You are on page 1of 173

Urednik

Enes Pelidija

Recenzenti
Enes Dunnievi
Salih Jaliman

Likovno oblikovanje
Jasminko Mulaomerovi

Muhamed Hadijahic

Povijest Bosne
u IX i X stoljeuu

ISBN 9958-820-27-7
SARAJEVO,

2004.

------------

RIJE REDAKTORA

Kada sam, poetkom devedesetih, preuzela na sebe uredivanje


rukopisa Muhameda Hadijahia pod naslovom Noviji pogledi na
povijest Bosne u 9. i 10. stoljeu, nisam niti slutila u kakav sam se
posao upustila. Naime, rukopis je ostao nedovren i nesreden nakon
autorove smrti, pa sam se zatekla pred doista zahtjevnom i nezahvalnom zadaom konanog uobliavanja tudeg djela. Bosna, prostor
kulturnih, vjerskih i etnikih susreta i proimanja, izuzetno je vaan
i za hrvatsko srednjovjekovlje, paje s moga gledita, kao profesorice
srednjovjekovne hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pogled u poetke bosanske povijesti bio izuzetno vaan.
Prostor Bosne koji se tijekom srednjega vijeka irio iz "male zemljice", time je postao nedjeljivim dijelom povijesti susjednih drava.
S druge strane, srednjovjekovna je Bosna bila samosvojna, oitovala
je dravnu, dinastiku, drutvenu i vjersku zasebnost. To bogato
tisuljetne kulturno nasljede stvorilo je osobiti, nijansirani identitet,
batinu svih onih koji danas u njoj ive. Stoga mi je bilo vrlo drago
to se ugledni zagrebaki izdava odluio objaviti ovu knjigu koja
traga za ishoditima bosanskoga drevnoga imena i postojanja i
prihvatila sam se toga posla, unato nemalim tekoama. Naalost,
knjiga tada nije izdana i morala je dugo ekati da izade na svjetlo
dana. "Habent sua fata libelli", izreka kao da je stvorena za ovu
knjigu. Prole su godine i knjiga se sada pojavljuje u novim okolnostima, no mislim da nee biti manje intrigantna, unato kanjenju.
Ureujui knjigu ograniila sam se na sredivanje i ispravljanje
podataka, to jest povijesnih injenica, imena, naziva, citata iz izvora
i biljeaka. Pomno sam pazila da moje intervencije ne zadiru u
autorove teze, osobito zato to se one u mnogome razlikuju od
uvrijeenih gledita historiografije, pa i od mojih miljenja o nekim
pitanjima povijesti srednjovjekovne Bosne i Hrvatske. Teze nisam
ak niti komentira la, jer mislim da to treba uiniti na nekom drugom
mjestu. Samo sam navodila miljenja historiografije o nekim pitanjima o kojima je bilo rijei u tekstu, ako to ve nije uinio sam autor.
Takoder, nastojala sam obogatiti literaturu novijim naslovima,
barem sintezama budui da je citirana mahom starija literatura.
Nisam nita nadopisivala, tako da je knjiga ostala bez zavretka.
5

------------

---------------------,----

Muhamed Hadijahi u ovoj knjizi iznosi neke radikalne, nove


teze. Na mnogim je mjestima to inio s velikim ustruavanjem, paje
ak rekao da su neke njegove tvrdnje moda neuvjerijive iokantne,
ali ih je ipak iznio elei dati poticaj razmiljanju o pitanjima
najranije bosanske povijesti. U tekstu je oita njegova elja da
odgovori sebi i drugima to je to Bosna, to je ona bila i to je danas.
On je na nov nain pristupio ranosrednjovjekovnim izvorima o
povijesti Bosne i ponudio intrigantne interpretacije. Moram rei da
je, po mom miljenju, M. Hadijahi na nekim mjestima u mraku
prolosti Bosne oigledno traio "odgovarajuu" povijest, tako da su
neke njegove teze dotaknute kasnijim ideologijama. No, ak i kad su
okantne, one doista daju poticaja razmiljanju, prije svega zbog
nastojanja da se u osvit slavenske povijesti ovih podruja postavi
pravo Bosne na postojanje. Ve i samo pokretanje dvojbi koje se tiu
srednjovjekovne Bosne i ireg podruja oko nje znai korak naprijed.
Hadijahievo propitivanje problema iz bosanske i ire, slavenske
perspektive moglo bi moda iznova navesti na razmiljanje o nekim
problemima ranosrednjovjekovne povijesti ovih prostora. Napokon,
sve dok se radi o znanstvenoj diskusiji temeljenoj na izvorima, ane
o izmiljanju i prekrajanju povijesti, neka sva miljenja budu doputena i legitimna. Ranosrednjovjekovna povijest je, zbog oskudice
izvora,jedna vrsta vjene zagonetke, rebusa koji povjesniari uvijek
iznova pokuavaju rijeiti razliitim kombinacijama. Meu tim zagonetkama, srednjovjekovna povijest Bosne spada u one tee rjeive,
jer je mrak nad tim prostorom dublji. Izvori malo ili nikako govore
o Bosni, no njezini poeci negdje postoje. Muhamed Hadijahi dao
se u potragu za njima, elei uspostaviti korijene bosanskog identiteta koji je uvijek bio osporavan, ali ini se da je opstao u samodokazivanju. Koliko je u tome uspio, procijenit e historiografija.
Istraujui povijest ranog srednjeg vijeka nosimo se s
problemom nedostatka povijesnih izvora, pa su mnoge teze o tom
razdoblju samo pretpostavke, koje je doputeno dovesti u pitanje
novim razmiljanjima i koncepcijama. O mnogim problemima toga
razdoblja nije reena posljednja rije znanosti, te bi moda upravo
radikalno promijenjeni smjer razmiljanja mogao dovesti do
pouzdanijih rjeenja. Ve samo pokretanje pojedinih dvojbi koje se
tiu Bosne i ireg podruja oko-nje znai korak naprijed. Rjeenja
koja se ovdje daju, razumije se samo po sebi nisu niti mogu biti
konana. Nita u znanosti, pa ni u povijesnoj, nije konano utvreno.
Ako pojedine teze koje se iznose izazovu raspravu svrha e im biti
ispunjena.
Zdenka Janekovi Rmer

----

POVIJEST BOSNE U IX I X STOLJEU

I.
TEMELJNA PITANJA POVIJESTI BOSNE
U RANOM SREDNJEM VIJEKU

1.
NAJSTARIJA POVIJEST BOSNE
U DOSADANJOJ HISTORIOGRAFIJI
Predfeudalni razvoj Bosne od njezinih poetaka do pojave
bana Boria (prije 1154-1163), teko je pratiti zbog oskudice povijesnih vrela. Vrlo je malo pisanih dokumenata koji bi se izravno
odnosili na rani srednji vijek bosanske povijesti. Takva nedostatnost
uoljiva je za sve junoslavenske zemlje, a posebno za Bosnu.
Bosni, koja je za kralja Tvrtka (1353-1391) postigla najistaknutije mjesto meu dravama na slavenskomjugu i razvila visok
izvorni kulturni domet (pismenost na narodnom jeziku, samostalna
crkva, steci itd.), poricani su izvorni zaeci. Redovito se tvrdilo da
se utapala sad u ovu.sad u onu dravnu tvorevinu. Bosna se, prema
tim shvaanjima, "izdvojila" iz ve oblikovanih drugih dravnih
cjelina.

,.",

Zanimljivo je naprimjer da Historija naroda Jugoslavije ima


posebna poglavlja o Slovencima, hrvatskim zemljama, srpskim zem. ljama i Makedoncima u rano feudalno doba (od VIl do XII st.).
Nasuprot tome, povijest Bosne do XII st. nije obraena u zasebnom
poglavlju. Posebno se govori samo o bosanskoj feudalnoj dravi od
XII do XY st., a starija povijest Bosne spominje se samo sumarno.
Kae se, dodue, da se ve u X st. u Bosni "opaaju neke klice
izdvajanja" u "posebnu politiku jedinicu", ali se ipak zakljuuje da
je Bosna u tom najstarijem razdoblju "potpadala pod vlast susjednih
jaih drava": Srbije kneza aslava, "vjerovatno" Hrvatske, "moda"
i makedonske drave, da je bila pod vlau Bizanta, "ali sa svojim
domaim vladarom", zatim kratkotrajno pod vlau Zete, sve dok se
nije "na poetku XII. stoljea odvojila i postala samostalna, kadaje
stvoren temelj za trajniju dravnu tvorevinu" . 1
1 Historija naroda Jugoslavije, 1, 561-2. Vidi novije miljenje: T. Raukar,
Hrvatsko srednjovjekovlje: 111-113, 263-264, 281-290. Op. redaktora.
9

Prema tome, Historija naroda Jugoslavije poinje svoja izlaganja o Bosni sa bosanskom feudalnom dravom od XII do XV
stoljea. Tako se "bosanska feudalna drava" odjednom u XII st.
pojavljuje kao realnost, a da joj se u dravnom razvitku ne priznaju
razvojne faze koje su karakteristine za druge feudalne drave,
posebno junoslavenske. Takva tumaenja odriu prirodni tok razvoja Bosne od skupine predfeudalnih upa, koje su se postepeno
vre stopile u jednu politiku cjelinu, iz koje je izrasla feudalna
drava Bosna. Umjesto toga, rjeenje se vidi u tvrdnji da su pojedini
dijelovi Bosne bili prvo uklopljeni u susjedne drave, pa su se onda
"izdvojili" u posebnu dravu.
Bilo je pokuaja da se ospori i ranosrednjovjekovni razvoj
srpske drave u razdoblju prije XII stoljea. Nikola Radoji razmatrajui Ljetopis popa Dukljanina, ijeg pisca on naziva "barski
rodos lovac" - napisao je: "Kako mi je bilo ao gledati gde nai
istoriari esto putaju nemanjiku dravu da iz niega iznikne, dok
je ona sa svim svojim monim korenjem u dravi opisanoj od barsko
rodos lovca. Gde je, ikada, tako mona drava izrasla iz niega."
Moram napomenuti da Radoji nije dosljedno postupio kad se radilo
o najstarijem razdoblju povijesti Bosne. Iz njegova pisanja nigdje se
ne vidi da bi i Kulinova i Tvrtkova, takoer "mona drava" nalazila
svoje "mono korenje" u drevnoj starini jer, ako igdje, onda se
sigurno iz opisa dukljanskog ljetopisca neporecivo namee zakljuak
o dravnoj individualnosti Bosne u ranom srednjem vijeku.
Potpuno pasivnu ulogu pripisao je Bosni prije XII st. ak i
znameniti historiar L. Tha116czy u radu koji je objavljen 1901.
godine. Tha116czy tvrdi da je u VII st. Bosna samo geografska oznaka
za podruje izmeu Drine i Vrbasa, kojim je od kraja VIlI st.
dominirao Bizant. Pod utjecajem Bizanta Bosna je stajala dva stoljea. Bila je slabo nastanjena i zapravo "res nullius".3 Prema Tha116czyu, slavenska plemena naselila su dolinu rijeke Bosne na prijelazu VI i VII st., a u XII st. Bosna se pojavljuje kao politiko-hi storijski individualitet koji igra veliku ulogu. Tha116czy tvrdi da Juni
Slaveni u srednjem vijeku obuhvaaju tri naroda: Srbe, Hrvate i
Bonjake, oito ne zazirui od moguih politikih prigovora."
U srpskoj historiografiji prevladava miljenje da je Bosna
tokom samih poetaka svoje dravnosti pripadala Srbiji, iz koje se
izdvojila u samostalnu oblast i potom prerasla u posebnu dravu. Ta
2 N. Radoji, Drutveno i dravno ureenje kod Srba, 26.
3 Die osterreichisch-ungarische Monarchie, 186-187.
4 M. Imamovi, Razvitak graanskih pokreta, 30.

10

postavka temelji se na tumaenju podatak~ Kons~a~tina Porfirogeneta iz sredine X stoljea. Porfirogenet prvi spominje Bosnu u vezi
sa Srbijom, to je poduprlo tezu o prvobitnoj Bosni kao sastavnom
dijelu Srbije. Prvi je takva tumaenja najstarije povijesti Bosne
kritiki preispitao Relja Novakovi u nekoliko svojih studija, a
posebno u knjizi Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka (Istorijski
institut u Beogradu, Narodna knjiga, Beograd 1981).
U istraivanju najstarije povijesti Junih Slavena najee se
polazilo od postojeih nacionalnih odnosa, oblikova~i~ u XIX i X~
stoljeu. U najstarijoj povijesti Junih Slavena nalazili su se gotovi
nacionalni entiteti, koji su navodno pokrivali itavo podruje nastanjeno pojedinim junoslavenskim plemenima. NIje se uzimalo u
obzir da su u ranom srednjem vijeku velika podruja junoslavenskog prostora bila etniki nedefinirana, a da se o nacijama uope ne
moe govoriti. Polazilo se od predrasude da je Bosna u svojim
poecima bila politiki ovisna o susjednim dravama. Jedan od
primjera za to je i izlaganje Stjepana Sakaa u raspravi o vjerodostojnosti darovnice Ljudovida (stratega Srbije iZahumlja) lokrumskom samostanu.' Saka tvrdi, pozivajui se na Duk1janina i Kedrena
(Skilicu), da je godine 1018. Zahumlje bilo ukljueno u bizantsku
temu Srbiju, u koju je spadala i Bosna.
Meutim, Kedren nigdje ne spominje Bosnu, a iz Dukljaninova pisanja o ustanku u Zeti pod knezom Vojislavom (Dobroslavom) etrdesetih godina XI st. jasno proizlazi da se bosanski ban u
to doba odnosio prema Bizantu izrazito nezavisno.
S druge strane, poeci politikog organiziranja Bosne ne
razlikuju se u odnosu na ostale junoslavenske zemlje, koje su se
oblikovale stapanjem upa u vee politike cjeline. Ipak se za nju
tvrdi da je nastala osvajanjem teritorija koji je ve bio uklopljen u
susjedne, navodno mnogo razvijenije dravne organizme. Pritom,
gubi se iz vida da tome nema ni traga u povijesnim izvorima, koji taj
teritorij prvi put spominju u bosanskom posjedu. 1ako je naprimjer
podruje gornjeg toka Drine (donji tok Tare i Cehotine) dijelilo
sudbinu ostale Bosne. U ranom srednjem vijeku to podruje, kao
upa Drina, inilo je politiku autarhiju. Ipak, Vjekoslav Klai tvrdi
da je ta oblast bila "od najdavnijih vremena est srpske drave; nu
oko god. 1376. pridruije Stjepan Tvrtko I. bosanskoj dravi". Klai
je, ne razlikujui upu Drinu i Podrinje, itavo to podruje smatrao
Podrinjem.

5 S. Saka, Ljudovid, 39-79.

11

daje se puna vjerodostojnost, pa se usto povratak sajedne vojne preko.


odreenog podruja tumai kao daje rije o osvajanju toga podruja.

injenicu daje Tvrtko, kitei se titulama, unio il svoju titulaturu i to da je vladar Podrinja, Klai je protumaio da je tek tada
zavladao Podrinjem. Prema njegovoj pogrenoj postavci, Podrinje se
prostiralo "naokolo gornje Drine i njenih pritoka ehotine i Lima".6
Vladislav Skari bio je neto oprezniji od Klaia kada je ustanovio
da je "potpuno nepoznato kada su se spojili s Bosnom istoni krajevi
sve do Drine i Drinj ae". 7 Suprotno naelu izraenom ve u rimskom
pravu - "Non sufficit probare quod quis fuerit spoliatus, nisi probet
se possidisse" - polazi se od gotove postavke da su svi dijelovi Bosne
otprije pripadali nekoj susjednoj politikoj jedinici. Meutim, valjalo
bi prvo dokazati da je taj teritorij oduzet od susjednih politikih
jedinica, odnosno da su ga nekad posjedovale.

Samuilova vojna sila zapravo je bila uperena protiv Zete, kao


saveznice Bizanta i bizantskih mjesta sve do Zadra, tako da se nije
radilo niti o osvajanju Hrvatske. Samuilova vojska samo je prola
kroz Hrvatsku, kao i kroz Bosnu i Raku. Samuilo je ak pomogao
hrvatskoj stranci Kreimira i Gojslava. Jedan kasniji spomen Bosne
u Ljetopisu sadri podatak kako je bizantski car slao bosanskom banu
poslanike, "s ne malo zlata i srebra", da bi pruio vojnu pomo
ugroenom Carstvu, to nesumnjivo pokazuje kakav je bio status
Bosne u tom razdoblju. 10
Konstrukcije o zavisnom poloaju Bosne u njezinim poecima
nisu strane ni slovenskom povjesniaru Bogi Grafenaueru. U lanku
Pitanje srednjovjekovne etnike strukture prostora jugoslavenskih
naroda i njenog razvoja, Grafenauer donosi kartu koja bi trebala
prikazati podijeljenost junoslavenskog prostora u posljednjim desetljeima IX stoljea. Na toj karti granini prostor prema Bosni
predstavljen je kao "regnum Brazlavonis", to e rei regnum slavonskog kneza Braslava. Teza da se to podruje protezalo od Slavonije duboko u unutranjost dananjeg bosanskog prostora, nema
uporita u dokumentima. I Grafenauer, dakle, olahko zakljuuje o
pripadnosti Bosne, procjenjujui da je i jedan franaki vazal, kakav
je bio Braslav, vladao zapadnim dijelom bosanskog prostora. I I

Rasprave o tzv. "teritorijalnom irenju Bosne" uvijek su polazile od pretpostavke da je prije nedvojbenog pismenog spomena
nekog kraja u sastavu Bosne dotini kraj bio u sastavu neke od
susjednih dravnih jedinica. Takva metodoloka postavka imala bi
opravdanje kada bi zaista postojali dokumenti prema kojima je
dotini kraj bio sastavni dio neke susj edne drave, na koji bi se potom
bosanska vlast proirila. Meutim, nedostatak potvrde u dokumentima nije sruio tu pretpostavku historiografije.
Polazilo se od protivrjenih teza: s jedne strane isticalo se da
je Bosna bila u podreenom poloaju prema susjednim dravama, a
u isti mah da je bila toliko snana da se teritorijalno irila na raun
tih drava. 8

Jo jedan primjer slinog zakljuivanja nalazi se u jednom


dokumentu pape Lava XIII, od 5. 7. 1881, a koji se tie uvoenja
redovne katolike hijerarhije. U pismu se smatra potrebnim naglasiti
kako su se prilike u Bosni i Hercegovini, prostoru "okruenom
pogubnim otrovom zabluda", u XII st. sredile, "kada su ove zemlje
dole pod vlast ugarskih kraljeva, uzimajui naslov kraljevstva Rame
i nakon to su se vratile u zajednitvo Crkve". U istom dokumentu
kae se: "Ove su naime pokrajine bile podvrgnute raznim knezovima
susjednih plemena, ve prema tome kako je koji bio moniji; as pod
Srbijom ili Hrvatskom, as pod drugim gospodarima." 12

Olahko zakljuivanje o statusu Bosne u ranom srednjem vijeku vidi se i u tvrdnji o navodnom Samuilovom zauzimanju Bosne.
To se izvodi iz 36. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina, u kojem se
govori o Samuilovoj "jadranskoj ekspediciji sve do Zadra". Ljetopisac nastavlja: "Potom se vrati (car Samuilo) kroz Bosnu i Raku
u svoj kraj.,,9 Navod da se Samuilo poslije vojnog pohoda vratio
preko Bosne i Rake "u svoj kraj" bio je dovoljan jednom dijelu
historiografije da proglasi kako je car Samuilo osvojio Bosnu, ak
da se Bosna nalazila pod makedonskom vlau sve do navodnog
bizantskog osvajanja, 1018. godine. Ljetopisu popa Dukljanina pri-

Prikazivanje povijesti Bosne, posebno njezinih poetaka, nije


lieno politikih i nacionalnih tendencija pojedinih autora. Modaje
pritom bio najotvoreniji Mihovil Pavlinovi, koji je, uvjeren da je
Bosna nastala izdvajanjem iz dravnih cjelina Srbije i Hrvatske, jo

6 V. Klai, Poviest Bosne, 25.


7 V. Skari, Bosna i bosanska teritorija pre dolaska Turaka, Narodna odbrana
XV/17, 28. IV. 1944,244.
8 Ova dionica u historiografiji o 'srednjovjekovnoj Bosni nastajala je pod
uplivom nacionalistikih ideologija u znaku posezanja za bosanskim prostorom.
9 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 333.

10 usp. M. Barada, Da/matia superior, I lO-III.


F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 346. B. Grafenauer,
vjekavne etnike strukture, 5-36.
12 Prema: L. akovi, Politike organizacije, 84.
II

Pitanje srednjo-

13

12
....wk"

-----------------------

1877. napisao: "Poto dananji vilajet Bosna veinom nije nego


krpe zemalja otkinutih od Hrvatske i od Srbije, valjalo bi Hrvatskoj
povratiti to je hrvatsko a Srbiji to je srpsko." 13
Znaaj anje u tom smislu i prijevodjednoggrkog teksta Ivana
Kinama. Opisujui jednu zgodu iz bizantsko-ugarskog rata iz 1150,
ovaj pisac ostavio je zapis o tome kako rijeka Drina dijeli Bosnu od
Srbije. U izvornom tekstu stoji:
. 'Em:T oe EYYUC;:Eaou Eyev-ro E~ repou
EKeT~e nOTa~ou ~puv&v avo~a
ac; <xvw~ev TtlV EKPOAtlV noiuuevoc
. B6auvav TtlC;<XAAT)C;
:EepPlKtlC; olalpei
Kinamje time oznaio da se radi o dvije posebne zemlje, pa i
dalje u tekstu razlikuje nain ivota i obiaje ujednoj i drugoj zemlji.
Meutim, rije <XAAT)C;
redovito se prevodi rijeju "ostali", I tako da
prijevod glasi: "Bosnu od ostale Srbije dijeli rijeka Drina." Time
Kinamov tekst dobiva posve drugaij i smisao, s tenj om da se pokae
zavisnost Bosne. A upravo je Kinam bio onaj autor koji je izriito
posvjedoio o posebnom poloaju Bosne. 15
Sljedei primjer nepriznavanja Bosne kao politikog subjekta
jeste tumaenje pisma pape Ivana VIlI iz svibnja 873. slavenskom
knezu Mutimiru, "Montem duci Sclavinicae". 16
Moja je pretpostavka daje ovdje rije o krivom itanju, tj. da
se radi o onom istom knezu iz Ljetopisa popa Dukljanina kojem se
pripisuje sazivanje sabora na Duvanjskom polju. Po mojem miljenju, ovo se pismo odnosi na prilike u zemlji koja je u to doba tek
primila kranstvo, te ne treba odbacivati mogunost da je to bilo
podruje Bosne.
Slian je sluaj i sa identifikacijom kneza Ratimira, o kojem
se sauvao spomen u Conversio Bagoariorum et Carantoanrum, u
Franakim analima te u Ljetopisu popa DukJjanina.
Iz spisa Conversio nedvojbeno se razumije da se Ratimirova
"regio" nalazila juno od Save, dakle u "ostalim sklavinijama". U
\3 M. Pavlinovi, Hrvatski razgovori, 161.
14 Grka rije a.u1l~
znai drugi, tui. Usp. Walter Bauer, Griechisch-deutsches Worterbuch. Giessen 1928,62: s.v. aAAo~, TI, o = ein anderer. Jedino ako ( oi AAOl ) stoji sa lanom u mnoini, to u Kinamovu tekstu nije
sluaj, onda bi se mogla ta rije prevesti i kao "ostali". Uspor. A. Musi, N.
Majnari, Gramatika grkoga jezika, Zagreb 1970,55.
15 Vizantijski izvori, IV, 27-28.
16 F. Raki, Documenta, 367-368.

14

spisu Conversio navodi se da je Pribina sa svojim sinom Hozilom


(Koceljem) preao od Bugara u Donjoj Panoniji u "regio Ratimiri",
a zatim se mor~o vratiti preko Save, kada je franaki f,tefekt Ratbod,
po nalogu kralja Ludovika, napao kneza Ratimira. I To je izuzetno
vano svjedoanstvo franakih vrela o jednom od vladara "ostalih
sklavinija" iz kataloga Ljetopisa popa DukJjanina. Meutim, u historiografiji se jednostavno prelazi lo preko izriitog navoda da se
"regio Ratimari" nalazila juno od Save. Ne uvaavajui mogunost
da je juno od Save, na podruju Bosne, moglo postojati neko
samostalno podruje, historiografija je preteno smatrala da je Ratimir bio "bugarski vazai" u Donjoj Panoniji.
Historiografijaje naglaavala daje Bosna bila "zemljica" i da
je stalno mijenjala granice. Treba napomenuti daje Porfirogenet i u
drugim sluajevima koristio za jednu te istu zemlju izraz hora
(xwpa) i horion (xwpiov). Meutim, ta "zemljica" se - prema istim
autorima - protezala do rijeke Cetine, jer tvrde da je to bila granica
izmeu Srbije i Hrvatske, te da je Bosna bila dio Srbije. Opisujui
granice .H~ats~e, Porfi~ogenet ~ae da se Hrvatska pribliava Srbiii
kod Cetine I Hlivna, a taj prostor Istono od Hrvatske bio je u Bosni. 8
N~suprot spomenutom miljenju, smatram da Porfirogenet,
govorei o granici izmedu Srbije i Hrvatske, podrazumijeva granicu
Paganije i Hrvatske, jer Paganiju dri sastavnim dijelom Srbije. On
izriito kae da se Paganija prua "do rijeke Cetine".
Dokazujui da Bosna nije bila politiki subjekt, historiografija
napominje daje ona stalno mijenjala granice. Ali, ta tvrdnja podrazumijeva da su i susjedne zemlje - Hrvatska, Zahumlje te Srbija takoer
mijenjale granice. Osim toga, upravo je Bosna imala najpostojanije
granice, jer su eponimna Bosna istono do gornje Drine, Usora i
Donji Kraj i jo prije bana Boria (prije 1154-1163) sainjavalijednu
politiku i teritorijalnu cjelinu. Izvan te cjeline granice su se mijenjale, ali irenjem bosanskih granica na raun susjednih teritorija.
B.osna je prvi put teritorijalno razbijena u vrijeme estojanuarske
diktature u versajskoj Jugoslaviji i ta je podjela trajala samo deset
godina (1931-1941).
.
Bosna nije nala odgovarajue mjesto ni u slavistikim studiJama, pos~b~o onim koje se odnose na slavensku misiju. Podruje
Bosne, gdje Je u ~anom srednjem vijeku latintina nepoznata, bilo je
pogodno tlo za djelovanje Metodovih uenika. Uostalom, i u Hrvat-

17 De conversione Bagariorum, 6-14.


18 V. Foreti, Smjetaj Hrvata i Srba, 79.

15

skoj se glagoljski pokret ukorijenio upravo tamo gdje je latinska


tradicija bila najslabija. Raspravljajui o tome, Ivan Ostoji kae:
"Pretpostavljamo da su se uenici sv. Metoda, koji su pod konac IX
stoljea morali bjeati iz Moravske, sklonili u one susjedne slavens~~
zemlje, gdje su mislili da e smjeti mimo ivjeti inesmetano nastaviti
rad prema smjernicama primljenim od svoga uitelja. Takvom su se
pak ivotu mogli nadati samo ondje, gdje u liturgiji nije vladao jedino
i iskljuivo latinski jezik. Medu podruja pak, gdje se sluba Boja
jo onda, barem djelomino, obavljala i gr~kim j~zikom, s~a?al? je
nae sjeverno i srednje primorje, premda Je ovdje vulgarni ~ezlk u
gradovima ijezik pismenoga saobraaja odavno bio latinski." 9Ip~,
ni Ostoji, inae odlian poznavalac historije monakih redova, mje
izriito spomenuo Bosnu, mada se tu tradicionalno odravala slavenska liturgija.
Podruje Bosne bilo je, takorei, predodredeno za slavensku
misiju. Glavni protivnici misije, Franako carstvo i njemako sveenstvo, nisu imali gotovo nikakva utjecaja u "zagorskoj sklaviniji".
Ovdje nikad nije bila prernona ni latinska, ni istonopravoslavna
crkva.
Miljenja sam da su irilometodski utjecaji doli u Bosnu
izravno iz Velike Moravske, i to preko Makedonije. Stanje u Bosni
bilo je daleko povoljnije za slavensku misiju neg? u drugim j~noslavenskim zemljama. Prvo krtenje Hrvata, koje su proveh sveenici iz Rima, oito je pratila sluba na latinskomjeziku.2o Jednom
prihvaeno, latinsko bogosluje prilino se ukorijenilo, pa kasnija
pojava bogosluja na narodnom jez!ku za Hx:va~eni~e .imala ono
znaenje kao u zemljama koje su krcanstvo primile u Isti mah kada
i pismenost. Neki istaknuti hrvatski povje~niari, kao to su ~ovre
Kati , Miho Barada i Nada Klai, smatraju da se u bogosluju.. na
prostranom teritoriju Ninske biskupije, osnovane oko 864, koristio
iskljuivo latinski jezik.t'
Nema podataka o irilometodskim tradicijama ni u Rakoj,
Uostalom, prvo pokrtavanje Srba proveli su sveenici iz Rima, po
19 I. Ostoji, Benediktinci, 11.
20 Nova miljenja o pokrtavanju Hrvata i slavenskoj misiji u Hrvatskoj vidi.u:
Neven Budak, Prva stoljea Hrvatske, Zagreb, 1994, 79-99. Ivo Goldstein,
Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb 1995, 135-138, 227-241,
258-259. Op. redaktora.
21 L. Kati, Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom, Split
1929. M. Barada, Episcopis chroatensis, Croatia sacra 1,1931,161-215.
N.
Klai, Povijest Hrvata, 323-239, 300. N. Budak, Prva stoljea, 92-95. I.
Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 279-280.

16

odredbi cara Heraklija (610-641).22 To, dakako, nije podrazumijevalo bogosluje


na narodnom jeziku. U Makedoniji
je,
uspostavljanjem Ohridske arhiepiskopije, ubrzo u crkvi prevladao
grki duh i crkvenoslavenski jezik. Nadalje, zabluda je smatrati da
bi bizantska crkva bila naklonjena slavenskom bogosluju. Bizant je
poticao grki, a ne slavenski jezik u crkvi, pa se u protivljenju
slavenskoj liturgiji jedva razlikovao od Rima. Dodue, na podruju
Bizanta postojale su liturgije na narodnomjeziku, ali su one preostaci
iz prvih kranskih stoljea. Kako to formulira Mirjana orovi-Ljubinkovi, "misionarska djelatnost slovenskih apostola u Velikoj
Moravi i Panoniji odvijala se na jurisdikcionom podruju papske
kurije. U cjelini uzeto, do sad nema nikakvih podataka da je Carigrad
ma u kom vidu stvarno i podravao kult irila i Metodija. Svakako
nije sluajno da o ovom njihovom radu ne postoje nikakvi podaci
kod vizantijskih suvremenih i kasnijih pisaca. Ne postoje ni suvremena ni vremenski relativno bliska njihova itija na grkom jeziku,
niti ih je slavila grka crkva. ,,23
Bugarski stav prema slavenskoj misiji ne smije se jednostrano
vrednovati po tome to su Metodovi uenici, nakon bijega iz Velike
Moravske, prihvaeni u Preslavu, u sjeveroistonoj Bugarskoj i onda
upueni u misiju u jugozapadnu Makedoniju. injenica da se nisu
angairali unutar crkve Prvog bugarskog carstva sa sjeditem u
Preslavu, ve su se morali povui najug, dosta objanjava.i"
Stojan Novakovi zastupao je tezu da je neslavenski element
oko Borisa u Preslavu nerado gledao na Klirnentov religiozno-nacionalni utjecaj kojem se svom duom podavao knez Boris. Bugarska
crkva, nakon dosta kolebanja, opredijelila se konano za Carigrad i
grko sveenstvo. Uenici Konstantina i Metoda djelovali su, istina,
"u krajnjim zapadnim oblastima" Borisove drave, ali su te oblasti
"u crkvenom pogledu bile pod jurisdikcijom pape".25 Uostalom, tek
je na saboru ujesen 893. "slavensko-bugarski jezik" proglaen
slubenim, te nema govora da bi se prije toga u bugarskoj dravi
favorizirao slavenski jezik, pa ni liturgija. Prema tome, ostaje podruje Bosne, gdje su se stekle najpovoljnije okolnosti za djelovanje
slavenske misije. Za stav prema najranijoj bosanskoj povijesti karakteristino je odbacivanje i same pomisli da su Humska zemlja i Bosna
ikad inile politiku cjelinu. Takvu povezanost opravdavaju

22 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, pogl. 32, 87-88.


23 M. orovi-Ljubinkovi, Odraz kulta, 123-124.
24 L. Mirkovi, Heortologija, 241.
2S M. orovi-Ljubinkovi, Odraz kulta, 123.

17

geopolitiki razlozi, odnosno prirodna usmjerenost unutranjosti


jadranskog zalea prema moru, dolinama rijeka Bosne i Neretve.
Ako je Zahumlje (Hum), koje je esto imalo samostalan poloaj,
moglo pripadati Rakoj, Hrvatskoj, Duklji i pojedinim hrvatskim
velikaima, kao to su herceg Andrija i bribirski knezovi, zato bi
bila iskljuena mogunost da je ono u pojedinim razdobljima moglo
biti u zajednici i sa "zagorskom sklavinijom", odnosno Bosnom, jo
prije 1322. godine? Kada je Branislav Nedeljkovi branio koncept o
takvoj politikoj povezanosti za bana Boria, uinio je to dokazujui
da se Hum zapravo proirio na Bosnu, a ne obmuto.
Neki istaknuti povjesniari revidiraju dosadanje poglede o
. Bosni u ranom srednjem vijeku. Ne moe se rei da ta nova gledita
predstavljaju puni zaokret, ali sigurno znae vaan korak naprijed.
Stanoje Stanojevi jo 1926. tvrdio je da je poslije 894. i 896.
Petar, sin Gojnikov, "utvrdio svoju vlast u Bosni i u Neretvi".
Naravno, tu tvrdnju nije niim mogao potkrijepiti. Prelazei zatim
na aslava, navodi da je "obrazovao srpsku dravu, koja je okupila
u jednu zajednicu gotovo sva srpska plemena i gotovo sve srpske
zemlje". Na zemljopisnoj karti koju je priloio vidi se daje ta drava
obuhvaala sav teritorij od Jadrana pa do Save, na zapad do Vrbasa
i na istok do blizu rijeke Morave.i" Kasnije je Stanojevi odustao od
tog gledita i promijenio stavove o Bosni u raspravi Postanak
srpskog naroda. Govorei o etnogenezi Srba, Stanojevi vie ne tvrdi
daje aslavljeva drava obuhvaala i Bosnu. Bosnu spominje samo
na jednom mjestu, navodei kako je u turskom razdoblju migracijama iz Srbije i iz Bosne i Hercegovine prodro srpski ivalj u
sjeverozapadni dio Balkanskog poluotoka, u Bosansku krajinu, Liku
i Krbavu, u Sjevernu Dalmaciju i dalje. Prema Stanojevievoj novoj
tezi, srpsko pleme u poetku je zauzimalo samo podruje Tare, Pive,
Lima, gornjih tokova Drine i Ibra i na tom podruju je utemeljena
prva srpska drava.27
Anto Babi uinio je vaan korak naprijed uoavajui elemente dravne samosvojnosti u najstarijem razdoblju povijesti
Bosne. Babi se nije u cijelosti oslobodio ranijih teza, koje su se
temelj ile na tumaenju podataka Einharda, Porfirogeneta i ljetopisca
Dukljanina, ali je i u podacima iz tih izvora utvrdio etape vane za
osnivanje dravne organizacije na podruju Bosne. Ukazao je na
vanost podataka koje o Bosni donosi Ljetopis popa Dukljanina, iako
se nije ni uputao u razmatranje onog njegova dijela koji govori o
S. Stanojevi, Istorija srpskog naroda, 52-57.
27 S. Stanojevi, Postanak srpskog naroda, 5-7.

najstarijoj povijesti Bosne. U potpunosti je odbacio tezu opresudnoj


ulozi ugarske drave u poecima dravnog ivota u Bosni, smatrajui
neprihvatljivim shvaanje prema kojem su "pet stoljea ... ekala
ovdje nastanjena plemena nepomino u svojim upama dok nije
doao ugarski kralj da ih meusobno povee i da im napravi dravu,
drugim rijeima da ~okrene s mrtve take proces njihova razvitka i
njihove istorije ...".2 Nasuprot tome, Babi smatra da je tok uspostavljanja srednjevjekovne bosanske drave zapoeo sa raspadanjem rodovske organizacije i drutvenom diferencijacijom ve u
prvim stoljeima poslije doseljenja Slavena. Prema Babiu, Bosna
je ula u dravnopravne odnose sa Ugarskom kao zaokruena drava
sa duboko ukorijenjenom tradicijom. U Ljetopisu popa Dukljanina
Bosna se spominje kao vea teritorijalna i politika cjelina, a Uskoplje, Luka i Pljeva na zapadu i Drinska upa na istoku ve su
sredinom X st. bile u sastavu Bosne.
itav teritorij koji ine navedene upe naziva se Bosnom,
kojoj je na elu jedan nosilac vlasti, tj. ban. Iako nije opazio dubrovaku intervenciju u nazivu Srbija za Raku i Bosnu, Babi smatra
da taj naziv u bronici figurira vie kao geografski, a manje kao
politiki pojam. Babieva zapaanja svakako znae odreenu reviziju ustaljenih gledanja na prve poetke dravnog ivota Bosne.
Nada Klai u odnosu na Babia otila je dalje u objanjavanju
najstarijeg politikog poloaja Bosne. Odajui zaslueno priznanje
Babievim rezultatima, Nada Klai kae: "Dok mu ... dajemo pravo
kad biljeku cara-pisca iz X. st. o zemljici Bosni zabacuje kao dokaz
protiv politikog individualiteta Bosne, dotle je njegovo tumaenje
podataka iz franakih anala o Srbima, po naem miljenju neprihvatljivo. Uostalom, protiv openitog tumaenja spomenutog podatka govori i Babieva, prema naem uvjerenju, ispravna
pretpostavka da je Bosna tada posebna politika - ali ne i srpska
cjelina. Nema razloga mijeati bilo hrvatsku bilo srpsku jezgru u
proces nastajanja bosanske drave samo zato to je povremeno
dolazilo do osvajanja Bosne s jedne ili druge strane ... Babi je
uvjerljivo pokazao da Bosna u spomenuto doba ima ustaljeni i
organizirani teritorij, to znai da ima bitne atribute dravne organizacije. Babi se pri tome, kao i nekada Klai, poziva na Kinamove
vijesti koje takav poloaj Bosne potvruju. Bosna ima tada svoje
granice, organiziranu vlast, nosioca vlasti koji se naziva banom sa
izvjesnim vladarskim obiljejima. Bosna se tada nalazila u istom
redu sa Rakom i Hrvatskom ... ,,29

26

18

28 A. Babi, O pitanju, 57-79.

19

Iako se teite razmatranja odnosi na pitanje vazainog


poloaja Bosne prema Ugarskoj, N. Klai raspravlja i o postanku
bosanske drave. Istiui da su jedino Hrvati na jadranskoj obali i
Srbi u unutranjosti Balkana pretvorili svoje etniko ime u politiki
pojam, ona ukazuje na dugogodinje procese u stvaranju politikih
zajednica "anonimnih Slavena", koji nastanjuju prostor Dinarida i
cijelu Panoniju: "Samo se po sebi razumije daje proces ujedinjavanja
manjih politikih cjelina u vee u unutranjosti znatno sporiji. To su
preteno stoarski krajevi, a stoar se opire pokoravanju, jer je vrlo
pokretan i eli biti slobodan na svom irokom podruju ... Bosna je
izvan svake sumnje isto tako u poetku jedna takva zajednica koja u
stoljetnom procesu pridruuje susjedne zajednice poevi od Soli,
Usore i Donjih Krajeva te ostalih R0krajina najugu, ali tako da i dalje
zadrava svoju prvotnu cjelinu." o
Naglaavajui vanost "osamstoljetnog bosanskog banstva",
titule naslijeene i u Bosni i u Hrvatskoj od Avara, N. Klai kae da
je to "vie nego rjeito svjedoanstvo o trajnoj ulozi politike jezgre
od doseljenja Slavena u srcu dananje Bosne. Zato se ini da jo
jedino smijemo postavljati pitanje u kakvom je odnosu bosanski ban
prema susjednim vladarima tj. da lije bilo kome od njegovih susjeda
polo za rukom pokoriti ga orujem ili ga na neki nain dovesti u
vazalni poloaj prema sebi ... ,,31
O prvobitnoj Bosni i Rakoj pie i Relja Novakovi, koji
smatra da ima premalo podataka na temelju kojih bismo mogli sa
sigurnou rei kako je nastala Bosna, koliki je prostor obuhvaala
od doseljenja i kakva je bila njezina povijest do X stoljea.32
Ogradivi se od dotadanjih tumaenja podataka o Bosni koje donose
Porfirogenet i Ljetopis popa Dukljanina, Novakovi kae da Porfirogenet ne bi nazvao Bosnu posebnim imenom da j e ona bila sastavni
dio Srbije. Smatra daje odmah oblikovana kao posebna teritorijalna
jedinica, koja je kroz itav srednji vijek oitovala svoje posebnosti i
sauvala ime pod kojim se spominje jo u X st. kao podruje sa dva
naseljena grada, nezavisna od naseljenih gradova koje Porfirogenet
nabraja u Srbiji.33

29 N. Klai, Iz problematike, 17-79. Vidi takoder: N. Klai, Srednjovjekovna


Bosna, 5-34, 35-110. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 308. N. Budak,
Prva stoljea, 59. Op. redaktora,
30 N. Klai, Iz problematike, 28-31.
31 Isto, 30-31.
32 R. Novakovi, Gde se nalazila, 11.
33 Isto,83.

20

2.
POTEKOE ISTRAIV ANJA NAJSTARIJE
POVIJESTI BOSNE
Prvi spomen Bosne nalazi se u spisu De administrando imperio Konstantina Porfirogeneta, koji je napisan sredinom X stoljea.
Sigurno je da mnogo prije Porfirogenetova spomena to ime nije ni
postojalo na slavenskomjugu. Ovamo su ga donijeli Moravljani, koji
su u velikoj masi naselili podruje Bosne i druge junoslavenske
zemlje na poetku X stoljea. Jedno kratko vrijeme podruje Bosne
ak se nazivalo i Morava, a razlikovalo se od Velike Morave. Javljaju
se nazivi Juna Morava, Nia Morava, Donja Morava, Nova Morava
i sl. Podruje Bosne prije X st. nazivalo se i Sklavinija, Zagorje i
Morava. injenica da se ime Bosna ne javlja prije sredine X st. nije
neobina s obzirom na injenicu da je na itavom slavenskom jugu
prevladava lo slavensko ime.34
Bosna se od "ostalih sklavinija" razlikuje u tome to se njezino
posebno ime pojavljuje ak stoljee poslije drugih, a termin sklavinija toliko se snano uvrstio da je dugo vremena i poslije pojave
posebnog imena Bosna nazivana i Sklavinijom. Bezimenost bosanskog podruja osnovni je uzrok to mu se pridavala pasivna politika
uloga. ~o se pojedina povijesna vrela prije X st. odnose na podruje
dananje Bosne, tada govore o neodreenoj slavenskoj zemlji.
Unato tome, podruje Bosne, s obzirom na svoj geografski poloaj,
ve tada je moralo igrati odreenu ulogu.
Argumentacija o najstarijoj povijesti Bosne bila bi dakako
uvjerljivija da se ovaj prostor javljao pod svojim kasnijim 'imenom:
Bez toga, samo se na temelju naznaka moe pretpostavljati da se neki
povijesni podaci odnose na podruje Bosne. Treba spomenuti i to da
takvih povijesnih izvora ima vrlo malo. To je jedan od glavnih
~loga da je historiografija zapostavila ranosrednjovjekovnu poviJe~t Bo~ne. <?sim toga, u raspravi o postanku i razvoju juno slavenskih.?rzava. I naroda esto se inila metodoloka pogreka time to
se ~IJe vo~I1o rauna da je naseljavanje dananjih junoslavenskih
kraJe~a bl!o dugotrajan proces. Nije se dovoljno razlikovalo
doseljavanje Slavena openito, koje je poelo krajem VI i poetkom
VII st.: od doseljavanja Srba i Hrvata, koje je uslijedilo neto kasnije.
Mn~gl auton, pr~matrajui zbivanja iz perspektive dananjih nacionalmh odnos~, msu razlikovali iroke slavenske mase, s jedne, te
Sr?e, Hrvate I Bugare kao ratnike skupine, s druge strane. Ako su i
pnhvaaIi tu podjelu, nisu prihvaali injenicu da prostranstva koja
34 I. Beue, Jo o problemu, 10 1-103. L. Havlik, Moravskaja narodnost, 160.

21

su naselile slavenske mase nisu u potpunosti bila pokrivena dravnom, odnosno protodravnom organizacijom Srba, Hrvata i Bugara.
Ukoliko su Hrvati i Srbi i naseljavali podruje ire od eponimne
Hrvatske i Srbije, kao to je sluaj u Bosni i Zahumlju, nisu uspjeli
tim zemljama dati hrvatsko, odnosno srpsko ime.35 Postojale su prema Porfirogenetu - i "ostale sklavinije", gdje ratnike, srazmjerno
malobrojne skupine Srba i Hrvata nisu uspjele nametnuti svoju vlast.
Raspodjelu na slavenske mase, s jedne, i ratnike skupine, s druge
strane, uvjerljivo je obrazloio etnolog i antropolog Niko upani,
tumaei podatke Konstantina Porfirogeneta. On tvrdi da u velikoj
seobi u prvim desetljeima VII st. uope nisu sudjelovali Srbi i
Hrvati, a nije bilo ni Bugara, sve do 679. godine. Izvori u to doba
govore samo o Slavenima. Porfirogenetov opis naseljavanja Srba iz
Bijele Srbije, koju treba izjednaiti sa Luikom Srbijom, upani
smatra pouzdanim izvorom jednako kao i opis naseljavanja Hrvata
iz Bijele Hrvatske. Za Srbe Porfirogenet navodi da se jedan od brae
koja su naslijedila vladara Bijele Srbije obratio caru Herakliju, koji
mu je dodijelio za ivljenje Serviju u solunskoj oblasti, pa se ovaj sa
polovinom naroda tamo naselio. Poslije nekog vremena ti Srbi htjeli
su se vratiti u stari zaviaj pa imje car to i dopustio. Ali, kada su ve
bili s onu stranu Dunava, predomislili su se i zamolili cara da im
odredi drugu zemlju. Budui da je podruje Srbije kasnije bilo pod
vrhovnom vlau romejskog cara, on je ondje naselio Srbe.36
Najstarija povijest Bosne ostala je nepoznata i zato to je
Bosna u ranom srednjem vijeku stajala prilino izvan utjecaja, kako
Bizanta, tako i Franaka; Bizant je kao svjetsko carstvo polagao pravo
i na podruje kasnije nazvano Bosna, ali je to podruje u stvarnosti
izmaklo bizantskoj vlasti, ini se sve do osvajanja 1167. godine. Iz
toga moda proizlazi injenica da su glavni povijesni izvori za to
razdoblje bizantskog i franakog porijekla. Ni u irilometodskim
izvorima Bosna nije nala odgovarajue mjesto. Jedan razlog za
izostajanje izriitog spomena Bosne sadran je u okolnosti da su se
u dijelu izvora koji su proli kroz bugarsku redakciju nazivi kao to
su Sklavinija, "regnum Sclavorum", "slavenski jezik" preinaavali u
"bugarsku zemlju", Bugarsku i "bugarski jezik". Mnogi bugarski
autori koji su ostavili svjedoanstva o slavenskoj misiji, izjednaavali su Slavene s Bugarima. Jezik kojim su se sluila braa Konstantin i Metod oznaavaju "bugarskim", a cijeli Ilirik smatraju

35 O seobi Slavena i Hrvata, te o etnogenezi Hrvata vidi: N. Klai, Povijest


Hrvata, 126-140. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 76-92, Etnogeneza
Hrvata, uro N. Budak.
36 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 87-88.

22

bugarskim. Konstantina nazivaju "Bugarinom", a Metoda "arhiepiskopom Moravske i Bugarskev.F S obzirom na izneseno pobugarivanje svega to na slavenskom jugu pripada irilometodskom
kompleksu, bosansko podruje ostaje slabo prepoznatljivo.

3.
PRISTUP POVIJESNIM IZVORIMA
Glavni izvori za najraniju historiju Junih Slavena, De administrando imperio Konstantina Porfirogeneta i Ljetopis popa Dukljanina, polazita su i za prouavanje najranije bosanske povijesti,
zajedno sa Einhardovim ana/ima. Prvi spomen Bosne u Konstantina
Porfirogeneta sredinom X st. tumaio se uglavnom tako kao da Bosna
u ono doba nije predstavljala posebnu politiku jedinicu. Na temelju
Porfirogenetova izraza horion, deminutiva od hora, zemlja, donosili
su se dalekoseni zakljuci, nezavisno od okolnosti to se iz cjeline
careva teksta vidi da se taj termin nedosljedno koristi i da je bez
znaaja bilo kakvo izvoenje zakljuaka o pravnom statusu i opsegu
zemlje iz tih naziva. Budui da je Porfirogenet spomenuo Bosnu
sa~? ~ednom ree~icom, i.tona kraju poglavlja o Srbima, ovoj zemlji
pnpisrvao se maDJI znaaj ne samo u odnosu na Srbiju i Hrvatsku
ve i u odnosu na zemlje kao to su Zahumlje, Travunija, Duklja ;
Neretva (Paganija). Porfirogenetuje bio cilj nabrojati gradove, Kotor
i Desnik, a ne pisati o samoj Bosni, o kojoj je oito malo znao.
.
Iz Porfirogenetovih navoda izvodio se zakljuak da je Bosna
bila sastavni dio Srbije, ali ne samo u njegovo doba, za kneza
~slava, n~~o i ranije, od doseobe. Smatralo se da su ti podaci
mjerodavni I za nekoliko stoljea nakon Porfirogeneta, iako se istovremeno tvrdilo da je aslavljeva drava propala odmah nakon
njegove s~i ..Porfi.rogenetov tekst takoer je bio polazite rasprava~a o teritorijalno] homogenizaciji Bosne, pa se smatralo da su se
SVI krajevi na jugoistoku, istoku i sjeverno od jezgre Bosne irili na
raun srpskog teritorija. Porfirogenetovo djelo O upravljanju carstv~m moe se smatrati prilino pouzdanim izvorom. Ono je pisano
z~ mterne potrebe, kao informacija Porfirogenetovu sinu i nasljedmku.~o~anu II (959-963). Djelo je imalo povjerljiv karakter, tako
~a mJ~ bl.lo d?stupno ni bizantskim piscima. Car je uzimao podatke
IZarhiva I od mformatora iz raznih dijelova Carstva. Tendencioznost

37 Magnae Moraviae fontes historici, 204, 205, 211, 253, 270-271, 274, 304,
312. O upotrebi imena Bugarin za Slavene, usp. P. Skok Dolazak Slavena
98-100.
"

23

koja se esto pripisuje Porfirogenetu mogla bi se svesti na politiku


pragmatinost, s obzirom na njegova nasljednika na carskom prijestolju, pa su utoliko neke pojedinosti u tom spisu mogle biti
prenaglaene, odnosno nedovoljno istaknute. Mimo toga, Porfirogenet nije imao razloga iskrivljavati injenice, ve ihje iznosio onako
kako su izloene u izvorima kojima se sluio.
to se tie Ljetopisa popa Dukljanina, iako je poznato da taj
izvor nije pouzdan, veina povjesniara bez rezerve prihvaa sve
podatke o osvajanjima Bosne te one koji svjedoe o njezinom podredenom poloaju u odnosu na susjedne zemlje, te se tome i ne trai
. potvrda u drugim izvorima. Navod latinske redakcij e Ljetopisa da j e
aslav vladao u Bosni smatra se pouzdanim. Hrvatska redakcija
navodi drugu verziju tog imena i tvrdi da je poslije toga Bosnom
zavladao hrvatski vladar Kreimir 11 i njegovi nasljednici, pa zatim
makedonski vladar Samuilo i Ivan Vladislav, Bizant za Bazilija II, a
potom dukljanski vladari. S druge strane, zanemaruju se i potpuno
odbacuju podaci dubrovakih hroniara koji slavenske vladare u
Ljetopisu popa Dukljanina iz najstarijeg razdoblja listom nazivaju
"bosanskim vladarima". Veina povjesniara krajnje je nepovjerljiva
prema podacima Ljetopisa, posebno prema prvih 35 poglavlja.
Glavni razlog tom nepovjerenju, po mojem miljenju, jeste kriva
pretpostavka da latinska verzija predstavlja prototip Ljetopisa. Latinska verzija u dijelu koji imenujem kao Ljetopis zagorske sklavinije, jeste ne samo lo prijevod slavenskog izvornika ve je i tekst
koji je ustanove koje su vrijedi le krajem XII i poetkom XlII st. u
Duklji prenosio u ranija razdoblja. Po tome se latinski tekst pokazuje
zastarjelim pa se opravdano sumnjalo u njegovu vjerodostojnost.
Tipian primjer neodgovarajueg prijevoda na latinski jeste spomen
kneza Svetopeleka ujunoslavenskim zemljama, proizaao iz okolnosti da prevodilac nije shvatio znaenje sintagme "sveti puk".
injenica da se latinska verzija Ljetopisa popa Dukljanina u
cjelini smatrala originalom - ne poriem izvornost tzv. "dukljanskog
dijela" - prouzroila je niz nedoumica i pogrenih tumaenja, koja
otpadaju ako se prihvati postavka da je hrvatski tekst od 4. do 10.
pogl. blii protografu. Temeljem pogreno shvaenog i prevedenog
teksta, smatralo se da se 5. pogl. Ljetopisa odnosi na doseljenje
Bugara, iako je tu rije o jednom drugom doseljavanju, koje je
ostavilo vane kulturne tragove. Ne nalazei drugo rjeenje, mnogi
su autori imena iz liste "slovinskog kraljevstva", kao i neka druga
imena u Ljetopisu, pokuali poistovjetiti sa pojedinim, bolje poznatim vladarima ili su, pak, tvrdili da su pojedina imena jednostavno
izmislili glosatori i prepisivai umjesto historijski poznatih imena,
koja su bila vjerno zapisana u protografu. Takvo je bilo tumaenje
24

Ivana Kukuljevia Sakcinskog (1879), koj i tvrdi da "imena Svetopek


Budimir i Tomislav mogu pripadati samo istoj osobi", to znai da
Tomislavu pripisuje sve podatke koji se odnose na Budimira i
Svetopeleka.38 ii je iao istim putem, a u novije vrijeme to je isto
inio Borislav M. Radojkovi. Prema njemu je "preradiva Ljetopisa
popa Dukljanina morao ... izbaciti Mihaila Vievia i na njegovo
mjesto staviti izmiljenu vladarsku linost Svetopeleka, vladara
. ,,39
izmi. 1
Jene ve lik
1 e Sl ovens k e krali~evme
.
Nasuprottome, smatram da pogl. od 4. do 10. Hrvatske kronike ine najbolje sauvani tekst slavenske hronike, koja je - kao to
je ve reeno - naslovljena kao Ljetopis zagorske sklavinije. Ostala
poglavlja prvog dijela Ljetopisa popa Dukljanina ne zasluuju jednaku panju, iako i ona donose podatke odreene historiografske
vrijednosti. Pogl. od 4. do 10. Hrvatske kronike smatram dragocjenim historijskim izvorom, u kojem je opisana najstarija povijest
Porfirogenetovih "ostalih sklavinija", tj. Bosne, Usore i Donjih Kraja. U dosadanjoj historiografiji te su glave predstavljale najveu
historijsku zagonetku, jer se odbacivala i sama pomisao da bi se
mogle odnositi najedno odreeno podruje. Budui da se podaci koji
su tamo izneseni nisu mogli uklopiti ni u srpsku, ni u hrvatsku, ni u
dukljansku povijest, jednostavno su proglaavani izmiljenim.
Mnoge pojedinosti iz tih poglavlja mogu se pozitivno vrednovati, pa se prema tim podacima treba odnositi sa uvaavanjem, ali i
sa oprezom. Ako se drugim slinim hronikama, kao to su Nestorova
hronika, Gesta Hungarorum, Hronika Kuzme Prakog te Annales
gradicenses, u znanosti pridaje potrebna panja, a podaci tih spisa
esto se u punoj mjeri uvaavaju, ne treba ni podatke o "slovinskim"
kraljevima proglaavati iskljuivo legendarnim.
lako su opisi dogaaja koje donosi Ljetopis zagorske sklavinije potkrijepljeni uglavnom posrednim svjedoanstvima, ne znai
da u njima nema povijesne istine. U dosadanjim znanstvenim
raspravama tekst Hrvatske kronike gotovo da se nije ni uzimao u
obzir pri analizi drutvenih odnosa u junoslavenskim zemljama u
ranom srednjem vijeku. To je uinio N. Radoji, ali se oslanjao
iskljuivo na latinski tekst, koji uglavnom odraava prilike i
shvaanja i iz druge polovine Xll i sa poetka XlII st., a Hrvatsku
kroniku nije nikako uzeo u obzir.40

38 I. Kukuljevi Sakcinski, Tomislav, 1-52.


B. Radojkovi, Drava kralja Svetopeleka, 412.
40 . Radoji, Drutveno i dravno ureenje kod Srba u ranom srednjem veku
prema Barskom rodoslovu, 1-28.
39

25

Fran Milobara, raspravljajui o unutarnjem stanju Duklje,


samo je sporadino uzimao u obzir Maruliev latinski prijevod
Hrvatske kronike.41 Koliko mi je poznato, Hrvatska kronika je kao
jeziki spomenik takoer izmakla panji lingvista, iako bi
prouavanje postojeeg teksta sa jezikog stajalita moglo dati
zanimljive rezultate.V
Slaem se sa miljenjem Joe Rusa da je Ljetopis popa Dukljanina "najlepi cvet nae narodne tradicije in najdragocenejizgodovisnki spomenik ker v njem imamo skrit najstareji temeljni vir
politine zgodovine Hrvata, Srba in Slovencev in stem tudi dananje
Jugoslavije".43 Sa jo vie razloga to se moe rei za Hrvatsku
kroniku jer je njezin prototip - kako e se vidjeti - pisan znatno prije
Ljetopisa popa Dukljanina, i to na narodnom jeziku.
Treba neto rei i o Einhardu, za kojeg neki povjesniari dre
da donosi podatke o povijesti Bosne u IX stoljeu. Einhardova vijest
o bijegu panonskog kneza Ljudevita 822. iz Siska u Dalmaciju
Srbima obino se tumai kao da se odnosi na Bosnu. Meutim, po
logici stvari, Ljudevit je pri bijegu iz Siska i Panonije morao bjeati
onamo gdje se Panonija najprije dodiruje s Dalmacijom, a to znai
sjeverozapadno od Bosne. Kako naglaava Relja Novakovi, "nema
nikakva smisla sve Srbe traiti ak u predelu srednjeg ili gornjeg
Vrbasa, dve stotine i vie kilometara daleko od Siska a manje negde
jo istonije". 44Nada Klai takoer odbacuje miljenje da bi Ljudevit
pobjegao u Bosnu: "To miljenje neprihvatljivo je iz dva razloga: put
kojim Ljudevit bjei u Borninu Hrvatsku moe biti samo unski put,
stoljetna veza izmeu Jadrana i Panonije ... Budui da su franaki
ana li pisani u doba kad se kod Junih Slavena etniki pojam podudara
sa politikim, to su Srbi koji se spominju u ovom podatku mogli biti
jedino jedna vea skupina doljaka koja se pod tim imenom, zajedno
sa Hrvatima i ostalim 'plemenima' naselila u Dinaridima. Oni su na
Uni osnovali svoju plemenskujedinicu, imali vlastitog vladara ..., ali
su se kasnije stopili s Banskom Hrvatskom u veu politiku cjelinu.
Ali, to stapanje nije ilo do potpunog brisanja politike organizacije,
ili, tovie, imena, jer su Srbi sauvali i jedno i drugo do razvijenog
srednjeg vijeka. Najbolji je dokaz injenica da upravo u tom dijelu

41 F. Milobara, Dukljanska kraljevina, 1-30.


42 Smatrajui daje tekst Hrvatske kronike najblii protografu, osobito pogl. 4-10,
te da je tu latinski tekst prilino nevjet prijevod slavenskog originala, u
izlaganju uzimam u obzir samo tekst Hrvatske kronike koju je priredio
Vladimir Moin.
43 J. Rus, Kralji dinastije, 25.
44 R. Novakovi, Gde se nalazila, 32.

26

Hrvatske u XIV. st. postoji unska upanija sa srpskim kastrumom i,


to je jo vanije, srpskim stolom, dakle plemikom organizacijom
Srba u unskoj upaniji ... Drugi glavni razlog koji .govori protiv
tumaenja da Srbe treba traiti u tadanjoj Bosni jest da se srpsko
ime i naselje u srednjovjekovnoj Hrvatskoj moglo stvoriti i stvarati
samo za zajednikog doseljenja! Jer kad bi se i dokazalo da su Srbi
u treem desetljeu IX. stoljea imali politiku vlast nad Bosnom, to
naravno ne bi znailo da su u Bosni Srbi i naseljeni. Ponavljamo, u
IX. st. su politiki i etniki pojmovi identini. I najzad najvei
nedostatak poistovjeivanja Srba franakih anala s kasnijom srpskom dravom je pomanjkanje teritorijalnog kontinuiteta izmedu
Srba u IX. st. i kasnije srpske drave ...,,45 Prema tome, moe se
zakljuiti da Einhardovi anali ne sadre podatke koji bi bili relevantni za povijest Bosne u ranom srednjem vijeku.

4.
NOVI PRISTUP POVIJESNIM IZVORIMA
Krajnja oskudica povijesnih izvora o Junim Slavenima u
ranom srednjem vijeku glavni je uzrok mnogih nedoumica i protivrjenih miljenja. To pogotovo vrijedi za podruje Bosne, koja se
pod tim imenom javlja tek u X stoljeu. Zbog toga su o prvim
stoljeima Bosne u historijskoj znanosti izreene vrlo upitne postavke, pa u skladu s naelom "in dubiis libertas" neka je doputeno
istupiti i sa novim tezama koje se u ovoj knjizi izlau. Oekivati je
da ine zaokruenu cjelinu te da - uprkos neuobiajenim tumaenjima - ne stoje u protivrjenosti sa pristupanim povijesnim izvorima.
Temelj novih teza o povijesti Bosne u IX i X st. jeste postavka
da se pogl. od 4. do 10. Hrvatske kronike odnose na podruje tzv.
"zagorske sklavinije" ili na prostor Porfirogenetovih "ostalih sklavinija", to znai kasnije Bosne, Usore i Donjih Kraja. Smatram da
navedena poglavlja predstavljaju jednu staru slavensku hroniku koja
je ula u Hrvatsku kroniku. Prouavanje tih poglavlja pokazalo je da
je taj dio Hrvatske kronike vrijedan panje. Uostalom, i dosadanja
historiografija (ii i drugi) smatrala je pojedine podatke iz Hrvatske kronike pouzdanim. Preko tih podataka ne treba prelaziti, jer
postoje vrste naznake da oni nisu bez ikakve podloge i da su daleko
od legende. Prema tome, postoji vaan historijski izvor koji govori

45

N. Klai, Iz problematike,
srednji vijek, 168-169.

23-24. Vidi takoer: I. Goldstein, Hrvatski rani

27

o povijesti Bosne u IX i X stoljeu. To razdoblje nije vakuum u kojem


se nije nita dogaalo, da bi Bosna poela neto znaiti tek u doba
bana Kulina (prije 1180. - poslije 1204.). Nasuprot tezi koja porie
aktivnu politiku i kulturnu ulogu Bosne u ranom srednjem vijeku,
tvrdim daje u spornom razdoblju postojao odreeni kontinuitet.
Teko je pretpostaviti da je vitalnoj snazi Bosne kakva se
pokazala u XII st. i dalje prethodilo razdoblje potpune pasivnosti.
Zemlja koja je oblikovala samosvojnu kulturu (steci, poseban tip
pisma itd.) i vlastitu dravnu i crkvenu organizaciju, suprotstavljajui
se stalno i uspjeno jakim okolnim dravnim i crkvenim sreditima,
postavila je temelje te kulture i dravnosti u ranom srednjem vijeku.
Povoljni zemljopisni poloaj jezgre srednjovjekovne Bosne omoguio je ivu privrednu i kulturnu djelatnost jo od neolita, a pogotovo u antici. Ranosrednjovjekovna Bosna batinila je itavo to
naslijee.l"
Neke nove postavke koje ovdje zastupam, moram priznati, ne
samo da su sporne i neutvrene ve su i vrlo neobine. Meutim,
nastojao sam svoje miljenje dokumentirati te vrednovati dosadanje
stanje historiografije o pojedinim pitanjima koja sam razmatrao.
Spomenut u samo neke teze koje iznova pretresaju pitanja i nude
rjeenja koja odstupaju od uobiajenih gledita.
Tako se, naprimjer, u ovim razmatranjima polazi od postavke
da doseljavanje Slavena podrazumijeva dug proces, koji je trajao do
u X st., pa se govori i o "treoj" i "etvrtoj velikoj seobi". injenica
je da Balkan nisu kolonizirali samo Srbi, Hrvati i turanski Bugari,
ve i brojne druge skupine. Relja Novakovi argumentirano je dokazao da su polapsko-pribaltiki Obodriti, Ljutici i druga susjedna
slavenska plemena takoer dolazila i naseljavala dananji juni
Banat i ui pojas na desnoj obali Save i Dunava, sve do blizu Timoka.
Novakovi s punim pravom zakljuuje da se ne moe odrati ustaljeno miljenje da su na Balkan dola samo istonoslavenska
plemena, "prije svega Sklavini i Anti, a zatim Hrvati i Srbi".47
Zbog oslanjanja historiografije na latinsku verziju Ljetopisa
popa Dukljanina, u znanosti su ostali neiskoriteni vrlo vani podaci
sadrani u 5. poglavlju. Smatralo se, naime, na temelju latinskog
teksta, da je tu rije o doseljavanju Bugara. Ljetopis zagorske sklavinije ne spominje Bugare, ali govori o jednom velikom valu seobe,
46 . Basler, Peinski crtei, 413-4\9. Isti, Pa/eolitsko doba, 13-28, Isti, Kasno
antiko doba, 309-373, A. Benac, Mlade kameno, 29-99. B. ovi, Bronzano,
\0\-\90.
47 R. Novakovi, Baltiki Sloveni, \0\-\90.
.

28

koji je preplavio Balkan. Stvarno, "mnotvo prez isla" uputilo se


"ispriko rike Velike ka se dli Velija", a to nas upuuje na rijeku
Veliku na ruskom sjeveru. To je vano svjedoanstvoo doseljavanju
Normano-Slavena na Balkan, to potvruju i neki ostaci njihove
kulture. Osim toga, smatram da se Bosna jedno vrijeme nazivala
Morava. Postojanje dviju Morava uoeno je u povijesnoj znanosti,
ali nije dato zadovoljavajue rjeenje. Spor o tome produuje se do
danas. Mnogi znanstvenici smatraju da su se imenom Marhari i
Marehanos (kod Bavarskog Geografa) nazivala dva glavna, u to doba
jo nesjedinjena moravska plemena. Neki historiari smatraju da su
Marhari moravsko pleme na rijeci Moravi, te da je s vremenom
njihovo ime prelo i na druga zapadnoslavenska plemena, dok je
zapadni dio Slovake sa Nitrom pripadao plemenu Merehanos (H.
Loudnisanski). Po miljenju drugih, Marhari su inili prvobitno
jezgro moravske drave, ali u kasnijim izvorima tako se oznaavala
Moravska, sjedinjena sa Nitrom (H. Bulin, J. Dekan). Trei, meutim, smatraju da se pod imenom Merehanos podrazumijeva Morava
u Srbiji (L. Havlik). Ni arheologija nije dala rjeenje ovog problema.48
Rjeenje pitanja "druge Morave" nije naeno iz jednostavnog
razloga to gotovo niko nije uzimao u obzir prostor dananje Bosne.
Dalje, niko se nije upitao zato se ime Bosna javlja tek sredinom X
stoljea. Napokon, navodi Bavarskog Geografa nisu se uporeivali
s drugim izvorima koji upuuju da su "Merehani" ivjeli na jugu.
Posebnu vanost pridajemjako naglaenim nastojanjima oko
njegovanja narodnog jezika, to se zapaa ve u ranom srednjem
vijeku. Iz toga proizlaze dalekoseniji zakljuci. Dok je u itavoj
zapadnoj Evropi i Velikoj Moravskoj prevladavala latinska pismenost, u srednjovjekovnoj Bosni i Humu razvila se pismenost na
narodnom jeziku. Uzrok tome jeste jaka irilometodska tradicija,
uprkos injenici da je historiografija zanemarivala Bosnu i Hum u
istraivanju slavenske misije. U usporedbi sa Velikom Moravskom,
u srednjovjekovnoj Bosni i Humu irilometodska dionica mnogo je
naglaenija. Jedinstvena je pojava da se u Bosni i Hercegovini
sauvalo oko 350 srednjovjekovnih natpisa na narodnom jeziku,
pisanih veinom bosanicom, a u manjoj mjeri glagoljicom. Dominaciju pismenosti na narodnom jeziku potvruje injenica da na
podruju srednjovjekovne bosanske drave skoro nema latinskih ili
grkih natpisa, osim nekoliko diplomatskih spisa i peata. Oito je
da golema veina pisanih slavenskih spomenika ima svoj izvor u

48

N. N. Gracianskaja, Etnografieskie,

\9-22.

29

irilometodskoj starini. Bosansko-humska evanelja, na elu sa Miroslavljevim, najblia su svojim irilometodskim predlocima. povelja Kulina bana iz 1189. jo je jedno svjed~anstvo. slavenske
kulture. Nije sluajno da je prvenstvo narodne pismenosti u odnosu
na latinsku u Bosni znatno izrazitije nego u Velikoj Moravskoj, gdje
je kolijevka slavenske pismenosti. Za Veliku Morav~ku. L. Havlik
primjeuje: "Usporedo s pismenou na nar~dnom J.ez~ku, u. vladajuim slojevima prisutna je i literatura na latmskom~ezlku.plp.lomatski odnosi Moravske s drugim dravama nametah su latinski, a
iskljuivo u odnosima s Bizantom koristio se grki jezik. Bez obzira
na to to se prioritet latinskogjasno javlja u vezi sa univerzalistikom
prorimskom orijentacijom posljednjih moravskih knezova, osobito
poslije izgona Metodovih uenika, moe se rei .da je. sl~v~n~ka
pismenost i liturgija u Moravskoj postojala u ogranienoj mjeri, I to
. tu .,,49
na drugom mJes
U svim razmatranjima posebno je istaknuto da se na irilometodske tradicije nastavlja Crkva bosanska. Slavenske samostane koji
se spominju u papinskim bulama od 1089, odnosno 1120/21. .na
podruju Barske nadbiskupije treba smatrati irilometod~kim. SIJ~dee pitanje glasi: Postoji li i kakva je g~net.ska veza Iz~edu t~h
samostana i Crkve bosanske. Zakljuke splitskih sabora, kOJIsadrze
dragocjene podatke o borbi protiv liturgije na slav~nskom jeziku~
valja promatrati u novom svjetlu. Dosada se tu~aIlo kao da se ti
zakljuci odnose iskljuivo na Hrvatsku; meutim, teze o Grg~ru
Ninskom kao protagonisti slavenske liturgije i glagoljice opovrgli su
Lovre Kati i Miho Barada te Nada Klai.5o Barada i Nada Klai
pretjeruju tvrdei da su "neko dalmatinski biskupi bili factores
glagoljice" te da "slavenski liturgijski jezik ostaje o~am~en na
podruje dalmatinskih biskupija". (Barada pogreno tvrdi daJe.vla~t
dalmatinskih gradova orijentiranih prema Bizantu obuhvaala I tentorije Zahumlja, Bosne i drugih oblasti.) Sao~razno iz~esenom,
splitski sabori morali su voditi rauna i o podruju dananje Bosne,
gdje se logino proirila slavenska sluba Boija.
ini se da je za etnogenezu i irenje kulturnih ~tjec~ja vani~i
smjer sjever-jug nego istok-zapad. Sa sjevera ~e~a~elJavaJ~ S!~~em~
potom Hrvati i Srbi, odanle dolaze Moravljani I uen~cI Cirila I
Metoda. Vjerovatno je glagoljica dospj:la. u .Bosnu s~.~J~ver~. Isto
tako, opaaju se odreena kulturna strujanja I na relaciji Jug-sjever,

naprimjer velik utjecaj srednjovjekovne arhitekture Dalmacije na


arhitekturu u unutranjosti i slino. Heretiki pokret u Dalmaciji
takoder je utjecao na duhovna kretanja u Bosni, barem u kasnijem
srednjem vijeku.i"

5.
NOVE TEZE O "ZAGORSKOJ SKLA VINUI"
Usporeujui navode Ljetopisa zagorske sklavinije s podacima Konstantina Porfirogeneta, naao sam znaajne podudarnosti. Analizirajui iz raznih aspekata podatke od 4. do 10. pogl.
Hrvatske kronike, stekao sam uvjerenje da bi se opisi koji su tu dati
mogli odnositi upravo na Porfirogenetove "ostale sklavinije" u IX i
X stoljeu. Car-pisac dao je vane obavijesti o Hrvatskoj, Srbiji,
Zahumlju, Travuniji i Konavlima, Duklji i Paganiji - "zemlje oko
bizantske Dalmacije" - pa bismo u navedenim poglavljima Ljetopisa
zagorske sklavinije imali podatke o "ostalim sklavinijama".
U historiografiji je bilo pokuaja da se pripovijesti iz Ljetopisa
zagorske sklavinije takoer uvrste u povijest Hrvatske, Srbije te
Duklje, ali se to teko uklapa lo, jer se poznate injenice iz povijesti
"zemalja oko Dalmacije" teko mogu dovesti u sklad s podacima iz
Ljetopisa zagorske sklavinije. Smatram da valja poi drugim putem,
odnosno primijeniti na "ostale sklavinije" podatke koje je domai
ljetopisac dao u dosada nerazjanjenim pripovijestima Ljetopisa
zagorske sklavinije. Osim to sam za niz pojedinosti naao potvrdu
u drugim savremenim vrelima, posebno kod Konstantina Porfirogeneta, naroito me dojmila injenica da Ljetopis zagorske sklavinije
ini zaokruenu cjelinu, upoznajui nas sa slijedom dogaaja to
logino proizlaze iz situacije kakva je mogla biti u IX i X st. upravo
na podruju "ostalih sklavinija", koje je, pak, moralo karakterizirati
arhaino ureenje. Razvoj protodrave na tom podruju, poevi od
Silimira pa do Svetolika-Stjepana, prikazanje prirodnim i loginim
pripovijedanjem, pa je teko povjerovati da bi se radilo o nekim
izmiljenim dogaajima. Povijest "slovinskog kraljevstva", ili prema
Porfirogenetovoj terminologiji "ostalih sklavinija", prikazana je bremenitom nerijeenim etnikim problemima. Na jednoj strani su
Slaveni-pogani, kao vladajui sloj, a na drugoj strani progonjeni
krstjani, "koji latinski govorahu", esto primorani kriti se pred pro51 Moram posebno naglasiti da ni u jednom od spomenutih problema ne pri sva-

49 L. Havlik, Moravskaja narodnost, 180.


50 L. Kati, Borba Grgura Ninskog. O stavovima historiografije prema Grguru
Ninskom i splitskim saborima vidi: N. Budak, Prva stoljea, 159-197.

30

jam sebi pravo prvenstva u donoenju rjeenja. Mnoge iznesene postavke ve


su zastupali i drugi autori, iako sa razliitom argumentacijom. Meutim, jo
niko nije izloio cjelovit koncept povijesti Bosne u IX i X stoljeu.

31

gonima "cia straha", u prvom redu po planinskim "vrsima". Sve do


sedamdesetih godina IX st. ti odnosi nisu bili sreeni. Odreene
poetne uspjehe postigao je ve Silimir, nametnuvi kranima
plaanje danka, ali vremenom se njihov poloaj jo i pogoravao, sve
do pojave Satimira, koji "poe ljubiti krstjane i ne da jih progoniti".
S druge strane, ako se promatra drutveni razvoj "zagorske
sklavinije", kroz tekst se osjea oit napredak. Za prvoga kralja
Silimirajo je uvijek prevladavao rodovsko-plemenski poredak, koji
se meutim poinje gubiti, posebno u plodnijim krajevima. Ve za
Silimirova nasljednika Bladina "poee initi sela i pribivalia",
dolazi, dakle, do teritorijalizacije, koju je potaknuo i dolazak velikog
broja, po mojem miljenju, normansko-slavenskih
doseljenika.
Poslije krizne situacije, za Ratimira i etiri "nepravedna kralja", kada
je zemlja ratovala i trpjela poraze u ratu, slijedi doba Satimira. Iz
Ljetopisa zagorske sklavinije i dubrovakih hronika razabire se da se
tada zemlja poela otvarati prema vani. U Satimirovo doba uslijedilo
je masovno pokrtavanje vladajuih Slavena. Prema Porfirogenetu,
u politici Lava VI pokrtavanje je znailo jaanje bizantskih pozicija,
ali nije mogue utvrditi da li je u tom smislu pokrtavanje i u
"zagorskoj sklaviniji" imalo kakvog znatnijeg uinka, neovisno o
tome to je Bizant smatrao da ima vrhovnu vlast nad svim nekadanjim pokrajinama Rimskoga carstva.
Jo za Satimira, tadanji knez, a budui kralj Budimir, imao je
udjela u politikom ivotu zemlje (odlazak u Hazarsku zemlju,
pokrtavanje). Dolaskom na vlast, Budimir je uinio najvanije
korake u daljnjem razvoju "zagorske sklavinije". Prekretnica je
obiljeena odravanjem Duvanjskog sabora 885, na kojem su doneseni zakljuci o crkvenim pitanjima.s2 Postavljanje crkvene hijerarhije bilo je tim vanije budui da je prije pokrtavanja kralj bio i
vjerski poglavar, pa je uvoenjem kranstva moralo doi do razdvajanja crkvene i svjetovne vlasti. Sabor je donio i niz zakona ("i
mnoge dobre zakone postavie"). Budimir je preduzeo korake "kako
bi rasute gradove sazidao i napunio". Konano, Budimirovo doba
obiljeeno je kulturnom djelatnou slavenskih misionara. Pritomje
vrlo vana okolnost da se "zagorska sklavinija" nala u sklopu
Metodove nadbiskupije i da je ovdje preb{egao dio Metodovih
uenika, a meu njima moda i sam Gorazd'
52 Historiografija veim dijelom dovodi u sumnju i samo odravanje sabora na
Duvanjskom polju. O tim dvojbama te o sumnjama u kronologiju Ljetopisa
popa ukljanina a osobito Hrvatske redakcije, vidi: I. Goldstein, Hrvatski
rani srednji vijek, 298-299, Op. redaktora.
53 F. ii, Ljetopis papu Dukljanina, 296-309, 357-365, 388-389, 391-400.

32

Doba Svetolika-Stjepana znailo je daljnji korak u afirmaciji.


"zagorske sklavinije", ali njegovom smru dolazi do rasula i mijeanja vanjskih ini1aca te kraja "zagorske skIavinije". Ali, da je za
Svetolika-Stjepana "zagorska sklavinija" predstavljala odreenu politiku snagu, proizlazi iz dubrovakih ljetopisa. Po njimaje Sveto lik
proirio granice svoga regnuma ak do zidina Dubrovnika te sveano
posjetio i obdario Dubrovnik.s4
Redoslijed vladara ("kraljeva") kakav se navodi u tom izvoru,
moe se djelomino provjeriti i pratiti i na druge naine. Od deset
vladara koji se tu spominju, ve za drugog vladara Bladina postoje
naznake daje mogao vladati nekad od 824. do otprilike 829. godine,
a u tom razdoblju - prema bizantskim izvorima - nadiru u Makedoniju i "Skiti" (koje pojedini autori poistovjeuju s Rusinima).
Ljetopis zagorske sklavinije upravo govori o dolasku "velikog mnotva" s dalekog ruskog sjevera u Bladinovo "kraljevstvo". Vladavina
Bladinova nasljednika Ratimira moe se datirati u 838. godinu.
Tragom navoda Ljetopisa zagorske sklavinije o Konstantinovu boravku medu Hazarima (860-861) mogue je utvrditi i Satimirovu
vladavinu. Satimirov nasljednik Budimir vladao je - prema Ljetopisu
- od 877. do 917. godine.P Posljednji vladar "zagorske sklavinije"
Svetolik-Stjepan umro je 932. godine.i''
Osnovna postavka ovog razmatranja zasnovana je na uvjerenju da je Ljetopis zagorske sklavinije pouzdan izvor koji otkriva
mnoge dosada nepoznate ili zamagljene pojedinosti iz razdoblja
osnivanja najranijih junoslavenskih dravnih ili, jo bolje, protodravnih tvorevina. Neka od mojih tumaenja su uvjerljivija, neka
manje uvjerljiva. Nisam izostavio ni manje uvjerljive pretpostavke,
ako sam za njih imao kakvu-takvu argumentaciju. Neke e pretpostavke, naprimjer o doseljavanjima Normano-Slavena u Bosnu i
Makedoniju, djelovati moda i okantno, ali, mislim, najvie zato to
im se dosada u znanosti nije nalo mjesta, jer se Ljetopis zagorske
sklavinije nije koristio kao vrelo. Istraujui povijest ranog srednjeg

S4 Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, 16, 193-194. Anonimova


i Ragninina kronika datiraju te dogaaje na poetak 9. stoljea. Treba
spomenuti da je kronologija zbivanja prije 12. stoljea u tim kronikama vrlo
nepouzdana. One preuzimaju podatke iz Ljetopisa popa Dukljanina i
mijenjaju ih u dijelu koji se odnosi na Dubrovnik. Op. redaktora.
.
55 Ragnina smjeta Budimirovu vladavinu od 1004. do 10 16. godine, a Budislava
u 401. godinu. Po tome se najbolje vidi koliko je kronologija dubrovakih
kronika za ovo razdoblje nepouzdana.Annales Ragusini Anonymi item Nicola!
de Ragnina, 171,206-209. Op. redaktora.
56 Usporedi, J. Luccari, Copioso ristretto, 2-4. Op. redak tora.

33

vijeka, nosimo se s potekoom pomanjkanja povijesnih izvora, pa


su mnoge teze o tom razdoblju samo pretpostavke, koje je doputeno
dovesti u pitanje novim razmiljanjima i koncepcijama. O mnogim
pitanjima toga razdoblja nije reena posljednja rije znanosti, te bi
moda upravo radikalno promijenjeni smjer razmiljanja mogao
dovesti do pouzdanijih rjeenja. Ve samo pokretanje pojedinih
nedoumica koje se tiu Bosne i ireg podruja oko nje znai korak
naprijed. Rjeenja koja se ovdje nude, razumije se samo po sebi, nisu
niti mogu biti konana. Nita u znanosti, pa ni u povijesnoj, nije
konano utvreno. Ako pojedine teze koje se iznose izazovu raspravu, svrha e im biti ispunjena. U istraivanju ranog srednjega
vijeka esto je neophodno poi od situacije iz kasnijih razdoblja, koja
su bolje dokumentirana. Ova metoda osobito je vrijedna u sluajevima kada se jedna stara ustanova odrala do vremena u kojem su
nam dokumenti dostupni. Tom metodom posluio sam se zakljuujui o zakonima "zagorske sklavinije" za koje smatram da su
doneseni na Duvanjskom saboru. Smatram da su pojedine ustanove
u Bosni bile vrlo konzervativne te da su stoljeima sauvale mnogo
arhainih obiljeja, to tim vie opravdava spomenutu metodu.

garski znanstvenici smatraju daje Zakon nastao u Bugarskoj. eki.


ga smjetaju u Veliku Moravsku, a makedonski smatraju da je
makedonskog porijekla. U takvoj situaciji neka i koncepcija koju
zastupam nae mjesta u raspravi o ovom pitanju, ukoliko se bude
smatralo da je utemelj ena. Moe se, meutim, prigovori ti da je Zakon
sudnij ljudem uglavnom recepcija prave bizantijske ekloge, pa je
stoga neprimjenjiv na prilike u "zagorskoj sklaviniji". Iako priznajem
taj prigovor, ini mi se da se prilikom prihvaanja Zakona moralo
voditi rauna o domaim uvjetima, pa prema tome Zakon sudnij
ljudem u krajnjoj konzekvenci izraava drutvene odnose kakvi su
postojali u "zagorskoj sklaviniji",
Ako budem naao da se odreeni podaci iz historijskih izvora
odnose na Bosnu, neu to preutjeti zbog neke tobonje nepristranosti. Naravno da i nakon ovih istraivanja treba uiniti daljnje
napore u osvjetljavanju najstarijeg razdoblja povijesti Bosne. U tom
smislu, posebnu panju valja posvetiti dubrovakim analima i hronikarna, koji donose mnogo podataka o povijesti Bosne i drugih
zemalja.

Treba napomenuti i to da "zagorsku sklaviniju'' ne smatram


dravom u klasinom smislu rijei. U toku izlaganja uope izbjegavam izraz drava za "zagorsku sklaviniju", tako da radije govorim, ako je ba potrebno, o protodravi. Polazim, naime, od postavke
da je u "zagorskoj sklaviniji" prevladavao upski raspored. Usto,
"zagorska sklavinija" bilaje podijeljena na zemlje izrasle iz upa. Pri
ocjeni razine drutvenog razvoja u smjeru uspostavljanja vre
dravne organizacije, potrebno je uzeti u obzir brojne inioce, kao
to su stepen izdvajanja nosilaca vlasti od "svega puka", oblik i
uvrenje administrativnog aparata ("od mojih estnikov da ne bude
sile" - u Kulinovoj povelji), pojava ratarstva i teritorijalizacije,
prometni uvjeti, naoruanje, odbrana teritorija, odnosno teritorijalno
irenje, trgovina, vlasniki odnosi, koncentracija bogatstva i stanje
privrede, nain oporezivanja, demografski prirast stanovnitva, asimilacijski tokovi, vjerski odnosi, urbanizacija i sl. Zelim naglasiti i
dobro poznatu injenicu da su mnogi koncepti koji se pojavljuju u
historiografiji optereeni nacionalistikom ideologijom. Naalost,
najee se po nacionalnosti autora moe unaprijed pretpostaviti
kakve e ideje zastupati. Kao tipian primjer unoenja nacionalistike ideologije u historiografiju mogu se uzeti tumaenja Zakona
sudnij ljudem. Slovenac Grafenauer pretpostavlja da su u Zakonu
zastupljeni panonski elementi pa se, dakle, moe vezati uz Karantaniju, Srbin Nikola Radoji tvrdi daje to srpski zakonik, apojedini
grki i ruski autori uklapaju ga u grku, odnosno rusku sferu. Bu34

35

----~~~---~----

II.
PREISPITIVANJE LJETOPISA
POPA DUKLJANINA

1.
SASTAVNI DIJELOVI UETOPISA

POPA DUKUANINA
Najstariji domai izvor za povijest Junih Slavena ~ Ljetopis
popa Dukljanina ~ do nas je dospio u latinskoj, talijanskoj i hrvatskoj
redakciji. Ljetopis je sastavljen iz vie cjelina, koje nisu nedvojbeno
odreene niti pouzdane. Na temelju jezikoslovne analize Milorad
Medini ustanovio je da je Ljetopis zapravo kompilacija: "Ispitivanjem jezika latinske redakcije i uporeivajui ovu s hrvatskom
redakcijom doao sam do zakljuka da Ljetopis, kakav je do nas
doao, nije jedinstveno djelo nego daje neki barski sveenik oko g.
1180. svoje pripovijedanje o dukljanskim kraljevima nadovezao na
nekakvu kroniku pisanu oko g. 1020., a koju sam nazvao 'trebinjskom', nadopunjujui ujedno ovu prema svomu historikom znanju,
a daje netko u Dubrovniku u 14. vijeku u ovaj Dukljaninov rad upleo
neke epizode iz dubrovake prolosti i u svezi s njom." Medini smatra
da se izvorni Ljetopis popa Dukljanina nije sauvao, nego samo
dubrovaka prerada, tzv. latinska redakcija Ljetopisa. I

kneevine odnosno kraljevine Duklje i to od kraja X veka".3 Prema


Jovanu Kovaeviu Ljetopis popa Dukljanina (odnosno Barski rodos/ov, kako ga nazivaju N. Radoji i J. Kovaevi) sainjavaju
sljedei dijelovi: uvod, Libellus Gothorum (do pogl. 7), Konstantinova legenda, slavenska knjiga Methodius, neodredeni dio, moda
poetak Travunijskog ljetopisa (Trebinjske hronike) te Travunijski
ljetopis sa umetnutom priom o Tihomilu i konano, opis saracenskog pohoda na Jadran."
Nikola Banaevi zastupa miljenje da Ljetopis nije jedinstveno djelo, nego kompilacija autora poznatog pod imenom pop
Dukljanin, koji je iskoristio i prilagodio svojim shvaanjima i potrebama nekoliko prvobitno odvojenih spisa. Za Medinijeva istraivanja Banaevi kae da se ne mogu tako olahko odbaciti, jer se
jasno razabiru jezike i stilske razlike pojedinih dijelova ove kompilacije.'
Drei se tematskog sadraja i hronolokih okvira, podijelio
sam Lfetopis popa Dukljanina na slijedei nain:
a) Libellus Gothorum, od 1. do zakljuno 2. pogl. latinske i
hrvatske redakcije;
b) Ljetopis zagorske sklavinije od 4. do 10. pogl. latinske i
hrvatske redakcije;
c) Trebinjska hronika i zapisi o drugim junoslavenskim
zemljama, od Il. do 36. pogl., osim pogl. 4. i 5. latinske
redakcije, odnosno Il. i 21. pogl. hrvatske redakcije;
d) Kazivanje o Tihomilu, od 22. do 23. pogl. latinske i hrvatske redakcije;
e) Dubrovaki zapisi, od 25. do 27. pogl. latinske redakcije;

Ve Raki, a potom i Jireek, smatrali su da Ljetopis popa


Dukljanina nije jedinstveno djelo. Jireek govori o tri dijela Ljetopisa. Prvi dio, "koji se tie vie Hrvatske, identifikuje June Slovene sa toboe poganikim Gotima, a kao uzor sluio muje 'libellus
Gothorum' koji je bio poznat i Tomi Arhiakonu i mnogo se itao ...
Drugi dio je izvod iz legende o Sv. Vladimiru ... Trei dio je po
skaskama i priama sastavljena istorija dukljanskih vladalaca X-XII
veka.,,2
I prema Radojkoviu, u drugom dijelu Ljetopisa, "od glave
XXX pa do kraja, govori se o vladarima i dogaajima iz prolosti
1 M. Medini, Kako je postao, 113-156.
2 K. Jireek, Istorija Srba, II, 131.
36

f) Legenda o sv. Vladimiru, 36. pogl. latinske redakcije;


g) Povijest Duklje, od 38. pogl. do kraja (47. pogl.) latinske
redakcije; Dukljanin je pisac i uvodnog dijela, Auctor ad
lectorem, latinske redakcije;
h) Dodatak o tri hrvatska kralja, od 24. do 27. pogl. hrvatske
redakcije.
Navedena podjela latinske redakcije Ljetopisa nije stroga jer
pojedina poglavlja povezuju u cjelinu zapise razliita porijekla (tako
3 B. Radojkovi, Drava kralja Svetopeleka, 404.
4 Istorija Crne Gore, 422-429.
5 N. Banaevi, Ljetopis popa Dukljanina, 32-33, 129.
37

-------_._--_.

__ ._ ..

.-;'-~""
.;.'

pogl. 3, 10, 24, 28, 38). O sastavnim dijelovima Ljetopisa popa


Dukljanina valja rei jo i sljedee:
a) Libel/us Gothorum obuhvaa prva tri poglavlja Ljetopisa.
U tim poglavljima mjerodavniji je latinski tekst od hrvatskog, jer je
Libel/us Gothorum prvobitno pisan latinski i naknadno pri dodat
Hrvatskoj kronici. U posljednje poglavlje ukljuenje Slaven Silimir,
koji zapravo ne bi spadao u Libel/us Gothorum. Prema tome, "gotski
dio" prikazan je u prva tri poglavlja, a od etvrtog poinje "slavenski
dio". Takvu podjelu spominje Joe Rus, koji je obradio prva poglavlja Ljetopisa popa Dukljanina, govorei o Svevladiima
(Svevlad i njegovi sinovi Brus, Totila i Ostroil te Ostroilov sin
Svevlad II). Prema Rusu, prikaz vladara preuzet je iz nekog spisa iz
vremena seobe Gota, pa Svevlada II poistovjeuje sa Teodorikom
Velikim (475-526).6 Mislim da je ova datacija tana, za razliku od
datacije vladavine "Silimirovia", od istog autora. 7
Milorad Medini smatra da je "gotski rodoslov", koji izvodi
domae vladare od Gota Ostroila, napisao na latinskom jeziku, po
svoj prilici, neki dalmatinski Roman.8 Libel/us Gothorum nedvojbeno stoji u nekoj vezi s benediktincima, posebno sa Montekasinskim samostanom, kako su to istakli F. ii, St. Stanojevi i N.
Radoji. ii je pokazao da su neki podaci u 1. i 2. pogl. Ljetopisa
preuzeti iz spisa Vita et miracula venera bilis Benedicti. ini se da je
ta veza ila preko Dubrovnika. Ljetopis Montekasinskog samostana
izravno svjedoi da su knjige iz Monte Cassina stizale u Dubrovnik.
U tom dokumentu kae se da je 1123. upuen u Montekasinski
samostan "Savinus vir nobilissimus, Dalmatino genereortus'', te da
je on poslije poslao u Dalmaciju tri redovnika sa rukopisima." Taj
"Vir nobilissimus" jeste knez Sabin ili Savin Gunduli, osniva crkve
i samostana sv. Marije u Roatu. Tim putem je u Dubrovnik mogla
stii i hagiografija o sv. Benediktu, tj. rukopisi koji su se ticali
povijesti Gota, ili moda ve napisani Libel/us Gothorum.1O
b) Ljetopis zagorske sklavinije nadovezuje se na Libel/us
Gothorum sa prvim slavenskim vladarom Silimirom. Pod "zagorskom sklavinijom" podrazumijeva se ui pojam od pojma "regnum
Sclavorum'', kojim su se u Dubrovniku oznaavali "svi narodi koji

6 J. Rus, Kralji dinastije Svevladiev, 29-33. S. Mijukovi, Ljetopis popa


Dukljanina, 95.
7 J. Rus, Krst prvih Hrvatov i Srbov.
8 M. Medini, Kako je postao, 152.
9 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 147.
10 O tim vezama vidi: N. Budak, Prva stoljea, 133-134. Op. redaktora.

38

bijahu slavenskog jezika", posebno "u Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni,


Rakoj i Bugarskoj't.!' Nazivi "regnum Sclavorum", odnosno
"kraljevstvo Slavena", na nain kako to postavlja Orbini, ne bi se
mogli izvesti iz Hrvatske kronike. Za razliku od latinske verzije
Ljetopisa popa Dukljanina, koja govori o nekom junoslavenskom
kraljevstvu, podijeljenom na "oblasti" i "podruja", slavenski tekst,
najbolje sauvan u Hrvatskoj kronici, spominje "kraljevstva" i
"zemje", dakle izdvojene politike cjeline. Pa i kada spominje IISVO
kraljevstvo", pod time se mogu podrazumijevati upravo "ostale
sklavinye", koje su obuhvatale Zagorje (Bosnu), Usoru i Donje
Kraje. I
Nadalje, iz Dukljaninova predgovora moe se razabrati da je
postojao spis pod naslovom Regnum Sclavorum, ali to je bila ira
cjelina od Hrvatske kronike. Sa 3. pogl. zavrava pripovijedanje o
bojevima Gota, a poinje pria o kraljevanju Silimira, s kojim je u
Kraljev.stvu nastalo novo stanje. Kralj, "ako i poganin bie", uspostavlja tolerantan odnos prema kranima, koje obavezuje da
plaaju danak. To je vjerovatno imalo za posljedicu da su se Romani
vraali iz izbjeglitva, pa tekst kae: "I tako opet napuni zemlju
brvatsku.v':' Poevi od 4. pogl. redaju se slavenska imena "kraljeva": Sililmir, Bladin, Ratimir, Satimir, Budimir i Svetolik. Veina
istraivaa smatra da su to imena slavenskog porijekla, pa i Silimir
i Bladin. Ime Silimir moglo bi glasiti i elimir, a BodinlBladin je
moda Vladan.
~avrni dio Ljetopisa zagorske sklavinije ini 10. poglavlje.
Na kraju prethodnog kae se: "I ditia komu on izdili ime bihu
S~etolik, proslavie za kralja i gospodina." U 10. pogl. nastavlja se
pria o Svetoliku. Na tom mjestu Lfetopis zagorske sklavinije povezuje se sa Trebinjskom hronikom i zapisima o drugim junoslavenskim zemljama. 14
Bilo bi vano utvrditi da li je tekst Ljetopisa zagorske sklavin ije, koji je nastao pola stoljea nakon pokrtavanja i poetka
slavenske misije, nastao na temelju tradicije koja se odravala u
~amostanima u kojima su djelovali Metodovi uenici, ili na temelju
JO starijih izvora.
Od.nosom tog dijela Ljetopisa prema drugim izvorima posebno se baVIOLubomir Havlik, kojije pronaao brojne potvrde navoda
lIM.

Orbini, Kraljevstvo Slavena, 60.

12 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina,

302, 394.

13 Isto, 388.
14 Isto, 40 I.

39

Hrvatske kronike u drugim irilometodskim

tekstovima. Neki od tih


izvora vrlo su ranog postanka. IS Havlik, istina, tvrdi da spis Regnum
Sclavorum sainjavaju 1-27. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina, ali
izdvaja pogl. 8-10, oznaavajui ih dalmatinskom
legendom o Konstantinu Filozofu. Regnum Sclavorum ini i posebnu jeziku cjelinu.
Ta izdvojena poglavlja ine Ljetopis zagorske sk1avinije.

redakciju, tako da su dubrovake


intervencije prisutne u cijelom
tekstu. Pavlimir Bel obino se poistovjeuje sa Beliem, ocem trebinj- .
skog arhonta Krajine iz prve polovine IX st., to nije iskljueno, Ali,
prema Ljetopisu popa Dukljanina, otac Pavlimira Bela je Petrislav ,
a djed kralj Radoslav, kojije bio izbjegao u Rim.19 Ovoga Radoslava
dubrovaka tradicija smatra bosanskim kraljem (Anonimus, Tubero,
Ragnina i dr.). Vrijedno je spomenuti da postoje naznake - ali samo
naznake - o postojanju nekog "bosanskog kralja Radoslava" u drugoj
polovini X stoljea. U priu dubrovakih
hronika o Pavlimiru i
njegovu potomstvu umetnuta je epizoda o saracenskom pustoenju
jadranske obale. ii je ocijenio taj odjeljak potpuno vjerodostojnim, ali smatram da je pogrijeio, smjetajui taj dogaaj u 841. i
tvrdei da se plaanje danka dalmatinskih gradova Slavenima, koje
je tom prilikom uspostavljeno,
odnosi na Boku Kotorsku i susjedno
primorje. Mislim da nije osnovano taj zapis izdvajati iz konteksta
dubrovake povijesti, na koju se odnose navedena poglavlja Ljetopisa popa Dukljanina. Ovdje se radi o uvoenju danka 866/67.
Zahumlju i Travuniji.

c) Trebinjska hronika i zapisi o drugim junoslavenskim


zemljama. Neki autori pod Trebinjskom hronikom podrazumijevaju
prvih
35 pogl. latinske redakcije Ljetopisa popa Dukljanina. Ali, ve je
Medini, koji je prvi ukazao na tu hroniku, izdvojio dubrovake
dijelove.l" Pavao Aneli takoer istie da je Trebinjska hronika
sastavljena "iz veeg broja epizodnih cjelina, od kojih svaka ima
svoju samostalnu i sadrajno zaokruenu kompoziciju, pa se namee
zakljuak da su ti dijelovi kao rodoslovlja, legende, prie i pouni
povijesni tekstovi - nastajali samostalno i pojedinano.
Trebinjski
ljetopis mogao je nastati samo u drugoj polovini XI. vijeka. Pojedini
njegovi dijelovi su svakako nastajali i mnogo ranije, neki moda i
tokom X. stoljea." Aneli smatra da su dijelovi Trebinjske hronike
uli i u pogl. 37-40.17

f) Legenda o Vladimiru preuzeta je, po svoj prilici, iz nekog


ranijeg .djela, ali. nije iskljueno da je pop Dukljanin pisac i tog
poglavlja. Na kraju 36. pogl., u kojem je sadrana ova legenda, pop
~kljanin.
spominje ne~ knjiw, o djelima sv. Vladimira, "gdje su
njegova .dJela redom opisana''. o Po ovom upuivanju na drugo djelo
~oglo bi se pretpostaviti daje ono razliito od teksta 36. pogl., kojem
bi onda pisac mogao biti sam Dukljanin. ii, a zatim i Novakovi,
upozorili.su na niz injenica koje iznosi pop Dukljanin, podudamih
sa J?Odaclma o Vladimiru koje donosi Ivan Skilica, bizantski ljetopisac iz druge polovine XI st., to znai da 36. pogl. nije samo
legenda. Kult sv. Vladimira razvijao se prije svega "u krajevima gdje
su s.~ ~uvali. njegovi tjelesni ostaci i to prvo u Crkvi Sv. Marije u
KraJ.IDI, na jugozapadnoj
obali Skadarskog jezera, a zatim u manastiru kod Elbasana, zvanom in Gjon. Potovan je i kao svetac
p~~~oslavne crkve u Albaniji. Grki episkop Kozma priredio je grko
ltlJe? sv. Vladimiru (prvo je izdanje iz 1690.). Ne zna se, meutim,
kad~Je n.astalo. Poznate su dvije verzije ovog itija. Episkop Kozma
tvrdi da.Je postojala velika knjiga koja se izgubila i da su postojale
srps~e ~ bu~arske knjige o sv. Vladimiru.,,21 Budui da je kult
Vladl~lra bIO tako snaan, logino je pretpostaviti da su uz narodnu
predaju postojala i pisana djela o ovom svecu-vladaru. Prireujui

Nema, meutim, sumnje da se, osim Travunije, u poglavljima


koja se oznauju kao Trebinjska hronika obrauju i neki dogaaji iz
povijesti drugih junoslavenskih
zemalja. Na vie mjesta izriito se
spominje Bijela Hrvatska, Raka i Bosna, a susreu se i imena vladara
kao Tomislav, Kreimir i Stjepan (Drislav). Sve je to, istina, prilino
zbrkano, ali ima i zapisa koji doprinose osvjetljavanju
nekih vanih
pojedinosti
u ranosrednjovjekovnoj
povijesti junoslavenskih
zemalja.
d) Podaci o Tihomilu "prikrpljeni su" (iiev izraz) uz prio aslavu te ine posebnu cjelinu. Prema 22. i 23. pogl.
Ljetopisa popa Dukljanina Tihomil je bio gospodar Tihomilova
grada na Podromaniji
i eventualno
upan istoimene upe u X
stoljeu. 18Te podatke smatram povijesno utemeljenim.
povijest

e) Dubrovaki zapisi teko se mogu posebno izdvojiti, osim


poglavlja koja se tiu Pavlimira Bela i njegova potomstva (pogl.
25-27). Polazim, naime, od postavke da itav prvi dio Ljetopisa popa
Duk1janina, tzv. Regnum Sclavorum predstavlja zapravo dubrovaku
15 L. Havlik, Dukljanska legenda.
16 M. Medini, Kako je postao" 156.
17 P. Aneli, Trebinjski ljetopis, 69-70. Vidi takoder: N. Budak, Prva stoljea,
131.

19 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 317-318.


20 Isto, 341-342.

18 M. Hadijahi, Tihomir, 397-418.

21 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 122-126. N. Budak, Prva stoljea, 131.

40

.6.

41

36. pogl., pop Dukljanin mogao se posluiti narodnom predajom,


knjigom Gesta, koju izriito spominje, a moda i drugim pisanim
izvorima.
g) Raspravljajui o tzv. "dukljanskom dijelu" Ljetopisa popa
Dukljanina potrebno je ispitati odnosi li se uope prvi dio Ljetopisa
na Duklju. Drugim rijeima, postavlja se pitanje imena drave, jer se
Duklja ne spominje ni na jednom mjestu. Zeta se spominje samo u
30. i 34. pogl., i to kao jedno od podruja "regio" u sastavu tzv.
Tetrarhije. Samo se jednom, i to u 28. pogl., javlja ban prevalitanske
regije. Mora se napomenuti da su nejasni poeci dukljanske protodrave. Duklja se kao politika tvorevina ne spominje ni 869, kada
su sve junoslavenske primorske dravice uestvovale u opsadi
Barija. O tome svjedoi Porfirogenet, koji u toj prilici ne spominje
ni Neretljane, ni Dukljane. Za Neretljane je jasno da se nisu nali u
sastavu bizantske flote koja je trebala osloboditi Bari od Arapa, jer
je Bizant tek tri godine kasnije potinio Neretljane svojoj vlasti. Ali,
ako je Duklja u to doba predstavljala neku politiku snagu, pitanje
je zato se nije ukljuila u takav poduhvat. Duklja ni pri podjeli
zemalja na Duvanjskom saboru nije nala svoje mjesto. U latinskom
prijevodu Ljetopisa popa Dukljanina Duklja se javlja pod imenom
Crvene Hrvatske ("Croatia rubra"), dok se u slavenskom izvorniku
uope ne spominje pod etnikim imenom, ve pod zemljopisnom
odrednicom "gornja Dalmacija". Kadaje rije o povijesti dukljanskih
vladara od Vojislava do Radoslava, nema nikakvih sumnji o dukljanskom porijeklu teksta, alije pitanje moe li se ova tvrdnja odnositi i
na prve dijelove Ljetopisa. Ispitivanje uestalosti etnonima dobar je
pokazatelj za odgovor na pitanje koja se etnika sredina i iji
"kraljevi" obraduju na pojedinim mjestima u Ljetopisu. Naime, ako
je Ljetopis popa Dukljanina jedinstveno djelo, tj. ako prikazuje
poetke i razvoj dukljanske drave, bilo bi logino da toponimi
Duklja, odnosno Zeta budu najuestalije zastupljeni u svim dijelovima Ljetopisa, a ne samo u njegovom dukljanskom dijelu.
Uestalost javljanja toponima u prva 34 pogl. Ljetopisa latinske,
odnosno uporedna 34 pogl. hrvatske verzije (ukljuivi i Maruliev
prijevod) izgleda ovako:

2. Hrvatska

1. Bosna

42

Latinski tekst

Hrvatski tekst

Maruliev
prijevod

Bosna (2. i 3. p.)


"bosanske strane"
(2. p.)
Ukupno: 3

Bosna (2. i 3. p.)

Croatia (2. i 3. p.)


Ukupno: 2

II. Junoslavenski etnonimi i toponimi


u Ljetopisu zagorske sklavinije (4-10 pogl.)
Etnoniml
toponim

Latinski tekst

Hrvatski tekst

Maruliev
prijevod

1. Hrvatska

"Croatia alba"
"Croatia rubra"
(9. p.)

"zemlja hrvatska"
"popovi i knjige
harvacke"
(9. p. 2 puta)
"Hrvati bili" (9. p.)
"knjige Hrvatih" (9. p.)
Ukupno: 5

Croatia (5. i 9. p.)

Ukupno: 2
2. Srbija

3. Bosna

4. Bugarska

5. Slaveni

Ukupno: 2

"Sumbra ecclesia"
Sorbium
Surbia (9. p.)
Rassa (9. p.)
Ukupno: 4

Surbija (9. p.)


Ras (9. p., 2 puta)
"Raka zemlja" (9. p.)

"ecclesia Bosorum"
(9. p.)
Bosna (9. p.)
Ukupno: 2

Bosna (9. p.)

Ukupno: 1

Ukupno: I

Vulgar (5. p.)

Bulgaria (8. p.)

"provincia
Bulgarorum" (8. p.)
Ukupn?: 1

Ukupno: 1
"multitudine
Sclavorum" (4. p.)
"id est Gothi et
ScIavi" (5. p.)
"lingva sclavonica"
(9. p., 2 puta)
"liber Sclavorum
Methodius" (9. p.)
Ukupno: 5

6. Travunia

"ecclesia Tribuniae"
(9. p.)
Ukupno: 1

7. ZahumIje

"ecclesia Zahulmium"
(9. p.)
Ukupno: 1

I. Junoslavenski etnonimi i toponimi


u Libel/us Gothorum (1-3 pogl.)
Etnoniml
toponim

Hrvat (2. p.)


Ukupno: I

Ukupno: 4
"provincia Bosnina"
(9. p.)

"lingva slava" (9. p.)

Ukupno: I

Ukupno: 2

43

III. Junoslavenski etnonimi i toponimi u Trebinjsko] hronici


i drugim zapisima do dukljanskog dijela (od Il. do 35. pogl.
latinskog teksta i od 11. do 28. pogl. Marulieva prijevoda)
I. Hrvatska

2. Bosna

3. Srbija

3. Bugarska

"Croatia laba"
(15,22. i28 12/,
31. p.)

"donji Hrvati" (9. p.)

Croatia
(20. i 31. p.)
"Croatia rubra"
(28. p.)
Ukupno: 8

"hrvacka zemlja" (20 p.)


"nevirni Hrvati" (22. p.)
"hrvacke strane" (22. p.)
Ukupno: 4

Ukupno: 2

Bosna
(15,23,31. p.)
"magnates Bosne"
(19. p.)
"banus Bosne"
(20. i 28. p.)
Ukupno: 6

"Bosna gornja" (IS. p.)


Bonjani (20. p.)
Bosna (23. p.)

Bosnenses
(19. p.)

Rassa
Surbia (14. p.)
(IS. i 27. /3/, 28. p.) "ban raki" (23. p.)
"terra Rassae" (24. p.)
"iupanus Rassae"
(27. 13/, 30. p.)
"Rassa provincia"
(30. p.)
Rassani (30. p.)
"episcopia Rassae"
(30. p.)
Ukupno: 15
Ukupno: 2
"imperator
Bulgarorum"
(30. p.)
Bulgaria (30. p.)
"gens Bulgarinorum" (33. p.)

Bugari

Ukupno: 3

Ukupno: I

5. Slaveni

Selavi (14. i 16. p.


/3/)
"Terra sclavorum"
(27. p.)
Ukupno: 4

6. Trebinje

Trifunia (27,28,
30.12/,31. i 34.)
"epidum Tribuniae"
(28. p.)
"populum Tribuniae"

44

Ukupno: 3

(28. p.)
Ukupno: 8
7. Hum

Croatia
(15. i 20. p.)

8. Zeta

Ukupno: I

"regio Chelmania"
(30. p.)
Chelmania (34. p.)
Ukupno: 2
"regio Zenta" (30. i
34. p.)
Ukupno: 2

Pregledom su obuhvaeni samo oni nazivi koji se susreu kao


pojmovne oznake za junoslavenske drave i narode. Svrha pregleda
jeste da se vidi koji se etnonimi i toponimi pojavljuju u prvih 35 pogl.
Ljetopisa popa Dukljanina, tj. u onom dijelu za koji je sporno da li
se odnosi na Duklju.
Sudei prema raspodjeli oznaenih etnonima i toponima, prvih 35 pogl. Ljetopisa ne odnosi se na povijest Duklje, to znai da
pisac tog dijela ne bi mogao biti pop Dukljanin, kojeg je svakako
najvie zanimala njegova zemlja. Na taj prvi dio oito misli barski
ljetopisac, govorei u uvodu kako je zamoljen sa slavenskog na
latinski jezik prevesti spis o Gotima, koji je latinski naslovljen kao
Regnum Sclavorum. Duk1janski izvori, koje pisac navodi u uvodnom
dijelu latinske i talijanske redakcije, jesu sljedei:
Libellus Gothorum, odnosno Regnum Sclavorum
ono to je itao ("quae legi") u Orbinijevu predloku
ono to je uo od oeva ("a patribus") i staraca ("antiquis
senioribus") i potom provjeravao
Govorei o spisu koji je prevodio, Duk1janin kae da u njemu
"omnia gesta ac bella eorum scripta sunt", tj. opisana su sva djela i
ratovi njihovi. Ljetopisac, dakle, kazuje u treem licu, ne poistovjeujui se sa onima ija djela i ratove opisuje Libel/us Gothorum,
odnosno Regnum Sclavorum.22 Da ljetopisac nije prvobitno napisao
slavenski spis i potom ga preveo na latinski, kako se to obino tvrdi,
pokazuje ijedna jezika pojedinost na koju je upozorio Milan ufflay
u prikazu iieva izdanja Ljetopisa popa Dukljanina. Odbacujui
iievu tvrdnju da je pop Dukljanin prvo napisao pa zatim preveo
slavenski spis, ufflay kae: "U sluaju daje taj libel nainio prevodilac, umjesto 'scripta sunt' stajalo bi bez dvojbe 'descripta' ."23

22 F. ii, Lie/opis popa Dukljanina,


23 M. ufflay, Prikaz, 52-60.

292.

45

Da se u Baru u Dukljaninova doba nije govorilo slavenski, ve


latinski, zapravo dalmatinska romantina, postoji izravno svjedoanstvo Rajmunda d'Agiles, koji u svom opisu Prvog kriarskog rata
navodi da Dalmacija ima etiri metropole: Zadar, Salonu (Split), Bar
i Dubrovnik, pa nadodaje kako je zemlja nastanjena divljim narodom
koji uglavnom ivi od stoarstva, "osim ono malo stanovnitva u
primorskim mjestima, koji se od ostalog naroda razlikuju obiajima
i jezikom". Ovi drugi, tj. stanovnitvo primorskih gradova, "govore
latinski, ostali pak slavenski't.f" Prema tome, stanovnitvo Bara, po
izriitoj tvrdnji spomenutog savremenika, govorilo je romanski.
Gotovo isto tvrdi i tirski nadbiskup Wilhelm, koji je proao s
kriarima kroz Dalmaciju, sve do Draa. On takoer kae da stanovnici primorskih gradova, dakle i Bara, govore latinski, dok se
ostali, tj. stanovnitvo u unutranjosti, slue slavenskimjezikorn.P I
sam ljetopisac Dukljanin svjedoi da se u Baru govorilo latinski. Od
njega su, kae u uvodu, sveenici, mnogi starci i najvie omladina iz
Bara traili da sa slavenskog prevede na latinski spis o Gotima, kako
bi se omladina "naslaivala sluanjem ili itanjem o ratovima'v"
Prema tome, barski ljetopisac nije imao razloga da za bilo koga u
tadanjem Baru pie knjigu na slavenskomjeziku. Tvrdnju daje pop
Dukljanin nainio prijevod sa slavenskog, Jovan Kovaevi protumaio je kao knjievnu maniru. Analizirajui pojedine dijelove iz
Dukljaninova uvoda, Kovaevi je iznio paralele izmeu Dukljaninova uvoda i nekih drugih srednjovjekovnih zapadnih pisaca.27 To
ipak, po mojem miljenju, ne moe dovesti u sumnju postojanje
Libel/us Gothorum, kao to misli Kovaevi. Pogl. 1-3. Ljetopisa
popa Dukljanina govore oratovanjima Gota, pa ve to upuuje da
nema mjesta sumnji o postojanju knjiice o Gotima.
Budui da i sam Dukljanin tvrdi da je preveo sa slavenskog na
latinski spis o Gotima i budui da je ti Hrvatskoj kronici sauvan
gotovo istovjetan slavenski tekst, postavlja se pitanje zato upravo
taj sauvani slavenski tekst ne bi barem dijelom predstavljao prototip, naravno iskvaren preradama i prepisivanjem. Zato bi se prihvatila tvrdnja da je Hrvatska kronika u cjelini prevedena iz latinskog
predloka kad je ve - kako tvrdi i Dukljanin - postojao slavenski
tekst.
24 "...Exceptis paucis qui in ovis rus mariti mi s habitant, qui ab aliis et moribus
in lingua dissilimes latinum habent idioma, reliquis selavonico sermone
utentibus et habitu barbarorum." Raki, Documenta, 462.
25 F. ii, Ljetopis popa Duk/janina, 292, 463-464.
26 J. Kovaevi, O uvodu, 61-70.
27 N. Budak, Prva stoljea, 128 i dalje. Op. redaktora.

46

h) Dodatak o tri hrvatska kralja sastoji se od etiri glave koje


ine zavretak Hrvatske kronike. Taj dodatak, koji govori o pogibiji
kralja Zvonimira, predstavlja naknadno dodani tekst hronici koja je
nastala jo nekad oko 1078. godine.i" Smatram da je taj dodatak
sainjen u Dubrovniku, i to odmah poslije 1190, po elji kaikog
plemia Maldua, koji je tako proiren tekst odnio sa sobom u
Kraj inu, gdje je taj rukopis pronaen u porodici Kai 1500. godine.
Prema tome, dodatak o tri hrvatska kralja napisan je itavo stoljee
kasnije nego ostatak teksta, koji u konanoj redakciji dobija karakter
hrvatske hronike, pa se odatle opeslavenski nazivi zamjenjuju
hrvatskim.

2.
ODNOS SLAVENSKE I LATINSKE
(TALIJANSKE) REDAKCIJE
Od temeljne je vanosti utvrditi koja od postojeih redakcija
Ljetopisa popa Dukljanina ima prednost: latinska (talijanska) ili
slavenska. Dosada je openito bilo prihvaeno da je latinski tekst
mjerodavan, dok se Hrvatska kronika gotovo u potpunosti odbacivala. Po mojem miljenju, latinska je verzija zapravo lo prijevod
slavenskog izvornika, sa iskrivljenim preinakama i dodacima, dok
su pogl. od 4. do 10. Hrvatske kronike, tzv. Ljetopis zagorske sklavinije, najblii izvornom predloku. to se tie ostalih poglavlja
Hrvatske kronike, to je pitanje daljnjih istraivanja. Prevrednovanje
Ljetopisa zagorske sklavinije, najbolje sauvanog u Hrvatskoj kronici, moglo bi promijeniti poglede na to razdoblje povijesti Bosne i
susjednih zemalja.
Sljedee pitanje glasi: Koja je redakcija Ljetopisa najblia
izvorniku? Latinska redakcija Ljetopisa sauvana je u Vatikanu, u
prijepisu Trogiranina Ivana Lucia, poznatog povjesniara iz sredine
XVII stoljea. Prema tom rukopisu Luci je objavio Ljetopis u De
regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amsterdam, 1666.), u dijelu
pod naslovom Presbyteri Diocleatis regnum Sclavorum+'
Latinska redakcija Ljetopisa nepouzdana je osobito u dijelu
koji nije dukljanski, dokje u drugim mjestima uglavnom vjerodostojna. Slavenski tekst o kojem govori pop Dukljanin u predgovoru
oito je bio bez tzv. "dukljanskog dijela", jer je potpuno nelogino
28 O tom dijelu Hrvatske kronike vidi: N. Klai, Povijest Hrvata, I, 486-489, I.
Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 406-407.
29 Faksimil je objavio Slavko Mijukovi u: Ljetopis popa Duk/janina, 169.

47

da bi u Baru naao tekst na slavenskorn jeziku, kao to je ve


objanjeno. Budui da u latinskom tekstu postoje nepouzdana i krivo
shvaena mjesta, logino je pretpostaviti daje ta verzija prijevod. Ne
samo uvodne rijei popa Dukljanina, ve i analiza pojedinih mjesta
u tekstovima pokazuju da je slavenski tekst Ljetopisa zagorske
sklavinije prethodio latinskom. Slijedi nekoliko primjera koji svjedoe da je latinski tekst krivo preveden sa slavenskog predloka.
Analiza tih primjera mogla bi pomoi u rjeavanju nekih nedoumica
koje ostavlja latinska redakcija Ljetopisa. Posebno je vano razmotriti pojavu velikomoravskog kneza Svetopluka (871-894) u latinskoj redakciji, budui da se on ne spominje u hrvatskoj redakciji
Ljetopisa. Ondje se na vie mjesta spominje "sveti puk", dok je ta
sintagma izostala u latinskoj redakciji. ii, ne sumnjajui ni najmanje u tezu da je latinski tekst prethodio slavenskom, smatra da je
u predloku stajalo ime Budimira, a da je "tek docnije uinio neki
glosator itavu zbrku, kad je uzeo uz ime Budimirovo stavljati jo i
ime Svatoplukovo, odnosno kad je uzeo mijenjati ime Budimir i
Svatopluk. to je pak uzeo moravskog kneza za vladara Hrvata i
Srba, to je zato jer ga ie sv. Metodija zove i slovenskim knezom.Y''
Nasuprot tome, smatram da unoenje Svetopeleka u latinski tekst nije
nikakva glosa, ve pogrean prijevod izraza "sveti puk" iz slavenskog
izvornika. Budui da se u slavenskoj verziji govori o misiji Konstantina i Metoda u Velikoj Moravskoj u doba Svetopeleka, prevodilac
je shvatio da se i u Ljetopisu zagorske sklavinije pod pojmom "sveti
puk" misli na Svetopeleka. Meutim, taj dvolani izraz upotrijebljen
je u znaenju kranske opine upravo pokrtenog naroda. To je
zajednica krana koju, osim slavenskih obraenika, ine jo i oni
"koji latinski govorahu", a bjehu pred poganima izbjegli u planine,
pa se u vrijeme pokrtavanja po pozivu Budimira vratie "svi u mista
svoja".31 Kostanc (Konstantin) je obratio Budimira na kranstvo jo
dok je ovaj boravio u Hazariji, a na putu za Rim "navrati se na
kraljevstvo Svetoga puka, koga bie na viru obratio, kojih gospodovae mudri i dobri kralj Budimir, koji po Kostancu bie nauen u
viru". I dalje: "I pribivi blaeni mu s kraljem nekoliko dan, koji
utvren u viri i uzakonih (Isukrstovih bie) vazam proenje od
obraza kraljeva i onoga Svetog puka, pojde kRimu." Navodi se i to
da je uloga papinskih izaslanika na Duvanjskom saboru bila "da
imaju oni Sveti puk kripiti u viri i pri povi dati i da jih imaju veseliti
od njih dobra uinjena i popove uiniti i crkve krstiti i ine rii
potrebne krstijanam narediti". Budimir je po hrvatskoj redakciji

30 F. ii, Ljetopis popa ukljanina,


31 Isto, 301-304, 393-394.

48

,--

"kralj Svetoga puka"" U hrvatskoj redakciji javlja se izraz "sveti


puk" jedino kada se govori o pokrtavanju u vrijeme kralja Budimira ..
Prije toga autor Ljetopisa zagorske sklavinije ne spominje "sveti
puk", niti se taj pojam susree u dijelovima Ljetopisa popa Dukljanina koji kasnije slijede.
Moda neu pogrijeiti ako sintagmu "sveti puk" iz Ljetopisa
zagorske sklavinije, s obzirom na znaenje, izjednaim sa pojmom
"populus Dei", koji se esto susree, osobito u homiIetskoj literaturi.33 ini se da je izraz "sveti puk" imao iru upotrebu i u IX st., u
vrijeme kada su pojedini narodi primali kranstvo, pa ih je Crkva
smatrala "svetima". Naprimjer, u pismu vezanom za slavensku misiju, bizantski car Moravljane naziva "gens electa sancta".34 U Conversio Bagoariorum et Carantanorum, napisanom 871, pojam narod
javlja se u gotovo istom smislu kao i u Ljetopisu zagorske sklavinije.
Manfred Hellmann analizirao je upotrebu izraza popu/us u tom djelu
i doao do jednakog zakljuka koji sam i sam izveo razmatrajui
upotrebu tog naziva u Ljetopisu zagorske sklavinije. He1lman zakljuuje da rije populus u djelu Conversio dolazi u znaenju
"Kirchenvole, christliche Gemeinde, Christliche Gruppe". Da bi se
populus bolje podvrgao Crkvi, treba ga voditi, pouavati, za njega se
brinuti i pohoditi ga. Pa i kada se u tekstu Conversio javlja oblik
popu/i, dakle u mnoini, ne treba pomiljati na etnike skupine, ve
na razliite kranske opine. Zato se, prema Hellmannu, na temelju
teksta Conversio ne moe zakljuivati o etnikim odnosima u Karantanij~. i Panoniji/" "Sveti puk" iz Ljetopisa popa Dukljanina,
analogijom prema Conversio Bagoriorum et Carantanorum treba
shvatiti u smislu "kranska opina", "zajednica krana", "sacra
communitas" i sl.
Slinu tezu zastupa Vladimir Markoti, prema kojem su
H~~ti krtenjem i ugovorom sa Svetom stolicom postali "sveti puk".
T~J Izraz rane hrvatske hronike budui prepisivai i prevodioci nisu
VIe razumijevali te su mislili da se radi o vlastitom moravskom
ime.nu Svatopluk. 36 Nadalje, u hrvatskoj redakciji, odnosno LjetOPISUzagorske sklavinije, opisuje se kako je Konstantin vrio misiju
u ~azarskoj zemlji (Hazarski kaganat od VII do sredine X st.): "I
pojde on u Kazariku i onde dobrovoljno primie ga i veseljahu se
32 Isto, 392-394, 396.

