Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Naslov izvornika:
DIGITAL FORTRESS
PROLOG
***
za hladne planinske veeri i nov ve koji je kupila za noi. Utuena, ona ode
do ormara, po istu bluzu i suknju. Hitan sluaj? U Kriptografskom
odeljenju? Dok je silazila, Suzan se pitala kako bi taj dan uopte mogao biti
gori. Uskoro e to otkriti.
***
10
11
12
_____________________________________________________________________________
Igra rei - eng.zucchini i squasli vrste tikvice
13
Levo krilo Dordtauna posla loptu iz kornera pravo napolje, van terena, i
uzvici negodovanja zaue se iz publike. Odbrambeni igrai potrae natrag
preko terena.
"A ta je sa tobom?" upita Beker. "Bavi li se nekim sportom?" "Imam crni
pojas u vebanju na step-maini."
Beker ustuknu. "Drai su mi sportovi u kojima moe da pobedi." Suzan se
nasmei. "Opsednut pobedom, zar ne?"
Glavni odbrambeni igra Dordtauna je blokirao pas, i na tribinama se zauo
zdrueni uzvik podrke.
Suzan se nagnu i proapta Dejvidu u uho: "Doktor." On se okrenu i pogleda je
zbunjeno.
"Doktor", ponovi ona. "Kai prvu stvar koja ti padne na pamet." Beker je
gledao nepoverljivo. "Igra asocijacija?"
"Standardna procedura u Agenciji za nacionalnu Sigurnost. Moram da znam
sa kim sam." Ozbiljno ga je posmatrala. "Doktor." Beker slegnu ramenima.
"Sjus?"
Suzan se namrti. "U redu, hajde da probamo ovu... "kuhinja"." Nije oklevao.
"Spavaa soba."
Suzan snebivljivo izvi obrve. "U redu, a ta je sa ovim... "maka"."
"ice", odvrati Beker kao iz topa.
"ice?"
"Da. ice od creva. ice na reketima za skvo koje koriste ampioni."
"Ba prijatno." ree ona.
"I, koja je dijagnoza?" upita Beker.
Suzan se za trenutak zamisli. "Ti si detinjasti, seksualno frustriran zavisnik
od skvoa."
Beker slegnu ramenima. "Zvui sasvim tano."
14
15
16
17
18
postajalo C, i tako dalje. Brzo je pomerio preostala slova. Nikada nije mogao ni
da zamisli da bi ga sedam rei moglo uiniti toliko srenim:
DRAGO MI JE DA SMO SE SRELI
Brzo je nakrabao svoj odgovor i pruio joj ga:
HLjMH
Suzan ga proita i toplo se osmehnu.
Beker je morao da se nasmeje; bilo mu je trideset i pet godina, a srce mu je
poskakivalo. Nikada ga u itavom ivotu nije toliko privlaila neka ena. Njene
nene evropske crte lica i tople smee oi podseale su ga na reklamu za Este
Loder. ak i ako je telo Suzan Fleer bilo mravo i nezgrapno dok je bila
tinejderka, sasvim sigurno to vie nije bilo. Negde uz put je razvila nenu
otmenost - bila je vitka i visoka sa punim, vrstim grudima i savreno ravnim
stomakom. Dejvid ju je esto zadirkivao, govorei joj da je prva manekenka za
kupae kostime sa doktoratom iz primenjene matematike i teorije brojeva koju
je upoznao. Kako su meseci prolazili, oboje su poeli da predoseaju da su
pronali neto to bi moglo trajati itav ivot.
Bili su zajedno gotovo dve godine kada ju je, sasvim iznenada, Dejvid
zaprosio. Bilo je to na vikend putovanju u Smoki planine. Leali su na velikom
krevetu sa baldahinom u Stoun Menoru.
***
19
20
21
22
preko devetnaest godina. Kada kompjuter bude pogodio klju i reio ifru,
sadraj poruke nee biti ni od kakvog znaaja.
Naavi se u pravom obavetajnom mraku, Agencija je izdala supertajnu
direktivu koju je podrao predsednik Sjedinjenih Drava. Potpomognuti
federalnim sredstvima i sa odreenim rukama da uine sve to je neophodno
da bi se problem reio, Agencija je krenula u izgradnju nemogueg: prve
univerzalne maine za deifrovanje na svetu.
Uprkos mijenju mnogih inenjera da je novo predloeni kompjuter za
deifrovanje nemogue napraviti, Agencija se drala svoje maksime: Sve je
mogue. Za ono "nemogue" samo treba vie vremena.
Pet godina, pola miliona radnih sati i 1,9 milijardi dolara kasnije, Agencija je
to jo jednom dokazala.
Poslednji od tri miliona procesora veliine potanske marke bio je runo
zalemljen na svoje mesto, poslednje unutranje programiranje bilo je
zavreno, i keramiko kuite je zavareno. Transleter je roen. Iako je tajno
unutranje delovanje Transletera bilo proizvod mnogih umova i iako ga
nijedan pojedinac nije mogao u potpunosti shvatiti, njegov osnovni princip bio
je jednostavan: Mnogo ruku olakava posao.
Njegovih tri miliona procesora trebalo je da radi paralelno - da rauna
neverovatnom brzinom, isprobavajui svaku novu permutaciju kako ona
naie. Nadali su se da ak ni ifre sa nezamislivo dugakim kljuevima nee
biti bezbedne pred istrajnou Transletera. Ovo multimilijardersko remek-delo
e koristiti snagu paralelnog procesiranja kao i neke visokopoverljive
napredne izume u analizi jasnog, neifrovanog teksta, kako bi otkrilo kljueve
i deifrovalo ifre. Svoju e mo crpeti ne samo iz svog nezamislivog broja
procesora nego i iz novih, naprednih tehnika u kvantnom programiranju tehnologiji u usponu zahvaljujui kojoj su informacije mogle biti pohranjene
kao kvantno-mehanika stanja umesto samo kao binarni podaci.
Trenutak istine nastupio je jednog bunog oktobarskog etvrtka ujutro. Prva
proba uivo. Uprkos neizvesnosti po pitanju brzine maine, postojala je jedna
stvar oko koje su se slagali svi inenjeri - ako su svi procesori radili paralelno,
Transleter e biti moan. Pitanje je bilo koliko moan. Odgovor je stigao
dvanaest minuta kasnije. aica okupljenih ekala je u zapanjujuoj tiini
kada se pojavio kompjuterski ispis, isporuujui prvobitni, poetni tekst reenu ifru. Transleter je upravo bio odredio klju od ezdeset i etiri
23
karaktera za neto malo vie od deset minuta, to je gotovo milion puta bre
od vremena koje bi bilo potrebno drugom po brzini kompjuteru Agencije za
nacionalnu Sigurnost - a to vreme je iznosilo dve decenije.
Pod vodstvom zamenika direktora operative, naelnika Trevora D. Stratmora,
proizvodno Odelenje Agencije je trijumfovalo. Transleter je bio pun pogodak.
Kako bi njihov uspeh bio sauvan kao tajna, naelnik Stratmor je istog
trenutka pustio informaciju da je projekat bio isti promaaj. Sve aktivnosti
Kriptografskog krila navodno su bile motivisane pokuajem da se ublai teta
izazvana fijaskom od 2 milijarde dolara. Samo je vrh Agencije za nacionalnu
Sigurnost znao istinu - Transleter je deifrovao na stotine kodova svakog
dana. Kada se proulo da se kompjuterski kodirani ifrati nikako ne mogu
deifrovati - ak ni od strane svemogue Agencije za nacionalnu Sigurnost poela je da pristie bujica tajni.
Narko-gazde, teroristi i proneverioci - kojima je dosadilo da im prislukuju
razgovore mobilnim telefonima - okrenuli su se uzbudljivom novom mediju
ifrovane elektronske pote radi trenutne globalne komunikacije. Vie nikada
nee morati da se nau pred porotom Vrhovnog suda i da uju kako njihov
sopstveni glas progovara sa trake, kao dokaz nekog davno zaboravljenog
razgovora preko mobilnog telefona koji je satelit Agencije bukvalno ubrao iz
vazduha.
Prikupljanje informacija nikada nije bilo jednostavnije. ifre koje je prikupila
Agencija ulazile su u Transleter kao potpuno neitljivi kodovi, da bi nekoliko
minula kasnije bile izbaene kao savreno jasan prvobitni tekst. Tajne vie
nisu postojale.
Kako bi arada nemoi i nevetosti bila potpuna, Agencija je otro lobirala
protiv novog softvera za kompjutersko kodiranje, tvrdei da to osujeuje
njihovu delatnost i da je zahvaljujui tome advokatima nemogue da uhvate i
osude kriminalce. Grupe za zatitu graanskih prava su se radovale, tvrdei
da Agencija ionako ne treba da ita njihovu potu. Softveri za kompjutersko
ifrovanje su nicali kao iz vode. Agencija za nacionalnu Sigurnost je izgubila
bitku - ba kao to je i planirala. itava elektronska svetska zajednica je bila
zavarana... ili se bar tako inilo.
"Gde su svi?" pitala se Suzan dok je prelazila preko prizemlja naputenog
kriptografskog odeljenja. Ba je hitno.
24
Iako su se u veini odeljenja Agencije svi zaposleni mogli videti svih sedam
dana u nedelji, u Kriptografskom odeljenju je subotom obino bilo sasvim
mirno. Kriptografi-matematiari su po prirodi bili napeti radoholici i stoga je
nepisano pravilo bilo da subotom uzimaju slobodan dan - osim u hitnim
sluajevima.
Deifranti su bili suvie vredna roba da bi Agencija za nacionalnu Sigurnost
rizikovala da ih izgubi zbog sagorevanja od posla.
Dok je Suzan prelazila preko prizemlja, Transleter se ukazao sa njene leve
strane. Zvuk generatora koji su se nalazili osam spratova ispod nje danas je
zvuao zauujue zloslutno. Suzan nikada nije volela da se zatekne u
Kriptografskom odeljenju nakon radnog vremena. Oseala se kao da je
zatoena sama u kavezu sa nekom ogromnom, futuristikom zveri. Brzo se
zaputila ka naelnikovoj kancelariji.
Stratmorova radna stanica sa zidovima od stakla, koja bese dobila nadimak
"akvarijum" zbog izgleda koji je imala kada su zastori bili razmaknuti, nalazila
se visoko na vrhu niza mostova i stepenica, prislonjenih uz stranji zid
Kriptografskog odeljenja. Dok se penjala reetkastim stepenicama, Suzan baci
pogled navie, ka Stratmorovim debelim hrastovim vratima. Na njima je stajao
grb Agencije za nacionalnu Sigurnost - orao koji je vrsto drao starinski
klju. Iza tih vrata boravio je jedan od najvelianstvenijih ljudi koje je ikada
upoznala.
Naelnik Stratmor, pedesetestogodinji zamenik direktora operative, bio joj je
poput oca. On je bio taj koji joj je dao posao i koji je Agenciju za nacionalnu
Sigurnost pretvorio u njen dom. Kada se Suzan pridruila Agenciji pre vie od
jedne decenije, Stratmor je bio na elu Odeljenja za razvoj kriptografije vebalita i obuavalita novih kriptografa - novih mukaraca kriptografa.
Iako Stratmor nikada nije tolerisao nikakvo maltretiranje meu svojim
uposlenima, prema jedinoj eni u svom odeljenju bio je posebno zatitniki
naklonjen. Kada bi ga optuili za pristrasnost, jednostavno bi rekao istinu:
Suzan Fleer je bila jedan od najotroumnijih mladih strunjaka koje je ikada
video i nije imao nameru da je izgubi zbog seksualnog uznemiravanja. Jedan
od starijih kriptografa budalasto je odluio da iskua Stratmorovu odlunost.
Jednog jutra u toku njene prve godine u Agenciji, Suzan je svratila u salon u
kojem su boravili novi kriptlografi da uzme dnevni izvetaj. Dok je odlazila,
primetila je svoju sliku na oglasnoj tabli. Gotovo da se onesvestila od sramote.
Visila je tamo, lekarei na krevetu, samo u gaicama. Kako se ispostavilo,
25
26
27
28
29
30
31
32
33
Iako Ensei Tankado nije iveo za vreme Drugog svetskog rata, paljivo je izuio
sve to je bilo u vezi sa njim - a naroito sve to je bilo u vezi sa njegovim
vrhuncem, eksplozijom u kojoj je 100.000 njegovih sunarodnika sprila
atomska bomba.
Hiroima, 8:15 ujutro, 6. avgust 1945. godine - odvratni in unitenja.
Bezumna parada moi zemlje koja je ve dobila rat. Tankado je sve to
prihvatio. Meutim, ono to nikada nije mogao da prihvati bilo je to to ga je
ta bomba liila prilike da ikada upozna svoju majku. Umrla je dok ga je raala
- zbog komplikacija koje su nastale usled radioaktivnog trovanja koje je osetila
toliko godina ranije.
Godine 1945, pre nego to je Ensei roen, njegova majka je, poput mnogih
svojih prijatelja, otputovala u Hiroimu da volontira u centrima za pomo
rtvama. Upravo tamo je postala jedna od hihakusha - ozraenih ljudi.
Devetnaest godina kasnije, kada joj je bilo trideset i est godina, dok je leala
u sali za poroaje sa unutranjim krvarenjem, znala je da e konano umreti.
Ono to nije znala bilo je to da e je smrt potedeti vrhunskog uasa - njeno
jedino dete rodie se sa deformitetom.
Enseijev otac nikada ak nije ni video svog sina. Obeznanjen od bola zbog
gubitka supruge i osramoen roenjem, kako mu je medicinska sestra rekla,
defektnog deteta koje verovatno nee doiveti jutro, iezao je iz bolnice da se
nikada vie ne vrati. Ensei Tankado je dat na usvajanje.
Svake je noi mladi Tankado zurio u izobliene prste kojima je drao svoju
daruma -lutku elja i kleo se da e se osvetiti - da e se osvetiti zemlji koja mu
je ukrala majku i koja je toliko posramila njegovog oca da ga ovaj napusti.
Meutim, nije znao da se sudbina spremala da se tu umea.
U februara njegove dvanaeste godine, jedan proizvoa kompjutera iz Tokija
pozvao je njegove usvojitelje sa pitanjem da li bi njihovo ubogaljeno dete
uestvovalo u eksperimentalnoj grupi koja je testirala novu tastatura
namenjenu hendikepiranoj deci. Njegova porodica je pristala.
Iako Ensei Tankado nikada nije video kompjuter, inilo se da instinktivno zna
kako da ga koristi.
34
35
36
37
38
Nisam
39
bila bez rei. "Naravno! Dakle svako moe da ima kopiju, ali niko ne moe da
je otvori."
"Upravo tako. Tankado mae argarepom." "Jeste li videli taj algoritam?"
Naelnik je delovao zbunjeno. "Nisam, rekao sam vam da je ifrovan." inilo
se da je Suzan jednako zbunjena. "Ali mi imamo Transleter ; zato ga
jednostavno ne deifrujemo?" Ali kada je videla izraz na Stratmorovom licu,
shvatila je da su se pravila promenila.
"Oh, moj boe." Ostala je bez daha, iznenada shvativi. "Digitalna tvrava je
kodirana unutar sebe same."
Stratmor klimnu glavom. "Pogodak."
Suzan je bila zapanjena. Formula za Digitalnu tvravu je bila ifrovana
pomou Digitalne tvrave.
Tankado je objavio matematiki recept od neprocenjive vrednosti, ali tekst
recepta je bio kodiran - i upotrebio je samog sebe da izvede to kodiranje.
"To je Biglmanov sef, promuca Suzan sa strahopotovanjem.
Stratmor klimnu glavom. Biglmanov sef je bio hipotetiki kriptografski
scenario po kojem je graditelj sefova radio nacrte za sef koji se nije mogao
provaliti. eleo je da nacrti ostanu tajna, pa je stoga napravio sef i zakljuao
nacrte unutar njega. Tankado je uinio istu stvar su Digitalnom tvravom.
Zatitio je svoje nacrte tako to ih je kodirao formulom koja je izneta u
njegovim nacrtima.
"A ta je sa onim algoritmom koji je u Transleteru?" upita Suzan.
"Preuzeo sam ga sa Tankadovog Internet sajta, kao i svi drugi. Agencija za
nacionalnu Sigurnost je sada ponosni vlasnik algoritma Digitalne tvrave;
samo to ne moemo da ga otvorimo."
Suzan se divila Tankadovoj genijalnosti. Dokazao je Agenciji da je njegov
algoritam nereiv, a da ga nije otkrio.
Stratmor joj prui iseak iz novina. Bila je to prevedena vest iz Nikkei
Shimbuna, japanskog ekvivalenta Vol Strit Dornalu, koja je javljala da je
japanski programer Ensei Tankado zavrio pisanje matematike formule za
koju je tvrdio da moe da pie ifre koje nije mogue reiti. Formula se zvala
40
41
"Upravo tako. Algoritam koji odoleva gruboj sili nikada nee zastareti, bez
obzira na to koliko moni postanu kompjuteri za deifrovanje. To bi preko
noi mogao postati svetski standard."
Suzan duboko uzdahnu. "Neka nam je bog u pomoi", proaputala je.
"Moemo li mi da damo ponudu?"
Stratmor odmahnu glavom. "Tankado nam je pruio ansu. To mi je jasno
stavio na znanje. I ovako je suvie riskantno; ako nas uhvate, time u sutini
priznajemo da se plaimo njegovog algoritma. Na taj emo nain javno priznati
ne samo da imamo Transleter , ve i da je Digitalna tvrava imuna na njega."
"Koliko imamo vremena?"
Stratmor se namrti. "Tankado je nameravao da objavi ko je ponudio najvie
sutra u podne."
Suzan oseti kako joj se stomak prevre. "A potom?" "Dogovor je bio da e
pobedniku dati klju."
"To je deo igre. Svi ve imaju algoritam, tako da Tankado na aukciji nudi klju
po kojem se taj algoritam reava."
Suzan zajea. "Naravno." Bilo je to savreno. isto i jednostavno. Tankado je
kodirao Digitalnu tvravu, i samo on ima klju koji je otkljuava. Bilo joj je
teko da pojmi da tamo negde - verovatno navrljan na paretu papira u
Tankadovom depu - lei klju od ezdeset i etiri karaktera koji bi mogli
zauvek staviti taku na prikupljanje informacija od strane obavetajnih
agencija u Americi.
I dok je zamiljala taj scenario, Suzan oseti da joj je loe. Tankada e svoj
klju dati onome ko ponudi najvie - i ta e kompanija otkljuati vrata
Digitalne Tvrave. Potom e verovatno ubaciti algoritam u otporan system i za
godinu dana, svaki kompjuter koji e biti proizveden biti opremljen Digitalnom
tvravom.
Komercijalni proizvoai nikada nisu razmiljali da proizvedu ip za kodiranje
jer ifre zastarevaju,ali Digitalna tvrava nikada nee zastareti zbog stalne
promene osnovnog teksta, nijedan napad grubom silom nikada nee otkriti
odgovarajui klju. Bio je to novi standard digitalnog kodiranja. Svaka ifra
nereiva. Jednom rei jedna anarhija.
42
43
***
44
Zadrite kusur
Beker je palcem preao po ivici debelog snopa crvenkastih novanica. "ta..."
"Lokalna moneta", glatko odsee pilot."Znam ta je to", promuca Beker. "Ali to
je... to je previe. Sve to mije potrebno jeste novac za taksi."
Beker je napamet raunao. "Ovo ovde vredi na hiljade dolara!"
"Ja sam dobio svoja nareenja, gospodine." Pilot se okrenu i pope natrag u
kabinu. Vrata se zatvorie za njim.
Beker je zurio navie, u avion, a potom nanie, u novac koji je drao u ruci.
Nakon to je za trenutak stajao u praznom hangaru, on gurnu koverat u
gornji dep, ogrnu sako i zaputi se napolje, preko piste. Bio je to udan
poetak. Beker prestade da misli o tome. Uz malo sree, vratie se na vreme
da spasi neto od svog putovanja u Stoun Menor sa Suzan. Doleti i odleti,
rekao je sam sebi. Doleti i odleti. Nipoto nije mogao da zna.
***
45
Tehniar Sigurnosti sistema Fil artrukijan je nameravao da se u Kriptografskom odeljenju zadri samo minut - taman dovoljno dugo da uzme neke
papire koje je zaboravio prethodnog dana. Ali nije mu se dalo.
Nakon to je preao preko prizemlja Kriptografskog odeljenja i zakoraio u
laboratoriju Sigurnosti sistema, odmah je znao da neto nije bilo u redu. Za
kompjuterskim terminalom koji je neprekidno nadzirao rad Transletera nije
bilo nikoga. Monitor je bio iskljuen. artrukijan pozva naglas: "Ima li koga?"
Nije bilo odgovora. Laboratorija je bila ista kao suza - kao da u njoj nikoga
nije bilo ve satima.
Iako je artrukijanu bilo samo dvadeset i tri godine, i iako je relativno nov
meu osobljem Sigurnosti sistema, bio je dobro obuen i znao je proceduru:
Uvek je neko iz Sigurnosti sistema na dunosti u Kriptografskom odeljenju...
naroito subotom kada tu nije bilo kriptografa.
Istog trenutka je ukljuio monitor i okrenuo se ka rasporedu duosti na
oglasnoj tabli. "Ko je deuran?" naglas je zapitao, prelazei pogledom preko
spiska imena. Prema rasporedu, mladi poetnik po imenu Sajdenberg je
trebalo da zapone svoju duplu smenu u pono prethodne noi. artrukijan
pogleda oko sebe po praznoj laboratoriji i namrti se. "Pa, gde je onda, do
avola?"
Dok je posmatrao kako se monitor ukljuuje, artrukijan se pitao da li
Stratmor zna da je laboratorija Sigurnosti sistema bez nadzora. Dok je ulazio,
primetio je da su zastori na Stratmorovoj kancelariji navueni. To je znailo da
je gazda unutra - to uopte nije bilo neuobiajeno za subotu; Stratmor je,
kako se inilo, uprkos tome to je zahtevao da njegovi kriptografi subotom
uzmu slobodan dan, radio 365 dana u godini.
Jednu stvar je artrukijan znao zasigurno - ako Stratmor otkrije da je
laboratorija Sigurnosti sistema bez nadzora, to e odsutnog poetnika stajati
posla. artrukijan baci pogled na telefon, pitajui se da li da pozove mladog
tehniara i da ga izvadi; meu osobljem Sigurnosti sistema vladalo je
nepisano pravilo da e jedan drugom uvati lea. U Kriptografskom odeljenju,
zaposleni u Sigurnosti sistema su bili graani drugog reda, u neprekidnom
sukobu sa gazdama imanja. Nije bila nikakva tajna da kriptografi vladaju
ovim gnezdom od vie milijardi dolara; osoblje Sigurnosti sistema je
46
47
48
"Ensei Tankado je mrtav?" Suzan oseti kako je zahvata talas munine. i "Ubili
ste ga? Mislila sam da ste rekli..."
"Mi ga nismo ni pipnuli", razuveri je Stratmor. "Umro je od sranog udara.
KOMINT nas je nazvao rano jutros. Njihov kompjuter je primetio Tankadovo
ime u izvetajima seviljske policije preko Interpola."
"Od sranog udara?" Suzan nije delovala ubeeno. "Imao je trideset godina."
"Trideset i dve", ispravi je Stratmor. "Imao je uroenu sranu manu." "Ja to
nikada nisam ula."
"Otkrilo se pri lekarskom pregledu prilikom zapoljavanja u Agenciji. Nije to
bilo neto ime se hvalio."
Suzan je bilo teko da prihvati da je prst sudbine delovao ba sada. "Bolesno
srce ga je ubilo - samo tako?"
Stratmor slegnu ramenima. "Slabo srce... dodajte tome vruinu u paniji.
Ubacite i stres zbog ucenjivanja Agencije..."
Suzan je utala. ak i ukoliko uzme u obzir sve okolnosti, bilo joj je teko
zbog smrti jednog tako genijalnog kriptografa. Stratmorov promukli glas
prekide njene misli.
"Jedina svetla taka u itavoj ovoj katastrofi jeste to to je Tankado putovao
sam. Dobre su anse da njegov partner jo ne zna da je on mrtav. panske
vlasti su obeale da e sauvati tu informaciju koliko god bude mogue. Mi
smo primili poziv samo zato to je KOMINT drao oi irom otvorene."
Stratmor je pomno posmatrao Suzan. "Moram da pronaem tog partnera pre
nego to on sazna da je Tankado mrtav. Zato sam vas pozvao. Potrebna mi je
vaa pomo."
Suzan je bila zbunjena. Njoj se inilo da je Tankadova smrt dola u pravi as
da rei itav njihov problem.
"Gospodine naelnie", upitala je, "ako vlasti kau da je on umro od sranog
udara, mi smo van opasnosti; njegov partner e znati da Agencija nije
odgovorna."
