
74. OTVORENO MORE
669
(2) slobodu prelijetanja,

(3) slobodu polaganja podmorskih kabela i cjevovoda,
(4) slobodu izgradnje umjetnih otoka i drugih ureaja,
(5) slobodu ribolova (uz vana ogranienja koja emo u nastavku izloiti) te
(6) slobodu znanstvenog istraivanja (uz neka ogranienja koja se odnose na
sva znanstvena istraivanja na moru).
Ni to proireno nabrajanje u novoj Konvenciji nije iscrpno, jer drave u otvorenomu moru mogu uivati i druge slobode koje tu nisu izrijekom obuhvaene.
Meutim, sve te slobode otvorenoga mora, uz njihova posebna ogranienja,
ne treba shvatiti u apsolutnomu smislu. Konvencija iz 1982. (lanak 87(2)), posebno naglaava: Sve drave ostvaruju te slobode dolino potujui interese
drugih drava prilikom njihova ostvarivanja slobode otvorenog mora i prava
sadrana u ovoj Konvenciji s obzirom na djelatnost u Zoni.
Ope je naelo da nijedna drava, obalna ili neobalna, ne moe valjano podvrgnuti svojoj suverenosti bilo koji dio otvorenoga mora. Ipak smo ve mogli
zapaziti da je razvoj opega meunarodnog prava od poetka 20. stoljea, a
napose nakon Drugoga svjetskoga rata, neprestano umanjivao prostore pod reimom otvorenoga mora ili je u nekim njegovim dijelovima priznavao posebna
prava obalnim dravama.
To se ostvarivalo nastankom vanjskoga morskog pojasa, zatim proirivanjem
teritorijalnoga mora do 12 milja od polazne crte te u najveoj mjeri najnovijim pravom obalnih drava da proglase svoj gospodarski pojas od 200 milja od
polazne crte. Tim razvojem opega meunarodnog prava obalne drave stekle
su subjektivno pravo da podvrgavaju svojoj suverenosti neke prijanje dijelove
otvorenoga mora koji se nalaze u produetku njihove obale.
4. Prava neobalnih drava. Kako smo naveli, otvoreno je more jednako

slobodno za neobalne i za obalne drave. Da bi neka neobalna drava mogla
uivati sve navedene slobode otvorenoga mora, a uz njih i zajedniku batinu
(ope dobro) ovjeanstva u Zoni (vidi infra, 76), treba joj osigurati slobodan
pristup moru.105
Konvencija iz 1982. u svome posebnom dijelu (dio X) ureuje pravo pristupa neobalnih drava moru i od mora, ukljuujui slobodu tranzita. U tome
pogledu tranzitne su drave optereene nekim dunostima u korist neobalnih
105
Vidi u M. MILI: Pristup moru neobalnih drava, Pomorski zbornik, 1963, str. 321-358; B.
VUKAS: Pristup moru drava bez morske obale, Prinosi, br. 17, Zagreb, 1982, str. 158-169; H.
TRK-HAFNER: The Land-Locked Countries and the United Nations Convention on the Law
of the Sea, Prinosi, br. 21, Zagreb 1985, str. 58-70.

drava. Tranzitna drava jest drava s morskom obalom ili bez nje, koja se nalazi izmeu neobalne drave i mora, preko ijega se podruja obavlja promet u
tranzitu. Tako je za neobalnu Madarsku tranzitna drava Hrvatska. Ali ako bi
se neobalna Slovaka eljela koristiti pristupom nekoj jadranskoj luci, tranzitne
su drave za nju, osim Hrvatske, takoer neobalne Madarska ili Austrija.
Neobalne drave uivaju slobodu tranzita preko podruja tranzitne drave
svim prijevoznim sredstvima: eljeznikim, cestovnim, unutranjim plovnim
putovima, ak i preko nosaa i tovarnih ivotinja gdje lokalni uvjeti to zahtijevaju.
Prema Konvenciji o otvorenomu moru iz 1958. tranzitna je drava bila duna
osigurati neobalnoj dravi tranzit kroz svoje podruje na temelju uzajamnosti
(reciprociteta). Prema Konvenciji iz 1982, pravo tranzita za svaku neobalnu
dravu postaje apsolutno i vie nije podlono uvjetu reciprociteta.
Ipak se propisuje da se zainteresirane drave sporazumijevaju dvostranim, subregionalnim i regionalnim sporazumima o uvjetima i modalitetima ostvarivanja
slobode tranzita. Tako ostvarene slobode tranzita za neobalnu dravu iskljuuju se
od primjene klauzule najpovlatenije nacije. Promet u tranzitu osloboen je svih
carina, taksa i drugih pristojbi, osim pristojbi za posebne usluge pruene u vezi s
takvim prometom. Zainteresirane drave mogu putem sporazuma predvidjeti slobodne zone i druge carinske olakice u ulaznim i izlaznim lukama tranzitnih drava.
Brodovi koji viju zastavu neobalnih drava uivaju u morskim lukama jednak
postupak kao i drugi brodovi.
U dananje vrijeme po pravilu se ne ine smetnje ostvarivanju prava pristupa neobalnih drava k moru i od mora, kao ni slobode tranzita. Sve tranzitne
drave imaju privredni interes da privuku to je mogue vie putnika i naroito
robe svojim prijevoznim sredstvima i lukama, jer time ostvaruju znatne prihode.
5. Poloaj brodova na moru. Svaka drava, obalna ili neobalna, odreuje

uvjete pod kojima podjeljuje brodovima svoju dravnu pripadnost, ukljuujui
uvjete za upis u svoj upisnik (registar) brodova i pravo na vijanje njezine zastave.
Konvencija iz 1958, kao i ona iz 1982, propisuju da mora postajati istinska ili
stvarna veza (genuine link, lien substantiel) izmeu drave i broda.106 Ali to
106
V. BRAJKOVI, E. PALLUA: Lien substantionel et la nationalit des navires, JRMP 1960,

pp. 258-264; Dravna pripadnost brodova i suvremena nastojanja oko unifikacije kriterija za
njezino podjeljivanje, JRMP 1979, str. 232-248; S. ZUNARELLI: La bandiera di convenienza e
levolversi dei principi di libert di navigazzione di commercio marittimo, Il diritto marittimo
1980, pp. 400-412; G. HAFNER: Neke primjedbe uz stvarnu vezu izmeu drave i broda u
suvremenom pravu mora, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 1985, str. 571-582; V. POLI-URI: Uvjeti za upis brodova stvarna veza broda i drave zastave, UPPPK 1986, br. l09122, str. 1-45.
74. OTVORENO MORE
671
se pravilo u mnogim sluajevima ne potuje. Brodovima kojima je podijeljeno

pravo na vijanje svoje zastave svaka drava izdaje isprave u tu svrhu.
Brodovi plove pod zastavom samo jedne drave. Brod ne smije za vrijeme
putovanja ili ticanja neke luke mijenjati svoju zastavu, osim kada je rije o stvarnom prijenosu vlasnitva ili o izmjeni upisa u upisnik brodova. Brod koji plovi
pod zastavama dviju ili vie drava, i kojima se slui po svojem nahoenju, nee
se moi ni prema jednoj dravi pozvati ni na jednu od tih dravnih pripadnosti.
On se moe izjednaiti s brodom bez dravne pripadnosti i stoga ga na otvorenomu moru moe pregledati ratni brod bilo koje drave (v. infra, 75).
Brodovi takoer mogu ploviti pod zastavom Ujedinjenih nacija, neke specijalizirane ustanove UN-a ili Meunarodne agencije za atomsku energiju ako se
nalaze u slubenoj upotrebi neke od tih organizacija. Konvencija iz 1958. u tome
je mnogo ira jer doputa da brod plovi pod zastavom bilo koje meuvladine
organizacije ako je u njezinoj slubenoj upotrebi.
Dunost je svake drave da djelotvorno vri jurisdikciju i nadzor nad brodovima vlastite zastave. Svaka drava vodi upisnik brodova s imenima i podatcima o brodovima koji viju njezinu zastavu. Punu jurisdikciju svaka drava ima
prema svome unutarnjemu pravu nad svakim brodom pod njezinom zastavom
nad zapovjednikom, asnicima i posadom glede upravnih, tehnikih i socijalnih
nadlenosti koje se tiu broda.
Uz to, svaka je drava duna poduzeti potrebne mjere za brodove pod svojom zastavom glede sigurnosti na moru, a posebice: konstrukcije, opreme i
sposobnosti za plovidbu, zatim sastava, radnih uvjeta i sposobnosti posade te
upotrebe signala, odravanja veza i sprjeavanja sudara.
Iako, kako smo naglasili, ugovorni propisi izriito propisuju postojanje
stvarne veze izmeu drave i broda, neke drave odreuju svojim unutarnjim propisima veoma slobodne uvjete za upis u njihov upisnik, blage fiskalne
terete te blage obveze glede radnih uvjeta na brodu, opreme, pa i plovidbene
sposobnosti upisanoga broda. Da bi im se iskoritavanje broda vie isplatilo,
mnogi brodovlasnici upisuju svoje brodove upravo u tim zemljama.
Tako se danas mnogi trgovaki brodovi upisuju u dravama tzv. otvorenoga
upisnika (open register), a da s dravom iju zastavu viju ne odravaju nikakvu
vezu, pa ak nikada ne uplove u svoju matinu luku.107 Takve drave (Panama,
107
Da bi se uvrstila stvarna veza izmeu drave i brodova koji viju njezinu zastavu, i radi djelotvornoga vrenja sudbenosti i nadzora nad tim brodovima, u okviru UNCTAD-a u enevi
potpisana je 7. veljae 1986. Konvencija UN-a o uvjetima za upis brodova, koja jo nije stupila
na snagu. V. originalni engleski tekst s prijevodom na na jezik: UPPPK 1986, br. 109-112, str.
212-263.

Liberija, Cipar, Bahami, Vanuatu i dr.) uope ne raspolau ratnom flotom ili
drugim brodovima u vladinoj slubi, da bi na otvorenomu moru mogle stvarno
vriti jurisdikciju nad mnogobrojnim brodovima koji plove pod njihovom zastavom.108 Zbog pokatkad slabih plovidbenih sposobnosti, takvi su brodovi najee uzrokom nezgoda na otvorenomu moru, pa i veih oneienja koja pokatkad
ugroavaju more pod nacionalnom jurisdikcijom i obale mnogih drava.
Konvencija iz 1982. propisuje nove dunosti za drave glede nadzora nad brodovima pod vlastitom zastavom kako bi se sprijeile ili umanjile nezgode tih brodova
i njihove posljedice. Tu je ukljuena dunost pregleda svakoga broda prije upisa u
upisnik te i kasniji pregledi u odreenim razdobljima. Ta dunost nadzora odnosi se
na opskrbljenost broda kartama, nautikim publikacijama, opremom i instrumentima za navigaciju te na naobrazbu zapovjednika i asnika za upravljanje brodom i
poznavanje meunarodnih propisa. Svaka druga drava koja opravdano sumnja da
glede nekoga broda nije vrena odgovarajua jurisdikcija, moe o tome obavijestiti
dravu zastave broda koja je duna ispitati predmet i poduzeti potrebne mjere.
Na temelju starinskoga obiaja, svaka drava ima vanu dunost da obvee

zapovjednike brodova pod svojom zastavom da prue pomo na moru ako to
zapovjednici mogu uiniti bez ozbiljne opasnosti za svoj brod, posadu i putnike.
Pomo se pod navedenim uvjetima mora pruiti svakoj osobi koja se u moru
nae u opasnosti da bude izgubljena. Ako je obavijeten, zapovjednik je duan
zaploviti punom brzinom u pomo osobama koje su u opasnosti na nekom
brodu ili u zrakoplovu. Isto tako, nakon sudara, dunost mu je pruiti pomo
drugomu brodu, njegovoj posadi i putnicima.
6. Pravo progona. Od starine postoji pravo progona (hot pursuit, poursuite)

na otvorenomu moru, kao jedna od iznimaka od pravila o iskljuivoj sudbenosti
drave zastave nad njezinim brodovima.109 To je pravo izriito priznato u Konvenciji o otvorenomu moru iz 1958, a nova Konvencija iz 1982. propisuje ga i
za djela poinjena u novim prostorima mora pod jurisdikcijom obalne drave
(u arhipelakim vodama, gospodarskomu pojasu, ali i iznad epikontinentalnoga
pojasa).
108
Prema nekim procjenama, danas vie od polovice svjetske trgovake flote plovi pod zastavama drava otvorenoga upisnika. Najvei njihov broj ine tankeri i brodovi za prijevoz rasutih
tereta u slobodnoj plovidbi, ali raste i broj tih brodova u linijskoj plovidbi.
109
Vidi u Vladimir IBLER: Pravo progona danas, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1953,
str. 16-26; N. POULANTZAS: The Right of Pursuit in International Law, Leyden 1969, 451 p.;
Bogoljub MIJUKOVI: Pravo progona stranih brodova, Split, 1979, 75 str.; V. BARI-PUNDA,
D. JURAS: Pravo progona u propisima Republike Hrvatske i praksi Ministarstva unutarnjih poslova od 1992. do 2002. godine, UPPPK 2004, str. 85-99.
74. OTVORENO MORE
673
Pravo progona nastaje ako je strani brod povrijedio one propise obalne drave u nekim dijelovima mora pod njezinom jurisdikcijom koje ona u njemu
ima pravo provoditi i njihove povrede kanjavati. S obzirom na to da su suverenost, suverena prava, jurisdikcije i prava nadzora razliita u unutranjim vodama, arhipelakim vodama, u teritorijalnom moru, vanjskom pojasu,
gospodarskom pojasu te iznad epikontinentalnoga pojasa, pravo kanjavanja i
pravo progona nastaju jedino ako je strani brod u nekomu od tih dijelova mora
povrijedio one propise koje obalna drava u njemu ima pravo provoditi.
Pri tome nije bitno da se sam brod u trenutku krenja nalazi u tome dijelu mora.
Dovoljno je da je amac s toga broda izvrio u tome prostoru povredu propisa dok
se brod nalazio na puini ili u nekomu drugome morskom prostoru.
Pravo progona otpoinje nakon to je osumnjienomu brodu dan vidni ili

ujni znak za zaustavljanje, a on mu se ne odazove i nastoji pobjei. Progon
mora biti kontinuiran. Moe se naizmjenino vriti s pomou vie zrakoplova ili
brodova, ali se na otvorenomu moru ne smije prekinuti. Pravo progona prestaje
im progonjeni brod uplovi u teritorijalno more svoje ili neke tree drave. Ono
se, dakle, moe nastaviti u gospodarskom pojasu bilo koje drave.
Pravo pregleda ili pravo progona stranoga broda na otvorenomu moru, ali i u
dijelovima mora pod jurisdikcijom obalne drave, moe vriti samo ratni brod,
vojni zrakoplov ili propisno oznaeni i ovlateni brod ili zrakoplov u dravnoj
slubi.
S druge strane, ratni brodovi, pomoni ratni brodovi, vojni zrakoplovi te
brodovi i zrakoplovi kojima se neka drava koristi za vladine netrgovake slube izuzeti su na otvorenomu moru od jurisdikcije svake drave, osim drave
zastave broda. U tome pogledu oni uivaju suvereni imunitet, koji im takoer
pripada prilikom nekodljivoga prolaska kroz teritorijalno more ili plovidbe
gospodarskim pojasom ili kad se uz odobrenje obalne drave nalaze u njezinim
unutranjim morskim vodama.
Od toga je imuniteta na otvorenomu moru jedina iznimka ratni brod ili
dravni zrakoplov ili brod ili zrakoplov u dravnoj slubi, ija se posada pobunila, preuzela nad njime kontrolu i ako postoji ozbiljan razlog sumnji da se bavi
piratstvom (v. infra, 75). Ali u takvim sluajevima normalno je oekivati da e
i drava zastave takvoga broda na to upozoriti ostale drave.
75. SLOBODE OTVORENOGA MORA

Bibliografija
Vespasien V. PELLA: Rpression de la piraterie, RCADI 1926, tome 15, pp. 149-295; Vladimir
IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, str. 52-67; M. HALBERSTAM: Terrorism on the High
Seas, AJIL 1988, pp. 269-310; M. ROELANDT: La condition juridique des pipelines dans le droit
de la mer, Paris 1990, 241 p.; Natalino RONZITTI: Maritime Terrorism and International Law,
Dordrecht 1990, 185 p.; Tulio TREVES: Intervention en haute mer et navires trangers, Annuaire
franais de droit international 1995, pp. 651-675.
1. Uvod. Kako smo u prethodnomu odjeljku naveli, Konvencija iz 1982. nabraja, meu ostalim, pet sloboda od kojih neke sadre ogranienja: (1) slobodu
plovidbe, (2) slobodu prelijetanja, (3) slobodu polaganja podmorskih kabela i
cjevovoda, (4) slobodu izgradnje umjetnih otoka, (5) slobodu znanstvenoga
istraivanja te (6) slobodu ribolova.
2. Sloboda plovidbe. Najvei dio propis o otvorenomu moru odnosi se

na od davnina najvaniju slobodu plovidbe. Svaka drava, obalna ili neobalna,
ima pravo na to da otvorenim morem plove brodovi pod njezinom zastavom.
Na otvorenomu moru ni jedna drava ne moe vriti iskljuivu vlast. Odsutnost iskljuive vlasti drava ne znai da na otvorenom moru postoji anarhija.
Naprotiv, tamo vlada pravni poredak izravno po meunarodnom pravu, koji se
stoljeima izgraivao putem obiajnih pravila koja su u 20. stoljeu kodificirana
i nadopunjena ugovornim propisima.
Pravni poredak koji vlada na otvorenomu moru na temelju meunarodnoga
prava oita je negacija nekih gledita koja svako pravo svode na skup normi koje drava svojim monopolom vlasti namee svojim nesuverenim subjektima (graanima)
te tvrde da meunarodno pravo nije pravo.110 Kada bi ta gledita bila ispravna, na
otvorenomu bi moru vladao kaos i ne bi se mogla odrati ni jedna od sloboda koje
smo naveli, a napose ne sloboda plovidbe trgovakih brodova.
Na otvorenomu moru svaka obalna ili neobalna drava vri po pravilu jurisdikciju samo nad brodovima koji plove pod njezinom zastavom. Vidjeli smo,
meutim, da brodovi pod zastavama drava tzv. otvorenoga upisnika, kao i pod
zastavama drava s malom ratnom flotom, dok se nalaze na otvorenomu moru,
nisu stvarno podvrgnuti jurisdikciji drave zastave, jer je ona gotovo nikada ne
vri.
Od toga pravila ima vie iznimaka. Pravo vrenja jurisdikcije na otvorenomu
moru i nad brodovima koji plove pod nekom tuom zastavom nastalo je u ne110
V. npr. u Radomir LUKI: Pravna priroda meunarodnog prava, JRMP 1955, str. 359-377
675
kim sluajevima na temelju opega obiajnog prava, potvrenoga konvencijama

o kodifikaciji. Ono se moe uglaviti i posebnim propisima, ali se tada vri samo
izmeu drava stranaka ugovora u pitanju.
Konvencija o otvorenome moru iz 1958. predvia u tome pogledu samo tri sluaja, i to ako postoji sumnja da se strani brod bavi piratstvom, ili trgovinom roblja,
ili je on zapravo brod iste dravne pripadnosti kao i ratni brod koji obavlja pregled.
Konvencija iz 1982. predvia pet moguih sluajeva u kojima ratni brod neke
drave moe pregledati strani brod. To su sluajevi, ako ima razloga ozbiljnoj
sumnji:
(a) da se brod bavi piratstvom,
(b) da se brod bavi trgovinom robljem,
(c) da se brod bavi neovlatenim emitiranjem,
(d) da je brod bez dravne pripadnosti ili
(e) da je brod, iako vije stranu zastavu ili odbija istaknuti zastavu, zapravo
brod iste dravne pripadnosti kao i ratni brod.
Nije jo sasvim sigurno da se propis o suzbijanju neovlatenoga emitiranja s
otvorenoga mora putem tzv. piratskih radijskih i televizijskih stanica ve transformirao u ope obiajno pravo. Glede ostalih sluajeva, rije je o kodifikaciji
opega obiajnoga prava koje je odavno na snazi ili je rije o zakonitom vrenju
jurisdikcije nad brodom iste dravne pripadnosti.
Zaustavljanje stranoga broda i njegov pregled na otvorenomu moru (ali i
u gospodarskom pojasu neke drave) moe izvriti samo ratni brod ili vojni
zrakoplov, ili propisno ovlaten i oznaen brod ili zrakoplov u dravnoj slubi,
i to po posebnom postupku. Ako se nakon pregleda pokae da sumnje nisu bile
osnovane, zadranom brodu nadoknauje se gubitak ili teta koju je pretrpio.
Drave sebi mogu dvostranim ili viestranim ugovorima uzajamno priznati
pravo da ratni brod svake od njih pregleda i kanjava neka djela na otvorenomu moru (i u gospodarskom pojasu bilo koje drave) koja su poinili brodovi
pod zastavom neke druge ugovorne stranke. Takvo posebno ugovoreno pravo
predviaju: Konvencija o zatiti podmorskih kabela iz 1884, neke konvencije o
suzbijanju trgovine orujem, o ribolovu u nekim dijelovima otvorenoga mora i
dr. Naravno, ta se nadlenost u tim sluajevima ne smije vriti nad brodovima
pod zastavom drava neugovornica.
U novije vrijeme promet narkoticima i psihotropnim tvarima postaje sve
vee zlo u meunarodnim razmjerima. Svaka obalna drava ima pravo suzbijati
takav promet bilo kojega trgovakog ili ribarskog broda, ili jahte, u njezinim
unutranjim vodama, teritorijalnom moru i drugim dijelovima mora pod reimom nekodljivoga prolaska.

Konvencija iz 1982. prvi je put propisala openitu obvezu svih drava da
surauju radi suzbijanja nedoputenoga prometa narkoticima i psihotropnim
tvarima na otvorenomu moru. Svaka drava koja ima valjanoga razloga vjerovati da se brod pod njezinom zastavom bavi takvim nedoputenim prometom
moe, ako to eli, zatraiti suradnju drugih drava radi njegova suzbijanja. Stoga
u odsutnosti takvoga zahtjeva, ratni brodovi drugih drava nemaju zbog tih
razloga pravo pregleda sumnjivoga broda, a ni njegova uzapenja. Ali osnova
za takav pregled broda nije u ugovoru na snazi, nego u zahtjevu drave zastave.
Prema dananjem opem obiajnomu pravu, potvrenom konvencijama iz
1958. i 1982, zbog sudara ili druge plovidbene nezgode broda na otvorenom
moru, a koji povlai kaznenu ili disciplinsku odgovornost zapovjednika ili bilo
koje druge osobe u slubi broda, kazneni ili disciplinski postupak moe se provesti samo pred organom drave zastave broda ili drave koje je ta osoba dr
avljanin.
Nadlenost za sprjeavanje, smanjivanje i nadziranje oneienja otvorenoga mora s brodova koje nema tetnih posljedica za neku obalnu dravu spada
iskljuivo dravi zastave broda. Ali ako se posljedice oneienja, ili opasnosti
od posljedica, proteu na dijelove mora ili na obalu neke drave, tada ona na
otvorenomu moru moe poduzimati nune mjere da bi sprijeila, umanjila ili
otklonila opasnost, osim kad su u pitanju ratni i dravni netrgovaki brodovi.
Konvencija iz 1982. propisuje dunost drava da na opoj i regionalnoj razini
surauju radi zatite i ouvanja morskoga okolia i da se pri opasnosti od oneienja uzajamno obavjetavaju.
3. Sloboda prelijetanja. Slobodu prelijetanja iznad otvorenoga mora izriito
proklamiraju Konvencija o otvorenome moru iz 1958, lanak 2(4), te Konvencija iz 1982, lanak 87-1-b., premda one svojim propisima ne razrauju njezin
sadraj. Prelijetanje otvorenoga mora civilnih i drugih zrakoplova, ukljuujui
tu i zrani prostor gospodarskoga pojasa, ureuje Vijee Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo svojim meunarodnim standardima i preporuenom praksom.
Pravni domaaj tih propisa otvara mnogobrojne probleme, posebno kad su posrijedi zrakoplovi drava koje nisu ulanjene u tu specijaliziranu ustanovu UN-a.
Interesi sigurnosti zranoga prometa, ukljuujui sprjeavanje sudara zrakoplova i
pruanje pomoi u sluaju nesree, zahtijevaju mnogo detaljnije propise o zranoj
plovidbi od onih koji se odnose na plovidbu brodova otvorenim morem. Propisi
koje donosi Vijee Meunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo trebali bi biti
iskljuivo tehnike naravi i po svojemu sadraju predstavljati preporuke dravama
lanicama. Ali po svome domaaju oni duboko zadiru u slobodu zrane plovidbe
iznad otvorenoga mora.
677
Jedan od priloga uz ikaku konvenciju o meunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. sadri propise o slubama zranoga prometa (Air Traffic Services,
ATS), koji obuhvaaju osim zranoga prostora iznad kopnenoga podruja i mora
obalne drave i dijelove zranoga prostora iznad otvorenoga mora. Podruja pojedinih ATS-a podijeljena su na kontrolne zone, kontrolna podruja, zrane ceste
te regione za informacije o prelijetanju (Flight Information Services, FIRS). Ovi
se posljednji u nekim sluajevima proiruju na dijelove iznad otvorenoga mora, u
kojima bi svaki zrakoplov morao pruiti podatke o svome letu, ukljuujui tu na
temelju utivosti i dravne zrakoplove.
Jo vee zadiranje u slobodu prelijetanja iznad otvorenoga mora predstavljaju Zone za identifikaciju zbog zrane obrane (Air Defence Indentification Zones,
ADIZ). Prvu takvu zonu, irine 300 milja od svoje obale, ustanovile su Sjedinjene
Amerike Drave u doba Korejskoga rata 1950 1951. Tu su praksu potom slijedile:
Kanada, Francuska (privremeno), zatim Filipini, Indonezija, Island, Italija, Japan, Koreja i Tajvan. Svaki avion, im ue u takvu zonu, duan je kontroli zranoga prometa
obalne drave pruiti podatke o svome identitetu, odreditu i planu letenja, ak ako
i ne leti u tu dravu. Posada aviona koja ne potuje te unutarnje propise izloena je
tekim novanim kaznama ili zatvorskim kaznama te je mogu presresti ratni avioni
obalne drave. Takvi jednostrani propisi nekih drava obuhvaaju ak i strane ratne
avione. Iako ti propisi nesumnjivo povreuju slobodu prelijetanja otvorenog mora,
problem je to sloeniji to ostale drave ne ulau proteste protiv takve prakse. To daje
nekim piscima osnovu za tvrdnju da su se tzv. vanjski zrani pojasovi u dijelovima
otvorenoga mora ve transformirali u ope obiajno pravo.111
Pri prelijetanju otvorenoga mora svi su zrakoplovi podloni propisima prava

mora o zabrani piratstva i o pravu progona.
4. Sloboda polaganja podmorskih kabela i cjevovoda. Sve drave imaju

pravo polagati svoje podmorske kabele112 i cjevovode na dno otvorenoga mora
izvan epikontinentalnoga pojasa neke obalne drave. Na epikontinentalnom
pojasu to pravo takoer vrijedi, ali uz uvjet, kako smo ve naveli (supra, 73) da
odreivanje njihovih pravaca podlijee suglasnosti obalne drave.
Drave su dune donositi propise o kanjavanju ako brod pod njihovom
zastavom ili osoba podvrgnuta njihovoj vlasti, namjerno ili iz nehaja, prekine
ili oteti kabel ili cjevovod ili podmorski vod pod visokim naponom na otvorenome moru. Od kanjavanja su izuzeta takva djela izvrena u velikoj opasnosti
ili krajnjoj nudi.
111
Cf., P. de VRIES LENTSCH: The Right of Overflight over Strait States and Archipelagic States: Developments and Prospects, Netherlands Yearbook of International Law, 1983, pp. 172174, i tamo navedenu literaturu.
112
Ta je sloboda prvotno ureena Konvencijom o zatiti podmorskih kabela, sklopljenom u Parizu 14. oujka 1884, koja je kao poseban propis i danas na snazi. V. tekst V. IBLER: Sloboda
mora, Zagreb, 1965, str. 106-111. Vidi openito o ovom problemu u V. IBLER: Podmorski kabeli
i naftovodi u meunarodnom pravu, Zbornik za pomorsko pravo, 1961, str. 123-178.

Drave su takoer dune donijeti propise da bi osobe pod njihovom vlau
koje su vlasnice kabela ili cjevovoda snosile trokove popravka ako pri polaganju
ili popravku svoga kabela ili cjevovoda na dnu otvorenoga mora uzrokuju prekid
ili oteenje neijeg tuega kabela ili cjevovoda. Ti su vlasnici duni nadoknaditi
tetu brodovlasniku koji je rtvovao sidro, mreu ili ribolovni alat kako ne bi
otetio njihov kabel ili cjevovod.
5. Sloboda podizanja umjetnih otoka i drugih ureaja. Ta sloboda postoji

za sve obalne i neobalne drave, ali jedino na dijelovima otvorenoga mora koji
se ne nalaze iznad epikontinentalnoga pojasa neke obalne drave.113 Na dijelu
otvorenog mora iznad epikontinentalnoga pojasa strane drave smiju postavljati
samo one ureaje koji nisu privreni za morsko dno.
Konvencija iz 1982. ne donosi detaljne propise o tim umjetnim otocima i
drugim ureajima na otvorenomu moru. ini nam se, meutim, da se glede
njihove opremljenosti i irine sigurnosnih zona oko njih, analogijom mogu primijeniti odgovarajui propisi te Konvencije o umjetnim otocima, ureajima i
napravama u gospodarskom pojasu (lanak 6), (vidi supra, 72).
Umjetni otoci i drugi ureaji postavljeni na otvorenom moru, poput onih u
gospodarskome pojasu, nemaju status otoka te prema tome nemaju ni vlastitog
teritorijalnoga mora. Po naemu miljenju, na njima iskljuivu jurisdikciju vri
drava koja ih je postavila.
6. Sloboda znanstvenoga istraivanja. Ta sloboda na otvorenome moru
prvi je put izriito afirmirana Konvencijom iz 1982, ali se ona i prije podrazumijevala. Znanstvena istraivanja na otvorenomu moru podlona su nekim opim
propisima koje Konvencija iz 1982. predvia za takva istraivanja i u drugim
dijelovima mora, posebice u gospodarskom i epikontinentalnom pojasu.
Istraivanja se moraju obavljati iskljuivo u miroljubive svrhe te prikladnim

znanstvenim metodama i sredstvima u skladu s Konvencijom. Takva istraivanja ne smiju neopravdano ometati druge pravno doputene upotrebe mora, pa
prema tome ni slobode otvorenog mora. I napokon, ona se obavljaju uz potovanje svih odgovarajuih propisa donesenih u skladu s Konvencijom, a posebno
onih o zatiti i ouvanju morskoga okolia.
ak i pod navedenim uvjetima na svim dijelovima otvorenoga mora ne postoji za sve drave jednaka sloboda svih vrsta znanstvenih istraivanja.
Sve drave, bez obzira na njihov geografski poloaj, kao i nadlene meunarodne organizacije, imaju pravo obavljati znanstvena istraivanja morske vode
113
Ipak je teko pretpostaviti da bi se na morsko dno dubine 4 000 metara ili vie mogao privrstiti neki takav umjetni otok.
679
izvan granice gospodarskoga pojasa, a to znai u svim dijelovima otvorenoga

mora.
Sva ostala znanstvena istraivanja mora u Meunarodnoj zoni takoer su
slobodna za sve, ali podlona su propisima Konvencije o toj Zoni, ukljuujui i
nadlenost Vlasti (lanak 143. Konvencije), (v. infra, 76).
Naprotiv, sva druga znanstvena istraivanja u dijelovima otvorenoga mora
iznad epikontinentalnoga pojasa obalnih drava podlona su i ograniena pravima tih drava u tome pojasu (vidi supra, 72. i 73).
7. Sloboda ribolova.114 Sloboda ribolova na otvorenomu moru, poput slobode plovidbe, najprije se afirmirala putem obiajnoga prava, a na openit nain
potvrena je Konvencijom o otvorenome moru iz 1958. te novom Konvencijom
iz 1982. Kao i sve druge slobode na otvorenomu moru, nju u naelu uivaju
ribarski brodovi svih drava, obalnih i neobalnih.
Meutim, ta sloboda podlona je veim ogranienjima nego bilo koja druga sloboda otvorenoga mora. Ta ogranienja posljedica su porasta ribolovnih
djelatnosti na moru i golemoga porasta ulova morske ribe da bi se prehranilo
naraslo stanovnitvo naeg planeta. Usporedo s time, sloboda ribolova za sve za
stalno se dokida u onim negdanjim dijelovima otvorenoga mora koji su doli
pod vlast obalne drave proirenjem njezina teritorijalnoga mora do 12 milja
te ustanovljenjem gospodarskoga pojasa do 200 milja od polazne crte. Zbog
takvoga razvoja sve je tee na preostalim dijelovima otvorenoga mora ureivati
slobodu ribolova meunarodnim sporazumima i drugim oblicima meunarodne suradnje, a da bi se izbjegli sukobi razliitih interesa.
Sve drave koje ostvaruju i uivaju slobodu ribolova na otvorenomu moru

podvrgnute su ogranienjima vie vrsta. One su dune dolino potovati interese drugih drava prilikom njihova ostvarivanja te i drugih sloboda otvorenoga
mora, kao i prava s obzirom na djelatnosti u Zoni (vidi infra, 76). Svaka je
drava duna, nadalje, pridravati se svojih posebnih ugovornih obveza koje je
uglavila glede ribolova na otvorenomu moru. To pravo ribolova podvrgnuto je,
nadalje, dunosti suradnje meusobno ili s obalnim dravama kada se prema
propisima Konvencije iz 1982. isto riblje naselje lovi u gospodarskomu pojasu
jedne ili vie drava i u susjednom podruju otvorenoga mora (tzv. straddling
fish stocks) (vidi supra, 72).
Poi emo najprije od propisa iz same Konvencije (lanci 117 120). U njima
se stavlja naglasak na dunost drava da surauju. Prilikom odreivanja dopu114
Vidi u Branko SAMBRAILO: Meunarodno reguliranje ribolova na otvorenom moru, JRMP
1954, br. 2, str. 83-91.

stive lovine, drave usvajaju mjere kojima je svrha da se na temelju najboljih
znanstvenih podataka odravaju i obnavljaju populacije lovljenih vrsta na razinama koje mogu osigurati najvie odriv prinos. Raspoloivi znanstveni podaci
dostavljaju se i redovito razmjenjuju preko nadlenih meunarodnih organizacija (subregionalnih, regionalnih i svjetskih). Mjere radi ouvanja ivih bogatstava mora ne smiju diskriminirati, pravno ni stvarno, ribare bilo koje drave.
Taj dio Konvencije treba u potpunosti zamijeniti posebne propise Konvencije o
ribolovu i ouvanju biolokih bogatstava otvorenoga mora iz 1958. (vidi supra, 67,
pod 4), koja zbog maloga broja stranaka (do danas samo 38) nije nikada ispunila
svoje funkcije. Propisi te Konvencije postali su zastarjeli s obzirom na kasniju afirmaciju gospodarskoga pojasa. Ipak, i nakon stupanja na snagu nove Konvencije iz
1982, ta Konvencija kao ugovorni propis i dalje obvezuju svoje stranke dok sve one
ne postanu strankama nove Konvencije.
Osim dunosti propisanih novom Konvencijom iz 1982, koje su sve openite
naravi, drave e i dalje biti obvezane dvostranim i viestranim ugovorima o ribolovu
na otvorenomu moru kojih su stranke. Njihova daljnja suradnja na subregionalnoj,
regionalnoj i svjetskoj razini trebala bi pridonijeti sklapanju novih ugovora i ustanovljenju novih organa i organizacija iz te oblasti.
Godinu dana poslije stupanja na snagu Konvencije iz 1982, u New Yorku je 4.
kolovoza 1995. usvojen posebni Sporazum o izvrenju njezinih odredaba koje se
odnose na ouvanje ribljih naselja i gospodarenje njima u gospodarskom pojasu i u
podruju uz njega (straddling fish stocks) te vrlo migratornih vrsta.115 Drave koje
ele produljiti taj ulov potiu se da pristupe odgovarajuim regionalnim i subregionalnim organizacijama i da se podvrgnu njihovim pravilima i uvjetima ribarenja.
Brodovi treih drava izloeni su nadzoru lanica tih organizacija, a ako kre te
propise, izlau se mjerama da ih se od toga odvrati.
Prije toga, 1993. u Rimu, pod okriljem FAO-a, bila je sklopljena konvencija radi
podupiranja potovanja meunarodnih mjera glede ouvanja ribolova na otvorenom moru i gospodarenja njime. Ona predvia jo vre obveze za njezine drave
stranke, a napose obvezu da ne dodjeljuju svoju zastavu brodovima nad kojima ne
vre nadzor.
Dvostrani ugovori izmeu drava iz te oblasti poeli su se sklapati jo polovicom
19. stoljea. Njihov je cilj da se sprijee sukobi ribara dviju zemalja u istom ribolovnome podruju ili ustanovljenje mjeovitih komisija za tehniku suradnju te za
usvajanje preporuka. Stranke tih ugovora redovito su zemlje s najveim ribolovnim
115
Cf., Agreement for the implementation of the provisions of the UN Convention on the Law
of the Sea of 1982 relating to the conservation and management of straddling fish stocks and
highly migratory fish stocks, ILM 1995, No. 6, pp. 1547-158. Vidi hrvatski prijevod uz komentar
Vesna BARI PUNDA, Davorin RUDOLF ml.: Pravo mora, dokumenti, miljenja znanstvenika, komentari, Split 2007, str. 759-798. Vidi prikaz toga reima Kristian TURKALJ: Sporazum
Ujedinjenih naroda o pograninim ribljim naseljima i vrlo migratornim vrstama iz 1995, ZPFZ
2004, br. 6, str. 1159-1190.
681
interesima na otvorenome moru i s najjaom flotom za dalekomorsko ribarenje

(Sjedinjene Amerike Drave, Japan, Ruska Federacija, Britanija, Francuska, Kanada,
Juna Koreja i neke druge).
Osim dvostranih ugovora, od 19. stoljea zainteresirane drave sklapale su i
viestrane ugovore kako bi uredile ribolov u nekoj regiji ili subregiji otvorenoga
mora, sa slinim ciljevima koje imaju i stranke dvostranih ugovora. Takav ugovoreni
reim postoji za Sjeverno more, za Baltiko more, sjeverni Atlantik te posebno za
sjeverozapadni i sjeveroistoni Atlantik, potom za juni Atlantik te sjeverni Pacifik.
Ugovorom sklopljenim u Rimu 1949. bilo je ustanovljeno Ope vijee za ribolov u
Sredozemlju. Hrvatska ribolovna flota zasad ne lovi izvan Jadranskoga mora.
I napokon, radi ouvanja nekih biolokih vrsta od potpunog istrebljenja,

a posebice morskih sisavaca iji se broj u 20. stoljeu drastino umanjuje, zainteresirane drave sklopile su posebne ugovore. Tim ugovorima odreuje se
godinji dopustivi ulov, sezona lovljenja te odreena podruja zabranjena za lov.
Takvi posebni ugovori postoje za foke i neke vrste kitova, zatim za ribe poput
haringa, lososa, bakalara te za rakove.116
8. Zloupotrebe sloboda otvorenog mora. Nakon Drugoga svjetskog rata,
zbog utrke u naoruanju i poveanja ratnih flota najjaih drava svijeta, bilo
je nekih zloupotreba sloboda otvorenog mora. Te su se zloupotrebe oitovale
u tome to su sprjeavale sve ostale drave da se normalno koriste slobodama
otvorenoga mora, napose onima plovidbe i ribolova. Mogu se svrstati u tri najvanije skupine:
(a) Nuklearni pokusi u moru i u atmosferi. Neposredno nakon Drugoga
svjetskoga rata, od 1946. godine nadalje, Sjedinjene Amerike Drave su izvodile
nuklearne pokuse u vojne svrhe u atmosferi i u moru na atolu Bikini u okviru
Maralovih Otoka na Pacifiku. tete nanesene japanskim ribarima koji su lovili u
blizini i iju se ulov zbog ozraenja morao unititi, Sjedinjene Amerike Drave
su nadoknadile 1955. ex gratia globalnom svotom od 2 milijuna dolara. Godine
1956. tamo je prvi put baena hidrogenska bomba iz aviona.
Godine 1963. sklopljen je Moskovski ugovor o zabrani nuklearnih pokusa u
atmosferi, u svemiru i u vodi, a pristupilo mu je vie od stotinu drava, ali ne i
Francuska, NR Kina i neke druge. Unato tome to taj ugovor predvia rok za
njegov otkaz od samo tri mjeseca, danas se moe smatrati da su svi takvi pokusi
zabranjeni temeljem opega obiajnoga meunarodnog prava.
Francuska je obavljala nuklearne pokuse u atmosferi na atolu Mururoa u junom
Pacifiku od 1966. nadalje; Australija i Novi Zeland podnijeli su protiv nje 1973.
116
Pregled tih posebnih ugovornih propisa o ribolovu izlae Charles ROUSSEAU: Droit international public, t. IV, Paris, 1980, pp. 296-305.

tubu Meunarodnom sudu zbog navodne tete koju su od tih pokusa trpjele. Francuska je odbila sudjelovati u tome postupku tvrdei da Sud u tim parnicama nije
nadlean. Nakon odranoga postupka Sud je izbjegao izjasniti se o tome je li zabrana
pokusa iz Moskovskoga ugovora prerasla u ope obiajno pravo. Umjesto toga, dvjema presudama iz 1974. proglasio je da u tim parnicama nema to presuivati, nakon
to je neke izjave predsjednika Francuske Republike i drugih francuskih odgovornih
dunosnika dane na televiziji o tome da su pokusi koji su bili u tijeku posljednji protumaio kao jednostrano prihvaenu pravnu obvezu Francuske da s tim pokusima
ubudue prestane (pp. 269-270, para. 51).
Propisi Konvencije iz 1982. o miroljubivim upotrebama mora openito (lanak 31) te da je otvoreno more rezervirano za miroljubive svrhe (lanak 88) po
naemu miljenju vaan su element u izgradnji opeobiajnoga pravnog pravila
koje izriito zabranjuje nuklearne pokuse u vodama i u atmosferi otvorenoga
mora. Ali i na temelju sloboda otvorenog mora za sve proizlazi da je rije o
nedoputenim djelatnostima.
(b) Pokusi s raketama dugoga dometa. Od 1960. Sovjetski Savez obavljao je

pokuse svojim raketama dugoga dometa a svoga podruja u smjeru nekih udaljenih dijelova sredinjega Pacifika izvan morskih putova. Svakoj takvoj seriji
pokusa prethodila je najava kojom su se upozoravali brodovi svih zemalja da se
ne pribliuju zabranjenim podrujima, uz naznake njihovih geografskih koordinata i vremena kada se pokusi obavljaju. To vrijeme variralo je od dva tjedna do
tri mjeseca. Od 1975. Sovjetski Savez vrio je takve pokuse i u Barentsovu moru.
I ti pokusi, koji su odavna prestali, a protiv kojih su neke drave ulagale proteste (Japan i Norveka), takoer su predstavljali povredu sloboda otvorenoga
mora za sve i treba ih smatrati nedoputenima.
(c) Pomorski manevri irokih razmjera. Neko su dvije najjae sile Sjedinjene Amerike Drave i bivi Sovjetski Savez uza suradnju svojih saveznika povremeno su na veim prostorima otvorenoga mora obavljale pomorske
manevre (Sredozemlje, sjeverni Atlantik, Pacifik, Indijski ocean i dr.) Manevri
su bili prilika za suprotnu silu da se njezini avioni i brodovi upleu u borbeni
raspored, da prislukuju radiosignale, pa sve do opasnosti od sudara zbog niskih
nadlijetanja i simuliranih napada. Te mjere opasne su za meusobne odnose tih
zemalja, a time i za mir u svijetu.
Uz to, pomorski manevri irih razmjera, kada se vre na vanim plovnim
putovima i u ribolovnim podrujima, predstavljaju smetnju i nedoputeno ometanje slobodne upotrebe tih dijelova otvorenoga mora. Ali za razliku od gornjih
sluajeva, nije sasvim sigurno da su pomorski manevri zabranjeni opim meunarodnim pravom mora.
683
76. MEUNARODNA ZONA DNA MORA I OCEANA

Bibliografija
V. . DEGAN: Zakonodavstvo indrustrijski razvijenih drava o dubokomorskom rudarstvu i
Konvencija UN o pravu mora iz 1982, UPPPK 1986, br. 109-112, str. 46-90; A. M. POST: Deepsea
Mining and the Law of the Sea, The Hague 1983, 358 p; Bernard H. OXMAN: The 1984 Agreement
and the Convention, AJIL 1994, pp. 687-696; Louis B. SOHN: International Law Implications of
the 1994 Agreement, ibid., pp. 696-705; Jonathan I. CHARNEY: U. S. Provisional Application of
the 1994 Deep Sea Agreement, ibid., pp. 705-714; V. . DEGAN: Trait et coutume dans le droit
de la mer, O Direito International no Terceiro Milnio, Estudos em Homenagem ao Professor
Vicente Marotta Rangel, Sao Paolo (Brsil) 1998, pp. 420-434; The Common Heritage of Mankind
in the Present Law of the Sea; Liber Amicorum Judge Shigeru Oda, Volume 2, The Hague 2002,
pp. 1363-1376; Vesna KAZAZI: Dno i podzemlje mora izvan granica nacionalne jurisdikcije,
Sarajevo, 2002, 486 str.
1. Oblast Meunarodne zone. Kada je Arvid Pardo, predstavnik Malte, u

Opoj skuptini UN-a 1967. pokrenuo inicijativu za proglaenje dna mora i oceana zajednikom batinom ovjeanstva i time potakao pripreme i organizaciju
Tree konferencije UN-a o pravu mora, inilo se da e pod taj novi meunarodni
reim potpasti iroka prostranstva dna mora i oceana. Ali openito priznanje
gospodarskoga pojasa zajedno s njegovim dnom i podzemljem na do 200 milja
od polazne crte umanjilo je te prostore. Potom su drastino umanjeni daljnjim
proirenjem epikontinentalnoga pojasa nekih drava preko granice od 200 milja
od polazne crte (v. supra, 73 pod 3).
Tako, prema propisima Konvencije iz 1982, Zona (na engleskom jeziku:
Area) obuhvaa dno i podzemlje otvorenoga mora, ali umanjeno za epikontinentalni pojas svih obalnih drava do najvee doputene irine.
ini se da e se prostor Zone umanjivati zahtjevima Ruske Federacije za epikontinentalnim pojasom u Arktiku, i to sve do Sjevernoga pola. U svibnju 2009.
Rusija je najavila da e do 2011. godine Komisiji za granice epikontinentalnoga pojasa podnijeti znanstvene dokaze o postojanju podmorskoga grebena koji joj daju
pravo na taj pojas izvan granica od 200 milja. U znanstvenoj misiji 2007. jedna je
podmornnica zabola rusku zastavu od titana na dno Sjevernoga pola na dubini od
oko 4 000 metara.
Ti novi zahtjevi ne odnose se na iskoritavanje polimetalikih nodula, nego na
podmorske rezerve nafte i plina koje se prema nekim procjenama na Arktiku penju
na 25% od onih koje se jo ne upotrebljavaju. Ubrzanim topljenjem leda tamo se ljeti
otvaraju morski putovi u prostorima koji su neko bili stalno zaleeni.
Ostale obalne drave na Arktiku: Kanada, Sjedinjene Amerike Drave, Norveka i Danska (kojoj pripada Grenland) zasad se tim zahtjevima odupiru, ali e neke od
njih promijeniti svoje stavove ako se to podudari s njihovim nacionalnim interesima.

To pokazuje da nema nikakve snage u svijetu koja bi se bila u stanju zalagati za ope
dobro ovjeanstva.
2. Naela pravnoga ureenja Meunarodne zone. Najprije o pravnim naelima koja se odnose na tu Zonu, a koja su se odrala i nakon stupanja na snagu
Konvencije iz 1982.
Zona je pristupana radi upotrebe u miroljubive svrhe svim dravama, obalnima i neobalnima (lanak 141). Ope ponaanje drava u odnosu na Zonu treba
biti u skladu s tom Konvencijom, naelima Povelje Ujedinjenih nacija i drugim
pravilima meunarodnoga prava. Ono mora biti u interesu odravanja mira i
sigurnosti, unapreivanja meunarodne suradnje i uzajamnoga razumijevanja
(lanak 138).
Danas je vie od sedamdeset drava strankama Ugovora o zabrani smjetanja
nuklearnog oruja i drugih oruja za masovno unitavanje na morskom dnu i njegovu podzemlju iz 1971. Stranke toga Ugovora obvezale su se da nee smjetati na
dno mora i oceana, niti u njihovo podzemlje, nikakva nuklearna oruja ili druge
vrste oruja za masovno unitavanje, kao ni bilo kakve naprave za pohranjivanje,
isprobavanje ili upotrebu takvih oruja.
Ta obveza drava stranaka toga Ugovora iz 1971. odnosi se na itav prostor
morskoga dna i njegova podzemlja izvan granice od 12 milja od polaznih crta za
mjerenje irine teritorijalnog mora. Ona se, dakle, odnosi na dananju Zonu, ali i na
epikontinentalni pojas, odnosno na dno i podzemlje gospodarskoga pojasa stranaka
toga Ugovora.
Meu strankama toga Ugovora jo uvijek nisu neke nuklearne i potencijalne
nuklearne sile, poput NR Kine i Francuske. Ali drimo da bi tim zemljama danas
bilo teko dokazati da ih zabrane iz toga Ugovora ne obvezuju kao pravila opega
obiajnoga meunarodnog prava, i to unato njegovu propisu o otkaznom roku od
samo tri mjeseca (v. infra, 86, pod 6).
I znanstvena istraivanja u Zoni, prema Konvenciji iz 1982, obavljaju se iskljuivo u miroljubive svrhe i radi dobrobiti ovjeanstva kao cjeline. Ta istraivanja vre Vlast i drave stranke Konvencije (lanak 143).
Glede zatite morskoga okolia, a u vezi s djelatnostima u Zoni, Vlast donosi
odgovarajua pravila, propise i postupke (lanak 145).
Inae, dio XL. Konvencije iz 1982. odnosi se na vrsta, tekua ili plinovita
mineralna bogatstva in situ u Zoni, lanak 133(a). Ti propisi ne odnose se dakle na ostale ekonomske i druge upotrebe Zone, poput polaganja cjevovoda,
vaenja brodskih podrtina i dr.
Ali neka dobra koja se nalaze na morskome dnu u Zoni, a ne spadaju u
prirodna bogatstva, podvrgnuta su posebnim propisima, i to ne onima koji se
odnose na otvoreno more.
685
Tako, svi arheoloki i historijski predmeti koji se nau u Zoni, uvaju se

i njima se raspolae u korist cijeloga ovjeanstva, imajui posebno na umu
prednosti u pravima zemlje porijekla ili drave kulturnoga porijekla, ili drave
historijskoga i arheolokoga porijekla (lanak 149).
Meutim, naelo zajednike batine (opega dobra) ovjeanstva proklamirano u Deklaraciji Ope skuptine iz 1970. i u dijelu XI. Konvencije iz 1982.
u odnosu na Meunarodnu zonu i njezina prirodna mineralna bogatstva nije
sprijeilo u prisvajanju privatna i dravna poduzea najbogatijih nalazita polimetalikih nodula. To se prisvajanje vrilo suprotno tome naelu i suprotno
Naelima o pravnom ureenju Zone iz odsjeka 2. dijela XL Konvencije iz 1982.
Sporazum o primjeni dijela XL. Konvencije UN-a o pravu mora, usvojen 17.
kolovoza 1994 (dakle samo nekoliko mjeseci prije stupanja na snagu te Konvencije), praktino je napustio naelo zajednike batine ovjeanstva. On je
izmijenio sve bitne propise iz dijela XL. te Konvencije te propise iz njezinih
aneksa III. i IV. Stoga vie nije ni od kakve koristi ovdje izlagati ta naela koja
vie nisu dio pozitivnoga meunarodnog prava.117
3. Vlast i njezini organi. Nakon to je Konvencija iz 1982. stupila na snagu
16. studenog 1994, ustanovljeni su organi predvieni u njezinu dijelu XI. za
Meunarodnu zonu.
Sve drave stranke Konvencije ipso facto lanice su Vlasti. Njezino je sjedite
i sjedite svih njezinih organa, ukljuujui i Poduzee, na Jamajci. Glavni su
organi Vlasti Skuptina, Vijee i Tajnitvo.
Skuptinu ine sve drave lanice Vlasti, tj. sve drave stranke Konvencije sa
po jednim glasom. Sastanci Skuptine i drugih organa odravaju se samo onda
kada je to stvarno nuno za obavljanje poslova.
Sporazum iz 1994. drastino je umanjio mo Skuptine da odluke iz svoje nadlenosti usvaja preglasavanjem. Poput drugih organa Vlasti, ona po pravilu odluuje
konsenzusom (odjeljak 3, para. 2). Ako se konsenzus u Skuptini ne postigne, Vijee moe blokirati svaku odluku u upravnim, budetskim ili financijskim pitanjima
(para. 4).
Vijee je izvrni organ Vlasti s mnogo veom nadlenou od Skuptine.

Sastavljeno je od 36 lanova koje po posebnim kriterijima bira Skuptina na rok
od etiri godine. Svaka od etiriju skupina drava u Vijeu moe uloiti veto na
odluke koje ono donosi (paras. 5. i 9). Industrijski razvijene drave osigurale su
premo u najmanje dvije skupine Vijea (u onoj najveih potroaa ili uvoznika
te onoj najznaajnijih investitora).
117
Vidi sumaran prikaz tih naela u naemu historijskom objanjenju, supra, 67, pod 5.

Organi su Vijea: Ekonomsko-planska te Pravna i tehnika komisija. Sporazum iz 1994. predvia i Financijsku komisiju s velikom moi. Sve odluke Skuptine i Vijea koje imaju financijske ili budetske implikacije moraju se zasnivati
na preporukama Financijske komisije (para. 7).
Tajnitvo Vlasti ine glavni tajnik i toliko drugoga osoblja koliko je Vlasti
potrebno. Glavnoga tajnika bira Skuptina meu kandidatima koje predloi Vijee na rok od etiri godine. Ista osoba moe se ponovno izabrati na tu funkciju.
Poduzee je organ Vlasti, ali je prvobitno bilo predvieno da ono izravno
istrauje i iskoritava mineralna bogatstva Zone te da obavlja transport, preradu
i marketing ruda dobivenih iz Zone. Sporazum iz 1994. predvia da funkcije
Poduzea privremeno obavlja Tajnitvo Vlasti. Ali Sjedinjene Amerike Drave
ne kriju namjeru da ga dokinu ili da ga onemogue u djelatnostima.118
4. Dananje stanje u Meunarodnoj zoni. Kao to se to i prije dogaalo

kad su drave prisvajale prostore koji su neko bili dijelovima otvorenoga mora,
to je na poetku bilo protupravno, a potom retroaktivno konvalidirano, isto se
zbilo sa svim potencijalno (ili hipotetiki) komercijalno isplativim nalazitima
polimetalikih nodula u Meunarodnoj zoni.
Neka privatna ili dravna poduzea dobivala su dozvole za istraivanje i obiljeavanje tih nalazita od organa drava koje do danas nisu postale strankama
Konvencije iz 1982. Meu njima su najznaajnije Sjedinjene Amerike Drave,
koje su takve dozvole izdavale temeljem svoga Zakona o dubokomorskom rudarstvu iz 1980.119
Pripremna komisija za ustanovljavanje Meunarodne vlasti za morsko dno
i Meunarodnoga suda za pravo mora sa svoje je strane registrirala sedam tzv.
pionirskih investitora, tj. drave ili njihova poduzea, i to: u 1987. Indiju, Francusku, Japan, i bivi Sovjetski Savez, u 1991. Kinu i jedan istonoeuropski konzorcij te u 1994. Republiku Koreju. U donoenju tih odluka ona je djelomino
odstupala od uvjeta iz II. rezolucije Zavrnoga akta iz 1982.120
118
To je istaknuto u komentaru Konvencije iz 1982. priloenom pismu dravnoga tajnika upuenom predsjedniku Sjedinjenih Amerikih Drava 23. rujna 1994. Cf., ILM 1995, No. 5, pp.
1435-1436.
119
Vidi analizu tih zakona i dvaju sklopljenih sporazuma u V. . DEGAN: Zakonodavstvo industrijski razvijenih drava o dubokomorskom rudarstvu i Konvencija UN o pravu mora iz 1982,
UPPPK 1986, br. 109-112, str. 46-90. Vidi i zbiran prikaz (isti pisac) Meunarodno pravo mora i
izvori meunarodnog prava, (Informator), Zagreb 1989, str. 130-132.
120
Cf., ANDRASSY, BAKOTI, VUKAS: Meunarodno pravo, 1. dio, Zagreb 1995, str. 219. Nismo mogli nai podatke o dozvolama izdanim za istraivanje i obiljeavanje nalazita od nacionalnih tijela. Mogu je razlog tomu to se temeljem Sporazuma o privremenim aranmanima o
polimetalikim nodulima na morskomu dnu iz 1982, podaci o podnesenim zahtjevima moraju
drati u strogoj tajnosti.
687
ini se da su na taj nain sva takva nalazita polimetalikih nodula konano

rezervirana i u biti prisvojena.
Pri tome nije najbitnije to su nadlene dravne ustanove predviene zakonima
industrijski razvijenih drava o dubokomorskom rudarstvu izdavale samo odobrenja za istraivanje morskoga dna u nekomu dijelu Zone, a jo ne i za komercijalno
iskoritavanje pojedinih nalazita. Teko se, naime, moe oekivati da e na nekom
takvom ve istraenom i obiljeenom nalazitu, primjenom zakona Sjedinjenih
Amerikih Drava, odobrenje za iskoritavanje potom dobiti neka tvrtka u kojoj
graani Sjedinjenih Drava nemaju interesa.
Isto se odnosi i na registrirane pionirske investitore po Pripremnoj komisiji
za ustanovljavanje Meunarodne vlasti za morsko dno i Meunarodnoga suda za
pravo mora.
Najznaajnije je u tomu to nema izgleda da u doglednoj budunosti od

deset ili dvadeset godina otpone komercijalna eksploatacija bilo kojega od tih
nalazita.
Razlozi za to bila su posve pogrena predvianja u vrijeme kada se izgraivao
reim Meunarodne zone na Treoj konferenciji UN-a o pravu mora. Tada se inilo
da e meunarodnome tritu ubrzo trebati rude koje su u nodulima (mangan, eljezo, nikal, bakar, kobalt) te da su njihovo vaenje s velikih dubina morskoga dna,
kao i prerada, jeftiniji nego iz kopnenih rudnika. Sigurno je da je potom potranja u
svijetu za metalima znatno opala. Ali ni danas nije posve sigurno da su industrijski
razvijene drave zaista razvile tehnologiju vaenja i prerade tih nodula (uz izbjegavanje oneienja okolia), koja bi bila komercijalno isplativa u odnosu na one iz
kopnenih rudnika.
Sve dok ne otpone komercijalno iskoritavanje nalazita u Meunarodnoj

zoni, nee biti ni prihoda Vlasti, i to ak ni za potrebe njezine vlastite veoma reducirane administracije. Stoga te trokove moraju snositi drave stranke
Konvencije iz 1982. A meu strankama Konvencije preteita je veina onih
koje nemaju ba nikakvog interesa, pa ne mogu imati ni dobit od eksploatacije
Meunarodne zone. Medu njima je i Hrvatska.
Stoga se postavlja pitanje je li nakon stupanja na snagu Konvencije uope trebalo
ustanovljavati ak i reducirane organe Vlasti. Sporazum iz 1994. ili slian meunarodni instrument mogao je predvidjeti da Komisija za granice epikontinentalnog pojasa
te neka druga tijela koja ta Konvencija predvia djeluju kao organi Tajnitva UN-a.
5. Sporazum iz 1994. Sporazum o primjeni dijela XL. Konvencije UN-a o

pravu mora s Prilogom (Aneksom) usvojen je na Opoj skuptini UN-a rezolucijom 48/263 od 23. lipnja 1994.121
121
Cf., ILM 1994, No. 5, pp. 1309-1327.

Njegov lanak 4. sprjeava za ubudue pristupanje Konvenciji iz 1982. bez pristupanja i tome Sporazumu.122 Sve drave ugovornice Konvencije koje su potpisale
i taj Sporazum smatrat e se da su dale pristanak da budu njime vezane ako izriito
ne notificiraju glavnomu tajniku UN-a da se nee posluiti tim pojednostavljenim
postupkom.
Ali obrnuto ne vrijedi. Naprotiv, drave potpisnice Sporazuma koje jo nisu pristupile Konvenciji stekle su privilegij da taj Sporazum mogu privremeno primjenjivati, i to u skladu s njihovim nacionalnim ili internim zakonima i propisima. One
su time stekle ista prava kao i stranke Konvencije u svim organima Vlasti, ali uz uvjet
da do 16. studenog 1998. postanu strankama Konvencije.
Odredbe Sporazuma iz 1994. i dijela XL. Konvencije iz 1982. tumae se i primjenjuju kao jedinstven instrument. U sluaju njihove nesuglasnosti, odredbe
Sporazuma imaju prednost (lanak 2(1). Sporazuma).
I premda preambula toga Sporazuma formalno potvruje da su morsko dno
i podzemlje izvan nacionalne jurisdikcije (tj. Meunarodna zona) zajednika
batina ovjeanstva, od toga naela vie nije ostalo gotovo nita.
Tako Vijee Vlasti odobrava na temelju preporuka Pravne i tehnike komisije
zahtjeve za planovima rada: (i) koje su odobrili organi u dravama koje nisu potpisale
Konvenciju (Sjedinjene Amerike Drave), planove rada pionirskih investitora
registriranih kod Pripremne komisije te (iii) planove novih cjelina, i to temeljem
naela nediskriminacije.
Sporazum dokida obvezu prijenosa na Poduzee i na zemlje u razvoju tehnologije
potrebne za djelatnosti u Zoni. Prije je to bio uvjet za prihvat planova rada dravnih
ili privatnih poduzea u Zoni. Takoer je dokinuta obveza Vlasti da prua pomo
zemljama u razvoju koje su zemaljski proizvoai onih minerala koji se budu vadili
iz Zone. Odjeljak 7. Aneksa Sporazuma iz 1994. predvia ustanovljenje fonda za
ekonomsku pomo zemljama u razvoju, ali samo od vika prihoda Vlasti nakon to
se pokriju njezini trokovi. Isto tako ukinuta je i svaka kontrola proizvodnje. Razvoj
izvora iz Zone vri se u skladu s naelima zdrave trgovine. Subvencije djelatnosti u
Zoni, bilo putem Poduzea ili drugih cjelina, zabranjuju se. Prema Odjeljku 6. Sporazuma, odredbe GATT-a i sporazuma koji e ga naslijediti ili zamijeniti primjenjuju
se na djelatnosti u Zoni.
Poduzee e obavljati svoje poetne rudarske djelatnosti u Zoni putem zajednike trgovine s dravnim i privatnim poduzeima. Poput svih drugih poduzea, i ono
sklapa sporazume o planovima rada s Vlau.
Industrijski razvijene drave, a medu njima u prvom redu Sjedinjene Amerike Drave, tim su Sporazumom dobile punu zadovoljtinu za sve svoje zahtjeve.
Ti bi ustupci imali nekoga smisla da je ta zemlja postala strankom Konvencije iz
1982. makar do konca 1998. i da je eksploatacija nalazita u Zonu ve otpoela.
122
Stoga je i Hrvatska pri notifikaciji sukcesije Konvencije iz 1982, 5. travnja 1995. ujedno izjavila
da se smatra vezanom i tim Sporazumom.
689
E. TJESNACI I MORSKI KANALI

77. POJAM I VRSTE TJESNACA
Bibliografija
R. R. BAXTER: The Law of International Waterways, Interoceanic Canals, Harvard, 1964, 371
p; Ruth LAPIDOTH: Les dtroits en droit international, Paris, 1972, 137 p.; K. L. KOH: Straits
in International Navigation: Contemporary Issues, New York, 1982, 225 p; Davorin RUDOLF:
Tjesnaci u meunarodnom pravu (apirografirano), Split, 1982, 224. str.; Daka DUGOEVI:
Tjesnaci koji slue meunarodnoj plovidbi, Prinosi, br. 17, Zagreb, 1982, str. 34-37; V. . DEGAN:
Reim plovidbe i prelijetanje Otrantskim vratima prema Konvenciji UN o pravu mora iz 1982,
UPPPK 1985, br. 105-106, str. 11-40; Neboja VUINI: Moreuzi u meunarodnom pravu,
Niki, 1987, 161 str.; Daka DUGOEVI: Reim plovidbe tjesnacima koji slue meunarodnoj
plovidbi prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, JRMP 1987, str. 221-234; Hugo
CAMINOS: Le rgime des dtroits dans la convention des Nations Unies de 1982 sur le droit
de la mer, RCADI 1987, tome 205, pp. 9-246; B. B. YIA: The Regime of Straits in International
Law, Oxford, 1998, 253 p.
U geografskom su smislu tjesnaci (moreuzi, straits, dtroits) sueni dijelovi

mora izmeu dvaju dijelova kopna, podrazumijevajui tu i otoke, kroz koje je
mogu prolaz brodova, i to bez obzira na njihovo posebno ime. U nazivu nekih
tjesnaca pojavljuju se izrazi kanal (Kanal La Manche, tj. Engleski kanal); vrata
(Otrantska, Gibraltarska vrata i dr.); prolaz (Mesinski, Magellanov, Malajski
prolaz itd.); most (Adamov most izmeu Indije i ri Lanke) ili tjesnac.
Tjesnaci su tvorevine prirode. U tome se razlikuju od umjetno izgraenih
prokopa ili kanala (Sueski, Panamski, Kielski kanal), koji su u meunarodnomu
pravu pod razliitim reimom (vidi infra, 78).
Neki tjesnaci razdvajaju obale dviju (La Manche) ili vie drava (Otrantska
vrata), a ima ih koji su okrueni obalama samo jedne drave (Bospor i Dardaneli,
Mesinski prolaz, Veliki i Mali Belt itd.).
Vlast nad nekim tjesnacima i reim prolaska kroz njih izuzetno su vano
pitanje meunarodnih odnosa. Sukobi drava zbog vanih tjesnaca pokatkad su
veoma opasni po mir u svijetu. Jedno od najvanijih pitanja 19. stoljea bilo je
pitanje Bospora i Dardanela. Rusija je uporno nastojala ovladati tim tjesnacima
kako bi sebi osigurala nesmetan prolazak u Sredozemlje, a Britanija i neke druge
europske velesile u tome su je uporno sprjeavale. Danas je za meunarodnu
trgovinu jo vaniji problem slobodnog i nesmetanoga prolaska kroz Hormuki
tjesnac na ulazu u Perzijsko-arapski zaljev, kroz Bab al Mandab na ulasku u

Crveno more, kroz Singapurski i Malaki tjesnac te kroz tjesnace Sunda, San
Bernardo i Surigao, koji povezuju Indijski ocean s Pacifikom i dr. Za Hrvatsku i
druge jadranske drave osim Italije veoma je znaajno pitanje reima Otrantskih
vrata koja spajaju Jadransko more sa svim drugim morima i oceanima.
Svi tjesnaci nisu podvrgnuti jednakom pravnomu reimu. Njihov reim ovisi
o njihovoj irini i geografskom poloaju.
Pisani pravni propisi donosili su se najprije za neke tjesnace pojedinano, u
prvom redu za Bospor i Dardanele. U 19. se stoljeu afirmiralo i obiajno pravno
pravilo da je prolazak kroz tjesnace koji spajaju dva otvorena mora slobodan.
Presuda Meunarodnoga suda o Krfskomu tjesnacu od 28. svibnja 1949. potvrdila je pravilo da je nekodljiv prolazak kroz takve tjesnace u doba mira slobodan
za sve brodove, ukljuujui i ratne, i da se ne moe podvrgnuti prethodnom
odobrenju obalne drave (p. 28).
Konvencija o teritorijalnome moru i vanjskomu pojasu iz 1958. kodificirala
je ve postojee obiajno pravilo da se ne smije obustaviti prolazak stranih brodova kroz tjesnace koji slue meunarodnoj plovidbi izmeu jednog i drugog
dijela otvorenog mora ili teritorijalnog mora strane drave.
Na Treoj konferenciji UN-a o pravu mora pitanje prolaska kroz tjesnace
bilo je jedno od najvanijih, napose za najjae pomorske sile svijeta. Kako smo
ve bili naveli, one su pristale da se najvea doputena irina teritorijalnoga
mora povea do 12 morskih milja tek kada su ishodile novi institut tranzitnoga
prolaska kroz tjesnace koji slue meunarodnoj plovidbi i prelijetanju, a ija je
irina u najuem dijelu manja od 24 milje (vidi supra, 67, pod 5).
Konvencija iz 1982. sadri detaljna i prilino sloena pravila o tjesnacima.
Postoji samo jedno ope pravilo meunarodnoga prava koje se odnosi na sve
tjesnace, bez obzira na njihovu irinu i geografski poloaj. Za razliku od prolaska kroz meunarodne kanale, za prolazak kroz bilo koji tjesnac obalna drava
ne smije naplaivati nikakve pristojbe, osim onih za posebno pruene usluge.
Trebalo je dugo vremena da se primjena toga pravila osigura za sve tjesnace. Posljednji ostatak suprotne prakse bio je prolazak kroz Sund te Veliki i Mali Belt, za koji
je Danska sve do polovice 19. stoljea naplaivala takse. Tek su 1857. glavne europske
pomorske sile uspjele sklopiti s Danskom ugovor kojim se ona toga srednjevjekovnog
prava odrekla, ali su joj ostale ugovornice kao odtetu isplatile 9 milijuna franaka.123
Sjedinjene Amerike Drave su godinu dana kasnije sklopile poseban sporazum s
Danskom i platile su joj 2,4 milijuna franaka.
123
V. tekst toga ugovora u V. IBLER: Sloboda mora, Zagreb, 1965, str. l02-106.
691
S obzirom na pravni reim prolaska, sve tjesnace u geografskomu smislu

moemo podijeliti u pet skupina.
1. Tjesnaci na ulazu u unutranje morske vode. Za razliku od svih ostalih, ti tjesnaci ne slue meunarodnoj plovidbi. Rije je o ulazima u zaljeve ili
unutranja mora, koji su prema propisima meunarodnoga prava u cjelini unutranje morske vode samo jedne drave (vidi supra, 68, pod 1 (d)). To su prije
raspada Sovjetskog Saveza bila Kerka vrata na ulazu iz Crnoga u Azovsko more.
To je i drugi ulaz u Boku kotorsku (s obzirom na to da je rt Otra dio podruja
Hrvatske). Ti tjesnaci slijede reim unutranjih morskih voda. Obalna drava
moe sprijeiti prolazak kroz takve tjesnace svih brodova ili ga doputati samo
nekima po vlastitomu izboru.
Kako smo ve naveli (supra, 68, pod 3), ako se u takvomu zaljevu nalazi
neka luka otvorena za meunarodni promet, obalna drava pravno je obvezna
dopustiti ulazak i izlazak iz te luke, kroz taj tjesnac, samo trgovakim nenuklearnim brodovima onih drava s kojima ima ugovorne odnose u tome pogledu.
Svi ostali tjesnaci koje emo dalje navoditi slue meunarodnoj plovidbi.124
Oni ine prirodan prolaz izmeu jednoga i drugoga dijela otvorenoga mora ili
gospodarskoga pojasa, a u jednom primjeru i teritorijalnoga mora strane drave.
Ali se ti tjesnaci po pravnomu reimu meusobno veoma razlikuju, s obzirom
na njihovu irinu, geografski poloaj ili postojanje posebnih ugovornih odnosa
otprije na snazi.
2. Tjesnaci iri od 24 morske milje. To su, meu ostalim, i Otrantska vrata

na ulazu u Jadransko more koja su na svome najuem dijelu iroka samo 40
morskih milja. Ako obalne drave i proire svoje teritorijalno more do najvee
doputene irine od 12 milja, one u tim tjesnacima ipak nemaju vlast da prolazak
kroz njih suspendiraju ili zabrane.125 Kroz te tjesnace, naime, i dalje postoji prolaz otvorenim morem ili gospodarskim pojasom, ili vanjskim pojasom obalnih
drava, ako su ih sve one proglasile.
Opasnost za potpuno slobodan prolazak kroz takve tjesnace postoji od zloupotrebe prava nadzora obalnih drava u vanjskome morskom pojasu ako ga proglase,
a jo vie u gospodarskomu pojasu koji moe preklopiti doslovce sve tjesnace svijeta
ako bi ga proglasile sve obalne drave na tjesnacima. Kako smo ve naveli (supra,
72), u svome gospodarskom pojasu obalna drava ima jurisdikciju koja se odnosi na
zatitu i ouvanje morskoga okolia. Njezini zakoni i propisi moraju u tome pogledu
124
Vidi u B. VUKAS: Ureenje meunarodne plovidbe po Konvenciji Ujedinjenih naroda o

pravu mora, Pomorski zbornik, 1983, Rijeka, str. 43-71, posebno str. 51-56.
125
Albanija je suprotno propisima meunarodnoga prava 1976. proglasila irinu svoga teritorijalnog mora na 15 morskih milja od polazne crte, to joj meunarodnopravno nije bilo priznato.
Tek je nakon demokratskih promjena, 9. oujka 1990. tu irinu svela na 12 milja.

biti usklaeni s opeprihvaenim meunarodnim pravilima i standardima. Ipak, ona
tamo moe zaustavljati sve brodove osim onih koji uivaju suvereni imunitet, za koje
postoji sumnja da su povrijedili te propise, a moe ih izuzetno i zadrati ako njihova
plovidba predstavlja neopravdan rizik od tete za morski okoli.
Glede tih tjesnaca Konvencija iz 1982. navodi da se u njihovim dijelovima koji ine put otvorenim morem ili put kroz gospodarski pojas primjenjuju
njezini drugi odgovarajui dijelovi, ukljuujui odredbe o slobodi plovidbe i
prelijetanja, kao i na otvorenom moru.
3. Tjesnaci pod reimom nekodljivoga prolaska. U ovu nau treu skupinu spadaju prema opisu iz Konvencije iz 1982. dvije vrste tjesnaca. Jedni su
oni izmeu otoka obalne drave i njezina kontinentalnoga podruja ako osim
njih postoji alternativni put otvorenim morem ili gospodarskim pojasom. Taj
se opis odnosi na Krfski tjesnac, jer osim njega postoji alternativni plovni put
na izlasku iz Otrantskih vrata. Drugi su tjesnaci izmeu dijela otvorenoga mora
ili gospodarskoga pojasa i teritorijalnoga mora strane drave. Taj opis odgovara
Tiranskom prolazu na ulazu u zaljev Aquaba. Obale Tiranskog prolaza pripadaju
Egiptu i Saudijskoj Arabiji, ali u dnu zaljeva Aquaba nalazi se teritorijalno more
Izraela s lukom Eilat, i Jordana s lukom Aquaba.
Konvencija iz 1982. navodi da u tim tjesnacima vrijedi reim nekodljivoga
prolaska. Ali za razliku od nekodljivoga prolaska teritorijalnim morem, Konvencija izriito propisuje da se u takvim tjesnacima nekodljivi prolazak ne smije
obustaviti. Znatno je ogranienje glede tih tjesnaca to pravo nekodljivoga
prolaska kroz njih ne ukljuuje i pravo prelijetanja iznad njih. Podmornice su
dune ploviti povrinom mora i vijati svoju zastavu.126
4. Tjesnaci pod reimom tranzitnoga prolaska. Rije je o najvanijim tjesnacima za meunarodnu plovidbu. Oni slue meunarodnoj plovidbi izmeu
jednoga dijela otvorenog mora ili gospodarskog pojasa i drugoga dijela otvorenog mora ili gospodarskog pojasa. U njima se zbog irine manje od 24 milje
preklapa, ili se moe preklapati, teritorijalno more obalnih drava.
Najvaniji tjesnaci s tim obiljejima jesu: Gibraltar (koji spaja Sredozemlje s

Atlantskim oceanom); Bonifacio (izmeu francuske Korzike i talijanske Sardinije
u Sredozemlju); Bab el Mandeb (izmeu Crvenoga mora i Indijskog oceana); Hormuki tjesnac (izmeu Perzijsko-arapskog zaljeva i Indijskoga oceana); Malacca,
Singapur, Sunda i Lombok (za plovidbu izmeu Indijskoga oceana i Pacifika); prolazi Northeast (izmeu Atlantika i Pacifika sjeverno od Sibira), Northwest (izmeu
Atlantika i Pacifika kroz kanadski Arktik) te Windward (izmeu Atlantika i Kariba
kod Malih Antila).
126
Vidi D. RUDOLF ml.: Hrvatski tjesnaci izmeu Bosne i Hercegovine i otvorenoga mora ,
UPPPK 2007, br. 161, str. 113-122.
693
Prema Konvenciji iz 1982, pravni reim tranzitnoga prolaska primjenjuje se na

sve tjesnace koji odgovaraju izloenomu opisu, osim onih iji je prolazak u cjelini ili
djelomino ureen meunarodnim konvencijama na snazi. Meu njima su najvaniji
Bospor i Dardaneli, koje emo opisati u naoj posljednjoj skupini.
Jakim pomorskim silama bilo je vano osigurati u novoj Konvenciji iz 1982.

ne samo prolazak kroz te tjesnace, koji obalne drave ne smiju nikada obustaviti nego uz to i prelijetanje iznad njih. One su u tome uspjele novim reimom
tranzitnoga prolaska. Taj reim uz to podrazumijeva i mogunost prolaska podmornica ispod morske povrine.
Pravo tranzitnoga prolaska jest ostvarivanje slobodne plovidbe i prelijetanja
jedino radi neprekinutog i brzoga tranzita tjesnacem. Brodovi i zrakoplovi pri
tome su duni ploviti, odnosno prelijetati, bez zadravanja. Oni se suzdravaju
od svih drukijih djelatnosti, osim ako ih nalae via sila ili nevolja.
U interesu obalnih drava na takvim tjesnacima, Konvencija iz 1982. izriito
u tome pogledu potvruje pravilo opega meunarodnog prava da se brodovi i zrakoplovi, ostvarujui pravo tranzitnoga prolaska, suzdravaju od svake
prijetnje silom ili upotrebe sile protiv suverenosti, teritorijalne cjelovitosti ili
politike neovisnosti obalnih drava na tjesnacu, ili nekog drugoga ponaanja
kojim se naruavaju naela meunarodnoga prava sadrana u Povelji Ujedinjenih nacija.
Brodovi u tranzitnom prolasku duni su drati se opeprihvaenih meunarodnih propisa, postupaka i prakse o sigurnosti na moru, ukljuujui Meunarodna
pravila o izbjegavanju sudara na moru te o sprjeavanju, smanjivanju i nadziranju
oneienja s brodova.
Zrakoplovi u tranzitnom prolasku dre se sigurnosnih mjera predvienih Zranim pravilima Organizacije za meunarodno civilno zrakoplovstvo, koje se primjenjuju i na dravne zrakoplove. Oni trajno kontroliraju propisanu radiofrekvenciju
ili odgovarajuu meunarodnu radiofrekvenciju za nudu.
Za vrijeme tranzitnoga prolaska strani brodovi, ukljuujui brodove za znanstvena istraivanja i hidrografske brodove, ne smiju obavljati nikakva istraivanja ili
mjerenja bez prethodnoga odobrenja obalnih drava u tjesnacu.
Unato navedenim dalekosenim pravima stranih brodova i zrakoplova, ukljuujui ratne brodove i zrakoplove svih zastava, Konvencija iz 1982. naglaava da
reim prolaska tjesnacima ne dira u pravni status voda u njima u vrenju suverenosti
ili jurisdikcije obalnih drava na tim vodama, u zranomu prostoru iznad njih i u
njihovu dnu i podzemlju, niti u bilo koji dio unutranjih morskih voda u tjesnacima,
osim onih naknadno obuhvaenih ravnim polaznim crtama.
Obalne drave na tjesnacima imaju i znatne nadlenosti u propisivanju pravil
o tranzitnom prolasku. One mogu odrediti plovne putove i propisati sustave odijeljenog prometa za plovidbu tjesnacima, koji moraju biti u skladu s opeprihvaenim

meunarodnim propisima, a koje usvaja Meunarodna pomorska organizacija. Ti
plovni putovi i sustavi odijeljenoga prometa jasno se naznauju na pomorskim kartama.
Postojei plovni putovi i sustavi odijeljenoga prometa mogu se zamijeniti drugima uz odobrenje Meunarodne pomorske organizacije, s time da se tranzitni
prolazak ni u jednom trenutku ne smije obustaviti. Ako su to tjesnaci na kojima
obale ima vie drava, one surauju u izradi prijedloga i dogovora s Meunarodnom
pomorskom organizacijom.
Obalne drave na tjesnacima takoer mogu donositi zakone i propise glede sigurnosti plovidbe, o sprjeavanju oneienja, ali jedino provoenjem primjenjivih
meunarodnih propisa, o sprjeavanju ribolova, o ukrcavanju ili iskrcavanju robe,
novca ili osoba protivno carinskim, fiskalnim, useljenikim ili zdravstvenim zakonima obalne drave. Ti zakoni i propisi ne smiju omoguiti ni pravnu ni stvarnu
diskriminaciju meu stranim brodovima, a njihova primjena ne smije onemoguiti
ili omesti tranzitni prolazak.
Obalne drave ne smiju ni iz bilo kojih drugih razloga omesti ili obustaviti
tranzitni prolazak. One su dune objaviti sve opasnosti koje su im poznate, a
ugroavaju plovidbu ili prelijetanje tjesnacima. Odredbe iz Konvencija iz 1982.
o tranzitnom prolasku vrijede mutatis mutandis i glede prolaska arhipelakim
plovnim putovima (vidi supra, 69).
5. Tjesnaci pod posebnim ugovornim reimom. Napokon, u nau posljednju skupinu spadaju oni tjesnaci u kojima je, kako navodi Konvencija iz 1982,
prolazak u cjelini ili djelomino ureen meunarodnim konvencijama koje su
odavna na snazi posebice za te tjesnace. Budui da su propisi Konvencije iz 1982.
o tjesnacima koje smo opisali u tokama 2, 3. i 4. openite naravi, to znai da
e za prolazak tjesnacima iz ove skupine i dalje vaiti konvencije na snazi kao
posebni propisi. Navest emo najvanije tjesnace pod posebnim ugovornim
reimom za meunarodnu plovidbu.
(i) Bospor i Dardaneli. Ta dva tjesnaca, izmeu kojih se nalazi Mramorno

more, povezuju Crno more sa Sredozemljem. Cjelokupno more u tim tjesnacima i u Mramornome moru ini unutranje morske vode Turske. Bospor je
dugaak 28 kilometara, a irok je izmeu 0,6 i 3 kilometra. Dardaneli su dugaki
7 kilometara, a irina im je izmeu 1,3 i 7,4 kilometra.
Meunarodni se reim tih dvaju tjesnaca vie puta mijenjao. Sve dok Rusija nije
1774. stekla obale na Crnomu moru, prolazak tim tjesnacima bio je zatvoren za sve
strane brodove jer je Crno more tada u cjelini inilo unutranje vode Osmanskoga
Carstva. Nakon to je Rusija tamo postala obalna drava, reim prolaska tim tjesnacima najprije se ureivao dvostranim ugovorima izmeu tih dviju zemalja. Kuukkajnardijskim mirom iz 1774, Rusija je bila stekla slobodan prolazak samo za svoje
trgovake brodove. Jedrenskim ugovorom iz 1829. bilo je propisano pravo prolaska
695
tjesnacima trgovakim brodovima svih drava, koje se potom odralo sve do danas.
Ugovorom iz Unkiar-Iskelessija iz 1833, Rusija je dobila od Turske obeanje da kroz
tjesnace nee proputati strane brodove, dakle one koji nisu turski ili ruski.
Potom je dolazilo do mnogostranoga ureenja prolaska tjesnacima ugovorima
stranke kojih su bile i ostale europske velesile. Londonskom konvencijom iz 1841.
prolazak tjesnacima postao je zabranjen svim ratnim brodovima, ukljuujui ruske.
Parikim ugovorom iz 1856, kojim je okonan Krimski rat u kome je Rusija poraena, Crno more bilo je neutralizirano tako da je zabrana iz prethodne konvencije
potvrena i dopunjena. Londonskim ugovorom iz 1871, kojim je dokinuta neutralizacija Crnoga mora, zabrana prolaska svih stranih ratnih brodova u naelu se
odrala. Tim je ugovorom ipak bilo predvieno da sultan moe fermanom dopustiti
prolazak ratnih brodova prijateljskih drava u doba mira ako nae potrebnim da
osigura provoenje odredaba toga ugovora. Ti su propisi bili potvreni Berlinskim
ugovorom iz 1878.
Wilsonov program za mir u 14 toaka iz sijenja 1918. u dvanaestoj je toki
predviao trajno otvaranje tjesnaca i slobodu prolaska brodovima svih zemalja pod
meunarodnim jamstvima. Mirovni ugovor s pobijeenom Turskom sklopljen u
Svresu 1920. trebao je internacionalizirati tjesnace i predviao je meunarodni
nadzor. Budui da taj ugovor nije bio stupio na snagu, novi mirovni ugovor sklopljen
u Lausanni 1923, koji je bio povoljniji za Tursku, donio je detaljne propise o prolasku,
kojih je veina i danas na snazi. Taj je ugovor pri tome propisao neutralizaciju nekih
otoka u tjesnacima, a za nadzor provoenja njegovih propisa bila je stvorena meunarodna Komisija za tjesnace sa sjeditem u Istanbulu i pod pokroviteljstvom Lige
naroda. Takvo ureenje ograniavalo je suverena prava Turske, i ona ga se uspjela
osloboditi. Godine 1936. sazvana je Konferencija u Montreuxu u vicarskoj, na kojoj
je bila usvojena konvencija koja je danas na snazi.
Konvencija o tjesnacima sklopljena u Montreuxu 1936,127 kojoj je jedna od

stranaka bila i biva Jugoslavija, napose donosi propise o prolasku trgovakih
brodova, ratnih brodova, te zrakoplova.
U doba mira ili u doba rata, ako Turska nije zaraena strana, trgovaki brodovi svih zastava uivaju potpunu slobodu prolaska i plovidbe, i to danju i nou.
Propisane su takse za neke obvezne usluge. Peljarenje (pilotaa) i tegljenje fakultativni su. Obvezan je sanitarni nadzor trgovakih brodova koji provode
turske vlasti.
Ako bi Turska smatrala da joj prijeti neposredna opasnost, mogla bi ograniiti prolazak stranih trgovakih brodova samo danju, i to pravcima koje ona
odredi. Peljarenje se moe propisati obveznim, ali bez naplate taksa.
127
V. iroke izvode iz teksta u V. IBLER, op. cit., str. 159-162. Potpuni tekst donosi D. RUDOLF:
Tjesnaci u meunarodnom pravu, Split, 1982, str .207-223.

U doba rata u kojemu je Turska zaraena strana, prolazak trgovakih brodova
drava koje su s njome u ratu postaje zabranjen. Ostali brodovi uivaju slobodu
prolaska pod uvjetom da ne pomau neprijatelju. Ti brodovi mogu ploviti samo
danju, i to pravcima koje odredi Turska. Peljarenje se i tada moe propisati obaveznim, ali bez naplaivanja taksa.
Propisi o prolasku ratnih brodova prilino su sloeni.
U doba mira prolazak pomonih brodova za opskrbu gorivom ratnih mornarica
svih zastava slobodan je bez ogranienja i bez najave. Laki povrinski, mali borbeni
i pomoni brodovi mogu takoer prolaziti bez ogranienja, ali uz prethodnu najavu
turskoj vladi diplomatskim putem od osam do petnaest dana. Ostali ratni brodovi
mogu prolaziti uz istu prethodnu najavu, ali s time da ne smiju prelaziti ukupno 15
tona, i to najvie devet brodova. Iznimno ratni brodovi obalnih drava u Crnome
moru mogu pojedinano imati vie od 15 tona, ali pod uvjetom da plove jedan po
jedan, u pratnji najvie dviju torpiljarki.
Prolazak podmornica tjesnacima u naelu je zabranjen. Iznimno, podmornice
obalnih drava na Crnome moru mogu proi tjesnacima jedanput ako su sagraene
ili kupljene izvan Crnoga mora ili ako prolaze radi popravka u brodogradilitima
izvan Crnoga mora. U tim sluajevima oni prolaze danju i na povrini, uz prethodnu
obavijest turskoj vladi o gradnji, kupnji ili popravku.
Turska ne smije dopustiti da se u Crnome moru odjedanput nae vie od 30 000
tona ratnih brodova neobalnih drava. Ako se ratna flota najjae crnomorske drave povea (to je danas tako), poveava se i maksimalna teina brodova neobalnih
drava, ali najvie do 45 000 tona.
U doba rata, ako Turska nije zaraena strana, ratni brodovi ostalih neutralnih
drava prolaze kroz tjesnace pod uvjetima kao u doba mira. Ratni brodovi zaraenih
strana tada ne smiju prolaziti kroz tjesnace, osim ako Turska prua pomo nekoj
dravi rtvi agresije s kojom ima ugovor o uzajamnoj pomoi, ili po propisima iz
Pakta Lige naroda.
Ako Turska smatra da joj prijeti neposredna ratna opasnost, ili ako postane zaraena strana, postaje ovlatena proputati strane ratne brodove po vlastitoj odluci.
Prelijetanje iznad tjesnaca ogranieno je samo na civilne zrakoplove, i to

zranim cestama koje propie Turska.
Jedino je prolazak kroz Bospor i Dardanele u cjelini ureen meunarodnim ugovornim propisima. Samo za jo dva tjesnaca postoje ugovorni propisi o djelominom
ureenju veoma openite naravi, koji stvarno ne ograniavaju slobodu prolaska.
(ii) Gibraltarska vrata. Taj tjesnac, koji spaja Sredozemlje s Atlantskim oceanom, irok je 14,6 kilometara. Njegove su obale pod vlau Maroka, panjolske i
Britanije. lanak 7. francusko-britanske deklaracije iz 1904. proglasio je slobodu
prolaska Gibraltarom te zabranu utvrivanja njegovih obala. Isti propis potvren
697
je lankom 6. francusko-panjolske konvencije iz 1912.128 Na njega se primjenjuju

pravila o tranzitnom prolasku.
(iii) Magellanov prolaz. Taj tjesnac na krajnjemu jugu June Amerike spaja
Atlantski s Tihim oceanom. Nalazi se izmeu Patagonije i Ognjene Zemlje. Dugaak
je 48 kilometara, a najvea mu je irina 22 milje.
Obale toga tjesnaca bile su predmetom dugogodinjega spora izmeu ilea i
Argentine. Na inicijativu Sjedinjenih Amerikih Drava taj spor bio je rijeen Ugovorom o granicama iz 1881. izmeu ilea i Argentine. lanak 5. toga ugovora proglaava tri naela: (1) slobodu prolaska osiguranu zastavama svih nacija, (2) neutralizaciju u doba rata i (3) neutvrivanje njegovih obala.
128
V. prijevod obaju propisa u V. IBLER, op. cit., str. 122.
78. POSEBNI REIMI INTERNACIONALIZIRANIH

MORSKIH KANALA
Bibliografija
A. SIEGFRIED: Les canaux internationaux et les grandes voies maritimes mondiales, RCADI
1949, tome 74, pp. 5-72; Bengt BROMS: The Legal Status of the Suez Canal, Helsinki 1961,
219 p; R. R. BAXTER: The Law of International Waterways. Interoceanic Canals, Harvard,
1964, 371 p.; G. A. OBEITA: The International Status of the Suez Canal, 2nd Ed., The Hague
1970, 164 p; Bogdan BABOVI: Novi pravni reim Panamskog kanala, Godinjak Instituta za
meunarodnu politiku i privredu, 1977, Beograd, str. 491-501; G. FISCHER: Les tats-Unis et le
canal de Panama, Paris, 1979, 216 p.; Branko KOJI: Panamski kanal, Pomorski zbornik, 1981,
str. 217-231; R. PERRUCHAUD: Le rgime de neutralit du canal de Panama, Paris, 1983, 342 p.;
D. URIBE VARGAS: Le nouveau canal interocanique au regard du droit international, Annuaire
franais de droit international, 1996, pp. 308-314.
1. Pojam i vrste. Za razliku od tjesnaca, koji su tvorevine prirode, morski

su kanali umjetni prokopi, to znai da su nastali djelom ljudi. Za prolazak
morskim kanalima redovito se naplauje pristojba.
Prolazak kanalima koji spajaju dva mora do sada nije bio predmetom kodifikacije prava mora. U nedostatku posebnoga ugovora o internacionalizaciji
nekoga morskoga kanala, on ostaje podvrgnut teritorijalnoj suverenosti obalne
drave kroz ije je kopno prokopan.
To je danas tako s Korintskim kanalom izmeu kopnenoga dijela Grke i
Peloponeza. Taj kanal spaja Jonsko s Egejskim morem. Otvoren je 1893. godine.
Dugaak je 6,3 kilometra, irok 22 metra, a dubok 8 metara. Grka naplauje
takse za prolazak brodova tim kanalom.
Tri morska kanala, iznimno vana za meunarodni pomorski promet, internacionalizirana su posebnim ugovornim propisima.
2. Sueski kanal spaja Sredozemlje s Crvenim morem, i preko njega s Indijskim oceanom. On skrauje brodovima obilazak afrikoga kontinenta preko
Rta dobre nade. Otvoren je 1869. U doba otvaranja bio je dugaak 164 kilometra, irok 44 metra, a dubok 8 metara. Mogao je proputati brodove do 5 000
tona. Kasnije je nekoliko puta proirivan i produbljivan pa je danas irok 190
metara, a dubok od 19,5 do 20 metara. Njime danas mogu ploviti i brodovi do
150 000 tona.
Sueski kanal prokopan je kroz podruje Egipta, koji je u 19. stoljeu bio vazalna
zemlja Osmanskoga Carstva. Egipatski kediv podijelio je koncesiju za gradnju toga
kanala svojim fermanima iz 1854, 1856. i 1866, drutvu s meunarodnim kapitalom na ijemu je elu bio Francuz Ferdinand Lesseps. Na pritisak Francuske, ali uz
protivljenje Britanije, i osmanski sultan izdao je 1866. svoj ferman o gradnji kanala.
78. POSEBNI REIMI INTERNACIONALIZIRANIH...
699
Prokopavanje je otpoelo 1859. Drutvo Sueskoga kanala bilo je duno drati ga

otvorenim za brodove svih zastava, uz jednak postupak i jednake pristojbe za prolazak prema svima.
Nakon otvaranja kanala, Britanija je 1875. bila dola u posjed veine dionica
Drutva Sueskoga kanala, a 1882. okupirala je Egipat. Njoj je taj kanal bio veoma
vaan da bi osigurala komunikacije na putu u Indiju.
Iskoritavanje kanala u poetku je nailazilo na potekoe. Probleme je izazvao
rusko-turski rat 1875 1878, kao i unutarnji nemiri u Egiptu 1881. Stoga je 1888.
u Carigradu odrana diplomatska konferencija europskih velesila (uz panjolsku i
Nizozemsku), na kojoj je reim prolaska kanalom rijeen na ugovornoj osnovi.
Carigradska konvencija iz 1888, o slobodnoj upotrebi Sueskoga kanala,129

ustanovila je stalni reim namijenjen za sva vremena. Njome je taj kanal bio
internacionaliziran. Konvencija propisuje da je kanal uvijek slobodan i otvoren,
u doba mira i u doba rata, i to svim trgovakim i ratnim brodovima bez obzira
na zastavu, ak ako bi Osmansko Carstvo, ili bilo koja druga ugovornica, bilo
zaraena strana. Taj neuobiajen propis odraavao je tadanju slabost Turske,
kao i faktiki protektorat Britanije nad Egiptom.
Propisima Carigradske konvencije kanal je izuzet od vrenja prava blokade
kao i svih drugih neprijateljskih ina u ratu. Prolazak ratnih brodova zaraenih
strana ima se obavljati u najkraemu roku i bez zaustavljanja, osim zbog potreba
slube. Propisano je da ima protei razmak od 24 sata izmeu isplovljavanja iz
kanala ratnih brodova zaraenih strana. U doba rata zaraene strane ne smiju
u kanalu i u njegovim prilaznim lukama iskrcavati ni ukrcavati trupe, streljivo
ni ratni materijal.
Navedeni propisi bili su potovani u rusko-japanskom ratu 1904 1905, u talijansko-turskom ratu 1911. te u talijansko-etiopskom ratu 1935 1936. Ali Britanija
nije potovala te propise ni u Prvom, a ni u Drugom svjetskomu ratu. U Prvome
svjetskom ratu egipatska je vlada trinaest brodova pod neprijateljskom zastavom
dala izvesti izvan prostora od tri milje, gdje ih je ekao i uzaptio britanski ratni brod.
U Drugome svjetskomu ratu neprijateljski brodovi nisu ni pokuavali proi kanalom,
ali su ga sile Osovine izmeu 1940. i 1942. 64 puta bombardirale iz zraka.
Taj iznimno vaan meunarodni plovni put nanosio je Egiptu vie tete nego to
mu je pruao koristi. Nakon britanske okupacije 1882, nenormalan odnos vazaliteta
Egipta prema Turskoj okonan je tek 1914, kada je Turska ula u rat na strani Centralnih sila. Britanija je te godine i formalno proglasila svoj protektorat nad Egiptom,
koji ipak nije dugo potrajao. Godine 1922. ona je bila priznala neovisnost Egipta, ali
je tamo zadrala svoje trupe. Ugovorom iz 1936. ona si je osigurala pravo dranja
trupa u blizini kanala.
129
V. u Meunarodno javno pravo, izbor dokumenata, Zagreb, 1977, str. 254-257; ili V. IBLER,
op. cit., str. 111-115.