33 O

pojmu narod u biblijskoj teologiji usp. X. L. Dufour, Rjenik biblijske


teologije, 630-654.
.
34 L. Havlik, Moravskaja narodnost,
35 M. Hellmann, er BegriffPopulus,
161-167.
36 Usporedi: V. Markoti, Ho ton Hrobaton, 11-37.

136.

49

gospodstvu njegovu. I onde pribiva kraljujui Sveti puk koj i Kostanc


bie obratil." To je potvreno u tiu Konstantina - Italsko} legendi.
Dok, dakle, hrvatska redakcija govori historijski egzaktno o Konstantinovoj misiji "u Kozariku", u latinskoj redakciji stoji "Caesaream", to Mijukovi prevodi kao "Cezarska pokrajina". ii je,
dodue, "ispravio" tekst u "Casariam", ali se iz faksimila vidi da u
vatikanskom rukopisu stoji "Caesaream". Ta pojedinost dokazuje da
je latinski redaktor naprosto krivo prevodio slavenski izvomik"
Jo jedan primjer koji dokazuje da je latinski tekst prijevod
slavenskog izvornika odnosi se na datiranje smrti "blaenoga kralja"
Budimira. Latinski tekst o tome smuen je i nejasan, a glasi: "Regnavit praeterea rex sanctissimus XL annis et menses quatuor gennuitque filios et filias, et septima decima die intrante mense martio
mortuus est sepultusque est in ecclesia sanctae Mariae in civitate
Diocleitana honorifice et cum magnis exequiis." I Orbinijev talijanski prijevod navodi da je Svetopelek vladao etrdeset godina i etiri
mjeseca, te da je umro sedamnaestoga dana mjeseca oujka, ne
spominjui koje se godine to dogodilo. U hrvatskoj redakciji to
mjesto glasi: "I potom blaeni kralj kraljeva lit etrdeset i miseci tri
s voljom (onogaj) ki sve moe. I irni u starost svoju sina. I sedminade(se)te dan umri, na devet miseca mara i pogreb en bi u crikvi
blaene svete Marije u gradu Dokoliji s velim potenjem i plaem
svega puka i naricae za njim plaui." Latinska i talijanska redakcija
navode samo dan i mjesec (17. oujak) kao dan smrti kralja, ali je to
bez navoenja godine besmisleno. Maruli je, naiavi na n~asan
tekst, jednostavno izostavio podatak sa brojem sedamnaest.' Meutim, hrvatska redakcija daje tekstu puni smisao ukoliko se razabere
pravi raspored rijei. Konstrukciji rijei "i sedminade( se)te dan umri
na devet miseca mra" treba samo dati drugi redoslijed, tako da glasi
"i sedminade(se)te na devet dan umri miseca mara", tj. umro je u
oujku 917. godine. Takva jezika sintagma za oznaavanje rednih
brojeva uobiajena je u starim slavenskim tekstovima, pa i u hrvatskoj redakciji. Dosadanji istraivai to nisu uoili, a isto vrijedi i za
stare redaktore.V Ali, upravo hrvatska redakcija jedina daje logian
podatak o datumu Budimirove smrti.4o

Maruli, ne znajui valjda za Hazariju, na ovom mjestu prevodi "Caesaream".


S. Mijukovi, Ljetopis, 186-187. F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 392.
38 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 308, 400-401.
39 Prvi put sam na tu pojedinost ukazao u radu Pitanje vjerodostojnosti sabora
na Duvanjskom polju, 235.
40 Ne stoji, dakle, navod nekih autora da Ljetopis popa Dukljanina ne sadri
nijedan datum.

Prema tome, moe se zakljuiti da hrvatska redakcija nije


daleko od protografa. Uprilog tezi daje hrvatska redakcija starija od
latinske moe se navesti i okolnost da ona imenuje mjesto na kojem
je sabor odran. Kae se da kardinali i biskupi koji su doli na sabor
"najdoe kralja na planini, ka se die Hlivaj". Ne znajui tano koji
je to lokalitet, Maruli te rijei prevodi "in campo qui Clivna appellatur", kao da je sabor odran u Hlivnu. U latinskoj redakciji i u
Orbinija ovo mjesto oznaava se kao Dalma. O emu se zapravo radi?
Ujugoistonom dijelu Duvanjskoga polja postoji brijeg koji se i sada
zove Lib ili Hlib. Vjekoslav Klai kae da je "oko brijega Hliba ili
Liba" na jugu polja stajao ilirski, a poslije rimski grad Delminij
(Dalma, Delmis). Odmah ispod Hliba \Uba) na istok nalazi se
Kongora, gdje se nalazilo sjedite upe." Marko Vego objanjava
porijeklo ovog naziva: "Ime Kongora nastalo je od latinske rijei
Congressus, mjesto na kojem su se ljudi sastajali prigodom vjerskih
i politikih manifestacija. ,,42
Jedino hrvatska redakcija biljei podatak o brijegu Hlibu,
pokraj kojegje lokalitet koji podsjea na neko saborovanje. Sabor je,
dakle, vjerovatno odran u Kongori, ispod "planine" zvane Hlibaj,
Hlib, Lib, aime Kongora treba izvesti iz rijei congregacio - opi
sabor.43
Toponim Kongora svakako oznaava mjesto gdje se sabirao
narod, dakle gdje je bio sabor. Adaje Hlibaj ba u Duvnu, vidi se iz
daljnjeg teksta u kojem se spominje grad Dalma, "ki po Poganih bi
razruen", "gdi sa (s) hodom bie", tj. gdje je odran Sabor. Dakle,
ako je hrvatska redakcija prijevod latinske redakcije, kako tvrdi ii,
postavlja se pitanje: Otkud njezin autor zna za tako beznaajan brijeg
kao to je Hlibaj (Hlib) u Duvanjskom polju i da li je ba sluajno da
je lokalitet uz Hlib oznaen kao Kongora, mjesto za saborovanje?
Nadalje, u latinskoj verziji drutveni odnosi i ustrojstvo drave
preinaeni su prema prilikama sa poetka XIII st., dok hrvatska
redakcija odraava starije stanje. To se naprimjer vidi kod ustanove
satnika (u latinskoj redakciji "Centuriones"). U hrvatskoj redakciji
kae se za banove i due da su imali biti od plemenita roda ("od
pupkorizine plemeniti"), a i knezovi od njihova "kolina", ali se to
istovremeno ne trai za satnike, ve "satnike uinie svake zemlje

37

50

.&....
..

41 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 396, 304. Usp. V. Klai, Narodni sabor.
Tuje donesena i karta Duvanjskog polja i upanjca.
42 M. Vego, Kultna mjesta, 94.
43 Usp. Lexicon latinitatis medii aevi Jugoslaviae, sv. I, JAZU, Zagreb, 1973,
278.
51

ljudi", tj. imali su se birati. Takve distinkcije za satnike nema u


latinskoj redakciji, ve se i za ~h navodi da imaju biti "ex nobilioribus earundem provinciarum".
Formulacija u hrvatskoj redakciji
vie odgovara organizaciji vojno-teritorijalnih zajednica po naelu
"stotina", kakvo se javlja u mnogih naroda, pa i u Junih Slavena, na
prijelazu u feudalno ureenje. Predfeudalni karakter vidim i u pojedinosti da je prema hrvatskoj redakcij i Budimir posveen i potvren
za kralja "s voljom svega puka", dokje odgovarajue mjesto o privoli
puka izostalo u latinskoj redakciji. To, dakako, ne podrazumijeva
sudjelovanje "svega puka", ve samo onih koji su predstavljali puk,
meu kojima su bili najvaniji oni od "pupkorizine plemeniti" i koji
su od njihova "kolina". Ovdje je od temeljne vanosti okolnost da
vladar dolazi na vlast izborom, bez obzira na to na koga se misli pod
"svetim pukom".
Nije potrebno ovdje ponavljati primjere koje je iznio Medini
u prilog postavci da je hrvatska redakcija blia protografu. On je,
meu ostalim, ukazao na injenicu da je opis Sabora na Duvanjskom
polju vjernije prikazan u hrvatskoj, negoli u latinskoj redakciji,
posebno sa stajalita ustrojstva drave kakvo je moglo biti u vrijeme
odravanja toga legendarnog sabora.45 Medinije, meutim, smatrao
da je hrvatska redakcija prijevod s nekog latinskog teksta, ali boljeg
nego to je sauvan u postojeoj latinskoj redakciji. Meutim, ovdje
je, mislim, pokazao da postoji veza izmeu postojee hrvatske i
postojee latinske redakcije, te da je hrvatski tekst blii protografu,
dokje latinski kasniji prijevod.i"

3.
UETOPIS ZAGORSKE SKLA VINIJE
KAO HISTORIJSKI IZVOR
Jezgru Ljetopisa popa Dukljanina ini 9. pogl. sa opisom
Sabora na Duvanjskom polju, koji je uslijedio nakon pokrtavanja
Slavena i ureenja njihovih odnosa s Romanima u gradovima. Drugi
vani dogaaj, uz Duvanjski sabor, jeste trajno naseljavanje "velikog
mnotva" koje se doselilo sa dalekog ruskog sjevera na slavenski jug
preko rijeke Velike (Velije). Ti dogaaji opisani su u 4. do 10. pogl.

Hrvatske kronike, odnosno u Ljetopisu zagorske sklavinije. Tu su


nabrojani "kraljevi" koji su "kraljevali" ili "gospodovali" u tom
"kraljevstvu", poevi od Silimira do Svetolika (Stjepan). Postavlja
se pitanje: Ko je bio u stanju, iz kojih razloga i s kojim namjerama
napisati jedno djelo takvog sadraja, i to na slavenskom jeziku?
Moda je netani podatak o uspostavi Dukljanske nadbiskupije na
Duvanjskom saboru put da se otkrije autorstvo Ljetopisa zagorske
sklavinije. injenica da je u spisu preueno Metodovo djelovanje
takoer moe pomoi rjeavanju pitanja nastanka Ljetopisa zagorske
sklavinije. Smatram da je prototip Ljetopisa nastao ve u devetom
desetljeu XI st., u nekom samostanu gdje se njegovala slavenska
pismenost, t~.u jednom od irilometodskih samostana u "zagorskoj
sklaviniji''." Osnovna muje namjera bila rehabilitirati irilometodski nauk u oima Rimske kurije. Takvu pretpostavku iznio je ve
Vatroslav Jagi. Spominjui slavenske samostane iz bule pape Aleksandra II, on kae: "U jednom od ovakvih manastira zapodjede se po
mome miljenju prvi osnov one slovjenske kronike, koju, kako
naprijed rekosmo, bezimenovi p0fadukljanski u 12. vijeku prevede
sa slovjenskoga na latinski jezik." 8 Meutim, Jagi nije dosljedan,
jeru istoj knjizi na drugom mjestu tvrdi daje latinski tekst stariji od
hrvatskog.t'' S pravom se postavlja pitanje ne bi li, ako je hronika
"zapodjenuta" u slavenskom samostanu, slavenski tekst morao biti
podloga latinskom prijevodu. Ako je pisac bio redovnik iz nekog
irilometodskog samostana na podruju "zagorske sklavinije", onda
mjesta u Ljetopisu gdje se slavi Konstantin i daje pozitivna slika o
njegovu djelu dobivaju na znaaju. Taj tekst o Konstantinu pisanje
nezavisno od ostalih, danas pristupanih izvora. ini se da se temelji
na nekim nama nepoznatim zapisima, ili na tradiciji koja se uvala
u slavenskim samostanima. Nadahnut od Svetog Duha - kae se u
~ Ljetopisu zagorske sklavinije - Konstantin je u Hazarskoj zemlji
propovijedao kransku vjeru i obratio tamonji "sveti puk". Tom
prilikom obratio je na kranstvo i Budimira, koji je iao irilu u
posjetu u Hazarskoj zemlji. Ljetopis zagorske sklavinije pripisuje
Cirilu u zaslugu da "na viru krstjansku obrati svu Bulgariju". Kons~ntinova latinska legenda takoer povezuje pokrtavanje Bugara sa
Cirilom. U Ruskoj hronici, koja je sastavljena u Kijevu u prvoj
polovini XI st. (oko 1040.), spominje se takoer Duvanjski sabor.

44 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399, 307.


45 M. Medini, Starine dubrovake, 29-64.
46 Neke jezike pojedinosti takoer idu u prilog postavci da je hrvatska redakcija
prethodila latinskoj: npr. u 14. pogl. ugarski kralj se oznauje kao "rex
Ungarinorum". Naziv Ungarini koristi se i u 12. i 13. poglavlju. Sudei po
nastavku, naziv Ungarin samo je nevjeto latiniziran. Mileti, Podaci o Bosni.

52

Postojanje tih samostana na podruju "zagorske sklavinije", i to upravo u


vrijeme u koje se datira nastanak Ljetopisa, nedvojbeno je potvreno, kako e
to biti pokazano na drugom mjestu.
48 V. Jagi, Historija knjievnosti, 138.
49 Isto, 113.
47

53

Ljetopis zagorske sklavinije sadri takoer podatak koji se ne


moe potvrditi nijednim drugim izvorom, prema kojem je Kostantin
na putu za Rim svratio u "kraljevstvo svetoga puka" (novopokrtenu
sklaviniju) pa je - boravei tu "nekoliko dan" - "napunio i utvrdio
kralja u viri" i krstio one "kijo u kraljevstvu bihu nekrteni". Vano
je uoiti da se u Ljetopisu zagorske sklavinije ne govori o moravskoj
misiji, ali se kae da je "sveti mu" Kostanc "zaredio sveenike" i
"istumai iz grkog knjigu harvacku". Za Kostanca se dalje kae da
je istumaio evanelje i sve "pistule crkvene" (pistula, tj. epistola,
poslanica, izraz koji se javlja u starijih bosanskih i dalmatinskih
pisaca), kako starog, tako i novog zakona, te misu. Pritom se naglaava da je "uinio knjige sa papinim doputenjem", svakako ne
sluajno. Autor je, kako se ini, imao pred oima povlasticu pape
Ivana VlII iz 880, na koju se pozivao prilikom polaganja zakletve i
bosanski biskup Radogost 1171. godine. Time se, izgleda, htjelo
istaknuti da pape nekada nisu smatrali slavenski jezik u crkvi protivnim katolikoj vjeri.5o

Uoljivo je da se u tekstu gotovo i ne spominje Metod, mada,


je on za junoslavenske zemlje vaniji od Konstantina. To je razumljivo i s obzirom na animozitet rimske knjige prema Metodu. Ljetopis
zagorske skJavinije pisan je kako bi izazvao odjek u Rimu, a spominjanje Metoda smetalo bi tom cilju. Jedini trag Metodu u Ljetopisu
zagorske sklavinije sauvan je na onom mjestu gdje je rije o knjizi
zvanoj Methodius. Nasuprot tome, autor za Konstantina kae da je
"jedan lovek mnogo nauen i filozof, mu ... sasvim dobar i sveta
ivota, velik metar i velik spametan i od ditinstva mu svet,
nadahnut duha svet(og)a, Boji sluga i mu, blaeni mu Kostanc
koj i razumom svoj im dobivae" .52 Svi spomenuti epiteti odaju autora
kao Konstantinova privrenika, vjerovatno nekoga slavenskog redovnika. Nastanak Ljetopisa zagorske sklavinije stoji, ini se, u
odreenoj vezi sa uspostavljanjem Bosanske biskupije, koje je uslijedilo oko 1054. godine. Metodski samostani bili su jedino sredite
kranstva prije osnivanja Bosanske biskupije. Oni su nastavljali
tradiciju Moravske nadbiskupije. Oito je da su djelovali nezavisno
od ope crkve, od koje su se sve vie udaljavali.

Konstantinova slavenska misija bila je - prema Ljetopisu provedena u tri pravca:

Teritorij Bosanske biskupije - koji se prostirao na itavom


podruju "zagorske sklavinije", obuhvaajui tako, osim Bosne,jo
i Usoru i Donje Kraje - bio je otpoetka pod jurisdikcijom Splitske
metropolije. Ta metropolija bila je glavni instrument papinske politike u razbijanju irilometodske aktivnosti, za to imamo potvrde ve
poevi od Splitskog sabora 925. godine. Preko Splita, kao sjedita
metropolije, rimska crkva interveniralajeu svim akcijama i u vrijeme
kada su metodski samostani prerasli u "hie krstjana", optuivane
kao rasadita hereze. I po prii o protjerivanju Spliana i Trogirana,
kao i heretikih prvaka Mateja i Aristodija, vidi se da Splitska
nadbiskupija nije odgovarala nastojanjima bana Kulina, apogotovo
je bila neprihvatljiva za Crkvu bosansku.v Raspravljajui o irilometodskim temeljima Crkve bosanske, posebno sam obrazloio da
je sabor u Splitu, odran 1060, bio od presudne vanosti za budunost
crkvenih odnosa u Bosni. Bosanski irilometodski redovnici bili su

a) zareivanje popova; pod popovima se uvijek razumijevaju


sveenici koji vre slubu Boiju na narodnom jeziku
(popovi glagoljai, popovi u okviru Crkve bosanske, pravoslavni popovi);
b) prevoenje Svetog pisma sa grkog na narodni jezik;
c) uvoenje mise na narodnom jeziku.
Naglaavanje injenice da je papa odobrio slavensko bogosluje (to je izostalo u latinskoj redakciji), imalo je posebnu
svrhu, s obzirom na okolnost da je Ljetopis pisan u odbranu slavenskog bogosluja. Napokon, Ljetopis je zabiljeio da je papa pozvao
Konstantina k sebi u Rim, elei ga upoznati, jer je uo "da bie tolik
puk obratio u viru Isusovu". Po papinu doputenju, poslanik koji je
doao Konstantinu posvetio gaje "za koludra". Navodi se daje to bio
papa Stipan (Stjepan V, 885-891), to je dakako pogreno, ali to je
papa s kojim se povezuje Duvanjski sabor, to znai da se Konstantinova misija nije luila od tog dogaaja."

50 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 393. I u brevijaru popa Mavra govori se


takoer kako je Konstantin sastavio knjige s papinim doputenjem i "vse knjigi
hr'vat'ske t1ma'e". itija Konstantina irilia i Metodija, 183.
5 J F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 393-394.

52 Isto, 392, 394.

..
,
'
at
,

...

54

53 Prve vijesti o progonima bosanskih heretika povezane su sa Splitom. Uporedo


sa papinskom akcijom protiv heretika u Kulinovoj Bosni, splitski nadbiskup
Bernard progonio je heretike u Splitu i Trogiru. Progonjene heretike primio
je Kulin, od kojegje papa Inocent III traio da im se oduzmu imanja i protjeraju
ne samo iz Bosne ve i ugarskog kraljevstva. U istrazi koja je okonana
zakletvom na Bilinu polju papa je kao svoje legate odredio nadbiskupa
Bernarda uz svoga kapelana Ivana de Casamarisa. Bernard ipak nije sudjelovao u istrazi, a umjesto splitskog na Bilinu polju vidimo dubrovakog
nadbiskupa, inae naklonjenog banu Kulinu.

55

.,
ugroeni udarima na slavenski jezik u crkvi. Iz pisma pape Aleksandra II, kojim su potvreni zakljuci tog sabora, razabire se daje pod
prijetnjom izopenja zabranjeno "da se Slaveni promiu u svete
redove ako nisu nauili latinski".54 Protivmetodska usmjerenost tog
sabora, kojem je podruje Bosne jurisdikcijski pripadalo, nije ostala
bez posljedica. Tvrdilo se da je Metod "mnoge stvari protiv katolike
vjere na istom slavenskom jeziku laui napisao". U tom kontekstu
valja traiti razloge da se u jednom od metodskih samostana pojavila
potreba pisanja spisa koji bi objasnio Konstantinove zasluge za
kranstvo ujunoslavenskim zemljama. U spisu kojije tako nastao
svjesno je izbjegnuto Metodovo ime. Ukljuivanje bosanskog podruja u sastav Splitske nadbiskupije i kampanja protiv "Metodove
doktrine", koja je, ini se, dosegla najvii stupanj na saboru 1060,
zavrila je time da se Bosanska biskupija uspjela 1089. osloboditi
jurisdikcije Splita i doi u sastav novoosnovane Barske nadbiskupije.
Neobino je da se jedna velika biskupija izdvaja iz ugledne Splitske
nadbiskupije i to s odobrenjem protupape Klementa III. Upoveljama
o uspostavljanju Barske nadbiskupije posebno se apostrofiraju slavenski samostani.

Izloeni argumenti uoljivi su i u Ljetopisu zagorske sklavinije. U tekst Ljetopisa uklopljena je i izmilje~atvrd.nja d~ j~ na
Duvanjskom saboru Duklja uzdignuta na stu~anJ n~~bIs~p~~~ 1 d~
je u crkvi Sv. ~a~je u Duk1j~po~opan "m~dn, dobn I blazelll, kr~IJ
Budimir, kao I njegov nasljednik Svetolik. Crkvena organizacija
navodno je bila uspostavljena "kako i prvo raspa bie bilo", to znai
prije avarsko-slavenske seobe.56
Starost Duk1janske nadbiskupije potvruje bula Klementa III,
u kojoj se istie da je na molbu slavnoga kralja Slavena Bodina Petru
potvren nadbiskupski palij, kako su ga imali i njegovi prethodnici
i data mu je vlast posveivati biskupe dukljanske pokrajine. 57Na ovaj
nain Ljetopis zagorske sklavinije posluio je kao dokaz da su
prethodnici dukljanskog nadbiskupa Petra imali nadbiskupski palij i
vlast te posveivali biskupe duk1janske pokrajine, jo od Sabora na
Duvanjskom polju. Prema tome, Ljetopis zagorske sklavinije, nastao
u jednom od slavenskih samostana u Bosni, imao je za cilj rehabilitirati irilometodsko djelovanje pred Rimskom kurijom i opravdati
"obnovu" Barske nadbiskupije i njezinu jurisdikciju nad Bosnom.
Polazilo se od postavke da je Rimska kurija uvijek uvaavala tradicionalnu crkvenu podjelu. Zbog toga je izmiljeno da je na Duvanjskom saboru, odmah nakon pokrtavanja Slavena, dakle ve u prvo
doba, utemeljena uporedo sa salonitanskom crkvom, kao metropolijom za donju Dalmaciju, jo i Dukljanska metropolija za gornju
Dalmaciju ili Crvenu Hrvatsku.

Nema sumnje daje do te crkvene reorganizacije dolo voljom


crkvenih i politikih inilaca u Bosni i u Duk1ji. S obzirom na
odbojan stav Splitske nadbiskupije prema slavenskom jeziku u
crkvenom ivotu, logino je pretpostaviti da su se slavenski redovnici
opredijelili za Barsku nadbiskupiju. Poslije neuspjeha kralja Mihajla
da utemelji posebnu crkvenu organizaciju, kralj Bodin, koji je u
svojoj dravi sjedinio Duklju, Travuniju, Hum, Raku i Bosnu (prije
1085.), uspio je uspostaviti Dukljansku nadbiskupiju, za koju je,
kako se ini, pridobio i slavenske redovnike (grkoga obreda). Nije
bez znaaja ni okolnost da se oni izriito spominju u aktu kojim je
osnovana nadbiskupij a (1089.), a takoer i godine 1120/1121.55

Tvrdnja o tako ranom uspostavljanju Duk1janske metropolije


oito je krivotvorina. Ako se, naime, uzme da je Duvanjski sabor
odran 885. ili 886, iskljuena je mogunost da bi tada mogla biti
osnovana Duk1janska metropolija. U to doba Prevalitanska metropolija imala je sjedite u Drau. Iz jednog popisa sufragana Drake
metropolije skraja IX ili spoetka X st. vidi se da je ova metropolija
imala petnaest sufragana, a meu njima Dokleju, Skadar, Drivast,
Pilot i Bar.58 Prema Porfirogenetu, grad Duklja bio je u ruevinama
sredinom X st., a to znai da je izmiljena i pria o Crkvi sv. Marije
u Duk1ji, u kojoj je navodno pokopan Budimir i okrunjen Svetolik.
Valja napomenuti da hrvatska redakcija ne donosi podatke o crkvenoj podjeli na Duvanjskom saboru. Jedino se kae da su imenovani
nadbiskupi u Solinu i Duklji i biskupi, pri emu se ne zaboravlja

..

Osim toga, splitska crkva nala se u okviru ugarsko-hrvatske


drave, to je bio jo jedan razlog vie da se Crkva bosanska htjela
od nje odvojiti. Ni slavenski samostani, koji su prerasli u hie
bosanskih krstjana, ni drava nisu bili skloni podrediti se Splitskoj
nadbiskupiji. Kasnije, za bana Kulina, okretali su se radije ka Dubrovakoj nadbiskupiji. Za dukljanskog kralja Bodina izlaz je naen
u ukljuivanju u Dukljansku nadbiskupiju. Najednoj strani stajalaje
metropolija sa sjeditem u Splitu, koja je provodila iskljuivo latinsku politiku, a na drugoj strani Dukljanska metropolija, koja je
takoer bila latinska, ali je doputala i slavenske samostane.
54
55

"

":"'

56

56
57
58

F. ii, Prirunik, 237.


Uporedi: F. Milobara, Dukljanska kraljevina, 694.

~"

f:.

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 396-40 I.


S. Stanojevi, Borba za samostalnost, 159.
F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 66-69.

..

I,

57

istaknuti da ih razdijelie "po gradovih onakoj kako i prvo raspa bie


bilo".59
'
. 1Ferdo ii~ bio j: miljenja da je novu crkvenu organizaciju,
kOJu.su zagovarali dukljanski vladari kralj Mihajlo (1050-1081) i
Bodm (1081-:101), valjalo opravdati uporitem u davnini: "Tako je
negde'pot~aJ 1088. poao u Rim barski episkop Petar s pratnjom i
zatraio u Ime svoga kralja Bodina od Klimenta III. Viberta da bi
sjedinjenu diokl~jsko-barsku episkopij u uzdigao na arhiepiskopiju,
odnovsno :obno~lO' nekadanju 'dioklijsku arhiepiskopiju', koje je
tob~ze mitropolitansko pravo prelo na barskog episkopa. Dabome
to Je tvr~enje b~s~i episkop Petar znao pred papom i njegovo~
kancelarijom, kOJOJsu tada stajali na elu fanatiki mu privrenici
lateranski arhiakon kardinal episkop de Santa Rufina i kardinali
Anastazije i Varina, potkrijepiti i nekim dokazima (jamano toboe
'~~pr~va~a' i istorijskim zapisima 'svojih prethodnika' .,,60 "IstonJsk~ zapis ~ret.~odnik~" o koje~ govori ii bio je nesumnjivo
sadran ponaJpTlJeu 9. I prethodnim poglavljima Ljetopisa zagorske
skl~vin~e. Na ~aj nain b~anila..se povijesna utemeljenost ranog
osmv~nJa Dukljanske nadbiskupije. Ljetopis zagorske sklavinije, sa
podaclm~. o odl~kam~ ~vanjskog
sabora, bilo je najuvjerljivije
pre~stavltl u .okvu:u ire Junoslavenske hronike, pa su tekstu Ljetopl~a d?dan~. neki. drugi historijski zapisi. Ljetopis je, zajedno sa
prol~~~~~ dIJ~lovlma, preveden na latinski kako bi bio to prih~atlJlvlJI crkvi. Dakako, zbog vjerodostojnosti prireena je postOJe~ .slavenska verzija, ~oja se do danas sauvala u Hrvatskoj
kronz~l (pogl. 1-23.), dok Je naknadno napisano preostalih pet poglav.l~a,tj. dodatak o tri hrvatska kralja. Prema tome, ini se da je ve
~ v~Jeme pokreta za uspostavljanje Dukljanske nadbiskupije postoJala I slavenska i latinska verzija Regnum Sclavorum, tj. dio Ljetopisa
popa Dukljanina do 35. pogl. latinske verzije, te pretean dio Hrvatske kr~nike d? ~3. pog~~vlja. Iako je Regnum Sclavorum sastavljen
od zapls~:~zh~ltog'po~Jekla, analiza Milorada Medinija pokazalaje
da postoji jeziko I stilsko jedinstvo, to znai da je istovremeno
prove~ena redakcija cjelokupnog teksta. To je vjerovatno bilo u asu
kada Je Regnum Sclavorum trebao posluiti kao opravdanje za
usposta~ Dukljanske nadbiskupije, tj. potkraj 1088, kada je biskup
Petar u Rimu pred papom branio i obrazlagao tu potrebu. U isti mah
re~igiran~ je i slavenska verzija, to dokazuje postojanje uporednoga
latmskog I slavenskog teksta. Naravno, i u tom poslu slavenski tekst
sluio je kao predloak. Smatram da je Regnum Sclavorum redigiran
Isto, 397.
60 Isto, 79.
S9

58

uDubrovniku, bez obzira na injenicu to dokazuje prava dukljanske


crkve, ali e o tome biti rijei kasnije. Ovdje se moe samo ukazati
na okolnost daje Dubrovnik godine 1088. u borbi sa Splitom takoer
nastojao da se dukljanska crkva osamostali od Splitske nadbiskupije.
Osobito je vano da je biskup Petar tada obnaao i ast dubrovakog
biskupa. U istom poloaju u odnosu na S~litsku nadbiskupiju nali
su se tada i Dubrovnik, i Bar, i Bosna. 1 U tu svrhu sainjen je
Ljetopis zagorske sklavinije, s tim da je njegov nastavlja htio dati
znaenje Konstantinovoj djelatnosti, kao i zakljucima Duvanjskoga
sabora koji su se odnosili na Crkvu. Iako se zbivanja odnose prvenstveno na Bosnu, Usoru i Donje Kraje, ljetopisac je nastojao obuhvatiti sve junoslavenske zemlje u dalmatinskom zaleu. Zbog toga je
kralja Budimira predstavio kao vrhovnog glavara svih zemalja paje
u njegovo "gospodstvo" ukljuio, ne samo zagorje ve i primorje.
Naravno da neko junoslavensko "kraljevstvo" u to doba nije postojalo, ali je postojala veza izmeu sklavinija u unutranjosti. Ljetopis
je napisan vjerovatno nekad izmeu 1054, kada je osnovana Bosanska biskupija, i 1089, kada je uspostavljena Barska nadbiskupija, u
okviru koje su legalizirani slavenski samostani na podruju Bosne.
Moe se pretpostaviti da se pritisak na djelovanje slavenske misije
najvie osjeao poslije 1054, kada je Bosanska biskupija ula u sastav
latinske splitske crkve, sa kulminacijom na Splitskom saboru (1060),
koji je osudio liturgiju na narodnom jeziku i proglasio Metoda
heretikom. Bodinovo proirenje na teritorij Bosne moglo je uslijediti
poslije 1083, pa bismo vrijeme nastanka Ljetopisa mogli odrediti u
razdoblje izmeu 1083. i 1088, napose stoga to su pisac Ljetopisa,
odnosno dubrovaki redaktor - osobito spominjui izmiljenu Crkvu
sv. Marije u Duklji, gdje bi bio ukopan Budimir i okrunjen Svetolik
- vjerovatno imali pred oima viziju Bodinova slavenskog kraljevstva. Prema tome, Ljetopis zagorske sklavinije mogao je nastati
izmeu 1083. i 1088. godine.

4.
PORFIROGENETOVE "OSTALE SKLAVINIJE"
- PODRUJE NA KOJE SE ODNOSI UETOPIS
ZAGORSKE SKLA VINIJE
Smatram da je protograf Ljetopisa zagorske sklavinije sastavljen negdje u Bosni i da se odnosi na povijest bosanske sklavinije.
61

Ovo miljenje kosi se s injenicom da se izmeu Dubrovnika i Bara tokom


itavog XI st. vodila borba oko crkvene jurisdikcije. Vidi: N. Klai, Povijest
Hrvata, 20, 66, 121, N. Budak, Prva stoljea, 38.

59

Kada to tvrdim, razraujem donekle postavku koju je iznio M.


Medini. On je istakao razlike u Ljetopisu popa Dukljanina u dijelu
za kojije utvrdio da nema veze sa Dukljom, te ga nazvao Trebinjskom
kronikom. Posebno je upozorio na jezike razlike izmeu ustanovljena dva dijela. Meutim, ni dio koji je nazvao Trebinjskom
kronikom nije jedinstven. Upravo 9. i poglavlja koja slijede ine,
prema Mediniju, zasebnu cjelinu.62 To je onaj dio za koji smatram
da se odnosi na Bosnu u razdoblju od poetka IX do sredine X st.,
odnosno na ona podruja koja Porfirogenet naziva "ostale sklavinije". Govorei u 29. pogl. djela De administrando imperio o Dalmaciji i plemenima, Porfirogenet spominje Hrvate, Srbe, Zahumljane, Travunjane, Konavljane, Dukljane i Neretljane (Pagane), koji
su zbog nesposobnosti tadanjih bizantskih careva, posebno Mihajla
Mucavog (820-829), postali samostalni i nezavisni, ne pokoravajui
se nikome. Ta plemena - nastavlja dalje ljetopisac - nemaju arhonte,
nego samo starce-upane, ba kao i ostale sklavinije. Meu "ostale
sklavinije" mogla bi se svrstati i na kraju 32. pogl. Porfirogenetova
djela uzgredno spomenuta "horion Bosona" (zemlja Bosna). Sklavin ije su - kako to primjeuje G. Ostrogorski - oblasti koje su pripale
Slavenima i koje su stvarno bile izvan domaaja bizantske vlasti, ali
jo nisu imale vlastitu dravnu organizaciju. Do druge polovine IX
st. Bizantu je polo za rukom ponovno zaposjesti obalne predjele i
uvesti tematska ureenje. U zaleu su neka podruja bila obuhvaena
tematskim ureenjem, u drugom su ula u slavenske dravne organizacije, ostajui izvan domaaja bizantske vlasti.63 Bosna je pak ila
drugim razvojnim putem, tako da je dugo ostala izvan dohvata
bizantske drave, ostajui neodreena "sklavinija" i uporno zadravajui mnoge arhaine ustanove. Zbog prevladavanja naziva sklavinija, dugo vremena ne javlja se ime Bosna. Ovaj se naziv prvi put
javlja zapravo u Porfirogeneta, sredinom X st., ali se ni tada jo nije
bio ustalio.64
Nijedan vladar iz popisa vladara u Ljetopisu, izuzimajui
kneza Ratimira, ne spominje se u drugim savremenim izvorima.
Ratimira spominju franaki anali i Conversio Bagoaniorum et Carantanorum iz 838. godine. Unato tome, mislim da bi popis vladara
naveden u Ljetopisu zagorske sklavinije, poevi od Silimira pa do
Svetolika-Stjepana, mogao biti prihvaen kao pouzdan. Poreenje

62 M. Medini, Starine dubrovake, 113-156.


63 G. Ostrogorski, Vizantija iJuni Sloveni, 3-14.
64 D. Mandi tvrdi da se ime Bosna spominje prvi put ve 753. godine (Rasprave
i prilozi, 145-193) to je zakljuio pogrenom interpretacijom sabora na
Duvanjskom polju. Usp. M. Hadijahi, Pitanje vjerodostojnosti, 258-259.

60

razliitih podataka pokazuje da popis vladara sadrivrst hronoloki .


slijed. Imena tih "kraljeva", osim Ratimira i eventualno Budimira
(koji bi mogao biti vladar koji se spominje u pismu pape Ivana VIlI
iz 873.), nisu poznata iz drugih historijskih vrela i ne mogu se
pripisati vladarima u drugim politikim zajednicama na slavenskom
jugu. Ako ti vladari nisu pripadali nijednoj junoslavenskoj zemlji
meu onim o kojima govori Konstantin Porfirogenet, preostaje
mogunost da se smjeste u "ostale sklavinije". Ako se, dakle, pretpostavi vjerodostojnost popisa slavenskih vladara iz Ljetopisa zagorske sklavinije i prihvati teza da se Ratimirov "regnum" nalazio juno
od Save, moe se zakljuiti da se ovaj popis odnosi na podruje
Bosne.
U raspravi o pitanju na koji se teritorij odnosi Ljetopis zagorske sklavinije treba obratiti panju i najstarijim dubrovakim hronikama. Pisci hronika slavenske vladare nazivaju bosanskim. Prve
hronike nastale su u XV st., alije mogue da su se temeljile na nekim
starijim predlocima/? Poistovjeivanje "kraljevstva svetog puka" i
Bosne sadrano je u Ragnininoj tvrdnji da je Konstantin ("Kiril1o
monaco") pokrstio sve Bugare i Bosance. Ragnina se obilato sluio
latinskom verzijom Ljetopisa popa Dukljanina, u kojoj stoji da "mu
Boji Konstantin pokrsti sav bugarski narod i Svetopeleka zajedno
sa cijelim njegovim kraljevstavom". "Kraljevstvo svetoga puka"
Ragnina je izjednaio sa Bosnom.
U najstarijim dubrovakim hronikama nalaze se mnoge prie
i podaci koji se odnose na ranosrednjovjekovnu povijest Bosne, o
kojoj je sauvano vrlo malo povijesnih dokumenata. Spomen Bosne
i Bosanaca u tim vrelima daleko je uestaliji negoli bilo koji drugi
slavenski etnonim, odnosno toponim zbog vanosti bosanskog prostora za Dubrovnik. Kada se govori o pripovijestima dubrovakih
ljetopisaca, koje se odnose na povijest Bosne prije banova Boria i
Kulina, postavlja se pitanje treba li sve te prie promatrati iskljuivo
kao legende, ili ima osnove za pretpostavku da barem neke od njih
sadre povijesnu istinu. Smatram da dubrovaki hroniari nisu izmislili te dogaaje, ve su ih zabiljeili na temelju starijih predloaka.
Natko Nodilo i Milorad Medini, koji su se bavili pitanjem pouzdanosti dubrovakih hronika za starije razdoblje, donekle se
razlikuju u svojim ocjenama. Nodilo, govorei o vremenu nastanka
dubrovakih ljetopisa, zakljuuje da je tek jedan ljetopisac, ivei u
drugoj polovini XV st., sastavio najstariji sloj dubrovakih ljetopisa.
Zatim, smatra da su podaci ljetopisa pouzdani tek od XV st. nadalje,

6S

Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, 193.


61

,
kada se mogu provjeravati u ispravama i drugim savremenim izvorima. Pa ni Resti, "najpoznatiji ali i najpojmljiviji historik dubrovaki" za staro doba, sve do 1012. nije mogao navesti niti jedne
jedine isprave, a do 1100. kao da je vidio "ciglih pet". Osvrui se
na povijest Bosne, Nodilo na jednom mjestu kae: "U svima stvarima
bosanskim, nije mogue istupati kano iz oaranog okruga ovoga
trojstva: Radoslav, Berislav, Stjepan." Konano zakljuuje da ne
treba potpuno odbaciti najstariji sloj hronike, ali da ga treba "itati i
rabiti istim oprezom, kojim se rabe izvori za povijest Helade prije
olimpijade ... ".66 Medinije otiao dalje, kako u pitanju datiranja prvih
ljetopisa, tako i u pogledu njihove upotrebljivosti za povijesnu
znanost. Za najstarije dubrovake ljetopise dri da ine dva jasno
odvojena sloja. Vijesti u prvom sloju zabiljeene su oko 1380, a onda
su drugi ljetopisci dalje opisivali dogaaje. Oito je da sve ono to
prvi ljetopisac pripovijeda iz najstarijih vremena Dubrovnika nije
poteklo od njega; to iskljuuje ve jezik kojim su razne zgode
opisane. Legende, prie i razni zapisi postojali su i prije njega, a
njima moemo dodati kao vrelo i porodine tradicije. Pitanje moe
jedino glasiti: Je li tek oko godine 1385. nepoznati pisac taj materijal
sabrao i sredio u formi ljetopisa, ili je prije njega postojala kakva
hronika, koju je on iskoristio? Medini zakljuuje da je morala postojati neka stara hronika do godine 1001.: "to Anali (Anonimovi)
nose iz prolosti Dubrovnika prije g. 1001 ne moe ni po svom
sadraju biti napisano od pisca iz 14. vijeka, ve nas vodi u 11. ili
najkasnije u prvu polu 12. vijeka. Dakako, Anonimovi ana li s njima
i kronika, bili su mnogo puta preraeni, dopunjeni i prepisani, pa zato
za odreivanje vremena kad je kronika bila napisana, moramo vie
paziti na glavni sadraj koji se tee mijenja nego na pojedinosti koje
se i hotice u najboljoj namjeri mogu izmijeniti; jer esto puta
prepisiva hoe da bude jasniji od pisca, pa da itaocu razjasni tivo,
zamjenjuje stare izriaje novim." Uvaavajui kasnije interpolacije
i iskvarenja, Medini tvrdi da "u kronici nema nita to bi iskljuivalo
njenu starinu, a opi utisak je da je sastavljena u doba kad se
Dubrovnik nije bio razvio ni u graanskom, ni u administrativnom,
ni u crkvenom pogledu onako kakva ga znamo u 13. vijeku". 67 Prema
tome, i Nodilo, a osobito Medini, nalaze da se ne smije unaprijed
poricati odreeni historijski temelj u esto fantastinim prianjima
dubrovakih hronika. Ti izvori su posebno vani za istraivanje
bosanske povijesti u ranom srednjem vijeku, s obzirom na okolnost
da su upravo Bosni davali istaknuto mjesto. Sa mnogo vie povje-

66 N. Nodilo, Prvi ljetopisci, 100, 105, 121-122, 128.


67 M. Medini, Starine dubrovake, 7-12.

62

renja prilazio je dubrovakim hronikama i ljetopisima V. Makuev,


koji je mnogo prije Nodila objavio neke od tih izvora: Makuev se
sa puno povjerenja odnosio ak i prema datumima koji su oznaavani
uz pojedine dogaaje, iako je oito da su te datume pojedini ljetopisci
proizvoljno navodili, te se razlikuju od izvora do izvora.68
Ako se razmotri drutveno i dravno ustrojstvo uspostavljeno
na Duvanjskom saboru, kako je opisano u hrvatskoj redakciji, ono
je, kako se ini, najblie predfeudalnom ureenju Bosne. Upozorio
bih da je uloga bana, onako kako je prikazana u Ljetopisu zagorske
sklavinije, najblia onoj koja je ostvarena u Bosni, pa i u Humu
(lokrumske isprave nazivaju i zahumske vladare banovima). I u
Hrvatskoj se javlja ban, ali je to u Bosni titula vladara dok je ban u
Hrvatskoj bio podreeni vladarev izvrilac. Ban triju hrvatskih upa:
Krbave, Like i Gacke, prvi put spomenut kod Konstantina Porfirogeneta, bio je u neku ruku namjesnik hrvatskoga kneza. Od XI st. ban
je bio najugledniji svjetovni velikodostojnik uz vladara. U Bosni,
meutim, ban je na elu zemlje, sa ovlastima koje su otprilike
zacrtane na Duvanjskom saboru.

Jedan od dokaza koji upuuju na zakljuak da teritorij o kojem


govore pogl. 4-10. Ljetopisa zagorske sklavinije treba traiti u Bosni,
zasniva se na miljenju da se poprite dogaaja opisanih u ovom spisu
nalazi u zaleu, a ne na moru. To je uoio i ii, ali iz tog opaanja
nije izvukao odgovarajue zakljuke. "Uopte" - primjeuje ii "opaa se jasno, da ljetopisac nije imao za more i dogaaje na moru
- iako je iveo u Baru - ba mnogo smisla i interesa, ve je teite
svega prianja kopno. ,,69 Pri opisu pribjeita Romana-Latina
poslije naseljavanja Slavena uope se ne spominju otoci. Prema djelu
De administrando imperio neki otoci i neki primorski gradovi bili su
Upravo jedini koji su pruili pribjeite Romanima pred avarsko-slavenskom najezdom. Da je Ljetopis zagorske sklavinije izvorno
napisan u primorskim krajevima, ne bi mogao izgubiti iz vida injenicu o bijegu starog stanovnitava na otoke.
Kasno primanje kranstva koje obiljeava Budimirovo kraljevstvo takoer upuuje na zakljuak da je taj "regnum" u Bosni.
Poeci pokrtavanja Hrvata i Srba datiraju ve od cara Heraklija
(610-641), ali proces pokrtavanja u unutranjosti bio je znatno
SPOriji, to svjedoi i Konstantin Porfirogenet. U Budimirovu kraljevstvu masovno pokrtavanje uslijedilo je tek djelovanjem slaven-

.'

'

68 N. Nodilo, Prvi ljetopisci, 110. V. Makuev, Izsljedovanija


pamjatnikah i litopisateljah Dubrovnika.
69 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 174.

ob istorieskih

.....

,l,

63

,
',.{

skih misionara, kako se to opisuje u Ljetopisu zagorske sklavinije,


to se pak slae i sa 29. pogl. djela De administrando imperio. Kasna
kristijanizacija u Bosni odrazila se negativno i na zastupljenost
kranskih toponima. Prouavajui to pitanje na itavom Balkanu,
Jireekje zapazio daje Bosna najsiromanija kranskim nazivima
mjesta. To je objanjavao utjecajem patarenstva i kasnije islama, ali
ni zakanjelost pokrtavanja nije bez utjecaja.i" Ime Goti, kojim su
dalmatinski Romani oznaavali Slavene, pogotovo one koje su smatrali hereticima zato to su se borili za narodnijezik u crkvi, odgovara
upravo Bosancima. injenica da se bosanskoj vladarskoj dinastiji
Katromania pripisivalo gotsko porijeklo mogla je prireivaima
Hrvatske kronike dati povoda za takvu identifikaciju, to znai da su
u vladarskom katalogu Ljetopisa zagorske sklavinije vidjeli i bosanske vladare. Zbog toga je Ljetopis spoj en s Libellus Gothorum. Bosna
je, osim toga, gotovo pola stoljea bila u sklopu istonogotske
drave, za razliku, naprimjer, od nekadanje rimske provincije Prevalitane, koja, kako to utvruje i ii, "nikad nije bila sastavna est
Teodorikove gotske drave".7!
Smatram da se ni razlozi jezike naravi ne protive tezi da je
Ljetopis zagorske sklavinije nastao u Bosni i da se na nju odnosi.
Zadaa je, dakako, jezikoslovaca da svestrano razmotre postojei
tekst Hrvatske kronike i o tome izreknu meritorno miljenje. Ljetopis
zagorske sklavinije pisanje ikavicom s elementima akavtine, ato
navodi na zakljuak da je njegov prototip mogao nastati i u Bosni.
Istinaje da postojei tekst sadri i takve rijei koje su u nas poznate
istom u novije doba, alije do toga moglo doi kasnijim prepisivanjem
i izmjenama, nastalim usljed pogrenog itanja.
Teza prema kojoj je protograf Ljetopisa zagorske sklavinije
nastao u Bosni zanimljiva je i u svjetlu pitanja o tome da li je inae
u Bosni postojala tradicija pisanja hronika, odnosno rodoslova vladara i velmoa. Na to pitanje moe se potvrdno odgovoriti zahvaljujui istraivanjima Milorada Medinija, Vladimira Maurania,
Sime irkovia i Pave Anelia. Prema navedenim autorima, postojale su brojne bosanske, humske i trebinjske hronike. Te hronike, kao
i one koje su nastale u Dubrovniku, od XV st. nadalje, temelje se na
starijim predlocima.F irkovi smatra da se Humska hronika dijelom sauvala u Orbinijevu djelu II regno degli Slavi, jer skoro
itava glava o Humu predstavlja "ekscerpt iz ovog izgubljenog
70 K. Jireek, Das christliche Element.
F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 114.
72 M. Medini, Starine dubrovake. V. Maurani, Izvori, 121-153. S. irkovi,
Izvori Mavra Orbina. P. Aneli, Srednjovjekovne kronike, 69-100.

7!

64

I'

,:.,."

izvora". Prema irkoviu, taj izvor nastao je 11 drugoj polovini XIV


st., a prema Aneliu u vrijeme Tvrtkova krunisanja. Aneli je
pokuao rekonstruirati tekst Humske fzronike.73 Na. Povijest kue
Kotromania prvi je upozorio Sima Cirkovi, raspravljajui o izvorima Mavra Orbinija, dok je Pavo Aneli rekonstruirao fragmente te hronike. Prema irkoviu, ova hronika nastalaje poetkom
XV stoljea.74 Spomenutim hronikama mogu se prikljuiti i dva
spisa o kojima, dodue, malo znamo, ali ih valja registrirati zato to
se o njihovim piscima govori izriito kao o hroniarima Bosne. Trag
im se nalazi u analima Jakova Luccarija. Razmatrajui popis autora
kojima se sluio Luccari, V. Maurani je posebno skrenuo panju
na izgubljena domaa djela, od kojih se neka tiu i Bosne."
U uskoj vezi sa starim hronikama stoje i vladarski rodoslovi,
koji se u Bosni poinju sastavljati u doba Tvrtkova banovanja.
Tvrtkovo rodoslovlje, koje je nastalo izmeu 1374. i 1377, sauvalo
se u vie inaica. Sastavljeno je u svrhu opravdanja Tvrtkovih
pretenzija na kraljevsku krunu Nemanjia. U genealogijuje unesena
i enska linija kojomje Tvrtko bio povezan s Nemanjiima. 76 Poslije
e se, poevi od XVI st., nastaviti s izradom rodos lova (i grbovnika)
slijedei Tvrtkovu koncepciju o "sugubom vijencu", tako da e se u
njima povezivati i "bosansko ali iliriko" i "arapsko vladanje", dakle
dinastije Kotromania i Nemanjia."
Meu stare zapise bosanskog porijekla Aneli uvrtava i
jednu legendu o porijeklu Kosaa iz XV st., koja se sauvala u Orbinija. Aneli kae da je tekst nastao negdje oko Drine, vjerovatno
oko sredine XV stoljea. Najmlai ljetopis iz doba dravne samostalnosti Bosne bio bi opis smrti kralja Tomaa. Izmeu vie tekstova
o tom dogaaju, Aneli je izabrao verziju koju donosi Orbini. 78
Kao to se vidi, u srednjovjekovnoj Bosni su u prilinom broju
zastupljeni hronografski popisi, od kojih su najstariji Ljetopis zagorske sklavinije i Trebinjska hronika.

73 S. irkovi, Izvori Mavra Orbina, 379-428. P. Aneli, Srednjovjekovne


kronike, 85-91.
74 S. irkovi, Izvori Mavra Orbina, 427.
75 V. Maurani, Izvori, 121-153.
76 . Radojii, Doba postanka, 21-36.
77 A. Solovjev, Postanak ilirske heraldike, Prinosi, 187-135.
78 P. Aneli, Srednjovjekovne kronike, 97-100.

65

5.
DUBROVAKO PORIJEKLO HRVATSKE
KRONIKE
U usporedbi sa latinskom verzijom Hrvatska kronika sadri
dvadeset i tri poglavlja teksta i dodatak o tri hrvatska kralja, od 24.
do 38. poglavlja. Za razliku od latinske verzije, hrvatska redakcija
ne sadri dubrovaku legendu, dijelove dubrovake hronike, legendu
o sv. Vladimiru niti povijest Duklje. Prema iiu, najstariji podatak
o postojanju te redakcije nalazi se u Supetarskom kartu/aru, dodatku
koji govori o hrvatskim banovima, "a tempore regis Suetopelagi
usquae ad tempus Suinimiri regis Croatorum". Spomen Svetopeleka
ii smatra dokazom da je "hrvatska redakcija u svome sadanjem
opsegu, to jest zajedno sa prikazom smrti kralja Zvonimira ... postojala ve u 14. veku".79 Po mojem miljenju, to samo dokazuje da se
u XIV st. u okolini Splita znalo za latinsku redakciju Ljetopisa popa
Dukljanina, a ne za postojanje hrvatske redakcije, koja uope ne
spominje Svetopeleka, nego samo "dobrog kralja" Budimira. Brojni
povjesniari prihvatili su iievu tezu da je postojala hrvatska
redakcija Ljetopisa. Ostalo je, meutim, nezapaeno da je V. Jagi
neto ranije datirao Hrvatsku kroniku, revidirajui svoj prethodni
stav da je ona nastala u XVI stoljeu. Jagi kae da "u toj zbrkanoj
kronici vredno je spomena to, da jo nita nema o sv. Jeronimu,
tobonjem obretniku glagoljice i prevodiocu sv. pisma". Taj kriterij
odmie ovu posve zamrenu hroniku u neto ranije doba, kada verzija
Jeronima jo nije bila svuda rasprostranjena, "a o njoj znamo da se
ve oko godine 1248. jedan senjski biskup njome posluio kao
preporukom, da lake ishodi kod ~ape Inocencija IV. doputenje
slavenske mise za svoju biskupiju". o
Radi datiranja nastanka Hrvatske kronike potrebno je osvrnuti
se na njezine najstarije rukopise. Odmah se moe rei da najstariji
kodeks, Kaletiev prijepis u Vatikanskom arhivu, nije nastao prije
1546. godine. Ostali prijepisi jo su novijeg postanka. Meutim,
predloak po kojemje nastao Kaletiev prijepis znatno je stariji. Taj
predloak pronaao je 1500. splitski plemi Dmine Papali u Poljicama kod Splita, u kui Markovia iz plemena Kaia. Papali je
prepisao taj predloak, alije i njegov prijepis nestao. Jerolim Kaleti
je 1546. u Omiu prepisao latinicom isti predloak. Taj je prijepis
dospio u posjed Ivana Lucia, a ovaj ga darovao Vatikanskoj knjini-

79

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 106-113,121-149.D. vob, Pripis supetarskoga kartu/ara. N. Klai, Povijest Hrvata, 33-34.
80 V. Jagi, Izgnanici iz Moravske, 26-27.

66

ci, u kojoj se i danas uva. Kaletiev prijepis radenje povrno, a j~~~k .


mu sadri dosta neologizama. ' Predloak Hrvatske kronike kOJIJe
pronaao Papali na njegovu molbu preveo)e na l~ti~ski Marko
Maruli 1510. godine. Kako je to pokazao Stjepan Gunjaa, Maruliev prijevod prilino je pouzdan, premda je i on skraivao tekst da

. 82
bi , kako kae, o 1a k ao itanje.
.

Od posebne vanosti jeste pitanje starosti predloka koji je


1500. otkrio Papali.83 Kaleti, koji je imao u rukama knjigu kojuje
pronaao Papali, opisuje je kao "jednu knji~~ ~isanu m:ackim
pismom". Maruli je temeljem paleograf~ke ~jezike anahz~ ustanovio da je to djelo sastavljeno dalmatinskimgovorom,
pisano
"prastarim pismom".84 I trei zapis, na kra~u ~arulieva prijevo~a
hrvatske redakcije, u rukopisu Narodne biblioteke u Beogradu IZ
sredine XVII st., svjedoi o Papalievu predloku kao "prastarom"
.
") ~5
("in libro quodam pervetusto scnptam
.
Sva tri zapisa o kodeksu koji je pronaao Papali, tj. o Hrvatskoj kronici, svjedoe da je taj kodeks ve 1500. bio vrlo star.
Nasuprot iievoj tezi, a osobito postavci nekih autora da Hrvatska
kronika potjee iz jo kasnijeg vremena, smatram da je ona nastala
ve krajem XII stoljea. Tako rano datiranje u punom je skladu sa
navedena tri zapisa. Tvrdnju da je Hrvatska kronika ne samo najstarijajunoslavenska hronika pisana narodnim jezikom, ve ijedna
od prvih domaih hronika u zemljama srednje Evrope, temeljim na
podatku iz Lukarevievih anala. Luceari (1551-1615) pripovijeda o
jednoj jako staroj hronici koja se tada nalazila kod dubrovakog
plemia Frana de Poza, sina Jeronimova. Poto je ispriao neke
zgode iz dubrovake povijesti u doba cara Emanuela Komnena
(1143-1180), Luceari doslovno kae slijedee: "Republikaje uskoro
ratovala sa Melekdokom Grabiem knezom Neretljana. Nakon to je
uspostavljen mir, Republici je odavao Melekdok velike poasti Dubrovanina obeavajui da e se u svakoj prilici savjetovati s njima.
To je inio prije svega zato to je bio osoba ... vrlo razborita u svojim
vlastitim poslovima, kao i u odnosu na svoje stare, jako elei da o
ovome ostane uspomena i kod bliih i kod potomaka. Saznavi da se
u Dubrovniku uvaju uspomene i podvizi slavnih slavenskih po81 M. Medini, Starine dubrovake, 275,bilj. 89.
82 S. Gunjaa, Kako i gdje je, 241-252.
83 Stipe Gunjaa i Benedikta Zeli-Buan s pravom ukazuju da je Maruliu i
Kaletiu kao uzor sluio predloak koji je pronaao D. Papali. S. Gunjaa,
Kaka igdjeje, 236-255.B. Zeli-Buan, Bosanica u Splitu, 1-9.
84 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 382. S. Gunjaa, Kako i gdje je, 252.
85 M. Kurelec, An unknown Manuscript, \13-\14.
67

~o

glavara, rado je prihvatio prijateljstvo s Dubrovanima, kojima je


esto govorio i nagovarao ih, da u svojim spisima slave i pokazuju
svijetu ime i hrabrost Neretljana. esto je tvrdio, ako mu u ovom
pogledu bude udovoljeno elji, da nikada nee zaboraviti tu panju.
Jer slike, kipovi i bilo kakva druga zdanja i tvorevine moraju nestati,
ako ni zbog ega, a ono zbog surovosti vremena. Auspomene,
sadrane u spisima, takve su da e trajati vjeno.,,86

"

Ne bi se moglo, meutim, rei da je autor dodataka o tri


hrvatska kralja bio posebno naklonjen Hrvatima, koje je okrivio da
su umorili kralja Zvonimira, te ih je stigla kazna tuinske vlasti. U
isti mah pisac je "slavio i pokazao svijetu ime i hrabrost Neretljana",
istiui da su oni (kao i Bosanci), za razliku od Hrvata, izabrali svoga
vladara nakon to je "panonski kralj" Bela zauzeo kraljevstvo ("Bosnenses dominum suum sorti ti sunt Naronenses suum, Crovati alienum,,).89 S obzirom na komentare o sudbini Hrvatske i Hrvata,
dodatak je mogao biti sastavljen u Dubrovniku u XII stoljeu."

Po mojem miljenju "stara kronika", koja je pronaena kod


Frana de Poza, a priala je o uspomenama i podvizima slavenskih
glavara, nije nita drugo nego redigirani Ljetopis zagorske sklavinije,
sastavljen izmeu 1083. i 1088, zatim dijelovi Trebinjske hronike,
zapisi o drugim junoslavenskim zemljama, te kazivanje o Tihomilu.
To zapravo ini prva 23 pogl. Hrvatske kronike, a to je upravo tekst
kojim se prekida uporedni latinski tekst Ljetopisa popa Dukljanina.
injenica da se sa 23. pogl. prekida uporedni hrvatski i latinski tekst
upuuje na zakljuak da su ijedna i druga verzija tog dijela Ljetopisa
mogle nastati u istom razdoblju, po svemu sudei neto prije 1088.
godine. Smatram da je primjerak hrvatske redakcije - pronaen u
Krajini, u porodici Kaia godine 1500, a danas izgubljen - prireen
u Dubrovniku odmah poslije 1190, i to po elji kneza Kaia, zvanog
Maldu. Preostaje da se neto kae i o linosti Maldua, odnosno
kako ga Luccari naziva Melekdok. Luccari ga smjeta u vrijeme
nakon obnove bizantske vlasti na Jadranu, u doba cara Emanuela
Komnena, dakle nakon 1180. godine. Melekdokov dolazak u Dubrovnik vee sa sklapanjem mira izmeu Neretljana i Dubrovana. O
tom miru postoji pismeni ugovor koji su u Dubrovniku u ime
Neretljana potpisali upan Breko sa etrdeset uglednih Kaia, kao
i sa Borislavom, Simonom i Bogdanom Kaiem, sinovima omikog
kneza Nikole (poznatog po sukobu sa splitskim nadbiskupom Rajnerijem iz godine 1180.).87 Luccarijev Melekdokjeste knez koji je
na tom poloaju naslijedio Breka. Kao kneza spominje ga oko 1200.
Andrija II Arpadovi, koji zapovijeda Malduu, "knezu Kaia i
svim njegovim roacima" da prestane s daljnjom pljakom i da
protjera sa svoga podruja gusare i patarene.f Tragom Luccarijevih
podataka i onoga to se zna o Papalievu pronalasku "jedne stare
knjige" upravo na podruju Krajine, mislim da se vrijeme i mjesto
nastanka rukopisa mogu ustanoviti s prilinom sigurnou. Dubrovani su itekako imali interesa udovoljiti elji biveg protivnika s

86
87
88
68

1. Luccari, Copioso ristretto, 39.


Faksimil i tekst ugovora objavio je Josip Lui, Povijest Dubrovnika,
138.
N. Klai, Historijska uloga, 153, 156.

kojim su htjeli uspostaviti prijateljske odnose. Raspolagali su kode~som u kojem se dosta govorilo "o uspomenama 1 pod VI zima slavnih
slavenskih poglavara", ali ne i o povijesti neretvanskog podruja.
Zato su Dubrovani, potaknuti Malduevim interesom, postojei
tekst Ljetopisa zagorske sklavinije, Libel/us Gothorum i. dijelove
Trebinjske hronike proirili poglavljima o tri hrvatska kralja.

",.: .' '

Postavlja se pitanje: Jesu li i u kojoj mjeri navodi u Marulievoj verziji Hrvatske kronike historijski zasnovani? Da li je,
naime, osnivanjem ugarsko-hrvatske dravne zajednice Neretva izgubila ili izabrala svog vlastitog vladara? Jaka Ravli, naprimjer,
smatra da je Neretva tada dobrovoljno dijelila sudbinu s Hrvatskom,
dok Nada Klai dolazi do drugih postavki. Ona tvrdi da o "nekom
osvajanju neretvanske kneevine nije moglo biti govora". Pritom je
ostalo otvoreno drugo pitanje, tj. "nisu li moda neretvanski knezovi
priznavali vrhovnu vlast Arpadovia?" Autorica smatra da "tek u
drugoj polovici 12. stoljea dolazi do vrhovnitva ugarsko-hrvatskog
vladara nad omikim knezovima ... To vrhovnitvo nije samo labavo
;:0...")

89

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 416. NeretIjane spominje jedino Marulieva redakcija, koja je vjerodostojnija od hrvatske. Slino pie bosanski
ljetopisac Lavanin: "Bonjaci se pridae Beli, kralju ungarskomu; s ovim da
izmedu sebe obiraju bana svoga, koga da kralj ungarski potvrdi. I tako
odabrae Ivana Kotromania za bana od Bosne." Fra Nikola Lavanin prvi
dogadaj datira u godinu 1059, adrugi u godinu 1079. (Ljetopis, 8 1.) Medutim,
o ugarskom suverenitetu nad Bosnom u doba gubitka hrvatske samostalnosti
nema ni govora. N. Klai, Iz problematike, 14-15. Bosna se tada upravo bila
otrgla od Duklje i izrazito osnaila, o emu se posebno raspravlja u poglavlju
sa popisom slovinskih vladara.
90 Nada Klai za Hrvatsku kroniku s pravom kae: "Miljenje koje ima pisac
Hrvatske kronike o Hrvatima tako je nepovoljno da je malo vjerovatno, da je
ovaj oblik legende o Zvonimirovoj smrti nastao bilo u Hrvatskoj ili splitskoj
okolici. Kako autor Hrvatske kronike - uzevi u obzir njezino posljednje
poglavlje ne zna nita ni vie ni bolje o Hrvatima od popa Dukljanina, to je
sva prilika da je on ivio daleko od Hrvatske." Pregled izvora, 23. J. Ravli,
Makarska i njezino primorje.

112 i

""'",

.'

.',
,i,;"

69

A"

i,

i nominalno, nego tovie vrlo esto potpuno zaboravljeno. To


pokazuju ugovori koji omiki kneevi sklapaju u 12. i 13. stoljeu. ,,91
Ako se prihvati miljenje Nade Klai, moe se bolje shvatiti i
samosvijest kneza Maldua da se u pismenom obliku ovjekovjei
tenja Neretljana za samostalnou, pri emu nisu izostajali junaki
pod vizi, hrabrost i slava.
Neretva je bila samostalna i u asu sastavljanja Hrvatske
kronike. Taj poloaj oitovao se ve za prvih Arpadovia, pa je
podatak Hrvatske kronike da su i poslije najezde "panonskog kralja"
Neretljani zadrali svoga vladara pouzdano povijesno svjedoanstvo. U hronici koja se uvala u Poze bilo je nedvojbeno zastupljeno
slavensko ime. Slavenski etnonimi u tekstu koji je prireen u Dubrovniku zamijenjeni su po svoj prilici zato to se polazilo od postavke
daje neretljanska povijest najue povezana sa hrvatskom. Prevodei
Hrvatsku kroniku Maruli je shvatio, kako se to vidi iz Pozdrava
gospodinu Papaliu, da ona sadrava "djela dalmatinskih i hrvatskih
kraljeva". Zbog toga se u "hrvatskom dodatku" govori o hrvatskim
vladarima, sve do Zvonimira koga su Hrvati "ubili bez krivnje".92
Uostalom, izvan hrvatskog dodatka o Bijeloj Hrvatskoj govori se u
Hrvatskoj kronici uglavnom sporadino.
Hrvatska kronika nastala je u isto vrijeme kad i trgovaki
ugovor bosanskog bana Kulina sa dubrovakim knezom Krvaem od
1189, pisan slavenskim jezikom. "Sva tri sauvana primjerka Kulinove isprave, zatim Nemanjina hilandarska povelja i irilski zapisi
u izvoru su i prijepisu Nemanjine isprave iz godine 1186, nastali su
otprilike u isto vrijeme (kraj 12. i poetak 13. stoljea), a njihovi
pisari potjeu iz iste sredine i nastavljaju tradicije iste pisarske kole.
U njihovu pismu oituje se u jednu ruku povezanost sa suvremenim
irilskim spomenicima, a u drugu ruku utjecaj zapadne latinske
kulture. ,,93
Smatram da ni pisca Hrvatske kronike ne treba traiti daleko
od toga kulturnog sredita u Dubrovniku. Jezik hrvatske redakcije,
koliko god ga je iskvario Kaleti, odaje da je sastavak nastao negdje
gdje se mijeaju akavsko i tokavsko narjeje, a to moe biti upravo
Dubrovnik. U znanosti prevladava pretpostavka da je Luccarijeva
"stara kronika" bila napisana bosanicom. ii sa "punom sigurnou" ustanovljava da su "one knjige stare u Markovia" bile

91
92
93
70

N. Klai, Historijska uloga, 1970, 149-151.


F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 382, 415-416.
J. Vrana, Da lije sauvan, 5-57.

napisane irilicom, "i to takozvanom bosanicom'V" Benedikta Zeli-Buan iznijela je argumentac~u da je hrvatsko pismo hrvatske
redakcije "zaista bila bosanica". 9 Odreenu rezervu prema navedenoj tezi izrazio je Vjekoslav tefani, koji je zapazio da je pri
oznaavanju datuma Zvonimirove smrti uzeta brojana vrijednost
slova koja je vrijedila u glagoljici, tako da nije iskljueno da je
Hrvatska kronika nastala na temelju glagoljskog predloka" Lubomir Havlik smatra da je "dalmatinska legenda" - kako on naziva
pogl. 8-10. Ljetopisa popa Dukljanina - prvobitno napisana staroslavenskom glagoljicom." Drim da je prihvatljivija i utemeljenija
postavka da je rukopis bio napisan bosanicom, i to u Dubrovniku.

6.
UDIO DUBROVANA U NASTANKU
LATINSKE (TALIJANSKE) REDAKCIJE
Dubrovnikje imao odluujui udio ve prilikom koncipiranja
teksta kojije biskup Petar predstavio Rimskoj kuriji 1088, uoi same
uspostave Dukljanske nadbiskupije. Miljenja sam da su odnosi u
razdoblju prije uspostave Barske nadbiskupije 1089. bili dobri te da
je Dubrovnik bio naklonjen akciji biskupa Petra u Rimu. Oito su
namjeravali preko biskupa Petra prikljuiti Kotor jurisdikciji dubrovake crkve. Pritom su potcijenili politiku dukljanskog vladara
Mihajla, koji je elio crkvenom organizacijom obuhvatiti itavo
svoje podruje. Dubrovani su nastojali u svoju nadbiskupiju ukljuiti i prevalitanske biskupije, kao sufraganske, prije sviju Kotor.
Spominjui razaranja gradova u Prevalitani, Luccari tvrdi daje u ono
vrijeme posljednji nadbiskup Duklje Ivan pobjegao u Dubrovnik,
gdje su ga izabrali za biskupa, a on je nadbiskupsko dostojanstvo
prenio iz Duklje u Dubrovnik." Dubrovani su imali dalekosene
planove i sa barskim biskupom Petrom. Kako je to uvjerljivo pokazao
Stjepan Antoljak, nakon to su uklonili sa poloaja omraenog
biskupa Vitala IIi bacili ga u tamnicu, postavili su na njegovo mjesto
upravo barskog biskupa Petra. U pismu pape Grgura VII od 9. 1.
1078. Petar se oznaava kao barski i dubrovaki biskup: "Uputite
Petra barskog i dubrovakog biskupa ili druge pogodne poslanike, sa
kojima bi mogao u raspri, koju je izmeu splitskog nadbiskupa i
94 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 160.
95 B. Zeli-Buan, Bosanica u Splitu, 1-9.
96 V. tefani, Hrvatska knjievnost, 81.
97 L. Havlik, Dukljanska kronika, 7.
98 M. Faber, Pravo barskih nadbiskupa, II.
71

dubrovakoga, pravdu istraiti i kanonski presuditi. ,,99 Iz ovog


pisma, upuenog "Michaeli regi Sclavorum", jasno se razabire da se
Mihajlo kod pape zalagao ne samo za priznanje svoje drave kao
kraljevine, ve je u sporu dubrovake i splitske crkve stao na stranu
Dubrovana, a protiv Splita.IOO Situacija se, meutim, temeljito
izmijenila nakon uspostave Barske nadbiskupije 1089, kada je
zapoela bespotedna borba izmeu dubrovake i barske crkve, koja
je okonana tek 1255. godine. 101 Za nas je u ovoj prilici od presudne
vanosti daje u pripremama oko uspostavljanja Barske nadbiskupije
Dubrovnik stajao na strani Bara, a protiv Splita, i da je u zajednikoj
akciji sudjelovao kotorski biskup Petar, koji je tada ujedno djelovao
i kao dubrovaki biskup. Smatram daje u argumentaciji pred papom
posluio Ljetopis zagorske sklavinije, tanije njegovo 9. pogl., u
kojem se govorilo o uspostavi nadbiskupije u Duklji na Duvanjskom
saboru, te o irilovim zaslugama za kranstvo. Rimskoj crkvi
trebalo je predoiti latinski prijevod Ljetopisa i tako je nastao Regnum Sclavorum. Smatralo se potrebnim da se Ljetopis zagorske
sklavinije proiri pa je tako nastala Hrvatska kronika (tada bez
dodatka o tri hrvatska kralja). Mislim daje biskup Petar dao pripremiti Regnum Sclavorum i Hrvatsku kroniku u Dubrovniku, prije
odlaska u Rim 1078. godine. Poetkom XIII st. te je tekstove pronaao nepoznati barski sveenik, redigirao ih i dodao im povijest
Duklje, pa je tako nastao Ljetopis popa Dukljanina.
Posredan dokaz da su prvi dio Ljetopisa popa Dukljanina i
Hrvatske kronike nastali u Dubrovniku jest i injenica da se podaci
sadrani u ta dva ljetopisa susreu u dubrovakim hronikama i u
drugim izvorima dubrovakog porijekla. Prije godine 1601, odnosno
1666, kada se pojavilo Orbinijevo, odnosno Lucievo izdanje, podatke iz Ljetopisa donose (prema iiu) lokrumski falsifikati, pismo
dubrovakog nadbiskupa Ivana Mleanina, dubrovaki ljetopis Milecije, te hroniari Nikola de Ragnina, Ludovik Cerva Tubero i
Seraphino Razzi. ii smatra da su se tim podacima koristili Toma
Arhiakon, Andrija Dandolo, Flavio Biondo, te ibenani Dinko
Zavoreo i Ivan Tomko Mmavi.102 U Dubrovniku je postojalo nekoliko predloaka Ljetopisa. Dubrovaki hroniar Nikola de Ragnina obilato se sluio primjerkom Ljetopisa popa Dukljanina, prevodei iz njega na talijanski pojedine odlomke. Tubero (1459-1527)
izriito kae da je imao u rukama prastari primjerak anala pisca iz

99 S. Antoljak, Miscelanea, 189-192.


F. Raki, Documenta, 189-192.
101 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 63-82.
102 Isto, 47-62.
100

72

Duklje. Znaajan je Tuberov zapis o tom primjerku,gdje kae: "Taj


spis, iako je po izgledu bio vrlo star, kada je dospio u moje ru~e, ipak
nije toliko bio oteen raspadanjem dugih godina, da se ne bi mogao
itati." On sam nije prenio mnogo podataka iz Ljetopisa, ali je
znaajno da govori o Duvanjskom saboru, koji smjeta u 886. godinu.
pozivajui se na Dukljanske anale, tj. Ljetopis popa Dukljanina,
Tubero zna i za epidaurskog nadbiskupa Ivana ("pontificem Epidaurium, quem Diocleatis auctoris annales Joannem nominant"). Tu
linost ne nalazi~o u ~ostoje0t.latins~~!
verziji, t~ takoer
potvruje tezu da Je to bIO drugaiji tekst.
Dubrovanm Mavro
Orbini preveo je i objavio Ljetopis popa Dukljanina, kao dodatak
svome djelu Il regno degli Slavi. Orbini
oit~ imao pre~ ~?b~m
bolji tekst, kojem danas vie nema traga.
Moda se Orbinijevim
predlokom posluio i
Brojnost razli~tih :e~~ij~ Ljetopisa popa Dukljanina, koje su uvane u Dubrovmku, JOSJe Jedno
svjedoanstvo u prilog postavci da je rukopis ondje i nastao. 106

{~4

==""

Nadalje, injenica je da se itava poglavlja u Ljetopisu popa


Dukljanina odnose na dubrovaku prolost. To posebno vrijedi za
pripovijesti o nastanku Dubrovnika. Izlaganje o Pavlimiru i njegovu
potomstvu (pogl. 25-27.) izravno se nastavlja tamo gdje zavrava
kazivanje o Tihomilu (koje sadre i latinska i hrvatska verzija).
Poslije kratke cenzure, Dubrovani nastavljaju izlagati svoju povijest. Dubrovakog porijekla jeste takoer intervencija u 9. pogl.
Ljetopisa, prema kojoj su na Duvanjskom saboru Srbija ili Zagorje
podijeljeni na Bosnu i Raku. Bosna i Raka bile bi prema toj podjeli
sastavni dijelovi Zagorja ili Srbije. Znakovito je da podatak o
razdiobi Srbije na Bosnu i Raku nije sadran u Marulievoj verziji,
a u hrvatskoj redakciji tekst je pobrkan. Ni u primjerku kojim se
posluio mletaki dud i hroniar Andrija Dandolo (1309-1354)
vjerovatno nije bilo spomena o takvoj podjeli. U Ljetopisu zagorske

103

L. Cerva Tubero, Commentaria,

188 i dalje.

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 28.


105 Luccari, kao i Orbi ni navodi za Budimira daje kao prvi slavenski kralj kojije
primio kranstvo prozvan Svetopelek. Orbini i Lukarevi se slau i u tome
to kralja Stjepana i kraljicu Margaritu poistovjeuju sa dalmatinskim kraljem
Stjepanom iz 31. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina, Luccari, Copioso ristretto,
8-9.
106 Za razliku od Dubrovnika, gdje se uveliko preraivao Regnum Sclavorum, pa
i Ljetopis popa Dukljanina, u Duklji gotovo da nema podataka o sauvan im
rukopisima. Moe se samo nasluivati da se sredinom XVII st. u Kotoru uvao
primjerak Ljetopisa. To bi se moglo izvesti iz jednog podatka nadbiskupa
Rafaela Levakovia, kojije u Kotoru pronaao neki stari spis o dalmatinskim
i srpskim kraljevima.
104

73

koii se temelje na Ljetopisu popa Dukljanina.IIO Ove ned~slje~no~ti


pr~izale su iz injenice da je n~ziv Zagorje, a ~akoder I Prigorje,
stajao u predloku, ali samo u smislu upe Zagorie.

sklavinije tog izjednaavanja nije bilo. Prije svega, naziv Srbijajavlja


se prvi put u X st. u djelima bizantskih pisaca i u papinskoj kancelariji, ali u nas teko prodire: "Prvovenani zna da se titulie 1199.
godine magnus iuppannus totius Servye, 1220. rex totius Servie, ali
na svom jeziku kae uvek 'srpska zemlja' . Isto tako i Duan, koji se
potpisuje grki, u srpskim poveljama kae uvek 'samodrac Srbljem
i Grkom' . Re Srbi!a poznata je srednjevekovnim Srbima obino u
stranim jezicima." I 7 Prema tome, naziv Srbija potvrdujeda je taj
dio 9. pogl. Ljetopisa stranog, po mojem miljenju dubrovakog
porijekla.

Povijesni izvori kasnijega srednjeg vijeka, kao i ~rsk~g razdoblja, spominju Zagorje kao bosansku upu (~pamJ~) lZI~edu
stram od
G om".ie Neretve i Drine. Zagorje lei tano na sjevernoj
. i .
laninskog lanca koji ide od Prokletija do Zelengore I Im u ov~m
Pd" I vododielnicu izmedu rijeka koje utjeu u Jadransko more I u
Ije u
~
.'
. P d .
Savu. III Na junoj strani tog planinskog lanca nalaz~ se o gorJ~~o
kojem govori Ljetopis p~p'a Dukljanin~ u 30. pogl. ~atinske red~c~Je.
Na Zagorje se nastavljaju Ne~e~a. I Ra~a, koje po. Dukljaninu
takoer pripadaju Prigorju. Na juznoj strani ovoga plan~nskog l.anca
lei podgorje "latine Subrnontana" (30. pogl.), a sue.hce mu Je. na
sjevernoj strani upa Zagorje, koja j~ vi~e nego vjerovatno I u
Dukljaninovo doba bila samo upa~ latinski n~zvana Transm~~tana
(9. pogl.).112 Zagorje se oito nalazilo u Pn:obI~om te~stu, ali je ~o
nas dospjela verzija sa iskrivljenim podacima I um~.clma. ~~~01J~
koje je stajalo nasuprot Podgorju neto je posve drukije negoh.sl~okl
prostor Rake i Bosne. 113Prema to~e, tek~ ~a je jedan domai PIS~C
mogao tako odrediti Srbiju u drugoj ~olovm.1~I st. - sma~am da Je
tekst tada nastao - ajo manje u drugoj POIOVllllIX st., kada Je mogao
biti odran Sabor.

Jedno mjesto u 9. pogl. hrvatske redakcije Ljetopisa svjedoi


o tome da se pod imenom Srbija podrazumijeva Raka, ali ne i Bosna.
Kada ljetopisac kae: "i rike, ke ishode iz gor od zapada sunenoga
i pristaju uz veliku riku Dunaj, onuj riku zvae Surbiu", ne podrazumijeva Bosnu,jer bi spomenuo rijeku Savu. Podruje Srbije odreduje
prema Dunavu i rijekama koje tamo izviru, a to su Djetinja, Rzav,
Moravica, Morava, Raka, Ibar, Sitnica i Lab. Da je to podruje
Srbije odnosno Rake, vidi se iz 14. pogl. hrvatske redakcije, gdje
doslovno stoji: "Zagorje, ko Srbiju zovu, ajest g Dunaju i g Bugare,
ko se sada zovu, a jest tja do Paunja polja". Paunje polje jesu Pauni
oko Uroevca, na jugu Kosova. Srbijaje i ovdje smjetena uz Dunav,
sjeverno od Kosova. lOS Termin i pojam zagorje razliito je odreden
u 9. pogl. i na drugim mjestima u razliitim verzijama Dukljaninova
ljetopisa. Prema 11. pogl., Zagorje bi sainjavale Raka i Bosna, dok
se u 14. pogl. govori o podruju sjeverno od Kosova. Zagorje se
spominje i u 2. i 3. pogl. te u dodatku Hrvatske kronike, u 27. i 28.
poglavlju. Na svim navedenim mjestima Bosna se odvaja od Zagorja:
u 2. pogl. kazuje se kako je Stroin osvojio Bosnu i poao u Dalmaciju,
pa ni to "ne bi mu dovoljno", ve je poslao s vojskom sina "da bi
obujal i donju zemlju i zagorsku". U 27. pogl. navodi se kako "veliko
bogactvo bie, tako u Zagorje, kako u Primorje za pravednog kralja
Zvonimira", dok se u 28. pogl. za Belu I, koji "vaze kraljevstvo
Hrvatske", dodaje: "I vazam Hrvate, i zagorsko i primorsko i bosansko kraljevstvo". 109 Prema izloenom, Zagorje se protivrjeno odreduje ve u samom Ljetopisu. Zagorje u smislu 9. pogl. ne javlja se
nigdje ni u starijim, ni u novijim povijesnim izvorima, osim u onim

A. Solovjev, Pojam drave, 66. "Srbija se javlja samo u spisima crkvenog


karaktera u kojima se osea grki uticaj (...). Strani izvori se obilato slue
nazivom Serbia ili Servia. Ona se nalazi u tituli ugarskih kraljeva od poetka
XIII veka." M. Dini, O nazivima.
lOS F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 398,403-404.
109 Isto, 386-387, 412, 416.

Nasuprot tome, Dubrovani su imali interesa na taj n~in


povezati Srbiju i Bosnu. Polazei od postavke da se crkve~a p~dJ~la
ravnala prema politiko-teritorijalnoj podjeli, Dubrov~~mma Je bilo
jako stalo da opravdaju formulaciju "regn~m ~ervlha~ quo~ est
Bosna". Zbog toga je nastalo vie dubrovakih krivotvonn~ kOJ~su
koritene u kasnijoj borbi dubrovake i barske crkve, pa Je u IStu
svrhu trebao posluiti i falsifikat u 9. poglavlju. Bo~a ~ubrova~e
crkve poslije 1089. uglavnom se svodila na ~v~ p~tan~.a.Jedno Je
pitanje priznanja statusa nadbiskupije, a drugo jurisdikcije nad okol-

IlO

. Belagi, Srednjovjekovni.
Ljetopis popa Dukljanina, 327-307.
113 Analizirajui navode u Ljetopisu popa Duk/janina o podjeli Sr?ije na Ra~
i Bosnu, Relja Novakovi nalazi da "sa Dukljaninovim podacima o Bosnl.1
Rakoj kao sastavnim delovima Surbije (Srbije) neto nije u re~u. ~aJverovatnije je da su neki poremeaji nastali u kronolokorn odreivanju ...
Moramo se pitati ta je Dukljanin uopte hteo da kae sa onom pode lom
Surbije na Bosnu i Raku kad u itavom svom spisu nijednoj od njih ne pridaje
nikakav znaaj ... Ova podela Surbije na Bosnu i Raku sasvim je nejasna."
Novakovi, Gde se nalazila, 137 idalje .

III

112 F. ii,

107

74

Usporedi: N. Radoji, Drutveno idravno ureenje kod Srba, 259-284.

....

..:....
<

'.

75

,.

_.

nim zemljama, kako na podruju prevalitanskih biskupija, tako i na


podruju biskupija Slovinije (Trebinje, Hum i Bosna). Posebno je
bilo sporno pitanje jurisdikcije nad Bosnom, budui da se ona ne
spominje u buli Benedikta VIlI iz 1022. godine. Ta povelja bila je
glavni izvor dukljansko-dubrovakih razmimoilaenja poslije 1089,
jer je njome novom dubrovakom nadbiskupu Vitalu vraena jurisdikcija koju je navodno imala Epidaurska nadbiskupija. Kao podruje Dubrovake nadbiskupije navode se Zahumlje, Srbija, Trebinje, Kotor, Bar i Ulcinj. Dubrovniku su, dakle, prikljuene prevalitanskebiskupije sa sjeditem u Kotoru, Baru i Ulcinju. U buli se ne
spominje Bosna. S druge strane, ukljuivanje Srbije bilo je bez
znaaja za Dubrovnik, jer je Srbija (Raka episkopija) upravo u to
doba (oko 1020.) pripala ohridskoj autokefaInoj crkvi. Osim klera
prevalitanskih biskupija, splitski nadbiskup bio je takoer protiv
nove organizacije Crkve, jer je time bilo smanjeno podruje njegove
jurisdikcije.
Pozicije dubrovake crkve oslabile su nakon uspostavljanja
Dukljansko-barske nadbiskupije bulom protupape Klementa III
Viberta od 8. 1. 1089. godine. Tada su, prema naelu o podudarnosti
crkvene i politiko-teritorijalne podjele, Dukljansko-barskoj nadbiskupiji, osim prevalitanskih biskupija, pripale Srbija, Bosna i Travunija. Dubrovakoj crkvi priznat je status nadbiskupije, ali samo do
brda pred samim gradom. U borbi koja je uslijedila Dubrovani su
kod pape dokaziva li da se pod Srbijom u buli iz 1022. podrazumijevala Bosna. To je jasno iz izjave koju je u sporu s barskom crkvom
dao dubrovaki nadbiskup Ivan, o emu je 1252. obavijestio dubrovake poslanike u Mlecima. Nadbiskup Ivan tvrdio je pod zakletvom pred papom da su pod jurisdikcijom dubrovakog nadbiskupa
tri vladavine ("regna") i to zahumska, Srbija, kojaje Bosna ("Servilie
quod est Bosna") i Travunija. Vladavina zahumska protee se do
splitske provincije, vladavina srpska do kaloke crkvene provincije,
aviadavina trebinjska do drake crkvene provincije.U" Sa istim
ciljem sa kojim je nastupao nadbiskup Ivan 1252, krivotvorene su u
Dubrovniku i papinske bule, i to Klementa III od 21. 6. 1188, Grgura
IX iz 1227, odnosno iz 1238. godine. U sve tri navedene isprave
nalazi se formulacija "Serviliae quod est Bosna". Ne moe se nikako
zamisliti da bi u vrijeme kada su navodno izdane te bule Papinska
kurija bila toliko neupuena da nemanjiku Srbiju i Kulinovu Bosnu
smatra jednom dravom ("regnum"). Jedino pravo objanjenje za to

114

76

F. Raki, Documenta, 481.

i':

-./i"'

poistovjeivanje nalazi se u tenji dubrovake crkve da dokae svoje


. . dikci
pravo na Juns
1 CIJUna d B osnom. 115
.
Svi izneseni podaci upuuju na zakljuak da su mjesto i uloga
Dubrovnika od presudne vanosti za nastanak Ljetopisa popa Dukljanina. i~ i M~dini. takoer su ~oili. d~ su I?ubrovani imal~
udjela u oblikovanju latmske redakcIJ~, ah msu Pr:t~~ u potp~n~st1
ocijenili znaenje dubrovakog dopnnosa. Medini Je, naprimjer,
utvrdio da su dubrovake intervencije uslijedile "negdje u 14. vijeku", jer nije iao tako daleko da ~i ve. z~etk~ Ljetopisa v.idi~ u
Dubrovniku. 116 Mora se napomenuti da Je Ljetopis popa Dukljanina
bio kroz stoljea u krugu zanimanja uenih ljudi u Dubrovniku.
Preinake su provedene i nakon to je oblikovana prva kompilacija.
Izrazitim primjerom tih promjena smatram ona mjesta gdje se Tihomil, pobjednik nad Maarima (X st., pogl. 22. i 23.) poistovjeuj~
sa velikim upanom srpskim Tihomilom (1165-1168, pogl. 24.). im
se takoer da se tek u razdoblju poslije ljetopisca Dukljanina u
latinskoj redakciji pojavljuje i aslavljevo ime.
Po svemu se ini da je u Dubrovniku, kao kulturnom sreditu
neuporedivo vanijem od Bara, nastao cijeli prvi dio latinske redakcije Ljetopisa popa Dukljanina (1-35. pog!.). U prilog ovoj postavci
govore i leksikoloki rezultati do kojih je doao Medini. On smatra
da se tzv. dukljanski dio jeziki i stilski razlikuje od prvog dijela
Ljetopisa, to znai da je rije o najmanje dvojici redaktora.'!"
Povijest Duklje je nedvojbeno izvorno djelo popa Dukljanina, dok
su poglavlja koja joj prethode od drugog pisca. Smatram da je prvi
dio Ljetopisa kompilacija sastavljena od vie hronika i zapisa koji su
tada postojali u Dubrovniku. Ondje je nastala Hrvatska kronika na
slavenskomjeziku, a zatim su prva dvadeset i tri poglavlja prevedena
na latinskijezik i nazvana Regnum Sclavorum. To je prijevod slavenskog naslova Kraljevstvo Slavena, koji je posluio kao okosnica u
izradi Hrvatske kronike. Latinski prijevod dospio je potom u ruke
nepoznatom barskom sveeniku koji je nadopisao legendu o sv.
Vladimiru i svoj vlastiti sastavak o povijesti Duklje.
Hrvatska kronika dosta se vjerno drala slavenskih predloaka, tako da je taj tekst, usprkos promjenama, sauvao izvornost. U
pripremi latinske verzije prireiva je htio pokazati svoju uenost pa
je unosio vie vlastitih dionica. Raspolagao je i nekim izvorom o

115 Za sve pobrojane bule Stanojevi utvruje da su krivotvorine.


samostalnost, 163, 140.
116 M. Medini, Starine dubrovake, 29-33.
117 M. Medini, Kako je postao, 134.

Borba za

77

Uzmemo li sada, da je pop Dukljanin mladi od njih za punu generaciju ili trideset godina, onda nam se ukazuje kao najdocnije vreme
postanka naeg Ljetopisa otprilike godina 1180." ii zakljuuje da
je djelo moglo biti napisano samo u vrijeme cara Manuila Komnena,
najkasnije prije 1204. godine. 121

slavenskoj misiji, u kojem je naao moravskog Svetopeleka i na toj


osnovije iskonstruirao junoslavenskog kralja Svetopeleka. Ne razumijevajui pojam "sveti puk" iz Ljetopisa zagorske sklavinije, preveo
ga je vlastitim imenom Svetopelek. Latinski tekst donosi vie podataka o slavenskoj misiji i Konstantinu, nego slavenski izvornik, to
pokazuje da je latinski prevodilac raspolagao jo i nekim drugim
izvorom o djelovanju Konstantina i Metoda. Dakako daje i ljetopisac
Dukljanin proveo odreene izmjene u Regnum Sclavorum.118

Iz dosadanjih izlaganj a proizlazi da Ljetopis popa Dukljanina


nije mogao nastati prije 1199, kada je uspostavljena Barska nadbiskupija: Budui da je predloak prvog dijela sauvan u Hrvatskoj
kronici, koja je nastala oko 1190, ona mora biti starija od Ljetopisa
popa Dukljanina najmanje desetak godina. Veina povjesniara
prihvaa Jireekovu pretpostavku da je "terminus post quem non"
pisanja Ljetopisa popa Duk/janina godina 1215, kada je tijelo sv.
Vladimira preneseno iz Krajine u Dra.

7.
KADA JE NASTALA LATINSKA REDAKCIJA

UETOPISA POPA DUKUANINA?

Moje miljenje o nastanku Hrvatske kronike i latinske verzije


Ljetopisa podudara se sa iievim. Hrvatska kronika, naime, redigiranaje odmah poslije 1190, a prije toga nije mogao nastati ni Ljetopis
popa Dukljanina. Brojna pogreno shvaena i prevedena mjesta u
Ljetopisu zagorske sklavinije u latinskoj verziji dokaz su da je
Hrvatska kronika prethodila Ljetopisu popa Dukljanina. Iz Dukljaninova predgovora takoer se moe zakljuiti da je tekst Regnum
Sclavorum, kako su Dubrovani vjerovatno nazvali svoju verziju
Ljetopisa bez dukljanskog dijela, posluio ljetopiscu Dukljaninu za
izradu cjelovitog spisa. On kae da je zamoljen prevesti sa slavenskogjezika na latinski spis o Gotima koji se latinski naziva Regnum
Sclavorum. Dukljanin nigdje ne kae da je on sam pisac djela
Regnum Sclavorum, kako tvrde gotovo svi dosadanji istraivai. 122
Otvoreno je, meutim, pitanje da lije taan Dukljaninov navod daje
on preveo sa slavenskog na latinski spis o Gotima (Regnum Selavorum). Prema Medinijevoj jezikoj analizi jasno je da se prvi dio
Ljetopisa, koji se moe oznaiti kao dubrovaka redakcija, znatno
razlikuje od dukljanskog dijela, kojem je autor pop Dukljanin. Daje
Duk1janin preveo sa slavenskog na latinski Regnum Sclavorum,
sigurno bi jeziki izraz bio isti u cijelom Ljetopisu. Ali, kako je ve
u vrijeme priprema Ljetopisa postojala i slavenska redakcija, barski
sveenik mogao se i njome posluiti pri redigiranju svoga teksta, pa
je tako dao sebi za pravo tvrditi da je preveo tekst na latinski. Dajui
konanu redakciju cijelog Ljetopisa, uinio je i neke zahvate u
Regnum Sclavorum. Prije svega, od njega nedvojbeno potjee katalog biskupija u 9. pogl. za koji se obino tvrdi da odraava stanje

U predgovoru Ljetopisa barski sveenik spominje "svetu nadbiskupsku stolicu dukljanske crkve" ("sanctae sedis archiepiscopatus
Dioclitanae ecclesiae"), koje su sveenici, starci i omladina zamolili
autora da im prevede sa slavenskog na latinski jezik spis o Gotima,
koji je latinski naslovljen kao Regnum Sclavorum. To znai da je u
doba sastavljanja Ljetopisa dukljanska crkva bila u statusu nadbiskupije. Ta injenica baca novo svjetlo na prevladavajue teorije
koje tvrde da ~e Ljetopis sastavljen u borbi za uspostavu Barske
nadbiskupije. I 9 Ako se prihvati podatak o postojanju nadbiskupije
u doba kada je sastavljen spis, onda ne dolazi u obzir kao vrijeme
nastanka spisa razdoblje od 1142. do 1199, kada je barska crkva bila
u statusu biskupije. Ako je to tako, onda se ne bi moglo prihvatiti ni
miljenje V. Moina, koji tvrdi da Je "Ljetopis postao sredinom 12.
vijeka, tanije ba 1149. godine". 12 iievo datiranje, prema kojem
je Ljetopis napisan "potkraj 12. ili odmah na poetku 13. veka"
smatram prihvatlj ivij im. Tu dataciju potkrijepio je podacima iz
Dukljaninova predgovora: "Vreme postanka naeg Ljetopisa moe
se dokuiti i na osnovu Dukljaninovih uvodnih rei, ondje gde kae,
da je napisao samo ono, to je uo 'od naih otaca pa vremenih
staraca' kako iznose u istinskom prianju. To znai da su ti oevi i
starci bili - s obzirom na zakljunu est - Ljetopisa savremenici
poslednjih dukljanskih dogaaja, naime propasti kralja ure i vladanja Dragimirova i Radosavljeva, dakle otprilike izmeu 1128. i
1148., kod toga treba naroitu panju skrenuti injenici, da se pop
Dukljanin nigde i nikad ne poziva na svoja sopstvena zapamenja.
118 Usp. F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 138-\39.
119 To pogreno stajalite zastupao sam i sam, posebno u radu Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom polju.
120 V. Moin, Ljetopis, 23-27.

78

121 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 82-105.


122 Isto, 292,

,.

..

79

kakvo je bilo u Dukljaninovo doba te da mu je podloga krivotvorena


?ula pape r:cal~kstaII (1112-1124), bez datuma. Osim toga, uoljivo
Je da Dukljaninov tekst odraava prilike i shvaanja na prijelazu iz
XII u XIII st., za razliku od Regnum Sclavorum, koji odraava ranije
stanje. Valja spomenuti i miljenje E. Periia da je autor Ljetopisa
popa Dukljanina, odnosno Regnum Sclavorum, kako bi trebao glasiti
naslov Ljetopisa, neki Grgur Zadranin, kojije doao na elo dukljanske crkve oko 1172. i njome upravljao vjerovatno sve do 1194.
godine. Pred povratak u rodni Zadar sastavio je hroniku Kraljevstvo
Slavena. Prema Periiu, svrha hronike bila je "obnova crkvene i
dravne vlasti u Duklji oslanjanjem na rimskog papu i bizantskog
cara, svakako uz jaku i pravednu vlast domaeg vladara". Navodno
autorstvo Grgura Zadranina mora se, medutim, dovesti u pitanje.
Sigurnoje, naime, daje Ljetopis napisan u vrijeme kada je dukljanska
crkva bila u statusu nadbiskupije, to znai poslije 1199. pa ako se
pretpostavi da je Grgur Zadranin bio na elu barske crkve u razdoblju
od oko 1172. pa vjerovatnodo 1194, ondaje teko prihvatiti miljenje
da bi on mogao biti i autor Ljetopisa. 123

8.
JUNOMORA VSKA HRONlKA
Podaci o Konstantinu u Hrvatskoj kronici srodni su dijelovima
Moravske legende. Istina, ne postoji tekstualna podudarnost izmedu
dva spomenuta izvora, ali se podaci slau i najednak nain odstupaju
od ostalih tekstova o slavenskoj misiji. etvrto i peto poglavlje
Moravske legende oito su naknadno uklopljeni u tekst. Po nekim
autorima itava Moravska legenda jeste "puka mehanika kompilacija vie starih irilometodskih tekstova". Prema L. Havliku,
Moravska legenda nije mogla nastati prije XIII st., ali se oslanjala na
starije predloke.F" Mislim da je predloak 4. i 5. pogl. bila neka
hronika u kojoj se govorilo o slavenskoj misiji u junoj Moravskoj.
Iz tog predloka preuzeta je pria o pokrtavanju moravskog kneza i
njegova naroda. Postoje uoljive slinosti izmedu 4. i 5. poglavlja
Moravske legende te 8. i 9. pogl. Hrvatske kronike.
Hrvatska kronika: "Jedan lovik mnogo nauen i filozof
.
'
Imenom Konstanc ... izide iz Tesalonike i pojde u Kazariku i ondje
pri povi da viru krstjansku i krae ki se obraahu ... I na viru krstjansku obrati svu Bulgariju."

123 E. Perii, Sclavorum regnum.


124 L. Havlik, Dukljanska kronika, 20.
80

Moravska legenda: "Audiens autem princepsMoraviae quod .


factum fuerat a Philosopho in Gazarorum provincia ... Egressus itaque primo venit ad Bulgaros, quos, divina gracia cooperante, sua
predicacione convertit ad fidem."
Hrvatska kronika: "I tada bie papa Stipan i posla listove ka
svetu muu Kostancu zovui ga k sebi, jere sliao bie, kako pripovidae viru Isusovu i da bie tolik puk obratio na viru Isusovu, i
zato ga viditi elie. I tako sveti mu Kostanc zaredi popove i knjigu
harvacku i istumai iz grkoga knjigu harvacku ... i naredi misu i
utvrdi zemlju u viru Isukrstovu. I voze proenje i obrati k Rimu put
svoj, koji mu god posluh svet zapoviden bie. I gredujui navrati se
na kraljevstvo Svetoga puka koga bie na viru obratio. Kojih gospodovae mudri i dobri kralj Budimir koji po Kostancu bie nauen u
viru. I razumive kralj priastje Kostanca, bi vele vesel i s potenjem
primi ga ... I u svem kralj virova i krsti se sa svimi, ki jo u kraljevstvu
njegovu bihu nekreni, I popa kada bie posiai po blaenoga mua
Kostanca, posal koji k njem dojde, po papinu dopuenju posveti ga
za .... I pribive blaeni mu s kraljem nikoliko dan ... pojde kRimu."
Moravska legenda: "Ab inde procedens venit in teram Moraviae ... Unde cotidie cum fratre suo Metudio perlustrabat civitates,
vicos et oppida, stillando in aures infidelium verba vite ... Dum hec
saluberrlmus vir Dei predicaret, elogia et in corde regis ac populi sui
hac doctrlna firmiter confostatus ... Quatinus catholice fidei firmi ter
iniciaretur sacramentis. Hoc ut audierunt viri savati pre ganchio
lacrimati, pro eorum conversacione et desiderio de parcabantur Dominum instancius, deinde sacri baptismatis unda munclatum eterno
regi munus acceptabile regem obtuleunt mortalim ... Et ideo facto est
gens sancta, populus acquisitionis ... Cumque viri Dei ipsum regem
cum populo suo religiosa solicitudine ad fidei lumen ammino provocassent, illis deinde Vetus et Novum Testamentum ... de Greco et
Latino transferentes in Sclavonica lingua Canonicas horas et missas.
In ecclesia Dei publice statuerunt decantare. Manserunt autem in
Moravi annis quatuor et dimidium ... ,,12s
U Moravskoj legendi govori se o zemlji Moravskoj, a u
Hrvatskoj kronici o "kraljevstvu svetog puka". Kao to e se to
posebno obrazloiti, pod Moravskom se podrazumijeva ne samo
~ elika Moravska, ve i juna Moravska, koja je istovjetna sa "kraljevstvom svetog puka". Tekst se odnosi na junu Moravsku u prvom
redu zato to je u Konstantinovo doba Velika Moravska bila odavno
125 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 392-394. Magnae Moraviae fontes historici, 256-262.

81

,r
'Jr

pokrtena djelovanjem irskih redovnika. Nasuprot tome, u junoj


Moravskoj ili u "kraljevstvu svetog puka", kranstvo jo nije bilo
raireno, pa je logino pretpostaviti da se Moravska legenda i 9. pogl.
Hrvatske kronike odnose upravo na to podruje. Oba teksta jednako
nazivaju narod o kojem je rije: "sveti puk" (Hrvatska kronika) ili
"gens sancta" (Moravska legenda). Taj izraz Moravska legenda
izriito objanjava sintagmom "populus acquisitionis", tj. pridobijeni
puk. Kao to je ve reeno, i u spisu Conversio Bagoariorum et
Carantanorum, napisanom poslije 871, izraz populus znai to isto.
Moravska legenda pripovijeda o pokrtavanju moravskog kneza, a
to nikako ne moe biti velikomoravski knez Rastislav, koji je bio
dijete kranskih roditelja i nadasve zasluan za kranstvo, jer je
potaknuo uvoenje narodnog jezika u slavensku crkvu. "Kralj" koji
je jo bio poganin moe biti "kralj" samo june Moravske. Uoljivo
je da se u 4. i 5. pogl. Moravske legende govori o "kralju", dok se u
ostalom tekstu spominje "knez" ("princeps"), kadaje rije o Svetopeleku. I to je dokaz da su pogl. 4. i 5. Moravske legende preuzeta iz
teksta koji se odnosi na junu Moravsku. Hrvatska kronika takoer
koristi rije kralj kada govori o "kraljevstvu svetog puka".

III.
DOSADANJA POGRENA POLAZiTA

1.
PORFIROGENETOV A BOSONA
Prvi spomen Bosne nalazi se, kao to je poznato, pri samom
kraju 32. poglavlja Porfirogenetova djela De administrando imperio,
pod naslovom O Srbima i zemlji u kojoj sada obitavaju. Zavravajui
opis "sadanje" ili pokrtene Srbije, Porfirogenet spominje njezine
"naseljene" gradove, zakljuujui ovu glavu sa
to se obino prevodilo rijeima: "i u zemljici Bosni Katera i Desnik".
Spomen Bosne u poglavlju o Srbima, kao i navod Anonima u 30.
pogl. De administrando imperio, prema kojem se Hrvatska "prema
Cetini i Hlivnu primie Srbiji", sluili su kao dokaz da je Bosna bila
sastavni dio Srbije. Budui da je to prvi spomen Bosne uope, dralo
se da je Bosna i prije i poslije Porfirogeneta, odnosno aslava bila
ukljuena u Srbiju. To se miljenje potvrivalo podatkom iz franakih anala o bijegu posavskog kneza Ljudevita iz Siska ka Srbima
u Dalmaciju, te zakljucima Duvanjskog sabora o podjeli Srbije na
Bosnu i Raku.' Ve je objanjeno da se navod o bijegu Ljudevita ne
odnosi na Bosnu, a o teritorijalnoj podjeli na saboru na Duvanjskom
polju takoer se raspravlja na drugom mjestu. Ovdje se valja osvrnuti
na podatke koje daje Konstantin Porfirogenet. Smatram da se Porfirogenet ak na jo tri mjesta izravno dotie Bosne. U 29. pogl. navodi
plemena "oko Dalmacije", kao to su "Hrvati, Srbi, Zahumljani,
Travunjani, Konavljani, Dukljani i Neretljani, koji se nazivaju i
Pagani ", pa kae da ta plemena nisu imala arhonte, ve samo starce
upane, "na isti nain kao i ostale sklavinije". Oko Dalmacije podrazumijevajui ovdje Dalmaciju u najuem smislu postojalo je
dakle jo sklavinija. Podruje "ostalih sklavinija" moe se locirati
pomou zemljopisnih odrednica koje De administrando imperio daje
za Hrvatsku, Zahumlje, Srbiju i Ugarsku. Istone granice Hrvatske
bile su upe Hlivno, Pliva i Pesenta. Arhontija Zahumljana pruala

Na temelju iznesenog moe se zakljuiti da je uporedo s


Ljetopisom zagorske sklavinije postojala jo jedna junomoravska
hronika koja je posluila nepoznatom sastavljau spisa nazvanog
Moravska legenda. to se tie junomoravske i hrvatske hronike,
posebno mogunosti da je jedna od njih posluila drugoj kao izvor,
teko je dati odluan odgovor. U postojeim irilometodskim tekstovima esto se navode podaci koje sadre junomoravska, odnosno
Hrvatska kronika, pa bi bilo korisno posebno razmotriti postojee
saglasnosti i odstupanja. To je, dodue, dijelom ve uinio Havlik,
ali sa stanovita tradicionalnoga gledanja na nastanak Ljetopisa popa
Dukljanina, odnosno Hrvatske kronike. Mislim da je u raspravama
o slavenskoj misiji dolo do previda injenice da je uz Veliku Moravu
na jugu postojala i Donja Morava. Ako se i priznavalo postojanje jo
jedne Morave, najee se pogreno locirala, na njitranskom podruju Panonije, ili u porjeju Morave u Srbiji, ali nikada u Bosni.
Nasuprot tome, smatram da je juna Morava mogla biti jedino na
podruju Bosne, Usore i Donjih Kraja.

6
,.

..

82

'

:.

Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 83, 92. Anna/es regni


Francorum, 158. F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 304-309, 396-401.
i

:;

83

se do rijeke Neretve, sa planinama prema sjeveru. Juna granica


Ugarske u Porfirogenetovo doba ila je rijekom Savom. Srbija je,
pak, zemlja koja "lei ispred svih ostalih zemalja".2 Prema tome,
juno od rijeke Save, istono od Hrvatske, sjeverno od Zahumlja i
zapadno od Srbije smjetenje prostor o kojem Porfirogenet ne govori
poblie, ve ga samo oznaava kao "ostale sklavinije". To podruje
sainjavaju Bosna, Usora i Donji Kraji.
Mislim da se jo jedno mjesto u djelu De administrando
imperio odnosi na "ostale sklavinije", odnosno Bosnu, Usoru i Donje
Kraje. U 30. pogl. spominje se "nezavisni arhont, koji je na razne
strane slao poslanstva, a prijateljska samo arhontu Hrvatske".3 Taj
"nezavisni arhont" nije pripadao ni Hrvatskoj, ni Srbiji, ni Zahurnlju,
ni Travuniji, ni Duklji, ni Paganiji, jer da se opaanje o tom "nezavisnom arhontu" odnosi na bilo koju od tih zemalja, Porfirogenet bi
to spomenuo govorei o tim zemljama. Preostaje zakljuak da se radi
o podruju "ostalih sklavinija". Kada Porfirogenet kae daje arhont
tog podruja bio nezavisan, ini to promatrajui iz aspekta bizantske
politike. Kao to e se vidjeti, upravo su "ostale sklavinije" bile
ponajmanje podlone utjecaju Bizanta. Porfirogenet kae da je taj
arhont vladao u Iliriku i Panoniji. U obzir dolaze jedino dijelovi
Ilirika i Panonije, gdje su ove dvije regije graniile, a to onda znai
podruje Bosne, Usore i Donjih Kraja. Takoer, mislim da se na
Bosnu odnosi i spomen "moravskog arhonta" u Porfirogenetovu
spisu De cerimoniis aulae byzantinae Ranije sam obrazloio da se
Bosna jedno vrijeme nazivala i Morava. Taj naziv Porfirogenet je
preuzeo iz nekog ranijeg predloka i primijenio ga na Bosnu. Sredinom X st., kada je Porfirogenet pisao De administrando imperio, ime
Bosne jo se nije bilo dovoljno afirmiralo. To podruje nazivalo se
samo openitim nazivom sklavinija. Porfirogenetje obino precizan
kada opisuje granice du bizantske teme Dalmacije, za razliku od
opisa unutranjosti, kada je uglavnom neodreen i daje samo ope
orijentire. Bosna je bizantskim piscima ostala uglavnom nepoznata,
jer nije ulazila u bizantsku politiku sferu,
t

Uostalom, geografska znanja bila su takva da je Cyril Mango


mogao napisati: "Kako je Bizantinac 9. vijeka gledao na svijet oko
sebe? O Zapadu, ukljuujui tu ak i Italiju, imao je sasvim nejasnu
predodbu. Kroniar Teofan, na glavni izvor za to razdoblje, zna
manje o Karlu Velikom, kojije bio njegov suvremenik, nego dananji
2 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 82-83, 108.
3 Isto, 80. Porfirogenet na tom mjestu govori o arhontu jedne skupine Hrvata
koji su se odijelili i otili prema Panoniji. Op. redaktora,
4 Citirano prema: Istorija naroda Jugoslavije, sv. II, Beograd 1950,48.
84

uenik.,,5 Autor nalazi objanjenje i smatra da je glavni uzrok tome .


bilo slavensko zauzimanje Balkana, koje je otealo komunikacije
izmeu Istonog i Zapadnog carstva." Tako ni Porfirogenet nije
mnogo znao o Bosni pa joj nije ni posvetio posebno poglavlje, kao
to je to uinio za ostale zemlje u susjedstvu bizantske Dalmacije.
Iz Porfirogenetova izraza horion, koji on koristi za oznaavanje teritorija tadanje Bosne, u literaturi se esto izvodio zakljuak da se radi o izrazito skuenom podruju, "zemljici". Meutim,
Anto Babi kae da oba izraza, hora i horion imajujednako znaenje
(iako je horion deminutiv od hora), tj. da prvenstveno oznaavaju
omeen prostor. I kod samog Porfirogeneta ima primjera gdje on ova
dva termina koristi u istom znaenju. Zemlju Zahumljana, naprimjer,
na jednom mjestu obiljeava izrazom hora, a na drugom izrazom
horion, isto tako i zemlje Trebinjana i Konavljana. Zemlju Neretljana
ili Paganiju Porfirogenet dosljedno oznaava izrazom hora, iako je
povrinom zaista mala. Babi zakljuuje da Porfirogenetov podatak
pokazuje samo toliko da je Bosna, kao i druge zemlje koje su tu
opisane, postojala kao zaseban teritorij, ali ne govori nita o njezinoj
veliini. Kad se to ima u vidu, mogu se sa vie povjerenja uzimati u
obzir Dukljaninovi podaci o Bosni?
Nakon to je poimenino nabrojao est gradova "pokrtene"
Srbije, Porfirogenet dodaje da se u Bosni nalaze dva naseljena grada,
Katera i Desnik. Naziv Katera romanskog je, a Desnik slavenskog
porijekla. Gotovo bez izuzetka prihvaeno je miljenje da je Katera
dominantna uzviica na jugoistonom rubu Sarajevskog polja, sa
desne strane rijeke eljeznice, u ijem je podnoju smjeteno selo
Kotorac. to se tie ubikacije utvrenja Desnik, ona je u historiografiji ostala sporna. Na temelju iznesenoga Porfirogenetova podatka zakljuivalo se da je Bosna bila dio Srbije. Meutim, to je
tumaenje neodrivo. Porfirogeoet, naime, ne kae da bi se Katera
nalazila u Bosni, ve prema Bosni. Da je elio kazati da su ta dva
grada u Bosni, onda bi u tekstu stajalo tv 1:0 xwp(ov Boov
U grkom jeziku se prijedlog he; koristi sa akuzativom i oznaava
smjer, dok se prijedlog
koristi sa lokativom i oznaava mjesto.f
Prema tome, kako Porfirogenet nije upotrijebio prijedlog ev , njegove se rijei ne mogu prevesti "i u zemljici Bosni Katera i Desnik".
Upotrijebio je prijedlog e.. C; , to znai da to mjesto treba prevesti

ev

5
6
7
8

Prema: D. Talbot Rajs, Rani srednji vek, 111.


Isto.
A. Babi, O pitanju.
Usp. W. Bauer, Griechisch-Deutsches
Worterbuch, 401. A. Musi - N.
Majnari, Gramatika, 199.
85

2.
PITANJE TERITORIJALNOG
ASLA VLJEVE DRAVE

izrazom koji oznauje smjer, u konkretnom sluaju prema Bosni, a


ne u Bosni. To znai da Katera i Desnik nisu uope bili u Bosni, ve
prema Bosni, tj. u "pokrtenoj" Srbiji. Tako bi itava reenica zapravo glasila u prijevodu: "U pokrtenoj Srbiji su naseljeni gradovi
Destinik, ernavusk, Megiret (Meurjeje), Dresnik, Salines, a prema Bosni Katera i Desnik. Na ovaj nain smo, dodue, "osiromaeni"
podacima o gradovima Bosne u X st., ali je donekle rijeeno pitanje
o statusu Bosne u Porfirogenetovo doba." Nema nikakve zapreke da
se Katera i Desnik lociraju izvan prvobitne Bosne. Upravo "prema
Bosni", u opini Pljevlja, postoji na rjeici ehotini mjesto Gradac,
a sjeverno od njega Kotarac, koji bi se mogao prepoznati kao Porfirogenetova Katera.lo Gradac bi mogao biti Porfirogenetov Desnik.
Posebno ime Desnik izgubilo se i zaboravilo te je bilo zamijenjeno
opim imenom, kojim se obino nazivaju utvrdenja iz ranoga
srednjeg vijeka. Dosadanja teza o Kateri kao gradu u Bosni ijezgri
oko kojeg se osnivala bosanska drava otpada i zbog toga to u skladu
s novijim miljenjima zaetke bosanske drave ne treba traiti u
Sarajevskom, ve u Visokom polju. Na argument prema kojem
Hrvatska prema Cetini i Hlivnu granii sa Srbijom, koja prema tome
obuhvaa i podruje Bosne, gotovo se nije vrijedno ni osvrtati. Srbija
se prema Cetini i Hlivnu samo "pribliavala" Hrvatskoj. Hlivno je
prema 30. pogl. spisa De administrando imperio jedna od upanija
Hrvatske i u staro doba nije ni pripadalo Bosni. Prema Porfirogenetu,
Hlivno je graniilo s Paganijom, koja se prostirala od rijeke Neretve
do rijeke Cetine. Porfirogenetov navod da se Srbija pribliavala
Hlivnu nita ne dokazuje u pogledu Bosne. II

9 ini se da je do krive interpretacije prvog spomena Bosne dolo i zato to su


se pojedini autori drali latinskog prijevoda De administrando imperio,
umjesto grkog izvornika. U latinskom jeziku prijedlog in dolazi i u akuzativu
i u ablativu. dok to nije sluaj sa grkim jezikom, koji razlikuje upotrebu
prijedloga tl~ I tv. U prilog takvom tumaenju govori mjesto u 8. pogl., gdje
se navode rijei
tle; tO ~epo~ Bou}..yapiae;
, to treba prevesti kao:
" ...prema krajevima Bugarske (nastanjen je narod Peenega)". Konstantin
Porfirogenet, De administrando imperio, 31. Pogrean prijevod ovog mjesta
prvi je uoio P. Aneli, iako o tome nije nita objavio. To svoje shvaanje
donekle je nagovijestio u prilogu Studije o teritorijalno-politikoj organizaciji
srednjovjekovne Bosne.
10 Gradac, danas selo u dolini ehotine, spominje se 1425. godine. G. krivani,
Il

Imena, 54.
Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 82-83.

OPSEGA
.

U srpskoj i hrvatskoj historiografiji, osim nekih izuzetaka


(Relja Novakovi, Nada Klai), uzima se kao gotova injenica da se
Bosna u doba srpskog kneza aslava (927 - oko 960) nalazila u
sastavu Srbije, koja se prostirala od Jadranskog mora do rijeke Save.
Openito je prihvaeno da je Bosna sa tuzlanskom oblau sve do
Save bila sastavni dio aslavljeve drave. tavie, polazei od
postavke da je aslavljeva vlast u Bosni dokazana, u nedostatku
drugih povijesnih uporita, smatra se da je Bosna sa tuzlanskom
oblau bila od svojih poetaka pa sve do XII st. u sastavu Srbije.
~~og t~ga. s~ srednjovjekovna Bosna prouavala kao posebna po!I!IkaJ.edI~Ica ugla,,?om od vremena bana Kulina (1180?-1204?)
Ih u najboljem sluaju od bana Boria (1154-1163). Prema tome
pitanje o tome da li je aslav vladao u Bosni od prvorazredne j~
vanosti za status Bosne U X stoljeu.