"Nije odgovorna?" Stratmorove oi se razrogaie od neverice. "Neko ucenjuje
Agenciju i nekoliko dana kasnije zavri mrtav - i mi nismo odgovorni. Kladim
se u debele pare da Tankadov misteriozni prijatelj to nee videti na taj
49
nain.ta god da se desilo, mi izgledamo krivi kao sam vrag. Mogao je lako biti
otrovan, autopsija je mogla biti nametena, ili bilo ta drugo." Stralmor
zastade. "Koja je bila vaa prva reakcija kada sam vam rekao da je Tankado
mrtav?"
Ona se namrti. "Pomislila sam da ga je Agencija ubila."
"Upravo tako. Ako Agencija moe da postavi pet Riolit satelita u geo-sinhronu
orbitu iznad Bliskog istoka, mislim da se lako moe pretpostaviti da imamo
dovoljno sredstava da potplatimo nekoliko panskih policajaca." Naelnik je
dokazao ta je hteo.
Suzan uzdahnu. Ensei Tankado je mrtav. Agencija e biti okrivljena. "Moemo
li da na vreme pronaemo njegovog partnera?"
"Mislim da moemo. U dobroj smo prednosti. Tankado je mnogo puta javno
objavio da radi sa partnerom. Mislim da se nadao da e to obeshrabriti
softverske kompanije i odvratiti ih od pokuaja da mu nekako naude ili da
ukradu njegov klju. Pretio je da e, ukoliko bude bilo kakve nepotene igre,
njegov partner objaviti klju; ukoliko bi takav softver bio besplatan, sve firme
bi se iznenada nale u takmiarskom poloaju."
"Pametno." Potvrdi Suzan.
Stratmor nastavi. "Nekoliko puta je, u javnosti, Tankado pomenuo svog
partnera po imenu. Zvao ga je Nort Dakota."
"Nort Dakota? Oigledno nekakav pseudonim."
"Da, ali kao meru predostronosti pokrenuo sam Internet pretraiva koristei
termin Nort Dakota kao parametar pretrage. Nisam mislio da u neto
pronai, ali otkrio sam nalog elektronske pote." Stratmor zastade. "Naravno
da sam pretpostavio da to nije taj Nort Dakota kojeg smo mi traili, ali
proverio sam nalog za svaki sluaj. Zamislite koliko sam bio zapanjen kada
sam otkrio da je nalog pun poruka od Ensei Tankada."
Stratmor izvi obrve. "A u porukama se mnogo puta pominju Digitalna tvrava
i Tankadovi planovi da uceni Agenciju." Suzan skeptino pogleda Stratmora.
Bila je zapanjena to je naelnik dopustio da ga tako lako zavaraju.
"Gospodine naelnie", rekla je, "Tankado vrlo dobro zna da Agencija moe da
ita elektronsku potu na Internetu; nikada ne bi koristio elektronsku potu
za slanje tajnih informacija. To je zamka. Ensei Tankado vam je dao Nort
50
51
52
Suzan se namrti. "U redu. Dakle, hoete da kaete da Nort Dakota postoji."
"Plaim se da je tako. A mi moramo da ga pronaemo. I to u potaji. Ako
nasluti da smo mu na tragu, sve je gotovo."
Suzan je sada tano znala zato ju je Stratmor pozvao. "Da pogodim", rekla je.
"elite da ja pretraim tajne baze podataka tog anonimnog servera i da
pronaem pravi identitet Nort Dakote?"
Stratmor joj uputi brz osmeh. "Gospoice Fleer, itate mi misli."
Kada je re o diskretnim pretraivanjima Interneta, Suzan Fleer je prava ena
za taj posao. Pre godinu dana, jedan vii zvaninik Bele kue dobijao je
pretnje putem elektronske pote od nekoga sa anonimne elektronske adrese.
Zatraili su od Agencije da otkrije ko je u pitanju. Iako je Agencija bila
ovlaena da zahteva da kompanija koja je pruala uslugu anonimnog servera
otkrije identitet korisnika, opredelila se za taktiniji metod: "traga".
Suzan je programirala indikator lokacije preruen u elektronsku poruku.
Mogla je da ga poalje na lanu adresu korisnika, a kompanija bi tu poruku,
izvravajui dunost po ugovoru, prosledila na pravu adresu korisnika. Kada
bi se poruka nala tamo, program bi zabeleio njenu Internet lokaciju i poslao
je Agenciji.
Potom bi se programski izbrisao, ne ostavljajui nikakvog traga. Od tog dana
pa nadalje, to se tie Agencije, anonimni serveri nisu bili nita drugo do
manja smetnja.
"Moete li da ga pronaete?" upita je Stratmor. "Naravno. Zato ste toliko
ekali da me pozovete?"
"Zapravo" - on se namrti... "uopte nisam nameravao da vas pozovem. Nisam
eleo da upletem nikoga.
Pokuao sam sam da poaljem kopiju vaeg tragaa, ali napisali ste tu
prokletu stvar u jednom od onih novih hibridnih jezika; nisam mogao da ga
namestim da radi. Stalno je slao besmislene podatke. Naposletku sam morao
da progutam ponos i da vas pozovem."
Suzan se zakikota. Stratmor je bio sjajan kriptografski programer, ali njegov
repertoar je bio ogranien prvenstveno na algoritme; praktini, osnovni
elementi manje uzvienog "svetovnog" programiranja esto su mu izmicali.
53
54
55
56
"U pravu ste", odsee Stratmor. "Upravo zato sam ga i pozvao. Nisam mogao
sebi da dopustim taj luksuz da... "
"Da li direktor zna da ste poslali civila?"
"Suzan", ree Stratmor, oigledno gubei strpljenje, "direktor nije umean u
ovo. Ne zna nita o ovome."
Suzan je u neverici zurila u Stratmora. Oseala se kao da vie ne poznaje
oveka sa kojim je razgovarala.
Poslao je njenog verenika - profesora na zadatak u ime Agencije, a potom nije
obavestio direktora o najveoj krizi u istoriji organizacije.
"Liland Fontejn nije obaveten?"
Stratmorovo strpljenje je dostiglo krajnje granice. Eksplodirao je. "Suzan, sada
me sluajte! Pozvao sam vas jer mi je potreban saveznik, a ne sudija! Imao
sam pakleno jutro. Sino sam preuzeo Tankadov fajl i satima sedeo ovde,
pored tampaa, molei se da e ga Transleter deifrovati. U zoru sam
progutao ponos i pozvao direktora i, da vam kaem, to je bio razgovor kojem
sam se zaista radovao. Dobro jutro, gospodine. Izvinjavam se to vas budim.
Zato vas zovem? Upravo sam otkrio da je Transleter zastareo i nepotreban. I
sve to zbog jednog algoritma koji itava moja skupo plaena ekipa kriptografa
nije ni izbliza mogla da napie!" Stratmor tresnu pesnicom o sto.
Suzan je stajala kao ukopana. Nije ni zvuk ispustila. Za deset godina, videla je
Stratmora kako gubi prisebnost samo nekoliko puta - i to nikada nije imalo
veze sa njom.
Ni deset sekundi kasnije niko od njih nije progovorio. Naposletku Stratmor
sede; Suzan je mogla da uje kako mu se disanje vraa u normalu. Kada je
progovorio, glas mu je bio jezivo miran i pribran.
"Na nesreu", tiho ree Stratmor, "ispostavilo se da je direktor u Junoj
Americi, gde se sastaje sa predsednikom Kolumbije.
Budui da nije bilo apsolutno niega to je on mogao odande da uradi, imao
sam dve mogunosti - da zahtevam da skrati boravak i da se vrati, ili da se
sam pozabavim ovim problemom." Nastade duga stanka. Stratmor konano
podie pogled; umorne oi mu se susretoe sa Suzaninim. Izraz na licu mu
istog trenutka postade blai. "Suzan, izvinjavam se. Iscrpljen sam. Ovo je
57
nona mora koja se obistinila. Znam da ste uznemireni zbog Dejvida. Nisam
eleo da saznate na ovaj nain. Mislio sam da znate."
Suzan oseti kako je preliva talas krivice. "Prenaglila sam. ao mi je.
To to ste poslali Dejvida je dobar izbor."
Stratmor odsutno klimnu glavom. "Vratie se veeras."
Suzan pomisli na sve to je naelnik preivljavao - pritisak nadgledanja
Transletera, beskonani sati radnog vremena i sastanaka. Kruile su glasine
da ga naputa supruga sa kojom je u braku trideset godina.
Potom, povrh svega, Digitalna tvrava - najvea pretnja po obavetajnu slubu
u istoriji Agencije - a jadnik je morao sam da se nosi s tim. Nije ni udo to je
izgledao kao da e se raspasti.
"S obrzirom na okolnosti", ree Suzan, "mislim da bi verovatno trebalo da
nazovete direktora."
Stratmor odmahnu glavom, a kap znoja pade na njegov radni sto. "Nemam
nameru da ugrozim direktorovu Sigurnost, niti da rizikujem da procure
informacije tako to u ga nazvati zbog velike krize oko koje on nita ne moe
da uini." Suzan je znala da je u pravu. ak i u trenucima poput ovog,
Stratmor je bio bistrog uma. "Jeste li razmislili o tome da pozovete
predsednika?" Stratmor potvrdno klimnu glavom. "Jesam. I odluio sam da ga
ne pozovem." Suzan je tako i mislila. Vii zvaninici Agencije za nacionalnu
Sigurnost imali su pravo da se postaraju za opravdane hitne obavetajne
sluajeve bez znanja nadreenih. Agencija je bila jedina amerika obavetajna
organizacija koja je imala potpuni imunitet u odnosu na federalnu nadlenost
bilo koje vrste. Stratmor se esto koristio ovim pravom; najvie je voleo da
posao obavi sam. "Gospodine naelnie", rekla je, "ovo je suvie krupno da
biste se sami nosili s tim. Morate da uputili" jo nekog u to."
"Suzan, postojanje Digitalne tvrave ima velike posledice po budunost ove
nacije. Zamiljeno ju je posmatrao. "Ja jesam zamenik direktora operative."
Umoran osmejak mu se razli licem. "A pored toga, nisam sam. Imam Suzan
Fleer u svojoj ekipi."
Tog trenutka, Suzan Fleer je shvatila ta je to to je toliko potovala kod
Trevora Stratmora. U toku deset godina, u dobru i u zlu, uvek joj je pokazivao
kuda i kako treba - neumorno je insistirao na svojim principima, svojoj zemlji,
58
***
Dejvid Beker je i ranije viao mrtvace, ali bilo je neeg posebno neprijatnog u
vezi sa ovim. Nije to bilo besprekorno ureeno telo poloeno u svilom obloeni
koveg. Ovo telo je skinuto do gole koe i bez ikakvih ceremonija tresnuto na
aluminijumski sto. Oi jo ne behu poprimile onaj prazni, beivotni pogled.
Umesto toga, bile su okrenute ka tavanici u jezivom ukoenom izrazu uasa i
aljenja.
"Donde estan sus efectos?" upitao je Beker na tenom kastiljskom dijalektu.
"Gde su njegove stvari?"
"Alli", odgovorio je porunik utih zuba. Pokazao je na pult sa odeom i
ostalim linim predmetima.
"Es todo? Da li je to sve?"
"Si."
Beker je zatraio kartonsku kutiju. Porunik je pourio da je nae. Bila je
subota uvee i seviljska mrtvanica zvanino nije radila. Mladi porunik je
pustio Bekera da ue po direktnom nareenju efa seviljske Gvardije - inilo
se da Amerikanac koji je bio u poseti ima mone prijatelje.
Beker je posmatrao hrpu odee. Bili su tu paso, novanik i naoari gurnuti u
jednu od cipela. Takoe, bila je tu i mala putna torba koju je Gvardija uzela iz
ovekovog hotela. Nareenja koje je Beker dobio bila su jasna: Ne dirati nita.
Ne itati nita. Samo sve to doneti natrag. Sve. Da nita ne promakne. Beker
59
60
"Vraga! Ko iri te glasine? Kolumbovo telo je ovde, u paniji! Mislio sam da ste
rekli da ste studirali."
Beker zastade. "Mora da tog dana nisam bio na predavanjima." "panska
crkva je veoma ponosna to poseduje njegove ostatke."
panska crkva. Beker je znao da je u paniji postojala samo jedna crkva Rimokatolika crkva.
Katolianstvo je ovde bilo rasprostranjenije i vanije nego u Vatikanu.
"Naravno, nemamo itavo njegovo telo", dodade porunik. "Solo el escroto."
Beker prestade sa pakovanjem i zagleda se u porunika. Solo el escroto? Sa
naporom ostade ozbiljan. "Samo njegove monice?"
Porunik ponosno klimnu glavom. "Da. Kada crkva doe do ostataka nekog
velikog oveka, proglase ga za sveca i rasporede njegove ostatke u razliite
katedrale kako bi svi mogli da uivaju u njihovoj velianstvenosti." "I vi ste
dobili..." Beker suspregnu smeh.
"Oye! To je prilino bitan deo!" branei se ree porunik. "Nije to isto kao da
smo dobili jedno rebro ili zglob, kao one crkve u Galiciji! Stvarno bi trebalo da
ostanete i da to vidite."
Beker iz pristojnosti klimnu glavom. "Moda u svratiti kada budem kretao iz
grada."
"Mala suerte." Porunik uzdahnu. "Loa srea. Katedrala je zatvorena do
jutarnje mise."
"U tom sluaju, neki drugi put." Beker se nasmei, podiui kutiju. "Trebalo bi
da krenem. eka me avion." Bacio je jo jedan pogled po prostoriji. "elite li
prevoz do aerodroma?" upita porunik. "Ispred mi je parkiran Moto Guzzi."
"Ne, hvala. Uhvatiu taksi." Beker je vozio motorcikl jednom na fakultetu i
gotovo poginuo. Nije imao nameru da se ponovo popne na njega, bez obzira na
to ko vozi.
"Kako vi kaete", ree porunik, zaputivi se ka vratima. "Ja u ugasiti svetla."
Beker stavi kutiju pod miku. Jesam li poneo sve? Bacio je poslednji pogled
na telo koje je lealo na stolu. Figura je bila sasvim naga, ispruena na leima
pod fluorescentnim svetlom, oigledno nita ne skrivajui. Beker otkri da mu
61
***
62
63
***
64
65
66
67
68
69
70
71
***
72
"A ta ako jo neko trai taj prsten?" upita Suzan, iznenada uznemirena. "Da
li bi Dejvid mogao biti u opasnosti?"
Stratmor odmahnu glavom. "Niko drugi ne zna da prsten postoji. Upravo zato
sam i poslao Dejvida.
eleo sam da tako i ostane. Radoznali pijuni obino ne prate nastavnike
panskog."
73
74
Njoj se inilo da to ima smisla. Digitalna tvrava je bila prvi sluaj upotrebe
funkcije rotirajueg osnovnog teksta. Moda je Tankado neto prevideo; moda
e Transleter pronai klju nakon dvadeset i etiri sata. Nekako je sumnjala
u to."Transleter ostaje da radi", odlui Stratmor. "Moram da znam zasigurno
da je ovaj algoritam nedodirljiv.
"artrukijan je i dalje lupao po oknu."Nastupamo", zaguna Stratmor.
"Podrite me."Naelnik duboko uzdahnu, a potom ode do pokretnih staklenih
vrata. Ploica na podu koja je reagovala na pritisak se aktivirala i vrata se
otvorie uz zujanje. artrukijan gotovo upade u prostoriju. "Gospodine
naelnie. Ja... Izvinjavam se to vas uznemiravam, ali monitor... Pokrenuo
sam test na viruse i..."
"File, File, File", zacvrkuta naelnik prijatno dok je polagao umirujuu ruku
na artrukijanovo rame. "Usporite. U emu je problem?"
Sudei po leernom tonu u Stratmorovom glasu, niko ne bi pogodio da se
njegov svet raspada. Zakoraio je u stranu i uveo artrukijana meu svete
zidove vora 3. Tehniar bezbednosti sistema oklevajui zakorai preko praga,
poput dobro vaspitanog psa koji zna da to ne sme da uradi. Po zbunjenom
izrazu na artrukijanovom licu, bilo je oigledno da nikada ranije nije video
unutranjost ovog mesta. ta god da je bilo uzrok njegove panike, za
trenutak je zaboravljeno. Preletao je pogledom po luksuznom enterijeru, nizu
privatnih terminala, sofama, policama za knjige, priguenom osvetljenju.
Kada mu pogled pade na kraljicu Kriptografskog odeljenja, Suzan Fleer, on
brzo odvrati pogled.
75
Suzan ga je plaila do sri. Njen mozak je radio na nekom drugom nivou. Bila
je uznemirujue lepa, i u njenoj blizini uvek bi se zbunio. Ona to nije
primeivala, ali to je stvari inilo jo gorim.
"U emu je problem, Fil?" ree Stratmor, otvarajui friider. "Pie?"
"Ne, ah - ne, hvala vam, gospodine." inilo se da mu se jezik zavezao; nije bio
siguran da je zaista dobrodoao. "Gospodine... mislim da imamo problem sa
Transleterom."
Stratmor zatvori friider i oputeno pogleda artrukijana. "Mislite sa
monitorom?"
artrukijan je delovao okirano. "Hoete rei da ste ga videlil"
"Naravno. Pokazuje ve oko esnaest sati, ako se ne varam."
Izgledalo je da je artrukijan zbunjen. "Da, gospodine, esnaest sati. Ali to
nije sve, gospodine.
Pokrenuo sam test na viruse, i pokazao je neke prilino udne stvari."
"Stvarno?" Stratmor je delovao nezainteresovano. "Kakve stvari?"
Suzan ih je posmatrala, impresionirana naelnikovom predstavom.
artrukijan nastavi mucajui. "Transleter obrauje neto veoma napredno.
Filteri nikada nisu videli nita nalik tome. Plaim se da Transleter moda ima
nekakav virus."
"Virus?" Stratmor se zakikota sa samo blagim nagovetajem snisholjivosti.
"Fil, cenim vau brigu, zaista.Ali gospoica Fleer i ja vrimo novu
dijagnostiku, neke veoma napredne stvari. Upozorio bih vas na to, ali nisam
znao da ste danas na dunosti."
Tehniar Sigurnosti sistema je dao sve od sebe da elegantno pokrije kolegu.
"Zamenio sam se sa novim momkom. Preuzeo sam njegovu vikend-smenu."
Stratmorove se oi suzie. "To je udno. Razgovarao sam sa njim sino. Rekao
sam mu da ne dolazi. Nita mi nije rekao o zameni smena."
artrukijan oseti kako mu se vor penje u grlo. Nastade napeta tiina.
"Dakle." Stratmor konano uzdahnu. "Zvui kao da je , naalost, dolo do
zbrke." Poloio je ruku na rame sistemskog tehniara i poveo ga ka vratima.
"Dobra vest je to to ne morate da ostajete. Gospoica Fleer i ja emo biti
76
77
78
79
***
80
81
82
Starac uzdahnu. "Zapravo, bilo je to tuno. Taj jadan Azijat se samo sruio.
Pokuao sam da mu pomognem - ali nije bilo vajde."
"Dali ste mu vetako disanje?"
Kluar je izgledao posramljeno. "Plaim se da ne znam kako se to radi. Pozvao
sam hitnu pomo."
Beker se seti plaviastih modrica na Tankadovim grudima. "Da li mu je hitna
pomo dala vetako disanje?"
"Zaboga, ne!" Kluar se nasmeja. "Nema razloga da se biuje mrtav konj momak je umro mnogo pre nego to je hitna pomo stigla. Proverili su mu
puls i odneli ga, ostavivi mene tamo sa onim uasnim policajcem."
To je udno, pomisli Beker, pitajui se odakle potiu one modrice. Potisnuo je
to iz misli i usredsredio se na posao. "ta je sa prstenom?" upitao je
najleernije to je mogao.
Kluar je izgledao iznenaeno. "Porunik vam je ispriao za prsten?" "Da,
jeste."
Kluar je delovao zapanjeno. "Stvarno? Nisam mislio da je poverovao u moju
priu. Bio je toliko drzak - kao da je mislio da laem.
Ali moja pria je istinita, naravno. Diim se istinitou i tanou."
"Gde je prsten?" nastavi Beker.
inilo se da ga Kluar nije uo. Pogled mu je bio staklast, uperen u prazan
prostor. "udan komad, zaista. Sa svim onim slovima - ni nalik ijednom
jeziku koji sam ja ikada video."
"Moda je japanski?" natuknu Beker.
"Sasvim sigurno nije."
"Dakle, dobro ste ga pogledali?"
"Zaboga, jesam! Kada sam kleknuo da mu pomognem, ovek mi je stalno
gurao ruke u lice. eleo je da mi da taj prsten. Bilo je to izrazito udno zapravo, uasno ruke su mu bilo ba strane."
"I tada ste uzeli prsten?"
83
Kluar razrogai oi. "To vam je porunik rekao! Da sam ja uzeo prsten?"
Beker se nelagodno promekolji.
Kluar prasnu. "Znao sam da me nije sluao! Eto kako kreu glasine! Rekao
sam mu da je taj Japanac dao prsten - ali ne menil Nema anse da bih ja uzeo
neto od oveka koji umire! Zaboga! Kad samo pomislim na tako neto!" Beker
je oseao da se sprema nevolja.
"Dakle, taj prsten nije kod vas?"
"Zaboga, nije!"
Tup bol mu se irio stomakom. "Pa, kod koga je onda?"
Kluar je prezrivo gledao u Bekera. "Kod Nemca! Nemac ga ima!"
Beker se oseao kao da mu je neko izmakao tlo pod nogama.
"Nemac? Koji Nemac?"
"Nemac koji je bio u parku! Ispriao sam policajcu za njega! Ja sam odbio
prsten, ali ga je ta faistika svinja uzela!"
Beker je spustio penkalo i belenicu. Predstava je bila gotova. Ovo je bila
nevolja. "Dakle, prsten je kod Nemca" "Upravo tako." "Gde je on otiao?"
"Nemam pojma. Ja sam otrao da pozovem policiju. Kada sam se vratio, njega
nije bilo."
"Znate li koje on?"
"Neki turista."
"Jeste li sigurni?"
"Moj ivot su turisti", prasnu Kluar. "Prepoznajem turistu kada ga vidim. On
i njegova prijateljica su bili u etnji parkom."
Beker je svakim trenutkom bio sve zbunjeniji. "Prijateljica? Neko je bio sa
njim!"
Kluar klimnu glavom. "Pratilja. Prekrasna riokosa ena. Mon Dieu!
Lepotica."
84
snishodljivo
85
Kluar je trljao desnu slepoonicu. Odjednom je bio bled. "Pa... ah... ne. Ne
verujem..." Glas mu je podrhtavao.
Beker se nagnuo ka njemu. "Jeste li dobro?"
Kluar slabano klimnu glavom. "Da, dobro sam... samo malo... moda od
uzbuenja..." Glas mu zamre.
"Razmislite, gospodine Kluar", tiho ga je podsticao Beker. "Vano je." Kluar
se lecnu. "Ne znam... ta ena... ovek ju je zvao..." Zatvorio je oi i zastenjao.
"Kako se zvala?"
"Stvarno se ne seam..." Kluar je brzo gubio snagu.
"Razmislite", podsticao ga je Beker. "Vano je da konzularni dosije bude to je
mogue potpuniji.Morau da potkrepim vau priu izjavama ostalih svedoka.
Bilo kakva informacija koju mi moete dati da bih mogao da ih pronaem. .
" Ali Kluar ga nije sluao. aravom je otirao znoj sa ela. "ao mi je... moda
sutra..." inilo se da mu je muka.
"Gospodine Kluar, vano je da se toga setite sada." Beker odjednom postade
svestan da govori suvie glasno. Ljudi na okolnim krevetima su sedeli
uspravljeni, posmatrajui ta se deava. Na drugom kraju prostorije jedna
medicinska sestra se pojavi na dvokrilnim vratima i otrim korakom se zaputi
ka njima.
"Bilo ta", oajniki je navaljivao Beker. "Taj Nemac je enu zvao..."
Beker lagano protrese Kluara, pokuavajui da ga prizove k svesti.
Kluarove oi za trenutak zatraperie. "Ime joj je..."
"Ostani sa mnom, stari... "
"Rosa..." Kluar je ponovo sklopio oi.
Sestra se pribliavala. Izgledala je ljutito.
"Rosa?" Beker ga protrese za ruku.
Starac zastenja.
"Zvao ju je..." Kluar je sada jedva ujno mrmljao.
86
***
Suzan je sedela, sama, u luksuznom okruenju vora 3. Srkutala je biljni aj
sa limunom i oekivala povratak "tragaa".
Kao vii kriptograf, Suzan je imala pravo na terminal sa najboljim pogledom.
