SREDNJI VIJEK

8-9.st. 16.st.

Poetak: 8-9.st. nedokazano tekstovima, ali Hercigonja tako smatra po nekim izvorima, prvi
spomenici 11/12.st. kraj: 16.st., malo produeno, ali i dalje prisutno
glagoljica se rano pojavila (oko 1100.g. Baanska ploa) te se i dalje upotrebljava u natpisima,
javnim ispravama, zakonima (Vinodolski zakon, 1288.)
irilica val irilice zahvatio je dosta rano i jedan dio hrv. podruja; bio je to poseban oblik
irilice: bosanica
od sredine 14.st. pojavljuje se i tree pismo, latinica, koja na kraju prevlada i postane jedinim
hrvatskim pismom.
15.st. je zlatno doba glagoljice, glagoljica se zadrala do 16 st., a nakon toga postaje slaba, ali s
odjecima uporabe do 19.st. Latinica preuzima vaan segment knjievnosti s humanistima.
Glagoljica e se potkraj 14.st. funkcionalno razdvojiti na ustavni tip pisma (liturgijski kodeksi, ali i
neki neliturgijski zbornici), poluustavni tip pisma (volumnizne neliturgijske kompilacije) i kurzivni
tip pisma (svakodnevna praktina uporaba). Kurzivni tip e se razdvojiti u knjiki i kancelarijski
kurziv.
Kompleks SV knjievnosti treba shvaati kao jedinstvo knjievnog djelovanja glagoljicom i
latinicom. (i irilcom valjda???)

Uporabahrvatskihpisamapostoljeima
9.st.
12.st.
15.st.
19.st. 21.st.
glagoljica
irilica
latinica

nije bilo: ljubavnog i svjetovnog pjesnitva, epike, komine poeme, komedija, biblijskog epa
crkveni raskol: 1048.g., zabrane rada glagoljaima kroz 10., 11., 12.st., u 13.st. Inocencija IV daje
privilegija senjskom (1248) i omialjskom (1252) glagoljakom kleru da smiju obnaati slavenski
obred- tek se tad potpuno priklanjaju rimskom obredu i obiajima
Prema Hercigonji glagoljatvo nije uvalo crkvenoslavneski pomijean s narodnim jezikom zato
jer su klerici bili polupismeni i nisu znali latinski, ve istie da su to isti ljudi koji su teno
prevodili s latinskog, talijanskog i ekog na crkvenoslavenski. A uz to piu pjesme, prikazanja,
rade kompilacije itd. Takoer, treba pretpostaviti postojanje bogatih biblioteka ili zbirki rukopisa
koji su morali biti upotrebljavani pri kompajliranju takvih kodeksa. Drukije miljenje dali su
Jagi, Broz, urmin, Kombol.
Kajkavtina se pojavljuje u ranoj fazi (Vinodolski zbornik, poetak 15.st.), dakle ne s Rajem due
N.Deia iz 1560. akavtina je jo ranije prodrla u neliturgijske kodekse
Stvoren je hibridni jezik - kombinacija crkvenoslavenskog i akavskog, negdje i kajkavskog
(dijelovi Istre, ozaljski kraj), crkvenoslavenski dio uva tradiciju, akavski i kajkavski narodni
aspekt, iz ega se vidi vanost recepcije, najvaniji oblik recepcije je auditivan, jer ih je puk ipak
najee i dalje primao sluajui, a ne itajui. Djela namijenjena puku najee su imala
1

hibridni jezik, dok se u djelima namjenjenim redovnicima crkvenoslavnski pak vie uvao,
konzervirao.
Povijest, vanije godine:
1091. Izumire hrvatska dinastija Trpimirovia(Dmitar Zvonimir umire 1089., Stjepan II
1091.)
Ladislav (Arpadovi, brat kraljice Jelene, ene Dmitra Zvonimira) postaje kraljem
Hrvati skalpaju uniju s Ugarskom 1102, pod Ladislavovoim sinom Kolomanom
Ludovik Anuvinac pokorava hrvatsko plemstvo, a 1358. mirom u Zadru pripaja natrag
Dalmaciju Hrvatskoj, od Mletaka, to ukljuuje i Duborvniku (1205-1358 je priznavao vlast
mletakog duda i dalje je bio autonomna gradska komuna, ali je u njemu bio mletaki
knez. Nakon toga kree njegova samostalnost, do 1808.)
1409. Anuvinci su prodali dio Dalmacije Mlecima
Nadiru Turci
1458. Dubrovaka republika poinje plaati danak Osmanlijama, za zatitu :D
1389. Kosovska bitka
1463. je pala Bosna
1493. Krbavska bitka
1526. Mohaka bitka
SREDNJOVJEKOVNA LITERATURA (podjela prema Hercigonji)
1) Na vrelima crkvenoslavenske batine
Podrazdoblja:
a) od prapoetaka do senjskog (1248.) i omialjskog (1252.) privilegija: dominacija
tradicionalnog opeslavenskog knjievenog repertorija liturgijskih kodeksa i starijeg tipa
neliturgikih zbornika na crkvenoslavneskom jeziku hrvatske redakcije i u kojoj se
konstituira hrvatski uglati oblik glagoljice, stvaraju uvjeti za reformu glagoljske grafije,
prijelomna toka ovog razdoblja je pojava Baanske ploe. Na senjskom i omialjskom
privilegiju je, izmeu ostaloga, glagoljica ortografski refromirana.
b) do kraja 14. st.: prijelazna faza, na putu k novom anrovskom sustavu, jezinom izrazu,
tematsko-sadrajnom strukturiranju i motivici
2) doba pune zrelosti
do 1508., kraj senjske tiskare: intenzivno otvaranje repertoriju Z europske (lat., tal., eke)
duhovne knjievnosti, zbornici neliturgijskih tekstova novog tipa, isto narodni jezik i hibridni
crkvenoslavensko-narodni jezik neliturgijske proze, glagoljski tisak, prvotipsak Misala iz
1483., senjska tiskara, latinini tisak
3) kasni odjeci srednjovjekovne knji. tradicije
1531. - kraj rijeke tiskare . Koiia, Grkoviev zbornik iz 2.pol 16.st. i drugi
Hercigonja razlikuje sljedee knjievne vrste u SV, razdiobu utemeljenu na formalnoj i
sociolokoj odredbi vrste, njenoj drutvenoj i komunikativnoj namjeni, prema predmetu i obimu
poruke:
- liturgijski i biblijski tekstovi
- crkveno-pripovjedna proza
a) starijeg tipa
apokrifni spisi: legende, evanelja, vienja, djela apostolska
b) mlaeg tipa: mirakuli, legende, vizije
- didaktiko-moralizatorska proza
2

a) crkvena
b) svjetovna
polemika (apologija, npr. pismo Nikole Modrukog)
pouna proza (pitanja i odgovori)
a) starijeg tipa (Besjda triju svetitelja)
b) mlaeg tipa (Lucidar)
crkvenoretorika proza
traktati (teoloko-dogmatski)
tekstovi praktine prirode za obuku duhovnikog podmlatka (ritualni i liturgijski napuci,
objanjenja simbolike obreda, odjee, oltara i sl)
svjetovna pripovjest i roman (Rumanac trojski, Aleksandrida)
prenja (kontrasti)
diplomatika i pravni tekstovi (listine, zakonici, statuti, regule, kanonsko pravo, kazuistika,
posebno: arenga kao specifini knjievni ostvaraj)
epigrafika i grafiti
epistolarni tekstovi
povijesna proza
zapisi
izvjea
anegdota
sentencija, aforizam
molitve, zaklinjanja, amuleti
stihovi, retorika ritmika
dijaloko pjesnitvo
drama - prikazanja

SREDNJI VIJEK: IZMEU MOLITVE I STEGE (Falievac: Stari pisci hrvatski i njihove poetike)
srednjovjekovno pismo je posebno pismo poetak literature srednjega vijeka nije ivot nego
jezik, nije individualana svijest nego kolektivizam, nije originalnost ni autorska samosvijest
nego produktivnost
najstariji hr. latiniki tekstovi molitve, litanije, molitvenici, Boje zapovijedi, lekcionari,
poetnice, regule, razne glose
povezuje ih bavljenje onostranim i to dvama tipovima srednjovjekovne religioznosti: unutarnjom
(molitve, psalmi) i onim tipom koji je nametao stegu u vidu ispunjavanja obreda i pokoravanja
sakramentima i dogmama
nema izravnih govora o osobnosti, individualnosti, svakodnevici, tjelesnosti, mislima, ivotnim
brigama, nedaama srednjovjekovnog ovjeka
najstariji zapisi djelo su klerikalnog stalea jedinih pismenih ljudi tog vremena. Nastaju na
podruju urbanih dalmatinskih sredina u samostanskim skriptorijima gdje su tekstovi pisani i
prepisivani
kransko se bogosluje sluilo latinskim jezikom, tekstovi na hrvatskom su bili namijenjeni onima
koji su znali samo hrvatski za itanje puku na obreda i za sluenje redovnicama
svjedoanstvo o svijesti o materinjem jeziku kao najvanijem mediju i instrumentu civilizacije i
kulture jednog naroda
stvaranje linije kontinuiteta koja je nuna da bi se kultura jednog naroda oblikovala kao jedinstvena
3

nacionalna kultura taj e kontinuitet najjae doi do izraaja u sluaju prijevoda i parafraza
psalama preko anonimnih prijevoda u najstarijim i neto mlaim latininim tekstovima do
autorskih prijevoda psalama (Vetranovi, Dimitrovi, .Budini, Kai, Vitalji, Gunduli i dr.)
korpus najstarijih latinikih rukopisa ine tematski i anrovski raznorodna djela:
o Red i zakon sestara dominikanki (1345., zbirka propisa koji su se upotrebljavali u
samostanu sestara dominikanskog reda u Zadru)
o ibenska molitva (najstariji sauvani hrvatski pjesniki tekst pisan latinicom),
o Pjesma na (Veliku) subotu (132 osmerca u pravilnim dvoslonim parnim rimama, sadraj
pjesme je Kristova muka na Veliki petak i subotu, po svojim se karakteristikama pjesma
moe odrediti kao puki Gospin pla, velik dio pjesme pripovijeda se iz usta Josipa iz
Arimateje, pojedini likovi nastupaju kao govornici iz njegove prie kompleksnija,
uokvirena kompozicija, obraa se kranskom kolektivu, nastoji dogaaje prikazati kao da se
upravo sad odvijaju pred itateljevim oima svevremenost, dramatizacija radnje,
jednostavan jezik)
o Boje zapovijedi (prozni tekst koji donosi 4 Boje zapovijedi s popratnim, objasnidbenim
tekstom, tei pouci i zahtijeva posluh i stegu)
o Molitva sv. Margariti (oblikovana kao molitva, pisana rimovanim 8ercima, sauvana u
fragmentu, u okviru apelativnog obrasca strukturirana je narativna pjesnika struktura koja
iznosi priu o Margariti u kojoj se iznose samo oni dijelovi hagiografije koji su relevantni za
isticanje kreposti, najvjerojatnije je pjesma bila namijenjena redovnicama kao okrepa u vjeri)
o Jurjeva glagoljika poetnica (sadri glagoljiku azbuku i nekoliko glagoljinih molitava,
Juraj iz Slavonije srednjovjekovni intelektualac, student, a kasnije i profesor na parikoj
Sorboni, pisana za francusku intelektualnu i sveeniku elitu tenja da se Europa upozna s
jezikom malog i nepoznatog naroda, svijest o metodologiji znanstvene poduke)
o Vatikanski hrvatski molitvenik (najstariji hr. molitvenik, napisan za redovnice iz Du.)
najstariji hr. latiniki tekstovi su u pravilu prijevodi, samo u rijetkim sluajevima (ibenska
molitva, Molitve sv. Margariti) moemo pretpostavljati originalno stvaralatvo

PROZA
GENOLOKI I NARATOLOKI PROBLEMI U VEZI S HRVATSKOM SV PROZOM
(Falievac: Stari pisci hrvatski i njhove poetike)
zahtjev da se djela srednjovjekovlja prouavaju kao knjievne pojave i kao djela koja ine
posebnu knjievnu epohu i genoloki sustav, a s druge strane skepsa, sumnja u mogunost
odreivanja tih djela kao iskljuivo literarnih i odreivanja knjievnih epoha na temelju
literarnosti tih djela: specifino razdoblje koje zahtjeva specifina knjievnoznanstvena rjeenja
Jauss inzistira na uvaavanju socijalnih uvjeta kako produkcije tako i recepcije
srednjovjekovnih djela. Kae kako knjievne vrste valja istraivati pomou osnovnog obrasca s
4 modaliteta:
1. autor i tekst/naracija
2. modus dicendi/forme prikazivanja
3. struktura i razine znaenja/ jedinstvo prikazanog
4. modus recipiendi i drutvena funkcija
poezija i proza su u SV bile shvaene kao dvije vrste govora, nema vrijednosne razlike
umjetnika i priprosta proza koja je sluila kao sredstvo za pisanje pisama, kronika,
historije, nauke i hagiografije
postoji i rimovana proza i mijeana proza (ona koja se izmjenjuje s poetskim umecima)
prozom su pisana razliita djela; bez obzira na prisutnost narativnog elementa, sva su smatrana
knjievnou
popis hr. srednjovjekovnih anrova dali su tefani i Hercigonja (njegov je razvedeniji,
potpuniji i time precizniji)
proza u kojoj nema naracije: diplomatski i pravni spisi, molitve, traktati, aforizmi, grafiti,
polemika, pitanja i odgovori i sl.
genoloka podjela na liriku, epiku i dramu ne moe se primijeniti na srednji vijek
mijeanje npr. legenda moe postati dio propovijedi, poslovica dio pravnog spomenika,
to interferiranje specifino je za cijelo hr. srednjovjekovlje i ini ga drugaijim od eu. knj.
Npr. u Zapisi popa Martinca i Zapisi pisca Jurja u novljanskim brevijarima, iako su
historigrafske namejene, stvoreni su pod utjecajem biblijskih tekstova, a sentenscije gotovo
potpuno zasjenju fabuliranje svjetovne pripovjesti u Pripovjesti o premudrom Alkiru.
Hercigonja nudi ideju da je sve to izmjeano i sjedinjeno jer je u to vrijeme sve bilo podreeno
Bogu, pa onda s time i knjievnost, a i sama Biblija nudi primjer takve mjetakvog mjeanja
raznih vrsta tekstova.
mijeanje grkobizantskih s jedne te zapadnih i slavenskih izvora s druge ine hr. knj.
drugaijom i od drugih slavenskih knj. (kasnije e Turci zatvoriti dodir s istokom, pa e u
kasnom srednjovjekovlju latinski utjecaj prevladati, razmea se moe staviti, prema
Hercigonji, u polovicu 14 st.).

Reprezentat rukopisa starijeg tipa je npr. Pazinski fragmenti, potkraj 14.st. pojavljuje se
zbornika kompilacija mlaeg tipa. U tom mlaem tipu postupno se sve ire otvara pristup
narodnom jeziku i zapadnom latinsko-talijanskom, ali i ekom repertariju popularnih nabonih
i svjetovnih spisa. Istodobno se javljaju i prvi hrvatski latinini tekstovi.
5

I dalje e se vidjeti utjecaj crkvenoslavenskih predloaka u latininim djelima.

historijski i pravni spomenici

velike razlike Ljetopis popa Dukljanina i Zapis popa Martinca tee historijskoj istini, da bi
pouili ovjeka, dok drugi, npr Baanska ploa, koriste povijesnu grau samo kao argumnet
dokazivanja nekog prava, usmjereni su na sadanjost, imaju neknjievnu funkciju, ne mogu se
shvatiti knjievnou
apokrifi
stariji apokrifi tee da budu shvaeni kao istinit izvor, odlikuje ih fragmentarnost, necjelovitost
radnje i epizodinost glavnog toka, fikcionalna radnja, biblijski neutralan pripovjeda, biblijska
retorika sredstva
mlai apokrifi: kroniarska preciznost i detaljnost u iznoenju grae, tendencija za literarnou
i beletrizacijom, prikazuju istinita djela (za razliku od starih), zanimljivo ispriana fabula je
vanija od moralnodidaktine funkcije
legende
sadre ivote svetaca, tee biti shvaene kao povijest, ali i zabavljati
za razliku od apokrifa minimlano su stimulirane biblijskom predajom, kompleksnije su grae,
razvedenije motivacije i uzronoposljedinih veza, osamostaljeni junaci
romani i pripovijetke
nije ih mnogo sauvano, ali ih ima (Rumanac trojski, Aleksandrida, Pria o premudrom
Akiru, Barlaam i Jozafat...)
namjenjeno iskljuivo zabavi
autor se povlai iz grae tako da se ini da se zbivanje pripovijeda samo
razvedena graa koja se ini bez pravog poetka i kraja, po socijalnom statusu svi se likovi
nalaze na vrhu drutvene ljestvice, tenja fabularnoj atraktivnosti i senzacionalnosti (pribliava
ta djela grkom avanturistikom romanu), naglaena je narativna cjelovitost zatvoreni i
dovreni fabularni sistem
marijina udesa
novelistika fabularna struktura: opisuje se najee jedna neobina, zauujua (ali mogua)
zgoda koja se dogodila i predstavlja neki moralni kazus itatelj izvlai moralnu pouku o
normama ponaanja u svakodnevnom ivotu
stil je razgovorni, a ne uzvieni, likovi su svih statusa, najee graanskog
vizije, vienja
pripovjeda o fikcionalnim dogaajima kao da su se stvarno dogodili, strukturirano po strogim
pravilima uzronoposljedine naracije teei vjerodostojnosti mjesta i vremena, na nain
kronike
razni oblici hrvatske srednjovjekovne proze pokazuju da su razni njezini oblici u razliitom stupnju i
mjeri bili podvrgnuti procesu literarizacije, odvajanju od biblijskih i nekih drugih izvanknjievnih
predloaka
___________________________________________________________________________________
sjajna epoha glagoljakog humanizma bilo je 15.st.
prve hrvatskim jezikom tiskane crkvene knjige pojavile su se samo nekoliko desetljea nakon
Gutenbergova izuma
6

Lekcionar fra Bernardina Splianina

Bernardin je djelo izradio u hvarskom franjevakom samostanu
najpoznatija hrv. knjiga tijekom cijelog 16.st.
obuhvaao je itanja na sve nedjelje i blagdane tijekom godine, a sadravao je i itanja na
blagdane svetaca te za votivne mise
pisan je istom pukom akavtinom, koji pisac naziva volgarizacio dalmatica
Hrvojev misal
zavren 1403.g.
jedan od najljepih iluminiranih onovremenih kodeksa
ima 94 minijature i oko 400 inicijala
danas se uva u Carigradu
ispisao ga je pisar Butko
Novakov misal
napisao ga Novak Diislavi, krbavski knez 1368.g.
posluio je kao predloak za izdanje Misala iz 1483.g.
Petrisov zbornik
1468.g.
700 stranica; ispisan glagoljskom minuskulom

KNJIEVNOPOVIJESNI PREGLED HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE

PROZE
od poetka pismenosti, od 8-9. st., a najstarijim spomenicima s 11/12.st, pa sve do 2. polovine 16.st.
Pisana rije zabiljeena u kamenu, rukopisima i tiskanim knjigama.
Proza pisana:
o
latinskim jezikom hagiografije i djela o povijesti Crkve (Splitski evanelistar, 6-7.st.)
o
crkvenoslavenskim jezikom hrvatske redakcije
o
hrvatskim; na 3 pisma:
glagoljicom,
latinicom
zapadnom irilicom.
Od 13. st razvija se uglata stilizacija glagoljskog pisma, a jezik se pomlauje u skladu s hrv.
osobitostima.
Osobine: horizontalna, puka usmjerenost tekstova; povezanost s usmenom knjievnou;
prevladavanje niskog stila i religioznih tema; prepletanje anrova; prijevodna knji.
(znatnim dijelom).
Crpila je iz 2 knjievno-kulturne sfere: s Istoka, iz bizantsko (staro)crkvenoslavenske batine, i sa
Zapada, iz latinske, franko-talijanske i eke tradicije. Od 14. st. prevladavaju utjecaji Zapada.
Jedno od najznaajnijih postignua bilo je uvanje crkvenoslavenskoga liturgijsko-knji. jezika, a s
druge strane, srednjovjekovno stvaralatvo na narodnom jeziku, koje je bilo jedno od ishodita knji.
kasnijih razdoblja.
veim dijelom nabona, oblik djela bio uvjetovan temom, ali takoer i situacijom, publikom i
namjerom.
4 razine znaenja sadraja: doslovno, alegorijsko, moralno i anagogijsko.
Dvije velike grupe:
1. pripovjedna proza i roman
- ima fabulu i sie, tei oponaanju, likovi i dogaaji esto simboliziraju antitezu dobra
i zla, est je postupak alegorizacije (u Hr. kronici npr. Zvonimir kao Krist)
- oponaanje
- tu spadaju:
o apokrifi
o apokalipse/vienja/eshatoloke vizije
o legende
o romani
o pripovjetke
o udesa marijina / marijini mirakuli
o prenja / kontrasti
o povijesna proza
2. refleksivna proza (moralnodidaktina, retorika, propovjedna i pouna djela)
- nema fabulu, ve se prozna struktura temelji na opisu, komentaru, refleksiji, raspravi,
dijalogu o nekim idejama, problemima
8

- uvjeravanje

PRIPOVJEDNA (fabularna) PROZA (crkvena i svjetovna) I ROMAN

- ima fabulu i sie, tei oponaanju, likovi i dogaaji esto simboliziraju antitezu dobra i zla, est je
postupak alegorizacije (u Hr. kronici npr. Zvonimir kao Krist)
- oponaanje
najee stupnjevit tip razvijanja fabule, pripovijedanje kao nain iznoenja grae (objektivno,
pravocrtno, zgusnuto i napeto), kronoloko naelo kompozicije, pripovjeda sveznajui.
Stilska sredstva: antiteze, paralelizmi, ponavljanja, epiteti, homeoteleut, paregmenon, ritminost,
formulainost, dijalogizacija.
1) Pripovjedna proza starijeg tipa
u hrvatskoglagoljskoj prozi ve u 13. i 14. st. nailazimo na fragmentarno sauvane tekstove koji
po svojoj anrovskoj pripadnosti pripadaju ranoj crkveno-pripovjednoj prozi, prvenstveno
legendariju i apokrifima
Apokrifi
spisi koji zabavno i naivno priaju o biblijskim licima i dogaajima o kojima u Starom i
Novom zavjetu nema dovoljno spomena, a nisu ula u kanon Biblije.
Sadrajno se dijele na: starozavjetne i novozavjetne, a podvrste su: djela apostolska,
apostolske pasije, evanelja, poslanice, vizije, prenja.
Izrazita je zabavna funkcija, a doktrinarni sadraj je potisnut. Fabula je razraena, niz zapleta,
pripovijedanje dinamino.
nalaze se u 30-ak hrvatskoglagoljskih kodeksa. Manji je broj sauvan u irilinim (Libro od
mnozijeh razloga) i latininim (Dubrovaki legendarij, 17. st.) spomenicima.
stariji apokrifi tee da budu shvaeni kao istinit izvor, odlikuje ih fragmentarnost, necjelovitost
radnje i epizodinost glavnog toka, fikcionalna radnja, biblijski neutralan pripovjeda, biblijska
retorika sredstva
a) starozavjetni (3):
tenije od Abrahama o sukobu Abrahama s njegovim ocem to iz drva ree idole, to Abraham,
obraen od idolopoklonstva, ne moe trpjeti, pa predvoen anelom Urijelom, naputa oca i
odlazi u kladejsku zemlju gdje, istovjetno s biblijskom tradicijom, u strahu od kazne
predstavlja Saru kao svoju sestru. Kada kladejski car uzme Saru za sebe, aneo ga
opominje i ovaj je otpusti ne pribliivi joj se.
Pria o Melhisedeku [o Melhisedekovu roenju i spasenju], za vrijeme opeg potopa. Melhisedek
je sin sveenika gospodnjeg Nira, koji je Noin brat. Nir vidjevi da se svijetu sprema
propast od potpa izmoli kod Boga da mu spasi dijete ija majka Soponija umire pri porodu
od tuge jer je Nir odgna od sebe jer je pod starost zatrudnjela iako joj se on kao sveenik
nije pribliavao. Nir ju kanjava jer nije povjerovao njenoj obrani da ona ne zna kako je
zaela, nego da Bog zna. Aneo Mihovil po bojoj zapovijedi sklanja Melhisedeka u raj
koji je udesno roen sa sveenikim znakom na grudima jer je bio predodreen da postane
sveenik nad sveenicima. Bio je u sigurnosti raja dok je trajao potop.
O prekrasnom Josipu u Oxfordskom zborniku (paralela Josip-Krist), o dramatinoj sudbini Josipa,
sina patrijarha Jakova kojeg braa ljubomorna na njegovu ravedost i dobrotu prodaju u
9

Egipat kao roba, prevarivi oca da su ga rastrgale zviejri. Nakon mnogo erietija, Josip je
zahvaljujui svojoj mudrosti i vidovitosti postavljen za faraona u Egiptu. Kad jednom za
vrijeme gladi njegova braa dolaze u Egipat kupiti ita, on je njih prepoznao, oni njega ne,
te im se nakon niza uzbudljivih scena ptkriva kao njihov prodani brat i ganuto poziva
voljenog oca u Egipat. Istiu se 2 mjesta u ovom apokrifu: Josipov pla nad grobom
njegove majke Rahile kada ga trgovci vode u Egipat i Jakoljeva tualjka za izgubljenim
sinom. Istie se i dio gdje pripovjeda apelira na Josipa da se pouzda u Boga, jer mu je on
puna puta pomogao, jer je u tom trenu u tamnici i za pomo moli faraonova peharnika, a ne
Boga. Ovaj je motiv kasnije obradio i Vetranovi u prikazanju: Skazanje kako bratja
prodae Jozefa.
b) novozavjetni (10):
O drvetu krsnom motiv koji simboliki povezuje SZ i NZ (I grijeh konano otkupljenje), est u
slav.knji u razliitim redakcijama. Apokrif je to o drvetu izrasom na Adamovom grobu
iz granice drva spoznaje dobra i zla, to je Sit donosi iz raja (Adam je bolestan, sina
Sita aneo ne pusti u raj, ali da grm i da e Adam ozdraviti kad da plod, ali Adam ve
umre.). Drvo je Solomun elio iskoristiti pri gradnji hrama u Jeruzalemu, ali ga nitko
nije mogao pripremiti, obraditi. Mudra kraljica Saba kae Salomonu da vidi da e po
tom drvetu svi idovi umriejti. Solomon ga zakopa popalva, drvo pliva. Na kraju
idovi od njega prave kri za Krista. Dakle apokrif o krsnom drvetu, sainjenom od
edenskog drveta spoznaje je samo simboliko povezivanje SZ i NZ, Adamova
pragrijeha i IK-ovo otkupljenje grijeha
Protoevanelje Jakovljevo (o pojedinostima iz ivota Bogorodice), O marijinu djetinjstvu, mladosti
i Marijinim roditeljima, Joakimu i Ani Zahariji. O tuzi njenih roditelja to nemaju
djeteta i elji za njim koju Ana iskazuje ganutljivom tualjkom nad jadom svoje
neplodnosti. U drugom fragmenti ovog apokrifa se pria Kristovu roenju i udesima
povezanim s tim dogaajem. Sastavljeno u 2.st. na gr., najkasnije do 12st. prevedeno
na stsl. brojni irilini prijepisi, na hrvatskoj glagoljici samo 2 odlomka: jedan o
joakimu i ani, njenim roditeljima u pustinji, drugi Josip i Marija idu na popisivanje,
[Jakov+imun, Salome.???]
Nikodemovo evanelje: prevedeno s lat na stsl najkasnije do 10.st., 2 prvotno neovisna djela:
Pilatova djela (suenje Isusu, smrt i uskrsnue) + Kristov silazak (Krist silazi u pakao,
pobjeuje Sotonu, spaava iz pakla Adama i pravedne Starog zavjeta, dramatian i iv
opis). Pilat svjedoi istinitosti Isusova boanstva, a pred jeruzalmeskim Sanhedrinom i
idovi Leucije i Karin, koji su vraeni u ivot za Kristova brovka u paklu. Spis se
pripisuje Nikodemu, po kanonskim evaneljima Isusovom potajnom ueniku.
Na traenje od velikih sveenika Ane, Kajfe i Nikodema, Josipa i Sanhedrina sinovi
Simeonovi [??] koje je Isus vratio iz pakla, piu izvjetaj o tome: svjetlo-radost
pravednika-strah avla. Daniel, Izaija, Zaharija: isus svladava avla i izbavlja
prvednike na elu s Adamom, arh. Mihael ih uvede u raj. L i K [ovi sinovi] predaju u
Jeruzalemu izvjetaj. Josip i Nikodem jave Pilatu, a on caru Klaudiju.
Uspenje Bogorodice (Smrt bogorodice Marije) na Z Tranzit Bogoridice, u slav. knji. uspenje
bogorodice, s gr na stsl najkasnije 12.st. Marija na Isusovom grobu moli da je uzme,
aneo Gabrijel kae da je usliena, duh sveti alje sve apsotole u Betlehem, udesa,
kralj J[??] nareuje da ih se uhvati i spali. Javlja se Isus, bog govori Petru da pone
pjevati, Bogorodica ih blagoslivlja i usne, a Bog primi njenu duu i itav Jeruzalem [??
srui??]. Bogorodica doe u nebo, apostoli je sjednu na 12 oblaka i nose odar s njenim
tijelom u raj idov Ofinije [??ime?] krene oskvrnuti grob i aneo mu odree ruku, O
10

se pone moliti, Petar ree molitvu i naraste mu ruka obraen. Isus joj uzme duu i
spoji s tijelom i uzme u raj.
Kako bi prineseno lice Isukrstovo u Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i Pilat (prstenasta fabula), Krist
na putu do Golgote zamoli Arseniju (inae Veroniku) da mu da svoj rubac da obrie
znoj s ela. Ona mu ga da, on ga pritisne na svoje lice i na rupcu ostane otisak njegova
lica. Radnja se zatim prenosi u rim gdje je car Tiberije boelstan i niti jedan doktor ga ne
moe izljeiti. uvi za Isusa, alej spoalnike svoje u jeruzalem da mu ga dovedu, ali
im Arsenija kae da je Pilat osudio Isusa na smrt, ali ona ima njegovo lice, pa ako car
bude vjerovao u njega ozdraviti e ubrzo. Arsenija ide u Rim, ozdravi cara Tiberija
pomou rupca s kristovim likom. Motiv ene (inae Veronika) ijim rupcem Isus brie
lice i kojim ova ozdravljuje cara raznoliko je primjenjivan u literaturi I i Z., na I
povezan s motivom o edeskom kralju [Argornu] koji je Isusu slao poslanicu, Isus mu je
poslanicom odgovorio i ozdravio ga. (motiv povezan i s drugim apokrifima: smrt i
ivot Pilatov) U Z verzijama ozdravlja rimskog cara Tiberija. Tiberije se pokrstio sa
svim Rimljanima i kranstvo se od tad poelo iriti po svijetu. Nakon njegova
ozdravljenja Arsenija ga moli da pogubi one suce koji su osudili Isusa, s ijim je licem
ozdravio, dakle Anu, Kajapa i Pilata. On udovolji njenoj molbi, skupi vojsku i pod
vodstvom svoja 2 viteza, Tita i Vespazijana poalje pod jeruzalem. Jeruzalem pada,
Anna i Kajfa su uhvaeni i baeni u tamnicu, ali ne i Pilat. Njega ne mogu uhvatiti jer
kad ele svi mu se umjesto toga poklone. Arsenija im pbjasni razlog toga: on nosi
haljinu koju je Marija satkala za Isusa, za koju on nije dao bacati kocku nego ju je uzeo
sebi. Podui ih da ga uhvate na spavanju kad ju skine. Varka uspije, Pilata sluge uhvate
i bace u tamnicu k Anni i Kajafi. Pripovjeda s puno osvetnike gorine opisuje kako je
muen Pilat: vodili su ga sa naopak svezanim rukama i prekrivenim oima po gradu,
bievali ga i to je trajalo 3 dana. A i K su ubili, a Pilatu rade to i Isusu: stavlajju ga na
kri, stavljaju mu trnovu krunu, daju mu da pije ocat, biuju ga, rade mu
sramotu.Vojska je tad unitila Jeruzalem, a idove su prodavali po 30 za jedan pinez,
kako su i oni gospodina bili kupili.
Djela Pavla i Tekle jedan od najstarijih hrv. apokrifa, nastao u 2.st. na grkom, 10/11st. preveden
na staroslavenski u Makedoniji ili Bugarskoj, u 11st. u Rusiji najstariji sauvan
slavenski fragment. U hrvatskoj potvren u 13.st. glagoljski fragment u HAZU.
Najstariji spomenik sasvim formirane uglate glagoljice, najstariji poznati
junoslavneski prijepis ovog apokrifa.
Teklin zarunik Tamaris optuuje Pavla zbog irenja kranstva i odvraanja djevojaka
od braka. Na kraju je Tekla, dosljedna svojoj vjeri baena pred bijesnu lavicu koja
umjesto da je usmrti, lie noge. Pavao u iskuenju, tekla u tamnici, oganj, avao
Djela Ivana
Djela apostola Andrije i Mateja meu ljudoderima - o doivljajima apostola koji su propovijedali
vjeru u raznim krajevima svijeta, vrlo popularan apokrif, na crkvenoslavenski preveden
u Mak. ili Bug u 12.st, vie prijevoda u hrv, srp,bug,i rus. redakciji stsl. U hrv.
redakciji: Berieva zbirka, 15st, Tkonski zbornik, po 16.st.,
Matej u tamnici ovjekojedaca :) Openito je Isus uvijek uz njih, javlja im se u liku
ovjeka ili djeteta, titi ih od ozljeda, ini ih nevidljivima, uzdie ih na nebo ili ih
udesno prenosi s jednog mjesta na drugo, izbavlja iz svake pogibelji dok one
izvravaju svoju misiju, ali ih na kraju ipak eka muenitvo. Poinje scenom u kojoj
apostoli odreuju drijebom gdje e tko ii propovijedati i svaki ide nakon toga na
svoju stranu. Mateja dopadne misija u zemlju ljudodera. im doe tamo, ljudoderi
ga odmah uhvate, iskopaju oi i bace u tamnicu. Napoje ga arobnim napitkom koji mu
11

izmjeni svijest i on postane poput ivotinje, nakon ega bi bio 30 dana tovljen travom i
na kraju pojeden. Matej meutim ne gubi razum, moli za pomo IK koji mu alje
Andriju da njega i sve sunje izbavi iz tamnice. Krist Andreja zajedno s njegovim
uenicima prebaci do grada ljudodera u liku prijevoznika, kormilara, pomou orlova,
da ne bude prepoznat. Andrija nevidljiv ulazi u grad, straari padaju mrtvi, a pred
znakom kria otvaraju se tamnika vrata. Oslobaa Mateja (kojemu je Krist ranije
povratio vid) i ostale uznike, Mateja i Andrijine uenike oblak prenosi na goru gdje je
Petar uio narode. Andrija je ostao u gradu da zavri misiju preobraenja ljudodera.
Prolazei gradom vidi strane prizore: ljudoder ikoji su ostali bez svojih utamnienika
ele pripremiti mrtve straare za obrok, ali andrija zamoli boga da im ispadnu noevi,
to se i desi. Gradski starjeine prestraeni da e im puk pomrijeti od gladi, nareuju da
se skupe stari ljudi od koji drijebanjem odreuju 27 koji su odabrani za hranu. Neki
ovjek u zamjenu za svoj ivot nudi ivote svog sina, a kasnije i keri. Njih dvoje plau
i mole ih da to ne uine, ali ipak ih odrede za obrok. Andrija izmoli milost za djecu i
noevi se u rukama krvnika rastope poput voska. Ljudoderski starjeine su zbunjeni
svim ovim dogaajima, uplie se i avao u liku starca koji nagovara ljude da po gradu
idu traiti ovjeka koji je kriv za te nevolje. Andrija po bojoj naredbi postaje vidljiv,
ljudoderi ga sad mue da mu nanesu zla koliko je i on njima, 3 dana ga s uetom
svezanim oko vrata vuku po ulicama, mue ga, zlostavljaju, avao ga eli umoriti u
tamnici, ali mu neiste sile ne mogu pristupiti zbog znamenja koje mu je na elu stavio
Krist. Tree noi IK zacjeljuje rane Andriji i ozdravi ga. Andrija nareuje kipu da
pone sipati vodu iz usta, koja je slana i jako nagriza, pa ljudi os nje pogibaju. U gradu
nastane panika, ele pobjei iz grada, ali ne mogu jer je Bog na andrijinu molbu
podigao plameni bedem oko grada, pa nitko ne moe van. Ljudoderi se tad sjete
apsotola u tamnici i mole Andriju da ih spasi. Vidjevi ih skruene, naredi vodi da se
povue, a ljudoderski se narod nakon 7-dnevnog andrijinog propovjedanja preobrati.
Djela Petra i Andrije meu barbarima - neznaboci se pomou udesa preobrauju, sadrajno se
nadovezuje na ovo meu ljudoderima, preveden s gr. u 14.st. na crkvenoslav.
Nastavlja se na prethodni apokrif (meu lkudoderima), Andriju kad izae iz grada
ljudodera oblak odnese na goru gdje je Petar s Matejom, Aleksandrom i Rufom
(najvjerojatnije andrijini uenici). Dok im Andrija pripovjeda o mukama i uspejhu
svoje misije kod ljudodera, javalja se Krist i naredi Petru i Andriji da idu kod barabara
propovjedati evanelja. NA putu P i A posiju ito na njivi nekog starca, koje odmah
nikne i sazrije, a starac kad to vidi odmah primi kranstvo. Pred gradom golu bludnicu
koju gradski starjeine ptaknuti avlom postave pred vrata, na andrijnu molbu aneo
Mihail digne za kosu u zrak, tak oda oni neometano uu u grad. Tamo iscjeljuju
bolesnike i mnogi graani se preobrate na kranstvo. Bogatog Onesipora obrate time
to na njegov zahtjev Petar uini da deva 2 puta sama i 2 puta s bludnicom na leima
proe kroz uicu igle. krstili 88ero, enski manastir
tenije svetoga Tome (Djela apostola Tome) - (o djetinjstvu Kristovu), epizode prepirke Krista s
josipom i Zakhejem kojeg josip dovodi da bude Isusov uitelj. Naravno opisuju se i
udesa Isusa kao djeteta: mali Isus ita i tumai zakonske knjige, a da ih prije toga nije
prouio, bistri svojom rijeju mutne vode, oivljava 12 ptiica napravljenih od zemlje,
udahnjuje ivot nastradalom djeaku i sl. u ovom apokrifu nije to Krist koji
propovijeda ljubav prema blinjima, milosre, blagost, opratanje, nego samouvjereno
despotsko dijete koje ne priznaje autoritet odraslih i roditelja, sklono okrutnosti i
osveti: proklinje dijete koje mu skoi na lea i ono pada mrtvo, na zemlju, osvetnki
osljepljuje ljude koji se na njega ale ocu zbog grubosti prema njihovoj djeci u igri.
12

Dok ga Zakhej ui pisanju prvih dvaju slova, alfe i vite, djeak ga ne slua i uti, pa ga
ovaj udari po glavi, a isus mu odgovoara da on ionako zna sve od alfe do omege, a da
on ne za ni alfu, pa kako onda moe uiti betu iu tako ga posrami.
Apokalipse / Eshatoloka vienja / Vizije
su bila proricanja o posljednjim stvarima ili opisi neba i pakla u obliku vienja ili puta
krani su ovaj knj. rod preuzeli iz hebrejske knjievnosti.
Svojom cjelinom tematizirale Onostrano, govorile o izgledu i stanovnicima pakla i raja, o usudu
dua nakon smrti.
Prostor vjenosti opisan kao realan prostor, matoviti opisi.
Pojavljuju se od 7. st. nadalje, a ranije kao podvrsta apokrifne knjievnosti. U sva 3 pisma, u
rukopisima od 15. st. nadalje
pripovjeda o fikcionalnim dogaajima kao da su se stvarno dogodili, strukturirano po
strogim pravilima uzronoposljedine naracije teei vjerodostojnosti mjesta i vremena,
na nain kronike
a) starozavjetne:
Abrahamvo vienje (lanac vienja u kojem se redaju razl. doivljaji - ukazanje, snovienje),
Otkrivenje Varuhovo (Varuhovo vienje/Baruhovo vienje) u Petrisovu zborniku, kozmogonija s
apokrifnim podacima o stvaranju svijeta. Govorio o suncu, pomraini mjeseca,
zasaivanju raja, prvom grijehu eshatolokim momentima poput onoga o duama na
jezeru 4. neba, u opisu razgovora Mihaila s anelima u zavrnom dijelu. Naljepi dio je
4.glava (tree nebo), u kojoj matovito prikazani feniks koji krilima tit zemlju do
prevelikog suneva ara, sunev vijenac koji se danju uprlja ljudskim grijesima, pa ga
aneli nose na ienje pred boji prijesto i isprian je kozmoloki mit o mjesecu s
obrazloenjem zato mu je svjetlost slabija od suneve jer kad je zmija prevarila
adama i evu svi su se sablanjivali, aneli, athaneli i sve sile, samo se mjesec smijao,
pa mu je bog dao da svjetli po mraku, ali puno manje nego sunce [ako sam taj dio
dobro skuila]. U 4. glavi je dio posveen zasaivanju raja gdje se govori da Sotonailu
koji je u raju posadio lozu (prema drugim apokrifima je posadio drvo spoznaje-lozu s
ostalim anelima, njih 203 000, a zatim je bio izbaen). Varuha vodi aneo Panuel kroz
7 nebesa
b) novozavjetne
Hoenje Bogorodice po mukama (Bogorodiina apokalipsa): opis pakla i muka. Marija ide gledati
mjesta muna i vidjeti sve muke. Na njenu molitvu Kristu, dolazi Mihovil s 400
anela, po 100 sa svake strane svijeta, pa joj pokae sve muke pakla. Bogorodicu
prati arhaneo, a aneoski kor je pozdravlja panegirikom. Mihovil vodi BDM
mjestom svih muka i objanjava joj prirodu grijeha zbog kojih su odreen pojedine
kazne: grenci koji nisu povjerovali u boje trojstvo i Kristovo utjelovanje i roenje
po Mariji pokriveni su goruom smolom i vjeitom tamom. U ognjenoj rijeci vidi
mukarce i ene potopljene do pasa, prsiju, oiju i preko glave to su oni kanjeni
zbog toga to su prokleti majinom kletvom, lano govorili o prijateljima i tukli ih,
poinjali edomorstvo i oni koji su se lano zaklinjali na kri. Bogati lihvar objeen je
za noge, a crvi mu izjedaju prsa. Oni koji nisu ustali nedjeljom na jutrenje lee u
plamenoj postelji prekriveni ognjenim zmijama. Na eljeznom hrastu, sa eljeznim
liem to ima na kraljevima udice, objeeni su za jezike krivokletnici, porugljivci,
klevetnici i oni koji su razdvojili brata od brata. Tu su i redovnici visei na 20 noktiju
13

koje odozgo pali oganj jer su nepaljvo prelamali hostiju, krilata troglava zvijer smija
ispija oi i usta duhovniku koji je propovijedao sveti zakon ali ga se nije sam drao,
crvi izjedaju patrijarhe jer nisu dostojno za reda obnaali svoju ast, ene popova koje
su po smrti popov za mue se posegle vise objeene za nokte, plamen im izbija iz usta
i sve ih zvjeri jedu. Kazna za idove koji propee IK, pogane, djecoubojice,
poinitelje incesta: potapali su u zakuhano more, bez da su stigli rei pomiluj nas,
sue, jeli su ih crvi koji ne umiru, zviri su ih jele. I onda bi ih na kraju pokrila
plamena rijeka i padne tama na njih. Dolaze onda do ognejnog jezera gdje se mue
oni koji iako su krteni su poinili nepravedna djela i izgubili pokajanje. Ganuta tim
mukama, BDM zatrai od Mihovila da naredi anelskim silama da ju odnesu na
nebesa, pred boga, oni to i ine, pa ona s mihovilom, svim anelima i rajskim duama
izmoli oprost za grenike: prestanak muka od usrksnua do Duhova (50 dana)
Vienje svetog Pavla (Pavlova apokalipsa/vizija): najmatovitiji apokrif, slika 3. neba blijedi u
usporedbi s mukama pakla. Odjekuje glasom potlaenih slojeva drutva, u njoj su
surovo kanjeni hipokrizija. Samovolja, pohlepa za bogatstvom i moi vrhova
drutvene hijerarhije, svjetovne i crkvene. Naravno i protiv nedolinog sveenstva,
popova, biskupa, akona, taca., ima cijeli komad gdje se opisuju njihove muke.
[Hercigonja, str. 355]
Legende iz ivota svetaca (9)
Hagiografsko-legendarni tekstovi: martiroloki, hagiografski i legendarni tekstovi
tematski: o Kristu i Mariji, o apostolima, o muenicima, ispovjednicima i djevicama
podskupine: pasije, ivoti svetaca, panegirici, svetaka udesa, naaa i translacije relikvija
sadre ivote svetaca, tee biti shvaene kao historija, ali i zabavljati
za razliku od apokrifa minimlano su stimulirane biblijskom predajom, kompleksnije su
grae, razvedenije motivacije i uzronoposljedinih veza, osamostaljeni junaci
Najstariji su iz 12-14. st. prepisani s predloaka iz poetaka slavenske pismenosti, Pazinski
fragmenti, itja Konstantina-irila (u odlomcima, nalaze se u glagoljskim brevijarima, koji su
doli sa SZ).
O 40 sebastenskih muenika (pasija) sauvan je manji, zavrnio dio o postojanosti vjere i
martijariju 40 krana koji u Sebasti za vrijeme imperatora Likinija slue vojsku u
odredu kneza Agrikolaja. To je vrijeme progona krana, pa Agrikolaj nareuje ovoj
40-orici da prinesu rtvu bogovima. Oni odbijaju, idu u tamnicu gdje pjevaju
okrijepljeni udesnom pojavom Krista. Knez ih slejdeeg dana opet nagovara na
rtvovanje, oni opet odbiju, opet idu u tamnicu, ekaju 8.dan dan suenja, kad e s
Agrikolajem biti i vojvoda Lisija. Na suenju ne poputaju u sovjoj vjeri. Nareuje
slugama da ih tuku kamenjem po licima, ali se dogodi udo sluge ponu tui sami
sebe, a kad vojvoda baci kamen na knjih kamen udara Agrikolaja. Vojvoda nareuje
da ih oept zatvore, oni u tamnici opet pejvaju psalme. 9.dana ih stavljaju gole u
jezero, a budui da je zima, u namjeri da se smrznu. Ako netko popusti u vjeri uz
obalu je kupka u kojoj se moe ogrijati i spasiti ivot. Dola je no, poeli su se
leediti, jedan vie nije izdrzao, pa je izasao van se ugrijati u kupelji, al kad se
prfibliio plamenu, otopio se poput leda. Sad su ostali jo vie utvreni u svojoj vjeri.
To udo vidio je i starjeina strae koji jedini nije zaspao. Oko 3 sata u noi on je
ugledao sunce kako je otopilo led na jezeru i voda je postala topla, a s nebesa seilaze
vijenci na glave muenika.. vidjevii to, i zapovjednik strae se pridrui muenicima.
Dakle nasuprot oekivanjima, oni su jo uvijel ivi, pa je to razbjesnilo Agrikolaja i
14

Lisiju koji narede da se svima motkama slome golijeni. Muenici su umrli pod
mukama, osim Melitona, namlaeg meu njima, uz kojeg je stalno bila majka, koja
ga je bodrila da ustraje u vjeri. Muitelji su mrtve poloili na kola, a Meliota ostavili.
Majka ga je prebacili preko ramena i ila za kolima. On je tad umro, pa ga je majka
poloila na kola povrh mrtvih tijela ostalih muenika. Nagovoreni Sotonom, pogani
su odluili njihove posmrtne ostatke spaliti kraj rijeke u koju e rasuti pepeo da bi im
se zameo svaki trag., pa ih krani nee moi skupiti i predati svijetu na tovanje. To
su i uinili, ali se ksoti u brzoj rijeci nisu razile, Nakon 3 dana glas muenika se
javio biskupu oblinjeg grada s naredbom da doe nou, izvadi njihove kosti iz rijeke
i sahrani ih, to je on i uinio.
Legenda o Agapiju legenda, a sredinji dio je vienje. nakon 16 g vejrskog ivota u svom
domu i 16 g u samostanu bog mu je usliio moltivu da mu pokae zato ljudi
ostavljaju svoj dom i idu slijediti boga. Leti na orlu koji ga je doveo do morske luke,
naputen usred ume u kojoj su bile zvijeri, agapij nije znao gdje da se uputi. Uto se
na moru ukazal korablja s djetetom i 12 mueva koji su ga prihvatili i preveli ga
preko mora. Tu je svata obiao, svakava mjesta. Vidi nebeske sfere, objavljuje mu se
bog okruen nebeskom slavom, kerubinima i serafinima i apostolima i obeava mu da
e vidjeti slavu u raju i upuuje ga kako e doi tamo. U raju susree Iliju
Trezvianina koji mu pokazuje ljepotu rajskog vrta, izvor iz kojeg piju pravednici,
vinograde, voke, cvijee kakvo nikad nije vidio. Od Ilije je na poklon dobio udesni
rasjki kruh to je uvijek cijel koliko god se ulamao, Agapij se vraa na zemaljski
svijet. Sad ponovno poinje legendarni dio fabule: tim kruhom nahrani izgladnjele
mornare nekog broda koji 3 godine luta morem ne mogavi doploviti do svoje luke,
oivi mrtva djeaka polaganjem kruha na lice, i po aneoskom nareenju u jednoj
peini se pomolio i napisao tenje o doivljenom, uruio ga mornarima na nekom
brodu da ga odnesu u Jeruzalem. Agapije je jo 60 godina ivio u toj peini jedui
hljeb to mu ga je Ilija dao u raju.
Legenda o sv. Aleksiju odrekavi se bogatstva, odlazi na dan svoje svadbe u svijet gdje u
krajnjoj askezi ivi 34 godine, pred vratima roditeljske palae, a da ga nisu
prepoznali. U crkvi sv. Bonifacija obavljeno je vjenanje koje je Alekseja natjeralo na
raskid veza s ovim svijetom i prihvaanje ideala istoe. Na kraju roditelji i supruga
lamenitraju nad mrtvim Aleksijem. I svi koji su to vidjeli su plakali.
Legenda o sv. Nikoli (biskup iz Myre u 4.st.) o njegovim udesima: o stajanju u kolijevci 2
sata nakon poroda, o ozdravljenju ene Ananeje kriem, o drvetu visokom 80, a
irokom 60 lakata koje nitko nije mogao posjei, a on ga je oborio i oivio mladia
koji je poginuo pri sjei, o otvaranju podzemnog izvora u planini Kesariji, o tome
kako je jednim hljebom nahranio 33 graditelja crkve, kako je oivio djevojicu,
spasio ovjeka od zmije koja mu se kroz usta uvukla u utrobu dok je spavao, dao vid
slijepcu, spasio od brodoloma mornare koji mu se zavjetuju, prijenos njegovih moi u
Bari 1087. od kad taj grad postaje centralnim mjestom njegova tovanja
Legenda o sv. Veeslavu (ova legenda je i potvrda hrv-ekih veza) Veeslavov lik je prikazan
da je od djetinjstva do smrti obiljeen crtama vrlina i dobrote, pa je tako stalno u
opreci s Boleslavovom zavisti i izdaji i ubojstvu vlastitog brata nadahnutoj
vlastoljubljem. esi su Veeslava postavili za kneza kad mu je umro otac, ali kako je
bio dijete, majka se brinula za zemlju i ljude dok ne odraste. A on je bio dobar i
brinuo se za svoje ljude kad je odrastao. Veeslav alje majku u progonstvo. Kasnije
ju je pozvao u Prag kad je razumio strah boji, gradi ocekve, meu kojima i sv. Vida u
Pragu. Boleslav se s urotnicima sprema ubiti Veeslava i ubija ga pred crkvenim
15

vratima. Veeslavovo tijelo ostaje pred crkvom gdje ga sveenik Krastjej pokrije
plahtom. Veeslavova majka pronalazi mrtvog sina. Nakon toga se Boleslav pokaje,
prenese Veeslavovo tijelo u Prag i sahrani ga u crkvi sv. Vida, dobije i boji oprost.
Legenda o sv. Makariju pustinjaku
najstariji sauvan tekst iz 12.st.
pria o tome kako izlazi pravedna, a kako grena dua iz tijela, kako aneli stavljaju
njezina djela na mjerila i u koje dane poslije smrti treba moliti za pokojnika i zato
ima vienje sudbine dua poslije smrti to je Makariju predouju 2 anela i njegov
poznati razgovor s lubanjom
Legenda o Ivanu apostolu na Patmosu
Slovo o blagovijesti
u obliku dijaloga izmeu Marije i Gabrijela, o navjetenju roenja Isusova
Legenda o sv. Evstahiju, glagoljica, 14. st. kako su se rimski vojskovoa Placid (Evstatije) i
njegova obitelj preobratili nakon to se njemu u lovu ukazao jelen koji je izmeu
rogova imao znak kria. Jelen progovara u kristovo ime, kori ga to ga progoni i alje
biskupu da se krsti [Hercigonja, str 108]
Sa Istoka dole:
Legenda o sv. Simeonu Stilitu
Legenda o sv. Evstahiju, glagoljica, 14. st.
Legenda o sv. Tekli, glagoljica, 13. st.
Legenda o sv. Pavlu
O 40 sebastenskih muenika (pasija)
Muenje sv. Jakova Perzijanca (pasija, glagoljica)
Sa Zapada dole:
Legenda o svetom Jurju
Legenda o sv. Margareti
Legenda o sv. Ivanu Zlatoustom
Legenda o sv. Katarini
Legenda o sv. Jeronimu
Od neliturgijskih tekstova sauvano je 10 pergamentnih folija na glagoljici, iz 14st. su, a nazivaju se
Pazinski fragmenti:
Legenda o Evstahiju
Uspenje Bogorodice
- odlomak
Nikodemovo evanelje
- odlomak
O drvetu krsnom
- odlomak
2) Pripovjedna proza mlaeg tipa
Apokrifi:
mlai apokrifi: kroniarska preciznost i detaljnost u iznoenju grae, tendencija za literarnou
i beletrizacijom, prikazuju istinita djela (za razliku od starih), zanimljivo ispriana fabula je
vanija od moralnodidaktine funkcije
ivot Adama i Eve prijevod s latinskog Vita Adae et Evae. Tema je ivot prvih ljudi nakon
istjerivanja iz raja, njihova pokora zbog sagrjeenja, roenje Kaina, Abela i Seta i jo
30 sinova i keri i smrt Adamova u 930. godini. Ukomponiran je i poznati teksto
16

granici s drva spoznaje koju Set i Eva donose iz raja i koju Set usadi u uzglavlje
Adamova groba, a ona izraste u drvo koje je Solomon htio iskoristiti pri gradnji hrama
i iz kojeg je kasnije nainjen kri na kojem je razapet Isus. Sekvenca o Kainovu
roenju je sumorna slika nevolja i patnji kojima su za svoj grijeh kanjeni Adam i Eva.
Pripovjeda istie Evinu krivnju njenim samooptubama u razgovoru s Adamom, no
njegova se ljudska suut budi u prizoru osamljene ene u proajnim mukama koja je
jo jednom obamnuta avlom, prekinula pokoru u rijeci Tigeru i zato simboliki odlazi
daleko k zapadnim stranama u mrak i samou. Kontrast izmeu osvetnikog Boga SZa koji utnjom odgovara na Evinu molbu za milosre i pomo i Adama koji uspkos
boasnkom gnijevu pomae eni koja pati. Eva vrativi se na istok, zazivlja svjetla
nebeska da joj pomognu dozvati Adama, kad joj Bog nee pomoi. Adam je to uo i
doao do Eve, molio Boga da joj se smiluje, dola su 2 anela i 2 sile nebeske i Eva je
rodila sina. Kasije se pripovjeda i roenje Abelovo, bratoubojstvo, Setovo roenje + 30
sinova i keri, Adam sazove potomke da im objasni da umire, Set ide na vrata raja da
mu aneo da granu sa stabla spoznaje dobra i zla, Eva, pala im grana u Jordan Adam
govori da ga pokopaju na I i posade granu na grob, umre pa 7 dana mrak, Eva najavi
svoju smrt 6 dana nakon Adamove, govori sinovima da naprave kamen i zemljane
ploe i napiu na njih ivot, doe aneo o 7.danu [uskrs?? Djela??]
O Abrahamovoj smrti / Abrahamova oporuka - pripovjest poinje u trenutku kad je Abraham
uznesnen na nebo od Mihaila i gore vidi sud duama. | Kad je Abrahamu doao kraj,
bog alje Mihovila da mu to navijesti i predstavi se kao putnik. Abraham ga prima, a
Mihovil vidjevi Abrahamovu pravednost izmoli od Boga da mu psotupno usadi u srce
misao o smrti, jer je velika stvar otii sa svijeta. U Abrahamovu domu s vijeu o
skoroj smrti nastupa alost, a na njegovu molbu Bog mu doputa da prije odlska s ovog
svijeta u tijelu uzie na nebesa i vidi sva djela Gospodinova i na nebu i na zemlji. Na
nebu Abraham vidi dvoja vrata, jedna mala, druga velika. Prva vode u blaenstvo
vjeno, druga u pakelne muke. Izmeu vrata sjedi ovjek koji se smije kad se neka
dua spasi, a plae kad nad njenom propau, Mihovil uputi Abrahama da je to praotac
ljudskog roda Adam. Nakon toga prisustvuje suenju dui neke ene koja pred sucem
Abelom eli zatajiti grijeh edomorstva. Na to Enoh, pisar dua donosi knjigu u kojoj
su zapusana sva ljudska djela i ona je kajena po zasluzi. Ponijet oblakom na tvrd
nebesku, Abraham promatra zlo to ga ine ljudi na zemlji i zahtijeva pogubljenje
grenika, na to Bog, vidjevi da bi po abrahamovoj strogosti stradala zemlja, s
mihovilom vraa na zemlju. Tu on pokopa Saru i doeka Smrt koju po njega alje
Mihovil. Ona mu se prvo pokae u lijepu liku tako da on ne povjeruje da je to ona, tek
na njegov zahtjeva oituje mu svu svoju strahotu zbog koje u isti tren u njegovu domu
od straha umre 40 ljudi koji kasnije oive po Abrahamovoj molitvi. Ambraham umre u
snu, Izak ga pokopa kraj Sare.
O roenju Isusovu o udesima koja su pratila njegovo roenje: car August vidio je 3 sunca, sruio
se carski hram s kipovima poganskih bogova, rijeka Tiber je prestala izvirati.
Vienja:
Dundulovo vienje
religiozni parnjak svjetovnom romanu, ima prstenastu fabulu, poinje i zavrava kao
legenda, a sredinji dio je vizija
vienje je pria o monom, razvatnom i osornom feudalcu. Na jednoj gozbi je zamro i
legao je bez due, u srijedu popodne, sve do subote, ali ga nisu pokopali, jer mu je na
lijevoj strani bilo jo malo topline. Kad mu se dua vratila u tijelo, Dundul se pokajniki
17

skrueno odrekao svog imanja, razdijelio ga crkvama, udovicama,sirotama, boklnicama i

redovnicima. Nakon toga je prepriao to je sve njegova dua vidjela, ula i doivjela i
pretrpjela od avolje sile u paklu. Idu u pakao, pa istilite, pa raj, on i njegov aneo.
Rajske sfere su ukraene zlatom, dragim kamenjem, zlatni gradovi blaeih dua, svaki je
ljepi od prethodnog dok ne dou do do vrhunca svih ljepota u velik, najljepi grad.
istilite svetog Patricija
o vidiocu koji za ovog ivota u istilitu otrpio muke za grijehe.
O irskom patronu Patriciju, koji misionari tamonji poganski puk, ali slabo uspjeva u
obraenju, pa moli boga da pokae neko znamenje da bi se puk obratio. Aneo mu objavi
neka naini udo na zemlji, patricij skupi sav poganski puk na prostranom polju, zaokrui
tapom po zemlji i stvori se duboka provalija za koju je Patriciju objavljeno da je to
istilite, koje iskupljuje onog koji ue u nj muka istilita na onom svijetu. Nakon toga
su mnogi vjernici hodoastili na to mjesto. Vizija se nastavlja fabulom o nekom ovjeku
asna roda, Nikoli, koji se odluio na odlazak u tu provaliju. Na samom poetku je
kapelica u kojoj se mole monasi, oni ga upute kako da se ponaa kad ga stignu iskuenaj
na njegovu putu. N ih poslua i tako izbjegne djelu najteih muka to su mu ih namijenili
avoli koji ga zlostavljaju dok prolazi provalijom. Na kraju patnji i boli, preavi preko
uskog i skliskog mosta sagraenog iznad plamene rijeke dolazi u prekrasno cvijetno polje.
Dva ga mladia povedu u jedan lijep grad koji se sjaji od zlata i dragog kamenja to je
raj, i zatim ga, iako on eli ostati, upute na povratak rekavi mu da e poivjeti jo 30
dana, a onda e doi u raj. Nikola poslua i na povratku je zapisao sve da bi stare i malde
pouio kroz kakve muke prolaze oni koji slue avlu.
Legende (14):
Muka svetog Andrije prevedena s lat. u 14.st.
Legenda o svetom Mavru - muen je i ubijen u Rimu za vrijeme cara M. Aurelija Numerijana.
Carevoj je naredio da tijelo bude spaljeno zajedno s brodom kako bi mu se zameo
trag. Ali prije nego su ga zapalili, odvezali su se konopi, diglo sidro i jedra i brod se
otisnuo. Mavrovo je tijelo u raskonoj raki poloeno na brodu koji plovi bez posade
udom stiglo u Pore, a tam osu se sama jedra spustila i sidro i zavezali konopi. (tamo
je bilo zbilja uvano njegovo tijelo do polovine 14.st.). Poreani su onda otili
biskupu i ispriali mu o toj korablji.
Legenda o Ivanu Zlatoustom prevedena s talijanskog, sredinji motiv je scena dolaska kraljeve
keri izgubljene u lovu u pustinjkovu kolibu za vrijeme oluje, njeno preoblaenje,
zajednika veera i pustinjakova reakcija na dodir s enskm ljepotom nakon toliko
godina provedenih u osamljenitvu. Prije toga idea opis oluje i mraka u divljoj
planinskoj osami kao pozadina dramatskim zbivanjima koja e se dogoditi te noi.
razularene prirordne sile bude i mrane strasti u Ivanovoj dui. Ona se presvukla iz
mokre robe u suhu, donjela vina i kruha kojeg je imala u bisagama na konju i
ponudila ga time, to je on nakon nekog vremena i prihvatio. Na kraju ju je pomuen
vinom, njenom ljepotom itd silovao. Onda pomilja i na ubojstvo i onda je uzeo no
i zaklao ju. [] Pokoru e izvravati hodajui etveronoke poput zvijeri.
Legenda o sv. Katarini nai prvi sauvani dr12 kod nas,
Dijalozi Grgura velikog prijevod s tal, (1513., latinini rukopis), paterik!, Grgurovi (papa)
razgovori s Petrom, tema razgovoru su ivoti i udesa patrum italicarum. [nije isto
to i Dijalog Grgura pape!]
Cvjetii sv. Franje (16. st), 67 kapitula s udesima, vizijama, niz novela i kraih sepizoda iz
ivota Franje Asikoga: ustanovljenje reda, o snazi njegove propovjednike
18

djelatnosti (izmeu ostalih i epizoda s pticama), udesa za ivota i poslije smrti,

vienja brae koja su boravila s njime i njihovi doivaljaji sa sv. Franjom, dio je
posveen i njegovoj stigmatizaciji
ivot sv. Dujma
ivot sv. Pavla pustinjaka (itie svetago Pavla prvago remeti) - prijevodi iz ekog Pasionala,
koji je nastao u 14.st., pria o sinu bogatih roditelja iz vremena careva i progona
krana., koji sa 16g nasljeuje sav imetak, zna egipatske i grke knjige, krepak
duhom i tijelom je i molio je gospodina boga. Njegov urjak, u strahu da Pavao ne
uzme i onu polovicu imetka koji su roditelji namjenili sestri kod koje ivi, odlui ga
predati na smrt progoniteljima rei carevim vojnicama da Pavao tuje boga.
Saznavi za taj naum Pavao se sklanja u pustinju gdje je sklonite naao u peini u
kojoj je ivio sam do kraja svog ivota. Tu se prekida prianje o Pavlu i poinje
pripovjedanje o sv. Antunu, opatu koji je takoer bio pustinjak u toj pustinji i koji je
jedne noi razmiljao je li prvi ili ima i netko drugi koji pustinjai, pa mu se objavio
bog i rekao mu da nije prvi, da je jedan ovjek priej njega poeo pustinjaiti (Pavao) i
da e skoro priati s njime u veselju. Sljedeeg dana ga Anton ide traiti po pustinji,
iako i ne zna gdje ga treba traiti. Sree kentaura (pol ovjek pol konj), a onda i
demona (ovjeka s rogovima na glavi) koji ga ele odvratiti od tog nauma. Nakon
dugog lutanja, napokon je naao peinu u kojoj je Pavao i onda ide njihov susret.
Onda scena s gavranom koji je Pavlu u kljunu nosio pola kruha, a od sad ga nosi
cijelog, pa se njih dvoje do noi prepiru tko e prelomit hljeb, da bi ga na kraju
prelomili zajedno. Pavao onda navjeta da e sad umrijeti i moli Antuna da mu
donese haljine to ih je dobio od biskupa Anataza kojim e pokriti njegovo tijelo i
trai ga da umre sam, kao to je sam i ivio. Anton se pozdarvi s njime i ode po tu
svoju haljinu. Po povratku Anton je Pavla naao mrtva u peini, kako klei s rukama
spojenim u molitvu i gledajui u nebo. Nakon sat vreman je shvatio da je tu samo
tijelo, ali da due vie nema. vidio i uznesenje Pavlove due u nebo. Kuka da nema
motiicu da ga ukopa, pa ondadou 2 lava koji su iskopaju grob, i tako je on sahranio
Pavlovo tijelo. Anton obuen u pavlovu habitu istkan od palminog vlakna se svaki
dan moli u ast na prvog remetu.
ivot Marije Magdalene mali roman o biblijskoj grenici, njenu progonstvu sa sestrom
Martom, bratom Lazarom i grupom krana u lai bez posade koja ih umjesto u smrt
odvodi sretno u Mariliju (Marseille), o njenim udesima i nauavanja kranstva u
Marseilleu i njenom 32-godinjem pustinjakom ivotu.
ivot blaene Rosane - dirljiva romantina pria o snazi ljubavi, Rosana je ker plemenitih
Rimljana Austera i Rosane, odgojena na dvoru poganskog kralja Cesareje. Njegov sin
Elemento se zaljubljuje u rosanu, s koim se ona pkoluje i voli ga. U 15.godini su
Elemetove emocije nabujale, da vie nije ni jeo ni pio. KAdsu to njegovi roditelji
saznalia, poslali su ga u Pariz na kolovanje da se naui to je dostojno kraljevom
sinu. On odlazi Rosani u suzama i moli je damu pomogne donejti odluku ako ona
eli da poe, poi e, ako ne eli, nee. Ona kae da bi bila sretna kad bi on prihvatio
kranstvo i poslua zahtjev roditelja, to on i napravi. Neka ljepotica iz Pariza koju
je elemnto odbio se osveivala na Rosani. Dok je on u Parizu njegovi roditelji da bi se
rijeili Rosane prodaju je u saraj babilonskog sultana. Kad to Elemento sazna, dolazi
u Cesareju, ali ne sjae pred kraljevskim dvorom, a kad ga otac pronae i pita za
razlog tom postupku, on die glas protiv oca i majke zbog toga to su uinili Rosani.
Nakon niza peripetija, Elemento oslobaa Rosanu, dovodi je iz Babilonije u Cesareju,
a kralj i kraljica, baruni i puk pristali su na krasntvo i krstili se.
19

ivot Abrama remete ivotopis Abrama, sina iz bogate i plemenite obitelji koji naputa
bogatsvo i prihvaa samoodricanje pustinjatva. Obraa pogane, pa se sukobljava s
avlom, ali ga avao niime nije skrio ni prestraio. Kad mu je umro brat, Abram je
u pustinju k sebi uzeo svoju 7-godinju neakinju Mariju, sagradio joj zasebnu eliju i
uio je put boji. Marija kad je odrasla nije vie mogla izdrat iteret pustinjakog
ivota, otila je u grad i postala bludnicom. Abram ju je traio i saznao da je u javnoj
kui, dolazi po noi, gazda se udi to takav ovjek, star i sijed, trai ljepoticu kue
(sve u dijalogu), da s njom veera i razgovara. Abraham se nakon veeri otkriva
Mariji koja je ve shvatila alost bivanja u kui zlih ena. Nakon svega A i M se
vraaju u pustinjaku eliju, gdje je ona u plau i molitvama oplakala svoje grijehe. A
je umro u 70-oj godini, a na njegovom sprovodu svaki nemonik koji se dotaknuo
njegove haljine je taj as ozdravio, nakon 5 g. je i M umrla i bog joj je nakon smrti
napravio da joj obraz svjetli, da su se svi udili.
ivot svete Marije Egipatske Zosima, kaluer u jednom palestinskom samsotanu, poznat po
kreposti i uvjeren da nema puno takvih koji tuju boga kao on i koji su toliko
kreposni, sree u pustinji bie za koje misli da je sjena od ovjeka, a to je ena crnog
tijela, kratke bijele kovrave kose. Ona bjei, na njegove molitve zastaje i zamoli ga
za njegov plata da se njime prekrije i tad mu ispria svoj gorki ivotni put: da je
roena u Egiptu, da su je roditelji ostavili kad je imala 12.g., otila je u Aleksandriju,
tamo se predala bludu, ne za pare, nego iz guta :) na dan uzvienja sv. Kria ona
putuje brodom iz Aleksandrije u Jeruzalem da i tamo bludnii. Ali je u J spoznala
bijedu takvog ivota i preobratila se, otila u psutinju gdje je ivjela 47 godina,
hranei se 17 godina s 2 i pol kruha, i nije vidjela prije Zosima ni ovjeka ni zvjer.
Zamoli Z da za godinu dana doe na isto mejsto s prieem. Ona na taj sastanak
dolazi prekrstivpu rijeku, preko Jordana kao po suhu. Onda Z hvali boga jer je po njoj
vidio koliko je ona iznad njega kao sluga boji. Onda ga M zamoli na novi sastranka
na mjestu na kom su se sreli, dolazi Z ali nae samo Marijino tijelo i noge joj je
cjelivao. Htio ju je pokopati, ali nije imao motiku. Doaao je lav koji joj je lizao
potplate, a starcu lice i po Zosimovu nalogu iskopa grob i otie natrag u pustinju.
Zosim se s priom o udesima Marije pustinjakinje vratio u samostan i ivio tamo
100 g i u miru umro.
Od svete Eufrosine lijepa i nadarena Eufrosina, ker uglednog aleksandrijskog vlastelina
Panfrucija, naputa rditeljski dom i ide u samostan, jer je u 12.g. spoznala da eli taj
mir. Zna da e je otac lake pronai u enskom samostanu, pa dolazi u muki,
odjevena u muke redovnike halje i predatvalj se kao redovnik, fra Smirlado. Ali
svojom ljepotom izaziva strasti u samostanu i zato mora boraviti u usamljenoj eliji
dok njen ljepota ne uvene. Ona se rado pokori tom zahtjevu. Panfrucio je 38 godina
posvuda traio svoju jedinicu, ak se sastaje s njom kao s fra Smerladom u samostanu
ali je ne prepoznaje. Teko bolesna Eufrosina se tek u posljednjem asu otkriva svom
ocu. I moli ga da kad umre da joj nitko ne bi vidio tijelo, da joj ga on opere i da joj
oprosti to je zbog nje propatio 40g.
Od svete Pelagije razvratna lejpotica iz Aleksandrije. Prolazila je u Antiohiji pored crkve sv.
Julijana, gdje je bilo 8 biskupa, ali nije se spustila s konja kao to pristoji, svi su
okrenuli lica od nje, ali je stari biskup Nono, bivi kaluer iz Thebaide, pogleda i
rasplae se nad njenom neobnom ljepotom, ali to teko okaje kao grijeh. Kasnije ona
dolazi k njemu i on je obrati i pokrsti. Monolog avla koji se nakon P obraenja tui
na biskupa Nona to mu je otimlje i kori Pelagiju to odlazi, moli je da se vrati vie u
tonu ljubavnika nego avla. P vie nije jela nita od svog bogatstva, nego samo ono
20

to joj je davala opatica kuma Romana. Na kraju je razdjelila sve svoje imanje
sirotinji, u mukoj odjei pobjegla u Jeruzalem, gdje je vodila samotniki ivot kao
kaluer Pelagio zatvorena u jednoj eliji i postala glasovita po svojoj svetosti. Nakon
to je umrla, kalueri iz Jeruzalema su doli oprati Pelagijevo tijelo i spoznali da je to
ena Pelagija na ijem grobu u Jerzualemu se dogaaju brojna udesa.
lijep je broj legenda preraen u ist narodni jezik:
ivot sv. Katarine 14.st., najstariji sauvani dvanaesterci kod nas
Tranzit sv. Jeronima prijevod s tal, tiskan glagoljicom u Senju 1508.g., opirno se
pripovijedaju posljednji trenuci sv. Jerolima i neobina vienja i udesa poslije njegove smrti
ivot sv. Dujma
Ciklus legendi u Petrisovu zborniku (1468.) prijevod je ekog djela Pasional, koji je prerada
Legenda aurea autora Jacopa Voraginea Jacopo Voragine Zlatna legenda, veina hrvatskih
svetakih legendi glavninu je svoje grae nala u tom latinskom zborniku koji je sastavljen 1255.g. i
sadravao je 182 legende o ivotima svetaca, a u Hrvatsku je doao ve u 14.st..
Dijelovi Vitae patrum (ivotopisi prvih pustinjaka i monaha) nalaze se u glagoljskim spomenicima, ali
su vei dijelovi te zbirke sauvani i u latininoj batini.
za razliku od ve navedenih svetakih legendi, postoje legende koje predstavljaju svojevrstan prijelaz
na svjetovne pripovijetke ili roman:
ivot Marije Magdalene
Legenda o Ivanu Zlatoustom
sa Zapada su dole:
Legenda o sv. Ivanu Zlatoustom
Legenda o sv. Katarini
Legenda o sv. Jeronimu
Legenda o sv. Mariji Egipanki
motiv isposnikog ivota i lik pustinjaka esto sreemo u srednjovjekovnoj prozi, jer taj motiv vrlo
dobro izraava ideal srednjovjekovnog ivota: odricanje od ovozemaljskog i rtvovanje za vjeru
motiv pustinjakog ivota, lik pustinjaka-asketa i ideja asketskog ivota povezuje sve legende to se
nalaze u latinikom zborniku Dubrovaki legendarij:
ivot Barlaama i Josafata
ivot blaene Rosane
ivot Abrama remete
Od svete Eufrosine
Od svete Pelagije
ivot svete Marije Egipatske
ia svetih otaca
na latinici i istom narodnom jeziku
napisana oko 1400 na zadarskom podruju
to je zbirka anegdota o pustinjacima i monasima i njihovih kratkih moralnih pouka (tzv.
Apoftegmata)
djelomian prijevod latinskih zbirki Verba senorium
21

Romani:
autor se povlai iz grae tako da se ini da se zbivanje pripovijeda samo
razvedena graa koja se ini bez pravog poetka i kraja, po socijalnom statusu svi se likovi
nalaze na vrhu drutvene ljestvice, tenja fabularnoj atraktivnosti i senzacionalnosti (pribliava
ta djela grkom avanturistikom romanu), naglaena je narativna cjelovitost zatvoreni i
dovreni fabularni sistem
namjenjeno iskljuivo zabavi
Rumanac trojski (Rumanac)
preveden od nepoznata glagoljaa negdje u sjevernom hrvatskom primorju
u hrv. knjievnost uao je vjerojatno oko 1300.
nalazi se u Vinodolskom zborniku i Petrisovu zborniku
rabi termin roman u zaglavlju, u 2 akavska glag. rukopisa iz 15. st. (Vinodolski zbornik i
Petrisov zbornik), u slav. svijet uao iz lat. i tal. knji.
prijevod romana o padu Troje. tivo o vitekoj asti, kurtoaznosti, borbama za gospoje, viteki
moral. Lica: Aceli (ahilej), Jelena (helena), Ajaks, Urike (uliks), pari (paris), Menelaju
(menelaj), Prijamu, Ektor (hektor)). Tu je i parisovo udvaranje heleni, borba uliksa i ajaa za
ahilejevo oruje, ono je dodjeljeno Uliksu, pa se Aja ubije, Prijam dolazi kod ahileja po tijelo
svog mrtvog sina hektora otkupit ga, Ahilej odbija otkup i nosi ga pred vrat troje, pariz ubija
ahileja u petu i sve druge pozante epizdode
imena kroatizirana
Aleksandar Velik (Aleksandrida)
pripovijeda itav izvanredni ivot Aleksandra Velikog
sauvan je u 2 rukopisa pisana bosanicom: u jednom akavskom iz prve polovice 16.st
(Roudniki rukopis) i drugom kajkavskom i mlaem (Derekajev latiniki rukopis)
preveden je s novijeg grkog
opseni roman o ivotu i pustolovinama Aleksandra Velikog, tekst izvorno grki iz 4. st., stapaju
se elementi pustolovnog romana, putopisa, kronike, memoara, pisma
A kao ideal feudalnog viteza.
Iskoriten je dio povijesnih inejnica u koje je ugraena fantastika. Zapreke na A putu do
svjetskog gospodstva i tragine smrti, poinje prikazom A roenja: on u stvari nije sin Filipa
Makednoskog nego u Makedoniju odbjeglog egipatskog cara Nektenaba, a sin je Olimpijade,
ene kralja filipa koju je Nektenab obmanuo javivi joj se u obliku boga Amona. Uitelj mladog
kralja je Aritotil, a Nektenab ga pouava astronologiji. Ispriana je i epizoda s kroenjem
divljeg konja Bukefalda, A pobjeda nad Kumanima i pelagonisjkim carem. U toj posljednjoj
vojni je kralj filip bio izdajniki ranjen, ali ipak uspije ubiti izdajicu nakon ega umire, a A
postaje carem. Ponosno odbija zahtjev perzijskog cara Darija da mu plati danak i doe mu se
pokloniti. Tu poinje poetak A sukoba s Darijem koji je tematska okosnica znatnog dijela
fabule romana. [sadraj dalj, Hercigonja str 380.] osvaja Rim, atenu, poklone mu se svi zapadni
vladari, itd, sve osvoji ugl. U troji odaje poast trojanskim junacima i izjavljuje da bi u
Homerovim spisima radije bio spomeut kao carev konjuh, nego u Menandrovim i Aristotelovim
spisima kao car svijeta. Vraa se u Mak, nakon 14g. ide osvajati istok. Na kraju pobjedi darija,
asno mu eli dati sprovod, carski., a njegove vojvode koji su ga ubili da bi se dodovroili A,
kanajva A smru. A se oeni Roksanom, lijepom i mudrom Darijevom keri, odbacuje
poganske bogove i preobraa se bogu Sabaotu. Osvoji krezovo carstvo i prelazi na desnu stranu
istoka prema fantastinim zemljama i biima koja ive uz kraj svijeta. Bori se sa svakavim
22

biima, dolazi do makaronskih otaka gdje su potmoci Seta, Adamova sina. Njihov vladar Evant
pokazuje mu zemaljski raj izdaleka i kraju svijeta uz rijeku Okijan. Bl bl bl.. svakakva udea..
na kraju razmilaj o prolaznosti ljudskog ivota jer mu je prorok Jeremija najavio skoru smrt.
Na kraju ga otruje jedan od njegovih dvorjana, Vrionu, koji ga je zamrzio jer mu je bio odbio
predati vlast nad makedonijom. Bucefal zaplakvi poput ovjeka, odgrize Vrionuu glavu,
Roksana uze A no i legavi na aleksandra se ubije. Na stupu posred Aleksandrije na kojem u
zlatnoj raki poivaju Aleksandar, roksana, Ptolomej i Filon napisae Aleksandar car carem
Roman o Barlaamu i Josafatu
hrvatski roman o B. i J. zapravo je kristijanizirana legenda o Budi
duhovni roman u kojem se ujedinjuju traktat, hagiografija i roman s tezom, prema grkom
predloku
pria o indijskom kralju Aveneru, protivniku kranstva. Rodio mu se sin josafat. 1000 astrologa
je djetetu proricalo bogatstvo, dugo vladanja, mo, ljepotu, sve vrline duha, ali je jedan od njih,
najrazumniji i najstariji upozorio kralja da e mu sin postati kranin. Da bi zatito josafata od
tog proranstva, otac ga po nalogu nekog mudraca zatvara u dvorac i nek mu ne spominju
nikakve alosti i tuge, ni smrt ni starsot, nego nek se samo raduje i veseli. Ako tako bude ivio
do 15.g. nee postati kranin jer e volejti ovaj sviejt i njegove nasladde. Iz elje da upozna
svijet, jednog dana josafat izae iz dvora, to otac teko dopusti i susretne slijepog, gubavog
100goodinjeg starca ostane zapanje spoznajom o bolesti, siromatvu i smrti i onda razmilaj da
ako e i on umrijeti, emu mu onda svo ovo bogatstvo i gospodstvo. IK alje anela pustinjaku
Barlamu, koji ve 30g ini pokoru daleko od grada [ dalje sadraj na str 294., Hercigonja]
Pripovijetke:
sauvana je samo jedna: Pria o premudrom Akiru
kraa, kristijanizirana verzija stare semitske prie, sauvana u rukopisima 15-17. st.
to je znaajna starosemitska pripovijetka s mnogo moralnodidaktikih elemenata, a nalazi
se u Petrisovu zborniku, u Libru od mnozijeh razloga te u Derekajevu zborniku
Akir je doglavnik asirskog cara Sinagrepa [Senaheriba], kojeg je izdao njegov sestri
Anadan, to ga je Akir primio, ne imajui djece, umjesto svoga sina, odgojivi ga i davi
mu mnoga dobra. Akir izbjegne smrtnu kaznu na koju je osuen zbog tobonje izdaje, na
kraju Anadan umre pod ibama kojima ga kanjava Akir
Pun kristijaniziranih moralizatorsko-didaktinih refleksija
Marijini mirakuli (udesa Marijina)
itave zbirke latinskih pria nastale su o liku Bogorodice.
Odreeni sadrajem, udom koje ini Marija, knjievna vrsta koju je Istok predao Zapadu,
gdje se od Grgura iz Toursa (6.st.) irio u lat. knji.
Prve zbirke marijinih mirakula zapisivane se u glagoljskim zbornicima ve od 14.st. Zbirka je
tiskana 1507.g. u Senju, po predloku talijanske knjige iz 1475.g. pod nazivom Il libro del
Cavaliere, kao Mirakuli slavne dive Marije.
Sauvani u glagoljakoj knjievnosti Petrisov zbornik, Ivaniev zbornik, u tiskanoj senjskoj
zbirci Mirakuli slavne dive Marije, propovjednikim zbirkama Disipula (16. st.), iima svetih
otaca, u jednom latinicom pisanom zborniku dubrovakih legenda
Krajem sr. vijeka se krate, te ulaze u zbirke propovijedi i egzempla, koji e postati medij
prijenosnik bogate knji. mirakula, vizija i prenja.
23

novelistika fabularna struktura: opisuje se najee jedna neobina, zauujua (ali

mogua) zgoda koja se dogodila i predstavlja neki moralni kazus itatelj izvlai
moralnu pouku o normama ponaanja u svakodnevnom ivotu
stil je razgovorni, a ne uzvieni, likovi su svih statusa, najee graanskog
O djevojci bez ruku
Ima 2 usporedne fabularne linije koje se na kraju spajaju, graen na antitezi, kontrastu.
1. Put ju protjeruje maeha, kraljeva ena, jer misli da e djevojica biti ljepa od nje i
neka joj za dokaz da je mrtva odreu ruke. Sluge se saale i samo joj ihodjskeu, bude
kod pustinjaka, nae ju herceg, oeni je.
2. Herceg kod njenog oca, a da to nezna, rastura u lovakom natjecanju, dolazi mu vijest
od oca da je dobio 2 sina, maeha skui tko mu je ena i ona u pismu sina ocu promjeni
jednu reenicu da daje naredbu da se ubiju njegova ena i sinovi, jer nisu njegovi.
Hercegov otac to ne uini, nego da nalog da ih se odvede u pustinju da ih rastrgaju
zviejri
3. Ne rastrgaju ih zvijeri, nego Marija joj jo da i ruke, nakon godinu dana nae ju
herceg i veliko slavlje. Svaki put je bila spaena jer se molila Mariji.
O ovjeku koji je je avlu prodao svoju enu
Bogat i poboan ovjek, tuje marijine blagdane, daje siromasima. Osiromaio je, na dan
uznesenja marijana postien to ga ne moe dotojno prosalviti, pobjegne u plainu. Tamo
sretne avla preruenog u svetog oca koji mu obea blago ako mu na odreeno mjesto
dovede svoju enu. On pristane, bogatstvo mu se vrati, ide odvest enu avlu, ona
predosjeti opasnost, putem ue u crkvu, pomoli se Mariji, koja je uspavljuje, preobrazi
se u njen lik i u njenim haljinama krene u susret s avlom. Prepoznavi ju avao uz
proklinjanje bjei.
O djevojci bez oiju
koludrica si je iskopala oi jer su one navodile engleskog kraljevia na strast, poslala mu
ih u zlatnoj ai da ga uvjeri da je vie nema zato ljubiti. Kraljvi ode u pustinjake
redovnike, a Marija doe i vrati oi koludrici i ona je opet vidjela
3) Prenja (kontrasti)
bit ovog knjievnog djela zasnovan je na kontrastu i suprotstavljanju dvaju meusobno
oprenih i suprotnih elemenata, naela, motiva i ideja. Skupina tekstova u kojima najoitije
dolazi do izraza srednjovjekovna napetost ivota, jer im je kompozicija u cijelosti izgraena
na izravnoj antitezi.
Vei dio teksta oblikovan kroz dijalog 2 suprotstavljena lika ili personifikacije. Zbog
pounosti i dijalokog oblika, stoje na granici pripovjedne i poune proze, te proze i drame.
Epizode disputa (mala prenja) esto su uklopljena u djela drugih anrova, posebice u
svetake pasije.
Prenje Isusa s avlom
kontrast u kojem Isus prevladava avlove napasti i protjeruje ga u pakao,
glagoljica, 14.st
Razgovor metra Polikarpa sa smru
Viden'je svetago Brnarda kako vidi karan'je due s telom
najpopularnije je bilo prepiranje due s tijelom u asu smrti napisano na latinskom, a zove
se: Visio Philiberti, ovo je prijevod toga
to prenje preveo je na hrvatski nepoznati glagolja oko 1400.g
24

Kako se dua s misalju na kup menila i govorila misao daje pute dui kako e se spasiti, te
pokajanjem i ustezljivou od tejlesnh naslada prii u nebesko kraljevstvo
Milost i istina sretosta se, pravda i mir obcelivast se
4) Povijesna proza
Ljetopis popa Dukljanina
nastao u Duklji sredinom 12.st, nastao je navodno prvo na slavenskom jeziku, pa je
kasnije preveden na latinski. U 14.st. je s latinskog preveden na ist hrvatski narodni
jezik od nekog sveenika na splitskom podruju i nadopunjen podacima vezanim uz
hrvatsku povijest (o 3 hrvatska kralja, najvie o Zvonimiru)
najstariji povijesni tekst u srpskoj i hrvatskoj povijesti
po svom sadraju je vrsto povezana genealogija dukljanske dinastije koja je prema
autoru u raznim periodima vladala na veem ili manejm junoslavenskom prostoru.
Kraljevi se navode jedan za drugim, esto bez ikakvih historiografskih podataka o njima,
s napomenom da je kralj vladalo toliko i toliko vremena i rodio sinove i keri. Spoj je
vjerodostojnih povijesnih podataka, usmene predaje i tradicije legendi i narodnog
poetskog stvaralatva
anr je gotovo nemogue odrediti; najee je krivo oznaivana ljetopisom, ali nikako ne
zadovoljava takav anrovski opis; rije je ponajprije o zbirci legenda
Hrvatska kronika
ima na kraju dvije glave kojih nema u popa Dukljanina
u tom je produenju Dukljaninova ljetopisa opisana sretna vladavina kralja Zvonimira i
umorstvo Zvonimira kod Knina (pri Petih crikvah, kletva)
pronaao ju je na po. 16.st. splitski vlastelin Dmine Papali, te je njen prijepis donio
Maruliu koji ju je 1510.g. preveo na latinski pod nazivom Regum Dalmatiae et
Croatiae gesta
Zapis pisca Jurja u I. novljanskom brevijaru, 21.5.1459, s opisom narudbe kodeksa, imenima
i poloajima naruitelja, uvjetima plaanja, protkano biblijskim reminiscencijama i
citatima,
Zapis akna Broza Kolunia u Kolunievu zborniku (zbornik sadri i korizmene propovjedi i
traktat o sedam smrtnih grijeha), a u ovom zapisu Broz daje prikaz aktualnih zbivanja
svog vremena i ljudi s kojima dolazi u dodir. Unosi i refleksiju o knjizi gdo knige
potue da e knigami potovan
Zapis popa Martinca iz 1493.g. u II. novljanskom brevijaru, na narodnom jeziku, o bitci na
Krbavskom polju, 9.9.1493., napisao o suvrmenom traginom dogaaju, tipian pisarski
zapis, neposredno historijsko svjedoanstvo. nalegoe (Turci) na jazik hrvacki. Nastao
je i pod utjecajem knjige o Juditi koju je zapisvao u brevijar i on poistovjeuje Betuliju
s Hrvatskom.
Historia Salonitana (Splitska kronika)
napisao ju je splitski arhiakon Toma u 13.st., na lat.
okosnicu toga djela sainjavaju kronoloki poredani ivoti i djela nadbiskupa solinskosplitske crkve, ali je Toma oko ivotopisa crkvenih glavara nanizao toliko zgoda iz
prolosti Splita i srednjovjekovne Hrvatske da njegovo djelo sadrava vie od iste
crkvene povijesti
drugi dio djela, gdje se opisuju suvremeni dogaaji, ima donekle autobiografski znaaj
De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum
napisao ga Miha Madijev iz porodice de Barbazanis, a pobiljeio je znatnije dogaaje s
25

kraja 13. i iz prve polovine 14.st.