-;

.
Treb~ ~apomenuti da se sve znanje o aslavu temelji na dva
I~ora: ~rvI J~ ~~. pogl. ..djela De administrando imperio, a drugi
latinska I Orbinijeva talijanska verzija Ljetopisa popa Dukljanina
(pogl. .~~-2~). Potonji izvor valja odbaciti, jer se ni u hrvatskoj
redakciji, Dl U Marulievu latinskom prijevodu aslav uope ne
spominje. Tu je rije o drugoj linosti, Seislavu. Ni dubrovaki
hroniari, sa izuzetkom Nikole de Ragninae, ne znaju za aslava
ve govore o kralju Berislavu (Anonim), odnosno o Gotoslavu
(Tubero~. Ragnina (1494-1582) navodi ime aslava, kojeg naziva
bosanskim, a ne rakim kraljem. Dodaje da su aslava zvali i
Be.rislav.12 Relja Novakovi o aslavljevoj dravi kae sljedee:
"PIsci su as lavu ... pripisali ogroman prostor, mada se iz izvora ne
moe ni izdaleka naslutiti kolika je bila Srbija u doba as lava.
Po~rog~net .ne spominje ni jednu jedinu oblast, dok Dukljanin u
OPI~SU
zbl~ar.ua u doba~aslava spominje Bosnu, Drinsku upaniju i
Ra.sku, ah Dl on ne kae odredeno ta je od toga pripadalo aslavu ...
Ah ~ ve~i sa pr.ikazanim ogromnim prostranstvomaslavljeve drave Ima 1 drugih neizvjesnosti. Naime, ako iz izvora proizlazi da
aslav nije vodio nikakve osvajake ratove, ve je samo kako kae
Porfirogenet 'sredio i naselio zemlju ... sredio je ovu zemlju i kao

12 F. ii~, Ljetop~ popa Dukljanina, 406-411. Zanimljivo je da je ii dopustio


moguc~ostda ~e mo~a. ve ~am Dukljanin "promenio ime (Berislav") u
aslav . Ipak je zakljuio da je uLjetopisu "verovatno re ba o istinskom
srpskom vladaru aslavu". Isto, 439-440.
87

86

arhont se u njoj uvrstio', onda je ta zemlja po obi~u morala biti ona


pre 924. godine, pre Simeonovog upada. Ali ako je tako, onda aslav
nije mogao vladati Zahumijem, jer je tamo kao arhont upravljao
Mihailo Vievi, moda ak i Neretljanskom oblau, anigde se ne
kae da su Zahumlje i Neretljanska oblast posle Mihailove smrti
pripale aslavu. Kad uz to znamo, da je gotovo kroz itav IX i
poetkom X veka Srbija pred opasnou od upada tada monih
Bugara, da je u to vreme bilo i ratova i da se u jednom takvom ratu,
pod Mutimirom, spominje granica kod Rasa ... kako moemo objasniti da je odjednom aslav postao vladar Srbije ak i na Savi od
donjeg Vrbasa do blizu Beograda, a uz to i primorskih oblasti zajedno
sa nekim ostrvima." to se tie Bosne, Novakovi smatra da je ona
u Porfirogenetovo doba bila samostalna. \3

roinejskog cara sredio zemlju, onje, kao i ranije pokorno potinjen


caru Romeja i zahvaljujui velikodunosti cara i njegovim mnogim
dobroinstvima, sredio ovu zemlju i kao arhont se u njoj uvrstio." 15
Iz Porfirogenetovih navoda, dakle, ne proizlazi da je aslav
preduzimao bilo kakva osvajanja. elio je konsolidirati zemlju
sakupivi oko sebe raseljeno stanovnitvo, oslanjajui se pritom na
bizantsku dravu kao njezin vazal. To je sve to Porfirogenet kae o
svome savremeniku aslavu, pa je zaista nepojmljivo kakve su sve
dalekosene zakljuke izvodili pojedini povjesniari. Relja Novakovi osobito skree panju na injenicu da u pos~ednjem navodu
Porfirogenet govori o zemlji, a ne o zemljama. I Pozivati se na
Ljetopis popa Dukljanina u pitanju teritorijalnog odreenja aslavljeve drave smatram potpuno promaenim, ne samo zato to latinska, odnosno talijanska verzija (koje jedino spominju as lava) ne
mogu posluiti kao pouzdan izvor, ve i zbog injeninih neslaganja
sa Porfirogenetovim spisom De administrando imperio. Prema Porfirogenetu, aslav je Klonimirov sin. Meutim, po latinskoj redakciji
Ljetopisa popa Dukljanina, aslav je sin kralja Radoslava, kojemje
preoteo vlast i protjerao ga iz zemlje. Postojao je, dodue, srpski
vladar sa imenom Radoslav, ali na prijelazu iz VIlI u IX st., dokje
aslav ivio stoljee poslije toga. Nadalje, neutemeljeno je iievo
zakljuivanje da je pop Dukljanin "zaista ouvao istorijske tragove
srpsko-maarskih bojeva u Podrinju i u Posavini i da je veoma
verovatno da je istorijski srpski knez aslav zaista poginuo u tim
bojevima negde u Posavini ..." 17Da se u sluaju aslava latinski tekst
Ljetopisa popa Dukljanina ne moe smatrati vjerodostojnim
pokazuje ijedno mjesto u njegovom 24. poglavlju. Tu se navodi kako
je Kreimir opustoio Uskoplje, Luku i Plivu (granino podruje u
gornjem toku Vrbasa). Bosanski ban, videi da se s njim ne moe
mjeriti u borbi, pobjegao je ugarskom kralju.l" Kreimir se poistovjeuje sa hrvatskim kraljem Mihajlom Kreimirom (949-969) i
uzima se da je aslav tada poginuo u borbi protiv Maara, a da ga je
u Bosni na vlasti smijenio Mihajlo Kreimir 11.19 Vijesti o aslavljevom ratovanju sa Ugrima u potpunom su neskladu s podatkom o
bosanskom banu koji se sklonio kod ugarskog kralja. Na temelju

Polazei od postavke da je De administrando imperio jedini


pouzdan povijesni izvor o aslavu, mislim da se moe zakljuiti da
Srbija u to vrijeme nije imala velik opseg te da je bila ugroena
bugarskim upadima. Doba koje je neposredno prethodilo aslavljevoj vladavini obiljeeno je bugarskim osvajanjem Srbije. Njome
je vladao arhont Zaharije, kojeg je napao bugarski arhont Simeon.
Porfirogenet pie: "Zaharije tada pobjee u Hrvatsku, a Bugari
poalju poziv upanima da dadu kod njih i odvedu arhonta aslava
(koji je roen u Bugarskoj i tamo se nalazio). Namamivi ih zakletvom i odvevi ih do prvog sela, odmah ih zarobe, uu u Srbiju i
pokupe sav narod od malog do velikog i odvedu u Bugarsku, a neki
od njih umaknu i odu u Hrvatsku i zemlja ostade pusta!,,14 Iz tog
spisa, pogotovo iz navoda da je Srbija raseljena i ostala pusta, pa joj
se narod nalazio u Bugarskoj i Hrvatskoj, proizlazi da je Srbija prije
dolaska aslava na vlast bila mala zemlja. Dojam koji se stjee iz
navedenih Porfirogenetovih podataka nita se bitnije ne mijenja ni
nakon prie o dolasku aslava u zemlju koju je oslobodio preuzevi
u njoj vlast: "Poslije sedam godina aslav pobjee iz Bugarske sa jo
etvoricom iz Preslava, doe u Srbiju i u zemlji nae samo 50 ljudi,
samaca bez ena i djece, koji su ivjeli od lova. Zavladavi zemljom,
obrati se caru Romeja, traei od njega pomo i potporu i obeavajui
da e sluiti i pokoravati se njegovim zapovijestima, kao i arhonti
prije njega. I otada car Romeja stalno mu je dobra inio, tako da se,
doznavi za to, Srbi koji su se zatekli u Hrvatskoj i Bugarskoj i
ostalim zemljama, a koje je Simeon bio raselio, skupie oko njega.
tavie, mnogi iz Bugarske pobjegnu u Carigrad i njih car Romeja
zaodjene, obdari i poalje aslavu. I poto je pomou bogatih darova
Gde se nalazila, 269-270,114.
Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 90-91.

13 R. Novakovi,

14

15
16
17
..,.

..

. ,.

-l~_!'
..,

18
19

Isto, 53,56-57.
R. Novakovi, Gde se nalazila, 290-291.
Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio,
popa Duk1janina, 406-411,151.
Isto, 323-324.
A. Babi, O pitanju.

90-92.F. Sii,

Ljetopis

88

.,

89

iznesenih podataka nipoto nije mogue zakljuivati da je aslav u


to vrijeme vladao Bosnom.

kao granicu Srbije, to bi bilo logino da je ~aslav vvladao u Bosni i


da su Katera i Desnik bili u sastavu aslavljeve drzave.
30. pogl.
djela De administrando iml!.er~oiz~!t~ s~ kae ~a zemlja Hrv~tska
granii sa Srbijom prema njeci Cetini I I:n~:v~u.SJeve~o od.Hhvna,
koje je i prema Ljetopisu zagorske s~lavl.~1JeI pr~~a Ljetopisu popa
Duk1janina granino podruje, Srbija nije granI~l~ sa Hrvatskom.
Na tom prostoru De administrando imperio spomm~e hrvatske u.~~
Plivu i Pesentu, ali ne kae da bi se tu nalazila granica prema ~rblJI.
U aslavljevo doba Srbija se nalazila "sprijeda", ?dnosno "Is~r~d
svih ostalih zemalja", kako se to istie u 30. pogl. djela De adminisi
. 23
tra ndoo tmperto,

:u

Vrijedna panje je i okolnost da prema 23. pogl. Ljetopisa


popa Dukljanina aslav i "raki ban" nisu ista linost. Ljetopis
pripovijeda kako "kralj aslav dade Tihomilu drinsku upaniju i
kerku rakog bana za enu zato to je ubio velikaa Kisa" i iz toga
se vidi da su podaci o aslavu neusklaeni i nepouzdani.r'' Uostalom,
i iz Porfirogenetovih rijei moe se izvesti zakljuak daje Srbija za
aslava bila ograniena na podruje Rake.
Porfirogenet kae da Srbi nisu naselili samo "sadanju Srbiju",
ve iPaganiju, Zahumije, Travuniju i Konavle. Razlikovanje Srbije
iz njegova vremena od drugih zemalja znai da Srbiji u doba aslava
nije pripadala ni Paganija, ni Zahumlje, ni Travunija, ni Konavle, a
najmanje "ostale sklavinije", koje Porfirogenet i ne ubraja u Srbiju. 2 I

3.
ZDESLAV ILI ASLAV?

Na temelju djela De administrando imperio, koje je u tom


pitanju mjerodavno zato to je Konstantin Porfirogenet bio aslavljev savremenik, ne moe se zakljuiti da je aslav vladao podrujem Bosne. tavie, moglo bi se zakljuiti da se sredinom X st.
podruje Bosne, sve do Save, nalazilo u sastavu Hrvatske, u emu su
saglasni De administrando imperio i Ljetopis popa Dukljanina.
Prema 29. i 31. pogl. Ljetopisa Kreimir (Mihajlo Kreimir II)
"zauzme cijelu Bosnu i vladae njome", a zatim je "Bosnom vladao
Stjepan" (Stjepan Drislav), tako da se tokom druge polovine X st.,
dakle u aslavljevo doba, Bosna nalazila u zajednici s Hrvatskom.
Takav zakljuak proizlazi i iz djela De administrando imperio, gdje
se u 30. pogl. navodi da arhontija Zahumljana na sjeveru granii sa
Hrvatima, a suelice sa Srbijom. U 40. pogl., meutim, stoji da su
Hrvati susjedi Maara na jugu. Novakovi o tome kae: "Budui da
je pri opisu Ugarske pisac (Porfirogenet) kao maarske rijeke naveo
i Moni, Tami i Tisu, dosta je jasno kakav je geografski poloaj
Maara eleo da prikae, pogotovo kad znamo da u glavi 42. Maare
stavlja izmeu Dunava i Save ... Upadljivo je da on juno od dananjeg Srema i dela Slavonije nigde ne nalazi ni Srbe ni Srbiju ... ,,22
Prema tome, De administrando imperio junu i sjevernu granicu
prostora izmeu Zahumlja i rijeke Save, dakle Bosnu, ne oznauje
20 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 316-317.
21 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 88. Novija hrvatska
historiografija smatra daje opseg aslavljeve Srbije bio malen te da je granica
s Bosnom bila na Drini. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 308. Op.
redaktora.
22 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 305-306, Konstantin Porfirogenet, De
administrando imperio, 83, 105. R. Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 274.

90

Pripovijest o aslavu u latinskoj verziji Lje~ofisa J!0pa D~k/janina ni u jednoj pojedinosti ne mo~~ se P?tvrdltI nekim drugim
pouzdanim povijesnim izvoro~. D~gl izvon ~e g~vo~e o ~asl~vu~
nego o Berislavu, Gotoslavu I Seislavu. Jedino sta Je hlstor~Js.kl
pouzdano o aslavu jest ono ta iznosi Porfirogenet ~ v.e admlms~
trando imperio. Tim podacima u Ljetopisu popa Dukljanina nema m
traga. Prema Dukljaninovoj verziji aslav je bio sin kralja ..Ra~
doslava, s kojim se sukobio. Kada je dolo do pobune u ~IJelOJ
Hrvatskoj, pobunjenike je predao vojnicima u roblje? ~a razliku od
oca, koji je zarobljenicima dao slobodu. Nezadovoljn.l. postu~kom
kralja Radoslava, vojnici su preli na stranu as lava, kOJIJe protjerao
oca s vlasti. Radoslav je uspio sa svojim ljudima pobjei u grad
Sifont, a odatle u Rim. Ljetopis navodi kako je za vladanja asl.av~
doao sa vojskom u Bosnu ugarski velika Kis te opustoio I
opljakao zemlju. Kralj mu je poao u susret te je dolo do bitke u
Drinskoj upi, gdje se borio Tihomil, koj ije porazio Ugre. Z:azasl~ge
mu je aslav dao Drinsku upu i ker rakoga bana, a Ugri, da bi se
osvetili, pooe za aslavom s nebrojenim ljudstvom te ga naoe u
Srijemu. Nou su prodrli u njegov tabor i ubili ga. Ni latinska
redakcija Ljetopisa popa Dukljanina ne slae se s Porfirogenetom.f"
Pripovijesti iz 22. i 23. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina ne mogu se
nikako odnositi na aslava, nego na hrvatskog kneza Zdeslava
(878-879). Tome je pridodata epizoda sa drinskim knezom Tihomilom iz neto kasnijeg razdoblja.

.
'.

..

.;, .' .

23 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 83 .


24 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 313-321,408-410.

91

Razbijajui jedinstvo i crkvenu slogu meu Hrvatima izazvao je


bunu i bio ubijen. U znak pobjede nad njim, ninsko-hrvatski biskup
Pavao dao je uklesati natpis o kojem je rije.27
.

Oito je, naime, da postoji odreena sukladnost izmeu pripovijesti o Seislavu i povijesnih podataka o pokretu koji je vodio
protiv pape bizantski tienik Zdeslav. On je, kako izvjetava Ivan
akon pod godinom 878, vrativi se iz Konstantinopola, potpomognut carskom zatitom, uspio prigrabiti kneevinu Slavena (Hrvata) i
odatle protjerati Domagojeve sinove. Ivan akon dalje kae da je
879. "neki Slaven" imenom Branimir (Brenamir) ubio Zdeslava te
prisvojio njegovu kneevinu"
Hrvatima je za vrijeme Zdeslava
nametnuta prevlast Bizanta i, to je za ovo razmatranje jo vanije,
to je bio pokuaj da hrvatska crkva potakne raskol sa Rimom. Zato
se Zdeslav smatrao odmetnikom. Opis kakav je dat u Hrvatskoj
kronici slae se sa povijesno utvrenim injenicama o Zdeslavu. U
tekstu Hrvatske kronike epizoda sa Seislavom prikazana je kao
dogaaj iz hrvatske prolosti ("vaze gospodstvo oevo i progna
dobroga kralja oca svoga s nevirnim Hrvati"; prognan kralj "iz priko
mora fredie, a to iz Pulje i gredie na hrvacke strane"). Seislav je
zapravo isto ime koje i Zdeslav. Seislav se prema Hrvatskoj kronici
"prozva odmetnik", odnosno, kako jo preciznije prevodi Maruli,
on je nosio pridjevak "apostata", a to odgovara Zdeslavovu odmetnitvu od Rima. Hrvatska kronika izriito kae da se poslije
"prokletstva i zle smrti" odmetnika Seislava kralj vratio "s blagoslovom svetoga oca pape". 26
Postoji jo jedan izvor koji upuuje na pretpostavku da je
Seislav iz Hrvatske kronike zapravo Zdeslav, a to je natpis koji je
pronaen u bazilici na groblju u Biskupiji kod Knina. Ovaj natpis
izazvao je dosta rasprava meu povjesniarima i arheolozima. Marko
Perojevi donosi crte natpisa i prijevod u kojem na kraju stoje i
rijei: "Neka takoer uzvieni kri Boji brani od neprijatelja one
koji ulaze li svu crkvu! i sve vjernike koje je ova sloga drala
Izajednol, a mu odmetnik Sedeh pretvarao se da je ls logu/ ima. Za
to ga Krist sa kraljevske tvrave nebeskog svoda domalo istjera ls
vlasti ili ivota!. Gospodin Pavao biskup prinosi ovu zastavu." U
natpisu izriito stoji "apostata Sedeh", iz ega Perojevi izvodi ime
Sedehslav. On pobija miljenje Frane Bulia, iia, Prage i Barade,
prema kojem je "presulus" Pavao splitski nadbiskup Pavao (10 151030), pretpostavljajui na temelju jednog starijeg popisa ninskih
biskupa da je biskup Pavao iz natpisa bio ninski biskup u razdoblju
od 877. do 879. godine. Perojevi je izveo zakljuak da se knez
Zdeslav odmetnuo od Ninske biskupije, koja je bila podlona Rimu.
25 F. Raki, Documenta, 373-374. Vidi: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek,
259-260.
26 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 406-408 ..

;
,.,'

..

92

. i, ....

'.,

27 M. Perojevi, Apostata Sedeh, 146-149.

93

Nehoviima (opina Gornja Praa u rogatikom kotaru), Gornje i


Donje Osovo (opina ivaljevii i Godomilje ) u rogatikom kotaru.
Od znaenja je i ime rijeke Oskave, lijeve pritoke Sprae, "kojim se
imenom zove i jedna pritoka Morave u ehoslovakoj". Skari se
dalje poziva na nazive sela na rijenim uima. Radi se o sloenim
imenima od dvije rijei, od kojihje jedna usti, a druga ime rijeke koja
na tom mjestu ima svoje ue. Skari spominje Ustibar, Ustilim,
Ustipraa, Ustikolina i Ustirama. Takvi nazivi pojavljuju se samo u
velikoruskim krajevima te u Bosni, to znai da su i istonoslavenska
plemena ostavila traga na tom podruju. Meutim, najvie primjera
se odnosi na Veliku Moravsku. Skari se poziva na eku rije dobiti
i dobojavati, tumaei naziv Doboj, koje se susree u Bosni na
nekoliko mjesta. Spominjui Kralupe kod Visokog, upozorava na
dva mjesta istog imena u sjevernoj ekoj. Ime Viegrad (na Drini)
pojavljuje se i u drugim slavenskim zemljama, poimenino Viegrad
kod Praga, koje spominju vrlo stare eke historijske predaje, te
Viegrad kraj Dunava iznad Budima. Naziv Naklo u selu Rakovici
u sarajevskom kotaru povezuje sa ekom rijeju nakel.1

IV.
ASIMILACIJSKI PROCESI

1.
NEKOLIKO UVODNIH NAPOMENA
Podruje Bosne bilo je zahvaeno ne samo dvostrukom
seobom (najprije Slaveni, a potom Hrvati i Srbi), nego jo dvama
velikim selidbenim valovima. Jedna selidbena struja, dakako slavenska, dolazila je sa krajnjega ruskog sjevera (negdje u tr~em ~esetljeu IX st.), adrugaje uslijedila na samom poetk~ ~ st. IZVelik~
Moravske. Ta doseljavanja shvaam kao dugotrajni proces kOJI
poinje sredinom VI st. i zavrava se prvih godi~a X stoljea.
Naravno da je prilino neuobiajena teza o tako velikom vremen~
skom rasponu doseljavanja, kao i ukljuivanje Normano-Slavena 1
Velikomoravaca u etnike procese na slavenskom jugu, ali nadam se
da e sve to izdrati kritiku.

Slaveni, Hrvati, Srbi, Normano-Slaveni i Moravljani dali su


osnovno etniko obiljeje narodu u Bosni i Hercegovini. Ne moe se
zanemariti ni udio zateenog stanovnitva; Iliro-Panonaca, Romana,
Avara, moda i Gota u procesima etnike amalgamacije, ali ipak je
prevladala slavenska sastavnica. Govorei o integraciji uBodinovo
vrijeme, "nikog puka s mnotvom bez isla", pridolog "ispriko rike
Velije", pisac Ljetopisa zagorske sklavinije kae da "mnogo lju-

Za podatke o doseljavanju Normano-Slavena ("trea s~oba"~


glavni je izvor 5. pogl. Ljetopisa zagorske sklavinije. U latinskoj
verziji Ljetopisa popa Dukljanina tu je rije o dol~sku Bu~ara sa
Volge. To je jedan od brojnih primjera neodgovaraJ~eg pnJev~da
slavenskoga izvornika. etvrta slavenska seoba na Jug dovela Je u
Zahumlje "nekrtene stanovnike s rijeke Visle", zvane Litciki, n~
elu sa Vusebutzom (Viom) u Zahumlje. O tome u 33. pogl. govon
De administrando imperio, a kako se ini i titije Metodovo.
Vladislav Skari skrenuo je u vie svojih radova panju na te
seobe. Skari uoava postojanje dviju izdvojenih glavnih oblasti,
jedne "gornje Drine s njenim pobonim ~ijelovi~a s lij~~e strane" i
druge "sjeverne Bosne izmeu Vrbasa 1. Bos~e ~ u. kojima se .po~
javljuju toponimi koji nedvojbeno potjeu IZ JezI~a zapadnih I
istonih Slavena. Skari je pojavu tih toponima povezivao sa prvom
seobom na jug, zakljuujui da je meu doseljenimjunoslavenskim
plemenima bilo i poneko pleme istone ili zapadne grupe. I?o~azujui svoje stajalite, Skari ukazuje d~ se: n~~nmJer, drvo jasika
jednako naziva u svim junoslavenskim }eZlcm~a? a da to d~o
zapadni i istoni Slaveni zovu po os~?~ntm obhclm~ osa, O~lka,
asina. Od osnovnog oblika osa Skanc Je na podruju epommne
Bosne nabrojio lokalitete Osanica, naselje i valjda potok u selu

,
,

....

94

/:

V. Skari, O geografskoj nomenklaturi, 1927, 30-53. Isti: Jedan slavenski


uzor, 141-144. Iz Skarieva pisanja mogao bi se izvesti zakljuak kao da se
rije usti pojavljuje na slavenskom jugu iskljuivo u Bosni. Ne odbacujui
Skariev rad, G. krivani iznosi primjere iz vie junoslavenskih krajeva na
temelju kojih proizlazi da se imenica usta "najee vezuje za ue reke, a na
primorju jo i za morske zalive". Jedan od najstarijih spomena usta kao
toponima nalazi se u itiju Simeona Nemanje od sina mu kralja Stefana
Prvovjenanog iz 1226. godine. Oito je da se migracije Normano-Slavena
nisu ograniile na Bosnu, ve su zahvatile i druge junoslavenske krajeve,
kako to uostalom proizlazi i iz Ljetopisa zagorske sklavinije te Prvog itija
Naumova. Vidi: prilog G. krivani, Imenice usta i vrh, 55-57. Koliko mije
poznato, jedino se 1. idak osvrnuo na Skarievu teoriju o doseljavanjima sa
ruskog sjevera, ali osporavajui je. idak se izjanjava protiv Skarieve
postavke o postojanju nekog ruskog etnikog elementa u sredinjoj Bosni.
idak smatra da ne postoji nikakav historijski podatak o nekom ruskom
plemenu u Bosni, niti da za imenicu trzan uope ima izravnih historijskih
potvrda, a za ostale primjere iz nomenklature potrebna je, po Skarievom
vlastitom priznanju, jaa lingvistika podloga. J. idak, Problem bosanske
crkve, 130.

95

podrujem dananje Bosne i Hercegovine. Prvi vei prodor Avara, i


to Kotrigura, uslijedio je iz Simiuma u Dalmaciju, 567. godine, po .
nalogu k~gana Bajana ..~oznat je i veliki prodor Avara u Dalmaciju
597. godme. Tom prilikom Avari su sruili etrdeset tvrava i
pomou ratnih sprava osvojili grad nazvan Vonke, kako je to
zabiljeio Teofilakt Simokata. Grad Vonke vjerovatno se nalazio na
putu Sirmium - Salona, negdje u dananjoj Bosni. Veliki prodor
Avara datira se i u razdoblje 605-615, a posljednji se spominje 626.
godine." Dakako, ostaje otvoreno pitanje jesu li se Avari odmah i
naseljavali na prostorima koje su osvajali. Na to se moda moe
potvrdno odgovoriti, s obzirom na raspored toponima tipa Obar, to
je slavensko ime Avara du spomenutih smjerova prodora. Mislim
da je u historiografiji premalo panje posveeno vijesti iz spisa De
administrando imperio da su Avari poslije pada Salone zauzeli cijelu
Dalmaciju i u njoj se naselili. Jedino se - kae Anonim u 30. pogl. primo~ski .gradii njima ne predadoe, nego ostadoe u vlasti Romeja,
poto tm Je more omoguavalo da ive. Uvidjevi da je ta zemlja
dobra, Avari se u njoj naselie. Avarsko osvajanje Dalmacije moglo
se dogoditi 626., kada je pala Salona." Smatram da je avarskim
osvajanjem bilo obuhvaeno i bosansko podruje u zaleu Dalmacije, posebno od pada Sirmiuma 582. godine. Arheoloke potvrde
avarske prisutnosti na podruju dananje Bosne vrlo su oskudne, ali
su toponomastike mnogo bogatije.f

beznivo ivie", tim vie to "vire i jezika bihu jednoga".2 Prema


tome, srodnost (slavenskog) jezika te poganske vjere pridonijeli su
njihovoj etnikoj homogenizaciji. Meutim, ta etnika homogenizacija u jadranskom zaleu zahvatila je i neslavenske etnike skupine.

2.
"ZAGORSKA SKLAVINIJA"
_ NAJSTARIJA SLAVENSKA DOSELJAVANJA
Sklavinija na podruju Bosne ima svoje davnanje poetke.
Franjo Barii, razmatrajui hronologiju slavenskog i avarsko-slavenskog naseljavanja istonog Balkana prije dolaska Srba i Hrvata,
zakljuio je da su se prva slavenska plemena doselila na podruje
Bosne sredinom VI stoljea. Prokopijev podatak o velikoj skupini
Slavena, koji su preli "redom sve ilirske planine" i "stvorili se u
Dalmaciji", Barii tumai da se odnosi na istonu Bosnu.' Arheoloki nalazi, npr. onaj u Muiima kod Viegrada u istonoj
Bosni, potvruju pretpostavke o doseljavanju prvih slavenskih skupina ve u VI stoljeu." Prokopije svjedoi da se skupina koja se
"stvorila" u Dalmaciji izdvojila kao jedna od tri skupine iz "velikog
mnotva Slovena". Na zemljite Romeja provali "tolika masa" Slavena kao nikad prije - navodi Prokopije. Ta masa je prodrla prvo
preko Dakije, namjeravajui osvojiti Solun i gradove oko njega, ali
su od toga odustali i nisu se vie uope usuivali sii u doline, nego,
"preavi redom sve ilirske planine, stvorie se u Dalmaciji ..." Slavenska vojska pljakala je prethodno i "strahovita nedjela poinie
5
po itavoj Evropi", tj. po pokrajinama juno od Save i Dunava.
Veliko mnotvo Slavena, koje se nalo "u Dalmaciji", "preavi
redom sve ilirske planine", moglo se nastaniti na irokom geografskom prostoru, jo i prostranijem od "dananje istone Bosne".
Jezgra iz koje je kasnije izrasla Bosna, tj. sarajevsko-visoka dolina,
naseljena je najkasnije do kraja VI st., dakle u razdoblju prije
doseljavanja Hrvata i Srba.

Prema djelu De administrando imperio Hrvati su uinili kraj


avarskoj prevlasti u junoslavenskim zemljama. U 30. pogl. stoji da
su sed~ero brae i sestara, doavi sa svojim narodom u Dalmaciju,
zatekli tamo Avare. Nakon nekoliko godina ratovanja Hrvati su
pobijedili i pokorili Avare. Otada - kae dalje Anonim - tu zemlju
d~~Hrvati, ali ~ Hrvatskoj jo ima avarskih potomaka na kojima se
Vidi da su Avan. Iste podatke o Avarima iznosi i Porfirogenet u 31.
poglavlju. Po nareenju cara Heraklija, Hrvati su zaratili na Avare i
protjerali ih. To se dogodilo kada su Hrvati imali za arhonta Porgina

6 Vizantijski izvori, sv. I, 121. F. Barii, Proces slavenske kolonizacije, 22-23.


Vidi takoer: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 76-87. J. Kovaevi,
Arheoloki prilog, 79. I. Nikolajevi, Kasnoantika, 439-444.
7 1. Kovaevi, Arheoloki prilog, 80. Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 79. U hrvatskoj historiografiji pad Salone najee je datiran
u 614. godinu. Vidi: N. Klai, Povijest Hrvata, I, 139. Novija miljenja
odbacuju tezu o razaranju i propasti Salone i drugih antikih gradova. Propadanje pojedinih gradova imalo je razliite uzroke i trajalo je dugo, tako da
se nipoto ne moe datirati odreenom godinom. O tome vidi-N, Budak, Prva
stoljea, 13. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 86-87.
8 Usp. N. Mileti, Rani srednji vijek, 390.

Vaan inilac u daljnjem razvoju tog prostora jest pojava


Avara. Avarski ratnici kretali su se dvama smjerovima: Siscia Bumum - Jadera te Sirmium - Narona - Epidaurum. Oba prolaze

2 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 389.


3 F. Barii, Proces slovenske kolonizacije, 25.
4 I. remonik, Die dltesten, 231.
5 F. Barii, Proces slavenske kolonizacije, 11-27. Vizantijski izvori, sv. 1,46.

"~""
o',

~I
'

(~

96

97

Slavenima na Peloponezu i drugim grkim krajevima, pa je ti~


vjerovatnije da se vlast Bizanta na tim dalekim zapadnim stranama
jo manje osjeala.

oca. Pokrteni su iz Rima takoer za Heraklija, u vrijeme .~rho?ta


Perge." Svi spomenuti dogaaji zbili su se za ca~ ~era~~IJa, tj. u
razdoblju od 610. do 641. godi~e .. Peto.rica brace I ~VIJ~.sesn:e
predvodili su ratniku skupinu k~Ja Je zaJed?o s~ doselJe?I~lma IZ
Bijele Hrvatske dala ime zateenoj sla.venskoJ ~a.s~u buduoj H.rvatskoj. Dio pokorenih Avara I preostali Romam bili su .vec ~redmo~
X st. stoljea asimilirani u hrvatski etnos. \o U daljem IzI~g~~Ju
Anonim iznosi vaan podatak koji se tie "zagorske skl~vmIJe':.
Nakon to je govorio o sudbini Avara i utvrdio .da su .~reo.stalIHrvat~,
naime oni koji nisu doli u Dalmaciju, ostali u Bijeloj ~rva~skoJ,
Anonim kae: "Od Hrvata koji su doli u DalmaCIJU,odv~JI ~eJedan
dio i zavlada Ilirikom i Panonijom." II Ovaj poda~ak k?ntmUl~ano se
nastavlja na prethodno pripovijedan)e. o Hrv~tlma I ~ vanma ~~
izgleda kao da ini s njime organsku cjelinu. Moze se, na~me, shva~~tJ
da se dio ratnike skupine koja se obraunavala sa Avanma od~oJ~o
i zauzeo "Ilirik i Panoniju" (svakako njihove dijelov~). Ve.~am izmo
pretpostavku da se ovaj podatak odnosi na po~Je kasnije ~osn~.
Za razliku od Hrvatske, u kojoj je ratnika skupina Hrvata dala I svoje
ime slavenskoj masi te preostalim RomaniI?a i Ava~ma, u '~zagorskoj sklaviniji" prevladavalo je slavensko Ime. Imali su, kaze Anonim nezavisnog arhonta, koji je na razne strane slao poslanstva,.a
prijateljska samo arhontu Hrvatske. Ako bizantski pisac kae da Je
taj nezavisni arhont slao prijateljska posl~nstv~ sam~ arhontu Hrvatske, to znai da nije bio u najboljim odnosima ni sa Blz~~tom. Teof~n
donosi vijest iz 678. koja bi se takoer mogla ?dnOSltl na podruje
"zagorske sklavinije". Izvjeta~ajui o. ~a~ljuenom tn~esetgodinjem miru koji su sklopili halifa Muav.IJa I c~r Konstantl.n IV, o~
kae: "Kad to doznae stanovnici zapadmh krajeva, avar~kl kagan I
tamonji kraljevi, egzarsi, gastaidi i poglavan zapa~m.~ naroda,
poslavi preko poslanika darove caru, zatrae ~a se I. ~Jlma. dadu
Im mir kao
blagodati mira . Car popusti njihovim molbama I. odobn
Z
d ,,12 Ak
gospodar. I velika bezbrinost nasta~e ~a I~toku I na apa u.
o
je rije o zapadnim krajevima, ~a koje Je B~zan~polagao prave. onda
je meu tim kraljevima, egzarsima, gastaldima I po~lavanma m~g~o
biti i onaj "zagorske sklavinije". V~jes~ ~~azuJe da od~osl t~h
zapadnih zemalja s Carstvom nisu bih najbolji. Uosta~om, B~zantJe
u to doba bio toliko slab da nije bio u stanju zavesti red ni meu

Neupitno je da prije dolaska Hrvata i Srba nije bilo jae


politike vlasti u krajevima koje su kolonizirali Slaveni. To u svakom
sluaju vrijedi i za "zagorsku sklaviniju". To je uostalom karakteristika slavenskih drutava u toj najranijoj fazi. Pisci kao to su PseudoCezarije, Pseudo-Maurikije, Porfirogenet i drugi govore o anarhiji
meu Slavenima u to vrijeme. Drukije nije moglo biti ni u "zagorskoj sklaviniji". Postupno se uvodilo upsko ureenje, ali upe
izmeu sebe oito nisu bile jae povezane. Na elu upa mogli su biti
"starci-upani" - koje spominje Porfirogenet - ija je vlast bila
ograniena, jer je narod sudjelovao u donoenju svih odluka opeg
znaaja. Ova sklavinija, osobito u tom najstarijem razdoblju, bila je
zapravo konglomerat slabo povezanih upa. Protokom vremena,
podruje "zagorske sklavinije" irilo se na doline Drine, Bosne i
Vrbasa te pritoka tih rijeka, koje su pruale dobre mogunosti za
nastanak veih naselja. Podlogu politikoj organizaciji dale su upe
koje su obuhvaale jednu ili vie porodica i ujedno inile vojnu
jedinicu. upe su se postepeno jae povezivale i inile jedinice koje
Porfirogenet zove "zemlje" ili "sklavinije". Najprije se oblikovala
sklavinija koja se donekle teritorijalno podudara s podrujem ilirskog
plemena Desidijata. To je podruje koje je poslije nazvano Bosna, a
nije iskljueno da se isprva naziva lo Zagorje. Podruje Usore i
Donjih Kraja moralo se prikljuiti ovoj sklaviniji prije odravanja
Duvanjskog sabora, jer se iz saborskih odluka moe zakljuiti da je
tada zagorska unutranjost inila jednu politiku cjelinu. ini se da
je poetkom IX st. dolo do prekretnice u integracijskim procesima
preddravnog razvoja junoslavenskih rodova i plemena. Prema J.
Ferlugi, poetkom IX st., arhonti se u junoslavenskim zemljama
javljaju moda i prije sredine stoljea. 13
Prema hronologiji koju sam pokuao rekonstruirati na temelju
4. do 10. pogl. Ljetopisa zagorske sklavinije, naziv kralj pojavljuje
se u "zagorskoj sklaviniji" u prvim desetljeima IX st., sa "kraljem"
Silimirom. Porfirogenetovi spisi takoer doputaju takvo datiranje.
Kada, naime, Porfirogenet u djelima De administrando imperio i
ivot Bazilija I govori o tome kako se bila ugasila bizantska vlast u
junoslavenskim zemljama, osobito za amorijske dinastije, te ustanovila domaa vlast, onda to znai da se o domaim vladarima
moe sigurno govoriti od treeg desetljea IX stoljea. Naglaavam

9 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 80, 84-85.


.
10 O doseobi Hrvata vidi: N. Klai, Povijest Hrvata, 133-140. I. Goldstein,
Hrvatski rani srednji vijek, 87-92.
De administrando imperio, 80.
12 Vizantijski izvori, sv. I, 224.

II Konstantin Porfirogenet,

.Ji,

13 J. F~l" , Vizantija,"l,

,,

da su ve tada postojale "ostale sklavinije". Ne mijenja mno~o na


stvari okolnost da je i prije Mihajla Mucavog (820-829) Bizant
prisvajao suverenitet na cijelom prostoru. Da,~macije i }~nosl~venskih zemalja, tako da Porfirogenet govon o davnanjoj vla~tI R~meja". Porfirogenet "ostale sklavinije" prikazuje kao podruje gdJ~
vlast Romeja (Bizantinaca) nije bila prisutna, ve su se pokoravah
"iskljuivo svojim arhontima", odnosno "starcima-upanima". Takvo drutveno ureenje postojalo je i u Hrvata, Srba Zahumljana,
.P
14
Konavljana, D ukl'Jana lagana.

,'.

\,'

3.
HRVATSKA I SRPSKA SEOBA
U BOSNU I ZAHUMLJE
Dananje podruje Bosne i Hercegovine naselili su Hrvati i
Srbi u doba tzv. "druge seobe", za vladavine bizants~~g cara Herak~
lija (610-641). Konkretnije govorei, Hr:vati ~~nasehh B?snu, a Srbi
Zahumlje (Hum, Hercegovina), to proizlazi IZ~ma~enJa podataka
Konstantina Porfirogeneta. Moram odmah rei da Je t~kvo ~a~
enje, to se tie Bosne, neuobiajeno. M.euti~, odmah c~ s~ vidjeti
daje ovo shvaanje utemeljeno na podaclI!la djela De adml~lstrando
imperio. Prvo mjesto iz kojeg se razabire da su podruje ~osne
naselili Hrvati jeste ono u 30. pogl., kada Anom~ razgram~ava
sklavinije u provinciji Dalmacij~ te kae d~ ~rhontIJa ~ah~~IJana
svojom planinskom stranom na sJever:u gram~1 sa Hrvatima. Planinskom stranom sjeverno od Zahumlja prostire se Bo.s~a, odn~sno
"zagorska sklavinija", koju su, prema tome, nasehh Hrvati, U
dosadanjim objanjenjima ovog mjesta rijei '.'sje."erno od Zahumlja" tumaile su se kao da se odnose na podruje sJ~verozap~d~o od
Zahumlja. Meutim, Porfirogenetov tekst to ne kaze. M~gu~~ Je da
su Hrvati o kojima se govori na ovom mjestu upravo o~l.koJI su se
izdvojili i poli u "Panoniju i Ilirik", gdje ~u uspostavili poseb?~
politiku jedinicu. Prema Porfirogenetovu ?PISU,Hrvat~ka ne granii
sa Zahumljem nigdje, osim na istoku, a Istonu gramc~ Hrvatske
prema Zahumlju ini upa Imotski, ~ajedno sa upom I:Ih~no. A~onim je dosljedan i u daljem tekstu Iste glave kad.a opisuje gr.an~ce
Srbije, koja lei ispred svih ostalih zemalja, na Sjeveru se pnr~ll~e
Hrvatskoj, anajugu granii sa Bugarskom. Ka~~,se.u De.admlnlstrando imperio kae: "ispred svih ostalih zemalja", time vJero.vatn.o
podrazumijeva Raku ("sadanju Srbiju"), koja je, gledana IZ BI-

Kada se svi ti podaci poveu, proizlazi da su Hrvati na jugu


graniili sa Zahumijem, a na sjeveru je granica bila rijeka Sava sa
Frukom gorom.
":','(1

!~

, il'"r(
:I'~

:1')

~:

Da bi se blie locirali krajevi koje je naselio taj dio Hrvata,


posebno je vano ukazati da spis De administrando imperio kao
krajeve naseljavanja istovremeno navodi Ilirik i Panoniju. Uzevi u
obzir da su odvojeni od Hrvatske i da je Panonija obuhvaala i pojas
JUno od Save, dok se Ilirik protezao uporedo, ali dublje u unutranjost, taj dio Hrvata naj loginij e je smjestiti na podruje budue
Bosne, to je u skladu s ostalim podacima iz 30, 40. i 42. pogl.
Porfirogenetova djela. Prema tome, uobiajeno tumaenje da se taj
podatak odnosi na panonske Hrvate nije uvjerljivo, posebno zato to
panonska Hrvatska nije zahvaala ondanji Ilirik. Pod Ilirikom se
ima podrazumijevati podruje koje je preostalo nakon teritorijalne
reorganizacije kojom je Panonija izdvojena iz sastava Ilirika kao

;p,

'ii

14 Vizantijski izvori, sv. II, 79.


15 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperia, 83.

16 Isto,83 .
17 Isto, 107-108, 105.

. ?,....

'

100

zanta, zaista bila smjetena ispred svih ostalih zemalja te se nastavljala na Zahumlje i Paganiju. Iz Anonimovih navoda proizlazi da
je i Zahumlje smatrao Srb~om,jer je ono, kako kae ranije, na sjeveru
graniilo sa Hrvatskom. I De administrando imperio zapravo razlikuje Srbiju u irem i Srbiju u uem smislu. Kada, naprimjer, u 30.
pogl. kae da od rijeke Cetine poinje zemlja Hrvatska, a prema
Cetini i Hlivnu granii sa Srbijom, onda oito ima na umu Srbiju u
irem smislu. Kada pak Anonim u 30. pogl. spominje da arhontija
Zahumljana granii sprijeda sa Srbijom, onda se podrazumijeva
Srbija u uem smislu, Raka. Jo neka mjesta u De administrando
imperio potvruju tezu o hrvatskom naseljavanju "zagorske sklavinije". U 42. pogl. Porfirogenet tvrdi da Maari (Turci) ive "izmeu
Save i Dunava", dakako, u njegovo doba. Maari bi prema tome na
jug dopirali do Save. U 40. pogl. navodi: "Susjedi Turaka (Maara)
su na istonoj strani Bugari, gdje ih dijeli rijeka Istar, koja se zove i
Dunav, na sjevernoj strani su Painazi (Peenezi), na zapadnoj
Franci, a na junoj Hrvati, koji granie s Maarima prema planinama.!" Podruje prema Hrvatima o kojem Porfirogenet ovdje govori jest Potisje, s pritokama Tise, Krs, Mor, Tami, koje izriito
spominje, a jedina planina koja bi dola u obzir bila bi Fruka gora.
Prema tome, Fruka gora i rijeka Sava pri uu (42. pogl. De administrando imperio) inile bi granicu izmeu Maara na sjeveru i
Hrvata na jugu.

"

i.

101

ristei i~e zemlje, a ne naroda, kao u sluaju fIrvata. Srbi su, naime
preI?a djelu D~ ad'!'inistrando imperio, nastanjivali i Zahumlje,
Srb.lju, tako da Je bilo potrebno tano odrediti o kojem se podruju
radi.

zasebna provincija. 18 Panonija ("pokrajina Panonija II") dodiruje se


sa Ilirikom u Bosni, pa mogue i u Mavi, preko Jadra do Kolubare.
Dakako da Mavu i sjevernu Srbiju nisu mogli naseliti ti "odvojeni
Hrvati", pa preostaje Bosna.
Meutim, neki povjesniari smjetaju to osvajanje Ilirika i
Panonije ak u vrijeme Tomislava i njegova zauzimanja panonske
Hrvatske. Mislim da ni to nije odrivo iz dva razloga. Prvo, panonska
Hrvatska, prema bizantskim piscima, ne bi spadala u Ilirik. Osim
toga, De administrando imperio govori o nezavisnom arhontu koji
je vladao u zemlji izdvojenih Hrvata, a to znai da nije mogao biti
Tomislavov podanik. Odvajanje dijela Hrvata moglo se zbiti odmah
poslije hrvatske seobe, koja se dogodila prije srpske seobe, ali se
moglo desiti i neto kasnije. Vrijedno je panje da Anonim govori o
nezavisnom arhontu u prolom vremenu, to bi znailo da sredinom
X st. nije bilo te nezavisne sklavinije. To je jo jedan dokaz u prilog
tezi da je rije o "zagorskoj sklaviniji", jer se posljednjem vladaru
Svetoliku-Stjepanu gubi trag izmedu 932. i 934. godine. Ovakvo
miljenje usamljeno je u historiografiji, ali valja napomenuti da je
.
di B
19
ve Lucius smatrao da se na ovom mjestu ra I o osmo

:odatako "~e~avisnom arhontu" na podruju Ilirika i Panonije


n~ moz~ se Odn~Sltl na. arhonta ni Srba, ni Zahumljana, ni Travu?Ja~a, m Konavl~ana, m Dukljana, ni Pagana (Neretljana), jer da ih
Je plsa~ 30 ',~ogl. Imao na umu, to bi i napomenuo. "Nezavisni arhont"
morao je biti meu "ostalim sklavinijama", a tu dolazi u obzirjedino
Bosna.
Skrenuo bi~ pan)u naj~dn.u pojedinost: naime, uoljivo je da
P0r?rog~net, pa I neki drug~ bizantski pisci esto piu tako da
pr~I~lazl ka? da su Hrvats~ I Bu?arska imale zajedniku granicu.
Mislim da ?~,sebarem u nekl?I .~dtih slu~aj.e~a moglo raditi o granici
Bugarske.I zagorsk~ ~kl~vI~IJe'''. u kOJOJJO nije bilo prevladalo
b?s.an~ko Ime, pa su ti pISCIuzimali hrvatsko, polazei vjerovatno od
injenice da su Bosnu naselili Hrvati. Ta granica izmedu Hrvata i
Bugara mo~la j~ ii.~jeverno od R.ake i i~tono od rijeke Drine, jer
su t~da Srbijom ~Srijemom vladali Bugan. Podaci bizantskih pisaca
o ~ r~ta vo~na Izmeu Bugarske i Hrvatske, i to za bugarskog kneza
Mihajla Bons~ ~?ko 852. pa do 864.), za bugarskog cara Simeona
~927) te za Baz~I~JaII (1018), takoer daju naslutiti da su se Bugarska
I Hr:atska dodl~val.e. Porfirogenet govori i o izmjeni darova nakon
rat~ ~z~eu Bonsa I.Hrvata (ne kae Hrvatske, tako da bi se moglo
raditi I o ra~ ~rotlv tzv. "izdvojenih Hrvata". O prva dva rata
Porfirogenet IZVJ~t~v~~ovorei o hrvatskim pobjedama. Poraze
Bugara 927. zabiljeio Je I Teofanov nastavlja, spominjui "neprohod~~ kr~jeve" u kojima su Bugari pobijeeni i nadodajui da su
poshJ~ .Slmeo.n?ve smrti okolni narodi - Hrvati, Maari i drugi odluili zaratiti n~. ~~~are.20 Gotovo isti tekst donosi i Georgije
Kedr~?os, navodei jo I Srbe, kao i "okolne narode", koji su odluili
zar~~ltl ~a ~ugare. Posebnu panju izaziva i vijest Ivana Skilice o
p'roslfenJ~ b~zantske.~lasti n~ ?io B~lkana, u doba cara Bazilija Il:
Caru pn~~~e, poslije potinjavanja Bugara i susjedna plemena
H~a~, kOJIIm.a~ekao ~rhonte dva brata, pa kad se ovi predadoe i
primie poasti I dos~?J.ne nagrade, potinie se i sama plemena.
Samo se ~armo~, kO]1~~ vl~~ao Sirmiumom ne htjede pokoriti."
Zonara daje ~acu ~erzlJu, biljeei ovako: "Kad Bugarska bi pok~re~a, vla stlRomeja se priklonie i plemena Hrvata a osim toga i
Sirmium." 2)
,

Pisac 30. pogl. precizno se izraava navodei da se arhontija


Zahumljana prua od rijeke Neretve planinskom stranom prema
sjeveru, a tu su zaista planine Bitovnja, Ivan, Bjelanica, Visoica i
Treskavica, inae vododjelnice jadranskog i crnomorskog sliva.
Precizan je i kada govori o Hrvatima, a ne o Hrvatskoj sjeverno od
ZahumIja, te takoer kada kae da je ispred Zahumlja Srbija, ko-

18 Raspravljajui

o ubikaciji Porfirogenetova Ilirika, Mihajlo Lanovi slae se s


Rakim da je Porfirogenetov Ilirik predjel izmedu (rijeke) Bosne i Drine.
Lanovi pritom kae da Porfirogenet opisujui borbe Hrvata sAvarima,
prikazuje najprije zauzimanje Dalmacije pa onda napose Ilirika i Panonije:
"Razlikujui s jedne strane Dalmaciju, a s druge Ilirik i Panoniju, on onda tu
nije mogao misliti na Dalmaciju u irem geografskom smislu, u kojem je ona
obuhvatala itav do tada bizantski dio zapadnog Ilirika, nego Dalmaciju u
uem politikom smislu kao jednu od pokrajina toga Ilirika." Pa dalje: "I kad
zatim navodi i drugu bivu zasebnu pokrajinu toga dijela carstva, Panoniju,
onda pod I1irikom i nije mogao nita drugo podrazumijevati nego preostali
dio toga podruja, a to je spomenuti predjel izmedu Bosne i Drine." M.
Lanovi, Ustavno pravo hrvatske narodne drave, 181-182. Neki pak
bizantski pisci kao Skilica-Kedren, Nikefor Brijenije i Ana Komnena daleko
iri prostor zapadnoga Balkana oznauju izrazom Ilirik. Ne dolazi u obzir ni
teza Dominika Mandia da se to mjesto odnosi na junu Dalmaciju, jer
Porfirogenet kae upravo suprotno, tj. da se jedan dio Hrvata odvojio iz

20

Dalmacije.
19 I. Lucius, De regno, 46.

'

.
'~';'
~.

102

~,
....

2)

Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio 86.


Vizantijski izvori, sv. III, 251.
'

103

4.
NORMANSKO-SLA VENSKA (RUSKA)
KOMPONENTA - TREA VELIKA SEOBA
U 5. pogl. latinske (i talijanske) redakcije Ljetopisa popa
Dukljanina sadran je, kako se obino istie, zapis o dolasku Bugara.
Kae se daje dolo nebrojeno naroda sa velike rijeke Volge, pa se
po rijeci Volgi nazvae Vulgari (Bugari). Meutim, uLjetopisu
zagorske sklavinije u 5. pogl. ne spominju se Bugari, nego se navodi
da "izlize niki puk s mnotvom prez isla tja deri isprike rike velike,
ka se dii Velija". Taj puk je zauzeo kraljevstvo Senobujiju, pa
Sledusiju, Makedoniju i potom zemlju latinsku, a stigli su i u Bladinovo kraljevstvo.22 Otvoreno je pitanje ta se ima podrazumijevati
pod "kraljevstvom Senobujija" (u Marulia stoji: "regio Sinbagiorum"), odnosno Sladusijom (u Marulia: Seleucia). Iz opisa se vidi
da se Senobujija ("regio Sinbagiorum") nalazila na putu od "velike
rijeke" Velije prema Bladinovu "kraljevstvu". Nije iskljueno da se
pod Senobuijom ("regio Sinbagiorum") podrazumijeva lezija.23
Spomen velike rijeke zvane Velija, odnosno Velikaja pomae
odrediti smjer kretanja puka "s mnotvom prez isla". Naime, ako se
od Ilmenskog jezera polazi na jug u pravcu Balkana, taj put najprije
mora presjei "ispriko rike velike, ka se dii Velija". Rijeka Velika
tee u pravcu sjevera i ulijeva se kod Pskova u udsko jezero. I ovdje
je netaan prijevod sa slavenskog izvornika u latinskom tekstu Ljetopisa popa Dukljanina doveo do pogrenog zakljuka da se radilo
o dolasku Bugara (prevodilac je rijeku Veliju - Veliku preveo rijeju
Volga, pajo i "objasnio" da se po njoj narod prozvao Vulgari).
Posebno skreem panju na injenicu da se u 5. pogl. Ljetopisa
naglaava kako je "udno mnotvo" doseljenog puka govorilo istim
ili slinim jezikom kojim se govorilo i u "Bladinovu kraljevstvu",
kao i u Makedoniji. "Mnogo ljubeznivo ivie toliko vee koliko vire
i jezika bihu jednoga" - izriito stoji u Ljetopisu zagorske sklavinije.24 Meutim, turanski ili altarski Bugari, koji su 680. doselili pod
knezom Arparuhom, govorili su starobugarskim jezikom, potpuno
nerazumljivim Slavenima. Slaveniziranje doseljenih Bugara odvijalo se u dugom toku, koji je trajao do sredine IX st., pa i kasnije.
Prema tome, iskljuena je mogunost da bi narod o kojem se govori

mogli biti. Bugari. Medini je uoio kako je mala vjerovatnoa da je


hrvatska redakcija is~ustila inae poznato bugarsko ime, ako je
nas~la p~ema .teks~ ~Jetopisca Dukljanina.f Zapravo se uope nije
radilo ~ Izbaclvan~u Imena Bugara, ve je to ime upalo u latinsku
redakciju pogrenim ~aenjem
spomena rijeke Velike, koja je u
!Om sluaju bila zamijenjena sa Volgom. Latinski prevodilac oito
Je neto znao o dolasku Bugara, pa ihje tako upleo u tekst. "Niki puk
s ~otvom
p~ez isla", kako se vidi iz zapisa, naselio se i u
Bladinovo kraljevstvo, a to znai na zapadnom Balkanu. Meutim
Bugari kao etn?,s ~i~ada ~is~ naselili zapadni Balkan, paje i to jeda~
od ra~loga da mkl.puk OlSUBugari. Ljetopis zagorske sklavinije
odnos~ ~e na dalmatinsku unutranjost, za koju nije poznato da su je
Bugan Ikada u prolosti nastanjivali.
Tekst get~p.isa ~a?o~ske sklavinije daje osnove da se zakljui
kako su doseljenici pristigli u golemoj masi - "mnotvo prez isla"
- a taj puk "izvede ene i dicu i vojsku; s njima gredihu i s' sobom
nos.abu s~e imanje svoje, ki udnim zakonom bojahu". Bila je to
vel~a vo~~ka~ narodom, "udno mnotvo", ustrojeno vojniki: "Po~lavlca njih bl~ m~ vrimenit, koga zovihu njih jezikom bare, a
Jest cesar, pod kim bie devet duev, ki gospodovahu i obladahu taj
puk, k?ga bie udno mnotvo".26 Za identifikaciju ovog naroda
~~n Je podatak ~a se poglavar tih doseljenika nazivao njihovim
Jezikom bare. A taj "njihov jezik" jeste ruski jezik. Pozivajui se na
Dalov ~enik, ii taj naziv izvodi od rijei bojarin, to znai
gospodin, dvorjanin. Navodi i inaice: barin, bary, bare.27 Nasuprot
tome, u bugarskom jeziku nema takve rijei.
.
Seoba o ~ojoj se govori u 5. pogl. Ljetopisa zagorske sklavinije
OItose odnosi na Normano-Slavene. Spomenuti dogaaj Ljetopis
zagorske sklavin~e stavlja u razdoblje slavenskog vladara Bladina,
a ~egova v~adavma moe se barem priblino datirati. Bladin je,
nall~le, ot~c I prethodnik Ratimira, kojem se 838. gubi trag, nakon
to je u njegov "regnum" prebjegao, preavi Savu, knez Pribina.
Prema to~e, Bladin b! vladao u prvim desetljeima IX stoljea.
Seoba se vjerovatno zbila u doba slaboga bizantskog cara Mihajla II
(820-829). Nema dvojbe da je u to vrijeme prestao djelovati bizantski
~~red
vojnih utvrenja na Dunavu i Savi, pa je to dalo povoljnu
priliku spomenutom mnotvu "bez broja" za prodor u unutranjost
Balkana.

22

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 389.


23 U leziji i uope Poljskoj utvreni su arheoloki i toponomastiki tragovi
Skandinavaca, ali zakljuci doneseni na toj osnovi esto su pretjerani. H.
Lovmjanskij, Rus i normanny, 31-56. .
24 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 390.

25

26

M. Medini, Starine dubrovake, 35.


F. ii, Ljetopis popa Duk/janina, 389.

27 Isto, ~26 ..St~roruslcu rije bojarin preuzeli su i drugi Slaveni, pa i Bugari. U


BOSni se Javlja ve u poveljama bana Mateja Ninoslava (1232-1250).

Zapis u 5. pogl. Hrvatske kronike donosi i druge vane podatke. ~?vor~~i ~ konsolidaci~i toga "puka", ljetopisac prethodno
n~l?omInJe?a otaj puk tvrdo Viru drae", pa su u Makedoniji mogli
biti ureeni odnosi sa "crnim latinima", "ki se onada (za) Rimljane
~rahu". A zatim nastavlja: "I videi kralj Bladin udesa togaj puka
I mnotvo veliko, i razumi da jednim jezikom govore, mnogo bi vesel
i tudije spremni poslije i poslak njim. Ki ciajazika mnogo milostivo
i s potenjem primie, i u miru stae, dajui im Bladin dohodak, kako
ces~r bie uinio, i istaknie se stati pod njegov hara. ,,28 (Hara je
ovdje zapravo haralug= ma.) Naseljavanje na podruje Bladinova
"kraljevstva" provedeno je dakle mimo. Bladinje doznao da govore
istim jezikom, to znai da je s Normanima dolo mnotvo Slavena.
Poslao imje kao pregovarae svoje poslanike. Pregovarajui o miru
nainili su sporazum prema kojem se Bladin obavezao da im daje
dohodak, "kako cesar bie uinio", a doseljenici su priznali njegovu
vlast. Rije je o mirovnom danku koji je u to vrijeme razrezivan. I
Nestor je zabiljeio: "Varjazi, koji su dolazili iz zemlje preko mora,
dobivali su danak od uda, Slovena, Mera i Krivia; aHazari dobivahu danak od Poljana, Severana i Vj atia; dobivali su od dima kunu
i vjevericu." Po odredbi kneza Olega iz 882. Novgoroani su morali
plaati Varjazima danak u novcu, vinu i drugim stvarima. A i na jugu
car Bazilije je uveo plaanje danka Slavenima.i" Nije, dakle, neobino da se Bladin morao obavezati na plaanje danka nadmonim
doljacima. Zauzvrat, doljaci su priznali njegovu vlast. Prepisujui
Hrvatsku kroniku, pogreno je naveo da se doljaci "utakmie stati
pod hara", upotrijebivi tako orijentalizam koji u naim krajevima
nije stariji od poetka osmanske vladavine. Smatram, meutim, po
smislu teksta da je u predloku umjesto hara stajala prepisivau
nerazumljiva rije harlug, to e rei ma, a ma je simbol vlasti.
Rije je istog korijena kao karling, charoling, charling itd. i ruskog
sufiksa /ig, a oznaava eline predmete kao to su koplje, ljem i
ma. U prenesenom smislu "stati pod haralug" isto je to i potiniti
se neijoj vlasti.3o

'r.
...

"

-,

. Na kraju, zapisa u 5. pogL govori se n~ s!ikovi~. n~in o


integracijskim procesima i sreivanju stanja kOJ.eJe ush~edllo ~o .
dolasku novih doseljenika: "Mnogo ljubazn~ l.vle tohk~ s~e~~
koliko vire i jazika bihu jednoga. I ne ue~e ~aslpatI, da, poc:ese lD~tl
sela i pribivalia, i napunjavati to rasuh bl~u: 1 tvt:do u~e~e ~emlju
uzdrati ku prijali bihu.,,31 Autor zap.isa Istl.e vJ~ru I Je~lk ka~
b. edinjujue inioce koji su ubrzah povezlva?Je doselJeno,g I
~a~eenog stanovnitva. Jezikje oi~o ~~osla~.enski, t.o.se ,~maI d~
su se Normani, koji su i na sjeveru inili manjmu, g~?lh ~ u~nom
bezbrojnom ("bez isla") mnotvu.Slavena. Razuml~lvo Je, zatim, da
je dolazak golemih mas.a ~a sJ~vera prouzroio de~o~rafs~e
romiene ali hroniar zapisuje da je sve to prevladano. Bit ce da je
p
:J
'
t il d
to mijeanje doseljenog i zatee~og .stano~Ulst;a ras o .I o.. ~tadanje krvno vezane rodbinske z~Jed?lc~ te je ,?oslo do t~~t?nJah~
zacije, to se nazire u hroniar~vlm ~Jelma: p~e~e initi ~ela I
pribivalia". Takoer je vano I hromarev? zapazan~e o dopnnosu
novonaseljenika u napretku ratarstva u BladlDo~ .kraljev~tvu. Posve
je vjerovatno da su doseljenici imali napre~mJu teh~lku obra~e
zemlje, jer inae hroniar ne bi posebno ~aglasa~a~ ~a .tvrdo uese
zemlju uzdravati". Slavensko-~ormanski d~seljemcI v~erovatno su
donijeli tropoljni raspored, u kojem se zemlja, kad~ se iscrpe uz~ojem itarica, ostavlja vie godina pod travom, ka~o bi p?novno ~oblla
plodnost. To je najjednostavniji nai~ pob.olja.vanja zemlje, .zajedniki svim slavenskim narodim~. Taj stan na~m o~:ade zemlje.u
Bosni je poznat i kao prije/og, ruski perolok. Mozda Ulje bez znaaja
'V

32

ta podudarnost u nazivu.
O doseljavanju Normana ujedinjenih sa sjevernim sla~enskim
plemenima na Balkan, postoje prilino. )ake .naz~a~e. Pntom ne
mislim na junoitalske Norman~, kOJ~ se .J.av~JaJuu ?Cl st. u
junoslavenskom primorju.33 Rije Je o migraciiskim valovima ~ormana, koji ovamo dolaze kopnom ~a dalekog ~jev.era. Normam su,
kao to je poznato, imali vanog udjela u formiranju Irske, kotske~
Engleske, Islanda, Grenlanda, Fra~cusk~, june .Ita~ije,mo~da a~ I
zemalja Sjeverne Amerike, kao I RUSIJe (yarJazl~, a pnpada
odreeno znaenje i u povijesti Bizanta, ah - koliko ~nam - ..mJ~
poznato da bi u ovako ranom raz~o?lj~ ikako sudjelovah u povijesti
balkanskih zemalja. Ipak, neke injenice navode na pretpostavku o

~r:n

28 Isto, 389-390.
29 Chronica Nestoris, 9-10.
30 Kreimir Mla tumai da "rije harac, esto kraeg oblika harc znai u starom
hrvatskom govoru bitka, borba, rat". Meutim, takva tumaenja ne upuuju
na zakljuak da je rije o sklopljenom miru, ve o ratu. Ni Teofanov tekst koji
citira Mla, ini mi se, nije podudaran sa 5. pogl. Hrvatske kronike, a
tumaenje imena Bladin koje daje takoer nije uvjerljivo. Mimoieni izvori,
419-425. K. H. Menges, Vostonie elementi, 156-157.

106

31

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 390.


..
32 efkija Bubi, eko-moravski elementi u pretfe~~allloj
Rad mje
objavljen, alije dostupan u ehoslovakoj akademlj.l znanostl.u Pragu ..
33 O Normanima na Balkanu, ali u XII st., raspravlja S. Gunjaa u prilogu
Ispravci i dopune, kao i A. Tonev u lanku ltalianskite Normani, 23-38.

=:

107

djelotvornom ueu Normana u junoslavenskim zemljama, konkretno na podruju dananje Bosne i Hercegovine, gdje su ostavili
odreene kulturne tragove. ini se da su doli zajedno sa susjednim
Slavenima ~a podruja Ilmenjskogjezera i dalje na sjever oko rijeke
Volkova. TI se Normani javljaju pod imenom Rusa i mijeaju se sa
SI~v~nima.34 :ve potkraj VIlI i poetkom IX st. postoje vijesti o
vO~lllm.po~odIma.tlh Rusa na Sarye i primorje Krima, na maloazijsko
pnmorje BIzanta I grad Amastridu (prvo desetljee IX st.) te na otok
Eginu u Egejskom moru.35 etrdesetih godina IX st. Ibn-Hardadbeh
pisao je o putovanjima Rusa iz najudaljenijih krajeva Slavonije,
dakle upravo sa podruja Ladokog jezera, prema Rumskom moru
ili prema moru Durdan (Kaspij sko more). 36 Moda ve u ono rano
doba pojedini odredi skreu i na druge strane sa navedenog puta "od
Varjaga do Bizanta" kojim idu u osvajanja, ali i trgovakim poslovima. Ve na ruskom sjeveru, ajo vie nakon doseljavanja na jug,
dolo je do slavenizacije Varjaga.

:'

",i

.'

"-:::,

...:

'

ljuke.
Gdje je onda zemlja latinska "ki se onda Rimljane darahu a
sada se zovu rni Latini kih cesar s onimi ima mnoge rvanje"? Moda
neu pogrijeiti ako "rne Latine" smjestim na rijeku Vardar i
oznaim ih kao balkanske Romane. To je u skladu sa miljenjem
petra Skoka da su nazivi za Slavene iVlahe oko Vardara bizantskog
porijekla.39 Iz Ljetopisa zagorske sklavi~ije ra~abire se da je vojni~~
organizira~o "v~liko ~notvo" za~elo I nase~II.ose, ne samo ~ .zem.l~I
"rnih Latina" I Bladinovu kraljevstvu, vec I u Makedoniji. NIJe
iskljueno da je to naseljavanje uslijedilo u strumikoj oblasti. Iz
sredine X st. postoji svjedoanstvo da tu oblast - u "sastavu Makedonije" - "dre Skiti", kako je to zabiljeio Porfirogenet u spisu o
temama.40 On izriito kae da su tamo naseljeni Skiti, ali ini se da
grijei tvrdei da se to nase~avanje dogodilo ve u doba cara Justinijana Il (685-695; 705-711). 1 Biteda sena te Skite odnosi i izvjetaj
Ivana Kamenijata o pojavi da neka sela u okolini Soluna "plaaju
danak skitskom narodu, koji ive nedaleko", te da Solunci vode
trgovinu sa Skitima, osobito kad uzajamno ive u prijateljstsvu i ne
diu se na oruje; a ve odavno obje strane na to dobro paze, jer ih
zajedniki ivot navodi da izmjenjuju ono ta imje potrebno i meu
sobom uvaju mir, vrijedan divljenja i vrst.42 Isti pisac pripovijeda
dalje o ratovanjima "Skita iz susjedstva" sa Solunjanima. Ratovi su
obustavljeni nakon to se "skitsko pleme" pokrstilo. Prije godine 879.
osnovana je i posebna biskupija Strimovaca, koji se po mojoj pretpostavci mogu poistovjetiti sa spominjanim Skitima. Podruje Strimona organizirano Je u temu sredinom IX st., a prije toga imalo je
nezavisan poloaj."

Pretpostavka da se 5. pogl. Ljetopisa zagorske sklavinije odnosi na doseljavanje Normano-Slavena nije bez prigovora. Ona
podrazumijeva neto drukije shvaanje normansko-slavenske povezanosti, posebno ako se pretpostavi da je zapoela znatno prije
Rjurika, sredinom IX stoljea. Prema Nestorovoj hronici, koja je
nastala u razdoblju izmeu 1037. i 1039, doticaj i izmeu Normana i
Slavena poeli su 859, kada su Varjazi ili vedi doli preko mora, a
Slaveni i Krivii poslali su poziv vedskim Rusima, koji su doli u
novgorodsku zemlju pod vodstvom trojice brae: Rjurika, Sineusa i
Truvora. Valja napomenuti da je ovo mjesto iz Nestorove hronike
esto bilo osporavanor" Ipak, ako se pretpostavi da su prve seobe iz
Skandinavije poele ve u VIlI st., moe se zakljuiti da su i njihovi
prodori u novgorodsku zemlju morali uslijediti najkasnije u prvoj
polovini IX st., ako ne i prije. Ti prodori omoguili su meusobne
utjecaje koji su se odrazili prije svega na kulturnom i demografskom
planu. To je stajalite i dijela moderne historiografije, pa je Tamara
Talbot Rice mogla napisati: "Mnogo je verovatnije ... da su se pojedini Varjazi uzdigli na istaknute poloaje u nekim delovima dananje
Rusije nekoliko decenija ranije." (Tj. prije 862.) Ista autorica
primjeuje da ovi Varjazi "nisu vodili sa sobom i ene u istonu
Evropu. Ovaj stav pomae da se objasni brzina kojom su pridolice
bile slavenizirane. Proces je izgleda bio zavren za sto pedeset

Pitanje je ta se dogaalo u strumikoj oblasti i u zemlji Crnih


Latina u vrijeme dolaska "velikog mnotva" te stoji li to u nekoj vezi

38

Prema: D. Talbot Rajs, Rani srednji vek, 152.


39 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 389.
40 Vizantijski izvori, sv. IV, 154-156, 158, 159, 161, 162, 171; sv. I, 74.
41 B. Ferjani navodi bugarskog historiara M. S. Drinova, koji iznosi miljenje
da je vrijeme naseljavanja u doba Justinijana II samo kombinacija cara-pisca.

34 O torne K. H. Menges, The oriental elements, 54-55.


35 1. P. askolskij, O naalnih etapah, 61.
36 Usp. B. A. Ribakov, Rus istrana Andalus, 116-119.
37 Chronica Nestoris, 10.
108

godina, ak i u sluaju kne~evskih porodica: ,,38.Prema. tome, pOj.a';l.


Normana na slavenskom sjeveru treba datirat} nekoliko desetljea
prije Rjurika, tj. poetkom IX st., pa i prije. To je potrebn~ ~~rditi
S obzirom na injenicu da 5. pogl. Ljetopisa zagorske sklavinije, kao
i slavensko-normanski nalazi sa podruja Bosne nameu iste zak-

Vizantijski izvori, sv. II, 74-75.


42 Vizantijski izvori, sv. I, 266-267.
43 Isto, 268-270, 209.

1/'

109

sa pripovijedanjem Ljetopisa zagorske sklavinije. Normano-Slaveni


doli su u Bladinovo kraljevstvo u treem desetljeu IX stoljea. To
je doba ustanka pod vodstvom Tome (821-823), koji je zahvatio
podruje od Male Azije do Makedonije, uz sudjelovanje masa najrazliitijeg etnikog porijekla. U pismu bizantskog cara Mihajla II
franakom caru Ljudevitu Pobonom iz 824. govori se o velikoj
vojnoj sili ustanika u oblastima Mezoje, Evrope, Trakije, Makedonije, Tesalije i "okolnih sklavinija". Prije toga, negdje u razdoblju
od 813. do 821. sauvao se spomen o slavenskom gusarenju po
donjem toku rijeke Strimona. U itiju sv. Grgura Dekapolite navodi
se kako je sam svetac na putu iz Male Azije za Solun vidio gusare
koji su se amcima kretali du obala i pljakali lae koje pristaju.t"
Bez obzira na okolnost da navedena dva izvora ne daju izravno
svjedoanstvo o sadraju koji nas zanima, iz navedenih podataka
proizlazi da su se neke sklavinije, osobito Strimon, u to doba bile
odmetnule od carske vlasti. Upada u oi da je u podruju Strimona
dolo do nekoga naknadnog naseljavanja stanovnitva. Ti doseljenici
slavenskog porijekla bili su poznati pod imenom Skiti, to je bila
oznaka za barbare: "Skitima e se oznaavati novi narodi koji dolaze
na Balkan sa Severa, prvo Rusi, rede Maari i Hazari ... ,,45 Zabiljeene su i mnoge borbe tih Skita i Vlaha i to upravo u vrijeme koje
se poklapa s dolaskom "velikog i udnog mnotva". Tim Skitima
neka sela u okolini Soluna plaala su danak kao to je i Bladin plaao
danak doljacima u njegovo kraljevstvo.P Meutim, naznake o
poistovjeivanju Skita i Normano-Slavena tek su hipoteze. Bit e
potrebna daljnja istraivanja, osobito u Makedoniji, da bismo mogli
donijeti odreenije zakljuke.
Dolazak sjevernih Slavena i Normana u Bladinovo "kraljevstvo" i Makedoniju datiram u prva desetljea IX st., dakle, u razdoblje
kada svi doljaci jo nisu bili primili kranstvo, pa su prema tome
jo bili pogani." Smatram da su ovi doseljenici proirili neke kultove
i na slavenskom jugu, prije svega kult bogova Tura i Peruna, koji
imaju ishodite na dalekom ruskom sjeveru.48

:$;
_vo

Usp. Miti narodov mira, sv. II, 519.


50 L. Niederle, Manuel de l'antiquite slave, sv. II, 138-140. V. N. Toparov,

49

44

45
46

47

48

'.'

Isto, 254-255.
M. Raikovi, O poreklu Tome, 36.
Nije bez znaaja napomena izvora da je vie autora smatralo kako se i
slovensko "kneenie", kojem je Metodije stajao na elu kao knez, nalazilo u
strumskoj oblasti. To je miljenje zastupao P. afarik ve 1854, a onda su ga
prihvatili F. Raki, F. Dvornik, S. Trvicki i dr.
O pokrtavanju Rusa, koje se smjeta u 989. godinu, vidi M. N. Tihornirov,
Naalo kristianstva, 261-273 i P. Kawerau, Arabische Quellen .
L. Niederle, Manuel de l'antiquite slave, sv. II, 143-146 i dalje.

Fragment slavjanskoj mitologiji, 16-32.


...
...
. .
51 Vittore Pisani takoer dri da kult Peruna u Kijevu INovgorodu mje iskljuivo
slavenski ve da je oblikovan pod utjecajem germanskoga Thora. V. Pisani,
Il pagan~mo balto-slavo, 46-48. Usp. Josip Koroec, Uvod v materijalno
kultura, 90-92.
N. Greti, O vjeri starih Slovjena, 162.
53 Usp. M. Hadijahi, Sinkretistiki elementi, 309-313.
.
54 O imenima s osnovom tur na podruju Rusije usp. S. Raspond, Struktura I
stratigrafija, 43; V. P. Neroznak, Nazvanija drevnerusskih gorodov, 177.

52

{o:.

I
.:

,t.

o"

110

111

Perun u Istri, sjeverozapadno od Moenike Drage i selo Turjak kod


Roaja.ss

.Metodu daje predvidio kako e za kaznu na Velikomoravljane


navaliti Ugri te popijakati i opustoiti svu zemlju.s7

Istraivanja drevnih obiaja i obreda poznatih na Ruskom


sjeveru, pa i u Skandinaviji, otkrivaju analogiju sa odgovarajuim
obiajima u Bosni.

Postavlja se pitanje: Postoje li dokazi da su se neki od izbjeglih


stanovnika Velike Moravske naselili u podruje "zagorske sklavinije"? Mislim da postoje neki toponomastiki, arheoloki i etnoloki
dokazi ili barem naznake. V. Skari i . Bubi istakli su neke
karakteristine primjere moravskih utjecaja na podruju Bosne.58
Obuhvatnija analiza uinjena je usporednim pregledom cjelokupne
onomastike moravskih i bosanskohercegovakih mjesta, koju je
posebno za ovaj rad pripremio Ljubinko Popovi iz Sarajeva. Onje
utvrdio pet stotina toponima koji se pojavljuju u Bosni. Nema. dvojbe
da jedan dio tih zajednikih toponima pripada opeslavenskoj batini, ali je isto tako sigurno da je velik postotak tih naziva specifino
moravskog porijekla. U Bosni se, osim toga, nalaze i toponimi
izvedeni od moravskog korijena, za koje se ne nalaze slini nazivi
navedeni u ovom moravsko-leskom popisu mjesta.

5.
VELIKOMORA VSKA KOMPONENTA ETVRTA VELIKA SEOBA
Poznato je da je za vrijeme kneza Svetopluka (870-894)
Velika Moravska postigla svoj najvei teritorijalni obuhvat. Osim
Moravske obuhvatila je dio Poljske sa vislanskom oblasti, zemlju
Luikih Srba, eku, dio june Austrije do Dunava, zapadnu Slovaku i dio Panonije sa Blatnim jezerom, istono od rijeke Tise.
Ubrzo je, meutim, dolo do potpunog raspada i propasti velikomoravske drave. Iz dravne cjeline najprije su se izdvojili dijelovi
Panonije i zapadna Slovaka kao udjelna kneevina. Pri kraju IX st.
odvojile su se eka i zemlja Luikih Srba. Najtei udarac nanesen
je velikomoravskoj dravi upadom Maara (902-906), a to je znailo
njezin konaan raspad. Tada je Velika Moravska potpala dijelom pod
vlast Maara, a dijelom i eha. Maarski prodor, praen propau
velikomoravske drave, izazvao je velika kretanja stanovnitva prema jugu. Prema svjedoenju Konstantina Porfirogeneta, stanovnitvo koje nije ostalo pod Maarima razbjealo se meu Bugare,
Turke, Hrvate i druge narode.56 Migracijski val bio je usmjeren
prema jugu, meu Bugare, koji su tada stalno u svojoj vlasti drali i
krajeve sjeverno od Save, pa dalje na istok i jug, zatim meu Turke
(Maare), pri emu se valjda misli na negdanje zemlje Maara, dalje
meu Hrvate, po svoj prilici i u granicama hrvatske drave i izvan
nje, to po mom miljenju ukljuuje i podruje Bosne. O egzodusu
Velikomoravljana, na donekle pretjeran nain, govori Prvo Naumovo itije, gdje se tvrdi da je Moravska ugarskim osvajanjem ostala
pusta. itije nije precizno kao Porfirogenet,jer spominje samo bijeg
Velikomoravljana meu Bugare, ali pod tim pojmom mnogi pisci
podrazumijevali su znatno iri slavenski kompleks. itije pripisuje

55 I. Pilar, O dualizmu u vjeri starih Slovjena, 70-71, i dalje. M. S. Filipovi,


Tragovi Perunova kulta, 64-80. Izuzevi pet lokaliteta koje nabraja, ostala
Filipovieva domi\janja o kuitu Peruna uglavnom su upitna. Vidi: . Kulii,
Stara slavenska religija, 204-205.
56 F. Raki, Documenta, 357.

112

"-'",

Od posebne vanosti jeste pojava i rasprostranjenost toponima


Bosna, koji se susreu od Bochnije (Bochnia, ita se Bohnja) sjeveroistono od Krakova na sjeveru, pa dalje na jug. U poznatom
turistikom podruju esky Raj nalazi se mjesto Bosna, a sjeverno
je Srbsko. Takoer i kod Brna ~stoji naselje Bosna. U dolini Nitre
nalazi se malo mjesto Boany.' Imena tih naselja mogla bi ukazivati
na kretanje etnonima Busani, koji navodi Bavarski Geograf. Naziv
Busani u spisu Bavarskog Geografa obino se izjednauje sa nazivom Buani.
Pitanje je, dakle, ko su bili Buani i da li se oni mogu izjednaiti s Busanima koje spominje Bavarski Geograf" Spomenuti
Buani nisu jedini koji su tokom raspada velikomoravske drave
mogli nai utoite u Bosni. Toponimija na podruju Bosne upuuje
na jo neka plemena koja spominje Bavarski Geograf. Ve je Kaspar
Zeuss za plemenske nazive Sitici, Stadici i Sebbirozi naao potvrdu

57 Magnae Moraviae fontes historici, sv. II, 178-179.


58 V. Skari, O geografskoj nomenklaturi, 30-53, . Bubi, eko-moravski
elementi.
59 O ostalim toponimima i antroponimima izvedenim iz etnonima Bosna na
potezu od ehoslovakog sjevera na jug usp. M. Vego, Postanak imena Bosna
iHercegovina.
60 Neki autori su bosansko-hercegovake
toponime Buko blato i Buamin
izvodili od Buana na sjeveru. Meutim, prema Antunu Mayeru ti lokaliteti
dobili su ime prema stanici Mons Bulsinius na cesti iz Solina u Argenariju.
(Bosna u ilirsko doba, 102.)

113

u toponimiji Bosne.61 Stadici su prema Zeussu bili u srednjoj Bosni,


kao i Sebbirozi, za koje nalazi potvrdu u toponimuSeb~rut. Od~o~
varajui toponim za pleme Sitici bilo bi Sitie kod I.tau OpCI~I
Fojnica. ini mi se da se jo za neke toponime na podruju dananje
Bosne moe nai uporite u popisu Bavarskog Geografa, I to za
etnonime Lendizi i Bruzi. Lendizima bi odgovarao toponim Lendii
kod Dnoluke, u opini Jajce, Bruzima Brusnica kod elia (Brko),
dalje Brusnica u opini Maglaj, zatim Mala Brusnica i Velika. Brusnica u opini Bosanski Brod, Brusnice kod Glam~a, Brusmk kod
Prnjavora i napokon Brusovac kod Teoaka (Zvornik).

.da su Moravljani zajedno sa Normano-Slavenima


voju rudarstva u svojoj novoj domovini.

doprinijeli i raz-

Vano je utvrditi puteve kojima su Moravljani dolazili u


Bosnu. Nema nikakve sumnje da su koristili rimske puteve.63 Moe
se pretpostaviti da su dolazili preko Sirmiuma, starom rimskom
cestom do rimskog naselja Argentarija i dalje. Drugim rijeima, to
bi znailo da su preteno naselili istonu Bosnu. Na to ukazuje i jaa
zastupljenost moravske toponomastike u istonoj Bosni. Smatram da
su na ta podruja stigli i Metodovi uenici.

Nakit i drugi arheoloki predmeti moravskoga porijekla naeni su na podruju dananje Bosne i Hercegovine. Sp~cifian obli~
naunica koji, ini se, ima svoje ishodite u Velikoj Moravsk~j,
nalazi se na jo irem podruju, obuhvaajui u najstarijem razdobl~u
sjeverni dio istone Srbije,junu Slova~ iju~u ~a~rsku C:.o.~~j!.
Miljana Ljubinkovi utvrdila je dva tipa nausmca: Jed~?, IJIje
donji deo okrugle karike obavijen gusto namotanom zicom oko
centralnog priveska", a drugi, "sa tri nejednake jagode, dve bone
manje, okrugle (ili sa dva cvetolika kolenceta) i je~na centralna
daleko vea sa naglaenim centrom". Oba tipa naumca. ~aen~ su
na podruju Velike Moravske i zemalja koje s.u n.asehh ~ehkomoravljani. Bitno je da su u tokajskoj ostavi sa t? ~eJednake Jagode
naena i dva zlatnika bizantskog cara Romana 1 njegova suvladara
Hristifora (iz 921-931) i Nikefora Foke i Vasilija Il (iz 963-?64), to
omoguuje da se nalaz datira na kraj X stoljea. Na podruJ~ Bosne
i Hercegovine velikomoravski nakit takve vrste pronaen Je ~ ranoslavenskom groblju u Mahovljanima kod Lakt~~. U Grb~rezIm~,
Gomjenici, Bugojnu i oteenom grobu u Rudicima otI<:i:e~o J.e
prstenje sa titastom ploicom ukraenom uglavnom u tehnici cizeliranja, koje pripada ketlakom i velikomoravskom krugu.62

O stanovnitvu koje je zateeno prilikom dolaska Slavena


govori De administrando imperio kao o Romanima, dok ih Ljetopis
zagorske sklavinije oznaava kao "krstjane koji latinski govorahu".
Razlikuju se u tome to Porfirogenet ima pred oima Romane u
primorju, a Ljetopis zagorske sklavinije one u unutranjosti. Ta dva
izvora daju prilino usaglaene podatke, prema kojima se moe
priblino odrediti kada je dolo do suivota i sreivanja odnosa
izmeu Slavena i Romana. Anonim u 30. poglavlju spisa De administrando imperio sreivanje slavensko-romanskih odnosa pripisuje u
zaslugu caru Baziliju (867-886). Prema njegovim rijeima, Slaveni
su zauzimali itavu okolinu Dalmacije. Romani su obraivali zemlju
na otocima, ali su ih u tome ometali pogani. Polja na kopnu zauzeli
su Hrvati. Zbog toga su se Romani obratili caru Baziliju i traili od
njega pomo. Na to je car naredio da sve ono to su davali na ime
danka strategu ubudue daju Slavenima te da s njima ive u miru.
Romani su morali plaati stratet
male svote novca, kao znak
priznanja bizantskog suvereniteta.

Naseljavanje Moravljana na podruje dananje B?sne o~ vi~strukogje znaaja. Dodue, Moravljani nisu sudjelovah u osnivanju
i podizanju "zagorske sklavinije" (koja je unitena nakon 9~2-934),
ali su dali nove poticaje u razvoju politike zajednice ~oJ~ e se
afirmirati kao srednjovjekovna drava Bosna. Od teme~Jne J~ .vanosti da su Moravljani donijeli i bosansko im: naju~ . .u Ist~ vnJem~
u "zagorsku sklaviniju" pristiu i Metodovi uemc~, ~OJI s~ ~ah
temelje bosanskoj pismenosti i kulturi na narodnom jeziku. mI se

Danak Slavenima poeo se uvoditi odmah iza 866/67. godine,


nakon saracenskog pustoenja (ako se smatra vjerodostojnom vijest
o saracenskom pustoenju u 26. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina).
ini se da je Dubrovnik na taj nain uredio odnose sa Slavenima u
zaleu. Uvoenje mirovnog danka obino se datira oko 867/868.
godine. Odredba o danku donesena je jedinstveno za sve gradove
june Dalmacije. Danak je iznosio oko deset funti zlata, ijo 710
zlatnih nomizmi Slavenima i 10 strategu.f Nekako u isto vrijeme

61
62

114

K. Zeuss, Die Deutschen, 615.


M. orovi-Ljubinkovi, Ka problemu, 17-25. N. Mileti, Resultat en Bosnie-Herzegovine des recherches, \6. Ista, Rani srednji vijek, 375-429.

6.
PREDSLA VENSKO STANOVNITVO

63

1. Cibulka, Der Zeitpunkt, 3\8-364.


Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 83-84.
65 J. Ferluga, Vizantinska uprava, 74-78.
64

115

dolo je do pomirenja izmedu Slavena i krana, "koji latinski


govorahu", u unutranjosti Dalmacije. Prema Ljetopisu zalt.0r~ke
sklavinije, do tog pomirenja dolo je za slavenskog vladara Sa~lI~ma,
koji "poe ljubiti krstjane i ne dajih progoniti". Ljetopis spominje da
je u isto vrijeme Konstantin iao Maarima, a budui da kozarska
misija pada u 860/861'J:sno je d~je Satimir~ladao otprili~e ~ 860:
do kraja 877. godine. Ureenje odnosa Izmeu starosjedilaca I
Slavena bilo je sastavni dio Bazilijeve reformatorske politike. Nema
sumnje da je u vrijeme ovog cara (867-886) nainjen zaokret u
slavensko-romanskim odnosima, iako se ne mora uzeti da je to
uslijedilo istovremeno i u primorju i u unutranjosti. Sl~v~ni. u
unutranjosti poeli su primati kranstvo tek u to doba. To Ih Je JO
vie razdvajalo od Romana, koje Ljetopis zagorske sklavinije dosljedno naziva "krstjanima" . Dubrovaki zapis u 26. po~~. Ljetopis~
popa Dukljanina sadri podatak o uvoenju danka kOJI su morali
plaati "Latini" Slavenima nakon jednoga stranog saracenskog razaranja koje ih je prisililo da potrae pribjeite u planinama g~je
prebivahu Slaveni. Oni im nisu dopustili povratak, .s~e dok se msu
obavezali na plaanje danka. Sve se to moglo do~odlt1 odmah nak?~
petnaestomjesene saracenske opsade Dubrovnika 866/67, o kOJoJ
izvjetava Porfirogenet u 29. poglavlju. Znakovito je daje u "zagorskoj sklaviniji" tada vladao Satimir, koji "kako prija gospodstvo poe
ljubiti krstjane", kao to u 8. pogl. svjedoi Ljetopis zagorske sklavinije.67
Poevi od vremena cara Bazilija, odnosno "kralja" Satimira,
a svakako prije Duvanjskog sabora (885/886), uspostavljenje odreen oblik suivota izmeu Slavena i Romana u unutranjosti. Prije
svega, prestali su progoni Romana: "I il to vrime b.iuinj.eno ves~lj~
veliko meju krstjani, i svi oni ki bihu u tvravah 1 u vrsih gorskih 1
ki tajahu se i krijahu se i ne povi dahu s: krstj.ane, oitov~~. se,
odvrg(i) strah. I svi ki bihu progonjeni vratie se 1 poee slaviti ime
Isusovo." Ljetopis zatim nastavlja: "I tako kralj Svetoga puka zapovidi svim, koji latinski govorahu, da se vrat: svi u mi.s~asv~ja i.da
podiu i naprave gradove, koji po poganah bihu r~sutl 1 pozgam. I
tako iskae Budimir kralj Svetoga puka kako bi rasute gradove
sazidal i napunil.,,68 Ljetopis zagorske sklavinije svjedoi da je dio
stanovnitva "zagorske sklavinije" pripadao romanskom etnikom
konglomeratu. Jo u drugoj polovini IX st. zadralo se neto starosjedilakog stanovnitva i u unutranjosti, iako je ono sigurno znatno
66

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 391-392.

67 Isto, 319.
68 Isto, 391-394.

.....

. prorijeeno ti vrijeme slav~nskih provala. U Lje~opisu se spominje


da na Duvanjskom saboru "bie vee jezikov", a prije nego to je
sazvao sabo.r, kral~ Budim~r "~~&ovidisv~mkoji ,latinski govorahu da
se vrate SVI u mista svoJa...
Meutim, vec De administrando
imperio svjedoi da sredinom X st. u jadranskoj unutranjosti nije
bilo Romana. Porfirogenet izriito kae da je to stanovnitvo iskorijenjeno ve prilikom dolaska Slavena u Dalmaciju, osim u primorskim gradovima.I" To stanovnitvo tada jo ipak nije moglo posve
nestati, pa Porfirogenet vjerovatno biljei stanje kakvo je bilo u
njegovo vrijeme. injenica je da kroz vie stoljea na podruju
dananje Bosne i Hercegovine u povijesnim izvorima nema traga
egzistenciji Romana ili Vlaha. U prvoj polovini XIII st., u tri od etiri
povelje bosanskog bana Ninoslava, Dubrovani se nazivaju Vlasima
i razlikuju se od Slavena, koji se oznauju imenom Srbi. Da su tada
u Bosni postojali Vlasi kao posebna etnika skupina, bilo bi iskljueno da se tim imenom oznaavaju Dubrovani. U kasnijim spomenicima nema ovakve identifikacije, ve se rijeju Vlah oznaava
pastir bilo da je romanskog ili slavenskog porijekla. Spis De administrando imperio od sveg stanovnitava koje su Avari i Slaveni zatekli
prilikom osvajanja priznaje jedino Romane, za koje tvrdi da ih je car
naselio u Dalmaciju iz Rima. Svi ti Romani, prema carevim navodima, bili su poubijani prilikom avarsko-slavenske najezde i pljaki koje su potom uslijedile, osim onih koji su nali spas u primorskim
gradovima i otocima: Kotoru, Dubrovniku, Splitu, Zadru, Drau te
Rabu, Krku, Cresu i otocima zadarskog arhipelaga. Slaveni su potisnuli Romane koji su ivjeli u ravnici i po uzvienijim mjestima i
zavladali njihovim zemljitem nakon osvajanja Salone. Porfirogenet
dalje kae da su, u vrijeme kada su Avari protjerali Romane, njihove
zemlje ostale puste, pa su Hrvati istjerali Avare i naselili se na
davnanje zemlje Romana. To isto dogodilo se i u "sadanjoj Srbiji"
i Paganiji, zemlji Zahumljana, te Travuniji i zemlji Konavljana, koje
su bile opustjele od Avara. Iz tih zemalja istjerani su Romani pa je
car tu naselio Srbe." Iz navedenih Porfirogenetovih podataka proizlazi da je u zaleu dalmatinskih gradova potpuno nestalo starog
stanovnitva, umjesto kojeg su se naselili Srbi i Hrvati te drugi
Slaveni .
Ljetopis zagorske sklavinije u 5. pogl. - spominjui "zemlju
latinsku" u predjelima Makedonije - iznosi da se tamonji Latini "za
Rimljane drahu, a sada se zovu rni Latini" . Na drugim mjestima u
69 Isto, 374, 396.
70 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 68, 75.
71 Isto, 68, 75, 88, 93, 95.

117
116

7.
PITANJE "GOTOMANIJE"

Ljetopisu zagorske sklavinije ne spominju se izriito ni Rimljani, ni


Latini, ali se govori o '?<rstj~nima" ~a koje se ,u 9 .pogl;, ka~e ~~
"latinski govorahu". U Ljetopisu se OPISUJU
tekoce koje su krstjani
doivljava1i za pojedinih poganskih kraljeva "zagorske sklav~nije".
O sudbini starog romanskog stanovnitva nakon pokrtavanJa slavenskih susjeda Ljetopis ne donosi nikakve podatke. Do XIV st. ne
72
spominju se vie ni Romani, ni Vlasi.

S obzirom na jake irilometodske tradicije u Bosni i Humu,


na koje se nastavlja Crkva bosanska, Bosna i Hum su se u dalmatinskim gradovima nazivali "gatskom zemljom". Goti su za Dalmatince
bili oni koji se u crkvi koriste svojim barbarskim jezikom i pismom.
Kao to je poznato, i rimska crkva protivila se u pojedinim razdobljima slavenskoj liturgiji, pobijajui "nauk Metodov'', "kojega
nema u svetim knjigama", a ni "Metoda ne nalazimo medu svetim
piscima". A na splitskom sinodu iz 1060. latinski prelati tvrdili su
ak daje glagoljicu, koju su nazvali "gotskim pismenima", pronaao
neki "Metod, heretik koji je mnogo toga lanoga napisao na slavenskom jeziku protiv pravila vjere, zbog ega je po sudu Bojem bio
kanjen iznenadnom smru"." Nakon nestanka Gota s povijesne
pozornice, taj naziv oznaavao je heretika, a takvim su smatrani i oni
koji se slue crkvenim knjigama na narodnom jeziku.

Pokrtavanje je bilo glavni inilac povezivanja doljaka i


starosjedilaca. Sve do kristijanizacije Slavena vladali su odnosi
neprijateljstva i te dvije skupine bile su odvojene. Antr~poloke
analize kostura iz IX st. s nalazita ipulji kod Bugojna, Vina kod
Beograda, Radolie i Sveti Erazmo ~o~ed Ohridskog je~:ra po~azuju da nije bilo mijeanja slavensko~ 1dl~~rskog ~tan0v.Ill~tva.NIsu
pronaeni prijelazni tipovi izmedu tih dVIJU~kupma U ls.tIm.nekropolama, to znai da s.u pos.tojale vrs~~ en~db~ne g;alllc~ Iz~e~u
njih dugo nakon doseljavanja Slavena. Opcepnhvacen,~ Je mls.IJe~
nje da su Romani nestali tako to ih je slave~ska vecma .~tmki
apsorbirala i asimilirala. Smatram da se to d~g~llo ~natno ~n~~XI:'
stoljea. Ostali su samo topografski tragov~ ~JlhoVlh t~dasnJlh px:bjeita, kao to su naprimjer sela ~?mam ~.y~ahovIJe ko? Ka.hnovika, Glasinac (Vlasinac), Romamja, Vlaslc itd., sve ~ lzr:azltO
planinskim podrujima.74 Proces asimilacije bi? je osobito Jak U
drugoj polovini IX te u X st., o emu svjedoe I spomenuta antropoloka istraivanja.

72

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 389, 394, 390. Komparativna ~nali~a


pokazuje da nazivi Vlah i Srblin u ispravama M~teja Ni.nos~a:a ne .potjeu I~
Bosne nego iz Srbije, a stigli su preko Dubrovnika. POjavljuj~ se I u pov.eljl
upana Stefana Dubrovniku iz 1215, koju je pisao notar P~skallz ~ubrovnlka,
jednako kao i u dvije od tri povelje Mateja Ninoslava (IZ 1240. I 1249.). T.
Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, 283-285. Op. redaktora.
73 . Miki, Prilog antropolokoj strukturi, 55-69.
74 Mnogi bosanskohercegovaki toponimi romanskog su porijekla. ~ R~pertoriju nastanjenih mjesta u Bosni i Hercegovini navode se topomrm poput
sljedeih: Vlahovii, Vlaii. Romani, ukupno 38 lokaliteta. romanskog
porijekla. (Repertorij, 248, 307 i 308.) Kao primjer uzimam na~lv se~a Pale,
koje se nastavlja na Romaniju sa njezine zapadne strane. NaZIV potjee od
latinske rijei pa/us, tj. movara, a selo Pale je zaista smjeteno na movamom
terenu. (Neki autori ovaj toponim izvode od Pavlovia zemlje, u ranom
osmanskom razdoblju vilajet Pavli.)

.,
t(

,.

ti:

~:
~;:".:

i';~
.i!
\:'

75 F. Raki, Documenta, 189-190,205.


76 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 397.

.....
:l

j
.

118

Pretpostavka da je Libel/us Gothorum zaseban spis pojanjava


pitanje "gotskog" kompleksa u Ljetopisu popa Dukljanina. Ako se
uzme da je Libel/us Gothorum nezavisno nastala cjelina, prestaju
nedoumice o gotomaniji koju izaziva Dukljaninov ljetopis. Tu tvrdnju potkrepljuje usporedba hrvatske i latinske redakcije. Uoljivo je,
naime, da se u hrvatskoj redakciji nigdje ne poistovjeuju Goti i
Slaveni, kako to ini pop Dukljanin u uvodnoj napomeni Ljetopisa,
kao i Regnum Sclavorum u 5. poglavlju. U hrvatskoj redakciji o
Gotima se govori u gatskom dijelu, kao i u 9. te 13. pogl., ali kao o
stranom, ak neprijateljskom narodu. U Ljetopisu zagorske sklavinije Goti se spominju samo jednom i to kao "nemilostivi Goti" ("lipi
i nesrini grad Solin, koga malo ali nita bie ostalo, jere po
nemilostive Gote bie pogan i rasut,,).76 Poistovjeenje Gota i
Slavena svojstvena je latinskoj (i talijanskoj) redakciji pa nije iskljueno da je na to utjecala dubrovaka romanska sredina. Kako se
po svemu ini, ondje je prireena latinska verzija prvog dijela Ljetopisa popa Dukljanina. Domai ovjek, Slaven, teko da bi se ikada
proglasio Gotom, a da je to tako svjedoi i hrvatska redakcija. Ali,
postavlja se pitanje: Kako je i zato je dolo do pripajanja Libel/us
Gothorum Dukljaninovu Ljetopisu? Jedan od moguih odgovora na
to pitanje jeste postavka, koja se, dodue, moe prvi put pismeno
dokumentirati tek za prvu polovinu XV st., prema kojoj je bosanska
vladarska dinastija gorskog porijekla. Ve i samo ime Kotroman-

.,

f
',.

119

Got i Roman - moglo je podsjeati na Gote. Tezu o navodnom


gotskom porijeklu dinastije Kotromani prihvaaju i neki dubrovaki izvori. Iz uputstva to ga je Vijee umoljenih poslalo 14. 5.
1432. svojim poklisarima u Bosni, moe se zakljuiti da se pod
Kotromanom Gotom (Cotromano Goto), koji je doao iz Ugarske,
podrazumijeva Stjepan Kotroman. Tu se napominje da je Kotroman
Got bio oenjen sa "dobrom Elisaidorn" , koja je u Dubrovniku nala
utoite sa svoja tri sinia, od kojih je jedan (Vladislav) bio djed
tada vladajuega bosanskog kralja Tvrtka Il.77 Isto to kau Luccari i
Resti.78 Nasuprot tome, Orbini kae da je nakon smrti bana Kulina
ugarski kralj poslao u Bosnu s vojskom jednog od svojih baruna
imenom Cotromano Tedesco. Naavi zemlju bez gospodara, lahko
ju je osvojio. Kralj ga je postavio za bana pa su tada u Bosni stalno
vladali njegovi potomci. Orbini nastavlja da je Marko Perojevi
uvjerljivo obrazloio kako to nije mogao biti njemaki vojskovoa
Gotfrid.79 U genealokim ispravama Kotromania s kraja XVIII st.
iznosi se da Kotromanovii iz Patravlja kod Sinja (koji su u taj kraj
doselili iz Hercegovine spoetka XVIII st.) vode porijeklo od nekog
Ivana Kotromana Nijemca ('IJoanni Cotromano Tedesco, che fu
Bano della Bosna"). Dok se Ivan vremenski stavlja u doba poslije
smrti bana Kulina, genealogija Kotromanovia, kao "conti de Cotromani", datira se u godinu 806. ("dal anno 806,,).80 Smatram da
Stjepan Kotroman nije osniva dinastije, nego da je ta kua i prije
njega vladala Bosnom. Prethodnici Stjepana Kotromana, ban Prijezda (oko 1250-1278) i ban Ninoslav (1232-1250) takoer su pripadnici iste stare vladarske kue. Ban Ninoslav izriito kae da su
njegovi preci vladali Bosnom "od starine". Tragom ovih podataka
Thallczy zakljuuje da su banovi Bori, Kulin, Ninoslav i Prijezda
stajali u meusobnoj krvnoj vezi.8l Zakljuak koji se namee bio bi
sljedei: ako se znalo da se jezgra prvog dijela Ljetopisa popa
Dukljanina odnosi na bosansku sklaviniju, a u isto vrijeme postojala

je tradicija o gots~om p~~jekl1Jb~~ansk~ vladarske kue, mogu~)e


da je uLjetopis, 1 to najvjerovatnije u njegovu dubrovaku verziju, .
umetnut spis koji se naao u toj sredini, a govorio je O istono-gotskim vladarima. "Gotomanija" u latinskoj verziji Ljetopisa popa
[)ukIjanina, ne potjee, dakle, od do~aeg~ slavenskog pis~a. Ti~
imenom romansko stanovnitvo pnmorskih gradova nazivalo Je
stanovnike unutranjosti. Dubrovake gospoe jo u XV st. pogrdno
su nazivale "goticama" svoje slukinje iz unutranjosti, kako je to
zabi'1'
Je i10 T u bero. 82
Ne treba zaboraviti da je na prostoru srednje Bosne u razdoblju
od 490. do 535. postojala Teodorikova istonogotska drava, a
poznat je obiaj srednjovjekovnih pis.aca da poj~di~e zem~je.nazivaj~
njihovim starim imenima. Na podruju Bosne Dl su izostali Dl kulturni
tragovi Gota. Pronaeni su komadi ostrogotskog nakita i novca te
tzv. hambarine, urne uklesane u kamen.83

.
o

'I.
j~','

77

V. orovi iznosi kao mogunost daje Kotroman Got eventualno istovjetan


sa knezom Kotromanom, svjedokom iz povelje iz 1163. o pravima i povlasticama splitske crkve te da je bio povjerenik ugarskog kralja Stjepana sina
Gejzina. Vidi: Pitanje o poreklu, 1520.
78 J. Luccari, Copioso ristretto, 17, 45. J. Resti, Chronica Ragusina, 106, 108,
258.
79 M. Orbin, Kraljevstvo Slavena, 140141. Truhelka, meutim, smatra da
nadimak Goto potjee od imena mjesta u Slavoniji. Goto za Kuevo izvodi iz
okolnosti daje u tom kraju poslije nastala crkva Sv. Marije de Goto. Kolijevka
i groblje, 4557.
80 P. Stani, Isprave irodopis.
81 L. Thall6czy, Istraivanja o postanku, 401404.

120

82 L. Cerva, Commentaria, 22.


83 F. ii, Prirunik, 741. Usp. K. Hrmann, Hamburine, 243. D. Mandi,
Starine, 6263. D. Sergejevski, Kasnoantiki spomenici, 59. P. Aneli smatra
da hamburine spadaju u slavensku kulturnu batinu (Studije, 52). . Basler,
Arhitektura, 65,1356,15760.

121

V.

se dojam kao da je u predloku Bosna bila oznaena .sintagmom


"zagorske strane", a da bi to onima kojimaje namijenjen kasniji tekst
bilo jasnije, pisac je upotrijebio poznatiji pojam "bosanske strane".
Drugo je pitanje, ukoliko ta pretpostavka stoji, da li se odrednica
"zagorske strane" odnosila samo na podruje budue Bosne ili na sve
Porfirogenetove sklavinije.

TERITORIJALNA HOMOGENIZACIJA

1.
"ZAGORSKA SKLAVINIJA"
a) Zaeci "zagorske sklavinije" i Bosne
U pomanjkanju pisanih dokumenata ne mogu se sa sigurnou
pratiti faze plemenske i teritorijalne integracije prije uspostavljanja
drave Bosne pa je potrebno sluiti se metodom analogije. Nasuprot
uobiajenom miljenju da je Bosna nastala teritorijalnim izdvajanjem iz ve uoblienih cjelina susjednih drava, podravam stanovite da je dravnom razvitku Bosne prethodila folitika organizacij a
samostalnih upa, odnosno prije toga plemena. Tek kasnije, osobito
u doba bana Stjepana II Kotromania (1314-1353), dolo je do
teritorijalnog irenja Bosne na raun susjednih drava. Sve iznesene
napomene bile bi moda suvine da se nije uvrijeilo miljenje prema
kojem je teritorij Bosne u predfeudalnom razvoju bio sastavni dio
navodno ve razvijenih susjednih dravnih cjelina. Uostalom, teritoriji koje povijesni izvori spominju u okviru Bosne (ili bilo koje druge
zemlje) vjerovatno su bili njezin sastavni dio i u prethodnim razdobljima, ukoliko ne postoje dokumenti, ili barem naznake da su
ranije pripadale nekoj drugoj politikoj cjelini. Miljenja sam da u
predfeudalnom razdoblju teritorijalnog razvoja podruja dananje
Bosne valja razlikovati dvije etape. Na starom temelju plemenskog
i upskog poretka protodravna organizacija na podruju kasnije
Bosne javlja se u obliku vie sklavinija (Porfirogenetove "ostale
sk1avinije"). Tim sklavinijama upravljali su "stari upani". U toj etapi
ne pojavljuje se jo ime Bosna ni kao ime zemlje ili upe. Nije
poznato kako se je naziva lo to podruje. U 2. pogl. djela Libel/us
Gothorum Bosna se naziva "zagorskom zemljom". U opisu pohoda
Stroila u Bosnu i Dalmaciju kae se da je "Stroil poslal sina s
mnotvom vojske u donju i u zagorsku zemlju, a on da je ostao u
Prilivitu, a to je u bosanske strane".2 Iz tako sroenog teksta dobija

I P. Aneli, Studije.
2 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 383-387.

II

:,.

.<.

Zaeci bosanske drave javljaju se u istonoj Bosni, gdje je


prema F. Bariu nastala najstarija sklavinija na Balkanu. Barii ne
iskljuuje mogunost daje avarsko-slavenska provala prema Jadranskom moru 597. imala za posljedicu "neka naseljavanja". Ipak smatra
da su najmasovniji slavenski i avarsko-slavenski emigracijski valovi
uslijedili za prvih godina vlade cara Herak1ija (610-641), tj. u rasponu izmeu 614. i 618. godine.' U tom razdoblju pojavljaju se u
slavenskoj masi po prvi put na Balkanu Hrvati i Srbi. Uporedo sa
spomenutim naseljavanjima, oblikuju se i druge sklavinije na podruju budue Bosne. Sklavinija na Drini kod Viegrada vremenom
prenosi svoje sredite na porjeje gornjeg toka rijeke Bosne.
U to vrijeme postojala je upska organizacija sa "starcima-upanima" na elu. Jo prije Sabora na Duvanjskom polju postojala
je odreena povezanost meu upama i zemljama (sklavinijama). Na
Duvanjskom saboru, koji datiram u 885/886, ponovno je uspostavljena politika i crkvena organizacija, na temelju jo starije organizacije. Da bi se obnovila ta starija organizacija, posluili su "brvelei" ("privelezi") pribavljeni iz Rima i Carigrada. U Ljetopisu zagorske sklavinije pripovijeda se o nastojanjima kralja Budimira da
uvrsti svoje kraljevstvo nakon to su se oni "koji latinski govorahu"
vratili u "mista svoja". Kralj je sazvao i starce i mudrace gospodstva
svoga i savjetovao se s njima. Onda je doao na misao da "polje ka
svetom ocu papi Stjepanu i ka cesaru Konstantinu, oni k misli
njegovoj da bi dali pomo i da bi mu poslali brvelee stare u kih su
pisane sve zemlje i kraljevstva". Na saboru su itani privilegiji "tako
grkih kako svih kraljevstvi i gospodstva jazika hrvackoga, tako
primorsko, kako zagorsko. I toj sliei vas puk, kako spovidahu
privelezi stari, po papi i cesaru poslani od svih zemalja i kako diljahu
zemlju od zemlje i kako bie zemlja jod zemlje potovana, i puk od
puka i kraljevstvo od kraljevstva ... ,,4 O kakvim je starim "brveleima", odnosno "privelezima" donesenim iz Rima i Bizanta rije?
Na to pitanje lahko je odgovoriti. Na saboru se raspravljalo o

3 F. Barii, Proces slovenske kolonizacije, 15,26.


4 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 394-397.

, "ij'

crkveno-teritorijalnoj podjeli "kako i prvo raspa bie bilo". Nema


sumnje da su iz Rima bile donesene crkvene isprave koje su bile od
znaaja za obnovu crkvene organizacije na zapadnom Balkanu. to
se tie "brvelea'' iz Bizanta, V. Moin doputa mogunost da se
mislilo "moda i na neke mirovne ugovore izmedu Bizanta i slavenskih knezova iz starog doba, koji su se mogli uvati u Bizantu't.f Ne
odbacujui tu mogunost, smatram da je osnovano pretpostaviti da
se "brveleima" mogu smatrati i spisi koji su nastali tokom bizantsko-franakih pregovora o utvrdivanju granica, zapoeti u Aachenu
812. godine. Vjerovatno je da su se u pregovorima izmedu poslanika
bizantskog cara Lava V kod franakog cara Ludovika 817. pod "fines
sclavorum" podrazumijevali krajevi u bizantskoj sferi koji su graniili sa Hrvatskom. Pregovori su, naime, vodeni o "granicama
Dalmatinaca, Romana i Slavena." Pod Romanima se podrazumijevaju stanovnici gradova: "Liburnija i Dalmacija, osim primorskih
gradova, pripale su Karlu Velikom, kao to stoji u jednom spisu iz
813, pa bi se dakle izvan franake sfere, s granicom na Cetini nalazile
'fines Sclavorum'!"? Godine 803. provedeno je - barem u glavnim
crtama-razgranienje
izmedu bizantske i franake drave, alije bilo
i nekih nerijeenih pitanja koja su ostala otvorena i nakon to je 878.
nestalo franake vlasti u Hrvatskoj. Nerijeena razgranienja postojal~ su i u unutranjosti,jo i uoi odravanja sabora na Duvanjskom
. polju, kako se to razabire iz Ljetopisa zagorske skJavinije. Iako se
nisu sauvali podrobni podaci o razgranienju, poznato je da su pod
~nak~ vlast potpale obje Panonije, Istra, Liburnija i Dalmacija,
OSImpnmorskih gradova. O tome postoje neke vijesti u Einhardovu
ivotopisu Karla Velikog, u pjesnika Saxa te u Dandolovoj hronici."
Te vijesti vrlo su neodredene, pogotovo kad se radi o podrujima u
sferi bizantskog utjecaja. Iz podatka o pregovorima 817. saznajemo
da je u raspravama s bizantskim delegatom "de fini bus Dalmatorum,
Romanorum et Sclavorum" sudjelovao furlanski markgrofKadaloh
za kojeg se kae da mu je bila povjerena briga o granici prema
bizantskom podruju." Kadalohovo podruje prostiralo se ne samo
po slovenskim krajevima, ve je obuhvaa lo i podruje dalmatinske
i panonske Hrvatske. Sav prostor dalje u unutranjost pripadao je
bizantskom utjecajnom podruju. Mogue je da se u tim pregovorima
razgovaralo i o razgranienju u unutranjosti bizantske Dalmacije.

5 V. Moin, Ljetopis popa Dukljanina, 51.


6 F. Raki, Documenta, 317.
7 Isto, 315.
8 Prema: F. Kos, Gradivo. Einhard, ivot Karla Velikog, 75.
9 M. Kos, Gradivo, 46-47.

Imena Bosna i Morava, kako je obrazloeno, velikomoravskog su porijekla. Prvi naziv nastao je po naselju Bosna u
dananjem visokom kraju, a drugi po moravskoj nadbiskupiji, koja
se prostirala na jug sve do Zahumlja. Ime Morava za Bosnu, koje se
spominje u vie historijskih izvora, ubrzo je naputeno. Ni nadbiskupija se nije dugo odrala. O naselju Bosna esto se raspravljalo
u povijesnoj literaturi. Ne moe se sa sigurnou tvrditi da je postojala upa pod imenom Bosna, ali postojala je zasigurno upa Vrhbosna, koja je, ini se, bila u sastavu Gornje Bosne. Gornja Bosna
spominje se u 15. pogl. Hrvatske kronike. Zapis se vjerovatno moe
datirati u sedamdesete godine X stoljea. 10 Smatram da se ime Bosna
od mjesta u gornjem porjeju Bosne niz rijeku Bosnu i drugim
putevima srazmjerno brzo proirilo u unutranjost, pri emu nisu
nestala starija upska i pokrajinska imena. Razlog brzog irenja lei
u injenici da je integracija tog prostora ve bila odmakla. Osim toga,
bosansko ime proirilo se na sav prostor koji je obuhvatila Crkva
bosanska i crkvena pokrajina zvana "civitas Bosna". I I Teritorijalna
homogenizacija zavrena je u doba bana Kulina (1180-1204). Jo
poetkom XV st. smatrale su se granice Bosne iz vremena bana
Kulina, posebno one prema Ugarskoj, pravom bosanske drave.
Kada je kralj Sigismund pokuao ratom promijeniti granice, vijee
bosanskih velikaa, koje je sazvano u kasno proljee 1406, uz sudjelovanje hercega Hrvoja i vojvode Sandalja, zakljuilo je da se uputi
posebno izaslanstvo - sa humskim vojvodom Jurjem, knezovima
Vukom i Tomom - zakonitom ugarsko-hrvatskom vladaru Ladislavu, s ciljem da zatrai potvrdu starih i pravih bosanskih granica.
Tim povodom Ladislav je izdao poveljukojomje potvrdio i zajamio
.. ~ Bosanskom kraljevstvu stara prava i granice "kakve su bile za bana
Kulina".12 Bosna se u Kulinovo doba prostirala najmanje "deset dana
hoda i vie", kako svjedoi papinski poslanik Ivan. 13 Teritorijalno
irenje Bosne na susjedna podruja moe se odnositi samo na podruja izvan Kulinove banovine.
b) Granice "zagorske sklavinije"
Prema Konstantinu Porfirogenetu mogu se razlikovati tri
kruga zemalja u Dalmaciji i njezinoj unutranjosti. Jedan krug ini

lO F. ii, Ljetopis popa Dukljanina,

404.
P. Aneli, Glavne etape, 265.
12 V. Klai, Poviest Bosne, 231 (s pozivom na Luciusa, De regno Dalm.,
261-262).
13 A. Theiner, Vetera monumenta, sv. I, 19.

II

tema Dalmacija, a preostala dva kruga ine sklavinije. One koje su


od neposrednog interesa za politiku Bizanta car posebno obrauje,
dok sklavinije u dubljoj unutranjosti ("ostale sklavinije") samo
spominje da su bile nezavisne od Bizanta. Pojam Dalmacije u doba
Porfirogeneta ogranien je na nekoliko primorskih gradova sa otocima. Joje, naime, poetkom VII st. avarsko-slavenskim unitenjem
prostrane rimske provincije Dalmacije - kako zakljuuje M. Barada
- ime Dalmacija bilo ogranieno na primorska mjesta: Krk, Cres,
Rab, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Roze, Kotor i Budvu. Ta
naselja sredinom VIII st. sainjavala su bizantsku temu Dalmaciju. 14
Porfirogenet u poglavljima od 29. do 36. govori o Dalmaciji i
"susjednim plemenima" pa je, dakle, u tom spisu rije o plemenima
koja su graniila s temom Dalmacijom, a to su: Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani, Dukljani, Pagani. Posebno spominje
"ostale sklavinije" u 29. poglavlju. Bizantje polagao suvereno pravo
na sve spomenute zemlje u susjedstvu Dalmacije. U Porfirogenetovu
ivotu Bazilija I takoer je primjetno razlikovanje spomenutih krugova. Govorei o tome kako su se od Carstva odmetnuli Slaveni (koje
ovdje poistovjeuje sa Skitima, poput nekih drugih bizantskih
pisaca), Porfirogenet doslovno pie: "Pored toga, od onih Skita koji
ive u Panoniji, Dalmaciji i susednim oblastima, mislim Hrvati i Srbi
i Zahumljani i Dukljani i Neretljani, zbacie sa sebe davnanju vlast
Romeja i postadoe samoupravni i samostalni, pokoravajui se iskljuivo svojim arhontima.v'? Na temelju Porfirogenetovih navoda
takoer se razabiru tri cjeline. Prva je obuhvaala uski pojas bizantske teme Dalmacije. Podruja Srba, Hrvata, Zahumljana, Travunjana, Konavljana, Dukljana i Neretljana jesu po Porfirogenetovoj
teminologiji "zemlje oko Dalmacije". Sintagma "susjedne oblasti"
pokriva prostor izvan pobrojanih junoslavenskih zemalja i Panonije, a to su, po mojem miljenju, "ostale sklavinije't.l'' Prvi krug
spomenutih zemalja bio je, dokje postojalo tematsko ureenje, pod
izravnom bizantskom vlau. Drugi krug zemalja pripadao je bizantskoj sferi, sa izuzetkom Hrvatske, koja je u razdoblju izmeu 803. i
878. dola pod franaki utjecaj. Pretenzije Bizanta proirivale su se
i na trei krug ("ostale sklavinije"), ali je tamo bizantska vlast bila
najmanje prisutna. Zato i Porfirogenet u istom poglavlju napominje

14 M. Barada, Da/matia superior, 93. J. Ferluga, Vizantiska uprava, 68-86. I.


Goldstein, Bizant na Jadranu, 169 i dalje.
15 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 68.
16 Prvi je o tome pisao Relja Novakovi, koji je ukazao na mogunost da pod
"susjednim oblastima" Porfirogenet ima na umu podruje Bosne. Gde se
nalazila Srbija, 81-83.

da "ostale sklavinije" nemaju arhonte ve "starce upane". Iz Porfirogenetovih navoda moe se zakljuiti da su granine upe Hrvatske
prema "ostalim sklavinijama" bile Hlivno, Pliva i Pset, odnosno
rijeka Sana.17 Jesu li upe Zemljanik (Zemlanik u banjalukoj
Vrhovini) i Vrbanja prvobitno politiki pripadale "ostalim sklavinijama" ili Slavoniji, ostaje nerazrijeeno. injenica je da su 1334. te
dvije upe bile pod jurisdikcijom Zagrebake nadbiskupije.V
Meutim, u povelji od 8. 5. 1287, izdatoj za upu Zemljanik, navodi
se da su ve preci bana Prijezde drali upu Zemljanik. Prije nego
to je nastao popis upa Zagrebake nadbiskupije, upa Vrbanja bila
je u sastavu Bosne, to potvruje darovnica iz 1322-1324. knezu
Vukoslavu Stipaniu Hrvatiniu za upe Banicu i Vrbanju.l'' Na
zapadu je granicu Bosne (zapravo "zagorske sklavinije"), prema
raspodjeli na Duvanjskom saboru, inila gora Borova, koja se obino
poistovjeuje sa Borovom glavom istono od Hlivna. Od gornje
strane rijeke Drine, pri emu se ima podrazumij evati Drina od sastava
Pive i Tare, juna granica Bosne prema zapadu vodi upravo do
Hlivna. Tu se Ljetopis zagorske sklavinije slae sa Porfirogenetom,
koji kae da Hrvatska granii "prema Cetini i Hlivnu", a H1ivno
smatra graninom hrvatskom upom.20
I u Hrvatskoj kronici postoji mjesto iz kojeg se posredno
zakljuuj eda je hlivanjski kraj bio granini izmeu Bosne i Hrvatske.
To je stavak u 15. pogl. gdje je rije o pohodu "kralja" Kanimira na
Donje Hrvate: "I oni izajdoe i doekae ga na polje H1ivanjsko."
Budui da su Donji Hrvati doekali kralja u Hlivanjskom' polju,
pretpostavka je da je to bilo i granino podruje.i' Iz Ljetopisa popa
Duk1janina, i to 29. pogl., proizlazi da se i Uskoplje, Luka i Pliva,
dakle podruje gornje vrbaske doline, nalazilo u sastavu Bosne, sve
dok ga nije osvojio Kreimir, koji se poistovjeuje sa Mihajlom
Kreimirom II.22 Meutim, prema spisu De administrando imperio,
Pliva je hrvatska upa. Taj podatak mogao bi se objasniti i pretpostavkom da upa Pliva sve do sredine X st. nije bila ukljuena u

17 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 182-183. upa Pset


prostirala se "usque ad confinia provinciae que dicitur Bosna" jo i 1292.
godine. Codex diplomaticus, sv. 7,104.
18 F. Raki, Popis upa, 211-213.
19 Codex diplomaticus, sv. 6, 588-589.
20 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399. Prema R. Novakoviu granica prvobitne Bosne dopirala je jo vie na zapad, do planinskog vijenca Grme Dinara. Gde se nalazila Srbija, 100-102.
21 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 404.
22 Isto, 324.

dravnu organizaciju, ili da je prvobitno bila sastavni dio Bosne pa


juje osvojio Kreimir 11.23Za razgranienje sjeverno od upe Plive
ni Porfirogenetov De administrando imperio, ni Ljetopis popa Dukljanina, kao ni raniji historijski izvori, ne daju nikakve podatke.
Preostaje jedino kasnija crkvena podjela iz koje proizlazi daje krajnji
sjeverozapadni predio Pounja i porjeja Ukrine pripadao u politikom pogledu Slavoniji, a u crkvenom pogledu Zagrebakog biskupij i, osnovanoj 1094. godine. Krajnja upa Slavonije prema istoku,
prema zemlji Usori na podruju budue Bosne, bila bi upa Gla.
Granica "ostalih sklavinija" prema sjeveru modaje bila rijeka Sava,
istono od granica upe Gla, koja je spadala u Slavoniju te od savske
pritoke Ukrine pa do ua Drine u Savu. Iz Porfirogenetovih podataka proizlazi da je Bosna u njegovo vrijeme mogla dopirati do
rijeke Save. Logino je, naime, pretpostaviti da je arhontija, koja se
osim u Iliriku protezala i u Panoniji, mogla imati Savu kao granicu.
Iz jednog navoda bizantskog pisca Kinama takoer se moe zakljuiti da je rijeka Sava bila sjeverna granica Bosne. Opisujui
svretak rata cara Emanuela 1155, Kinam za bosanskog bana Boria
kae: "Kada je bio blizu Save, skrene odatle prema drugoj rijeci
imenom Drina, koja izvire ne~dje odozgo i dijeli Bosnu od jedne
druge zemlje zvane Srbija ...,,2 Bori je, dakle, skreui sa rijeke
Save, i to s njezina donjeg toka na Drinu, dospio u Bosnu. Drugim
rijeima, zemlja Bosna tada je dopirala do rijeke Save. Kao sjeverna
granica Bosne Sava se spominje i u 27. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina, koje je, prema Mediniju, dubrovakog porijekla. Opisuje se
kako su se - dokje kralj Bel bio u srijemskom kraju - Srijemci sloili
s Ugrima i zametnuli s kraljem boj. Kralj ih je pobijedio i unitio.
Ljetopisac tvrdi da se polje na kojem se odigrao boj, zbog kraljeve
pobjede prozvalo Belina: "Potom se Ugri obrate kralju molei za mir.
Ikralj sklopi s njima ugovor, da ubudue ne prelaze rijeku Savu, i to
sve od mjesta gdje istie i kako tee pa do mjesta gdje utjee u veliku
rijeku Dunav, a niti kraljevi ljudi da ne prelaze na onu stranu, niti oni
na ovu, i oni to prihvate i sklope mir." Kazivanje o Tihomilu i kralju
Seislavu iz 23. pogl. takoer navodi na zakljuak da se rijeka Sava
moe smatrati sjevernom granicom Bosne. Kada je rije o pohodu
ugarskog hercega, koj ije okonan u upi Drina, kae se: "Ovi herceg
skupi vojske na Ugrih i pridjeu Bosnu." Dalje se navodi daje Seislav

23

I u navodu se u Bosnu raunaju krajevi kljuke i mrkonjigradske opine,


odnosno s drugu stranu planinske pregrade. (p. Raenovi, Bosna i njezine
granice, 43-45.)
24 Vizantijski izvori, sv. 4,27-28.

nakon poraza baen u rijeku Savu. Latinska verzija ljetopisa spominje da se kralj tom prilikom nalazio u Srijemu.25 Ako se uzme da
je prema Porfirogenetu juna granica Ugarske bila na Savi, znai da
je ugarski herceg u Bosnu uao preavi Savu. Tek uspostavljanjem
Mavanske banovine na poetku druge polovine XIII st., Srijem se
proirio i na podruje juno od Save, tako da je tada obuhvaao i
desnu obalu Save.

1.

Granica "ostalih sklavinija" prema istoku ila je donjim i


srednjim tokom rijeke Drine. Prema Ljetopisu zagorske sklavinije,
na Duvanjskom saboru o istom pitanju se kae: "Poame od gornje
strane Drine, a jest na zahod suneni do gore Borave a toj prozva
Ras, a je Raka zemlja. ,,26Ovdje se uzima "gornja strana Drine" kao
granino podruje, a to znai gornje porjeje, poevi od sastava Pive
i Tare, kao i donji tok ehotine i Lima. Neke naznake o tome mogu
se nai kod Kinama, koji je bio sudionik rata izmedu bizantskog
carstva i Ugarske 1155. godine. Na ugarskoj strani kao saveznik
naao se i bosanski ban Bori, za kojeg Kinam kae da je "preavi
Savu doao do Drine", "koja dijeli Bosnu od jedne druge zemlje
(zvane) Srbija". Kinam jo tvrdi da Bosna nije podlona velikom
upanu Srba, nego da u njoj narod ivi zasebnim nainom ivota i
sam sa sobom upravlja.27 Ako je "gornja strana Drine" dijelila Bosnu
i Raku, mogua je identifikacija Porfirogenetove Katere sa Gradcem u opini Pljevija. Tu bi se protezala granica "pokrtene Srbije"
prema Bosni.
Openito se moe primijetiti da su krajevi eponirnne Bosne,
ukljuujui upu Drina na istok i jugoistok, uvijek inili historijsku
cjelinu. I u zemljopisnoj raspodjeli koja se ouvala u narodu, pod
pojmom Bosna podrazumijeva se bosansko Podrinje, kao i podruje
nekadanje upe Drina.28 U kasnom srednjem vijeku, kao zemlje
Pavlovia i Kovaevia, ti krajevi nisu imali neki poseban status ni
tradiciju posebnog teritorija. Pavle Radenovi javlja se u poveljama
meu svjedocima "od Bosne". Podruje na istoku i jugoistoku eponimne Bosne, Podrinje i Drina smatralo se sastavnim dijelom Bosne.
Sve do Tvrtka I, tj. do 1366, Podrinje se nije javljalo ni u titu lama
bosanskih vladara, anaziv "drinski knez" pridodao je svome naslovu
istom herceg Stjepan Vuki. Kao to je pokazao Ilarion Ruvarac,
ukljuivanje Podrinja u vladarsku titulu nema nikakve veze sa na-

25 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 322, 316-317, 406-411.