Nalazio se na zadnjoj strani kruga kompjutera, naspram prizemlja
kriptografskog odeljenja. Suzan je sa tog mesta mogla da nadgleda itav vor
3. Takoe je mogla da vidi, sa druge strane zatamnjenog stakla, Transleterkoji
je stajao u samom sreditu prizemlja Kriptografskog odeljenja.
Suzan pogleda na sat. ekala je ve skoro sat vremena. ARA se oito nije
urila sa prosleivanjem pote Nort Dakoti. Duboko je uzdahnula. Uprkos
naporima da zaboravi razgovor koji je tog jutra vodila sa Dejvidom, rei su se
iznova i iznova ponavljale u njenoj glavi. Znala je da je bila otra prema
njemu. Molila se da je dobro, tamo u paniji.
Misli joj prekide glasno zujanje staklenih vrata. Podigla je pogled i zajeala.
Kriptograf Greg Hejl je stajao na vratima.
Greg Hejl je bio visok i miiav, guste plave kose i rascepljene brade. Bio je
glasan, nabijen i u svako doba preterano elegantno odeven. Kolege kriptografi
su ga zvali "Halit" - po mineralu. Hejl je uvek mislio da se to odnosilo na
87
88
Suzan je uspela da sauva prisebnost. "Subota je, Greg. Mogla bih ja tebi da
postavim isto pitanje." Ali Suzan je znala zato je on bio tamo. Bio je
nepopravljivi kompjuterski zavisnik. Uprkos pravilu o slobodnoj suboti, esto
bi se uvukao u Kripotgrafsko Odelenje preko vikenda kako bi koristio
nenadmane kompjuterske mogunosti koje je pruala Agencija i kako bi
testirao nove programe na kojima je radio.
"Samo sam hteo da izmenim nekoliko redova i da proverim potu", rekao je
Hejl.
Radoznalo ju je posmatrao. "ta si ono rekla, zato si ti ovde?"
"Nisam rekla", odvrati Suzan.
Hejl iznenaeno izvi obrvu. "Nema razloga za stidljivost. Nemamo tajne ovde u
vora 3, sea li se? Svi za jednog, jedan za sve."
Suzan uze gutljaj biljnog aja, ne obraajui panju na njega. Hejl slegnu
ramenima i zaputi se ka ostavi.
Ostava je uvek bila njegovo prvo odredite. Dok je prelazio preko prostorije,
duboko je uzdahnuo, pravei predstavu od toga to je oigledno zurio u
Suzanine noge, ispruene ispod njenog terminala. Suzan sakri noge ispod
stolice i nastavi da radi, ne podiui pogled. Hejl se samozadovoljno naceri.
Suzan se navikla na Hejlovo udvaranje. Voleo je da pria o meusobnom
povezivanju u cilju provere kompatibilnosti njihovih hardvera. Od toga joj se
okretao eludac. Bila je suvie ponosna da bi se Stratmoru alila na Hejla;
daleko lake joj je bilo da ne obraa panju na njega.
Hejl stie do ostave vora 3 i povue klizna vrata od letvica poput bika.
Izvukao je plastinu posudu sa tofuom iz friidera i ubacio nekoliko zalogaja
bele mase u usta. Potom se naslonio na mini -tednjak i zagladio svoje sive
iroke pantalone i dobro utirkanu koulju. "I hoe li dugo?"
"itavu no", odsee Suzan.
"Hmmm..." Halit zaguguta punih usta. "Prijatna subota u Ogradici, sami nas
dvoje."
"Sami nas troje", ubaci Suzan. "Naelnik Stratmor je gore. Moda bi bilo bolje
da nestane pre nego to te vidi."
89
90
91
92
"Da, molim vas. Danas moj brat, Klaus, ima devojku, veoma lepu. Crvena
kosa. Ja hou istu. Za sutra, molim vas."
"Va brat Klaus dolazi ovamo?" Glas je odjednom postao ivahan i prisan, kao
da su stari drugari.
"Da. On jako debeo. Seate ga se, ne?" "Bio je danas ovde, kaete?"
Beker je mogao da uje kako proverava u knjigama. Nee biti nijednog Klausa
na spisku, ali Beker je pretpostavljao da klijenti retko koriste prava imena.
"Hmmm, ao mi je", izvinjavala se devojka. "Ne vidim ga ovde. Kako se zvala
devojka sa kojom je bio va brat?"
"Imala crvenu kosu", ree Beker, izbegavajui da odgovori na pitanje. "Crvenu
kosu?" ponovi ona.
Nastade stanka. "Ovo je Servicio Social de Sevilla. Jeste li sigurni da va brat
dolazi ovde?"
"Siguran, da."
"Senor, mi nemamo crvenokose devojke. Imamo samo iste andaluzijske
lepotice."
"Crvena kosa", ponovi Beker, oseajui se glupo. "ao mi je, uopte nemamo
crvenokose, ali ako. ."
"Ime Kap rose", ree Beker, oseajui se jo gluplje.
To besmisleno ime devojci oigledno nita nije znailo. Izvinila se, rekla da ih
je Beker verovatno pomeao sa nekom drugom agencijom, i spustila slualicu.
Jedna manje.
Beker se namrti i okrete sledei broj. Odmah je dobio vezu. "Buenas noches,
Mujeres Espana. Izvolite?"
Beker se drao iste prie, o nemakom turisti koji je bio spreman dobro da
plati za crvenokosu devojku koja je tog dana izala sa njegovim bratom. Ovog
puta je odgovor bio na ljubaznom nemakom, ali ponovo nije bilo crvenokosih.
"Keine Rolkopfe, ao mi je." ena je spustila slualicu.
Jo jedna manje.
93
94
95
96
Sedei na klupi preko puta javne klinike, Beker se pitao ta li bi sada trebalo
da radi. Pozivi koje je uputio agencijama za poslovnu pratnju nisu mu nita
otkrili. Naelnik je, plaei se komunikacije preko riskantnih javnih telefona,
rekao Dejvidu da ne zove ponovo sve dok ne bude imao prsten. Beker je
razmiljao o tome da se obrati lokalnoj policiji za pomo - moda su oni imali
podatke o crvenokosoj prostitutki - ali Stratmorova naredba je i po tom
pitanju bila izriita. Vi ste nevidljivi. Niko ne treba da zna da prsten postoji.
Beker se pitao da li je trebalo da luta kroz problematinu oblast Trijane u
potrazi za tom tajanstvenom enom. Ili je moda trebalo da pretrai sve
restorane u potrazi za debelim Nemcem. Sve mu se inilo kao gubljenje
vremena. Stratmorove rei su mu se neprestano vraale: To je pitanje
nacionalne Sigurnosti ... morate, pronai taj prsten.
Neki unutranji glas mu je govorio da mu je neto promaklo - neto od
vrhunske vanosti - ali ni za ta na svetu nije mogao da smisli ta bi to moglo
biti. Ja sam nastavnik, ne prokleti tajni agent! Poinjao je da se pita zato
Stratmor nije poslao nekog profesionalca.
Beker ustade i besciljno se zaputi niz Calle Delicias, pretresajui mogunosti
koje su stajale pred njim.
Kaldrmisani trotoar mu se zamagljivao pred pogledom. No se brzo sputala.
Kap rose.
U tom besmislenom imenu bilo je neeg to mu je kljucalo u mozgu. Kap rose.
Uglaeni glas Senora Roldana u Escortes Belen vrteo mu se u glavi. "Imamo
samo dve crvenokose... Dve crvenokose devojke, Inmakuladu i Rosio... Rosio...
Rosio..."
Beker se ukopa u mestu. Odjednom mu je postalo jasno. I ja sebe nazivam
strunjakom za jezike? Nije mogao da veruje da mu je to promaklo. Rosio je
bilo jedno od najpopularnijih enskih imena u paniji. Nosilo je sve ispravne
implikacije jedne mlade katolkinje - istota, nevinost, prirodna lepota.
Konotacije istote su poticale od bukvalnog znaenja imena -kap rose! Glas
starog Kanaanina odzvanjao mu je u uima. Kap rose.
Rosio je prevela svoje ime na jedini jezik koji je njoj i njenom klijentu bio
zajedniki - engleski. Uzbuen, Beker pojuri da pronae telefon.
97
98
99
Ali Hejl se i dalje pribliavao. Dok je iao u krug ka njenom terminalu, Suzan
je znala da mora brzo da reaguje. Hejl je bio svega nekoliko metara udaljen
kada se pokrenula. Ustala je da se suoi sa njegovom visokom prilikom,
skrivajui ekran. Zapahnuo ju je miris kolonjske vode. Pogledala ga je pravo
u oi. "Rekla sam "ne"."
Hejl nakrivi glavu, oigledno zainteresovan njenim neobinim tajanstvenim
ponaanjem. aljivo je koraknuo ka njoj. Greg Hejl nije bio spreman za ono
to se potom desilo.
Nepokolebljivo i pribrano, Suzan je prislonila kaiprst na njegove kao kamen
vrste grudi, zaustavljajui njegov korak unapred.
Hejl stade i okirano zakorai unatrag. Suzan Fleer je oigledno bila ozbiljna;
ranije ga nikada nije dotakla. Nije to ba bilo onako kako je Hejl zamiljao
njihov prvi dodir, ali to je poetak. Uputio joj je dug, zbunjeni pogled, a potom
se polako vratio do svog terminala.
100
101
Pronaao
Roldan se razoarao. Ovaj ovek ipak nije bio muterija. "Pronali ste paso,
kaete?"
"Da, pronaao sam paso nekog oveka danas u parku. Va broj je bio na
paretu papira u njemu. Pomislio sam da je to moda broj njegovog hotela;
nadao sam se da u mu vratiti paso. Pogreio sam. Jednostavno u ga odneti
u policiju na putu... "
"Perdon", prekide ga Roldan nervozno. "Mogu li da vam predloim bolju
ideju?" Roldan se diio diskrecijom, a posete Gvardiji su nekako uspevale da
njegove muterije pretvore u bive muterije. "Razmislite o ovome", ponudio je.
"Budui da je taj ovek imao na broj u svom pasou, verovatno je na klijent.
Moda bih vam mogao utedeti put do policijske stanice."
Glas je oklevao.
"Ne znam. Verovatno bi trebalo samo da..."
"Nemojte da prenaglite, prijatelju. Stidim se da priznam da policija ovde u
Sevilji nije uvek tako efikasna kao policija na severu. Mogli bi da prou dani
pre nego to tom oveku vrate paso. Ako mi kaete njegovo ime, mogao bih se
postarati da dobije svoj paso odmah."
"Pa, da... Pretpostavljam da ne moe da kodi..." Nekakav papir je zautao, a
potom se ponovo zau glas. "To je neko nemako ime. Ne umem ba da ga
izgovorim... Gusta... Gustafson?"
102
Roldan nije prepoznao ime, ali imao je klijente iz itavog sveta. Nikada mu
nisu govorili prava imena.
"Kako izgleda - na fotografiji? Moda u ga prepoznati." "Pa..." poeo je glas.
"Lice mu je veoma, veoma debelo."
Roldan je znao istog trenutka. Dobro se seao tog debelog lica. Bio je to ovek
sa Rosio. Bilo je udno, pomislio je, to je primio dva poziva u vezi sa debelim
Nemcem za jedno vee.
"Gospodin Gustafson?" Roldan se na silu zakikota. "Naravno! Dobro ga
poznajem. Ako mi donesete njegov paso, postarau se da ga dobije."
"U centru sam i nemam kola", prekide ga glas. "Moda biste vi mogli doi do
mene?"
"Zapravo", ograivao se Roldan, "ne mogu da napustim centralu. Ali nije tako
daleko ako... "
"ao mi je, kasno je da sad lutam okolo. U blizini se nalazi stanica policije.
Odneu paso tamo, a vi mu, kada ga vidite, moete sve ispriati."
"Ne, ekajte!" povika Roldan. "Zaista nema potrebe da se umea policija.Rekli
ste da ste u centru, je li tako? Znate li gde je hotel Alfonso XIII? To je jedan od
najboljih hotela u gradu."
"Da", rekao je glas. "Znam gde je. U blizini je."
"Divno! Gospodin Gustafson je veeras tamo gost. Verovatno ve sada."
Glas je oklevao. "Shvatam. U tom sluaju... Pretpostavljam da mi nee biti
teko."
"Sjajno! On je na veeri sa jednom od naih pratilja u hotelskom restoranu."
Roldan je znao da su do sada ve sigurno u krevetu, ali morao je paziti da ne
uvredi osetljiva oseanja svog sagovornika. "Samo ostavite paso kod glavnog
vratara, zove se Manuel. Recite mu da sam vas ja poslao. Recite mu da paso
preda Rosio.
Rosio je veeranja pratilja gospodina Gustufsona. Ona e se postarati da mu
paso bude vraen. Mogli biste unutra ubaciti i svoje ime i adresu - moda e
vam gospodin Gustafson poslati mali znak zahvalnosti."
103
"Dobra ideja. Hotel Alfonso XIII. U redu, odmah u ga odneti. Hvala vam na
pomoi."
Dejvid Beker je spustio slualicu. "Alfonso XIII." Zakikotao se. "Samo treba
znati pitati."
Nekoliko trenutaka kasnije nema figura pratila je Bekera uz Calle Delicias u
andaluzijskoj noi koja se meko sputala.
***
104
105
106
107
"TRAGA" TRAI
"Traga ?" izgovorio je naglas. "Trai ta?" Hejl se iznenada oseti nelagodno. Za
trenutak je sedeo, posmatrajui Suzanin ekran. Potom donese odluku. Hejl je
dovoljno poznavao programski jezik LIMBO da zna da se oslanjao na dva
druga jezika - C i Paskal - za koje je bio ekspert. Podigavi pogled da proveri
da li Stratmor i Suzan i dalje napolju razgovaraju, Hejl se poslui
improvizacijom. Uneo je nekoliko modifikovanih komandi iz Paskala i
pritisnuo RETURN. Prozor za dijalog o statusu "tragaa" ponaao se upravo
onako kako se nadao.
OBUSTAVI TRAGA
Brzo je ukucao: DA.
JESTE LI SIGURNI?
Ponovo je ukucao DA.
Trenutak kasnije, kompjuter se oglasio.
"TRAGA" OBUSTAVLJEN
Hejl se nasmeio. Terminal je upravo poslao poruku u kojoj je Suzaninom
"tragau" javljeno da se pre vremena samouniti. ta god da je to traila,
morae da saeka.
Pazei da ne ostavi nikakve dokaze, Hejl je struno uspeo da pronae put do
podataka o aktivnosti sistema i da obrie sve komande koje je upravo uneo.
Potom ponovo unese Suzaninu linu lozinku. Monitor se zatamneo.
Kada se Suzan Fleer vratila u vor 3, Greg Hejl je mirno sedeo za svojim
terminalom.
***
Alfonso XIII je bio mali hotel sa etiri zvezdice uvuen u odnosu na Puerta
de Jerez i okruen debelom ogradom od kovanog gvoa i ljiljanima. Dejvid se
popeo uz mermerne stepenice. Dok je pruao ruku ka vratima, ona se kao
nekakvom arolijom otvorie i nosa ga uvede unutra. "Prtljag, senor? Mogu li
da vam pomognem?"
"Ne, hvala. elim da vidim glavnog vratara."
108
109
110
111
112
113
privatnosti da zlikovci ne bi mogli da rade ta god ele, bez kontrole." Hejl nije
odgovarao.
"Pre ili kasnije", nastavila je, "ljudi e morati da poklone svoje poverenje
nekome. Tamo napolju se deavaju mnoge lepe stvari - ali, takoe, ima i
mnogo zla izmeanog sa dobrim. Neko mora imati pristupa svemu tome, kako
bi mogao da odvoji dobro od zla. To je na zadatak. To je naa dunost.
Svialo se to nama ili ne, veoma krhka kapija razdvaja demokratiju od
anarhije. Agencija uva tu kapiju."
Hejl zamiljeno klimnu glavom. "Quis custodiet ipsos custodes?" Suzan je bila
zbunjena.
"To je latinski", ree Hejl. "Iz Juvenalovih Satira. Znai "Ko e uvati uvare?""
"Ne shvatam", ree Suzan. "Ko e uvati uvare?"
"Da. Ako smo mi uvari drutva, ko e nadzirati nas i paziti da mi ne
postanemo opasnost?"
Suzan klimnu glavom, ne znajui kako da odgovori.
Hejl se nasmei. "Tako je Tankado potpisivao sva pisma koja mi je pisao. To
mu je bila omiljena izreka"
***
114
115
116
"Ne! Naravno da ne! Samo sam mislio..." Debeli ovek hitro spusti novanik.
"Ja... Ja..." Bio je sasvim zbunjen. Sruio se na kraj kreveta i poeo da kri
ruke. Krevet je cvileo pod njegovom teinom. "ao mi je."
Beker izvadi ruu iz vaze koja se nalazila u sredini sobe i leerno je pomirisa,
pre nego to je pustio da padne na pod. Potom se naglo okrenuo. "ta mi
moete rei o ubistvu?"
Nemac je prebledeo. "Mord? O ubistvu?"
"Da. O ubistvu Azijata jutros? U parku? Bila je to likvidacija -Ermordung."
Beker je voleo nemaku re za ubistvo. Ermordung. Bila je tako jeziva.
"Ermordung? On je... bio je...?" "Da."
"Ali. . ali to nije mogue", mucao je Nemac. "Bio sam tamo. Imao je srani
napad. Video sam. Nije bilo krvi. Nije bilo metaka."
Beker snishodljivo zavrte glavom. "Stvari nisu uvek onakve kakvima se ine."
Nemac jo vie preblede.
Beker se osmehnu u sebi. La je postigla svoj cilj. Jadni Nemac se obilato
preznojavao.
"--ta elite?" mucao je. "Ja nita ne znam."
Beker poe da koraa po prostoriji. "Ubijeni ovek je nosio zlatni prsten.
Potreban mi je."
"Ja - nije kod mene."
Beker snishodljivo uzdahnu i pokaza ka vratima kupatila. "A Rosio? Kap
rose?"
ovek je promenio boju iz bele u purpurnu. "Znate Kap rose?" Obrisao je znoj
sa mesnatog ela, natopivi rukav frotirskog ogrtaa. Spremao se da progovori
kada se vrata kupatila otvorie. Oba oveka podigoe pogled.
Rosio Eva Granada stajala je na pragu. Privienje. Duga talasasta crvena
kosa, savren iberijski ten, tamnosmee oi, visoko glatko elo. Nosila je beli
frotirski ogrta, kao i Nemac. Pojas je bio vrsto stegnut oko njenih irokih
kukova, dok je izrez ogrtaa dovoljno leerno padao da otkrije njen osunani
dekolte.
117
118
***
119
120
121
122
123
124
125
Beker smeka. Rosio je bila u pravu i on bi verovatno uradio istu stvar. "A
potom ste prsten dali nekoj devojci?"
"Rekla sam vam. Taj me je prsten inio nervoznom. Ta devojka je imala mnogo
nakita na sebi. Mislila sam da bi joj se mogao svideti."
"I ona nije mislila da je to udno? To to ste joj samo tako poklonili prsten?"
"Ne. Rekla sam joj da sam ga pronala u parku. Mislila sam da e moda
ponuditi neto za njega, ali nije. Nije me bilo briga. Samo sam elela da ga se
reim."
"Kada ste joj ga dali?"
Rosio slegnu ramenima. "Danas poslepodne. Otprilike sat vremena nakon to
sam ga dobila."
Beker pogleda na sat: 1:48 uvee. Trag je bio star osam asova. ta ja, do
avola, radim ovde? Trebalo je da budem u planinama. Uzdahnuo je i postavio
jedino pitanje koje je mogao da smisli. "Kako je ta devojka izgledala?"
"Era un punqui", odgovori Rosio.
Beker zbunjeno podie pogled. "Un punqui?"
"Si. Punqui."
"Pankerka?"
"Da, pankerka", ree ona na grubom engleskom, a potom se odmah prebaci
na panski. "Mucha joveria.
Mnogo nakita. S nekom udnom viseom minuom u jednom uhu. Lobanja,
mislim." "U Sevilji postoje pankeri?"
Rosio se nasmei. "Todo bajo el sol. Sve pod suncem." Bio je to slogan
seviljskog turistikog biroa.
"Da li vam je rekla kako se zove?"
"Nije."
"Da li je rekla kuda ide?"
"Ne. Loe je govorila panski."
"Nije bila panjolka?" upila Beker.
126
"Nije. Bila je Engleskinja, mislim. Imala je ludu kosu - crvenu, belu i plavu."
Bekera iznenadi ovako udan opis. "Moda je bila Amerikanka", ree on. "Ne
verujem", odvrati Rosio. "Nosila je majicu koja je izgledala kao britanska
zastava."
Beker tupo klimnu glavom. "U redu. Crvena, bela i plava kosa, majica kao
britanska zastava, visea minua sa priveskom u obliku lobanje. ta jo?"
"Nita. Samo obina pankerka."
Obina pankerka? Beker je bio iz sveta fakultetskih koulja i konzervativnih
frizura - nije mogao ak ni da zamisli o emu je ova ena priala. "Moete li
bilo ega drugog da se setite?" insistirao je. Rosio je za trenutak razmiljala.
"Ne. To je sve."
Upravo tada krevet glasno zakripa. enin klijent se nelagodno promekolji.
Beker se okrenu ka njemu i progovori na tenom nemakom. "Noch etvas? Jo
neto? Bilo ta to bi mi pomoglo da pronaem tu pankerku sa prstenom?"
Nastade duga stanka. Ogromni ovek kao da je eleo neto da kae, ali nije
bio siguran kako. Donja usna mu je za trenutak zadrhtala, nastade pauza, i
on naposletku progovori. Tri rei koje je izgovorio sasvim sigurno su bile na
engleskom, ali jedva da su se mogle razaznati zbog njegovog snanog
nemakog akcenta. "Fock off und die." Beker je zinuo od uda. "Molim?"
"Fock off und die", ponovi ovek, lupnuvi levim dlanom po mesnatoj desnoj
podlaktici - sirova aproksimacija italijanskog gesta koji je znaio "jebi se."
Beker je bio suvie iscrpljen da bi se naao uvreen.
Fuck off and die? Ponovo se okrenuo ka Rosio i progovorio na panskom.
"ini mi se da sam ostao due nego to sam bio dobrodoao."
"Neka vas on ne brine." Nasmejala se. "Samo je malo frustriran. Dobie ono
to zasluuje." Zabacila je kosu i namignula mu.
"Postoji li jo neto?" upita Beker. "Bilo ta to bi mi moglo pomoi?" Rosio
odmahnu glavom. "To je sve. Ali nikada je neete pronai. Sevilja je veliki grad
- ume da vas zavara."
"Dau sve od sebe." To je pitanje nacionalne Sigurnosti ...
"Ako ne budete imali sree", ree Rosio, pogleda uperenog u debelu kovertu u
Bekerovom depu,"vratite se. Moj prijatelj e bez sumnje spavati. Tiho
127
pokucajte. Pronai u nam neku sobu. Videete onu stranu panije koju
nikuda neete zaboraviti." Lascivno je napuila usta.
Beker se osmehnu, usiljeno ljubazno. "Trebalo bi da krenem." Uputio je
izvinjenje Nemcu to mu je poremetio planove.
Div se stidljivo osmehnu. "Keine Ursache." Nema problema. Beker se zaputio
ka vratima.
***
128
129
130
Kao u snu, Suzan je iznova i iznova itala poruku. Potom, drhtei, otvori
drugu.
ZA: NDAKOTA@ARA.ANON.ORG
OD: ET@DOSHISHA.EDU
ROTIRAJUI OSNOVNI TEKST RADI! STVAR JE U MUTACIONIM STRINGOVIMA!
Bilo je to nezamislivo, a ipak istinito. Elektronska pota od Enseija Tankada.
Pisao je Gregu Hejlu.
Radili su zajedno. Suzan je stajala kao obamrla dok je nezamisliva istina
zurila u nju sa terminala. Greg Hejl je NDAKOTA ?
Suzanin pogled je bio prikovan uz ekran. U glavi je oajniki tragala za nekim
drugim objanjenjem, ali nije ga bilo. Bio je to dokaz - neoekivan i neizbean:
Tankado je koristio mutacione stringove da bi napravio funkciju rotirajue
osnovne poruke, a Hejl je kovao zaveru zajedno sa njim da srue Agenciju.
"To..." mucala je Suzan, "to ... nije mogue."
Kao da eli da je opovrgne, Hejlov glas je odjeknuo iz prolosti: Tankado mi je
nekoliko puta pisao... Stratmor je rizikovao zaposlivi me... Jednog dana u
otii odavde.
Ipak, Suzan i dalje nije mogla da poveruje u ono to je videla. Istina, Greg Hejl
je bio odbojan i arogantan - ali nije bio izdajica. Znao je kako bi Digitalna
tvrava uticala na Agenciju; nije bilo anse da je on umean u zaveru sa
ciljem da se Digitalna tvrava objavi!