Obsidionis Jadrensis
neka vrsta memoara o opsadi Zadra 1345-1346
opis rata izmeu Ludovika Anuvinca i Mleana
izrazito u protumletakom duhu
objavio ga Ivan Lui uz De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam 1666)
Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis
napisao ga Paulus de Paulo u Zadru
pobiljeio je znatnije zgode izmeu 1371. i 1408.
zabiljeio je svakodnevicu na nain koji prije nije bio poznat u hrv. knjievnosti
Milecijeva kronika
fragmentarno sauvana
sauvan je 91 latinski heksametar o najstarijoj povijesti Du, ali to je samo odlomak
iz 14.st., sastavio ju Miletius
prevladava religiozna tematika: vjerkse legende, prijenosi moi svetaca, udesa itd, ali
se spominju usput i politike zgode
Hystoria Ragusii
prva povijest Du; napisao ju Ivan Conversini (Ravenjanin) iz Ravenne, prvi znatniji
humanist iz Italije
Ljetopis fra imuna Klimantovia poetak 16 st, mala kronika turo ispriana, od stvaranja
svijeta
Knjiice od itja rimskih arhijereov i cesarov - izdao imun Koii u Rijeci, 1531.g., mala
opa povijest koja sadri ivote rimskih papa i careva od najstarijih vremena do Karla V,
posveta Tomi Nigeru., nagovara ga da napie knjigu o hrvatskoj zemlji i slavi, tui se na
jezik
u sjevernoj Hrvatskoj javio se u 14.st. Ivan Arhiakon Goriki; njegov se ljetopis izgubio

REFLEKSIVNA PROZA
(moralnodidaktina, retorika, propovjedna i pouna)
prvenstvena namjena bila da podue
likovi su svedeni na simbole
postupci: refleksija, tumaenje, izlaganje, dijalog, izravno obraanje, aforizam.
homilije i sermoni, egzempla, tenja, slova, kapituli glagoljakih zbornika, traktati, pitanja i
odgovori koji tematiziraju iroku lepezu znanja, od teologijskih, do kozmografskih.
26

nema fabulu, ve se prozna struktura temelji na opisu, komentaru, refleksiji, raspravi,

dijalogu o nekim idejama, problemima
uvjeravanje
1) Refleksivna proza starijeg tipa
Kloev glagolja iz 11.st., homilije istonocrkvenih otaca, sadri 4 homilije za veliki tjedan + 1
anonimnu, pravni tekst. Prijevod s grkog. 2 homilije Ivana Zlatoustog (o znaenju Judine
izdaje, pozdravljanje Isusa kao sina Bojeg od strane djece kad dolazi u Jeruzalem), 1
Atanasijeva (filozofski aspekt Muke i Uskrsnua), 1 Epifanijeva (refleksije o pogrebu IK, o
Nikodemu, Josipu iz Arimateje, silasku u pakao, poroenju iz mrtvih)
Traktat o sedam smrtnih grijeha
Fiziolog pouna knjiga o realnim ili mitolokim ivotinjama, na zapadu se zove Bestijarij, manje
je prirodnoznanstveni spis, a vie je legendarno-simbolika knjievna proza iji se prikazi
osobina pojedinih ivotinja redovito primjenjuju kao ilustracija u kontekstu religije.
Opisuje tako npr. sljedee ivotinje: basilisk (koji pogledom ubija ljude), katurom (koji
odbacuje svoje bubrege u bijegu, a lovci ozdrave kad ih pojedu), ali i prave ivotinje:
kavran, orao, grlica (ako izgubi partnera, grlica za njim aluje do smrti i ne nalazi drugog,
stvalja se i paralela izmeu due i grlice), zatim plemenita zvijer leukorno.
Besjeda triju svetitelja - to su Ivan Zlatousti, Grgur i Vasilije (u glagoljakim zbornicima 14-18. st.),
pitanja i odgovori o stvaranju svijeta, o Adamu i drugim osobama i dogaajima iz Starog i
Novog zavjeta
2) Refleksivna proza mlaeg tipa (11+5+3)
veina prevedan s latinskog, manji dio s talijanskog, Lucidar s ekog
Knjige Kata Mudroga
najstarija zbirka aforizama i mudrih izreka
Disticha moralia Catonis to je naziv na lat, dakle prijevod s lat, na lat je u
heksametarskim distisima, pripisivani su velikom rimskom dravniku Katonu Starijem.
Naela klasinog, poganskog morala stoike kole pretrpjela su korjenitu izmjenu u
duhu kranskih shvaanja o moralu.
nalazi se u Petrisovu zborniku, kristijanizirane sentencije,
Maruli ga je versificirano prevodio u 12ercima: Stumaenje Kata
Nauk sinu Viradovu moralistike sentencije, pouke i oevi savjeti sinu za ponaanje u ivotu
bez uobiajenih religioznih reminiscencija.
Zrcalo ovjeanskog spasenja
prozni prijevod srednjovjekovne latinske pjesme Speculum humanae salvations
Raj due
glavni dio je prijevod iz latinskog djela Alberta Velikog Paradisus animae
Cvet vsake mudrosti
Fiore di virtu
kasnije je dobilo i tonije ime Cvijet od krjeposti
moralnodidaktiko djelo u kojem se raspravlja o razliitim vrlinama i njima protivnim
manama u obliku navoda kranskih mislioca i starih filozofa i s umetnutim anegdotama
kao primjerima, u glag. rukopisima i irilinom dubr. Libru od mnozijeh razloga,
graeno na suprotnosti vrlina.
27

Fiore di virtu ima 41 glavu, a u naem prijevodu je sauvano 28 glava, ne sve svugdje.
Glave npr. : ot lubvi enske; ot alosti, ot mira, ot gneva, Kapitul Aritotil pie
rostransot, ot tvrdosti, ot veselie
Dijalog Grgura pape [nije isto to i Dijalozi Grgura velikog] o katolokoj dogmatici i
moralnoteolokoj problematici raspravljaju u obliku pitanja Uenika (ili Mlajeg) i
odgovora Metra, u 4 dijela, u dijalogu, u 4 dijelu se raspravlja o ivotu i besmrtnosti
due. Spominje se na nekoliko mjesta Hrvatska, a na vie mjesta se izrie prezir prema
bosanskom kraljevstvu.
Kvadriga [Kvadriga duhovnim zakonom] tematski ralanjen na 4 osnovna dijela o kojima se
onda podrobnje raspravlja: vjera, ispovjed, molitva, djela vjere. Unutar te generalne
podjele upletene su eksplikacije 12 lanaka vjere, 10 bojih zapovedi, 7 smrtnih grijeha,
7 darova duha svetoga, 7 kreposti ispovjedi, vrijednosti dobrih dijela i Oenaa
Lucidar
enciklopedija srednjovjekovnog znanja o vjeri i svijetu u obliku razgovora izmeu
uenika (Mlaega) i uitelja (Mojstra)
napisana je latinskim krajem 12.st. u Njemakoj, iz ekog prijevoda prevedena je na
hrvatski, vjerojatno negdje u Istri, jer ima i lokalpatrotiski dodatak tektu o Istri i Uki, za
koju kae da joj je latinsko ime Olimp :d
pitanja iz teologije, zemljopisa, iz astronomije, medicine, kozmologije, alkemije
prvi se put na narodnom jeziku pojavila rasprava o umjetnosti
zapoinje pitanjima o trojstvu, stvaranju svijeta, raju, paklu, Adamu i Evi, zatim se
prelazi na zemljopisnu deskripciju u kojoj ima puno zanimljivih detalja o SV poimanju
svijeta, koji je izvan najuih europskih okvira ispunjen fantastinim biima, biljkama i
ivotinjama. Tako npr. u drugoj Indiji ivi 12 lakata visoki Makobi koji je sprijeda poput
lava, a ima i perje kako kuna, onda o ljudima iz Akrote koji su vreli da izgore kada se
nau u skupini, ljudi u nekoj zemlji ubijaju stare roditelje kuhajui ih i pozovu prijatelje.
U treoj Indiji raste papar, ive psoglavci, ljudi koji su u mladosti sijedi, a u starosti
pocrne, ljudi s jednom nogom i drugi s jednim rogom i jednim okom ispod njega.
Mojstar objanjava Mlajemu zato su se ljudi u Indiji toliko izmjenili iako su svi roeni
od Adama. Objanjenje: postojala je biljka koja je kad bi je ena iskusila izmjenila
prirodu njena ploda. Jedna Adamova ker je jela s te biljke i njen plod se promijenio, i to
je bilo u toj zemlji koja se zove Indija. Opisane su udense ivotnje, gila i monstarius
(monstarius ima glavu kao ovjek, tjelo kao konj, hvost kao svinjam, rog na elu, 4
noge, dug je i svjetao). Zatim se opisuje Patrija, Mesopotamija, Europija, Afrika. Dalje
se niu pitanja o vrsti drveta na kojem je raspet Krist, o vjetrovima, potresu, zimi i ljetu,
danu i noi, nebeskim tijelima, posebno mnogo o Mjesecu, zatim o kometu koji se javlaj
kada se kralj ili kraljica mijenjanju ili umiru ili kada e se proliti velika krv. Tumai se i
pojava meteora, meteorloke pojave (tua, nastanak, groma, duge), zato je more slano,
otkud rosa, zato pada no. Zatim se prelazi na pitanja u vezi s biologijom, fiziologijom,
anatomijom. Na kraju objanjava narav zvijeri, a djelo zavrava pitanjima o sudnjem
danu i drugom svijetu
Narunik plebanuev
Senj, 1507.g. (senjska tiskara),prevedena s latinskog, upuuje sveenike u sve to trebaju
raditi, podjeljeno u 3 sadrajen cjeline, 1. O sakramnetima, 2. O pokori, ispovjedi i
davanju pokore, u 3. O inovima vjere i upute o kranskom nauku
Spovid opena
tiskana u Senju 1496.g. (senjska tiskara Bla Baromi), prevedena s talijanskog
28

Conffesione generale Michaele Carcana. Autor prijevoda je Jakov Blaiolovi. O

ispovjedi. U uvodnom dijelu opi napuci ispovjedniku u postupku pri ispovjedi
(pobuivanju na ispovjed, ispitu savjesti, nainu postavljanja pitanja ispovjedaniku), u
sredinejm dijelu se ralanjuje 7 smrtnih grijeha, kasnije se raspravlja o grijesima protiv
12 lanaka vjere, 10 bojih zapovjedi, sedam glavnih kreposti, sedam darova duha
svetoga, sedam sakramenata.
Antonin ispovjednicima namjenjena kompliacija konfesionala Summula confessionis Antonina
Pierozzija. Ispovjedna pitanja pripremljena/predviena za pojedine skupine graana, tj.
pojedine drutvene slojeve, stalee i zanimanja.
razliite zbirke/zbornike propovijedi
Blagdanar 51 propovijed za svetake blagdane uz koje dolaze eksempli iz ivota svetaca,
prepisao ga pop Andrij iz Novog 1506. Prijevod je Seremones de sanctis,
Kvarezimal (korizmene propovijedi, tekstom sluan Korizmenjaku) sve propovjedi su
strukturirane da imaju motto iz biblije, tekst podiejlne na tri dijela od kojih je jedan
exemplum
Korizmenjak Senj, 1508.g., prevedena s latinskog, zbornik propovjedi, na lat. ima 49
propovjedi koje je napisao franjevac Roberto Caracciolo
Knjige disipula,[Seremoni disipula], kraj 15.st.prijevod s lat. djela Johannesa Herolta, zbirka
jednostavnih pukih propovijedi za najraznovrsnije teme, protkane brojnim
exemplima i poukama za ivot pastve. Herolotovo djelo se sastoji od 4 dijela:
Seremones de tempore, Seremones de sanctis, Promptuarium exeplorum i
Promptuarium discipuli de miraculis beatae MAriae Virginis. Ali nai glag,
prevodioci nisu ni u jedan rukopis stavili cijelo djelo, nego su smanjili broj
propovjedi i mirakula, izmjenili redosljed dijelova, a iz svih je iskljuen trei dio.
Homilijar na Matejevo evanelje prema e. predloku, homilije su pisane po tradicionalnoj
shemi: naslov, citat iz evanelja, ime autora homilije s komentarom i irim
kontekstom citiranog djela

pripravljanje na smrt:
Metrija dobra umrtija - nalazi se na prvom mjestu u Ritualu, glag. obredniku tiskanom u Senju
oko 1507.g, prijevod djela Ars bene moriendi, priprema za smrt, prvu od 4 posljednje stvari
O svrenoj ljubavi i o svrenom uboastvi
O mlanju
dvije glave iz traktata sv. Bonaventure
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------U srednjovjekovnu prozu spadaju i djela praktine namjene:
pravna (regule, statuti, matrikule, pisma, zapisi, medicinski tekstovi):
Baanska ploa
Vinodolski zakonik (6.1.1288)
sauvan prijepis iz 16.st. glagoljiki rukopis, kurzivna glagoljica
najstariji hrvatski zakonski spomenik
29

u njemu su se formirali pravni odnosi do tada slobodnih opina koje su u trenutku kada je
nastajao zakonik ule u feudalnu ovisnost krkih knezova
u njemu se susreu 2 pravna i sadrajna sloja, jedan iz starodrevnih nepisanih i pisanih obiaja i
onaj drugi, preuzet iz feudalnog pisanog prava razvijenih sredina
Red i zakon sestara dominikanki u Zadru
najstariji, latinicom pisani i datirani spomenik
iz 1345.g.
najstariji smisaono povezan hrvatski tekst ispisan latinicom
zbirka propisa koji su se upotrebljavali u samostanu sestara dominikanskog reda u Zadru
prozni tekst, pragmatino-obredna funkcija objanjava nain primanja u red
prvi je dio teksta eksplikativni, jednostavnog jezika, a drugi koji prenosi obredne govore je
visokog, kienog stila
Poljiki statut (1444), norme o ustrojstvu opine/kneevine u Poljicama u Dalamciji, njenom sudstvu i
upravi
Regula sv. Benedikta regula ora et labora [molitva i rad] pisana u opatiji sv. Kuzme i Damjana u
Tkonu na Pamanu, krajem 14.st., po starijem predloku, u 3 dijela: 1. je prolog, 2. su 72
glave s odredbama kojima su ustanovljena naela ivota u redovnikoj obitelji, a 73. glava
je epilog, zakljuno razmatranje u kojem se rekapitulira svrha spisa. Na kraju ima 3 zasebne
tekstovne cjeline koje latinske verzije Regule ne sadre: prikaz tijeka obreda na
redovnikom kapitulu, obred primanja novaka u red i nekrolog kalendar predvien za
upisivanje umrle brae.
Konstitucije franjevaca III. reda utvruju se odnosi meu braom, odreuje nain ivota u samostanu
i predvianje kazni za prekritelje normi ponaanja zacrtanih regulom. Ove su regule
franjevci treeredci prihvatili na svom zboru sve brae odranim na Galevcu pred Zadrom
1492. Tu su razne kazne, od kazni za kockanje i kartanje, do za one koji ne bi govorili
oficij, za onog tko nosi oruje, za one koji bi izdali samostanske tajne svjetovnajcima, za
brau koja ukradu, u bijesu razbiju, govore za stolom bez pitanja itd.
Matrikule (pravilnici) bratovtina: Zlarinska matrikula, pravilinik pisan za bratovtinu sv. Marije (sv.
Duha) u Baki na otoku Krku, statut bratovtine sv. Marije u irju kraj ibenika.
Vrbniki (Krki) statut (1362-1526)
Kastavski statut (1490)
Moeniki statut (1507)
Veprinaki statut (1507) - kodifikacija obiajnopravnih normi
Trsatski (1640)
povijesni tekstovi (kroniarski radovi):
djela su navedena gore pod "3. povijesna proza"
proza u irem smislu
glagoljski epigrafski spomenici:
valunska ploa, 11st
plominski napis, 11.st
krki natpis 11.st.;
baanska ploa 1100. g.; aka 12.st.
senjska ploa,
plastovski natpis,

irilini:
natpis povaljskog praga - 1184. g.;
humaka ploa, 11/12.st.
(povaljska listina)
(poljiki statut)
(libro od mnozijeh razloga)
30

kninski natpis,
supetarski ulomak 12. st.;
grkoviev odlomak apostola,12 st
mihanoviev odlomak apostola 12. st.;
kijevski listii 10/11. st.;
beki listii 11/12. st.;
kukuljeviev odlomak misala, 12/13.st.
ljubljanski homilijar 12/13.st.
baanski ostrici 12. st.;
splitski odlomak misala 13. st.;
londonski odlomak brevijara, 12/13.st.
vrbniki fragment,
roki fragment - 13. st.;
budimpetanski fragment 12. st.;
legenda o sv. tekli 13. st.;
epistola o nedjelji,
prenja isusova s avlom 14. st.;
tomino evanelje 15. st.;
pazinski fragmenti 14. st.;
legenda o sv. eustahiju,
legenda o muenju sv. jakova perzijanca
nikodemovo evanelje- iz lat. knji.

latinini:
red i zakon 1345. g.;
korulanski lekcionar 14. st.;
zadarski lekcionar 15. st.;
vatikanski molitvenik- 14. st.;
ia sv. otaca

NAELA KOMPOZICIJE U DJELIMA HRVATSKE SREDNJOVJEKOVNE PROZE

pripovjedna proza dominantni element prozne strukture je fabula, sie, pria, zbivanje
refleksivna proza nema fabule, ve se prozna struktura temelji na opisu, refleksiji,
komentaru, raspravi, dijalogu o nekim idejama, problemu, misli
oponaanje : uvjeravanje
osnovni princip izgradnje pripovjednih djela hr. srednjovjekovne proze jest vrsta narativna
sukcesija stroga linearna naracija
simbolian nain strukturiranja odnosa dobra i zla kroz likove i njihove postupke
poeci i zavreci djela su esto obiljeeni nekom formulom ili toposom (pozivanje na Sveto pismo
npr.) preuzeto iz antike retorike,oznaka visokog stila
pripovjeda je najee autorski pripovjeda koji pria ono to se dogodilo
najee su dvije sintaktike figure: ponavljanje (rijei ili reenica poput lajtmotiva) i antiteza
(raj/pakao, dobro/zlo)
postupak alegorizacije je jedno od naela strukturiranja kompozicije npr. u Ljetopisu popa
Dukljanina onaj dio koji govori o Zvonimiru je cijeli sazdan na komparaciji Zvonimira i Krista ta
je komponenta hr. srednjovjekovnih djela utjecala i na kasnija renesansna epska djela Juditu,
Piligrin
(Dunja Falievac: Stari pisci hrvatski i njhove poetike)

POEZIJA
Javlja se razmjerno kasno u pisanim spomenicima (2. pol. 14. st.), a esto je zapisano tek u
pjesmaricama iz 16.-17. st. , zlatno doba je 15.st. Svojim odjecima traje do 18.st.
31

Svi prijepisi sa starijih predloaka, na sva 3 pisma: glag, lat, iril., naene od Kvarnera do
Budve.
Iskljuivo je religiozne tematike i neliturgijske namjene, nekoliko osnovnih tematskih ciklusa:
boini, uskrnji, sprovodni.
Uglavnom je puko, vezano uz djelatnost pobonih bratovtina, itavo je anonimno, poezija koju
nazivamo zainjavskom. Vrijeme procvata je 14. i 15. st.
Uzori: mediteransko-romanski krug, nekoliko pjesama kojima je naen latinski izvor (prepjevi).
Jezik je najee akavski, stih rimovani osmeraki distih, nastao pod utjecajem latinske
himnodijske poezije. Iz osmerakih pjesama uskrnjeg ciklusa razvili su se ve u tijeku 15. st.
Gospini plaevi, a poslije i crkvena prikazanja.
u najstarijoj hrv. knjievnosti, koja je potekla iz crkvenoslavenskih vrela, nije bilo stihova
u doba prodiranja ivog narodnog jezika u knjievnost nastaju i prvi poeci hrv. umjetnikog
pjesnitva po zapadnoeuropskom uzoru (u stihovima graenim na naglasku i s rimom na kraju)
prvi hrv. stihotvorci bili su sveenici
svoje su stihove slagali u svrhu da ih puk pjeva pri razliitim crkvenim sveanostima
prve takve pjesme bile su prijevodi latinskih crkvenih pjesama
omiljeni motivi: boini, razmatranja o muci Isusovoj, unoenje u rane Isusove, slavljenje
Bogorodice, Marijina tuba pod kriem
ima i pogrebnih pjesama s asketskim isticanjem nitavosti svijeta i svemoi smrti
pjesme pjevane u bratovtinama veinom su u 8-ercima
dalmatinske su bratovtine u svojim matrikulama sebi stavile zadau da pored toga to e promicati
slavu boju njeguju prije svega bratsku ljubav prema lanovima, npr. Tu mislimo, bratja, a smo
kasnijih latinikih pjesmarica bilo je u svim hrv. krajevima
uz 8-erac se oko 1500. pojavljuje i dr12
dominantan je parno rimovani 8-erac (aabb), kasnije se javlja i 8-erac uenog pjesnitva
u 15.st. nalazimo u njima svetake legende u stihovima (legenda o sv. Jerolimu, o sv. Lovrijencu, o
Ivanu Zlatoustom, o sv. Alekseju i dr.) u dvanaesterakim stihovima, predstavljaju duhovno
pjesnitvo naih zainjavaca
Mnogo su zreliji akavski dvanaeseterci iz svetakih legendi koje potjeu iz XV. st., Transit sv.
Jeronima i dr.
Marko Maruli ih naziva bezimeni zainjavci oni e stvoriti prve metrike kalupe
Poetike karakteristike pjesnitva: nema ljubavnog pjesnitva, najbujnija vrsta je svetaka legenda;
Najstariji stihovi su iz 14. st., ali bilo je i svjetovnog pukog pjesnitva. Javljaju se i bugartice,
pjesme na glag. i lat., uglavnom u rukopisima.
Sada sam ostavljen srid morske puine
valovi mono b'jen, da dojde s visine,
kad dojdoh na kopno, mnih da sam ()
najstariji poznati dvostruko rimovani 12-erci napisao ih je mladi carinik Junije Kalievi, u
drugom desetljeu 15.st.
U se vrime godia (Va se vrime godia)
za nju se zna ve od 14.st.
U metrici slijedi latinski izvornik: 7-merci, katreni, prva tri stiha uvaju rimu, a posljednji
je poput pripjeva (ot svete devi Marije)
Ova boina pjesma parafraza je latinskog izvornika In hoc anni circulo, s vremenom se od
davnina proirivi svim krajevima Hrvatske, a pjeva se i danas. Stariji govor pjesme vjerojatno
je bio ikavski. Najstariji rukopisi jesu u Beramskom brevijaru i Petrisovu zborniku iz 1468.
32

ibenska molitva
najstariji sauvani hrvatski pjesniki tekst pisan latinicom
puka litanija ili bolje reeno Gospina pohvala, lauda
pisana je latinicom i akavski, nastala vjerojatno u 2. polovici 14.st., (1347?) prva pjesma na
hrvatskom i latinici
stih ili ritmika proza, naglaeno lirski i neliturgijski tekst kojem do danas nije naen lat. ili tal.
predloak iako pripada rairenom srednjovjekovnom anru laudi (zahvalnice bratovtine
bievalaca)
to je srednjovjekovna lauda laude su rimovani uzdasi u njima su hrv. pjesnici nabrajali
itav ivi i mrtvi svijet, svu floru i faunu, sve kreposti i sve vrline sa eljom da u to kraem
tekstu iskau sukus evaneoske ljubavi
cilj lauda bio je da se u sluatelja i itatelja pobudi zahvalnost i ganutost zbog svega to je
ovjeku darovano na svijetu
strukturirana je u najveem dijelu kao zanosni apel Majci Bojoj to je svojevrsno
obraunavanje s bogumilima koji su odbacivali Marijin kult
marijanska pjesma i lauda
model svijeta koji se oblikuje je nesretan kojem je pomo jedino mogua odozgo, svijet u kojem
je pojedinac nemoan tek u renesansi dolazi do spoznaje da je ovjek sam kova svoje sree
primjer zanosne, ekstatine, stilskiretoriki bogato ureena molitva Bogorodici
poznato je ime prepisivaa pjesme fra Pavao ibenanin
U izvorniku ima latinski naslov Oracio pulcra et devota ad beatam virginem Mariam (Lijepa i
pobona molitva Blaenoj Djevici Mariji). Pronaena je u franjevakom konventualnom
samostanu u ibeniku, a zapisao ju je fra Pavao ibenanin (Paulus Sclavonia), to se otkrilo
usporedbom rukopisa iz Maarske, Cantilena pro sabatho gdje je autor potpisan.
Pjesma je pisana u ritmikoj i recitativnoj prozi u kojoj stavci tee da zavre rimom, premda ona
bila nepravilna.
Rukopis je vjerojatno iz Bribira, iz druge polovice 14. stoljea. Jezik je narodni, akavskoikavski, s nekim grafijskim specifinostima i latinizmima zbog kojih se moe pretpostaviti da
autor i nije bio dobro upoznat s hrvatskim. Djelo se sastoji od pohvale Gospi u nebeskoj i
zemaljskoj sferi (u stihovima), opisivanje Krista kao dijela Svetog Trojstva te izravno obraanje
Isusu (zadnja 2 dijela u prozi). Prvi dio ima trodjelnu kompoziciju:
1. dio- boansko odreenje Gospe
2. dio- o Gospinoj milosti
3. dio- o zemaljskoj ulozi Gospe
Cantilene pro sabatho
1385, zapisao fra Pavle ibenanin, najstariji poznati gospin pla, pasionska puka narativnodijaloka pjesma u 8erakim distisima, dio .m. (zapisi jo u: Petrisovom zborniku, 1468.,
Bolskoj pjesmarici, 1612., Korulanska pjesmarica, 17.st.)
Bog se rodi u Vitlomi (=Bog se rodi u Betlehemu)
Ova boina pjesma jedna je od najstarijih koleda koja opisuje roenje Isusovo prema Lukinu
Evanelju. Sastavljena je od rimovanih osmerakih distiha, a pripada u najstarije hrvatske
pravilne silabike stihove.
nadahnuta opisom Isusova roenja u Lukinu evanelju
nalazi se u Code Slave 11, najstarijoj glagoljskoj pjesmarici, prvi zbornik starije hrv. lirike s
kraja 14.st.
33

Pjesan svetago Jurja

najstarije sauvano stihom pisano narativno djelo hrv. srednjovjekovlja
opjevava borbu sv. Jurja protiv zmaja, u nejednakim stihovima, 70 stihova od 7 do 17 slogova
(anizometrian stih), a radnja je lokalizirana u Solin
jedina legenda u stihovima sauvana u rukopisima 14.st.
sastavljena je u rimovanim distisima, slogovi su u stihovima slobodni, rima je prenesena
najistaknutija stilska osobina poeme proizlazi iz uestale upotrebe imperfekta
kod Novaka je nazvana Pisan od svetago Jurja
pjesma je sauvana kao jedna od 10 pjesama zapisanih u najstarijoj hrv. pjesnikoj zbirci u
Prvoj hrvatskoj pjesmarici, koja je dio glagoljskog Parikog kodeksa (Code slave no. 11.) iz
1380.g.
Pjesma tematizira jednu od najpopularnijih srednjovjekovnih legendi o svetom Jurju koji je bio
ubio zmaja. Pisana je u asilabinim stihovima s nejednakim brojem slogova, zasnovanim na
asocijativnom ritmu, ali uva rimu, i to od dva pa sve do osam stihova. Karakteristinija je za
svjetovno pjesnitvo, a podnaslov Poj eljno govori i da se pjesma pjevala. Prvi dio opisuje
ivot i pothvate svetog Jurja, a drugi spaavanje djevojke, pri emu lik svetog Jurja sjedinjuje
sveca i viteza.
prouavali su je brojni hrv. medievisti: F. Fancev, P. Grgec, I. Slamnig, Vj. tefani, D. Mali i
E. Hercigonja
pjesma se mnogim svojim karakteristikama razlikuje od svekolike hrv. srednjovjekovne poezije:
prvi problem pjesme je razlikovanje u stihu: to je anizometrini dui stih, koji varira od
sedmerca do sedamnaesterca, te je jedina potvrda stiha tog tipa u hrv. srednjovjekovnoj poeziji.
Fancev je vidio u pjesmi dvanaesterake distihe, Grgec stih bugartice, a Hercigonja vidi
folklorno porijeklo stiha pjesme
drugi problem je razlikovanje temom koju obrauje: strukturirana dvotematski, s jedne strane
kao pjesma o ivotu sv. Jurja koji je u ranoj mladosti postao vitez i borio se na vitekim
turnirima, a poslije se odluio za sveti ivot, a s druge strane kao pjesma o zmaju kojemu treba
biti rtvovana kraljeva ki, no sveti je Juraj u posljednji as spaava. Dakle, prisutan je problem
provenijencije, tipoloke odreenosti i kulturoloke pripadnosti pjesme neki misle da ju je
prepjevao s talijanskog neki na nepoznati zainjavac, drugi smatraju da pripada pukom
duhovnom pjesnitvu jer ima slinu kompoziciju s bugarticom o vojvodi Radoslavu i Vlatku
Siverincu. Postoji i hipoteza da su je benediktinci donijeli sa sobom u ovaj kraj.
zrcalei tako religiozne i viteke ideale kriarskoga srednjega vijeka, ideal borbe protiv
demonskog, protiv sotonskog, kao i trubadurski ideal viteza-zatitnika slabog i krhkog enskog
bia, Pisan svetago Jurja jedno je od rijetkih svjedoanstava postojanja takvih ideala u hrv.
srednjovjekovnoj kulturi
po temi koju obrauje, po glavnom liku pripada srednjovjekovnoj hagiografskoj poeziji. No,
strukturom fabule se uvelike razlikuje od drugih hrv. hagiografskih tekstova.
u pjesmi je posve izostalo bilo kakvo eksplicitno iskazivanje religiozne pouke
elementi svjetovnog, dvorskog ivota u velikoj mjeri preplavljuju one sadraje po kojima bismo
pjesmu mogli svrstati u anr srednjovjekovne hagiografske poezije tako da bismo je prije mogli
nazvati viteko-trubadurskom pjesmom negoli pjesmom o ivotu jednog sveca
struktura reenice, odn. stiha: gotovo svi stihovi imaju glagolski oblik na kraju retka, najee
su to imperfektai ili infinitivi, koji su na taj nain ne samo nositelji rime, nego i specifinog
zvukovnog i melodijskog ustrojstva
pjesma sadri i dijaloge, a funkcija dijaloga u pjesmi je stilske, odn. retorike naravi: dijalozi
su morali poveati napetost, zorno predoiti strahote rtvovanja drakunu, djelovati na
sluateljstvo kao iznoenje same istine, istinite prie. S druge strane, moda su dijalozi u pjesmi
34

svjedoanstvo da se pjesma ipak na neki nain izvodila, i to upravo na dan svetkovine svetog
Jurja 24. travnja
Svit se kona
satirika pjesma o pokvarenosti svijeta, govori o pokvarenosti sveenstva, vieg i nieg, u duhu
tadanjih tenji za reformama u crkvi
12-erci, rima: aaaa bbbb
bila je namijenjena sveenicima, osobito franjevcima
iz 14.st.
Pjesma je satira na ivot klera i redovnika u vrijeme opaina kad se pribliava sudnji dan.
Najvie govori protiv prodavanja oprosta grijeha, dakle protiv simonista. Zapisana je u
Parikom kodeksu iz 1380. Sastoji se od deset katrena i tri tercine s dvanaestercima, pri emu
je u posljednjim tercinama iskvarena rima i stih. Podsjea na poeziju verberanata (bievalaca) i
talijanske laude iz 13. stoljea. Budui da se spominju brojni crkveni redovi, pjesma nije mogla
nastati prije posljednjih desetljea 13. stoljea, a vjerojatno je nastala u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj, zbog obiljeja mijeanja ikavskog i ekavskog govora.
ekvencija nad junakom mrtvim
Nalazi se u Klimantovievu ritualu (1512.), i u jo 2 glagoljska rukopisa
Autor osuuje nedolian ivot crkvene hijerarhije i pripadnika povlatenih drutvenih slojeva.
Po danteovkoj shemi glagoljaki pjesnik smjeta u pakao usporedno s carevima, papama i
kardinalima, krive suce i laljive trgovce, ohole vitezove, redovnike, koludrice zbog njihovih
hudih zala.
Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom
Dijaloka kontrastna pjesma obrauje est motiv pasionskih tekstova (o Isusovoj muci) razgovor Marije i kria. Pjesma je vjerojatno prethodila prikazanjima i nastala u 15. stoljeu.
Zapisana je u Trogirskoj pjesmarici, s kraja 16. stoljea, prepisanoj iz Armanovljeve zbirke iz
sredine 15. stoljea.
8-erci, aabb
Za mi tui, due
Ova duhovna pjesma govori o hvaljenju Isusa, a objavljena je u Parikom kodeksu 1380.
Pjesma je starija od tog rukopisa, a starinu joj potvruje i slobodan stih razliitih veliina.
Pjesma se, kako vidimo prema podnaslovu Poj eljno, pjevala. Nastala je na ikavskom
jezinom podruju, a vidljivi su i tragovi starocrkvenoslavenskog jezika.
Spasi, Marije, tvojih vernih
8erci, rima aabb
Molba BDM za zatitu i spas od Turaka, iji je pritisak postajao sve teim nakon poraza u
Krbavskoj bitci
Pored tematske, postoji i izvjesna izraajna podudarnost s Marulievom Molitvom suprotivom
Turkom
izvorna hrv. pjesma, zapisana u Tkonskom zborniku iz 16.st.
Blagoslov puka (Benedictio super populum)
iz 1416., iz zadarskog rukopisa s kraja 18. st., te u Budljanskoj pjesmarici
21 i pol 8erake kvartine s parnom rimom
35

Tri Marije hojaju

uskrsna pjesma
Tkonski zbornik
7erci, distisi
U njoj se spominje knez Bernardin Frankopan kao feudalni gospodin
Pjesma se tematski s preostale tri u Tkonskom zborniku: Raduj se, vsaki verni; Vskrse Isus treti
dan, Zdravo, Boije telo sveto nadovezuje na prethodni tekst crkvene drame Uskrsnue
Isukrstovo.
Te su pjesme varijacije uskrsnih evanelaj i vjerojatno su se pjevale na Veliku subotu uz sam
obred ili obrednu igru Isusova uskrsnia
enska ljubav
Asketska invektiva na enu kao izvor svega zla
8erci
Ubaena je u etvrtu glavu, Ot ljubvi enske, djela Cvt vsake mudrosti, a izvorno se nalazi u
Tkonskom zborniku iz prve etvrti 16. stoljea.
Pjesma je prepisana iz starijeg (latinikog) predloka, a karakteristini su joj jugoistoniji
ikavizmi te specifina grafija. Za razliku od djela na koje se nadovezuje, ova je pjesma
mizogina te govori o mrnji protiv ene, a ne o ljubavi.
Narodil se je kralj nebeski
13. st., sjeverna Hrv., najstariji prijepis iz 1593.
Prvi stihovni zapis ini 8 stihova u kolofonu misala krbavskoga kneza Novaka iz 1368, dio se
javlja u 15-16. st. pod Pisan na spomenutje smrti
Dies irae, dies ille
prepjev latinske sekvencije,
18 8erakih tercina,
Najprije ula u prozi, pa u 14.st. opet u stihovima
zapisana u: Berlinskom misalu, 1440, na zadnjem listu kodeksa lat. propovijedi s po. 15. st.,
Rapskoj pjesmarici, 1471., tiskana u Bernardinovu lekcionaru 1495.
Tuenje due i tijela
8eraki distisi, dijaloka pjesma
Upuuje na usmejrenost razvoja od dijaloke pjesme prema prikazanju: nagovjeta priakzanej
na istu temu: Govorenje svetoga Bernarda od due osujene
Povaljski prag
12.st .- kameni crkveni nadvratnik, irilica, utjecaj bizantskog stihotvorstva
Gospin pla
u Rapskoj pjesmarici, jedan od najstarijih dijalokih plaeva, 998 stihova u rimovanim
8ercima, najstariji Pla se nalazi u glag. Akademijinom zborniku iz 15.st.
Da nu se vsi ponizimo
u latini. korulanskom rukopisu iz 15. st., 3 strofe zapisane u glag. Vinodolskom zborniku iz
15.st., latini. Osorsko-hvarskoj pjesmarici iz 1533.g
36

Ave maris stella

prevedena latinska himna, 1. strofa u stihu (6eraki katren), dalje proza, u Vatikanskom
hrvatskom molitveniku, oko 1400.
Versi boja tila
ivot sv. Katarine
zadarski prozni rukopis, u kojem se nalazi vie 12erakih stihova s prijenosnom rimom
Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom
Pjesma na (Veliku) subotu
Boje zapovijedi
Molitva sv. Margariti
Himna irilu i Metodiju
Hrst vskrse iz mrtvih
O Marija, boja mati
Danu se vsi ponizimo
Pesan ot muki Hristovi
Isusova muila
ekvencija za mrtve
isan na spomenutje smrti

svjetovno puko pjesnitvo

motivi tog pjesnitva su: ljubav i junatvo, poasnice feudalnom gospodaru, uivanje u vitekoj
igri
Aj ti, devojko egljiva
Drazi mi goru projdoe
u ovo doba cvatu i bugartice: to su pripovjedne pjesme dugoga stiha i baladinog ugoaja
Hektorovi je sauvao jedan od najljepih primjera te poezije u pjesmi o svai Kraljevia
Marka i brata mu Andrijaa, te u pjesmi o Radosavu i Vlatku Siverincu, udinskom vojvodi.
treu bugarticu o majci Margariti zapisao je Juraj Barakovi i uvrstio ju u svoje djelo Vila
Slovinka
37

pravim je poetkom hrvatske zainjevake poezije pojava Prve hrvatske pjesmarice,

zapisane u Parikom kodeksu iz 1380.g.
Prva hrvatska pjesmarica
sadri 9, po nekima 10 ili 11 pjesama
Pisan svetago Jurja prva pjesma
Svit se kona i slnce jur zahodi
Poj eljno (Za poje, due; za tui, due) slobodni stih
ostale pjesme su tipine puke bratovtinske pjesme pisane u osmerakim distisima:
Pisan ot muki Hristovi
Marijina pisan
Bog se rodi v Vitlomi
sadri i dvije sprovodne pjesme:
Bratja, brata sprovodimo
Tu mislimo, bratja, a smo
te pjesmu posveena sv. Mihajlu

Glagoljski zbornici sa srednj. poezijom:

Tkonski zbornik
Petrisov zbornik (1468), nastao vjerojatno u Ozaljskome knjievnom krugu, koji je teio
spajanju akavskog, kajkavskog i tokavskog govora.
. Klimatovia 2 zbornika (1505. i 1512.),
zbornik . Glavia ibenanina (1629.)
iriliki zbornik:
Dubrovaki Libro od mnozijeh razloga (1520.)
Latinike pjesmarice:
Rapska (Picieva), (1471)
Osorsko-hvarska pjesmarica (1533.),
Fortieva (1560.),
Druga rapska pjesmarica (1563.),
Luciev Vrtal (16.st.),
Trogirska (16./17.),
Bolska (1612.),
Korulanska (17. st.),
Budljanska (1640.),
pj. M. Bilanovia (1661.),
. Vitasovia (1685.)
Libro od mnozijeh razloga
Sjevernohrvatske:
Prekomurska (1593.)
Pavlinska ili Lepoglavska (1644.)
Cithara octochorda (1701.)
Jo zbornika nisam ziher di spadaju: Borislaviev, Ivaniev, Vinodolski, Grkoviev, mislim da su
glagoljaki, na narodnom jeziku, Hercigonja ih spominje s obzirom na utjecaj njihov na bratovtine.
38

Glagoljaki zbornici, ali ne znam imaju li poezije:

gombiev zbornik, prva polovica 16. st., nastao u istonoj Istri,
Grdoviev zbornik, s poetka 18. st., golema glagoljika knjiga s preko 1500 str., teka 20 kg.
Grkoviev zbornik, 16. st., vjerojatno iz Istre,

PRIKAZANJA
-

Missale antiquissimum, kodeks koji je stigao u Hrv. maarskim posredovanjem, sadri fragmente
igara Quem Quaeritis i Tractus stellae (uskrsni i boini trop). Ti zagrebaki obredni odlomci iz
11.st. mjesto su na kojem je zapoela povijest hrvatskog srednjovjekovnog teatra
liturgijska drama pojavljuje se u 12 / 13.st., izvodila se u crkvi kao dio obreda
naa prikazanja nisu nastala iz ovih drama, ve razvojem iz dijalokih (i narativnih) pjesama
zlatno doba prikazanja je 15.st.
nastala su pod talijanskim utjecajem, ali nema izravnog prevoenja, vjerojatno u Zadru i ibeniku,
pa se irile na jug i sjever.
nai su pisci poeli s dramatizacijama Isusove muke, uskrsnua i roenja, zatim su preli na druge
biblijske teme, a konano i na dramatiziranje svetakih legenda
kod nas su najprije nastajale dijaloke pjesme, npr. razgovor Bogorodice s kriem (Vele slatko i
bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom) ili npr. Isusova muila, u kojoj
aneo nabraja predmete kojima e Isus biti muen, a pjevala se izmeu Velikog etvrtka i petka.
jedna od najomiljenijih tema bio je pla Marijin (Pla Gospoje)
prvi pla Marijin sauvan je u Petrisovom zborniku, te je postao sredinji dio narativne Pesni ot
muke Hristovi iz 1380; to je najstariji pla Marijin koji se ima smatrati jezgrom svih novijih
nezavisnih plaeva Cantilena pro sabatho
Plaeve se moe podijeliti u 2 skupine, prvi tip koji ne pokazuje namjeru razvoja ka sceninosti i
drugi tip u kojima prevladava preteno dijaloki oblik, ali opisi i diaskalije jo nisu prozni, nego su
uklopljeni u versifikacijski tok zbivanja.
Plaevi se s vremenom scenski prilagoavaju, poveava se broj lica u dijalogu, izdvojene su
didaskalije
to se tie pravih prikazanja, najprije su nastajala manja i kraa, s jednom zaokruenom i
ogranienom temom, kao npr. Muka spasitelja naga i Uskrsnue spasitelja naega u Tkonskom
zborniku, sloenom na poetku 16.st.
manja prikazanja spajala su se kasnije u velike predstave
Pobona drama, koja se razvila iz dijalokih dijelova liturgijske igre, poznata je po prijepisima iz 15.
i 16. stoljea (Prikazanje od muke Spasitelja naeg i sredinje hrvatsko srednjovjekovno prikazanje
Muka svete Margarite).
jednostavni vanjski oblici: dijalogizirani tekstovi evanelja, priprosti osmerci, parna rima
(aabb), nebriga za jedinstvo mjesta, vremena i radnje, bez stege u kompoziciji, jednostavni
motivi, jednostranost likova
"puke slikovnice
crkvena prikazanja opstala su kroz 16.st., a ponegdje se izvode i do kraja prve polovice 19.st. (sjever
Hr., Bosna)
pisali su ih: Maruli, Vetranovi, Gazarovi (17.st., Hvar)
drama koja e se javljati nakon 1500.g. imati e manje pukog tona, bit e pisana u
kompliciranijim 12-ercima i knjievnijom dikcijom novih pjesnika, s neto svjetovonog
elementa - jai tal. utjecaji, prijevodi, sklonost razliitim metrikim oblicima:
pojavit e se osmerake strofe od 4 stiha, safika strofa u kojoj se prvi puta pojavljuje
39

jedanaesterac (jedan od najobinijih stihova naeg novijeg pjesnitva) - ne potjee od klasinih

pjesnika, ve iz latinskog crkvenog pjesnitva
prva prikazanja iz 15. st., sauvana u Tkonskom zborniku (Muka Spasitelja naega i Uskrsnue
Isukarstovo), u koji su ula iz jo starijih predloaka
splitskoj grupi i Marulievoj koli pripadaju Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga,
Govorenje Svetog Bernarda i Prikazanje historije Sv. Panuncija
hvarska prikazanja: Skazanje slimljenja s kria i Prikazanje ivota Sv. Lovrinca
tropi: veinom na lat. jeziku, realizirali se u otklonu od monolokog i koralnog govora mise,
inspirirana religijskim sadrajima. Najstariji u 11. st, Quem quaeritis in sepulchro, u zagrebakom
Missale antiquissimum, kao i Tractus stellae. Latinska obredna igra Prophetae Christi, 14. st. Tropi
na hrv: Idei e milostivie, 14. st.
dudijate: prizori s muenikom kojeg je masa vukla na volovskim kolima, tijekom 15. st.
premjetaju se u razdoblje korizme.
pasionski teatar doivljava procvat tijekom 15. st., dok su mu prvi vre fiksirani tekstovi iz
sredine 16. st.
STRUKTURA I FUNKCIJA HRVATSKIH CRKVENIH PRIKAZANJA
(Dunja Falievac: SPH i njihove poetike)
crkvena su se prikazanja razvila dramatizacijom lauda Isusove muke, roenja, uskrsnua da bi se
zatim prelo na dramatizaciju drugih biblijskih tema pa na dramatizaciju svetakih legenda
sigurno se zna da su postojala u 15.st., a vjerojatno njihovi pravi poeci seu dublje u starinu kao
knjievni oblik ivjet e vrlo dinamino cijelo 16. i 17.st.
starija prikazanja su pisana osmercem i u pukom tonu, a novijim su pisci vrlo esto najpoznatija
imena hr. knj. poput Vetranovia npr.
motivskotematski aspekt strukture izgraen je na identinom materijalu brojnih proznih oblika hr.
srednjovjekovlja (legenda, apokrifa, vizija...) pa je i funkcija prikazivanja identina njihovoj:
namijenjenost moralnodidaktikoj pouci
elementi kultnog karaktera: prolog kao propovjed, vezanost za liturgijski obred, radnja obnavlja
misterij sakramenta, esto apostrofiranje publike da gleda i plae
s druge strane, obred vie nije u crkvi nego izvan nje, nije usmjeren Bogu nego ovjeku promjena
svjetonazora od teocentrizma k antropocentrizmu
crkvena drama ne priznaje povijesno vrijeme, ahistorina je, smjeta se u svevremenost u
kojoj se bitni dogaaji stalno kruno vraaju, tako je stalno prisutna u sadanjosti
ne tei dramskoj napetosti jer je radnja ve otprije poznata i priznata kao istinita, pasivni
likovi podjarmljeni sudbini, ili su dobri ili zli, ne razvijaju se u aktivne nosioce dramske radnje.
Zbog te nemogunosti slobodnijeg oblikovanja, autor e dati oduka mati u sporednim epizodama i
likovima time se moe objasniti injenica bujanja scena s avolima i muenjima sporedni
tokovi i digresije tako postaju nosioci dramske napetosti
avoli slue kao antiteza dobru, sakralnom, a onda kominost tih scena postaje sve dominantnija
spajanje visokog i niskog stila, funkcija zabave
crkvena su prikazanja blia epskom nego dramskom sastoje se od nizanja dogaaja,
epizoda i sporednih i svejednako vanih fabularnih tokova iskljuivo po kronolokom naelu,
nema uzronoposljedinih veza izmeu epizoda niti nekog motivacijskog sistema, ne uvode
nikakve inovacije niti ne pojaavaju dramsku napetost, nego samo proiruju poznatu radnju i
takvih se epizoda moe dodavati bez da se struktura drame promijeni (=otvorenost
kompozicije)
40

likovi su samo znakovi u shemi dobro/zlo, nosioci dijela prie koju pripovijeda isti pripovjeda,
njihovi iskazi ne pokazuju razumijevanje likova izmeu sebe, ne obraaju se drugim likovima, nego
su najveim dijelom upueni gledatelju kao prianje o dogaaju, moralnodidaktina pouka ili lirski
intorina molitva, himna ili pohvala
radnja se seli u prostoru i meu likovima bez motivacije
epska struktura odredila je i oblik i funkciju prologa u prikazanjima to je pripovjedaev, epski
poziv na sluanje dodijeljen anelu koji ima strukturu epske formule i funkciju signala poetka prie
krai dramski tekstovi ili tekstovi raznih vrsta religiozne poezije su znali bez promjena ulaziti u
prikazanje
crkvena su prikazanja su na najviem mjestu u hijerarhiji hr. srednjovjekovnih oblika
funkcioniranje kao vizualni spektakl, zorni prikaz kranske predaje, absorpcija drugih oblika o
tome govori i injenica o njihovoj dugovjenosti to je takoer moda uzrokovano i time to je
crkvena drama jedina vrsta koja je uz svoju moralnodidaktiku i religioznu funkciju i zabavljala
za specifini oblik hr. srednjovjekovne knj. kontrast ili prenje jo nije jednoznano
odreeno treba li ih shvatiti kao prozni narativni tekst ili kao dramski modalitet
Muka spasitelja naega (Prikazanje ot muke spasitelja naeg)
8erci, rima aabb
prikazivala se dva dana, sauvala se u glagoljakom prijepisu iz 1556.
sauvalo se u mlaem glagoljskom zborniku, a imalo je u toj verziji 3658 stihova
Sastoji se od tri dijela koja su predstavljana na tri dana: Cvjetnicu, Veliki etvrtak i Veliki petak.
Sastoji se i od cijelih odlomaka Marijinog plaa, a takoer dijeli pojedine stihove s ostalim
dramama i poezijom tog vremena.
Kraa dramatizacija Muke nalazi se i u Tkonskom zborniku iz prve etvrtine 16. stoljea. Muka
se prikazivala i u gradu Rijeci, o emu svjedoi jedan glagoljski fragment, dok didaskalije i
opisi u drami govore openito o njezinoj prikazivateljskoj namjeni.
Neki su se dijelovi Muke pjevali te su oznaene notama koje su jedina potvrda glazbene
notacije hrvatskih glagoljaa.
najopsenija hrv. pasionska drama, sauvana u glagoljskom prijepisu iz 1556, ima 3658 stihova,
1. dio igran na Cvjetnicu, a 2. na Veliki petak. Ovakav teatar nastajao u okruenju bratovtina,
iz potrebe da se zajednica 1 godinje okupi oko figure Spasitelja, publika bila neka vrsta
sudionika. Nukleus pasionskog tetra predstavljao je pla Marije, Planctus.
Muka sv. Margarite (ivot sv. Margarite)
prikazivana u Zadru 1500., svetaka legenda,
najbolji dramski tekst ovoga razdoblja
8erci, rima aabb
ne zna se je li Maruli autor ili je samo prepisiva
Latinska legenda o svetoj Margariti nastala je u srednjem vijeku, a potom se u prijevodima
irila. Hrvatski je prijevod sauvan u Parikom zborniku iz 1375. godine te u Oxfordskom
zborniku s poetka 15. stoljea, u oba na glagoljici. Dramatizacija legende ouvana je u
latininim rukopisima u osmerakim distisima, a najstariji je rukopis biblioteke Laurenziane iz
15/16. stoljea.
Motiv poetka pastoralan je, a temelj je narodna pjesma Ovce pase Zadarkinja Mare. Po vrsti
ovo je dramatizirana svetaka legenda ili mirakul.
Minimalna koliina didaskalija, sve ostalo su dijalozi Margarite, Ilibrija i njegovih slugu.
SADRAJ: Margarita je pasla ovce, dolazi Olibri sa svojim slugama, zarobljavaju je jer ne
41

vjeruje u njihove bogove ve u kranskog Boga. Bacaju je u tamnicu, Olibri joj nudi blaga i
ast ako e prei na njihovu vjeru, te e ju postaviti za svoju enu. Ona ni na to takvo ne
pristaje jer vjeruje u jednoga Boga, a on e znati da je ona sagrijeila i da joj dua nije ista. To
razljuti Olibrija koji nareuje slugama da ju mue i da to svi vide. Kree opis muka, a Margarita
se i dalje ufa u Boga i moli mu se dok muenje traje. Prvo ju razapinju i biuju, zatim joj
klijetima komadaju meso, Olibri joj ponovno nudi da promjeni miljenje, Margarita nee, pa ju
Olibri ponovno stavi u tamnicu. Ona u tamnici moli Boga da joj pomogne, da je jedinica i nitko
ne zna da je mue, pa ni njen otac, a majka joj je mrtva. Zavrivi molitvu, dolazi joj baba dati
hranu, a nakon nje ulazi u tamnicu zmaj kojeg se Margarita prestraila, ona se izmoli Bogu nek
bude po njegovoj volji. Zmaj ju pojede, ona se u njemu prekrii, zmaj se raspukne i ona izae
iva van. Onda doe avao, pa se ona opet pomoli i moli za golubicu kao znak da e joj Bog
pomoi. Doe golubica, ona hvali Boga i moli ga za pomo. Napadne ju avao, da mu je ubila
brata zmaja i da sad eli ubiti i njega jer mu due otima. Ponu se tui, ona ga skube za kosu, na
kraju mu stane na grlo i kae mu da je se ostavi jer je djevica i Kristova nevjesta, uto se ukaza
Kri iz neba, na njemu sjedi golubica i uo se glas boji koji govori Margariti da je uistinu
blaena i da e biti primljena u carstvo nebesko. Ona sretna odgovara da e podnjeti sve patnje
za to i poinje tui avla, on ju mole da prestane, priznaje da se prestraio Isusa, da on mui
cijeli svijet, ali evo da mu je jedna djevojka slomila kosti, objanjavao joj da mu je Satanas
gospodar te da kad uje da se negdje tuje Boga da ih alje tamo da te ljude pridobiju na svoju
stranu, jer ga je Bog izbacio iz raja i poslao u pakao te ju moli da mu oprosti, da ga pusti na
miru. Puta ga da ode, ali tamo gdje nema ljudi da vie nikome ne bi nanosio zlo. Olibri
nareuje slugama da ju ponovno dovedu iz tamnice, da vidi je li promijenila miljenje.
Margarita, naravno, ne eli i zove njega da promijeni vjeru. On se ponovno naljuti i naredi da ju
skinu golu i pale svjenjacima. Margarita ne mijenja miljenje, pa Olibri nareuje da donesu
kotao pun vode i stave ga na ar, u kotao stave Margaritu i zaveu joj ruke. Ona iz kotla moli
Boga da je spasi, poalje svoju golubicu, a ako i umre da ju vjera ne napusti. U taj tren desi se
potres, dolazi golubica nosei krunu svetoj Margariti, sjedne joj na glavu, odveu joj se ruke i
ona izae iz vode slavei Boga to joj je spasio ivot. Olibrij se naljuti i naredi straama da
poubijaju sve ljude, ene i djecu jer tuju Krista, a ne njegove bogove. Sluge to i uinie, Olibri
narede da ubiju i Margaritu jer je zbog nje puk nastradao. Odvode je da bi ju ubili, sluga koji ju
treba ubiti ju moli da se moli za njega jer je i on poeo vjerovati u Isusa, Margita mu odgovara
da ne bude nagao, te da joj da vremena da se izmoli za njega. On joj da vremena, pa ona moli
Boga da mu se smiluje, oprosti mu grijehe, i openito da grijenicima prata njihove grijehe
kada se pokaju. Uto se otvori nebo, spusti se golubica s neba nosei kri, takne Margitu i uje se
glas s neba koji govori joj da je blaena, da e svih spasiti koji vjeruju u njega i da e ona doi u
raj. Margarita kae ovom koji joj treba glavu odsjei da to slobodno uini jer zna da ide u raj, a
on odgovara da se i on brine za svoju duu, da to ne moe uiniti svetici kao to je ona jer je
vidio da razgovara s Bogom. Tu nedostaje dio teksta, ali prema daljnjem tekstu zakljuujem da
je on to morao napraviti, Margita se moli za njega da mu Bog oprosti to djelo, klekne na
koljena, priporui duh svoj gospodinu Bogu, a ubojica, poj ma svoj, udri po vratu svete
Margarite, odsie joj glavu. Odsiki joj, pade nazada od velika straha. I tudje an'jeli pridoe i
okrilie tilo nje postavi vazami duu nje ponesoe ju u kraljevstvo nebesko pojui i govorei
veselo hvale Boga koji sve moe i koji je jedini pravi Bog.
Idei e milostivie
U 2. Vrbinkom misalu(1462), nije poznat u drugima
Odlomak obreda, adoracije kria na Veliki petak
trop
42

Miterij vele lip i slavan

O skidanju Isusa s kria
U zborniku iz 1556. s vinodolskog podruja
Iz nje je nastalo hvarsko Skazanje slimljenja s kria tila Isusova dokaz povezanosti sjevera i
juga
Skazanje slimljenja s kria tila Isusova
U Hvaru, 17.st.
Uskrsnue Isukarstovo
Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga,
najopsenija drama o posljednjem sudu
prijevod tal. drame Fea Belcarija.
splitsko prikazanje
prijevod s talijanskog
Govorenje Svetog Bernarda
splitsko prikazanje
prijevod s talijanskog
prikazanje s eshatolokom motivikom
versificirani tekst Visio Philiberti
Prikazanje historije Sv. Panuncija
dramatizirana svetaka legenda
iz 16.st, razgovor izmeu sveca i biveg razbojnika
Prikazanje ivota Sv. Lovrinca muenika
8-erci, puki ton
Od rojenja Gospodinova
Sauvan u mlaim latininim rukopisima 17-18.st
Novak Maruliu pripisuje:
Govorenje sv. Bernarda od due osujene
Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga
Prikazanje historije svetoga Panuncija,

[SREDJNI VIJEK, DJELA: ZA PONAVLJANJE]

PROZA
43

1.

PROZA U IREM SMISLU

pravna (regule, statuti, matrikule, pisma, zapisi, medicinski tekstovi):
Baanska ploa
Red i zakon sestara dominikanki u Zadru
Vinodolski zakonik (1288)
Poljiki statut
Regula sv. Benedikta
Konstitucije franjevaca III. reda
povijesni tekstovi (kroniarski radovi):
Zapis popa Martinca
Ljetopis popa Dukljanina
Hrvatska kronika
Zapis pisca Jurja
Zapis akna Broza Kolunia
Knjiice od itja rimskih arhijereov i cesarov
Milecijeva kronika
Historia Salonitana (Splitska kronika)
Hystoria Ragusii
Obsidionis Jadrensis
De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum
Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis
glagoljski epigrafski spomenici:
valunska ploa,
plominski napis,
krki natpis 11.st.;
baanska ploa 1100. g.;
senjska ploa,
plastovski natpis,
kninski natpis,
supetarski ulomak 12. st.;
grkoviev odlomak apostola,
mihanoviev odlmak apostola 12. st.;
kijevski listii 10/11. st.;
beki listii 11/12. st.;
baanski ostrici 12. st.;
splitski odlomak misala 13. st.;
londonski fragment,
vrbniki fragment,
roki fragment - 13. st.;
budimpetanski fragment 12. st.;
legenda o sv. tekli 13. st.;
epistola o nedjelji,
prenja isusova s avlom 14. st.;
tomino evanelje 15. st.;

irilini:
natpis povaljskog praga - 1184. g.;
humaka ploa, 11/12.st.
latinini:
red i zakon 1345. g.;
korulanski lekcionar 14. st.;
zadarski lekcionar 15. st.;
vatikanski molitvenik- 14. st.;
ia sv. otaca

44

pazinski fragmenti 14. st.;

legenda o sv. eustahiju,
legenda o muenju sv. jakova perzijanca
nikodemovo evanelje- iz lat. knji.

2.

PROZA U UEM SMISLU

PRIPOVJEDNA (fabularna) PROZA (crkvena i svjetovna) I ROMAN

Apokrifi
a) starozavjetni:
tenije od Abrahama
Pria o Melhisedeku
O prekrasnom Josipu
Abrahamova oporuka
ivot Adama i Eve (o ivotu prvih ljudi)
b) novozavjetni:
O drvetu krsnom
Protoevanelje Jakovljevo
Nikodemovo evanelje
Uspenje Bogorodice
Kako bi prineseno lice Isukrstovo u Rim i kako pogibe Ana i Kajapa i Pilat
Djela Pavla i Tekle
Djela Ivana
Djela apostola Andrije i Mateja meu ljudoderima
Djela Petra i Andrije meu barbarima
tenije svetoga Tome (Djela apostola Tome)
O roenju Isusovu
Smrt bogorodice Marije
Apokalipse / Eshatoloka vienja / Vizije
Abrahamvo vienje (o Abrahamovoj smrti)
Otkrivenje Varuhovo (Varuhovo vienje/Baruhovo vienje)
Hoenje Bogorodice po mukama (Bogorodiina apokalipsa)
Vienje svetog Pavla (Pavlova apokalipsa/vizija)
Dundulovo vienje
istilite svetog Patricija
Legende iz ivota svetaca
O 40 sebastenskih muenika
Slovo o blagovijesti
Muenje sv. Jakova Perzijanca
Muka svetog Andrije
udesa sv. Nikole / Legenda o sv. Nikoli
Sveti Jeronim i lav
udo sv. Jeronima sa Silvanom
45

Legenda o Agapiju
Legenda o sv. Aleksiju
Legenda o sv. Veeslavu
Legenda o sv. Makariju
Legenda o sv. Margareti
Legenda o sv. Ivanu Zlatoustom
Legenda o sv. Katarini / ivot sv. Katarine
Legenda o Ivanu apostolu na Patmosu
Legenda o sv. Simeonu Stilitu
Legenda o sv. Evstahiju
Legenda o sv. Tekli
Legenda o sv. Pavlu
Legenda o sv. Jurju
Legenda o sv. Jeronimu
Legenda o sv. Mavru
ivot sv. Marije Egipatske
ivot sv. Dujma
ivot sv. Pavla pustinjaka
ivot Marije Magdalene
ivot blaene Rosane
ivot Abrama remete
Tranzit sv. Jeronima
Od svete Eufrosine
Od svete Pelagije
Dijalozi Grgura velikog
Cvjetii sv. Franje
Romani:
Rumanac trojski (Rumanac)
Aleksandar Velik (Aleksandrida)
Roman o Barlaamu i Josafatu
Pripovijetke:
Pria o premudrom Akiru
Marijini mirakuli (udesa Marijina)
u zbirci Mirakuli slavne dive Marije
O djevojci bez ruku
O ovjeku koji je prodao avlu svoju enu
O djevojci bez oiju
3) Povijesna proza
Zapis popa Martinca
Ljetopis popa Dukljanina
Hrvatska kronika
Zapis pisca Jurja
Zapis akna Broza Kolunia
Milecijeva kronika
Knjiice od itja rimskih arhijereov i cesarov
46

Historia Salonitana (Splitska kronika)

Hystoria Ragusii
Obsidionis Jadrensis
De gestis Romanorum imperatorum et Summorum Pontificum
Memoriale Pauli de Paulo, patricii Jadrensis
4) Prenja (kontrasti)
Prenje Isusa s avlom
Razgovor metra Polikarpa sa smru
Viden'je svetago Brnarda kako vidi karan'je due s telom
Kako se dua s misalju na kup menila i govorila
Milost i istina sretosta se, pravda i mir obcelivast se

REFLEKSIVNA PROZA (moralnodidaktina, retorika, propovjedna i pouna)

Knjige Kata Mudroga (Disticha Catonis)
Nauk sinu Viradovu
Besjeda triju svetitelja
Fiziolog
Kloev glagolja
Traktat o sedam smrtnih grijeha
Zrcalo ovjeanskog spasenja
Raj due
Spovid opena
Narunik plebanuev
Cvet vsake mudrosti / Cvijet kreposti
teoloki prirunici:
Korizmenjak
Knjige dispisula
enciklopedija srednjovjekovnog znanja
Lucidar
zbirke propovijedi
Kvadriga
Antonin
Knjige disipula
Blagdanar
Kvarezimal
pripravljanje na smrt:
Metrija dobra umrtija
O svrenoj ljubavi i o svrenom uboastvi
O mlanju

47

???
Lekcionar fra Bernardina Splianina
Hrvojev misal
Novakov misal
Petrisov zbornik
Biblijski i liturgijski tekstovi
Grkoviev apostol
Mihanoviev odlomak apostola
Parabola o mudrim i ludim djevicama
Besjeda na gori
Pjesma nad pjesmama
Kantik triju mladia nakon pokornikog psalma, idovski mladii Hananija, Azarija i Miael,
baeni od Nabukodonosora u uarenu pe, ali spaeni od anela, slave Boga u ime svepoastojeega
Ivanova apokalipsa
Ide ie, milostive, ka portiju
Pohvala sv. irilu

POEZIJA
Povaljski prag
Narodil se je kralj nebeski
U se vrime godia (Va se vrime godia)
ibenska molitva
Bog se rodi u Vitlomi (=Bog se rodi u Betlehemu)
Pjesan svetago Jurja
Svit se kona
Poj eljno (Za poje, due; za tui, due)
Cantilene pro sabatho
Dies irae
Gospin pla
Da nu se vsi ponizimo
Ave maris stella
Spasi, Marije, tvojih vernih
Tri Marije hojaju,
Raduj se, vsaki verni,
Vskrse Isus treti dan,
Zdravo, Boije telo sveto
Ot ljubvi enske / enska ljubav u Cvit kriposti, pjesma protiv ena, 8erci
Versi boja tila
Blagoslov puka (Benedictio super populum)
Zapis popa Martinca
ivot sv. Katarine zadarski prozni rukopis, u kojem se nalazi vie 12erakih stihova s
prijenosnom rimom
Vele slatko i bogoljubno prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom
48

Pjesma na (Veliku) subotu

Boje zapovijedi
Molitva sv. Margariti
Himna irilu i Metodiju
Hrst vskrse iz mrtvih
O Marija, boja mati
Danu se vsi ponizimo
Pesan ot muki Hristovi
Isusova muila
Versi boja tila
Tri Marije hojahu
ekvencija za mrtve
isan na spomenutje smrti
Tuenje due i tijela
ekvencija nad junakom mrtvim
Blagoslov puka
svjetovno puko pjesnitvo
Aj ti, devojko egljiva
Drazi mi goru projdoe
bugartice:
Kraljevia Marka i brata mu Andrijaa,
Radosavu i Vlatku Siverincu, udinskom vojvodi.
o majci Margariti
ZBORNICI I PJESMARICE
Prva hrvatska pjesmarica
Pisan svetago Jurja
Svit se kona
Poj eljno (Za poje, due; za tui, due)
Pisan ot muki Hristovi
Marijina pisan
Bog se rodi v Vitlomi
Bratja, brata sprovodimo
Tu mislimo, bratja, a smo
Glagoljski zbornici sa srednj. poezijom:
Tkonski zbornik
. Klimatovia 2 zbornika (1505. i 1512.),
zbornik . Glavia ibenanina (1629.)
iriliki zbornik:
Dubrovaki Libro od mnozijeh razloga (1520.)
Latinike pjesmarice:
Osorsko-hvarska pjesmarica (1533.),
Fortieva (1560.),
49

Druga rapska pjesmarica (1563.),

Luciev Vrtal (16.st.),
Trogirska (16./17.),
Bolska (1612.),
Korulanska (17. st.),
Budljanska (1640.),
pj. M. Bilanovia (1661.),
. Vitasovia (1685.)
Sjevernohrvatske:
Prekomurska (1593.)
Pavlinska ili Lepoglavska (1644.)
Cithara octochorda (1701.)
Jo zbornika nisam ziher di spadaju: Borislaviev, Ivaniev, Vinodolski, Petrisov, Grkoviev,
Tkonski, mislim da su glagoljaki, na narodnom jeziku, Hercigonja ih spominje s obzirom na utjecaj
njihov na bratovtine.

PRIKAZANJA
Pla Marijin
Muka spasitelja naega (Prikazanje ot muke spasitelja naeg)
Skazanje slimljenja s kria tila Isusova
Prikazanje o uskrsnuu Isusovu
Od rojenja Gospodinova
Muka sv. Margarite (ivot sv. Margarite)
Prikazanje ivota sv. Lovrinca muenika
Govorenje sv. Bernarda od due osujene
Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga
Prikazanje historije svetoga Panuncija
______________
srednjovjekovna djela pisana u prozi.
Fiziolog
Sv. Jeronim i lav
Cvijet vsake mudrosti
ivot Adama i Eve
O djevojci bez ruku
Aleksandrida
Rumanac trojski

Srednjovjekovna djela u stihovu:

Prikazanje od muke Spasitelja naseg
Spasi, Marije, tvojih vernih
Muka Svete Margarite
50

Prigovaranje meju kriem i gospom divicom Marijom

ibenska molitva
Plac Marijin
Vele slatko i bogoljubno govorenje meju kriem i Gospom Divicom Marijom
U to vrijeme godita
Svit se kona
Tranzit sv. Jeronima
Bog se rodi v Vitliomi
ivot sv. Katarine
Srednjovjekovna djela 8erac
Bog se rodi v Vitliomi
Muka sv. Margarite
Prikazanje ivota sv. Lovrinca muenika
Srednjovjekovna djela 12erac
Svit se kona
ivot sv. Katarine
Senjska tiskara, 1494-1508 (Bla Baromi):
Korizmenjak
Tranzit sv. Jerolima skupljena hrpa djela o sv. Jeronimu
Spovid opena
Mirakuli slavne dive Marije
Misal
Metrija od doba umrtija s Ritualom
Rijeka tiskara 1530-1531(imun koii benja)
Oficij Blaene djeve Marie
Misal hrvatski
Knjiice krsta
Knjiice od itja rimskih arhijerov i cesarov
Bukvar/Psaltir
Od bitija redovnikoga knjiice

HUMANIZAM (latinizam)
prva desetljea 15.-poetak 17.st.
51

hrv. knjievnost 14. i 15. st. bila je suvie puka, jednolina i jednostrano ograniena
da bi se razvila u knjievnost vieg stila, morala je proi kolu humanistikog klasicizma i
utjecaja visoko razvijene talijanske renesansne knjievnosti
nai primorski gradovi bili su jedini gradovi u kojima se je ve na izmaku srednjeg vijeka oblikovao
dosta brojan i imuan patricijsko-graanski sloj, sposoban za oblike vieg kulturnog ivota
humanizam je zahvatio sva naa kulturna sredita od Zadra do Du, ali i ire podruje: od Kopra do
Kotora, a preko Korvinova i Zapoljina renes. kruga i sj. Hrvatsku
o poetak 15. st.
Zadar,
o sredina 15. st.
ibenik, Trogir, Du i Kotor,
o 2. polovica 15. st
Split i Istra
o prijelaz 15./16. st.
Hvar i Korula
kulturni utjecaj Italije pojaao se pogotovo od prve polovine 15. st., kad je veina naih gradova
dospjela za dulje vrijeme pod mletaku vlast (1409. Mleani su Dalmaciju kupili za 100 000 dukata
od Ladislava Napuljskog), ali je i Dubrovnik, premda je od 1358. bio potpuno nezavisan od
Mletaka, ostao i dalje u uskim vezama s Italijom
Dubrovnik zajedno s mletakim gradovima doivljava u drugoj polovini 15. stoljea nagao kulturni
uspon
pri kraju srednjeg vijeka latinski i talijanski jezik su na istonoj obali Jadrana jezici uenosti, vie
uprave i politike, dok je hrvatski jezik kmetova, gradskog puka, gospodskih domova, a potom i
jezik pjesnitva
hrv. knjievnost u kratko se vrijeme die na mnogo vii stupanj od dotadanjeg, dobivajui ve u 16.
st. znaaj male, ali u nekim granama dosta bogate renesansne knjievnosti
Dubrovnik je imao najvie preduvjeta da postane znatnim kulturnim sreditem na naoj obali. Od
1358, tj. otkad je ugarsko-hrvatski kralj Ludovik Anuvinac cijelu obalu Jadrana oistio od Mleana,
samo po imenu priznavao vrhovnu vlast ugarsko-hrvatskih kraljeva do Mohake bitke (1526), a
zatim tursku, ali je u stvarnosti bio slobodan i nezavisan sve do Napoleonovih vremena, razvivi se
u aristokratsku republiku, u kojoj su plemii imali sve vane dravne slube.
no upravo u doba ovog kulturnog poleta bitka na Krbavskom polju (1493) bila je jasan predznak
katastrofe
u 16. st. nestalo je junog dijela Hrvatske: Turci prodirui s istoka, a Mleani sa zapada sastali su se
kao susjedi na njezinu nekadanjem tlu
neosvojena od njih ostala je, osim slobodnog Dubrovnika, samo zemlja izmeu najsjevernijeg
Jadrana i Drave sa Zagrebom kao sreditem, i ta se zemlja poinje kasnije nazivati Hrvatskom
(Reliquiae reliquiarum olim regni Croatiae)
tako su se Hrvati nali pod etiri raznorodne vlasti: turskom, mletakom, slobodnom
dubrovakom i banskom hrvatskom u okviru habsburke drave
prvi vjesnici preporodnih tenji i predstavnici novog ideala obrazovanosti u knjievnosti su bili
humanisti
jedno je od glavnih obiljeja naega humanizma njegova idejna konzervativnost i povezanost s
vjerskim predajama prolosti koje mu daju temeljnu kransku boju
privrenost papama i katolicizmu bio je jedan od temelja du. politike, voene od ljudi istoga sloja iz
kojeg su potjecali humanisti i veina hr. Knjievnika
humanizam je u naim malim sredinama visok stupanj zrelosti dostigao jedino u poeziji na
latinskom jeziku
od Ilije Crijevia, a pogotovo od Jakova Bunia i Marka Marulia, vode izravne spojnice do
katolike obnove, zasjenjene samo u prvoj polovici 16. stoljea, u doba Menetieve lirike, Jeupke,
Robinje i komedija Naljekovievih i Drievih, kad je kod nas utjecaj renesanse na vrhuncu i kad
su slavljenja zemaljske ljepote i zadovoljenja nepomuena nemirima savjesti i sjetnom milju na
52

grijeh i ljudsku nemo i nesavrenost

pisati jezikom rimskih klasika bilo je tada neophodno svojstvo knjievnika zbog uvjerenja da
je samo latinski jezik prikladan za visoko pjesnitvo
zahvaeni utjecajem renesanse, dali smo i mi europskoj novolatinskoj knjievnosti svoj doprinos
u doba humanizma pojavljuju se i neki novi anrovi: elegija, ep, epigram, oda, panegirik
karakteristike humanizma:
udaljavanje od gledanja na svijet srednjeg vijeka
oduevljenje za antiku i poganistike sklonosti
zanimanje za pov. dogaaje, za rasprostranjenost i porijeklo naroda
nai prvi spjevaoci su iko Meneti i Dore Dri, Dinko Ranjina ih naziva prva svitlos naega
jezika
hrv. knjievnost 16.st. u prvom je redu knjievnost dubrovakih i mletakih Hrvata, u drugoj
polovici 16.st. pridruuju im se i Hrvati iz sjeverne Hrvatske
humanizam je doba literata i literature, sakupljanja starih rukopisa i stvaranja knjinica
Marulieva knjinica, javne knjinice u dominikanskom i franjevakom samostanu u Du, privatne
knjinice (Georgius de Cruce (Krusi)...)
neophodno svojstvo knjievnika tada bilo je pisati elegantno latinski, tj. jezikom rimskih klasika, za
razliku od srednjovjekovne latintine
latinski jezik, ve od sr. vijeka je jezik crkve i uenosti, uvrstit e se od humanizma pogotovo kao
jezik historiografije i uenih rasprava, na tetu hr. proze, kojoj e, osim nekih grana lijepe knj.
(komedija, roman) ostati uglavnom kao jedino podruje nabona knj.
HK je dvojezina od 15. do 19. st.
jedan od razloga za odravanjem latiniteta: kontinuitet lat. kola
latinski je posebno u politikom ivotu ivio najdulje (slubeni jezik hr sabora do 1847)
osim lat., upotrebljava se i tal. (isto znaenje kao i lat. - svjetski jezik)
ljubavno pjesnitvo kod nas se pojavljuje krajem 15.st. pod talijanskim utjecajem
karakteristike petrarkizma: slavljenje gospojine ljepote, uzdisanje zbog njezine nemilosti,
odvraanje od ljubavi kao grena i tata posla
kariteanski petrarkizam
gl. predstavnici: Serafino, Tebaldeo i Cariteo
slijedili su Petrarku
njihova lirika se pretvorila u oblik dvorske zabave, igre
zagovarali su strambotto strofa osmoretka, osam 11-eraca (strambotizam)
njihova poezija budila je u sluatelja osjeaj ugode zbog otkria navodno novog jezika i novih
emocija. taj su osjeaj nazvali MERAVIGLIA ili udo
bembizam = akademski petrarkizam
predstavnik je Pietro Bembo
proveo reformu petrarkizma u prvim desetljeima 16.st.
traio je povratak na izvornog Petrarku i na sonet
opjevavali su izvanjske rituale zavoenja, vanjske znakove zaljubljenosti i brojne aluzije na
obljub tu im je izmaklo ono to je Petrarka opjevavao, a to su stanja ljubavi i ekstaze,
zanesenosti i boli, patnje i sree
53

Povijest:
1358. mirom u Zadru Ludovik Anuvinac pripaja natrag Dalmaciju Hrvatskoj, od Mletaka, to
ukljuuje i Duborvniku (1205-1358 je priznavao vlast mletakog duda i dalje je bio autonomna
gradska komuna, ali je u njemu bio mletaki knez. Nakon toga kree njegova samostalnost, do 1808.)
1389. Kosovska bitka
1409. Mleani su vei dio Dalmaciju kupili za 100 000 dukata od Ladislava Napuljskog
(Anuvinac), ali ne i Dubrovnik
Nadiru Turci
1458. Dubrovaka republika poinje plaati danak Osmanlijama, za zatitu
1463. je pala Bosna
1493. Krbavska bitka
1526. Mohaka bitka - bila je kljuni dogaaj u kojem je vlast kraljevske kue Jagelovia propala
smru kralja Ludovika II. Otomansko Carstvo irilo se dalje da bi u 16. stoljeu obuhvatilo vei dio
Slavonije, zapadne Bosne i Like. Do tada je Dubrovnik priznavao ugarsku vlast, nakon toga je
proznavao tursku vlast, ali je cijelo vrijeme zapravo bio samostalan.
1527. Hrvatska ulazi u personalnu uniju s Austrijom: Austro-Ugarska monarhija, kralj Ferdinand
Habsburki
U drugoj polovici 16. stoljea, velika podruja Hrvatske i Slavonije uz granicu Otomanskog Carstva
pretvorena su u Vojnu krajinu. Kako je Vojna krajina opustjela, tamo su naseljeni kranski prebjezi
s osmanske strane granice: Hrvati i Vlasi (koji su se kasnije nacionalno oblikovali kao Hrvati i Srbi),
a naseljeni su i Nijemci i drugi.
1566. Bitka kod Sigeta, Nikola ubi Zrinski branio grad jako dugo od Turaka, an kraju junaki
poginuo. Tursku vojsku su vodili Sulejman I i paa Sokolovi. Meu etvroicom preivjelih
branitelja je bio i Ferenc rnko
1592. pad Bihaa, samo su mali dijelovi Hrvatske ostali slobodni. Preostalih 16.800 km nazivano je
reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae (ostaci ostataka nekad velikog hrvatskog
kraljevstva).
1593. bitka kod Siska - turska vojska doivjela je svoj prvi veliki poraz u Hrvatskoj godine.
Izgubljena su podruja postupno vraena, osim velikog dijela dananje Bosne i Hercegovine. (bitka
je bila kod utvrde Satri grad, kod ue Kupe u Savu, Murat III poslao je Hasan-pau Predojevia, a
zapovjednici na naoj strani su bili Toma Baka Erddy, Ruprecht Eggenberg i Andrija Auersperg.
Dosta Turaka se u bijehu utopilo u Kupi)
Giovanni di Conversino (Ivan Ravenjanin) (1343-1408, Ravenna)
prvi znatniji humanist iz Italije Historia Ragusii
Phillipus de Diversis (Lucca, u Du 1434-1440)
prava organizacija vieg kolstva
Situs aedificorum, politiae et laudabilium consuetudinum civitatis Ragusii opis Du za
njegovih dana

humanisti (latinisti):
Dubrovnik
prvi

Marin Rasti

ibenik

Zadar
Juraj Benja

Ostalo
Petar ipiko (Trogir)

54

humanisti
15 st.

Ivan esmiki (Slavonija)

15/16 st.

Ludovik Crijevi Tuberon Juraj igori

Karlo Puci
Ivan Polikarp Severitan
Ilija Crijevi
Jakov Buni
Damjan Benei

16st.

Nikola Gueti Vitov

Antun Vrani
Dinko Zavorovi

imun Koii - Benja Juraj Dragi (bosna)

Toma Niger (split)
Marko Maruli (split)
Vinko Pribojevi (hvar)
Franjo Trankvil Andreis (trogir)
didak pir (evora, portugal)
ivan bona-bolica (kotor)
Ludovik Paskali (kotor)
franjo petri (cres)
georgius wyrffel (zagreb)

nesvrstani:
Mihovil Vrani
Koriolan ipiko
Matija Vlai Ilirik
Markantum Dominis
Franjo Petri
Ivan Bjundovi

Sveenici
dominikanci:
franjevci:
Vinko Pribojevi
Juraj Dragi
Ivan Polikarp Severitan
Ludovik Crijevi Tuberon

(ne znam koji):

Juraj igori
Antun Vrani

povjesniari humanisti
Ludovik Crijevi Tuberon
Vinko Pribojevi
Dinko Zavorovi
Ivan Bjundovi

filozofi humanisti
Juraj Dragii
Nikola Vitov Gueti
Franjo Petri
Matija Vlai Ilirik
Markantum Dominis

sjeverna Hrv:Ivan esmiki, Ivan Vitez od Sredne, Stjepan Brodari

Zadar:
Petar Krava, Juraj Divni, Jerolim Viduli, Juraj Krian-Krava, imun Koii-Benja
ibenik:
Juraj igori, Ivan Naplavi, Petar Taveli, Juraj i imun Divni, Martin ibenanin,
Franjo Mui, jo nekoliko Divnia
Trogir:
Koriolan ipiko, Fran Trankvil Andreis
Dubrovnik: Ivan Gueti, Karlo Puci, Ludovik Crijevi Tuberon, Ilija Crijevi, Jakov Buni,
Damjan Benei, Nikola Vitov Gueti
Kotor:
Bernard Pima, Ludovik Paskvali, Ivan Bona-Bolica
Split:
Marko Maruli, Franjo Boievi-Natalis, Dmine Papali, Toma Niher
Labin:
Matija Grbi, Matija Vlai-Ilirik
Hvar:
Vinko Pribojevi, Jeronim Bartuevi, Hanibal Luci, Petar Hektorovi
Korula:
Jakov Banievi
u doba Matije Korvina: Ivan Duknovi kipar,
Feliks Petani predstojnik Korvinove knjinice,
Ivan esmiki
djeluju u Ugarskoj:
Stjepan Brodari dravni kancelar (lat. opis Mohake bitke)
55

Juraj Utieni politiki factotum na dvoru Ivana Zapolje i skrbnik njegove djece
Ivan Statileo Trogiranin, erdeljski biskup
Franjo Frankopan nadbiskup kaloki i lat. govornik
Antun Vrani
Franjo Trankvil Andreis
Dinko Zavorovi
Faust Vrani
Nikola Modruki
Kasniji znameniti latinisti: Juraj Ratkaj, Baltazar Patai, Ivan Lui, Pavao Ritte Vitezovi, Vice
Petrovi, Ignjt urevi, Matija Petar Katani, Filip Lastri, Adam Alojzije
Barievi, Baltazar Adam Kreli, Josip mikoci, Franjo Sebastijanovi, Titu
Brezovaki
Latinizam u Du u 18.st. opet cvjeta! Ignjat urevi, uro Bai, Saro Crijevi, uro Feri, Brno
Damanji, uro Hida, Dono Rasti, Marko Bruerevi, Frano Marija i Urban
Appendini, Josip Betondi, Franatica Sorkoevi, Luko Mihov Buni,
u 18.st neki stvaraju izvan domovine: Ruer Bokovi, Benedikt Stay, Rajmundo Kuni, Marko
Faustin Galjuf.
19.st.: Jakov Betondi, Luko Stulli, Luko Didak sorkoevi, Antun i Tomo Kra, Ivo Bizzarro, Antun
Kaznai
ivotopisi znamenitih hr. ljudi:
Marulia (Boievi-Natalis)
Petra Berislavia (Antun Vrani)
Antuna Vrania (Faust Vrani)
epistolografija tek se treba srediti i izdati
govornitvo prilika za to pruala se najvie prigodom poslanstava na strane dvorove, kod kojih je
sveana oratio bila sastavni dio primanja, pa su se govornici zvali oratores
mnotvo govora u doba turske opasnosti:
imun Koii Benja: De Corvatiae desolatione (1516) (lateranski sabor 1513. i pred
Leonom X.
Toma Niger: govor pred Leonom X. 1516. za pomo Petru Berislaviu - neizdan
Trankvil Andreis: govor protiv Turaka (Augsbrg, 1518)
Stjepan Posedarski: govor pred Leonom X. pro domino Joanne Torquato (Karlovi)
comite Corbaviae, defensore Crovatiae (1520)
Bernardin Frankopan: Oratio pro Croatia (Nrnberg, 1522)
Marko Maruli: Epistola ad Adrianum VI. (1522)
Krsto Frankopan: Oratio ad Adrianum VI.
Vuk Frankopan: Oratio ad Carolum V. nomine regnicolarum Croatiae (Augsburg, 1530)
Nikola Modruki (1427-1480)
humanist, venecijanski doktor, opat Sv. Lucije u Bakoj, biskup senjski i modruki, aktivni
borac protiv Turaka, diplomat i pisac
djelovao i u hum. korvinskom krugu u Budimu
pisao na lat., njegov rad vezan je uz sj. Hr
govor u smrt kardinala Petra Riarija (1474/5)
o Defensio ecclesiasticae libertatis - njegovo najvanije djelo
56

o De bellis Gothorum - pov. spis

o pismo modrukom kaptlu u kojem brani glagoljicu
Humanizam (15. i 16. stoljee)
Zanimanje za antiku hrvatski humanisti najprije pokazuju prepisujui i tumaei antike natpise.
Prvi su takvi epigrafiari Zadranin Juraj Benja (u. 1437.) i Trogiranin Petar ipiko (u. 1440.),
koji su ujedno i meu prvim sakupljaima antikih natpisa u Europi. ipikov antikvarski interes
potvruje i injenica da se u njegovoj zbirci naao i tzv. Codex Traguriensis (nastao 1423.),
rukopis svjetski glasovit po tome to sadri jedini cjeloviti prijepis Petronijeve Trimalhionove
gozbe, najopsenije sauvane epizode Satirikona.
Pjesnitvo
U hrvatskom humanizmu istaknute su knjievne vrste ep, elegija i epigram.
Ep: Dubrovanin Jakov Buni autor je najstarijeg epa hrvatske knjievnosti, kratkoga spjeva
De raptu Cerberi, oko 1490. Buni je objavio jo jedan, opseniji, ep religijske tematike, De
vita et gestis Christi 1526. ibenanin Ivan Polikarp Severitan napisao je ep u tri pjevanja
Solimaidos libri tres (1509.), te epski uoblienu povijest talijanske vladarske obitelji di
Montefeltro, vojvoda Urbina, Feretreis. Dubrovanin Damjan Benei autor je velikoga epa De
morte Christi, ep je ostao u rukopisu, te je objavljen tek u najnovije doba (2006.). Najglasovitiji
ep hrvatskog humanizma svakako je Davidias Marka Marulia; djelo je naeno i prvi put
objavljeno tek u 20. stoljeu.
Posebna se skupina epova bavi zaviajnom povijeu; takvi su nedovreni epilij De Epidauro
Ilije Crijevia, te Descriptio Ascriviensis urbis Ivana Bolice.
Elegija: Elegija hrvatskog humanizma medij je pripovijedanja, samoprikazivanja, tualjke, pa i
ljubavne ispovijesti. Elegije Jana Panonija ee su autorefleksivne, autobiografske i
pripovjedne, negoli ljubavne (pa i kad jesu ljubavne, ljubavnik nije Panonije). ibenanin Juraj
igori autor je prve tiskom objavljene pjesnike knjige u hrvatskoj knjievnosti: Elegiarum et
carminum libri tres (1477.), Dubrovanin Karlo Puci svoj Elegiarum libellus de laudibus
Gnesae puellae (1477.) spaja motive rimskih elegiara i petrarkistike lirike. Najistaknutiji
autor ljubavne elegije jest Ilija Crijevi, ciklusom upuenim Rimljanki Flaviji; ostavi u
rukopisu, elegije su prvi put tiskane u 20. stoljeu. Erotika je i poezija Kotoranina Ludovika
Paskalia, Carmina.
Epigram: epigram, kratka pjesma, vrlo esto u elegijskom distihu, prva je pjesnika vrsta koja
se uvjebavala u humanistikim kolama. Epigram moe sluiti kao javni natpis, kao prigodna
poruka (estitka, poslanica, iskaz suuti, molba), ali i kao autobiografski zapis; posebno mjesto
pripada podrugljivim, satirinim epigramima, esto na raun aktualnih zbivanja ili osoba iz
pjesnikove okoline. U satirinim se epigramima od hrvatskih humanista istiu Jan Panonije i
Marko Maruli.
Proza
Govornitvo: Drei govore na latinskom, humanisti istupaju kao predstavnici svojih zajednica.
Tako je ibenanin Ambroz Mihiti (Miketi) 1458. u ime rodnog grada govorio pred
mletakim dudom Pasqualeom Malipierom; Dubrovanin Ivan Gueti nastupa 1493. pred
hrvatsko-ugarskim kraljem Vladislavom II. Govori se esto dre povodom smrti; toj vrsti
pripada prva prozna tiskana knjiga hrvatskog autora, nadgrobni govor Nikole Modrukog za
kardinala Pietra Riarija (1474.). Govori mogu takoer biti i propovijedi; 1494. objavio je
Rabljanin Martin Nimira korizmenu propovijed odranu pred papom Aleksandrom VI. Politiku
svrhu ima govor Hvaranina i dominikanca Vinka Pribojevia De origine successibusque
Slavorum, a govor je odran u Hvaru 1525., tiskan u Veneciji 1532. Posebnu podskupinu
57

politikih govora ine oni protuturski; imun Koii upozorio je 1513., na V. lateranskom
koncilu, na teku situaciju u kojoj se nala Dalmacija, da bi tri godine kasnije (1516.) govorio o
pustoenju Hrvatske pred papom Lavom X. (De Corvatiae desolatione). Pred istim je papom
1520. govorio Stjepan Posedarski. Od Hadrijana VI. pomo protiv Turaka traili su Stjepan
Brodari i Krsto I. Frankapan Brinjski. Bernardin Frankapan govori pred njemakim dravnim
saborom (Oratio pro Croatia, 1522.). Pred carem Karlom V. govorio je 1530. Vuk I. Frankapan,
a 1541. Franjo Frankapan. Na treem zasjedanju Tridentskoga koncila Andrija Dudi odrao je
pet govora u ime hrvatskog i ugarskog sveenstva, zastupajui, u ime jedinstvenog otpora
krana protiv Turaka, blae stajalite prema protestantima.
Historiografija: Turci su i vana tema povijesnih spisa. Trogiranin Koriolan ipiko pisao je o
mletakoj pomorskoj ekspediciji na Eubeju (Petri Mocenici Imperatoris gesta, "Djela vrhovnoga
zapovjednika Petra Moceniga", 1477.). Stjepan Brodari napisao je izvjetaj o porazu na
Mohakom polju (De conflictu Hungarorum cum Solymano Turcarum imperatore ad Mohach
historia verissima, "Najistinitiji prikaz bitke Ugra s turskim sultanom Sulejmanom na Mohau",
1527.). O ivotu u turskom ropstvu pisali su Juraj Hus i Bartolomej Jurjevi (urevi,
Georgijevi; oko 1506.oko 1566.). ibenanin Antun Vrani (1504.1573.) putopisom Iter
Buda Hadrianopolim prikazao je svoje putovanje iz Budima u Drinopolje. O turskoj opasnosti i
protuturskoj taktici i strategiji pisao je Dubrovanin Feliks Petani, uruujui svoj plan
kriarskog rata ugarskom kralju Vladislavu II. Najvanije djelo hrvatske humanistike
historiografije jesu Commentarii de temporibus suis Dubrovanina Ludovika Crijevia
Tuberona. Bizaran dubrovaki povijesni dogaaj, jednu suvremenu prevaru, opisuje pripovijest
Frana Lucijana Gundulia Baptistinus. Ovaj je prozni tekst prije novela, nego povijest (ili
povjesnica).
Epistolografija: Govori i historiografski zapisi ponekad bivaju uoblieni u pisma. Takvo je
pismo izvjetaj ninskog biskupa Jurja Divnia o porazu u Krbavskoj bici; izvjetaj, sastavljen u
rujnu 1493., upuen je papi Aleksandru VI. Marko Maruli pie "otvoreno pismo" papi
Hadrijanu VI. o turskim opasnostima (1522.). Zbirke pisama koristile su se kao uzorci i primjeri
dobrog stila; one su ujedno zanimljiv izvor povijesne i kulturne grae. Takve su zbirke Ivana
Viteza od Sredne ostrogonskog nadbiskupa i tajnika Matije Korvina, te zbirka od preko 1000
pisama Antuna Vrania.
Prirunici: Jezine prirunike objavljuju ibenanin Ivan Polikarp Severitan i Trogiranin
imun Aretofil. Faust Vrani autor je prvog tiskanog rjenika iz pera hrvatskog autora; rjenik,
tiskan u Mletcima 1595., zove se Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum.
Protestantski filolog Matija Vlai Ilirik, tumaei Sveto pismo (Clavis scripturae sacrae,
"Klju za Sveto pismo", 1567.) postavio je temelje moderne hermeneutike, znanosti o
tumaenju.

1. IVAN ESMIKI JANUS PANNONIUS (1434 - 1472)

roen blizu ua Drave u Dunav, iako su mislili zbog prezimena da je iz esmice kod azme,
ali to vjerojatno nije tono
Jan Panonije, Jan Panonac, ime Ivan esmiki vjerojatno nije tono, vjerojatno je tono
Kesinec, po starijem obliku imena, tj. Kesineki/Kesinski
neki filolozi predlau oblik Ivan Vitez Panonac (iz seviljskih kodeksa)
humanist, latinski pjesnik
ujak mu je Ivan Vitez od Sredne
iz siromane plemike obitelji; kolovao se u Italiji, u Ferrari kod Giovannija Guarina. Pjesme
58

mu je pohvalio i Eneja Silvije Piccolomini, budui papa Pio II.

Zavrio pravo u Padovi
bio pravnik, postao peujski biskup u 26. godini
u Ugarskoj se osjeao duhovno zatoenim, naspram boravka u Italiji, veselio se pismima iz
Italije, ini mu se da je izgubio sovju vjetinu pisanja o emu i progvara u epigramima.
Bio po ratitima u Bosni, ali vjerojatno nije sudjelovao
1465. opet iao u Italiju, u poslanstvo za traenje pomoi porotiv Turaka kod Mletaka, Padove,
Ferrare, Firence i Rima. Osvjeio nakon toga knjievno djelovanje.
u slubi Matije Korvina, 1469. proglaen slavonskim banom zajedno s Ivanom Thuzom,
gospodarom Medvedgrada
kasnije u uroti protiv Matije Korvina, zajedno s ujakom Ivanom Vitezom od Sredne, Ivanom
Thuzom i njegovim bratom Osvaldom, zagrebakim biskupom i drugim velikaima. Cilj urote
bio je da se na prijestolje dovede poljski kraljevei Kazimir, koji je i krenuo s vojskom u
ugarsku, dopro do Njitre koju mu je predao Ivan esmiki, ali je Korvin Njitru osvojio i
obraunao se s urotnicima. Ivan Vitez je kanjen, Ivan esmiki je pobjegao u Slavoniju u
namjeri da se dokopa Mletaka, ali je putem stao u Medvedgradu kod Ivana Thuza, gdje je ubrzo
umro u 38.godini pokopan u crkvi u Remetama, tijelo mu je kasnije preneseno u Peuh. Ubrzo
nakon njegove smrti umro je i njegov ujak.
pie: panegirike, elegije, epigrame
iako humanisti esto na knjievnost na narodnom jeziku gledaju kao na knjievnost manje
vrijedosti, to nije sluaj s esmikim.
Nai primorski pjesnici izgleda nisu bili upoznati s njegovim pjesmama, pjesme mu nisu
izdane, a i oni su stvarali nakon njega, kada se o njemu ve manje govorilo u Italiji. Jedino ga
je Crijevi Tuberon, zajedno s Ivanom Vitezom spomenuo u svojim Komentarima
pjesnitvo mu obuhvaa tri cjeline:
Poemata ili Heroica (pjesme u heksametrima).
Elegiae (tualjke u elegijskom distihu)
Epigrammata (brojni epigrami u raznovrsnom metru).

1. Poemata ili Heroica: dulji sastavci spjevani u daktilskom heksametru

Eranemos (Carmen de certamine ventorum: Borba vjetrova) (1450-1451)
o
kolska vjeba s osloncem na Vergilija u kojoj se vjetrovi prepiru tko je
najjai, a konanu presudu donosi Eol, dosuujui prvenstvo Boreji
Ljudski udes
o
neka vrsta prenja s kranskim motivom, u ranijem stvaralakom
razdoblju
panegirici:
Carmen ad Ludovicum Gonzagam, Principem Mantuanum
o
panegirik Ludovicu Gonzagi, mantovanskom knezu (1450-1451)
Carmen pro paganda Italia (Pjesma za uspostavu mira u Italiji)
o
politika je prigodnica, upuena caru Ferdinandu III. za boravka u Italiji
1452, kada je dolazio u Rim na krunjenje, u pjesmi ocrtava i jadno stanje Italije
(Napulj plae za izgananim kraljem Reneom Anuvincem, kojeg je Alfons
Aragonski prognao iz Napulja), i poziva ga da ujedini razjedinjenu zemlju.
Sylva panegyrica ad Guarinum Veronesem praeceptorem suum
o
Panegirik posveen uitelju Guarinu, njegov najpoznatiji panegirik, dugo
59

ga je sreivao i dotjerivao. U djelu se vidi njegova zahvalnosti i zanos, ocrtava se

lik starog uitelja, njegov nain rada, atmosfera njegove kole, istie kako
uenici iz svih zemalja hrle k njemu, ne zaboravlja ni sebe (koji je doao iz
panonskog kraja, gdje Drava ulazi u Dunav), nabraja najuvenije Guarinove
uenike, govori o buduoj njihovoj i svojoj slavi.
Panegyricus ad Iacobum Antonium Marcellum Venetum
o
panegirik meceni i prijatelju, mletakom patriciju Jacopu Antoniju
Marcellu u 2923 stiha, njegov najvei panegirik, dovren u Padovi, opisuje ratne
pothvate mletakog kondotijera, opsiuje razne ratne pohode, opisuje prenoenje
laa preko bregova iz jednog jezera u drugo u ratu izmeu Mletaka i milanskog
kneza Filipa Marije Visoctija
Panegyricus ain Renatum:
o
panegirik Renu d'Anjou (gore spomenuti Rene Anivanac, protjeran iz
Napulja)
epitalamiji (svadbena pjesma)
- u mladosti napisao nekoliko jednolinih svadbenih pjesma
- u povodu zaruka keri Francesca Barbara (1453)
- 2 povodom udaje Guarinovih keri
- najuspjelija je ona koju je napisao za svadbu biveg Guarnovog uenika Antonija Marije
i dao joj naziv Molba Veneri
2. 35 elegija (Elegiae)
De morte Barbarae
o tubalica u povodu smrti majke Barbare.
o Govori kako pati, kako je prosinac tmuran i gorzan mjesec, a da e mu se rana
otvarati svaki puta ponovno 10.12, a prosinac mu je uzeo i Guarina. Zatim ako netko
misli da mu je dranje slabano i nemuko, nek se sjeti, i sad nabraja primjere sinova
slavnih koji su bili odani svojim majkama: Romul, sicilijanska braa itd. Vraa se na
kukanje o majinoj smrti: odana ljubav godine ne broji (nije bitno u kojoj dobi umre
netko koga volimo, svejedno nas boli). Sjea se djetinjstva, brine majke, koja ga je
voljela vie od sve svoje ostalo dvoje djece ili majka sluti sudbinu djeteta ili vie
ljubi djete koje je kasnije roeno. kolovala ga, to je plaala svojim predenjm i
tkanjem. Obraa se njoj. Kao djeaka me tvoj brat poslao na kolovanje u daleke
krajeve, koliko si zamnom eznula u tih 11 godina, a koliko je bilo radosti kad sam se
vratio i kao mlad postao biskup. Kad se saznalo da Barbara umire, skupila se enska
eljad u kui, svi plau, i tvoja ker, ja se drim vrsto da tebi bude lake, a ti mi
kae da e lake umrijeti uz svoje dijete. Onda ali da jo nije ostala iva, da poui
keri domainstvu jer se jo nisu udale, da sad ponosna gleda njega uglednog.
Zavrava opisom pogreba, koji je on kao sveenik vodio. Bila je potena, vjerna
muu, ostala uvijek udovicom, Boga tovala. Sad je u nebu, graanka Olimpa,
pridruit e joj se i on, a do tada nek poiva u miru.
Ad animam suam (svojoj dui),
o niz elegija je napisao u napadu bolesti, obraanje vlastitoj dui. I kad govori o
ivotu poslije smrti, govori vie kao platoniost, nego kranin.
Ad somnum (Snu)
molba Apolonu, koju je napisao kad ga je boljela noga, elegija napisana 1451,
nakon smrti Andreole, majke pape Nikole V
60

pohvala seoskog ivota upravljena brai porodice Scienta (Guarinovi uenici).

Toplija je pjesma o smrti njegova sobara Rakacina
Pozdrav vrelu Feroniji - od svih mladenakih elegija najpoletnija iz 1458., gdje slavi ljekovito
vrelo (tamo se zatekao na povratku iz Padove u Ugarsku, bio kod nekog prijatelja).
Ima i elegiju o bolovanju na ratitu 1464
ljubavne elegije u pravom smislu rijei nije pisao
Elegije pie i kasnije nakon povratka u Ugarsku, zajedno uz epigrame, i te kasnije elegije su
znatno uspjenije. (majci itd.)
3. vie od 400 epigrama (Epigrammata)
preteu satiriki i erotski, on sam se pred Guarinom brani da ako mu je knjiga razuzdana, duh
mu je ist.
veinom su u elegijskim distisima
Panonijev anrovski uzor bio je Marcijal, a od novovjekovnih epigramatiara Antonio
Beccadelli (Antonius Panormita)
30 ih je prevedeno s grkog
velikom opscenou odlikuju se sastavci u kojima se kao glavne junakinje spominju stanovite
Lucija, Urula i Lelija
kazivaki je glas u prvom licu jednine
iako Guarina uvijek hvali, u epigramima se podsmjehuje na pojavu krtosti u njegovoj obitelji i
upozorava mu da su mu sinovi veseli, jer je jedan ostavio njihovu slukinju trudnom, pa neka
pazi da mu nebi drugi tako nalijetali na njegove keri, kao njegova 2 sina na slukinje.
Komenitra svoje kolske drugove, kasnije humaniste, neke hvali, druge kudi.
U epigramima se ismijava i mnotvu iz razliitih zemalja koji preplavljuju rimske trgove
(povodom jubileja 1450.) da bi napunili depove papi (Kombol kae i i Cosimu de'Medici, ali ja
to ne nalazim u pjesmi). Ismijava se i kolegi Galeottu, jer je isto otiao u Rim i ostavio visine
Parnasa jer ako ide sluati to priaju brbljavi fratri koji se raduju suzama ena, moe se
oprostiti s Muzama, jer se, kae Janus, religioznist i humanistiko pjesnitvo ne slau
I kasnije je, kad je bio biskup, pisao rugalice, npr. papi Pavlu II radi opscenih iluzija, veinom
nepravednih
Epigrame pie i kad je doao u Ugarsku, ali rjee nego u Italiji. Progovara o dogaajima i
linostima u Ugarskoj, u prvom redu o ratobornom i mlaem od njega Matiji Korvinu
Oprotaj od svetih kraljeva varadinskih 1459., epigram, ali se po duljini pribliuje lirskoj
pjesmi. Pisana kad je iz Varadina prelazio u Peuh da postane biskup.
U epigramu De Arquada (Petrarkin grob) odaje potovanje Petrarki
4. prijevodi
prozni prijevodi Plutarha:
o
njegove dvije rasprave iz Moralia (Moralni spisi):
De utilitate inimicitiarum
De negotiositate
o
De dictis regum et imperatorum (Reenice kraljeva i cesara)- kasnije
je to preveo
Pseudo-Demostenov govor protiv Filipova pisma (Oratio contra regem Philippum)
Prijevod jednog prizora VI. pjevanja Ilijade, koji se u povjesti humanizma spominje meu
prvim pokuajima prevoenaj homera u latinskim stihovima
5. govori, pisma
61

1.

Ep Anali Ugarskoga kraljevstva

epski spjev, izgubljen i vjerojatno nedovren

2. JURAJ DRAGII (1445 - 1520), Srebrenica, fra

Georgius Benignus, Georgius de Argentina
najznatniji od naih filozofa u doba humanizma, teolog
franjevac konventualac, biskup u Cagliju, nadbiskup nazaretski sa sjeditem u Barletti
studirao u Ferrari, Bologni, Parizu i Oxfordu
uveo obranu (defensio) kao izgraenu knj. vrstu u hr. knj.
1. Dialectica nova secundum mentem S. Thomae de Aquino (Rim, 1489.)
2. Propheticae solutiones pro Hieronymo Savonarola (Firenca, 1497.)
- obrana Savonarole
3. De natura coelestium spirituum (Firenca, 1499.)
posvetio du senatu
u njoj tiskana i 3 epigrama Iije Crijevia (uz jo jednu pjesmu jedino to mu je tiskano za
ivota), 3 epigrama Damjana Beneia (i njemu jedino to mu je tiskano za ivota)
4. Difensio praesantissimi viri Joannis Reuchlin (Kln, 1517)
5. De natura angelica
6. Artis dialecticaes praecepta vetera ac nova (Rima, 1520)
- udbenik logike

3. JURAJ IGORI - GEORGIUS SISGOREUS (1445 - 1509), ibenik

Sibenicensis Dalmata, Georgius Sisgoritus, Gorgis
studirao u Padovi, doktorat iz kanonskog prava
sveenik
potomak stare plemike obitelji
dio opusa izgubljen
sredinja osoba ibenskog hum. kruga
1. Elegiarum et carminum libri tres (Mleci, 1477)
- Tri knjige elegija i lirskih pjesama
- najstarija hrvatska pjesnika inkunabula
- posveena ibenskom patriciju Petru Taveliu
- prva tiskana zbirka latinskih pjesama u Hrvata
- u toj se zbirci nalazi list M. Marulia koji ga s potovanjem pozdravlja (Ignotus ad te
litteras scribo)
- jedino za ivota objavljeno djelo
- obuhvaa 62 pjesme, veinom u elegijskom distihu; 11 je pjesama sastavljeno u
sapfikoj strofi, 3 u falekim jedanaestercima
62

uz neto pjesama koje se bave likovima iz antikog mita ili povijesti, u zbirci vidljivo
mjesto zauzimaju poslanice, pozdravnice i epigrami
iako u zbirci nema ljubavne poezije, neki sastavci pokazuju da igori dobro poznaje
anrovske konvencije rimske ljubavne elegije
najdojmljivije su elegije u kojima govori o obiteljskoj nesrei, gubitku dvojice brae (De
duorum obitu fratrum) i o stradanju rodnoga grada u turskoj provali (De Sibenicensis
agri vastatione) - opisuje suvremenu stvarnost
3 pjesme nabona sadraja
nekoliko izljeva povodom vlastitih doivljaja i uivljavanja u situacije osoba iz klasine
starine (Pyrami et Tisbes epitaphium s opomenom: Tu cave tantas furias, amor; Narcissi
epitaphium; Judicium Paridis; Carmen Hypoliti)
Ad Simonem Difnicum theologum ispovijest o vlastitom ivotu

2. zbirka latinskih pjesama u sapfikoj strofi

- ostala u rukopisu sve do 1962.
- posveena ibenskom knezu Antoniju Calbu
- rije je o 16 pjesama u safikoj strofi, od kojih je 13 himni apostolima i sv. Pavlu, sve
jednake duljine (po 32 stiha)
- iz pjesama potpuno izostaje mitski aparat
- zbirku uokviruje posvetna oda Calbu te dvije pjesme u kojima prevladavaju osobni
tonovi i zagonetne aluzije na zlobnoga suparnika
3. De situ Illyriae et civitate Sibenici
- O smjetaju Ilirije i o gradu ibeniku
- Izdao M. repel 1899.
- zemljopisno-povijesni ogled u 17 poglavlja, prozno djelo
- s mnogo ljubavi opisuje svoj rodni grad, u djelu uzdie i narodne pjesme iznad najboljih
antikih umotvorina (vano, s obzirom da je humanist!),
- pohvalno spominjanje pukih obiaja (De moribus quibusdam Sibenici)
- posluilo Pribojeviu za njegov govor De origine successibusque Slavorum
4. Prosopopeya edita per Gergorium Sisgoreum Sibenicensem studentem Patauii
- najvredniji, dosad neizdan tekst
- tubalica za izgubljenom braom u 49 elegijskih distiha
- uva se u nac. knj. Parizu
5. Delle piu nobili prerogative di Sebenico
- O najznamenitijim prednostima ibenika
- nesauvano djelo na talijanskom, koje mu se obino pripisuje zbog napisa u djelu
Viaggio in Dalmazia Alberta Fortisa

4. TOMA NIGER (1450/60 - 1531), Split

uitelj na Hvaru i u Splitu, vikar splitske nadbiskupije, upravitelj vesprimske biskupije, biskup
skradinski i trogirski
poslanik Petra Berislavi i hr. stalea u Mletke, Rim i Bruxelles na dvor Karla V.
za rat protiv Turaka
pie: panegirike i poslanice
63

1. Divina electio ac tempestiva creatio Serenissimi Principis Veneti Leonardi Lauretani cum
pronostico sui invictissimi principatus (1501)
- Bogom nadahnut izbor i pravodobno postavljanje Leonarda Loredana za presvijetloga
mletakog duda s proricanjem njegova nepobjediva dudevstva
- sadri 4 panegirike pjesme, ispunjene uobiajenim prigodnim pohvalama, no u jednu
od njih je umetnuo poziv na vojni pohod protiv Turaka i dojmljiv opis turskih zlodjela
2. Pohvalnica Vinku Pribojeviu
- Niger oituje domoljubni duh i slavensku pripadnost
3. poslanica Marku Maruliu
popratio govor protiv Turaka, to ga je splitski nadbiskup Bernardo Zane drao na
lateranskom koncilu pred papom Julijem II. 1512. (Oratio habita in prima sessione
concilii Lateranensis, Rim, 1512)
4. govor pred Leonom X. 1516. za pomo Petru Berislaviu
neizdan

5. LUDOVIK (ALOJZIJE) CRIJEVI TUBERON (1458 - 1527), Dubrovnik,

benediktinac
Aloysus de Crieva, Cerva, Cervinus, Cervarius (Alojzije je od ulaska u benediktince, imao
zarunicu, rastavio se od nje i postao benediktinac)
na najpoznatiji povjesniar toga razdoblja
opat benediktinskog samostana sv. Jakova na Vinjici
iz vlastelinske obitelji; dalji roak Ilije Crijevia
kolovao se na Sorbonni
na studiju dobi dodatak Tubero = prema rimskom povjesniaru Tuberonu, suvremeniku
Ciceronovu
navodno bio i u Budimu kod Korvina
poezija (latinska) izgubljena
1. Ludovici Tuberonis Dalmatae Abbatis Commentariorum de temporibus suis libri undecim
- Dalmatinac opat Ludovik Crijevi Tuberon: Komentari o vlastitu vremenu u 11
knjiga
- Commentarii de rebus suo tempore in Pannonia et finitimis regionibus gestis
- Tiskani prvi put 1603. u Frankfurtu n. M.; izdanja: 1627 (Frankfurt), 1746 (Be), 1794
(Dubrovnik) sve POSTHUMNO
- prikazuje dogaaje koji su se zbili u 32 godine, od smrti Matije Korvina (1490.) do smrti
pape Leona X i izbora pape Hadrijana VI (1522)
- pisac glavninu sadraja u prvih 5 knjiga posveuje borbama za ugarsko prijestolje nakon
smrti Matije Korvina
- u 5. knjizi prikazuje Dubrovnik od prvih poetaka, tri glave o prolosti Dubrovnika,
kae da najstariju dubrovaku povijest pie prema popu Dukljaninu
- dok u 6. daje saeti prikaz turske povijesti, pustoenja mletako-turskog ratovanja, o
64

povijesti Turaka doznaje od ugarskih autora

od 9. knjige italske dogaaje i intrige pape Julija II, te pri kraju djela dinastiarske borbe
u turskoj.
Ponekad prekida kronoloki slijed pripovjedanja, poseui za daljnjom prolou
(dubrovnik, turska povijest)
za hrvatsku i junoslavenske nacionalne povijesti posebno su zanimljivi:
o opisi Krbavske bitke i Derenina u 5. knjizi
o pobjeda Petra Keglevia nad Turcima kod Jajca 1521. u 11. knjizi
o odlomci o Milou Obiliu i Kosovskoj bitci u 6. knjizi
o pad Beograda u 11. knjizi,
o opis bune maarskih seljaka i voe Jurja Doe u 10. knjizi.
pisac svoje pripovijedanje proima otrim zapaanjima o nacionalnim, dravnim, pa i
drutvenim odnosima, analitiki prikazuje odnose vieg i nieg plemstva, naroda, kritka
crkvene politike, osobito visokog katolikog klera i papa (Aleksandra VI, Julija II,
Leona X).
vidljiva je Tuberonova tolerancija prema drugim vjerama (husiti, pravoslavni, pa i Turcimuslimani)
zanimljivi su i sudovi o pojedinim narodima; Tuberon ne moe prikriti svoje antipatije
prema Mleanima (gramzljivost, a i trgovaki mentalitet u Du smatra slinim
Mletakom!), Nijemcima, ponegdje i Maarima, dok se slavenska i hrvatska rodoljubna
nota osjea u cijelom djelu
1734. Komentari dospjeli na Index librorum prohibitorum zbog naglaene vjerske
tolerancije i beskompromisne kritike devijantnih pojava u vrhu Katolike crkve

2. De Turcarum origine, moribus et rebus gestis commentarius (Firenca, 1509.)

Komentari o podrijetlu, obiajima i povijesti Turaka
izvadak iz Komentara, neznatno preraen i posebno izdan
jedino za ivota izdano djelo
3. De origine et incremento urbis Ragusanae (Du, 1790, Miho Sorkoevi)
O postanku i napretku grada Dubrovnika
izvadak iz Komentara, neznatno preraen i posebno izdan

6. KARLO PUCI (1458 - 1522), Dubrovnik

Carolus Puteus
iz vlastelinske obitelji
po vremenu prvi latinski pjesnik iz Dubrovnika
1511. knez u Slanom
pie: epigrame i elegije
1. Elegiarum libellus de laudibus Gnesae puellae (Vicenza, oko 1499)
- Knjiica elegija o pohvalama djevojke Gneze
- tri elegije u elegijskim distisima i zavrna pjesma u hendekasilabima
- ljubavna pria u gotovo 200 stihova po uzoru na rimske elegiare
- model rimske ljubavne elegije: elegijsko ja iznenada podlijee ljubavnim arima,
slijede duge godine patnje i vjerne slube Gospodarici, sve do konanog odreknua od
65

ljubavi
o prva nenaslovljena elegija (20 distiha), uz pomo tradicionalnog slikovlja pokazuje
kako se ljubavna rana iznenadno zadobiva i kako su kobne njezine posljedice
o druga (Elegia de crudelitate amoris/ Elegija o okrutnosti ljubavi, 24 distiha) u
nizu konvencionalnih jadikovki pokazuje mrane strane strasti
o trea elegija (De vero amore vel de mutatione amoris/ O pravoj ljubavi odnosno o
ljubavnoj mijeni, 25 distiha) razrada je prekretnoga generikoga motiva, odricanja
od ljubavi (renuntiatio amoris)
za razliku od rimske elegije, u kojoj se razoarani ljubavnik osveuje zato to je
napokon suoen s prevrtljivou i nevjerom svoje domine, u Pucievoj zbirci taj
katarktiki prevrat nije izazvan nikakvim nedolinim ponaanjem oboavane Gneze,
nego je rije o najdubljoj vjerskoj spoznaji, o obraenju
konani raskid s kunjama zemne ljubavi potvruje posljednji sastavak (Carmen de
fragilitate humana et mutatione amoris/ Pjesma o ljudskoj krhkosti i ljubavnoj
mijeni, 56 falekih jedanaesteraca) - ljubav prema Gnezi pokazuje se nitavnom kad
joj se suprotstavi vizija prave, nebeske ljubavi

2. dva prigodna epigrama tiskana uz tekstove Jurja Dragiia (1499)

7. IMUN KOII - BENJA (1460 - 1536), Zadar

Simon Begnius, Begna
prevoditelj, crkveni pisac, govornik, redaktor, izdava vjerskih knjiga, biskup modruki
zasluniji za promicanje hrvatskog jezika, nego za latinsku knjievnost.
u Rijeci osnovao glagoljaku tiskaru 1530. (radila 1 g.)
u njoj tiskao:
Psaltir prirunik za uenje glagoljice
Oficij rimski molitvenik
Oficij blaenije Devi Marije
Knjiice krsta
Misal hruacki
Od bitija redovnikog knjiice
Knjiice od itija rimskih arhijereov i cesarov (NJEGOVO djelo)
prikazao ivot rimskih papa do Klementa VII. i rimskih careva od Julija
Cezara do Karla V.
djelo je posvetio Tomi Nigeru, u predgovru ga moli da sastavi knjigu o
pohvali hrvatske zemlje, kou e on prevesti na hrvatski
nastoji da u staroslavenski unese to vie rijei iz narodnog govora, posebice
iz akavskog narjeja
hr., ak. redakcija stsl. teksta
govori:
Govor odran na estom zasjedanju lateranskog koncila, 1513.
De Corvatiae desolatione (Opustoena Hrvatska), 1516., govor pred papom Leonom X.: u
kojem prikazuje nevolje Hrvata koji se grevito bore da ne potpadnu pod Turke, a Hrvatsku
shvaajui zidom kranstva, ne moli nego zahtijeva od pape i rimske kurije hitnu i obilnu
vojniku pomo i upozorava papu, da e, ako to ne uini, na njega pasti teka odgovornost pred
66

itavim kranskim svijetom.