Isto, 399.
Vizantijski izvori, sv. 4, 27-28.
E. Richter, Prilozi, 43, 21.

26
27
28

vodnim Tvrtkovim osvajanjem tog podruja. Podrinje nije pridodano


titu1i povodom Tvrtkova zauzimanja rakih zemalja, k.ao to s.u.to
tvrdili neki autori. Titulirajui se 1366. kao gospodin Podrinja,
Tvrtko "nije mogao ni misliti da zauzima srpske (rake) zemlje i da
.
,,29
od njih stvara zasebnu obI ast P o dri nje zvanu ...
Sa june strane Bosna je graniila sa Podgorjem, odnosno
Zahumljem (Humom). Na jugu "zagorsku sklaviniju". ~d humske
zemlje dijelilo je, po svoj prilici, razvoe crnomorskog IJadranskog
sliva.3o
.

Na temelju navedenih podataka moe se zakljuiti daje Hrvatska dopirala do gornjeg Vrbasa i gornje Une p~vce~ s~e~eroza~~d
- jugoistok, uporedo s morskom obalom. Podruje koje je IZ~asmjIh
dokumenata poznato kao Donji Kraji nije pripadalo Hrvatskoj. Juno
od "ostalih sklavinija", tj. Bosne, nalazilo se Zahumlje, odnosno
Podgorje. Porfirogenet spominje dva lokaliteta: na sjevernoj sn:ani
Zahumlja gradove Bosnu i Hum te rjeicu Bonu (Bunu), to znai da
je Neretva u gornjem toku mogla biti prirodna granica ~z~e~~ Bosn~
i Zahumlja. U 30. pogl. spisa De administrando ~mpeno Izn~Ito stO~I
da se arhontija Zahumljana prua do Neretve, pn emu dolazi u obzir
gornji tok te rijeke. Istono, "ispred svih ostalih zemalja", nalazila se
"pokrtena Srbija", u kojoj car poimenino navodi osam "naseljenih
gradova" koje je teko prepoznati, ali se uglavnom svi slau da su ~e
ti gradovi osim Sa1inesa, Katere i Desnika, nalazili na podruju
budueg Novopazarskog sandaka. Salines se, po mojem miljenju,
ne moe poistovjetiti sa Tuzlom, kao to ine mnogi historiari. Taj
grad se morao nalaziti negdje u blizini pobrojanih gradova, kao I
Katera i Desnik, koji se takoer mogu ubicirati u Sandaku, kod

29 ZbornikIlariona Ruvarca, 496. Autori koji zastupaju stanovite daje Podrinje


sa gornjom Drinom kasnija tekovina Bosne gube iz vida da se jo u povelji
bana Stjepana II Kotromania, koja je izdata poslije 1324, kae da "drae
teritorij ot S(a)ve do mor', ot Cetine do Drine". (Povelju je prvi objavio L.
Thallczy, Istraivanja.) Ban Stjepan IIKotromani se titulira? ~ao "milou
Bojom ban Bosne i zemalja Usore, Soli, Donjih Kraja, Rame I lta~?g Hun:a
knez i gospodin". U toj tituli ne navodi se Podrinje jer se podrazumijeva da Je
obuhvaeno Bosnom.
30 Osvrui se na pitanje sjevernih granica Zahumlja, M. Vego kae: "Kad car
pisac govori o Humskoj zemlji i njezi~im utv~~ama, onda pr~ko mo~~rske
kotline ne spominje nijedno utvreno mjesto. NIJe mogue, da bi tadanji knez
Mihajlo Vievi dopustio da njegova sjeverna ~ani~a ostane bez o?~~ne, ve~
se mora pretpostaviti da je sjeverna Hercegovina bila u bosanskoj Ih rakoj
ruci ili moda neka neutralna zona, koju je prekorai la svaka vojska prema
potrebi svojih tenji ..." (Povijest Humske zemlje, 51.)

Pljevalja. Prema tome, prilino su jasne


jugoistoku.

granice .Bosne prema

c) Zemlje u sastavu "zagorske sklavinije":


eponimna Bosna, Usora i Donji Kraji
Eponimna Bosna
. U raspravama o poecima Bosne obino se polazi od postavke
da je p,rvobltna Bosna ?buhv.aala uglavnom podruje oko gornjeg
toka rijeke ~?s~~: To bi zn~llo da je sve okolno podruje pripadalo
d~glm razvlj~mjlm dravnim tvorevinama, tj. Hrvatskoj i Srbiji, na
ija se podruja Bosna kasnije irila. Takva shvaanja temeljila su se
na Porfirogenetovom izrazu horion (zemljica) za njegovu Bosonu
te okolnou da je on spomenuo samo dva grada u Bosni: Kateru
Desnik. Pritom se nije imalo na umu da su u Porfirogeneta izrazi hora
i horion zapravo istovjetni, pa i za Zahumlje, Trebinje i Konavle
car-pisac koristi ijedan i drugi izraz, kako je to zapazio Anto Babi. 31
Po~rogenet je, meutim, govorei o opsegu Hrvatske iZahumlja,
dao I neke elemente koji omoguuju odreivanje granice "Bosone",
o?n~,sno "~st~,li~ ~klavinija:'. Prema tim odrednicama, Bosna nije
bila zemljica mti se ograniavala samo na gornji tok rijeke Bosne.
O tome jo izriitije svjedoi Ljetopis zagorske sklavinije kao i neki
d~g.i izvori. ~?stavlja ~e pitanje na koje je podruje P~rfirogenet
mislio govoreci o Bosoni. Smatram daje pred oima imao eponimnu
~o~~u. N~vodei dva naseljena grada "pokrtene Srbije", koji su
~mlt granicu prema Bosni, mogao je imati na umu jedan ne previe
irok prostor, tj. jugoistonu stranu Bosne. Osim toga, Porfirogenet
Bosnu smatra samo jednom od sklavinija, to znai da ne govori o
njezinim kasnijim granicama.

Usora
. Usora je bila jedna od "zemalja" koja se rano povezala s
epommnom Bosnom. Pitanje je, meutim, ima Ii se Usorom smatrati
Itav. p~os~o~do Save na sjeveru i Drine na istoku, ili su upe Soli i
Podri~j~ ~:nIle ~sebne "ze~lj~" ~ sastavu Porfirogenetovih "ostalih
sklaVI~lja . SIazem se sa mIljenjem M. Dinia da "nije iskljueno
da s.e.~.dre~na Sprea raunala u Usoru, a naziv Sol samo se po
tr~d~CljI~drza~ao. u vIadarskoj tituli". 32 Najstariji, a i kasniji historijsk] izvon nazivaju Usoru banovinom. To je karakterizira kao po-

31 A. Babi, O pitanjuformiranja,
M. Dini, Za istoriju, 33.

32

61-62.

litik.i individualitet, ali u bliem odnosu sa "ostalim sklavinijama" ,


to potvruju povijesni izvori. Ne zna se kada je dolo do bliega
politikog povezivanja eponimne Bosne i Usore u okviru "ostalih
sklavinija". Vrlo je vjerovatno da se to dogodilo jo prije Duvanjskog
sabora. Kinam, naprimjer, piui kako je ban Bori 1155. preao
Savu i dospio na rijeku Drinu, ne spominje Usoru, ve govori samo
o Bosni.33 To davnanje jedinstvo sa eponimnom Bosnom osjealo
se i u kasnijim razdobljima, neovisno o tome to suje Ugri svojatali
i odvajali od zajednice sa Bosnom. tavie, u pojedinim p~likama
gubi se naziv Usora pa i za to podruje prevladava b?s.~nsko Ime. To
je nesumnjivo posljedica dugotrajne bo.sanske tradicije na to~ podruju. Srpski arhiepiskop i pisac Damlo II (XIV st.) navodi, naprimjer, kako kralj Stefan Dragutin (1284) izriito ~a~e - po.vodom
proirenja srpskih granica na Beograd, Mavu I sjeveroistonu
Bosnu, koje je dobio od svoga urjaka Ladislava Kumanca - da su
to dijelovi ugarske i bosanske zemlje.l"
Prema prevladavajuem shvaanju, u Usori i Soli trebao bi se
nalaziti i Salines, koji Porfirogenet spominje meu naseljenim ?radovima "pokrtene Srbije". Odgovarajue slavensko ime za Salmes
glasilo bi Slatina, izvor slane ili kisele vode. U junoslaven~kim
krajevima ima na desetke, pa moda i stotine lokaliteta sa nazivom
Slatina, ali su povjesniari ipak bili saglasni da to mora biti ba da~eka
Tuzla u sjeveroistonoj Bosni. Nasuprot tome, slaem se sa Reljom
Novakoviem da "Salines nema smisla traiti na podruju dananje
Tuzle" te da "uope nema smisla pomiljati na sjeveroistonu Bosnu
niti na dananju sjeverozapadnu Srbiju". injenica je da u Porfirogenetovo doba podruje dananje sjeverozapadne Srbi~e .nij~ bilo u
okviru srpske drave, to iskljuuje moguno~t da su JOJ pnp~dale
Soli. Relja Novakovi na drugom mjestu kae I ovo: "Ako ~eruJemo
Porfirogenetovom opisu Srbije, ini nam se da se po tom njegovom
opisu ne moe zakljuiti, da je njegova - 'sad~nja Srbija: .dopirala
do Tuzle, ustvari i preko nje ak do Save. OPIS takve Srbije ~o~~o
bi biti sasvim drugaiji, jer bi bila u pitanju veoma velika tentonja.

33

Pitanje poetnog uvezivanja Usore sa ostalom Bosnom P. Aneli je uobl!~o


na sljedei nain: "Vladanje bana Ninoslava, zbog izuzetno nepovoljnih
unutranjih i vanjskih prilika, ne predstavlja vrijeme irenja bosanske drave.
Stoga se mora raunati na neko starije doba u kojemu je ~oglo doi .~o
uklapanja Usore u Bosnu. Vrijeme vladanja Kulina-bana bi se, ~ OPCllI~
uvjetima, moglo smatrati povoljnim za takve pro~ese. Ipak postoje razlozi
zbog kojih treba raunati daje do odreenog stapanja Usore sa Bosnom dolo
i mnogo ranije." P. Aneli, Studije, 154.
34 K. Jireek, Istorija Srba, 189.

O~a bi morala zahvatiti slivove Drine i Bosne, batem njene desne


pntoke, s obzirom na to da se Tuzla nalazi u izvornom delu reke
Spree. Zar bi, da je tako, Porfirogenet za Srbiju rekao da se sa
Hrvatskom granii samo na Cetini i Livnu, a da se u odnosu na
primorske oblasti nalazi samo prema planinskim stranama kad od
ti? planinskih strana do Save ima u vazdunoj liniji pr~ko 200
kilometara dokje stvarno udaljenje mnogo vee ...,,35Prema tome da
s~ Porfir~~enetov Sal.ines nalazio u sastavu Srbije, car-pisac gov~rio
bi ~ SrbIJI ka? gramnom podruju sa tuzlanskim krajem prema
donjem toku rijeke Save. Neosnovanost inae openito prihvaene
postavke o pripadnosti tuzlanskog kraja u doba Porfirogeneta vidi se
I p~ tome t~ se u predsla:en~ko doba uope ne javlja lokalitet pod
nazlvo~ Salmes: Ne ~stoJe ni arheoloke naznake koje bi upuivale
na zakljuak daje ovdje u X st. postojao naseljeni grad.
Donji Kraji
. Podruje Donjih Kraja mijenjalo je svoj opseg. Ime Donjih
KraJ~.Mark~ Vego iz~~d~jz imena rimske Donje Panonije, odnosno
kasnije Donje Slavonije. Nasuprot tome, Aneli zapaa da ime
Donj~ Kraji "u sebi sadri i odreeni odnos prema ostaloj (Gornjoj)
Bosm".37 Izraz kraj pokazuje da je rije o rubnoj oblasti to Donji
Kraji uistinu i jesu u odnosu na Bosnu.
'
d) Jesu li upe Drina i Zagorje novije tekovine Bosne?
Iako se ne moe niim dokumentirati da su upe Drina i
Z~gorje na j~goistonoj periferiji Bosne u ranom srednjem vijeku
pnpada~~ SUSjednojRakoj, prilino je rasprostranjeno miljenje da
~u te dVIJeupe, osobito Drina, teritorijalne tekovine Bosne. Zato se
I na .to pi~anje valja p~~ebno osvrnuti. upa Drina obuhvaala je
gornju Dnnu, sa dananjim gradovima Foa, ajnie i Gorade. Kao
"upanij~ Drina" spominje se u Ljetopisu zagorske sklavinije te u
POgl: 23. 1.27. Hrvatske kronike, odnosno Ljetopisa popa Duk/janina.
U. tOJ~PI Ljetopis. navodi naselja Cvilin (u vatikanskom rukopisu
CI~edl~~, p.oznato I dan~ kao selo kod ~stikoline, na desnoj obali
Dnne), Kiskovo (u vatIkanskom rukopisu Ciscoro, koje je prema

3S R. Novakovi, Jo o nekim pitanjima, 274-275.


36 M. Vego, Postanak, Isti, Postanak srednjovjekovne
37 P. Aneli, Studije, 11.

bosanske drave, 38-42.

38 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 316, 343-344, 409-410. U Cvilinu se


nalazio na jednoj uzvisini Gradac. R. Novakovi, Jo o nekima, 122, 123.

132
133

R. Novakoviu identino s brdom Kisa uz rijeku Kolunu, sjeverozapadno od Foe) te Brusno. Prema navedenim lokalitetima, upa
Drina prostirala se s obje strane Drine, raunajui od drinskih sastavnica Pive i Tare te porjejem ehotine. Raspravljajui o statusu
upe Drina, R. Novakovi zastupa stajalite da je ona vrlo vjerovatno
"bila jedna od brojnih upanija koje su bile ili samostalne ili labavim
vezama vezane bilo za Bosnu bilo za Srbiju". Ipak se ini da je vie
bio sklon shvaanju da se upa Drina nalazila u sastavu Rake.39 I
sam sam zastupao to shvaanje, ali sam dopustio i mogunost da ta
. upa nije uvijek ni morala imati zajednikog vladara, bilo sa Rakom,
bilo sa Bosnom.4o Sada pak drim da se upa Drina nalazila u sastavu
"zagorske sklavinije", odnosno Bosne. U 23. pogl. Hrvatske kronike,
odnosno Ljetopisa popa Duljanina stoji da je ugarski velika (herceg), koji se prema latinskoj verziji zvao Kis, doao u Bosnu s
vojskom, te je opustoio i opljakao. Na to mu je kralj s velikom
vojskom poao ususret u Drinskoj upi. Raka se spominje jedino
zato to je kralj poslije pobjede u znak priznanja dao Tihomilu, koji
se istaknuo u odbrani od Ugra, Drinsku upu i ker rakog bana za
enu. Rat se, dakle, odvijao u Bosni, u upi Drina. To je stajalite
najprihvatljivije, ako se polazi od postavke da je Ljetopis zagorske
sklavinije pouzdaniji od latinske verzije Ljetopisa popa Dukljanina.
U latinskoj verziji govori se, naime, kako je na Duvanjskom saboru
utvreno da je granica oblasti Zagorja ila "a magno flumine Drina
contra occidentalem plagam usque ad montem Pini". Navod "od
velike rijeke Drine" izazvao je razliita tumaenja u historiografiji.
Ljetopis zagorske sklavinije ne govori neodreeno o "velikoj rijeci
Drini". Prema tome, "gornja strana Drine" foinje od sastava Pive i
Tare, tamo gdje se nalazila i upa Drina.4 Skrenuo bih panju na
jedan kulturoloki dokaz da upa Drina nije dijelila sudbinu Rake.
Radi se, naime, o pojavi da se na itavom podruju Rake uestalo
javljaju crkve i manastiri osobenog stila. Takvih spomenika nema na
podruju Drinske upe. Nasuprot tome, ovdje se zapaaju vidni
tragovi Crkve bosanske. Poznato je da se na podruju Rake bosansko "krivovjerje" nije moglo odrati. Meutim, na podruju upe
Drina djelovala su dva vana centra Crkve bosanske, u Humskom i
u Kunovu, blizu Foe. U oba mjesta postojale su hie bosanskih

krstjana 42 U K
.
.
metoho~'
~o~ Je ~akoder bila hia bosanskih krstjana sa
O di
(man~tlrski posjed). Zna se za gosta Cvjetka iz Kunova
D~:ae !~.:astao I tzv. Kun~vsk!
Osim toga, na podruju up~

=:"

telinstva~ t~~~~~r~j~d~f:

~::~i~~~~o:o~~:~~.~Og

vlas-

~~:~l;:~;:f
~r;;;9~I~!j:a;~fi
i;'~:d~f~
P?stoji, meutim,jedan

dokument koji upuuje na ri

al" ku
. .
ma m oaje Uro II zaista drao u oblasti Drinu
. Ha . Dlnnu. Kao to postoji bosansko i srbijansko Podrinje tak '
Je posto]a a bosanska i raka u D'
G
'.
,o
druge drinske u
1'1
pa .. nna, ranica Izmeu jedne i
pe na azr a se otpnlike tamo gdj . P rfi
oznaio da je ila granica "pokrte
S b" "
~e Je ~ lrogenet
D
ik .
ne r Ije prema BOSnI(K t
.
D~:nt ), sJ.e~~~ozapadno.od~Ijevalja. Zapadno je bila bosansk: ~~~
razd:i,:.:sJe .1 te~ u FOI,a IstO~O.
ra~ upa Drina. U osmanskom
D .
~ o~e drins~e upe su inile Cjelinu, poznatu kao Kadiluk
n~.a. a
sanskoj ~trani nalazile su se, prema popisu iz 1469
nahije So~ol, Sanobor I Dubotica, ana rakoj nahije Kubanj M '
vo, Bokan, Po?latje i Kova. Godine 1470. rake nahiie u. ' .. r esu u poseban, Mtleevsko-prijepoljski kadiluk Bosan
D~~dmJe~e
njavala je poseban kadi luk, sa sjeditem u Foi.46
s anna
sai-

e) Zagorje
Pre~a M~ku Vegi, oblast Zagorja oko Kalinovika i
.
=~~e
pripala ~e bosanskoj dravi neto prije 1193. gOdi:;i~
~u uje temeljem natpisa na poznatoj ploi bana K I'
.
nae~oj 1898. ispod sela Muhainovia kod Visokog I~ 1;I~Pro::j~e Z:~~~e ib~~~I::g~z:;:Zgraeod~u~;kvuvSk~
Zvagorj~, to j~st ed:~
podatak da i Z
.
. ego se pozrva na
on
aJe u agorju postojalo naselje Kuevo sa trgom roblja
smatra a se ne moe raditi o Kuevu Srbiii di .
.
ratovao protiv Bizanta na tra . U
~7
1Jl,g ~eJe ban Kulin
m't" . d K
s OI gara.
Pavao Aneli iznosi
g~ Jen1e .ad uevsk? Zagorje treba traiti u blioj okolini Visokog
e na azr va oronima sa osnovom Ku (Kuaj i Kuin). Nek~

42 V. Skari, Grob i grobni spomenik 79 82 M


. .
Vego, Zbornik, 52-53.
' - . . MIleti,! krstjani, 127-178. M.
39 R. Novakovi, Gde se nalazila Srbija, 108, bilj. 82, 122, IJ5, 228, 342-3. A.
Babi smatra da je upa Drina ula u sastav Bosne oko sredine X stoljea. A.
Babi, O pitanju, 68.
40 M. Hadijahi, Tihomir, 414-415.
41 F. iAi,Ljetopis popoDulcJjanina, 316-317, 307, 399, 408-410.

43 Usp. M. ~adijahi, Ojednom, 55-109.


44 R. IvanOVI,Srednjovjekovni batinski, 79-95
4S M. Vego, Postanak, 28, 31.
.
46 Usp. H. abanovi, Bosanski paaluk, 137-139 157
47 M. Vego, Postanak, 29.
'
.

podruje u njihovoj blizini s punim pravom moglo je nositi naziv


Kuevsko Zagorje. Nadalje, Andeli smatra da se u natpisu ne radi
o osvajanju ZagOIja.48 Saglasan sam s Andeliem da je domiljanje
o nekom Kulinovu osvajanju kalinovakog Zagorja neutemeljeno te
da Zagorje nije kasnija steevina Bosne.
upa Zagorje nalazi se zapadno od upe Drina, koja je ve u
vrijeme odravanja sabora na Duvanjskom polju bila u zajednici sa
"zagorskom sklavinijom", budui da se Bosna protezala "poame
od gornje strane Drine". Mogue je da je Zagorje jedno vrijeme bilo
odvojeno od "zagorske sklavinije" i dijelilo sudbinu upa Rame i
Neretve. To se moglo odraziti i na ogranieno samostalan poloaj
Zagorja, kakav ono ima u novijoj povijesti Bosne.
Podgorje
Posebno je teko pitanje ubikacije podruja zemlje zvanog
Podgorje. Prema 30. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina, u Podgorje su
se ubrajale upe Onogost (Niki), Moratia (Moraa), Comernica
(Komenica), Piva, Gerico (Gacko), Netusini (Nevesinje), Guisemo
(Vievo, kraj oko Uloga), Com, Debreca (kraj oko Glavatieva),
Neretva i Rama. U Ljetopisu zagorske sklavinije u opisu Duvanjskog
sabora navodi se kako je razdioba "zemlje od zemlje" nainjena
prema vodama: jednu cjelinu inile su "rike koje ishode iz gor od
uzapada sunenoga i pristaju uz veliku riku Dunaj". "Gornja strana
Drine" posluila je kao granica izmedu Bosne i Rake, dokje drugu
cjelinu sainjavalo podruje Primorja sa vodama koje utjeu u more.
Podruje Podgorja, koje je pripadalo jadranskom slivu, inila su dva
usporedna planinska lanca oko gornjeg toka rijeke Neretve. Prema
Ljetopisu zagorske sklavinije, cijelo porjeje Neretve i Podgorje
spadali bi u Primorje. U 30. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina govori
se o podjeli Predimirova "kraljevstva", zvanog Tetrarhija, koju ine
Zeta, Trebinje, Hum i Podgorje. Podruje ("regio") Podgorje dato je
na upravu Prevladu (ii je to ime krivo proitao kao Svevlad).
Poimenino se navode imena upa u Podgorju, Zapis se moe
priblino datirati jer se istovremeno govori o hrvatskom zauzeu
Bosne, smrti bugarskog cara Petra (969), bizantskom zauzeu Bugarske i Rake (u proljee 971.), smrti bizantskog cara Cimiskija
(976), a spominju se i dva hrvatska vladara: Kreimir (Mihajlo
Kreimir II, 949 - oko 969) i Stjepan (Stjepan Drislav, 969 - oko
997). To znai da bi se Predimirova Tetrarhija, s Podgorjem kao

48 P. Aneli, Revizija, 287-308.

jednom od oblasti, mogla datirati oko sedamdesetih godina X stoljea. To je ujedno bilo i razdoblje u kojem se, prema dubrovakim
hronikama, raspala "zagorska sklavinija".49 Prema Aneliu, Podgorje je najveim dijelom, osim na krajnjem sjeveroistoku, graniilo
s Bosnom. Andeli smatra da je zemljopisni poloaj tog podruja
neprikladan za uspostavljanje trajnije politike organizacije. To je
," usko i teko prohodno planinsko podruje koje se nalazilo izmedu
srazmjerno vrstih politikih organizama Rake, Duklje, Trebinja,
Huma, Hrvatske i Bosne. Po toj postavci treba pomiljati na dugotrajnu autarhiju ovih krajeva, a njihovo povezivanje u posebnu oblast
vidjeti kao pokuaj organizacije koja se nije mogla dugo odrati.sO
ii'

Nasuprot tome, miljenja sam da je podruje Podgorja bilo u


odredenom vremenskom razdoblju posebna, odvojena zona izmedu
Duklje, Bosne i Hrvatske, s jedne, te Trebinja, Rake i Zahumlja, s
druge strane. Protezalo se planinskim lancem koji vodi od Vrana i
vrsnice na jugoistok sve do rijeke Morae u Crnoj Gori. Mislim da
je to podruje imalo odredenu samostalnost od sredine X do sredine
XI stoljea. Podgorje se spominje i kasnije u 45. pogl. Ljetopisa popa
Dukljanina, u kojem se govori kako je Dragilo provalio iz Zete u
podgorsko podruje i zadobio Onogost Wiki) i velik broj drugih
upa, u drugom desetljeu XII stoljea. I Smatram, nadalje, da su
sredinom X st. od "zagorske sklavinije" otpale upe Rama, Neretva
i Zagorje (vjerovatno sa Vievom i Komorn), te da su bile ukljuene
u podruje Podgorja, koje je zasnovalo politiku cjelinu nazvanu
Tetrarhija, sa Zahumljem, Trebinjem iZetom.
Postojanje Podgorja sredinom X st. moe se izvesti i iz podataka spisa De administrando imperio, iako se ne spominje izriito.
Prema 30. pogl. arhontija Zahumljana prua se (na sjever) do rijeke
Neretve, a planinskom stranom prema sjeveru granii sa Hrvatima.
Taj podatak u punom je saglasju s podatkom iz 33. pogl., iz kojeg
proizlazi da sjevernu granicu Zahumlja ine gradovi Buna i Hum te
rijeka Buna (Buna, koja se juno od Mostara ulijeva u Neretvu).s2
Vidi se, dakle, da je sredinom X st. u planinskim predjelima sjeverno
od Neretve postojao meduprostor koji nije spadao uZahumlje, a
nema elemenata da se pribroji Bosni. To je upravo Podgorje, o kojem

49
so

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 326-328. P. Andeli, Studije, 108-112.


P. Aneli, Studije, 109.
51 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 370-371. M. Hadijahi, Regnum Selavorum, 40-42, 58.
52 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 83, 93. F. ute, Ljetopis
popa Dukljanina, 370-371.

se sauvao spomen u Trebinjskoj hronici. Postojanjem Podgorja u


odreenom razdoblju moe se objasniti pomicanje granica koje se
oituje usporedbom podataka o razgranienjima u drugoj polovini
IX st. te jedno stoljee kasnije. Naime, iz podataka o razgranienju
na Duvanjskom saboru proizlazi da su Rama i Neretva bile u sastavu
"zagorske sklavinije", dok to nije bio sluaj u vrijeme tzv. Tetrarhije,
koja je postojala nekad od sredine X do sredine XI st. kao najkasnijeg
datuma. Postojanje Podgorja objanjava i injenicu da su nekadanje
podgorske upe Rama, Neretva i Zagorje prilino samostalno nastupale u bosanskoj srednjovjekovnoj dravi. To je uoio Pavao
Aneli, koji kae: "Sticajem prilika, neke upske organizacije su
povremeno postizale visok stepen politike autonomije. Takav se
zakljuak namee kada se posrnatra specifian poloaj nekih stranih
upa Zagorja, Neretve, Rame i Uskoplja u bosanskom dravnom
vijeu, koji pokazuje da se jo u prvoj polovini 14. stoljea respektirala pojaana individualnost ovih upa. Opreznim zakljuivanjem
moe se dokuiti da su sve ove upe, prije stupanja u dravnu
zajednicu sa Bosnom, bile politiki samostalne, pa da je i sam in
ujedinjenja izvren na temelju dobrovoljne i samostalno doneene
politike odluke. Kada se ima u vidu f1uidna politika situacija II,
12. i 13. vijeka i geografski poloaj ovih upa - na rubu interesnih
sfera vrstih dravnih zajednica Bosne i Hrvatske, Huma, Rake i
Ugarske, takva konstatacija postaje lake shvat1jivom. Primjer
Poljica u susjedstvu Bosne pokazuje da su takvi sluajevi sasvim
mogui.,,53 Time Aneli objanjava i pitanje "kako se mala bosanska upa Rama nala u titulaturi ugarsko-hrvatskih kraljeva. Oito je
naime, da je u odreenoj politikoj konstilaciji mala Rama bila
dosegla iroku politiku samostalnost tako da je kralj jedne velike
dravne zajednice sticanje ove politike jedinice smatrao velikim
politikim uspjehom. ,,54
Ako se analizira slijed dogaaja isprian u pogl. 28-39. Ljetopisa popa Dukljanina dolazi se do zakljuka da je tzv. Tetrarhija,
a time i Podgorje, kratkotrajna i beznaajna tvorevina. Moda je
glavni udarac Tetrarhiji zadao ve Samuilo, koji je pustoio po
jadranskom primorju sve do Zadra, krajem desetog desetljea X
stoljea. "Zemlja otaca" kneza Vladimira oko 999. sastojala se samo
od Duklje i sjevernog dijela drake oblasti. Istovremeno je Trebinje
vraeno Vladimirovu stricu Dragomiru, ali bez Humske zemlje.
Kasnije je Humskom zemljom upravljao knez Ljutovid, koji je ak

pr~dvodio raku,zahumsku ibosansku vojsku kao save~nik,~izan~a


protiv Vojislava (Dobroslav~), neg?je ujes~n 1~~3.godine, Zemlja
. oblasti otaca" obuhvaala je poslije smrti VOJIslava samo kra~.~ve
~rebinja i Zete. Oito je da se jo odranije izgubio ~agTe~.arh1J1.55
Prema Aneliu, Podgorje je nastalo i nestalo kraJ~m X Ih prv~m
lovinom XI st., ako je uope ikada bilo uspostavljeno kao tent~~alno-politika formacija.i" U ~voj p.riti.cije od posebnog znaaja
dio Podgorja koji obuhvaa gornje porjeje N~re~e do ~toka Ram~,
dakle upe Vievo, Kom, Neretva i Rama, koje 1u okviru Podgorja
ine posebnu geografsku cjelinu ..~a sve ~po~enute up~ ~oze se
utvrditi da sredinom X st., u vnjeme pisanja De. a~"'.lmstr~ndo
imperio, nisu pripadale Zahumlju, jer Porfirogenet .1zn~tokaze da
se Zahumije prostiralo do rijeke Neretve, a sve pobrojane zupe nalaze
se sjeverno od te rijeke. Nije iskl)ue~o da se u ~orfirogenetovo
vrijeme sjeverno od N.eretve prostI:~~a 1Bosna. ~h, Bo~na se svakako prije druge polovine XI st. proirila u podruje srednje N~retve,
kao to je pokazao Pavao Aneli.57 Ostaje nepoz~at~, meutim, da
li je taj prodor obuhvatio podgorske upe Kom ~.Vievo. Tragom
podatka iz 30. pogl. Ljetopisa popa Dukljan~na~~OJI~ae da se ~osn~
protezala "do gore Borave", moe se zakljuiti da Je obuhvacala 1
Ramu.58 U svakom sluaju, upe Rama i Neretva zadrale su poseban
poloaj i kad su ule u sastav Bosne.
2upaRama
upa Rama na krajnjem zapadu Bosne prostirala se do hlivanjskog kraja - prema odlukama Duvanjskog sabora, gdje se k~e.:."na
zahod sunani do gore Borave". Prema tome, moe se Z~JUlt~ da
je Ve u drugoj polovini IX st. ta upa stajala .u nekoj vezi sa
"zagorskom sklavinijom". Negdje izmeu Il~6. I 1172. Ram~ se
poinje javljati u naslovima ugarsko-hrvatskih vladara, da ?I se
nakon toga izjednaavala s Bosnom ("Rama seu Bosna"), a zatim se
59
posve izostavlja ime Rama i koristi iskljuivo i~e Bosna. Ana~~~
zirajui svih 13 isprava do godine 1172. u kojima se Arpadovii

55

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 323-324.


. .
56 P. Andeli, Studije, 113. Nastanak i nestanak Podgolja pokuao sam datirati

57
58
59

53
54
138

P. Andeli, Studije, 12-13.


Isto, 13.

oko sedamdesete godine X stoljea.


Konstantin Porfirogenet, De administrando

imperio, 83, 93. P. Andeli,

Studije, 109-110.
F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 324.
.
Obino se uzima da se od 1138. Rama javlja u naslovima ugarsko-hrvatskih
vladara. O tome vidi: N. Klai, Iz problematike srednjovjekovne povijesti, 31
i dalje.
139

oznauju kao "reges Rame", N. Klai kae da se radi preteno o


krivotvorinama splitske crkve i zakljuuje da Arpadovii sve do
smrti Manojla Komnena ne nose taj naslov. Dalje obrazlae da ni
Bosna, ni Rama nisu stajale u vazainom odnosu prema Ugarskoj:
"Neki vri odnos izmeu bosanskog i ugarskog vladara, odnos u
kojem bi prvi sluio drugome, bilo je nemogue ostvariti i zato to
je Bosna stoljeima bila i ostala ugarskom vladaru nedostina zemlja." Navoenje Rame (odnosno Bosne) u titulama ugarskih vladara
bio je samo izraz njihovih presezanja.P''
.
Naslov "rex Rame" prvi put pridaje se Beli III, tieniku
bizantskog cara Manojla, koji je u bizantsko-ugarskim ratovima
osvojio - osim Srijema, Hrvatske i Damacije - jo i Bosnu. Nakon
toga, uManojlovoj intitulaciji redovno je stajalo da je dalmatinski,
ugarski, bosanski i hrvatski vladar. A i prije toga, godine 1155,
Manojlo je izraavajui svoja presezanja, uvrstio u titular i Bosnu.61
Pojava titule "rex Ramae" u naslovu Bele III moe se shvatiti
i tako da je Manojlo Beli uistinu prepustio upu Ramu, a poistovjeivanje Rame i Bosne u buduim vladarskim titulama samo je
izraz poveanih pretenzija. Ako bi bilo tano da je Bela III drao
samo upu Ramu, to bi se nakon Predimirove Tetrarhije dogodilo u
sluaju da se upa Rama izdvojila iz zajednice sa Bosnom.

donosi popis bosanskih upa u kojima se nalaze posjedi bosanske


biskupije, meu njima i upa Neretva sa posjedom Bolina koji se
lako moe identifikovati sa dananjom Buljinom. Za imanja u
Neretvi, kao i za sva ostala imanja ue Bosne, u povelji se kae da
ihje jo ban Ninoslav priznao kao posjede bosanske bis~pije. Ak~
ih je ban Ninoslav samo priznao, onda se mora raunati da su om
biskupiji dodijeljeni jo ranije. Normalan je postupak da se jednoj
instituciji kao to je biskupija osiguravaju izvori prihoda ve pri
samom osnutku, a injenica da su takvi posjedi rasporeeni po svim
upama tadanje bosanske drave ukazuje da je tako uinjeno i u
Bosni. Kako se iz drugih izvora zna da je bosanska biskupija osnovana najkasnije u drugoj polovici 11. stoljea, to se mora zakljuiti
da je svakako prije toga vremena, dakle najkasnije polovinom 11.
stoljea, dolo do prikljuenja Neretve dravi bosanskoj. Indirektno
saznajemo da se oblast Podgorja raspala, ili bar izgubila Neretvu (i
Ramu) najkasnije do polovine 11. stoljea. upa Neretva kao politiki individualitet bila je u dravnom vijeu Bosne. Karakteristino
je da se u kasnije vrijeme - a kao izraz pune integracije - za
neretvanske velikae Obrinovie ne navodi da su 'od Neretve', ve
se ubrajaju u vlastelu od Bosne ili Bonjane.,,62

2.
ZAHUMLJE

upa Neretva
upa Neretva rasprostirala se porjejem donjeg toka Rame i
Neretvice, a od utoka Rame u Neretvu rijekom Neretvom do Konjica.
Ula je u okvir Bosne najkasnije sredinom XI stoljea. Prevlau
Kosaa, a moda i ranije za Sankovia, na samom poetku XV st., iz
upe Neretva izdvoj en je hercegovaki dio. Aneli smatra da je upa
Neretva pripojena Bosni svakako prije uspostavljanja Bosanske
biskupije: "Jedna povelja ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. iz 1244.

60 Isto, 76-77. O tome ima i drugih miljenja, naime, kad je Bela II. Slijepi
proirio naslov ugarskih vladara na podruje Bosne, to je bio izraz ugarskih
pretenzija na to podruje, vie nego svjedoanstvo o stvarnoj vlasti. No,
slavonski velika i bosanski ban Bori bio je ugarski vazal, to je dokazao i
borei se na strani Ugara protiv Bizanta. Smatra se da je nestao i ubijen u
dinastikim borbama u Ugarskoj. Bosanski ban Kulin, isprva tienik Bizanta,
morao je uskoro priznati vrhovnitvo ugarskih kraljeva. Svakako, nakon
pripajanja Hrvatske Ugarskoj, Bosna je postala dijelom interesnog podruja
ugarskih kraljeva. V. Klai, Poviest Bosne, 55 -61 i dalje. M. Dini, Bosanska
feudalna drava, 562-563. Op. redaktora.
61 N. Klai, Iz problematike srednjovjekavne povijesti, 37-40.

140

Od godine 1322. bosanski banovi i kraljevi nosili su naslov


"gospodari humske zemlje". Otada je Hum (Hercegovina) inio
politiku cjelinu s Bosnom. Postavlja se, meutim, pitanje kako je to
bilo u najstarije slavensko doba. U tom smislu elim posebno raspraviti pitanja poetaka Zahumlja, afirmacije tog podruja za kneza
Mihajla Vievia te politikih i kulturnih odnosa Zahumlja i Bosne.
O povijesti Zahumlja u ranom srednjem vijeku ne zna se
gotovo nita sve do poetka X stoljea. Dragocjene podatke sadri
prije svega spis De administrando imperio. Dio tih podataka istovjetanje kao i za Travunjane, Konavljane i Neretljane (prije svega
o zajednikom porijeklu od nekrtenih Srba). Za Zahumljane Porfirogenet izriito navodi da su zbog mlitavosti i nesposobnosti careva
iz amorijske dinastije postali samostalni i nezavisni, ne pokoravajui
se ni caru Romeja niti ikom drugom. U spisu Vita Basilii Porfirogenet
takoer spominje Zahumljane, koji "zbacie sa sebe davnanju vlast

62

P. Aneli, Studije, 109-110, 114.

141

Romeja i postadoe samoupravni i samostalni, pokoravajui se iskljuivo svojim arhontima". Porfirogenet ne spominje upe u Zahumlju, ali poimenino navodi pet "naseljenih gradova", oito sjedita upa."
U tom razdoblju teko da je dolazilo do povezivanja upa u
politike cjeline ire od teritorijalnog opsega Zahumlja koje se prema
Porfirogenetu protezalo od Primorja do (srednjeg toka) Neretve. U
Ljetopisu zagorske sklavinije, u 5, 6. i 7. pogl. spominju se, kako
"zagorske", tako i "primorske" strane,64 a te bi "primorske strane"
mogle oznaavati upravo Zahumlje. To bi moglo znaiti da je Zahumije ve za Bladina, Ratimira i etiri "nepravedna kralja" bilo u
nekoj vezi sa "zagorskom sklavinijom". Iu dubrovakim hronikama
spominje se granica izmeu Dubrovnika i Bosne jo u ranom
srednjem vijeku. Meutim, to nije dovoljno za pretpostavku o tako
ranoj integraciji zahumskog podruja i Bosne. Krajem IX st. uslijedilo je konano pokrtavanje Zahumljana, pod drugaijim okolnostima nego to je to bilo u "zagorskoj sklaviniji", gdje je pokrtavanje provedeno vjerovatno nakon Budimirova povratka iz
Hazarske zemlje, ijo nakon 861. godine. Ondje su djelovali slavenski
misionari, dok su u Zahumlju pokrtavanje provodili rimski sveenici, jer se itav taj prostor i jo mnogo dalje na istok nalazio u
podru~u rimske crkve. IStonska biskupij a spadala je u sferu latinske
crkve. 5 O latinskom kuItu u Zahumlju u doba Mihajla Vievia
svjedoi i crkvica u Stonu, kojaje mogla sluiti kao dvorska crkvica
humskih knezova.P" Nije u opreci sa latinskom orijentacijom Zahumlja u prvo doba ni ono to navodi Porfirogenet u spisima De administrando imperio i Vita Basilii, da je car na molbu upuenu iz
junoslavenskih zemalja poslao sveenike s carskim ovjekom, pa
su pokrteni i oni koji to ranije nisu bili. Bizantu je najvaniji cilj bilo
priznavanje vrhovne bizantske vlasti, kako to izriito kae i Porfirogenet.67 Putem pokrtavanja htjeli su ponovno uspostaviti bizantski
suverenitet i nad Zahumljem, ali se zapravo vlast Bizanta slabo
osjeala u svim krajevima izvan tematskog ureenja, pa i u Zahumlju. To proizlazi iz Porfirogenetovih rijei da se Zahumljem i drugim

63 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 88, 93-94. Vizantijski


izvori, sv. 2, 79.
64 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 389-391.
65 V. Foreti, Povijest Dubrovnika, 22.
66 M. Vego, Ranosrednjovjekavni natpis, 61-77.
67 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 68-69. Vizantijski izvori,
sv. 2, 16. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 234-235 i dalje.

142

zemljama vladali arhonti, "iz reda njihovih suplemenika", "koje su


oni htjeli i izabrali", "i od roda koga su oni elili i volili".68 Anonim
u 30. pogl. pie da je Dubrovnik plaao arhontu Zahumlja 36 nomizmi (funti zlata) danka, a arhontu Travunije takoer 36 nomizmi.
Taj danak uveden je s ciljem uspostavljanja mirnih odnosa meu
stanovnicima Dubrovnika, koji su imali svoje vinograde u jednoj i
drugoj zemlji i Zahumljana, odnosno Travunjana. Taj danak, nazvan
mogori, primali su humski knezovi i njihovi nasljednici sve do
turskog osvajanja Popova Polja.69 Pretpostavlja se da je taj danak
uveden nakon 867, za vladavine cara Bazilija, koji se ivo zauzeo
oko uvrenja bizantske vlasti u Dalmaciji i daljoj unutranjosti.
Meutim, ini se da plaanje danka Zahumlju i Travuniji nije
uvedeno u isto vrijeme kada i plaanje Slavenima na podruju
hrvatske drave. Naime, u spisu De administrando imperio posebno
se tretira obaveza plaanja danka gradova Splita, Trogira, Zadra,
Cresa, Raba i Krka, u ukupnom iznosu 710 nomizmi. Prije Bazilijeva
zavodenja danka. strategu se plaal? 720. nomizmi, a poslij.e t~~~
plaalo se Slavemma, a strategu tek simbolino, svega 10 norrnzrm.
Nakon toga, De administrando imperio posebno govori o obavezi
Dubrovana prema arhontu Zahumlja i Travunije, ali to ne dovodi u
vezu sa ranijim davanjem danka strategu. To posredno dokazuje da
Zahumlje nije spadalo pod stratega. Tek se potkraj svoje vlade
Mihajlo Vievi priklonio Bizantu te je poaen visokim titulama
antipata (prokonzula) i patricija. Prije toga bio je saveznik bugarskog
cara Simeona.71
Postavlja se pitanje: Kada je uveden danak za podruje Zahumlja i Travunije? Moda bi se to moglo povezati sa zapisom u 26.
pogl. Ljetopisa popa Dukljanina (koji je dubrovakog postanka). Tu
se govori kako je iz Sicilije izilo mnotvo saracenskih laa), pa su
tom prilikom svi primorski gradovi bili razrueni: "Latini pak u
bijegu potrae planine, gdje prebivahu Slaveni. Kad su se Saraceni
vratili u svoju zemlju, htjeli su i Latini da se vrate u svoje gradove,
ali ih Slaveni uhvate i zadre kao roblje. Potom ipak mnogi puste
Latine na slobodu pod uvjetom da im za sva vremena plaaju danak
i slue. Itako su poeli ponovno graditi primorske gradove, to su ih

68
69

Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 68, 93.


Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 84. M. Vego, Postanak,
43.
70 J. Ferluga, Vizantijska uprava, 34.
71 Vidi: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 278.

143

bili Saraceni poruili.,,72 Navedeni zapis se, po mojem miljenju,


odnosi na saracensko pustoenje, koje se vjerovatno ima datirati u
866-867, kada su stradali gradovi Budva, Risan i Donji Kotor, a
Dubrovnikje bio pod opsadom.P U takvim prilikama mogao je dio
Dubrovana potraiti utoite medu Slavenima u planinama dalje od
Dubrovnika, a to je onda bio povod za uvodenje danka, kako se
opisuje u Ljetopisu popa Dukljanina. 74Povezivanje svih spomenutih
podataka doputa pretpostavku da se radi o uredenju odnosa u
dubrovakom zaledu koje se moe datirati u 866-867. godinu. U 9.
pogl. Ljetopisa zagorske sklavinije spominje se kako je "blaeni mu
Konstanc" na poziv pape poao u Rim, pa se dodaje da je "u to vrijeme
uinjeno veselje" medu progonjenim i izbjeglim kranima, koji se
vratie u svoja prebivalita. Tada su narokon dokraja uredeni odnosi
sa kranima, to e rei Romanima." To se dakle zbilo u vrijeme
kadaje iril krenuo u Rim, a to se datira u 867/868, to znai upravo
one godine kada drim da je uveden danak koji su se Dubrovani
obavezali plaati Zahumljanima.
Zahumlje se kao zasebna cjelina uobliilo ve 869. godine.
Naime, prema Porfirogenetu, Zahumljani su sudjelovali u pomorskoj
opsadi Barija, koja je trajala od 869. do 871. godine. Grad koji su
Arapi drali etrdeset godina osloboden je zajednikom akcijom
Bizanta, Franaka i pape, pa su tom prilikom bili angairani Hrvati,
Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavljani i Dubrovani, kao i dalmatinski gradovi Hrvatske i ostali slavenski arhonti." To upuuje na
zakljuak da je pri opsadi Barija, zajedno sa drugimjunoslavenskim
arhontima, sudjelovao lino zahumski arhont. Daljnja politika afirmacija Zahumlja obiljeenaje vladavinom Mihajla Vievia, koji se
prvi put javlja 912, a trag mu se gubi 927-928. godine. Mletaki
ljetopisac Ivan naziva ga 912. "dux Sclavorum". Mihajlo je tada bio
opredijeljen za Bugarsku, nasuprot Bizantu, to pokazuje da nije
vodio rauna o proglaenom bizantskom suverenitetu. Protivbizantsko usmjerenje kneza Mihajla dolo je do izraaja jo i 917, kada je

72

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 318-319.


73 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 68.
74 ii smatra da taj zapis "jamano potpuno odgovara istorijskim injenicama",
ali tvrdi da se dogaaj zbio u proljee 84\. i konstruira neko ranije "lokalno
ureenje izmeu Romana i Slavena u Boki kotorskoj i susednom primorju od
Budve do Ulcinja, koje je onda prihvatio i car Vasilije I". Ljetopis popa
Dukljanina, 444. Meutim, u povijesnim vrelima nema spomena o plaanju
nekoga lokalnog danka na podruju Boke kotorske i susjednog primorja.
75 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 390.
76 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 70-71.

144

prijavio caru Simeonu srpskog arhonta Petra da 'se povezuje sa'


Ugrima i Bizantom, elei zaratiti na Bugarsku. Ugled koji je Mihajlo uivao vidi se i po tituli koje su mu davali papa, a onda i bizantski
car, nakon to se priklonio Bizantu. Papa Ivan X upuuje 925. pismo
"Michali exscellentissimo duci Chulmorum", dok ga Bizant poauje titulom antipata i patricija. Kako se navodi u.junoitalskim
analima (Annales Barenses) knez Mihajlo, koji se tu oznauje kao
"rex Sclavorum", zauzeo je 926. bizantski grad Sipont na zapadnoj
obali Jadranskog mora.77 To je, poslije vijesti o sudjelovanju Zahumljana u pomorskoj opsadi Barija, daljnja potvrda o drevnoj pomorskoj
afirmaciji Zahumlja.
Kada je rije o Mihajlu Vieviu, posebno je pitanje njegovo
porijeklo. Pravi odgovor na to pitanje zadire u znatno iru problematiku, povezanu sa slavenskim doseljavanjima na Balkan. O tome je
dao podatke Porfirogenet, koji u poglavlju o Zahumlju kae: "Rod
antipata i patricija Mihajla, sina Vietina, arhonta Zahumljana,
potjee od nekrtenih stanovnika na rijeci Visli, koji su nazvani i
Litciki, te se naselili na rijeci nazvanoj Zahuma.,,78 Prilino je
raireno miljenje prema kojem navedeni podatak valja shvatiti u
smislu da su svi Zahumljani, odnosno Srbi, porijeklom sa rijeke
Visle. Manji broj istraivaa dri - s obzirom na smjetaj stare
postojbine Hrvata na podruju iza Karpata, u dananjoj jugozapadnoj
Poljskoj i sjeveroistonoj ekoj, a to znai i na rijeci Visli - kako
se taj podatak moe protumaiti u smislu da su Zahumljani Hrvati.
Takva tumaenja pobija Relja Novakovi, obrazlaui da su Zahumljani prema Porfirogenetu porijeklom Srbi, dokje samo dio Zahumljana zvanih Litciki porijeklom od nekih Slavena na Visli.79 ini mi
se da Porfirogenetov tekst ne bi trebao izazivati vee nedoumice. On
izriito kae da su savremeni stanovnici Zahumlja Srbi, koji su ovdje
jo od vremena onog srpskog arhonta koj-ije prebjegao caru Herakliju. Nakon toga napominje da vladajua struktura u Zahumlju nije
istog porijekla kao ostali Zahumljani, jer rod arhonta Mihajla Vievia potjee od nekrtenih stanovnika na rijeci Visli. Osobenost
Zahumljana sadrana je u injenici da im vladajua dinastija nije
istog porijekla kao i podanike mase. Sporno je jedino kada su se
Litciki naselili, da li zajedno sa ostalim Zahumljanima, tj. u doba tzv.

77 Isto, 90. N. Klai, Povijest Hrvata, 1,41, 32, 282-283, 292-294. I. Goldstein,
Hrvatski rani srednji vijek, 278, 296-297. R. Novakovi, Da li su svi Zahumljani, 19-43.
78 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 93.
79 O dravi Vislana usp. J. Lesny, Panstvo Samuela, 156-170.

145

Druge velike seobe ili - to mi se ini vjerovatnijim - tek negdje


krajem IX stoljea. Novakovi se opredjeljuje za prvu pretpostavku.
Smatra da su Litciki porijeklom bliski Bijelim Hrvatima te da su na
Balkan doli najvjerovatnije u isto vrijeme.80 Nasuprot tome, smatram da se seoba sa Visle u Zahumlje moe datirati i u osmo
desetljee IX stoljea. Uporite za to daju itije Metodija te Ga~lov~
hronika. Takvo shvaanje prilino je rasprostranjeno u poljskoj
historiografiji, dok je u junoslavenskoj historiografiji ostalo nezapaeno i nije nalo odjeka." Jan Potocki je jo 1793 .. ra~liko::.ao
. srpsko pleme Zahumljana od slanskog roda arhonta MIhajla Vievia, a Joachim Lelewel iznio je pretpostavku da je otac kneza
Mihajla istovjetan sa nefoznatim vladarem u itiju Metoda, u tzv.
Panonskim legendamaf
U 9. pogl. itija Metoda pripovjeda se o Metodovim proroanstvirna, pa se kae: "Vrlo moan poganski knez u Visli rugao se
kranima iprogonio ih. Metod mu je poruio: 'Dobro bi ti bilo, sine,
da svojevoljno primi krtenje, da ne bude uhvaen i prisilno krten
u tuoj zemlji, pa e se mene sjetiti. ,,,83 Bez obzira na injenicu to
navedeni odlomak odaje neke hagiografske elemente, mislim da se
njegov sadraj moe u cijelosti usvojiti. Valja imati na umu da je
itije Metoda pisano neposredno nakon Metodove smrti 885. pa je
ispriani dogaaj morao biti u svjeoj uspomeni. Metod je postigao
samo ogranien uspjeh kod stanovnika Visle, to se najbolje vidi po
okolnosti da nije uspio pokrstiti kneza, koji je ostao poganin. Poznato
je da je podruje Visle, gdje je vladao taj knez, pokrteno tek za
Mjeislava I (962-992), i to iz eke. Za vislanskog kneza kae se u
itiju da je bio uhvaen i nasilu krten, ali u tuoj zemlji. Taj podatak
morao bi odgovarati stvarnom stanju, budui da je Svetopluk, kako
se dri, izmeu 875. i 879. pokorio dravu Vislana i doveo u Moravsku kao zarobljenika kneza Viu.84 Vislanski knez iz itija Metoda, kako se po svemu ini, istovjetanje s pretkom (ocem ili djedom)
Mihajla Vievia. Podatak iz 9. pogl. itija Metoda i 33. pogl. spisa
De administrando imperio mogao bi se odnositi na istu linost. Oba

80 R. Novakovi, Da li su svi Zahumljani, 19-43.


81 Potrebne izvore i literaturu o ovom pitanju pribavio mi je gosp. Jan Lesny,
saradnik Instituta Slawianoznanstwa PAN, kojem dugujem zahvalnost.
82 J. Lelewel, Narody, 1853, LXXI, LXXII, 686, 693, 710; 499, 500, 506, SI I.
Isti, Polska wiekow srednich. T. Wasilewski, Wislanska dynastia, 23-61.
83 itija Metoda, SI.
84 T. Wasilewski, Wislanska dynastia, 48-49, 61. Neki autori poistovjeivali su
vislanskog kneza s Vislavom Lijepim iz Poljske legende redigirane krajem
XIII ili poetkom XIV stoljea. L. Lenard, Stari Srbi, 45-46.

~;
f.
~,

'r

izvora govore o knezu koji je vladao na rijeci Visli. Oba izvora


na~la~vaj~ ~a narod. na Visli nije bio pokrten, a onda je uslijedilo
krtenje, ali Izvan VIsle. Sudei po imenu, Via je bio poganin, a
njegovo potomstvo (Mihajlo) ve je kransko. itije Metoda navodi
da krtenje nije obavljeno dobrovoljno i za knezova boravka na Visli
a ~o spisu D~ ad,!,inistrand~ imperio, rod Vievia preselio se s~
Vlsl~ u daleki .kraJ u Zahumlju, Moe se pretpostaviti da je knez bio
protjeran sa Visle u doba sastavljanja itija Metoda (kako se obino
~i~~ u prvoj ~ol~vini 885. ili poetkom 886.). S druge strane, Viin
sin lli un~ Mihajlo prvi put pojavljuje se na povijesnoj pozornici
912. godine. Teko je povjerovati da bi se u zahumskoj dinastiji
s~uv~la u~po~ena ? porijeklu sa daleke Visle kroz tri stoljea, to
bi proizlazilo IZuobiajene pretpostavke junoslavenskih povjesnia~a da ~~~0r?rog~n~tov podatak odnosi na vrijeme cara Heraklija.
Prihvatljivije Je stajalite Lelewela i poljskih autora koji ga slijede.
.Ostaje tee rjeive pitanje kada je vislanski knez - koji je bio
zarobljen oko 875-879. - stvarno doselio na jug te kada je i gdje
pokrten, Prema poljskim autorima, vislanski je knez u velikomoravs~oj dravi zarobljen i pokrten, a tek potom doselio je u
Za?u~IJe. ~?e se, me~ti.m, pomiljati i na druge mogunosti, tj.
daje, Iz~bIVSI vlast na Visli, odmah prebjegao na slavenskijug, gdje
se pokrstio. Takoer je mogue da je rod Vievia dospio u junosla~enske zemlje u velikom egzodusu Moravljana poslije propasti
veliko~.oravske drave 906. godine. ini mi se najloginijim pretpostaviti daje Via, izgubivi bitku sa Svetoplukom, prebjegao ravno
na slavenski jug i nastanio se sa svojim rodom na rijeci "nazvanoj
Zahluma:,.85 Krtenje je moglo uslijediti i u novoj sredini, koja je
upravo bila pokrtena. Ali, neovisno od injenice da li se krstio u
Velikoj .M?ravsko~ ili na slavenskom jugu, Via je krtenje vjerovatno pnnuo od latinskog sveenstva. Latinsko bogosluje provodilo
seu to vrijeme u Velikoj Moravskoj i u zemlji u kojuje Via doselio.
. To je, po mojem miljenju, Zahumska rijeka, koja je u svom
gornjem toku pripadala upi Vieva. Osim rijeke, jo i naselje
Z~l~m-palanka podsjea na Porfirogenetovu rijeku Zahluma. Napommjem da se u srednjem vijeku i gornja Neretva zvala Vieva moda
p~ Vii, koji je .~ogao bi~i ~pan te upe na gornjoj Neren:i. upa
Vl~~a na ~ornJoJ Neretvi bila bi, prema tome, zaetak iz koga se
poslije razvila drava Mihajla Vievia. Onje nametnuo svoju vlast

85

Lelewel smatra daje Metod pokuao 884. obratiti Viu na kranstvo a 885.
Via se smjestio na rijeku Zahlum. J. Lelewel, Geographic, 34-41.
'

u Zahumlju, koje se do njegova doba ve znatno politiki afinnir~lo.


Pretpostavku da je naziv upe Vie~a mo~a. izyeden. ?~loda visevia izrazio je, prilino oprezno, vec Vladimir Corovi,
Zahumlje ili Hum imalo je dva po~itika sr~~~t~:jedno ~a
sjeveru, u neposrednom susjedstvu upe Vieva, U.BISC~4u ~~ag~Ju,
a drugo na jugu zemlje, u Stonu, na poluoto~ ~elJe~u. . ~mI ml se
da je njime u jednom razdoblju, nakon MlhaJI~ Vievia, vlada~
"kralj Predimir" . "Slavni kralj Predimi~" spominJ~ se.u 28~ 30, 31. I
32. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina, ah mu u drugim I~~nm~. nema
traga. ii i drugi povjesniari ipak su ga smatral.I hlsto~~skom
linou, Njegovu vladavinu ii je datirao u raz~obIJ~ od.~r1Je969.
do otprilike 980. godine. Medini je, mislim manje uvjerljivo, pretpostavio da je Predimir "narodno ime !'Aihajlov~"88. U Lje~?pisu
popa Dukljanina prili~o. je zbr~a~o. pnkaza~.o nJegov~. pon~ek!o.
Vjerovatno je bio Trebinjac, kOJIJe J.ed~? vrijeme po~h~e MlhaJI~
Vievia nametnuo svoju vlast na tentonju Zete, T~ebIDJ.a,Hum~ I
Podgorja. Niz podataka koje Trebinjska hronika. Iznos~. u ~ezI .s
Predimirom mogue je provjeriti pomou poznatih povijesnih ~Injenica. Ljetopis dovodi Predi~ir.a u. n~jbliu v:~. sa hrvatskim
kraljem Kreimirom, po svoj prilici Mihajlom KreslmI~om ~l (949oko 969). Spominje se daje u to vrijeme umro bu~arski ~ar Ime~om
Petar. To je bilo 969. godine. Takoer se navodI. kako Je ?r?ki car
(Ivan Cimiskije) osvojio Bugarsku, a to se dog?dIlo.u pr~IJec: 971.
godine. Hronika je zabiljeila i bizantsko zauzlm~nJe Ras~e, sto se
smjeta u 937. godinu. Ra~ki up~n, p~e~~. navo~~ma hronike:,pobjegao je ka Predimiru. Dalje hronika bIIJ~ZIsmrt ~rkog cara (10.
1. 976.), to je dalo povoda pretpostavci da se Raska ~osre?~tvom
Predimira oslobodila bizantske vlasti. Donose se podaci o pnhkama
u kojima je Predimir razdijelio kraljevstvo etvorici svoji~ sinova,
davi Hratimiru Zetu, Boreslavu Trebinje, Dragoslavu Hum I Prevladu (u iia pogreno: Svevladu) Podgorje. Ta etiri o~ga nazva~
je Tetrarhijom. P. Aneli ukazuje na mogunost da Je tekst kOJI

86 V. orovi, Historija Bosne, 124. Ni Relja Novakovi. ~e .!skljuuje mogunost da bi Porfirogenetova rijeka Zahluma mogla ~ltJ Tijeka Z~IOI~a .u
Nevesinjskom kraju, pa pritom dodaje: "U svakom sl~~aJu vrede~o.bl krajnje
ljivo istraiti nazive iz Nevesinjskog kraja i uporediti ih sa nazivima negde
~: podruja gornje Visle." R. Novakovi, Odakle su ~rbi, 78.
..
87 Naziv Hercegovina izveden je prema titu li hercega St:Jepa~a Vukia K.osae,
"hercega od Svetog Save". Naziv Hercegovina za sve zemlje hercega Stjepana
javlja se prvi put 1454. godine. M. Vego, Postanak, 4.8..
.
88 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 448-455. M. Medml, Starine, 56-57.

govori Opodjeli Tetrarhije uzet iz neke povelje, ugovora ili sl. 89Ako
se paljivo prati hronologija dogaaja, posebno u dubrovakim vre~im~: dola~i se do z~ljuka da je neposredno nakon Mihajla Visevica, kojem se gubi trag 928, Zahumlje zauzeo Svetolik-Stjepan,
vladar "zagorske sklavinije". To proizlazi osobito iz pisanja Luccarija. On izriito napominje da je Svetolik-Stjepan prvi pripojio
Hum Bosni, koja je na taj nain izbila na dubrovake granice. U to
se uklapaju i izvjetaji dubrovakih hroniara o sveanom doeku
kralja ~gepana-~~etolika u Dubrovniku i o dobroinstvima koja je
to~ pnl~kom uinio ~ubrovanima. Dubrovaki izvori izvjetavaju
da Je StJepan-Svetohk umro bez potomstva.P" Poslije Svetolika u
Bosni je zavladala viegodinja anarhija, to je iskoristio hrvatski
kralj Kreimir. Tadanji slabi bosanski ban, videi da se ne moe u
b~rbi mjeriti s Kreimirom, ~objegne k ugarskom kralju (39. pogl.
Ljetopisa popa Dukljanina). 1
Neka imena humskih vladara XI i XII st. do prije 1168, otkada
je u Humu vladala nemanjika dinastija, spominju se u tzv. "lokrumskini krivotvorinama", darovnicama samostanu na Lokrumu. Jednu
od tih povelja - kojom je zapravo rijeen spor izmeu benediktinaca
iz Pul~ana u Apuliji u korist lokrumskih benediktinaca, o posjedovanju crkve Sv. Pankracija na Babinu polju - navodno je izdao
bosanski ban Bori. To podrazumijeva da bi za Boria Zahumlje
(prije 1154-1163) bilo sjedinjeno s Bosnom. Dubrovake hronike
(Resti, Luccari, Orbini) takoer su saglasne da se u Borievoj vlasti
nalazio i Hum sa Trebinjem. Ti dubrovaki izvori govore i o ratu
Bo~a sa Dub~?vni~om, Borievu porazu, a zatim o uspostavljanju
uzajamnog pnJateIJstsva.92 Nedeljkovi tvrdi da je Bori zaista
vla?ao H~~~m,. ali mislim da su mu slabi argumenti kojima dokazuje
?a Je Bonc bIO IZHuma. To to Bori u povelji spominje Ljutovida
I druge. ".nae prethodnike - vladare zemlj e", koj i su u svojim spisima
potvrdili da su crkvu Sv. Pankracija na Mljetu drali benediktinci
ne upuuje na zakljuak da je Borievo porijeklo u Humu, ve samo

89

P. Aneli, Trebinjski ljetopis, 79.

90 Samo Ragnina izjednaava tog kralja Stjepana sa Svetolikom. Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, 5-6, 15-18, 193-195. 1. Luccari,
Cop~o~~ ristretto, 5-6. Jedino Resti doputa mogunost da se zakljuuje o
granici Izmeu Dubrovnika i Bosne. 1. Resti, Chronica Ragusina, 21. Op.
redaktora.

91
92

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 324.


J. Resti, Chronica Ragusina, 53-54. J. Luccari, Copioso ristretto, 19-20. M.
Orbin, Kraljevstvo Slavena. O banu Boriu vidi: N. Klai, Srednjovjekovna
Bosna, 62-86. Op. redaktora.

da su njegovi prethodnici, kao vladari Huma, priznavali benediktincima njihovo pravo. Nedeljkovi je, meutim, u pravu kada, pobijajui iieve tvrdnje, navodi da krivotvoritelj iz lokrumskog samostana ne bi u ispravu unio linost koja je na tom podruju nepoznata i nema nikakvih prava.93

U najstarijoj povijesti Zahumlja svakako nas najvie zanima


odnos prema "zagorskoj sklaviniji", odnosno Bosni. O torne nije
mogue dati tanije podatke zbog pomanjkanja izvora, a prema
vrelima drugorazredne vrijednosti Zahumlje bi, prije konanoga
. sjedinjenja s Bosnom za bana Stjepana Kotromania godine l322,
inilo s Bosnom politiku zajednicu za Svetolika-Stjepana u treem
desetljeu X st. i za vladavine bana Boria, sredinom XI stoljea."
Aneli pie o kulturnom jedinstvu i srodnosti s uom Bosnom jo
u ranom srednjem vijeku, prije ujedinjenja nekadanjih samoupravnih podruja, kao to su Trebinje, Hum i Neretva. On smatra da
to podruje treba promatrati i istraivati kao cjelinu." Jasan primjer
te stare kulturne povezanosti jest Miroslavljevo evanelje, nastalo na
tlu Huma prije njegova pripajanja Bosni, za potrebe kneza Miroslava,
brata ili polubrata srpskog velikog upana Nemanje. Ovo evanelje
se po pravopisu, jeziku i nainu ukraava~a niim ne udaljava od
kulturnih spomenika nastalih na tlu Bosne." U toj kulturnoj bliskosti
Bosne i Zahurn1ja vjera je bila vrlo vaan inilac. Postoje, naime,
odreene naznake da se ve poslije 1044. patarenstvo pojavilo na
poluotoku Ratu sa Stonom, jednim od sredita Zahumlja. U to
vrijeme uslijedilo je po svoj prilici i preustrojstvo irilometodskih
samostana u Bosni u krstjanske hie. Nije nevjerovatno da su u toku
ovih promjena u tu zajednicu bosanskih krstjana uli i krstjani iz
Zahumske zemlje.97

VI.
OD SLAVENSKOG (ZAGORSKOG) DO
MORAVSKOGIBOSANSKOGIMENA

1.
IMENA ZA BOSANSKI PROSTOR
U RANOM SREDNJEM VIJEKU
. ,Ime .!30sna ne)a~lja s~ ni za zemlju, ni za rijeku prije X
stoIJ~ca..NIJe z~ ?ekivatI da bi se to ime moravskog porijekla mogl
~resh na JUgu pnje 906,.tj. prije propasti velikomoravske drave. Zat~
~e spomen B~sne u S~ISUp'e administrandn imperio, koji je nastao
lzrn;~ 948 ..1 952, naJ~tanJe povijesno svjedoanstvo o imenu Bosna .. o I~: ~IJe se ustah lo ni u Porfirogenetovo doba jer on taj prostor
~~!vaJ~ I "ostal~ sklavinije", Morava, odnosno "~ezavisna arhonnja ..A~~,u drugo] p?lovi~i XI st., kada je pisan Ljetopis zagorske
!klavl~1Je, bosan~ko"lme bilo se dovoljno uvrstilo, pa je prostor od
gornje strane Dnne do "gore Bosare" oznaen kao Bosna "Za
sk~ zemja", "zagorska sklavinija", "zagorsko kraljevstvo"'Z
g~r~~J,e ~ sporvinje u ?pisu Duvanjskog sabora oznaava p;os;!O~:~
klce. ?sne. ~ada Je prevladao naziv Bosna za podruje bosanske
SakvI~IJe,
nazrv Zagorje sveden je na jednu pograninu upu prema
R a oj.

2.
SKLA VINIJA NA PROSTORU KASNIJE BOSNE
b

"Za~orska sklavinija" koja se spominje na Duvanjskom sa0r:upr?s~lrala s~ od Drine na istoku do "gore Borove" na zapadu a
~a Jug I sJ~v~r vJero:atno do Zahumlja, odnosno Usorom do Sa~e
tu sklavInIJu nasehlo se u treem desetlieu IX st "velik
~.
tvo" o emu ov . L"
:J

o mnosD 'r
. g on Jetopls zagorske sklavinije u 5. poglavlju 2
93 B. Nedeljkovi, Postojbina, 55-69.
94 Usporedi: V. Klai, Poviest Bosne, 50-51. F. ii, Ljetopis popa Dukljanina,
248.
95 P. Aneli, Periodi, 199. Isti, Glavne etape, 265-290.
96 N. Budak, Prva stoljea, 128 i dalje.
97 Vidi: F. anjek, Crkva) kranstvo u Hrvata, 216-218 i dalje.

SI;~:~:;:[;eSI::~~~ep:as~.sa
ru ju.

TSje~eramogl~ je samo uvrsti~i


o Je moda Jedan od osnovnih

1 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 308.


2 Isto, 389.

razloga da je upravo na podruju Bosne, Usore i Donjih ~aja


slavensko ime pustilo duboke korijene i uporno se kroz stoljea
odravalo. Brojni su primjeri iz kojih se vidi da se ~od~j~ B?sne
dugo vremena oznaavalo nazivom sklavinija i ~rugI~ shnlIl~ I~razima. Ta slavenska nominacija nije nimalo neobina, Jer se koristi za
sve slavenske zemlje, osobito one pogranine. Najee strani izvori
tako nazivaju slavenska plemena, narode i zemlje. U nekim izvorima
slavenskim imenom oznaavaju se itave regije, pa i u predjelima
naseljenim Srbima i Hrvatima, gdje se jo nije bilo uvrstilo hrvatsko
i srpsko ime. Napokon, slavensko ime sluilo je kao "nomen proprium" za pojedina slavenska plemena i ~ajeve. Meu.~a~vima m~~e
se spomenuti pleme novgorodskih Sla~Jana t~ ~lavo.mJa.I .Slovem~a.
Pod imenom sklavinija i drugim slinim oblicima javljaju se osrm
Bosne i druge junoslavenske zemlje, odnosno sva junoslavenska
plemena od Drave do Drima.3 Naprimjer, u Hrvatskoj je knez Branimir prvi za kojeg znamo da su ga nazivali ne samo "dux Selavorum", nego i "dux Croatorum". To je ujedno i fajstariji.s?om~n
hrvatskog narodnog imena u ovom dijelu Evrope. U Bosni Je opce
i slavensko ime naputeno neto kasnije nego to je to bilo u Hrvatskoj i Srbiji. Nerazlikovanje slavenskih plemena i njihovo obuhvaanje opim slavenskim nazivom karakteristino je za strance,. a
upravo su oni ostavili najvie povijesnih svjedoanstava o Junim
Slavenima u najstarijem razdoblju njihove povijesti. Bizantski, franaki i papinski izvori teko razlikuju junoslavenska ~l~~ena.
Naprimjer, u bizantskim se izvorima izraz sklavinija koristi I k.ao
oznaka za slavensku unutranjost Dalmacije nasuprot romanskim
gradovima na obali. Slini se primjeri na~az~ i u Lj~top~su popa
Dukljanina. U pripovijesti o povratku Pavlimira Bela IZ Rima spominje se kako mu se narod "slavenske zemlje razveselio'v' I dubrovaki izvori nasuprot dubrovakim graanima, spominju "Selavos
de Sclavonia''. U dubrovakom statutu na jednom mjestu navodi se
da se pod "dominos Selavoniae" podrazumi~eva raki kralj, ?osanski
ban, kao i humski te zetski knez. Tako Je to protumaio Frano
Gunduli."

3 I. Beue,Jo o problemu, 162. O nazivanju Hrvata imenom Slaveni: F. anjek,


Bosansko-humski krstjani, 37-40. Zauuje dajedan cijenjeni uenjak kao ~o
je Mihajlo Dini mogao tvrditi da je "za Dubrovane srednjeg veka Sclavonia
bila samo Srbija". M. Dini, O nazivima.
4 1. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 262-263.
5 F. ii, Ljetopis popa Dukljaninu, 318-32l.
6 Liber statutorum civitatis Ragusii, knjiga 3, glava 56, 79.

U kontekstu problema "sklavinija" mislim da je posebno


vano razmotriti ta Porfirogenet podrazumijeva pod "ostalim sklavinijama". Iz njegovih podataka o "ostalim sklavinijama" moe se
zakljuiti sljedee:

1) Rije je o vie sklavinija tj. o Bosni, Usori i Donjim Krajima, koje su bile na neki nain povezane. U spisu De administrando
imperio podrobno je opisan poloaj Srbije, Hrvatske, Zahumlja,
Trebinja-Konavala, Duklje i Neretve. Prema tim podacima, granice
Hrvatske, Neretve i Zahumlja odreuju podruje Bosne, Usore i
Donjih Kraja.
2) "Ostale sklavinije" bile su vrlo slabo povezane s Bizantom
i nakon Bazilijevih reformi. Zbog toga se makedonsko podruje, gdje
je uvedeno tematsko ureenje, ne moe ubrojiti meu te sklavinije.
3) Porfirogenet navodi da u "ostalim sklavinijama" nisu vladali arhonti nego samo "starci upani". Ustrojstvo upa tipino za
sklavinije u Bosni se odralo jo duboko u srednji vijek, kako je to u
vie priloga pokazao Pavao Aneli. "Nezavisni arhont", kojeg spominje Anonim u 30. pogl. spisa De administrando imperio, odvojio
se od Hrvata iz Dalmacije i zavladao Ilirikom i Panonijom." Polazei
od postavke da se Ilirik i Panonija dodiruju u Bosni, tog "nezavisnog
arhonta" smjestio sam u Bosnu. Podatak o nezavisnom arhontu moe
se povezati sa "kraljevima", o kojima se govori u 10. pogl. Ljetopisa
zagorske sklavinije. injenica da su se "ostale sklavinije", nezavisne
od Bizanta, nalazile na prostoru izmedu "Panonije i Dalmacije"
uvruje uvjerenje da se radi o podruju dananje Bosne.
Svakako je neobino da se slavensko ime ne pojavljuje u
postojeem tekstu Ljetopisa zagorske sklavinije. U latinskom (talijanskom) tekstu koji sam naslovio kao Regnum sclavorum spominje
se slavensko ime na vie mjesta. Na svim tim mjestima u hrvatskoj
redakciji nalazi se hrvatsko ime. Ali, mislim da je u protografu stajalo
slavensko ime te da je vjerovatno i naziv djela glasio Kraljevstvo
Slavena (Regnum Sclavorum). Hrvatski redaktor, namjenjujui spis
Neretljanima, zamijenio je slavensko ime hrvatskim. Ta izmjena,
potom dio o podjeli Srbije na Duvanjskom saboru i dodatak o tri
hrvatska kralja, preinake su koje je redaktor Hrvatske kronike uinio
u odnosu na izvornik. Mora da je u protografu stajalo slavensko ime,
osobito ako se prihvati pretpostavka da Puciev kodeks - pronaen
u Dubrovniku u posljednjem desetljeu XII st. - govori o uspo-

7 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 80-81.

menama i podvizima slavnih slavenskih glavara. Sintagma "regnum


Sclavorum" dobro je bila poznata u Dubrovniku, odakle je vjerovatno dospjela i u Bar.
Brojni su primjeri iz kojih se vidi da se pod slavenskom
nominacijom esto podrazumijevalo upravo dananje podruje
Bosne. U vie dokumenata koji se odnose na Crkvu bosansku ta se
crkva naziva "ecclesia Sclavoniae", odnosno "slavenska crkva". To
ne znai nita drugo nego daje za podruje na kojem je djelovala bio
uvrijeen naziv sklavinija. Talijanski dominikanac Anselmo iz Aleksandrije u svojoj raspravi O krivovjercima oko 1270. izriito izjednaava Slavoniju i Bosnu, navodei kako su se neki trgovci "iz Slavonije", tj. iz zemlje koja se zove Bosna, putujui u Carigrad,
upoznali s krivovjerjem i vrativi se u domovinu propovijedali taj
nauk. Prema anjeku, to se dogodilo izmeu 1147. i 1167. godine.
Kada su brojano ojaali, osnovali su crkvu, iji se biskup zove
biskup Sklavonije ili Bosne.8 U dominikanskim dokumentima iz
sredine XIII st., koji govore o uspostavljanju Ugarske dominikanske
provincije, spominje se da je njihova zadaa bila propovijedati
"krivovjercima" u Slavoniji, tj. u zemlji koja se zove Bosna. I tokom
XIV st. u dominikanskim dokumentima Crkva bosanska se naziva
"ecclesia Sclavoniae", a sama Bosna Slavonijom." Takoer, u vie
papinskih isprava Bosna se oznaava slavenskim nazivom. Postoje
papinska pisma iz 1234. o progonu heretika u Sklavoniji. U pismu
od 14. 10. 1234. papa Grgur IX potie hercega Kolomana da hrabro
i snano udari na krivovjerce u krajevima Sklavonije ("versus partes
Sclavoniae"), a u pismu datiranom 17. 10. 1234, upuenom latinskom biskupu u Bosni, papa ga naziva "propovjednikom protiv
heretika u Sklavoniji" ("contra hereticos Sclavoniae predicanti").
Prema tome, slavensko ime kroz niz stoljea esto je bilo "nomen
proprium" za podruje Bosne. 10

8 F. anjek, Bosansko-humski krstjani, 35-36.


9 Monumenta Ordinis Fratrum Praedica/orum, 307. F. anjek, Bosansko-humski krstjani, 35, 36, 41, 52, 55, 108. idak je jo ranije ustanovio da su
heretiku Crkvu bosansku na Zapadu zaista nazivali "ecclesia Sclavoniae". J. idak, Studije o crkvi bosanskoj, 179.
lO Codex diplomaticus, sv. 3,415-416. Ope slavensko ime koristilo se za sva
podruja nastanjena Slavenima na kojima nije bio dovren proces narodnog
odreenja. O tome govore i nazivi opeslavenskog karaktera koji su se odrali
do danas - Slavonija, Slovenija, Slovaka ... Prema tome, teko je odriva teza
da se naziv Sclavonia odnosio samo na Bosnu, odnosno da se tim imenom
moe odrediti podruje Bosne. Op. redaktora.

3
.'
.....
.
. '.'
ZAGORJE - JEDAN OD NAZIVA ZA BOSNU
U Libel/us Gothorum, gdje se prikazuje predslavensko ~ob~,
.
3 pogl. Bosna se izjednaava sa "zagorskorI.1 zemlJo~ ,
u 2. 1 .
I"
. k
mlja"
odnosno "zagorskim kraljevstvom". ~ 2 '. po~. ~agors ~ -:e
smjeta se uporedo s donjom DalmaclJom 1 objanjavada Je zag~rska zemlja" isto to i "bosanske strane'\ ~ 3. pogl. B?sna .se po~~. "
"gorskim
kraIJevstvom". Navedene identifikacije
tovJecUJe sa za
"
.
.
.
d
nisu, dakako, od znaaja za mogucu pohtik~ pO~J~lu,..ah moz .a
kazuju da se naziv Zagorje za Bosnu uvrstio vec 1 pnje DuvanJ~
~Og sabora. U Ljetopisu zagorske sklavinije "zagor~~~"strane" 1
Zagorje spomenuti su u 7. i 9. pogl., a "p~mo~~ke strane 1 zagorske
strane" uzimaju se kao jedna cjelina. NaJJas~lJl ~odatak ~ t~m ~mls~u
sadran je u 9. pogl. gdje je rije o razgranienju Zagorja ~PnmoIJ~
na Duvanjskom saboru. Bosna se poistovjeuje sa Zagoriem. kao. 1
Raka zemlja, a intervencijom Dubrovana u.tekstu ~agoIJe postaje
isto to i Srbija.12 U svakom sluaju, Raka Je, kao I Bos~a, ~ogla
biti oznaena kao "zagorska zemlja", ali samo u zemljopisnom
smislu. U politikom smislu, Raka se nije mogla oznaavatt kao
Zagorje. Ako se, naime, uzme da su vladari. iz kataloga "za~o~ske
sklavinije", poevi od Silimira pa do ~vetohka, z~l~ta post?Jah: za
to su prueni odreeni dokazi, onda om ne mogu biti vladan Rake,
odnosno Srbije. Naime, zahvaljujui ~orfir~genetu, ba~~m su na~
dijelom poznati srpski vladari, poevI od Vleslava-VoJlslava~ kop
je vladao oko 780, pa do aslava. \3 Katalog srpskih vla~a~~ mg~Je
se ne podudara s katalogom iz Ljetopisa zagorske sklavinije pa Je,
dakle, rije o dvije politike jedinice.
V

Zemlja Gebalim, koja se spominje u jednom idovskom spisu,


nastalom oko 959. na dvoru andaluzijskog vladara Abdura~mana I~I,
takoer bi se mogla traiti u Bosni. Naziv Gebalim, to znai ~agoIJe,
odnosio se na neku slavensku zemlju na putu prema Ugarskoj, odakle

II F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 295, 307, 387, 399,403,412.416..


.
12 U ostalim dijelovima Hrvatske kronike, odnosno Ljetopisu popa.Duklj~lIlna,
sadraju naziva Zagorje daje se razliit smisao od onog kak~v Je u ~l~ellus
Gothorum i Ljetopisu zagorske sklavinije. U \4. po.gl. Z~gol]e se s~Jesta. ~~
podruje Srbije: "a jest g Dunaju i g Bugare, a Jest. tJ~ d~ Pa~nJa pol~a.:
(Paunje su Pauni oko Uroevca na jugu Kosova). Zagorje 1 Pn~orJe spommJ.u
se i u tzv. "hrvatskom dodatku", takoer u razliitom zna.enJu od onog koje
ima Ljetopis zagorske sklavinije: Bel.a Prvi "vaze ~aljevs~o
hrvatsko. I
vazam Hrvate, i zagorsko i primorsko 1 bosansko kraljevstvo.
\3

G. Ostrogorski, Por:firogeni/ova hronika, 79-85.

155
154

je pismo trebalo ii u Hazarsku zemlju. 14 Vladimir Maurani srna~o.Je da se p~ Ge?alimom ima podrazumijevati Hrvatska, ali
mislim da se. prije radi o Bosni. 15 Naime, zalee Dalmacije bilo je
naniie pod Imenom Zagorje, dok nije prevladalo ime Bosna. Put iz
pamje u Hazarsku zemlju vodi preko podruja Bosne, dalje u
Ugarsku, pa preko Bugara (na Volgi) do Rusa. Prema Maurani~evlm pretpos~avkama, poslanstvo je putovalo iz Hrvatske u paniju
~natrag .':ll0rsklm putem. Ako je zaista tako, onda je morskim putem
IZ pa~IJe, preko.Otrantskih vrata pa kopnom, dolinom Neretve u
dana?Ju .B?snu I dalje, za Crno more - put krai, negoli preko
srednjeg I sJev~rnog !adrana. Tome treba dodati podatak da su ve
od se~a~?~sehh godina IX ~t. posvjedoene veze izmeu "zagorske
sklav.In1Je I .H~ars~,e ze~l~e. U L.!etopisu zagorske sklavinije zapisano Je kako Je kralj Satimir uputin u Hazarsku zemlju na izobrazbu
budueg "kralja" Budimira.

4.
MORAVA
Ako se Me~odova ~~dbiskupija teritorijalno protezala i juno
od S~ve, dokle ll1ka?a nije dopirala velikomoravska drava, nije
neobino da se susrecemo s nazivom Morava i u krajevima izvan te
dra~e. Poznati su primjeri da se po crkvenoj pokrajini nazivala i
zeI?IJa, pa se ini daje to bio sluaj i s Moravomjuno od Save. Ve
pojava Imena Velika Moravska navjeuje da je postojala i neka
druga Mor~va. Analo~no tome, Porfirogenet naziva pradomovinu
!Irvata na Sjeveru Velikom Hrvatskom, a njihovo novo podruje na
JUgu Hrva~skom. Jednako tako Teofan i Nikefor razlikuju Velik
Bugar ?a sJ.~ve.ru~d Bugarske na jugu. 16 Prema tome, injenica da
se u. historijskim izvorima spominje Velika Moravska navodi na
pomisao da je postojala jedna druga Moravska. Konstantin Porfiroge~et zna za Veliku Moravsku i Moraviju na jugu. 17 Na razlikovanje
dVI~uMorava ukazao je ve Tomo Mareti, ali onje teritorij Morave
SUZIO~~mo na Panoniju. Mareti pie: "Ima nekoliko dokaza, da se
Panonija zvala Morava. Tako jedan staroslavenski izvor veli o sv.

Metodiju, da je bio arhiepiskop'Bsmrsmoro


Mopaao" ..Radi se o
genitivu duala, tj. dviju Morava, ili Morave (u uem smislu) i
Panonije (Nia Morava ili Donja Morava je zemlja uz srpsku rijeku
Moravu). Salcburki anonim veli o Mojmiru, kojije prognao Pribina,
da je bio "dux Maravorum supra Danubium", dakle, 'morala je
postojati i Morava "infra Danubium", tj: ~ano~!ja. U grkom tit~~
sv. Klementa, uenika Metodova, spommje se panonska Morava .
Sve to dokazuje daje u Moravi i Panoniji ivio isti narod. 18
Poznati slavist Lubomir Havlik jo je podrobnije razradio
pitanje naziva Morava, upozoravaJui da sveto ime .ne o~nosi samo
na velikomoravsku dravu. Havlik naglasava da izvon govore o
"regna Moravorum", dakle u mnoini ili udualu. Havlik poistovjeuje Moravu sa zapadnom Mezijom. Oito misli na Moravu u
sjevernoj Srbiji, mada je ona odmah poslije 870, potpadanjem pod
jurisdikciju Carigradske patrijarije, bila izgubljena za Metodovu
moravsku nadbiskupiju. Havlik se dalje poziva na Conversio Bagoarioum et Carantanorum (c. 10), u kojem se navodi kako je Mojmir I
imenovan upraviteljem "Maravorum supra Danubium", tj. teritorija
povie Dunava. Ukazuje na zanimljivu injenicu da su se juno od
Dunava uobiajili nazivi "Pannonia superior" i "Pannonia inferior",
ali u IX st. obje te Morave oznaavaju se kao gornje, vjerovatno za
razliku od tadanje Donje Morave, smjetene na Balkanu.19 Ime
Donja Morava za podruje Nitra, koje se javlja u XYI st. dalo je
povoda da niz autora Donju Moravu iz Metodova vremena smjeta
na podruje velikomoravske drave. Mislim da to ne dovodi u pitanje
postavku o Moravi na Balkanu. U Metodovo doba i kasnije nedvojbeno se u povijesnim izvorima susree jedna balkanska Morava, koja
se obino smjeta u Ilirik. injenica da se jedno podruje u dananjoj
Slovakoj nazivalo Donjom Moravom ne dovodi u pitanje postojanje
Morave na Balkanu. Bizantolog Gavro Manojlovi takoer je uoio
- postojanje dviju zemalja pod nazivom Moravska. Jedna je Velika
Moravska, "na obje strane dananjega gornjomoravskoga Dunava k
jugu sve do Blatnoga j ezera kao jezgra i ishodita velikoga Svetoplukova carstva", a drugo je "nova" Morava, za kojuje Manojlovi (kao
uostalom i drugi autori) pretpostavljao da je bila na Moravi u dananjoj Srbiji. Prema Manojloviu, naziv "veliki" za Veliku Moravsku treba shvatiti u smislu "stari", "drevni".20 Imre Boba zastupa

14 L. Glesinger, Jevreji i Hrvati, 35-45.


IS v. Maurani, Gebalim, 28-39.
16 Konstantin

Porfirogenet, De administrando
u
rtrvata, 271 i dalje.

156

Konstantin
106-107.

Porfirogenet,

De administrando

imperio

imperio

87 F
..

'

"IIC
~
,

38-39

10 I

.. t

~lj~

104

18 T. Mareti, Slaveni u davnini, 144. Prije Maretia o postojanju dviju Morava


raspravljao je Joachim Lelewel, Geographie du Moyen age, 29.
19 L. Havlik, Moravskaja narodnost, 170-171.
20 G. Manojlovi, Studije, 112.

157

teoriju da Velika Moravska nije bila sjeverno, ve juno od Dunava


te da je obuhvaala dananji Srijem, Slavoniju, Bosnu i jedan dio
Maarsk~.21.~i~lim da se velikomoravska drava u svakom sluaju
m~ra. smJestl~1sJe,:erno o~ Dunava i da se ne moe poricati njezin
udio I .znaenJe ~ djelovanju K?~s~antin~ i Metoda. Drugo je pitanje
n~ koje .podruJe treba ograniiti posljednje razdoblje Metodova
dJel~vanJa. Na~rimjer, u Srijemu nakon 870, uspostavljanjem episk?plJe pod Cangradskom patrijarijom, sa sjeditem u Sirmiumu
DlSUostvareni povoljni uvjeti za rad Metoda i njegovih uenika:
Inae, ~o.ba je prvi k~ji je Porfirogenetova moravskog arhonta
POls~ovJetlOs~ bosanskim. Dakle, iz vie povijesnih izvora proizlazi
~a~~Juak da Je, uz Veli~ Moravsku sjeverno od Dunava, postojala
JOSJedna Morava, za koju ima uvjerljivih razloga da se poistovjeti s
podrujem dananje Bosne.

<administrando imperio izriito navodi da su Svetopelekovu dravu


unitili turci (Maari).24 Prema tome, Velika Moravska koju su'
unitili Maari nije ona ista Moravska kojoj bizantski car upuuje
naredbe. Da je u De ceremoniis aulae byzantinae rije o Moravi na
jugu pokazuje i okolnost da su na jugu i ostale arhontije koje
Porfirogenet u tom kontekstu spominje (Hrvatska, Srbija, Zahumlje,
Konavli, Trebinje i Duklja).25 Smatram da se pod Moravom li spisu
De ceremoniis ima razumijevati Bosna. injenicu da Porfirogenet u
De administrando imperio spominje ime Bosna, a u De ceremoniis
Morava, tumaim okolnou da je preuzimao podatke iz dva razliita
izvora. Poznato je da je Bosna imala arhonta na elu, za razliku od
srbijanske Morave, koja nije imala starih arhontija pa je iskljueno
dajoj se obraao bizantski car.26 Na poetku 13. pogl. De administrando imperio Porfirogenet izriito kae da je juno od Maara
smjetena velika Moravija ili zemlja Svetoplukova. Prema 41. i 42.
pogl., Maari su smjeteni s one strane rijeke Dunava, u zemlji Moraviji koju su opustoili i preuzeli od Moravijana, te s ove strane, izmeu Dunava i rijeke Save.27 Juno od Save, a to je podruje dananje
Bosne, Porfirogenet spominje arhontiju Moraviju. On oito nije
razlikovao Moravu od Velike Moravske, pa i podruje juno od Save
zove Svetopukovom Velikom Moravskom. Porfirogenet ne dovodi
u pitanje navedeno tumaenje da su juni susjedi Maara Hrvati,jer
je Morava teritorijalna odrednica, a Hrvati etnika, pa jedno drugome
uope ne protivrjei.r'' Porfirogenetove granice Ugarske bile bi
posve nejasne kad bi se pod Velikom Moravskom ili Svetopukovom
zemljom podrazumijevala velikomoravska drava. Meutim, ako se
prihvati da se Porfirogenetov navod odnosi na junu Moravu, ot'padaju sve nedoumice. U Porfirogenetovo vrijeme, uostalom, postojala je samo juna Morava, a Ugarska nije ni mogla graniiti sa
Velikom Moravskom, koja je 906. ve bila propala. Tadaje Velika
Moravska postala sastavni dio Ugarske. Prema tome, Ugarska bi
. graniila na istoku s Bugarima, na zapadu s Francima, na sjeveru s

.. B~varski Geograf svjedoi o postojanju dviju Morava, od


kojih se Jed~a .moe smjestiti na podruje budue Bosne. Ovaj autor,
u te~stu kOJIJe nastao oko 873, razlikuje dvije Morave: Maskarii
(V~hka ~oravsk~) i ~ere~anos. ~n. kae da opisuje "krajeve koji
dotiu nase mee ,ah se nije ograniio na krajeve sa sjeverne obale
Dunava. Spominje, naprimjer, Bugare (Vulgari) te skupinu od sedam
p~emen~ u junoj ~u~iji. ini se da se drao podruja na kojem su
djelovali Konsta?tt~ I Me~od. Bavarski Geografrazlikuje dvije MOravske I po tome sto Je Vehka Moravska imala svegaj edanaest a ova
d ruga Morava
trid eset gradova. 22Merehanos-Morava nalazi se,
' preorava tn
ma Bav~rs~om Geografu,. ~a granici prema Franakoj dravi, kao to
se nalazila I Bugarska. Rije je o istonoj granici Franake drave
pa su Bugari (u Srijemu) stajali na sjeveru, a Morava sa Merehanima
na ju~: Nije se moglo raditi o srpskoj Moravi, kako tvrde pojedini
auto~I,. IZ Jednostavnog razloga to Morava u sjevernoj Srbiji nije
graniila sa Franakom dravom.
Najvaniji spomen Morave kao arhontije na jugu nalazi se u
K~nstantma Porfirogeneta u djelu De ceremoniis aulae byzantinae,
gdje uporedo s arhontom Hrvatske, arhontom Srba, arhontom Zahuml~ana, ar~o~to~ Konavala, arhontom Travunjana i arhontom
Duklje spominje I arhonta Moravije.23 Porfirogenet u spisu De

21

1. Boba,. M~ravia 's history reconsidered. Isti, Novi pogled. Takvi prijedlozi u
znanosn rnsu prihvaeni. Vidi: N. Budak, Prva stoljea, 102. Takoer vidi
Budakov osvrt na knjigu u: Historijski zbornik 40, 1987, 430-432. Op.
redaktora.

22
23

Vidi: P. afarik, Slovanske staroitnosti, sv. I, 229.


Vizantijski izvori, sv. 2,48.

158

24
25

.;
~,

,)

'i

Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 104-105.


J. FerIuga kae: "Da je Moravija ili Moravska vezana za grupu drava na
zapadnom dijelu Balkanskog poluostrva vidi se iz toga to je ona posljednja
u toj skupini, dakle pie se svim vladarima od Hrvatske do Moravije
ukljuno!" J. FerIuga, Lista adresa, 166, 168.
,26 Irnre Boba kae da je taj moravski knez vladao negdje juno od Save. Na
drugom mjestu izriito navodi da moravskog arhonta treba poistovjetiti s
Bosnom, I. Boba, Moravia 's history, 5. Isti, iril-Konstantin iSvetopluk.
27 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 38-39,107, 108.
28 Isto, 105,

159

Peene zima, na jugu s (junom) Moravskom ili "zagorskom sklavinijom", odnosno "prema gorama" s Hrvatima. Listajunoslavenskih
vladara u De ceremoniis, prema Jadranu Ferlugi, najvjerovatnije je
sastavljena u doba vladavine Lava VI (886-912), a poslije nije dotjerivana.29 Mislim daje ta tvrdnja vana upravo za objanjenje pojave
moravskog arhonta medu junoslavenskim vladarima. injenica je
da se ne spominje bosansko ime. Poetkom X st. bosansko ime se na
jugu jo nije bilo uvrstilo. Moravska nadbiskupija jo nije bila
sasvim ugasila pa je na buduem bosanskom prostoru prevladavalo
moravsko ime za zemlju. I arhont se zvao moravski arhont paje tako
vjerovatno posljednjih godina vlade Lava VI dospio i u listu junoslavenskih vladara.
O postojanju vie slavenskih drava pod imenom Morava
svjedoi i hronika Regina, opata samostana u Prmu (umro 915).
Regino pod godinom 860. (zapravo je ispravno datiranje u godinu
870) govori o tome kako je Ludovik Stariji (830-876) dao oslijepiti
velikomoravskog kneza Rastislava (Rastis), nakon to ga je u ratu
porazio. Ludovik je u to doba ratovao protiv slavenskih plemena,
dakle ne samo protiv Rastislavljeve Velike Moravske. Izriito naglaava da je upao s vojskom u "regna" Moravljana.l'' Za ubikaciju
Gornje i Donje Moravske vaanje ijedan podatak iz spisa Conversio
Bagoariorum et Carantanorum, nastalog oko 871-872. godine. U 10.
poglavlju tog traktata navodi se kako je Mojmir I imenovan knezom
"Moraviorum supra Danubium".31 Velikomoravska drava dopirala
je do Dunava pa se dotle prostiralo i Mojmirovo podruje. S obzirom
na podatak da je anonimni savremenik drao potrebnim napomenuti
da je Mojmir bio knez MoravIjana iznad Dunava, tj. prostora velikomoravske drave, to podrazumijeva da je bilo Moravljana koji su
ivjeli i izvan velikomoravske drave. Iz pisanja ruskoga ljetopisca
Nestora u razdoblju od 1079. do 1080. nije jasno ima li se pod
Moravom razumijevati samo Ilirik ili Velika Moravska, Panonija i
Ilirik, ali u svakom sluaju Nestorova Morava obuhvaa Ilirik, dakle
i predjele izvan velikomoravske drave. Nestor zna i za slavensku
zemlju u kojoj vlada Rastislav, Svetopluk i Kocelj. Iz teksta se vidi
da iNestor - kao to je u ono doba sluaj i s papinskom kancelarijom
- smatra da su Slaveni u Iliriku starosjedioci. Po Pavlovoj poslanici
Rimljanima pogreno se zakljuivalo da je sam Pavao irio kran-

29 J. Ferluga, Vizantijsko carstvo, 87.


30 Magnae Moraviaefontes historici, sv. I, 135-136.
31 De conversione, 6-14. F. Kos, Convertio Bagoariorum.

!;

j;,

stvo na Balkanu.32 Nestor ak tvrdi da je sveti Pavao propovijedao


na slavenskom jeziku te da je postavio sv. Andronika za sirmijskog
biskupa, a njega je naslijedio Metod.33 Tu je oito nastojanje da se
ukae na legitimitet Metodova proglaenja panonskim biskupom,
radi ostvarenja misije medu Slavenima. Na temelju svega izloenog,
smatram da ne moe biti dvojbe o postojanju jedne balkanske
Morave, koja je bila sastavni dio Metodove nadbiskupije. Nasuprot
prevladavajuem miljenju da je balkanska Morava istovjetna s
porjejem srbijanske Morave, tj. sjevernom Srbijom, smatram da je
treba traiti u Bosni.

i:'

Ime rijeke Morave u Srbiji dolazi od imena Margus, poznatog


ve u rimsko doba. To ime nema nikakve veze s MoravIjanima, ve
su ga Slaveni preuzeli od starosjedilacar''' Osim toga, ne postoje
nikakvi dokazi da je na podruju sjeverne Srbije postojala neka
srazmjerno samostalna arhontija. To podruje osvojili su Bugari i
tada je bilo u sastavu bugarske drave, a zatimje organizacijom crkve
potpalo pod Carigradsku patrijariju" Bit e daje ime Morava za
biskupiju prihvatila i Moravska episkopija pod jurisdikciijom Carigradske patrijarije. Moravska episkopija postojala je istovremeno s
Metodovom moravskom nadbiskupijom, to je daljnji dokaz da valja
razlikovati Metodovu junu Moravu i Moravsku episkopiju u sjevernoj Srbiji. Pristupanjem bugarske crkve 870. patrijariji u Carigradu,
podruje sjeverne Srbije dolo je pod utjecaj Istone crkve. Na
carigradskom saboru 879, koji je sazvao Focije, sudjeluje i moravski
episkop Agaton. Frantiek Dvornik s pravom naglaava da je episkopija s Agatonom na elu osnovana "za Slavene nastanjene u
porjeju Morave u dananjoj Srbiji". Dvornik smatra da ime te
biskupije ne dolazi po imenu rijeke Morave, ve po gradu Moravi,
"koji bijae smjeten pri utoku Morave li Dunav".36 Da episkopij u

32 Prema Rim, 15, 19, apostol Pavao je krajeve oko Jerusalema i naokolo do
Ilirika napunio Kristovim evaneljem - kako je to javljao oko 58. godine
kranima u Rimu.
33 Chronica Nestoris.
34 R. Rogoi, Veliki Ilirik.
35 Svjestan da se moravski knez iz De ceremoniis ne moe ubicirati u sjevernu
Srbiju, Relja Novakovi pie: "O arhontu Moravije nagaa se mnogo veoma,
ali najvie se pomilja na neku arhontiju u oblasti reke Velike Morave. Pri
tomu se zaboravlja da je to podruje u IX. i X. veku gotovo celo bilo pod
bugarskom vlau, pa bi bilo prirodnije oekivati daje pismo upueno arhontu
Bugarske." R. Novakovi, Gde se na/azila Srbija. Vidi takoer: M. Dini,
Branievo, 3, 10.
36 F. Dvornik, Les S/aves, 233-234.

Moravu valja traiti u sjevernoj Srbiji svjedoi i spisak biskupa


potinjenih ohridskom nadbiskupu, u kojem se navodi i moravski
episkop.V Postojala je, dakle, episkopija Morava na Moravi, ali u
okviru Carigradske patrijarije. Nema sumnje daje bila smjetena u
porjeju srbijanske rijeke Morave. Ali, istovremeno je postojala i
irilometodska nadbiskupija Morava u Iliriku pod papinskomjurisdikcijom. Moravska nadbiskupija (osnovana 869.) nije dugo trajala
pa je s nadbiskupijom postupno ieznulo i ime za zemlju.

5.
NASTANAK IMENA BOSNA
Ime Bosna javlja se prvi put u obliku Bosona u 32. pogl. spisa
De administrando imperio Konstantina Porfirogeneta. Bosna se,
dakle, ne spominje u historijskim vrelima prve polovine X stoljear"
U historiografiji se uglavnom smatra da je bosansko ime postojalo
ve u starosjedilaca prije dolaska Slavena pa su ga, dakle, Slaveni
zatekli. U brojnim pokuajima da se objasni odakle ime Bosna,
prevladavaju oni autori koji ime izvode iz ilirske, odnosno rimske
starine, a manji dio autora zastupa tezu o slavenskom porijeklu
imena. Neki stariji autori izvodili su ime Bosna od imena Peenega
i Besa. Mavro Orbini, naime, tvrdi da su Besi ivjeli u Trakiji skupa
s Bugarima. Protjerani od Bugara, oni su se naselili u predjelima
medu Savom, Unom, Drinom i Jadranskim morem te pretvorivi u
imenu e u o prozvae se Bosi, a odatle i Bosna.39 Jasno je da su sve
te teorije bez znanstvene vrijednosti.
Miljenje da se rijeka Bosna nekada zvala Bassant ili Basanius
- prema rimskoj postaji Ad Bassane (Bassantis), koja se smjeta na
lijevu obalu Save, gdje je danas slavonsko selo Petrovci - bilo je
prilino raireno. Drugi autori opovrgavali su tu postavku, smatrajui
daje rimska postaja dala ime rijeci Bosut, a ne Bosni. Nasuprot tome,
Antun Mayer smatra da imena rijeka Bosuta i Bosne imaju isti
korijen, ilirskog porijekla. iro Truhelka takoder je pokuao protumaiti ime Bosante, smatrajui da su Rimljani tako nazivali
Bosnu.4o

Vie autora izvodi porijeklo rijei Bosna od ~ijeke Bathinus,


na kojoj su se pobunjeni Panoncipredali Rimljanima na kraju ustanka 6-9. godine." Ta postavka temelji se na jednom solinskom
natpisu, kojijeteko oteen upravo na mjestu koje bi se imalo itati
Bathinus. Od cijele rijei itljiva su jedino poetna slova: "Ba ...".
Pretpostavlja se da natpis spominje cestu koja vodi "ad Bathinum
flumen", udaljenoj od Salone 156 milja. Prema spomenutim autorima, ta cesta dijelilaje pleme Breuka od Desidijata. Solinski natpis
povezuje se s vijestima o panonsko-dalmatskom ustanku 6-9. godine,
koji je zahvatio podruja Breuka i Desidijata. Smatra se da su ova
plemena nastanjivala podruje bosanske Posavine te da ihje dijelila
rijeka Bathinus, po kojoj je Bosna dobila imc.42 itava ta konstrukcija stoji na slabim nogama, jer je natpis oteen ineitljiv, a osim
toga nije dokazano ni da su Breuci i Desidijati zaista nastanjivali
podruje Posavine, niti da je ustanak ondje okonan. Postoji miljenje i daje Bosna prozvana po starokranskoj biskupiji sa sjeditem
u Bistui, koja se, prema toj teoriji, nalazila u Monaju kod Travnika
ili - to je manje vjerovatno - u dananoj Zenici. To miljenje je u
historiografiji ostalo usamljeno.f Medu teorije koje se odnose na
porijeklo rijei Bosna spadaju i one koje su to ime izvodile na temelju
vlastitih imena plemenskih starjeina. Tako je Marko Vego, tragajui
za bosanskim imenom u drevnoj slavenskoj, ak protoslavenskoj
starini, iznio mogunost da korijen imena Bosna "nije daleko" od
imena "antskog kneza Boza iz 4. vijeka", napominjui pritom da su
"stari pisci smatrali da su Anti istovjetni Slavenima't.Y Drugi autori
su postanak imena Bosna objanjavali prema prirodnim bogatstvima
te zemlje: soli, umama i rudi. Miljenje daje Bosna isto to i "zemlja
soli" Iznio je 1889. Lajos Thallczy, alije, kako navodi Truhelka, to
svoje tumaenje napustio.P Na ta miljenja kasnije su se nadoveza li
jo neki autori. Prema Niki upaniu, ime Bosna bilo bi hatidskog
porijekla i znailo bi "umsku zemlju", "umadiju". On povezuje
prastaro stanovnitvo Bosne s iberskim Baskima. Baskijsku rije
basoa - uma, povezuje sa imenom Bosne."

41
Magnae Moraviae fontes historici. Usporedi: J. Kali, Crkvene prilike, 29.
38 Dominik Mandi tvrdi da se ime Bosna spominje ve 753, to je zakljuio
pogrenim tumaenjem i datiranjem sabora na Duvanjskom polju. D. Mandi,
Rasprave i prilozi, 19 \.
39 N. Greti, O vjeri starih Slavena, 143.
40 W. Tomasehek, Die vorslawische Topographie, 499-500. N. Vuli, RekLI
37

162

42
43
44

Bathinus, 6-7. A. Mayer, Bosna u ilirsko doba, 105-107. . Truhelka, Neto


o bosanskim solanama, 576.
N. Vuli, Le fleuve Bathinus, 143-15\. D. Popovi, Prilozi, 287-309. G.
Alfoldy, Eine Strassenbah, 323-327. 1. Bojanovski, Dolabelin sistem, 195.
Isto, 192-202.
J. Jeleni, Problem imena Bosna, 5.
M. Vego, Postanak.

45 L Thallczy, O znaenju imena Bosna, 5-11. . Truhelka, Neto o bosanskim


solanama, 576.
46 N. upani, Tragom za Pelazgima.

163

Po mojem miljenju sve su ove teorije bez temelja, kao i druge


koje polaze od toga daje ime Bosna neslavenskog porijekla. Sve kada
bi ova domiljanja i imala nekog temelja, postavlja se pitanje zato
se to ime, bilo za zemlju, bilo za rijeku, ne pojavljuje ni u grkim, ni
u rimskim izvorima, kao ni onim vezanim uz doseljavanje Slavena.
Rimski pisci spominju Drinu, Vrbas, Unu, Savu, ali ne i Bosnu. Neki
su autori pritoku Save zvanu Valdasus, Vadasus, koju spominje
Plinije, izjednaavali sa Bosnorn.V Meu mnogim teorijama o nastanku imena Bosna najprihvatljivijaje ona koju je iznio Vego, ali uz
odreene ispravke. On je uvjeren "na temelju topografije, da je u
pradomovini stanovnika Bosne postojalo, ivjelo ime Bosna i kao
takvo zabiljeeno u izvorima ili je ostalo u toponimima na terenu.
Zato nije bilo teko jakom i mnogobrojnom plemenu Bosna da pri
dolasku u centralnu Bosnu potisne staro predslavensko ime ili imena
na podruju Gornje Bosne i ujedini srodna slavenska plemena i
rodove pod jednim imenom Bosna, koje je oznailo i rijeku Bosne.
Ne sumnjam da je predslavenska Bosna imala svoje drugo ime u doba
I1ira i Rimljana. Modaje postojalo neko staro bosansko ime koje su
Rimljani ili doseljeni Slaveni zbrisali i zemlju oko rijeke Bosne do
Vranduka nazvali Bosnom. ,,48 Vego je, dokazujui svoju tezu, naveo
vie historijskih izvora i toponomastikih podataka u kojima se na
irokom slavenskom prostoru u raznim oblicima javlja vlastito ime
ili toponim Bosna.49 Za razliku od Vege, smatram da je bosansko
ime dolo na slavenski jug mnogo kasnije, poetkom X st., pa je
Porfirogenetov prvi spomen uslijedio u prilikama dok se to ime jo
nije bilo vrsto ustalilo. Teza o slavenskom porijeklu imena Bosna
sve je prihvaenija u znanosti.i'' Na VII. meunarodnom slavistikom kongresu, odranom 1978. u Zagrebu i Ljubljani, Danijel
Aleri podnio je referat pod naslovom Toponim Bosna kao slavistiki
problem. Autor se suprotstavlja uvrijeenom miljenju prema kojem
su predslavenskog postanka imena svih velikih rijeka na teritoriju
koji su zaposjeli Juni Slaveni. Autor zakljuuje kako bi toponim
Bosna iz korijena bosn- mogao biti slavenskog porijekla/"
Ako je rije Bosna slavenskog porijekla, neovisno od okolnosti da postoje nedoumice o korijenu iz kojeg se ona izvodi,

47 C. Sax, Neben die Entstehung, 436-437.


48 M. Vego, Postanak, 20.
49 Isto, 13-26.
50 Vostono slavjanskaja onomastika, 116. T. Lehr Splawinski, Slownik starozytnoci slowianskih, 153.
51 D. Aleri, Toponim Bosna, 5-12.