U Drugom svjetskomu ratu Egipat je formalno bio neutralan sve do veljae 1945,
ali je njegov teritorij bio podrujem ratnih operacija zaraenih strana. Nakon toga
rata Egipat je nastojao postii evakuaciju britanskih trupa, to je uspio tek ugovorom
iz 1954. Egipatska je vlada 26. srpnja 1956. nacionalizirala Drutvo Sueskoga kanala.
Taj in posluio je kao povod za britansko-francusko-izraelsku vojnu intervenciju
protiv Egipta izmeu 30. listopada i 6. studenoga te godine. Intervencija je bila
obustavljena, a strane su trupe povuene na temelju zakljuka Ope skuptine Ujedinjenih nacija, iza kojega su stajali i Sovjetski Savez i Sjedinjene Amerike Drave.
Kanal je u tome ratu bio privremeno onesposobljen za plovidbu, i to 5 mjeseci.
Egipatska je vlada 1957. dala izjavu koju je registrirala u Tajnitvu Ujedinjenih nacija.130 Tim jednostranim meunarodnim instrumentom izrazila je
odlunost da potuje slovo i duh Carigradske konvencije iz 1888, i osigura i
odri slobodu i stalnu plovidbu za sve narode u granicama te Konvencije. Glede sporova o tumaenju i primjeni Konvencije koji se ne mogu rijeiti na drugi
nain, ona je prihvatila obveznu nadlenost Meunarodnoga suda u Den Haagu.
Tom izjavom egipatska je vlada jednostrano preuzela odreena ogranienja glede
visine taksa za prolazak kanalom. U tome pogledu, kao i glede odtetnih zahtjeva u
vezi s nacionalizacijom Drutva Sueskoga kanala, prihvatila je obveznu arbitrau.
Preuzela je i obvezu da odrava i modernizira kanal u skladu sa zahtjevima suvremene plovidbe.
U doba izraelsko-arapskoga rata 1967, koji je trajao est dana, kanal je ponovno
onesposobljen za plovidbu, ali ovaj put punih osam godina, sve do 1975. Ipak, prilikom ienja od eksploziva, mina i potopljenih brodova, kanal je temeljito proiren
i produbljen. Na nekim mjestima ublaene su mu krivine, kako bi kroz njega mogli
prolaziti dui i vei brodovi.
Slino kao i Britanija u dva svjetska rata, tako i Egipat nije potovao propise
Carigradske konvencije prema Izraelu od njegova osnivanja 1948. Prolaz kroz kanal
bio je sprjeavan ne samo brodovima pod izraelskom zastavom nego i svim brodovima koji su prevozili robu u tu zemlju ili iz nje. Tek je mirovnim ugovorom Egipta
i Izraela iz 1979. (lanak 5(1)) proglaeno naelo slobode prolaska kanalom tereta
koji nema vojniki znaaj u Izrael ili iz njega. Egipat danas proputa i izraelske ratne
brodove pa je time prema toj zemlji napustio sve mjere diskriminacije.
3. Panamski kanal.131 Taj kanal povezuje Atlantski s Tihim oceanom i time

skrauje put brodovima koji bi se inae morao vriti oko June Amerike. Kanal
je dugaak 83 kilometra. Njegova minimalna irina iznosi 152,2 metra, a dubina
12,8 metara. Kanal se nalazi na 28 metara iznad morske razine. Stoga se brodovi
130
V. u Meunarodno javno pravo, izbor dokumenata, Zagreb, 1977, str. 257-258; V. IBLER, op.
cit., str. 163-164.
131
V. u Zejnullah GRUDA: Panamski kanal, Meunarodnopravna i politika studija, Pritina,
1990, 253 str.
701
u prolasku kanalom na nekoliko mjesta izdiu i sputaju u posebnim komorama,

kako bi dostigli visinu jezer kroz koja djelomino plove.
I taj je kanal donosio mnoge neprilike zemlji kroz ije je podruje prokopan.
Njegov je reim odreen u vie dvostranih ugovora, ak i prije nego to se poeo
graditi. Britansko-amerikim ugovorom (Clayton-Bulwer Treaty) iz 1850, stranke su
se dogovorile o naelima buduega reima u kanalu o odsutnosti iskljuive vlasti
neke tree drave, jednakom postupku prema svim brodovima, o neutvrivanju i
neutralizaciji projiciranoga kanala. Sjedinjene Amerike Drave su naknadno nastojale ishoditi od Britanije priznanje nekih posebnih prava u svoju korist. To su uspjele
novim dvostranim ugovorom s tom zemljom iz 1901. (Hay-Pancefote Treaty), kojim
je prethodni bio zamijenjen.132 Dvije su se zemlje obvezale da e potovati budui
poloaj kanala, da nad njime nee stjecati monopol i da ga nee utvrivati. Britanska
je vlada, meutim, priznala Sjedinjenim Amerikim Dravama pravo da upravljaju
kanalom, da ga brane i da u njemu osiguravaju slobodu plovidbe.
Neovisna panamska drava jo u to doba nije postojala. Panamska prevlaka bila
je dio podruja Kolumbije iako s ostatkom te zemlje nije postojala kopnena veza kroz
praumu. Otpor Kolumbije sklapanju ugovora sa Sjedinjenim Amerikim Dravama
bio je rijeen poticanjem separatistikoga ustanka u Panami. Ustanak je izbio 3.
studenoga 1903, a sljedeega je dana bila proglaena neovisna Panamska Republika.
Sjedinjene Amerike Drave su tu novu republiku priznale 13. studenoga, a ve 18.
studenoga s njome su sklopile ugovor (Hay-Varilla Treaty).133
Tim ugovorom iz 1903. Sjedinjene Amerike Drave su od Paname postigle sve
to su eljele. Panama je trajno ustupila Sjedinjenim Amerikim Dravama zonu od
5 milja sa svake strane buduega kanala, koju su one kasnije smatrale svojim dravnim podrujem. Sjedinjene Amerike Drave su dobile slobodu koritenja rijenih
tokova Paname, pravo provoenja svojih sanitarnih propisa u prilaznim lukama kanala (Colon i Panama). Obvezale su se odravati i uvati neovisnost Paname. Prema
lanku 3. toga ugovora, kanal je bio trajno neutraliziran, ali po lanku 23. Sjedinjene
Amerike Drave su ishodile pravo podizanja utvrda u kanalu i pribjegavanja sili
radi njegove zatite i sigurnosti. Za sve te ustupke one su Panami platile 10 milijuna
dolara i obavezale su joj se plaati godinju naknadu od 250 000 dolara.
Tako taj pravni reim buduega kanala nije bio ustanovljen mnogostranom
konvencijom, nego dvama dvostranim ugovorima. Za razliku od Sueskoga kanala,
njegove su obale mogle biti utvrivane, a sloboda prolaska ratnih brodova u doba
rata nije bila izriito zagarantirana.
Gradnja Panamskoga kanala otpoela je jo 1882, ali je nekoliko puta bila prekidana zbog nestaice novca ovlatenoga drutva na ijemu je elu u poetku bio
Ferdinand Lesseps. Radovi su sporo napredovali i zbog nesnosnih klimatskih uvjeta.
Radnici su u tome movarnom podruju masovno umirali od tropskih bolesti za
132
V. u V. IBLER, op. cit., str. 115-118.
133
V. u V. IBLER: op. cit., str. 118-122.

koje u to doba jo nije bilo efikasnih lijekova. Kanal je otvoren za plovidbu tek 15.
kolovoza 1914, dakle neposredno poslije izbijanja Prvoga svjetskoga rata u Europi.
Na poetku Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, prije nego to su postale zaraena
strana, Sjedinjene Amerike Drave su proglaavale neutralnost kanala. U zoni kanala bile su stacionirane amerike oruane snage. Nakon to su ule u Prvi svjetski
rat 1917, one su sebi prisvojile pravo da pregledaju brodove u prolasku i zadravaju
neprijateljske graane. U srpnju 1941. prilazi kanalu minirani su, a kretanje svih
brodova u dolasku i odlasku bilo je podvrgnuto kontroli. Nakon ulaska Sjedinjenih
Amerikih Drava u rat 7. prosinca 1941. prolazak brodova bio je zabranjen nou.
Odmah nakon otvaranja kanala 1914. godine, Panama je otpoela dugogodinju
borbu za reviziju propisa ugovora iz 1903, a koji su oito bili nepravedni. Nakon
Drugoga svjetskog rata u zoni kanala masovno su demonstrirali panamski graani.
Godine 1964. u Balboi je bilo ubijeno 26, a ranjeno oko 400 demonstranata.
Ali ameriki ustupci bili su za poloaj Paname u Kanalu bez veega znaenja.
Ugovorom iz 1936. prava Sjedinjenih Amerikih Drava nisu bila okrnjena. Jedino
je bio revaloriziran godinji iznos naknade Panami. Ugovorom iz 1955. taj je iznos
bio ponovo povean, a Panama je stekla odreena prava naplate poreza stranim
graanima u zoni kanala. Potpuna revizija poloaja kanala postignuta je tek 1977,
zahvaljujui nastojanjima predsjednika Cartera.
Panama i Sjedinjene Amerike Drave sklopile su 7. rujna 1977. dva ugovora,

koji su danas na snazi. Prvi je Ugovor o Panamskom kanalu, a drugi Ugovor o
trajnoj neutralnosti i odravanju Panamskoga kanala.134 Oba ugovora stupila su
na snagu 1. listopada 1979, i njima su dokinuti prijanji ugovori iz 1903, 1936.
i 1955. godine.
Panama se obvezala da e u doba mira i u doba rata kanal drati slobodnim
i otvorenim za miroljubiv prolazak brodova svih drava bez diskriminacije. U
miroljubiv prolazak ukljueni su ak i ratni ili trgovaki brodovi na nuklearni
pogon. U kanalu su zabranjena neprijateljstva.
Panama u naelu vri suverenost nad podrujem kanala i u njegovim prilaznim lukama Cristobal i Balboa. Svi ureaji, kao i sam kanal, preli su koncem
1999. u trajno vlasnitvo Paname, a amerike su ga snage napustile.
4. Kielski kanal. Taj kanal povezuje Sjeverno s Baltikim morem. Njemaka

ga je prokopala kroz svoje podruje izmeu 1887. i 1895, i to najprije iz stratekih razloga. On skrauje put izmeu dvaju mora, a njime se izbjegava i opasan
put kroz Sund, ili Veliki i Mali Belt oko Danske. Kanal je dugaak 98,7 kilometara. irok je oko 40 metara, a moe primiti brodove do 15 000 tona.
Do konca Prvoga svjetskoga rata Kielski je kanal bio unutranji plovni put
Njemake. Versailleskim mirovnim ugovorom iz 1919. (lanci 380 386), po134
Tekstovi obaju ugovora objavljeni su u ILM 1977, No. 5, pp. 1021-1044.
703
bijeenoj Njemakoj bila je nametnuta internacionalizacija Kielskoga kanala.

lanak 38. navodi da e kanal biti pod uvjetom jednakosti otvoren trgovakim i ratnim brodovima svih nacija koje su u miru s Njemakom. Pristojbe za
prolazak i za usluge moraju biti pravine i jednake za sve. Kanal je morao biti
neutvren, a Njemakoj je tim ugovorom bila nametnuta posebna obveza da
porui postojee utvrde.135
Ubrzo nakon stupanja na snagu Versailleskoga ugovora izbio je spor u povodu
broda Wimbledon, koga je rijeio Stalni sud meunarodne pravde. Godine 1921,
u tijeku rata Sovjetske Rusije s Poljskom, u kome je Njemaka bila neutralna, ona
je bila zabranila prolazak kanalom britanskog trgovakoga broda pod tim imenom
koji je prevozio streljivo i ratni materijal za Poljsku. Njemaka je smatrala da njezine dunosti neutralnosti u tome ratu nameu restriktivno tumaenje lanka 38.
Versailleskog ugovora.
Sud je presudom od 17. kolovoza 1923. odbacio njemaku tezu i osudio Njemaku da plati trokove zaobilazne vonje toga broda oko Danske. Prema gleditu Hakoga suda, Njemaka je prema lanku 38. ugovora bila duna proputati brodove koji
prevoze ratni materijal zaraenim stranama ako su one u miru s njom. Za Sud je pri
tome bilo znaajno to reim prolaska Sueskim i Panamskim kanalom u takvim sluajevima takoer doputa prijevoz ratnoga materijala treim zaraenim stranama.
Nacistika vlada u Njemakoj 1936. jednostrano je bila otkazala propise Versailleskoga mirovnoga ugovora o njezinim plovnim tokovima, kao i meunarodne
akte koji ovise o tim odredbama. To se prije svega odnosilo na meunarodni reim
Kielskoga kanala. Potom je prolazak stranih ratnih brodova bila uvjetovala svojim
prethodnim odobrenjem.
Nakon Drugoga svjetskoga rata poloaj Kielskog kanala do danas je ostao nerazjanjen. ini se da su Sjedinjene Amerike Drave neko vrijeme nakon rata, u
doba okupacije Njemake, smatrale da je meunarodni reim toga kanala dokinut.
Ali se ministarstvo vanjskih poslova te zemlje 1953. priklonilo stajalitima Britanije
i Francuske da je taj reim i dalje na snazi.
Kada bi htjela, Njemaka bi danas mogla osporiti te zahtjeve. injenica je da
nakon otkaza odredaba o internacionalizaciji u 1936, nije bilo protesta drugih stranaka Versailleskoga ugovora.136 ini se da se sama Njemaka izbjegava izjasniti o
tome pitanju.
135
136
Vidi prijevod tih propisa u V. IBLER, op. cit., str. 124-125.
Cf., Oppenheims International Law, Ninth Edition, Parts 2 to 4; Edited by Sir Robert Jennings
and Sir Arthur Watts, p. 595.
V. DIO
MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I
OSIGURANJE MIRA
Bibliografija
J. H. W. VERZIJL: International Law in Historical Perspective, Vol. V, Leyden 1976, 636 p.; Charles
ROUSSEAU: Droit international public, tome V, Paris, 1983, pp. 252-477.
79. NAINI MIRNOGA RJEAVANJA SPOROVA

Bibliografija
V. . DEGAN: Uloga i domaaj meunarodnog prava u mirnom rjeavanju sporova, JRMP 1964,
br. 3, str. 391-411; O sukobima u suvremenom svijetu i nainima njihova prevladavanja, Nae
teme, 1989, Zagreb, br. 5, str. 959-973; O spreavanju i rjeavanju unutranjih i lokalnih sukoba,
Pregled, 1990, (Sarajevo), br. 3-4, str. 188-205.
1. Obveze drava prema opem meunarodnom pravu. Za svrhe ovoga

izlaganja cjelokupni odnosi izmeu dviju, pa i vie drava mogu se podijeliti na:
(1) njihove normalne odnose liene sukoba, (2) na meunarodne sporove te (3)
na oruane sukobe. Postoje pravila meunarodnoga prava primjenjiva na svaku
od tih vrsta meunarodnih odnosa i na sve njih zajedno. Ovdje emo izloiti
specifina pravna pravila primjenjiva na meunarodne sporove i upozoriti na
neke nedostatke i nedoreenosti te grane meunarodnoga prava.
Prema presudi predratnog Stalnoga suda meunarodne pravde u parnici
Mavrommatis iz 1924, spor je neslaganje o nekoj toki prava ili injenici, proturjeje, suprotstavljanje dvaju pravnih ili interesnih stavova izmeu dviju osoba (Series A, No. 2, p. 11). U ovome kontekstu pod osobama se podrazumijevaju
meunarodnopravni subjekti. Da bi nastao spor, dovoljno je da jedna drava
postavi neki zahtjev, a druga da ga odbije. Nije dovoljno da jedna od strana tvrdi
kako spor ne postoji.
Odreenje spora iz presude Mavrommatis Meunarodni je sud nakon Drugoga
svjetskog rata potvrdio u brojnim svojim presudama i savjetodavnim miljenjima. U
presudi iz 1995. o Istonom Timoru (Portugal/Australija), Sud je jo naglasio: ... Da bi
706 Mirno rjeavanje sporova i osiguranje mira

se ustanovilo postojanje spora, mora se dokazati da je zahtjev jedne od strana oito
osporen od druge (Jugozapadna Afrika, prethodni prigovori, presuda, I. C. J. Reports
1962, p. 328); i nadalje, postojanje nekoga meunarodnog spora stvar je objektivnog
utvrivanja (Tumaenje mirovnih ugovora sklopljenih s Bugarskom, Madarskom i
Rumunjskom, prva faza, savjetodavno miljenje, I. C. J. Reports 1950, p. 74).
Sud je stoga odbacio prigovor Australije da je tu zapravo bila rije o sporu Portugala s Indonezijom. ... Portugal je, bilo krivo ili s pravom, formulirao pritube
glede injenica i prava protiv Australije, koje ova odbacuje. Zbog injenice toga
odbacivanja postoji spor pravne naravi. (pp. 99-100, para. 22).
Obveze koje ope meunarodno pravo namee dravama i drugim njegovim

subjektima u rjeavanju sporova veoma su oskudne. U tome se meunarodno
pravo duboko razlikuje od unutarnjega.
1. lanak 2(3). Povelje UN-a propisuje opu dunost rjeavanja svih meunarodnih sporova mirnim sredstvima, tako da se ne ugroze meunarodni
mir i sigurnost te pravda.
2. Ope meunarodno pravo namee naelo slobodnog i obostranoga izbora
prikladnih naina rjeavanja sporova. To je pravo svake strane u svakome
sporu. Ali se strane mogu i unaprijed obvezati, putem ugovora ili jednostranim izjavama, da e neke vrste sporova podvrgnuti posebnim nainima rjeavanja. Te se obveze mogu preuzeti bilo glede nekoga ve postojeeg spora ili za budue sporove koji mogu, ali ne moraju, nastati.
3. Time ope meunarodno pravo ne namee dravama nikakve posebne
postupke rjeavanja sporova koji bi za njih bili obvezatni bez njihova pristanka, ak ni njihovu obvezu da svoje sporove konano rijee. Ali pri
njihovu rjeavanju ni jedna od njih ne smije pribjei prijetnji silom ili upotrebi sile koje bi bile uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike
neovisnosti bilo koje drave ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima
Ujedinjenih nacija (lanak 2(4). Povelje).
4. Time ni samo meunarodno pravo u svojoj ukupnosti nije obvezatna
i jedina osnova rjeavanja sporova. Drave mogu svoj spor rijeiti i na
izvanpravnoj osnovi sklapanjem transakcije, i to tako da se svaka od njih
odrekne u korist druge nekih od svojih subjektivnih prava da bi se sklopila
nagodba. Ali se pri tome moraju potovati imperativne norme opega
meunarodnoga prava (jus cogens). Poput svih drugih ugovora, i ugovor
stranaka o rjeenju nekog njihova spora ne smije imati ni drugih nedostataka koje bi ga inile nitavim (v. supra, 22).
2. Tzv. pravni i politiki sporovi. Mnogi prijanji meunarodni ugovori o

rjeavanju sporova implicirali su njihovu podjelu na tzv. pravne i na one politike (ili nepravne). I starija znanost meunarodnoga prava prihvaala je takvu
707
podjelu. Neke ugovorne odredbe predviale su i neke objektivne kriterije da bi

se prepoznali pravni sporovi. Najstariji je onaj prema kojemu su to u prvome
redu sporovi o tumaenju ili primjeni nekoga ugovora.1 Taj kriterij nije sveobuhvatan. Potom se predvialo da su to oni sporovi u kojima se strane spore
o nekomu pravu.2
Najrazraeniji je u tome pogledu lanak 36(2). Statuta Hakoga suda, a
njegovu odredbu preuzimali su i mnogi drugi ugovori, bilo kao sveobuhvatan
kriterij svih pravnih sporova ili su njezin sadraj navodili kao neke primjere
te vrste sporova. Navedeni propisi nabrajaju etiri vrste takvih sporova to se
odnose na: (a) tumaenje nekoga ugovora, (b) svako pitanje meunarodnoga
prava, (c) postojanje svake injenice koja bi, ako se ustanovi, tvorila povredu
meunarodne obveze te (d) prirodu ili opseg zadovoljenja koje valja dati za
povredu meunarodne obveze.
Politiki ili nepravni sporovi preteito su se odreivali prema negativnom
kriteriju. To su bili svi oni sporovi koji nisu pravne naravi.3
U razdoblju izmeu dva svjetska rata bila je prihvaena i paralelna podjela
izmeu presudivih i nepresudivih sporova (justiciables i non justiciables).
Prvi su bili oni koji se navodno mogu rijeiti primjenom pravila meunarodnog prava na snazi. Nepresudivi su bili sporovi o interesima, za rjeenje kojih
navodno nema primjenjivih pravila zbog praznina u meunarodnomu pravu.
Dvostrani i mnogostrani ugovori o mirnom rjeavanju buduih sporova propisivali su, drei se gornje podjele, i obvezatne naine njihova rjeavanja. Za
pravne i za presudive budue sporove takvi su ugovori propisivali obvezatnu
arbitrau ili rjeavanje pred Stalnim sudom meunarodne pravde. U oba sluaja
spor se imao rijeiti konanom obvezujuom presudom na temelju meunarodnoga prava. Za politike i navodne nepresudive sporove predvialo se
mirenje, a ako ono ne uspije, neki su ugovori potom za njih predviali obvezatnu
arbitrau ili sudsko rjeavanje, ali ne po pravu nego ex aequo et bono.
1
Institut za meunarodno pravo predloio je preporukom iz 1877. prihvaanje arbitrae kao

obvezatne najprije za sporove o tumaenju i primjeni meunarodnih ugovora. Svojom rezolucijom od 12. rujna te godine on je predloio i tekst arbitranoga kompromisa u tome smislu, koji
bi drave trebale uglavljivati u svakom buduem ugovoru. Vidi: Institut de Droit international,
Tableau gnral des rsolutions (1873-1956), Ble, 1957, p. 145. Potom je slina odredba bila
predviena u Prvoj hakoj konvenciji o mirnom rjeavanju meunarodnih sporova iz 1899 (lanak 16), te u istoimenoj proirenoj Konvenciji iz 1907. (lanak 38).
2
To je odreenje bilo predvieno u dvostranim ugovorima o arbitrai koje je Njemaka bila

sklopila u Locarnu 1925. s nekim susjednim dravama.
3
Iznimku su inili neki dvostrani ugovori, osobito s poetka 20. stoljea, koji su iz arbitranoga
postupka iskljuivali sporove koji diraju u ivotne interese, ast i suverenost neke od drava stra
naka. Sporovi te naravi smatrali su se politikim i nepresudivima.

Nakon to se spoznalo da ni najsveanije obveze drava na odreene naine
mirnoga rjeavanja buduih sporova ne mogu sprijeiti oruane sukobe, pa
tako nisu sprijeile ni izbijanje Drugoga svjetskoga rata, prevladao je subjektivni kriterij za podjelu tih dviju vrsta sporova koji se pokazao jedino ispravnim.
Prema subjektivnom kriteriju, spor pravne naravi svaki je onaj u kojemu se
njegove strane spore o primjeni ili o tumaenju postojeega meunarodnog prava. Spor politike naravi svaki je onaj u kojemu jedna ili obje strane zahtijevaju
izmjenu postojeega prava u svoju korist. I takvi su sporovi u meunarodnim
odnosima savreno mogui. Stoga nije nedostatak u nesavrenosti meunarodnoga prava i nepresudivosti odreenih vrsta meunarodnih sporova. Nedostatak je u tome to drave mogu to pravo odbaciti kao jedinu osnovu rjeavanja.
Na drugi nain moe se i zakljuiti da je svaki meunarodni spor u isto vrijeme
i politiki i pravni te da od procjene njegovih stranaka ovisi kojemu e njegovu
aspektu dati prevagu.
U parnici Nicaragua Sjedinjene Amerike Drave su smatrale da pribjegavanje
sili u nekom sukobu nosi znaajke koje ga ine neprikladnim za sudsko odluivanje,
ali pri tome odbacujui razlikovanje izmeu politikih i pravnih sporova. U presudi
o nadlenosti Suda iz 1984. taj prigovor bio je odbaen. Sud je istaknuo da on sm
nije nikada izmicao razmatranju nekoga spora koji mu je bio podnesen iz prostoga
razloga to on ima politike implikacije ili to se odnosi na ozbiljne elemente primjene sile... (p. 435, para. 96). Pri tome se Sud pozvao na parnicu o Krfskom tjesnacu
koju je presudio 1949.
3. Pregled naina mirnoga rjeavanja sporova. Znanost, i pod njezinim

utjecajem meunarodni ugovori, izgradili su mnogobrojne naine (sredstva,
postupke) mirnoga rjeavanja meunarodnih sporova. Da bismo tu materiju
bolje razumjeli, sve emo te naine podijeliti u tri ire skupine. Svaka od njih
ima prednosti i nedostataka.
1. Tzv. diplomatska sredstva jesu: (a) izravni pregovori izmeu strana spora
te potom (b) dobre usluge i (c) posredovanje (medijacija) nekoga treega. Njihova je prednost u fleksibilnosti postupka. Predmet spora o kojemu se pregovara
nije strogo definiran tako da strane mogu svoje pogaanje proirivati na druga
uzajamna prava i interese.
Prednost je tih sredstava i u tome to se postupak moe obaviti u punoj tajnosti i izvan pozornosti javnosti. Naime, u demokratskim drutvima unutarnje
javno mnijenje moe natjerati vladu svoje zemlje da odbije neke ustupke suprotnoj strani, koje bi ova inae bila spremna pruiti da su ti naini rjeavanja ostali
tajni do uspjenoga rjeenja samoga spora. Ali tajnost moe biti i nedostatak.
Nedostaci tih naina ponajprije su u tome to nema garancija, tj. jamstava
ravnopravnosti strana. Jaa strana moe nametati svoj interes slabijoj, a i trea
709
drava u svojstvu posrednika moe nametati neki svoj interes jednoj ili objema
stranama. Time nema garancija da e se tim putem postii pravda za sve strane.
2. Institucionalizirana (formalizirana) sredstva koja ne moraju dovesti do konane odluke jesu: (a) istraga (anketa) i (b) mirenje (koncilijacija). Za razliku od
diplomatskih sredstava, prednost im je u nepristranosti tijela koje rjeava spor.
Rije je redovito o komisijama (povjerenstvima) strunjaka (a ne o predstavnicima treih drava ili organizacija) koje imenuju same strane medu osobama
od svoga povjerenja. Stoga njihov nalaz o utvrenim injenicama ili predloeno
rjeenje spora ima visok autoritet.
Praktini su nedostaci tih naina u formalizmu. Same strane sporazumno
definiraju predmet spora i te ga komisije ne smiju prekoraiti. Uz to, pokazalo
se da svaka od strana koja nastoji izmijeniti postojee pravno stanje u svoju
korist izbjegava te postupke upravo zbog njihove nepristranosti. Naime, jedanput utvrene sporne injenice ili predloeno rjeenje ograniuju je u daljnjim
pogaanjima i moguim ucjenama druge strane.
3. Sredstva koja dovode do obvezujue presude jesu: (a) arbitraa i (b) rjeavanje spora pred nekim stalnim meunarodnim sudskim tijelom. Njihove su
prednosti u nepristranom postupku i jednakosti obiju strana u tijeku itavog
postupka. Spor se tim putem konano rjeava obvezujuom presudom.
Ali drave koje tee izmjeni prava te sve one koje sumnjaju u pravinost
meunarodnoga pravnoga poretka (negdanje socijalistike drave, mnoge zemlje koje su prije bile pod kolonijalnom vlau), odbacuju ih i daju prednost
neposrednim pregovorima.
h
I mnoge meunarodne organizacije bave se rjeavanjem sporova izmeu
svojih drava lanica ili drava lanica s treim dravama. Drave lanice tih
organizacija mogu u tome pogledu preuzimati i posebne ugovorne obveze ali,
sluei se politikim pritiskom, politiki im organi mogu i nametati naine rjeavanja ili ak konkretna rjeenja. Meutim, konkretne akcije na tome polju u
tim organizacijama uvijek se vode kao pruanje dobrih usluga ili posredovanje
ili anketa ili mirenje, a rjee predlaui im arbitrano ili sudsko rjeavanje.
80. IZRAVNI PREGOVORI, DOBRE USLUGE I

POSREDOVANJE
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravosue, Zagreb, 1948, str. 14-15; Antoine FATTAL: Les
procdures diplomatiques de rglement des diffrends internationaux, Beyrouth, 1966, pp. 52-66; J.
H. LEURDIJK: Fact-finding, its Place in International Law and International Politics, Nederlands
Tijdschrifi voor international Recht, Leiden, 1967, pp. 141-161; V. . DEGAN: O takozvanim
politikim sredstvima rjeavanja meunarodnih sporova, JRMP 1978, br. 3, str. 258-273; G.
GEAMANU: Thorie et pratique des ngotiations en droit international, RCADI 1980, tome 166,
pp. 365-448; Sir Arthur WATTS: Negotiation and International Law, Dimensao internacional
do direito, Estudios em Homenagem a G. E. do Nascimento e Silva, Sao Paulo, 2000, pp. 519-536.
1. Neposredni pregovori strana u sporu bez sudjelovanja treega prethode svakom daljnjemu rjeavanju spora ako ga bude. Njih predviaju i mnogi
ugovori o mirnom rjeavanju sporova kao obvezatan postupak prije nego to
se pribjegne ostalim nainima rjeavanja.
Ali prema opemu meunarodnom pravu, dakle u nedostatku obveze iz nekoga ugovora, sami pregovori nisu obvezatan nain rjeavanja. Jedna ih strana
ne moe nametnuti drugoj.
U Deklaraciji iz Manile to ju je Opa skuptina UN-a usvojila rezolucijom 37/1
od 15. studenog 1982, predvia se sljedee: 7. U sluaju da strane nekoga spora ne
postignu brzo rjeenje nekim od navedenih naina, one moraju produljiti s traenjem miroljubivoga rjeenja i bez odlaganja se konsultirati da bi iznale uzajamno
prihvatljive naine za miroljubivo rjeenje njihova spora... (toka 1/7). ini se ipak
da su te produljene konzultacije, tj. pregovori, jo preporuka, a ne pravna obveza
svih drava prema opem meunarodnomu pravu.
Drukije je, meutim, ako postoji unaprijed prihvaena obveza na pregovore.
Obvezu na prethodno pregovaranje drave mogu preuzeti specifinim ugovorima
o rjeavanju njihovih buduih sporova. Ako se spor tim putem ne rijei, ti ugovori
predviaju jedan ili vie drugih naina rjeavanja kao obvezatan (mirenje i potom
arbitrau ili samo arbitrau ili sudsko rjeavanje). Veoma se rijetko preuzima obveza
za pregovore kao jedini nain rjeavanja pri nastanku spora o tumaenju i primjeni
nekoga ugovora, tj. kao zamjena za arbitranu klauzulu. U svim tim sluajevima obveza na pregovaranje ne obuhvaa i pravnu obvezu konanoga rjeenja spora tim putem.
Razliita je obveza od gornje pactum de contrahendo. U bilo kojemu ugovoru
moe se nalaziti navod da su se njegove stranke suglasile o nekim tokama koje e
uklopiti u budui ugovor (koji tek treba sklopiti) ili mogu preuzeti obvezu da e
o odreenim pitanjima pregovarati radi sklapanja buduega ugovora. Pactum de
contrahendo uvijek je obveza na pregovaranje u dobroj vjeri s ciljem da se ugovor
postigne. Ali pitanje je obuhvaa li on i pravnu obvezu da se konaan ugovor zaista
i sklopi.
80. IZRAVNI PREGOVORI, DOBRE USLUGE I POSREDOVANJE
711
O tome su stajalita meunarodne sudske prakse evoluirale. U savjetodavnom

miljenju iz 1931. o eljeznikom prometu izmeu Litve i Poljske Stalni sud meunarodne pravde naveo je da obveza na pregovaranje ne podrazumijeva obvezu na
postizanje sporazuma (Series A/B, No. 42, p. 116). U novije vrijeme Meunarodni
sud otiao je u tome pogledu znatno dalje. Glede obveze na pregovaranje u svrhu
razgranienja, Sud je u presudi o epikontinentalnom pojasu u Sjevernom moru iz
1969. naglasio da su strane u sporu u obvezi da se ponaaju na nain da pregovori
imaju nekoga smisla, to nije tako ako jedna od njih insistira na svome stavu a da ne
razmilja da ga izmijeni (p. 48, para. 85(a)). A u savjetodavnom miljenju iz 1996. o
zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnoga oruja, razmatrajui ugovornu obvezu
o nuklearnom razoruanju, Sud je bio najodreeniji: Pravni domaaj te obveze
nadilazi onaj o obvezi na obino ponaanje; obveza u pitanju jeste obveza da se
postigne precizan rezultat nuklearno razoruanje u svim njegovim aspektima
usvajanjem posebnoga tijeka ponaanja, a to je produetak pregovora u toj oblasti
u dobroj vjeri. (p. 264, para. 99).
Ako u sluaju neuspjelih pregovora nisu u izgledu neki drugi naini rjeavanja, jaa strana moe nametnuti slabijoj svoj interes i diktirati joj uvjete rjeenja
spora.
Ipak se u praksi daleko najvei broj sporova, ak i onih opasnih po meunarodni mir, rjeava diskretnim pregovorima, daleko od javnosti.
2. Dobre usluge (bons offices, good offices) nain su rjeavanja nekoga spora,
pa i oruanog sukoba, u kojemu trea drava, ili vie njih, ili neko meunarodno
tijelo, nastoji navesti strane da poduzmu ili da produlje izravne pregovore ili da
se suglase na neki drugi nain rjeavanja. Taj drugi nain moe biti postupak
pred stalnim meunarodnim sudom, arbitraa, iznoenje spora pred neku meunarodnu organizaciju, a rjee mirenje, anketa ili posredovanje.
Dobre se usluge pokatkad u praksi, ali i u znanosti, mijeaju s posredovanjem. Bitna je razlika u tome to se tijelo koje prua dobre usluge ne bi smjelo
mijeati u predmet spora dok posrednik izravno pomae strane svojim savjetima
kako da iznau uzajamno prihvatljivo rjeenje. Ali uz izriit ili preutan pristanak obiju strana, dobre usluge mogu u tijeku pruanja prerasti u posredovanje.
Prednost im je u odsutnosti bilo kakvih pravila postupka i odreenja predmeta spora. Mogu se obavljati diskretno i ostati u tajnosti. Trebale bi biti prihvatljive i onim dravama koje se odupiru tome da se netko trei mijea u sam
predmet njihova spora.
Dobre su usluge jo od prologa stoljea bile predviene u nekim dvostranim i
mnogostranim ugovorima. Haka konvencija o mirnom rjeavanju sporova iz 1907.
(lanci 2, 3. i 6), predvia ih, ali uz uvjet pristanka strana nekoga ve postojeeg
spora. Pakt Arapske lige iz 1945. (lanak 5), predvia da Vijee Lige moe ponuditi
dobre usluge za rjeavanje sporova koji prijete izbijanju rata izmeu drava lanica,
ili izmeu lanice Lige i tree drave. Ameriki ugovor o mirnom rjeavanju (Bo-

gotski pakt) iz 1948. predviao je dobre usluge kao jedan od obvezatnih naina, ali
po izboru strana.
lanak 33. Povelje UN-a izriito ne navodi dobre usluge meu drugim nainima
rjeavanja. Ali glava VI. Povelje u biti svodi ulogu Vijea sigurnosti (i alternativno
Ope skuptine) u rjeavanju sporova za koje je nadleno, na dobre usluge. U ispitivanju spora ono moe provoditi anketu, ali stranama moe samo preporuiti
prikladne postupke i naine ureenja (lanak 36(1)). Uvjete rjeenja ono moe preporuiti, ali ne i naloiti, jedino ocijeni li da nastavljanje spora moe doista dovesti
u opasnost odranje meunarodnog mira, ili ako to od njega sve strane zahtijevaju.
Tek u tim okolnostima uloga Vijea sigurnosti postaje posrednika. Ali usporedo s
paralizom cjelokupnoga sustava kolektivne sigurnosti propisanog Poveljom, Vijee
sigurnosti odavno ne vri ni te minimalne ovlasti iz glave VI. u rjeavanju sporova
opasnih za meunarodni mir.
3. Pri posredovanju (medijaciji), trea drava, ili vie njih, ili neko meunarodno tijelo, aktivno se upleu u predmet spora i pomau stranama da pristanu
na rjeenje koje bi im trebalo biti obostrano prihvatljivo. Ako neka od strana
otkloni rjeenje koje je ponudio posrednik, on im moe ponuditi i vie rjeenja,
bilo alternativno ili uzastopno.
h
Do dobrih usluga ili do posredovanja moe doi ponudom treega, a rjee
zahtjevom jedne ili obiju strana u sporu ili u sukobu, upuenom treemu da
obavi tu zadau. Nemogue ih je obaviti ako ih makar jedna strana otkloni.
Ali i u tijeku obavljanja svoje zadae, tijelo koje pomae stranama mora stalno
uivati povjerenje obiju. im izgubi povjerenje makar jedne od strana, zadaa
mu postaje nemoguom.
U prolosti je bilo sluajeva da je posrednik nametao stranama nekoga spora
svoje vlastite interese. Tako je Britanija i prije sazivanja Berlinskoga kongresa 1878,
kao cijenu svoga posredovanja u ratu izmeu Rusije i Osmanskoga Carstva ishodila
svoju upravu nad turskim otokom Ciprom. Potom je Berlinski kongres, sazvan iste
godine sa zadaom kolektivnoga posredovanja, povjerio Austrougarskoj upravu nad
osmanskim pokrajinama Bosnom i Hercegovinom. Stoga su slabe i male drave bile
nepovjerljive prema tome nainu rjeavanja. Odraz toga bio je to je u lanku 3(3)
Hake konvencije o mirnom rjeavanju meunarodnih sukoba iz 1899. bilo naglaeno da vrenje posredovanja strane u sporu nee smatrati malo prijateljskim inom.
Isti navod ponovljen je i u konvenciji o istom predmetu iz 1907.
Posredovanje koje prua neka regionalna meunarodna organizacija svojim lanicama, i pri tome sprjeava strane da svoj spor iznesu pred Vijee sigurnosti UN-a,
moe takoer imati znaajke nedoputene intervencije.
80. IZRAVNI PREGOVORI, DOBRE USLUGE I POSREDOVANJE
713
h
Kao zajednika znaajka svih diplomatskih sredstava rjeavanja sporova,
dakle pregovora, dobrih usluga i posredovanja, moe se navesti da tu ne mora
nuno biti rije o rjeavanju sporova temeljem primjene postojeega meunarodnoga prava. Tu je prije posrijedi postupak stvaranja za strane novoga prava
(zakonodavni proces). Ako se bilo kojim od tih naina spor uspije rijeiti, sporne strane sklapaju novi ugovor o uvjetima rjeenja. Taj je ugovor nova pravna
osnova odnos stranaka u pitanjima koja on ureuje.
81. ISTRAGA I MIRENJE

Bibliografija
Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravosue, Zagreb, 1948, str. 12-14; Antoine FATTAL: Les
procdures diplomatiques de rglement des diffrends internationaux, Beyrouth, 1966, pp. 4346; Nguyen QUOC DINH: Les commissions de conciliation sont-elles aussi des commissions
denqute?, Revue gnrate de droit international public, 1967, pp. 565-674; Jean-Pierre COT:
La conciliation internationale, Paris, 1968, 389 pages; T. BENSALAH: Lenqute internationale
dans le rglement des conflits (rgles juridiques applicables), Paris, 1976, 27 p.; V. . DEGAN:
International Conciliation: Its Past and Future, Vlkerrecht und Rechtsphilosophie, Internationale
Festschrift fr Stephan Verosta zum 70. Geburtstag, Berlin, 1980, pp. 261-286; Vesna BARI-PUNDA: O mirenju u meunarodnom pravu, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, 1991,
str. 185-196; Sompong SUCHARITKUL: Mediation and conciliation as alternative means of
settling international disputes, Dimensao internacional do direito, Estudios em Homenagem a
G. E. do Nascimento e Silva, Sao Paulo, 2000, pp. 473-491.
1. Istraga (anketa, istrano povjerenstvo) jest nain rjeavanja sporova u

kojemu tijelo sastavljeno od strunjaka, a imenovale su ga strane, ili po njihovu
pristanku, na nepristran nain utvruje injenino stanje koje ini predmet
spora. Izvjee povjerenstva o injenicama ne obvezuje strane, ali je namijenjeno
da im pomogne u pronalaenju rjeenja u daljnjim pregovorima.
Nepristrano utvrivanje injenica dio je postupka i u drugim nainima rjeavanja sporova, napose u mirenju, arbitrai, sudskom rjeavanju, ili rjeavanju pred
politikim tijelima meunarodnih organizacija.
Anketa kao poseban postupak najslinija je mirenju. Od njega se razlikuje samo
po obujmu zadae povjerenstva koja se ograniuje na utvrivanje spornih injenica. Komisija za mirenje predlae stranama cjelovito rjeenje povjerenoga joj spora.
Prvi propisi o meunarodnim anketnim komisijama bili su predvieni u Hakoj
konvenciji o mirnom rjeavanju sporova iz 1899. Nakon to su potom uspjeno primijenjeni u rjeavanju rusko-britanskoga spora Dogger Bank, proireni su i razraeni
u novom tekstu Hake konvencije o rjeavanju sporova iz 1907.
Uoi i u tijeku Prvoga svjetskoga rata Sjedinjene Amerike Drave su s velikim
brojem drugih drava sklopile dvostrane ugovore o obveznoj anketi svih moguih
sporova pred stalnim komisijama (Bryan Treaties). Stranke su se svim tim ugovorima ujedno obvezale da za trajanja toga postupka nee otpoeti neprijateljstva
(period cooling-off). Iako su mnogi od tih ugovora formalno i danas na snazi, stalne
komisije nisu se nikada bile ustanovile i ni jedan od tih ugovora nije nikada bio
primijenjen u praksi.
Nakon 1919. prevladali su ugovori o mirenju i rijetki su bili novi ugovori koji
su predviali anketu kao poseban postupak. Ameriki ugovor o mirnom rjeavanju
(Bogotski pakt) iz 1948. predviao je postupak ankete ili mirenja pred istom komisijom. Ako se prema miljenju njegovih strana spor odnosi samo na injenice,
ustanovljena e se komisija ograniiti na anketu, a inae provodi mirenje.
81. ISTRAGA I MIRENJE
715
Haka konvencija iz 1907 (lanci 9 36), donosi o anketi najiscrpnije propise.

Za svaki spor ona predvia sklapanje posebnoga ugovora. Strane imenuju komisiju
na istovjetan nain kao to se imenuje arbitrani tribunal. Svaka strana zastupljena je agentom, a po potrebi savjetnicima i odvjetnicima. Ta Konvencija predvia
propise postupka koje strane mogu prihvatiti ako same ne propiu postupak, ili to
ne prepuste samoj komisiji. Postupak se vodi kontradiktorno i bitno se ne razlikuje
od arbitranoga postupka. Svaka strana priopuje u propisanim rokovima komisiji
i suprotnoj stranci svoje vienje injenica te spise i dokumente koje smatra nunima radi utvrivanja istine. Ona komisiji predlae popis svjedoka i vjetaka radi
sasluanja. Komisija ima pravo i prema vlastitoj odluci pozvati svjedoke i vjetake
na sasluanje.
Komisija ima mogunost, uz pristanak strana, obaviti uviaj na mjestu koje odredi, ili tamo moe uputiti jednoga ili vie svojih lanova. Svakomu utvrivanju materijalnih injenica i svakomu uviaju obvezno prisustvuju agenti i savjetnici strana.
Komisija ima pravo zamoliti svaku stranu za objanjenja ili obavijesti koje smatra potrebnima. Strane se obvezuju da u najveoj mjeri koju smatraju potrebnom
predoe Komisiji sva sredstva i pogodnosti za potpuno upoznavanje i tono utvrivanje injenica. U granicama svojih domaih propisa strane osiguravaju dolazak
pred komisiju pozvanih svjedoka i vjetaka koji se nalaze na njihovu podruju. Ako
su sprijeeni, njihovo sasluanje moe obaviti nadleni dravni organ. Komisija se
neposredno obraa svakoj treoj dravi, ili dravi na ijemu podruju zasjeda, radi
osiguranja dokaznih sredstava.
Propisi o voenju usmenoga postupka koji je obvezan, o njegovu okonanju, o
njegovoj tajnosti, o voenju zapisnika, o glasovanju za odluke i potpisivanju izvjea
komisije, jednaki su kao i kod arbitrae (v. infra, 82).
Izvjee se ita na javnoj sjednici uza sudjelovanje agenata i savjetnika strana.
Svaka strana snosi svoje trokove i polovicu trokova komisije. Izvjee Komisije,
ogranieno na nalaz injenica, nikako nema znaaj arbitrane presude. Ono ostavlja
stranama potpunu slobodu da injenicama pridaju znaaj kakav ele (lanak 35.
Konvencije).
Kontradiktoran postupak pred anketnim komisijama do sada je proveden samo
pet puta, i to iskljuivo o incidentima na moru, ukljuujui potapanje brodova ili
njihovu pljenidbu (Dogger Bank iz 1904, Tavignano 1912, Tiger 1918, Tubantia 1922.
i Red Crussader 1962). Komisije su ee bile sastavljene od pomorskih asnika, a
rjee od pravnika. U nekim sluajevima komisija se izjanjavala, osim o injenicama, i o odgovornosti za nastali incident, a u jednomu (Dogger Bank), pristankom je
strana ak odredila i visinu naknade tete.
Ovaj se postupak rijetko primjenjuje zbog svoje objektivnosti. Izvjee komisije, iako neobvezatno, ograniuje daljnju mogunost cjenkanja i nagodbe.
Stoga mu drave pretpostavljaju izravne pregovore ili, odlue li se na objektivan
postupak, pribjegavaju arbitrai ili sudskomu rjeavanju.
Neki dvostrani ugovori predviaju postupak ankete po paritetnim komisijama
u sluaju graninih incidenata. Komisija na mjestu incidenta sastavlja zapisnik o

uviaju i dostavlja ga stranama. Ako se svi lanovi ne usuglase u nalazu, svaki pie
svoje vienje dogaaja.
2. Mirenje (koncilijacija) razlikuje se od istrage u tome to se u tijeku postupka pred komisijom strunjaka koje imenuju strane u sporu nastoje izmiriti
njihova suprotna gledita i postii uzajamno prihvatljivo rjeenje spora. Ako se
u tome do konca postupka ne uspije, komisija potom sastavlja izvjee u kojemu
stranama predlae cjelovito rjeenje povjerenoga joj spora i ostavlja im rok da
ga obje prihvate ili odbace.
Kao poseban nain rjeavanja sporova mirenje je bilo uvedeno tek nakon Prvoga
svjetskoga rata, i to zalaganjem vicarske. Premda je u mnogim konvencijama o
rjeavanju politikih i nepresudivih sporova predvieno kao obvezatno, u praksi
se nije afirmiralo.
Nakon Drugoga svjetskoga rata, kada su Sovjetski Savez i druge zemlje Istonoga
bloka bili nepovjerljivi prema arbitrai i sudskomu rjeavanju, mnoge konvencije o
ljudskim pravima, ali i druge poput Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969, ili
Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982, predviaju mirenje kao obvezatan postupak
u sluaju sporova o njihovu tumaenju i primjeni. Mirenje je time postala neka vrsta
neuspjeloga nadomjestka za arbitrau i sudsko rjeavanje, ali nije potaknulo gotovo
nikakvu meunarodnu praksu. Ugovorne odredbe o obvezatnom postupku mirenja
ostaju neprimijenjene.
h
Istraga i mirenje imaju nekih zajednikih znaajki, ali i bitnih razlika u odnosu na meunarodnu arbitrau. Slinosti se sastoje u tome to u sva tri sluaja
strane u sporu sastavljaju tijelo strunjaka od svoga povjerenja. Strane odreuju
predmet spora koji obvezuje komisiju. Postupak je u sva tri sluaja kontradiktoran i u biti je slian. Strane su u postupku zastupljene svaka s po jednim agentom
te s odvjetnicima.
Razlike u odnosu na arbitrau mnogo su vanije. Kako smo naveli, cilj istrage nije postizanje cjelovitoga rjeenja, nego nepristrano utvrivanje injenica. Najbitnija razlika izmeu mirenja i arbitrae jest da se arbitrani postupak
okonava obvezujuom presudom, a cilj je mirenja izmiriti gledita strana i
navesti ih na obostrano prihvatljivo rjeenje spora. Ako u tome ne uspije, poslije okonanja postupka predlae im cjelovito rjeenje. To se rjeenje ne mora
nuno zasnivati na primjeni meunarodnoga prava na dani spor. Komisija moe
predlagati stranama i transakciju (nagodbu) za koju smatra da bi mogla biti
obostrano prihvatljiva.
Stockholmska konvencija o mirenju i arbitrai u krilu OESS-a, iz 1992. u tomu
pogledu je razliita. Njezin lanak 24. izriito predvia: Komisija za mirenje pomae
stranama da svoj spor rijee u skladu s meunarodnim pravom i obvezama koje su
potpisale u okviru KESS-a (danas OESS-a).
717
82. ARBITRAA
Bibliografija
Mileta NOVAKOVITCH: Les compromis et les arbitrages internationaux du XIIe au XVe sicle,
Paris, 1905; Nicolo POLITIS: La Justice internationale, Pari, 1924; J. H. RALSTON: International
Arbitration from Athens to Locarno, Stanford, 1929, pp. 153-252. S. STOYKOVITCH: Lautorit
de la sentence arbitrale en droit international, Paris, 1924; N. KATII: O meunarodnoj
arbitrai, Mjesenik, 1929, Zagreb, br. 2, str. 49-61; J. J. MARKOVITCH: Du caractre dfinitif
des sentences arbitrales en droit international public Paris, 1937; K. S. CARLSTON: The Process of
International Arbitration, New York, 1946; Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravosue, Zagreb,
1948, str. 18-34; Yearbook of the International Law Commission, 1958/II, str. 1-15 (komentar
uzorka Pravila o arbitranom postupku izvjestioca Geogresa Scellea); J. L. SIMPSON, H. FOX:
International Arbitration, Law and Practice, London 1959; L. B. SOHN: The Function of
International Arbitration Today, RCADI 1963, tome 108, str. 9-113; C. W. JENKS: The Prospects
of International Adjudication, London, 1964; J. RIDEAU: Larbitrage international, Paris, 1970;
Charles ROUSSEAU: Droit international public, tome V, Paris, 1983, str. 304-393.
Zbornici meunarodnih arbitranih presuda. H. LA FONTAINE: Pasicrisie internationale, histoire
documentaire des arbitrages internationaux (1794-1900), Berne, 1902, 67 p.; A. de LAPRADELLE,
N. POLITIS: Recueil des arbitrages internationaux, tome I: 1798-1855, Paris, 1905, tome II: 18551872, Paris, 1923, tome III: 1872-1875, Paris, 1954; Reports of International Arbitral Awards, vol.
I-XX, United Nations, New York; V. COUSSIRAT-COUSTERE, P. M. EISEMANN: Rpertoire de
la jurisprudence arbitrale internationale (1794-1988), Nijhoff, Dordrecht 1989-1991, vol. I-IV; A.
M. STUYT: Survey of International Arbitration 1794-1970, Leyden 1976.
1. Pojam. Meunarodna arbitraa (izbrano sudovanje) rjeavanje je sporova izmeu drava i drugih meunarodnih subjekata odlukom arbitara koje su
strane izabrale i koji izriu obveznu i u pravilu konanu presudu.4
Neki pisci, upirui se na lanak 37(1). Hake konvencije o mirnom rjeavanju
sporova iz 1907, smatraju da je arbitraa uvijek suenje na temelju potovanja prava.
Juraj Andrassy, koji je tome miljenju nastojao biti dosljedan, stoga je uveo pojam
izravnanje za sporove u kojima tijelo to ga imenuju strane u sporu izrie obveznu
presudu na izvanpravnoj osnovi, a kojom za njih propisuje novo pravno ureenje
njihovih buduih odnosa. Ali kako u svakoj arbitrai strane imaju odluujuu rije
glede osnove na kojoj je arbitar duan odluiti njihov spor, u stvarnosti je gotovo
nemogue razlikovati arbitrane od drugih obvezujuih presuda. Stoga se u praksi,
a i u preteitom dijelu znanosti, tzv. rglement dintrts i composition amiable,
koje je Andrassy nazvao izravnanjem, uzimaju kao specifini oblici meunarodne
arbitrae.
Arbitraa je mogua i izmeu bilo koja dva subjekta, npr. izmeu dviju pravnih osoba iz razliitih drava ili izmeu neke drave i inozemne pravne osobe (npr. banke ili petrolejske kompanije). U ovomu potonjem sluaju nije rije o meunarodnoj nego o tzv. transnacionalnoj arbitrai.

2. Arbitrana tijela. U povijesti meunarodnih odnosa ulogu arbitra obavljala
su razliita tijela i pojedinci. U antikoj Grkoj, izmeu helenskih gradova-drava
okupljenih u saveze (amfiktionije) oko nekog zajednikoga svetita, skuptine tih
saveza rjeavale su meusobne sporove. Rimskoj dravi, jer je teila svjetskoj vlasti,
arbitraa nije bila primjerena. Srednjovjekovnim feudalnim odnosima u Europi odgovaralo je da sizeren izrie pravdu vazalima. U okviru Svetoga Rimskoga Carstva
papa i car natjecali su se za prvenstvo, ali je svaki od njih pokatkad vrio ulogu arbitra
u sporovima izmeu niih vladara. U crkvenim i svjetovnim stvarima tu su ulogu
obavljali i crkveni koncili. Duhovno jedinstvo u srednjoj i zapadnoj Europi raspalo se
u 16. stoljeu zbog pojave protestantizma; suvereni vladari otad ne priznaju nikakvu
viu vlast te tako i arbitraa privremeno zamire.
Moderno arbitrano rjeavanje meudravnih sporova poinje od britansko-amerikoga ugovora (Jay Treaty) iz 1794. o rjeavanju sporova proizilih iz
minuloga rata za ameriku neovisnost.
Od poetka 19. stoljea ulogu arbitra obavljaju sljedea tijela i pojedinci:
a) Jedinstveni arbitri. To su bili vladari treih drava koje su imenovale strane,
npr. ruski car Aleksandar II. u sporu Maria Luz izmeu Japana i Perua iz 1875.
Manjkavost takve arbitrae, naroito do sredine 19. stoljea, bila je u tome to su
vladari arbitri pokatkad odbijali obrazloiti svoju odluku (npr. pruski kralj Fridrik
Vilim IV. u britansko-francuskom sporu Portendick iz 1843). Kasnije su vladari i
ostali glavari drava preputali rjeavanje spora jednomu ili nekolicini strunjaka od
svoga povjerenja, a pripremljenu presudu samo su potpisivali. Ulogu arbitra esto
su vrili predsjednici republika, npr. predsjednik SAD-a C. Coolidge u sporu Tacna
i Arica izmeu ilea i Perua 1925.
U toj su se ulozi nalazili i kolegijalni glavari drava ili njihovi predsjednici (vicarsko Savezno vijee, predsjednik vicarske konfederacije). Ulogu jedinstvenoga
arbitra obnaala su i druga kolegijalna tijela in corpore, poput britanske i ileanske
vlade, Senata grada Hamburga, Kasacijskoga suda u Parizu i dr. Ta su tijela obino
imenovala jednoga ili vie svojih lanova da u njihovo ime obave arbitrau.
Veoma je esto ulogu arbitra pojedinca vrio ugledan strunjak iz reda diplomatskih agenata, sudaca, profesora prava, ministara ili drugih visokih vladinih dunosnika iz tree drave, i to najee prema procesnim propisima po kojima postupaju
i arbitrani tribunali.
b) Mjeovita vijea. Ta vrsta arbitrae pojavila se koncem 18. stoljea, i to najprije u obliku paritetnih diplomatskih vijea. Svaka strana imenovala je po jednoga
predstavnika, i oni su teili nagodbi prije nego odluci zasnovanoj na pravu. Ako se
nisu mogli nagoditi, spor su upuivali arbitru pojedincu.
Zatim je dolazilo do mjeovitih arbitranih vijea sastavljenih od neparnoga
broja lanova. Svaka strana imenovala je po jednoga ili dva predstavnika, a oni su
imenovali predsjednika. Ako su same drave strane imenovale predsjednika vijea,
njegov je naziv bio nadarbitar (umpire, surarbitre). I ta su vijea teila nagodbi,
82. ARBITRAA
719
ali su njihove odluke, za razliku od onih koje su izricali strani vladari, bile obilato
obrazlagane.
c) Arbitrani tribunali, sastavljeni od neovisnih i nepristranih strunjaka, datiraju od poznatog britansko-amerikog spora Alabama, presuenoga 1872. Redovito
se sastoje od neparnoga broja lanova: tri ili pet, a rjee vie. Svaka strana u sporu
imenuje po jednoga, dva ili vie lanova, meu strunjacima iz reda svojih graana
ili stranaca. Suprotnoj se strani po pravilu prua mogunost da iz odreenih razloga
ospori neko imenovanje. Strane se potom same sporazumijevaju o osobi predsjednika, nadarbitra, ili njegov izbor preputaju ve imenovanim lanovima.
Pokatkad u praksi jedna od strana nastoji omesti arbitrani postupak odbijajui
ili odugovlaei s imenovanjem svojih lanova ili predsjednika. Da bi se izbjeglo
sprjeavanje djelovanja arbitrae tim putem, strane se mogu unaprijed obvezati da
poslije isteka nekoga roka neimenovane lanove imenuje neko neovisno tijelo. To
je katkad bio predsjednik vicarske konfederacije, predsjednik vicarskoga Vrhovnoga suda, a u novije doba predsjednik Meunarodnoga suda u Den Hagu ili osoba
slinoga poloaja.
d) Pokuaji organizirane arbitrae. Stalni arbitrani sud. Suprotno njegovu nazivu, to nije stalni sudbeni organ.5 Osnovan je Hakom konvencijom o mirnom rjeavanju sporova iz 1899, a danas djeluje prema propisima istoimene Hake konvencije
iz 1907. Stalni ured obavlja tehnike poslove, a strane sastavljaju arbitrani zbor za
svaki spor posebno, s popisa arbitara koji vodi ured, ali i izvan toga popisa. Svaka drava stranka Hake konvencije imenuje za taj popis etiri osobe kao mogue arbitre.
Njegovo je sjedite u Palai mira u Den Hagu, gdje je sjedite i dananjega
Meunarodnoga suda, osnovanog Poveljom UN-a iz 1945. Mehanizam Stalnoga
arbitranoga suda takoer slui kao element u fazi kandidiranja za izbor sudaca
Meunarodnoga suda.
Taj je Sud osnovan kao nadomjestak za Stalni sud meunarodne pravde koji je
bio osnovan tek 1922 . U okviru Stalnoga arbitranoga suda do Drugoga svjetskog
rata izreeno je dvadeset presuda, od kojih tri nakon 1922, kada je poeo s radom i
Stalni sud meunarodne pravde. Ali njegov mehanizam u novije vrijeme opet postaje aktivan.6
Arbitrana komisija Konferencije o bivoj Jugoslaviji. Ustanovljena je Deklaracijom o Jugoslaviji to su je ministri vanjskih poslova Europske zajednice usvojili
27. kolovoza 1991. Njezino osnivanje i nadlenost prihvatile su vlade jugoslavenske
Federacije i svih republika bive Jugoslavije, odazivajui se pozivu da sudjeluju u
radu Konferencije, koja je otpoela u Den Haagu u rujnu te godine.
5
6
Ne treba ga mijeati sa Stalnim sudom meunarodne pravde o kojemu e biti rijei infra, 83.
Rije je, meu ostalim, o znaajnim presudama o morskom razgranienju izmeu Eritreje
i Jemena u dvije faze iz 1998. i 1999, ILM 2001, No. 4, pp. 900-1019; potom izmeu Gvajane i
Surinama iz 2007; o presudama iz 2004. izmeu Eritreje i Etiopije glede zahtjev civilnih osoba
rtava meunarodnoga oruanog sukoba, ILM 2005, No. 3, pp. 601-752; itd.

Najprije je bila sastavljena od predsjednik ustavnih sudova iz pet drava lanica
Europske zajednice. Nakon Londonske konferencije odrane koncem kolovoza 1992,
sastojala se od triju predsjednik ustavnih sudova, jednoga suca Europskoga suda za
ljudska prava i jednoga suca kojeg je imenovao predsjednik Meunarodnoga suda
u Den Haagu. Od poetka do konca rada predsjedao joj je predsjednik Ustavnoga
vijea Francuske Republike Robert Badinter (po njemu je nazvana Badinterova
komisija), ali joj je jedan od lanova bio i Roman Herzog, potonji predsjednik Njemake. Nije imala lanova s prostora bive Jugoslavije.
Komisija je bila prvobitno osnovana radi rjeavanja sporova izmeu teritorijalnih
cjelina bive Jugoslavije putem obvezujuih presuda, no uz rezervu da iznoenje
pred Komisiju svakoga spora odobre supredsjedatelji Konferencije. Ali se njezina
djelatnost svela na izricanje savjetodavnih miljenja na zahtjev supredsjedatelja ili
Vijea ministara Europske zajednice. Izrekla je petnaest miljenja o razliitim pitanjima proizalim iz raspada bive Jugoslavije, meu ostalima i o sukcesiji drava te o
ispunjenju uvjeta novih drava za njihovo priznanje. Posljednja dva miljenja izrekla
je 13. kolovoza 1993. Dokidanjem Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji
nakon sklapanja Daytonskih sporazuma koncem 1995, i ona je prestala djelovati.7
Sud za mirenje i arbitrau u krilu Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS). Ustanovljen je Konvencijom usvojenom u Stockholmu 1992. Njegovo
djelovanje inspirirano je primjerom Stalnoga arbitranoga suda. Svaka stranka te
Konvencije imenuje na popis po dva potencijalna izmiritelja te po jednoga arbitra
i njegova zamjenika. Izmeu njih se biraju Biro Suda sastavljen od predsjednik,
potpredsjednika i 3 lana te vijea za mirenje i arbitrani tribunali ad hoc.
Za stranke Konvencije pribjegavanje mirenju je obvezatno. Taj postupak moe
jednostrano pokrenuti svaka strana nekoga spora. Arbitrani se postupak pokree
nakon neuspjeloga mirenja, ali se on uvijek zasniva na obostranom pristanku strana
u sporu. One mogu sklopiti sporazum o arbitrai ili mogu jednostrano prihvatiti
fakultativnu klauzulu o obveznoj arbitrai po primjeru lanka 36(2). Statuta Meunarodnog suda (v. supra, 83, pod II, 2).
Svaka strana u sporu imenuje jednoga lana komisije za mirenje. Biro Suda imenuje predsjednik i jo dvojicu s liste izmiritelja koji moraju biti iz treih zemalja.
U arbitrani tribunal ulazi arbitar svake od strana (ili njegov zamjenik) s popisa, a
predsjednik i jo dva arbitra takoer imenuje Biro Suda. Time je veoma umanjena
mogunost opstrukcije tih postupaka. Ali Stockholmska konvencija jo nije nala
svoju primjenu u praksi.
Vidi u V. BARI PUNDA: Interpretation and Evaluation of the Opinions of the Arbitration (Badinter) Commission in the International Legal Doctrine of Croatia and SR Yugoslavia,
Transformation des Recht in Ost und West, Festischrift fr Prof. Dr. Erwig Roggemann zum 70.
Geburtstag, Berlin, 2005, pp. 313-325.
82. ARBITRAA
721
3. Osnova arbitrae. Meunarodna arbitraa zasniva se iskljuivo na dobrovoljnom pristanku strana na taj nain rjeavanja njihova spora. Pristanak uvijek
podrazumijeva preuzimanje obveze o izvrenju izreene presude u dobroj vjeri
i u cijelosti.
Pristanak na arbitrau moe se dati za ve postojei spor (prigodna ili izolirana arbitraa), ili glede sporova koji meu strankama nekog ugovora mogu
nastati u budunosti (institucionalna arbitraa). Taj se drugi oblik moe stipulirati u posebnim dvostranim ili mnogostranim ugovorima o rjeavanju buduih
sporova i pri tome ga, ovisno o vrsti spora, kombinirati s nekim drugim oblicima
rjeavanja. Npr. tzv. politiki sporovi mogu se povjeravati mirenju, a tzv. pravni
sporovi arbitrai ili sudskom rjeavanju (v. supra, 79). Mogue je predvidjeti i
vie uzastopnih postupaka rjeavanja za sve vrste sporova, npr. najprije pregovore, potom mirenje te arbitrau kao konano sredstvo. Pristanak se moe dati
i u obliku tzv. arbitrane klauzule u mnogostranim i dvostranim ugovorima o
bilo kojemu predmetu, prema kojoj e se sporovi o primjeni ili tumaenju tih
ugovora rjeavati putem arbitrae.
Pristanak na arbitrau za ve postojei spor izraava se arbitranim kompromisom (pristatnom pogodbom). Ali ni arbitrani kompromis nije nita drugo
do meunarodni ugovor koji se ravna prema naelima iz Beke konvencije iz
1969. Njime strane odreuju predmet spora i nain imenovanja arbitra ili arbitranoga tribunala. Kompromis, nadalje, moe sadravati osnovu na temelju
koje e arbitar presuditi spor, pravila postupka, rok za izricanje presude, jezik
postupka i presude, sjedite sudovanja, raspodjelu trokova postupka i dr.
Odredbe kompromisa i ugovora o arbitrai obvezuju arbitre. Njihove nejasnoe i praznine arbitri popunjavaju posezanjem za opim naelima prava
i obiajnim pravom izgraenim u praksi. To obiajno pravo ipak ne namee
suverenim dravama samu arbitrau kao obvezan nain rjeavanja bez njihova
prethodnoga pristanka.
Za pravovaljanost arbitrae odluujua je valjanost kompromisa ili ugovora o
arbitrai (npr. da nije protupravno nametnut jednoj ili objema stranama u sporu
ili da nije istekla njegova vanost). Njegova nitavost ili prestanak vanosti moe
uzrokovati nitavost arbitrae. Ipak, ako strane zajedniki ustanove tribunal i
sudjeluju u postupku, iz toga se njihova ponaanja moe protumaiti da su dale
svoj naknadni preutan pristanak na arbitrau (forum prorogatum), ak ako je
kompromis i prestao vrijediti.
U sluaju nejasnoe ili spora o pristanku na arbitrau, arbitar je ovlaten
tumaiti domaaj svoje nadlenosti. U tome smislu arbitar je sudac svoje vlastite
nadlenosti (comptence de la comptence).

U tome je smislu Meunarodni sud u sporu Nottebohm (prethodna pitanja) iz
1953. istakao: ... jo od spora Alabama, na temelju prijanjih presedana, openito
je prihvaeno da je u nedostatku suprotnoga ugovora svaki meunarodni tribunal sudac vlastite nadlenosti i ima mo u tu svrhu tumaiti instrumente koji ju
predviaju...8
To podrazumijeva da e se arbitar sam proglasiti nenadlenim, ili e ograniiti svoju nadlenost kada za to nae opravdanje. Posljedice zloupotreba u tome
pogledu bile bi prekoraenje nadlenosti arbitra i nitavost arbitrane presude.
4. Mjerodavna pravila za presuivanje spora. (a) Kompromis moe propisati materijalna pravna pravila ad hoc primjenom kojih e arbitar presuditi
spor. Do toga dolazi iznimno rijetko.
Najpoznatiji takav primjer bila su Washingtonska pravila od 8. svibnja 1871, o

dunostima neutralne drave u ratu na moru, na temelju kojih je Arbitrani tribunal
presudom u sporu Alabama od 14. rujna sljedee godine dosudio odtetu koju je
Britanija platila Sjedinjenim Amerikim Dravama. U sporu o Britanskoj Gvajani,
Britanija i Venezuela kompromisom iz 1897. suglasile su se o tome da e se protupravni posjed nekoga podruja u trajanju od pedeset godina, temeljem zastare,
smatrati pravovaljanim.
Ako bi se strane uspjele suglasiti na takvim materijalnim pravilima, njima ne

bi bilo teko postii rjeenje svoga spora izravnim pregovorima i o tome sklopiti
ugovor te time utedjeti vrijeme i trokove postupka.
(b) Kompromis moe uputiti arbitra na primjenu meunarodnoga prava,
rjee izriito navodei lanak 38(1). Statuta Hakog suda, koji propisuje njegove izvore. Takvo upuivanje znatno otklanja mogunost praznina u pravu koje
treba primijeniti.
(c) Kompromis moe uputiti na naela pravinosti, naela pravinosti i prava, na apsolutnu pravinost, ili na odluivanje ex aequo et bono. Arbitar e pri
odluivanju potovati imperativna pravila opega meunarodnog prava (jus
cogens) i steena prava treih drava, a ovisno o tumaenju domaaja svoje
ovlasti odluit e u kojoj e mjeri u izricanju pravde odstupiti od subjektivnih
steenih prava strana.
(d) Kompromis moe zatraiti od tribunala da propie budue pravno ureenje za odnose meu stranama (rglement dintrts, amiable composition,
8
Usp. I. C. J. Reports 1953, p. 119. Taj navod izriito je citirala Arbitrana komisija Konferencije o Jugoslaviji u Odluci o prethodnim pitanjima od 4. srpnja 1992. Na slian se nain izrazio i
predratni Stalni sud meunarodne pravde u savjetodavnomu miljenju iz 1928. o izmjeni grkog
i turskog stanovnitva: Kao ope naelo, svako tijelo koje posjeduje sudaku vlast ima u prvomu
redu pravo samo se izjasniti o domaaju svoje nadlenosti. C. P. J. I., Series B, No. 16, p. 20.
82. ARBITRAA
723
izravnanje). Tada e njegova vlast biti u biti ista kao kad odluuje ex aequo et
bono, tj. kao pod (c).
(e) Ako kompromis ne predvia nikakvih odredaba o osnovi odluivanja, to

podrazumijeva da su ga strane ovlastile da njihov spor rijei na temelju opega
meunarodnog prava, kao pod (b).
Tako je Ren Cassin u presudi o britansko-grkomu sporu iz 1955. naveo: U
nedostatku posebnoga propisa o pravu kojim e se arbitar sluiti kao osnovom odluivanja, ili (propisa) o njegovoj ulozi izravnatelja (amiable compositeur), ovaj je
arbitar duan ograniiti se na ulogu suca i odluiti na osnovi potivanja prava, u
skladu s lankom 37. prve Hake konvencije iz 1907. (RIAA, vol. XII, p. 69).
Kada arbitar odluuje na temelju prava, pribjegavat e tzv. akcesornoj pravinosti. Vodit e se tom pravinou pri ocjeni dokaza, kod propisivanja rokova u postupku, u procjeni tete i odreivanju visine njezine naknade, u tumaenju dvosmislenih
ugovornih tekstova itd. (v. supra, 6, pod (i)).
Openito je uvjerenje da u nedostatku primjenjivih pravnih pravila arbitar ne bi smio proglasiti non liquet. Ako sm ustanovi prazninu u pozitivnom
pravu, to podrazumijeva njegovo pribjegavanje pravinosti praeter legem, ak i
bez posebnoga ovlatenja strana. Do toga moe ponajprije doi u sporovima o
razgranienjima na kopnu i na moru, ali i u pitanjima podjele imovine, dugova
ili arhiva u postupku sukcesije drava.
Prednost arbitrae u odnosu na odluivanje pred stalnim meunarodnim
sudovima u tome je to bi strane koje pripadaju istoj civilizacijskoj skupini (npr.
drave kojih je pravo zasnovano na islamu), mogle za osnovu rjeavanja svoga
spora ili sukoba propisati njima zajednika pravna i etika naela. Za arbitre bi
mogle odrediti strunjake toga prava iz reda osoba od zajednikoga povjerenja.
Do toga u praksi jo nije dolo.
5. Predmet spora. Predmet spora odreuje se kompromisom i arbitar ga

ne smije prekoraiti. O svim spornim tokama arbitar mora u presudi donijeti
odluku. Pri tome, ako prije ili u tijeku postupka uoi suglasnost strana o nekim
tokama spora, tu e suglasnost utvrditi u svojoj presudi. Arbitru nije doputeno
davati stranama preporuke glede predmeta spora. Bez njihove suglasnosti ne
smije im davati preporuke ni o pitanjima koja ne ulaze u predmet spora.
6. Postupak. Ako strane nisu propisale pravila postupka u kompromisu,
mogu arbitra uputiti na takva ve pripremljena pravila.
Institut za meunarodno pravo jo je 1875. usvojio nacrt Pravilnika o arbitranom postupku. Potpuniji su i suvremeniji propisi o arbitranom postupku iz III.
glave etvrtoga dijela Hake konvencije o rjeavanju sporova iz 1907 (lanci 51-9).
I Komisija za meunarodno pravo 1958. usvojila je uzorak pravila o arbitranom

postupku nakon to o tome nije uspjela izraditi nacrt konvencije prihvatljiv Opoj
skuptini UN-a.
Drei se propis kompromisa ili ugovora o arbitrai, arbitar e sam nadopuniti sva pravila postupka koja mu propiu strane ili e ih po odluci strana sam
propisati prije poetka rasprave. Pri tome e se pridravati opih naela prava iz
te oblasti. Ta naela moe pronai u gore navedenim pravilima kao i u propisima
o postupku stalnih sudskih tijela (npr. u Statutu i u Poslovniku Meunarodnoga
suda u Den Haagu) te u njihovoj praksi.
Postupak se moe sastojati od pismenoga i od usmenoga dijela. U arbitrai
pismeni je dio postupka obvezan, a usmeni samo po sporazumu strana ili ako
arbitar odlui o njegovoj nunosti.
Svaku stranu pred tribunalom zastupa agentom. Agent je slubeni predstavnik svoje vlade i on prenosi poruke izmeu tribunala i vlade. Izjave agenta, ili
po njegovu odobrenju izjave savjetnika i odvjetnika, obvezuju njegovu dravu.
Osim agenta svaka strana moe u postupku biti zastupljena potrebnim brojem
savjetnika i odvjetnika.
U sluaju institucionalne arbitrae postupak se moe pokrenuti tubom koja
se upuuje tribunalu nakon to ga strane ustanove, kao i suprotnoj strani. U
sluaju prigodne arbitrae same strane ili tribunal mogu odluiti koja e od njih
podnijeti prvo parnino pismo. Tribunal odreuje rok za odgovor. Ako tome
ima mjesta, tribunal moe dati rokove za protuodgovor (repliku) i drugotnicu
(dupliku) te ako se strane o tome sloe, i za trei par odgovora.
Strane su u pismenom dijelu postupka dune formulirati svoje zahtjeve i
protuzahtjeve. One su u naelu dune predoiti sve dokumente u potporu svojih
zahtjeva u ovjerenom prijevodu na jezik postupka. Svi njihovi ovjereni prijepisi
dostavljaju se suprotnoj strani. Strane mogu predloiti tribunalu popis svjedoka
i vjetaka radi sasluanja, kao i uviaj na nekom mjestu (v. o istrazi, supra, 81).
Usmeni postupak, ako mu ima mjesta, vodi predsjednik ili nadarbitar. Taj se
postupak u naelu vodi uz iskljuenje javnosti, osim ako tribunal uz pristanak
strana ne odlui drukije. O tijeku usmenoga postupka vodi se zapisnik koji
potpisuju predsjednik i tajnik tribunala.
U usmenoj raspravi agenti, savjetnici i odvjetnici obrazlau zahtjeve strana,
a na zahtjev lanova tribunala daju potrebna objanjenja. Obavlja se i sasluanje svjedoka i vjetaka koje su predloile strane i onih koje je tribunal pozvao
proprio motu. Izvode se i dokazi.
Strane su u naelu dune predoiti sve dokumente i pruiti sva objanjenja
koja tribunal od njih zatrai. Ako to ne uine, to se utvruje u zapisniku.
82. ARBITRAA
725
Nakon to dade mogunost objema stranama da prue sva objanjenja i

predoe sve dokaze, predsjednik tribunala okonava usmenu raspravu. Tribunal potom u tajnom vijeanju pristupa odluivanju o sporu i sastavljanju teksta
presude.
7. Presuda se donosi veinom glasova lanova tribunala. Potpisuju je predsjednik i svi lanovi tribunala. Ako lanovi koji su glasovali protiv odbiju potpisati presudu, to se konstatira u njezinu tekstu, ali ne utjee na njezinu valjanost.
Presuda mora sadravati obrazloenje na kojemu je zasnovana.
Presuda se izrie na javnoj sjednici u prisutnosti strana. Ako se to ne uini,
slubeno se notificira stranama. Od trenutka izricanja ili notifikacije, ona pravno obvezuje strane.
Arbitrana presuda rjeava spor konano, osim ako se strane nisu unaprijed
dogovorile o mogunosti priziva nekom drugomu tijelu (npr. Stalnom arbitranom sudu ili Meunarodnom sudu u Den Haagu), to se dogaa iznimno
rijetko.
Strane su na temelju pristanka danoga za arbitrano rjeavanje dune u
dobroj vjeri i u cijelosti izvriti presudu. Dakle, kao i glede izvrenja svakoga
drugog ugovora, obvezatnost arbitrane presude temelji se na opemu naelu
prava pacta sunt servanda. Ako tribunal ne odredi rok za njezino izvrenje,
strane su je dune izvriti bez nepotrebnoga odgaanja. Za tu svrhu dune su
izmijeniti postojee ili donijeti nove zakone i druge propise, osigurati potrebna
materijalna sredstva i donijeti potrebne sudske i druge odluke. Presuda obvezuje
samo strane u sporu i za sluaj koji je rijeila (sententia jus facit inter partes).
Mogue zahtjeve za tumaenjem izreene presude strane e to je mogue
u kraemu roku uputiti tribunalu koji ju je izrekao. Svaka strana moe uputiti
takav zahtjev jednostrano, a o njemu se obavjetava suprotna strana. Tribunal
e se okupiti u prijanjem sastavu i, ako za to nae opravdanja, moe izrei
presudu o tumaenju svoje prijanje presude.
Neki propisi o arbitranom postupku predviaju razloge zbog kojih bi neka od
strana mogla dokazivati nitavost presude. To je sluaj kada je nitav kompromis ili
drugi ugovor o arbitrai, ako je tribunal izvrio bitno prekoraenje svoje nadlenosti,
bilo glede predmeta spora ili osnove odluivanja, ako presuda nije obrazloena, ako
su povrijeena bitna pravila postupka koja arbitrau ine suenjem ili ako se moe
dokazati korupcija nekoga lana tribunala. Na stranu koja se poziva na nitavost
presude pada teret dokazivanja.
U takvim sluajevima meu stranama nastaje novi spor o valjanosti izreene
arbitrane presude. Taj bi se spor mogao rijeiti zajednikom odlukom strana o
njegovu upuivanju na rjeavanje pred drugi arbitrani tribunal ili pred neki stalni
sud poput Meunarodnog suda u Den Haagu. Ako toga pristanka nema, ostaje ne-

rijeen spor o meritumu predmeta spora, kao i onaj o valjanosti arbitrane presude.
Osporavanja valjanosti izreenih arbitranih presuda nisu bila veoma esta u praksi.
Neto se ee dogaalo da su strane izbjegavale izvriti izreenu presudu izravno
joj ne osporavajui valjanost.
8. Sporedni (incidentni) postupci. U tijeku arbitranoga postupka ili poslije njegova okonanja, tribunal moe uz pristanak strana doputati neke sporedne postupke.
Otvoreno je pitanje moe li tribunal propisati privremene mjere prije izricanja presude, bez prethodnoga pristanka obiju strana.
Uz pristanak strana tribunal bi mogao dopustiti, iako to nije duan uiniti,
intervenciju treih drava u parnicu. U takvome sluaju presuda bi obvezivala
i dravu interventa. Haka konvencija o rjeavanju sporova, iz 1907. (lanak
84(2)), predvia pravo na intervenciju svih stranaka nekoga mnogostranoga
ugovora koje nisu parnine strane kada je u postupku rije o njegovu tumaenju.
U takvomu sluaju tumaenje sadrano u presudi obvezuje i dravu interventa.
Taj e se propis primijeniti jedino ako je predvien u arbitranom kompromisu
ili ako kompromis na njega upuuje.
Strane mogu unaprijed predvidjeti mogunost revizije presude na temelju
naknadno utvrenih injenica koje strana koja se na njih poziva nije znala do
izricanja presude, a neznanje se ne moe pripisati njezinu nemaru. Nove injenice moraju biti takve naravi da se pretpostavlja da bi utjecale na odluku tribunala.
Takva strana duna je uputiti zahtjev za reviziju presude istom tribunalu im
je doznala za te injenice.
Statut Meunarodnoga suda u Den Haagu, kao i Stockholmska konvencija
KESS-a, propisuju apsolutni rok zastare za podnoenje zahtjeva za reviziju od deset
godina od izricanja presude. Mogue je taj rok tumaiti i kao obiajno pravilo arbitranog postupka ako sporazum stranaka o tome uti.
Tekoa se javlja to je nakon proteka od nekoliko godina teko ili nemogue obnoviti tribunal u prijanjemu sastavu. Za ustanovljenje novoga tribunala
potrebna je meutim suradnja suprotne strane, koja moe izostati ak kada je
mogunost revizije bila unaprijed predviena. Ako se tribunal obnovi (ili se
poslije pristanka obiju strana ustanovi novi), najprije e ispitati opravdanost
zahtjeva za reviziju presude. Ako je ustanovi, moe voditi novi postupak o meritumu presuenog spora koji e okonati novom presudom.
9. Arbitraa kao nain sprjeavanja sukoba. Jo od prve polovice 19. stoljea
u nekim su zemljama djelovali mirovni pokreti koji su zagovarali obveznu arbitrau izmeu svih drava svijeta za sve njihove sporove, kao siguran nain odranja
trajnoga mira. To je bio i jedan od nepostignutih ciljeva dviju hakih mirovnih konferencija iz 1899. i 1907.
82. ARBITRAA
727
Da bi dokazao da je arbitraa spojiva sa suverenou drava, Institut za meunarodno pravo predloio je preporukom iz 1877. njezino prihvaanje kao obvezne najprije za sporove o tumaenju i primjeni meunarodnih ugovora. Iz toga je proizala
podjela na pravne i politike sporove o kojoj je bilo rijei (supra, 79). Drave
su potom u meusobnim ugovorima o arbitrai iskljuivale sporove koji diraju u
njihove ivotne interese, ast i suverenost.
Nakon Prvoga svjetskoga rata, na poticaj Lige naroda, sklopljeno je oko dvjesto
dvostranih ugovora izmeu drava o obveznom rjeavanju svih njihovih buduih
sporova. Godine 1928. u tu svrhu bio je zakljuen i mnogostrani enevski opi akt
o mirnom rjeavanju sporova, koji je dravama strankama doputao dalekosene
rezerve, a 1949. Opa skuptina UN-a usvojila je revidirani Opi akt bez bitnih
izmjena u njegovu tekstu.
Daljnji razvoj politikih prilika u Europi pokazao je neosnovanost tih oekivanja.
Nakon dolaska nacista na vlast u Njemakoj 1933. naglo je opao broj novih sklopljenih dvostranih ugovora o rjeavanju sporova. Veina onih na snazi nije se ni jedanput primijenila u praksi, i time se nisu sprijeili sukobi izmeu njihovih stranaka.
Prije Drugoga svjetskog rata pokazalo se da arbitraa ne moe sprijeiti sukobe u
kojima jaa drava ne priznaje slabijoj temeljna prava na opstanak, na neovisnost i
jednakost, nego je namjerava unititi i anektirati (odnos Italije prema Etiopiji, odnos
Njemake prema Austriji, ehoslovakoj, Poljskoj i dr).
Institucionalna arbitraa nije opravdala sva oekivanja, jer do arbitrae preteito dolazi na temelju kompromisa za neki ve postojei spor. Obvezna je arbitraa
ipak bila nala iru primjenu u obliku mjeovitih arbitranih tribunala, nametnutih
pobijeenim dravama putem mirovnih ugovora. Ti tribunali odluivali su o privatnim potraivanjima graana pobjednikih drava u pobijeenim zemljama. Nakon
Prvoga svjetskog rata tako ustanovljeni tribunali doveli su do bogate prakse. Nakon
Drugoga svjetskoga rata mirovni ugovori sklopljeni u Parizu 1947. predvidjeli su u
tu svrhu mjeovite komisije za mirenje. Komisije, ustanovljene s Italijom, donosile
su u sluaju neuspjeloga mirenja obvezujue presude i u tim sluajevima stvarno su
djelovale kao arbitrana vijea.
Arbitraom je u 19. i u 20. stoljeu bio odluen veoma mali broj sporova koji su
mogli dovesti do oruanih sukoba izmeu njihovih strana (npr. spor Alabama ili
spor o njemakim dezerterima u Kazablanki 1909). Ali kao nain rjeavanja nekih
vrsta sporova, poput onih o granicama, o naknadi pretrpljene tete, arbitraa u
moderno doba nije nikada gubila na vanosti. Ona je bila i ostat e korisna dopuna
rjeavanju pred stalnim meunarodnim sudskim tijelima, sve dok sudsko rjeavanje
ne bi postalo obvezatno prema opem meunarodnom pravu. Ali takav razvoj ne
treba oekivati ni u daljnjoj budunosti.
83. MEUNARODNI SUD U DEN HAAGU I OSTALI

STALNI SUDSKI ORGANI
Bibliografija
Georges ABI-SAAB: Les exceptions prliminaires dans la procdure de la Cour internationale,
Paris, 1967, 279 pages; Charles DE VISSCHER: Aspects rcents du droit procdural de la C. I. J.,
Paris, 1966, 219 p.; V. . DEGAN: Preliminary Objections in the Hague Courts Contentious
Procedure: A Re-Examination, The Indian Journal of International Law, 1970, No. 4, pp. 425458; Domaaj i autoritet presedana u praksi Meunarodnog suda, ZPFZ 1972, br. 3, str. 253269; Sud Evropskih zajednica, JRMP 1965, br. 2-3, str. 392-408; Intervencija u postupku pred
Meunarodnim sudom, ZPFR 1984, str. 17-36; Intervencija treih drava u sporovima iz prava
mora, ZPFZ 1985, br. 2-3, str. 251-266; Kenneth James KEITH: The Extent of the Advisory
Jurisdiction of the International Court of Justice, Leyden, 1971, 271 pages; G. GUYOMAR:
Commentaire du rglement de la C. I. J., Paris, 1983, 76 p.; Shabtai ROSENNE: Procedures in
the International Court, A Commentary on the 1978 Rules of the I. C. J., The Hague 1983, 305
p.; CD. ESPOSITO: La juridiccion consultativa de la Corte internacional de Justicia, Madrid,
1996, 300 pages; Gilbert GUILLAUME: La Cour internationale de justice laube du XXIme
sicle, Le regard dun juge; Paris, 2003, 331 pages; V. . DEGAN: Prigovori o nenadlenosti i
nedopustivosti pred nekim meunarodnim sudbenim tijelima, ZPFR 2003, Supplement br. 3
(Spomenica prof. dr. sc. Petru Simonettiju), str. 169-195. D. TERRIS and others: The International
Judge, An Introduction to the men and women who decide the words cases, Brandeis Univ. Press
2007, xvii+ 315 pages.
Edvard HAMBRO: The Case Law of the International Court La Jurisprudence de la Cour
internationale, 8 volumes, Leyden, 1952-1976; Krystyna MAREK: Prcis de la jurisprudence de
la Cour internationale, La Haye, 1974, 1194 pages; J. H. W. VERZIJL: The Jurisprudence of the
World Court, vol. 1; The Permanent Court of International Justice (1922-1940), 600 p.; vol. 11:
The International Court of Justice (1947-1965), Leyden, 1965-1966, 594 p.
I. Pregled stalnih meunarodnih sudbenih tijela
Pri koncu 20. stoljea namnoio se broj stalnih meunarodnih sudbenih tijela razliitih naravi i s razliitim ovlastima.9 Sve te meunarodne sudove, bive
i sadanje, moemo svrstati u dvije iroke skupine.
1. U prvu skupinu spadaju sudovi osnovani za rjeavanje svih vrsta meunarodnih sporova koje drave pred njih iznesu.
a . Prvi takav stalni sud u povijesti bio je regionalne naravi. Bio je to Centralnoameriki sud, osnovan Konvencijom iz 1907. na rok od deset godina, koji
se trebao produljivati. Stranke Konvencije i lanice Suda bile su sve drave
iz Srednje Amerike osim Paname, i to: Gvatemala, Honduras, Kostarika,
Pokatkad dolazi do konfuzije u njihovu poimanju, osobito izmeu Meunarodnoga suda,

stalnoga Meunarodnoga kaznenog suda te Meunarodnoga kaznenoga tribunala za bivu Jugoslaviju, koji svi imaju sjedite u Den Haagu.
83. MEUNARODNI SUD U HAAGU I OSTALI STALNI SUDSKI ORGANI
729
Nikaragva i Salvador. Sud je djelovao izmeu 1908. i 1917. i izrekao je deset

odluka. Potom je prestao djelovati.10
. lanak 14. Pakta Lige naroda predvidio je ustanovljenje Stalnoga suda

b
meunarodne pravde. Osnovan je 1920, usvajanjem Statuta Suda u Vijeu
i u Skuptini Lige. Potom su taj Statut ratificirale 32 drave lanice Lige, a
1939. imao je 50 drava stranaka. Sud je djelovao izmeu 1922. i njemake
okupacije Nizozemske u proljee 1940. Izrekao je 31 presudu i 27 savjetodavnih miljenja. Formalno je bio dokinut 1946. godine, kada je bila rasputena
i Liga naroda.
c . Meunarodni sud u Den Haagu osnovan je Poveljom Ujedinjenih nacija iz

1945. Statut toga Suda sastavni je dio Povelje. Za razliku od svoga prethodnika, Meunarodni sud jedan je od est glavnih organa Ujedinjenih nacija i
glavni sudbeni organ te organizacije. To je najvanije meunarodno sudbeno
tijelo i o njemu e u nastavku opirno biti rijei.
2. Nakon Drugoga svjetskoga rata osnovano je meunarodnim ugovorima

vie stalnih meunarodnih sudova sa specijaliziranom nadlenou. Po pravilu
su ta sudbena tijela otvorena samo dravama strankama tih ugovora ili fizikim
i pravnim osobama iz tih drava stranaka. Glavni izvor prava koje ti sudovi
primjenjuju, iako ne i jedini, jesu ugovori kojima su osnovani.
a . Europski sud za ljudska prava sa sjeditem u Strasbourgu (Francuska)

osnovan je Europskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda iz 1950, sklopljenom u okviru Vijea Europe. Uza Sud je djelovala
i Komisija za ljudska prava, koja je dokinuta stupanjem na snagu Protokola
br. 11. na Europsku konvenciju, poetkom 1999. Uz tu Konvenciju Sud primjenjuje i naknadno usvojene protokole koji s njome ine cjelinu te svoje
vlastite presedane (v. poblie, supra, 58, pod 3(i)).
. Meuameriki sud za ljudska prava sa sjeditem u San Josu (Kostarika),

b
osnovan je Amerikom konvencijom za ljudska prava iz 1969. Uz taj Sud
djeluje i Meuamerika komisija za ljudska prava.
c . Afriki sud za ljudska prava i prava narod. Osnovan je tek Protokolom

iz Ougadougoua iz 1998, ali je poeo djelovati 2006. Kako je navedeno, taj
je Sud spojen sa Sudom Afrike unije. On ima parninu i savjetodavnu nadlenost. Postupak pred njime mogu pokrenuti: Afrika komisija za ljudska
prava, drave stranke Ustavnoga akta Unije te afrike meuvladine organizacije. Pojedinci i nevladine organizacije ne mogu se pojaviti pred Sudom, osim
10
Vidi u Nicolas POLITIS: La justice internationale, Paris, 1924, pp. 139-155; Juraj ANDRASSY:
Meunarodno pravosue, Zagreb, 1948, str. 36.

ako njihova drava odlui pokrenuti postupak. Sud moe pokuati mirenje
izmeu strana, kako je to neko bilo pred Komisijom i Sudom Vijea Europe.
. Sud Europskih zajednica prvobitno je bio osnovan kao Sud Europske
d
zajednice za ugljen i elik 1951. Sjedite mu je u Luxembourgu. Taj je Sud
glavno sudbeno tijelo dananje Europske unije, koja ima obiljeja nadnacionalne organizacije. Objedinjuje mnogobrojne sudbene funkcije u toj Uniji.
Meu ostalim, moe rjeavati i sporove izmeu drava lanica Unije (v. supra, 55, pod 6).
e . Meunarodni tribunal za pravo mora sa sjeditem u Hamburgu predvien
je Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982, a ustanovljen je 1996. godine.11
3. U okviru meunarodnih organizacija, ili za vie njih zajedno, djeluju administrativni tribunali koji odluuju o radnopravnim sporovima izmeu organizacija i njihovih djelatnika ili osoba s kojima su sklopile ugovore o radu.
Najvaniji su Administrativni tribunal Ujedinjenih nacija te Administrativni
tribunal Meunarodne organizacije rada koji opsluuje i neke druge specijalizirane ustanove UN-a. Godine 1980. osnovan je i Administrativni tribunal Svjetske banke za obnovu i razvoj. Administrativne tribunale imaju i neke regionalne
i druge organizacije (NATO, OECD, WEU, Vijee Europe, Europska svemirska
organizacija i dr.). Od gornjih valja sasvim izdvojiti dva meunarodna kaznena
tribunala ad hoc (onaj za bivu Jugoslaviju i onaj za Ruandu) te stalni Meunarodni kazneni sud, koji su nadleni da sude pojedincima osumnjienima da
su poinili neke meunarodne zloine u njihovoj nadlenosti.12 Ta sudita nisu
nadlena da presuuju sporove izmeu drava.
4. Od gornjih valja sasvim izdvojiti dva meunarodna kaznena tribunala ad
hoc (onaj za bivu Jugoslaviju i onaj za Ruandu) te stalni Meunarodni kazneni
sud, koji su nadleni da sude pojedincima osumnjienima da su poinili neke
meunarodne zloine u njihovoj nadlenosti. Ta sudita nisu nadlena da presuuju sporove izmeu drava.
II. Meunarodni sud u Den Haagu
1. Sastav i funkcije Suda. Ovaj, kako je navedeno, glavni sudbeni organ

Ujedinjenih nacija, sastoji se od petnaest sudaca izabranih s popisa kandidata na
rok od devet godina u sloenom postupku izbora paralelno u Opoj skuptini i
u Vijeu sigurnosti. Na taj popis kandidate predlau nacionalne skupine lanova
Stalnoga arbitranoga suda. Izabrani su oni kandidati koji dobiju apsolutnu ve11
Vidi Z. BRADI: Meunarodni sud za pravo mora, ZPFZ 2004, br. 6, str. 1113-1157.
12
Vidi supra 60, pod 5, (iv), (v) i (vi).
731
inu glasova u Opoj skuptini i u Vijeu sigurnosti. Ako vie takvih kandidata
dobije apsolutnu veinu, izabran je po godinama najstariji.
Kandidati za suce moraju imati uvjete koji se trae za imenovanje na najvie
sudake slube u zemlji koja ih predlae ili uivati ugled pravnika na polju meunarodnoga prava. Pri izboru se vodi rauna da u Sudu kao cjelini budu predstavljeni
glavni oblici civilizacije i najvaniji pravni sustavi svijeta (lanak 9. Statuta). Svake
tree godine obnavlja se treina sudakoga zbora od po pet sudaca. Poslije isteka
mandata od devet godina ista osoba moe ponovo biti birana za suca.
Suci su do isteka njihova mandata nesmjenjivi, osim ako su prema jednoglasnom miljenju ostalih sudaca prestali ispunjavati traene uvjete. Suci mogu dati
i ostavku na svoj poloaj prije isteka mandata. Slobodna mjesta na gornje naine
ili smru popunjavaju se na isti nain na koji se biraju suci u redovitom izboru,
s time da izabrani sudac vri tu dunost do isteka mandata svoga prethodnika.
U vrenju svoje slube suci uivaju diplomatske povlastice i izuzea. Oni ne smiju
vriti nikakve politike, upravne ili sline funkcije, niti mogu djelovati u bilo kojemu
sporu kao agenti, savjetnici ili odvjetnici. Oni ne mogu sudjelovati u rjeavanju ni
jednoga spora u kojemu su prije sudjelovali kao agenti, savjetnici ili odvjetnici neke
od strana.
Suci dravljani svake od strana u sporu o kojemu odluuje Sud zadravaju

pravo sudjelovanja u odluivanju. Ako u svome zboru Sud nema dravljane jedne ili obiju strana u sporu, svaka takva drava moe imenovati suca ad hoc koji
djeluje samo u toj parnici. Na isti nain doputa se imenovanje sudaca ad hoc u
savjetodavnom postupku ako se taj postupak odnosi na neki meudravni spor.
Sud bira svoga predsjednika i potpredsjednika izmeu svojih lanova na
tri godine. Oni se mogu ponovo izabrati. Sud imenuje svoga tajnika i moe se
pobrinuti za imenovanje drugih potrebnih djelatnika.
U naelu Sud vri svoje djelatnosti u punom sastavu. Kvorum od devetorice
dostaje za sastav Suda.
Sud moe ustanovljivati vijea od najmanje tri suca za rjeavanje odreenih vrsta predmeta (npr. o pitanjima rada ili o onima koja se odnose na tranzit i promet).
Godine 1993. Sud je prvi put ustanovio Vijee za pitanja okolia na obnovljiv rok od
6 mjeseci. Takva vijea jo nisu vrila svoje funkcije.
Sud sastavlja svake godine vijee od pet sudaca za tzv. sumaran (brzi) postupak,
kada strane to zahtijevaju. Do sada nije bilo takvih zahtjeva.
Na zahtjev obiju strana, Sud moe ustanoviti vijee za rjeavanje odreenoga

spora. Presuda to ju je izreklo vijee vrijedi kao da ju je izrekao Sud.
Sjedite Suda je u Den Haagu (Nizozemska), ali moe zasjedati i vriti svoju
djelatnost drugdje, kada to smatra poeljnim.