8. ILIJA CRIJEVI (1463 - 1520), Dubrovnik

Elias Lampridii de Crieva, Aelius Lampridius Cervinus
latinist
najznaajniji predstavnik humanizma; vlastelin
prvi pjesnik koji je opjevao ljepote nae obale (u pjesmi O mihi jucundos tecum, Mariane,
recessus = S tobom meni, Marijane) - to je opisao u poslanici novom papi Alessandru
Farneseu
uitelj mu je bio Pomponije Leto, osniva glasovite kvirinalske akademije i oboavatelj staroga
Rima s kojim je donio Plauta iz Rima
kolovao se u Rimu
1484. u Rimu 1. hr. pjesnik ovjenan lovorovim vijencem kao poeta laureatus, i prvi uope
na Kapitolu nakon Petrarke
1490. je bio u zatvoru u Du jer je na javno mjestu govorio jako pogrdno o svojoj punici
humanist je u Crijevievoj dui ivio bez sukoba s vjernikom
hrvatski jezik naziva stribiligo illyrica (ilirska iskrivljenost)
tiskana su 3 epigrama (u djelu J. Dragiia De natura coelestium spiritum) i 1 pjesma (uz
novelu Frana Lucijana Gundulia Baptistinus); sve ostalo u rukopisu. Dio njegove ostavtine
tiskan tek 1934. i 1935. (6 knjiga i ukupno 146 pjesama, od onih 240 pjesama i 9 knjiga)
pie: himne, ode, epigrame, elegije, epilije, raspravu, spjev, govor
1. 240 pjesama u 9 knjiga
- pjesnika ostavtina koju je poetkom 19. st. sabrao i rasporedio franjevac Antun Agi
- zastupljeni su razliiti metri: heksametar, hendekasilabi, jambi, holijambi, glikoneji,
vei asklepijadej, safika strofa, no izrazitu prevagu ima elegijski distih
- po obliku rije je o himnama, odama, epigramima, epilijima, ali najvie je elegija
(2/3)
- u tematskom pogledu vidljivo je dvojstvo nabonih i svjetovnih pjesama; meu
potonjima istaknuto mjesto pripada pjesmama politikoga sadraja i prigodnicama
koje su upuene prijateljima
- 4. knjiga ima i poseban naslov: Elegiae eroticae ad Marium Bonam, tematika je
gotovo sva ljubavna, ovdje su i pjesme posveene Flaviji
- meu najranijim su Crijevievim knjievnim radovima njegove mladenake ljubavne
pjesme, povezane s boravkom u Rimu (posvetio ih Marinu Buniu) i s ljubavlju prema
nekoj rimskoj djevojci Flaviji (Flavijin ciklus). najspontaniji je u svojim enjama za
tjelesnim draima voljene djevojke: 12 elegija + 1 epigram u hendekasilabima,
ispripovijedana dovrena ljubavna pria, od naglog zaljubljivanja, preko robovanja
domini do odreknua od ljubavi
- preuzima anrovski model rimske elegije
- elegija In autumnum
- oda In Ragusam (Oda Dubrovniku)
- religiozno pjesnitvo:
o pjesme Mariji (Annuntiatio Virginis Deiparae),
o Isusu na kriu (Parasceve) i svecima,
o molitva De summo bono et amore divino,
o pjesma Precatio ad Deum pro patria (u katulijanskim glikonejima)
67

- od pjesama politikog karaktera tu su 3 upuena Vladislavu II Jageloviu, protutrski

sadraj u 2 francuskom kralju Karlu VIII, dvjema papi Leonu X s pozivom da se Zapad
udrui protiv Osmanlija.
u pjesmi O mihi jucundos tecum, Mariane, recessus = S tobom meni, Marijane), u njoj
pjeva o Rijeci Dubrovakoj
u drugoj elegiji je pak opisao Lopud, u poslanici novom papi Alessandru Farneseu
2. De Epidauro
- opisno narativni spjev
- nedovren epski spjev o osnutku Du u 572 heksametra
- Epidaur se tui Gromovniku to mora propasti, ali ga Bog tjei, da e jo ljepi uskrsnuti
u novom gradu Dubrovniku, na starim temeljima i sa starim duhom antike
- predloak => Raguzeida Gian Maria Filelfa
3. 11 pisama
- teme su politike, kulturne i drutvene
- jedno od je hrv-ugr. kralju Vladislavu II Jageloviu, nasljedniku Matije Korvina, u
kojem kralju nudi slubu i svoje knjievno pero, prieljkukjui da i on jednom doe u
znanastveno-umjetniki krug budimskog dvora.
4. 20 govora (15 orationes funebres, najveim dijelom izreene na pogrebima sugraana)
- prvi je odrao u Dubrovniku 1490, na uspomenu netom preminulog kralja Matije
Korvina (Oratio funebris in regem Mathiam), istaknuvi slavu Korvinove obitelji i
Matijine zasluge za promicanje umjetnosti i znanosti
- oratio funebris i za Martula Damanjia, Dona Sorkoevia, nekoliko lanova obitelji
Gueti, Marina Gradia
- Oratio de laudibus poetarum ad regem Vladislaum u pohvalu pjesnika, posveen
kralju Vladislavu.
5. rasprava o ivotu i djelima Vergilija
6. Lexicon
- nedovren
- niz gotovo enciklopedijskih natuknica iz filozofije, filologije, prirodnih znanosti

9. JAKOV BUNI (1469 - 1534), Dubrovnik

Iacobus Bonus Epidauris Dalmata, Bonus Racuseas
vlastelin, trgovac, epski pjesnik latinist; studirao u Italiji (Padova, Bologna)
vie puta knez ipana i Stona
5 puta knez rep.
Na elu Du poslanstva 1513. novom papi Leonu X
U jesen 1525 iao u Rim da dobije doputenje od pape Klementa VII za tiskanje De vita et
gestis Christi, dobio i tiskao u svibnju 1526.
jedan je od najveih, a najmanje poznatih kranskih pjesnika renesanse
1. De raptu Cerberi (Rim ili Bologna, izmeu 1490. i 1500., 2. izd. Rim, 1526; 3. izd. Basel,
1538: 2 izdanja za ivota)
68

Otmica Kerbera
Naziv u 2.izd.: Sub figura Herculis Christi praeludium (1513. on je kao govornik na
elu dubrovakog poslanstva, koje je dolo u Rim pozdraviti novog papu Leona X i tom
prilikom posveuje papi djelo pod drugim nazivom)
najstariji ep hrv. knji.; ukljuuje se u dugu tradiciju zapadnoeuropske alegorijske
epike: Herkul kao pobjednik u podzemlju je figura Krista
iz grkog mita pjesnik je izabrao dio u kojem se Herkul sputa u podzemni svijet da bi
Euristeju doveo psa Kerbera
za grau mu je posluila Senekina tragedija Hercules furens, uzor mu je Vergilije
(Herkulov silazak u Plutonovo kraljevstvo i boravak u njemu zamiljen je po 6. pjevanju
Eneide)
najsamostalniji je Buni u velikoj epizodi (vei dio 1. i po. 2. pjevanja), gdje djeak
Hila, ljubimac Herkulov s gornjeg svijeta, pria junaku kako je dospio nepokopan u
podzemni svijet
vei dio 3. pjevanja posveen je zornom opisu stranih podzemnih eta i estokog
kreeva, u kojem Herkul svlada Plutona, oslobodi Tezeja te s njim i u lance sapetim
Kerberom izae ponovno na gornji svijet
U prvih 100-tinjak stihova III pjevanja Otmice (Piritojeva apokalipsa: o vrhovnom
vladaru Olimpa, stvoritelju svijeta i ovjeka, opis Sotone s 1000 pakelnih demona i
ostalih zlih duhova u Plutonovoj pratnji), ima nanosa kranskog nauka.
za potpuno razrjeenje alegorije kljuno je posljednje pjevanje, u kojem se Herkulovi
protivnici izravno imenuju kao zlodusi iz kranske mitologije, dakle kao Kristovi
protivnici
1006 heksametara podijeljenih u 3 pjevanja podjednake duine
svako se pjevanje zove po jednoj Hariti (Aglaia, Thalia, Euphrosyna)
u cjelini, ep je potpuno mitoloki i humanistiki
1526. izaao Sannazarov De partu Virginis
Iako je djelo relativno kratko, kompozicijski nije uravnoteeno, proemij je predug,
najvie prostora zauzima Hilino pripovjedanje i Piritojev opis podzemlja, govori u epu
su rastegnuti
ivotna snaga Bunieve invencije oituje se u upletenoj Hilinoj prii s matovitim
doivljajem podmorskog svijeta i na kraju epa u skladnom povezivanju mita o Arionu s
opisom slika na njegovu svetitu
Otmica Kerbera J. Bunia, objavljena prvi puta oko 1500.g. u Rimu ili Bologni prvi je
na humanistiki ep i jedini ep s mitolokom tematikom koji se u hrv. humanistikoj
knjievnosti sauvao
sva ostala epska djela hrv. humanizma pripadaju biblijskoj epici
hrv. srednjovjekovna knjievnost lik Herkula nije poznavala
sa sigurnou se moe tvrditi kako je Buni na ideju da Herkula uzme za glavnog
junaka svojega spjeva i za dominantni konstitutivni element epske strukture doao pod
utjecajem novog, modernog prouavanje antike knjievnosti
u izboru leksika, stila i stiha, uzor mu je bio prvenstveno Vergilije dok su mu ostali
uzori i izvori bili: Homer, Lukrecije, Hesiod, Higinov mitoloki prirunik i Biblija
ep je i alegorijski koncipiran: Buni pod silaskom Herkulovim u podzemlje
podrazumijeva Kristov silazak u limb
prvo izdanje razlikuje se od drugoga god. 1526. po naslovu: prvo izdanje nosi natpis:
Jacobi Boni Epidaurii Dalmate de raptu Cerberi, a drugo: Jacobi Boni Racusaei
sub figura Herculis Christi praeludium dedicatum Leoni X. Pont. Max. Takoer u
69

2.izd. latinski naslov pred II i III pjevanjem je Kritov preludij u liku Herkulovu, u
ostalome je ep ostao isti, osim nekih sitnih izmjena u dikciji
tek se u drugom izdanju (tiskanom zajedno s De vita et gestis Christi, nekoliko
prigodnica i 2 pisma) alegorijsko tumaenje izrijekom spominje ve u posveti i u
predgovoru itaocu
alegorijsko tumaenje namee pitanje znaenja alegorije u humanistikom epu, pitanje o
alegorikom znaenju svakog pojedinog motiva i o nunosti protenosti alegorikog
smisla na cijelo djelo, u svakom njegovu segmentu
alegorijski smisao u epu koncentriran je jedino oko motiva Herkulova silaska u
podzemlje: jedino taj motiv moe izdrati usporedbu s Kristovim silaskom u limb
druge fabularne linije i motivi epa teko se mogu podvri alegorikom tumaenju
u tom je smislu ep, budui da joj se alegoriki smisao upire i oslanja na usporedbu
Herkul Krist, prvenstveno alegorija lika, manje alegorija cjelokupnog fabularnog
tijeka epa
na poetku 3. pjevanja, kad se Herkul, poto je svezao Kerbera, sastaje s Piritojem koji
mu objanjava podzemlje, izbijaju u Piritojevu prianju kr. misli o jednom Bogu i
njegovu sinu, buduem otkupitelju ovjeanstva
u Plutonovoj vojsci pod vodstvom Smrti Sotona s paklenim duhovima
tematika je u cijelosti preuzeta iz antike mitologije, osim povelike epizode o Hili, koja
se protee dijelom prvog i drugog pjevanja i za koju . Krbler i B. Glavii smatraju
da ju je pjesnik ili sam izmislio ili naao u kojega drugog humanistikog pjesnika
SADRAJ (ukratko)
Herkul sputa u podzemni svijet, Plutonovo kraljevstvo, da bi Euristeju doveo troglavog
psa Kerbera. koji je imao zmijski rep, a slina koja je padala na pod stvarala je otrovnu
biljku akonitu . Vei dio 1. i po. 2. pjevanja: Herkul u podzemlju nalazi svog ljubimca
djeaka Hilu koji mu pripovijeda kako su ga na Helespontu, kad je s lae Argo otiao do
vrela, ugrabile nimfe i odvele vodenim bogovima, gdje se utopio i ostao nepokopan. Na
poetku 3. pjevanja, kad se Herkul, poto je svezao Kerbera, sastaje s Piritojem koji mu
objanjava podzemlje, izbijaju u Piritojevu prianju kr. misli o jednom Bogu i njegovu
sinu, buduem otkupitelju ovjeanstva: vei dio 3. pjevanja posveen je Piritojevom
opisu podzemlja, stranih podzemnih eta i estokog kreeva, o vrhovnom vladaru
Olimpa, stvoritelju svijeta i ovjeka, opis Sotone s 1000 pakelnih demona i ostalih zlih
duhova u Plutonovoj pratnji. U Herkulovoj pobjedonosnoj borbi s Plutonom pojavljuje.
U podzemlju Herkul svlada Plutona, oslobodi Tezeja (koji je ondje bio zatvoren s
Piritom jer su pokuali oteti Hadovu Perzefonu, ne znam dal u epu oslobodi i Pirita,
valjda da i dal se spominje da su probali oteti Hadu Perzefonu), te s njim i u lance
sapetim Kerberom izae ponovno na gornji svijet. daljnje pripovijedanje je bez kr.
aluzija: Herkul se vraa u gornji svijet, odmara se u posvetilitu Arionovu, dolaze okolni
stanovnici ovjenani lovorom slavei njegova junaka djela, tu Buni spaja mit o Arionu
s opisom slika na njegovu svetitu.
prva hrvatska polemika o epu De raptu Cerberi Jakova Bunia i Dialogus de laudibus Herculis
Marka Marulia
Marulievo djelo Dialogus de laudibus Herculis izalo je 1524.g. u Mlecima
niz razloga navodi nas na pomisao da je Marulievo djelo svojevrstan odgovor i polemika s
Bunievom Otmicom
u tom Marulievu dijalogu Pjesnik i Bogoslov raspravljaju o znaenju Heraklova lika
70

pripovijedajui o svim njegovim djelima, te pjesnik prvo iznosi svoje vienje i shvaanje
Heraklova lika pripovijedajui o svim njegovim djelima i uznosei ga kao pravog epskog
junaka u antikom smislu
Herkul je u doba humanizma postao olienjem idealnog epskog junaka, dobio je poseban i
iznimno visok poloaj u humanistikoj epici
dok Pjesnik u dijalogu istie Herkula kao najveeg meu junacima, Bogoslov mu se
suprotstavlja nizom argumenata, od kojih su neki karakteristini za Marulievo shvaanje
knjievnosti
kao prvo, Bogoslov sumnja u istinitost svih pria o Herkulu, one mu se ine udesnima
drugo, Bogoslov priznaje da je Herkul bio iznimno velik i hrabar junak, ali tvrdi da su se u to
vrijeme radila i izvravala djela koja su od svih tih hrabrija, uzvienija i veliajnija, uvodi,
dakle, kategoriju povijesnosti u shvaanje knjievnog teksta
Bogoslov izraava sumnju i u Heraklovo junatvo i hrabrost: po njemu su Heraklovi podvizi
samo dokazi fizike snage, dok su za njega jedine prave vrijednosti moralna snaga duha,
odricanje od ovozemaljske slave, od grijeha i nemorala
na kraju dijaloga Pjesnik izjavljuje da ga je Bogoslov uvjerio svojim argumentima u pravu
istinu, u to da literatura mora biti religiozno-pouna u kranskom smislu i prenositi tu
kransku istinu, a ne prie drevnih pjesnika o Herkulu
nijeui dakle humanistiku koncepciju obnove epa u duhu antike, Maruli se zalae za
drugaije konstituiranje epa, s drugaijim epskim junacima negoli su to bili antiki
suprotstavljajui se aktivnom, djelatnom epskom junaku u borbi protiv zla, zalaui se za
kranski moral i trpeljivog junaka, Maruli iznosi svoja, od Bunia razliita, shvaanja epa,
epskog junaka i epskog svijeta
iz ove perspektive sagledano, Marulievo bi se djelo moglo smatrati prvom knjievnom
polemikom u HK
koncipirajui i odreujui Herkulu ulogu praslike Kristove, Buni u drugom izdanju svoj
izrazito mitoloko-junaki ep mijenja u religiozno-kranski i alegorijski ep moda upravo
pod utjecajem argumentacije i negativnih sudova o Herkulu koje iznosi Maruliev Bogoslov
2. De vita et gestis Christi (Rim, 1526)
- Kristov ivot i djela
- biblijsko vergilijanski ep
- tiskano zajedno s 2. izd. De raptu Cerberi
- prvo epsko djelo s protureformacijskom tendencijom, ali i plod humanistike tenje
za estetiziranjem prozranoga evaneoskog uenja
- 16 pjevanja i 10049 heksametara; pripovijeda se kronolokim redom ivot Isusov
prema sva 4 evanelja (najee po Mateju, najrjee po Marku)
- opisuje razdoblje od asa kad se Bog odluio poslati na svijet Spasitelja do 50. dana
nakon smrti i uskrsnua Isusova kad je Duh Sveti saao na apostole
- kompozicija je izrazito simbolina. Ep je podijeljen u 2 dijela. Prvi dio, opis Isusova
roenja, djetinjstva i mladosti, obuhvaa 9 pjevanja, koji se zovu Chori prema 9
zborova aneoskih bia na nebu, a svrstani su u 3 Hierarchiae od po 3 pjevanja. U
7 pjevanja drugog dijela, prikaz Isusova sukoba s farizejima, muke i uskrsnua,
zovu se Dona po darovima Duha Svetoga
- svaku hijerarhiju zakljuuje posvetna pjesma u sapfikim strofama, prva upravljena
Bogu Ocu, druga Sinu, trea Duhu Svetomu
- svako od prva etiri pjevanja drugog dijela zavrava posebnom posvetnom pjesmom
Djevici Mariji (prva je u hendekasilabima, slijedee tri su u sapfikim strofama);
71

preostala pjevanja posveena su Svetom Trojstvu, istim redom kao u prvom dijelu
(posvetne su pjesme u heksametrima)
potpuno je nezavisan od biblijske predaje samo u 1. pjevanju, gdje opisuje dugo
vijeanje na nebu o potrebi da se ljudskom rodu poalje Spasitelj i iznosi konanu
odluku Boju da aneo Gabrijel navijesti Mariji da e postati majkom sina Bojega.
Dalje se vjerno pridrava evanelja, sljedei nekog od evanelista ili ih kombinirajui,
dodajui svoje vjerske komentare.
Uz razumljiv odjek Vulgate, prisutan je odjek Vergilijeva jezika i gradnje stiha
prvi je od hrvatskih i svjetskih humanista u stihovima obradio itav ivot Kristov
slavom ga je zasjenila 9 godina kasnije izdana Christias Girolama Vide, u 6 pjevanja i
6012 latinskih heksametara, kompozicijski vra, koncentrirana na 2 posljednja
mjeseca Isusova ivota, matovitija u mijenjanju i nadopuni predaje.
Kristijada Junija Palmotia, objavljena 1670, pisana je prema Vidinu epu, ali odaje i
jasne tragove Bunieva utjecaja
De raptu Cerberi mu je bolji ep, iako je i ova parafraza evanelja mjestimino proarana
samostalno zamiljenim i svjee izvedenim detaljima, bogatim poredbama iz mitologije,
povijesti i ivota prirode.
Duh renesanse doao je do izraaja u stapanju antikih mitolokih predodbi s
kranskim vjerskim naukom: poganski bogovi su u govorima i poredbama ne samo
metaforiki rekvizit, nego i sastavni dio stilske figure, tako da se uz kranskog boga u
radnju uvodi i Astreja, boginja pravde (kao rimska Iustitia), Pluton (bog podzemlja u
rim. mitologiji), podzemni Jupiter (vrhovni bog u rim. mitologiji), a sam se Krist naziva
ocem i vladarem velikog Olimpa, voom 9 Muza, svetim od uzvienog Jupitera
poslanim.

3. 10 pohvalnih pjesama

10. IVAN POLIKARP SEVERITAN, ibenik (1472o. 1526), dominikanac

Joannes Policarpus Severitanus Sibenicensis/Sicensis/Dalmata; Joannes Barbula Pompilius
(Ivan Barbula)
najvei dio svoga ivota proveo u Italiji, gdje je kao i Ilija Crijevi ovjenan kao poeta
laureatus (istakao se u teologiji i filozofiji)
gramatiar, historiar i filozof
1. Solimaidos libri tres (Rim, 1509)
- biblijsko - vergilijanski ep u 3 dijela
- religiozni spjev o stvaranju svijeta, istonom grijehu i otkupljenju ovjekovu
- Pjesma o Jeruzalemu
2. Feretreis ep; Venecija, 1522
- epski uobliena povijest talijanske vladarske obitelji di Montefeltro, vojvode Urbina
- "Feretreida"
3. Historia Dalmatiae (De laudibus Dalmatiae)
- izgubljena
4. Monoregia / Totius humanae vitae modus (Mleci, 1522)
72

rasprava u 4 knjige
5. Komentar Donata i Katonovh dvostiha
6. Latinska gramatika i metriki prirunik

11. DAMJAN BENEI (1477 - 1539), Dubrovnik

Damianus Benessa
latinski pjesnik; pie i na grkom
rodom iz patricijske obitelji
razl. dravne slube, 3 puta knez republike
jedini je hrv. humanist koji se ogledao u bukolskom pjesnitvu i satiri
pie: epigrame, ep, satiru, ekologu, ode
najmlai sin Matija istaknut e se kao vrstan poznavalc filozofije i prevodioc Aritotelove
rasprave O dui
sva djela su mu ostala u rukopisu, u jednom nepotpunom, Poemata (Pjesme) i drugom Opera
omnia (Cjelokupna djela), koji je prepisao i popratio bogati mbiljekama Antun Agi
tiskana su mu samo 3 epigrama u djelu Jurja Dragia De natura caelestium spiritum
najvredniji su mu epigrami, tematski i metriki razliiti, od kojih bi mnogi po ritmu i tonu
pripadali odama, ili po sadraju i opsegu u elegije ili u dijaloke ekloge.
Znaajne su i toplo pisane pjesme posveene starijim suvremenim latinistima u Du: Karlu
Puciu, Iliji Crijeviu, u kojem je vidio uzor i uitelja, i Jakovu Buniu
1. De morte Christi
- Kristova smrt
- biblijsko vergilijanski ep
- u 10 knjiga i oko 8500 stihova
- parafraza evaneoskoga izvjea o Kristovoj muci
- nasljeduje pripovijedni koncept Vidine Kristijade (1535)
- vie je dug vremenu nego plod cjelovitog pjesnikog nadahnua: otegnuta i vrlo opirna
parafraza evanelja, s rijetkim iskrama poezije, primjetan je utjecaj Jakova Bunia
2. Epigrammata
- 3 knjige epigrama (njih oko 120)
1. knjiga: nastali u mladenakoj dobi, ljubavna tematika, ovdje i epigrami Zanni
2. knjiga: zrelije razdoblje, uglavnom prigodnice u hendekasilabima
3. knjiga: plod starijih dana, najvie nabonih motiva
- objedinjeni su sastavci raznolika opsega, metra i tematike: od ljubavnoga kanconijera
posveena francuskinji Zanni (Jeanne), preko prigodnica, poput elegija i epicedija,
do nabonih pjesama
- Nema nijednog epigrama koji bi bio pravi marcijalovski epigram
3. Lyricorum libri
- 2 knjige lirskih pjesama, ukupno 36 oda
- u svakoj od dviju knjiga lirskih pjesama nalazi se po 18 oda, koje i izrazom i sadrajem
upuuju na Horacija kao neposredan izvor
73

4. Bucolicorum liber
- 11 ekloga; 10 u heksametrima, 1 u elegijskim distisima
- Nije samostalan dovoljno, esto se parafraziraju misli Vergilijevih pastira
- Samo u su u rijetkim dole do izraaj suvremene teme, npr. 4.ekloga s pozivom
frnacuskom kralju Franji I na borbu protiv Turaka
5. Sermonum liber
- 11 satira
- malo se osvru na aktualnu problematiku, obrauju preteno opa pitanja moralistikog
sadraja
6. Miscellanea
- naziv dao Agi
- neto poezije, parafraza, nekoliko prijevoda s grkog, neto proze
7. priredio izdanje Silija Italika (Lyon, 1514)
8. 9 epigrama na grkom jeziku

12. FRANJO TRANKVIL ANDREIS (1490 - 1571), Trogir

potpisivao se Parthenius Andronicus Dalmata
Tranquillus Andronicus
kolovan u Du, Italiji, Beu, Ingolstadtu i Leipzigu
u politikoj slubi fr. kralja, Ivana Zapolje i Ferdinanda
1. Ad Deum contra Thurcas oratio carmine heroico
- Molitva Bogu protiv Turaka u heksametru
- 264 stiha
- lamentacija zbog turskih osvajanja i zlodjela te zbog razjedinjenosti krana
2. Oratio contra Thurcas ad Germanos habita, Augsburg, 1518
- Govor protiv Turaka odran Nijemcima
- odran na dravnom saboru u Augsburgu pred carem Maksimilijanom 1518.
- pokuao potaknuti cara Maksimilijana I. na odlunu protutursku akciju
3. Dialogus Sylla
- Dijalog Sula
- rasprava je koju Cezar i Sula vode u podzemnom svijetu o najboljem obliku vladara i
prednostima privatnog ivota
4. Dialogus philosophandumne sit (Krakov, 1545)
- Dijalog o tome treba li se baviti filozofijom
- rasprava je u kojoj Andreis, nasuprot hedonistikim postavkama svoga suvremenika,
zastupa pogled kako je uenje i spoznavanje potrebno radi oplemenjivanja prirodne
duevne sposobnosti i napokon dosizanja blaenog ivota
- velik dio razgovora posveen je raspravi o dui, a djelo sadri i zanimljive opise
74

anatomije i fiziologije ljudskog tijela

5. Ad optimates Polonos admonitio (Krakov, 1545)
- rasprava, antiturska tema
6. De vita privata (Strassbourg, 1527)
- dijalog
7. De laudibus eloquentiae (Leipzig, 1518)
- stihovi, govori i spisi
8. poslanica papi Piu V. (1566)
- ocrtao katastrofalne posljedice turskih osvjanja i propuste svjetovnih i crkvenih poglavara

9. LUDOVIK PASKALI PASCHALE (1500 - 1551), Kotor

iz ugledne familje
studirao u Padovi
kratko i u Africi, zarobljen od maurskih gusara
u mletakoj dravnoj slubu, za obranu od turaka bio 1537. na Kreti
na talijanskom i latinskom jeziku
mnoge pjesme posvetio sugraanima u Kotoru (Ivanu Bolici itd.), ali i knjievnicima iz ostalih
krajeva (H. Luciu, Bartueviu,)
aluzije na suvremene dogaaje i osobe: Franjo I, Karlo V, Turci, Hajerdin Barbarossa
1. Rime volgari (Mleci, 1549.)
- najopseniji i najcjelovitiji pjesniki opus pisan talijanskim jezikom nastao na
istonoj obali Jadrana
- petrarkistiko-bembistika inspiracija
- sastoji se od dva dijela: prvi je posveen zadarskoj plemkinji Marziji Grisogono i
sadrava ljubavnu liriku (slijedi Bembovu kolu, ali i strambotiste); drugi (Rime
diverse), s posvetom Vincenzu Quiriniju, zbirka je prigodnih stihova
2. Carmina (Mleci, 1551.), POSTHUMNO
- izdao ju je tal. pjesnik Lodovico Dolce, par mjeseci poslije smrti Paskalia
- podijeljena je u 4 knjige
- na lat
- prve tri ine elegije, a etvrtu silve (sylvae), dulje pjesme u heksametrima
- ukupno ih, uz jo jedan epigram u 4. knjizi, ima 34
- izvan tiskane zbirke ostale su 1 silva, 3 elegije i 32 epigrama
- sadrava brojne autobiografske podatke
- dio zbirke proet je aluzijama na suvremene politike dogaaje i osobe
- premda ne preteu brojano, ljubavne pjesme imaju iznimno vano mjesto u zbirci;
posveene su Kotoranki Silviji (vjerojatno pseudonim), u Rime volgari je donna i
madonna.
- posljednja velika tiskom objavljena zbirka latinske poezije u hrvatskom
humanizmu koja je jo u potpunosti proeta zanimanjem za svjetovno
- Ad Sylviam, Ogrlici moje gospoje
75

Pjesma utjenica hvarskom Atiku, Jerolimu Bartueviu o smrti njegove ene

Ima i satirikijh elegija, rodoljubnih elegija s toplim opisima svog zaviaja
Ima i poziva kranskim vladarima da se udrue protiv Turaka.
Prponi stihovi uz doivalja svetkovine Martinja
Utjecaj: vergilija, Tibula, Stacija, Sanazzara, Bemba

3. Ad Hieronymum Bertutium Atticum consolatio in morte coniugis

- poslanica Jerolimu Brtueviu prigodom enine smrti

13. ANTUN VRANI (29.5.1504 - 1573), ibenik, Preov

Antonius Verantius, Sibenicensis Dalmata
latinist
brigu oko odgoja njega i brata Mihovila preuzeli su majin roak Petar Berislavi i ujak Ivan
Statili
poslije djetinjstva provedena u Trogiru i ibeniku, zahvaljujui ujaku Ivanu Statiliu,
erdeljskom biskupu, naao se na dvoru Ivana Zapolje
kolovao se u ibenku, Padovi, Beu, Krakovu
tajnik Ivana Zapolje, 20 godina bio u slubi Ivana Zapolje i kraljice mu Izabele
1546. zadnji put vidio ibenik
nakon Zapoljine smrti, od 1549. tajnik Ferdinandu I
vjet diplomat u pregovorima s Turcima; razna poslanstva
Ferdinand ga 1553. imenaovao biskupom peujski i svojim savjetnikom, iste godine alje ga k
caru Sulejmanu radi pregovora o miru. U toj je misji bio u Carigradu i Maloj Aziji preko 4
godine. Uspjeli srediti pripreme za mir, pa ga Ferdinad I imenuje i biskupom jegarskim
Brine se o odgoju neeka, Mihovilova sina Faustina (Faust Vrani koji je napisao o Antunovu
biografiju)
Nakon to je Sulejman provalio u Ugarsku i Slavoniju (Siget), Ferdinandov sin i nasljednik,
Maksimilijan II, alje Vrania u Carigrad, vraa se s ugovorom o 8-godinjem miru.
Za nagradu ga Maksimilijan imenovao za nadbiskupa ostrogonskog i primasa ugarskog, a 3
godine kasnije (1572) i kraljevskim namjesnikom
Idue godine, 1573 je umro u Preovu
papa Grgur XIII izabrao ga je za kardinala, ali ga je smrt sprijeila da uiva tu ast, par
dana prije smrti dobio je pismo od pape da ga je imenovao kardinalom
kao putopisac i epistolograf je u samom vrhu hrvatske humanistike produkcije
najvie djela na latinskom, neto malo na talijanskom i maarskom, na hrvatskom samo
Molitva .
a) pjesme
1. Molitva koju sloi i govori svaki dan
- jedino sauvano djelo na hrvatskom
- tiskana u Nauku kranskom Ivana Tomka Mrnavia 1627.
2. Otia (Krakov, 1542)
- Pjesme u dokolici / Lastovanja
- Zbirka pjesama
- obuhvaa 42 pjesme, od kojih su 2 na tal. (po jedan madrigal i sonet, s prijevodima na
76

latinski)
dva su sastavka prigodne elegije: jedna je iz vremena njegova boravka kod Zapolje,
druga je nastala poslije prelaska Habsburgovcima
ostatak zbirke tvore epigrami, osim jednoga svi u elegijskom distihu, u irokome
tematskom rasponu od ljubavnih, politikih i pozdravnih do satirikih, erotskih,
kulturno-knjievnih i autobiografskih.
Na poetku zbirke pjesma itaocu koji odluuje o njezinoj sudbini, na kraju pjesma
samome sebi (Ad se)
Ad se (Samom sebi) posljednja pjesma zbirke; najzagonetnija je, ali moda i
najuspjelija sinteza umjetnikog izraza i ivotnog trenutka pjesnikova

3. Elegiae (Krakov, 1537)

prema navodu poljskoga bibliografa Estreichera objavio ju je u Krakovu 1537., ali je
izgubljena
b) govori
4. prigodni govori na lat.
npr. govor kojim je u ime redova i stalea Kraljevstva Ugarske pozdravio nadvojvodu
Rudolfa kad je doao na krunidbeni sabor u Poun 1572, tiskano u Mlecima iste godine
c) pisma
5. Epistolae (1532-1573)
- oko 1000 pisama (u PSHK: 400 pisama)
- ne samo najopseniji nego i kulturnopovijsno najzanimljiviji dio Vranieve knjievne
ostavtine
- veinom na lat, pokoji na tal i ma
- bratu Mihovilu
- npr. ujaku Ivanu Statiliu o Uruli
- pismo Magdaleni Millaversi s obzirom na cjelovitost nadahnua i patos samoispovjesti
nema mu premca u ljubavnoj epistolografiji hrv. latinizma
d) biografije
6. Vita Petri Berislavi (ivot Petra Berislavia)
- biografija Petra Berislavia, prozni ogled
7. De rebus gestis Ioannis, regis Hungriae (Djela ugarskoga kralja Ivana)
- biografija Ivana Zapolje, prozni ogled
8. De rebus gestis Hungarorum ab inclinatione regni
pod ovim zajednikim nazivom mogu se nai i neke stvari koje su u literaturi posebno
navoeni, npr. Komentar o ivotu i djelima Jurja Utienia, zvanog Brat, kao i neki
etnografsko-geografski spisi
e) putopisi, geografsko-etnografski opisi
9. Iter Buda Hadrianopolim
- nedovreno
- putovanje iz Budima u Drinopolje (izaslanstvo u Tursku 1553-57), putopisni tekst
- krnje sauvano
77

- opisuje krajeve i obiaje s puta od Budima preko Beograda i Smedereva na jug do

uprije i zatim starom rimskom cestom do Drinoplja (Jedrene)
- osobni element, velika znatielja, detalji u objanjavanju vienog
- Rurska karavana s Ciganima
- O harau: neka razmisle koji pod Turke ele ii, selo Rani [??], Turin Murat
10. De itinere et legatione sua Constantinopolitana cum fratre Michaele dialogus ( Razgovor
s bratom Mihovilom o putovanju i poslanstvu u Carigrad)
- nedovreno
- dijalog
- (izaslanstvo u Tursku 1553-57)
11. De situ Transylvaniae, Moldaviae et Transalpine (Poloaj Erdelja, Moldavije i Vlake)
prozni ogled
geografsko-etnografski opis Erdelja, Moldavije i Vlake, oito nastala povodom
Sulejmanove provale u Moldaviju i Erdelj 1538
dolaze do izraaja Vranieva samostalna istraivanja rimskih iskopina i natpisa

14. DIDAK PIR (1517-1599), vora (Portugal), Dubrovnik

Didacus Pyrrhus Lusitanus, Iacobus Flavius Eborensis; pravim imenom Isaia Koen
humanist, lat. pjesnik
podrijetlom iz bogate obitelji portugalskih idova
kolovao se na najuglednijim sveuilitima Iberskog poluotoka
zajedno s obitelji 1535. prisiljen otii u progonstvo
boravi u Engleskoj, Belgiji, Ferrari, Anconi, Rimu i Carigradu
1558. doao u Du, gdje je ostao do smrti
radio kao uitelj klasinih jezika
prijatelj s mnogim uglednim Dubrovanima (Vetranovi, Matija Benei, D. Ranjina...)
uitelj i dobar prijatelj Dinka Zlataria, Antuna Medaka, Toma Natalia Budislavia, Miha
Monaldija, Ivana Draia, Marka Ranjine, Petra i Ivana Velje i dr.
19 pjesama iz elegijske zbirke objavio je poetkom 19. st. Urban Appendini, koji je namjeravao
objaviti i cijeli kodeks, ali je odustao zgroen sadrajem veine elegija
u njima se jasno ogleda dvojstvo Didakova poloaja kao uitelja mladei i pjesnika sklona
anakreontskim temama, koji je prema vlastitom priznanju erotsku poeziju poeo pisati s 15 g.
izvrstan poznavalac antike knj., s lakoom se kretao izmeu raznolikih anrovskih tradicija
(epitaf, epitalamij, epicedij, enkomij, ode)
u izrazu i sadraju najvie slijedio Marcijala i Katula, Propercija i Ovidija
posljednji veliki latinist 16. st. u ijem djelu preteu svjetovne teme (njegova smrt podudara
se s krajem humanizma u hr. knj.)
1. Carmina (Ferrara, 1545)
zbirka pjesama
tehnika virtuoznost (nekoliko su sastavaka tzv. carmina figurata), povremeno izrazita
opscenost
2. Ad Paulum (1563)
78

poslanica Paolu Manziju, Aldovu sinu

522 heksametra
velia slobodu i ustroj Du republike, prirodne ljepote, graevine, obrazovanost i moralnost
stanovnika
3. De illustribus familiis quae hodie Ragusae extant (Venecija, 1582)
- pjesma o istaknutim du obiteljima
- du senat ga nagradio za pjesmu
4. Enkomijast (Encomiastet) (Krakow, 1583)
- zbirka 5 pjesama
- posveena prijatelju i meceni Tomi Budislaviu
5. Cato Minor sive dysticha moralia ad Ludimagistros Olyssiponenses (Katon mlai ili moralni
dvostisi posveeni lisabonskim profesorima) (Venecija, 1592)
- pjesnika zbirka
- u naslovu se aludira na kasnoantiku zbirku mudrih ivotnih savjeta Disticha Catonis, koja se
krivo pripisivala Katonu starijem
6. Elegiarum libri tres ad Dominicum Slatirricum, Patavinae scholae rectorem et equitem
splendidissimum
- rukopis
- 3 knjige elegija
7. Divus Blasius Rhacusanus
- nedovren epilij o du patronu sv. Vlahu
- rukopis

15. IVAN BONA BOLICA (1520 - 1572), Kotor

Ioannes Bona de Bolici
Iz stare patrijcijske obitelji u Kotoru, a jedna od grana te obitelji su i dubrovaki Bunii.
Vjerojatno studirao u Padovi
1552. je prvi pu postao redoviti sudac, a kasnije i ponovno je obnaao tu dunsot
Prema dvjema Paskvalievim elegijama da se zakljuiti da je Bona-Bolica spjevao i vie od
ovoga to je sauvano
1. Descriptio Ascriviensis urbis
- Opis grada Kotora
- napisano izmeu 1538. i 1551.
- spjev sroen u 331 heksametar
- vergilijanski intoniran, (Georgike, Eneida)
- na poetku zazivlje ilirske Muze, zatim kratka posveta prijatelju i pjesniku Iliji
Zaguroviu, a u glavnom djelu od oko 300 stihova je opisao Boku Kotorsku i Kotor, od
ulaza u Boku iz Jadranskog mora do dvaju otoia to su iz daljine kao labudovi svili
nasuprot Perastu, od pogleda iz daljine na tvravu sv. Ivana i dojma koji ostavlja kreviti
Loven, nadvijajui se nad cijelim zaljevom. Mjestimine povjesne refleksije, idline
scene poput one s nestanim djevojkama na vrelu Pu, ili pokoja crta iz ivota svetaca
79

kojima su posveene crkve u Kotoru, unose raznolikost i svjeinu u opise. Povezujui u

zavrnim stihovima ime Ascrivium (prema humanistikoj fikciji 16.st. stari naziv za
kotor) s Askrom u Beotiji, rodnim mjestom gr. pjesnika Hezoida, Bolica eli naglasiti
didaktiki karakter svog djela.
Kotor < Catharum = ist

2. Vita della Beata Osanna da Cattaro

- ivotopis blaene Ozane Kotorske
3. 1 epigram na latinskom
4. 1 sonet na talijanskom

16. FRANJO PETRI (12.1.1529 7.2.1597), Cres

Petrievi, Petris, Patricius, Patrizzi
filozof (platonist, neoplatonist, panteist), utjecao na G. Brunu
iz ugledne plemike obitelji bosanskog podrijetla, majin brat je bio istarski fratar Baldo
Lupetina koji je puno utjecao na Matiju Vlaia Ilirka. Oca Stjepana su u Mlecima optuili da je
protestant, pa je izgnan s Cresa i umro je u progonstvu.
sa 9 godina se sa stricem ukrcao na galiju, bio svjedokom brojnih pomorskih bitaka i skoro pao
u tursko zarobljenitvo. 1542. se iskrcao u Melcima i zapoeo kolovanje
kolovao se u Ingolstadtu (Bavarska) i Padovi
ivio na Cipru kao upravitelj imanja grofa Contarini-Zaffi, bio i u panjolskoj
profesor filozofije u Ferrari (predavao Platnovu i novoplatnovu filozofiju) i na Sapienzi u Rimu
(pozvao ga kardinal Ippolito Aldobrandini, koji je kasnije postao papa Klement VIII), te
kanonik svetojeronimskog zbora
po svojim je izvornim filozofskim tezama, a jo vie po svom empirizmu i oslanjanju na
prirodu, znaajna linost 16. st., filozof i polihistor koji zauzima ugledno mjesto ne samo u
naem latinitetu nego i u europskoj filozofiji onoga vremena
Petrieva je filozofija u mnogoem pretea nekih kasnijih filozofskih pogleda
roak Matije Vlaia
nastojao da uniti Aristotelov ugled i ukloni njegov utjecaj, dobio mnogo pristaa, ali i
protivnika (najvaniji: kardinal Belarmino). Od progona inkvizicije spasio ga je samo ugled
njegova zatitnika
njegovo djelo Nova de universis phicruscalospophia bilo na Indeks prohibitorumu
lan vie akademija, pa i one della Crusca
pokopan u crkvi sv. Onofrija blizu Torquata Tassa, s kojim je u mladosti vodio nepotenu
literarnu polemiku
talijanski i latinski opus: raznolik, pisao poeziju, a bavio se i poetikom, retorikom,
historigrafijom, vojnim disciplinama, matematikom, geometrijom, medicinom, ali glavno
podruje rada mu je bila filozofija
ogoreni protivnik Aristotela i skolastike peripetike filozofije i vatreni zagovaratelj Platona,
iju je filozofiju dovodio u sklad s kranskom teologijom. Utjecao i na Giordana Bruna.
1. L'Eridano
- krai pohvalni spjev; ima 651 stih i pisan je u novom herojskom stihu od 13
slogova koji je zasnovan na zakonima ritma i harmonije, te se udaljuje od tradicije stiha
80

junake epike, a proet je motivima neoplatonizma i hermetikog miljenja, povijesti i

mita, te alegorijsko-simbolikim elementima
2. Badoaro
- posveen F. Badoaru, osnivau venecijanske akademije della Fama
3. Della poetica
- O pjesnikom umijeu
- spis o poetici i poeziji
- ogoreni je protivnik Aristotela i vatreni zagovaratelj Platona, iju je filozofiju elio
dovesti u sklad s kranskom filozofijom
- i ovdje rui Aristotelov autoritet, preotro i neopravdano
4. La citt felice
- Sretna drava
- mladenako djelo, u kojem izlae kako zamilja idealnu drutvenu zajednicu, pretea je
Campanellina djela Civitas solis (Drava sunca, 1623)
5. Discussiones peripateticae
- Rasprave o peripatetikoj filozofiji
- odrie Aristotelu na podruju filozofije svaku originalnost i znanstvenu vrijednost te eli
dokazati da njegovo uenje nije u skladu s osnovnim kranskim idejama
6. Nova de universis philosophia (1591)
- Nova opa filozofija
- njegovo glavno filozofsko djelo
- dospjelo na Index librorum prohibitorum
- izloio u ovom djelu svoj vlastiti filozofski sistem koji se zasniva na Platonu i
neoplatonizmu
- obuhvaa 4 dijela: Panaugia, Panarchia, Panpsychia, Pancosmia
- osnovne postavke: itava je priroda odsjev prasvjetlosti, sve potjee od jednog
prapoela, sve je proeto duhom, poredak u kozmosu odgovara poretku u mikrokozosu.
Petrieva filozofija je u mnogoem pretea nekih kasnijih filozofija
- posvetio je papi Grguru 14. i buduim papama.
7. De rerum natura (1587)
- rasprava o prostoru
8. Della retorica dieci dialoghi
Deset dijaloga o retorici
9. De historia dialogi X
Deset dijaloga o povijesti

17. DINKO ZAVOROVI (1540 - 1608), ibenik

Zavoreo
plemi
81

historiograf
prethodnik Ivana Luia
1. Trattato sopra le cose di Sebenico
- povijesno djelo; povijest ibenika do dolaska pod Mletaku vlast
- ostalo neizdano
2. De rebus Dalmaticis libri octo (Povijest Dalmacije)
- povijesno djelo na latinskom
- povijest Dalmacije, zapravo Hrvatske do Sigismundove smrti (1437)
- ostalo neizdano
3. Ruina et Presa del Regno della Bossina
- Propast i zauzee Bosanskoga kraljevstva
- jedino djelo objavljeno tiskom

18. VINKO (Vicko) PRIBOJEVI (15/16. st), Hvar, dominikanac

iz obitelji pukog podrijetla
uio u Hvaru i negdje u Italiji
doktor teologije, ivio u hvarskom samostanu
3 g. ivio u Poljskoj
Prvi kod nas formulirao ideju panslavizma
1. Oratio de origine successibusque Slavorum (Mleci, 1532)
- Govor o podrijetlu i zgodama Slavena
- odrao ga 1525. u Hvaru pred sugraanima na lat.
- 1595. na tal. ga je preveo splianin Belizario Malaspalli i posvetio Dominku Zlatariu
koji mu je bio darovao primjerak Pribojevieva djela
- knjiga se sastoji od 3 dijela,
- u 1. govori o Slavenima, njihovom podrijetlu i slavi, prikaz njihove povijesti zapoinje
opim potopom, meu Slavene ubraja, uz ostale i Traane, Ilire, Makedonce, Gete, gote,
Getuljane i Vandale. Najvie istie i hvali njihov ratniki duh, preziranje smrti i elju za
slavom. U epilogu prvog dijela velia Slavene kao pobjednike nad najmonijim
narodima u Europe, Azije, Afrike i ujedno ali to se nije nalo historiara koji bi bez
zavisti nepristrano prikazali sjajna djela slavenskog roda.
- u 2. dijelu zatim slijedi geografsko-povijesni opis Dalmacije. S oduevljenjem opisuje
njen povoljni smjetaj, plodnost i bogatstvo. Idealizira i lik Dalmatinca, istiui kako je
dalmatinsko tlo rodilo mnogo mueva koji stekoe besmrtnu slavu knjievnim radom,
mavodi imena knjievnika iz Kotora, Du, St, Trogira, i, Zd i posebno Hvara, a poinje
s Maruliem.
- u 3. dijelu povijest i politika Hvara, tj. kulturoloka i ekonomska analiza pieva
hvarskog zaviaja. S mnogo ara i lokalpatriotizma hvali i uzdie svoj ui zaviaj.
Najprije opisuje poloaj Hvara, njegove prirodne ljepote, veze sa starim svijetom,
bogatstvo od trgovine. Nakon opirnog prikaza samog grada Hvara i njegove okolice,
slijedi pregled povijesti od najstarijih vremena. U zakljuku su prikazana junaka djela
Hvarana, istaknutih pomoraca, pri emu P. ne zaboravlja spomenuti i sve vanije
82

suvremene, a jo uvijek djelatne, domae knjievnike i uene ljude

na proizvoljan, ali literarno vrlo uvjerljiv nain, proglaava Slavenima ak i Aleksandra
Makedonskog, egipatske faraone, Teutu i Jeronima Dalmatinca (oko njega polemizira s
Talijanima zbog neopravednog svojatanja), pripisujui idealiziranom slavenskom narodu
jo i polovicu rimskih careva te iznosei povijest Vandala, Gota, Ilira i Traana kao da je
njihova povijest iskljuivo povijest Slavena
za Ruse kae da govore Dalmatinskim govorom vjerojatno je opazio sluajui govor
Rusa da se u akcentima dosta podudara s akavskim govorom
za sastavljanje govora koristio se djelima brojnih autora, i antikih i novijih i sve s
podacima citirao, od antikih najee: Strabon, Apijan, Plinije Stariji, od novijih
Talijane Sabelika, Filipa iz Bergama i Eneju Silvija Piccolominija (papa Pio II).
Sve to se kod njega nalazi je kasniej razradio Mavro Orbini u djelu Il regno degli Slavi
(1601, Pesaro)

19. NIKOLA GUETI VITOV (1549 - 1610), Dubrovnik

razl. slube, 7 puta biran za kneza rep.
lan akademije Insensatorum u Perugi
poasni doktor filozofije i magistar teologije u Rimu
pie na lat i tal dijaloge o ljubavi, estetici, teoriji drave, pedagogiji i prirodnim
znanostima
sljedbenik filozofa Ficina i Petria, poznavalac Aristotela
zanimljive su njegove teze o pukoj dravi (stato popolare), ravnopravnosti graana, jednakosti
pred vlau i o pravdi
1. Dialogo della Bellezza; Dialogo d'Amore (Mleci, 1581)
renesansni neoplatoniki intonirani estetiki dijalozi o ljepoti i ljubavi
jedna od govornica je Cvijeta Zuzori
O ljepoti i O ljubavi dva su Guetieva dijaloga pisana u duhu Platona. Glavni
protagonisti navedebih spisa su Mara Gundulieva, Guetieva ena, te njena
prijateljica, dubrovaka pjesnikinja Cvijeta Zuzori. Velianje klasinog ideala ljepog i
ljepote (istoznanice dobrote) dovodi se u spregu s kranskim idealom vjere u najvie
najljepe moralno najsavrenije bie.
Kada je rije o estetici, nije napravio cjeloviti teorijski sustav, ve radije pie
fragmentirano i razrauje fenomenologiju ljubavi. Ljubav prema ljepoti izvorite je
razgovora o ljubavi, a o ljubavi su dostojne i sposobne govoriti samo boanske due;
ljubav postaje naelo univerzuma kojim se u Jednom pomiruje mnotvo razina bitka i
sjedinjenjem s inteligibilnom idejom postie najvie dobro i srea.
Dijalog ujedno predstavlja i oslikava Guetiev portret filozofski i umjetniki
obrazovane istaknute ene, te je taj knjievno-filozofski razgovor od velikog povijesnog
i kulturnog znaenja.
2. Dell Stato delle Reppubliche secondo la mente di Aristotele con esempi moderni (Mleci, 1591)
- predstavlja analitiki i metodoloki produbljenu studiju tradicionalnih doktrina o dravi i
drutveno-ekonomskih teorija u kojoj G. izlae ideje svoje politike filozofije, dodajui i
konkretne upute onima koji vladaju dravom
- dijalog
- U politologiji on je prvi koji se bavi teorijom i praksom drave, ali ne kao imaginame
83

utopije ili projicirane zajednice, nego konkretne empirijske injenice, gradei teoriju
drave i njezina ustroja, odnosno funkcioniranja.
Ovo Guetievo djelo je vjerna i dosljedna interpretacija aristotelove Politike. U njemu
prikazuje aristotelovo shvaanje drave, ali primarna etika pitanja povezuje s
Platonovom teorijom ideja i mislima o idealnoj dravi. Cilj mu je osuvremeniti i
razjasniti Aristotelovu doktrinu dravnog ureenja i Aristotelovu praktinu filozofiju.
Djelo sadri analize konkretnih oblika dravnog ureenja, drutvenih odnosa, vrline
vladara, a na kraju daje naputke i upozorenja vladarima.
Gueti se zalae za puku (narodnu) dravu u kojoj su vrhovna naela pravda i
ravnopravnost graana pred zakonom. Osnova drave poiva na slobodi. Nosioci vlasti
ne smiju biti privilegirani kako se pojedinci ne bi osilili i pretvorili u tirane. Guetiev
opis ustrojstva vlasti je preuzet iz tadanje organizacije vlasti Dubrovake Republike, pa
ima povijesnu vrijednost.

3. Governo della Famiglia (Mleci, 1589)

- prvo je pedagoko djelo u Hrvata kojim je G., uz temeljno razmatranje o upravljanju
porodicom, ostavio i svoj prilog razumijevanju kako nekih opeteorijskih tako i
praktino-konkretnih pitanja vlastitog vremena opekulturnih, drutvenih,
graditeljsko-urbanistikih - oslikavajui i ekonomsko-pravne prilike Dubrovake
Republike
- U djelu O upravljanju obitelji analizirao je i opisao sve obiteljske odnose koji se javljaju
izmeu mua i ene, roditelja i djece, kao i gospodara i slugu

20. GEORGIUS (JURAJ) WYRFFEL (sredina 16. st.), Zagreb

- zagrebaki kanonik i upnik sv. Marije
1. Hevonomus
- drama s pedagokom tendencijom
- sauvan samo natpis i Miklouieva biljeka
- lat. kolska drama u duhu slinih humanistikih drama
2. Carmen Sapphicum (Be, 1572)
- pjesma u slavu biskupa i bana ure Drakovia

RENESANSA
kraj 15.st. kraj 16.st
nai renesansni pjesnici su, uza sve utjecaje klasine i tal. renesansne knj., po izrazu vie
ukorijenjeni u domae tlo
nije bilo samo pitanje jezika
sve novo to je donijela renesansa utjecalo je u granicama povijesnih uvjeta i mogunosti i na nae
pjesnike
ekonomski i kulturni razvoj primorskih gradova ogranien je turskim osvajanjima i mletakim
84

galijama, koje omoguuju bolju vezu s Europom, ali i nameu ogranienja u trgovini i openito
privrednom razvoju
nije se moglo mirno razmiljati o posljednjim stvarima, apstraktnoljudskim i filozofsko-estetskim
pitanjima
na scenu stupa puk
ostala je vjera u boju pomo kao jedina utjeha i nada
ovozemaljsko je, nasuprot srednjovjekovnom, i ovdje prihvaeno, ali s pozicija ugroene baine
odricanje i vjera u zajednitvo silom prilika nadvladavaju potrebu za individualnim
ali potreba za novim spoznajama i otkriima, za novim izrazom nije uguena
renesansa stvara prividno zatvorene krugove, centre u kojima se pie razl. idiomima, to se,
svaki za sebe, uzdiu do knj. Jezika, to je privid - zajednika tradicija ivi i dalje
crkveno je kazalite u usponu, ali se prikazanja sve bre sekulariziraju unoenjem svjetovnih i
humoristinih elemenata
ta klerika i puka glagoljaka pismenost je prva zajednika komponenta nae renes. knj.
paralelno s tom pismenou ivi i narodna (tragovi u . Dria i D. Ranjine); utjee i na iri krug
pjesnika: Luci, Pelegrinovi, Vetranovi...
Zainjavci (o zainjavcima iz Franievia: Od renesanse do prosvj.)
knj. povjesniari su zainjavce vezali s dotadanjim duhovnim pjesnicima
samo znaenje te rijei proiruje stvar i pokazuje da zainjavci ne mogu bit samo duhovni pjesnici,
koji su, pored relig. kantara, pjevali i mitoloke pjesme
pored toga oni su pojedinci kao i nai guslari, pjevai narodnih junakih pjesama, a zainjavci po
mnogim zapisima to nisu
ve u 14. st. nalazimo zapisano pjevac...ki zane, i tako do poetka 18. st., do urevia koji kae
u mnoini zanite nam govorei; jedan zane, a onda pjevaju i ostali (i Maruli tu rije
upotrebljava u mn)
potvrde nalazimo i kod D. Dria, Karnarutia, Kanavelia i Sorkoevia, gdje zainke nisu
duhovne pjesme, nego popijevke
na gradske puke popijevke upuuje i mnogo toga zajednikog u stihovima naih renes. pjesnika, to
nije moglo biti preuzeto ni iz klasika ni iz tal. petr. poezije
nita od tih popijevki nije sauvano, ali znamo da su se one zainjale i pjevale po rivama i
trgovima primorskih gradova u kojima je nikla naa renes. knj.
njih su mornari, ribari, trgovci i vojnici prenosili iz luke u luku, te su postale zajednikom podlogom
naoj leutakoj lirici
to je poezija bezimenih pjesnika i pjevaa

PJESNITVO
enska ljepota, pozivanje na ljubav, kratkotrajnost mladosti (ali ne u asketskom smislu, ve
kao elja da se iskoristi za uivanje), ovjek sa svojim ljudskim nagonima, as smijean, as
tragian, ali prikazan u okviru zemaljskog ivota, bez neprestane prisutnosti misli na drugi svijet
tenja za sloenijim knjievnim oblicima i razvijenija kultura stiha (bogatiji pjesniki rjenik,
vjetija kompozicija)
prvi hrv. pjesnici javljaju se u Splitu, Dubrovniku, na Hvaru i u Zadru
prema kraju 15. st. pojavljuje se kod nas i prvo umjetniko ljubavno pjesnitvo, pod tal. utjecajem
(Serafino Ciminelli, Antonio Tebaldeo, Angelo Poliziano, Luigi Pulci)
tal. pjesnitvo 15. st. ivjelo je od ponavljanja i naslijeenih navika; Petrarkine predaje nisu
bile zaboravljene, ali su bile osiromaene materijanim i izvanjskim oponaanjem, utjecajem
pukog strambotta i hladnim i kiastim domiljatostima Serafina i Tebaldea
85

osim pukog tona udaljavali su to pjesnitvo od Petrarke i utjecaji starih s njihovim senzualnim
raspoloenjima (geslo im je carpe diem)
kao reakcija na njih poetkom 16. st. javlja se pravi petrarkizam (bembizam) Pietro Bembo
Mleci su bili najjae sredite bembizma
radilo se o tom da se jednostavni i puki oblici nadomjeste umjetnikim, sloenijim i finije
izraenim
petrarkizam je imao odjek u cijeloj Europi, od panjolske do Poljske
u HK Bembov utjecaj osjetit e se kod Lucia i Zlataria
nai prvi pjesnici, koji su stvarali prije Bemba, izai e iz kole tal. pj. 15. st. s njihovim
kliejskim odjecima Petrarke, pukim tonom i mjestiminom senzualnou (Meneti)
ti prvi vjesnici ovog knj. roda javljaju se najprije u Du, vjerojatno i u Splitu, ali nita se nije
sauvalo (se ovo odnosi na zainjavce???)
javljaju se s itavim kanconijerima u kojima opjevavaju uobiajene faze ljubavnog procesa:
od slavljenja gospojine boanske ljepote i uzdisanja zbog njezine nemilosti do odvraanja od
ljubavi kao grena i tata posla
sonet je prodro u sve europske knjievnosti osim nae, premda je naa bila najvie povezana s
talijanskom knjievnou NEMA SONETA!!
humanistiko kolovanje i poznavanje tal. knjievnosti bilo je i ovdje temelj vie obrazovanosti, s
kojom je usporedo iao ponos na hrv. jezik kao jezik pjesnitva i osjeaj vlastite narodne
individualnosti
mnogi su se obrazovali u It i drugim zemljama, da bi, vrativi se u domovinu, pripali hum.
krugovima svojih gradova
Ovidija prevode Hanibal Luci i Petar Hektorovi, dok lat. piu i Jerolim Bartuevi Atik i
Vinko Pribojevi
Katul, Vergilije, Horacije, Tibul, Propercije, Lukrecije i posebno Ovidije nisu samo poznati naima
latinistima nego i pjesnicima koji piu hr.
mnogi poznaju i grke pjesnike i dramatiare (Homer, Teokrit, Anakreont, filozofi Platon i
Aristotel, dramatiari Sofoklo, Euripid, Aristofan, Menandar, Filemon, Difil)
na dohvatu je i patristika i srednj. knj.
mnogi znaju i tal. latiniste (Vallu, Pontana, Vida, Poliziana)
tal utjecaj najjai je u 16. st, trajno je prisutan u naoj renes. knj., ali nije njena temeljna odrednica
utjecaji: Dante, Petrarca, Boccaccio, Ariosto, Todi, Boiardo, Sannazzaro, Bembo, Guarini,
Poliziano, Marino, Pulci, Cariteo, Tibaldeo, Serafino, Tansillo, Dolce, Tasso, Aretino, Ruzzante,
Medici...
osjeaj radosti novog roenja koji izbija iz tal. renes. poezije u nas se pretvara u strah i tuenje nad
ugaenim ognjitima i otetom djedovinom i nad opim nemarom
u zadarskoj skupini istiu se Jerolim Viduli i imun Koii Benja, koji piu hr i lat
Spliani i Trogirani: Maruli, Niger, Frane Boktulija, Frane Martini, Koriolan ipiko, Trankvil
Andreis;
ibenani: igori, Vranii, Zavorovi, Juraj Petar, Ivan imunov i Frane Divnii, Mrnavi;
Zadrani: Zorani, Karnaruti, Budini, Koii, Ivan Zadranin, Barakovi;
Hvarani: Luci, Hektorovi, Pelegrinovi, Benetovi;
Dubrovani: Ilija i Ludovik Crijevi, Feliks Petani, Bogainovi, Vetranovi, Sasin, Benei,
Mato Ranjina, Petar Binula, preko Stijepe urevia sve do Gundulia i Minetia;
Kotorani Paskovi, Bolica, Trifun Bizanti i dr.
svi oni, piui svoja djela, misle na tursku opasnost
i na sjeveru je tako: esmiki, Modruki, Brodari, Bartul urevi, Stjepan Posedarski, Petar
Zrinski, Bernardin, Vuk i Fran Krsto Frankopan
86

Turci e ostati jednom od osnovnih tema sve do Ivana Maurania

ne zaboravlja se ni drugo zlo - mletake galije
gotovo svi su pokazivali podjednak interes za lirsko pjesnitvo
ostaviti manji ili vei kanconijer ljubavne lirike, proaran gdjegdje duhovnim, satirikim, pastirskim
pjesmama ili eklogama bila je jo od vremena Menetia i D. Dria ambicija skoro svakoga od
njih
druga polovina 16. st. bila je u Dubrovniku, izuzevi liriku, vie doba prevoenja nego
originalnog stvaranja, a prevodila su se veinom umjetnika djela, u prvom redu tragedija
originalnog rada bilo je samo na podruju pastirske igre i komedije
to je u Du bio Dri polovicom 16. st., to je na Hvaru bio Benetovi krajem stoljea, premda u
manjem opsegu
u Du je komedija nakon Dria zamukla sve do druge pol. 17. st. (smjenice), premda Du kroz
to vrijeme nije bio bez kazalinog ivota: ivjela je pastirska igra sa seljakom lakrdijom, npr.
kod Antuna Sasina)
oko Marulia u Splitu se okupila i skupina drugih, samo to su njihova djela osim neznatnih ostataka
danas nepoznata (Maruliev ivotopisac Boievi-Natalis, Jerolim Papali, Jerolim i Franjo
Martini, Nikola Matuli, don Frane Bogavi)
hr. renes. knj. vezana je uz pojedine centre koji su administrativno meusobno odijeljeni
pisana je narodnim jezikom koji nije normiran, i pisci se oslanjaju na idiome svojih zaviaja
knj. povjesniari nazivali su je dubrovako-dalmatinskom, ali svi ti pisci imali su iste izvore u
glagoljakoj i usmenoj tradiciji i pod istim utjecajima
to se oituje i u jeziku - ne piu iskljuivo govorom svoga kraja; na njihov jezik utjecala je
viestoljetna knj. tradicija te ondanja usmena i pisana knj.
veze izmeu naih centara bile su mnogostruke (osobne i knjievne)
renes. knj. do nas nije dola cjelovita
U Dubrovnik i druga knjievna sredita Dalmacije novi duh knjievnosti nailazit e tek kao
postepena asimilacija novih knjievnih oblika i novih obiaja. Poveava se krug naobraenih, javlja
se potreba za knjievno-uenim sastancima i udruenjima. Osnovana je Academia dei Concordi
(Monaldi, Bobaljevi, Marin Kaboga).
Svojevrstan knjievni ivot odvijao se i u privatnim salonima. U tom pogledau svakako je
najznanimljivija pojava C. Zuzori, koja je od 1570-1582 bila i izvor inspiracije dubrovakih pjesnika i
okupljala je u svojoj kui pjesnike oblikujui tako prvi put kod nas oblik salonskog knjievnodrutvenog iivljavanja. Poseban oblik drutvenog ivota usko povezan uz knjievna zbivanja bili su
sastanci u dvorcima izvan grada. U neposrednom dodiru s prirodnim ljepotama pjesnici su pronalazili
utoite od ivota lienog svih ideala, a sebe pribliavali i poistovjeivali sa svijetom bezbrinih pastira
i pastirica.
sve se vie javlja i sklonost za prevoenjem
kraj stoljea naslutit e, odn. ugledat e i jedna loa pojava knjievni rad u Dalmaciji znatno
e oslabiti, a Dubrovnik e biti taj koji e sve vie preuzimati vodei ulogu, koju e mu svi knjievnici
drugih sredita i priznati
tovie, u 17.st. pjesnici iz svih krajeva Dalmacije uit e iskljuivo od Dubrovana
ponavljajui (u barokno-marinistikim uvjetima) jedinstvo s Dubrovnikom
Lirika 15. i 16. stoljea
Dubrovnik je, jedini slobodan i otvorenih mogunosti, bio prisiljen da vri funkciju izrazitog
prethodnika u knjievnom razvoju
87

hrvatska poezija od druge polovice 15. st. pa do kraja 16.st. prola je odreeni put koji je tu poeziju
obogatio oblicima, proirio u vidicima i produbio u zanimanju za ivot i ovjeka
pored latinske humanistike poezije javlja se i pjesnitvo na narodnom jeziku
prvo hrvatsko izrazito umjetniko pjesnitvo bilo je ljubavnog karaktera i nastalo je pod
neposrednim utjecajem talijanskih petrarkista
u razvitku hrvatske renesansne lirike moemo uoiti tri razdoblja, tri cjeline koje se ukazuju u
svojim tematskim, stilskim i idejnim posebnostima:
1.
kraj 15. i poetak 16.st.: pojava i puni procvat hrvatskog petrarkizma
2.
oko sredine 16.st. pojavljuju se generacije koje e prihvatiti petrarkistiki izraz, ali e i proiriti
i produbiti svoje zanimanje u tematskom i idejnom pogledu. Oni e ve uvelike i zrelo pokazati
zanimanje za sudbinu ovjeka, umjetnika i naroda posebno produbljujui pitanja i smisao ovjekove
egzistencije
3.
druga polovice 16.st.: pjesnici koji e renesansne knjievne koncepcije zaokruiti i izjednaiti
s drutveno-formalistikim zahtjevima i oblicima zrele renesanse
LEUTAKO-PETRARKISTIKA POEZIJA
Hrvatski petrarkistiki izraz tipa Menetia i D. Dria u svojim se osnovnim, a i u mnogim
formalnim pojedinostima zadrao u ljubavnoj poeziji kroz itavo stoljee.
Ova ljubavna, pastoralno-idilina poezija iz druge polovice stoljea nije posjedovala onu
neposrednost i svjeinu koju smo osjeali u poeziji prvih petrarkista i kod druge generacije. Nova
poezija, pa tako i njezini idiliki elementi, poprimala je osobine manire, formalizma i beivotne
ujednaenosti. Nailazak nove manire osjea se jako dobro u poeziji A. Sasina. U njegovu pastoralu,
pored urbanizirane idilie manire ula je i lirika narodne popijevke sa sela.
1.generacija petrarksita
javlja se u isto vrijeme u Zadru (Jerolim Viduli) i Dubrovniku (Dore, iko i ostali pjesnici
Ranjinina zbornika, u prvom redu Marin Kristievi i Andrija Zlatar)
Svu svoju poetsku panju petrarkisti su usredotoili na enu, na gospoju i na svoj odnos
prema njoj. Iako su pri tome esto opisivali sebe i svoja vlastita stanja, to se opet dogaalo zbog
nje, zbog gospoinog odnosa, koji je zaljubljenog pjesnika prisiljavao da se u samoi i tugovanju
obraa sebi, svom poloaju i svojoj sudbini. Problem i razlog pjesnikova odnosa, dakle izvor
poezije, nalazio se u injenici to je gospoa bila okrutna, tvrda srca pa nije marila za pjesnikove
uzdahe, nije sluala pjesnikovo tugovanje. Pjesnik se povlaio u sebe, plakao nad svojim sadanjim
stanjem i pri tome razmiljao o lijepoj prolosti. Sjeao se dana mira i zadovoljstva dok je nije
poznavao, dok je nije ugledao, dok njime jo nije bila ovladala beskrajna, aneoska i rajska ljepota
gospoje. Ipak, on je sretan to je osjetio ljubav, sretan je to u svom srcu nosi njezinu divnu sliku.
Sjea se svakog trenutka kad ju je vidio, opisuje svaku pojedinost savrene pojave, ljepog tijela. Pie
joj pisma, pjeva pjesme, moli i preklinje prijetei i vlastitom smru. asovi mira i zadovoljstva su
rijetki. Ako je pjesnik i uspio da se svojoj gospoi priblii, ako je svoju ljubav i ostvario, onda je
nakon doivljene radosti i sree rastanak jo tei, sjeanje pee jo jae, bol se uveava.
2.generacija petrarkista
pretpostavlja se da bi istom krugu pripadale izgubljene ljubavne pjesme Nikole Dimitrovia i
Mavra Vetranovia, Petra Hektorovia i Hanibala Lucia
tom krugu su blizu pjesme Nikole Naljekovia, Marina Dria, Petra Zorania, Marina
Buresia, Maroja Maibradia, Saba Bobaljevia, ime Budinia, Miha Bunia i dr., sve do
Dinka Ranjine, koji e u drugoj polovici 16. st. htjeti novo
Pjesnici druge generacije (Vetranovi, Naljekovi, Hektorovi, Dimitrovi, Marin Dri) vie nisu
samo onako isti i raspjevani petrarkisti. Njihove brige, misli i primisli znatno su sloenije, dublje
i tee. Svakodnevni ivot ove je pjesnike vie i jae okupirao. Neke pjesnike preokupacije ove
88

generacije: sputanje s dalekih nadstvarnih platonskih i konvencionalnih visina ovi pjesnici bili su
u svojim ljubavnim pjesmama mnogo odreeniji i stvarniji; bitan je i motiv smrti u vezi sa
smrti su i sve one borbe i nemiri koje izaziva pomisao na ono to dolazi poslije smrti, no obino su
takve brige obuzimale pjesnike u starijim godinama. Posebna briga koja je obuzimala hrv.
renesansne pjesnike ove generacije bilo je pitanje mjesta i uloge knjievnog stvaranja, tj. pitanje
vrijednosti. Oni su osjeali kako drutvo ne cijeni pjesniko skladanje. Kroz dinar svak gleda,
na dinar svak pozire- zakljuio je Marin Dri
3. generacija petrarkista
tom novom pripadaju pjesme Dominka Zlataria, Horacija Maibradia, Marina Gazarovia,
ali su njihove veze s prijanjim tradicijama neosporne, tako da je ouvan kontinuitet koji traje itavo
17. st. preko Bunia Vuia do urevia, koji je po izrazu blii 2 st. starijem Menetiu nego
30-ak g. mlaem Kaiu
ono to je zajedniko Viduliu, Dori i iku, pa i Zoraniu, ima i svoje trajanje na itavom prostoru
ta e poezija dostii svoj moda najvei uspjeh u stihovima Hanibala Lucia, da bi s Ranjinom,
Zlatariem i H. Maibradiem krenula prema novom izrazu, koji e u drugom obliku jo jednom
stii do Hvara, Zadra i ibenika (Gazarovi, Karnaruti, Barakovi)
Sve to se vie bude ilo prema kraju stoljea, sve manje emo u djelima pjesnika nailaziti na
znakove unutranje borbe, na izraze strasti ili na oitovanje otpora prema svijetu. Ovakvom
stanju uvelike je pridonosila i najobinija injenica sveopeg upliva protureformatorskih ideja.
Uporno nastojanje oko ouvanja starih vrednota rezultiralo je ve u 16.st. uoljivim umrtvljenjem
bilo koje izrazitije ovjekove tenje a koja nije u savrenom skladu sa slubeno ideolokim
koncepcijama. Nakon Tridentskog koncila osjetilo se kako ljudi polagano i postepeno gube volju za
traenjem i borbom. Kao da su se pomirili s injenicom to starih renesansnih ideala vie nema a
novi se ne ukazuju. (??? Jel to zbilja odlikuje ove pjesnike ili je ipak nesh drugo u igri???)

PUKE KARNEVALSKE PJESME I MASKERATE

od pukih karnevalskih pjesama nije se nita sauvalo
ne zna se pouzdano tko je prvi poeo pisati maskerate - Maruli, Vetranovi ili Pelegrinovi, ali
prototip te vrste je Pelegrinovieva Jeupka
nekom vrstom neoformljene maskerate moemo smatrati pjesmu Dore Dria Gizdave mladosti
i vi svi ostali
Jeupku slijede mnogi: Naljekovi, Sasin (Muika od crevljara, Vrtari), Sabo Bobaljevi, H.
Maibradi, nepoznat autor, pojedini stihovi prepoznatljivi kod Gundulia ili Palmotia
taj slijed prekinuo je S. urevi sa svojim Derviem
DUHOVNA, POBONA LIRIKA
vue korijene iz obredne knj. raznih psaltira i lekcionara, molitvenika i brevijara, ali i iz itave
predrenesansne pismenosti
piu je mnogi: od Marulia i Menetia preko Vetranovia, Dimitrovia i Naljekovia do Miha
Bunia i ime Budinia te do Horacija Maibradia i Jurja Barakovia; Nikula Alberti Matuli,
Jerolim Martini, Petar Luci, Dominik Armanov, Frane Bogavi, Frane Boievi Natalis, Petar
Divni, Mihovil Vrani, Marin Buresi, Marin Kaboga...
mnoge od tih pjesama sauvane su u Lucievom Vartlu, Zadarskom zborniku i zbornikumolitveniku Ivana Lulia
raspetost izmeu renes. shvaanja i svijesti o Turcima pred gradskim zidinama i mletakim laama u
zadarskoj, splitskoj i hvarskoj luci potie ta prividna unutarnja nesuglasja koja omoguavaju da
89

pjesnici u isto vrijeme piu nabone stihove i lascivne maskerate ili ljubavne stihove
RODOLJUBNA, SATIRINA, REFLEKSIVNA POEZIJA
elemenata rodoljubne, refleksivne, pa i satirine poezije ima u pjesnima razlikim gotovo svih
renes. pjesnika (Maruli, Budini, Vetranovi, D. Dri, Luci, Zorani, Naljekovi, Hortenzije
Bartuevi, Ivan Vidali, Sasin, Karnaruti, Zlatari, Barakovi, Mrnavi)
dolazi do izraaja i u poemama, spjevovima, epistolarnoj i epitafijskoj versifikaciji
i refleksivna se poezija zainje ve u prvoj generaciji
D. Dri, Dimitrovi, Vetranovi, Luci, Maruli, Hektorovi, Ranjina, Zlatari, M. Maibradi
refleksivna poezija dodiruje se sa satirinom, koja kree prema humoristinoj
satirine pjesme piu se ve u predrenesansno vrijeme (Svit se kona)
Meneti, Kristievi, Vetranovi, Kaboga, D. Ranjina, Maruli, Pelegrinovi, Zlatari, Vale
Sorkoevi, Primovi
PRIGODNA POEZIJA, EPISTOLARNA, POHVALNIKO-POASNIKA, POSVETNA I
EPITAFIJSKA
ini velik dio nae renes. knj.
Crijevi, igori, Pannonius, Maruli, D. Dri, Luci, Hektorovi, Vetranovi, Pelegrinovi,
Dimitrovi, Naljekovi, M. Dri, Sasin, Ranjina, Zlatari, Barakovi, H. Maibradi, M.
Maibradi, Bobaljevi, Miho Buni, Vodopi, Vidali, H. Bartuevi, Paroi, Gazarovi, Tartalji,
Mrnavi, Budini...

1. ljubavna lirika
(dominantna)

trubadursko-petrarkistika
petrarkistika lirika, osim
petarkistikih kola i P.Bemba, slijedi
i oivljenu antiku liriku
Bembov utjecaj
anakreontika
pjesme stilizirane na narodnu
pastoralno-idilina zbirka

2. pokladna
lirika
3. poslanice
4. epigrami
5. satirina
poezija
6. religioznorefleksivna lirika
7. religioznoduhovna lirika

ljubavna lirika na talijanskome

maskerate- brojne Jeupke, Orlaa
Riovka i dr.

Zbornik N.Ranjine

Luci, Zlatari
u lirici D.Ranjine i S.Bobaljevia
D.Ranjina, S.Bobaljevi i dr.
Zbornik N.Ranjine, D.Ranjina,
S.Bobaljevi i dr.
L.Paschale, S.Bobaljevi, M.Monaldi
brojni

razliite teme, duine i podvrste

moralna i politika

Maruli, Vetranovi, D.Ranjina, S.Bobaljevi

pr. Remeta i sl.

Vetranovi

crkvene pjesme
tumaenja psalama i molitve-esto
iskuavanje estetikih dosega

Dimitrovi, Vetranovi, .Budini

90

prijevodnih i adaptiranih stihova

lamenti

Tuenje grada Hjeruzolima, Tuenje grada

Budima

religiozni epigrami
Gospini plaevi
kontrasti, prenja
8. moralnodidaktina lirika
9. religiozni i
moralistiki
epigrami

Lipo prigovaranje razuma i ovika, Poklad i

Korizma
Maruli, Vetranovi, Dimitrovi, N.Naljekovi
Dimitrovi, Maruli

EPIKA
SPJEVOVI
spjevovi ine zasebno poglavlje hr. renes. knj.
vrlo su raznovrsni i ne moemo ih klasificirati ni po tematici ni po izrazu
meusobno su vezani, ne samo po usmjerenju koje odreuje prostor i vrijeme, ne samo po jeziku i
versifikaciji, nego i po zajednitvu izraza karakteristinim za itavu hr. renes. knj.

PROZA
PROZA
izuzimajui oficije i lekcionare, proze ima malo
najvee i najvrjednije su Planine
razne posvete, predgovori

DRAMSKE VRSTE
PRIKAZANJA
od scenskih djela najstarija su prikazanja
naa prikazanja razvijaju se iz crkvenih, posebno pasionskih obreda i iz dijaloke pobone laude
kreu iz zadarske regije
u poetku se oslanjaju na legendu o ivotu Isusovu, a kasnije preuzimaju motive iz Biblije i iz
predaje o ivotu svetaca
prva prikazanja iz 15. st., sauvana u Tkonskom zborniku (Muka Spasitelja naega i Uskrsnue
Isukarstovo), u koji su ula iz jo starijih predloaka
splitskoj grupi i Marulievoj koli pripadaju Skazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga,
Govorenje Svetog Bernarda i Prikazanje historije Sv. Panuncija
hvarska prikazanja: Skazanje slimljenja s kria i Prikazanje ivota Sv. Lovrinca
na kraju razdbolja prikazanja na Hvaru pie i Marin Gazarovi, a u Du: Vetranovi
91

PASTORALA
pastorala se zainje u 15. st.
zaeci pastirske igre u 15. st. u D. Dria
u Zborniku Nike Ranjine sauvan je prepjev nepoznata pjesnika Riccove pirne drame i jedna
dijaloka pjesma
Vetranovi, Naljekovi, Dri, Sasin, Gazarovi
unose svjetovne i realistine elemente
DRAMA
drama, posebno komedija, plautovska, eruditna i drievska, najvei je domet hr. renes. knj.
Luci, Naljekovi, Dri, Sasin, Benetovi, Mrnavi, Primovi (zaetak melodrame)
elementi uene komedije svedeni su na minimum i sve je u biti novo
prikazanja doivljavaju najvei uspjeh, a kazaline druine u Du i Hvaru recitiraju Pelegrinovieve
maskerate te izvode djela Lucia, Vetranovia, Naljekovia, Dria, Benetovia i Gazarovia
Hvarsko kazalite dovreno je 1612. - tree u Europi, prvo komunalno kazalite sagraeno uz
puno sudjelovanje puana

PRIJEVODI
PRIJEVODI
veina prijevoda u renes. zapravo su prepjevi u koje su pjesnici, uzimajui uglavnom samo motiv,
unosili dosta svoga
Maruli, Dore, imund, Boievi Natalis, Alberti, Nadal Boievi, Luci, Hektorovi,
Bobaljevi, D. Ranjina, H. Maibradi, Dimitrovi, Budini, Burina, Primovi, Buresi, Dri,
Gueti, Babulinov, Zlatari...

SPLITSKI I IBENSKI KRUG

SPLIT
kad je zadarskim mirom 1358. itava obala od srednjeg Kvarnera do Draa pripala HrvatskoUgarskom kraljevstvu, Split je doekao razdoblje breg ekonomskog napretka
to se odrazilo i na drutveni i kulturni ivot
1398. puani preuzimaju vlast, ali su ih plemii svrgli 1401.
najvei kulturni uspon je krajem 15. i poetkom 16. st., kad se uz nepoznate zainjavce i
duhovne pjesnike javlja grupa istaknutih humanista i knjievnika, meu kojima je najznaajniji
Maruli
Split tada ima oko 5000 slavenskih stanovnika
1420. pada pod Veneciju koja namjerno gui slobodu trgovine, a time i brodograradnju i
manufakturu
novi uspon potkraj 16. st. kada Venecija radi konkurencije Dubrovniku pokuava pretvoriti Split u
sredite trgovine s Turcima
u Marulievo doba Turci su ve pod Klisom, pljakaju, pale, odvode u ropstvo, ubijaju
provala Turaka utjecala je na pisce splitskog kruga, ali utjecalo je i buenje nove graanske svijesti
iji su nosioci obogaeni trgovci, brodograditelji, pomorci i zanatlije, a ponegdje siromaniji seljaci i
ribari koji se bore za sudjelovanje u vlasti
Split je tada pun popova i pripadnika mukih i enskih redova, postojalo je 18 razl. bratovtina, pa i
flagelanata
oni su bili nosioci kakve-takve pismenosti i kulture
92

u 15. st. u Splitu djeluju slikar Dujam Vukovi, Trogiranin Bla Jurjev, Juraj Dalmatinac, Andrija
Alei i dr.
splitski krug:
Maruli, Franjo Boievi-Natalis, Dmine i Jerolim Papali, Jerolim i Franjo Martini, Toma Niger,
Bernardin Splianin, Nikola Alberti Matuli, Frane Bogavi, Petar Tartalji, Placid Gregorijani,
Frane Boktulija, Lovro Grizogono, Jerolim ipiko (iz Trogira); krajem 16. i poetkom 17. st. pojavit
e se i prireivai crkvenih tekstova Aleksandar Komulovi, Matija Alberti i Nadal Boievi
Franjo Boievi-Natalis (1469-1542)
- pravnik
- Carmina - preko 70 lat. prigodnih pjesama u rukopisu
- Vita Marci Maruli Spalatensis - Maruliev ivotopis
Nikola Alberti Matuli (1450-1524)
- 1 pjesma sauvana u Vartlu
- 1 epigram u slavu Marula
- 1 epitaf na lat.
- u novije se vrijeme pretpostavlja da je autor prvog pjevanja Davidijade
Jerolim Martini (Maruliev krug)
pjesme na lat. i hr. - 1 sauvana u Vartlu
Frano Martini (Maruliev krug)
Jerolimov brat
Dmine Papali (Maruliev krug)
arheolog i epigraf
- Inscriptiones salonitanae antique - posvetio Maruliu; prouavao solinske natpise
- pronaao i prepisao Hrvatsku kroniku
Jerolim Papali (Maruliev krug)
pisao hr, lat i tal
Petar Tartalji
- pjesma posveena Karnarutiu, objavljena u Vazetju
Frano Boktulija
- balada o ljubavi izmeu muslimana Adela i kranke Mare
- 1 lirska pjesma
Markantum Dominis (1560-1624), Rab, isusovac
splitski nadbiskup, uenjak, prof u Veroni, Padovi i Bresciji, senjski biskup, antivatikanski
raspoloen pisac
u Ve stupa u krug reformatorski orijentiranih ljudi
izopen iz Crkve, knjige su mu zabranjene
inkvizicija spalila njegovo mrtvo tijelo skupa s njegovim spisima i pepeo bacila u Tiber
- De republica ecclesiastica (1617-22, London, Frankfurt i Hanau) - 10 knjiga
93

Nadal Boievi
- Istorija svetoga Ivana Zlatousta - slobodan prepjev jedne tal legende
Lovro Grizogono (u. 1653)
- Mundus Marianus
Trogir: 15. st.: Ivan i imun Sobota (humanisti), Petar ipiko (paleograf), Koriolan ipiko, Ludovik
ipiko; 15/16. st.: Matij Andreis, Fran Trankvil Andreis, imun Trogiranin, Milica Koriolanovi,
Gracioza Lovrineva - prve ene koje se spominju u HK; 16. st.: Marko Andrioli, Nikola Andreis
(filozof), Benedikt Zborovi, Petar Luci; 17. st.: Pavao i Ivan Andreis, Ivan Stafili (erdeljski biskup
i humanist), Ivan Luci, Ivan Luli
Koriolan ipiko (1425-1493)
- povijesni spis o vojevanju Petra Mocengina (1477) - lat. proza
Ludovik ipiko (15/16. st)
Koriolanov sin
lat. stihovi
Matij Andreis (kraj stoljea)
prof. graanskog prava u Padovi, poeta laureatus
- elegije - nesauvane
- 1 sauvan epitalam
imun Trogiranin
- lat. gramatika
Benedikt Zborovi
- 1543. dao pretiskati Lekcionar Bernardina Splianina
Marko Andrioli
- Nauk katolianski za dicu i ostale hrvatskoga jezika (Mleci, 1585) - katekizam
- priredio 3. izd. Bernardinova lekcionara
Ivan Luli
- trogirski zbornik (oko 1615) - slian Vartlu
Milica Koriolanovi
poznata iz poslanice Hanibala Lucia
Gracioza Lovrineva
obraao joj se Hektorovi
Ivan Luci
Petrov sin
De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex
94

IBENIK
prvi isto hrvatski grad na Jadranu
prvi put se spominje u darovnici Petra Kreimira iz 1066.
prolazi slian put kao i Split i Trogir i ostali gradovi na obali
1431. poinje se graditi Katedrala Sv. Jakova, koja preko 100 godina okuplja niz graditelja i
kipara (Bonina da Milano, Juraj Matijev iz Zadra nazvan Dalmatinac - jedan od glavnih
graditelja, slikar Juraj ulinovi, arhitekti i kipari Andrija Alei i Nikola Frentinac, ibenanin
Ivan Pribislavi, zatim Nikola Vladanov, Braanin Pavle Gospodneti i dr)
u 16. st dva poznata bakroresca, grafiara i kartografa: Martin Koluni Rota i Natal Bonifacij
ibenik: 15. st.: Juraj igori; 15/16. st: Ivan Barbula, Juraj Divni; 16. st.: Antun Vrani, Mihovil
Vrani (brat), imun Glavi (glagolja i prepisiva), Petar Divni; 16/17. st.: Faust Vrani (M. sin),
Dinko Zavorovi, Ivan Tomko Mrnavi; 17. st.: Frane Nikolin Divni
Mihovil (Mie) Vrani
- pov. spisi
- lat. pjesme
- redaktor i prepisiva ivota sv. Margarite i jedne ibenske pjesmarice
Frane Nikolin Divni (1607-1672)
povjesniar
- Historia della guerra di Dalmazia ...
Juraj Divni (1450-1530)
ninski biskup
- lat. stihovi - nisu sauvani

DUBROVAKI KRUG - pjesnici 15. i prve etvrtine 16. st.

DUBROVNIK
Du je ve u 14. utvren grad s razvijenom mornaricom, ali samostalnost poinje stjecati tek u
16. st. kada bizantski utjecaj na Jadranu slabi
u 11. i 12. st. moraju vie puta na dulje ili krae vrjeme priznati vlast Normana i Mleana
zadrskim mirom 1358. doao je pod protektorat hr-ugarskog kralja
od tada postoji Dubrovaka Republika
poinje razvoj
plemika republika kojom upravljaju Veliko vijee, Vijee umoljenih (Senat) i Malo vijee
Veliko vijee ine svi plemii koji su navrili 18 odnosno 20, ima zakonodavnu vlast i bira
ostala vijea i kneza
Senat u poetku priprema zakone i vri sudaku vlast, ali kasnije potpuno preuzima i druge
funkcije te postaje vlada Republike
Malo vijee ima izvrnu vlast i skupa s knezom, koji se bira na mjesec dana, predstavlja
Republiku
jai kulturni uspon u 15. st.
95

grade se mnoge javne ustanove, crkve i palae, dvorci i ljetnikovci

od dolaska magistra Filipa de Diversisa djeluje organizirana srednja kola (do tada postojala
humaniora)
veliki razvoj lik. umj. krajem 15. i po. 16. st.
spajanjem nekih kasnogotikih i renes. elemenata nastaje poseban stil u arh. i kiparstvu karak.
naroito za domae majstore razdoblja, a stvara se i zasebna slikarska kola
Juraj Dalmatinac, Petar Andriji, Paskoje Milievi, slikari Bla Jurjev, Ivan Ugrinovi, Matko
Juni, Lovro Marinov, Mihajlo Hamzi, Vlaho Dri (Marinov brat) i dr.
najvei uspon slikarstva s Nikolom Boidaroviem (druga pol. 15. i po. 16. st.)
krajem 15. st. uz crkvena prikazanja zainje se i svjetovno kazalite
javljaju se i prve kazaline druine
zainje se i znanstveni rad - djela s podruja pomorstva i trgovine
Benko Kostruljevi (o trgovini), Niko Sagrojevi (o brodogradnji i oceanografiji), Marin
Getaldi (matematiar i fiziar), Frane Gunduli (pravnik)
pod utjecajem humanizma, koji se u Du razvija od sredine 15. st, javljaju se mnogi latinisti, a
raa se i renesansa koja e doivjeti puni cvat u 16. st.
latinistika knj. u Du je imala najdublji kontinuitet (ekonomska mo, otvorenost razl. kult.
utjecajima)
sve se vie pie tok. dijalektom ijekavskog tipa (16. st.), ali je jezik prvih du pjesnik pod
utjecajem knj. tradicije i ondanjeg govora znatno obojen ak. i u prvoj generaciji
preteno ikavski
od 14. st. prevladava latinica
dubrovaki krug:
15. i prva etvrtina 16. st.: Meneti, Dri, Nika Ranjina, Marin Kristievi, Andrija Zlatar, Ivan
Gueti;
latinisti (15. i prva pol. 16. st.): Vuk Bobaljevi, Petar Meneti, Karlo Puci, Ilija Crijevi, Jakov
Buni, Damjan Benei, Marin i Ivan Lukarevi, Anelo Martini, Nikola Ranjina, Matko Bobaljevi
(Mljet, benediktinac), Ludovik Crijevi,
povjesniari: Mato Ranjina, Petar Binula, Feliks Petani, Jakov Lukarevi,
filozofi: Juraj Dragii, Petar Gueti, Marin Kaboga, Serafin Buni, Klement Ranjina...,
znanost: Benko Kotruljevi, Niko Sagrojevi, Marin Getaldi, Frano Gunduli,
stranci: J. L. Reginus, Ph. de Diversis, Didak Pir
Ivan Gueti (1451-1502)
pisao na lat., gr. i hr
- Delphin - nepoznata pripovijest
Korula: Jakov Banievi (15/16. st), Nikola Petrovi (16. st), Ivan Petrovi, Pavao Petrovi, Frano
Nigreti (16. st), Antun Roanec, Ivan Vidali
Jakov Banievi (1466-1532)
korulanski kanonik i hvarski kaptol, diplomat, sekretar cara Maksimilijana I., savjetnik Karla
V., prijatelj Albrechta Drera, Erazma Rotterdamskog, Pietra Bemba i dr., epistolograf, pisac
Frano Nigreti (1501-1549)
kancelar kralja igmunda u Poljskoj
96

- rasprave iz podruja branog i nasljednog prava

- udbenik epistolografije
Antun Roanec
profesor u Padovi
Nikola Petrovi (1500-1558)
direktor du gimnazije, grecist, prevodilac gr. medicinskih pisaca
Ivan Vidali
- poslanice
Kotor: Nikola Modruki (15. st), porodica Bizanti (15/16. st), porodica Bua, porodica Bolica, Bernard
Prima, Ilija Zagurovi, Ludovik Paskali (16. st)

HVARSKI KRUG
Hvar je bio tranzitna luka sa ivom trgovinom
vinogradarstvo, trgovina, stoarstvo i ribarstvo
ustanak puana za ravnopravnost i sudjelovanje u vlasti pod vodstvom Matije Ivania
trajao je 1510-1514 i bio krvavo uguen od venecijanskih galija
ve u 14. postojala je dominikanska, a po. 15. st. spominje se i komunalna humanistika kola,
u kojoj se predavala gramatika, retorika i cijela pjesnika umjetnost
kaptolska bilioteka od 15., a u 16. st. relativno bogate biblioteke dominikanaca i male brae
u 15. i 16. st. djeluje panjolski slikar Juan Boschetus, Talijani F. de Santacroce i Palma Ml.
domai majstori: Martin Benetovi, Nikola Jurjev (uenik Jurja Dalmatinca), Mihovil Puhiera,
Korulanin Marko Andriji, Franjo ioi, Pavao Dubravi i dr
hvarsko kazalite 1612., ali se mnogo prije toga, osim crkvenih prikazanja, prikazivale Robinja,
Hvarkinja i dr.
Hvar:
15/16. st.: Hanibal Luci, Petar Hektorovi, Jerolim Bartuevi, Vinko Pribojevi;
16. st.: Hortenzije Bartuevi, Mika Pelegrinovi, Ivan Paroi, Nikola Gazarovi;
16/17. st: Martin Benetovi, Marin Gazarovi, Ivan Franjo Biundovi, Sabo Mladini (s Braa); Pavao
Paladni, Jerolim Pribojevi, Frane Antun Brtuevi, Grgur Vidali
Jerolim Bartuevi (kraj 15. st)
rektor kola, defensor i sudac hvarske komune
stihovi se nisu sauvali
Hortenije Bartuevi (1516-nakon 1597)
Jerolimov sin
plemiki kamerlengo, sudac u Visu i notar u Hvaru
dopisivao se s Naljekoviem
pjesma u pohvalu (u pohvalu Tibe i egeta)
2 poslanice Naljekoviu sauvane
Pisan u hvalu blaene, svete i priiste Marije (u Splitsko-trogirskoj pjesmarici)
97

Nikola Gazarovi (r. 1510)

U pohvalu Hanibala Lucia - pjesma
Ivan Franjo Biundovi (1574-1644)
puanin
kolovao se u Padovi
odvjetnik na Hvaru, ivio u It, Eng (kraljevski komornik) i vic, gdje je i umro
diplomat i pisac
pisao na tal
Eromena, La donzella desterrada, Coralbo - predstavnik tal herojsko-galantnog romana
pov. eng. graanskih ratova
Grgur Vidali
- Dizionario delle tre lingue - nije objavljen

Sabo Mladini (1561/3-1620)

pop
iz Puia na Brau, ali kao pisac crkvenih prikazanja pripada hvarskom krugu
kapelan u Nereiu i Puiu, uitelj u hvarskom sjemenitu te upnik i uitelj u Puiu
- Prikazanje navienja priiste divice Marije - tu je i prijevod lat himne Magnificat
- Prikazanje od uastja na nebesa slavne divice Marije
- Prikazanje Sv. Ivana Krstitelja
- Vita beati Joanis episcopi Traguriensis - lat. spjev

ZADARSKI KRUG
Zadar je ve u 10. st. pohrvaen i imao pored samostanskih i gradsku kolu i uitelje gramatike, a od
11. st. uz privatne i samostanske knjinice
iz 11. st. su prvi notni zapisi sauvani u gradualu Sv. Krevana pisanom beneventanom
u 15. st. ukorijenjeni glagoljica i stsl. Sluba
najstariji poznati lat. tekst iz 1345 (Red i zakon)
zadarski glagoljai dopiru ak do Du
od te opsene pismenosti ostalo je malo: Pamanski brevijar (14. st), Zadarski lekcionar (prva
pol. 15. st), crkvena prikazanja iz 15. st., Muka sv. Margarite (kraj 15. st), Muka Isukrstova i
Uskrsnue Isukrtovo iz Tkonskog zbornika
u prijepisu hagiografskog spisa ivot sv. Katarine nalaze se vjerojatno prvi nai 12
Zadar je, otkako je krajem 10. st. car Vasilije predao dalm. gradove i otoke u zatitu dudu Orseolu,
mnogo puta pljakan, spaljivan i ruen u opsadama i bunama protiv venec. vlast
po. 15. st. morao se konano pokoriti mnogo jaoj sili
Zd je s okolicom u tom razdoblju dao mnoge graditelje, kipare, slikare, rezbare, zlatare i
minijaturiste (Juraj Dalm., Franjo i Lucijan iz Vrane, Andrija Meduli i dr)
mnogo je naih i stranih majstora ivjelo i djelovalo tu (Trogiranin Bla Jurjev, Splianin Dujam
Vukovi, Ivan iz Korule, Venec. V. Crivelli)
mnogobrojni spomenici: crkva sv. Donata (9. st), crkva sv. Marije i freske u kapeli njezina tornja
98

(11. i 12. st), crkva sv. Krevana (12. st), katedrala sv. Stoije , crkva sv. imuna
krajem 15. st. Turci su ve pod Ninom i Zadrom, a nakon pogibije bana Petra Berslavia 1520.
ugroavaju ga neposredno
to se odrazio i na knj.
u 15.st zainje se humanizam
Zadar: 14/15.st: Juraj Benja (epigrafiar), Nikola Zadranin (filozof); 15. st: Petar Krava, M. Valareso,
Benedikt Miuli, Jerolim Viduli (hum, 1. poznati hr. pjesnik, prevodilac); 15/16. st.: Juraj Divni,
imun Koii Benja, imun Klimantovi; 16. st: Palladio Fosco, Kristofor Niger (T. brat, filozof i
teolog), Juraj Krian-Krava, Friderik Grisogono (matematiar i astrolog), Thomas Illyricus Sclavus
(fra, antiluterovac), Gian Francesco Fortunio (pisac 1. gramatike ivog tal. jezika), Petar Zorani,
Brne Karnaruti, ime Budini, Juraj Barakovi, 17. st: imun Grisogono Bartolai

HUMANISTI I OSTALI LAT. PISCI IZ SJ. HRVATSKE I ISTRE

prilike u sj. hr nisu omoguavale stvaranje jaeg hum., odn. renes. Sredita
pored trajne opasnosti od turskih provala, to je ometala i unutranja konstelacija te dugaija
zavisnost od kraljevskog dvora, ugarskih primasa i nadbiskupa ostrogonskih i kalakih, zatim
dinstike borbe i otriji posttridentski protureformacijski kurs
sposobni ljudi odlazili su na dvor i u jae centre
od Senja, Kosinja i Rijeke do Nedelia i Varadina osnivat e se tiskare, ali nijedna se nee
moi dugo odrati
Zg e, uza svu kulturnu tradiciju koja traje od 12. st., postati knj. sreditem tek u doba
baroka
najvie naih knj., umjetnika i uenjaka u doba renes. nalo se na Korvinovu i Zapoljinu
dvoru te u Urachu
inicijator Korvinova kruga je Ivan Vitez od Sredne, ali puno prije njega u Budimu djeluje
Vergerije st.
Korvinov krug: Ivan Vitez od Sredne, Petar Pavao Vergerije st., Ivan esmiki, Ludovik
Crijevi, Ivan Zamanja (teolog i knjiniar dvorske knjinice), Serafin Buni (filozofskoteoloki pisac), Toma Bassegli (prof filozofije i teologije), Feliks Petani (pisac i slikar
minijaturist), Trogirani kipari Jakov Stafili i Ivan Duknovi, Ivan Barbula, A. Cortese Dalmata
(Zd, pjesnik), Vitezovi sinovci Mihajlo i Vladislav, Juraj Augustin (Zg), Martin iz Ilkua (zg
kanonik), Pavao iz Ivania, Filip Gradi (filozof i teolog), Vinko Dubrovanin (arhitekt), Antun
Duka (Dalmata) (Zd) i dr.
nakon Korvinove smrti 1490. krug se djelomino raspao
za vrijeme Ladislava I i Ljudevita II Jagelovia, u Krakovu je osnovano knj.znanstveno
drutvo Sodalitas litteraria vistulana koje e odigrati znaajnu ulogu u hr. Latinizmu
u Poljskoj su tada, due ili krae, boravili mnogi hr. humanisti, pisci i znanstvenici: Trankvil
Andreis, Frane Trankvil Andreis, Stjepan Brodari (diplomat i povjesniar), Frane Nigreti
(Korula), Bernardin Galus (Zd), Vinko Pribojevi, Mihovil i Antun Vrani, Tomo Nadal
Budislavi, Andrija Dudi, Pavao Skali i dr.
kad je jedan dio ug. kraljevstva preuzeo Ivan Zapolja, porijeklom iz Slavonije, na njegovu je
dvoru formiran novi hum. krug u kojem je glavna linost tada kraljev tajnik i diplomat Antun
Vrani
99

tom krugu pripadaju i Trogiranin Trankvil Andreis, Franjo Frankopan, Juraj Utieni i dr.
posebnu grupu ine lat. pisci koji su pripadali protestantskom pokretu ili su bili izrazito
reformacijski raspoloeni
zg ban i biskup Juraj Drakovi okupio je oko sebe nekoliko lat pisaca i prigodnih pjesnika
(Jurja Wyrffela, Martina Brigljevia, Stjepana Berislavia i dr), ali nitko znaajan
lat je u Banskoj Hr. bio slubeni jezik politike, srednjeg i vieg kolstva i crkve, pa je pismenost
na tom jeziku mnogo ira i intenzivnija nego to bi to mogao prikazati iscrpniji prikaz
mnogo je od te pismenosti nestalo, posebno epistolografske, prigodnike i oratorske, a mnogo
nije sreeno ni proueno
Uz Kopar, najjae arite hum. aktivnosti u Istri, i Piran, istie se i Labin, odakle su rodom M.
Vlai i M. Grbi (humanisti-protestanti 16.st.)