164

po~tavlja se sljedee pitanje: "Postoji li kakva prethodna etnonimija


koja se izvodi iz tog korijena? Smatram da Bosnu, odnosno Bosance
kaoetnonim spominje Bavarski Geografu spisu Descriptio civitatum
ad sept~"!trion~l~m plagam Danubii, kojije nastao u drugoj polovini
~X s~o1.J.eca.
SPISJe, kako se ini, pripremljen za njemake misionare
I opISUJe narode meu kojima se odvijala slavenska misija. Osim
pod~.ja Velike Morave, spis je obuhvatio i junu Rusiju, gdje su u
ze~IJI. Razara na putu iz Chersona za Krim braa vrila misiju. U
SpISUJe spomenuto 57 etnonima, meu kojima i Busani. Meu
navedenim etnonimimajavljaju se i Suabi te takoer Zerinani Zerniani, Se~iani, Serbiani, koje neki autori poistovjeuju sa Srbima. U
znanosti se openito dri da se etnonim Busani odnosi na stanovnike
oko rijeke Bug u Poljskoj, zvane Buani. Jedino Lelewel i Zeuss
smatraju da su Busani prethodnici Bosanaca u staroj domovini. 52
~e~sn~vanost teze? Busanima kao stanovnicima Buga proizlazi iz
injenice d~'po~ruJe Bu~a u vrijeme kada je nastao spis Bavarskog
Geografa m~ebilo zahvaceno slavenskom misijom, a popis plemena,
kako s~ obino smatra, sastavljen je na temelju podataka nekog
s,~e~e~lka Moravs~e biskupije i stoji upravo u vezi sa djelovanjem
Cirila I Metoda. OSIm toga, Bavarski Geografne koristi naziv Busani
~~~ top~nim ."e~.kao etnonim. Na podruju Buga, koji utjee uVislu,
ivjelo Je najprije pleme Duljeba, a onda pleme Volinjana. Povest
vremenih let kae: "Duljebi ivjahu uz Bug, gdje su sada Voli.
. ,,53 Z ato, k ada
. o Busanima
~
njam.
a Bavarski
Bavarski Geograf gOVOTI
on ne
podrazumijeva geografsko podruje. Logino je pretpostaviti da su
raspad?m ."elikomoravske drave sa poetka X stoljea, Busani
kren?h .naJug. Na podruju oko Nitre, s kojeg su krenuli, ostavili su
trag u Imenu sela Bosani, koje se spominje 1313. kao obveznik
desetine nitranske crkve.54 Mogli su putovati od Nitre Dunavom
preko Save i Drave do izvora Bosne ili na lijevu obalu Drine cestom
od Sirmiuma p~ek? Argentarije do Romanije i do Visokog polja.
Pogled na zemljopisnu kartu upuuje da je busansko pleme iz Velike
Mora~~ke, ~o~enuto ugarskim prodorom, najkrai put do juga imalo
Panonijom I TIjekom Bosnom uzvodno, na ijem se izvoru zaustavilo
~li,pak, rijekom Drinom. Prigovor koji bi se mogao staviti tezi daje
Ime Bosna moravskog porijekla temelji se na okolnosti da su malo
poznati sluajevi da se hidronim izvodi iz imena neke etnike
skupine. Konkretno, ako ime Bosna potjee od moravskih doljaka,

52 B. Horak, D. Travniek, Descriptio, 26-27. J. Lelewel, Geographie, 43.


J. Marquart, Osteuropdische, 146-7. G. A. Haburgaev, Etnomimija, 179-181.
M. Vego, Postanak imena, III.

53
54

165

malo je vjerovatno da bi se po njima prozvala rijeka. ~a to


odgovaram postavkom da se Bosnanajprije jav.l)akao naz~v ~a
prostor, po kojem je kasnije prozvana rijeka. Prije toga nosila Je
ilirsko ili rimsko ime.

. VII.
KATALOG

KRALJEVA "ZAGORSKE

SKLAVINIJE"

1.

JE LI KATALOG KRALJEVA IZMILJEN?


Kao to je to vie puta isticano, pogl. 4-10. Hrvatske kronike
predstavljaju zasebnu cjelinu, kojoj je, po mojem miljenju, najprikladniji naslov Ljetopis zagorske sklavinije. Tu je, drim, sadrana:
povijest "zagorske sklavinije" (kasnije Bosne, Usore i Donjih Kraja),
s katalogom od deset njezinih vladara ("kraljeva"). Od tih deset
vladara samo se Ratimir, a moda i Budimir poimenino spominju u
drugim povijesnim dokumentima. To, dakako, izaziva opravdane
sumnje da su sva ta imena jednostavno izmiljena. To je uostalom
stajalite i dosadanje historiografije. Ako se, meutim, imena vladara navedena u ovom katalogu uglavnom ne mogu provjeriti pomou drugih historijskih izvora, upuuje li to na neophodnost da se
katalog treba odluno odbaciti? Ako se ne mogu provjeriti imena,
mogu se provjeriti drugi povijesni podaci. Najprije, ne stoji tvrdnja
pojedinih istraivaa da se u Ljetopisu ne daju nikakvi hronoloki
podaci. Za Silimira se navodi da je kraljevao "lit dvadeset i jedno".
Za Budimira je oznaen blii datum njegove smrti i broj godina
koliko je "kraljevao". Iako nedovoljni, navedeni vremenski podaci
od neke su koristi ako se dovedu u vezu sa cjelinom teksta. I podaci
o pojedinim fazama u odnosima Slavena i Romana koje donose, s
jedne strane Ljetopis zagorske sklavinije, a s druge De administrando
imperio, daju odreena uporita da se hronoloki uporede. Posebno
bih skrenuo panju na podatke obaju izvora o vremenu pokrtavanja
u dalmatinskoj unutranjosti. Prema Ljetopisu zagorske sklavinije
pokrtavanje je provedeno u doba Konstantina, a prema De administrando imperio (20. pogl.) veina Slavena pokrsti la se za cara
Bazilija, a to znai u isto vrijeme. Po Ljetopisu, franakim analima
te spisu Conversio Bagoariorum et Carantanorum, Ratimir se vremenski moe smjestiti najkasnije u 838. godinu. Razdoblje Satimira
i Budimira vezano je uz Konstantinovu misiju, o kojoj se govori u
Ljetopisu zagorske sklavinije. Na to se nadovezuju podaci o pokrtavanju te o Duvanjskom saboru. Napokon, dubrovake hronike takoer donose podatke o slavenskim "kraljevima" koji se slau sa
navodima Ljetopisa zagorske sklavinije. To se posebno odnosi na
167
166

-------------.-

.... _._ ...

priu o Svetoliku-Stjepanu,
vinije".!

posljednjem "kralju" "zagorske skla.

Kao to se vidi, pripovijesti o "kraljevima" "zagorske sklavinije" nalaze potvrdu u drugim izvorima razliitog porijekla. Hronoloki slijed dogadaja, kako se oni iznose u pripovijedanju o "kraljevima", ne otkriva nikakav anahronizam. Moje je miljenje da je
katalog preuzet iz nekog povijesno utemeljenog predloka. Latinska
redakcija Ljetopisa donosi redoslijed "kraljeva" konstruiran tako kao
da je ve od gotskih vremena pa do dukljanskoga kneza Radoslava
vladala jedna dinastija. U maniru srednjovjekovnih hroniara, autor
nije smio dopustiti prekidanje genealoke sukcesije, pa makar to bilo
historijski netano. U Ljetopisu zagorske sklavinije nema te pojave.
U 7. pogl. izriito se kae da je Ratimir umro - "i ne ostavi sina na
njegovu mistu".2 Hronologija vladara ne moe se iz kataloga tano
ustanoviti. Ne postoje neka vra uporita na temelju kojih bi se
moglo utvrditi kada su vladali Silimir i Bladin, pa ni trei vladar
Ratimir. U Ljetopisu zagorske sklavinije navodi se samo da "kraljeva
Silimir lit dvadeset ijedno", ali kada je to bilo, ostaje nepoznato.
Ratimir je vladao do 838, a za oeva ivota bio je suvladar. Vrijeme
vladavine tih vladara moda bi se moglo utvrditi usporedbom podataka iz Ljetopisa i podataka koje donosi Konstantin Porfirogenet.
Porfirogenet u Vita Basilii govori o odmetnitvu slavenskih
plemena od Bizanta za amorijske dinastije (820-867) te kae kako,
"pokazujui potpuno odvajanje, veina njih odstupi i od svetog
krtenja, da ne bi zadrali nikakav zalog prijateljstva i pokornost
prema Romejima'v' Razdoblje krize u odnosu prema kranstvu
odraava i Ljetopis zagorske sklavinije na mjestu gdje se govori o
Ratimiru. Za Silimira se kae da "krstjane ljubljae", isto tako i za
Bladina, dok su vladari koji slijede, sve do Satimira, bili neprijateljski raspoloeni prema kranima. Ratimir "poe mimored initi
protiva krstjanom i iskae zatrti ime krstjansko". Satimir, u razdoblju
kada je amorijska dinastija zamijenjena makedonskom, ponovno
prihvaa pokrtavanje." To bi znailo da je razdoblje netrpeljivosti
prema kranima bilo od 820. do 867, za vladanja amorijske di-

Najstarije dubrovake kronike su iz 15. stoljea, a osim toga one samo


preuzimaju podatke iz Ljetopisa popa Dukljanina te nipoto ne mogu sluiti
kao potvrda njegove autentinosti. Op. redaktora.
2 F. ii, Ljetopis popa Duk/janina, 391. N. Banaevi, Ljetopis, 126.
3 Vizantijski izvori, sv. 2, 79.
4 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 390-391.

168

nastije. U skladu s tim, .Silimir.koji je vladao 21 godinu, poeo je


vladati na samom poetku IX stoljea.
Poslije "kralja" Ratimira, kojem se gubi trag 838, slijede etiri
neimenovana "nepravedna kralja". Kao datum "post quem non"
njihove vladavine moe se uzeti Konstantinova hazarska misija
860-861. (doba "kralja " Satimira). Ljetopis zagorske sklavinije
biljei da je u to vrijeme dio krana, izloen progonima, prihvatio
poganstvo. Taj je podatak u punom vremenskom i stvarnom saglasju
sa spomenutim Porfirogenetovim podacima u ivotu Bazilija 1. Te
apostazije poele su za vladavine Mihajla (820-829) i trajale su
tokom amorijske dinastije, do vremena cara Bazilija (867 -886), kada
su oni koji "otpadoe i potpuno odstupie od svetog krtenja"
privedeni u kranstvo. Po Ljetopisu zagorske sklavinije, otpadanje
od kranstva zahvatilo je i dio Romana.5 Vladavina "kralja" Satimira, koja zatim slijedi, moe se odrediti po navodu Ljetopisa
zagorske sklavinije da u to razdoblje pada Konstantinova hazarska
misija (860/861). Podatak da su za Satimira prestali progoni krstjana
(Romana) takoder pomae u dataciji njegove vladavine. Zna se da su
za cara Bazilija (867-886) uredeni odnosi izmeu Romana i Slavena.
Za Satimira "opet poe vira procvitati i oitovati se krstjane,jere cia
straha krijahu se". Kao to je poznato, Ljetopis zagorske sklavinije
poistovjeuje naziv Roman sa nazivom krstjanin, to znai da su i ti
podaci u skladu s carevim navodima. Vladavina Satimirova nasljednika Budimira obiljeena je slavenskom misijom, to je prilino
pouzdana vremenska odrednica. U razdoblju vladavine Satimira i
Budimira spominje se papa Stjepan, car Mihajlo III (842-867),
Konstantinov put u Rim (867) i obnova Splitske nadbiskupije (po
svoj prilici 886.). Podaci koji se tiu slavenske misije, po svemu
sudei, zapisani su po usmenoj predaji pa je hronoloko izlaganje
neprecizno, ali je injenino vjerodostojno. Ljetopisac izriito navodi da je Budimir "kraljevao" etrdeset godina i tri mjeseca te da je
umro u oujku 917. godine. Posljednji "kralj" "zagorske sklavinije",
Svetolik-Stjepan vladao bi - prema podacima Ragnine i Luccarijaod 927. do 932. ili 934. godine.
Prema Ragnini, Sveotlik-Stjepan je "kralj Bosne". Za tog
Stjepana, odnosno Sveto lika, Ragnina vee legendu o bosanskom
kralju Stjepanu i kraljici Margariti, navodnim obnoviteljima Crkve
sv. Stjepana u Dubrovniku i viestrukim dobroiniteljima Dubrovnika. Dodue, Luccari ne kae izravno da bi taj Stjepan bio

5 Vizantijski izvori, sv. 2, 79-80. F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 391.

169

istovjetan sa Svetolikom, ali je odnekle preuzeo podatak da je bosanski ban Stjepan I proirio bosanske granice na Hum, do zidina
Dubro:,"ika i da j~ umro 932. bez nasljednika. 6 Luccarijevo datiranje
S~etohk?ve smrti u 932. gotovo se u potpunosti podudara sa datiranjem koje se moe izvesti iz Ljetopisa zagorske skJavinije. Naime
tamo stoji, dodue u poneto zbrkanom tekstu, da je Svetolik bio na
~Iasti "se~amn~desete lit i sedam miseci", dakle sedamnaest godina
I sedam mjeseci. Ako se tih sedamnaest godina pribroji datumu smrti
nj~g~va prethodnika Budimira, izlazi da je vladao do 934. godine.
Mislim da se u navedenom saglasju podataka ne radi o sluajnosti
ve je oito da je Luccari, datirajui Svetolikovu smrt, koristi~
pouzdan izvor. Prema tome, mislim da se podaci o spomenutim
"kraljevima" mogu smatrati prilino sigurnim.
.
Hronologija vladara iz Ljetopisa zagorske skJavinije bila bi
sljedea:
- Silimir (poetak IX - poetak treeg desetljea IX st.)
- Bladin (poetak treeg desetljea - kraj treeg desetljea IX
st.)
- Ratimir (kraj treeg desetljea IX st. - 838.)
- etiri "nepravedna kralja" (838. - prije 860.)
- Satimir (prije 860. - prije 877.)
- Budimir (prosinac 877. - oujak 917.)
- Svetolik-Stjepan

(oujak 917. - 932. ili 934.)

2.
SILIMIR
(poetak IX - poetak treeg desetljea IX st.)
Za vladavine Silimira (ili moda elimira) rodovi i plemena
poeli su se povezivati i nastali su temelji odreenog dravnog
ustrojstva. Prema Ljetopisu, Silimir je bio poganin. Prije Silimira
zemlja je bila u "raspu", koji su izazvali prodori Avara i slavenskih
plemena. Razlike izmeu doljaka i starosjedilaca bile su kulturne,
jezike, etnike te vjerske. Ljetopis zagorske sklavinije ukazuje na
"mnoge hudobe i progonjenja i zlobe i krstjanom nepravde", to su

6 Annales Ragusini Anonymi

item Nicolai de Ragnina, 193-194. 1. Luceari,


Copio~o ristretto; 5. U 2. izdanju redaktori su izostavili ove podatke, pa se
navodi kako je Budimira naslijedio njegov sin, "mnogo poboni" Svetolik.

ih inili doseljenici? Meutim, Silimirovo razd?blj~ kao da pr~dstavlja odreenu prekretnicu. On, "ako i paganm bie, sa sva~lm
mirom i z ljubavlju ivie, inei Jednako pravdu. I ~el~ krstjane
ljubljae i ne dadie progoniti jih." ~ako e te~ za B~~lmlra, nakon
pokrtavanja cjelokupnog stanovmtva, .razhke biti prevlada~e,
Silimirova je vladavina u svakom sluaju vana eta~a u .p~lI~
zaecima bosanske drave. Zato su, ini se, u prayu ~e~I stan pISCI,
kao naprimjer Ivan Franjo Juki, koji Silimira-ZehmIra. o~aa~a
kao prvog bosanskog vladara." Sredivi odnose ~a s.tarosJ~dII.akI~
"krstajanima", Silimir imje nametnuo d~~ak. To ~eu~edno I na~sta~IJI
odatak o Silimorovu danku, znatno pnje nego sto Je dalmatinskim
pgradovima nametnuta obaveza plaanja danka Slavenima,
.
.M ozda b'. I
se to moglo povezati s pokuajem Leona V da s franakim carem
raspravi pitanja "de finibus Dalmataru~, Romano:um et .Scl~vorum" to se desilo 817. godine. 10 Uvoenjem danka I pokazivanjem
snoljivosti prema kranima otpoelo je jedno mi~o i sre~eno
razdoblje: "I tako opet napuni ze~lju hrv~tsku: ~ P~I~~ za ~Jega
zemlja i za njegova gospodstva krstjane u m~rupn~Ivase.
L~~msk~
verzija prevodi reenicu: "I tako opet napuni zemlju harvatsku ,~ao.
"Napuni (zemlju) mnotvom Sla~ena." ~ak~.se prethodno .~rdl d~
je Silimir ivio U ljubavi s kranlI~a,. koje mje d~o prog?~lh, a .om
su mu uzvratili plaanjem danka, mislim da to valJ~ ~hvatItI ~ sml~~u
da su se krani, nakon prestanka progona, vratili u svo~~ ratuje
prebivalita i tako "napunili zemlju". Slian sklop (':nap~mtl.~as~te
gradove") upotrijebljen je kasnije u tekstu ka~a Je ~Il~ rijei o
povratku krana iz njihovih pribjeita za kralja Budimira, pa se
najvjerovatnije to "naseljavanje" za Silimira odnosi na Romane.

3.
BLADIN (tree desetljee IX st.)
Prema Ljetopisu zagorske sklavinije, Silimi~a je n~slije~io
njegov sin Bladin. Odmah na po~etku te~~ta.o Bla~~n~ u LJ~t0l!l~u
se pojavljuje nejasnoa. U Kaletievu pnJ~pIsu StOJI: Bla~m 1 sm
njegov zauja gospodstvo i poana oevo misto gospodovat 1 redom

7 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 388.


8 Isto.
9 L F. Juki, Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb 1851. Citirano prema
Sabrana djela, knj, I, Sarajevo 1973,253.
10 F. ii, Povijest Hrvata, 312-313.
11 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 388.

170
171

i putom oca sv~ga Silirnira.v'? Postavlja se pitanje da li je veznik i


u~etnut Kalettevom nepanjom, pa ga treba izostavi ti kako se
Obl~Ou izdanjima !:rva.tske kronike i ini, ili treba shv~titi da je
Bladl~ vladao sa SVOJI~smo?1 Ratimirom. ini se da ljetopisac ipak
gov?r~ o,~uvlad~r~~,J~r~~IJe odmah nastavlja reenicom: "I Bladin
kraljUJ~CItako Irni sm~ I bi Ime sinu njegovu Ratimir. I ta, kako ulize
u znanje, poe kazati se vele, ohol i mimored supro svakomu
okoran." Odmah dodaje, aludirajui na suvladarstvo: "Budui joe
otac u .gospod~~ ... "1 .-:-.to potvruje tumaenje da se taj dio teksta
odnosi na RatlI~l1~~,kOJIJevna neki nain bio oev suvladar. Ljetopis
zagorske sklavinije naglasava da je Bladin "gospodovao redom i
putom otca s~oga S.ilimira", .to e ~ei daje nastavio politiku svojeg
oca. To znai da se I za Bladina radilo na sreivanju prilika, posebno
u odnosu prema kranima, koji su i dalje plaali danak.
~ Ljetopisu zagorske sklavinije zabiljeenje u doba Bladinove
vla?avme ?ola~k nekog~ puka "s mnotvom prez isla", koji je
pre~~o ~eh~ rijeku Veliju sa enama, djecom, vojskom i svim
S~.OJI~lll~anJ.em.Na elu tog "udnog mnotva" stajao je poglavar,
n~lh~vI~J~zlkom nazvan bare, pod kim "bie devet duev". Jedan
dIO tih ljudi preao je u Makedoniju. Kralj Bladin videi to veliko
~o~o
:'.i.razumi da jednim jazikom govore", sklopio je s njima
mir, daJ.~cII~ ?ohodak, dok su se oni potinili njegovoj vlasti. Tako
se ..sr~dl.se ,rr;}lke,. a doselj~~ici ."tvr~o uee zemlju uzdrati, ku
prijali bIh~.
Latinska verzija Ljetopisa popa Dukljanina prikazuje
taj dogaaj k~o dolaza~ Bugara, a rijeka Velika preimenovana je u
Volgu. Meutim, kako Je to posebno obrazloeno, nije rije o dolasku
~u~~ra, ne~o S~a~en~vs~sjevera, ~a Bladina ti naseljenici "poee
Inih. sela I pnblvahsca I napunjevat to rasuli bihu" .IS Nagle
pr?mJe~e ko~~ su nastale doseljavanjem "bezbrojnog mnotva",
pridolica kOJI su za sobom vodili ene i djecu te stoku i ostalo
po~etno im~nje, zahtijevale su da se urede sela i naselja. To znai
?a}e u.~ladmovo doba nainjen znaajan iskorak u pravcu teritorijalizacije rodova i plemena.

12 Isto,389.
13 Isto.

14 Isto.
15 Isto, 389-390.

4.
RATIMIR
(kraj treeg desetljea

IX st. - 838.)

Ratimir je bio trei vladar ("kralj") "zagorske sklavinije".


Ljetopis zagorske sklavinije prikazuje ga kao nemilosrdnog zatiraa
kranstva, to znai da je za njegove vladavine doao kraj miru i
snoljivosti koje su bili zaveli Silimir i Bladin. Poloaj u kojem su
se nali kranski Romani, kako u primorskim tako i uzagorskim
stranama, Ljetopis opisuje sljedeim rijeima: "(Ratimir) bie velmi
krstjanski neprijatelj i poe mimored initi protiva krstjanom i iskae
zatrti ime krstjansko po svem kraljevstvu svome. I tako mnoge grade
i mista krstjanska raini, a krstjane u hlapstvo obrati. I tako primorske gradove zgara reene u kih se opet bihu zemljaci i miane
skupive (se) podvrgnuli za oca njegova kralja Bladina rasu i u
hlapinu obrati. Tada krstjane, videi se u toj tuzi i nevolji, poee
po gorah i vrsih od gor i tvrjah initi kako tko mogae za shraniti se
dokla Bog prigleda i dvigne bi poganski i dokla milostiv prigleda
tolikim nevoljam.v'" Posebno naglaavam podatak prema kojem je
Ratimir krane u hlapstvo (ropstvo) obraao, dakle, vlastite je
podanike, zbog ispovijedanja kranstva, pretvarao u robove. To je
prekinuto u doba Satimira i Budimira, koji su titili i podupirali
krane, potakli Konstantinovu misiju i na Saboru na Duvanjskom
polju uredili imovinske prilike Crkve.!" Ratimir, kao knez "regnuma" juno od Save, spominje se 838. u franakim spisima, kao i u
Conversio Bagoariorum et Carantanorum.18 Historiografija veinom smatra Ratimira hrvatskim knezom i bugarskim vazalom. Kao
poetak njegove vladavine ii uzima 829, vjerovatno polazei od
podatka da su te godine Bugari po drugi put zauzeli i opustoili Donju
Panoniju i Panonsku Hrvatsku. Bugari su protjerali knezove koje su
bili postavili Franci i zamijenili ih svojim vazalima. O tome izvjetavaju franaki anali pod 827. godinom. Tu se navodi kako su
Bugari na laama uputili vojsku u Panoniju, gdje su ognjem i maem
opustoili slavenske starosjedioce i protjerali njihove knezove, a
postavili bugarske upravitelje. 19 Jedan od tih bugarskih upravitelja
bio je, prema dosadanjim tumaenjima, i knez Ratimir. Nasuprot
tome, smatram da kneza kojeg su postavili Bugari nije mogue

16
17
18
19

Isto, 390-391.
Isto, 392-400.
F. Kos, Conversio, 135. F. Raki, Documenta, 336-337.
F. ii, Povijest Hrvata, 324. L Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 194.
Anna/es regni Francorum, 164-174.

172
173

pa se njegova vladavina ne m~e odreivati prema datumu bugarske


najezde na rijeci Dravi. Prema Ljetopisu zagorske sklavinije Ratimir
nije ostavio sina. Naslijedili su ga u kraljevskoj vlasti "jedan od
njegova kolina" . ak ni trei i etvrti nasljednik poslije Ratimira nisu
bili "kralji togaj kolina". Nasuprottome, latinska redakcija Ljetopisa
popa Dukljanina stvari prikazuje tako kao da je redovito sin
nasljeivao oca, to je manje uvjerljivo.' Treba primijetiti da, osim
Restija, koji preuzima podatke iz latinske redakcije Ljetopisa popa
Duk/janina, dubrovake hronike nisu zabiljeile nijednog od ove
trojice kraljeva, tj. Silimira, Bodina i Ratimira." To je donekle
razumljivo ako se ima na umu da povijest Dubrovnika ne poinje
prije sredine IX st., a navedeni vladari vladali su u prvoj polovini IX
stoljea.

poistovjetiti s Ratimirom iz Ljetopisa zagorske sklavinije, "jer se Pop


Dukljanin uopte nigde i nikad ne obazire na panonsko-hrvatske
strane", kako kae ii.2o Ratimir je bio knez samostalnog regnuma
juno od Save, to e rei knez "zagorske sklavinije't.i!
U spisu Conversio se govori kako je "nekog Pribinu" knez
Moravaca protjerao iz njegove zemlje iznad Dunava. Nakon toga,
Pribinaje doao Ratbodu (franakom prefektu na istoku) koji gaje
predstavio kralju Ludoviku. Po kraljevoj naredbi, Pribina je bio
pouen u vjeri i pokrten, a potomje boravio kod Ratboda. Meutim,
meu njimaje dolo do nekog nesporazuma paje Pribina, bojei se,
prebjegao sa sinom Hozilom (Koceljem) i svojima u podruje Bugara. Odatle je otiao na Ratimirovo podruje ("de Vulgariis Ratimari ducis adii regionem"). U to je vrijeme kralj Ludovik poslao
Ratboda da uniti kneza Ratimira. Kneeva vojska nala je spas u
bijegu. Pribina je sa svojima preao Savu, gdje ga je primio grof
Salahonn i ondje se izmirio s Ratbodom.22 Iz opisa se jasno razabire
da Ratimirovo podruje nije bilo ni u kakvom podredenom odnosu
prema Bugarima. Naglaava se da Pribina prelazi iz jednog u drugo
podruje. Ni iz ega ne proizlazi da bi zemlja Ratimira bila istovjetna
sa bugarskim novoosvojenim podrujem u istonoj Panoniji i Srijemu. Tamo su Bugari, zauzevi te krajeve 827, smijenili domae
knezove i postavili svoje upravitelje. Za tano ubiciranje podruja
Ratimira posebno je znakovito daje Ratbod napao kneza Ratimira u
predjelu juno od Save. Pribina je, naime, nalazei se u Ratimira u
vrijeme napada, morao prijei Savu, kako bi se naao na sigurnom
terenu. Taj zapis iz 838. prvije historijski spomen j ednog slavenskog
regnuma juno od Save, iz kojeg se zaela kasnija bosanska srednjovjekovna drava. Ta 838. takoer je jedino hronoloko uporite u
Ratimirovoj vladavini. Datiranje poetka njegove vladavine u 828.
ili 829. ne dolazi u obzir, jer Ratimir nije bio nikakav bugarski vazal

20 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 426.


21 Vidi o tome: M. Hadijahi, Pitanje vjerodostojnosti. Moje miljenje prihvatio
je Marko Vego, koji je tim povodom primijetio: "ini mi se daje Hadijahi
na vrim temeljima kad je poredio franake analiste iz 838. godine koji su
spomenuli nekog Ratimira ija je regija smjetena izmedu Franake i Bugarske,juno od rijeke Save. To je upravo Bosna. Ovo gaje navelo da zakljui
da je vjerovatno Dukljaninov Ratimir istovjetno lice s ovim Ratimirom u
Bosni. Timje dobio najstariji podatak o spomenu jednog bosanskog kneza iz
838. godine. Mislim da e nauka ovu posljednju tvrdnju usvojiti i prihvatiti
kao injenicu, dok e miljenje o kralju Budimiru iz Bosne biti jo podugo na
tapetu llaunih krugova." (Osloboenje od 29. 8. 1972.).
22 F. Kos, Conversio, 135.

174

5.
ETIRI "NEPRAVEDNA KRALJA"
(838. - prije 860.)
Ljetopis zagorske sklavinije ne navodi imena etiriju "kraljeva" koji su slijedili nakon Ratimira, ve se samo ustanovljava da
su bili nepravedni i prema kranima neprijateljski raspoloeni, pa
se kae: "I tako mnogi krstjane ne mogahu trpiti i mnogi stisnuti od
nevolje k poganom se priinjahu i k njih zakonom pristavahu."
Pritisak na krane, od kojih su neki poeli prividno naputati kranstvo i vraati se poganstvu, potvrduje i Teofanov Nastavlja, koji
govori o otpadu od kranstva mnogih, ve pokrtenih Junih Slavena -za amorijske dinastije (820-867).25 Razdoblje etiriju "nepravednih kraljeva" obiljeeno je i prekidom prijenosa vlasti sa oca
na sina. Ljetopis izvjetava da etiri "nepravedna kralja" nisu bili
dugovjeki, a to se slae i s datiranjem njihove vladavine u razdoblju
od 838. do prije 860. godine. Jedan od etiri "nepravedna vladara",
vjerovatno posljednji, moda je sudjelovao, zajedno s Bugarima, u
ratu protiv kralja Ludovika Njemakoga, 853. godine. O tome se
sauvao zapis u Annales Bertiniani, pod godinom 853, gdje se kae
da su Bugari, pridruivi sebi Slavene, ratovali protiv Ludovika,

.)j

23
24
25

~;
Jo;

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 299, 30 I. O toj razlici izmedu hrvatske i


latinske redakcije usp. M. Medini, Starine dubrovake, 41-42.
1. Resti, Chronica Ragusina, 18-19.
Theophanes Continuatus, 288-289. Iz tog podatka se ne moe zakljuiti da se
dogadao pritisak na krane, nego da su ti narodi povezivali kranstvo s
bizantskom vlau, pa su ga zajedno s njome i odbacivali. Op. redaktora.

175

kralja njemakoga, ali su bili pobijeeni.i" U historiografiji se nije


pomiljalo da bi juno od Save, na prostoru budue Bosne, u to doba
postoj~o kakav regnum koji bi graniio s Bugarima, pa se taj podatak
~m~lo ~ako kao da su Bugari pridruili sebi podanike, prema
jednima IZ Panonske Hrvatske (Raki, ii, Duan Popovi), a
prema drugima iz Rastislavove Moravske (afarik , Jireek , Gros ,
Hauptmann). Ali, panonski Hrvati u to vrijeme bili su pod franakim
a ne pod bugarskim suverenitetom. Mogue je da su Bugari zatraili
pomo od Rastislava, ali je jo vjerovatnije da su sklopili savez sa
vladarem Slavena o kojem govori Ljetopis zagorske sklavinije.

6.
SATIMIR (prije 860. - 877.)
Poslije etiri "nepravedna kralja" slijedio je Satimir. Dubrovaki hroniar Resti spominje ga pod imenom Svetimir, "re di
Bossina, padre di Svetopelek o sia Svetopilo".27 Prema Ljetopisu
zagorske sklavinije, ivio je u doba Konstantinove hazarske misije
860/861. godine. Satimir je poboljao odnos prema kranima i
povezao se s Hazarima i Dubrovnikom. imje stupio na vlast, "poe
ljubiti karstjane i ne da jih progoniti". A u njegovo vrijeme "opet poe
vira procvitati i oitovati se krstjane". Naime, zbog progona prethodnih kraljeva bilo je mnogo pritajenih krana "jere cia straha krijahu
se".28 Ta su mjesta, nepanjom prevodioca, izostala u latinskoj
verziji. Ako se prihvati da je Ljetopis zagorske sklavinije nastao u
nekom irilometodskom samostanu u Bosni, ovo je svjedoanstvo
tim dragocjenije.
U vrijeme Satimira sklopljen je i trgovaki ugovor izmeu
Dubrovnika i Bosne koji Resti stavlja u 831. godinu/" Bosanski
"kralj" Svetim ir obavezao se davati Dubrovniku 50 volova, 500
ovnova i 200 tovara ita i osigurati Dubrovanima potpunu slobodu
trgovine u Bosni. Opina muje zauzvrat poklonila 14 lakata skrleta
zajedan plat "alla bosnese". Resti, komentirajui taj akt, kae daje
to prvi ugovor koji su Dubrovani sklopili sa svojim susjedima,
"zapoevi uklanjati ono priroeno divljatvo koje je do tog vremena

26 Latinski izvori za b 'lgarskata istorija, sv. 2, 286-287.


27 1. Resti, Chroniea Ragusina, 21.
28 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 392.
29 1. Resti, Chroniea Ragusina, 21. Godine koje navode dubrovaki hroniari za
starije razdoblje posve su proizvoljne i naknadno dodavane.

176

vladalo kod kralja Slavonije,;:30 O ugovoru iz 831.' govore i starije.


hronike, tj. Anonimova i Ragninina, ali ne spominju ime bosanskog
"kralja".31

7.
BUDIMIR (prosinac 877. - oujak 917.)
Kao to je objanjeno u poglavlju o izvorima, pojava imena
Svetopelek u latinskoj i talijanskoj verziji Ljetopisa popa Dukljanina
posljedica je krivo shvaenog teksta protografa. U 9. pogl. slavenskog izvornika prevodilac nije razumio znaenje izraza "sveti puk",
a znajui neto o vezi sa moravskim knezom Svetoplukom i slavenskom misijom, njemu nejasnu sintagmu "sveti puk" preveo je kao
Svetopelek i izostavio spomen Budimira. Pod imenom Svetopeleka
traila se neka povijesna linost, kao kralj Tomislav (Kukuljevi,
Klai, Manojlovi i drugi), knez Branimir (ii), kralj Petar
Kreimir IV (Jeli), odnosno Porga (Rus), ali smatram da su to sve
redom promaaji. Po mojem miljenju, Budimir iz 9. pogl. Ljetopisa
jeste povijesna linost upravo tog imena.32 Izuzev Luccarija i Orbinija, dubrovaki hroniari ne znaju za ime Budimir.P To ide u
prilog postavci da je do pogreke u itanju izvornika dolo upravo u
Dubrovniku. Tubero naziva Budimira Seuropylus, a Dandolo i
Biondo Sueth0f,0lecus. Sva trojica hroniara smatraju ga dalmatinskim kraljem.' Moje miljenjejeste daje Budimir stvarna, povijesna
linost, vladar "zagorske sklavinije". To miljenje iznio sam i
obrazloio u radu Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom
polju.Jme Budimir spominje se u hrvatskim ispravama od IX do XI
st. kao ime hrvatskih dostojanstvenika. Postoji i vie lokaliteta koji
su vezani za ovo ime, medu kojima posebnu vanost dajem selu u
Sarajevskom polju zvanom Butmir, poznatom prethistorijskom
nalazitu ("butmirska kultura"). Zahvaljujui turskim katastarskim
defterima iz XY st., znamo da se u to vrijeme dananji Butmir
nazivao Budimir. Godine 1455. selo je zabiljeeno kao Budmir, a

30 Isto,
31 Annales Ragusini Anonymi item Nieolai de Ragnina, 19, 197.
32 Resti navodi da je Svetopelek (Budimir) sin Svetimira, bosanski, odnosno
dalmatinski vladar. 1. Resti, Chroniea ragusina, 21, 24, 30. Ragusina ne
spominje Budimira, ve samo navodi da je monah Kiril pokrstio sve Bugare
i Bosance. Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, 192.
33 1. Luceari, Copioso ristretto, 3. M. Orbin, Kraljevstvo Slovena.
34 L. Cerva Tubero, Commentaria, 196. F. ii, Povijest Hrvata, 24.

177

1485. kao Budimire.P Iako sam odbacio svoju raniju tezu da bi


Porfirogenetova Katera mogla biti na lokalitetu Gradac, u Sarajevskom polju, blizu sela Kotorac i Butmir,jo uvijek smatram daje
znakovita pojava toponima Butmir na podruju gdje se nalazila
jezgra najstarije bosanske drave.l'' Utvrdeno je da arheoloki materijal Gradca najvie potjee iz pretpovijesnog razdoblja, ali se svi
slau da ima ostataka i iz ranog srednjeg vijeka. Polazei od pretpostavke da je Budimir bio stvarna linost, mogao je biti vladar
Duklje, Neretve, Bosne i Podgorja, tj. onih junoslavenskih zemalja
za koje nije poznata vladajua dinastija 885/886. godine. Ali, smatrao
sam da postoje razlozi da legendarnog slavenskog kralja Budimira
smjestimo u Bosnu.
U Ljetopisu zagorske sk1avinije o Budimiru se govori vrlo
opirno. Prikazan je kao vana linost u procesu pokrtavanja te kao
reformator koji je sazvao Duvanjski sabor. Zemljaje bila bremenita
sukobima proizalim prije svega iz progona krana, "ki bihu u
tvrdavah i u vrsih gorskih i ki tajahu se i krijahu se i ne povidahu se
krstjane". Taj dio stanovnitva ivio je u strahu. Budimir "zapovidi
svim koji latinski govorahu, da se vrate svi u mista svoja i da podviu
i naprave gradove, koji po poganeh bihu rasuti i pogani". U nastojanju da promijeni postojee odnose, Budimiru "ulize u misal, kako
bi za svoga vremena opet zemlju, kako je i prvo bila (dal) napraviti,
zato imae mnotvo ljudi, da sve bie izmiano. I tako razboriti kralj
odlui zemlju i ljudi i staviti opet u prave zakone. I iskae kako bi
mogal najbolje iznajti." U nastojanju za "red najti" i "put ukazati"
Budimir se obratio i na "sve starce i mudrace gospodstva svoga", ali
bez uspjeha? prem~ L!etop~u, u vri~eme nakon to je odluio sazvati
sabor. OPIS Budimirova djelovanja u Ljetopisu zagorske sk1avinije
sadri i hronoloke podatke koji se uklapaju u neke poznate povijesne
dogadaje. Iz Ljetopisa proizlazi da je Budimir vladao etrdeset
godina i etiri mjeseca, i to od prosinca 877. do oujka 917. godine.
U to razdoblje padaju slavenske misije, masovno pokrtavanje u
jadranskoj unutranjosti te uspostavljanje Metodove nadbiskupije,
kojoj je pripadala i "zagorska sklavinija".
Iz Ljetopisa zagorske sklavinije razumije se - iako to nije tano
prevedeno u latinskom tekstu - da je Budimir, prije nego to je postao

35 V. Klai, Narodni sabor, 8. O selu Butmir vidi: H. abanovi, Bosansko


krajite 1448-1463.
36 A. Benac, Sarajevo kroz arheoloke spomenike. Isti: Gradac Ilinjaa kod
Kotorca. V. Skari, Sarajevo i njegova okolina, 32. B. ovi, Novi podaci.
37 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 394-395.

178

kralj, naslijedivi oca Satimira, boravio u Hazarskojzemlji. U Ljetopisu se izriito kae: "I pojde i on u Kozarikui ondi dobrovoljno
primie ga i veseljahu se gospodstvu njegovu." U Hazarskoj zemlji
Budimir se sastao sa Konstantinom, koji je ondje propovijedao i
krstio pa i Budimira "bie medu inim obrati I reeni Boj i sluga i
mu". Budimir "za mnogo dan pri ae se s filosofi, kojih razumom
svojim dobivae". A kada je Kosntantin na putu u Rim navratio u
"kraljevstvo svetog puka", gdje je gospodovao mudri i dobri kralj
Budimir, ljetopisac spominjui Budimira napominje da ve "po
Konstancu bie nauen u viru". Konstane tada samo "napuni i utvrdi
kralj a u viri". 38
Iz itjaSv. irila vidi se da su se za Konstantinova boravka u
Hazarskoj zemlji vodile teoloke rasprave, u kojima su sudjelovali
idovski, kranski i islamski uenjaci. Konstantinje irio kranstvo
medu Hazarima pa su mnogi "odbacili poganske gnusobe i nezakonite enidbe". Postoji i tree svjedoanstvo koje potvrduje navod o
dolasku Budimira u Hazarsku zemlju i o njegovu susretu s Konstantinom. Naime, u Pro!onom itju Metoda, nadenom u jednom rukopisu iz 1405, opisuje se Konstantinovo i Metodovo djelovanje u
"Kozariji". Kae se da su se Konstantinu i Metodu obratili Slaveni
traei krtenje, Hazari, traei uitelja, Moravljani, traei biskupa:
Bugari, traei uitelja i nastavnika.i'' Takva formulacija ne mora
obavezno znaiti da su se svi pobrojani narodi obratili brai za
vrijeme njihova boravka u Hazarskoj zemlji. Na taj nain autor teksta
vjerovatno je htio na slikovit nain obuhvatiti misiju svete brae.
Medutim, budui da imamo podatak da je Budimir doao u Hazarsku
zemlj~, gdje se sastao s Konstantinom i primio krtenje, nakon ega
je uslijedilo pokrtavanje njegova naroda, moe se pretpostaviti da
se navod u Prolonom itju o molbi Slavena da ih sveta braa pokrste
odnosi upravo na Budimirov odlazak u Kozariju.i" Ta pretpostavka
- poklapa se sa injenicom da su Slaveni iz "zagorske sklavinije"
upravo u to doba pokrteni. Osim toga, u 8. pogl. Ljetopisa zagorske
sklavinije izriito se kae da kralj Satimir, otac Budimirov, "poe
ljubiti karstjane i ne da jih progoniti, iza njega opet poe vira
procvitati" . Satimir je oito na poticaj Bizanta odluio pokrstiti svoju
zemlju. U tu svrhu izaslao je svoga sina, buduega kralja Budimira,
u Hazarsku zemlju, znajui da ondje boravi Konstantin. Tamo

38 Isto, 392.
39 itja, 47, 65, 98-100.
40 U hrvatskoj historiografiji se smatra da se radi o Rastislavljevim poslanicima.
F. ii, Povijest Hrvata, 368. Op. redaktora.

179

Budimir "mnogo dan priae se s filozofi (irilom), kojih razumom


svojih dobivae"."! Po povratku je Budimir pokrstio svoju zemlju.
Budimir, pokrten ve u Hazarskoj zemlji, bio bi prvi kranski
vladar "zagorske sklavinije". Prema Ljetopisu zagorske sklavinije
Budimir je kraljevao etrdeset godina i tri mjeseca.

8.
SVETOLIK-STJEPAN
(oujak 917. - 932. ili 934.)
Posljednji vladar u katalogu "slovinskih" kraljeva jeste Svetolik. Na njega se odnose brojne dubrovake legende. Prema Ragnini,
Svetolik-Stjepan bio je "re di Bosna", veliki prijatelj Dubrovana,
koji je podigao Crkvu sv. Stjepana u Dubrovniku, to ne moe biti
tano,jer je rije o crkvi koju spominje ve Konstantin Porfirogenet
sredinom X stoljea.Y Pripovijedajui o Svetoliku (Stjepanu),
Ragnina se naslanja na starije anonimne anale, s tom razlikom to
spominje ime Svetolik, dok Anonim govori samo o "bosanskom
kralju Stjepanu". Obje hronike govore o tome kako je bosanski kralj
Stjepan pozvao i sveano primio u Bosni upnika "dum Sra" ("don
Sergio"), saradnika sv. Hilariona. Sa "dum Srem" bilo je mnogo
plemia, koje je kralj pri odlasku bogato nagradio. Dao imje veliku
svotu zlata i srebra, poslavi s njima jednoga velikaa da u Dubrovniku podigne, kao kraljev zavjet za ozdravljenje, Crkvu sv.
Stjepana. Za dvije godine njegov velika zaista je podigao na Pustijerni crkvu, koja je stajala 600 (6800?) perpera. Za sveenika u
novosagraenoj crkvi postavio je nekog Stojka, kojem je u blizini
izgradio i kuu za stanovanje. Ragnina doputa mogunost da je
Crkvu sv. Stjepana sagradio i Radoslav Bel, a dajuje Stjepan samo
obnovio. Oba izvora opirno pripovijedaju i o kraljevoj eni Margariti (Mari), koja je Dubrovnik obdarila srebrom za izradu relikvijara.
Potom se pripovijeda o tome kako je kralj s kraljicom i svojim
velikaima posjetio Dubrovnik, gdje je najsveanije doekan. Tom
prilikom obdario je milostinjom sveenike, redovnike, redovnice i
sirotinju sa vie od 2000 dukata (po Ragnini perpera). Dubrovanima
je darovao upu, Brgat, umet, Rijeku i Zaton. Po selimaje izgradio
crkvice u ast sv. Stjepana. Kada je umro kralj Stjepan, Dubrovani
su ga uz najvee poasti oalili, kao da je bio gospodar Dubrovnika.

41 F. ii, L}etopis popa Dukljanina, 391-393.


42 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 75. Annales Ragusini
Anonymi item Nicolai de Ragnina, 193 i dalje.

180

KraljStjepan nije ostavio potomstvo. Po njegovoj smrti Mara (Margar~ta) se stalno nastanila u Dubrovniku, gdje se zaredila, te joj je
povjereno uvanje svetakih moi. Darovala je opini 200 libara
srebra. Podigla je i crkvicu posveenu sv. Margareti. Umrla je u
Dubrovniku, a prije toga ostavila je svojim roacima iz roda Crose
da se brinu o relikvijama.P U skladu s tradicijom daje Stjepan bio
bo~anski Ia:alj, godine 1571. bio je postavljen i natpis u kojem je
stajalo da Je - kako se govori ("dicasse") - "bosanska kraljica
Margareta podigla hram djevici Margareti u neko blaena vrem~na". U j.edno~ ~a~nijoj verz!ji, koju donose Resti i Tubero, kralj
Stjepan poistovjeuje se sa Stjepanom, Kreimirovim sinom (Stjepanom Drislavom?), koji je, prema 31. pogl. Ljetopisa popa Dukljan~na, vl~~a? Bijelom Hrvatskom i Bosnom.t" Orbini govori o
kralju KI:eslmlru, gospodaru u Hrvatskoj i Bosni i njegovoj eni
Margareti." Ovu drugu dubrovaku tradiciju o Stjepanu kao hrvatskom kralju posebno je branio Nikola Bjelovui koji smatra da se
radi o Miroslavu (945-949).46 Treu verziju o kralju Stjepanu dao je
F~rdo .i~i,.tvrd~~i. da s.e "pria o bosanskom kralju Stjepanu i
?Jego~oJ zem kraljici Man splela s pohodom kralja Stjepana Duana
I kraljice Jelene u Dubrovnik potkraj 1350". iiu slui kao dokaz
i injenica da dubrovaka anonimna hronika navodi da je kraljica
poslala Dubrovanima "dar od srebrene kovine glama" a "samo (se)
~iskljuivo no~o~~dsko srebro zvalo glamsko srebro", "~samo srpski
Je v!adalac - I nijedan dru i - bio gospodar Novog Brda, gde se
doblv~lo glamsko srebro"." Za nae razmatranje znaajno je da se
Svetolik prema najstarijoj verziji izjednauje s navodnim bosanskim
~lje~
S~jepan.~m. Nema dvojbe da pria o dobroinstvima kralja
Stjepana I kraljice Margarete (Mare) sadre mnogo legendarnih
ele~enat~, ali m~da u.~to sadri i istinitu povijesnu jezgru. Pitanje
kralja Stjepana I. ~alJlce Margarete ostaje i dalje otvoreno, ali
smatram da postoje Jake naznake daje verzija o njihovom bosanskom
porijeklu vjerodostojna.

. S~~t?~ikovom smru "zagorska sklavinija" kao da je prestala


postojati, ilije barem zapala u krizu izumiranjem vladajue dinastije,

43 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 327. Annales Ragusini Anonymi item


Nicolai de Ragnina, 15-18, 193-195. S. Skurla, Monik, 69. V. V. Makuev,
Izsljedovanija, 60.

44 J. Resti, Chronica Ragusina, 27-28. N. Bjelovui, Crvena Hrvatska, 60-61.


45 M. Orbin, Kraljevstvo Slovena, 136.
46 N. Bjelovui, Crvena Hrvatska.
47 F. ii, O hrvatska} kraljici Margareti, Dubrovnik 1929.
181

jer dubrovaki izvori saglasno kazuju daje Svetolik-Stjepan umro


bez nasljednika.Y
.

9.
RASPAD "SLOVINSKOG KRALJEVSTVA"
Upravo sredinom X st. Bosna je prvi put u svojoj povijesti
dola pod vlast jedne susjedne drave, i to Hrvatske. Prema 29. pogl.
Ljetopisa popa Dukljanina, Kreimir je, ra~juizajed~o s ~ja~~m,
opustoio Uskoplje, Luku i Plevu. Bosanski ban, meutim, videci?a
se ne moe s njim mjeriti u borbi, pobjegao je k ugarskom kralju.
Potom je Kreimir zauzeo itavu Bosnu i vladao njome.49 Openito
se smatra da se pod Kreimirom iz 29. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina fc0drazumijeva hrvatski kralj Mihajlo Kreimir II (949-oko
969). o Na zapis u 29. pogl. Ljetopisa nastav~ja s~ zap.is u 31. P?gl.,
gdje se navodi da se Kreimirovu bratu rodio sm Stjepan (koji se
poistovjeuje sa Stjepanom Drislavom, oko 969-997.). Kae se d~
je on nakon oeve smrti, vladao Bijelom Hrvatskom i Bosnom i
posliJe njega njihovi nasljednici stalno su vladali u Hrvatskoj.5.l
Nasljednici Stjepana Drislava vladali su, dakle, samo u Hrvatsk?J,
ali ne i u Bosni. Iz navedenih podataka slijedi da je Bosna bila
sjedinjena s Hrvatskom gotovo tokom cijele druge polovi~e X
stoljea. Kako je De administrando imperio nastao u razdoblju od

48 Sveto lika Stjepana valja razlikovati od bosanskog kneza Stjepana o kojem


izvjetava pop Dukljanin u 42. pogl. Ljetopisa. On kae daje dukljanski kralj
Bodin nakon zauzimanja Rake zauzeo i Bosnu i ondje postavio kneza
Stjepana, poslije 1083. godine. Bosnaje ostala u dravnoj .zajednici s I?uklj~m
najkasnije do 1102/3. godine kada je kako se pretpostavlja umro kralj Bodin.
Primjetno je daje u doba Bodinove vlasti Bosna politiki ojaala i osamostahla
se. Dubrovaki izvori daju vrlo vanu ulogu knezu Stjepanu. Ve Milecije, a
potom Anonim i Ragnina primjeuju njegovo znaenje u od~osu na Bodina:
pa ga ak i izjednauju s Bodinom. Priaju takoer da je Stjepan (bosan~~~
kralj) etiri godine opsjedao Dubrovnik. Uvidjevi da ga ne moe OSVOJItI
sagradio je podno Sra utvrdu kako bi Dubrovanima zaprijeio prolaz na
kopno. Anna/es Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, 26, 174, 209.
Pitanje je na koga misle dubrovaki izvori pod imenom Stjepan, jer je to ime
koje oni vrlo esto pridaju bilo kojem vladaru iz zalea mislei na njego~
vladarsku ast (ovjenani). Ukoliko se ne spominje i narodno ime teko je
identificirati o kome se zapravo radi. Op. redaktora.
49 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 323-324.
50 F. ii, Povijest Hrvata, 436. N. Klai, Povijest Hrvata, I, 314-316. 1.
Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 308-309.
Sl F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 327.

182

948. do 952, to bi znailo da je Bosna bila u sastavu Hrvatske u doba


njegova nastanka. Mislim da bi se taj zakljuak mogao prihvatiti.
Tako dobivaju novu teinu Porfirogenetovi navodi da Zahumljani
granie na sjeveru sa Hrvatima (30. pogl.), da su juni susjedi Maara
Hrvati (40. pogl.) te da Srbija, pod kojom car-pisac podrazumijeva i
Zahumlje - granii na sjeveru sa Hrvatskom (30. pogl.).S2 Na taj
nain uvezuje se i epizoda sa ugarskim pohodom protiv Bosne, o
kojem se govori u 23. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina i Hrvatske
kronike. U toj odbrani istaknuo se neki mladi Tihomil, koji se oenio
kerkom brata udomira iz Bijele Hrvatske i s njom imao dva sina,
od kojih je jedan bio Kreimir. Jo je ii smatrao da ta pripovijest
sadri vjerodostojnu jezgru.S3 Dubrovake hronike takoer potvruju da je Svetolik-Stjepan ostao bez nasljednika, da je poslije toga
nastalo u zemlji bezvlae i, napokon, da je u Bosni uspostavljena
hrvatska vlast. Anonim spominje dvojicu bosanskih kraljeva imenom Stjepan u razliitim razdobljima. Iza jednog i za drugog tvrdi
da su ostali bez nasljednika. Mislim da je Anonim imao razliite
predloke, pa je od jedne proizveo dvije linosti, te da je tu rije o
Svetoliku-Stjepanu.i" Hroniar Ragnina, govorei o Svetoliku-Stjepanu, takoer tvrdi daje ovaj umro u svom kraljevstvu, bez zakonitoga nasljednika. Kod obojice hroniara datacijaje Svetolikove smrti
pogrena (815, odnosno 818.).55 Resti, koji Stjepana zove "kraljem
onoga dijela Bosne koji se zove Bijela Hrvatska", jedini bi mogao
biti taan u datiranju, smjetajui navedene dogaaje negdje poslije
940. godine. I on pie daje kralj Stjepan umro u Bosni, ne ostavivi
potomaka.i" Dubrovaki hroniari slau se u podatku da Sveto lik
nije imao nasljednika i da je poslije njega u Bosni nastalo rasulo. O
tome.se nita ne kae u 10. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina, gdje je
rije o Svetoliku, odnosno njegovim nasljednicima. Govorei o
jednom kralju Stjepanu, dubrovaki Anonim pria kako je u Bosni
nastao graanski rat, jer su neki htjeli za gospodara Dukaina iz
Albanije (!), kojeg je bosanski kralj natjerao u bijeg. Ovaj se sklonio
u Dubrovnik, zbog ega je kralj zaratio i protiv tog grada. Ranjen,
kralj se morao povui u Bosnu, gdje je umro. Po drugoj Anonimovoj
i po Ragnininoj verziji, u Bosnije poslije smrti kralja Stjepana nastao
velik mete, jer je kralj ostao bez nasljednika. Graanski rat trajao je

52
53

Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 83, 105.


F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 305-306, 408-409. M. Hadijahi,
Tihomir, 397-418.
54 Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, 15-16. Vidi biljeku 482.
55 Isto, 194.
56 J. Resti, Chronica Ragusina, 27.

183

sedamnaest godina, sve dok 87i. nije doao na vlast jedan hrvatski
plemi, Berislav.V
.'
Posebno skreem panju na podatak da je bezvlae trajalo
sedamnaest godina. Naime, ako je Svetolik umro izmeu 832. i 834,
to bi se podudaralo s podatkom Ljetopisa popa Dukljanina da je
nekad sredinom X st., Kreimirovim osvajanjem, bosanska vlast
zamijenjena hrvatskom. Meutim, injenica je da se navedeni dubrovaki izvori ne slau oko pitanja ko je bio hrvatski vladar koji je
zavladao Bosnom. Posebno valja napomenuti da nijedan od spomenutih izvora ne spominje izrijekom Kreimirovo ime, kako to ini
Ljetopis popa Dukljanina. Anonimni anali spominju pod godinom
972. kako je u Bosnu doao neki kralj "della linea de Moravia de
Harvati". Taj kralj pokorio je nekog Duku iz Albanije, koji je vladao
il Bosni pet godina. Uglavnom to isto biljei i Ragnina.Y Serafino
Razzi daje svoju verziju spomenutih dogaaja, tvrdei daje Duka od
Albanije, vodei rat s bosanskim kraljem, zatraio od Dubrovana,
na temelju ugovora, pet stotina naoruanih ljudi, koje su mu oni i
dali. Kada je s velikom vojskom doao u "bosansku kraljevinu", u
borbi je ubijen "bosanski kralj", koji je potjecao iz Moravske. Albanski Duka nametnuo se bosanskom "kraljevstvu" i drao ga u miru pet
godina. Nakon toga, novi "bosanski kralj" ponovno je preuzeo vlast.
On je zaratio na Dubrovane, koji su bili u savezu s Dukom, te ih je
zasunjio. 59 O hrvatskoj vlasti u Bosni poslije graanskog rata govori
i Resti, tvrdei da je Bosance pokorio Tjeimir (Tiescimir), uz pomo
bana Hrvatske. Potom prelazi na dogaaje za koje tvrdi da su se zbili
poslije 932. te govori o Stjepanu, "kralju onog dijela Bosne koji se
zove Bijela Hrvatska", brkajui moda Svetolika-Stjepana sa hrvatskim kraljem Stjepanom Drislavom.P" Nema dvojbe da su spomenuti dubrovaki hroniari imali na raspolaganju razliite izvore,
pa iako su dosta nejasni i protivrjeni, svi se slau u jednom, tj. daje
- nakon odreenog vremena politike krize, nastale smru Svetolika-Stjepana - u Bosni uspostavljena hrvatska vlast.

961 )boravilo poslanstvo iz zemlje Slavena, u kojoj je tada vladao


Duka. Podatak se ima zahvaliti povjesniaru Ibn Haldunu (13321406). U isto vrijeme, prema svjedoanstvu dubrovakih hronika,
zavladao je u Bosni "neki Duka", pa ta podudarnost upuuje da se
vijest o "kralju Slavena" odnosi na najstariju povijest Bosne.61 S
obzirom na saglasnost razliitih izvora, mislim da se moe prihvatiti
da je u "zagorskoj sklaviniji" vladao "neki Duka", porijeklom iz
Albanije. Pitanje je podrazumijeva li se pod Albanijom Bijela Hrvatska ili moda Prevalitana, kasnija Albanija. Ovdje je vano skrenuti
panju na okolnost da raspad "zagorske sklavinije" - posebno nakon
to su okonani neredi koji su trajali gotovo dva desetljea - nije
istovremeno oznaio i raspad Bosne kao politike zajednice. Ve od
vremena smjene koja je nastala uspostavljanjem hrvatske vlasti u
Bosni, pojavljuje se bosanski ban.

Zanimljiv je i podatak da je Bosnom zavladao neki Duka iz


Albanije. U arapskim izvorima sauvan je podatak prema kojem je
nekako u isto vrijeme u Kordobi kod kralja Abdurahmana III (912-

57 Annales Ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, 6, 20. Slino pie i


Ragnina, navodei da je Bosnu tada osvoji "un grand uomo delte parti di
Crovatia chiamato Berislavo per nome". Isto, 199.
58 Isto, 82, 202.
59 S. Razzi, La Storia di Raugia, 38-39.
60 1. Resti, Chronica Ragusina, 26-28.

184

61 V. Maurani, Gebalim, 36-37. Vidi poglavlje o Zagorju. Pitanje je je li Duka


osobno ime ili samo naslov vladara, dux. Op. urednice.

185

VilI.
SABOR NA DUVANJSKOM POLJU

1.
HISTORIOGRAFUA O SABORU
NA DUV ANJSKOM POLJU
.
. Pitanje vjerodo.stojnosti sabora na Duvanjskom polju izazvalo
Je ~elIke r~sprave u historiografijiI oni koji smatraju daje taj sabor
zaista .odrzan, ne slau se oko pitanja ko je bio "kralj Budimir", niti
kad~. Je sa?or odran. Pojedini autori smatraju da Budimir nije
povijesna linost te da se pod tim imenom krije neki drugi vladar.
Tragom pretpostavki koje su iznijeli F. Raki i I. Kukuljevi Sakcinski, ~aj~ee se spom.i~je Tomislav, ali pojavljuju se i druga imena,
naprimjer Svetopluk Ih Branimir. I
~ posebn~m p.rilogu pokuao sam dokazati da je sabor na
Duvanjskom p~IJu zaista odran, i to po svoj prilici 885. ili 886, pri
emu sam tvrdio da se Budimir ima smatrati stvarnom povijesnom
linou.i Raspravljajui o pitanjima i nedoumicama oko sabora na
~uvanj~kom. polju, zastupao sam i tezu da su tzv. Zakon sudnij
ljude"! I Besjeda v~adikama zemlje (homilija u Kloevu glagoljskom
zbornzku) donesem na tom legendarnom saboru. Tada nisam znao da
su sa slinom tezom prije mene istupili Nikola Radoji i Vladimir
M?in. Prema Domin~ku. Mandiu, sabor je odran 753, za pape
Stjepana II (7?2-757) I bizantskog cara Konstantina V Kopronima
(741-775). Pn~~m Mandi ~?lazi od tvrdnje da je u Kraljevstvu
Hrvata (pod kOJImpodrazumijeva Regnum Sclavorum) kao bizantski
car sp~menut K~nstantin. Carski diplomati Ivan i Leon, za koje je
Mandi naao SVjedoanstva u izvorima iz vremena cara Konstantina
~Iva~ je .oba~ljao i o?~e~ne m~sije kod ~ape Stjepana II), bili bi
istovjetni sa plemenitim I mudnm poslanicima Leonom i Ivanom"

I F. Raki, Kada i kaka se, 70-89. 1. Kukuljevi Sakcinski, Tomislav, 1-52. F.


i.i,Povijest Hrvata, 24, 126-44. D. Mandi, Rasprave, 194-213. V. Koak,
Pnp~dnost, 323-328. Novija hrvatska historiografija smatra da, ako se sabor
uopce odrao nema nikakvih temelja za poistovjeivanje Budimira s Tomislavom. 1. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 276, 298-299. Op. redaktora.
2 M. Hadijahi, Pitanje vjerodostojnosti, 201-261. P. Aneli, Bosansko-hercegovaka, 70-71. M. Vego, Postanak, 25.

na Duvanjskom 'saboru. Toliko spormnj ana knjiga Metodius


sadravala bi zakljuke i zakone koji su doneseni na Duvanjskom
saboru. Temeljei svoje tvrdnje na hrvatskom tekstu Ljetopisa,
Mandi meu ostalim tvrdi da je u Metodiusu izvorno moralo stajati
daje sabor odran "na planini ... H1ibaj", ime se oznaava la planina
Hlib ili Lib u jugoistonom kutu Duvanjskog polja (kombinacija sa
Hlibom-Libom potjee jo od Luke Jelia). Odbacujui ranije iznesena miljenja o saboru na Duvanjskom polju, Mandi posebno
podvlai da je sabor morao biti odran jo onda "dok je postojala
sloga i suradnja izmeu rimskih papa i bizantskih careva, dok se
hrvatska drava protezala do Valone u dananjoj Albaniji, te dok su
po starom slavenskom obiaju na sabor dolazili svi Hrvati i slobodni
graani". Mandieva argumentacija u dijelu gdje upozorava na saradnju pape i bizantskog cara zasluuje punu panju, posebno kada
se uzme u obzir podudaranje imena dvojice carskih poslanika. Meutim, temeljitija analiza izaziva opravdane sumnje u takav zakljuak. Najprije valja spomenuti daje na slian nain, poetkom XIX
st., Luka Jeli branio danas od svih odbaenu tezu daje Duvanjski
sabor odran 1057. za vladavine hrvatskog kralja Petra Kreimira.
To je vrijeme u kojem se susreemo i sa visokim bizantskim inovnicima u Dalmaciji - protospatarom i kapetanom Lavom (1067. i
1069.) i spatarokandidatom Ivanom (u Zadru, 1076.). Mandieva
koncepcija neprihvatljiva je najvie zato to ni u jednoj redakciji
Ljetopisa kao bizantski car nije spomenut Konstantin, ve iskljuivo
Mihajlo. Istina je da je u hrvatskoj redakciji u 9. pogl. na jednom
mjestu navedeno kako je Budimir doao na misao da se obrati "ka
svetomu ocu papi i ka cesaru Konstantinu". U latinskoj redakciji to
je mjesto prevedeno kao "ad imperatorem Constantinopolitanae urbis Michaelem", paje oito daje rije o Konstantinopolu. Da se ovdje
ne radi ni o kakvom caru Konstantinu, ve o Mihajlu, vidi se i iz
samog teksta hrvatske redakcije, gdje se u nastavku pripovijeda kako
su na sabor doli poslanici "od c(es)ara Mihajla", a iz konteksta je
jasno da se radi o istom caru. Vrijedno je napomenuti da se u
hrvatskoj redakciji, koju Mandi smatra naj pouzdanij om, inae
uope ne spominju carski poslanici Leon i Ivan. "Lake je vjerovati",
kako napominje Medini, "daje latinska redakcija umetla ova imena,
nego da ihje hrvatska ispustila". Drim daje Mandieva postavka o
tako ranom odravanju Duvanjskog sabora neodriva i zato to on
smatra da je na tom skupu objavljena slavenska knjiga Metodius.
Dosljedno tome, itavo stoljee prije Konstantina i Metoda postojali
bi na slavenskom jugu spomenici pisani narodnim jezikom, to je za
tako rano razdoblje prilino teko prihvatiti kao odrivu postavku.'

3 D. Mandi, Rasprave, 145-193. L. Jeli, Duvanjski, 135-145.

186
187

2.
DA LI JE ODRAN SABOR
NA DUV ANJSKOM POLJU?
O Duvanjskom saboru, kao i o etrdesetgodinjoj vladavini
legendarnoga kralja Budimira govori se u 9. pogl. Ljetopisa zagorske
skJavinije, koji je sauvao Budimirovo ime, za razliku od latinske
verzije Ljetopisa popa Dukljanina, koja navodi ime Svetopeleka.
Budimiru se pripisuje sazivanje i odravanje u znanosti toliko osporavanog sabora na Duvanjskom polju. Uz Duvanjski sabor i vladavinu "dobrog i pravednog" kralja Budimira vezani su, prema Ljetopisu
zagorske sklavinije, dogaaji oko pokrtavanja kralja i cjelokupnog
puka te nastanak pisma i najstarijih svetih knjiga na slavenskom
. jeziku, kao i slavenske mise. Prije toga su izbjegli krani sili sa
planina te izali iz skrovita pa je dolo do obnove gradova. U okviru
te preporoditeljske aktivnosti osjetila se potreba da se popiu sve
zemlje i kraljevstva, ali to nisu mogli uiniti ni svi starci, ni mudraci
kraljevstva, koje je kralj okupio radi savjetovanja, te je kralj sazvao
sabor. U opisu sabora napominje se da su papa Stjepan i bizantski
car Mihajlo bili saglasni s tim skupom. Pripremajui sabor, kralj je
od pape i cara zatraio stare povlastice "od svih zemalj' i kako diljahu
zemlju od zemlje, i kako bie zemlja od zemlje potovana i puk od
puka i kraljevstvo od kraljevstva"." Na saboru su, uz razliita slavenska plemena, bili izaslanici cara i pape. Najvei je problem u tome
to se o odranju sabora na Duvanjskom polju nije sauvao nikakav
spomen u drugim savremenim historijskim vrelima. Ali, moda bi se
neke naznake mogle nai u savremenim svjedoanstvima o pokrtavanju u dubljoj dalmatinskoj unutranjosti, slavenskoj misiji, reformama bizantskog cara Bazilija (867-886) te papinskim tenjama za
prevlau na tom prostoru.
Masovno pokrtavanje oblikovalo je uvjete za sreivanje odnosa izmeu romanskog i slavenskog stanovnitva. Podaci koje daje
Porfirogenet o ureivanju rornansko-slavenskih odnosa odgovaraju
opisu vraanja krana, "koji latinski govorahu", odnosno "ki bihu u
tvravah i u vrsih gorskih i ki tajahu se i krijahu se i ne povidahu se
krstjane". Prema Ljetopisu zagorske skJavinije to se zbilo u vrijeme
kadaje Konstantin navodno boravio u Budimirovu "kraljevstvu", na
putu za Rim, to e rei oko 866-867. godine. 5 Konano pokrtavanje
junoslavenskih plemena u unutranjosti uslijedilo je upravo u doba

F. ii, Ljetopis popa DukJjanina, 397.

Isto, 394.

188

slavenske misije. To se vrem~nski podudara s Porfirogenetovim


podatkom da je veina Slavena na podruju negdanje. rimske Dalmacije bila pokrtena u vrijeme cara Bazilija. Dodue, iz Porfirogenetovih podataka, koji su oito crpljeni iz razliitih vrela, proizlazi
da je kristijanizacija bila trajniji proces, koji je zavren u doba cara
Bazilija. Proces kristijanizacije najkasnije je zahvatio junoslavenske zemlje u unutranjosti, gdje se kranstvo ne pojavljuje prije
vremena cara Bazilija. Porfirogenet ukazuje na tu okolnost govorei
o Neretljanima, prozvanim i Paganima, zato "to nisu primili kranstvo u ono vrijeme kada su pokrteni svi Srbi".6 Dok Porfirogenet
pokrtavanje pripisuje sveenicima iz Bizanta, prema Ljetopisu
zagorske sklavinije proizlazi da je slavenska misija ukljuivala i
pokrtavanje. Prema Ljetopisu "kralj" Budimir je na Konstantinov
poticaj pokrstio svoj "sveti puk".
Meutim, smatram da nisu protivrjeni Porfirogenetovi podaci, na jednoj, te podaci Ljetopisa zagorske sklavinije, na drugoj
strani. ini se, zapravo, da je junoslavensko podruje bilo pokrteno
iz raznih sredita, te da dinamika pokrtavanja nije bila jednaka na
svim podrujima." UZahumlju, a osobito u Bosni, masovno prihvaanje kranstva nije uslijedilo prije Bazilija, a njegovo i dijelom
razdoblje njegova prethodnika cara Mihajla (842-867) upravo se
poklapa sa vremenom slavenske misije. U Ljetopisu zagorske sklavinije tvrdi se da je Konstantin obratio na vjeru svu Bugarsku, zatim
Budimira i njegov narod, te daje kransku vjeru uvrstio u Branimirovu kraljevstvu. Kada je (krajem 866. ili poetkom 867.) poao u
Rim papi, "navrati se na kraljevstvo Svetoga puka koga bie na viru
obratio, kojih gospodovae mudri i dobri kralj Budimir". Taj navod
Ljetopisa historiografija listom odbacuje. Mislim da to ini s punim
pravom, jer irilo je do Rima iao drugim putevima. Mislim da se
ovdje ne radi o Konstantinu, ve o Metodu, koji je vrlo vjerovatno
..pohodio slavenski jug. Spominjanje Metoda u jednom spisu kao to
je Ljetopis zagorske sklavinije nije bilo oportuno, zbog sumnjiavosti
i otpora rimske crkve prema njemu. Svrha spisa bila je odbrana
slavenske slube i isticanje Konstantinovih zasluga pa se kae daje
on ne samo pokrstio Budimira, ve ga je i pohodio u njegovu
kraljevstvu. Da je navod o Konstantinovu boravku u "kraljevstvu
svetog puka" krivotvorina dokazuje i hronoloka neuskladenost.
Konstantinov put u Rim datira se u 866/867, dakle u vrijeme dokje

6 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 95, 85, 88.


7 O pokrtavanju vidi: I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 227-238. N.
Budak, Prva stoljea, 79-99.

189

Budimir bio tek nasljednik prijestolja, a na vlasti je bio njegov otac


Satimir. Pogreno je navedeno i Ime pape kojije pozvao Konstantina
u Rim (papa Stjepan, umjesto Nikola). Pokrtavanje je bilo dijelom
posljedica nastojanja za jaanjem papinskog utjecaja, koji je u to
doba bio najjai u Hrvatskoj, iako je i ovdje bilo pokuaja snaenja
bizantskog utjecaja za Zdeslava. Bilo je vano pokrstiti slavenska
plemena i crkveno ih organizirati, osiguravajui jurisdikciju Rima.
Politika papinske kurije sastojala se u tome da se obnovi razruena
crkvena organizacija te da se uspostavi nadlenost Rima nad cijelim
Ilirikom, pa i u Bugarskoj. S tim u vezi, dalmatinska crkva, ograniena na romansko stanovnitvo u dalmatinskim gradovima, imala
se reorganizirati obnovom Solinske nadbiskupije, ije bi se sjedite
prenijelo u Split. Kada se u Ljetopisu zagorske sklavinije navodi da
je na Duvanjskom saboru obnovljena Solinska nadbiskupija, to je
izraz spomenute papinske politike."
U papinskim dokumentima mogue je nai i tragove o pripremama za odravanje Duvanjskog sabora. U pismu pape Ivana VlII
od 7.6. 879, koje je uslijedilo neposredno nakon poraza Zdeslava i
njegove probizantske politike u Hrvatskoj te odlaska Teodozija k
papi, kae se: "Kada se k vama vrati va ljubljeni biskup (Teodozije),
ne propustite odmah k nama osobno poslati svoje prikladne poslanike, koji e s vae strane nama i apostolskoj stolici obznaniti o
onome to ste nam povjerili te da i mi poaljemo s njima k vama svoje
poslanike, kojima e, po obiaju nae crkve, sav va puk obeati
vjernost." 8 tim u vezi Ferdo ii primjeuje: "Razumije se, to se
moglo zgoditi na skuptini (saboru) svoga naroda, to jest na prostranome polju kako je to tada u svijetu bio obiaj. ,,9 Kada se ovo pismo
uporedi sa podacima iz 9. poglavlja Ljetopisa popa Dukljanina,
primjetna je velika podudarnost.
Evo ta se kae u pismu pape Ivana VIlI i u opisu iz 9.
poglavlja:
1. Pismo pape Ivana od 7. 6. 879.
2. 9. poglavlje Ljetopisa popa Dukljanina (hrvatska redakcija).
- da ne propusti te, a da nam ne bi poslali prikladne poslanike

. -r-

traite

koji e s vae strane nama' i apostolskoj stolici ~bZIianiti to


.

- a mi emo s njima poslati vam poslanike


- kojima e po obiaju rimske crkve sav narod obeati vjernost.
- Kralj Budimir ... polje ka svetome ocu papi Stipanju posle
lposlanike/ ... i molei reeni kralj .svetoga oca papu da bi ... poslali
nekoliko i mudraci
- ki po poslih moljae sveteog)a oca papu, da bi ga hotil
napitati hliba nebeskoga i da ga nasladi rii boije, ku srcem eljae
uti
- i k tomu svet(i) otac dobrovoljno progleda i posla nauena
lovika, avikarija svoga u ime svoje i svete crikve krstjanske jednoga
gardinala, komu poda u svem oblast svoju, da more dati i uzeti,
svezati i razvezati. I posla drugoga gardinala i s njimi dva biskupa,
a toj da imiju oni sveti puk kripiti u viri i pripovidati, i dajih imaju
veseliti od njih otoka uinjenja i popove uiniti i crikve krstiti i ine
rii potribne krstjanom narediti.
- i tako kralj zapovidi, da vas puk zemlje njemu podlone
skupi se na ovom polji. .. i postavi krali zagovor velik svim mistom
da svaki brani crikvu i crikvene stvari. o
Odravanje sabora poput onog na Duvanjskom polju, u vrijeme kada je papinstvo gubilo pozicije u Bugarskoj i kada je bizantski
vazal Zdeslav pokuao otcijepiti Hrvatsku od Rima, bio je imperativ
papinske politike radi ouvanja pozicija na Balkanu. Tadanji papa
Ivan VIlI uloio je sve napore na Carigradskom saboru (879-880) za
vraanje cjelokupnog Ilirika i Dalmacije pod rimsku jurisdikciju,
unato protivljenju bizantskog dvora, pa i klera i episkopata u bizantskoj Dalmaciji.!' Bilo je stoga nuno organizirati sabor poput duvanjskog na kome bi kler i puk iskazao i obeao svoju vjernost papinskoj
kuriji.
Prije Duvanjskog sabora Ljetopis zagorske sklavinije spominje "starce i mudrace Budimirova gospodstva", s kojima se "kralj"
dogovarao prije nego to se odluio traiti stare povlastice od pape i
cara. ini se kao da "starci i mudraci" poslije Duvanjskog sabora
gube znaenje, jer tada "svakomu mistu postavi mejae i svakomu

8 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 305.


9 F. ii, Prirunik, 207-208. Isti, Povijest Hrvata, 386-387. ii smatra da
se podatak o Duvanjskom saboru odnosi na Hrvatsku. Sabor datira u 882.
godinu i nagada da bi Budimir mogao biti hrvatski knez Branimir. Op.
redaktora.

190

10 F. ii, Ljetopis popa DukJjanina, 394 i dalje.


11 F. Raki,Documenta,
10,13,

191

tih mi st postavie bana, li nigdi dua". Odlueno je da "svaki tih


banov i duev budu od pup(k)orizine plemeniti i oni .da uine kneze
od svoga kolina".12
"Starci i mudraci" u Ljetopisu zagorske sklavinije odgovaraju
"starcima-upanima" koji su prema spisu De administrando imperio
postojali u sklavinijama. Do prekretnice je dolo poslije pokrtavanja
u doba cara Bazilija, kada se sklavinije, tj. savezi slavenskih plemena
poinju uklapati u tematski raspored. Slino Ljetopisu zagorske
sklavinije, Porfirogenet u De administrando imperio kae da je car
Bazilije u zemljama tada postavio arhonte, koje su oni htjeli i izabrati,
od roda kojeg su oni eljeli i voljeli. I otada do danas arhonti su u
njih iz istih rodova, a ne iz nekog drugog. Isto to tvrdi i u djelu Vita
. Basilii.13 Car Lav VI (866-912) u Taktikonu takoer zapaa da je
pokrtavanje Slavena olakavalo nametanje bizantske vlasti. On
istie tenju Slavena da imaju vladare iz svoje vlastite sredine i
vlastiti nain ivota: "...jer smatrahu boljim da ih unitava poglavica
iz sopstvenog roda, nego da se pokoravaju Romejcima i da se
podvrgavaju (romejskim) zakonima". Pa i oni koji su pokrteni
"uvaju sklonost prema starim slobodama". Prekretnica je nastupila
- prema caru Lavu VI - za njegova oca Bazilija, koji je uinio "da
oni napuste stare obiaje pogrivi ih i podvrgnuvi ih upravljaima
na romejski nain i podarivi im krtenje, oslobodi ih ropstva sopstvenih vladara i naui ih da se bore protiv narod neprijateljskih
Romejcima, postupajui paljivo prema njima, ime je uinio
sigurnim od estih pobuna Romejce, koji su od njih pretrpjeli mnoge
tekoe i ratove u stara vremena". 14
Bizantska vrela razlikuju se od Ljetopisa zagorske sklavinije
utoliko to istiu odluujui bizantski udio u osnivanju junoslavenskih drava. Bizantska dionica u Ljetopisu zagorske sk/avinije nije
toliko istaknuta, ali obraanje na bizantskog cara, pozivanje na stare
bizantske isprave te prisutnost bizantskih poslanika na Saboru
svjedoanstvo su da je taj utjecaj postojao.
Podaci u Ljetopisu zagorske sklavinije koji se tiu Duvanjskoga sabora nalaze potvrdu u jo nekim izvorima. Kako se u
Ljetopisu zagorske sklavinije kao papa spominje Stipan, a potkraj
Bazilijeve vladavine pada pontifikat jednog pape imenom Stjepan -

12

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 394-395, 399.

13 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, XXIX, 68. Vizantijski


izvori, sv. 2, 16.
14 Vizantijski izvori, sv. 2, 258-260.

192

pape Stjepana V(Vl, 885-891), smatram da bi se D~vailjski sabo~


mogao datirati 885. ili vjerovatnije 886. godine. IS Taj datum navodi
i prilirio pouzdani dubrovaki povjesniar !~beron (1457-1.5.27).16
Pod pretpostavkom da je Sabor moga~ blt~ o~ran 885 .. Ih ~86~
postavlja se pitanje jesu li tad~ ~z.meu~.lma I Bizanta uspo.stav!~em
takvi odnosi da su se poslanici Jedne I druge strane mogh naci na
zajednikom poslu, kako to pokazuju sa~vane redakcije Ljetopi~a
popa Dukljanina. Duvanjski. ~abor dO~~lO se u drugom razdobl~u
pontifikata carigradskog patflJar~.a Foc~Ja(858-88~~ ..Prvo raz?o~IJe,
koje je trajalo do stupanja na prijestolje c.ara Bazilija 867, bilo Je u
znaku otvorenih sukoba izmedu Istone I Zapadne crkve. Car B~zilije, domogavi se prijestolja, odmah je smijenio Focija i ~ostavlO
ranije svrgnutog patrijarha Ignjacija, koji je na to~ ~~lo~Ju u~o
877. godine. Naslijedio gaje u meuvreme~u r.ehablhtlram FacIJekoji je tada nastojao izbjei nove nesuglasice I s~obe s papom. U
tom razdoblju dolo je do vrlo vanog sporazuma Izmeu pape I~ana
VIlI, sjedne, te cara Vasilija i patrijarha Focija, s d~ge stra~e. SI~~d
u Carigradu (studeni 879. - oujak 880.), u prisutnosti papinih
poslanika, priznao je i sveano ustoliio Focija, p~ je tako ~~ivremeno uklonjen nesklad i raskol u kranskoj crkvi, To~ pnhk~~
rijeeno je i pitanje Bugarske u interesu Rimske ~~~e. Pa~m~
poslanici tada su traili da se jurisdikcija Rima proiri I na cijeli
zapadni Ilirik. "Ve smo vam ranije kazali, i to sad~ pona~ljamo",
navodi se u aktima Carigradskoga sabora odgovor bizantskih predstavnika da "pitanje o granicama dijeceza sada nije na dnevnom redu;
ono trai osobito raspravljanje. Ali mi emo ipak o toj stvari s vama
zajedno upraviti na cara ovu molbu, i kako ga bude Bog vodio. i kak~
bude on htio bit emo s time sporazumni, ako budu netaknuti ostali
sveti kanoni." Sporazum meu crkvama bio je neokrnjen sve do smrti
pape Ivana VIlI (15. 12.882.), ali su se potom odnosi opet na krae

15 Moglo bi se prigovoriti ovom datiranju zato to Ljetopis z~gors~e sklavinije


na jednom mjestu navodi cara Mihajla (na drugom mjestu .Ime car~ J~
izostavljeno). Ta pogreka mogla bi proizlaziti iz inj~ni~e da Je .Duvan~s~1
sabor rezultirao iz slavenske misije u doba cara Mihajla, pa Je Bazilije
zamijenjen svojim prethodnikom, Mihajlom. Opisani dogaaji oko Duvanjskog sabora po svemu upuuju na doba Bazilija.
16 Osim Tuberona Cerve, od dubrovakih pisaca na Duvanjski sabor se osvrnuo
Resti, drei se uglavnom podataka iz latinske redakcije Ljetopisa popa
Dukljanina. Po Restiju, Sabor je sazvao dalmatinski kralj Svetopelek. Za
razliku od Ljetopisa popa Duk/janina, navodi da su na Saboru od stran~
Bizanta sudjelovali izaslanici cara Leona (886-912). Ne zna za Duvno, vec
mu je Dalma mjesto koje se u njegovo vrijeme nazivalo Hlivno. Za Cervu
kae da Sabor datira u 886. godinu. 1. Resti, Chronica Ragusina, 24-25.

193

vrij~~e pore~etili, tako ~~ je papa Marin 883. ponovno izopio


Focija, Ipak Je ~ 886. Focije morao odstupiti. Papa Stjepan V (VI,
885-891) upustio se u pregovore i tako opet nastadoe mimi i dobri
odnosi izmedu Istone i.Zap,adne crkve, koji su osigurali jedinstvo
kranstva do 912. godine. Iz pregleda odnosa izmedu Istone i
Zapadne crkve u vrijeme patrijarha Focija, kako ihje prikazao ii
p~izlazi da je caru Baziliju bilo stalo do dobrih odnosa s papom:
Ujesen 985, a pogotovo godinu dana kasnije, odnosi su bili takvi da
se Dukljaninovo pripovijedanje o carevu poslanstvu na jedan crkveni
koncil ne mora unaprijed odbaciti. Uostalom, za Bazilijeve vladavine
bizantski i papini predstavnici sudjelovali su zajedno i na drugim
saborima. 18
Sabor je odran u Duvnu, odnosno u mjestu Hlib ili Lib.
Porfirogenet spominje upu Dalen kao jednu od tri upe Paganije
(Neretve), a kako se manje-vie openito tumai, Dalenje identian
s Duvnom. Duvno bi, dakle - istina, sredinom X st., a za starije doba
nedostaju podaci - bilo u sastavu Neretve. Tu je bila i granica
Hrvatske, bar od Drislava (969-997) i njegovih nasljednika. O tome
je svjedoanstvo ostavio Toma Arhidakon, koji kae da je granica
kraljevstva Dalmacije i Hrvatske, tamo "gdje je bio grad Delmis".19
Sjeverozapadno od grada Delmis bila je "gora Borava", koja je inila
zapadnu granicu zemlje Bosne, prema razdiobi na Duvanjskom
saboru. Prema Duvnu je, dakle, bilo granino podruje Bosne: "Naj?O~ kralja na planini ka se die Hlivaj." Uostalom, nije posve
Iskljueno da se Duvno tada nalazilo i u sastavu "zagorske sklavinije" , iako je mnogo vjerovatnije da je pripadalo Neretvi, prema
Porfirogenetovu navodu o Delenu kao uEi Paganije, iz ega se
izvodi antiki Delminium, odnosno Duvno. o U nekom prethodnom
razdoblju Duvno je moglo pripadati i Zagorju. Prema Ljetopisu
zagorske sklavinije, Bosna, odnosno "zagorska sklavinija", protezala
se od "gornje strane Drine ... do gore Borave", po svoj prilici Borove
Glave nadomak Hlivna, Ve je Vjekoslav Klai skrenuo panju na
injenicu da je Duvno "sauvalo brojne tradicije starih ilirskih Delmata (Dalmata), rimske dravne i provincijalne uprave, pa i same

F. ii, Povijest Hrvata, 382-389, J. Srebrni, Odnoaji pape Ivana Vprema


Bizantu i Slavenima na Balkanu.
18 F. Dvornik, Lu Slavu.
19 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, XXX, 83. Toma Arhiakon, Kronika, 43. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 299.
20 O razliitim miljenjima u pitanju ubikacije upe Dalen vidi: Vizantijski izvori,
sv. 2. 35, bilj. 110.

kranske crkve" }I-Crkveni ugled Duvna oitovao se i time to je tu


ve u antiko doba bilo sjedite biskupije. Ovdje je, kako se po svemu
ini, muenikom smru umro sv. Venancije u prvim 'godinama
vlade cara Aurelijana (270-275).22 U Dubnu (gradu Delmisu), kako
biljei Toma Arhidakon, nalazila se crkva koju je posvetio kapuanski
biskup, blaeni German (516-546).
Po svemu se ini da se na Duvanjski sabor odnosi i jedan
dokumenat papinske kancelarije. Radi se o instrukciji pape Stjepana
V (VI) biskupu Dominiku i sveenicima Ivanu i Stjepanu, koji su .
izaslani Slavenima. Budui da je taj papa izabran u rujnu 885, to se
uzima da je uputa napisana ujesen te godine.23 Izvornik instrukcije
nije do nas stigao, ali je tekst sauvan u poznatom rukopisnom
zborniku papinskih isprava u Britanskom muzeju, pisanom poetkom XII stoljea. U tom zborniku isprave pape Stjepana V (VI)
obuhvaaju 31 list, a medu njima je i ova instrukcija, iza koje se
odmah nastavljaju fragmenti oznaeni kao cap. XII-XIV, gdje su
sadrane optube protiv ve pokojnog Metoda, posebno zabrana
slavenskog jezika u liturgiji i odluka o smjenjivanju Metodova
nasljednika (Gorazda). Obino se ta dva akta pape Stjepana V (VI)
uzimaju kao jedna cjelina, pa se tumai da je biskup Dominik,
zajedno sa sveenicima Ivanom i Stjepanom, iao knezu Svetopluku
da provede novu papinsku politiku uperenu protiv Metodovih uenika. Drim sigurnim da su spomenuta dva akta zasebne cjeline.
injenica daje poslije upute papinskim legatima zapisana grada koja
se odnosi na Metoda, ne daje osnovu da se unaprijed zakljuuje kako
jedan i drugi spis stoje u uzajamnoj vezi.
Prvi spis upravljenje u izravnom govoru biskupu Dominiku i
sveenicima Ivanu i Stjepanu: "Kada budete doli u zemlju Slavena
(Sc1avorum fine s)", kae se na poetku, "toliko se ukrasite ednou,
da svi vai postupci i postupci svih vaih (vestrumquae omnium)
prue tom neukom narodu (rudi populo) primjer vjerskog ponaanja,
imajui pred oima opomenu Gospodina. Neka vide vaa dobra djela
i neka veliaju vaeg Oca, koji je na nebesima. A kada dodete vladaru
(ad ducem patriae), recite mu: Posjeuju vas proroci apostola Petra,
kljuara nebesa, i Pavla, uitelja naroda. A gospodin Stjepan, presveti vrhovni sveenik svete katolike i apostolske rimske crkve i
univerzalni papa, to jest duhovni va otac, posjeuje vas i alje vam

I'

21 V. Klai, Narodni sabor, 9.


22 F. Buli, Sveti Venancije, 55-71.
23 Franc Kos datira instrukciju pape Stjepana izmeu rujna 885. i kraja 886. F.
Kos, Gradivo, 207-208,

195
194

lju!'azno oinski blagoslov. Grli vas u duhu i ljubi kao jedinog .i


preasni sveenici i akoni s
ostalim klerom svete rimske crkve ele vam zdravlje. Stalno se vas
sjeaju u .Bogu ugodnim molitvama pred pragom blaenih prvaka
a~ostolskIh. ~av asni senat, koji je odreen od Boga da uva grad
RIm sa ostahm zborom vjernog naroda alje vam pozdrave. Zele
vam, naime, svako blagostanje i da budete jaki u vjeri gospodina
naeg Krista i da uivate u slavi svjetskoj. Prvi dan ovo je dovoljno
da ~e rekne, ako budu pitali o dravnim poslovima, razborito odgovonte onako kako to spada u ast kranske vjere i to dolikuje caru
(decentiae imperiaiis)." U dodatku instrukcije govori se o pitanju da
li Sveti Duh proizlazi samo od Oca, ili od Oca i od Sina, te se istie
glavarstvo svete rimske crkve.
najdraeg sina. Svi presvijetlibiskupi,

Sljedei akti pape Stjepana V (VI) zabranjuju obred koji je u


liturgiju uveo Metod i odobrio papin prethodnik, presvijetli gospodin
Ivan. Metodovom nasljedniku zabranjuje se sluba prije nego to se
lino predstavi papi. Ti odlomci (XII-XIV), bez sumnje se odnose
na Veliku Moravsku. to se tie uputstva biskupa Dominika i njegova puta u "Sclavorum fines", mislim da se radi o neem drugom

Papska kurija, kao to je poznato, imala je jake diplomatske


veze sa Svetoplukovom Moravskom. Ivan VIlI ga naziva "ljubljenim
sinom, slavnim knezom". Meutim, Moravski teritorij ulatinskim
dokumentima oznaavan je kao "regnum Marahensium", "regnum
Moravorum", "terra Moravorum", "regnurn Zwentibaldi ducis", "fines Marahensium" i sl.24 Nasuprot tome, u spomenutoj uputi ime
kneza uope se ne spominje, a zemlja mu je neodreeno navedena
kao podruje Slavena. Osim toga, u instrukciji papinskim legatima
vladar se naziva dux ("ad ducem patriae"), a u pismu upuenom
Svetopluku on se naziva kraljem ("Zventopo1co regi Sclavorum'TP
Jo jedna pojedinost govori protiv postavke da je poslanstvo ilo u
Moravsku, a odnosi se na pitanje naglaavanja naela "filioque" i
papina primata. Ako su ta pitanja bila aktuelna u Moravskoj, to je
moglo biti u razdoblju prije Metodove odbrane pred papom i papina
pisma Svetopluku iz 880. godine. Naprotiv, na Balkanu, gdje se
papina vlast u ono doba svodila na podruje hrvatske drave, pitanje
primata rimske crkve i dogmatskog naela "filioque" postavljalo se
u prvi plan. Zbog toga ona nisu mimoiena u instrukciji biskupu
Dominiku i njegovoj pratnji. Osim toga, legatima se posebno skree
panja da moraju voditi rauna o carevu dostojanstvu. Mislim da se

tu moe raditi samo o bizantsk~m caru. Prema sve~u, uputa data


Dominiku mogla bi odgovarati prilikama i odnosima u kojima je
odran Duvanjski sabor.
Jo neke pojedinosti u opisu Sabora na Duvanjskom polju
mogu nai potvrdu u savremenim povijesnim vrelima. Mislim pritom
na saborski zakljuak o obnovi salonitanske crkve, to je znailo da
se jurisdikcija Rima proirila i na bizantsku Dalmaciju. U Ljetopisu
zagorske sklavinije kae se: "I potom uinie arhibiskupe i biskupe
i posvetie jih, i razdilie jih po gradih onakoj, kako i prvo raspa bie
bilo i ka potenja bihu prvo imili, da i u napridak onako bude. I tako
poslae dva arhibiskupa: jednoga u lipi i nesrini grad Solin, koga
malo, ali nita bie ostalo, jere po nemilostive Gote bie pogan i
rasut, a drugoga arhibiskupa poslae u Duklij (Duklji). I mnoge
biskupe razdilie po mistih i podloie jih pod posluh reenih arhibiskupov, toliko pod svakoga. I tako mnoge crkve ke biliu zatvorene,
uzdvignute bie. I naredie biskupom i arhibiskupom da se svete
crikve ...,,26 Smatram da ima dovoljno razloga za tvrdnju da je u
vremenu koje je prethodilo sazivanju Splitskog sabora (925) obnovljena salonitanska crkva, bez obzira na mogunost da se ova
obnova vee za Duvanjski sabor. Spisi Splitskog sabora skoro bezuvjetno upuu~u na zakljuak da je salonitanska crkva ve odavno bila
obnovljena.f Uostalom, u pismu pape Stjepana V (VI) biskupu
Teodoziju iz 886. imamo izriitu potvrdu daje u to vrijeme dolo do
obnavljanja Salonitanske nadbiskupije. Papa se obraa Teodoziju
rijeima: "Solinska crkva, za koju veli da je Bojom pomou
obnovljena, arko elimo da se vrati na stari stupanj. Sve crkve koje
je barbarski bijes poruio, neprestano molimo, da se obnove, ali ipak
tako, da se pri obnavljanju novih crkava ne zanemare stare ...,,28
Formulacije u papinu pismu gotovo su identine sa formulacijom u
Ljetopisu zagorske sklavinije pa se teko oteti dojmu da je Teodozije,
obraajui se papi, iskoristio istu argumentaciju koja je iznesena i na
Saboru. Vano je naglasiti da je upravo Duvanjski sabor pokrenuo
niz pitanja o kojima se raspravljalo kasnije na splitskim saborima.
Na Duvanjskom saboru proglaen je i imunitet
Ljetopis zagorske sklavinije formulira rijeima: "I postavi
vor velik svim mistom, da svaki brani crikvu i crikvene
bi ne smio nitkor posiliti crikvu ni redovnika u niemur

Crkve. To
kralj zagostvari, i da
i da nitkor

26
24 L. Bilkova, Z. Fiala, M.
25

196

Karbulova, Altmdhrische Terminologie.


Latinski izvori za b 'lgarskata istorija, 289-293.

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 397-398.


27 F. Raki, Documenta, 187, 190-191. Vidi o tome: N. Budak, Prva stoljea,
86-87.
28 F. Raki, Documenta, 787. F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 389-390.

197

nima supro njoj moi ni sloboine, razmi njih poglavica, to su


arhibiskupi i biskupi.,,29 To naelo o zasebnoj jurisdikciji Crkve
moe se usporediti s odgovorima pape Nikole I na pitanja bugarskog
kneza Borisa I (dri se da je taj spis napisan krajem 866.). Tu se kae
da svjetovnjacima ne dolikuje suditi sveenicima ili diJacima niti
ispitivati njihov ivot. To treba prepustiti sudu biskupa.'
Kao jedan od ciljeva Sabora u Ljetopisu zagorske sklavinije
navodi se utvrivanje granica meu zemljama, to se moglo uiniti
uspostavom negdanjega stanja, onako kako su to propisivali
"privilezi" ili "brvelei stari". Kralj Budimir, koji je uLjetopisu
zagorske sklavinije prikazan kao reformator: "ulize u misal, kako bi
za svoga vrimena opet zemlju, kao je prvo bila (dal) napraviti". A da
bi se utvrdilo kako je "prvo bila", imali su "posluiti brvelei stari",
u koje su upisane sve zemlje i kraljevstva.' U skladu s tim povlasticama, koje su mogle nastati ve u vrijeme hrvatskog i srpskog
naseljavanja, na Duvanjskom saboru nainjene su knjige koje Ljetopis zagorske sklavinije zove Methodius i koje sadre naredbe,
podatke o meama i nazive zemalja.32 Utvrivanje granica na Duvanjskom saboru ilo je za tim da se uspostavi prethodno stanje.
Znai da su te granice ve jednom bile uspostavljene, ali su se
poremetile, tj. odijelili su se "zemlja od zemlje", "puk od puka",
"kraljevstvo od kraljevstva". Kako je Duvanjski sabor donosio odredbe o meama i imenima pojedinih zemalja, razumljivo je da su
na njemu iz vlastitih potreba sudjelovali predstavnici svih junoslavenskih sklavinija, a to su znai Hrvati, Srbi, Zahumljani, Travunjani, Konavijani, Dukljani, Pagani i "ostale sklavinije". Uvrtavanje
odredbi o meama u normativne akte nije neobino ni u kasnijoj
legislativnoj praksi u naim krajevima. Dokaz za to je Poljiki statut,
koji sadri opis granica Poljica. Ne tvrdim da se to unoenje granica
u zahumske tekstove izravno nastavlja na tradiciju knjige Methodius,
ali usporedba s Poljikim statutom sigurno doprinosi da se bolje
shvati podatak o "mejaima ", koje je sadravao Methodius.33

29 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 398.


30 Latinski izvori za b 'lgarskata istorija, 109.
31 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 395.
32 O knjizi Methodius vidi: N. Budak, Prva stoljea, 131 te ondje navedenu
litera turu.
33 Prema V. Moinu obiajno pravo sadrano u Po\jikom statutu kodificirano
je nekada na prijelazu iz XI u XII st., ali nepisano obiajno pravo koje je
prethodilo kodifikaciji mnogo je starijeg postanka. V. Moin, Najstariji rukopis, 9-33.
198

. Moe se donekle rekonstruirati i na koji nain je provedeno


razgranienje. O 9. poglavlju stoji: "Po reenih brveleih razdili
zemlje i stavi jim mejae i tolikoje meju gradi i upanij. I naredi
gradom i mistom zakone i obiaje i razdili vode i naredi gr~do~ i
mistom dohodak .. Isvakom mistu postavi mejae i svakomu tih rmst
postavie bana a nigdi dua ... ,,34 Prema tome, osnovno razgranienje
izvreno je, kako stoji u Ljetopisu zagorske sklavinije, po rijekama,
zapravo porj ej ima. taje s onu stranu gore k moru zvalo se Primo~e.
U tu zemljopisnu cjelinu valja uvrstiti Hrvatsku, Neretvu, Zahumlje,
Konavle, Travuniju i Duklju. Preostale zemlje oko Dalmacije svrstane su prema porjeju Dunava, naime, "rike je ishode iz gor od
zapada sunenoga i pristaju u veliku riku Dunaj, onuj riku zvae
Surbiju".35 Ovdje je, dodue, tekst iskrivljen (oito je da se Dunav
nikada nije zvao Surbia). Dalje, u tekstu se poistovjeuju Zagorje i
Srbija: "I taj na dvoje razdilie i poame od gornje strane Drine a
jest na zahod sunani od gore Borave a taj ~rozva Bosnu i od Drine
do Lipa prozva Ras, a je Raka zemlja." 6 Razdioba zemalja na
Duvanj skom saboru na Primorj e i Zagorj e provedena je prema relj efu
zemljita, koje se sa dinarskih planina sputa na zapad i jugozapad
ka Jadranskom moru (Primorje), a na istok i sjever prema Savi i dalje
Dunavu, vododjelnicom koja polazi od Risnjaka, preko Velike i Male
Kapele, Like Pljeevice, atora, Vitoroga do Bitovnje, Ivan-planine, Ivan-sedla, Bjelanice, Treskavice, Lelije i Lebrnika.
Ljetopis zagorske sklavinije govori o "posveti kralja", "voljom
svoga puka" (kod Budimira), odnosno o "proslavljenju" "za kralja i
gospodina" (kod Svetolika). Kralja je birala openarodna skuptina
("vas puk zemlje"). Na taj je nain "posveen i potvren u kraljevstvu" i "dobri knez" Budimir.V Opis "posveenja" i "potvrde" "u
kraljevstvu" u Ljetopisu zagorske sklavinije posve odgovara prilikama i obiajima druge polovine IX stoljea. Tek u X i XI st. na
Zapadu se za legitimnost vlasti obavezno traila i krunidba.i'' Nakon
nekoga vremena, kada je feudalizam ojaao, vladara je biralo bosansko plemstvo "na stanku", ali bez nekog odreenog reda nasljeivanja.39 Trajno je vladalo naelo da se vladar "izabire". Stjepan
Ostoja naprimjer kae: "izbran na kraljevstvo" .40 Naelo izbornosti,

34 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399.


Isto, 398-399.
36 Isto, 399.
37 Isto, 397.
38 N. Tomai, Temelji dravnog prava, 37-124.
39 M. Dini, Dravni sabor srednjovekovne Bosne.
40 F. Miklosieh, Monumenta serbica, 233.

35

199

o kojem se najbolje sauvalo svjedoanstvo u Ljetopisu zagorske


kod opisa izbora kralja Budimira, vrijedilo je kako u
"zagorskoj sklaviniji", tako i u buduoj bosanskoj dravi.

sklavinije,

Valja se na kraju osvrnuti i na nekoliko prigovora koji se tiu


Sabora, prema opisu u Ljetopisu zagorske sklavinije. Prije svega,
pitanje je zato je upravo kralj Budimir bio glavni organizator sabora
na Duvanjskom polju, koji se, osim toga, odrao na teritoriju koji nije
spadao u njegovo gospodstvo? U pokuaju da odgovorim na ovo
pitanje, mogu napomenuti daje u viziji ljetopisca Budimir prikazan
kao "mu dobar i pravedan", "mudri i dobri", "dobri gospodin",
"ublaeni kralj", "kralj svetoga puka". Ljetopis je oito pristran u
pripisivanju Budimiru svih zasluga za odravanje Sabora. U tome su
morali sudjelovati i drugi vladari, meu njima svakako i hrvatski
vladar, sudei prema pismu pape Ivana VIlI knezu Branimiru i
hrvatskom narodu, koje se datira izmeu 881. i 882. godine.l' Sljedea sporna injenica tie se spominjanja Mihajla, umjesto Bazilija
u opisu sabora na Duvanjskom polju. Mislim da je do zamjene
Bazilija (867-886) i Mihajla (842-687) dolo zbog toga to je ljetopisac shvatio pokrtavanje "slovinskoga kraljevstva" i sabor na
Duvanjskom polju kao dogaaje koji su slijedili neposredno jedan
za drugim. Sluei se izvorom o slavenskoj misiji i izvorom o
Duvanjskom saboru, ljetopisac je povezao te dogaaje i pomijeao
njihove sudionike. Ako nije imao pismenih predloaka, nego samo
usmenu predaju, jo je lake moglo doi do zabune.
Ljetopis zagorske sklavinije (kao i latinska verzija) navodi da
je papa na Duvanjski sabor otpremio crkvenog velikodostojnika u
rangu kardinala. ast kardinala postojala je u papinskom Rimu ve
u VIlI st., kadaje dodjeljivana biskupima rimskih predgraa i okoline
te sedmorici akona Crkve svetog Petra. Meutim, tek u drugoj
polovini XI st., s velikom reformom crkve, kardinali postaju stalni
saradnici pape, a u dokumentima diplomatske naravi uestalo se
spominju tek od XII stoljea. Autor teksta iz XI st. (Ljetopis zagorske
sklavinije), odnosno XII st. (Hrvatska kronika) upotrijebio je termin
iz svoga vremena kada je papinskog izaslanika nazvao kardinalom.
Konano, najednom mjestu gdje se govori o odredbama o imunitetu
crkve, stoji: "I tko bi protiva tomu uinio, to je uinio suprotiva kralju
i kruni, a jest suprotiva svemu krajevstvu.,,42 Ta formulacija predstavlja anahronizam kada se radi o IX stoljeu. Spomen krune
odvojeno od linosti kralja kao okrunjene osobe, po iievu mi-

41 F. Raki, Documenta, 8-9.


F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 398.

42
200

ljenju, teko dabi mogao nastati prije XIlI stoljea. On smatra da je .


to naknadno dodana glava.43 Ako se uzme u obzir da je u Dubrovniku
- gdje je, po mojem miljenju, krajem XII st. nastala Hrvatska
kronika - mogla biti poznata teorija o kruni kao apstraktnom znaku
vlasti, tamo je mogao nastati i dodatak o kojem govori ii.

3.
KNJIGE METHODIUS, ZAKON SUDNIJ UUDEM
IBESJEDA VLADIKAMA ZEMUE
U historiografiji se raspravljalo o knjizi zvanoj Methodius.
Mislim da ni u tom sluaju oslanjanje na latinsku verziju Ljetopisa
popa Dukljanina nije dalo zadovoljavajue rezultate. Ov?je se,
naime, pripovijeda kako je kralj ustanovio "mnoge zakone i dobre
obiaje", koji su zapisani u knjizi Methodius. Shvaanje da vladar, a
ne sabor, donosi zakone, svakako je odraz prilika u vrijeme kada je
nastala latinska redakcija. Meutim, hrvatski tekst izraava starije
shvaanje: sabor je bio mjesto gdje su donoeni mnogi "dobri zakoni". A "ako tko hoe napuno znati naredbu ku uinie i mejae kudi
postavie i zemljam imena, vazmi ~igu ke pri Hrvatih ostae i pri
njih se nahode, a zovu se Metodios" . 4
Meu teorijama o knjizi Methodius najveu panju zasluuje
Kostrenieva. "U nauci je bilo sporno", kae Kostreni, "to
upravo znai da se ti zakoni mogu nai u slavenskoj knjizi koja se
zove Methodius. Ispravno e biti miljenje daje ovdje Pop Dukljanin
ciljao, neupuen, naj ednu pravnu zbirku,jedan nomokanon ... kojije
prema tradiciji sastavio nadbiskup sv. Metodije. U ivotopisu sv:
Metoda naime spominje se da je on preveo s grkog na slavenski
jezikjedan takav nomokanon izmeu 865 i 885 ... Nije nevjerojatno
da je prijevod po prevoditelju nosio naziv Methodius, a na je
kroniar opet drao, da su pravni propisi sadrani u tom nomokanonu
stvoreni na narodnoj skuptini na Duvanjskom polju. ,,45
Da li je Metod sastavio kakav zakon koji je mogao odgovarati
prilikama i potrebama Duvanjskoga sabora, koji bi g~ onda obzna~
nio? U obzir dolazi Metodov Nomokanon, zapravo njegov sastavni

43 Isto, 52-53.
44 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 400. Latinska verzija govori o jednoj knjizi
i ne navodi da bi sadravala odredbe (zapravo sporazume) o imenima zemalja
i njihovu razgranienju. Diskusiju o tome vidi: N. Budak, Prva stoljea,
130-131 i ondje navedena literatura.
45 M. Kostreni, Nacrt historije, 134-135.

201

di.o.~ani Zakon s~dnij ljudem. Metodov Nomokanon spomenut je u


lti~U Metodovu. No~okanon, u strogom smislu' tog termina, ne
nazrva se sa~o zbornik k~nona, crkvenih pravila, ve i graanskih
z.~0!la, pa I sam sasta.vl.Ja itiJ.a Metodija taj termin objanjava
rijeima Z~kon0m. pravdo. ~euttm Metodijev prijevod Sinagoge je
sl~~ematskl zbornik kanona, Isto tako kao to je Zakon sudnij ljudem
pnje~o~ ~kloge, zbornika graanskih zakona. Odatle slijedi da je
spommjuci ~omokc:.non autor itija Metodova imao pred oima ne
sa~o Metodijev prijevod Sinagoge, nego i njegov prijevod Ekloge
to jest,,46Zakon. .sudnij ljudem kao. drugu, graansku est Nomoka~
no.na: "M .ojaJe 'p~etpostavka da Je Zakon sudnij ijudem, koj em valj a
prikljuiti I homilija u Klovevu zborniku, donesen na Duvanjskom
sabo~. Hip~~eza koju iznosim stoji u suprotnosti sa svim dosadanjim te~nJama o postanku Zakona sudnij ljudem: bugarskim
~akedonskim,. ~?ravskim i.panonskim. Bugarska teza, prema kojoj
~e Zakon sud~lj ljudem donio knez Boris ili car Simeon, uglavnom
Je o~?a~n.a ~z:azl~ga koji idu u prilog makedonskoj i moravskoj
teoriji, ah Je JOSuvijek zastupa bugarska historiografija. Metodovo
autorstvo ~~na
sudn~ ljudem, kojem se suprotstavlja bugarska
teza?dovoIJno Je obrazlozeno, tako da ostaje makedonska i moravska
teorija, .odno~.~onjezina varijanta - panonska teorija. Prema makedonsk?J teo.nJI, Zakon sudnij ljudem sastavio je Metod oko 885. u
S~ruml (~~m~nu) u ~akedoniji, za vojsku koja mu je bila potinjena '. Im ml se da Je moravska teorija uvjerljivija, s obzirom na
~e~voJbe~e. :~padne elemente u Zakonu sudnij ljudem, kao i na
JeZI.kaobilj eZJa tog pravnog spomenika. Nadalj e, openi to se smatra
da Je Zak~~ sudnij ljudem bio namijenjen svim podanicima, ane
samo ratmc~~a '. ~oravs~~ verzija, koju zastupa vei broj uglednih
~utora, sadri vrijedne prijedloge, te povijesne i pravne argumente,
~ako na t~melJu naznaka, a ne dokaza. Osnovna postavka te teorije
Jes~e da Je Zakon. ~~d1Y ~u~em sastavio Metod u okviru svoje
~eh~om?ra~ske mISIJe. Mislim da argumenti koje navode ne vri~ed~ IsklJuIVOza Veliku ~oravs~, ve za itavo podruje na kojem
Je dJelo.~ao sv. ~etod. ShJe~om iznesenog, ova teorija ima i panonsku varijantu, kOJUpodravaju H. F. Schmid i Bogo Grafenauer. Oni
nalaze da s~ u Zakonu sudnij ijudem, posebno u njegova prva dva
lanka, sadrzane odredbe franakoga prava ("lex dei,,).48

46 J. Bra~li sma.tra.Zakon sudnyj ljudem moravskim zakonom. itja, 1000p.


urednice. Faksimile Zakon sudnyj ljudem objavio je Tihomirov. M. Brandt
Povijest Rusije, 184.
'
47 J. Vaica, Jazikova, 521-537. V. Prochazka: Le Zakonsudyi
112-150.

48

ljudem 359-375
'
,

H. F. Schmid, La legislazione bizantina; 397-403. B. Grafenauer, Sloven-

Pitanje knjige Methodius ne bi trebalo izazivati 'dvojbe ako se


prihvati teza da je Metod autor Zakona sudnij ljudem i homilija u
Kloevu zborniku, koji je usko povezan s tim zakonom. Ljetopis
zagorske sklavinije kae da se radi o knjigama s mnogim "dobrim
zakonima", koji sadre naredbe i odredbe o meama i imenima
zemalja. Jedan od tih "dobrih zakona" mogao bi biti Zakon sudnij
ljudem, jer se u Ljetopisu propisuju zakonske mjere protiv' poganskih
obiaja, protiv raskalanog ivota vladajueg sloja (vladika), ureuje
se porodini ivot u smislu kranskih nazora, jami se nepristrano
sudenje i zatita imovine itd. Da je pisac propisa donesenih na
Duvanjskom saboru bio Metod, dovoljan je dokaz naziv Methodius
za te "dobre zakone". Methodius je, tvrdi Ljetopis, napisan u vie
knjiga "ke pri Hrvatih ostae i pri njih se nahode". Kloev zbornik,
zbirka homilija s Besjedom vladikama zemlje, zaista se uvao u
Hrvata. Bio je jo u XV st. vlasnitvo Ivana-Ana Frankopana,
posljednjega krkog kneza. Poslije je dospio u Mletke, a zatim Klozu
u Pariz, po kojem je i poznat. Smatra se da je postojei kodeks
napisan u XI stoljeu. Od itavog rukopisa sauvano je samo 14
listova, odnosno spomenuta Besjeda vladikama zemljei" Nije iskljueno da je to zaista hrvatska knjiga Methodius. Nije nevaan ni
podatak da se Kloev zbornik, optoen zlatom i srebrom, pripisivao
sv. Jeronimu i smatrao relikvijom, a poznato je da se iz obzira prema
rimskoj crkvi ime Metoda preuivalo i zamjenjivalo imenom sv.
Jeronima. Postoji i hronoloka podudarnost nastanka Zakona sudnij
ljudem, odnosno homilija, Uvid u tekst Zakona sudnij ljudem svjedoi da ovaj spis odgovara prilikama u junoslavenskim zemljama
neposredno nakon njihova pokrtavanja. Sadraj Zakona sudnij ljudem pokazuje da je taj zakon namijenjen sredini koja je tek primila
kranstvo i u kojoj su svjee poganske tradicije. Takva je situacija
bila u jadranskoj unutranjosti, gdje je pokrtavanje uslijedilo uporedo sa slavenskom misijom. Nasuprot tome, u Velikoj Moravskoj
ve nekoliko narataja ivjelo je u kranstvu, iako ni tamo nije bilo
mogue naglo raskinuti s poganskim tradicijama.l"
Nasuprot Zakona sudnij ljudem, koji spominje itava sela u
kojima se ispovijedala stara poganska vjera, itije Konstantinovo

sko-nemka borba, 34-36, b. 95,


49 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 400, F, Raki, Pisma slovjanska, 89-90.
V. tefani, Kloev glagolja, 129-153. T, uvi, Tradicija o Kloevu glagoljau, 43-44, Prevladavaju miljenja daje zbornik nastao u Hrvatskoj. Op.
redaktora.
50 V. Vavrinek, Die Christianisierungund und Kirchenorganisation, 5 i dalje.

202
203

(14. pogl.) svjedoi daje u Moravskoj kranstvo ve bilo nadvladalo


poganstvo, jer je pokrtavanje uslijedilo ve oko 800.godine.51
Upotreba termina kao to su kmeti i ljudi, kao i rijei vladika,
u potpunosti odgovara junoslavenskoj praksi, kako se to vidi iz
kasni~ih spomenika. Naziv kmet koristio se u Zakonu sudnij ljudem
u smislu protivtee "prostim ljudima", oznaavao je, dakle, viu
kategoriju na drutvenoj ljestvici. U istom smislu odredila je evoluciju termina kmet i Maja Mileti. Onaje dola do zakljuka daje rije
kmet nastala od latinske rijei comes te da je oznaavala neku vrstu
podreenosti, ali u viim drutvenim slojevima. Nekoliko stoljea
nakon toga to je bila titula vlastele i sudija, ali krajem srednjeg vijeka
poinje se tom rijeju oznaavati neslobodno seljatvo, vezano uz
zemlju.52 U tom prvobitnom znaenju susree se rije kmet i u tri
povelje bosanskog bana Mateja Ninoslava (dvije iz godine 1240. i
jedna iz 1249.).53 U Ninoslavovim poveljama takoer uporedo dolazi
i termin ljudi. Zakon sudnij ljudem razlikuje vie kategorija "ljudi",
velikih i malih, tj. "prostih ljudi". U junoslavenskim zemljama
termin ljudi moe oznaavati dravljane openito, bez obzira na
odreeni stale, ali kadto se lue ljudi od vlastele. Takoer i termin
vladika ("vladika zemlje"), kako se ranije koristio u junoslavenskim
zemljama, ima isti smisao kakav mu je dat u Zakonu sudnij ljudem.
Na junoslavenskim stranama vladika je isto to i dominus, apotom
sacerdos, episcopus, gospodin, vladalac, neki su od najstarijih naziva za "slovjenske" starjeine plemena, naroda itd. Takoer, uoljivo
je da Zakon sudnij ljudem spominje samo redovnike, ali ne i svjetovno sveenstvo. lanci o kaznama za blud i druge prekraje odnose
se samo na redovnike, po svoj prilici zato to svjetovna sveenika
hijerarhija nije postojala. U lanku koji se odnosi na pravo azila u
crkvi, dodue, dolazi izraz sveenik, ali u smislu onoga koji vri
obred, a to znai da ovaj termin obuhvaa i redovnika. Crkveno
ureenje s redovnikim monakim zajednicama iji lanovi vre
pastoralnu slubu odgovara obrascu kakav je postojao na podruju
Bosne.
Sa stajalita usporedbe Ljetopisa zagorske sklavinije sa Zakonom sudnij ljudem vano je ukazati i na sudski postupak. U Zakonu
sudnij ljudem postupak je nazvan posluh, a taj izraz poznat je i u

51

1. Cibulka: Velikomoravsky koste/o

52 M. Mileti, Circa /a paro/a, 321. Jo je Jagi postavio tezu da kmet dolazi od


comes. Vidi: V. Maurani, Pravno-povijesni rjenik, 508 i dalje. Op.
redaktora,
53 Codexdip/omaticus,
sv. 4,107-108,126,386-387.

204

junoslavenskim zemljama, u: znaenju svjedoenja uz zakletvu u


korist jedne parnine stranke. Tako se nazivala i taksa koja se u toj
prilici plaala.i" Jo jedna podudarnost odredaba Zakona sudnij
ljudem s Ljetopisom zagorske sklavinije sadrana je u pojedinosti da
uz porotnike sude takoer knez i sudija: "I dae svakome banu sedam
satnikov i da budu reeni satnici 3 bani puku suditi, a s dui, aliti o
herezi, pet knezov i da s njimi pravo sude puku ..." Pa dalje: "I
odluie da svaki knez prizove jednog satnika i da nima prez reenog
reda nijedan sud biti tvrd. ,,55 Najvanija podudarnost kaznenih odredaba u Zakonu sudnij ljudem i Ljetopisu zagorske sklavinije jeste u
favoriziranju novanih kazni nad tjelesnim i nad kaznom liavanja
slobode (najtipiniji su u ovom pogledu primjeri vrada i penzam).
U oba dokumenta postoji institucija kolektivne odgovornosti (roda
ili sela). Zajednika imje i primjena pokore, jedne od ustanova koje
Zakon sudnij ljudem odreuju kao spomenik zapadnog porijekla.
Crkveni sabor u Splitu 925. propisuje pokoru u sluaju ubistva
gospodara ili vladara zemlje.56 U tom kontekstu nije bez znaaja ni
podatak da se za krau konja i buntovnitvo predvia kazna utjerivanja u ropstvo, umjesto sakaenja ili smrtne kazne, koje za takva
djela predvia Ekloga.
Jo jedna naznaka ide u prilog postavci da je Zakon sudnij
ljudem bio namijenjen Junim Slavenima, sudionicima Duvanjskog
sabora. U Zakonu sudnij ljudem govori se otpadanju od vjere ratnika
koji bi doli u zarobljenitvo pogana ili muslimana. Muslimani se ne
spominju u 54 sauvana rukopisa Zakona sudnij ljudem, ali je vjerovatnija pretpostavka da je taj izraz u pojedinim rukopisima isputen, negoli da je dodan. Doticaj i Velikomoravljana s muslimanima nisu zabiljeeni, dok su Slaveni na Jadranu i u unutranjosti
stupali u odnose sa muslimanskim Arapima. Arapi, kao gospodari
Krete, Sicilije te june Italije, zalijetali su se po Jadranu i u vrijeme
u koje je nastao Zakon sudnij ljudem. U odbrani od saracenske opsade

V. Maurani, Pravno povijesni rjenik, 1037.


55 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399-400.
56 Inae se namee usporedba nekih kapitula Splitskoga sabora iz 925. s
pojedinim odredbama Zakona sudnij /judem. U 13. kapitulu Splitskoga sabora
utvrene su mjere za ubistvo sveenika, dok se u 14. kapitulu govori o
unitavanju crkvenih stvari. Na slian nain, Zakon sudnij /judem nalazi
potrebnim predvidjeti kao krivino djelo skmavljenje i paljevinu hramova.
Takoer podsjeaju jedne na druge odredbe iz podruja porodinih odnosa
(kapitula 14. i 15. Splitskoga sabora iz 925. koje se odnose na otputanje ene,
odnosno na oenjene sveenike te odgovarajue odredbe Zakona sudnij
ljudem. F. Raki, Documenta, 190 i dalje.
54

205

Dubrovnika, koja je trajala petnaest mjeseci godine 866-867, sudjelovala su i plemena iz unutranjosti. U junoslavenskim zemljama
vidimo, dakle, neprekinut kontinuitet pravnih ustanova statuiranih u
Zakonu sudnij ljudem, za razliku od Velike Moravske, u kojoj se
mogu dokumentarno potvrditi samo pojedine od navedenih ustanova
i gdje Zakon sudnij ljudem "nije utjecao na kasniju evoluciju ekog
prava".57 Zakon sudnij ljudem, kao prerada bizantske Ekloge, prilagoena slavenskim prilikama, sadrava usto i dosta zapadnih elemenata, paje i po tome mogao pripadati onom slavenskom podruju
gdje su se najizrazitije preplitali bizantsko-zapadnjaki utjecaji.
Napokon, napominjem da mi se ini prilino neutemeljenim
stajalite zagovornika moravske teorije koji misle daje Zakon sudnij
ljudem predstavljao zapravo ideoloki program crkve, a ne norme iza
kojih bi stajao autoritet drave. Takvo stajalite zauzeli su zato to
su smatrali da Metod nije imao zakonodavnu vlast u Velikoj Moravskoj.58 Kada se, meutim, pretpostavi daje Zakon sastavio Metod,
a prihvatio ga Duvanjski sabor, ovakva nedoumica otpada. Pristalice
moravske teorije smatraju Zakon sudnij ljudem iskljuivo crkvenim
zakonikom jer se zaista velik broj propisa i kazni odnosi na crkvena
i duhovna pitanja. Oni ukazuju na okolnost da Zakon sudnij ljudem
ne govori nita o deliktima protiv ivota i zdravlja, kao ni o graanskom pravu, to bi navodno potvrivalo njegov strogo crkveni karakter. Meutim, Zakon sudnij ljudem mogao je biti samo jedan od
zakona u knjizi Methodius, za koju se u hrvatskoj redakciji kae da
je sadravala vie zakona i naredaba.
Izriito se napominje da je Duvanjski sabor donio jo i propise
o razgranienju meu zemljama. Osim toga, Zakon sudnij ljudem
sadri i propise izvan crkvene sfere: podjela ratnoga plijena, poljske
tete, prisvajanje tuih robova itd. Homilije u Kloevu glagoljskom
rukopisu, prema rezultatima 1. Vaice, pravno-terminoloki srodne
su Zakonu sudnij ljudem. Uobliene su kao uputa, odnosno besjeda
knezovima i sudijama o njihovim dunostima.i"
Besjeda vladikama zemlje u Kloevom zborniku ima zajedniku terminologiju i sline odredbe sa Zakonom sudnij ljudem.60
U znanosti je jednoduno iskazano miljenje da je i Zakon sudnij
ljudem i Besjedu vladikama zemlje sastavio sam Metod. Besjeda

57
58

V. Prochazka, Le Zakon sudnyi ljudem, 122.


Isto, 118 i dalje.
59 1. Vaica, Origine cyrillo-methodienne, 154-174. Isti, Metodejuv prehlad, 9,
F. Grivec, Cyrilo-methodiana, 35-45.
60 V. tefani, Novija istraivanja, 71.

206

vladikama zemlje: na jednom skupu olrupljenog vladajueg sloja,


govori o naelima pravedne uprave, nepristranosti pri izricanju
pravde, a protiv poganskih obiaja, mnogoenstva i otputanja ene.
Izlaganje je neposredno i potkrijepljeno je brojnim navodima iz
Biblije (zato se ta Besjeda katkad oznaava i kao homilija). Cio tekst
uklapa se u atmosferu jednog sabora. Posebno se proziva vladajui
sloj, vladike i knezovi i osuuje njihov raskalani ivot te porodini
obiaji koji nisu u skladu s kranskim nazorima. Zakon sudnij
ljudem i Besjeda, koja je zapravo obrazloenje Zakona, posebno je
usmjerena protiv poganstva, koje u tom neukom narodu ("rudi populo") oito jo nije bilo prevladano. Mislim da se to ne moe
odnositi na Veliku Moravsku, gdje su se nesporazumi svodili na
dogmatska razmimoilaenja. Stoljetna kranska tradicija u toj zemlji iskljuuje mogunost da bi glavni problem Crkve bilo poganstvo.