Slubeni su jezici Suda francuski i engleski. Strane se mogu sporazumjeti da
se itav postupak vodi na jednom od tih jezika, i tada e se na tome jeziku izrei
i presuda. U nedostatku sporazuma, strane se mogu sporazumijevati na oba
slubena jezika. Tada Sud naznaava koji e od tekstova presude koju izrekne
biti mjerodavan, francuski ili engleski.
h
Meunarodni sud u Den Haagu obavlja dvije svoje funkcije. U parnicama
izmeu drava on izrie presude koje su obvezujue za strane. Izrie i savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima koja mu moe postaviti neki organ ili
ustanova meunarodne organizacije koji su Poveljom, ili u skladu s njezinim
propisima, ovlateni da ih zatrae.
2. Parnini postupak. Strane u parnicama mogu biti samo drave. Stoga Sud
nema nikakve nadlenosti u parnicama u kojima bi tuitelj ili tuena strana bile
meudravne organizacije, ukljuujui i UN, ili fizike i pravne osobe.
To nipoto ne znai da prava fizikih ili pravnih osoba koja povrijedi druga drava ne mogu biti predmetom spora pred Sudom. Naprotiv, znatan broj parnica pred
Stalnim sudom meunarodne pravde i dananjim Meunarodnim sudom odnosio
se na potraivanja pojedinaca kada je njihovu diplomatsku zatitu preuzimala njihova drava, a pred Sudom je nastupala kao tuitelj.
Ali bez pristanka strana, Sud nema ni nadlenost u sporovima izmeu drava stranaka njegova Statuta.
S obzirom na to da je Statut Suda sastavni dio Povelje, sve drave lanice
Ujedinjenih nacija u isto su vrijeme i stranke Statuta. To su danas praktino
sve openito priznate drave u svijetu uz iznimku Drave Vatikanskoga Grada.
Statut predvia da drava koja nije lanica UN-a moe postati strankom toga
Statuta uz uvjete koje za svaki pojedinani sluaj odreuje Opa skuptina UN-a na
preporuku Vijea sigurnosti. Brojne su drave tako bile stranke Statuta prije nego
to su postale lanicama Ujedinjenih nacija.
Sud moe odluivati i u parnicama u kojima jedna ili obje drave nisu stranke
Statuta. Takva drava duna je kod tajnika Suda deponirati pismenu izjavu kojom
prihvaa nadlenost Suda u skladu s Poveljom UN-a i pod uvjetima propisanima
Statutom i Poslovnikom Suda. Ona se obvezuje da e izvriti odluke Suda u dobroj
vjeri i da prihvaa sve obveze lana Ujedinjenih nacija prema lanku 94. Povelje.13
Ta drava duna je snositi dio trokova parnice u kojoj je strana. Ali ni u kojemu
sluaju ne moe proizii nejednakost strana pred Sudom, bez obzira na njihov poloaj prema Statutu.
13
Ti su uvjeti propisani rezolucijom Vijea sigurnosti 9 (1946) od 15. listopada 1946.
733
Kako je navedeno, bez pristanka svih strana nekoga spora nema nadlenosti
Suda. Poput arbitrae, taj se pristanak moe dati za neki ve postojei spor ili
glede buduih sporova koji tek mogu nastati.
Drave mogu unaprijed prihvatiti nadlenost Suda glede nekih vrsta, ili svih
sporova, putem dvostranih ili viestranih ugovora cilj kojih je rjeavanje njihovih buduih sporova. Tu nadlenost predvia npr. enevski opi akt iz 1928. i
njegov revidirani tekst iz 1949.
Neki dvostrani i mnogostrani ugovori predviaju nadlenost Suda glede
rjeavanja sporova o primjeni i tumaenju odredbi tih ugovora. Npr. lanak IX.
Konvencije o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. propisuje
sljedee:
Sporovi meu strankama ugovornicama o tumaenju, primjeni i provedbi ove
Konvencije, ukljuujui sporove to se odnose na odgovornost neke drave za genocid ili bilo koje drugo djelo navedeno u lanku III, iznijet e se pred Meunarodni
sud na zahtjev jedne od strana u sporu.
Sve su to naini na koje drave mogu prihvatiti i arbitrau kao sredstvo rjeavanja
njihovih sporova, s time da arbitrani kompromis ili ugovor mora predvidjeti jo i
nain ustanovljenja arbitranoga tijela.
lanak 36(2). Statuta predvia i jednostrano prihvaanje nadlenosti Suda

za budue sporove sa svakom drugom dravom koja je prihvatila istu obvezu.
Rije je o tzv. fakultativnoj klauzuli temeljem koje su u prolosti rjeavani brojni
sporovi pred Sudom ili pred predratnim Stalnim sudom meunarodne pravde.
lanak 36(2). Statuta glasi:
2. Drave stranke ovoga Statuta mogu svakoga asa izjaviti da, prema svakoj
drugoj dravi koja primi istu obvezu, priznaju kao obvezatnu, ipso facto i bez posebnoga sporazuma, nadlenost Suda o svim pravnim sporovima to se odnose na:
a) tumaenje nekoga ugovora;
b) svako pitanje meunarodnoga prava;
c) postojanje svake injenice koja bi, ako se ustanovi, tvorila povredu meunarodne obveze;
d) prirodu ili opseg zadovoljenja koje valja dati za povredu meunarodne obveze.
Odlika ovoga naina prihvata nadlenosti Suda jest da drava koja dade takvu izjavu unaprijed ne zna koje druge drave mogu naknadno dati istu takvu
izjavu i uvui je u neku parnicu kao tuenu stranu pred Sudom.
Stranke Statuta mogu davati takve izjave bezuvjetno ili uz uvjet uzajamnosti
(reciprociteta) vie drava ili odreenih drava, ili za odreeno vrijeme. Te izjave
deponiraju se kod glavnoga tajnika UN-a, koji njihov prijepis dostavlja strankama

Statuta i tajniku Suda. Sve se one objavljuju u Godinjaku Suda. U sluaju spora o
nadlenosti Suda temeljem lanka 36(2). Statuta odluuje Sud, kao i u svim drugim
sluajevima osporavanja njegove nadlenosti.
Temeljni propisi o parninomu postupku predvieni su u Statutu Suda. Detaljni
propisi sadrani su u Poslovniku koji Sud sam donosi. Posljednji svoj Poslovnik koji
je danas na snazi Sud je usvojio 14. travnja 1978.
Postupak pred Sudom moe otpoeti notifikacijom Sudu kompromisa obiju

strana (kad je rije o ve postojeem sporu) ili tubom. U tubi se mora naznaiti tuitelj, tuena strana, predmet spora te koliko je mogue osnova nadlenosti
Suda. Tajnik Suda tubu e odmah proslijediti tuenoj dravi. Kopiju kompromisa ili tube tajnik dostavlja svim sucima, ali i svim dravama lanicama UN-a
i drugim dravama koje imaju pravo pojaviti se pred Sudom. To je potrebno da
bi svaka od njih mogla postaviti zahtjev za intervencijom u postupku ako to
odlui (v. dalje).
Svaka od strana mora imenovati svoga agenta kojemu Sud upuuje sve spise
o sporu i koji pred Sudom zastupa odnosnu dravu u toj parnici. Agentu mogu
pomagati savjetnici ili odvjetnici koje imenuje odnosna drava.
Predsjednik Suda moe pozvati agente na savjetovanje. Na temelju njihovih obavijesti Sud odreuje redoslijed pisama koje e strane podnijeti Sudu te propisuje
rokove za podnoenje tih pisama. Ako Sud ne zasjeda, odluke o parninim radnjama
donosi predsjednik ili osoba koja vri tu dunost. Postupak se sastoji od pismenog
i usmenoga dijela.
3. Incidentni postupci prije ili u tijeku pismenoga postupka. Na samome

poetku postupka strane mogu postavljati neke zahtjeve Sudu u tzv. incident
nim postupcima.
(a) Svaka strana moe pismenim putem od Suda zahtijevati izricanje privremenih mjera. Te mjere mogu se zatraiti na samome poetku postupka, dok
jo Sud nije utvrdio svoju nadlenost, ali prema Poslovniku Suda (lanak 73),
mogu se podnositi tijekom itavoga postupka. Kopija takvoga zahtjeva odmah
se dostavlja suprotnoj strani. Prije odluivanju o svim drugim parnicama Sud
hitno razmatra svaki takav zahtjev i o njemu sasluava suprotnu stranu. Ako
Sud ne zasjeda, moe ga hitno sazvati predsjednik, ili ak sam predsjednik moe
naloiti privremene mjere koje smatra potrebnima. O zahtjevu o privremenim
mjerama po pravilu se saziva usmena rasprava.
Sud moe naloiti privremene mjere i po slubenoj dunosti, a moe naloiti
i mjere koje odnosna strana nije zahtijevala. Odbijanje zahtjeva za privremenim
mjerama ne sprjeava stranu koja ih je zatraila da svoj zahtjev ponovi na temelju novih injenica. Sve do izricanja konane presude, svaka od strana moe
735
od Suda zahtijevati ukidanje ili izmjenu privremenih mjera ako su se okolnosti

izmijenile.
Svaka odluka o privremenim mjerama odmah se dojavljuje glavnomu tajniku
UN-a kako bi je proslijedio Vijeu sigurnosti.
(b) Svaka od strana moe Sudu izloiti prethodne prigovore kojima osporava
njegovu nadlenost ili opravdanost tube.
Taj postupak afirmirao se najprije u praksi Suda, a potom je bio vie puta
ureivan i preciziran u njegovim poslovnicima.14 Danas je ogranien samo na
osporavanje nadlenosti Suda ili dopustivosti tube. Taj postupak napose je
vaan u meunarodnom pravosuu, kako bi se sprijeilo da neka drava bude
protiv svoje volje uvuena u parnicu temeljem naela forum prorogatum, kada
prije toga nije prihvatila nadlenost Suda za spor u pitanju.
Tuena strana duna je Sudu uloiti prethodne prigovore u pismenom obliku
do isteka roka za njezin odgovor na tubu. Svaka druga strana duna ih je uloiti do
isteka roka za njezino prvo parnino pismo.
Podnoenjem prethodnih prigovora suspendira se postupak o predmetu (meritumu) spora. Nakon to ih primi, Sud odreuje suprotnoj strani rok za podnoenje
svojih pismenih opservacija. Potom se po pravilu saziva usmena rasprava samo o
tim prigovorima.
Na koncu toga postupka Sud izrie presudu. Sud moe tom presudom u
cijelosti usvojiti prethodne prigovore i proglasiti se nenadlenim. U tome se
sluaju okonava postupak o predmetu spora. Ako Sud u presudi odbaci sve ili
neke prethodne prigovore ili ako zakljui da oni u svojoj biti nisu prethodnog
(preliminarnoga) karaktera, utvrdit e rokove za nastavak pismenoga postupka
o meritumu spora. Postupak se nastavlja u granicama nadlenosti koje je Sud
utvrdio tom presudom.
4. Intervencija u postupku. Statut Meunarodnoga suda predvia intervenciju
treih drava u nekoj parnici po dvjema razliitim osnovama.
(i) Ako koja drava smatra da je u toj parnici za nju u pitanju interes pravne
naravi, ona moe Sudu uputiti zahtjev za intervenciju. O tome zahtjevu odluuje
Sud (lanak 62). Tu, dakle, nije rije ni o kakvu pravu na intervenciju, nego tek o
mogunosti da je se zatrai.
14
Vidi o tome nau raspravu na temelju prijanje prakse i propisa: Preliminary Objections in
the Hague Courts Contentious Procedure: A Re-Examination, The Indian Journal of International Law, 1970, No. 4, pp. 425-458; a u poneto skraenomu obliku Prethodni prigovori u
parnicama pred Meunarodnim sudom, Naa zakonitost, 1968, Zagreb, br. 4, str. 269-279.

Takva drava mora u svome zahtjevu dati sljedee podatke: a) interes pravne
naravi koji je u pitanju, b) toan cilj intervencije, c) bilo kakvu osnovu nadlenosti
Suda koja postoji izmeu podnosioca zahtjeva i parninih strana.
Statut i Poslovnik Suda nisu rijeili brojne dileme te vrste intervencije. Ako se
takav zahtjev usvoji, pitanje je u kojoj e mjeri i hoe li izreena presuda obvezivati
i interventa. Sud je, meutim, do sada odbijao sve zahtjeve za intervencijom po toj
osnovi kojima su se obje parnine strane suprotstavljale, a nije bilo druge osnove
zajednike nadlenosti Suda.15
(ii) Kad god je rije o tumaenju ugovora kojega su stranke i druge drave osim
parninih strana, svaka od njih u parnici ima pravo intervenirati. Ali poslui li se tim
pravom, tumaenje ugovora sadrano u presudi jednako je i za nju obvezatno (lanak 63). U ovom drugomu sluaju rije je, dakle, o pravu na intervenciju u parnici.
Poslovnik Suda naziva takav podnesak tree drave izjavom. Ta izjava mora
navesti: a) pojedinosti na temelju kojih se ta drava smatra strankom ugovora, b)
propise ugovora za koje ona smatra da ih treba tumaiti, te c) izlaganje tumaenja
koje ta drava pridaje tim propisima. Sud odluuje o dopustivosti zahtjeva i o postojanju prava na intervenciju. I takvu bi izjavu Sud dakle mogao odbiti ako bi ustanovio
da odnosna drava nije bila strankom ugovora u pitanju u trenutku podnoenja svoje
izjave, ili ako u toj parnici nije rije o tumaenju ugovora u cjelini ili onih njegovih
propisa koje je ta drava naznaila. Ali ako nema takvih ili slinih uvjerljivih razloga,
Sud e stranci koja je dala izjavu morati dopustiti koritenje tim pravom.
Poslovnik Suda propisuje da se zahtjev ili izjava za intervenciju ima dostaviti
Sudu im prije, ali svakako prije okonanja pismenoga dijela postupka. U iznimnim
okolnostima Sud moe prihvatiti i kasnije podnesene zahtjeve ili izjave.
Ako Sud odobri zahtjev ili usvoji izjavu o intervenciji u postupku, drava koja
ju je podnijela primit e kopije svih podnesaka i dokumenata parninih strana iz
pismenoga dijela postupka. Sud e joj odrediti rok u kojemu e izloiti svoje pismene
opservacije o predmetu spora. Potom e Sud i parninim stranama odrediti rok u
kojemu e, ako ele, dati svoje pismene komentare na te opservacije.
Nakon toga e u usmenomu dijelu postupka o meritumu spora drava o kojoj je
rije moi izloiti svoje opservacije o predmetu svoje intervencije.
5. Pismeni postupak. Taj dio postupka obuhvaa priopenje spomenice

(memoara), odgovora (kontramemoara) te, prema potrebi, protuodgovora (replike i duplike), kao i svih dokaznih spisa i isprava Sudu i stranama. Sva priopenja dostavljaju se putem tajnika Suda suprotnoj strani. Svojim zakljucima
Sud odreuje rokove za podnoenje svakoga parninog pisma. Pri tome se Sud
15
Vidi o tome opirnije u V. . DEGAN: Intervencija u postupku pred Meunarodnim sudom,

ZPFR 1984, str. 17-37. Vidi o mogunostima intervencije u ostalim postupcima rjeavanja sporova o razgranienjima na moru Intervencija treih drava o sporovima iz prava mora, ZPFZ
1985, br. 2-3, str. 251-266.
737
savjetuje s agentima strana i vodi rauna o svakome njihovu sporazumu glede

parninih radnji, ali tako da se postupak neopravdano ne odugovlai.
U parnici pokrenutoj tubom, Sud po pravilu doputa samo tubu i odgovor tuene strane. Ulaganje replike i duplike Sud doputa samo ako se obje strane o tome sloe
ili ako sam Sud odlui da je to nuno. U parnici pokrenutoj kompromisom strana,
Sud potuje redoslijed i broj parninih pisama ako su utvreni u tome kompromisu.
Ali, nakon konzultacija sa stranama Sud moe odluiti i drukije. Ako kompromis o
tome nema propisa, Sud sam odluuje o broju i redoslijedu parninih pisama.
U svakome trenutku Sud moe odluiti spojiti dvije ili vie parnica u jednu.
To se dogaa kada dvije drave tue treu, a predmet spora u biti je isti. Tada
se vodi jedinstvena rasprava, a parnica se okonava jedinstvenom presudom.
Tada oba tuitelja imenuju zajednikoga suca ad hoc.
Postupci su tako bili spojeni u sljedeim parnicama: Etiopije i Liberije protiv
June Afrike u sporu o jugozapadnoj Africi (Namibiji) (spor okonan presudom
iz 1966) te Danske i Nizozemske protiv Savezne Republike Njemake u sporu o
epikontinentalnom pojasu u Sjevernome moru. U ovome zadnjemu sluaju sve tri
strane iznijele su pred Sud svoj spor zajednikim kompromisom, a parnica je bila
okonana presudom iz 1969.
Naprotiv, postupci nisu bili spojeni i Sud je izrekao po dvije presude slinoga
sadraja, u parnicama o ribolovnoj nadlenosti (Ujedinjeno Kraljevstvo/Island i SR
Njemaka/Island) te o nuklearnim pokusima (Australija/Francuska i Novi Zeland/
Francuska). Presude su u svim tim parnicama bile izreene 1974. godine.
Poneto razliita situacija moe nastati kada tuitelj podnese tube protiv vie
drugih drava zbog istoga ina. S obzirom na to da Sud tada mora utvrivati svoju
nadlenost u pogledu svake od podnesenih tubi, te je postupke nemogue spojiti.
SRJ (Srbija i Crna Gora) podnijela je 29. travnja 1999. tube protiv Belgije, Kanade, Francuske, Njemake, Italije, Nizozemske, Portugala, panjolske, Ujedinjenoga
Kraljevstva i Sjedinjenih Amerikih Drava zbog krenja obveze neupotrebe sile.
Povod je bilo to to su snage NATO-a te godine bombardirale njezino podruje.
Nadlenost Suda zasnivala je na lanku IX. Konvencije o genocidu iz 1948. te na
nekim izjavama o prihvatu nadlenosti temeljem lanka 36, stavci 2. i 5. Statuta
Suda. Sud je najprije odbacio zahtjev za izricanjem privremenih mjera. Skinuo je
sa svoje liste tube protiv panjolske i Sjedinjenih Amerikih Drava jer oito nije
bilo nikakve osnove za njegovu nadlenost. Nakon postupaka s ostalim tuenim
dravama 15. prosinca 2004. jednoglasno je donio presude da nema nadlenost ni
glede svih tih drugih tubi.
Spomenica (memoar) obuhvaa izlaganje relevantnih injenica, izlaganje

o primjenjivom pravu te zakljuke. Odgovor na spomenicu (kontramemoar)
obuhvaa: priznanje ili osporavanje injenica izloenih u spomenici i, u sluaju potrebe, izlaganje dopunskih injenica, opservacije na prikaz primjenjivoga
prava te zakljuke. Ako ih Sud odobri, replika i duplika trebaju obrazloiti toke
o kojima se strane jo nisu sloile.

Uza svako parnino pismo strane prilau ovjereni original svakoga dokumenta
koji podnose u potporu svojih tvrdnji. Svaki se takav dokument mora podnijeti i u
ovjerenom prijevodu na jedan od jezika Suda.
Odlika meunarodnoga pravosua, ukljuujui tu i arbitrau, jest da same

strane moraju Sudu dokazivati pravo primjenjivo na njihov spor. Ako se strane
u tijeku postupka usuglase o nekim tokama prava, Sud e to u presudi konstatirati i tu e suglasnost uzeti u obzir pri odluivanju. Prema naemu miljenju,
Sud ne bi smio uzeti u obzir suglasnost strana o pravnim pravilima koja bi bila
suprotna nekoj imperativnoj normi opega meunarodnog prava (jus cogens)
koja je po miljenju Suda na snazi.
U ostalim sluajevima, o uvjerljivosti argumenata zastupnika strana glede postojanja ili nepostojanja nekih pravnih pravila moe ovisiti veinska odluka Suda
o pravu, ali i o samome predmetu spora. Stoga je zastupanje drava pred Sudom
veoma odgovorna zadaa koja se povjerava iskusnim pravnicima.
Nakon konzultacija sa stranama Sud moe odluiti da se svi podnesci strana i
priloeni dokumenti uine dostupnima svim dravama koje se imaju pravo pojaviti
pred Sudom. Na isti nain, Sud moe odluiti da se ti dokumenti uine dostupnima
javnosti pri poetku javne rasprave ili kasnije.
6. Usmeni postupak. U usmenomu postupku Sud sasluava svjedoke i vjetake te agente, savjetnike i odvjetnike strana. Raspravu vodi predsjednik ili,
ako je on sprijeen, potpredsjednik ili najstariji prisutni sudac. Za razliku od
arbitranoga postupka, rasprave su javne osim ako Sud ne odlui drukije ili
obje strane zahtijevaju da se javnost iskljui. O svakoj se raspravi vodi zapisnik
koji potpisuju tajnik i predsjednik.
Sud moe ak i prije poetka usmene rasprave traiti od agenata strana da
predloe svaku ispravu i da dadu svako objanjenje. Svako odbijanje ustanovljuje
se zapisniki.
Prije otvaranja rasprave svaka od strana priopuje tajniku Suda dokazna sredstva koja e predloiti Sudu, s popisom svjedoka i vjetaka. Kopija toga priopenja
dostavlja se suprotnoj strani. Sud moe svakoga asa povjeriti istragu ili vjetaenje svakoj osobi, zboru, uredu ili komisiji (povjerenstvu) ili tijelu po svome izboru.
Pozvanim svjedocima i vjetacima pitanja mogu postavljati suci i zastupnici svake
od strana.
Sve do okonanja usmene rasprave Sud moe po slubenoj dunosti ili na zamol
bu neke od strana zatraiti potrebne obavijesti od neke meunarodne organizacije.
U tijeku usmenoga postupka strane izlau svoje teze. Na koncu posljednjega

izlaganja agent svake od strana izlae zakljuke svih izlaganja bez ponavljanja
argumenata. U tijeku itave rasprave Sud moe naznaivati toke ili pitanja koja
valja posebno razmotriti. Suci mogu putem predsjednika postavljati pitanja
739
agentima, savjetnicima i odvjetnicima. Oni mogu odgovarati odmah ili u roku

koji odredi predsjednik. Sve takve izjave strane dostavljaju Sudu i u pismenom
obliku. One se dostavljaju i suprotnoj stranci.
Poto je primio dokaze i svjedoenja u rokovima to ih je odredio, Sud moe
otkloniti svako novo svjedoenje koje bi mu jedna od strana htjela predloiti bez
privole druge strane. Ako se naknadno dopuste, druga se strana na njih uvijek ima
pravo oitovati.
Nakon to su agenti, savjetnici i odvjetnici pod vodstvom Suda zavrili izlaganje predmeta, predsjednik objavljuje okonanje usmene rasprave.
Ako jedna od strana ne pristupi ili propusti braniti svoju stvar, druga strana
moe od Suda zatraiti da presudi u njezinu korist. Ali prije nego to to uini,
Sud se mora uvjeriti ne samo o tome da je u toj parnici nadlean nego i o tome
da je zahtjev stvarno i pravno osnovan. Stoga se do sada izreene presude u
odsutnosti tuene strane nisu ni malo razlikovale od ostalih glede njihove zasnovanosti na pravu i injenicama.
7. Presuda. Poslije okonanja usmene rasprave Sud se povlai na tajno vijeanje da bi usvojio presudu.
U tajnome vijeanju predsjednik naznauje toke o kojima po njegovu miljenju treba raspravljati i o kojima bi Sud trebao odluiti. Svaki sudac ima pravo dati
svoj komentar na taj prijedlog i predloiti nove toke za razmatranje. U daljnjemu
vijeanju, koje se obavlja u sjednicama i pisanim putem, suci se izjanjavaju i time
se postupno stvara veina u sudakom zboru. Kada se utvrdi veina o zahtjevima
strana te glede prava i injenica, iz reda sudaca koji ine veinu bira se odbor od
tri lana sa zadatkom da donese nacrt presude. O tome se nacrtu posebno glasuje.
Presuda se donosi veinom glasova sudaca koji su sudjelovali u parnici. U

sluaju podjele glasova odluuje glas predsjednika ili onoga koji ga zamjenjuje.
Presuda mora biti obrazloena.
Presuda mora navesti datum izricanja, imena sudaca koji su sudjelovali u postupku, imena parninih strana te imena agenata, savjetnika i odvjetnika svake od njih,
potom saetak postupka, zakljuke strana, izlaganje injenica i prava na kojima Sud
zasniva svoju presudu, dispozitiv (izrijeku) presude, odluku o parninim trokovima
ako joj ima mjesta, imena sudaca koji su glasovali za i protiv svake toke dispozitiva
presude te naznaku vjerodostojnoga teksta presude (francuskog ili engleskog).
Ako presuda ne izraava u cijelosti ili djelomino jednoduno miljenje sudaca, svaki sudac ima pravo dati svoje miljenje. Ta se miljenja objavljuju uz
presudu.
Posebno miljenje daje sudac koji je glasovao za presudu, ali eli izloiti neke
svoje posebne razloge za to ili eli dati svoj komentar na usvojeni tekst presude.

Odvojeno miljenje daje sudac koji je glasovao protiv presude i u njemu on moe
obrazloiti razloge svoga glasovanja. Vie sudaca moe priloiti zajedniko posebno
ili odvojeno miljenje. Osim gornjega, svaki sudac moe priloiti kratku deklaraciju
ako ne eli obrazlagati motive svoga glasovanja.
Presuda se izrie u javnoj sjednici, nakon to su agenti strana propisno obavijeteni. Potpisuju je predsjednik i tajnik Suda. Presuda je konana i bez priziva,
ali je obvezatna samo za strane spora i za sluaj koji je rijeila.
Svaki se lan UN-a obvezao lankom 94. Povelje da e prihvatiti odluku Meunarodnoga suda u svakomu sporu u kojemu je strana. I svaka druga drava
koja je stranka Statuta ili je prihvatila nadlenost Suda, mora tu istu obvezu
unaprijed prihvatiti.
Ako bilo koja strana ne izvri obveze koje joj namee presuda to ju je izrekao
Sud, druga se strana moe obratiti Vijeu sigurnosti UN-a. Ta se mogunost,
meutim, ne odnosi na neizvrenje arbitranih presuda.
Ako to smatra potrebnim, Vijee sigurnosti moe dati preporuku ili odluiti
o mjerama koje bi trebalo poduzeti da presuda bude izvrena (lanak 94(2).
Povelje). To znai da ono nije nikakav organ ovrhe presud Hakoga suda po
slubenoj dunosti. U odluivanju o takvim mjerama stalne lanice imaju pravo
veta. Ako Vijee sigurnosti ak i usvoji odluku o mjerama za izvrenje presude,
ta odluka ne mora nuno biti zasnovana na Glavi VII. Povelje te stoga moe biti
jednostavna preporuka parninim stranama.
8. Incidentni postupci nakon izricanja presude. (a) Tumaenje presude. U
sluaju spora o znaenju i domaaju presude, Sudu pripada pravo da je tumai na
zahtjev svake od strana. Takav zahtjev moe Sudu uputiti svaka strana jednostrano
ili ga obje mogu podnijeti putem kompromisa. U oba sluaja strane navode sporne
toke presude. U sluaju jednostranoga zahtjeva, suprotna strana ima pravo u roku
koji joj postavi Sud o njemu se oitovati. O zahtjevu se moe provesti pismeni, a po
potrebi i usmeni postupak, nakon kojega Sud po pravilu izrie presudu o tumaenju
svoje prijanje presude.
(b) Revizija presude moe se zahtijevati samo na temelju naknadnoga otkria
neke injenice takve naravi da bi odluno djelovala u odluivanju Suda, a koja je
prije izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranci koja trai reviziju, a da pri tome
ona to neznanje nije skrivila.
Zahtjev mora sadravati pojedinosti o gornjim uvjetima na temelju kojih se trai
revizija. Uz njega se po potrebi prilau dokumenti. Suprotna strana ima pravo dati
svoj pismeni komentar na taj zahtjev. Zahtjev za reviziju valja postaviti najkasnije u
roku od est mjeseci nakon otkria nove injenice. Ali nikakav se zahtjev ne moe
postaviti poslije isteka roka od deset godina od izricanja presude.
Sud odluuje presudom hoe li zahtjev za reviziju prihvatiti ili odbaciti. Ako ga
prihvati, odreuje rokove za daljnji pismeni i usmeni postupak koga smatra potrebnim prije donoenja konane presude o reviziji prijanje presude.
741
Otvaranje postupka o reviziji Sud moe uvjetovati prethodnim izvrenjem presude.
9. Savjetodavni postupak. Druga funkcija Meunarodnoga suda odreena

Poveljom UN-a i njegovim Statutom jest izricanje savjetodavnih miljenja. Ta
miljenja ne mogu od Suda traiti drave. Mogu ih zatraiti Opa skuptina i
Vijee sigurnosti o svakom pravnom pitanju te drugi organi ili specijalizirane
ustanove UN-a koje Opa skuptina na to ovlasti, i to o pravnim pitanjima koja
se pojave u okviru njihovih djelatnosti (lanak 96. Povelje).
Na temelju takve ovlasti i u gornjim granicama, ta miljenja mogu jo traiti
Ekonomsko i socijalno vijee, Starateljsko vijea, Interimni odbor Ope skuptine te
Odbor za albe na presude Administrativnoga tribunala. Za to su ovlateni i glavni
organi svih specijaliziranih ustanova UN-a, ukljuujui one Meunarodne agencije
za atomsku energiju, ali ne i Svjetskoga potanskog saveza.
Pismeni podnesak mora precizirati pravno pitanje koje se postavlja Sudu.

Upuuje se putem glavnoga tajnika UN-a ili najviega dunosnika u ustanovi
koja je ovlatena uputiti ga.
Tajnik Suda smjesta priopuje taj podnesak svim dravama koje imaju pravo
pojaviti se pred Sudom kao strane, kao i svim meunarodnim organizacijama
koje po miljenju Suda mogu dati obavijesti o pitanju. One mogu davati Sudu
svoje pismene komentare, koji se potom upuuju na novi komentar svim drugim
dravama i organizacijama koje su ih podnijele.
U vrenju svoje savjetodavne funkcije Sud se vodi i propisima Statuta i njegova Poslovnika koji se primjenjuju u parnicama, u mjeri u kojoj Sud to smatra
umjesnim.
Sud pazi je li savjetodavno miljenje zatraeno glede nekog pravnoga pitanja
koje je predmet nerijeenoga spora izmeu dviju ili vie drava. Ako je to tako,
on moe te drave ovlastiti, ako one to zahtijevaju, da imenuju suce ad hoc, kao
kada je rije o parninom postupku.
Nakon pismenoga postupka Sud odluuje o umjesnosti usmene rasprave.
Ako je sazove, predstavnici drava i organizacija koje su podnijele pisane podneske mogu na njoj obrazloiti svoje stavove.
Savjetodavna miljenja usvajaju se u tajnom vijeanju jednako kao i presude.
Uz njih suci mogu prilagati svoja posebna i odvojena miljenja ili deklaracije.
Savjetodavno miljenje, poput presude, izrie se u javnoj sjednici. Njegov se
otpravak upuuje organu ili ustanovi koja ju je zatraila, a njegov tekst objavljuje
se u zborniku u kojemu se objavljuju presude i zakljuci Suda.
h
Kontroverzno je pitanje pravnoga domaaja savjetodavnih miljenja koja
izrie Sud, i to, kako je istaknuto, samo na pravna pitanja. I dok bi sve strane
u nekoj parnici mogle ovlastiti Sud da izrekne presudu ex aequo et bono, ne
postoji mogunost da Sud izrie savjetodavna miljenja na pitanja koja nisu
pravne naravi ili da na njih daje izvanpravne odgovore. Sud ak moe odbiti dati
miljenje na pitanja za koja ocijeni da nisu pravne naravi, ili da nisu u okviru
djelatnosti organa ili ustanove koja ga je zatraila. Ali takvu svoju odluku on
mora obrazloiti pravnim argumentima.
Stoga su sva savjetodavna miljenja o pitanjima koja su mu predoena autoritativna oitovanja Suda o meunarodnomu pravu na snazi. Bilo bi stoga veoma
pojednostavljeno tvrditi da ta miljenja nikoga ne obvezuju, navodno zbog toga
jer su savjetodavna, posebice ako bi Sud u njima ustanovio postojanje neke
imperativne norme opega meunarodnoga prava (jus cogens).
U svojoj dugogodinjoj praksi, kada se pozivao na svoje presedane ili na presedane predratnog Stalnoga suda meunarodne pravde, Sud nije inio nikakvu razliku
izmeu prijanjih presuda i savjetodavnih miljenja. Neka od tih miljenja pokazala
su se za razvoj opega meunarodnoga prava znaajnijima nego veina presuda.16
Istina je da s aspekta postupka savjetodavna miljenja nisu isto to i presude.

Presude se izriu na temelju prethodnoga pristanka i obveze parninih strana
da e ih u dobroj vjeri izvriti ma kakve bile. Ali miljenja koja je nepristrani
sudbeni organ izrekao u kontradiktornom postupku ipak su autoritativni iskazi
onoga to u danoj oblasti jest meunarodno pravo na snazi.17
Drave ili organizacije koje se usklade s tim miljenjima u vidno su boljemu
poloaju nego one koje ih odbace pod izlikom da nemaju pravnoga znaaja.
Stoga se strana koja ih odbije potovati izlae opasnosti da poini meunarodno
protupravno djelo koje povlai njezinu odgovornost prema meunarodnom
pravu (v. supra, 44, pod 2).
I s obzirom na to da je sve podvrgnuto kritikom vrednovanju, konani autoritet svakoga pravnog iskaza, bilo da je dan u formalnoj presudi ili u savjetodavnomu miljenju, u veoj je ili manjoj uvjerljivosti motiva i argumenata koje
je u njegovu podrku naveo Sud.
16
Vidi u V. . DEGAN: Domaaj i autoritet presedana u praksi Meunarodnog suda, ZPFZ

1972, br. 3, str. 253-269.
17
O tome su se neki autoriteti izjasnili na sljedei nain: ... the line, as regards actual effect (although not necessarily of legal obligation), between a judgment and an advisory opinion is thin,
OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, Vol. II, Seventh Edition, London, 1952, p.
66. Advisory opinions, though not binding nevertheless have authority as statments of law, Sir
Gerald FITZMAURICE: The Law and Procedure of the International Court of Justice: International Organizations and Tribunals, The British Year Book of International Law, 1952, p. 54-55.
743
84. RJEAVANJE SPOROVA U KRILU

MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
Bibliografija
Eduardo JIMENEZ DE ARECHAGA: Le traitement des diffrends internationaux par le Conseil
de Scurit, RCADI 1954, tome 85, pp. 5-105; Ljubivoje AIMOVI: Odnos Saveta bezbednosti
i Generalne skuptine u mirnom reavanju sporova, JRMP 1956, br. 2, str. 286-296; Francis
VALLAT: The Competence of the United Nations General Assembly, RCADI 1959, tome 97,
pp. 2 3-292; V. . DEGAN: Commission of Mediation, Conciliation and Arbitration of the O. A.
U., Revue gyptienne de droit international 1964, Le Caire), pp. 53-80; Mirno rjeavanje sporova u
krilu regionalnih sporazuma, JRMP 1969, br. 2, str. 215-232; Ujedinjene nacije i mirno rjeavanje
sporova, Ujedinjene nacije i savremeni svet, zbornik rasprava, Beograd, 1970, str. 70-81; Rosalyn
HIGGINS: The Place of International Law in the Settlement of Disputes by the Security Council,
AJIL 1970, pp. 1-18; M. C. DJIENA-WEMBON: A propos du nouveau mcanisme de lO. U. A.
sur les conflits, Revue gnrate de droit international public, 1994, pp. 377-386.
1. Pristup problemu. U strukturi Pakta Lige naroda (1919), rjeavanje sporova i reguliranje upotrebe sile bili su dijelovi jedinstvenoga sustava. Pribjegavanje ratu prema tome Paktu nije bilo apsolutno zabranjeno. Ono je ak bilo
predvieno, ali tek ako se obavi prethodni postupak mirenja pred Vijeem ili
Skuptinom Lige, ili arbitrani ili sudski postupak te potuju predvieni rokovi
za otpoinjanje neprijateljstava (cooling-off period). Novina toga sustava bila je
to su lanice Lige prvi put bile ovlatene jednostrano iznositi svoje sporove s
drugim lanicama pred Vijee Lige u svrhu mirenja. Ali je za arbitrau ili sudsko
rjeavanje i dalje bio nuan pristanak obiju stranaka.
U kasnijim pokuajima usavravanja i dogradnje propisa o upotrebi sile, 1928.
bio je sklopljen Briand-Kelloggov pakt koji je prvi put u povijesti apsolutno zabranio
rat.18 Drave potpisnice osuuju rat i odriu ga se kao sredstva nacionalne politike
te se obvezuju da e sve svoje meusobne sporove rjeavati iskljuivo mirnim sredstvima. Ali taj Pakt nije predvidio nikakav mehanizam rjeavanja sporova izmeu
njegovih stranaka, a obveze rjeavanja trebale su biti primjerene pravnoj obvezi
odricanja od rata i ii dalje od onih prema Paktu Lige naroda.
Povelja UN-a iz 1945. tome problemu drukije pristupa nego Pakt Lige naroda. Mirnom rjeavanju sporova posveena je glava VI. Povelje. Prema toj glavi
uloga Vijea sigurnosti praktino se svodi na funkciju pruanja dobrih usluga,
a izuzetno i mirenja izmeu drava strana nekoga meunarodnog spora. Nije
predviena ovlast Vijea sigurnosti da tim stranama diktira uvjete rjeenja njihova spora, pa ni da im nametne neki drugi postupak rjeavanja kao njihovu
pravnu obvezu.
18
Republika Hrvatska je postala strankom toga Pakta (Ugovor o odricanju od rata (kao sredstva
nacionalne politike), notifikacijom sukcesije. V. Narodne novine Meunarodni ugovori, br.
3/1995, str. 66, pod 5.

Naprotiv, ako smo Vijee sigurnosti utvrdi da je negdje u svijetu dolo do
prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije, tada prema glavi VII. Povelje dobiva ovlast da, osim preporuka, donosi obvezujue odluke za sve drave lanice
UN-a, radi odravanja ili uspostavljanja meunarodnoga mira i sigurnosti. Ako
to ocijeni potrebnim, ono u tu svrhu moe organizirati i oruanu akciju.
Uz gornje, u glavi VIII. Povelje predvia se postizanje rjeenja lokalnih sporova putem regionalnih sporazuma ili ustanova, prije nego to ih njihove strane
iznesu pred Vijee sigurnosti (lanak 52(2). Povelje). Predvieno je takoer da
Vijee sigurnosti upotrebljava, gdje je prikladno, te sporazume ili ustanove za
provoenje prisilne akcije koju je ono odredilo. Pri tome se izriito naglaava
da se nikakva takva prisilna akcija ne poduzima bez ovlasti Vijea sigurnosti
(lanak 53).
To kruto razlikovanje ovlasti Vijea sigurnosti prema glavi VI. i prema glavi
VII. Povelje, nije se moglo odrati u praksi UN-a.
h
Poseban problem s kojim se meunarodna zajednica neprestano suoava
jesu unutarnji sukobi. Oni makar na svome poetku nemaju obiljeja meunarodnih sporova ili sukoba. Ako u takvom sukobu oruane snage i policija
legitimne vlasti vre masakre nad civilnim puanstvom, pljakaju i unitavaju
njihovu imovinu da bi potakle tzv. etniko ienje, a to sve predstavlja meunarodne zloine, takvo je stanje samo po sebi prijetnja meunarodnom miru.
Ono zahtijeva prisilnu akciju UN-a, makar radi okonanja tih zloina. Sline
situacije nastaju ako se sredinja vlast u nekoj dravi raspadne, a razliite oruane frakcije ine zloine izmeu njihovih pripadnika te bez iznimke i nad
civilnim puanstvom.19
Sukobi te vrste stvaraju stanja u kojima gotovo nita ne preostaje od potovanja naela nemijeanja UN-a u unutarnje poslove tih drava. To je naelo
potvreno u lanku 2(7). Povelje UN-a, ali uz rezervu da ono ne dira u primjenu
prisilnih mjera na temelju njezine glave VII.
U praksi UN-a, gotovo od samoga poetka djelovanja te svjetske organizacije, upuivane su brojne promatrake, a potom i mirovne misije sastavljene
od oruanih snaga po ovlasti Vijea sigurnosti. Za njih nema pokria u tekstu
Povelje. Neke su promatrake misije nenaoruane, a neke opskrbljene lakim
osobnim orujem. Ali se sve takve misije upuuju na lice mjesta potujui tri
naela: prethodni pristanak svih zaraenih strana (bilo u unutarnjem ili u me19
Tih sluajeva tzv. failed States ima sve vie, napose u Africi.
84. RJEAVANJE SPOROVA U KRILU MEUNARODNIH ORGANIZACIJA
745
unarodnom sukobu), njihova nepristranost te suzdravanje od primjene sile

(osim u samoobrani, ako su za to izriito ovlatene).
Te se misije, stoga, sasvim razlikuju od upotrebe oruanih snaga UN-a kako
je predvia glava VII. Povelje. Prema toj glavi, Vijee sigurnosti poduzima irok
spektar prisilnih mjera koje smatra potrebnim za odranje ili ponovno uspostavljanje meunarodnoga mira i sigurnosti (lanak 42). U tim se situacijama,
kada ih Vijee sigurnosti utvrdi, pretpostavlja da e ono samo odrediti stranu
ili strane odgovorne za naruenje mira ili samoga agresora i da e se prisilna
akcija poduzeti prvenstveno protiv te strane.
Ugledni profesor meunarodnoga prava iz Egipta Boutros Boutros Ghali,
nakon to je 1992. preuzeo dunost glavnoga tajnika UN-a, sljedee je godine
objavio opiran dokument pod naslovom An Agenda for Peace.
U njemu je uz ostalo s profesorskom akribijom pokuao kategorizirati tipove
akcija koje UN poduzima ili ih treba poduzeti. Preventive diplomacy (preventivna
diplomacija) akcija je radi sprjeavanja izbijanja sporova izmeu drava, ili sprje
avanja eskalacije postojeih sporova u sukobe ili ograniavanja sukoba ako su izbili.
U tu se svrhu predlau napori poput istrage (utvrivanja injenica), dobrih usluga
i misija dobre volje. Peace making (stvaranje mira) obuhvaa napore kako bi sukobljene strane postigle sporazum, pri emu se koriste naini predvieni u glavi VI.
Povelje. Napokon, peacekeeping (odranje mira) upuivanje je misija i snaga UN-a
na teren. Rije je, dakle, o spomenutim promatrakim i mirovnim misijama. Peace
building (graenje mira) akcija je identifikacije i podravanja struktura koje e podrati mir. Peace enforcement (uvrivanje mira) je peacekeeping gdje se ne trai
pristanak strana u sukobu, a provodi se prema propisima glave VII. Povelje.
Ujedinjene su nacije pretrpjele pravi fijasko upravo u doba mandata B. Boutrosa Ghalija, iako ne iskljuivo njegovom krivnjom, i to u Bosni i Hercegovini i
u Somaliji. Za razliku od oruane intervencije poduzete poetkom 1991. protiv
Iraka nakon njegove agresije i osvajanja Kuvajta koja je bila organizirana prema propisima glave VII. Povelje stalne lanice Vijea sigurnosti nisu bile voljne
osigurati i opremiti dovoljne oruane snage da bi suzbile napadae i zloine i da
bi u tim dvjema dravama nametnule mir. One su tamo u mirovne misije slale
nedovoljne oruane snage s nedovoljno definiranim mandatom. Ali su te misije
trebale biti nepristrane prema svim stranama u sukobu. Na upotrebu sile bile su
ovlatene samo u samoobrani, ali ne i da bi sprijeile zloine. Njihova prvobitna
zadaa bila je osiguranje dostave humanitarne pomoi, u emu su takoer u
znatnoj mjeri zakazale. Tako su mirovne snage UN-a u oujku 1995. bile napustile Somaliju preputajui njezino stanovnitvo daljnjemu sukobu, a mir je u
Bosni i Hercegovini bio uspostavljen koncem te godine izvan UN-a. Oruane
snage koje su tamo upuene u provoenju Daytonskog sporazuma bile su pod
vodstvom NATO-a (IFOR te potom SFOR), i to vie nisu bile snage UN-a.
h
U nastavku emo izloiti propise Povelje o mirnomu rjeavanju sporova te
samo neke podatke o praksi organa UN-a temeljem njezine glave VI. U sljedeem emo odjeljku na isti nain objasniti propise o osiguranju meunarodnoga
mira.
Nadlenost u rjeavanju sporova prema Povelji ima u prvomu redu Vijee
sigurnosti, a potom i Opa skuptina. Ali i glavni tajnik moe pokatkad ponuditi
stranama svoje dobre usluge ili moe vriti neke funkcije po nalogu nekoga od
tih politikih organa.
2. Vijee sigurnosti. I kad je rije o mirnomu rjeavanju sporova, prvi cilj
UN-a ostaje odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti (lanak 1. Povelje).
Stoga prema propisima Povelje, Ujedinjene nacije ne zanimaju bilo kakvi meudravni sporovi, nego samo oni koji bi mogli dovesti u opasnost meunarodni
mir i sigurnost.
Prema lanku 33(1). Povelje strane takvih sporova moraju prije svega same
traiti njihovo rjeenje pomou pregovora, istrage, posredovanja, mirenja, arbitrae, sudskoga rjeavanja, obraanja regionalnim ustanovama ili sporazuma,
ili pomou drugih mirnih sredstava prema vlastitom izboru. Tu se, dakle, potuje naelo opega meunarodnoga prava o njihovu slobodnom i obostranom
izboru prikladnih naina rjeavanja sporova.
Ali ako se primjenom lanka 33(1). ne postigne rjeenje, spor opasan za
meunarodni mir i sigurnost mogu pred Vijee sigurnosti iznijeti:
(a) svaka drava lanica UN-a, bilo da jest ili nije strana u tome sporu (lanak
35(1)),
(b) drava nelanica UN-a, ali samo onaj spor kojega je strana, i ako za taj
spor prethodno prihvati obveze o mirnom rjeavanju propisane u ovoj
Povelji (lanak 35(2)),
(c) O
pa skuptina moe upozoriti Vijee sigurnosti na situacije za koje se
ini da bi mogle ugroziti meunarodni mir i sigurnost (lanak 11(3). i,
napokon,
(d) glavni tajnik moe upozoriti Vijee sigurnosti na predmet koji ima ista
ta obiljeja (lanak 99).
U nekim svojim propisima tekst Povelje govori o sporovima, a u drugima o
situacijama. Samo kada Vijee sigurnosti razmatra spor, njegove se strane moraju
suzdrati od glasovanja, pa ak ako je rije i o stalnim lanicama toga organa (lanak
27(3)). Za situacije to ogranienje nije predvieno.
Povelja, meutim, ne prua kriterije za to razgranienje, a ni znanost u tome
pogledu nije jednoduna. Za postojanje spora mogao bi se prihvatiti subjektivni
747
kriterij prema kojem bi to bilo sukobljavanje stajalita u kojemu je nemogue apstrahirati posebnost (individualnost) njegovih strana. Naprotiv, za situaciju bi vrijedio
objektivni kriterij, jer bi to bile okolnosti odvojive od ponaanja drava koje su u nju
upletene, i bilo bi je mogue razmotriti neovisno o tom ponaanju. Ali je i tono da
ako iz svake situacije ne mora uvijek proizii spor, svaki spor moe (premda i ne
mora) stvoriti situaciju opasnu za mir.20
Ne postoji dunost drava lanica UN-a koje nisu strane u sporu, niti Ope
skuptine ili glavnoga tajnika UN-a, da neki spor iznesu pred Vijee sigurnosti.
To je njihovo pravo, ije koritenje ovisi o politikoj procjeni.
Ali ako same strane ne uspiju same rijeiti svoj spor na neki od naina navedenih u lanku 33(1), imaju dunost iznijeti ga pred Vijee sigurnosti (lanak
37(1)). Pri tome svaka strana ima pravo iznijeti ga jednostrano ako bi se druga
toj obvezi suprotstavila.
Sve strane mogu zajednikom odlukom zatraiti od Vijea sigurnosti da im
dade preporuke radi mirnoga rjeenja njihova spora (ali ne i situacije) (lanak
38). U tome sluaju uloga Vijea sigurnosti nadilazi pruanje dobrih usluga i
postaje posredovanje. Ali im ono, naravno, ni tada ne moe diktirati rjeenje
koje bi ih pravno obvezivalo. Vijee sigurnosti, meutim, moe i po vlastitoj
inicijativi stranama preporuiti uvjete rjeenja ako ocijeni da nastavljanje spora moe doista dovesti u opasnost odranje meunarodnog mira i sigurnosti
(lanak 37(2)).
Meutim, nakon to bilo koja drava ili organ UN-a iznesu neki spor pred
Vijee sigurnosti, samo o politikoj procjeni Vijea sigurnosti ovisi hoe li ga
razmatrati i hoe li glede njega preuzeti svoje funkcije.
Za odluku da se neki izneseni spor uvrsti na dnevni red Vijea sigurnosti potrebno je najmanje devet bilo kojih glasova. S obzirom na to da je to pitanje proceduralne
naravi, stalne ga lanice ne mogu sprijeiti svojim vetom.
Kada se u jednomu trenutku napredovanja intervencionistikih snaga iz Hondurasa i Nikaragve vlada Gvatemale 1954. obratila Vijeu sigurnosti, samo su etiri
njegove drave lanice glasovale za to da se to pitanje uvrsti u njegov dnevni red.
Ono ga stoga uope nije bilo razmatralo. Iako je tu bila rije o optubi za agresiju,
slinu situaciju mogue je zamisliti i pri iznoenju nekoga spora pred taj organ.
Meutim, samo uvrtavanje u dnevni red i otvaranje rasprave ne jami nikakav daljnji ishod, jer svaka od stalnih lanica Vijea sigurnosti moe svaku
njegovu daljnju akciju sprijeiti svojim vetom.
20
Alain Pellet, 8e dition, Paris, 2009, pp. 938-939.

Ali preuzme li Vijee sigurnosti razmatranje nekoga spora, nitko ga drugi
ne moe vie skinuti s njegova dnevnoga reda, ak ni sve njegove strane zajednikim sporazumom.
U razmatranju spora normalno je da Vijee sigurnosti najprije provede istragu (anketu) i utvrdi sve okolnosti spora.
lanak 34. Povelje u tome smislu predvia: Vijee sigurnosti moe ispitati svaki
spor ili svaku situaciju koja bi mogla dovesti do meunarodnog trvenja ili izazvati
spor da utvrdi moe li nastavljanje toga spora ili te situacije ugroziti odravanje
meunarodnog mira i sigurnosti.
Ono moe smo pristupiti utvrivanju injenica (obina anketa) ili tu zadau povjeriti nekom ad hoc tijelu, ili glavnomu tajniku UN-a. Istraga je vana da
bi se Vijee sigurnosti uvjerilo je li rije o sporu nastavljanje kojega doista moe
dovesti u opasnost odranje meunarodnoga mira i sigurnosti, jer bi tada moglo
pristupiti svome posredovanju. Ali temeljem toga nalaza ono moe utvrditi da
je ve rije o prijetnji miru, naruenju mira ili agresiji, i preuzeti svoje funkcije
prema glavi VII. Povelje.
Prema Povelji: U svakom asu razvoja spora, kojega je narav izloena u
lanku 33. ili situacije iste naravi, Vijee sigurnosti moe preporuiti prikladne
postupke ili naine ureenja (lanak 36(1)). U normalnim okolnostima, nakon
utvrivanja injenica Vijee e sigurnosti pozvati strane da prihvate neki od
naina rjeavanja spora iz lanka 33(1). Povelje. Pri tome bi ono trebalo uzeti u
obzir da bi strane po pravilu morale pravne sporove iznijeti pred Meunarodni
sud u skladu s odredbama Statuta Suda (lanak 36(2)). I to posljednje samo je
preporuka, jer za obraanje Sudu treba obostran pristanak strana u sporu.
I sve druge preporuke, koje se svode na pruanje dobrih usluga, nisu pravno
obvezujue za strane. Ako one npr. i prihvate preporuku o posredovanju ili mirenju
od nekog treega tijela, to ne znai da e i tim postupcima njihov spor biti konano
rijeen.
Vano je na koncu ponoviti da prema glavi VI. Povelje Vijee sigurnosti ima
pravo drati pod svojom kontrolom sve sporove opasne za meunarodni mir,
ali njihovim stranama moe davati samo preporuke.
U savjetodavnom miljenju iz 1971. o Namibiji, Meunarodni je sud raspravljao
o pravnom domaaju jedne rezolucije koju Vijee sigurnosti nije bilo usvojilo na
temelju glave VII. Povelje. U toki 2. rezolucije 276(7 ). iz sijenja 1971, bilo je meu
ostalim navedeno da Vijee sigurnosti proglauje da je produena prisutnost vlasti
June Afrike u Namibiji nezakonita.... Sud se u svome miljenju pozvao na lanak
25. Povelje prema kojemu lanovi Ujedinjenih nacija su sporazumni da prihvate i
izvravaju odluke Vijea sigurnosti u skladu s Poveljom, i dodao je svoj komentar:
749
... lanak 25. se ne ograniuje na odluke o prisilnim mjerama, nego se primjenjuje

na odluke Vijea sigurnosti usvojene u skladu s Poveljom. Uz to, taj lanak nije
smjeten u glavu VII, nego odmah nakon lanka 24, u dijelu Povelje koji se odnosi
na funkcije i ovlasti Vijea sigurnosti... (p. 53, para. 113). Iz toga miljenja Suda
proizilo bi da bi Vijee sigurnosti moglo donositi odluke i u rjeavanju sporova
za njihove strane, i da bi temeljem lanka 25. one njih pravno obvezivale. Ali smo
Vijee sigurnosti jo nije pridalo takav domaaj svojim rezolucijama iz te oblasti.
h
Politiki uvjet za obavljanje funkcija Vijea sigurnosti prema glavi VI, ali i
prema glavi VII. Povelje jest suradnja svih pet njegovih stalnih lanica.
Dok te suradnje nije bilo, u mnogim kriznim situacijama Vijee sigurnosti nije
moglo izvravati svoje odgovornosti. To je npr. bilo 1962. kada je Sovjetski Savez
smjestio svoje rakete na Kubi i ugrozio sigurnost Sjedinjenih Amerikih Drava.
Tako je bilo u cijelom razdoblju sukoba u Vijetnamu od 1946. do 1975; u doba
sovjetskih oruanih intervencija u Madarskoj (1956), ehoslovakoj (1968) i u Afganistanu (poam od 1980) te amerikih intervencija u Dominikanskoj Republici
(1965), Grenadi (1983) i drugdje.
Ali nakon okonanja hladnoga rata, i to jo od 1987, dolazi do kratkotrajnoga
zamaha djelatnosti Vijea sigurnosti i drugih organa UN-a, jer su tada Sovjetski Savez, Kina, Sjedinjene Amerike Drave, Francuska i Britanija bili u odreenoj mjeri
u stanju usuglaavati svoje politike ciljeve.
Kada nema blokade neke od njegovih stalnih lanica, Vijee sigurnosti poduzima sva raspoloiva diplomatska sredstva u rjeavanju sporova. Uz javne
rasprave, iza scene se vode pregovori i nastoji se pridobiti strane za neko rjeenje njihova spora ak i ucjenama te osobito prijetnjom da e se protiv one koja
ponueno rjeenje odbije poduzeti akcija prema glavi VII. Povelje.
Pri tome su se izbrisale razlike glede ovlasti Vijea sigurnosti prema glavi
VI. i glavi VII. Povelje jer postupak rjeavanja sporova slui za odravanje ili
ponovno uspostavljanje meunarodnoga mira i sigurnosti.
I s obzirom na to da su napose poslije okonanja hladnoga rata najvea prijetnja
meunarodnomu miru postali unutarnji sukobi i zloini koji se u njima poine,
Vijee se sigurnosti opravdano ne obazire na ogranienje iz Povelje da se svi propisi
njezine glave VI. odnose samo na meunarodne sporove, tj. na one izmeu drava.
Glede unutarnjih sukoba najee je nemogue potovati naelo o nemijeanju UN-a
u unutarnje nadlenosti drave u pitanju. Veina takvih sukoba predstavlja sama po
sebi prijetnju meunarodnom miru, a ako se brzo ne okonaju, dobivaju znaajke
meunarodnih sukoba jer se u njih i protiv svoje volje upleu i tree drave.
Taj domet upotrebe vidljive ili nevidljive sile u rjeavanju konkretnih sporova
i sukoba ovisi o stupnju suradnje pet stalnih lanica Vijea sigurnosti i o interesu

svake od njih da se neki sukob brzo okona. S toga stajalita rjeavanje sporova u
politikim organima meunarodnih organizacija nije nikada isto to i njihovo sudsko
rjeavanje.
U vie od pola stoljea svoga djelovanja Vijee je sigurnosti u primjeni glave

VI. Povelje, s vie ili manje uspjeha, pribjegavalo razliitim nainima rjeavanja.
U brojnim sluajevima ono je pozivalo strane da svoj spor rijee pregovorima,
s time da ga stalno dre obavijetenim o tijeku tih pregovora. U sporu izmeu
Indonezije i Nizozemske o Zapadnom Irianu iz 1962. ponudilo je dobre usluge
glavnoga tajnika, i to je dovelo do sporazuma strana. Pokuavalo je posredovati
u brojnim tekim sporovima poput npr. onih o Kamiru (Indija/Pakistan) ili
Cipru.
Samo u dva sluaja Vijee je sigurnosti svojim rezolucijama pozvalo strane
da svoj spor povjere Meunarodnomu sudu. Bila je rije o sporu o Krfskomu
tjesnacu izmeu Albanije i Britanije (rezolucija 19. (1947)) te o sporu izmeu
Grke i Turske o Egejskome moru (rezolucija (395. (1976)). U tome drugom
sluaju Turska je bila odbila prihvatiti nadlenost Meunarodnoga suda.
Vjerojatno je najpoznatija rezolucija 242 (1967) u kojoj je Vijee sigurnosti u ulozi
posrednika ponudilo Izraelu i okolnim arapskim zemljama neka konkretna naela
za rjeenje njihova sukoba.
U svrhu uspostavljanja pravednoga i trajnoga mira (nakon rata od est dana
1967), ono je ponudilo sljedea naela: (i) povlaenje izraelskih oruanih snaga s
podruja okupiranih u tome sukobu, (ii) okonanje svih zahtjeva zaraenih strana i
priznanje suverenosti, teritorijalne cjelovitosti i politike neovisnosti svake drave u
tome podruju, kao i njihovo pravo da ive u miru u sigurnim i priznatim granicama
bez prijetnji i ina sile. Dalje se potvrivala nunost: (a) jamstva slobode plovidbe
kroz meunarodne vodene putove u tome podruju, (b) pravednoga rjeenja problema izbjeglica, (c) jamstva teritorijalne nepovredivosti i politike neovisnosti svake
drave u podruju putem razliitih mjera, ukljuujui uspostavljanje demilitariziranih (razvojaenih) zona.
Ta je rezolucija naloila glavnomu tajniku da imenuje posebnoga predstavnika na
Bliskom istoku sa zadaom da uspostavi i odrava kontakte s odnosnim dravama,
kako bi se na temelju odredbi i naela iz te rezolucije postigao sporazum.21 Tu je,
dakle, bila rije o kombinaciji pokuaja posredovanja Vijea sigurnosti koje je ilo
vrlo daleko, i dobrih usluga glavnoga tajnika koje su trebale uslijediti.
Ako na neki od gornjih naina ili politikim pritiskom uspije iznuditi pristanak strana na djelomino ili potpuno rjeenje njihova spora, Vijee sigurnosti
moe potom uputiti promatrake misije s dunou nadgledanja njegova izvre21
Cf., K. WELLENS (Ed.): Resolutions and Statements of the United Nations Security Council
(1946-1989), A Thematic Guide, Martinus Nijhoff Publishers 1990, p. 454.
751
nja. Premda izrijekom nisu predviene u glavi VI, promatrake se misije mogu
podvesti pod njezine propise.
Ali slanje oruanih snaga pod zastavom UN-a radi razdvajanja zaraenih
snaga i odranja mira u nekom podruju nema uporita ni u glavi VI, a ni u
glavi VII. Povelje. Ti e se propisi moda uvrstiti u tekst Povelje kada doe do
njezinih temeljitih izmjena. Neka zajednika pravila iz ugovora o tim misijama
danas neki nazivaju glavom est bis Povelje. S obzirom na to da su promatrake
i mirovne misije u funkciji osiguranja mira, a ne strogo radi rjeavanja sporova,
razmotrit emo ih u sljedeem odjeljku.
3. Opa skuptina. Premda je prvenstvena odgovornost za odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti na Vijeu sigurnosti, paralelnu (konkurentnu),
ali supsidijarnu nadlenost u rjeavanju sporova ima prema Povelji UN-a i Opa
skuptina.
Prije smo naveli da taj demokratski i plenarni organ UN-a ima opu nadlenost (supra, 53, pod 1). Opa skuptina moe raspravljati i davati preporuke o
svim predmetima i pitanjima koja ulaze u okvir Povelje (lanak 10).
Uz ogranienja koja emo navesti, Opa skuptina napose moe preporuiti
mjere za mirno ureenje svake situacije, bez obzira na njezino porijeklo, za koju
dri da bi mogla tetiti opemu blagostanju ili prijateljskim odnosima meu
narodima (lanak 14). Sporove mogu pred nju iznijeti na razmatranje: (a) svaka
drava lanica UN-a, (b) drava nelanica ako je strana nekoga spora i ako je
prihvatila odgovarajue obveze iz Povelje te (c) Vijee sigurnosti.
Da bi se izbjegao neeljen sukob nadlenosti, Povelja namee Opoj skuptini u toj oblasti dva ogranienja:
(i) Dok glede nekoga spora ili situacije Vijee sigurnosti vri funkcije koje su
mu dodijeljene Poveljom, Opa skuptina ne moe davati nikakve preporuke,
osim ako to ono od nje zatrai (lanak 12(1)).
(ii) Svako pitanje glede kojega je potrebna prisilna akcija prema glavi VII.
Povelje, Opa skuptina upuuje Vijeu sigurnosti prije ili poslije rasprave
(lanak 11(2), in fine).
Tekoe su Ope skuptine u vrenju te nadlenosti u njezinu golemom broju
lanova. Po svome sastavu ona je prije forum i politika tribina nego organ pogodan za rjeavanje sporova. Ali u nastojanjima da rijei neke teke i dugotrajne
sukobe ona se pokatkad dragovoljno pridruuje akcijama Vijea sigurnosti, a
nadlena je i osnivati pomone ad hoc organe, naroito radi provoenja istrage
i promatranja razvoja situacije.
Rezolucije i deklaracije koje je usvajala Opa skuptina, a koje imaju domaaj
preporuka, odnosile su se na mnoga pitanja, napose kolonijalnih sporova, onih o
krenjima ljudskih prava i o ekonomskim odnosima siromanih i bogatih drava.

U doba kada je djelovanje Vijea sigurnosti bilo paralizirano zbog zloupotrebe veta njegovih stalnih lanova, Opa je skuptina pokuavala popuniti tu
prazninu i supstituirati se u njegovim odgovornostima. Godine 1950. usvojila
je rezoluciju Ujedinjeni za mir (v. supra, 53, pod 1).
4. Glavni tajnik UN-a. Iz upravo spomenutih razloga u nekim razdobljima
dolazilo je do ekspanzije djelatnosti glavnoga tajnika i u rjeavanju sporova.
Prema lanku 99. Povelje: Glavni tajnik moe upozoriti Vijee sigurnosti na
svaki predmet koji bi po njegovu miljenju mogao dovesti u opasnost odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti. On moe, dakle, po vlastitoj inicijativi
pokrenuti akciju Vijea sigurnosti ako to ne uini ni jedna drava. On se, meutim, tom nadlenou ne koristi esto.
U rjeavanju sporova glavni tajnik mnogo ee vri funkcije koje mu povjere
Vijee sigurnosti ili Opa skuptina. Po njihovu nalogu (ili po vlastitu izboru)
on moe poduzeti pregovore sa stranama nekoga spora, ovlastiti neku osobu, ili
skupinu neovisnih strunjaka ili predstavnika drava. Cilj tih koraka moe biti
pruanje dobrih usluga ili ak pokuaj posredovanja. Isto tako moe provoditi
istragu osobno ili imenujui drugo tijelo, a izvjee o utvrenim injenicama
podnosi Vijeu sigurnosti ili Opoj skuptini. Te su njegove dunosti propisane
Poveljom (lanak 98).
Ali s obzirom na to da je na strategijskom poloaju u meunarodnoj organizaciji u koju se slijevaju mnoge informacije, glavni tajnik pokatkad i na svoju
ruku poduzima akcije radi rjeavanja sporova opasnih za meunarodni mir. Ponude dobrih usluga ili posredovanja stranama nekoga spora moe davati diskretno, pa i u tajnosti. U nekim je sluajevima on djelovao na molbu strana u sporu
(npr. u nadgledanju izvrenja mirovnoga sporazuma izmeu vlade Mozambika i
pobunjenikoga pokreta RENAMO 1992), ili zajedno s odgovarajuim organom
regionalne organizacije (u mirovnom procesu u Srednjoj Americi polovicom
osamdesetih godina, uz glavnoga tajnika Organizacije amerikih drava).
Odlui li se na samostalnu akciju, on je mora provoditi u okvirima ve usvojenih
rezolucija Vijea sigurnosti ili Ope skuptine. Ako u toj akciji uspije, postignuto
rjeenje spora moe naknadno odobriti neki od tih organa.
5. Mirno rjeavanje sporova pod okriljem regionalnih i drugih meunarodnih organizacija. Za razliku od odnosa Ope skuptine prema Vijeu
sigurnosti u toj oblasti, Povelja UN-a ne propisuje jasnu hijerarhiju mehanizama
ni raspodjelu nadlenosti izmeu organa UN-a i regionalnih organizacija pri
rjeavanju tzv. lokalnih sporova.
Kako smo prije naveli, lanak 52(2). Povelje predvia da lanovi UN-a koji
sklapaju regionalne sporazume ili osnivaju takve ustanove moraju uloiti sve
753
svoje napore da postignu mirno rjeenje lokalnih sporova putem tih regionalnih
sporazuma ili ustanova prije nego to ih iznesu pred Vijee sigurnosti (supra,
55).
Dokaz da tu nije rije o pravnoj obvezi tih drava niti o nenadlenosti Vijea sigurnosti UN-a glede lokalnih sporova jest stavak 4. lanka 52, koji predvia da to nipoto nije na tetu primjene lanaka 34. i 35. Povelje UN-a. Prema lanku 34, Vijee
sigurnosti moe provoditi istragu o svakom sporu ili situaciji opasnima za meunarodni mir, a lanak 35. ovlauje svakoga lana UN-a te pod odreenim uvjetima i
drave nelanice, da takve sporove iznose pred Vijee sigurnosti ili Opu skuptinu.
Stoga navod iz lanka 52(2). valja uzeti samo kao preporuku dravama lanicama regionalnih organizacija da tim organizacijama povjere svoje lokalne
sporove, kada se koriste svojim pravom na slobodan i obostran izbor prikladnih
naina njihova rjeavanja.
U praksi se ne pojavljuje problem tih odnosa glede regionalnih organizacija u
kojima postoji odreena ravnotea moi izmeu njihovih drava lanica (one u
Europi, Afrika unija i ASEAN). Ali posve je drukije s organizacijama u kojima je
jedna lanica jaa od svih ostalih zajedno.
U istonomu bloku, u odnosima izmeu drava lanica Varavskoga ugovora i
Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomo, Sovjetski Savez politikom voljom i izvan
bilo kakve pravne osnove sprjeavao je da se sporovi izmeu negdanjih socijalistikih drava iznose pred organe UN-a ili pred bilo koji drugi organ izvan toga bloka.
Sporovi drava lanica sa Sovjetskim Savezom bili su teko zamislivi, a oni izmeu
drugih lanica nisu se mogli rijeiti bez upletanja Sovjetskoga Saveza u njih.
U odnosima izmeu amerikih drava za to je bila predviena ugovorna osnova.
Tako ve lanak 20. Meuamerikoga ugovora o uzajamnoj suradnji (Rio Treaty) iz
1947, potom lanak 20. Povelje Organizacije amerikih drava te lanak 2. Amerikoga ugovora o mirnom rjeavanju sporova (oba iz 1948) jednako propisuju da se svi
meunarodni sporovi koji iskrsnu izmeu amerikih drava podnose na rjeavanje
sukladno postupcima u meuamerikim sustavu prije nego to ih se podnese Opoj
skuptini ili Vijeu sigurnosti UN-a.
Sjedinjene Amerike Drave su u pedesetim godinama 20. stoljea nekoliko puta
tu politiku, pod nazivom Try O.A.S. first, pokuavale nametnuti i samome Vijeu
sigurnosti. One su vrile pritisak na vladu Gvatemale (koja je nacionalizirala imovinu
nekih amerikih poduzea) da svoj spor s Nikaragvom i Hondurasom, proiziao iz
oruane agresije iz tih drava na ameriki poticaj, povjeri Meuamerikoj mirovnoj
komisiji u kojoj su Sjedinjene Amerike Drave dominirale. Ali je Vijee sigurnosti u
tome i u nekim drugima sluajevima izbjeglo odobriti tu doktrinu iako je u povodu
napada na Gvatemalu bilo neuinkovito.22
22
Vidi pojedinosti u V. . DEGAN: Mirno rjeavanje sporova u krilu regionalnih sporazuma,

JRMP 1969, br. 2, str. 215-232.

Dakle, pravo je svake drave lanice neke regionalne organizacije da po vlastitoj odluci jednostrano iznosi i svoje lokalne sporove pred Vijee sigurnosti
ili Opu skuptinu, a to je pravo i bilo koje druge drave.
Tome zakljuku ide u prilog i naelo suverene jednakosti svih drava, potvreno lankom 2(1). Povelje UN-a. Gore navedene posebne ugovorne obveze drava
lanica OAS-a valja razmotriti u svjetlosti lanka 103. Povelje UN-a. Prema tome
propisu obveze drava lanica UN-a iz Povelje prevladavaju nad njihovim obvezama
temeljem bilo kojega drugoga meunarodnog sporazuma.
To je tumaenje potvrdila i Deklaracija iz Manile o mirnom rjeavanju sporova,
prihvaena rezolucijom Ope skuptine 37/1. iz 1982. U toki 1(6). te Deklaracije
navodi se da lanovi UN-a moraju ulagati napore da prije svega rijee svoje lokalne sporove u regionalnim organizacijama ili ustanovama kojima pripadaju (lanak
52(2). Povelje), ali da ih to ne sprjeava da upozore Vijee sigurnosti ili Opu skuptinu na postojanje takvih sporova u skladu s Poveljom.
U istome smislu i Meunarodni sud u presudi o svojoj nadlenosti i dopustivosti
tube iz 1984. u parnici Nicaragua doao je do zakljuka kako on ne moe prihvatiti
da postoji neka obveza prethodnoga iscrpljenja regionalnih postupaka pregovaranja,
kao uvjet za dopustivost tube (p. 440, para. 108).
S druge strane, pravo je Vijea sigurnosti da stavi na svoj dnevni red, radi
provoenja istrage i davanja potrebnih preporuka glede bilo kojega lokalnoga spora, i to bilo da mu ga je predloila neka drava ili to odlui po vlastitoj
inicijativi. Takoer je njegovo pravo da neki lokalni spor uputi na rjeavanje
odgovarajuoj regionalnoj organizaciji.
U tome smislu i stavak 3. lanka 52. Povelje navodi: Vijee sigurnosti potie
razvoj mirnoga rjeavanja lokalnih sporova putem takvih regionalnih sporazuma
ili ustanova, bilo na inicijativu zainteresiranih drava, bilo na vlastitu inicijativu.
Ali ako to i uini, takva njegova odluka ne proizlazi iz njegove vlastite nenadlenosti u rjeavanju lokalnih sporova. Osim ako odlui takav spor definitivno
skinuti sa svoga dnevnog reda, odluka o upuivanju spora regionalnoj organizaciji samo suspendira njegovo razmatranje toga spora, kojemu ono moe ponovo
pribjei u svakom trenutku kada to odlui.
h
Mehanizmi rjeavanja lokalnih sporova izmeu drava lanica regionalnih
organizacija mogu biti korisni kao dopuna onome prema Povelji UN-a, i to
poglavito ako nema pokuaja njihova nametanja.
I meunarodne organizacije koje nemaju strogo regionalna obiljeja povremeno pribjegavaju rjeavanju sporova izmeu svojih drava lanica, pa i s
treim dravama.
755
Vijee NATO-a nekoliko je puta svojim rezolucijama ovlastilo svoga glavnog

tajnika da ponudi dobre usluge stranama u sporu. Ako ih one prihvate, on bi potom,
uz njihov pristanak, mogao otvoriti postupak istrage, posredovanja, pa i mirenja
ili arbitrae. Dobre je usluge glavni tajnik NATO-a naroito nudio stranama u ciparskome sporu u povodu vie incidenata izmeu Grke i Turske nakon 1964. te u
sporovima o ribolovu s Islandom nakon 1973.
Slinih pokuaja rjeavanja sporova, pa i ustanovljenja nekih neformalnih mehanizama u tu svrhu, bilo je i u specijaliziranim ustanovama UN-a.
U okviru GATT-a na empirijski su se nain razvili neki naini notifikacije i
konzultacija te potom mirenja uz pomo panela strunjaka. Na koncu, uza Sporazum o ustanovljenju Meunarodne trgovinske organizacije iz 1994, posebnim Memorandumom uz taj Sporazum predvien je Organ za rjeavanje sporova. Propisan
je sloen postupak konzultacija, dobrih usluga, mirenja i posredovanja te odredbe o
specijalnim skupinama vrhunskih strunjaka koje provode istragu.
U krilu nekih regionalnih organizacija stvarani su sloeni ugovorni mehanizmi za rjeavanje buduih lokalnih sporova, koji su u praksi primjenjivani s
razliitim uspjehom.
Jo je 1940. bila ustanovljena Meuamerika mirovna komisija, ija se uloga vie
puta mijenjala. Ona je pruala stranama u sporu dobre usluge i predlagala im je komisije za istragu (anketu). Ta je Komisija osobito intervenirala u povodu oruanih
incidenata na granicama drava lanica.
Usporedo s osnivanjem Organizacije amerikih drava 1948, bio je sklopljen
Ameriki ugovor o mirnomu rjeavanju sporova (Bogotski pakt).23 U njemu je
potanko razraen postupak dobrih usluga, posredovanja, istrage, mirenja, obraanja
Meunarodnom sudu u Haagu te arbitrae. Primjena svakoga od tih naina rjeavanja ovisi o tome je li rije o pravnom ili o politikom sporu. Ali je predvieno da
se spor ne moe rjeavati ako je posrijedi unutarnja nadlenost neke drave, s time da
u sluaju sumnje odluuje Haki sud. Spor se, nadalje, ne moe rjeavati ako je neko
pitanje ve prethodno rijeeno nekim sporazumom izmeu strana, arbitranom
presudom, odlukom meunarodnoga suda, ili spada pod neki sporazum ili ugovor
koji je ve bio na snazi u trenutku zakljuenja toga Pakta. Odredbe toga Ugovora
nisu nale primjenu u praksi.
Protokolom iz Buenos Airesa iz 1967. ustanovljeno je Stalno vijee OAD s Meuamerikom komisijom za rjeavanje sporova kao njegovim pomonim organom. U
poetku je taj mehanizam bio fakultativan i ovisio je o obostranom pristanku strana.
Protokolom iz Cartagene de los Indes iz 1985. dokinuta je ta Komisija. Svaka strana
moe jednostrano iznijeti svoj spor pred Stalno vijee i ono poslije pristanka strana
moe imenovati komisije ad hoc u svrhu istrage.
23
Treba ga razlikovati od Bogotske povelje koja je ustavni akt te regionalne organizacije.

Pakt Arapske lige od 22. oujka 1945, u lanku 5. meu ostalim predvia obraanje drava lanica Vijeu Lige radi rjeavanja onih sporova koji ne zadiru u neovisnost, suverenost i teritorijalnu cjelovitost strana, ako obje na to pristanu. Odluka
Vijea Lige obvezatna je za strane u sporu i izvrna je ako su prethodno pristale na
njegovu nadlenost.
Godinu dana nakon osnivanja Organizacije afrikog jedinstva, 1954, sklopljen
je Protokol o komisiji za posredovanje, mirenje i arbitrau, koji je bio sastavni dio
Povelje iz Addis Abebe. Sve lanice Afrike unije ipso facto stranke su toga Protokola. Protokol propisuje sastav, funkcije i nain izbora Komisije te pravila o postupku svakoga od tih naina rjeavanja sporova. Primjena tih naina ne ovisi o
naravi spora. Posredovanje ili mirenje svaka strana moe pokrenuti jednostrano,
ali ga mogu pokrenuti i Skuptina glavara drava i vlada te Vijee ministara OAJ-a.
Ipak, konano rjeenje spora nemogue je bez suglasnosti obiju njegovih strana.
Arbitrani postupak mogu je jedino temeljem kompromisa svih strana u sporu. U
tome sluaju odluka je obvezatna. Taj mehanizam pokazao se uspjenim u rjeavanju
nekih sporova poput onih o granicama izmeu Alira i Maroka te Somalije i Etiopije,
ali je u drugima bio nedjelotvoran.
Sud Europskih zajednica sa sjeditem u Luxembourgu, uz mnoge funkcije organa
te nadnacionalne organizacije, ima nadlenost i u presuivanju sporova izmeu
drava lanica zbog neizvravanja obveza preuzetih ugovorima o njihovu ustanovljenju. Uz to, Sud moe biti nadlean temeljem kompromisa strana u sporovima
vezanim za predmet nekoga od ugovora.
Godine 1957. u krilu Vijea Europe sklopljena je Europska konvencija o mirnom
rjeavanju sporova, koja predvia sudsko rjeavanje, arbitrau i mirenje, ovisno o
naravi spora. Ta Konvencija ostala je bez primjene u praksi i ini se da je danas
zaboravljena.
U krilu Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji (KESS) mnogo se eksperimentira s mehanizmima rjeavanja sporova. Mehanizam iz La Valette, ustanovljen
1991, poivao je na organizmu strunjaka nejasne pravne naravi.
Glede Suda za mirenje i arbitrau ustanovljenoga Konvencijom iz Stockholma
1992, vidi supra, 82, pod 2, d. Odredbe o Komisiji za mirenje OESS-a, koje su dodatak toj Konvenciji, upotpunile su Mehanizam iz La Valette. Pribjegavanje postupku
mirenja obvezno je za stranke te Konvencije, a fakultativno izmeu neke stranke i
druge drave sudionice OESS-a. U sluaju neuspjeha, izvjee Komisije dostavlja se
Vijeu ministara OESS-a. Ali Vijee ministara ili Odbor visokih dunosnika OESS-a
mogu naloiti stranama da pribjegnu mirenju. Taj se mehanizam jo nije pokazao
uspjenim u praksi.
757
85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVELJI I

MIROVNE OPERACIJE
Bibliografija
Nemanja BOI: Ekonomske sankcije u kolektivnoj bezbednosti Drutva naroda i Ujedinjenih
nacija, Beograd, 1971, 254 str.; Radoslav STOJANOVI: Univerzalna i regionalna kolektivna
bezbednost, JRMP 1969, br. 2, str. 195-205; V. . DEGAN: Razvoj sistema kolektivne sigurnosti,
JRMP 1972, br. 2-3, str. 223-261; Kurt HERNDL: Reflections on the Role of the Security Council
of the U.N., RCADI 1990, tome 223, pp. 289-336; N. D. WHITE: The U.N. and the Maintenance
of International Peace and Security, Manchester, 1990, 24 p.; Nina VAJI: Mirovne operacije
UN plavi ljemovi, ZPFZ 1991, br. 6, str. 541-555; Od koncepta kolektivne sigurnosti do
mirovnih operacija UN i natrag, ZPFZ 1996, br. l, str. 15-26; Pierre-Marie DUPUY: Scurit
collective et organisation de la Paix, Revue gnrate de droit international public, 1993, pp.
617-627; Socit franaise pour le droit international, Colloque de Rennes: le Chapitre VII de
la Charte des Nations Unies, Paris, 1995, 324 pages; Vladimir IBLER: Kolektivna sigurnost i
Ujedinjeni narodi, Hrvatska i Ujedinjeni narodi, Zagreb, 1996, str. 45-58; Blerim REKA: UNMIK
as an international governance in post-war Kosova: NATOs Intervention, UN Administration
and Kosovar Aspirations, Skopje, 2003, 413 pages; V. . DEGAN: Humanitarian intervention
(NATO action against the Federal Republic of Yugoslavia in 1999), L.C. Vohrah et al. (eds.):
Mans Inhumanity to Man, Essays on International Law in Honour of Antonio Cassese, Kluwer
Law International 2003, pp. 233-259; Davorin LAPA: Sankcija u meunarodnom pravu, Zagreb,
2004, 439 str. Nguyen QUOC DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau
et Alain Pellet, 8e dition, Paris, 2009, pp. 1093-1130.
1. Uvod. Ovaj sustav kolektivne sigurnosti, u koji u irem smislu spada i

upravo opisani mehanizam rjeavanja sporova, zasnovan je na oekivanju koordiniranoga djelovanja svih pet stalnih lanica Vijea sigurnosti UN-a. Tu su
suradnju one bile ostvarile u godinama Drugoga svjetskog rata, ali ne i nakon
njega. Uz to, taj je sustav bio 1945. godine zamiljen da djeluje prije svega u
meudravnim sukobima.
Hladni rat i utrka u raketnom i nuklearnom naoruanju paralizirali su akcije
Vijea sigurnost gotovo sve do dolaska na vlast Mihaila Gorbaova u bivem Sovjetskom Savezu polovicom osamdesetih godina prologa stoljea. Otad su stalne lanice naklonjenije koordiniranoj akciji, ali se svijet u kojemu ivimo duboko izmijenio.
Naime, nakon hladnoga rata veina sukoba koji se nau na dnevnom redu Vijea sigurnosti nisu meunarodni nego unutarnji sukobi u granicama drava, ali s
meunarodnim implikacijama. Koncept prijetnje miru iz Povelje proirio se i na
masovne zloine protiv civilnoga stanovnitva, na zloine meunarodnoga terorizma, na opasnost od irenja oruja za masovno unitenje, na to da ta oruja posjeduju
napose nedravne cjeline (transnacionalne teroristike organizacije) te na pojavu
tzv. failed states, tj. drava ija se unutarnja organizacija uruila.

2. Vijee sigurnosti. U naemu objanjenju poi emo od propisa Povelje
UN-a, a potom emo se osvrnuti na razvoj koji je uslijedio. U itavom tom razvoju Vijee je sigurnosti u tome sustavu ouvalo svoju sredinju ulogu. Stoga
poinjemo ovo izlaganje s opisom njegovih nadlenosti.
a. Prvenstvena odgovornost za mir. lankom 24. Povelje drave lanice UN-a

povjerile su Vijeu sigurnosti prvenstvenu odgovornost za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. Odluke koje ono donosi u skladu s ovom Poveljom
pravno su obvezujue za sve drave lanice (lanak 25).
Kako je prije navedeno (supra, 84, pod 2), dok su zakljuci Vijea sigurnosti u rjeavanju sporova po pravilu preporuke, u sluajevima prijetnje miru,
naruenja mira ili ina agresije ono temeljem glave VII. moe, osim preporuka,
donositi i obvezujue odluke. Taj sustav upotpunjen je lankom 103. Povelje
prema kojemu obveze drava lanica UN-a iz Povelje prevladavaju nad njihovim
obvezama iz bilo kojega drugog meunarodnog sporazuma.
b. Kvalifikacija nastaloga stanja. Ali prije nego to usvoji mjere koje smatra
potrebnim, Vijee sigurnosti treba utvrditi postojanje svake prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije (lanak 39). Na takvu ga situaciju mogu upozoriti
svaka lanica UN-a, Opa skuptina ili glavni tajnik UN-a, ali njezin nastanak
ono moe utvrditi i na vlastitu inicijativu. U tu svrhu Vijee sigurnosti moe, ali
i ne mora, poduzeti prethodnu istragu (lanak 34).
Kad utvrdi injenice, Vijee sigurnosti trebalo bi ih kvalificirati. To uvijek nije
laka zadaa s obzirom na mogunost veta njegovih stalnih lanica.
U praksi takva konstatacija nije mogua ako je agresor neka stalna lanica Vijea
sigurnosti ili koja druga drava pod njezinom zatitom.
Kvalifikacija stanja opasnog za meunarodni mir ovisi o okolnostima sluaja,

ali i o politikoj procjeni i odnosima izmeu stalnih lanica.
Najira je kategorija prijetnje miru s obzirom na to da ju je najtee objektivno definirati. Povelja je predvia i kao izlaz iz nude, kada se ini da ne postoje
okolnosti naruenja mira ili ina agresije, ali se smatra da je akcija Vijea
sigurnosti nuna kako bi se odrao meunarodni mir. Takvom kvalifikacijom
izbjegava se prigovor povrede naela neintervencije UN-a u poslove koji spadaju
u unutarnju nadlenost neke drave (lanak 2(7). Povelje). Ta kvalifikacija danas
obuhvaa mnoge naprijed navedene situacije koje mogu nastati u granicama
pojedinih drava, a koje Vijee sigurnosti ocijeni opasnima po meunarodni
mir i sigurnost.
S druge strane, primjenom objektivnih kriterija najlake bi u nekomu oruanom sukobu bilo ustanoviti in agresije. Nakon vie desetljea rasprava, Opa
je skuptina 1974. usvojila Definiciju agresije (rezolucija 3314. (XXIX)). Defi-
85. KOLEKTIVNE MJERE PREMA POVELJI I MIROVNE OPERACIJE
759
nicija iz lanka 3. moe pomoi Vijeu sigurnosti pri toj kvalifikaciji, ali njezina
primjena za njega nije obvezatna.
Naime, u lanku 2. te rezolucije navodi se da ako neka drava prva upotrijebi
oruanu silu krei Povelju, to predstavlja prima facie dokaz o inu agresije. Ali se u
tome propisu dalje predvia da Vijee sigurnosti moe u skladu s Poveljom zakljuiti
kako ne bi bilo opravdano utvrditi da je poinjena agresija s obzirom na ostale bitne
okolnosti, ukljuujui injenicu da poduzeti ini ili njihove posljedice nisu dovoljno
ozbiljne naravi.
Znakovito je da Vijee sigurnosti gotovo nikada nije u svojim rezolucijama

oznaivalo neko stanje agresijom, niti je neku dravu proglaavalo agresorom,
pa ni kada je nalagalo mjere prema glavi VII. Povelje.
ak i kada je agresija bila oita, ono se u svojim rezolucijama sluilo blaim
izrazima ili blaom kvalifikacijom djela. Tako je u preambuli rezolucije 82. (1950)
ustanovilo oruani napad na Republiku Koreju od snaga iz Sjeverne Koreje. U
sljedeim rezolucijama 83. i 84. iz iste godine naglasilo je da oruani napad na
Republiku Koreju od snaga iz Sjeverne Koreje predstavlja naruenje mira.
U rezoluciji 660. (1990), koja se izriito poziva na lanke 39. i 40. Povelje, osuuje se invazija na Kuvajt od Iraka, a u rezolucijama 661. i 674. jo se osuuje i
okupacija Kuvajta.
U vrijeme napada bive JNA na Hrvatsku, u rezolucijama o bivoj Jugoslaviji
713. i 721. (1991), navodi se da produljenje (i pogoranje) te situacije ini prijetnju
meunarodnomu miru i sigurnosti. Slino je i u rezoluciji 757. (1992), kojom su
temeljem glave VII. Povelje naloene opsene sankcije protiv SRJ, istaknuto da
situacija u Bosni i Hercegovini i u drugim dijelovima bive Socijalistike Federativne
Republike Jugoslavije predstavlja prijetnju meunarodnomu miru i sigurnosti. Ta se
kvalifikacija nije izmijenila glede situacije u Bosni i Hercegovini ni u rezoluciji 787.
iz te godine, kojom je obujam sankcija protiv SRJ bio proiren.
U nekim rijetkim rezolucijama kvalifikacija nedoputenih ina bila je otrija i
pribliavala se kvalifikaciji agresije. To su bile: osuda vojne akcije Izraela na podruju Jordana (248 (1968)); vojni napad Izraela protiv Libanona (332 (1973)); akt
agresije, oruani napad, agresivni akt glede intervencija June Afrike u Angoli,
Zambiji i Lesotu (387. i 393. (1976)) i 527. (1982) itd.
Vjerojatno je u tome namjera da se ouvaju izgledi za politiko rjeenje krize

pristankom svih strana u sukobu, ukljuujui i samoga agresora.
U najmanjem broju sluajeva Vijee je sigurnosti izriito ocijenilo neku situaciju naruenjem mira, i to u Koreji 1950, glede Falklandskih/Malvinskih
otoka 1982, u Iraku 1990. i u bivoj Jugoslaviji 1993. godine.
U stvarnosti Vijee sigurnosti nema nikakvu obvezu da ustanovi prijetnju
miru, naruenje mira ili agresiju. To spada u njegovu diskrecijsku vlast koju ono
moe, ali i ne mora obavljati. Ali bilo da ono okvalificira neku takvu situaciju

ili to uope ne uini, prema glavi VII. Povelje uvijek ima pravo propisati mjere
svojim pravno obvezujuim odlukama za sve drave lanice UN-a.
c. Privremene mjere. Meutim, i prije utvrivanja injenica i njihove kvalifikacije, Vijee sigurnosti moe pozvati drave u pitanju da se pridravaju privremenih mjera koje ono smatra potrebnima i poeljnima. Svrha je tih mjera
sprjeavanje pogoranja nastale situacije. Te mjere nipoto ne diraju u prava,
zahtjeve ili poloaj odnosnih strana, ali e ono uzeti primjereno u obzir njihovo
neprihvaanje (lanak 40). Tu je, dakle, uvijek rije o pravno neobvezujuim
preporukama koje jo ne sadre nikakvu osudu.
Tako je Vijee sigurnosti pozivalo strane da trenutano obustave sva neprijateljstva (npr. na Bliskomu istoku 1967. i 1973), da se njihove oruane snage vrate na
poetne poloaje (npr. pri izraelskoj invaziji u Libanonu 1982) te da ne poduzimaju
nita to bi pogoralo nastalu situaciju. Tu je uvijek rije o privremenim mjerama s
namjerom da se atmosfera smiri i omogue pregovori ili neki drugi nain rjeavanja
spora mirnim putem.
d. Preporuke i odluke Vijea sigurnosti. U situacijama opasnim za mir Vijee

sigurnosti moe svojim rezolucijama davati preporuke dravama u pitanju ili
svim lanicama UN-a. Je li u nekoj rezoluciji rije o obinoj preporuci ili obvezujuoj odluci moe se zakljuiti iz analize teksta navoda u pitanju.
Ako bi se neka drava ogluila o preporuku njoj upuenu, moe oekivati da
e u sljedeim rezolucijama protiv nje biti propisane odluke, pa i sankcije. Stoga
je pravni domaaj tih preporuka relativan ako je rije o vrstoj volji stalnih lanica
Vijea sigurnosti da se neko stanje okona. Slino je i s navodima iz predsjednikih
izjava Vijea sigurnosti, koje u formalnomu smislu nisu rezolucije.
Kad je rije o odlukama, Vijee sigurnosti obino navodi da djeluje prema

glavi VII. Povelje (premda su i njegove preporuke predviene u toj glavi), a rjee
se izravno poziva na lanke 41. ili 42. te na lanak 25. Povelje.
Mjere koje Vijee sigurnosti poduzima svojim odlukama prema glavi VII.
mogu se podijeliti na one koje ne ukljuuju upotrebu sile (to su najee, ali
ne iskljuivo ekonomske sankcije protiv napadaa) te na one koje ukljuuju
oruanu silu.
e. Mjere koje ne ukljuuju upotrebu oruane sile. Vijee sigurnosti ima iroku
slobodu izbora takvih mjera koje moe poduzeti da bi provelo svoje odluke. Ono
moe naloiti svim dravama lanicama UN-a ili samo nekima od njih da primijene te mjere. One mogu biti ekonomske ili politike naravi, i to: ... potpuni
ili djelomini prekid ekonomskih odnosa te eljeznikih, pomorskih, zranih,
potanskih, telegrafskih, radio i drugih sredstava veza, kao i prekid diplomatskih
odnosa (lanak 41).
761
Embargo na izvoz stratekih proizvoda u Sjevernu Koreju bio je najprije preporuen rezolucijom Ope skuptine iz svibnja 1951. Tek od polovice ezdesetih godina
prologa stoljea Vijee sigurnosti sve ee namee te mjere, i to izmeu 1966. i
1980. protiv rasistike Rodezije, potom protiv Iraka u doba invazije na Kuvajt od
1990. do 2003, protiv Libije od 1992. i 1993. do 1999, na podruju bive Jugoslavije
od 1991. do 1996, protiv Liberije od 1992. i Haitija od 1993.
Rezolucijom 713. od 25. rujna 1991. bio je nametnut opi i potpuni embargo na
izvoz oruja u Jugoslaviju, koji je bio dokinut tek koncem 1995. Ta neselektivna mjera
ubrzo se pokazala kontraproduktivnom. Ona je pogodovala srpskoj strani u sukobu
koja je prisvojila najvei dio oruja bive JNA, a pogaala je njezine rtve koje esto
nisu imale nikakvih sredstava za obranu. Zato je taj embargo ustvari produljio sukob
u Hrvatskoj, a naroito u Bosni i Hercegovini.
Ali od poetka sukoba u Bosni i Hercegovini, Vijee je sigurnosti postupno
uvodilo sve jae ekonomske sankcije protiv SRJ (Srbije i Crne Gore), ukljuujui
poslovne transakcije i zrani prijevoz (rezolucije 752., 757. i 787. (1992)). One su
bile proirene na podruja pod kontrolom srpskih snaga u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, usporedo sa zamrzavanjem imovine SRJ i njezinih poduzea u inozemstvu
te blokiranjem njezinih luka (82 (1993)). Prije toga, rezolucijom 781. (1992) bilo je
zabranjeno nadlijetanje vojnih zrakoplova iznad Bosne i Hercegovine (781. (1992)).
Nakon potpisivanja Daytonskoga mirovnoga sporazuma te su mjere protiv SRJ
rezolucijom 1022. od 22. studenog 1995. najprije bile na neogranieno vrijeme suspendirane (osim glede Republike Srpske u Bosni i Hercegovini), a bile su okonane
rezolucijom 1074. (1996).
Meu kolektivnim mjerama poduzetima protiv Libije i SRJ u 1992. bio je nalog
svim dravama da smanje broj i razinu svoga diplomatskoga osoblja u tim zemljama
i nametnu iste mjere misijama tih drava u svojim zemljama. Kako sa SRJ time nisu
bili prekinuti diplomatski odnosi, ona je iz toga bila izvela zakljuak da su sve druge
drave time neizravno priznale njezin identitet i kontinuitet s bivom SFRJ unato
rezolucijama Vijea sigurnosti i odlukama drugih organizacija koje su potvrdile da
SFRJ vie ne postoji.
Ako se dosljedno provode, ekonomske sankcije ne pogaaju samo dravu protiv
koje su usmjerene nego pokatkad ak i vie drave u njezinu susjedstvu koje su ovisne o trgovini s njome i tranzitu preko njezina podruja. Povelja je u dvama propisima nastojala pruiti rjeenje toga osjetljivog pitanja. lanovi UN-a udruuju se da
bi se uzajamno pomogli u izvrenju mjera koje odredi Vijee sigurnosti (lanak 49).
Prema drugomu propisu, u sluaju preventivnih ili prisilnih mjera protiv bilo koje
drave, svaka druga drava, lanica ili nelanica Ujedinjenih nacija, ako se nalazi u
posebnim ekonomskim tekoama zbog izvrenja tih mjera, ima pravo savjetovati
se s Vijeem sigurnosti o rjeavanju tih tekoa (lanak 50).
Dosad poduzete akcije u te svrhe bile su gotovo bez uinka. Rezolucijom 386.
(1976) Vijee je sigurnosti apeliralo na sve drave i organizacije iz sustava UN-a da
prue posebnu pomo Mozambiku zbog tete proizile iz sankcija protiv Rodezije.
Odbor za sankcije protiv Iraka ustanovljen rezolucijama 661. i 666. (1990), trebao je

izmeu drugih brojnih zadataka odrediti drave kojima treba pruiti ekonomsku i
financijsku pomo. U doba izvrenja sankcija protiv SRJ neke susjedne drave (Makedonija, Bugarska) takoer su traile takvu pomo, ali ne znamo jesu li je dobile.
Slabost je ekonomskih i drugih nenasilnih mjera to to se njihove posljedice

pokazuju uinkovitima tek na dulji rok, i to obino kada je prestao razlog za njihovo djelovanje. Ali one odmah pogaaju civilno stanovnitvo u dravi u pitanju
(ukljuujui manjine koje mogu biti rtve njezina opresivnoga reima), a ne i
vlastodrce koji su odluni da produlje sa svojom agresivnom politikom. One
pogotovo nisu sredstvo za brzo okonanje produljenih meunarodnih zloina
za koje su ti vlastodrci odgovorni.
Meu mjere te vrste valja ubrojiti i ustanovljenje rezolucijom 827. (1993) Meunarodnoga kaznenog tribunala za bivu Jugoslaviju te rezolucijom 955 (1994)
takvoga Tribunala za Ruandu (v. supra, 60 pod iv i v). Nakon ustanovljenja (stalnoga) Meunarodnog kaznenog suda Vijee sigurnosti moe temeljem glave VII.
Povelje uputiti neku slinu situaciju tuitelju toga Suda, i to bez obzira na to gdje su
se zloini u njegovoj nadlenosti dogodili (v. supra, 60, pod vi).
f. Oruana akcija. Ako Vijee sigurnosti smatra da mjere koje ne ukljuuju

upotrebu oruane sile ne bi odgovarale ili ako se ve pokazalo da ne odgovaraju, ono moe poduzeti pomou zranih, pomorskih ili kopnenih snaga takvu
akciju koju smatra potrebnom za odravanje ili uspostavljanje meunarodnoga
mira i sigurnosti. Dalje se predvia da ta akcija moe obuhvatiti demonstracije, blokadu i druge operacije zranih, pomorskih ili kopnenih snaga lanova
Ujedinjenih nacija (lanak 42).
Da bi Vijee sigurnosti moglo uinkovito djelovati u toj oblasti, Povelja predvia da svi lanovi UN-a sklope posebne sporazume s Vijeem sigurnosti o
stavljanju Vijeu na raspolaganje, na njegov poziv, oruanih snaga, pomoi i
olakica, ukljuujui pravo prolaska preko njihova teritorija (lanak 43). Uz to,
lanovi UN-a dre neposredno raspoloive kontingente svojih zranih snaga
radi zajednike meunarodne prisilne akcije, ali u granicama tih sporazuma
(lanak 45).
Umjesto stvaranja istinske meunarodne vojske neovisne o dravama lanicama
i pod neposrednim zapovjednitvom Vijea sigurnosti (Francuska je neto slino
zagovarala ve pri osnivanju Lige naroda 1919), tekst Povelje tako predvia stvaranje
snaga UN-a temeljem tih sporazuma s dravama lanicama, s pomou kojih bi Vijee
sigurnosti trebalo izravno suzbijati prijetnje miru, naruenja mira ili ine agresije.
Glava VII. Povelje u tu svrhu predvia i osnivanje Odbora vojnoga taba sastavljenog od naelnika tabova stalnih lanica Vijea sigurnosti ili njihovih zamjenika
da ga savjetuje i pomae mu u svim pitanjima koja se tiu vojnih sredstava za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti, upotrebe i zapovjednitva snaga stavljenih
763
na njegovo raspoloenje, reguliranje oruanja i mogue razoruanje (lanak 47).