Petar Pavao Vergerije st. (Kopar)

poeta laureatus, humanist, ivi u It
lat govori, pohvalnice
- Paulus - didaktika, terencijevska komedija
- crkveno-politiki tekstovi
- Petrarchae vita - Petrakin ivotopis
- De ingenius moribus et liberalibus studiis adulescentiae - pedagoko djelo
- De arte metrica - djelo o metrici
Ivan Vitez od Sredne (Sredna, 1405-1472)
kolovao se u It
protonotar kraljevske kancelarije
dolazi esto u dodir s Vergerijem st. i Nikolom Modrukim
zagrebaki kanonik, varadinski biskup
nekadanji uitelj i odgojitelj Matije Korvina - njegovim dolaskom na vlast postaje primas
Ugarske i kardinal
1471. zbog sudjelovanja u zavjeri velikaa protiv Korvina dospio u tamnicu
vrstan poznavalac klasika
govori i poslanice - na lat.
Stjepan Brodari (r.1480), Jeroin (Slavonija)
nije pripadao Korvinovu krugu (imao je 10 kad je on umro), ali se kao velik potivalac
esmikog nastavlja na tu tradiciju
studirao u Padovi
diplomat, dravni kancelar
De conflictu Hungarorum cum Turcis ad Mohach (Krakow, 1527) - opisao Mohaku bitku
lat. pjesme, pisma, poslanice
Juraj Utieni (1482-1553), Kamiac kraj Skradina
prior pavlinskog samostana u Poljskoj, u sj. Ugarskoj, Zapoljin savjetnik, varadinski biskup,
gubernator i veliki sudac erdeljski, kardinal
najzasluniji za pomirenje izmeu Zapolje i Ferdinanda I.
smaknut po nalogu Ferdinanda
100

De iuditio candentis ferii ferventis aquae (Koloszvar, 1550) - crkvenopravna rasprava

Bartol urevi, Mala Mlaka kraj Odre
9 godina u turskom ropstvu poslije Mohake bitke, pobjegao
preko Armenije i Sirije stigao u Palestinu, zatim preko panjolske u Rim
propagira borbu protiv turskih osvajanja
leksikograf, u Damasku uitelj grkog
govorio madarski, turski, arapski i hebrejski
De Turcorum moribus (Antwerpen, 1544) - spis o obiajima Turaka
De afflictione tam captivorum... (1544) - djelo o ivotu zarobljenika i puanstva u osvojenim
zemljama; unio najee rijei i neke molitve i razgovore na hr. u tokavskoikavskom narjeju 1. tiskani hr-lat rjenik
prevoenjem tog djela nastali su prvi dvojezini rjenici: hr-fr, hr-eng i hr-niz
naveo da je hr. u Turskoj vrlo poznat i da se njime slui i Sulejman
Specchio della peregrinatione delli piu notabili luoghi dela Terra santa (1544) - na tal., opis
najpoznatijih mjesta Palestine, dodan tal-hebr-arap-kaldejski rjenik
De ritibus et differentiis Graecorum et Armeniorum (1544) - turska tematika, s njegovom
autobiografijom (Moje robovanje u Turskoj)
Andrija Dudi (1533-1589), Budim
potjee iz Orehovice
humanist, diplomat, govornik, kolovan u It, kninski biskup u 28.
na Tridentskom koncilu zastupao reformistike ideje
filozof, teolog, bavio se pravom i klas. filologijom, prirodnim znanostima, matematikom,
medicinom i povijeu
njegovi radovi, pogotovo epistolografski, nisu skupljeni i objavljeni
rasprave, poslanice, lat i gr pjesme, polemike i pamfleti
Baldo Lupetina (1502-1562), Labin, fra
fratar u Podlabinu, gvardijan franjevaki u Ve, propovjednik na Cresu
optuen zbog propovijedi, zatvoren u ve tamnicu
nakon 20 godina u tamnici osuen je na smrt utopljavanjem
spisi se nisu sauvali
obrana s drugog suenja
Pavao Skali (1534-1575), Zg
reformatorski pisac, teolog, polihistor, prvi ministar pruskog vojvode Albrechta
pomou raznih lanih titula i genealogija dospio na razne europske dvorove
studirao u Beu i Bologni, prof na tbingenskom i knigsberkom sveu.
suraivao s hr i slo protestantskim krugom u Urachu
30-ak historiografskih teolokih i polemikih spisa - najprije za reformaciju, kasnije protiv
nje
Encyclopediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistem (1559) prvi upotrijebio izraz enciklopedija u dananjem znaenju
Satyre philosophicae (1536)
Dialogus de Lyra (1570)
Markantum Dominis
101

Franjo Petri
Pisci zg kruga i ostali latinisti
Juraj Drakovi (1525-1587)
glavna linost kruga, peujski, zatim zg biskup i kardinal
poeo kao hum, kasnije nastupa kao ogoreni protureformator i ovjek koji e od kralja traiti
smrtnu osudu za Gupca i ostale voe seljake bune
na njegovu inicijativu u Zg e biti pozvani isusovci, a protestantska vjeroispovjest stavljena
izvan zakona
filozofsko-teoloki traktati, propovijedi na lat.
povijest Tridentskog koncila - rukopis
Juraj Wyrffel
Gapar Petrievi (u. 1602), Miketinec
Martin Brigljevi, pavlin
sredinom stoljea pisao lat stihove (vot sv. Pavla)
Stjepan Berislavi (1560-1617)
- Lusus Martis et Appolinis
- 1 prigodnica
Ivan Kuelj (r. oko 1570)
Matija ehovi
Juraj Cvetinovi Sianin
Nikola Drakovi
Jeronim Hermolaj Rabljanin
Nikola Bratkovi
Ivan Jaskaj (17. st)
Bla krinjari
Marko iz Dubrave (de Dombro) (15. st)
- povijest pavlinskog reda
Franjo (Ferenc) rnko
jedan od 4 preivjela u obrani Sigeta
102

Ivan Tomai, fra

Nikola Stjepani Selniki
- zapis o posadi Petrinje
Nikola Mikac
- opisao opsadu Siska
Pavao Jagusti (1578-1649)
povjesniar
Benko Vinkovi (16/17. st)
po. 17. st. bavi se povijeu
Franjo Iloki
Ivan Kitoni, Kostajnica
Baltazar Dvornii, Koprivnica
objavljivali pravne spise
govornitvo i epistolografja:
Stjepan Posedarski
- govor pred papom Leonom X. 1518
Bernardin Frankopan Ozaljski
- nrnberka molitva za Hr
Krsto Frankopan
B. sin
- poslanica Hadrijanu VI
Vuk Frankopan
- govor pred Karlom V

1. MARKO MARULI (18.8.1450 - 5.1.1524), Split

(Split, studirao u Padovi, Split, 2 god. na olti, Split, uz povremena putovanja u Rim i Veneciju)
- latinski i hrvatski pjesnik, prozaist i prevodilac
- IVOTOPIS
- Oboje roditelja, otac Nikola i majka Dobrica (Obirti (Alberti)) bili su plemii. Pored
najstarijeg Marka brani par Maruli imao je jo est sinova i dvije kerke. Obitelj se hrvatski
nazivala Peeni/Pecini, a u 15. st. po humanistikom je obiaju latinizirala svoje prezime
u Marulus ili De Marulis; oblik Maruli nalazi se u posveti Judite. U hrv. djelima se
potpisivao kao Pecini i Maruli, u latinskim Marulus.
- Maruli je u Splitu (1460.-1470.) pohaao humanistiku kolu koju je vodio talijanski
humanist Tideo Acciarini. Tu se upoznao s klasicima antike i kranske knjievnosti, stekao
osnovno znanje grkog jezika. Tu zapoinje svoje stvaralatvo potaknut Ovidijevim djelom
103

Metarmorfoza piui distihe o mitskim likovima. pie svoje prve pjesnike i prozne sastavke,
meu kojima i humanistiku pohvalnicu pjesniku Jurju igoriu. U Mlecima je (1477.) tiskana
knjiga Jurja igoria Elgiarum et carminum libri tres. Marulieva pohvalnica, koju je igori
uvrstio u knjigu, prvo je Marulievo tiskano djelo.
Pretpostavlja se da je 1468.-1474 boravio na studiju van Splita, ne zna se tono gdje,
pretpostavlja se u Padovi, kao to se i pretpostavlja da je studirao pravo.
Po zavretku studija prava vraa se u rodni Split gdje e provesti glavninu ivota. O
njegovom mladenkom ivotu postoje dva suprotstavljena miljenja. Prema jednom ivio je
slobodnijim ivotom poput veine ondanjih renesansnih mladih plemia. (to je prema Franu
Boieviu Natalisu u biografiji) Tako je, primjerice, sa svojim prijateljem Dminom Papaliem
imao vezu s istom djevojkom. Papali je ubijen prilikom jednog susreta s tom djevojkom. To na
Marulia ostavlja snaan dojam te on mijenja svoj nain ivota iz korijena. Dok se prema
drugom miljenju dri kako je od same mladosti ivio krepkim ivotom.
Za kasniji ivot se zna da je bio je ozbiljan i strogih kr. naela, uen i neporona ivota
Kako bilo, ivo sudjeluje u gradskom ivotu Splita. Tako je ostalo zabiljeeno u gradskim
arihivma da je bio gradski sudac, svjedok pri nagodbama i ugovorima, zastupnik u
parnicama, izvritelj oporuka i tuitelj. Istovremeno stvara na knjievnom polju. Obavljao
komunalne dunosti egzaminatora, suca, izvritelja oporuka, bavio se slikarstvom
Tako 1499. dovrava svoje djelo De institutione bene vivendi per exempla sancotrum
(Upuivanje u estit ivot po primjerima svetaca) gdje zbori o katolikom moralu te daje upute
kako se pridravati katolikoga morala, a sve oslikava primjerima iz Evanelja i ivota svetaca.
Naredne godine dovrava hrvatski prijevod djela Tome Kempenskoga De imitatione Christi. U
studenome 1500. hodoasti u Rim na veliku obljetnicu kranstva, a ve godinu kasnije (1501.)
dovrava ep Judita u kojem dosee svoj najvei pjesniki domet. Iste godine (19. srpnja)
upuuje pismo splitskom kanoniku i prijatelju Jerolimu ipiku s zabiljekom o Juditi, a u kojem
kae: "Izradio sam jedno djelce u stihu na naem materinjem jeziku, u rimama, podijeljeno u
est knjiga, koje sadri pripovijest o Juditi i Holofernu (...). Sastavljeno je na pjesniki nain,
doite i pogledajte ga, rei ete kako i slavenski jezik ima svojega Dantea." : njegov ep i on sam
u HK imaju isto mjesto kao Boanstvena komedija i Dante u talijanskoj. Obojica stvaraju prvo
uistinu znaajno klasino djelo na narodnom jeziku, usvajajui cjelokupnu tradiciju vlastite
knjievnosti, obojica otvaraju nove putove i postavljaju nove kriterije (Bratislav Luin: Duhom
do zvijezda)
1510. se zbog sukoba splitskih graana i plemia sklanja na oltu odakle poslanicama zove
svoje prijatelje da ga posjete. Istodobno radi na svom najveem latinskom epu Davidijadi. U
razdoblju od 1510.-1517. radi na epu Davidiadas (Davidijada), a tom periodu nastaje i spis
Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija, o naravi ljudske due). U tom djelu prvi
puta u povijesti koristi se rije psihologija te se Maruli danas smatra njezinim tvorcem.
1522. pie papi Hadrijanu VI apel za spas kranskog svijeta, a samo koji mjesec prije smrti
pie slian poziv i papi Klementu VII.
Oporuku sastavlja 14. lipnja 1521. i u njoj popisuje listu knjiga iz svoje knjinice. Tomi Nigeru
u oporuci ostavio Platonova djela u prijevodu Marsilia Ficina.
Tri godine kasnije, 5. sijenja 1524. umire u rodnom Splitu u 74. godini. Pokopan je u splitskoj
crkvi sv. Frane na Obali.
prijatelji Franjo Boievi, Dmine i Jerolim Papali, Braa Martini i dr.

KRONOLOGIJA MARULIEVA IVOTA I DJELA

1450, 18. VIII. - rodio se u Splitu.
Oko 1460-1470. - Pohaa splitsku humanistiku kolu, koju je vodio talijanski humanist Tideo
104

Acciarini. Ostali su mu uitelji bili Colla Firmianus (Nicola da Capua) i Hieronymus Jenesius
(Genesius) Picentinus. Potaknut lektirom Ovidijevih Metamorfoza pie niz distiha o mitskim
likovima.
1464. - Latinska pjesma Epitaphium Georgii et Perinae, najraniji Maruliev sastavak koji se
moe tono datirati.
1465-1466. - Pie na latinskom pismo - humanistiku pohvalnicu ibenskom pjesniku Jurju
igoriu.
Oko 1468-74. - Pretpostavlja se da otprilike u tom razdoblju Maruli boravi izvan Splita na
studiju. No ne zna se gdje je studirao (Padova?) ni koji je studij zavrio (pravo?).
1474. - Odrao je "prekrasan govor u pohvalu presvijetog duda Nikole Marcella na ope
divljenje" (kako pie Franjo Boievi Natalis). Govor je izgubljen, no povod mu je vjerojatno
bila mletaka obrana Skadra od turske opsade.
1477. - U Mletcima tiskana knjiga Jurja igoria Elegiarum et carminum libri tres. Marulieva
pohvalnica, koju je igori uvrstiuo u knjigu, prvo je Marulievo djelo objavljeno tiskom.
1478-1479. - Zabiljeeno je da je u nekoliko navrata bio ispitiva i ovjerovitelj notarskih spisa
(egzaminator). I poslije se u arhivskim dokumentima viekratno spominje Marulievo
sudjelovanje u javnom ivotu splitske komune (bio je gradski sudac, svjedok pri nagodbama i
ugovorima, zastupnik u parnicama, izvritelj oporuka, tuitelj). Isti izvori svjedoe da se u
takvim prigodama susretao s uglednim sugraanima i suvremenicima: Koriolanom Cipikom,
Petrom Sriiem, Andrijom Aleijem, Jerolimom ipikom, Jurjem Petroviem
1481, 16. XI. - "Ser Marcus Pecenich" brodom Petra Tartaljia vozi u Mletke smokve, vino i
bale sukna za bojenje.
1487-1489. - Talijanski humanist i pjesnik Bartolomeo Merula, koji je u Splitu boravio kao
uitelj u komunalnoj koli, napisao pjesmu posveenu Maruliu, koja poinje stihom: Salve
Castalidum cultor, celeberrime Marce ("Zdravo, tovatelju Kastalida, preslavni Marko")
1491, 18. X, i 1492, 7. I. - Nova putovanja u Mletke radi trgovine.
1496, 10. V. - Poslanica brakom sveeniku Marku Prodiu, prijatelju iz kolskih dana, vana
zbog toga to Maruli u njoj, makar u krajnje saetu obliku, iznosi svoje pedagoke nazore
1496-1499. - Pie De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Upuivanje u estit
ivot po primjerima svetaca ili, krae, Institucija).
1500, 20. VI. - Dovrio je Od naslidovan'ja Isukarstova, hrvatski prijevod djela De imitatione
Christi Tome Kempenskoga.
1500, 25. IV. - Napisao je oporuku. U studenom iste godine nema ga u Splitu: po svoj je prilici
hodoastio u Rim u povodu jubilarne godine.
1501, 22. IV. - Dovrivi hrvatski ep Judita, sastavlja posvetu don Dujmu Balistriliu..
1501, VI-VII. - Potaknut pribliavanjem Osmanlija, sastavio kratku povijesno-filozofsku
raspravu na talijanskom. Djelo je izgubljeno.
1501, 19. VII. - Pismo splitskom kanoniku i prijatelju Jerolimu ipiku, s prevanom
zabiljekom o Juditi: "Izradio sam jedno djelce u stihu na naem materinjem jeziku, u rimama,
podijeljeno u est knjiga, koje sadri pripovijest o Juditi i Holofernu (...). Sastavljeno je na
pjesniki nain, doite i pogledajte ga, rei ete kako i slavenski jezik ima svojeg Dantea."
1501, VII. - Umire mu brat Petar, uskoro i Ivan.
1501, 22. VII. - U pismu Jerolimu ipiku tuguje zbog gubitka brae.
1501, 2. XI. - Pismo Jerolimu ipiku u kojem javlja da mu je majka Dobrica ozbiljno bolesna.
Uz pismo prilae nekoliko soneta na talijanskom, od kojih su dva sauvana.
1502, 3. III - Pismo Jakovu Grassolariju - rasprava o prijateljstvu i razmatranje o sudnjem danu.
1503-1510. - Pie In epigrammata priscorum commentarius (Tuma uz natpise starih).
1507. - U Mletcima izlazi prvo poznato izdanje De institutione bene vivendi per exempla
105

sanctorum (datacija u knjizi navedena je more Veneto: 10. II. 1506, to je po dananjem
raunanju isti datum 1507. godine). Prema nepotvrenim podatcima Institucija je moda tiskana
ve 1498. te ponovno 1499. i 1501.
1507. - Pie Vita divi Hieronymi (ivot svetog Jeronima).
1507, 4. IV. - Pismo Jakovu Grassolariju u kojem spominje kako radi na djelu "o nasljednovanju
Krista" i raspreda "nauku o savrenijem ivotu", a kao upravo dovren spominje ivot svetog
Jeronima.
1507-1508. - Pie latinsko djelo De imitatione Christi (O nasljedovanju Krista). Taj spis, koji
kao dovren spominje u pismu Jakovu Grassolariju od 25. VIII. nepoznate godine, posvetio je
splitskom nadbiskupu Bernardu Zani.
1507-1510. - Otprilike u tom razdoblju nastaje izgubljeni spis Quaestiones utriusque Testamenti
(Pitanja obaju Zavjeta).
1508. - Latinski epitaf arku Draojeviu, velikom knezu i vojvodi poljikom, koji je poginuo
15. I. u turskoj zasjedi.
1509-1511. Boravi na olti, odakle glasovitom latinskom pjesnikom poslanicom poziva
prijatelje da ga posjete.
1510. - U Mletcima izlazi prvo izdanje Quinquaginta parabolae (bez oznake godine). Posveta
Tomi Nigeru nosi nadnevak 22. VIII. 1510.
1510. - Pod naslovom Regum Dalmatiae et Croatiae gesta (Djela dalmatinskih i hrvatskih
kraljeva) prevodi na latinski ulomak hrvatske verzije Kronike popa Dukljanina. Prijevod
posveuje Dmini Papaliu
1510-1517. - Radi na latinskom epu Davidias (Davidijada). Negdje u tom razdoblju nastaje i
njegov spis Psichiologia de ratione animae humanae (Psihologija, o naravi ljudske due). U
tom naslovu prvi se put u povijesti rabi rije "psihologija", pa se Maruli danas smatra njezinim
tvorcem.
1511. - Te godine, ili nedugo prije, prevodi s talijanskog na latinski posljednju kanconu
Petrarkina Kanconijera (Ad Virginem beatam)
1513. - U Baselu izlazi raskono opremljeno izdanje De institutione. Iste godine konano
oblikuje rukopis Vita divi Hieronymi, dodavi mu na poetku stihovanu molitvu za papu Leona
X.
1514. - U Erfurtu izlazi samostalno izdanje Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi
pendentis in cruce (Pjesma o pouci Gospodina naega Isusa Krista koji visi na kriu).
1515, 26. IV. - Pismo Jakovu Grassolariju, iz kojeg se nasluuje da su postojale neke zapreke
zbog kojih nije tiskano djelo De imitatione Christi.
1516, V. - U Mletcima izlazi prvo pouzdano utvreno izdanje Evanelistara. Prema
nepotvrenim podatcima Evangelistarium je moda tiskan ve 1487. u Reggiu te ponovno
1500. u Mletcima, na nepoznatu mjestu 1501. i u Pisi 1515.
1517. - U Mletcima izlazi novo izdanje Quinquaginta parabolae.
1517-1518. - Napisao De Veteris Instrumenti viris illustribus commentarium (Starozavjetne
linosti).
1518-1519. - Pie izgubljenu raspravu De vitio avaritiae divitiisque contemnendis
liberalitatisque virtute (O poroku krtosti i preziranju bogatstva te o vrlini dareljivosti).
1519. - U Baselu izlazi novo izdanje Evanelistara.
1519, 22. VII. - U Mletcima tiskana Marulieva knjiga De humilitate et gloria Christi. Posveta
mletakom senatoru Augustinu Muli datirana je 21. III. 1519. Prema nepotvrenim podacima to
bi djelo bilo objavljeno ve 1506, 1509, 1517. i 1518, uvijek u Mletcima.
1519-1520. - Pie Dialogus de Hercule a Christicolis superato (Dijalog o Herkulu koga su
svladali Kristovi tovatelji). Pred djelom je posvetna poslanica Tomi Nigeru, u kojoj Maruli
106

iskazuje divljenje djelu Erazma Rotterdamskoga.

1520, 8. VIII. - Umire mu brat Valerije. Frane Boievi upuuje mu utjenu poslanicu, na koju
Maruli uzvraa elegijom o bratovoj smrti.
1520-1521. - Pie propovijed De ultimo Christi iudicio (O posljednjem Kristovu sudu).
1521-1524. - U tom razdoblju pie izgubljeno djelo De pace Italiae carmen heroicum (Epska
pjesma o miru Italije).
1521, 14. VI. - Sastavlja oporuku, kojoj pridodaje i vastoruno sastavljen popis knjiga svoje
knjinice.
1521, 13. VIII. - U Mletcima je tiskano prvo izdanje Judite.
1522, 30. IV. - U Rimu je objavljena Epistola ad Adrianum VI. pont. max. (Poslanica papi
Hadrijanu VI). Posveta Dominiku Bui datirana je 3. IV. 1522.
1522, 30. V. - U Mletcima izlazi drugo izdanje Judite.
1522, X. - U Mletcima izlazi novo izdanje De humilitate et gloria Christi.
1523, 29. I. - U Mletcima je tiskano tree izdanje Judite (u knjizi je more Veneto oznaen isti
datum 1522. godine).
1523, XI-XII. - Pjesnika estitka novoizabranom papi Klemetu VII, s pozivom da ujedini
krane radi otpora turskom nadiranju.
1524, 5. I. - Maruli umire. Pokopan je u crkvi sv. Frane. Grob mu resi nadgrobna ploa s
grbom i natpisom koji su postavili potomci.
KNJIEVNI RAD
- knjievnim radom postao sredinja osobnost splitskog humanistikog kruga koji tvore
prijatelji Franjo Boievi Natalis, Dmine i Jerolim Papali, Toma Niger, braa Jerolim i Franjo
Martini, Nikola i Antun Alberti i dr.
- U oblikovanju njegova knjievnoga opusa, kulturnoga obzora i svjetonazora sudjelovalo je
nekoliko imbenika: kranski moralistiki nauk, talijanski humanizam i renesansa s izraenim
antikim poetikim uzorima, te domaa hrvatska pjesnika tradicija.
- Njegov je opus trojezian: latinski (vie od 80% sauvanih djela), hrvatski i talijanski. Ovaj
posljednji je skroman, ali vaan jer se MM iskazuje kao upuen pisac soneta. (sauvana 3 pisma
i, vjerojatno njegova, 2 soneta)
- latinska djela su veinom prozni spisi religiozno-pounog, moralistikog i teolokog
usmjerenja
- 3 izvora za stvaranje: Biblija, ranokranska knjievnost (patristika) i klasina grka i
rimska knjievnost.
- Kukuljevi ga odreuje kao "oca hrvatske knjievnosti". To naravno ne stoji kronoloki,
ve znaenjski zbog Judite jer je na samom poetku 16st. Na hrv. jeziku bilo mogue
ostvariti najzahtjevniju i najcjenjeniju renesansu knji vrstu ep, ime je MM pokazao
da je hrvatski jezik dovoljno bogat i gibak, te potvrdio duhovnu zrelost itave nacionalne
kulture.
- Gotovo u cijelom opusu zauzet je iritelj i tuma temeljnih zasada kranske moralike, no uz
duboku religioznost i trajnu sklonost moralnoj pouci oituje i tipino humanistiku irinu
interesa (knjievnost, povijest, politika, arheologija, slikarstvo) i svestranu erudiciju te
renesansnu sposobnost sinteze hrvatske, latinske i talijanske knjievne tradicije. ivei na
razmeu srednjeg i novog vijeka, preuzimao je mnoge srednjovjekovne sadraje, ali ih je
obraivao u novim (obnovljenim) oblicima; ujedno je viekratno i s velikom zauzetou pisao o
suvremenim zbivanjima, u prvom redu o turskoj opasnosti i razjedinjenosti krana. Na
Marulieve nazore utjecao je i pokret laike pobonosti Devotio moderna.
- pisao pjesme, prozu, sastavljao kompendije i zbornike uputa za praktian kranski ivot,
107

moralno-teoloke i kulturnopovijesne rasprave, propovijedi, dijaloge, prie, pisma, epove,

poeme i krae pjesme
jedan dio lat. pjesnitva izgubljen (Boievi govori o Poematum libri VII) lat. stihove
poeo pisati rano, u koli Tidea Acciarinija
prevodio s lat. i tal. na hrv. te s hrv. i tal. na lat.
prvi upotrijebio naziv zainjavci
blie srednjem vijeku nego renesansi (propovijedao je strog kranski moral kao jedinu sigurnu
osnovicu ivota)
u sreditu njegova miljenja nije vjera kao doivljavanje i unutarnja drama, nego kao statina
disciplina utemeljena na crkvenim autoritetima
preuzimao mnoge srednjovjekovne sadraje i obraivao ih u novim (obnovljenim) oblicima
relig. pjesnitvo nastavak je naeg duhovnog pjesnitva s kraja srednjeg vijeka
pisao o suvremenim zbivanjima (turska opasnost i razjedinjenost krana)
jezik njegovih hrv. djela temelji se na splitskoj akavici 15. i 16. st. s umjerenim
unoenjem crkvenoslavizama, raguzeizama i opetokavskih elemenata
njegov ivotopis napisao Franjo Boievi-Natalis: Vita Marci Maruli Spalatensis ("ivot
Marka Marulia iz Splita")
u najnovije vrijeme otkrivene njegove pjesme ljubavnog sadraja (Glasgovski stihovi)
prvi u Hrvata prevodi Dantea i Petrarku
do danas najprevoeniji hr. autor
prvi napisao rije psihologija
Europsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralistikim spisima na latinskom jeziku
koji su u 16. i 17. st. doivjeli brojna izdanja i prijevode i bili medu najitanijim onodobnim
duhovnim djelima.
Glavni je predstavnik religioznog nadahnua meu humanistima.
zbog leksikografske naravi Repetorija MM moemo smatrati i zaetnikom hrvatske
leksikografije

IZMEU SV I RENESANSE: VRSTOVNI SASTAV MARULIEVE HRVATSKE LIRIKE

(Dunja Falievac: SPH i njihove poetike)
didaktinost Marulieve poezije njegovi su hrvatski stihovi svojom tematikom i motivikom
snano ovisni o religioznokranskim, odgojnim, vjerskopounim ili rodoljubnim namjenama,
estetska funkcija nije primarna, jezine forme imaju funkciju da pojaaju iskaz
problematinost njegove lirike (za razliku od Judite i Suzane koje imaju generiki vrstu
strukturiranost, potuju kanon epskog roda) od Goethea pa nadalje prevladava shvaanje da
didaktina djela ne ulaze u trojnu podjelu knjievnih djela, u Marulovo doba kriterij lirskog se
mnogo vie temeljio na umjetniki oblikovanoj rimovanoj ili nerimovanoj metrikoj formi
naglaena religioznomoralistika poezija nagovaranje itatelja da u vlastitom ivotu slijedi pouku
iz pjesme
ponekad se u pjesmama slui naglaenom satirom, groteskom kako bi to jae uputio na eljeni ideal
(Anka Satira, Spovid koludric, Poklad i korizma)
treba imati na umu da je drutvena funkcija Marulieve, kao i velikog dijela ranonovovjekovne
lirike, bila mnogo naglaenija nego danas i njezina usmjerenost publici bila je preduvjet opstanka
zato ne udi naglaena apelativnost, obraanje autora publici
problem klasifikacije Marulievih stihova esto unutar jedne te iste pjesme preplee elemente
karakteristine za razne lirske vrste i podvrste, a s druge strane, sve Marulieve hrvatske pjesme
proizlaze iz naglaeno kranskog nazora i mogu se shvatiti bogoljubnim pjesmama (Mirko
108

Tomasovi, Marko Maruli Marul, Zagreb, Split, 1999.)

sve u u ranom novovjekovlju proirene teme osim ljubavne oslanjale su se na medievalno
nasljee
Marulieve pisni razlike pokazuju da se u oblikovanju kraih pjesmotvora oslanjao na hr.
srednjovjekovnu knjievnost
njegova je lirika preteito lirika apela, lirika upuena adresatu
pjesma Slavi
prerada latinske pjesme talijanskog franjevca Bonaventure iz 13.st., slijedi metar izvornika i
simboliko-alegorijsku obradu teme o tenji due Bogu
u HK Maruli uvodi lirsku vrstu prisutnu u europskim knj. ve od 12.st. koja je na
simbolikoalegorijski nain prikazivala ivotinje kao odreena stanja i kategorije ljudskog
bia, samo personificiranje ivotinja kroz kransko uenje i moral bilo je prisutno i u hr.
knj. tradiciji (npr. Fiziolog)
zavrni epigramski zapis slijed srednjovjekovne topike grenog autora, dokaz
humanistikog postupka autorovog upisivanja u tekst, dokaz o autorstvu, tenja za
komunikacijom s recipijentom, visokorazvijena svijest o autorskoj poziciji
8erci
Tuenje grada Hijerozolima
vrsta religioznopolitike poezije koja je bila proirena u tal. srednjovjekovnoj knj.
tubalica i molba grada Jeruzalema upuena papi da okupi kranski puk i oslobodi
ga od Turaka
generiki elementi psalmenih tubalica i starozavjetnih prorokih knjiga (sadri
elemente pouka, prijetnji i prijekora, propovjedi, sudskog govora...) to mu daje status
angairanog, biblijskom tradicijom posveenog teksta koji poziva Europu na rat protiv
Turaka
opisuje i prati suvremenu povijest Jeruzalema, ali optimistino, s nadom u pobjedu pravde
adresat je cijeli puk, narod
Maruli je aktualnoj politikoj pjesmi dodao posveene smislove, kristijanizirao je
personificiranost Jeruzalema omoguuje identificiranje idovske povijesti s povijeu
hrvatskoga naroda
Molitva suprotiva Turkom
struktura psalma ne samo vanjska, nego se ponavlja i njegova jezina gesta
oblikovan je kao direktan apel Bogu u ime vjernog puka
govornik nastupa u ime kranskog kolektiva, molei milost
patetian ton, antiteza mi:oni, direktno obraanje Bogu, katalozi nevolja
Maruli se posluio tradicionalnom formom (psalam) da izrazi suvremene politike,
nekad i satirike sadraje
politiki se sadraji, kao i u Tuenju grada Hijerozolima, sakraliziraju, a i estetiziraju
Dobri nauci
stihovana puka propovijed koja se sastoji od niza poticaja da se odbace poroci, a
prigrle vrline
podsjea na srednjovjekovno tal. duhovno pjesnitvo
satiriki napadi na pjesnitvo podsjeaju na tal. srednjovjekovnu satiru i pjesmu Svit
se kona, bratovtinske pjesme
tekst je uokviren poetnom i zavrnom molitvom
Stumaen'je Kata
592 dvostrukorimovana dvanaesterca s poukama i refleksijama o razumnu i modru
ivotu
109

 pjesma nije originalna nastala je ve u 2.st. na latinskom jeziku, a njezin je izvorni

stoiki nauk kristijaniziran, u hrvatskoj je srednjovjekovnoj knj. bila prevedena u prozi pod
nazivom Knjige Kata mudroga
sadrajem je pjesma katalog savjeta

DJELA NA LATINSKOM
Najvei dio stvaralatva MM, 80%, je na latinskom jeziku.
Teio je to savrenijem obliku i to pravilinijem latinskom jeziku, pa je neka svoja djela s tim
ciljem i naknadno dotjerivao
prozna djela na latinskom:
1. De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Mleci, 1507. - iako je na knjizi
oznaena 1506., iako postoje naznake i ranijih inkunabulskih izdanja)
- Upuivanje u estit ivot po primjerima svetaca
- podijeljena u 6 libara (prema 6 dana stvaranja), 71 poglavlje
- najvie objavljivana hrv. knjiga u inozemstvu
- prevedena na nekoliko svjetskih jezika
- zbirka saetih i pounih priica i anegdota iz Starog i Novog Zavjeta i ivota
mnogobrojnih svetaca
- posveeno Jerolimu ipiku
- svrha je djela ivim i saetim primjerima ponukati itatelja na krepostan ivot: praktine
moralne poruke potkrijepljene su primjerima iz ivota svetaca, jer je smatra da na ljude
vie djeluju primjeri iz ivota svetaca, nego upute i propisi
- u svako poglavlju se na primjeru ivota svetaca pripovjeda o odreenoj vrlini i to redom
SZ, NZ, srednjovjekovni sveci. Tu je strukturu MM oivio raznolikim nainima
pripovjedanja: hagiografski odlomci i legende izmjenjuju se s anegdotskim crticama i
novelistiki ispripovijedanim ivotopisima
- moralno-didaktika tendencija
- uzor: rimski kompilator Valerije Maksim, ije je djelo Spomena vrijedna djela i izreke
MM imao u svojoj knjinici
- po opsegu i svjetskom odjeku najvanije njegovo latinsko djelo, tijekom 16 i 17 st.
objavljena u izvorniku bar 15 puta (Ve, Basel, Koln, Solngen, Antwerpen, Pariz).
Izniman uspjeh je doivjela i u prijevodima: ve u 16.st. Prevedeno je na talijanski (11
ili 12 izdanja), njemaki (7 izd), portugalski (2 izd), francuski (bar 5 izd.,), u 17 st. na
eki, tek u nae vrijeme i na hrvatski, a postoji i japanska adapatacija iz 1591.
- zbog 4 poglavlja u 4. knjizi (O gajenju istine i izbjegavanju lai) je bio na udaru
cenzure, jer zastupa stajalite da je la grozna i nepoeljna, ali u nekim sluajevima
doputena. 1564. u Sieni zapaljena zajedno s jo nekim knjigama, a 1612. je bila i na
popisu Indexa tiskanog u Madridu. Ipak, prevodila se i objavljivala sve do kraja 17. st.
110

2. Evangelistarium (Mleci, 1516.)

- Evanelistar
- napisan negdje izmeu 1480. i 1500.
- najvanije Marulievo moralno-teoloko djelo
- rasprava u 7 knjiga o praktinoj kranskoj etici, zasnovana na obradi triju
bogoslovnih kreposti: vjere, ufanja i ljubavi, na koje se po Maruliu moe svesti itava
Biblija
- podijeljena u 3 dijela u kojima se raspravlja o pojmovima kranskog morala: vjeri,
ufanju i ljubavi; 1. je knjiga Evanelistara posveena vjeri, 2. i 3. nadi/ufanju,
preostale 4 ljubavi.
- u posljednjim knjigama govori se i o seksualnom ivotu
- 194 poglavlja; 9 izdanja na vie svj. jezika
- moralno-didaktika tendencija
- namijenjen uoj publici: sveenicima, redovnicima, biskupima, pa su tu stroi
moralni stavovi i odlunije suprostavljanje poganskom nasljeu, to je zapravo pomalo
neoekivano od pisca koji je itav ivot itao antike autore i izvrsno poznavao antiku
kulturu.
- Uzdie etiku iznad svih drugih znanosti, jer se bavi ureenjem vladanja u ivotu
- zastupa opu harmoniju izmeu vjere i razuma, a djelo temelji na biblijskoj poruci.
- Tematski slijed u pojedinoj knjizi: najprije se razjanjuju pojedini temeljni pojmovi,
kreposti i suprotstavljeni grijesi, a onda se prelazi na raspravu o raznovrsnim ljudskim
svojstvima i ivotnim situacijama, npr. o dobrom i loem sveeniku, o pet osjetila, o
postu, o pijanstvu, lakomislenosti, tjelesnim napastima, o plemenitosti i sebeljublju, o
bogatstvu i sromatvu itd.
- unosi slikovite metafore i realistina psiholoka zapaanja
- 2. najvanije prozno latinsko djelo MM
- latisnki izvornik je tokom 16 st. tiskan 15tak puta, u cjelosti je preveden na talijanski i
panjolski, te djelomino na francuski i flamanski, u Kolnu je 1529 godine tiskan ak 4
puta, a meu poznatim itateljima se istie Henrik VIII i njegov kancelar, humanist
Thomas More
3. De humilitate et gloria Christi (1519. i 1522. u Ve)
- O poniznosti i slavi Kristovoj
- struna kristoloka rasprava na osnovi starozavjetnih proroka, a usput idovima
dokazuje da je Krist obeani Mesija
- asketskog je sadraja, prekorava poroke sveenstva
- doktrinarni spis u kojem polemizira s naelima idovske vjere
- 3. najvanije lat. djelo MM
- prevedno na tal 1596.
4. In epigrammata priscorum commentarius
- Tuma starih natpisa (poslije 1503)
- zbirka od 142 antika natpisa iz Italije (Rim, Firenza, Milano), Pule i Salone i dr.
gradova (iz zbirke Dmine Papalia)
- posvetio Dmini Papaliu
- 30-tak natpisa iz Salone je sam prepisao tokom etnji po ruevinama antikoga grada
- sve natpise je popratio obilnim epigrafikim, povijesnim i gramatikim komentrima +
refleksijama o prolaznosti svega ljudskoga, razmatraju sam sa sobom kolika je neko
111

bila slava oinskoga tla.

Ti natpisi potiu pisca da obnovi reminiscenicje na veliinu Rima, na Dioklecijana,
osnutak Splita, a sadri i opis Splita i Dioklecijanove palae

5. Vita divi Hieronymi (1510.. Prvi put izdana 1994.)

- ivot sv. Jeronima
- biografija sv. Jeronima
- nalazi se u njoj i rasprava In eos qui beatum Hieronymum Italum fuisse contendunt
(Protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim bio Italac) u kojoj prisvaja popularnog sveca za
svoju domovinu, pobija miljenja Flavia Bionda i Jakova Filipa iz Bergama, koristei se
povijesnim i zemljopisnim podacima antikih pisaca dokazuje da je svetac roen na
dalmatinskom, a ne italskom tlu. Ovu raspravu je tiskao Ivan Lui u De regno
Dalmatiae et Croatiae. Do izraaj dolazi Maruliev patriotski stav
6. Quinquaginta parabolae (1510., Ve)
- Pedeset pria
- zbirka kratkih i jednostavnih zgoda i situacija s pounim tumaenjem po uzoru na
novozavjetne parabole i Isusove parabole, s moralnim poukama, namijenjno
sveenicima
- posveeno Tomi Nigeru
- likovi su predstavnici obinih, redovito pukih zanimanja: ribar, kormilar, ptiar,
ugljenar, tkalac, kosac i nositelji nekih tipinih karakternih osobina: hvalisavac,
besposliar, laac, oholica...
- zamiljena je kao zaliha materijala za sastavljanje propovjedi za puk, ali izvrsno
funkcionira i kao samostalno tivo.
- Do 17. st objavljene na lat. bar 5 puta, prevdene na talijanski i panjolski.
7. Regum Dalmatiae et Croatiae gesta (1510, prvo izdanje 1666.)
- Djela dalmatinskih i hrvatskih kraljeva
- slobodan prijevod tzv. Hrvatske kronike (dijela Ljetopisa popa Dukljanina)
- preveo na lat. na molbu Dmine Papalia, kome ju je i posvetio
- da bi ga mogli itati ne samo oni koji poznaju na domai jezik nego i Latini
8. De ultimo Christi iudicio Marci Maruli sermo
- Propovijed o Kristovu posljednjem sudu, (prvo izd. 1901.)
- rukopisni govor s navodima iz klasika, sa slikom posljednjega suda
- retoriki najdotjeraniji Maruliev tekst
- tematski se ne udaljuje od srednjovjekovnih prikaza o sudnjem danu, no MM ju
aktualizira pozivajui kranske vladare Italije, panjolske i Francuske na meusobni
mir kako bi odgnali Turke koje izjednauje s Antikirstom
9. De Veteris instrumenti viris illustribus commentarium (oko 1517-1518 napisano, 1. put
izdano 1979.)
- Starozavjetne linosti
- kompendij Staroga zavjeta, saeti pregled SZ sastavljen kao niz biografija
najistaknutijih osoba, od Adama do Makabejaca, drei se ne abecednog reda, ve reda
njihova pojavljivanja u Bibliji.
- Uzor O znamenitim ljudima sv. Jeronima, za kojeg se smatralo da je porijeklom iz
112

Dalmacije
10. Dialogus de Hercule a Christicolis superato (Dialogus de laudibus Herculis) (napisan 1519.
ili 1520., tiskan 1524. nakon autrove smrti u Ve.)
- Razgovor o Herkulu koga su nadvisili Kristovi tovatelji
- jedino Marulievo prozno djelo u dijalokom obliku i jedino u kojem je tema lik iz
antike mitologije
- posveena Tomi Nigeru, a ta posvetna poslanica je vana jer s divljenjem govori o
Erazmu Roterdamskom ija djela upravo ita, prieljkuje da se sva nabona djela
odlikuju visokim stilom kakvog je pronaao u Erazma.
- Pjesnik i Bogoslov raspravljaju o uporabi mitologije i alegorije u pjesnitvu (u posveti
M. izraava divljenje djelima Erazma Rotterdamskog), rasprava se vodi o antikom i
kranskom sustavu vrijednosti.
- prva hrvatska polemika o epu De raptu Cerberi Jakova Bunia i Dialogus de laudibus
Herculis Marka Marulia
niz razloga navodi nas na pomisao da je Marulievo djelo svojevrstan odgovor i
polemika s Bunievom Otmicom
u tom Marulievu dijalogu Pjesnik i Bogoslov raspravljaju o znaenju Heraklova lika
pripovijedajui o svim njegovim djelima, te pjesnik prvo iznosi svoje vienje i
shvaanje Heraklova lika pripovijedajui o svim njegovim djelima i uznosei ga kao
pravog epskog junaka u antikom smislu
Herkul je u doba humanizma postao olienjem idealnog epskog junaka, da je dobio
poseban i iznimno visok poloaj u humanistikoj epici
dok Pjesnik u dijalogu istie Herkula kao najveeg meu junacima, Bogoslov mu se
suprotstavlja nizom argumenata, od kojih su neki karakteristini za Marulievo
shvaanje knjievnosti
kao prvo, Bogoslov sumnja u istinitost svih pria o Herkulu, one mu se ine udesnima
drugo, Bogoslov priznaje da je Herkul bio iznimno velik i hrabar junak, ali tvrdi da su
se u to vrijeme radila i izvravala djela koja su od svih tih hrabrija, uzvienija i
veliajnija, uvodi, dakle, kategoriju povijesnosti u shvaanje knjievnog teksta
Bogoslov izraava sumnju i u Heraklovo junatvo i hrabrost: po njemu su Heraklovi
podvizi samo dokazi fizike snage, dok su za njega jedine prave vrijednosti moralna
snaga duha, odricanje od ovozemaljske slave, od grijeha i nemorala
na kraju dijaloga Pjesnik izjavljuje da ga je Bogoslov uvjerio svojim argumentima u
pravu istinu, u to da literatura mora biti religiozno-pouna u kranskom smislu i
prenositi tu kransku istinu, a ne prie drevnih pjesnika o Herkulu
nijeui dakle humanistiku koncepciju obnove epa u duhu antike, Maruli se
zalae za drugaije konstituiranje epa, s drugaijim epskim junacima negoli su to
bili antiki. Suprotstavljajui se aktivnom, djelatnom epskom junaku u borbi
protiv zla, zalaui se za kranski moral i trpeljivog junaka, Maruli iznosi svoja,
od Bunia razliita, shvaanja epa, epskog junaka i epskog svijeta
iz ove perspektive sagledano, Marulievo bi se djelo moglo smatrati prvom
knjievnom polemikom u HK
koncipirajui i odreujui Herkulu ulogu praslike Kristove, Buni u drugom izdanju
svoj izrazito mitoloko-junaki ep mijenja u religiozno-kranski i alegorijski ep
moda upravo pod utjecajem argumentacije i negativnih sudova o Herkulu koje iznosi
Maruliev Bogoslov
113

dakle, nije samo didaktike svrhe, ve je i knjievna rasprava u kojoj se razmatra

uporaba mitologije i alegorije u pjesnitvu
Pjesnik zastupa nazor da je vrhunac pjesnitva epska poezija, a najboljom smatra
mitsku pripovijest, Bogoslov nije protiv pjesnitva, ali ali smatra taj izbor teme
nedovoljno promiljenim
zakljuak da kranskom pjesniku valja pjevati o junacima kranske vjere, a ne o
izmiljenim herojima iz antike

11. Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI pont. max. de calamitatibus
occurrentibus et exhortatio ad communem omnium Christianorum unionem et pacem
(zavrena 3.4.1522., tiskana 30.4.1522. u Rimu)
- Rim, 1522., poslanica papi Hadrijanu VI
- Poslanica gospodina Marka Marulia Splianina papi Hadrijanu VI o nesreama koje
nas snalaze i poziv na ope ujedinjenje i mir svih krana
- apel za uspostavu sloge katolikih vladara i zajedniki vojni pohod protiv Turaka,
ocrtava nesree koje se dogaaju na hrvatko-ugarskom tlu, zadnjoj liniji obrane od
Turaka, pa posljednju nadu polae u papu da ujedini katolike vladare i krene u rat
protiv osmanlijskih osvajaa.
- Tvoju e blagost u ovoj stvari propoviedati gradovi, koji jo ostaju od Hrvatske i
Liburnije, svi dinaste i zapovjednici tvrava, a nema preeg pitanja od ovoga: Nita u
ovo vrieme ne moe uiniti spasonosnije za svoju crkvu, pohvalnije za se, ugodnije
Bogu
- apel nije naiao na zadovoljavajui odgovor.
12. Repertorium / Multa et varia (prvi put izdan 1998-2000)
- Repertorij
- donedavno poznat kao Multa et varia, velika zbirka izvadaka (preteito etike
tematike) iz Biblije te iz djela 40-tak antikih, patristikih i humanistikih pisaca,
vrsta leksikona
- desetljeima ju je ispisva po osobito razraenom sustavu natuknica da bi sluila kao
lektorni podjetnik i kao prirunik pri pisanju vlastitih djela
- zbog leksikografske naravi Repetorija MM moemo smatrati i zaetnikom hrvatske
leksikografije
13. Psichiologia de ratione animae humanae
- djelo poznato samo po naslovu (Psihologija, o prirodi ljudske due)
14. Quaestiones utriusque Testamenti
- djelo poznato samo po naslovu (Pitanja obaju Zavjeta)
15. De pace Italiae carmen heroicum
- djelo poznato samo po naslovu (O miru Italije)
latinska djela u stihovima:
Davidijada i 7 knjiga pjesama
16. Davidias (nastao oko 1506-1517, pronaen 1924. u Torinu, tiskan 1954. u SPH- prir. J. Badali;
1957. u Meridi u Venezueli (prir. M. Marovich); Zg, 1974. prijevod i komentar B. Glavii)
114

Davidijada
religiozno-alegorijsko-junaki ep u 14 pjevanja s ukupno 6765 daktilskih
heksametara, uklapa se u biblijsko-vergilijanski ep
opjevao je djela idovskog kralja Davida
kruna latinskog opusa MM
sauvano samo prvo pjevanje [???]
graa je rasporeena u 3 dijela, od kojih svaki ima svoj proemij. Prvi dio (knjiga 1-6)
prikazuje Davidova djela dok jo nije bio kralj, drugi dio (knj. 7-9) opisuje prvi period
njegova kraljevanja, a trei (knji. 10-14) sadri nevolje koje su ga snale zbog njegovih
grijeha
u prvom proemiju trai inspiraciju samo od Boga, a odrie se drube poganskih antikih
pjesnika - zato antika mitologija slabo dolazi do izraaja u ovom kranskom epu, u
kojem je u pripovijedanje na vie mjesta upleteno moraliziranje i davanje vjerskih
pouka.
Maruli se tono rasporeda grae prema Starom zavjetu, nasljedujui u jeziku, stilu i
stihu rimske i ranokranske epske pjesnike
mjestimino je kratio i prekrajao biblijsku priu, negdje nadopunjivao (unosio sentence,
opise, dijaloge, vlastite komentare), ponekad mijenjao redosljed dogaaja
Davidijada je nastala u zreloj ivotnoj dobi, u rasponu od moda i desetak godina, a
dovrena je 1517.
U epu Davidias (Davidijada, 1506-1517, prvo izdanje 1954), u etrnaest pjevanja s
ukupno 6765 heksametara, opjevao je djela idovskoga kralja Davida, striktno se drei
Biblije, ali nasljedujui u jeziku, stilu i stihu rimske epske pjesnike (ponajvema
Vergilija).
Na kraju epa je dodao tumaenje u prozi, klju alegoreze: Tropologica Davidiadis
expositio (Alegorijsko tumaenje Davidijade). Svrha tog dodatka je pokazati kako je
sadraj Starog zavjeta slika Novog zavjeta, zato je pisac za svaki SZ lik i dogaaj koji
opisuje pokuao pronai odgovarajui NZ. Pa u toj alegoriji David predstavlja Krista, a
aul idove koji ga progone, Golijat je avolska sila, Davidova enidba Abigajilom je
zarunitvo Krista i Crkve, Davidov povratak u Jeruzalem nakon pobjede nad
Abalomom prefiguracija je Kristova uzaaa na nebo i povratak ocu, itd.
Ovaj najbolji ep hrvatskog i vrhunski biblijsko-vergilijevski ep europskog humanizma
prvi put je tiskan tek 1954.
posveena je Dominiku Grimaniju, akvilejskom patrijarhu i kardinalu
Davidijada posjeduje oekivani epski sadraj i instrumentarij: pripovijeda junaka djela
naslovnog lika, Davida, pri emu koristi tipine epske rekvizite: invokaciju (u
latinskom epu su 3: na poetku 1., 7, i 10. knjige), razvijene poredbe, kataloge (popis
Davidovih junaka u 13. knjizi), prorotva, mitoloke aluzije, epitete i sl.
Davidu pridodaje kranske, novozavjetne vrline (blagost, pratanje, strpljivost, a
imenu mu dodaje epitet pius - poboni), to podsjea i na Vergilijeva Eneju koji nosi isti
pridjevak.
Izvrsni opisi bitke, dvoboja, Davidova dvora, kuge, mora...
psiholoki pronicljivi opisi duevnih stanja: aulov bijes, Abigajlina poniznost,
Amnova ljubavna strast
opisi tjelesne ljepote i ljubavni prizori imaju frazeologiju slinu petrarkistikoj lirici
poinje kada Lucifer alje na zemlju Zavist da u Benjaminovu liku raspali utrnulu
aulovu mrnju prema Davidu
zaslijepljen mrnjom, aul baca koplje na Davida dok ovaj pjeva psalam
115

Davidu pomae vjerna ena Mikala i skloni se k prorocima, gdje se i aul, doavi za
Davidom, smiruje u svetoj atmosferi
Davidijada ima kranski karakter i zadau, pripada anru svetog pjesnitva (sacra
poesis)
glavni izvori su mu Biblija (Prva knjiga Samuelova i Prva knjiga o kraljevima) i
Vergilijev ep o Eneji
iako su i suvremenici govorili o Davidijadi kao o remek-djelu, nije tiskana, a rukopis je
pronaen tek u 1924. u Torinu te je napokon objavljen 1954. u SPH- prir. J. Badali;
1957. u Meridi u Venezueli (prir. M. Marovich); Zg, 1974. prijevod i komentar B.
Glavii)
do danas se ne zna zato je to znamenito djelo ostalo samo u rukopisu

17. Hymnus ad Deum

- Himna Bogu
- heksametri
- antologijski primjer humanistike himne u kojoj se vjerski sadraj preplie s mitolokim
aparatom (pjesnik zaziva muzu Uraniju), a kranska kozmologija prikazuje se
odnjegovanom klasinom versifikacijom
- nema je u prijevodu na hrvatski jezik
18. Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi pendentis in cruce (1507. S Institucijama,
1514. samostalno)
Pjesma o nauku Gospodina naega Isusa Krista objeenoga na kriu
razgovor izmeu kranina i Isusa na kriu, kranin pita, a Isus odgovara i
pouava ga
shema je srednjovjekovna, a sadrajno je posrijedi tumaenje mistinog Kristova
raspea i opis sudnjeg dana
objavljena u prvom izdanju Institucije, naena i u Glasgowskim stihovima
elegijski distisi, podsjeaj na Petrarcu od kojeg uzima prva dva stiha i s klasinim
asocijacijama (Venera, Tartar)
uz tiskanje u Instituciji, objavljena je i samostalno 1514, a neizbrojivi su njeni prijevodi
adaptacije na razne jezike (20-tak puta tiskana u izvorniku, preko stotinu puta u
prijevodima na pa, fra, eng, tal, e, slov, hrv.). Tome je i zasluno da ju je Luis de
Sarria/Fray Luis de Granda, panjolski asketsko-mistiki pisac preveo na panjolski u
ritmiziranoj prozi i objavio u svoja 2 djela koja su se dosta itala i prevodila diljem
Europe od 16. do 19.st.
19. Grata salutatrix
- elegika poslanica Franji Natalisu-Boieviu
20. In somnum diurnum
- tualjka na nevolje starosti upuena Franji Martiniu
- Tualjka protiv dnevnog sna
21. Ad Virginem beatam
- na lat. je prepjevao Petrarcinu pjesmu Vergine bella na nagovor Jeronima Papalia;
posvetio mu pjesmu
116

22. Principium operis Dantis Aligerii de Fluentino sermone in latinum conversum per M.
Marulam
- Poetak djela Dantea Alighierija s firentinskoga govora preveden na latinski od M.
Marulia (prvo poglavlje Pakla)
23. Glasgowski spisi
- 141 epigram
- pronaao ih je Darko Novakovi u pred desetak godina u Glasgowu u kotskoj
- vani su jer je znatan dio meu njima svjetovnog i mitolokog sadraja
- otkriva se MM kao izravan i duhovit satiriar, ismijava mane sugraana (izjelice,
bludnice, loi pjesnici, snobovi...) i prijateljski ih zadirkuje zbog branih nevolja
- tu su i brojne nadgrobnice i pohvalnice i vjete prigodnice
- i nekoliko ljubavnih pjesama i poneku nesputano erotskog sadraja
- Tualjka protiv ubojice psa Mora - tualjka za ubijenim psom, kunim ljubimcem
- poslanica Frani Boieviu sa olte
- poslanica Frani Martiniu o starosti
- Tualjka protiv dnevnog sna
- ima i pjesama s duhovnom tematikom, prepriani ivotopisi apostola i crkvenih
naruitelja
- tu je i Hymnus ad Deum (Himna Bogu)
- tu je i Carmen de doctrina Domini nostri Iesu Christi pendentis in cruce (Pjesma o
pouci Gospodina naega Isusa Krista objeenog na kriu)

DJELA NA HRVATSKOM
iako je manji od latisnkog hrv. knji opus je vaniji zbog tenje ka izraajnoj moi narodnog jezika
djela u stihu:
23. Judita
prema nadnevku posvete je zavrena 22.4.1501.
tiskana 3 puta za ivota: u Ve 1521. (Petar Srii), 1522. (Jacomo di Negri), 1523.
(Jerolim Mirkovi)
Puni naziv: Libar Marka Marula Splianina u kom se uzdari istorija svete udovice Judit
u versih harvacki sloena, kako ona ubi Oloferna posridu vojske njegove i oslobodi puk
israelski od velike pogibli
- 1. ep na hrvatskom jeziku
- biblijsko-vergilijanski ep u 6 pjevanja s temom iz Staroga zavjeta (ukupno 2126 dr12
s prijenosnom rimom - povezan i drugi srok prvog distha s prvim srokom drugoga)
- uzor mu je i ovdje Vergilijev ep o Eneji, te bibl. pria o Juditi
- posvetio don Dujmu Balistriliu, svome kumu i primanciru splitskom (prvom u
popovskom zboru) kome u posveti objanjava da je namijenjena onima koji ne znaju ni
latinski ini talijanski "neka ju budu razumiti i oni ki nisu naueni knjige latinske aliti
dijake". prozna posveta djela iznimno je vano autopoetiko oitovanje
- u naslovu istie da je u "versih harvacki sloena"
117

u uvodu kae da je ovo djelo pisao po obiaju naih zainjavac, tj. starih hrv.
duhovnih stihotvoraca, i po zakonu onih starih poet, tj. starih antikih pjesnika;
utjecaj ove druge kole vidljiv je na svakom koraku u spjevu: grau je oblikovao prema
pravilima epske knjievnosti, pjesniki je obradio i rasporedio u 6 pjevanja i koristio
dr12, najrairenijim stihom hrvatske poezije 15 i 16 st., i to s prijenosnom rimom
opjevava temu iz Biblije i na razini sadraja prati biblijski predloak, Judita nije
ispjevana kao pravocrtna versifikacija biblijske prie, nego kao renesansni ep.
Ispjevana je na vergilijanski nain: po uzoru na Vergilija, Maruli slae priu o Juditi u
sie, opisuje likove, mjesta i vremenske odrednice radnje, razvija dinamine motive
prie, nie razvedene poredbe, kataloge i pjesnike slike
Unio je nove sadraje, kao npr. u 1. pjevanju dodaje opirnu sliku vojske u pokretu, a u
etvrtom potanko opisuje Juditinu ljepotu i odjeu.
Ep je opremljen oekivanim rekvizitima humanistikog epa. Zapoinje invokacijom
u kojoj zaziva Boga da mu pomogne u pjevanju, sadri brojne opise i poredbe,
kataloge, perifraze, brojne spomene likova i dogaaja iz antike mitologije, a
okonava se naglaeno stiliziranim, metaforikim zavretkom: slikom laice koja sputa
jedra. Katalozi pruaju pjesniku da pokae svoju uenost i naitanost, pa se tako u 4
pjevanju niu ljepotice iz biblije i klasinih mitova, u 5 pjevanju se nabrajaju glasoviti
pijanci, u 6. hrabre ene iz biblijske i antike povijesti.
Raspored grae u dijelu je simetrian: prva 3 pjevanja dominiraju Asirci, zadnja 3
branitelji Betulije i Judita, a postoji i simetrina opozicija izmeu 1 i 4, 2 i 5, 3 i 6
pjevanja.
Utjecaj talijanskih pjesnika i domaih odjeka prisutan je u opisivanju Juditine ljepote,
svi koji ju vide zatravljeni su njenom ljepotom, a Holofernov prvi susret se opisuje na
tipian nain petrarksitikih kanocnijera:
Kad ju je vidio, s parvoga pozora
Ranu je outio ljubvena umora
u Juditi se sloj biblijske i hagiografske naravi otkriva u moralno-didaktikim
refleksijama i molitvenim odlomcima
stavljanje biblijskog sadraja unutar klasinog epa zajedniko je Juditi i Davidijadi,
pa oba spadaju pod biblijsko-vergilijanske epove.
Ova starozavjetna pripovijest je viestruko lokalizirana i aktualizirana s obzirom na
rodni grad, opisi krajolika ponekad podsjeaju na Split i okolicu, vojska u pokretu
nalikuje na Turke koji su u zaleu Splita, Judita se odijeva kako su to inile splitske
gospoje u Marulievo vrijeme.
Opsjednuta Betulija je metafora Splita pod ijim zidinama haraju osmanski osvajai.
po uzoru na zainjavce obrauje priu o bogobojaznoj eni koja je svojom svetou, ali i
odvanou pobijedila oholog silnika
esto se razumijeva i kao nacionalni ep
za razliku od srednjovjekovne svete Margarite, Judita se slui enstvom; u njoj u isti as
ive i Eva i Mandaljena pokornica
Marulieva konkretnost je i povijesno usidrena i odreena: Judita je dranjem i
odijevanjem onovremena renesansna ljepotica; vojske su orujem i simbolima
(zastavama) sasvim nalik srednjovjekovnim vitezovima; nasilni Asirci mnogim
naznakama podsjeaju na nadasve stvarne i aktualne Turke
esto Marulievu Juditu usporeuju s Danteovom Boanstvenom komedijom po ulozi i
zadai za nacionalne poezije i on sam ju je takvom usporedio
pjesnikom obradom pripovijesti o hrabroj starozavjetnoj udovici Maruli je elio
118

pokazati da se prijeteoj turskoj sili moe odoljeti junatvom i vjerom u Boga

ep je uobliio po poetikim pravilima renesansne epske tvorbe, dok je u
versifikaciji nasljedovao suvremene pjesnike svjetovne tematike (zainjavci)
podjela svjetla i sjene: s jedne strane grubi realizam kojim opisuje Holoferna i vojsku, s
druge strane stalna aureola obavijena oko glave junakinje; asirska vojska je utjelovljenje
materijalne vlasti i sile, a Betulija je grad pobonih sveenika i puka; betulijanska gozba
je skromna, a asirska zavrava pijankom

SADRAJ (by me)

poslanica Dujmu Balistirliu
Potovanomu u Isukarstu popu i parmanciru splickomu gospodinu do(m) Dujmu Balistriliu komu
svomu Marko Maruli humiljeno priporue(n)'je z dvornim poklonom milo poskita
Kroz korizmene dane, prelistavajui knjige SZ, naiao je na priu o Juditi koja je ubila Holoferna i
oslobodila Izraelce. Odluio je da ju stumai naim jezikom kako bi je razumjeli i oni koji nisu naueni
latinskom i talijanskom (Tuj historiju tui, ulize mi u pamet da ju stumai(m) nai(m) jaziko(m), neka
ju budu razumiti i oni ki nisu nauni knjige latinske aliti djake.)
Daje mu taj poklon kao to djeca daruju starije svoje naranama u koje zabadaju cvijee, mauran,
rumarin itd, pa je i on ovu priu uresio, ugladio i ulatio nanoenjem raznih boja. Zato je ona rukovet
mnogim cvijeem okiena. Kada ju dobro proita, vidjet e da je promijenila izgled kao voke u
proljee. Napisao ju je po obiaju naih zainjavaca i starih poeta antikih koji se ne zadovoljavaju
time da ispriaju priu, nego mnoge postupke upotrebljavaju da bude ugodnije onima koji e itati kao
to dobar kuhar sve jo zaini paprom i afranom da bude bolje onima koji e blagovati. (Evo bo
histori(j)u tuj svedoh u versih po obiaju naih zainjavac i joe po zakonu onih starih poet). Uzda se
u njegovu dobrotu i njihovo prijateljstvo da e ovaj dar srdano prihvatiti. Govori mu da mu dolazi
Judita moda jednako ukraena kao kad je ila kod Holoferna, ali ne da ga time prevari, nego da ga
potkrijepi u odravanju svete istoe. Zna da e moi prebivati poteno pod njegovim krovom kao to
je nekada prebivala u Betuliji. Kad se bude s njom razgovarao, Maruli dri da e ju pohvaliti ne manje
nego Eliakim koji ju je doao vidjeti u Betuliju iz Jeruzalema. Nju neka primi, a on i dalje ostaje njegov
sluga (ne u tom stilu). Mir i milost gospodina naega Isukarsta budi vazda s vami. Amen. Od rojen'ja
Isukarstova u puti godie parvo nako(n) tisua i pet sat, na dvadeset i dva dni miseca aprila. U Splitu
gradu.
Istorija sva na kratko ka se uzdari u ovih knjigah
Svojevrstan uvod u kojem ukratko u prozi prepriava to e se dogoditi u djelu. Spominje da je
Nabukodonosor pobijedio Arfaksta, kralja Medijaca kod Eufrata. Poslao je susjednim zemljama
poslanike s porukom da se pokore, oni nisu htjeli, pa je poslao Holoferna s vojskom koji je sve putem
osvojio. Vano je da Nabukodonosor nije onaj poznati babilonski kralj, ve je u igri neki asirski kralj,
vjerojatno Aurbanipal. Rije nabukodonosor je zapravo openiti kraljevski pridjevak, kao faraon u
Egiptu. Bio je veliki strah po zemlji zbog Holoferna, u Jeruzalemu su se puno molili Bogu, H je
opkolio Betuliju.. bla bla bla.. uglavnom prepria sve do kraja u kratkim crtama, o Juditi kod H i kako
je ivjela 105 godina i kako su je hvalili.
a se u kom libru uzdari
kao to naslov kae, tu u jo krae kae to je u kojem pjevanju...
119

Libro parvo
Zapoinje invokacijom Bogu, jer eli govoriti o hrabrim Juditinim djelima. Bogu jer je Bog onaj koji je
njoj dao hrabrost i lijepo tijelo i potenje i on je onaj koji nadahnjuje, a ne muze s Apolonom, pa ga
moli da podigne i njegov glas do svog kraljevstva dok pjeva o Juditi.
Nakon toga nas uvodi u radnju opisujui kralja Arfaksta od Medi koji je sazidao grad Egbatan, pria
kako se uzoholio i kako svatko tko se digne visoko, tee mu pada pasti, jer kad ga pobjede gubi svoju
ast, glas... Pobijedio ga je Nabukodonosor. Uao je u Ninivu, zasunjio mnoge, mnoge i ubio, rijetki
su tek uspjeli pobjei. Opljakao je grad, podijelio vitezovima blago, okupio svoje junake i rekao im da
je s pomou njih hrabrih osvojio sve to je okom vidio, te da sad nema nikoga u blizini tko ga se ne
boji. Najavljuje da e poslati glasnike susjedima da postanu podloni njegovim zapovijedima. Svi ga
vitezovi pohvalie, poslae poslanike k susjednim gradovima/dravama nosei Nabukodonosorovu
zapovijed da mu se pokore. Nakon zore vratili su se glasnici, ali nitko mu se nije pristao pokoriti. Na to
se Nabukodonosr rasrdi i odlui osvojiti sve koji mu se nisu htjeli pokoriti, te se zaprijeti da e svi u
okolici znati koliko je on snaan zajedno sa svojom dravom. Prisegne na prijestolje da to im prije
bude ispunjeno. "O kako se varaju oni koji priaju o budunosti bez razuma govore kao iz sna, jer ne
odluuju oni nego onaj koji sve zna" - sentencija. I dalje se ljutio, pala je no, svi su zaspali, ali
Nabukodonosr nije mogao zaspati nego se prevrtao kao bijesni pas meu ljudima. Boli ga to to ne
moe sve opljakati, pohlepa ga bocka, pohlepa nikad ne moe biti zadovoljena. Poela je svitati zora,
nije se jo ni do kraja razdanilo, a vijenici su se skupili u komori (spavaoj sobi) na kraljev poziv, te
im se obratio kao najmudrijim, najvjernijim i najboljim svojim slugama i rekao da e ga gristi dok god
ne vidi da sva mjesta na svijetu ne budu podlona njemu i ne tuju ga. Zato je odluio svima njima
objaviti rat koji ne obeaju da e biti pod njime, njih e osvojiti, a prvo e osvojiti drave koje nisu
htjele dati to je on htio, nego su ismijali njegove poklisare. Vitezovi koji su se im vie trudili
polaskati kralju skinuli su kape, kleknuli i zahvalili mu, izjavili da su mu u milosti, te se njemu i pristoji
ovladati svom zemljom, jer nijedan grad ne moe biti toliko tvrd da ga on sa svojom vojskom ne moe
razoriti. I tko e uope misliti da je dovoljno jak da se ide boriti s njime na bojnom polju? Zadovoljan
e biti i puk kad ga postave na prijestolje svog svijeta. Njegovi potomci e ga blagoslivljati, a ime e
mu biti poznato dok god budu zvijezde svijetlile i vode tekle. Kralj se zbog pohvala jo vie uzoholio i
trai da mu pozovu Holoferna. Kad je doao hvali ga zbog uspjeha u bitkama, te mu nareuje da skupi
ljude i sve to im treba za rat, te da poe ka zapadu, osvoji mu gradove i pokrajine koji mu se nau na
putu, kako bi ga se svatko bojao. Holoferno po nalogu skupi, elei da vojuje, junake, 120 000 pjeaka
i 12 000 konjanika. Pjeaci sve mladi i jaki, eljni borbe, pripremaju lukove i maeve. I dalje slijedi
opis vojske koja se priprema za pokret. Konjanici arene odjee kao proljee, s plavo bijelim povojima,
nadiveni perima (pretpostavljam da se radi o turbanima :D), titove objesili, koplja zavrtaju, svi su
veseli, pjevaju, piju. Pred njima vojvode s almom, na njih se obazirui, uzmahivahu buzdovanom.
Svaki je bio nakrcan zlatom i orujem, pera im je vjetar za vratom zavijao. Pred svakim jae naoruani
momak s malom krunicom i naunicom na uhu, zlatnim titom i njegovom zastavom vode konja. Sva
naprena kola su kripala, deve su stupala nosei teret, volovi, ovnovi i pastiri za njima, a svega u
veeeeelikom broju. Za vojskom na kraju iao je Holofern koji je zapovijedao svim oholim junacima,
sluge oko njega s pernatim strijelama, drugi s prakama koji su skupljali kamenje kako su ili po putu,
drugi pak s kopljima, trei sa isuenim sabljama. Haljine su svukli, koulje pripasali, rukave zavrnuli,
arape podpasali, bre trali nego jelen pred lavom poredba (bare t' bi ticali skaui dubravom, ner
kad bi bigali jelini prid lavom.). Vitezovi s kopljima i maevima svi kao da su eljniji poi u boj nego u
gusarenje. Slijedi opis Holoferna: Sjedio je na gvozdenim kolima, djelomino pozlaenim, zakaena je
na kolima bila crvena zastavica koja se lelujala i koja se izdaleka vidjela. A on je sjedio oholo, visoko,
krvavog oka, crvena obraza, prosjede brade, velikog trbuha, znojio se i kad nije bilo hladno, toliko je
bio debeo, sav obao kao ovan koji jo nije bio postrien (oian). Povezao se svilenim pojasom i
gojtane pustio kiene biserima, kapa s perom na glavi, oko pasa sablja srebrena i bode i bogato
120

obuen. Oko njega je stajalo est vezira, meu njima podvojvode, stajali su kao zid koji titi katel, da
na njega ne skoi zvijer ili protivna sila. Kola je debela ivina vukla, uz koju je ila druga rezervna, to
krdo bijae od jakih bivola, crnih konja i crnih volova. Za njim su ili njegovi priuvni konji prekriveni
crvenim pokrovom, sa zlatnim ukrasima, zlatne vale i zlatom ukraena sedla, popruzi (prekrivai?)
areni i zlatni stremeni, a konji obojani po repu i grivi. Samo tu crni, ostali su bili sivi. Nisu bili
straljivi, bistra pogleda, nisu bili mlohavi, ve obijesna ugriza, brzo micahu nogama poskakujui,
gazei usporedno, zabacujui glave. Propinjali su se... Na nekim konjima sjedili su lovci i ptiari, na
ruci im sokoli, za njima hrti i lovaki psi. Pred kolima su bubnjale nakare (udaraljke sastavljene od 2
metalne ploe), trube, citre, svirale, pjesmom hvalei hrabrost kraljeva i careva stvarajui tako buku
kao kad je Jerihon pao. Od konjskog topota zemlja se trese, a trava i ito nisu izrasli na mjestu kojim je
vojska prola jo godinu dana, dizale se veliki oblaci praine, palili su sela i dvorove po putu (bar
mislim :D), ako je nestalo vode, ili su naprijed na gazove, a kad bi napravili mostove za prijei rijeku i
po 10 dana im je bilo potrebno da ju prijeu toliko je vojske bilo. I tko bi bio smion toliko da ih
doeka? Prestraio bi se i car i kralj, pobjegao bi ne trznuvi ma, niti bi se obazirao bjeei no i dan.
Libro drugo
S tom je vojskom Holoferno preao Asiriju i radio po Nabukodonosorovom naputku. Nigdje nije imao
otpora, doavi na lijevi kraj Cilicije, do gora Ange, zapalio je tamo sve nasade, sva gradove i mjesta
zauzeo. Nije se htio dati Melot (grad u Kapadokiji), nadao se da e se othrvati, ali je ovaj preskoio
zidine, sve unutra kao stoku ubio i grad poruio.
Dakle, nabraja Holofernova osvajanja po putu: Tarsis, glavni grad Cilicije, Celine, Izmaelove sinove,
proao je Eufrat, pa je zasjeo na mee Mezopotamije, uzeo kao miraz njihove katele, gore i svu zemlju
do koje je mogao doi. Zarobio je Madijance, oteo im blago i ivine, pobivi sve koji su mu se
suprotstavili maevima i buzdovanima. Damasku je priao, malo se zaustavio, taman je rodilo ito, pa
su spalili sva polja, posjekli sva drva, lozu... Metafora Olofernove vojske kao crnog oblaka, oluje koji
nadolazi koje se boji ribar i upuuje su u luku kad dolazi nevera, a teak se boji za svoje vinograde i
ito. Poslali su poslanike koji su mu se predali, jer je svih bilo strah da e ih sve pobiti. I rekoe mu da
vie ne obruava svoju silu na njih i da zemlja koja je bila prije njihova sad moe biti njegova, te da su
dostojni smrti i zarobljenitva svi koji se oglue o takvu silu, daju mu sve pokrajine, sela, gradove,
livade, ivinu i stabla, sve je njegovo i sluit e njegova kralja, samo neka ih sad primi na milost.
Holofern ne postupi s njima nasilno nego zatrai da nitko ne bude slobodan od zakona koji nalae
Nabukodonosor i svi ga moraju tovati kao boga. Oholosti lue ima li od njegove, tko misli da je vei
od Boga, jer e umrijet i ostaviti stvari koje je skupio i postati isti s najmanjima? Od koga sada strepi
svatko, kada ode u grob za njega nitko mariti nee i koji eli da bude kralj cijelom svijetu ubrzo e biti
hrana crvima. Ovog koji svakim zlom pritie ovaj narod uskoro e biti prekriven kamenom. To e biti
njegov kraj, tog koji tu stoji i misli da ga se i smrt boji. U oholosti uzeo je sve to je mogao i svi su mu
se u strahu klanjali, iz velikih gradova gospoda su dolazila da ga na razliite naine odueve: palili mu
svijee, donosili krune, pjevali i plesali za njega, svirali na guslama i lutnjama, diplama i nakrama. Ali
ni to nije zaustavilo njegovo tvrdo srce, mnoge je gradove sruio i rekao im da je bog onaj kog se boje,
a to je Nabukodonosor. Dalje je nastavio kroz Sobal, Apamiju, Mezopotamiju, Idumiju (trebalo bi biti
Judeju, ali je to greka jo iz Vulgate), osvoji ju i utaborio se da bi mu se vojska sakupila. Tu je bio 30
dana. I idove je bilo strah da i njih ne zadesi sudbina koja je zadesila ostale narode i da ne bi doao i
sravnio Jeruzalem. Pa su slali ljude sve do Jerihona i poli u goru, ogradili se i koliko su mogli
donesoe ita i ekae pogibelj. Sveenik Eliakim je poslao pismo onima u Dotaim i Esdrolam da ne
budu doma nego da uvaju cestu i klance zaposjednu i da zatrpaju usjeke kako ih neprijatelj ne bi
mogao preskoiti da ne razvale jeruzalemski zid. Bez straha sve su to napravili to im je sveenik rekao
i ponizie se svi velikim postom i skruenim molitvama. I svi skupa molie Boga pred hramom Bojim:
"Ti koji si gore i u ija snaga moe sve u svemu, u svakoj zgodi, glasove nae uj, izbavi nas od straha,
121

nedaj da ovu pogibelj doeka tvoj puk, nego neka tvoja snaga slomi njega koji ne tuje Boga. Ne daj da
tvoga grada poloaj premjesti i oltar tvoj oneisti. Obrani Jeruzalem da ga ne opkole i da ne zauzmu
njegovo mjesto ni njegovo blago. Nemoj da se majka lii sinova i da gleda kako joj ih odvode u
ropstvo. Nemilostiv je on toliko da kad zauzme grad ne prata ni enama, nego ih svim gnjusobama
izvrgava ruglu. Stegni snagu ovih koji nadmauju i snagu svih lavova svojom jainom. Ako ih ti nee
svojom vlau zabranit, tko je taj koji se moe svojom snagom obraniti? Ti to moe napraviti, za to ti
se molimo u suzama, ne daj da nas stave u toliku tugu. Od maeva i uzdi kad god si htio i jaih od ovih,
ti si nas oslobodio. Ti si nas vodio preko mora po suhom, a potopio one koji su nas tjerali i kako si nam
obeao, oni koju su ovdje ivjeli ustupie nam Jeruzalem. Poalji nam milost kako i tada, ti si nae
ufanje i nada, ne daj da nama vlada netko tko nije s tobom. Grjeni smo, ne jedemo, ne pijemo, samo
vapimo pomiluj nas. Mi emo ti sluiti i duom i tijelom, zakon odravati, budi naa pomo"
Eliakim tjeei ih ree: "Kaem vam da e Bog sluajui vas imati samilosti. Postite i molite, pokazujte
djelo ponienja, sjetite se Mojsija i koga on pobjedi i ime kad je doao Amalek kralj u Rafadim s
velikom vojskom da se bije s bojim pukom Mojsije ga nije dobio ni maem ni titom nego udarcem
molitve ih je pobio sve. (aludira na pripovijest kad je Mojsije drao ruke u zraku njegov je narod
pobjeivao, kad bi ih spustio, pobjeivao je neprijatelj. Bog mu je pomogao drati ruke gore i
pobijedili su). Tako e i ovog zloinca Bog pobiti, ako ga budete moliti." Poee postiti, rtve prinaati
i sveudilj moliti, posipae se pepelom.
Kad je Holofern uo glas da su zaposjednuti putevi gorskih staza i da idovska vlast pripremljeno eka
boj, nakostrijei se i posta gnjevan i zapita vojvode: "Tko su ovi koji idu po vrhovima i uvaju prolaze?
Koji gradovi? Koja hitrost? Ima li ih mnogo? Koliko su jaki kad imaju smionosti stati protiv svih nas?
Zar ne poznaju nae hrabrosti i sile? Na haju za nas i ne doekuju nas s potovanjem kao ostali!"
Zakrguta zubima i namijeni im zala svake vrste, prekrsti ruke, pokima glavom, od gnuanja zakoluta
oima. Sve je bilo strah gledati ga u lice, pa su niice stali, kao djeca u koli kad uitelj kae "Tiho!".
Zgrabivi bi krikne srdito. Prvi poglavica Amoniana, Akior, stane govoriti skrueno Holofernu: "Rei
u ti istinu o njima. Ti krajevi pripadaju puku iz zemlje Kladejske koji su doli u Mezopotamijske
zemlje, jer su ostavili bogove koji su njihovi oevi tovali i odabrali jednoga Boga. I poto je velika
glad poela pritiskati cijeli svijet, taj puk ode stanovati u Egipat gdje je bio 400 godina i bio je toliko
velik da ga nitko nije mogao izbrojiti. Egipatski kralj nije imao mira da se toliko rairuje taj puk, pa ga
satirae optereujui ga radom toliko da su posrtali u hodu. Zato su se poeli moliti Bogu, a Bog njega
ljubei Egiptu rane da. (10 zala) Kada im egipatski narod otii dopusti, nevolja popusti, ali se omrznu
egipatskom kralju to to ih je pustio, pa krene za njima da ih pohvata, tad je Bog pokazao svoje moi
onima koji bjeahu: more je rastvorio, puk po suhom pree, za njima krene kralj sa svojom vojskom,
more ga pokri vodom. A kad je puk proao kroz Crveno more doli su do pustinje kod gore Sinaj vodu
koja je bila gorka pretvori u slatku. Kroz pustinju im je padala mana s neba svaki dan, slatki kruh. Gdje
god poli boravite su bez boja dobili, jer se njihov Bog borio za njih. Kad su Boga svog ostavili i
tuima se priklonili, Bog je sasuo na njih gnjev i neki su umrli, neki u ropstvo otili. Kad je vidio da se
kaju, vratio ih u pravo stanje, po njegovoj samilosti pobijedie kralja Kanaana, Jebusaje, Ferezeje,
Eteje, Eveje i Amoreje. Osvojivi ta mjesta u miru su ivjeli. Imali su sree dok god nisu pali u
bespravednost. Toliko vremena otkako je doveden na podruju tuih zemalja, pa se pomolili Bogu i
Bog ih je oslobodio. I tu sad ive i u rukama svojim Jeruzalem dre. Sad izvidi gospodine pritie li ih
kakav grijeh, jer ih onda Bog nee uvati i pomoi im. Ako su kome zgrijeili Bog e ih predati tuincu
smjesta, ali ako nisu nita skrivili svome Bogu, onda s lukavim djelima ih se ne moe svladati." Tako je
to rekao Akior, ali je naiao na nerazbor jer se svim vezirima ovo inilo kao prijekor, pa su ga optuili i
htjeli pogubiti jo danas. Iako je poganin, Bog ga ne ostavi, jer pravo je govorio o Bogu. Veziri: "Tko je
ovaj pas koji misli da ovaj puk kad nas vidi nee okrenuti lea. I na gori oni koje sjede da e osijediti,
da e nam se smjeti/moi usprotiviti ne bjeei. Hajd'mo ih potjerati ili zaklati, ako se budu odupirali.
Tako e himbeni Akior shvatiti to znai rugati se kad i njega budemo bacali zajedno s ovima s gore. I
122

sav idovski dvor vidjet e da je bog Nabukodonosor, a ne Gog ni Magog (to su idovska imena
-rugaju se. Ova imena u Bibliji simboliziraju neprijatelja Izreala i Crkve)."
Tako su se obruili na njega podjarujui neprijateljstvo. Pie na prahu i po pijesku sije onaj koji oholu
bahatcu nastoji dati savjet, jer on ne slua istinu i uzvisuje se u slavi tatine, pravdu prezire, ljubi
laskavost.
Libro treto
Uvijek je Bog pravedne sauvao i nakon smrti im vjeni ivot darovao, pa nije pustio ni da Akior zgine
koji je u nevolje upao zbog istine. Holofren se jo vie razjario jer su ga veziri podboli, pa je reagirao
kao to i konj reagira kad ga podbodu na njivi, pa ree Holofern Akiru: "Koji si prorok da moe rei
da nam se taj narod obraniti moe uzdajui se u gore ili boga nekog da im pomogne. A sad da na sebi
iskusi patnju, jer nitko osim Nabukodonosora se ne moe zvati bogom. Kad ih sve ubijemo, ubost e
nae oruje i tebe. to blijedi i plae? Zar zna da je tvoja pria la?" I onda je Holofern odredio da
e i Akira snai ista sudbina kao i graane Betulije koju njegova voska namjerava osvojiti. Neka ga
odvedu u grad i kad ue u grad, neka vie nitko iv ne izae van, pa ni on. Svezae ga za stablo, jer
nisu mogli dalje jer su ih gaali prakama. Kad su Asirci otili, spustili se ovi dole, odvezali ga i u grad
odveli. Pitali su ga graani Betulije zato su mu to uinili Asirci. Poglavari Betuljana su tad bili Karme
i Ozija, pa im Akir ispria: "Holofern je srdit i rekao je da e vaa tijela maevima rastrgati, i mene s
vama i onda me prognao, da bi me moja prijetnja glave dola. Poslao me zatvoriti s vama jer sam ja
rekao da Bog vlada vaom zemljom." Kad su to uli skinuli su kape i pomolili se Bogu da ih uva od
krvnika koji je ve mnoge ubio: "Pogledaj na nas koji radimo skruena djela, obrani nas od od onih koji
se uznose svojom silom i tvoje snage ne znaju". Onda tjee Akiora: "Stvoritelj svih bia bit e na
spasitelj, kada nas oslobodi njih doi sa svojima ivjeti ovdje i neka ti bude drago to da Bog koji je s
nama uva i tebe." Njemu je postalo malo lake. Pala je no, Ozija pozva Akiora i sveenike na veeru
i napravi im obilnu veeru da se okrijepe od posta i dade im za stolom uglednija mjesta od svog (u
natuknicama je MM napisao: ui se ovdi kako ima gosta potovati :)). Akiora je nutkao i bodrio da se
u Boga uzdaje. Sluge su ih posluivale, sipalo se crno vine u zlatne pehare, zapaljene su bile svijee na
visokim svijenjacima, hrana se donosila na istim posluavnicima i nosila se nova, nitko se nije
smijao ni cerio niti svirao (u natuknicama: jer nije bilo vrijeme za to). Nadali su se da nee zlo koje
vide u tmini kroz vrata doi. Nakon veere su pokupili narod i ili se moliti u sinagogu Bogu za pomo.
Dola je zora, a oni koji su uvali strau vidjeli su vojsku kako dolazi, posuli se pepelom po goloj glavi
i poeli jo jae Boga moliti: "Boe, pomiluj nas, jer evo dolaze da nas sataru. napravi udo kako ti
zna, da tuinci ne ubiju tvoj puk". Holofern onda naredi da odsjeu rukavac rjeice koja je
Betuljanima donosila vodu u grad. Ali oni su na gorskoj strani ve prije bili izdubili zdence, pa su tamo
ili po vodu. Onda su ne ulazei u ator Olofernu rekli Amonianin i Madijanac da postavi strau kod
zdenca i tako e dobiti grad bez boja, jer e ili umrijeti od ei ili e se predati. I nakon 20 (?) dana kad
su ostali bez vode i poeo im se suiti jezik, pucati usne, blijedjeti koa, doli su stanovnici do Ozije:
"Neka Bog sudi meu nama, ti si nas bacio u plamen jer nisi htio pregovarati o miru, pa emo sad
umrijeti od ei. Predat emo grad i sami sebe Asircima, prije nego umremo. ena s djecom plae da bi
se dala radije u ropstvo, a i nama se ini da je manje bolno umrijeti od maa nego od ei. Pristani na tu
sramotu i daj nas Asircima, podvrgnimo se njihovoj volji, pa e nam ili skratiti muke maem ili nas
odvesti u ropstvo." Plaui i jadikujui su nastavili moliti Boga da ih izbavi i traiti oprost za grijehe
koje su napravili njihovi oci i oni sami. "Izbavi nas iz ruku onih koji ne znaju za tebe i govore da je bog
Nabukodonosor, ne daj nas podjarmiti njima jer e govoriti: gdje je njihov Bog, zato im nije
pomogao?". Ozija se ganuo kad je uo da e se predati, ali da jo imaju ufanja u Boga i stojei meu
njima kao brod s jedrima noen stranim vjetrovima koji lai skreu smjer i putajui jedrima kamo
god ih puhanje vjetra odnijelo/zaokrenulo. Ali ne eli se predati dok god je kormilo cijelo i trudi se ne
udariti u greben. I gleda amo-tamo da se bori s vjetrom, morem i kiom. JZ vjetar s hukom pue, val za
123

valom ide i udara u krmu. Nebo je crno, kia iz njega pada, munje sijevaju. Ozija se zato jo pouzdaje i
govori graanima: "Dao bi i svoj ivot i svoje bogatstvo da vas spasim i znam da e nam Bog koji je
stvorio svijet pomoi. Hajd'mo priekati jo 5 dana da nam pomogne, a ne se tako lako dati u smrt. Ako
ne doe spas, predat emo se." Graani su pristali i odluili nastaviti moliti Boga da im pomogne. U
tom je gradu bila JUDITA koja je svih nadmaivala ljepotom, dobrotom, i koja se odluila ivjeti
preisti ivot otkad je postala udovica. Mnogi su je vlastelini zaprosili nakon muevljeve smrti, ali ona
samo Bogu sluae. U gori je imala skrovite gdje bi se zatvorila sa slukinjom. Da bi putene elje
zatomila, nosila je kostrijet od ivotinjske dlake, naporno radei da tijelo nema odmora, milostinju
dajui siromasima. Ostavio joj je mu puno ivotinja i blaga, ali ona nije u to stavila srce nego u
pravednu ljubav koja je vjena. Maruli govori da njegove rijei ne mogu rei koliko je pobona i
koliko prezire vanjtinu iako je lijepa. Ker je Merara (Merarija) koji je doao iz imunova roda, brata
Isakra i Zabulona. Mu joj je bio Manases (Manae), opsluivao je zakone koje im je dao Mojsije.
Prolo je 3 godine i 6 mjeseci otkad je umro, odnosno otkad je Judita postala udovica. Tad Judita njih
pone koriti zbog neprimjerene ideje Ozijine koju su graani prihvatili, govorei Kabru i Kamru:
"samo ete Boga naljutiti davi mu rok od 5 dana, uzoholili ste se to Bogu dajete rokove. Nego se
ponizimo i prepustimo se njemu da nam pomogne kad on hoe, a ne kad mi traimo od njega. Ne
dolikuje nam potivati ijednog drugog Boga od onog koga su tovali Abraham, Izak i Jakov. ekajmo
strpljivo i Bog e nam pomoi i podvrgnuti e mo onih koji se protiv nas diu." Onda se obraa i
popovima: "Ispovjedite ljude, pa ih prisjea na pretke, koje je Bog isto tako stavljao na kunju da bi
ispitao njihovu vjeru, ufanje i ljubav. Abraham je bio u mnogim mukama i brigama, ali vjeran u
sluenju Bogu. Jakovi i Izak isto dokazae da mogu nositi teret jada, a da Boga ne zgrijee. I Mojsije je
to radio i svatko tko zlo trpi Bogu ugaa. A narod koji Boga iskuava, ne dosegne ga milost, nego ga
smrt snae. Uinite da ne nakodi nae negodovanje, nego 'ajmo svi biti ponizni. Bog je prema nama i
bolji nego zasluujemo, ui nas kako da budemo dobri, a ne da izgubimo to na svijetu imamo." Ozija
je isto doao da nje da poslua to govori i onda je sa sveenicima pohvalio Juditino potanje. "Sve
rijei koje si rekla su ispravne, moli za nas da budemo zdravi i svetost tvoje slave da bude znana po
cijelome svijetu". Ona ree njima: "Ovo to sam rekla godi kako zna svaki od nas koji Boga shodi,
vidjet ete kad proe nevolja da ono to moja misao smjera je boji dar. Sada se molite vinjemu za
mene i da se udostoji ispruiti moju ruku za tu stvar. Okanite se toga da hoete znati moju ideju. Nego
veeras kad odem iz grada s Abrom me pustite i molite Boga dok se ne vratim." Doputaju joj da ode i
neka ih Bog oslobodi tog zla preko nje zbog puka svoga. Ozija: "neka te kuda god bude ila prati Bog
i da dlanom uvijek bude ukraena i neka uini da tvoje djelo koje e uiniti bude poznato po cijelome
svijetu". Odlaze Ozija i sveenici.
Libro etvarto
Judita se posula pepelom po glavi i obukla haljinu od grubog tkanja i poela moliti Boga: "ti si onaj
koji je mojim precima dao ma da odvrate one koji su inili zlo. Pogledaj na nau nevolju i svojoj
slubenici Juditi pomogni da ispuni tvoju elju. Smiluj nam se i obori asirsku silu, odvedi ih u propast,
kao Egipane iju si jakost slomio i koje je potopila voda. Uniti i ove koji ne vjeruju u tebe koji
pomae pravednima i ele tvoj hram razoriti, oskvrnuti tvoju svetinju. Zaslijepi tog ovjeka kad me
vidi i neka mu se rijei mog jezika zabiju u srce i neka ga smami ljubav velika. Uini da u meni
smjelost bude postojana. Slava tvoga imena biti e velika ako jedna ena ubije mukarca kojeg se cijeli
svijet boji. Uvijek si bio milostiv i tihe molitve si usliavao. Postavi rijei tvoje u ovu tvoju slukinju, u
srce razum, u ruke snagu da tvoj sveti hram i dalje bude svet i da svatko tko te spomene kae da si
jedini Bog." Ustala je, uspravila ramena, pozvala Abru koja je bila spavala, nije ju opsovala, ve joj
rekla da se odjene. Skine se iz grube haljine, opra vodom i namaza mirisom, splete kosu u vitice,
odjeu s uresom odjene, zavee vrpce oko ruku, stavi naunice, izmice s uzicama. Tako ureena bila je
124

dostojan s knezovima na prijestolju sjediti i ii na gozbu s kraljicama, tovana biti meu banicama.
Zlatnim icama sjahu se pletenice (plava kosa), a treperavim zlatnim ploicama zvonjahu uvojci, zlatni
cvjetovi na haljini. Prstenje s rubinom, safirom, biser na prstu i na prsima, od zlatnih ploica sjao joj se
pojas. Ali ures je samo pojaao njenu ljepotu, kao to dragulj kad se stavi u zlato da zlatu vei sjaj. Bog
joj doda jo drai jer to ureivanje nije bilo zbog bluda, nego radi svete ljubavi i pravednih osjeanja,
pa joj je dao da se svatko zadivi kad ju vidi. Kad je vidjela da se lijepo spremila pripremi si obrok:
kruh, ulje, sir i pargu (jelo od prena ita) i spremi zajedno s vinom u bisage koje je nosila Abra. Bisage
je Abra stavila preko ramena i stupila naprijed, a za njom Judita. Kad su dole do gradskih vrata srele
su Oziju sa sveenicima. Otvorili su vratari vrata, a svi su ostali u udu kako je Judita lijepa. [i sad ide
katalog biblijskih i antikih ljepotica od kojih je Judita ljepa] Bila je ljepa od Bersabe koju je kralj
David obljubio, a mua joj Uriju poslao da izgine u ratu, Dine koju je uzeo Sikem i zbog ega je
razoren Selem i od Suzane u koju su se dvojica staraca zaljubili i lagali i umrli. I od Tamare u koju se
zaljubio Amon i silovao ju, pa ga je njen brat Absalon ubio. I od Estere zbog koje je Asuer, perzijski
kralj, pustio svoju enu Vastu. I od Dalile Samsonove. Za pjesniku usporedbu, a ne po ??? usporeuje
ju i s antikim ljepoticama, od kojih je naravno Judita ljepa. Od Apolonove Dafne koju je natjeravao,
pa se ona pretvorila u lovor, Pan je tjerao Siringu koja se pretvorila u trstiku. I od Dijane za koju su se
borili Herkul i Akilej i dobio je Herkul. Da je Juditu vidio ne bi se borio za Dijanu nego bi poao za
Juditom. to jo da ti kaem? Zbog takve ene Paris bi pustio Helenu, koju je oteo i odveo u Troju, pa
su Grci vie od 10g opsjedali Troju, osvojili je i razruili. Tako su za njom gledali Ozija i sveenici jer
ju je Bog obdario ljepotom, nisu je ni dotaknuli nego su je pustili da proe i rekli: "Boe, daj joj moi,
oslobodio je od sila stranih. Hrabrim djelima joj napuni misli i daj joj snage da ih izvri do kraja. Da
njen glas ispuni i zemlju i kamen i da se svojim djelom okruni svetou." Die se sunce, ljudi koji su na
crnim kolima, koji su uvali strau sretoe Juditu i poee je ispitivati gdje ide i kamo i koje joj je ime.
Kae da je iz Betulije, zove se Judita i bjei otamo jer e se grad predati, te eli priati s njihovim
poglavarima.: "Pustite me da odem do Holoferna jer u mu rei kako e zauzeti ovaj grad." Gledae je
kako je lijepa, pustie je Holofernu i rekoe da e se s njom postupati samo kako ona hoe. Ili su s
njom, a dok je prolazila svi vojnici su se okretali za njom. Doavi pred Holofernov ator on ju zazva
da ue unutra. im ju je vidio, na prvi pogled, osjetio je ranu ljubavnu. Ostao je skamenjen od pogleda
na nju kao Polidekzes, Danejev sin koji se okamenio kad je vidio Meduzinu glavu. Skupie se i knezovi
i gledae ju te rekoe: "Ako se ovdje ovakve goje, sve emo gradove osvojiti i dobrovoljno ii u rat
zbog takvih gospi." Doavi pred Holoferna (dalje H) koji je sjedio u bogato ureenom prijestolju pade
na koljena ponizno, on joj kae da se ustane. H govori Juditi (dalje J): "Bit e slobodna i primljena
ovdje, a ne bi mi ni tvoj narod ili ovako muiti da se nisu uzoholili i da su priznali Nabukodonosora za
Boga. Reci zato si dola ovdje?" J govori H: "Posluaj me da ti kaem kako e ostvariti ono to
Nabukodonosor eli. Nisu se prepustili tvojoj milosti, nego skapavaju od ei, liu talog, cijede izmete
stoke, ubijaju stoku i piju im krv, dirnuli su se i u rtvu za Boga i ne sumnjaj, zbog toga e stradati,
napravili su puno grijeha. Kako je istina da ti tu stoji, tako e svi oni poginuti. Dola sam kod tebe da
se sklonim, da me primi k sebi, ne bi tako bilo da se Bog nije rasrdio, molit u ga da ih uniti i za
uspjeh tvog osvajanja, rei u ti to e mi Bog rei oko toga. Bit e Jeruzalem tvoj i to tako da vam pri
tome ne nastane neka teta. I poslao je mene, svoju sluavku da ti kae to i da e dobiti plau koja te je
dostojna, pravo je da si najslavniji od sviju i da si veseo i zdrav sa svim svojima". Kad mu je tako
polaskala, kleknula je i cjelivala mu skute. Tako ga umirivi kao seljak prasca kad ga hrani dok se
priprema zaklati ga. Holofern svim njenim rijeima povjerova i hvali Juditu zbog njene ljepote i
mudrosti. "Sunce mi je izalo kad je Judita dola, zalo je onima od kojih je otila. Dobro je Bog
napravio da ih je napustila. Svi koji su iz tvoga naroda uskoro e biti plijen moje vojske. Ako se ispuni
to obeanje vjerovati u u tvog Boga. Nabukodonosr e te nagraditi da ti ne bude ravne meu svim
drugim gospoama."
125

Libro peto
Holofern naredi da Juditu odvedu u sobu u kojoj se uva blago i koje ima jake zasune da se moli svome
Bogu da im preda grad pun zlata bez prolivene krvi i da joj daju hrane koju i njemu daju da se okrijepi.
Ona odbija tu hranu da ne rasrdi Boga i da e jesti to je donijela sa sobom. H ju pita to e jesti kada to
potroi, a ona mu odgovara da nee potroiti svu tu hranu prije nego to e uspjeti namoliti Boga da
ostvari ono to je naumila. Odvedoe ju u tu lonicu. Poela se moliti Boga da je nitko ne upita kad
bude odlazila. Holofern je naredio straarima da Abri i Juditi daju slobodu kretanja. Ila se na potok
oistiti i vraala se moliti Bogu da oslobodi puk s njenim naumom. Nita nije jela do zalaska sunca.
Kad je sunce 4. dan izalo, poslao je H slugu Vagava da pozove Juditu na veeru, neka odbaci stid i da
e dobiti to poeli. Jer e mu sramota biti da ena stoji tu, a on ju eli. Vagav odlazi do nje i pozove ju
kod H. Ona kae da e im prije doi i da e od sad na dalje biti njegova za cijelog svog ivota. I posta
vesela jer ga je pohota navela na ovo, kao ribar koji spusti udicu da ulovi ribu i samo ju jo mora izvui
van iz mora, jer vidi da je postavljena osnova za tkanje njene zamisli, te krenu do H atora da do kraja
otka svoju zamisao. Kad ju je vidio, srce mu je ustreptalo i rekao joj je da ga je obvezala obvezom jer
je hitro dola na njegov poziv, pa neka sad jede i pije radosno i obilno se poasti zajedno s gostima.
Ona mu zahvaljuje, i kae da otkad je unula uz njega eli da mu se pokloni itava zemlja. Jela je i
blagovala to je pripremila, njega je nutkala da jede i pije, te ga zabavljala da se napije, pa da onda
pijan zaspi i zahre. "Vi koji se prederavate vidite kako je to oduzelo ivot Holofernu." kritizira
Maruli, pa navodi katalog, biblijske primjere protiv neumjerenosti u jelu i piu: Adama i Evu, Nou,
Lota s kerima, Ezava, sveenika Elija koji nije kaznio svoje sinove za opainu s kraom mesa,
Aleksandar koji je ubio dragog mu baruna Klita, u pijanstvu, Kentaure je Piritoj ubio jer su pijani
pohitali na ene, nomadski narod Sake su sebe unitili kad su doli u Kirov tabor, opili se i najeli i
zaspali kao volovi jer ih je on tada napao. Vino je unitilo i Lakida i Hrisipa, grke filozofe, zatim
Arkesilaj iz Pitane, Antiok koji je pijan udario ljude (ili ak i ubio?). Zatim Marko Antonije koji se
napio i ubio ljude i zaljubio se u Kleopatru, pustio enu i zbog toga je poginuo. Maruli jo napominje
da e se netko smijati na ove opomene i da trbuh nema ui, ali ova pouka ionako nije za one koji ele
ugoditi svom trbuhu, a ne Svetom Duhu. I onda kae MM da se treba vratiti na priu. Pa bilo bi i
vrijeme ja kaem. Holofern se toliko opio da je jedva mogao stajati na nogama, jer je onako mogao
pojesti i popidit za dvojicu, pa mu se poelo spavati, pa je sluga istjerao pijane goste, kojima su se
saplitali jezici i noge, caklile oi i sramotno su se ponaali: neki su padali, neki su se svaali, neki su se
upiali, neki su elei se pridrati za druga zajedno pali. "Onaj tko se eli rijeiti lakomosti dovoljno
mu je pogledati ovaj prizor u kome je umrla ast i uinila da vitez postane svinja." A sad emo vidjeti
kako nestaje Holofernova sila. Zaspao je na odru kao morski medvjed, Judita alje Abru da uva strau
na vratima, jer je Holoferno zaspao, a njih dvije su ostale same s njim. Abra je pogledala ima li koga u
blizini i nije bilo nikoga da uva strau. Bog je oito odluio pomoi svom narodu. Judita doe na
postelju, puna straha, sklopi ruke, zaplae i pomoli se Bogu u sebi: "Boe daj da uspijem izvesti to je
ugodno tebi, oduzmi strah iz mene, okrijepi slugu svoju, podigni moju ruku da se zgotovi moja ideja,
da se tebe boje svi narodi. Oslobodi sad Jeruzalem i tvoje narode, rasturi one koji se uzviuju i pomogni
mi u onome za to vjerujem da po tebi mogu, jer se u tvoju pomo uzdam da u to sad izvriti." To
rekavi ustane i digne ramena, utke skine no koji je visio o stupu, tre ga, za kosu zgrabivi
Holoferna, a drugom rukom ga zakla ujedno upajui (valjda kosu:)). Holofern zahropta, trgnu se,
leei nauzak, zadrhte mu ruke i noge, sav oslabi, iz grkljana mu ikljae krv, tako je umro taj junak,
sklopivi oi. Zagrizao ga mali crv orujem njegovim, ubi ga ensko, njega koji je elio zavladati
svijetom, tako da se ni Bog tome nije mogao suprotstaviti. Sad je tu bez glave kao panj. Juditi je bog
pomogao da napadne na njega, da joj trud nije uzaludan, priklala ga je stavi uz njega i odnesla glavu.
Rekla je Abri da spremi glavu u bisage, a onda se dignula na prste, skinula zastor s postelje, svalivi
truplo s postelje na tlo i izioe van. Ne davi nogama mira, i iako ih je znoj oblijevao, prooe prodol,
kao kad sokol uhvati lovinu, digne se iznad otoka i dosegne visinu i ne puta lovinu koju je uhvatio dok
126

se ne doepa stijene na kojoj je svio gnijezdo. Tako ni njih dvije nisu posustajale dok nisu dole do
zidina grada i poela je Judita onda vikati "Otvorite vrata jer s nama je Bog, neiste je bacio u kaljuu,
a nama dao milost." Primivi ih straari hitro dooe, nenadanu tu radost sveeniku rekoe i svi su doli
do Judite, nosili su svjetla jer je jo uvijek no bila. Judita stane na povieno mjesto, poe amor, pa
ona da znak rukom da uute i posluaju to im ima za rei: "Skruenost pokaite Bogu jer je ubio one
koji za njega ne mare, a sauvao one koji se u njega ufaju. Onaj koji se napijao, pijui se zaricao da e
nas predati velikoj nesrei, e za tuom krvlju je utaio svojom. Bog je uo va glas i mojom rukom
ubio Holoferna." Tada iz bisaga izvadi Holofernovu glavu i pokaza je pred pukom cijelu stranu i
krvavu. "Evo glave koja se prijetila da e nam unititi dravu. A evo i komada platna na kom je ostao
leati mrtav, na kojem ga je ubila enska ruka. Bog je pomogavi meni dao mi i da se vratim, dao je
sebi pobjedu, vama osloboenje. Njemu trebamo pjevati pjesme i zapaliti rtvu paljenicu, a zla se
odrei. Njemu e to ii u vjenu slavu." Vidjevi lijek svojoj patnji, slave njegovo kraljevstvo i hvale
Juditu. Ozija proplae od sree. Ve je mislio da e ga val potopiti a sada se raduje da je izbjegao
opasnost. Pa je Ozija rekao "Neka svatko slavi Boga koji nam je ustupio mo enske desne ruke kojom
je nadvladao svojom moi neprijatelja i odrubio mu glavu. Blaen bio na Bog i blaena ti Judita iju je
ruku upravio Bog prema onome koji nas sve u strah stavi. I prije e se vode rijeka vratiti k izvoru, a
sunce zapadati na istok, nego to e tebe prestati slaviti." Okupljeni ljudi rekoe "neka bude tako!".
Doe i Akior kome sad bi olakana muka, pa mu J kae: "Bog izraelski koji je danas nas spasio, a za
koga si im ti rekao, prikla mojom rukom vrat kao jednu vlas nevjerniku tom. Ovo je njegova glava koji
u svojoj oholosti pogrdi Boga, a tebe je htio pogubiti kao i ovaj puk kad ga bude i zarobljavao." Akior
se prepadne vidjevi glavu Holofernovu i poniknu kao kad na nekog lav zarie i poklonivi se ree:
"Blaena si pred Bogom ija e se slava zajedno s tvojim imenom prenositi svijetom"
Libro esto
Judita govori: "Nabodite Holofernovu glavu na koplje, stavite ju na gradske bedeme i otiite. Onda
uzmite oruje i izaite kroz vrata i odmah pod gradom ostanite, neka nitko ne ide dolje sve dok vas ne
vidjevi podignu dolje u taboru uzbunu i krenu njega buditi i nau ga krvava bez glave leei. Kad
vidite da kreu bjeati, onda krenite prema njima. I samo se dajte naprijed jer e vas Bog uvati, a oni
e pojesti ae koje su sino pili i ginut e, a vi ete biti cijeli. I sila kojoj se predala Mezopotamija,
Cilicija i Sirija, nju ete sad vi rastjerati." Kad je vidio kolika je mo Boga, Akior poe srcem tovati
idovski zakon i obreza se i tu stanova sa svojom obitelji. Dignulo se sunce. Vojska izlazi iz Betulije,
trublja im svira. Dolje u taboru nastaje komeanje, odlaze buditi holoferna i bue mu ispred vrata
orujem jer ne smiju ui unutra. Vojvode naloe Vagavu da ue i probudi ga jer su ih Betuljani
iznenadili s pjeadijom. On polako ulazi, odmakne zavjesu jer je mislio da spava s Juditom i onda vidje
tijelo i skorenu krv, zavapi, poskube bradu i odlazi do atora u kojem je bila Judita. Ne naavi ju tamo
stane vikati: "Jedna ena, idovka, splevi porugu u ovom dvoru sramotno postavi zamku
Nabukodonosoru. U svojoj komori Olofrenovo tijelo, glave nema!" Asirci to uvi zajaukae i
prestraie se kao onaj kome val otkine kabinu, kormilo i timun barke. JZ vjetar pue, mijea more i
pijesak, a ribar od straha dre. Takav strah ulovi i njih. I stadoe bjeati, pijesak se dizao, oni tre svak
u svoju stranu kao kad se sokol uspe na nebo, pa se ptice pod njim razdijele. Bilo ih je strah jer su
Betuljani s orujem stajali vrh njih na padini, koji kad su vidjeli da su se Asirci prestraili i poeli
bjeati, sruie se niz padinu i nabijae Asirce na koplja, posjekoe mnoge sabljama, na konjima su
mnogi poeli bjeati prema umi, pa su ih sruile prake. Nema vojske koja je lake tjerala i to s toliko
malo snage kao Betuljani tada. Ozija posla ljude da javi Izraelcima u drugim gradovima da ove koji su
uspjeli pobjei odovud ne puste proi, nego da se skre s njima, zaskoe ih na cestama. To su ovi
dobivi pisma i uinili, tjerajui ih i bijui sve dokle su njihove granice. Asirski je tabor podno Betulije
ostao pust, pa su raznijeli mnoga blaga kao to se dogodi i s vinogradom kojeg ne uva strailo, pa
varci pozoblju groe. Odnijeli su tako u grad blago iz tabora, a i ovi koji su otili za proganjajui
127

vojnike vratili se s pobjedom i blagom i to su stekli podijelili su meu svima. Svi su bili bogati i punih
zdjela poee blagovati i prepriavati kako su nekoga ubili i zaskoili. Boe, koliko junakih djela! I
okolni gradovi su slavili zaklavi mnogo teladi i prinjevi ih kao rtvu Bogu. Posuli su pod zelenilom i
cvijeem, borovima okitili zidove, trublje, bubnjevi, svirale, citare su svirale, plesali plesove, sve u
slavu Boga. Hvalili su Juditino djelo i skupili ljetinu (metaforiki: plijen :D). I gradovi koji su mislili
da e poginuti pod snopom takve sile uistinu odrijeie vor straha. Eliakim, veliki jeruzalemski pop ih
je svetom vodom kropio kako bi ih obredno oistio od neistoe koju su sebi nanijeli jer su ubili ljude
i prolili krv u bitci. I onda je Eliakim sa svitom sveenika doao u Betuliju, a pred njih doavi Judita
svaiji je govor pozdravi: "Slava si naeg naroda jer se tvoje srce muki nosilo, zahvaljujui tebi je ova
zemlja oivjela, a to je bilo zato jer se Bog smilovao na tvoju istou, jer nakon to si izgubila mua za
drugoga nisi pola. Bog nas je preko tebe oslobodio bremena i proslavio tvoje ime. Ti e uvijek biti
blagoslovljena." Nee se MM tedjeti da nahvali njenu snagu, jer (i sad stupa katalog hrabrih ena iz
povijesti) je Judita hrabrija od Debore koja je s Barakom s 10000 Izraelaca razbila veliku vojsku kralja
Jabina od Kaanana, hrabrija i od Jahele koja je ubila Jabina zabovi mu avao u sljepoonicu. Hrabrija
je i od ene koja je ebi skinula glavu jer se digao protiv Davida. Ali najslavnija je Judita koja je meu
njih mnogo dola i sama ubila vojvodu i tako ih sve unitila. Nije toliko hrabra ni Hekuba koja kralju
Trojanaca odrubila nos jer joj je sina ubio. Ni one koje suelice mukim vojskama su stajale, jake kao
hrastovi, bez desne sise Amazonke, dakle, ali se ni Hipoliti ni Pantasileji, kraljicama Amazonki, ne
moe sviti kruna koja ide na Juditinu glavu. Hrabrija i od Semiramis, kraljice Asirije koja je ula
pletui kose da se Babilon odvrgnuo od nje i nije splela drugi dio kose dok god se Babilon nije vratio
pod njenu krunu. Ni Saramatime (pripadnice tog naroda) koje se nisu smjele oeniti dok nisu ubile
neprijatelja svojom rukom. Ni spartanke koje su njihovi muevi htjeli poslati na otok da ih sauvaju od
rata, ali su one htjele ostati s njima i braniti grad. Ni Atlanta koja je ubila divlju svinju nije toliko
hrabra. Sve te ene su prema Juditi kao hrtu zec, sokol galebu, suncu mjesec. Po zemlji ide njihova
slava, ali je na nebu nema, a Juditina zvoni i visoko gore na nebu. Pa MM malo moralizira o tatini i
potrebi za slavom i govori ljudima koji su svata skupili je li vea Juditina ili njihova slava. "Vaa slava
ve je pala u tamu, njena jo sja i u milosti je nebeskoga Boga. To se dogodi sa svakim koji zaboravi na
Boga, ali ne i s Juditom." MM onda poziva sve da slijede njen primjer i ponu pobono ivjeti: moliti,
postiti, poniziti duh i tijelo, nositi grube haljine, tijelu ne dajui zadovoljstvo, dati Bogu ast, a ne
svojoj snazi, pomoi nemonima i siromanima, ljubav ljubavlju platiti, ali ljubavlju platiti i zlou,
ljubiti istinu, uvati se lai. Zato je Bog odabrao Juditu da uniti Holoferna i spasi iznemogao narod i
zato joj se pjeva pjesma: "Ponite Boga slaviti i psalme pjevati, jer je unitio one koje je rat podigao, a
spasio one koji su mu se molili. Asirci su pokrili dolce i vrhove, zatvorili vodu, htjeli su nam spaliti
kue, a enu i djecu odvesti u roblje. Ali Bog uini da su oni bili uniteni od jedne ene. S bahatou su
se borili, ali s ovim gradom nisu smjeli. Holoferna nisu napali ni lukovi, ni divovi s toljagama, ni
maevi u boju, ve ga u svadbenoj haljini ki Merara pogledom prevari. Skinula je sa sebe stara
udoviina odjela, okitila se zlatom, svilom i biserima. Rumenih obraza i blijeda lica, kao vila i time ga
prevarila i raspalila mu srce, te kao ovnu odsjekla glavu. Razbjealo se 140000 vojnika asirskih kad su
vidjeli Betuljane. Boja je to bila elja, napustivi tabor Betuljani su ih poubijali. Zato slavimo Boga jer
tko se moe oduprijeti njegovoj snazi? Ti e dati pokoj onima koji se uvaju od grijeha, a one koji
budu napadali tvoj narod, satrat e ih." Zatim je puk pohitao u Jeruzalem pomoliti se Bogu koji ih ni
ovaj put nije ostavio. 3 mjeseca su tamo bili, molili se, palili svijee, darovali rtve.... I Judita je bila s
njima. Judita je postala tovana po svijetu, obukla se ponovno u udoviku odjeu i do kraja ivota
ivjela u potenju. ivjela je 105 godina (tu je MM uzeo antike boginje, 3 Parke, boice usuda:
Lahesu, Kloto i Atropu koje predu nit ivota (prolost, sadanjost i budunost) i na kraju ju odreu kad
je vrijeme, a umorile su se jer je Juditin ivot bio dug). Pokapana je u grobu s muem, dua se veselila
to e se odijeliti od tijela i poi Bogu. Ljudi su dolazili na njen grob i bili tuni, jer je vie nema.
Izgubljeni da su bez nje i da veliki i mali govore pred grobom: "Otvori grob i uzmi nas unutra jer ne
128

znamo to emo bez tebe. Umrijeti s tobom vie ne bi bila gorka smrt, nego je gorko ivjeti bez tebe.
Bez tebe ne znamo hodati naprijed. Ti si nas znala zatiti od zla i obraniti od velikih sila, sunce si bila
koje nam je sjalo i danju i nou. Sad kad te nema, tko e nam pomoi?" Osmi dana otili su od njena
groba. Dok je Judita ivjela, a i mnogo godina nakon toga nije dola sila koja bi uznemirila sela i
zidove sinova izraelskih. Dan kad je Holofern pobijeen tovahu jo dugo, sve dokle nisu pod jaram
stavili svoju iju i ubili Mesiju.
MM: Klanjam se Bogu, jer je doao kraj ovom kazanju u kojem e Judita imati slavu dokle svijetu
zemaljskom ne pone goriti krug (?valjda misli na sudnji dan?) ili barem dok zemlja ova bude na
listovima papira itala slavenska, tj. hrvatska slova. Umorna od te plovidbe sputa jedra laica moja
nova: Bogu budi hvala koji nebesa skova i sve ostalo. Amen.
Komu poklon diju, Bogu, spasu momu,
jere konac viju poitan'ju tomu.
Juditi u komu slava e bit dokol
svitu zemaljskomu pone gorit okol.
Ako li daj dotol dokla zemlja ova
bude na karte sfolj slovinjska tit slova.
Trudna toga plova ovdi jidra kala
plavca moja nova. Bogu budi hvala
Ki nebesa skova i svaka ostala.
Amen.
Ovdi svaruju knjige Marka Marula Splianina
svarhu istorije svete udovice Judite,
tampane u Bnecih po(m)njom i nastojan'jem
Petreta Sriia Splianina.
Na svem Bogu hvala. Amen.
In Vinegia per Guilielmo da Fontaneto de Monteferrato ad instantia de maistro Marco libraro al signo
del libro. Nel anno del Signor(e) MDXXI, adi XIII agusto.
Linclito Antonio Grimano principe vivente.
24. Suzana (Historija od Suzane)
- manjeg je opsega (780 stihova) i pjesnikog dometa
- kraa poema, isto prema biblijskom predloku, pisana je dr. 12-ercem s prijenosnom
rimom
- tematizira starozavjetnu biblijsku priu babilonskoj idovki lano optuenoj za preljub.
- kao i Judita sadri versifikacijsku obradu starozavjetne teme, takoer i ovdje je to
pria o enskoj ljepotici koja se bez oklijevanja izlae opasnosti. Razlika je u tome to
Judita rabi svoje ari kao oruje i stavlja svoju ast na kocku, Suzana izabire poi u smrt
kako bi sauvala svoju ast, na sreu osvetoljubivu potvoru raskrinka mladi Danijel i
tako Suzana biva spaena, a starci kanjeni.
- Obraena je u stihovima, ali s manje samostalnosti nego u Juditi, kraa je i jednostavnija
u izgradnji
- biblijska poema zbog kratkoe, a ne ep
- za izdvojiti je opis glavne junakinje kojoj su kao i Juditi pridodane znaajke krasne
renesansne gospoje ili vile iz petrarkistikih kanconijera, zatim opis Joakimova dvora,
osobito vrta, antologijsko je mjesto hrvatske knjievnosti, koristi sva itateljeva osjetila i
129

vrhunski se igra jezikom. Naravno i katalog ena glasovitih zbog svoje vjernosti i
neporonosti, a Suzana ih naravno sve premauje i tu je MM poeta doctus (ueni
pjesnik) koji se obraa klasino obrazovanom itatelju, kadrom da odgonetne aluziju i
prepozna perifrazu.
Opis gozbenog slavlja nakon sretnog raspleta dovodi nas iz biblijskog vremena u
renesansni Split u kojem se oko stola zbijaju ale, npr. podbadanjem lakta onom koji pije
iz ae. Daleko od mediteranskog mentaliteta nije ni podrugljiv opis staraca i njihova
zapomaganja: usporeeni su s magarcima, jarcima i kljukavim pijetlovima.
Vjeto i dinamino je razraena scena Danijelova ispitivanja osumnjienih, a dojmljiv
monolog duboko potresenog Joakima je malo remek-djela retorikog umijea MM