ak se u itijuMetoda navodi da je Svetopluk ratovao protiv pogana
izvan svoje zemlje/" Besjeda, dakle, ne odgovara prilikama u Velikoj Moravskoj. Metod je, vjerovatno pred samu smrt, pripremio
Besjedu, koju je napisao imajui na umu stanje u jednoj novopokrtenoj zemlji u kojoj je i politika vlast bila tek u zaecima.
Takva je bila Juna Morava, odnosno "zagorska sklavinija" o ijoj
je vjerskoj i politikoj situaciji po svoj prilici razlagao na temelju
pouzdanih izvjetaja. Iz teksta Besjede nedvojbeno proizlazi da je
bila upuena tek pokrtenom stanovnitvu koje se jo nije bilo
saivjelo sa kranstvom. Vrlo je znakovito kada se kae da svi
trebaju potovati kri i ne izrugivati mu se. Iz ove pojedinosti razabire
se da je u zemlji kojoj je namijenjana Besjeda bilo ljudi koji su
ismijavali kri, bili su im dakle kranski simboli i obredi neobini. 62
Sa jezikog stajalita Kloev glagolja sa Besjedom u potpunosti se uk~apa u jeziko podruje zemalja iji su predstavnici

itja, IlO-llI.
62 Panje vrijedan podatak jeste da su i u kijevskoj dravi u poetku pokrtavanja
ismijavali krtenje (Nestor: "Ae kto hotjae krstiti sja, ne branjahu, no
rugahu se sja tomu. ") A prilikom pokrtavanja vaan udio imala je politika
vlast. Mnogo kazuje ve injenica da je Budimir bio glavni akter prilikom
pokrtavanja. U Besjedi izriito stoji: "Stoga je svaki knez duan neizostavno
pouavati sve one koji su njemu podreeni Bojem zakonu Kristovom,
(zakonu) proroka i apostola i blaenih otaca i svima neka svakodnevno
nareuje da ne ine naao nejai niti da vre ikakav poganski obiaj niti pak
poganske prisege i da ne zablude ni u emu drugom. Dakle, svjetlost nema
nikakve veze s tamom, niti pak sinovi svjetla (krani) sa poganima. Sveti kri
neka svi veoma potuju i neka ga ne izvrgavaju podsmijehu. A sa svojim
kumovima i kerima od svetoga kria (krtenim kerima) neka se brano ne
vezuju." Magnae Moraviae.fontes historici, sv. 4, 201.
61

207

mogli .~u~!el?vat~..na Du~anj.skom saboru. To je, kako kae V.


te~a,?IC, najstariji. glagoljski kodeks sa hrvatskog. jezinog podruj~ -:-o ~emu sVJ~dol njegova fonetika - tla paleografski se ne
:az!I~Je bl~o
'pIsma Zografskog i Marijinskog evanelja". Pojedini moravizrm I makedonizmi koji se u tekstu pojavljuju odaju
Metodovo autorsrvo."

O?

IX.
IRILOMETODSKI TEMELJI KULTURE
U "ZAGORSKOJ SKLAVINIJI"

1.
POKRTAVANJE
U 9. pogl. latinske verzije Ljetopisa popa Dukljanina tvrdi se
kako je neki filozof po imenu Konstantin iz grada Tesalonike doao
u pokrajinu Cesareju, koju je svojim naukom i pripovijedanjem
obratio na kranstvo, a obratio je i sav bugarski narod.' A kada je,
nakon papina poziva u Rim, Konstantin prelazio preko kraljevstva
kralja Svetopeleka, ovaj ga je primio s poastima. Po njegovoj
propovijedi povj erova kralj Svetopelek u Krista i pokrsti se sa cij elim
svojim kraljevstvom ("Ad cuius praedieationem rex Svetopelek eredidit Christo et baptizatus est cum omni regno suo et effeetus est
orthodoxus et verus sanctae trinitatis eultor"). Konstantin je ostao
nekoliko dana s kraljem, kojega utvrdi u vjeri i nauku Kristovom i,
oprostivi se sa svim kranima, otputuje u Rim.2 U Ljetopisu zagorske sklavinije isti dogaaji drukije su prikazani. Ne spominje se
Svetopelek, nego Budimir, "kralj Svetoga puka". Umjesto apsurdne
tvrdnje da je Konstantin obratio na kranstvo Cezareju (u Palestini),
spominje se Hazarija (na Crnom moru), gdje se on sastao s Budimirom i obratio ga.' Meutim, prema Ljetopisu zagorske sklavinije,
Konstantin nije pokrsti o Budimirovo kraljevstvo, nego je samo svratio u ve dobrim dijelom pokrtenu zemlju, pa njegov dolazak i oito
kratkotrajan boravak predstavlja samo konanu epizodu u procesu
pokrtavanja. Osim-toga, ta epizoda o njegovu boravku odnosi se
vjerovatno na Metoda. Kako god bilo, neosnovana je tvrdnja da je
Konstantin izvrio pokrtavanje junoslavenskih zemalja, izuzev
navodno Bugarske."

63 V. tefani, Kloev glagolja,


glagoljau, Slovo 2,67-74.

208

129-153. Isti, Novija istraivanja o Kloevu

Iz faksimila se vidi da je zaista rije o Cesareji. S. Mijukovi, Ljetopis. ii


je to proizvoljno preinaio u "Cesarium". F. ii, Ljetopis popa Dukljanina,
300,392.
2 Isto, 301-302.
3 Isto, 392.
4 O navodnim zaslugama Konstantina i Metoda za pokrtavanje Bugara sauvao

209

.- _.,.- -._---, ..,,-_ ..... __-r-'-; .._-_..._----_

Za razliku od Konstantina, za kojeg nema povijesnog uporita


da je boravio u nekoj junoslavenskoj zemlji, kad se radi o Metodu
postoje odreene naznake koje upuuju na mogunost da je boravio
na slavenskom jugu. Ako se usporede podaci o pokrtavanju koje
daje Porfirogenet, opaaju se neke upad1jive podudarnosti s navodima u Ljetopisu zagorske sklavinije. Prije svega, iz Porfirogenetova izvjetaja proizlazi da rano pokrtavanje moe vrijediti samo za
Hrvate i Srbe. U 31. pogl. spisa De administrando imperio tvrdi se
da su Hrvati pokrteni ve za Heraklija (610-641) Prema navodima
u 30. pogl. pokrteni su za arhonta Porina, poslije ustanka protiv
franake vlasti. I za Srbe De administrando imperio u 32. pogl. kae
da su pokrteni za Heraklija. "Ostale sklavinije", pod kojima podrazumijevam podruje budue Bosne, Usore i Donjih Kraja, ne
spominju se u tim prvim valovima pokrtavanja. Meutim, pokrtavanje tada nije u potpunosti provedeno. Za vladanja amorijske dinastije veina je Slavena ak otpala od kranstva, kako se to navodi
u ivotu Bazilija. Ponovna kristijanizacija uslijedila je za cara Bazilija (867-886), kako se to opisuje u 29. pogl. spisa De administrando
imperio te u ivotu Bazilija. Posljednji su bili Neretljani, koji su
takoer pokrteni za Bazilija, pa su se nazivali Pagani, "jer rije
pagani na jeziku Slavena znai nekrteni't.f Ljetopis zagorske sklavin ije ne samo da ne protivrjei tim podacima, nego se ak slae u
nekim pojedinostima. Kako se izlaganje uLjetopisu odnosi na "ostale
sklavinije", tj. duboku unutranjost, o pokrtavanju tamonjih Slavena nema govora sve do kralja Satimira, iju vladavinu datiram u
razdoblje od oko 860. do 877. godine. O pokrtavanju tog podruja
ve je bilo rijei.
Vana je i vremenska podudarnost spomenutih izvora u pitanju pokrtavanja u unutranjosti. Po Porfirogenetu, veina Slavena
. u zemljama oko Dalmacije pokrstila se za cara Bazilija (867-886), a
to je upravo doba slavenske misije. Prema Ljetopisu zagorske sklavin ije, pokrtavanje za Budimira neposredno je prethodilo saboru na
Duvanjskom polju. Sabor datiram u 885-886, a to je i doba cara
Bazilija, za ije vladavine je, prema Porfirogenetu, pokrtena veina
(Junih) Slavena. U isto razdoblje padalo bi i pokrtavanje kneza
Vie, oca Mihajla Vievia. Viin sin ve nosi kransko ime Mihajlo, kao to i Budimirov sin, uza slavensko ime Svetolik, nosi ime

se spomen ve poevi od XI stoljea. M. Hadijahi, Pitanje vjerodostojnosti,


254-256. E. Georgiev, Rabotili Kiril iMetodij, 66-67.
5 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, 86, 81, 88, 68. Vizantijski izvori, sv. 2, 79.

..._ .-_.
--.---'-~-----:-----

. Stjepan:6 Iz Besjede 'se razabire da: se-radilo o prv?m' narataju


pokrtentka. Ako uzmemo d~ je masovno ~krtavanJe zapoelo u
sedmom desetljeu IX st., nije udno da Je Sabor zatekao takvo
nezadovoljavajue stanje. U tekstu Besjed~ k~e s~:. "S~e su t~~
naime, prokleli sveti i cijelome svijetu zajedDl~ koncili, ah ~~bac~h
su to i knezovi, koji gledaju takva njihova zlodjela, a n~ kanjavaju
ih kako bi trebalo. A trebalo bi ih pokanjavati postOVima u odg~~arajuem omjeru i prokleti ih na vjeni oganj." Puk je te~ko pnhvaao neke kranske ustanove, prije svega kransku eDldb~. O
tome svjedoe Zakon sudnij ljudem i Besjeda vladikam~ zemlj~. U
Zakonu sudnij ljudem propisane su kazne za spolne dehkte kOJ~su
napose nabrojeni: blud s vlastitom i tuom robinjom, bl~d redo:Dlk~,
enidba s kumom, spolni odnosi s udatom enom, nevmom dJev~Jkom, maloljetnicom do dvanaest godina, z~runicom,. ro?oskvrnuce,
bigamija. Osuuje se otputanje ene, OSImu sluajevima kada to
kanonski zakon doputa.7
Sliku o pokrtavanju upotpunit e arheoloka istraivanja.
Ivanka Nikolajevi ispitala je i kritiki usporedila stilske karakteristike ostataka pojedinih starih spomenika crkvene arhi~~ktu~~ na
podruju Bosne, sa spomenicima. za koje s~ ~oe utvrd~tl vnJ~~e
postanka. Dolaje do v~no~ ~aklJ~ka ~a n~ztih spomenika, kOJI.se
obino pripisuju kasnoj antici, valja datirati u ~lave~~ko.r~~dobIJe.
Ako se dokae da su te teze ispravne, to e bolje osvijetliti i proces
kristijanizacije, posebno zato to se veina spomenika koji su se
pripisivali kasnoj antici moe vezati uz irilometodsku kulturu.'
Kad je rije o pokrtavanju "zagorske sklavinije", mogl~ bi se
rezimirati da postojei izvori, tj. spis De adminisa:ando im?eno
pogl.), Ljetopis zagorske sklavinije (9. pogl.) I Prolozno.e zlt~e
Metoda stoje u punom saglasju. Spis De administrando lmpe~lO
govori o pokrtavanju u 29. pogl., to je nastavak teks~
"~st~ltm
, sklavinijama" tako da se izvjetaj o pokrtavanju za "kristoliubivog
, cara Bazilija'" ponajprije i odnosi na "ostale sklavinije". Podaci o
boravku Budimira u Hazarskoj zemlji i njegovu susretu s Konstantinom te pokrtavanju, upotpunjeni podatkom u Prolonom itiju o

P.~

6 U spisu Sanetorale illyriceum, tiskanom 16.99, e~~ ~istercit Christi~n


Gottfried Hirschmentzl tvrdi daje Budimir, kralj Dalmacije I Hrvatske, obratio
narod na kranstvo oko 860. godine, To se potpuno slae s datumom
Budimirova boravka u Hazarskoj zemlji. F. anjek, I. Horvat, Budimir,
163-166.
7 Magnae Moraviae fontes historici, sv. 4, 201.

8 1.Nikolajevi, Kasnoantika isrednjovjekovna

utvrdenja, 439-444.
211

210

sla~ensk~m izaslanstvu koje je trailo pokrtavanje od Konstantina,


u cijelosti se poklapaju s Porfirogenetom.

2.
PITANJE DJELOV ANJA METODA
NJEGOVIH UENlKA I GO RAZDA
NA PODRUro "ZAGORSKE SKLAVINIJE"
a) Metod i "zagorska sklavinija"
Odreene naznake upuuju na pretpostavku da je sam Metod
mogao boraviti na podruju "zagorske sklavinije". Jo je vea mo~~ost da su ~ neposredno djelovali njegovi uenici. Konano, nije
Iskljueno da Je Metodov nasljednik Gorazd, protjeran iz Velike
Moravske~ nastavio ~v~ju misiju na podruju "zagorske sklavinije".
Ako se pnhvate ovdje Iznesene teze o Duvanjskom saboru, napose
o tome ka~av se smisao ima dati knjizi Methodius, ako se zatim
pretpostavi da pokrtavanje Budimirova "kraljevstva" ima veze sa
slavenskom misijom te da je prostor Bosne bio u sastavu Metodove
nadbiskupije, tada u novom svjetlu valja promatrati i neka dosadanja
staJ.alita i tum~e~ja o. misiji svete brae, osobito Metoda. Ako je
knjiga Methodius identina sa Zakonom sudnij ljudem i homilijama
Kloeva glagoljaa, onda to Metoda dovodi u vezu s Duvanjskim
saborom, odnosno Budimirom i njegovim kraljevstvom. Metod je
umro ~. 4: 885, dakle uoi odravanja Duvanjskog sabora, pa bi se
sastavljanje Nomokanona i Besjede u Kloevu glagoljskom zborniku
moglo datirati u posljednje razdoblje Metodova ivota. Nije nevaan
podatak da se Kloev glagolja pripisivao sv. Jeronimu te da se - iz
obzira prema rimskoj crkvi, koja je zazirala od Metoda - Metodovo
ime zamjenjivalo Jeronimovim.
..
P~druj: "zagorske sklavinije" u Metodovo vrijeme moglo je
?ltI pokriveno jedino pastoralom njegove misije. To je bilo podruje
Izvan m:atske crkve na zapadu i podruja na istoku koje je pripadalo
p~ Cangrads~ patrijar~iju. Velika Moravska, istona Panonija sa
SnJe~om poslije Kocelja, kao ni sjeverna Srbija poslije 870, a
osobito Hrv~tska, k?ja j~ imala ureenu crkvenu organizaciju, izra~n~ po~ Rimom, msu bde pogodno tlo za slavensku misiju u tolikoj
mJen.~o~lko podruje dan~nje Bosne. Mislim da u tom svjetlu valja
shvat.I~I.I
povijesne Izvore koji manje ili vie daju temelja za
razmIsl~~nJe o.Metodovu izbivanju iz Velike Moravske u pojedinim
razdobljima njegova ivota.

-=

Prilike u kojima je djelovao Metod sa svojim uenicima bile


su sloene, razliite u pojedinim dijelovima njegove nadbiskupije.

212

Podruje Moravske nadbiskupije razdvojile se gotovo od samog


njezina osnivanja te je izgubilo teritorijalnu cjelovitost. Dio nadbiskupije koji je obuhvaao oblast srbijanske Morave te Srijem,
pripao je Carigradskoj patrijariji. Ti su krajevi bili pod vlau
Bugara, koji su u doba pokrtavanja (865-870) bili u prilino dobrim
odnosima s Rimskom kurijom, ali ti su se odnosi pogorali nakon
njihova opredjeljenja za Carigradsku patrijariju i utemeljenja episkopija sa sjeditem u Sirmiju, Beogradu i Branievu (879). O tome
svjedoe i pisma pape Ivana VIlI bugarskom knezu Mihajlu u
razdoblju od 872. do 882. godine. Papa je uzalud apelirao na kneza
da ne prima grke episkope, koji su "ugrabili" bugarske dijeceze, na
koje sveta Rimska stolica ima iskljuivo pravo. Papa je traio da mu
se vrate "otete" dijeceze, davao je rokove za to, proglaavao grke
episkope lanim i hereticima, ali nita od toga nije postiglo eljene
rezultate." Nakon pada Kocelja, ni u slavenskoj kneevini u Donjoj
Panoniji nije bila bolja situacija za slavensku misiju. Mirom u
Forchheimu godine 874. Donja Panonija izgubila je samostalnost, a
Velika Moravska priznala franaku vlast. Metod je morao napustiti
Panoniju, gdje je njemaka crkva u potpunosti zauzela pozicije. U
jednom izvoru, tzv. Izvodu o Karantancima (Excerptum de Karentanis), napisanom koncem XII ili poetkom XIII st., ak se navodi
da su Karantanci protjerali Metoda, koji je pobjegao u kneevinu
Moravsku.l"
Metodova nadbiskupija, uspostavljena krajem 869. ili poetkom 870, u vrijeme svoga najveeg obima pruala se od Velike
Moravske (koja nije nigdje prelazila rijeku Dunav), preko Panonije
i Srijema na jug, dakle, obuhvaala je vie zemalja. Metod se kao
nadbiskup imao brinuti za sve te zemlje, tavie, "u njegove ruke Bog
i apostolska stolica stavili su sve slavenske zemlje". Na drugom
mjestu u itiju Metoda (8. pogl.) navodi se kako je papa Hadrijan na
Koceljevu molbu da mu prepusti uitelja Metoda uzvratio: "Ne samo
.tebi, ve i svim onim slavenskim zemljama aljem ga za uitelja, od
Boga i od svetog apostola Petra, prvostolnika i kljuara nebeskog
kraljevstva." II U izvorima se spominju mnoge zemlje, kao to su
Morava, Bugarska, Panonija, Mezija, Dalmacija, Slovenija i druge,
kao podruje djelovanja Konstantina i Metoda. Bosna se, dakako,
izriito ne spominje, jer e se to ime prvi put javiti tek u sljedeem
stoljeu. Ali, budui da su Konstantin i Metod djelovali na irem

9 M. Kos, Conversio, 9,107109,140.


10 L. Havlik, Dos panonische Erzbistum, 58.
II itja, 103, 113.
213

slavenskom podruju, ne treba iskljuiti niti Bosnu, osobito imajui.


pred oima da je ona jo dugo vremena poslije slovila kao misijska
zemlja.
.
Michele Lacko iznio je pretpostavku da je Metod boravio u
jun?sla~enskim zemljama, tj. u Dalmaciji i Hrvatskoj. Na temelju
anahze pisama pape Ivana X te itija Nauma, Lacko je utvrdio da je
Metod, nakon to ga je Ivan VIlI rehabilitirao i odobrio slavensko
bogosluje, pri povratku u Moravsku proveo odreeno vrijeme na
podruju Dalmacije i Hrvatske. Ovdje je, na osnovi papinske bule
Industriae tuae, uspostavio slavensko bogosluje i glagoljicu. Nakon
toga, produio je u Srijem da bi posjetio svoju titularnu crkvu, a zatim
je nastavio na sjever, u Moravsku. Lacko je naao potvrdu za svoju
.postavku u Prvom itiju Nauma, za koje se misli da je nastalo u prvoj
polovini X stoljea. Ondje se kae: "Sveti Metod se je sa svojom
pratnjom, a to su blaeni Kliment, sveti Naum i drugi uenici, vratio
u bugarsku zemlju. Ukrcavi se na more, stigao je do Ilirika. Ostavivi lau, produio je zemljom apostolski propovijedajui pravu
vjeru. I tako stie u zemlju germansku i ugarsku." Lacko smatra da
se spomen Ilirika odnosi na Dalmaciju. Spomen "zemlje bugarske"
objanjava time to je taj prijepis (koji se uva u Narodnoj biblioteci
Srbije u Beogradu) nastao u Bugarskoj, a poznato je da su bugarski
pisari, prepisujui staroslavenske tekstove, zamjenjivali rijei "zemlja slovenskaja, jazik slovensky", sa "zemlja blgarskaja, jazik
blgarsk" .12Lackovu obrazloenju dodao bih jo jednu potvrdu o tom
Metodovu putovanju. Podatak je sadran u grkoj slubi svetih
slavenskih prvouitelja. Iz teksta se razumije da je Metod, vraajui
se iz Rima \u Moravsku) bio u Iliriku, "prolazei kroz zemlje mnogih
plemena". I Smatram daje Lackova argumentacija uvjerljiva, osim
u pitanju ta se ima podrazumijevati pod "slavenskom zemljom" u
Iliriku. Ne iskljuujui mogunost da se Metod sa svojom pratnjom
mogao zadrati i u Dalmaciji, odnosno Hrvatskoj, miljenja sam da
se ne moe iskljuiti niti "kraljevstvo Svetog puka". Bula Industriae
tuae bila je namijenjena Moravskoj nadbiskupiji, pa je inaslovljena
kao Dilecto filio Sfentopulcho glorioso comiti. Dalmacija i Hrvatska
imale su u to doba druge crkvene probleme i ondje nema traga borbi
za slavenski jezik u crkvi. Upravo iz toga vremena postoji vie
papinskih isprava i pisama hrvatskim knezovima Domagoju, Zdeslavu i Branimiru, sveenstvu i puku hrvatskom, izabranom ninskom
biskupu Teodoziju i biskupima, sveenstvu i puku dalmatinskih

12

M. Lacko, l concili di Spalato, 195-204.


13 Citirano prema B. Petranovi, Bogomili, 20.

214

gradova,ali ni u jednom nema ni aluzije na pitanje narodnog jezika,


jer je hrvatska crkva u tom razdoblju prihvaala latinsku liturgiju.
Nasuprot tome, bula je imala sasvim drugaije znaenje-u Bosni.
Dubrovaki hroniar Resti pripovijeda da je bosanski biskup Radogost 1195. polagao zakletvu vjernosti i poslunosti svome metropolitu na slavenskomJeziku, na temelju stare povlastice koju je 880.
izdao papa Ivan VIlI. 4 Ako je, dakle, Metod 880. boravio u "slavenskoj zemlji", kako je to obrazloio Michele Lacko, onda je ta slavenska zemlja mogla prije svih biti "zagorska sklavinija".
b) Djelovanje Metodovih uenika
na podruju ''zagorske sklavinije"
U Drugom itiju Sv. Nauma govori se o progonima.Metodovih
uenika nakon Metodove smrti. Prognanici su doli u Beograd, gdje
su bili lijepo doekani "toe raseae se ovi po Mon'siju, a ovi po
Dal'matiju i Dakiu i slovo Boie umnoie po v'sudu stariceju".15
Ako su se iz pravca Beograda Metodovi uenici "rasijali", jedni po
Meziji (sjevernoj Srbiji), Bugarskoj i Dakiji, a drugi po Dalmaciji,
izvan dvojbe je da se ni podruje "zagorske sklavinije" nije moglo
zaobii. U itiju Klimenta sadrana je takoder jedna vijest koja
govori da su se uenici sv. Metoda rairili prvo u podunavskim
krajevima, a zatim na sve strane, pa prirodno i na podruje "zagorske
sklavinije". itije navodi kako su Wiching i Svetopuk protjerali
uenike sv. Metoda iz Moravske u podunavske krajeve, a zatim se
kae kako se oni "strahom primorani odvojie i irom po Bojoj
odredbi rasprie, da bi svetitelji evaneljem obuhvati li sve strane
svijeta". 16Bjeei pred progonima iz Podunavlja i raspreni na "sve
strane svijeta", razumljivo je da su Metodovi uenici prispjeli i u
"zagorsku sklaviniju".
c) Da lije Gorazd djelovao u "zagorskoj sklaviniji"?
O Gorazdovoj sudbini nakon Metodove smrti nita se ne zna.
Nije iskljueno da je naao svoje konano pribjeite upravo u Bosni.
Podsjeam na naselje Gorade, koje je po miljenju filologa izvedeno
od linog imena Gorazd. Ako je tako, moe se nagaati da je linost

14 "Ne sapendo le lettere latine, ne altre, eccetto le slavoniche, quando fece il


giuramento della fedelta ed obedienza al suo metropolitano, lo fece in lingua
slava, la qua!e per antico privi!egio gode questo beneficio, avuto da! pontefice
Giovani VIlI, nell' anne 880." J. Resti, Chronica Ragusina, 63.
15 J. Bujnich, Zwischen Rom und Byzanz,
16 Isto.

215

. --~-;'-'-~'--""'-'-"'-:-----.--

po kojoj je nazvano naselje morala biti znaajna, pa pomisao na


Metodo~~ n~sljednika nije liena svakog temelja. U prilog toj pretpostavci Ide I okolnost to se u Goradu nalazila patareriska hia sa
metohom.!" Goradanska metohija sa Pribi lom spominje se 1393 a
"kula krstjana" 1442. godine.l'' Ako podruju Bosne pripada vana
uloga u slavenskoj misiji jo za Metodova ivota, onda ima osnove
za pretpostavku da je Gorazd upravo tu boravio. Kao Metodov
n~ljedni~, mogao ~e nai utoite i u Ohridu, gdje su djelovali
Khment I Naum, ah da se tamo naao sigurno bi kao najugledniji
medu Metod~vim nasljednicima bio spomenut u nekom spisu;
~poredo sa Kl~mento~ I Naumom. Stoga, ako je preivio progone,
Ima r~~~~~a vjero:atI da se o~redijelio za djelatnost u "zagorskoj
sklav~mjl te mu Je tu ostao I spomen u imenu jednog gradskog
naselja. O Gorazduje zabiljeeno daje bio Moravljanin i daje dobro
znao slavenski, latinski i grki. O njegovoj sudbini - nakon to su
Me~odovi uenici protjerani iz Moravske - ne zna se nita pouzdano.
Obino se pretpostavlja da je zavrio u nekom samostanu. itije
Klimenta, koje daje najpodrobnije podatke, poimenino spominje
Metodove uenike Gorazda, Klirnenta, Laurencija, Nauma, Angelarija i Savu. Pripovijeda o tome kako su Kliment, Naum i Angelarije stigli u Beograd na putu za Bugarsku, ali uti o tome kamo
su krenuli Go~azd i ostali. 19 Znai li to da su se zaputili nekim drugim
p~avcem? Daje Gorazd krenuo u Bugarsku i Makedoniju, logino bi
bilo oekivati da to bugarski pisac itija Klimenta izriito kae. Na
taj nain slutnja da se opredijelio za djelatnost izvan Bugarske i
Makedonije postaje jo snanija. Gorazd se nije naao u Beogradu ni
u Preslavu zajedno s ostalim izbjeglicama. Moda je poao ravno
papi u Rim, jer je -. prema jednom kapitulu medu ispravama pape
St}~p~nay (VI) - bIO suspendiran i morao je lino doi pred papu.
NIJe Iskljuena mogunost da je kasnije djelovao medu Slavenima
n.a podruju budue Bosne. Podruje hrvatske drave bilo je poknveno crkvenom hijerarhijom, u Makedoniju su bili poslani Kliment
Naum i ostali pa je za Gorazda bila predodredena "zagorska sklavinija", koja je u tom razdoblju, nakon gubitka papinskih pozicija u
Bugarskoj, uz podruje ninske crkve, bila privlaan prostor za rimske
crkvene vlasti.2o Nasuprot tezi bugarskih povjesniara, Metodovi

17 Toponimje poznat i na podruju eke. V. Skari, O geografskoj nomenklaturi, 23.


18 Povijesni arhiv Dubrovnik, Diversa Cancellariae, ser. 25, sv. 30,77,298.
19 Prema: 1. Bujnich, Zwischen Rom und Byzanz, 136-\65.
20 Bugarska historiografija - kako se to vidi po citatima koje navodi D. Kalevzastupa stanovite da je Gorazd djelovao u Bugarskoj te da se njegove moi
216

uenici i Moravljani nisu prebjegli samo ti Bugarsku, zapravo Makedoniju, ve i meu Maare, Hrvate i druge narode (Porfirogenet).
Zato je neuvjerljiva postavka da su se ba svi Metodovi nasljednici,
ukljuivi i Gorazda, nastanili u Bugarskoj (buduoj Makedoniji).

3.
"ZAGORSKA SKLAVINIJA" KAO DIO
METODOVE NADBISKUPIJE
a) Uvodne napomene
Nakon pokrtavanja, koje je proveo knez Budimir s metodskim misionarima, podruje "zagorske sklavinije" bilo je akefalno,
dakle bez crkvenoga glavara, kako se to izriito navodi u pismu pape
Ivana VIlI iz svibnja 873. godine." To pismo pokazuje daje Metodova crkvena pokrajina osnovana kako bi obuhvatila i krajeve juno
od Save, to znai da njegovo djelovanje nije bilo ogranieno na
Koceljevu i Velikomoravsku dravu. Sama Metodova nadbiskupija
_ osnovana, kako se po svemu ini, 869. - nije imala stalnog
crkvenog sjedita. Dananje bosansko podruje bilo je sastavni dio
Metodove crkvene organizacije ve po tome to se naziva lo Morava,
Nia Morava, Donja Morava. (O tome je iznesena argumentacija u
posebnom poglavlju.) Nema dvojbe da ime Morava za "ostale sklavinije" potjee od moravske crkvene organizacije, bez obzira na
okolnost da se nije uspjela trajnije odrati. Sam Metod bio je biskup
za misiju medu Slavenima, s titulom panonske (moravske) dijeceze,
a u misiji se oslanjao na redovnike zajednice.
U tom starom razdoblju nema govora o bosanskom biskupu,
koji bi bio postavljen "kako i prvo raspa bie bilo".22 "Prvo raspa"
postojala je, u okviru Solinske nadbiskupije, kao kasno antika

nalaze po jednima u manastiru blizu Berata, a po drugima u Crkvi sv. Marije


u Beratu u Albaniji. Crkva inae potjee iz XIII ili XIV stoljea. ak se tvrdi
da je manastir blizu Berata osnovao Gorazd, iako za to nema nikakvog
povijesnog uporita. Ni tamonje freske na kojima se pojavljuje Gorazd nisu
starije od XVIII stoljea. Usp. D. Kalev, Sv. Gorazd slavjanski posvetitelj.
21 Monumenta Germaniae historica, Epist. VII, 282. U historiografiji se smatra
dokazanim da je to pismo upueno srpskom vladaru Mutimiru te da nije
postojao donjepanonski knez toga imena. Vidi: F. ii, Povijest Hrvata, 342,
397 -398. Nasuprot tome, M. Hadijahi smatra da se radi o pogrenom itanju

22

imena Budimir. Op. redaktora.


F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 397.
217

biskupija "boestoensis" ili "bistuensis". Ona se obino dri preteom


Bosanske biskupije, ali je pitanje koliko se duboko teritorij alno
raspro~tirala na podrujedananje Bosne.23 U vrijeme odravanja
Duvanjskog sabora (886) jo je postojala Metodova moravska nad?iskupija. Dogaaji koji su se tada odigrali nisu joj ili u prilog, jer
Je Metod umro ve 6. 4. 885, a krajem iste godine papa je zabranio
bogosluje na slavenskomjeziku. Papa je odbio priznati Gorazda kao
Metodova nasljednika, navodei izriito: "Nasljedniku, kojega se je
Metod sam usudio sebi postaviti protiv propisa svih svetih otaca,
naom apostolskom vlasti zabranite da obavlja slubu, dok ne pristupi pred vas i ivom rijeju ne obrazloi stvar.,,24 I, napokon, sve
ako se i pretpostavi da podruje Bosne nije bilo obuhvaeno Metodovom nadbiskupijom, ne moe se iskljuiti njezin utjecaj u krajevima juno od Save. Svetozar Ritig smatrao je da je Metodova
stvarna jurisdikcija sezala od kraja izmedu Alpa i Karpata, pa dalje
do Save i Dunava, ali odmah dodaje: "No virtuelna je njegova
jurisdikcija kao papinskog legata za slavenske krajeve sezala i
mnogo dalje: naime, u sve ove krajeve slavenske, gdje kranstvo
joter nije dublje zahvatilo, i gdje redovita crkvena hijerarhija nije
ureena. ,,25Prema tome, kao apostol i papinski legat za slavenske
krajeve, Metod je u svakom sluaju morao voditi rauna i o crkvenim
prilikama na podruju Bosne, ako je to, tek kristijanizirano podruje,
zapravo samo graniilo sa njegovom crkvenom provincijom. Ali,
ipak smatram vjerovatnijim da je bilo u njezinom sastavu.
b) Pismo pape Ivana VIII "Mutimiru"
Pismo se nije sauvalo u izvorniku, ve samo u registru
prijepisa u Monte Cassinu, koji sadri 314 spisa. Prijepis je nastao u
drugoj polovini XI st. te ima puno ispravaka i izmjena.26 S. Novakovi nije se kolebao u procjeni da je rije o pismu koje je 876. papa
uputio srpskom upanu Mutimiru, koji "je doista u to vreme vladao
srpskim zemljama s uspehorn. Ne moemo kazati daje on posluao
papino pismo, poto je tu jo bilo u igri hoe li on za panonskim, papi
potinjenim arhiepiskopom ili e ostati pod episkopima svojim i pod
vlau carigradskog patrijarha. ,,27 Novakovi smatra da je donja

23 F. ii, Prirunik, 155-6. I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 60.


24 Vidi: F. ii, Povijest Hrvata, 374-375.
25 S. Ritig, Povijest i pravo, 55.
26 Detaljnu analizu registra daje Dietrich Lohnnann u djelu Das Register Papst
Johannes' VIlI (872-882), ali se ne osvre na pismo Mutimiru.
27 S. Novakovi, Prvi osnovi slovenske knjievnosti, 122-123.

Panonija inila.jezgru Metodovenadbis~~ije


te~a s~j~j pripa~ala
i podruja sjeverne Srbije i Bosne uPosavlDl. Granica ~e.~la.doSl~ka
i Ptuja. Ferdo ii takoer je poistovjetio kne.za ~utlmlr~ IZ p.apma
pisma sa srpskim knezom Mutimirom, iako Je pn~?m ~10 sVjestan
"geografskih potekoa": s jedne strane panonska dijeceza. a s.d~~e
strane Raka.18 Opeprihvaeno pogreno ~iljenje daje MU~I~tr IZ
.
.
. 873 I'StOV]'
etan sa srpskim knezom Mutimirom
papma pisma IZ

.
.
.
(umro 891192i9 uslijedilo je zato to se D1S~uvaav~le ~~mnJe koje
su u tom pogledu iznijeli P. afarik, F. Ra~, M. ~eroJevlc te.u novije
.,
D Popovi ~O Postavku da se papino pismo odnosi na srpvnJeme.
.,
.'
d r
skog kneza smatram neodrivom. PnJ.e svega, z.emlJopls~a u..a Jenost Rake od Panonije ne ide u pnlog tvrdnjama da J~ rije o
srpskom Mutimiru, a Porfirogenet upravo Ras (kod dananJeg~ Novog Pazara) povezuje sa Mutimirom.31 Daleko. od Rake na sJ~ver
nalazila se Panonija. Od Rake ju je dije~io ve.l.lk~rosto~, n~.kojem
se bila proirila bugarska drava, to znai da D1Jebll? tent~nJal~?g~
kontinuiteta koji je temeljna pretpostavka raspodjele biskupIJa. I
nadbiskupija. Uostalom, odredbom ca~.~eona III iz 732, Ra~a Je
crkveno pripala Dalmaciji, a ne PanoD1J1.~~sup~~t tom~, u .plsm~
Mutimiru izriito se navodi da su "MutimirovI preci pr~~ada~~
panonskoj dijecezi. "Zato te pozivamo", kae p~p~: "da
shJ~decI
primjer svojih predaka, nastoji vratiti panonskoj dIJec~Z1. Pap~nska
kancelarija nije mogla pogrijeiti u pitanju crkvene Jlnpadnostl ~u~
timirove Rake, bez obzira na okolno.st da se radilo o davnanjoj
crkvenoj podjeli, starijoj od razdoblja avarsko-slavenskog ~~ranja.32 Mutimirova Raka ne dolazi u obzir i zato to ona tada Ulje
mogla u crkvenom pogledu biti zemlja bez cr~ven?ga poglav~ra,
gdje bi samovlasni i lutaju~i s~~e.n~cIpo.stupah. Jlrottvno. ~a~oUlma
crkvene slube i zloinaki grijeili protiv BOJihzapovIjedi, ~~o
stoji u pismu. Raka je 873. imala ve stoljetnu kra?sku tradiciju
jer proces pokrtavanja Srba datira jo od cara I:IeraklIJ~.(61 0-641).
Stanje u crkvenom pogledu, kakvo proizlazi iz pisma, prije odgovara
prilikama u zemlji bez crkvene tradicije. Nap~kon~ ne!?~ potvrde da
bi u Rakoj ostalo tragova neposrednog utjecaja cml~m~tods~e
misije?3 Franjo Raki u komentarima Documenta napustto Je svoje

~7.'

28
29
30
31
32

F. ii, povijest Hrvata, bilj. 47.


.
Vidi: D. Mari, Papstbriefe, 1-4. Grivec, Slavonska .~lag~ves~mka, 117.
Vidi o tome: M. Perojevi, Ninski biskup. D. POPOV1C,PrilOZI, 353-440.
Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, XXXIl, 89-91. .
F. ii, Povijest Hrvata, 289-290. Monumenta Germaniae historia, Eplstolae

VII, 282.
.
k
k k tn
33 ore Radojii je pisao o tome, ali nije ukazao ni na ka ve on re e

219
218

prijanje miljenje daje pismo upueno srpskom vladaru Mutimiru,


zakljuujui da se vjerovatno odnosi na vladara sjeverne Hrvatske i
Slavonije.I" Uz miljenje Rakog pristao je takoer I. K. Tkali. On
ne sumnja da je Mutimir knez posavske Hrvatske pa kae: "Uz to
pobrinuo se papa jote o tom, da malo po malo panonskoj metropoliji
podvrgne sve one zemlje da pod nju spadnu, kako su neko i u istinu
spada le, a jedna takva bijae posavska Hrvatska meu Savom i
Dravom, pak radi toga opomenu papa njezina kneza Mutimira, da se
povrati k panonskoj metropoliji, pod duhovnu upravu Methoda
postavljenog biskupa od stolice sv. Petra ... ".35 To miljenje prihvaaju S. Ritig i V. Koak.36 Pretpostavka da je u panonskoj
Hrvatskoj postojao knez imenom Mutimir neodriva je ve zato to
je panonska Hrvatska bezuvjetno morala pripasti Panonskoj nadbiskupiji, pa u tom pogledu ne bi trebale postojati bilo kakve dvojbe
niti bi papa imao razloga onamo uputiti bilo kakvo pismo. F. Dvornik
s pravom smatra da je "panonska Hrvatska bila sastavni dio srijemske
nadbiskupije".37 A to je najvanije, Mutimir, kao knez posavske
Hrvatske nije spomenut ni u kojem povijesnom izvoru. tavie, u
okolnostima tadanje franake prevlasti u Posavini sjeverno od Save
teko da se moe pretpostaviti da je posavska Hrvatska postojala kao
poseban regnum.
Uvjerivi se kako je svakoj dosadanjoj tezi mogue staviti
prigovor, neki su autori pokuali nai izlaz u pretpostavci da je naziv
dijeceze krivo napisan. Ako se, naime, Mutimir iz 873. ne moe
smjestiti ni u Srbiju, ni u dalmatinsku, odnosno panonsku Hrvatsku,
ukazuje se mogunost da je nastala neka pogreka u pisanju tog
imena. Uostalom, izvorno papinsko pismo nije sauvano, ve samo
njegov prijepis iz druge polovine XI stoljea. Prvije Marko Perojevi
uoio da je u pismu pogreno napisano "panonska" ("pannonensium"), a da zapravo treba itati "ninska" ("ninensium"). Kako je
pismo izriito upueno "Montemero duci", a u Hrvatskoj su u vrijeme
kada se pismo datira bili knezovi Domagoj i Branimir, to Perojevi
iznosi pretpostavku - niim je ne obrazlaui - da je pismo nastalo
878-879, "za Zdeslavova prevrata", pa se dalje domilja da je Mu-

injenice. tavie, udi se da "nijedna stara crkva kod Srba nije bila posveena
irilu i Metodiju". . Radojii, Tradicije irilo-metodijanske.
34 F. Raki, Documenta, 368.
35 I. K. Tkali, Slavensko bogosluje, 26.
36 S. Ritig, Povijest ipravo sloventine, 54. V. Koak, Pripadnost istone obale,
320-322.
37 F. Dvornik, The Slaves, 125.

timir, kao mladi brat Zdeslava, "bez sumnje bio s~vladar" ,38 Pit~nje
Mutimira iz papinskoga pisma iz 873. na namdonekle
sh~n
Perojevievu rjeava i Duan Popovi. O~ ga .s~atra. hrvatskim
knezom, a sveenike koje papa napada - grkim mlslOn~~~~ Is~o.n~
crkve. Mutimir bi, prema tome, bio brat Zdeslava,. kOJIJe .~ohttkI
priao Bizantu, a crkveno iston.oj kran~~oj c~k~l. Pod ?IJec~~o~
koja se spominje u pismu imala bi se r~zuI?IJevatt Ninska ?IskupIJa.
Takve teze nisu prihvatljive. Podruje mnske crkve, koje odgov~ra
prostoru hrvatske drave, nij~ se.ni~ada nalazilo ~ ~asta~ PanomJ~.
Osim toga, ninska crkva bila Je Izravno potmJe~a .~Im~ pa Je
nelogino da bi papa taj prostor preputao panonskoj dijecezi.
.
S obzirom na protivrjenosti u milj~njima ~.sporno.m Mutimiru, Stanoje Stanojevi bio je moda najoprezmji ka~a Je ~ recenziji knjige Dragomira Maria primijetio da je P~PI~O pismo
"sauvano samo u fragmenti ma i nije sasvim sigurno da Je pisano ba
..
,,40
naem M utirmru''.
Budui da nije prihvatljiva nijedna dosadanja pretpostavka o
zemlji kojoj je pripadao reeni M~~i~ir, ostaj~ ~ogu~ost d~ se
krene drugim putem. Pitanje je da h Je Ime Mut1m~r~opce pravIln~
napisano, odnosno proitano. Kako se u grkom jeziku .gl~s b ve~
zarana oznaavao kao mb, moralo se ime Bondemar, Budimir (grki
pisati kao Mwvoq.1ap, Mbondemar. Pojava znaka "mi'~i rije Bondemar mogla je navesti na Mondemar, odnosno umekano Montemer."! Slino itanje rijei Bondemar kao Mondemar, .~onteme.r,
moglo je uslijediti i ako je predloak bio napis~n glagolj .com~ pa Je
onda dolo do itanja glasa b kao glasa m, bilo u papinskoj kancelariji, bilo prilikom prepisivanja papinski~ l~stina u XI stolje~.42
Sve izneseno navodi na pretpostavku da Je Ime kneza prvob~tn~
moglo biti napisano kombinacij?m sl~va
koje je trebalo ~Itatl
kao b dakle Budimir, tako da Je papino pismo zapravo upuceno
"Bondemero duci Sclavonie". Budui da postoje jaki razlozi ~~
tvrdnju da se papino pismo ne odnosi na Srbiju, ni ~~~~nsku, a mti
dalmatinsku Hrvatsku, kao prostor gdje se mogla mn M~~?<i0va
dijeceza preostaje podruje "zag~rske s.kla~inije". U SrbIJI te u
dalmatinskoj i panonskoj Hrvatskoj postojala Je 873. ~r~~ena c.rkv~na hijerarhija, kojoj je prethodila dua kranska tradicija, Jedino Je

m?,

38 M. Perojevi, Ninski biskup.


39 D. Popovi, Prilozi, 353-440.
40 D. Marich, Papstbriefe, 148.
41 D. Popovi, Poeci, 579.
42 Isto, 579-580. E. F. Karskij, Slavjanskaja,

182-183.

220
221

po~r:uje "zagorske sklavinije" ostalo nepokriveno crkvenom organizacIJ~~,. ~ke.falno, pa je kao najvjerovatnije pretpostaviti da je papa,
odailjui pismo godine 873, imao pred oima obnovu crkvene
organizacije upravo na tom podruju.
c) Kontinuitet izmeu Metodove nadbiskupije
i kasnije crkvene organizacije
Vrijedna je panje injenica da se jurisdikcija nad Bosanskom
biskupijom esto mijenjala tokom XI i XII stoljea. Podruje Bosne
u crkvenom pogledu pripadalo je sad Splitu, sad Dubrovniku, pa i
Baru za Bodinove vladavine, te konano Kalocsi. To svjedoi da
Bosanska biskupija u svojim poecima nije bila vrsto teritorijalno
utemeljena. Neobina je i okolnost da se Bosanska biskupija protezala i na prekosavske krajeve, dakle na prostor koji nikad nije bio
u sastavu srednjovjekovne bosanske drave. Nije poznata neka
dravna tvorevina koja bi obuhvaala krajeve Slavonije, Srijema i
~os?e, prem~ kojoj bi se uspostavila i crkvena podjela. Zato nije
Iskljueno da Je Bosansko-dakovaka biskupija slijedila neku stariju
crkveno-teritorijalnu tradiciju.
. ~an~ s,;rjedoanstvo o jurisdi~cijskoj cjelini donje Panonije
s ~aJevlma J~zno od Save sadrano Je u tzv. Lorkim falsifikatima,
kOJ~~un~stah ?77 -978, to znai u vrijeme kada je za podruje Bosne
konsten I naziv Morava. Sastavlja tih krivotvorina Piligrim (9711), franaki biskup u Passauu, u borbi za primat svoje biskupije s
biskupom u Salzburgu, krivotvorio je vie papinskih pisama. Piligrim je tvr:dio da su prilikom diobe teritorija Lorke nadbiskupije
(948) od nje otpale istona Panonija, te "zemlje Obra, Moravaca i
S.l.avena", koje su inile posebnu nadbiskupiju.f ' Polaui jurisdikcijsko pr~.vo na donju Panoniju i Meziju, mogao je biskup Piligrim
~o~ Mezijom (pogreno) razumijevati samo krajeve juno od Save,
Jer J~~no od Dunava, u Srbiji i sjevernoj Bugarskoj, gdje se protezala
Me~IJa, nije imao nita traiti od pape, poto je to bilo podruje
Cangradske patrijarije. U navodnom pismu pape Eugena II (824827) kao podruje lorkog nadbiskupa oznaava se ne samo Hunia
(koju zovu i Avarijom), Moravska i Panonija, ve i Mezija. Papa
toboe navodi daje nedovoljan broj biskupa u tim krajevima pa zato
treba ustanoviti vie biskupija, osobito tamo gdje su nekad bile
biskupijske stolice.i" U krivotvorenom pismu iz 973. ili 974. tvrdi se

9?

43 F. Kos, Gradivo, 304-5.


44 Isto, 83-84, 389.

222

da su jo u stara vremena donja Panonija i Mezijas Avarijom i


Moravijom inile crkvenu cjelinu sastavljenu od sedam biskupija.P .
Piligrim je zapravo traio jurisdikciju nad podrujem bive Metodove provincije pa je u istu crkvenu provinciju ukljuivao i krajeve
juno od Save. Nazivajui te krajeve imenom Mezija, sigurno nije
imao pred oima Meziju koja je stvarno spadala pod nadlenost
carigradskog patrijarha, ve krajeve juno od donje Panonije. 46
Ali, i kada i ne bi bilo jaih dokaza o rasprostiranju panonske
nadbiskupije na podruje Usore i Donjih Kraja te Bosne, osvrt na
papinsku politiku - osobito za pontifikata pape Nikole I (858-867),
Hadrijana II (867-872) te Ivana VIlI (872-882) - upuuje na zakljuak da krajnja istona periferija prema podruju na kojem je
Carigradska patrijarija tek uspjela zadobiti prevlast, nije mogla
izmaknuti brizi rimske crkve. Prije svega, papa Nikola inio je
krajnje napore da Bugarsku sauva za rimsku crkvu, ali mu to nije
polo za rukom, jer je ve za Hadrijanova pontifikata Bugarska
konano potpala pod jurisdikciju bizantske crkve. Ve je papa Nikola
u tenji za vraanjem Ilirika pod papinsku jurisdikciju zasnovao plan
o uspostavljanju jedne slavenske crkvene provincije koja bi obuhvatila sve zemlje koje su graniile s prostorom Carigradske patrijarije,
ukljuivi i slavensko Podunavlje. Pogodna linost za ostvarenje tog
plana bio je Metod. Nije sluajno ni to to je Sirmij, nekadanji glavni
grad Ilirika, izabran za sjedite nadbiskupije. To je bio simbolian
potez, jer razrueni Sirmij nije mogao sluiti kao rezidencija pa je
Metod boravio u drugim mjestima izvan Sirmija.
Plan o toj slavenskoj crkvenoj provinciji pretrpio je prvi
udarac otpadanjem Bugarske, a zatim suprotstavljanjem bavarskih
biskupa. Organizacija je manje poivala na dijecezanskom sveenstvu, a vie na redovnitvu. U okvir papinske politike za obnovu
crkve na prostoru cijelog Ilirika treba ubrojiti i odravanje sabora na
Duvanjskom polju, kao i obnovu Salonske metropolije sa sjeditem
. u Splitu. Ono podruje koje nije jurisdikcijski potpadalo pod salonsku metropoliju, a to e rei podruje koje se nalazilo iza Duvanjske,
Skradinske i Sisake biskupije moralo je biti obuhvaeno sirmijskom
crkvom, pa tako i "zagorska sklavinija".

45 Isto, 343. Sedam podrunih biskupija koje bi mogle pripadati Metodovoj


nadbiskupiji spominje i eka legenda o Kristijanu monahu. (Magnae Moraviaefontes historici, sv. 2, 191.)
46 I neki drugi autori pogreno su smatrali da se Mezija prostirala i na podruje
Bosne (naprimjer, Maruli u 19. pogl. svog latinskog prijevoda Hrvatske
kronike).

223

4.
POSTANAK

CRKVE BOSANSKE

a) irilometodski samostani i krstjanske hie


Dosada se nije nita znalo o irilometodskim samostani ma na
podruju Bosne, iako je njihovo postojanje klju za razumijevanje i
objanjenje mnogih pojava, ne samo u ranom srednjem vijeku ve i
u kasnijim povijesnim razdobljima. Kada se to uzme u obzir, postaje
jasan nastanak Crkve bosanske, kao i pojava pismenosti na narodnom
jeziku te izrazito naglaeni slavenski duh u narodnom ivotu. Moe
se rei da je vie istraivaa uoavalo povezanost izmeu djelovanja
Konstantina i Metoda i njegovih uenika, sjedne, te Crkve bosanske,
s druge strane, iako nisu uzimali u obzir kontinuitet izmeu irilometodskih samostana i krstjanskih hia, na to elim posebno ukazati.
Ve je B. Petranovi (1867) zapazio veze izmeu Crkve bosanske i
slavenske misije. Prema Petranoviu, valja "potraiti poetak bosanskoj eparhiji jo u vrijeme blagovjestvovanja slavjanskih apostola u
Panoniji, ili to je vjerojatnije za propovijedanje u jugoslavenstvu
neposrednih uenika njihovih. ,,47 Jaroslav idak otiao je jo dalje u
ocjenama utjecaja slavenske misije na Crkvu bosansku. On kae:
"Nisu samo krstjani branili slavensko bogosluje ve je i sama
ecclesia bosnensis bila doista narodna crkva, koja se, pod vrhovnitvom dubrovakog nadbiskupa razvijala u skladu sa starim slavenskim tradicijama iz vremena Sv. Brae." idak iznosi kao mogunost
da je Crkva bosanska, "koja je sauvala tolike tragove iz najstarijih
vremena slavenske slube Boje", takoer "primila i zadrala do
kraja simbol vjere u onom obliku, u kom se do danas odrao u
istonoj crkvi". Pritom ukazuje, pozivajui se na Ritiga, da je tekst
vjerovanja slubeno promijenjen tek 1014. godine. Savremenik Metoda, papa Ivan VIlI, nije dopustio da se doda izrazfilioque, premda
su to zahtijevali franaki sabori. 48 Na irilometodski utjecaj na Crkvu
bosansku idak se osvre jo jednom kasnije, zakljuujui da je
Crkva bosanska umnogome ouvala irilometodsku batinu netaknutu pa joj je ona i utisnula prilino jako konzervativno obiljeje.49
Izlaui svoje postavke o Crkvi bosanskoj, Marko Vego takoer
istie znaenje slavenske misije. Navodi da su "pojavom irila i
Metoda i dolaskom njegovih uenika stanovnici Bosne i Hercegovine primili kranstvo, jer su meu njima djelovali slavenski

47 B. Petranovi, Bogomili, 139.


48 J. idak, Crkva bosanska, 44, 137-139.
49 Isti, Studije o crkvi bosanskoj, 279.

sveenici koji su preveli crkvene knjige ria slavenski jezik. Oni su


propovijedali slavenskim jezikom i uveli irilsko pismo koje je brzo
potisnulo latinsko, kao i glagoljicu. Dolaskom slavenskih narodnih
sveenika propala je latinska bosanska biskupija koja je ustupila
mjesto narodnoj crkvi bosanskoj na elu koje su se nalaziti kalueri
sv. Bazilija kao najbolji poznavaoci kranske nauke i slavenskog
p,isma. Kad su se crkve odijelile 105~. godine,. Bosnaje ~~~~~~u
Cirilovom i Metodovom kranstvu 1 crkvenoj orgamzaciji.
I
Aleksandar Solovjev prihvaa tezu da se Crkva bosanska u svojoj
propovijedi iste apostolske vjere "nakalemila na stare tradicije
slavenskog obreda iz doba irila i Metoda".51 Mislim da je bit
problema najbolje uoio Ivan Ostoji. Pobijajui tezu prema kojoj bi
bosanski krstjani bili ogranak reda sv. Benedikta i nasljednici benediktinaca, Ostoji kae: "Meni se ini najblia istini hipoteza, da
su bosanski krani bili slavenski monasi, deformirani nasljednici
Metodovih uenika. Na njihovo ustrojstvo mogli su utjecati i istoni
tipici i zapadne regule, ali su oni malo to imali zajedniko s benediktinskim redovnitvom.Y' Slino misli i Ivan Jablanovi, koji se
osvrnuo na spomen slavenskih ili grkih samostana ubulama antipape Klimenta, smatrajui ih glagoljakim, drugim rijeima irilametodskim: "To su samostani narodnog bogoslunogjezika i pisma,
to jest samostani glagoljaa obreda grkog, a vjere katolike. Nemamo nikakvih podataka, da bi kada glagoljako bogosluje bilo
progonjeno u nadbiskupiji barskoj, kako je to bilo u splitskoj a
poneto i dubrovakoj, u kojoj se je neko vrijeme slavensko bogosluje ak borilo o prevazi sa latinskim, dok napokon nije latinsko
potpuno pobijedilo, iako se jo i u 14. stoljeu spominju u Dubrovmiku sacer d otes Sclavi
c avi. ,,53
Meutim, kod svih pobrojanih autora, osim Ostojia, izostala
su objanjenja povezanosti Crkve bosanske sa irilometodskim
naslijeem. Nije odgovoreno na pitanje na koji su nain irilometodski utjecaji prodirali u Crkvu bosansku, kolike su snage bili i,
napokon, u emu su se pokazale razlike. Naravno, ni sam nemam
pretenzija konano rijeiti iznesena pitanja, ali elim barem pokuati
dati neke odgovore. Spomen metodskih samostana u Bosni nalazimo
u tri papinske bule, od kojih je ona datirana 18.3. 1067. nedvojbeno
krivotvorena. Preostale dvije bule su vjerodostojne, jedna od 8. 1.

50 M. Vego, Da /ije u Bosni ikad bilo bogumila, 4.


51 A. Solovjev, Postanak ipropast bosanske crkve, 10.
52 I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, 533.
53 I. Jablanovi, Bosanska biskupija, 176-177.

225
224

1089, a druga skraja 1120. ili spoetka 1121. godine. Sve te isprave
tiu se Barske nadbiskupije, a ona od 1089. zapravo je osnovni akt o
uzdignuu barske crkve u ranoj nadbiskupiji.i" Te isprave nabrajaju
sufraganske biskupije koje se odreuju Barskoj nadbiskupiji, atome
se pridodaju i "monasteria quoque tam Latinorum quam Graecorum
sive Slavorum" (krivotvorena bula iz 1067.), "omnia monasteria tam
Dalmatinorum quam Graecorum atque Sclavorum (bula iz 1089.),
odnosno "monasteriis tam Latinorum, quam Graecorum seu Selavorum" (bula iz 112011121). Neposredno prije spomena tih samostana nabrojane su podrune biskupije, i to kako one prevalitanske,
tako i Srbija, Bosna i Travunija. U sve tri bule razlikuju se latinski
ili dalmatinski samostani, s jedne, te grki ili slavenski samostani, s
druge strane. Mislim da su ti grko-slavenski samostani irilometodski samostani sa slavenskim liturgijskimjezikom i istonim (grkim)
obredom. Iskljueno je da bi se radilo o slubi Boijoj na grkom,
ve je rije o obredu koji su uvela sveta braa, a koji je i rimska crkva
tolerirala. Uostalom, u krivotvorenoj buli iz 1067. izriito se napominje nadbiskupu da ti "grki" samostani pripadaju "jednoj istoj
crkvi", to e rei da su u sastavu rimske crkve.
Latinski samostani bili su smjeteni u prevalitanskom dijelu,
a slavenski u unutranjosti.f U dalmatinskim gradovima, kako u
prevalitanskom tako i u donjedalmatinskom dijelu, mogli su postojati
samo latinski i eventualno grki samostani. Ivan Ostoji s punim
pravom kae: "Dalmatinski gradovi, u kojima su rezidirali biskupi i
za hrvatsko podruje, odavna su bili prihvatili latinski kao svoj jezik
pismenoga saobraaja. Sa svim tim jo koncem 9. stoljea - kada su
sa sjevera na Jadran stigli one moravske izbjeglice, a i dosta kasnije
- u Dalmaciji se, radi politike pripadnosti Bizantu, sluba Boja
vrila i na grkom jeziku. ,,56 irilometodski samostani vremenom su
prerasli u hie, kue bosanskih krstjana, odnosno, drugim rijeima,
na taj nain "ecclesia Sclavoniae", Crkva bosanska, nastavlja irilometodske tradicije.
Kontinuitet izmeu irilometodskog pokreta i Crkve bosanske
proizlazi ve iz dva naela koja se mogu uoiti i najednoj i na drugoj
strani, a to su prevlast narodnog jezika, na jednoj, te oita crkvena
samostalnost, na drugoj strani. Ta dva zajednika obiljeja ve na
prvi pogled upuuju na pomisao o zajednikim korijenima i idejnoj

. bliskosti ovih dviju pojava. Neobino je vana okolnost da su Kon. stantin I. Metod bili redovnici i da su. njihovi uenici djelovali ti
redovnikim zajednicama. Konstantin-iril i Metod uinili su redovnitvo temeljem svoje misije. I njihovi uenici su osnivali samostane. Kliment je utemeljio u Ohridu manastir Sv. Pantelejmona, a
Naum samostan na junoj obali Ohridskoga jezera. Na jednom
mjestu u itiju Metodovu potvruje se veza m~~ije ~ redovnitva:
Naime, u 10. pogl. u kojem se govori o dogaajima Izmedu 873. I
879, navodi se kako je knez Svatopluk sa svim Moravijanima predao
Metodu sve crkve u svim gradovima pa se dodaje: "Od toga je dana stala silno napredovati
Boja nauka i umnoavati
se
(strinici) u svim gradovima i pogani vjerovati u prvog Boga i
odricati se svih svojih zabluda." Skreem panju na ovdje upotrijebljeni izraz CIllPIDK.HHUH (strinici). To, dodue, moe oznaavati
sveenika uope, ali se pod strinicima podrazumijevaju u prvom
redu monasi. I na Istoku i na Zapadu bio je ve u dalekoj starini
uveden obiaj strienja kose, tzv tonzura, prilikom podjeljivanja
sakramenta svetog reda. Taj izraz postao je uobiajen najprije za
monaha.57 Nadalje, i metodijanski samostani i Crkva bosanska bili
su ustrojeni po reguli bazilijskoga reda (Orbini, naprimjer, za gosta
Radina izriito kae da je bio bazilijski monah - "monaco di S.
Basilio"). Znaajne su u tom smislu postavke koje zastupa Maja
Mileti. Ona tvrdi da bi bosanski krstjani mogli biti ogranak bazilijskoga reda, i to onog prvobitnog, u kojem su se sauvali najstariji
elementi egipatske tradicije prvih eremita i anahoreta. Tim istonim
redovnicima sv. Bazilija pripadao je i sv. Metod. Maja Mileti poziva
se na jedan izvor u kojem stoji da je poljski kralj Boleslav 1protjerao
iz svoje zemlje monahe koji su u jednom drugom izvoru imenovani
rijeju krstjani. Oni su bili nosioci monake tradicije brae Konstantina i Metoda i njihovih uenika. Raspravljajui o nazivu krstjanin u
znaenju monah, Maja Mileti navodi i jedan podatak iz Responsa
pape Nikole I Bugarina, gdje je za monahe upotrebljen izraz chris58
tiani. Responsa potjeu iz 866, dakle iz vremena slavenske misije.
Meutim, u Kloevu glagoljskom zborniku, koji je, kako je ve
obrazloeno, mogao biti besjeda izreena na Duvanjskom saboru,
izraz kristjani upotrijebljen je u smislu vjernicii" Vjerovatno je po
irilometodskom samostanu, kasnijoj hii bosanskih krstjana, naz-

57

54 Objavio ih je S. Stanojevi, Borba za samostalnost katolike crkve u nemanjikoj dravi, 157-162.


55 V. Markovi, Pravoslavno monatvo, 43.
56 I. Ostoji, Benediktinci glagoljai, 15.

226

Maja Mileti je upozorila na starokransko porijeklo tog obiaja, koji je


preuzela i slavenska crkva irila i Metoda. Taj obiaj usvojila je i Crkva
bosanska. I krstjani di

BOSII!!,

127-129 i 183.

58 Isto.
59 F. Grivec, S/avenska blugovestnika.

227

vano i mjesto Motre, danas naselje Gornje i Donje Motre, sjeverozapadno od gradia Visokog.' Ime Motredolazi od rijei manastir,
latinski monasterium, staroslavenski monastir ', a pojavljuju se i
oblici molstir, molster, molstr. Ovdje je bilo najstarije poznato sjedite dida bosanskoga (djeda, poglavara Crkve bosanske), a prema
uri Basleru moda i visoko uilite Crkve bosanske.P" Navedenim
podacima dodao bih jo jedno svjedoanstvo, a to je Kristijanova
legenda, sastavljena negdje u godinama 992-994. Ve samo ime
"Kristijan monah" - ukazuje na povezivanje tih dvaju pojmova.
Legenda opisuje mueniku smrt sv. Ludmile i sv. Vaclava, ali
pripovijeda i o Konstantinu i Metodu, pa meu ostalim i o tome kako
je Metod pokrstio ekog kneza Borivoja. 61 "Kristijan monah" naao
se potaknutim da proslavi slavensku misiju, kao to je bosanski
.krstjanin sa istim pobudama sastavio Ljetopis zagorske sklavinije.
Prema iznesenom, oito je da su se irilometodski monasi nazivali
krstjanima, a tim istim izrazom, eto, oznaavaju se i redovnici Crkve
bosanske.
Vjerski i crkveni ivot u "zagorskoj sklaviniji", koja se poslije
avarsko-slavenskog pustoenja ponovno kristijanizirala negdje u
sedmom i osmom desetljeu IX st., odvijao se ponajvie kroz djelatnost irilometodskih samostana. lanovi tih zajednica bili su putujui propovjednici kranskoga nauka i duhovno su skrbili o vjernicima. Prvi irilometodski samostani na podruju "zagorske sklavinije" vjerovatno su nastali negdje poslije 870, u okviru djelovanja
panonske, odnosno moravske dijeceze. U Metodovu dijecezu spadao
je prostor istono od Sisake, Skradinske i Duvanjske biskupije,
sjeverno od Zahumske u sastavu Solinske nadbiskupije, s jedne, a
zapadno od Drine, a s druge strane, gdje je graniila sjurisdikcijskim
podrujem Carigradske patrijarije. To je u isti mah podruje djelovanja irilometodskih samostana juno od Save. Slavenski redovnici
na podruju Bosne nisu se ograniavali samo na kontemplaciju, ve
su obavljali i vjersku misiju u puku, prije svega propovijedanjem
evanelja. Upravo se tom misionarskom djelatnou Konstantin i
Metod i njihovi uenici izdvajaju od uobiajenog redovnitva IX
stoljea.62
Dodao bih ovdje kako nije iskljueno da se "monasteria Selavorum" na podruju "zagorske sklavinije" mogu jednim dijelom

prepoznati i na terenu. S odreenomzadrkom


iznosim tu pretpostavku koja se temelji na zanimljivim tezama povjesniarke umjetnosti Ivanke Nikolajevi, koje bosanskohercegovaki
arheolozi
uglavnom odbacuju. Prema Ivanki Nikolajevi, crkva u Dabravini,
kao i niz spomenika s drugih lokaliteta na kojima je otkrivena
skulptura istog stila (Zenica, Dikovaa, Srd-Breza) najvjerovatnije
predstavljaju ostatke monake kulture s kraja XII st., spomenike onih
zajednica koje su u Bosni djelovale prije osnivanja propovjednikih
redova. Iako pretpostavlja da su u Bosni od starijih monakih redova
prevladavali bazilijanci, monaku crkvu u Dabravini pripisuje benediktincima zbog nedvojbenih veza oltarske pregrade u Dabravini sa
umjetnou june Italije, odnosno Rima.63 Meutim, tome se protivi
navod iste studije da neki poznati spomenici iz Bosne, crkve koje
pripadaju posljednjim desetljeima XII st., u arhitekturi pokazuju
utjecaje iz sjeverozapadnih krajeva, odnosno iz srednje Evrope. To
su jednobrodne crkve koje iznad prezbiterija ili uz njega imaju visoke
tornjeve. Njima se, po miljenju Nikolajevieve, pridruuje i crkva
iz Dabravine. U prilog pretpostavci da je monaka crkva u Dabravini
spadala u irilometodski krug govori ikonografski motiv janjaca koji
aste kri.64 . Basler i D. Sergejevski takoer istiu monaki karakter te crkve. Basler upozorava da niz malih prostorija koje se
nalaze na slobodnom prostoru izvan crkve vjerovatno predstavljaju
redovnike laure. Monaku pripadnost crkve vidi i u figurama sa
iljastim kapicama na glavi to su prikazane na kapitelima, a o tome
svjedoi i razmjerno veliki presbiterij. Krstionica ukazuje na misionarsku djelatnost na terenu na kojem se dugo vremena zadrao obiaj
i potreba krtenja odraslih osoba. Za razliku od Nikolajevieve,
dabravinsku baziliku Basler smatra kasnoantikim spomenikom,
doputajui da se moe datirati u odmaklo VI stoljee. Isti autor
pretpostavlja daje crkva pripadala benediktincima/? Jovanka Maksimovi skulpture iz Dabravine datira na kraj XI ili poetak XII
stoljea. Smatra da je ljudska figura sa podignutom rukom na ploi
u Dabravini slina figuri tzv. "hrvatskog kralja" iz Splita, nastaloj
takoer u spomenutom razdoblju: "Iako je fragment iz Dabravine
neto primitivniji, moe se vjerovati da je i on iz istih vremena,
pogotovo kada se pogledaju kapiteli istog ikonostasa ..." Nada Mileti

63 I. Nikolajevi, Oltarna pregrada, 91-112; Ista, Skulpture iz Dabravine, 524.


Inae jo uvijek prevladava postavka koju je opirno izloio D. Sergejevski,
da crkva u Dabravini pripada posljednjim godinama V ili prvim desetljeima
VI st., mada i Sergejevski doputa mogunost da datacija toga objekta moe
biti i drukija. I. Nikolajevi, Sculpture, 457-467.
65 . Basler, Arhitektura kasnoantikog doba, 78-82, 156-159 i dr.
64

60 J. etka, Hrvatska kranska terminologija, 153, 163. . Basler, Visoka


uilite crkve bosanske, 473-486.
61 Magnae Moraviaefontes historici, sv. 2,186-199.
62 K. Karin, Redovnike upe, 13.

228

229

datira kamenu plastiku iz Dabravine u sredinu XII stoljea.P? Miljenja sam kako datacija tog spomenika u XI, odnosno XII st. ne znai
da se taj lokalitet ne moe smjestiti u irilometodski kulturni krug.
Uz ove crkve, za koje je sporno pripadaju li ranom srednjem vijeku
ili kasnoj antici, utvreno je i postojanje crkava za koje se arheolozi
i povjesniari slau da potjeu iz razdoblja od IX do XII st. (Vruci
kod Vrela Bosne, Rogaii kod Blauja, Jajce, Kulinova crkva u
Biskupiima kod Visokog i dr.).67 U svim tim crkvama liturgija se
morala obavljati na narodnom jeziku, pa su oito bile irilometodske.
Postavlja se pitanje broja metodskih samostana u Bosni. O
tome nema izravnih podataka. Moda se moe dati odreena rekonstrukcija na temelju prvog poznatog broja patarenskih hia, ako se,
naime, pretpostavi da one nastavljaju tradiciju metodijanskih samostana. Ako je 1203. na sastanku na Bilinu polju bilo najmanje pet
krstjanskih kua, kako je ustanovio D. Mandi, ni u ranijem razdob lju
nije ih bilo manje.68 Moe se, dakle, otprilike raunati daje u Bosni
bilo oko pet metodijanskih samostana. irilometodskim samostanima gubi se trag, da bi se zatim javile hie bosanskih krstjana
izrazite slavenske orijentacije (jezik i pismo), tako da je opravdano
pretpostaviti da su one nastavak tih samostana. U argumentaciji
kontinuiteta Metodove slavenske crkve i heretike Crkve bosanske,
vrijedno je spomenuti da nije iskljueno da se istovrstan proces
odvijao i sa tzv. Dragovikom crkvom u Bugarskoj, u blizini Plovdiva. Moda nije sluajno da je tamo misionar bio biskup, Metodov
uenik. Plovdivski kraj smatra se kolijevkom bugarskoga krivovjerja. Odreena povezanost izmeu irilometodske misije i bogumilstva zapaena je i u Makedoniji. O tome pie Josip Hamm:
"Upravo onaj kraj u kojem se najdulje odrala glagoljica, a to je bio
etverokut izmeu Tetova, Velesa, Ohrida i Bitolja u zapadnoj
Makedoniji ujedno je mogao postati jedno od sredita heretikoga
bogumilskog pokreta na Balkanskom poluotoku. ,,69Znakovito je da
se upravo na tim bugarskim i makedonskim podrujima, najjaim
uporitima irilometodske akcije i bogumilstva, poslije javljaju slavenski muslimani, poznati (izvan svoje sredine) kao Pomaci i
Torbei. Kao da je bogumilima u Bugarskoj i Makedoniji islam bio

66 J. Maksimovi, Srpska srednjovjekovna skulptura, 43. N. Mileti, Srednjovjekovna skulptura, 296. O splitskom reIjefu vidi: I. Fiskovi, Reljef kralja
Petra Kreimira IV. Op. redaktora.
67 1. Kujundi (pseud.), Crkvene prilike u Bosni, 181-185.
68 D. Mandi, Bogumilska crkva, 301-320.
69 J. Hamm, Staroslavenska gramatika, 46.

230

osobito privlaan. Slina tvrdnja vrijedi i za slavenske muslimane u


Bosni. Plovdivski kraj, odnosno Rodope, gdje se bila ukorijenila
dragovika crkva, nastanjuju i danas muslimanski Pomaci. Podruje
makedonskih bogumila, posebno ire podruje u kojem su Tetovo i
Veles, ujedno je i podruje Torbea.i"
.
b) Crkveni odnosi sa Splitom
Bosna se izriito ne spominje ni na jednom od tri prva splitska
sabora - 925, 928. i 1060. - iako se pouzdano znade da se prilikom
sabora godine 1060. Bosanska biskupija nalazila u sastavu Splitske
metropolije. Za starije razdoblje gotovo je sigurno da podruje
"zagorske sklavinije" nije pripadalo Splitu, ve je bilo sastavni dio
Metodove nadbiskupije, a onda je preputeno brizi irilometodskih
samostana. Ali, u razdoblju od propasti Metodove nadbiskupije do
uspostavljanja Bosanske biskupije dolazili su odreeni crkveni utjecaji iz Splitske metropolije. Odatle su vjerovatno dolazili imisionari
jer, kao to kae S. Ritig, "prema kanonskim naelima onoga doba
imao je svaki biskup prvo svoje sveenike slati u paganske krajeve,
gdje jo nije bilo ureene crkvene hijerarhije. Ovakvi sveenici
ostajali su pod jurisdikcijom vlastitog biskupa ... ,m Splitski sabori
takoer su se ticali Bosne, osobito u pitanju bogosluja na narodnom
jeziku. Pisma pape Ivana X (914-928) povodom odravanja splitskog
sabora 925. upuena su u "Slavoniju i Dalmaciju" i "slavinsku
zemlju". tavie, navode se (u mnoini) "kraljevstva Slavena"
("Sc1avorum regna"), ime su oznaene, osim Hrvatske i Huma,
takoer slavenske zemlje koje nisu bile sufragansko podruje Splitske metropolije.
U tim "slavenskim kraljevstvima", mislim ponajprije u "kraljevstvu Slavena", javio se jedan "novi nauk", "Metodova doktrina",
kojaje prijetila da se proiri na itavo podruje Splitske metropolije.
Splitski sabori trebali su zauzeti vrsto stajalite prema tom "novom
nauku". Iz papina pisma splitskom nadbiskupu i njegovim sufraganima uoi zasjedanja sabora 925. vidi se da na podruju Splitske
nadbiskupije tada jo nije bila prevladala slavenska sluba Boija.
Papa izriito govori kako "nie drugi nauk uz granice vae (crkvene)
oblasti" i opominje ih da ne dopuste "da zla klica u vaim stranama
nipoto ne proklija". Oito je da su se arita drugog nauka nalazila

70 1. Ivanov, Bogumilski knjigi i legendi, 36; M. Mileti, I"krstjani"


85. M. Hadijahi, Islam i muslimani, 33-35.
71 S. Ritig, Povijesti pravo, 41.

di Bosnia,

231

u susjedstvu Splitske nadbiskupije, odakle je prodiralo i na podruje


Hrvatske i Zahumlja. Na podruju Hrvatske i Zahumlja tek su se
z~metale "zle klice" "novoga nauka". Papa upozorava nadbiskupa i
biskupe da to ne dopuste, "ve neka ih vae propovijedanje osui".72
Splitskom nadbiskupu i njegovim sufraganima prigovara se zbog
pasivnosti prema irenju "Metodovog nauka". Smatram da je "novi
nauk" dolazio na podruje Splitske nadbiskupije iz podruja bive
.
M eto d ove diiijeceze Juno
o d Save. 73 Kako pokazuju saborski kapituli, slavensko bogosluje toleriralo se tokom X st., unato papinim
zahtjevima. Stanje se mijenja u XI st. pod utjecajem evropskog
pokreta za reformu crkve, to pokazuje i splitski sabor iz 1060.
godine. Na saboru je izreena zabrana promicanja slavenskih sveenika u vie redove, sve dok ne naue latinski, a neke su se zabrane
ticale i pitanja noenja brade.74 Prema Tomi Arhiakonu, tada su
slavenski misionari optui vani kao raskolnici, a Metod proglaavan
heretikom. Metod je - tvrdi Toma - kako se govorilo, heretik, koji
je bio pronaao gotska slova, te je mnogo toga, protiv pravila katolike vjere, laui, napisao na slavenskom jeziku. Zbog toga je,
kae, po sudu Bojem bio kanjen iznenadnom smru." Zbog takve
politike u Bosni se osjeala tenja da se Bosanska biskupijajurisdikcijski podredi Barskoj nadbiskupiji (u kojoj su nali mjesto i samostani slavenskog jezika i grkog obreda) ili Dubrovakoj nadbiskupiji.
c) Porijeklo bosanske hereze
U irilometodskim samostanima valja, po mojem miljenju,
traiti i zaetak posebne Crkve bosanske. Ti su se samostani sve vie
udaljavali od utjecaja slubene crkve. Kako su odbijali pokoriti se
crkvenoj disciplini, Crkva ih je poela optuivati da su zabludjeli u
arijevsku herezu, tvrdei da se "Metodov nauk", prije svega slavenska sluba Boja, ne nalazi u svetim knjigama. Reakcija na te optube
od strane pristalica "Metodova nauka" bile su protivoptube da se
slubena crkva udaljila od svoje apostolske istote. Ideal se traio u
prvobitnom kranstvu. Protokom vremena ti samostani, osloboeni
bilo kakva nadzora slubene crkve, postali su plodno tlo za irenje
hereze. U njih su se poeli uvlaiti krivovjerni redovnici iz drugih

72

F. ii, Prirunik, 215-217.


73 Slavensko glagoljako bogosluje irilo se i u Hrvatskoj. Vidi I. Goldstein,
Hrvatski rani srednji vijek, 278 i dalje. Op. redaktora.
74 F. Raki,Documenta, 205.1. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 363 i dalje.
75 Toma Arhiakon, Kronika, 49.

. zemalja pa je preko tih sveenika ....koji~u tu .esto ~al~zili uto~te


pred progonima - zatim preko trgovaca I drugim ~h~n~~ tokovima
prodrlo i manihejsko uenje. To se moe naznJetl. I ~z poznat~
abjuracije na Bilinu polju 120~. go~ine.
s~ re.dovmkl po?la~an
izriito obavezuju da ubuduce nece primati mkakve mamheJs~e
krivovjerce da s njima stanuju." Manihej~i i~.~rugih sredi~ta mamhejstva mogli su trajno ostajati u bosanskim cm~omet~dsklI? samostanima. To ni najmanje ne odstupa od pravila koja vrijede za
najstarije redove, koji su bili otvoreni prema pri~a~ju stranaca, ne
77
samo na privremeni, ve i trajni boravak u manastmma.

"!'U

Toma Arhiakon pripovijeda o djelovanju dvojice brae, heretika Mateja i Aristodija u Bosni. Rodom Grci iz Apulije, od djetinjstva su bili zadarski graani: "A ili su veinom u Bosnu", kae
Toma, "jer su bili vrlo dobri ivo~is~i} ~eo~a u~j~bani u zl~tars~o.~
umijeu. Bili su takoer znalaki vjeti latinsko] I slavenskoj knJIZI.
Njih je u Splitu progonio nadbiskup Bernard, "gdje su boravili", te
"mnoge otrovali gnojem kune dogme".78 Prema Aleksandru Solovjevu, Aristodije je istovjetan s "gospodinom R~studije~" iz Batalova evanelja, koji je po pretpostavci ovog uenJ~a krajem XII ~t.
postao ak i poglavar bosanske patarenske crkve. Od .pos~b~neJe
vanosti injenica da je Aristodije, kako kae Toma, bIO vjet, n~
samo latinskoj ve i slavenskoj knjizi. Bio je predodreen za poloaj
dida Crkve bosanske iako ne mora daje bio prvi did, kako to smatra
'Solovjev. Dolazak s~anaca u krstja~sk~ sam.ostan~, a~ i na vodee
poloaje u tim samostanima, vidi se I po imemma nJI~ovlh po~lavara.
U zapisu Batalova evanelja na poetku prvoga spiska od sesnaest
imena navode se Eremis (Jeremija), Azarija i Kukle, a na drugom
spisku, takoer na poetku, "gospodin Rastudije" ,a t~ ~u oito str~na
imena.8o Krstjanski samostani bili su, dakle, otvorem I z~ redo~m~e
koji nisu bili Bosanci, paje Crkva bosan~ka ~ila ?roeta izvanjskim
utjecajima. Zbog tih razliitih dogmats.klh utjecaja, .Crkva bosan~ka
nije izgradila jedinstveno ustrojstvo Vjerskog u~enJa ',Mnoge tesko
obj anj ive dogmatske protivrjenosti nalaz~ sv~~ek~nJene uprav.o u
tim, esto meusobno suprotstavljenim, utjeCajIma I sa Zapada I sa
Istoka.

76 F. anjek, Crkva i kranstvo, 215.

Pravilo sv. Benedikta, 80-81.


Toma Arhiakon, Kronika, 72-73.
79 A. Solovjev, Vjersko uenje bosanske crkve, 29-32.

77

78
80

Isto, 28-34.

233
232

Podatak iz abjuracijeod 1203, prema kojem su krstjani dotada


u svoje hie primali manihejce i druge krivovjerce da s njima stanuju,
od mnogostruke je vanosti za pitanje ortodoksnosti, odnosno heterodoksnosti Crkve bosanske. Otada se bosanski krstjani poinju
poistovjeivati sa manihejcima. Glas da su manihejci pratit e bosanske krstjane sve dok se Crkvi bosanskoj nije izgubio trag u historijskim izvorima. O utemeljenosti takvih optubi S. Ali kae: "Stalno
(se) navodi kako heretici, dualisti, katari ili bogumili ne potuju krst,
slike, Krista, Trojstvo, ili kako nemaju crkava, a poto sve to postoji
kod bosanskihkrsijana, onda oni i nisu bili heretici, i tako taj istorijski
problem ostaje i dalje neobj anj en. Osnovno mjerilo, po kome se sudi
da li su spomenici koji potjeu iz redova krstjana heretiki ili ne,
uvijek i u svakom pojedinom sluaju vezanje za pitanje, da li u njemu
ima dualizma i kada se utvrdi da nema, a u njima inae ima znak krsta
ili se spominje Trojstvo ili imaju slike evanelista ili slino, onda se
kategoriki zakljuuje da u svemu tome nema nita heretiko, iako i
pored svega toga, Rimska crkva kao i pravoslavna, uvijek osuuju
ili proklinju te krstjane i krstjanice kao heretike, manihejce, nevjernike ili lane krane. Kako taj problem rijeiti? Mnogima, izgleda,
nij e poznato da mani hej izam, koj ije bio posebna univerzalna religija
svoga vremena, a ne kranska hereza, ima svoju hristologiju, svoje
kranske simbole, znakkrsta, Trojstvo, crkvu i bogomolje, dekalog,
daje sam Mani bio odlian slikar i umjetnik, i da u isto manihejskim
spisima ima odlinih minijatura, ak i sa zastavicama, kao i da postoji
veliki broj manihejskih himni i drugih tekstova, u kojima nema ni
traga nekom dualizmu, pa ipak niko im ne porie manihej ski karakter
i porijeklo, a crkva ihje kako istona tako i zapadna, uvijek osuivala
i proklinjala kao opasne za kranstvo, isto kao to su i islamski
teolozi sve to smatrali kao opasno po Islam.,,81
Prema tome, mislim da se mogu utvrditi uglavnom tri gradivne
sastavnice Crkve bosanske:
- starokranska irilometodska podloga,
- manihejske naslage,
- slavensko-poganski

81

zaostaci.

S. Ali, Bosanski krstjani, 172-173. Za razliku od navedenih razmatranja,


neprihvatljivo je po mojem miljenju Alievo nijekanje postojanja pravovjerne "ecclesiae bosnensis", sve do vremena bana Kulina, kao i njegov
pokuaj objanjenja prodora manihejstva u Bosnu preko Ugarske. Postoje,
naime, i prije bana Kulina vjerodostojni dokumenti o katolikoj biskupiji u
Bosni.

d) Crkva bosanska i "ecclesia bosnensis"


.

Ako se polazi od postavke da se Crk~a. bosansk~ u po~etku


'1
krilu metodskih samostana u Bosm 1 da se biskup Jed~o
raZVIa u
. ku ..
b' J. istomh
vrijeme po uspostavljanju Bosanske bIS pIJ.e, po o, 1.a u.
. iih
crkava bira izmeu tih redovnika - to znai da vec od n~JstanJl ..
vreme~a u organizaciji crkve i crkvenih poslova ~ BOS~1postoji
odreeni' dualizam. Nakon propasti Moravske na.dbl~~upIJe Bosna
. d
vrijeme nije uope bila pokrivena organizacijom redovn~
~~~~ne hijerarhije. Jedini nosioci kranskog ivota.bi~i su ~etodskl
tani koji su imali liturgiju na slavenskom jeziku, lsto.nog
~~~eo;a. Takva organizacija nije odgovarala ~enjama kat~h~ke
crkve. Najprije je rimska crkva poela borbu pr~tIv slave~skogJezika
i pisma u bogosluju, a kada je uvidjela da su ti sa~osta~I, do~ask~m
manihejaca postali i rasadnici manihejskog uenja, ~aJe .zaJedmca
optuena i zbog krivovjerja. Nasuprot tome, uspostavljena Je c~kvena
hijerarhija, sa biskupom na elu, pa je poe.~om druge polovine ?Cl
st. osnovana Bosanska biskupija. Jedno vrijeme sI?atralo.s~. konsnim, da bi se doskoilo ve uvrijeenim slave~s~m tra~lcIJ.ama 8~
k nomz ivotu za bosanske biskupe postavljati domace ljude,
cr ve,
. .
. . I h
ali je upravo to na odreeni nain legaliziralo, pa 1 oja ~ o .erezu.
Zbog toga je bosanski katoliki biskup, ~~na~o postavljen IZ re~a
latinskog sveenstva, bio prisiljen napustI~~ten~o~IJBo~ne. Do~~Je
do velikih sukoba s rimskom crkvom, kojima Je IspunJe.na povijest
Bosne od kraja XII st. pa sve do propasti Bosne 14~3. g~dme ..~no~o
se raspravljalo o pitanju da li su u poetku post~~ale Jedna Ih dVIJ.e
crkvene organizacije. Mislim da se radilo o ?VIJe.cr~ene. orga~.lzacije s dvama sjeditima: u Motrama se 'p~1 put Javlja :ezldencIJ~
dida Crkve bosanske, a u oblinjim Biskupl~lma stolovao Je bo~ans~l
biskup. Da su to ve od sredine X:I st:~ tj. od vr~men~ ~sm,,:anJ~
Bosanske biskupije, bile dvije orgamz~cIJ~, pokazu~~ razl~lt~st Ime
na poglavara. Za zajednicu krstjanskih ~la posto~~pOpIS dldov~ u
Bata/ovu evanelju, raunajui od Eremls~ (Jerem~~e) do RastudIJ~,
a to se tie bosanskih biskupa, za njihova lmen~ dlJelom.se doznaje
iz dubrovakih i papinskih dokumenata, poevi .od Vladlslav~ (s~dina XI st.). Budui da se ta imena ne podudar~~~, n~ma d~oJbe a
su poglavari jedne i druge org~niz~.cije bile razliite linosti te da su
uporedo postojale dvije organizacije.

82

idak pie o tome da je katolika "ecclesia bosnen~is" sve do. ~232-3. i~ala
svoju hijerarhiju s biskupom iz reda krstjana. J. idak, Studije o crkvi bosanskoj,91.

234
235

Te dvije organizacije sve do treeg desetljea XlII st, nisu bile


suprotstavljene. Sve okolnosti govore daje Bosanska biskupija imala
slavenski kao obrednijezik i da su irilometodski samostani i poslije
osnivanja biskupije bili glavni nosioci crkvenog ivota. Vrlo je
vjerovatno da je od samog uspostavljanja Bosanske biskupije vrijedilo pravilo istonih crkava, prema kojem samo monah moe
postati biskup. Iz popisa prvih poznatih bosanskih biskupa vidimo
da su oni po svoj prilici bili metodski monasi. Iz pristupanih
podataka o tim prvim poznatim bosanskim biskupima doznaje se da
su bili prilino nezavisni. Nepotpuni popis bosanskih biskupa XII st.
izgledao bi ovako: Vladislav (spomenut 1141.), Milovan (poslije
1153.), Radogost (1195), Dragonja (Dragohna) (1209), Vladimir
(poslije 1220.), Bratoslav Ivan iz Wildeshausena (1238. - poslije
.1268.).83 Odmah pada u oi da sve do Ivana iz Wildeshausena,
provincijala ugarskih dominikanaca i Ponse, takoer dominikanca,
bosanski biskupi nose narodna imena. Sudei po tim imenima,
bosanski biskupi regrutirali su se iz redova slavenskog sveenstva.
Neki podaci o tim prvim poznatim bosanskim biskupima svjedoe
da oni nisu bili daleko od krivovjerja. Naprimjer, Luccari za biskupa
Milovana tvrdi da je bio pristalica raskola. 84Biskup Radogost, prema
Orbiniju, nije znao latinski niti koji drugi jezik, osim slavenskog, pa
je prisegu vjernosti i posluha dubrovakom metropolitu poloio
slavenskim jezikom, sluei se povlasticom pape Ivana VIlI iz 880.
godine. Biskup Vladimir 1233. svrgnut je s biskupske asti zbog
svojih patarenskih nazora.P Postavljanjem za biskupa jednog
stranca, Ivana iz Wildeshausena, mijenja se tradicija u tom smislu da
se otada na poloaj bosanskog biskupa postavljaju stranci. Meutim,
ni Wildeshausen nije pristao proganjati heretike, pa se zahvalio na
asti bosanskog biskupa. Stoga papa i njega i dubrovakog nadbiskupa optuuje da su "pali u herezu". Sljedea mjera bila je da je
- poevi od 1247. - Bosanska biskupija potinjena Kalokoj nadbiskupiji, a konano je bosanska katolika biskupija 1252. morala
seliti ak u akovo.? Na bosanskog biskupa Vladimira odnosi se
pismo pape Grgura IX od 5. 6. 1232, u kojem je traio izvjetaj o
biskupu bosanskome, za kojegje saznao da je bez ikakve naobrazbe,
da je do biskupskog poloaja doao uz pomo nekog heretika te da
otvoreno titi heretike. Papa je obavijeten da taj biskup ne slui

slubu Boiju niti ini crkvene obrede, ve da ivi. u neko~ sel~ ~~


hereticima, a svoga brata, za kojeg je bilo oito daje herezijarh, stih
i brani u njegovim zabludama.V
Po svemu se ini da su odnosi izmedu zajednice krs~janskih
hia i Bosanske biskupije dugo vremena bili skladni. Nema mk.~og
spisa koji bi svjedoio o suprotstavljenostima i~e.u te d~IJ~ u~tanove, sve do prvih desetljea XIII st., kad~ se za.~azaJae mlJes.a~Je
sa strane u crkveni ivot Bosne. Bosanska biskupija sve dotada inila
je cjelinu sa krstjanski~ hi~m~. I .p~ imenu Crk~a bosanska, odnosno "ecclesia bosnensis" bila Je cjelina. Osnov~ll ton u cr~~nom
ivotu davala je zajednica krstjanskih hia, dok Je bosanski bIS~P
imao sporednu i uglavnom beznaajnu ul~gu. ~r~
bosa~sku, ~oJu
su inili krstjani s vjernicima, predstavljao Je did, d?k Je pritom
poloaj biskupa prilino nejasan, ali u ~va~o,~ ~luaJu ~porednog
znaaja. ak se did Crkve bosanske naziva I episkopus", Jarosl.av
idak smatra da je postojalo jedinstvo izmedu "ec.cl.esiae~osnens~s"
i Crkve bosanske, ali su njegova tumaenja razliita od iznesenih,
idak kae da se heretika i katolika biskupija bo~a~~ka.u ~a:remenim izvorima nazivaju istim imeno~, iako na raz:hlti~Jezlcll~~,
pa to upuuje na njihovu stvarnu genetiku vezu. Ah,. ne bI~ se SIO~IO
s njegovim z~jukom .da je Cr~;a bosanska odvJe.tak eccle~Ia~
bosnensis". idak to svoje stanovite obrazlae tvrdnjom da se ec
clesia bosnensis" pojavljuje u sauvanim izvorima ve godin.e 1089,
a podaci o herezi u Bosni nisu stariji o~. kraja XII .stoIJea. U
kontinuitetu razvoja od katolike biskupije do heretl~e Crk:~
bosanske i u izrazito redovnikom obiljeju ove cr~ve Id~k. VI?I
osobene crte "po kojima se ona razlikuje od svih d~gIh duahsti~h
crkava". Prema idaku, "poslije neuspjelih pokuaja reforme, koje
je Rimska kurija u tridesetim go~inama 13..stolje~ poduzim~la u
Bosni, katoliki je biskup zauvijek napustio zemlju, a katohk~
'ecclesia bosnensis' zamijenila je heretika Crkva bosanska".88 ;\!I,
uporedo sa spomenom Bosa~ske biskupij~ u b~li iz 1089,. s~offi1nju
se "monasteria Graecorum SIve Slavorum , kOJIsu upravljali crkvenim ivotom toga podruja i ranije, mimo nastojanja Rimske kurij~.
Heretika Crkva bosanska razvila se upravo iz tih samostana~ dokJ.e
katolika biskupija, nakon neuspjelih pokuaja reforme, b~la ~?siljena konano uzmaknuti. Usljed'pr~vl~stj .Ia:stj~n~,keorga.m.zac~!e,
bosanski biskup bio je u potpunoj sjeni. ZIVIOje s ?eret~clm~ ~
nekom selu, vjerovatno u Biskupiima kod Visokog, iako Je obiaj

83
84

L. Petrovi, Krani bosanske crkve, 56-61.


1. Luceari, Copioso ristretto, 19.
85 M. Orbin, Kraljevstvo Slovena, 213.
86 V. Klai, Povijest Bosne, 70-74.

236

87 Codex diplomaticus, sv.2, 361-2.


1. idak, Studije o crkvi bosanskoj, 96-97, 179.

88

237

bio da biskup ima svoje sjedite u najuglednijem gradu. Duebrinitvo je pripadalo hrvatskim redovnicima. N i sambiskup, prema
vijesti iz 1232, nije obavljao slubu Boiju. Upitno je da li je uope
postojalo dijecezansko sveenstvo, a nema traga ni podjeli na upe.
Valja posebno ukazati na odredbu Bilinopoljske abjuracije, prema
kojoj e starjeine njihovih zajednica potvrivati papa, a ne biskup.
Sve su to svjedoanstva da su krstjani imali potpunu prevlast u
vjerskom ivotu.89
e) Kadaje nastala Crkva bosanska?
Otkada datiraju manihejski, odnosno heretiki utjecaji u irilometodskim samostanima u Bosni moda se moe saznati na temelju popisa didova Crkve bosanske u Bata/ovu evanelju. Prvi
stupac u popisu zapoinje imenima Eremis (Jeremija), Azarija i
Kukle, koji su oito bili stranci, ali toliko utjecajni da su stali na
elo "reda crkve". Njihovim imenima obiljeeno je novo razdoblje u
ivotu irilometodskih samostana, dok bi druga epoha zapoela od
"gospodina Rastudija", koji je naveden kao prvi u drugom stupcu.
Kadaje Eremis (Jeremija) doao na elo bosanskih krstjana, ne moe
se tano odrediti. U prvom stupcu popisa navode se na pretposljednjem mjestu tri imena koja se mogu prepoznati meu "priorima"
koji su nastupali na Bilinu polju 1203, i to Dragi, Lubin i Draeta,
ali izmeu Eremisa (Jeremije) i navedene trojice navedeno je jo
jedanaest imena. Prema tome, od Eremisa (Jeremije) do 1203. uslijedilo je jedanaest glavara "reda crkve". Koliko su ti glavari stajali
na elu "reda crkve", nije poznato.f"
Ako se prihvati postavka da je Crkva bosanska nastala na
irilometodskoj podlozi, postavlja se pitanje: Otkadaje postojala kao
posebna organizacija? irilometodski samostani prvi put spomenuti
su 1089, ali oni su postojali jo mnogo ranije, ak od dolaska
Metodovih uenika u junoslavenske zemlje. Valja poi od potrebe
da se ustanovi u kojem su se trenutku irilometodski samostani
povezali u zajednicu sa didom na elu. Moe se pretpostaviti da je
od tog asa uspostavljena Crkva bosanska. Meutim, nema vreg
uporita za procjenu oprelomnom stepenu kada je uslijedilo ono

89

Povijesno svjedoanstvo o pojavi hereze u drugoj polovini XI


st. na podruju Splitske nadbiskupije, u koju se tada ubraja~a i Bosna~
donosi Toma Arhiakon. Govorei o splitskom saboru IZ 1060. 1
dogaajima koji su nakon toga slijedili, Toma Arhiakon izriito navodi kako je "u vrijeme gospodina nadbiskupa Lovre bila nastala u
kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske neka prokleta shizmatika raspra".
To je bilo jedno od pitanja koje je zaokupljalo sabor u Splitu. Toma
opirnije izvjetava i o tome kako su se sinoda.Ine odluke odr~zile u
Hrvatskoj, opisujui aferu popa Vuka, pseudobiskupa Cedede ~?pata
Potepe, koje optuuje da su slijedili arijansku nevje~. N~.hove
pristae naziva Gotima. Dogaaji se najvie tiu Krk~ blskupl~e ..Na
saboru se, veli Toma, govorilo da je gotska slova - pn emu misli n~
glagoljicu - pronaao "neki Metod heretik", koji je ~?ge s~a~
protiv pravila katolike vjere na istom slavenskom JezI~ I~ZU~I
napisao.93 Tomini podaci obino se usmjeravaju s~~~ ~a p~otlvIJ~nJe
glagoljici i slavenskom bogosluju. Svakako stOJI injenica d.aJ~ u
tom razdoblju Rimska crkva preduzimala korake da se unificira
liturgija. Ali, nije se radilo samo o jeziku bo~o~luja, ve ~.~~o~matskim pitanjima. Iu drugim zemljama, naprimjer u paniji, isticano
je da su arijanci potajno unijeli u liturgijske knjige svoje zablude.94

F. anjek, Crkva i kranstvo, 215.

90 Dominik Mandi tvrdi daje Eremis ivio potkraj X st., pri emu proizvoljno
konstruira da je tada Bosnom vladao makedonski car Samuilo. D. Mandi,
Bogumilska crkva bosanskih krstjana, 128. Meutim, Samuilo nije nikada
proirio svoju vlast u Bosnu, kako je to uvjerljivo pokazao Jan Lesny (Panstvo
Samuela, 87-112).

238

'. organizacijsko povezivanje koje jeomoguilo pojavu Crkve b?sat;t" ske na' povijesnoj' pozornici. Moda" je odgovor na ov~ pitanje
sadran u postavci da je zajednica bosanskih irilometodskih samostana odnosno hia bosanskih krstjana, nastala istovremeno sa utemeIj~njem "ecclesiae bosnensis". Naime, niz injenica. gov.ori .u
prilog zakljuku daje zajednica krstjanskih samostana, koja se Javlja
i kao Crkva bosanska u svome poetku djelovala uporedo sa "ecclesia bosnensis", pa nita ne bi opovrgavalo postavku da su)edn~. i
druga organizacija osnovane istovremeno. Za B.osan~ku. blSkupl~U
moe se pretpostaviti da je nastala oko 105~. pa bi to bilo I r~do~lje
preustrojavanja i prerastanja irilometodskih s~~ostan~ u zaJed~~cu
tih samostana s didom na elu. Prvi je mogao biti Eremis (Jeremija),
vjerovatno porijeklom Makedo~ac.91 Ovak~? dati~n~e nasta~~
Crkve bosanske podudaralo bi se I sa hronologijom kOJUJe, tumaei
Batalov popis, dao Vaso ubrilovi. Po tom autoru, Jeremija je bio
bogurnilski poglavar oko 1050. godine.92

91
92
93
94

D. Mandi, Bogumilska crkva bosanskih krstjana, 204.


V. ubrilovi, Popis bogomilskih vladara.
Toma Arhiakon, Kronika, 49-54. M. Barada, Episcopus
186-201.
J. Srebrn i, Odnoaji pape Ivana X, 162-164.

chroatensis,

239

~!~ma tome, .Tomine rijei mogle bi potvrditi da je udaljavanje


cml?metodskih s~~ostana'od slubene crkvene dogme zapoelo ve
s:edlI~o~ XI stoljea. Dubrovaki dominikanac'Ivan Stojkovi na
Sjed~lCl Baselskog sabo~ (1.0' 6. 1434.) izjavio je da se "milou
Bojom napokon uk~za.la iznimna prilika za obraanje svega bosansko~a ~al~evs~a, k~je ~e preko tri stotine godina i vie bilo zaraeno
mamheJs~m krivovierjem iarijanizmom". Iz tog podatka je takoer
tek~5zakljuivati o vremenu kada je zaista ustrojena Crkva bosan~ka. Napokon se mora rei da nije mogue precizno utvrditi kada
Je tan~ ~rkva bosanska primila heretika obiljeja. Udaljavanje od
pravovjena, a~o se p:om~~r~ u povijesnoj retrospektivi, sa svojim
korij emma. mozda vec od cmlometodskih vremena, dugje povijesni
proces, pa je gotovo neraspoznatljivo u kojem asu su i u kojoj mjeri
prevladale manihejske ideje.

5.
IRILOMETODSKE

TRADICIJE U BOSNI

~irilometodska djelatnost ostavila je u Bosni (i Humu) vrlo


raegovretne tragove, koji se mogu zaokrueno izloiti u sljedeim
skupmama:
a) sauvani biblijski tekstovi irilometodskog porijekla;
b) irilometodski obred' ,
c) liturgija na narodnom jeziku; narodni jezik u crkvi i pismenost na narodnom jeziku;
d) glagoljica - bosanica;
e) redovniki karakter irilometodske djelatnosti i Crkve bosanske;
f) kult sv. Grgura Nazijanskoga.
a) Uvodne napomene
.
U tradicij~ n~roda u Bosni, koliko mi je poznato, nisu sauvana
ll~e~a K~nstantm 1 Metod. Ni jedna crkva, ako sam dobro upuen
n~~eIm ?Ila posveena, sve do novijega vremena. Crkva bosansk~
nije ~,odIzal.acrkve~e zgrade, o~i~vkapelice nad grobovima ("hram~vI ), pa J~ tako Izostalo I obiljeavanje crkava imenom dvojice
uitelja. Jedino su u Miroslavljevu evanelju i Hrvojevu misalu

95 D. Mandi, Bogumilska crkva, 119-120.

240

spomenuti slavenski apostoli, i to u prvom Konstantin, a u drugom


obojica. U Miroslavljevu evanelju od 14. veljae nalazi sc spomen
na "xoua ovsmnerrs caob1i NhCKa Koysana <pHJIOCOna".96 Hrvojev misal, koji je "po zakonu rimskoga dvora" prepisao oko 1405.
Butko za gospodara Donjih Kraja i vojvodu splitskoga Hrvoja,
obiljeio je u svome kalendaru pod 14. veljae uroypana H BaJIeHIIIHHa, apo. d 6 travnja Meroyqae .97
b) Biblijski tekstovi irilometodskog porijekla
irilometodske tradicije na podruju Bosne i Huma pojavljuju
se, kako je reeno, u vie oblika. Izraene su prije svega u starim
bosanskim i humskim biblijskim tekstovima. Bosanska evanelja i
druge svete knjige nastale su u okrilju Crkve bosanske, tako da ih
neki nazivaju i bogumilskim. Budui da Crkva bosanska nalazi svoje
poetke u irilometodskim samostanima, logino je da su bosanska
evanelja bliska irilometodskom biblijskom uzorku. Zbog toga je
vrijedno ispitati u kakvom odnosu stoje bosanska evanelja prema
tekstu slavenskih biblijskih knjiga, koje je s grkoga preveo preteno
Metod. Pritom, osnovna potekoa proistjee iz okolnosti da izvorni
tekst staroslavenskog evanelja nije sauvan. Sauvano je dvadesetak bosanskih biblijskih kodeksa iz XIV i XY stoljea. Meusobno
su vrlo srodni, sa izrazitim tragovima glagoljskih predloaka.
Uoblieni su najee ikavicom. Nigdje ne odstupaju od slubenog
biblijskog teksta. Bosanski biblijski tekstovi slijede gotovo u svim
pojedinostima svoje irilometodske predloke. Iako su pisani u XIV
i XV st., u njima je sauvana starija biblijska tradicija. Razumije se
da je broj prepisanih evanelja bio daleko vei od onoga koji se
sauvao. To se moe dokumentirati, naprimjer, okolnou da je
ajniko evanelje "prepisano sa tri predloka", a u "prepisivanju
Ue) uestvovao velik broj pismenih ljudi". Citirani istraiva, V.
Jerkovi, o ajnikom evanelju u tom smislu zakljuuje: "Svi pisari
ajnikog jevandelja, ak i oni koji su napisali samo po neki red,
pokazali su da su vini pisanju, to za poznavanje kulturnih prilika u
jugoistonoj Bosni kraja 14. ili poetkom 15. nije beznaajno.F"
Knjievno naslijede srednjovjekovne Bosne odredio je Vjekoslav tefani sljedeim tvrdnjama: "Sauvana su dva stara glagoljska fragmenta s tekstom apostola. To su: Grkoviev apostol iz

96 L. Mirkovi, Heortologija, 241-242.


97 1. Vajs, Najstariji hrvatsko-glagoljski, 37-38.
98 V. Jerkovi, Paleografska i jezika ispitivanja, 208.

241

poetka 12. stoljea i Mihanoviev odlomak s kraja 12. stoljea, ali


oni (kako to pokazuje njihov jezik i pismo) potjeu iz istone
periferi~~ hrvatskog glagoljatva, moda iz Bosne, Zahumlja ili Zete,
pa na njima nema traga reforme hrvatsko-glagoljskih knjiga ... Istog
su ~~ra~tera i s~i kasnij i bosanski irilski rukopisi biblijskog sadraja
(koji vie-manje nose u sebi tragove svojih glagoljskih predloaka i
narodnog ikavskog govora), premda i kod nekih od njih ima izmjena
teksta po Vulgati. Zanimljivo je da u ovoj maloj bosanskoj knjievnosti ima tekstova za koje se zna da su pisani u krilu heretike
Crkve bosanske, a ipak u njima nema ni traga nekom posebnom
heretikom uenju (manihejstvu i dualizmu). Od nekih sedamnaest
spomenika s biblijskim (ponajvie evandeoskim) sadrajem koji
pripadaju bosanskom stablu, ako izuzmemo Miroslavljevo evandelje
s kraja XII. stoljea, najstariji su i najvaniji spomenici: Grigorovi-Giljferdingovi odlomci evandelistara iz poetka XIV. stoljea, iz
istogje vremena i Mostarsko i Divoevo evandelje, slijedi Vrutoko,
Batalovo i Pripkovievo evandelje te Giljferdingov apostol, koji ide
jo u XIV. stoljee. U poetak XY. stoljea ide arhaino Nikoljsko
evandelje, Daniievo evandelje, Mletako evandelje i vrlo znaajan
Hvalov zbornik iz 1404. pisan za vojvodu Hrvoja. U XY. stoljee
spadaju jo dva irilska rukopisa u kojima ima arhainih glagoljskih
zapisa, i to ajniko evandelje i Radosavljev rukopis (Apokalipsa).,,99
Najvaniji spomenik irilometodske tradicije s bosanskohumskog podruja svakako je Miroslavljevo evanelje, napisano
krajem XII st. za "velikoslavnog kneza" Miroslava. Iako je pisano
irilicom, s obzirom na jezik i pismo, genetski proizlazi iz glagoljice.
U ~~e.musu oiti. tragovi. g.l.agoljske grafije. To evandelje :ggtvrda je
o irilometodskim tradicijama na podruju Zahumlja. I Panju
zasluuje i tvrdnja koju je iznio i obrazloio orde Strievi, sma- .
trajui da su minijature tog evandelja ukraavali zadarski majstori
Matej i Aristodije, inae poznati kao heretici. Strievi svoje teze ne
postavlja apodiktiki, ve one trebaju posluiti kao podstrek za
daljnja ispitivanja: "I dok minijatumo slikarstvo Miroslavljevog
jevandelja nije u srpskoj minijaturnoj umetnosti imalo nastavljaa,
stil minijatura Miroslavljevog jevandelja ostavio je znatnog traga u

99 V. tefani,Hrvatska pismenost, 16-17.


100 Marko Vego "ni malo ne sumnja" da su mnogobrojne minijature i inicijali
Miroslavljeva evanelja naeni "negdje u Zavali u Popovu ili Stonu, gdje je
knez Miroslav stalno boravio ili dolazio u posjetu za vrijeme crkvenih
praznika". M. Vego, Od pisma do arhitekture, 26.
242

. kasnijem minijaturnom slikarstvu Bosne. Uzmu'ly~~ u obzir od~ike


svih bosanskih spomenika u odnosu prema mlDlJaturama ~Iroslavljevog jevanelja, dobija se utisak da su inicijali Miroslavljevog
jevaneljaprvi lan jednog razvojnog n~z~ ije su sv; ostal~ fa~~
obeleene iskljuivo bosanskim spomemclm.a. Namece s~ pitanje.
nemaju li minijature Miroslavljevogjevand.elja ka.k~e te~nje ~~ze ~a
slikanim ukrasom bosanskih rukopisa? Idalje: vodi IInas istraivanje
ovih veza reenju pitanja o linosti majstora minijatura Miro~l~vljevog jevanelja? Opravdanost ovih pitanja pod~piru drug~ mJ~nice. Po svojoj ortografiji, Miroslavljevo jevanelje prethodi kasnijim b~san~kim spomenicima crk:enog i.svjeto;:nog k~raktera, a.i~to
tako I nekim svojim paleografsklm osobinama. S obzirom na IDJenicu da su braa Matej i Aristodije stigli iz Apulije, a minijature
Miroslavljeva evanelja uzimaju se kao najvaniji dokaz ~mje~:
nikih veza izmedu Apulije i naih krajeva, tu okolnost Strievi
uzima kao dodatni dokaz o Mateju i Aristodiju kao ukrasivaima.
Zanimljiva je Strievieva pretpostavka da je Mtroslavljevo evanelje dospjelo u Srbiju "moda kao Kulinov poklon Miroslavu": "Ostalo je usamljeno zato to je na tlu nemanjike dr~ve ve~ zapoel~
ivot jedno drukije minijatumo slikarstvo, kome Je zreh romanski
stil Mateja i Aristodija bio potpuno stran."IOI Najslabija strana Strievieve pretpostavke jest pokuaj da se tekstvi ~l~~ac~je evanelja
tumae u duhu bogumilskog uenja. Po sadraju I jezikim osobinama Miroslavljevo evanelje vrlo je blisko irilome~o?skom p~ototipu. Kalendar mu je u odreenoj mjeri podudaran s tipikom velik~
Crkve sv. Sofije u Carigradu i bogoslujem te crkve, tako d~ n~k~
pretpostavljaju daje sam Konstantin, kojije bi~ knji~nia~uknJl~lcl
te crkve, preveo grki protograf na slavenski pa Je Miroslavljevo
evanelje usklaeno s njegovim prijevodom. 102
Odnos bosanskih evanelja prema irilometodskom prototipu
najbolje se vidi u rezultatima istraivanja 1. Vajsa. On se p~ihva~io
tekog posla predstavljanja mogueg irilometodskog prototipa ~I~lijskih tekstova. Doao je do zakljuka da kodeks tetroevan~elJa IZ
Nikoljskoga samostana - koji je nedvojbeno bosanskog. porijekla "sa stanovita kritike teksta najvema i u cjelini nadmauje sve ostale
staroslavenske kodekse, paje osnovano da se stane na stanovite da
se ovo evanelje uzme kao podloga za kompletiranje biblijskih
dijelova". 103 Nikoljsko evanelje pokazuje upadljive slinosti s As-

10I . Strievi, Majstori minijatura, 181-203.


102 L. Mirkovi, Miroslavljevo evanelje, 29.
103 1. Vaj s, K charakteristice, 1\3-118.

243

semanijevim, koje se smatra vrlo bliskim irilskom predloku. Opaa


se nastojanje da se ak priblii izvornom grkom tekstu.104 Spominjem, nadalje, Hvalov rukopis, za koji Danii tvrdi da je, dodue,
"pisan istom XY. vijeka", ali pripada "medu najdragocjenije spomenike slovenske knjievnosti": "Ta mu vrijednost dolazi od mnogih
starijih stvari kojih u njemu ima vie nego u mnogim starijim
rukopisima". Nadalje je Danii doao do zakljuka da je "i prema
Nikoljskom jevandelju ... sauvao Hval u ovom rukopisu starijih
stvari ...". Vanost Hvalova rukopisa Danii vidi u okolnosti da su
se u njemu "sauvali tragovi najstarijih vremena slovenske knjievnosti". \05 Za Apokalipsu krstjanina Hvala iz 1344. L. Havlik tvrdi
daje prijepis Metodova predloka. 106 Biblijski dijelovi tzv. Splitskog
odlomka, prema miljenju V. tefania, temelje se na irilometod. skom prijevodu. Redakcija Splitskog odlomka pokazuje osobine
"koje ga znaajnije pribliavaju starim glagoljskim i irilskim tekstovima negoli poznatim hrvatskoglagoljskim tekstovima XIV-XV.
stoljea" -primjeuje nadalje tefani. Biblijski su dijelovi "direktan
izdanak irilometodskog prijevoda". Zajednikom osobinom bosanskih biblijskih tekstova, u koje ubraja i biblijske dionice u Splitskom
odlomku, smatra "pomlaenjezik" i irilometodsku podlogu. \07 Isva
ostala bosanska evanelja, koja su meusobno vrlo slina, oslanjaju
se na irilometodski prototip.
c) Narodni jezik u crkvi i pismenost na narodnom jeziku
Posredno svjedoanstvo o slavenskom liturgijskom jeziku
ostavio je papinski legat Ivan de Casamaris, kojije nakon istrage koju
je obavio 8. 4. 1203. na Bilinu polju i abjuracije bosanskih krstjana,
predlagao da se za biskupa u Bosni imenuje Latin.IOBTo pokazuje
da je dotada biskup obavljao slubu na slavenskom jeziku. I prije i
poslije toga u Crkvi bosanskoj bio je u upotrebi slavenski jezik.
Prema dubrovakom povjesniaru Cervi, "u predjelima koji su neko
bili pod jurisdikcijom dubrovake metropolije, a posebno u Slavoniji, premda se slijedi rimski obred, sluba se Boja obavljala
slavenskim jezikom".I09 Moe se rei da je dosljedna upotreba
narodnog jezika u crkvi karakteristina ne samo za Crkvu bosansku,

104 K. Hovalek, La traduction, 267-284. Nikoljsko evanelje.


\05 . Danii, Hvalov rukopis, 109-12.
106 L. Havlik, Moravskaja narodnost, 178.
\07 V. tefani, Splitski odlomak, 85, 123.
10B A. Theiner, Vetera monumenta, I, 19. Codex diplomaticus, sv. 3, 36.
109 K. Vojnovi, Crkva i drava, 138.

244

nego i za katoliku crkvu u Bosni.iupravo zahvaljujui njezinim


irilometodskim temeljima. Katolika Bosanska biskupija bila je u
poetku usko povezana s irilometodskim samostanima, a kad se
etrdesetih godina XIII st. osamostalila, i dalje je uvala narodne
tradicije u bogosluju, prije svega jezik. Zahvaljujui upravo irilometodskim tradicijama Bosanske biskupije, koje su naslijedili i
franjevci, narodni jezik u bosanskoj crkvi sauvao se i do naih dana.
Uobiajilo se kompromisno rjeenje, tj. da sveenik tiho ita misu
na latinskom, dok "ita" laik glasno ita ili pjeva na narodnom
jeziku. Farlati potvruje da su se katolici u Bosni u bogosluju sluili
slavenskim jezikom, ali po latinskom obredu. I 10 Taj davnanji obiaj
u Bosni odrao se sve do Drugog vatikanskog koncila 1965. godine,
koji je ukinuo latinski jezik u bogosluju. Slavenski jezikje dominiraouBosni, pa se ujednom sporu iz 1439. navodi da seuBosni uope
ne koristi knjievni latinski i talijanski jezik i latinsko pismo, kao "u
drugim zemljama svijeta." I II Oprevlasti narodnoga jezika svjedoi
i oko 350 natpisa pisanih bosanicom na stecima, iskljuivo na
narodnomjeziku, to sigurno predstavljajedinstven sluaj u srednjovjekovnoj Evropi. Treba jo istaknuti da je slavenska kulturna orijentacija zahvatila cjelokupan ivot, to se, naprimjer, oituje u
pojavi da su lina imena gotovo iskljuivo bila narodna, dok se
svetaka imena rijetko javljaju. U dragocjenoj zbirci srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine koju je priredio Marko Vego,
uvrten je i registar glavnih rijei iz tekstova, ukljuujui i lina
imena. U izrazitoj veini to su narodna, a samo izuzetno biblijska i
svetaka imena. I r2
lako je srednjovjekovna Bosna spadala u zapadnu kulturnu
sferu, ovdje se nije mogao uvrijeiti latinski jezik kao drugdje na
Zapadu. U tom pogledu zanimljiva je usporedba sa Hrvatskom, u
kojoj su "sve isprave iz 9. do 12. vijeka, koje su nam se sauvale,
sastavljene latinskim pismom i latinskim jezikom. One ne potiu
samo iz dvorske kancelarije, nego i od upana i graana hrvatskih, a
tiu se ne samo javnih nego i privatno-pravnih poslova, to pokazuje,
kako je latinska pismenost u Hrvatskoj dubok korijen uhvatila." 13
Nasuprot tome, povelje i drugi spisi bosanskih vladara i vlastele
najveim dijelom pisane su na narodnom jeziku, bosanicom. Nije
bez znaaja podatak da najstarija diplomatika povelja pisana narod-

E. Ferrnendin, Acta Bosnae, 489-490.


D. Kovaevi-Koji, Gradska naselja, 247, 337.
112 M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa, I-IV.
113 F. Raki, Nutarnje stanje, 49.
I\o

III

245

nimjezikom, u slavenskom svijetu openito, potjee iz Bosne. Toje


poznati ugovor bana Kulina sa dubrovakom opinom iz 1189.
godine. "U nas se, prema tome" - kae V. orovi .: "javljaju povelje
pisane na narodnom jeziku pola veka ranije nego kod Nemaca (kod
njih je prva iz godine 1238/39, a neto malo kasnije nego u paniji i
junoj Francuskoj. I14Idrugi trgovaki ugovori izmeu bosanskih i
humskih vladara s Dubrovnikom svjedoe o ulozi koju je narodni
jezik imao na bosanskom vladarskom dvoru. A. Solovjev naveo je
47 vlastelinskih povelja bosanskih vladara i velikaa, pisanih najvie
narodnim jezikom. 115
II

Upotreba narodnog jezika najmanje bi se mogla oekivati na


bosanskim i humskih srednjovjekovnim peatima, s obzirom naj ako
naglaene kulturne utjecaje Zapada (posredno i Bizanta) na likovni
oblik peata. Ipak, od 54 legende koje je pronaao i prouio Pavao
Aneli, 33 su pisane na narodnom jeziku (na dva peata postoje
dvojezine legende ).116Narodni jezik zastupljen je i na novcu pojedinih bosanskih vladara. Objanjenje takve vanosti narodnogjezika
i pismenosti u Bosni nalazim u okolnosti to je ovdje kranstvo
primljeno uporedo sa slavenskom misijom. Kranstvo je proireno
na narodnom jeziku, pa se tako ustalila navika da se sluba Boija,
kao i propovijedanje, obavlja na slavenskom jeziku, dok nametanje
tuih jezika nije bilo prihvaeno. Upotreba slavenskog jezika i pisma
bila je uvrijeena tradicija pa je uvoenje latinskoga jezika doivljavano kao nerazumljivo i tue, iako je dolazilo iz crkvenih
redova.
d) irilometodski obred
Poznato je da se ve u prvoj fazi Konstantinova djelovanja
valjalo pobrinuti za uvoenje slavenske liturgije. O tome je zapisano
u itiju Konstantina (14): "I tako je sastavio pismo i stao pisati rijei
evanelja: U poetku bijae Rije i Rije bijae kod Boga i Bog bijae
Rije." Sa tim poetkom Ivanova evanelja zapoinjao je evanelistar po bizantskom obredu. U isti mah poetak Ivanova evanelja bio
je sastavni dio obreda lomljenja hljeba u bosanskih patarena. Ove
poetne formule sadrane su u zborniku krstjanina Radoslava (14431461): "Iskoni bi slovo, slovo bi od Boga i Bog bi slovo. ,,117Premda

114 V. orovi, Bosna i Hercegovina, 87.


115 A. Solovjev, Vlastelinske povelje, 79-105.
116 P. Aneli, Srednjovjekovni peati.
117

246

A. Solovjev, Vjerska uenje, 35.

jo. nije konano ri~eeno pitanje da li je irilomet~ski obred bio


zapadni ili istoni, 18mislim da je najvjerovatnije da su slavenski
apostoli prihvatili istoni obred. Oni su se, naime, obrazovali u
grkom duhu ibizantskoj kulturi, bez obzira na okolnost. to potjeu
iz Soluna, koji je bio u okviru rimske crkve. Uostalom, Konstantin i
Metod preveli su biblijske knjige sa grkogjezika, a ne iz Jeronimova
prijevoda, kako se navodi i u Ljetopisu zagorske sklavinije: "I tako
sveti mu Konstanc naredi popove i knjigu harvacku i istumai iz
grkog knjigu harvacku i istumai evanjelja i sve pistule crikvene, i
tako staroga kako novoga zakona i uini knjige s papinim dopuenjem i naredi misu i utvrdi zemlju u viru Isukrstovu.,,1I9 O prevoenju biblijskih tekstova sa grkogjezika svjedoi ijedan bosanski
srednjovjekovni spomenik. Naime, u Hvalovu zborniku (1402) za
poslanicu "Dorota episkopa" izriito se navodi da je prevedena sa
grkog jezika na slavenski. Zajednu "pistulu crkvenu" znamo, eto, i
iz jednog bosanskog rukopisa da je "istumaena" iz grkoga jezika.
Pojava liturgije po grkom obredu u Bosni moe se objasniti irilometodskim djelovanjem, jer se ini da je prva liturgija svete brae
u Moravskoj bila grkog obreda. "Sveta braa iril i Metod" - kae
Kniewald - "poslani iz Carigrada u Moravsku, ponesoe sa sobom
svete knjige, prevedene na stari slavenski jezik, dosljedno postupku
istonih vjerovjernika. U Moravskoj su vrili istonu (kasnije i
zapadnu) liturgiju na starom slavenskom jeziku."12O Tezu da je u
Bosni vrijedio grki obred iznio je isusovac Aleksandar Haffer. On
je smatrao potrebnim najprije objasniti da je kranska crkva ve
prvih stoljea, jo kao vjerski jedinstvena, imala vie obreda pa da
razlika u obredima ne oznaava u isti mah razliku u vjeri. 121IJaroslav
idak sklon je stajalitu da je u Bosni vrijedio grki obred. Pritom se
idak poziva na djelo Epitoma rerum Hungaricarum, koje je napisao
irski franjevac Petar Ranzanus (1475-78). Ranzanus za stanovnike
Bosne kae da "tuju Krista po obredu istone crkve", a irski fra-

118 O tome

postoji obimna literatura. Bibliografske podatke navodi 1. E. Mosaeva,


Bibliografija po kirilo-metodievskoj problematike.
119 F.
Ljetopis popa DukJjanina, 393. U latinskoj verziji kae se da je
Konstantin uveo misu po grkom obredu ("more Graecorum"), pa e biti da
je ta okolnost prevodiocu sa slavenskog bila odnekud poznata. Znakovito je
daje pisac Ljetopisa zagorske skJavinije u kontekstu Konstantinova djelovanja
upotrijebio rije pop ("naredi popove"), a poznato je da se ta rije redovito
koristila upravo za sveenike koji obavljaju slubu Boiju na narodnomjeziku
("popovi glagoljai").
120 D. Kniewald, Liturgica, 24.
121 A. Haffer, Dva odlomka, 79.

me,

247

njevac, boravei u Dubrovniku, spominje "patarene" meu Slavenima-raskolnicima u zaleu grada, koji se slue grkim obredom.P
Dodajem da je prema Orbiniju i bosanski ban Stjepan (umro oko
1310.) obavljao liturgiju po grkome obredu. 123 I Vjekoslav tefani
je, prouavajui tzv. Splitski odlomak glagoljskog misala, za koji je
utvrdio da je bosanskog porijekla, naslutio da se u Bosni vrio istoni
obred. tefani primjeuje: "Budui da se s bosansko-humskog podruja sauvalo vie irilskih lekcionara, za koje se dri da su prepisani
s glagoljskih predloaka a sistem itanja imje istoni, onda se moe
pomiljati na takav jedan liturgijski obred u kojem bi, uz liturgiju sv.
Petra, bio na snazi lekcionar istonog tipa, koji bi vukao svoje
podrijedlo iz irilometodskog vremena. Nije li Crkva bosanska imala
takav obred? Konano, mi ne znamo mnogo ni o obredu svih onih
grkih manastira to se spominju na ugarsko-slavenskom podruju,
koji su bili pod jurisdikcijom rimskih papa u toku Il. i 12. stoljea.
A ne znamo nita poblie ni o obredu hrvatskih glagoljaa ranijih
stoljea, dokje jo ak u splitskoj i zadarskoj katedrali bilo istonog
obreda na grkom jeziku.,,124 Vjekoslav Klai takoer je zapazio
pojavu istonog obreda u Bosni. Za Hvalov rukopis kae da "ima
zapisanih stvari koje opominju na obrede istone ili pravoslavne
crkve", a onda to komentira rijeima: "Meutim se ne moe iz
potonjega mnogo zakljuivati, jer je poznato da se jo na koncu XII.
stoljea u Zadru, u stolnoj crkvi sv. Stoije (Anastazije) podravao i
grki jezik, i grki obred. Papa Inocent III pie, naime, 1198. kaptolu
sv. Stoije: 'In ecclesia vestra, que sub obedientia sedis apostolicae
perseverans, Grecorum hactenus et ritum servaveret et linguarn... '" 125Kako je ve reeno, prvo izriito svjedoanstvo o pojavi
slavenske liturgije u Bosni potjee s poetka XIII stoljea. Mislim
na izvjetaj Ivana de Casamaris od 10.6.1203, u kojem je predlagao
papi da se u Bosni postavi biskup, po mogunosti Latin. Postojee
stanje valjalo je dakle mijenjati imenovanjem latinskoga biskupa. 126
Postavlja se pitanje ta se podrazumijeva pod "latinskim" biskupom:
jezik ili obred? Svetozar Ritig miljenja je da "pod latinskim biskupom ne treba razumjeti latinskog jezika, jer bi se sa jednim Latinom
slabo koristilo crkvenoj stvari u Bosni, nego se misli na latinski
obred, da bi se na ovaj nain, makar ostala i nadalje sloventina u
bogosluju, ova zemlja vie priljubila zapadnome utjecaju, kako je

122 1. idak, Heretika crkva bosanska, 173.


123 M. Orbin, Kraljevstvo Slovena, 144.
124 V. tefani, Splitski odlomak, 128.
125 V. Klai, Herceg Hrvoje, 87. Codex diplomaticus,
126 A. Theiner, Vetera monumenta, sv. I, c. 19,34.

sv. 2, 189.