Planove za upotrebu oruanih snaga izrauje Vijee sigurnosti uz pomo Odbora
vojnog taba (lanak 46).
Ali sve do kuvajtske krize u 1990. i 1991, Odbor vojnoga taba nije vrio nikakve
praktine funkcije. U toj krizi on je privremeno vrio vanu funkciju koordinacije,
s obzirom na to da su sve stalne lanice Vijea sigurnosti bile voljne suraivati u
suzbijanju irake agresije. Ali njegova je funkcija bila praktino okonana odmah
poslije poduzimanju oruane akcije pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava.
Kao izravna posljedica izbijanja hladnoga rata ve u trenutku ustanovljenja

organa UN-a nikada nije bio sklopljen ni jedan Poveljom predvien sporazum
s dravama lanicama. Zamiljeno djelovanje Vijea sigurnosti prema glavi VII.
Povelje (iz lanka 42) nije nikada bilo ostvareno.
Umjesto akcija pod zapovjednitvom Odbora vojnoga taba, Vijee je sigurnosti izravno ili neizravno odobravalo tzv. koalicijama voljnih i sposobnih
drava (coalitions of willing and able States) da obavljaju zadau ponovnoga
uspostavljanja mira. Od tih se koalicija u svim sluajevima trailo da ga obavjeuju o svim poduzetim mjerama.
Takva delegacija ovlasti nikada u praksi ne namee obvezu svih drava lanica UN-a da sudjeluju u tim kolektivnim oruanim akcijama. Time svaka od tih
drava moe odluiti da u njima ne sudjeluje, a da time ne prekri svoje obveze
iz Povelje.24
Naprotiv, kad je rije o mjerama koje ne ukljuuju upotrebu oruane sile, npr.
o trgovinskom embargu, one se nameu kao pravna obveza svim lanicama, a
pokatkad se proteu na sve drave svijeta.
Prvi primjer takve oruane akcije zbio se u Junoj Koreji kao reakcija na agresiju
iz Sjeverne Koreje. Ali ta je akcija bila rezultat spleta okolnosti koji se teko moe
ponoviti: 25. lipnja 1950. oruane snage Sjeverne Koreje prele su 38. usporednik koji
je tada dijelio dvije korejske drave. Istoga dana, na zahtjev Sjedinjenih Amerikih
Drava, sastalo se Vijee sigurnosti i usvojilo rezoluciju 82. (1950) kojom je sve lanice UN-a pozvalo da prue pomo Ujedinjenim nacijama u postizanju povlaenja
sjevernokorejskih snaga te da se suzdre od pruanja pomoi vlastima Sjeverne
Koreje. Dva dana kasnije Vijee sigurnosti usvojilo je rezoluciju 83. (1950) u kojoj je
ustanovilo naruenje mira i preporuilo dravama lanicama da Republici Koreji
prue pomo nunu za suzbijanje oruanog napada i za ponovno uspostavljanje
meunarodnoga mira i sigurnosti na tome podruju. Trea u nizu rezolucija, 84.
(1950) od 7. srpnja te godine zatraila je od Sjedinjenih Amerikih Drava da imenuju zapovjednika zajednikih oruanih snaga i dopustila je upotrebu zastave UN-a.25
24
Drukije je, meutim, s lanicama vojnih saveza poput NATO-a kada se one kolektivno ukljuuju u takve akcije.
25
Predstavnik bive Jugoslavije, koja je tada bila nestalna lanica Vijea sigurnosti, jedini se suz-

Jedini razlog to su sve te tri rezolucije uope mogle biti usvojene bila je odsutnost predstavnika Sovjetskog Saveza u Vijeu sigurnosti, kao protest zbog toga jer je
mjesto Kine zauzimao predstavnik vlade s Tajvana, a ne onaj iz Pekinga. Kada se na
poetku kolovoza te godine sovjetski predstavnik vratio u Vijee sigurnosti, svojim
je vetom blokirao svaku daljnju akciju, ali vie nije mogao vratiti ve ustanovljeno
stanje. Takoer nisu pomogle tvrdnje Sovjetskoga Saveza da su rezolucije usvojene
u odsutnosti njegova predstavnika neustavne.
Ali premda pod zastavom UN-a, kontingenti iz esnaest drava lanica bili su
pod stvarnim zapovjednitvom Sjedinjenih Amerikih Drava, koje su u Koreju
poslale najvei dio trupa. Ta improvizirana akcija otkrila je sve nedostatke sustava
iz glave VII. Povelje, ali je zacrtala daljnje djelovanje UN-a u slinim situacijama
h
Oruana intervencija UN-a u Iraku bila je do danas jedina koja je odobrena i
voena na temelju cjeline propis iz glave VII. Povelje iako opet ne tono onako
kako svaka njezina odredba predvia.
Istoga dana poslije napada Iraka na Kuvajt 2. kolovoza 1990, Vijee je sigurnosti jednoglasno usvojilo rezoluciju 660, kojom je osudilo tu invaziju i zatrailo
trenutano i bezuvjetno irako povlaenje. Rezolucijom 662. od 9. kolovoza proglasilo je iraku aneksiju Kuvajta nitavom i nepostojeom. Drave i meunarodne
organizacije bile su pozvane da se suzdre od bilo kakve akcije ili postupka koji bi
se mogli protumaiti posrednim priznanjem te aneksije. Djelujui prema glavi VII.
Povelje, Vijee je sigurnosti u rezoluciji 664. zatrailo od Iraka da odmah dopusti
naputanje njegova podruja dravljanima treih zemalja. U rezoluciji 667. osudilo
je irake agresivne akte protiv stranih diplomatskih prostorija i osoblja u Kuvajtu,
ukljuujui otmice stranih dravljana iz njih i zatrailo zatitu tih diplomatskih prostorija i osoblja.
Ali svjesno da je odnos Iraka prema svim tim rezolucijama i mjerama bio nezadovoljavajui, Vijee je sigurnosti 29. studenoga 1990. usvojilo rezoluciju 678. kojom
mu je dalo posljednju priliku da se povue iz Kuvajta i izvri sve te rezolucije. Tom
je rezolucijom ono ovlastilo drave koje surauju s vladom Kuvajta (u izgnanstvu)
da upotrijebe sve mjere neophodne za izvrenje rezolucije 660. svih kasnijih relevantnih rezolucija i da uspostave meunarodni mir i sigurnost u tome podruju.
To je bila formula za ovlast za vojnu intervenciju.
Postavljeni je rok 15. sijenja 1991. istekao. Koalicija drava pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava poduzela je sljedeega dana oruanu akciju s kopnenim,
zranim i pomorskim snagama kojom je Iraku nanijela vojniki poraz, izbacila je
sve irake snage iz Kuvajta i privremeno zaposjela dio graninoga irakog podruja.
drao pri usvajanju prve rezolucije, jedini je glasovao protiv druge, a pri usvajanju tree suzdrao
se s predstavnicima Egipta i Indije. Oito je da je, bez instrukcija iz Beograda, morao odluivati
sam, i da se pri usvajanju prvih dviju rezolucija nije snaao. Jugoslavija je tada ve bila u dubokom sukobu sa Sovjetskim Savezom i s ostalim dravama lanicama Informbiroa.
765
Ta je akcija izvedena pod nadzorom Vijea sigurnosti, ali ne i pod njegovim zapovjednitvom. Od 16. sijenja 1991. njegov Odbor vojnog taba nije vie imao stvarne odgovornosti. Na tome se primjeru pokazalo da kada pet stalnih lanica Vijea
sigurnosti surauje, i oruana akcija temeljem glave VII. Povelje potaje moguom,
ak i u nedostatku sklopljenih sporazuma svih lanica UN-a kako ih predvia njezin
lanak 43. Dakle, mogue je poduzeti intervenciju temeljem lanka 42. neovisno od
lanka 43.
Nakon svoga vojnikoga poraza, Irak je trebao ispuniti sve teke uvjete koji su
mu nametnuti rezolucijom Vijea sigurnosti 687. od 3. travnja 1991, da bi dolo do
konanog prekida neprijateljstava. Podrazumijeva se da je ta rezolucija bila takoer
usvojena temeljem glave VII, ali bilo je neobino da ona trai i pristanak Iraka na prisilne mjere koje je propisalo Vijee sigurnosti. Rije je dakle o nekoj vrsti mirovnoga
ugovora koji je, poput gotovo svih drugih ugovora te vrste, nametnut pobijeenoj
strani u oruanom sukobu.
Rezolucija 687. predvidjela je konano ustanovljenje i obiljeavanje na terenu
granice s Kuvajtom, prihvaanje promatraa UN-a, unitenje cjelokupnog kemijskog
i biolokoga oruja i dalekometnih raketa, bezuvjetno odricanje od nuklearnoga
oruja pod meunarodnom kontrolom te plaanje reparacija putem kompenzacijskoga fonda koji vodi jedna meunarodna komisija. Predvieno je da se taj fond
opskrbljuje postotkom zarade iz prodane irake nafte. Ali, iako je Irak prihvatio sve
te teke uvjete, gdje god je mogao, opstruirao ih je sprjeavajui rad i povremeno
prekidajui suradnju s meunarodnim promatraima.
U 2003. godini, bez ovlasti Vijea sigurnosti, Sjedinjene Amerike Drave i Britanija napale su i okupirale Irak i zbacile reim Saddama Husseina. One potom nisu
nale nikakve tragove ofenzivnoga biolokog i kemijskog oruja opasnih za okolne
zemlje niti su mogle dokazati da je srueni reim pomagao Al-Qaidu u njezinim
teroristikim djelatnostima. To je prije bio izgovor za tu jednostranu oruanu intervenciju.
h
Nakon hladnoga rata Vijee sigurnosti odobravalo je upotrebu oruane sile
radi postizanja nekih posebnih ciljeva: provoenja embarga protiv reima u
rasistikoj Junoj Rodeziji izmeu 1965. i 1980, protiv zloinakog reima u
Sijera Leoneu izmeu 1992. i 1998, radi osiguranja humanitarnih koridora i
zona sigurnosti u Somaliji izmeu 1992. i 1995. te u istom razdoblju u Bosni i
Hercegovini, potom u Ruandi 1994, u Albaniji 1997, u Srednjoafrikih Republici
iste godine. Napokon, u jednom je sluaju bila rije o slanju oruanih snaga
1994. i 1995. godine u Haiti radi obnavljanja demokratske vlasti.
3. Opa skuptina. Povelja UN-a Opoj je skuptini namijenila supsidijarnu

funkciju u odnosu na onu Vijea sigurnosti, i to ne samo u rjeavanju sporova
nego i glede svih drugih mjera za odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti.
Tako napose lanak 11(2). istie da svako pitanje gdje je potrebna akcija Opa
skuptina upuuje Vijeu sigurnosti prije ili poslije rasprave.

Ali prema lancima 10. i 14. Povelje, Opa skuptina moe raspravljati o svim
pitanjima koja ulaze u okvir Povelje i preporuivati mjere za mirno ureenje
svake situacije. Ona moe davati preporuke dravama lanicama i/ili Vijeu
sigurnosti.
U doba korejske krize 1950, nakon to se sovjetski predstavnik bio vratio u Vijee sigurnosti i svojim vetom sprjeavao svaku daljnju njegovu odluku, Sjedinjene
Amerike Drave, koje su tada imale sigurnu veinu u Opoj skuptini, pripremile
su alternativni mehanizam. Taj mehanizam trebao je otkloniti tu prazninu u sustavu
kolektivne sigurnosti iz Povelje.
Dana 3. studenoga 1950. Opa je skuptina bila usvojila rezoluciju 377A (V)
pod naslovom Ujedinjeni za mir. U njoj je bilo predvieno da, ako zbog nedostatka
jednoglasnosti stalnih lanova Vijee sigurnosti nije u stanju izvravati svoju odgovornost za odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti, Opa skuptina mora
odmah razmotriti taj problem. U sluaju naruenja mira ili ina agresije ona moe
dravama lanicama preporuiti (ali ne i naloiti) i upotrebu oruanih snaga. Ako
Opa skuptina u to vrijeme ne zasjeda, moe se sazvati u roku od 24 sata u hitno
izvanredno zasjedanje.
Tom rezolucijom osnovani su Komisija za promatranje mira i Odbor za kolektivne mjere. Ovaj drugi trebao je stvarno zamijeniti funkciju Vijea sigurnosti u
organiziranju i upuivanju nacionalnih oruanih snaga drava lanica UN-a radi
odravanja meunarodnog mira, i to na temelju preporuka Ope skuptine.
Ali temeljem te rezolucije, u uvjetima naruenja mira ili agresije neke drave,
Opa skuptina nije nikada bila preporuila upotrebu oruanih snaga UN-a u svrhu
suzbijanja agresije. Iz njezinih preporuka proizila je praksa slanja oruanih snaga
UN-a u mirovne misije, mandat kojih je posve razliit od onoga kako ga predvia
glava VII. Povelje. Potom je i Vijee sigurnosti donosilo odluke o upuivanju takvih
mirovnih misija, pa i temeljei se na svojim ovlastima iz glave VII. Povelje (vidi dalje
pod 5).
Politiki razlog zbog koga se postupak iz te rezolucije nije pokazao znaajnijim
bila je promjena odnosa snaga u Opoj skuptini. Kao rezultat procesa dekolonizacije, nakon 1950. godine Sjedinjene Amerike Drave su u Opoj skuptini bile
izgubile veinu na koju su mogle utjecati. Iz nove veine nastao je pokret nesvrstanih
zemalja koji je pokatkad usvajao preotre i radikalne rezolucije, a da nije imao vojnu,
politiku i ekonomsku mo da ih provede.
Osim Sovjetskoga Saveza, i Francuskoj je bilo stalo da Vijee sigurnosti sauva
sve svoje ovlasti predviene Poveljom, pa i uz cijenu paralize njegova djelovanja u
nekim situacijama opasnim za mir. Naime, nije se samo Sovjetski Savez koristio
vetom ili mogunou veta da bi onemoguio kolektivnu akciju suprotnu svojim
interesima.
4. Regionalni sporazumi. Glede upotrebe oruanih snaga vojnih saveza ili

ad hoc koalicija u stranim zemljama, glava VIII. Povelje UN-a jasna je: Vijee
sigurnosti upotrebljava, gdje je prikladno, regionalne sporazume ili ustanove za
767
provoenje prisilne akcije koju je ono odredilo. Ali se nikakva prisilna akcija ne
poduzima... bez ovlatenja Vijea sigurnosti... (lanak 53(1)).
Dakle lanak 53(1). Povelje odnosi se na dvije situacije. Vijee sigurnosti
moe pozvati neki regionalni sporazum ili ustanovu da poduzme prisilnu akciju.
Drugi dio toga propisa odnosi se na situaciju u kojoj regionalna organizacija
eli na svoju inicijativu poduzeti takvu prisilnu akciju. Tada ona mora od Vijea
sigurnosti dobiti izriito odobrenje za njezino poduzimanje.
Pri tome druga odredba Povelje nalae: Vijee sigurnosti treba da u svako
doba bude potpuno obavjetavano o djelatnostima koje se poduzimaju ili namjeravaju poduzeti na temelju regionalnih sporazuma ili od strane regionalnih
ustanova za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti (lanak 54).
To, meutim, podrazumijeva da, osim dunosti obavjetavanja, prethodno
odobrenje Vijea sigurnosti u naelu ne bi bilo potrebno ako bi uz pristanak
drave ili drava u kojima se takve snage stacioniraju one obavljale iskljuivo
promatrake ili mirovne misije kako dalje slijedi.
Nakon hladnoga rata takvo je odobrenje davano 2004. Europskoj uniji za akciju u
Bosni i Hercegovini, 2006. i 2007. Afrikoj uniji za akciju u Sudanu i 2007. u Somaliji.
Ali bilo je sluajeva da su ta odobrenja davana i naknadno. U vrijeme krize u
Liberiji, Ekonomska zajednica zapadnoafrikih drava (ECOWAS) ustanovila je
1990. mirovne snage (ECOMOG) koje je ovlastila da upotrijebe silu u toj zemlji.
Vijee sigurnosti rezolucijom 788. (1992) podralo je sve te akcije i izrazilo zahvalnost ECOWAS-u.
Kao odgovor na krizu u Sijera Leoneu ECOWAS je 1997. ovlastio ECOMOG
da poduzme mirovnu akciju i u toj zemlji. Vijee je sigurnosti naknadno podralo i
tu akciju, propisalo je sankcije protiv reima u toj zemlji i ECOMOG je zamijenilo
snagama UN-a.
5. Promatrake i mirovne misije. Takve misije, a napose one druge, nisu

predviene u Povelji UN-a.
Prva promatraka misija UN-a bila je odaslana 1947. u Grku koja je tada bila
zahvaena graanskim ratom, i to temeljem rezolucije Ope skuptine (109).
Promatrai su na grkoj strani granice nadgledali pristie li iz susjednih zemalja
(osobito iz Jugoslavije) oruje i streljivo za ustanike. Misija je trajala do 1954. Ali
taj je ustanak bio prije toga uguen, nakon to je Jugoslavija ve 1949. zatvorila
svoju granicu s Grkom zbog svoga sukoba sa Sovjetskim Savezom.
Godine 1948. rezolucijom Vijea sigurnosti 5. bili su odaslani vojni promatrai
u tadanju Palestinu da bi nadgledali privremeno primirje postignuto te godine.
Potom je Organizacija za nadgledanje primirja dobila mandat da nadgleda izvrenje sporazuma o primirju iz 1949. te mnogo kasnije i sporazum o prekidu vatre
iz lipnja 1967.

U 1948. bili su temeljem rezolucije Vijea sigurnosti 47. postavljeni promatrai u
Indiju i Pakistan da bi nadgledali situaciju u Jammu i Kamiru. Takve promatrake
misije danas djeluju irom svijeta.
Ali vojna intervencija Britanije i Francuske u zoni Sueskoga kanala u Egiptu

te s njome usklaeno izraelsko zauzee Sinajskoga poluotoka izmeu listopada i
prosinca 1956. bili su povod za prvo hitno izvanredno zasjedanje Ope skuptine temeljem njezine rezolucije Ujedinjeni za mir. Rezolucijom od 2. studenoga,
Opa je skuptina preporuila stranama u sukobu prekid neprijateljstava, to u
toj situaciji nije bilo dovoljno. Novom rezolucijom (998-ES-I) od 4. studenoga
ona je uz pristanak zainteresiranih nacija ustanovila Meunarodne snage
UN-a za brzo djelovanje (UNEF United Nations Emmergency Force).
Time su roene prve plave kacige. Zadaa te naoruane formacije, sastavljene od kontingenata iz vie drava, bila je nadziranje prekida vatre, povlaenje
izraelskih snaga sa Sinajskoga poluotoka te njezino smjetanje na egipatskoj
strani granice s Izraelom da bi sprijeila oruane sukobe dviju strana. Te su
snage tamo obavljale svoju misiju razdvajanja sve dok na zahtjev Egipta nisu
bile povuene 19. svibnja 1967. uoi rata od est dana. U tome su ratu Egipat,
Jordan i Sirija doivjeli teak vojni poraz ije sve posljedice jo nisu uklonjene.
Odluku o povlaenju tih snaga donio je glavni tajnik UN-a i njezina zakonitost
bila je tada predmetom osporavanja. Nakon toga Vijee sigurnosti upuuje mirovne
misije samo na godinu dana ili est mjeseci i potom se njihov mandat moe obnoviti.
To prua apstraktnu mogunost dravi domainu da ih poslije isteka tih rokova
jednostrano otkae. Ali ako su u mirovnoj misiji angairane znatne snage stranih
zemalja, takav jednostrani otkaz teko se moe politiki zamisliti.
Druga vana mirovna operacija UN-a bila je ona u Kongu od 1960. godine. Nakon proglaenja neovisnosti te zemlje i povlaenja belgijskih trupa, izbile su pobune
u novoj kongoanskoj vojsci, koje su prerasle u ustanke i kaotino stanje. Vijee je
sigurnosti rezolucijama 143. i 145. iz lipnja te godine ovlastilo glavnoga tajnika Daga
Hammarskjlda da osigura nunu vojnu pomo kongoanskoj Vladi. On je taj mandat
vrio tako da je doao u sukob s Francuskom, Belgijom i Sovjetskim Savezom. Poginuo je 1961. kada je njegov avion bio sruen u Sjevernoj Rodeziji (danas Zambiji)
u do danas nerazjanjenim okolnostima.
Poslije tih promatrakih i mirovnih misija uspostavljene su mnoge druge u

mnogim dijelovima svijeta, pa i na prostoru bive Jugoslavije. Promatrake su
misije relativno malobrojne i imaju za zadau promatranje i obavjetavanje. Mirovne misije sastoje se od oruanih snaga koje se postavljaju izmeu sukobljenih
strana tako da bi ponovno izbijanje neprijateljstava bilo mogue jedino ako se
napadnu same te snage i time agresor sam sebe otkrije. Ali to razlikovanje nije
kruto. Neka prvotno promatraka misija moe potom dobiti ovlasti mirovne
misije, poput UNPROFOR-a na prostoru bive Jugoslavije.
769
Stoga se te mirovne misije veoma razlikuju od snaga UN-a koje se na neko

podruje alju temeljem glave VII. Povelje UN-a, ali s mandatom da suzbiju
agresiju. Sve one ovise o pristanku drave na podruju koje su stacionirane, i ni
u kojemu sluaju ne mogu sprijeiti agresiju, ali ni meunarodne zloine irokih
razmjera ukljuujui ak i genocid.
Tako te snage nisu mogle sprijeiti spomenuti arapsko-izraelski rat od sedam
dana u 1967. kao ni tursku invaziju Cipra u 1974.
Osim drave domaina (ukljuujui, ako je rije o unutarnjem sukobu, sve

zaraene strane), te snage trebaju uivati stalnu podrku Vijea sigurnosti, jer
ni bez nje ne mogu djelovati.
Egipatsko-izraelski mirovni ugovor iz 1979. predvidio je slanje na teren snaga UN-a (tzv. UNEF II). Ali zbog sovjetske opstrukcije u Vijeu sigurnosti, njihov
je mandat istekao ve u srpnju te godine. Stoga su se potom ustanovile posebne
meunarodne snage i promatrai uza sudjelovanje Sjedinjenih Amerikih Drava,
izvan UN-a.
Snage UN-a po svome su poloaju zaista meunarodne i potpuno su integrirane u tu Organizaciju. Svaka promatraka i mirovna misija pomoni je
organ bilo Ope skuptine ili Vijea sigurnosti (ovisno o tome ijom je odlukom nastala). Program njihova upuivanja na neko podruje sastavlja glavni
tajnik pod nadzorom Vijea sigurnosti ili Ope skuptine. UN imenuje njihova
zapovjednika. Drave koje daju svoje kontingente sklapaju o tome sporazume
s UN-om. One po pravilu same snose trokove svojih snaga.
Osim razdvajanja sukobljenih snaga, cilj je mirovnih misija smirivanje napetosti na terenu. Ali one mogu dobiti u mandat i raznovrsne druge zadae: da
vre privremene upravne funkcije na nekomu podruju (npr. u Kambodi ili u
hrvatskom Podunavlju), nadgledaju izvrenje sporazuma o potovanju ljudskih
prava i povratku izbjeglica, nadziru provoenje izbora, obuavaju lokalne policijske postrojbe, provjeravaju provoenje sporazuma o miru, nadziru izvrenje
sporazuma o povlaenju trupa i o demilitariziranim (razvojaenim) podrujima
te da pomau u akciji deminiranja terena itd.
I drava na podruju koje te snage obavljaju misiju takoer sklapa sporazum
s UN-om. Taj se sporazum kompletira s pravilnikom glavnoga tajnika.
Godine 1999. glavni je tajnik izradio Uzorak sporazuma o poloaju snaga za
mirovne operacije. Te odredbe uz ostalo predviaju da su snage UN-a dune potovati lokalne zakone i propise, a vlada drave domaina obvezuje se da e potovati
iskljuivo meunarodnu narav mirovnih operacija. Nadalje se predviaju odredbe
o olakicama, opskrbi, privilegijama i imunitetima osoblja i imovine tih snaga te
o rjeavanju sporova. U 1995. u krilu UN-a usvojena je i Konvencija o sigurnosti
osoblja UN-a i pridruenoga osoblja.

Uspjeh promatrakih i mirovnih misija ovisi o njihovu mandatu i o uvjetima
koji vladaju na podruju na koje se alju. Ako neprijateljstva jo traju, a zaraene
snage nisu razdvojene, mirovne snage ne mogu nametnuti mir. One ne mogu
sprijeiti ni zloine protiv civilnoga puanstva, jer silu mogu upotrijebiti samo
u samoobrani, a prema svim stranama moraju biti nepristrane i trebaju uivati
povjerenje svih. Stoga e oruane snage koje se alju u mirovnu misiju pretrpjeti neuspjeh tamo gdje treba silom nametnuti mir i sprijeiti zloine i gdje je
potrebna oruana intervencija temeljem glave VII. Povelje.
6. Akcije Vijea sigurnosti na podruju bive SFRJ. Da bi sve te tekoe i promaaji bili jasniji, opisat emo akcije Vijea sigurnosti na podruju bive Jugoslavije
izmeu 1991. i 1995. godine.
Kako smo prije naveli, u doba neskrivenoga napada bive JNA u Hrvatskoj (na
Vukovar, u drugim dijelovima Podunavlja i u zapadnoj Slavoniji), Vijee je sigurnosti
rezolucijom 713. od 25. rujna 1991. bilo nametnulo opi i potpuni embargo na izvoz
oruja u Jugoslaviju, to je znailo u sve njezine dijelove.
U izvrenju sarajevskoga Sporazuma o prekidu vatre u Hrvatskoj od 2. sijenja
1992, Vijee sigurnosti rezolucijom 743. od 21. veljae ustanovilo je Zatitne snage
UN-a (UNPROFOR United Nations Protection Force). Prema usvojenom izvjeu
glavnoga tajnika, ta mirovna operacija trebala je biti privremena, da bi se stvorili
uvjeti mira i sigurnosti i postiglo cjelovito rjeenje jugoslavenske krize. Te su snage
zaposjele etiri zone u Hrvatskoj pod srpskom kontrolom (UNPA-s), u kojima je prije
toga bilo iroko obavljeno etniko ienje hrvatskoga i ostalog nesrpskog puanstva
(istona Slavonija, zapadna Slavonija te Krajina podijeljena na sjevernu i junu
zonu). Oruje srpske milicije trebalo je biti uskladiteno i pod kontrolom UNPROFOR-a, a JNA i hrvatski Zbor narodne garde trebalo je da napuste to podruje. S
obzirom na to da je taj sporazum bio postignut pristankom svih strana, ta rezolucija
nije bila usvojena na temelju glave VII. Povelje.
U sljedeim mjesecima mandat UNPROFOR-a bio je prostorno proirivan. Rezolucijom 762. od 30. lipnja 1992. UNPROFOR je dobio zadau nadgledati podruja
jo uvijek pod kontrolom JNA u junoj Hrvatskoj, a rezolucijom 779. od 6. listopada
dobio je novu zadau: da nadgleda povlaenje JNA kod Dubrovnika i demilitariza
ciju Prevlake.
Stanje se u Bosni i Hercegovini davno prije toga pogoravalo, a naroito po proglaenju rezultata referenduma o neovisnosti te zemlje 6. oujka 1992. Tada je bilo
dolo do otvorene agresije JNA na tu zemlju.
U rezoluciji 757. od 30. svibnja, ponovo je zatraeno da elementi Hrvatske vojske koji su navodno jo uvijek bili prisutni u Bosni i Hercegovini potuju odluku iz
rezolucije 752 od 15. svibnja. Trebali su se ili povui ili podvrgnuti sredinjoj vlasti u
Sarajevu. Ali iroke ekonomske i druge sankcije bile su nametnute samo SRJ (Srbiji i
Crnoj Gori). Temeljem sljedee rezolucije 758. od 8. lipnja, ojaane snage UNPROFOR-a postavile su vojne promatrae u Sarajevu.
Djelujui na temelju glave VII. Povelje, u rezoluciji 77. od 13. kolovoza, Vijee
je sigurnosti pozvalo drave da poduzmu same, ili putem regionalnih ustanova ili
771
sporazuma, u koordinaciji s UN-om sve neophodne mjere za isporuke pomoi

putem humanitarnih organizacija UN-a te za drugu humanitarnu pomo Sarajevu i
ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine gdje je to potrebno. Navod sve neophodne
mjere prema rjeniku UN-a ovlaivao je upotrebu sile.
Rezolucijom 776. od 14. rujna 1992, mandat UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini bio je proiren i ojaan, i to radi osiguranja konvoja humanitarne pomoi i
oslobaanja zatoenih osoba kada to zatrai Meunarodni komitet Crvenoga kria.
Ali je u izvjeu glavnoga tajnika koje je prihvatilo Vijee sigurnosti navedeno da
e UNPROFOR slijediti normalna pravila o mirovnim operacijama i upotrebljavati
silu jedino u samoobrani, te jo ako ga se sprjeava u njegovoj misiji. Uz to se ta
nova rezolucija nije pozvala na glavu VII. Povelje niti je spomenula sve neophodne
mjere. Time je taj mandat postao nedovoljan za izvrenje postavljenih zadataka, ali
i nedovoljno jasno definiran.
U daljnjem razvoju uloge UNPROFOR-a, rezolucijom 781. od 9. listopada te
godine ustanovljena je zona zabrane leta iznad Bosne i Hercegovine i okupiranih
dijelova Hrvatske za zrakoplove s nepokretnim i pokretnim krilima. Rezolucijom
816 (1993), usvojenom temeljem glave VII. Povelje, potvrena je zona zabrane leta.
Na molbu glavnoga tajnika UN-a, nadzor nad tom zonom preuzeli su zrakoplovi
NATO-a. Bio je uveden sustav dvostrukoga kljua, po kojemu su upotrebu NATO-a
u bombardiranju pojedinanih ciljeva trebali zajedniki odobriti zapovjednici UN-a
i NATO-a, a bombardiranje je trebalo biti u razmjeru s krenjem obveza.
Prije toga, rezolucijom 815. (1993) ustanovljeno je nekoliko zatienih podruja u Bosni i Hercegovini s preteito s muslimanskim ivljem, ali potpuno opkoljenim
srpskim snagama. U toj je rezoluciji glava VII. Povelje bila navedena jedino u kontekstu sigurnosti osoblja UNPROFOR-a. Tako je i u osiguranju tih zona UNPROFOR
imao pravo upotrijebiti silu samo u samoobrani. Na zahtjev glavnoga tajnika UN-a,
NATO je ustanovio zone od po 3 kilometra oko tih zatienih podruja, s time da
je zona oko Gorada bila iroka 20 kilometara, a oko Sarajeva bila je uspostavljena
zona od 20 kilometara iz koje se trebalo evakuirati sve teko naoruanje. Ta su se
podruja smjela braniti i zranim napadima, ali je svaku odluku o tome trebalo
donijeti po dvostrukom kljuu.
Iako je UNPROFOR u tome sukobu nastojao ostati neutralan i zadrati povjerenje svih strana a na masakre civila poinjene artiljerijskim granatama u Sarajevu
nije ni bio ovlaten reagirati u proljee 1995. njegovi su se odnosi sa srpskom
stranom bili pogorali. Srpska je strana prekrila sporazum o evakuaciji tekoga
oruja oko Sarajeva, i to je dovelo do simbolinih bombardiranja njezinih poloaja
iz zraka. Srpska je strana potom zarobila kao taoce nekoliko stotina pripadnika
UNPROFOR-a, a neke je drala vezane oko svojih vojnih postrojenja koja su bila
mogu cilj napada. Nakon osloboenja tih talaca srpske su snage bile osvojile sigurnosnu zonu u Srebrenici, pobile su vie od osam tisua mukaraca, a sve preostalo
muslimansko stanovnitvo izgnale su. Snage NATO-a tek su potom bile poduzele
ozbiljne zrane napade i u nekoliko su dana unitile srpska sredstva komunikacija.
Prije toga, u akcijama Bljesak i Oluja u Hrvatskoj su osloboene sve zone, osim
one u Podunavlju. Hrvatska i bonjaka strana i u Bosni i Hercegovini osvojile su

iroka podruja pa su time Srbi bili izgubili vojnu nadmo. Sporazum o primirju,
prvi koji je srpska strana potovala, bio je sklopljen 12. listopada 1995.
Prije toga, u oujku 1995. mirovne operacije UN-a na itavom tome podruju
bile su reorganizirane. UNPROFOR je do svoga ukinua koncem te godine ostao
samo u Bosni i Hercegovini. Na podruju Hrvatske ustanovljen je UNCRO (UN
Confidence Restoration Operation) koji je djelovao u Podunavlju. U Makedoniji je
ustanovljena mala vojna promatraka misija pod nazivom UNPREDEP (UN Preventive Deployment Force), koja tamo i danas uspjeno djeluje.
Kao rezultat Daytonskoga mirovnog sporazuma parafiranog 25. studenoga 1995,
u Bosni i Hercegovini je po ovlasti rezolucije Vijea sigurnosti 1031 UNPROFOR bio
zamijenjen multinacionalnim oruanim snagama pod nazivom IFOR, koji vie nije
mirovna misija UN-a. Ali su tamo ustanovljene policijske snage UN-a (UN International Police Task Force) sa zadaom da obuavaju lokalnu policiju i pomau joj.
Glavni uzrok neuspjeha te mirovne operacije UN-a u Bosni i Hercegovini i u
Hrvatskoj bio je to su se u situaciji agresije i okupacije podruja nadmono naoruanim srpskim snagama, i u uvjetima embarga na oruje, trebale uputiti oruane
snage UN-a s mandatom iz glave VII. Povelje, kakav su imale u suzbijanju irake
agresije na Kuvajt.
UNPROFOR se iz privremene promatrake misije pretvorio u mirovnu misiju,
ali nikada s dovoljnim mandatom. Praktino on nikada nije imao ovlast upotrijebiti
oruanu silu izvan samoobrane. Silna flota lanica NATO-a na Jadranu blokirala je
crnogorsku obalu, ali je nafta pred njezinim nosom ulazila u SRJ kopnenim putem
preko Albanije. A da je u jesen 1991. bio pred Dubrovnik upuen samo jedan nosa
aviona, sama bi njegova prisutnost vjerojatno sprijeila opkoljavanje toga grada,
pad Vukovara i tragediju u Bosni i Hercegovini. Borbeni su avioni iz baza u Italiji
stalno nadlijetali prostor Bosne i Hercegovine i okupirana podruja Hrvatske, ali do
kolovoza i rujna 1995. nisu bili ni od kakve pomoi. Moda ni odluujui zrani udar
na srpska postrojenja ne bi uslijedio da nisu dola u opasnost preostala zatiena
podruja i potpuni fijasko NATO-a. Mandat UNPROFOR-a stalno je bio proirivan
kao posljedica traumatskih dogaaja, u kojima glavni tajnik UN-a i neki stalni lanovi Vijea sigurnosti nisu htjeli prepoznati stvarnoga agresora.26
7. Oruane akcije bez odobrenja Vijea sigurnosti ili Ope skuptine. Kako
smo vidjeli, bilo je vie sluajeva upotrebe oruane sile radi suzbijanja zloina i nereda u pojedinim dravama za koje su regionalne organizacije dobivale naknadno
odobrenje Vijea sigurnosti. Ali u literaturi se najvie raspravlja o dvjema krupnim
oruanim akcijama uza sudjelovanje nekih od stalnih lanica, koje Vijee sigurnosti
nije ni prethodno ni naknadno odobrilo.
26
O situaciji na Kosovu gdje su oruane snage otpora organizirane tek nakon to su Daytonski
sporazumi ignorirali masovna krenja ljudskih prava, vidi ukratko nau raspravu Intervencija
NATO snaga protiv Savezne Republike Jugoslavije: Pravna analiza, Politika misao, 1999, br. 4,
Zagreb, str. 79-99, napose str. 94-96.
773
Prva je bila NATO-ova akcija bombardiranja podruja Srbije, ukljuujui Kosovo, koja je otpoela 23. oujka 1999. i trajala je sedam tjedana. Ta kolektivna akcija
nije dobila podrku Vijea sigurnosti jer su joj se oduprle Ruska Federacija i Kina.
Nakon to su bile razbijene snage Vojske Jugoslavije i srpske policije na Kosovu,
Vijee je sigurnosti uz pristanak Savezne Republike Jugoslavije jednoglasno usvojilo
10. lipnja te godine opsenu rezoluciju 1244.
Temeljem te rezolucije sve srpske snage bile su povuene s Kosova i zamijenjene
meunarodnim sigurnosnim snagama. Pod vodstvom glavnoga tajnika UN-a uvedena je privremena civilna uprava za Kosovo. Osiguran je i povratak svih izbjeglica
i prognanika u njihove domove.
Ali kao dio te nagodbe ta rezolucija potvruje obvezu svih drava lanica za
suverenou i teritorijalnom cjelovitou Savezne Republike Jugoslavije i drugih
drava u regionu, kako je to predvieno u Helsinkom zavrnom aktu. Za Kosovo
se predvia opsena i djelotvorna autonomija. Temeljei se na toj obvezi, Srbija je
ishodila rezoluciju Ope skuptine UN-a 63/3 od 10. listopada 2008. kojom se od
Meunarodnoga suda u Den Haagu zatrailo savjetodavno miljenje na pitanje:
je li jednostrano proglaenje neovisnosti od privremenih institucija samouprave
Kosova u skladu s meunarodnim pravom? Izricanje toga savjetodavnog miljenja
oekuje se u 2010. godini.
Unato tomu to su predstavnici Rusije i Kine u Vijeu sigurnosti osudili NATO-ovo bombardiranje kao flagrantno krenje meunarodnoga prava, jednoglasno
prihvaena rezolucija 1244. iz lipnja te godine moe se protumaiti kao neizravan
pristanak na primjenu sile regionalne organizacije (NATO-a) bez prethodnoga odobrenja Vijea sigurnosti. Tu je u stvarnosti bila rije o humanitarnoj intervenciji
radi okonanja zloina irokih razmjera protiv kosovskih civila i stoga ta akcija nije
solidan presedan za budue sline akcije.
Neto se slino zbilo kada su 20. oujka 2003. snage Sjedinjenih Amerikih Drava i Britanije izvrile napad na Irak i svrgnule reim Saddama Husseina. To je
zaposjedanje bilo manjkavo pripremljeno i te okupacijske snage u poetku nisu bile
u stanju sprijeiti pljake, teroristike napade i lokalne pobune pojedinih frakcija
stanovnitva. Ali su rezolucijom 1483. od 22. svibnja te godine Sjedinjenim Amerikim Dravama i Britaniji bile priznate specifine ovlasti, odgovornosti i obveze
okupacijske sile u Iraku.
Organizacijom izbora nekoliko puta oformile su se irake vlasti na koje Vijee
sigurnosti svojim rezolucijama prenosi ovlasti. One danas mogu okonati prisutnost
stranih trupa na podruju svoje zemlje. Time su te oruane snage postupno zadobile
znaajke mirovne misije uz pristanak vlade o kojoj je rije.
Ali snani otpori slanju tih trupa u Sjedinjenim Amerikim Dravama i Britaniji,
i njihove rtve, ne ine ni tu neovlatenu oruanu akciju podobnom za budunost
kao presedan.
8. Kratak zakljuak. Tako je pet stalnih lanica Vijea sigurnosti ouvalo

svoj presudan utjecaj na meunarodna zbivanja i na akcije UN-a, ali bez neke

stvarne odgovornosti glede sprjeavanja oruane agresije i meunarodnih zloina u irokim razmjerima, ukljuujui tu ak i genocid. Svaku inicijativu protiv
bilo koje stalne lanice, ili druge drave pod njezinom zatitom, ta zemlja moe
sprijeiti svojim vetom u Vijeu sigurnosti. Ali ako Vijee poduzme neku akciju
u odsutnosti veta, ni jedna od stalnih lanica potom je ne moe svojim vetom
obustaviti.27
lanak 25. Povelje UN-a navodi: lanovi Ujedinjenih nacija sporazumni
su da prihvate i izvravaju odluke Vijea sigurnosti u skladu s ovom Poveljom.
Ipak zakonitost odluka Vijea sigurnosti nije podvrgnuta nikakvoj sudskoj kontroli. Ako bi Meunarodni sud i ustanovio u okviru svoje nadlenosti da neka
njegova odluka nije bila u skladu s Poveljom, taj pravorijek ne bi utjecao na tu
konkretnu odluku jer je Vijee sigurnosti politiki organ koji donosi politike
odluke. S druge strane, osim to neku dravu moe proglasiti agresorom, ono
inae nema pravo da utvruje odgovornost drava za poinjenje meunarodno
protupravnih djela. Moda upravo zbog toga ono izbjegava takve kvalifikacije.
Vijee sigurnosti nije podvrgnuto ni politikoj kontroli nekoga drugog tijela.
Istina je da temeljem lanka 15(1). Povelje: Opa skuptina prima i razmatra
godinja i posebna izvjea Vijea sigurnosti, koja obuhvaaju prikaz mjera
koje je Vijee sigurnosti zakljuilo ili poduzelo radi odravanja meunarodnoga
mira i sigurnosti. Ali rasprava o tim izvjeima ne podrazumijeva nadlenost
Ope skuptine da ih odobrava ili ne odobrava.
h
Upravo se na ovoj temi izraava sva kompleksnost odnosa sile i meunarodnoga prava. Oni koji silu pretpostavljaju pravu u krivu su jer se sukobljavanja
politika sile razliitih drava ipak upravljaju pravnim pravilima, u ovomu sluaju
nekim pravilima iz Povelje UN-a. U malim dravama koje poput Hrvatske ne
raspolau silom, pravila meunarodnoga prava poesto se ignoriraju ili podcjenjuju jer ih donosioci politikih odluka uope ili dovoljno ne poznaju. Uz to
se svatko tamo predstavlja profesorom meunarodnoga prava. Najpogubnije
je kada neka mala drava oponaa veliku u poduzimanju jednostranih protupravnih ina, jer prieljkuje da je ponaanje velikih i monih drava stvorilo
presedane i u njihovu korist. Osim ako neka takva zemlja ne uiva bezrezervnu
podrku neke stalne lanice Vijea sigurnosti UN-a, za takva krenja meunarodnoga prava surovo se kanjava.
27
Ral VINUESA zakljuuje: Veto moe sprijeiti odluku Vijea sigurnosti da odobri neku
akciju kako to zahtijeva lanak 53(1). Povelje. Ali veto moe takoer sprijeiti odluku Vijea
sigurnosti da osudi krenje lanka 53(1). temeljeno na nedostatku njegove ovlasti.
775
86. KONTROLA NAORUANJA I RAZORUANJE

Bibliografija
A. GARCIA-ROBLES: Linterdiction des armes nuclaires en Amrique latine, RCADI 1971,
tome 133, pp. 43-134; Radovan VUKADINOVI: Zone bez nuklearnog oruja, Zagreb, 1979, 242
str.; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris 1983, pp. 537-571; Milan AHOVI:
Upotreba nuklearne energije i meunarodno pravo, Beograd, 1982, 196 stranica; Nguyen QUOC
DINH: Droit international public, Patrick Daillier, Mathias Forteau et Alain Pellet, 8e dition,
Paris 2009, pp. 1130-1145.
1. Pojam razoruanja. U obinom govoru pod razoruanjem se podrazumijeva vie razliitih stvari:
(a) Ogranienje naoruanja, to moe obuhvaati i njegovo uveanje za zemlju koja nije dosegla ugovorene limite.
(b) Smanjenje naoruanja, najee linearno, u odnosu na postojee, a to
ine sve drave stranke nekoga sporazuma.
lanak 8(1). Pakta Lige naroda iz 1919. postavio je cilj koji nikada nije bio ostvaren, da: ... odravanje mira zahtijeva smanjenje naoruanja drava na minimum
potreban za nacionalnu sigurnost i za izvrenje meunarodnih obveza zajednikom
akcijom.
Djelomino (parcijalno) smanjenje naoruanja moe podrazumijevati

umanjenje nekih vrsta oruja, za razliku od onoga potpunoga koje bi se
odnosilo na sve oruje.
(c) Napokon, pod razoruanjem se podrazumijeva i ukidanje naoruanja.
Premda se potpuno razoruanje do danas pokazalo utopijom,28 bilo
je sporazuma koji zabranjuju ne samo upotrebu nego i posjedovanje i
proizvodnju nekih vrsta oruja (biolokoga, potom kemijskog te protupjeakih mina). Drave su tim sporazumima preuzele i obvezu da unite
sve zalihe zabranjenoga oruja.
Iz prolosti su poznate neravnopravne odredbe o smanjenju naoruanja ili o
razoruanju iz mirovnih ugovora koje su bile nametnute pobijeenoj strani i koje su
se po pravilu pokazale privremenima. To su npr. bile odredbe o ruenju nekih utvrda
u blizini granice, o demilitarizaciji (razvojaenju) nekih podruja, o zabrani dranja
nekih vrsta oruja (podmornica, ratnih brodova) ili itavih rodova vojske (ratnoga
zrakoplovstva), ili o smanjenju ukupnoga broja vojnika u oruanim snagama. Te se
mjere nisu pokazale trajnima jer je pobijeena drava krila te neravnopravne obveze im je osnaila (npr. nacistika Njemaka od 1935), ili je dojueranji neprijatelj
28
Cf., Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, p. 537.

postajao lanom saveznike koalicije protiv nekoga novog neprijatelja, koga se naoruavalo iz vlastite sigurnosti. Ovo posljednje bilo je sudbina propis o smanjenju
naoruanja Italije, Madarske, Rumunjske i Bugarske iz Mirovnih ugovora iz 1947.
Ocjena razine naoruanja postala je u dananje doba sloeno pitanje. Ta se razina
vie ne moe mjeriti jedino statistikim podacima o kvantiteti, tj. o broju topova,
tenkova, zrakoplova, raketa i drugih vrsta oruja. Od koliine vaniji je stupanj
preciznosti pogodaka i mogunost zavaravanja elektronikoga otkrivanja. Stoga se
naroito do raspada Sovjetskoga Saveza pregovaralo i o jamstvima glede usporavanja
ritma tehnolokoga napretka. To je vanije od smanjenja postojeega oruja, koje
ve sutra moe zastarjeti.
h
Od nastanka ovjeanstva ljudi su vjerovali u to da posjedovanje nekoga
oruja kojim protivnik ne raspolae prua oitu nadmo nad njime. Rije je o
posjedovanju tzv. novih generacija oruja.
U dalekoj prolosti to je bilo posjedovanje konja u odnosu na deve u ratu, potom
prvih topova u odnosu na mehanike katapulte za ruenje utvrda, prvih puaka u
odnosu na sablje, strojnica u odnosu na puke, ratnih brodova na parni pogon u
odnosu na jedrenjake itd.
Danas se govori o nuklearnomu oruju kao zasebnomu u odnosu na ono

klasino (ili konvencionalno). U toj utrci nikada ni jedna drava nije uspjela ouvati apsolutan monopol u svijetu u posjedovanju neke nove generacije
oruja, ali su se troila silna sredstva da se taj monopol probije. Ako nisu imale
prednost u novoj generaciji oruja, neke su drave taj nedostatak nastojale nadoknaditi gomilanjem onoga koje im je bilo dostupno i koje su same proizvodile.
Ipak, danas su najbrojnije one drave koje sebi vie ne mogu priutiti proizvodnju ili nabavu skupih i sofisticiranih oruja.
Razoruanje u gornjemu smislu nije isto to i pravna zabrana upotrebe odreenih vrsta oruja u neprijateljstvima, npr. onih koja nanose nepotrebne patnje
neprijatelju, ili otrovnih plinova ili bakteriolokih sredstava (v. infra, 90). Ali
takva zabrana upotrebe morala bi slijediti mjere razoruanja uza zabranu proizvodnje i posjedovanja te unitenja postojeih zaliha zabranjenoga oruja pod
meunarodnim nadzorom.
h
U sustavu UN-a zacrtan je nedostignuti cilj o opem i potpunomu ra
zoruanju.29 Ali je taj cilj utopija dok god makar i jedna drava u svijetu ras29
Taj cilj nije formuliran u samoj Povelji UN-a. Prvi je put bio sveano objavljen u rezoluciji
Ope skuptine 1378. (XIV) od 20. studenoga 1959. U kasnijim rezolucijama mnogo je puta bio
ponavljan.
777
polae s dovoljno oruja da poini agresiju. U tim okolnostima ni jedan sustav

kolektivne sigurnosti ne moe biti cjelovit, jer e svaka druga drava opravdavati
vlastitu vojsku i naoruanje potrebom samoobrane. Drava koja je superiorna
u naoruanju u odnosu na neku drugu u stalnoj je napasti da tu svoju prednost
zloupotrijebi u rjeavanju svojih sporova s njome i ostvari druge politike ciljeve.
U sustavu UN-a Opa skuptina ima nadlenost razmatrati naela razoruanja (lanak 11(1). Povelje), a Vijee sigurnosti ima zadau da uz pomo svoga
Odbora Vojnoga taba izradi planove koji se podnose lanovima UN-a radi
uspostavljanja sustava za reguliranje naoruanja (lanak 26). Ali unato tijelima
UN-a, sastav kojih se mijenjao, pa i desetljeu razoruanja to ga je Opa skuptina bila proglasila rezolucijom iz 1969, na tome su polju u okviru te svjetske
organizacije postignuti skromni rezultati.
Rezultati su se postizali izvan UN-a ili u njemu, ali tek nakon to su se o mjerama razoruanja sporazumijevale dvije supersile: Sjedinjene Amerike Drave
i Sovjetski Savez. Njima je redovito bila prva briga kontrola postojeega naoruanja, a tek potom uslijedile su neke od istinskih mjera smanjenja naoruanja
i razoruanja, tj. unitenja nekih koliina ili vrsta oruja pod meunarodnim
nadzorom.
Mjere ogranienja ili smanjenja naoruanja i mjere razoruanja postiu se
sklapanjem mnogostranih konvencija. Pri njihovu sklapanju dvije supersile imale su kljunu ulogu, ali im je cilj da im strankama postanu sve drave svijeta.
Neke od tih konvencija predviaju odravanje periodinih diplomatskih konferencija o njihovu izvrenju i moguim dopunama, uza sudjelovanje svih njihovih
stranaka. Na tim konferencijama i male drave imaju mogunost izloiti svoje
stavove, primjedbe i prijedloge, drugim rijeima da budu sasluane.
Ali su najznaajnije mjere nuklearnoga razoruanja postignute neposrednim

pregovorima i dvostranim sporazumima iskljuivo izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Sovjetskoga Saveza (SALT I. i II, START I, II. i III). U tome procesu
prije nisu sudjelovale ni ostale nuklearne sile (Britanija, Francuska i Kina), a ni
one za koje se pretpostavlja da ve imaju ili bi mogle proizvesti nuklearno oruje
(Indija i Pakistan koji su u 1998. izvrili nuklearne pokuse te potom Izrael, Egipat, Juna Afrika, Sjeverna Koreja, Argentina, Brazil i neke druge).
2. Mjere kontrole naoruanja. Gornji sporazumi nisu mogui bez nekih
mjera kontrole postojeega naoruanja. Prvi ugovori te vrste bili su sklopljeni
tek nakon to je postalo mogue promatrati podruja drugih drava s umjetnih
Zemljinih satelita (tj. uzajamna satelitska pijunaa).

Ugovorom o neirenju nuklearnoga oruja i Ugovorom o denuklearizaciji
Latinske Amerike, Meunarodnoj agenciji za atomsku energiju sa sjeditem u
Beu povjereno je obavljanje nadzora nad nuklearnim elektranama i slinim
postrojenjima, kako ta postrojenja u miroljubive svrhe ne bi posluila za pokuse
i proizvodnju nuklearnoga oruja.
Ali do stvarnih mjera smanjenja i unitenja dijela nuklearnih arsenala moglo
je doi tek od 1987, kada su i Sovjetski Savez i Sjedinjene Amerike Drave
bili pristali na reciproan nadzor svoga oruja na zemlji, i to najprije onoga
smjetenog u Europi (eurorakete) te potom i na njihovu vlastitom dravnom
podruju.
h
U nastavku emo navesti ugovore na snazi iz te oblasti, i to najprije one
univerzalne naravi, potom regionalne koji se odnose na neke dijelove svijeta te
napokon one dvostrane.
3. Ugovori univerzalne naravi. (i) Moskovskim ugovorom od 5. kolovoza
1963. njegove stranke obvezale su se na zabranu pokusa nuklearnim orujem
na njihovu podruju ili na podruju pod njihovom kontrolom, i to u atmosferi,
ukljuujui iznadzrani prostor, pod vodom (ukljuujui teritorijalno more i
otvoreno more) te u svakoj drugoj okolini ako bi eksplozija prouzrokovala otpatke koji bi se irili izvan njihova podruja.
Taj prvi u nizu znaajnih ugovora sklopljen je poslije okonanja krize oko postavljanja sovjetskih raketa na Kubi koncem 1962, kada je ovjeanstvo moda bilo
najblie izbijanju nuklearnoga rata.
Tim ugovorom bili su ustvari zabranjeni svi pokusi nuklearnim orujem,

osim onih pod zemljom. Ali Francuska, Kina i neke druge drave uporno su
odbijale postati njegovim strankama.
(ii) Ugovor o neirenju nuklearnoga oruja, potpisan istodobno u Moskvi,
Londonu i Washingtonu 1. srpnja 1968, sloenije je naravi. On predvia razliite
pravne obveze za drave koje su njegove stranke, a posjeduju nuklearno oruje,
i za one koje to nisu.
Drave stranke koje dre nuklearno oruje obvezale su se da drugim dravama nee prenositi to oruje niti druge eksplozivne nuklearne naprave.
Stranke koje ne posjeduju to oruje obvezale su se da ga nee primati ni
proizvoditi i ujedno su prihvatile gore spomenuti sustav jamstava Meunarodne
agencije za atomsku energiju. O tome s tom Agencijom one sklapaju posebne
sporazume. Zauzvrat, nuklearne stranke obeale su da e olakati razmjenu
opreme, materijala, znanstvenih i tehnikih podataka u svrhu miroljubive upotrebe atomske energije, pa i o primjeni tehnika atomskih eksplozija.
779
Na konferencijama koje se odravaju svakih pet godina od 1975, nenuklearne

stranke bez uspjeha protestiraju zbog neizvravanja tih obeanja nuklearnih sila.
Taj ugovor zaista je pridonio neirenju nuklearnoga oruja u svijetu. Danas

mu nisu stranke samo Indija, Pakistan, Izrael i Kuba. Francuska ga je ratificirala
tek u 1992. Od 1995. taj je ugovor neograniena trajanja jer je ukinuta mogunost njegova naknadnog otkaza.
U procesu raspada bive Jugoslavije i Sovjetskoga Saveza jedan od uvjeta da drave lanice Europske zajednice (danas Unije) priznaju nove drave bio je da sve one
izriito preuzmu sve obveze svoje drave prethodnice glede razoruanja i neirenja
nuklearnoga oruja. Taj uvjet bio je postavljen u Smjernicama o priznanju novih
drava u istonoj Europi i Sovjetskomu Savezu, usvojenim 16. prosinca 1991. Sve su
one dale takve izjave prije nego to su dobile meunarodno priznanje.
Od Ruske Federacije, kojoj je jedinoj priznat potpuni kontinuitet s bivim Sovjetskim Savezom, to nije zatraeno jer se ona sama po toj osnovi i dalje smatra strankom svih tih sporazuma. I prije nego to je bila odustala od svoga neprihvaenog
zahtjeva za kontinuitetom s bivom SFRJ, SRJ (Srbija i Crna Gora), po toj je osnovi
sebe smatrala strankom ugovor koje je sklopila drava prethodnica.
Taj ugovor upotpunjen je Ugovorom o potpunoj zabrani nuklearnih pokusa, prihvaenim rezolucijom Ope skuptine UN-a 10. rujna 1996. Za njega je
glasovala golema veina drava, ali su Indija i Libija bile protiv.
Nakon to je Indija izvrila seriju podzemnih nuklearnih eksplozija 11. i 13. svibnja 1998, a Pakistan ju je u tome slijedio 28. i 30. istoga mjeseca, Vijee sigurnosti
UN-a rezolucijom 1172 (1998), osudilo je te pokuse i pozvalo je te i druge drave koje
to jo nisu uinile, da postanu strankama Ugovora o neirenju nuklearnog oruja.
Ono je takoer utvrdilo da Indija i Pakistan ne mogu imati poloaj nuklearnih drava
prema tome Ugovoru.
(iii) Konvencija o zabrani usavravanja, proizvodnje i uskladitenja bakteriolokog (biolokog) i toksinoga oruja te o njihovu unitavanju, potpisana je
1. travnja 1972. u Moskvi, Londonu i Washingtonu.30 Time je uinjen odluan
korak naprijed nakon enevskoga protokola iz 1925. o zabrani upotrebe zaguljivih, otrovnih i slinih plinova i bakteriolokih sredstava u ratu. Ta nova
Konvencija zabranjuje svako posjedovanje i proizvodnju tih oruja i nalae
unitenje svih njihovih zaliha u kratkom roku od devet mjeseci poto stupi na
snagu. Smatra se nedostatkom te Konvencije to ne predvia nikakav postupak
meunarodne verifikacije njezina izvrenja.
30
Vidi u Prvoslav DAVINI: Meunarodnopravni znaaj Konvencije o regulisanju biolokih

sredstava ratovanja, JRMP 1975, br. 3, str. 263-275.

Ta Konvencija predvia obvezu svih svojih stranaka da u svoje zakonodavstvo,
ukljuujui i ono kazneno, unesu odredbe o kanjavanju pojedinaca koji bi se mogli
ukljuiti u djelatnosti koje predstavljaju njezino krenje. To je jedna od mogunosti
za kanjavanje terorista koji bi se koristili tim orujem.
(iv) Konvencija o zabrani usavravanja, proizvodnje i uskladitenja kemijskoga oruja i o njegovu unitavanju sklopljena je tek 13. sijenja 1993, a stupila
je na snagu 29. travnja 1997. U svrhu kontrole izvrenja njezinih odredbi ta
Konvencija predvia stvaranje Organizacije za zabranu kemijskoga oruja sa
sjeditem u Den Haagu. Drave ugovornice obvezale su se da e postojee kemijsko oruje poeti unitavati dvije godine nakon stupanja na snagu te Konvencije
i da e ga posve unititi najkasnije deset godina od toga datuma.
Drave stranke imaju obvezu da s dunostima iz te Konvencije usklade svoje
zakonodavstvo, koje se ne ograniuje samo na kaznenu odgovornost pojedinaca
kao u prethodnom sluaju. Organizacija iz Den Haaga ima pravo slati izvanredne
inspekcije u sva kemijska postrojenja.
Velik broj drava postao je strankama te Konvencije. Izvan nje ostale su zasad
samo Sjeverna Koreja, Izrael, Irak, Libija, Egipat, Libanon i Sirija.
(v) Konvencija UN-a iz 1997. o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvodnje i prijenosa protupjeakih (antipersonalnih) mina i njihovu unitenju.31 Ta
Konvencija treba uiniti golem korak u humanizaciji ratovanja. rtve tih mina
u prvom su redu civili, a osobito djeca. Kako je njihovo uklanjanje mukotrpno
i skupo, minska polja sprjeavaju privredni napredak itavih podruja, napose
onih koja su prije bila zahvaena unutarnjim sukobima.
Ali Sjedinjene Amerike Drave, Ruska Federacija, Kina i neke druge drave
(Finska, panjolska, Cipar) odbijaju da postanu strankama te Konvencije jer
smatraju da bez tih mina ne bi mogle osigurati svoje granice. Stoga, i nakon to
ta Konvencija stupi na snagu za svoje stranke, neizvjesno je kada e zabrana iz
nje prerasti u pravilo opega obiajnog meunarodnog prava.
h
Nakon tih ugovora mogu se spomenuti i oni o demilitarizaciji (razvojaenju)
kojima se zabranjuje svaka vojna djelatnost u nekomu prostoru te oni o denuklearizaciji kojima se u nekomu prostoru zabranjuje jedino prisutnost nuklearnoga
oruja. Ali demilitarizacija uvijek obuhvaa i denuklearizaciju.
(vi) U svemirskom prostoru nuklearni pokusi bili su zabranjeni ve gore navedenim Moskovskim ugovorom iz 1963. Ugovorom iz 1967. o naelima koja
31
Hrvatska ju je ratificirala. Vidi tekst Narodne novine dodatak Meunarodni ugovori

br. 7/1998, str. 168-179.
781
ureuju djelatnosti drava u istraivanju i iskoritavanju svemira, ukljuujui

Mjesec i druga nebeska tijela, dravama se zabranjuje stavljanje u Zemljinu orbitu svakog nosaa nuklearnoga oruja ili svake druge vrste oruja za masovno
unitavanje (v. supra, 66). Ali osim na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima,
tim Ugovorom nisu izriito zabranjene ostale vojne djelatnosti u prostorima
svemira.
(vii) Slino gornjemu, u krilu UN-a 1971. bio je sklopljen Ugovor o zabrani smjetanja nuklearnoga i drugih vrsta oruja za masovno unitavanje na
morskom dnu i njegovu podzemlju izvan pojasa od 12 milja od polaznih crta
obalnih drava. Drave stranke pristale su na to da druge stranke te Konvencije
kontroliraju neekonomsku upotrebu njihova epikontinentalnoga pojasa izvan
te granice od 12 milja.32
(viii) Napokon, enevskom konvencijom iz 1977. zabranjena je upotreba

tehnik za promjenu okolia u neprijateljske svrhe.
4. Ugovori regionalnoga domaaja. I tu je rije o potpunoj demilitarizaciji

ili samo o denuklearizaciji, ali nekih ogranienih prostora na naem planetu.
(i) Ugovorom o Antarktiku, sklopljenim u Washingtonu 1. prosinca 1959,

zabranjene su, meu ostalim, sve mjere vojne naravi poput uspostavljanja baza,
izgradnje utvrda, manevara te pokusa orujima svih vrsta. Izriito su zabranjene sve nuklearne eksplozije i odlaganje nuklearnoga otpada. Rije je, dakle, o
potpunoj demilitarizaciji i denuklearizaciji toga prostora (v. supra, 63, pod 3
(ii)). Svaka stranka toga Ugovora moe kontrolirati putem svojih promatraa
postrojenja i instalacije svih drugih stranaka na Antarktiku.
(ii) Od brojnih pokuaja denuklearizacije ostalih dijelova svijeta, do danas

je potpuno uspio jedino onaj u Latinskoj Americi. Ugovorom iz Tlatelolcoa
u Meksiku, od 14. veljae 1967, drave Srednje i June Amerike obvezale su
se na iskljuivo miroljubivu upotrebu nuklearnih materijala i postrojenja pod
svojom sudbenou te da nee trpjeti prisutnost nuklearnoga oruja na svome
podruju. Uz kontrolu Meunarodne agencije za atomsku energiju, one su u
istu svrhu ustanovile Tijelo za zabranu nuklearnoga oruja u Latinskoj Americi
(OPANAL).
Taj ugovor upotpunjen je dvama protokolima. Prvi protokol predvia da
drave izvan te regije koje u njemu imaju posjede mogu denuklearizirati svoja
nesamoupravna podruja u njemu. Drugi je protokol vaniji. Nuklearne sile
njime su se obvezale da e potovati to denuklearizirano podruje i njegov po32
Vidi u Radovan VUKADINOVI: Zone bez nuklearnog oruja, Zagreb, 1979, 242 str.; Olga
UKOVI: Nenuklearne zone, JRMP 1987, br. 1-2, str. 133-152.

loaj te da nee pribjegavati upotrebi nuklearnoga oruja niti prijetnji njezinom
upotrebom protiv drava stranaka toga ugovora.
(iii) Godine 1985. Australija, Novi Zeland i dvanaest malih otonih dravica sklopili su Ugovor iz Raratonge (Cookovo otoje) kojim je denukleariziran
golem prostor Pacifika od ekvatora do Antarktika. Od 1996. godine sve su nuklearne velesile pristale da u tome prostoru ne smjetaju nuklearno oruje i ne
koriste se njime te da ne vre pokuse s njime.
Slini pokuaji denuklearizacije jugoistone Azije i afrikoga kontinenta jo
su u tijeku.
(iv) Ogranienje klasinoga oruja namee neke posebne probleme u odnosu na ono nuklearno, bioloko i kemijsko. Najvei je dosadanji uspjeh sklapanje
u Parizu 1990. Ugovora o konvencionalnim oruanim snagama, koji odreuje
gornje granice u naoruanju svih europskih drava. Dravama strankama namee se dunost unitenja vikova pod meunarodnim nadzorom. U tu svrhu
posebni protokol predvia razraen sustav inspekcije na licu mjesta. U Sporazumu sklopljenom u Helsinkiju 1992. odreuju se granice za kopnene snage
i ratno zrakoplovstvo izmeu dva bloka u skladu s Parikim sporazumom.
Stranke su se sporazumjele o mirovanju postojeih koliina naoruanja koju
svaka odreuje za sebe. Taj proces oito jo nije zavren.
5. Dvostrani ugovori izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i bivega Sovjetskog Saveza pokazali su se najznaajnijima za stvarno uklanjanje opasnosti od nuklearnoga sukoba.
Sporazumi SALT I (Strategic Arms Limitation Talks) od 26. svibnja 1972, koji
vie nisu na snazi, ali se i dalje potuju, predvidjeli su ogranienje broja stratekih
defenzivnih nuklearnih raketa (onih dugoga dometa). Sporazumi SALT II. od 18.
lipnja 1979. odreuju gornje dosta visoke granice i ofenzivne vektore ofenzivnih
raketa. Njihov cilj nije bio smanjivanje broja tih vrsta raketa, nego usporavanje njihove modernizacije. Senat Sjedinjenih Amerikih Drava nije ih ratificirao, ali ih
obje strane potuju.
Washingtonski sporazum iz 1987. o nuklearnim raketama srednjega i kratkog
dometa smjetenim u Europi omoguio je Sporazum iz Jackson Holea iz 1989. o
pokusnim mjerama za verifikaciju buduih smanjenja ofenzivnih stratekih raketa.
Uzajamna kontrola raketa kratkoga i srednjega dometa na terenu, najprije u Europi,
uspostavila je uzajamno povjerenje potrebno za znaajniji sporazum.
Ugovor START (Strategic Arms Reduction Talks) od 31. lipnja 1991. predvidio
je uzajamno smanjivanje broja ofenzivnih raketa dugog dometa na 30% do poetka
2003. godine.
Godine 1992. Sjedinjene Amerike Drave su u Lisabonu sklopile protokol s
Ruskom Federacijom, Ukrajinom, Bjelorusijom i Kazahstanom o primjeni ugovora
START.
783
Godine 2002. u Moskvi je bio potpisan ugovor SORT koji je trebao istei koncem
2012. Nakon zastoja u uzajamnim odnosima u doba administracije Georgea Busha
ml., u Pragu je 8. travnja 2010. sveano potpisan novi ugovor START. U roku od
sedam godina od stupanja na snagu on bi trebao na obje strane ograniiti pod uzajamnom kontrolom broj postavljenih nuklearnih glava na 1 550, to je 30% manje u
odnosu na Moskovski ugovor iz 2002. On e ograniiti broj lansirnih rampi na 800
kao i broj tekih bombardera koji mogu nositi nuklearno oruje. Taj je Ugovor vaan
za daljnje uzajamno povjerenje izmeu tih dviju zemalja.
6. Ope obiajno pravo u smanjivanju naoruanja i razoruanja. Veina

spomenutih sporazuma i konvencija ima golem broj stranaka, a i broj drava
stranaka onih nedavno sklopljenih brzo se uveava.
Sloeno je pitanje jesu li propisi iz tih konvencija mogli stvoriti pravila opega obiajnog meunarodnog prava koja bi po toj osnovi obvezivala i drave koje
im nisu stranke. Ako je taj proces mogu, ogranienja i zabrane iz tih konvencija
inili bi pravila jus cogens (v. supra, 2, pod 2, 22 pod I(a), te 24 pod (v)).
Protiv takvoga razvoja ilo bi to to tu nije rije o kodifikacijskim konvencijama. Njihovi tekstovi izriito predviaju pravne obveze samo za njihove stranke,
a gotovo sve te konvencije predviaju i njihov jednostran otkaz pod odreenim
uvjetima (v. supra, 23 pod (ii)).
Ipak, injenica da su gotovo sve te konvencije sklopljene na neodreeno
vrijeme i da se golema veina drava u svijetu (ili u nekoj regiji) njima obvezala, ila bi u prilog transformaciji ogranienja i zabrana propisanih u njima u
imperativne norme opega meunarodnog prava. Na dravu koja nije stranka
neke od tih konvencija pao bi teak teret dokazivanja da je one ne obvezuju ni
po obiajnoj osnovi.
S toga stanovita moe se smatrati da je zabrana biolokog i kemijskoga
oruja u neprijateljstvima ve postala jus cogens. Glede zabrane protupjeakih
mina takav bi razvoj bio mogu ako bi Sjedinjene Amerike Drave i neke druge
vane vojne sile postale strankama Konvencije iz 1997.
Uz to se moe smatrati da su pravila o demilitarizaciji Antarktika i svemira,
te o denuklearizaciji morskoga dna i podzemlja, kao i Latinske Amerike, takoer
dio opega meunarodnog prava.
Napokon, u predsjednikim izjavama Vijea sigurnosti UN-a od 14. i 29. svibnja 1998, istaknuto je da su nuklearni pokusi Indije i Pakistana suprotni de facto
moratoriju o pokusima s nuklearnim orujem i s drugim nuklearnim eksplozivnim
napravama, kao i s globalnim naporima za nuklearnim neirenjem i nuklearnim
razoruanjem.
87. SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE

REPRESALIJE
Bibliografija
J. C. VENEZIA: La notion de reprsailles en droit international public, Revue gnrale de droit
international public, 1960, pp. 465-498; Frits KALSHOVEN: Belligerent Reprisals, Leyden 1971,
389 p.; R.W. TUCKER: Reprisals and Self Defence, AJIL 1972, pp. 581-596; S. E. NAHLIK: Le
problme des reprsailles la lumire des travaux de la confrence diplomatique sur le droit
humanitaire, Revue gnrale de droit international public 1978, pp. 130-169; V. . DEGAN:
Represalije u meunarodnom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u Mostaru 1980-1981, str. 151182; Ch. LEBEN: Les contre-mesures inter-tatiques et les ractions lillicite dans la socit
internationale, Annuaire franais de droit international, 1982, pp. 9-77; E. ZOLLER: Peacetime Unilateral Remedies: An Analysis of Countermeasures, Dobbs Ferry 1984, 196 p.; L. A.
SICILIANOS: Les ractions dcentralises lillicite des contre-mesures la lgitime dfense
Paris, 1990, 532 p.; Laurence BOISSON DE CHAZOURNES: Les contre-mesures dans les relations
internationales conomiques Paris, 1992, 246 p.; D. ALLAND: Justice prive et ordre international,
Paris, 1994, 503 p.
1. Pristup problemu. Kao nain osiguranja i potovanja vlastitih prava, mjere samopomoi (self-help) neizbjean su pratilac u razvoju svakoga pravnog poretka. Dopustivost i irina uvjeta pod kojima im se moe pribjegavati odravaju
na obrnut nain stupanj izgraenosti, koherentnosti i vrstine nekoga pravnog
poretka. One, a meu njima naroito represalije i samoobrana, u proturazmjeru
su s pravnom sigurnou koju je neki pravni poredak sposoban pruiti. S navedenim znaajkama samopomo je jedna od najstarijih institucija prava openito.
U prijanje doba, sve do 19. stoljea, njima su pribjegavali pojedinci ija su prava
bila povrijeena, a kojima je pravda bila uskraivana. U Atenskoj dravi postojala je
praksa tzv. androlepsije. Obitelj atenskoga graanina ubijenog u drugoj dravi, koja
je odbila kazniti ili izruiti ubojicu, mogla je uhititi i izvesti pred atenski sud bilo koja
tri graanina odnosne drave radi kanjavanja.33 Ali u odnosima meu helenskim
dravama sklapali su se i ugovori kojima su se one odricale od represalija, a svojim
su graanima meusobno priznavale imunitet.34
U Rimskoj su dravi u ranomu razdoblju represalije bile institucija privatnoga
prava, a kasnije su se transformirale u instituciju javnoga prava. Ali kada je rimsko
pravo u doba Pax romana postalo vrsto izgraen pravni poredak, pribjegavanje
represalijama postalo je gotovo potpuno zabranjeno.35
33
Usp. OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, vol. II, Seventh Edition, London,

1952, p. 138; Charles FENWICK: International Law, Third Edition, New York, 1948, p. 532.
34
Usp. Nicolas PETRASCU: Les mesures de la contrainte internationale, Paris, 1927, p. 106.
35
Rimsko je pravo u razdoblju svoje pune razvijenosti od poetka Carstva praktiki zabranjivalo
87. SAMOPOMO: RETORZIJA I DOPUTENE REPRESALIJE
785
Zbog slabosti sredinje dravne vlasti, u srednjemu se vijeku u Europi izgradila

sloena i formalistika, ali prilino ujednaena praksa tzv. lettres de marque, tj. lettres
de represailles. Ako u drugoj dravi ne bi dobio sudsku zatitu, opljakani je graanin dobivao od svoga vladara ovlast da se nasilno naplati od bilo kojega graanina
te druge zemlje, i to do visine tete i prateih trokova. Ta se praksa osobito vrila
na moru. Ako je vrijednost zaplijenjene imovine prelazila taj iznos, razlika se vraala.36 Taj je institut nastao u posljednjemu desetljeu 13. stoljea i bio je openito
prihvaen sve do konca 18. stoljea. U tome dugakom razdoblju bio je vaan dio
meunarodnih trgovakih odnosa.
Od poetka 19. stoljea, radi konsolidacije i jaanja sredinje vlasti drava, praksa
privatnih represalije potpuno prestaje. Pojedinca kao izvritelja represalija supstituira njegova drava.37 Ali su i u tome razdoblju najei povod za dravne represalije
bila nezadovoljena potraivanja graana jedne drave u drugoj. Represalije tada
postaju sredstvom prisile jakih drava protiv slabijih, kojima nije bio prvenstveni cilj
da se namiri iznos pretrpljene tete nego da se ostvare i drugi dalekoseniji politiki ciljevi. Kako navodi Charles De Visscher, pribjegavanje oruanim represalijama
ovisilo je o politikoj oportunosti jer je u biti ovisilo o danim odnosima snaga. One
su postale pravno odvojene od rata, ali nisu nikada bile depolitizirane.38
U 20. stoljeu mijenja se odnos prema oruanim represalijama kao sredstvu
osiguranja interesa. Politiki, njihova praksa mogla se odrati jedino dok su same
velesile smatrale da su one u skladu sa stanjem njihovih uzajamnih odnosa. Kada su
one, usporedo s porastom svoga meusobnog suparnitva u svim dijelovima svijeta,
u oruanim represalijama vidjele prijetnju svojim interesima ili ouvanju mira, najprije su ih ograniavale, a potom su ih u ime prava zabranile. Ovdje su se reakcije na
moralnom i pravnom planu podudarale s preobraenjem politikih odnosa u prvim
godinama dvadesetog stoljea.39
2. Razliiti oblici samopomoi u meunarodnom pravu. U iremu smislu

pod mjerama samopomoi koje meunarodno pravo doputa valja uzeti jednostrane akte neke drave protiv druge drave koja je povrijedila neka njezina
prava (pravno zatiene interese) ili joj je vrenjem svojih vlastitih prava nanijela
tetu.
svaki oblik samopomoi osim nune samoobrane. Po Justinijanovu pravu samovlasno ostvarivanje vlastitoga prava iznimno je bilo doputeno jedino u sluaju odugovlaenja, ako bi zbog
toga proizila nenadoknadiva teta. Usp. EISNER-HORVAT: Rimsko pravo, Zagreb, 1948, str.
541-542.
36
Usp. Evelyn Speyer COLBERT: Retaliation in International Law, New York, 1948, pp. 3-4.
37
J.-C. Venezia imao je pravo kad je naveo da su se u razdoblju prije 19. stoljea javne, tj. dravne
represalije bile u biti asimilirale u rat. Usp. Jean-Claude VENEZIA: La notion de reprsailles en
droit international public, Revue gnrale de droit international public (RGDIP), No. 3, 1960, p.
467.
38
Usp. Charles DE VISSCHER: Thories et ralits en droit international public, deuxime dition, Paris, 1955, p. 360.
39
Ibid., p. 361.

U tomu smislu nisu mjere samopomoi kolektivne akcije koje poduzima nadlena meunarodna organizacija protiv prekritelja meunarodnoga pravnog i politikog poretka. Rije je o mjerama koje moe poduzeti Vijee sigurnosti temeljem
glave VII. Povelje UN-a, ili poslije njegova odobrenja neka druga meunarodna
organizacija (v. supra, 85, pod 2). Tu je zapravo rije o organiziranoj (iako nesavrenoj) akciji meunarodne zajednice, a ne o jednostranoj akciji povrijeene drave.
Pod mjerama samopomoi mogu se uzeti: (i) neke jednostrane mjere u odgovoru na krenje vlastitih prava koje proizlaze iz opih naela prava, (ii) doputena (legitimna) samoobrana, (iii) retorzija i (iv) represalije (protumjere).
O doputenoj samoobrani (pod (ii)) i strogim ogranienjima koja u njezinu
vrenju nameu ope meunarodno pravo i Povelja UN-a ve je bilo rijei (31
pod (1)).
(i) Temeljem nekih opih naela prava, povrijeena drava moe poduzimati
neke mjere samopomoi kao odgovor na krenje svojih prava. Ali primjena
tih naela ne moe sama za sebe ispraviti itavu tetu, nego tek moe pruiti
pravnu osnovu za poduzimanje represalija (vidi dalje). O takvim mjerama ve
je bilo govora.
Primjenom naela inadimplendi non est adimplendum stranka nekoga ugovora
imala bi pravo jednostrano suspendirati primjenu, pa i okonati ugovor kao posljedicu toga to ga ne primjenjuje njegova druga stranka. Ali Beka konvencija o pravu
ugovora iz 1969. priznaje svojim strankama tek pravo da se na bitnu povredu pozovu
kao na uzrok suspenzije ili prestanka ugovora. Pri tome se one moraju podvrgnuti
propisima postupka koje ta Konvencija predvia.
Ali pribjegavanje samo tome naelu ne moe ispraviti protupravne posljedice
nepotovanja ugovora. Povrijeena drava mora pribjei i protumjerama, tj. doputenim represalijama ako odgovorna drava ne okona svoje protupravno ponaanje
i ne ispravi (reparira) nastalu tetu. Uz to, oteena stranka moe pokatkad jedino
tim protumjerama (represalijama) natjerati drugu stranku da produlji s izvravanjem
svojih ugovornih obveza (v. supra, 22, i 25), dok bi jednostrano otkazivanje toga
ugovora s njezine strane upravo ilo u korist njegova prekritelja.
Na iri nain u svome Nacrtu pravil o odgovornosti drava, Komisija za meunarodno pravo potvrdila je i razradila ope naelo prava koje nalae dunost svakoga
subjekta da ispravi tetu prouzroenu meunarodnim protupravnim djelom. Ako
drava prekriteljica to odbije, taj Nacrt pravil priznaje i razrauje pravo povrijeene drave na protumjere, tj. na represalije (v. supra, 44, pod 7 (c)).
U nastavku emo u pojedinostima objasniti retorziju i represalije.
3. Retorzija je uzvraanje na pravno doputeno, ali tetno i neljubazno ponaanje neke drave protumjerama iste ili sline naravi da bi se iznudila promjena njezina stava. Retorzija se moe definirati i kao pretjerano kruto koritenje
vlastitim pravima kao protumjera na jednako ili slino ponaanje druge drave.
787
Za razliku od gore spomenutih mjera samopomoi i od represalija, drava

koja je dala povoda za tu vrstu protumjera nije prekrila nikakvo pravo. Njezina
meunarodna odgovornost nije angairana jer nije poinila nikakvo protupravno djelo. I mjere retorzije moraju ostati u granicama meunarodnoga prava, ali
mogu imati tetne posljedice po dravu koja je za njih dala povoda, s obzirom
na to da je ona s takvim pravno doputenim, ali tetnim mjerama prva otpoela.
Retorzija bi bila i uzvraanje pravno doputenim mjerama na krenje meunarodnoga prava. Ali kada god oteena drava uz takve mjere poduzme i istinske
protumjere (represalije), treba ih sagledati u tome sklopu.
Mjere retorzije mogu na primjer biti: uskrata priznanja neke nove drave,
povlaenje egzekvature konzularnom agentu druge drave, ogranienje kretanja
stranih diplomatskih agenata ili njihov izgon iz zemlje ili prekid diplomatskih
odnosa, uskrata sklapanja novoga povoljnog ugovora o zajmu ili drugim povlasticama i sl.
Nije uvijek lako odrediti prag dopustivosti mjera koje su dale povoda za retorziju
te mjera koje se poduzimaju pod retorzijom.
Prije su se kao primjeri retorzije ili povoda za nju uzimale promjene u carinskoj
i tarifnoj politici jedne drave protiv druge. One to i danas jesu, jedino ako nisu
predmetom ureenja nekoga ugovora na snazi izmeu odnosnih drava. Ako jesu,
rije je o krenju ugovornih obveza. Ako je te mjere prva poduzela drava protiv
koje se poduzimaju jednake protumjere, rije je o represalijama. Ako se krenjem
takvoga ugovora odgovara na neke druge mjere koje po sebi ne predstavljaju krenje
prava, nije rije ni o retorziji ni o represalijama, nego o protupravnom djelu drave
koja pod platom retorzije kri ugovor.
Isto tako, neko su se kao este mjere retorzije ili povoda za njih poduzimali
izgon stranaca iz neke drave ili diskriminirajui postupak prema njima u odnosu
na druge strance, jer su ta pitanja spadala u iskljuivu nadlenost svake drave. Ako
nije rije o krenju ugovora na snazi o tim pitanjima, diskriminacijske mjere ne bi
smjele derogirati temeljna ljudska prava tih stranaca (jer su ona jus cogens) ili se
sastojati u bilo kakvim drugim mjerama koje su zabranjene i kao represalije. Takve
su protumjere danas u naelu zabranjene, ak ako bi se njima odgovaralo na jednake
mjere drave protiv koje se poduzimaju.
Ali bi u odsutnosti ugovornih obveza o suprotnomu, povrijeena drava mogla
kao mjeru retorzije npr. poduzeti ponovno uvoenje ulaznih viza za graane te
druge drave, mjere ogranienja stalnoga useljenja tih graana, oteavanje primanja
u vlastito dravljanstvo onih koji se tamo ve nalaze, pa kao krajnju mjeru i otkazivanje gostoprimstva tim graanima (osim osobama kojima je dan politiki azil ili
su primljene kao izbjeglice).
Poput doputenih represalija, poduzete mjere retorzije ne smiju biti izvan

razmjera (proporcionalnosti) s razinom djela koja su im pruila povod.

Na koncu valja istaknuti da ekonomski bogate drave i neke ekonomske organizacije drav poput Europske unije mogu i doputenim mjerama retorzije djelotvorno uzvratiti na ponaanje drave za koju smatraju da nije izvrila sve preuzete
ugovorne obveze ili jednostrano dana obeanja. Takav je npr. prije bio poloaj Hrvatske kojoj je Europska unija uskraivala odobrenje programa PHARE i sklapanje
ugovora o asocijaciji, a NATO joj je uskratio primanje u program Partnerstva za
mir sve do konca 1999. godine. Sline su se mjere provodile prema nekim drugim
dravama sljednicama bive Jugoslavije.
4. Pojam represalija (protumjera) u meunarodnomu pravu. Za razliku

od retorzije, represalije su djela koja po sebi predstavljaju povredu meunarodnoga prava. Ali se izuzetno smatraju doputenima ako su protumjera na
meunarodna protupravna djela drave koja je prva prekrila neko pravo (tj.
pravno zatien interes) drave koja ih poduzima.40 Uz legitimnu samoobranu one su najvanije sredstvo samopomoi, tj. jednostrana mjera drave koja
njome nastoji iznuditi od druge drave okonanje protupravnoga ponaanja i
ispravljanje tete koju je poinila.
Da bi se sprijeile njihove najgore zloupotrebe, pozitivno meunarodno
pravo u 20. stoljeu propisalo je brojna ogranienja u vrenju tih protumjera
(represalija). Ali stupanj organiziranosti meunarodne zajednice jo dugo nee
biti toliki da bi ih se moglo sasvim zabraniti.
I danas se iskazom pravil opega meunarodnoga prava o represalijama uzima
arbitrana presuda u sporu Naulilaa od 31. srpnja 1928. izmeu Portugala i Njemake. Na poetku Prvoga svjetskog rata 1914, kada je Portugal jo bio neutralan, na
podruju njegove tadanje kolonije Angole, zbog nesporazuma, bili su u uzajamnom
pukaranju ubijeni njemaki izaslanik i dva asnika koji su ga pratili. Oni su nenajavljeni doli na pregovore iz susjedne Njemake Jugozapadne Afrike (danas Namibije).
Arbitrani je tribunal kasnije ustanovio da za to ubojstvo portugalska vlada ne snosi
odgovornost. Kao odgovor na taj incident njemaki guverner susjednoga podruja
uputio je njemake postrojbe koje su est puta napadale teritorij Angole i razorile
vie portugalskih utvrda. Njemaka je pred arbitranim tribunalom opravdavala
svoje napade kao ine doputenih oruanih represalija.
Arbitrana presuda iz 1928. na sljedei je nain definirala represalije: Represalija
je in vlastitoga zadovoljenja pravde od strane povrijeene drave, nakon zahtjeva
koji ostane nezadovoljen, kojim se odgovara na in drave prekriteljice suprotan
meunarodnomu pravu. Ona ima za uinak trenutanu suspenziju potivanja ovoga
40
lanak 22. Nacrta pravil o odgovornosti drava Komisije za meunarodno pravo, koji se
odnosi na protumjere na meunarodno protupravno djelo, predvia sljedee: Protupravnost
djela neke drave koje nije u skladu s nekom njezinom meunarodnom obvezom prema drugoj
dravi iskljuena je ako je, i u mjeri u kojoj to djelo predstavlja protumjeru poduzetu protiv te
druge drave u skladu s II. poglavljem Treega dijela, tj. s lancima 49-54, o kojima e dalje biti
rijei.
789
ili onoga pravila meunarodnoga prava u odnosima izmeu dviju drava. Ona je
ograniena iskustvima humanosti i pravilima bona fide primjenljivima u odnosima
drave prema dravi. Ona e biti protupravna ako joj neki prethodni in, suprotan
meunarodnomu pravu, nije bio povod. Ona nastoji nametnuti dravi prekriteljici
dunost naknade tete, kako bi se izbjegle nove povrede.41
U konkretnomu sluaju arbitrani je tribunal ustanovio da prije pribjegavanja
represalijama Njemaka nije bila zatraila zadovoljtinu od portugalskih vlasti te da
se primjena sile moe opravdati jedino u uvjetima postojanja krajnje nude, to tu
nije bio sluaj. Osim toga, poduzete mjere u ime represalija moraju biti u odreenom
razmjeru prema poinjenomu djelu. ak ako se prihvati da meunarodno pravo ne
zahtijeva da represalije moraju priblino odgovarati prekraju, sigurno se moraju
smatrati ekscesivnima i stoga nedoputenima represalije iznad svake razmjere s inom koji im je posluio za povod. Tribunal je zakljuio da je postojao oit nerazmjer
izmeu incidenta u Naulilaai i est akata represalija Njemake koji su uslijedili.42
U arbitranoj presudi Cysne izmeu istih stranaka, izreenoj 3. lipnja 1930. godine, ti jednostrani ini drave definirani su na jo saetiji nain:
represalije, koje se sastoje u aktu koji je u naelu suprotan meunarodnom pravu, mogu se opravdati samo ukoliko su iznuene drugim aktom takoer suprotnim
pravu. Represalije su doputene samo protiv drave koja ih je iznudila. Istina je da
se moe dogoditi da legitimne represalije koje se vre protiv drave prekriteljice
mogu pogoditi graane nedune drave. Ali e se tu raditi o posrednoj i neeljenoj
posljedici koju e povrijeena drava uvijek nastojati izbjei ili, koliko je mogue,
ograniiti.43
Represalije se mogu podijeliti na one koje se poduzimaju u doba mira i na

one koje se poduzimaju u oruanim sukobima. Uvjeti za dopustivost jednih i
drugih u pojedinostima su poneto razliiti.
Neko su se u doba mira poduzimale brojne represalije koje su se sastojale
od upotrebe fizike (oruane) sile premda nisu dovodile do ratnoga stanja.
To je, meu ostalim, bila tzv. mirna blokada ratnim brodovljem obale drave dunika, bombardiranje njezine obale, privremena okupacija dijela njezina podruja i sl.
Takve su represalije mogle vriti samo jake drave protiv slabih, jer bi u drukijemu
odnosu snaga mogle dovesti do ratnoga stanja.
Ostale se represalije sastoje u mjerama koje se ne sastoje u upotrebi oruane sile.
To su npr. bili: embargo, tj. prisilno zadravanje trgovakih brodova drave dunika u vlastitoj luci, suspenzija izvrenja nekoga ugovora, zabrana tranzita putnika
i robe preko vlastitoga podruja, zatvaranje vlastitih morskih i zranih luka za bro41
Kurziv upotrijebljen u originalu presude koji je pisan na francuskomu jeziku. Usp. RIAA, vol.
II, p. 1026.
42
Ibid., pp. 1027-1028.
43
Cf., RIAA, vol. II, pp. 1056-1057. Kurziv u originalu.

dove i zrakoplove druge drave te sline mjere koje bi u normalnim okolnostima,
da nema uvjeta za represalije, bile krenje meunarodnoga prava.
Znanost jo razlikuje tzv. pozitivne represalije, koje se sastoje u nekomu injenju, i negativne represalije, koje se sastoje u neizvrenju neke pravne obveze.
Te su druge najbrojnije medu represalijama koje se vre bez primjene sile.
5. Protumjere (represalije) u doba mira. U svome Nacrtu pravil o odgovornosti drava za meunarodno protupravna djela usvojenom 2001. godine (lanci 47. do 50), Komisija za meunarodno pravo pokuala je kodificirati
pravila o dopustivosti protumjera pod kojima se u obzir uzimaju iskljuivo
represalije u doba mira.44 Doslovce svaki od tih propisa postavlja uvjete ili ogranienja dravi u poduzimanju tih jednostranih ina ili zabranjuje neka posebna
djela u njihovu izvrenju. Sve to radi izbjegavanja zloupotreba protumjera kao
i njihovih moguih protupravnih i nehumanih posljedica. Stoga je za potrebe
ove rasprave najuputnije slijediti te propise.45
Temeljem naela lex specialis derogat legi generali, propisi o protumjerama

iz toga Nacrta pravil primjenjuju se u nedostatku posebnih pravnih pravila
(lanak 55), na koje se drave mogu unaprijed obvezati.
Ako npr. odredba nekoga ugovora izriito zabranjuje suspenziju izvrenja njegovih obveza, i to u svim situacijama, ta odredba iskljuuje svaku protumjeru glede
toga izvrenja. Takav uinak moe imati i neki sustav rjeavanja sporova kojemu se
stranke moraju podvrgnuti (npr. u okviru Meunarodne trgovinske organizacije)
ako on predvia posebnu ovlast organizacije u pitanju za poduzimanje mjera koje
su ravne protumjerama.
Prelazimo na propise iz lanaka 49. do 54. Nacrta pravil uz na komentar:
(i) Svrha i trajanje protumjera. Povrijeena drava smije poduzeti protumjere protiv drave odgovorne za neko meunarodno protupravno djelo jedino
da bi navela tu dravu da se pridrava svojih obveza iz Drugoga dijela (lanak
49(1)).46 Protumjere se, dakle, ne smiju zloupotrebljavati radi ostvarenja nekih
drugih ciljeva.
44
Kako smo prije naglasili, danas je izraz represalije rezerviran samo za mjere iste vrste poduzete izmeu zaraenih strana u nekom oruanom sukobu. Izraz protumjere u ovome smislu
prvi je put upotrjebljen u arbitranoj presudi o zranoj transportnoj slubi od 22. prosinca 1963.
(Francuska/Sjedinjene Amerike Drave) i otad je u znanosti i praksi u openitoj upotrebi.
45
Uz to, ti su propisi iz Nacrta pravil iz 2001. godine uspjenije formulirani od onih prethodnih
iz 1996. U ovome izlaganju napose smo se posluili komentarom tih pravila James CRAW
FORD: The International Law Commissions Articles on State Responsibility, Cambridge Univ.
Press, 2002, pp. 281-305.
46
Kako je prije navedeno (supra, 45), drugi dio toga Nacrta pravil propisuje sadraj meunarodne odgovornosti drave glede pravnih posljedica njezina meunarodno protupravnoga djela,
791
Meunarodni je sud u presudi Gabikovo-Nagymaros (Madarska/Slovaka)

iz 1997. istakao: Da bi bila opravdana, protumjera mora zadovoljiti neke uvjete...
U prvom redu ona mora biti poduzeta kao odgovor na prije poinjeno meunarodno protupravno djelo druge drave i mora biti usmjerena protiv te drave (p.
55, para. 83).
Ali drava koja poduzima protumjere izlae se riziku. Ako je njezina jednostrana
percepcija protupravnosti djela druge drave neutemeljena, tada njezina poduzeta
protumjera predstavlja meunarodno protupravno djelo prema toj drugoj dravi.
Protumjere su ograniene na privremeno neizvrenje meunarodnih obveza od drave koja je te mjere poduzela protiv odgovorne drave (lanak 49(2)).
Time se naglauje privremenost protumjera u svrhu ponovnoga uspostavljanja
normalnih odnosa izmeu drava u pitanju u skladu s pravom, a ne da bi se
time stvorile nove konfliktne situacije koje bi mogle dovesti do lanca represalija
i proturepresalija.
Protumjere se moraju, koliko je to mogue, poduzeti na nain koji doputa
nastavak izvrenja obveza u pitanju (lanak 49(3). Naime, u izboru izmeu vie
moguih i djelotvornih protumjera, povrijeena bi drava trebala izabrati one
koje dravu kriteljicu nee navesti na poduzimanje nepopravljivih mjera kao
reakciju na njih, nego e, naprotiv, dopustiti nastavak izvrenja obveza u pitanju
i normalizaciju njihovih uzajamnih odnosa.
Taj je propis inspiriran lankom 72(2). Beke konvencije o pravu ugovora iz 1969,
prema kojemu, za vrijeme suspenzije ugovora stranke treba da se uzdre od svakog
ina koji bi bio smetnja ponovnoj primjeni ugovora.
(ii) Obveze prema opemu i partikularnomu meunarodnom pravu koje se u

vrenju protumjera ne smiju povrijediti. Sljedei propis (lanak 50), vjerojatno
je najznaajniji meu svim drugima koji se odnose na protumjere.
U stavku 1. navedene su neke meunarodne obveze svih drava koje se protumjerama nikako ne smiju naruiti. Krenje nekih od tih obveza moglo bi se
sastojati u meunarodnim zloinima i povlailo bi individualnu kaznenu odgovornost poinitelja. Stavku 2. cilj je odranje komunikacija izmeu drava u
pitanju, ukljuujui i mehanizme rjeavanja njihovih sporova.
(a) U stavku 1(a). najprije se navodi da protumjere ne smiju biti nautrb obveze uzdravanja od prijetnje silom ili upotrebe sile kako je sadrana u Povelji
Ujedinjenih nacija. To ogranienje danas je nesporno, bar kada se odnosi na
upotrebu fizike, tj. oruane sile, stoga to zakonit odgovor na upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti neke drave nisu represalije
a napose glede njezine dunosti ispravljanja povrede.

nego mjere legitimne samoobrane. One jedine doputaju napadnutoj strani da
uzvrati oruanom silom.
U tim granicama Deklaracija o naelima meunarodnoga prava o prijateljskim
odnosima i suradnji izmeu drava u skladu s Poveljom UN-a, to ju je Opa skuptina UN-a bila usvojila 24. listopada 1970 (rezolucija 2625 (XXV)), u okviru naela
zabrane prijetnje ili upotrebe sile, potvruje: Drave su dune uzdravati se od ina
represalija koji ukljuuju upotrebu sile (ali moda ne i prijetnju silom).
Tu zabranu i danas kre neke od najjaih sila svijeta. Tu je, meu ostalim, spadala
invazija oruanih snaga Britanije, Francuske i Izraela u Zoni Sueskoga kanala 1956,
kao odgovor na egipatsku nacionalizaciju Drutva Sueskoga kanala. To je, nadalje,
bio zrani napad Sjedinjenih Amerikih Drava na podruje Libije u travnju 1986,
kao odgovor na teroristiki napad na amerike vojnike u jednoj diskoteci u Berlinu.
Slino tomu, Sjedinjene Amerike Drave su 1998. raketama razorile neke ciljeve u
Afganistanu i Sudanu kao odgovor na teroristike napade na amerike ambasade u
Nairobiju (Kenija) i u Dar es Salamu (Tanzanija).
Zanimljivo je da se bivi Sovjetski Savez nije pozivao na represalije kao na opravdanje nekih svojih oruanih intervencija u zemljama svoga bloka. Naprotiv, okupaciju ehoslovake 1968. cinino je prikazao kao bratsku pomo pruenu narodu
te zemlje u obrani od navodne infiltracije sa Zapada.
Meunarodni je sud u toki 6. dispozitiva presude o Nikaragvi iz 1986. ustanovio
da je polaganje mina, to su Sjedinjene Amerike Drave inile u unutranjim i u teritorijalnim vodama Republike Nikaragve bilo poduzeto u krenju njihovih obveza
prema obiajnomu meunarodnom pravu da se ne upotrebljava sila protiv druge
drave, da se ne intervenira u njezine poslove, da se ne kri njezina suverenost i da
se ne prekida miroljubiva pomorska trgovina (p. 147, para. 292 pod 7).
U istoj je presudi Sud ustanovio dalekoseno ogranienje prema kojemu: upotreba sile od neke drave kao odgovor na nedoputena djela kojih ona nije rtva,
nije dozvoljena kada nedoputeno djelo nije oruani napad te da drave nemaju
pravo na kolektivni oruani odgovor na djela koja ne predstavljaju oruani napad...
(p. 110, para. 211).
(b) Protumjere ne smiju, nadalje, biti nautrb (b) obvezama na zatitu temeljnih ljudskih prava. Rije je o veoma dalekosenom ogranienju.
Naime, jo je prije spomenuta arbitrana presuda u sporu Naulilaa iz 1928. godine navela uz ostalo da je represalija ograniena iskustvima humanosti i pravilima
bona fide primjenljivima u odnosima drave prema dravi. Institut za meunarodno
pravo u rezoluciji usvojenoj 1934. naveo je da se drava koja poduzima represalije
mora uzdrati od svih rigoroznih mjera suprotnih zakonima ovjenosti i zahtjevima javne svijesti. To je pravilo pojaano konvencijama o ljudskim pravima sklopljenima nakon 1945. godine, naroito u onim njihovim odredbama koje ne doputaju
derogiranje nekih od tih prava u doba rata ili javne opasnosti.
793
(c) Protumjere takoer ne smiju biti nautrb (c) obvezama humanitarne

naravi koje zabranjuju represalije. Tu je zapravo rije o zabrani represalija propisanoj u nekim konvencijama humanitarnoga prava koja se odnosi na strane
u oruanim sukobima. O tim ogranienjima bit e rijei u sljedeem odjeljku
pod 6, koji se odnosi na represalije u oruanim sukobima.
(d) I napokon, protumjere ne smiju biti nautrb (d) drugim obvezama koje
proizlaze iz imperativnih normi opega meunarodnog prava. Stoga gornja
ogranienja pod (a) do (c) nisu limitirajua jer mogu nastajati i nova u buduem
razvoju opega meunarodnog prava.
Ta odredba logina je posljedica lanka 53. Beke konvencije o pravu ugovora iz
1969. godine. Kako se pravila jus cogens ne mogu derogirati sklapanjem ugovora koji
bi im bio suprotan, jo se manje mogu derogirati jednostranim protumjerama neke
drave. Ona takoer potvruje naelo iz lanka 26. toga Nacrta pravil, koji navodi
da nita to se odnosi na poglavlje V. glede okolnosti koje iskljuuju protupravnost
nekoga djela (npr. pristanak, samoobrana, via sila, i dr.) ne iskljuuje protupravnost
bilo kojega djela neke drave koje nije u skladu s obvezom koja proizlazi iz neke
imperativne norme opega meunarodnog prava.
U stavku 2. lanka 50. navode se daljnja dalekosena ogranienja kojima je,

kako smo naveli, cilj odranje komunikacija izmeu drava u pitanju.
(a) Drava koja poduzima protumjere nije osloboena od izvrenja svojih

obveza: (a) glede svih postupaka mirnoga rjeavanja primjenjivih izmeu nje i
odgovorne drave...
Ta se obveza odnosi jedino na postupke mirnoga rjeavanja koji se odnose na
spor zbog kojega su protumjere poduzete ili se namjeravaju poduzeti, a ne glede
nekih drugih spornih pitanja izmeu tih drava. Stoga, uako je izmeu stranaka
na snazi neki ugovor o rjeavanju buduih sporova, njegovo se izvrenje ne smije
suspendirati pod izgovorom protumjera.
(b) Nadalje se pod (b) potvruje dunost drave koja poduzima protumjere da potuje nepovredivost diplomatskih ili konzularnih agenata, prostorija,
arhiva i dokumenata.
To ogranienje oito ima na umu sluaj kada su studenti u Iranu zauzeli zgradu
ambasade i konzulat Sjedinjenih Amerikih Drava i zarobili sve osoblje kao taoce
1979. i 1980. godine (v. supra, 40). Ipak je u dugoj diplomatskoj povijesti svijeta taj
incident bio sasvim neuobiajen. U kontekstu toga sluaja ti akti, s kojima se bila
solidarizirala iranska vlada, zabranjeni su ak da su bili poduzeti kao protumjera
protiv navodno gruboga upletanja Sjedinjenih Amerikih Drava u iranske poslove.
Zabranjeno je i uzvraati na te ine istim takvim mjerama.
Ali drava rtva tih mjera moe prekinuti diplomatske odnose s prekriteljem
(to predstavlja mjeru retorzije), ona moe taj spor iznijeti pred Vijee sigurnosti