SADRAJ (by me)

Poinje historija od Suzane, here Helkije, a ene Joakina. Ovoj se zgodi u Babiloniji, budui da tamo
zaveden u suanjsvo puk izraelski. Ovoj u versih sloi Marko Marul Splianin.
INVOKACIJA Boga da mu pomogne ispjevati o vjernosti ene najpotenije od svih koje su udane.
"Pomogao si mi udovicu hvaliti, pomogni i u ovoj povezanoj prii. U svemu e biti tvoja ast jer je
lijepo pjevati tvoj dar. A vi koje ste nevjeste uzmite ovo kao pouku da biste radije prihvatile smrt nego
prevarile mua, jer to koristi to ljudi nee znati za grijeh, kada e za njega znati onaj koji sudi." Kad
su bili u babilonskom suanjstvu, idovi su tad uzalud plakali, jer su slobodu vidjeli tek za 60godina
(?). S njima je bio poteni Joakim koji je uzeo djevicu Suzanu za enu. Ona je bila jako lijepa i svi su se
za njom okretali i govorili da nema ljepe. Bila je ki Helkije, bijele puti, crnih oiju, ljupke glave, nad
glavom veo, usne rumene kao rua, bijela obraza pomijeana s malo grimiza, u svilenim haljinama,
stasa kao groska vila, tanka i visoka. Bila je i dobra i s godinama postajala bolja (? :D). Od roditelja je
preuzela idovstvo i ivjela u dubokoj vjeri, ljubila je Boga vie od bilo ega drugoga i to se vidjelo u
njenim postupcima. Joakim je imao ugledan poloaj, a bio je i bogatiji od ostalih: imao je vino, ito,
ulje. Nije bilo blaenijeg tada meu idovima. Kod njega su se skupljali ostali idovi svaki dan kao kod
kneza. OPIS JOAKINOVA DOMA: izgraen od mramora, iznutra bojom oslikan, u prizemlju
nadsvoeni stupovi, uglaani sjajei se kao da su od meda i kraj kue travnjak. Usred njega zdenac
bistre vode, okolo kamene stolice, nad njima loza, veliki perivoj stabala raznih voaka i ostalog drvea.
Zanimljivo je da nabraja uglavnom mediteransko drvee i grmlje. :) Po sredini je iao potok kod kojeg
je paslo stado pitomih ivotinja, dakle sve skupa kao zemaljski raj. Suzana se nije drala kao
gospodarica, ve je davala kruh ubogima, ila u crkvu, bila milosrdna... "ovjee, ne plai ako nema
tako lijepi vrt, jer ako je tvoja dua dobra, onda ona ivi kao u tom vrtu." Suzana se popodne etala po
vrtu ni ne sumnjajui da su dvojica sveenika bila skrivena i da su ju ugledali dok su odlazili. Imali su
mnogo ljeta i malo razuma, jer razum pravi nema ni malo oholosti i uklanja se gadosti grijeha. Obojica
su tajila svoje misli jedan pred drugim. Svima su se inili dobrima, a zapravo su bili zli. Promatrali su
ju kao lav koutu to vreba. Obojica su svaki za sebe odluili napustiti Boga i krenue obojica iz vrta,
ali su se i obojica vratili, pa su otkrili to obojica ele, iako su o tome prije utjeli. Dogovorili su se da
se zajedno vrate u vrt i sakriju ekajui pravi trenutak. Sakrili su se iza jablana. U vrt je dola i Suzana
s dvije slukinje ne znajui to joj se sprema. Bila je velika vruina i ega. Ona posla sluavke u
spremite gdje su biserni ukrasi: "donesite mi masti balzama i donesite boicu s uljem da se namaem
time kada se operem kako bih se osvjeila. Odovud ja ne idem, zatvorite vrata za sobom da nitko ne
doe u vrt dok se kupam, a kad se vratite da namaem svu kou." One ju ostavile samu i prije nego su
izvrile to su trebale, starci su doli do nje i rekli joj to ele od nje. "nema nikoga i nitko nee ui niti
nas vidjeti, pa nam ispuni tu elju. Ako ne ispuni zaklet emo se na Boga da smo vidjeli mladia tu s
tobom da lei. Da to nitko ne vidi slukinje si otpustila mislei da tu nema nikoga i s njim si se ljubila."
Suzana se prestraila, problijedila,zaplakala i uzdisala: "Nemam gdje pobjei, ako tu grijeh s vama
130

napravim, ne mogu pobjei od bojeg suda. Ako ne napravim to elite, ruke e vae mene pravednu
mene pogubiti (kod idova je za preljub bila propisana smrtna kazna). Ali vie volim oprostiti se od
ovog ivota, nego sagrijeiti svome Gospodinu. Zato neu pristati na grijeh, a vas e dosei boja
kazna." I onda je poela derati se kao dijete, bojei se da joj starci ne uine neto. Zaviknuli onda i
starci, pastir koji ih je uo mislio je da revu magarci, da im je brade vidio mislio bi da su jarci, nosove
da je vidio mislio bi da su pijetlovi koji kljukaju, a da ih je itave sagledao rekao bi goveda su, jer
debljih od njih dvojice nije bilo, jer su previe jeli i pili i pretjerano zainjeno i masno ;D Obijesni su
bili i u njima je opaina pobijedila dobro, tko moe biti zadovoljan da takvi sude? I kako su zastranili
toliko kad su bili sveenici? Napominje onda da je previe otiao daleko s ovom digresijom i vraa se
na priu. Doli su Joakimove sluge, a starci su govorili lai, a sasvim druga rije mogla se uti od nje
koju svi idovi hvalie. Svi se zaprepastie, jer jo nisu uli za takvo to. Sluge su se posramile, obitelj
se u boli zavila u crno. Preda se sa strahom, iako su ju pravednu oklevetali, ali se nije bojala da e ju
ubiti, nego da e nakon njene smrti glas o njoj takovoj ostati. Padne no. Cijelu no nisu njih dvojica
spavali jer su avolske misli smiljali. Drukija nesanica bijae Suzanina i njenih blinjih. Ona se nije
prestala moliti Bogu i molei da kad svane da pogleda na nju ubogu, te da ju obrani. Oni su htjeli njenu
nevinu krv proliti, samo da sakriju svoju sramotu. Ali nee uspjeti jer Bog eli da istina izae na
vidjelo. Svanuo je dan, u Joakinovom domu skupio se puk. Doli i popovi, prili stolovima i sjeli
visoko na nove stolice, te rekoe: "Zovite ovdje Hilkijevu ker jer njeno zlodjelo trai da bude ubijena.
I kruh koji po vanjskom izgledu izgleda kao da je ist, katkad e imati ui gadost." (U znaenju: ista
vanjtina ne znai unutarnju besprijekornost, pa je tako i Suzanina neporonost vjerojatno samo
prividna.) Puk je ekao da uje to se dogodilo i to je sagrijeila ona za koju su mislili da je iste udi.
Dolazi Suzana na sud s obitelji: plemenita Kalista i njen sin, pa Joakin i ena mu. Zbog tog grijeha
alosnu Suzanu elei pogubiti starci, nisu imali samilosti. Lagali su to se dogodilo, ne plaei se
Boga, nju su pravednu krivili. Na sudu su prepriali svoju verziju kako je ona poslala slukinje i da je
doao mladi, te da su se ljubili ne znajui da je jo netko u vrtu s njima. Onda su poeli vikati i trati
za mladiem, ali kako su stariji nisu ga uspjeli uloviti, doli su do nje i pitali je tko je to, ali im ona nije
eljela rei. Osudili su je na smrt jer je kazna za preljub kod idova bila smrt. Vjerovali su starcima jer
je i Mojsije rekao kao to pie u Svetom pismu "Kakav god prekraj bio, trebaju svjedoiti barem 2 ili 3
svjedoka", a starcima su povjerovali i jer su stariji, asni i sveenici. Trebaju je kamenovati, pa ona
zavapi Bogu : "ti koji sve zna, zna i da su lano svjedoili, izbavi me iz ovoga. Nije problem u smrti,
nego to e ostati zao glas o meni." Bog joj je usliio molitvu. MM se obraa itatelju: "Znaj da Bog
spaava one progonjene zbog pravde. A Evanelje jo kae nemoj imati straha od onih koji ti ele
zemaljsko tijelo ubiti". Blinji su pucali od bola jer su znali da je nevina. Joakim se obrati starjeinama:
"Niste mi dali da rije kaem i da obranim Suzanu, brzopleto ste je osudili i povjerovali ovima s lanim
svjedoanstvima, a oni koji su govorili istinu su osueni. O Boe pravedni, ne bi rekao ni rijei, ali
znam koliku vjeru nosi ova koju e sada ubiti. Pa se obratio i Suzani: Ide u smrt i drhti, Bogu i meni
zna da si pravedna i da znamo da si nevina, utjei se tom milju. Duu svoju ubijaju oni koje pravedne
kolju, ne vodi tui grijeh u vjenu muku nego vlastiti. Trpjeli su tako sveti proroci podnosei muke
zbog pravde [katalog proroka muenika]: Izaija kojeg su prepilili na pola jer se sakrio u drvo, pa su
drvo ili prepiliti, Jeremiju, Zakariju, obojica su bili kamenovani, Uriju koga je dao pogubiti Jojakim.
Opet se obraa eni: zato se neboj, eno, nego krepko stoj i podaj se Bogu, jer e ti on veliku plau
dati. Ja u biti utjeen to god da se dogodi, oslobodili te ili ne. Ali ne znam kako u ivjeti dalje bez
tebe. (Bolest e biti ma, od mene da odpade; radost da sa mno[m] sta kada me dopade.) = biti e
moja alost po tome da si od mene odvojena, a radost po tome to si boravila samnom kad si mi
pripala. Ufam se u Boga da e ispraviti ovaj sud." Suzana je plakala, uzdisala, Joakin ju zagrli i dugo su
stajali zagrljeni i suze ronili. Pa su je svi roaci pozdravili, svi su plakali i onda su ju krenuli odvesti.
Svi blinji i znani su dizali ruke prema nebu i molili Boga da se smiluje videi da je ona pravedna koja
je eljela ostati radije potena nego u grijehu ivjeti nepotena: "ova ena ti ini ast, pomozi joj i ne
131

daj da bude ubijena." Ali oni koji su imali ovlasti osloboditi je, eljeli su je ubiti. Milost boja ushtjede
pogledati na nju i nije dala tom puku da je ubije. Bog je nadahnuo dijete, Danijela, od kojih 10 godina,
da progovori da je on kriv za tu krv (?). Svi su stali, razmaknuli se i stali ga sluati. Pa se starjeinama
okrenuo i izgrdio ih to su brzinski osudili ker Izraelovu i htjeli je ubiti.: "Vratite se! Treba ponovno
ispitati kriva svjedoanstva, a ne pasti u zabludu." Starjeine mu daju da on sudi, jer ga je oito Bog
odabrao, pa im Danijel ree neka razdvoje sveenike, kako bi se pravedno suenje moglo izvriti i da
vide da su starci lagali. Razdvojie starce i dovedoe prvog pred Danijela i puk. Danijel je napao starca
da se cijeli u zlo pretvorio, ali da e platiti za zla djela koja je uinio, puteni su bili krivo zbog
nepravedna suenja, a pravedna je bila osuena. I onda ga je upitao pod kojim su se stablom ljubili kad
su ih vidjeli. Starac, Agaba (ime ne pie u Bibliji!!) je odgovorio pod gorskim lovorom (u Bibliji pie
pod triljom.) Danijel ga je napao zbog laganja i da e mu Bog suditi i prepoloviti mu glavu, jer je
osudio pravednoga. Pozvae drugog i na njega se prije ispitivanja Danijel obrui da je iz roda Kajinova,
ne Judina (misli se na 1 od 12 izraelskih plemena, a Judino je bilo predodreeno za premo i
prvenstvo), "pritisnulo te breme tvoje lude elje, smamila ti pohota tijelo i kosti, te tvoju starost pred
jamu dovela. Izraelsku ker ste tjerali da vam se poda u strahu, ali ona nije brinula za to, nego je
Helkijeva ker vie voljela boji zakon nego ivot, toliko je bila vjerna." Pa ga upita pod kojim ih je
stablom vidio. On odgovori pod borom (U Bibliji pie pod jasikom). Danijel ga nastavi napadati i kae
mu da e ga aneo boji presjei na pola zbog njegova grijeha. Kad su svi vidjeli da su starci lano
svjedoili, osudie onda starce na smrt. ini se da su i bacali kocke da provjere je li to boja volja, jer
je to bio obiaj, postavilo bi se pitanje i bacale se kocke. Svi su se ustali, podigli ruke i hvalili Boga to
im je dao vidjeti da su u krivu i da je ukazao na njih dvojicu nepravednih koji su pravednu Suzanu
htjeli u smrt poslati. Srdba je obuzela narod, to su im ta dvojica bili sveenici, a lano su svjedoili.
Svi su ih psovali i udarali u prsa i plea, a oni su se sramili podignuli glave. Svezali su ih, odveli i
kamenovali. MM se opet obraa itatelju da se uva lai jer je ona avlova ker i drugih oholosti i da
ljubi istinu dajui primjer Gehazija kojeg je prorok Elizej kaznio zbog lai tako to je bacio gubu na
njega. Onda hvali ponovno to je Suzana eljela radije biti ubijena nego u grijehu ivjeti i navodi
katalog ena koje su se rtvovale. Penelopu, Odisejovu enu, Alkestidu koja je izabrala umrijeti da bi
njen mu ostao iv, Porciju koja je nakon smrti svog mua Marka Junija Bruta nije eljela dalje ivjeti,
prijatelji su je uvali i jedini nain za smrt pronala je u tome da proguta eravicu, zatim ena
maloazijskog kralja Orgiagonta koju su zarobili Rimljani i silovao ju je neki rimski centurion, pa kad je
bila osloboena, njen ga je mu ubio, Sulpicija koju su rimske matrone proglasile najednijom od svih
ena, ali ni njeno potenje nije bilo nevoljom iskuano kao Suzanino, zatim Lukrecija koja je poinila
samoubojstvo nakon to ju je silovao sin posljednjeg rimskog kralja Tarkvinija Oholog. Vea od svih
njih je bila Suzana jer je vie Boga nego sebe ljubila. Onda je nastalo slavlje, svi su pili, nosili su se
konfeti (vrsta slatkia), podkaljivale ruke onome tko je pio, pa bi se cijeli zalio vinom. Joakin je ustao
i zahvalio svima to su uinili pravdu. Danijela su svi odonda jako potovali jer je bio tolika razuma,
veeg od svih starijih. To je bilo tada kad se kralj Perzijanac (misli na Kira) pobunio protiv Astijaga,
kralja Meana, te 539. pr. Kr. uao u Babilon. MM se obraa itatelju: "Slavimo Boga jer je oslobodio
pravednoga, a kaznio krivoga." MM se obraa nevjestama: "Trudite se slijediti Suzanu po pitanju
asti." Stavlja metaforu oluje i Boga koji pomae u oluji. Udanim enama opet: "Bog nam kae da
budemo poteni, vjera nam je potrebna za isti ivot, nemojte pasti u sagrjeenje i ne povodite se za
ludim savjetima, ne uivajte u ludostima." A mukarcima MM kae: "Ne gledajte tue ene, ne gledajte
ih kako pleu ni kuda hodaju, oi odmaknite od njih, jer ako je pohotna elja ula u starce u kojima se
krv ve mrzne, kako nee u mlado tijelo koje je ionako samo po sebi vrue." I na kraju zahvala Bogu
to mu je pomogao zapisati ove stihove i molba da nas odvede u raj.
25. Molitva suprotiva Turkom
132

crtanje nevoljnog stanja kranskog svijeta i molitva Bogu da pomogne svom narodu
lamenti, domoljubna pjesma
najdomoljubnija pjesma hrv. renesanse
dr12 (bez prijenosne rime)
jadikovanje, strepnja zbog Turskog nadiranja, pjesniki vapaj i skruena ispovijed
redaju se slike ratnih pustoenja iza kojih se vidi pjesnikova nemo i razoaranje u
zemaljski red stvar, svo njegovo ufanje je usmjereno u boju pomo. Kompozicijsku i
misaonu okosnicu djela ini akrostih pjesme koji je iitao Luko Paljetak koji izrie
latinsku poruku SOLUS DEUS POTEST NOS LIBERARE DE TRIBULATIONE
INIMICORUM TURCORUM, SUA POTENTIA INFINITA (Sam Bog moe nas spasiti
od nevolje neprijatelja naih, Turaka svojom beskonanom moi.)
Pretpostavlja se da su na nj utjecali Juraj igori svojom Elegijom o pustoenju
ibenskog polja te srednjovjekovna pjesma Spasi, Marije, tvojih vjernih iz Tkonskog
zbornika. Maruli je ovim djelom utjecao na Zoranieve Planine u kojima pjeva ganku
pastira Marula aludirajui na Turke, zatim na Petra Luia i djelo Molitva Bogu protiv
Turkom te na Primoa Trubara i djelo Pjesni zuper Turke.
struktura psalma ne samo vanjska, nego se ponavlja i njegova jezina gesta
oblikovan je kao direktan apel Bogu u ime vjernog puka
govornik nastupa u ime kranskog kolektiva, molei milost
patetian ton, antiteza mi:oni, direktno obraanje Bogu, katalozi nevolja
Maruli se posluio tradicionalnom formom (psalam) da izrazi suvremene
politike, nekad i satirike sadraje, politiki se sadraji, kao i u Tuenju grada
Hijerozolima, sakraliziraju, a i estetiziraju

SADRAJ (by me)

Svemogui Boe odvrati svoj gnjev od nas i pomiluj nas, pogledaj na svoj vjerni puk koji svaki dan trpi
od Turaka. ume, sela i gradove su spalili, mukarce, ene i djecu svezali i odveli u roblje. Ubie
junake koji su se borili. Sinove otee od majki i inie gadosti kerima, oltare su tvoje oskvrnuli, svete
stvari gaze i ne mare za to: u tvoje crkve uvode konje, raspete likove pod noge stavljaju, odjeu u
kojima se vrila sluba tebi, prekrajaju u svilene haljine. Pehare kuju od tvojih kalea i okovae
pojaseve svojim sabljama. Oskvrnue djevianstvo djevica koje su tebi sluile. Djecu su obrezali i
gurnuli u veu nesreu od onih koje su sasjekli. Unitavaju domove i ne posustaju dok sve krane ne
pobijede. Toliko je njihova mo nadjaala da nema sile koja bi im stati na put mogla. Nasru na nas, a
nas je strah ubio, tvoj puk gine, a ti si odstupio, oni nas tjeraju, reu, tuku, deru, a ne mare za tebe i
tvoju vjeru. Kuda su proli izgleda kao uma koju je progutao poar jer sve pljakaju. Ratovali su s
njima Hrvati, Bonjaci, Grci, Latini (Talijani), Srbi i Poljaci, jo neki ratuju, a neki ne, a drugi ne smiju
jer je tvoj gnjev jo na njima. Jer to koristi boriti se, ako onaj koji svima sudi se nee smilovati. A ti
Boe grijehe otpusti da tvoj puk ne pogine, milost na njega spusti. Slomi ma poganski, ne daj pogubiti
puk kranski. Evini smo potomci, ti si na spasitelj. Dostojno je da patimo zbog grijeha, za tvoju
milost da nam otkupi grijehe tebe molimo. Ginemo u plau, pogani nas tlae. ele sve prodrijeti, krvi
nikad nisu siti, sve e razoriti, a puk tvoj pobiti. I nikad u tome ne prestaju, jedne odvodei u ropstvo, a
druge ubijaju. Ratujui osvajaju katele, gradove, vladaju se kao ljuti lavovi. Nemamo gdje pobjei od
njihova zla, osim pod tvoje krilo jer ti kraljuje svuda. Lako moe sve njihove sile zaustaviti, koje su
odluile s tobom nas rastaviti. Ako bude s nama othrvat e se narod koji gine, osmjeliti se, potjerati ih
ako tvoja kripost bude nas podupirala. Svih krana mo nije kadra boriti se bez tvoje pomoi. Narodi
jaki izgubili su snagu jer nisu imali tvoju milost u boju. Bijele se polja od kostiju knezova, vojvoda,
nema im broja, a oni su s malo ljudi razbijali mnotvo muslimansko. Ali izgubie hrabrost i nisu mogli
133

braniti dravu svoju ni sebe sauvati jer si ti odmaknuo ruku svoju. Jer si ljut na nae grijehe, tko e
moi ostati u gradu i suprotstaviti im se. Maevi i titovi ne valjaju, ni strijele ni puke. Ne pomae ni
pripremati jake konje i koplja, jer je na nama jo uvijek tvoj gnjev, to emo postii? Ali nemoj sve
svoje sluge pustiti da izginu. Kad si bio razjaren na svoj puk inio si da potpadne pod vlast bugumila.
(?), puk te je molio i onda si ih oslobodio. Sad se molimo mi bijeni turskom silom da nas otme iz te
snage svojim djelom. Ne oklijevaj nego spoznaj da mi umiremo zbog naih grijeha, a ne zbog njihove
snage. [katalog bojih kazni na nevjernike, boje obrane vjernika] Pokai i njima svoju mo kao to si i
egipanima pokazao potopivi ih u Crvenom moru i one silnike koji su ili uloviti proroka Iliju
progutao plamenom (kralj Ahazja je poslao dva puta po 50 ljudi da uhvate proroka Iliju, ali ih je oba
puta progutao boji plamen s neba), zatim Aramejski kralj koji je bio poslao vojsku da opkoli Dotan i
uhvati izraelskog proroka Elizeja, no Jahve je po Elizejevoj molitvi oslijepio itavu vojsku. Ukai se
gospodine kako si se ukazao asirskome vojvodi koji je doao pod Jeruzalem (asirski kralj Sanherib je
htio osvojiti Jeruzalem, ali po molitvi kralja Ezekije i proroka Izaije Jahve poalje anela koji je unitio
itavu njegovu vojsku). Ukai se kao i onda kad je kralj Zarah vodio vojsku (etiopski kralj Zarah koji je
napao judejsko kraljevstvo, judejski kralj Asa je pozvao Boga u pomo, te razbi protjera Etiopljane.).
Pokai snagu tvoje ruke nevjernom narodu (aka Turcima), kao to si uinio i kad su Idumejci, Moapci i
Amonci se udruili da osvoje judejsko kraljevstvo (Jahve uslia molitvu judejskog kralja Joafata te
unese zbunu meu napadae, koji se meusobno pobie, a Judejci pobrae plijen). Pokai gospodine
kako tvoja srdba za nae krivine nas u nevolju da, onako smiljenjem da nas moe obraniti, i povratiti
nam slobodu. Turke sve oboriti zbog njihove nevjere, njihovu silu unititi koja nas dere. Unititi
njihovu snagu koja nas ubija. Mole te tune majke kojima su plod odnijeli, i oni koji su prognani iz
svog zaviaja. Oplakuju djecu, neki mua, netko enu, brat sestru, sestra brata. Neka doe do tebe
njihov vapaj i suze: ne daj da turska nevjera sve odvede. Ti koji si propeti bog, na gospodin nama si
dao kransku vjeru, ne onima koji te ne znadu, izbavio si nas iz grijeha i divljih ruku, raspet na kriu,
otkupio si puk. Ne daj da nas dave pogani nogama ili da nas strae sijekui sabljama, bievanja ta i boj
od nas odvrati, i silu kojoj nema broja nevjernicima skrati. I ti Gospe mila, moli sina za nas, koga si
rodila ne izgubivi djevianstva glas. Nemoj prestati moliti tako ti svih svetih, da bog nas ljubei odbije
prokletnike. I slomi tvrdou njihovih srca ili ih pobije da ne ginemo zbog njih. Ti nas gospe brani
povjerivi sinku svom. U vas se ufamo, a ne nekome inome, a vi pak odbivi nevjernike gore nas
primivi spasite nas zauvijek.
26. Tuen'je grada Hjerozolima
- podnaslov: molei papu da skupi gospodu karstjansku ter da ga oslobodi od ruk
poganskih
- domoljubna i protuturska zauzetost
- lamenti (srednjovjekovna vrsta, biblijska tualjka), domoljubna pjesma
- dr12 (nije s prijenosnom rimom)
- personificirani grad Jeruzalem koji je metafora porobljene domovine tui se nad
svojom sudbinom, osvojili su ga nevjernici, a krani ga nisu sposobni osloboditi zbog
svoje nesloge. Grad se obraa papi nabrajajui poimence europske gradove i vladare
koji bi pod njegovim vodstvom trebali to prije poduzeti spasonosni vojni pohod
- vrsta religioznopolitike poezije koja je bila proirena u tal. srednjovjekovnoj knj.
- tubalica i molba grada Jeruzalema upuena papi da okupi kranski puk i oslobodi
ga od Turaka. adresat je cijeli puk, narod
- generiki elementi psalmenih tubalica i starozavjetnih prorokih knjiga (sadri
elemente pouka, prijetnji i prijekora, propovjedi, sudskog govora...) to mu daje status
angairanog, biblijskom tradicijom posveenog teksta koji poziva Europu na rat protiv
134

Turaka
opisuje i prati suvremenu povijest Jeruzalema, ali optimistino, s nadom u pobjedu
pravde
Maruli je aktualnoj politikoj pjesmi dodao posveene smislove, kristijanizirao je
personificiranost Jeruzalema omoguuje identificiranje idovske povijesti s povijeu
hrvatskoga naroda

SARAJ:
Personificirani Jeruzalem govori da je u velikoj nevolji jer su ga pogani osvojili. U poetku je
invokacija Jeruzalema Bogu da mu pomogne ispjevati sve svoje nevolje. Nakon toga se Jeruzalem
obraa kranima i podsjea ih zato je vaan (zbog Isusa) i kako mogu dopustiti da je pod poganima
koji su gori od onih koji su Isusa ubili. Isus je htio u Jeruzalemu osloboditi puk kranski, a on se ne
alosti zbog Jeruzalemove nevolje, "O kako zao plod od dobra sjemena jedem. U meni je i njegov grob,
i dugo je tu Gospa ivjela. U meni je nebeski kralj izvrio brojna uda, a sad po mojim trgovima hoda
kleti narod. Zato pue kranski pomisli i gledaj i ne daj da mnome vlada skot poganski." Onda
oslovljava i papu kao Petrova nasljednika da pogleda na njega i smiluje mu se i potakne ljude na novi
kriarski rat. On to treba pokrenuti, a na ljudima je da ga prate. "Dobio si tap da vodi krane od
gospodina i na mom primjeru moe pokazati kako e ih voditi. Pozovi u rat cara Svetog Rimskog
Carstva (Maksimilijana I), panjolskog kralja (Ferdinand II Katoliki) kojemu je bog dao da preuzme
Grenadu od Arapa, francuskog kralja (Franju I), engleskog (Henrik VIII), ehe, Maare, talijanske
vladare, mletaku, gospodu, napuljskog kralja, milano, Ferraru, Firencu, Mantovu, Genovu, Piemont.
Svi e te posluati i krenuti u boj da bi me oslobodili. Skupi krane i kreni u boj, to vidjevi pogani e
poeti bjeati. Ako te moje tuenje nee ganuti, neka te potakne sveta Crkva koja govori: Pomozite jer
me Turci napadaju sa svih strana, na mene idu jer sam stablo bez grana, a vjernike moje vode u lancu.
Tako idu tvoja stada iji si ti pastir. Kolju ih, prodaju i tjeraju da se preobrate na islam i nikada im nije
dosta krvi bojeg naroda. I znaj kad gori kua tvog susjeda, zapaliti e se i tvoja kua. Nije ala kad
kau: Petrov hram e biti naim konjima tala, a Rim na, pa e i ti rob biti, a ne crkve vojnik. A kad
nestane glave i udovi nestaju. Neka tvoja snaga bude jaa od turske, kreni protiv njih s Bojom pomoi.
Svi e tebe slijediti, a ti e krunu pobjede nositi i svi e tebe blagoslivljati i hvaliti. Poi, ne oklijevaj i
primi slavu tu kakvu do sada niti jedan ovjek nije imao. Ne oklijevaj, jer oklijevanjem proe vrijeme,
ali ne i teta. Budi kao mornar koji je spretan i kad opazi vjetar odmah die jedra i jedrei tada ide. To
uini i ti da te potujemo." Iako sve govori Jeruzalem zadnji dio je naglaeno da on govori, jer pie
Hjerozolim govori: "Tubo moja posluaj me, vrijeme ti je krenuti, ako bude nekoga tko te primi sebi.
Veina te nee posluati, neki ete podrugljivo itati i poderati. Onima koji te prime zahvali, a onima
koji te bace reci Sultan je Siriju osvojio, pa ti bjei kuda moe."
-

s te dvije pjesme poinje nae rodoljubno pjesnitvo upereno protiv Turaka, one su izraz
strahovanja za budunost Europe i sudbinu ueg zaviaja

pjesme nabone i moralistike tematike:

27. Divici Mariji
jednostavna, intimna produhovljena molitva, danas i uglazbljena
dr12 s prijenosnom rimom
SADRAJ: Zdravo Marijo, bijeli ljiljane koji u prsima krije tvoj sin premili, na grenike se
smiluj, dua k tebi cvili, uvaj nas alosti. Moli sina svog da nam oprosti. Imenuje je
Danicom i bojom nevjestom u svetom trojstvu, dobrom zagovornicom kod sina. Uzdahu
135

mojemu prikloni ui, u grijehu gdje cvilim, neka moje srce uvijek eli k tebi, gdje sveti stoje,
da naem dom u tebi.
1. Od uzvienja Gospina
himnika pjesma
2. Od zaetja Isusova
dijaloki spjevan prikaz Blagovijesti
3. Svrh muke Isukrstove
4. Od uskarsa Isusova
5. Isukarst govori grinikom
Svojevrsni ciklus o Kristu ine Svarh muke Isukrstove, Isukarst govori grinikom, Od uskarsa
Isukrstova,
Pjesme u ast Bogordice nastavlajju se na tradiciju latinske kranske lirike i na batinu
domaeg marijanskog pjesnitva: Od zaetja Isusova, Od uzvien'ja Gospina, Divici Mariji
6. Dobri nauci
stihovana puka propovijed koja se sastoji od niza poticaja da se odbace poroci, a prigrle
vrline
podsjea na srednjovjekovno tal. duhovno pjesnitvo
satiriki napadi na pjesnitvo?(sveenstvo??) podsjeaju na tal. srednjovjekovnu satiru i
pjesmu Svit se kona, bratovtinske pjesme
tekst je uokviren poetnom i zavrnom molitvom
7. Urehe duhovne
- propovijed u stihovima
8.

Utiha nesrie
U njoj razgovaraju lovik i Razum

9.

Stumaenje Kata
parafraza Disticha moralia Catonis; dr12
592 dvostrukorimovana dvanaesterca s poukama i refleksijama o razumnu i modru ivotu
pjesma nije originalna nastala je ve u 2.st. na latinskom jeziku, a njezin je izvorni
stoiki nauk kristijaniziran, u hrvatskoj je srednjovjekovnoj knj. bila prevedena u prozi pod
nazivom Knjige Kata mudroga
sadrajem je pjesma katalog savjeta

36. Slavi
8erci
prijevod Philomene sv. Bonaventure; 62 oktave; jedna od najranijih Marulievih hrv.
pjesama
prerada latinske pjesme talijanskog franjevca Bonaventure iz 13.st., slijedi metar izvornika i
simboliko-alegorijsku obradu teme o tenji due Bogu
136

u HK Maruli uvodi lirsku vrstu prisutnu u europskim knj. ve od 12.st. koja je na

simbolikoalegorijski nain prikazivala ivotinje kao odreena stanja i kategorije ljudskog
bia, samo personificiranje ivotinja kroz kransko uenje i moral bilo je prisutno i u hr.
knj. tradiciji (npr. Fiziolog)
zavrni epigramski zapis: slijed srednjovjekovne topike grenog autora, dokaz
humanistikog postupka autorovog upisivanja u tekst, dokaz o autorstvu, tenja za
komunikacijom s recipijentom, visokorazvijena svijest o autorskoj poziciji
37. Lipo prigovaranje Razuma i lovika

zabavno-poune (satirine) pjesme:

alivo-pouna trijada, posveene sestri Biri (benediktinka u Splitu)
39. Spovid koludric od sedam smrtnih grihov
- poema u 8-ercima
- naoko kruta okosnica o sedam smrtnih grijeha ispunja se prikazom sitnih svakodnevnih
ljudskih mana to ih ispovjedaju koludrice, a pjesnik iznosi pred nas s puno simpatije i s
blagim finim podsmjehom
- Redom idu Oholost, Lakomost, Zavist (Nenavidnost), Srdba, Ljenost, Prodrljivost,
Blud. Svaki dio je koncipiran tako da se najprije iznosi grih, pa onda opatica pria zato
je taj grijeh lo i na kraju koja je pokora.
SADRAJ: Opatica Bona zazvonila je u zvono i pokrivi velom ramena izale su koludrice iz svojih
sobica. MM nabraja njihova imena i one ekaju to e im opatica rei. Pozvala ih je da ponove znanja
koja ih ui, jer ovjeka jako kodi ako ne ponavlja to mu koristi. "Neka mi sada svaka kae grijehe
svoje i ispovijedi se pokorno, neka se ne pretvara, s odlukom da e se popraviti. Jer je zakon da kaete
opatici to ste uinile u zadnjih tjedan dan od zadnje ispovijedi, ispovjedite se da vam due budu ie i
da na nebo odete uzviene. Koja nee rei otvoreno, neka kae potajno."
OHOLOST: Doe najstarija do nje i kae da je njen grijeh oholost, druge je grdila, sebe uznosila.
Opatica joj objanjava da nisko pada onaj tko se uzoholi, a tko se ponizi, ide u visine, zato je
Lucifer dolje, a Marija na nebu. Pokora je da ne jede veeru, opere sue, pomete pod i pobolja se,
da drugi put ne dobije goru pokoru.
LAKOMOST: Druga je bila lakoma, neka sestra ju je dola moliti za (klapular) sklopar stari (dio
redovnike odjee), a ona joj ga nije dala jer je bila krta. Opatica joj kae da to ne bi napravila da
nije zaboravila na to se zavjetovala: siromaan ivot, pomo ubogim. Podsjeti ju na bogataa koji
je odbio pomoi Lazaru, pa je zavrio u paklu. Zato za pokoru daj onoj koja te je prosila sklapor
koji nosi i cipele i arape da joj nisu noge gole.
ZAVIST: Trea, Lada, je dola blijeda jer se razboljela radi tueg dobra, dakle bila je zavisna jer je
vidjela novu suknju na drugoj opatici. Opatica je podsjea da u Evanelju pie da oni koji nose
dobru robu ive s kreljavima, a ne s Bogom, te da joj odjea treba biti stvar koja dui koristi: sveti
posluh i potenje, ljubav prema blinjemu i ostale kriposti ako eli biti u bojoj milosti. Ivana
Krstitelja nisu tukli biem od finih stvari, nego od otre dlake, a od svih koje ena rodi veeg od
njega nije bilo, jer je krstio Isusa. Za pokoru 3 dana u zemlju gledaj, jer su bludne oi prozori kroz
koje smrt ulazi, pa kad te grijeh bude podrivao nee u tebe moi ui.
SRDBA: dolazi etvrta do opatice, i ree da ju je neka bez pitanja ila taknuti joj nos prstom, "ja sam
se rasrdila i u naglosti je opsovala, htjela sam joj dati pljusku, pa je okrzoh po usnici jer se
137

izmaknula, a ona se nije htjela tebi potuiti nego je trpjela." Opatica ree: "da se potuila sjedila bi
bila ti 3 dana i noi u kladi, to bi ti bila pokora, ali poto si se sama optuila onda ete svi javno po
nosu i uima udariti, svaka jednom, a ona koju si udarila 3 puta, jer je za ovo potrebna otra kazna.
A ti prekrii ruke i utei misli na Isusa i njegovo ponienje i kako nije uzvratio udarce kad su ga
tukli, propeli i ubili i za puk se molio koji mu je zlo uinio, pa se ni mi ne smijemo srditi kad nas
netko dotakne. Budui smo s pravom bijene jer smo sagrijeile. Pred Bogom e prava biti kad e
eljeti dobro i onima koji ine zlo tebi i tvojima i moliti e se Bogu za njih da ima milosti nad
njima, a oni da se kaju za grijeha i da ih Bog primi u raj."
LJENOST: dolazi peta, kae da joj se lijeno bilo ustati, jer joj je lijepo bilo spavati. Probudila se i
ponovno zaspala, a nije se na jutarnju molitvu dignula. Dola je neka da me budi ali je mene bilo
strah da se ne prehladim. Ispod pokrivaa joj je odgovorila da se loe osjea. Opatica joj je
odgovorila: "ne zna da je lijenost uzrok svakog grijeha? Kad se lijeni tate misli ne mimoilazi,
lijen ne moe pobijediti napast, pa e u svaki grijeh upasti, niti e milost dobiti jer mu se nee dati
moliti. Svi koji su u raj doli su jako vrijedni bili: apostoli, i npr. Jakov Mali koji je toliko kleao da
su mu koljena bila puna uljeva. Ne ide se u raj besposliarei. Bolje ti je na dasci spavati nego s
jutarnje izostati. Za grijeh od lijenosti i laganja e 8 dana na podu spavati i prije drugih se ustajati.
A kamenje koje je kod vrata e premjestiti na drugo mjesto." I ode laka nego kad je dola i udila
se kako je dobro grijeh ispovijediti.
PRODRLJIVOST: dolazi sljedea, debela ga. plemenita roda. Prizna da je u sobici potajno jela
koko i pila iz bave. Opatica joj kae da se to i vidi na njoj, "pa ti treba dati tu zapovijed da ti se
dua spasi i umili. Sjeti se da objest grla zatrla ljudski narod. Jer kad je Adam s Evom napustio
boju volju i zgrijeio je i bio istjeran iz raja i nitko u raj nije uao dok nije doao Isus i svojom ih
mukom spasio. I oni koji su u pustinji meso oskvrnuli bili su gladni na kraju, a oni koji su glad
trpili uivaju sad s bogom u izobilju. Zato se sad prisili postiti i u svemu bogu hvalu dati. Vie se
brini za svoju duu, a ne za trbuh. Za pokoru 3 dana posti, nita ne jedi osim kruha i vode."
BLUD: dola sljedea lijepo obuena kao nevjesta, a ne kao ona koja se bojom zove, nego kao ona
koja je na glasu zbog tate gizde. Pa prizna da je gledala kroz aluzine i vidjela jednog mladog u
lijepu odjelu, "za njim mi se pamet ganu. On je proao, ali mi je u san doao. Sad mi misli bludne
padaju na pamet." Opatica joj kae: "Zna li ija si nevjesta? Nisi li onog tko te stvori, koji je gore?
Od onog koji se od Djevice rodi da bi sauvao djevianstvo." Onda nabraja muenice zbog
njihovog djevianstva: Katarinu, Ceceliju, Justinu, Margaritu, Luciju, Agatu, Ursulu, Barbaru,
Agnes, Teklu, Petronilu koje ni sila kraljeva ne moe primorati da Isusa ostave. "Niti su se udale jer
su znale da e iste anelima biti jednake, jer su znale da e biti Isusove nevjestice, tamo misao
uputi, a ne kroz prozor, pa e i napast odagnati i bluda puteve nee upoznati. Nee se vie u
lijepe haljine oblaiti, nego u obine i umjesto srebrnim pojasom opasat e se konopiem.
Unutarnje e skupljati vrijednosti, a vanjskih se ostaviti. Koliko e sretna biti kad te Bog pozove i
kae ti evo ti spokoj koji si eljela. Kad osjeti tijela pakost od Boga moli snagu. I jo: s
mukarcima nemoj stajati ni razgovarati vie od onog to je nuno, da ti duu to ne spopadne. Ne
idi tamo gdje se pjesme pjevaju i plee se. A za pokoru odi u svoju sobicu i budi tamo 5 dana, boga
moli i nemoj spavati."
Zavrivi govor opatica doe do ostalih. Bilo je vrijeme veernje molitve, ali prije nego poee itati
uini im zapovijed da im ne bude mrsko doi na ispovijed. Amen
i na kraju ima dodatak, neto kao posveta:
Omazah ti medom kraje
Premazah ti medom ae da ti bude slae, da kad iz
ovej ae, da ti je slaje;
nje bude piti da ti slabost grijeha odagna. Tu e
jeda potom bude piti
nai upute kako da ne skrene s puta, i vidjeti e
a e t' nemo griha odbiti.
da Marko Marul to nauavajui nije zarevao (?koji
Smih ustaviv, tuj e najti
k mu to znai). Na svemu hvala Bogu momu.
138

po em nee s puta zajti;

i vidit e: Marko Marul,
toj uei, da ni zarul.
Na svem hvala svemogomu
Gospodinu Bogu momu.
Amen

40. Anka satira

- komina poema u 8ercima
- likovi: baba Rada, Anka
- SADRAJ: Baba Rada pita Anku to se ne uda da pleu, da joj stave vijenac, "mnogi
po trgu etaju zbog tebe, dali bi ti sebe i imanje svoje, izaberi jednog od njih, kad si od
svih proena. Anka odgovara: vidim da me voli vie od sebe i pristati u na to na to me
moli, samo da mi nae onog koji je zdrav i lijep koji nije zloban i koji razabrat stvar
nije slijep. Baba Rada joj nabraja tipove mukaraca koji se mogu sresti u gradu i svi
imaju neku manu. Jedni su lijepi, ali siromani, drugo lijepo obueni, ali rastroni, trei
su mudri i pametni, ali brinu za knjige, a ne kako donijeti novac kui, jedni sviraju u
lutnje, pa nikad nee imati kriposti, neki su brini, ali laljivi, neki su ostarjeli ekajui
na enidbu, neki se kockaju... Anka joj na to odgovara da vidi da mua kakvog ona eli
nema u toj hrpi, ve je u svakom crv, svaki od njih je uplji orah, pa joj je bolje otii u
samostan i ostati ista i Bogu hvalu dati, nego teret taj na sebe staviti i tek sa smru ga
se rijeiti. Baba joj odgovori da je u pravu i neka ode izvriti svoju misao. Na kraju se
MM obraa tatoj mladosti da ne mogu sakriti svojih djela kod ena koje ih poznaju.
41. Poklad i Korizma
- burleska, prenje; 150 sauvanih stihova, dr12 (bez prenosne rime)
- nedostaje poetak
- nasljednica srednjovjekovnih alegorijskih pjesama o skuobu vrlina i grijeha, ujedno
parodija vitekih epova.
- Fratri se bore na strani korizmenih vrlina protiv vitezova, zastupnika pokladnih
pretjerivanja, a oruje im je kuhinjski pribor
- situacijska komika koja ide do groteske, ali nakon raspojasana opisa bitke slijedi
uozbiljenje, tumaenje i pouka
- imena su s konotacijom, npr. Posturad, Svejil itd.
SADRAJ: Fali poetak, "poinje" opisom tunjave izmeu fratara (Dezun (personifikacija posta),
Bobok, Sutil, Posturad, Suhojil, Vodulj, Bdilo, Harlac, Sanjac) i vitezova (Katunar, Kulin, Svejil,
Grosog Radopek, Vinogriz, Drimui, Linoti, Uhoti ). Tuku se kuhinjskim priborom (raanj, prsura
(tava), loncem, tanjurima, araima, ribeom, vrevima, itd.). Sva se hrana i pribor za jelo rasuo po
zemlji, jer je za zemaljskim stvarima svaki od njih je teio. Tijela su uokolo leala mrtva, a gavrani
meso u kljunu nosili. Tako e i avoli nositi due ljudi koje ne poste nego jedu meso. Ne misle krani
da govorim besmislice, ni kraljeve ni banove nisu otkupili novci, na kraju se svima jednako sudi: dobri
idu u raj, loi u pakao. Poklad je isto tako poeo bjeati kad mu je Korizma dola. istosrid (ista
srijeda) cokulom dohvati Poklada, pa ga Korizma ulovi, a on ju moli da ga ne ubije, pa ga ga.
Korizma pita: "Hoe li sad napustiti svu tvoju hranu i postiti sada kada si pod mojom vlau, pa da te
ne ubijem?" Njemu je bilo mrsko to to mu je ona rekla. Ona ga je ulovila za pojas, kopa je popustila,
139

pa je on pao i iz njedra su mu ispale kobasice. Udarila ga je tapom, ulovila za ovratnik i bacila na

zemlju i nogom stala na grlo i poela ga daviti. Ali to nije bilo dosta, nije umro, pa uzme kobasice i u
grlo mu stavi i time se on udavi. "Tako e umrijeti svatko koji se zbog vjenog dobra se eli odrei
ovozemaljskih uitaka koji nas tjeraju u zlo. Tako se i Adam nije hajao za Boga, pa je ugrizao jabuku i
s Evom bio prognan iz raja. Tako i kad su se izraelci u pustinji pomamili za mesom prepelica iako su
imali manu za jesti, Bog ih je ubio. Zato je zakljuak da je bolje trpiti na ovome svijetu nego izgubiti
milost boju. Ako ti netko kae da mu je teko postiti, naveer gladan lei, pomisli koliko je tei bio
onaj trud koji je na svijetu trpio skup svetih: pekla su se u ognju njihova tijela, na komade su ih rezali.
Nisu bili alosni muke te trpei, nego radosni s Bogom su eljeli biti i s Isusom kome se svatko moli,
jer za nae spasenje krv na kriu proli. Otada se korizma slavi, 40 dana kada on nije jeo i pio. Ako eli
da tvoj post bude bez muke, pomisli na muke koje sam ti nabrojao i kako je lijepo u raju, a koje su
muke u paklu. Veselimo se s Korizmom i tujmo ju sad jer je umro Poklad." Ona ide, a za njom cijelo
selo i u crkvu ulaze i digoe ruke govore: "Hvala ti Boe to si na nas pogledao s neba i nama pobjedu
dao, hvala ti budi sada i navjeke, koji si prognao odavdje nae protivnike. Daj nam da doemo gore i
vidimo tvoju svjetlost gdje su sveti zborovi i aneoska radost." Stade pred oltar i pospe se pepelom, po
elu pepelom stvaljajui znak na boje sluge i govorei "Memento homo quod cinis es, et parvo
momento u lug se razalije" / sjeti se ovjee da si prah i da e se u prah pretvoriti ". (ovaj se obred
vri na pepelnicu/istu srijedu). Od tada je korizma poela gospodariti i svak ju je potovao, kao i mi
danas. to Bog eli, to radimo, a ne to sotona eli i nosimo na sebi svetog kria znamen da Isus na
nebu nas nastani, amen.
MARULIEVA ALJIVOSATIRINA POEZIJA (Dunja Falievac: SPH i njihove poetike)
rije je o trima pjesmama: Anka Satira, Poklad i Korizma, Spovid koludric od sedam smrtnih grihov
Anka Satira
u osmerako-sedmerakim katrenama, odnosno petnaesterakim distisima koji podrijetlo vuku iz
latinske rimske puke poezije
po sadraju i tonu aljivosatirina pjesma protiv mukaraca s jedne, i ozbiljna apologija
samostanskog ivota s druge strane
oblikovana kao dijalog izmeu iskusne starije ene babe Rade i mlade djevojke Anke koja kao
udavaa eli saznati kakvi su mukarci
taj je okvirni dijalog motivacija za monolog babe Rade u kojem portretira i karakterizira tipove
mukaraca
harmonina, zatvorena i simetrina kompozicija u svakoj se strofi prikazuje jedan tip, prva dva
stiha iznose prozopografski opis, a druga dva njegovu unutranju karakterizaciju
u posljednjoj strofi pjesma prestaje biti Rollengedicht (mislim da to znai govor uloga, dakle
dijalog), a progovara sam autor koji se iskazuje kao dobar poznavalac muko-enskih odnosa
humor i komika temelje se na izboru komine teme, mijeanju leksika visokog i niskog stila
ozbiljna postaje tek na kraju kad Anka donosi odluku da se povue u samostan
Spovid koludric od sedam smrtnih grihov
u 502 osmerca prikazuje sedam smrtnih grijeha i pouava kako se od njih sauvati
oblik dijaloga izmeu asne majke gospe Bone i sedam koludrica od kojih svaka utjelovljuje po
jedan grijeh te je pjesma i podijeljena po grijesima i nosi podnaslove: oholija, lakomija, nenavidnost,
srdba, linost, rlost i blud
svaki je prikaz grijeha komponiran na isti nain: na poetku se iznosi komian i karikatularan
prozopografski opis koludrice koja je nosilac pojedinog grijeha, a zatim slijedi monoloki iskaz
same koludrice o poinjenom grijehu (iznevjeruje oekivanje svetosti) nakon ega progovara gospa
140

Bona te slijedi moralistiko-didaktini naputak s primjerima iz Biblije kako se navedeni grijeh moe
izbjei
po anrovskom odreenju je tipino srednjovjekovni anr ispovjedne poezije s jedne, a po
suprotstavljanju poroka i vrline prenje s druge strane no, u odnosu na kanoniziranu
ispovjednu liriku izostao je patetian, uzvien ton kad govore koludrice, a u odnosu na prenja
izostala je alegorija koja se gradi simbolizacijom i personofikacijom
strogo simetrina i shematizirana kompozicija
opis koludrica prvi su portreti i karakterizacije enskih likova u hr.knj. izvan petrarkistikog
konteksta
kao i u Anki Satiri na kraju progovara autor eksplicira vlastiti knjievni potupak: objanjava
funkciju humora i komike u svojem djelu s to je da bi pojaao moralno-pounu namjenu
djela visokorazvijena knjievna i moralno-etika svijest
Poklad i Korizma
aljivi oblik srednjovjekovnih kontrasta, tj. prenja u dvostrukorimovanim dvanaestercima
nije cjelovito sauvana, nedostaje poetak
pjesma je podijeljena u dva dijela: prvi je aljivo-satirini, a drugi ozbiljni
u prvom dijelu opisuje se rat izmeu vojski Poklada i Korizme koji se odvija u samostanskoj
kuhinji, a vitezi imaju smijena imena koja oznaavaju njegov karakter i meusobno su suprotni
(katunar Svejil, fra Suhojil)
prvi komino-groteskni opis u hr.knj.
bitka zavrava katalogom upotrijebljenih kuhinjskih rekvizita, zatim Maruli apostrofira itatelja
i pouava ga koji je smisao tog kominogrotesknog opisa bitke
drugi je dio pjesme ozbiljnog i visokog stila propovijed o vanosti posta i korizme za dolazak
u carstvo nebesko
prvi se dio moe shvatiti kao nasljee specifinom, hibridnom anru kominogrotesknih opisa bitaka
koji je egzistirao u europskom srednjovjekovlju, a koji je parodirao vitekoepsku poeziju
sam autor u pjesmi daje klju za alegorijsko itanje Korizma predstavlja i simbolizira boansko,
apsolutno Dobro, a Poklad avolsko, apsolutno Zlo njihova borba je alegorijski smisao cijele
pjesme
Falievac smatra da ova pjesma anrovski nije kontrast, nego moralitet jer ima narativne
elemente, naglaenu povezanost poiljaoca i adresata, oblikovanost kao svojevrsna monodrama,
misao memento mori uz izraenu alegorinost
postoji mogunost da su se ova djela izvodila na pokladnu zabavu koludrica i redovnika recitirala
se ili pjevala, pa postoji mogunost odreivanja kao pokladne igre
++++++++++
Svit je taina
kratka, poentirana poput epigrama, memento o prolaznosti ljudskog ivota, nastao
parafrazom jednog biblijskog verseta. (Prop 1,2)
Svit je taina
Taina od tain i sve je taina,
ovi svit jest osin i magla i hina.

Svijet je ispraznost
Ispraznost od ispraznosti i sve je ispraznost,
Ovaj svijet je sjena, i magla, i varka.

prozna hrvatska djela:

42. dva pisma Katarini Obirtia
benediktinskoj redovnici s kojom je Marulia vezalo istinsko prijateljstvo. U pismima se
141

spominje briga za zdravlje, sestru Biru koja je takoer bila redovnica u benediktinskom
samostanu. U drugoj, bolje sauvanoj Maruli zahvaljuje na ribi to su mu je benediktinke
poslale na dar: on im kao uzdarje za finu veeru pie poslanicu koja sadri pravu malu raspravu
o ribi u Svetom pismu, pisanu pouno, pristupano i zanimljivo
43. prozni tekstovi u Juditi
44. Oficiji Blaene Dive Marije
prijevod s latinskog
45. Od naslidovan'ja Isukarstova
prijevod s latinskog (De imitatione Christi Tome iz Kempena)
nabono-meditativni tekst, velika ugleda i itanosti, nazvan "petim Evaneljem"
46. ivot bl. sv. Ivana Krstitelja
svetaki ivotopis, pripisuje mu se, ali nije 100% sigurno da je njegovo
47. ivot sv. Jerolima
svetaki ivotopis, pripisuje mu se, ali nije 100% sigurno da je njegovo
dramska hrvatska djela
27. Prikazan'je historije svetoga Panuncija
- dramski tekst u stihovima
- 12 (ili dr12 ili????)
- adaptacija tal. predloka Fea Belcarija
- ima jo nekoliko drama (Skazanje nevoljnega dne od suda ognjanoga, Skazanje svetog
Bernarda) za koje se prepostavlja da su njegove, ali je jedino za ovu potvreno
na talijanskom:
- sauvana 3 pisma i, vjerojatno njegova, 2 soneta
u njegovim pjesmama prevladavaju pobona razmatranja (npr. Hymnus ad Deum)
njegova zbirka latinskih epigrama i kraih stvari (133 pjesnike cjeline) uva se u
Sveuilinoj knjinici u Glasgowu
PRIJEVODI
prvi u Hrvata prevodi Dantea i Petrarcu
s tal na lat prepjevao prvo pjevanje Pakla u heksametrima
s tal na lat Petrarkinu kanconu posveenu Bogorodici (Vergine bella)
s tal na hrv: 2 Petrarkina soneta iz Rasutih rima.
S lat na hrv: Oficij Blaene Dive Marije i Od naslidovan'ja Isukarstova
s hrv na lat: Regnum dalmatiae et croatia gesta

2. IKO MENETI VLAHOVI (1457 - 1527), Dubrovnik

Sigismund, imundo
vlastelin
kolovao se u dubr. humanistikoj koli
bavio se trgovinom i admin. poslovima
142

esto se naao pred sudom zbog neobuzdanog temperamenta

umro od kuge
najzastupljeniji pjesnik Ranjinina zbornika
512 pjesama, dijele se u 3 knjige, sauvane u zasebnu rukopisu i u rukopisnom zborniku N.
Ranjine)
uz . Dria najstariji po imenu poznati svjetovni lirik u Du
uz svjetovne, preteno ljubavne pjesme, ispjevao i 11 pjesama o Isusu (br. 502-512)
to su iskazi vjernika pred likom raspetoga Isusa
koristi dr12 (s iznimkom triju pjesama u petnaestercu 8+7)
jezik: jekavsko-tokavski, s neto ikavizama i akavizama
prevladavaju pjesme u kojima se saeto izvjeuje o suoenjima s gospoom i o duevnim
posljedicama susreta
ima i kratkih epigramatskih sastavaka od po 2 ili 4 reda i oveih baladesknih pjesama
od Petrarke se razlikuje po tome to je ljubav za njega vie dodir dva tijela nego slatka enja
za idealnim i nedostinim
mehanizirani odjeci Petrarkinih motiva: slavljenje gospojine ljepote, koja je nebeskog porijekla i
dokaz da ima raja, ili obiajna gospojina slika s dva zlatna prama na elu, slatkim govorom,
aneoskim hodom i pjevanjem
slavljenje enske ljepote, uzdisanje zbog dragine nemilosti, ljubavna srea i rastanci nisu bili
teme samo tadanjeg ljubavnog pjesnitva, ali se one ovdje pojavljuju ukruene u neke
stereotipne i mehanike oblike, to najveem dijelu tog pjesnitva daje i suvie konvencionalan
znaaj
njegovi stihovi ne djeluju kao lirski pjev, ve kao uvjeravanja, izjave, usklici i rezoniranja
za svoja uzbuenja ne zna nai drugog izraza do literarno-konvencionalnog
opisuje s mnogo otvorenosti, nepokolebane nikakvim unutarnjim sukobima, ali i s mnogo naivne
emfaze svoje tajne sastanke i ljubavne igre s gospojom, koja mu pritom ne krati nita osim
posljednjeg, to je sram spovidit i to bi po njezinu miljenju bio grob njihove ljubavi
pisao strambotta (forma od 6 ili 8 stihova, 11erci)
esta imena ena u akrostihovima, est autorski akrostih
enu naziva gospoom, gospojom ili vilom
ljepota gospoe opisuje se stereotipno (nekoliko estetizirajuih metafora), ponekad se uporeuje s
antikim boicama ili ljepoticama
pri opisu duevnih muka zaljubljenika vrlo esto se posee za hiperbolom bolesti, smrti i
umiranja
brojne antiteze (suprotnost izmeu gospoine privlanosti i ljepote)
napisao ljubavni kanconijer od 366 pjesama koliko ima i Petrarkin kanconijer te ljubavne
pjesme sauvane su u Zborniku Nike Ranjine

pjesme:
1. Ner tko je srcem lav i kamen u sebi
2. Kad jednom s tom vilom stah da se razdilim
3. Blaeni as i hip
Blaeni as i hip najprvo kad sam ja
vidil tvoj obraz lip od koga slava sja.
Blaena sva mista kada te gdi vidih,
dni, noi, godita koja te ja slidih.
Blaen as i vrime najprvo kada uh
ljeposti tve ime kojoj dah vas posluh.
Blaene boljezni ke patih no i dan

143

ci tvoje ljuvezni za koju gubljah san.

Blaeni jad i vaj ki stvorih dosade
elei obraz taj sve moje dni mlade.
Blaeno vapin'je kad ime tve zovih
i gorko trpin'je u eljah kad plovih.
Blaen trak od uze ljuvene u kojoj
stvorih pla i suze, elei da sam tvoj.
Blaena ljepos tva, blaena tva mlados,
pokli se meni sva darova za rados.

4. Prvi pogled (akrostih: imundo)

Zovijee zora dan a slavno prolitje
travicu drobnu van, zelen lis i cvitje,
ja kad bih uhien od ove gospoje,
ke obraz nakien u slavi vas poje.
S jutra, dim, na prozor pogledat opah ja,
ter tada moj pozor u taj as pozri tja:
meni bi viditi jo lipu ner vilu
gospou sjediti u rucu pribilu.
Vidiv me ka hrla vaze trak i kosu
niz bijela ter grla kosice sve prosu;
na elu ostavi dva prama od zlata,
ostalo sve zavi okolo, dim, vrata,
da kosa ne vitri, u kojoj do mal hip
rukami zahitri na glavi venac lip;
ozriv se jak jelin ter onas poe tja,
ter gori ner pelin i emer ostah ja

5. Isusu na kriu
- u Marulievu 12-ercu
6. Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu
Slavi svak iz glasa ovu vil gizdavu
ka nosi od vlasa venac lip na glavu,
a puta na eli dva zlata pramena, zato ju svak veli da je mo ljuvena;
izmia s ruom dilj ter prosu niz lice.
ter nas zbi jak smirilj i sokol ptiice.
A niku ima slas pozor nje izbrani,
da lovik za nje vlas ivot svoj ne brani;
ako li tko pozre nje usta rumena,
more re cvitkom zre koralja crljena.
Oh, grlo ljuveno i ruci pribile,
kolici skroveno za ljubav njih cvile?

7. Prikrasna diklice
Prikrasna diklice, kad stanu pozirat
tvoj obraz i lice, nemoj mi zamirat;
istinu za velju, tako mi ivota,
zada mi tuj elju tvoja taj lipota.
Er da te gledam cvit, kakono od svih stran
gledaju ovi svit nebesa no i dan,
ne bi mi srdacu napuno volja sva,
zato se k sunacu priklada lipos tva.

8. Makar svit da stane (akorstih: Marija)

Makar svit da stane, ter to e govori,
tebe Bog od mane nebeske satvori;
ar birek tvoj pogled da zdesna i slijeva
s dzaharom slatki med zajedno prolijeva.
Raj ovoj satvara u naoj mladosti,
kad usti otvara pune sve radosti,
iz kojih izlazi svaka ri na vrime,
ter mene priblazi, da gdi sam ne vime.
A zatoj dim sada: gdi tvoj glas budem ut,
ruica, mnim, pada s biserom u moj skut.

9. Pravi mi, cvite moj (akrostih: Pera)

"Pravi mi, cvite moj, pokle mi s' gospoja:
li sam ja sasvim tvoj, da jes' li ti moja?"
-"Evo sam ja tvoja, sokole gizdavi,
vee jur ner svoja, srce mi toj pravi." "Rai mi jote rit: ako je isto toj,
u tvoju drubu prit da kad e ivot moj?" "Ako e u ov as; nu to li, m hvalo,

144

meni ku nosi s, potrpi jo malo."

10.Povazdan ja plaem (akrostih: Pera)

Povazdan ja plaem, ma kad no ugledam,
malo je da maem sam sebi smrt ne dam;
er pridu na mene, jakino na trudna,
sve elje ljuvene i misal razbludna.
Rad toga umiru, ter na se poziram
gdi suze izviru svakas ke podiram;
a zatoj utiit nee se svis moja,
dokli me usliit ne bude gospoja.

11. Reci mi, ruice

Reci mi, ruice, jesi li bez mene
utila tuice od elje ljuvene?
Zato se meni mni, imi tvoj obraz bil,
u pakli ove dni bez tebe da sam bil,
ter da se odcela hoe svit oborit,
iz ela do ela vas ognjem pogorit.
Bez tebe ja nikud, moj vene veseli!
oh, ne zna to je trud tko drazih ne eli!

3. DORE DRI (1461 - 1501), Dubrovnik

pjesnik i dramatiar
potomak ugledne dubrovake graanske obitelji; bio doktor prava, sveenik
njegov pjesniki rad pripada sav 15. st.
stric Marina Dria
latinski stihovi nisu sauvani
autor je nae najstarije maskerate (Gizdave mladosti i vi svi ostali)
pjesme sauvane u Zborniku N. Ranjine, u prijepisu iz 17. st i u rukopisu otkrivenom u
Irskoj 1965. (takoer i Radmio i Ljubmir)
uz ika, najstariji po imenu poznati svjetovni lirik iz Du
pjesme su mu, osim 2 prijevoda lat. crkvenih pjesama (Salve Regina i Ave Maria), ljubavne,
pod utjecajem Petrarke i tal. petrarkista 15. st.
nema senzualnih crta kao kod ika, ali nema ni vie individualnog tona, jer i u njegovu
slavljenju gospojine ljepote i jadikovkama zbog njene hladnoe ima vie konvencionalne
retorike nego neposrednosti
jo se vie od Menetia pribliio naem narodnom pjesnitvu (Odiljam se (16-erac)
podsjea na bugartice)
leksik i metafore podsjeaju na domai folklor, a kvazireligiozna idealizacija opjevane ene
na koncepciju ljubavi razvijenu u lirici tal. stilnovista
enu naziva vilom, rjee gospoom ili diklicom, povezuje ju s transcedentnim sferama (aneo,
sunce, nebo)
prevladava kontemplativno udivljenje ljepotom odabranice i introspektivan pogled u vlastitu
duevnost, uznemirenu ljubavnim eljama i nemogunou njihova ostvarenja
slabo zastupljeni inovi ljubavne igre (izravno suoenje s vilom, razgovor)
izazov kojim enska privlanost djeluje na lirski subjekt izraava se metaforom strijele, stanje
neutaive udnje usporeuje se s ranom, boleu ili smru, a vila se, sukladno tome,
transformira u lovca, lijenika ili tamniara
est autorski akrostih
jezik je mjeavina ikavsko-ijekavsko-tokavskoga s dosta akavizama
veina pjesama u dr12 (pojavljuje se 11-erac, 14-erac 7+7, 15-erac 8+7)
on je zaetnik hrv. petrarkizma i pastirskog pjesnitva
145

 pisao na lat. i hrv.

pjesme na narodnu Vila je moma tri vjenca i Odiljam se prije su mu se pripisivale, ali
nakon Dublinskog otkria vie mu se ne pripisuju
pjesme iz ljubavnog kanconijera sauvane su u Ranjininom zborniku: Ka se je jur vila ajli jo
gospoja, Leute moj mili, Da bi mi srdace, Lovac lovei, diklice...
pjesme:
1. Gizdavi moj cvite, moj vene biserni
- ena tuguje za udaljenim dragim, uvajui i ljubei cvijet dobiven od njega
2. Djevojka je podranila, ruicu je brala
- na narodnu
3. Djevojka je ruu brala po ravnoj livadi
- na narodnu
4. [Ako jes istini, moj Boe, ovi san] aka udni san
sadri monolog zarobljene vile, zaetak je dramskog izraza
dr12

Stih 29-48 akrostih GIORE DIRSA, tj. Dore Dri (ini se da je Dore Dri sam koristio
prezime Dirsa, to se vjerojatno izgovara Dra; latinski oblik prezimena je Darsa ili Dersa)

SARAJ: Boe daj mi radije smrt, nego da vidjeti ovaj gnjev kojim me san opkolio.
Tuga mi slama srce, plaem, elim ne misliti o njemu, ali to nije mogue. Kako nisam
umro sino kad sam usnio tu gospou koja mi je svezala srce. Svezanu su ju vodili
gusari, ila je posramljena kao meu lavovima, tamnim se ruhom pokrila po glavi,
gledala u pod i molila trgovce: "Bog ili sudbina su me doveli do vas, ali ako imate josh
malo milosti u srcu pokaite ju sad. Oslobodite me, da me zli lopovi ne vode, imajte
milosti na moju mladost i djevianstvo. Ruke moje koje su nauene biti ukraene
ruicom, sad su stegnute uzicom. Zlatnu sam kosu raupala, a lice koje je bilo rumeno i
bijelo, od muke je usahnulo i oi isto. Nekad sam plesala s vilama radosno, sad se sam
tuna. Zorom sam se ustajala na slavujevu pjesmu i brala svijee, a sad idem ljutom
gorom naga i bosa. Bila sam estita i blaena, sad umirem od gladi i ei, koraljna su mi
usta ispucala. No gorska vila ni morska sirena u pjesmama nije bila kao ja hvaljena, ali
je sad grlo presuilo. udim se kako sam jo iva, je li zato to sam roena u dubravi
koja je sva u mramoru, pod gorom gizdava, djelom na moru, mnogi joj zavide koji nisu
slobodni, kad vide njeno blago i mir. Ali to mi vrijedi to sjeanje kad sam svezana i
poput zvijeri ulovljena. Smrtna strijela je pogodila jelena, za njim su krenuli hrti i
sljedbenici, a mene naoe kod bistre vodice gdje sam poivala ispod stabla, umivala si
ruke i lice da se rashladim dok sunce ne zau. I odjednom je nadamnom stajala druba
prezla, mislim da su se dogovorili s jezerom da me prevari. Svo se to vrelo napunilo
zmijama, jadom i smrtnim tugama, doli su zmajevi i spalili okolnu travu. Svakome je
bolje umrijeti, nego ovakve nevolje kao ja vidjeti. Blaena ona koja je ostala u svom
stanu, uiva po cijeli dan, s dragim se veseli, radi to eli, ne tuguje usred tuine, smrt si
eli, ivot proklinje. Gdje su oni koji su me dan i no slijedili, vjerno mi sluili i koji su
za jednu moju vlas bili spremni dati svoj ivot? Jesu li te rijei ostale kao san u vjetru?
Gdje su sada vaa djela na ovu paklenu muku? Trgovci smilujte mi se zbog Boga,
nemojte me ostaviti s gusarima, oslobodite mene mladu njihove vlasti, kupite me da
146

vam budem sluga. Rae bi cijeli ivot bila nekome robinja nego meu zlim gortacima u
slavnom kraljevstvu." Onda sam se probudio, no ostao je u meni strah, problijedio sam,
protrnuo, oh, kad bi bog ovaj san pretvorio u radost.
pastoralna drama:
1. Radmio i Ljubmir
pastirska ekloga, prva ekloga na hrv. jeziku
tal. predloak: pastorala pjesnika B. Tacconea
prvo svjetovno dramsko djelo
pronaena 1965. (ili 1963.??) u Irskom rukopisu/Dublinskom rukopisu uz dvadesetak novih
pjesama
napisana vjerojatno krajem 15. stoljea, napisano prema talijanskom predloku pastorale
Baldassarea Tacconea. To je prvo hrvatsko dramsko djelo svjetovnog karaktera, stoga
se Dore Dri moe smatrati i zaetnikom moderne hrvatske drame.
u dr12
prvi put se spominje tema robinje (tek kasnije Lucieva Robinja)
iskusni i razboriti Radmio pokuava, bez uspjeha, urazumiti zaljubljenoga Ljubmira
u Ljubmirovim replikama estetizira se pastirski tematski svijet u duhu renesansne pastorale
i petrarkistike lirike
u Radmilovim replikama vidljiv je neidealistiki odnos prema ljubavi i leksik seoskog
govora iz du zalea
time se uspostavlja kontrast koji e postati tradicionalan u komedijama, eklogama i
komiim poemama du pjesnika 16. i 17. st.
SADRAJ:
Radmio se obraa Ljubmiru s pitanjem to radi u gradu, to je pustio ovce same bez strae:
"to te dovodi ovdje? Koja sila? Uvijek sam ti bio tu na pomo. Zar si se zaljubio toliko u
neku vilu da ti vie ne voli svoj ivot? Reci mi to ti se dogodilo."
Ljubmir: "tvoje me molbe sile da ti kaem to mi je. U podne kad je najtoplije, pasao sam
stado, bio sam bez druga i bez psa uvara, strah me bilo da me iz luga ne napadne neka
zvijer, pa sam pazio na stado, iao oko njega, umirao od umora, ea i gladi. Sve su ovce
bile jalove, bez mlijeka. Odveo je stado pod Vitolj na vodu. I prije nego to se uspio napiti
vode, jo gori usud ga je zadesio, estok blud ljubavi s kojom se zaboravlja na glad, san i
umor. Vila se odmarala pod vrbom kraj jezera, sva prekrasna, duge kose, svjetla lica, sjajnih
oiju, u bijeloj koulji, pa joj se obratio pitavi je otkud je, je li pala sa sunca jer je
prekrasna, te da joj eli biti slugom i robom. Skoio je do nje, zagrlio je, ali ona ga je
odmah napala rijeima da njoj nije dana mo ljubavi jer slui Dijani u istoi i onda je
otila, a on je ostao u velikoj ljubavi prema njoj. Odluio je pretraiti cijeli svijet da ju
pronae, iao bi za njom i u pakao. Da ju vidi, ne bi me kudio, nego bi ju sa mnom iao
traiti."
Radmio: "Ljubmire, to je zlo i naopako da su te zaposjednule vile iz gore, ne vidi to ti ta
ljubav ini kao i svi koji su zaljubljeni. Zaplest e se i nitko te nee moi otpetljati, a ti e
biti tuni rob. Zato se odreci te vile, to ti je moj savjet. Ljubavnog se bola teko rijeiti,
nemoj upasti u njega. Okani se ljubavi, to je zlo, iv si, a izgleda kao da si mrtav zbog nje.
Vrati se sa mnom na livadu gdje sve cvate, dolaze seljanke, svira se i plee, tjeraju se
zvijeri, pjevaju ptice. Vrati se sa mnom na selo, tamo e nas tovati, a ovdje nee imati
nikakve koristi, to due bude tu, sve vie e ti nauditi. Gospoje su ovdje oholije od tvoje
147

vile i smiju ti se iza lea. Vidim da te mame njihovi pogledi, ali za njih je to igra. Zato idi
sa svojim Radmilom, vrati se sa puta prehuda, idemo se brinuti za nae stado, koje sada
nitko ne uva, a zna vukove koji vole loviti. Gore su krave skotne, koze se koze, ovce
janje, imati emo to za jesti. Jer nije pribitka gdi glave ne bude,/ Nije tuj dobitka, gdi ga
tko ne bljude!"
Ljubmir: "nita na svijetu osim Boga ne moe me vratiti. Smatram da je pravi put onaj na
kojem u srce smiriti, odluio sam duom i tijelom podnijeti sve muke da bi bio s tom
vilom, dao bi za nju sve to imam i sebe prodao da budem njen rob. Nita drugo na svijetu,
nikakva blaga ni mo ne elim, dajem to vama ludima, ja sam elim nju. I to to sam sad u
mukama, biti e mi milije kad ju osvojim. I ta proljetna radost koju si opisao je prolazna,
traje samo do zime, kada sve uvene i zemlja ostane kao udovica. Zato u nju slijediti, a ove
gospoje ako mi se i rugaju, nije me briga, radije bi da mi sve vile smiju, nego seljanke da
mi vijenac pletu. Tamo di ide, idi, a mene ne vodi sa sobom, sve ti je uzalud."
Radmio: "Srce me boli zbog tebe, Ljubmire, ali nisi primio moj savjet. Ali barem se onda
sjeti svog nejakog strica koji te odgojio i babu plati, njegovu majku koja te hranila kao svog
sina. A ti e nju staricu slijepu, nemonu i gluhu ostaviti, a za to zlo djelo Bog e te
kazniti. Ne elim tratiti vie dan uzalud, ne smijem ovdje ostajati, radije bi dao svoj nos,
nego izgubio svoju junicu arolju. Zato ja idem k stadu, ostaj s Bogom, misao i srce e biti
s tobom, ali ti nisam lagao, uskoro e umrijeti zbog ovoga."
Ljubmir: "Bog s tobom i neka te prati dobra srea i brana nek ti je puna vrea. Ja u ii po
svijetu poput pele koja trai med, da me namjeri sudbina na nju, jer za ivot svoj vie ne
marim. Molim te, pazi mi Milolju, stado i mlijeko nek je na tvoju volju. Uskoro je urev
dan, moj krsni imendan. Nek ti poivi majka, zovi prijatelje, zakolji Rajka, pritilog junca i s
njima blaguj u moje ime, s vinom zapjevajte za mene. Pozdravi mi strica i daj mu 30 ovaca
od mene. Radmile, gdje si uteko? Ostani da ti jo kaem neto, neka ti ovce zdrave budu,
pohodi staru mi babu, daj joj vepra Bakoja da se s njim zabavi. Htio sam ti darovati mijeh,
ali ne mogu putovati da ne osvjeim grlo. Putnici znaju da bez toga usta pucaju, jezik se
osui, obraz pouti, srce se stegne, samo moe trpjeti i ekati smrt. Doi da se rukujemo,
jer ne znam hoemo li se ikad vie vidjeti. "
IKO VS. DORE
Dorini stihovi su oblikovani prema istim obrascima kao i ikovi no ipak se poneto razlikuju
kod Dore je vei utjecaj narodnog pjesnitva i folklornih sastojaka, bukolikih sadraja i ima vei
metriki izbor (ima i nekoliko 11-erakih pjesama, osamljenih u Zborniku), ak je i ugoaj njegove
lirike neto
nasuprot ikove odreene stravstvenosti i ponekad bunih ljubavnih izljeva, Dorine su pjesme
proete smirenijim akcentima, uglavnom opjevavanjem tuge zbog gospojine nemilosti, neharnosti
ta posebna sjeta ga pribliuje Petrarci, no od njega ga udaljuje jaa nazonost trubadurizama i
folklorizama
njegovo je petrarkiziranje manje ueno, nekako jezino i metaforiki naivnije, iz ega moemo,
budui da je Driev pjesniki put ranije okonan od Menetieva, izvui zakljuke o razvojnom
kretanju te lirske konvencije u nas
MIRKO TOMASOVI

4. MARIN KRISTIEVI (u. 1531), Dubrovnik

148

pjesme:
1.
Isteci, Danice, pogledaj s prozora
- Nalazi se u Ranjinom zboniku

5. MAVRO VETRANOVI AVI (1482-1576), Du, Du, benediktinac

pravo ime mu je Nikola/Niko; Vetrani, obiteljski nadima avi; Maurus Vetrani
prvo od 6 djece u obitelji puana
nakon zavretka puke i humanistilke kole u Du, sprema se za sveeniko zvanje u
benediktinskoj koli na Mljetu (1509. mijenja ime u redovniko)
u samostanu na Lokrumu polae zavjet
kolovanje nastavlja u Monte Cassinu
1515. se vraa u Du i ivi u samostanu na Mljetu; u nekoliko navrata opat samostana, a 2 puta
predstojnik mljetske kongregacije
1517 bjei u It jer je doao u nemilost duhovnih vlasti i bio prognan
1522 bijeg mu je oproten
vraa se na Lokrum poinjui obnaati asnike dunosti svoga reda
1524 opat na Mljetu, 1527 starjeina sjedinjenih samostana na otoiu sv. Andrije i samostana
sv. Jakova blizu Vinjice
1531 prior na otoku sv. Andrije
u 67. potpuno se povlai ivei kao pustinjak na otoku sv. Andrije, ali zbog nemoi prelazi u
samostan sv. Jakova
osim knji., bavio se i astronomijom: na otoku sv. Andrije napravio je astronomski atlas
(poslije 1543)
asketsko shvaanje na dnu svega njegova gledanja na ljudski ivot
najplodniji hrvatski stihotvorac svojega doba
F. velec razlikuje 3 razdoblja njegova stvaralatva:
1. do 1527. ili 1530.
razdoblje vie ili manje bezbrinog ivota redovnika, pie ljubavne i ostale profane
pjesme, vjerojatno u duhu petr., te maskerate, pastirske prizore i Orfea
prevladava mitoloka i ljubavna tematika
2. 1530-1549/50
razdoblje preokreta u tematici: satiriko-politika poezija zainjena sumnjama u sve, pa i
boju pravednost, teka razoaranja i bijeg u samou
tematizacija subjektivna doivljaja svijeta, prikazba ovozemaljske muke i patnje,
filozofija boli, okrenutost pitanjima ivota i smrti, refleksija, usmjerenost Bogu i
Bojoj ljubavi
nastaje 5 drama: 4 crkvena prikazanja i biblijska drama, nabona i satiriko-politika
poezija te raznovrsni slojevitiji, najee refleksivni, pjesniki tekstovi razne duljine
3. 1549-1550
pokuaj pjesnikov da nae izlaz iz razoaranja i sumnja, oduevljenje za prirodan nain
ivota i predavanje misticizmu
teme prolaznosti, tematiziranje odnosa ovjeka i prirode
149

Piligrin, 17 pjesama (kao uvodne u 6. knjizi) pod naslovom Pjesni razlike (Pjesanca
muzam, Pjesanca Apollu, Pjesanca mjesecu, Pjesanca Orfeu, Pjesanca Arionu, Pjesanca
Eolu kralju od vjetar, Pjesanca Neptunu, Pjesanca lovorici, Pjesanca kufu, Pjesanca grlici,
Pjesanca nimfi Eko, Pjesanca djevici, Pjesanca Jesusu, Pjesanca o spoznanju, Pjesanca
mladosti, Pjesanca nesrei) sve u dr12
zanimljive su one s vidljivim odjecima autorova prirodoznanstva, astronomije, astrologije,
fizike, prirodo-filozofijskih stavova
sve su nastale u Vetranovievim zadnjim godinama ivota

pastirskim i crkvenim prikazanjima te mitolokom dramom Orfeo Vetranovi se ubrojio meu

pionire hrvatske drame
sklon je ponavljanju i razvuenosti
u njegovim jadovnim pjesmama vladaju uglavnom dva tona: izravna apostrofa ili naricanje
od 6 opsenih knjiga stihova (Pjesni razlike) 3 su izgubljene, a 3 (zadnje) do nas su dole u
prijepisim uglavnom iz 17.st.
nijedan njegov autografni rukopis nije sauvan
najpotpunije izdanje njegovih djela objavljeno je u ediciji SPH u dvije knjige (III. i IV.) u
Zg u 19. st.
sauvan opus ima oko 40 000 stihova, 132 pjesme (5 maskerata), 8 drama i nedovren ep
Piligrin
u svojem se pjesnitvu, osim na hr srednj. liriku i usmenu knj., naslanja i na petr. tradiciju,
osobito Dore Dria
pjesnika djela pie dr12, ali se katkad odluuje i za 8-erac
njegovo djelo, nastalo najveim dijelom u trenutku stvaranja drugog narataja hr renes.
knjievnika, odn. oko pol. 16.st., skuplja u sebe najsnanije elemente antikoga, srednj.
(glagoljakoga), humanistikog, trubadursko-petr. poetikog sustava i odjeke usmene nar. knj.,
lat. srednj., suvremene renes. knj., ali najavljuje i manirizam i barok
njegove drame se tek zadnjih desetljea 20. st. poinju s uspjehom scenski propitivati (Du ljetne
igre)
do danas ne postoji kritiko izdanje njegovih djela
POEZIJA (130 pjesama):
religiozne teme:
roenje i muka Isusova, Gospin pla, pjesme o smrti, pobona prkazanja i sl.
od Marulia se razlikuje subjektivnijim tonom, vidljivim i kod tema, koje lako zavode na
opominjanje i moralnodidaktiku tendenciju
pjesme Bogorodici, pjesme Isusu, kriu, Muci, Majci Bojoj, pjesme o smrti i nadgrobnice,
epitafi u obliku tube, lamentacije, molitve izravnog apostrofa, zazivanja; psalmi
nadgrobnice karakterizira zagovaranje vrijednosti na temelju kojih su pokojnici zasluili
autorovu prisnost i potovanje
one upuene knjievnicima imaju kulturnopovijesno znaenje, a one rodbini i prijateljima, s
estim objanjenjima vlastitog pjesnitva, veinom su lirski autentinije
u vjerskim i moralno-pounim stihovima esto je ozraje iskrenog zanosa i, osobito u Remeti,
ivosti u opisima prirode i pustinjakoga ivota te smisao za humor
pjesme s religioznom tematikom spadaju u vei i znaajniji dio Vetranovievog opusa. Tu ulaze
jednostavne parafraze biblijskih pounih pria u duhu kranske renesanse, ciklusi molitava
150

Kristu i Bogorodici, tradicionalne predstave o Kristovom roenju i stradanju, o propasti svijeta,

prepjevi psalama, rasprave o teolokim i religiozno-filozofskim pitanjima (o smrti, uzaludnosti
nade, vjerovanju, grijehu, spoznanju i kajanju, o svetom Trojstvu).
U Vetranovievoj religiozno-refleksivnoj poeziji pojavljuju se razliite teme, od kojih je veina
tradicionalna i potie iz kranskog uenja (prolaznost, smrt, blaenost), ali neke od njih
pokazuju svijest o novom vremenu i novim vrijednostima, pa se u nekima govori i o sumnji
(Pjesanca o spoznanju). Vrlo su im bliske izuzetno opirne parafraze psalama, u kojima se
pojavljuju iroko razvijene razliite religiozne refleksije, ali i jednako obimni pasai sasvim
line inspiracije, oigledno tragovi tekih trenutaka koje je preivio, izraz razoaranja i oaja.
1. Na no od Boijega poroda
2. Bogoljubno razmiljanje od muke Isukrstove
3. Pjesanca Jezusu na kriu
8-erci, rima abab
govori o Isusovim mukama na kriu, djelomino prepriava dogaaj (molba za
tekuinom kad je bio edan i da su mu dali da pije iz spuve natopljene octom, Isusovo
obraanje Bogu: "Oe, zato me ostavi?"), grozi se mukama koje je Isus morao
pretrpjeti, velia ga, na kraju ga moli da mu da snage da izdri na ovom svijetu
4. Tuba djevice Marije
- Gospin pla, 8erci, rima: abba
- Gospa tuguje drei Isusovo mrtvo tijelo u krilu, poziva sve narode da plau za njenim
sinom, govori o svojoj boli i kako ju trebaju svi aliti, opisuje Isusove rane i mrtvo
tijelo, da im nije bilo dosta da su ga ubili, nego su ga i bievali, stavili mu trnovu krunu,
pljuvali ga, udarali po glavi. Obraa se Bogu u uenju kako zemlja moe trpiti to su
napravili njegovu sinu. Molila je i idove da nju razapnu na kri umjesto sina, da e ona
preuzeti njegovu muku, ali oni nisu usliili njenu molbu nego su Krista udarali i muili i
irugivali mu se. Nisu joj dali prii sinu, a eljela mu je skinuti trnov vijenac s glave da
ga bar on ne boli. Govori enam da e i one patiti i da e blagoslivljati ene koje nisu
imale djecu, jer e im djeca zavriti na ratitima, umrijeti, a ako i ne umru biti e
zarobljena i postati robovima. Ponovno se vraa na opis Kristovih muka, kako su mu
razdijelili haljine i kako je rekao apostolu Ivanu da mu pazi na majku. Govori kako su i
ostali plakali, kako je svijet bio tuan kasnije, zatim o tome kako su gledali u udu kad
je uskrsnuo. Poziva sve ene, majke, sestre, udovice.. da plau zajedno s njom. Napada
Judu to ga je izdao i govori da je znala da e to uiniti da bi prodala svoje haljine da
otkupi Isusa od Jude. Tui se i na uenike to su ga napustili i na Pilata koji ga je osudio.
Obraa se ponovno Bogu i podsjea ga na tren kad mu se Isus obrati da ako moe da
makne muku od njega, a ako ne moe da e ju on ipak prihvatiti. Prisjea se kako joj je
doao Gabrijel i navijestio da e zaeti Isusa i da e biti slavljena uvijeke, a ona se udi
kako to nije dobila, nego sada pati. Obraa se narodu s pitanjem zato mu je to uinio, te
ga moli da joj da jo vremena da se oprosti sa sinom i da uju njenu tubu. Predbacuje
narodu to je Bog uinio mnoga uda za njih, a oni mu ovako vraaju i na kraju ih moli
da ju ivu zakopaju s mrtvim sinom, jer bi rae bila mrtva nego osjeala tu bol.
5. Pjesanca smrti
- dr12
151

6. Pjesanca sudu napokonjega

- tradicionalna vizija propasti Svijeta, dr12
7. Pjesanca Fenici
- usporeuje sebe sa pticom koja ne moe izgorjeti u vatri, dr12
8. Pjesanca turku
- cvrku
- govori ustvari o Bogorodici, 8-erci, rima abab
- programatska pjesma
Meu najvrednije pjesme te vrste spada svakako Pjesanca turku (turak = cvrak). Vrlo
originalno zamiljena kompozicija zapravo predstavlja himnu Bogorodici uokvirenu
prostranom apostrofom cvrka. Ona odie jednostavnou i intimnou, toplinom i
iskrenou Vetranovievog odnosa prema prirodi. Mnogi stihovi u njoj mogu podsjetiti
na petrarkistike, ali oni u specifinoj situaciji gube svoj karakter pomodnosti i dobivaju
prizvuk intimne iskrenosti. Lik Bogorodice, kao i Vetranoviev odnos prema njoj, lieni
su patetinosti karakteristine za tu vrstu poezije jer se Bogorodica neprestano
pojavljuje u najuim vezama s prirodom, pa se tako izraene Vetranovieve emocije
prema prirodi prenose i na nju.
SADRAJ: "Cvrku, da te nije koja vila u gori emerikom opila, jer ne ujem tvoju
pjesmu koja smiruje moje srce do tuge i boli. Dolazi zora, svaka ptica pjeva, ostavio je
san, ali ne ujem tvoju pjesmu zajedno s pticama koje Bogorodicu hvale. Dragi ture,
ako nisu neke tuge obuzele tvoje srce, pomoli glavu, udim se toj Danici s neba to te
takvog u travi ne kori. Zato bi te karala i psovala kad meu drugim stvorenjima tvoju
pjesmu ne uje. Ptice pjevajui hvale kraljicu svih kraljica, a ti se ture umoli mojoj
elji i nemoj utjeti u zelenoj travi, ti se ovdje u dubravi u pjesme medene proglasi i
objavi i sadrui umorna mene. "
9. Molitva od Kria
skupina pjesama u kojima se obraa mitolokim boanstvima i prirodnim pojavama:
pjesme 10-17 su sve kranske i duhovne, ne razlikujui se po svom duhu od njegova ostalog
pobonog pjesnitva (iako u njima ima i nekranskih simbola)
10. Pjesanca Muzam
- moli muze da od njega ostanu vjekute spomene, dokoli tee sviet
11. Pjesanca Apollu
12. Pjesanca mjesecu
13. Pjesanca Orfeu
14. Eolu, kralju od vjetra
15. Pjesanca nimfi Eko
152

16. Pjesanca kufu

- labudu
17. Pjesanca mladosti
18. Pjesanca djevici: Vijem se dii, o Diano
19. Pjesanca o spoznanju
- asketski pesimizam (sve je Bogu posluno osim ovjeka)
refleksivne pjesme
iroko zasnovane meditacije s elementima antike, srednj. i renes. poetike, esto potaknutu i
prigodnim karakterom, sa sklonosti fil. razmatranju svijeta
Pjesanca u pomo poetam,
Pjesanca Marinu Driu u pomo,
Poslanica plemenitomu i vrijednomu gospodinu Petru Ektoroviu,
Pjesanca Aurea aetas,
Pjesanca gospodi krstjanskoj,
Moja plavca
20. Aurea aetas
- slavi zlatno doba kad je ovjek ivio u nevinoj prirodi ne znajui to je tvoje i moje
- pj. utopijski ezne za nekim drugim svijetom
21. Moja plavca
- u suvremenim burama, koje su tresle temeljima drava i drutva, upravio je svoj ivotni
brod prema zviezdi nebeskoj, ka ne ima zapada
- iskazuje se dvojba i samokritinost
- refleksivna pjesma
- SADRAJ: Vrijeme dolazi da moj ivot prebrodi puinu u barci, u krmu vjetar pue, da
doem do luke, da se tamo izbavim svih jada i alosti koje me pritiu. Veliki nespokoj
sam osjeao i osjeam, zato sam se uputio da se odmorim nakon to morsku puinu
preplivam. urim se koliko mogu da to prije dovedem barku kraju, jer mislim da u
tamo dobiti raj za kojim udim. Bog zna koliko sam istrpio do sada, jer nemam mornara,
ni kormilara, ni sidro ne mogu spustiti sam, ni jedra dignuti ni spustiti sam, nemam ni
navigatora da mi upravi plav. Mimo sva zla ostala koja sainjavaju svijet, zar nije
mogue imati pravedna pisara i u njega se ufati, da e dati pravi razlog, spasiti duu kad
se iskrcam sa plavce (?nisam bash sigurna da sam ovo dobro razumjela). Zato gospodar
broda i mornar ne mare za duu, nego u grijehu ive, zato zaboravljaju na duhovne
stvari, nego do kosti siu krv, koja se dobiva s velikom gorinom? Trgovci i pisari dobit
dobivaju iz krae carine. Koja je prije vladala duhovna blaga, a sad je ostala gola i naga,
pokradena sad je za nita. Crkvene glave je sad deru da svoj rod pomognu plaui
dukatima. O, boe, kako tvoja pravda moe takve stvari podnositi? Krade se tvoj dom i
tvoja palaa, pravi sinovi tuguju, krvavi kruh u tuini jedu, sinovi tvoji kruh su drugima
razdijelili. A oni koji su pravedni su edni i gladni, bosi i goli. Kako to moe trpjeti,
Boe, i ne poslati s neba krvav ma da ubije sve koji grijee, neka se pogube ti koji u
tvoj dom stavljaju vraga, a neka se siroti izbave. Vi koji lopvoski vladate crkvom, emu
153

se nadate? Gdje je pravda, razlog, gdje je dua, Bog i sudnji dan? Ako znate da ete
umrijeti, zato podkradate boji dom na zemlji? Nee li uskoro doi i trenutak u kojem
ete umrijeti? Molim Boga da oslobdi svoj dom od ovog rasapa, prikratio sam preljute
tube i opet se povratih na minule pjesme. S bojom u pomoi sam sidro spustiti,
odrijeiti gumine (?) i sam sve napraviti, sam u morsku puinu prebroditi. Tebe Isuse
molim za pomo, da me tvoja ljubav ne ostavi dok moja plav na drugi kraj ne doe i
nedaj mi zai s plavcom na krivi put, ne daj mi doi u to zlo more gdje moj duh ne moe
bez tebe biti sahranjen, meu oskeu, koljke i strane valove. Ako je muka to veliko
more proi, moja odluka se nee promijeniti, slijedit e to eli moje srce i dua, da se
veseli kad nae mir. Ako uspijem prebroditi, nee moja muka biti uzalud, jer Bog
priprema vee darove za one koji vie pate. Zato jer sam sagijreio, sam odrijeio plavcu
i otvorio sva jedra da me tvoja milost upravlja i mojim putem vlada. Uini toliko da se
natrag vie ne vratim i uini da ne vidim mrak, da asno i lako puinu prebrodim bez
nevere, da tihim se vjetrom jedra napune i da se plavca ne prevrne. Nedaj ni jugu da me
ulovi, jer bi mi moglo slomiti arbule i rasparati jedra na irokom moru, ili plavcu razbiti
o stijene, pa bi ja bez tebe, Isuse, izgubio i plavcu i sebe. Zato te molim da uva mene i
plavcu, uvaj ju od nevera i upravi joj busolu ka zvijezdi nebeskoj, ka ne ima zapada,/
da s plavcom ivot moj krmi se i vlada; / jer nas ta zvijezda meu svim zvijezdama
upravlja, svijet sav i nebo nad nama, aneli ju slave, a ljudi joj se obraaju za pomo.
Milost ne uskrauje onom koji ju zove, i u svako vrijeme onaj tko ima ufanje u svoje
krilo ga prima. esto se jo zgodi, da mrnar tonui / smrti se slobodi, nje ime zovui.
satirike pjesme
po uzoru na Talijane s temama iz toga doba (ogorenje protiv nalija civilizacije)
s tim pjesmama bio je dosta nov u HK; poslije srednj. satire Svit se kona i nije bilo takvog
pjesnitva, osim neto kod Marulia
mnogo ih je pretvorio u plane jadikovke, to je blie tadanjoj plaljivoj elegiji (elegia flebile)
nego pravoj satiri
Pod naslovom Remeta Vetranovi je ispjevao jo jednu pesmu koja sada govori o stvarnosti u
koju se pustinjak vratio. Smjetena u je okvir propovedi jer se remeta obraa svetu meu koji je
ponovo doao iznosei mu objavu, elei da mu prenese strahovitu rije od Boga koju je
spoznao razmiljaje smrtnu silu. Njeno polazite predstavlja refleksija o smrti, zasnovana na
hrianskom uenju prema kojem je ovozemaljski ivot samo prolazna etapa, a pravi ivot
dolazi tek nakon smrti; iz toga proizlazi da su mnoge manifestacije zemaljskog ivota
besmislene, pa otuda proistie satirian odnos prema nekima od njih. Najotrije se Vetranovi
okomljuje na razliite aspekte odevanja, kienja i spoljanjeg doterivanja uopte (pa tako peva i
o podizanju raskonih palata i ureivanju vrtova), zatim na podmiivanje sudija, lakomost
trgovaca, prodrljivost i sl. U osnovi Vetranovieve satire oigledno stoji novi materijalistiki
duh naglog irenja trgovine i ogromne akumulacije bogatstva, to e biti tema drama Nikole
Naljekovia i Marina Dria, a ve je bila poznata npr. u pesmi ika Menetia O dinaru.
Druga pesma s naslovom Remeta predstavlja svojevrsnu zbirku tema kojima e se Vetranovi
baviti u brojnim drugim svojim satirinim pesmama, u kojima e jo govoriti o oholosti i
mladosti, osionosti i licemerju spurjana i drugim temama (Pjesanca kouti ranjenoj, Pjesanca
Aurea aetas, Tuni moj uzdae, Pjesanca protiva oholasti, Pjesanca mladosti, Pjesanca
spurjanom, Pjesanca lakomosti, Moja plavca). Sve to svakako je izazvalo reakcije okoline,
kojima se Vetranovi suprotstavio pesmom Svijet i moje pjesni, koja predstavlja neku vrstu
epiloga njegove satirine poezije. Utvrene su izvesne slinosti izmeu ovih pesama i nekih
italijanskih autora, ali uprkos podudarnostima, ne moemo govoriti o zavisnosti.
154

Vetranovi je pisao i politiko-satirine pesme. U njima do izraaja dolazi prvenstveno njegovo

naglaeno dubrovako rodoljublje, on tu razmilja o neslozi zapadnih vladara u borbi protiv
Turaka, o gresima hriana koji su doveli do njihovog tako silovitog prodora, o nekadanjoj
rimskoj slavi i izdajstvu tih istih Latina, a dosta stihova posvetio je odnosu Dubrovnika s
Venecijom i sa svojim neposrednim susedima (Kotoranima, Peratanima). U ovim pesmama
uoava se i izrazita Vetranovieva politika realistinost, koja je inae predstavljala
karakteristiku dubrovake spoljne politike: svest o nemogunosti suprotstavljanja turskoj sili
koja se tada nalazila na vrhuncu dovela je do izrazito pragmatinog odnosa dubrovake vlade
prema njima, pa je Vetranovi, odlino razumevajui nunost takvog ponaanja pevao: s Bogom
se ti zdrui i mimo sve ino / i dvori, i slui otmansko kolino. U ovim pesmama esto se pominju
stradanja okolnih naroda (Kosovo, Krbava, pad Beograda i sl.; oseanje slovenskog zajednitva
u Tubi grada Budima). Meu ovim pesmama poznatije su: Pjesanca slavi carevoj, Pjesanca
gospodi krstjanskoj, Pjesanca latinom, Pjesanca moru, Orlaa Rianka reeno u blatu ribarom,
Orlaa Rianka Peratu govori, Orlaa Rianka Kotoru govori pronostik i dr.
22. Pjesanca jaganjcu
- optuba protiv nasilnih i okrutnih (slian postupak i u Pjesanci kouti ranjenoj)
- dr12
23. Pjesanca kouti ranjenoj
- dr12
- SADRAJ: pjeva o kouti koja je na samrti. Lovac ju je pogodio strijelom u srce i ona
sad plae i tui se u bolovima po cijeloj dubravi, ivotinje koje ju uju suosjeaju s
njenom boli i same bi poeljele umrijeti. Kouta progovara: "moje srce sada eli
planinsku drubu koju iz sveg glasa zovem, a ako se koja vila kupa u jezeru moli je neka
uje moj pla. Ako mogu ljubavi stei koji dio, jezera se ostavi, ne peri bijeli obraz i ne
pleti kosu u vijenac, nego se pouri i uplakanu me doi utjeiti i makni mi strijelu iz
srca. [] progovara kouta u 1.licu, kako ne moe rei o ljepoti polja i gor, njihovom
miru i pokoju, ve sad umire u dubravi, koja udi za proljetnim suncem, pjeva zatim o
ljepoti prirode, povjetacu, pjesmi slavuja, jutarnjoj rosi, danici,gdje je ona poznavala
svaki planinski dio, a sad je ostala sljedei svaki trud. [] Prebacuje se u 3.lice: rekla si
kouto da je emerno i ljuto stijelu podnijeti i umriejti sred gore gdje nema ljeka za
smrtnu ranu, i ezne za studenom vodom, a nema je gdje popiti u gori. I on sudi da joj
je teko, da je grozno umrijeti sam u gori bez druine. [] Pasla si travicu u gori i polju
i pila bistru vodu, nisi prela, tkala, ila i nisi znala to je biser i svila, ni srebro, ni zlato
ni drago kamenje, ni veo. Nisi imala brige da odraste dino, ni nosi zlatne ukrase oko
vrata, nisi pokazaivala gola ramen kako ih sad pokazuju to je runo za vidjeti. K tome
se tue jo na vlastite kose koje reu i tue onda nose (valjda perike) da ih mladost
pohvali. U starije vrijeme nije bilo takvih tuga. [] (obraa se itateljima:) Procijenite
sad malo te haljine je li gadno vidjeti gleanj do lista, neka se produbi ponor u ove nae
dane. (obraa se ponovno kouti:) Nisi znala kouto ni za zrcalo ni ealj, ni ruine
vodice koja tjere due u propast. [] Sad vajmeh kouto, ja trebam u pjesmu staviti sve
tvoje boli jer sve to postoji dolazi svome koncu i zemlju plodi, a ti i ja, takva nam je
narav, kratko ivimo. Mudri govore i u pravu su da nitko ne moe produljiti svoj ivot, a
on je kratak, a ni ne znamo u kojem trenu e nas smrt uloviti.Svjetovnom ljubavi se svi
vozimo i u gnjiloj plavi puinom brodimo, a svijet nas vara poput mrane noi koja vara
nevjeta mornara koji ne umije u luku doi.
24. Remeta I (Pustinjak I)
155

refleksivna pjesma
8erci
odmah ulazi in medias res, ali se onda pjesma pretvara u propovijed protiv raskoi i
njegovanja tijela s asketskim upozoravanjem na smrt
Posebno mjesto u Vetranovievom opusu zauzima pjesma Remeta (pustinjak). Ona
predstavlja svojevrsnu tubalicu iji su osnovni predmet muke koje pjesnik trpi boravei
na usamljenom otoku Sveti Andrija. Karakteriziraju je izraziti dar opaanja, osjeanje za
detalj, razumijevanje prirode, ali pjesma se u tome ne iscrpljuje: fina autoironija,
diskretni humor najee zasnovan na kontrastu hiperboline slike nesree i njenih
neznatnih uzroka, stvaraju distancu izmeu pjesnika i opisanih dogaaja junaka ovih
stihova, a koja upuuje na tek nagovjetenu refleksiju o dubokom neskladu izmeu elja
i snage potrebne za njihovo ostvarenje, o granici i smislu trpljenja. Tako ova pjesma nije
izraz grinje savjesti nesretnog remete zbog nemogunosti trpljenja, ve svijesti o
raznolikosti jednako vrijednih puteva u slavljenju Gospoda, tj. u ostvarivanju osnovnih
moralnih i ivotnih vrijednosti.