A ipak, shvatala je Suzan, nije bilo niega to bi ga zaustavilo - osim asti i
potenja. Pomislila je na Skipjack algoritam. Greg Hejl je ve jednom unitio
planove Agencije ta bi ga spreilo da to ponovo pokua?
"Ali Tankado..." Suzan je bila zbunjena. Zato bi neko, ko je bio toliko
paranoian kao Tankado, verovao nekome toliko nepouzdanom kao to je
Hejl? Znala je da nita od svega toga sada nije vano. Bilo je vano jedino stii
do Stratmora. Zahvaljujui nekakvom ironinom obrtu sudbine, Tankadov
131
132
133
***
134
Soba 301. Rosio Eva Granada stajala je naga ispred ogledala u kupatilu.
itavog dana se uasavala onog to je upravo trebalo da usledi. Nemac je
leao na krevetu, ekajui je. Najkrupnija muterija koju je ikada imala.
Mrzovoljno, ona uze kockicu leda iz kofe sa vodom i pree njome preko
bradavica. One odmah otvrdnue. To je bio njen dar - da uini da se mukarci
oseaju eljenima. Zbog toga su joj se stalno vraali.
Prela je rukama preko svog gipkog, pocrnelog tela i ponadala se da e izdrati
jo etiri ili pet godina, dok ne bude zaradila dovoljno da se povue. Senor
Roldan je uzimao najvei deo njene zarade, ali i to je bolje nego da sa ostalim
prostitutkama skuplja pijance po Trijani. Ovi ljudi su barem imali novaca.
Nikada je nisu tukli i lako ih je zadovoljavala. Navukla je ve, duboko
uzdahnula i otvorila vrata kupatila. Kada je kroila u sobu, Nemac iskolai
oi. Nosila je crni neglie. Koa boje kestena sijala je pod priguenim
osvetljenjem, a bradavice su stajale na gotovs pod ipkanom tkaninom.
"Kom doch hierher", rekao je nestrpljivo, odbacujui ogrta i prevrui se na
lea.
Rosio se na silu osmehnu i prie krevetu. Pogledala je nanie u ogromnog
Nemca i zakikotala se sa olakanjem. Organ meu njegovim nogama bio je
siuan. Zgrabio ju je i nestrpljivo joj strgnuo neglie.
Njegovi debeli prsti ispipavali su svaki centimetar njenog tela. Pala je na njega
i zastenjala, uvijajui se u lanoj ekstazi.
Kada ju je prevrnuo i popeo se na nju, pomislila je da e je zdrobiti. Borila se
za dah prikljetena njegovim debelim vratom. Molila se da bude brz.
"Si! Si!" dahtala je izmeu njegovih naleta. Zarila je nokte u njegova lea kako
bi ga podstakla.
Nepovezane misli su joj prolazile kroz glavu - lica bezbrojnih mukaraca koje
je zadovoljila, tavanice u koje je zurila satima u mraku, snovi o tome da ima
decu...
Odjednom, bez upozorenja, Nemac se izvi, ukruti i gotovo istog trenuka srui
povrh nje. To je sve? pomislila je, iznenaeno i sa olakenjam. Pokuala je da
se izvue ispod njega. "Dragi", proaptala je hrapavim glasom.
"Pusti mene gore." Ali ovek se nije pomerao.
135
136
137
138
Stratmor je, znala je Suzan, bio nestrpljiv iz drugih razloga; ako Dejvidu bude
trebalo jo puno vremena, naelnik e morati da poalje pojaanje - terenske
agente Agencije. Bio je to rizik koji se nadao da e izbei.
"Gospodine naelnie", artrukijan je bio uporan. "Zaista mislim da bi trebalo
da proverimo... "
"Saekajte", ree Stratmor, izvinjavajui se svom sagovorniku. Pokrio je rukom
slualicu i uputio estoki pogled mladom tehniaru Sigurnosti sistema.
"Gospodine artrukijan", zareao je, "ovaj razgovor je zavren. Vi ete otii iz
Kriptografskog odeljenja. Sada. To je nareenje."
artrukijan je stajao zapanjen. "Ali, gospodine, mutacioni string..."
"Odmah!" zaurlao je Stratmor.
artrukijan je zurio u njega za trenutak, ostavi bez rei. Potom je odjurio
prema laboratoriji Sigurnosti sistema.
Stratmor se okrenu i zbunjeno pogleda Hejla. Suzan je razumela zato je
naelnik zbunjen. Hejl je bio tih - suvie tih. Hejl je vrlo dobro znao da ne
postoji takva dijagnostika koja bi sadrala mutacione stringove, a jo manje
ona koja bi mogla okupirati Transleter u trajanju od osamnaest sati. A ipak,
nije rekao ni re. inilo se da je ravnoduan prema itavoj toj zbrci. Stratmor
se oigledno pitao zato. Suzan je znala odgovor.
"Gospodine naelnie", pokuavala je uporno, "ako bih samo mogla da
razgovaram..."
"Za trenutak", prekinuo ju je, i dalje zbunjeno posmatrajui Hejla. "Moram da
razgovoram." Rekavi to, Stratmor se okrenu na peti i zaputi ka svojoj
kancelariji.
Suzan je zinula da neto kae, ali rei su joj ostale na vrh jezika. Hejl je Nort
Dakota! Stajala je ukrueno, nesposobna da die. Oseala je da Hejl zuri u
nju. Suzan se okrenu. Hejl se skloni u stranu i graciozno pokaza rukom u
pravcu vrata vora 3. "Posle tebe, Sju."
***
139
140
Unutar vora 3, Suzan uhvati sebe kako ustro koraa gore-dole po prostoriji.
Kajala se to nije razotkrila Hejla kada je za to imala priliku.
Hejl je sedeo za svojim terminalom. "Stres ubija, Sju. eli li da olaka
duu?" Suzan se prisili da sedne.
Mislila je da e Stratmor brzo zavriti i vratiti se da razgovara sa njom, ali ga
nije bilo. Suzan je pokuavala da ostane pribrana.Bacila je pogled
na monitor po drugi put, znala je koju e adresu dobiti
:GHEJL@kripto.nsa.gov.
Podigla je pogled ka Stratmorovoj radnoj stanici; znala je da ne moe vie da
eka. Bilo je vreme da prekine naelnikov telefonski razgovor. Ustala je i
zaputila se ka vratima.
Hejlu kao da je odjednom bilo nelagodno - oigledno je primetio Suzanino
neobino ponaanje. Pretrao je prostoriju i stigao pre nje do vrata. Prekrstio
je ruke na grudima, ispreivi joj se na putu.
"Reci mi ta se deava", zahtevao je. "Neto se danas ovde deava. ta?" "Pusti
me da izaem", rekla je Suzan to je mirnije mogla, oseajui opasnost.
"Hajde", insistirao je Hejl. "Stratmor skoro da je otpustio artrukijana zbog
toga to je radio svoj posao. ta se deava sa Transleterom? Mi nemamo
nikakvu dijagnostiku koja traje osamnaest asova. To je glupost, i ti to zna.
Reci mi ta se deava."
Suzanine oi se suzie. Zna ti prokleto dobro ta se deava! "Skloni se, Greg",
rekla je. "Moram u toalet." Hejl se osmehnu. Saekao je trenutak, a potom se
sklonio u stranu. "Izvini, Sju. Samo flertujem."
Suzan izae iz vora 3. Dok je prolazila pored staklenog zida, oseala je kako
se u nju urezuje Hejlov pogled. Zabrinuto se zaputila ka toaletima. Morae da
ide zaobilaznim putem da bi stigla do naelnika. Greg Hejl nije smeo nita da
posumnja.
141
142
143
"Zna da bih ostala", ree ona, zaustavljajui se na pragu, "ali ipak imam
neto ponosa. Jednostavno, ne vidim sebe kao drugu violinu - naroito ne u
odnosu na neku tinejderku."
"Moja ena nije tinejderka", branio se Brinkerhof. "Samo se tako ponaa."
Mid ga iznenaeno pogleda. "Nisam mislila na tvoju enu." Neduno je
zatreptala. "Mislila sam na Karmen." Izgovorila je to ime snanim
portorikanskim akcentom.
Brinkerhofov glas postade promukao. "Na koga?" "Karmen? Iz kafeterije?"
Brinkerhof je osetio da crveni. Karmen Huerta je dvadesetsedmogodinja
poslastiarka koja radi u kantini Agencije. Brinkerhof je uivao u nekoliko,
kako je mislio, tajnih susreta sa njom, nakon radnog vremena.
Nevaljalo mu je namignula. "Upamti, ed... Veliki brat sve zna."
Veliki brat? Brinkerliof proguta knedlu u neverici. Veliki hm! Nadgleda i
ostave?
Veliki brat, ili samo "Brat", kako ga je Mid esto zvala, bio je Centreks 333
smeten u maloj prostoriji nalik ostavi pored centrale direktorskog odeljenja.
"Brat" je bio itav Midin svet. U njega su stizali podaci sa 148 internih video
kamera, 399 elektronskih vrata, 377 prislunih telefonskih ureaja i 212
slobodnih bubica za prislukivanje u kompleksu Agencije.
Direktori Agencije su znali da 26.000 zaposlenih nije samo velika prednost,
nego i veliki rizik. Svako vee naruavanje Sigurnosti u istoriji Agencije dolo
je iznutra. Zadatak koji je Mid kao analitiar unutranje Sigurnosti imala
bio je da nadgleda sve to se deava u okviru zidova Agencije... ukljuujui,
kako se ispostavilo, i ostavu kantine.
Brinkerhof ustade da se odbrani, ali Mid je ve izlazila.
"Ruke iznad stola", dobacila mu je preko ramena. "Nema neobinih radnji
kada ja odem. Zidovi imaju oi."
Brinkerhof je sedeo i sluao kako zvuk njenih potpetica nestaje niz hodnik.
Barem je znao da ga ona nikada nee odati. Imala je i ona svoje slabosti. I
sama se upustila u nekoliko indiskretnih aktivnosti - uglavnom lutajue
masae lea sa Brinkerhofom.
144
Misli mu se vratie na Karmen. Zamiljao je njeno gipko telo, one tamne noi,
onaj AM radio koji je odvrnula do daske - vrela San Huanska salsa. Nasmeio
se. Moda svratim na uinu kada zavrim. Otvorio j e prvi izvetaj.
KRIPTOGRAFIJA - PRODUKCIJA-TROKOVI
Raspoloenje mu se istog trenutka popravi. Mid mu je dala pravu poslasticu izvetaj Kriptografskog odeljenja je uvek najlaki posao. Tehniki, trebalo je da
on sastavi itavu stvar, ali jedina cifra koju je direktor ikada traio bila je SSD
- srednja suma po dekodiranju. SSD je prosena suma koja je potrebna da bi
Transleter reio jednu ifru. Dokle god je taj iznos ispod 1.000 dolara po ifri,
Fontejn nije mario. Hiljadarka po komadu. Brinkerhof se zakikota. Na
poreski novac na delu.
Dok se udubljivao u dokument i proveravao dnevne trokove, prizori Karmen
Huerta koja razmazuje med i poslastiarski eer po sebi poee da mu se vrte
po glavi. Trideset sekundi kasnije bio je skoro gotov. Podaci iz Kriptografskog
odeljenja su savreni - kao i uvek.
Meutim, ba pre nego to je preao na sledei izvetaj, neto mu privue
panju. Na dnu stranice, poslednja brojka nije bila u redu. Iznos je bio toliko
veliki da je preao u sledeu kolonu i napravio rusvaj od itave stranice.
Brinkerhof je u oku zurio u brojke.
999999999? Ostao je bez daha. Milijardu dolara? Prizori Karmen nestadoe.
ifra od milijardu dolara"."
Brinkerhof je itav minut sedeo kao paralizovan. Potom, u naletu panike,
istra u hodnik. "Mid! Vrati se!"
***
145
146
147
Dejvid Beker je besciljno lutao niz Avenida del Cid, pokuavajui da sredi
misli. Priguene senke plesale su po kaldrmi ispod njegovih nogu. Votka ga je
i dalje drala. Nita u vezi sa njegovim ivotom mu se trenutno nije inilo
jasnim. Misli mu odlutae ka Suzan - pitao se da li je ula njegovu telefonsku
poruku.
Ispred njega, seviljski tranzitni autobus se uz kripu konica zaustavio na
stanici. Beker je podigao pogled. Vrata autobusa su se zatresla i otvorila, ali
niko nije silazio. Dizel motor ponovo zagrme, ali ba dok je autobus polazio,
troje tinejdera se pojavie iz jednog bara i potrae za njim, viui i maui.
Motor se ponovo utia, i klinci pojurie da stignu autobus. Tridesetak metara
iza njih, Beker je zurio u krajnjoj neverici. Vid mu se odjednom razbistrio, ali
znao je da ono to vidi ne moe biti mogue. Bila je to ansa od jedan prema
milion.
Haluciniram.
Meutim, kad su se vrata autobusa otvorila, klinci se nagurae oko njih da se
ukrcaju. Beker je ponovo ugleda. Ovog puta je bio siguran. Ugledao ju je,
jasno osvetljenu maglovitim svetlom svetiljke na uglu.
148
149
nekoliko sedita od njega, nalazila su se tri iljka kose. Crvena, bela i plava!
Uspeo sam!
Beker pomisli na prsten, lirdet 60 koji eka, i naposletku, na Suzan.
Kada je priao devojinom seditu pitajui se ta da kae, autobus je proao
ispod uline svetiljke. Na trenutak je pankerkino lice bilo osvetljeno.
Beker se uasnuto zagleda u nju. minka na licu je bila razmazana preko
guste kratke brade. To uopte nije bila devojka, ve mladi. Nosio je srebrnu
minuu u gornjoj usni, crnu konu jaknu i nije imao majicu.
"ta, do avola, ti hoe?" pitao je grub glas. Imao je njujorki akcenat.
Bilo mu je muka, gubio je ravnoteu i mislio je da e se sruiti; zurio je u
putnike koji su ga posmatrali. Svi su bili pankeri. Barem polovina njih je
imala crvenu, belu i plavu kosu.
"Sientate!" povikao je voza.
Beker je bio suvie okiran da bi ga uo.
"Sientate!" urlao je voza. "Sedi!"
Beker se neodreeno okrenu ka ljutitom licu koje se videlo u retrovizoru.
Meutim, suvie dugo je oklevao.Iznerviran, voza nagazi konicu. Beker oseti
kako gubi ravnoteu. Ispruio je ruku ka naslonu sedita, ali je promaio. Za
trenutak, leteo je kroz vazduh. Zatim je tresnuo na hrapavi pod.
Na Avenida del Cid, jedna figura je iskoraila iz senke. Namestio je
naoari sa ianim okvirom i zagledao se za autobusom koji je odlazio. Dejvid
Beker je uspeo da umakne, ali ne zadugo. Od svih autobusa u Sevilji,
gospodin Beker se upravo ukrcao u zloglasni broj 27. Autobus broj 27 je imao
samo jedno odredite.
Fil artrukijan zalupi slualicu. Dabina linija je bila zauzeta; Daba je
odbijao da ukljui opciju poziva na ekanju jer ju je smatrao nasilnom
prevarom koju je telefonska kompanija uvela kako bi poveala profit
prosleivanjem svakog poziva; na jednostavnoj poruci "Na drugoj sam liniji,
pozvau vas", telefonske kompanije su zaraivale milione godinje. Dabino
odbijanje da prima pozive na ekanju bio je njegov nain da izrazi svoje tiho
neslaganje sa zahtevom Agencije da u svako doba nosi mobilni telefon za hitne
sluajeve.
artrukijan se okrenu i pogleda na naputeno prizemlje Kriptografskog
odeljenja. Brujanje generatora koji su se nalazili ispod poda svakog minuta je
bilo sve glasnije. Oseao je da mu vreme istie. Znao je da je trebalo da ode,
150
151
152
153
154
155
"Ma daj, ed - ne budi dete. Samo radimo svoj posao. Neto neoekivano se
pojavilo u podacima i mi samo proveravamo. Pored toga", dodala je, "elela bih
da podsetirn Stratmora da ga Veliki brat posmatra. Da dobro razmisli pre
nego to ponovo ishitreno isplanira da spase svet."
Mid podie slualicu i poe da okree broj.
Brinkerhof nije izgledao ubeeno. "Stvarno misli da treba da ga
uznemirava?"
"Ne uznemiravam ga ja", ree Mid, dobacivi mu slualicu. "Nego ti."
156
***
157
Ponovo je povukao. Nita se nije deavalo. Povukao je po trei put, ovog puta
paninije. Nita.
"Na liniji 27 ih iskljuuju." Klinac ponovo pijunu. "Da ih ne bi zajebavali."
Beker se okrenu ka njemu.
"Hoe da kae da ne mogu da siem?" Klinac se nasmeja. "Ne, sve do kraja."
Pet minuta kasnije, autobus je jurio po neosvetljenom prigradskom putu.
Beker se okrenu ka klincu koji je sedeo iza njega. "Hoe li se ovo udo ikada
zaustaviti?"
Klinac klimnu glavom. "Jo nekoliko kilometara."
"Kuda idemo?"
Klinac se iznenada iroko isceri. "Hoe da kae da ne zna?" Beker slegnu
ramenima.
Klinac poe histerino da se smeje. "E, sranje. Svidee ti se."
***
158
Nalet vrelog vazduha pogodio ga je u lice. Imao je otar miris freona. Stubovi
pare kuljali su iz otvora, osvetljeni crvenim pomonim svetlom. Udaljeno
brujanje generatora pretvorilo se u tutnjavu. artrukijan ustade i proviri u
otvor. Izgledao je vie kao prolaz koji vodi u pakao nego ulaz za kompjuter.
159
160
"Imam izvetaj koji kae da Transleter obrauje jedan isti fajl ve osamnaest
sati i jo ga nije reio."
Dabi izlete Dr Peper po itavoj kalconi. "Molim!" "Ima li neku ideju?"
Brisao je kalconu salvetom. "Kakav je to izvetaj?"
"Izvetaj o uinku. Uobiajena osnovna analiza trokova." Mid mu brzo
objasni ta su ona i Brinkerhof otkrili. "Jeste li pozvali Stratmora?"
"Da. Rekao je da je u Kriptografskom odeljenju sve u redu. Rekao je da
Transleter radi punom parom. Rekao je da su nai podaci pogreni."
Daba nabra ispupeno elo. "Pa u emu je onda problem? Tvoj izvetaj je
zabrljao." Mid je utala.
Daba je shvatio na ta je ciljala. Namrtio se. "Ti ne misli da je tvoj izvetaj
zabrljao?" "Upravo tako."
"Dakle, misli da Stratmor lae?" "Nije ba tako", ree Mid diplomatski,
znajui da hoda po tankom ledu.
"Samo, moji podaci nikada do sada nisu bili netani. Mislila sam da je bolje
da potraim jo neije miljenje."
"Pa", poeo je Daba, "ao mi je to ja moram ovo da ti saoptim, ali tvoji
podaci su netani."
"Misli?"
"Kladim se u svoj posao." Daba zagrize veliki zalogaj sone kalcone i
progovori punih usta. "Najdue to je neki fajl izdrao u Transleteru bilo je tri
sata. To ukljuuje i dijagnostiku, granine testove, sve. Jedino to bi moglo da
ga zaglavi na osamnaest sati mogao bi biti neki virus. Nita drugo."
"Nekakav virus?"
"Da, nekakav ciklus koji se ponavlja. Neto to je dospelo u procesore,
napravilo petlju i zapravo zakoilo itavu stvar."
"Pa", poela je Mid, "Stratmor je u Kriptografskom odeljenju ve ravno
trideset i est sati. Moda se bori sa nekakvim virusom?"
Daba se nasmeja. "Stratmor je tamo trideset i est sati? Jadnik. Verovatno
mu je ena rekla da ne sme da se vrati kui. ujem da ga unitava."
161
162
***
163
164
***
165
166
167
168
169
***
170
171
172
173
174
"Cinquanta mille! Pedeset hiljada!" nudio je Beker. Bilo je to oko etiri stotine
dolara.
Italijan se sumnjiavo nasmeja. "Dove la plata? Gde je lova?"
Beker izvue pet novanica od po deset hiljada pezeta iz depa i prui mu ih.
Italijan pogleda novac, potom svoju devojku. Devojka je zgrabila novac i
strpala ga u majicu.
"Grazie!" nasmeio se Italijan. Dobacio je Bekeru kljueve od vespe. Potom je
uhvatio devojku za ruku i oni otrae ka zgradi, smejui se. "Aspetta!" povikao
je Beker. "ekaj! Hteo sam da me odveze!"
***
175
176
***
177
***
178
179
180
181
182
183
184
185
186
Suzan je stajala sama u slabo osvetljenoj tiini vora 3. Zadatak koji je imala
pred sobom bio je jednostavan: pristupiti Hejlovom terminalu, pronai njegov
primerak kljua, a potom obrisati sve tragove njegove komunikacije sa
Tankadom. Nigde nije smelo da bude ni pomena o Digitalnoj tvravi.
Prvobitni strah koji je oseala pri pomisli da e sauvati klju i otkljuati
Digitalnu tvravu ponovo ju je muio. Nije elela da izaziva sudbinu; do sada
su imali sree. Nort Dakota se kao nekim udom pojavio ba njima ispred
nosa i sada je bio zatvoren. Jedino je bilo nejasno ta je uradio Dejvid; morao
je da pronae drugi klju.
Suzan se nadala da napreduje.
Dok je zalazila dublje u unutranjost vora 3, pokuavala je da razbistri misli.
Bilo je udno to se oseala toliko nelagodno na tako poznatom mestu. Sve u
voru 3 joj se u mraku inilo nepoznatim. Meutim, bilo je tu jo neega.
Suzan je za trenutak oklevala, bacivi pogled na neispravna vrata. Nije bilo
izlaza. Dvadeset minuta, pomislila je.
Dok se okretala ka Hejlovom terminalu, osetila je neobian miris nalik
mousu - miris koji sasvim sigurno nije pripadao voru 3. Pitala se da li je
mogue da se dejonizator pokvario. Miris joj je na neki neodreen nain bio
poznat, i bio je praen uznemirujuim trncima. Zamislila je Hejla, zakljuanog
ispod, u svojoj ogromnoj eliji koja se pui. Da li je neto zapalio? Podigla je
pogled ka ventilacionim otvorima i udahnula. Meutim, inilo se da miris
dolazi iz neposredne blizine.
Suzan baci pogled ka pregradnim vratima ajne kuhinje. Istog trenutka je
prepoznala miris. Bila je to kolonjska voda... i miris znoja.
Nagonski je ustuknula, nepripremljena na ono to je ugledala. Iza letvica
vrata ajne kuhinje dva oka su zurila u nju. Bio je potreban samo trenutak da
uasna istina dopre do nje. Greg Hejl nije bio zakljuan u podnivoima bio je u
voru 3! Iskrao se uz merdevine pre nego to je Stratmor zatvorio vrata u
podu. Bio je dovoljno snaan da sam otvori vrata.
187
188
189
190
191
192
***
193
194
195
Hejlove miiave noge su se ukoile i on se prevrnu na bok kako bi preraspodelio teinu. Zinuo je da neto kae, ali nije dobio ansu za to. Dok se
Hejl podizao, Suzan je osetila kako joj je krv ponovo jurnula u noge. Pre nego
to je postala svesna ta se dogaa, refleksnim pokretom je trznula levu nogu
i vrsto je zarila u Hejlovo meunoje. aicom kolena silovito je udarila u
meku vreicu tkiva izmeu njegovih nogu.
Hejl zajea od bola i istog trenutka izgubi snagu. Prevrnuo se na stranu,
drei se za mesto udarca. Suzan se izmigoljila ispod njegovog mlitavog tela.
Teturajui se, zaputila se ka vratima, svesna da nee imati dovoljno snage da
izae napolje.
Donevi odluku u trenutku, Suzan je stala iza dugakog stola za sastanke, od
mahagonija, i zarila pete u tepih. Na svu sreu, to je imao tokie.
Koraknula je svom svojom snagom ka lunom staklenom zidu, gurajui sto
pred sobom. Tokii su bili ispravni i sto se dobro kotrljao. Kad je stigla na
pola puta kroz vor 3, ve je bila u punom trku.
Na metar i po od staklenog zida, Suzan je snano odgurnula sto od sebe.
Bacila se u stranu i pokrila oi.
Nakon zagluujueg praska, zid je eksplodirao u kiu stakla. Zvuci iz
Kriptografskog odeljenja pokuljae u vor 3 po prvi put otkako je napravljen.
Suzan je podigla pogled. Kroz rupu iskrzanih ivica ugledala je sto.
I dalje se kotrljao. Vrteo se u irokim krugovima preko prizemlja
Kriptografskog odeljenja, nestajui u tami.