UN-a (to je njezino legitimno pravo prema Povelji), a moe poduzeti i mjere zamrzavanja imovine drave prekriteljice, pa i one njezinih graana u svojim bankama.
Sve su te mjere Sjedinjene Amerike Drave bile i poduzele, ali se samo na one
posljednje odnose propisi o legitimnim protumjerama.
(iii) Proporcionalnost protumjera. U kratkom lanku 51. glede proporcionalnosti potvruje se dalekoseno ogranienje: Protumjere moraju biti razmjerne
s nanesenom tetom, uzimajui u obzir ozbiljnost meunarodno protupravnoga
djela i prav u pitanju.
Taj uvjet potvren je i razraen u prijanjoj meunarodnoj arbitranoj i
sudskoj praksi. Ekscesivna reakcija na krenje neijega prava, poput one u gore
opisanom sluaju Naulilaa, prestaje biti legitimna protumjera i ona moe sma
angairati meunarodnu odgovornost drave koja je poduzima.
U tom podruju teko je unaprijed propisati neke pouzdane kriterije. Iz tumaenja teksta lanka 51. proizlazi da proporcionalnost mora biti prosuena ne samo
s obzirom na kvalitativne imbenike poput vanosti interesa zatienih pravilom
koje je prekreno i ozbiljnou meunarodnoga protupravnog djela u pitanju, nego
se ti imbenici vezuju i s pravima u pitanju. Taj posljednji navod odnosi se ne samo
na uinke protupravnoga djela odgovorne drave nego i na njezina prava.
Valja zakljuiti da ekscesivne protumjere, iznad svakog razmjera s inom koji

im je posluio za povod, nemaju svrhu da dravu kriteljicu navedu da se pridrava svojih obveza, nego dobivaju znaaj njezina kanjavanja. Takvi pothvati
vie nisu zakonite protumjere u smislu lanka 49. toga Nacrta pravil, a kao
jednostrani akti oni nisu u skladu ni s opim meunarodnim pravom. Temeljem
Glave VII. Povelje UN-a Vijee sigurnosti ovlateno je da poduzima kolektivne
akcije u sluajevima prijetnje miru, naruenja mira ili agresije.
(iv) Proceduralni uvjeti. U lanku 52. propisuju se prilino strogi proceduralni uvjeti glede pribjegavanja protumjerama, da bi one bile zakonite.
U stavku 1(a). najprije se navodi: Prije nego to poduzme protumjere povrijeena drava mora: (a) zatraiti od odgovorne drave, u skladu s lankom
43, da izvri svoje obveze iz Drugoga dijela...
Protumjerama kao iznimnom inu valja pribjei tek nakon to je povrijeena
drava formalnom notifikacijom zatraila od drave kriteljice da okona svoje
protupravno ponaanje (ako se ono produljuje) i ispravi (reparira) nastalu tetu
te da joj time ujedno prui mogunost za odgovor.47
47
Ali se u meunarodnoj praksi o takvim sporovima mogu prethodno voditi dugotrajni pregovori. U takvim sluajevima moe se smatrati da je taj zahtjev ve ispunjen.
795
U stavku 1(b). lanka 52. dalje se propisuje da povrijeena drava mora:

(b) notificirati odgovornoj dravi svaku odluku o poduzimanju protumjera i
ponuditi pregovore s tom dravom. S obzirom na njihove tetne posljedice za
dravu protiv koje se poduzimaju, protumjere se ne smiju otpoeti bez prethodne notifikacije. S obzirom na njihov privremeni znaaj i cilj, uza svaku takvu
notifikaciju mora ii (nova) ponuda pregovora s dravom kriteljicom, kako bi
se sporna pitanja konano rijeila na miroljubiv nain, a poduzete protumjere
to prije okonale.
Ta posljednja obveza ipak nije bez iznimke. U stavku 2. predvia se da bez obzira
na podstavak 1(b), povrijeena drava moe poduzeti hitne protumjere nune za zatitu svojih prava. Naime, jedna je od zakonitih protumjera privremeno zamrzavanje
imovine drave kriteljice u povrijeenoj dravi. Zahvaljujui modernom komunikacijskom sustavu, ako bi se ta protumjera prethodno notificirala dravi kriteljici,
ona bi imala dovoljno vremena da povue svoju financijsku aktivu iz stranih banaka
i time bi ta protumjera izgubila svoju svrhu.
(v) Posljedice privremenosti protumjera. Kako je prije navedeno, protumjere

su uvijek privremenoga znaaja. Iz toga znaaja proizlaze posljedice koje su
propisane u dvjema odredbama Nacrta pravil.
U stavku 3. lanka 52. propisuje se: Protumjere se ne smiju poduzeti, a ako
se poduzmu, moraju se bez neopravdanoga odlaganja suspendirati ako je (a)
meunarodno protupravno djelo okonano, ili (b) spor je u tijeku pred nekim
sudom ili tribunalom koji je ovlaten izricati odluke obvezatne za stranke. Takav
sud ili tribunal normalno je nadlean da na zahtjev povrijeene drave izrie
privremene mjere kojima se mogu zatititi njezina prava do izricanja konane
presude glede naknade za pretrpljenu tetu. U takvoj situaciji produljenje protumjera na tetu drave kriteljice prestaje biti opravdanim.
Ali se u posljednjem 4. stavku takoer predvia: Stavak 3. se ne primjenjuje
ako se odgovorna drava ne podvrgne postupcima mirnoga rjeavanja u dobroj
vjeri.
Dakle, suspenzija protumjera rezervirana je samo za onu pretpostavljenu dravu
kriteljicu koja je spremna prihvatiti neki ad hoc postupak obveznoga rjeavanja ili
ne izbjegava podvri se postupku na koji je prije dala svoj pristanak. Ipak se suspenzija tih protumjera ne moe ishoditi ako mogua drava kriteljica iznese taj spor
pred neki politiki organ, poput Vijea sigurnosti UN-a. To, dakle, vrijedi jedino
za postupak pred nekim sudom ili tribunalom koji je ovlaten izricati konane
obvezujue presude temeljene na pravu.
Napokon u lanku 53. predvieno je: Protumjere se moraju obustaviti im

je odgovorna drava izvrila svoje obveze iz Drugoga dijela u odnosu na meunarodno protupravno djelo. Stoga nakon to je odgovorna drava izvrila

svoju dunost okonanja svoga protupravnoga djela i ispravljanja (reparacije)
za prouzroenu tetu, vie nema nikakvih razloga produljenja protumjera, koje
se odmah potom moraju okonati. Od tada prestaju sve pravne posljedice protupravnoga djela u pitanju.
(vi) Pitanje dopustivosti poduzimanja protumjera od drave koja meunarodno
protupravnim djelom nije povrijeena.
Klasino meunarodno pravo doputalo je protumjere, tj. mjere represalija iskljuivo u svrhu zatite vlastitih povrijeenih prava neke drave, ali ne i povrijeenih
prava nekoga treega. I propisi iz gornjega Nacrta rezerviraju pravo na protumjere
samo za povrijeenu dravu. Pozitivno meunarodno pravo jo ne ureuje na siguran nain pitanje moe li u nekim iznimnim situacijama protumjerama pribjei
i neka trea drava.
S obzirom na to da mnogi suvremeni meunarodni instrumenti proklamiraju
naelo prema kojemu je potovanje ljudskih prava obveza erga omnes (drugim rijeima da je rije o objektivnom pravu) i da svaka drava ima pravni interes u zatiti
ljudskih prava, danas se namee pitanje moe li neka drava pod oblikom protumjera
sma poduzeti mjere humanitarne intervencije protiv reima u drugoj dravi koji
vri meunarodne zloine prema vlastitim graanima (npr. protiv reima u Srbiji
prema nesrpskom puanstvu na Kosovu u 1999. i prije).
Institut za meunarodno pravo u svojoj rezoluciji usvojenoj 1989. dao je osnovu
i za tu vrstu protumjera (v. supra, 46). Ali, ako je rije o individualnim mjerama
koje bi poduzela neka drava pojedinano, ini se da je tu jo uvijek rije o pravu u
nastajanju.48
Pri kodifikaciji pravil o odgovornosti drava Komisija za meunarodno pravo
detaljno je raspravljala o mjerama (dakle ne o protumjerama) to su ih poduzele
druge drave (osim povrijeene drave). O tome u njoj nije postignuta nikakva
suglasnost.
U lanku 53. Nacrta pravil izrie se: Ovo poglavlje ne prejudicira pravo svake
drave ovlatene lankom 48. stavak 1, da se pozove na odgovornost druge drave za
poduzimanje pravno doputenih mjera protiv te drave da bi osigurala obustavljanje
krenja te ispravljanje (reparaciju) prekrene obveze u interesu povrijeene drave
i korisnik (benefitiaries). Naime, lanak 48. predvia da drava koja nije povrijeena ima pravo od odgovorne drave zahtijevati okonanje njezina meunarodno
protupravnoga djela, osiguranje i jamstvo njegova neponavljanja te izvrenje obveze
ispravljanja. Ali ako odgovorna drava odbije to izvriti, ostalo je nejasno je li pravo
na protumjere rezervirano samo za povrijeenu dravu.
48
Naprotiv, smatramo da je kolektivna oruana akcija NATO-a poduzeta protiv SRJ 1999, u
uvjetima masovnog etnikoga ienja albanskoga stanovnitva na Kosovu, bila kao humanitarna intervencija pravno opravdana, s obzirom na to da u Vijeu sigurnosti UN-a nije bilo jednoglasnosti njegovih stalnih lanica da se ona prethodno odobri. Ali, tu nije bila rije o protumjerama nego o pribjegavanju oruanoj sili.
797
Rezolucija Instituta za meunarodno pravo o Obvezama erga omnes u meunarodnom pravu, usvojena 27. kolovoza 2005. na zasjedanju u Krakovu, u tome
pogledu u lanku 5(c). predvia da u sluaju iroko priznatoga tekog krenja neke
obveze erga omnes, sve drave kojima se ta obveza duguje (tj. sve tree drave)
imaju mogunost poduzimanja protumjera bez pribjegavanja sili u uvjetima analognima onima koji se primjenjuju na dravu posebno pogoenu tim krenjem. Te
bi protumjere treih bile opravdane u situacijama masovnih i sustavno poinjenih
meunarodnih zloina.
h
Na koncu ne treba smetnuti s uma i bitnu injenicu na koju smo upozorili,
da su protumjere (represalije), ak kada se poduzimaju strogo u skladu sa svim
gore predvienim uvjetima, nezamislive u odnosima neke slabe i siromane
povrijeene drave nasuprot nekoj jakoj dravi, ili dravi zajmodavcu, koja je
poinitelj meunarodno protupravnoga djela.
U presudi o meritumu spora o Krfskom tjesnacu (Albanija/Ujedinjeno Kraljevstvo) iz 1949, Meunarodni je sud s pravom istaknuo da intervencija (u
obliku samopomoi) s obzirom da je po naravi stvari rezervirana za najmonije
drave, moe lako dovesti do perverzije administracije meunarodne pravde
(p. 35). Ali stanje dananje organizacije meunarodne zajednice drava i dananje stanje opega meunarodnog prava upravo je takvo.
6. Represalije u oruanim sukobima. Poput samoga rata, one se najee
provode primjenom oruane sile. Strana u sukobu koja im pribjegne smatra
svoje mjere represalija sankcijom, kako bi sprijeila neprijatelja da dalje kri
pravila ratnoga prava. Ali su represalije u tim uvjetima ipak ostatak potpunoga
nereda u ratnom pravu iz davnih vremena.
Naime, napose iskustva iz Prvoga i Drugog svjetskog rata upozoravaju na to da

e strana protiv koje se represalije poduzmu smatrati da su mjere neprijatelja mnogo
otrije od onih kojima je ona dala povoda ili e ak zanijekati da je sa svoje strane
prekrila bilo kakvo pravo. Kao svoj odgovor, ta e strana poduzeti jo drakonskije
mjere protiv neprijatelja, sve dok se u tome zaaranom krugu represalija i proturepresalija ne zaboravi njihov poetni povod, gdje se moe izgubiti svaki element
potovanja prava.49
Stoga su represalije koje se poduzimaju u oruanim sukobima opasan i malo

djelotvoran nain postizanja potovanja prava. U naporima svake od strana da
pobijedi neprijatelja svim raspoloivim sredstvima, gotovo je nemogue potovati naelo proporcionalnosti u izboru mjera represalija u odnosu na one koje su
49
Cf., Charles G. FENWICK: International Law, Third Edition, New York, 1948, pp. 580-581.
Vidi neke primjere represalija u pomorskomu ratovanju, infra, 96, pod 4.

im bile povod. Uz to, male su mogunosti da se tijekom nekoga oruanog sukoba
osigura nepristrano utvrivanje injenica u svrhu iznalaenja obostrano prihvatljivoga rjeenja za sve sukobljene strane, prije pribjegavanja represalijama.
Neki su stariji pisci doputali represalije samo stranama u sukobu, a ne i neutralnim dravama.50 Ali nema nikakvih pravnih razloga da i neutralna drava ne bi
smjela pribjei represalijama protiv one zaraene strane koja kri taj njezin poloaj
ili da neka od zaraenih strana ne pribjegne represalijama protiv neutralne drave
koja svojim ponaanjem kompromitira svoju neutralnost i nepristranost u odnosu
na sve sukobljene strane. U tim situacijama mjere represalija mogu biti nevojne naravi, ali krajnja posljedica moe biti uvlaenje neutralne drave u sukob i priznanje
ratnoga stanja u odnosu na nju.
h
Pravila humanitarnoga prava kodificirana etirima enevskim konvencijama
iz 1949. na iscrpan i izriit nain zabranjuju mjere represalija protiv zatienih
osoba. Rije je o apsolutnoj zabrani s obzirom na to da se tim mjerama ne smije
uzvratiti ak ni na jednake ili na sline mjere neprijatelja.
Rije je o zabrani mjera represalija usmjerenih protiv ranjenika, bolesnika i brodolomaca te osoblja, zgrada, brodova ili materijala koje te konvencije tite (sanitetsko osoblje i materijali, kao i vjersko osoblje), (lanak 46. prve Konvencije i lanak
47. druge Konvencije).
Trea enevska konvencija na jednak nain zabranjuje represalije protiv ratnih
zarobljenika (lanak 13(3)), a etvrta Konvencija propisuje da su zabranjene mjere
represalija protiv zatienih osoba i njihove imovine (lanak 33(3)). Temeljem lanka
4(1). etvrte Konvencije zatiene su osobe svi stranci, ukljuujui i apatride, koji se
nau u vlasti neke od strana u sukobu ili okupacijske sile, a nisu njezini dravljani.
Od te zatite izuzeti su, meutim, neutralni graani sve dok njihova zemlja ima
redovito diplomatsko predstavnitvo u dotinoj dravi.
enevske konvencije iz 1949. zabranjuju i druga djela koja su se u prijanjim
ratovima vrila kao navodne mjere represalija. Tako lanak 34. etvrte Konvencije
izriito zabranjuje uzimanje talaca, a njezin lanak 28. propisuje da se ni jedna zatiena osoba ne smije upotrijebiti da se zbog njezine prisutnosti odreena mjesta
ili odreene osobe stave izvan vojnih operacija (tzv. ivi tit).
Prvi dopunski protokol iz 1977. proiruje zabranu represalija protiv nekih objekata, to nije bilo izriito predvieno Konvencijama iz 1949. Civilna dobra koja nisu
vojni ciljevi ne smiju biti predmetom napada ili represalija (lanak 52(1)). Jednako su
zabranjene represalije protiv historijskih spomenika, umjetnikih djela ili kulturnih
mjesta koja ine kulturnu ili duhovnu batinu naroda (lanak 53(c)). Dobra nuna
50
Cf., OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, vol. II, Seventh Edition, London,
1952, pp. 562-563.
799
da civilno stanovnitvo preivi ne smiju biti predmetom represalija (lanak 54(4)).

Rije je o namirnicama, poljoprivrednim zonama za proizvodnju hrane, etvi, ivoj
stoci, instalacijama i rezervoarima pitke vode te o postrojenjima za natapanje. Ova
lista u tome propisu dana je kao primjer i ne iscrpljuje se.
etiri enevske konvencije iz 1949. takoer razrauju njihova teka krenja.
Sva su ona obuhvaena pod meunarodnim zloinom tekih krenja enevskih
konvencija iz 1949. u lanku 2. Statuta Meunarodnoga kaznenog tribunala za bivu
Jugoslaviju (v. supra, 60 pod 3 (iv) (a)). Tu listu Prvi dopunski protokol iz 1977.
znatno proiruje. Ali sve te povrede najiscrpnije obuhvaa lanak 8. Rimskoga statuta o Meunarodnom kaznenom sudu iz 1998. pod nazivom ratni zloini. Ipak
se danas smatra prazninom Drugoga dopunskog protokola iz 1977, o zatiti rtava
nemeunarodnih oruanih sukoba, to u svome kratkomu tekstu uope ne predvia
njegova teka krenja.
h
Iz gornjega proizlazi da su represalije u oruanim sukobima veoma opasan i
nesiguran nain zatite vlastitih prava te da one uope ne mogu osigurati ispravljanje tete prije okonanja neprijateljstava. Napose zbog opasnosti pribjegavanja proturepresalijama, u praksi su one otvorene znatno veim mogunostima
zloupotreba od onih u doba mira. Ali unato tim razlozima, mnogobrojni izriiti
ugovorni propisi koji zabranjuju represalije u oruanim sukobima, dokazuju a
contrario da su one doputena sredstva ako nisu izriito zabranjene ili njihovo
vrenje nije ogranieno.
Uvjeti i ogranienja pribjegavanja doputenim represalijama u oruanim sukobima do sada nisu bili predmetom sustavne kodifikacije, za razliku od onih glede
protumjera u doba mira. Ali se moe zakljuiti da su oni slini onima koji vrijede u
doba mira iako se s obzirom na situaciju u kojoj se vre u pojedinostima i razlikuju.
Ta bi ogranienja bila sljedea:
1. Mora biti rije o ozbiljnim, kontinuiranim i ponovljenim krenjima zakon i
obiaj rata koja kritelja stavljaju u oito povoljniji poloaj od njegova protivnika.
Bilo kakva povreda pravil prava oruanih sukoba ne moe biti dovoljan razlog za
represalije.
2. U svim sluajevima kada je to mogue, prije pribjegavanja represalijama povrijeena e strana pokuati navesti suprotnu stranu da prestane s krenjem prava
i svoje ponaanje uskladi s pravnim pravilima. Ali u situacijama kada krenje prava
prouzrokuje nepopravljivu tetu, oteena strana ima pravo pribjei doputenim
represalijama bez odgaanja.
3. U izboru mjera represalija, strana koja im ima pravo pribjei obvezna je potovati sve ugovorne i obiajne propise koje smo naprijed izloili, a odnose se na njihova
ogranienja ili zabranu. Ni u kojemu sluaju, ak kada je rije i o protumjerama za
meunarodne zloine, povrijeena strana nema pravo odgovoriti istim ili slinim

mjerama koje su zabranjene kao represalije, ili su okvalificirane kao teka krenja
enevskih konvencija ili Prvog protokola. Stoga se na zloine prema meunarodnome pravu nikada ne smije uzvraati meunarodnim zloinima.
4. Po svojim posljedicama poduzete mjere represalija moraju biti proporcionalne, tj. u razmjeru s nedoputenim djelima koja su im bila povodom. One, dakle, ne
smiju biti ekscesivne naravi.
Represalije su i u oruanim sukobima po svojoj naravi privremene mjere. Njihovo se vrenje mora prekinuti im suprotna strana obustavi svoje nedoputeno ponaanje. ak i u doba oruanih sukoba, cilj represalija ne smije biti postizanje vojne
prednosti za stranu koja im pribjegne.
Pravo da naredi ili odobri represalije pripada vrhovnom zapovjedniku oruanih
snaga odnosne zaraene strane, nakon to paljivo procijeni sve okolnosti. Zapo
vjednici niih, njemu podreenih postrojbi mogu narediti represalije samo u sluajevima krajnje nude, kada bi njihovo odgaanje zbog traenja odobrenja prouzroilo
unitenje dotine vojne jedinice ili gubljenje pozicije odlune za ratovanje.
VI. DIO
PRAVO ORUANIH SUKOBA
Bibliografija
OPPENHEIM-LAUTERPACHT: International Law, Vol. II: Disputes, War and Neutrality,
Seventh Edition, London, 1952, pp. 201-879; Georg SCHWARZENBERGER: International Law as
Applied by International Courts and Tribunals, Volume II: The Law of Armed Conflicts, London,
1968, 881 pages; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, pp. 1-513; Frits
KALSHOVEN: Constraints on the Waging of War, Geneva, 1987, 175 pages; Ingrid DETTER DE
LUPIS: The Law of War, Cambridge, 1987, 411 p.; Mohammed BEDJAOUI (Ed.): International
Law: Achievements and Prospects, Paris, 1991, pp. 765-809: S. K. KAPOOR: International Law,
Eleventh Edition, Allahabad, 1996, (India), pp. 631-711; E. DAVID: Principes de droit des conflits
arms, troisime d., Bruxelles, 2002, 792 p.
A. OPENITE ZNAAJKE
88. IZVORI RATNOGA I HUMANITARNOGA PRAVA
Bibliografija
Vladimir DEDIJER: On Military Conventions, Lund 1961, 138 pages; S. E. NAHLIK: Droit dit
de Genve ou droit dit de La Haye: unit ou dualit?, Annuaire franais de droit international
public, 1978, pp. 9-27; V. . DEGAN: Odnos protokol prema enevskim konvencijama od 1949,
prema Hakom pravilniku i obiajnom pravu, Savetovanje o aktuelnim pitanjima meunarodnog
humanitarnog prava, Beograd, 1979, str. 172-182; Obiajno meunarodno ratno pravo,
Zakonitost 1991, br. 11-12, str. 1264-1285; Konstantin OBRADOVI: Koje pravo danas vai
na bojnom polju, ZPFZ 1985, br.5-6, str. 673-682; Theodor MERON: The Continuing Role of
Custom in the Formation of International Humanitarian Law, AJIL 1996, No. 2, pp. 238-249;
The Martens Clause, Principles of Humanity, and Dictates of Public Conscience, AJIL 2000,
No. 1, pp. 78-89; Jovica PATRNOGI: Customary international humanitarian law, JRMP 1996,
No. 1-2, pp. 295-304. Jean S. PICTET (Ed.): Commentary of the Geneva Conventions of 12 August
1949, I to IV (International Committee of the Red Cross), Geneva, 1952; Jean PICTET (Ed.):
Commentary of the Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Conventions of 12 August
1949 (International Committee of the Red Cross), Geneva, 1987, 1625 pages; Vesna KAZAZI:
Meunarodno humanitarno pravo pred novim izazovima, Revija za pravo i ekonomiju, 2006,
Mostar; Meunarodno humanitarno pravo: difuzija i primjena, Mostar, 2008, 363 str.
802 Pravo oruanih sukoba

1. Uvod Pravna pravila o ratovanju razvijala su se kroz stoljea kao pravila
nepisanoga obiajnog prava.
To su u srednjemu vijeku bila pravila o vitekom ratovanju koja se nisu potovala u ratovima protiv nevjernika, a ni pri guenju seljakih i drugih buna. Crkva s
papom od 11. stoljea pa nadalje nastojala je svojim propisima sprjeavati najgora
barbarstva u ratu, poput pretvaranja zarobljenih krana u robove ili ak upotrebe
luka i strijele. Ona je ograniavala i privatne ratove meu feudalcima te nametala
primirja, tj. dane u kojima je ratovanje bilo zabranjeno. Godine 1041. skuptine francuskih prelata protegnule su primirje, svakoga tjedna, od zalaska Sunca
srijedom do njegova izlaska ponedjeljkom.1 Mnoge od tih zabrana i ogranienja
odravale su se kratko ili nikako.
S reformacijom u 16. stoljeu nestalo je crkvenoga jedinstva u Europi s vrhovnim duhovnim autoritetom pape. Tridesetogodinji vjerski rat izmeu 1618. i 1648.
bio je najstraniji u Europi, moda jo od barbarskih vremena pa sve do Drugoga
svjetskog rata.
2. Kodifikacija ratnoga prava putem ugovora. Polovicom devetnaestoga

stoljea, pod utjecajem javnoga mnijenja, otpoeo je pokret za kodifikaciju meunarodnog ratnoga prava putem pisanih ugovora.
Potaknuo ga je vicarac Henri Dunant koji se naao sluajnim svjedokom patnji
ranjenika nakon bitke izmeu francuske i austrijske vojske 1859. kod Solferina u
sjevernoj Italiji. Tamo nije bilo nikakve organizirane sanitetske slube za njihovo
zbrinjavanje. Poginulo je oko trideset tisua ljudi, veinom zbog toga jer su iskrvarili.
Pokapani su ak i ivi ranjenici. Njegova broura Un souvenir de Solferino iz 1862.
potakla je organiziranje nacionalnih drutava Crvenoga kria te usvajanje prve Konvencije o poboljanju sudbine ranjenika u vojskama na kopnu, potpisane u enevi
22. kolovoza 1864. Ta se Konvencija jo nije odnosila na ratne zarobljenike. Predviala je neutralizaciju svih ranjenika i njihovu jednaku njegu bez obzira na pripadnost te neutralizaciju vojnih bolnica, vojnih ambulanti i sanitetskoga osoblja.
Otad napori u kodifikaciji pravila ratnoga prava nisu nikada sasvim prestali.
Najvie se uinilo na dvjema hakim mirovnim konferencijama 1899. i 1907.
etvrta Haka konvencija iz 1907. i njezin Haki pravilnik o ratovanju na kopnu
najvanija je od onih iji se propisi i danas primjenjuju.2 Trea Haka konferencija trebala se odrati 1915, ali ju je sprijeio Prvi svjetski rat.
Vidi vie detalja u Arthur NUSSBAUM: A Concise History of the Law of Nations, New York,
1950, pp. 25ff, 35ff, 106ff, etc.
Ostala starija ugovorna pravila navodit emo u odgovarajuim odjeljcima, kako slijede. Gotovo svi ti ugovori zakljuno s 1980. objavljeni su u prijevodu na hrvatski jezik u asopisu Zakonitost, 1992, br. 1-2, str. 19-363.
803
Razdoblje izmeu dva svjetska rata nije bilo toliko plodno kao ono prethodno. Najvaniji je ostao enevski protokol od 17. lipnja 1925. o zabrani upotrebe
zaguljivih, otrovnih ili slinih plinova i bakteriolokih sredstava u ratu.
Nakon Drugoga svjetskog rata velesile su u jednomu razdoblju uspjele sprijeiti kodifikaciju pravil ratnoga prava u uem smislu, a napose onu o zabrani ili
ogranienju upotrebe novih vrsta oruja. Ali se zato iscrpno kodificiralo tzv. meunarodno humanitarno pravo na temelju iskustava iz Drugoga svjetskog rata.
Dana 12. kolovoza 1949. u enevi su usvojene i potpisane etiri konvencije
iz tog podruja, i to:
1. (prva) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika i bolesnika u oruanim snagama u ratu,
2. (druga) Konvencija za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca oruanih snaga na moru,
3. (trea) Konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima te
4. (etvrta) Konvencija o zatiti graanskih osoba u vrijeme rata.
Dana 8. lipnja 1977. usvojena su i dva dopunska protokola na etiri gornje
enevske konvencije, ovaj put na temelju iskustava iz Vijetnamskoga rata i oslobodilakih ratova protiv kolonijalne dominacije. To su:
Protokol I, o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba,
Protokol II, o zatiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba.
Od ostalih slinih poslijeratnih konvencija veoma je vana Konvencija za zatitu
kulturnih dobara u sluaju oruanoga sukoba s Pravilnikom o izvrenju, potpisana
u Haagu 14. svibnja 1954. te istoimeni Protokol.
Od sedamdesetih godina 20. stoljea sklapaju se i konvencije koje zabranjuju proizvodnju ili upotrebu nekih vrsta oruja. Ve smo bili spomenuli zabranu
proizvodnje i upotrebe, dunost unitenja postojeih zaliha biolokog i kemijskoga
oruja te protupjeakih (antipersonalnih) mina (supra, 86, pod 2).
Tu jo valja spomenuti Konvenciju iz 1980. o zabrani ili ograniavanju upotrebe
odreenih vrsta klasinoga oruja za koje se moe smatrati da ima prekomjerne
traumatske uinke ili da djeluje bez razlike glede ciljeva. Uz nju je sklopljeno vie
protokola: Protokol o fragmentima oruja koji se ne mogu otkriti (Protokol I), Protokol o zabrani ili ograniavanju upotrebe mina, mina iznenaenja ili drugih sredstava, izmijenjen 1996 (Protokol II), Protokol o zabrani ili ograniavanju upotrebe
zapaljivoga oruja (Protokol III), Protokol o zabrani zasljepljujuega laserskog oruja
(Protokol IV),3 te Protokol o eksplozivnim ostacima rata (Protokol V).4
3
Tekstovi izmijenjenoga Protokola II. i Protokola IV. objavljeni su u ILM 1996, No. 5, pp. 12061218. Sve prije navedene konvencije i protokoli objavljeni su u hrvatskom prijevodu u asopisu
Zakonitost, 1992, br. 1-2.
Usvojen 28. studenoga 2003. V. tekst Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori,

Pokretu kodifikacije ratnoga prava prvotni je cilj bio da po mogunosti sve
drave svijeta postanu strankama tih konvencija u pisanomu obliku i da one
po ugovornoj osnovi obvezuju sve zaraene strane u svim buduim ratovima.
Daljnji je cilj bio da se preciziraju prava i dunosti strana u oruanom sukobu,
da bi se sprijeilo da svatko za sebe, i za suprotnu stranu, proizvoljno tumai
pravila ratnoga prava ovisno o svojim trenutanim interesima. Nadalje, prilikom svakog novoga pokuaja kodifikacije neke posebne oblasti ratnoga prava
cilj je bio da se to pravo upotpuni i nadogradi, osobito s obzirom na nove naine ratovanja, sredstva i vrste oruja, drugim rijeima da se svjesno utjee na
daljnji razvoj postojeeg pozitivnoga prava. U tome je bilo znatnih uspjeha, ali
poduzeti napori nisu nikada bili potpuni, pa ni sveobuhvatni. Takva je bit svih
ljudskih pokuaja kad god se neko podruje ljudskih odnosa eli urediti pravilima u pisanom obliku.
Tako zamiljena kodifikacija pravila ratnoga prava putem ugovora ima ujedno svrhu konverziju obiajnih pravila u sustav pisanih, koordiniranih i sistematiziranih pravila.5 Ali, kako je navedeno, pri toj potvrdi i sistematizaciji ve
postojeih obiajnih pravila, esto je u ugovornomu tekstu potrebno predvidjeti
i neka nova pravila i rjeenja koja se jo nisu ustalila u praksi drava ili im je svrha da tek ustanove novu praksu. I tako su u veini konvencija te vrste izmijeani
propisi koji oituju ve postojea pravila opega obiajnoga prava s prijedlozima
de lege ferenda To je element progresivnoga razvoja meunarodnog prava (v.
pojedinosti, supra, 11).
3. Humanizacija ratovanja ograniena vojnom potrebom. U svim konvencijama iz tog podruja od poetka je bila veoma izraena elja za donoenjem
novih pravila, svrha kojih je daljnja humanizacija ratovanja. S obzirom na taj
vrhunski cilj ti se napori nisu nikada mogli podvrgnuti krutom pravnom pozitivizmu. Prema pozitivistikom uenju, cjelokupno je pravo bez iznimke proizvod
volje drava i stoga suverene drave navodno nisu podlone nikakvomu viem
pravu koje bi im protiv njihove volje nalagalo kako da se ponaaju.
Odbacivanje toga uskog pozitivistikoga pristupa izraeno je u tzv. Martensovoj klauzuli6 iz uvoda u etvrtu haku konvenciju o zakonima i obiajima
rata na kopnu iz 1907, koja glasi:
br. 11/ 2004, pod 106. Stranke toga Protokola obvezale su se na ienje, uklanjanje ili unitavanje neeksplodiranih ili naputenih konvencionalnih eksplozivnih ubojnih sredstava, na prijenos
podataka o njima i na druge obliku uzajamne suradnje i pomoi.
5
6
Cf., Charles ROUSSEAU: Droit international public, Tome premier, Paris, 1971, p. 345.
Nazvana po svome predlagau, ruskom profesoru, piscu i dravniku Fjodoru Fjodoroviu de

Martensu (1845-1909). Njega ne treba mijeati s njemakim znanstvenikom Georgom Friedrichom von Martensom (1756-1821), osnivaem glasovite zbirke meunarodnih ugovora Recueil
gnral de traits.
805
U oekivanju da e biti mogue propisati potpuniji kodeks zakon rata, Visoke

stranke ugovornice smatraju prikladnim utvrditi da u sluajevima koji nisu obuhvaeni odredbama koje su usvojile, stanovnitvo i ratnici ostaju pod zatitom i pod
vladavinom nael meunarodnoga prava koja proizlaze iz obiaj ustanovljenih
meu civiliziranim narodima, iz zakon ovjenosti i zahtjev javne svijesti.
Ta klauzula zapravo predvia odreenu hijerarhiju u primjeni pravnih pravila o ratovanju, kako nikada ne bi bilo pravnih praznina: (i) najprije se primjenjuju pisane odredbe uglavljene u toj i u drugim konvencijama. (ii) U nedostatku
takvih izriitih pisanih propisa, moraju se primijeniti naela meunarodnoga
prava kakva proizlaze iz obiaj ustanovljenih meu civiliziranim narodima.
Rije je najvjerojatnije o pozitivnim pravilima opega obiajnog, ali nepisanoga
meunarodnog prava. (iii) Ako ni takvih pravila nema, strane u sukobu ne smiju
se ni tada ponaati samovoljno, pod izlikom da se smatra doputenim sve to
izriitim ugovornim ili drugim propisima pozitivnoga meunarodnoga prava
nije zabranjeno. One moraju primjenjivati naela meunarodnoga prava kakva proizlaze iz zakon ovjenosti i zahtjev javne svijesti. I kakvo god moe
biti njihovo porijeklo, valja sumnjati u to da je u ovom zadnjemu sluaju rije o
pravilima pozitivnoga prava koja bi nuno morale prihvatiti sve zaraene strane,
kako to zahtijeva pozitivistiko uenje.
Martensova klauzula predvia u svojoj cjelini i dinamini element u razvoju meunarodnoga prava, s obzirom na nove naine ratovanja, nova sredstva
razaranja i nova oruja (npr. kemijsko, bioloko i nuklearno oruje). Zaraene
strane ni u tim se uvjetima ne smiju ponaati neodgovorno. Zakoni ovjenosti
i zahtjevi javne svijesti ograniujui su faktor u svim vrstama oruanih sukoba
i u svakom vremenu jer bi se u suprotnomu ovjeanstvo vratilo natrag u barbarska vremena.7
Humanizacija ratovanja znai uklanjanje nepotrebnih okrutnosti i sprjeavanje najstranijih oblika ratovanja. Nastoje se sprijeiti mjere represalija protiv
tzv. zatienih osoba, kako ne bi stradali neduni borci zbog protupravnih djela
njihovih zapovjednika, politikih voa te ratnih zloinaca iz njihovih redova.
Civile i njihovu imovinu valja zatititi od svake pogibije, ranjavanja i ratnih
razaranja, kad god se aktivno ne ukljuuju u ratnim operacijama.
7
Martensova klauzula unesena je i u propise o otkazivanju, u svakoj od etiriju enevskih konvencija iz 1949. (lanak 63(4). prve Konvencije; lanak 62(4). druge Konvencije; lanak 142(4).
Konvencije o ratnim zarobljenicima; i lanak 158(4). Konvencije o graanskim osobama. Napokon, ona je u cjelini inkorporirana u lanak 1(2). Prvoga dopunskog protokola iz 1977. na gornje
Konvencije. Vidi u Commentary on the Additional Protocols of 8 June 1977 to the Geneva Conventions of 12 August 1949, Geneva, 1987, pp. 38-39. Vidi takoer u Vladimir IBLER: Rjenik
meunarodnog javnog prava, drugo izdanje, Zagreb, 1987, str. 150-151.

I tako je Haki pravilnik iz 1907, u lanku 22, propisao da zaraene strane nemaju neogranieno pravo u izboru sredstava za nanoenje gubitaka neprijatelju.
Ali ni ta humanizacija propisivanjem pravnih pravila ne moe ii preko neke
mjere. Potpuna humanizacija znaila bi dokidanje rata. Stoga je mjera humanizacije ograniena svrhom rata koja trai upotrebu svih sredstava pogodnih
za satiranje neprijateljske otporne snage. I zato ratno pravo po pravilu namee
samo takva ogranienja koja ne smetaju postizanju vrhunskih ratnih ciljeva,
ukljuujui konanu pobjedu nad neprijateljem.8 U tome smislu uvod u etvrtu
haku konvenciju iz 1907. navodi da ratno pravo nastoji ublaiti nevolje rata
koliko to doputaju vojne potrebe. Ali, kako je naglasio Juraj Andrassy: S vojnog gledita ogranienja ratnog prava su vrlo mala.9
Ipak i ogranienja koja zaraenoj strani bitno ne smetaju u postizanju vrhunskih
ratnih ciljeva grubo se kre, naroito u tzv. nemeunarodnim oruanim sukobima.
Primjer za to bila su razaranja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini civilnih ciljeva,
napose crkava i damija, kulturnih spomenika, bolnica, kola i stambenih naselja,
kojima je jedina svrha bila unitavanje. Primjer za to su i stravini masakri nedunih
civila starije dobi, kojima je svrha bila izazivanje masovnoga egzodusa svih ostalih,
tj. etniko ienje, kako bi se na prazan prostor naselilo stanovnitvo vlastite nacionalnosti i vjere. Primjer za to bile su i nebrojene pljake i unitavanje privatne i
dravne imovine. Primjer je za to, nadalje, upotreba zabranjenih streljiva i oruja
koja nanose nepotrebne patnje borcima i civilnom stanovnitvu, a takoer nisu
opravdana nikakvom vojnom potrebom.
4. Ope obiajno pravo primjenjivo na oruane sukobe. Odnos gore spomenutih ugovornih propisa i opih obiajnih pravnih pravila, koja obvezuju
sve strane u svim vrstama oruanih sukoba, ima nekih posebnosti u odnosu na
pravila opega obiajnoga prava koja se primjenjuju u doba mira.
(a) Danas je openito uvjerenje da materijalna pravila iz mnogih konvencija
iz te oblasti sklopljenih prije Drugoga svjetskog rata, naroito onih o kopnenomu ratovanju koja potom nisu revidirana novim ugovornim propisima, obvezuju sve drave svijeta po obiajnoj osnovi. Ti njihovi kasnije neizmijenjeni propisi
ine cjelinu sa enevskim konvencijama iz 1949. i Dopunskim protokolima iz
1977. te s drugim kasnijim ugovorima iz ratnog i humanitarnoga prava.
Naime nove drave nastale nakon Drugoga svjetskoga rata (kojih je danas veina), po pravilu nisu pristupale tim starijim konvencijama. Tek su neke od njih
8
9
Mile DESPOT: Vojna potreba u ratnom pravu, JRMP 1979, br. 1-3, str. 47-55.
Cf., Juraj ANDRASSY: Meunarodno pravo, esto izdanje, Zagreb, 1976, str. 561. Ipak, ni taj
zakljuak ne treba uzeti apsolutno tonim. Npr. muenje ratnih zarobljenika da bi se od njih
iznudile obavijesti moe biti od golema znaenja za postizanje ratnih ciljeva, ali je bilo i ostalo
ratni zloin.
807
pristupile enevskomu protokolu o zabrani upotrebe zaguljivih, otrovnih ili slinih

plinova i bakteriolokih sredstava u ratu, iz 1925.
Jednako je vano to preteita veina drava, pa i one nove, postaje bez sustezanja strankama konvencija o humanitarnomu pravu sklopljenih nakon Drugoga svjetskog rata. Tako se broj drava stranaka enevskih konvencija iz 1949.
i obaju Protokola iz 1977, danas penje iznad 150.10 Stoga bi na nekolicinu drava
koje nisu postale strankama neke od tih konvencija pao teak teret dokazivanja
da ih pravila iz njih ne obvezuju po obiajnoj osnovi.
S obzirom na to da se za razliku od kodificiranih pravila o pravu mora ili diplomatskom i konzularnomu pravu ta pravila ne primjenjuju u svakodnevnoj praksi, jer
se na sreu ovjeanstva ne oekuje da e izmeu svih drava stranaka konvencija o
humanitarnomu pravu izbiti oruani sukobi, smo sudjelovanje drava kao stranaka u tim konvencijama moe se smatrati njihovom praksom i potvrdom njihove
svijesti da su ta pravila univerzalno prihvaena kao pravo (communis opinio juris),
dakle da obvezuju i tree drave.11
Razlozi za iroko pristupanje tim konvencijama mogu se samo nagaati. Mnoge
vlade moda polaze od pretpostavke da ih nikada nee morati primjenjivati u praksi,
drugim rijeima da se njihove zemlje vie nee nai u oruanim sukobima sa susjednim ili s udaljenim dravama, jednostavno stoga to nemaju agresivnih namjera. A
ako bi neku dravu neki agresor ipak napao, propisi iz tih konvencija pruali bi joj
odreenu zatitu.
(b) Druga znaajka te simbioze pisanih ugovornih propisa i opega obiajnoga prava u tomu je to se danas openito smatra da veina ogranienja ratovanja propisanih u njima, a osobito onih glede zatienih osoba,12 predstavlja
imperativne norme opega obiajnoga meunarodnog prava to ih je prihvatila
i priznala itava meunarodna zajednica drava. A jus cogens namee se svim,
pa i novim dravama koje prije stjecanja njihove dravnosti nisu imale mogu10
Stranke Konvencija iz 1949. praktino su sve drave svijeta. Danas ih je ukupno 194. Od njih
169 drava stranke su Protokola I. te 165 stranke Protokola II. Ali je samo 70 stranaka Protokola
I. dalo izjavu prema njegovu lanku 90. o prihvaanju nadlenosti Meunarodne komisije za
utvrivanje injeninoga stanja, koju taj propis predvia.
11
Ipak, s obzirom na to da Protokolu I. iz 1977. jo nisu pristupile neke vane zemlje poput
Sjedinjenih Amerikih Drava, Izraela, Indije, Pakistana i nekih arapskih zemalja i da se on nije
primjenjivao u Ratu u Zaljevu (1990-1991), drave koje nisu postale njegovim strankama moda
bi jo mogle dokazati da ih propisi iz njega ne obvezuju ni po obiajnoj osnovi. Ali se moe oekivati da e i ta prepreka biti uklonjena.
12
Prema dananjemu pravu, u zatiene osobe spadaju ponajprije onesposobljeni pripadnici
oruanih snaga (ranjenici, bolesnici, brodolomci, padobranci u zraku), ratni zarobljenici te sve
civilno puanstvo dok god ne sudjeluje u neprijateljstvima. U te osobe spadaju jo i medicinsko
osoblje, vojni kapelani, novinari, pripadnici civilne zatite, pripadnici Meunarodnoga komiteta
Crvenoga kria ili nacionalnog Crvenoga kria ili Crvenoga polumjeseca te Crvenoga kristala.

nosti sudjelovati u pripremanju i donoenju odgovarajuih ugovora (v. supra,
2 pod 2). Stoga bi i s te strane nekoj dravi koja nije pristupila odgovarajuoj
konvenciji bilo veoma teko dokazati da neko od tih propisanih ogranienja ne
predstavlja jus cogens.
(c) Napokon, teka krenja enevskih konvencija iz 1949. i Protokola I. iz

1977, kao i onih njihovih propisa koji izriito zabranjuju neka djela kao represalije protiv jednakoga ponaanja suprotne strane u oruanomu sukobu, predstavljaju meunarodne zloine. A meunarodni zloini povlae meunarodnu
odgovornost, i to drave koja je za njih odgovorni (v. supra, 46), i pojedinanu
kaznenu odgovornost poinitelja tih djela (supra, 60).
S obzirom na njihovo porijeklo, u znanosti i u praksi pokatkad se govori o obiajnim pravilima prava oruanih sukoba kao o hakom i o enevskom pravu. Taj
odnos definirao je Meunarodni sud u savjetodavnom miljenju iz 1996 (na zahtjev
Ope skuptine UN) o Zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnoga oruja.
Sud je naveo: 75. Brojna obiajna pravila razvila su se u praksi drava i ine
integralni dio meunarodnoga prava... Zakoni i obiaji rata kako se tradicionalno nazivaju bili su predmetom napora u kodifikaciji poduzetih u Den Haagu
(napose u konvencijama iz 1899. i 1907) i djelomino se zasnivaju na Deklaraciji iz
St. Petersburga iz 1868. i na rezultatima Briselske konferencije iz 1874. To hako
pravo, a naroito Pravilnik o zakonima i obiajima rata na kopnu, fiksiralo je prava i
dunosti zaraenih strana u voenju operacija i ograniilo je izbor metoda i sredstava u nanoenju gubitaka neprijatelju u meunarodnim oruanim sukobima. Tomu
se moe dodati enevsko pravo (konvencije iz 1864, 1906, 1929. i 1949), koje titi
rtve rata i nastoji zatititi onesposobljene pripadnike oruanih snaga i osobe koje
ne sudjeluju u neprijateljstvima. Te dvije grane prava primjenjivoga u oruanim
sukobima toliko su postale usko isprepletene da se danas smatra da su postupno
prerasle u jedinstven i sloeni sustav, koji se naziva meunarodnim humanitarnim
pravom. Propisi Dopunskih protokola iz 1977. izraavaju i svjedoe jedinstvenost i
sloenost toga prava. (p. 256, para.75).
5. Ostali izvori prava oruanih sukoba. Iako je danas u osnovi pisano, a

opa obiajna pravila izvode se iz iroko usvojenih konvencija, pravo oruanih
sukoba ima i neke druge izvore.
Nrnberka presuda od 1. listopada 1946. uz ostalo je istaknula: Neovisno o
ugovorima, zakoni rata proizlaze iz prakse i obiaja koji se takvima postupno i openito priznaju u nauavanjima pravnika i praksi vojnih tribunala. To pravo nije
nepromjenljivo, ono se neprestano prilagoava potrebama svijeta u promjenama.
Poesto ugovori samo odraavaju ili preciziraju naela prava koje je ve na snazi.
Dragocjen pomoni pisani izvor ratnoga prava ine tzv. vojni pravilnici pojedinih
drava, pa po potrebi i propisi iz njihova kaznenoga zakonodavstva koji se primjenjuju na zloine poinjene u oruanim sukobima.
809
Prvo takvo Uputstvo za kopnene snage izradio je po nalogu predsjednika Lincolna profesor njemakoga porijekla sa Sveuilita Columbia u New Yorku, Francis
Lieber. Bilo je usvojeno 1863. i primjenjivala ga je vojska Sjedinjenih Amerikih
Drava u ratu protiv konfederalne vojske Juga. Takvi pravilnici kasnije su se donosili i u drugim zemljama. Meu najpotpunijima je bila uredba o ratu i neutralnosti
faistike Italije iz 1938. Danas ih imaju Britanija, Sjedinjene Amerike Drave, Njemaka, Francuska i druge drave.
U bivoj SFRJ veoma je detaljno bilo Uputstvo oruanim snagama Jugoslavije
o primjeni meunarodnog ratnog prava iz 1972. Godine 1988. usvojena je njegova
izmijenjena verzija, s obzirom na ustavne promjene koje su zabranjivale kapitulaciju
i nisu priznavale vojnu okupaciju.
Ako potvruju i razrauju obiajna i ugovorna pravila ratnoga prava na snazi,
ti pravilnici mogu biti dragocjen pomoni dokaz krivnje pri suenju pripadnicima
oruanih snaga, a napose vojnim zapovjednicima odnosnih drava, koji su optueni
za njihovo krenje.
89. RAT I DRUGE VRSTE ORUANIH SUKOBA

Bibliografija
Boko JAKOVLJEVI: Antikolonijalni ratovi posle drugog svetskog rata i meunarodno pravo,
Beograd, 1967, 343 str.; Charles ZORGBIBE: La guerre civile, Paris, 1975, 128 p.; D. SCHINDLER:
The different types of armed conflicts according to the Geneva Conventions and Protocols,
RCADI 1979, tome 161, pp. 121-163: Rosemary ABI-SAAB: Droit humanitaire et conflits internes,
Paris, 1986, 28 p.; Antonio CASSESE: La guerre civile et le droit international, Revue gnrate de
droit international public 1986, pp. 553-578; Ch. GRENWOOD: The Concept of War in Modern
International Law, International and Comparative Law Quarterly 1987, pp. 283-306; Georges
ABI SAAB: Wars of National Liberation in the Geneva Conventions and Protocols, RCADI 1997,
tome 165, pp. 353-446.
1. Uvod. Oruani sukobi, uz ne beznaajna razdoblja mira, stalan su pratilac

ljudske povijesti. Rat se moe promatrati iz razliitih motrita i sukladno tome
dolazi se do raznovrsnih zakljuaka o njemu. O tome svjedoe brojna napisana
djela o ratovima, napose u prijanjim vremenima. U ratu je mogue gledati fenomen socijalne patologije, imbenik politikih promjena, najvii izraz dravne
moi, vrhunski izljev suverenosti drave i dr.
S pravnoga stanovita mogua su dva ekstremna pristupa ratu. Moe ga se
sustavno osuivati ili ga bezrezervno uzdizati.13
2. Pravedni i nepravedni ratovi. Podjele ratova na pravedne i nepravedne i
pokuaji stvaranja nekih objektivnih kriterija za te podjele bile su prva nastojanja da se poduzimanje ratova na neki nain ogranii pravnim pravilima (jus ad
bellum) ili da se i njihovo voenje podvrgne pravu (jus in bello).
Jo je rimsko pravo bilo prihvatilo strogo formalistiku ideju o pravednim ratovima, koja je bila jednostrana i inila je dio unutarnjega rimskoga jus fetiale. Rat koji
je imao pravedan uzrok i poduzimao se u skladu sa strogo propisanim postupkom
ija su pravila imala sakralni karakter, smatran je pravednim (justum i pius). etiri
su se uzroka smatrala pravednima za otpoinjanje rata: (1) povreda rimskih posjeda, (2) povreda poslanika, (3) povreda ugovora i (4) pomo koju u doba rata prua
neprijatelju dotadanji prijatelj rimske drave.
Uz ispunjenje nekoga od tih uvjeta, rat je trebao biti i pravilno zapoet. Obino
su se u stranu dravu slala etiri fecijala u svojstvu poslanika koji su tamo dva puta
zatraili zadovoljtinu. Ako je nisu dobili, glavar zbora fecijala patrus patratus objavljivao je rat bacanjem koplja na neprijateljski teritorij. Za smo voenje rata nije bilo
nikakvih pravila i ogranienja i u njemu su Rimljani iskazivali punu bezobzirnost i
okrutnost. Pobjedniku je pripalo sve dobra bi postala plijenom, ljudi robovima, a
zemlju je uzimala drava.
13
Cf., Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, pp. 2-3, 17-19.
811
Ciceron je od toga poao korak dalje i istaknuo je da je rat koji se otpone bez
dovoljnoga razloga nepravedan, a naprotiv, opravdan je ako se poduzme radi obrane
od neprijatelja ili osvete za nanesenu nepravdu.
Izvorno kranstvo osuivalo je i odbacivalo svako nasilje i rat. Ali se taj nazor
nije mogao odrati nakon to je samo kranstvo postalo dravnom i iskljuivom
religijom. Srednjovjekovni su teolozi traili razloge kojima bi opravdali neke ratove
i sudjelovanje krana u njima. Kransko uenje o pravednim i nepravednim ratovima bilo je plod doprinosa teologa kroz vie stoljea. Ve je sveti Augustin (354430) naveo: Pravednim se ratovima obino nazivaju oni koji osveuju nanesene
nepravde, kada su nacija ili grad protiv kojih su neke neprijateljske akcije upravljene
zanemarili kanjavanje nedjela poinjenih od njihovih graana, ili vraanje onoga
to su nepravedno oduzeli. Nadalje, nesumnjivo je pravedna ona vrst rata koju je
sam Bog naloio.
Na njegovu vrhuncu, kada su ga u tijeku osvajanja Amerike u 16. stoljeu oblikovali Francisco de Vitoria i neki drugi panjolski pravnici i teolozi, to je uenje bilo
zamiljeno kao neka vrsta sudskoga postupka u kojemu je povrijeena drava sama
preuzimala izricanje pravde i kanjavanje krivca za nanesenu nepravdu.
Prema tome uenju, da bi bio pravedan, rat je morao ispuniti vie kumulativnih uvjeta: (i) Pravedan naslov (titulus). Vladar (princ) morao je imati dovoljno
autoriteta za poduzimanje rata. Ako je bio pod vlau drugoga viega feudalca, rat
je bio nepravedan zbog nedostatka autoriteta. Time su se htjeli sprijeiti srednjovjekovni privatni feudalni ratovi. (ii) Pravedan uzrok (justa causa), tj. pretrpljena
nepravda ili drugi uzrok zasnovan na pravdi i u nekomu razmjeru prema nanesenoj
nepravdi. (iii) Nuda. Rat se smio poduzeti samo u stanju nude, tj. u nedostatku
drugih sredstava za postizanje pravde. I napokon (iv) pravedan se rat morao voditi
na pravedan nain, i to s umjerenou, da se ne poini vea teta od nune da bi se
postigla pobjeda i pripremilo obnavljanje mira. Nedune se osobe trebalo potedjeti,
i nisu se smjeli bombardirati gradovi koji ne pruaju otpor i u kojima su se nalazile
samo ene i djeca.
Reformacijom, i zbog nje raspadom crkvenoga jedinstva u Europi, navedeno se
uenje bilo izokrenulo u svoju suprotnost. S obzirom na to da je nestalo autoriteta
koji bi mogao prosuivati o pravednosti poduzetoga rata, meu apsolutistikim
vladarima nastalih teritorijalnih i centraliziranih drava prevladalo je gledite da je
rat pravedan onda kada je potreban i kada je u skladu s dravnim interesom. Otad,
a napose u 19. stoljeu, pravo na otpoinjanje i voenje rata smatralo se izljevom
volje suverene drave. Poduzimanje rata nije vie bilo podvrgnuto nikakvim pravnim
ogranienjima.
U tijeku Prvoga svjetskoga rata, i to jo prije Oktobarske revolucije 1917, boljeviki voa Lenjin oblikovao je podjelu ratova na pravedne i nepravedne na novim
osnovama. Bila je to moda posljednja doktrina te vrste i pruila je osnovu za dekolonizaciju, koja e meutim nastupiti tek nakon Drugoga svjetskoga rata.
Lenjin je zastupao stav da je svaki imperijalistiki rat nepravedan i da ga treba
pretvoriti u socijalnu revoluciju radi ruenja kapitalizma kao svjetskoga poretka.

Stoga je navodno svaki rat to bi ga poduzela socijalistika drava bio zakonit i pravedan, jer je to bio i rat za osloboenje drugih naroda od buroazije.
U brouri Socijalizam i rat iz 1915. Lenjin je izloio jo jedan primjer pravednih
ratova. ... ako bi sutra Maroko objavio rat Francuskoj, Indija Engleskoj, Perzija ili
Kina Rusiji, i tome slino, to bi bili pravedni, obrambeni ratovi neovisno o tome tko
je prvi napao. A svaki bi socijalist simpatizirao s pobjedom ugnjetenih, zavisnih, neravnopravnih drava protiv ugnjetakih, robovlasnikih, pljakakih velikih drava.
U doba djelovanja Lige naroda nastala je nova podjela na doputene i nedoputene, tj. na legalne i nelegalne ratove. Doputenim se smatrao ak i napadaki rat
ako se drava koja ga je poduzela bila prethodno podvrgnula sustavu rjeavanja
sporova i rokovima propisanim u Paktu Lige, a mirno rjeenje nije bilo postignuto.
Ali je nakon usvajanja Briand-Kelloggova pakta 1928. pozitivno meunarodno
pravo konano osudilo i zabranilo sve agresivne ratove. Podrazumijevali su se izuzeci
od te zabrane: ratovi poduzeti u samoobrani, u izvrenju meunarodnih obveza ili
protiv drave koja se prije toga sama ogrijeila o tu zabranu rata.
3. Sudionici u oruanim sukobima. Tijekom itave povijesti ovjeanstva

oruani su sukobi imali raznovrsne znaajke, a njihovi su sudionici bili veoma
razliiti. ak se moe tvrditi da su nakon propasti Rimskoga Carstva ratovi
izmeu suverenih drava u modernomu znaenju te rijei fenomen tek novoga
vijeka.
Ako uzmemo u obzir samo povijest Europe, Zapadno se Rimsko Carstvo raspalo
pod pritiskom upada i osvajanja razliitih barbarskih plemena, koja u poetku nisu
imala nikakve dravne organizacije. Kriarske ratove na Bliskomu istoku vodili su
feudalni kranski vladari, s vojskama sastavljenim od dragovoljaca i avanturista,
protiv islamskih vladara i njihovih vojski. U srednjemu vijeku u feudalnoj Europi
bilo je sukoba izmeu razliitih feudalnih gospodara iji posjedi tada nisu imali
znaajke suverenih drava. Ali bilo je i tada primjera uguivanja seljakih i drugih
buna. Prije toga, poevi od 8. stoljea, Pirenejski poluotok, junu Francusku, ali i
Siciliju, napadala su i osvajala islamska plemena iz sjeverne Afrike. Osvajai su zatim u dananjoj panjolskoj uspostavili dravnu organizaciju. Od konca 14. stoljea
Osmansko Carstvo poinje osvajati dijelove june Europe.
Poslije stranoga Tridesetogodinjega vjerskoga rata (1618 1648), u 18.

stoljeu uslijedili su ratovi uza sudjelovanje veega broja europskih drava s
malim plaenikim vojskama. Bili su to: Rat za panjolsku batinu (1701 1714),
Rat za austrijsku batinu (1740 1748) te Sedmogodinji rat (1756 1763). Ti
ratovi nisu mnogo pogaali civilno puanstvo.
U to doba Jean-Jacques Rousseau zapisao je u Drutvenom ugovoru u 1762.
da: rat nije odnos ovjeka prema ovjeku, nego je odnos drave prema dravi u
kojemu su pojedinci samo sluajni neprijatelji, ali ne kao ljudi nego kao graani,
ne kao lanovi domovine nego kao njezini branitelji (knjiga I, IV. poglavlje).
813
Ali se koncept meudravnoga rata bio veoma mnogo izmijenio od konca 18.
stoljea do najnovijih dana. Francuska revolucija nakon 1789. naputa plaeniku vojsku i uvodi opu vojnu obvezu u skladu sa zamisli naoruanog naroda.
Otad se ratovi mijenjaju s obzirom na broj sudionika.
Ratno pravo, kakvo se razvijalo od 19. stoljea, zasniva se na jasnom razlikovanju izmeu oruanih snaga i civilnoga puanstva, izmeu branjenih i
nebranjenih mjesta, a u zranim napadima izmeu vojnih i nevojnih ciljeva. To
pravo, nadalje, priznaje u ratu razliku izmeu zaraenih drava s jedne strane i
neutralnih drava i njihovih graana s druge. Neprijateljsko civilno stanovnitvo
ne smije biti objektom napada, osim ako se ukljui u neprijateljstva. Neutralne
drave, brodovi i osobe ne smiju biti predmetom intervencije i zahvata, osim
onih koje predvia pravo neutralnosti u ratu. Ali oni gube taj imunitet (nedodirljivost) ako se angairaju u neprijateljstvima ili na drugi nain prekre
neutralnost.
Industrijska revolucija, izgradnja eljeznica, potom uvoenje podmornica,
aviona, oklopnih vozila, raketnog i nuklearnoga naoruanja u oruane snage
doveli su u kunju potovanje tih temeljnih naela ratnoga prava, koja formalno
nisu nikada bila dokinuta.
Ve Prvi svjetski rat dobiva odlike totalnoga rata. To znai sudjelovanje u
ratnomu naporu cjelokupnoga stanovnitva svake od zaraenih drava s ciljem
da se porazi neprijatelj. U tome naporu, uz oruane snage na fronti, sudjeluju
radnici u tvornicama i seljaci na poljima u proizvodnji oruja, streljiva, sirovina
i hrane. Da bi se postigla pobjeda, unitavali su se privreda i promet neprijatelja.
Da bi se porazili moral naroda i volja za otporom, namjerno su se ruila gradska
naselja uz goleme civilne rtve. To je, dakle, dovodilo ne samo do odstupanja
nego i do gruboga krenja pravil ratnog prava svih zaraenih strana.
Ipak su se posebno Njemaka i Japan u Drugomu svjetskomu ratu iskazali stranim zloinima, i to Njemaka ponajprije protiv civilnoga stanovnitva na svome i
na okupiranim podrujima, a Japan u postupanju prema ratnim zarobljenicima i
interniranim civilima u logorima. Japanske su snage poinile i straan zloin protiv
civila pri osvajanju Nankinga u Kini 1937.
Premda je uklanjanjem blokovske podjele svijeta opasnost od ratova izmeu

drava uvelike otklonjena, u mnogim dijelovima svijeta i dalje izbijaju unutarnji
sukobi uz veu ili manju pomo treih drava, ali i uz intervenciju UN-a. U tim
se sukobima pravila humanitarnoga prava koja se na njih odnose opet stavljaju
na kunju.
4. Podjele oruanih sukoba i primjenjiva pravna pravila. Uz istinske ratove koje iskljuivo vode drave sa svojim regularnim oruanim snagama, dok

tree drave po pravilu imaju poloaj neutralnosti, u posljednja dva stoljea
dolazilo je u postojeim dravama do brojnih ustanaka.
Meunarodno pravo na snazi do iza Drugoga svjetskog rata dijelilo je sve
oruane sukobe u tri skupine: (a) na rat,(b) na upotrebu oruane sile koja ne
dovodi do rata te (c) na graanski rat.
(a) Za rat se smatralo da makar jedna od sukobljenih strana mora imati namjeru ratovanja (tzv. animus belligerendi). Otpoinjanje rata nastojalo se urediti
obvezom formalne, bilo bezuvjetne ili uvjetne objave (ultimatum), adresirane
protivnikoj dravi i svim treim dravama. Ali je i drava rtva neobjavljenoga napada mogla objaviti rat protiv drave agresora. U oba sluaja, izmeu
zaraenih drava nastajalo je ratno stanje s brojnim pravnim posljedicama na
njihove uzajamne odnose, razliite od onih iz doba mira (v. infra, 92, pod 2).
Ako se u tome ratu nisu svrstale uz neku od zaraenih strana, tree su drave
uivale prava, ali i zahtjevne dunosti neutralaca. One su imale mogunost da i
same objave neutralnost u odnosu na neki rat koji je izbio. Premda je rat teko
spojiv s pravom, ta su pravila teila pravnoj sigurnosti u odnosima izmeu neprijateljskih strana te svake od njih s neutralnim dravama.
(b) Upotreba oruane sile drava, tj. neprijateljstva koja nisu dovodila do
rata i ratnoga stanja, nisu dovodila ni do neutralnosti treih drava. Uz ratove
koje obje strane nisu priznavale, tu su spadale i oruane represalije, ini (akti)
samoobrane koji nisu dovodili do ratnoga stanja te druge vrste oruane intervencije poput mirne blokade dijela obale druge drave i sl.
(c) Graanski rat vodio se na podruju jedne drave. Po pravilu se on nije
smio ticati stranih drava. Ali ako su pobunjenici uspostavili kontrolu nad irokim podrujem i tamo djelovali de facto kao vlast, tree su drave pokatkad u
19. stoljeu priznavale zaraenost. Tim inom sa svoje su strane preuzimale sve
obveze neutralnosti u tome sukobu u odnosu na obje zaraene strane i time su
se odricale prava da pomau bilo legitimnu vlast ili pobunjenike u toj zemlji. Ali
u 20. stoljeu vie nije bilo takvih ina priznanja ustanika (v. supra, 36, pod 2).
Gornja se trodioba sve tee mogla odravati nakon to je otpoinjanje rata
bilo podvrgnuto nekim pravilima iz Pakta Lige naroda, a potom je bilo potpuno zabranjeno Briand-Kelloggovim paktom iz 1928. Poveljom UN-a postala je
protupravnom i svaka upotreba oruane sile koja ne dovodi do rata.
h
enevske konvencije iz 1949. i dva Protokola iz 1977. razlikuju tri mogue
skupine sukoba i nastoje ih svojim pravilima definirati na objektivan nain. Uz
njih, operacije snaga UN-a ili snaga neke druge organizacije uz ovlasti Vijea
sigurnosti nameu neke posebne probleme o kojima e dalje biti rijei.
815
(i) Meunarodni oruani sukobi. Taj je pojam poneto iri od samoga rata,
jer neki od tih sukoba ne dovode uvijek do ratnoga stanja koje priznaju sve drave njegove sudionice. U te sukobe spadaju:
(a) Svi sluajevi objavljenoga rata. Nakon 1945. godine nije se vie dogaalo
da agresor objavi rat svojoj rtvi, ali se dogaalo da drava koja je sebe smatrala
rtvom agresije proglasi ratno stanje s napadaem.14
Ali je, meutim, i danas openito prihvaeno da su brojni sluajevi formalne
objave rata silama Osovine od latinoamerikih drava u tijeku Drugoga svjetskog
rata dovodili do ratnoga stanja iako njihove oruane snage nisu bile angairane ni
u kakvim neprijateljstvima.
(b) Svaki drugi oruani sukob koji izbije izmeu dviju ili vie drava, stranaka
enevskih konvencija, ak i ako jedna od njih nije priznala ratno stanje (stavak
1. u zajednikom lanku 2. Konvencija iz 1949).
To a contrario znai da ne postoji ratno stanje, ali ni meunarodni oruani sukob
ako sve njegove strane nijeu njegovo postojanje, osim u sluaju okupacije (vidi dalje). Mnogi pisci zanemaruju tu vanu distinkciju. U meunarodne oruane sukobe
oni svrstavaju svaki akt agresije ili nedoputene oruane intervencije jedne drave
protiv druge, ak ako on i nije doveo do sukoba produljenog u vremenu i po intenzitetu (v. infra, 92 pod 2).
(c) U meunarodne oruane sukobe nadalje spadaju svi sluajevi okupacije

itavoga ili dijela podruja jedne drave, ak ako ta okupacija ne naie ni na
kakav vojni otpor (stavak 2. zajednikoga lanka 2). Dakle, sukobi te vrste mogu
biti lieni stvarnih neprijateljstava izmeu oruanih snaga drava u pitanju.
Tada ratno stanje de facto postoji iako se moe dogoditi da ga obje strane nijeu.
Pri usvajanju toga odreenja 1949, koje nadilazi postojanje namjere ratovanja
kao obiljeja rata u uemu smislu, uzela se u obzir njemaka ratna okupacija Danske u Drugom svjetskomu ratu. Za razliku od okupacije Norveke i drugih napadnutih zemalja, ona nije naila ni na kakav otpor. Od 1944. slino se stanje zbilo u
Rumunjskoj i Bugarskoj, koje nisu bile pruile nikakav otpor napredovanju Crvene
armije. I oruane snage pet drava lanica Varavskoga ugovora (Sovjetskoga Saveza,
Poljske, Madarske, Njemake Demokratske Republike i Bugarske) okupirale su bez
vojnoga otpora (tj. neprijateljstava) ehoslovaku 1968. godine.
(d) Pod utjecajem razvoja opega meunarodnog prava nakon 1949, stavak
4. lanka 1. Protokola I. iz 1977, ukljuuje u meunarodne oruane sukobe
14
Jedan od skorijih primjera bila je objava Vlade Bosne i Hercegovine od 20. lipnja 1992. da se
tada nalazila u oruanom sukobu kao rezultat agresije protiv nje od Srbije, Crne Gore, Jugoslavenske narodne armije i Srpske demokratske stranke u Bosni i Hercegovini. Nikada nije bilo
dolo do takve ili sline izjave u odnosu na Hrvatsku. To stanje bilo je okonano sklapanjem
Sporazuma iz Daytona, potpisanoga u Parizu 14. prosinca 1995. godine.

neke vrste koje su se prije smatrale graanskim ratovima. To su oni sukobi: u
kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i protiv
rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodreenje....15
Ali s obzirom na to da je proces dekolonizacije bio uglavnom dovren jo prije
1977, a zaraene se strane u sukobima na podrujima negdanje Jugoslavije i Sovjetskog Saveza nisu pozivale na taj propis, ini se da te vrste meunarodnih oruanih
sukoba trenutano nemaju neki vei praktini znaaj.
Kad je rije o pravilima humanitarnoga prava, u meunarodnim oruanim

sukobima primjenjuju se propisi iz svih etiriju enevskih konvencija iz 1949.
(uz izuzetak njihova zajednikoga lanka 3), te Protokol I. iz 1977. Na te se sukobe primjenjuju i sva ostala pravila ratnoga prava koja su danas na snazi. Ali
se pravila o neutralnosti u ratu mogu primijeniti jedino u sukobima u kojima
je priznato postojanje ratnoga stanja izmeu zaraenih drava ili u sukobima u
odnosu na koje su jedna ili vie treih drava proglasile neutralnost. Meutim,
neutralnost lanica UN-a prestaje im Vijee sigurnosti poduzme u nekomu
sukobu akciju temeljem lanaka 41. i 42. Povelje.
(ii) Nemeunarodni (unutarnji ili graanski) oruani sukobi jesu oni

u kojima neprijateljstva izbiju na podruju jedne drave (s izuzetkom onih u
koritenju prava naroda na samoodreenje). Neprijateljstva se u tim sukobima
odvijaju na teritoriju odnosne drave izmeu njezinih oruanih snaga i odmetnikih oruanih snaga ili drugih organiziranih naoruanih skupina koje, pod
odgovornom komandom, vre takvu kontrolu nad dijelom njezina teritorija koja
im omoguuje da vode neprekidne i usmjerene vojne operacije i da primjenjuju
Protokol II (lanak 1(1). toga Protokola).
Pokazalo se da je to odreenje nepotpuno. Kao posljedica uruenja sredinje
dravne vlasti, razliite se skupine u nekoj dravi mogu meusobno boriti, a pravila
iz Protokola II. na taj e sukob ipak biti primjenjiva. ini se da se to zbilo u Somaliji
1992. te u Bosni i Hercegovini glede sukoba izmeu HVO-a i Armije BiH tijekom
1993. godine.
U tim se unutarnjim sukobima primjenjuju pravila humanitarnoga prava iz

zajednikog lanka 3. enevskih konvencija, te ona iz Protokola II. iz 1977. U
njima se primjenjuju i mnogobrojna ostala pravila, naroito ona glede ogranienja ratovanja koja su obvezna u svim oruanim sukobima (v. infra, 90 i 91).
Ali, osim ako se ustanici priznaju kao zaraena strana, a takvih priznanja
kako smo naveli, nije bilo u 20. stoljeu, pravila o neutralnosti treih drava
15
Vidi u Boko JAKOVLJEVI: Oslobodilaki pokreti i meunarodno humanitarno pravo,

JRMP 1984, br. 1-3, str. 115-141.
817
u tim se sukobima ne primjenjuju niti izmeu sudionika sukoba nastaje neto

slino ratnomu stanju.
S obzirom na iskustva u takvim sukobima na podruju bive Jugoslavije i Sovjetskoga Saveza, ve se danas uoavaju praznine u propisima Protokola II. iz 1977.
Naime, taj Protokol ne predvia pravila o ratnim zarobljenicima, o ustanovljenju
sanitetskih i sigurnosnih zona, neutraliziranih ili demilitariziranih zona te napose
odredbe o zabrani represalija. Ali opravdano je smatrati da kada situacija to zahtijeva,
i u njima treba primjenjivati odgovarajua pravila iz enevskih konvencija iz 1949.
i Protokola I. iz 1977. To neki takav sukob ne mora nuno uiniti meunarodnim.
(iii) Unutarnji nemiri i zategnutosti. lanak 1(2). Protokola II. iz 1977.

navodi da se taj Protokol nee primjenjivati na situacije unutarnjih nemira i
zategnutosti kao to su pobune, izolirani i sporadini akti nasilja i ostali akti
sline naravi, jer to nisu oruani sukobi. Osim dravne vlasti tu nema druge
strane u sukobu, jer se ona nije ili jo nije organizirala. Tu nema ni stvarnih
neprijateljstava, ni ratnoga stanja, a ni neutralnosti treih drava.
Meutim, ako ih dravna vlast uhiti, sudionici i takvih nemira imaju pravo
na potovanje svojih ljudskih prava te na osnovnu zatitu ovjekove linosti
(preambula Protokola II).
(iv) Upletanje Vijea sigurnosti UN-a u meunarodni ili nemeunarodni

oruani sukob. Pravila prava oruanih sukoba, a napose ona glede zatienih
osoba, primjenjuju se na jednak nain, i to ak i u sukobu izmeu drave agresora i njezine rtve, ili izmeu drave agresora i snaga UN-a.
Ali sve dok Vijee sigurnosti jasno ne oznai agresora, ili dok ono protiv njega ne poduzme akciju temeljem glave VII. Povelje UN-a, u oruanim sukobima
izmeu drava mogue je da tree drave lanice UN-a proglase neutralnost.
Neutralnost treih drava prestaje biti moguom nakon to Vijee sigurnosti
usvoji mjere prema lancima 41. i 42. iz glave VII. Povelje, i nametne dravama lanicama UN-a dunost sudjelovanja u njima protiv neke strane u sukobu
(osim ako bi iz tih mjera ono izriito izuzelo neku npr. trajno neutralnu dravu)
(v. supra, 85, pod 2, 98, pod 4). S druge strane, a kako smo prije naveli, u nemeunarodnim oruanim sukobima neutralnost nije mogue proglasiti, osim
temeljem priznanja ustanika koje je u praksi naputeno.
Ako Vijee sigurnosti, ili po njegovu odobrenju neki vojni savez, poduzme oruanu akciju u meunarodnom ili nemeunarodnom oruanom sukobu,
oruane snage UN-a ili meunarodne organizacije dune su u svim situacijama
potovati sva pravila prava oruanih sukoba.
Rezolucija Instituta za meunarodno pravo, usvojena u Zagrebu 1971. pod naslovom: Uvjeti za primjenu humanitarnih pravila o neprijateljstvima u oruanim

sukobima u kojima Snage UN mogu biti angairane, u lanku 2. precizira da su u
primjenjiva pravila naroito ukljuena: (a) ona koja se odnose na voenje neprijateljstava openito, a napose o zabrani upotrebe nekih oruja, nekih naina njihove
upotrebe, na sredstva za nanoenje gubitaka protivniku, i na razlikovanje izmeu
vojnih i nevojnih ciljeva, (b) ona koja su sadrana u enevskim konvencijama iz
1949. (danas su tu ukljuena i pravila iz protokola iz 1977, primjedba pisca) te (c)
ona koja imaju za svrhu zatitu civilnih osoba i njihove imovine.
U toj se rezoluciji nadalje predvia da ako se Snage UN-a neposredno regrutiraju
od pojedinaca, UN e propisati pravila o pravima i dunostima njihovih pripadnika.
Ako se te snage sastoje od nacionalnih kontingenata, potovanje pravila humanitarnoga prava mora se osigurati sporazumima izmeu UN-a i pojedinih drava koje
ih daju.16
Dakle, ak i u operacijama protiv drave agresora, sve strane u sukobu moraju uvijek potovati ista pravna pravila i ogranienja.17 To vrijedi i za meunarodne i za nemeunarodne oruane sukobe, te za sudjelovanje Snaga UN-a u
neprijateljstvima i za njihove mirovne operacije. U nemeunarodnim oruanim
sukobima sve e njihove strane primjenjivati pravila iz zajednikoga lanka 3. iz
enevskih konvencija iz 1949. te iz Protokola II. iz 1977, ali po potrebi i druga
pravila.
Time su u dananjemu meunarodnom pravu jus ad bellum (tj. jus contra
bellum, jer zabranjuje silu) i jus in bello (pravo koje se primjenjuje u sukobu),
potpuno razdvojeni.
Ali se razlike u poloaju agresora i njegove rtve oituju na drugi nain. Unitenje
neprijateljske imovine koja predstavlja vojni cilj savreno je zakonito prema jus in bello. Ali ako to unitenje poini agresor kojega takvim proglasi Vijee sigurnosti, ono
je dio njegovih nedoputenih djelatnosti i iz toga proizlazi njegova dunost plaanja
odtete. rtva agresije nema istu tu dunost. Ali, kako smo naglasili, vrenje prava
na samoobranu rtve agresije nju ne ovlauje da kri pravila prava oruanih sukoba.
Na slian su nain takoer uzajamno razdvojeni jus contra bello i pravo neutralnosti. Dok je prema opemu meunarodnom pravu pomo rtvi agresije potpuno
zakonita, prema klasinomu pravu neutralnosti ona to nije. Ali danas tree drave
16
Jo preciznija pravila propisao je glavni tajnik UN-a u svojoj uputi (Uzorku pravil) od 6. kolovoza 1999. o tome da Snage UN-a potuju meunarodno humanitarno pravo. Vidi supra, 85
pod 4. Vidi tekst u ILM 1999, No. 6, pp. 1656-1659.
17
To bitno naelo potvreno je u zajednikome lanku 1. iz etiriju enevskih konvencija iz

1949, u kojem je navedeno da se visoke stranke ugovornice obvezuju da e te Konvencije potovati i da e im osigurati potovanje u svim okolnostima. Preambula Protokola I. iz 1977. taj
navod objanjava i predvia da se spomenute Konvencije i taj Protokol moraju u potpunosti
primjenjivati u svim prilikama i na sve osobe koje su zatiene tim instrumentima, bez ikakve
diskriminacije zasnovane na naravi ili porijeklu oruanoga sukoba ili na uzrocima koje stranke u
sukobu podravaju ili mu pripisuju.
819
nisu dune proglasiti svoju neutralnost u meunarodnome oruanom sukobu. Povreda prava neutralnosti opravdava mjere represalije povrijeene zaraene strane,
ali samo ako je neutralnost proglaena, i ne izvan toga prava.
h
Unutarnji nemiri pokatkad brzo prerastaju u nemeunarodni, a ovaj potom
u meunarodni oruani sukob.
To se moda zbilo u Hrvatskoj. Unutarnji nemiri (nazvani balvan revolucijom)
bili su otpoeli 17. kolovoza 1990, kada su lokalne srpske naoruane skupine u blizini
Knina podizale barikade i prekidale komunikacije. Potencijalno stanje nemeunarodnoga oruanoga sukoba (koji tada jo nije bio stvarno izbio) nastalo je nekoliko
tjedana kasnije kada je odmetnuti Milan Marti uz prikrivenu podrku Jugoslovenske narodne armije ustrojio miliciju Srpske autonomne oblasti. Uz tu miliciju
i JNA, na podruju Hrvatske djelovale su i hrvatske policijske snage iz kojih je u
svibnju 1991. nastao Zbor narodne garde. JNA je otvoreno i snano bila intervenirala
protiv legitimne vlasti u Hrvatskoj od sredine kolovoza 1991.
Taj je sukob moda evoluirao u meunarodni oruani sukob 8. listopada 1991,
kada je Hrvatska konano prekinula sve veze s onime to je jo bilo preostalo od
SFRJ, ili moda 15. sijenja 1992, kada je dobila meunarodno priznanje od veine
drava u svijetu. Pri tome valja navesti da nikada ni jedna strana nije priznala postojanje ratnoga stanja na podruju Hrvatske.
Ali mogu je i obrnut proces. Zbog intervencije UN-a neki meunarodni

oruani sukob moe prerasti u nemeunarodni ako se tom intervencijom okona oruano mijeanje treih drava u njemu. Zatim, dolazak i prisutnost meunarodnih snaga po ovlasti Vijea sigurnosti UN-a moe dovesti do potpune
obustave neprijateljstava. ini se da se takav razvoj zbio u Bosni i Hercegovini
nakon Daytonskih sporazuma koncem 1995. premda sve injenice jo nisu sasvim utvrene.
Ali zbog manje ili vie prikrivene intervencije treih drava, neke je od tih
sukoba teko okvalificirati. Svakako, masovna i kontinuirana intervencija oruanih snaga stranih zemalja moe neki u poetku nemeunarodni oruani sukob
uiniti meunarodnim.
Iz svih gornjih razloga danas se rijetko govori o ratnom pravu, a ee o
pravu oruanih sukoba. Pojam meunarodnoga humanitarnoga prava po
nekima podrazumijeva jo i primjenu pravila o potovanju ljudskih prava. 18
Naime, ta se pravila u oruanomu sukobu ne derogiraju, nego ih naprotiv treba
18
Vidi u Vida OK: Neka zajednika svojstva humanitarnog prava i prava oveka, JRMP 1979,
br. 1-3, str. 41-47.

potovati i u odnosu na sve osobe koje na objema stranama sudjeluju u neprijateljstvima i na sve civilno stanovnitvo.19
Nrnberki i Tokijski vojni tribunali sudili su nakon Drugoga svjetskoga
rata pojedincima odgovornima za zloine protiv mira, i to poglavito za krenje
zabrane rata iz Briand-Kelloggova pakta iz 1928. Ali osobito nakon to je lanak 2(4). Povelje UN-a iz 1945. proirio tu zabranu na svaku prijetnju silom ili
upotrebu sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike neovisnosti bilo koje
drave, bilo je veoma malo formalnih ratova u kojima se primjenjivala cjelina
ratnoga prava i prava neutralnosti.
Da je neka drava navijestila rat drugoj po propisima ratnoga prava, sama bi
sebe okvalificirala agresorom i izloila bi se sankcijama ili makar pritisku Vijea
sigurnosti. Ali bilo je malo sukoba u kojima je i rtva agresije proglasila ratno
stanje, a to je inae uvjet primjene cjeline ratnoga prava i prava neutralnosti.
U ocjeni sukob nakon 1945. ima mnogo lutanja i dolazi se do kontradiktornih zakljuaka.
Rat u Koreji (1951 1953). Kako je prije navedeno, kao odgovor na invaziju
oruanih snaga Sjeverne Koreje na Junu Koreju, intervencija oruanih snaga UN-a
pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava organizirana je temeljem preporuke
Vijea sigurnosti, a ne po njegovoj odluci prema Glavi VII. Povelje (v. supra, 85,
pod 2, f ). Uza Sjedinjene Amerike Drave jo je 15 drava lanica sudjelovalo u
toj operaciji. Zapovjednitvo UN-a oitovalo je namjeru da potuje zakone rata i
enevske konvencije iz 1949. Sporazum o primirju od 27. srpnja 1953. aludirao je na
neutralne drave (na one koje nisu sudjelovale u operacijama UN-a, ali ni na strani
Sjeverne Koreje poput NR Kine), predviajui nadzorni odbor neutralnih nacija.
Ipak je teko bilo u tome sukobu govoriti o primjeni prava neutralnosti u njegovoj
cjelini. Prije je bila rije o nekom kvazi neutralizmu. Mnogi pisci svrstavaju taj
sukob u nemeunarodni.20
Do slinoga se zakljuka dolazi glede Rata u Indokini (1946 1954), oruane
intervencije Britanije, Francuske i Izraela u Zoni Sueskoga kanala (1956) te graninog oruanoga sukoba izmeu Kine i Indije (listopad-studeni 1962). Sukobljene
strane nisu priznavale postojanje ratnoga stanja, niti su tree drave proglaavale
neutralnost.
Sukob Indije i Pakistana u rujnu 1965. imao je vie oznaka meunarodnoga oruanog sukoba od prethodnih. Jedna od strana poduzela je jednostrane mjere koje
su bile nalik na blokadu morske obale druge, ali ih tree drave nisu bile priznale.
19
Ali pod humanitarnim pravom u uemu smislu neki i dalje razumijevaju jedino pravila iz
etiriju enevskih konvencija iz 1949. i dvaju Protokola iz 1977.
20
Cf., STARKE'S International Law, Eleventh Edition, I. A. Shearer, London 1994, pp. 477, 521.
Marie-Franfoise LABOUZ: LONU et la Core, Paris, 1980, pp. 156, 185, ini se da taj sukob
ocjenjuje ratom za ujedinjenje podijeljene drave te time graanskim ratom.
821
Deklaracija iz Takenta od 10. sijenja 1966, kojom je taj sukob bio okonan, predvidjela je odredbe o povlaenju trupa i razmjeni zarobljenika.
Rat u Vijetnamu predstavljao je sluaj za sebe. Sjedinjene Amerike Drave su
opravdavale slanje svojih trupa u Juni Vijetnam izmeu 1965. i 1973. obranom te
zemlje od navodne subverzije iz Sjevernoga Vijetnama. Ali je ta oruana intervencija
postala toliko masovna, da je taj poetni unutarnji sukob zaista pretvorila u istinski
rat. Dokaz je tomu to je sporazum o njegovu okonanju potpisan u Parizu 27. sijenja 1973. nosio naslov Sporazum o okonanju rata i obnavljanju mira u Vijetnamu.
Ali pravila o neutralnosti treih drava ni u tome se ratu nisu primjenjivala.
I sukob izmeu Irana i Iraka (1980 1988) bio je tolikoga intenziteta da ga treba
oznaiti ratom, tj. meunarodnim oruanim sukobom iako obje njegove strane za
itava njegova trajanja nisu prekidale diplomatske odnose. U tome je ratu Iran s obale gaao tankere neutralnih drava koji su prevozili naftu iz Iraka, unato rezoluciji
Vijea sigurnosti 54. (1983) o pravu na plovidbu i trgovinu. Zbog toga su tankeri
treih drava plovili u konvojima pod zatitom ratnih brodova Sjedinjenih Amerikih Drava, a neki su i promijenili zastavu. U poetku je Vijee sigurnosti mlako
reagiralo na taj sukob. Obvezujuu rezoluciju o prekidu vatre na temelju lanaka
39. i 40. Povelje donijelo je tek 20. srpnja 1987. (rezolucija 598), da bi je obje strane
napokon prihvatile tek u srpnju 1988. godine i potom provele.
Najzanimljiviji je bio Falklandski rat 1982. izmeu Britanije i Argentine. Nakon
to je Argentina u travnju te godine zauzela to otoje pod britanskom vlau, Vijee
je sigurnosti rezolucijom 502 zatrailo od nje da povue svoje trupe, na to se ona
ogluila. Britanska je vlada odmah izdala zapovijed svojoj ratnoj mornarici da ponovo osvoji to otoje. Ali je trebalo gotovo mjesec dana da britanski brodovi stignu
do tih udaljenih otoka u junomu Atlantiku.
Dana 28. travnja 1982. Britanija je bila proglasila zabranjenu zonu (TEZ Total
Exclusion Zone) od 200 milja oko tih otoka. Treim je dravama notificirala da e sve
brodove i zrakoplove koji se u njoj nau bez izriitoga odobrenja njezina Ministarstva obrane smatrati neprijateljskima i predmetom britanskoga napada. Dvojbeno
je je li Britanija imala pravo, makar i privremeno, iskljuiti slobode treih drava na
toliko irokom prostoru otvorenoga mora.
Ali ni taj rijetki sukob, u kome su se vodila neprijateljstva na moru, nije imao sve
odlike rata u klasinom smislu te rijei. Britanija nije bila ukljuila u podruje ratnih
operacija teritorij i teritorijalno more same Argentine, a obznanila je da ratno stanje
s tom zemljom uope ne postoji. Tu, dakle, nije bila rije o ratu, nego o ogranienoj
oruanoj intervenciji pomorskim, zranim i kopnenim snagama poduzetima u samoobrani, tj. u istjerivanju argentinskih snaga s toga otoja.
Kvalifikacija nekoga oruanog sukoba i primjena odgovarajuih pravnih

pravila na njega ovise o tome je li Vijee sigurnosti poduzelo mjere u izvrenju
svoje prvenstvene odgovornosti za odravanje meunarodnog mira i sigurnosti
ili nije. U sukobima u kojima je bila umijeana neka od njegovih stalnih lanica,
poput onoga u Vijetnamu (1965 1973), ono tu odgovornost nije bilo kadro
vriti. Nije donosilo nikakve mjere ili one nisu bile odgovarajue.

Ta kvalifikacija u drugomu redu ovisi o izraenoj namjeri strana u sukobu i
treih drava. Svaka od strana koja se nae u sukobu s drugom moe proglasiti
ratno stanje. ee se dogaa da ni jedna od njih izriito ne prizna da je u ratu.
Jo rjee tree drave proglauju neutralnost, s obzirom na to da svojim naknadnim mjerama Vijee sigurnosti moe izmijeniti taj njihov poloaj.
Sasvim iznimno intenzitet neprijateljstava ili intenzitet oruane intervencije
tree drave u nekom unutarnjemu sukobu mogu upozoriti na to da je rije
o meunarodnom oruanom sukobu, neovisno o gornjim imbenicima. Ali i
tada, ako ni jedna drava nije proglasila ratno stanje ili neutralnost, dvojbe o
kvalifikaciji toga sukoba mogu i dalje ostati.
S obzirom na to stanje krajnje neizvjesnosti i subjektivnih procjena, valja nam
uskladiti redoslijed izlaganja pravnih pravila primjenjivih na te sukobe. Otpoet
emo s pravilima jus cogens koja obvezuju sve strane, bilo da je rije o meunarodnome ili o nemeunarodnome sukobu, i koja jednako obvezuju i snage Ujedinjenih
nacija ili drugih organizacija, ako su u njega ukljuene. Primjena tih pravila, dakle,
ne ovisi o postojanju ratnoga stanja. Ali teka i u irokim razmjerima krenja tih
pravila predstavljaju meunarodne zloine iako se to ne odnosi na sva pravila koja
emo izloiti.
S obzirom na to da opseg primjenjivih pravila o humanitarnom pravu u uem
smislu ovisi o kvalifikaciji sukoba, otpoet emo s onima primjenjivima na nemeunarodne oruane sukobe. Rije je o nunome minimumu koji obvezuje sve strane
u sukobu neovisno o njihovoj volji.
Tek emo zatim prijei na izlaganje specifinih pravila primjenjivih na istinske
meunarodne oruane sukobe, koja se mogu nazvati i klasinim ratnim pravom i
pravom neutralnosti. Pri tome emo ratovanje na moru izdvojiti, jer je ono danas
postalo razmjerno rijedak, iako ne i nemogu fenomen. Pravila o pravu neutralnosti,
nezaraenosti i neutralizmu ostavit emo za sam kraj, jer danas ima najvie dvojbi
o njihovoj primjeni u praksi.
823
90. OGRANIENJA RATOVANJA OBVEZATNA U

SVIM ORUANIM SUKOBIMA
Bibliografija
Milo RADOJKOVI: Nuklearno oruje i meunarodno pravo, Arhiv za pravne i drutvene
nauke, 1962, Beograd, br. 1-2, str. 8-20; Frits KALSHOVEN: Arms, Armaments and International
Law, RCADI 1985, Tome 191, pp. 187-341; W. LANG, W. GEHR: La Convention sur les armes
chimiques et le droit international, Annuaire franqais de droit international, 1992, pp. 136-151;
H. P. GASSER: For Better Protection of the Natural Environment in Armed Conflict, AJIL 1995,
pp. 637-644; B. M. CARNAHAN, M. ROBERTS: The Protocol on Blinding Laser Weapons,
AJIL 1996, pp. 484-490; M. J. MATHESON: The Revision of the Mines Protocol, AJIL 1997, pp.
158-167; M. BETTATI: La convention sur linterdiction de lemploi, du stockage, de la production
et du transfert des mines anti-personnelles et sur leur destruction, Annuaire franais de droit
international, 1997, pp. 218-226.
Rije je preteito o pravilima jus cogens koja obvezuju sve strane u svim vrstama oruanih sukoba, ukljuujui i snage UN-a ili meunarodne organizacije
koje djeluje prema ovlasti Vijea sigurnosti. Ta ogranienja jednako obvezuju i
sve oruane skupine u unutarnjem sukobu, ak ako su i nepriznate.
Opiran tekst lanka 8. Rimskoga statuta Meunarodnoga kaznenog suda iz
1998. okvalificirao je veinu tih ogranienja kao ratne zloine za koje predvia
osobnu odgovornost poinitelja i naredbodavaca. Ti se propisi imaju smatrati sveobuhvatnom kodifikacijom opega obiajnoga meunarodnog prava od kojih je
veina ve na snazi.21 Pri tome, ak kada osobna odgovornost za neki pojedinani zloin nije predviena u kontekstu nemeunarodnoga oruanog sukoba, to ne
iskljuuje dunost svih strana i u tim sukobima da se od tih meunarodnih protupravnih djela suzdre.
1. Ratnici i civilno puanstvo. Razlikovanje izmeu ratnika i civila ostalo je osnova prava oruanih sukoba. Ali i izmeu pripadnika oruanih snaga
sukobljenih strana razlika je izmeu boraca i neboraca. U svakom oruanomu
sukobu valja poduzeti sve mjere da se civilno puanstvo zatiti, osim ako sudjeluje u neprijateljstvima. U svim prilikama valja potovati temeljna ljudska prava,
21
Za itav tekst dugakoga lanka 8, kao i lanka 7, to se jo ne moe tvrditi zbog odbijanja
Sjedinjenih Amerikih Drava, Kine, Izraela, Indije, Pakistana i nekih drugih zemalja da postanu
strankama Rimskoga statuta. Neke se od tih drava otprije odbijaju obvezati i Prvim dopunskim
protokolom iz 1977. te time i odredbama o njegovim tekim krenjima. Zbog toga zloini u
meunarodnim i nemeunarodnim oruanim sukobima podijeljeni su u lanku 8(2). na podtoke (a) i (b) te (c) i (e). Predvia se da se nabrojeni zloini u podtokama (b) i (e) primjenjuju u
uspostavljenim okvirima meunarodnog prava. Sud se moda smatrati nadlenim da sudi za sve
od nabrojenih zloina u tim podtokama ako bude rije o osumnjienicima iz drava koje nisu
stranke Rimskoga statuta.

i civila i ratnika, koliko to uvjeti oruanoga sukoba objektivno doputaju. Tako
npr. svaka osoba optuena za meunarodni zloin ili za drugo kazneno djelo poput pijunae ima pravo na nepristrano i pravino suenje. Pojedinosti o zatiti
osoba koje sudjeluju u oruanim sukobima izloit emo u sljedeim odjeljcima.
2. Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe
oruja. Dok su propisi o ratnomu pravu koji su bili usvojeni na hakim konferencijama 1899. i 1907. govorili samo o sredstvima (moyens, means) za nanoenje tete neprijatelju, oni iz 1977. govore o metodama i sredstvima ratovanja
(mthodes et moyens de guerre, methods and means of warfare).
(a) Ratna lukavstva i perfidne metode i sredstva ratovanja. Rat u najirem

znaenju te rijei nije samo test fizike snage, nego i inteligencije strana u sukobu. Ratna lukavstva (ruses of war, stratagems) oduvijek su se smatrala doputenima u ratovima, s time da nikada ne smiju prijei u perfidiju.
Kodifikaciju prava na snazi u tom podruju predstavlja sljedei propis: Ratna lukavstva nisu zabranjena. Takva lukavstva su radnje namijenjene da obmanu
protivnika ili da ga navedu da se ponaa neoprezno, ali kojima se ne kri niti jedno pravilo meunarodnoga prava primjenjivo u oruanim sukobima, i koje nisu
perfidne jer ne ulijevaju povjerenje protivnika glede zatite prema tome pravu.
Ovo su primjeri takvih ratnih lukavstava: koritenje kamuflae, mamaca, lane
operacije i pogrene informacije (stavak 2. lanka 37. iz Protokola I. iz 1977).
Isti propis izrie i zabranu perfidije, i to na ovaj nain: Zabranjeno je ubiti,
raniti ili zarobiti neprijatelja sluei se perfidijom. Perfidijom se smatraju ini
kojima se zadobiva povjerenje protivnika kako bi ga se uvjerilo da ima pravo
na zatitu ili obvezu da prui zatitu na temelju pravil meunarodnoga prava
primjenjivih u oruanim sukobima, s namjerom da se to povjerenje iznevjeri....
Taj propis potom navodi neke od primjera perfidije: (a) hinjenje namjere pregovaranja koristei se zastavom parlamentara ili hinjenje predaje, (b) hinjenje
onesposobljenosti zbog rana ili bolesti, (c) hinjenje statusa civila ili neborca i (d)
hinjenje zatienog statusa upotrebom znakova, obiljeja ili odora Ujedinjenih
nacija, neutralnih drava ili drugih drava koje nisu strane sukoba (stavak 1. u
lanku 37. Protokola I).
Uz gornje, zabranjeno je upotrebljavati znake, ambleme ili odore i protivnike strane, ali samo pri poduzimanju napada, ili da bi se prikrile, potakle, zatitile
ili omele vojne operacije (lanak 39(2)). U drugim prilikama koritenje znaka ili
odore protivnike strane moe biti pijunski in. Kako emo u nastavku vidjeti,
sama pijunaa u oruanim sukobima nije zabranjena.
U ratu na moru upotreba lane, pa i neprijateljske zastave smatra se lukavstvom i nije zabranjena, ali se vlastita zastava mora istaknuti prije otpoinjanja
napada (v. infra, 96 pod 3 (iii)).
90. OGRANIENJA RATOVANJA OBVEZATNA U...
825
Uza sve gornje znake, ambleme (obiljeja) i odore, u oruanomu sukobu i

izvan njega zabranjena je zloupotreba tzv. priznatih amblema. To su amblemi
Crvenoga kria, Crvenoga polumjeseca ili Crvenog lava i sunca22 te drugi amblemi, znakovi ili signali utvreni konvencijama koje se primjenjuju u oruanim
sukobima. U njih npr. spada zatitni amblem kulturnih dobara.
Rimski statut iz 1998, u lanku 8-(2)-(b)-(vii). predvia kao ratni zloin samo u
meunarodnim oruanim sukobima nepravilnu upotrebu zastave primirja, zastave
ili vojnog znakovlja i odore neprijatelja ili Ujedinjenih nacija, kao i zatienih znakova predvienih enevskim konvencijama, uslijed koje je dolo do pogibije ili tekih
ozljeda. Kao zloin i u meunarodnim i u nemeunarodnim sukobima nadalje se
predvia namjerno usmjeravanje napada na zgrade, materijal, medicinske jedinice
i prijevozna sredstva te na osoblje, koji koriste zatiene znakove enevskih konvencija u skladu s meunarodnim pravom (lanak 8-(2)-(b)-(xxiv) te podtoka (e)-(ii)).
Uz gornje perfidne metode i sredstva ratovanja, zabranjena su i takva perfidna sredstva od kojih su neka ujedno i barbarski naini ratovanja. Ona su sama
po sebi meunarodni zloini poinitelja. Vidi dalje.
(b) Meunarodni zloin predstavlja podmuklo ubijanje ili ranjavanje pripadnika neprijateljske nacije ili vojske (lanak 8-(2)-(b)-(xi). te u istom smislu
podtoka (e)-(ix). Rimskoga statuta). Ranjavanje ili ubijanje protivnika koji je
poloio oruje nakon poziva da se preda barbarski je in i nije doputeno ak
ni kao protumjera na takve izdajnike ine protivnike strane.
(c) Proglaavanje da se protivniku nee dati nikakva milost, tj. naredba da

nee biti preivjelih (ako se prije ne predaju). U tome smislu prijetnja protivniku
i voenje neprijateljstva na toj osnovi takoer je po sebi meunarodni zloin
(lanak 8-(2)-(b)-(xii)., te podtoka (e)-(x). Rimskoga statuta). Jo je tei zloin
provesti takvu naredbu u djelo.
To barbarsko sredstvo bilo je zabranjeno ve lankom 23(d). Hakoga pravilnika
o zakonima i obiajima rata na kopnu pridodanog uz etvrtu haku konvenciju iz
1907 (dalje: Haki pravilnik iz 1907). Ta je zabrana potom potvrena lankom 40.
Protokola I. iz 1977.
(d) Meunarodni je zloin unitenje, pljaka ili pljenidba imovine protivnika

(bilo privatne ili javne), osim kada vojna potreba imperativno nalae njezino
unitenje ili pljenidbu. Zloin je pljaka grada ili mjesta, ak i kada su osvojeni
na juri.
22
Amblem Crvenoga lava i sunca neko je bio znak kojim se koristio samo Iran, i to do islamske
revolucije 1979. Potom i ta zemlja upotrebljava Crveni polumjesec. Protokol III. na enevske
konvencije iz 1949, usvojen 2005. godine, uveo je novi amblem Crvenoga kristala. On se sastoji
od crveno obrubljenoga kvadrata bijele boje koji se moe upotrijebiti umjesto Crvenoga kria ili
Crvenog polumjeseca. Danas se njime koristi Izrael.