25. Bojnikom
- boj to ga bije remetska vojnica tei je od bojeva svjetovnih vojnika, to ginu za slavu
po krvavim ratitima
26. Remeta II
- starac pustinjak planim tonom jada se na svoj ivot na osamljenom otoku, usred
neprijateljske prirode i ljudi
- maskerata
- koristi autobiografske elemente
- 8-erci, abab
- SADRAJ: pustinjak koji je na otoku obraa se ivotinjama da uju bol njega koji je tu
na otoku, Neptuna moli da zaustavi valove i da namiri njega umorna i dovede mu Sirene
da ga vide i uju njegovu tubu, Ariona moli da kad stanu valovi doe sa lirom na
dupinu pa da uje njegovu alobnu pjesmu. Odabrao je za pokoru je odabrao pilju gdje
su stjene i litice, hridi, gdje plaze guterice, odabrao je osamu, gdje nema zelene
pitomosti, gdje nema imira ni empresa, nego meu hridima raste epljes
(mediteransko drvo kvrgavih grana). Drae umjesto rua, kopriva umjesto ljubice, suh
javorak umjesto narane, lovor umjesto limuna, troskot za bosiljak. Kada doe otra
zima, valovi su veliki, kad se more s krajem svadi vali jau dovrh stijena. A kad krene
tramuntana ili sjeverac, oi su mu pune suza od morske praine, kao u paklu daje mu to
ispija oi. A onda i munje bljesne, pa dou pijavice iz oblaka, sve djeluje kao da pakao
doalzi na otok. On tada boga moli i u zvonce zvoni i tako goni od sebe tugu i nevolju. Pa
uzdie kad mu plavcu u pilju izvlae valovi. I jo ovo, jer nije cijela u PSKH:
http://hr.wikisource.org/wiki/Remeta_%281%29

156

27. Pjesanca Plutonu

lakomost i e za zlatom, jadovnom rudom iz Plutonova paklenog carstva
28. Pjesanca lakomosti
trai ispravljanje ljudskih zastranjenja
politike satire
rodoljubna poezija
s jedne strane usmjerena na moralnu izopaenost vlastitog vremena i sredine (Orlaa rianka,
reeno u Blatu ribarom, Orlaa rianka Peratu govori, Spurjanom...), a s druge na iru
politiku situaciju nezainteresirano dranje onodobne Europe, na osudu turske bahatosti,
mletake prijetvornosti, ali i na svijest o pripadnosti Du hr. svijetu i na veliinu Grada u
svjetskom kontekstu
u pjesmama s politikom tendencijom (Tuba grada Budima, Pjesanca Latinom...) ivo reagira
na dogaaje, potresen patnjama ljudi i uzneiren turskom opasnou
posebno kritizira neslogu krana i sebinost crkvenih poglavara
29. Pjesanca gospodi krstjanskoj
- dr12
- zaklinje zaraene kranske vladare da se smire i ujedine na spas europskog Zapada,
iskazuje vjeru u snagu poezije
- SADRAJ: Jelen se boji lava u gori, i kad ga uje, bjei, ali smrt na kraju svlada lava,
jer njegova snaga ipak nije jaa od smrti. Ohol je i sokol koji visoko lovi ptiice, ali i
njega smrt na kraju u prah pretvori. to mu je znailo da se zvao kraljem visina, kad
smrt ne razlikuje, kralja ni pastira, slobodna, ni sunja, mlade ni stare, bogatog ni
siromanog, razumnog ni ludog. Ona svih dostie. Paun se hvali i gizda perjem, ali i tu
oholost zbog ljepote smrt prekida, smrt ne oprata ni jednoj ljepoti nikada koji ju Bog
stvorio. Zato su uzalud ljepota i dika, nitko ne moe ivjeti vjeno, niti jedna iva stvar
ne moe se oduprijeti smrti. Zatim pita pogansku krunu, istonog cara i kransku
krunu, zapadnog cara, te francuskog kralja gdje su im ufanja i odluke. Misle li oni
zauvijek ivjeti? Pustiti narod da pati u sjeti? Potie ih da okupe vojske, brodove,
konjanike, pjeake,jer zasad njihove korablje svijet plijene i deru, a polja su oprana u
krvi krana, a sila pogana se umanaa svakog trena. I kopno i more se tue da nitko ne
moe slobodno prolaziti. Sve isupnja tuga, i mlade i stare, jer nema pokoja, a to ste vi
stali s orujem u polju? emu im ljepota i dika? Krijepost i snaga lava? Bogatstvo.
Slavan glas, vladanje? Kad e ih smrt ionako dosei. emu osvajanje bezbrojnih
gradova? emu prljevanje krvi? emu hara na narod, velika carstva, gospodstvo?
emu grobovi zlatom okieni, kad ste i kralju i bane samo sluga smrti, ona e vas staviti
pod svoju vlast. emu uivati u zlatu i dragom kamenju, kad smrt sve tlai, pred kojom
sve plae i uzemlji izjednai kopae s gospodom. To su znali i Rimljani koji su vladali
na sve 4 strane, ali su im se kosti svejedno pretvorile u prah, imena se na grobovima
jedva vide. A krv plae na vas koju ste do danas prolili i pred Bogom cvili. Pred bogom
su se suze skupile to su ih prolile bezgrijene due. Zato ste oruanicima, pjeadiji i
konjanicima dali vlast da im uzmu ast? Vi pljakate te iste ljude i dvorove, inite
nescijenu i od boga i od ljudi, jer ste pravedne prognali i zaboravili na boji sud. Je li
pravedno da kranima krvavo oruje vlada, a vi drave dijelite orujem krvavim. Ne
mislite da neete ii i vi pod zemlju? Koji ete odgovor tada Bogu dati kad vas vinji
dvor na pravdu bude zvao? to ete rei tada kada vas sud porazi, gdje ete pobjei goli
157

i nagi? ime ete braniti svoju oholost? Onaj koji se zavrava, mislim da je lud, jer Bog
ima zadnji sud i tko na zemlji ima veselje, nakon smrti eka ga alost. Zato svatko ne
ostavi blago, kad nam smrt zapravo odreuje zakon, to vrijedi steeno blago svijeta kad
ovjek u zemlju lijee golog tijela? Zato molim vas kraljeve da prikonite svoje zastave i
oruanu oholost, pomirite se meusobno zbog boje ljubavi, da se zaustavi ovaj pla
naroda koji ste do sada orujem djelili i ucvilili, neka se raduju i vesele koji sad tuguju
jer mir ele.
30. Tuba grada Budima
- lamenti
- bugari nad razvalinama kr. zemalja, osobito naih
- dr 12
31. Pjesanca slavi carevoj
- dr12
- domoljubna pjesma
- to preostaje maloj du republici nego da se pokloni nepobjedivom sultanu uvajui svoju
vjeru
- zaziva sve planine, rijeke, ivotnje.. da ga sluaju, govori kako se sultan sprema pokoriti
zapad, odbacuje zazivanja muza, pa zazivlje boga koji je sazdao udesa, koji je ista
ljubav, pomozi nam da se obranimo od njega, svata je ve osvojio. Govori Klianima
da se ne nadaju pomoi, iako im eli spasenje, jer im ovi krstjani nee doi, nabraja
nae razruene i pokorone krajeve, kako mu i Dubrovnik mora plaati hara, al nek se ne
predaje i nek budu krani. Onda kudi Meltke koji se hvale da caruju morem, ali ne
ratuju protiv osmanlija. Ali vjerujem da nee ratovati s njime, nego se dalej bogatiti,
nisi dovljno jaka, kao. Nek nas bog oslobodi istonog zmaja.
32. Pjesanca u vrijeme od poljice
- dr12
- zaziva redom muze, vile, satire, Ariona, Orfeja, pastire, djevice i gospoje, sunje, zvijeri,
ptice i stabla, da plau s njim zajedno, tako da su same invokacije te pjesme od 616
stihova narasle na preko 300 stihova
33. Pjesanca Latinom
- upravlja gorke prijekore Italiji, sreditu kranstva, nekad zemlji slave, a sad leglu
pokvarenosti
- dr12
34. Pjesanca vrhu oenaa
- dotie se grijeha zbog kojega je nastao raskol u otrom sjeveru, ali i pastira
- dr12
35. Tuni moj uzdae
- i Rim e zbog svoje oholosti doivjeti kaznu
- nedovrena
- dr12
36. Orlaa rianka, reeno u Blatu ribarom
158

pretvara se u ista satiriara kad je taknut u ivac svoga rodoljublja, u pjesmi

upravljenoj Mlecima i zaodjenutoj u oblik proroanstva Orlae, vlake Sibile
cijela je pjesma niz invektiva protiv dubrovakih suparnika
dr12
Orlaa rianka reeno u Blatu ribarom komponirana je trodijelno. U prvome dijelu, koji
obuhvaa pedesetak stihova, orlaa rianka se predstavlja kao kranska proroica. U
drugome, trostruko duljemu dijelu, slijede pogrde na raun Mleana, a u treemu, opet u
pedesetak stihova, hvali se Dubrovnik. U prvome dijelu, dakle onomu u kojemu se
opseno predstavlja kao kranska proroica, orlaa nizom argumenata uvjerava da ima
pravo na posredovanje Boje poruke. Svoju "autentinost" ona podupire, osim toga, i
pohvalama i molitvama Bogu. Orlaa je istodobno i ponizna pred Bogom i svjesna svoje
"odabranosti" i vanosti. Odgovornost za iskaz koji e nakon orlaina
samopredstavljanja uslijediti (a taj je iskaz drugorazinski orlaa se predstavlja kao
medij koji samo prenosi i pojanjava rijei objave) lei negdje gore, u Boga, ime se
simulira neupitna vjerodostojnost toga iskaza. Objava je vrlo kratka i izreena
metaforiki, to je, uostalom, uobiajeno za proroanstva, a ovdje je, uz to, i gnomski
oblikovana: doliha lisica, kad se u lov nakani,/ er mnokrat stupica stue joj modani.
Proroanstvo je, dakle, vrlo kratko, ne doslovno, no njemu slijedi razjanjenje. Orlaa
rianka, naime, nizanjem invektiva protiv Mleana nastoji pojasniti, odnosno
potkrijepiti lapidarno proroanstvo. Njezin napad na Mleane poiva na dvjema
strategijama: jedna je optuiti, i to s pozicije moralnoga arbitra. Tako se Mleanima, na
primjer, predbacuje da su oholi. Druga je strategija, u orlainu iskazu inae isprepletena
s prvom, izravno vrijeanje. S obzirom na estinu tona i koliinu uvreda, napad na
Mleane u neskladu je s naravi proroanstva uope, a onda i u neskladu s citiranom
orlainom nevoljkou da govori. Njezin komentar objave, mjeren mjerilima svijeta
izvan pjesme, izrazito je drzak. U njemu se prvo ironino parafrazira mletaka
predodba o samima sebi (moni, slavni, pravedni i hrabri vladari Jadrana, zatitnici
krana i slabih...). Potom se ta predodba pomno ralanjuje demantira se jedan po
jedan element slike i eksplicitno se prokazuje kao laan.
http://docs.google.com/viewer?
a=v&q=cache:o9K193agub0J:hrcak.srce.hr/file/36655+Rollengedicht&hl=hr&gl=hr&pi
d=bl&srcid=ADGEESgMDcllLHn9rGus6v5E3lt8XIw5ns4vf3HcnhEdTiUVop4FAVlEt
VURKCMpvA1OY5xxlFKZFwmEJpZ2DN0gAyIwJyKAz1FXnLFyC9vPvw3wwIakEq
liZ4FVrUloREZvwjqqipYk&sig=AHIEtbTNrEw6HapQVlDZR7XNrCaZ0Xzmrw

37. Galijun
- slavi s ponosom dubrovaku mornaricu
- 8-erci, aabb
- SADRAJ: Dubrovaka mornarica je kraljica svih brodova i svih drva koje plivaju po
slanoj vodi. Upravlja ju sv. Vlaho, pod krunom od zlata kojoj se ne zna plaa, pa se dii
gizdava poput jutarnje zvijezde koja objavljuje da dolazi dan. A brodovi su bili,
zlatokrili, plove kao po jezeru mirne vode, a mornari i mladi i stari, kao vukovi i lavovi
su koji se hrane u dubravi. Levant im ne znai nita, a kad se sastanu s neprijateljem, ne
bjee, nego se bore i hrabro krvare da ne bi izgubili vjenu slavu. To je slava i dika
estitog Dubrovnika, od I do Z u slobodi kojom vlada. Dubrovani su po svom svijetu
potovani, od svih kraljeva i gospode i u slobodi svuda idu, ter su vjenu slavu stekli
podravajui vjeru pravu. Kuda prou po svijetu, svoj blaeni ivot nose, na sramotu
svih ljudi, a njvie svojih susjeda.
159

38. Orlaa rianka Peratu govori

- okomio se na Peratane koji su napadali i pljakali dubrovaka sela, pa ak i samostan
na Mljetu
- dr12
39. Svijet i moje pjesni
- razraunava sa svijetom, koji mu se badava ruga, jer nije vrijedan gnjila oraha
40. Pjesanca Marinu Driu u pomo
- prigodnica, 8erci
- opovrgao da je napisao pastirsku dramu Tirenu mlaeg Marina Dria
- jedan od najsnanijih polemikih priloga HK
- programatska pjesma
- SADRAJ: Moli Dubrovane koji poju rajske pjesme da ne ine kriva suda Driu, da
on svoje rajske pjesme pjeva, nikoga ne potkrada, ve sam sklada svoje pjesme. I kad
eli spavati ne moe jer ga elikonska muza zove, koja ga vodi na pravi put pri skaldanju
pjesni kao vila u dubravi. I neda mu da gubi vrijeme svoje, nego ga tjera da pjeva o
pastirima, o ljubavi koja starca rani da je jedva iv ostao, da se starac taj spomene te
ljubavi, da se inostranci s dvora i graani plemeniti nasite slatko Marinova razgovora. Te
kako vlaci rekoe knezovima da nisu vidjeli ljepih stvari od Marinovih. Amor koji
zabije strijelu svuda i rastae sve u 100 djelova, i pastir mladi koji ne haje za oca svoga,
ve strijelom gaa. Pred palaom kad su stajali i sluali te rijei., svi su se divili.
Njegove su pjesme dostojen slave svake, zvijezda ga je obiljeila i vjena mu hvala s
Dubrovnikom. Muze elikonske su mu poklonile lovorov vijenac koji ne vene za vjernu
slubu, jer je on dostojan vjene slave koju bi mnogi eljeli rado stei. Neka bog ljubavi
kae da ta izvrsna madost sklada pjesni koje su gradu na radost. I neka Apolon kae koji
od muza radi kolo, da je mladi Marin stekao od svih vila u dubravi milost. I Dubrovniku
koji je najslavniji grad treba biti ponosan na Marina, a dubrovaka mlade ga treba
slaviti i ne grijeiti svoje due korei ga tako prava, zato to su mu muze dale da pjeva.
41. Pjesanca u pomo poetam
- programatska pjesma, 8erci
- pjeva o samosvojnosti i slobodi knjievnog stvaranja
- lonari kad rade lonce imaju slobodu da stavljaju ruke kako ele, slikar ima volju i vlast
da ne tedi niti jednu boju i slika kako eli, a pjesnici neka slijede svoje muzu i nek
pjevaju slobodno to ele.
svjetovne pjesme
pisao je i pokladne pjesme u 8-ercima po talijanskim uzorcima, s mjestimino naglaenim
dubrovakim rodoljubljem
5 maskerata:
nastale u prvim desetljeima 16. st.
mijeani pjesniko-glazbeno-scenski oblici namijenjeni izvedbi u pokladnim danima
prevladava blago aljiv, katkad i rodoljubni ton, a manje erotski pokladni naboji
42. Trgovci Armeni i Indijani
Doli smo od vas, mi Arabi s Indijani, asni Duborvani, jer smo i u naim dalekim
stanama uli za vae bogatstvo i slavu i da primate dobrodolo strance, i da darujete goste
160

kad odlaze. usmo da po moru i kopnu jezdite i da imte sve to od kraljeva zatraite.
Primavaju vasi kraljevi i banovi jer ste dobri i inite prave sudove, a ljubi vas i istono
kraljevstvo koje porobi kranstvo, jer je vaa vjera prava i milosrdnou je istonog lava
priklonila. usmo i da vas zapadni car prima kao svoje vjerne sluge. Proli smo mi puno
svijeta, ali nismo vidjeli ljepu mladost nego ovdje. Vidjeli smo i veliko blago koje imate,
srebro i zlato i drago nam je da uivate jer ste zasluili zbog svoje dobrote i milosti. Kruna
ste kraj mora cijele doljnje Dalmacije, do Kotora, Albanije i Grke i razumno vladate
mjestima, dravom i gospodstvima. Vidjeli smo i krasne gospoe u zlatu i svili, poput
gorskih vila su, a njihove pjesme su nam zatravile srce. Proli smo dalek put, umorili se,
sretali gusare, bijesne vukove i lavove, zmajeve, troglave zmije, grifone okrunjene orlove i
harpije na granici izmeu Armenije i Indije. Vidjeli smo i pantere, kentare, satire, divlje
volove, himere i preli preko neke veliek gore koju smo jedva pregazili. Zato vas molimo
da tu malo s vama poivimo u vaoj rajskoj slavi, jer nam se ovo ini kao zemaljski raj, da
se ovdje nastanimo i nae blago zajedno s vaim sahranimo, donjesmo srebro i zlato s
istoka. Donjeli smo i trgovinu zajedno s nama, verige zlatne, prestene s dragim kamenjem,
suha srebra i zlata i biserne ogrlice, Druino dajte nae blago koji smo donjeli
Dubrovanima, pa e vidjeti umiju li Indijani i Arabi trgovati. Dajte im bisere i zlato, drago
kamenje, mirisnu vodu, tamjan i kandijele kojih ovdje nema. Blie priite vi koji ete s
nama trgovati i bit e vam ljubav svaka to prodamo za dukate, cjena je svemu laka. Ako
ete to mijenjati, neemo se rascijeniti na zamijeni. Neto emo trgovati, a po trgu rad
prijazni, neto emo i na dar dati jer ste toliko asni.
43. Dvije robinjice
44. Pastiri
45. Lanci Alemani, trumbetari i pifari (Njemaki vojnici, trumpetari i svirai)
Doli smo da vas Dubrovane nauimo u trumbune trumbetati. Doli smo iz daleka do
ovog slavnog grada da trumbamo i svirimo i drugo ne elimo nego da se s vama veselimo.
uli smo do nas o vama da volite vojnike, pa smo doli ovdje da bi pohvalili ovo mjesto
slavno. A kad se i umorimo od sviranja, malvaziju ne razvodnjavamo. Zato emo zajedno s
vama trumpetati i drati zdravice i kad se vratimo u nape krajeve hvaliti emo vas i rei da
smo mogli stei svaku milost kod vas i da smo mi vojnici bili prijatelji s vama i vino bez
vode iz gostara pili i uivalu u potenim gozbama.
46. Remeta
47. Vuk ovci priko rieke
48. Tuba kralja Davida vrhu Saula i Jonate
tualjke povodom smrti
49. Marinu Kristieviu
50. Maru Lilu
51. Na priminutje Marina Dria, Dubrovanina, tuba
poslanice:
52. Vlasteostvu hvarskom
53. Petru Hektoroviu
- najstariji pjesniki dokument o vezama pjesnika Hvara i Dubrovnika; 1539.
161

prepjevi psalama
pastirski prizori (1): (pojavljuju se vile i satiri)
- nastali po. 16.st.
- Za pastoralne drame knjievna istorija je takoe smatrala da spadaju u ranu fazu
Vetranovievog rada, da su nastale prije 1507. godine. U odnosu na Orfeja, one su
sloenije, krug njihovih likova iri se na pastoralni svet (zadravajui, naravno, i
mitoloke likove, tj. nia boanstva, kako je to u onom vremenu bilo uobiajeno), radnja
postaje sloenija, enski likovi - vile - dobijaju ak centralno mesto, a udeo realistinog
postaje sve vei.
- organizirani oko motiva oslobaanja zasunjene djevojke i enje za slobodom
54. Istorija od Dijane/Dijana (obj. u cijelosti 1982, Forum)
- 1 in
- tvori razmjerno slabo zastupljen korpus hr renes. mitoloke drame
- obrauje se motiv borbe izmeu boice ljubavi i lova i boga Amora kao sukob u
Dubravi izmeu slubenice Vile i Kupida
- oblikuje se srednjovjekovni koncept kr ivota u djevianstvu, ali niz elemenata, odn.
sloj alegorizacije slobode pribliavaju je renes. pastoralnom i dramskom modelu
- Znatno je razvijenija pastoralna drama Istorija od Dijane. Sve do osamdesetih godina
dvadesetog veka ona je bila poznata po krnjem rukopisu, a ak dva znatno potpunija
otkrila su dramu prilino sloene strukture. Miljenje nekih istraivaa da su u pitanju
dve autorske varijante ne izgleda previe uverljivo. U prvom delu Istorije od Dijane
ponovo je obraen motiv robinje, s tim to je on u ovom sluaju naglaeno alegorizovan
tako to je robinja jedna od Dijaninih vila, a gusar koji ju je zarobio Kupid, pa je tako
na scenu to nije bilo nepoznato u prethodnoj italijanskoj dramskoj tradiciji
izveden sukob istote i udnje, odnosno erotske ljubavi. Meutim, ova drama se
nastavlja i po oslobaanju vile paralelnom radnjom, tako to sada vile hvataju i
kanjavaju Kupida, a njihov sukob reava Merkur, tradicionalni glasnik bogova,
kompromisnim reenjem po kojem vile moraju osloboditi Kupida jer bi se bez njega, tj.
bez ljubavi, ljudski rod ugasio. Takvo razvijanje dve radnje sreemo kasnije u drami
Marina Dria Plakir (ili Griula). Interesantno je, takoe, da Merkur posreduje u
izmirenju dveju strana nastupajui s pozicije klasinog dramskog rezonera. Ovako
sloena dramska radnja i mnoga dramska i scenska reenja podstiu nas na misao da je
Vetranovi ovu dramu mogao pisati i u monakim danima, kao prigodnu i s
moralistikog stanovita srenu alegoriju.
55. Pastirsko prikazanje/prizor/Lovac i vila
- naslanja se na pastoralnu (dramsku) eklogu Dore Dria Radmio i Ljubmir
- zaetnik pastirske drame u hrvatskoj knjievnosti
- svijet vila i satira nadahnut je knjiicom Francesca Colonne Hipnerotomachia
Poliphili
- Antun Djami u 19. knjizi GZPKH objavljuje ih prvi puta kao Vetranovieve
- Jednostavnija i svakako starija od ovih drama poznata je danas pod naslovom Lovac i
vila. U njoj je obraen poznati motiv o otetoj devojci koju kao robinju prodaju na trgu,
koji je Vetranovi obradio i u drugoj pastirskoj igri, kao i u maskerati Robinjice; mogao
mu je biti poznat iz narodne pesme i iz pesme udan san Dore Dria. Centralno mesto
u ovom komadu ima vila, ona kroz dijalog s lovcem iznosi svoju sudbinu, otkriva svoj i
162

njegov lik, neprestano se obraa gledaocima. Vrlo esto u ovim dramama robinja
praktino i ne uestvuje u radnji, predstavlja samo njen objekt, dok je kod Vetranovia
ona izrazito aktivna, ona ima inicijativu u svom oslobaanju i odluuje o svojoj sudbini.
Lovac, koji je oslobaa, pripada seoskom socijalnom krugu, tako da i ovde dolazi do
sukoba selo grad, slino kao u Drievom Radmilu i Ljubmiru, a to e naroito biti
razvijeno, samo na drugi nain, u dramama Marina Dria; u ovom sluaju taj sukob je
nieg intenziteta i pomirljivo se razreava. U vilinom estom obraanju publici
naglaene su vrednosti Dubrovnika.
mitoloka drama:
56. Orfeo (1)
- po.16.st.
- bila bez naslova; Petar Kolendi je prvi pripisuje Vetranoviu i objavljuje pod naslovom
Orfeo 1909.
- nije potpuno sauvana; dr 12
- mitoloko-ljubavna drama
- Euridika se okree prije izlaska i mora ostati u podzemlju, te poinje plakati zbog Orfea,
koji se bez nje nee utjeiti
- spaja kr i mitoloku simboliku; renes. orfejsku temu stavlja i u okular ranokr.
(srednj.) nadahnua o vienju Krista u liku Orfeja: Orfeo stoji pred vratima pakla kao i
Krist
- i svjetonazorska filozofijska i teologijska problematika orfizma stavlja Vetranovia u
humanistiko-renesansni kontekst
- Najjednostavnija meu dramama, na osnovu ega pretpostavljamo da je i najstarija, jeste
Orfeo: fale joj poetak i kraj, ali se ini da je izgubljen vrlo mali deo; pisana preteno u
dvanaestercima, ali uz neto osmerakih umetaka (to su verovatno bili delovi koji se
pevaju), ona obrauje poslednju epizodu mita o Orfeju, njegov pokuaj vraanja
Euridike iz podzemnog sveta. Vetranovi je izabrao srazmerno retku varijantu mita, koja
se razvila tokom srednjeg veka, po kojoj je za neizlazak iz pakla odgovorna Euridika, a
ne Orfej. Na simultanoj pozornici paralelni tokovi radnje neoekivano su dinamini,
emu doprinosi srazmerno veliki broj lica. Ve u ovoj drami, za koju pretpostavljamo da
je najranije Vetranovievo scensko delo, pisac je pokazao izrazitu sklonost ka
realistinosti, kako unoenjem niza scena iz svakodnevnog ivota, tako i psiholokim
motivisanju likova, tako da je Mihovil Kombol ocenio da u njoj iznenauje nekoliko
toplih ljudskih akcenata (najkarakteristiniji je verovatno onaj kada Haron, prevozei
Euridiku u podzemlje, brine da joj ne pripadne muka od vonje po uzburkanoj vodi).
crkvena prikazanja:
od starijih anonimno-pukih prikazanja razlikuju se bogatijim i zaokruenijim oblikom i 12-ercem
umjesto 8-erca
to su vie ilustracije i dijalogizirani poboni tekstovi nego prave drame
najslinija su hvarskim prikazanjima
57. Uskrsnutje Isukrstovo (Od uskrsnutja Isukrstova, Komedija od uskrsnutja Isukrstova)
- 1072 stiha, uglavnom dr12
- autor dramatizira samo silazak Kristov u pakao
- vidljiva povezanost s prizorima iz Boanstvene komedije, ali i anonimnom pukoumjetnikim hvarskim prikazanjima sauvanim na poetku 17.st. (Prikazanje kako Isus
163

oslobodi svete oce iz limba)

od pukih srednj. drama razlikuje se prikazivanjem psiholokih stanja likova,
uvoenjem pastirskih ugoaja, zatim elementima petr. lirike i odjecima hum. lektire
prvi tekst crkvene inspiracije sauvan u Du
Uskrsnutje Isukrstovo je po dramskoj statinosti bilo blisko narodnim skazanjima. Ipak
u njemu nalazimo intervencije u poznatoj fabuli, mnotvo linosti i bogatstvo njihovih
pria.

58. Suzana ista (1. treina 16.st.)

- 1308 stihova, dr 12
- dramatizacija starozavjetne biblijske legende o starcima Ilijakinu i Izaku, koji
pokuavaju zavesti istu Suzanu
- svojom zgusnutom strukturom i gotovo psih. ustrojem dramskih osoba te smanjenjem
didaktine oiglednosti, pobonosti i utilitarnosti vie je biblijska drama ili drama
pravednosti nego tipino prikazanje
- koja je imala prolog i podelu na etiri ina, a donosila je fabulu koja je otvarala mnogo
mogunosti za osavremenjavanje, istovremeno i za pouke koje su se sasvim lepo
uklapale u ivot i svet Vetranovievog doba.
59. Posvetilite Abramovo (pet varijanti)
izvedeno 1546 pred Kneevim dvorom
dr 12
prva vezija sauvana je u Divkovievu Nauku krstjanskom (1616): Veri kako Abram
hotijae prikazati Iaka
za drugu se mislilo da je Drieva (verzija od 685 stihova pogreno objavljena meu
Djelima Marina Dria u VII. knjizi SPH 1875., pod naslovom Posvetilite)
trea, tz. zagrebaka, gotovo 3 puta opirnija od druge
danas se obino uzima etvrta, du verzija (5 skazanja, ukupno 1636 stihova), koja je
najblia komediji
peta, beka, pisana je vjerojatno za posebnu svrhu jer su izostavljeni svjetovni elementi,
a naglaeno je moraliziranje
dramatizacija na starozavjetnu temu Izakove rtve
dramatizira se 10-ak reenica Starog zavjeta u kojima se pripovijeda kako je Bog
zahtijevao od Abrahama poslunost i kako mu je naredio da rtvuje prvoroenca Izaka
dramski momenti zasnivaju se na dvama prizorima prie o posvetilitu (rtvi); na
udjelu Abrahamove ene Sare u radnji i na problemu utnje starozavjetnoga izvora o
njezinu ponaanju za vrijeme posvetilita te na Abrahamovu buntu i njegovu odnosu
spram Boje zapovijedi
Abram, Izak, Sara, niz slukinja i slugu i pastire
imao pred sobom Rappresentatione d'Abram e Isaac Fea Belcarija, ali nije ga kopirao
Posvetilite Abramovo svakako je najvrednije Vetranovievo dramsko ostvarenje.
Sauvalo se pet njegovih verzija, to znai da je najmanje toliko puta izvoeno (prvi
put 1546). Osnovu predstavlja epizoda o iskuavanju Abrahma iz 22. glave Prve knjige
Mojsijeve (Knjige postanka), koja je u Bibliji predstavljena vrlo svedeno, samo s
nekoliko obavetenja o osnovnim dogaajima koji prethode glavnom inu, Avramovoj
spremnosti da ivot svoga dugo ekanog sina Isaka prinese kao rtvu Gospodu.
Vetranovi je od toga nainio sloenu dramu u pet inova i u nju ukljuio niz linosti,
164

pre svega Isakovu majku Saru, kao i niz slukinja i slugu i pastire. Veoma veto je
povezao dva tematsko-siejna toka radnje: biblijsku priu o iskuavanju Avrama i
rustikalnu priu o ivotu u Sarinom i Avramovom domu. Oni se prepliu samo na
poetku i na samom kraju drame, dok su u centralnom, najveem delu razdvojeni.
Lik Avrama nije motivisan psiholoki, on u drami predstavlja personifikaciju straha
Gospodnjeg, to se najbolje vidi u centralnom delu prie, u asu kada on saoptava sinu
svoju odluku: u toj sceni nema ni najmanje dramatinosti niti emotivne napetosti,
Avramov i Isakov govor ostaju iskljuivo u okvirima pouke; od toga odstupa jedino
Avramova parafraza poznatog Petrarkinog blagosiljanja (pod oiglednim uticajem
Menetieve pesme), koja bi ovoj sceni trebalo da d izvesnu notu emotivnosti.
Sarin lik sasvim je drugaije oformljen: tek u osnovnim elementima on se oslanja na
karakteristike koje ima u biblijskoj povesti, inae je graen sasvim slobodno i s
razvijenim emotivnim ivotom koji se ogleda prevashodno u ponekad i prenaglaenim
majinskim oseanjima, ali se njena realistinost ogleda i u finim sitnim pojedinostima
npr. u sceni priprema za put. Detaljnost te scene pokazuje ve sasvim naglaenu
potrebu pisca a verovatno su to i zahtevi publike da na pozornici oivi i pojedine
elemente realnog ivota: to najverovatnije treba pripisati u zaslugu tada ve
afirmisanom dramskom piscu Nikoli Naljekoviu, a ostvarie je jo mnogo dramski
uspenije Marin Dri. Uopte je ivot u Avramovom i Sarinom domu, odnosi izmeu
slugu i gospodara, ali izmeu lanova porodice, prikazan kao obrazac patrijarhalnog
ivota na selu, s naglaenom pievom tenjom ka realistinosti detalja. Tako
koncipiran Sarin lik svakako je u najveoj meri privlaio panju publike, ona je bila
svojevrstan posrednik izmeu uzvienosti znaenja biblijskog teksta i znatno
jednostavnije poruke drame. Ona je na kraju neposredno komunicirala s publikom,
preavi pozorinu rampu direktno se obraajui najpre itavom auditorijumu, a potom
posebno enama. Taj njen govor predstavlja svojevrstan epilog drame, sasvim
neposredno prevoenje literarne fikcije u ivotnu realnost.
Vrlo veliki deo u ovoj drami zauzima opis rajske gore: i inae su u Vetranovievom
delu este slike prirode; ovde je on posegao i za fantastinim elementima, oigledno na
osnovu vizija dalekih prostora koje je mogao upoznati u literaturi svoga doba. Jednu od
karakteristika ovog dela predstavljaju ne sasvim retki komini elementi iji su nosioci
pastiri i sluavke. Svakako najdinaminiji lik jeste Pastir tuin, koji javlja Sari radosnu
vest o povratku Avrama i Isaka; pored toga to donosi najvie kominih elemenata, on
uvodi u dramu jo jedan znaenjski tok, socijalni sukob vieg i nieg sloja seoskog
ivlja, koji je naznaen ve u Radmilu i Ljubmiru Dore Dria, pojavie se kod Nikole
Naljekovia, a znaajno e se razviti u pojedinim dramama Marina Dria.
I u ovoj drami scena je morala biti simultana. Delovi u osmercima svakako su pevani
(deo Kamprelinog opisa rajske gore u kojem je re o pticama pevaicama, Kujaina
tubalica za Isakom, hor pastira).
Sa Posvetilitem Abramovim Vetranovi je pobonoj drami kao vrsti dao zavrni oblik
i svojstva kojima se ona potpuno odvojila od tradicije skazanja i prikazanja. To je
postigao: psiholokom motivisanou likova (Sara, koja kao majka sluti nesreu;
Isaka i dr.), realistinou (u doaravanju patrijarhalnog doma i ivota u njemu),
iskrama humora (u prikazivanju odnosa izmeu pastira i sluavki), hrianskom
porukom, koja je manje upuivana savetima, a vie zanimljivom i slikovitom
parafrazom fabule. Najveu dra za gledaoce imao je bogati pastoralni ambijent (Zlata
Bojovi, Mavro Vetranovi).
165

60. Od poroda Jezusova (Prikazanje od poroda Jezusova po nainu od komedije)

iz ciklusa prikazanja boinog kruga s naglaenim pastoralnm elementima
pobono prikazanje
izvedena 1537. u franjevakom samostanu; pogreno objavljeno meu Djelima Marina
Dria u VII. knjizi SPH, Zg, 1875
prikazuje dogaaje nakon vijesti da se u Betlehemu rodio Isus
ukljuuje suvremena zbivanja, karaktere i radnju, svjetovne i zabavne umetke prvi puta
jae u hr crkvenu dramu, a humornim dijelovima na neki nain prethodi pastorali i
komediografiji M. Dria
biblijska sadrina proirena je apokrifnim momentima i pastoralnim umecima; ona ima
prolog, a mijeaju se proza i poezija, biblijska radnja je potisnuta u pozadinu, vie je
istaknuto ono to je podsealo na pastirske igre.
prvo poznato dubrovako glazbeno-scensko djelo izvedeno uz solistiko i zborno
pjevanje i sviranje; dr 12
61. Kako bratja prodae Jozefa (Prikazanje po nain od komedije Kako bratja prodae
Jozefa)
- 1912. Milan Reetar objavio u VII. knjizi GZPKH, ali kao anonimno
- veliko je fabularno prikazanje
- vie od 2000 dr12
- 30-ak osoba u radnji
- prepleteno s pastoralnim elementima
- nastalo dramatizacijom motiva iz starozavjetne Prve knjige Mojsijeve
- ve inae dinamina biblijska pria proirena pastoralnim umecima i ponekim prizorom
iz svakodnevnog onovremenog ivota.
ep:
62. Piligrin (Pelegrin) (3)
- dr12 (4374 stiha)
- nedovren
- 17 uvodnih pjesama;
- napisan oko 1576.g
- put kroz grena stanja do oienja i blaenstva
- piligrin = hodoasnik
- alegorijsko-peregrinacijski ep (alegorijsko-groteskni, fantastino-alegorijskofilozofijski spjev s autobiografskim elementima o putu, hodoau)
- slojevite strukture, alegirike i metaforike, s elementima klasine i kranske mitologije
- pjesnik alje svoju svijest u bijeli svijet kako bi pronala mjesto njegova spokoja i
sree; u liku Pelegrina/putnika/pjesnik se upuuje na putovanje uprtivi mijeh na lea
kamo zatvara svoje misli koje bjee; na putovanju doivljava preobrazbe, vienja,
peripetije, susree razne osobe itd.
- Temeljna mu je koncepcija: pjesnik je poslao svoju svijest u bijeli svijet da mu pronae
mjesto gdje e biti sretan i spokojan. Kada se je ona vratila neobavljena posla, on u liku
pelegrina ide na put za boine noi uprtivi na lea mijeh, u koji bijae zatvorio svoje
misli. Misli su mu uskoro pobjegnule, a on na tom putu doivljuje svakojake peripetije,
preobrazbe, vienja, susrete. Nasluuje se naposljetku oslobaanje svih nevolja kada
stupa pred zlatna vrata, iza kojih stoji prekrasna djevica Grazia.
- Na leima mu izrasta grba, magaree ui, oi od sove, i zubi od vepra, srami se tog svog
166

ljudsko-ivotinjskog oblija, to se vidi npr. u razgovoru s blavorom

budui da je spjev nedovren, ne znamo je li se rijeio svoje nakaznosti: grbe, uiju itd.
nestanak misli motivira njegovo putovanje, misli su se pretvorile u proso i kroz ep se
preobraava u razne ivotinje, misli su mu se vratile, kad je pojeo proso, ako sam dobro
skuila. Naduoa mu se trbuh, pa se valjao po travi, a misli su se svaale u njemu.
zanimljiva fabulativno-koncepcijska nit ozbiljuje trojstvo grijeh-pokora-milost, dogmu o
ispovijedi i priesti, ali i priziva komediju dua, odn. srednj. viziju
opisuje hodoasnikovo putovanje po fantastinim predjelima, s grotesknim likovima,
putovanje na kojem se putniku dogaaju neobini i fantastini dogaaji, a njegov se lik
preobraava u razliite ivotinjske oblike
on je znaajno i smislom bogato epsko djelo dubrovake renesanse, puno neprozirne i iz
srednjovjekovlja tradirane simbolike i emblematike, spjev koji alegorijom putovanja
slijedi medievalne peregrinacijske vizije i dantesknu temu o ienju due i moguem
spasu
nije tiskan za autorova ivota i nije dovren, a smisao njegova sadraja nije ni do danas
jednoznano protumaen
Milorad Medini isticao je da je rije o originalnom djelu, o djelu koje se ne oslanja na
talijanske uzore
vidljive su reminiscencije iz Boanstvene komedije, Metamorfoza, Teokrita i tal.
idilizma, Petrarke i Ariosta; dalekim uzorom mogao bi biti i ep Pelrinage de la vie
humaine (nastao 1330-32) Guillaumesa de Deguilevillea
djelo je izraeno na temelju pomaka od srednj. peregrinacijskih poetskih i retorikokonvencionalnih alegorija, na poetici groteskno-karikaturalno-kominoga i
fantastinoga prikazanja svijeta s nakazno-humoristikim ja-pripovjedaem, odn.
glavnim likom koji pripovijeda u nakaznom spoju ivotinjskoga i ljudskoga oblija, te
svjedoi o nelagodnom doivljaju vlastite epohe i suvremenosti
slika prikazanoga svijeta je slika obrnutoga, runoga svijeta, otuena i apsurdna, koji je
izgubio svoje moralno-etiko i religiozno uporite

ELEMENTI GROTESKNOG I FANTASTINOG U VETRANOVIEVU PILIGRINU

(Falievac)
elementi nemimetinosti na tematskomotivskoj razini i razini oblikovanja glavnog lika
Piligrina
karikaturalnofantastina nakaznost Piligrina
pretvorbe
putovanje koje ini glavnu fabularnu liniju spjeva, iako fantastino, ima realnu podlogu,
ovozemaljsko je za razliku od Danteovog
ne moe se u potpunosti shvatiti kao srednjovjekovna alegorija ije je znaenje zapravo
religioznoteoloko (npr. da prikazuje priest i ispovijed) vie kao prijelazni oblik u prema
slobodnijoj alegorijskoj formi
iako nastao na osnovi srednjovjekovnih alegorijskopereginacijskih narativnih vrsta, Piligrin
odstupa od kanonizirane alegorije i time doslovno znaenje postaje istaknutije tako se
Piligrin ita kao fikcionalno djelo u kojem znaajno mjesto zauzima fantastino
spoj fantastike i groteske u Piligrinovu izgledu i preobrazbama uznemirujui dojam
motiv putovanja su nestale misli, motiv udnje za sreom
gubljenje uporita i objanjenja u antikoj mitologiji i kranskoj religiji iako ih oboje dotie
slinost s kominogrtesknim elemetima Pokladom i Korizmom te s prologom Dugog Nosa pa
fantastinofrotesknim likovima
167

fantastini i groteskini motivi, npr. pretvorba prosa u mrave, medvjed koji jede mrave te se
nadut valja po travi, , mravi koji grizu medvjedov trbuh da bi izali van, mravima vila daje krila
motiv pretvorbe gavrana u paigu, motiv djevice zmaja, motiv vuka koji jede gnjilu kladu-satira
i ljubi vilu, pa mu ispadnu zubi koji se pretvore u repate crve, on sam se pretvori u kameni stup,
itd.
elementi groteskonog prisutni u nekim djelovima spjeva, elementi fantastinog u icjelom
spijevu
na pustom otoiu Sv. Andrija napisao je poemu Remeta
tamo je napisao i novu poemu istog naslova Remeta koja svjedoi o pievu sudaru sa
stvarnou

6. HANIBAL LUCI (1485 14.12.1553.Ve), Hvar

lirski pjesnik, dramatik i prevoditelj
vlastelin, o obrazovanju nisu sauvani dokumenti
pred bunom hvarskog puka, tzv. Ivanieve bune (1510-1514) sklonio se u Split i Trogir, nakon
propasti bune vraa se u Hvar gdje ivi do kraja ivota i tamo je sudac, odvjetnik, branitelj
komune
Luci je obnaao najvie dunosti u Hvarskoj komuni, a potpomogao je pregradnju hvarske
katedrale te dovrenje franjevakog samostana sv. Marije od Milosti. U svom ljetnikovcu na
izmaku grada, koji se po svom renesansnom slogu izdvaja od onodobnih graditeljskih dosega na
otoku, Hanibal Luci proveo je posljednje godine svoga pjesnikog i duhovnog ivota. pokopan
je u franjevakom samostanu, o kojemu se njegova obitelj brinula generacijama.
KNJIEVNI RAD
nijedno djelo nije objavio tiskom za ivota
Lucieva knjievna djela objavio je nakon njegove smrti izvanbrani sin Antun pod naslovom
Skladanje izvarsnih pisan razlicih potovanoga gospodina Hanibala Lucia vlastelina
hvarskoga (Venecija, 1556.)
svezak obuhvaa 21 ljubavnu pjesmu, 1 alegorinu pjesmu, dramu Robinja, pjesmu
U pohvalu grada Dubrovnika, 8 pjesnikih poslanica, 2 epitafa (nadgrobnice) i
prijevod Ovidijeve heroide Pari Eleni; dr12
u svesku se ne nalazi 6 panegirikih soneta na talijanskom
ljubav e biti glavna tema cijelog Lucieva pjesnikog stvaranja
sve druge pjesme Luci je u trenutku kajanja ili moralne krize unitio.
jedan je od najvjernijih europskih sljedbenika bembizma
njegov pjesniki opus jedna je od najzanimljivijih pojava u pov. hr. renesansnog petrarkizma
antologija koja je sinteza raznih kola i pjesnikih pravaca
senzualizam 15-stoljetnog kariteanizma, koji se udomaio u ranijem hr. petrarkizmu (a koji
vee Petrarkino naslijee s trubadurskom i popularno-pukom tradicijom, voli dosjetku, pjesmu
tretira kao intelektualu igru i mogunost za isticaje artistikog umijea), preplee se s
neoplatonizmom i 16-stoljetnim akademskim, klasicizmu sklonom petrarkizmu P. Bemba i L.
Ariosta, koji su zahtijevali povratak na izvornog Petrarku
U ljubavnoj lirici znaajni su Petrarkini i Bembovi utjecaji, povratak neoplatonistikoj ljubavi,
viem stilu i odmak od pukog i senzualnog. Stvarao je, dakle, prema stranim utjecajima
Petrarke, Bemba, Ovidija i Ariosta, ali i prema domaim utjecajima, primjerice Dore Dria.
Liriku mu obiljeava profinjeno opjevavanje ljubavi prema gospoi, tankoutno prepletanje
168

motiva ljubavi i ljepote, esto povezane s milju o prolaznosti ili pak igraliki, ludiki
oblikovani pjesniki izrazi o ljubavi i prema dragoj. I kroz djela se vidi da svoju liriku oblikuje
prem visokim estetskim mjerilima i zahtjevima podreujui ljepoti knjievnog teksta ostale
smjernice umjetnikog djela.
Prepjevom Ovidijeve 16. Heroide (kod Lucia: "Pari Eleni", prije 1519.), koju je "iz latinske
odie svukavi u nau harvacku priobukal", prvi put je hrvatska knjievnost dobila Ovidijevo
djelo na hrvatskom jeziku. Na poetku djela nalazi se posveta u prozi Jerolimu Martiniu. U
lirici je takoer prepjevao Petrarcu (Misal se zabude mislei u sebi) te Lodovica Ariosta (Kad
najpri ja tvoje vidih zlate kose)
u dodiru s pukom pjesmom, jezik je akavtina s elementima tokavtine i crkvenoslavizmima
koje upotrebljava za oblikovanje visokog stila
Luci je pisao na junoakavskom dijalektu s primjesama tokavtine. Pjesme su uglavnom u
dr12, primjerice pjesma U pohvalu grada Dubrovnika (Dubrovnie, asti | naeg jezika / Ka
cvate i cvasti | vazda e dovika), s iznimnom drugom metrikom, primjerice u pjesmi Od
kola u 15ercu (Neharnu sluim gospoju | zamani danke trau / Za virnu slubu jer moju | nee
mi dati plau.).
Ovidije je moda najpoznatiji rimski pjesnik ljubavne poezije i nije sluajno to ga Luci
prevodi jer je i sam pisao ljubavne pjesme. Divio se ljepoti ene, a proslavljena njegova pjesma
"Jur nijedna na svit vila" postala je kultnom umjetninom koju je proslavio hrvatski narodni
preporod, poglavito Ljudevit Gaj i Stanko Vraz.
Pripada drugoj generaciji hrvatskih renesansnih pjesnika, pojavio se poslije Marka Marulia,
ika Menetia i Dore Dria, istodobno s Petrom Hektoroviem, Mikom Pelegrinoviem,
Mavrom Vetranoviem.
Prije Lucia poznati su nam dramski pokuaji Dore Dria, Mavra Vetranovia i Nikole
Naljekovia, ali to su bile pastirske ekloge, tj. mitoloko-pastirske scene. Stoga Robinja nosi
primat kao prva hrvatska (originalna) drama svjetovnog sadraja s tematikom iz
suvremene povijesti..
prvi prijevod Ovidija u hrv. knji.:
1. Pari Eleni
slobodni prijevod; 12-erci
16. heroida, 1. prijevod Ovidija na hrvatski jezik, "iz latinske odie svukavi u nau
harvacku priobukal"
u posveti u prozi Jerolimu Martiniu, svojvrsnom predogovoru Luci napominje da bez
obzira to po moralnom znaenju djelo nije najpogodnije za tisak jer obrauje grenu ljubav
Parisa i prelijepe Helene, da je djelo toliko lijepo da on ne moe dopustiti da se ne objavi
time se iskazuje kao renesansni autor kojemu je pojam lijepog u umjetnikom smislu
vaniji od svih drugih sastavnica teksta, kao npr. moralnih i pounih. Govori da je
razmiljao da li da ju objavi ili ne, ali je zakljuio i to da je ipak korisna jer da bi se ostalo
istim i sprijeilo neprijatelja, potrebno je poznavati sve putove kojima bi on moga doi, pa
mu zaprijeiti te puteve. I jo mu kae: ti vidi dal je za objavu, ako nije, nema veze, ako je,
super. Budi zdrav.
zbirka pjesama:
2. Pisni ljuvene
22 pjesme, dr12 (osim Jur ni jedna na svit vila)
Hlepi sarce moje ne eli pokazati da mu gospoja srce ranjava svojim rijeima, ve
glumi da je veseo i pati sam sa sobom, ali moli vilu svoju da me ne uskrauje poglede i
169

rijei
Gledaju, gospoje,
Ako si mislila prepriava razgovor s gospoom koja mu se neda. Ona ga pita zato je
tamo i to trai, on odgovara da trai jednu stvar koja e ga razveseliti i biti e bogatiji
od cara. Ona naivno pita to to trai i moe li mu pomoi, a on odgovara da sve to on
trai ima ona, ali mu to ne eli dati, pa on nema druge mogunosti nego: Stoga mi jest
umor, stoga mi jest sila/ Da duu dam nadvor, gospoje nemila.
Bud moju da elju, - kratka pjesma o tome kako bi elio priznati svoju ljubav gospoi i
biti od stakla da mu moe vidjeti srce, pa bi moda onda i pristala na njihovu ljubav.
Gospoje, nemilo, - govori o pogledu vile koji ga ranjava ali i lijei (Oi t' u dat i ri
ako je k draa,/ Pozorom mene li', premda me poraa.)
Vilo k ima mo ima mo promijeniti mu dan u no, osmjehom ga: Zimna me
ogrije, znojna me ohladi, / Naga me odije, gorka me osladi,/ I nasiti lana, i
adna napoji, / I utii plana, i trudna pokoji., a kad se ljuti na njega kao da tua na
nj pada, maevi ga kose i sve vojske i zvijeri. Moli ju da mu uputi jedan pogled koji e
moi osladiti i naplatiti sve nejgove muke
Tolika obide, - nije mi se dalo itati
Mnogokrat s sobom, - bude ga stid samog sebe to ne pjeva o svojoj gospi, koja je
prekrasna, ofkors i ovakvo i onako divna, sad e pjevati o njoj i dan i no.
Otkad se zamota, - nije mi se dalo itati
Tko ista izmota, - nije mi se dalo itati
Kad najpri ja tvoje, - prepriava prvi susret i kako je ostao ospunut njenom ljepotom,
ali kad ju je bolje upoznao ne zna to je vie: lijepa ili umna i dobra. Prepijev Ariosta
(Quando prima i crin d'oro e la dolcezza)
Jur nijedna na svit vila, - dolje je objanjeno
Misal se zabude iako se trudi napisati joj pjesme i hvaliti njenu ljepotu i biti joj
sluga, ini mu se da ju ne uzvisuje dovoljno, ali nije njegova greska, vec nije
jednostavno mogao doseci takve visine na kojima je ona. - prepjev Petrarke (Io son
gi stanco di pensar si come)
K god je vridna stvar, - govori o prolaznosti ljepote, obraa se gospoji i govori joj da
e se jednom i ona morati suoiti s time da vie nee biti mlada i lijepa. Kae joj da
uiva u mladosti dok god moe, jer vrijeme leti i nitko ne moe vratiti mlade dane.
Od kola, -15erac kako ga je pogodila strijelom ljubavnom i kako on pati. Daje se kao
rob svojoj vili koji nema nikakve krivnje osim da je zaljubljen. Nek se zagleda u njega
i vidjeti e da njegova ljubav prelazi sve granice, ba kao i njena ljepota i moli ju da
mu odagna muke.
Htij prijat ovi dar - poklanja joj ovu pjesmu njoj koja je predivan poput ljiljana, a on e
i dalje trpiti ljubav i od nje samo iekivati njen lik.
Otkada obeah - obeaje joj se kao njen vjerni sluga i nikada drugoj nee moi
pristupiti ni ita za nju osjeati, na kraju se obraa bogu i
U vrime k isto - prepriava svoj san, ako se ne varam :D, gleda jabuku koja se
presijava i svjetli, i zove ga da ju stavi u njedra, on tri najbre to moe da je otme, ali
je oko nje ponor, ali si misli manje je zlo da poginem u ponoru, nego da ostavim
ovakvu prigodu i vie nikad na nju ne naiem. Pa trai najbolji put za do do nje, vidi
granu masline koja se nadvila nad ponor. Ve je mislio probati prei preko kad mu se
javio glas iz gore i rekao da je to namijenjeno drugome, a ti e ostat zatrovan tim
voem. Ugleda zmaja koji uva jabuku i valjda bi bio umro od bola da se nije
probudio, sad mu jo uvijek srce udara od straha i boga moli da se ne dogodi to to je
170

sanjao
Zasve jer od vele - nije mi se dalo itati
Nesria ako je - nije mi se dalo itati
Otkad on izbrani - nije mi se dalo itati
Tko bude til ako ove njegove ljubavne pjesme bude itao netko tko je ve osjetio
ljubavnu bol, razumjeti e sve, a ako to jo nije osjetio, neka ih shvati kao upozorenje,
jer ni on nije znao da e mu se to dogoditi, a da je to varljivo poput sna koji se prikae i
pobjegne.
utjecaj Bembov, Petrarkin petrarkistiko shvaanje ljubavi u odsustvu pukih
elemenata u obliku strambota
djelomino sauvana
nedostaje neposrednost i toplina individualnog tona
prepjevi:
1. Misal se zabude mislei u sebi => Petrarka (Io son gi stanco di pensar si come)
2. Kad najpri ja tvoje vidih zlate kose => Ariosto (Quando prima i crin d'oro e la dolcezza)
pjesme:
5. U pohvalu grada Dubrovnika
- dr12
- opjevava drutevno, dravno-pravne, kulturne i duhovne znaajke grada Dubrovnika,
iskreno se divei tom skladnom renesansnom gradu, hvali njegovu slobodu, izgraene
crkve,
- izraava svoje uvjerenje o ispravnosti aristokratskoga drutveno-politikog poretka jamca
slobode i ope sree, kao i odbojnost spram neshvaene gomile.
Dubrovnie, asti naega jezika,
Ka cvate i cvasti vazda e dovika
6. Od boine noi
nalazi se u poslanici Jeronimu Martiniu
o isusovu roenju govori i dogaajima koji su se malo kasnije zbili, 3 kralja i sl., velia
boga i moli ga da mu nakon smrti ne bude daleko, i da mu tokom ivota vjeruje i ufa se u
nj, kaje se za svoje grijehe i moli ga da mu da vie pameti i oprosti grijehe.
7. Jur nijedna na svit vila
10 strofa sa po 8 stihova; 8-erci; osmerake oktave: rima u prva etiri stiha je abab, a u
druga etiri stiha abba
prvi poinje uvoditi osmerake strofe (pisana u 8-ercima s nebanalnim srokovima, a prva
dva stiha se ponavljaju na kraju strofe zamjenjenim redosljedom)
nizanje pojedinih enskih drai
cijela je pjesma zadahnuta divljenjem idealnoj ljepoti, pred kojom se raa elja da ne bude
krhka i prolazna kao sve ljudske stvari
povezivanje najvjernijeg petrarkizma s elemetnima gradske puke pjesme
povezuje popularno-puku melodiju s istim Petrarkinim tonom
DUNJA FALIEVAC:
opjevava ljepotu drage, vile, biranim leksikom, u pjesmi strogog geometrijskog rasporeda
171

motiva i vrlo pregledne simetrine kompozicije, bogatim repertoarom figura, predstavlja

jedno od najvanijih djela hrvatske lirike.
ovo je pjesma koja opjevava ljepotu drage po uzoru na Petrarcinu liriku i neoplatonizam,
shvaajui ljepotu kao neto boansko
svaka strofa opisuje jedan detalj gospojine ljepote, svaki detalj zatvoren je u jednu strofu,
koja osim opisa donosi i iskaz djelovanja gospojine ljepote na druge; no ona nije samo to, ona je
i opis vlastite strukture, vlastite poetike
naime, cijela pjesma, nainom eksponiranja teme, analogijom motiva i oblika strofe,
paralelizmom motivskih i stilskih elemenata eksponira i temu svojeg poetikog ustrojstva,
odnosno temu poetike renesansne lirske pjesme
kao to je ljepota drage zbir jednakovrijednih lijepih i u sebe zatvorenih cjelina (strofa), tako je i
lijepa renesansna pjesma zbroj jednakovrijednih lijepih dijelova, simetrino i harmonino
rasporeenih u jednu veu cjelinu
na taj nain tema ove Lucieve pjesme nije samo ljepote drage, nego je njezina tema i tema
pjesme, pjesme koja pred nama stoji, ali i svake renesansne pjesme sa zahtijevom da bude
skladna, simetrina, harmonina
na kraju moli boga da ljepotu vile sauva od starenja, pjesnik indirektno izaava samosvjest
renesansnog tvorca da e njena ljepota biti ovjekovjeena zahvaljujui njegovoj pjesmi koja e
ju uiniti neprolaznom, besmrtnom.
HUMANIZAM, RENESANSA, BAROK: POETIKA LUCIEVA KANCONIJERA
(Dunja Falievac: SPH i njihove poetike)
hipoteza da se gradska puka pjesma u zasad nezabiljeenoj i nepoznatoj fazi hrvatskoga
petrarkizma (ili trubadurskoga pjevanja) spojila s poetikim elementima pjevanja koje je dolo
iz Italije to je pak rezultiralo specifinim oblikom hrvatskog petrarkizma zabiljeenog
prvenstveno u Zborniku Nike Ranjine
utjecaji na Luciev kanconijer: akademski petrarkizam, tj. Bembo i bembizam; Petrarkin
Kanconijer, L.Ariosto, domaa tradicija, tj. Zbornik Nike Ranjine, usmena narodna, tj. puka
poezija (npr. Jur ni jedna na svit vila)
slika ljubavi i ljepote u Lucievu kanconijeru kao poetiki elementi koji tu sliku oblikuju
pripadaju razliitim varijantama petrarkizma
ljubav i pjesnitvo kao igra, a ne ozbiljna ispovijed tvorca pjesme
u slijedu kvatroentistikog petrarkizma Serafina, Tebaldea, Caritea
dominantni su princip tog svijeta ljubavi ala i dosjetki
opjevavanje ljubavi i ljepote kao izvora nadahnua ili emocionalnog doivljaja u slijedu
Petrarke pa onda i Bemba
neke pjesme ne pripadaju niti jednoj varijanti petrarkizma (U vrime ko isto)
neke spajaju elemente najvjernijeg petrarkizma s elemetnima gradske puke pjesme (Jur ni
jedna na svit vila)
neke su svjesno nasljedovanje i stiliziranje prve generacije hr.petrarkista
Luciev kanconijer 22 ljubavne pjesme koje je nakon njegove smrti objavio njegov sin pod
naslovom Skladanja izvarsnih pisan razlicih, 1556. izalo je kao svojevrsna antologija pa
se ne moe oekivati da, iako su sve pjesme po temi ljubavne, ine jedinstven
petrarkistiki zbornik ne mogu se svesti pod jedinstvenu varijantu petrarkizma jer su
nastale u razliitim razdobljima stvaralatva
esta upotreba antiteze u onim pjesmama u kojima se najblii Petrarki kao i u onim
zaigranim, aljivim pjesmama kao retorika figura koja izgrauje dosjetku
Jur nijedna na svit vila
172

nova i originalna po obliku i sadraju nisu joj naeni talijanski izvori, jedinim pronaenim
uzorom se smatra puka, popularna ljubavna lirika dalmatinskih gradova
opjevava ljepotu drage u slijedu Petrarkine lirike i neoplatonizma shvaajui ljepotu kao neto
boansko
svaka strofa opisuje jedan detalj ljepote gospoje redom, od ope slike do pojedinanih dijelova
od kose prema prsima
u zadnjoj strofimolba Bogu da ne da se ta ljepota drage, a metaforiki i ljepota umjetnosti,
postara s vremenom
Zasve jer od vele
ispjevana u enskom licu kao pismo drage dalekom dragom, istodobno poslanica i
Rollengedicht
tkz. ovidijevski petrarkizam po temi epistolarnoj formi i enskom glasu
U vrime ko isto
po temi i anrovskim osobinama zauzuma posebno mjesto u zbirci, smatra se originalnom
narativna poput Vetranovievih, alegorijskosimbolina po eksplikaciji teme asocira ne
peregrinacijsku srednjovjekovnu religioznu poeziju
mnogo simbola, san kao okvir pjesme potencira njenu vieznanost
zbog elemenata renesasne alegorije (simbol zlatne jabuke) podsjea, osim na Piligrina po
alegoriji putovanja, i na Planine i Vilu Slovinku
Tko bude til
posljenja pjesma u zbirci, upuena je itatelju, njome se eli dodati moralnodidaktina svrha
cijeloj zbirci i osigurati joj recepciju
zbirka ne opisuje put ljubavnih stanja lirskog subjekta od galatnog udvaranja do preobrazbe
svjetovne ljubavi u boansku pa se ova pjesma moe promatrati kao konvencija i mehaniki
dodatak kojim se zbirka nastoji proglasiti petrarkistikim kanconijerom
nadgrobnice
Petru Golubiniu
Jeronimu Martiniu
drama:
7. Robinja
- izvedena na pozornici prije 1530.
- tiskana 1638.
- domoljubna drama
- 3 ina + prolog (isklad) i proslov (pozdravljenje), dr12
- drama vjerne i viteke ljubavi
- karakteristike su: borba za ljubav i oboavanje ljepote
- radnja se iscrpljuje u dijalogu izmeu zarobljene i na dubrovako trite dovedene keri bana
Vlaska i na trgovaku preobuenog viteza Derenina, njezina osloboditelja, nekadanjeg
neuslianog poklonika, a otkupio ju je za 3000 zlatnih dukata
- unato naslovu, u prvom redu drama mladog Derenina, viteza bez straha i mane
- itava se radnja odigrava u Dubrovniku (rodoljubni i nacionalni okvir: dok se u prednjem dijelu
slike rjeavaju individualne sudbine, plamti u pozadini turski poar, a Derenin nije samo
ljubavnik nego i ratnik)
- To je drama o scenskoj torturi robinje, njezinu himenu (?) (Bar e Turci ti brez zubi svi bihu /
Ci toga tariti sitan kruh ne htihu) i iskuavanju vjernosti, djelo koje se istie dugim, lirski
173

obojenim monolozima. Glavni su likovi dramskog teksta izmiljeni, ali Luci ih je oblikovao
kao potomke hrvatskih velikakih rodova (Derenina i Majer-Podmanickih), tj. unuad slavnih
hrvatskih banova: Derenina iz Krbavske bitke i Majera Blaa (Majer-Podmanicki) (iako su
oboje nehistorijska lica, jer nijedan od tih banova nije imao unuadi)
motiv osloboenja zatoenice (poznat u folkloru - moreka, i u ranijoj hr. knj. - D. Dri, M.
Vetranovi)
L. se oslonio na domau tradiciju srednjovjekovnog teatra
dramska konstrukcija slaba, svodi se na duge monologe likova od kojih gledatelj saznaje sve o
prolim dogaajima
vrlo popularna (preradba se izvodila i u 20. st. na Pagu)
prvi pokuaj moderne, kompleksnije i psiholoki nijansiranije drame u hrvatskoj knjievnosti
Drama nema bogatu razvedenu dramsku radnju: u tri ina, u dvostruko rimovanim
dvanaestercima, Robinja oblikuje dramsku priu o Robinji koju u gusarskom zarobljenitvu
pronalazi njezin bivi udvara ban Derenin. Drama zavrava sretno: vjenanjem dvoje mladih.
O zbivanjima i dogaajima u drami vie se prepriava i izvjeuje, no to se oni odvijaju
pred gledateljem. I in zarobljavanja, Dereninova i Robinjina prolost nisu strukturirani u
radnju u drami, nego se o svim tim dogaajima pripovijeda i izvjeuje. Isto tako i in
zdruivanja mladog para gledatelji ne vide na sceni, nego o tome sazanju od dubrovakih
slukinja, koje inae nemaju nikakvog udjela u radnji.
Oskudna radnja, narativnost, lirski segmenti ne umanjuju knjievno povijesno znaenje Robinje
jer ona uobliujui aktualnu, realistiku temu, s povijesnim licima, radnju koja se odvija u
realnom u prostoru u suvremenosti, Robinja je prva svjetovna drama u hrvatskoj
knjievnosti, prva drama koja govori o ozbiljnim problemima onodobne hrvatske stvarnosti.
Isto tako, Robinja je i prva hrvatska drama koja nastaje na temelju antike poetike svijesti o
drami, na temelju onih ranonovovjekovnih estetskih koncepcija po kojima se drama treba
oblikovati na zasadama antike dramske tradicije.
U hrvatskom srednjovjekovlju su bili izgraivani specifini dramski oblici, crkvena prikazanja.
Pastoralana djela koja nastaju u poecima renesanse, kao npr. Driev Radmio i Ljubmir i dr.,
ne obrauju suvremene i aktualne probleme, ve apstraktne teme: pitanja ljubavi, ljepote i
slino, a radnje u njima uope nema, one u dijalokom obliku iznose misli o problemima,
refleksije itd. Smjetene u neke idealne prostore, u neka daleka neodreena vremena samo
uvjetno moemo nazvati dramskim djelima.
Lucieva Robinja prva je drama hrv.knji. u smislu kako mi dramu danas shvaamo: djelo u
kojem se obrauje ozbiljna i vana tema, djelo s jasno razraenom kompozicijom, zapletom i
raspoletom, s psiholoki profinjenim i individualiziranim likovima. Dodamo li navedenomu da
Lucieva drama posjeduje i mnogo rodoljubnih i nacionalnih akcenata, te da je za dramski
prostor izabran relani prostor (duborvaki trg), onda je razumljivo zato je Lucieva Robinja
iznimno vana za povijest hrvatske drame i knjievnosti uope. Treba i dodati da je vjerojatno
iz Lucieve drame tema robinje prela u usmenu knjievnost i sauvala se u obliku pukih
predstava na otoku Pagu, kao i u narodnoj usmenoj romanci koja je poznata po primorskim
krajevima sve do Istre, a ne obrnuto, da je on preuzeo iz usmene knjievnosti ovu temu. (D.
Falievac)
Lucieva drama Robinja (osim u ovoj zbirci tiskana jo jednom, takoer u Mlecima, 1638.) nije
prva hrvatska svjetovna drama, ali zato je donedavno bila prvo takvo poznato djelo. Ispjevana je
u tri ina (skazanja), a posveena je Francisku Paladiniu.
to je prvi dramski tekst u kojemu se radnja zbiva na pozornici
prva izvorna hrv. drama s temom iz nacionalne povijesti
Scene u Dubrovniku svjedoe, zajedno s poznatom Lucievom pjesmom "U pohvalu grada
174

Dubrovnika", o duhovnom i umjetnikom jedinstvu junohrvatskoga prostora (Korula, Hvar,

Dubrovnik), kao i sve veem prestiu koji je meu hrvatskom onodobnom inteligencijom imala
slobodna Dubrovaka Republika.
To je prvi hrvatski dramski tekst u kojemu se radnja u punom smislu rijei zbiva na pozornici.
Ona je od strane suvremenika morala biti shvaena kao dio svoje stvarnosti. Sve to je u njoj
prikazano moglo se provjeriti u svakodnevlju. Robinja je drama koja gradi svoju dramatizaciju
oko informacijskoga manjka - ona je istraga o tjelesnoj istoi, ali i dramatizacija pretrage po
robinjinoj dui. Lucievoj je Robinji teko pronai europskih dramaturkih istovrsnika. Ujedno
je to jedna od najstarijih europskih drama u kojoj se dramatizirao enidbeni zavretak
kojemu su nazoni i djevojka i mladi, jer antika drama nije poznavala takav obrazac.
Robinja je napisana itavo stoljee prije nego to je Hvar 1612. dobio javno kazalite i nju
moemo smatrati prvo kazalinom zgradom u hrvatskoj knjievnosti sagraenoj prema
pravilima modernoga duha.
prve romance europske knjievnosti, drame Robinja, nastale pola stoljea prije Shakespeareove
Oluje. (provjeriti tonost navoda)

SADRAJ
SADRAJ (ukratko):
Radnja se zbiva u Dubrovniku. Kerku bana Vlaka, poginulog u borbi s Turcima, i unuku Blaa
Majera, oteli su turski gusari. Ugarski kralj, koji ju je volio kao kerku, obea veliku nagradu onome
tko je spasi i vrati majci Jeleni. Mladi Derenin, unuk bana Derenina (kojega su Turci zarobili, muili
i ubili), obuzet ljubavlju, odlui pronai otetu djevojku. Nalazi ju na turskom brodu u dubrovakoj luci,
gdje je Turci prodaju za 3000 dukata. Pristupa joj preruen u trgovca i moli ju da mu ispria o nesrei
koja ju je snala. Ona mu pripovijeda i sjea se mladog Derenina koji je u nju bio zaljubljen, a ona mu
nije uzvratila ljubav, iako joj je bio drag. Pita se zato ju nije pokuao pronai i osloboditi ako su
njegovi osjeaji iskreni. On, i dalje neprepoznat, obea djevojci da e ju otkupiti od gusara, ali pod
uvjetom da se uda za mladog Derenina. Ona pristaje i on ju, plativi otkup, vodi u oblinju kuu da se
odmori. Ve je iduega dana pripremljena svadba, a ugledni Dubrovani, i knez osobno, donose im
darove. Jedan od dubrovakih vlastelina izrie pohvalu mladom Dereninu i osloboenoj Robinji,
slavei njihovo podrijetlo.
SADRAJ REDOM :D
ANIBAL LUCIJ FRANCISKU PALADINIU POZDRAVLJENJE
Hanibal je pokazao svoje djelo Francisku Paladiniu i njemu se ono svidjelo te se obvezao da ga uzme
pod svoju zatitu, da se objelodani. Luci eli da Francisko jo jednom pohvali djelo, a ako ne, Luci
kae da se nee kajati to se trudio ugoditi mu. Sam je Luci prosudio da je njegovo djelo korisno za
ljude (da bi ljudi gledajui razliite vrline i mane bolje procijenili i sredili sami sebe i svoj ivot). Luci
ne moe, a da ne zadovolji Paladinievu elju i posveuje mu Robinju. Ako bude objavljeno trud mi se
hoe osladiti, ako ne, nee se kajati to je njemu htio ugoditi kojemu se klanja i preporua i eli mu da
bude zdrav.
ISKLAD / PROLOG
Banova je ki ostala sama s bratom kada su izgubili oca. Bili su plemenita roda i bogati. Ona je taman
bila za udaju. Turci su ju zarobili, a budui da je ugarskom kralju bila draga kao prava ki, nudio im je
zlato i novac da ju vrate, ali uzalud. Sluga Derenin, banov neak, volio je banovu ki i mnogo je
pretrpio zbog nje; muio se i znojio kako bi ju oslobodio. To neka bude pouka, kae Luci, onima koji
175

ele nekoga osvojiti bez truda. Djevojkama poruuje da im je bolje pronai vjernoga slugu nego imati
prsten neizmjerna zlata.
PRVI IN / SKAZANJE PRVO
Derenin zahvaljuje slugama, svojim prijateljima, to su mu pomogli traiti njegovu ljubav (banovu
ki), koja je toliko lijepa da su male cijene i vrijednosti svih stvari koje postoje. Govori svojim slugama
kako je sretan to je naao svoju dragu koju su Turci oteli te da ih je srea nanijela u Dubrovnik. Gusari
su doli u Dubrovnik, koji je kranski, ali u dobrim odnosima s Turcima na granici, a u Dubrovnik ih
je dovela pohlepa za novcem. Tuan je zbog njene tuge i muiti e ga dok god ona ne bude osloboena.
Derenin ree slugama da daju novce gusarima kako bi otkupili Robinju i neka im narede da ju odvedu
na sajam kao da je nisu prodali i kao da Derenina ne poznaju, kako bi ju preruen Derenin ispitao.
Zna da nee biti ohola jer je u nevolji, a njega nee prepoznati jer ga je vrijeme promijenilo, pa moda
navede vodu na svoj mlin. Pouzdao se u slugu Matijaa koji mu je potvrdio da mu je vjeran i da bi
radije umro nego iao protiv njega. Derenin zna da e dobiti dar od kralja, a slugama obeaje vei dio
jer je njemu stalo samo do Robinjine ljubavi. (likovi u ovom inu su samo Derenin i sluge i sastoji se
od 2 monologa: Dereninova i sluge.)
DRUGI IN / SKAZANJE DRUGO
Robinja se tui na sav jad koji je proivjela, voljela bi da se nije rodila. Gusari joj odgovaraju da se ne
dere, jer je i u njenu korist da bude prodana i da nisu brodili po Savah i Dravah/ i toke obili klance po
dubravah da ju ne kupe, ve da im se taj trud napokon osladi. Dolazi Derenin, razgovara s gusarima i
raspituje se za Robinju rumena lica, G: lijepa je, ali mene za to nije briga, ja ou novce za nju da si
mogu kupiti vino. D: ako je za prodaju, onda elim priati s njom, odakle je. G: razgovaraj s njom i vidi
dal je za tebe, to ti nitko ne uskrauje. Nevinu, neudanu ja ti je obeavam za 3000 dukata. D:
Razgovarat elim s njom prvo, pa e onda razgovarati o cijeni. G: Cijena ne ide dole, ali ti priaj s
njom koliko hoe. Priaju sad D i R.
D: otkud si i tko si.
R pripovijeda svoju ivotnu priu u duem monologu, da je imala oca Vlaska koji je bio hrabar i vjeran
pa mu je ugarski kralj dodijelio mjesto straara u Beogradu, a kasnije je proglasio i hrvatskim banom.
Poginuo je u turskoj zasjedi, dok se borio protiv Turaka. Plae zbog njegove smrti i obraa se smrti,
Vaj, smarti sardita kako brez uzroka/ svakog estita dozgoni pri roka. / a tkono brez esti ive ter te
ie/ na tvoje dovesti nee ga stanie. Te je pita zato ne uzme smrt nju koja eli umrijeti. Govore da
si gorka, ali mene tvoja gorina veseli.
D: Rekao joj je neka si ne eli smrt jer je jo mlada, a i nadasve lijepa. Tvoje me rijei opijaju, vjerujem
ti sve to si rekla.
R: Sva se moja djela nee razotkriti, ali vidim da razmilja o mojoj nesrei, ali i ne elim znati tko si, a
i ne misli da je tek obian trgovac. Poeljela mu je da mu se ostvare sve elje, da bud sretan ako ima
voljenu, a sve zato jer vidi da ga je potresla njezina bol. Bog e odvratiti plaom ti nemalom, / a ja ti
platiti ne mogu neg hvalom. Rei u ti svoje boli, pa ti vidi hoe li mi ili nee pomoi. Prva bol joj je
bila smrt oca. Ugarski je kralj nju i njezinog brata primio pod svoje okrilje. Bratu je dao novac i imanje,
te je naslijedio oca, a kad odraste, bit e ban. Njoj je dao 100 sela (?), te joj se zakuno da joj je
namijenio estitu sreu. I majku je tjeio. Odgajala ju je majka Jelena, zimi je ivjela u gradu u zlatnoj
kui, a ljeti je kraj Dunava, na uu Save i Drave uivala u perivoju. Odgajala ju je udovica, majka
Jelena, i razmazila ju. Nosila je zlatne haljine, jela zlatnu hranu; dvorkinje su ju zabavljale pleui i
pjevajui, a potom bi se ispod voaka odmarale. I gore joj se toga sjetiti, nego trpiti sadanju bol. U
bezbrinom ivotu nije znala to su brige i problemi, nekad je spavala na mekanom uzglavlju, sad
spava na kamenu, obilno se hranila i nosila zlatne haljine, a sad ima dana kada je samo na travi i vodi,
vode je razbojnici vezanu, promrzlu, bosu, u oskudnom ruhu i gladnu. Vodili su ih po pustinji, hodala je
176

bosa i bila obuena u tamno ruho. Kada su prelazili preko rijeke, pogledala se u vodu i vidjela blijede
obraze; bilo joj je teko. Sada, otkad je robinja, jede travu i pije vodu. Ne mogu se gledati na to liim,
blijeda od straha, poupala sam si zlatne kose. Omilila joj se smrt vie od gorka ivljenja. Malo nakon
to joj je poginuo otac, pritisli ih turci, tjerali, pljakali sela...nema im se tko suprostaviti. Svi ale za
Vlaskom zbog toga. Ali ni ona nije bila svjesna to joj se sprema. Tako je po obiaju otila u etnju sa
slukinjama. I zaspale su pod orahom nita ne slutei. Usnula je da su je napali vukovi i da poput
koute hoda planinom pazei da ju ne vide vukovi, no ubrzo su ju opkolili; probudila se viui. Skupile
se slukinje i pitaju je to je bilo i prije no to im je ispriala, doli su gusari, ubili slukinje koje su bile
glasne. Margitu su ubili jer je vikala i bila glasna, a njezina je krvava glava pala pred Robinjine noge.
Robinja se uplaila i bila posluna, ali sada ali to nije vikala da i nju ubiju. Koje su sluale su
zavezali, zarobili i odveli kao stoku. Nitko joj nije doao u pomo, gdje su svi udvarai koji su mi
dolazili pod prozore pjesme pjevati o tome kako sam sunce to im sja?
Derenin: joj ree da, iako je tlai nesrea, iako je ubogo odjevena, ipak su joj vrat, lice i grlo su joj
bjelji od bijele ruice i bijelih ljiljana, sja ti iz oiju, a rije ti je slaa od meda. Moje mi misli govore
da te otmem i oslobodim briga koj te more. On joj obeaje da e ju osloboditi, samo mi jo reci tko su
oni za koje kae da su ti lano dvorili i pjevali laskave slatke pjesme; jesu li plemenita roda?
Robinja: tvoje obeanje u meni budi nadu. Ako me izbavi biti e bogato nagraen, vladati e
gradovima i postati knez, te dobiti mnogo novca. Nee vie morati trgovati, nego e vladati i suditi.
Otkad sam izabrana za kraljevu ki, pa onaj tko nije gospodskog roda mi nije ni mogao udvarati, ve su
mi udvarali oni koji su bili blizu kralja. Tako je i Derenin, unuk bana Derenina (viteza), inio sve da
bi dobio njezinu ljubav, ali ona je bila kamena srca. I misli da je dobro da je bilo tako jer je oito
njegova sluba bila lana kad je nije izbavio. Svi ostali bili su slini njemu.
Derenin: odgovara joj da je naljutila Boga jer je bila ohola i nezahvalna dok je imala sreu i da se udi
to od Boga nije dobila i gore muke. Bog je zbog oholosti i anele poslao u pakao, Adama i Evu izgnao
iz raja, a kralja Nabukodonozora je zbog oholosti pretvorio u ivotinju bez pameti. Boli me tvoja bol i
pomogao bih ti ju izlijeiti, zato iskreno reci i nemoj lagati. Ako ne pogrdi rijei koje u ti rei, hou
da potvrdi da me alju s neba. On smatra da ona hvali mladia koji ju voli samo da ga mui jer,
premda je imao mjesto kraj kralja, nije ju osvojio. Zato si i u tuzi vesela jer tog mladia nisi iz gorka
ivota otela. Pita ju zato ga je osudila prije nego to je sagrijeio? To je gore nego su zvijeri u umama
ako u Ugarskoj prvo ide pokora, a tek onda grijeh. Zato te je bog kaznio, jer si bila ohola i sad ti se
osveuje jer nisi cijenila to si imala. On joj priznaje da je zavolio djevojku plemenita roda, ali je ona
bila ohola i nije ga voljela. Ranila mu je srce i mijenjao bih se odmah s tobom za tvoju bol, koliko mi je
grozna ova moja. Tvoja bol je oita i svatko ju moe razumjeti, a moju ne. Ona je pala nisko jer se
visoko uzdizala, a on ioako joj je vjerno sluio, bio pravedan, upao je u nevolju. Ti moli boga da te
oslobodi i tako ti uskrati bol, a ja sam slobodan i svejedno i uvijek e me boljeti. Radije bi sebi poelio
zlo nego da ona izgubi ijednu vlas kose. On suosjea s mladiem koji voli Robinju, jer su u slinom
poloaju njih dvojica. Jer to je vjernije sluio svoju damu, to je bio u nepovoljnijem poloaju kod nje.
Zato mogu razumjeti tuu bol. Njemu u pomoi radi sebe. Oslobodit e Robinju zbog nje same, ali i
radi sebe, da ga mine tuga. Obeaje joj da e ju odvesti kui i osloboditi ako pristane biti Dereninova,
ako ne pristane na to, nee je osloboditi.
R: Kako da na to ne pristane kad je zapravo voljela Derenina, ali mu to nikada nije pokazala. Razlog
tome nije oholost nego nije htjela biti uzrok kraljeva protivljenja. Rekla je da se Derenin trebao
povjeriti kralju, on mu to nebi zamjerio i ona bi pristala biti njegova.
D: znai uzet e derenina i biti e sklad meu vama?
R: do uvijek u mu biti vjerna
D: odvezat u ti ruke. Obui te u najljepe haljine, zlatan pojas, bisere, narediti dubrovakim
dvorkinjama da joj slue. Odvest e ju brodom u Senj, a sad nek u meuvremenu ide kod njega doma
da doe k sebi od svega. Razbojnicima porui da e im jednom rei s kim su trgovali i da im nita sad
177

nije napravio jer s ne eli zamjeriti ovome mjestu (Dubrovniku, jel)

TREI IN / SKAZANJE TREtO
(likovi: Pera, Mara, Anica, Vlastelin, Derenin, knez)
Pera dolazi, Mara ju moli da sve njoj i Anici ispria. Pera kae da ima jo posla jer je zaduena da
opere, obue i uredi Robinju. Jako je hvalila Robinjinu ljepotu Mari i Anici. Lijep je i Derenin i hrabar
se ponio radi njene ljubavi, rekle biste da nema ene koja ima vie sree i da nema boljeg od
Derenina. Mara moli Peru da joj ispria kako joj se umilio, kako joj se dao prepoznati. Ona pria da su
ju poslali da zove vlastelu na pir koji se priprema jer se Robinja i Derenin neizmjerno vole. Ispriala
im je kako su u suton ona i ostale dvorkinje bile uz Robinju spremne da ju razvesele razgovorom i rade
to im naloi. Tad je doao Derenin. Lijepo je govorio, a ona se rumenjela u licu. Pitao ju je da sad kad
nije okruena opanou potvrdi da e i dalje odrati obeanje i biti Dereninova, te rekao da jo kae
ako joj to treba da joj da. Anica joj kae da joj se ne uri ba toliko nego da im ispria to mu je
odgovorila i to je dalje bilo. Pera ju grdi da troi vrijeme s njima, a Mara joj uzvraa da gdje je tolika
urba kad jo ni podne nije prolo i sve stigne napraviti, Pera pristaje jo priati pa nastavlja da je
Robinja rekla onaj koji ju je otkupio ima vlast da joj zapovijeda, nejgova je sluga i ponovno obeaje da
e biti Dereninova. On ju je upitao bi li ga sad prepoznala da doe kraj nje, jer ipak ga je nevolja njena
nemila promijenila. Bio sam i ja prije slian njemu, sad sam neobian u svemu - naveo ju je rijeima da
ga prepozna. Bolje ga je promotrila i poela plakati kad je shvatila da ju je Derenin oslobodio. On ju
je poeo nakon toga tjeiti. Ujutro se Robinja zato digla vesela iz kreveta poput pele koja je pojela
meda. Anica pita peru imali lukije dovoljno da opere biljeg koji je ostao na krevetu? (lukija-starinski
nain pranja robe pepelom, dakle pita ju jel Robinja izgubila sinoc nevinost). Pera joj odogovara da se
ruga, ali da se ovna zaklalo ne bi bio vei. Mara dodaje da Turci oito nisu htjeli silovati Robinju. Pera
joj odgovara da zlurada i da je ona sama luda to im sve to pria kad treba ii vladike sazvati, vidite da
nam dolaze godpoda i nose darove.
Vlastelin govori da je obiaj u Dubrovniku, ako doe ugledan ovjek, da mu se raduje i lijepo ugosti.
Hvali bana Derenina, tj.djeda o kojem se jo uvijek u narodu pjevaju pjesme kao hrabra i brza junaka
koji je protjerao Turke... A i govore da s nita manje prava i njegov unuk nosi njegovo ime. Onda
dodaje da se vidi na Robinji da je ker Vlaskova, hvali njena oca, pria da ga je vidio mlada kao
poliksara kod kralja, bio je brz, pametan i snaan, vidio ga je ejdnom da je slomio 5 svezanih kopalja,
presjekao vola napol... Nastavlja joj hvaliti djeda, bana Majera Blaa, koji je bio kranski zatitnik,
potjerao je Turke iz Apulije. Bio je u Dubrovniku jednom kad ga je vjetar primorao da ostane kad je
plovio preko mora. Bio visoka rasta, razuman, irokih plea. Zakljuuje da im ne moe dovoljno
nahvaliti pretke koliko su hrabri i odlini ljudi bili. Govori jo da su uli Robinjinu priu da su je Turci
zarobili i svezanu vodili, te kako je Derenin takoer bio hrabar i spasio Robinju iz ropstva te zasluio
da bude njegova. Grad se dii ovim pirom, koliko i mirom koji mu je zidove pozlatio. Veselite se i
pirujte i primite darove ove od kneza.
Derenin mu zahvaljuje na rijeima te ako dou u Budim, vratit e im dug. Knez ih zamoli da jo
jednom posjete grad kada budu dolazili poslom, a ne kao ovaj put nesreom. Derenin se svima zahvali
na gostoprimstvu koje je i vee nego to su traili.
Ve neg se podoba, ve neg smo pitali
Skupa i osoba vi nas ste itali.
Za to bud' tebi, knee, hvala
I vam Dubrovnika gospoda ostala.
poslanice
kao knjievna vrsta nastaju u doba rensanse i humanizma po uzoru na natiku umjetnost. Kroz njih
Luci svojim prijateljima kroz stihove izraava svoje stavove o umjetnosti, ivotu i sl.
178

stihovane, u dr12
- etiri Jerolimu Martiniu (Split)
- Franu Boieviu (Split)
- Nikoli Matuliu (Split)
- Milici Jeronima Koriolanovia (Trogir) (dvije)
- u prvoj joj govori kako je lijpa i kako joj to pie kako bi ostala zabiljeena i
slavljena u povijesti kao i druge junaci i junakinje, kao npr. Penelopa, Helena, Uliks
itd. koje je npr. Homer slavio. Ne da mi se dalje itati
- u drugoj, puno kraoj, joj pomalo udvara, rekla bih. Ali moda se varam.. moda je
to samo platonski :D
http://www.matica.hr/vijenac/vij211.nsf/AllWebDocs/Pjesnikoviljubavnijadi:
Jedini podaci o glasovitoj Milici Koriolanovievoj, muzi Hanibala Lucia, bijahu oni koje navodi sam
pjesnik proslavljajui njezine kriposti i dike po kojima ona dobiva prvu stvarnu ensku ulogu u
hrvatskoj knjievnosti. Znamo da je bila jedna od est keri iz braka Jerolima Cipika, najmlaeg sina
Koriolana Velikoga, i Darije Luci, sklopljena vjerojatno oko 1505. godine, makar se ime Milice ne
navodi u rukopisnoj knjizi Genealogia famiglie Cippicorum nobilum traguriensium. Kako se od
Rakoga do danas zamiljala kao nekakva pokroviteljica knjievnosti i umjetnosti, rekao bih po
stereotipu stanovite platonske idealizacije Miliine uloge, Josip Vonina je (Analize starih hrvatskih
pisaca, Split 1977) pretpostavljao da je ona zapravo Pelegrina koja se u tom rodoslovnom stablu obitelji
Cipiko navodi kao redovnica, a Cvito Fiskovi gotovo kategoriki tvrdi da je Milica hrvatsko ime
odmila za Mariju, koja je tamo navedena kao usidjelica. Tako je ona postala utvara poput Petrarkine
Laure, koja je dobila itav Kanconijer, a tako oskudan opis. Nove podatke o Milici nalazimo u rukopisu
Pavla Cipika pisanu 1708. za potrebe pjesnika Jerolima Kavanjina, koji je tada sabirao grau za svoj
poznati spjev. Rukopis je otkupljen za Historijski arhiv u Splitu zajedno s arhivom trogirske obitelji
Ivievi zaslugom Radoslava Tomia. Kolegi Ivi Babiu zahvaljujem to mi je na nj skrenuo pozornost.
Rukopis razrjeuje sva nagaanja o Miliinu krsnom imenu. Zvala se zapravo Nikolota po noni. Bila
je najstarija ki u Jerolima Cipika, koji je stekao stanovitu ratniku i, moda, knjievniku slavu, a
kojega je njegov (jedini) sin Alviz dao portretirati u kardinalskom ornatu sv. Jerolima. Udala se 1534. za
Ivana Andreisa i s njim imala sina Franju, kako mi ljubazno saopava dr. Mladen Andreis. S Hanibalom
Luciem bila je po majci, Luciki, u srodstvu, to ne znai da trebaju otpasti nagaanja o
sentimentalnim afektima hvarskog pjesnika spram Milice koja bijae knjinija od en ke su dosli i ke
bie prija i ke e bit posli.

Ipak, da Lucieva ljubavna boljezan nije samo danak petrarkistikoj maniji, nego izravan
refleks proivljena sluaja, dokazao je ba Vonina sjajnom analizom cijeloga Lucieva
Kanconijera i deifriranjem kriptografskog zapisa imena njegove drage u 21. pjesmi (Otkad on
izbrani...), prema Kasandrievu naputku, iznijevi hipotezu da je Hanibal piui Milici
udvorne stihove, s pokojom ironijskom sjenom zapravo namigivao njezinoj najmlaoj sestri
Niki, ije ime odzvanja cijelim Lucievim kanconijerom. Zakljuuje: Naravno, teko je
kazati tko je u stvarnom ivotu bila Lucieva Nika i je li uope bila Hvaranka. Ako je pjesnik i
osjetio zanos prema kojoj djevojci trogirskih Cipika, onda je to Miliina najmlaa sestra
Nicolotta. Do takvog zakljuka doao je uz pomo druge izvrsne Kasandrieve interpretacije, i
to tree pjesme Lucieva kanconijera (Ako si mislila...) u kojoj se nalazi opis jednostavne
zgode, susreta pjesnika i njegove ljubljene, za koji Kasandri misli da je taj prizor ba uzet iz
realnog ivota pjesnikova, da nije nikakva poetina izmiljotina, a Luciev postupak da je
sasvim vanredna pojava u tadanjoj ljubavnoj lirici. Luci se, dakle, naao pod balkonom
gospoje (sada znamo Miliinim) koja ga izbjegava. Na upit to tu trai, Hanibal odgovara:
Onada ja rekoh: gospoje, iu stvar / Ku ako dotekoh po ki put ikadar, / Bit u vesel ve, vee
u biti blag, / Vee u dobro ste neg caru tko je drag. Ne shvaaju rebusa, gospoja mu nudi
pomo u potrazi za stvari koja e ga toliko usreiti, na to se pjesnik odvai na smionu ljubavnu
179

izjavu. Posljedica: Ne da me pogleda, ne da mi govori. / Stoga mi jest umor, stoga mi jest

sila / Da duu dam nadvor, gospoje nemila. Luci je moderan ne samo zbog formula aurirana
petrarkizma Bembova tipa koji je slijedio, ili zbog puke zvonkosti i jednostavnosti pojedinih
strofa, nego i zbog izravnosti inspiracije, duboko proivljene ljubavi. Sve to je reeno, sada
kada znamo da su Milica i Nika ista osoba, daje za pravo i onima koji su poput Kombola i
Slobodana Prosperova Novaka i u drugoj poslanici istoj Milici vidjeli eksplicitnu ljubavnu
notu (Ku imam od tebe elju mi ugasi, / Da vo se tim vee ma elja razgori / I to mnih da me
e liit, toj me mori.). Na dokument sva domiljanja jednostavno razrjeuje: Nikolota /
Milica, najstarija ki Jerolima Koriolanovia (kojemu sada znamo i lik), u pozadini je itava
opusa. U kakvo se pak lice i kakav kip stvarno zaljubio hvarski pjesnik, teko je ipak preciznije
odrediti, jer njegov opis slijedi vie tadanju topiku enske ljepote (petrarkistiku koliko i
puku), nego fotografiju ljubljene. Iz injenice to u relativno cjelovitu opisu nedostaje samo
deskripcija Miliina nosa, ne bismo trebali zakljuivati da je bio orlovskoga tipa, kao u ae,
strica i djeda, premda bi bilo oekivati da je u tom pogledu bila genetski predodreena. Nos
nema ni Petrarkina Laura, da ne spominjemo niz dragana suvremenih humanista: o enskom
nosu nije pristojno govoriti. Vonina, vidjeli smo, zakljuuje ako spomenuta pjesma ima
autobiografsku pozadinu, neznanka iz 3. i 21. pjesme, ali i iz itava kanconijera, moe biti jo
mlada i neudata sestra Milice Koriolanovi, odnosno kasnija Nicolotta uxor Joanis de Andreis
ex Francisco. Najmlaa ki u Cipikovih rodila se oko 1521, ali problem u dosad uvrijeenu
datiranju sauvanih Lucievih pjesama i poslanica stoji i s najstarijom sad znamo
Nikolotom / Milicom, roenom oko 1508. godine. Luci svoje zvonke i uglaene stihove ne
datira, premda se posredno za tri od est poslanica splitskom petrarkistikom pjesniku Jeronimu
Martiniu, Hanibalovu mentoru takoer prema Vonininim analizama mogu utvrditi
datumi: 1519, 1522. i 1532. Stihovi koje podastire Martiniu 1519. su nikolika moja
davnjena od pisni naega jezika skladanja na koja je bio gotovo zaboravio. Navod se,
meutim, nee odnositi na pjesme u kojima opsesivno opisuje ljubav koja ga je proimala, a
koja ga je, ini se, pogodila nakon toga datuma. Bio je to opak, po svemu sudei, jednosmjerni
platonski ljubavni posao, pa je pretjerano tvrditi da je Milica ljubovala s pjesnikom, unato
Lucievoj izravnosti u 2. poslanici, pa i mjestima u kanconijeru koji govore da je ona bila
upoznata s uvstvima naoita pjesnika iji plavi pram i mnoge talente spominje Marko Maruli
u jednom epigramu o Febu. Sve nas, meutim, upuuje da obje poslanice Milici i itav
kanconijer datiramo barem desetak godina kasnije od pretpostavljenoga vremena Lucieva
izgnanstva u Trogiru 1514, kada je kod Koriolanovia stanovao, a rekao bih bio gostom i
poslije (moda u vrijeme njegovih dokazanih i drugih njegovih nepotvrenih splitskih posjeta).
To znai da su Martinievi uvidi u mladenako stvaranje hvarskoga pisnivca mogli biti
zasnovani na onom dijelu opusa koji je Luci, znamo, sam oplijevio iz svog vrta. Vonina
smatra, to je prihvaeno u literaturi, da se Luci ve 1519. odluio na izbor svojih ljubavnih
pjesama i prijevod Ovidijeve heroide. (Na taj prijevod Martini se vraa mnogo kasnije, kada
mu Luci umjesto pisni ljuvenih alje pobonu pjesmu Od boine noi). Taj izbor nee, u
najmanju ruku, biti onaj koji nam je danas poznat. [Joko Belamari, Vijenac br. 211, travanj
2002.]