Suzan je natukla svoje Feragamo cipele na noge, bacila poslednji pogled na
Grega Hejla koji se i dalje uvijao od bola i jurnula kroz more razbijenog stakla
u glavnu salu Kriptografskog odeljenja.
" O zar to nije bilo lako?" rekla je Mid uz prezriv osmeh kad joj je Brinkerhof
pruio klju od Fontejnove kancelarije. Brinkerhof je delovao poraeno.
"Obrisau snimak pre nego to poem", obeala je Mid. "Osim ako ga ti i
tvoja ena elite za svoju privatnu kolekciju."
"Samo uzmi prokletu listu", odvratio je ljutito. "A zatim se gubi odatle!" "Si,
senor", zagugutala je sa snanim portorikanskim akcentom.
Namignula mu je i zaputila se kroz salon ka Fontejnovim dvokrilnim vratima.
196
197
198
199
"Hajde", rekla je, "izgledate kao bogat ovek. Zar ne moete da mi po zajmite
neto novca da stignem kui? Mogla bih vam ga kasnije poslati."
Beker je mislio da e sva gotovina koju bude dao ovoj devojci zavrili u
rukama nekog dilera droge u Trijani.
"Kao prvo", rekao je, "nisam bogat ovek -ja sam predava. Ali evo ta u
uraditi..." Prihvatiu tvoju igru, eto ta u uraditi.
"ta kae na to da ti platim kartu kreditnom karticom?"
Plavua je zurila u njega, krajnje zapanjena. "Uinili biste to?" promucala je,
oiju razrogaenih u nadi. "Kupili biste mi kartu do kue? Oh, Boe, hvala
vam!"
Beker je ostao bez rei. Oigledno nije dobro procenio situaciju.
Devojka mu se baci oko vrata. "Imala sam grozno leto", guila se od oseanja,
gotovo grunuvi u pla.
"Oh, hvala vam! Moram da odem odavde!"
Beker joj je mlitavo uzvratio zagrljaj. Devojka ga pusti, i on ponovo baci pogled
na njenu podlakticu.
Uhvatila je njegov pogled. "Grozno, zar ne?"
Beker klimnu glavom. "Mislio sam da si rekla da se ne drogira." Devojka se
nasmeja.
"To je nalepnica sa tetovaom! Ogulila sam pola koe pokuavajui da je
skinem. Mastilo se razmazalo."
Beker pogleda paljivije. Pod fluorescentnim svetlom, zamrljane ispod
crvenkaste otekline na njenoj ruci, mogao je da vidi slabane obrise nekakvog
natpisa - rei nakrabane na koi.
"Ali... ali tvoje oi", rekao je Beker, oseajui se glupo. "Skroz su crvene."
Nasmejala se. "Plakala sam."
Rekla sam vam, propustila sam let. Beker ponovo pogleda rei napisane na
njenoj ruci.
Namrtila se. Bilo joj je neprijatno. "Uh, i dalje moete da proitate, zar ne?"
Beker se nagnu blie.
200
201
202
"202? Gde je to?" Gde se u ogromnom prostranstvu Amerike krije taj tajanstveni
Nort Dakota ?
"Negde blizu grada Vaingtona, gospodine."
Numataka izvi obrve. "Pozovite me im budete imali broj."
***
203
204
205
"Suzan, ovde smo bezbedni. Moramo da razgovaramo. Ako Greg Hejl proe
kroz ta vrata..." Nije zavrio reenicu. Suzan je bila bez rei.
Stratmor joj uputi pogled kroz prigueno svetio u svojoj kancelariji. Rukom je
potapao stolicu pored svoje.
"Suzan, sedite. Moram neto da vam kaem." Nije se ni pomerila.
"Kada zavrim", rekao je, "rei u vam lozinku za pokretanje lifta. Moi ete da
odluite da li elite da odete ili ne."
Nastade duga pauza. U magnovenju, Suzan se pokrenu i sede pored
Stratmora.
"Suzan", poeo je,"nisam bio sasvim iskren prema vama."
***
206
207
***
208
209
Nakon napete stanke, Mid klimnu glavom. "U redu. Laku no." Okrenula se i
otila. Dok je prolazila pored njega, Brinkerhof joj je video u oima da nema
nameru da pusti da to tako proe - ne dok ne zadovolji svoju intuiciju.
Brinkerhof je bacio pogled u svog ogromnog gazdu, koji je kipteo od besa za
svojim stolom.To nije bio direktor kojeg je poznavao. Direktor kojeg je
poznavao insistirao je na detaljima, lepo upakovanim paketima. Uvek je
ohrabrivao svoje osoblje da ispituje i razjanjava svaku nedoslednost u
dnevnoj proceduri, bez obzira koliko ona sitna bila. A ipak, eto ga sad, -trai
od njih da okrenu lea veoma neuobiajenom nizu sluajnosti.
Bilo je oigledno da direktor neto krije, ali Brinkerhof je bio plaen da
pomae, ne da ispituje. Fontejn je uvek iznova dokazivao da mu je stalo da svi
budu zadovoljni; ako je sada to znailo da treba da zamuri na jedno oko neka
bude tako.
Na nesreu, Mid je bila plaena da postavlja pitanja, i Brinkerhof se plaio da
se zaputila ka Kriptografskom odeljenju da uini upravo to. Vreme je da se
pripreme poslovne biografije, pomislio je Brinkerhof dok se okretao ka
vratima.
"ed!" zareao je Fontejn iza njega. I Fontejn je video izraz u njenim oima dok
je odlazila. "Ne putaj je da izae iz ovog odeljka."
Brinkerhof klimnu glavom i pouri za njom.
Fontejn uzdahnu i spusti glavu na ruke. Oi boje samurovine bile su umorne.
Dugo, neoekivano putovanje kui. Proli mesec je za Lilanda Fontejna bio
ispunjen velikim oekivanjima. Ovog trenutka su se u Agenciji deavale stvari
koje e promeniti istoriju i, da ironija bude vea, direktor Fontejn je za njih
saznao sluajno.
Tri meseca ranije, Fontejn je primio vest da naelnika Stratmora naputa
supruga. Takoe je uo izvetaje koji su govorili da Stratmor radi besmisleno
mnogo i da se ini da e se raspasti pod pritiskom. Uprkos tome to se po
mnogim pitanjima nije slagao sa Stratmorom, Fontejn je uvek izuzetno cenio
svog zamenika; Stratmor je bio genijalan ovek, moda najbolji kojeg je
Agencija imala. Istovremeno je znao da je jo od fijaska sa Skipjack
projektom, Stratmor bio pod izuzetnim stresom. Fontejna je to brinulo;
naelnik je u Agenciji drao mnoge konce u svojim rukama - a Fontejn je
morao da titi agenciju. Fontejnu je bio potreban neko ko e pratiti svaki
210
211
Bio je u dilemi. Lako je mogao da unese lozinku koja je pokretala njegov lift i
Suzan bi mogla da ode.
212
"Ponekad je ovek na mom poloaju primoran da lae ljude koje voli. Danas je
bio jedan od takvih dana." Tuno ju je posmatrao. "Ono to se spremam da
vam kaem, nikada nisam planirao da kaem... ni vama... niti bilo kome."
Suzan oseti marce. Stratmorovo lice je bilo smrtno ozbiljno. Oigledno je
postojao neki aspekt njegovog posla sa kojim nije bila upoznata. Suzan sede.
Nastade duga stanka za vreme koje je Stratmor zurio u tavanicu, prikupljajui
misli.
"Suzan", naposletku je rekao drhtavi glasom, "ja nemam porodicu." Vratio je
pogled na nju.
"Nemam brak koji bi bio vredan pomena. itav moj ivot je moja ljubav prema
ovoj zemlji. Moj ivot je bio moj posao ovde u Agenciji." Suzan ga je bez rei
sluala.
"Kao to ste moda pogodili", nastavio je, "planirao sam da se uskoro
povuem. Meutim, eleo sam da se povuem dostojanstveno. eleo sam da se
povuem znajui da sam zaista uinio neto vredno."
"Ali vi jeste uinili neto vredno", Suzan u sebe kako govori. "Napravili ste
Transleter ."
inilo se da je Stratmor ne uje. "U toku poslednjih nekoliko godina, na
posao ovde u Agenciji postajao je sve tei i tei. Suoili smo se sa
neprijateljima za koje nikada nisam ni mogao da pretpostavim da e nam se
suprotstaviti. Govorim o naim dravljanima. Advokatima, fanatinim
pristalicama ljudskih prava, Fondaciji za elektronske granice - svi su oni
odigrali svoju ulogu, ali u pitanju je i neto vie od toga. Radi se o narodu.
Ljudi su izgubili veru. Postali su paranoini. Odjednom vide nas kao
neprijatelje. Ljudi poput vas ili mene, ljudi koji zaista ele sve najbolje svojoj
naciji - takvi ljudi odjednom moraju da se bore za pravo da slue svojoj zemlji.
Mi vie nismo uvari mira. Sada smo prislukivai, voajeri, oni koji ugroavaju
ljudska prava." Stratmor duboko uzdahnu. "Naalost, na svetu ima naivnih
ljudi, ljudi koji ne mogu da zamisle uas sa kojim bi morali da se suoe da se
mi nismo umeali. Iskreno verujem da je na nama da ih spasimo od njihovog
sopstvenog neznanja."
Suzan je ekala da uje poentu njegove prie.
Stratmor je umorno zurio u pod. Potom podie pogled. "Suzan, sasluajte me",
rekao je, neno joj se osmehnuvi. "eleete da me zaustavite, ali me
213
214
215
Suzan se nasmei po prvi put za poslednjih sat vremena. "I plaila sam se da
ete to rei."
On slegnu ramenima. "Kada Digitalna tvrava bude tamo gde treba,
obavestiu direktora."
Suzan je bila zadivljena. Stratmorov plan je bio prava revolucija u globalnoj
obavetajnoj praksi ija se veliina nikada ranije nije mogla ni zamisliti. I
pokuavao je da ga ostvari bez iije pomoi. Uz to je i izgledalo da bi mu moglo
uspeti. Klju je bio u prizemlju. Tankado je mrtav. Tankadovog partnera su
otkrili. Suzan zastade.
Tankado je mrtav. To se inilo veoma zgodnim. Pomislila je na sve lai koje joj
je Stratmor rekao i iznenada osetila kako je podilaze marci. Zbunjeno je
pogledala u naelnika. "Da li ste vi ubili Enesia Tankada?"
Stratmor je iznenaeno pogleda. Odmahnuo je glavom. "Naravno da nisam.
Nije bilo potrebe da se Tankado ubije. Zapravo, vie bi mi odgovaralo da je
iv. Njegova smrt bi mogla baciti sumnju na Digitalnu tvravu. eleo sam da
ova zamena proe onoliko glatko i neupadljivo koliko je to mogue. Prvobitni
plan je bio da izvedem zamenu i pustim Tankada da proda svoj klju."
Suzan je morala da prizna da je to imalo smisla. Tankado ne bi imao razloga
da posumnja da algoritam na Internetu nije original. Niko mu nije mogao prii
izuzev njega i Nort Dakote. Tankado nikada ne bi znao za postojanje izmene,
osim ako bi se vratio algoritmu i prouio programski kod nakon objavljivanja.
Dovoljno je dugo robovski radio na Digitalnoj tvravi da verovatno nikada vie
ne bi eleo da vidi programski kod. Suzan pusti da se informacije slegnu.
Odjednom je razumela naelnikovu potrebu za privatnou u Kriptografskom
odeljenju.
Zadatak koji je imao pred sobom zahtevao je dosta vremena, kao i obazrivosti
- trebalo je napisati skriveni programski kod, ubaciti ga u kompleksni
algoritam i izvesti neopaenu zamenu na Internetu. Od izuzetne vanosti je
bilo skrivanje izmene. Makar i samo nagovetaj da je Digitalna tvrava
izmenjena mogla bi unititi naelnikov plan. Tek sada je u potpunosti
shvatala zato je odluio da ostavi Transleter da radi. Ako Digitalna tvrava
treba da postane novo edo Agencije, Stratmor je eleo da bude siguran da je
zaista nereiva!
"I dalje elite da odete?" upitao ju je.
216
217
218
opasnosti. Hejl je mogao biti bilo gde.U daljini, sada skriveno iza Transletera,
nalazilo se njihovo odredite - vor 3. Suzan se molila da je Hejl i dalje tamo,
da lei na podu i zavija od bola poput psa, to je po njoj i bio.
Stratmor pusti rukohvat i vrati pitolj u desnu ruku. Bez rei je zakoraio u
tamu. Suzan mu vre stegnu rame. Ako ga izgubi, jedini nain da ga ponovo
pronae bio je da progovori. Hejl bi ih mogao uli. Dok su se udaljavali od
Sigurnosti stepenica, Suzan se setila igara koje je kao dete igrala kasno uvee
- odlazila je iz sigurnog, bila je na otvorenom. Bila je ranjiva. Transleter je bio
jedino ostrvo u prostranom crnom moru.Posle svakih nekoliko koraka
Stratmor bi zastao, spremnog pitolja, i oslunuo. Jedini zvuk koji se uo bilo
je prigueno brujanje koje je dolazilo iz dubine. Suzan je elela da ga povue
natrag, na bezbedno. inilo joj se da je vrebaju lica svuda okolo. Na pola puta
do Transletera tiina Kriptografskog odeljenja bi poremeena.Negde u tami,
naizgled ba iznad njih, pitavi zvuk se probio kroz no. Stratmor se okrenu i
Suzan ga izgubi.Ispunjena strahom, Suzan isprui ruku, pipajui u potrazi za
njim. Ali naelnik je nestao. Zateturala se unapred, u nitavilo. Piskutavi zvuk
se i dalje uo. Bio je blizu. Suzan se okrenu u mraku. Zaulo se utanje
odee i iznenada pitanje prestade. Suzan se ukopa u mestu. Trenutak
kasnije, kao u nekoj od njenih najgorih nonih mora iz detinjstva, pojavi se
nekakvo oblije. Lice se materijalizovalo tik ispred nje. Bilo je jezivo i zeleno.
Bilo je to lice demona, otre senke koje su jurnule navie, preko izoblienih
crta. Odskoila je. Okrenula se da potri, ali ju je neto zgrabilo za ruku."Ne
mrdajte!" naredilo je.
219
Za trenutak je pomislila da je u ta dva uarena oka videla Hejla. Ali glas nije
bio njegov. I dodir je bio suvie nean. Bio je to Stratmor. Osvetljavao ga je
predmet koji je upravo izvukao iz depa. Telo joj se opusti sa olakanjem.
Osetila je kako ponovo poinje da die. Predmet u Stratmorovoj ruci je imao
nekakav elektronski LED displej koji je sijao zelenkastom svetlou.
"Prokletstvo", opsovao je Stratmor sebi u bradu. "Moj novi pejder." Sa
prezirom je zurio u novi SkyPager koji je drao na dlanu. Zaboravio je da
ukljui vibraciju i iskljui zvono. Ironija je u tome to je otiao u lokalnu
prodavnicu elektronike da bi kupio taj ureaj. Platio je gotovinom kako bi
ostao anoniman; niko nije znao bolje od njega koliko je paljivo Agencija
nadzirala sopstvene ljude - a digitalne poruke koje je slao i primao preko tog
pejdera bile su neto stoje Stratmor definitivno eleo da sauva samo za
sebe.
Suzan se nelagodno obazre oko sebe. Ako Hejl i nije znao da dolaze, sada zna.
Stratmor pritisnu nekoliko tipki i proita poruku. Tiho je zagunao. Loe vesti
iz panije - ne od Dejvida Bekera, nego od druge osobe koju je poslao u
Sevilju.
***
220
Samo jo desetak centimetara, mislio je. Posao je trajao daleko due nego to
je oekivao.
Ba dok je prislanjao vrh lemilice na poslednji komad metala za lemljenje,
mobilni telefon mu prodorno zazvoni. Daba se trgnu, ruka mu se zatrese i
velika kap vrelog, tenog olova kanu mu na ruku.
"Sranje!" Ispustio je lemilicu i praktino progutao lampu. "Sranje! Sranje!
Sranje!"
Mahnito je trljao kap metala za lemljenje koja se hladila. Kap se otkotrlja,
ostavljajui poprilinu oteklinu. ip koji je pokuavao da zalemi je ispao i
udario ga u glavu. "Prokletstvo!"
Telefon mu je ponovo zvonio. Nije obraao panju na njega.
"Mid", opsovao je sebi u bradu. Prokleta da si! Sa Kriptografskim odeIjenjem je
sve u redu! Telefon je i dalje zvonio. Daba se vrati poslu, postavljajui novi
ip. Minut kasnije ip je bio na mestu, ali telefon mu je i dalje zvonio. Za ime
sveta, Mid! Odustani!
Telefon je zvonio jo petnaest sekundi i naposletku prestade. Daba odahnu
sa olakanjem.
ezdeset sekundi kasnije interfon iznad njega zapucketa.
"Moli se glavni tehniar Sigurnosti sistema da se javi glavnoj centrali radi
poruke." Daba zakoluta oima u neverici. Ne odustaje, zar ne? Odluio je da
se oglui o poziv.
221
oekivala je da zauje zvuke borbe na ivot i smrt na podu, ali nije se ulo
nita. Sve je odjednom utihnulo - kao da je Hejl udario naelnika i potom
nestao.
Suzan je ekala, napreui oi u mraku, nadajui se da Stratmor nije
povreen. Nakon, kako joj se inilo, itave venosti, proaputala je:
"Naelnie?" Jo dok je to izgovarala, shvatila je da je pogreila. Sekund
kasnije Hejlov miris se pojavi iza nje. Suvie kasno se okrenula. Bez
upozorenja, poela je da se uvija, da se bori za vazduh. Bila je zdrobljena i
stegnuta, licem naspram Hejlovih grudi.
"Jaja me ubijaju", prodahtao joj je Hejl u uho.
Suzanina kolena popustie. Zvezde na kupoli poee da se vrte iznad nje.
Hejl vrsto stegnu Suzan oko vrata i zaurla u tamu. "Naelnie, drim vau
dragu. elim da izaem odavde!"
Tiina je bila jedini odgovor na njegove zahteve. Hejlov stisak se pojaa.
"Slomiu joj vrat!"
Zvuk natezanja pitolja se zauo tik iza njih. Stratmorov glas je bio smiren i
pribran. "Pustite je."
Suzan zadrhta od bola. "Naelnie!"
Hejl okrenu Suzan ka smeru iz kog je dopirao glas. "Ako pucate, pogodiete
vau dragocenu Suzan. Jeste li spremni na taj rizik?"
Stratmorov glas im se priblii. "Pustite je."
"Nema anse. Ubiete me."
"Nikoga ja neu ubiti."
"Oh, stvarno? Recite to artrukijanu!"
Stratmor se priblii jo vie. "artrukijan je mrtav.?"
"Ma stvarno. Vi ste ga ubili. Video sam!"
"Prekinite s tim, Greg", mirno je rekao Stratmor.
Hejl jae stegnu Suzan i proaputa joj u uho: "Stratmor je gurnuo
artrukijana - kunem se!"
222
223
224
225
226
227
228
229
230
231
232
233
234
***
235
Bekerova vespa je bez sumnje bila najmanje prevozno sredstvo koje je ikada
jurilo seviljskom pistom.
Zujanje koje je moglo da postigne maksimalnu brzinu od 80 kilometara na as
liilo je vie na motornu testeru nego na motorcikl i na nesreu je bilo daleko
ispod potrebne sile za poletanje.
U bonom retrovizoru Beker je video kako se taksi zaljuljao iza ugla i izleteo
na neosvetljenu pistu, oko tristo pedeset metara iza njega. Odmah je poeo da
ga sustie. Beker usmeri pogled napred. U daljini, na oko pola kilometra,
obrisi avionskih hangara su se ocrtavali na nonom nebu. Pitao se da li e ga
taksi sustii na toj razdaljini. Znao je da bi Suzan za dve sekunde mogla da
prorauna koliko je anse imao. Iznenada je osetio strah kakav jo nije bio
upoznao. Spustio je glavu i okrenuo ruicu najvie to je mogao. Vespa je bila
na granici mogunosti. Pretpostavljao je da taksi iza njega ide gotovo dva puta
bre od njega. Usredsredio je pogled na tri zgrade koje su se videle u daljini.
Ona srednja. Tamo je lirdet. Odjeknuo je pucanj.
Metak se zario u pistu, na nekoliko metara iza njega. Beker se osvrnu. Ubica
je bio nagnut kroz prozor i ciljao. Beker naglo skrenu i boni retrovizor mu se
razlete u kii stakla. Kroz upravlja je osetio silinu udara metka. Svom
teinom je legao na njega. Neka mi je Bog na pomoi. Neu uspeti!
Pista pred Bekerovom vespom je postajala sve osvetljenija. Taksi se
pribliavao, a njegova svetla su bacala jezive senke niz pistu. Zauo se pucanj.
Metak se odbio o asiju motora.
Beker se trudio da ne skrene s puta. Moram da stignem do hangara! Pitao se
da li pilot lirdeta moe da vidi da se pribliavaju. Ima li on oruje? Hoe li na
vreme otvoriti vrata aviona ? Meutim, dok se pribliavao osvetljenom
prostranstvu otvorenih hangara, shvatio je da je pitanje besmisleno. Nigde se
nije video lirdet.
kiljio je kroz maglu koja mu je prekrivala oi i molio se da mu se samo
privia. Nije mu se privialo. Hangar je bio pust. Oh, Boe! Gde je avion!
Dok su dva vozila uletala u prazan hangar, Beker je oajniki tragao za
avionom. Nije ga bilo. Na stranjem zidu zgrade, prostranom sloju ljebastog
metala, nije bilo ni vrata ni prozora. Taksi je tutnjao iza njega i Beker pogledu
ulevo. Hulohot je podizao pitolj.
236
237
Ljutito se izmigoljio napolje. "Za ime Boga, Mid! Rekao sam ti..." Ali nije bila
Mid. Daba iznenaeno podie pogled. "Soi?"
Soi Kuta bila je iva vatra od etrdeset kilograma. Bila je Dabina desna
ruka, bistra tehniarka Sigurnosti sistema sa MIT-a. esto je radila sa
Dabom do kasno i bila je jedini lan njegovog osoblja koji ga se nije plaio.
Pogledala ga je i upitala: "Zato se, kog avola, ne javlja na telefon? Zato ne
odgovara na moju poruku?"
"Tvoju poruku", ponovio je Daba. "Mislio sam da je ..."
"Nije ni vano. Neto udno se deava u glavnoj bazi podataka."
Daba pogleda na sat. "udno?" Sada je ve bio zabrinut. "Moe li da bude
malo odreenija?"Dva minuta kasnije, Daba je jurio niz hodnik, ka bazi
podataka.
Greg Hejl je leao sklupan na podu vora 3. Stratmor i Suzan tek to su ga
dovukli kroz prizemlje Kriptografskog odeljenja i vezali mu ruke i noge
dvanaestoilnim kablom laserskih tampaa vora 3.
Suzan nije mogla da se oporavi od vetog manevra koji je naelnik upravo
izveo. Odglumio je poziv!
Stratmor je nekako uspeo da zarobi Hejla, spase Suzan i dobije vreme koje mu
je bilo neophodno da unese izmene u Digitalnu tvravu. Suzan je sa
nelagodom posmatrala vezanog kriptografa. Hejl je teko disao.
Stratmor je sedeo na sofi, sa beretom koja mu je udno leala na krilu. Suzan
ponovo usmeri panju na Hejlov terminal i nastavi sa pretraivanjem
nasuminih stringova.
etvrto pretraivanje stringova je prola do kraja, bez ikakvih rezultata.
"I dalje nemamo sree."
Uzdahnula je. "Moda emo morati da saekamo da Dejvid pronae Tankadov
primerak kljua."
Stratmor je pogleda s neodobravanjem. "Ako Dejvid zakae, i Tankadov klju
padne u pogrene ruke... "
Nije morao da zavri reenicu. Suzan je razumela. Sve dok fajl Digitalne
tvrave koji se nalazio na Internetu ne bude zamenjen Stratmorovom
izmenjenom verzijom, Tankadov klju je predstavljao opasnost.
238
239
240
jebeno kratkovido! Kae da naa vlada misli o dobrobiti naroda? Sjajno! Ali
ta e se desiti kada neka budua vlada ne bude mislila na nau dobrobit!
Ova tehnologija je zauvek"
Suzan jedva da je mogla da ga uje. Buka u Kriptografskom odeljenju je bila
zagluujua.
Hejl se upirao da se oslobodi. Pogledao je Suzan pravo u oi i nastavio da vie.
"Kako, do avola, mogu civili da se brane protiv policijske drave kada onaj ko
se nalazi na samom vrhu ima pristup svim njihovim vidovima komunikacije?
Kako da isplaniraju pobunu?"