to bilo' i u glagoljakim crkvama splitske m~tropolije." Ritig ~alje


nadodaje: "Gotovo je suvino spomenuti da Je ov~ bosansk~ biskupija premda grkog obreda, priznavala oblast Rima, kao I druge
" ,
.
grko-slovenske
dijeceze dukljanske
metr0'p.oI"
Ije. ,,127
. Dakl e, Ca sa mari s je, prema Ritigu, predlaga? da u Bo~m I nadalje ostane 61~ven~
skijezik kao jezik bogosluja, ah da se umjesto grkog uvede latinski
obred.
Biblijske knjige posvjedouju da se u Bos~i i Humu o.d naj.starijih vremena prakticirao istoni obred. ~ t?m
po~ledu izrazit
dokaz Miroslavljevo evanelje. Dosadanja Istrazlvan~a m?gu se
svesti na tvrdnju da je u Miroslavljevu evanelju zastuplJena.ls~ona
liturgija, koja datira jo od irilometo~skih .vremen~. Ostala Je Izvan
utjecaja liturgijske reforme u Istonoj crkvi ondanJ~ epohe, a ta~oer i izvan upl iva liturgije Zapadne crkve.128 U p~log postavci o
istonom obredu svjedoi i Hvalov rukopis, na ta ~~ posebno Up?. idak On citira Rakog koji pie da se prijevod crkvemh
zono.
'.
likui "d
knjiga u evanelju krstjanina Hvala ni po ~emu ne raz I .~e o
slovenskog pisma svetog, bivega u po~abI kod Slavena. Istone
crkve" a zatim dodaje: "I razliita obiljeja Hvalova ~oplsa upuuju n~ obiaje u istonoj crkvi. S iznimkom Apokabpse, ras~oreena je u njemu graa onako k~o ~e.naje.~enalazi u slavenskim
i grkim rukopisima. Podjela pOJedl.m~ knJiga. na gla~e odgova~a
podjeli koja je u istonoj crkvi uobl~aJena, OSIm ~e~lh nezn~tmh
razlika u apostolskim knjigama. Razdioba psalama Je Ista kao Iona
koju je stvorila istona crkva za svoj~ .upotr~bu, a ~lanke ~~ate uz
tekst Pisma, sadre i drugi slovenski I drugi gr~ ruk?pls~. Deve~
pjesama, pridodatih psaltiru, poznaje samo kanon jutrenja u Istonoj
crkvi.,,129

J:.

Meutim, kada je rije o obredu, valja napomenuti da Crkva


bosanska nije poznavala misu, ve obre~ analoga~ kat~rs~om obredu. Na Bilinu polju krstjani su se mora b obavez~h da ce ro crkvenom redu sluiti misu, sluati ispovijedi i zadavati pokoru". 30 Dakle,
do toga trenutka misu nisu drali po crkvenom redu.
Niz drugih pojedinosti takoer pokazuje da je Cr~.;~ b?sansk~
u potpunosti slijedila irilometods~ trad~ciju. ~akvo :n~sl~,enjeunosi
moda vie svjetla i u dvojbu oko pojave Izraza tnosusni, ( supersub-

127 S. Ritig, Povijest i pravo sloventine, 198.


128 B. Zeli-Buan, Evanelistar kneza Miroslava,
129 1. idak, Crkva bosanska, 136-137.

392-393.

130 A. Theiner, Vetera monumenta, sv. I, c. 19,34.

248
249

stantialis") u molitvi Oenaa. Taj izraz sadri Nikoljsko evandelje i


Hvalov ru~pis. Teoloki smisao pridjeva inosuni jeste da se od
Boga, moh vrh.~na~avni kruh, dok krani mole svagdanji, iako u
tom po~ledu mje bilo strogog razlikovanja. Ovdje je od osnovne
vanosti da su se bosanski patareni drali, dodue ne uvijek, staros~avenskog predloka evanelja. Pa i upotreba izraza inoedni
umJes~oje.dinoedni za Krista u Daniievu evandelju, Radosavlj~
zborniku I Hvalovu rukopisu, te na jednom mjestu u Nikoljskom
ev.a~elju~ ne mora odavati bilo. kakvo heterodoksno uenje, ve je
taj ~zr~ J.ednostavno preuzet IZ staroslavenskih predloaka. Solovljev Je Izraz inoedni objasnio u smislu da se time oznaavalo da
je Krist bio, poslije Stanaela, drugi sin Boji, to bi bio znak dualizma : 131Izraz z?oc~
.
d nz. susrece
, se I. u Miroslavljevu evandelju .
.M~uti~, to s~ pI~Je mora promatrati u drugom svjetlu, ako se
prihvati, kako Je to istakao J. Vrana, da se isti izraz nalazi u nekoliko
staroslavenskih evanelja, kao to su Assemanovo, Zografsko i Marijansko tNanelje.132 Najvjerovatnije je da je izraz inoedni u bosanska evanelja dospio kao staroslavenska batina. I u bosanskih
katolika, uz djelominu slavensku liturgiju, odralo se jo ostataka
~taroslav~nskog ~o~~~kla. Takvim, nap?mjer, smatram zazivanje
Gospodine, pomiluj IZstare slavenske hturgije, to se javlja i u tzv.
Kunovskom zapisu, koji je, po mojem miljenju, nastao u okrilju
C~kve bosanske. Sam spis zapoinje formulom: "Po (mozi ili pomi~~J)Gospode Bo.e", a u zavrn?m dijelu jedna eksklamaciia glasi:
,~~ (a) rados~ VIG~s~de po~dusta vi, Gospodi pomiluj!"T33 Izraz
cI~~~me~odski.htradicija nalazim i u kultu sv. Petra ("misa sv. Petra")
k?JI Je bio rairen u srednjovjekovnoj Bosni i Humu. Brojne crkve
bile ~u posveene sv. Petru. Znaajno je da se slavljenje sv. Petra
od.vaJa~o od slavl~en~a ~v. Pavla, protivno katolikom obiaju o
zaJed~lkom slavljenju tih dvaju svetaca: "Rastavljeno slavljenje sv.
Petra I sv. Pavla kod pravoslavnih davno je u obiaju; jo i danas sv.
Petra zasebno slavi na pr. crkva uLjubinju, a posebno drugog dana
sv. Pavla manastir u Zavali ..."I34
.
V

e) Glagoljica - bosanica
.
Naslanjanje bosans~e irilice na glagoljske tradicije utvreno
Je u znanosti kao nedvojbena injenica. Saimajui te rezultate,

131 A. Solovjev, Vjersko uenje bosanske crkve, 18-20


132 J. Vrana, L . Evangeliare de Miroslav.
133 M. ~adijahi, Ojednom manje poznatom, 65.
134 V. Corovi, Historija Bosne, 185.

i 36.

poznati strunjak .za junoslaveiisku pal.eograttJ~ 1ormsia V ~ ~.


pie: "Pojam zapadnog irilskog podruja, OSObl~O
u prvom p~n<:>~~
do 15. stoljea, vrlo je sloen i ne moe s~ ~asvlm to~? etDlki Ih
konfesionalno odrediti, ali se moe govontI o srpsk~j 1 ~osanskohumskoj pismenosti, kao izrazima dviju kulturn<:>-povljesDlhosnova.
Specifinosti irilice u srednjovjek0,vn0j ~?s~~ zasn?v~le su se na
glagoljskoj tradiciji, ali i na po~ebn~m obI1jezjlma njezlOe kul~re.
Odsutnost nadrednih znakova, pisanje znaka t .za glaso~u .skuplou
'a upotreba slova derv; rezultat je glagoljske pismenosti koja se kao
{edovito pismo na bosanskom teritoriju upotreblj.a,val.a ~o u. 1.3.
stoljee. Obiljeja nekih glagoljskih tekstova (mla~1 jeZIDloblici ~
ikavizacija, odsutnost nazala i slovajery) mogu se lz~~,:no po~ezat1
s glagoljsko-jezinim obiliejima bosansko.-~~ske cm.lsk~ plsme~
nosti 14 _ 15. stoljea.,,13 Glagoljske tradicije u srednjOVjekovnOj
bosanskoj pismenosti uoila je i Herta Kun~, koja kae: "I.ako za
sasvim ranu pojavu glagoljice u Bosni, prije druge p?lovlce l~:
vijeka, nema vrih podataka, ipak ne bi trebalo sasvim odb.aClt1
mogunost da je glagoljica u Bosni vrlo stara, uneena ~o~a jo u
doba staro slavenske pismenosti, emu bi u prilog govonle I~~es~~
arhaine osobine koje su se odrale u rukopisima, unat~ injemci
da su u mnogo pravaca vrlo jake jezine inovacije, narolt? na planu
fonetike. Ideja o izvjesnoj samostalnosti najranije, gla~olJske ep~he
bosanske srednjevjekovne pismenosti ni u kojem s~~aJ~ne znai da
treba odbaciti pomisao o vezama s drugim podruJI~a I o neposrednim uticajima, za to je nesumnjiv podatak i relat1vn~ ~a pOJ~va
irilice na bosanskom tlu.,,136Razmatrajui pojavu arhal~lh o~ob~~a
u bosanskim kodeksima, H. Kuna svoja razmatranja zakljUUje?J~ima: "Bosanski su kodeksi i inae u pojedinostima veoma arha~m,
tako da su kontinuirane ponekad i neke osobine koje su s~ nalazl~e u
najstarijim predlocima, dok se inovacija baziral~ redOVito ~a PIS~revoj interpretaciji, kojaje zavis.ila isklj.uivo ~ nivoa r~ljevan~a
teksta i od fonolokog i gramat1kog sistema nJegovo~jezika. To je
razlog da su pogdjekad vrene izmjene koje su udaljavale tekst ~
veoj mjeri od izvornog, tako da se neke osobine m~~ raspozn~!l
..'
.. k . t
,,137 Uolji
tek posredno, poto se razrijee movacus e in erven~IJe. .
.vo je da bosanska evanelja pokazuju tragove gl~~oljske pls,?1en~,stl,.
a najstariji sauvani odlomci pisani su glagolJlc~m (~rsk~vzc~~
listii, Mihanoviev apostol, Splitski odlomak). Ovdje valja pribrojiti

\35 T. Raukar, O problemu, 143-144.


136 H. Kuna, Neke grafijske osobine, 1SS.
137 Isto, 163.

251
250

i glagoljske zapise u irilskim kodeksima, i to ajnikom evanelju


i Radosavljevu rukopisu kojijepisao "Radosav' kr'stinin' Goisaku
kr'stinonu." Glagoljska podloga moe se utvrditi uMiroslavljevu
evanelju, Divoevu evanelju te gotovo svim drugim bosanskim

138P rema D amiiICU,


, "Hval Ue)
. prepisao svoj rukopis iz
evan e 1JIma.
glagoljskoga". 139Zanimljivo je i to da se glagoljska slova mogu
raspoznati u irilskom tekstu Humake ploe, koju M. Vego datira
na kraj X ili poetak XI stoljea,140 kao i u tekstu mlae, Kulinove
ploe, za koju P. Aneli smatra da je nastala u vrijeme vladavine
Stjepana II Kotromania (1322-1353), sa napomenom da su glagoljska slova napisana prije nego irilski natpis. 141
U sljedeoj razvojnoj fazi prevladava iskljuivo bosanska
irilica, koja ima odreene osobenosti pa je stoga i oznaena kao
'bosanca. Utjecaj grkog alfabeta na bosanicu nije tako izrazit kao
u crkvene irilice, koja podsjea na grko ustavno (inicijalno) pismo.
Oponaanje grkog alfabeta u crkvenoj irilici ide dotle da u njoj
nedostaju brojne vrijednosti za slova koja ne postoje u grkomjeziku
(b, ), anepotrebno ropski slijedei grki alfabet unose se slova i
njihove brojne vrijednosti kojih nema u slavenskomjeziku. Nasuprot
tome, u bosanici (kao ni u glagoljici) nema slovnih znakova koji bi
nepotrebno optereivali abecedu. Sva slova imaju svoju brojanu
vrijednost, koja je u nekim sluajevima jednaka u bosanici kao i u
glagoljici. Bosanica se odvaja od crkvene irilice i po oblicima
nekih slova. irilika crkvena pismena ne poznaju "erv", koji je u
Bosni bio u upotrebi za tri foneme (, ij), Uostalom, znak "derv"
u glagoljici i bosanici svjedoi o kontinuitetu irilometodskih tradicija u Bosni. injenica je da se "erv" javlja u irilometodskim
azbunim molitvama s posebnim stihom za "erv'', dok je taj znak
nepoznat u bugarskoj i makedonskoj irilici. 142Sam nain pisanja
znaka "erv" u bosanici odaje odreenu autohtonost. To se slovo
javlja u norvekim siglama, a takoer i kao simboliki znak za Krista
u bosanskim natpisima na stecima. Maja Mileti iznijelaje mnotvo
primjera o upotrebi pojedinih slova, pa i "erva", s ciljem da se
simbolizira Isus Krist. Pritom nalazi mnoge paralele normanske
ideografije i odgovarajuih slovnih znakova bosanice. Normansko-bosanske podudarnosti u ideografiji M. Mileti pokazalaje prilino

138 H. Kuna, Bosanski rukopisni kodeksi, 92-95,


139 . Danii, Hvalov rukopis, 10.
140 M. Vego, Humakaploa, 50.
141 P. Aneli, Revizija itanja Kulinove ploe, 301.
142 T. Raukar, O problemu bosanice, 143-144.
252

argumentirano. Smatrajui da se' one mogu objasniti simbiozom jo


iz IX st., kako se to obrazlae na drugim mjestima, valja uzeti u obzir
da i znak "erv" potjee od odgovarajueg norvekog simbola, koji
je dospio na slavenski jug jo u dalekoj starini i uporno se odravao,
.. postao Je
. dd'
sve d ok nije
no o pismena. 143
Izraz staroslavenske tradicije jeste i crta da bosanica (kao ni
glagoljica) nema znaka za fonemu}. U Konstantinovu dijalekatskom
fondu nije postojao glas} kao samostalna fonema - kako uoava
tefani - "nego je sainjavao popratni elemenat vokala prednjeg
reda na poetku rijei i unutar rijei iza vokala,,:44 I u bosanici
nedostaju ligaturna slova "je" i "ja", pa se slovo e Gat) upotrebljavalo
umjesto pravog ''jata'' (naprimjer vera) ili umjesto "ja" (naprimjer,
" Radoe dik" - ja Radoje dijak). S obzirom na injenicu da su stari
bosanski natpisi zapravo ikavskog izgovora, glas pisao se i itao
kao . O staroslavenskoj tradiciji bosanice svjedoi odsutnost znakova za akcente nad vokalima, kao i nestanak nazala. Dakle, bosanska
irilica ili bosanica oslanjala se na glagoljske tradicije. To dijelom
pokazuje i usporedba brojne vrijednosti slova, s jedne strane glagoljice, a s druge bosanice. Naime, brojani raspored bosanice
podudara se u nekim sluajevima s brojanim rasporedom glagoljice
vie negoli irilica, pa su u odnosu na nju vidljiva odreena odstupanja. 145

Meutim, ve u XIII st. prestaje se u Bosni koristiti glagoljica.


Dotada su u Bosni prepisivane glagoljske knjige, prije svega evanelja i apokalipsa. Otada se samo sporadino javljaju glagoljski
tekstovi iajniko evanelje, Radosavljev rukopis, rukopis apostola
br. 55, SANU). Napokon, bosanica postaje iskljuivo pismo u Bosni
i Humu. Koji su razlozi daje u Bosni potisnuta glagoljica i uvedena
bosanska irilica, tj. bosanica? Pored injenice da je bosanica
praktinija, za naputanje glagoljice postoji jo jedan vaan razlog,
na koji je upozorio Vjekoslav tefani, Naime, tokom XII i XIII st.
hrvatsko-dalmatinski glagoljai prihvatili su reformu crkvenih knjiga po rimskom obredu: "Ta se reforma osobito ispoljila u formiranju
tzv. plenarnog misala i brevijara, pri emu su im postale uglavnom
suvine stare biblije, evanelja, evanelistari, apostoli, homilijari, i
sl., jer su se oni, prema potrebi uklopili u misale i brevijare.,,146
Breviarium romanum, kao i rimski misal, koji su se uvodili,

143 M. Mileti, 1 "krstjani" di Bosna, 159-163.


144 V, tefani, Prvobitno slavensko pismo, 19.
145 B. Zeli-Buan, Bosanica u Srednjoj Dalmaciji, 8-26, tablice
146 V. tefani, Hrvatska knjievnost srednjeg vijeka, 10-11.

II i III.

253

sadravali su biblijske tekstove na temelju Vulgate, to je odudaralo


od tradicije staroslavenskih evanelja. Osim toga, plenami misal i
brevijar sadravali su samo odlomke iz evanelja. Tako reformirane
knjige po rimskom obredu nisu zadovoljavale crkvene potrebe paje
u Bosni zato naputena i glagoljica, kojom su te knjige bile napisane.
Glagoljica ustupa mjesto bosanici. Sa sve snanijom afirmacijom
Crkve bosanske, koja je vjerovatno stajala u nekim odnosima sa
bogumilskom crkvom u Makedoniji, moglo se rairiti i irilsko
pismo, zadobivi u Bosni svoja posebna obiljeja. 147 Nije iskljuena
mogunost da se irilica poela uvoditi ve sa prvim didovima
bosanskim, Eremisom i Azarijom (navedenim u listi Bata/ova evanelja), s obzirom na okolnost da su oni po svoj prilici bili Makedonci
i vjerovatno utjecali na preusmjerenje irilometodskih samostana u
heterodoksnom pravcu. Iako nema vre osnove, moglo bi se pretpostaviti da su Eremis i Azarija djelovali u drugoj polovini XI st. pa
bi ve od tog vremena datirala i bosanska irilica. Nije nevano
primijetiti da je Kliment Ohridski, kojem se pripisuje da je sastavio
irilicu kao pismo, djelovao u kraju koji se u kasnije vrijeme isticao
svojim bogumilstvom. Pretpostavka da bi crkvenim medijem u Bosnu (i Hum) bila prenesena irilica ima dakle odreeno logiko
opravdanje. Miljenje o makedonskom porijeklu bosanske irilice
zastupa i Herta Kuna, koja kae: "irilica je vjerojatno dola iz
Makedonije, preko Huma, a ne iz Srbije, sudei bar prema geografskim osobinama bosanske irilice, u kojoj, u osnovi, nema traga
svetosavske grafijske kole." I dalje: "Cirilica koja je usvojena u
Bosni zadrala je najizrazitije osobine glagoljske grafije" - paje i u
tom je smislu predstavnik najkonzervativnije irilice i do odreene
mjere tradira grafiju staroslavenskih irilskih kodeksa. 148
f) Redovniki karakter irilometodske
misije i Crkve bosanske
Kao to je tokom dosadanjeg izlaganja naglaeno, Konstantin
i Metod te njihovi uenici i Crkva bosanska djelovali su putem
redovnikih zajednica, prije svega bazilijanskih. Njihovo redovnitvo oslanjalo se na najstarije elemente, ak jo na egipatsku
tradiciju prvih eremita i anahoreta. Maja Mileti posebno je ukazala
na redovniku terminologiju u bosanskih krstjana. I sam naziv krsJianin (cristian us) za monaha jeste po regulama sv. Bazilija."
O

143-144.
H. Kuna, Neke grafijske osobine, 155.
149 M. Mileti, I "krstjani" di Bosnia, 66.
147
148

254

T. Raukar, O problemu bosanice,

rnonakom karakteru bosanskih krstjanasvjedoi


i abjuracija na
Bilinu polju iz 1203, u kojoj se obavezuju da e ivjeti samostanskim
nainom ivota. Neki termini u tom dokumentu, prema Maji Mileti,
podsjeaju na terminologiju iz regula sv. Bazilija. Naziv redovnici
za bosanske krstjane susree se i u dubrovakim izvorima. U tom
pogledu zanimljiva je oporuka gosta Radina iz 1466. godine. Prouavajui terminologiju u tom dokumentu, M. Mileti uoava da su u
sintagmi "vjera apostolska" i terminu zakon sadrani stari slavenski
samostanski nazivi nastali prevoenjem regula sv. Bazilija. I pojedini
drugi izrazi, kao to su bogumil, kuduger, babun - ne obiljeavaju
nita drugo nego redovnika. Slinog bi porijekla bili i izrazi did, gost
i kmet.lsO'
Nije iskljueno da je monakog, odnosno irilometodskog
izvora i ustanova "dvanaest apostola crkve bosanske". Obino se
uzimalo daje heretikog porijekla pojava "dvanaest apostola", koji
"svaki dan izobliavaju grijehove" . Isticalo se da su Manes, carigradski Vasilije i francuski patareni svoju crkvu ustrojili tako da je imala
svojih dvanaest apostola.P! Meutim, broj dvanaest pojavljuje se,
po miljenju Maje Mileti, i u najstarijem kranskom redovnitvu.
Osnovne jedinice monakih ortodoksnih (pravovjernih) redova
imale su ustrojstvo od 12 apostola. Starokransko, pa srednjovjekovno monatvo (Irska, Italija, Njemaka, Poljska, Francuska,
panija), a po svemu sudei i koptsko, imaju takav ustroj. Od
prvobitne osnovne jedinice reda dijelile su se druge ili osnivale nove
po istom pravilu. Gnostiki heretici preuzeli su taj obiaj od pravovjemoga kranstva. S obzirom na starokranske tradicije
irilometodskog redovnitva, vjerovatno je da je i ono poznavalo
ustrojstvo sa dvanaest apostola pa tu treba traiti izvor spomenute
pojave u Crkvi bosanskoj.
g) Kult sv. Grgura Nazijanskog
Kult sv. Grgura Nazijanskog u srednjovjekovnoj Bosni jo je
jedno svjedoanstvo irilometodskih tradicija. Kako se to moe
vidjeti u itiju Konstantina, on je u mladim danima pjevao u jednoj
himni:

150 Isto, 58.


151 A. Solovjev, Vjersko uenje bosanske crkve, 21-24-5. D. Kniewald, Vjerodostojnost latinskih izvora, 252-254. D. Mandi, Bogumilska crkva, 216-220.
A. Babi, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, 263. M. Hadijahi, O jednom
manje poznatom vrelu, 75.

255

0, Grgure, ovjee po tijelu, a anele po dui!


Po tijelu ti si ovjek, a pokazao si se anelom.
Tvoja naime usta poput serajina slave Boga i sav svijet
prosvjetljuju tumaenjem prave vjere.
~toga.pn.m~~e?~, koji ~e l.jubavyu i vjerom tebi utjeem,
z budi ml uitelj 1 prosvjetitelj. 15
Valja istaknuti i injenicu daje Grgur Nazijanski (oko 329.390.) bio prijatelj Bazilijev (oko 330. - 379.), sa kojim je sastavio
antologiju Origena.153 S obzirom na znaaj koji su Konstantin i
Metod pridavali kuitu sv. Grgura Nazijanskog, znakovito je da je
ovaj svetac dobio posebno mjesto u srednjovjekovnoj Bosni. Sv.
Grgur Nazijanski bio je zatitnik vladajue dinastije, te Bosne kao
drave. Sv. Grgur zaziva se u osam vlastelinskih povelja Kotromania. Najvie nedoumica izazivale su tri povelje bana Stjepana II,
dvije pisane oko 1323, a trea 1335, u kojima ban sebe naziva "Az
sveti Grgur, a zovom ban Stipan". U drugim poveljama javljaju se
razliita oslovljavanja: "Az ban Stipan, a zovom svetoga Grgura
rab", "Az rab Boi i svetoga Grgura, a zovom gospodin knez Vladislav" ili "rab Boi i svetoga Grgura, azovom ..." u Tvrtkovoj povelji
iz 1366. godine. 154Formuli oslovljavanja "Az sveti Grgur, a zovom
ban Stipan" Aleksandar Solovjev pri davao je ezoteriki smisao,
nalazei da se tu iskazala katarska ideja o metempsihozi, u ovom
primjeru sadrana u vjerovanju da se dua sv. Grgura bila nastanila
u bosanskim vladarima. 155To miljenje pobija Jaroslav idak, ali za
nae razmatranje razliitost tumaenja nije od bitne vanosti.P"
Vanost koju su Kotromanii pridavali sv. Grguru Nazijanskom vidi
se i po tome to je njihova dvorska kapela bila posveena tome svecu.
Dalje, na novcu bosanskih kraljeva Tvrtka II i Tomaa nalazi se lik
sv. Grgura sa natpisom "S. Gregorius Nazazenus".157 Zanimljivo je
da je pred samu propast Bosanskog kraljevstva kult sv. Grgura
Nazijanskog naao zamjenu u kultu Grgura udotvorca (Gregorios
Thaumatourgos, G. Miraculosus, oko 213-270), pa i pape Grgura (I,
ili XIII). To se obino objanjava prokatolikim usmjerenjem
posljednjih bosanskih vladara, jer se sv. Grgur Nazijanski smatrao
vie istonjakim biskupom pa se i likovno prikazivao bez mitre.

152 titja, 32.


153 1. Jeleni, Povijest Kristove crkve, 133-136.
154 A. Solovjev, Vlastelinske povelje bosanskih vladara,
155 A. Solovjev, Saint Gregorie, 275-6.
156

157
256

79-105.

1. idak, Heretika "crkva bosanska", 174-205.


O toj kapeli vidi: P. Aneli, Bobovac iKraljeva Sutjeska, 165-171.

Konano je 7., l l , 1462. sv. Grgur udotvorae i slubeno, po papinu


odobrenju priznat patronom Bosne.158
,

6.
CRKVENE PRILIKE OD NESTANKA
METODOVE NADBISKUPIJE DO
OSNIV ANJA BOSANSKE BISKUPIJE
a) Od Duvanjskog sabora do osnivanja Bosanske biskupije
Postavlja se pitanje: ta je bilo s crkvenom organizacijom na
podruju Bosne od pokrtavanja, negdje za vladavine Bazilija (867886) do pojave Bosanske biskupije u XI stoljeu? Ko je, nakon to
se ugasila Moravska nadbiskupija, bio nosilac crkvenog ivota? U
svakom sluaju, morao je postojati neki crkveni kontinuitet, jer kako
bi inae nakon najmanje stoljea i po ponovno oivio? Smatram da
su u meuvremenu kljunu ulogu odigrali Metodovi uenici. Njihove
monake zajednice bile su misionarske jedinice vjerskog i crkvenog
ivota.
Ljetopis zagorske sklavinije, za razliku od latinske verzije
Ljetopisa popa Dukljanina, ne daje odreenije podatke o crkvenoj
razdiobi na Duvanjskom saboru, osim to navodi da su "uinjena"
dva nadbiskupa, i to u gradu Solinu i Duklji, te jo dodaje da su
uinjeni i posveeni biskupi "po mistih" - "onakoj kako i prvo raspa
bie bilo". Ulatinskom tekstu ovdje se nabrajaju nazivi svih dijeceza,
to je, kako se openito dri, samo rekonstrukcija stanja iz vremena
popa Dukljanina.P" U vrijeme Sabora upravo se odsudno raspadala
Moravska nadbiskupija, koja se, kako se po svemu ini, protezala i
na Bosnu. Na saboru na Duvanjskom polju naelno je zakljueno da
se junoslavenskim zemljama postave mnogi biskupi, ali stvarno
stanje bilo je da su dugo vremena ostale bez poglavara i takve
biskupije kao to su one sa sjeditem u Duvnu i Sisku. Prema
izriitom zakljuku sabora u Splitu iz 925. (ta. 2) u tim crkvama, za
koje se otprije zna da su u njima stolovali biskupi, trebalo je postaviti
biskupa, ali pod uvjetom da ima dovoljno sveenstva i naroda. Nije,
meutim, doputeno postavljati biskupe u bilo kojim gradovima ili
selima, kako biskupsko ime ne bi gubilo ugled. 60 Bosanska bis-

158 E. Fennendin, Acta Bosnae, 244.


159 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina,
160

F. Raki, Documenta,

397, 399.

190-195.

257

kupija nigdje se izriito ne spominje u aktima koji se odnose na prve


splitske sabore (925, 928, pa ni 1060), ali se ve na saboru iz 925.
ukazuje na bosansko podruje (confinia Splitske nadbiskupije) kao
na arite iz kojeg se irilo krivovjerje. injenica da je novoosnovana
Bosanska biskupija potinjena Splitskoj nadbiskupiji, koja je polagala jurisdikcijska prava sve do obala Dunava, doputa mogunost
da su se neke saborske odluke mogle odnositi i na podruje dananje
Bosne. Iz 2. kapitula zakljuaka splitskog sabora iz 925. proizlazi da
itavo podruje metropolije nije ni bilo pokriveno dijecezanskom
organizacijom. Biskupije koje su bile popunjene sezale su samo do
granica biskupija sa sjeditem u Skradinu, Duvnu i Sisku. Iz zapisnika splitskoga crkvenog sabora iz 928. vidi se da su jo i tada
navedene tri biskupije bile vakantne, zapravo, nisu bile obnovljene
poslije propasti u VIlI stoljeu.l'" Posebno je teko povjerovati da
bi teritorij dalje u unutranjosti bio pokriven crkvenom organizacijom. Bosanskoj biskupiji nema traga ni u popisima episkopija pravoslavne crkve. U potvrdi episkopija cara Bazilija II ohridskom
autokefalnom arhiepiskopu 1019. kao krajnja episkopija prema zapadu navodi se Beogradska episkopija.
Ne moe se, meutim, smatrati da bi u unutranjosti u cijelosti
zamro kranski ivot pa preostaje jedino pretpostavka da se crkvena
organizacija svela na zajednicu sveenikih redova. Nastavljena je
praksa iz vremena Metodijeve nadbiskupije, kojuje morala prihvatiti
i Rimska kurija. Oito je ak da su se i prvi bosanski biskupi birali
iz reda monakih zajednica. Iz Bilinopoljske abjuracije saznaje se da
su krstjanskim zajednicama i same crkvene vlasti povjeravale da u
svojim samostanima dre bogomolje radi sastajanja vjernika. U
pojedinim samostanima sluila se misa nedjeljom i obinim danom
i vrio se sakrament ispovijedi i pokore. 162 Pa i kadaje uspostavljena
biskupija, bosanski biskup, sa sjeditem u manje vanim Biskupiima, sve do podizanja katedralne crkve i osnutka kaptola u brdu,
mogao je biti samo u statusu seoskog episkopa. Rezidencijalni biskup
mogao je stolovati samo u gradu, a selo Biskupii to nisu. 163 I nakon
uspostave biskupije, pripadnici redovnikih zajednica, Metodovi
uenici, mogli su vriti misionarsku slubu.

. Ostojia, slavenska liturgija izuzetno je doputana onim. klericim~


koji su ujedno bili i redovnici. Ta odredba odprvenstvene Je vanosti
za "zagorsku sklaviniju", u ~o~~ su)edini nos.ioci vjerskog ~ivota
bili irilometodskisamostam.
Taj tolerantni odnos znaajno se
mijenja na splitskom saboru 1060, koji ne pravi iznimke u odnosu na
slavensko bogosluje, zabranjujui pod prijetnjom izopenja da se
Slaveni promoviraju u svete redove ako nisu nauili latins~ (odred?~
je, dodue, vrijedila za ubudue). Zbog to~a su s: bos~~.ski redO~~l1CI
poeli okretati ka novoosnovanoj Barskoj nadbiskupiji. U tenji da
se otcijepe od Splita, konstruiranaje i "pia fraus", prema kojoj je ve
na Duvanjskom saboru osnovana uz Solinsku jo i Dukljanska nadbiskupija. U ispravi o utemeljenju Barske nadbiskupije nisu bez
razloga apostrofirani i slavenski samostani grkog obreda. 165 To je
u odreenom smislu predstavljalo pobjedu irilometodske ideje.
b) Osnivanje Bosanske biskupije
Nije utvreno kada je tano osnovana Bosanska biskupija.
Prvi put spominje se u obliku "civitas Bosna". Taj spomen nalazi se
u drugom dijelu tzv. Proviniciale vetus iz Karolinkog kodeksa, koji
je, pretpostavlja se, nastao izmeu 1064. i 1074. godine. "Civitas
Bosna" ovdje je spomenuta meu dvadeset biskupijskih sjedita
Dalmacije i Hrvatske. Tadaje Bosanska biskupija bila pod crkvenom
jurisdikcijom Splitske metropolije. To, meutim, samo po sebi ne
daje dovoljnu osnovu za zakljuak da bi udavnoj starini podruje
koje je obuhaalo Bosansku biskupiju morao biti sastavni dio solinske crkve kao prethodnice Splitske metropolije. Naprotiv, brojne
injenice svjedoe u prilog tvrdnji da je na podruju dananje Bosne
moda jedino Duvanjska biskupija pripadala solinskoj crkvi. Sve
ostalo podruje bilo bi u sastavu Sirmijske nadbiskupije. 166 Spomen
bosanske biskupije u djelu Proviniciale vetus osnovni je pokazatelj
da se uspostavljanje Bosanske biskupije vremenski smjesti u prvo
desetljee druge polovine XI stoljea.167 Bosanska biskupija ute-

I. Ostoji, Benediktinci glagoljai.


F. Raki, Nutarnje stanje, Rad JAZU, 79, 141-142.
166 K. Draganovi,
Katolika crkva, 709-716.
167 Prilikom istraivanja u Vatikanskom arhivu Zvonimir Baoti naiao je u
tamonjem katalogu jedan upis sa spomenom bosanske biskupije u godini
1054. (ili 1067, odnosno 1076.?). Tu je stajalo daje Bosanska biskupija bila
u sastavu Splitske metropolije. Baoti, kojije prouavao spise iz XVII i XVIII
st., nije obratio panju na taj upis, alije zapamtio navedene podatke. Naravno
da bi bilo od velikog znanstvenog interesa da se spis na koji se odnosi taj upis
nade i proui.

164

Splitski sabor iz 925. dopustio je, u pomanjkanju sveenika,


upotrebu slavenskog j ezika u slubi Boijoj. Prema tumaenju Ivana

F. ii, Prirunik, 222-223.


Codex diplomaticus, sv. 3,24-25.
163 M. Lanovi, Ustavno pravo, Rad JAZU, 266, 44.
161

162

258

165

259

meljena je po svoj prilici nekad u vrijeme konane crkvene podjele


1054. godine.
.
.
U his.torio~afiji}e .s~rno jesu li prvi biskupi nakon osnivanja
Bosanske biskupije stajah u Isti mah i na elu Crkve bosanske. Prema
pod~~ima Restija i ~rugih d.u~rovakih izvora, prvi bosanski biskupi
nosili su narodna Imena, I mae su se bili saivjeli s narodnom
~rkvom bosanskom~ pa je t? bio razlog za pretpostavku prema kojoj
je ast bosanskog biskupa I dida Crkve bosanske u poetku nosila
jedna linost. Solovjev je, meutim, upozorio da se razlikuju imena
bosanskih biskupa i didova Crkve bosanske u dubrovakim izvorima, odnosno u Batalovufragmentu, gdje se nalazi i popis za koji
se smatra da su u njemu navedeni didovi Crkve bosanske, poevi
od Rastudija-Aristodija.P'' Moje je miljenje, takoer, da se radi o
odvojenim organizacijama, s tim to je na poetku bosanski biskup,
po istonom obiaju, biran iz redova monaha-krstjana Crkve bosanske. Dida ili episkopa Crkve bosanske birali su predstojnici krstjanskih samostana bez ikakvog uplitanja sa strane. To pravo bosanski
krstjani zadrali su i nakon Bilinopoljske abjuracije, u kojoj se samo
trailo da ga potvrdi rimski biskup.
Borba koja se u vrijeme raskola vodila oko dogmatsko-liturgijskih pitanja izmeu Istoka i Zapada odrazila se i u junoslavenskim zemljama. To se vidjelo i na splitskom sinodu odranom 1060,
osobito po mjerama za promicanje latinskog jezika i liturgije, kao i
u beskompromisnosti u zabrani enidbe sveenika. Sluba Boija na
slavenskomjeziku previe je bila u znaku prakse Istoka te je Rimska
kurija bila nepoeljna. Osnivanje Bosanske biskupije, nasuprot ve
postojeim irilometodskim samostanima, bit e da je imalo uvrstiti
pozicije rimske crkve u situaciji koja je dovela do crkvenog raskola.
Unato injenici da je Bosanska biskupija osnovana tek sredinom XI
st., nije iskljuena mogunost da je spomenuta ve na samom poetku
XI st. u jednom papinskom aktu, ak kao Bosanska nadbiskupija.
Ukoliko bi to bilo tano, moglo se raditi samo o titularnom bosanskom nadbiskupu, spomenutom izuzetno u toj jednoj prilici. Ovaj
podatak nalazi se u djelu o ivotu misionara benediktinca Johannesa
da Castagnizza, osnivaa kamaldoljanskog reda sv. Romualda, koje
je na talijanski preveo Timotheo da Bagno, redovnik kamaldoljanske
kongregacije. Ondje se za Brunu-Bonifacija iz Querfurta navodi: "A
papa mu zapovijedi neka ide u Rusiju. U tu svrhu mu dade nekoliko
drugova. Posveti ga za nadbiskupa bosanskog (lo consacro Ar-

168 A. Solovjev, Vjersko uenje bosanske crkve, 28-34.

260

civescovo Bosnense)i dade mu sveti blagoslov, kako bi ga Bog vodio


u njegovoj svetoj nakani." 169 Dakle, prema podacima u ivotopisu
sv. Romualda, sv. Bruno-Bonifacije bio je odreen za misionara u
Rusiji, a u isti mah je posveen za bosanskog nadbiskupa. To oito
upuuje na zakljuak da nije bio stvarni, ve samo titularni (had)biskup, jer da je postojala bosanska biskupija, bio bi upuen u nju.
Kako je sv. Bonifaciju bila namijenjena misija meu Slavenima, ne
vidim opravdanog razloga tvrdnji nekih autora (naprimjer K. Draganovi) da nije rije o Bosancima, ve o Bisenima. Bruno iz
Querfurta, s redovnikim imenom Bonifacije, koji je roen 974, a
ubijen kao muenik 9.3.1009, primio je od pape Silvestra II dozvolu
misionarenja upravo meu Slavenima, i to na traenje poljskog kralja
Boleslava I, pa je loginije pretpostaviti da je bio posveen kao
bosanski (titularni) biskup - kako to izriito stoji u ivotopisu Romualda - prije negoli bistuenski. Razne biografije sv. Brune-Bonifacija razilaze se, dodue, o pitanju u kojoj je zemlji djelovao, pa
konano i poginuo. Prema navodima koji nisu jedinstveni, on je,
nakon posveenja za "apostola Slavena" 1004, vrio misiju u istonoj
Moravskoj, Maarskoj, Poljskoj, Rusiji, ak i u vedskoj, te na
.
dataka
i
. sv. Romualda
C mom moru. 170MIS 1
Im d a se IZpo
ata a uu ivotopisu
moe pretpostaviti da je ve na samom poetku XI st. u Rimu
postojala nakana za uspostavljanje Bosanske (nad)biskupije. Prema
tome, prvi titulami biskup bio bi imenovan ve 1004, ali tek pola
stoljea potom uslijedilo je uspostavljanje biskupije.
c) Pitanje kontinuiteta bistuenske crkve
i Bosanske biskupije
Poslije provale istonih Gota pod Teodorikom i slavensko-avarske destrukcije u VII st. gotovo da je zamro kranski ivot, pa
i crkvena organizacija. Prevladalo je slavensko poganstvo. Tek poslije puna tri stoljea dolazi do obnove kranstva i crkvene organizacije, i to uspostavom Metodove nadbiskupije. Ali, do uspostave
Bosanske biskupije dolazi tek poetkom druge polovine XI stoljea.
Obino se tvrdi da je pretea Bosanske biskupije bila bistuenska
crkva. Pritom nije izvjesno, prije svega, dokle se teritorijalno rasprostirala Bistuenska biskupija poslije Drugog solinskoga sabora

169 T. Bagno, Historia della vita, 112-113.


170 Sve navedene podatke ustupili su mi sveenici Mitar Dragutinac iz Strizivojne
(Vrpolje) i Dragutin Nei iz Porea, dostavivi mi fotokopije i ispise iz
Historia della vita di S. Romualdo, kojima dugujem zahvalnost. O Bruni
govori i F. Dvornik, Votjeh Adalbert, 72-73.

261

(533), na kojem je bistuenskibiskup

Andrija traio da se od njegove


glomazne biskupije odvoji dio "a loco Capellae et Arena", kako bi
se mogao bolje starati o vjernicima, koji bi na taj nain imali svog
pastira u neposrednoj blizini. 171 Demarkacijska linija koju je predlagao biskup Andrija vodila bi od sjeverozapada prema jugoistoku, to
znai rijekom Vrbas od njegova izvora. To, uz podatke saborskog
zapisnika iz 533, moe posluiti kao osnova za odreivanje granica
Bistuenske biskupije. Na crkvenom saboru meu tri novoosnovane
biskupije bila je i biskupija Muccur (Makarska), kojoj je, meu
ostalim, bio dodijeljen Delminium, a to znai da je 533. Bistuenska
biskupija sezala do duvanjskog kraja. Dalje je granii la s glamokim
krajem, jer je novouspostavljenoj biskupiji Ludrum pripao Salviaticum, sada Glavica kod Glamoa. Na sjever je granica Bistuenske
biskupije dopirala negdje do izvora rijeke Sane, gdje je bilo granino
podruje biskupije Baloe. Na istoku je Bistuenska biskupija vjerovatno graniila s biskupijom Sarsenterum. Ako se pretpostavi da
je poslije Drugog solinskog sabora usvojen prijedlog biskupa Andrije, onda bi Bistuenska biskupija dopirala na istok tek do izvora
Vrbasa, pa njezino poistovjeivanje sa srednjovjekovnom Bosanskom biskupijom jo manje dolazi u obzir. Nije jasno na ta je biskup
Andrija mislio predlaui da se od Bistuenske biskupije otcijepi dio,
sve "do onih gradova i bazilika". Ali, ini se da i taj navod potvruje
pretpostavku da se Andrijin prijedlog odnosio na sjeverozapadni i
jugoistoni dio njegove biskupije, sa podrujem Zenice. Ima osnove
da se pod "bazilikom" podrazumijeva upravo bazilika u Bilimiu
(Zenica), a tu su i brojna antika naselja, dakle bazilika i gradovi.
Uostalom, plemensko podruje Desidijata moglo se oblikovati kao
posebna biskupija, polazei od okolnosti da je crkva ve u ranom
razdoblju razvoja vodila rauna da se podudaraju granice politikih
i crkvenih oblasti. 172 Sve navedeno pokazuje da je uobiajena tvrdnja
o kontinuitetu Bistuenske crkve i Bosanske biskupije bez nekog
vreg temelja. Djelomino sazvuje rijei Bistua i Bosna nije
sigurno pritom nikakav dokaz. Kao to je teritorij municipija Bistua
imao svoju biskupiju, jo znaajniji teritorij Desidijata mogao je
takoer initi posebnu biskupiju, kojoj se negdje poslije 533. prikljuilo i gornje Povrbasje sa Lavom, kao integralno podruje Desidijata. Epigrafski nalazi u Zenici, Fazliima, Varvari i Bugojnu
omoguuju da se Bistuenski municipij odredi kao ira re~ija izmeu
Zenice i gornje Rame, a to je samo dio budue Bosne. 17

M. Vanino, Prve pojave kranstva, 142-146.


I. Bojanovski, Dolabelin sistem, \85. M. Vanino, Prve pojave kranstva, 142.
173 I. Bojanovski, Dolabelin sistem cesta, \33-\91.

Toma Arhiakon takoer svjedoi da se solinska, odnosno


splitska crkva na podruju dananje Bosne i Hercegovine ni u najstarije slavensko doba nije prostirala dublje u unutranjost od Duvna.
Govorei o prvom splitskom nadbiskupu Ivanu i o tome kako su
knezovi Gota i Hrvata bili oieni od zaraze arijanske hereze, on
kae da su u Slavoniji bile ustanovljene "neke episkopaine crkve, i
to sa istoka je bio dalmatinski biskup, odakle potjee ime Dalmacija,
a sa zapada je bio biskup sisaki, gdje je neko bio biskup blaeni
Kvirin muenik". 174 Smaram najvjerovatnijim da je podruje "zagorske sklavinije" i u najstarijoj crkvenoj podjeli pripadalo srijemskoj
provinciji, sa glavnim gradom Sirmijem. To bi bilo u skladu s
papinskim pismom iz 873, iz kojeg proizlazi da su Budimirovi preci
pripadali panonskoj, a ne solinskoj dijecezi. Papinska kancelarija
teko je tu mogla pogrijeiti.
d) Pitanje sjedita Bosanske biskupije
Sjedite katolike Bosanske biskupije, po mojem miljenju,
upoetku se nalazilo u visokom kraju, tj. u dananjem selu Biskupii, sjeverozapadno od Visokog, s lijeve strane rijeke Bosne. Neto
sjevernije nalazi se selo Motre (Moitra), prvo poznato sjedite dida
Crkve bosanske. Na taj nain postojala bi, dakako u kasnije doba,
nedaleko od vladarskog dvora, rezidencija katolikog biskupa i dida
Crkve bosanske. Znakovito je da su oba sjedita smjetena u samoj
jezgri bosanske srednjovjekovne drave.
Odmah valja napomenuti da se pretpostavka oBiskupiima
kao prvom sjeditu bosanskoga katolikog biskupa razlikuje od
miljenja veine autora. Naime, u historiografiji postoje razliita
stajalita o tome gdje se nalazilo sjedite bosanskog biskupa. Uglavnom prevladava miljenje da je biskup rezidirao u Vrhbosanskoj
upi, u mjestu Brdo, koje se locira u Sarajevu, potom na podruju
Debeloga brda, oko Marijin-dvora ili na prostoru Brdo-damije,
povie Bistrika.175 Stajalite da se rezidencija biskupa od samoga
poetka nalazila u Brdu (bez obzira gdje se ono lociralo) stoji u
suprotnosti sa dva dokumenta o uspostavljanju stolne crkve i kaptola
u Bosanskoj biskupiji. Naime, godine 1238. spominje se budua
stoIna crkva i budui kaptol ("pro cathedrali ecclesie construenda",
"capitulum future ecclesie cathedralis"), iz ega se moe shvatiti da
je tek trebalo izgraditi biskupsku rezidenciju.l " Prema M. Vegi,

171

174

172

175

262

Toma Arhiakon, Kronika.


K. Draganovi, Katolika crkva, 740-744. M. Vego, Iz historije, 434, 451.
176 Codex diplomaticus, sv. 4, 57, 66.

263

-------_._---

..._,.- .... -

"-"

.. _-- ...

_--_ ...."---------,.,

katedrala u Brdu sagraena je izmeu 1239. i 1244. godine. 177U


povelji Bele IV od 20.7. 1244. napominje se daje u Brdu podignuta
stolna Crkva sv. Petra.178} iz te fonnulacije moglo bi se zakljuiti da
u Brdu prije nije bilo rezidencijalnog sjedita. Moje je miljenje da
je prvo sjedite biskupa prilikom uspostavljanja Bosanske biskupije
bilo u Biskupiima kod Visokog, a onda je kratkotrajno preneseno u
Brdo (Vrhbosna), prije nego to se bosanski biskup nije konano
morao preseliti u akovo. ini mi se utemeljenom procjena da je
prvo sjedite bosanskog biskupa moralo biti negdje u blizini
politikog sredita zemlje, a to je visoki kraj. Naziv lokaliteta
Biskupii podsjea na biskupa, pa se moe domiljati da su se tu
nalazili biskupski posjedi, ali i da je biskup tu rezidirao. I prema
usmenoj predaji u Biskupiima je "za vrijeme Kulina-bana bilo
sjedite biskupa".179 Vjerovatno je u Biskupiima bila ~odignuta i
crkva bana Kulina, sa poznatom natpisnom ploom.P Jo jedna
pojedinost ide u prilog pretpostavci da je Bosanska biskupija imala
sjedite u visokim Biskupiima: naime, prilikom ponovnog uspostavljanja bosanske biskupije na podruju bosanske drave, u
prvoj polovini XY st., biskupija je nazvana "visokom", odnosno
"visoko-srebrenikom biskupijomr.l'" Ako se ima na umu da su
biskupi vrlo kratko stolovali na podruju Sarajeva, nije sluajno da
se pri reorganizaciji poseglo upravo za imenom Visokog, da bi se
pokazala povezanost izmeu starije i obnovljene biskupije. Ako je
"civitas Bosna" istovjetna sa Visokim, odnosno skupinom naselja
Visoko - Podvisoki, Mile, Biskupii i Motre, onda je tu moralo biti
i biskupijsko sjedite. Sjedite biskupa nije moglo biti ak u Vrhbosni, odvojeno od dravnog sredita. Utemeljeno je pretpostaviti da
je glavni grad uvijek biskupijsko sjedite, tim prije to je biskup bio
ona linost koja je jednom naselju davala civitet. "Civitas Bosna" u
spisu Provinciale vetus ne treba traiti izvan grada Bosne (Visokorl:'
anaziv Biskupii upravo otkriva da je tu bilo sjedite biskupa. 2
Druga je stvar to je, zbog posebnih prilika, uporedo sa prevlau
Crkve bosanske, katoliki bosanski biskup morao najprije promijeniti svoju rezidenciju, pa potom ak seliti iz Bosne. Biskupijsko
sjedite izmjeteno je u Brdo u Vrhbosni. Tako je "civitas Bosna"

177 M. Vego, Iz historije, 445.


178 Codexdiplomaticus,
sv. 4, 239.
179 P. Andeli, Revizija itanja, 287.
180 P. Andeli, Krunidbena igrobna crkva, 282.
181 1. Kujundi (pseud.), Visoka biskupija, 133-140.
182 Miljenje da se prvobitno sjedite bosanskoga biskupa nalazilo uBiskupiima
prihvatio je u najnovije vrijeme i Pavo Andeli. Srednji vijek, 127-129.
264

pomaknuta u neto zaklonjeniji kraj; gdje su ve otprije bili biskupijski posjedi. To se dogodilo izmeu 1239. i 1244. godine. Uskoro
je potom biskup morao napustiti Bosnu.183.

7.
PORIJEKLO IRILOMETODSKOG

PISMA

U 8. pogl. itija svetog Konstantina spominju se evanelje i


psaltir, pisani "ruskim slovima", koji su pokazani Konstantinu. U
pogledu jezika kae se da je Konstantin naao ovjeka koji je znao
jezik kojim su to evanelje i psaltir bili napisani. Uporedujui govor
tog ovjeka sa svojim govorom, razabrao je slova, samoglasnike i
suglasnike. Iz toga proizlazi da se radilo o srodnim jezicima. To je
jasno iz daljnjeg teksta, gdje stoji da je Konstantin ubrzo stao itati
te knjige i s tim ovjekom stao govoriti. 184Zakljuak koji se namee
jest da su evanelje i psaltir bili napisani "ruskim slovima", a slavenskim dijalektom, koji je srodan slavenskom dijalektu iz okoline
So luna kojimje govorio Konstantin. "Ruska pismena", koja se ovdje
spominju, izazvala su mnoge nedoumice u znanosti i to se pitanje ne
smatra rijeenim. 185Moja je pretpostavka da je "ovjek koji je znao
jezik" dotinog evanelja i psaltira bio upravo mlai Budimir. Onje
onaj koji "mnogo dan priae s filozofi". 186Ako se prihvati daje na
slavenskom jugu u to doba ivjelo stanovnitvo slavensko-normanskog porijekla, mnogo raspravljano mjesto o "ruskim slovima"
moda dobiva na jasnoi. Prema tom tumaenju, Budimir je, polazei
iz zagorskog kraljevstva, ponio sa sobom evanelje i psalt ir, pisane
normanskim runama, a prevedene na ono slavensko narjeje kojim
se govorilo u "zagorskoj sklaviniji". Doavi u Herson, pokazao je
te knjige irilu. Uostalom, izgleda da su pojedinci koji bi sa slavenskog juga putovali u Hazarsku zemlju bili malobrojni pa, ako se to
izriito kae za mladoga Budimira i ako ga se dovodi u vezu sa
Konstantinom, nije iskljueno da se podatak iz itija Konstantina o
"ruskim" pismenima i razgovorima "nekog ovjeka" na jeziku koji
se mogao uporeivati sa slavenskim jezikom Konstantinova rodnog
kraja, mogao odnositi upravo na Budimira. Priznajem da je malo
vjerovatno da bi evanelje i psaltir bili tako rano prevedeni u zemlji

183 M. Vego, Iz historije, 434-451.


184 Magnae Moraviaefontes historici, sv. II, 77-78. itja, 70-71.
185 O raznim teorijama koje su o tom pitanju postavljene usp. V. tefani, Nazivi
glagoljskog pisma, 18-19.
186 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 392.
265

u kojoj jo nije n~zavladalo kranstvo. Ipak, valja napomenuti da je


u doba ~onstantl~ove hazarske misije za Satimira U Zagorju "opet
P?ela ~Ira ?rocvI!ati:'. Mogue je da je neko od misionara koji su
?Je~ovah u tlm ~aJevlma preveo psaltir i evanelje. U prilog postojanju takv?? p~Jevoda moglo bi se navesti da je prevoenje Biblije
na narodni Jezik na slavenskom jugu imalo tradiciju. Pritom mislim
n~ .gotski p~evod Biblije biskupa Ulfile (311-383), koji je morao
?ltI poznat I n~ Bal~anu u doba gotske vladavine. Osim toga, ovdje
Je od vanosti da Je potvren jeziki utjecaj Ulfiline Biblije na
sta!o~lavenska e~anelja.187 Pretpostavka je da su evanelje i psaltir
koje J~ Konstantm prouavao u Hersonu bili napisani ruskim pismom, I to normanskog tipa. "Ruskim pismenima", naime, nazivalo
se runsko pismo normanske varijante. Spomenici tog pisma otkriveni
. su u Skandinaviji, ali i u Rusiji. Skandinavske rune, kao to je
poznato, javljaju se neto kasnije negoli germanske. Otprilike sa VIlI
st. rune se vie ne koriste u Germaniji, ali se poinju ee susretati
u Skandinaviji. U Skandinaviju su rune prele iz drugih germanskih
zemalja otprilike u Vili st. pa su tu u upotrebi sporadino sve do
XVIII stoljea. Postoji miljenje da su i Slaveni imali svoj runski
futhark, koji je prethodio glagoljici i irilici. 188ini se da se zapis
Ibn el Nedima iz 987. odnosi na ruske rune. U djelu Knjiga opisa
nauka on prepriava izvjetaj jednog izaslanika, kojeg je moni
~a~~aski ~e~ up~tio ruskom knezu: "Meni je priao jedan, u iju
istinitost I potenje polaem, da ga je jedan od careva Kabk (Kav~aza) poslao caru Rusa.189 On je utvrdio da oni imaju pismo koje
izrezuju na drvetu. ak im je pokazao komadi bijelog drveta na
kome su bile ispisane, ne znam da li rijei ili slova.,,190
~~la~im od pretpostavke da se i na podruju dananje Bosne,
zahv~ljuJucI normansko-slavenskim doseljenicima sa dalekog ruskog Sjevera, susretalo normansko-runsko pismo. Slavensko-norman~ki ~oselje~ici mo~li su sa drugim kulturnim tekstovima donijeti na
Jug I skandinavski futhark, tj. mladi ruski alfabet, odnosno "ruska
slo~a". ~ormansko-runsko pismo moglo je biti u pojedinanoj upotre~l, pn~e sve~a u poslovnim odnosima, sve do pojave glagoljice,
kOJa.~a Je potIs:lUla, k~? to e irilica zapadnoga tipa (bosanica)
poslije potisnuti glagoljicu, I U Slavena kao da se runama pridavalo

187 J. Hamm, Ober den gotischen Einfluss, 112-128.


188 F. Raki, Pismo slovjensko, 35.
189 Pod "caremRusa" ima se razumjeti Svjatoslav, kojije
190 M. G. Riznik, Pis'mo i srift, 70-71. Riznikdonosi
roanskog ruskog zapisa".

266

magijskoznaenje. Rune, naime, nisu koritene samo kao pismo, ve


se smatralo da imaju tajanstvenu mo, pa se njima proricala sud- .
bina.191 Iu Slavenaje bila uobiajeno korienje pismena u magijske
svrhe. O tome svjedoi rnorizac Hrabar, koji u svojoj apologiji o
Konstantinovu izumu pisma govori da su se Slaveni prije ~okrtavanja sluili "crtama i rezama" u svrhu brojenja i gatanja. 19 "rte i
reze" o kojima govori rnorizac Hrabar mogle su biti rune, jer je
njihova upotreba posvjedoena i arheolokim nalazima. Isam izraz
"rte i reze" podsjea upravo na rune.193 Mislim da je pogreno
poistovjetiti "ruska pismena" sa gotskim, kako to ine neki autori.
Pritom se pozivaju na injenicu da su se Goti na Crnom moru jo u
IX st. sluili gotskimjezikom i pismom, a da se gotskoj biskupiji U
Krimu nalaze tragovi i u IX stoljeu. Iz konteksta 8. pogl. itija
Konstantina, proistjee da ovjek koji je znao jezik na kojem su bili
napisani evanelje i psaltir ruskim pismenima nije bio Got, ve je
govorio jezikom srodnim narjeju Konstantinova zaviaja. S druge
strane, mogue je da su u "zagorskoj sklaviniji", barem u ogranienom opsegu, posebno u krugu vladajuih slojeva i trgovaca bile
poznate nordijske rune. Normansko runsko pismo moglo je biti u
upotrebi sve do pojave glagoljice, koja ga je potisnula, kao to e
bosanica kasnije potisnuti glagoljicu. 194Termin Rus ne treba shvatiti u dananjem smislu rijei, ve samo kao prvobitni naziv za
Normano-Slavene, Za Konstantina Porfirogeneta, naprimjer, "ruski"
je isto to i "skandinavski". J. Otrebski skree panju na pojavu da
Bizantinci imenom Rus nisu nazivali Slavene, ve Varjage - Normane.195 Rusi, uostalom, nisu imali nikakvih kranskih tradicija u
vrijeme hazarske misije, tako ovjek koji je doao Konstantinu sa
evaneljem i psaltirom nije mogao biti Rus. Prvi prijevodi biblijskih
tekstova meu Slavenima mogli su nastati tamo gdje je bila iva
tradicija Ufilina prijevoda Biblije. Ako igdje, a ono u krajevima gdje
su utvreni gotski utjecaji - a to je prije svega podruje budue Bosne
- moe se traiti porijeklo ve uoenih paralelizama izmeu staroslavenskih tekstova i Ufilina prijevoda Biblije.196 Taj utjecaj ob-

191 R. W. Elliot, Runes, 1-2. M. Polio, Le rone e i simboli, 50.


192 M. Tentor, Latinsko islavensko pismo, 176-205.
193 Moram ovdje ispraviti vlastiti navod u lanku Das Regnum

194
965. prodro do Kavkaza.
reprodukcije tog "dob-

195
196

... (str. 47) prema


kojem bi rune u Brezi bile normanske. Naknadnim provjeravanjem osvjedoio
sam se da su rune u Brezi stariji tip futharka (nedostaju tri posljednja slovna
znaka).
Vrijedna panje je pojava runskog slova m u bosanici u natpisu na grobu
Miluta u Burmazima kod Stoca. M. Mileti, 1 "krstjani", 164-167.
1. Otrebski, Noch einmal iiber 'Rus '.
Vidicitirani tekst 1. Hamma.

267

janjava ve titije Konstantina, dajui podatak o evanelju i psaltiru


ispisanom ruskim pismenima. Mnogo se raspravljalo o pitanju da li
je glagoljica nastala prije Konstantina i Metoda. Mislim da na to
pitanje valja odgovoriti odrino. Glagoljicu je sastavio Konstantin,
uzevi pritom u obzir i nonnansko-slovenske rune ("ruska slova").
Ako bi ovdje izloeno tumaenje o evanelju i psaltiru pisanim
"ruskim pismenima" bilo tano, onda bi se poetak glagoljice vezao
za hersonsku misiju. Glagoljica bi, naime, tada imala svoju osnovu,
medu ostalim, i u runskom pismu. To je postavka koju je svojevremeno zastupao Josip Hamm, s tim to je smatrao da je glagoljica
starija od svete brae. Prema Hammu, "glagoljica je grafiki kud i
kamo blia gotskom negoli grkom ili bilo kojem pismu, koje je na
Balkanu moglo biti poznato prije desetak stoljea". Prema Hammovoj paleografskoj analizi, glagoljica je stilizirano pismo, nastalo na
podlozi gotskoga i runskog alfabeta. Od 37 glagoljskih slova, pet je
runskog, dvadeset i osam gotskog porijekla, a samo etiri nainjena
su - modificiranjem ili kombiniranjem - od preostalih glagoljskih
slova. Hamm nasluuje daje glagoljica nastala negdje u unutranjosti
Balkanskog poluotoka, vjerovatno u Bosni. 197 Glagoljicuje na podruju dananje Bosne i Hercegovine zamijenila bosanska irilica ili
bosanica, nadovezujui se na glagoljske tradicije. 198

988. godine. Meutim, u pismu pape Ivana XIII (965:..972) ekom


kralju Boleslavu slavenski obred oznaen je kao "ruski". "Ruskim
pismenima" bilo je napisano evanelje i psaltir na jeziku srodnom
Konstantinovu, ak vie od jednog stoljea prije pokrtavanja Rusa.
To znai da su osim Rusa na sjeveru, pokrtenih 988; postojali i
Nonnano-Slaveni - Rusi na jugu, koji su pokrteni ve u sedmom i
osmom desetljeu IX st., primivi slavenski obred, koji je po njima
mogao biti poznat i kao "ruski obred".

Rjeenje koje se ovdje predlae zavisi o tumaenju sintagme


"ruska pismena".litije Konstantina moda daje odgovor na pitanje:
Kako objasniti pojavu da se slavenska liturgija oznaava pridjevom
ruska jo prije pokrtenja Rusa. Kao to se zna, Rusi su pokrteni tek

197 Znaajno je da dosta runskih i glagoljskih slova ima podudarna imena. To su


zapazili ve afarik i Raki, Pismo slovjensko, 123-125. U prilog tezi da su
normansko-slavenske
rune sluile kao jedna od podloga pri sastavljanju
glagoljice moe se navesti da se imena nekih slova podudaraju u runama i
glagoljici. Tako nazivi slova u glagoljici: az, glagol, ie, na, tvrdo, doru, fert,
iica - imaju odgovarajue, sline nazive u runskim pismenima: os, ans, hagal,
hagls, haegl, is, cis, naud, nauthus, nead, tyr, thorn, thournus, pairtrh, peord,
ezec.
Zastupnike teorije o slavenskim runama do njegova vremena navodi L.
Niederle, Manuel de l'antiquite slave, sv. 3, 329. J. Hamm, Postanak glagoljskog pisma. Vidi takoder tekst istog autora pod naslovom Uber den
gotischen Einfluss.
198 Ljubinko Popovi smatra da su Slaveni na Balkanskom poluotoku koristili
grko pismo od samog dolaska pa do pojave prvih slavenskih crkvenih knjiga.
Na temelju grke poslovne minuskule uobliena je glagoljica, i to po pravopisu vulgarne latinice, a takoer i bosanska kurzivna irilica, ali po grkom
pravopisu. Oba pisma nastala su - prema Popoviu - najkasnije u prvoj
polovini VII stoljea. Lj. Popovi, Poeci jugoslavenske pismenosti, 461-475.

268

269

---------"--.-----------

-------- -..... ---.------------ .... -~--.


...

x.
DRUTVENE ODREDNICE "ZAGORSKE
SKLAVINIJE"

1.
TIPOVI NASELJA
U Ljetopisu zagorske sklavinije nema traga plemenskom
ureenju. Kategorije po kojima se puk razvrstavao bile su teritorijalne: selo i pribivalie, grad, misto, zemlja, odnosno politiko-teritorijal~e: upa, kraljevstvo ili gospodstvo i rusag. Prije konanog
ureenja romansko-slavenskih odnosa spominju se u Ljetopisu i
tvrave na gorskim vrhovima kao prebivalita i sklonita progonjenih krana. Osnovicu teritorijalne organizacije trajnijih "pribivalia" inila su sela. Sela su, organizirana u opine, imala
p~vrednu, politiku, vjersku i vojnu ulogu. Seoske opine, dodue,
OlSU spomenute u Ljetopisu zagorske sklavinije, oito ne zato to nisu
postojale, ve zato to Ljetopis u svojim izlaganjima nije dotakao
grau koja bi se na njih izravno odnosila. U Ljetopisu se, meutim,
nalazi spomen satnika, "ki satnici bie nad stotinu ljudi", to znai
organizaciju po desetinskom ustrojstvu, a to podrazumijeva postojanje naseobinske jedinice primjerene seoskoj opini.' Naseobinsku
kategoriju viega ranga predstavljali su gradovi, koje treba razlikovati od tvrava. Oskudni podaci u Libel/us Gothorum kao i Ljetopisu zagorske sklavinije, navode na zakljuak da su gradovi - kako
oni u Primorju, tako i oni u unutranjosti - bili "popaljeni" i "rasuti"
(Totila "pojde kako munja palei i gradove rasipljui'', "pogavi i
razasapi mnoge grade", "i rasu primorske grade Dalmu, Narun i
bogati lipi Solun i grad Skadron i mnoge slavne grad"). Unitavanje
gradova u kojima su prebivali krani, a to znai Romani, nastavio
je i kralj Ratimir ("mnoge grade i mista krstjanska raini", "primorske gradove zgora reene ... rasu i u hlapinu obrati,,).2 Iz navedenih
podataka moglo bi se zakljuiti da su u prvo vrijeme gradove
uglavnom nastanjivali Romani, kako u Primorju, tako i u unutranjosti. Upoetku su bile naputene i tvrave.

1 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399.


2 Isto, 386, 390.

270

. TeofilSimokata govori O prodoru avarske vojske prema Jonskom zaljevu (Jadranu). Pomou ratnih sprava Avari su i osvojili tzv.
vonke te poruili etrdeset tvrava.' Te tvrave nalazile su se na
podruju Bosne. Iako ne mora znaiti da su ba sve kasnoantike
tvrave bile u prvo vrijeme naputene, nema dvojbe da su se slavenske skupine drale nizinskih predjela, dok su pobijeeni Romani bili
potisnuti u visoka gorja. Obnova gradova, kako proizlazi iz Ljetopisa
zagorske sklavinije, zapoela je za Budimira, nakon opeg pokrtavanja, kada su se smirile prilike. Mislim da se navod o obnovi
gradova po zapovijedi "kralja" Budimira ima dijelom odnositi i na
tvrave. Sreivanje zemlje, koje se pripisuje Budimiru, svakako je
podrazumijevalo i jaanje odbrambene snage zemlje, a za to je
najvanija bila obnova tvrava. S druge strane, izvjesno je da su na
podruju "zagorske sklavinije" - jo i prije Budimira, ubrzo nakon
naseljavanja - bili osnovani gradovi u sjeditima upa po slavenskom obiaju: to su bila utvrenja izgraena na prikladnom mjestu,
ograena palisadama od zemlje, drveta i kamenja te osigurana sa
rovovima. Svaka upa imala je najmanje jedan takav utvreni grad.
Tu se stanovnitvo sklanjalo u sluaju opasnosti. Takvih gradova,
koji bi po terminologiji Ljetopisa zagorske sklavinije bili "napunjeni"
(naseljeni), u jednoj upi bilo je i vie, iako arheoloki nisu potvreni." Sredinom X st. Porfirogenet nabraja "naseljene gradove" u
junoslavenskim zemljama, ali kako nije poblie opisao "ostale
sklavinije", nije govorio ni o njihovim gradovima (Katera i Desnik,
kako je obrazloeno, nalazili su se "prema Bosni", a ne u Bosni).
Arheoloki nalazi potvruju pretpostavku da su pojedine tvrave iz
vremena kasne antike obnavljane u srednjem vijeku, pa i ranom
srednjem vijeku, neovisno o tome to jo nisu uinjena temeljita
iskopavanja. Ivanka Nikolajevi skrenula je panju na dva katela,
koja se pripisuju kasnoj antici, gdje je "ivot trajao i u starijem
srednjem vijeku". Stara imena tih katela ostala su nepoznata. Jedan
je Gradac u Homolju u Lepenici, a drugi Vrbljani kod Kljua.5
Vrbljane na Sani, juno od Kljua u zapadnoj Bosni, opisao je Ivo
Bojanovski. Po njemu bi to bila "najstarija poznata slavenska utvrda
iz ranog srednjeg vijeka u dananjoj Bosni i Hercegovini". Sudei po
nalazima keramike, ta je tvrava bila koritena - moda i u duem
razdoblju - negdje potkraj VIlI te u IX stoljeu. Bojanovski zak-

3 Vizantijski izvori, sv. I, 121-122.


4 O slavenskom gradu usp. W. Henzel, Methodes et perspectives. I. Goldstein,
Hrvatski rani srednji vijek, 172 i dalje.
5 I. Nikolajevi, Kasnoantika, 439-444.

271

ljuuje daje grad u Vrb~anima u ranom srednjem vijeku mogao imati


ulogu upskoga grada.
.
Sudei po njihovim nazivima, najstariji gradovi iz slavenskoga razdoblja ~a podruju Bosne preteno su slavenska tvorevina.
Dok. na podruju "zagorske sklavinije" ima mnogo hidronima i
oromma predslavenskog porijekla, nazivi gradova uglavnom su slaven~ko~ ~ostanka. Ali,. ta se imena u pisanim svjedoanstvima prvi
~ut J~vljaju tek poe~l od ~III stoljea. Ti gradovi vjerovatno nisu
Imah posebno znaajnu pnvrednu ulogu. Stanovnitvo gradova u
tom raz~~blju u .nainu.pri~reivanja nije se razlikovalo od seoskog
stanovmstva. Privreda je bila u potpunosti autarhina. Zanimljivi su
u tom pogledu podaci o navodno prvom trgovakom ugovoru vladara
Sat.ir~ira sa Dubrovnikom. Sav trgovaki posao ograniio se na
razmjenu stoarskih i poljoprivrednih proizvoda (volovi, ovce, ito),
sa bosanske, te finog sukna (brokata), sa dubrovake strane. Uostalom, ta razmjena bila je ugovorena samo za kraljeve potrebe. Nas~prot tome, ugovor. izmeu Bosne i Dubrovnika iz 1189. jami
iroku slobodu trgovine. Trgovaki ugovor sa Satimirom odraava
~aj?je nerazvijen~ razmjenu. Iz takvog vidokruga valja promatrati
I ~nvredu ondanjih gradova. U njima nije postojala nikakva znaajna zanatsko-trgovaka djelatnost. Stoga je razumljivo da za to
razdo?lj~ ne vri~edi ni. tipologija kakvu je za gradska naselja u
srednjovjekovnoj Bosm nainio Pavao Aneli." Obino se uzima
da.nazi.~ gradina ~regovi nabijeni kamenom i zemljom) upuuje na
najstarija razdoblja, sve do kasne antike, naziv gradite (opkopi sa
vo~om. ~ ravnici, palisade, u obliku trokuta, etverokuta, okrugli) na
n~JstanJe slave?~ko doba, a nazivi grad, gradac na srednji vijek, ali
m to ne mora biti pouzdano mjerilo. Arheoloka istraivanja oteava
okolno~t da su rane tvrave bile graene zemljanim opkopom od
drveta I buke, pa su zato materijalni ostaci uniteni.f

6 I. Bojanovski, Ranosrednjovjekovno, 246-258.


7 P. Aneli, Trgovite, varo igrad, 179-194.
8 Relja Novakovi posebno naglaava vanost istraivanja "nebrojenih gradina": "Niko dosad u naoj istoriografiji nije ni pokuao da sazna koliko ih
tano ima, niti da prikae geografsku sredinu u kojoj se nalaze, a kamo li da
pokua da ustanovi ~jihovu starost i meusobni geografski odnos i pripadnost
odr~enom razdoblju, Ne moe se porei daje svaka od tih gradina s razlogom
pod~gnuta ba ~a to~. mestu i istoriar ne moe da se ne pita zato je ba tu
P?dlgnUta, ~ao I po. ijem n~reenju. Istraiva se mora interesovati kakvo je
bilo ureenje zemlje u kojoj su te gradine ili neke od njih nastale s kakvim
ciljem i koliki je bio obim njihovog dejstva ili moi ..." R. Novakovi Gde se
nalazila Srbija, 123.
'

Za gradska naselja susree se li- Ljetopisu zagorske sklavinije,


kao i u kasnijim dokumentima i naziv misto. Izraz misto dolazi u
Ljetopisu kao oznaka za mjesto openito (horus), ali i kao glavno
mjesto, biskupski grad, civitas, "stono misto" ("i mnoge biskupe
razdilie po mi stih" , "i naredie gradovom i mistom zakone i obiaje,
i razdili vode i naredi gradovom i mistom dohodak,,).9 Po "mistu" se
nekada nazivala i itava zemlja, a za to je najbolji primjer grad Bosna,
po kojem se nazivala i zemlja Bosna. Granice su se utvrivale izmeu
pojedinih "zemalja" ili "mista" ("i svakom mistu postavi mejae i
svakom od tih mi st postavie bana i nigdi dua,,).lo
Ljetopis zagorske sklavinije razlikuje gradove i mista. Takvo
razlikovanje tipino e biti i u kasnijoj Bosni. U povelji iz 1399.
Ostoja "dili" "za milosti" i ini "zapisanija gradova i mjestom osakom e po dostojanijujego". Tvrtko Tvrtkovi godine 1420. takoer
ini "zapisanija" i "dili milosti" "gradovom i mistom, svakom e po
dostojaniju jego". Skreui panju na takva mjesta u poveljama,
Pavao Aneli kae da je naziv mjesto ili misto opi apelativ za
otvorena naselja u staroj Bosni. Iznosi takoer miljenje daje u ovom
primjeru "jasan paralelizam sa slinim terminima u drugim slavenskim zemljama" .11Pod "gradovima", kako se ini, imaju se razumijevati i tvrave, fortifikacije.l'' pod "mistima" otvorena naselja, budua trgovita i varoi. To su u pravilu bila sredita pojedinih upa,
ali sigurno je da su pojedine upe imale i po vie "gradova" i "mista".
Izraz misto moe znaiti isto to i zemlja, a izraz grad se po znaenju
izjednaava sa izrazom upa (nija) . Tako se u tekstu Ljetopisa zagorske sklavinije kae, kada je rije o odlukama sabora, "po reenih
brveleih razdili zemlje i stavi im mejae i tolikoje meju gradi i
upanij".13 "Brvelei" su, dakle, posluili kao podloga prilikom razgranienja "zemlje od zemlje", te pojedinih upa(nija) meusobno.
Izraz zemlja javlja se u Ljetopisu zagorske sklavinije u znaenju zemlja, openito kraj, lat. terra, regio, ali i u znaenju pokrajina,
pojedina zemlja (kao to Porfirogenet oznaava izrazom xu'>pa,
xwp(ov Srbiju, Hrvatsku, Bosnu, Zahumlje). Ljetopis zagorske
sklavinije zna i za pojmove kraljevstvo ili gospodstvo, odnosno rusag
("i kako diljahu zemlji od zemlje, i kako bie zemlja od zemlje potovana i puk od puka i kraljevstvo od kraljevstva", "po reenih brve-

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399.

lO Isto.
II P. Aneli, Trgovite, varo igrad, 141-142.

12 O tvravama u Slavena vidi: J. Marquart, Osteuropiiische, 472-3.

13

F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 398.

273
272

lei~ r~~,il~~emlje i ~tavi immejae i tolikoje meju gradi i upanij";


Bu.dlIl~~r bie saku~1Ood svih rusagov ki pod njim bihu"). 14 Sve te
teritorijalne odrednice nalazimo i u kasnijim dokumeritima, ali Ljet0l!.'Szagorske skl~vinije pokazuje da imje zaetak u dalekoj stari ni.
NIJe moda sluaJ?~ da se u Ljetopisu te odrednice ne povezuju sa
rodom, bratstvom Ih plemenom, jer je oito da je rodovsko-plemensko ustrojstvo ve bilo prevladano.

2.
CIVIT AS ILI "MISTO" BOSNA
a) "Misto" kao grad i podruje
.
Pavao Aneli ukazao je da se teritorijalno-politika cjelina
Bosna, kak~a je postojala u doba bana Kulina (prije 1180. - poslije
1204), obhkovala mnogo ranije, pripajanjem okolnih upa(nija) i
zemalja. Ne slaem se, meutim, sa svim pojedinostima koje Aneli
izno~i raspravljajui o irenju imena Bosna u prvim stoljeima
razvitka. Aneli razlikuje est faza. Prvu ini naselje tipa teritori~alne opin~, s.mjeteno u Visokom polju i njegovu pribreju. Ono
Je dugo nosilo Ime Bosna, koje se proirilo na teritorij visoke opine,
odnosno upe. U treoj fazi ime se proirilo na itavu zemlju,
odno~no. dravu .. To bi ~orala biti jedna od sklavinija koje su
doseljeni Slaveni uspostavili na ruevinama nekadanjeg Rimskog
carstva tokom VII i VIlI stoljea. Pojam Bosna tada bi obuhvaao
upe ~osna,. Vi.dogoa ili Vogoa, Vrhbosna, Lepenica, Lava-Brod 1 Trstivnica, To se zbilo znatno prije sredine X stoljea. U
sljedeoj, etvrtoj fazi, svakako prije druge polovine XI st., teritorij
bosans~e drave, a .time i ime Bosna, proirio se i na okolne upe:
Uskoplje, Neretvu 1 Bora-Prau. U petoj fazi dolo je do stapanja
upe ~a~e s Bosnom, a onda vjerovatno i Krivaje ili Kamenice. Do
pripajanja Ram~ moglo je doi tek sredinom XII stoljea. To je ve
doba bana Kuhna, kada se, prema Aneliu, u Bosnu ukljuuju
prostrana podruja Donjih Kraja, Usore, Soli i Podrinja (esta faza).15 irenje bosanskog imena i teritorija, osobito ako se uzme za
podlogu Porfirogenetov De administrando imperio i Ljetopis zagorske skla~inije, zbilo se, po mojem miljenju, poneto drukije. Vjerova~? Je za sve vrijeme postojanja "zagorske sklavinije" (propala
932. Ih 934.) bosansko ime na jugu ostalo nepoznato. Meutim, ve

14 Isto, 396.
P. Aneli, Studije, 9-34.

15

u vrijeme odravanja Duvanjskoga sabora, a to znai pnje885-886,


postojala je "zagorska sklavinija", koja je u Porfirogeneta registrirana kao "ostale sklavinije", odnosno "Sclavorum fines" u pismu
pape Stjepana V (VI) iz 885. godine. Ljetopis zagorske sklavinije i
tzv. Trebinjska hronika u 23. pogl. Ljetopisa popa Dukljanina daju
okvirne granice te sklavinije: na jugoistoku joj je "gornja strana
Drine", a na zapadu "gora Borave" - hIivanjski kraj. Ako se moe
pouzdati u Trebinjsku hroniku, sve do osvajanja Kreimira II (949.
- oko 969.) spadale bi u njezin sastav upe Uskoplje, Luka i Pliva.
Na sjeveru "zagorske sklavinije" granica bi bila Sava, a na istoku
granica je bila Drina. U okviru "zagorske sklavinije" Bosna bi bila
samo jedna od zemalja, jedna od "ostalih sklavinija". Kako je ve
reeno, jo se nije ni nazivala imenom Bosna. Ime Bosna za naselje
moglo je, po mojem miljenju, nastati istom nakon propasti velikomoravske drave, 902-906. godine. Tada se ime Bosna moglo prenijeti sa podruja Njitre na jug. Kako je podruje "zagorske sklavinije"
u crkvenom pogledu spada lo u Moravsku nadbiskupiju ("Donja
Morava"), to se jedno krae vrijeme ime Morava koristilo i za zemlju.
Imajui pred oima tu nestalnost naziva i imena nije udno da
Konstantin Porfirogenet sredinom X st. spominje i Bosnu (Bosona),
i sklaviniju ("ostale sklavinije"), i Moravu ("moravski knez"), i
"nezavisnu arhontiju".
ini se da je i za vrijeme postojanja "zagorske sklavinije"
podruje gornjeg toka rijeke Bosne (za koju ne znamo kako se tada
zvala) bila politiko sredite. Tu je najprije nastalo "misto" Bosna,
koje se ubrzo proirilo na zemlju te na rijeku, a zatim na cijelo
podruje nekadanje "zagorske sklavinije". Naravno, starija imena,
kao Usora, Sol, Podrinje, Donji Kraj i, sauvala su se i dalje. Jo prije
Boria i bana Kulina uvezanje cjelokupan dravni teritorij u opsegu
kakav vidimo u doba te dvojice vladara. Ne postoje nikakve povijesne isprave prema kojima je ijedan kraj Kulinove Bosne nekad
pripadao bilo kojoj drugoj dravnoj zajednici, odnosno bio samostalan. Kulin i Ninoslav u svojim intitulacijama istiu samo bosansko
ime. Tek poevi od Stjepana Kotromania, u povelji koja se datira
oko 1325, u vladarskoj titulaturi navode se pored Bosne i druge
oblasti: "gospodin vsim zemlam, i Soli, i Usori, iDoInim kraem, i
RImske zemle gospodin'L'? Nabrajanje zemalja, koje je karakteristino za sve kasnije vladarske intitulacije do pada Bosne, uvedeno
je po uzoru na ugarsko-hrvatske vladare, ali~e bilo i izraz prerastanja
pojedinih oblasti u velikaka vlastelinstva. I

16 A. Babi, Struktura, 3.
17 O tome poblie: P. Aneli, Studije, 20-22.

274
275

b) Civitas ili "misto" Bosna

. ~e~. je Jireek zapazio da se Visoko (Podvisoki i Fojnica)


poistovjeivalo sa Bosnom. U dubrovakoj kancelariji XIV i XY st.
adresom "mercatoribus in Bossina" oznaavalo se isto to i "mercatoribus in Subvisochi ili Choynica't.l" Istu postavku zastupaju Marko
Vego, Pavao Aneli i uro Basler. Prema Vegi, "Visoko se nazivalo
Bosna sa irim podrujem u blioj okolici obuhvaajui sela: Biskupie, Mile, Muhasinovie, Motre itd." Potvrdu za svoju tezu nalazi
u abjuraciji bosanskih krstjana 1203. godine. Kraj isprave o abjuraciji
Vego prevodi: "Raena u Bosni (apud Bosnam) na mjestu koje se
zove Bi1ino polje, i to pokraj rijeke." Prema tome, Vego smatra da
se u spisu ne spominje rijeka Bosna, kako se obino prevodilo, ve
da je zapravo spomenuto naselje Bosna. Vego se dalje poziva i na
Tomu Arhiakona, koji je zapisao za heretike Mateja i Aristodija,
sinove Zorobabelove, da su vei dio ivota boravili "apud Bosnam",
u naselju Bosna. U prilog tvrdnji o postojanju naselja Bosna, Vego
upuuje na brojne spise bosanske dravne kancelarije te na niz
dubrovakih i drugih isprava. 19
Potrebno je u ovoj prilici raspraviti gdje se nalazilo Brdo s
katedralnom crkvom iz povelje Bele IV iz 1244. godine. Po mojem
miljenju Brdo je istovjetno sa Debelim Brdom i Soukbunarom, gdje
se nalazila i vrhbosanska varo.20 Ova pretpostavka o lokaciji Brda,
odnosno Vrhbosne, potvrena je zapisom u turskom katastarskom
defteru iz .1468. godine. Tu se spominje staro trgovite, koje je
pripadalo "vakufu Isa-begove zavije". Objanjenjem lokaliteta koji
se spominju zajedno sa starim trgovitern, abanovi je zakljuio da
se nalazilo na potoku Koevi, a to znai da su Staro trgovite i Stara
varo identini.r!
Nema dvojbe da se jezgra najstarije Bosne smjestila na potezu
od grada Visokog niz Bosnu, obuhvaajui Visoko (Podvisoki),
Biskupie, Mile (dananje Arnautovie) i Motre. Tu bi onda bio
"civitas Bosna", po kojem je cijela zemlja prozvana Bosnom. Rije
civitas u XI i XII st. oznaava grad gdje je biskupovo sjedite, pa
kada se ono premjestilo iz visokih Biskupia u vrhbosansko Brdo,
onda je umjesto Visokog kao "civitas" vrijedilo Bosna Brdo na
podruju dananjeg Sarajeva. Zato "civitas et diocesis Bosnensis" iz

18 K. Jireek, Die Handelsstrassen, 29.


19 M. Vego, Postanak imena, 109-118.
20 M. Hadijahi, Vrhbosna iSarajevo, 1-23.
21 H. abanovi, Postanak i razvoj Sarajeva, 79.

276

pisma pape Inocenta IV od 20. 7.1246. podrazumijeva Brdo, ato


vrijedi i za druge spise u kojima se spominje "civitas" iz kratkotrajnog razdoblja kada se "civitas Bosna" nalazila u Brdu.22

3.
OBLIKOV ANJE VLADAJUIH SKUPINA
Uspostavljanjem i uvrivanjem politike vlasti dolazilo je
do izdvajanja jednog drutvenog sloja. Iako se stalno naglaavalo
naelo svenarodnog udjela u vlasti, tako da se ak u feudalnoj Bosni
govorilo o "izboru" kralja, injenica je da se od najstarijih vremena
istiu pojedinci, odnosno vladajui rodovi koji dre pozicije drutvene moi. Ve iz akata Duvanjskoga sabora oito je da su se izdvojile
pojedine porodice i rodovi. Isto proizlazi i iz vijesti Porfirogeneta te
Lava VI u Taktikonu. Bez obzira na okolnost da se uLjetopisu
zagorske sklavinije za Duvanjski sabor navodi da se na njemu sastao
"vas puk zemlje", "od svih rusagov", "vee jazikov", sigurno je da
su ve tada bili na djelu tokovi odvajanja vladajueg sloja od mase
stanovnitva. Duvanjskom saboru pripisivao se openarodni karakter, a takve su trebale biti i sve narodne skuptine sazivane redovito
i u posebnim prilikama. Opis Duvanjskog sabora kakav je dat u
Ljetopisu zagorske sklavinije poslije se, u odnosu na Bosnu, izraavao formulom "sva Bosna", "sav rusag bosanski". Na bosanskom
stanku iz tih kasnijih vremena nisu aktivno sudjelovali svi slobodni
ljudi, ve samo vlastela. Narod je katkad aklamacijom prihvaao
donesene odluke.23 Na Duvanjskom saboru potvrdenje vladajui sloj
u Budimirovu "gospodstvu", vojno ustrojstvo i poloeni su temelji
crkvenoj organizaciji. Osim "kralja", od predstavnika vladajueg
sloja u Ljetopisu zagorske sklavinije spomenuti su banovi, dui
(hercezi), knezovi i satnici. Prema 9. pogl. Ljetopisa zagorske sklavin ije, vladajue poloaje drali su od "pupkorizine plemeniti", koji
"uine kneze od svoga kolina".24 Izrazi pleme i plemeniti znae rod,
a izraz pupkorizma, "od poroda". Izdvajanje se odvijalo i po kriteriju
bogatstva. Prema Jireekovim i Grekovljevim istraivanjima nazivi
zemljinih posjeda, sela, odnosno seoskih opina, esto su ve u IX
i X st. izvoena od linih imena.25 Prema tom kriteriju, na podruju
"zagorske sklavinije" dva veleposjeda (u Butmiru i Ludmeru) pri-

22
23
24
25

Codex diplomaticus, sv. 4, 297 i 322.


M. Dini, Dravni sabor.
F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399.
K. Jireek, Panonija u IX stoljeu, 62-63.

277

padala bi Budimiru (IX st.), a selo Tihomir pod Romanijom upanu


Tihomilu (X st.).26 Pojava takvih imena u slavenskim zemljama
karakteristina je upravo za IX stoljee. Osim vladara, dolaze u obzir
knezovi i upani, po kojima bi mogli dobiti imena pojedini toponimi.27
Na Duvanjskom saboru precizirano je koliko iznose dohoci
"banom i hercegom i knezom i satnikom". Svaki sudija "ima kralju
davati sveti dio dohotka".28 Kako to razdoblje obiljeava izrazita
naturalna privreda, to se pod "dohotkom" imaju razumijevati stoka i
uope prihodi u naturi. Prihodi su ubirani i od globa, ajedan od izvora
bio je i ratni plijen. Zakon sudnij ljudem propisuje da jedna estina
ratnog plijena pripada knezu, a sve drugo jednako se rasporeuje
meu "velike" i "male". Ako bitku predvodi upan, njemu pripada
kneev dio. Medutim, ako neko od njih, ili od "kmetova" ili "prostih
ljudi", pokazujui odvanost, uini podvig - treba primiti od kneza
ili vojvode oznaeni kneev dio. Njima je - stoji takoer u tekstu dovoljna kneevska ast. 29
Kao i u drugih Slavena, i u "zagorskoj sklaviniji" javljaju se
robovi kao najnii sloj na drutvenoj ljestvici. Najee su to bili ratni
zarobljenici, ali su i vlastiti podanici mogli pasti u ropski status po
kazni. U 6. pogl. Ljetopisa zagorske sklavinije spominje se kako je
kralj Ratimir bio veliki neprijatelj krana i elio "zatrti i mist
krstjanska raini, a krstjane u hlapstvo obrati".30
Prijelaz od manje-vie egalitamog drutva na drutveno raslojeno drutvo, bio je u svakom sluaju praen sukobima, prije svega
borbom za vlast. Zahvaljujui svojoj privrednoj moi, pojedine
porodice i rodovi postaju vodei. Zanimljivo je svjedoanstvo Konstantina Porfirogeneta u ivotu Bazilija o pojavi da su junoslavenska plemena imala "nepostojanu vlast prema osobnoj hrabrosti". U
borbi za vlast pobjeivali su oni koji su bili hrabriji, ali su se borbe
nastavljale i vlast se mijenjala. U takvom nesreenom stanju naen
je kompromis da Bizant postavlja arhonte iz reda domaih rodova,
ali one "koje su oni htjeli i izabrali od roda od kojega su oni eljeli i
voljeli". Tako bi dolo do ustaljivanja vlasti: "I od tada do danas",

26 P. Aneli, Bobovac iKraljeva Sutjeska, 24!.


27 O tome vidi: L. Niederle, Manuel de l'antiquite
Prvobitno slovensko pravo, 69-70.
28 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 400.
29 Vizantijski izvori, sv. I, 13!.
30 Vizantijski izvori, sv. 2, 79.
278

slave, 210. K. Kadlec,

veliPorfirogenet, "arhonti kod njih su iz istih rodova, a ne od nekog


drugog.v '! Isto tvrdi i Ljetopis zagorske sklavinije .:

4.
UPANIJSKO UREENJE
Zaetke politike vlasti valja traiti u upama, kao stalno
nastanjenom, zaokruen om podruju koje su nastanjivali pojedini
rodovi. Za tu vrstu rodbinske orj;anizacije Ljetopis zagorske sklavin ije ima izraz kolino ili p/eme. Zupa je, dakle, prvobitno rodbinska
i ujedno politika organizacija. upe su ustrojene i vojniki, na elu
sa satnicima. Svaka upa imala je najmanje jedan grad - "misto". To
je bio, u najmanju ruku uvreni breuljak, gdje su se u vrijeme
opasnosti sklanjali ljudi i stoka. Na elu upe stajao je upan, koji je
bio biran, ali ima sluajeva da se poloaj i nasljedivao. Protokom
vremena upani su se pretvara li u vlasteline, a upe u vlastelinstva.
Jedan primjer djelovanja staraca-upana opisan je uLjetopisu
zagorske sklavinije kada se govori o tome kako je kralj Budimir
razmiljao o sazivanju sabora na Duvanjskom polju. Budimir "skupi
sve starce i mudrace gospodstva svoga i poe njim od volje i
odluenja govoriti, molei da (tko) o bojem redu pomislio i tomu da
se najde nain k volji i misli kraljevoj". To vijeanje, meutim, bilo
je kralju od slabe pomoi: "I tako stojei nikoliko dan, nitkor ne bi,
tko bi tomu umil red najti i kralju niti put ukazati od odluenja
njegova.'t32 Postavlja se pitanje jesu li ovi "starci i mudraci" Budimirova "gospodstva" inili neko tijelo, ili su to bili "ad hoc" izabrani i
pozvani prvaci. Smatram da su to bili upani i ugledniji iskusniji ljudi
koje je kralj pozvao da bi se sa njima savjetovao.P Starci i mudraci
isto su ta i Porfirogenetovi "starci-upani".
Najkasnije u X st., a vjerovatno i u vrijeme odravanja Duvanjskog sabora, upe su nazivane i upanijama (Porfirogenet, Ljetopis
zagorske sklavinije). To znai da je ojaao poloaj upana u odnosu
na puanstvo upe.34 Na Duvanjskom saboru upanije su razgraniene prema starim povlasticama, to znai da su imale odreenu

31 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, gl. 29, 68-69.


32 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 394-395.
33 Ljetopis zagorske sklavinije spominje "starce", dok latinska vezija Ljetopisa
popa Dukljanina govori samo o "svim mudrim ljudima" ("ornnes sapientes").
34 O upanijama u Hrvatskoj te o titulama i ovlastima upana vidi: I. Goldstein,
Hrvatski rani srednji vijek, 151 i dalje.

279

samostalnost. Rodovi su jo uvijek bili osnovni politiki subjekti,


tako da su tokovi objedinjavanja upa(nija) u "zemlje" bili prilino
usporeni. Porfirogenet navodi da su vladali starci-upani koji su bili
samostalni i nezavisni, ne pokoravajui se nikome.'
Drugo tumaenje bilo bi daje pismo naslovljeno svim junoslavenskim "regnumima" i cjelokupnom narodu Slavonije, a to znai
i zemljama izvan Splitske metropolije, konkretno i "ostalim sklavinijama", za koje se - ako i nisu dijecezanski spadale pod Splitsku
metropoliju - imala brinuti kao o svom najbliem misijskom podruju. Vano pitanje tie se broja upa(nija) na podruju "zagorske
sklavinije", odnosno Bosne. Odgovor moda daje podatak u Ljetopisu zagorske sklavinije da je svakom banu bilo dodijeljeno sedam
satnika, to bi moglo znaiti sedam predstavnika pojedinih upanija,
odnosno plemena. Maruli je ovdje precizniji kada kae da su neki
banovi zapovijedali nad sedam centuriona. Dakle, prema tom tekstu,
samo je uz neke banove stajalo sedam satnika, koje su - kako
proizlazi iz teksta - "izailjali svake zemlje ljudi".36 Broj od sedam
upanijskih predstavnika mogao bi se odnositi najprije na bosanskog
bana. Zemlja - ne znamo kako se u doba Duvanjskog sabora nazivala! - mogla je tada imati sedam upa(nija), odnosno sedam plemena. Pavao Aneli kae o upanijama: "Sticajem prilika, neke
upske organizacije su povremeno postizale visok stepen politike
autonomije. Takav se zakljuak namee kada se posrnatra specifian
poloaj nekih starih upa u okvirima bosanske drave. Tako npr.
posebni predstavnik upa Zagorja, Neretve, Rame i Uskoplja u
bosanskom dravnom vijeu pokazuje da se jo u prvoj dekadi 14.
stoljea respektirala pojaana individualnost ovih upa. Opreznim
zakljuivanjem moe se dokuiti da su sve ove upe prije stupanja u
dravnu zajednicu sa Bosnom bile politiki samostalne. ,,37Raspad
upanijskog ureenja o kojem govori Aneli vidi se i na primjeru
Trebinja. Za upu Trebinje zna se kadaje prerasla u arhontiju. Prema
spisu De administrando imperio to se zbilo za upana Krajine, sina
Beloja. Njemu je srpski arhont Vlastimir (sredina IX st.) dao svoju
ker za enu i postavio ga arhontom. Ali i prije, a i poslije toga,
Trebinje je stajalo u blioj vezi sa Srbijom." Moe se pretpostaviti
da su u slinom odnosu bile i pojedine upe-zemlje na podruju
budue Bosne.

35 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, pogl. 29,68.


36 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 307, 398.
37 P. Aneli, Studije, 12-13.
38 Konstantin Porfirogenet, De administrando imperio, pogl. 34, 93-94.

280

5.
"',
'
UVEZIVANJE UPA(NIJA) U ZEMLJU BOSNU
Slavei svoga djeda Bazilija I (867-886), Porfirogenet je ~o:
vorio o njegovu uspjenom n~sto~anj.ud~ ~l~venska plemena POtlOI
bizantskoj vlasti. Podvrgnuo Je otroj kritici vladare prethodne amorij ske dinastije (820-867), kada s~ se ta plerr ena odmetnu~a ?~ca~ske
vlasti te postala "samoupravna I sa~?sta!na, pok~r~vaJucl. se Iskljuivo svojim arhontima". Car ~azlhJe uspostavio ~e svojom po~
litikom umjenou i uz pomoc crkve ponovno blzants~u vlast:
"Poslije njihova pokrtavanja postav~ im. ta?a ar~o~~~ koje su om
htjeli i izabrali, od roda od kojeg su om eljeli I:ol~e~l. .Porfirog~net
dalje navodi: "lod tada do danas arhonti su ~ njih IZistih ro~~va I ~~
iz nekog drugog." Prije Bazilijevih r~f~rmI pl~m~~a Hrv~tl. I Sr~I I
Zahumljani i Travunjani i Konavljani, I Dukljani I Pagani Imah s~
kao glavare samo "starce-upa~e".' "na ~s~ina.~in kao i ~stale sk~avInije".39 Arhonti su bili bizantski m~~mcI k~JI s~ se u .tim z.emlJa~a
regrutirali iz odreenih rodova kOJI su uivali povjerenje svojih
saplemenika.
Ljetopis zagorske sklavinije takoer govori o pol~tik~~ reformama koje su uslijedile nakon Duvanj skog sabora, a to ce reci upravo
u Bazilijevo doba. Ljetopis, naime, izvjetava kako na Duvanjskom
saboru "svakome mistu (zemlji) postavie bana, a nigdi dua". Svakom banu dodijeljeno je sedam satnika koje je narod birao. Nasupr?t
tome dui (hercezi) sudili su (upravljali) s "pet knezov".40 Kneza je
postavljao ban, odnosno du "od svog~ kolina" , pa je dakle zavisio
od dua i nije bio biran od naroda. Ustroj, na elu sa banom, ~dgovor~
onome kakav je bio u "ostalim sklavimjama" (bosanski, usorski
banovi "ban veliki", valjda u odnosu na ostale banove "zagorske
sklavi~ije"), a dui su isto to i arh~nti. K~k~ ~alje Ljet0l!~s zagor~ke
sklavinije govori o biranju banova I dua IZ, Istih plemenitih porodica
("od pupkorizine plemeniti"), time potvr~~~ P?rfirogenetov ~odatak
prema kojem su po odredbi cara B~zlhJa Jun~slavensklm plemenima vladali arhonti iz reda njihovih saplemenika. Porfiroge~et
je svoje tvrdnje o neprekidnosti dinastikog kontinuiteta i konkretizirao, donosei vladarske kataloge za Srbiju, ali i za neke .drug~
zemlje. Potvrdu takvog odnosa izmeu bizantskog suvereniteta I

39
40

Isto, pogl. 34, 68-69.


."
.,
.
F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 307, 398. LatJ~ska ~efZlJ~ Je 1 o~dJe
protivJjena: spominje bana, due, upane, knezove 1 satm~e, tj. ~en~non.e
"od plemenitih ljudi istoga podruja". To takoer potvruje da Je Ljetopis
zagorske sklavinije stariji.

281

domaih vladara u Hrvatskoj prua Toma Arhiakon. Spominjui


hrvatskog kralja Drislava (969 - 997), Toma kae: "Od ovog Drislava ostali njegovi nasljednici nazivali su se kraljevi Dalmacije i
Hrvatske. Primali su, naime, znakove kraljevskog dostojanstva od
carigradskih careva i zvali su se njihovim eparsima ili patricijima.
Imali su, naime, po naslijeu otaca i pradjedova njihova podrijetla
gospodstvo kraljevstva Dalmacije i Hrvatske.r'"
Posebno je znaajno ono ta Ljetopis zagorske sklavinije navodi o satnicima: "I uinivi satnike, ki satnici bie nad stotinu ljudi
i te satnike uinie svake zemlje ljudi. Idae svakome banu sedam
satnikov i da budu reeni satnici s bani puku suditi, a dui ali ti s
hercezi, pet knezov i da s njim pravo sude puku. I zapisae esti i
dohotke banom i hercegom i knezom i satnikom. Iodluie da svaki
. knez prizove jednog satnika i da nima prez reenoga reda nijedan sud
biti tvrd ...,,42Ovo je nedvojbeno dragocjeno svjedoanstvo jer pokazuje da je i u dalmatinskoj unutranjosti vrijedila upravna, sudska i
vojna organizacija po stotinskom rasporedu. Taj ustroj, ostvaren
unutar rodovskog poretka, poprimio je vremenom teritorijalna obiljeja pa su se po stotinskom rasporedu organizirala sela i sve ostale
vie teritorijalne jedinice. Rodovi su davali odrede za vojsku, a sa
stalnim nastanjivanjem i uvrenjem ta poetna organizacija izrasta
u trajne vojno-teritorijalne jedinice. Stotinski raspored analogan je
starogermanskom centenaru. Ve je Tacit, opisujui staro germansko
vojno ureenje, dovodio u vezu njihovo rodovsko ureenje i vojnu
organizaciju, navodei da je svaka upa (pagus) davala po stotinu
momaka rasporeenih u porodicama i rodovima. Drukije nije moglo
ni biti ujunoslavenskim zemljama. Kada se govori o sudstvu, to dakako ne treba razumijevati u dananjem smislu te rijei. Sudstvo i
uprava bili su izmijeani. Prema tome, izrazom "puku suditi" obuhvaeni su i sudstvo, i uprava, pa to znai isto to i "vladati". Ono to
posebno obiljeava taj poredak jeste njegov demokratski karakter,
koji proizlazi iz izbomosti satnika. Ovdje najoitije dolazi do izraaja
poredak za koji je uobiajen naziv "vojna demokracija". U djelokrug
satnika, koji su po postanku prije svega vojni zapovjednici, spadalo
je i naplaivanje poreza te poslovi suenja u najirem smislu te rijei
("dijeljenje pravde"). Svi ti poslovi iz djelokruga satnika izriito se
navode u Marulievoj redakciji, koji je, kako se ini, imao bolji
predloak nego to je to sauvani hrvatski tekst.

. . Nazivi kraljevstvo za zemlju; il kralj za vl~dara ~obiaj~ne .su


odrednice u slavenskim zemljama u ranom srednjem VIJeku. Mihajlo
Lanovi objasnio je to sljedeim rijeima.: "Naziv ~.e.'kralj.' iz~odi,
kako je poznato, od imena cara Karla Velikoga, kOJIJ~ prvi d?s~o u
tjenje veze sa tadanjim Slavenima, napose s pol~psklma,~es~lma~
morikima, panonskim i hrvatskima. Preko ~oljaka ,Presao Je taj
naziv u obliku 'krol' odnosno 'koroI' i k RUSima, pa Je tako postepeno ~ostao opesla.v~nskim naziv~m ~~~dara,'premd~ ga u starijim
slavenskim spomemcima ne nalazimo.
NaZIVkralj, rex, ne pretpostavlja da je dotina linost krunjena. Tako je po Ljetop~su zc:g~,:ske sklavinije postojalo kraljevstvo Slavena na e1u.s kral~em I pnje
nego to na Duvanjskom saboru "gardinali i biskupi s voljom svoga
puka posvetie kralja i potvrdie u kraljevstvo i s~im zemljam ke p~d
njim bihu, zapovidie i volju kraljevu i ostatka n~egova."44 U n~vIJe
vrijeme problemom naslova, konkretno hrvats~lh vladara,.b~vlO.se
Ivo Goldstein. On utvrduje da su se na kamemm spomemcima 1 u
pisanim izvorima od prve polovine IX st., a osobito do kraja ~l st.,
hrvatski vladari razliito nazivali: rex, dux, princeps, comes, index,
dux magnus, zatim eparh i patricij. Ti nazivi. ~e ja~ljaju se hr~nolokim redom, jedan za drugim, ve se prepliu. TI~la rex, koja
se prevodi imenicom kralj, bila je najvia titula hrva.tsklh vladara. ~o
moe biti oznaka za samostalnog i monog vladara I ne pretpostavlja
uvijek krunidbe." I prema toj analizi moe se z~kljuiti ~a naz~v
kralj u Ljetopisu zagorske sklavinije nije anahromzam. ~n~.e?no}e
napomenuti da naziv kralj za glavara "zagorske sklav~mJe ~I~e
poznat samo spomenutom ljetopiscu. Naziv .kralj r~zabl~e se. 1 IZ
jednog podatka Ibn Halduna ("slavonski kralj Duka )'. a I u pI~mu
Hazdaja Ibn apruta iz 959. spomenut je "kralj zemlje .G~bo~I~"
(Zagorja).46 "Kraljem Slavena" ("rex Sclavorum") nazva~Je 1 MIhaJlo Vievi u junoitalskom zapisu o njegovu zau~eu ~Ipont~ 926:
godine. U pojedinim sluajevima "kraljem" se nazlv~o 1 neretl~anskl
vladar ("gospodin B~rig~, kr~lj P~~orac~. sa o~,tahm upam~~."~:
zatim kralj Slavac I dr. 7 LJetoJJ.LSJe t~ZlO.u . ostale. skl~v~mJe
ukljuiti sve junoslavenske zemlje, da bi svoja lz~aganJa ~I.~lO~?
vanijim, ali opisuje zapravo stanje samo u "ostal~m s~lavmlJama .
Na jednom mjestu u opisu Duvanjskoga sabora ljetopisac se odao,

43 M. Lanovi, Ustavno pravo, 209.


Ljetopis popa Dukljanina, 397.
45 I. Goldstein, O latinskim ihrvatskim, 141-164. Isti, Hrvatski rani srednji vijek,

44 F. ii,

41 Toma Arhiakon, Kronika, XIII, 43.


42 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399-400.

282

241-247.
V. Maurani, Gebe/im, 28-39.
47 F. Raki, Documenta, 393. N. Klai, Povijest Hrvata, 70, 291.

46

283

otkrivajui da je postojalo vie "kraljevstava". To znai da je Budimir


mogao biti kralj samo jedne 'od "kraljevina" koje su sudjelovale na
saboru. Govorei o sadraju "privilegija starih'; pribavljenih iz Rima
i Bizanta, ljetopisac navodi da se iz njih vidjelo "kako diljahu zemlju
od zemlje" i kako "bie zemlja od zemlje potovana, i puk od puka i
kraljevstvo od kraljevstva ...,,48Na Duvanjskom saboru bilo je, dakle,
zastupljeno ne samo vie zemalja, nego i vie kraljevstava, pa je kralj
Budimir mogao predstavljati jedino "zagorsku sklaviniju".
Kasnije je u Bosni i Usori, a moda i u Donjim Krajima
poglavar zemlje bio ban. To je titula koja se pojavljuje i u drugim
junoslavenskim zemljama, ali ne za vrhovnog poglavara.V to se
tie "dueva" , oni su bili manje ogranieni utjecajem satnika koje je
birao narod. Slino se moe rei i za knezove, koji su morali biti od
banova, odnosno dueva "kolina". Kasnija vlastela i velikai regrutirali su se prije svega iz tih redova. Sam naziv dui (od lat. dux) u
bizantskoj politikoj sferi znaio je isto ta i carski namjesnik. Vano
je uoiti da se naziv dux za hrvatske vladare ("dux Chroatorum")
odrao sve do Tomislava. U Bosni se i knez javlja u osobenoj ulozi.
Kao to je poznato, pod knezom se u ranom srednjem vijeku obino
razumij eva glavar zemlje. Raki smatra da je knez isto to i arhont,
princepsi'' Prema Ljetopisu zagorske sklavinije, kneza postavljaju
banovi, odnosno dui, "od svoga kolina". Oni su potinjeni banovima, odnosno duima. Pet knezova bilo je dodijeljeno duima, "da
s njimi pravo sude puku".51 Protokom vremena naziv knez dobio je
razliite sadraje u pojedinim junoslavenskim zemljama.

6.
NEKA OBILJEJA BOSANSKE
PROTOnRAVE
"Zagorska sklavinija" ne moe se tretirati kao drava u klasinom smislu rijei. To je sklavinija, slavensko podruje koje je bilo
izvan domaaja bizantske vlasti, ali jo nije imalo dravnu organizaciju. Sudei prema Porfirogenetu, sklavinije su predstavljale skup
upa, slabije ili jae povezanih, na elu sa starcima-upanima. "Zagorska sklavinija" odlikuje se time to je trajala due negoli druge

48 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 397.


49 M. Lanovi, Ustavno pravo, 97-102. Codex diplomaticus, sv. 4, 239.
50 F. Raki, Nutarnje stanje, 126.
51 V. Maurani, Pravno-povjesni rjenik, 514-516.
284

sklavinije, a. bila je naj stanja meu njima. Na njezinu prostoru


susretale su se arhaine slavenske ustanove jo i u kasnom srednjem
vijeku. Ti ostaci starog drutvenog ustrojstva ve su uoeni u hi storiografiji, osobito u radovima Sime irkovia i Pave Anelia.
U najuoj vezi sa tim slavenskim ustanovma, prije svega sa
upnim ustrojstvom, stoji i etniki sastav stanovnitva "zagorske
sklavinije". Smatram da je "zagorska sklavinija" slavenska etnika
tvorevina, pri emu valja napomenuti da se etnika primjesa starosjedilakog stanovnitva u slavenskoj masi bila neznatna, a time iod
malog znaaja. Osnovnu masu stanovnitva "zagorske sklavinije"
inili su Slaveni, Hrvati, Normano-Slaveni i Velikomoravljani u
Zahumlju, Srbi, te poljsko pleme Vislana. Oni su asimilirali starosjedioce Romane. Slaveni - Hrvati i Srbi su se naselili u vremenski
odvojenim najezdama. ini se da su neizdiferencirane slavenske
mase bile znatno brojnije negoli Hrvati i Srbi. Normano-Slaveni
takoer su donijeli neka posebna etnika obiljeja. Prema Ljetopisu
zagorske sklavinije, novopridolo stanovnitvo bilo je inilac stabilnosti. Napokon, etvrta velika seoba, ona iz Velike Moravske poetkom X. st., oznaila je, kako se ini, prekretnicu u kulturnom i
privrednom ivotu Bosne. Sudei po tragovima u toponomastici
Bosne, ovo stanovnitvo bilo je vrlo brojno. Dubrovaki izvori
dovode u odreeni odnos bosansku i velikomoravsku vladajuu
dinastiju. Anonim pod godinom 972. govori o nekom kralju "della
linea de Moravia de Harvati", kojije u rodu sa "bosanskim kraljem".
Dalje pripovijeda kako je taj "hrvatski kralj iz Moravske" protjerao
iz Bosne nekog "Signor Ducha d' Albania", kojijeprije toga savladao
"bosanskog kralja". Dubrovani su bili s Dukom pa ih je zato
bosanski kralj poeo proganjati.Y Razzi kae daje u ratu s Dukom
iz Albanije ubijen bosanski kralj, "koji je potjecao iz Moravske"
("della stirpe di quelli di Moravia,,).53
Svakako se valja sloiti s Ostrogorskim da su sklavinije prethodile vlastitoj bosanskoj dravnoj organizaciji, ali to ne znai da se
tu ve nisu nalazile klice dravne organizacije. 54Te klice vidim prije
svega u injenici da se u "zagorskoj sklaviniji" javlja raslojeno
drutvo - vladari i podanici. To se zapaa ve u upama, koje se
poinju nazivati upanije. Odreeni geopolitiki razlozi takoer su
doprinosi li dravnom konstituiranju iji su zaeci prepoznatljivi ve

52

53
54

Annales ragusini Anonymi item Nicolai de Ragnina, 22.


S. Razzi, La Storia di Raugia, 28. Razzi je najmanje pouzdan od svih
dubrovakih kroniara. Op. redaktora.
G. Ostrogorski, Vizantija i Juni Slaven i, 3-14.

285

u "zagorskoj sklaviniji". Porjeju Bosne u gornjem toku, gdje je


dolina Bosne najira, pripada matina uloga u oblikovanju prvih
poetaka bosanske drave. Geografski poloaj dravne jezgre u
visokom kraju znatno je doprinio procesu plemenskog i teritorijalnog zbliavanja i sjedinjavanja u veu cjelinu. Iz eponimne Bosne
moglo se ii niz dolinu Bosne, Vrbasa i Drine. Manje rijene doline
(Miljacka, Praa, Lepenica, Usora itd.) odigrale su takoer odreenu
ulogu, vodei iz jednog podruja u drugo. Dolina Neretve, koja
pripada jadranskom slivu, imala je vaniju ulogu za razvoj Hercegovine, ali se i Bosna tim putem povezivala sa Jadranom.
U tim integracijskim procesima znaajnu ulogu imala je i
mrea puteva naslijeenajo iz rimskih vremena. Ceste su uglavnom
. vodile dolinama rijeka, ali uzvisinom. Tako je dolina Bosne bila
transverzalno i dijagonalno povezana mreom cesta, pa je i od
Narone Neretvom i preko Boraka u Zahumlje ila cesta i spajala
unutranjost Bosne s morem. Osim magistralnih, postojao je niz
regionalnih i lokalnih puteva, koji su povezivali naselja.55
Postavlja se pitanje: Kakva je bila uloga Crkve pri uspostavljanju pravne protodrave, a zatim i drave Bosne? Porfirogenet je
vidio jaanje politike uloge Bizanta upravo u penetraciji posredstvom Crkve. Slabost bizantske vlasti u "zagorskoj sklaviniji" bila je
vezana i uz organizaciju Crkve. U Porfirogenetovim spisima De
administrando imperio, kao i u Vita Basilli jasno je istaknuto kako
je Bizant preko Crkve irio politiki utjecaj po "zagorskoj sklaviniji".
Crkva je bila gotovo neovisna. irilometodska crkvena organizacija,
izmeu Rima i Carigrada, doprinosila je politikom osamostaljivanju. To se nastavilo i kada su irilometodski samostani prerasli u
krstjanske hie i kad je Crkva bosanska postala prevladavajuom
snagom u bosanskoj srednjovjekovnoj dravi. Osim toga, kristijanizacijom su prevladani sukobi izmeu vladajuih poganskih Slavena
i pobijeenog latiniziranog stanovnitva, koje je ispovijedalo kranstvo. To se lijepo vidi iz Ljetopisa zagorske sk/avinije, koji svjedoi
da se rjeenjem pitanja Romana, koje je uslijedilo tek nakon kristijanizacije, moglo pristupiti neophodno potrebnim politikim reformama, koje su nale svoj izraz na Duvanjskom saboru.

55

286

O putevima u Bosni i Hercegovini u rimskom razdoblju usp. E. Paali,


Romische Strassen. Isti, Antika naselja. I. Bojanovski, Dolabelin sistem. Isti,
Prilozi za topografiju.

7.
PREDSLA VENSKO

NASLIJEE

Bosna je nastala na teritoriju Rimskog carstva pa se kao vano


nadaje pitanje: Postoji li kontinuitet izmedu kasne antike i ranog
slavenskog razdoblja na tom podruju? uro Basler, koji se bavio
prouavanjem kasne antike u Bosni i Hercegovini, doao je do
sljedeeg zakljuka: "Na starim ilirskim plemenskim podrujima
izrast e tokom vremena nove srednjovjekovne upravne tvorevine,
tako zemlja Bosna na tlu starih Desidijata, a Hum u zemlji Daorsa.
Pa i manje upravne jedinice, upe, veu se za stare ilirske gradove.
Tu i tamo zatiemo jo i u srednjem vijeku neki blijedi odbljesak
rimskih municipija, tako naselje Bosna u podruju Visokog, to e
po svoj prilici biti neki ana logan rimsko-provincijskom i slavensko-rodovskom poimanju zajednice. Vrijeme antike izgleda kao da je
bilo predvieno u nekoj sporednoj epizodi, jer sada Iliri i Slaveni
postaju nosioci nove simbioze - oni trae nain zajednikog ivota,
dok spomenici antike ostaju kao /oca sacra zaboravljeni u ruevinama sve do naih dana.,,56 Ovo teritorijalno naslanjanje odreenih
slavenskih tvorbi i ustanova na predslavensko, prije svega antiko
naslijee, zapravo je posljedica odreenih geopolitikih zadanosti.
Ako se, naprimjer, teritorij upa vee za staroilirske gradine ili
etniki smjetaj Desidijata za podruje budue Bosne, to samo pokazuje da su jedni te isti geografski uvjeti dali osnovu i za budue
naseobinske aglomeracije. Starosjedilako stanovnitvo asimiralo se
primivi slavenski jezik. Nije se mogla trajno odrati razlika izmeu
pobjednikih osvajaa i pokorenih starosjedilaca. Starosjedioci u
"zagorskoj sklaviniji" nestali su, ali su ostavili svoje tragove u
kulturnom nasljeu te u antropolokom tipu stanovnitva tog podruja.57 Petar Skok smatra da su sredozemni gradovi ujedinjavali
slavensko zalee i utjecali na njega. U zaleu Epidaura, Ragusije i
Kotora uspostavljaju se najstarije srpske dravice Duklja i Travunija.
U zaleu Zadra i Splita raa se stara hrvatska drava. Na toj osnovi
Skok zakljuuje da su u zaleu jaih dalmatinskih gradova redovno
nastajale slavenske dravne tvorevine koje su se mogle oduprijeti
Bizantu.i''

56
57

. Basler, Arhitektura kasnoantikog, 162.


O pitanjima kontinuiteta i diskontinuiteta vidi: I. Goldstein, Hrvatski rani
srednji vijek, 93 i dalje.
58 P. Skok, Dolazak Slavena na Mediteran, 98.

287

8.
GORTAKA I RATARSKA SASTAVNICA
Nastanjujui se u nove krajeve sa svojim porodicama i stadima, slavenski rodovi zauzimali su plodnije krajeve, pa i panjake,
te odatle istiskivali starosjedioce, koji se povlae u brda i u utvrena
mjesta. Oito je onda da su novi naseljenici bili vojno nadmoniji u
odnosu na starosjedioce, koji su, kao pobijeeni, morali naputati
svoja naselja i skrivati se, kako je to opisano u Ljetopisu zagorske
sklavinije. Uostalom, prva jezgra Bosne nastala je u polju, i to
Visokom. Moe se smatrati da su ve u IX st. slavenski naseljenici
na podruju dananje Bosne i Hercegovine napustili polunomadski
nain ivota, tako da su se uz stoarstvo bavili u veoj mjeri i
poljoprivredom. To se zakljuuje iz injenice da su naseljavali plodnije krajeve, koji su inili jezgru upa. upe koje su naseljavali
pojedini rodovi najstariji su oblik politikog okupljanja i organiziranja.
Podjela na gortake i ratarske skupine vana je u tokovima
oblikovanja drava. Prema rasprostranjenom narodnom poimanju,
nazivima bosna i bosanac oznaavali bi se gortaci, gorani, brani i
odvajali bi se od stanovnitva u dolinama, "upnijim" (pitomijim)
predjelima." Kada bi se u tom smislu govorilo o "bosni", obino bi
se reklo - "ozgor s bosne" ili "gore na bosni", a ako bi bila rije o
"upi" reklo bi se: "odozdo iz upe" ili "dolje u upi". Iz toga proizlazi
da bosna znai brdo, a bosanac branina. To poistovjeivanje javlja
se u istonoj Bosni, ali i u visokom kraju, koji smatram jezgrom
srednjovjekovne Bosne. Znakovita je podudarnost rijei bosna u
smislu "gorski krajevi" i determinacije zagorje, poznate iz podjele
na Duvanjskom saboru. Da li bi se iz toga moglo zakljuiti daje prije
nego to se ustalilo ime Bosna za to podruje vrijedilo ime Zagorje,
koje je negdje spoetka X st. nalo zamjenu u imenu Bosna? U
takvom domiljanju Zagorci, gortaci, dobili su novo ime, Bosanci.
Meutim, ne zna se kako se nazivalo ue podruje Bosne prije pojave
bosanskog imena.

9.
PLEMENTINA I "PLEMENITO"

nejavljaju u dokumentima. Za porodicu postoji izraz kua (kuna


zajednical), Zemljite koje je pripadalo porodici oznaavano je kao
"plemenito", pa se ta oztiaka esto susree na nadgrobnim natpisima:
"na svojoj zemlji, nallemeni~oj"":'na sv~joj pl.~menitoj batini", "na
plemenitom svom". Kohabitacijska dimenzija naglaena Je u nazivu kua, a srodstvo u nazivu pleme. Zemljite koje pripada kui ili
plemenu jeste batina ili plemenito, odnosno "plem~nita zemlja"
koja prelazi "s kolina na kolino" . O tome je pisao Sima Cirkovi, koji
nalazi da je u kasnosrednjovjekovnoj Bosni sauvano mnogo elemenata starijega drutvenog poretka. Oni dolaze do izraaja kroz
veoma znaajne veze krvnog srodstva i u velikoj ulozi zajednica
zasnovanih na krvnom srodstvu. Drutvo u Bosni razvijalo se relativno slobodno od stranog pritiska te se u njemu moe najbolje uoiti
kontinuitet drutvenih odnosa i oblika drutvene organizacije:
"Odavno je uoeno i isticano da je rodovsko poreklo zemljine
svojine izraeno ve u nazivu 'plemeniti', 'plementina', 'plemenita
batina', koji se za zemljinu svojinu upotrebljava u Bosni. Pri tome
se mora voditi rauna da je tada re 'pleme' oznaavala daleko uu
zajednicu zasnovanu na bazi krvnog srodstva - rod ... Utoku vremena
se izgubio prvobitan uski smisao pa je plemenito poelo da znai
svaku svojinu nad zemljom ... Ipak o rodovskim ostacima u plemenitom svedoe nam izvori XIV. i XY. veka. Oni govore o kolektivnom
gospodarenju zemljom od strane krvnih srodnika, a zatim o pravima
daljih krvnih srodnika na zemlji koju ima pojedinac usvojini ...
Plemenito ili plementina, bosanska plemenita batina bila je jedini
oblik zemljine svojine poznat u srednjevekovnoj bosanskoj dravi.
Vladareve donacije imaju zato isti karakter kao i plemenito 'od
korena' tj. prava nasledna zemlja vlasteoskog roda ... Povezanost
roda i zemlje spreila je pojavu bilo kakvog oblika us lovne svojine
koji bi davao vladalac za vrenje slube i time ga liilo jednog
znaajnog izvora moi. To nije ostalo bez krupnih posledica na
bosansko drutvo i dravu." irkovi vidi ostatke starije drutvene
strukture i u nainu popunjavanja bosanskog vladarskog prijestolja,
proisteklom iz shvaanja da je gospodar drave itav rod, isto kao
to je itav rod gospodar plementine: "Bosanski pres to je popunjavan izborom, a izbor je bio ogranien na lanove jednog roda. Ta
kombinacija naslednosti i izbora nije bosanska osobenost, ona je
poznata u Evropi ranog srednjeg veka i dobro prouena u Nemakoj.,,61

Rije pleme oznaavalaje u srednjovjekovnoj Bosni i kasnije


iru porodinu zajednicu, s tim to se rije porodica, kao ni obitelj

59 I. Hodi, Staje bosna, a ta upa, 14.

288

60 M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne iHercegovine, I-IV.


61 S. irkovi, Ostaci, 155-164.

289

Odreena demokratska crta prema kojoj. su vladari dolazili,


osim po pravu roda, takoer po izboru, zapaa se u Bosni i mnogo
kasnije "Ons .... HHXb)l(e rcrevena H aas H3a6paH 6tXb" - naglaava Stjepan Ostoja." O sukladnosti interesa vladara vladajueg
sloja u Bosni govori i Orbini. Izlaui o Kotromaniima, uoava da
su to nekad bili banovi, a nekad kneevi: "U njihovoj vladavini bilo
je dobro to to su oni odravali u Bosni slobodu sa starim obiajima.
Jer je tada u ovom kraljevstvu bilo mnogo vrlo uglednih velikaa, a
ti nisu dozvoljavali nikome od upravljaa da tiranie bilo koga i
zahtevali su da se potuje poloaj i batina svakoga. Drugo ne
nalazim zapisano o spomenutim Kotromaniima, koji su u stara
vremena vladali u Bosni... ,,63Ubosanskim prilikama rije pleme ima,
dakle, usko znaenje. To je uoljivo takoer iz teksta Ljetopisa
zagorske sklavinije, na mjestu gdje je rije o odluci Duvanjskog
sabora koja se tie postavljanja banova, odnosno dua: "I tada
(naredie da) svaki tih banov i duev budu od pup(k)orizine plemeniti
i oni da uine kneze od svoga kolina." Tu su rijei pleme, plemeniti,
u znaenju izjednaene s rijeju kolino (lat. generationes). Ban (du)
moe biti samo onaj koji je krvno vezan sa svojim prethodnicima i
potjee od koljenaP" Sintagmu "od pupkorizine
plemeniti"
objanjava povelja Sandalja Hrania od 24.6. 1419. godine. Tamo
se spominje "natraje nae to je po mukom koljenu od naeg srca
to bi poteno i pravo natraje nae i pleme, to je po mukom
koljenu, kako kr'v' podaje" .65Iovdje je jasno da se pod "plemenom"
podrazumijeva agnatski rod, muka silazna linija. Zajednikim pretkom smatra se onaj koji je najprije drao posjed "zemlje plemenite",
a pleme je njegovo potomstvo.

10.
ODNOS PREMA BIZANTU
Od svih junoslavenskih zemalja podruje "zagorske sklavinije" najmanje je stajalo pod utjecajem Bizanta. Suverenitet Bizanta
bio je samo nominalan. Pa i bizantski kulturni utjecaj mogao je biti