7. PETAR HEKTOROVI (1487 - 13.1./3.1572), Stari Grad, Hvar

pjesnik, erudit
vlastelin
Otac mu se zvao Marin te je bio na elu plemstva, kad su odbijali zahtjeve puka. kolovao se u
Splitu, gdje je stekao prvo humanistiko obrazovanje, znanje latinskog jezika i filozofije.
180

Kada su Turci udarili na Hvar, najvie je stradao Stari Grad, a Petar se jedva spasio preplovivi
u Italiju na ribarskom amcu. Da sauva sebe i graane, kada bi se napad ponovio, sagradio je
Tvrdalj, utvrdu blizu svoje palae pomou kojega su se spasili on i svi oni koji su se u nju
sakrili. Hektorovi je doivio dugu starost i umro u Starom gradu 1572. godine.
Odlikovao se i glazbenim i graditeljskim znanjem, pa je ostavio vie notnih zapisa bugarica i
lirskih pjesama koje su mu pjevali hvarski ribari, a svoj glasoviti ljetnikovac Tvrdalj u Starome
Gradu, danas jedinstveni spomenik kulture, sam je i projektirao i gradio po naelu potpune
funkcionalnosti svake i najmanje arhitektonske pojedinosti. oko 1520., slutei tursku opasnost,
poeo zidati Tvrdalj, utvrdu sa svim obiljejima humanistike vrtne arhitekture, gdje su se
priroda i kultura trebale spojiti u skladnu cjelinu
Hektoroviev renesansni duh ne odraava se samo u sauvanim djelima, bilo da su to prijevodi
ili pak originalni tekstovi. Taj renesansni duh zrcali se i u javnosti manje poznatim natpisima na
njegovu dvorcu Tvrdalju. Kranski stav se vidi npr. iz natpisa "stvoritelju svega"; misao o
smrti, ovjekovoj egzistenciji i prolaznosti "imaj na umu da ne spaava ni bogatstvo ni svjetska
slava ni ljepota ili dob, jer smrt sve grabi"; a nad vratima male prostorije koja je sluila kao
zahod uklesano je "kad vidi to si, zato se oholi?".
Potjee iz ugledne hvarske plemike obitelji. Prva znanja stjee u hvarskoj javnoj humanistikoj
koli, odakle kolovanje nastavlja u splitskih dominikanaca. Zahvaljujui dobroj naobrazbi ve
u mladosti stvara na latinskom i talijanskom jeziku. Tijesno je povezan s hvarskim
humanistikim i dubrovakim knjievnim krugom (Hanibal Luci, Mika Pelegrinovi, Mavro
Vetranovi...).
1557. poao je u Dubrovnik, gdje je prijateljevao s Mavrom Vetranoviem i Nikolom
Naljekoviem, a prijatelj je bio i s Mikom Pelegrinoviem i Jerolimom Brtueviem
nije sauvano njegovo mladenako pjesnitvo na latinskom
po temperamentu i idejama srodniji Marku Maruliu nego Hanibalu Luciu, pjesniku
mladosti i ljubavi
Sauvan je odlomak njegova prijevoda Knjiga Ovidijevih od lika ljuvenoga (rukopis iz 1528),
etiri poslanice u stihovima, pismo u prozi M. Pelegrinoviu, nadgrobnica F. Hektoroviu i
njegovo najpoznatije ostvarenje Ribanje i ribarsko prigovaranje (Mleci, 1568)
1. Knjige Ovidijeve od lika ljubenoga
sadri i posvetu Miki Pelegrinoviu iz 1528.g. to je prvi njegov poznati datirani tekst
najstariji njegov sauvani rad (prva etvrtina stoljea, jer ga Pribojev spomnje u svom govoru
iz 1525))
prijevod iz Ovidijevih Remedia amoris
preveo samo prvi dio, gdje se govori o pogubnosti ljubavi, pretvarajui tako Ovidija, pjesnika
ljubavnih rafiniranosti, u neku vrstu kranskog moralista, dok je drugi dio izostavio
2. Poslanica Nikoli Naljekoviu (1541.)
najivlji dio je opis 18-odnevnog bijega pred Turcima 1539. po uzburkanim valovima
dr12
3. Poslanica duvni Graciosi Lovrinevi
dr12
4. Poslanica Mavri Vetranoviu
181

ispunjena gotovo sva crtanjem nevolja i tegoba starosti

dr12
5. Poslanica Miki Pelegrinoviu
istie 3 kruga hrv. knjievnika: splitski, zadarski i dubrovaki
naglauje ugled M. Pelegrinovia
SADRAJ; Po posljednjem uskrsu mi je prigoda poi do slavnog grada dubrovnika s
prijateljima i rodjacima u brodu. Lijepo su ih ugostili u dubrovniku. Bilo mu je dago to su se
raspitivali i za pelegrinovia. kad se vratio kui s tog puta, doao je do njega glas da se
pelegrinovi zdruio s livijom, vladikom narednom, plemenitom i pohvaljenom i raduje se PH
za njega svim srcem i eli im miran estiti i dobar ivot. I kao znak toga mu alje s ovim
pismom prepisano iz Ribanja i ribarskog prigovaranja ono ime su mene darivali u Dubrovniku
i, htjevi pelegrinovia svjedokom tog darivanja PH-a uiniti. To e mu biti umjesto onih darova
koje se budu prijateljem na pir posilati (potlaiti). I saznao je PH i da je Pelegrinoviu malo
nakon zaruka prvo dijete pomanjakalo. (valjda je pobacila). Ali ipak vjeruj Bogu i hvali ga jer
su to njegovi putevi koje mi ne razumijemo (?). Neka ti je dosta da zna da ima vjerenicu
plodnu, to si jako elio. Nemoj se uditi to ti priej nisam estitao, nije da se nisam radovao, ali
ni kasno radovanje nije pohujeno, a i ulovila ga je neka nemo otkad se vratio s puta., a onda su
se boletien naredale, pa s ve 6 mjeseci mui i nevolje ga prate i malo je dana kada ustane iz
kreveta i hoda. U tom stanju napravih napor da ti napiem ovo pismo, nadajui se da kada
sazna istinu od mene, da e sve primti na dobro. PH ima nemalu sumnju da e Pelegrinoviu u
Ribanju jedna stvar biti neugodna dok uzrok ne poznas, a to moebit jer si i od drugih sluao
bugartice koje su moji ribati bugarili i onu istu pjesmu koju su oba 2 pripjevali i mislim da e
rei u sebi: zato nisi sam od svojega uma napisao bugarine ili neku pjesmu sloio, nego si mi
poslao stvari koje i drugi znaju govoriti. Zato mu je PH objasnio da ju je dao napisati izvrstnom
vitezu i dao na znanje svo ribanje i sav put kakav je zbilja bio, ne priloivi ni je dnu rije jer
mu se nije pristajalo ni njemu koji je pisao ni onome kome je bio pisao., jer mu je uvijek bila
draa istina u svemu, jer tko god bi itao bi vidio da su rijei izmiljene i sloene, mogao bi
misliti i da je sve ostalo izmiljeno i umjetno sloeno. A osim toga i Latini dre povijest za
istinu, jer nitko tko stvari nije vidio ne bi smio pisati o tim stvarima. Tako i mi i sve strane naeg
jezika, koji se meu svim ostalim na svijetu najee nalazi, dri i cijeni bugartice za istinite
stvari, bez svake sumnje, a ne za lane kakve su neke pripovjesti i mnoge pjesme. Zato je ovo
njegov odgovor Pelegrinoviu i svima kojima je u svojoj moi kako je najbolje umio zapisao to
su Paskoje i Nikola bugarili, koje su oni od drugih nauili, ili drugi od njih, ali on misli da su
ipak oni nauili od drugih jer su ipak oni ribari koji i ljudi od mora koji plovei nekad s jednim
nekad s drugim, neto su od toga uli i s pomonjom sluajui i nauili. Ne ostaje mu nita drugo
za sad nego da mu se preporuuje u eli mu svaki napredak i potenje i ast kao to mu je uvje i
elio. Poslanica je napisana u Starom Hvaru, 20. 8. 1557. u post scriptumu (nije naznaen ps)
stoji da mu alje dolje zapisanu bugarticu na sarbski nain kojim su Paskoj i Nikola bugarili, ka
o i pjesmu I klie djevojka koju su zajedno zapjevali.
6. Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine sloene po Petretu Hektoroviu
Hvaraninu
Ribanje i ribarsko prigovaranje najvanije je djelo Petra Hektorovia dovreno 14. sijenja
1566. godine, a objavljen je 1568. u Veneciji.
nastala 1556, tiskana 1568. (Mleci)
putopisni ep/spjev
dr12
182

Ribanje je narativni spjev u tri dijela u kojem Hektorovi opisuje svoj trodnevni put od Hvara
do Braa i olte, put na kojem su ga pratili i pravili mu drutvo hvarski ribari Paskoje Debelja i
Nikola Zet.
Ribanje je ribarska ekloga ili poslanica koja predstavlja sredinje mjesto u Hektorovievu
opusu. Tematsku osnovicu teksta ini trodnevna plovidba na koju je pjesnik krenuo, u drutvu
ribara Nikole Zeta i Paskoja Debelje i djetia Malog. Ispjevan je u dvostrukorimovanim dr12 i
skladan sa simetrino rasporeenom graom u svakom od triju dijelova.
Njegovo Ribanje i ribarsko prigovaranje (Mletci, 1568.), vrsno je pjesniko djelo, ribarska
ekloga, putopis, dokumentarna reportaa, refleksivnodidaktini spjev, a ujedno i pjesnika
poslanica Jeronimu Bartueviu, sve to u isti mah - ono je i djelo koje upuuje na povijesnu i
neraskidivu svezu izmeu hrvatskog usmenog i umjetnog pjesnikog stvaranja. Dvije bugartice
i dvije folklorne pjesme, to ih je Hektorovi unio u svoje djelo, potvruju da su ta dva
stvaralaka tijeka uvelike izvorna i jedinstvena.
poslanica Jerolimu Bartueviu (obraa mu se na poetku i na kraju)
Gospodinu Hijeronimu Bartueviu,
vitezu potovanomu, vlastelinu hvarskomu,
Petre Hektorovi
ova ribarska prigovaran'ja za milou i za
razgovor alje.
pisana u opisnom i refleksivno-didaktinom tonu (kao i sve druge poslanice)
3 pjevanja (3 dana) i 1684 dr12
karakteristike: realistini opisi, slavljenje ljepote batine
opis trodnevnog izleta po moru, poduzet u drutvu dvojice ribara (Paskoje Debelja i Nikola Zet)
=> zloruni i ubozi izvana, a ipak mudri, i jednog djetia (Mali), te ispunjena ribanjem,
razgledanjem okolice, razgovorima, pjevanjem i drugom razbibrigom idilinog odmora
put od Starigrada na Hvaru do Braa i olte
odlazi na put da se otrese neprestane zaposlenosti oko Tvrdlja
izvjeuje o ribolovu, vlastitim zapaanjima, o krajoliku i svojim mislima, biljei sve sitnice, od
opremanja lae, ribarskog alata, ribanja i nabrajanja vrsta ulovljene ribe, do razliitih susreta i
razgovora, a reproducira i pjesme, poslovice, pitalice i zagonetke to ih je uo od svojih
suputnika
razgovori ribara s pitanjima i odgovorima i pjevanjem => ribarske ekloge
bugarice o Kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau i o Radoslavu Severincu i
Vlatku, udinskom vojvodi najdragocjeniji su dio Hektorovieva spjeva
3 lirske pjesme, nazvane zdravice i poasnice, s notnim zapisom
prvo stihovano djelo u hrv. knjievnosti koje opisuje realno, a ne alegorijsko putovanje
u djelu Hektorovi slavi Marulia (pohvala u Drugom danu, kad stignu do Neujma, gdje
je Maruli boravio)
sadri narodnu pjesmu: Na gospodar poljem jizdi
to je djelo realistian stihovani putopis u 12-ercima, o kojem izvjeuje pripovjeda eksponiran
u naraciju kao sam pisac, kao hvarski plemi Petar Hektorovi
putovanje koje opisuje glavni lik i iskazni subjekt spjeva prvo je putovanje u hrv. knjievnoj
kulturi koje ima moderno, a ne alegorijsko znaenje: njime se ne eli oistiti dua od grijeha i
zasluiti Boja milost, ve se njime eli pokazati da dodir s prirodom oslobaa ovjeka od
svakodnevnih briga
realistian opis, tono navoena topografija puta, vjerno opisani pejsai
epsko, narativno djelo koje se anrovski ne moe jednoznano odrediti
moe se dovesti u vezu s najmanje 2 knj. vrste: Sannazarova Arcadia (pastoralni roman)
183

kao i Ribarske ekloge (S. uveo knj. tip ekloge ecloga piscatoria glavni junaci ribari, radnja se
zbiva nou, junaci svojim odabranicama daruju koljke i bisere, ali u Ribanju toga nema, ribari
se bave tim poslom iz ekonomskih razloga, njihova mudrost i umjetnost prije su puog nego
humanistikog znaaja), te razraenija poslanica (obraa se Bartueviu i oekuje odgovor,
govori o sebi i svakodnevnim poslovima koje obavlja, ali Ribanje je za poslanicu predugo i
odvie dobro organizirano)
hibridno djelo u kojem kaziva promatra zbilju oima literarno obrazovanog ovjeka
Kao knjievna vrsta Ribanje u hrvatskoj je knjievnoj historiografiji razliito odreivano:
nazivano je poslanicom, ponekad ribarskom eklogom ili idilinim spjevom, a drugi put
realistinim izvjeem s puta ili dokumentarnim putopisom.
Po sadraju Ribanje je prvo stihovano djelo u hrvatskoj knjievnosti u kojemu nije
opisano onako alegorino putovanje nego stvarno, realno putovanje, a opisano je zbog
ljepota prirode i zaviaja, zbog ugode koja ovjekovu duu na takvu putu u dodiru s prirodom
obuzima, zbog veselja druenja s ljudima koji se od nas razlikuju, zbog sjeanja koje takvo
putovanje izaziva. To je opis puta renesansnog ovjeka koji uiva u prirodi i svjestan je da je
priroda ono mjesto i ono utoite ovjekovu duhu u kojemu se moe posve opustiti i okrijepiti
svoj duh. Ribanje je tako i prvo opisano turistiko putovanje modernog, renesansnog ovjeka u
hrvatskoj knjievnosti, ono je prvo djelo hrvatske kulture u kojima je opisan svijet po mjerilima
ovjekovih konkretnih, ovozemaljskih potreba. Jednom rijeju, Ribanje prvo je svjetovno,
mimetiko, realistino putopisno djelo hrvatske knjievnosti.
U njemu se opisuje trodnevni izlet na koji je autor poao s dvojicom ribara iz Staroga Grada,
preko Braa do Neujma na olti i natrag. To djelo odlikuju raznolika obiljeja, od ribarske
ekloge, poslanice, pohvalnice, putopisa, dnevnika do autobiograf. zapisa, a donose se i izvorne
narodne pjesme (npr. bugartice), zapisane note usmenih pjesama, aforizmi, mudre izreke,
zagonetke i pitalice te didaktiko-moralistike dionice. Ribanje je jedinstveno djelo u starijoj
hrv. knjievnosti, a H. jedan od naih najznaajnijih starih pisaca.
U spjevu pripovjeda, identian sa samim pjesnikom Hektoroviem, opisuje svoje putovanje
jadranskim otocima i pripovijeda o dogaajima koji su se njemu i njegovim suputnicima na
putu dogaali. Pripovjeda, veliki estet i osjetljiv na ljepotu, esto opisuje pejsae kroz koje je
drutvo plovilo, divei se ljepotama baine, ljepotama svojega zaviaja.
Opisi se u Ribanju prepleu s narativnim dijelovima u kojima se pripovijeda o dogaajima na
putu, kao i s ribarskim prigovaranjima, dijalozima i razgovorima koje su suputnici vodili.
Pjesnik pripovjeda esto citira razgovore svojih suputnika - priprostih ribara, navodei - po
istini, kako sam tvrdi - njihove mudre izreke i pametne razgovore.
S osobitom pomnjom i zanimanjem zabiljeio je Petar Hektorovi i pjesme koje su ribari putem
pjevali: to su dvije bugatice (bugartica - balada o Marku Kraljeviu i bratu mu Andrijau, u
kojoj se tematizira motiv bratoubojstva i koja je jedna od najzanimljivijih baladnih pjesama
hrvatske usmene poezije, te bugartica o Radoslavu Siverincu) i tri kratke pjesme, zdravice ili
poasnice, to ih ribari pjevaju naizmjence. Tako je Ribanje i ribarsko prigovaranje djelo koje
ini zanimljivu i estetski vrijednu sintezu, spoj umjetnike i folklorne knjievnosti.
O ovom i slinim dijelovima Hektorovieva djela Ramiro Bujas pie: "Dralo se, da su
izmiljeni bar ribarski razgovori, a to s razloga, to nije bilo vjerojatno, da su priprosti ribari
mogli onako govoriti. Ali treba imati na umu, da Lucidarius i razliite rasprave pounog i
moralnog sadraja, kakve se npr. nalaze u dubrovakom Zborniku od godine 1520., nisu bili
svojina samo pismenih ljudi, nego se to irilo i u puku. I problem iz prianja jednoga od ribara,
odakle rijekama voda, mogao je zanimati jednako bistrog seljaka kako i uenjaka onoga doba.
Osim toga, tko malo pripazi, lako e uoiti, da u ribarskim razgovorima ima naivnosti, koje se
ne slau s Hektorovievim nainom miljenja i izraza. Znaajno je, da je Hektorovi
184

reproduciorao iz usta ribara i rijei kao "Fitagora" i "Pilozopija" jednako vjerno kako i njihove
pjesme. Izmiljati onakve likove ribara i onakve razgovore bilo bi mnogo tee, nego
reproducirati istinu."
SADRAJ DJELA
Prvi dan
obraa se Bartueviu i hvali ga. Objanjava da je odluio otii na put da se malo odmori od
gradnje tvrdlja, jer rad ma kako koristan i dobar bio umara.. Hvali izgled Tvrdlja i kako dok ga
gradi odmie se od svih. Iako se ne osjea najbolje svejedno se odluuje na putovanje od 3 dana
s ribarima Nikolom Zetom i Paskojem Debeljom i njegovim sinom koji e bucati ribe i opisuje
koju opremu spremaju za ribarenje.
Premda se slab uju, odluih za tri dni
Da kudgod putuju, neka me doma n.
Ter za spunit elju najdoh dva ribara
(Istinu ti velju) najbolja od Hvara,
Paskoja jednoga, dobra mua i prava,
Nikolu drugoga, mlada i gizdava.
Jedan se Debelja, drugi Zet naziva,
Kim je plav postelja kad litnji lov biva,
I uho blazina, a kad je ei znoj,
Pitje dobra vina sarcu mir i pokoj.
inih da plav sprave i arbor i jidro
I vesla da stave i timun i sidro,
I mrie tankoga tega ke padaju
Der do dna morskoga i putom plivaj
I na to ubranu travu gorske pae
Liminom vezanu da se ribe strae,
Kopitnjak i osti i lua zametaj
S kim e ribe bosti veer voze uz kraj.
Jo Paskoj dovede sina za potribe
Koji njim prisede da buca na ribe.

Ribarima je barka krevet za vrijeme ribolova ljeti. Uzimaju neto vina, jarbol i jedro, vesla,
sidro, kormilo, mree tankog tega, kopitnjak, osti, lua namotaj (?). Uli su u barku kod Ploe
(?), Nikola je izaao iz barke i otiao kui i vratio se brzo, nosei posudu, pobuk novi (sprava za
bucanje, tj. plaenje ribe), mreicu kojom lovi jeince, tanke soli. Paskoj mu ree da uzme i
kanjenicu (spravu za lovljenje kanjaca vrsta ribe). PH kae da je dosta to to imaju, rae neka
krenu na put. Isplovaljavaju put Kabla, i stigavi u valu prvi lov poinje. Nisu ulovili u prvom
bacanju mree nita. Mrea im se zakaila za kamen na dnu, ali su je brzo oslobodili. Nastavili
su dalje, sputali mreu u more i bucali. Nisu koristili tad ni kopitnjak ni osti, samo mreu i
ulovili su dosta riba. I onda su jo jednom bacali mreu vrh samog Kabala, ali tamo se nita nije
ulovilo, osim jednog velikog zubaca koga nisu odmah ispleli iz mree kao ostale ribe, nego ga
jo malo pustili zapetljanog. Hektorovi se divi veliini i ljepoti ulovljenog zubaca. Poeo se
dizat vjetar, pa je Nikola rekao da im smorac (maestral) nee dat nita uloviti, vrijeme je ruka,
pa predlae da dignu jedro, primi argutlu (drak kormila) i krenu u drugu stranu. Krenuli su na
drugu stranu, pa Paskoj predlae da skrate put, da ne ute, nego da neime uvesele i gospodara i
sebe. Nikola kae da je uvijek spreman gospodara veseliti i itav mu ivot sluiti, ali predlae
da pone prvi Paskoje jer je stariji i umniji od njega. Paskoje mu daje zagonetku. Zagonetka:
Bogata jedan je u svojoj kui umro, okruili su ga zlohotnici, orujem koje su imali straili su
ga, ostao je svezan, nije mogao ui u kuu ni kroz prozore.. (tako nekako :D). Nikola ga pita to
e dobiti ako pogodi. P: pehar mukatila (vina) PH: daj mu jo 2 pehara vina ako kroz dananjji
dan pogodi. N: Pogaa da je to zubatac jer je bogata (ako dobro skuih jer mu ljuske izgedaju
kao srebro), ribama je more dom, ne mogu ivjeti na suhom, zlohotnici koji opkoljuju ribu su
185

oni, prozori iz zagonetke su okna na mrei koja kad se izvue van kroz njih more bjei. PH je
bio oduevljen i ugodno iznenaen kad je uo odgovor. Otkad ivi nije uo takve dobre stvari.
(Prid mnom ne gatae nigdar se taj uda.
Gatku izreenu ja bolje na svit saj
Ni liplje odrienu ne sliah neg je taj. )
nikad nije uo ljepe danu i odgonetnutnu zagonetku. Zatim su dojedrili u najljepu, gdje je
zaviaj u kome sade i oru ju otac i sin, oba vitezi ????. Doavi ugledali su nepoznate goste i na
barku ima dali dosta ribe. Koji su znali razumno govoriti, spretno su ili??? s pokrovom od
gore????
Ki viditi bihu razumna govora,
Naredno idihu s pokrovom odzgora.
Ti im ljudi zahvalie na darovanom ulovu i krenue put Grada Novoga.
I vae teake lova nadilismo
I njimi junake keto tu vidismo.
Pretpostavljam da se to odnosi na bartuevieve kmetove. PH onda ree: zato dajemo ribu, ta
smo zaboravili na nae potrebe. Vrijeme je za objed. Ribari zapalili vatru, spekli ribu, okrijepili
su se bez urbe, jeli i pili koliko je tko htio. Na kamenom stolu koji jedino vitezu pristoji. O
kolce kod vode pod sjenom ga je postavio, za sebe i sve koji dolaze. Oni su radili, a PH je
sjedio. Paskoje jer nije krt ponudio ih je hoe li jo togod, npr prisnac (kola punjen sirom i
jajima), turtu (slatko branasto jelo) ili jajnik (slatko jelo od jaja). PH odbi jer ne bi to mjeao s
ribom, al neka oni slobodno uzmu, Kako ni je on uzeo, ni oni nisu htjeli. Vidjelo se da Nikolu
neto kopka, pa na kraju upita za vino koje je osvojio pogoenom zagonetkom. PH ree Paskoju
da mu da 3 pehara, nehotice su zaboravili odrati rije. N: dosta mu je jedan, nije toliko edan
da e 3 popiti. Ali neka popiju i oni. I predlae da uine zdravicu na staru, da oba kau
poasnicu gospodaru. Paskoj je onda potrao na barku po vino da se dugo otplati. I zapoeo
narodnu pjesmu Na gospodar poljem jizdi, zajedno ju s Nikolom izrecitirao.
Na gospodin poljem jizdi,
Jizda da mu je,
Na glavi mu svilan klobuk,
Sinca da mu je,
U ruci mu zlatne knjige,
Druba da mu je,
Prid njim sluga pisan poje,
Na ast da mu je.
Majka mu je lipo ime dila
Svitla sunca gledajui,
Ljuba mu je zlatom venac vila
Uz konjika potiui.
Lipo ti je, brajo, pogledati
Lipa skoka junakoga
Gdino mi junak poskakuje
Od kamenka do kamenka,
Bila lica pokazuje
Iza itka perenoga.
Iza itka perenoga.

PH im zahvaljuje to su ga razveselili pjesmom, slue mu razgovorom :D P: Kako je lijep ovaj

zaviaj, trsje i to sve, da mu je biti gospodar toga platio bi bilo to. N: ga pita za to bi to tono
platio bilo to. P: Rekao bih da treba pitat nekog za savjet tko je u Gradu Novom, da mu njih 2
ne mogu pomoi. PH: moli ga da im ipak kae. P: se odluuje da e im ispriati. Bio je u drubi
na Solinskoj rici?? rijeci??. Bila su tamo i 3 redovnika. Stavili su neke daske nad rijeku i na
njima napravili veliki stol. Tu se druina na objed skupila kod Urmani mlina i katela. Umili su
186

se u rijeci i blagovali prema obiaju reda (?). Koji ne zlamenuju postavljeno jelo, mnogoputa
jedu paklenu nepravdu. uo je da blagoslov daje tri koristi: 1: ne mogu jelo otrovati otrovi, 2:
da e biti masniji obrok i tijelu vrijedniji, 3:? I na gospodar to ini prije no to jede, pa kad se
okrijepi, ustane se na noge, Bogu se obrativi daje mu mnoge hvale. Tako i mi inimo, jer
vidimo da je pie i svaka stvar njegov dar. Dalje nastavlja s opisom kako je to blagovanje
izgledalo. Mladi su bili usluni tokom objeda prema starijima ? Kad je zavrio objed, zahvalili
su svi Bogu. I sjeli su razgovarati i dali su doputenje da svatko kae svoje miljenje tokom
razgovora. Prvi je zapoeo neki stariji ovjek i pita ih otkud tolika voda u gorama da mogu
stvoriti takvu rijeku. Nikad ta rijeka ne staje, ide do mora i jo je ima. Mlai neki mu odgovara
da je Zemlja cijela okruena morem i ima upljinu punu pijeska, ljunka, kra... kroz koje se
more skriva tanko se cijedi i postaje slatko. Na goru ide kroz te upljine pa kad se oslobi tee u
rijekama, pa tako voda iz gore dolazi u more. Svi su mu ve mislili govoriti, ali se ponvno javio
starac koji je i pitao. I rekao mu da sve to to je u upljini zemljinoj to je on nabrojao ne moe
more uiniti slatkim, jer bilo to to u sebi nema sladkosti ne moe uzeti moru slanosti. A kao
drugo, zar nije da sve pada od gore prema dolje, ako ne daje neku silu u to (aka gravitacija :P) I
da ne moe ii gore ako tome ne pomogne neka sila. Mlai se sloi da je u pravu stariji za
oboje. Rijeke ini tei suneva toplina. Ako mi ne vjeruje uzmi bocu, stopli joj dno, pa grli
zamoi u vjedro vode, dakle da je dno boce okrenuto rema gore i vidjet e da vodu podie iz
vjedra. I daje mu jo 2 dokaza da toplina "die" vodu.. izmeu pstaloga da polije malo vode na
plou i kako e brzo nestati od topline sunca. Sunce e spustiti i zrake i pokupiti je kao to ne
prestaje raditi ni po moru. I kupi iz njega ono to je najslae. To sunce radi i danom i nou, jer
kad je kod nas no, negdje drugdje je dan. Kada skupi dovoljno te vlage, oblakom zastr nas i
druge krajeve. Iz njih pada kia, snijeg i tua, najee po gorama i onda se ta voda skupi u
brzim rijekama i doalzi do mroa. Kad netko kuha neto na vatri i da bre to zgotovi stavi pokrov
na koji se onda nakupe kapljice rose, koje onda opet kaplju dole. Ta rosa se stvorila od doljnje
tekuine i nee prestati tako cirkulirati dok god je pokrov na posudi. I ree starac da mu nije
vrijeme za ii kui, rekao bi im jo togod ispriao. Zato Paskoje nee bit lijen i do Grada e ii
da ga taj vlastelin naui jo emu. Jer je tako poteno biti star i pohvaljeno na svijetu ivjeti. I
onda pita njih je li netko takva razuma da mu moe rei jo togod takvoga. PH mu kae da ode
do Jeronima jer je on tako jako uman, svak mu je kao sin, svatko ga zna i potuje. Zato neka ide
kod nejga kad ima takvu elju. to ti on pogrdi, kloni se toga, to ti pohvali, dri se toga. Nikola
donose meda u saama, kruha i kakavala (vrsta masnog ovejg sira), paprenjaka, vina i voa.
Pa su uinali. Pa su se ustali i poli u luku, u sitno razgovarajui i gledajui kako im zaviaj
lijep. I dugo su ostali svo misto prehodali, kasno su veerali dok je sunce zalazilo. Onda su ti
zaspali, siti se naspavali i rano se ustali.
Drugi dan
Drei se vjetra, ili su k Suletu olti! Nikola predlae da "bugarinu" (bugarticu) otpjevaju
da im vrime mine. - sarpskim nainom! kako su to i inae radili s druinom. Paskoje prvi
zapone bugarticu o kraljeviu Marku i bratu mu Andrijau: (u 16ercu je vie manje)., a u
bugartici pjeva o tome da su se 2 siromaha lijepo druila i sve dijelila. Jednom su zarobili 3
junaka dobra konja, 2 razdjelila i oko treeg se nisu mogli dogovoriti, naljutili se i isposovali.
Ali nisu to bila 2 siromaha nego kraljevi marko i brat mu andrija, mladi vitezi. U ljutnji marko
potee sablju pozlaenu i probode Andrijaa brata u srce. On se pak ulovi za markovu desnu
ruku i potiho govorie da me ne izvadi sablju iz srca dok ga ne zamoli 2-3 stvari. Da kad doe k
njihovoj majci, da joj da njegov dio, a kad ga majka upita zato mu je sablja krvava, neka joj ne
alosti i ne kae istinu nego neka joj kae da je sreo jelena koji mu se nije htio s druma maknuti,
pa ga je morao sabljom u srce pogoditi. A kada ga upita gdje mu je brat, neka Marko majci ne
187

kae istinu, nego neka joj kae da je ostao u tuoj zemlji oz koje se od miline nije mogao
odjeliti jer se zaljubio tamo u gizdavu djevojku i odatada nije iao s njime vie vojevati i s njim
nije vie plijena razdijelijo. Ona mu je dala bilje nepoznato i vina, uskoro e mu se majko
nadati. A kad te napsnu gusari u gori, nemoj se brate prepasti, nego kliknu moje ime. Pa kad te
uju kako klie moje ime, u taj e se as kleti gusari razbjeati od rebe jer si svoga brata bez
krivnje ubio.
Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,
Lipo plinke dilila i lipo se razdiljala,
I razdiliv se opet se sazivala.
Ve mi nigda zarobie tri junake dobre konje dva siromaha,
Tere sta dva konjica mnogo lipo razdilila.
O tretjega ne mogoe junaci se pogoditi
Negli su se razgnivala i mnogo se sapsovala.
Ono to mi ne bihu, druino, dva siromaha,
Da jedno mi bie vitez Marko Kraljeviu,
Vitez Marko Kraljeviu i brajen mu Andrijau, mladi vitezi
Tuj si Marko potare svitlu sablju pozlaenu
I udari Andrijaa brajena u sardace.
On mi ranjen prionu za njegovu desnu ruku
Tere knezu Marku potihora besijae:
Jeda mi te mogu, mili brate, umoliti,
Nemoj to mi vaditi sabljice iz sardaca,mili brajane,
Dokle ti ne naruam do dvi i do tri beside.
Kada dojde, kree Marko, k naoj majci junakoj,
Nemoj to joj, ja te molim, kriva dila uiniti,
I moj dil e podati, kneze Marko, naoj majci,
Zato si ga nigdar vee od mene ne doeka.
Ako li te bude mila majka upraati,vitee Marko:
to mi ti je, sinko, sabljica sva karvava?
Nemoj to joj, mili brate, sve istinu kazovati
Ni naju majku nikako zlovoljiti,
Da reci to ovako naoj majci junakoj:
Susrite me, mila majko, jedan tihi jelenac
Koji mi se ne hti sa drumka ukloniti, junaka majko,
Ni on meni, mila majko, ni ja njemu.
I tuj stavi potargoh moju sablju junaku
I udarih tihoga jelenka u sardae,
I kada ja pogledah onoga tiha jelenka
Gdi se htie na drumku s duicom razdiliti.
Vide mi ga milo bie kako mojega brajena, tihoga jelenka,
I da bi mi na povrate, ne bih ti ga zagubio.
I kada te joe bude naju majka upraati:
Da gdi ti je, knee Marko, tvoj brajen Andrijau?
Ne reci mi naoj majci istine ponitore,
Ostao je, reci, junak, mila majko, u tujoj zemlji
Iz koje se ne moe od milin'ja odiliti, Andrijau;
Onde mi je obljubio jednu gizdavu devojku.
I odkle je junak tuj devojku obljubio,
Nikad vee nije poal sa mnome vojevati,
I sa mnome nije vee ni plinka razdilio.
Ona t' mu je dala mnoga bilja nepoznana
I onoga vinca junaku od zabitja, gizdava devojka.
Li uskori mu se hoe, mila majko, nadijati.
A kad na te napadu gusari u arnoj gori,
Nemoj to se prid njimi, mili brate, pripadnuti,

188

Da izglasa poklikni brajena Andrijaa

Bud da me e zaman, brate, pri potribi klikovati
Kada mi te zauju moje ime klikujui, kleti gusari,
Taj as e se od tebe junaci razbignuti
Kako su se vasdakrat, brajene, razbigovali
Kada su te zauli moje ime klikovati,
A neka da ti vidi tvoja ljubima druina
Koji me si tvoga brata brez krivine zagubio!

PH pohvali Paskoju, pa ree N nek i on bugari. On otpone s o Radosavu Siverincu i Vladku,

udinskom vojvodi., takoer u 16ercu. U bugartici pjeva o tome kad je Radoslav odlazio iz
grada Siverina esto je gledao na grad i o njemu govorae kako ga ostavlja i ne zna hoe li vie
vidjet grada niti hoe li vie grad vidjet njega. Tada bi sva druina konje zasutavila i pitala ga je
li vidio neki zli znak. On bi udario ostrugom konja i otiao pred junacima u crnu goru i kad je
bio usred gore s junacima bi vino pio nakon to je strrae odredio. Dola straa do Radosava, i
kae mu da su vidjeli ugledao je turske karavane, pa dal da ih idu oni junaci rastjerati. On im
kae, nemojte ih rastjerati nego im uzmite jedno breme dobra vina i dobro im ga platite.Oni su
ga uzeli i platili su im ga i kad su junaci poeli vino piti, do Radosava doalzi druga straa i
govori mu kako je zlo vino popio, jer se na njega namjerio/pripremio Vladko, udisnki vojvoda.
Brzo su junaci uzeli brze konje, a Radosav ne moe svog konja uhvatiti, jer se po livadi konj
razigrao, pa ga je stao dozivati po livadi. Kako nije uspio sustignuti konja Radosav se prekrio
titom prekrivenim perjem, te je krenuo za druinom bez svog konja, sa svojom sabljom i
kopljem na ramenu. Za njim je krenuo Vladko na svom dobrom konju i kad je sustigao
Radosava namjerio se da ga udari posred prsa. Poloio je koplje konju meu ui, ali se je
Radosav junaki obranio, primio je koplje na tit, a sabljom ga opsjee. Vladko mu na to ree da
ga je isprobao bi li mu mogao pri potrebi se obraniti, a kako je to uspio eli ga pred njegovom
druinom vojvodom postaviti. Pa mu kae da makne od sebe svoje oruje da se kao junaci
pozdrave. Radosav spustio oruje, a Vladko ga svezao i odveo na svoj dvor. K njemu su se
okupile djevojke i nevjeste, mlade, a udovice i klicale Radoslavu: jao, jao, mnoge si nas u crno
ruho obukao, samo je srea htjela da te Vladko prevari, pa da njegovu ljubavnicu ne obue u
crno. Tu se Radosav na Vladka razalio, te mu klicao: nevjerna ti vjera Vladko i nevjerna ti
ljubavnica. Kada ga je uo Vladko, razljutio se na njega, te je dozvao sluge, te im dao Radosava
da ga odu pogubiti. Neka dobra srea bude s tobom gospodaru, te nema svuda hodi i veselo
domu doi.
Kada mi se Radosave vojevoda odiljae
Od svojega grada divnoga Siverina,
esto mi se Radosav na Siverin obzirae
Tere to mi ovako belu gradu besijae:
Ovo mi te ostavljam, beli grade Siverine,
moj divni grade.
Ne znam vee viju li te, ne znam vee vidi li me.
Sva je tada druina barze konje uztegnula
Tere stavi Radosava druina upraae:
Jeda nam si, vojevodo, zle bilige ke vidio?
Opeta se zavratimo ka gradu Siverinu.
A on mi se junakom tihim mukom ujimae,
Radosave,
Udrio je ostrogami junakoga dobra konja
Tere to mi odjizdi prid junaci arnom gorom.
I kada je bio sridi one arne gore,
Padnuo je Radosave s druinom vince piti,
Da parvo to bie straice razredio.
Istom straa pripade k Radosavu vojevodi,
Siverincu,

189

Da ti je u znanje, naju mili gospodine,

Ovo ti se brode turske kiriije karavane,
Neka to jih pojdemo junaci razjagmiti?
Radosav mi straici vojevoda odbesidi:
Nemojte jih ponito, druino, razjagmiti,
Da isto jim vazmite jedno brime dobra vina,
junaci bratjo.
Lipo jim ga vazmite i dobro jim ga platite.
Lipo ga su vazeli i lipo ga su platili,
I kada su padnuli junaci vince piti,
Druga straa pripade k Radosavu Siverincu:
Zlo si vince popio, Radosave vojevodo,
Na te se je spravio Vladko udinski vojvoda,
Siverine!
Barzo mi su junaci barze konje pohitali
Tere mi su poseli junake dobre konje.
Radosav mi ne moe svoga konja uhvatiti
Zato mu se barz konj bie po livadi razigrao.
Za njim to mi potiui vojevoda klikovae:
Stani jure, konju, stani jure, barzi konju,
aj davori konju,
Stani jure, barzi konju, da bi, konju, zaginuo!
Kakono je meni tebe cia zaginuti.
Kada mi ga ne moe Radosave sustignuti
Poklopio se je svojim itkom perenim
Tere mi je otaao za druinom brez konjica,
Svojom svitlom sabljicom, s vitim kopjem na ramenku,
Siverine.
Za njim se je upustio Vladko udinski vojvoda
Na svojemu, vitez Vladko, junakomu dobru konju.
I kad mi Radosava Siverinca sustizae,
Smirio ga bijee meju plea udariti.
Poloivi vito kopje barzu konju meju ui.
Ve mi se je Radosave junaki izvarnuo,
vojevoda,
Tere to mu vito kopje na peren itak prija,
Na peren ga itak prija, a sabljicom ga obsie.
Stavi to mi vitez Vladko Radosavu uzbesidi:
Oto sam te kuao, Radosave Siverine,
Bi li mi se umio pri potribi izvarnuti,
A sadi ti vera budi, Radosave, Vladkova,
viteko kopje,
Da te hou prid druinom vojevodom postaviti.
Odmetni to od sebe tvoje junako oruje,
Neka da se meju sobom junaci pozdravimo.
Radosav mi odpasa svoju sablju junaku,
K njemu mi je pristupio Vladko udinski vojvoda
Tere mu je priao bele ruke vezati,
Siverincu,
A sam ga je odveo na svoje divne dvorove.
K njemu su se kupile sve devojke i neviste
I one mlajahne, druino, udovice,
Tere to mi Radosavu Siverincu klikovahu:
Aj davori, davori, Radosave Siverine,
Mnozim ti nam si arno ruho postavio,
vojevoda!
Ve to mi je hotila nika sria Vladkova
Da te je junaka na veri privario,

190

I njegova t' bi ljubovca arno ruho pronosila.

Tuj mi se je Radosavu na Vladka razalilo,
Tere to mu junak izglasa klikovae:
Neverna ti, Vladko, vera i neverna ti ljubovca,
vitee Vladko!
Kada ga je zauo vitez Vladko klikujui,
Vele t' se je na njega vojevoda razgnjivao
Ter mi je dozvao one svoje verne sluge
Kojim to je pridao Radosava Siverinca,
Tere ga je poslao junaka zagubiti.
A sada mi i vasda dobra sria s tobom budi,
na gospodaru,
I zdravo nam svude hodi i veselo domom dojdi.

PH mu zahvalio i rekao neka bude zdrav i vesel u svemu. Tako bugarivi su bolji put izabrali.
Pa su sjeli ruati, pa su nastavili dalje voziti (mislim da se odnosi na to da su poeli veslati.) i
nastavili zajedno pjevati narodnu pjesmu I klie djevojka.
I klie devojka, poklie devojka,
Jo klie devojka, mlada mi tere gizdava,
Mlada tere gizdava, sa brig bela devojka Dunaja:
Stani se, imane, stani se, imane,
Stani se, imane, tere mi razbiraj glasove,
Tere razbiraj glasove a devojka mlajahta klikuje:
Dva sta kraljevia, dva mi sta kraljevia,
Dva mi sta kraljevia od bojka ne dobegla,
Ali sta ubijena, ali sta iva odvedena?
Nisu ti ubijena, da nisu ti ubijena,
Nisu ti ubijena, da iva mi sta odvedena,
iva sta odvedena k caru Pajazitu na Portu.
Andrija se moljae, Andrija mi se moljae,
Andrija se moljae bai, alubai, subai
Ne toliko za sebe koliko za brata Lazara:
Puaj naju, bao, puaj naju, bao,
Puaj naju, bao, do naju mile majke,
A verom ti se mojom junakom obetuju,
Sabljice da ne pau, sabljice ve da ne pau,
Sabljice da ne pau, konjica da ne jiju,
Kalujer da se postavlju, Svetoj gori da sluu

Doli su do Braa, gdje je vode brza u kanalu izmeu olte i Braa. Privezali splav i napravili
objed. Nakon ruka su razbili jeeve koje su prije ulovili. Nikolu je PH otpravio zbog vee
stvari, u torbu mu stavio neto dinara i rekao mu da ode preko gore i nita ne tedivi kupi sve
to moe a to im treba, jer mu se ne ini slatko samo ribu jesti. Paskoje zato kae PH to nije
htio uzet kanjenicu s kojom bi kadgod ima dobru branjenicu (jelo za put, pogaa). Nalovili bi
se ovdje kanjaca dok on donese sira i janjetine. Predloi za to P da legnu malo dok se N ne vrati,
sladak se sniva san pod sjenom koju radi pokrov na barki, jer nema sjene ni stabla bilo gdje.
Tako su i napravili u sunce najtoplije (dakel oko podne?), jer nu blizini nije bilo ni zida ni kue.,
oni spavali, ubrzo dolazi N i s njim pastir, da bi mogli staviti na barku sve to je N kupio. A li su
pastiru ptii, pa onda pastir ode natrag preko gore. Nikolu su pohvalili to je bio brz i to je kupio
dobre stvari. Vesla postavie i poee veslati. Krenuli su u Neujam k Dujmu Balistiliu koji se
iz Splita preselio u Neujam. Hvali Neujam kao super mejsto za ribolov i spominje da je i
Marko Maruli dosta vremena tu bio s Dujmom. Pretpostavlja da je Bartuevi za Marulia uo
i njegove knjige itao. Dalej hvali Marulia kako su njegove knjige odnesene na razne krajeve
svijeta, udesno ukraene, svake slasti slae. Hvali i Marulia kao osobu i njegov gotovo
svetaki ivot. Hvali ga i to moemo biti ponosni zbog njega jer je uresio jezik slovinski kao
da je latinski. PH misli da ta djela MM nisu bez Duha Svetoga, jer ga je bog oito napravio tako
191

pametnim i razumnim, da ga svi zna ju i svi slave. Hvali Split kao grad koji je iznjedrio mnoge
razumne ljude. Ali ipak Maruli je naspram drugih kao Danica meu drugim zvjezdama. PH bio
edan, pa zatraio da pije, al kako nije bilo ni pehara ni uture, ribari se osjeali neugodno, jer
im je ostalo kad su dali pastiru da pije. Pa su PH dali razvodnjena vina u kupici koju su ponjeli
za sebe. Bilo mu je jako ao to je izgubio bukliju (uturu), ali najvie jer je to dobio na poklon
donesen iz Damska, a na dnu se sjala danica i mjesec kad bi se ulilo vina i vode, a napisao je na
nju "Gdi god bude ti, veseli druinu!" arapskim slovima i pozlatio. Ribarima je bilo jako krivo
to su ju zaboravili i nisu znali to rei, pa su se odluili vratiti na mjesto gdje su pastiru dali
piti. Paskoj se zbog toga elio dotjno cijeli taj put nosei srce nespojkojno, rekao je Nikoli: bash
smo se omrznuli jer smo te previe ishvalili. I dodao je da da se nikog ne smije previe hvaliti.
Krenuo je onda kuditi N i davati mu dobre savjete oko toga. Korisnije je ovjeku imati veu
brigu/panju nego veliku dobiti uz puno truda??? pomnja/mar kuu tee, nemar rastae stoke i
velike kao to istae se voda iz rijeke. Tako si domain ne u zloj haljini, nego si sam sebi
gospodar i svojoj druini, lako e doi gdje s takvima ide, s nemarom se ne htjeti uvati se od
kode i znaj da e svoj stan skoro razinit i to ubrzo, ako bude tako ivio. PH komentira da je
to radio i da bi dao savjet sinu koji ga je sluao. N koji je bio kriv i spustio pogled i utio cijelim
putem, uzdisao, a onda su uskoro doli gdje su namjeravali. Kad su doli tamo nali su
bukliju(uturu) s peharom i prije no to su krenuli dalje P se napio iz nje bez mjere. Kad se
napio, zaboravio je to se sve prije dogodilo i krenuli su dalje jer vie nije bilo vremena za
gubiti. I tkao vozei se urno (pospih) , P zapita N hoe li mu odgovoriti ??? neto ako ga to
pita, ak obude htio sve e mu oprostiti to je zbog njega morao natrag voziti. N: to u znati
odgovoriti u, ugaajui ti tako se neu umoriti.
P: Naui me to je najstarije i dugovjenije, reci i ne mui me. N: to je jedan Bog, korijen bez
sjemena, svemogui, ni roen ni stvoren. P: to je najljepe N: ovaj cjeli svijet jer ga je bog
stvorio P: to je najveeN: prostor je najvei jer sve uzdrava. P: to je najbre? N: miljenje
moje i tvoje i sviju, jer svuda moe ii i po suhom i po vodi. P: ta je najjae N: najjaa je
potreba P: najvrednije i najrazmnije? N: vrijeme je najrazumnije jer teko breme olaka kadgod,
a k tome je vrijednije je od svega na svijetu, ni na as ne moe sjesti, najbre prolijee, prolazi
ne staju i ne vraa se, bogat je onaj koji ga dobro potroi.P: jeli prvo bio dan ili no? N:
razmnuiji kau, a i meni se ini da je prvo bila no. P: to je teko, to je lako? N: svakome je
teko sama sebe poznavati, a lako je s drugima se posvaati. Teko je drati tajnu, dobro
razdijeliti vrijeme i podnjeti psovke koje su reene, srce i misli ne imati smetene. Teko je jo
iako ne eli licem i oima zlobu ne otkriti P: ima li ita vee nego uskristi mrtvaca.? N: vee
uini od uda takvoga onaj tko od sebe ukloni smrtne grijehe. Tijelu ivot dati manje je od toga
jer e nestati i opet umrijeti. da tko duu sahrani bez grijeha i obrani je od stvari koja nema
kraja. P: to si rijetko vidio na ovomu svijetu? N: rijetko je gospodar koji dere (?), starosti da
doe zao i pun nevjere. P: kako emo moi mi pravilno ivjeti? N: ako od sebe uklonimo sve
ono to smo vidjeli da drugi su pogrijeili. P: kojom snagom mlad ovjek bude uznesen? N: ako
ne bude nikad suvian
P: ta s enalazi u muu iani ta koristi i kodi?
N: Jezik je dobro i zlo.
P: im se jelo i pia zaslauju?
N: ne znam stvari osim glau i eu.
P: koja djela mila bogu moemo initi meu nama
N: ohole sniziti, ponizne uzvisiti.
P: to je najbolje initi na svijetu?
N: to moe i sam znati, a ne mene piati: dobro raditi i dobro ivjeti.
P: to se nalazi potajno i duboko do ega ne dolazi visoka vjetina
192

N: prave ili krive, stvari se ne znaju koje su sumnjive

P: ta je svim ljudima slatko i milo , ljupko i glatko?
N: nada s kojom ude.
P: kada ovjek biva jako veseo?
N: kad je na miru cijeli i kad togod dobiva????
P: koja ti se barka ini najbolja?
N: koja je dugo putovala, dovi doma sjedi.
Dalje PH pria da mu je udno bilo vidjeti Nikolu koji nije ni treba predahnuo ni stao misliti,
Paskoj ga je zapitivao i dobro postajao, a Nikola odgvaraa u isti tren. Malo su odmorili alei
se meu sobom, veslali su jo bolje, na izmijenu klikae opet s dobrom voljom.
P: jesu li vrijedni mudri ili nevredniji neumni?
N: Koji su naueni, vrijednima e se zvati, jer e se sjati kao sunani zrak i oni koji nastoju tu
kripost imati, druge sv svoje dane dobro uiti, s tom svjetlosti uvijek e ivjeti, slini nebeskim
zvjezdama e biti. Zbog toga je jedan drugom slian, koliko do ivog toliko do mrtvog ovjeka.
I konji koji se mogu jahati su ugodniji od divljih.
P: Oni veliki laovi da li dobivaju dok god idu veseli dok ih poznaju?
N: dobivati e kad pravo govore da im se vjerovati nita ne moe.
P: to se brzo postara i izgubi znamne kao i ara udarena u kamen.
N: brzo ostare sva dobra djela, ako se ne ponavljaju esto.
P: jeli nada emu ili nije?
N: je, kao i spavanje kad se neto lijepo sanja
P: kakvi emo biti s prijateljima
N: ovisno o tome s kakve prijatelje elimo imati
P: zato su oduvijek drai ljudi koji su ljepi i tijela pristala, zato je milije govoriti s njima,
sjediti i hodati, nego s tromimam, grbavima, hromima, kljastima
N: ostavi da to pitaju oni koji ne vide sunca i nemaju oi.
P: tko e se eniti lijepu li ima sebi enu isprositi?
N: ako nae grubu, jadan je sasvim, jer u tugu zae koja lika nema. Ako lijepu uzme, natp
moe izai, molim te ino ti neu rei ?????
P: da koga dopadne nekorisna ena, nepotena, neveso je o tome kad bude to znati koji lijek tom
zlu treba traiti
N: ja ga ne umijem nita bolje nauiti, nego takve nevolje trpei podnosti, ionako emu se
izrugivati i sramno e ivjeti
P: je li tee s takvima ivjeti nego umrijeti?
N: kome je teko, to ni nee moi podnijeti, uvaj se i nemo jse u to zapleti
P: to je najbolje ljude nauiti?
N: oduiti ih dotadanje zlobe i svojevolje
P:zato zlato blijedi i nema mira?
N: jer ga svatko slijedi, eli i tjera
P: kada je najbolje vrijeme za objedovati?
N: bogatome je najbolje vrijeme za jesti kad on to eli, a ubogome je vrijeme kad moe.
P: u emu je najvee zlo dovijeka?
N: kad starca pritisne siromatvo.
P: Koje ti je najdrae vino?
N: Ono koje je darovano
P: kakav je pas i koje je udi
N: gladan pas skae, igra se i trudi da sit ud promijeni: rei na svakoga, ini se popout velikog
ogara (lovakog psa)
193

P: koja zvijer najgore griza i ranjava a od koje se nitko ne moe obraniti

N: od divljih je besramni laov i zlobni raspravljiva ???, a od pitomih je onaj koji se pretvara
da je prijatelj.
P: to je rijeima bez otvora htio rei mudri Fitagora (Pitagora)? Nemoj dubiti oganj otricom
noa, to god se stavi na nju, nestaje, a ne mnoi se. ???Kad kosu oia nad oianom kosom
nemoj stajati i nokte kad odree ni na nje nemoj po mokriti. Nasuprot sunca nemoj stajti kad
govori jer e se kajati kad usta otvori. to je htio rei, da ne znaju svi nego samo da razumiju
mudri? Ukloni se i bjei i nemoj to dati, sve u jednoj kuici lastavicmama stati. Uini da ti se
ruka pohvata unitenog pepela, na kojem ti se pinjata? Kuha. Nikad preko statire (?) ne skai
zlobno. , ne preko ine mjere, jer nije podobno, nemoj uljem stol istiti na kom e sjediti ili
odmarati
Onda su obojica uutila i primjetila da sunce zapada. Jae su se napeli da bi bre plovili i skinuli
dolame, oznojili se. More se pjenilo, vesljajui najbolje to su mogli ubrzo su doli tamo gdje su
htjeli. Tu su barku stavili, sva tri bez predaha, veeru pripremili, pekui na brzinu. Uveer su
zaspali jer im se to htjelo, u hladnoi spavae, koji je to bio sladak san.
Trei dan
Kad su ptice poele pjevati su se ustali, u luku su doli, usidrli barku. Proetali su se neujmom,
otili su u crkvu i poklonili se crkvi i svaki je izmolio molitve po svom obiaju. Obili su
hvaljena neka mjesta, lijepa i ista, zeleni vrt i guternu, koja je napojila vjernu drubu o kojoj
sam ti gore pisao i kojoj nek bude vjeni raj! Opisuje izgled tog imanja (?), lijepa poljana, kua,
dvorite, stabla svakavog voa, malo su ostali tu, a onda su otili do barke i otpelajli se dalje.
Ili su drugovi kao da lete htjevi doi do mjesta gdje e loviti. Lovili su mreama, i nalovie
puno riba. Lijepo je bilo gledati ih dok love, na barci dok diu mree. Nekad se ulo da navode
ime ribe koju su ulovili, a nekad su ih brojali. Ulovili su jo i karpina puno su ulovili, komare,
arnorepe, salpe, vrane drozge, pice, pagare, arge, trlje, arbune... Ili je njima bila paa kudu su
ili loviti ili su imali veliku sreu da su toliko ulovili. Ribe su skakutale po barci, davei jedna
drugu, i polaku umirale, neka repom udara, neka se prebacuje. Pristali su negdje i pojeli su
dobrog suhog mesa. Poruali su kako treba, pa su ponovno ribari uzeli vesla u rue i vozei
ubrzo su izali iz luke. Izala je galija, a oni su stali i udili se kako vesla svija vozei. Doavi
do njih pitali su ih otkud su. Oni su im rekli od kud su i drugo ih vie nisu pitali. Prepoznao je
gospodar PH i veseo je bio da ga je sreo, jer je bio u Starigradu kod njega. Onda ga je zvao da
doe gore i pogleda njegovu galiju. Pozdravio ga je srdano . Gostu koji je bio na galiji s njim
gospodar galije je ispriao sve o Tvrdlju. Pohvalio je perivoj i zidove, ribnjak, stupove obrasle
lozom, voke, emprese, bazde i buse (zelenike), tamris, kapar, afrane, smokve, , jasmin,
ljiljane, ruzmarine, oleandar. (tko mi ga je dobavio i nagovorio me posaditi ga, bog mu da u
slavi vjenoj iviti. Potpvani don Mavar mu je poslao to s empresima.), sve tri ive vode,
Dragvodu i kinicu i vodu koja tee jednim lijepom u ribnjak do mora. Kroz sud kameni tekui
miruje u kojem se pere to treba. I pisma mu je nabrojao koja su iskelasana u kamenu i gdje
stoje uzidani ti natpisi, sve natpise, a vjerojatno ih je i preko 20. trpezu kamenu, i jo dsta stvari
o kojima nee PH ovdje pisati. I golubinjak nad ribanjkom i vrebar (nastambu za vrapce).
Spremite, pe, drvarnicu, gdje se radi vino, kokoinjac. PH je donio s barke ribe, odabrao je
najljepe. Ovaj s galije mu je napunio je sud koji je donio iz splita naranama, limunima, te ih
dao njima. Tu su se pozdravili i nastavili putovanje. im se vratio s galije na splav, Paskoje ga
je upitao tko je bio taj to nosio zlatnu verigu i svileni haljetak jer mu se ini da ga je u gradu
vidio. I koliko je to prstenja s dragim kamenjem imao na rukama , zlatom mu je pojas bio
pokriven i no, njemu je gospodar galije priao o perivoju, i kad je to uo ini se da je htio
vidjeti sve to. Pa je PH upitao Paskoja kakv mu se ini taj ovjek. P: da mu se ini od broja
194

velika. PH doda da se i njemu to ini jer kad je pred njim stajao primjetio je da mu svi ast ine
i ao mu je bilo to zbog toga nije mogao upitati tko je taj. To govorei, svarnulli su lantinu
(poprenu gredu uz jarbol na koje je vezano jedro), napeli jedro, pa su htjeli togod popiti i
poeli se meu sobom aliti. Tu je bilo pripovjesto o starom vremenu , kad su ivotinjice
govorile i kad ptice pjevajui svih uile koji putuju gorom neka blja znaju, kouta je kraj lava
bila bez straha, stjenje se razmicalo sluavi Orfeove pjesme (?)... Vjetar je pao, ne rekavi rijei
stae se gledati N i P i naizmjce pjevati narodne mudrosti:
P: Tko dri kurvu, blago e izgubiti, pijui vodnicu nevoljan e biti.
N: Tko se trudi esto ugoditi grlu, ivot skrauje i blago potrati.
P: Tko raskono kuha, tko ejde slatko, veinom od trbuha umire, a ne od maa
N: Gdje prijatelja nema i gdje on bude, uvjek ga spominji da se ne zaboravi.
P: Budi milostiv i lai se uvaj, svakomu dobrostiv, starijima podaj ast uvijek
N: Vrijednije je da se zla ostavi nego da obraz lijepim napravis i da se proslavi kriposnom
naukom.
P: to god e tvoj otac od tebe primti od sinova tvojih ti e se nadati.
N: ta nisi postavio, to nemoj uzeti, i nemoj sa zlima ii.
P: o mrtvom nikad zlo ne reci i uvijek za dobrim idi
N: tko ima blaga dosta taj se sit naalzi, od sitosti psovke i svae idu.
P: ljubimo doborog jer je dotojan, milujmo zlog jer je nepokojan
N: pravdu ljubimo, stavimo je u sredinu, vidimo da se bez nej zvjeri jedu.
P: brini oko onog tko dolazi k tebi i daruj darom onog koji s darom dolazi
N: ne ini se veim od svih, sile ne uini jer je to veliki grijeh
P: uvijek jezik stisni, najvie za stolom, da te ne razbjesni vie nego htjee
N: saznaj koje je vrijeme, istinu nastavi, mrzi srdbu, sa susjedima/blinjima miruj.
P: Ne reci zle rijei nikome, ne deri se i ne psuj nikog. Jer tko esto psuje drugove kad mu je
zgodno, taj esto uje to mu nije ugodno
N:: Odaberi tetu prije nego sraman dobitak i nezgodu, nego sraman ivot. Zaboravivi tetu,
miran e sjesti, a runi dobitak uvijek e te gristo.
P: govorei nemoj plaiti, niti nemoj se praviti da sve zna i rukama mahati jer e te ludim
prozvati
N: dobro se naui kuu kuu svoju odjenuti, a jezik odlui pred umom hodati (?)
P: ta ti se da na uvanje vrati poteno.
N: nesretnog nemoj grditi da tebe ne dopadne bol
P: nemogue stvari nemoj eljeti
N: oni koje zovu mudrima se zapravo mislei trude da im se ne desi loa stvar, a kad se desi
nesretna stvar, onda se vidi tko je jak i hrabar.
P: budi prijatelj istoi i razumu, trudi se oko toga.
N: to god da radio nemoj goviriti da ti ne zmajere, jer kad se ne dogodi to si govorio, sam si se
pogrdio.
P: s umilnim je bolje nesreu djeliti nego s oholim dobitak
I nastavljaju dalje sa slinim narodnim mudroswtima neda mi se pisati vise.. aaaaaaaaaaaaaaa
N: tko se trudi bolje ivjeti, moe se nadati milosti
P: nemoj hvaliti nedostojnoga, ak ni ako te daruje
N: tko eli biti dobar, taj se ne ni velikim niti se umiljava svakomu, niti daje hval sebi, ve
Bogu.
P: dobavi se razuma jer od mudrog uma nema vrijedniej batinr
N: tko u drage stvaru ljubav stavlja, bol ga mui kad ih ostavlja
budi dobar prem mjetanima
195

ako ti ne moe biti to srce hoe, onda napravi da eli to moe biti.
N: nekog Bog obdari razumom, nekma da druge darove i milost
Ima jo narodnih mudrosti ali mi se nije dalo pisati, uglavnom u poslovicama hvale umjerenost,
mudrost, dobrtu prema blinjima, brigu, skormnost, milosrdnost, i duhovna blaga naspram
materijalnih, pomagati nemonima, starijama, udovicama, hvale Boga, vjeru, govore o potreb
uvanja prijateljstva, kude oholost, svae i uvrede, pozivaju na opreznost oko dvolinosti, ne
govoriti runo o mrtvima, podnosti treba psovke i poruge, podnosi se mir dobiva, a osvetom
nestaje, ... itd. Oni su govorili poslovice. Doli su na Kabal. Onda su se napeli, oznojili se, a tjal
im bila gladna, pa sjedoe uinati i vina popiti. Za to je vrijeme dok su oni uinali PH sjeo do
mora i stao se uditi da su ljudi mnogi priprosti, loe odjeveni, ubogi, a imaju dosta. Jer s
takvim ljudima ivi razum. U njima ivi kripost u tajnosti kao i zlato koje zemlja pokriva.
Mislimo da ne umiju kao ogrci (morski puevi), a kad rijei iz njih izau ispadaju veliki
mudraci. U izvana oskudnom ivljenju iznutra je veliki um. uo si za Diogena (Diojena), koji
nije imao blaga i kome je bava bila stan, ali mu je Aleksandar veliki bio zavidan jer je u njemu
bio velik um. Zato kad su ustali PH im je rekao: rekli ste da niste vele umni i preverali ste me
jer vi to ve jeste. To su potvrdile vae pjesme koje mi jo u srcu zvone koje su uzrok da elim
ee se s vama ii kudgod vozit. Oni su mu zahvalili na tim rijeima i njegovoj vrijednosti jer
je sve reeno po njegovoj milosti. Pa onda je PH rekao da rijei ostave i naredio da veeru rano
pripreme. Kako reeno tako napravljeno, zaran su veerali i za volju sjedili i jo ostali
akulajui. Priali su o lovu morskom i putu. I onda im je PH rekao da se desilo sve kako su i
htjeli. Dobro su ili po duboku moru i sretno se vratili na svoj otok. Oni su pjevali i bugarili i
dostojni su hvale za svoje kreposti. Pitao ih je gdje su sada vojvode i knezi o kojima su
pojevali? Nema ih vie na svijetu, jedva im se ime zna. Kud su oni poli i mi emo otii. to im
je vrijedilo vojevanej i hrabrosti, vrijeme je odnjelo njihova djela i naa e, smrt sve skrauje.
Jer je sve tatina ovaj svijet to prosi, kao magla koju vjetar nos. Ali kao i para koja iz zemlje
koja ide, taj as ka se stara kada se porodi. Jer ovdje nam ne moe dugo biti stan, za malo dana
emo odavde ii. Zato se trudimo dosei onaj stan koji smatramo od svih vjekova vei. Koje
bog stvori, stvoritelj svega u nebeskoj slavi u kojem svi ljubenjega. A on ljubi one koji potuju
nejgov zakon i koji su dobri. Njegovi su zakoni hvale dostojni.Rekao je bog: ne rui nikog,
uvaj se zla, zapovjedi se dri i doi meni u raj.Nijedna boja zapovijed nije usilna, a velika je
plaa ako se potuje. Treba u jednog boga vjerovati i u njega iamti ufanje, ne izgovoriti njegovo
ime uzalud potovati blagdane i ii na misu, i rad putati da bi se molilo. Potovati svoje
roditelje, ne ubiti, ne ukrasti, ne ... u biti parafrazira 10 bojih zapovjedi...zato nemojmo
zgrijeiti o njegove zakone. lanove vjere uvajmo, i dalje PH pria kako treba biti dobar
ovjek, vjeorvati u Boga, ne radi na tetu svojoj dui, treba raditi milosrdna djela, nahraniti
gladne, otkupiti robove, napojiti ednog, obui gole, na stan primati goste i putnike, brintui se
za slabe i nemone, mrtve pokapati,priporoste uiti, bludne izvesti na pravi put, moliti za one
koji nas mrze, opratati psovke i uvrede mirno ih podnosei , uvjek ljubiti Boga, isus (iako ga
PH ne imenuje) je rekao tko potuje te zakone bit e ljubljen od moga oca, doi e mu s njim e
prebivati. Zato ga ljubimo vie d sveg ostaloga, sluimo mu vjerno, da dua uvijek bude
gospodar tijela, i dalje hvali boga i vjernoat njemu, poziva sve da hvale boga, jer nam je dao
spas i znak i uvijek na brani. Ribari odgovorie s Amen. Kad je PH zavrio molitvu, sunce je
zalo, no je malo kasnije dola. Brzo su se spremili, postavili lu i ili su prema kraju, jedan je
vozio drugi je uzeo osti i njima lovio ribe i samo je jednom pogrijeio i nije uspio uloviti ribu.
Ulovio je nekoliko riba i dva jastoga. Doli su pred samu Zavalu lovei i PH je taj lov bio miliji
nego ijedan na koji je ranije iao. Riba su naboli, ali ne koliko su htjeli jer je bilo premalo
mraka. Poeo se dizat mjesec iznad gore, obasjavat zemlju i more. PH je se htio odmoriti (ili
zaspati?) pa ih je zamolio da mu ispune elju da oni ne zaspu, nego da bugare. P ree: i nama ti
196

se ne svia gubiti dane, vrijeme smo utroili na ovu lovinu. Trebaju zakrpati mreu, pa putvati u
Komu na Vis. Kako sam rekao tako je i bilo i prije nego to je sunca sjaj na Tvrdalj doprio. to
su uveer ulovili po moru svjetlei, podjelili su za nestvu (dio lovine koju ribar nosi doma).
Poslao bih ti riba, vitee pravi, ne zbog potrebe, nego iz ljubavi, ali si ti daleko, meu nama je
gora, a zna da se kae "jedi ribu iz mora, a meso iz koe jer i jedno i drugo ne moe ljeti
stajati dugo. Ali nee ni ti bez lovine biti, jer e ju imati u knjiici ovoj, u kojoj e vidjeti i
sav lov i put moj, kojom e ivjeti pun slavna imena, kraja ne imati jo dugo vremena. Dokle
strana ova, daj tome vjeka, bude itala slova naeg jezika. To e ti drae biti nego moja lovina ili
neka druga stvar. A sebi u zaeliti da mi ovakvi dani ee doe
i na kraju na latinskome pie:
Hieronymo Bertucio, equiti mag.
Hectoreus, semper tua stans ad vota paratus,
hanc tibi perpetua nectit de fronde coronam.
Petrus Hectoreus
MCCCCCLVI, die XIIII. januarii

8. NIKA RANJINA ANDRETI (1494 - 1577), Dubrovnik

1. Ranjinin zbornik
poeo unositi pjesme sa svojih 14 god. 20. listopada 1507.g. u DU
najstarija rukopisna zbirka hrvatskih petrarkistikih pjesama
sadri oko 820 pjesama, ali je imao dodatak od 15 pjesama za koje znamo samo po
naslovnim stihovima iz popisa
sastoji se od dva dijela
u prvom su dijelu pomijeane pjesme . Menetia i D. Dria, sloene abecednim redom,
a u drugom, koji je pisan kasnije, nalaze se stihovi raznih pjesnika 15. i 16. st. (Marin
Kristievi (Isteci, Danice), te ostali anonimni; Andrija Zlatar (udim se) )
pjesme su petrarkistike, najveim dijelom u dr12
najvei broj pjesama pripada struji kariteanskog petrarkizma
posebnu skupinu ine pjesme na narodnu (Leute moj mili, Djevojka hodi, Djevojka je
podranila)
pouzdano se zna da 512 pjesama zbornika pripada . Menetiu, a to je vie od
polovice zbirke
meu pjesmama nekog neponatog knjievnika nalazi se i nekoliko soneta, od kojih su 2
prevedena od Serafina, a 1 od Antonia Ricca jedini soneti u HK do Barakovievih u
Vili Slovinki, poslije kojih ih nema do 19. st.
2. Lekcionar (1508)
- iz Biblije ispisane razne lekcije, epistole i evanelja
- vrlo je blizu Zadarskomu i Bernardovu iz 15. st.

10. MIKA PELEGRINOVI (oko 1500 - 1562), Hvar, Zadar

pjesnik
ne zna se tona godina roenja, pretpostavlja se da je roen oko 1500 jer se 1519 prvi put
spominje kao punoljetni graanin, kao kum keri jednog puanina, to znai da je tada imao
197

najmanje 18 godina.
Vinko Pribojevi ga spominje u svom govoru O podrijetlu i zgodama Slavena odranom u
Hvaru 1525, a objavljenom u Veneciji 1932., ubrojivi ga meu istaknute hvarske knjievnike
zajedno s Petrom Hektoroviem, Hanibalom Luciem i Jerolimom Batueviem.
pretpostavlja se da je polazio javnu humanistiku kolu u Hvaru, pretpostavlja se da je studirao
pravo u Padovi
kancelar/sudac u Zadru, defenzor hvarske komune, notar u Koruli
od mladenake, nesumnjivo ljubavne i humanistiko-prigodne poezije, nije se nita sauvalo, u
ozbiljnijim godinama vie ne pie, od njegovih djela su se sauvala samo Jeupka i poslanica
Savku Mietiu Bobaljeviu iz 1557.
hektorovi mu pie poslanicu i pria o svom putu u DU gdje hvale Pelegrinovia i o svom
Ribanju
u PSH pie da mu je Hektorovi posvetio svoj prijevod Ovidija 1528. zbog izvrsnog pjesnikog
umijea i Jeupke
po Hektoroviu znamo da 1528. spominje Jeupku, a ima i zapis da je u DU recitirana
20.7.1527.
Uitelj mu je bio Jeronim Bartuevi
kao humanist je uzeo ime Emilius
Godine 1530. kao siromani plemi prihvatio je dunost hvarskog defenzora. Godine 1530.
postaje korulanski notar, a krajem 1538. vraa se na Hvar. Dana 5. veljae 1548. Izabran je za
kancelara kriminala u Zadru. U Veneciju je putovao dvaput - godine 1556. i 1557., vjerojatno
kako bi tiskao Jeupku ili neka druga svoja djela. Tada je upoznao Liviju Martinuevi, kojom
se oenio 1558. godine i s kojom je imao ki Juliju i sina Julija.
ivio je u Zadru sve do svoje smrti. Dana 24. prosinca 1562. godine pozvao je notara da mu
izdiktira oporuku te je umro dva dana poslije, 26. prosinca.
1. Jeupka (Jejupka)
- POSTHUMNO
- u Du prozvana Jeupka
- 1599.g. tiskana u Veneciji pod imenom Andrije ubranovia za kojega Novak kae da
je izmiljen pjesnik, jer o ijem postojanju nema nikakvih arhivskih dokaza.
- Jeupka je sauvana u 2 verzije: kraoj, dubrovakoj, izdanoj 1599 pod ubranovievim
imenom i duoj, zadarskoj s Pelegrinovievim imenom, koji pored ostalog sadri i 4
pjesme i uvodnu pjesmu iz krae verzije. Pomou analize stila i metrike utvreno je da
je i krau i duu verziju napisao isti autor, a analiza je i pokazala da autor nije bio
Dubrovanin, nego Hvaranin. Problem autorstva objanjava se ovako: MP je u mlaim
danima, u 3.desetljeu 16.st. napisao krau varijantu Jeupke pokoravajui se
zakonima renesansne simetrije, pa uvodna pjesma ima 60 stihova, odn. 15 katrena; a
svaka maskerata, naslovljena Prvoj gospoi, Drugoj gospoi, po 40 stihova, odn.
10 katrena, sve skupa 300 stihova. Zbirka je bila dobro prihvaena, izvodila se,
prepisivala i recitirala i time i mijenjala, pa da bi zaustavio kvarenja djela nastalo
prepisivanjem i prikazivanjem, P. je 1556. sastavio konani oblik zbirke koji je imao
uvod i 20 srea; nakon svake srea (ne zovu se vie pjesme gospoama kao u kraoj
verziji nego sree u znaenju sudbina, proricanje) slijedi jo jedan 8-eraki katren,
uzdar, zahvalnost za dobiveni dar i u kojem se poentira misaona potka pjesme. U
rukopisima je sauvano 18 "srea", a u trogirskom rukopisu kao druga srea nalazi se
jedna posebna pjesma koja bi mogla biti 19.srea., dok bi 20.srea mogla biti pjesma
198

etvrtoj gospoi iz krae verzije koje nema u rukopisima opirnije varijante.

esta pjesma (iza Jeupkine maske otkriva se pjesnik) ne postoji u opirnoj verziji, to
se objanjava time da je autor prvotnu estu pjesmu koja je imala 10 strofa znatno
proiro za neku nepoznatu prigodu, pa je tako proirena ispala iz okvira poklada, pa je
zato autor nije uvrstio u izbor namijenjen objavljivanju i posveen Dubrovanima.
Ovako proirena esta pjesma dola je DU, uklopljena u prvotnu Jeupku, pa se tako i
nala u famoznom izdanju iz 1599. koje Maro Battitorro posveuje Tomi Nadalu
Budislaviu koji je platio izdavanje, a ovaj autorstvo Jeupke pripisuje nepostojeem
ubranoviu, tobonjem roaku svoje majke. Ovakvo izdanje s tim imenom smatra se
rezultatom neozbiljnog i nekritinog postupka Tome Nadala Budislavia.
(kontaminacija imena: Andrija ubranovi, vjerojatni prepisiva jedne varijante, i
Andrija Zlatar, pjesnik zastupljen u Zborniku Nike Ranjine). Sasin je u djelu U pohvalu
pjesnika dubrovakijeh napisanoj izmeu 1591 i 1598 naveo da je to dijelo Andrije
"zlatara", ali je taj podatak u pjesmu mogao unijeti i netko od kasnijih prepisivaa. Sada
se vjeruje da je Pelegrinovi napisao Jeupku, iako se dugi niz godina mislilio da je
plagirao ubranovia.
izvedena u DU 1527., napisana izmeu 1525. i 1527.
u simetrinim 8-ercima, rima abba
posvetio ju dubrovakoj omladini
prva sauvana maskerata, pokladno-pjesniko dramsko djelo u HK , nastala 20-ih
godina 16. st; napisana na Hvaru
sauvana je u 20 srea (zadarska inaica, sauvana u prijepisima trogirskog i
Maibradieva rukopisa), dok ih je u izdanju iz 1599 objavljeno 6
ima i uvod, a 20 srea govori pjesnik maskiran u Ciganku
u uvodnoj se pjesmi Ciganka (Egipanka, Jeupka), proroica, zapravo maskirani
pjesnik, obraa nazonim gospoama kazujui im svoju zlu sudbinu, a u ostalim
pjesmama obraa se pojedinoj gospoi proriui joj sudbinu odn. gatajui sreu
vezanu najvie uz ljubavni i brani ivot i molei od nje dar
dominira renesansni radostan ivotni ugoaj
napisana je ikavskim narjejem, simetrinim 8-ercima akavskog tipa s obgrljenim
srokom
zbirka prigodnih pokladnih pjesama, maskerata, cingareska, jeupkijada,
nastala, kao i udijate (maskiranje u idove), iz pokladnog okruja, najjae
izraenog u Du, s naznakama dramsko-scenskog okvira (maska, obraanje publici),
ali s prevladavajuim elementima ljubavne poezije, nerijetko s aluzijama na
razotkrivanje raznih aspekata suvremenog ivota
lica u takvim pjesmama obino govore tko su, odakle i zato dolaze i to umiju, a
redovito je s tim spojena pohvala gradu u kojem se trenutno nalaze
u pokladnim danima kad su stege poputale a maska se dozvoljaval da se kae i prikae i
ono to je u drugim prigodama nepristojno, ovakva je zbirka pruala mogunost
drutvenog iivljavanja i zabave
tragovi Pelegrinovieve jeupkijade vidljivi su u anonimnim du sibilama, u
Vetranovievim, Naljekovievim, Sasinovim maskeratama, u Osmanu, u Palmotievoj
Kristijadi
postoje jo 3 du Jeupke: Bobaljevia, Horacija Maibradia i jedna nepoznata autora
Ijubka je ikavski oblik rijei Jeupka nastale iz talijanske inaice za imenicu koja
oznaava Egipanku. Oznaava Romkinju, prema vjerovanju da Romi potjeu iz Egipta
(usp. engl. Gypsy istog znaenja).
199

U pokladnom zborniku nalaze se pjesme koje izgovara Romkinja pojedinim enama

koje trae savjet, a pjesma zavrava tzv. uzdarom, poto osoba kojoj se prorie daruje
novac gatalici.
U duoj verziji svim sriama mnogo je lokalnih vjerovanja i mitova te folklornog
naslijea, a esto je renesansno raspoloenje: poziv na ljubav, opomena zbog prolaznosti
mladosti, katkad i melankolino raspoloenje, uz prisutnost i karnevalske groteske.
Poseban je utjecaj usmene poezije, s tonom narodnih bajki i basni. Problematizira se
ljubavni ivot ena kojima se gata: neudanima se daju savjeti za osvajanje eljene osobe,
a udanima se govori o odnosima sa suprugom, proriu roenja djece i obogaivanja.

udara u oi kompozicija Jeupke; nenametljivo, ali oprezno Ciganka rauna na razne tipove
susreta, dobro pazi to e i kako e u odnosnom sluaju rei
raznovrsnou gospoa i srea i izborom lica i problema Ciganka otkriva itavu galeriju likova
jednog drutva, itavu lepezu branih odnosa i sluajeva, a pogotovo itav zbir ena i djevojaka
iz bogatijih plemikih i graanskih slojeva
Ciganka je u prvom redu i najbolje prikazala sebe, a ne izgubivi pri tom nimalo od svoje
ivotne svjeine i duha, ona se kao iva spojnica kree od jedne gospoe do druge, pria,
filozofira, savjetuje i uvjerava. Dobro poznaje ivot, zna to treba rei. Ostajui izvan i iznad
stereotipne i konvencionalne vraare, one e nekad diskretno i toplo, a nekad rjeito i
dvosmisleno pokazati o emu sanjaju i za im eznu misao i srce skriveni ispod maske i
otrcanih haljina
u tom smislu njeni i autentini ljubavni izljevi u estoj gospoi krae verzije ubrajaju autora
Jeupke meu najbolje lirike shk
treba upozoriti na jezik Jeupke koji je podatan i zreo da ponese sloenu ljubavno pokladnu
temu, jezik je ist, narodni, bez tuica.
RAFO BOGII
ESTA GOSPOA
pjesnik otkriva da se pod maskom Ciganke skrivao on i da je zaljubljen u odreenu gospou;
time je iskoristio prigodu i rekao sve to mu je na srcu
pri kraju pjesme, pjesnika su njegove emocije toliko ponijele da smo i mi na Ciganku potpuno
zaboravili
ljubavna izjava izreena je nenametljivo i postupno; Ciganka je prvo pristupila hvalei gu i
laskajui joj; zatim je, u prvi as glumei nezainteresiranost, upozoravala na jedini gospoin
nedostatak: ne uzvraa ljubav onome koji za njom uzdie; nakon toga se otkriva pjesnik
SADRAJ (kraa verzija iz PSHK):
Uvodna pjesma (15 katrena)
Ciganka pozdravlja gospoe, kao estite i lijepe, pa pria o podrijetlu i sudbini cigana kako su uvijek
na putu i moraju biti zbog kletve koju nose:
Od onih smo, gospo, strana
otkud arko sunce istie
kletva hoe, svit protie
da ne imamo nigdir stana
niti smijemo na ednom mjesti
bojom kletvom da stanemo
gdi noimo, ne svanemo
er nas prinu crvi jesti

pria o putovanjima i kako pate i kako ih zvijeri i gusari napadaju. Imala je 4 sina, Danulu su joj
gusari oteli, pa je bjeala s 3 sina pred gusarima, doli su do mora i ukrcali se na neki brod. Aliver je
200

valjda pao s broda, Eleza je dala za brodidbu, ostao joj je samo Danio kojeg jako voli. I sad e im sve
kazat bez varke, ne zvala se ona majkom.
Prvoj gospoi
napustiti e sve tuge i doekati veliku sreu za kojom udi. Nisi nikad imala dijete, ali uskoro e ga
imati, 2 sina e roditi koji e biti estiti i slavni. Prvi e biti cijenjen u drutvu, drugi e postati banom
i stolovati e na Dunavu. Imati e i dosta blaga i zdravlja, stara e umrijeti. Savjet joj daje na kraju u
zadnja 2 katrena da joj ne proe dan bez trajanja ljubavnog, jer je gospoja bez svia kao ugasla svia.
Drugoj gospoi
ima vojna (valjda vojnika) lukava koji oko nje ide lijepo, a misli rogoborno i srca je skrovita. Ima
varave oi i tue supruge lovi, iskrada joj se nou i ide kod drugih i nikada se nee zasititi toga jer
uvijek za tim udi. Koliko na to troi ti ne moram rei jer se zbog toga s tobom svaki dan svaa, jer i
tvoje haljine uzima i pod bludnice stavlja. A koja je ljepa od tebe i dostojnija tvoga ruha? I pita ju na
kraju je li njena nladot i ljepota dostojna goriine takvog ivota, neka to procijeni, jer se ne vraa naa
mladosti ni njena slava. Luda je ena koja "s vrhom zajma ka ne vraa."
Treoj gospoi
Ako eli vojnu biti draga neka nosi cvijee dragoljuba puno u njedrima, pa on nee nikada neku drugu
gospoicu veseliti ni elejti osim nje. Ako ti je elja vratiti dragoga s puta nosi cvijee vratielja oko
skuta, pa e on brzo doi pa bio i nakraj svijeta dajui brodarima mito. A ako eli biti zlatne kose peri
ju sa zlatovlasom. Ako eli da ti lice bude bijelo zavijaj ga u rusu belu. Ako to bude radila nee znati
to je starost i nee ostarjeti.
etvrtoj gospoi
Slaba si srca i (valjda) zdravlja. Pa ako eli ljubiti nekoga, neka uzme devesinja (jedne trave), kalopera,
rute, maka i rubazinija, ljubiice i rue, jasena i sve to skupa popari/skuha u krvi golubice, (:D) pa e
biti zdrava kao pastrva. Pa ako tvoj dragan i dalje ne bude mario, javi mi pa e ona nai rijei i ona e
ju maziti i ljubit (ova mi nita nema smisla... jooooj)
Petoj gospoi
Ako udi za nekim ja u napraviti ini na tebi da svatko tko te vidi te poeli. Onom koga ljubi reci da
sam ti ja rekla da umire i onda jo reci stihove u kojima nabraja neke parove, kao npr. leptirica i
svijea, suneva svjetlost i zora, itd, tako puca srce tvoje / sve elei mene imiti. Ako ni to ne uspije,
onda 3 puta reci prije nego zaspi Kako iznutra kremen kami/ vazda gori a izvan stine / tako srce tve od
stine / bud ci mene led i plami.
estoj gospoi
Uvijek e biti zdrava i uivati e vie nego to ena treba. Imat e puno blaga, a svi e ti htjeti biti
sluge jer je srea u tvojoj ruci. Bila bi razumnija da ljubi onog tko je ljubi. Zato budi mudrija od drugih
i nemoj se protiviti ljubavi.
Kuaj, kuaj, er tko kua
samo jednom ljubav a je
re e meda slaa da je
i draija nego dua
Obraa joj se u ime ljubavnika njenog da je za nju spreman i u smrt poi. I da je u ovom mjestu jedan
koji umire za njom od ljubavi koju nosi u srcu., a ne smije joj objaviti ljubav, pa trpi bol, vene, ezne,
gasne, blijedi, pati u svakom pogledu i iz prikrajka ju gleda. Ona ne bi vjerovala koliko dugo ju on slui
i prije bi umro, nego da se sazan da ju voli. Htio joj je to ve rei, ali svaki put kad ju sreten s druinom
ostane bez rijei. Htio bi ostati nasamo s njom da joj otkrije svoju ljubav, pa da njihova ljubav zauvijek
bude sretna i da je zli jezici s ulicee ne unite. Ciganka joj govori kako njen pogled njegovo srce hrani,
pa trkom kreni kad ga vidi, a nemoj bjeati jer e uskoro misliti da sve to hini. On je roen da je voli,
zato neka omeka srce jer bi on prije ganuo tvrdi kamen nego nju, mogao bi dosei i mjesec i zvijezde,
201

ali ne moe nju, njemu med nije sladak bez tebe, a cvijee ne mirie. On ne spava, ne jede, pije, gasne
kao svijea i vapi "tvoj je pogled kao danica, tvoje lice je kao proljee i cvijee, a njena pjesma je
ljepa od pjesme morskih vila." i onda mu srce napukne, mrmlja tvoje ime pa uzme ma i eli se njime
ubiti te govori mau "jesam li te kupio da se kupa u mojoj krvi i da mi da smrt", ali ne moe ni
umrijeti jer te toliko udi. Daj mu priliku da pria s tobom, daj mu tu plau za svo vjerno sluenje. to
e ti ako on umre, nee li svi zazirati od tebe i govoriti ovo je ona zbog koje se vjerni sluge ubijaju.
Ciganka joj jo kae da joj je rekla tu "sreu", pa nek ju sad nagrdai ili zlatom koliko eli ili srebrom ili
koprenom vezenom tvojom rukom ili novcem da otkupi Danua ili Eleza prij nego ih prodaju. I sad se
pjesnik indirektno otkriva: ako mi ni to nee dati, daj mi pogled ili slatku rije, to moje srce trai vie
od zlata ili srevra vie mu to treba od broja zvijezda na nebu i lia u gori. eli joj da ostane lijepa i
dobra, da ima blaga koje e dijeliti, da joj sve ide na dobro, nek u njoj uvijek budu razum, pravda,
ljubav i vjera, a nek ti bog uslii sve elje i na kraju ode k njemu.
IZ DUE VERZIJE
Deveta srea
zato misli da je zlato sve to sjaji, kad nije? I srebro sjaji, pa nema kripsot zlata. I mjed isto, ne
mijeaj zlato sa srebrom i mjedom. I zlato ionako potamni, pa nee misliti ni da je zlato ni da je tvoje.
Ti si zlato pa se nee druiti sa srebrom i mjedom. Ako bude takva i prihvati moj savijet biti e u
pjesmi. Uzdar: ako bude vjerna ovome to sam rekla plaa e ti biti tobolac zlata i dva krila sva
biserna.
Trianesta srea
Razumni govore da je ono to ovjek sanja zapravo ono za im on udi preko dana, ali Ciganka kae da
to vrijedi za snove koji se sanjaju po noi, a za snove pred zoru da su istiniti. To to joj je rekla neka
ima na umu i neka iskoristi vezano uz slejdeu informaciju, a to je da u jednoj gori zmaj uva njeno
blago, bisere, zlato i srebro namijenjeno njoj, pa kad ti bog to blago napokon da, moli da ne zabroavi ni
nju koja joj je o tome rekla. Uzdar: daj mi dio da otkupim Danua i Eleza
esnaeasta srea
Ti si jo djevojka, mlada i lijepa, svima si draga i lijepa i svi te gledaju. Svima si dala zabave. Ako je to
zbog mladosti, pa i druge su bile malde, ali su ljubile u tajnosti, a ne javno. Ako je zbog lejpote, i druge
su to bile. P se trudi ostati neobran jer e te tad tvoj dragi cijeniti. Uzdar: nek te uvijek tov dragi ljubi
kao to brljan ljubi hrast.
2. Poslanica Sabu Bobaljeviu (Pelegrin Sabu Mietiu) (1557)
- u osmerakim katrenima
- svjedoi da je hvarski pjesnik odravao ive veze s drugim hr renes. knjievnicima,
posebno hvarskog i du kruga: Hektorovi, Naljekovi, M. Dri, Bobaljevi
- s kominom tematikom o lijeenju starosti (Od jazavac vitno rebro, / i od hrta lijeve
desni, / od komarca hrbat desni, / i sve stuci u prah dobro). Meutim, iz dopisivanja
drugih pisaca suvremenika (Nikole Naljekovia, Mavra Vetranovia, Petra Hektorovia
i dr.) znamo da ih je svakako napisao mnogo vie.
3. Razboj i tuba kralja ugarskoga
- pjesma o Mohakoj bitci, lamenti
- dr12
- kralj Ljudevit planim tonom opisuje svoju propast

202

11. ANDRIJA UBRANOVI (prva pol. 16. st.), Du

lirik i dramatiar
danas se smatra izmiljenim autorom
pod njegovim imenom tiskana je Jeupka u Ve 1599
dugo nakon toga vjerovalo se kako je . njen autor, a Pelegrinovi njegov plagijator
nedostatak uvjerljivih dokaza o . postojanju potaknuo je sumnje koje su 50-ih i 60-ih g. 20. st.
urodile studijama M. Petkovia i A. Kolendia u kojima je Jeupka dosuena Pelegrinoviu
danas je opeprihvaeno miljenje kako je . izmislio ambiciozni Dubrovanin Tomo Nadal
Budislavi, kojemu je posveeno mletako izdanje Jeupke i koji ga je financirao radi vlastitog
drutvenog probitka
Pelegrinovievo je autorstvo dokazivano jezinim, stilskim, metrikim i kompozicijskim
analizama razliitih verzija te poznate zbirke pokladnih pjesama
ubranoviu se pripisuje i 58 pjesama iz Ranjinina zbornika

12. MARIN DRI (1508 2.5.1567), Dubrovnik

Darsa, Dersa
dramatik i lirik
puanin (jedan od 12-ero djece Marina i Ankule) u novanim tekoama
nadimak: Vidra
jedan od dvojice rektora crkve Svih svetih u Du, studirao u Sieni, vjerojatno kanonsko pravo
(studentski prorektor Sveuilita); putovao u Be i Carigrad sa grofom Rogendorfom, pisar u
solani
sveenik
umro u Veneciji i pokopan u crkvi sv. Ivana i sv. Pavla
djela su se sauvala, esto u nepotpunu obliku, u rukopisima (osim knjige tiskane 1551), od
kojih najstariji potjeu iz druge polovice 16. st.
poezija se nastavlja na raniji hr. petrarkizam
dva temeljna odvjetka u njegovu dramskom stvaralatvu: idilini i komediografski
poziva se na domau tradiciju (D. Dri, karnevalska trad.) i tal. teatar
posee za oblicima pastoralnog teatra (izvori u antikim teokritsko-vergilijanskim uzorima i
petrarkizmu) i za oblicima rustikalnog kazalita (izvori u srednjovjekovoj protuseljakoj farsi i
pukom kazalitu)
osnova drama: ANTITEZA - suprotstavljanje pastoralnih ili mitolokih motiva rustikalnima,
viih stilova niima, stiha prozi, svijeta poezije realnome svijetu
pastorala je autotematina: razotkriva ogranienja pastoralne konvencije, postavljajui ira
pitanja o smislu traganja za idealnom Ljepotom, o istini i lai poezije
njegovo komediografsko stvaralatvo veim dijelom predstavlja, za renesansu karakteristina,
commedia erudita - preuzeo ope zasade poetike i komediografske tehnike, repertoar motiva i
tema, uz suvremene tendencije u tal. komediografiji vee i naglaavanje posebne vrijednosti
jezika i upotreba jezinih stilizacija kao izvora komizma
prvi predstavnik suvremene renesansne komedije u HK
stvorio originalni komini teatar, utemeljen u domaim drutvenim i jezinim realijama
u tom podruju najvei dosezi su Dundo Maroje i Skup
komedije nose velik intelektualni naboj (Dundo) u koji ulaze brojni idejno-filozofski motivi
renesansne misli
oni esto postaju predmetom kritike refleksije: sumnja i ironija naruavaju renesansni
203

optimizam i vjeru u mogunost pobjede pojedinca nad sudbinom, slino kao to u pastoralnoj
drami naruavaju renesansna estetska uvjerenja
to D. stvaralatvo vee uz krizu renesansne svijesti i opravdava promatranje njegova
opusa u kontekstu manirizma
Dri je bio roeni kazalini pisac s izrazitim darom komediografa da uhvati ive ljudske tipove
u asovima kada njihovi nagoni i slabosti izazivaju smijeh, a da pritom ne pretjera gomilajui
smijene crte do apstraktnosti karikatura
njegove komedije ive u prvom redu od zabavne izmjene dogaaja i njihovih kombinacija
Dri nije ni satiriar ni moralist, uzimao je svijet onakvim kakav je
pastirske igre pisao je knjievnim jezikom, a komedije su pune vulgarnosti, ali i boje, ivosti,
nenamjetenosti i onih iznenadnih obrata koji u tren osvjetjuju karakter ili situaciju izazivajui u
isto vrijeme smijeh
drame je pisao za prikazivanje o pokladama, najee na pirovima uglednih porodica, ponekad
pred kneevim dvorom, a jednom u Vijenici
predstavljale su diletantske druine
stari obiaj u Du bio je da se mlade, i to vlastelinii, napose mladi graani, udruuju u
societates, kojima je bila zadaa da se brinu za pokladne zabave i kazaline predstave
IVOTOPIS
Hrvatski komediograf Marin Dri roen je 1508. u Dubrovniku nakon svoje petero brae i
sigurno nakon neke od svojih est sestara. Knjievni dar razvio je u Sieni gledajui seljake
lakrdije, komedije i pastirske igre te igrajui u njima. Godine 1526. Dri, sada ve sveenik,
izabran je za jednog od dva rektora crkve Svih svetih u Dubrovniku. Dvanaest godina kasnije
(1538.) dobiva vladinu stipendiju i odlazi u Italiju na studije. U periodu od 1539. do 1543.
studira crkveno pravo u toskanskom gradu Sieni. Na ispitima ne blista i nije ba uzoran uenik,
ali je zato je omiljen meu studentima te ga oni 1541. biraju za upravnika studentskog doma i
vicerektora Sveuilita. Kako ve dugo nije biran ni rektor Dri obnaa i dunost rektora. U to
doba ve je u umjetnikim vodama to se vidi iz policijskog zapisa (1542.) kada ga je policija
uhitila u jednoj privantoj kui dok je glumio ljubavnika u jednoj predstavi. U to doba predstave
su, iz politikih razloga, bile zabranjene.
Izgubivi interes za studije i nikada ih ne zavrivi Dri naputa Sienu (1543.) i kree kui. Tu
se ne bavi trgovinom poput oca ve pie komediografska djela i upada u dugove. Istovremeno
stjee brojne neprijatelje meu dubrovakim bogataima i trgovcima koji su se prepoznali u
njegovim djelima. Dvije godine kasnije (1545.) u Duborvnik stie austrijski aristokrat i
vojskovoa Kristof Rogendorf. Ljut na austrijski dvor poao je, u tajnosti, put Carigrada kako bi
se stavio u slubu sultana. U Dubrovniku se upoznaje s Driem i on mu postaje sobar. Uskoro
se Rogendorf iznenada izmiruje s austrijskim dvorom i vraa u Be. U Beu Dri ostaje samo
tri mjeseca, a onda se opet vraa u Dubrovnik. Rogendorf je 1546. ponovo u Dubrovniku i
ovoga je puta konano raskinuo s bekim dvorom i jo se jednom uputio u Carigrad. U
Dubrovniku se sjetio Dria i ponovo ga uzeo u svoju slubu, ali ovaj puta kao tumaa.
Meutim, Rogendorf u Carigradu nije dobio oekivani visoki poloaj te ostaje bez novca i
odrava veze s dubrovakim odmetnicima Buiniima. Dri mu opet okree lea i vraa se u
Dubrovnik. Pored grofovskog tumaa i sluge Dri je jo bio i pisar po solanama i svira u
crkvama. Ipak 1562. odlazi u Veneciju, ali se povremeno vraa u Dubrovnik. etiri godine
kasnije (1566.) odlazi u Firenzu i upuuje firentinskom vojvodi Cosmu I i njegovom sinu
Francescu pet izvanredno vanih pisama u kojima je, izmeu ostalog, traio da se u
dubrovakom Senatu izjednai broj puana i vlastele. U tim pismima Dri teko optuuje
vladu u Dubrovniku i predlae vojvodi da uz mediijsku novanu i vojnu pomo podigne
204

ustanak u Dubrovniku. Plan je bio smuen, nepromiljen i nerealan te se vlasti u Firenzi nisu ni
trudile odgovoriti Driu. Dri je naime smatrao kako Dubrovnikom vlada dvadeset ludih
nakaza i dvadeset krtaca smijenih u oima suvremenika.
Dri je djela pisao za prikazivanje o pokladama, a izvodile su ih kazaline druine zvane:
Pomet-druina, Garzarija i Njarnjasi. Bio je pjesnik vedre, renesansne glume, dalek pobonim
preokupacijama. Izrazio je dra pukog govora, progovorio je prostonarodnim jezikom te je
prvi donio na pozornicu likove pjesniki i puki ocrtanih 'naijenaca' (Pomet, Dundo Maroje,
Tripe, Bokilo i dr). Bio je vjet dramatiar, a njegov se komediografski opus odrao sve do
danas snagom nepatvorene umjetnike inspiracije. Umire u Veneciji 1567. iznenadna i prilino
tajanstveno. Sahranjen je u mletakoj crkvi Sv. Ivana i Pavla.
Marin Dri (s nadimkom Vidra) bio je pjesnik, dramatiar i politiar iznimno nemirna ivota,
dubokoga osjeaja za okolnu zbilju i nepotkupljive sposobnosti da vieno pretvori u istinsku
poeziju - prije svega vizualnu poeziju scene. Taj najvei komediograf hrvatske knjievnosti
roen je u pukoj obitelji u kojoj se s nelagodom uvalo sjeanje na kotorsko porijeklo i gubitak
plemstva zbog kukaviluka nekog pretka, koji je, navodno, pobjegao pred kugom. Kad je
navrio trideset godina, dodijeli mu dubrovaki senat pomo da ode na nauke ili u gimnaziju u
Italiju, a u to doba u kui Drievih dolazi do tekih financijskih nevolja. Otada je u mladoga
Dria ulo nezadovoljstvo socijalnim poloajem, kojega se vie nikada nee osloboditi. Uio je
u Sieni, gdje je odmah po dolasku 1540. biran u administrativne sveuiline asti. Kretao se u
uglednim krugovima, ak je i glumio ljubavnika u komediji izvedenoj u kui nekoga plemia
pored Siene, ali nema podataka o bavljenju knjievnim radom.
Drugo, najvanije razdoblje njegova ivota poinje 1548. s izvoenjem njegove danas
izgubljene drame Pomet u Dubrovniku. Voen histrionskim demonom, Dri kao da je ljude
samo premjetao s okolne, velike pozornice koja se zove Dubrovnik, Italija, svijet, na svoju
intimnu, pravu, kojoj je bio suverenim gospodarom. Tu poinju nevolje kojima je bio rtvom,
jer je scenski oblik literature od svih najneposredniji i time katkada najneugodniji, jer se ljudi
prepoznaju na sceni, pa su se i Dubrovani sigurno prepoznavali u dojednoj komediji dum
Marinovoj. A on je, kao svjetski putnik i trgovac, orgulja u crkvi, ak u Sieni i buan sudionik
u njezinu studentskom ivotu, spretan prireiva zabava i maskarata, povratnik u rodni grad,
tajnik grofa Rogendorfa i, konano, kapelan mletake nadbiskupije, potencijalni urotnik protiv
(koje li strahote!) vlastitoga grada, imao to promatrati i o emu pisati. Po tome je Dri
jedinstvena pojava u starijoj hrvatskoj knjievnosti, pisac koji ne prihvaa "dubravu" kao
apsolutno ostvarenje sretnoga iota, pisac koji se usuuje dati kritiku vlastitoga grada , tj.
njegove aristokratske uprave prikazujui njegov upravljae kao "dvadeset obezoruanih i ludih
nakaza".
Najstarija sauvana drama je Tirena, ija je prva izvedba 1549. na otvorenom pred Kneevim
dvorom prekinuta zbog bure. Dvije godine poslije izvedena je ponovo u pirnoj prigodi. Novela
od Stanca zaziva snana folklorna prisjeanja drevnih solarnih mitova u kojima se staro zimsko
sunce i zamrzla zemlja prikazuju pod maskom ostarjela seljaka koji se u scenskom obredu
pomlauje i obnavlja oivljavajui time energiju novogodinjega proljetnog ciklusa nakon
zimskog solsticija. U ovoj je drami taj arhetip smjeten u dubinskom, nevidljivom sloju drame.
Na povrini se igra druga igra. Nevelika je to drama, ali jedna od najmonijih i
najkonzistentnijih hrvatskih drama svih vremena. Objavljena je, zajedno s malenim
kanconijerom petrarkistikih pjesama, 1551. Najslavnije Drievo djelo je komedija Dundo
Maroje, temeljena na sukobu ljudi nazbilj i ljudi nahvao. Skup je posljednja velika Drieva
komedija koju je Njarnjas druina izvela 1555. na piru u Saba Gajina. Dri u njoj jo izravnije
razdvaja prostor scene i prostor grada - u prologu satir Stijepo govori o prostoru scene kao o
Njarnjas gradu, kao o scenskom gradu kojega su Njarnjasi zidali, gdje Njarnjasi gospoduju i u
205

kojemu su Njarnjasi zakone dali.