Ta su djela bila zabranjena lancima 23(g). i 28. Hakoga pravilnika iz 1907, a u
enevskim konvencijama iz 1949. svrstana su meu njihova teka krenja (lanak
50. Prve konvencije; lanak 51. Druge konvencije i lanak 147. etvrte konvencije).
Uz to, lanak 33(2). etvrte konvencije openito zabranjuje pljaku.
Taj meunarodni zloin predvien je u statutima svih meunarodnih kaznenih
tribunala. Predvien je i u lanku 8-(2)-(b)-(iv), (ix) i (xvi). te u podtoki (e)-(xii).
Rimskoga statuta, uz precizne kvalifikacije tih zabranjenih djela.
(e) Precizne odredbe o postupanju s padobrancima usvojene su u pisanom

obliku tek 1977. godine. Ni jedna osoba u nevolji koja iskae padobranom iz zrakoplova ne smije biti predmetom napada za sputanja. Ako se spusti na teritorij
koji kontrolira protivnika strana, osobi u nevolji treba pruiti mogunost da se
preda prije nego to postane metom napada, osim kada je oito da se ukljuila u
neprijateljski in. Ali tu zatitu i to ogranienje ne uivaju zrano-desantne jedinice (lanak 42. Protokola I). To znai da se pripadnici tih jedinica pri samomu
poduzimanju desanta mogu gaati dok su u zraku te poslije sputanja na zemlju.
(f) pijunaa u meunarodnom pravu nije zabranjena i ne predstavlja meunarodni zloin. Ali pijun uhvaen na djelu nema poloaj ratnoga zarobljenika
i podlijee strogom kanjavanju po domaim propisima. pijunom se moe
smatrati samo ona osoba koja, djelujui tajno ili lano se predstavljajui, pribavlja ili pokuava pribaviti obavijesti na podruju operacija neke zaraene strane,
s namjerom njihova priopavanja protivnikoj strani (lanak 29(1). Hakoga
pravilnika iz 1907). Podrujem operacija tu se, meutim, moe smatrati itavo podruje pod vlau ili kontrolom protivnika, ali vjerojatno ne i podruje
neutralne drave.
Sa pijunom, koji se poslije izvrenja zadatka pridruio svojoj vojsci, ako

potom padne pod vlast neprijatelja, postupa se kao s ratnim zarobljenikom. On
ne podlijee odgovornosti za svoja prijanja pijunska djela (lanak 31. Hakoga
pravilnika iz 1907, lanak 46(4). Protokola I. iz 1977).
pijun uhvaen na djelu ne moe biti kanjen bez prethodnoga pravinog i
nepristranog suenja. Stoga je otkrivene pijune zabranjeno strijeljati po kratkom postupku i bez suenja.
Valja posebno istaknuti da pijunaa nema nita zajednikoga s meunarodnim
zloinima, niti pijuni podlijeu meunarodnoj kaznenoj odgovornosti predvienoj
za pojedince. Odgovornost za pijunau upire se na kaznene zakone svake drave
i bitno je razliita od odgovornosti za meunarodne zloine. Tako npr. obavljanje
pijunskih zadataka za stranu dravu u doba mira nije kazneno djelo osim ako je, i u
mjeri u kojoj je, predvieno kao takvo u kaznenom zakonodavstvu odnosne drave.
lanak 46. Protokola I. iz 1977. objanjava neke negativno sroene propise predviene u Hakomu pravilniku, koji iskljuuju pijunau.
827
Nee se smatrati angairanim u pijunai pripadnik oruanih snaga koji u svojoj

vojnikoj odori prikuplja ili pokuava prikupiti obavijesti za svoju stranu na podruju
koje kontrolira neprijatelj.
Takoer se nee smatrati da se bavi pijunaom pripadnik oruanih snaga koji
na podruju koje je okupirala protivnika strana prikuplja ili pokuava pribaviti
obavijesti od vojnoga znaenja ako na tome podruju inae prebiva i ako to ne radi
lano se predstavljajui ili oito potajno.
Ako ih neprijatelj zarobi ili uhiti, gornje osobe imaju poloaj ratnih zarobljenika.
(g) Plaenici (merceneri). Praksa plaenitva, napose u nemeunarodnim

oruanim sukobima, uzela je nakon Drugoga svjetskoga rata maha s loim posljedicama poput onih iz srednjega vijeka. Plaenik je stranac, i bez prebivalita
u dravi za koju se bori, nije pripadnik njezinih oruanih snaga, a unajmljen
je da se bori uglavnom iz elje za osobnom koriu. Materijalna naknada koju
dobiva ili koja mu je obeana znatno je vea od one koja se isplauje borcima
slinoga ranga ili funkcije u oruanim snagama te strane.
Zbog tih obiljeja plaenici su skloniji pljaki privatne i javne imovine te
zloinima, napose protiv civilnoga puanstva, negoli pripadnici oruanih snaga.
Njih je tee podvrgnuti uinkovitoj vojnikoj stezi negoli pripadnike regularnih
snaga, pa i gerilskih postrojbi.
Prema Protokolu I. iz 1977, plaenik nema pravo na poloaj borca ili ratnoga
zarobljenika (lanak 47(1)).
Ozbiljan napor da se suzbije plaenitvo predstavlja usvajanje 1989. u Opoj
skuptini UN-a Meunarodne konvencije protiv novaenja, koritenja, plaanja i
osposobljavanja plaenika. U njezinu tekstu daje se definicija plaenika. Kazneno
djelo prema toj Konvenciji ini svaka osoba koja novai ili osposobljava plaenike,
kao i sam plaenik koji izravno sudjeluje u neprijateljstvima ili u nekom inu nasilja.
Pokuaj i pomaganje takoer predstavljaju kaznena djela. Drave stranke obvezale
su se da e zabraniti i sprijeiti aktivnosti iz te Konvencije te da e u svojim propisima predvidjeti odgovarajue kazne. Konvencija predvia i obvezu na suradnju
drava stranaka u njezinoj primjeni. Predviaju se propisi glede izruenja ili suenja
(aut dedere, aut judicare) osumnjienika za to djelo te jamstvo njihova pravinog
postupanja.23
3. Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte. Obiajna i ugovorna pravila meunarodnoga prava propisala su neka ogranienja i zabrane, koji su takoer obvezujui za sve strane u svim vrstama oruanih sukoba.
23
Hrvatski je sabor ratificirao (potvrdio) tu Konvenciju 24. rujna 1999. Stupila je na snagu 20.
listopada 2001. Vidi njezin engleski tekst s prijevodom u Narodne novine, dodatak Meunarodni
ugovori, br. 12/1999. Izmijenjeni Kazneni zakon Republike Hrvatske predvia u lanku 167(b).
kazneno djelo novaenja plaenika.

(a) Nebranjena mjesta i vojni cilj. Pravila o kopnenom ratovanju vre vano
razlikovanje izmeu branjenih i nebranjenih mjesta. Zabranjeno je bilo kojim
sredstvima napadati ili bombardirati nebranjene gradove, sela, naselja ili zgrade
(lanak 25. Hakoga pravilnika iz 1907).
Preciznija od ovih, pravila iz Devete hake konvencije o bombardiranju to ga
poduzimaju pomorske snage u vrijeme rata, koja se odnose na ogranienja bombardiranja s mora luka, gradova, sela, naselja ili zgrada, bit e izloena na drugomu
mjestu (infra, 97).
Najiscrpnija su neka pravila za koja se smatra da su primjenjiva u zranomu

ratu. Ona uvode i preciziraju pojam vojnoga cilja.
Rije je o Hakim pravilima o zranom ratu iz 1923, koja je izradila komisija
strunjaka imenovana na Konferenciji o ogranienju naoruanja u Washingtonu
1922. Drave nisu nikada prihvatile ta Pravila u obliku ugovora. Ali u nedostatku
drugih propisa, smatra se da ona najveim dijelom sistematiziraju pravila opega
obiajnoga meunarodnog prava.24
Zabranjeno je bombardiranje iz zraka u svrhu teroriziranja civilnoga stanovnitva, razaranje ili oteenje privatne imovine koja nema vojni karakter, ili
nanoenje gubitaka meu neborcima (lanak 22. Hakih pravila iz 1923).
Bombardiranje iz zraka zakonito je samo ako je upravljeno na vojni cilj, tj.
na objekt ije bi razaranje, ili kojemu bi nanoenje gubitaka, za zaraenu stranu
znailo izrazitu vojnu korist (lanak 24(1)). Dalje se nabrajaju vojni ciljevi: ...
vojne snage; vojne utvrde; vojne ustanove ili spremita; tvornice koje su vana i
poznata sredita, a koje se bave proizvodnjom oruja, strjeljiva ili izriito vojne
opreme; komunikacijski ili prometni pravci koji se upotrebljavaju u vojne svrhe
(stavak 2. lanka 22).
Openito se uzima da nenamjeravano oteenje drugih objekata smjetenih
u blizini vojnih ciljeva, pa i stradanje civila u njima, ne povlai odgovornost jer
je rije o tzv. kolateralnoj teti.
Ipak je u Drugom svjetskomu ratu prevladalo gledite svih zaraenih strana da se
gornje zabrane odnose samo na bombardiranje u pripremi osvajanja (bombardement
doccupation), ali ne i na bombardiranje u totalnomu ratu koje slui unitenju neprijateljskoga ratnog i privrednog potencijala i slamanja elje civilnog stanovnitva za
otporom (bombardement de destruction). Sve su strane pribjegavale teroristikomu
bombardiranju.
Prvo takvo bombardiranje izvrilo je njemako ratno zrakoplovstvo jo 1937. u
panjolskom graanskom ratu na gradi Guernicu. Ovjekovjeio ga je slikar Pablo
24
Vidi ovaj, poput drugih ovdje navedenih tekstova, u prijevodu na hrvatski jezik u Zakonitost,
1992, Zagreb, br. 1-2, str. 73-84.
829
Picasso na slavnomu platnu. Slijedila su njemaka teroristika bombardiranja Varave 1939, Rotterdama, potom Coventryja, Londona i drugih britanskih gradova 1940.
i kasnije, Beograda 1941. itd. Saveznici su na to uzvraali irokim bombardiranjima
Hamburga, Ruhrske oblasti, te osobito Dresdena u oujku 1945. u Njemakoj, pa sve
do dviju atomskih bombi baenih na Hiroimu i Nagasaki u Japanu u kolovozu 1945.
Protupravnost toga aspekta unitavanja civilnoga puanstva nije bila razjanjena
ni u jednoj presudi izreenoj nakon Drugoga svjetskog rata. Ni jednoga njemakog vojnog ili civilnog zapovjednika Saveznici nikada nisu optuili zbog masovnih
bombardiranja iz zraka, vjerojatno stoga to su Saveznici inili isto i u jo irim
razmjerima.
Rimski statut iz 1996. o tome ima drukiji stav. Meu zloinima u meunarodnim oruanim sukobima on predvia sljedee: namjerno usmjeravanje napada protiv civilne imovine koja ne predstavlja vojne ciljeve (lanak 8-(2)-(b)-(ii);
namjerno pokretanje napada uz saznanje da e takav napad uzgredno dovesti do
smrti ili ozljeda civila ili do tete nad civilnom imovinom ili do opsenoga, dugoronog i tekog oteenja prirodnoga okolia koja bi bila oito pretjerana u odnosu
na oekivanu konkretnu i izravnu vojnu prednost podtoka (b)-(iv); te napadanje
ili bombardiranje, bilo kojim sredstvima, gradova, sela, naselja ili zgrada koji su
nebranjeni i ne predstavljaju vojne ciljeve (podtoka (b)-(v).).25
(b) Zatita kulturnih objekata i hramova. Staro je pravilo kojim se zabranjuje

bombardiranje zgrada namijenjenih bogosluju, umjetnosti, znanosti i dobrotvornim svrhama, kao i povijesnih spomenika, bolnica i mjesta na kojima su
okupljeni bolesnici i ranjenici. To pod uvjetom da nisu istodobno upotrjebljeni
u vojne svrhe (iz lanka 27. Hakoga pravilnika iz 1907). Noviji propisi izriito
zabranjuju vrenje bilo kakvih neprijateljskih ina usmjerenih protiv povijesnih
spomenika, umjetnikih djela ili hramova koji predstavljaju kulturno i duhovno
naslijee naroda, te koristiti ih za podrku vojnih akcija (lanak 16. Protokola
II, te lanak 53. Protokola I. iz 1977).
U gornje svrhe sklopljena je u Den Haagu 1954. posebna Konvencija za zatitu
kulturnih dobara u sluaju oruanoga sukoba, s Pravilnikom o izvrenju i Protokolom. Ta konvencija, stranka koje je bila i biva SFRJ, nije sprijeila unitavanje
i oteivanje kulturnih spomenika u Dubrovniku, Vukovaru i drugim mjestima u
Hrvatskoj. U sukobu u Bosni i Hercegovini namjerno su sruene damije koje predstavljaju kulturno naslijee u Banjoj Luci i Foi, zapaljena je Narodna biblioteka u
Sarajevu te je potom bio sruen Stari most u Mostaru.
25
Na pozitivan nain isti je sadraj predvien u lanku 52. Prvoga dopunskog protokola iz 1977.
godine: 2. Napadi se moraju strogo ograniiti na vojne ciljeve. to se tie objekata, vojni su ciljevi ogranieni na one objekte koji po svojoj prirodi, smjetaju, namjeni ili upotrebi djelotvorno
pridonose vojnoj akciji i kojih potpuno ili djelomino unitenje, zauzimanje ili neutralizacija
donosi u danim okolnostima oitu vojnu prednost. 3. U sluaju sumnje, predmnijeva se da
se objekt koji je redovito namijenjen civilnoj upotrebi, kao to je mjesto bogosluja, kua, neka
druga nastamba ili kola, ne upotrebljava da bi djelotvorno pridonio vojnoj akciji.

Rimski statut predvia sljedei zloin u meunarodnim i nemeunarodnim
oruanim sukobima: namjerno usmjeravanje napada protiv zgrada namijenjenih
vjeri, obrazovanju, umjetnosti, znanosti ili karitativnim svrhama, protiv povijesnih
spomenika, bolnica i mjesta na kojima se prikupljaju bolesni i ranjeni, pod uvjetom
da se ti objekti ne koriste u vojne svrhe (lanak 8-(2)-(b)-(ix), te podtoka (e)-(iv)).
(c) Zatita objekata nunih da bi civilno stanovnitvo preivjelo. Ta izriita

zabrana rezultat je razvoja meunarodnoga prava iz novijega vremena. Zabranjeno je izgladnjivanje civilnih osoba kao metoda ratovanja. Stoga je u tu svrhu
zabranjeno napasti, unititi, ukloniti ili uiniti neupotrebljivima dobra prijeko
potrebna za preivljavanje civilnoga stanovnitva, kao to su ivene namirnice i
poljoprivredna podruja gdje se one proizvode, usjevi, stoka, instalacije za pitku
vodu, zalihe te vode i postrojenja za navodnjavanje (lanak 14. Protokola II. iz
1977, te lanak 54. Protokola I. iz iste godine).
Rimski statut predvia odgovarajui meunarodni zloin u lanku 8-(2)-(b)-(xxv), ali samo u kontekstu meunarodnih oruanih sukoba.
(d) Zatita postrojenja i instalacija koje sadre opasne sile. Postrojenja ili
instalacije koje sadre opasne sile, tj. brane, nasipi i nuklearne elektrane, nee
biti predmetom napada, ak ni kad su vojni ciljevi, ako takvi napadi mogu prouzroiti oslobaanje tih sila i posljedino velike gubitke meu civilnim stanovnitvom (lanak 15. Protokola II; vidi iscrpniji tekst lanka 56. Protokola I. iz 1977).
(e) Zatita prirodnoga okolia. Protokol I. iz 1977. predvia openitu pravnu

obvezu, za koju se danas moe smatrati da se odnosi i na sve strane nemeunarodnih oruanih sukoba: 1. U ratovanju se mora obratiti panja da se prirodni
okoli zatiti od opsenog, dugotrajnoga i ozbiljnoga oteenja. Ta zatita obuhvaa i zabranu koritenja metoda ili sredstava ratovanja ija je svrha ili od kojih
se moe oekivati da uzrokuju takvo oteenje prirodnog okolia i da time tete
zdravlju ili opstanku stanovnitva. 2. Napadi na prirodni okoli zabranjeni su
kao represalije (lanak 55).
Sjedinjene Amerike Drave su u Vijetnamskome ratu sustavno unitavale ume
kemikalijama iz zraka. Irak je ve u ratu s Iranom bombardirao petrolejske instalacije, ali je pri povlaenju iz Kuvajta 1991. zapalio sve naftne buotine i time je izazvao
oneienje zraka irokih razmjera.
Posebnom enevskom konvencijom iz 1977. zabranjena je upotreba tehnika za
promjenu okolia u neprijateljske svrhe.
Rimski statut iz 1998. predvia kao meunarodni zloin samo u kontekstu meunarodnih oruanih sukoba namjerno pokretanje napada uz saznanje da e takav
napad uzgredno dovesti... do opsenoga, dugoronog i tekog oteenja prirodnoga
okolia koja bi bila oito pretjerana u odnosu na oekivanu konkretnu i izravnu vojnu
prednost (lanak 8-(2)-(b)-(iv)).
831
U savjetodavnome miljenju iz 1996. o zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnoga oruja, Meunarodni je sud ustanovio ... opu obvezu zatite prirodnoga okolia protiv irokih, dugotrajnih i tekih oteenja okolia; zabranu metoda i sredstava
ratovanja namjeravanih da uzrokuju takva oteenja, ili od kojih se to moe oekivati; te zabranu napada na prirodni okoli kao mjere represalija (p. 242, para. 31).
Izriitim zabranama pod (c), (d) i (e) nastoje se zapravo zabraniti navedeni
aspekti totalnoga rata, koji su bili prisutni u Drugomu svjetskomu ratu te pokatkad jo i vie u oruanim sukobima naih dana.
(f) U ratu na moru moraju biti zatieni od napada i ne smiju se uzaptiti

bolniki te kartelni brodovi koji prevoze ratne zarobljenike. Slian je poloaj
brodova upotrijebljenih u vjerske, znanstvene i dobrotvorne svrhe. Takoer
se od uzapenja izuzimaju brodovi namijenjeni iskljuivo obalnom ribolovu ili
maloj lokalnoj plovidbi, osim ako sudjeluju u neprijateljstvima (vidi infra, 97).
4. Zabranjene vrste oruja. Staro je pravilo na kojemu poiva cjelokupno
pravo oruanih sukoba, prema kojemu zaraene strane nemaju neogranieno
pravo izbora sredstava za nanoenje gubitaka neprijatelju (potvreno u lanku
22. Hakoga pravilnika iz 1907). Zabranjeno je upotrebljavati oruje, projektile i tvari te metode ratovanja takve prirode da prouzrokuju suvine ozljede i
nepotrebne patnje (lanak 35. Protokola I. iz 1977).
Toj openitoj zabrani odgovara prema Rimskomu statutu iz 1998. zloin u meunarodnim oruanim sukobima sroen na sljedei nain: upotreba oruja, projektila
i materijala i metoda ratovanja koji su takve naravi da uzrokuju suvine ozljede i
nepotrebne patnje ili koji po sebi imaju nediskriminirajui uinak, u krenju meunarodnoga prava oruanih sukoba, ukoliko su ta oruja, projektili i materijali i
metode ratovanja predmetom sveobuhvatne zabrane i ukljueni su u dodatak ovoga
Statuta putem dopune u skladu s odgovarajuim odredbama predvienima u lancima 121. i 123 (lanak 8-(2)-(b)-(xx)).26
Na temelju navedenih naela ve su neki veoma stari ugovorni propisi zabranili odreene vrste tzv. klasinoga oruja i streljiva. To su:
(a) Naboji teine ispod 400 grama koji se rasprskavaju ili su napunjeni goruom ili zapaljivom tvari (Deklaracija iz St. Petersburga iz 1868). Ta zabrana
vrijedi kao obiajno pravilo u ratu na kopnu i na moru, ali ne i u zraku (lanak
18. Hakih pravila iz 1923).
(b) Naboji koji se u ljudskom tijelu lako raire ili splote (dum-dum naboji)
(Trea haka deklaracija iz 1899).
26
Taj dodatak Statuta jo nije usvojen, ali je kvalifikacija toga meunarodnoga zloina otvorena
za budue nadopune.

Njihova je upotreba meunarodni zloin u meunarodnom oruanomu sukobu,
i to prema lanku 8-(2)-(b)-(xix), Rimskoga statuta iz 1998.
(c) Otrov i otrovno oruje (lanak 23(a). Hakoga pravilnika iz 1907).

Ta se zabrana krila u Prvome svjetskom ratu, osobito na bojitima u Francuskoj
i u Italiji. Rauna se da je od otrovnih plinova umrla 91 000 osoba, a da ih je kontaminirano ak oko 1 200 000.
enevskim protokolom od 17. lipnja 1925. zabranjena je upotreba zaguljivih,
otrovnih ili slinih plinova i bakteriolokih sredstava u ratu. Tu je zabranu prekrila
faistika Italija pri agresiji na Etiopiju 1935. i 1936. Ali suprotno oekivanjima i
zbog straha od represalija, u Drugom svjetskomu ratu, sve do njegova konca, sve su
zaraene strane strogo potovale tu zabranu.
Znakovito je da od 1925. pa sve do 1972. nisu bile sklapane nove konvencije o
zabranjenim vrstama oruja iako su nakon 1945. usvajani brojni propisi o humanitarnom pravu, o ogranienju naoruanja i o zabrani irenja nuklearnoga oruja. Ali
kada se inilo da je opasnost od svjetskog nuklearnoga sukoba uvelike uklonjena,
velike su sile pristale na nove ugovorne obveze iz te oblasti, od kojih su neke samo
potvrdile obiajno pravo otprije na snazi.
Prekretnicu je predstavljala Konvencija iz 1980. o zabrani ili ograniavanju upotrebe odreenih vrsta klasinoga oruja za koje se moe smatrati da ima prekomjerne traumatske uinke ili da djeluje bez razlike glede ciljeva. Protokoli na tu
Konvenciju predviaju sljedee zabrane.
(d) Zabranjena je upotreba svakoga oruja koje je namijenjeno da svojim

fragmentima nanosi povrede koje se u ljudskomu tijelu ne mogu otkriti rendgenskim zrakama (Protokol I. iz 1980).
U Dublinu je 30. svibnja 2008. usvojena posebna Konvencija o kasetnom streljivu. Hrvatska ju je ratificirala i za nju je stupila na snagu 1. kolovoza 2010.27
(e) Zabranjena je ili ograniena upotreba odreenih vrsta mina, mina iznenaenja i nekih druga sredstava u ratu na kopnu (izmijenjeni Protokol II, usvojen
1996).
(f) Napalm i druge vrste zapaljivog oruja i streljiva konano su zabranjeni
tek 1980. (Protokol III).
(g) Zasljepljujue lasersko oruje zabranjeno je 1996. (Protokol IV).28
(h) Protupjeake (antipersonalne) mine, kojih je golem broj bio poloen u

Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u drugim zemljama zahvaenim nemeuna27
28
Narodne novine Meunarodni ugovori, br. 5/2009.
Tekstovi izmijenjenoga Protokola II, i Protokola IV. objavljeni su u ILM 1996, No. 5, pp. 12061218. Sve prije navedene konvencije i protokoli u hrvatskom prijevodu objavljeni su u asopisu
Zakonitost, 1992, br. 1-2.
833
rodnim oruanim sukobima, zabranjene su tek Konvencijom UN-a sklopljenom

u Ottawi 1997. godine.
Tom Konvencijom zabranjeni su upotreba, stvaranje zaliha, proizvodnja i prijenos tih mina, a njezine su se stranke obvezale i na njihovo unitenje.29 157 drava
postale su joj strankama, ali ne i Sjedinjene Amerike Drave, Ruska Federacija,
Kina, Pakistan, Indija i neke druge drave. Stoga je neizvjesno kada e zabrana iz
nje prerasti u pravilo opega obiajnoga meunarodnoga prava.
(i) Ve je na temelju enevskoga protokola iz 1925. izraslo ope obiajno

pravilo o zabrani upotrebe, u svim vrstama oruanih sukoba, bakteriolokog
(biolokog) i toksinoga te kemijskoga oruja.
Iz Konvencije o zabrani usavravanja, proizvodnje i uskladitenja bakteriolokog
(biolokog) i toksinoga oruja te o njihovu unitavanju iz 1972. proizilo je obiajno
pravilo koje zabranjuje ne samo upotrebu nego i posjedovanje tih oruja. Ono obvezuje sve drave svijeta po obiajnoj osnovi. U budunosti e vjerojatno do istoga cilja
dovesti Konvencija o zabrani usavravanja, proizvodnje i uskladitenja kemijskoga
oruja i o njegovu unitavanju, iz 1993. Ali se sama upotreba kemijskoga oruja ve
sada treba smatrati zabranjenom za sve strane u svim sukobima.
Rimski statut iz 1998. predvia u lanku 8, podtoka (b) samo u kontekstu meunarodnih oruanih sukoba, sljedea dva zloina: upotreba otrova ili otrovnog
oruja te upotreba otrovnih plinova, plinova zaguljivaca ili drugih plinova te svih
slinih tekuina, tvari ili naprava (lanak 8-(2)-(b)-(xvii) i (xviii).
(j) U pomorskomu ratu openito su doputene samo usidrene mine, a druge

se trebaju smatrati zabranjenima (v. infra, 97).
Glede novih oruja, Protokol I. iz 1977. propisuje sljedeu pravnu obvezu za
svoje drave stranke u njegovu lanku 36: Prilikom prouavanja, nabavljanja ili prihvaanja novoga oruja, novih sredstava ili nove metode ratovanja visoka je stranka
ugovornica obvezana utvrditi bi li njihova upotreba, u nekim ili u svim okolnostima,
bila zabranjena ovim Protokolom ili bilo kojim drugim pravilom meunarodnoga
prava primjenjivim na tu visoku stranku ugovornicu.
h
Upotreba nuklearnoga oruja. Ostaje na koncu vano pitanje je li u bilo
kakvim okolnostima doputena upotreba nuklearnoga oruja, makar za one
nuklearne sile koje se njegova dranja nisu odrekle, i to bilo temeljem ugovora
ili na drugi nain.
29
Hrvatska ju je ratificirala. Vidi njezin tekst u Narodne novine dodatak Meunarodni ugovori, br. 7/1998, str. 168-179.

Gotovo je jednoduno miljenje u znanosti da je upotreba toga oruja zabranjena ve postojeim pravnim pravilima. Uz drugi ubojiti ili razorni uinak ono
djeluje otrovno i zarazno, tako da potpada pod zabranu otrovnih i bakteriolokih sredstava. Uz to, na upotrebu toga oruja odnose se sve zabrane koje postoje
za drugo oruje, i to glede bombardiranja nebranjenih mjesta i naroito glede
zatite civilnoga stanovnitva koje ne smije biti objektom nediskriminirajuih
bombardiranja.
O tome postoji i jedna presuda japanskoga suda iz 1963. Okruni sud u Tokiju
u parnici Shimonida i dr., odbacio je zbog razloga postupka zahtjeve nekih stanovnika Hiroime i Nagasakija da im japanska drava isplati naknadu. Ali je u svojoj
presudi Sud naveo: Bacanje atomskih bombi bilo je neprijateljski in poduzet od
Sjedinjenih Amerikih Drava, koje su tada bile u ratu s Japanom i bio je nezakonit
akt neprijateljstva suprotan pozitivnom meunarodnom pravu (ugovornom i obiajnom pravu) iz toga doba.
Ali je o tome pitanju Meunarodni sud imao diferencirano miljenje. Na pitanje
koje mu je postavljeno na Opoj skuptini: Je li prijetnja ili upotreba nuklearnoga
oruja doputena u bilo kakvim okolnostima, Sud je dao svoj odgovor u savjetodavnom miljenju iz 1996. o Zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnoga oruja.
Do nekih zakljuaka Sud je doao jednoglasno, do jednoga izrazitom veinom
glasova, a glede jednoga glasovi su se sudaca podijelili.
Sud je jednoglasno ustanovio da: (A) Niti obiajno, a ni ugovorno meunarodno pravo posebno ne ovlauje na prijetnju ili upotrebu nuklearnoga oruja. (B)
S 11 glasova za i 3 protiv, Sud je nadalje utvrdio da: Niti obiajno, a ni ugovorno
meunarodno pravo ne sadre cjelovitu i univerzalnu zabranu prijetnje ili upotrebe
nuklearnoga oruja kao takve. (C) Jednoglasno je Sud zakljuio: Da je nezakonita
ona prijetnja ili upotreba nuklearnoga oruja koja je suprotna lanku 2, stavak 4.
Povelje Ujedinjenih nacija i koja ne zadovoljava sve uvjete iz lanka 51.
Potom je Sud ponovo jednoglasno zakljuio: (D) Prijetnja ili upotreba nuklearnoga oruja morala bi takoer biti u skladu sa zahtjevima meunarodnoga prava
primjenjivoga u oruanim sukobima, kao i s posebnim obvezama iz ugovora i drugih
obeanja koja se izriito odnose na nuklearno oruje.
toki pod (E) glasovi sudaca podijelili su se, sedam protiv sedam. Presudio je glas
predsjednika Mohammeda Bedjaouija: Iz gornjih zahtjeva proizlazi da bi prijetnja
ili upotreba nuklearnoga oruja bila openito suprotna pravilima meunarodnoga
prava primjenljivima u oruanim sukobima, a naroito s naelima i pravilima humanitarnoga prava. Ali, (produio je Sud), s obzirom na sadanje stanje meunarodnoga prava i na elemente injenica kojima raspolae, Sud ne moe definitivno zakljuiti
bi li prijetnja ili upotreba nuklearnoga oruja bila zakonita ili nezakonita u krajnjim
uvjetima samoobrane u kojima bi u pitanje doao sam opstanak neke drave.
Napokon, u toki (F) Sud je ponovo jednoglasno zakljuio: Postoji obveza produljenja i okonanja pregovora u dobroj vjeri, koji bi doveli do nuklearnoga razo-
835
ruanja u svim njegovim aspektima pod strogom i uinkovitom meunarodnom

kontrolom (pp. 265-267, para. 105).
Dakle, miljenje u Sudu koje je prevagnulo bilo je da potvrda openite zabrane
upotrebe nuklearnoga oruja, dok god ga neke drave posjeduju, ne bi mnogo pomogla. Temeljei se na preuzetoj obvezi drava na pregovaranje (pactum de contrahendo) iz lanka VI. Ugovora o neirenju nuklearnoga oruja iz 1968, Sud se zauzeo
za sklapanje sveopega ugovora slinog onima o bakteriolokom i kemijskom oruju
te o protupjeakim minama. Zabrana bi trebala dovesti do sveopeg nuklearnoga
razoruanja, dakle do strogo kontroliranog unitenja cjelokupnoga nuklearnoga
arsenala i trebalo bi da obuhvati njegovu buduu proizvodnju u vojne svrhe.
91. PRAVILA HUMANITARNOGA PRAVA

PRIMJENJIVA U NEMEUNARODNIM ORUANIM
SUKOBIMA
Bibliografija
Jean S. PICTET: Dveloppement des principes du droit international humanitaire, Paris, 1983,
119 p.; Igor BLISHCHENKO: International Humanitarian Law, Moscow, 1989, 220 pages; F.
KHALSHOVEN, Y. SANDOZ: Mise en oeuvre du droit international humanitaire, Dordrecht,
1989, 462 p.
1. Elementarni obziri ovjenosti (humanosti). Za sve sluajeve oruanih

sukoba koji nemaju meunarodni karakter, zajedniki lanak 3. iz etiriju enevskih konvencija iz 1949. propisuje neka minimalna pravna pravila kojih se
sve strane u svim prilikama i na svakomu mjestu moraju pridravati.
Ti minimalni propisi usvojeni su 1949. na temelju tekih iskustava iz panjolskoga graanskoga rata (1936 1939) te u svjetlosti brutalnoga guenja otpora na
okupiranim podrujima u Drugomu svjetskomu ratu.
U presudi Nicaragua iz 1986, Meunarodni je sud naglasio: ... Nema nikakve
sumnje u to da i u sluaju meunarodnih oruanih sukoba ta pravila ine takoer
minimum, neovisno od razraenijih pravila koja su isto tako primjenljiva na te sukobe; to su pravila koja prema miljenju Suda odraavaju ono to je Sud u 1949.
nazvao elementarnim obzirima ovjenosti (Krfski tjesnac, meritum, I.C.J. Reports
1949, p. 22...) (p. 114, para. 218).
Ti elementarni obziri ovjenosti, propisani u lanku 3, obvezuju sve strane

u svim sukobima izvan svake ugovorne osnove, dakle i one sukobljene strane
koje se meusobno ne priznaju. Njihova teka krenja ine meunarodne zloine.
Rije je ponajprije o dunosti ovjenoga postupanja i prema civilima i prema pripadnicima oruanih snaga koji vie ne sudjeluju u neprijateljstvima, i to
bez ikakve diskriminacije tih zatienih osoba.
1. S osobama koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, ukljuujui pripadnike oruanih snaga koji su poloili oruje i osobe onesposobljene za borbu zbog
bolesti, rana, lienja slobode ili bilo kojega drugog razloga, u svakoj e se prilici
postupati ovjeno, bez ikakvoga nepovoljnog razlikovanja utemeljenog na rasi,
boji koe, vjeroispovijedi ili uvjerenju, spolu, roenju ili imovinskom stanju, ili bilo
kojem drugom slinom kriteriju.
U tom su cilju prema tim osobama u svako doba i na svakomu mjestu zabranjeni sljedei ini: (a) nasilje protiv ivota i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaenja, okrutnog postupanja i muenja, (b) uzimanje talaca, (c) povrede
91. PRAVILA HUMANITARNOGA PRAVA PRIMJENJIVA U...
837
osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i poniavajui postupci, (d) izricanje i

izvravanje kazni bez prethodnog suenja pred redovito ustanovljenim sudom,
koji prua sva sudska jamstva koja su civilizirani narodi priznali nunima. Ranjenici i bolesnici prikupljat e se i bit e njegovani.
Rimski statut Meunarodnoga kaznenog suda iz 1998. predvidio je u podtoki
(c) lanka 8(2). meunarodne zloine prema gore navedenim osobama u gornjoj
formulaciji od (a) do (d), pod nazivom tekih krenja lanka 3. Pri tome je u tome
propisu naglaeno da se te odredbe ne primjenjuju na situacije unutarnjih nemira
i zategnutosti poput pobuna, izoliranih i povremenih nasilnih ina ili drugih djela
sline prirode.
Rije je, dakle, o minimalnim pravilima humanitarnog prava koja nikome

ne osiguravaju poloaj i zatitu ratnoga zarobljenika, ili neke druge pogodnosti
predviene za meunarodne oruane sukobe.
Ali lanak 3. dalje predvia da e strane u sukobu nastojati posebnim sporazumima osnaiti sve ili dio ostalih odredaba iz etiriju enevskih konvencija
iz 1949, koje se inae odnose na meunarodne oruane sukobe. A primjena
prethodnih odredaba nee utjecati na pravni poloaj strana u sukobu. Stoga
neki takav sporazum ustanika s legitimnom vlau, o primjeni ostalih pravila
humanitarnoga prava, nee znaiti njihovo meunarodno priznanje.
Nadalje se predvia da svaka nepristrana humanitarna organizacija kao to
je Meunarodni odbor Crvenoga kria, moe stranama sukoba ponuditi svoje
usluge (koje one nisu dune prihvatiti).
2. Protokol II. iz 1977. U njegovu lanku 1. navedeno je da taj Protokol razvija
i dopunjuje lanak 3. iz enevskih konvencija iz 1949, ne mijenjajui postojee
uvjete za njegovu primjenu. To znai da se i nakon 1977. lanak 3. primjenjuje na
sve unutarnje i nepriznate meunarodne sukobe.
Protokol II. primjenjuje se samo na drave njegove stranke, i ako se ostvari relativno visok prag njegove primjenjivosti. Mora, naime, biti rije o sukobu koji se
odvija na teritoriju neke drave stranke Protokola II. izmeu njezinih oruanih snaga
i odmetnikih oruanih snaga ili drugih organiziranih naoruanih skupina koje,
pod odgovornom komandom, vre takvu kontrolu nad dijelom njezina teritorija koja
im omoguuje da vode neprekidne i usmjerene vojne operacije i da primjenjuju ovaj
Protokol. Pri tome se taj Protokol nee primjenjivati na situacije unutarnjih nemira
i zategnutosti jer to nisu oruani sukobi (lanak 1).
U nastavku emo sumarno izloiti pravila iz toga Protokola, i to napose ona koja
razvijaju i dopunjavaju lanak 3. Konvencija iz 1949.
Ranjenici, bolesnici i brodolomci. Sa svima njima u svakoj e se prilici postupati
humano i pruit e im se sva potrebna medicinska pomo, bez razlike po bilo kojoj
osnovi osim medicinske (lanak 7). Moraju se naroito nakon sukoba poduzeti bez
odgaanja sve potrebne mjere za pronalaenje i prikupljanje ranjenika, bolesnika i
brodolomaca, i za pruanja posljednje dunosti prema mrtvima (lanak 8).

Sanitetsko i vjersko osoblje bit e potovano, zatieno i pomognuto u obavljaju
svojih dunosti u pruanju pomoi svim ranjenicima i bolesnicima bez diskriminacije (lanak 9). Nitko se ne smije kazniti za obavljanje dunosti medicinskoga
karaktera u skladu s medicinskom etikom, ma tko bio korisnik te pomoi, niti netko
smije biti prisiljen da obavlja poslove u suprotnosti s pravilima medicinske etike, ili
da se suzdri od djela koja zahtijevaju ta pravila (lanak 10).
Sanitetske jedinice i transporti moraju se titi i potovati na jednak nain kao i
sanitetsko osoblje, i to sve dok se ne koriste u obavljanju neprijateljskih ina izvan
njihove humanitarne funkcije (lanak 11).
Civilno stanovnitvo i pojedinci civili uivaju opu zatitu od opasnosti koje
proistjeu iz vojnih operacija. U tu se svrhu u svakoj prilici moraju potovati sljedea
pravila: (a) Civilno stanovnitvo i pojedinci civili nee biti objektom napada. Zabranjeni su i ini terorizma (ini nasilja ili prijetnja nasiljem s glavnom svrhom da se
meu civilima iri strah). Civili uivaju tu zatitu ako ne sudjeluju i za vrijeme dok
neposredno ne sudjeluju u neprijateljstvima (lanak 13). Iscrpljivanje civila glau
zabranjeno je kao metoda ratovanja (lanak 14).
Premjetanje civilnoga stanovnitva moe se naloiti jedino iz razloga njegove
vlastite sigurnosti, ili kada imperativni vojni razlozi to nalau. Ali se to premjetanje smije obaviti tek nakon poduzimanja svih mjera da civilno stanovnitvo moe
biti prihvaeno pod zadovoljavajuim uvjetima smjetaja, higijene i zatite zdravlja,
sigurnosti te prehrane (lanak 17).
Drutva za pomo, poput nacionalne organizacije Crvenoga kria, mogu ponuditi svoje usluge, i ako je potrebno pruiti nepristranu humanitarnu pomo, pod
uvjetom suglasnosti ustanovljene vlade (lanak 18).
Humanitarni postupak. U lanku 4. Protokola II. razvijaju se i upotpunjuju neke
izvorne obveze iz lanka 3. enevskih konvencija iz 1949.
Sa svim osobama koje neposredno ne sudjeluju ili koje su prestale sudjelovati u
neprijateljstvima postupat e se u svim prilikama humano. Sve one imaju pravo na temeljna jamstva bez ikakve diskriminacije. Bez obzira na to je li njihova sloboda ograniena ili ne, njihova linost, ast, uvjerenje ili vjerski obredi moraju se potovati.
Sljedea su djela protiv tih osoba zabranjena u svako doba i na svakome mjestu:
a) Nasilje nad ivotom, zdravljem i fizikim i mentalnim blagostanjem, a naroito: (i) ubojstva, (ii) muenje u svim oblicima, bilo mentalno ili fiziko, (iii)
tjelesne kazne i (iv) sakaenje.
b) Nasilje na dostojanstvo osobe, osobito uvredljivi i poniavajui postupci, nasilna prostitucija i bilo koji oblik nedostojnih napada.
c) Uzimanje talaca.
d) Kolektivno kanjavanje.
e) Prijetnje da e se gornja djela izvriti.
Djeci se moraju pruiti skrb i pomo koje su im potrebne, osobito obrazovanje,
ukljuujui vjerski i moralni odgoj. Moraju se poduzeti koraci da se djeca vrate
839
svojim obiteljima ako su bila razdvojena. Djeca mlaa od 15 godina ne smiju biti
novaena u oruane snage ili skupine, niti im se smije dopustiti da sudjeluju u neprijateljstvima.30
Poduzet e se mjere, ako bude potrebno, da se djeca uz pristanak roditelja ili
osoba odgovornih za njih, privremeno sklone iz podruja u kojima su izbila neprijateljstva.
Osobe ija je sloboda ograniena. Uza sva temeljna jamstva, kao i ona koja uivaju
ranjenici i bolesnici, osobe internirane ili pritvorene zbog razloga vezanih za oruani sukob moraju dobiti medicinsku skrb, hranu, higijenske potreptine, sigurnost,
pomo, mogunost vjerskih obreda te radne uvjete.
Mukarci i ene moraju se razdvojiti, osim kada je rije o lanovima jedne obitelji. Mora im se dopustiti dopisivanje. Mjesto interniranja ili pritvora ne smije biti
u blizini borbene zone. Njihovo fiziko ili mentalno zdravlje i integritet ne smiju se
ugroziti nikakvim neopravdanim inom ili propustom (lanak 5).
Kazneni progon. Presude moe izricati jedino sud koji prua temeljna jamstva
neovisnosti i nepristranosti. lanak 6. Protokola II. nadalje propisuje temeljna pravila kaznenoga postupka koja su predviena i u opim i regionalnim konvencijama
o ljudskim pravima. Optueni mora bez odgaanja biti obavijeten o pojedinostima
djela za koja je okrivljen; iskljuuje se kolektivna kaznena odgovornost ili odgovornost za djela ili propuste koji nisu bili kaznena djela u trenutku njihova poinjenja;
pretpostavka nevinosti; suenje se mora obaviti u prisutnosti optuenoga; zabrana
prisiljavanja nekoga da svjedoi protiv sebe ili da prizna krivnju; te pravo na albu.
Smrtna se kazna ne smije izrei osobi mlaoj od 18 godina, trudnici i majci s malom
djecom (lanak 6).
3. Ratni zloini u kontekstu nemeunarodnih oruanih sukoba. Rimski

statut Meunarodnoga kaznenoga suda iz 1998. predstavlja u neku ruku kodifikaciju opih obiajnih pravila humanitarnoga prava od kojih je veina danas na
snazi. Ona bi trebala obvezivati sve strane u svim nemeunarodnim sukobima.
Pretpostavka je, dakle, da ta pravila obvezuju i drave koje nisu stranke Protokola II. iz 1977. Djela koja su u lanku 8. toga Statuta predviena kao ratni zloini
i za koja je predviena osobna odgovornost poinitelja, predstavljaju i pravne
obveze za sve drave stranke Rimskoga statuta i za sve naoruane skupine koje
sudjeluju u sukobima te vrste.
Kao teka krenja lanka 3. zajednikoga svim etirima enevskim konvencijama iz 1949, Statut predvia etiri zloina kako su formulirani u podtoki (c)
lanka 8. (vidi naprijed pod 1).
30
Vidi u Mile DESPOT: Meunarodno humanitarno pravo i djeca u ratu, JRMP 1987, br. l-2,
str.103-113; Vesna KAZAZI: Pravni poloaj djece u oruanim sukobima, Zbornik Pravnog
fakulteta Sveuilita u Mostaru, 2006, str. 51-63.

U podtoki (e) dalje se nabrajaju: druga teka krenja zakon i obiaj primjenljivih u oruanim sukobima koji nisu meunarodnoga znaaja u ustanovljenim okvirima meunarodnoga prava, tj. svako od sljedeih djela:
(i) namjerno usmjeravanje napada protiv civilnoga stanovnitva kao takvog
ili protiv pojedinih civila koji ne sudjeluju izravno u neprijateljstvima;
(ii) namjerno usmjeravanje napada na zgrade, materijal, medicinske jedinice
i prijevozna sredstva te na osoblje, koji se koriste zatienim znakovima enevskih konvencija u skladu s meunarodnim pravom;
(iii) namjerno usmjeravanje napada protiv osoba, ureaja, materijala, jedinica ili vozila upotrijebljenih u okviru misija humanitarne pomoi ili odranja
mira u skladu s Poveljom Ujedinjenih nacija, tako dugo dok oni imaju pravo
na zatitu koju meunarodno pravo oruanih sukoba jami civilima i imovini
civilnoga znaaja....
Ovaj je propis oito predvien na temelju loih iskustava, napose iz Somalije
i Bosne i Hercegovine, u kojima su vozila koja su dopremala humanitarnu pomo
bila estim predmetom napada, pljaki materijala, oduzimanja vozila te ubojstva ili
uhienja njihovih vozaa.
Slini su se zloini inili i protiv pripadnika mirovnih misija. Ali gornji propis
vri vano razlikovanje. Nakon to se nekoj mirovnoj misiji izmijeni mandat i ona
dobije zadau da oruano intervenira protiv agresora, njezini pripadnici i materijali
po toj odredbi gube zatitu. Tada se izmeu zaraenih strana primjenjuju pravila
prava oruanih sukoba.
(vi) silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija ili prisilna trudnoa

kako je odreena u lanku 7. stavak 2(f ). ovoga Statuta, prisilna sterilizacija ili
bilo koji drugi oblik seksualnoga nasilja koji predstavlja teko krenje enevskih
konvencija.
Taj propis, dakle, navodi da ti ini predstavljaju takoer teko krenje enevskih
konvencija, to u njima nije izriito navedeno. Ovo je, dakle, zanimljiv nain nadopune toga propisa putem statuta jednoga meunarodnog suda. Ali nema nikakve
sumnje u to da su sva ta odvratna djela zloini prema kaznenim zakonima svih drava svijeta. Stoga je i tu rije i o meunarodnim zloinima, bilo u meunarodnim
ili nemeunarodnim oruanim sukobima.
(vii) novaenje ili primanje u oruane snage ili skupine djece mlae od petnaest godina ili njihovo koritenje za aktivno sudjelovanje u neprijateljstvima.
(viii) nareivanje premjetanja civilnog stanovnitva iz razlog povezanih
uza sukob osim ako je posrijedi sigurnost civila ili to zahtijevaju imperativni
vojni razlozi;
(xi) podvrgavanje osoba koje su u vlasti druge strane u sukobu tjelesnom
sakaenju ili medicinskim ili znanstvenim pokusima bilo koje vrste koji nisu
841
opravdani medicinskim, zubarskim ili bolnikim razlozima lijeenja tih osoba

te koji se ne izvode u njihovom interesu a dovode do njihove smrti ili ozbiljne
opasnosti po njihovo zdravlje....
Ostale ratne zloine predviene u Rimskomu statutu u kontekstu nemeunarodnih oruanih sukoba opisali smo u prethodnom odjeljku. To su iz podtoke (e):
(iv) napadi na kulturne objekte i hramove; (v) pljaka gradova i naselja, ak kada su
zauzeti napadom: (ix) podmuklo ubijanje ili ranjavanje neprijateljskoga borca; (x)
proglaavanje da se protivniku nee davati milost; te (xii) unitavanje ili oduzimanje
imovine protivnika osim ako ju neodloiva ratna potreba nalae.
Zanimljivo je da meu ratne zloine u tome kontekstu jo nisu svrstani: izgladnjivanje civilnih osoba kao metoda ratovanja; napadi na postrojenja i instalacije koje
sadre opasne sile te teka oteenja prirodnoga okolia.
B. MEUNARODNI ORUANI SUKOBI

92. POETAK I SVRETAK MEUNARODNOGA
ORUANOG SUKOBA. PRAVNE POSLJEDICE
RATNOGA STANJA
Bibliografija
Juraj ANDRASSY: O objavi rata, JRMP 1956, br. 3, str. 397-413; Boko JAKOVLJEVI: Zaraena
strana, ibid., str. 425-440; A. KLAFKOWSKI: Les formes de cessation de ltat de guerre en droit
international, RCADI 1976, tome 149, pp. 217-286; R. R. BAXTER: Armistice and other Forms
of Suspension of Hostilities, ibid., pp. 353-400.
1. Neprijateljstva i ratno stanje. Primjena pravil ratnoga prava, koja emo

do kraja ove knjige izloiti, u mnogome ovisi o postojanju ratnoga stanja (state
of war, tat de guerre) izmeu drava u sukobu.
Ratno stanje ukratko znai odsutnost miroljubivih odnosa izmeu zaraenih
drava. Njegov se nastanak odraava na njihove diplomatske odnose, na neke
vrste ugovora, na trgovinu i na odnose izmeu njihovih fizikih i pravnih osoba.
O nekim pravnim posljedicama ratnoga stanja bit e rijei u nastavku pod 3.
Ratno stanje nije uvijek sasvim identino sa stvarnim neprijateljstvima (hostilities, hostilits) izmeu drava koje su se nale u sukobu.
Kako smo prije naveli, u tijeku Drugoga svjetskog rata nastalo je ratno stanje
izmeu brojnih latinskoamerikih drava i sila Osovine, nakon to su im one prve
objavile rat. Ali izmeu njihovih oruanih snaga nije bilo nikakvih neprijateljstava. Jedini neprijateljski ini latinskoamerikih drava bili su mjere sekvestracije i pljenidbe
imovine njemakih dravljana na njihovu teritoriju prema pravilima ratnoga prava.
Isto tako, neprijateljstva mogu prestati kapitulacijom pobijeene drave ili

na drugi nain, ali se ratno stanje produuje do sklapanja i stupanja na snagu
mirovnoga ugovora ili dok neka pobjednika drava jednostrano ne okona
ratno stanje.
Tako su npr. sva neprijateljstva izmeu Saveznikih sila s Njemakom i Japanom
bila okonana njihovom bezuvjetnom kapitulacijom 1945. Ratno stanje zapadnih sila
s Japanom okonano je Mirovnim ugovorom sklopljenim u San Franciscu 1951, a s
Njemakom jednostranim izjavama pobjednikih drava od te godine.
Napokon, najvanija znaajka nepriznatih oruanih sukoba izmeu drava,

ili sluajeva oruane intervencije treih drava u irokim razmjerima u nekomu
92. POETAK I SVRETAK MEUNARODNOGA ORUANOG SUKOBA...
843
graanskom sukobu, bilo je postojanje stvarnih neprijateljstava. Ali u njima ni

jedna strana nije priznavala postojanje ratnoga stanja. Veina sukoba koji su
izbijali nakon Drugoga svjetskog rata imala je upravo te znaajke.
2. Poetak meunarodnoga oruanog sukoba. Ni u doba prije 1919. godine, kada se smatralo da je pravo na otpoinjanje i voenje rata legitiman izljev
suverenosti svake drave, nije bilo sasvim jasno je li sama objava rata drugoj
dravi predstavljala pravnu obvezu ili ne.
Godine 1904. japanska je flota bez upozorenja napala ruske ratne brodove u
kineskoj luci Port Arthur (danas Lushun). Tim je napadom otpoeo Rusko-japanski
rat koji je zavren porazom Rusije 1905. Japan je opravdao taj svoj in time to je
prije toga bio prekinuo diplomatske pregovore s Rusijom, kojoj je potom notificirao
da si pridrava pravo poduzimanja akcije u zatiti svojih interesa.
Da bi se sprijeili budui incidenti te naravi, na Drugoj hakoj mirovnoj konferenciji 1907. sklopljena je Trea haka konvencija o otpoinjanju neprijateljstava.
Njezine stranke njome priznaju da se neprijateljstva izmeu njih ne smiju otpoeti
bez prethodnog i nedvojbenoga upozorenja koje e imati oblik, bilo obrazloene
objave rata, ili ultimatuma uz uvjetnu objavu rata (lanak 1). Ultimatum je po pravilu predviao kratak rok za odgovor. Ako odgovor ne bi zadovoljio, drava koja ga
je dala otpoinjala je neprijateljstva.
Ta je Konvencija nadalje predviala: Ratno stanje e se morati bez odlaganja
notificirati neutralnim silama i nee proizvesti uinak u odnosu na njih sve do primitka notifikacije koja se moe poduzeti ak i telegrafskim putem. Ipak, neutralne
se drave nee moi pozvati na odsutnost notifikacije ako se nesumnjivo utvrdi da
su upoznate s postojanjem ratnoga stanja (lanak 2).
Predvianjem pravne obveze prethodne objave rata nastojalo se za ubudue

utvrditi trenutak izbijanja svakoga rata, tj. vrijeme nastanka ratnoga stanje te
poloaj svih treih drava prema njemu. Time se nastojalo da objava rata prethodi stvarnim neprijateljstvima. Ako se to ne bi postiglo, tada i rtva agresije
moe objaviti rat ili priznati ratno stanje nakon to je agresor otpoeo protiv
nje s neprijateljstvima bez objave.
Ali dunost objave rata i notifikacije ratnoga stanja neutralnim dravama
postojala je prema propisima Tree hake konvencije samo u odnosima izmeu drava njezinih stranaka (lanak 3). Njezini propisi nikada nisu prerasli u
pravila opega obiajnog prava niti su sprijeili daljnju praksu otpoinjanja rata
bez objave.
Premda je bio strankom te Konvencije, Japan je i 7. prosinca 1941. bez upozorenja napao i potopio ili teko otetio ratno brodovlje Sjedinjenih Amerikih Drava
u bazi Pearl Harbor na Havajima. To je bio povod da je sljedeega dana Senat Sjedinjenih Amerikih Drava jednoglasno objavio rat Japanu kao agresoru.

Ali, nakon to je Briand-Kelloggovim paktom iz 1928. rat postao zabranjen
meunarodnim pravom kao instrument nacionalne politike drava, a Nrn
berki je sud 1946. za zloin protiv mira bio osudio one nacistike voe koji su
prekrili taj Pakt, nakon Drugoga svjetskoga rata gotovo da nije bilo poznatih
primjera objave rata napadaa njegovoj rtvi. Danas bi se i ultimatum drugoj
dravi smatrao prijetnjom silom, suprotan naelu iz lanka 2(4). Povelje UN-a.31
Kako smo prije bili naglasili (supra, 89 pod (i)), do meunarodnoga oruanoga sukoba dolazi: (a) u svim sluajevima objavljenoga rata, (b) u drugim
oruanim sukobima izmeu drava ako je makar jedna od njih priznala ratno
stanje, (c) u sluajevima strane okupacije dijela ili itavoga podruja druge drave, ak ako ta okupacija ne naie ni na kakav otpor te (d) u sukobima u kojima
se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije i protiv rasistikih reima, koristei se pravom naroda na samoodredenje.... Ovi posljednji se
po pravilu vode u granicama samo jedne drave, a mogunost nastanka ratnoga
stanja veoma je dvojbena.
Do meunarodnih oruanih sukoba pod (c) moe takoer doi a da ni jedna
strana ne prizna postojanje ratnoga stanja. Ali tu ratno stanje stvarno nastaje
samim inom okupacije tuega podruja. Na tu ratnu okupaciju primjenjuju
se pravila ratnoga prava. U tim uvjetima ratno stanje traje dok traje okupacija.
Ali ako sama okupacija ne naie na otpor, tada de facto postoji ratno stanje, ali
nema neprijateljstava.
Zbog navedenih razloga pojam meunarodnoga oruanog sukoba u neku
je ruku iri od klasinoga pojma rata, naroito s obzirom na oslobodilake ratove.
Zbog este odsutnosti priznanja ratnoga stanja i neutralnosti treih drava,
trenutak poetka oruanih sukoba bilo meunarodnih ili nemeunarodnih
koji su izbijali poslije Drugoga svjetskoga rata, mora se utvrivati ispitivanjem
svih relevantnih injenica.
31
Snage Sjedinjenih Amerikih Drava, potpomognute snagama Britanije, Australije i Poljske,

pokrenule su 20. oujka 2003. oruanu akciju protiv Iraka i do sljedeega 14. travnja skrile su
otpor irakih snaga. Za tu akciju nisu mogle dobiti prethodno odobrenje Vijea sigurnosti jer
su Francuska i Rusija zaprijetile vetom. Napadu je prethodio ultimatum Saddamu Husseinu od
17. oujka s Azora, i to Sjedinjenih Amerikih Drava, Britanije i panjolske, da u roku od 48
sati napusti Irak. Nakon zaposjedanja Iraka ameriki inspektori nisu otkrili tragove ofenzivnoga
biolokog i kemijskog oruja, a to su Sjedinjene Amerike Drave prije toga navodile kao neposrednu opasnost po njih te da ta zemlja navodno ima suverenu vlast da koristi silu u osiguranju
svoje vlastite nacionalne sigurnosti. Nisu otkriveni ni dokazi da je iraki reim pruao pomo
Al-Qaidi i drugim teroristikim skupinama. Vidi prilino iscrpan i objektivan prikaz Use of
Force and Arms Control, AJIL 2003, No. 2, pp. 419-432.
845
Pisci su skloni svaki in agresije jedne drave protiv druge (koji su po sebi meunarodni zloini), pa i nedoputenu intervenciju u drugoj dravi (koja je meunarodno protupravno djelo u krenju norme jus cogens) asimilirati u meunarodne
oruane sukobe. To ne mora uvijek biti tono, to inae ne dovodi u pitanje protupravnost samih tih djela.
Za postojanje meunarodnoga i nemeunarodnoga oruanog sukoba (neovisno
o tome je li nastalo i ratno stanje), nuno je da je rije o produljenim neprijateljstvima u vremenu i po intenzitetu. Bombardiranje podruja Libije koje su poduzele
Sjedinjene Amerike Drave 1986. ili lansiranje krstareih raketa te zemlje na neke
instalacije u Afganistanu i Sudanu 1998, za koje se smatralo da su teroristike, bili su
nedoputeni ini jer ih nije bilo odobrilo Vijee sigurnosti UN-a. Ali ti jednokratni
napadaki akti nisu doveli do meunarodnih oruanih sukoba Sjedinjenih Amerikih Drava s tim zemljama, s obzirom na to da one na njih nisu uzvratile. Ali su slini
ini u drugim prilikama zaista bili poetak istinskih i dugotrajnih meunarodnih
oruanih sukoba.
3. Pravne posljedice ratnoga stanja. ak ako se ne ispuni ni jedan od gornjih uvjeta za postojanje meunarodnoga oruanog sukoba, namjera ratovanja i
postojanje ratnoga stanja mogu i danas proizii iz nekih drugih akata zaraenih
strana, koji su se neko smatrali nunom posljedicom izbijanja svakoga rata:
(a) Posljedica je izbijanja ratova po pravilu prekid diplomatskih odnosa izmeu zaraenih strana. lanak 44. Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz
1961. nalae dravi primateljici, koja je zaraena strana, dunost pruanja olakica da diplomatsko osoblje neprijateljske drave u najkraem moguem roku s
lanovima obitelji napusti njezin teritorij. Ali sve do naputanja neprijateljskoga
teritorija oni uivaju diplomatske privilegije i imunitete.
Ipak, bilo je vie sluajeva da i nakon otpoinjanja neprijateljstava u irokim
razmjerima nije dolo, ili nije odmah dolo, do prekida diplomatskih odnosa. Nakon
okupacije kineske pokrajine Mandurije 1931, japanske su postrojbe bile otpoele
iroke osvajake akcije u Kini u srpnju 1937. Dvije su drave prekinule diplomatske odnose u sijenju, a postojanje ratnoga stanja Japan je priznao 1. veljae 1938.
godine. Opravdano je, meutim, smatrati da je rat izmeu tih dviju drava stvarno
otpoeo 1937.
Japanske postrojbe vodile su osvajake pohode i na podruju Sibira u Sovjetskom
Savezu u srpnju i kolovozu 1938, te potom u Mongoliji od svibnja do rujna 1939.
Oba je puta Crvena armija porazila i odbacila japanske snage iz tih drava. Kako za
sve to vrijeme te dvije drave nisu prekidale diplomatske odnose i Sovjetski je Savez
ostao neutralan u ratu s Japanom, ti oruani sukobi nisu doveli do ratnoga stanja sve
do kolovoza 1945. Tada je Sovjetski Savez bio objavio rat Japanu.
I napokon, za sve vrijeme rata izmeu Iraka i Irana izmeu 1980. i 1988, obje
drave odravale su diplomatske odnose. Stoga odranje tih odnosa nije samo za
sebe siguran znak nepostojanja meunarodnoga oruanog sukoba.

(b) Izbijanje rata ima znatne posljedice, prije svega na neke dvostrane ugovore izmeu zaraenih strana. To je pitanje ostalo izvan dometa Beke konvencije
iz 1969. Ali temeljem prijanje meunarodne prakse proizlaze neki zakljuci:
(i) Izbijanje rata ponitava dvostrane ugovore izmeu zaraenih drava o
vojnom ili politikom savezu ili suradnji. Ako takvih otkaza nema i ako se ti
ugovori i dalje izvravaju, moe se izvesti namjera stranaka da ne priznaju postojanje ratnoga stanja izmeu njih.
(ii) Za trajanja rata svaka od zaraenih strana slobodna je suspendirati izvrenje dvostranih ugovora o trgovini, prometu, ekstradiciji i drugim oblicima
suradnje ili su ti ugovori stvarno suspendirani u primjeni zbog nemogunosti
njihova izvrenja. To moe vrijediti i za neke od mnogostranih ugovora, stranke
kojih su zaraene strane u njihovim uzajamnim odnosima, ali ne i za ugovore
ustave meunarodnih organizacija. Iz neizvravanja tih ugovora moe se zakljuiti objektivna situacija ratnoga stanja.
(iii) Naprotiv, mnogostrani i dvostrani ugovori odredbe kojih same predviaju da e se izvravati u oruanim sukobima, tek se tada poinju stvarno
primjenjivati. To su, meu ostalim, etiri enevske konvencije iz 1949. o humanitarnom pravu i Protokol I. iz 1977. Primjena tih konvencija, i djelatnosti
tree drave u ulozi sile zatitnice, ili Meunarodnoga odbora Crvenog kria
u toj ulozi, mogu upozoriti na objektivno postojanje meunarodnoga oruanog
sukoba.
(iv) Napokon, oruani sukob nema uinka na vanost ugovora o granicama
i onih koji ustanovljuju objektivne reime.
Vidi o ostalim vanim uincima oruanog sukoba na meunarodne ugovore
supra, 24, pod (iv).
(c) Izbijanje neprijateljstava ima po pravilu vane uinke na poloaj neprijateljskih dravljana koji ive ili se zateknu na podruju druge zaraene strane.
O dunostima svake od tih drava u njihovoj zatiti bit e rijei na drugome
mjestu (infra, 95). Ovdje samo valja istaknuti da ako ni jedna strana upletena
u neki oruani sukob ne tretira graane one druge drave kao neprijateljske dravljane i ako oni ostaju pod zatitom svoje diplomatske misije koja je nastavila
s djelovanjem, to je pouzdan test da izmeu tih drava ne postoji ratno stanje.
Time ne postoji ni meunarodni oruani sukob.
(d) I, napokon, izbijanje neprijateljstava ima vanih posljedica na trgovinske i
druge sline odnose izmeu zaraenih strana i njihovih pravnih i fizikih osoba.
Iz zakonodavstva i prakse zaraenih strana u Prvomu i u Drugomu svjetskom
ratu mogu se izvesti sljedei zakljuci.
847
(i) Svaka od zaraenih strana ovlatena je zabraniti svojim zakonima svu

trgovinu izmeu njezinih i neprijateljskih poduzea, ukljuujui tu i dravna poduzea. Primjenom tih pravila u dva svjetska rata praktino sva trgovina i svako
ugovaranje s osobama nastanjenim na neprijateljskom podruju, ili s osobama
iz neutralnih drava koje su obavljale poslove s neprijateljem, sva plaanja tim
osobama i sve komunikacije s njima, bili su prekinuti.
(ii) Primjenom tih zakona bili su dokinuti svi prije sklopljeni privatni ugovori, dok su novi ugovori bili nitavi, a njihovo sklapanje bilo je po sebi kazneno
djelo. Jedino prijanji ugovori o pravima na nekretninama, poput onih o najmu
ili hipoteci, u nekim se dravama nisu dokidali, nego su bili suspendirani do
sklapanja mirovnoga ugovora nakon rata.
(iii) Nadalje, sve su zaraene strane vrile pljenidbu neprijateljske javne

pokretne imovine na svome i na privremeno okupiranom neprijateljskomu
podruju. Ratnim su se plijenom smatrali: novac, zlato i druge dragocjenosti,
oruje, streljivo, namirnice te lokomotive i vagoni u vlasnitvu neprijateljskih
dravnih eljeznica. Sve su zaraene strane smatrale sve te mjere pljenidbe u
skladu s ratnim pravom, koje se u tome ni nakon 1945. nije mijenjalo.
Ostalo je dvojbeno jesu li zaraene strane mogle zakonito zaplijeniti i nekretnine
neprijateljske drave na svome podruju. Sigurno je, meutim, da nad neprijateljskim nekretninama u javnome vlasnitvu na okupiranom podruju okupant ima pravo uivanja, ali ne i prisvajanja. Naprotiv, neprijateljska privatna imovina na kopnu
u znatnoj je mjeri zatiena, a ona koja se prevozi morem izloena je zahvatima. O
tome e u pojedinostima biti rijei u sljedeim odjeljcima.
Ako izmeu strana u sukobu nema nikakve prakse glede zabrane trgovine
i mjera pljenidbe javne pokretne imovine, i to moe biti jak dokaz odsutnosti
objektivnoga stanja meunarodnoga oruanog sukoba izmeu njih.
h
U prijanje doba gotovo sva pravila ratnoga prava postajala su pravno obvezatna odmah poslije nastanka ratnoga stanja za sve zaraene drave.
Nakon 1945. situacija se u tome pogledu veoma izmijenila. Veina oruanih
sukoba izmeu drava, i veina sluajeva nedoputene oruane intervencije
drava u unutarnje sukobe u stranim zemljama, nije ispunjavala gornje kriterije
za postojanje meunarodnoga oruanog sukoba. Ni jedna zaraena strana nije
po pravilu priznavala postojanje ratnoga stanja.
Ratno je stanje, meutim, bilo izriito priznato u ratovima arapskih drava protiv
Izraela te u sukobima izmeu Indije i Pakistana. Tako veina arapskih drava do
danas nije okonala ratno stanje s Izraelom.

I veina oslobodilakih ratova protiv kolonijalizma i rasizma bila je zavrena
prije 1977, dakle prije nego to ih je Protokol I. konano asimilirao u meunarodne oruane sukobe.
U svim takvim sukobima, kao i u istinskim unutarnjim sukobima bez oruane intervencije treih drava, njihovim stranama ostaje na volju hoe li ili nee
bilo jednostrano ili po sporazumu primjenjivati neka od pravila ratnoga prava.
Ali pripadnici regularnih postrojbi imaju i u nepriznatim meunarodnim
oruanim sukobima poloaj ratnih zarobljenika. Uz to se temeljem sporazuma
ta pravila mogu primijeniti i na pripadnike zaraenih skupina u unutarnjim
sukobima. Mogu se, nadalje, sklapati sporazumi o neutraliziranim ili demilitariziranim zonama ili o nebranjenim mjestima, a mogu se primjenjivati i neka
od pravila rata na moru ili o neutralnosti. Sve to vrijedi i za oruane akcije ili
mirovne operacije UN-a do kojih moe doi i u meudravnom i u unutarnjem
sukobu.
U nastavku emo u svakom posebnom sluaju usporeivati samu primjenjivost pravila ratnoga prava na nemeunarodne sukobe ili emo izlagati praksu
iz tih sukoba.
4. Prestanak meunarodnoga oruanog sukoba. U prolosti se govorilo
o okonanju ratnoga stanja izmeu drava koje su prije toga ratovale. I neki od
nepriznatih, ali istinskih meunarodnih oruanih sukoba mogu se okonati na
neki od sljedeih naina.
(i) Jednostavni prestanak neprijateljstava bez posebnoga ugovora. Bilo je

vie ratova preutno okonanih (izmeu vedske i Poljske 1716, Francuske i
panjolske 1720, Rusije i Perzije 1801, Francuske i Meksika 1867, a tu su i neki
ratovi tijekom 19. stoljeu izmeu panjolske i junoamerikih drava).
Manjkavost toga naina jest da ostavlja mnoga pitanja u sumnji. Taj nain
nije pogodan za suvremene uvjete u kojima treba ugovoriti repatrijaciju ratnih
zarobljenika, pitanja granica, pitanja sukcesije drava i dr.
(ii) Upokorenje (debelacija, subjugacija). Rije je o osvojenju cjelokupnoga teritorija druge zaraene strane kojemu slijedi aneksija, pod uvjetom da prestane
svaki otpor u zemlji i inozemstvu i da svaka vlast upokorene drave nestane, ak
i u izbjeglitvu. Osvojena i anektirana drava time prestaje postojati kao subjekt
meunarodnoga prava. Upokorenjem prestaje rat te time i potreba ureenja
njegovih posljedica.
U 19. stoljeu neke su do tada suverene drave nestajale debelacijom u produenom procesu ujedinjenja Italije i Njemake. Na podruju dananje Italije to
se dogodilo 1859. s Kraljevinom obiju Sicilija, Toskanom, Parmom i Modenom, a
1870. s Papinskom Dravom. Godine 1866. Pruska je bila upokorila i pripojila neke
849
drave lanice dotadanje Njemake konfederacije. Njihov je grijeh bio to su ratovale na strani Austrije, a protiv Pruske. To su bili Hannover, Nassau, Hessen-Cassel
i Frankfurt. Na koncu Burskoga rata Britanija je 1900. anektirala burske republike
Transvaal i Orange.
Nakon Briand-Kelloggova pakta iz 1928. dola je u sumnju zakonitost upokorenja Etiopije, to je uinila faistika Italija 1936, potom Austrije 1938, te eke i
Moravske 1939, to je uinila Njemaka (Slovaka je pod njemakom zatitom bila
proglasila formalnu neovisnost). Liga je naroda te upokorene drave jednostavno
brisala iz svoga lanstva, ali su i zapadne drave na neizravan nain nekim svojim
aktima priznale njihov nestanak.
Poslije izbijanja Drugoga svjetskoga rata 1. rujna 1939, njemaka upokorenja
Poljske (i podjela njezina teritorija sa Sovjetskim Savezom), Luksemburga i Jugoslavije, uz mijenjanje granica u tim i u drugim poraenim dravama, bila su pravno
nevaljala. Takve su se promjene mogle valjano provesti samo mirovnim ugovorima
nakon rata.
Prema dananjemu meunarodnom pravu, upokorenje neke suverene drave u oruanom sukobu bilo bi pravno nevaljalo. Ako i ne bi bilo kolektivne akcije
Vijea sigurnosti UN-a protiv agresora, prema lanku 5(3). Definicije agresije iz
1974, koja u tome odraava ope obiajno pravo: nikakvo stjecanje podruja ili
posebne prednosti koje proizlaze iz agresije nisu i nee se priznati kao zakonite.
Drave sudionice Organizacije za europsku sigurnost i suradnju uz to su se Helsinkim zavrnim aktom iz 1975. obvezale na suzdravanje od svakoga zahtjeva za
itavim ili dijelom teritorija neke druge drave sudionice.
(iii) Mirovni ugovor smatra se normalnim nainom okonanja ratnoga stanja. Tim ugovorom ureuju se sva pitanja proizila iz rata i promjena u ratu,
poput povlaenja postrojbi s okupiranih podruja, repatrijacije ratnih zarobljenika, novih granica, naknade tete, pitanja poloaja stanovnika ustupljenoga
podruja i druga pitanja sukcesije drava itd.
U nedostatku drukijih izriitih propisa u mirovnome ugovoru, primjenjuje
se naelo postliminium. To znai da se ponovo uspostavljaju sva prava osoba
koje su se zatekle u neprijateljskoj dravi ili na okupiranomu podruju, kakva
su postojala prije rata.
(iv) Neki se rat moe okonati i ugovorom druge vrste, kao to je to bio Sporazum o okonanju rata i obnavljanju mira u Vijetnamu, potpisan u Parizu 27.
sijenja 1973. Jedna od etiriju stranaka toga Sporazuma bila je Privremena
revolucionarna vlada Junoga Vijetnama.
(v) Sporazum o primirju najprije se sklapa s namjerom okonanja neprijateljstava u oekivanju konanoga mirovnog ugovora. Ako je mirovni ugovor potom
nemogue postii, tada se privremeno sklopljeni sporazum o primirju stvarno
primjenjuje kao ugovor o prestanku ratnoga stanja.

Izrael je smatrao da je Sporazum o primirju iz 1949. s Egiptom, Libanonom,
Jordanom i Sirijom imao taj domaaj. Egipat je to osporavao. Tek je Mirovnim ugovorom izmeu Izraela i Egipta, sklopljenim u Washingtonu 26. oujka 1979, bilo
formalno okonano ratno stanje izmeu tih dviju drava.
(vi) Jednostranom izjavom neka pobjednika drava moe okonati ratno

stanje s pobijeenom dravom ako sklapanje mirovnoga ugovora nije na vidiku
iz politikih razloga. Ta praksa nastala je nakon Drugoga svjetskog rata u odnosu na Njemaku, Austriju i Japan.
Vei broj zemalja, meu kojima i biva Jugoslavija, dale su takve izjave u odnosu
na Austriju i Njemaku 1951. i kasnije.
S Austrijom ni poslije nije bio sklopljen mirovni ugovor. S obzirom na to da joj
je u tijeku Drugoga svjetskog rata bio priznat poloaj prve rtve nacistike agresije,
1955. bio je sklopljen Dravni ugovor o uspostavljanju neovisne i demokratske
Austrije.
Ni s Njemakom nije do danas sklopljen mirovni ugovor. Zbog izbijanja hladnoga
rata, 1949. ustanovljene su dvije njemake drave: Savezna Republika Njemake i
Njemaka Demokratska Republika. U sklopu njihova ujedinjenja, te dvije drave i
etiri saveznike sile (Francuska, Sovjetski Savez, Britanija i Sjedinjene Amerike
Drave) sklopile su 12. rujna 1990. u Moskvi Ugovor o konanom ureenju glede
Njemake.32
Sjedinjene Amerike Drave i zapadne zemlje sklopile su mirovni ugovor s Japanom u San Franciscu 8. rujna 1951. Neke su azijske zemlje s njime bile sklopile
dvostrane mirovne ugovore, i to: Indija 1952, Burma 1954. te Indonezija 1958. S obzirom na teritorijalni spor o nekima od Kurilskih otoka, Japan do danas nije sklopio
mirovni ugovor s Ruskom Federacijom.
5. Naelo postliminium. Taj su izraz klasini meunarodni pravnici posudili iz
rimskoga prava, koji se odnosio na povrat poloaja osoba i vlasnitva nad imovinom
na njihov status prije nego to ga je neprijatelj osvojio.
Neki meunarodni pravnici uzimaju ga kao naelo temeljem kojega se poloaj
osoba i stvari, graanskopravni i javnopravni odnosi, koji su se zbog okupacije ili
osvojenja bili izmijenili, nakon osloboenja od neprijatelja vraaju u prijanje stanje.
To naelo danas treba uzeti u dvama razliitim znaenjima. Posljedice akata
okupanta poduzetih u zakonitom vrenju njegovih ovlasti prema pravu oruanih
sukoba ne prestaju nakon prestanka ratne okupacije. U nedostatku sklopljenoga
mirovnog ugovora koji moe rijeiti sva sporna pitanja, naelo postliminium moe
se odnositi samo glede posljedica akata koje je okupant poduzeo bilo u prekoraenju
ili u krenju svojih ovlasti (v. infra, 95).
32
Vidi tekst u ILM 1990, pp. 1186-1193.
851
Ovdje je, meutim, zanimljivije drugo znaenje toga naela. Drava koju je krae
razdoblje upokorila i anektirala druga drava, nakon to se oslobodi i ponovo stekne
neovisnost, nastavlja sa svojim postojanjem kao da te aneksije nije bilo. Svi pravni
odnosi ili veina njih vraaju se na stanje uoi aneksije. Rije je, dakle, o pravnoj
fikciji kontinuiteta u pravomu poretku te drave bez prekida. Prvi takav primjer
bio je Portugal, koji je nakon njegove aneksije od panjolske u doba Filipa II. 1580.
ponovo stekao neovisnost 1640.
I u Austriji se uzima kao da nije bilo diskontinuiteta u njezinoj neovisnosti izmeu 1938. i 1945, kada je bila dijelom Njemake. Jednako je i s ehoslovakom za
razdoblje nakon 15. oujka 1939. Privremena ehoslovaka izbjeglika vlada bila je
ustanovljena u Londonu ve u srpnju 1940, a zemlja je bila osloboena 1945.
Ali nakon duljega proteka vremena to je naelo teko provesti. Na njega se danas
pozivaju baltike drave Litva, Latvija i Estonija, ne priznajui zakonitost razdoblja
izmeu 1940. i 1991, kada su stvarno bile u sastavu Sovjetskoga Saveza.
Ni Poljska nije postojala kao drava izmeu 1795. i 1918. godine. Nakon Prvoga
svjetskog rata ona se nije pozivala na naelo postliminium, ali sebe nije smatrala ni
potpuno novom dravom. Smatrala se obnovljenom, tj. uskrsnulom dravom, to
u meunarodnomu pravu nije imalo nekih pravnih uinaka.
6. Okonanje neprijateljstava. I prije mogueg okonanja ratnoga stanja

neprijateljstva se izmeu zaraenih strana mogu na vie naina privremeno
prekinuti ili trajno okonati. To su praktino jedini naini okonanja nekih unutarnjih oruanih sukoba u kojima nije bilo formalnoga ratnog stanja.
(i) Primirje obustavlja ratne operacije (neprijateljstva) uzajamnim sporazumom zaraenih strana. Ono moe biti lokalno ili ope. Lokalno primirje obustavlja ratne operacije samo izmeu odreenih dijelova zaraenih vojski i na
odreenome podruju. Njega mogu valjano sklopiti ratni zapovjednici glede
postrojbi za koje su odgovorni.
Ope primirje obustavlja ratne operacije zaraenih strana svuda, dakle na
svim frontama i na svim podrujima. Sporazum o opemu primirju ima politiki znaaj. Njega nije mogue valjano sklopiti bez pristanka najviih organa
vanjskoga zastupanja svih drava koje su njegove stranke.
Haki pravilnik iz 1907. uz to jo nalae da primirje mora biti slubeno i na vrijeme priopeno nadlenim vlastima i postrojbama. Neprijateljstva se obustavljaju
odmah poslije priopenja, ili u vrijeme za koje se utvrdi (lanak 38).
Glede opega primirja danas se smatra neprimjenjivom odredba iz lanka 36.
Hakoga pravilnika, prema kojoj: Ako njegovo trajanje nije odreeno, zaraene
strane mogu nastaviti s operacijama u bilo koje vrijeme, s tim da neprijatelj bude
obavijeten unutar dogovorenoga vremena, u skladu s uvjetima primirja. Naime,
nakon Drugoga svjetskoga rata gotovo da vie nije bilo oruanih sukoba s namjerom
da se neprijatelj potpuno porazi i upokori. Izuzetak su bili ratovi arapskih drava

protiv Izraela, sve do onoga iz 1967. Neostvarena namjera arapskih zemalja bila je
da Izrael kao dravu unite.
Mone drave danas ostvaruju svoje interese razliitim nainima, meu kojima
su raznovrsni oblici intervencije u poslove slabije drave, a bez namjere njezina
unitenja, pa ni teritorijalnoga prisvajanja. U tim uvjetima svaki ugovor o opemu
primirju, pa i o opoj kapitulaciji, vie ne daje pravo ak ni rtvi agresije da ga prekri
i da time ugrozi meunarodni mir i sigurnost.
Kapitulacija (predaja), kojom cjelokupne oruane snage ili njihov dio prestaju s
borbom i predaju se neprijatelju, uz odreene uvjete ili bez njih, moe biti jednostran
in ili se moe ugovoriti. Sporazum o kapitulaciji nije isto to i sporazum o primirju,
koji ne mora uvijek predviati predaju neprijatelju. lanak 34. Hakoga pravilnika
propisuje: Kapitulacija o kojoj su se stranke ugovornice sporazumjele mora voditi
rauna o pravilima vojne asti. Kad je jednom utvrena, moraju je se obje stranke
savjesno pridravati. O opoj bezuvjetnoj predaji vidi dalje.
(ii) Opa bezuvjetna kapitulacija (unconditional surrender) je izum Drugoga

svjetskog rata. To je jednostran in poraene drave popraen sporazumom o
predaji svih vojnih postrojbi i dokidanjem svih civilnih vlasti u njoj.
Nametala ju je najprije nacistika Njemaka dravama koje je na poetku toga
rata pobijedila, iako ne i Francuskoj 1940. Ali je Njemaka u stvarnosti bila ishodila
samo vojnu kapitulaciju, s obzirom na to da su vlade i dijelovi vojske i ratne mornarice tih drava (osim Danske) nastavili djelovati u inozemstvu.
Namjera predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava, najavljena u Casablanci
u Maroku 1943, da e se rat protiv sila Osovine voditi do njihove bezuvjetne predaje kritizirana je stoga to je produljila Drugi svjetski rat. Ona je u tim dravama
potakla otpor da se bore do njihove propasti. Ta je namjera, meutim, 1945. bila
provedena u djelo jer se nije htjelo pregovarati s vladama tih zemalja prije nego to
se provede plan denacifikacije i demilitarizacije tih drutava i dok se ne kazne glavni
ratni zloinci.
Njemaki predstavnici potpisali su akt o bezuvjetnoj kapitulaciji najprije u Reimsu u Francuskoj 7. svibnja te sljedeega dana u Berlinu. Privremeno je bila dokinuta svaka njemaka vlast na svim razinama. Svu vlast u Njemakoj bila je preuzela
Saveznika kontrolna komisija. etiri saveznike sile (Sjedinjene Amerike Drave,
Sovjetski Savez, Britanija i Francuska) drale su pod okupacijom dijelove Njemake i
dijelove samoga Berlina. Ali s obzirom na izbijanje hladnoga rata meu saveznicima,
taj eksperiment nije bio uspio. Nije potom bio sklopljen mirovni ugovor s novom
jedinstvenom vladom te zemlje. Na podruju Njemake 1949. stvorene su dvije drave, koje su se ujedinile tek 1990, ali je ratna okupacija obiju tih drava okonana
jo 1955. godine.
Zanimljiv je bio poloaj Njemake izmeu 1945. i 1949, kada nije postojala nikakva njemaka vlast. Valja smatrati da Saveznici nisu izvrili upokorenje Njemake, s
obzirom na to da im nije bila namjera anektirati itavo njezino podruje i dokinuti
853
Njemaku kao dravu. Oni nisu vrili vlast u ime njemakoga naroda jer im on za to
nije dao povjerenje. Nisu vrili ni vlast okupanta prema ratnomu pravu jer su donosili odluke koje su nadilazile nadlenosti okupanta, napose glede promjene istonih
njemakih granica u korist Poljske i Sovjetskog Saveza na Potsdamskoj konferenciji
1945. Bila je to neka vrsta privremenoga i ogranienoga protektorata.
Predstavnici Japana potpisali su akt bezuvjetne predaje na amerikom ratnom
brodu Missouri u tokijskoj luci 2. rujna 1945. i time je konano bio zavren Drugi svjetski rat. U ime Saveznika vlast je u Japanu vrio ameriki general Douglas
Mac Arthur do 1951, kada je u San Franciscu sklopljen mirovni ugovor s tom zemljom. Ratna okupacija Japana okonana je 28. travnja 1952, a okupacija japanskoga
otoja Ryukyu, ukljuujui Okinawu, produljila se sve do 14. svibnja 1972.
(iii) Prekid neprijateljstava ili primirje po nalogu ili po preporuci Vijea

sigurnosti UN-a. Namjeravani je uinak takve odluke apsolutni prestanak neprijateljstava za vrijeme koje se odredi rezolucijom. U tome bi roku trebalo postii
trajniji politiki sporazum, redovito uz posredovanje organa UN-a. Predvieno
vrijeme prekida vatre moe se produljivati.
I tada, meutim, neprijateljstva prestaju tek nakon to sukobljene strane provedu takvu rezoluciju. Naveli smo ve da je u Irako-iranskom ratu Vijee sigurnosti
usvojilo rezoluciju 598. u srpnju 1987, a da su je zaraene strane provele tek u kolovozu 1988.
Nakon uspjene oruane intervencije UN-a protiv Iraka na poetku 1991, rezolucija Vijea sigurnosti od 2. oujka te godine objavila je prekid neprijateljstava.
Slijedila je dugaka rezolucija 687. od 8. travnja, koja je bila neka vrsta zamjene za
mirovni ugovor. Njome je Vijee sigurnosti propisalo zahtjevne dunosti Iraka i
predvieno je da po notifikaciji od Iraka njegova prihvata tih uvjeta stupit e na
snagu formalni prekid neprijateljstava izmeu Iraka i Kuvajta, te drava lanica koje
su suraivale s Kuvajtom u skladu s rezolucijom 678 (1990).
Amerika i britanska oruana intervencija 2003. zbacila je u Iraku vlast Saddama
Husseina, ali je raspustila sve prijanje organe te drave, ukljuujui i vojsku. Napose
Sjedinjene Amerike Drave nisu se dovoljno pripremile da odgovorno obnaaju
dunosti i prava okupanta, a ni da uspostave potpunu kontrolu nad podrujem Iraka.
Posljedica toga jo su velika stradanja civilnoga stanovnitva.
(iv) Ostale vrste ugovora o prekidu ili suspenziji neprijateljstava. Do takvih

ugovora dolazilo je na diplomatskim konferencijama, posredovanjem treih
drava ili organa UN-a.
Na enevskoj konferenciji o pitanju ponovnoga uspostavljanja mira u Indokini
1954, bilo je usvojeno vie dokumenata. Meu njima je bio Sporazum o prekidu
neprijateljstava u Vijetnamu od 20. srpnja te godine izmeu vrhovnih zapovjednika
snaga Francuske unije u Indokini i Narodne armije Vijetnama. Bila je odreena
privremena demarkacijska crta u oekivanju izbora za ponovno ujedinjenje Vijetnama. Nadalje je bilo predvieno povlaenje trupa, oslobaanje ratnih zarobljenika
i civilnih interniraca, i to sve uz kontrolu meunarodne komisije.

Takentskom deklaracijom od 10. sijenja 1966, uz supotpis sovjetskoga predsjednika vlade Kosigina, obnovljeni su normalni, miroljubivi i prijateljski odnosi
izmeu Indije i Pakistana, nakon jednoga od njihovih sukoba. Ugovoreno je povlaenje oruanih snaga na poetne poloaje i oslobaanje zarobljenika. To ipak nije
bio mirovni ugovor.
Sporazum o dezangairanju izraelskih i sirijskih snaga nakon sukoba u listopadu
1973, u jednoj je od toaka predviao: Ovaj Sporazum nije mirovni ugovor. On je
korak prema pravednom i trajnom miru na temeljima rezolucije Vijea sigurnosti
338. od 22. listopada 1973. Ali taj mir jo nije postignut.
855
93. TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU I

NEPRIJATELJSTVIMA
Bibliografija
Vidi djela navedena u bibliografiji, supra, pod 90.
1. Uvod. Pod zakonima rata (laws of war, lois de la guerre), podrazumijevaju se ogranienja propisana meunarodnim pravom u okviru kojih se smije
primijeniti sila potrebna da se svlada neprijatelj. Tu je uz to rije o naelima
koja ureduju poloaj osoba zahvaenih ratovanjem. Svrha pravila koja ureuju
ratovanje nije da propiu pravila igre poput nogometa, koarke i sl. Njihova
je svrha, naprotiv, da ogranie patnje osoba zahvaenih ratom i ogranie sam
prostor ratovanja. Kada tih pravila ne bi bilo, barbarstva i okrutnosti u ratovanju
ne bi poznavali granica.33
Ogranienja ratovanja u gornjemu znaenju mogu se shematski podijeliti na
ona ratione loci, ratione instrumenti te ratione personae.34
2. Ogranienja ratovanja ratione loci. U istinskim ratovima izmeu drava
razlikuju se ratite (the region of war, rgion de la guerre) od podruja ratnih
operacija (vojina prostorija) (the theatre of war, thtre de la guerre).35
Ratite je sav prostor u kojemu zaraene strane mogu pripremati i vriti neprijateljstva. To su najprije kopneno podruje, unutarnje vode i teritorijalno
more zajedno sa zranim prostorom svake od tih drava.36 Ali ratite zahvaa i
sve prostore otvorenoga mora jer se i u njima mogu vriti neprijateljstva.
Ratite, meutim, ne obuhvaa kopneno podruje, unutranje morske vode
i teritorijalno more neutralnih drava. Ono takoer ne obuhvaa podruja koja
su neutralizirana meunarodnim ugovorima i zrani prostor iznad njih. To su
danas Sueski i Panamski kanal, Magellanov prolaz, norveki otoci Spitzbergen
(Svalbard) na Arktiku, Aalandsko otoje koje je dio Finske te itav Antarktik.
Od tih golemih prostora ratita valja razlikovati podruje ratnih operacija,
tj. prostore u kojima se neprijateljstva stvarno vode.
33
Cf., STARKES International Law, Eleventh Edition, I. A. Shearer, London, 1994, p. 499; S. K.
KAPOOR: International Law, Eleventh Edition, Allahabad (India) 1996, p. 638.
34
Cf., Georg SWARZEWNBERGER: A Manual of International Law, Sixth Edition, Professional

Books Limited 1976, pp. 163-164.
35
Vidi u Vekoslav KOLB: Ratite, vojina prostorija i borbena zona, JRMP 1956, br. 3, str. 413424.
36
U tome smislu ratite arhipelakih drava poput Indonezije i Filipina obuhvaalo bi i prostor
njihovih arhipelakih voda.