Suzan je ula ovaj argument ve mnogo puta. Argument u kojem se pominje
nekakva budua vlada je bio stalni argument Fondacije za elektronske
granice.
"Neko je morao da zaustavi Stratmora!" Hejl je vritao dok su sirene zavijale.
"Zakleo sam se da u ja to uraditi. Eto ta sam radio ovde itav dan nadgledao njegov nalog, ekao da krene u akciju kako bih mogao da snimim
zamenu dok se ona odigrava. Bio mi je potreban dokaz - dokaz da je uneo
izmene. To je bio dokaz da je nadgledao Digitalnu tvravu. Nameravao sam da
se obratim novinarima sa tim informacijama."
Suzanino srce poskoi. Da li ga je dobro ula? Odjednom je to zaista liilo na
Grega Hejla. Da li je mogue? Ako je Hejl znao za Stratmorov plan da pusti u
opticaj izmenjenu verziju Digitalne tvrave, mogao je da saeka da itav svet
pone da je koristi i potom baci svoju bombu - i to sa dokazom!
Suzan je mogla da zamisli novinske naslove:
KRIPTOGRAF GREG HEJL OTKRIVA TAJNI AMERIKI PLAN ZA KONTROLU GLOBALNIH
INFORMACIJA!
Da li se Skipjack ponavljao? Ako bi po drugi put otkrio skriveni programski
kod, to bi moglo Grega Hejla uiniti slavnijim nego to je i u najluim snovima
mogao da zamisli. To bi takoe unitilo Agenciju. Odjednom je poela da se
pita da li je mogue da Hejl govori istinu. Ne! odluila je. Naravno da ne! Hejl
je i dalje govorio:
"Obustavio sam tvoj "traga" jer sam mislio da trai mene. Mislio sam da si
posumnjala da neko pijunira Stratmora! Nisam eleo da otkrije gde cure
informacije i da to dovede u vezu sa mnom!"
241
242
243
Sada je, shvatila je Suzan, sve bilo tako oigledno. Tankado je eleo da ga
naelnik otkrije... eleo je da on proita njegovu elektronsku potu. Ensei
Tankado je sebi stvorio imaginarnu polisu osiguranja a da nikada nije morao
da nekome drugom poveri svoj klju. Naravno, kako bi itava farsa delovala
autentino, Tankado se posluio tajnim nalogom... taman dovoljno tajnim da
otkloni svaku sumnju da je itava stvar nametena.
Tankado je bio sam svoj partner. Nort Dakota nikada nije ni postojao. Ensei
Tankado je sam vodio itavu predstavu. Sam svoj majstor.
Suzan se javi jedna uasavajua misao. Tankado je mogao upotrebiti svoju
lanu prepisku da ubedi Stratmora u sve to je eleo.
Setila se kakva je bila njena prva reakcija kada joj je Stratmor rekao za
postojanje nereivog algoritma.
Zaklela bi se da je to nemogue. Sve to ju je uznemiravalo u vezi sa ovom
situacijom sada je pogodi posred stomaka. Koji su dokaz zapravo imali da je
Tankado zaista napravio Digitalnu tvravu? Samo gomilu lane elektronske
pote. I naravno... Transleter. Kompjuter je zaglavljen u beskonanoj petlji ve
gotovo dvadeset sati. Meutim, Suzan je znala da postoje i drugi programi koji
su mogli Transleter drati zauzetim toliko dugo, i to programi koje je bilo
daleko lake stvoriti nego nereivi algoritam. Virusi.
Hladni marci joj se razlie telom.
Ali kako bi virus mogao dospeti u Transleter ?
Poput glasa iz groba, Fil artrukijan joj je pruio odgovor. Stratmor je
zaobiao Oklopnu rukavicu!
I u jednom trenutku munog otkria, Suzan je shvatila istinu. Stratmor je
preuzeo Tankadov fajl Digitalne tvrave i pokuao da ga poalje u Transleter
kako bi ga reio. Meutim, Oklopna rukavica je odbacila fajl jer je sadrao
opasne mutacione stringove. U normalnim okolnostima, Stratmor bi se
zabrinuo, ali video je Tankadovu elektronsku prepisku - stvar je u
mutacionim stringovima! Ubeen da je bezbedno preuzeti Digitalnu tvravu,
Stratmor je zaobiao filtere Oklopne rukavice i poslao fajl u Transleter.
244
245
246
AO MI JE-NEMOGUE PREKINUTI
AO MI JE-NEMOGUE PREKINUTI
AO MI JE-NEMOGUE PREKINUTI
Suzan obli hladan znoj. Nemogue prekinuti? Ali zato? Plaila se da joj je
odgovor ve poznat. Dakle, ovo je Tankadova osveta ? Unitavanje Transletera!
Godinama je Ensei Tankado eleo da svet sazna za postojanje Transletera, ali
niko mu nije verovao. Zato je odluio da sam uniti tu veliku zver. Do smrti se
borio za ono u ta je verovao - pravo pojedinaca na privatnost. Sirene su
zavijale.
"Moramo da iskljuimo svu struju", rekla je otro Suzan. "Odmah!"
Suzan je znala da, ako poure, mogu da spasu veliku mainu sa paralelnim
procesuiranjem. Na svakom kompjuteru na svetu - od najjednostavnijih PC
raunara do sistema kontrole satelita koje je koristila NASA - postojala je
bezbednosna opcija za situacije poput ove. Nije to bila glamurozna ideja, ali
uvek je radila. Bila je poznala pod nazivom "izvlaenje epa".
Ako bi iskljuili i preostalo napajanje u Kriptografskom odeljenju, mogli su
naterati Transleter da se ugasi. Kasnije bi mogli da otklone virus.
Bila bi to jednostavna stvar koja bi se reila reformatiranjem Transleterovih
hard diskova.
Reformatiranje bi u potpunosti izbrisalo memoriju kompjutera - podatke,
programske kodove, virus, sve.
U veini sluajeva, reformatiranje je za posledicu imalo gubitak hiljada i
hiljada fajlova, ponekad itavih godina rada. Meutim, Transleter je bio
drugaiji - mogao je da se reformatira a da bukvalno ne bude nikakvih
gubitaka. Maine sa paralelnim procesiranjem su napravljene da razmiljaju,
a ne da pamte. Nita, zapravo, nije bilo pohranjeno unutar Transletera. Kada
bi reio kod, slao je rezultate do glavne baze podataka Agencije kako bi...
Suzan se ukoi na mestu. U trenutku spoznaje, prinela je ruku ustima i
prikrila vrisak. "Glavna baza podataka!"
Stratmor je zurio u mrak, a glas mu je zvuao odvojen od tela. Bilo je
oigledno da je ve doao do istog otkria.
247
"Da, Suzan. Glavna baza podataka..." Suzan tupo klimnu glavom. Tankado je
iskoristio Transleter kako bi ubacio virus u nau glavnu bazu podataka.
Stratmor bolesnim pokretom pokaza na monitor. Suzan ponovo usmeri pogled
na ekran i pogleda ispod dijalog-prozora. Preko itavog donjeg dela ekrana
stajale su rei:
RECITE SVETU ZA POSTOJANJE TRANSLETERA
SAMO VAS ISTINA SADA MOE SPASITI...
Suzan oseti da joj je hladno. Najpoverljivije informacije nacije su bile
pohranjene u Agenciji: protokoli vojnih komunikacija, SIGINT ifre potvrde,
identiteti stranih pijuna, nacrti naprednog oruja, digitalizovani dokumenti,
trgovaki sporazumi - spisak je bio beskonaan.
"Tankado se ne bi usudio!" viknula je. "Da uniti poverljive podatke jedne
zemlje?" Suzan nije mogla da poveruje da bi se makar i Ensei Tankado usudio
da napadne bazu podataka Agencije. Zurila je u njegovu poruku.
SAMO VAS ISTINA SADA MOE SPASITI
"Istina?" upitala je. "Istina o emu?"
Stratmor je teko disao. "O Transleteru", uspeo je da procedi. "Istina o
Transleteru."
Suzan klimnu glavom. Savreno se uklapalo. Tankado je primoravao Agenciju
da svetu kae za postojanje Transletera. Bila je to ucena. Dao je Agenciji izbor
ili e svetu rei da Transleter postoji, ili e izgubiti svoju bazu podataka. Sa
strahopotovanjem je zurila u tekst pred sobom. Pri dnu ekrana, jedan red
teksta je zlokobno treptao.
UNESITE KLJU
Zurei u rei koje su pulsirale, Suzan je shvatila - virus, klju, Tankadov
prsten, genijalna ideja ucene.
Klju nije imao nikakve veze sa reavanjem algoritma; bio je to protiv otrov.
Klju je zaustavljao virus. Suzan je mnogo toga proitala o virusima poput
ovog - smrtonosni programi koji su ukljuivali i ugraeni lek, tajni klju koji
se mogao upotrebiti za njihovo deaktiviranje. Tankado nikada nije planirao da
248
249
Ali naelnik Stratmor nije uo ni re. Njegov ivot se zavrio. Proveo je trideset
godina sluei svojoj zemlji. Ovo je trebalo da bude trenutak njegove slave,
njegovo remek delo - tajni programski kod u svetu standarda enkripcije. Ali
umesto toga, poslao je virus u glavnu bazu podataka Agenci je za nacionalnu
Sigurnost. Nije postojao nain da se on zaustavi -osim ako se ne iskljui
struja i izbrie i poslednji od nekoliko milijardi bajtova nepovratnih podataka.
Jedino bi ih prsten mogao spasiti, a ako Dejvid do sada nije pronaao
prsten...
"Moram da iskljuim Transleter !" Suzan je preuzela kontrolu. "Idem dole u
podnivoe da iskljuim napajanje."
Stratmor se polako okrenu ka njoj. Bio je to slomljen ovek. "Ja u to uraditi",
promuklo je rekao. Ustao je drhtei, posrnuvi dok je pokuavao da se izvue
iza stola.
Suzan ga blago gurnu da sedne. "Ne", odvratila je. "Idem ja." Njen ton nije
ostavljao mesta raspravljanju.
Stratmor zari lice u ruke. "U redu. Poslednji nivo. Pored pumpi za freon."
Suzan se okrenu i zaputi ka vratima. Na pola puta se okrenula i pogledala
natrag.
"Naelnie", povikala je. "Ovo nije gotovo. Jo nismo pobeeni. Ako Dejvid na
vreme pronae prsten, moemo da spasemo bazu podataka!" Stratmor nije
odgovorio.
"Pozovite bazu podataka!" naredila je Suzan. "Upozorite ih na virus! Vi ste
zamenik direktora Agencije. Vi ste borac!"
Kao na usporenom snimku, Stratmor podie pogled. Poput oveka koji donosi
odluku od ivotne vanosti, tragino joj je klimnuo glavom. Suzan odluno
zaroni u tamu.
***
250
251
Vespa je odjednom postala bra. Avenija Luis Montoto kao da je jurila pod
njegovim gumama. Fudbalski stadion projuri pored njega sa leve strane. Bio
je na sigurnom. Upravo tada je zauo poznati zvuk struganja metala po
asfaltu. Podigao je pogled. Na oko stotinu metara ispred njega taksi je brujei
prolazio kroz izlaznu rampu.
Skrenuo je na Aveniju Luis Montoto i poeo da ubrzava pravo ka njemu.
Beker je znao da je trebalo da oseti nalet panike. Meutim, nije ga
Znao je tano kuda ide.
osetio.
Skrenuo je levo na Menendez Pelavo i dao pun gas. Motor je jurnuo preko
malog parka i izleteo na prolaz Mateusa Gaga, prekriven kaldrmom - usku
jednosmernu ulicu koja je vodila do ulaza u etvrt Santa Kruz. Samo jo malo,
pomislio je.
Taksi je jurio za njim, tutnjei sve blie. Pratio ga je kroz prolaz Santa Kruz,
izgubivi boni retrovizor u uskom prolazu. Beker je znao da je pobedio.
Santa Kruz je bio najstariji deo Sevilje. Nije bilo ulica meu zgradama postojao je samo lavirint uskih prolaza izgraen u rimsko doba. Prolazi su bili
jedva dovoljno iroki za peake i poneki moped. Beker je jednom sate proveo
izgubljen u uskim prolazima.
Dok je ubrzavao niz poslednji deo prolaza Mateus Gago, seviljska gotska
katedrala iz jedanaestog veka izdigla se pred njim poput planine. Tik pored
nje, kula Giralda uzdizala se 127 metara u nebo dok je zora rudela.
To je bio Santa Kruz, sedite druge po veliini katedrale na svetu, kao i dom
najstarije, najpobonije katolike porodice u Sevilji.
Beker je jurio preko kamenom poploanog trga. Zauo se jedan jedini pucanj,
ali bilo je ve kasno. Beker i njegov motorcikl nestadoe kroz uski prolaz Callita de la Virgen.
Prednje svetlo Bekerove vespe bacalo je otre senke na zidove uskog prolaza.
Pomuio se da promeni brzinu, tutnjei izmeu okreenih zgrada, budei
stanovnike Santa Kruza pre vremena tog nedeljnog jutra.
Prolo je manje od trideset minuta kako je Beker pobegao sa aerodroma. Sve
od tada je beao, dok mu se um borio sa pitanjima kojima nije bilo kraja: Ko
pokuava da me ubije? Zato je ovaj prsten toliko poseban?Gde je avion
Agencije?
252
253
254
255
Beker je posrtao, postrance se kreui kroz gomilu. Idi za gomilom, mislio je.
Oni znaju gde je izlaz.Skrenuo je desno na raskrsnici i uliica se proirila.
Svuda oko njega kapije su se otvarale i ljudi su kuljali napolje. Zvonjava je
postaja sve glasnija.Bok mu je i dalje goreo od bola, ali oseao je da je
krvarenje prestalo. Potrao je. Negde iza njega nalazio se ovek sa pitoljem,
koji mu se brzo pribliavao.Beker je uranjao u skupine vernika i izranjao iz
njih, pokuavajui da dri glavu sagnutu. Bio je blizu cilja. Mogao je to da
oseti. Gomila je postala sabijenija. Uliica se proirila. Vie nisu bili u maloj,
256
tek neto iroj pritoci - ovo je bio glavni tok reke. Kada je skrenuo za ugao,
odjednom je ugledao kako se pred njim izdiu katedrala i kula Giralda.
Jeka zvona je zagluujua, a odjeci zarobljeni na trgu, okruenom visokim
zidinama. Ljudi odeveni u crno, gurae se preko trga ka zjapeim vratima
seviljske katedrale. Beker pokua da se izvue iz gomile i skrene ka prolazu
Mateus Gago, ali bio je zarobljen. Iao je rame uz rame, nogu uz nogu sa
gomilom koja se gurala. panci su oduvek imali drugaiju predstavu o
bliskosti od ostatka sveta. Beker je bio ukljeten izmeu dve krupne ene koje
su murile, preputajui gomili da ih nosi. Sebi u bradu su mrmljale molitve i
stiskale brojanice u rukama.
Dok se gomila pribliavala ogromnoj kamenoj graevini, Beker ponovo pokua
da se otrgne i krene ulevo, ali struja je sada bila jo jaa. Iekivanje, tiskanje
i guranje, molitve koje su mrmljali murei. Okrenuo se u gomili,
pokuavajui da se progura u suprotnom smeru, opirui se nestrpljivoj gomili.
Bilo je to nemogue - kao da pliva uzvodno u reci dubokoj itav kilometar i po.
Ponovo se okrenu. Vrata katedrale ukazae se pred njim - poput otvorenog
ulaza u nekakvu mranu karnevalsku vonju na koju je zaalio to je krenuo.
Dejvid Beker iznenada shvati da ide u crkvu.
***
257
Bila je to istina. On jeste laov. Postojali su ljudi prema kojima nije bio iskren.
Suzan Fleer je jedna od njih. Bilo je toliko mnogo stvari koje joj nije rekao stvari kojih se sada oajniki stideo. Godinama je ona bila njegova iluzija,
njegova iva fantazija. Nou je sanjao o njoj; dozivao ju je u snu. Nije mogao
protiv toga. Bila je najpametnija i najlepa ena koju je mogao da zamisli.
Njegova ena je pokuala da bude strpljiva, ali kada je napokon upoznala
Suzan, izgubila je svaku nadu. Bev Stratmor nikada nije krivila supruga zbog
onog to je oseao. Pokuala je da trpi bol koliko god je mogla, ali u poslednje
vreme je to postalo suvie teko.
Rekla mu je da je njihov brak gotov; nije elela da provede svoj ivot u senci
druge ene.
258
***
259
prestalo. Rana je bila mala, vie razderotina nego rupa. Beker ponovo upasa
koulju i izvi vrat. Iza njega, vrata su se uz kripanje zatvarala. Znao je da je,
ukoliko su ga pratili, sada bio u zamci. Seviljska katedrala je imala samo
jedan ulaz, to je bio nain gradnje popularan u doba kada su crkve sluile
kao tvrave, utoita pred naletima Mavara. Ako je postojao samo jedan ulaz,
postojala su i samo jedna vrata koja je trebalo zabarikadirati. Sada je taj
jedan ulaz imao drugu ulogu, to je znailo da e svi turisti koji uu u
katedralu kupiti kartu. est i po metara visoka pozlaena vrata zalupila su se
uz snaan tresak. Beker je bio zatoen u Bojoj kui. Sklopio je oi i skupio se
u svojoj klupi. Bio je jedini u itavoj crkvi koji nije odeven u crno. Odnekud
poe pojanje. U stranjem delu crkve jedna prilika se polako kretala
sporednim prolazom izmeu redova, drei se senke.
Kliznuo je unutra tik pre nego to su se vrata zatvorila. Nasmeio se sam sebi.
Lov je postajao sve zanimljiviji. Beker je ovde. . oseam to. Kretao se
metodino, red po red. Iznad njega, kadionica sa tamjanom se ljuljala u
dugim, lenjim lukovima. Fino mesto da se umre, pomislio je Hulohot. Nadam
se da u i ja tako.
Beker je kleknuo na hladan pod katedrale i pognuo glavu, skrivajui se od
pogleda. ovek koji je sedeo pored njega ga pogleda - bilo je to izuzetno
neuobiajeno ponaanje za Boju kuu. "Enfermo", izvinio se Beker.
"Bolestan."
Beker je znao da je morao da se krije. Krajikom oka je spazio poznatu siluetu
koja se kretala sporednim prolazom. To je on! Ovde je!
Uprkos tome to se nalazio usred ogromnog skupa, Beker se plaio da
predstavlja laku metu - njegov kaki sako bio je poput svetionika u gomili
crnih odela. Razmiljao je da li da ga skine, ali bela oksfordska koulja koju je
imao ispod nije bila nimalo bolje reenje. Umesto toga se sagnuo.
ovek pored njega se namrti. "Turista." zagunao je. Potom proapta, napola
sarkastino:
"Llamo un medico? Da pozovem lekara?"
Beker podie pogled ka starevom licu prepunom bradavica. "No, gracias.
Estoy bien."
ovek ga oinu ljutitim pogledom.
260
261
Suzan se spustila niz stepenice, u podnivoe. Gusta para se sada skupljala oko
kuita Transletera.
Mostovi su bili vlani zbog kondenzacije. Gotovo da je pala - njene ravne cipele
su lako klizile po podlozi. Pitala se koliko e jo Transleter izdrati. Sirene su
i dalje upozoravajue zavijale u intervalima. Svetla za opasnost su se palila i
rotirala u intervalima od dve sekunde. Tri sprata nie, pomoni generatori su
se tresli, mueniki jeei. Suzan je znala da se negde na dnu, u maglovitoj
tami, nalazi prekida za obustavljanje napajanja. Oseala je da vreme istie.
Gore na spratu, Stratmor je u ruci drao beretu. Jo jednom je proitao
poruku koju je napisao i poloio je na pod prostorije u kojoj je stajao. Ono to
se spremao da uini bio je kukaviki in - u to nije bilo sumnje. Ja sam borac,
proe mu kroz glavu. Pomislio je na virus u bazi podataka, pomislio je na
Dejvida Bekera u paniji, pomislio je na svoje planove za unoenje izmene u
Digitalnu tvravu. Izrekao je toliko mnogo lai. Bio je kriv za toliko mnogo
toga. Znao je da je ovo bio jedini nain da izbegne odgovornost... jedini nain
da izbegne sramotu. Paljivo je uperio pitolj. Potom je sklopio oi i povukao
obara.
Suzan se spustila samo est spratova kada je ula prigueni pucanj. Bio je
daleko, jedva ujan od brujanja generatora. Osim na televiziji nikada nije ula
pucanj, ali je znala da je to to.
Ukopala se u mestu dok joj je zvuk odzvanjao u uima. U naletu straha
uplaila se najgoreg. Zamislila je naelnikov san - skriveni programski kod u
Digitalnoj tvravi - kakav bi to nevien poduhvat bio. Zamislila je virus u bazi
podataka, njegov brak koji se raspadao, ono njegovo jezivo klimanje glavom
koje joj je uputio.
Zaljuljalo joj se tlo pod nogama. Okrenula se na odmoritu, grabei ogradu.
Naelnie! Ne!
Za trenutak je stajala kao zaleena, prazne glave. inilo se da eho pucnja
zagluuje haos oko nje. Um joj je govorio da nastavi dalje, ali noge je nisu
sluale. Naelnie! Sekund kasnije, posrtala je uz stepenice, u potpunosti
zaboravljajui opasnost koja ju je okruivala.
Trala je naslepo, klizei po glatkom metalu. Iznad nje, vlaga je bila poput
kie. Kada je stigla do merdevina i poela da se penje, osetila je kako je
ogroman nalet pare podie i bukvalno izbacuje kroz vratu u podu. Skotrljala
262
263
***
Hulohot je odmah spazio Bekera. Nije bilo mogue ne primetiti kaki sako naroito sa malom krvavom mrljom sa strane. Sako se kretao sredinjim
prolazom, u moru crne boje. Mora da ne zna da sam ovde. Hulohot se
nasmeio. Mrtav je. Zamahnuo je siunim metalnim kontaktima na vrhovima
prstiju, nestrpljivo oekujui trenutak kada e svom amerikom partneru
saoptiti dobre vesti. Uskoro, pomislio je, uskoro.
Poput grabljive zveri koja se kree niz vetar, Hulohot je iao ka stranjem delu
crkve. Potom je poeo da se prikrada - pravo du sredinjeg prolaza. Nije bio
raspoloen da prati Bekera kroz gomilu koja e naputati crkvu. Njegova
lovina je bila u zamci, zahvaljujui srenom spletu okolnosti. Hulohot je samo
264
traio nain da ga tiho ukloni. Njegov priguiva, najbolji koji se mogao kupiti,
zvuao je poput slabanog kaljucanja. To e biti u redu.
Dok se pribliavao kaki sakou, nije primeivao tiho mrmljanje onih pored
kojih je prolazio. Skupina vernika je mogla da razume da je ovaj ovek
nestrpljiv da primi Boji blagoslov, ali ipak - postojala su stroga pravila
protokola: jedna kolona od po dvoje u svakom redu.
Hulohot se i dalje pribliavao. Brzo je smanjivao razdaljinu. Zgrabio je pitolj
koji je drao u depu sakoa. Doao je taj trenutak. Dejvid Beker je do sada
imao neverovatno mnogo sree; nije bilo potrebe da se dalje izaziva sudbina.
Kaki sako je bio svega deset ljudi ispred njega, okrenut napred, pognute glave.
Hulohot je u mislima prolazio kroz korake ubistva. Prizor koji je imao pred
sobom bio je jasan - pribliie se Bekera s lea, drei pitolj pored sebe,
skriven od pogleda, ispalie dva metka u njegova lea, Beker e se sruiti,
Hulohot e ga uhvatiti i pomoi mu da se spusti u klupu, poput zabrinutog
prijatelja. Potom e brzo otii ka stranjem delu crkve, kao da ide da pozove
pomo. U optoj zbrci e nestati pre nego to bilo ko shvati ta se dogodilo.
Jo petoro ljudi. etvoro. Troje.
Hulohot je stezao pitolj u depu, drei ga okrenutog nadole. Ispalie hitac u
nivou kuka, navie u Bekerovu kimu. Tako e metak pogoditi ili kimu ili
plua pre nego to pronae srce. ak i ako metak promai srce, Beker e
umreti. Pogodak u plua je smrtonosan - moda ne u medicinski naprednijim
delovima sveta, ali u paniji - svakako.
Dvoje ljudi... jedan ovek. I Hulohot stie. Poput plesaa koji izvodi dobro
uveban pokret, okrenuo se nadesno. Spustio je ruku na rame u kaki sakou,
nanianio i... opalio. Dva priguena pljuckajua zvuka.