samo posredan: dolazio je preko Dalmacije ili, to je ostalo nezapaeno, posredstvom Velike Moravske, odnosno njezinih iseljenika.
Nije utemeljeno proglaavati romanike spomenike - koji svakako
sadre i dosta bizantskih elemenata - bizantskom batinom, kako se
to ponekad ini. Na bosansko podruje nisu prodrle ni bizantske

62 F. Mikloi, Monumenta serbica, 233.


M. Orbi n, Kraljevstvo Slavena, 141.
64 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina, 399.
65 F. Mikloi, Monumenta serbica, 288.

63

290

ustanove pase nije razvio ni feudalizam bizantskog tipa; Bizantska


pronija ostala je, naprimjer, nepoznata u Bosni. "Pronijaje", uoava

bizantolog Ostrogorski, "dobila veliki znaaj u srpskoj dravi, naroito u Duanovom carstvu, odrala se posle njenog raspada i u
Srbiji, i u Makedoniji, i u Zeti, i u njegovim grkim oblastima, Epiru
i Tesaliji, uzela velikog maha i u Srpskoj Despotovini, ali nije mogla
da se razvije u Bosni,jer je bosansko feudalno plemstvo bilo isuvie
jako i nezavisno prema vladaru, da bi se i ovde, pored batinske
svojine, mogla razviti posebna vrsta uslovnog zemljoposjednitva .
pod kontrolom vrhovne vlasti.,,66 Nalazi bizantskog novca takoer
su rijetki, iako je taj novac kolao u Bosni.67
Odsutnost bizantskog drutvenog i kulturnog utjecaja tim je
razumljivija to je na podruju "zagorske sklavinije" gotovo potpuno
izostala stvarna politika vlast Bizanta. I u razdoblju irenja Bizantskog carstva na Balkanu, za vladavine Bazilija II (976-1025) i
Manuela Komnena (1143-1180) podruje Bosne igralo je sporednu
ulogu. Ljetopis popa Dukljanina, u 38. pogl., biljei da car Bazilije
"sabra veliku vojsku i mnogo laa te uze osvajati zemlju i zadobije
cijelu Bugarsku, Raku, Bosnu i cijelu Dalmaciju i sve primorske
okruge sve do granica donje Dalmacije". To je osvajanje uslijedilo
10 18. godine. Meutim, hronika ne kae da li su sve pobrojane zemlje
bile i osvojene.68 Ako su sve spomenute zemlje i bile osvojene, ostaje
pitanje koliko je bizantska vlast bila djelotvorna. U daljnjem izlaganju dogaaja hroniar spominje rakog upana, bana bosanskog i
kneza Zahumlja, to znai daje i dalje postojala domaa vlast. Kada
se Duklja pod knezom Vojislavom (kojeg hronika naziva Dobroslav)
odmetnula od carske vlasti, car "poalje poslanike s ne malo zlata i
srebra, da dadu rakom upanu i banu bosanskom i knezu oblasti
Helmanske, neka poalju vojsku protiv kralja" (misli Vojislava).
"Ako bi ta vest bila tana" - primjeuje V. Corovi - "onda bi se s
pravom moglo misliti, da te zemlje u ovo vreme nisu bile u potpunoj
vlasti Vizantije ...,,69Ostrogorski, komentirajui to mjesto uljetopisu
popa Dukljanina, zakljuuje: "Tu su lepo nabroj ene junoslavenske
drave koje oigledno nisu ulazile u sastav Carstva: s jedne strane
Duklja, koja je bila ustala protiv vrhovne vlasti Vizantije, s druge
strane Raka, Bosna i Zahumlje, ije vladare Vizantija poziva na

66
67

G. Ostrogorski, Vizantija i Sluveni, 19.


N. Mileti, Reflets, 298.
68 F. ii, Ljetopis popa Dukljanina. M. Prelog, Studije iz bosanske povijesti,

69

10.
V. orovi, Historija Bosne, 151.

291

borbu ~rotiv odmetnika, potkrepljujui svoj apel obeanjem darova. ,,7 Posredan dokaz o odsutnosti bizantske vlasti u "zagorskoj
sklaviniji" proizlazi iz podatka da ni u Zahumlju i Trebinju bizantski
strateg oko 867. nije imao nikakvih ovlaenja, pa tako nije naplaivao ni danak. Ako to vrijedi za prostor Zahumlja i Trebinje, onda
je pogotovo "zagorska sklavinija", u jo dubljoj unutranjosti, bila
izvan domaaja stvarne vlasti Bizanta.
Jedino povijesno zajameno osvajanje Bosne od strane Bizanta dogodilo se za vladavine cara Manuela Komnena (1143-1180).
Ovo osvajanje ostavilo je traga i u besjedi carigradskoga patrijarha
Mihajla Antrijalskog iz 1167. godine. On izriito spominje Hrvate i
Bosance, koji su doli pod vlast Bizanta: "I Hrvat ( Xoppu'tll<; ) i
Bosanac (Bocvcdc) neka budu upisani u tablice Romeja." " Bizantska vlast traj ala j e petnaestak godina. To je epoha Manuela Komnena
koja, po rijeima Ostrogorskog, "predstavlja nov vrhunac vizantijske
prevlasti na Balkanu. Ne samo da su Bugarska i Makedonija ostale
vrsto u okviru Vizantijskog Carstva, pa su prestali i ustanci na koje
se Makedonija dizala u Il. veku; ne samo da je vazda nepokorena
Raka bila najzad naterana na poslunost; ve su posle uspenih
ratova s Ugarskom pripojene Vizantijskom Carstvu Hrvatska i Dalmacija, Srem, Bosna. Meutim ovaj novi polet vizantijske moi nije
bio dugotrajan. Kratka dominacija Vizantije nije mogla dublje delovati u oblastima u kojima vizantijski uticaj nije imao jaih korena. ,,72 U tom razdoblju Bosna, odnosno Bosanci, ulaze i u bizantsku
carsku titulu. Manuelje u svoj carski naslov unio da je i car Bosanaca
(POOt}V\KO<; u ediktu od 1155.) odnosno POO'tV(\KO<;(1166. godine). Bosanci su u tituli iz 1166. spomenuti poslije Dalmatinaca i
Ugara, a prije Hrvata, Bugara i Srba.73

LITERATURA

Aleri, Danijel, Toponim Bosna kao slavistiki problem, Rasprave Zavoda


za hrvatskijezik 21 (1995): 5-12.
Alfoldy, Geza, Eine Strassenbahn in Schrift aus Salona, Klio 46, 1965,
323-327.

Ali, Salih, Bosanski krstjani ipitanje njihovog porijekla i odnosa prema


manihejstvu, u: Bogumilstvo na Balkanot vo svetlinata na najnovite
istraivanje, Makedonska akademija na naukite, Skopje 1982.

Ani, Mladen. Na rubu Zapada: tri stoljea srednjovjekovne Bosne. Zagreb: Hrvatski institut za povijest; Dom i svijet, 200 I.
Aneli, Pavao, Bobovac

i Kraljeva Sutjeska,

Veselin Maslea, Sarajevo

1973.

Aneli, Pavao, Doba stare bosanske drave, Visoko i okolina kroz historiju
1, Visoko 1984, 101-309.
Aneli, Pavao, Glavne etape razvoja kulturnog ivota u srednjovjekovnoj
Bosni, Trei program Radio Sarajeva 3, 1973,265-277.
Aneli, Pavao, Hronike

i rodos lovi, u: Bosanskohercegovaka knjievna


hrestomatija /. Starija knjievnost, Zavod za izdavanje udbenika,
Sarajevo 1974,69-100.

Aneli, Pavao, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima


(Arnautoviima) kod Visokog, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u
Sarajevu,n. s. 34, 1979, 185-247.
Aneli, Pavao, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu XXV,
1977,199-212.

Aneli, Pavao, Revizija itanja Kulinove ploe, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s. 15-16, 1961,287-308.
Aneli, Pavao, Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, ANUBiH,
Sarajevo 1970.
Aneli, Pavao, Studije o teritorijalno-politikoj
kovne Bosne, Sarajevo 1982.

organizaciji srednjovje-

Andeli, Pavao, Trgovite, varo igrad u srednjovjekovnoj Bosni, Glasnik


Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n. s. 18, 1963, 179-194.
70 G. Ostrogorski, Vizantija i Slaven i, 16.
71 Vizantijski izvori, sv. 4, 206.
72 G. Ostrogorski, Vizantija i Slaven i, 17.
73 1. Ferluga, Vizantijska uprava, 133.

292

Annales Ragusini Anonymi, item Nicolai de Ragnina, ed. N. Nodilo, Monu-

menta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, sv. XN, Zagreb 1883.

293

Annales regni Francorum, ed. Friedrich Kurze, Hannover 1895.

Bilkova, Libua, Fiala, Zdenek, Karbulov, Marie,Altmiihrische Terminologie in den Zeitgenossischen lateinischen. Quellen und ihre Bedeutung, Byzantinoslavica 2, 1967.
o

Antoljak, Stjepan, Miscellanea mediaevalia jugoslavica, Godien zbornik


na Filozofskiot fakultet na Univerzitetot vo Skopje, 20, 1968, 189192.
Babi, Anto, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo 1972.
Babi, Anto, O pitanju formiranja srednjovjekovne bosanske drave, Nauno drutvo BiH, Radovi III, 1955,57-79.
Babi, Anto, Struktura srednjovjekovne
1961, 1-8.

bosanske drave, Pregled 12, 1,

Bjelovui, Nikola, Crvena Hrvatska i Dubrovnik, Zagreb 1929.


Boba, Irnre, iril-Konstantin i Svetopolk u Ljetopisu Popa' Dukljanina,
Nova et vetera, 1-2, 1985, 143-156.
Boba, Irnre, Moravia 's history reconsidered - reinterpretation of medieval
sources, The Hague 1971.
Boba, Irnre, Novi pogled na povijest Moravije, Split 1986.

Bagno, Timotheo da, Historia della vita di s. Romualdo, Venetiis 1605,


Euricl. cat. Vaticano, 1949, vol. III.

Bojanovski, Ivo, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji,


Djela ANUBiH sv. 47, Sarajevo 1974.

Banaevi, Nikola, Letopis popa Dukljanina i narodna predaja, Srpska


.
knjievna zadruga, Beograd 1971.

Bojanovski, Ivo, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija


i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji, s posebnim osvrtom na
podruje BiH, Godinjak ANUBiH 15, 17, 19, Centar za balkanoloka istraivanja, knj. 13, 15, 17, Sarajevo 1977-78.

Barada, Miho, Dalmatia superior, Rad JAZU 270, 1949.


Barada, Miho, Episcous chroatensis, Croatia sacra 1, 1931, 161-215.
Barii, Franjo, Proces slovenske kolonizacije istonog Balkana, ANUBiH,
Posebna izdanja, knj. XII, Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 4,
Sarajevo 1969, 11-27.
Basler, uro, Arhitektura kasnoantikog doba u BiH, Sarajevo 1972.
Basler, uro, Kasno antiko doba, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine
od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast,
Veselin Maslea, Sarajevo 1984,309-373.
Basler, uro, Paleolitsko doba, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine
od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast,
Veselin Maslea, Sarajevo 1984, 13-28.

Bojanovski, Ivo, Ranosrednjovjekovno utvrdenje u Vrbljanima na San i,


Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, n. s., 29, 1974,246-258.
Brandt, Miroslav, Povijest Rusije u srednjem vijeku, Sveuilina naklada
Liber, Zagreb 1981.
Bronzano doba, uroBorivoj ovi, Svjetlost, Akademija nauka i umjetnosti
BiH, Centar za balkanoloka istraivanja, Sarajevo 1983.
Bubi, efkija, eko-moravski elementi u pretfeudalnoj Bosni (neobjavljeni rad, dostupan u ekoj akademiji znanosti u Pragu).
Budak, Neven, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1994.
Bujnich, Joseph, Zwischen Rom und Byzanz, Graz-Wien-Kln,

Basler, uro, Peinski crtei u Bosni i Hercegovini, Trei program Radio


Sarajeva, god. XII, 50,juli-decembar 1985,413-419.
Basler, uro, Visoko uilite Crkve bosanske u mjestu Motre, Pregled 4,
1975,473-486.
Bauer, Walter, Griechisch-deutsches

Wrterbuch, Giessen 1928.

Benac, Alojz, Gradac Ilinjaa kod Kotorca, Prilozi za prouavanje istorije


Sarajeva 1,1963,25-31.
Benac, Alojz, Mlae kameno i prelazno doba, u: Kulturna istorija Bosne i
Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod
osmansku vlast, Sarajevo 1984,29-99.
Benac, Alojz, Sarajevo kroz arheoloke spomenike, u: Sarajevo od najstarijih vremena do danas, sv. 1, Muzej grada Sarajeva, Sarajevo 1954,
7-41.
Beuc, Ivan, Jo o problemu formiranja feudalnih drava u junih Slavena,
Radovi Instituta za hrvatsku povijest 8, 1976.
294

1972.

Buli, Frane, Sveti Venancije, prvi biskup salinski i muenik, duvanjski,


Brunmidov zbornik, Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva n. s.
25,1928,55-71.
Cerva Tubero, Ludovicus, Commentaria suorum temporum, Dubrovnik
1784. (Novo izdanje: Crijevi Tuberon, Ludovik. Komentari o mojem vremenu, Biblioteka Hrvatska povjesnica - Posebna izdanja, uro
i prijevod Vlado Rezar, Hrvatski institut za povijest, Zagreb: 2001)
Chronica Nestoris, ed. Franz Miklosich, Vindobonae 1860.
Chronica Ragusina Junii Restii (ab origine urbis usque ad annum 1451)
item Joannis Gundulae (1451-1484), Zagreb: JAZU, ed. N. Nodilo,
Monumenta spectantia historiam Sclavorum Meridionalium vol. 25,
1893.
Cibulka, Josef, Der Zeitpunkt der Ankunft der Briider Konstantin Cyri/lus
und Methodius in Mahren, Byzantinoslavica 26, 1965, 318-364.

295

Cibulka, Josef, Velikomoravsky kastel v Modre v Velehradu a zarethy


uestaoti na Morave, Prag 1958. .
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Diplomatiki
zbornik kraljevine Hrvatske. Dalmacije i Slavonije, Zagreb: JAZU,
uroTadija Smiiklas, sv. 2,1904; sv, 3,1905; sv. 4,1906; sv. 6,1911;
sv, 7, 1912.

Dini,' Mihailo. Dravni sabor srednjevekovne Bosne,SANU,


Posebna
.
, Izdanja, 'knj. 231, Odelenje drutvenih nauka, n. s., koj. 13, Beograd
1955.
.
Dini Mihailo O nazivima srednjevekovne srpske drave - Sklavonija,
, Srbija. Raka, Prilozi za knjievnost,jezik, istoriju i folklor, knj. 42,
1-2,1966.

za

ovi, Borivoj, Novi podaci o praistorijskom naselju "Gradac" kod Kotorca, Prilozi za prouavanje istorije Sarajeva 2,1966,9-17.

Dini, Mihailo,
istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, I deo,
SANU, Beograd 1955.

ovi, Borivoj, Bronzano i eljezno doba, u: Kulturna istorija Bosne i


Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod
osmansku vlast, Sarajevo 1984, 101-190.

Draganovi, Krunoslav, Katolika crkva u sredovenoj B~sni, u: Pov~est


Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463, 2. izd.,
Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo 1991,685-766.

remonik, Inna, Die ltesten slawischen Siedburgen und Necropolen in

Dufour, Xavier Leon, Rjenik biblijske teologije, Kranska sadanjost,


Zagreb 1969.

Bosnien und Herzegovina, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. 12,


Centar za balkanoloka ispitivanja knj. 4, Sarajevo 1969,229-232.

Dvornik, Frantiek, Les Slaves, Byzance e Rome au IX siecle, Paris 1926.

ubrilovi, Vaso, Popis bogomilskih vladara, Politika, 21. 2. 1965.

Dvornik, Frantiek, The Slavs, their early History and Civilization, Boston

irkovi, Sima, Ostaci starije drutvene strukture u bosanskom feudalnom

1959.
Dvornik, Frantiek, Vojtjeh Adalbert. svetac Bijelih Hrvata, Kranska
sadanjost, Zagreb 1982.

drutvu, Istorijski glasnik 3-4, 1958, 155-164.


irkovi, Sima, Izvori Mavra Orbina, u: Mavro Orbin, Kraljevstvo Slovena,
Beograd 1968,379-428.
orovi-Ljubinkovi, Miljana, Ka problemu slovenizacije Beograda i severne Srbije, Godinjak grada Beograda 25, 17-25.
orovi-Ljubinkovi, Miljana, Naunice tzv. tokajskog tipa, Rad vojvoanskih muzeja 3, 1954,81-93.
orovi-Ljubinkovi, Miljana, Odraz kulta irila i Metodija u balkanskoj
srednjovjekovnoj umetnosti, Simpozij 1100. godinjica od smrti na
Kiril Solinski, knj. I, Skopje 1970.
orovi, Vladimir, Bosna i Hercegovina, Beograd 1925.

akovi, Luka, Politike organizacije bosansko-hercegovakih


Hrvata, Zagreb 1985.

katolika

Einhard, ivo: Karla Velikog, uro I. Goldstein, Latina et Graeca, Zagreb


1992.
Elliot, Ralph. W., Runes, Oxford, 1963.
Etnogeneza Hrvata (zbornik radova), uroN. Budak, Nakladni zavod Matice
hrvatske, Zagreb 1995.
Faber, Mori, Pravo barskih nadbiskupa na naslov "primas Srbije", Glasnik
Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu III, 17, 1905, 445-478.

orovi, Vladimir, Historija Bosne, Beograd 1940.

Farlati, Daniele, Illyricum sacrum, Venetiis 1800.

orovi, Vladimir, Pitanje o poreklu Kotromania, Prilozi za knjievnost,


jezik, istoriju i folklor, knj. 5, Beograd 1925, 15-20.

Ferluga, Jadran, Lista adresa za strane vladare iz knjige o ceremonijama,


Zbornik radova Vizantolokog instituta 12, 1970, 166-168.

Danii, uro, Hvalov rukopis, Starine JAZU 3, Zagreb 1871.

Ferluga, Jadran, Vizantija i postanak najranijin junoslavenskih


Zbornik radova Vizantolokog instituta 11, 1968, 55-65.

De conversione Bagoariorum et Carantanorum libel/us, Monumenta Germaniae historica, Scriptores, vo\. XI, 1854,6-14.
Die sterretchisch-ungartsche Monarchie in Wort und Bild, Bd. 3, Bosnien
und Herzegovina, Wien 1901.
Dini, Mihailo, Bosanska feudalna drava od 12. do 15. stoljea, u: Historija naroda Jugoslavije, uro 1. idak, B. Grafenauer, D. Perovi,
kolska knjiga, Zagreb 1953,561-628.
Dini, Mihailo, Branievo u srednjem veku, Poarevac 1958.

296

drava,

Ferluga, Jadran, Vizantijsko carstvo ijunoslavenske dr~ve;od sredine IX


do sredine Xveka, Zbornik radova Vizantolokog instituta 13, 1971.
Fermendin, Euzebije, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis
editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum
1752, Zagreb 1892.
Fennendin, Euzebije, Listovi o izdanju glagolskih crkvenih ~jiga i o
drugih knjievnih pos/ovih u Hrvatskoj od 1620-1648, Stanne JAZU
24, 1891.
297

Filipovi, Milenko S., Tragovi Perunova kulta kod Junih Slovena Glasnik
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, n.s., 3, 64:"80.
'
Fiskovi, Igor, Reljef kralja Petra Kreimira IV, Split: MUzej hrvatskih
arheolokih spomenika, 2002.

Hadijahi, Muhamed, O jednom manje poznatom domaem vrelu za prouavanje crkve bosanske, Prilozi Instituta za istoriju 10-12, 1974,
55-109.

Foreti, Vi~o, Povijest Dubrovnika do 1808. godine, I dio, Nakladni zavod


Matice hrvatske, Zagreb 1980.

Hadijahi, Muhamed, Pitanje vjerodostojnosti sabora na Duvanjskom


polju, ANUBiH, vol. 8, Centar za balkanoloka istraivanja, t. 6,
Sarajevo 1970,201-261.

Foreti, Vinko, Smjetaj Hrvata i Srba u srednjem vijeku s naroitim


obzirom na Crvenu Hrvatsku, Dubrovnik 12,4,1969.

Hadijahi, Muhamed, Sinkretistiki elementi u Islamu u BiH,' Prilozi za


orijentalnu filologiju 28-19 (1978-79), 301-329.

Georgiev, Emil, Rabotili Kiril i Metodij sred junite Slavjani Slavjanska


filologija, Sofija 1963.
'.

Hadijahi, Muhamed, Tihomir iz Kronike popa Dukljanina - historijska


linost?, Godinjak Drutva historiara BiH 17, 1966-67,397-418.

Glesinger, Lavoslav, Jevreji i Hrvati u arapskoj Spaniji, Jevrejski almanah


1955-1956,35-45.

Hadijahi, Muhamed, Vrhbosanje i Sarajevo, Pitanje topografskog


smjetaja vrhbosanske varoi, Dobri pastir 9, 1959,88-110.

Goldstein, Ivo, Bizant na Jadranu, Latina et Graeca, Zagreb 1992.


Goldstein, Ivo, Hrvatski rani srednji vijek, Novi Liber, Zagreb 1995.

Haffer, Aleksandar, Dva odlomka iz poveeg rada o kranskoj crkvi,


Spomen iz Bosne, Zagreb 190 I.

Goldstein, Ivo, O latinskim i hrvatskim naslovima hrvatskih vladara do


poetka XII. stoljea, Historijski zbornik 36, 1983, 141-164.

Hamm, Josip, Postanak glagoljskog pisma, Nastavni vjesnik 49, sv. 1-5,
1937-38.

Gracianskaja, Natal 'ja Nikolaevna, Etnografieskie grupi Moravii, K istorii


etnieskoga razviti ja, Nauka, Moskva 1975.

Hamm, Josip, Staroslavenska gramatika, Zagreb 1974.

Grafenauer, Bogo, Pitanje srednjovjekovne etnike strukture prostora jugoslavenskih naroda i njenog razvoja, Jugoslavenski istorijski asopis 1-2, 1966,5-36.
Grafenauer, ~ogo, Slovansko-nemka borba za srednje Podonavje v 9.
stoletju, SAZU, Razprave 5. Hauptmannov zbornik, Ljubljana 1966.
Grekov Dmitrievi, Boris, Borba Rusije za izgradnju svoje drave Zagreb
1949.
'
Grivec, Franc, Cyrilo-methodiana,

Slovo 6-8, 1957,35-45.

Grivec, Franc, Slovenska blagovestnika sv. iril in Metod, Celje 1963.


Greti, Nikola, O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i Prasemita:
na temelju starih hronista, narodnih obiaja, starih pjesama, mjestnoga, linoga i obiteljskog nazivlja, sv. I, Mostar 1900.
Gunjaa, .~tjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, kolska
knjiga, Zagreb 1975.
Gunjaa, Stjepan, Kako i gdje je svrio hrvatski kralj Dimitrije Zvonimir
Rad JAZU 188, 1952,241-252.
'
Haburgaev, Georgij A., Etnonimija "Povesti vremennyh let", Moskva 1979.
Hadijahi, M~h~ed, Das Regnum Sclavorum als historische Quelle und
als terrztorzales Substrat, Siidost-Forschungen 43, 1983, 11-60.
Hadijahi, ~uhamed, ~slam i muslimani u Bosni i Hercegovini, Starjeinstvo Islamske zajednice SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1977.

Hamm, Josip, Uber den gotischen Einfluss auf die altkirchenslavische


Bibeliibersetzung, Zeitschrift fur vergleichende Sprachforschung
aus dem Gebiete der indogermanischen Sprachen N. F. Bod. 67, 1-2,
Gttingen 1940.
Havlik, Lubomir, Das panonische Erzbistum im 9. Jahrhundert im Lichte
der wechselseitigen Beziehungen zwischen Papstum und den Ost und
West rmischen Imperien, Acta lli Congressus historiae slavicae
salisburgoratisbonensis, 1970, Celebrati ann. inst. slavo 9, 1976.
Havlik, Lubomir, Dukljanska legenda a Dalmatinska legenda, Rozpravy
eskoslovenske Akademe, Prag 1976.
Havlik, Lubomir, Moravskaja narodnost v epohu ranneogo fevdalizma,
Voprosi etnogeneze i etnieskoj istorii Slavjan i vostonih Romanev,
Akademija nauk SSSR, Moskva 1976.
Hellman, Manfred, Der Begriff "Populus" in der Conversio Bagoariorum
et Carantanorum, Cyrillo-Methodiana,
Zur Friihgeschichte des
Christentums bei den Slaven, Kln - Graz 1964.
Henzel, Witold, Methodes et perspectives de recherches sur les centres
ruraux et urbains chez les Slaves (VIle - XIIIe siecles), Warszawa
1962.
Historija naroda Jugoslavije, sv. I, Ljubljana - Zagreb - Beograd 1953.
Hodi, Ibrahim, Sta je bosna, a ta upa, Osloboenje, Sarajevo, 17, 4,
1973, 14.

298
299

Herak, Bohuslav, Travniek, Duan, Descriptio civitatum ad spetentrionalem plagam Danubii, Razupravy eskoslovenske akademie ved
ronik 66, 1956, s. 2.
'

Kalev, O., Sv. Gorazd.slavjanski posvetitelj, Sinodalno izdateIstvo, Sofija


1970.

Hrrnann, Ko~ta, Hamburine kod Det/aka, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH


u Sarajevu 4, 1892.

Kali, Jovanka, Crkvene prilike u srpskim zemljama do stvaranja arhiepiskopije 1219. godine, SANU, Nauni skupovi, knj. VII, Beograd
1979.
.

Hovalek, K., La traduction vieux s/ave de L'evangile, Byzantinoslavica 20,


2, 1959,267-284.

Karin, Karlo, Redovnike upe i upnici redovnici prema sadanjem crkvenom pravu, Zagreb 1939.

Imarnovi, Mustafa, Razvitak graanskih pokreta ideologija kod Muslimana 1878-1914, Fakultet politikih nauka, Sarajevo 1972.

Karskij, Evgenij F., Slavjanskaja


1938.

Istorija Crne Gore I, Redakcija za istoriju Crne Gore, Titograd 1967.


Ivanov, Jordan, Bogumilski knjigi i legendi, Sofija 1925.

Kati, Lovre, Borba Grgura Ninskog sa splitskim nadbiskupom Ivanom,


Split 1929.

Ivanovi, Radovan, Srednjovekovni batinski pos edi humskog eparhiskog


.
vlastelinstva, Istorijski asopis, SANU, knj. 9-10, 1959,79-95.

Kawerau, Peter, Arabische Quellen zur Christianisierung Russlands, Wiesbaden 1967.


.

Jablanovi, Ivan, Bosanska biskupija u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima


Vrhbosna 46, 7, srpanj 1932.
'

Klai, Nada, Historijska podloga hrvatskog glagoljatva, Jugoslovenski


istorijski asopis 4, 1965,225-281.

Jagi, Vatroslav, Historija knjievnosti naroda hrvatskoga i srbskoga, knj.


I, Staro doba, Zagreb 1867.

Klai, Nada, Historijska uloga Neretvanske kneevine u stoljetnoj borbi za


Jadran, Makarski zbornik, 1971.

Jagi, Vatroslav, Izgnanici iz Moravske posle smrti Metodijeve, Sirenje


slovenske crkve i knjige meu Junim Slovenima, Bratstvo 17 1923
19-36.
'
,

Klai, Nada, Iz problematike srednjovjekovne povijesti Bosne, Prilozi InstitutazaistorijuuSarajevu


14, 14-15, 1978, 17-79.

Jalimam, Salih, Djelatnost dominikanaca u srednjovjekovnoj Bosni Tuzla:


Hamidovi, 1999.
'
Jeleni, Julijan, Povijest Kristove crkve 21, Zagreb 1924.
Jeleni, Julijan, Problem imena Bosna, Franjevaki vjesnik 37/1, 1930.
Jeli, Luka, Duvanjski sabor, Vjesnik Hrvatskog arheolokog drutva, n. s.
X, 1908-1909, 135-145.
Jerkovi, Vera, Paleografska ijezika ispitivanja o ajnikom jevandelju
Matica srpska, Novi Sad 1975.
'
Jireek, Konstantin, Das christliche Element in der topographischen Nomenklatur der Balkanldnder, Sitzungsberichte der K. Akademie der
Wissenschaften in Wien, sv. 86, XI, 9, Be, 1897.
Jireek, Konstantin, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und
Bosnien wdhrend des Mittelalters, Abhandlungen der Kgl. Bohm,
Gesellschaft rur Wissenschaften in Prag, Vol. 6, Bd. 10, Prag 1879.
Jireek, Konstantin, Istorija Srba, sv. 1,2, Beograd 1952.
Jireek, Konstantin, Panonija u IX. stoljeu, Knjievnik 3, 1866.
Juki, Ivan Franjo, Sabrana djela I, Sarajevo 1973.
Kadlec, Karel, Prvobitno slovensko pravo pre X veka, Beograd 1974.

kirillovskaja paleografija,

Lenjingrad

Klai, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, kolska knjiga,


Zagreb 1975.
Klai, Nada, Pregled izvora i historiografije za hrvatsku povijest do XII
stoljea, Zagreb 1967.
Klai, Nada, Srednjovjekovna Bosna: politiki poloaj bosanskih vladara
do Tvrtkove krunidbe (J 377. g.), Zagreb: Eminex, 1994.
Klai, Vjekoslav, Herceg Hrvoje i Hval krstjanin, Nastavni vjesnik 25, 3-4,
studeni-prosinac 1926.
Klai, Vjekoslav, Narodni sabor i krunisanje kralja na Duvanjskom polju,
Zbornik Matice Hrvatske o tisuitoj godinjici hrvatskog kraljevstva, Zagreb 1925.
Klai, Vjekoslav, Poviest Bosne, Zagreb 1882. (reprint Sarajevo 1990).
Kniewald, Dragutin, Liturgica, Zagreb 1937.
Kniewald, Dragutin, Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima, Rad JAZU 270, Zagreb 1949.
Konstantin Pofirogenet, O upravljanju carstvom, AC - AGM, Zagreb 1994.
Koroec, Josip, Uvod v materijalno kulturo Slovanov zgodnjevga srednjega
veka, Ljubljana 1952.
Kos, Franc, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, 2. Ljubljana
1906.
Kos, Milko, Conversio Bagoariorum et Carantanorum, Ljubljana 1936.

300

301

Koak, Vladimir, O nekim pitanjima hrvatske povijesti u ranom srednjem


vijeku, Historijski zbornik 37, 1984, 211~234.

Lacko, Michele,lconcili
di Spalato eIa liturgia slava,' Vita religiosa,
morale e sociale ed i concili di Split dei sec. X-XI, Padova 1982.

Koak, Vladimir, Pripadnost istone obale .Jadrana do splitskih sabora


925-928, Historijski zbornik 33-34, 1980-81,291-355.

Lanovi, Mihajlo, Ustavno pravo Hrvatske narodne drave, Rad JAZU 265,
1938; 266, 1939.

Kostreni, Marko, Nacrt historije hrvatske drave i hrvatskog prava,


kolska knjiga, Zagreb 1956.

Latinski izvori za b 'lgarskata istorija, B 'lgarskataakademija


I. Dujev, sv. 2, Sofija 1960.

Kovaevi, Duanka, Gradska naselja srednjovjekovne


Sarajevo 1978.

bosanske drave,

Lehr Splawinski, Tadeusz, Slownik starozytnoci slowianskih, Wroc1aw Warszava - Krakow 1961.

Kovaevi, Jovan, Arheoloki prilog preciziranju hronologije slavenskog


naseljavanja Balkana, ANUBiH, Posebna izdanja, koj. XII, Centar
za balkanoloka ispitivanja koj. 4. Sarajevo 1969.

Lelewel, Joachim, Geographie du Moyen age, sv. III, IV, Amsterdam 1966.
(reprint)

Kovaevi, Jovan, O uvodu Barskog rodoslova, Zbornik za drutvene nauke


Matice srpske 13-14,1956,61-70.
Kovaevi, Ljubomir, Nekoliko priloga za crkvenu ipolitiku istorijujunih
Slavena, Glasnik Srpskog uenog drutva, koj. 63, Beograd 1885.
Kovaevi-Koji, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne
drave, Veselin Maslea, Sarajevo 1978.

bosanske

Krasi, Stjepan, Dominikanci u srednjovjekovnoj Bosni, akovo: Karitativni fond UPT Ne ivi ovjek samo o kruhu, 1996.
Kranstvo srednjovjekovne Bosne: radovi Simpozija povodom 9 stoljea
spominjanja bosanske biskupije (1089. - 1989.), uro elimir Pulji,
Franjo Topi. Sarajevo: Vrhbosanska visoka teoloka kola, 1991.
Kujundi, Juraj, (pseud.), Crkvene prilike u Bosni za vrijeme ranog srednjeg vijeka, Nova et vetera, god. XXX. sv, 2, 5/19890, 18-185.
Kujundi, Juraj, (pseud.), Visoka biskupija, Dobri pastir 25, 1975, 133140.
Kukuljevi Sakcinski, Ivan, Tomislav, prvi kralj hrvatski, Rad JAZU 58,
1870, 1-52.
Kulii, piro, Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraivanja, posebno balkanolokih, ANUBiH, Djela, koj. LVI, Centar za balkanoloka
ispitivanja, koj. 3, Sarajevo, 1979.
Kuna, Herta, Bosanski rukopisni kodeksi u svjetlujunoslavenskih redakcija
staroslavenskog, Simpozij "Srednjovjekovna Bosna i europska kultura", Radovi Muzeja grada Zenice III, 1973.

na naukite, ed.

Lelewel, Joachim, Narody na ziemiah slowianskich, Tom do Polski wiekuw


srednich wstepni, Poznan 1853.
Lelewel, Joachim, Polska wiekow srednich sv. IV, Poznan 1851.
Lenard, Leopold, Stari Srbi i srpska praotadbina, Beograd 1927.
Lesny, Jan, Panstvo Samuela a jego zachodni sasiedzi, Balcanica Posnaniensia 2, 1985.
Liber statutorum civitatis Ragusii compositus anno 1272 Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, vol. IX, Zagreb 1904. (Novo izdanje: Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272., uro A.
olji, Z. undrica, I. Veseli, Dubrovnik: Dravni arhiv u Dubrovniku, 2002.)
Lohrmann, Dietrich, Das Register Papst .Johannes' VIII (872-882), Tubingen 1968.
Lovmjanskij, H., Rus i Normanny, Progress, Moskva 1985.
Lovrenovi, Dubravko, Na ishoditu srednjovjekovne bosanske etno-politogeneze, Bosna franciscana 6 (1998), 9 ; str. 85-125.
Lovrenovi, Dubravko, Bosansko srednjovjekovlje u svjetlu kristijanizacije
vladarske ideologije: (na treem putu tzv. "monarhijske pobonosti"), Bosna franciscana 5 (1997), 8 ; str. 156-193.
Luceari, Giacomo, Copioso ristretto degli Annali di Ragusa, Dubrovnik
1790.
Lui, Josip, Povijest Dubrovnika od VI stoljea do godine 1205. Povijest
Dubrovnika 2, Izdavaki zavod JAZU, Zagreb 1973.
Lucius, Ivan, De regno Dalmatiae et Croatiae libri VI, Vindobonae 1758.

Kuna, Herta, Neke grafijske osobine bosanskih srednjkovjekovnih kodeksa


u odnosu prema staroslavenskoj glagoljskoj grafijskoj tradiciji,
Nahtigalov zbornik, Ljubljana 1977.

Magnae Moraviaefontes

Kurelec, Miroslav, An unknown Manuscript of the "Annals of Presbyter


Dukljanin", Bulletin scientifique du Conseil des Academies des
Sciences et des Arts de la RSF Yougoslavie, section B, sv. 6, 15, br.
4-6, 1970.

Makuev, Vikentij Vasilevi, Izsljedovanija ob istorieskih pamjatnikah i


!itopisateljah Dubrovnika, Petrograd 1867.

historici, sv. II. Brno 1857; sv. IV, Brno 1971.

Maksimovi, Jovanka, Srpska srednjovekovna skulptura, Beograd - Novi


Sad 1971.

Mandi, Dominik, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago 1962.


302

303

Mandi, Dominik, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske povijesti, Hrvatski


povijesni institut u Rimu, Rim 1963.
Mandi, Mihovil, Starine kod fojnikog
muzeja BiH u Sarajevu 37, 1925.

Kiseljaka, Glasnik Zemaljskog

Manojlovi, Gavro, Studije o spisu "De administrando imperio" cara


Kosntantina VII Porfirogeneta, Rad JAZU 187, Zagreb 1911.

Miki, ivko, Prilog antropolokoj strukturi skeleta iz nekropola sa


stecima u Jugoslaviji, ANUBiH, Godinjak Centra za balkanoloka
ispitivanja, 23, knj. 21, Sarajevo 1985,55-69.
Miklosieh, Franz, Monumenta serbica spectantia historiam Serbj~e, Bosnae et Ragusii, Viennae 1858.

Mareti, Tomo, Slaveni u davnini, Zagreb 1849.

Mileti, Maja, Circa la parola "merpah", Orientalia christiana periodica 29,


I, 1963.

Mari, Dragomir, Papstbriefe an serbischen Fiirsten im Mittelalter, Sremski Karlovci 1933.

Mileti, Maja, I "krstjani" di Bosnia alla luce dei loro monumenti di pietra,
Roma 1957.

Markoti, Vladimir, "Ho ton Hrobaton Theos, Porphyrogenitus' God of the


Croats, Radovi Hrvatskog povijesnog instituta u Rimu, sv. I-II
(Mandiev zbornik), Rim 1965.

Mileti, Nada, Rani srednji vijek, u: Kulturna istorija Bosne iHercegovine,


Sarajevo 1984,375-434.

Markovi, Vasilije, Pravoslavno monatvo i manastiri u srednjevekovnoj


Srbiji, Srpska manastirska tamparija, Srijemski Karlovci 1920.
Marquart, Joseph, Osteuropdische
1903.

und ostasiatische Streifziige, Leipzig

Mayer, Antun, Bosna u ilirsko doba, u: Povijest Bosne i Hercegovine od


najstarijih vremena do godine 1463., Sarajevo: Hrvatsko kulturno
drutvo "Napredak", 1991, 103-120.
Maurani, Vladimir, Gebalim, Hrvatsko kolo 8, 1927,28-39.
Maurani, Vladimir, Izvori dubrovakog
Narodna starina 8,1924, 12/-153.

historika .Jakova Lukarevia,

Maurani, Vladimir, Pravno-povijesni rjenik, JAZU, Zagreb 1908-1922.


(pretisak Informator, Zagreb 1975.)

Mileti, Nada, Rejlets de I' injluence byzantine dans les trouvai~/es paleoslaves en Bosnie-Herzegovine, Rapports du IIIe congres international d' archologie slave, Bratislava 7-14, IX, 1975, Bratislava
1989.
Mileti, Nada, Resultat des recherches sur la periode paleoslave en BosnieHerzegovine, BaIcanoslavica 1, 1972.
Mileti, Nada, Srednjovekovna skulptura u Bosni i Hercego~ini, Sa'!'"alna
skulptura u ranom srednjem veku, Trei program RadIO Sarajeva 5,
1974,291-312.
Milobar, Fran, Dukljanska kraljevina, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u
Sarajevu XII, 1900, 1-30.
Mirkovi, Lazar, Heortologija ili istorijski razvitak i bogosluenje praznika
pravoslavne istone crkve, Beograd 1961.
Mirkovi, Lazar, Miroslavljevo evanelje, SAND, Beograd 1950.

Medini, Milorad, Kako je postao Ljetopis popa Dukljanina, Rad JAZU 273,
1942,113-156.

Miti narodov mira, sv. I-II, Moskva, 1982.

Medini, Milorad, Starine dubrovake, Dubrovnik 1935.

Mla, Kreimir, Mimoideni izvori najstarije hrvatske povijesti, Maruli 10,


5, 1977,419-425.

Menges, Karl Heinrich, The oriental elements in the vocabularyofthe oldest


russian epos "The Igor tale", "Slovo o p 'licuIgoreve", Moskva 1979.
Menges, Karl Heinrich, Vostonie elementi i "Slove o polku Igorove",
Lenjingrad 1979.
Mijukovi, Slavko, Ljetopis popa Dukljanina, Titograd 1967.
Miki, ivko, Dinaridi srednjovjekovne nekropole Pavlovac kod Sarajeva,
Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, n. s. 37, 1982, 207-216.
Miki, ivko, Dinarski antropoloki tip sa srednjovjekovne nekropole
Raka Gora, Steci kod Mostara, Godinjak Centra za balkanoloka
ispitivanja 17, 15, ANUBiH Sarajevo 1979,223-280.
Miki, ivko, Neprekidni proces - o stanju fizike antropologije
goslaviji, Odjek 37, 6, 1984,20-21.

304

u Ju-

Monumenta Ordinis Fratrum Praedicatorum Historica, sv. I, ed. Benedict


Maria Reichert, Louwain-Rome-Paris 1896.
Mosaeva, J. E., Bibliografija po kirilo-metodievskoj problematike, 1945-74,
Nauka, Moskva 1970.
Moin, Vladimir, Ljetopis popa Dukljanina - latinski tekst sa hrvatskim
prijevodom, Matica hrvatska, Zagreb 1950.
Moin, Vladimir, Najstariji rukopis Poljikog statuta iproblem redakcije
statuta, Poljiki zbornik 2, 1971,9-33.
Musi, August, Majnari, Niko, Gramatika grkogjezika,
Zagreb 1970.

kolska knjiga,

Nedeljkovi, Branislav, Postojbina prvog bosanskog bana Boria, Istorijski


asopis 9-10,1959,55-69.

305

Neroznak, Vladimir Petrovi, Nazvanija drevnerusskih gorodov, Moskva


1983.
NiederIe, Ludwig, Manuel de I' antiquite slave, sv. 3, La civilisation, Paris
1926.

Ostrogorski, Georgije, Vizantija i Slaven i, Beograd 1970.


Otrebski, Jan, Noch einmal iiber Rus', Die Welt der Slaven, sv. IX, 1-2, .
1966.

Nikola Lavanin, Ljetopis, ur.L Gavran, Sarajevo 1981.

Paali, Esad, Antika naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Zemaljski muzej, Sarajevo 1960.

Nikolajevi, Ivanka, Kasnoantika i srednjovekovna utvrdenja u Bosni i


Hercegovini, Trei program Radio Sarajeva 21-22, 1978,439-444.

Paali, Esad, Romische Strassen in Bosnien und der Herzegovina,


Sabrano djelo, Svjetlost, Sarajevo 1975,92-108.

Nikolajevi, Ivanka, Oltarna pregrada u Dabravini, Zbornik radova Vizantolokog instituta 12, 1970,91-112.

Pavlinovi, Mihovil, Hrvatski razgovori, Zadar 1877.

Nikolajevi, Ivanka, Sculture del secolo dodicesimo di Dikovaa e di


Zenica, Atti del 40 Congresso internazionale di studi sull' alto
medioevo, Spoleto 1969,457-467.
Nikolajevi, Ivanka, Skulpture iz Dabravine, Trei program Radio Sarajeva
4,91,1975,517-524.

Perii, Eduard, Sclavorum regnum Grgura Barskog, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1991.
Perojevi, Marko, Apostata Sedeh, Napredak, prosinca 1935,12,146-149.
Perojevi, Marko, Ninski biskup u povijesti hrvatskog naroda, Matica
hrvatska, Zagreb 1939.
Petranovi, Boidar, Bogomili, crkva bosanska ikrstjani, Zadar 1867.

Nikoljsko evanelje, ed. uro Danii, Beograd 1864.


Nodilo, Natko, Prvi ljetopisci i davna historiografija
JAZU 65, Zagreb 1883.

u:

dubrovaka,

Rad

Novakovi, Relja, Baltiki Sloveni u Beogradu i Srbiji, Narodna knjiga,


Beograd 1985.
Novakovi, Relja, Da li su svi Zahumljani porijeklom Srbi, Istorijski asopis
22, 1975, 19-43.
Novakovi, Relja, Gde se nalazila Srbija od VII do XII veka, Narodna
knjiga, Beograd 1981.
Novakovi, Relja, Jo o nekim pitanjima teritorijalnog prostranstva Srbije
i Hrvatske sredinom X stoljea, Historijski zbornik 19-20, 1966-67.

Petrovi, Leo, Krani bosanske crkve, Sarajevo 1953.


Pilar, Ivo, O dualizmu u vjeri starih Slovjena i o njegovu podrijetlu i
znaenju, Zbornik za narodni ivot i obiaje junih Slavena JAZU,
knj. 28, Zagreb 1931,1-86.
Pisani, Vittore, II paganismo balto-slavo, u: Storia delle religioni, uroPietro
Tacchi Venturi, Torino 1949.
Polio, Mario, Le rune e i simboli, Padova 1983.
Popovi, Duan, Prilozi itanju i razumevanju raznih starina, Beograd
1957.
Popovi, Ljubinko, Poeci jugoslavenske
461-475.

pismenosti, ivot 10-11, 1972,

Novakovi, Relja, Odakle su Srbi doli na Balkansko poluostrvo (Istorijskogeografsko razmatranje), Istorijski institut u Beogradu, knjiga 33,
Beograd 1977.

Povijest Bosne i Hercegovine, knj. I, Sarajevo, 1942.

Novakovi, Stojan, Prvi osnovi slovenske knjievnosti meu balkanskim


Slovenima, Legenda o Vladimiru i Kosari, SKA, Beograd 1893.

Pravilo svetog Benedikta, Benediktinski priorat Tkon-akovec, akovec


1989.

Orbin, Mavro, Kraljevstvo Slovena, Beograd 1968. (Novo izdanje: Orbini,


Mavro, Kraljevstvo Slavena, uro Franjo anjek, Povijest hrvatskih
politikih ideja, Zagreb: Golden marketing, Narodne novine, 1999.)

Prelog, Milan, Studije iz bosanske povijesti, Dvadeset drugi izvjetaj Velike


gimnazije u Sarajevu 1908.

Ostoji, Ivan, Benediktinci glagoljai, Slovo 9-10, 1960.


Ostoji, Ivan, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim naim krajevima, sv. il,
Benediktinci u Dalmaciji, Split 1964.
Ostrogorski, Georgije, Porfirogenitova hronika srpskih vladara i njeni
hronoloki podaci, Dela SANU 4, 1970, 79-85.
Ostrogorski, Georgije, Vizantija i Juni Sloveni, Jugoslovenski istorijski
asopis I, 1963,3-14.
306

Povijesni arhiv Dubrovnik, Diversa Cance/lariae, ser. 25, sv. 30.

Prochazka, V., Le Zakon sudnyi ljudem et la grande Moravie, Byzantinoslavica 2, 1967,359-375; 1, 1968, 112-150.
Raki, Franjo, Documenta historia croaticae periodum antiquan illustrantia, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium sv.
VII, Zagreb 1877.
Raki, Franjo, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljea, Rad JAZU 115,
Zagreb 1893.
Raki, Franjo, Pismo slavjensko, Zagreb 1861.
307

Raki, Franjo, Popis upa zagrebake biskupije, Starine JAmA, Zagreb.


1872.
Radoji, Nikola, Drutveno i dravno ureenje kod Srba u ranom srednjem
veku prema Barskom rodoslovu, Glasnik Skopskog naunog drutva
15,9, 1935, 1-28.
Radojii, ore, Doba postanka i razvoj starih srpskih rodoslova, Istorijski glasnik 2, 1948, 21-36.
Radojii, ore, Srpsko Zagorje, das spiitere Raszien, Zur Geschichte
Serbiens in der 2, Halftedes 10. ulI. Jahrhunderts, Siidostforschungen 16, 1957,259-284.
Radojii, ore, Tradicije irilo-metodijanske
21, sv. 12, 1966.

kod Srba, Knjievnost 43,

.Radojkovi, Borislav, Drava kralja Svetopeleka i njegovih potomaka,


Istorijski zapisi, god. IV. knj. 19,3-4, 1962.
Raenovi, Petar, Bosna i njezine granice, Razvitak 1, Banja Luka 1935.

Saka, Stjepan, Ljudovid, strateg Srbije i Zahumlja i njegova lokrumska


povelja (g. 1054), Mandiev zbornik, Rim 1965,39-79.
Sax, Carl, Neben die Entstehung des Namens von Bosnien und den urspriinglichen Umfang des bosnichen Banates, Mitteilungen des k. u. k.
Geographischen Gesellschaft, Wien 1882.
Schmid, Heinrich Felix, La legislazione bizantina e la pratica giudiziaria
occidentale nel piu antico codice slavo, Atti del congresso internazionale di diritto romano e di storia del diritto, Verona 27-29, IX,
1948,sv.I.1951,397-403.
Sergejevski, Dimitrije, Ad Basant, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu,
n. s. Arheologija, sv. XIII, 1958,261-265.
Sergejevski, Dimitrije, Kasnoantiki spomenici iz okolice Jajca, Glasnik
Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu 501938 .
Skari, Vladislav, Bosna ibosanska teritorija pre dolaska Turaka, Narodna
odbrana XV/17-19, 28. IV. 1940,244.

Raikovi, Milan, O poreklu Tome, voe ustanka 821-832, Zbornik radova


Vizantijskog instituta 2, 1953.

Skari, Vladislav, Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom u


foanskom srezu, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu 46
1934, 79-82.

Raspond, Stanislaw, Struktura i stratigrafija drevneh ruskih toponimov,


Vostono-slavjanskaja toponomastika, Moskva 1972.

Skari, Vladislav, Jedan slovenski uzor bosanskih mramorova,


Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu XL, 1928,2,141-144.

Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje: Prostor.ljudi, ideje, Zagreb:


kolska knjiga, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u
Zagrebu, 1997.

Skari, Vladislav, O geograftkoj nomenklaturi BiH, Glasnik Geografskog


drutva 13, 1927,30-53.

Raukar, Tomislav, O problemu bosanice u naoj historiografiji, Simpozij


"Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura", Radovi Muzeja grada
Zenice 3,1973,103-144.

Skari, Vladislav, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do


austro-ugarske okupacije, Optina grada Sarajeva, Sarajevo 1937.
Skok, Petar, Dolazak Slavena na Mediteran, Split 1934.
Skurla, Stjepan, Monik stolne crkve dubrovake, Dubrovnik 1868.

Ravli, Jaka, Makarska i njezino primorje, Split 1934.

Solovjev, Aleksandar, Pojam drave u srednjevekovnoj Srbiji, Godinjica


Nikole upia, knj. 42, Beograd 1933,64-92.

Razzi, Seraphino, La storia di Raugia, Dubrovnik 1903.


Repertorij nastanjenih mjesta u BiH, Sarajevo 1914.
Ribakov, Boris A., Rus i strana ''Andalus'' v IX - X vekah, Svetskoe
vostokovedenije, Akademija nauk SSSR 1958,4.
Richter, Eduard, Prilozi zemljopisu Bosne i Hercegovine,
maljskog muzeja BiH u Sarajevu 18, 1905.

Glasnik

Glasnik Ze-

Ritig, Svetozar, Povijest i pravo sloventine u crkvenom bogosluju, sa


osobitim obzirom na Hrvatsku, sv. I (863-1248), Zagreb 1910.
Riznik, M. G., Pis 'mo i srift, Kiev 1978.
Rogoi, Roko, Veliki Ilirik i njegova konana dioba, Zagreb 1962.
Rus, Joe, Kralji dinastije Svlevadiev, najstareji skupni vladarji Hrvatov
i Srbov (454-614), Ljubljana 1931.

Solovjev, Aleksandar, Postanak i propast bosanske crkve, Prosvjetni radnik


2/6,1947.
Solovjev, Aleksandar, Postanak ilirske heraldike i porodice Ohmuevi,
Glasnik Skopskog naunog drutva 12, 1933, 79-125.
Solovjev, Aleksandar, Prinosi za bosansku i i1irsku heraldiku, Glasnik
Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, n. s. 9,1954,87-135.
Solovjev, Aleksandar, Saint Gregoire, patron de Bosnie, Byzantion 19,
Bruxelles 1949.
Solovjev, Aleksandar, Simbolika srednjovjekovnih
Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1956.

grobnih spomenika u

Solovjev, Aleksandar, Vjersko uenje bosanske crkve, Zagreb 1948.

Rus, Joe, Krst prvih Hrvatov i Srbov, Ljubljana 1932.

308

309

Solovjev, Aleksandar, Vlastelinske povelje bosanskih vladara, Istorijsko-pravni zbornik I, Sarajevo 1949, 79-lb5.
.

idak, Jaroslav, Crkva bosanska i problem bogumilstva u Bosni, Matica


hrvatska, Zagreb 1940.

Srebrn i, Josip, Odnoaji pape Ivana X prema Bizantu i Slavenima na


Balkanu, Zbornik Matice hrvatske o tisuitoj godinjici hrvatskog
kraljevstva, Zagreb 1925.

idak, Jaroslav, Heretika crkva bosanska, Slovo 27, Zagreb 1977, 174205.

Srednji vek, uro D. Talbot Rice, Beograd 1976.


Stani, Petar, Isprave i rodopis bosanskih bana i kraljeva Kotromanovia
od godine 806. do danas, Bulletino di archeologia estoria dalmata
16-19,1893-1896.
Stanojevi, Stanoje, Borba za samostalnost katolike crkve u nemanjikoj
dravi, Posebna izdanja SKA, knjiga 38, Beograd 1912.
Stanojevi, Stanoje, Dragomir Marich, Papstbriefe an serbische Fursten in
Mittelalter, 10,36, Sremski Karlovci, 1933, Jugoslavenski istorijski
asopis II, 1-4.
Stanojevi, Stanoje, Istorija srpskog naroda, Beograd 1926.
Stanojevi, Stanoje, O prvim glavama Dukljanskog ljetopisa, Glas SKA,
knj. 126, 1927.
Stanojevi, Stanoje, Postanak srpskog naroda, Beograd 1984.
Stojanovi, Ljubomir, Stare srpske povelje i pisma I, Beograd 1929; II,
Beograd 1934.
Strievi, ore, Majstori minijatura Miroslavljevog evanelja, SANU,
Zbornik radova Vizantolokog instituta 21, I, 1952, 181-203.
abanovi, Hazim, Bosanski paaluk, Postanak i upravna podjela, Sarajevo
1959.
abanovi, Hazim, Bosansko krajite 1448-1463, Godinjak Istorijskog
drutva BiH IX, 1958.
abanovi, Hazim, Postanak i razvoj Sarajeva, Radovi XII, Odjeljenje
istorijsko-filolokih nauka, knj.5, Nauno drutvo Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1960.
afarik, Pavao, Slovanske staroitnosti I, Prag 1837.
anjek, Franjo, Bosansko-humski krstjani i katarsko-dualistiki pokret u
srednjem vijeku, Analecta croatica christiana 6, Zagreb 1975.
anjek, Franjo, Crkva i kranstvo u Hrvata, KS, Zagreb 1988.
anjek, Franjo, Horvat, Ivan, Budimir i druge linosti iz nae prolosti u
djelu Ch. G. Hirshmentzla (J 699), Croatica christiana periodica 5,
4,1980,163-166.
askolskij, Igor Pavlovi, O naalnih etapah formirovania drevnoruskogo
gosudarstva, Kijev 1972.
etka, Jerolirn, Hrvatska kranska terminologija, Split 1976.

310

idak, Jaroslav, Problem "bosanske crkve" u naoj historiografiji,


JAZU 259,1937.

Rad

idak, Jaroslav, Studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb 1975.

ii, Ferdo, Letopis popa Dukljanina, Beograd-Zagreb 1928.


ii, Ferdo, O hrvatskoj kraljici Margariti, Dubrovnik 1929.

ii, Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, Nakladni


zavod Matice hrvatske, 1990. (pretisak izdanja iz 1925.)
ii, Ferdo, Prirunik izvora hrvatske historije, Zagreb 1914.
krivani, Gavro, Imena geografskih naziva srednjovjekovne Zete, Titograd
1953.
kriva~i,. G~vr~~ Imenice usta i vrh u toponomastici, SANU, Odelenje za
JeZIk I knjievnost, Odbor za onomastiku, knj. I, Beograd 1979.
tefani, Vjekoslav, Hrvatska pismenost i knjievnost srednjeg vijeka, Pet
stoljea hrvatske knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb 1969.
tefani, Vjekoslav, Kloev glagolja i Luka Rinaldi, Radovi slavenskog
instituta, knj. 2, Zagreb 1955.
tefani, Vjekoslav, Nazivi glagoljskog pisma, Slovo 25-26, 1976.
tefani, Vjekoslav, Novija istraivanja o Kloevom glagoljau, Slovo 7,
1953,67-74.
tefani, Vjekoslav, Prvobitno slavensko pismo i najstarija glagoljska
epigrafika, Slovo 18/19,1969.
tefani, Vjekoslav, Splitski odlomak glagoljskog misala starije redakcije,
Slovo, Vajsov zbornik, 1957.
ufflay, Milan, Prikaz iievog izdanja Ljetopisa popa Dukljanina, u:
Hrvatska u svjetlu svjetske historije i politike, Zagreb 1928,52-60.
vob, Drislav, Pripis supetarskoga kartulara o izboru starohrvatskoga
kralja ipopis onodobnih banova, Historijski zbornik 9, 1956.
Talbot Rajs, Dejvid i drugi, Rani srednji vek, Beograd 1976.
Tentor, Mate, Latinsko islavensko pismo, Zagreb 1932.
Thallczy, Lajos, Istraivanja o postanku bosanske banovine s naroitim
obzirom na povelje kormendskog arhiva, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu 18, 1906,401-404.
Thallczy, Lajos, O znaenju imena Bosna, Glasnik Zemaljskog muzeja u
Sarajevu I, 1889.

311

Theiner, Augustin, Vetera monumenta S/avorum Meridionalium, sv. I, Rim


1863.
Theophanes Continuatus, ed. I, Bekk.erus, Bonnae 1838.

Vego, Marko, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo


1980.
.
.

Theophanes Continuatus, ed. I. Bekker, CSHB, sv. 5, Bonn, 1838.


Tihomirov, Mihail Nikolaevi, Naa/o kristianstva na Rusi, u: Drevnaja
Rus, Moskva, 1975,261-273.
Tihomirov, Mihail Nikolaevi,
SSSR, Moskva 1961.

Vego, Marko, Humaka ploa. najstariji irilski pisani spomenik .(X i~iXI
.stoljee) u Bosni i Hercegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja B1H u
Sarajevu, n. s. 11,1956.

Zakon sudnjij ljudem, Akademija nauk

Tkali, Ivan Krstitelj, Slavensko bogosluje u Hrvatskoj, Zagreb 1904.

Vego, Marko, Kultna mjesta u topografiji stare Hercegovine u srednjem


vijeku, Starine JAZU 57, 1978.
Vego, Marko, Od pisma do arhitekture. Srednjovjekovni umjetnici i njihovi
radovi u Bosni i Hercegovini, Odjek 15-16, 1973,26.

Toma Arhiakon, Kronika, Splitski knjievni krug, Split 1977.

Vego, Marko, Postanak imena Bosanska krajina, Pregled 66, 1976, 185193.

Tomaschek, Wilhelm, Die vorslawische Topographie der Bosna, Mitteilungen der k.u.k, Geographisches Gesellschaft 23, Il, Wien.

Vego, Marko, Postanak imena Bosna i Hercegovina,


103-118.

Tomai, Nikola, Temelji dravnog prava kraljevstva hrvatskog, Zagreb


1915,37-124.

Vego, Marko, Postanak srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1982.

Tonev, Aleksandar, Italianskite Normani na Balkanite (J 100-1187), Istorijski pregled 33, 3, 1977,23-38.
Toparov, V. N., Fragment slavjanskoj
slavjanoved, 30 (1961), 16-32.

mitologiji, Kratka saob. Inst.

Truhelka, iro, Kolijevka igroblje prvih Kotromania, Studija o podrijetlu,


Zagreb 1941.
Truhelka, iro, Nalaz bosanskih novaca obreten kod Ribia, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu 17, 1905,27-45.
Vajs, Josip, K charakteristice najstarih evangelnich rukopisu staroslovenskych, Byzantinoslavica 5, 1933-34.
Vaj s, Josip, Najstariji hrvatskoglagoljski misal s bibliografskim opisima
svih hrvatskoglagoljskih misala, Djela JAZU 38, Zagreb 1948.
Vanino, Miroslav, 0.1., Prve pojave kranstva u Bosni, u: Povijest Bosne
i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463., 2. izd.,
Hrvatsko kulturno drutvo Napredak, Sarajevo 1991, 138-158.
Vaica, Josef, Jazikova poraha Zakona sudnjeho ljudem, Slavia 27,4, 1958.
Vaica, Josef, Metodejuv prehlad nomokanonu, Slavia 24,1955.
Vaica, Josef, Origine cyrillo-methodienne du plus ancien code slave dit
"Zakon sudny Ijudem", Byzantinoslavica 12,1951,154-174.
Vavrinek, Vladimir, Die Christianisierung
Gross-Mahrens, Historica 7, 1965.

und Kirchenorganisation

des

Vego, Marko, Da lije u Bosni ikad bilo bogumila, Prosvjetni list 3/30, 1953,
4-5.

Pregled 62, 1972,

Vego, Marko, Povijest Humske zemlje (Hercegovine), L dio, Samobor 1937.


Vego, Marko, Ranosrednjovjekovni natpis iz Stona, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 13, 1961,61-77.
Vego, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine,
Sarajevo I, 1962; II, 1964; III, 1964; IV, 1970.
Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, SANU, Posebna izdanja,
sv. 1, knj. 241, Beograd 1955; sv. 2, koj. 323, Beograd 1959; 4, knj.
12, Beograd 1971.
Vojnovi, Kosta, Crkva i drava u dubrovakoj republici, Rad JAZU 119,
1894.
Vrana, Josip, Da lije sauvan original isprave Kulina-bana, Radovi Staroslavenskog instituta 2, Zagreb 1955,5-57.
Vrana, Josip, L 'Evangeliare de Miroslav, Gravenhage 1961.
Vuli, Nikola, Lefleuve Bathinus, SKA, Beograd 1935.
Vuli, Nikola, Reka Bathinus, Glas SKA 155, drugi razred 78, 1953.
Wasilewski, Tadeusz, Wislanska dynastia ijej zachlumskie panstwo w JX-X
w., Parniatnik slawianski 15, 1965,23-61.
Zbornik Ilariona Ruvarca, sv. I, SKA, Beograd 1934.
Zeli-Buan, Benedikta, Bosanica u Splitu injegovoj okolini u doba Marka
Marulia, Maruli 5, 2,1972,1-9.
Zeli-Buan, Benedikta, Bosanica u srednjoj Dalmaciji, Split 1961.
Zeli-Buan, Benedikta, Evanelistar kneza Miroslava kao historijski izvor,
Maruli 12,5, 1982.
Zeuss, Kaspar, Die Deutschen und die Nachbarstiimme, Heidelberg 1925.

312

313

iga Konstantina irila i Metodija i druga vrela, uro J. Bratuli, Kranska


sadanjost, Zagreb 1985.
..
.
.
upani, Niko, Tragom za Pelazgima, Narodna starina 3,1921.

POGOVORDJELU HISTORIJSKE.ERUDiCIJE
.
MUHAMEDA HADlJAHIA

uvi, Tone, Tradicije o Kloevu glagoljau Hrvatska smotra I 1939


43-44.
"
,

Muhamed Hadijahi i njegovo djelo predstavljaju jedinstvenu pojavu u bonjakoj i bosanskoj historiografiji i knjievnoj tradiciji u najirem smislu te rijei. On je jo za ivota (1918-1986)
smatran i nazivan polihistorom koji svojim istraivanjima pokriva
brojne kulturno-politike, pravne, literarne i openito historijske
dogaaje i pojave. Pri tome se imala u vidu ne samo Hadijahieva
tematska raznovrsnost, nego i njegova ogromna radna energija, iji
doseg nije jo do kraja sagledan.
Hadijahi je poeo pisati i objavljivati jo kao ak klasine
gimnazije u Sarajevu. Prve radove objavio je u Novom beharu
1932/33. godine. Poeo je sa narodnim pjesmama i priama, a
nastavio sa prikazima knjiga i crticama o raznim pojavama iz kulturne historije BiH i Bonjaka. Kasnije, kao student prava u Zagrebu,
Hadijahi iri krug svog zanimanja na dravnopravna pitanja historije Bosne i Hercegovine. Tako je ve 1941. u Mjeseniku, glasilu
pravnikog drutva, objavio opirnu bibliografiju Izvori i knjievnost
za prouavanje pravne povijesti BiH. Hadijahi je kroz neto vie
od pedeset godina aktivnog literarnog i naunog rada neumorno
istraivao i pisao. Praktino nema nijedne oblasti historije, od knjievnosti, etnografije, arhitekture, antropologije i religije do prava,
politike i privrede, niti jedne epohe bosanske povijesti, od prethistorije do modernih vremena, o kojima Hadijahi nije u veoj ili manjoj
mjeri pisao i ostavio traga i uticaja u nauci. On je u pravom smislu
rijei bio polihistor, koji je vladao, kako znanjem prolosti i svoga
vremena, tako i historijskom literaturom. Bavei se naukom itavog
ivota, Hadijahi je u isto vrijeme bio pravnik praktiar. Skoro cijeli
svoj radni vijek Hadijahi je proveo kao savjestan sudija ili kao
pravnik u dravnoj upravi. Kao pravnik u organima uprave i kao
sudija slubovao je u Sarajevu, Zagrebu, zatim u Rai kod Labina
(Istra), Mostaru, Gradacu i na kraju ponovo u Sarajevu. Pravnu
praksu napustio je tek nekoliko godina pred odlazak u penziju, kada
je kao nauni savjetnik imenovan za sekretara Komisije za historiju
BiH pri ANUBiH.
injenica da je godinama slubovao i ivio po malim mjestima
(Raa, Gradaac, ali i Mostar), daleko od naunih centara, nije mu
smetala da kontinuirano istrauje, pie i objavljuje brojne lanke,
314
315

studije, rasprave, osvrte i prikaze, komentare i polemike iz svih


oblasti historije. U tom smislu se slobodno moe rei da je nauno
bavljenje prolou za Muhameda Hadijahia bilo nainom ivljenja. Kroz sve to vrijeme on je napisao vie stotina razliitih radova,
disperziranih i objavljenih u oko etrdeset novina i listova, asopisa,
godinjaka, kalendara, zbornika i enciklopedija. I Mada je svoje
radove u pravilu potpisivao punim imenom i prezimenom, velik broj
tekstova objavio je samo sa inicijalima M. Hj., ili pod pseudonimima
Muhliszade, A. Kopi i Muhamed Demaludinovi.
Ovdje se, s obzirom na knjigu koja je povod ovom pogovoru,
prije svega, cijeni Hadijahiev doprinos dravnopravnoj historiji
BiH, odnosno razvitku njenih pravnih i politikih institucija. Kada
je o tome rije, Hadijahi se uglavnom bavio sa tri kruga pitanja. U
prvi krug dolaze radovi o razliitim pitanjima vezanim za sabor na
Duvanjskom polju i vjerodostojnost Ljetopisa popa Dukljanina, u
kojima autor postavlja i uspjeno razvija tezu da je Bosna ustvari
najstarija junoslavenska drava. Drugom krugu pripadaju brojni
Hadijahievi radovi o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, te elementima duhovnog kontinuiteta predislamske i islamske Bosne, to se
posebno manifestiralo u XVI stoljeu kroz hamzevijsku sektu i
pokret. Trei krug ine radovi u kojima autor razmatra razliita
pitanja nacionalno-politikog napretka Bonjaka u kontekstu dravnopravnog razvitka BiH. Svoja dugogodinja istraivanja ovog fenomena Hadijahi je sintetizirao u monografiji Od tradicije do identiteta - Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana, koju je
u izdanju sarajevske "Svjetlosti" objavio 1974. godine.i
Muhamed Hadijahi se, meu ostalim, posebno bavio bibliografijom. Onje, pored veeg broja razliitih bibliografskih priloga,
izradio poetkom osamdesetih godina elaborat Bibliografska graa
za prouavanje historije naroda BiH srednjovjekovnog i turskog
perioda, koja sadri skoro est hiljada bibliografskih jedinica, sa
potrebnim registrima i uvodnim napomenama. Ova Hadijahieva
Grada, pripremljena za potrebe Komisije za historiju pri ANUBiH,
predstavlja neiscrpno vrelo podataka, osnovno polazite i prvi izvor
neophodnih informacija za sva dalja istraivanja historije Bosne i
Hercegovine. Hadijahi je bez sumnje bio historiar sa zadatkom,

M. Hadijahi jo nema potpune bibliografije. Jedan veoma uputan Prilog


bibliografiji Muhameda Hadijahia izradio je Jasminko Mulaomerovi. (vid.
1. Mulaomerovi, ur., as sjeanja: Muhamed Hadijahi (1918-1986), izd.
BZK "Preporod", Sarajevo 1997, str. 57-86.)
2 Vidi, osvrt M. Imamovia, "Pregled", br. 7-8, Sarajevo 1975, str. 975-978.

316

kojijeon sam jedne davne prilike definirao kao "zn~stveno ob~divanje nae muslimanske problematike".~ Mad~taJ z~~atak nije
shvatao apriori, kao neku misiju, ostao mu je dosljedan Cijelog svog
stvaralakog vijeka. Svoj zadatak ispunjavao je i oblikovao kroz
konkretan rad, u skladu sa vremenom u kojem je stvarao '. Tako se
posljednjih godina teite njegovo~ .ist~aiv~k~g rad~ pO~Jer~lo od
kulturno historijskih ka pravnopolitikim pitanjima historije BIH. U
svojim posljednjim radovima objavljenim jo za ivota, Hadijahi
se uglavnom bavio Bosnom ranog srednjeg vijeka kao ishoditem. i
teritorijalnim supstratom cjelokupne bosanskohercegovake POVIjesti.
U primjeru Muhameda Hadijahia smrt nije podvukla crtu
pod njegov literarno-historijski opus. Moglo b~ ~e ak ~ei.da j~.~~
u prvim posthumnim godinama bio u naunoj javnosti pnsutmji I
"aktivniji" nego dobar broj ivih historiara. Tokom 1990-1991.
objavljena su reprint izdanja dviju njegovih knjiga, od kojihje jedna
ve spomenuta studija o genezi nacionalnog pitanja bosanskih muslimana (Od tradicije do identiteta), a druga Islam i muslimani u Bosni
i Hercegovini, prvi put tampana 1977. godine. Istovremeno su iz
njegove rukopisne zaostavtine prvi put objavljene dvije nove knjige.
Tako je 1990. objavljena studija o etnogenezi Bonjaka, pod naslovom Porijeklo bosanskih Muslimana.t a druga 1991, koja je kao
pravnohistorijski elaborat Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanje Muslimana, napisana jo 1944. godine. 5
Monografija Povijest Bosne u IX i X stoljeu, kao trea posthumno objavljena knjiga Muhameda Hadijahia, ima znaenje
svodenja krajnjeg ishoda njegovog cjelokupnog historiografskog
rada. Taj bilans izveden je kroz kritiku tradicionalne, srpsko-h~a~sko-slovenake historiografije, koja je negirala bilo kakvo postojanje
Bosne kao drave prije XII stoljea. Ova historiografija izvlaila je
rekonstrukciju ranogjunoslavenskog srednjeg vijeka iz "postojeih
nacionalnih odnosa, oblikovanih u XIX i XX stoljeu". Tako su se u
najstarijoj povijesti Junih Slavena iznalazile ve gotove nacionalne
formacije, koje su navodno pokrivale "itavo podruje nastanjeno
pojedinim junoslavenskim plemenima".

3 Kalendar Narodne uzdanice za 1944. godinu, XII, str. 42-47.


4 Vidi, osvrt M. Imamovia, Muslimanski glas, br. 6, Sarajevo, 5. IV 1991.
5 Vidi, osvrt M. Imamovia, Glasnik Rijaseta Islamske zajednice, br. 5-6,
Sarajevo 1992, str. 292-297.

317

Nasuprot tome, Hadijahi pristupa rekonstrukciji junosla-


venskog, i u tom sklopu bosanskog ranog srednjeg vijeka na osnovu
onovremenih drutveno-politikih odnosa. Te odnose karakterizira
etnika nedefiniranost u kojoj se o nacijama uope ne moe govoriti.
Moe se jedino govoriti o ranofeudalnom politikom subjektivitetu
pojedinih oblasti i zemalja, meu koje je spadala i Bosna. Taj
subjektivitet izraavao se prije svega u postojanosti bosanskog teritorija kao politike zajednice "anonimnih Slavena". Uporeena sa
susjednim zemljama (Hrvatskom, Zahumljem i Srbijom), Bosna je
imala najpostojanije granice. Tako su "eponimna Bosna", istono do
gornje Drine, Usora i Donji Kraj i jo prije sredine XII stoljea i bana
Boria, "sainjavalijednu politiku i teritorijalnu cjelinu". Ta cjelina
se odrala do danas, mada su se, izvan njenih granica, bosanske mee
'irile i mijenjale. Hadijahi je u tom smislu sasvim precizno zakljuio da je Bosna "prvi put teritorijalno razbijena u vrijeme estojanuarske diktature u versajskoj Jugoslaviji i ta je podjela trajala
samo deset godina (1931-1941)".
Poto je tako utvrdio svoju temeljnu poziciju, Hadijahi je
pristupio kritikom itanju i analizi historijskih izvora za prouavanje najranije bosanske povijesti. Spisi narativnog karaktera De
administrando imperio Konstantina Porfirogeneta i Ljetopis popa
Dukljanina, skupa sa Einhardovim analima, predstavljaju glavne
izvore za historiju junih, pa prema tome i bosanskih Slavena u
ranom srednjem vijeku. Kako Hadijahi smatra da Einhardovi anali
ne sadre podatke relevantne za povijest Bosne, to ostaju samo
Porfirogenet i pop Dukljanin. Ova krajnja oskudica povijesnih izvora
dovela je do mnogih nedoumica i protivrjenih miljenja o ranoj
historiji Junih Slavena u srednjem vijeku. To pogotovo vai za
podruje Bosne, koja se pod tim imenom javlja tek u X stoljeu, to
je bilo opravdanjem da su o njoj u historijskoj nauci izricane vrlo
upitne i negatorske postavke. Odatle Hadijahi s pravom smatra da
u skladu sa naelom o slobodi u neizvjesnosti (in dubiis libertas) ima
mjesta novom tumaenju rane bosanske povijesti koje proistie iz
raspoloivih historijskih vrela.
Po Hadijahievom miljenju iz ovih se izvora sigurno, a prije
svega "iz opisa dukljanskog ljetopisa neporecivo namee zakljuak
o dravnoj individualnosti Bosne u ranom srednjem vijeku". Tu
bosansku "protodravu" Hadijahi vezuje za prostor Porfirogenetovih "ostalih sklavinija", to znai kasnije Bosne, Usore i Donjih
Kraja. Istovremeno se u raznim redakcijama Dukljaninove hronike
za taj prostor koristio naziv Zagorska sklavinija. Kako se vie ranih
slavenskih drava nazivalo Moravom, to se jedan od tih naziva,
vjerovatno Donja Morava, odnosio na kasniju Bosnu. Hadijahi dri
318

daje samo ime zemlje Bosne.kojese prvobitno odriosilo na ire


podruje dananjeg Visokog, velikomoravskog porijekla. Kroz IX i
X stoljee tekao je proces teritorijalne homogenizacije Zagorske
sklavinije. Tako su u njen sastav ulazile zemlje Bosna, Usora i Donji
Kraji, zatim upe Drina, Rama i Zagorje oko Kalinovika i gornje
Neretve, te oblast Podgorja, odnosno kasnijeg Zahumlja ili Huma
(Hercegovine). Kada je u X stoljeu preovladao termin Bosna kao
ime za nekadanje sklavinije, naziv Zagorje sveden je na jednu
pograninu upu prema Rakoj,
Dravnost predfeudaIne ili ranofeudalne Bosne ogledala se u
hronologiji njenih kraljeva, odravanju narodnih, ili dravnih i
crkvenih sabora, te postojanju zakona i posebne crkvene organizacije. Sve slavenske kraljeve iz Ljetopisa popa Dukljanina dubrovaki hroniari nazivaju "bosanskim vladarima". Prvi od tih vladara koji se po imenu spominje poetkom IX stoljea bio je kralj
Silimir. Njega je naslijedio kralj Bladin, a ovoga Ratimir, koji je
vladao do 838. godine. Nakon toga dolaze etiri neimenovana "nepravedna kralja" (838. - oko 860.), koji su taj naziv dobili zbog
netrpeljivosti prema kranima. Poslije njih doao je kralj Satimir,
koji je kao "re di Bosnia" odmah po stupanju na vlast "poeo ljubiti
krane i nije ih dao progoniti". Potom dolazi kralj Budimir koji je
vladao etrdeset godina (decembar 877. - mart 917.). On je, prema
Ljetopisu, ubrzao proces pokrtavanja, odnosno kristijanizaeije, te
sazvao i odrao sabor na Duvanjskom polju. Posljednji vladar u
katalogu "slovinskih" kraljevaje Svetolik-Stjepan, kojije vladao od
917. do 934. godine. Dubrovaki hroniari ga nazivaju "re di Bosna"
i za njegovo ime vezuju mnoge gradske legende.
Jezgra Ljetopisa popa Dukljanina ini opis sabora na Duvanjskom polju koji je odran 885. ili 886. godine. Glavnu rije na
Saboru su vodili "starci i mudraci Budimirova gospodstva" s kojima
se kralj savjetovao prije nego to je odluio sazvati sabor i traiti stare
povlastice od pape i cara. Ovi "starci i mudraci" odgovaraju "starcima-upanima" koji se kao nosioci javne, odnosno dravne vlasti
spominju u Porfirogenetovim sklavinijama. Njima je kao "vladikama
zemlje", odnosno vladajuem sloju, namijenjena Besjeda, koju je
sastavio nadbiskup sv. Metod, o nepristrasnosti pri izricanju pravde
i borbi protiv paganstva, vieenstva i otputanja ena, tj. razvoda.
Na Saboru je u tom smislu izvreno pravno etabliranje novog
vladajueg sloja i feudalnog poretka u nastajanju. Pop Dukljanin
pripovijeda kako je kralj Budimir ustanovio "mnoge zakone i dobre
obiaje" koji su zapisani u slavenskoj knjizi Metodije (Methodius).
Tu se vjerovatno radi o Metodovom Nomokanonu, odnosno jednom
319

zborniku crkvenih pravila i graanskih zakona, koji je sv. Metod


preveo sa grkog na slavenski jezik. Graanski dio, ovog zbornika
poznat je kao Zakon sudnij ljudem. Skoro svi slavenski narodi
odnosno n~ihovi znanstvenici vezuju nastanak i primjenu ovog zakona za sVOJUranofeudalnu dravu. Slovenci misle da se moe vezati
za Karantaniju, dok ga drugi smatraju srpskim, odnosno hrvatskim
zakonikom. Ruski i bugarski autori ga uklapaju u vlastitu sferu. esi
ga smjetaju u Veliku Moravsku, a makedonski pisci dre da je
nastao u Makedoniji. Hadijahi prua argumente po kojima je
Zakon sudnij ljudem, u krajnjoj konsekvenci, izraavao drutvene
odnose kakvi su se formirali u "Zagorskoj sklaviniji" u trenutku kada
su se nosioci vlasti izdvojili od "svega puka", pa ga odreuje kao
bosanski ranofeudalni zbornik.
Jednu od najvanijih uloga u irenju i uspostavljanju feudalnih
odnosa, pa i u izgradnji ranofeudalne drave imala je crkva. Jo u
vrijeme pokrtavanja Zagorska sklavinija bila je dio Metodove nadbiskupije, pa je crkva u Bosni poivala na irilometodskim temeljima
i tradiciji. Nosioci i uvari te tradicije bili su irilometodski manastiri
i krstjanske hie u kojima se njegovala slavenska pismenost i obred
na narodnom jeziku. Odatle se u Bosni, mada je spadala u zapadnu
kulturnu sferu, latinski nije mogao uvrijeiti. Pored starokranske
irilometodske podloge u Crkvi bosanskoj su svo vrijeme vidljive
znaajne manihejske naslage i ostaci pagansko-slavenskih vjerovanja i obiaja. Crkva bosanska je u osnovi imala redovniki karakter, u ijim je hiama njegovan kult Grgura Nazijanskog, koji je
smatran svecem zatitnikom Bosne kao drave i njene vladajue
dinastije.

sreditima,. morala je temelje te kulture i dravnosti postaviti jo u


ranom srednjem vijeku. Povoljan geografski poloaj matine zemlje
Bosne, oko izvora i gornjeg toka istoimene rijeke, omoguavao je
ivu privrednu i kulturnu djelatnost, iji se kontinuitet moe pratiti
jo od kasnih antikih vremena i velike seobe naroda. 'Bosna je u
ranom srednjem vijeku batinila itavo to naslijee iji se domaaj
osjea u cjelokupnoj njenoj povijesti, sve do modernih vremena.
Djelo Muhameda Hadijahia o Bosni u IX i X stoljeu
pripada po svom karakteru eruditskoj historiografiji kao vrsti knjievnosti. To je spoj erudicije i historijske analize kao rezultat autorovog dugog i mukotrpnog hoda kroz literaturu i izvore. Hadijahi se
pri tome probijao kroz pravu umu izvornih podataka i njihovih
protivrjenih literarnih interpretacija, uporeivao i povezivao razliite informacije i otvarao probleme. on je tako kritikim postupkom historijske erudicije i privlanim stilom i opisom dalekih zbivanja prevazilazio nedostatak neposrednih svjedoanstava o najranijem razdoblju bosanske prolosti. Tek nakon to su ovim sloenim
istraivakim postupkom utvrene sve relevantne historijske injenice, moglo se pristupiti njihovom tumaenju, konstrukciji i, na
kraju, sintezi. Mada je svjestan da je svakoj historijskoj tezi "mogue
staviti prigovor", Muhamed Hadijahi je smjelo, kao svoje duboko
nauno uvjerenje, izloio autentinu sliku nastanka i ureenja rane
bosanske drave. On je time osporio i odbacio cjelokupnu nacionalistiku historiografiju i njen paternalizam prema Bosni i njenoj
historiji.
Mustafa Imamovi

Bosanska ranofeudalna drava, ili kako je Hadijahi radije


naziva "protodrava", bila je bez sumnje "slavenska etnika tvorevina", do koje je uticaj bizantske vlasti i latinskih samostana iz
Dalmacije sporo dopirao i slabo se osjeao. Nesumnjivo je da je ta
drava, koja je poivala na elementima kasne antike i ranog slavenskog razdoblja, nastala znatno prije XII stoljea. Teko je pretpostaviti da su Slaveni koji su naselili podruje Bosne stoljeima pasivno
sjedili u svojim upama, da bi iznenada sredinom XII vijeka formirali
jaku feudalnu dravu. Tu je, slino okolnim zemljama, postepeno
uvezivanje upa u vee politike cjeline poelo odmah po naseljavanju i teklo je uporedo sa procesom raslojavanja rodovsko-plemenskog drutva, to je u IX stoljeu rezultiralo pojavom oformljene
ranofeudalne drave. Drukije je teko objasniti vitalnu snagu Bosne
kakva se iskazala u XII stoljeu i dalje. Zemlja koja je oblikovala
sam~s~oj~u kulturu i vlastitu dravnu i crkvenu organizaciju, suprotstavljajui se stalno i uspjeno jakim okolnim politikim i vjerskim
321
320

, ' INDEKS IMENA

Abdurahman III, andaluzijski vladar 155, 184


Agaton, moravski episkop 161
Aleksandar II, papa 53, 56
Alfoldy, Geza 163
Aleri, Danijel 164
Ali, Salih H. 234
Ana Komnena 102
Andrija, bistuenski biskup 262
Andrija, hrvatski herceg 18
Aneli, Pavao 40,64-65,86,
121122, 125, 132, 134-139, 149150, 153, 186, 246, 252, 256,
264, 271, 273-276, 278, 280,
285
Angelarije, Metodov uenik 216
Anselmo, talijanski dominikanac iz
Aleksandrije 154
Antoljak, Stjepan 71-72
Antrijalski, Mihajlo 292
Aristodije, did Crkve bosanske 233,
242-243, 260
Aristodije, heretik bosanski 55, 276
Arapi42,205
Arpadovii, ugarska kraljevska dinastija 139-140
Arpadovi, Andrija II 68-69
Arparuh, bugarski knez 104
Aurelijan, rimski car 195
Avari 20, 95-98, 102, 117, 170,271
Azarije, did Crkve bosanske 233,
254
Babi, Anto 18-19,85,89,131,134,
255,275
Bagno, Timotheo da 260-261
Bajan, avarski kagan 97
Banaevi, Nikola 37

Baoti, Zvonimir 259


Barada, Miho 13, 16,30,92,
239
Barii, Franjo 96-97, 123

126,

Baski 163
Basler, uro 228-229, 276, 287
Batal, dijak bosanski 239
Bauer, Walter 14, 85
Bavarski Geograf29, 113-114, 158,
165
Bazilije I, bizantski car 106, 115116, 143, 153, 167, 169, 188189, 192-193, 200, 210-211,
281
Bazilije II, bizantski car 24, 103,
143,258,291
Bazilije, sveti 225, 254-256
Bela I, hrvatski kralj 74, 155
Bela II, Slijepi, hrvatski kralj 140
Bela III, hrvatski kralj 140
Bela IV, hrvatski kralj 140,264,276
Benac, Alojz 28, 178
Benedikt VIlI, papa 76
Benedikt, sveti 38, 225
Berislav v. aslav
Bernard, splitski nadbiskup 55, 233
Besi 162
Belagi, efik 75
Beuc, I. 21, 152
Bilkova, Libua 196
Biseni 261
Bizantinci 84, 267
Bjelovui, Nikola 181
B\adin, bosanski kralj, sin kralja Silimira 32-33, 39, 87, 104-107,
110,142,168,170-173,184
Boba, Imre 157-159

323

Bodin, dukljanski kralj 56-59, 175,


182,222
Bojanovski, Ivo 163,262,271-272,
286
Boleslav, eki kralj 269
Boleslav, poljski kralj 227,261
Boreslav, vladar Trebinja, sin kralja
Predimira 148
Bori, bosanski ban 9, 15, 18, 61,
87,120,128-129,132,140,149150,275
Boris I, bugarski knez 198, 202
Borivoje, eki knez 228
Bosanci 61, 69, 165, 184,233,261,
288,292
Bonjaci 10, 69
Bonjani 44,141
Boza, antski knez 163
Brandt, Miroslav 202
Branimir, hrvatski knez 92, 152,
177,186,190,200,214,220
Braslav, slavonski knez 13
Bratoslav Ivan 236
Bratuli, Josip 202
Breko, neretijanski upan 68
Breuci 163
Bruno-Bonifacije, sveti 261
Brus, sin bosanskog vladara Svevlada 38
Bubi, efkija 107, 113
Budak, Neven 16, 20, 22, 30, 38,
40-41, 46, 97, 150, 158, 189,
197-198) 201
Budimir) bosanski kralj 25) 32-33,
39)48)50)52-53)57,59)61)63,
66) 73, 81, 116-117, 123, 142,
156, 167, 169-171, 174, 177180) 186) 188-191, 198-200,
207) 209-211, 217, 221) 265,
271)274)278-279)284

Buli) Frano 92,195


Bulin, H. 29
Busani 165
Casamaris, Ivan de 55) 125) 186187,195)244,249
Castagnizza, Johannes da 260
Cededa, lani splitski biskup 239
Cerva v. Crijevi, Ludovik Tuberon
Cibulka, Josef 115, 204
Cimiskije, Ivan 136, 148
Cotromano Goto v. Ivan Kotroman
Nijemac
Cotromano Tedesco v. Ivan Kotroman Nijemac
Crijevi, Ludovik Tuberon (Ludovicus Aloysius de Cerva, de Crieva, Cervarius, Tubero) 72-73,
87) 121) 177) 181, 193)244
Cvjetko iz Kunova, gost Crkve bosanske 135
aslav (Berislav, Gotoslav, Seislav), srpski knez 9, 18, 23-24,
40, 77, 83) 87-91
esi 112
ovi, Borivoje 28) 178
remonik, Irma 96
morizac Hrabar, dijak bosanski
215-218,267
ubrilovi, Vasa 239
irilo v. Konstantin
irkovi, Simo 64-65, 285, 289
orovi, Vladimir 120, 148, 246,
250)291
orovi-Ljubinkovi, Miljana 17)
114
udomir iz Bijele Hrvatske 183

Budislav, bosanski vladar (prema


dubrovakim hronikama) 33

D' Agiles, Rajmund 46


Dalmatinci 124) 292

Bujnich, Joseph 215-216


Bugari 21-22) 24, 28) 44) 53, 61) 74)
101, 103-105, 155) 158, 162,
174-176,209,292

Dandolo, Andrija 72-73) 124) 177


Danii) uro 244) 252

324

Danilo TI,srpski arhiepiskop 132

'Eliot, Ralph W. 267


Daorsi 287
Elisalda, supruga Stjepana KotroDekan,J.29
mana 120
'
Desidijati 163) 262, 287
Emanuel
(Manuel,
Manuil,
ManojDini, Mihailo 74) 131, 140, 152,
lo) Komnen 67, 79) l'28, 140,
161,199,277
291-292
Dimitrije, "veliki elnik" iz istone
Eremis (Jeremija did Crkve bosanHercegovine 135
ske 233-234) 238-239, 254
Dobroslav, knez Duklje i Zete v.
Eugen
II, papa 222
Vojislav (Dobroslav)
Domagoj, hrvatski knez 92, 214)
Faber, Moric 71
220
Farlati, Daniele 245
Dominik, neretijanski biskup 195Ferjani,
Boidar 109
196
Draganovi, Krunoslav 259) 261)
Ferluga, Jadran 99, 115, 126, 143,
159-160,292
263
Fermendin, Euzebije 245, 257
Dragilo, zetski vojskovoa 137
Fiala, Z. 196
Dragomir, dukljanski kralj 78, 138
Dragonja, bosanski biskup 236
Filipovi, Milenko S. 112
Dragoslav, vladar Huma) sin kralja
Fiskovi, Igor 230
Predimira 148
Focije, carigradski patrijarh 193Dragutin, srpski kralj 132
194
Foreti, Vinko 15; 142
Dragutinac, Mitar 261
Franci 22, 101, 173
Drinov, Marin Stojanov 109
Frankopan, Ivan-Anu 203
Drislav, hrvatski kralj 194) 282
Dubrovani 67-69) 71) 75, 77) 79,
117) 144, 176, 180, 182) 184
Dufour, Xavier Leon 49
Duka od Albanije 184-185
Dukain, albanski uljez u Bosni 183
Duk1jani 42, 60,83, 100, 126, 198)
281
Duk1janin, barski ljetopisac, "pop
Duk1janin" Il, 18) 37, 39) 4142,45-48,53,69,74-75)
79)85,
87) 89) 91) 105) 119) 174) 182,
201,257
Duljebi 165
Duan, srpski kralj i car 74, 181) 291
Dvornik, Frantiek 110) 161, 194)
220,261
akovi, Luka 13
uro) duk1janski kralj 78
Einhard (Einhartus, Eginardus) franaki pisac 18,26) 124

Georgijev, Emi1210
German, kapuanski biskup 195
Glesinger, Lavoslav 156
Goldstein, Ivo 16,20,22,27,32,47)
92, 97-98, 126) 142-143, 145,
152, 173, 182, 186) 189, 194,
232,271,279)283)287
Gorazd, knez karantanskih Slavena
32) 195,212,215-218
Goti 95) 119-121, 197) 239) 263)
267
Gotfrid, njemaki vojskovoa 120
Gotoslav v. aslav
Gracianskaja, Natal'ja Nikolaevna
29
Grafenauer) Bogo 13,34,202
Grgur Dekapolit, sveti 110
Grgur Nazijanski udotvorac 240,
255-257
Grgur Ninski 30
325

Grgur I (XIII), papa 256


Grgur VII, papa 71-72
Grgur IX, papa 76,154,236
Grgur Zadranin 80
Grivec, Franc 206, 227
Gros, Mirjana 176
Greti, Nikola 111, 162
Gunduli, Frano 152
Gunduli, Savin (Sabin) 38
Gunjaa, Stjepan 67-68, 107
Haburgaev, Georgij A. 165
Hadrijan II, papa 213, 223
Haffer, Aleksandar 247
Hamm, Josip 230, 266-268

Hval, dijak bosanski 244, 249, 252


Ibn el Nedim 266
Ibn-Haldun 185,283
Ibn-Hardadbeh 108
Ibn Hazdaj, aprut 283
Ignjacije, carigradski patrijarh 193
Iliri 164,287
I1iro-Panonci 95
Imamovi, Mustafa 10
Inocent III, papa 55, 248
Inocentio IV, papa 66, 277
Ishakovi (Hranui, Kotromani)
Isa-beg Gazi 276
Ivan, dukljanski nadbiskup 71-72

76

'

Hauptmann, Ferdo 176


Havlik, Lubomir 21,29-30,39-40,

Ivan akon, mletaki ljetopisac 92

49,71,80,82,157,213,244
Hazari 33
Hellman, Manfred 49
Henzel, Witold 271
Heraklije, rimski car 17,22,63,9798,123,145,147,210,219

Ivan Kotroman Nijemac (Kotroman


Got, Cotromano Goto, Cotromano Tedesco, Joanni Cotromano Tedesco) 120
Ivan Kotromani, "ban od Bosne"

Hirschmentzl,

Ivan VIlI, papa 14, 61, 190-191,

Christian

Gotfried

211
Hodi, Ibrahim 288
Herak, Bohuslav 165
Hrmann, Konstantin Kosta 121
Horvat, I. 211
Hovalek, K. 244
Hozilo v. Kocelj
Hratimir, vladar Zete, sin kralja Predimira 148
Hristifor, suvladar bizantskog cara
Romana 114

144

'

69
193, 196, 200, 213-214, 217218,223-224,236
Ivan X, papa 145,214, 231
Ivan XIII, papa 269
Ivan Vladislav 24
Ivanov, Jordan 231
Ivanovi, Radovan 135
Jablanovi, Ivan 225
Jagi, Vatroslav 53, 66
Jelena, ena kralja i cara Duana

181

Hrvati 10, 16, 20-22, 26, 28, 30,

Jeleni, Julijan 163,256

43-44,48-49,60,63,69,74,8384, 92-96, 98-103, 115, 117,


123, 126-127, 137, 144-146,
152, 176, 183, 187, 201, 203,
210,217,263,281,285,292
Hrvatini Stipani, Vukoslav 127
Hrvoje Vuki Hrvatini 125, 241

Jeli, Luka 177, 187


Jerkovi, Vera 241
Jeronim, sveti 203, 212
Jireek, Konstantin 36, 64, 132,

326

176, 276-277
Joanni Cotromano Tedesco v. Ivan
Kotroman Nijemac

Juki, Ivan Franjo 171


Jurij, humski vojvoda 125
Justinijan II, bizantski car 109
Kai, Bogdan 68
Kai, Borislav 68
Kai (Grabi), Melekdok
du) 67-70
Kai, Nikola 68
Kai, Simon 68
Kaii, porodica 66, 68

Kocelj, slavenski knez, sin kneza


Pribine 15, 160, 174
Koloman, herceg Sklavonije 154
Konavljani 60, 83, 85, 100, 117,

126,141,198,281 .
(Mal-

Kadaloh, furlanski markgrof 124


Kadlec, Karel 278
Kaleti, Jerolim 66-67, 70,171
Kalev, D. 216-217
Kali, Jovanka 162
Kalisto, papa 80
Kanimir, hrvatski "kralj" 127
Karantanci 213
Karbulova, M. 196
Karin, Karlo 228
Karlo Veliki 84, 124,283
Karskij, Evgenij F. 221
Kati, Lovre 16, 30
Kawerau, Peter 110
Kedren (Kedrenos), Georgije

11,

102-103
Kinam, Ivan 14, 129, 132
Kiril, monah 177
Kis, ugarski velika 91, 134
Klai, Nada 16, 19-20, 26-27, 30,

47, 59, 66, 68-70, 87, 97-98,


139-140, 145, 149, 177, 182,
283
Klai, Vjekoslav 11-12, 51, 125,
150,178,194-195,236,248
Klement (K1iment) III, antipapa 5658,76,225
K1iment Ohridski 17,214,216,254
Klonimir, otac srpskog kneza aslava 89
Kniewald, Dragutin 247, 255

Konstantin IV, bizantski car 98, 123


Konstantin (irilo) 17, 22-23, 33,

48-49,53-56,59,61,72,78,8081,116,119,144,156-158,165,
167, 173, 176, 180, 187-190,
209-211, 213, 220, 224-225,
227-228, 240-241, 243, 246247,253,256,265-268
Konstantin Filozof 40
Konstantin V Kopronim 186
Konstantin Porfirogenet 11, 15, 1718,20-25,27,31,42,57,60-61,
63, 83, 84-86, 88-91, 97, 98103, 109, 112, 115-117, 122,
125-133, 135, 137, 139, 141142, 143-145, 147-148, 151,
153, 156, 158-159, 162, 164,
168-169, 178-180, 183, 188189, 192, 194, 210, 212, 217,
219, 267, 271, 273, 275, 277281,284,286
Koroec, Josip 111
Kos, Franc 160, 173-174, 195,222
Kos, Milko 124,213
Kosae 65
Kostreni, Marko 201
Koak, Vladimir 186, 220
Kotroman Got v. Ivan Kotroman
Nijemac
Kotroman, knez, povjerenik ugarskog kralja (Stjepana) 120
Kotromanii 64-65, 120,256,290
Kovaevi, Jovan 37, 46, 97
Kovaevi-Koji, Desanka 245
Kovaevii (Dinjiii), bosanska
vlastela 129
Kozma, grki episkop 41
Kristijan, monah iz eke legende

223
Krva, dubrovaki knez 70
Kujundi, Juraj (pseud.) 230, 264

327

Kukle, did Crkve bosanske 233,


238
Kukuljevi Sakcinski, Ivan 25, 177,
186
Kulin, bosanski ban 10,28,34,5556,61,70,76,87,120,125,132,
135,234,246,264,274-275
Kulii, piro 112
Kuna, Berta 250-252, 254
Kurelec, M. 67
Kvirin, sisaki biskup 263
Lacko, Michele 214-215
Ladislav Kumanac 132
Ladislav Napuljski, ugarsko-hrvatski kralj 125
Lanovi, Mihajlo 102, 258, 283284
Lavanin, fra Nikola 69
Latini 63, 143,244,248
Laurencije, Metodov uenik 216
Lav V, bizantski car 124
Lav VI, bizantski car 32, 160, 192,
277
Lav XIII, papa 13
Lehr Splawinski, T. 164
Lelewel, Joachim 146-147, 157,
165
Lenard, Leopold 146
Leon III, bizantski car 219
Leon V, bizantski car 171,193
Leon, papinski izaslanik 186-187
Lesny, Jan 145-146,238
Levakovi,Rafael73
Litciki 94, 145
Lohrmann, Dietrich 218
Lovmjanskij, B. 104
Lovro, splitski nadbiskup 239
Luccari, Jakov 33, 65, 67,68,70-73,
120,149,169-170,177,236
Luci, Ivan v. Lucius, Ivan
Lucius (Lui ili Luci, tal. Lucio)
Ivan 47,72, 102, 125
Lui, Josip 68
328

Ludmila, sveta 228


Ludovik, franaki kralj i car 15,
110, 124, 174
Ludovik Njemaki 175-176
Ludovik Stariji 160
Lukarevi v. Luccari
Luiki Srbi 112
Ljubinkovi, Miljana v. oroviLjubinkovi, Miljana
Ljudevit, panonski knez 26, 83
Ljudevit Poboni v. Ludovik, franaki kralj i car
Ljudovid, strateg Srbije i Zahumlja
11, 149
Madari 101, 103, 110, 112, 116,
159,217
Majnari, Niko 14,85
Makedonci 9,239,254
Maksimovi, Jovanka 229
Makuev, Vikentij Vasilevi 63
Mandi, Dominik 60, 102, 121,
162, 186-187, 230, 238-240,
255
Manes v. Mani
Mani (Manes), osniva manihejizma 234, 255
Manojlovi, Gavro 157
Mareti, Tomislav Tomo 156-157
Margareta, sveta 181
Margarita (Mara), bosanska kraljica, ena kralja Stjepana 169,
180-181
Marich, Dragomir v. Mari, Dragomir
Mari, Dragomir 219,221
Marin, papa 194
Markoti, Vladimir 49
Markovi, Vasilije 226
Marquart, 1. 165
Maruli, Marko 26, 42-44, 50-51,
67,69-70,73,87,92,104,223,
280,282
Matej, heretik bosanski
242-243, 276

55, 233,

Matej Ninoslav,bosanski ban 105,


118,204
.
Mavro, pop 54
Maurani, Vladimir 64-65, 156,
185,204-205,283-284
Mayer, Antun 113, 162-163
Medini, Milorad 36-38, 40, 52, 58,
60-62,64,67,77,79,105,128,
148,175,187
Menges, Karl Heinrich 106, 108
Metod (Metodije) 15-17,22-23,32,
39,48,55-56,59,
78, 113-115,
147, 157-158, 161, 165, 187,
189, 195-196, 201-203, 206,
208, 210, 212-214, 216-225,
227-228, 230-232, 240-241,
244,247,256-258,261,268
Mihajlo Antrilajski, carigradski patrijarh 292
Mihajlo III, bizantski car 169, 187188,193
Mihajlo, bugarski knez 17, 56, 58,
71-72,103,187,200,213,215
Mihajlo, duk1janski kralj 58
Mihajlo Kreimir II 24, 40, 89-90,
105, 110, 127-128, 136, 148149,182-184,275
Mihajlo II Mucavi, bizantski car 60,
100
Mijukovi, Slavko 38,47,50,209
Miki, ivko 118
Miklosich, Franz v. Mikloi, Franc
Mikloi, Franc 199,290
Milecije, ljetopisac 182
Mileti, Maja 135, 204, 227, 231,
252-255, 267
Mileti, Nada 97,114,229-230,291
Milobara, Fran 26
Milovan, bosanski biskup 236
Mirkovi, Lazar 17, 241, 243
Miroslav, srpski knez 150,242
Mievi, Mihajlo 141
Mjeislav I, eki vladar 146
Mla, Kreimir 106
Mojmir I, moravski knez 157

Moravljani (Moravci) 21, 30, 49,


114-115, 160, 179, 216-217,
222,227
Mosaeva J. E. 247
Moin, Vladimir 26, 78, 124, 198
Mrnavi, Tornko 72
Muavija, halifa 98
Musi, August 14, 85
Mutimir, srpski upan 14,88,217221
Naum, Metodov uenik 214-216
Nedeljkovi, Branislav 18, 149-150
Nemanja, srpski upan 70, 150
Nemanjii 65, 76, 149
Neretljani (Pagani) 42, 60, 67-70,
85,100,126,141,189,198,210,
281
Neroznak, Vladimir Petrovi 111
Nestor, ruski ljetopisac 160-161,
207
Nei, Dragutin 261
Niederle, Ludwig uo-i
278
Nikefor Brijenije 102

n,

268,

Nikefor Foka 114, 156


Nikola I, papa 190, 197,223,227
Nikolajevi, Ivanka 97, 211, 229,
271
Ninoslav, bosanski ban 117, 120,
132,141,275
Nodilo, Natko 61-63
Normani 107
Normano-Slaveni 33, 267, 269, 285
Novakovi, Relja 11,20,26,28,41,
75, 87-90, 126-127, 132-134,
145-146,148,161,272
Novakovi, Stojan 17,218
Obri 222
Obrinovii, neretvanski velikai
141
Oleg, novgorodski knez 106

329

Urbini, Mavro 38-39, 50-51, 64-65,


72-73, 87, 120, 149, 162, 177,.
181,227,236,248,290
Ostoja, dijak bosanski 273
Ostoji, Ivan 16,225-226,259
Ostrogorski, Georgije 60, 155,285,
291-292
Ostroil, sin Svevladov 38-39
Otrebski, Jan 267

Predimir, vladar zahumski (humski) 148


Prevlad v. Svevlad
Pribina, slavenski
157,174

knez 15, 105,

Prijezda, bosanski ban 120, 127 .


Prochazka, Vladnrur202,206

Panonci 163
Papali, Dmine 66-68
Paali, Esad 286
Pavao, ninsko-hrvatski
. 93, 160-161

Potepe, splitski opat 239


Jlotocki, Jan 146
Poz, Fran de 67-68
Praga, Guiseppe 92

biskup 92-

Pavlimir Bel, bosanski kralj, sin


kralja Petrislava 40-41, 152

Prokopije, bizantski historiar 96


Pseudo-Cezarije 99
Pseudo-Maurikije 99
Raki, Franjo 14,36,46, 72, 76, 92,
IlO, Il2, Il 9, 124, 127, 173,
176, 186, 191, 197, 200, 203,
205, 219-220, 232, 245, 249,
257,259,266,268,283-284
Radenovi, Pavle 129

Pavlinovi, Mihovil 13-14


Pavlovii, bosanska vlastela 129
Peenezi 10 I, 162
Pelegrinus v. Piligrim
Perii, Eduard 80

Radin, bazilijski monah 227, 255

Perojevi, Marko 92-93, 120,219221

Radogost, bosanski biskup 54, 215,


236

Petar, bugarski car 136, 148

Radoji, Nikola 10,34,37,38,75,


186

Petar, dukljanski nadbiskup 57-59,


71-72,145
Petar Kreimir N 177, 187
Petar, sin Gojkov, humski knez 18
Petranovi, Boidar 214,224
Petrislav
kralja
Petrovi,
Pilar, Ivo

Bel, bosanski kralj, sin


Radoslava 41
Leo 236
112

Piligrim (pelegrinus), franaki biskup 222-223


Pisani, Vitore III
Plinije, rimski pisac 164
Poljaci 283
Pomaci 230-231
Popovi, Duan 163, 176,219,221
Popovi, Ljubinko 113, 268
Porgin Porga, hrvatski arhont 97,
177

Radoje, dijak bosanski 253


Radojii, ore 25, 65, 219-220
Radojkovi, Borislav M. 25, 36-37
Radosav, dijak bosanski 78, 252
Radosav, dukljanski vladar 78
Radoslav Bel, bosanski kralj 41-42,
61,89,91, 168, 180
Raenovi, Petar 128
Ragnina, Nikola de 33, 61, 72, 87,
149,169,177,180,182-184
Raikovi, Milan 110
Ranzanus, Petar 247
Raspond, Stanislav 111
Rastislav, velikomoravski knez 82,
160,179
Rastudije, did Crkve bosanske 234,
260
Ratbod, franaki prefekt 15, 174

Ratimir, bosanski- kralj 14, 32-33,


39, 60-61, 105, 142, 167-170,
172-175, 270, 278
Raukar, Tomislav 9, 118,251-252,
254
Ravli, Jaka 69
Razzi, Seraphino 72-73,184,285
Regino, opat i ljetopisac iz samostana u Parmi 160
Resti,J.62, 120, 149, 175-177, 181,
183-184, 193,215
Ribakov , Boris A. 108
Richter, Eduard 129
Rimljani 117-118, 163-164
Ritig, Svetozar 218, 220, 224, 231,
248-249
Riznik, M. G. 266
Rogoi, Roko 161
Roman, bizantski car 114
Roman II, bizantski car 23
Romani 63, 95, 98, 109, 115, 117118, 124, 144, 167, 169, 270,
286
Romeji (Romejci) 168, 192
Romuald, sveti 261
Rus, Joe 26, 38, 177
Rusi 108, 110,266-269,285
Rusini 33
Ruvarac,I1arion

129

Saka, Stjepan 11
Salahonn, slavonski grof 174
Salcburki Anonim 157
Samu ilo, makedonski car 12, 24,
138
Sandalj Hrani 125,290
Saraceni 143-144
Sarmon, vladar Sirmiuma 103
Satimir, bosanski vladar 32-33, 39,
116, 156, 167-170, 176, 179,
190,210,272
Sava, Metodov uenik 216
Sax, Carl 124, 164
Schmid, Heinrich Felix 202

Sedeh(Sedehslav); odmetnik u Ninskoj biskupiji 92


Seislav v. aslav
Sergejevski, Dimitrije 121, 229
Sergio don ("don Sergio", "dum
Snio"), dubrovaki upnik 180
Sigismund, ugarski kralj 125
Silimir, bosanski vladar 31-32,3839, 53, 60, 99, 155, 167-173,
175
Silvester II, papa 261
Simeon, bugarski car 88, 103, 145,
202
Simeun Nemanja 95
Skandinavci 104
Skari, Vladislav 12, 94-95, 113,
135,178,216
Skilica, Ivan 11,41, 102-103
Skiti 33, 109, 126
Skok, Petar 23, 109,287
Skurla, Stjepan 181
Slovenci 9, 26
Solovjev, Aleksandar 65, 74, 225,
233,246,250,255-256,260
Solunjani 109
Spliani 55
Srbi 10, 18-19,21-22,26-28,30,48,
60, 63, 83, 88, 94-96, 98-100,
103, Il7, 123, 126, 141, 144145, 152, 155, 165, 189, 198,
210,292
Srebrni, J. 239
Stani, Petar 120
Stanojevi, Stanoje 18,38, 57, 77,
221
Stefan Dragutin v. Dragutin
Stefan Prvovenani 74, 95
Stefan, upan bosanski
Stjepan, bosanski knez 182
Stjepan Drislav, bosanski ban 40,
62,90,136,181-182,184,248
Stjepan Duan v. Duan
Stjepan Kotroman 120
Stjepan IlKotromani
122, 130,
150,252,256,275

330
331

Stjepan, kralj bosanski (u dubro203, 205, 209, 217-219, 232,


vakoj tradiciji) 73
.
247, 257-258, 265, 270, 273,
277-284,290-291 .
Stjepan, kralj dalmatinski 73
krivani,
Gavro 86, 95
Stjepan Ostoja 198, 290
tefani, Vjekoslav 71, 206, 208,
Stjepan V (VI), papa 54, 81, 123,
241-242,244,248,253,265
188,190-197,216,275
ufflay,
Milan 45
Stjepan, papinski izaslanik 195
vob,
Drislav
66
Stjepan, sveti 180
Stjepan, ugarski kralj, sin Gejzin
Tacit, Kornelije 282
120
Talbot Rajs D. (Talbot Rice David)
Stjepan Vuki Kosaa 129
85, 109
'
Stojko, dubrovaki sveenik 180
Talbot Rice, Tamara 108
Stojkovi, Ivan 240
Tentor, Mate 267
Strievi, orde 242-243
Teodorik Veliki 38, 121
Svatopluk v. Svetopluk
Teodozije, ninski biskup 190 197
Svetimir, "otac Svetopelekov" 177
214
'
,
Svetopelek v. Svetopluk
Teofan, bizantski ljetopisac 84, 98
Svetopluk, velikomoravski knez 24
103, 106, 156
'
48-50, 61, 66, 73, 78, 82, 112:
Teofanov Nastavlja 175
146, 157, 159-160, 177, 186,
TeofiI (Teofilakt) Simokrata 97
188, 193, 195-196, 207, 209
271
'
215,227
'
ThaIl6czy, Lajos 10, 120, 130, 163
Svetolik-Stjepan, bosanski vladar
31, 33, 39, 53, 57, 59-60, 102,
Theiner, Augustin 125, 244 248149, 155, 169-170, 181-184
249
'
199,210-211
'
Tihomil, dukljanski knez 40, 68,73,
Svevlad, sin kralja Predimira 38
77,90-91, 128, 134, 183
136,148
'
Tihomil, srpski upan 77, 278
Svevl~d II, bosanski vladar, sin OsTihomirov, Mihail Nikolaevi 110
troila 38
202
'
abanovi, Hazim 135, 178, 276
afarik, Pavao 110, 158, 176 203
219,268
'
,
Sanjek, Franjo 150, 152, 154 211
233,238
'
,
askolskij, Igor Pavlovi 108
etka, Jerolim 228
idak, Jaroslav 95, 154, 224, 235,
237,247-249,256
Sii, Ferdo 12-13,25,27,32,3841,45-46,48,50-52,54,56-58,
63-64,66-67,69-74,77-79,8992,96, 104-105, 107, 109, 116,
136, 148, 151, 168, 171-183,
188, 190-192, 194, 197-201,

332

Tjeimir (Tiescimir), hrvatski vladar 184


Tkali, Ivan Krstitelj 220

Torbei 230-231
Totiia, sin vladara Svevlada 38
Travniek, D. 165
Travunjani 60, 126, 141, 143-144,
158,198,281
Trebinjani 85
Trogirani 55
Truhelka, iro 120, 162-163
Trvicki, S. 110
Tubero, L~dovik Cerva v. Crijevi,
Ludovik Tuberon
Tuberon v. Crijevi, Ludovik Tuberon
Turci 101, 159
Tvrtko IKotromani 9-11, 65,129130,256
Tvrtko II Kotromani 120,256,273
Tvrtko Tvrtkovi v. Tvrtko II Kotromani
Ugri 128, 135, 292
Ulfila, gotski biskup 266
Uro II Milutin 135
Vaclav, sveti 228
Vajs, Josip 241, 243
Vanino, Miroslav 262
Vasilije I, bizantski car 144, 193,
255
Vasilije II, bizantski car 114
Vaica, Josef 202,206
Vavrinek, Vladimir 203

Toma Arhidakon 36, 72, 194-195,


232-233,239,263,276,282
Toma, bosanski knez 125
Toma, voda ustanka u Maloj Aziji
110
Tomaschek, Wilhelm 162

Vego, Marko 51, 113, 130, 133,


135, 142, 148, 163-165, 174,
186, 224-225, 242-245, 251252,263-265,276,289
Velikomoravljani 285
Venancije, sveti 195

Toma, bosanski kralj 65, 256


Tomai, Nikola 199
Tomislav, hrvatski kralj 25 40 186
284
' ,
,

VisI ani 145,285


Vislav Lijepi, vislanski knez 146
Via, zahumski knez 147,210
Vievi, Mihajlo 25, 88, 130, 142143,145-149,210,283

Tonev, A. 107
Toparov, V. N. III

Vital II, dubrovaki biskup 71


Vladimir, bosanski biskup 138,236
Vladimir, sveti 36, 4( 65, 77
Vladislav, bosanski biskup 234, 236
Vladislav .Kotroman (Kotromani)
120
Vlasi 109-110, 117-118
Vlastimir, srpski arhont 280
Vojislav (Dobroslav), knez Dukljei
Zete 11,42, 139,291
Vojnovi, Kosta 244
Volinjani 165
Vrana, Josip 70, 250
Vuk, bosanski knez 125
Vuk, hrvatski pop 239
Vuli, Nikola 162-163
Wasilewski, Tadeusz 146
Wiching, progonitelj Metodovih
uenika 215
Wilhelm, tirski nadbiskup 46
Zagorci 288
Zaharije, srpski knez 88
Zahumljani 60, 83, 85, 100-101,
117, 126, 141, 143-145, 198,
281
Zavoreo, Dinko v. Zavorovi, Dinko
Zavorovi (Zavoreo, Zavoreus),
Dinko 72
Zdeslav, hrvatski knez 92, 190,214,
221
Zeli-Buan, Benedikta 67,71,249,
253
Zeuss, Kaspar 113-114, 165
Zonara, Jovan 103
Zvonimir, hrvatski kralj 66, 69-71
upani, Niko 22
uvi, Tone 203

333

NAPOMENAIZDAVAA

'

Rukopis knjige Povijest Bosne u IX i X stoljeu Muhameda


Hadijahia "Preporodu" je za objavljivanje ponudila autorova porodica, nakon to je od njezina objavljivanja odustala jedna izdavaka kua u Zagrebu. U postupku pripreme Hadijahieve knjige
za objavljivanje u Hrvatskoj provedena je lektura teksta u skladu sa
standardima hrvatskog knjievnog jezika (rije je o istopisu koji su
iz rukom pisanog primjerka, koji je ostao nakon autorove smrti,
nainili njegovi najblii: brat Halid i sin Zijad). Kada se "Preporod"
prihvatio objavljivanja Hadijahieve knjige, podrazumijevalo se da
redigirani tekst s obzirom na jeziki standard vie ne moe ostati u
naslijeenom obliku te je od porodice zatraena idobijena saglasnost
da se izvri lektura u skladu sa normom bosanskog jezika, na tragu
prakse provedene u najuspjelijim poduhvatima ovog izdavaa (Historija Bonjaka Mustafe Imamovia, pratei tekstovi u ediciji Bonjaka knjievnost u 100 knjiga te jo neki naslovi u petnaestgodinjoj izdavakoj praksi). Prilikom sreivanja teksta za tampu,
prireiva izdanja je - nerijetko poseui za istopisom, ijom je
redakturom i lekturom bio dobijen predloak za nesueno zagrebako izdanje - ne samo izvrio briljivu lekturu, nego je ispravio
neke omake koje su nastale zato to ponekad rijei ili sintagme nisu
bile tano proitane u pravljenju istopisa ili je ak autor, ostavljajui
vjerovatno da neke pojedinosti jo dopuni ili osjeni bio nainio neke
omake. Izvreno je takoer upotpunjenje bibliografskih podataka u
biljekama ispod teksta i u popisu koriene literature, koju je redaktor, prof. dr. Zdenka Janekovi Rmer, obogatila odreenim bibliografskim jedinicama novijeg datuma i mimo onih na koje je ukazala
u biljekama ispod teksta. Ovaj posao nije bilo mogue provesti do
kraja s obzirom na nedostupnost odreenog broja knjiga, asopisa i
drugih publikacija, za koje ponekad nedostaje stranica ili broj glasila
na koji se autor poziva ili koji je naveden u korienoj literaturi. Za
precizna provjeravanja i zaokruivanja te vrste (navodi, naslovi,
popunjavanja bibliografskihjedinica i slino) - na koja, u knjigama
ovako sloenim i zahtjevnim, teko da se ikada moe staviti taka! prireiva nije imao potrebno vrijeme, s obzirom na elju izdavaa
da se ova vana knjiga o ranoj povijesti Bosne konano pojavi pred
strunom i irom kulturnom javnou. Ipak je sav taj posao oko
ureivanja strune aparature doveden na zadovoljavajuu razinu
kada se ima na umu injenica da je autora nala smrt prije nego to
335

.SADRAJ

je rukopis i u tehnikoj dionici bio priveo kraju na nain kako je to


inio u brojnim ranijim primjerima svoga bogatog .i raznorodnog
znanstvenog djelovanja. U osvrtu na ovaj dio posla prireiva izdanja
ne gubi iz vida doprinos koji je u tom smislu, ureujui rukopis kao
strunjak medijevalist, dala gospoa Zdenka Janekovi Rmer. Konano, posao prireivaa izdanja ove knjige obuhvatio je takoer
izradu indeksa imena.
Da bi predstava o Hadijahievoj knjizi o ranom bosanskom
srednjovjekovlju bila potpunija za struni dio javnosti koja e je u
budunosti koristiti, potrebno je ukazati na jo neke injenice. U
odnosu na istopis, koji su - kako je spomenuto - nainili autorovi
bliski srodnici, verzija koja je evo napokon objavljena znaajno je
kraa: primjerak na kojem je gospoa Janekovi Romer izvrila
.strunu redakciju iznosio je preko 700 stranica. Poreenjem obima
stranice iz istopisa i one koja je konano prelomljena u knjizi
zakljuuje se da je rukopis u redaktorskom postupku skraen za
polovinu u odnosu na verziju koja je ostala iza autorove smrti.
Meutim, sa neophodnou strune redakcije jednog nedovrenog
rukopisa - koji je zahvatio u neobino sloene sadraje koji se tiu
rane historije Bosne, koja dosada nije obraena u zasebnoj knjizi saglasili su se i porodica, i nesueni (zagrebaki), i konani (sarajevski) izdava. Zaokruenost uzbudljivog i zgusnutog tiva koje je
pred nama uvruje nas u uvjerenju da je i ovaj rukopis - kako to
gotovo bez izuzetka posvjedouje praksa - kraenjem dobio na
izraajnosti: Hadijahieva knjiga ita se kao napeti historijski roman o zbivanjima u Bosni i neto irem podruju tokom IX i X
stoljea. Izdava, Matini odbor BZK "Preporod" - u ijoj se jedinici
imenovanoj kao Institut za bonjake studije, dobrotom autorove
porodice uva rukom ispisani primjerak na kojem je autor radio do
same smrti - vodit e rauna da ovaj dio rukopisne ostavtine
istaknutog poslenika bonjake kulture bude zatien na primjeren i
primjeran nain.
M.M.

Zdenka Janekovi Rmer: Rije redaktora


POVIJEST

BOSNE U IX I X STOLJEU

I. TEMELJNA PITANJA POVIJESTI BOSNE


U RANOM SREDNJEM VIJEKU
1. Najstarija povijest Bosne Il dosadanjoj historiografiji

.I

: .. 9

2. Potekoe istraivanja najstarije povijesti Bosne

21

3. Pristup povijesnim izvorima

23

4. Novi pristup povijesnim izvorima

27

5. Nove teze o "zagorskoj sklaviniji"

31

II. PREISPITIVANJE LJETOPISA POPA DUKLJANINA


1. Sastavni dijelovi Ljetopisa popa Dukljanina . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 36
2. Odnos slavenske i latinske (talijanske) redakcije

47

3. Ljetopis zagorske sklavinije kao historijski izvor

52

4. Porfirogenetove "ostale sklavinije" - podruje na koje


se odnosi Ljetopis zagorske sklavinije

59

5. Dubrovako porijeklo Hrvatske kronike

66

6. Udio Dubrovana u nastanku latinske (talijanske) redakcije

71

7. Kako je nastala latinska redakcija Ljetopisa popa Dukljanina?

78

8. Junomoravska hronika

" 80

III. DOSADANJA POGRENA POLAZITA


1. Porfirogenetova Bosona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 83
2. Pitanje teritorijalnog opsega aslavljeve drave . . . . . . . . . . . . . . .. 87
3. Zdeslav ili aslav?

, 91

IV. ASIMILACIJSKI PROCESI

336

1. Nekoliko uvodnih napomena

94

2. "Zagorska sklavinija" - najstarija slavenska doseljavanja

96

3. Hrvatska i srpska seoba u Bosnu iZahumlje. . . . . . . . . . . . . . . ..

100

4. Normansko-slavenska (ruska) komponenta - Trea velika seoba

104

5. Velikomoravska komponenta - etvrta velika seoba


6. Predslavensko stanovnitvo

',' . . ..

7. Pitanje "gotomanije"
V. TERITORIJALNA

112
115
119

9. Raspad "slovinskog kraljevstva"


VIlI. SABOR NA DUV ANJSKOM POLJU
1. Historiografija o saboru na Duvanjskom polju
2. Da li je odran sabor na Duvanjskom polju? . ,

HOMOGENIZACUA

1. "Zagorska sklavinija" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 122

182

"

186

,:

,. 188

3. Knjige Methodius, Zakon sudnij ljudem


i Besjeda vladikama zemlje

a) Poeci "zagorske sklavinije" i Bosne

122

b) Granice "zagorske sklavinije"

125

c) Zemlj~ u sas.~vu ':~agorske sklavinije": eponimna Bosna,


Usora I Donji KraJI

IX. IRILOMETODSKI TEMELn KULTURE


U "ZAGORSKOJ SKLA VINll

201

131

1. Pokrtavanje

Eponimna Bosna

131

Usora.............................................

131

2. Pitanje djelovanja Metoda, njegovih uenika


i Gorazda na podruju "zagorske sklavinije"

Donji Kraji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

133

a) Metod i "zagorska sklavinija"

d) Jesu li upe Drina i Zagorje kasnije tekovine Bosne? . . . . . . ..

133

e) Zagorje

135

b) Djelovanje Metodovih uenika na podruju


"zagorske sklavinije" . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215

Podgorje

136

upa Rama

139

upa Neretva...

.. .. .. .. .. .. . .. .. . .. .. . .. .. .. .. . . . ..

2. Zahumlje

141

b) Pismo pape Ivana VIlI "Mutimiru"

2. Sklavinija na prostoru kasnije Bosne .. , .. . .. .. .. . .. .. .. .. ..

151

3. Zagorje - jedan od naziva za Bosnu

155
.. . .. . .

212

215
217
,...

217
218

c) Kontinuitet izmedu Metodove nadbiskupije


i kasnije crkvene organizacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
151

.. . . .. . .. .. ..

212

3. "Zagorska sklavinija" kao dio Metodove nadbiskupije


a) Uvodne napomene

1. Imena za bosanski prostor u ranom srednjem vijeku

.. .. . ....

209

c) Da li je Gorazd djelovao u "zagorskoj sklaviniji"?

140

VI. OD SLAVENSKOG (ZAGORSKOG) DO


MORA VSKOG I BOSANSKOG IMENA

4. Morava.

.:.......................................,

.. .. .. . . ..

5. Nastanak imena Bosna

156
162

VII. KATALOG KRALJEVA "ZAGORSKE SKLAVINUE"

4. Postanak Crkve bosanske

224

a) irilometodski samostani i krstjanske hie

224

b) Crkveni odnosi sa Splitom

231

c) Porijeklo bosanske hereze.

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

232

d) Crkva bosanska i "ecclesia bosnensis"

235

e) Kada je nastala Crkva bosanska?

238

5. irilometodske tradicije u Bosni

240

1. Je li katalog kraljeva izmiljen?

167

a) Uvodne napomene

2. Silimir (poetak IX - poetak treeg desetljea IX st.) . . . . . . . ..

170

b) Biblijski tekstovi irilometodskog porijekla . . . . . . . . . . . . . . .. 241

3. Bladin (tree desetljee IX st.)

171

c) Narodni jezik u crkvi i pismenost na narodnom jeziku

244

4. Ratimir (kraj treeg desetljea IX st. - 838.)

173

d) irilometodski obred

246

5. etiri "nepravedna kralja" (838. - prije 860.) .. . . . . . . . . . . . . ..

175

e) Glagoljica - bosanica

250

6. Satimir(prije860.-877.)

176

f) Redovniki karakter irilornetodske misije i Crkve bosanske

7. Budimir (prosinac 877. - oujak 917.)

177

g) Kult sv. Grgura Nazijanskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

8. Svetolik-Stjepan (oujak 917. - 932. ili 934.) . . . . . . . . . . . . . . ..

180

;......

240

.. 254
255

6. Crkvene prilike od nestanka Metodove nadbiskupije


.
do osnivanja Bosanske biskupije. . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . 257
a) Od Duvanjskog sabora do uspostavljanja
Bosanske biskupije

257

b) Osnivanje Bosanske biskupije

259

c) Pitanje kontinuiteta bistuenske crkve i Bosanske biskupije. . ..

261

d) Pitanje sjedita Bosanske biskupije.

263

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

.'
Muhamed HildiJali.i .
POVIJEST BOSNE U IX I X STOLJEU

Izdava
. BZK "Preporod" Sarajevo
Institut za bonjake studije

7. Porijeklo irilometodskog pisma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265

x. DRU1VENE

ODREDNICE "ZAGORSKE SKLAVINIJE"

1. Tipovi naselja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

270

2. Civitas ili "misto" Bosna

274

a) "Misto" kao grad i podruje

274

b) Civitas ili "misto" Bosna

276

3. Oblikovanje vladajuih skupina

277

4. upanijsko ureenje

279

5. Uvezivanje upa(nija) u zemlju Bosnu

281

6. Neka obiljeja bosanske protodrave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

284

7. Predslavensko naslijede . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

287

8. Gortaka i ratarska sastavnica. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

288

9. Plementina i "plemenito". . . ... .. .. . ... .. .. .. . . . .. .. . . . ..

288

10. Odnos prema Bizantu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..

290

LITERATURA

293

Mustafa Imamovi: Pogovor djelu historijske erudicije


Muhameda Hadijahia
~

315

INDEKS IMENA

323

Munib MaglajIi: Napomena izdavaa

335

za

izdavaa
air Filandra

Tehniko ureenje
Jasminko Mulaomerovi

Lektura i korektura
Munib Maglajli

Raunarska priprema
BZK Preporod" - Bonjaka kua podataka
Jasminko Mulaomerovi

tampa
DES Sarajevo

za tampariju
Demal Bai

"'i

tampano u 1.500 primjeraka


2004.

CIP - Katalogizacija u publikaciji


Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
930(497.6)"8/9"
HADDAHI, Muhamed
Povijest Bosne u IX i X sroljeu / Muhamed Hadijahi. - Sarajevo:
BZK. Preporod, 2004. - 336 str. ; 24 cm
Pogovor djelu historijske erudicije Muhameda Hadijahia / Mustafa Imamovi: str. 315-321. - Bibliografija: str. 293-314 ; bibliografske i druge
biljeke uz tekst
ISBN 9958-820-27-7
COBISS.BH-ID

13607686

Na osnovu Miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, Bosna i Hercegovina,


Federacija Bosne i Hercegovine, broj: 04-15-2823/04 od 20. 9. 2004. godine, a prema lanu
18. taka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga preieni tekst ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 49/02, 37/03 i 14/04.) knjiga Povijest Bosne u IX i X stoljeu autora
Muhameda Hadijahia je proizvod na iji se promet ne plaa porez na promet proizvoda.

ISPRAVKA
U Napomeni izdavaa na str. 335 omakomje - u spominjanju autorova brata, kojije radio na
prireivanju asopisa iz rukom pisanog primjerka - napisano ime Halid, umjesto Hasan.
Molimo gospodina Hasana Hadijahia i itaoce da prime nae iskreno izvinjenje zbog
uinjene omake.
Izdava