U Burskomu ratu (1899 1902) ratite je, uz ostalo, obuhvaalo itavo Britansko
Carstvo s britanskim posjedima na svim kontinentima uza sve prostore otvorenoga
mora. Ali su se ratne operacije stvarno vodile samo na prostoru dananje June
Afrike.
Dogaa se, meutim, da se u krenju pravila ratnoga prava podruje ratnih

operacija proiri i na prostore neutralnih drava protiv njihove volje.
U rusko-japanskome ratu (1904 1905) neprijateljstva su se vodila na podrujima jo uvijek neovisne i neutralne Koreje te kineske pokrajine Mandurije. Saveznici
su u Prvome svjetskom ratu ukljuili u neprijateljstva ire podruje grke luke Solun
i uinili ga podrujem ratnih operacija poevi od 1. listopada 1915, a Grka je sve
do 29. lipnja 1917. bila formalno neutralna i tek je tada bila ula u rat protiv lanica
Trojnoga saveza.
I u Drugome svjetskom ratu podruje ratnih operacija bilo se proirilo na prostore vie neutralnih drava protiv njihove volje. To je prije svega bio Egipat poevi
od prvoga njemakog bombardiranja Kaira 16. rujna 1941. Ali su se tamo otprije
bile nalazile goleme britanske snage koje su s egipatskoga podruja ratovale u Libiji.
Saveznici su podruje ratnih operacija bili proirili na Grenland i Island (koji su
bili pod Danskom) te u 1941. na Iran. Uz to su oni povrijedili neka neutralizirana
podruja pod sustavom mandata Lige naroda (pacifike otoke sjeverno od ekvatora
pod mandatom Japana te Siriju pod mandatom Francuske).
h
U oruanim sukobima koji su se vodili poslije Drugoga svjetskoga rata gornja
podjela ostala je bez uinka. Naime, vie nije bilo ratita u gornjemu znaenju.
U istinskim meudravnim ratovima u kojima je bilo priznato postojanje
ratnoga stanja, tree su drave bile toliko nadmone da su uspjeno sprjeavale ine zaraenih strana protiv neutralnih trgovakih brodova na otvorenome
moru.
Kako smo prije bili naveli (supra 89, pod 4), u Falklandskom ratu 1982. Britanija
je jednostrano proglasila zabranjenu zonu (TEZ Total Exclusion Zone) od 200
milja oko tih otoka, u koju je bila zabranila pristup svim stranim brodovima. Ali je
iz podruja ratnih operacija iskljuila teritorij i teritorijalno more same Argentine i
obznanila da ratno stanje s tom zemljom uope ne postoji.
Podruje ratnih operacija u unutarnjemu sukobu ostaje podruje drave zahvaene graanskim ratom, ak ako u njemu protupravno interveniraju oruane
snage treih drava. A i oslobodilaki ratovi protiv kolonijalne dominacije vodili
su se iskljuivo na prostoru odnosnoga nesamoupravnog podruja i nisu se
nikada proirivali, ak ni na podruje drave metropole.
Posljedica priznanja ustanika u 19. stoljeu bila je da su ustanici i ustanovljena
(legitimna) vlast vrili neprijateljstva i u morskim prostorima. Svaka od strana u
93. TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O RATOVANJU I NEPRIJATELJSTVIMA
857
sukobu vrila je i pljenidbu trgovakih brodova neutralnih drava na otvorenome

moru. Nakon to se odustalo od prakse priznanja ustanika, neutralni trgovaki brodovi vie nisu mogli biti pogoeni tim mjerama.
3. Ogranienja ratovanja ratione instrumenti. Rije je o ogranienjima s

obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebe oruja, s obzirom na objekte
te o zabranjenim vrstama oruja. Ta ogranienja obvezuju sve strane u svim
vrstama oruanih sukoba, ukljuujui i snage UN-a ili meunarodne organizacije koja djeluje po ovlasti Vijea sigurnosti. Grubo i u irokim razmjerima
krenje najveega broja tih ogranienja predstavlja meunarodne zloine i povlai kaznenu odgovornost poinitelja. Sva smo ta ogranienja u pojedinostima
ve izloili pod naslovom ogranienja ratovanja obvezatna u svim oruanim
sukobima (supra, 90).
4. Ogranienja ratovanja ratione personae. Temeljno razlikovanje izmeu
ratnika i civilnoga puanstva trebalo bi potovati u svim oruanim sukobima.
Osnovno je naelo da civilno stanovnitvo ne bi smjelo sudjelovati u neprijateljstvima, ali bi za uzvrat, koliko je to mogue, moralo biti poteeno od posljedica ratnih ina. Taj je cilj sve tee postii u uvjetima neprijateljstava iz zraka
i u primjeni oruja za masovno unitenje. Samo bi ratnici trebali sudjelovati u
neprijateljstvima. Oni su izloeni neprijateljskim napadima, ali ako padnu pod
vlast neprijatelja, uivaju poloaj i povlastice ratnih zarobljenika.
(i) Zatita civila. Glede zatite civilnoga stanovnitva pravo meunarodnih
oruanih sukoba predvia mnogo vei stupanj odgovornosti svih strana u svim
vrstama meunarodnih oruanih sukoba nego to je to tako u unutarnjim sukobima. Pojedinosti tih dunosti kodificirane su u Protokolu I. iz 1977.
Temeljno pravilo glasi: Da bi osigurale potivanje i zatitu civilnoga stanovnitva i civilnih objekata, strane u sukobu moraju u svako doba razlikovati
izmeu civilnoga stanovnitva i boraca, i izmeu civilnih objekata i vojnih objekata, te prema tome usmjeravati svoje operacije samo protiv vojnih objekata
(lanak 48).
Civilno stanovnitvo i civilne osobe uivaju opu zatitu od opasnosti koje
proistjeu iz vojnih operacija (lanak 51(1)). Oni nee biti objektom napada
(stavak 2). Pod izrazom napadi razumijevaju se akti nasilja protiv protivnika,
bilo da su ofenzivni ili defenzivni (lanak 49(1)).
Civili uivaju tu zatitu ako izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, odnosno za vrijeme dok izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima (lanak 51(3)).
Izrijekom se zabranjuju napadi koji se vre bez izbora ciljeva i napadi protiv
civilnoga stanovnitva ili civilnih osoba kao mjera represalija. Od posebnoga
je znaaja sljedei propis: Prisutnost ili pokreti civilnoga stanovnitva ili civil-

nih osoba nee se koristiti da se izvjesne toke ili podruja uine imunima od
vojnih operacija, osobito ne kao pokuaj da se vojni objekti zatite od napada,
ili da se tite favorizirajui ili oteavajui vojne operacije. Strane u sukobu nee
usmjeravati kretanja civilnoga stanovnitva ili civilnih osoba da bi pokuale
zatititi vojne objekte od napada ili tititi vojne operacije (lanak 51(7)). Ta se
zabrana jednako odnosi na prisutnost ili kretanje neprijateljskoga kao i vlastitog
civilnoga stanovnitva i civilnih osoba.
Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte (nebranjena mjesta i civilni objekti)
te zabranjene vrste oruja (napose onih s nediskriminirajuim uinkom) moraju
se potovati u svim vrstama oruanih sukoba, ukljuujui i one nemeunarodne. I
njihov je cilj zatita civilnoga stanovnitva i civilne imovine (v. supra, 90 pod 3 i 4).
Rimski statut Meunarodnoga kaznenoga suda iz 1998. predvia u lanku 7.
skupinu zloina protiv ovjenosti, ije su rtve uglavnom civili. Ali i u skupini ratnih
zloina iz lanka 8, ukljuujui teka krenja enevskih konvencija iz 1949 (koja se
mogu poiniti u meunarodnim oruanim sukobima), predviaju se meu ostalima:
namjerno ubojstvo, muenje i neljudsko postupanje, ukljuujui bioloke eksperimente, i namjerno nanoenje teke patnje ili ozbiljne ozljede tijela ili zdravlja.
(ii) Borci su osobe koje sudjeluju u neprijateljstvima, a ako padnu pod vlast
neprijatelja, imaju poloaj ratnih zarobljenika. Ali i odreene civilne osobe koje
ne sudjeluju u neprijateljstvima, ako padnu pod vlast neprijatelja, imaju poloaj
ratnih zarobljenika. Razliite kategorije tih osoba odreene su Treom enevskom konvencijom iz 1949. o postupanju s ratnim zarobljenicima (lanak 4).
Neki pisci imaju podjelu na regularne i na neregularne borce. Pri tome poloaj ratnih zarobljenika uivaju i neregularni borci ako ispunjavaju dopunske
uvjete koje propisuje ugovorno pravo. U tome pogledu vaan je i jedan propis
iz Protokola I. iz 1977.
(iii) Regularni borci pripadnici su oruanih snaga svake od strana u sukobu,

kao i pripadnici milicija i dobrovoljakih odreda koji ulaze u sastav tih oruanih
snaga (lanak 4-A-l. Tree konvencije iz 1949).
Svaka od drava sama odreuje koga e smatrati pripadnikom svojih regularnih
oruanih snaga, bilo da se te snage sastoje iskljuivo od profesionalnih postrojbi ili
unovaenih vojnika. U te se snage mogu ukljuiti pripadnici andarmerije i teritorijalne obrane te dragovoljci poput pripadnika francuske Legije stranaca.
lanak 43(1). Protokola I. iz 1977. propisuje sljedeu opu definiciju: Oruane
snage neke strane u sukobu sastoje se od svih organiziranih oruanih snaga, skupina
i jedinica stavljenih pod zapovjednitvo koje je odgovorno toj strani za ponaanje
svojih podinjenih, ak kada je ta strana zastupljena vladom ili nekom vlau koju
protivnika strana ne priznaje. Te oruane snage moraju biti stavljene pod unutarnji
sustav discipline (stege) koji, izmeu ostaloga, osigurava potivanje pravil meunarodnoga prava koja se primjenjuju u oruanim sukobima. Osim medicinskoga
859
osoblja i sveenika, sve su te osobe borci i imaju pravo izravno sudjelovati u neprijateljstvima. Stavak 3. toga lanka jo propisuje: Kada god strana u sukobu ukljui u
svoje oruane snage paramilitarnu organizaciju ili oruanu slubu za odranje reda,
duna je o tome obavijestiti druge strane u sukobu.
Ako padnu pod vlast neprijatelja, poloaj ratnih zarobljenika uivaju neki
neborci, i to: osobe koje prate oruane snage a da im neposredno ne pripadaju,
kao to su to civilni lanovi posada vojnih zrakoplova, ratni dopisnici, dobavljai, pripadnici radnih jedinica ili slubi zaduenih za skrb oruanih snaga pod
uvjetom da su za to dobile odobrenje od oruanih snaga koje prate i koje e im
u tu svrhu izdati osobnu iskaznicu....
Uz njih i lanovi posade uzapenog neprijateljskoga, ili pod odreenim uvjetima
i neutralnoga trgovakoga broda i posada civilnoga zrakoplovstva strana u sukobu,
takoer su ratni zarobljenici ako ne uivaju povoljniji postupak temeljem drugih
propisa meunarodnoga prava (vidi poblie, infra, 97, pod 2).
(iv) Neregularni borci. U Francusko-pruskomu ratu (1870 1871) i zatim u

dva svjetska rata, njemaka strana nije bila sklona priznati, ili je odbijala priznati, poloaj ratnih zarobljenika borcima koji nisu bili pripadnici neprijateljskih
regularnih oruanih snaga.
Trea enevska konvencija iz 1949. rijeila je tu dilemu (lanak 4(2)). Njezin
se iskaz danas uzima pravilom opega obiajnog meunarodnog prava. Prema tome propisu pripadnici ostalih milicija i pripadnici ostalih dobrovoljakih
odreda (koji ne ulaze u sastav regularnih oruanih snaga) ukljuujui i pripadnike organiziranih pokreta otpora, koji pripadaju nekoj strani u sukobu i
koji djeluju izvan ili unutar njezina podruja, ak i ako je ono okupirano, imaju
poloaj ratnih zarobljenika ako kumulativno ispunjavaju sljedea etiri uvjeta:
a) da im na elu stoji osoba odgovorna za svoje podinjene,
b) da imaju odreen i na daljinu uoljiv znak raspoznavanja,
c) da otvoreno nose oruje,
d) da se u svojim operacijama pridravaju zakon i obiaj rata.
lanak 1. Hakoga pravilnika iz 1907. propisivao je ta etiri uvjeta samo glede
milicije i dobrovoljakih odreda. Njemaka je napose u Drugome svjetskom ratu taj
nedoreeni propis tumaila restriktivno. Uhiene pripadnike partizanskih jedinica i
pokreta otpora na okupiranim podrujima tretirala je kao obine odmetnike i zloince, ak kada su ispunjavali sve te uvjete. Mnogi su od njih strijeljani ili su upuivani
u koncentracijske logore bez ikakvoga sudskog postupka.
lanak 44(3). Protokola I. iz 1977. ide na znatno ublaavanje uvjeta iz lanka 4(2).
Tree enevske konvencije iz 1949: Da bi pojaali zatitu civilnoga stanovnitva
od djelovanja neprijateljstava, borci su se duni razlikovati od civilnoga stanovnitva dok sudjeluju u napadu ili u vojnoj operaciji pripremanja za napad. Meutim,

s obzirom da postoje situacije u oruanim sukobima kada se zbog naravi neprijateljstava oruani borac ne moe tako razlikovati od civilnog stanovnitva, on e zadrati
svoj status borca pod uvjetom da u tim situacijama otvoreno nosi svoje oruje:
a) za vrijeme svakoga vojnog angamana;
b) u vrijeme kada ga protivnik moe vidjeti dok je angairan u vojnom razvijanju
koje prethodi poduzimanju napada u kojemu mora sudjelovati.
Radnje koje odgovaraju tim uvjetima nee se smatrati perfidijom. Ti novi uvjeti,
dakle, doputaju da pojedinac bude po danu civil, a po noi pripadnik oruanih
snaga. Nije sigurno da su se novi uvjeti ve transformirali u novo ope obiajno
pravo oruanih sukoba, ali je sigurno da su pravno obvezatni za sve drave stranke
Protokola I. Ali je vano naglasiti da se ti uvjeti primjenjuju samo u etirima vrstama
istinskih meunarodnih oruanih sukoba (v. supra, 89 i 93). U nemeunarodnim
oruanim sukobima osobe koje sudjeluju u otpadnikim oruanim snagama i drugim naoruanim skupinama nemaju zajamen poloaj ratnih zarobljenika.
Protokol I. iz 1977. predvia za meunarodne oruane sukobe daljnja jamstva.
I krenje pravil meunarodnoga prava nee borca liiti da bude ratni zarobljenik
ako padne pod vlast neprijatelja, osim ako ne ispuni gornja dva minimalna uvjeta.
Ali e i u takvom sluaju on imati poloaj ravan ratnomu zarobljeniku (lanak 44,
stavci 2. i 4).
Uz to, postoji presumpcija da je ratni zarobljenik osoba koja sudjeluje u neprijateljstvima i nae se u vlasti neprijatelja. Ako se glede toga pojavi sumnja, ona e i
dalje imati taj poloaj sve dok njezin status ne odredi nadleni sud. Takva e osoba
imati pred sudom pravo braniti svoj poloaj ratnoga zarobljenika (lanak 45). Ali ni
priznati poloaj ratnoga zarobljenika ne titi neku osobu od toga da bude optuena
i suena za neki meunarodni zloin.
Meutim i ovi liberalni propisi iz Protokola I, odriu plaenicima poloaj borca i
ratnoga zarobljenika (lanak 47). Poloaj ratnoga zarobljenika nema ni pijun (lanak
46). To smo pitanje prije bili raspravili u okviru ogranienja s obzirom na metode i
sredstva ratovanja (v. supra, 90, pod 2 (f ) i (g)). Ona se primjenjuju u svim vrstama
oruanih sukoba.
(v) Puki ustanak (leve en masse). Haki pravilnik iz 1907. (lanak 2), i gotovo jednakim rjenikom Trea haka konvencija iz 1949 (lanak 4-A-6), propisuju da: stanovnitvo neokupiranoga podruja koje se prilikom pribliavanja
neprijatelja spontano lati oruja da bi se oduprlo postrojbama napadaa, ne
imajui vremena organizirati se kao regularne oruane snage, ako otvoreno nosi
oruje i ako potuje zakone i obiaje rata, imat e status boraca. Ako sudionici
takvoga pukog ustanka padnu pod vlast neprijatelja, imaju pravo na poloaj
ratnih zarobljenika.
Taj propis, koji reducira uvjete za poloaj ratnih zarobljenika samo na dva, odnosi se samo na spontane ustanke ako izbiju prije nego to je neprijatelj osvojio
neko podruje, a ne i na one pri njegovu povlaenju s ve zaposjednutoga teritorija.
861
Ustanci na poziv zakonite vlasti te oni pri povlaenju neprijatelja ravnaju se po

drugim primjenjivim pravilima prava oruanih sukoba.
(vi) Pripadnici vojnoga ili civilnoga sanitetskog i vjerskoga osoblja strana u

sukobu, ako padnu pod vlast neprijatelja, ne smatraju se ratnim zarobljenicima.
Oni imaju poseban i povlaten poloaj. Strane u sukobu dune su potovati i
tititi taj poloaj.
Ako padne pod vlast neprijatelja, to osoblje moe biti zadrano ako to zahtijevaju zdravstveno stanje, duhovne potrebe i broj ratnih zarobljenika (lanak
28(1). Prve enevske konvencije iz 1949). Ostalo osoblje vratit e se strani u
sukobu kojoj pripada im se otvori put za njegov povratak i im to vojne potrebe
dopuste (lanak 30(1)).
Sanitetsko (medicinsko) osoblje obuhvaa lijenike, bolniare, nosae ranjenika i
dr., koji su za stalno ili privremeno ukljueni u lijeenje ranjenika i bolesnika, zatim
one koji upravljaju organizacijom i djelatnostima sanitetskih jedinica ili sanitetskih
prijevoznih sredstava (upravni asnici, vozai, kuhari i sl.).
Vjersko se osoblje sastoji od vojnih ili civilnih sveenika, odnosno vjerskih slubenika, poput kapelana, muftija, rabina i sl., koji se iskljuivo bave svojim pozivom.
Sve to osoblje ima poloaj zatienoga osoblja. Ono mora biti opskrbljeno iskaznicom i nositi znak Crvenoga kria, Crvenoga polumjeseca ili Crvenoga kristala.
U to osoblje, dakle, spadaju: vojno ili civilno sanitetsko osoblje strana u sukobu
ukljuujui i osoblje za zatitu civilnoga stanovnitva, sanitetsko osoblje nacionalnih
drutava Crvenoga kria ili Crvenoga polumjeseca i drugih nacionalnih drutava za
pruanje pomoi ako ga na to ovlasti neka strana u sukobu, vjersko osoblje trajno
ili privremeno pridodano oruanim snagama, sanitetskim jedinicama ili sredstvima
transporta, ili organizacijama za pruanje pomoi.
To osoblje moe izgubiti pravo na posebnu zatitu ako se ono ili jedinice
sanitetskih slubi kojima pripadaju upotrijebe za vrenje ina tetnih za neprijatelja, a izvan svojih humanitarnih zadaa. Ali ta zatita prestaje tek nakon
prethodnoga upozorenja koje je u razumnom roku ostalo bez odgovora (lanak
21. Prve konvencije).
Na okupiranomu podruju civilno sanitetsko osoblje ne smije biti rekvirirano ako je njegova sluba nuna za medicinske potrebe lokalnoga civilnog
stanovnitva i za zbrinjavanje ranjenika i bolesnika koji se tamo ve lijee (lanak
14. Protokola I).
94. ZATITA RATNIH ZAROBLJENIKA, RANJENIKA,

BOLESNIKA I BRODOLOMACA
Bibliografija
Howard S. LEVIE: Prisoners of War in International Armed Conflict, U. S. Naval War College,
International Law Studies, Volume 59, Newport, R. I. 1977, 529 pages; Documents on Prisoners
of War, ibid., Volume 6, Newport, R. I. 1979, 853 pages; (vidi i djela navedena supra, pod 91).
1. Poloaj i uvjeti ratnih zarobljenika. Taj poloaj propisan je veoma opsenim tekstom Tree enevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima, iz 1949, te nekim propisima iz Protokola I. iz 1977. Te emo propise ovdje
izloiti na najkrai mogui nain.
(i) Status ratnih zarobljenika. Sve osobe koje imaju pravo na poloaj ratnih
zarobljenika ili pravo da ga zahtijevaju (v. supra, 93 pod 4), pod vlasti su neprijateljske sile, a ne pojedinaca ili vojnih jedinica koje su ih zarobile (lanak 12.
Tree konvencije). Neprijateljska drava meunarodno je odgovorna za njihovu
sudbinu.
U svako doba i u svim okolnostima ratni zarobljenici imaju pravo na ovje

an postupak i na potovanje svoje osobe i asti (lanci 13. i 14). Svi oni imaju
pravo na jednak postupak bez diskriminacije. Jedino zdravstveno stanje, spol,
starost, vojni in ili strune sposobnosti mogu biti osnova za povlateno postupanje (lanak 16).
Pri ispitivanju, ratni su zarobljenici duni navesti samo svoje prezime i ime,
in, datum roenja i matini (registarski) broj. Ne smije ih se prisiljavati da odaju
druge podatke (lanak 17).
Oni smiju zadrati sve stvari i predmete za osobnu upotrebu osim oruja,
konja, vojne opreme i vojnih dokumenata. Od vojne opreme koja im se oduzima
izuzeti su namirnice i odjea. Novac i dragocjenosti mogu im se oduzeti samo
uz priznanicu i moraju im se na koncu zarobljenitva vratiti (lanak 18).
Ratni su zarobljenici podvrgnuti disciplini (stezi) i zakonima na snazi drave
u vlasti koje se nalaze (lanci 39, 82-88). Radi svoje vlastite sigurnosti ona im
moe ograniiti slobodu, tj. moe ih internirati, ali ih ne smije drati u zatvoru
osim kada prekre kaznene i disciplinske propise (lanak 21). Prije svake osude
imaju se pravo braniti (lanci 96, 99, 105. i 106).
(ii) Uvjeti zarobljenitva. Drava u ijoj su vlasti duna im je besplatno osigurati hranu, dostatnu odjeu i uvjete smjetaja koji ne smiju biti loiji od onih za
vlastite postrojbe. Duna im je osigurati i medicinsku skrb (lanci 15, 25-27, 30).
Osim asnika, ratni se zarobljenici mogu prisiliti na rad uza skromnu nak
nadu, uz uvjete u najmanju ruku jednake onima vlastitih graana. Ali im se ne
94. ZATITA RATNIH ZAROBLJENIKA, RANJENIKA...
863
smiju nametnuti djelatnosti vojnoga karaktera niti opasni radovi i radovi tetni
za zdravlje (lanci 49 54).
Odmah poslije zarobljavanja mora im se omoguiti da poalju obavijest svojoj obitelji, te Sredinjoj agenciji za ratne zarobljenike Meunarodnoga odbora
Crvenoga kria. Potom se mogu s obitelji redovito dopisivati, primati pakete i
primati duhovnu pomo od sveenika svoje vjeroispovijedi (lanci 33 te 70-72).
Oni imaju pravo izmeu sebe izabrati povjerenike koji e ih zastupati pred
vojnim vlastima, pred silom zatitnicom, Meunarodnim odborom Crvenoga
kria i svakom drugom organizacijom koja im pritekne u pomo (lanak 79).
Oni takoer imaju pravo podnoenja albi i zahtjeva vojnim vlastima pod kojima
se nalaze, predstavnicima sile zatitnice ili Meunarodnoga odbora Crvenoga
kria, koji su uz to ovlateni posjeivati zarobljenike logore i razgovarati sa zarobljenicima bilo neposredno ili putem njihovih predstavnika (lanci 78. i 126).
U svakom zarobljenikom logoru mora biti izvjeen tekst Tree enevske
konvencije na jeziku zarobljenika kako bi se oni mogli u svako doba obavijestiti
o svojim pravima i dunostima (lanak 41).
(iii) Repatrijacija. Jo u vrijeme neprijateljstava treba u domovinu vratiti

teko bolesne i teko ranjene ratne zarobljenike, ali ako se oslobode, oni se ne
smiju zaposliti u aktivnu vojnu slubu (lanci 109, 117).
Poslije okonanja aktivnih neprijateljstava, a prije sklapanja mirovnoga ugovora, ratne zarobljenike treba osloboditi i repatrirati bez odgaanja (lanak 118).
2. Zbrinjavanje ranjenika, bolesnika i brodolomaca. Njihova zatita

ureena je Prvom enevskom konvencijom za poboljanje poloaja ranjenika
i bolesnika u oruanim snagama u ratu te Drugom enevskom konvencijom za
poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca u oruanim snagama
na moru, obje iz 1949. Uz to je Protokol I. iz 1977. u drugomu dijelu proirio
pojam zatienih osoba i na civilne ranjenike, bolesnike i brodolomce koji
imaju potrebu za medicinskom pomoi, odnosno koji se nau u opasnosti na
moru, ali pod uvjetom da su se suzdrali od neprijateljstava.
Sve te osobe, bilo kojoj strani da pripadaju, moraju biti potovane i zatiene.
U svakoj e se prilici s njima postupati ovjeno i one e u najveoj moguoj mjeri
i u najkraem moguemu roku dobiti medicinsku skrb i pomo koje zahtijeva
njihovo stanje. Nee se initi razlika izmeu njih zasnovana na bilo kojim kriterijima osim medicinskih (lanak 10. Protokola I). To znai da se jednaka pomo
i medicinska skrb mora pruati vlastitim i neprijateljskim vojnicima i civilima.
Zarobljeni neprijateljski borci koji su ranjeni, bolesni ili su brodolomci postaju ratni zarobljenici. Ali do njihova izljeenja, odnosno do njihova spaavanja
iz mora, korisnici su svih triju enevskih konvencija iz 1949.

Dunost je svake zaraene strane pronai i prikupiti mrtva tijela neprijatelja i
sprijeiti njihovu pljaku. Ni jedan mrtvac ne smije se pokopati prije nego to se
utvrdi njegov identitet i prije nego to se utvrdi smrt po mogunosti lijenikim
pregledom (lanci 15-17. Prve konvencije te 18-20. Druge konvencije).
U interesu ranjenika i bolesnika, dvije enevske konvencije i Protokol I. sadre
opsene propise o potovanju i zatiti svega to slui njihovoj skrbi, tj. sanitetskoga
osoblja, ustanova, vozila i materijala, i to bilo da pripadaju vojnomu sanitetu ili nacionalnim drutvima Crvenoga kria. Sve te osobe i objekti moraju biti oznaeni znakom Crvenoga kria. O sanitetskom osoblju ve je bilo rijei (supra, 93 pod 4 (v)).
Sanitetske su ustanove i jedinice sve zgrade i instalacije (bolnice, skladita) ili
pokretne jedinice (ambulante, prihvatilita, atori, instalacije na otvorenom i sl.) s
iskljuivom namjenom prihvata i skrbi ranjenika i bolesnika. Zabranjeno je napadati,
smetati ili sprjeavati te objekte i njihovo osoblje u radu, ak ako u nekom trenutku nemaju ranjenika ili bolesnika na skrbi. Ako padnu u ruke neprijatelja, mogu
nastaviti s djelovanjem sve dok protivnika strana sama ne osigura skrb ranjenika i
bolesnika koji se tamo nalaze (lanak 19. Prve konvencije).
Jednako je i sa sanitetskim vozilima (pokretnim ambulantama, kamionima, brodovima, bolnicama, zrakoplovima i sl.). Sanitetski materijal (nosila, medicinski i
kirurki aparati i instrumenti, lijekovi i odjea) ne smiju se unitavati nego moraju
ostati namijenjeni skrbi ranjenika i bolesnika.
Civilno je stanovnitvo duno potovati ak i neprijateljske ranjenike, bolesnike i brodolomce. Nad njima se ne smiju vriti ini nasilja. Civili i drutva
za pomo ovlateni su ak i na zaposjednutom ili okupiranomu podruju prikupljati ih i brinuti se o njima na vlastitu inicijativu. Nitko se ne smije uznemiravati, progoniti, osuivati ili kanjavati zbog tih ovjenih djela. I strane u
sukobu mogu uputiti poziv civilnomu stanovnitvu i drutvima za pomo za
prikupljanje i pruanje pomoi tim osobama (lanak 17. Protokola I).
3. Kontrola potovanja i izvrenja pravil prava meunarodnih oruanih
sukoba. Sve etiri enevske konvencije iz 1949, ukljuujui i etvrtu konvenciju o
zatiti civilnih osoba u doba rata (o kojoj e biti rijei u sljedeemu odjeljku), kao i
Protokol I. iz 1977, predviaju vie mehanizama radi nadzora izvrenja pravnih obveza koje su preuzele njihove drave stranke. Ukratko emo naznaiti te mehanizme.
(i) Sila zatitnica. Svaka strana u sukobu uz privolu protivnike strane trebala bi
imenovati neku neutralnu dravu ija je dunost tititi njezine interese na podruju
pod vlau neprijatelja. Ako strane o tome ne postignu sporazum, Meunarodni e
odbor Crvenoga kria objema stranama ponuditi svoje dobre usluge u tome imenovanju. Ako i taj pokuaj propadne, Meunarodni odbor Crvenoga kria djeluje
kao supstitut sile zatitnice. Taj Odbor i ostale nepristrane humanitarne organizacije mogu poduzimati humanitarne djelatnosti u korist zatienih osoba. Njihovi
delegati imaju pravo posjeivati sva mjesta u kojima se nalaze zatiene osobe, ratni
zarobljenici i civilni internirci i s njima komunicirati bez prisutnosti svjedoka.
94. ZATITA RATNIH ZAROBLJENIKA, RANJENIKA...
865
U praksi oruanih sukoba nakon 1949, funkcije sile zatitnice gotovo je iskljuivo
obavljao Meunarodni odbor Crvenoga kria.
(ii) Utvrivanje injenica. Svaka od etiriju konvencija iz 1949. predvia postupak istrage na zahtjev svake od njihovih stranaka zbog navodnoga krenja njihovih
propisa. Ali se istraga po tim propisima ne moe provesti ako jedna od stranaka ne
sudjeluje u postupku. Ako se na taj nain krenje utvrdi, dunost je strana u sukobu
da ga okonaju i suzbiju to je bre mogue (lanak 52. Prve konvencije; lanak 53.
Druge konvencije; lanak 132. Tree konvencije i lanak 149. etvrte konvencije).
Protokol I. iz 1977. u svome lanku 9. predvia za iste svrhe Meunarodnu komisiju za utvrivanje injeninog stanja. Njezina je nadlenost obvezatna izmeu
onih stranaka koje unaprijed priznaju tu nadlenost. Samo je mali broj drava do
sada dao ta oitovanja. U ostalim sluajevima Komisija moe otpoeti istragu samo
uza suglasnost druge strane u sukobu.
(iii) Odgovornost za krenje. Svaka od enevskih konvencija i Protokol I. definiraju njihova teka krenja koja su u stvarnosti meunarodni zloini. Drave
stranke preuzele su ugovornu obvezu za poduzimanje zakonskih mjera potrebnih
za utvrivanje kaznenih sankcija protiv osoba koje su poinile ili naredile izvrenje
tih djela (supra, 60 pod 5).
Novost je u tome lanak 91. Protokola I. iz 1977, koji predvia: Strana u sukobu
koja prekri odredbe Konvencija ili ovoga Protokola bit e, ovisno o sluaju, duna
platiti naknadu tete. Ona e biti odgovorna za sva djela koja uine osobe koje se
nalaze u redovima njezinih oruanih snaga. Odgovarajuu odredbu ne predvia
Protokol II. iz 1977, koji se odnosi na nemeunarodne oruane sukobe.
95. INVAZIJA I RATNA OKUPACIJA.

ZATITA CIVILNOGA PUANSTVA
Bibliografija
OPPENHEIM, LAUTERPACH: International Law, Vol. 11, Seventh Edition, London, 1952, pp.
432-456; Milan AHOVI: Ratna okupacija i njeno meunarodnopravno regulisanje, JRMP
1956, br. 3, str. 473-484; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, pp. 40-49,
133-170; PLAYFAIR (Ed.): International Law and the Administration of Occupied Territories,
Oxford, 1992, 534 p.
1. Uvod. Ratnu okupaciju (belligerent occupation) kao institut prava meunarodnih oruanih sukoba valja razlikovati od okupacije kao naina stjecanja
niijega podruja (terra nullius), koja je jednostran akt neke drave kojim ona
moe stei nova prava (v. supra, 27, pod c) (i)), i 63, pod 3). Sve dok je takvih
podruja otvorenih za prisvajanje dravama na naemu planetu bilo, ta druga
vrsta okupacije nije imala nita zajednikoga s meunarodnim oruanim sukobima.
Temeljni propisi o ratnoj okupaciji jo su u petnaestak kratkih lanaka iz
Pravilnika o zakonima i obiajima rata iz 1907, pod naslovom O vojnoj vlasti
na podruju neprijateljske drave. Ti su propisi upotpunjeni u vanim pojedinostima opirnom etvrtom enevskom konvencijom iz 1949. o zatiti graanskih
osoba u vrijeme rata. Ali ta, moda najznaajnija konvencija iz 1949, ne ureuje
samo poloaj civila na okupiranim podrujima nego jo i poloaj stranaca koji se
zateknu na podruju neprijateljske drave. Ta je Konvencija potom dopunjena
nekim propisima iz Protokola I. iz 1977.
Zbog ogranienoga opsega ove knjige u izlaganju te materije moramo se suzdrati od navoenja brojnih primjera tekih zloupotreba i prekoraenja prava okupanta
na okupiranim podrujima, napose u Prvome i u Drugome svjetskom ratu. Nrn
berka presuda iz 1946. u odjeljku Pljaka javne i privatne imovine sumarno je
izloila teka krenja nacistike Njemake propisa iz Pravilnika iz 1907.37 Neki drugi
primjeri prakse krenja izloeni su u OPPENHEIM, L AUTERPACHT: International Law, Vol. 11, Seventh Edition, London 1952, pp. 430-476; a naroito u Charles
ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, pp. 133-170.
Prava i dunosti okupanta propisana su u Pravilniku iz 1907, vodei pri tome

rauna o tri poneto razliite potrebe: odranju javnoga reda i sigurnosti na
okupiranomu podruju, potrebama stanovnitva toga podruja te vojnim potrebama samoga okupanta.
37
Cf., Nirnberka presuda, Beograd, 1948, str. l06-111.
95. INVAZIJA I RATNA OKUPACIJA. ZATITA CIVILNOGA PUANSTVA
867
2. Invazija i okupacija. Jedan od glavnih ciljeva rata jest osvojenje neprijateljskoga podruja. Ali sve dok borbe traju, sama invazija jo ne stvara objektivno stanje ratne okupacije. Ratna je okupacija prijelazni korak izmeu invazije i moguega stjecanja suverenosti nad osvojenim podrujem. Teritorijalna
se suverenost u prijanje doba, meutim, mogla stei tek stupanjem na snagu
mirovnoga ugovora izmeu zaraenih drava koji je predviao ustup (cesiju)
dijelova podruja pobijeene drave u korist pobjednika.
Ratna je okupacija, dakle, privremeno stanje u kojemu se dravna suverenost
na zaposjednutom podruju nije (ili jo nije) promijenila. Ali to privremeno
stanje nastaje tek vrstim dranjem toga podruja na kojemu je otpor prestao
u mjeri da okupant moe uspostaviti svoju upravu.
Tako Pravilnik iz 1907. previa: Podruje se smatra okupiranim kada je stvarno
stavljeno pod vlast neprijateljske vojske. Okupacija se protee samo na podruje gdje
je takva vlast uspostavljena i u mogunosti je da se vri (lanak 42).
Temeljni propis o ratnoj okupaciji glasi: Budui da je vlast faktino prela

sa zakonite vlade u ruke okupanta, on e poduzeti sve mjere koje su u njegovoj
moi da uspostavi i osigura, koliko je god mogue, javni red i sigurnost, potujui, osim u sluaju krajnje sprijeenosti, zakone koji su na snazi u zemlji. (lanak
43). Uspostavljanje javnoga reda i sigurnosti na takvom podruju u interesu je
njegovih stanovnika, ali i samoga okupanta.
Ali meunarodno pravo namee okupantu brojne dunosti za sve vrijeme
dok okupacija traje. Njemu je zabranjeno prisiljavati stanovnitvo okupiranoga podruja da daje obavijesti o vojsci suprotne zaraene strane i o njezinim
obrambenim sredstvima (lanak 44) ili prisiljavati to stanovnitvo da se zaklinje
na vjernost neprijateljskoj sili (lanak 45). Okupant mora potovati obiteljsku
ast, prava i ivote pojedinaca, privatno vlasnitvo kao i vjerska uvjerenja i obavljanje vjerskih obreda. Privatno se vlasnitvo ne smije konfiscirati (lanak 46).
I pljaka je strogo zabranjena (lanak 47). Nikakva se kolektivna, novana ili
druga kazna ne smije izricati stanovnitvu zbog djela pojedinaca za koja se ono
ne moe smatrati solidarno odgovornim (lanak 50).
Okupant ima pravo namiriti trokove svoje uprave i potreba vojske koju dri
na okupiranomu podruju, ali uz vana ogranienja. On ne smije ubirati vea
sredstva, namirnice ili ostale potreptine, koje bi mu posluile za njegov ratni
napor na drugim podrujima, jer stanovnitvo okupiranoga podruja nije duno
snositi trokove rata protiv vlastite drave.
Ako na okupiranomu podruju okupant ubire poreze, prireze i carine ustanovljene u korist drave, on e koliko je mogue to i dalje initi u skladu s vaeim pravilima o razrezivanju i raspodjeli poreza i morat e, sukladno tomu,

snositi trokove uprave okupiranoga podruja u istoj mjeri u kojoj je to morala
zakonita vlada (lanak 48).
Ako okupant ubire i druge novane kontribucije, to e moi initi samo za
potrebe vojske ili uprave toga podruja (lanak 48). Te se kontribucije smiju
ubirati samo na temelju pismenoga naloga i na odgovornost zapovjednoga generala. I one se ubiru, koliko je to god mogue, u skladu s vaeim pravilima
o razrezivanju i raspodjeli poreza. Za svaku kontribuciju uplatiocima se izdaje
priznanica (lanak 51).
I rekvizicije u naravi i uslugama, ako su nune, smiju se od opina ili stanovnitva zahtijevati samo za potrebe okupacijske vojske. One moraju biti razmjerne mogunostima zemlje i takve naravi da za stanovnitvo ne predstavljaju
obvezu sudjelovanja u ratnim operacijama protiv svoje domovine. Ali, za razliku
od poreza i kontribucija, te se rekvizicije ne smiju uzimati bez naplate. One se
moraju platiti u gotovu. Ako to nije odmah mogue, izdat e se priznanice i
plaanje dugovanih svota izvrit e se to je prije mogue (lanak 52). Tim se
ogranienjima nastoji odrati naelo prema kojemu se u ratu na kopnu privatno
vlasnitvo ne smije konfiscirati.
Ali naelo nedodirljivosti privatnoga vlasnitva na okupiranomu podruju
trpi vaan izuzetak. Sva sredstva na kopnu, na moru ili u zraku namijenjena za
prijenos vijesti, kao i ona za prijevoz ljudi ili stvari (iskljuujui obalne ribarske
brodove i brodove namijenjene malom lokalnom prometu), potom spremita
oruja i uope sve vrste ratnoga streljiva, mogu se zaplijeniti ak i ako pripadaju
privatnicima. Ali kada nastupi mir, ona se privatnicima moraju vratiti i mora
se urediti odteta. Pod udar tih mjera dolaze ponajprije privatna sredstva prijevoza, neko konji i konjske zaprege, a danas osobni automobili, kamioni i sl.
U praksi, ako se i ne unite u neprijateljstvima, privatnici rijetko ili nikada ne
dobiju oduzeta sredstva natrag. A ako pobijeena drava i isplati ratne reparacije,
ti iznosi rijetko kada dopru do privatnika kojima je ta imovina bila oduzeta, ili je
vraena oteena.
Sudbina dravne imovine koju okupant zatekne na okupiranomu podruju

ovisi o tome je li rije o pokretnoj imovini ili o nekretninama.
Vojska koja je okupirala neko podruje moe zaplijeniti samo gotovinu, dravne fondove i dospjele vrijednosne papire koji su iskljuivo u vlasnitvu drave, potom spremita oruja, prometna sredstva i zalihe te uope svu pokretnu
dravnu imovinu koja se moe upotrijebiti za ratne operacije (lanak 53(1)). Po
ratnomu pravu ta se dobra smatraju ratnim plijenom.
Pri zapljeni hrane i drugih potreptina, prema dananjemu meunarodnom
pravu okupant mora uzeti u obzir potrebe civilnoga stanovnitva na okupiranom
podruju. Vidi propis iz lanka 54. Protokola I. iz 1977, supra, 90, pod 3 (c).
869
S dobrima opina i ustanova namijenjenima bogosluju, dobrotvornim svrhama i prosvjeti, umjetnosti i znanosti, ak i kada su dravna, postupat e se
kao s privatnim vlasnitvom. Ta je imovina, dakle, nedodirljiva, bilo da je pokretna ili nepokretna. Svaka zapljena, razaranje ili namjerno oteivanje slinih
ustanova, povijesnih spomenika, umjetnikih i znanstvenih djela zabranjeni
su i moraju biti predmetom sudskoga progona (lanak 56) (v. opirnije, supra,
90, pod 3 (b)).
Glede ostale nepokretne dravne imovine koja ne spada u navedene iznimke,
okupacijska e se drava smatrati samo upraviteljem i plodouivaocem javnih
zgrada, nekretnina, uma i poljoprivrednih dobara to pripadaju okupiranoj
dravi i to se nalaze u okupiranoj zemlji. Ta se imovina ne smije, dakle, plijeniti niti prodavati treim osobama. Okupant mora tititi supstancu tih dobara
i njima upravljati u skladu s pravilima plodouivanja (lanak 55).
Ti openiti propisi ostavljaju bez rjeenja mnoge konkretne probleme s kojima se
suoava ona okupacijska vlast koja bi eljela korektno izvravati svoje dunosti. To
se osobito odnosi na ekonomska i financijska pitanja okupiranoga podruja, banaka
i novca koji je u upotrebi.
3. etvrta enevska konvencija iz 1949. Odredbe te Konvencije primjenjuju se na sve civilne graane neprijateljske drave koji ne sudjeluju u neprijateljstvima, a ne uivaju zatitu Prve, Druge ili Tree enevske konvencije iz 1949.
Ipak etvrta konvencija ne titi graane neutralne ili saveznike drave dok god
strana u sukobu odrava redovite diplomatske odnose s takvom zemljom. Izloit
emo temeljne propise iz te Konvencije na najkrai mogui nain.
(i) Civilno stanovnitvo na okupiranom podruju mora, koliko je mogue,
nastaviti ivjeti normalno. Okupant ima dunost odranja javnoga poretka.
Deportacija ili premjetanje stanovnitva openito su zabranjeni, uz neke

precizno definirane iznimke (lanak 49). Pri tome se izriito jo predvia: Okupacijska sila ne smije deportirati ili premjetati dio svoga vlastitoga stanovnitva
na podruje koje je okupirala (lanak 49(6)). Svako uzimanje civila za prisilan
rad takoer je podlono strogim ogranienjima. Osobe mlae od 18 godina
potpuno su izuzete, a ostali radnici ne smiju se siliti na radne zadatke koji bi
znaili njihovo sudjelovanje u ratnim operacijama (lanak 51). Pljaka je zabranjena, kao i svako nepotrebno unitavanje pokretne i nepokretne imovine
(lanci 33. i 53).
Okupant ima dunost skrbi o djeci (lanak 50), odranja zdravstvene i higijenske slube (lanak 56) te prehrane stanovnitva (lanak 55). Duan je dopustiti uvoz potrebne pomoi i olakati njezin prijevoz (lanci 59 62). Kao to
je to predvieno i Hakim pravilnikom iz 1907, lokalna vlast i uprava te javne i
privatne institucije produuju s djelovanjem (lanci 54, 63, 64).

Ali su propisi iz etvrte konvencije u tome pogledu mnogo odreeniji. Okupacijska sila ne smije mijenjati elnike i suce na okupiranome podruju niti ih kanjavati
ako su savjesno obavljali svoje dunosti. Ali to ne dira u pravo okupanta da s poloaja
udalji neke nosioce javnih funkcija (lanak 54).
Okupant se ima pravo braniti od neprijateljskih ina protiv njegove uprave i

protiv pripadnika njegovih oruanih snaga, uza znatna ogranienja.
Na okupiranomu podruju kazneno zakonodavstvo ostaje na snazi, ali okupacijska sila moe dokinuti ili suspendirati one njegove dijelove koji predstavljaju prijetnju njezinoj sigurnosti ili je prijee u primjeni etvrte konvencije. Na
tome podruju sudovi nastavljaju djelovati, ali okupacijska sila moe stanovnitvo podvrgnuti posebnim propisima. Ona moe podvrgnuti to stanovnitvo nadlenosti svojih vojnih sudova, koji u takvomu sluaju moraju djelovati
na samomu okupiranom podruju. Ako okupacijska sila u gornjim granicama
uvede svoje vlastite kaznene zakone, oni stupaju na snagu tek nakon to se
propisno objave i nemaju retroaktivan uinak. Okrivljene osobe moraju uivati
sva jamstva nepristranoga suenja (lanci 64 67).
Iz imperativnih razloga vlastite sigurnosti okupant moe neke osobe internirati ili im odrediti prisilni boravak (lanak 78).
Sve su gornje mjere ograniene preciznim propisima i podvrgnute kontroli Sile zatitnice, odnosno Meunarodnoga odbora Crvenoga kria (lanci
65 78, 136, 137, 143).
(ii) Civili u neprijateljskoj dravi. Ako razlozi sigurnosti ne zahtijevaju suprotno, civilima bi trebalo omoguiti naputanje neprijateljske drave, bilo nakon izbijanja neprijateljstava ili u njihovu tijeku (lanak 35). Ako to oni ne uine
ili ako su zadrani, njihov bi poloaj u naelu trebao biti jednak openitom
poloaju stranaca u doba mira (lanak 38).
Ako to razlozi sigurnosti drave apsolutno zahtijevaju, neprijateljskim se civilima moe odrediti mjesto prisilnoga boravka ili se mogu internirati. Ali svaka
takva osoba ima pravo ulagati albu protiv takve mjere nepristranom upravnom
ili sudbenom tijelu. Ako se odluka potvrdi, svi se ti sluajevi ponovno periodino
razmatraju, i to najmanje dva puta u godini (lanci 41 43).
h
Stanovnici okupiranoga podruja i civili u neprijateljskoj dravi uivaoci su
nekih prava koja su im zajednika. U svim situacijama oni imaju pravo na potovanje svoje osobe, asti, obiteljskih prava, vjerskih uvjerenja i obreda te navika
i obiaja. S njima se u svako doba mora postupati ovjeno (lanak 27). Nad
njima se ne smije vriti nikakva prisila (lanak 31). ene moraju biti posebno
871
zatiene od svakoga napada na svoju ast, a osobito protiv silovanja, prisilne

prostitucije ili bilo kojega oblika povrede morala (lanak 27(2)).
Sve osobe zatiene etvrtom konvencijom imaju pravo slobodno obraati se Sili zatitnici, Meunarodnomu odboru Crvenoga kria te nacionalnom
drutvu Crvenoga kria drave u kojoj se nalaze (lanak 30). Predstavnici tih
institucija imaju pravo slobodno ih posjeivati (lanci 30. i 143).
Strana u sukobu u vlasti koje se te zatiene osobe nalaze odgovorna je za
postupke svojih civilnih i vojnih djelatnika prema njima, neovisno o bilo kakvoj
individualnoj odgovornosti koju oni mogu sami snositi (lanak 29). To znai
da je odnosna drava odgovorna, makar zbog toga jer zabranjena djela nije
sprijeila.
Napokon, ako se zatiene osobe interniraju, ta mjera ne predstavlja nikakav
oblik njihova kanjavanja. Njihov je poloaj tada u irokim crtama slian poloaju ratnih zarobljenika, uz neke razlike koje proizlaze iz njihova svojstva civila
(lanci 79 135). Vana je razlika napose u tome da bi lanovi iste obitelji, osobito roditelji i njihova djeca, morali biti smjeteni u istomu mjestu interniranja,
pa po mogunosti u istoj prostoriji odvojeni od ostalih interniraca (lanak 82).
4. Protokol I. iz 1977. Neki od propisa toga Protokola upotpunjuju propise

o poloaju civila u vlasti strane u sukobu iz etvrte enevske konvencije ili proiruju tu zatitu (lanci 72 79). Ali drave koje nisu postale strankama toga
Protokola odbijaju smatrati sve te propise dijelom opega obiajnoga prava.
Izbjeglice i apatridi. Osobe koje su se prije poetka neprijateljstava smatrale osobama bez dravljanstva ili izbjeglicama smatrat e se zatienim osobama u smislu
etvrte konvencije (lanak 73).
Trudnice i majke s malom djecom koja ovisi o njima, ako su uhiene ili internirane zbog razloga koji su u vezi s oruanim sukobom, uivat e prednost pri razmatranju njihovih sluajeva. Strane u sukobu trebaju izbjei izricanje smrtne kazne nad
njima i ta se kazna u svakomu sluaju nee nad njima izvriti (lanak 76).
Djeca mlaa od 15 godina ne smiju se regrutirati u oruane snage i ne bi na
drugi nain smjela sudjelovati u neprijateljstvima. Ako su unato tome sudjelovala u
neprijateljstvima i nau se u vlasti protivnike strane, i dalje uivaju posebnu zatitu
djece bez obzira na to jesu li ili nisu ratni zarobljenici. Smrtna se kazna ne smije
izvravati nad osobama koje su bile mlae od 18 godina u vrijeme kada su izvrile
neki zloin u vezi s oruanim sukobom.38
Novinari angairani u opasnim profesionalnim misijama, ako ne poduzmu akciju koja bi nakodila njihovu statusu civila, smatrat e se civilima. Oni moraju biti
opskrbljeni posebnom osobnom iskaznicom.
38
Vidi u Mile DESPOT: Meunarodno humanitarno pravo i djeca u ratu, JRMP 1987, br. 1-2,
str. l03-113.

5. Mjesta i zone pod posebnom zatitom. etvrta enevska konvencija
predvia mogunost ustanovljenja sanitetskih i sigurnosnih zona i mjesta (lanak 14) te neutraliziranih zona (lanak 15). Nadalje, Protokol I. predvia mogunost proglaenja nebranjenih mjesta (lanak 59) i demilitariziranih zona
(lanak 60).
(i) Sanitetske i sigurnosne zone i mjesta. Njihovo ustanovljenje ostalo je teorijska
mogunost bez primjene u praksi. Te zone i mjesta prvotno su zamiljeni kao trajni,
sa svrhom da se od posljedica rata zatite ranjenici i bolesnici, nemoni starci, djeca
do 15 godina, trudnice i majke s djecom do 7 godina. Te bi se zone morale nalaziti
na znatnoj udaljenosti od bojita i morao bi ih priznati protivnik, ako je mogue
temeljem izriitoga sporazuma.
(ii) Neutralizirane zone mogu se ustanoviti kao privremene na podruju na kojemu se vode borbe s namjenom da se u njih smjeste ranjeni i bolesni borci i neborci
obiju strana, kao i civilne osobe koje ne sudjeluju u neprijateljstvima i ne obavljaju
nikakve poslove vojne naravi dok u njima borave. Te zone, dakle, nisu namijenjene
iskljuivo zbrinjavanju civilnoga stanovnitva. Za njihovo uspostavljanje trai se
sporazum zaraenih strana u pisanom obliku. Posredstvom Meunarodnoga odbora
Crvenoga kria takve su zone nekoliko puta bile ustanovljavane, prije i poslije 1949.
godine, ali nikada u mjeri u kojoj su zahtijevale potrebe. Stoga je Protokol I. iz 1977.
o tome bio donio nove propise s nadom da e se vie koristiti u praksi.
(iii) Nebranjena mjesta. Praksa je njihova jednostranoga proglaenja stara,

ali tek opirni propis iz Protokola I (lanak 59) predvia precizne uvjete koje ona
moraju ispuniti. Gubitkom tih uvjeta ona to svojstvo mogu naknadno i izgubiti.
Nebranjenim se mjestom moe proglasiti svako naseljeno mjesto blizu ili u
zoni neprijateljstava, koje postaje otvoreno protivnikoj strani ako ona doe u
priliku da ga bez otpora okupira. Uvjeti su sljedei: (a) svi borci, pokretno oruje
i pokretna vojna oprema moraju iz toga mjesta biti evakuirani, (b) nepokretne
se vojne instalacije ne smiju koristiti u neprijateljstvima, nadalje, vlasti ili stanovnitvo ne smiju poduzimati (c) nikakve neprijateljske ine ili (d) akcije za
podrku vojnim operacijama.
Izjava o proglaenju nebranjenoga mjesta upuuje se protivnikoj strani koja treba potvrditi njezin primitak. Ako dri da svi gornji uvjeti nisu ispunjeni, protivnika
strana ne mora to mjesto smatrati nebranjenim, ali o tome hitno obavjetava stranu
koja je dala taj proglas. To mjesto, meutim, i dalje uiva zatitu predvienu drugim
propisima Protokola I. i drugim pravilima meunarodnoga prava.
Gornje se tekoe mogu ukloniti ako se obje strane u sukobu sporazume o uspostavljanju nebranjenoga mjesta, ak ako ono i ne udovoljava svim gornjim uvjetima.
Mjesto gubi taj svoj poloaj kada prestane ispunjavati te uvjete ili uvjete iz sporazuma, ali se na njega tada primjenjuju druge odredbe prava oruanih sukoba.
873
(iv) Demilitarizirane zone. Protokol I (lanak 60) potvruje pravilo prema

kojemu je stranama u sukobu zabranjeno proirivati vojne operacije na zone za
koje su se sporazumom suglasile da imaju status demilitarizirane zone.
Sam taj propis vjerojatno ne pokriva neutralizirana podruja poput Sueskoga i
Panamskoga kanala te Antarktike, za koje se smatra da taj poloaj imaju prema opemu obiajnomu meunarodnom pravu. Za ustanovljenje demilitarizirane zone trai
se sporazum, pisan ili usmen, izmeu svih strana u sukobu. Takav ad hoc sporazum
trebao bi sadravati etiri gornja uvjeta za nebranjeno mjesto, time da se pod (d)
navodi da svaka djelatnost vezana za vojne napore mora prestati. Kao i u sluaju
nebranjenih mjesta, doputa se prisutnost policijskih snaga zadranih iskljuivo radi
odravanja zakona i reda u toj zoni.
Ni jedna se strana ne smije koristiti demilitariziranom zonom u svrhe vezane za voenje ratnih operacija niti je, ako joj to odgovara, smije jednostrano
dokinuti. Pri materijalnoj povredi odredaba sporazuma, druga e stranka biti
osloboena svojih obveza, ali zona i dalje uiva zatitu prema drugim pravilima
prava meunarodnih oruanih sukoba.
6. Ratna okupacija u praksi nakon 1945. godine. Za razliku od brojnih

drugih pravnih pravila specifinih iskljuivo za meunarodne oruane sukobe,
pravila o ratnoj okupaciji i o zatiti civilnoga stanovnitva na okupiranim podrujima do danas su ostala ivim pravom. Ali to ne znai da se ona u praksi
dosljedno potuju.
Naime, strane su sile okupirale i drale su pod svojom vlau neka podruja
dulje od pet godina a da se njihova vlast i prisutnost njihovih postrojbi nije
zasnivala na ugovoru s odnosnom dravom, niti su djelovale po ovlasti ili kao
organi Vijea sigurnosti UN-a. U tim se uvjetima od tih zemalja zahtijevalo
da na okupiranomu podruju potuju pravila iz Hakoga pravilnika iz 1907, te
posebice obveze iz etvrte enevske konvencije iz 1949.
Ne raunajui okupaciju Njemake i Japana temeljem bezuvjetne kapitulacije
koja je bila posljedica Drugoga svjetskoga rata, u tome se kontekstu moe navesti
vie drugih primjera.
Namibija. Nakon to je Opa skuptina UN-a okonala mandat June Afrike nad
tim podrujem 1966, ona je tamo protupravno produljila svoju vlast sve do sklapanja
sporazuma iz 1988. o odranju slobodnih izbora u toj zemlji.
Sjeverni Cipar. Nakon turske invazije Cipra u 1974. na sjevernom dijelu toga
otoka ustanovljena je drava Turska Republika Sjeverni Cipar koja je ostala meunarodno nepriznata (osim Turske). Neke rezolucije Ope skuptine UN-a uzimaju da
je to podruje pod turskom okupacijom (rezolucije 33/15 iz 1978. i 37/253 iz 1983).
Zapadna Sahara. Marokanske su snage zaposjele neke dijelove toga bivega
nesamoupravnog podruja pod panjolskom u prosincu 1975. i u sijenju 1976.

Opa je skuptina smatrala da se ta podruja nalaze pod marokanskom okupacijom,
unato zahtjevu te drave da ih je anektirala (rezolucije 34/37 iz 1979. i 35/19 iz
1980). Kasnije rezolucije ne upotrebljavaju izraz okupacija, nego izraavaju potrebu
za samoodreenjem.
Kampuija (Kamboda). Prisutnost vijetnamskih postrojbi u toj zemlji od konca
1978. takoer je u nekim rezolucijama Ope skuptine ocijenjena okupacijom (rezolucije 37/6. iz 1982, 40/7. iz 1985. i 43/11. iz 1988). Te su trupe iz Kambode bile
povuene do rujna 1989. u izvrenju sporazuma izmeu vlada Vijetnama, Laosa i
Kampuije iz travnja te godine. U tome sporazumu one su nazvane dragovoljakim
snagama.
Podruja koja je okupirao Izrael. Nakon estodnevnoga rata u lipnju 1967, pod
izraelskom okupacijom nalo se vie podruja susjednih arapskih drava. Sinajski je
poluotok Izrael postupno vraao Egiptu temeljem ugovora iz 1974. i 1975. U izvrenju mirovnoga ugovora iz 1979, izraelske su snage 1982. s toga poluotoka u cijelosti
bile povuene, a sporno mjesto Taba bilo je vraeno Egiptu temeljem jedne arbitrane presude 1989. Strateki vana Golanska visoravan osvojena je od Sirije 1967,
ali su u novomu ratu 1973. u tome podruju bili osvojeni novi prostori. Temeljem
sporazuma iz 1974. o dezangairanju obiju strana, Izrael je napustio nova podruja
i neka osvojena 1967. Ostatak Golanske visoravni jednostrano je anektirao i uklopio
ga u svoj pravni poredak koncem 1981. Istoni Jeruzalem, koga je do 1967. drao
Jordan, Izrael je odmah uklopio u svoj poredak, ali ga je formalno anektirao u 1980.
Gaza. Tim malim podrujem na obali Sredozemlja naseljenim palestinskim
izbjeglicama do 1967. upravljao je Egipat, ali ga nije smatrao svojim teritorijem.
Zapadna obala do 1967. bila je pod Jordanom. Washingtonskim sporazumom iz
1993. i Kairskim sporazumom iz 1994. izmeu Izraela i Palestinske oslobodilake
organizacije, nad Gazom i podrujem Jerihona na Zapadnoj obali ustanovljena je
palestinska samouprava. Ta samouprava kasnijim je sporazumima proirivana na
jo neka do tada okupirana podruja, ali je taj proces iao veoma teko.
Meunarodna zajednica ne priznaje izraelsku aneksiju Istonoga Jeruzalema i
Golanske visoravni. Ona i dalje smatra da su te oblasti pod privremenom izraelskom
vojnom okupacijom.
U savjetodavnom miljenju o Izraelskom zidu na palestinskom okupiranom podruju od 9. srpnja 2004, Meunarodni je sud ustanovio brojne dunosti Izraela
kao okupacijske sile, koje on izgradnjom zida i na drugi nain nije prestao kriti.
Sve jednostrane aneksije dijelova toga podruja, ukljuujui Istoni Jeruzalem, nitave su. To podruje u cjelini ostaje pod izraelskom okupacijom (paras. 73 78).
Izrael je kao okupant obvezan pravilima meunarodnoga humanitarnog prava iz
Hakoga pravilnika iz 1907. po obiajnoj osnovi, te iz etvrte enevske konvencije iz
1949. kao njezina stranka (paras. 89 101). Izrael je takoer u pravnoj obvezi da na
okupiranom podruju i u odnosu na njegove stanovnike potuje sve meunarodne
konvencije o ljudskim pravima, ukljuujui Konvenciju o djetetu iz 1989. (paras. 103
113, 124 128). On napose ima dunost da na to podruje ne naseljava izraelsko
stanovnitvo.
875
h
Ratna bi se okupacija trebala razlikovati od prisutnosti stranih vojnih postrojbi,
ukljuujui tu i postrojbe UN-a, temeljem sporazuma s teritorijalnom dravom.
U ovome drugom sluaju strana vojska ne vri dunosti okupanta i ne mijea se u
unutarnje poslove te drave. Takav je npr. bio poloaj postrojbi zapadnih Saveznika
koji su ostale u Saveznoj Republici Njemakoj nakon 1955. Samo je podruje grada
Berlina ostalo tehniki pod okupacijom etiriju sila, i to sve do 1990. godine.
Ali pokatkad ta razlika u praksi nije toliko oita. Pristanak na boravak trupa pet
drava lanica Varavskoga ugovora u ehoslovakoj bio je iznuen od vlade te zemlje u Moskvi nakon to je bila izvrena agresija 1968. Potom je sklopljen sporazum
o prisutnosti sovjetskih trupa s vladom ehoslovake koja se tada opravdano mogla
smatrati ovisnom o Moskvi, tj. kvislinkom.
U unutarnjem sukobu ratna je okupacija nezamisliva, osobito kada se pobunjenici bore protiv ustanovljene vlade za vlast nad itavim dravnim podrujem. U
tim uvjetima svaka od strana u sukobu smatra podruje koje je zaposjela svojim. I
oruana intervencija tree drave u neki unutarnji sukob nakon to se razvio obino
ne dovodi do okupacije ako na podruju koje su zaposjele intervencionistike snage
ne vre akte vlasti, tj. prava i dunosti okupanta.
C. RATOVANJE NA MORU
96. PRAVNA PRAVILA O NEPRIJATELJSTVIMA
NA MORU
Bibliografija
OPPENHEIM, LAUTERPACH: International Law, Vol. 11, Seventh Edition, London, 1952,
pp. 457-515; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, pp. 213-258; Rudolf
CAPAR: Meunarodno pomorsko ratno pravo, Zagreb, 1988, 68 str; Axel LUTTENBERGER:
Pomorsko ratno pravo, Rijeka, 2008, 122 str.
1. Uvod. Neprijateljstva na moru, ako do njih doe, ine cjelinu s kopnenim

ratovanjem i s ratom u zraku. Na njih se odnose sva primjenjiva pravna pravila
o ogranienjima ratovanja koja su obvezatna za sve strane u svim oruanim
sukobima (v. supra, 90, i infra 97). Ali u primjeni nekih od tih i drugih pravila
prava oruanih sukoba ima nekih posebnosti s obzirom na poseban prostor
(more) i objekte (brodove) kojima se vre neprijateljstva. Neka se pravna pravila
odnose iskljuivo na ratovanje na moru i ona e biti predmetom ovoga odjeljka.
2. Izvori pomorskoga ratnoga prava. Pravna pravila o pomorskom ratovanju bila su najprije obiajne naravi i razvijala su se napose u pomorskom
ratovanju europskih sila u 17. i 18. stoljeu. Od polovice 19. stoljea otpoela
je njihova kodifikacija putem opih konvencija. Na Drugoj hakoj konferenciji
1907. usvojen je najvei broj tih konvencija za novi svjetski sukob.
Ali se 1907. nije moglo znati da e Prvi svjetski rat biti toliko dugotrajan
(trajao je malo dulje od etiri godine) i da e ratovanje na moru u totalnom
ratu kao glavni cilj imati podrivanje cjelokupne ekonomske moi neprijatelja.
To je dovelo do toga da su u dva svjetska rata sve zaraene strane krile neka od
vanih pravila pomorskoga ratovanja. Neka su od tih pravila unato tome ostala
na snazi, a za neka se druga danas moe sumnjati jesu li jo odriva, pogotovu
u uvjetima podmornikoga ratovanja, zatim novih oruja poput magnetskih
mina, podmornica na nuklearni pogon, raketa srednjega i dugoga dometa kojima se brodovi mogu unitavati s kopna te satelitskoga promatranja.
Konvencije za koje se smatra da odraavaju obiajna pravila pomorskoga ratovanja jesu sljedee:
Parika pomorska deklaracija iz 1856,
esta haka konvencija iz 1907. o postupanju s neprijateljskim trgovakim brodovima pri izbijanju rata,
96. PRAVNA PRAVILA O NEPRIJATELJSTVIMA NA MORU
877
Sedma haka konvencija (iz iste godine) o pretvaranju trgovakih brodova u

ratne,
Osma haka konvencija o polaganju podmorskih automatskih mina na kontakt,
Deveta haka konvencija o bombardiranju po pomorskim snagama u vrijeme
rata,
Neka pravila iz Desete hake konvencije o prilagodbi naela iz enevske konvencije iz 1906. na pomorski rat,
Neka pravila iz Jedanaeste hake konvencije o vrenju prava plijena u pomorskom
ratu (lanci 1 4).
Neke druge hake konvencije iz 1907. odnose se na neutralnost i na pravo plijena u
pomorskom ratu i spomenut emo ih u iduim odjeljcima.
Unato naporima, izmeu dva svjetska rata nije bilo usvajanja novih znaajnijih
pravnih instrumenata o pomorskom ratovanju. Ali vani su sljedei:
Washingtonski ugovor iz 1922. o upotrebi podmornica (i zaguljivih plinova).
Stranke su mu bile: Sjedinjene Amerike Drave, Britansko Carstvo, Italija i Japan, ali ga je Francuska odbila ratificirati;
Londonski protokol iz 1936. o pravilima podmornikoga ratovanja, koji je potvrdio pravila iz Washingtonskoga ugovora. Na poetku Drugoga svjetskoga rata
u 1939. imao je pedesetak stranaka meu kojima i Kraljevinu Jugoslaviju. Meu
njima su bile sve glavne zaraene strane (Sjedinjene Amerike Drave, Britanija,
Francuska, Japan, Njemaka, Italija i Sovjetski Savez).
Nakon 1945. usvojene su konvencije o humanitarnom pravu. Glede ratovanja na
moru napose su vane sljedee:
enevska konvencija za poboljanje poloaja ranjenika, bolesnika i brodolomaca
oruanih snaga na moru iz 1949,
Protokol I. iz 1977, napose u lancima 8(b), 22. i 23.
Nakon Drugoga svjetskog rata pravi meunarodni oruani sukobi bili su

ogranienoga domaaja. Oni nisu bili usmjereni na to da u dugotrajnom ratovanju iscrpljuju ekonomsku snagu neprijatelja blokadom neprijateljske obale
podmornikim snagama. Tek se kratkotrajni Falklandski rat 1982. odlikovao
spektakularnom bitkom pomorskih snaga. U Irako-iranskom ratu 1980 1988
gaani su neutralni trgovaki brodovi i tankeri raketama s obale. Nekoliko su
puta Sjedinjene Amerike Drave minirale ulaze u luke Sjevernoga Vijetnama
i Nikaragve, to se vrilo u krenju prava na snazi.
U brojnim unutarnjim sukobima nije bilo dolazilo do znaajnijih okraja na
moru, jer su posrijedi bile drave bez morske obale ili pobunjenici nisu raspolagali ratnim brodovljem.
U Domovinskomu ratu u Hrvatskoj ostala su svjedoanstva bombardiranja opkoljenoga Dubrovnika s kopna i s mora. U nekim drugim prilikama baterije hrvatskoga obalnog topnitva bile su dovoljne da otjeraju brodove Jugoslavenske ratne
mornarice.

3. Brodovi u pomorskom ratovanju. (i) Uvod. Dok su u ratovanju na kopnu
glavni sudionici pojedinci kao ratnici, bilo da su organizirani u regularnim ili
neregularnim postrojbama (v. supra, 93, pod 4), ratovanje na moru vri se s
pomou brodova. I kao to se u kopnenom ratovanju sve osobe dijele na borce
i na civilno stanovnitvo, temeljna je razlika u ratovanju na moru ona izmeu
ratnih i trgovakih brodova. Brodovi mogu pripadati zaraenim stranama (bilo
vlastitoj ili saveznikoj ili neprijateljskoj) te neutralnim dravama.
U pravu mora koje se primjenjuje u doba mira nema gotovo nikakvih znaajnih
razlika glede imuniteta ratnih i drugih javnih brodova kada se nalaze u luci ili u
teritorijalnome moru strane drave. Naprotiv, u doba meunarodnoga oruanoga
sukoba postaje vana odlika ratnoga broda, premda se i ostali brodovi, pa i trgovaki, mogu na svoju tetu s njime izjednaiti. To je npr. tako s neutralnim trgovakim
brodovima kada prevoze oruane snage neke od zaraenih strana ili ako plove u
konvoju pod pratnjom neprijateljskoga ratnog brodovlja.
(ii) Ratni brod.39 Prema opeusvojenoj definiciji, ratni brod mora ispunjavati vie uvjeta. On (i) pripada oruanim snagama neke drave, (ii) ima vanjske
oznake prema kojima se raspoznaje brod te dravne pripadnosti (prema boji,
zastavi ratnoga broda, plamencu i komandnoj zastavi), (iii) pod zapovjednitvom je asnika koji je u slubi vlade te drave i ije je prezime upisano u odgovarajuem popisu vojnih osoba ili u drugomu dokumentu jednakoga znaenja i
(iv) ima posadu podvrgnutu disciplini (stezi) regularnih oruanih snaga (lanak
29. Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982). Brod s tim znaajkama ovlaten je
sudjelovati u neprijateljstvima na moru u meunarodnom oruanom sukobu.
Parikom pomorskom deklaracijom iz 1856. napokon je postalo zabranjeno
korsarstvo (ili gusarstvo) kao oblik ratovanja koji se stoljeima prije toga smatrao
zakonitim. Bila je rije o privatnim brodovima koje su njihovi vlasnici u doba rata
naoruali i opremali po ovlasti svoga ili stranoga vladara (lettres de marque). Poduzimali su akcije protiv neprijateljskih ratnih i trgovakih brodova i plijenili su ih u
vlastitu korist. Od korsara i njihovih brodova valja razlikovati pirate koji su obini
morski razbojnici. Piratstvo je od pamtivijeka, pa sve do danas zabranjeno i predstavlja meunarodni zloin.
Ni jedan brod ne moe u isto vrijeme imati poloaj ratnoga i trgovakoga

broda. Ali svaka zaraena strana moe neki svoj trgovaki brod pretvoriti u
ratni.
Mogunost takva pretvaranja potvrena je Sedmom hakom konvencijom iz
1907, koja zahtijeva da takav brod im prije stekne sve kvalitete i oznake koje se trae
za ratni brod. Ali kratak tekst te Konvencije ostavlja mnoga pitanja nerijeenima.
39
Vidi u Stojan NOVAKOVI: Pravno svojstvo ratnog broda sa osvrtom na enevske konvencije o pravu mora, ZPFZ 1975, br. 2-4, str. 371-394.
879
Pitanje je moe li se to pretvaranje izvriti na otvorenome moru ili samo u unutarnjim vodama ili teritorijalnom moru vlastite ili saveznike drave. Sigurno je da se
ono ne smije izvriti u luci ili u moru neutralne drave. Ostalo je nerijeeno i pitanje
moe li se neki brod vie puta naizmjence pretvarati u ratni i ponovo u trgovaki.
4. Brodovi koji uivaju imunitet u oruanom sukobu. Prema opemu obiajnom pravu potvrenom konvencijama o kodifikaciji, vie vrsta brodova, bilo
da su u javnom ili privatnom vlasnitvu, uivaju imunitet sve dok se suzdravaju
od ina tetnih za neprijatelja.
(i) To su prije svega vojni bolniki brodovi te potom bolniki brodovi koje
upotrebljavaju slubeno priznata nacionalna drutva Crvenoga kria bilo strana
u sukobu ili neke neutralne drave. To su potom i mala plovila za priobalne
operacije spaavanja. Svi su ti brodovi obojeni bijelom bojom, a na svakoj strani
trupa i na vodoravnim povrinama naslikani su znaci Crvenoga kria, kako bi
bili uoljivi s mora i iz zraka (lanak 43(1). Druge enevske konvencije iz 1949).
U sluaju borbe na nekom ratnomu brodu, brodske e se bolnice potovati i
tedjeti koliko je to god mogue (lanak 28. Druge enevske konvencije iz 1949).
Ali je u suvremenim uvjetima bombardiranja brodova iz zraka i raketama dugoga
dometa teko zamisliti borbu na nekom ratnom brodu.
Propise o bolnikim brodovima predvidjela je najprije Deseta haka konvencija
iz 1907. (lanci 1 8). U lancima 22 35. Druge enevske konvencije iz 1949. ta su
pravila potvrena i razraena. lanci 22. i 23. Protokola I. iz 1977. proiruju dunost
zbrinjavanja ranjenika, bolesnika i brodolomaca na tim brodovima i na civilne osobe.
Ako se zbrinuti civili nau u vlasti neprijatelja, ne postaju ratni zarobljenici nego se
na njih primjenjuje etvrta enevska konvencija iz 1949. i taj Protokol.
Bolniki se brodovi ne smiju ni u kakvim okolnostima napadati niti uzaptiti.

Duni su pruati pomo svim ranjenicima, bolesnicima i brodolomcima bez
obzira na dravljanstvo, dakle i onima neprijateljske strane.
Bolnikom brodu koji se nae u luci koja je pala u ruke neprijatelja odobrit
e se isplovljavanje. Ti brodovi ne smiju svojom prisutnou ometati borbe. U
vrijeme i nakon pomorske bitke djeluju na vlastiti rizik. Neprijateljska strana
ima pravo njihove kontrole i pregleda. Ona na te brodove moe ukrcati svoga
komesara ili neutralne promatrae. Ti se brodovi ne smiju koristiti tajnom ifrom za svoje veze ili drugim komunikacijskim sredstvima. Uivaju slobodu
pristupa i boravka u neutralnim lukama.
(ii) Imunitet od uzapenja nadalje uivaju brodovi namijenjeni iskljuivo
obalnom ribarstvu ili maloj lokalnoj plovidbi, potom brodovi kojima su povjereni vjerski, znanstveni ili humanitarni zadaci (lanci 3. i 4. Jedanaeste hake
konvencije iz 1907). Ali e se to izuzee prestati primjenjivati im neki od tih
brodova na bilo koji nain pone sudjelovati u neprijateljstvima.

(iii) Imunitet takoer uivaju brod-parlamentar (koji suprotnoj strani prevozi pregovaraa) te kartelni brod koji na temelju prethodnoga sporazuma suprotnoj strani prevozi ratne zarobljenike radi razmjene ili obavlja evakuaciju
civilnoga stanovnitva. Takav brod po pravilu plovi pod bijelom zastavom i
mora biti opskrbljen propusnicom (safe-conduct, sauf-conduit) koju izdaje neprijateljska strana.
(iv) Nepovredivo je i potansko dopisivanje neutralaca ili zaraenih strana, bilo
da je javno ili privatno, a koje se nae na uzapenom neutralnom ili neprijateljskom
brodu (lanci 1. i 2. Jedanaeste hake konvencije iz 1907). U oba svjetska rata ta se
obveza potovala samo u odnosu na pisane poiljke, ali ne i na one koje su sadravale
novac, devize, dionice i sl., niti na pakete. Uz to su se sva ta pisma podvrgavala cenzuri. Kada se na uzapenomu brodu nau potanske poiljke, one se dalje otpremaju.
4. Poloaj neprijateljskoga trgovakog broda. (i) Indult za trgovake brodove. esta haka konvencija iz 1907. preporuila je svojim strankama da neprijateljskim trgovakim brodovima koji se u trenutku izbijanja neprijateljstava zateknu u njihovim lukama te brodovima koji napuste polaznu luku prije poetka
rata, a uplove u njihovu luku, ne znajui da je nastupilo ratno stanje, dopuste da
odmah ili u roku koji odrede slobodno isplove s ispravama za slobodan prolaz
do luke odredita, ili do luke koja e im biti naznaena (lanak 1).
Prema toj Konvenciji drava ne bi smjela uzaptiti ni neprijateljski trgovaki
brod zateen na moru koji ne zna za izbijanje rata jer je iz posljednje luke isplovio prije njegova poetka (lanak 3).
U oba gornja sluaja brodovi mogu biti i zadrani uz obvezu vraanja nakon rata
bez odtete ili se mogu oduzeti odmah uz odtetu.
Prije usvajanja te Konvencije indult se smatrao obiajnim pravnim pravilom.
Danas ga je teko primijeniti s obzirom na to da drave jedna drugoj ne objavljuju
rat i ne proglauju ratno stanje. Uz to, danas su svi brodovi opskrbljeni beinim
vezama ili barem radioprijamnicima i teko bi se moglo dokazati da neki brod nije
znao za izbijanje neprijateljstava, uz priznanje ratnoga stanja ili bez tog priznanja.
(ii) Naoruavanje trgovakih brodova. Za razliku od kopnenoga ratovanja,

neprijateljska privatna imovina u ratu na moru nije zatiena. Pomorsko ratovanje oduvijek je imalo jako izraen ekonomski aspekt. Ako ga na otvorenome
moru ili u vodama pod suverenou zaraenih strana susretne ratni brod, neprijateljski trgovaki brod i teret koji prevozi nije zatien od uzapenja i od
pljenidbe.
Ipak se do Prvoga svjetskoga rata strogo razlikovalo izmeu neprijateljskoga
ratnoga i neprijateljskoga trgovakog broda. Dok se onaj prvi mogao napasti i
unititi, drugi je uivao imunitet od napada, ali je bio podloan uzapenju i na
881
temelju presude pljenovnoga suda njegov je teret mogao biti zaplijenjen. On

je taj imunitet gubio jedino ako je uporno odbijao da se zaustavi ili se aktivno
suprotstavljao pretrazi i pljenidbi tereta, ili je sudjelovao u neprijateljstvima.
Sve se to bilo izmijenilo uvoenjem podmornica u pomorskom ratovanju.
Jo prije Prvoga svjetskog rata Britanija je bila najavila da e svoje trgovake
brodove opremati topovima i streljivom u svrhe samoobrane. Masovna njemaka upotreba podmornica protiv neprijateljskih, ali povremeno i neutralnih
trgovakih brodova, dovela je do lanca represalija i proturepresalija. To je bilo
dovelo do slabljenja, pa i do nestanka imuniteta trgovakih brodova od neprijateljskih napada.
Londonski protokol iz 1936. potvrdio je glede podmornica pravilo koje inae
obvezuje povrinske ratne brodove. Prema tome Protokolu, ni podmornica ne
smije potopiti neprijateljski trgovaki brod ili ga uiniti nesposobnim za plovidbu ako prije toga nije na sigurno zbrinula putnike, posadu i brodske isprave.
Brodski se amci smatraju sigurnim mjestom ako su vremenski uvjeti na moru
povoljni i uzimajui u obzir blizinu obale ili drugoga broda koji bi ih mogao
preuzeti. U drukijim uvjetima podmornica ne bi smjela napasti i potopiti neprijateljski trgovaki brod, jer zbog svoga skuenoga prostora nije u stanju sama
zbrinuti njegove putnike i posadu.
Ali je Njemaka od samoga poetka Drugoga svjetskoga rata vodila neogranien podmorniki rat, u emu su je slijedile Sjedinjene Amerike Drave u ratu
na Pacifiku, a i Britanija se prestala osvrtati na ogranienja iz Protokola iz 1936.
Otad se openito smatra da se trgovaki brodovi u ratu smiju naoruavati.
Naoruavanje samo po sebi ne bi bilo opravdanje za napad, ali su zaraene strane u Prvomu i Drugomu svjetskom ratu nalagale svojim trgovakim brodovima
da napadaju neprijateljske podmornice im ih opaze. Time je njihovo naoruanje prelazilo potrebe samoobrane i predstavljalo je prijetnju neprijateljskim
ratnim brodovima. Zbog svega toga bilo je dolo do radikalnih promjena u
neborbenom poloaju trgovakih brodova.
U idealnim uvjetima neprijateljski trgovaki brod, bilo da je naoruan ili
ne, i danas bi uivao imunitet od napada ako se odazove pozivu da se zaustavi
radi pregleda i uzapenja. Ako prvi otvori vatru na neprijateljski ratni brod ili
podmornicu, gubi pravo na taj imunitet i izlae se potapanju. Samoobrana bi
bila opravdana (premda ne bi brod zatitila od potapanja), ako je openito poznato da neprijateljski ratni brodovi imaju nareenje da bez opomene napadaju
neprijateljske i neutralne trgovake brodove.
Ali u svakomu sluaju otvaranje vatre na brodolomce u moru ili u amcima
za spaavanje predstavlja meunarodni zloin.

U tome pogledu vana je presuda jednoga britanskoga vojnoga suda izreena u
1945. u sluaju The Peleus. Sud je ustanovio krivnju zapovjednika njemake podmornice i dvojice njegovih podinjenih za ubojstvo. Osudio ih je na smrt i kazna
je bila izvrena. Posada podmornice mitraljeskom je vatrom i granatama poubijala
preivjele lanove posade potopljenoga grkog trgovakoga broda unajmljenog od
Britanije, koji su se drali za podrtinu broda. Sud je odbio navode obrane da je bila
rije o izvrenju viega nareenja te da je zloin bio izvren u stanju nude, kako
bi se uklonili svi tragovi potapanja i time progon podmornice uinio neizvjesnijim.
5. Pitanje tzv. zabranjenih zona. Naveli smo ve britansko proglaenje u Falklandskom ratu 1982. zabranjene zone (TEZ Total Exclusion Zone), iroke 200
milja oko tih otoka, u kojoj je ta zemlja sve brodove i zrakoplove koji se u njoj nau
bez izriitoga odobrenja njezina Ministarstva obrana smatrala neprijateljskima i
predmetom britanskoga napada (supra, 89 pod 4 (iv)). Ali to nije bio prvi takav
sluaj.
U veljai 1915. Njemaka je bila proglasila ratnom zonom morske prostore oko
britanskih otoka. U toj su zoni njezine podmornice bez upozorenja potapale svaki
neprijateljski trgovaki brod, a opasnosti su bili izloeni i neutralni brodovi. Taj je
korak bio uinjen kao navodna mjera represalije na odluku Saveznika da u tome ratu
ne primjenjuju neratificiranu Londonsku deklaraciju iz 1909. Britanija i Francuska
na tu su njemaku mjeru odgovorile nareenjem svojim flotama da sprijee svaki
uvoz u Njemaku i izvoz iz nje.
I poslije izbijanja Drugoga svjetskog rata, ministri vanjskih poslova amerikih
republika objavili su 3. listopada 1939. Panamsku deklaraciju. Tom su deklaracijom
proglasili pojas neutralnosti u Atlantiku odreen geografskim koordinatama, ali
udaljen izmeu 200 i 300 milja od amerike obale, u kojemu su zabranili neprijateljstva zaraenih strana. Sve su one osim Kanade tada jo bile neutralne u tome ratu.
Ali su sve zaraene strane, ukljuujui i Britaniju, odbile priznati i potovati taj pojas.
Takoer su u doba raketne krize u 1962. Sjedinjene Amerike Drave proglasile
karantenu Kube. U vodama otvorenoga mora u blizini te zemlje ameriki ratni
brodovi presretali su i pretraivali brodove na putu u Kubu da bi ustanovili prevoze
li ofenzivnu vojnu opremu.
Iz gornjega se vidi da su te zone proglaavane u doba rata i u doba mira s razliitim svrhama.
Proglaavanje takvih zona, pogotovo ako im je namjera da u njima bez upozorenja napadaju neprijateljske, ak i neutralne trgovake brodove koji se u njima
zateknu, valja smatrati suprotnim meunarodnomu pravu. Ali bi se moglo smatrati
doputenom objavu nekih ratnih zona u kojima bi trgovaki brodovi neutralnih
drava bili izloeni poveanom ratnom riziku ako se u njima zateknu. Ipak i to bi
smjela biti samo iznimna mjera, ograniena vojnom potrebom i ne bi smjela zahvaati velike prostore otvorenoga mora.
883
97. NEKA OGRANIENJA RATOVANJA NA MORU

Bibliografija
Natalino RONZITTI: Le droit humanitaire applicable aux conflits arms en mer, RCADI 1993,
tome 242, pp. 9-196.
1. Uvod. U jednom od prethodnih odjeljaka (supra, 90) izloili smo ogranienja ratovanja obvezatna u svim vrstama oruanih sukoba. Kako smo naveli,
rije je preteito o pravilima jus cogens koja obvezuju sve strane u svim vrstama
oruanih sukoba, ukljuujui i snage UN-a ili meunarodne organizacije koja
djeluje po ovlasti Vijea sigurnosti. Ta ogranienja jednako obvezuju i sve oruane skupine u unutarnjemu sukobu, ak ako su i nepriznate.
Ratovanje na moru nije esto u istinskim meunarodnim oruanim sukobima, a u onim nemeunarodnima jo je rjee. Ali ako neprijateljstva na moru
uslijede, na ovome emo mjestu prema istom redoslijedu izloiti neke posebnosti u ogranienjima ratovanja koja inae vrijede za sve sukobe te neka ogranienja koja se primjenjuju samo na ratovanje na moru. Sustavno i dugotrajno
krenje veine tih pravila povlai i odgovornost odnosne drave i individualnu
kaznenu odgovornost pojedinaca poinitelja.
2. Brodolomci, lanovi posade i putnici uzapenoga trgovakog broda.
Prema veoma staromu obiajnom pravnom pravilu, zapovjednik broda je i u
doba mira duan pruiti pomo svakoj osobi koja se nae u moru u opasnosti
da bude izgubljena ako to moe uiniti bez opasnosti za svoj brod, posadu ili
putnike.
Zapovjednik je broda duan pruiti pomo i brodu ili zrakoplovu u nevolji. Brod
u nevolji ima pravo potraiti i dobiti zaklon u bilo kojemu dijelu mora, ukljuujui
unutarnje vode obalne drave, pa i neku njezinu luku zatvorenu za meunarodni
promet.
U oruanim sukobima, bilo meunarodnim ili nemeunarodnima, gornje

naelo glede dunosti spaavanja brodolomaca primjenjuje se uz neke posebnosti. U tim sukobima brodolomci su vojne ili civilne osobe koje se nalaze u
opasnosti na moru ili u drugim vodama zbog nesree koja je snala njih ili brod
ili zrakoplov na kojemu se nalaze, ali koje se suzdravaju od svakog neprijateljskoga ina. Pod uvjetom da se i dalje suzdravaju od svakoga neprijateljskoga
ina, te e se osobe smatrati brodolomcima i za vrijeme spaavanja, sve dok ne
steknu neki drugi poloaj (lanak 8(b). Protokola I. iz 1977).
Ovisno o svome zdravstvenom stanju, brodolomac moe nakon spaavanja
uivati zatitu kao ranjenik ili kao bolesnik. Ako nije ni jedno ni drugo, ili nakon

to bude izlijeen, njegov daljnji poloaj ovisi o tome je li borac ili je civil, i je
li ga spasio brod njegove dravne pripadnosti ili savezniki, ili neprijateljski, ili
napokon neutralni trgovaki ili ratni brod.
h
Na ovomu mjestu valja navesti da su lanovi posade uzapenoga neprijateljskog trgovakog broda, ukljuujui njegova zapovjednika, te pilote i vjebenike
trgovake mornarice, kao i posada civilnoga zrakoplovstva neprijateljske drave,
ratni zarobljenici ako ne uivaju povoljniji postupak temeljem drugih propisa
meunarodnoga prava (lanak 4(5). Tree enevske konvencije iz 1949).
Poloaj ratnih zarobljenika uivaju i lanovi posade neutralnoga trgovakoga
broda ako je taj brod uzapen zbog oruane pomoi neprijatelju, prenoenja
obavjetajnih podataka u korist neprijatelja ili je prevozio neprijateljske postrojbe.
3. Ogranienja s obzirom na metode i sredstva ratovanja i upotrebu

oruja. Meu perfidnim i stoga zabranjenim metodama pomorskoga ratovanja jesu i sluajevi ako bi ratni brod u svrhu navodne predaje obustavio vatru i
spustio ratnu zastavu ili istaknuo bijelu zastavu, a zatim ponovo otvorio vatru
ili ako bi trgovaki brod odbio poziv da se zaustavi i odgovorio vatrom, potom
dao znak da se predaje i onda ponovo otvorio vatru na ratni brod.
Neke se druge metode ratovanja na kopnu smatraju perfidijom, a u ratovanju na moru ratna su lukavstva i kao takve doputene. Ne smatra se zabranjenom upotreba lane zastave (zastava trgovake mornarice vlastite drave,
neprijateljska zastava ili ak zastava neutralne drave) ili preruavanje ratnoga
broda u neprijateljski ili neutralni trgovaki brod. Ali se vlastita ratna zastava
mora uvijek istaknuti pred otpoinjanje napada.
Da bi izbjegli uzapenje, u oba svjetska rata trgovaki brodovi zaraenih strana
pokatkad su isticali zastave neutralnih drava. Neutralne su drave protiv takve
prakse opravdano protestirale.
Ali je u svim uvjetima zabranjeno zloupotrijebiti boju i oznake bolnikoga

broda i zatieni znak.
4. Ogranienja ratovanja s obzirom na objekte. Tu u prvom redu spadaju
neka ogranienja u bombardiranju obale s ratnih brodova. Jo u 19. stoljeu u
tome pogledu nije bilo nikakvih pravnih ogranienja.
Deveta haka konvencija iz 1907. o bombardiranju po pomorskim snagama

u vrijeme rata propisala je neka pravna pravila, od kojih ona osnovna i danas
ine dio opega obiajnoga prava na snazi.
885
Zabranjeno je bombardirati po pomorskim snagama nebranjene luke, gradove, sela, naselja ili zgrada. Mjesto se smatra nebranjenim ak ako se ispred
luke nalaze usidrene automatske kontaktne mine.
Ali i u nebranjenim mjestima doputeno je bombardirati vojne utvrde, vojne
ili mornarike ustanove, spremita oruja ili ratnoga materijala, radionice ili
ureaje koji mogu koristiti potrebama neprijateljske ratne mornarice ili vojske
te ratne brodove koji se nalaze u luci.
Pod ureaje koji mogu koristiti neprijatelju mogu se uz ostale podvesti i svjetionici, radiofarovi te zrakoplovna navigacijska signalna postrojenja.
Osim ako vojna potreba zahtijeva neodgodivu akciju, zapovjednik je ratnoga

broda duan prije bombardiranja obavijestiti o tome mjesne vlasti i ostaviti im
dovoljan rok za evakuaciju civilnoga stanovnitva.
Kao uvjet bombardiranja Konvencija jo predvia da mjesne vlasti nisu same
unitile objekte koji mogu koristiti neprijatelju u roku koji im je dao zapovjednik
ratnoga broda. Tu je odredbu teko izvriti.
Konvencija, napokon, doputa bombardiranje nebranjenoga mjesta ako se mjesne vlasti odbiju pokoriti zahtjevu za rekvizicijama ivenih namirnica i zaliha za
udovoljavanje trenutanim potrebama pomorskih snaga koje se nalaze ispred mjesta. S obzirom na to da se u dva svjetska rata taj propis nije primjenjivao i da bi
njegovo izvrenje predstavljalo kolektivnu kaznu stanovnitvu mjesta u pitanju (a to
Pravilnik iz 1907. inae izriito zabranjuje), danas ga treba smatrati zabranjenim.40
O zabrani napadanja u pomorskomu ratu bolnikih brodova, brodova-parlamentara, kartelnih brodova, onih namijenjenih iskljuivo obalnom ribarstvu ili
maloj lokalnoj plovidbi te napokon brodova kojima su povjereni vjerski, znanstveni ili humanitarni zadaci, ve je bilo rijei (supra, 96 pod 4 (iii)). Naravno,
u pomorskom ratovanju zabranjeno je napadati sve sanitetske i druge objekte
koji su zatieni i u kopnenom ratovanju.
Ostaje nam na koncu pitanje unitavanja podmorskih kabela i cjevovoda. Smatra
se da u tom podruju i danas vrijede naela iz Parike konvencije o zatiti podmorskih kabela iz 1884, iako ona u lanku 15. predvia da njezine odredbe nee ograniavati slobodu akcije zaraenih strana u neprijateljstvima. Premda je ta Konvencija
donesena radi zatite podmorskih kabela namijenjenih prijenosu vijesti putem telegrafa, danas su od veega znaenja kabeli za prijenos elektrine energije te napose
cjevovodi za prijevoz nafte i plina.
Haki pravilnik iz 1907. u lanku 54. predvia da se podmorski kabeli koji povezuju neko okupirano podruje s neutralnom dravom nee zaplijeniti ili unititi,
40
U tome se smislu izjanjava i Rudolf CAPAR: Meunarodno pomorsko ratno pravo, Zagreb,
1988, str. 22.

osim u krajnjoj nudi. Ali kada nastupi mir, oni se moraju vratiti i mora se urediti
odteta. U Drugome svjetskom ratu to se ogranienje nije potovalo. Valja istaknuti
da to vano pitanje nije dovoljno ureeno postojeim pravnim propisima.
5. Zabranjene vrste oruja. I sve vrste oruja koje su zabranjene u ratovanju openito zabranjene su i u pomorskom ratovanju poput otrova i otrovnoga
oruja, oruja koje je namijenjeno da svojim fragmentima nanosi ozljede neprijatelju, napalma, zasljepljujuega laserskog oruja i dr. (v. supra, 90 pod 4).
Ali za sluaj neprijateljstava na moru najbitnije je urediti nain upotrebe
mina i torpeda za unitavanje neprijateljskih brodova. U pomorskom se ratovanju upotrebljavaju razliite vrste mina (kontaktne, dirigirane s obale, one poloene na morsko dno koje reagiraju na prisutnost broda, usidrene i plutajue).
Cilj je tih odredaba zatita slobode komunikacija i pomorske trgovine openito te potovanje naela da se trgovaki brodovi, a napose oni neutralni, nee
napadati bez upozorenja.
Osma haka konvencija o polaganju podmorskih automatskih mina na kontakt iz 1907. u naelu ovlauje polaganje usidrenih mina, ali ne i onih na kojima
je zaraena strana koja ih je poloila izgubila kontrolu.
U tu svrhu zabranjeno je postavljati (i) neusidrene mine, osim ako su izraene tako da postaju nekodljive najvie jedan sat nakon to se nad njima izgubi
kontrola, (ii) usidrene mine koje ne postaju nekodljive nakon to se otkvae od
sidra te (iii) upotreba torpeda koji ne postaju nekodljivi (tj. ne potonu) nakon
to promae cilj (lanak 1).
Osobito je zabranjeno postavljati automatske kontaktne mine ispred protivnikih obala i luka s jedinim ciljem sprjeavanja trgovake plovidbe (lanak 2).
Naime, u trgovakim komunikacijama sa svakom od zaraenih strana legitimne
interese imaju sve neutralne drave (o blokadi vidi infra, 100, pod 8). Ta se
zabrana a fortiori odnosi na postavljanje mina ispred neutralnih luka, tj. ispred
luka drave s kojom drava koja ih je postavila nije u ratu.
Osma haka konvencija propisuje i druga pravila koja se mogu smatrati dijelom
opega obiajnoga prava danas na snazi, bilo za meunarodni ili nemeunarodni
oruani sukob. Kada se upotrebljavaju usidrene automatske mine na kontakt, moraju
se poduzeti sve mogue mjere opreza radi sigurnosti miroljubive plovidbe. Zaraene
su se strane obvezale da e se pobrinuti, kad god je to mogue, da te mine postanu
nekodljive nakon isteka ogranienoga vremena. Ako izgube nadzor nad minama,
one su dune upozoriti vlade ostalih drava na zone opasnosti (lanak 3).
Svaka neutralna drava koja postavlja te mine ispred svojih obala mora potovati
ista pravila i iste mjere opreza. Ona je prethodno duna diplomatskim putem objaviti
treim dravama prostore u kojima su te mine postavljene (lanak 4).
887
Na koncu rata svaka e drava ukloniti mine koje je postavila u svojim vodama.
Ako je jedna zaraena strana postavila te mine u vodama druge, o tome e joj pruiti
sve obavijesti i potom e svaka od njih ukloniti mine u svojim vodama (lanak 5).
h
Meunarodni se sud u Den Haagu dva puta izjanjavao o minama i minskim
poljima premda je to u oba sluaja bilo izvan konteksta meunarodnoga oruanog
sukoba.
U listopadu 1946. u teritorijalnome moru Albanije u Krfskom tjesnacu eskadra
britanskih ratnih brodova naletjela je na mine. etrdeset i etiri britanska asnika i
mornara poginuli su, a etrdeset i dvoje ih je bilo ranjeno. Godine 1947. Britanija je
bila podnijela tubu Meunarodnomu sudu na temelju preporuke Vijea sigurnosti
UN-a. Kako tada Albanija nije imala ratnu mornaricu, Britanija je u postupku tvrdila
da su te mine njemake proizvodnje u albanske vode postavili jugoslavenski ratni
brodovi Mljet i Meljine, o emu je pred Sudom svjedoio odbjegli jugoslavenski
mornariki asnik Karel Kovai. On je navodno bio svjedokom ukrcavanja tih mina
na spomenute brodove u ibenskoj luci. Sud, meutim, nije smatrao da je Britanija
u tome postupku dovoljno dokazala umijeanost Jugoslavije.
U presudi o Sporu o Krfskom tjesnacu od 9. travnja 1949, Sud je zakljuio da se
polaganje tih mina nije moglo obaviti bez znanje albanske vlade. Obveze koje se
nameu albanskim vlastima, a u interesu plovidbe openito, sastojale su se u notificiranju postojanja minskoga polja u albanskim teritorijalnim vodama, i u upozorenju britanskih brodova koji su se pribliavali o neposrednoj opasnosti kojoj su bili
izloeni u tome minskom polju....
Sud je utvrdio da se ta obveza navodno ne zasniva na Osmoj hakoj konvenciji
iz 1907, koja je primjenjiva u doba rata, ... nego na izvjesnim opim i jasno prihvaenim naelima, poput elementarnih obzira ovjenosti, koji su jai u doba mira
negoli u doba rata; na naelu slobode pomorskih komunikacija; te na obvezi svake
drave da svjesno ne dopusti da se njezin teritorij koristi za ine suprotne pravima
ostalih drava. (p. 22).
U sporu Nikaragve i Sjedinjenih Amerikih Drava Sud je ustanovio da je koncem 1983. ili poetkom 1984. predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava ovlastio
jednu dravnu agenciju svoje zemlje da poloi mine u nekoliko nikaragvanskih luka
ili blizu njih. Ali ni prije, a ni nakon postavljanja tih mina vlada te zemlje nije dala
nikakvo javno i slubeno upozorenje brodovima o postojanju i lokaciji tih mina.
Zbog toga je bilo ozljeda ljudi i materijalne tete, zbog ega se osiguranje brodova
povealo.
U presudi o Vojnim i paravojnim djelatnostima u i oko Nikaragve od 27. lipnja
1986, Meunarodni je sud ustanovio da su Sjedinjene Amerike Drave prekrile
lanke 3. i 4. Osme hake konvencije, i dodao: ... postavljanje mina od neke drave
u doba mira u unutranjim ili teritorijalnim vodama druge, protupravni je in; uz
to, ako neka drava postavlja mine u bilo koje vode u kojima brodovi neke druge

drave imaju pravo pristupa ili prolaska, a da ne izda upozorenje ili notifikaciju, ne
obazirui se na sigurnost miroljubive plovidbe, ta drava kri naela humanitarnoga
prava na kojima poivaju specifine odredbe Konvencije br. VIII. iz 1907. Ta je naela
Sud izrazio u sporu o Krfskom tjesnacu... (p. 112, para. 215).
Vrijednost je toga sudskoga iskaza u tome to se odnosi na polaganje mina u bilo
kojoj vrsti oruanoga sukoba, u sluaju nedoputene intervencije tree drave, pa i
izvan konteksta sukoba ili intervencije.
Ali sama Osma haka konvencija odnosi se samo na automatske mine na kontakt.
Njezin je lanak 1. danas teko primijeniti s obzirom npr. na mogunost postavljanja
mina iz podmornica.
889
D. NEUTRALNOST U RATU
98. POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAENOSTI I
NEUTRALIZMA
Bibliografija
Charles CHAUMONT: Nations Unies et neutralit, RCADI 1956, tome 89, pp. 5-59; Davorin
RUDOLF: Neutralnost i paksaktivnost, meunarodnopravni aspekti, Split, 1978, 267 str.; Charles
ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, pp. 373-391; M. TORELLI: La neutralit en
question, Revue gnrate de droit international public, 1992, pp. 5-43.
1. Uvod. U prethodnim izlaganjima opirno smo raspravljali o ozbiljnim

tekoama u primjeni prava neutralnosti u oruanim sukobima nakon 1945.
godine (supra, 89. i 92). Iako jo ne glede same neutralnosti, u primjeni svih
pravnih pravila koja se na nju odnose tekoe su bile izbile ve u Prvome svjetskom ratu, i to s obzirom na njegove znaajke totalnoga rata. Ali razvoj sustava
kolektivne sigurnosti i zabrana rata koja je uslijedila uinili su neutralnost u
ratu najzamrenijim pitanjem meunarodnoga prava kakvo je danas na snazi.
Kako smo prije naglasili, neutralnost postaje moguom kada nastane ratno
stanje izmeu dviju ili vie zaraenih drava.
To znai da formalne neutralnosti treih drava nema u unutarnjim, tj. nemeunarodnim oruanim sukobima (osim ako tree drave priznaju ustanike). Neutralnosti nema ni u nepriznatim meunarodnim sukobima (ukljuujui nedoputenu
oruanu intervenciju neke drave u drugoj). Praktino nje nema ni u sluajevima
strane okupacije podruja neke drave, napose ako ta okupacija ne naie ni na kakav
otpor.
Napokon, u oslobodilakim ratovima protiv kolonijalne dominacije i rasistikih
reima nakon 1945, brojne su tree drave bile pruale tim ratovima politiku podrku priznanjem odgovarajuih pokreta koji su ih vodili. Ali ni u tim ratovima nije
bilo prakse proglaenja neutralnosti treih drava, npr. u odnosu na rat u Aliru
(1954 1962) (v. supra, 36, pod 4).
Stoga neutralnost ne nastaje ak ni u svim onim oruanim sukobima koji se
danas smatraju meunarodnima (v. supra, 89, pod 4 (i)).
I nakon to Vijee sigurnosti UN-a, na temelju glave VII. Povelje, propie

neke nevojne sankcije protiv neke drave ili povede oruanu akciju ili samo
mirovne operacije, lanice UN-a u takvomu moguem oruanom sukobu ne
mogu biti neutralne.

Neki pisci s manje ili vie opravdanja smatraju da je klasina neutralnost i
danas mogua u sukobu u kojem Vijee sigurnosti nije poduzelo nikakvu akciju,
ili barem sve dok ono takvu akciju ne poduzme. Ali su nakon Drugoga svjetskog
rata bili brojniji pisci koji su smatrali da je neutralnost nespojiva s pravnim
sustavom UN-a.
Uz sve gore navedeno, ve se na poetku Drugoga svjetskoga rata poeo razvodnjavati sam pojam neutralnosti, shvaene kao skupine precizno odreenih
prava i dunosti neutralaca i zaraenih strana u njihovim uzajamnim odnosima.
Dolazilo je do proglaenja nezaraenosti, a u doba hladnoga rata nakon 1945.
nastao je brojan pokret nesvrstanih drava. O tome e u nastavku biti vie rijei.
Unato navedenome, ne bismo se usudili tvrditi da je neutralnost kao institut
pozitivnoga ratnoga prava sasvim prestala postojati ili da je postala nemoguom
u praksi. U prvomu Zaljevskom ratu izmeu Iraka i Irana poevi od 1980. ona
je stvarno postojala sve dok Vijee sigurnosti nije 1987. poduzelo odgovarajue
mjere. Taj institut danas stoji da tako kaemo u priuvi. Ali ve nakon zabrane
rata Briand-Kelloggovim paktom iz 1928, on vie nema ono znaenje kakvo je
imalo od 17. stoljea pa do tada.
Ovdje valja dodati jo neke vane injenice. U svjetskim ratovima koji zahvaaju praktino sve dijelove svijeta, pravni propisi o neutralnosti u ratu na
kopnu gotovo su jednako vani kao i oni na moru. Ali kad je rije o lokalnim i
regionalnim sukobima koji se vode samo na kopnu, propisi o neutralnosti primjenjuju se samo izmeu susjednih drava, i uz to mogu biti vani za velesile
s globalnim interesima.
Tako su npr. malo koju europsku ili azijsku dravu zanimali rat izmeu Paragvaja
i Bolivije u oblasti Chaco (1932 1935) ili rat izmeu Perua i Kolumbije u pokrajini
Leticia (1932 1934), koji su bili uspjeno okonani posredovanjem Lige naroda.
Ako se takvi ratovi vode iskljuivo na kopnu, proglaenje neutralnosti udaljenih
drava nije ni od kakve praktine vanosti.
Stanje je razliito kada se ak i lokalni meunarodni sukob vodi i na morskim

prostorima i kada on zahvati dijelove mora vane za meunarodni promet i
trgovinu, poput spomenutog Irako-iranskoga rata. Stoga pravna pravila o neutralnosti na moru mogu u svako doba postati iznimno vanima, napose ako
izostane intervencija Vijea sigurnosti UN-a.
S druge strane, povijest pomorskoga ratovanja upozorava na to da stroga
primjena pravila o neutralnosti na moru ovisi o ukupnom odnosu snaga u svijetu. Vano je jesu li vodee pomorske sile svijeta u nekomu sukobu zaraene
strane (npr. u dva svjetska rata) ili su one u odnosu na njega neutralne (npr. u
spomenutom Irako-iranskomu ratu izmeu 1980 1986).
98. POJAM NEUTRALNOSTI, NEZARAENOSTI I NEUTRALIZMA
891
ini nam se da e suvremenom itatelju pravna pravila o neutralnosti biti

najjasnija ako ih opiemo u razvoju opih politikih i pravnih odnosa.
2. Klasina neutralnost u ratu. Jo dok se otpoinjanje i voenje rata smatralo izljevom suverenosti svake drave, meunarodno je pravo nastojalo propisati precizna pravila primjenom kojih nije smjelo biti dvojbe glede poloaja
bilo koje drave svijeta u odnosu na neki rat.
Meu tim propisima bili su oni iz Tree hake konvencije o otpoinjanju neprijateljstava, iz 1907. Cilj te Konvencije bio je utvrivanje trenutka nastanka ratnoga
stanja izmeu zaraenih strana kao i nastanka stanja neutralnosti za sve ostale drave (v. supra, 92, pod 2).
Svaka je drava tada mogla nekoj drugoj objaviti rat i svaka se trea drava
mogla prikljuiti nekoj od zaraenih strana, bilo na poetku neprijateljstava ili
u nekomu kasnijem trenutku.
Tako su Italija i Sjedinjene Amerike Drave bile neutralne na samomu poetku
Prvoga svjetskog rata. Italija je bila stupila u taj rat na strani Saveznika 24. svibnja
1915, nakon to su joj Londonskim sporazumom iz te godine oni obeali vee teritorije u Junom Tirolu, Istri, Hrvatskom i Slovenskom primorju i u Dalmaciji nego
to su to mogle uiniti Centralne sile. Sjedinjene Amerike Drave su bile objavile
rat Centralnim silama tek 6. travnja 1917, zbog njemakoga potapanja vie putnikih
i mnogih neutralnih trgovakih brodova u podmornikom ratu bez prethodnog
upozorenja i bez spaavanja putnika i posade.
Ali sve dok to ne uine, tree su drave bile u pravnoj obvezi primjenjivati
pravila o neutralnosti u njihovoj ukupnosti. Ta su pravila, poput samih pravil
ratnoga prava, bila preteito imperativne naravi. A ona nisu samo titila neutralne drave u ratu nego su im nametala i znatne obveze i ogranienja u ponaanju.
Od prava na rat bile su izuzetak trajno neutralne drave poput vicarske, a do
1914. jo i Belgije i Luksemburga. One su se putem ugovor unaprijed obvezale
da e u svim ratovima biti neutralne. Ali su ostale drave stranke tih ugovora,
koje su im zajamile trajnu neutralnost, takoer prihvatile obvezu da te drave
nee napadati i da e njihovu neutralnost braniti od moguih napada. Njemaka
je kao jamac trajne neutralnosti Belgije i Luksemburga bila pogazila tu obvezu
napadom na te dvije zemlje na poetku Prvoga svjetskog rata.
Na Drugoj hakoj mirovnoj konferenciji 1907. bilo je usvojeno vie konvencija
koje su kodificirale pravila o neutralnosti u ratu. Meu njima su najznaajnije: Peta
konvencija o pravima i dunostima neutralnih sila i osoba u sluaju rata na kopnu te
Trinaesta konvencija o pravima i dunostima neutralnih sila u sluaju pomorskoga
rata. Parika pomorska deklaracija iz 1856. te neke druge hake konvencije iz 1907.
ureuju, uz ostalo, vana pitanja glede poloaja neutralnih trgovakih brodova i prava uzapenja tih brodova i robe koju prevoze u pomorskomu ratu. Te emo propise
navoditi u odjeljcima kako slijede.