Telo se istog trenutka ukoilo. Zatim poe da pada. Hulohot uhvati rtvu
ispod pazuha. Jednim jedinim potezom zanjihao je telo i spustio ga na klupu
pre nego to se i jedna jedina kap krvi proirila preko lea. Ljudi u blizini se
okrenue. Hulohot nije obraao panju - za koji sekund e nestati. Pipao je
ovekove beivotne prste u potrazi za prstenom. Nita. Ponovo ih pregleda.
Prsti su bili goli. Hulohot ljutito okrenu oveka ka sebi.Uas je usledio istog
trenutka. Lice nije pripadalo Dejvidu Bekeru.Rafael de la Maza, bankar iz
predgraa Sevilje, umro je gotovo odmah. I dalje je u ruci stiskao 50.000
pezeta, koliko mu je onaj udni Amerikanac platio za jeftini crni sako.
265
Mid Milken je stajala, puei se od gneva, pored aparata za vodu blizu ulaza
u salu za sastanke. ta to, kog avola, Fontejn radi ? Zguvala je papirnu
au i snano je zavitlala u kantu za otpatke. Neto se dogaa u Kripto
grafskom odeljenju! Oseam to! Mid je znala da postoji samo jedan nain da
dokae da je u pravu.
Sama e otii da obie Kriptografsko odeljenje - pronai e Dabu, ako bude
morala. Okrenula se na peti i zaputila ka vratima.
Brinkerhof se pojavio niotkuda, ispreivi joj se na putu. "Kuda si pola?"
"Kui!" slagala je Mid.
Brinkerhof je nije putao da proe.
Mid ga ljutito pogleda. "Fontejn ti je rekao da me ne puta napolje, zar ne?"
Brinkerhof odvrati pogled.
"ed, lepo ti kaem, neto se deava u Kriptografskom odeljenju - neto
veliko. Ne znam zato se Fontejn pravi lud, ali Transleter je u opasnosti.
Veeras tamo dole neto nije u redu!"
"Mid", umirivao ju je, koraajui pored nje ka zastrtim prozorima sale za
sastanke, "pustimo direktora da se time pozabavi."
Midin pogled postade otriji. "Ima li ti ikakvu predstavu o tome ta e se
dogoditi sa Transleterom ako sistem rashlaivanja zataji?"
Brinkerhof slegnu ramenima i prie prozoru. "Struja je do sada verovatno
dola." Razmaknuo je zavese i pogledao. "I dalje je mrak?" upitala je Mid.
Meutim, Brinkerhof nije odgovarao. Bio je kao zaaran. Prizor koji se video
ispod, u kupoli Kripotgrafskog odeljenja, bio je nezamisliv. itava staklena
kupola bila je ispunjena svetlima koja su se okretala, sevanjem stroboskopa i
kovitlacima pare. Brinkerhof je stajao kao ukopan, zanjihavi se u naletu
vrtoglavice i naslonivi se na staklo. Potom, u naletu panike, izjuri iz
prostorije. "Direktore! Direktore!"
***
266
267
Hulohot krenu uz sredinji prolaz. Vreme obzira je prolo. Dva pucnja u lea,
i zgrabie prsten i pobei. Najvea taksi stanica u Sevilji nalazila se pola bloka
dalje, na trgu Mateus Gago. Posegnuo je za orujem.
Adios, senor Beker...
La sangre de Cristo, la copa de la salvacion.
Otar miris crnog vina ispuni Bekeru nozdrve dok mu je Padre Herera
prinosio runo uglaan srebrni putir. Malo je rano za pie, pomislio je Beker
dok se naginjao napred. Meutim, dok mu je srebrni pehar promicao u nivou
oiju, ugledao je nekakav nejasan pokret, neku priliku koja se brzo
pribliavala, obrisa iskrivljenih u odrazu u peharu.
Beker ugleda bljesak metala, isukanog oruja. Istog trenutka, nesvesno,
poput trkaa koji na zvuk pitolja izlee iz startnog bloka, Beker je skoio
napred. Svetenik se uasnuto srui unazad dok je putir odletao u vazduh a
crno vino pljutalo po belom mermeru. Svetenici i ministranti se ratrkae
dok je Beker preskakao preko ograde za priest. Priguiva se zakaljao samo
jednom. Beker tresnu o zemlju, a pucanj se odbi o mermerni pod pored njega.
Trenutak kasnije, sjurio se niz tri granitna stepenika u uski hodnik kroz koji
je ulazilo svetenstvo, zahvaljujui emu su mogli da se pojave za oltarom kao
nekakvom Bojom milou.
U podnoju stepenica se spotakao i poleteo. Bio je svestan da leti preko
klizavog uglaanog kamena, bez ikakve kontrole. Otrica bola sevnu mu u
stomaku dok je padao na bok. Sekund kasnije, posrtao je kroz zastrti prolaz,
niz drvene stepenice.
Bol. Beker je trao kroz prostoriju za presvlaenje. Bila je mrana. Iz pravca
oltara su se zauli uzvici.
Glasni koraci koji ga gone. Beker prolete kroz dvokrilna vrata i ulete u neku
vrstu radne sobe. Bila je mrana, opremljena debelim orijentalnim tepisima i
uglaanim mahagonijem. Na naspramnom zidu se nalazilo raspee u
prirodnoj veliini. Beker se zatetura i zaustavi. orsokak. Bio je na vrhu
krsta. uo je kako mu se Hulohot brzo pribliava. Zurio je u raspee i
proklinjao svoju lou sreu. "Do avola!" povikao je.
Sa njegove leve strane se iznenada zauo zvuk lomljave stakla. On se okrenu.
ovek u crvenoj mantiji je zinuo od oka i okrenuo se uasnuto ka Bekeru.
Poput make koja je uhvaena sa kanarincem, sveti ovek je brisao usta i
268
269
270
271
***
272
***
273
Hulohot se kretao kroz zasad, uperivi pitolj ispred sebe. Stabla su bila
stara, i kronje su se nalazile visoko na njihovim deblima. Najnie grane se
nisu mogle dohvatiti, a tanke osnove nisu pruale nikakav zaklon. Hulohot je
brzo uvideo da tamo nikoga nije bilo. Podigao je pogled ispred sebe. Giralda.
Pristup spiralnim stepenicama Giralde bio je ograen kanapom i malim
drvenim natpisom. Konopac je nepokretno visio. Hulohotov pogled se pope uz
127 metara visoku kulu; odmah je znao da je to suluda pomisao. Beker
nipoto nije mogao biti toliko glup. Jedne jedine stepenice krivudale su pravo
do kvadratne kamene prostorije.U zidovima su postojali uski prorezi kroz koje
se moglo gledati napolje, ali izlaza nije bilo.
Dejvid Beker se pope uz poslednjih nekoliko stepenika i bez daha utetura u
majunu kamenu eliju.
Svuda oko njega su se nalazili visoki zidovi sa Uskim prorezima. Nije bilo
izlaza.
Sudbina tog jutra Bekeru nije bila naklonjena. Kada je jurnuo iz katedrale na
otvoreno dvorite, sako mu se zakaio za vrata. Tkanina ga je zaustavila usred
koraka i snano ga zaljuljala ulevo pre nego to se pocepala.
Beker je posrui izleteo na zaslepljujue sunce. Kada je podigao pogled, video
je da je iao ravno prema stepenicama. Preskoio je konopac i jurnuo. Kada je
shvatio kuda stepenice vode, bilo je suvie kasno.
Sada je stajao u zatvorenoj eliji i borio se da doe do daha. Bok mu je goreo.
Uski zraci jutarnjeg sunca dopirali su kroz otvore u zidu. Pogledao je napolje.
ovek sa naoarima sa ianim okvirom bio je daleko ispod, leima okrenut
ka Bekeru, zurei ka trgu. Beker se premesti i stade ispred pukotine, kako bi
imao bolji pogled. Prei preko trga, u sebi je nagovarao oveka.
Senka Giralde je padala preko trga poput ogromne poseene sekvoje. Hulohot
ju je posmatrao, pratei je itavom duinom. Na njenom udaljenom kraju, tri
zraka svetla prodirala su kroz otvore na zidu kule i padala u obliku otrih
pravougaonika na kaldrmu trga. Jedan od tih pravougaonika je upravo
prekrila senka nekog oveka. Bacivi tek jedan letimian pogled ka vrhu kule,
Hulohot se okrenu i jurnu ka stepenicama Giralde.
***
274
275
276
277
278
279
280
281
Tama.
Muk.
Nikada ne bese ula takvu tiinu u Odeljenju kriptografije. Uvek je bilo
prisutno brujanje generatora.
Meutim, sada nije bilo niega - samo velika zver koja nadima grudi i isputa
uzdah olakanja. Pucketa, iti, polako se hladei. Suzan sklopi oi i poe da
se moli za Dejvida. Molitva je bila jednostavna - da Bog zatiti oveka kojeg je
volela.
Kao ateista, Suzan nije oekivala odgovor na svoju molitvu. Meutim, kada je
osetila iznenadno podrhtavanje na grudima, naglo se uspravila. Prislonila je
ruke na grudi. Trenutak kasnije je shvatila. Vibracije koje je osetila nisu bile
Boje delo - dopirale su iz depa naelnikovog sakoa. Ukljuio je vibraciju bez
zvuka na svom pejderu. Neko je naelniku slao poruku.
est spratova nie, Stratmor je stajao pored prekidaa strujnog kola. Podnivoi
Odeljenja kriptografije sada su bili mrani poput najcrnje noi. Za trenutak je
stajao, uivajui u tmini. Voda se slivala sa krova. Bila je to ponona oluja.
Stratmor zabaci glavu i pusti da mu tople kapljice speru oseanje krivice. Ja
sam onaj koji opstaje. Spustio se na kolena i sprao ostatke artrukijanovog
mesa sa svojih ruku.
Snovi koje je vezivao za Digitalnu tvravu su propali. To je mogao da prihvati.
Sada je Suzan bila sve to mu je vano. Po prvi put u nekoliko decenija,
iskreno je razumeo da je u ivotu bilo i dragih stvari osim drave i asti.
rtvovao sam najbolje godine zbog drave i asti. Ali ta je sa ljubavlju? Suvie
dugo se liavao ljubavi.
I to zbog ega? Da mirno gleda kako nekakav mladi profesor krade njegov
san? Stratmor je stvorio Suzan. On ju je titio. On ju je zasluio. A sada e je
napokon i dobiti. Suzan e potraiti utoite u njegovom zagrljaju kada ne
bude nikoga kome bi se mogla okrenuti. Obratie se njemu, bespomona,
pogoena gubitkom - i vremenom e joj on pokazati da ljubav lei sve rane.
ast. Drava. Ljubav. Dejvid Beker je trebalo da umre zbog svega toga.
Naelnik Stratmor se popeo kroz vrata u podu poput Lazara iz sveta mrtvih.
Uprkos natopljenoj odei, korak mu je bio lak. Zaputio se ka voru 3 - ka
Suzan. Ka svojoj budunosti.
282
283
284
285
286
Razum joj je govorio da bei, ali teret Dejvidove smrti pritiskao je sve oko nje.
Uinilo joj se da uje njegov glas kako je doziva, kako joj govori da pobegne,
ali nije imala kuda. Odelenje kriptografije je bila zatvorena grobnica. Nije
vano; pomisao na smrt je nije plaila. Smrt e zaustaviti bol. Bie sa
Dejvidom.
Prizemlje Odeljenja kriptografije poe da podrhtava, kao da se ispod njega
ljutito morsko udovite izdizalo iz dubina. inilo joj se da je Dejvidov glas
doziva. Bei, Suzan! Bei!
Stratmor se sada kretao ka njoj, a lice mu je bilo poput nekakvog udaljenog
seanja. U njegovim hladnim sivim oima nije bilo ivota. Patriota koji je u
njenim oima iveo kao heroj sada je bio mrtav - sada je bio ubica. Iznenada
je osetila njegove ruke ponovo na sebi, kako je oajniki steu. Poljubio ju je u
obraze. "Oprosti mi", molio ju je. Pokuala je da ga odgurne, ali Stratmor ju je
drao.
Transleter poe da se trese poput projektila koji se sprema za poletanje.
Prizemlje Odeljenja kriptografije takoe se treslo. Stratmor ju je drao jo
vre. "Zagrli me, Suzan. Potrebna si mi."
Mahniti nalet gneva proirio joj se udovima. Dejvidov glas joj se ponovo
obraao. Volim te! Bei! Pod iznenadnim naletom energije, Suzan se otrgla.
Rika Transletera je postala zagluujua. Vatra je bila na vrhu silosa.
Transleter je jeao, napinjui se po avovima.
Dejvidov glas kao da je podigao Suzan, kao da ju je vodio. Jurnula je preko
prizemlja Odeljenja i poela da se penje Stratmorovim stepenicama. Iza nje,
Transleter je isputao zagluujui krik.
Dok se poslednji od silikonskih ipova raspadao, straan nalet vreline probio
se kroz gornji poklopac silosa; delii keramike razletee se deset metara u
vazduh. Istog trenutka, vazduhom ispunjen kiseonik u Odeljenju kriptografije
jurnuo je unutra, ispunjavajui ogroman vakuum.
Suzan je stigla do gornjeg odmorita i vrsto se uhvatila za ogradu kada je
ogroman nalet vetra zahvatio njeno telo. Okrenuo ju je na vreme da vidi kako
zamenik direktora operative, daleko ispod, zuri u nju, stojei pored
Transletera. Svuda oko njega besnela je oluja, a ipak je u njegovim oima
videla mir. Usne mu se razdvojie, i ona na njima proita njegovu poslednju
re. "Suzan." Vazduh koji je jurnuo u Transleter se zapalio. U jednom sjajnom
287
288
289
290
291
"Da... i..." Rei joj zapee u grlu. Ubio je Dejvida! Brinkerhof joj spusti ruku na
rame.
"Skoro smo stigli, gospoice Fleer. Samo se drite."
Brza golf kolica zavie iza ugla i zaustavie se. Pored njih se pod pravim uglom
u odnosu na tunel pruao hodnik, mutno osvetljen crvenim podnim
osvetljenjem.
"Hajdete", rekao je Brinkerhof, pomaui joj da izae.
Poveo ju je u hodnik. Suzan je lebdela iza njega u magli. Poploani prolaz se
strmo sputao. Suzan se uhvatila za rukohvat i poela da se sputa za
Brinkerhofom. Vazduh je postajao hladniji. Nastavili su da se sputaju. Kada
su se spustili dublje u zemlju, tunel je postao ui. Odnekud iza njih zauo se
eho koraka - snaan, odluan hod. Koraci postadoe glasniji. I Brinkerhof i
Suzan se zaustavie i okrenue.
Ka njima je iao ogroman crni mukarac. Suzan ga nikada ranije ne bee
videla. Dok im je prilazio, posmatrao ju je prodornim pogledom.
"Ko je to?" upitao je.
"Suzan Fleer", odgovorio je Brinkerhof.
Ogromni ovek upitno izvi obrve. ak i tako aava i mokra, Suzan Fleer je
bila lepa nego to je zamiljao.
"A naelnik?" upitao je. Brinkerhof odmahnu glavom.
ovek ne ree nita. Za trenutak je odvratio pogled. Potom se ponovo okrenu
ka Suzan.
"Liland Fontejn", rekao je, pruajui joj ruku. "Drago mi je da ste dobro."
Suzan je zurila u njega. Uvek je znala da e jednog dana upoznati direktora,
ali ovo nije bilo upoznavanje kakvo je zamiljala.
"Hajdete, gospoice Fleer", rekao je Fontejn, polazei ispred njih. "Bie nam
potrebna sva mogua pomo."
U crvenkastoj izmaglici u dnu tunela pojavio se elini zid koji im se ispreio
na putu. Fontejn mu prie i ukuca ulaznu lozinku u uvuenu kutiju sa
tastaturom. Potom poloi desnu ruku na malu staklenu tablu.
292
293
294
"Nemam pojma", odgovori Daba. "Za sada se iri i vezuje za sve nae
poverljive podatke. Nakon toga bi mogao da uradi bilo ta. Mogao bi da odlui
da izbrie sve fajlove, ili bi mogao jednostavno da odlui da nacrta nasmejana
lica po izvesnim izvetajima iz Bele kue."
Fontejnov glas je bio miran
i pribran. "Moete li ga zaustaviti?"
Daba ispusti dug uzdah i okrenu
se ka ekranu. "Nemam pojma. Sve zavisi od toga koliko je ljut bio njegov
tvorac." Pokazao je na poruku na zidu. "eli li iko da mi kae ta to, do avola,
znai?"
SAMO E VAS ISTINA SADA SPASITI
UNESITE KLJU:
Daba je ekao odgovor; nije bilo nijednog. "ini mi se da se neko poigrava sa
nama, direktore. Ucena.Ovo je zahtev za otkup, ako ga je ikada bilo."
Suzanin glas je bio apat, prazan, upalj. "To je... Ensei Tankado."
Daba se okrenu ka njoj. Za trenutak ju je posmatrao razrogaenih oiju. "
Tankado?"
Suzan slabano klimnu glavom. "eleo je nae priznanje... u vezi sa
Transleterom... ali to ga je kotalo..."
"Priznanje?" zapanjeno je prekide Brinkerhof. "Tankado eli da priznamo da
imamo Transleter?Rekao bih da je za to malo kasno!"
Suzan zausti neto da kae, ali Daba ulete. "ini se da Tankado ima
obustavni kod", rekao je, podigavi pogled ka poruci na ekranu. Svi se
okrenue.
"Obustavni kod?" ponovi Brinkerhof.
Daba klimnu glavom. "Da. Klju koji e zaustaviti crva. Jednostavno reeno,
ako mi priznamo da imamo Transleter, Tankado e nam dati obustavni kod.
Mi emo ga uneti i sauvati bazu podataka.
Dobrodoli u svet digitalnog iznuivanja." Fontejn je stajao poput stene, ne
trepnuvi. "Koliko vremena imamo?" "Oko jedan sat", rekao je Daba. "Taman
dovoljno vremena da sazovemo konferenciju za tampu i olakamo sebi duu."
"Dajte nam preporuku", zahtevao je Fontejn. "ta predlaete da uradimo?"
295
296
297
298
299
pogled ka ekranu taman na vreme da vidi kako prvi od pet zidova odbrane u
potpunosti nestaje.
"Bastion Host je gotov!" povikala je tehniarka iz pozadine. "Drugi tit je
izloen!"
"Moramo da ponemo sa gaenjem", pourivao ih je Daba. "Sudei po VR-u,
imamo oko etrdeset i pet minuta. Gaenje je sloen proces."
To je bilo tano. Baza podataka Agencije bila je osmiljena tako da bude
sasvim sigurno da nikada nee ostati bez napajanja - bilo sluajno, bilo zbog
nekog napada. Mnoge mere zatite za telefon i struju bile su zakopane u
ojaanim metalnim kanisterima duboko pod zemljom, a pored napajanja
unutar kompleksa Agencije postojala su i mnoga rezervna napajanja sa javne
mree. Gaenje je ukljuivalo sloeni niz potvrda i protokola - i bilo je znatno
komplikovanije od prosenog lansiranja nuklearnih projektila sa podmornice.
"Imamo vremena", rekao je Daba, "ako pourimo. Runo gaenje bi trebalo da
traje oko trideset minuta."
Fontejn je i dalje zurio u VR; odmeravao je mogunosti.
"Direktore!" povikao je Daba. "Kada ti zatitni zidovi padnu, svaki korisnik na
planeti e dobiti odobrenje za pristup najpoverljivijim podacima! I pri tome
mislim na gornji nivo! Podaci o tajnim operacijama!
Agenti u inostranstvu! Imena i lokacije svih unutar federalnog programa
zatite svedoka! Potvrde o iframa za lansiranje! Moramo da gasimo bazu!
Smesta!"
inilo se da to nije delovalo na direktora. "Mora da postoji neko drugo reenje"
"Da", viknu Daba, "postoji! Obustavni kod! Meutim, jedini ovek koji ga zna
sluajno je mrtav!"
"A ta je sa grubom silom?" izlete Brinkerhof sa pitanjem. "Moemo li da
pogodimo obustavni kod?"
Daba podie ruke u vazduh. "Zaboga! Obustavni kodovi su poput kljueva za
kodiranje - nasumini!
Nemogue ih je pogoditi! Ako mislite da moete da ubacite 600 triliona
varijanti u narednih etrdeset i pet minuta, samo napred!"
300
301
302
303
304
305
Ali bio je deo njega. Bilo je i drugih glasova - nepoznatih, nebitnih. Obraali
su mu se. Upirao se da ih iskljui.
Postojao je samo jedan glas koji mu je bio vaan. Dopirao je do njega, da bi
potom ponovo utihnuo. "Dejvide...ao mi je... "
Pojavilo se takasto, nejasno svetio. Isprva slabo, jedan jedini prorez sivila.
Rastao je. Beker pokua da se pomeri. Bol. Pokuao je da govori. Muk. Glas
ga je i dalje dozivao.
Neko je bio blizu njega, podizao ga je. Beker se pomeri u pravcu glasa. Ili su
ga drugi pomerali? Glas je dozivao. Odsutno je pogledao u osvetljenu priliku.
Mogao je da je vidi na malom ekranu. Bila je to ena; zurila je u njega iz
drugog sveta. Da li me gleda kako umirem? "Dejvide... "
Glas mu je bio poznat. Bila je aneo. Dola je po njega. Aneo je progovorio.
"Dejvide, volim te."
Odjednom je shvatio.
Suzan isprui ruku prema ekranu, plaui, smejui se, izgubljena u vrtlogu
emocija. Otro je brisala suze.
"Dejvide, ja - mislila sam..."
Agent operativac Smit spustio je Dejvida na sedite okrenuto ka monitoru.
"Malo je omamljen, gospoo. Dajte mu koju sekundu."
"A-ali", mucala je Suzan, "videla sam poruku. Pisalo je..."
Smit klimnu glavom. "I mi smo je videli. Hulohot je suvie rano prebrojao
svoje pilie."
"Ali krv..."
"Povrinska rana", odgovorio je Smit. "Prilepili smo mu gazu." Suzan nije
mogla da progovori.
Agent Kolijander oglasio se odnekud izvan kamere. "Pogodili smo ga novim
123 - pitoljem koji paralie na due vreme. Verovatno je bolelo kao sam vrag,
ali barem smo ga sklonili sa ulice."
"Ne brinite, gospoo", uveravao ju je Smit, "bie on dobro."
306
Dejvid Beker je zurio u monitor. Nije znao gde se nalazi i vrtelo mu se u glavi.
Prizor koji se video na ekranu prikazivao je nekakvu sobu - sobu u kojoj je
vladao haos. Suzan je bila tamo. Stajala je na otvorenom prostoru poda i
gledala u njega.
Plakala je i smejala se. "Dejvide. Hvala Bogu! Mislila sam da sam te izgubila!"
Protrljao je slepoonice.
Pomerio se ka ekranu i privukao mikrofon. "Suzan?" Suzan zaueno podie
pogled. Krupni plan koji je prikazivao Dejvida sada je ispunjavao itav zid
ispred nje. Glas mu je odzvanjao.
"Suzan, moram da te pitam neto." Glasno odjekivanje Dejvidovog glasa kao
da je na trenutak zaustavilo svo kretanje u bazi podataka. Svi se zaustavie u
mestu i okrenue ka ekranu.
"Suzan Fleer", odjekivao je glas, "hoe li da se uda za mene?"
Muk preplavi prostoriju. Jedna podloga za pisanje uz zveket pade na pod,
zajedno sa oljom punom olovaka. Niko se nije sagnuo da ih pokupi. ulo se
jedino slabano brujanje ventilatora terminala i zvuk Dejvidovog postojanog
disanja u mikrofon.
"D-Dejvide...", mucala je Suzan, nesvesna da je trideset i sedam ljudi stajalo
kao ukopano iza nje. "To si me ve pitao, sea se? Pre pet meseci. Rekla sam
da hou."
"Znam." Nasmeio se. "Ali ovog puta" - ispruio je levu ruku ka kameri i
pokazao zlatni prsten na svom etvrtom prstu"...ovog puta imam prsten."
"Proitajte, gospodine Beker!" naredio je Fontejn.
Daba je sedeo, preznojavajui se, ruku u niskom startu nad tastaturom.
"Da", rekao je, "proitajte prokleti natpis!"
Suzan Fleer je stajala pored njih, oseajui slabost u kolenima. Sijala je. Svi
u prostoriji su zurili u ogroman projektor. Profesor je okretao prsten meu
prstima, prouavajui ugravirani tekst.
"I itajte paljivo!" nareivao je Daba. "Jedna greka, i gotovi smo!" Fontejn
otro pogleda Dabu. Ako je postojalo neto o emu je direktor Agencije znao
sve, to su bile napete situacije; nikada nije pametno unositi dodatni pritisak.
307
"Opustite se, gospodine Beker. Ako pogreimo, ponovo emo uneti ifru, sve
dok to ne uinimo kako treba."
"Lo savet, gospodine Beker", odsee Daba. "Neka bude kako treba prvi put.