Neutralnost u ratu u svojoj ukupnosti predvia sloen splet prava i odgovarajuih dunosti, i to neutralaca u odnosu na zaraene strane i zaraenih strana
u odnosu na njih. Ta prava i dunosti nisu sasvim simetrini, ali se shematski
mogu opisati na sljedei nain.41
(i) Ope dunosti neutralaca u odnosu na sve zaraene strane jesu sljedee.
(a) Suzdravanje. Neutralna drava ne smije pruati pomo ni jednoj zaraenoj strani. Ona ih naroito ne smije pomagati oruanim postrojbama,
davati ili garantirati im zajmove ili na svome podruju pruati zaklon od
neprijateljstava njihovim oruanim snagama i ratnim brodovima.
(b) Prevencija. Na svome podruju i u morskim prostorima pod svojom
suverenou neutralna je drava duna sprijeiti djelatnosti zaraenih
strana poput novaenja vojnika, obavljanja priprema za neprijateljstva
ili ratnih djelatnosti.
(c) Trpljenje (acquiescence podrazumijevani pristanak). Neutralna je drava duna priznati zakonitost akata zaraenih strana protiv trgovakih
djelatnosti njezinih fizikih i pravnih osoba ako su ti njihovi akti u skladu
s ratnim pravom. Tu npr. spada uzapenje trgovakih brodova pod zastavom neutralne drave ako prevoze kontrabandu, probijaju blokadu ili
pruaju protuneutralnu pomo te priznavanje presuda pljenovnih sudova
zaraenih strana kojima se takav brod i teret koji prevozi plijene.
(ii) Na slian se nain i dunosti zaraenih strana u odnosu na neutralne

drave mogu opisati kako slijedi.
(a) Suzdravanje. Protivnike strane u sukobu dune su se suzdrati od bilo

kakvih vojnih djelatnosti na teritoriju, u vodama i u zranomu prostoru
neutralne drave. Ni jedna od njih ne smije ometati ili sprjeavati trgovinu i druge oblike suradnje neutralne drave s neprijateljem koji su prema
ratnomu pravu doputeni. A ako ratno pravo ne predvia drukije, ti se
odnosi ravnaju prema meunarodnom pravu primjenjivom u doba mira.
(b) Prevencija. Svaka zaraena strana duna je na svome podruju sprijeiti
krenje prav diplomatskih predstavnika i zlostavljanje graan neutralne drave. Ona ima istu dunost i na neprijateljskomu podruju koje je
okupirala.
(c) Trpljenje. Zaraena strana duna je trpjeti interniranje na neutralnom
podruju neprijateljskih trupa koje su tamo dobile utoite do konca rata
ako su prethodno razoruane ili boravak neprijateljskih ratnih brodova u
41
Cf., STARKES International Law, Eleventh Edition, I. A. Shearer, London 1994, pp. 526-528; S.
K. KAPOOR: International Law, Eleventh Edition, Allahabad, 1996, (India), 1996, pp. 692-694.
893
neutralnoj luci uza stroga ogranienja koja nameu pravila o neutralnosti

u pomorskome ratu.
Gornji je prikaz shematski, a detaljnije propise prava neutralnosti izloit
emo u produetku. Ako neka zaraena strana grubo prekri svoje dunosti
prema neutralnoj dravi i iz toga krenja proizie teta, neutralna drava ima u
naelu pravo na novanu nadoknadu. Jednako je i ako neutralna drava prekri
svoje dunosti prema nekoj zaraenoj strani.
To je naelo bilo priznato u sluaju Alabama. U presudi iz 1872. Arbitrani je
tribunal bio dosudio Sjedinjenim Amerikim Dravama svotu od 15 500 000 dolara
u zlatu kao nadoknadu zbog toga jer Britanija nije u svojim brodogradilitima sprijeila gradnju i opremanje ratnih brodova za raun Junjake konfederacije. Britanija
tu nije bila izvrila svoje obveze neutralne sile u graanskomu ratu, u kojemu je
Junjaku konfederaciju bila priznala zaraenom stranom.
Ako neutralni trgovaki brod prevozi kontrabandu ili pokua probiti blokadu, ili prua protuneutralnu pomo, ratni brod zaraene strane moe ga
uzaptiti, a odlukom pljenovnoga suda te zemlje brod i roba na njemu mogu se
konfiscirati. Ali u sluaju upornoga i gruboga krenja obveza o neutralnosti,
najtea je mjera stupanje u rat protiv drave kriteljice.
3. Nezaraenost i nesvrstanost. Pravila o neutralnosti u ratu, a napose

ono o suzdravanju uza strogu nepristranost neutralnih drava prema objema
zaraenim stranama poela su slabiti nakon to je Briand-Kelloggovim paktom
iz 1928. sam rat postao zabranjen. Premda to u njegovu kratkom tekstu nije bilo
izriito predvieno, smatralo se da drava koja prekri svoje preuzete obveze
i izvri agresiju protiv neke druge drave time sama sebe liava zatite koju joj
zabrana iz toga Pakta prua. U takvim uvjetima poelo je prevladavati politiko
uvjerenje da je neutralnost u odnosu na rtvu agresije nemoralna.
Nezaraenost. Ali su na poetku Drugoga svjetskoga rata i neke faistike
sile proglaavale nezaraenost u tome ratu, i osim to neko vrijeme nisu aktivno sudjelovale u neprijateljstvima, nisu se suzdravale od pomaganja svojim
politikim saveznicima na svaki drugi nain.
Izraz nezaraenost za stanje izmeu zaraenosti i neutralnosti prva je bila

upotrijebila diplomacija faistike Italije. Poslije njemakog napada na Poljsku i objave rata Britanije i Francuske Njemakoj na poetku rujna 1939, gotovo sve ostale
europske drave pourile su se da u tome ratu proglase svoju strogu neutralnost. Ali
do njegova konca neutralnost su u Europi uspjele odrati samo vicarska, vedska i
Portugal. Mnoge druge od tih zemalja postale su kasnije rtvama nacistike agresije,
poput npr. Kraljevine Jugoslavije.
Italija je u to doba bila proglasila nezaraenost, zadravajui sve politike i gospodarske veze s Njemakom s kojom je bila u saveznitvu. Ali pred ulazak Nijemaca

u Pariz, faistiki diktator Mussolini nije htio propustiti priliku da ugrabi dio plijena
i 10. lipnja 1940. navijestio je rat Francuskoj. I faistika je panjolska bila zauzela
slian stav, s time da je poslije njemakoga napada na Sovjetski Savez ona tamo ak
poslala svoju Plavu diviziju. Ali nakon poraza kod Staljingrada ona je svoje snage
od tamo povukla i poela se okretati strogoj neutralnosti.
I Sjedinjene Amerike Drave su na poetku Drugoga svjetskoga rata prole
kroz slian razvoj. Nakon pada Francuske isporuile su Britaniji pedeset torpiljarki,
a u oujku 1941. u toj je zemlji bio usvojen Zakon o zajmu i najmu. Tim zakonom
predsjednik je bio ovlaten da isporuuje ratni materijal svakoj zaraenoj strani ako
ocijeni da je to u interesu obrane Sjedinjenih Amerikih Drava. Tako je ve poslije
njemakog napada u lipnju 1941. ta zemlja poela isporuivati pomo i Sovjetskom
Savezu premda je sama stupila u rat tek 8 prosinca te godine sutradan poslije japanskog napada na Pearl Harbor.
I u oruanim sukobima nakon 1945, u kojima Vijee sigurnosti UN-a nije

poduzimalo nikakve akcije, nezaraenost je kao stvarna praksa prevladala
nad strogom neutralnou, iako ne pod tim imenom. Ali njezin sadraj nije do
danas kodificiran pravnim pravilima. To je donijelo velike dvojbe glede obveza
drava koje u nekomu sukobu u suvremenim uvjetima ne sudjeluju. O tome e
biti vie rijei u nastavku.
Neutralizam, nesvrstanost. U doba hladnoga rata izmeu Istoka i Zapada,
a u vrijeme pasivnosti sustava UN-a, drave koje su sklapale vojne saveze o
kolektivnoj samoobrani poput NATO-a i Varavskoga pakta, unaprijed su se
odricale od neutralnosti u nekome moguem sukobu. Ako bi neka lanica takvoga saveza postala rtvom agresije, agresor bi se trebao nai u ratnom stanju
sa svim ostalim strankama tih ugovora.
U pedesetim godinama 20. stoljea nastali su politiki pojmovi neutralizma
i nesvrstanosti. Tu, meutim, nije bila rije ni o kakvom pravno definiranom
poloaju drava koje su slijedile takvu politiku u odnosu na oruane sukobe,
niti o njihovim ugovornim obvezama. Te su drave odbijale stupiti u neki od
blokova. Time su one odbijale sudjelovati u hladnomu ratu, ali su o svakom
pitanju zadravale slobodu donoenja neovisnih odluka. Veina njih, iako ne
sve, odbijala je da na svome podruju dopusti ustanovljenje stranih vojnih baza.
4. Neutralnost i sustav UN-a. (i) Kolektivne akcije UN-a i drave lanice.
Ako Vijee sigurnosti u povodu nekoga sukoba poduzme akciju na temelju Glave VII. Povelje, neutralnost svih drava lanica UN-a postaje neodrivom. To
su danas praktino sve neovisne drave svijeta.
To proizlazi iz sljedeih pravnih obveza koje su sve drave lanice unaprijed
preuzele Poveljom UN-a:
(1) Prema lanku 2(5). sve lanice daju Organizaciji punu pomo u svakoj akciji
koju ona poduzme u skladu s Poveljom i suzdravaju se od pomaganja drave
protiv koje UN poduzima preventivnu ili prisilnu akciju.
895
(2) Prema lanku 25, lanovi UN-a unaprijed su suglasni da prihvate i izvravaju
odluke Vijea sigurnosti u skladu s Poveljom. To znai da ako Vijee sigurnosti odlui o nekoj akciji, drave lanice nemaju izbora i tu odluku moraju
provesti. U tim okolnostima one ne mogu biti neutralne.
(3) lanci 41, 42. i 43. predviaju razliite mjere koje Vijee sigurnosti moe
poduzeti radi odravanja meunarodnoga mira i sigurnosti. Temeljem tih
propisa Vijee je sigurnosti ovlateno da od drava lanica trai suradnju, pa i
pomo u kontingentima oruanih snaga. Sve su te obveze u oitoj suprotnosti
s potovanjem pravila o klasinoj neutralnosti u ratu.
(4) lanak 49. predvia da se lanovi UN-a udruuju da bi se uzajamno pomagali u izvravanju mjera o kojima odlui Vijee sigurnosti. I to udruivanje
iskljuuje neutralnost u ratu.
(5) lanak 51. potvruje prirodno pravo individualne i kolektivne samoobrane
u sluaju oruanoga napada na nekoga lana UN-a. Prirodno pravo na kolektivnu samoobranu takoer iskljuuje neutralnost drava koje su unaprijed
preuzele obveze iz nekoga ugovora o vojnom savezu sklopljenom u te svrhe.
Ali to pravo ovlauje i svaku drugu dravu da prui pomo rtvi agresije, i
to sve dok Vijee sigurnosti ne poduzme mjere potrebne za odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti.
Ali sudjelovanje drava s njihovim kontingentima oruanih snaga u prisilnoj

akciji po nalogu ili odobrenju UN-a protiv drave agresora ne stvara po sebi
ratno stanje izmeu lanica UN-a i drave napadaa. Stoga sudionici tih sukoba
nisu zaraene strane i izmeu njih ne nastaje ratno stanje.
Osim to su se sve strane takvoga sukoba dune pridravati ogranienja
ratovanja koja su inae obvezatna u svim vrstama sukoba, kao i odgovarajuih
pravila humanitarnoga prava, veina se ostalih pravila ratnoga prava na te sukobe ne odnosi. Mjere koje Vijee sigurnosti svojim odlukama poduzme ili odobri,
u svakomu su pojedinom sluaju lex specialis u odnosu na pravila klasinog
ratnoga prava. Ali je, kako se vidjelo, i pravila o neutralnosti u tim situacijama
nemogue potovati u njihovoj ukupnosti.
(ii) Drave lanice u sukobima u kojima izostane kolektivna akcija UN-a. Tu
se postavlja vano pitanje poloaja samih drava lanica UN-a u meunarodnim
oruanim sukobima o kojima Vijee sigurnosti nije u stanju donijeti nikakvu
odluku temeljem Glave VII. Povelje, ili makar za vrijeme dok ono takve mjere
ne poduzme.
Meunarodna praksa nakon Drugoga svjetskoga rata upozorava na to da se

na drave lanice koje nisu strane u sukobu primjenjuju sva ona pravila klasinoga prava neutralnosti koja su istovjetna s temeljnim pravima i dunostima svih
drava. Teritorij tih drava nepovrediv je za sve zaraene strane. Te su strane
dune suzdravati se od vojnih djelatnosti u kopnenom, morskom i zranomu

prostoru drava koje ne sudjeluju u neprijateljstvima. Suprotno bi ponaanje
predstavljalo agresiju protiv tih drava.
Ipak je poloaj drava koje ne sudjeluju u ratu mnogo blii nezaraenosti
nego klasinoj neutralnosti. One vie nisu dune na suzdravanje koje bi ukljuivalo apsolutnu nepristranost. Npr. pruanje protuneutralne pomoi, ak i
opskrba orujem suprotne zaraene strane, danas ne bi mogli biti povodom za
napad na takvu dravu. Tek bi oruani napad drave koja ne sudjeluje u neprijateljstvima na neku od zaraenih strana bio osnova za pribjegavanje pravu na
samoobranu od napadnute drave.
U tome se svjetlu mnoga od pravila o klasinoj neutralnosti koja emo u
nastavku izloiti javljaju u meunarodnim oruanim sukobima kao mogue
rijeenje, kao u neku ruku pravila la carte (po jelovniku), i vie ne kao imperativna pravila koja sve neutralne drave moraju potovati.
Tako je npr. u tijeku Irako-iranskoga rata nakon 1980. Britanija bila donijela vie
propisa koji su bili u potpunom skladu s pravilima o neutralnosti u ratu na moru.
Ali je to bio njezin slobodan politiki izbor, a ne obveza koju bi joj nalagalo ope
meunarodno pravo.
(iii) Trajna neutralnost. Kako su danas praktino sve trajno neutralne drave
ulanjene u UN, imaju iste pravne obveze prema Povelji kao i drave lanice
bez toga poloaja.
Iz historijske perspektive zanimljivo je neto navesti o prijanjem poloaju tih
drava.
Austrija se u UN bila ulanila u prosincu 1955, u doba blokade sustava kolektivne
sigurnosti te Organizacije, ali uz oekivanje da e ju u sluaju moguih prisilnih akcija u budunosti, Vijee sigurnosti svaki put izuzeti od sudjelovanja u operacijama
temeljem lanaka 48. i 50. Povelje. Ali poput svih ostalih lanica UN-a, Austrija izvrava sve odluke Vijea sigurnosti glede nevojnih sankcija protiv neke drave. Uz to,
njezini vojnici sudjeluju u promatrakim misijama UN-a. Nakon okonanja blokovske podijeljenosti Europe u Austriji se pomilja na odustanak od trajne neutralnosti.
Sasvim je jednak poloaj drava lanica UN-a koje, premda nisu trajno neutralne, u dugakom razdoblju uspijevaju ostati izvan ratova. To su npr. vedska, koja
nije ratovala od 1815. godine, ili Finska koja se te politike pridrava nakon Drugoga
svjetskog rata.
Dok je bila izvan UN-a, i to sve do 10. rujna 2002, vicarska nije bila u pravnoj obvezi provoditi odluke Vijea sigurnosti usvojene temeljem glave VII. Povelje. Sve do
tada, naprijed opisana pravila o klasinoj neutralnosti primjenjivala su se u njihovoj
cjelini u odnosima izmeu nje i zaraenih strana u svim meudravnim ratovima.
Nakon 2002. imamo zanimljivu situaciju da je Drava Vatikanskoga Grada jedina
trajno neutralna drava koja kao nelanica nije vezana obvezama iz Povelje UN-a.
897
Prije smo bili naveli da se taj subjekt meunarodnoga prava openito izjednauje
u meunarodnim odnosima s dravom jer se nita ne bi dobilo ako bi se uspjelo
dokazati da on nije drava (supra, 38, pod 6). Ipak, ta drava ne posjeduje vojsku
te trgovaku i ratnu mornaricu, na koje bi se sva pravila klasine neutralnosti mogla
integralno primjenjivati u nekom meunarodnom oruanom sukobu.
Danas je i apstraktno teko zamisliti situaciju o cjelovitoj primjeni pravil

o neutralnosti u oruanim sukobima. Ali se parcijalna primjena nekih od tih
pravila nee moi ni u daljnjoj budunosti sasvim iskljuiti.
(iv) Zakljuak. Iako je neutralnost nedovoljno prilagoena dananjemu vremenu, ona se i dalje spominje u enevskim konvencijama iz 1949. i u Protokolu
I. iz 1977. Funkcija sile zatitnice namijenjena je neutralnim dravama. Bez tih
drava moda bi ak bilo nemogue izvravati odredbe iz Hake konvencije iz
1954. za zatitu kulturnih dobara u sluaju oruanoga sukoba.
99. DUNOSTI NEUTRALACA I ZARAENIH

STRANA, NAPOSE NA PODRUJU NEUTRALNE
DRAVE
Bibliografija
OPPENHEIM, LAUTERPACH: International Law, Vol.11, Seventh Edition, London, 1952, pp.
702-751; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, pp. 410-449.
1. Uvod U ovome emo odjeljku izloiti dunosti neutralaca i zaraenih

strana u kopnenom i pomorskom ratu, napose s obzirom na kopneno i morsko
podruje neutralne drave i na zrani prostor iznad njega. Uz to emo se ukratko osvrnuti i na poloaj neutralnih dravljana na podruju zaraenih strana te
na podrujima koje su one okupirale.
Pod neutralnim vodama podrazumijevaju se unutranje morske vode i
teritorijalno more neutralne drave, u dananje vrijeme i arhipelake vode arhipelake neutralne drave te zrani prostor iznad njih.
2. Dunosti neutralaca i zaraenih strana u kopnenomu ratovanju. Ti
su propisi kodificirani Petom hakom konvencijom o pravima i dunostima
neutralnih sila i osoba u sluaju rata na kopnu iz 1907.
(i) Dunosti neutralnih drava. Minimalna im je dunost da na svome podruju ne dopuste ustrojavanje borakih odreda zaraenih strana ni otvaranje
ureda za njihovo novaenje (lanak 4). Ali Konvencija predvia: injenica da
pojedinci pojedinano prelaze granicu kako bi se stavili u slubu jedne od zaraenih strana ne povlai odgovornost neutralne sile (lanak 6).
Ipak, svaka neutralna drava moe, ako to eli, usvojiti preventivne i represivne
propise da bi sprjeavala svoje dravljane da sudjeluju u neprijateljstvima u inozemstvu, a napose kao plaenici. Kriteljima takvih propisa one mogu uskratiti diplomatsku zatitu, mogu im oduzeti dravljanstvo, a mogu ih podvrgnuti novanim
kaznama, pa i kaznenim sankcijama.
Premda to nije izriito predvieno Petom konvencijom, neko se krenjem

neutralnosti smatrao izvoz oruja i streljiva i davanje ili garantiranje zajmova
same neutralne drave nekoj od zaraenih strana. Danas se te zabrane uglavnom
ne potuju.
Ali je Peta konvencija dopustila takve djelatnosti fizikim i pravnim osobama
neutralnih zemalja pod uvjetom da se mogua ogranienja i zabrane u tome pogledu
primjenjuju nepristrano prema svim zaraenim stranama (lanci 8. i 9).
Glede istih tih djelatnosti koje vre pravne i fizike osobe predvia se: Neutralna sila nije duna sprijeiti izvoz ili provoz (kroz svoje podruje), za raun
99. DUNOSTI NEUTRALACA I ZARAENIH STRANA...
899
jedne ili druge zaraene strane, oruja, streljiva te uope svega to moe koristiti
nekoj vojsci ili nekoj ratnoj mornarici (lanak 7).
(ii) Dunosti zaraenih strana. Njihova je prva dunost potovanje nepovredivosti teritorija neutralne drave (lanak 1). U tome se smislu posebno predvia: Zaraenim je stranama zabranjeno da svojim trupama ili konvojima, bilo s
orujem bilo sa zalihama, prelaze preko podruja neutralne drave (lanak 2).
Neutralna drava moe, ali nije duna primiti na svoje podruje postrojbe
zaraene strane koje nastoje izbjei zarobljavanje od neprijatelja. Ona e ih pri
prijelazu granice iz vlastite sigurnosti razoruati i internirat e ih koliko je to god
mogue daleko od bojita. Internirce e opskrbljivati ivotnim namirnicama,
odjeom i pomoi kako to nalae ovjenost. Trokovi interniranja nadoknadit
e se kada nastupi mir (lanci 11. i 12).
Odbjegle ratne zarobljenike neutralna drava moe primiti i ostaviti na slobodi, ali im moe odrediti boravite (lanak 13).
Napokon, neutralna drava moe, ali i ne mora, dopustiti prolazak preko
svoga podruja ranjenika i bolesnika zaraenih strana pod uvjetom da u tim
transportima nema boraca ni ratnoga materijala.
lanak 37. Prve enevske konvencije iz 1949. i lanak 31. Protokola I. iz 1977.
predviaju prelijetanje sanitetskih zrakoplova strana u sukobu preko podruja neutralne drave na temelju sporazuma s njom.42
Ako jedna od zaraenih strana dovede na neutralno podruje zarobljene

protivnike ranjenike i bolesnike, neutralna e ih drava zbrinuti i uvati tako
da ne mogu ponovo sudjelovati u ratnim operacijama (lanak 14).
(iii) Neutralni dravljani koji borave na podruju zaraenih strana ne uivaju
zatitu iz etvrte enevske konvencije iz 1949. sve dok se izmeu odnosnih
drava odravaju diplomatski odnosi. Ali dok se oni tamo nalaze, izloeni su
ratnim rizicima poput svih ostalih civila.
Naprotiv, neutralni dravljani s boravitem na okupiranomu podruju izjednaeni su u pravima i dunostima sa svim ostalim osobama koje se tamo nalaze
i njih titi etvrta konvencija.
3. Dunosti neutralaca i zaraenih strana u pomorskome ratu. Ta su pravila raznovrsnija i kompleksnija od onih prethodnih. Njih obuhvaa Trinaesta
haka konvencija o pravima i dunostima neutralnih sila u sluaju pomorskoga
rata iz 1907, propisi koje se i danas moraju konzultirati kad god iskrsne neki
problem.
42
Vidi u Dragan KNEEVI: Sanitetski vazduhoplov prema meunarodnom humanitarnom
pravu, JRMP 1989, br. 3, str. 458-473.

Na zasjedanju International Law Association u Helsinkiju 1996. usvojena su
Helsinka pravila o pomorskoj neutralnosti,43 temeljem iskustava iz Irako-iranskoga rata i uzimajui u obzir propise iz Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982.
U nastavku emo izloiti pravila koja se primjenjuju u lukama i vodama neutralne drave. U posljednjem odjeljku ove knjige izloit emo ostale propise
koji ureuju poloaj neutralnog i neprijateljskoga trgovakog broda i robe koju
prevoze u odnosu na zaraene strane na cjelokupnom prostoru ratita, ukljuujui otvoreno more.
(i) Dunosti neutralne drave. Trinaesta haka konvencija iz 1907. na openit nain propisuje da prema objema zaraenim stranama neutralna drava
mora jednako primjenjivati uvjete, ogranienja i zabrane to ih je donijela u ovoj
oblasti. Uz to, ona moe zabraniti pristup svojim lukama ili na sidrita brodu
zaraene strane koji ne bi potovao njezine propise ili bi povrijedio njezinu
neutralnost (lanak 9).
Neutralnoj je dravi zabranjeno opskrbljivati zaraenu stranu ratnim brodovima, orujem ili bilo kojim ratnim materijalom (lanak 6). Ali i u tome pogledu
ona nije duna sprijeiti izvoz ili prijevoz za raun neke zaraene strane oruja, streljiva i svega drugoga to moe koristiti nekoj vojsci ili ratnoj mornarici
(lanak 7). To znai da ono to se zabranjuje neutralnoj dravi ne zabranjuje se
njezinim ili stranim fizikim i pravnim osobama, osim kad je posrijedi prodaja
ratnih brodova.
U tome smislu neutralna je drava duna sprijeiti opremanje ili naoruavanje na
podruju pod svojom jurisdikcijom ratnih brodova namijenjenih zaraenim stranama, ili odlazak s njezina podruja svakog drugoga broda koji je na njemu preinaen u
ratni brod (lanak 8). Tim propisom potvrena su naela arbitrae Alabama iz 1872.
U svjetlosti promjena u praksi drava koje se nau izvan oruanih sukoba

ostaje pitanje jesu li i danas gornja ogranienja apsolutno obvezatna za takvu
dravu. Pitanje je, dakle, bi li ona od njih mogla odstupiti kada eli pruiti pomo dravi koju smatra rtvom agresije ili ih strogo izvravati samo u odnosu
na zaraenu stranu koju smatra agresorom.
(ii) Nepovredivost neutralnoga teritorija i neutralnih voda Zaraene su strane dune potovati suverenost neutralne drave i dune su na njezinu podruju
i u njezinim vodama suzdravati se od svakoga ina koji bi znaio povredu
njezine suverenosti (lanak 1).
43
Cf., The International Law Association, Report of the Sixty-Seventh Conference, Helsinki,
1996, pp. 374-389.
901
Ako bi se neprijateljstva vodila u gospodarskom pojasu ili iznad epikontinentalnoga pojasa neutralne drave, zaraene su strane dune potovati suverena prava
koja ona u tim prostorima uiva, a napose ona glede ouvanja morskoga okolia i
kulturnoga vlasnitava na morskomu dnu. Zaraene su strane takoer dune potovati umjetne otoke, ureaje i naprave podignute u tim prostorima kao i zone
sigurnosti oko njih (toka 4.2. Helsinkih pravila I. L. A. iz 1996). Ali uz potovanje
tih ogranienja, neprijateljstva u tim prostorima nisu zabranjena s obzirom na to da
oni nisu pod potpunom suverenou obalne drave.
Svaki in neprijateljstava, ukljuujui uzapenje i vrenje prava pregleda, koji

poine ratni brodovi zaraenih strana u neutralnim vodama predstavlja povredu
neutralnosti i strogo je zabranjen (lanak 2. Trinaeste konvencije).
Ako je u tim vodama neki brod uzapen, neutralna je sila duna upotrijebiti
sva sredstva kojima raspolae da oslobodi uzapeni brod s posadom i da internira
posadu koju je uzaptitelj na brod postavio. Ako je uzapeni brod izvan jurisdikcije
neutralne sile, vlada uzaptitelja mora na zahtjev neutralne sile osloboditi taj brod s
posadom (lanak 3).
Zaraene strane ne smiju na neutralnomu podruju ili na svome brodu u

neutralnim vodama osnivati svoje pljenovne sudove (lanak 4). Njima je zabranjeno od neutralnih luka i voda stvarati uporita za pomorske operacije protiv
neprijatelja, a napose smjetati tamo radiotelegrafske stanice ili bilo koji drugi
ureaj kao sredstvo veze (lanak 5).
Helsinka pravila I. L. A. o pomorskoj neutralnosti predviaju da ako neutralna
drava dopusti ili tolerira jednoj zaraenoj strani upotrebu svojih luka i neutralnoga
mora u ratne svrhe, suprotna strana moe poduzeti potrebne akcije da takvu upotrebu okona (toka 2.1.). Ali se u tim iznimnim sluajevima sila smije upotrijebiti
samo protiv neprijateljskih ciljeva u tim vodama, a ne protiv objekata neutralne
drave, osim ako je ona sama poduzela oruani napad.
h
U pomorskom ratu naroito je vano pitanje nekodljivoga prolaska teritorijalnim morem te tranzitnoga prolaska tjesnacima koji slue meunarodnoj
plovidbi i prolaska arhipelakim plovnim putovima ratnih brodova zaraenih
strana i brodova koje su one uzaptile.
Ako je rije o teritorijalnome moru ili arhipelakim vodama neutralne drave
i ako su sve drave na nekomu tjesnacu neutralne, taj je prolaz slobodan, uza
sva ogranienja koja pravo mora propisuje i za doba mira. Uivaoci toga prava
sve su vrste brodova, ukljuujui i ratne brodove, zaraenih strana.
Na isti nain, u tim dijelovima mora i u tjesnacima pod suverenou zaraenih
strana prolazak je slobodan za neutralne, ali ne i za neprijateljske brodove (v. infra,
100).

Trinaesta haka konvencija napose predvia da neutralnost neke drave nije
dovedena u pitanje zbog nekodljivoga prolaska bez zadravanja ratnih i od
njih uzapenih brodova kroz njezino teritorijalno more (lanak 10). Neutralna
drava moe tim ratnim brodovima odobriti usluge svojih ovlatenih peljara
(pilota) (lanak 11).
U svim tim sluajevima prolazak valja obaviti neprekinuto i bez odgode i ne
smije dirati u mir, red ili sigurnost obalne drave. Sve vojne djelatnosti ratnih
brodova u prolasku, a napose njihova uzajamna neprijateljstva u tim morskim
prostorima znaili bi povredu suverenosti neutralne obalne drave.44
Potovanje svih tih uvjeta napose je vano radi sprjeavanja da teritorijalno
more ili arhipelake vode neutralne drave ne bi posluili kao zaklon ratnim
brodovima jedne zaraene strane od neprijateljstava druge.
Takav se sluaj zbio u teritorijalnomu moru Norveke na poetku Drugoga svjetskog rata dok je ta zemlja jo bila neutralna. Njemaki ratni brod Altmark, koji je
prevozio 300 zarobljenih britanskih mornara, sklonio se u norveki fjord Joessing
koristei se navodnim pravom nekodljivoga prolaska. Norveka nije nita poduzimala protiv toga bespravno produljenoga boravka. Dana 16. veljae 1940. britanski
razara Cossack oslobodio je britanske zarobljenike. Britanija je bila odbacila norveki protest zbog toga ina krenja njezine suverenosti.
Neutralna obalna drava moe, meutim, bez pravne i stvarne diskriminacije meu stranim brodovima privremeno obustaviti, tj. suspendirati nekodljiv
prolazak stranih brodova ako je takvo obustavljanje bitno za zatitu njezine
sigurnosti (lanak 25(3). Konvencije UN-a o pravu mora iz 1982).
Ali se tranzitni prolazak i nekodljivi prolazak kroz tjesnace na koje se ti
reimi odnose ne smije nikada obustaviti (lanci 44. i 45(2). te Konvencije).
Helsinka pravila I. L. A. o pomorskoj neutralnosti predviaju jednako pravo
prolaza kao gornje, za neutralne trgovake i ratne brodove kroz odgovarajue vode
zaraenih strana. Vidi toku 5. 2. 9. tih pravila, infra, 100, pod 1.
(iii) Ratni brodovi zaraenih strana u neutralnoj luci. Tu se u naelu primjenjuje pravilo od 24 sata kako bi se sprijeilo da neutralne luke i neutralne vode
poslue ratnim brodovima neke od zaraenih strana kao zaklon od neprijateljstava. Ali u posebnim okolnostima neutralna drava moe odstupiti od toga
pravila i produljiti rok boravka.
44
Vidi za nekodljivi prolazak supra, 70, pod 2; za tranzitni prolazak 77 pod 4 te za prolazak
arhipelakim plovnim putovima 69 pod 3.
903
Ratni brod zaraene strane koji se zatekao u luci neutralne drave ili u njezinim vodama u trenutku izbijanja rata duan je isploviti u roku od 24 sata ili u
roku propisanom pravom neutralne drave (lanak 13).
Dulje od 24 sata moe se zadrati ratni brod ako ne moe isploviti zbog havarije
ili vremenskih nepogoda na moru, ali je duan isploviti im te zapreke budu uklonjene (lanak 14).
Ako nema drukijih propisa obalne drave, u nekoj neutralnoj luci ili na sidritu ne smiju se u isto vrijeme nalaziti vie od tri ratna broda jedne zaraene strane
(lanak 15).
Ako se u neutralnoj luci istodobno nau ratni brodovi protivnikih strana,

moraju proi najmanje 24 sata izmeu njihova isplovljavanja. Red isplovljavanja
odreuje se redom uplovljavanja, osim ako se prvom brodu dopusti produljenje
legitimnoga boravka. Slino vrijedi ako se u neutralnoj luci istodobno nae trgovaki brod pod zastavom jedne zaraene strane i ratni brod druge. Tada ratni
brod naputa luku 24 sata nakon to ju je napustio trgovaki brod (lanak 16).
U neutralnim lukama mogu se obavljati samo prijeko potrebni popravci
stranoga ratnog broda nuni za sigurnost njegove plovidbe, ali nipoto ne za
uveanje njegove vojne moi. Te potrebe procjenjuje vlast neutralne drave
(lanak 17). Tamo se mogu samo popunjavati zalihe ratnih brodova uobiajene
za vrijeme mira. Gorivom se mogu opskrbljivati koliko im je potrebno da stignu
do najblie luke u svojoj dravi (lanci 18. i 19). Ali ratni brod koji se opskrbio
gorivom to moe ponovo uiniti u nekoj luci iste neutralne drave tek poslije
isteka od tri mjeseca (lanak 20).
Ako se ratni brod zaraene strane zadri u luci dulje nego to smije ostati,
neutralna ga drava smije onesposobiti za plovidbu do konca rata. Posadu toga
broda moe ostaviti na brodu ili je smjestiti na kopno i ograniiti joj kretanje
(lanak 24).
Nakon okraja s britanskim lakim krstaricama na otvorenome moru, oteena
njemaka oklopnjaa Admiral Graf Spee uplovila je u luku Montevideo 13. prosinca
1939. Nakon to su joj urugvajske vlasti odbile produljen boravak od 15 dana potreban za popravak, napustila je urugvajske vode u roku od 72 sata. Na otvorenome
moru njezina ju je posada potopila, a 1 100 lanova posade bilo je internirano u
Argentini. Od njih su 153 uspjela pobjei poetkom ljeta 1942, a ostali su bili osloboeni u veljai 1946.
h
Trinaesta konvencija predvia posebne propise glede uzapenoga broda.
Takav se brod ne smije dovesti u neutralnu luku osim zbog nesposobnosti za
plovidbu, nevremena, nedostatka goriva ili namirnica. On mora isploviti im

taj razlog prestane. U suprotnomu, neutralna drava moe osloboditi uzapeni
brod s posadom te internirati posadu koju je na brod postavio uzaptitelj (lanak 21). Neutralna e sila osloboditi i onaj uzapeni brod koji je bio doveden u
njezinu luku, a nije ispunjavao gornje uvjete (lanak 22).
Norveke su vlasti tako oslobodile ameriki trgovaki brod City of Flint koji je
prije toga uzaptila njemaka krstarica 9. listopada 1939. u sjevernom Atlantiku i
dovela ga sljedeega 3. studenoga u norveku luku Haugesund. Tom su prilikom
internirale njemaku posadu. Brod je nakon boravka u Bergenu i Narviku stigao u
Baltimore 27. sijenja 1940.
Ali neutralna drava moe, ako tako odlui, dopustiti pristup u svoje luke
uzapenim brodovima pod pratnjom ili bez nje ako su dovedeni s namjerom da
budu sekvestrirani do presude pljenovnoga suda drave uzaptiteljice (lanak 23).
Trinaesta konvencija predvia gore navedena pravila o pristupu uzapenih brodova u neutralne luke stoga to bi ih u suprotnomu ratni brod suprotne zaraene
strane bio prisiljen potopiti.
h
Napokon, nenaoruani trgovaki brodovi zaraenih strana imaju slobodan
pristup lukama neutralnih drava otvorenima za meunarodni promet pod
istim uvjetima kao i u doba mira. Nije rijeeno pitanje imaju li to pravo i trgovaki brodovi koji su naoruani za vlastitu obranu. Drimo da bi im obalna drava
imala pravo zabraniti pristup jer je tu rije o njezinu nacionalnom teritoriju.
Slobodu pristupa i boravka u neutralnim lukama imaju takoer vojni i civilni bolniki brodovi zaraenih strana te dravni i privatni brodovi kojima su
povjereni vjerski, znanstveni ili humanitarni zadaci.
905
100. NEUTRALNI I NEPRIJATELJSKI TRGOVAKI

BROD I ROBA U POMORSKOM RATOVANJU
Bibliografija
OPPENHEIM, LAUTERPACH: International Law, Vol. II, Seventh Edition, London, 1952, pp.
768-879; Charles ROUSSEAU: Le droit des conflits arms, Paris, 1983, pp. 258-353, 430-508.
1. Neutralni brodovi u prostoru ratita. U posljednjemu odjeljku ove knjige razmotrit emo prije svega poloaj neutralnoga trgovakog broda i robe koju
on prevozi u pomorskomu ratovanju na cjelokupnom prostoru ratita. Kako
smo prije objasnili, ratite u pomorskom ratovanju obuhvaa, uz tzv. obalno
more svih zaraenih strana (njihove unutranje vode, teritorijalno more te arhipelake vode arhipelakih drava) i sve prostore otvorenoga mora.
Glede prava prolaska neutralnih trgovakih, ratnih i drugih brodova, Helsinka
pravila I. L .A. o pomorskoj neutralnosti (toka 5.2.9) predviaju sljedee: Neutralni
brodovi, bilo trgovaki ili ratni, uivaju pravo tranzitnoga prolaska kroz meunarodne tjesnace, pravo prolaska arhipelakim plovnim putovima te pravo nekodljivoga
prolaska kroz teritorijalno more i arhipelake vode zaraenih drava, bez obzira na
postojanje oruanoga sukoba. Obalna drava, meutim, moe podvrgnuti ta prava
razumnim zahtjevima svoje obrane. Zaraena drava moe takoer zatvoriti svoje
obalne vode osim meunarodnih tjesnaca i arhipelakih plovnih putova. To mutatis mutandis znai da se ta prava prolaska ne odnose na ratne i trgovake brodove
neprijateljske drave.
Ovdje najprije valja istaknuti da kada plove otvorenim morem, ratni i drugi
javni brodovi koji plove pod zastavom neutralne drave uivaju imunitet od neprijateljstava sve dok se sami ne bi u njih upleli. Sudjelovanje u neprijateljstvima
bio bi uz ostalo i pokuaj probijanja zakonito ustanovljene blokade. Inae, takvi
brodovi po pravilu ne smiju uploviti u luku neke od zaraenih strana, osim uz
njezin pristanak.
Sloenije je pitanje u kojim okolnostima i u kojoj mjeri ratni brodovi zaraenih strana mogu u prostorima ratita intervenirati protiv neutralnoga trgovakoga broda. Uz to emo morati ponovo razmotriti i neke aspekte poloaja
neprijateljskih trgovakih brodova u tim prostorima. Naime, ti brodovi mogu
prevoziti neutralnu robu koja nije kontrabanda ili mogu nezakonito isticati zastavu neutralne drave. Ali su ti brodovi sami po sebi predmetom uzapenja,
koje potom podlijee pljenovnom postupku drave uzaptiteljice.
Sloboda plovidbe neutralnih trgovakih brodova na otvorenome moru u
doba rata znatno je ogranienija nego u doba mira. Ali je to posljedica nekih
pravila o neutralnosti u ratu. Dok se sama neutralna drava mora suzdravati od

pomaganja bilo kojoj od zaraenih strana, u prethodnomu je odjeljku upozoreno da ona nema dunost sprjeavati svoje fizike i pravne osobe da trguju, prodaju usluge, pa i da pruaju pomo zaraenim stranama. Ali neutralni dravljani
uvijek sve to ine na vlastiti rizik.
Vidjelo se da zaraene strane nemaju pravo sprjeavati te oblike privatnoga
poduzetnitva na podruju same neutralne drave jer bi to znailo krenje njezine suverenosti. Ali one imaju pravo obavljanja neke vrste izvanredne sudbenosti nad neutralnim trgovakim brodovima na otvorenomu moru u sluajevima kada pruaju protuneutralnu pomo, kada prevoze kontrabandu ili pokuavaju probiti blokadu.
Uz ta njihova prava, zaraene strane imaju u tijeku neprijateljstava i dunost
poduzimati sve mogue mjere opreza da bi izbjegle usmjeravanje napada na
neki neutralni brod ili zrakoplov, te da ne bi ugrozile zakonite upotrebe otvorenoga mora, kao i drugih dijelova mora u kojima neutralna drava uiva neka
suverena prava (njezin epikontinentalni i gospodarski pojas) (toka 5.1.4. Helsinkih pravila I. L. A. o pomorskoj neutralnosti).
U voenju neprijateljstava na otvorenomu moru zaraene strane mogu privremeno ograniiti njegove miroljubive upotrebe poput plovidbe i ribolova, ali
ih za neutralne brodove ne smiju iskljuiti.
Uza sve to, u podruju pomorskih ratnih operacija neutralni brodovi plove
na vlastiti rizik. Zapovjednici ratnih brodova zaraenih strana duni su pri tome
poduzeti mjere opreza i upozoriti neutralne brodove na moguu opasnost.
Kako smo prije naveli, dvojbeno je pravo zaraenih strana da na otvorenomu
moru ustanovljuju zabranjene zone (supra, 96, pod 5). Ali bi svaka od njih smjela
kao izuzetnu mjeru unaprijed javno proglasiti neke prostore, odreujui im lokaciju
i vrijeme, u kojima bi neutralna plovidba i neutralni brodovi bili izloeni naroitom
riziku (toka 3.3. Helsinkih pravila I. L. A. o pomorskoj neutralnosti).
2. Primjenjivo pravo. Neka temeljna pravila koja se ovdje izlau propisana

su Parikom pomorskom deklaracijom iz 1856.
Uza zabranu korsarenja, tamo je jo propisano da neutralna zastava (broda)
pokriva neprijateljsku robu, uz izuzetak kontrabande, da neutralna roba pod neprijateljskom zastavom ne podlijee pljenidbi uz izuzetak kontrabande te da bi obvezivala, blokada mora biti efektivna, tj. da je vre snage dovoljne za stvarno sprjeavanje
pristupa neprijateljskoj obali.
Dvanaestom hakom konvencijom iz 1907. bilo je predvieno osnivanje Meunarodnoga pljenovnog suda, koji je trebao djelovati u albenom postupku na
odluke pljenovnih sudova drava uzaptiteljica. Ali je to bila jedina konvencija
usvojena na Drugoj hakoj konvenciji koja nije stupila na snagu. Drave su je
100. NEUTRALNI I NEPRIJATELJSKI TRGOVAKI BROD...
907
bile odbile ratificirati jer nije predviala materijalna pravila koja je taj sud trebao
primjenjivati.
Da bi se taj nedostatak uklonio, na konferenciji odranoj u Londonu 1909.
usvojena je Deklaracija o zakonima pomorskog rata (ili Londonska deklaracija), koja je takoer ostala neratificirana.
Opiran tekst te Deklaracije predvia detaljne odredbe o blokadi, kontrabandi,
protuneutralnoj pomoi, unitenju neutralne zaplijenjene imovine, o promjeni zastave broda, o neprijateljskoj pripadnosti broda i dobara, o konvojima, o otporu pretresu te o nadoknadi. Ali slabost toga instrumenta nije jedino u tome to kao ugovor
nije nikada stupio na snagu. U oba svjetska rata neke su sile izriito izjavljivale da ih
pravila predviena u Londonskoj deklaraciji nee obvezivati ni kao obiajno pravo.
Praksa drava u totalnom gospodarskomu ratu zaista je i bila u suprotnosti s mnogim njezinim propisima. Ipak, kad god je potrebno, tekst te Deklaracije treba i danas
konzultirati, ali na alost on u cjelini nema vrijednost dokaza obiajnoga prava.
U tome su pogledu od znaaja i Helsinka pravila I. L .A. o pomorskom ratovanju
iz 1996, kao doktrinarni pokuaj kodifikacije pravil pozitivnoga meunarodnoga
prava na snazi (v. supra, 99 pod 2 (i)).
Slijede objanjenja o protuneutralnoj pomoi, kontrabandi, konvojima, blokadi, pljenovnom redarstvu i pljenovnim sudovima. Prije toga valja nam razjasniti neke pojmove.
3. Ratni plijen i pomorski plijen (priza). U kopnenomu ratovanju ratni

plijen (booty, butin de guerre) po pravilu je pokretna dravna imovina koja padne
u ruke neprijatelju poput novca i drugih dragocjenosti, oruja, streljiva, sredstava transporta i dr. U pomorskom su ratovanju ratni plijen uz to neprijateljski
ratni i javni brodovi koji ne slue u trgovake svrhe, uz vane iznimke poput
bolnikih, ribarskih i drugih brodova. Ti objekti postaju dravnom imovinom
samim inom osvajanja i bez daljnjega postupka.
Pomorski plijen (prize, prise) neprijateljski su trgovaki brodovi te neprijateljska roba bilo da se prevozi na neprijateljskom ili neutralnom brodu ili na
brodu pod vlastitom ili saveznikom zastavom. Pomorski je plijen i neutralna
roba ako je kontrabanda te uz to neutralni brod i roba na njemu u nekim drugim
sluajevima, o emu biti vie rijei.
Za razliku od ratnoga plijena, ti brodovi i roba jo ne postaju vlasnitvom
neprijateljske drave samim inom uzapenja. O pomorskom plijenu mora se
provesti postupak pred domaim pljenovnim sudom i tek temeljem njegove
konane presude ti se brodovi i roba konfisciraju.
4. Neprijateljski karakter broda i robe. Nacionalnost trgovakoga broda

odreuje se zastavom pod kojom on zakonito plovi. Neutralni je brod, dakle,
onaj koji plovi pod zastavom neutralne drave. Ali ako neprijateljski trgovaki

brod nezakonito istie neutralnu ili savezniku zastavu, na njega se primjenjuju
pravila kojima se utvruje njegova stvarna pripadnost.
Ako bi se trgovaki brod i zakonito upisao u upisnik neutralne drave s jedinim ciljem da bi izbjegao pljenidbu, takvu promjenu pljenovni sud ne mora i
po pravilu nee priznati.
Uza sve navedeno, neutralni trgovaki brod stjee obiljeje neprijateljskoga
broda ako je u vlasnitvu ili u najmu neprijateljske drave ili ako vri protuneutralnu pomo.
Pomoni su kriteriji za odreivanje neprijateljskoga karaktera broda koji plovi
pod neutralnom zastavom ovi: (i) ako je u slubi neprijatelja ili za njega prevozi
oruje, ili ako sudjeluje u neprijateljstvima, (ii) ako se odupire zakonitom pozivu
da se zaustavi radi pregleda njegovih dokumenata i robe koju prevozi (tada teret
dokazivanja da je rije o neutralnom brodu pada na njegova vlasnika), (iii) ako nije
ovlaten ploviti pod neutralnom zastavom, (iv) ako je vlasnik broda, premda neutralni dravljanin, angairan u trgovinu s neprijateljem.
Glede robe, pretpostavka je da je sva roba koja se nae na neprijateljskom

brodu neprijateljska, osim ako njezin vlasnik ne dokae suprotno.
Obino se neprijateljski karakter robe utvruje s obzirom na njezino vlasnitvo.
Ako vlasnik robe ima stalno boravite u neprijateljskoj dravi, smatra se da je roba
neprijateljska. Prijanja je praksa u anglosaksonskim dravama doputala da se roba
u vlasnitvu neprijateljskoga dravljanina koji ima stalno boravite u neutralnoj dravi ne smatra neprijateljskom. Ali su sve drave usvojile restriktivne propise, pa i
takvu robu smatraju neprijateljskom.
5. Protuneutralna pomo (unneutral service, assistance hostile) svaka je

upotreba neutralnoga trgovakog broda i pruanje usluga za neprijateljsku dravu, koji su u suprotnosti s pravilima o neutralnosti u ratu, a koji se tehniki
ne sastoje ni u probijanju blokade ni u prijevozu kontrabande.
Doktrina o protuneutralnoj pomoi ira je od one o kontrabandi. Kontrabanda je
roba koja se prevozi neprijatelju radi ostvarivanja dobiti. Protuneutralna pomo ne
mora imati veze s trgovinom, ali ima veze s ratom. Ona obuhvaa, uz prijevoz robe, i
prijevoz ljudi, i to ne samo s pomou trgovakih brodova nego i civilnih zrakoplova.
Tei su oblici protuneutralne pomoi neutralnoga trgovakoga broda sljedei: (a) ako brod izravno sudjeluje u neprijateljstvima, (b) ako se nalazi pod
zapovjednitvom ili nadzorom agenta koga je na brod postavila neprijateljska
vlast, (c) ako je brod iskljuivo unajmila neprijateljska drava, (d) ako je u trenutku uzapenja brod iskljuivo namijenjen prijevozu neprijateljskih postrojbi ili
prijenosu vijesti u korist neprijatelja. Takav se brod izjednauje s neprijateljskim
trgovakim brodom, a njegova roba podlijee pljenidbi.
909
Laki oblici protuneutralne pomoi jesu: (a) kada brod obavlja posebno putovanje radi prijevoza pojedinaca koji su uvrteni u oruane snage neprijatelja
ili radi prijevoza vijesti u njegovu korist, (b) kada uza znanje vlasnika, brodara
ili zapovjednika brod prevozi neki manji neprijateljski vojni odred ili jednu ili
vie osoba koje za vrijeme putovanja izravno pomau neprijateljskim operacijama. Takav se brod izjednauje s neutralnim trgovakim brodom koji prevozi
kontrabandu.
6. Kontrabanda je roba na neutralnom trgovakom brodu koja moe sluiti
u ratne svrhe, zateena je na putu za neprijatelja, a zaraena strana u pitanju
njezin je prijevoz zabranila.
Prijanji propisi i praksa dijelili su robu namijenjenu neprijatelju u tri skupine:

na apsolutnu kontrabandu (oruje, streljivo i druge stvari koje iskljuivo slue u
ratne svrhe), na uvjetnu kontrabandu, tj. stvari koje se mogu upotrijebiti u ratne
svrhe, ali i za civilne potrebe (hranu, odjeu, gorivo i sl.) te na slobodnu robu koja ne
moe sluiti u ratne svrhe (npr. kineski porculan, kuanski namjetaj i dr). Ali se ni
prema tim propisima kontrabandom nisu smatrali predmeti i materijal potrebni za
skrb ranjenika i bolesnika te oni koji na uzapenom brodu slue za potrebe posade
i putnika na tome putovanju.
U dva svjetska rata zaraene su strane toliko proirivale svoje popise apsolutne
te uvjetne kontrabande da je ta podjela ostala bez ikakve svrhe. Ipak su u Indijsko-pakistanskomu sukobu u prosincu 1971. obje strane objavile popise robe koju su
smatrale kontrabandom.
Danas se kontrabandom smatraju sva dobra namijenjena neprijatelju koja

slue u ratne svrhe ili se openito smatraju korisnima za njegove ratne napore
(toka 5.2.3. Helsinkih pravila I. L. A.).
Roba je u svakomu sluaju namijenjena neprijatelju ako se nalazi na putu
u neku neprijateljsku luku. Ali to nije dovoljno. Neki teret moe biti upuen
u neutralnu luku, ali se opravdano sumnja da e eljeznicom, cestovnim, pa i
pomorskim transportom biti proslijeen do neprijatelja i da je njegovo krajnje
odredite neprijateljsko. Stoga je ve u Prvome svjetskom ratu bilo opeprihvaeno naelo produljenoga putovanja. Roba se plijenila ak kada njezino prvo
odredite nije bilo neprijateljsko.
Helsinka pravila I. L. A. o pomorskoj neutralnosti predviaju u toki 5.2.4. da u
sluaju sumnje o neprijateljskoj namjeni dobara ili njihove upotrebe u vojne svrhe,
teret dokazivanja pada na dravu uzaptiteljicu. Iako bi to pravilo bilo razumno i korisno, u svjetlosti prakse iz dva svjetska rata valja sumnjati u to da je ono pravilo pozitivnoga meunarodnoga prava. Tamo se dalje predvia da gorivo ili drugi materijal
koji mogu biti koriteni za proizvodnju energije zaraenih strana ine kontrabandu,
osim kada se njihova nevojna namjena jasno dokae.

Da bi se skrila ekonomska mo neprijatelja, u Prvome i u Drugome svjetskom ratu sprjeavao se izvoz bilo kakve robe iz neprijateljskih u neutralne
drave, i to da se ostvarena dobit ne bi koristila u neprijateljske svrhe. U svjetlosti prakse koju je potvrdilo Vijee sigurnosti u Irako-iranskom ratu, danas je
nedvojbeno da dobra izvezena iz neprijateljske luke, a s neutralnim odreditem,
ne ine kontrabandu (toka 5.2.5. Helsinkih pravila I. L. A.).
Starinska je praksa izdavanja navicerta. Konzularne vlasti zaraene strane
mogu u neutralnoj luci ukrcaja pregledati teret i neutralnom brodu izdati dokument da ne prevozi kontrabandu. Navicert nije obvezujui dokument ak ni
za ratne brodove drave iji su ga organi izdali. Pri sumnji, i takav se brod moe
pregledati ili proslijediti u neku vlastitu luku radi pregleda.
Ali ako neprijateljski ratni brod nae navicert, ne bi ga smio upotrijebiti na tetu
broda koji ga nosi. Smo izdavanje navicerta ne smije se smatrati protuneutralnom
pomoi drave koja omoguuje takav pregled u svojoj luci.
Zapljeni podlijee i neutralni brod koji prevozi kontrabandu ako ona po

vrijednosti, ili teini, ili zapremini ili iznosu vozarine, ini vie od polovice ukup
noga tereta na brodu. Napokon, i sam brod kupljen u neutralnoj dravi i na putu
da bude isporuen neprijatelju predstavlja kontrabandu.
Kako smo ve naveli, kontrabanda se moe uzaptiti na otvorenome moru ili
u vodama neke zaraene strane, ali ne i u neutralnim vodama. Uzapenje broda
nije doputeno nakon to je prijevoz kontrabande ve dovren.
Ne moe se uzaptiti brod i teret ako se brod zatekne na otvorenome moru, a jo
ne zna za izbijanje rata ili za proglas kojim je neka roba stavljena na listu kontrabande te ako od trenutka kada dozna za te okolnosti nije mogao iskrcati kontrabandu.
Brod koji je uzapen na moru duan je prevesti robu do luke koju uzaptitelj
odredi. Ako sam brod ne podlijee kontrabandi, uzaptitelj moe dopustiti da
mu se kontrabanda preda i nastavi plovidbu.
7. Konvoji. Neutralni trgovaki brod moe ploviti u konvoju pod zatitom

ratnih brodova neke od zaraenih strana. U tome sluaju izjednauje se s brodom koji je pruio nasilan otpor pregledu i uzapenju protivnike strane. On
se izlae opasnosti da ga neprijateljske podmornice, zrakoplovi i drugi ratni
brodovi napadnu i potope bez upozorenja, kao da je i sam ratni brod.
Drukiji je poloaj trgovakih brodova koji plove u konvoju pod zatitom
neutralnih ratnih brodova. Pravo na takve konvoje bilo je prije sporno, ali je
potvreno u Irako-iranskom ratu.
Helsinka pravila I. L. A. o pomorskoj neutralnosti to su potvrdila sljedeim
navodom: Pravo na konvoj je priznato. Stoga neutralne drave imaju pravo
911
da njihovi ratni brodovi prate trgovake brodove koji plove pod njihovom ili
zastavom druge neutralne drave. Vrenje od tih konvoja prava nekodljivoga
prolaska, tranzitnoga prolaska ili prolaska arhipelakim plovnim putovima, ne
predstavlja zabranjenu upotrebu sile (pravilo 6.1).
Iako se u spomenutome Irako-iranskom ratu formiranje konvoja neutralnih
tankera i drugih trgovakih brodova nije uvijek oznaivalo tim imenom, ta se praksa
moe najbolje objasniti tim pravom.
Helsinka pravila I. L. A. predviaju i da trgovaki brodovi koji plove pod

neutralnom zastavom, a u pratnji su jednoga ili vie neutralnih ratnih brodova,
uivaju imunitet od zaustavljanja i pregleda, poput neutralnih dravnih brodova. Odgovornost je zapovjednika konvoja da posvjedoi kako se ne prevozi
nikakva kontrabanda. Ali drava zastave ratnoga broda mora poduzeti sve razumne mjere kako bi se uvjerila da je taj iskaz toan (pravilo 5.2.8).
Naravno da je u dananje doba to pravilo odraz odnosa snaga zaraenih strana s
jedne strane i neutralnih sila s druge na moru. U Drugome svjetskom ratu, kada su
sve najjae pomorske sile bile i same zaraene, one ne bi pristale na takvo slobodno
pravilo u korist konvoja u pratnji ratnih brodova minornih neutralnih zemalja.
8. Blokada. Ratna blokada (blockade, blocus) zabrana je pomorskoga prometa koja se postie zatvaranjem luke ili dijela obale s pomou ratnih brodova
i zrakoplovima. Blokirati se moe neprijateljska luka ili obala, vlastita ako je
u vlasti neprijatelja, pa i neutralno podruje ako su na njega proirene ratne
operacije. Blokada se mora primijeniti jednako prema brodovima svih zastava.
Blokada se danas ne smije koristiti da bi se sprijeilo dostavljanje iskljuivo
u korist civilnoga stanovnitva poiljki hrane, lijekova, sanitetskoga materijala,
odjee i sl. te predmeta potrebnih za vjerske obrede. Tu moe biti rije o potrebama vlastitih ili neprijateljskih civila te napose onih na okupiranome podruju.
Ali taj se prijevoz kroz blokirano podruje obavlja na temelju sporazuma, a
drava koja provodi blokadu ima pravo pregleda tih poiljki.
U tome vanu ulogu moe imati sila zatitnica, odnosno Meunarodni odbor
Crvenoga kria, kojima se moe povjeriti raspodjela te pomoi. Tu se primjenjuju
lanci 23, 59. i 61. etvrte enevske konvencije iz 1949. te lanci 69. i 70. Protokola
I. iz 1977, koji se danas smatraju iskazima opega obiajnoga prava.
Blokirati se moe ue samo one rijeke koja cijelim svojim tokom tee kroz podruja strana u sukobu. Posljedica blokade ne smije biti zatvaranje pristupa luci
neutralne drave.
Neko se smatralo da se blokada odnosi i na uplovljavanje i isplovljavanje svih
brodova. Ali je u praksi bilo sluajeva blokade samo glede uplovljavanja ili samo
isplovljavanja.

Da bi blokada bila valjana, nuno je ispuniti tri uvjeta: (i) Efektivnost je propisana ve Parikom pomorskom deklaracijom iz 1856. Blokada se stoga mora
vriti s dovoljno ratnih brodova i zrakoplova da se pristup blokiranoj obali uini
opasnim.
Nema pravnih pravila o tome kolike bi te snage morale biti. Ali je namjera da se
onemogue tzv. papirnate ili formalne blokade putem diplomatskih nota, pa i one
potapanjem brodova nakrcanih kamenjem ili drugim zaprekama. U Krimskom ratu
1854 1856. samo jedna britanska krstarica uspjeno je blokirala rusku luku Rigu na
Baltiku, i to s udaljenosti od 12 milja od ruske obale. Ipak, efektivnost ne mora biti
tolika da fiziki sprijei bilo koji brod da se provue. Ona mora predstavljati stvarnu
opasnost za brodove koji to pokuaju uiniti.
(ii) Deklaracijom se naznauje dan poetka blokade, granica blokiranoga

podruja te rok koji se ostavlja neutralnim brodovima i zrakoplovima da to
podruje napuste. Nova je deklaracija potrebna i ako se blokirano podruje
proiruje ili ako se blokada ponovo uvodi.
(iii) Notifikacija s gornjim sadrajem jednostrani je akt drave u pitanju koji

se dostavlja: (a) svim neutralnim dravama, (b) vlastima blokiranoga podruja
i (c) brodovima koji se tome podruju pribliuju, a pretpostavlja se da ne znaju
za blokadu.
Blokada prestaje ako se blokirano podruje osvoji, ako protivnik uspije silom
razbiti blokadu ili ako brodovi koji je vre to podruje napuste. Ako se blokada
eli ponovo uvesti, nuno je ponovo ispuniti sve gornje uvjete.
Blokada se ne prekida ako se brodovi koji je vre privremeno udalje zbog
nevremena.
Povredu blokade ini svaki neuspio pokuaj uplovljavanja ili isplovljavanja
iz blokiranoga podruja. Neutralni se brod tada uzapuje i provodi se postupak
pred pljenovnim sudom radi konfiskacije broda i tereta. Posada se broda moe
privremeno zadrati u svrhu svjedoenja, ali se protiv nje ne smiju izricati druge
mjere.
U oba svjetska rata dolazilo je do prakse tzv. blokade na daljinu (long distance
blockade, blocus longue distance, quasi-blocus), koja je predstavljala deformaciju navedenih pravila. Bila je rije o skupu mjera kojima se sprjeavao uvoz i
izvoz u neprijateljsku dravu kao mjera totalnoga ekonomskoga rata.
Najprije ju je 1915. bila uvela Britanija kao mjeru represalija na njemaku odluku da svojim podmornicama potapa britanske i saveznike trgovake brodove u
vodama uokolo britanskog otoja, a bez zbrinjavanja posade.
Prema britanskim odlukama (Orders in Council), brodovi koji su prevozili robu
za koju se pretpostavljalo da joj je krajnje odredite u Njemakoj, bili su upuivani
913
u jednu britansku luku da bi tu robu iskrcali i bilo im je zabranjivano da nastave

put u njemake luke. Ako je neutralni brod izravno plovio u njemaku luku, bio je
uzapen ak ako je i naknadno bio presretnut. Protiv tih mjera protestirale su neutralne drave, pa i Sjedinjene Amerike Drave prije nego to su same ule u rat.
Ta vrsta blokade bila je ve od poetka Drugoga svjetskoga rata 1939. ponovo
uvedena, a primjenjivali su je i Saveznici i sile Osovine.
Nakon Drugoga svjetskoga rata dolazilo je nekoliko puta do proglaenja blokade,
koju Sjedinjene Amerike Drave redovito nisu priznavale, osim kada su je same
bile proglasile. Bila je rije o sirijskoj blokadi izraelske obale 1948, blokadi kineske
obale koju je proveo nacionalistiki reim s Tajvana 1949, blokadi korejske obale
koju su provele Sjedinjene Amerike Drave 1950. te o uzajamnim mjerama nalik
na blokadu obala Pakistana i Indije u njihovu ratu u rujnu 1965.
9. Pljenovno redarstvo u terminologiji na hrvatskome jeziku oznaava skup

mjera koje neka zaraena strana moe poduzeti u prostoru ratita u skladu s
meunarodnim pravom glede zaustavljanja, pregleda, provoenja i uzapenja
neprijateljskoga ili neutralnoga trgovakog broda.
Zaustavljanje i pregled (visit and search) vri se kako bi se ustanovilo prevozi
li neutralni brod kontrabandu ili kad god se sumnja da je rije o trgovakom
brodu neprijateljske pripadnosti. Ako se sumnja ne ukloni, brod se moe uputiti
u vlastitu, u savezniku, ali iznimno i u neutralnu luku radi detaljnoga pregleda.
Uzapenje (seizure) se obavlja kada se ustanovi da je rije o neprijateljskome
trgovakom brodu, kada se brod na bilo koji nain odupre zaustavljanju ili pregledu, kada se pregledom ustanovi da neutralni brod prevozi kontrabandu te bez
obzira na dravnu pripadnost kada se brod zatekne u obavljanju protuneutralne
pomoi ili u pokuaju probijanja blokade.
Dakle, glavni su razlozi zaustavljanja neutralnoga trgovakog broda u prostoru
ratita protuneutralna pomo, kontrabanda i pokuaj probijanja blokade.
U Prvome i u Drugom svjetskom ratu bilo je prakse da se zbog opasnosti od
podmornica i napada iz zraka pregled i pretraga zaustavljenoga broda ne vre na
otvorenome moru. Svi su se ti brodovi upuivali na pregled u domau ili savezniku
luku, a izuzetno u neutralnu. Britanska kontrolna luka bila je Kirkwall na otoju
Orkney u sjevernoj kotskoj.
Trgovakom se brodu moe naloiti da otplovi u kontrolnu luku, s time da se
na brod ukrca asnik s posadom, ili uzaptitelj moe na brod ukrcati dovoljan broj
lanova posade koji e dovesti brod u tu luku, ili uzaptitelj moe sprovesti taj brod
u pratnji jednoga ili vie svojih ratnih brodova.
Primjena sile protiv broda koji se ne zaustavi na poziv ili se odupre pregledu ne
smatra se upotrebom sile inae zabranjenom Poveljom UN-a.
U iznimnim okolnostima uzapeni se brod moe na otvorenomu moru utopiti,
ali uza strogi uvjet da se prethodno zbrinu svi lanovi njegove posade i putnici te

dokumenti broda. To se moe uiniti: (i) ako bi provoenje broda dovelo u opasnost
uzaptiteljski ratni brod ili uspjeh operacije koja je u tijeku, (ii) ako zbog pribliavanja neprijateljskoga ratnog broda postoji oita opasnost da uzapeni brod bude
osloboen, (iii) ako zbog havarije ili drugog navigacijskoga razloga uzapeni brod
ne moe otploviti u luku koja mu je odreena (iv) ili je posada uzapenoga broda
odbila njime upravljati. U svim je takvim sluajevima postupak pred pljenovnim
sudom obvezatan.
Uzapenje prestaje, tj. gubi se: (i) ako sama posada uspije osloboditi brod, (ii)
ako uzaptitelj odustane od uzapenja ili (iii) ako brod oslobodi protivnika strana.
10. Pljenovno sudovanje. Kako smo prije naglasili, samim uzapenjem

broda ili tereta jo se ne prenosi vlasnitvo na dravu uzaptitelja. Konfiskacija
je valjana tek nakon provedenoga postupka pred pljenovnim sudom drave
uzaptiteljice i ako se konanom presudom ustanovi da je pljenidba zakonita
(lawful prize). Tree drave nisu dune priznati konfiskaciju bez toga postupka.
Pljenovni su sudovi unutarnji sudbeni ili upravni organi drave uzaptiteljice koji u odluivanju preteito primjenjuju meunarodno pravo. Na presudu
prvostupanjskoga suda najee se previa pravo albe vioj instanci. U kontradiktornom postupku u kojem je zastupljen vlasnik uzapenoga broda ili druge
osobe koje imaju interesa odluuje se na temelju injenica i prava: (i) o valjanosti uzapenja broda i pljenidbe robe, (b) o moguim zahtjevima za naknadom
tete zbog uzapenja te (iii) o primjenjivosti domaih sudskih odluka ili propisa
donesenih kao mjera represalija.
Konanom presudom moe se ustanoviti da je uzapenje nevaljalo i time
se brod i/ili roba oslobaaju ili se izvrava konfiskacija broda i robe u korist
drave uzaptiteljice.
915
STVARNO KAZALO
acquiescence (podrazumijevani
pristanak), 95, 117, 150, 154, 163, 190,
195, 202-203, 385, 576-577, 892-893.
actio popularis, 8.n.4.
administrativne unije u 19. stoljeu, 49,
407-408.
Ago, Roberto, 347, 387.n.130, 388.
agresija (napadaki rat), 223-229, 231232, 386, 388, 390, 393, 523-524, 531532, 538, 758-760, 819-820, 893-894;
- definicija, 224-225.
akreditivna pisma, v. Vjerodajnice.
Akvinski, sv. Toma, 33-36, 37, 485.
anketa (istraga), 709, 712, 714-716.
Antarktik, 153, 572-573.
apartheid, 9, 232.n.18, 386, 388, 390, 499,
523-524, 532, 539.
apatridi (osobe bez dravljanstva), 244,
373, 466, 470-471, 478-479.
arbitraa, 3, 15, 17-18, 26-27, 28-29, 229,
384, 709, 714-716, 717-727, 733, 740,
743.
arhipelake vode, 197, 619, 621, 625-627,
633, 638-641, 692-694, 898, 901. V.
Tranzitni prolazak tjesnacima.
Arktik, 572, 683-684.
Aristotel, 33, 36.
Atlantska povelja, 14. kolovoza 1941, 57.
azil (utoite), 476-477, 598. V.
diplomatski azil.
Balkanski ratovi 1912-1913, 53.
Beki kongres 1814-1815, 47-48, 152,
258, 279-280, 287.
Berlinski Kongo akt 1885, 50-51, 571.
Berlinski kongres 1878, 50, 264, 281.
blokada mirnodopska, 789, 814
blokada u pomorskom ratovanju, 47, 49,
224, 271, 699, 762, 892-893, 905-908,
911-913.
bludnja (zabluda), 68, 114, 167, 168-169.

bolesnici u oruanom sukobu, 798, 837,
863-864, 899.
borci, v. ratnici.
Briand-Kelloggov pakt iz 1928, 56, 80,
223, 575, 743, 820, 890, 893.
brod (i plovidba), 324, 340, 578-584, 617,
633, 636-637, 646-647, 668-670, 670672, 878-933;
- brod u nevolji, 634, 643, 672;
- ratni brod, 635, 645-646, 658, 670672, 673, 675, 878-879, 883-914.
brodolomci u oruanom sukobu, 798,
837, 863-864, 882, 883-884.
Centralnoameriki sud (1907-1917),
728.
civilno puanstvo u oruanom sukobu,
798-799, 823-824, 836-837, 857-858,
866-875.
Commonwealth, 256, 457-458.
ovjek kao subjekt meunarodnoga
prava, 459-465. V. ljudska prava.
deklaracije i rezolucije Ope skuptine
UN, u obiajnom procesu, 83-85,
437-438.
delta (estuarij), 554, 574, 630, 633.
demilitarizacija (razvojaenje)
podruja, 257-258, 572-573, 605, 668,
775, 780-782, 872-873.
diplomatska misija ef, 126, 302-303,
308-311.
diplomatska zatita vlastitih graana,
367-368, 371-374, 374-376, 382.
diplomatski azil, 107, 317.
diplomatski privilegiji i imuniteti, 316321, 337-338, 340, 344, 530, 549.
916
diplomatski zastupnik, 302-303, 305311.
diskriminacija ljudi, 386, 388, 491-492,
499, 512-513, 516-517. V. i apartheid.
djeca u oruanom sukobu, 838-839, 840,
869, 871.
dobre usluge, 708, 711-713, 746.
drava, v. i stjecanje podruja,
- iskljuive nadlenosti, 231, 232, 432;
- kao subjekt meunarodnoga prava,
205-207, 209-210;
- komercijalne transakcije drava, 336;
- nastanak, 210-216;
- nestanak, 213, 215-218;
- pitanje kaznene odgovornosti, 387390;
- pripisivost za protupravna djela,
353-359;
- suverena jednakost, 237-238;
- teritorij (podruje), 212-213, 216217, 263, 545-552.
drave, dunost da meusobno surauju,
233-234.
Drava Vatikanskoga Grada, v. Vatikan.
dravljani (dravljanstvo), 213, 243-244,
372-374, 386, 466-471, 476.
dravni glavar i predsjednik vlade, 86,
126, 192, 194, 298, 299-302, 337-338,
530, 535.
dualizam, 14-15, 17-19, 24-25. 28-29,
145, 212.
ekstradicija (izruenje), 480-483, 598600.
epikontinentalni pojas, 197, 615, 616617, 620, 622, 625-628, 652, 654-655,
660-666, 678, 683, 684, 901.
erga omnes obveze, 347, 365-367, 368369, 371, 386, 390, 392, 797.
Estoppel, 201.
Europski sud za ljudska prava, 496-497,
503-506.
ex aequo et bono, v. pravinost.
federacija u meunarodnom pravu, 253256, 355.
garancija, v. jamstvo.
genocid, 9, 347, 386, 388, 498, 515-516,
523-524, 534-535, 598-599.
glavar (ef) drave, v. dravni glavar.
gospodarski pojas (iskljuiva ekonomska
zona), 197, 591, 622, 625-628, 651659, 675, 678-681, 683, 684, 901.
granica, 177-178, 185-186, 553-566;
- nepovredivost granica, 228, 565-566.
Grotius, Hugo, 4, 36-39, 41, 480, 485,
609-610, 667-668.
gusari, v. korsarstvo.
Haka akademija za meunarodno
pravo, 51.
Hake mirovne konferencije 1899. i
1907, 51-52.
Helsinki zavrni akt iz 1975, 82-83, 121,
452-453.
historijski naslov, zaljevi, 96, 197, 202,
576-577, 611, 631-632, 643.
humanitarna intervencija, 10.n.6, 227228, 232.n.18, 773, 796.
humanitarno pravo, izvori, 801-809.
imovina stranaca, 474-475.
imperativne norme opega
meunarodnog prava, v. Jus cogens.
imunitet drave,
- pojam, 334-336;
- od sredstava ovrhe, 342-345;
- od sudbenosti, 336-342.
Institut za meunarodno pravo (Institut
de droit international), 91-92, 409,
461.
International Law Association, 92, 409.
intervencija (i neintervencija), 221, 222,
230-233, 485, 712.
iscrpljenje domaih lijekova, 348, 374376, 505.
iskljuiva ekonomska zona, v.
gospodarski pojas.
ispravljanje (reparacija) tete, 352, 367,
371, 376-377, 378-379, 380, 381, 383385.
istraga, v. anketa.
STVARNO KAZALO
izbjeglice, 478-479.
izravnanje (rglement dintrts,
composition amiable), 717, 722-723.
izruenje, v. ekstradicija.
izvori meunarodnoga prava, pojam,
59-61.
jamstvo (garancija), 257-258, 352, 377378, 382.
jednostrani akt, 189-198, 681-682, 784800;
- u obiajnom procesu, 86-87, 98;
- vrste, 189-191, 700.
jezera granina, 587;
- odreivanje granice, 555.
jure gestionis i jure imperii akti drave,
v. imunitet drave.
jus cogens, 9-10, 96, 105, 165-166, 180182, 208, 328, 341, 348, 362, 368-369,
388, 390-393, 491-494, 548-549, 706,
783, 793, 807-808, 823.
jus dispositivum, 10-11, 96, 105, 182184, 325-326, 338.
jus gentium, 32-33.
kabotaa, 580-583, 591, 636.
kanali (prokopi), meunarodni, 152,
689, 698-703.
kapitulacija, vojna, 852-853.
kapitulacije u izvaneuropskim zemljama,
322-323.
kaznena odgovornost pojedinca, 520544.
klauzula najveega povlatenja, 154156, 447, 473.
klauzula rebus sic stantibus, 173, 177.
kodifikacijske konvencije, 12, 80, 98103, 151, 161-162, 181, 187.n.82, 335336. 407, 489-490.
koimperij (kondominij), 547, 555, 587,
631.
kolektivne mjere UN-a, 231-232, 757774, 786, 889;
- i neutralnost, 894-897.
kolonije, kolonijalizam, 276-277, 388.
917
Komisija za meunarodno pravo UN-a,

91, 99, 103.
kompenzacija, v. obeteenje.
koncilijacija, v. mirenje.
konfederacija drava, 205, 252-253, 255.
kontrabanda, 47, 892-893, 905-909, 909910, 913.
konvoji u pomorskom ratovanju, 910911.
konzuli, 322-333.
korsarstvo (gusarstvo), 49, 878. V. i
Ppiratstvo.
korupcija pri sklapanju ugovora, 168.
kurtoazija, v. pravila utivosti.
Liga naroda, 54-56, 131, 157, 220, 423424, 509, 575, 613-614.
luke, morske, 629, 630, 634-637, 691,
902-903, 904.
ljudska prava, 484-506, 548-549, 792.
Malteki viteki red, 297.
mandati Lige naroda, 277, 281-283.
manjine, 507-519, 570.
Martensova klauzula, 804-805.
medijacija, v. posredovanje.
meunarodna zajednica, kao subjekt
meunarodnoga prava, 205-208.
meunarodne (vladine) organizacije,
- odgovornost za meunarodno
protupravna djela, 358-359, 372;
- pojam, 405-406;
- podjele, 408-411;
- pravo, 406-407;
- privilegiji i imuniteti, 416-420;
- sukcesija u lanstvu, 249;
- ugovorna sposobnost, 123-124.
Meunarodni kazneni tribunal za bivu
Jugoslaviju, 9, 440, 532-536.
Meunarodni kazneni tribunal za
Ruandu, 536-537.
Meunarodni kazneni sud (stalni), 393,
537-543.
meunarodni oruani sukob (rat),
- poetak, 843-845;
918
- svretak, 848-854.
meunarodni pravni poredak, 3, 219,
407.
Meunarodni sud u Haagu (glavni
sudski organ UN-a), 51, 435, 440, 442443, 537, 729, 730-742.
meunarodno pravo,
- podjela pravila, 8-13;
- pojam, 3-4;
- pravna narav, 5-7;
- razvoj znanosti, 31-44;
- sankcije, 6-7.
merceneri, v. plaenici.
ministar vanjskih poslova, 126, 192, 194,
298, 302-303.
mirenje (koncilijacija), 164, 223.n.11, 229,
709, 714-716, 719-720, 727, 743.
mirovne misije (operacije) UN, 744-745,
751, 757-774, 840, 889.
mirovni ugovor, 180, 775-776, 842, 849,
854, 867.
misije drava pri meunarodnim
organizacijama, 313-315.
monizam, 15-19.
Monroeova doktrina, 1823, 48.
muenje (tortura), 390, 493, 499.
naela Ujedinjenih nacija, v. temeljna
prava i dunosti drava.
napadaki rat, v. agresija.
narodnooslobodilaki pokreti, v.
ustanici.
Navicert, 910.
nediskriminacija, v. diskriminacija.
neintervencija, v. intervencija.
neobalna drava, 546, 617, 654, 655, 669670, 674, 679.
nesamoupravna podruja, 285-286.
nesrea koja iskljuuje protupravnost, 66,
363-364, 365.
nekodljivi prolazak brodova, 198, 364365, 612, 616, 619, 627, 633, 637, 640642, 643-645, 673, 690, 692, 901-902.
neutralnost, oruana, 1783, 1800, 47.
neutralnost u meunarodnom
oruanom sukobu, 798, 813-819, 821,
822, 889-904. V. i trajna neutralnost

drava;
- pojas neutralnosti, 614.
Non concedit venire contra factum
proprium, 66, 78, 87, 201.
non liquet, v. praznine u meunarodnom
pravu.
notifikacija (priopenje), 135, 163, 174175, 187, 190, 192, 202, 371, 384, 401,
431, 571, 794-795, 843-844, 894.
nuklearni pokusi, 153, 572-573, 600-601,
605, 681-682, 777, 778-779.
nuda u meunarodnom pravu, 66, 227228, 361, 364, 365-366, 811, 882.
obeanje kao jednostrani akt, 191, 192194.
obeteenje (kompenzacija), 68, 370, 376379, 380-382, 385, 589.
obiaj, obiajno pravo, v. i opinio juris,
20-22, 38, 41-44, 73-109, 172, 345,
406, 486-495, 721, 806-808;
- obiajni proces, 77-78, 201-202, 488489;
- praksa, 74-75, 79-80.
odgovornost u meunarodnom pravu,
205, 298-299, 346-393. V. i iscrpljenje
domaih lijekova;
- duna panja (due diligence), 351,
353-354, 399, 473, 589;
- naini ispravljanja (reparacije)
protupravnog djela, 66-68, 376-383;
- okolnosti koje iskljuuju
protupravnost, 361-366;
- oteena fizika ili pravna osoba,
359, 370-374;
- povrijeena drava, 367, 369, 370371, 376-385, 389;
- postupak o zahtjevima, 383-385;
- pripisivost, 349, 353-359;
- teta, 346-347, 367-370, 374, 380381;
- za rizik (objektivna), 349, 351, 364,
399-400, 402.
odnos meunarodnoga i unutarnjega
prava, v. unutarnje pravo drava.
STVARNO KAZALO
odreknue od vlastitoga prava, 190, 191,

194-196, 200, 343, 384-385.
okoli, zatita (sprjeavanje oneienja),
350, 388, 394-404, 432, 548;
- meunarodnih rijeka, 583-587, 588589;
- na moru, 625, 636, 640-641, 644,
646, 658, 676, 684, 693;
- u oruanom sukobu, 830-831;
- zraka (atmosfere), 600-602.
okupacija niijega podruja, 191, 196,
198, 224, 263, 281, 557, 567, 570-572,
573.
okupacija ratna, 224, 866-871, 873-875.
opcija, 569-570.
opa naela prava, 32, 40-41, 60, 65-72,
165, 168-169, 176, 361, 376-377, 576,
786.
ope meunarodno pravo, 8, 60, 93-103.
opinio juris, 73-74, 75-77, 95, 97, 104,
105, 108, 488.
opozabilnost, v. suprotstavljivost.
Organizacija ujedinjenih nacija
(naroda), v. Ujedinjene nacije.
organizacije, v. meunarodne
organizacije.
oruani sukob, v. i meunarodni oruani
sukob,
- elementarni obziri ovjenosti,
836-837;
- prestanak ugovora, 178-181;
- vrste, 810-822;
- zabranjene metode ratovanja, 824827, 884;
- zabranjene vrste oruja, 831-835,
886-888;
- zabranjeni objekti napada, 827-831,
884-886.
otvoreno more, 591, 612, 617-618, 628,
649-650, 667-682, 821, 855;
- miroljubive upotrebe, 668.
pacta sunt servanda, 16, 66, 142-143,
162, 171, 174, 192-193, 230, 238-239,
725.
pactum de contrahendo, 710-711, 835.
919
padobranci u oruanom sukobu, 826.

Papinska Drava, 50, 292.
Parika mirovna konferencija 19461947, 58.
Pariki mir, 1856, 48-49.
partikularno meunarodno pravo,
8-9, 60-61, 406-407. V. i ugovor,
meunarodni.
partikularno obiajno pravo, 104-109,
406-407.
personalna suverenost, 372, 466, 476,
521, 549. V. i teritorijalna suverenost.
personalna unija, 250-251.
piratstvo, 9, 263, 347, 387, 463, 520,
523, 597, 608, 673, 675, 677, 878. V. i
korsarstvo.
plaenici (merceneri), 224, 827, 860, 898.
plebiscit, 569.
plijen,
- pomorski (priza), 907;
- ratni, 847, 868, 907.
plovni putovi i sustavi odijeljenog
prometa, 198, 644-645.
pljenovno redarstvo, 913-914.
pljenovno sudovanje, 47, 52, 892, 893,
901, 904, 906-907, 914.
podrazumijevani pristanak, v.
acquiescence.
podruja s posebnim poloajem, 287291.
posredovanje (medijacija), 229, 708-709,
711-713.
postliminium, naelo, 849, 850-851.
povrat u prijanje stanje, v. restitutio in
integrum.
pozitivizam (voluntarizam) u
meunarodnom pravu, 41-44, 220,
804-805.
pravinost (ex aequo et bono), 4, 61-65,
89-90, 140, 229, 587, 659.n.95, 665666, 707, 709, 722, 742.
pravila utivosti (kurtoazije), 4, 299, 480,
634.
pravo progona, 672-673, 676-677.
praznine u meunarodnom pravu, 3-4,
62, 70, 544, 707, 722-723, 805.
920
pregovori,
- radi izmjene ugovora, 159;
- u rjeavanju sporova, 229, 384, 708709, 710-711, 713, 715, 722, 795;
- u sklapanju ugovora, 126-127, 144,
300, 308;
- uvjet za represalije, 795.
prijevara pri sklapanju ugovora, 168.
primirje, 849-850, 851-852.
priopenje, v. notifikacija.
prirodno pravo, 32-41, 219-220, 484486, 496, 515.
priznanje u meunarodnom pravu, 190191, 196, 200-202, 392;
- drave, 212, 261-267, 337, 431;
- ustanika, 124, 206, 270-275, 837;
- vlade, 261, 267-269, 337.
progon, v. pravo progona.
prokopi, v. kanali.
promatrake misije UN-a, 744-745, 751,
767-772. V. i mirovne misije.
protektorat, 276, 277, 279-281, 699, 853.
protest (prosvjed), 75, 87, 95-96, 100,
104, 154, 174, 190-191, 197, 200, 202,
576.
protumjere u doba mira, 182, 224, 232,
344, 348, 363, 786, 790-797. V. i
represalije.
protuneutralna pomo, 892-893, 896,
906-908, 908-909, 913.
protupravna djela (meunarodno), 346349, 349-350, 383-385.
punomo, 126, 300, 302, 303.
quieta non movere, 576.
ranjenici, 798, 836, 863-864, 899.
rat, v. meunarodni oruani sukob,
Briand-Kelloggov pakt.
ratite i podruje ratnih operacija, 855857, 913.
ratnici (borci), 857-861.
ratno i humanitarno pravo, izvori, 802809.
ratno stanje, 814-816, 819-822, 842-851,
861, 889, 891, 895;
- jednostrano okonanje, 195, 842,

850.
ravne polazne crte, 197, 632-633, 637.
razoruanje, 775-783; u svemiru, 605.
realna unija, 251-252.
regionalne organizacije i sporazumi,
449-458.
represalije (protumjere), 6-7, 66, 784-785,
788-790, 792; u oruanom sukobu:
797-800, 805-806, 830, 857, 881, 882,
912-913.
restitutio in integrum, 27, 67-68, 165,
378, 379-380, 589.
retorzija, 232, 786-788.
ribolov, 617-618, 679-681.
rijeke, 578-589;
- granine, 553-555;
- pravo plovidbe, 48, 152, 153, 579584.
ropstvo, trgovina robljem, 347, 386, 388,
390, 487-488, 493, 498, 523-524, 675.
samoobrana, 66, 222, 223, 225-229, 232,
257, 362-363, 393, 784, 786, 834, 895.
samoodreenje, 223, 230, 234-237, 271275, 283-287, 388, 390, 558.
samopomo, 227, 784-800, V.
protumjere, represalije, retorzija.
satisfakcija, v. zadovoljtina.
sila, v. i agresija;
- kao nain stjecanja podruja, 574575;
- zabrana sile, 223-229, 706, 791-792.
sloene drave, 250-256.
slunosti, meudravne, 550-552, 612.
soft law, 11-12, 376.n.124.
specijalne misije, 312-313.
sporovi meunarodni, mirno
rjeavanje, 164, 223, 229-230, 252,
705-709, 793;
- rjeavanje u UN-u, 714, 743-756;
- rjeavanje u krilu regionalnih
organizacija, 752-756.
Stalni arbitrani sud, 51, 719.
Stalni sud meunarodne pravde (19201946), 51, 56, 719, 729.
STVARNO KAZALO
Starateljstvo u UN-u, 283, 283-285.

stjecanje podruja, 567-577.
stranci (pravni poloaj), 213, 356, 471477.
subjekti meunarodnoga prava, 4, 122124, 270, 286-287, 412-415, 459-465
- pojam, 205-208.
subjektivna prava i situacije drava, 13,
157, 706, 722.
sudska praksa u obiajnom procesu,
87-90.
sudsko rjeavanje sporova, 3, 15, 17-18,
27-30, 47, 229, 384, 709, 714, 716, 723,
727, 728-730; v. i meunarodni sud.
sukcesija drava, 210, 214-216, 240-249,
343.n.96, 720; v. i uti possidetis;
- glede dugova, 568;
- glede meudravnih slunosti, 551;
- glede ugovora, 185-188, 565-566.
supranacionalno pravo, 66, 70.
suprotstavljivost (opozabilnost), 190,
196, 199-203.
suverenost, dravna, 213-214.
svemir, 603-606.
Sveta alijansa, 48, 422-423.
Sveta Stolica, v. Vatikan.
ef drave, v. dravni glavar.
pijuni, 522, 824, 826-827, 860.
utnja (pasivnost, uzdravanje od
djelovanja), 190, 202-203.
taoci, 306, 527, 529, 534, 536, 771, 793,
798, 836, 838.
temeljna prava i dunosti drava (naela
UN-a), 121, 207-208, 209, 219-239,
431.
teritorijalna suverenost drave, 466, 476,
480, 521, 547-550, 606; v. i personalna
suverenost.
teritorijalno more, 197-298, 608, 610612, 615-616, 618, 621, 625, 627, 629,
642-647, 898, 901-902.
terorizam, 393.
Thalweg, 554-555, 574.
921
tjesnaci meunarodni, 198, 618, 621, 625,

689-697.
tortura, v. muenje.
trajna neutralnost drava, 148, 257-260,
817, 894, 896-899.
transnacionalna kaznena djela, 521,
522-523.
transnacionalno pravo, 66, 70, 113, 338339, 464-465, 717.n.4.
tranzitni prolazak tjesnacima, 621, 625,
689-690, 692-694, 901; v. i arhipelake
vode.
Trumanovi proglasi, od 25. rujna 1945,
614-615, 661.
ugovor, meunarodni,
- depozitar, 130-131;
- i obiaj, 151-152, 172, 173-174;
- i tree drave, 143, 149-156, 200;
- interpretativna izjava, 134;
- izmjene i preinake (revizija), 120,
157-162;
- kao izvor meunarodnoga prava,
110-112;
- klauzula najveega povlatenja, 154156;
- krenje (povreda), 177, 182-184, 786;
- mane pri oitovanju volje, 114, 163,
167-169, 191, 385;
- nitavost, 163-170, 191, 195, 361;
- objektivni reimi, 152-154, 185, 551;
- osiguranje izvrenja, 147-148, 182183;
- pojam, 113-115;
- politiki sporazum (gentlemens
agreement), 120-121, 452-453;
- postupci sklapanja, 125-133;
- potpisivanje, 127, 128-129;
- povlaenje iz ugovora, 163;
- prestanak (okonanje), 163, 172-184,
361, 786; (prestanak otkazom, 117118);
- primjena u dravama strankama, 2226, 144-145;
- pristanak drava da njime budu
vezane, 127-131;
922
- pristupanje (akcesija, adhezija), 127,
129-130;
- privremena primjena, 12, 132, 143,
188, 624, 688;
- ratifikacija, 25, 128, 130;
- registriranje u Tajnitvu UN-a, 125,
131, 132-133, 303-304;
- retroaktivni uinak, 145-146, 187;
- rezerva, 68, 89, 116, 117, 119, 120,
134-137;
- sposobnost sklapanja, 122-124;
- stupanje na snagu, 127-128, 131132, 145-146;
- sukob ugovora o istom predmetu,
159-162, 618-619;
- suspenzija primjene, 163, 171-172,
176-184, 786;
- teritorijalni uinak, 146-147;
- tumaenje, 119-120, 138-141,
(autentino tumaenje, 139-140,
222);
- u obiajnom procesu, 80-82;
- u usmenom obliku, 115-117;
- ustavni akt meunarodne
organizacije, 115, 118, 120, 135, 139140, 159, 180, 211, 405-406, 413,
435-436, 444;
- usvajanje ugovora, 126-127;
- viestrani u. ograniene naravi, 118,
129-130, 135, 186-188;
- vrste ugovora, 114-121.
ugovor-pogodba (trait-contrat), 13,
118-120, 135, 139, 150.
ugovor-zakon (trait-loi), 13, 118-120,
135.
Ujedinjene nacije,
- lanstvo, 211, 425, 428-436, (poloaj
drava nelanica, 435-436);
- Ekonomsko i socijalno vijee, 441442, 444, 487;
- glavni tajnik, 443, (rjeavanje
sporova, 746, 752);
- Opa skuptina, 391, 429, 434, 437439, 441, 443, 444; (kolektivne mjere,
765-766); (rjeavanje sporova, glava
VI. Povelje, 746, 751-752);
- osnivanje, 424-427;
- regionalna akcija (glava VIII.
Povelje), 766-767, 770, 772-773;
- specijalizirane ustanove, 425, 431,
444-448;
- Starateljsko vijee, 442;
- Vijee sigurnosti, 391, 429, 430,
432-434, 439-441, 443, 540-541;
(kolektivne mjere, glava VII. Povelje)
758-765, 889); (rjeavanje sporova,
glava VI. Povelje, 746-751).
univerzalna kaznena sudbenost drave,
522-523, 526.
unutarnje pravo drava, odnos prema
meunarodnom pravu, 15-30, 349,
352, 432, 467, 484-485;
- odnos prema ugovoru, 144-145,
169-170, 300-301.
unutranje morske vode, 608, 611, 619,
621, 627, 629-637, 691, 693, 694, 898.
ustanici i oslobodilaki pokreti, 270275, 353-354, 436, 837;
- ugovorna sposobnost, 124, 206.
uti possidetis, naelo, 178, 236, 556-562.
utoite, v. Azil.
uzapenje broda i tereta u ratnom
pravu, 892, 901, 903-904, 913-914.
vanjski morski pojas, 197, 613-616, 621,
625, 627-628, 648-650.
Vatikan, Drava Vatikanskoga Grada, 123,
211, 258, 292-297, 436.
Vattel, Emerich de, 39-41, 42, 90, 203.
vazalitet, 277, 278-279, 698, 700.
Versailleska mirovna konferencija 1919,
54, 423, 509.
via sila, 66, 361, 363, 364-365.
vjerodajnice (akreditivna pisma), 267,
310.
voluntarizam, v. pozitivizam u
meunarodnom pravu.
Westphalski mir 1648, 46, 508.
zadovoljtina (satisfakcija) za
nematerijalnu tetu, 369-370, 378, 379,
382-383.
STVARNO KAZALO
Zajednica neovisnih drava, 256, 454.

zaljevi, 630; v. i historijski zaljevi.
zarobljenici, ratni, 798, 837, 848, 857861, 862-863, 884, 899.
zastara (dosjelost) i historijski naslov,
13, 66, 96, 174, 197, 202, 576-577;
(zastarijevanje meunarodnih zloina,
524-525).
zatiene zone u oruanom sukobu, 848,
872-873.
zloini, meunarodni, 166, 206, 224, 347,
386-393, 462-464, 491, 520-544, 744,
757, 762, 765, 769-770, 772-774, 791,
799-800, 806-809, 823-835, 836-837,
840-841, 865, 883.
923
znanost (nauka) u obiajnom procesu,

90-92.
znanstvena istraivanja mora, 619, 625,
628, 644, 646, 657-658, 663, 678-679,
684.
zona meunarodna, 620, 622-624, 626,
628, 660, 662, 679, 683-688.
zrani prostor, 546, 590-602.
zrakoplov, 338, 593-594.
Grafiko-likovna urednica
Ana Zeli
Lektori
Ana Mati
Tomislav Salopek
Marija Matkovi
Korektorica
Boena Pavii
Grafika priprema
Grafiko-likovna redakcija kolske knjige
Tisak
Grafiki zavod Hrvatske, d.o.o., Zagreb
Tiskanje zavreno u travnju 2011.
ISBN 978-953-0-30417-8
CIP

MJP - Degan Treće Izdanje PDF

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

MJP - Degan Treće Izdanje PDF

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

autor V. .

Ovaj udbenik brojem stranica jest opsean, ali je pisan tako da

Vladimir uro Degan

VLADIMIR URO DEGAN

American Journal of International Law

International Legal Materials

Jugoslovenska revija za meunarodno pravo

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

International Court of Justice, Reports of

Prinosi za poredbeno prouavanje prava

Acadmie de Droit international, Recueil des Cours

Reports of International Arbitral Awards Recueil

Ujedinjene nacije (Ujedinjeni narodi)

Uporedno pomorsko pravo i pomorska kupoprodaja;

Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita u Rijeci

Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu

Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu

Ostale se skraenice daju u sklopu odgovarajuih dijelova u knjizi.

Od istoga pisca ........................................................................................................IV

1. Pojam i narav meunarodnog prava.......................................................... 3

II. DIO: IZVORI MEUNARODNOGA PRAVA

A. OPA NAELA PRAVA

B. OBIAJ U MEUNARODNOME PRAVU

8. Dva elementa obiajnog pravila: praksa i opinio juris ......................... 73

C. PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA

Znaajke ugovora kao izvora meunarodnog prava . ........................110

Tumaenje ugovora ..................................................................................138

D. JEDNOSTRANI AKT KAO IZVOR MEUNARODNOGA PRAVA

27. Znaajke i vrste jednostranih akata . .....................................................189

III. DIO: MEUNARODNA ZAJEDNICA

A. DRAVE I DRUGE TERITORIJALNE CJELINE

30. Drava kao subjekt meunarodnoga prava .........................................209

B. NEKA POSEBNA PITANJA MEUNARODNOGA PRAVA

43. Imunitet drave od sudbenosti i od sredstava ovrhe..........................334

48. Pojam, pravo i podjela meunarodnih organizacija ..........................405

D. OVJEK U MEUNARODNOM PRAVU

ovjek kao subjekt meunarodnog prava . ..........................................459

IV. DIO: OBJEKTI U MEUNARODNOM PRAVU

Prostor dravnoga podruja. Teritorijalna suverenost drave..........545

B. DIJELOVI MORA KOJI INE DIO PODRUJA OBALNE DRAVE

68. Unutranje morske vode...........................................................................629

C. M ORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA

71. Vanjski morski pojas . ...............................................................................648

D. MORSKI PROSTORI IZVAN NACIONALNE JURISDIKCIJE DRAVA

74. Otvoreno more...........................................................................................667

E. TJESNACI I MORSKI KANALI

77. Pojam i vrste tjesnaca................................................................................689

V. DIO: MIRNO RJEAVANJE SPOROVA I OSIGURANJE MIRA

Naini mirnoga rjeavanja sporova........................................................705

VI. DIO: PRAVO ORUANIH SUKOBA

88. Izvori ratnoga i humanitarnoga prava...................................................801

B. MEUNARODNI ORUANI SUKOBI

92. Poetak i svretak meunarodnoga oruanog sukoba. Pravne

96. Pravna pravila o neprijateljstvima na moru..........................................876

98. Pojam neutralnosti, nezaraenosti i neutralizma.............................889

1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

Meunarodno pravo je sustav pravila koja na pravni nain ureuju odnose

(i) Meunarodno pravo je sustav pravnih pravila u smislu da se pretpostavlja

(ii) Navod da meunarodno pravo na pravni nain ureuje odnose izmeu

U 19. stoljeu, kada se vlast vladara poela ograniavati, prevladavalo je

1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

Iako su i meunarodni sukobi regulirani i strogo ogranieni imperativnim pravilima opega

1. POJAM I NARAV MEUNARODNOG PRAVA

C. M ORSKI PROSTORI U KOJIMA OBALNA DRAVA UIVA

92. Poetak i svretak meunarodnoga oruanog sukoba. Pravne