Kod obustavnih kodova obino postoji kaznena klauzula - kako bi se spreila
metoda pokuaja i pogreaka. Ako unesemo pogrenu ifru, ciklus e se
verovatno ubrzati. Ako pogreimo dva puta, zauvek e nas izbaciti. Kraj igre."
Direktor se namrti i ponovo se okrenu ka ekranu. "Gospodine Beker?
Pogreio sam. itajte paljivo - itajte izuzetno paljivo."
Beker klimnu glavom i za trenutak se zagleda u prsten. Potom mirno poe da
diktira natpis. "Q... U... I...
S... razmak ... C ..."
Daba i Suzan ga prekinue u isti glas. "Razmak?" Daba prestade sa
kucanjem. "Postoji razmak!"
Beker slegnu ramenima i proveri natpis na prstenu. "Da. Ima ih itava
gomila."
"Da li mi je neto promaklo?" upitao je Fontejn. "ta ekamo?"
"Gospodine", rekla je Suzan, oigledno zbunjena. "Radi se o tome da... da..."
"Slaem se", ree Daba.
"To jeste udno. U kljuevima nikada ne postoji razmak."
Brinkerhof proguta knedlu. "Dakle, ta pokuavate da kaete?"
"Pokuava da kae", ubaci se Suzan, "da ovo moda nije ifra za
obustavljanje." Brinkerhof uzviknu:
"Naravno da jeste ifra za obustavljanje! ta bi drugo moglo biti? Zato bi ga
inae Tankado dao nekome? Ko, zaboga, gravira gomilu nasuminih slova na
svoj prsten?"
Fontejn uutka Brinkerhofa jednim otrim pogledom.
"Ovaj... narode?" prekinuo ih je Beker; izgledalo je da okleva da se umea.
"Stalno pominjete nasumina slova. Mislim da bi trebalo da znate... slova na
ovom prstenu nisu nasumina."
308
309
Tankado ipak dao nekome? Ako je znao da smo ga mi ubili - zar ne biste rekli
da bi eleo da nas kazni tako to bi uinio da prsten nestane?" Novi glas
prekide ovaj razgovor.
"Ovaj...Direktore?"
Sve oi se uperie u ekran. Bio je to agent Kolijander iz Sevilje. Naginjao se
preko Bekerovog ramena i govorio u mikrofon. "Ako to ita znai, nisam ba
tako siguran da je gospodine Tankado znao da je ubijen."
"Molim?" upita Fontejn.
"Hulohot je bio profesionalac, gospodine. Videli smo ubistvo - sa samo pedeset
metara razdaljine. Svi dokazi upuuju na to da Tankado nije znao da ga neko
ubija."
"Dokazi?" viknuo je Brinkerhof. "Koji dokazi? Tankado je dao nekome svoj
prsten. To je dovoljan dokaz!"
"Agente Smit", prekide ga Fontejn. "Zbog ega mislite da Ensei Tankado nije
znao da ga neko ubija?"
Smit proisti grlo. "Hulohot ga je ubio pomou NTM - neinvazivnog trauma
metka. To je gumena ljutura koja pogaa grudni ko i iri se. Tiho. Veoma
isto. Gospodin Tankado je verovatno osetio samo otar udar pre nego to mu
je srce prestalo sa radom."
"Trauma metak", ponovio je Beker sam za sebe. "To objanjava modrice."
"Ne verujem", dodao je Smit,"da je Tankado povezao taj oseaj sa ubicom."
"A ipak je dao nekome prsten", rekao je Fontejn.
"Tano, gospodine. Ali nikada nije potraio pogledom napadaa. rtva uvek
potrai pogledom svog napadaa, kada je pogoena. To je instinkt."
Fontejn je bio zbunjen. "I vi kaete da Tankado nije potraio Hulohota?" "Nije,
gospodine. Imamo to na traci ako biste eleli..." "X-eleven filter propada!"
viknuo je tehniar. "Crv je na pola puta!" "Zaboravite film", rekao je
Brinkerhof. "Ukucajte prokletu obustavnu ifra i zavrimo s ovim!"
Daba uzdahnu; odjednom je on bio onaj koji je pribran. "Direktore, ako
unesemo pogrenu ifra..."
310
311
312
313
prstenu, a potom ka ovekovim oima. Kao u znak poslednje molbe pre smrti,
Ensei Tankado gotovo neprimetno klimnu glavom oveku, kao da eli da kae
da.Potom klonu.
"Isuse", jeknuo je Daba.
Kamera se iznenada okrenu ka mestu na kojem se krio Hulohot. Ubica bee
nestao. Policijski motorcikl se pojavio, tutnjei uz Avenida Firelli. Kamera se
vrati na mesto na kojem je leao Tankado. ena koja je kleala pored njega
oito je ula policijske sirene; nervozno se obazrela oko sebe a potom poe da
vue svog debelog pratioca, molei ga da pou. Njih dvoje se urno udaljie.
Kamera se usredsredi na Tankada, ruku prekrtenih preko beivotnih grudi.
Prstena na njegovoj ruci vie nije bilo.
"To je dokaz", odluno je rekao Fontejn. "Tankado se oslobodio prstena. eleo
je da bude to dalje od njega - kako ga nikada ne bismo pronali."
"Ali, direktore", usprotivila se Suzan. "To nema nikakvog smisla. Ako Tankado
nije znao da ga je neko ubio, zato bi dao nekome obustavnu ifru?"
"Slaem se", rekao je Daba. "Taj momak jeste buntovnik, ali buntovnik koji
ima savest. To to je eleo da nas natera da priznamo da imamo Transleter je
jedna stvar; ali otkrivanje poverljive baze podataka je neto sasvim drugo."
Fontejn je u neverici zurio u njih. "Vi mislite da je Tankado eleo da zaustavi
ovog crva? Vi mislite da je na samrti mislio na jadnu Agenciju?"
"Blokada tunela se raspada!" viknuo je tehniar. "Potpuna ranjivost za najvie
petnaest minuta!"
"Da vam ja kaem", poeo je direktor, preuzimajui kontrolu. "Za petnaest
minuta svaka zemlja Treeg sveta e saznati kako se pravi interkontinentalni
balistiki projektil. Ako neko u ovoj prostoriji misli da ima boljeg kandidata za
obustavni kod nego to je ovaj prsten, sav sam se pretvorio u uho." Direktor je
ekao. Niko nije progovorio. Ponovo je pogledao Dabu i ukrstio pogled sa
njegovim.
"Tankado se reio tog prstena sa razlogom, Daba. Zaista me ne zanima da li
je pokuavao da sakrije prsten ili je mislio da e debeljko potrati do govornice
i nazvati nas da nas obavesti. Ali doneo sam odluku. Uneemo taj citat.
Smesta." Daba duboko uzdahnu. Znao je da je Fontejn bio u pravu - nisu
imali nikakvo bolje reenje. Ponestajalo im je vremena. Daba je sedeo.
314
QUISCUSTODIETIPSOSCUSTODES
"Ne svia mi se", tiho je promrmljala Suzan. "Nije isto." Daba je oklevao,
drei ruku iznad tastera ENTER.
"Pritisnite", naredio je Fontejn. Daba udari tipku. Nekoliko sekundi kasnije,
svi u prostoriji su znali da je to bila greka.
"Ubrzava se!" povikala je Soi iz zadnjeg dela prostorije.
"ifra je pogrena!"
Svi su uasnuto stajali, bez rei. Na ekranu ispred njih nalazila se poruka o
greci:
POGREAN UNOS. DOZVOLJEN UNOS SAMO BROJEVA
"Prokletstvo!" vritao je Daba. "Samo numeriko polje! Traimo prokleti broj!
Sjebani smo! Ovaj prsten je sranje!"
"Crv radi dvostrukom brzinom!" viknula je Soi. "Kaznena runda!" Na
sredinjem delu ekrana, tik ispod poruke o greci, VR je prikazivao
zastraujuu sliku. Dok je trei odbrambeni zid nestajao, nekolicina crnih
linija koje su predstavljale hakere-napadae jurila je napred, nemilosrdno se
pribliavajui samom sreditu.
Svakog trenutka se pojavljivala po jedna nova linija. Potom jo jedna. "Naviru
u roju!" vikala je Soi.
"Potvreno povezivanje iz inostranstva!" povikao je drugi tehniar. "Proulo
se!"
Suzan odvrati pogled od prizora zatitnih zidova koji se rue i okrenu se ka
bonom delu ekrana. Snimak ubistva Enseija Tankada vrteo se u beskonanoj
petlji. Svaki put isto - Tankado se hvata za grudi, pada, i sa izrazom oajnike
315
panike na licu gura svoj prsten ka grupi turista koja nita ne sumnja. Nema
nikakvog smisla, mislila je. Ako nije znao da smo ga mi ubili... Nita joj nije
bilo jasno. Bilo je suvie kasno. Neto nam je promaklo.
Na VR-u, broj hakera koji su navirali na vrata baze podataka se u poslednjih
nekoliko minuta udvostruio. Od sada pa nadalje, broj e rasti geometrijskom
progresijom. Hakeri su, poput hijena, bili jedna velika porodica, uvek spremna
da proiri vest o novom plenu.
Liland Fontejn je video dovoljno.
"Iskljui", rekao je. "Iskljui prokletu stvar."
Daba je zurio pravo ispred sebe, kao kapetan broda koji tone.
"Suvie je kasno, gospodine. Gotovi smo."
ef Sigurnosti sistema od svojih 180 kilograma nepomino je stajao, glave
zagnjurene u ruke, paralisan nevericom. Naredio je iskljuenje struje, ali bie
dobrih dvadeset minuta prekasno. Ajkule sa brzim modemima e za to vreme
uspeti da preuzmu zapanjujuu koliinu poverljivih informacija. Iz none
more ga probudi Soi, koja je dotrala do platforme sa novim kompjuterskim
ispisom.
"Otkrila sam neto, gospodine!"rekla je uzbueno. "Siroad u izvoru! Alfa
grupacije. Svuda!"
Daba nije bio dirnut. "Potrebna nam je numerika ifra, do avola! Ne alfa!
Ova obustavna ifra je nekakav broji"
"Ali imamo siroad! Tankado je suvie dobar da bi ostavio siroad - naroito
ovoliko mnogo njih!"
Termin "siroad" odnosio se na dodatne redove programskog koda koji ni na
koji nain nisu sluili cilju programa. Nita nisu unosili, nisu se ni na ta
odnosili, nikuda nisu vodili i obino bi bili uklonjeni u postupku konanog
debagiranja i kompiliranja.
Daba uze kompjuterski ispis i poe da ga prouava. Fontejn je stajao bez
rei.
Suzan je preko Dabinog ramena posmatrala print out.
"Napada nas grubi nacrt Tankadovog crva?"
316
"Usavren ili ne", odvratio je Daba kao iz topa, "svejedno nas razbija." "Ne
svia mi se to", nastavila je Suzan. "Tankado je bio perfekcionista. Znate to.
Nema anse da bi on ostavio bagove u svom programu."
"Ali, ima ih mnogo!" viknula je Soi. Zgrabila je kompjuterski ispis od Dabe i
gurnula ga ispred Suzan.
"Pogledajte!"
Suzan klimnu glavom. Bilo je oigledno: na svakih dvadesetak redova
programskog koda nalazila su se po etiri slobodna slova. Suzan ih je
prouavala.
PZEN VSOG RLA
"etvorobitne alfa grupacije", razmiljala je. "Sasvim je izvesno da nisu deo
programskog koda."
"Zaboravite na to", zareao je Daba. "Hvatate se za slamku."
"Moda ne", ree Suzan.
"Mnogi kriptografski algoritmi upotrebljavaju etvorobitne grupacije. Ovo bi
mogla biti nekakva ifra."
"Aha." Daba je progunao."I glasi ovako - "Ha, ha. Sjebani ste." Podigao je
pogled ka VR-u. "Za oko devet minuta."
Suzan mu ne odgovori. Okrenula se ka Soi. "Koliko ima siroadi?" Soi
slegnu ramenima.
Prila je Dabinom terminalu i otkucala sve grupacije. Kada je zavrila,
odmakla se od terminala.
Svi u prostoriji pogledae na ekran.
PZEN VSOG RLA OMA OIUT RRIS SKEA NTMA
TALO IUIK AIED HHII RZMG ZINJ AMEO ARAU
Jedino se Suzan smeila. "Sigurno je da izgleda poznato", rekla je. "Skupine
od po etiri slova - ba kao Enigma."
Direktor klimnu glavom. Enigma je bila najpoznatija maina za pisanje ifara
u istoriji - kodirajua zver od dvanaest tona koju su koristili nacisti. Kodirala
je u skupinama od po etiri slova.
317
318
PZENVSOGRLAOMAOIUTRRISSKEANTMATALOIUIKAIEDH HIIRZMGZINJAMEOARAU
Daba planu. "DOSTA! Igranje je zavreno! Ova stvar radi dvostrukom
brzinom!
Imamo jo oko osam minuta! Traimo broj, a ne gomilu besmislenih slova!"
"etiri puta esnaest", mirno ree Dejvid. "Izraunaj, Suzan".
Suzan je zurila u Dejvida na ekranu. Izraunaj? Njemu uasno ide
matematika!
Znala je da je bio u stanju da zapamti glagolske konjugacije i renik poput
maine za fotokopiranje, ali matematika?...
"Tablica mnoenja", rekao je Beker.
Tablica mnoenja? Suzan nije shvatala. O emu on to govori?
"etiri puta esnaest", ponovio je profesor. "Morao sam da nauim napamet
tablicu mnoenja u etvrtom razredu."
Suzan se seti standardne tablice mnoenja iz osnovne kole. etiri puta
esnaest.
"ezdeset i etiri", tupo je odgovorila. "Pa ta?"
Dejvid se nagnuo ka kameri. Lice mu je ispunjavalo itav ekran. "ezdeset i
etiri slova..."
Suzan klimnu glavom. "Da, ali ona su. ." Zastala je u pola reenice. "ezdeset
i etiri slova", ponovio je Dejvid.
Suzan je ostala bez daha.
"Oh, Boe! Dejvide, ti si genije!"
"Osam redova od po osam slova!" uzbueno je vikala Suzan.
Soi je kucala. Fontejn je bez rei posmatrao. Pretposlednji tit je bio sve
blei.
"ezdeset i etiri slova!" Suzan je vladala situacijom. "To je savreni kvadrat!"
"Savreni kvadrat?" upitno je ponovio Daba. "I ta s tim?"
319
PZENVSOG
RLAOMA
RZSAOMA
OGUTRRZS
SKEANTMA
RZMGZKNJ
AMEOARAU
OARAUSKE
"Jebeno jasnije", progunao je Daba.
"Gospoice Fleer", poeo je Fontejn, "objasnite ta radite." Sve oi su bile
uprte u Suzan.
Suzan je zurila navie, u kvadrat teksta. Postepeno poe da klima glavom, a
potom prsnu u mahniti smeh.
"Dejvide, tako mi svega!" Ljudi na podijumu razmenie zbunjene poglede.
Dejvid namignu siunoj prilici Suzan Fleer na ekranu ispred njega.
"ezdeset i etiri slova. Julije Cezar ponovo napada."
Mid je izgledala izgubljeno. "O emu vi to govorite?"
"Cezarova kutija." Suzan se ozareno smeila. "itajte od vrha ka dnu.
Tankado nam alje poruku."
est minuta!" viknuo je tehniar.
Suzan je uzvikivala nareenja. "Prekucajte od vrha ka dnu! itajte vertikalno,
ne horizontalno!"
320
321
322
323
324
325
326
327
"Uinite tako", naredio je Fontejn. Na VR-u, poslednji zid je bio tanak poput
ljuske jajeta.
Daba je brisao elo. "U redu, odoe nevani podaci. Ponite sa oduzimanjem.
Ja u uzeti gornju etvrtinu. Suzan, vama ide sredina. Svi ostali, podelite
ostatak. Traimo prost broj."
Za nekoliko sekundi je postalo jasno da nee uspeti. Brojevi su bili ogromni, a
u mnogim sluajevima vrednosti nisu bile izraene istim jedinicama. "To su
babe i proklete abe", ree Daba. "Imamo gama zrake naspram
elektromagnetnih talasa. Fisiju naspram nefisije. Neto su celi brojevi. Neto
procenti. Prava zbrka!"
"Mora da je tu", odluno ree Suzan. "Moramo da razmislimo. Postoji neka
razlika izmeu uranijuma i plutonijuma koja nam je promakla! Neto
jednostavno!"
"Ovaj... narode?" ree Soi. Otvorila je drugi prozor u kojem je prolazila kroz
ostatak dokumenta.
"ta je bilo?" upitao je Fontejn. "Otkrili ste neto?"
"Ovaj, recimo." Zvuala je kao da joj je neprijatno. "Seate se da sam rekla da
je bomba koja je baena na Nagasaki bila plutonijumska?" "Da", odgovorie
svi ujedan glas.
"E pa..." Soi duboko uzdahnu. "Izgleda da sam pogreila."
"Molim!" ree bez daha Daba. "Sve vreme traimo pogrenu stvar?" Soi
pokaza na ekran. Zgurali su se oko kompjutera i proitali sledei tekst:
esta zabluda jeste to da je bomba baena na Nagasaki bila
plutonijumska. Zapravo, sadrala je uranijum, ba kao i bomba baena na
Hiroimu.
"Ali..." zaustila je Suzan. "Ako su oba elementa uranijum, kako onda da
pronaemo razliku izmeu njih?"
"Moda je Tankado pogreio", natuknu Fontejn. "Moda nije znao da su
bombe bile iste."
"Ne." Suzan uzdahnu. "Postao je bogalj upravo zbog te dve bombe. Savreno je
poznavao injenice."
328
"jedan minut!"
Daba pogleda VR. "PEM autorizacija brzo nestaje. Poslednja linija odbrane. A
pred vratima se skupila gomila."
"Usredsredimo se!" naredio je Fontejn.
Soi je sedela ispred kompjutera sa pretraivaem i naglas itala:
"...Bomba baena na Nagasaki nije sadrala plutonijum, nego vetaki
napravljen izotop uranijuma 238, neutron - zasien neutronima."
"Prokletstvo!" opsovao je Brinkerhof. "Obe bombe su sadrale uranijum.
Elementi odgovorni za Hiroimu i Nagasaki su u oba sluaja predstavljali
uranijum. Nema nikakve razlike!"
"Gotovi smo", zajeca Mid.
"ekajte", ree Suzan. "Proitaj ponovo poslednji deo!"
Soi ponovi tekst, "...vetaki napravljen izotop uranijuma 238, zasien
neutronima."
"238?" uzviknu Suzan. "Zar nismo upravo videli neto o tome kako je bomba
baena na Hiroimu sadrala neki drugi izotop uranijuma?"
Zbunjeno su se pogledali.Soi mahnito poe da se vraa do mesta traili.
"Da! Ovde pie da je bomba baena na Hiroimu sadrala drugaiji izotop
uranijuma!"
"Kako se razlikuju ta dva izotopa?" upita Fontejn. "Mora biti u redu.
neto elementarno."
Soi je pretraivala dokument. "ekajte. . traim. "etrdeset i pet sekundi!"
viknuo je glas.
Suzan podie pogled. Poslednji tit je bio gotovo nevidljiv. "Evo ga!" uzviknu
Soi.
"itaj!" Daba se preznojavao. "U emu je razlika! Mora da postoji nekakva
razlika izmeu njih!"
"Da!" Soi pokaza na monitor. "Gledajte!" Svi su itali tekst:
329
330
331
Suzan nije skidala pogled sa Tankada. Oajanje. Kajanje. Ruka koja se prua,
stalno iznova, napred, i prsten koji blista na suncu, deformisani prsti
iskrivljeni pred licima stranaca. Pokuava neto da im kae! ta ?
Na ekranu iznad njih video se Dejvid, zadubljen u misli.
"Razlika", mrmljao je sebi u bradu. "Razlika izmeu U238 i U235. Mora biti
neto jednostavno." Tehniar poe da odbrojava. "Pet! etiri! Tri!"
Re je stigla do panije za samo malo manje od desetog dela sekunde. Tri...
tri. Dejvid Beker kao da je ponovo pogoen iz elektrine puke. Svet oko njega
se usporio toliko da se inilo da stoji. Tri... tri... tri. 238 minus 235! Razlika je
tri! Kao na usporenom snimku, nagnuo se ka mikrofonu...
U istom trenutku, Suzan je zurila u Tankadovu ispruenu ruku. Odjednom je
videla dalje od prstena...dalje od izgraviranog zlata.
Videla je meso ispod... njegove prste. Tri prsta. Uopte se nije radilo o
prstenu.
Radilo se o ruci. Tankado im nije govorio - pokazivao im je. Izricao je svoju
tajnu, otkrivao klju za obustavu...molei se da njegova tajna na vreme nae
svoj put do Agencije.
"Tri", proaputala je zapanjeno Suzan.
"Tri!" viknuo je Beker iz panije.
Ali, u optem haosu, inilo se da ih niko ne uje. "Gotovi smo!" zaurlao je
tehniar.
VR poe mahnito da trepe u trenutku kada se sredite prikaza predalo
navali. Sa visine se oglasie sirene.
"Podaci izlaze!"
"Brzo povezivanje spoljanjih linija u svim sektorima!"
Suzan se kretala kao u snu. Munjevito se okrenula ka Dabinoj tastaturi. Dok
se okretala, pogled joj se zaustavio na vereniku. Na Dejvidu Bekeru. Njegov
glas ponovo zabruja sa visine.
"Tri! Razlika izmeu 235 i 238 je tri!"
332
333
334
***
335
Ispruila je ruku ka Dejvidu. Sanjam li? Telo joj je i dalje bilo nepomino,
iscrpljeno, sa vrtoglavicom od prethodne noi. "Dejvide?" zajeala je.
Nije bilo odgovora. Otvorila je oi; koa ju je i dalje peckala. arav na drugoj
strani kreveta je bio hladan. Dejvida nije bilo.
Mora da sanjam, pomislila je. Uspravila se u krevetu. Soba je bila
viktorijanska, sva u ipkama i antikvitetima - najbolji apartman u Stoun
Menoru; Njena mala putna torba nalazila se nasred poda od grubih dasaka...
njen ve bio je na stolici iz doba kraljice Ane.
Da li je Dejvid zaista stigao? Seala se - njegovog tela pored njenog, kako je
budi nenim poljupcima. Da li je sve to sanjala? Okrenula se ka nonom
stoiu. Prazna boca ampanjca, dve ae... i poruka.
Trljajui pospane oi, Suzan obmota pokriva oko svog nagog tela i proita
poruku.
Najdraa Suzan, volim te.
Bez voska, Dejvid.
Ozareno se osmehnula, prislonivi poruku na grudi. Bez sumnje, to je bio
Dejvid. Bez voska... bila je to ifra koju je tek trebalo da rei.
Neto se pomaknu u uglu i Suzan podie pogled. Na plianom divanu, okupan
jutarnjim suncem, uvijen u debeli ogrta, sedeo je Dejvid Beker, bez rei je
posmatrajui. Ispruila je ruku ka njemu, pozivajui ga da joj prie.
"Bez voska?" zagugutala je, zagrlivi ga.
"Bez voska." Nasmeio se.
Strasno ga je poljubila. "Reci mi ta to znai."
"Nema anse." Nasmejao se. "Svako mora da ima svoje tajne - tako stvari
ostaju zanimljive."
Suzan se nestano nasmei. "Ako budu makar malo interesantnije nego prole
noi, neu vie moi da hodam."
Dejvid je uze u naruje. Oseao se bestelesno. Jue je gotovo umro, a ipak,
evo ga ovde, ivlji nego ikada.
336
337
338
EPILOG
Kau da u smrti sve stvari postaju jasne. Tokugen Numataka je sada znao da
je to istina. Dok je stajao nad kovegom u carinskoj kancelariji u Osaki, osetio
je gorku jasnou koju nikada ranije ne bee spoznao.
Njegova vera je govorila o krugovima, o meu povezanosti ivota, ali
Numataka nikada nije imao vremena za religiju.
Carinski slubenici su mu dali kovertu sa dokumentima o roenju i
usvojenju. "Vi ste jedini ivi srodnik ovog mladia", rekli su. "Namuili smo se
da vas pronaemo."
Misli mu se vratie trideset i dve godine unazad, do one kiom natopljene
noi, do bolnikog odeljenja na kojem je napustio svoje deformisano dete i
suprugu na umoru. Uinio je to u ime menboku - asti - sada samo prazne
senke. Uz papire je bio priloen i zlatni prsten. Na njemu su bile ugravirane
rei koje Numataka nije razumeo. Nije ni bilo vano; rei ionako vie nisu
imale nikakvog znaaja za njega. Odrekao se jedinog sina. A sada ih je
najsurovija od svih sudbina ponovo spojila.
Kraj