Napisao je mnoga kazalina djela, od kojih su neka poznata samo po naslovima i odlomcima , a
neka u cjelini. Vanija djela: pastirske igre Tirena, Venera i Adon, Plakir (Griula), komedije
Dundo Maroje, Skup, Arkulin, Mande, Novela od Stanca, tragedija Hekuba.
Stvaralatvo
Kronologija Drieva stvaralatva u mnogim je tokama nesigurna. Sve informacije o njegovu
knjievnom djelovanju odnose se na godine 1548-59. Na temelju raznovrsne dokumentacije
rekonstruiran je sljedei redoslijed njegovih dramskih djela: izgubljena komedija Pomet,
pastoralna drama u stihu Tirena, 1549, rustikalna farsa u stihu Novela od Stanca 1550,
rustikalno--mitoloka drama u stihu Venere i Adon 1551, Tirena, 1551, komedija u prozi Dundo
Maroje, 1551, komedija u prozi Skup 1555?. Vrijeme premijere Pjerina, komedije sauvane u
fragmentima, nije se dalo utvrditi. Izvoai Drievih drama bile su amaterske druine: izmeu
ostalog, druina Pomet, druine Garzarija i Od Bidzara, sastavljene od mladih plemia. Godine
1551. pojavila se jedina Drieva knjiga objavljena za njegova ivota. Nije sauvan nijedan
primjerak tog izdanja, ali valja pretpostaviti da je ono istovjetno s dvama sljedeim izdanjima
(Venecija 1607, 1630) i daje sadravalo Drievu ljubavnu liriku, kao i tri dramska djela:
Tirenu, Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i
Novelu od Stanca. Preostala Drieva djela sauvala su se, esto u nepotpunu obliku, u
rukopisima, od kojih najstariji potjeu iz druge polovice 16. st.
Drievo stvaralatvo nailazilo je na priznanje suvremenika, ali je i pobuivalo kontroverzije.
Nakon praizvedbe Tirene Dri je ak optuen za plagijat ijom je rtvom trebao biti Mavro
Vetranovi. Ovaj je ipak odluno to zanijekao. Drieva lirska poezija nastavlja se na raniji
hrvatski petrarkizam. Glavno podruje njegova stvaralatva bijae drama. Driev dramski opus
tvore dva temeljna odvjetka: idilini i komediografski. Osnovu Drievih drama predstavlja
antiteza: suprotstavljanje pastoralnih ili mitolokih motiva rustikalnim motivima, viih stilova
niima, stiha prozi, svijeta poezije realnome svijetu. Drievo komediografsko stvaralatvo
veim dijelom predstavlja, za renesansu karakteristina, regularna komedija, tzv. commedia
erudita. Dri je pisac visoke knjievne kulture, upoznat s antikom tradicijom (posebice s
Plautom, udomaenim u Dubrovniku), kao i sa suvremenom talijanskom komedijom i
talijanskom novelistikom koja je toj komediji bila vanim izvorom inspiracije.
Utjecaj
Drievi su najvei umjetniki dosezi u komedijama Dundo Maroje i Skup. Karakteristinim za
njegovo stvaralatvo je renesansni vitalizam, uz sjene sumnje i ironiju koja nagovjeuje
maniristiko razdoblje. Dri nije kreator podijeljenih linosti, nije tvorac nezaboravnih
karaktera- iako ih nije poznavao, (niti je mogao, zbog kronologije) najblii su mu komediografi
poput Bena Jonsona ili Lope de Vege, ija djela obiluju energijom nabijenim skiciranim
likovima, a ne linostima. Moemo samo aliti to se od njegova djela nije sauvalo vie, a ni
to on sam nije utroio vie energije u vlastitu istinsku vokaciju, umjesto u bizarne politike
projekte. Sudimo li po jeziku, njegov je virtuozan, njegovan, a opet bujan idiom pokazao svu
rasko i potenciju hrvatskoga jezika sredine 16. stoljea, i u tom stoljeu, predstavljenom
najvie poezijom, on je praktiki jedini prozni autor iji izraz doivljavamo kao moderan i
posve razumljiv, bez nezgrapnosti i artificijelnosti koja je pratila kasniju hrvatsku prozu.
Suprotstavljanje visoke retorike i puke burleske daje ivotnost i tenost njegovu izriaju- neto
to je hrvatska proza ponovo poluila tek u drugoj polovici 19. stoljea. Otkriven ponovo u
19. stoljeu, Marin Dri je najivotniji hrvatski renesansni pisac i temelj hrvatskoga
dramskoga repertoara.
206

njegove komedije igrale su dubrovake glumake druine:

druina od Bidzara (igrala Hekubu),
Pomet - druina - sastavljena od graana (igrala je Pometa i Dunda Maroja, a vjerojatno i
Tirenu i Stanca),
Garzarija - mlada vlastela (izvela Tripe de Utole, Duho Krpeta),
Njarnjasi (igrala Skupa)
1. zbirka 20 ljubavnih pjesama Pjesni ujedno stavljeni s mnozim druzim lijepim stvarmi
tiskana 1551. zajedno sa Tirenom, Venerom i Stancem (izdanja i 1607, 1630)
jedina knjiga objavljena za D. ivota
rad iz doba, kad je Dri iao stopama ika Menetia i svoga strica Dore Dria, koje mnogo
slavi u prvom prologu Tirene
11 djela za pozornicu:
2. Hekuba
nakon dviju zabrana 1558. godine, izvedena je 28.1.1559 od druine od Bidzara
pogreno pripisana Vetranoviu i tiskana tako 1872. u IV. knjizi SPH
5 inova
Tragedija
u dr12-ercu i 8-ercu (izmjenjuje dr12 (prevladavaju) s 8ercima u etverostihu (kad se navodi
tui govor) i petostihu, gdje se 5.stih ne rimuje)
jedini prijevod sauvan od Dria
1. TRAGEDIJA U HK.
Euripidova tragedija, prevedena s talijanske preradbe Lodovica Dolcea
Hekuba po formalnim znaajkama i po morlanoj intenciji, a i kao tragiki anr najizrazitije
predstavlja Dria kao pisca u novom, nemirnom, potresnom i protureformacijskom podneblju.
Takoer, Hekubu je potrebno shvatiti kao produkt razdoblja manirizma, a ne renesanse.
Vinko Foti je naglasio kako je MD izabrao za prepjev ba ovu dramu kako bi pokazao
"tragian lik lakomca koji krvavo i strano zavrava", naime lik Polinesta koji je zbog pohlepe
za zlatom ubio Hekubina sina Polidora, povjerenog mu na uvanje i koji je zaista bio ovjek
nahvao. Drieve su intervencije u strukturu, ipak, donekle promjenile karaktere nekih
dramskih osoba u odnosu na Dolcea, npr. Hekube i Poliksene koje su osjeanije i humanije,
blie Euripidovu shvaanju. Vidljivo je da je na nekim mjestima Dri direktno prevodio
Euripidove stihove, tj. da se nije drao iskljuivo Dolcea.
Stihovi u kojima Hekuba moli Uliksa da joj se smiluje i potedi smrti Poliksenu, kao to je
njemu jednom Hekuba spasila ivot, za razliku od Dolceovih, kod MD imaju aluzivan karakter
u kojima se oituje piev drutveni i moralni poloaj u Gradu. Dri nije samo isticao Uliksov
ugled kao Dolce, ve je izravno suprotstavio ljude na vlasti koji uvijek imaju odlunu rije
onima koji su bez asti, makar imali mudar glas, stvarajui tako opreku mudrosti i ludosti, pri
emu nam je jasno i tko je tko u toj opreci.
Uvodi satire i Nereide, kojih u Dolcea nema.
U intromedijama, koje su predah meu inovima krvave tragedije, javljaju se vile i satiri, koji
su bili tipini likovi Drievih postorala, a koje su gledatelji rado prihvaali. Intromediji su
vjerojatno sluili da publiku nenaviklu na tragedije priblii njenom svijetu, pa je tako publika
sigurno osjeala veu bliskost prema Polikseni kad su na kraju 1.ina od satira uli da ju
nazivaju slavnom i visokom vilom koja planine pohaa i oko sebe gorske vile okuplja, a pred
207

njom tance izvode satiri koju se ne mogu od nje odjeliti i ele nju tunu razgovoriti svojom
pjesmom. Ili nakon 2.ina kada morske vile, Nerejide, dolaze s tunim pjesmama da podjele bol
s kraljicom Hekubom, kao to su nakon 3.ina uradile i gorske vile, koje joj na kraju govore
kako e ronei s njom suze doniejti cvijee da pokriju mrtvo Poliksenino tijelo ili napokon kao
vila poslije 4.ina koju su drugarice poslae da plae nad mrtvim Polidorom i da mu donese dar
od cvijea i suza. Ti intromediji su izvorni Driev tekst, a slian postupak uklapanja vilinskog
svijeta u dramsku vrstu kojoj ne pripada Dri je primjenio i u Skupu u kojem se u prolog
pojavljuje satir od kojeg su pobjegle vile, pa se on ispriava i opravdava to ovom prlikom nee
biti prikazane vile, Kupido, vijenci, rue, ve komedija. Intromedije su sluile za posredovanej
izmeu gledatelja i tragikog zbivanja., imale su funkciju dodatnog Kora
ima dosta stihova u kojima Odisej demagoki opravdava zloin suprotstavljajui barabrima
grku ast.
Hekubini i Poliksenini istiu suprotnosti izmeu dobra i zla, govore o vjenom spasu pravednih,
o smrti kao svrsi svih zala, o ljudskom i bojem zakonu, o razboru, nevjeri, lakomosti.
Polinestovi, pak, napadaju ud ena, a Kor ih brani itd.
Preko Hekube MD opominje vlastodrce: Ima se misliti er svaka slava i mo / pod suncem na
sviti na manje ima do.
Uliksovi stihovi daju opreku ljudi na vlasti mudri ljudi: ovjeka od vlasti svaki svjet ima
vlas / a ki je bez asti, nie uven mudri glas.
Cilja i na dravniko opravdavanje zloina, koji je posljedica nemirljiva antagonizma izmeu
gospodara i robova: Gospostvo tuj gine, a ludost tih sudi / gdi asti ne ine vridnost od ljudi, a s
vridnim nevridni upored gdje stoje, / pokonji tuj su dni drave svakoje.
Pomou Hekube istie odgovornost vladara koji ne bi smjeli zlorabiti povjereni im zakon
unesreujui ljude, robujui zlatu i ne djelujui prema pravdi i pravoj mjeri ljudske naravi:
U ruke vam na svit pravda je, zakon dan,
bez vas se sahranit ne more pravedan;
inite, kim doli dano je vladati,
da se prav ne boli i da prav ne pati.
Er ako zloba uz vas vladaoce mo stee,
slatki mir, pokoj vas od ljudi utee;
ve drago na saj svit veselje i rados
meu ljudmi nee bit, ma dreselje i alos.
Pravednu sahrana gdi da se bude na
kad pravde izbrana sila se bude za?
*****
Jaoh, kako nitkore pod suncem na sviti
zvati se ne more slobodan ni riti!
Tko ljuctvu, tko zlatu, tko srei od svita
robuje za platu; a vjetar obhita
"zakonom" tko pravi "svezan je ivot moj",
ter svojom naravi ne vodi ivot svoj.
*****
O, kako dobrota i rii dobre ima,
a od zla ivota u zlo se sve prima;
a razlog od rii vazda ures lip drui,
a koji lisii ni ri mu ne slui.
208

Kao i sama funkcija tragedije i tragikog junaka u maniristikom razdoblju, takvi su stihovi
upereni protiv dvostrukog morala vladajuih, kojima s u ruke dani pravda i zakon, i ne svode se
na apstraktan primjer i opomenu, jer im aluzivnost potkrepljuju bitni idejni kontekst djela
(dravni razlozi kao opravdanje nedjela, lakomost za zlatom kao uzrok nesree drugih, himbeno
lisienje zlih i nerazumnih koji upropatavaju pravdu). Dakle, postoje i te ope znaajke koji
hekubu dovode u zajedniki kontekst s ostalim djelima, prije svega na temu lakomosti, novca,
lisienja, ukratko na nepomirljiv odnos ljudi nazbilj i ljudi nahvao.
(Frano ale)
Likovi:
Sjen Polidora,
Hekuba (trojanska kraljica),
Poliksena (Hekubina ki),
Kor od ena trojanskih,
Ulise (Odisej, jel..),
Agamemnon (kralj od Miene),
Taltibijo (Agamemnonov sluga),
Hekubina sluga,
Polinesto (kralj od Tracije),
Semikor.
SADRAJ: (by me: pabireno itanje)
1: iz sjena pakla doao je na zemlju duh mrtva Polidora. Ubio ga je Polinesto.
Hekuba se tui, Kor ju tjei, dolazi sluga koji joj nosi vjesti da su grki voe odluili i ker joj
Poliksenu ubiti i proliti njenu krv na Ahilov grob, (on se za ivota bio zaljubio u Poliksenu). Dolazi
ubrzo i Poliksena kojoj Hekuba priopuje vijesti.
2: Sreu se Hekuba i Ulise, koji joj govori da se ta rtva treba napraviti zaa junaka Ahileja, jer to on
od njih trai takvu rtvu. Hekuba ga podsjea kako ju je molio za ivot svoj kad joj je doao u dvor
u Troji za vrijeme rata, ja sam se smilovala, sauvala ti ivot i poslala te doma. Zato sad Hekuba
trai da se smiluje Polikseni i vrati tako dug, ubijte Helenu jer je ona kriva za Ahilejevu smrt, a
Poliksena je pravedna i neduna djevojka. Uliks se opravdava da to moraju uiniti. Dolazi i
Poliksena i moli za svoj ivot.... bla bla bla preskaem.. aaaa.. neda mi se nita... NA kraju uliks
odvodi Poliksenu.
3: Taltibijo dolazi i opisuje Hekubi Polikseninu smrt.
4: Sluga Hekubi nosi Polidorovo mrtvo tijelo, Hekuba opet kuka. Tijelo je naeno na obali gdje ga
je nanijelo more. Hekuba kui da ga je Polinesto ubio, a njemu je bio dan na uvanje. Dolazi
Agamemnon, udi se da Hekuba nije otila ve po ker da ju zakopa, govori joj da je umrla asno i
da nisu dali nikome da dira njeno mrtvo tijelo. Spazi uto mrtvo Polidorovo tijelo i pita tko je.
Hekuba uti isprva, pa mu kae tko je i ne moli ga za slobodu svoju to bi joj i bio dao, nego za
mogunost osvete.
5: Hekuba odlazi do Polinesta, moli ga da vojnike svoje poalje dalje jer mu ima tajnu za rei. Pita
ga za Polidora, Polinesto lae da je ivi zdrav i jo uvijek mu uva nejgovo zlato. Ona mu lae da
mu eli otkriti gdje je zlata josh skriveno. Na kraju oslijepi Polinesta i ubije mu djecu. Odlazi
Agamemnon do Polinesta i Polinesto mu govori to se dogodilo i opravdava se da je Polidora ubio
da nebi Grci mislili da im nije odan. Nakon to se osvetila izdajici, Hekuba pred Agamemnonom
nadugo opisuje Polinestovu neharnost, lakomost, ljubav za zlatom zbog koje je ubio prijatelja i
himbene rijei kojima je prikrivao la. Agamemnon na kraju daje zapovjed da Hekuba ukopa svoje
dvoje djece.
209

pastirske igre
spoj sentimentalne pastirske igre i seljake lakrdije
kraj idealiziranih i sentimentalnih pastira na pozornicu dovodio i prave, realistiki prikazane
pastire sa seljakim imenima i drastino-smijenim govorom du okolice, koji se, dolazei na
pozornicu dekoriranu kao dubrava, takoer zaljubljuju u vile ili se ude svemu to vide, da na
kraju uvide da taj arobni svijet vila nije za njih i da im je najbolje vratiti se svojim seoskim
djevojkama
2. Tirena (5 inova)
1548. ili 1549. izvedena pred Kneevim dvorom o pokladama; 1551. na piru Vlaha Dria
(zajedno s komedijom Venere i Adon)
za svaku od izvedbi napisao prolog u dijalogu koji govore seljaci, slavei u prvom Du, vlastelu,
vladike, pisca i uope du pjesnike (osobito Vetranovia), a u drugom skupljene svatove i
nevjestu, ali i opet pisca
zbog te je drame Dri optuen da je plagirao Vetranovia
njegova najstarija sauvana drama; pastorala
5 inova
u dr12 i 8-ercima (u 8ercima je jedino vilina tuba nad Ljubmirom za kojeg misli da ga je ubio
satir kamenom)
posveta Maru Makulji Puciu
tipina dramatizirana ekloga onoga vremena, s pastirom Ljubmirom koji je zaljubljen u vilu
Tirenu, sa zaljubljenim i pobjenjelim satirom koji Ljubmira ranjava kamenom, s vilom koja se
onesvijesti drei Ljubmira mrtvim, s oivljavanjem zaljubljenika i s obaveznim sretnim
zavretkom
neki likovi: Vueta, Obrad, Ljubenko, Radmio, pastir Ljubmir, vila Tirena, zaljubljeni satir,
Stojna, Kupido, Vlasi: Miljenko, Radat, Radatov sin Dragi
zanimljivo je da se i Radat i Dragi zaljubljuju u vilu, a kominost situacije proizlazi iz toga to
je Radat starac, a Dragi djeak
igri naroitu boju daju prizori sa seljacima, koji se jedan za drugim upleu u radnju
zaljubljujui se u vilu dobrovoljno ili ranjeni i protiv svoje volje od svemonog i neumoljivog
Kupida
pravorijek vile i njezino priklanjanje Ljubmiru smiruje na kraju svu tu buru i komad se, po
obiaju, svrava opim pomirenjem i plesom
Pisana je po pravilima eruditne (uene) komedije.
Djelo ima 2 prologa koji su pisani u dijalogu i stihu (dr12). Dijalog inae nije uobiajena
forma za prolog. U 1. prologu govore Obrad i Vueta pri emu Obrad opisuje svoj grad, a
Vueta govori kako se Dubrovnik obogatio trgovinom, velia mornaricu, spominje Turke i
najavljuje to e se dogaati u djelu. Obrad postavlja pitanje tko je sastavio djelo, to je bitno jer
Dri mora govoriti o sebi. Vueta potom opisuje Dria, govori kako je proao svijet i vidio
uda, a ne sjedio doma. Spominje dubrovaku rijeku Omblu, koja je u Drievo doba smatrana
mjestom gdje se skupljaju vile i muze koje nadahnjuju pjesnike. Spominje Doru Dria i ika
Menetia, hvali ih, vidi svoje mjesto uz njih kao budui pjesnik, poziva se na tradiciju
(autoreferencijalnost). Hvali Mavra Vetranovia, ne spominjui mu ime, ali spominjui njegovo
djelo - Remeta. Hvali Dubrovnik jer ima tako velike pjesnike.(ovaj dio naravno mora shvatiti
210

kao da Dri opisuje i govori o sebi, ali kroz lik Vuete). Prolog slui da nas uvede u radnju, da
bi lake pratili dogaaje, te da oznai siguran i dostojan ulazak Dria u knjievnost.
Nije lako prosuditi je li povratnik iz Siene mislio o Dubrovniku ono to Vueta i Obrad govore,
suprotno od stava koji e kasnije izraavati vie ili manje prikriveno kao komediograf i
otovoreno kao urotnik, ili su panegiriki stihovi Du samo konvencionalan obol plaen pirnicima
i naruiteljima, a djelomice i smiljeno pometovsko akomodavanje sredini.
Poticaj mu je dala domaa dubrava, divan predio na izovru Rijeke gdje se navodno okupljaju
vile (imaginarni prostor, idealan, izmatan - pastiri, vile). Kompozicija je u stilu komedije
(eruditne). Kraj 1.ina najavljuje 2.in, itd.
U djelu se isprepliu realni i irealni likovi.
irealni su: Tirena (vila), Kupido, glas iz neba, Satir (I), (II) i (III).
realni su: Radat, Dragi, Vueta, Stojna (Miljenkova majka), pastiri (Ljubmir, Ljubenko i
Radmio).Miljenko,Remeta,
Motivi koji prevladavaju su: ljubav, idilini ambijent, priroda, veselje, pastirski elementi
(doarava se atmosfera).
Pastiri se zaljubljuju u Tirenu. Miljenkova majka - Stojna, govori mu da za njega nije vila, nego
obina seoska djevojka (antiteza selo-grad). Dri aktualizira vjeni sukob svekrve i nevjeste :
staro-mlado, irealno-realno (2 antiteteze koje provlai kroz sva svoja djela).
Dakle, neposredno se govori o odnosu dvaju svjetova: seljaci su skloni zanijekati i Kupidovo
postojanje i smisao same zaljubljenosti kao duevnog stanja, ali e im se onda dogoditi da i
sami padnu pod vlast onih istih konvencija koje su prije negirali, da se, dakle, zaljube u vile i
ponu im govoriti u pseudopetrarkistikim formulacijama. Tipian takav lik je Radat - zastupnik
realistinog, ali na kraju i on poputa i zaljubljuje se u Tirenu. Time se prikazuje parodija na
petrarkizam (najprije realan i razuman, a onda zaljubljen). Dragi govori protiv Kupida jer je
zaludio Radata i eli ga pogoditi, ali Kupid njega pogaa strijelom, pa se i on zaljubljuje u
Tirenu.
Djelu naroitu boju daju upravo prizori sa seljacima, koji se jedan za drugim upleu u radnju,
zaljubljujui se u vilu dobrovoljno ili ranjeni i protiv svoje volje od svemonog i neumoljivog
Kupida.
Kroz sve su dijaloge aktualizirani realistini elementi, a kad se zaljubljuju Dri uvodi
petrarkistike elemente.
U posljednja 2 stiha u djelu Dri se obraa zavidnicima i neprijateljima koji su ga uvelike
ogovarali na poetku njegove knjievne djelatnosti. Ti isti su ga optuili da je plagijator i da je
pokrao Mavra Vetranovia.
3 su bitne teze kod Dria:
1. govori o vlasitom stvaralatvu
2. poziva na zbilju
3. poziva na tradiciju
Tirenina zaljubljenost i priklanjanje Ljubmiru smiruje na kraju svu tu buru i djelo se, po obiaju,
zavrava opim pomirenjem i plesom. I pogaa - Tirena i Ljubmir su sretno ivjeli do kraja
ivota.
F. ale:
Tirena je vie nego rustiklana ekloga, omiljena kazalina vrsta koja se razvila ne temelju
oponaanja starih pastirskih ekloga oformivi se kao samostalan i dugo vremena popularan
oblik teatra. Ona prethodi znamenitim djelima u evoluciji anra (najslavnija i najeljpa
talijanska pastorala je Tassova Aminta). Iako je liena neke posebene zanimljivosti zapleta i
dinamine ivosti radnje, u Tireni se ve pojavljuju izrazite sklonosti Drieve prema
211

realistinom slikanju zbilje u obliku komedije, pa prikazbom reaslitikog seljakog svijeta koji
je uveo u ljubavna zbivanja na fantastinom popritu arobne dubrave, ve je otkrio veliki
smisao za stvaranje prizora i tipova nadahnutih promatranjem situacija i ljudskih naravi u
samom ivotu. Vjeto ocrtani seljaci kojima je dao mnoga obiljeja specifine nae rustinosti,
komini su i simpatini svijet, za razliku od seljaka u Driu dobro poznatoj sienskoj pastorali
slinog tipa.
Ljubav u Tireni sve disperatnosti i razliitosti (stari/mladi, pastiri/satiri, relano/fantastino...)
povezuje u strukturalnu cjelovitost.
U 1 inu je radnja slijedila obrazac prikazbene ekloge (kontrast pastira i nimfe, razgovor 2
pastira, pokuaj samoubojstva). Nakon toga se javaljaju i motivi jednostavnije farsine strukture
kad se u radnju umjeaju vlaii, zatim stari remeta i kad Tirena oivi. (Kouta)
trima arkadskim pastirima su suprotstavljeni seljaki pastirii (npr. Miljenko), a ne teaci koje
nalazimo u sienskoj pastorali. Drieva je izvornsot u njihovu govoru, tj. da su zaista nadahnuto
reproducirani pastiri iz du zalea, s vlastitim obiljejima rustinosti kakvu je MD poznavao.
velec napominje kako simetrinost 3 arkadska pastira prema 3 rustina ne smijemo uzimati
kruto, jer Ljubenko i Radmio nisu zaljubljeni, kao sva tri seljaka koja emo sresti, a Miljenko se
zaljubio bez posredovanja Kupidove ljubavne strijele.
Rustiki rizori zauzimaju 2/3 radnje, to je izraz izvornosti, a ne manjkavosti MD-a, jer je time
MD doveo u opreku 2 dispartna svijeta: petrarkistiki uzmnonih i rustiki ubozih pastira.
Lik starog Radata je oblikovan prema sienskom motivu seljaka koji izaziva Kupida, pa ga ovaj
kanjava.
Sukob mladih i starih, skromnijih starih vremena i obiaja koje donosi moderno doba
prosperiteta, kao i to da su nevjeste jedna od veih drievih preokupacija vidljivo je u 2-inu u
razgovoru Stojne i Radata gdje ona kritizira mlade nevjeste, slino o nevjestama govori i
Vukosava u Griuli. Dri preko seljaka cilja na obiaje grada, a tema nevjesti ima i poseban
komini smisao jer se njegove drame prikazuju na pirovima, gdje je nevjesta u centru panje
pirnika i publike.
Zavrni Radmilov govor je neka vrsta epiloga, ponavlja misli to su ih on i Ljubenko na poetku
iznjeli kao najavu, anticipaciju temeljnog smisla radnje:
RADMIO
Oto ima takuj mo ognjena ljubav taj
da vrha moe do i mudru na svit saj.
LJUBENKO
Sad dobro mogu rit da ljubav taj moe
nebo ue i vas svit, kad njega primoe.
Zajedno sa Ljubmirovim stihom "Lipota zgar s nebes, vinjega prilika, / na saj svit dana jes za
rados lovika." Dakle sintetizirana je katarza ranje formulirana u platonistikim i himnino
intoniranim idejama: s ljepotom koja doalzi iz raja, s ljubavlju koja je od Boga, s tom
udotvornom moi koja spaja boasnko i zemaljsko i sebi podvrgava sva bia i uzmnone i
uboge, i stare i malde, a na umjetnikom polju i aradski i rustini svijet pastroale. Najue je
povezana dobrota, pa zato i radost, zbog koje svi ude mir.
Obradovi stihovi o ljudima sa zlom udi: "moj brate, svi ljudi koji su pod nebom / raaju se s
udi tko dobrom, a tko zlom./ Tko se bude rodit s zlom udi, ja u t' rit,s zlom udi e ivit, s
zlom udi e i umrit." Ti se stihovi mogu poistovjetiti s Drievim klevetnicima, koje je
indirektno utkavi u pojedine aluzije u Tireni, ciljao na neprijatelje iz uvodne posvete u tiskanoj
knjizi, upuuju i zadnja dva dvostiha kojima se Kupido oprata od puka:
Za drugo nitar ja, o pue, neu rit,
za sunce, koje sja, svitlo e vazda bit;
212

nenavis ne more uinit nemila

da rua od gore n rumena i bila.
Kupido nas vraa iz fikcije u stvarnost, u "ovo brijeme od poklad"
SADRAJ
Svetomu i uzvienomu vlastelinu Maru Makulji Puciu Marin Dri
to je posveta tiskana u drugom izdanju Drieve knjige, navodi da ju je odluio tiskati da se
nebi unitila prepisivanjem, a tebi ju dajem na uvid da ju i jo uljepa
1. Prolog:
govore ga Vueta i Obrad u dr12, hvale Dubrovnik, Obrad dolazi u Dubrovnik, a Vueta je tu
ve neko vrijeme, nakon hvale Duborvniku prepriavaju to e se u djelu dogoditi: Ljubmir voli
vilu, ona ga ne eli, pa se Ljubmir eli ubiti, vila ga tad zavoli, satir e Ljubmiru pokuati oteti
vilu, vila e bjeat od satira i traiti Ljubmira koji e kleti satira to mu je donio tugu. Za osvetu
e Ljubmir sa satirom biti boj, satir e ga ozljediti. Vila e tugovati, bogovi e joj se smilovati,
pa e joj duu od tijela odijeliti. Ljubmir e se oporaviti i onda e ju bogovi oiviti, a oni e se u
ljubavi sadruiti. Zato Obrad Vueti govori da nije mogao doi u bolji dan u grad, jer se danas
odrava ta predstava. Vueta to smjeta u bliski topos, kod Rijeke Dubrovake, "ja sam to
vidio". Zatim hvali Doru Dria i ika Menetia. Obrad pita ima li jo takvih spjevaoca, V
odgovara da su mnogi, aludira na Vetranovia i Obrad na kraju hvali Dubrovnik zbog njegovih
pjesnika. Vueta: "tko doma ne sidi i ne haje truda, / po svietu taj vidi i naui svih uda."
1. in
1: Radnju zapoinju uzmnoni pastiri Ljubenko i Radmio koji trae Ljubmira koji goni Tirenu,
a koji je bio najrazumniji od svih pastira. Ali R:"Oto ima takuj mo ognjena ljubav taj / da vrha
moe do i mudru na svit saj." LJ: "Sad dobro mogu rit da ljubav taj moe / nebo ue i vas svit,
kad njega primoe." Dalje razgovaraju o Tireninoj ljepoti, ali da uz ljepotu esto ide i oholost
("Ah, ni bez gorkosti na sviejtu n'jedna slas."). Radmio otkriva da se Ljubmir zbog Tirene eli
ubiti, pa ga njih dvojica idu traiti.
2: vila Tirena ide u lov sama, hvali ljepotu proljetne prirode oko sebe stapajui je tako s
udnjom za ljubavlju, iz zanesenosti je prene medvjed, kojeg krene loviti, ali joj on utekne, pa
umorna i rumenih obraza sjedne kraj vode da poine, udei se da nema Ljubmira jer ju on
svuda prati i neda mira, smatra ga himbenim kao i hrpu drugih udvaraa.
3: Ljubmir se tui jer ga Tirena ne voli, to mu je to trebalo, nekada je bio sretan, a sada plae i
eli umrijeti, jer ga Tirena ne voli, ima kameno srce. Hvali Tireninu ljepotu, smatra da je bolje
umrijeti nego trpjeti takvu bol i zaziva smrt. Uto mu vila skrivena u lugu pone govoriti da se ne
ubije jer je to sramatno i da e si time ukaljati ime, te ga tjei da e sve doi na svoje mjesto,
uskoro e mu sinuti sunce s istoi. To govori njegova Tirena, Ljubmiru ispadne oruje iz ruke,
pita tko je to, jesi li to ti Tirena, jesi li mi se napokon smilovala i trai da se osoba iza glasa
pokae.
4: vila izae, Ljubmir moli boga Ljubavi, Kupida da joj srce vie ne bude kameno, obraa se na
kraju Tireni da ga ona moe spasiti od smrti. Tirena odgovara da nisu vile ba takve da imaju
toliko kameno srce, govori mu da ga je ula kako se tui. T: Ja ti znam svata i mogu svata, te
mu nudi imanje, razum, znanje, bogatstvo. On odgovara da nita od toga ne eli, samo eli biti
njen sluga. Pita ga ima li neka druga kojoj eli biti sluga. On: ne samo njen, Tirenin. Vila
pristaje biti njegova i kad se ini da su sretni da ne mogu biti sretniji uleti satir elei ugrabiti
vilu, vila pobjegne pred njime, Ljubmir za njima.
2. in:
1: Vila zaljubljena u Ljubmira govori da je svaka vila kamenoga srca dog je ne pogodi
ljubavana strijela, ne znamo to je ljubavna bol "Nemoan tko n bio, taj ne zna to 'e bit
213

zdrav; / a tko n ljubio, jaoh, ne zna to 'e ljubav!" Ona sad voli Ljubmira, doziva ga, strah ju je
da ga satir nije ozijedio.
2: Vlai Miljenko dolazi do vode pjevajui, sree vilu Tirenu, hvali njenu ljepotu, zaljubljuje se
u nju. Neizmjerno je komian u svojoj naravnoj i primitivnoj prostodunosti. Tirena mu neda
prii, raspituje se jeli vidio Ljubmira. On nikoga nije vidio dok nije sreo nju i radije bi da s njom
legne jednom pa da se vie nikada ne ustane. Vila ga potom zove k sebi u hladenac.
3: Tirena sko u hladenac, Miljenko se udi da mu je utekla, jer ne moe on za njom u hladenac,
skida se , zove vilu da izae da joj ne naudi voda i da je vrijeme ruka, da ima on svata za jesti.
4: dolazi stari vlah Radat, zafrkava ga da je lud jer pria s vodom, Miljenko mu objanjava da je
vila upala u vodu, al Radat ga i dalje zafrkava "Nesria tuj ti je i bijeda uplila / velika, ka ti je
svu pamet odnila!" Miljenko se ljuti na njega i trai ga da ga ne dira u njegove ljubavne rane, da
ga ostavi. Radat ne eli, nego e ga ozdraviti palicom, radije e ga ubiti nego ga pustiti da tako
pizdi oko niega, te govori protiv zaljubljivanja, jer ljudi od toga polude (Uzme im bijes oi,
vrag im se ini lip; / taj dobro svjedoi pameti ki je slip.). Zlo govori o Amoru koji gaa ljude
ljubavnim strijelama, ali smatra da vrijeme lijei od svake objesti, a glad i e od ljubavi. Radat
ga dakle, pokuava osvjestiti prijetnjama i prostakim izrugivanjem ljubavi.
5: Stojna, Miljenkova majka trai Miljenka, zaziva ga, a Radat joj odgovara da ga ne zove jer je
povilenio. Stojna moli Radata da joj ga pokae di je, on to ini, Stojna dolazi do sina ljuti se na
njega to je otiao i sve ostavio. Radat pametuje o tome kako je danas sve postavljeno na krive
noge, daje kritiku vremenu. (Danaska nije stida meu ljudmi nikako, / razbora ni vida, - ive se
opako: stari se ne tuju, kako razlog prosi, / ni svjeti njih uju; tim rika sve nosi! / Mlados je
obijesna kakono sit tovar, / za razlog nesvijesna, ne mari n'jednu stvar.) Miljenko pokuava
objasniti majci da ima jedna vila koju voli, pa zove vilu da izae da je dosta ronila, da se pokae
majci i Radatu. Radat onda kudi Miljenka kako se to ponaa prema majci u starim danima.
Stojna Miljenku pokuava objasniti da ga ja avao naveo na to, a Miljenko ju uvjerava da je to
bila vila, da je priao s njom, da je pitala za Ljubmira i da je skoila u vodu. Stojna mu onda
objanjava da gorske vile ne mare za ljude, rugaju se s pastirima i s tobom se ova narugala kao
lovci sa zvijerima, zato doi kui, oito te vila nije htjela, izaberi drugu, najljepu kmetsku ki.
Miljenko im govori da je njegovo srce kod nje, da on ne moe kui, da odu bez nejga, da on
ostaje kod hladenca. Majka se zgraa da e ostaviti staru majku zbog vile, majku koja ga je
dojila i odgojila i sad u starosti umjesto da je titi, on je alosti. Radat smatra da ga treba
nalupat, pa da e se opametiti i krene ga udarati.
6: Miljenko pobjegne, a Radat Stojnu podsjea kako joj je rekao da ga oeni, ali ga ona nije
sluala, jer ene ukrote divlju mladost, pa su onda doma i govori joj neka se ne brine nego nae
djevojku za sina, da ga smiri, a njoj e ona pomoi po kui. Stojna uzvraa kritikom na dananje
nevjeste da nita ne rade po kui, ne pletu, ne tkaju, nego se kite, nastoje posvaati svekrve sa
sinovima im uu u kuu, samo se gizdaju. Radat joj odgovara da niti jedan ovjek pod nebom
nije bez grijeha, svatko je kriv i svi se nose taj peat, svi se prvo zamjeraju na druge, a tek onda
vide sebe. Daje kritiku drutva, napominje kako sinovi bjee od kue jer ih tamo tlae, govori
pogrdno o enama koje se prave mlaima, a nemaju ni zube vie, smatra da se mlade mogu
gizdati, ali stare se ipak ne mogu praviti mladima, napada i oholost staraca. Govori kako se
svekrve samo ljute na nevjeste, a ni one nisu u njihovim godinama bile toliko radine i vrijedne
kao to priaju, nego ste vi ohole i sve mrzite i stvarate razdor. A sve je prokleta toj vaa oholas,
/ nemilo ka smeta kuni mir na svak as; / s stola zapovijedat hoete svakako / i svemu zakon
dat, a ivit opako. / Trijebi je onomu bit ivota sveta / tko hoe drugomu dat nauka i svjeta.
Stojna mu odgovara da ona nije takva, a tko mu kriv da je njegova Jele takva. Radat se ograuje
da nisu sve ene jednako zle, te da govori o onima koje su zle udi,a dobrim je ovo samo nauk.
Vraa se na radnju predlaui rjeenje problema: da odu u selo po Dragia i ostale da dovedu
214

Miljenka kui. Stojna ide u selo, Radat treba ostati uvati Miljenka, govori joj da pouri.
3. in
1: Miljenko sam tuguje, da mu je jedino vila bitna, Radatu se smije da njegov savjet ne pomae,
stariji daju savjete kao da nikad nisu bili mladi, a nas mlade ljubav sjebe. Zazivlje vilu, da bi
krenuo za njom i u smrt.
2: odlazi Miljenko, dolazi Ljubmir koji se tui na zlu kob, jer mu je satir odnio vilu. Proklinje
satira to je stao na put njihovoj srei. Zaziva vilu gdje je i brine se da nije u rukama satira,
zakljuuje da bi radije da on pati i umre, nego da mu Tirena bude ugrabljena od Satira. Odluuje
se sukobiti sa satirom, ako ga nae.
3: Radat je ve umoran od traenja Miljenka, sam konteplira o Amoru, govori kako je za njega
ljubav drutvo, vino, ples u selu. Odluuje ii spavati, a Stojna e ve nai Miljenka.
4: Izlazi Kupido koji se srdi to se netko usudio govoriti protiv njega (Radat,) a svi znaju kakve
su i kolike njegove moi, i bogovi i ljudi, moe uiniti da se i starac zaljubi, pa zato kanjava
Radata da se zaljubi i on u Tirenu.
5: Radat se probudi, sretne Tirenu koja se ali na svoju nesretnu ljubav.
6: vidjevi vilu, Radat se zaljubi u nju i udi se kako je zaljubljen, ljubav kojoj se rugao sad mu
se osveuje, ako je ovo ljubavna bol, onda je uasna, te odluuje ostaviti sve i poi za vilom.
7: Dolaze Dragi, Vueta i Obrad po Miljenka. Dragi: gdje je on, vuk mu je napao stado!,
Vueta: to se to dogaa s ljudima da ostavljaju svoje domove. Obrad: neki ljudi se raaju s
dobrom udi, neki sa zlom udi, a takvi e i umrijeti. Potom zazivlju Radata da idu traiti
Miljenka. Radat ih izvjetava da se i on zaljubio, te da ide traiti vilu, a nek oni idu traiti
Miljenka. Dragi se udi jer Radat ni u mladosti nije vile slijedio, pa kud ih sad slijedi. Obrad se
brine, da im se loe pie jer ako je i starce ljubavna bolest uzela, to e tek biti s ostalima. Radat
ih upozorava da se ne zaljubjuju jer vidite to ljubav radi od ovjeka. Vueta mu govori da mu
je to sve skupa velika sramata i da je bolje da su ga mrtvog nali. Obrad se udi da je to zbilja
on koji je prije druge uio ivjeti, da je to on izgledom ali nije djelima. Radat odlazi za vilom,
njih trojica odlaze jer se boje nemani koji su povilenile Miljenka i Radata, neka Miljenka trai
njegova majka.
4. in:
1: Dragi dolazi pronai oca Radata, jer mu se majka brine. Radat mu govori kako se ruga
ljubavi, sad ga je opekla, zaljubio se u vilu, pa pati. Dragi se ljuti na Kupida to radi takve
stvari, izjavljuje da bi ga udario batom da ne radi vie takve stvari sa strijelama. Radat mu kae
da bi Kupido poletio, Dragi: onda bi ga prakom. R: Mo'e dijete, svak gubi tko se rve s njime.
D: ne mogu ove stvari rei majci, pa ona je ljubmorna kad sa susjedom pria. R: reci joj da sam
bio njen, al sad sam vilin, evo joj stan, nek radi to hoe. Ja idem za vilom, ti odi kui D: ako
sretnem negdje kupida s prakom u ga pogoditi, idem za ocem, ne smijem majci doi s
ovakvim vjestima.
2: I on odlazi, dolazi Kupido, koji odluuju povileniti i Dragia za kaznu to mu se prijeti,
preobui u se da me ne prepozna.
3: Kupido se preoblai na vlaki, govori s djetetom, te ga pogodi strijelom
4: Dolazi Tirena, Dragi se zaljubljuje u nju, Vila mu govori da ostavi praku, on to za njenu
ljubav i ini, ona se raspituje za Ljubmira, Dragi ne zna gdje je on, daje komplimente vili. Vila
mu govori da ode kui jer e brz no, a D izjavljuje da eli biti njen sluga. Vila ga pita za majku,
njega za nju vie nije briga. Vila ga pita to uope zna raditi. D: loviti mlade ivotinje, plesati,
pjevati. V: dobar si ti, uvaj se, ekaj tatu. D: ne ostavljaj me, vilo! V: sviraj diple, evo ti zlatna
jabuka, vratit u se ja.
5: Dolazi Radat do Dragia koji mu govori da je vila bila tu i dala mu jabuku i da se raspitivila
za nekog i da e se vratiti, te ga obajvetava da se i on u nju zaljubio.
215

6: Satir isto govori kako je zaljubljen u vilu, tuguje o svojoj sudbini i ljepoti vile
7: sretnu se satir i Ljubmir, ponu se boriti, satir ga stijenom udari i Ljubmir padne na zemlju
kao mrtav, vila ga nae i plae nad njjim
8:Tirena se tui nad ljubmirom u 8ercima, jedinim u djelu, njihovom zlom sudbom i kako se
ivot okrutno naalio s njima, prijeti se satiru da e i njega stii kazna to je razdijelio dvoje koji
se vole, ali oni e se ipak sastati tamo gdje je vjeni pokoj i njihove e se due sastati i uivati i
tu ona umire.
5.in
1: Ljubmir se oporavlja, vidi mrtvu Tirenu i pizdi na sudbinu kletu i satira, odluuje se zdruiti s
njenom duom jer bez nje ne moe ivjeti. Tu se on sad eli ubiti, ali doalzi njegova druba
(Radmio i Ljubenko), pa ga zaustavi.
2: ovi ga pitaju da to radi, a on e im da je bolje umrijeti nego ovako ivjeti i prepriava da ga
je statir ranio, on pao ko mrtav, pa to vila vidjela i zato se ubila... oni mu izraavju da pate
skupa s njim
3: do njih dolazi Remeta i raspituje se to se dogodilo. Ovi i njemu govore da je to vodena vila
Tirena i prepriavaju mu to se dogodilo. On im onda kae da je doao da im pomogne jer on
ima vrhovnu mo u ovoj dubravi. Objanjava im da su vinji uzeli vili duu, ali ju oni mogu i
povratiti. Sva trojica zazivaju vinje da povrate vilu. Remeta im kae da moraju zamoliti vinje
da to uine, oni to i tade zauje se "iz nebesa glas" da im vraaju Tirenu. Slijedi susret
zaljubljenih.
4: Dolazi miljenko do njih, vili daje svoje srce, Ljubmr ga zastavlja jer je to njegova vila, M se
neda, to je njegova vila... Dolaze Radat i Dragi koji tvrde da je to njihova vila, pa izbije
tunjeva, na jednon strani Radat, Dragi i Miljenko, na drugoj Ljubmir, Ljubenko i Radmio,
dolazie 3 satira i ponu s njima biti boj. Izae vila koja pone govoriti, oni prestaju s tunjavom.
5: Kudi ih da zato se tuku (ovjee, to s mirom bez boja mo' imat, / nikada s nemirom ne
ima toj iskat.) Daje im vila darove:
pastirom vas razum od svita i znanje,
satirom pamet, um i ljucko spoznanje;
ostalim dau svis, da znaju na sviti
kako je u nesvis gruba stvar iviti.
I svakome jednu vilu, svoju sestricu, jer ona eli samo Ljubmira. Radmio tada poziva ostale na
pomirenje, satiri pristaju, pa i Radat, Miljenko i Dragi. Onda svi zapleu i odlaze za vilom,
izlazi Kupido.
6: Kupido pria.
Maniristiko kod dria: sueljavanje fantastikog i realistikog u pastirskim dramama izraeno
je suprostavljenjem dvaju svjetova. Antiteze...
4. Venere i Adon
prikazana 1550. ili 1551. na piru Vlaha Dria zajedno s reprizom Tirene
8 prizora
u 12-ercima
zanimljivost je teatar u teatru
mitoloko-pastoralna igra
i ovdje je Dri kratku mitoloku radnju nadopunio seljakim prizorima, samo to se ovdje
seljaci ne upleu izravno u radnju kao u Tireni, ve ostaju samo gledaoci
likovi: Venera, Adon, Kupido, Vukodlak, Kojak, Grubia, Vlada
prije nego to se otkrije pozornica, pred njom Vukodlak sretne Kojaka koji u grad vodi mladoga
216

Grubiu da ga protiv volje njegove razborite matere Vlade oeni gradskom djevojkom
itav je prizor ispunjen svaom s nakienim Vukodlakom koji se ruga Grubii, vitezu s
Krajine, i njegovoj budalastoj namjeri
kad se otkrije pozornica, pripadnu se Vlasi da se izmeu prvog i drugog prizora i po zavretku
predstave dadu na ivahno komentiranje vienog, sjeajui se sudbine Radatove i zakljuujui
da im je najbolje pobjei iz tog nezdravog mjesta dok su ivi i zdravi
ovdje teku usporedo dvije radnje, od kojih se jedna u cjelini ne izdie iznad konvencionalnih
pastorala, a druga iznad seljake lakrdije
Venera, zaljubljena u Adona, obraa se sinu za pomo
kad u drugom prizoru Adon, umoran od lova, zaspi, Kupido ga vee, a Adon je sretan u tom
ropstvu kad se probudi
5. Plakir (Griula)
pisana za pir Vlaha Sorkoevia 1556
pastirska igra u prozi i stihovima (8,dr12, krai oblici), pastoralna komedija
(pirna pastirsko-mitoloko i alegorijsko-realistina komedija)
5 inova
2 prologa, nema zavretka
mjeaju se alegorinost i stvarnost, mitoloki i realistiki svijet, stihovi i proza,
petrarkizam i njegova parodija, lirizam situacija i prozainost zbilje, uzvieno i komino,
platonsko i erotsko
likovi: Plakir, Kupido, Dijana, Mudrost, Pravda, vile mitoloki svijet; Dragi, Gruba, Rade,
Miona, Omakala, Griula, Stania, Vukosava
u sreditu radnje je alegorijsko-mitoloka igra: borba izmeu Kupidova sina Plakira i Dijaninih
istih vila, koji jedno drugome postavljaju u travi zamke
na obje strane ima zarobljenika uhvaenih u zamke, na jednoj vila, na drugoj Plakir
jo iste veeri zarobljenici e se ramijeniti i nastat e mir izmeu Dijane i Kupida, kako se
najveuje u toku igre, s jasnom aluzijom na gospodski pir Vlaha Sorkoevia, na kojem se
imaju druiti istoa i ljubav
i u ovu igru se uplee nekoliko stvarnih lica: seljai Dragi, uzet od vila, njegova vjerenica
Gruba, koja je za njim dolutala u taj zaarani krug, veseli seljaki par Rade i Miona, godinjica
Omakala, koja je pobjegla od zle gospoe iz Du crtajui na smijean nain mueniki ivot du
godinjica, i smijeni stari remeta, gospar Griula, koji se, ismijan od vila, najzad zadovoljuje
Omakalom kao domaom
Sazdan je na simetrino zamiljenim odnosima pet parova koji lutaju umom:
1. Plakira, sina Kupidova i Vile,
2. mladia Dragia mahnita za vilom i sjetne mu djevojke Grube,
3. pastira dobriine Rade i Mione koja mu koketno uzmie,
4. starca Griule koji udi za vilom, ali bi bio zadovoljan i slukinjicom Omakalom,
koja je pobjegla od zle gospodarice.
Dijana i Kupido
Napokon e Dijana (simbol nevjeste) vratiti bogu ljubavi Kupidu (simbolu mladoenje) otetoga
i u mreu ulovljenoga sina Plakira ime e nanovo biti uveden boanski red i svi e se pomutnje
i nesporazumi smiriti i razjasniti. Za razliku od tipiziranih likova iz svijeta vilinskoga priina,
dramske osobe iz zbiljskog ivota izvrsno su graene obiljeavaju ih i razlikuju jezik, navike,
priprosta ali topla oitovanja osjeanja, uraslost u okoli, odnos spram prirode i obiaja. Osim
toga, godinica Omakala ispovjedno zbori o svom turobnom ivotu slukinje koju je njena
gospoa muila i zlorabila, pa su uzvanici na piru jamano lako razumjeli autorovu kritiku
217

prilika u onodobnom Dubrovniku. Pa i lik starca Griule nije samo duhovita rugalica
neprimjerenom ponaanju nego i vjerna slika gosparskog odnosa prema podlonicima.
U djelo nas uvodi Gruba koja luta umom i trai Dragia koji se povilenio, pa stari remeta
Griula koji vapi za vilom, a zbog ljubavne elje se elio doepati i Grube im ju je sreo, ali je
ona zaokupljena svojim voljenim pastirom kojemu je vila uzela srce i pamet, tako da ga drugi
pastirski par Radoje i Miona pokuavaju uzalud osvjestiti i vratiti stadu. Plakir e oteti vilu i
Dragi e prestraen pobjei, a kad uje da njegov ljutiti otac Stania govori Vukosavi, Grubinoj
majci da pusti vilenika s vilama i odvede svoju ker kui, osvjetava se i ozdravljuje od
vilenjenja i sa svojom e djevojkom poi kui. S Radom i Mionom se poigrava ljubav, ali ona
zemaljska, realistina, prirodna, bez uplitanja nadnaravnih bia, njihov je odnos obratan, jer je
dobriina Radoje zaljubljen u Mionu koja mu svojom lukavou i enskom kapricioznou
izmie i okrutno ga zavrava do samog kraja kad na kraju ipak odlazi s njime nakon to se
zadovoljila povlaenejm njega za nos. Trei par, gospar Griula koji se odluio da kao remeta
pobjegne u umu od zle godinice i godinica Omakla koja je pobjegla od zle gospoe i sad je
sva u strahu jer se zatekla sama na pustoj planini. Njih dvoje se sprijatelje i na kraju odlaze u
starevu spilicu, gdje je Griula lako namamio svojim medenim rijeima i upornou sirotu
djevojku koja je bila u bezizlaznoj situaciji u kakvoj su se DU godinice mnogo puta zaticale.Ti
ljubavni sporovi teku usporedno sa sukobom izmeu iste Dijane (simbol nevjeste) i boga
Kupida (simbol maldoenje), tako da na kraju dolazi do opeg mira i sporazuma meu
boanstvima nakon to dijana Kupidu vrati sina Plakira, a on njoj zarobljenu vilu.
Preplitanje bajkovitog i realnog svijeta u Plakiru daje mu posebno privlanu mo i ovu
pastoralu svrstava u zasebno zanimljiva i izazovna Drieva dramska djela. Napokon, ne treba
zaboraviti da je 50 godina poslije Plakira slavni Shakespeare napisao svoj San Ivanjske noi
koji neodoljivo podsjea na duh i oblije ovoga djela.
http://hr.wikisource.org/wiki/Gri%C5%BEula
http://www.lzmk.hr/izdanjeZavodNatuknica.aspx?id=163
Izmeani stihovi i proza, za razliku od Tirene ovdje prevladava proza nad stihom.
Usporedno se prikazuju fantastina mitoloka bia i realistini likovi.
este su antiteze, to je maniristika znaajka kao i suprotstavljanje fantastiko-alegorijskog
stvarnome svijetu.
Sukob sela i grada, je u ovom djelu predoena odnosom godinica i gospodara.
"U malo je kojoj drami Dri mimo glavnih tokova radnje iznio toliko obinih, ali ivopisnih
podataka o svom gradu kao u Griuli, a niti jedan njegov lik ne govori toliko ivo o tim
stvarima kao Omakla o udesu godinica u slubi DU gospoa." (F. ale)
SADRAJ:
1. prolog: govori Slava nebeska: Proljee je, pada med s neba, svie zora, a Dijana svijetom
vlada. Nebeska je mana svud na zemlju pala, spomeni ovaj dan uvijek s veseljem kad je milou
s neba Nebeska Slava ovo dvoje milih zdruila
Za ovjezijem se muzika kanta
2. prolog. Govori ga vila, obraa se svatovima Vlahe Sorkoevia, da je Vlaho zvao vile da
dou na njegov pir da razvesele goste, a kako je Vlaho mladi slatke rijei, crnook, plemenite
udi i dobar lovac, mi vile smo odluile doi na njegovu svadbu s naim pjesmama, igrama da
bi ugodile Vlahu i vama dale koji plakijer. (uitak) "Dola sam vam navijestit da su nae planine
vee nego va grad, nae ravnice vee nego Pile, moemo vam pokazati kuda lovimo i koliko
daleko trimo u ovom malom mjestu. Koliko se moe, toliko e se uiniti i to uinimo, primite
u ljubav i znajte, u ovoj strani stoje etiri vile, koje se zovu kriposti: Pravda, Hitros, Jakos,
Tihoa. Te kriposti svijetom vladaju. S jedne strane je Dijana sa svojim djevicama, s druge
218

uenje, boj bije sa istoom, a kriposti meu njima stvaraju mir. U ovoj su planini i satiri i
jedan smijean remeta (pustinjak) koji nasmijava nas vile, i danju i nou pomo pita, jer ga
ljubav mori, a Ljubav se s njime ruga, a satiri se oko njega skupljaju i igraju. to vidite, primite
u ljubav; ini se to se moe. Ne recite zlo od nas vila, er mi vile uzimljemo onjezijeh koji od
nas zlo govore." Dijana simbolizira zarunicu, istu i bijelu, Plakir simbolizira Vlaha, crn,
lovac...
1. in (7 prizora):
1: Dolazi na scenu starac Griula: "Vile, uinite da me tuga mine, molite Kupida koji me je
ustrijelio pogledom gorske vile koja me mrzi, molite Plakira da me pusti u grad koji je skriven
da mi je pred Kupida kleknuti i moliti ga da strijelom uee i ledeno vilino srce."
2: vlahinjica Gruba: govori sama sebi o sebi :D ali se kako po pustoj gori slijedi Dragia koji
od nje bjei i ne eli biti njen, kojeg su uzele gorske vile, a on srce njeno nosi i vilu slijedi. Kori
Dragia to ostavlja svoju vjerenicu i tri za vilom.
3: Griula (starac remeta), a malo nakon dolazi i Gruba. Griula moli vile da ako ve nee
moliti za njega, neka mole za vilu da ga uzme i da on postane vilenjak. Gruba zauje njegov
glas, dolazi do njega, on ju zamjenjuje za vilu (Zove te ki te je zvao i ki te, vilo, /udi i eli no i
dan, a moj dragi biseru, / jak jelin kad edan eli prit k jedzeru.) i govori joj da e biti njen rob i
suanj, a onda shvaa da je pogrijeio. Gruba ga pita za put, a Griula se raspituje to ona radi
ovde, ona mu govori da trai vjerenika, ali se ne javlja, Ni njemu se vile ne javljaju. Kree
prepirka o tome tko je grub, Gruba: Sjetna, stare, grub ti si! Tko si ti?REMETA: Ja grub?!
Gruba ti mati, grub ti otac, sve ti grubo; gruba i ti bila! GRUBA: A i jesam ja Gruba.
REMETA: Da kad si gruba, gruba poi tja od mene, - lijep, k meni! Gruba uto vidi Dragia i
odluuje se sakriti da uje to govori.
4: Griula (sam, 8-erci): progovara o tome kako eli lijepu, neka grube odu od njega: Ako s'
gruba, dalek poi;/ ako s' lijepa, k meni doi,/ er za lijepom suze otirem,/ er za grubom ja ne
umirem./ i prelazi u 4-erce lijepu i grubu,/ grubu i lijepu/ ljubit - mrzit,/ mrzit ljubit./ Lijepu
hou,/ grubu hou -/ grubu mrzit,/ lijepu ljubit,/ jere vik su/ u 'ednom kipu / lijepa s grubom gruba s lijepom,/kako meni svi rekoe/ sastati se ne mogoe.
5: Rade, Dragi i Mionica. Rade pota Dragia gdje je krenuo i ostavio stado, sir i mlijeko.
Dragi: "Rade, bijela vila iz planine mi je odnjela srce, odluio sam joj sluiti, jer mi je misli
uzela, vi o stadu mislite, a ja odoh za njom." Mionica i Rade ga zovu da jo malo barem ostane,
ali je Dragi odluio to je odluio i za bijelom vilom ide.
6: dolazi i Grube meu njih i grdi Dragia to e nju, svoju vjerenicu ostaviti zbog vile.
Ostavlja onu koja je tvoja, a slijedi onu koja to ne moe biti? Dragi joj odgovara da je danas
na pai njoj pripjevao jer mu je sva u srcu bila. Tad mu se prikazala vila iz planine, bijelija od
snijega, cijela prekrasna, a svojim ej pogledom potezala prema sebi i kamenje i zvijeri, a kako
nee moje srce i ostavih stado, skoih i rekoh joj: Vilo, Dragi je tvoj. I onda mu je ona bra od
vjetra rekla, da ako ju ulovi, da je njegova. On ju jo uvijek lovi i ne stie ju. Rade i Mionica ga
kore i pitaju kome Grubu ostavlja i tko e mu veeru spremati u umi. Dragi Grubu moli za
oprost, sve to ima daruje njoj, a on se daje vili, "tvoj sam nekad bio, sad nijesam ni tvoj ni moj,
tko me uze, uze!" i otie.
7: Rade i Mionica. Rade moli Mionicu da ga uzme za svoga, da joj nee bjeati i na ruak i
veeru e uvijek dolaziti i dodavati togod. Ide njihova ljubavna igra u kojoj Miona kokeitra s
njime, ali mu se neda.
::::: u 1. inu se nita ne doznaje o ratu Dijane i Kupida, ve se iz Dragieva i Griuina ludila
doznaje da u cijelom tom svijetu djeluje i neka via sila.
2.in:
1: Kupido moli Plakira da ulovi vilu strijelom, pokai oholim vilama to je moja mo. Plakir je
219

spreman biti u slubi svog oca i iskazuje elju da bije boj protiv vila.
2: Mudrost javlja vilama da se Palkir sprema na boj, pa Dijana die vile da uzmu strijele. Vile se
spremaju.
3: Plakir sam stavlja zamke, pokazat e se vilama, one e ga loviti i upasti u zamku.
4 : Mudrost se obraa Dijani da zaustavi vilinski lov na Plakira jer je postavio zamke. Dijana to
ini, a vile nalaze drugo mjesto s kojeg ga mogu loviti
5: gaaju ga jabukama.
6: Griula i Omakla. G ju zove da doe, a Omakla se ali da joj je ipak bilo bolje s groznom
gospojom kao sluavka nego ovdje. I opisuje strahote koje je proivljavala kao godinica. Na
to se Griula jada da je i on itekao od zle godinice, te da su ga tu vile uzele. Omakla se dalje
ali o svojim tegobama kao godinica i kako se gospoje odnose prema njima.
3. in:
1: Rade uzdie za Mionom
2: Miona pria kako mu bjei
3: vila koja bjei od Dragia,
4: Griula, Omakla i vila-razgovor. Vila uje kako se Griula nabacivao Omakli, a prije je njoj
govorio da je njen, pa ga sad zadirkuje. Pa se on brani da je Omakla rasputenica, pa se O ljuti
na njega. Vila ga tjera da uti i raspituje se za Omaklu otkud je, kako je u Dubrovniku (opet
jadanje o polauju godinica, kako su godinice tipaju u nekim ulicama, a ge su zaboravile
raditi kuanske poslove, samo se ureuju...). Vila alje Omaklu da joj nabere cvijea da ona
Remeti/Griuli vijenac napravi, to O radosno poslua.
5: Povilenjuje se Griula, ali zapravo nasjeda na vilinjsku varku, jer ga je vila stavila u vreu .
Vila nakon toga upadne u zamku, pa pati jer ju sad nema tko osloboditi.
6: Dragi trai jo uvijek vilu, nailazi na Griulu u vrei koji se koprca i javlja iz vree da ju ne
otvara noiem, na to se Dragi prepadne mislei da je neman, pa ga ne oslobodi, zauje glas
vile koja se jada jer je u zamci, ali ju prije Plakir oslobodi i zarobi, to Dragi vidi, Griula
ostaje svezan.
7: Vukosava, Grubina majka i Stania, Dragiev otac koji po umi trae svoju djecu. Stania
dri govor s poantom/antitezom ludosti i mudrosti. Dolazi i oni do Griule u vrei, prestrae se i
pobjegnu.
4.in:
1: Vile otkriju da je Plakir ulovio vilu, Mudrost im govori da postave Plakiru zamku i osvete se.
2: Griula plae u vrei i jada se da se dao vili svezat, pa mu je to kazna
3: Radoje i Miona se bare
4: Dolazi Gruba do njih, Miona ima pomalo feministiki monolog kako se ponaati s
mukarcima, te da se ona nee udavati jer je to zlo za enu.
5: Plakir i vile, Plakir upadne u zamku, vile ga gaaju i veu za stablo.
6: Mudrost trai Pravdu da osudi Plakira, neprijatelja istih vila. Ona ga kanjava time da ga
bijele vile omre, da bude crna obraza kao to je i srca, te da ga stave u tamnicu u dvoru. Vile to
i naprave. Kad ga krenu voditi u tamnicu Plakir ih podsjea da je svadba Vlaha Sorkoeva i da
se pir ne moe uiniti bez iste Dijane, ali ni bez ljubavi. Te da ga puste i da on vie nee biti
njihov neprijatelj.
5.in:
1: Sreu se Dragi i Miona koja ga kudi to je krenuo za vilama, a ostavio Grubu koja ga voli.
2: dolaze do njih Vukosava i Stania, te se ljute na njega i dre mu prodiku oko njegovog
ponaanja, otac ga eli udaviti to e rasuti imanje. Dolazi Gruba, Vukosava se iuuje jer ona
kad je bila mlada nije mogla vjerenika u oi gledati, a kamoli ga ii tako traiti po umi i
zazivati, te joj govori da je Dragi povilenio, da su ga vile uzele i da ona radije doe doma.
220

Vode Grubu doma, njega ele ostaviti s vilama, ali se sad Dragi pobuni gdje mu vode Grubu od
njega, pa i njega zovu da krene s njima kui.
3: Miona i Radoje se napokono skompaju, ona komentira razvoj situacije, kako je sada dragiu
Gruba mila jer mu ju ele uzeti. Na kraju se i njih dvoje zajedno odu.
4: Mudros i Oposlovnica (vrijedna djevojka): Mudros ju hvali i alje da ode u dom od Ljubavi i
kae da e vile vratiti Plakira, ako oni vrate vilu, te da to trebaju oboje napraviti jer su i Dijana i
Kupido pozvani na Vlahov pir. Oposlovica kae da e to napraviti, te da nije toliko vrijedna kao
npr. duborvake godinice, ali da e proi kroz grad i vidjeti kako one ine.
5: Omakla oslobaa Griulu iz vree iako je na poetku prestraena, pa ju je G morao uvjeriti da
je to on. Ona ga najprije ne eli osloboditi jer se dao za vilama, a njoj je svata obeavao, na
kraju joj on obeaje da e biti njen, da e joj svata kupiti. Ona ga odvezuje, Griula se
pozdravlja sa zelenom livadom i vilinskim kraljevstvom.
KRAJ: nije sauvan, ostatak teksta govori glumac vrativi se iz svijeta matovite radnje u svijet
pirne zbilje. Reetar smatra da fali dio teksta kojim se Griula opratao od publike.
pokladna igra
6. Novela od Stanca
prikazana na piru Martolice Damanjia i Anice Kabui o pokladama 1550.
komedija, farsa
dr12
1 in sa 7 prizora
likovi: seljak Stanac, dubrovaki mladii (Vlaho, Miho i Divo Peica), makare "vlasi" i "vile"
u liku Diva Peice skriva se Marin Dri, a nije neobino ni da je Divo Peica uistinu
postojao.
glavni motiv Novele je suprostavljanje mladosti i starosti, kao i suprotstavljanje dvaju
svjetova: mlade vlastele koja se eli zabaviti i starog seljaka koji samo eli prodati plodove
svoga rada.
Dri nam kroz djelo daje vjernu reprodukciju slike gradskog ivota u poznim nonim satima
Ovo se djelo razlikuje i od njegovih pastorala i od plautovskih proznih komedija, iako ima
elemenata i jednih i drugih, zato ovo i je jedinstveno i originalno djelo unutar opusa MD-a, kao
i u teatru njegova doba. U toj farsi srednjovjekovnog tipa izrazio je univerzalni motiv
suprostavljanaj mladosti i starosti, ukrtavajui ga s motivom naivna seljaka kojemu se izruguju
u gradu, te je ostvario do jezino, vremenski i prostorno dajui preciznu ivotnu sliku
dubrovakih prilika.
Duhovito suprotstavlja gradsku civilizaciju rustikoj naivnosti i praznovjerju s uroenim
osjeajem za obiaje ljudi i sredine.
Stanac u Divi koji se predstavlja kao trgovac govedima vidi sigurnost, potenje i ugled i
bliskost, pa mu lako povjeruje, jer "Sedmi mu" govori kako se kao bogata hrani masnom
obilnom hranom, ne zaduuje se, jer mu to i nije potrebno, ne pozajmljuje novac na veresiju i ne
prihvaa da bude jamac, niti prodjem na brzinu, navrat-nanos: podatak za podatkom niu se
djelotvorni razlozi da Stanac stekne povjerenje u njega u Dubrovniku gdje mu nitko nije bio
susretljiv. (ale)
komiku izazivaju i rijei Sedmog mua da mu more ni drago, jer je Dubrovanima to smijeno
uti od jednog sugraanina iji grad ivi od pomorstva, a Stanac mu opet jo vie vjeruje, jer je
kontinentalac, uo je za gusare i oluje, kako su trgovcima potonule galije pa su postali preko
noi siromasi.
Zadnje Stanevo obraanje, kad se ljuti na varalice "tko bi pomislio da ima lopova u ovom
221

gradu?"
Mislei na specifine osobine Novele, na stihove, glazbu, ples, "vile", Reetar je u njoj vidio
pokladnu alu uzetu iz obinog ivota, to samo donekle ima aparat pastirske igre, a
Kombol je napomenuo da se Dri u ovoj farsi, pisanoj kad i Tirena i Venere i Adon jo
dobrim djelom okree na istom tlu na kojemu se kretao i u pastirskim igrama. ale
napominje kako ne treba smetnuti s uma ni da se funkcija prividno pastoralnog aparata u
strukturi Novele gdje se u ali, smijehu, u pjesmi i plesu, u arenilu kostima koje nose makare
u posebnoj atmosferi karnevala izmjenjuju san i java, ali samo za praznovjernog vlaha koji e
drati vile stvarnima, u svakom pogledu temelji iskljuivo na realistino zamiljenom
zbivanju, tj. vile i njihove trave i uda ne prihvaamo kao pastroalno-mitoloke rekvizite, kao
nadzemaljski svijet, nego kao obinu alu, izimproviziranu u svijetu realnosti s posebnom
svrhom.
SADRAJ:
1: Mladi dubrovaki plemii Vlaho i Miho se sreu na ulici u noi, za vrijeme karnevala. Kako
su bili maskirani, dolazi do nesporazuma i zamalo do borbe maevima. Kad se prepoznaju,
poinju se iz ale izazivati i hvaliti kako provode no s kurtizanama, zadirkuju jedan drugoga i
dokazuju tko je bolji u maevanju, to rijeima, to poetizima ("bila je na provu", dat u ti 100
udaraca pljotimice), zatim kree razgovor o tome koga je Vlaho prije tjerao, V zavlai Miha s
odgovorom, na kraju ipak daje komiki opis kurtizane kod koje se to desilo (Kurvine zlostare, s
kijem ti se 'e sastala! / Obraza od bokare ka je tri opala!). Potom Vlaho navodi Miha da pria
kako je izaao iz oeve kue. M: "otac zatvori kuu, on ode u svoju sobu, obue prsluk za
maevanje, kad svi odu spavati izae kroz prozor svoje sobe preko konopa na ulicu, a otac misli
da spavam u krevetu." Vlaho kritizira oeve zbog takvog ponaanja jer kao da oni nisu bili takvi
u mladosti. Zatim Miho Vlahu prepriava kako je doao neki Vlah u grad koji nije naao stan i
spava ispred fontane (Onofrijeve, jel) i da je donio kozle, grudu masla i sir te da bi mu mogli
uiniti neku novelu (alu). Vlaho pristaje, no odjednom im dolazi neki stranac i oni trgaju
maeve spremni na borbu, a Miho se prijeti da e mu dati 10 udaraca maem pljotimice.
2: Stranac im prilazi s maem u ruci i prijetnjama, no oni prepoznaju u doljaku svog prijatelja
Diva Peicu. Nisu ga prepoznali iz prve jer je preobuen "na vlaku", pa ga zauen Miho
upita zato se obukao kao vlah, a ovaj im obznanjuje da je i on sam planirao uiniti novelu
pridolom vlahu. Zajedno odlaze k fontani.
3: Divo odlazi kod Stanca i zapoinje razgovor s njime i upita ga, glumei i sam priprostog
seljaka, to tu radi tako usamljen, a Miho i Vlaho skriveni promatraju. Stanac pria kako ga
nitko nije primio na stan, sad eka zoru tu kraj fontane i bdije da mu netko ne ukrade kozle,
maslo i sir to ga je doao prodati u grad. Divo mu se predstavlja kao trgovac govedima s
Gacka (mjesto u istonoj Hercegovini, dubrovakom zaleu) i pokuava ga opiniti svojom
mudrou i vjetinom trgovanja. Kad vidi da mu se Stanac poinje diviti, slae mu kako je i on
kad je prvi put doao u Dubrovnik bio star, a ne mlad kakav je sad, ve da su ga pomladile vile
na Ivanjdan kad je doao u grad. Isto nije bio naao stan za prespavati, pa je legao kraj fontane,
probudio se, a ono vile oko njega izvode ples, dale su mu jabuke, plesao je s njima, pio i stekao
razum time, a zvale su se udno: Perlica, Kitica, Pavica, Propumanica, i pomladile su ga ba na
tom mjestu na kojem se oni sada nalaze. Kad je doao kui, domaa ga nije prepoznala i htjela
samnom lei. Stanac: jesi ju istukao? D: nego to! (uvjerljivost :D). Vlah mu povjeruje i
poinje se uditi toj neobinoj prii, a kako bi dobio kredibiliteta kod "iskusnijeg", Stanac lae
da je i on plesao s vilama, ali za takvo udo da se netko pomladi nikada nije uo, na to Divo
kae da to ipak nije dano svakome. Predstavljaju se jedan drugome, Stanac s Pive (na seljake s
Pive i Tare, u dananjoj Crnoj Gori se u Dubrovniku gledalo pogrdno) i Divo kao Sedmi mu,
222

prezime Dugi nos. Stanac izraava elju da bi se i on htio pomladiti. A Stanac dodaje kako bi
njegova Miona bila jako sretna, jer je ona mlada, a on star, pa joj je kao da grije komad leda.
Divo uvjerava Stanca da bi se i on u toj noi mogao pomladiti i preporuuje mu da prieka
vile, da ne spava, pa e i njemu doi vile i neka ih se ne prestrai. St: ma nema beda, i prije sam
se s vilama druio. Stanac naivno povjeruje i obraduje se mislei da e se stvarno pomladiti, te
da e ga njegova ena Miona zavoljeti. Nakon toga Divo odlazi pod izlikom da mora doma jer
bi mu se inae domaa ljutila, opisuje svoju domau kao debelu enu, mije gubice, s oslovskim
leima i dugim nosom, dakle vrijeajui je i oponaajui seljaki mentalitet i ponaanje, te time
Stanca jo dublje uvjeri u stvarnost prie. Stanac mu daje savjet da ju dri u strahu jer kao to se
kobila rita bez uzde, tako se ena ponaa bez straha. Divo mu jo obeaje da e ga sutra
ugostiti i pozdravlja se s njime, ostavivi naivnog Stanca opinjenog priom o pomlaivanju
samog kod fontane.
4: Divo je odlazi do Vlaha i Miha koji su se cijelo vrijeme smijali promatrajui ga kako vara
starog Vlaha Stanca, rekao im je da Stanac vjeruje sve to mu se kae, i trai od njih
odobravanje i hvalu za novelu koju mu oni i daju. Sreu makare obuene u vile i zovu ih da im
pomognu u noveli jer e Stanac misliti da su vile stvarne.
5: Stanac sam sa sobom moli vile da ga pomlade.
6: Dolaze makare obuene u vile i rugaju se sa Stancom, poinju brati bilje za svoje arolije i
uvjeravaju Stanca da e ga pretvoriti u magarca, pticu, udovite ili buhu. U strahu da to doista i
ne uine, on se poziva na Mionu da to ne ine nego moli da ga pomlade u 20-ogodinjeg
mladia, na to varalice pristaju i kau mu da sjedne.
7: dolaze i makare obuene u vlahe, pleu vile s tim makarama, a Stanca su "vile" postavile da
odlui koji najbolje plee. "Vile" pitaju "vlahe" to da im postvare, oni odgovaraju da bi eljeli
ostati mladi, da ne bi bili nepokretni kao ovaj uz tebe, aka Stanac. Stanac ih ponovno moli da ga
pomlade, makare trae da prvo njih. S: prvi sam doao. Vila: tiho, sve emo ispuniti, a tko
progovori jezik e izgubiti, te onda vile izgovaraju arobne rijei za pomlaivanje:
VILA
Zovemo i cvitja i bilja ostala,
dragoga prolitja ki su s i hvala.
VILA
Odzdala i odzgara sve moi molimo
da Stanca od stara mlada uinimo.
VILA
Nu mi da' sjemo ms, da Stancu najprvo
uinim svijetao obraz, i da' mi toj drvo.
Tada Stanca omre, sveu mu ruke i odreu bradu, pa su mu uzeli kozle i to je bilo u bisagama
(maslo i sir) i otili, ali su mu za to ostavili novac koliko je ukradeni teret vrijedio, ime autor
donekle iskupljuje mladie zbog novele koju su uinili. Nakon to su svi pobjegli, Stanac se
osvjestio od varke, shvaa da je prevaren, skae za njima i poinje panino vikati da uhvate
varalice.
komedije
uz pastirsku igru, komedija je bila omiljena na tadanjoj tal. pozornici
predstavnici: Ariosto, Bibbiena, Pietro Aretino, nadasve Machiavelli sa svojom Mandragolom
razvivi se pod utjecajem tal. novele i lat. komedije (Plauta i Terencija), zadrala je ta
komedija niz tipinih likova i situacija iz posljednje, kao to su smijeni starac (comicus
senex), krt ili zaljubljen u mladu enu, mladi zaljubljenici, pedant koji govori lat.-tal.
223

odnosno lat.-hr. mjeavinom, hvalisavi vojnik (miles gloriosus), svodilja, kurtizana (kod
satrih hetera), te obavezni sluge i sluavke koji zapleu i raspleu radnju mislei umjesto
svojih gospodara
intriga je esto vrlo zamrena, a rjeava se katkad pomou prepoznavanja
omiljeno sredstvo komike je presvlaenje, osobito u odijela drugoga spola
po uzoru klasinih drama, vlada jedinstvo mjesta i vremena, a pozornica obino prikazuje
trg s kuama glavnih likova
uz sve to naslijeeno, komedija 16. st. je mnogo manje klasicistika nego to izgleda
esto dobiva suvremenu boju, odraavajui ivot, esto nii ivot 16. st., i stoji po svojoj
ivahnosti i razvezanosti u velikoj suprotnsti prema tadanjoj lirici posebno lirici D. Zlataria - s
njezinim idealiziranjem ene i strogou oblika
7. Pomet
izvela ju je 1548. pred dvorom Pomet-druina
sadrajno vezana uz Dundo Maroje
izgubljena
8. Dundo Maroje
izvedena 1551. u vijenici Kneeva dvora (Pomet druina)
u prozi; 2 prologa, bez zavretka (dopunio Kombol)
5 inova
eruditna komedija
najstarija poznata hrvatska prozna drama
zasluno najslavnija i najvie prikazivana i objavljivana Drieva komedija, ne samo zato to je
izvor najobilnijega smijeha i jer ima najvie raznovrsnih likova, na originalan nain oblikovanih
kontaminacija izmeu tipova starije i novije komediografske predaje i punokrvnih tipova iz ive
dubrovake i uope suvremene predaje, nego i zato to u sebi ima molijerovski dubokih i
moralnih i rableovski duhovitih misaonih dimenzija koje se u kritici raslanjuju tek u novije
doba.
Prolog: preseljenje scene iz Du u Rim; opis putovanja u Velike Indije
likovi: Negromant Dugi Nos, sluge Pomet i Popiva, Petrunjela i Bokilo, student Tripe,
Dundo, Maro Dundov sin, njegova zarunica Pera, kurtizana Laura
gospodar
sluga
Laura
Ugo Tudeak
Dundo Maroje
Maro Marojev

Petrunjela
Pomet
Bokilo
Popiva

Maro, lakoumni sin starog i krtog du trgovca Maroja, troi oevih pet tisua dukata na
kurtizanu Lauru u Rimu umjesto na trgovinu
pred Laurinom se kuom u Rimu, kamo je upravo stigao Maroje da trai raune od sina i spasi
to se spasiti da, i odigrava itava komedija
njezino je teite u opirnoj intrigi koju vode sluge Popiva i Pomet, prvi nastojei da izvue iz
kripca svoga gospodara Mara, a drugi pomaui starome Maroju da nadmudri sina ne bi li ga
vratio u Du
osim Pometa, koji pomae Maroju u interesu svoga bogatog i medvjei neuglaenog gospodara
Uga Tudeka, do uiju zaljubljenog u Lauru, jo je jedno lice zainteresirano da stvari pou tim
224

putem: Marova vjerenica Pera, koja je preobuena kao mladi takoer stigla u pratnji svoje babe
(dadilje) i bratueda Diva u Rim
dua itave intrige je razmetljivi i dosjetljivi Pomet
komedija je puna aljivih aluzija na du prilike gledane iz perspektive velikog svjetskog grada, a
pojedine se osobe esto prepoznaju kao stari znanci iz domovine ili se najprije obraaju jedan
drugome na tal., a onda veseli otkrivaju da su naienci
naienka je i Krkarka (Korulanka) Laura, koje se Pomet sjea jo iz vremena kad se u Kotoru
zvala Mande, a isto tako i Laurina djevojka Petrunjela, nekadanja Milica iz Du
osim Dubrovana, Dri je na pozornicu doveo i lica iz drugih hr. krajeva, npr. Kotoranin Tripe
komedija je okrnjena, ali nije teko naslutiti njezin zavretak, koji nije iao bez prepoznavanja
na kraju se ispostavi da je Laura ki bogata trgovca iz Augsburga i prirodno je da e se udati za
Nijemca Uga
Maro, nadmudren od oca i osramoen pred Laurom, vratit e se s vjerenicom u Du, gdje e mu,
sudei po nekim upravo stiglim listovima, nekakva batina pomoi da zaboravi mladenake
ludorije
jezine osobine: Tudeak i Maro uzdiu za Petrunjelom olinjalim petrarkistikim frazama,
kupujui novcem ljubav, Pomet i Petrunjela sporazumjevaju se duhovitim poslovicama, pukom
jednostavnou i tobonjom nedoreenou koja mnogo toga govori. Simpatija prema slugama i
siromanima, a ironian stav prema bogatima i vlasteli ne namee se isforsiran knjievnim
konstrukcijama i deklarativno, ve iz njihovog vjernog predoavanja u situacijama u kakvima
su se zacjelo nalazili i ponaali na slian nain.
Motivi: U ovom djelu prisutan je sukob oca i sina, tj. sukob generacija koji je uvijek prisutan
meu ljudima. Glavni problem u ovom djelu je pohlepa za novcem. Pisac na jedan nain
ismijava tu pohlepu. On nam eli rei da novac nije najvaniji na svijetu i da zbog njega mnogi
ljudi postanu zli. On nas upozorava da i mi ne postanemo takvi.
Temeljna znaenja treba traiti u opreci inteligencije i gluposti, u sukobu mudrosti pametnih i
nesposobnosti glupih, u snazi vrline odlunih da svladaju udljivost promjenjive sree, ishod
njena razvoja treba shvatiti kao primjer, simbolinu sliku drukije perspektive svijeta.
U Pometu se iskazuje Machiavellijevo naelo akomodavanja, Pometove rijei izraavaju piev
svjetonazor, vjeru u promjenu reima, pa takve nose satiriku poruku oligarhiji: "Uzoholila se
jer, er joj je vjetar u krmu; a ne zna jer se moe brijeme itetit i dobra srjea promijenit se u zlu"
Dundo Maroje je tekst u kojemu autor najprije odreuje prostor scene i grada u prologu
Negromanta od Velicijeh Indija zvanog Dugi Nos, a onda dodatno mobilizira prostor pozornice
preseljenjem scene iz Dubrovnika u Rim i opisom putovanja u Velike Indije. Preobrazbe
prostora, njegovo preoblikovanje i prenoenje radnje u druge gradove jedna je od najvanijih
komediografskih inovacija u renesasnsi. Negromant potpuno jasno iznosi na vidjelo njegovu
teoriju o akomodavanju, o sukobu ljudima nazbilj s ljudima nahvao, kao i aluzivnu teoriju o
zlatnom dobu. U tu je komediju Dri uselio pravila drutvenosti i knjievnosti na razini dosega
tadanjih najboljih europskih teatara. On dramatizira priu o Dubrovanima u Rimu, o
nevoljama staroga Maroja i o rasputenosti njegova sina Mara, o domiljatosti sluge Pometa i
Popive, o mudrosti, ali i drutvenoj suvitnosti vjenoga aka i mudraca Kotoranina Tripeta, o
snalaljivosti Dubrovkinje Pere, o srei kurtizane Laure. Uz to se javlja cijela galerija stvarnih,
a danas zaboravljenih dubrovakih likova koji su izravno ili u uzgrednim spomenima preli
onamo s dubrovake ulice, a predstavljaju ljudsku komediju do tada nevienu u hrvatskoj
knjievnosti - potar Mazija ili Grubia, mornar Divulin, trojica mladih trgovaca, Sadi udijo,
Milava koja prodava sirenje, Bokilo koji je nekada imao tovjernu, sad je sluga starom Maroju.
(Pometove rijei): "Ma se je trijeba s bremenom akomodavat; trijeba je bit vjertuozu tko hoe
225

renjat na svijetu. Kralj je ovjek od ljudi, kad se umije vladat. Nije ga imat dinar, er vidim
mnoge s dinarmi potitene; nije ga bit doktur, er vidim mnoge te brigate fantastike; nije ga bit
junak s maem u ruci, er su ti veekrat ali ubijeni ali ih su pune tamnice; nije ga bit poeta ni
komedije umjet init, er tizijem svak ore i na svaki ga pijer hoe operat, kao bastaha, a umjesto
zahvaljenja da mu reku: `Ne valja nita, ideni!`, i da mu neprijeatelji ostanu; nije ga bit muik,
er tizijeh druzi ine pjet kad veu volju plakat imaju."
Trjeba je bit pacijent i ugodit zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uiva. Svakijem kami!
Maro mi prijeti, a ja mu se s baretom u ruci klanjam; Tudeak me, moj idol, dvie s trpeze, s
delicija! srcem muno idem - ijerom volentijero. I tko k meni doe: "Pomete, opravi mi", opravljam; "Po' za mene", - idem; konselj mi pita, - umijem mu ga dat; psuje me, - podnosim;
ruga se mnom, - za dobro uzimljem. Ovaki ljudi renjaju!"
SADRAJ
PROLOG Dugog nosa
Prolog
Predstavlja se Pomet-druina koja e igrati djelo , daje se kratak uvid u sadraj djela, daje se
motiv starost-mladost, ludost/mudrost, vanost novca i savjet da se mladosti novac ne daje u
ruke: Ma prije neg vam ostalo izreem, uzmite nauk od Pomet-druine veeras, i nigda ni sinu
ni drugomu ne da'te dinare do ruke, dokle mladia nijeste u vele stvari druzijeh prvali; er je
mlados po svojoj naravi nesvijesna i puna vjetra i prignutija je na zlo neg na dobro; i pamet nje
ne rairuje se dalje neg koliko joj se oi prostiru, i nju vee volje vladaju neg razlog. Dundo
Maroje trai svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izui zanat za trgovca. Njegov sin Maro je
sa 5000 dukata umjesto da ide u Firenzu otiao u Rim i tu se prepustio lagodnom ivotu. Kada
je njegov otac otiao da ga potrai sa sobom je poveo svoga slugu Bokila koji nije mislio na
nita drugo nego na jelo i pie. I drugo neu rijet, neg vas u molit - s ljubljeivijem srcem ujte
i vidite, er ako nas uzljubite, i mi i nae stvari drage vam e bit; ako li inako uinite, i lijepa
komedija kazat vam se e gruba, to e va grijeh bit a ne od komedije. Ma vi dobri neete mo
neg dobro i misliti i rijet; a u zle se mi ne impaamo, - tizajem ne hajemo da smo drazi. A
poslaemo naega negromanta da njima rasplijeta; a nas daleko kua od tjezijeh obraza od
mrarije. Ma oto vam Dunda Maroja, stav'te pamet na komediju i zbogom!
1. in
1: dundo Maroje i sluga mu Bokilo dolaze u Rim, uvode nas u razloge svog dolaska (Maro je
potroio oeve pare), sreu Kotoranina, Tripetu kome govore da je Maro spiskao 5000 dukata i
da ga trae, te da se navodno drui s kurvama. Tripe kae da zna jednog gospodina Marina koji
ima puno navaca i u oblinjoj skupoj krmi esto jede, pa se se oni zaudili kada su uli da u
Rimu postoji neki gospodin Marin koji ivi veoma raskono. Dundo Maroje je odmah znao da
se radi o njegovom sinu. Kada su doli u jednu etvrt, Tripeta ree da ovdje stanuje ljubavnica
gospodina Marina. Doli su pred jednu gostionu, ali mu se inilo veoma skupo te je Dundo
Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodaju tu ja siromah ne alodavam, tu sinjor Marin
alodava". Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu.
2: U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj ljubavnici, obeavao sve, samo da mu pokloni
malo panje ali ona to nije htjela. Upravo u to doba oekivala je Marina.
3: DM, Tripeta i Bokilo su u otariji
4: Pomet i Ugo, Pomet mulja Uga da odu jest, pit i zabavit se, dolazi Popiva, Marov sluga i
zafrkava ih da je vidio kako ih je Laura otkantala, ona ne eli lijepe rijei, ona eli zlato, evo
kolarina, ogrlice i dragog kamena od 300 dukata to e joj Maro darovati
5: Svaa pometa i popive oko para i (ne)brige sluge za Mara, a to prislukuju DM, B i Tripe,
kominost se dobiva i time to pomet zaziva DM da gdje je dok mu sin troi pare, a on sjedi u
226

oblinjoj otariji i prislukuje.

6: dolazi Marin koji je bio u Danpijetra zlatara, DM ga prepoznaje, Tripe govori da je to onaj
sinjor Marin o kome je on govorio. Pomet je Marov bivi sluga iz Du, te mu se Maro prijeti da
ne dolaze vie kod Laure jer e Pometu lice izrezati, a Uga probosti, zatim ide razgovor koliko
Maro troi, Dm to slua i pizdi, B i T ga smiruju. Marin je otiao obavijestiti svog slugu kako e
ostati na ruku sa Laurom i odlazi u Laurinu kuu
7: Ugo i Pomet idu jesti, Pomet mu govori kako e mu srediti Lauru
8: T, B i DM u otariji, DM se raspituje za njihovo miljenje oko toga to mu je initi, T: u
otariji emo ekati da izae, pa emo ga onda potiho zaskoiti.
9: Osim Marinova oca traila ga je i njegova zarunica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona
se je preobukla u momka i zajedno s Divom, svojim bratiem ga trai ve tri dana, dive se
ljepoti i veliini Rima i raspravljaju kako su doli tu gdje jesu... Sreu Divulina Lopuanina
koji se hvalie o moru i plovidbi, Dri daje i uvid u sliku odnosa izmeu Lopuanin i
Dubrovana. Divulin im otkriva da je preveo DM koji trai Mara i da ga sad trai DM da mu
naplati uslugu. Pera je cijela unezvjerena jer je ensko i kri svakava pravila time to je u Rimu,
a Divo ju tjei da je ok to to rade.
2.in
1: Pometov monolog :D prvi u nizu, jel, govori o veeri s Ugom, prepriava to je sve bilo za
jesti, koje bogatstvo, ali ga je na kraju Ugo poslao da sreduje stvari oko Laure kako bi bila
njegova, pa nista nije okusio. Pomet nakon toga izlae svoju ivotnu filozofiju, tj. istina o
svijetu prema mjeri pievih stajalita, s mnogo autobiografskih crta u Pometu, koji slijedi
naela svoga doba i zato iz tekoa izlazi kao pobjednik. On zna da se odlunou i
inteligencijom, nasuprot tuoj gluposti, moe uzdignuti nad svjetinom i svladati udljivu
fortunu da bi uivao zemaljski raj, dostajan cilj pravog ovjeka, jer se bistrinom i optimizmom
zna prilagoditi vremenu i u pravom trenutku odabrati pravo rjeenje. Pomet je simbol novih
shvaanja, ne samo knjievni proizvod imaginacije, nego iv ovjek, najsloeniji i najpotpuniji
junak komedije, nosilac njena smisla i projekcija pievih nazora. U plastinom opisu
dostignutog obilja osjea se neposredna uvjerljivost ivotnog iskustva tako istinito da u tome
sudjeluju svi nai osjeti, ali misaoni kontrapunkt drugog djela monologa jasno sugerira kako je
njegov prvi dio ima simboliki, pjesniki smisao spoznaje da u au ivota treba do kraja
iskapiti, da to nije puki hedonizam, naprotiv da se i taj stav ukljuuje i dalekosene filozofske,
drutvene i moralne dimenzije komedije. Na kraju govori o tome kako treba Popivu i Mara
maknuti iz kue, oni e dinare prosut, a Maro ih vie nema, izlazi Petrunjela iz kue, taman ju je
htio. On je malo bari :D meu ostalim si uzvraaju i u stihovanim pjesmicama. Na kraju joj
govori kako treba Lauri rei da je Maro potroio sve svoje novce te da mu je doao otac i kako
e ga ubrzo odvesti sa sobom iz Rima natrag u Dubrovnik. Takoer joj je rekao da je Marin
ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za njegovim gospodarom, gospodinom
Tudekom, koji ima 50 000 dukata bogatstva. Petrunjela mu obeaje da e utjecati na svoju
gospodaricu. Pomet govori o tome kako e uspjeti u svom naumu jer klin klina izbija, vei dinar
manejga pokriva, nakon toga dri prediku o Laurinoj oholosti, nekada je bila Mande, sad se
uzoholila kad joj vjetar ide u krmu, a zaboravlja da e i njena ljepota izblijedjeti.
2: U grad su doli i Niko, Pjero i Vlaho koji takoer trae Mara. Komentiraju odnos oeva i
sinova, kako ih roditelji ne razumiju i samo tlae. Prepoznaju Petrunjelu, ali kao Milicu, kako se
zvala dok je ivjela u Dubrovniku i spominju vrijeme kad su ju tipali u ulicama (Meu
crevjare), kao to su mladi vlasteli znali raditi s godinicama.
3: Na balkonu Laurinom su Sadi i Laura, prolazi trojac Pjero, Niko i Vlaho i Petrunjela, koja se
vraa kui, a Laura ju grdi to se zadrala u razgovoru.
227

4: kako je Laura poela zvati Petrunjelu da ue u kuu, Maro je prepoznao svoje prijatelje, pa se
razgovara s njima, oni su pomalo ljubomorni na njega. Maro udovoljava svojoj tatini hvalei se
lijepom kurtizanom pred svojim skromnim prijateljima, ali boljim trgovcima, koji u Italiji ne
rasipaju roditeljske pare, iako mu zavide. Prizor zavrava usporedbom mladosti i starosti, te je
stoga jo djelotvornija komika koja nastaje pojavom DM u sljedeem prizoru.
5: vidjevi sina, iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Pita ga gdje je 5000
dukata, Marin se je pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao no da ulovi
sina. Maro zove bire i kapetana koji Dunda Maroja odvede u tamnicu.
6: Niko, Vlaho i Pjero komentiraju taj dogaaj, da je DM doao u Rim i da je Maro tako
reagirao, zakljue da e rei starcu da je vidio sina, da ga je ovaj prevario i odlaze da ga spase iz
zatvora.
7: Laura i Sadi: Sadi ostavlja bisere kod Laure koji vrijede sve skupa 150 kuda, iako Marina
nema, Laura ga uvjerava da e mu platiti nakon to se Maro vrati, neka doe za sat vremena.
8:Tripe ima monolog da je DM lud i to mu je trebalo da se drui s njim, skoro je zbog njega
zavrio u zatvoru i da je Bokilo jadan jer ga DM ne hrani, te se odluuje otii kui.
9: Nakon to su Dunda Maroja odveli u zatvor, Bokilo je ostao sam, jada se da je ostao sam,
nema para, ne zna nikoga, a ne zna ni jezik, razgovara s otijerima koji mu ele naplatiti veeru
koju su jeli, Bokilo nema para i govori im da e Maroje platiti, dolazi do nesporazuma zbog
rijei Maro=gorak na talijanskom, te jo neke talijanske rijei koju B prevodi kao rije krvnik,
pa ga hvata strah. Na kraju se umjea drugi otijer, govori prvom da vrati B ogrta samo da se
prestane derati, to ovaj i ini, a B sav prestravljen odlazi.
10: Pomet dri monolog kojim najavljuje poetak svog aktivnog i smiljenog djelovanja na
razvitak zapleta i raspleta. Prvo je oslobodio DM iz tamnice, a to nisu uspjeli Vlaho, Pjero i
Niko, ve on, pravi ovjek nazbilj. DM mu je iz zahvalnosti iao skinuti kapu, a Pomet mu je
velikoduno i pokroviteljsk dopustio da mu kapa ostane na glavi. S kominom neskoromnou
Pomet proklamira svoju valjanost nad svima, istie u sebi pravu bit ljudskog, sebe nagrauje
dostojnim nazivima, a Marinu koji mu je prijetio, pokazat e to je ovjek virtuoz. Pomet i dalje
sebe positovjeuje s idelanim vladarem, drei se makijavelijeve teorije.
11: Dolazi Popiva do Petrunjele, pa se Pomet skriva da vidi to e biti, Popiva bari Petrunjelu,
ona mu dvosmisleno odgovara.
12: Bokilo nakon lutanja gradom sree Pometa. Poto su se poznavali jo iz Dubrovnika,
Bokilo ispovijedi nezgodu koja ga zadesila. Na to mu Pomet "pomae": savjetuje Bokila da
ode do Popive koji je u krmi i da kae da je Dundo Maroje u Rimu i da je sinu donio tovar
vrijedne robe, 100 bala tkanine, vree papra itd u vrijednosti 30 000 dukata te da Popivi kae da
starca odvede doma i da priekaju Mara i da nikako ne kae da ga je Pomet poslao.
13: B odlazi do Popive, Pomet to gleda skriven, B govori Popivi navedeno, pa ga Laura i
Popiva zovu gore.
14: Pomet sam odlazi u krmu Kod zvona da se dogovori s DM, onda e DM ii kod Laure, a
Ugo i on e postati Laurini
15: Maro se tui na situaciju, brine ga to e izgubiti Lauru, te odlazi do Popive.
3.in
1: Popiva i Bokilo idu u otariju Od zvona nai Mara.
2: Divo dri monolog u kojem priznaje kako je pogrijeio, to je u svojoj umiljenosti i da sve
zna, nagovorio Peru da ode iz Dubrovnika s njim traiti Mara u Rim, a on je zapravo ima cilj da
se dobro provede, njemu je Dri dao neke svoje misli o ljudima nahvao: to su oni kojijem para
da su razumni..
3: Laura i Sadi, Sadi dolazi do L da naplati bisere, ona ga moli da se vrati malo kasnije jer Mara
228

nema, a trebao bi stii svaki tren

4: Sadi sree Mara ispred kue i pokuava mu napaltiti bisere, Maro ga uvjerava da sada ide
doma po novce i da doe kasnije do Laure i da e biti isplaen.
5: sadi pizdi
6: Maro ide do Laure koja ga izvjeuje da je Popiva s Bokilom iao do DM, te da e DM
dovesti kod Mara doma, to Mara razljuti
7: dolazi Sadi do Laure dok je Maro jo tu i uspije mu naplatiti 150 dukata.
8: Maro nalazi Popivu i ljuti se, na kraju ga Popiva savjetuje da ode k Lauri i da je zamoli da
mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Iako se Popiva ne moe uspreivati s Pometom, i ovdje je
oevidna superiornost sluge nad gospodarom, izgubljenim u prvoj tekoi koja ga zatekne i
spremnim prepustiti se sluginu vodstvu, gospodarov govor odraava samoivu, gotovo
gortesknu brigu za vlastitu osobu, a slugin je sav u znaku narodnih poslovica. Novarske
transakcije su jedna od najvanijih poluga u zapletu i jo jednom njime Dri u prvi plan stavlja
novac, koji je u suvremenom drutvu najvaniji pokreta ljudskih odnosa. Zamiljena
trasnakcija sastojala se u tome da bi Sadi za Mara nabavio 3000 dukata vrijedne robe, kako bi je
Maro mogao pokazati ocu, Laura bi Sadiju dala jamstvo, a sve bi posluilo sinu da obmane oca
u tome kako je dobar trgovac. Popiva mu govori da to se tie jo onih 2000 dukata, od onih
preostalih 5000 koje si prije 3 godine donio iz Du, neka oca prevari da ih je uloio u neku drugu
robu ili da e ih uskoro naplatiti.
9: Petrunjela se u monologu divi Laurinu bogatstvu, te komentira kako se Du ene i za puno,
puno manje jako velikima dre. Opisala je bijedu dubrovakih prostitutki koje ive i rade u
starim ulicama, trijebei se od buha i jedva se prehranjujui, jedan je od realsitinih naglasaka
koji nimalo sluajno otkrivaju nalije dubrovaog ivota, a ovdje slue i za to da se dobije
dojam o bogatstvu prve rimeske kurtizane na koju je Maro rasipao dukate, njena rasko u
ureenju stana, sluavkama itd.
10:Tripe dri svojevrsni monolog o ljudima nahvao i nazbilj, dolazi Petrunjela i kako uje da je
naijenac, javlja mu se, te koketira s njime
11: Dolazi Ugo kod Laure, te moli Petrunjelu da kae Lauri da e joj dati dukata koliko joj
drago, samo da bude njegova ena. Kada ga Tripe sve to uje on se posvadi s Ugom, Ugo
izvlai oruje, dolazi Laura na prozor, Tripe eli uga smjestiti u zatvor zbog oruja.
12: Popiva kod Laure namjeta svoju igru. Govori kako je DM ponosan na sina, da su Ugo i
Pomet laljivi i ludi (to je malo prije vidjela za Uga), da joj ele smjestiti i slagati da je DM ljut
na Mara i da ga eli odvesti u Duborvnik, namjatajui tako sitaciju da posudi pare od nje,
Laura odgovara da e pomoi Maru. Poto je Laura sama ponudila pomo, u emu se zrcali
prava mjera slugina uspjeha, Popiva opet, kao i prije odgaa, sad ve posve uvjeren da je obavio
posao. Maro e lako poslije odbiti Laurin novac.
13; Popiva i Maro sa Sadijem idu do Laure da ostvare svoj plan
14: Pometov monolog u kojem blati bogate ljude koji se obuku i sve na njima vriti da imaju
novaca, umjesto da se zbilja gospodski ponaaju. Pria zatim kako je bio do DM, objasnio mu
da je Popivi prenio da je DM, doao s puno robe za sina, Popiva ga je onda naao s Bokilom i
odveo u Marovu kuu.
15: Pomet dolazi do Laure, tamo su Petrunejla, Laura, Sadi, Maro i Popiva, eli rei Lauri kako
je doao DM i da eli Mara odvesti u Duborvnik, ali ga je Popiva preduhitrio i zeznuo mu
varku, pa mu Laura ne vjeruje. Maro napada Pometa, on bjei, Laura pristaje biti jamac za
Marovih 3000 dukata vrijednosti robe kod Sadija.
16: Sadi e Maru e dati trgovaku odjeu i klju od skladita u kojemu je roba u vrijednosti
3000 dukata.
17: Marinova zarunica Pera i njena baba su susrele Petrunjelu, raspituju se za Mara, Petrunjela
229

im kae da je s njima i da sve daje Lauri, pa joj Baba kae da su Maro zaruen ve 3 godine.
Prvom prilikom e to Petrunjela prenijeti gospodarici, odlazi.
18: dolazi Divo, pa ga baba i Pera obavjetavaju to su sve saznale od Petrunjele.
19: dolazi Gianpaulo iz banke, daje potvrdu Sadiju da Laura ima 3000 dukata.
20: Popiva dri zadovoljni monolog o tome kako e mu varka uspjeti
4. in
1: Dundo Maroje i Bokilo se spremaju na svoju prevaru. DM odluuje glumiti da ne
prepoznaje Mara, te da e Maru dati staru robu umjesto vrijednog tereta o kojemu je Bokilo
govorio Popivi i tako e bar neto izvui iz sina.
2: dolaze Maro i Popiva, a Maroje i Bokilo sluaju skriveni. Popiva daje upute Maru kako da
se ponaa i predlae mu da pobjegne iz Rima s 3000 Laurinih dukata. Maroje razmilja o tome
kako e razbatiniti Mara. Susreu se Maro koji je skromno odjeven i Maroje. Maroje ga pita da
mu iskreno kae je li to bio on kad ga je prvi puta sreo, Maro lae da nije da ima gospodin
Marin koji mu slii, ali taj hoda sav u velutu. Pitanje zato Maro nije poao u Firencu, kako mu
je on rekao, Dundo postavlja poto je uo ono to ga najvie zanima, tj. da Maro ima skladite
puno robe. U nadmudrivajnu izmeu oca i sina to naglo skretanje razgovora je psiholoki
precizno i odmjereno, ime otac prikiriva zadovoljstvo zbog onog to je neposredno prije uo,
tj. o svitama, a istodobno pokuava sina dovesti jo jednom u kripac, koji se ipak vjeto, ali
privremeno izvlai. Marovo lukavstvo i njegova drskost veliki su koliko i beziizlaznost njegova
poloaja. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavi da treba pohraniti zlato
koje je sa sobom donio. Tako je na prevaru uspio nadmudriti Marina, jer e mu kasnije preoteti
robu.
3: Pomet se ali na zlu sreu koju je imao, jer ga je i Ugo otpravio te napao noem kao to je
napao i Mara. Tada sree Gulisava (Hrvat), koji dolazi iz tudeke zemlje, poslao ga je Ondardo
Tudeak, vlastelin od Auguste da mu potrai djevojku po imenu Mandalijena koju je izgubio
kad je imala 8 godina. Imao ju je s nekom mletakom vladikom, Madaljena je kad je narasla
bacila oko na nekog susjeda, mletakog vlastelina i on na nju, te su skupa pobjegli. U poetku je
Ondardo traio Madaljenu, onda je odustao, vratio se u dom u Augutu, oenio i imao djecu i
zaboravio na Mandaljenu. ena i djeca su mu umrli, a on ima veliko imanje, sjetio se
Mandaljene, pa ga je poslao da ju trai, a zna i znamenje, ima made ispod sise i znak na ruci, a
s njom je i baba, ako nije umrla.
4: Pomet se veseli kako mu se srea okrenula i povezuje Mande, tj. Lauru s Mandaljenom.
Sree Petrunjelu koja mu govori kako je vidjela da je DM nasamrio sina i uzeo Laurinih 3000
dukata, tj. robu u toj vrijednosti, a Sadi je otiao u banku podignuti Laurine novce. Pomet joj
odgovara da im tako i treba kada ga nisu htjele sluati, a istinu im je nosio. Time misli na prizor
u prethodnom inu kad je uzalud stigao da bi Lauru obavjestio o dolasku DM i o svemu to joj
se sprema, ali ga njih 2 nisu eljele sluati Lauru je on ve na poetku komedije, kad je odbijala
Uga, opominjao kako ona ne zna to je njena srea, te kako se vrijeme moe itetiti. Pomet se
raspituje kod Petrunjele oko babe koja je u njihovoj kui, je li Laurina (je), pita zna li baba
govoriti tudeki, to zna jer je iz tudeke zemlje, te mu jo Petrunjela ispria kako se Laura prije
zvala Mandaljena, u Kotoru su ju zato zvali Mande, a kad je dola u Rim je promjenila ime.
Time si je Pomet potvrdio da je Laura Mandaljena koju trai Gulisav. Ponovno Petrunjeli nudi
udaju Laure za Uga, a Petrunjela pristaje umjesto Laure.
5: Pomet sam govori o fortuni kako se okrenula na njegovu strenu i kako e Ugo imati Lauru.
6: Dolaze DM, Bokilo i Maro, Pomet ih najprije promatra skriven, DM se sad pravi da ne
prepoznaje Mara (jer mu je oteo robu, pa mu sad i na ovaj nain uzvraa za ono to je Maro
njemu uinio), Maroje i Bokilo odlaze u otariju.
230

7: Pomet komentira da koja komedija je nastala, sree Mazija, tj. potara iz rodnog kraja, nudi
se Pometu za slugu "volio bi tebe sluit neg nijednog biskupa." Mazija je donio pisma Divu i
Maru, Pomet se nudi da e im ih predati. Prenosi mu i glase da je umrla neka udovica u gradu i
njena djeca i ostalo je veliko imanje, ali Mazija ne zna tko je ona, to pie u pismima.
8: Pomet odluuje da e otvoriti pisma, te odlazi do Gulisava po svoju nagradu od 100 dukata,
jer je naao Mandaljenu.
9: Pavo Novobranin, Kamilo i Grubia, dolaze, sjeda u otariju i trae Maroja. Prolazi
Petrunjela, Kamilo i ona se prepoznaju i srdano pozdravljaju, Petrunjela govori kako se sad
vie ne zove Milica i da ivi s jednom dragm i lijepom gospodjom, uri se jer ide do Laure, pa
ih pozdravlja.
10: Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla joj je da je Marinu u Rimu dola zarunica, da ju je
Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata.
11: maro sam, tui se na svoju sudbinu, kako e doi pred Lauru, ljuti se na Popivu to ga je
ruino, sjeti se da je Popiva iao po dijamant i rubin za Lauru kod Danpjetra zlatara i odluuje
ga nai prije nego to ih da Lauri, jer je to sve to mu je ostalo.
12: dolazi Popiva kod Laure i Petrunjele. Petrunjela vie ne koketira s njim, a on nosi Lauri
poklon od Mara. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Mara.
13: sreu se Maro i Popiva, Popiva mu govori da je Lauri dao poklon, Maro kuka kako sad
nema nita, ni novaca, pa nemam kako otii iz Rima, a ni klju od stana nema jer ga je Popiva
dao Maroju. Maro Popivi govori da mu je otac ukrao robu iz skladita, a Popiva ga tjei da
Laura jo nita ne zna od njegove nesree, te da odu spavati kod nje, ukradu joj koju ogrlicu,
prstene, bisere, pa sutra pobjegnu. Maro se slae, a Popiva ga upozorava da kad ode kod nje da
ne smije biti tuan, nego glumiti sreu i veselje, te da ode do Sadija po svoj velut, a ostavi
trgovaku odjeu tamo.
5.in
1: U petom inu se oituje potpuna pobjeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On odjeven
poput plemia, s ogrlicom oko vrata, dri monoog o fortuni i svojim uduim radnjama: nee jo
Lauri rei da je otac trai zbog imanja, da se ne bi uzoholila, prvo e rei Ugu, da se on umili
opet oko Laure, pa kad ih spoji, odati e i Lauri. Dolaze Maro i Popiva blizu Pometa, Maro se
ali, Popiva ga tjei s njegovim planom i kako ga moraju izvesti, jer nemaju druge opcije.
Prepoznaju Pometa, polude i jedan i drugi, Maro vie, eli ga ubiti, Popiva ga smiruje iako je
bjesan na Pometa, da e to uraditi sutra.
2: Do njih dolazi Lessandro, trai da ga Maro isplati za svilu, pa je jo jedna prilika da Pomet
likuje.
3: Pomet odlazi do Laure tako sveano odjeven i govori joj da ima novosti
4: Popiva i Maro kucaju kod Laure da uu, izlaze vlaho niko i pjero i ostaju da gledaju to se
dogaa s Marom. Petrunjela i Laura ih ne putaju gore, ve se deru na njih i bjesne to su im to
nrapvili. Laura mu govori kako zna za ukradenu robu i da ima vjerenicu, a njoj je govorio da
nije vjeren. I trai ga da joj vrati 3000 dukata bez skandala i sramote, on joj govori da je loe
informirana i da e joj objasniti ako ga pusti u kuu, ali ona se neda, da joj jo neto ne bi
ukrali. Pomet se s Laurina balkona ruga Marinu i Popivi, koji bjesne, a trojac PVN i dalje
promatra sa strane i uiva u komediji :) Maro i Popiva ele ubiti Pometa, Maro eli provaliti u
Laurinu kuu i svih tamo zaklati, odlazi po oruje. VNP ga slijede da u bijesu ne bi napravio
kakvu greku i skandal. Zavrava razgovorom Divulina i Tripeta, dalje je drama izgubljena.
Pretpostavka je da su se naijenci Divulinovim brodom vratili u Dubrovnik, Maro je izgladio
raune s ocem i Perom, dobio nasljedostvo one udovice iz Du, Ugo e uzeti Lauru, a Pomet
Petrunjelu.
231

9. Skup
izvedena 1556. (oujak 1555.-ale) na piru Saba Gajina (skupina Njarnjasi)
u prozi
5 inova
plautovska komedija
nedovren (dovrio Kombol)
vrelo za komediju: Aulularija (Plaut), to sam Dri istie
stari krtac, koji strepi nad svojim naenim blagom, daje ker Andrianu, potajno vjerenu s
mladim Kamilom, starom i bogatom Zlatikumu
radnja je smjetena u svakidanje du zbivanje, tako da neke situacije i lica kojih nema kod
Plauta privlae nau panju vie nego jadi mahnitoga starca
ljubav Kamila i Andriane nije plod asovite nesmotrenosti kao kod Plauta, nego istinska ljubav
Skup, Andrijana, Variva, Gruba, Kamilo, Munuo, Zlatikum, Dobre, Divo
u otprije poznatom predloku, MD je naao najbolju moguu strukturu da bi u njoj izvrgnuo
ruglu i u drutvu prihvaen i konkretiziran problem zlata, tezora, dukata, koji je nazoan i u
ostalim njegovim dramama. Pokazuje koliko su ljudske sudbine, psihologijam komine
situacije, moral i cijelo zbivanje utemeljeni na svemonoj vlasti novca. Ako je dukat odreivao
Drevu egzistenciju, nije otuio ljudskost i mudrost pjesnika, nego je u njemu izazvao pobunu,
koja je izraena u umjetnikim djelima, a kasnije i riskantnim ivotnim potezima. (F.ale)
Zbog zlata je Skup nesposoban komunicirati sa svijetom, pa su njegovi djelovi u drami
uglavnom monolozi. Njegove poopene misli i sklonost sentencioznom govoru pokazuju koliko
je on odsutan iz ljudske svakodnevnosti obinog zbivanja i adekvatnih govornih znaajki,
umjesto kojih njegov stil karakterizira generinost, neprimjerena standardnoj komunikaciji
meu normlanim svjetom, za koju nejgovo otueno bie nije sposobno. (F.ale)
u svemu je prisutna aluziija na dubroavke prilike, kao i postojanje antipetrarkistika polemika,
izrugivanje onim slojevima drutva, posebice knjievnim protivnicima, , koji nisu bili skloni
njegovim otrim komedijama nego su u poeziji gajili bezopasni petrarkizam, ljubavnu boljezan,
uzdisanje u dunidanju poput mladog Kamila (F. ale)
u plautovski izvanjski nacrt pokuava unjeti izvorni ivot Grada, kako bi poruka imala ne samo
univerzalan ljudski, nego i konkretni znaaj u skladu s formalno-izraajnim i sadrajnoizraajnim znaajkama komediografske poetike.
MJESTO I VRIJEME RADNJE:
Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Drievo doba, dakle u 16. stoljeu. To je razdoblje
renesanse i prevlasti humanistikog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva
dana, tj. odreuje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno
sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka. (F.ale)
O PROLOGU ''SKUPA'':
Na samom se poetku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz knjievne vrste
pastorale, mitsko bie koje ivi u umi. On najavljuje predstavu, spominje kako nee biti
pastorala, iako ih ene vie vole, ve komedija o starom krcu i uvodi publiku u drugu,
kazalinu stvarnost govorei joj da poistovjeuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi ('I
Stijepo sam i satir sam') i predstavljajui Njarnjase, glumaku druinu koja e igrati predstavu
('Njarnjasi, kako znate, veeras festiaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali,
Njarnjasi ga gospoduju'). Samo je ime Njarnjasi igra rijei koja oznaave one koji su gospodari,
232

koji vladaju, dakako, u svom zamiljenom, kazalinom Njarnjas-gradu. (Njarnjas grad=

Duborvnik)
Satir potom tumai o kojoj je komediji rije i prepriavajui osnovnu nit fabule. Najavljuje se i
osnovni karakterni sukob na kojem e se temeljiti komedija: to je sukob izmeu krtosti i
uivanja u blagu, izmeu starosti i mladosti, a ponajvie izmeu snaha i njihovih, nikad
zadovoljnih, svekrva. Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. od
Plauta. Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljeu pr. Krista napisao komediju
slinog sadraja pod nazivom ''up sa zlatom Aulularija''.
FABULA:
1. in
U prvoj sceni razgovaraju dvije sluavke, mlada Grube, sluavka vlastelina Dive, te stara
Variva, sluavka krtog starca Skupa. Variva se ali na Skupa koji i na javi i u snu mrmlja o
zlatu, a zatim govore o udaji Skupove keri Andrijane koju otac eli dati nekome tko je bogat i
ne trai miraz, no Andrijana zbog toga pati jer voli samo mladog Kamila. Ismijavaju stare
mueve koji se udaju za mlade djevojke. Dolazi Skup koji se panino boji da e ga netko
opljakati, govori Varivi da ode do Adrijane, dolazi do svae V i S oko njegove krotsti, on je
upozorava da ne govori o tezoeu, jer e netko pomisliti da ga i imaju i da e ih zbog toga ubiti.
Skup sam sa sobom komentira kako je ne moe pustiti, a ne moe ni zadrati, Variva ga
zafrkava za tezoro, a on publici otkirva da ga je strah da bi mu netko mogao uzeti blago koje je
pronaao u kui i koje dri u tajnosti u jednoj zemljanoj posudi. Varivu zbog ove zafrkancije i
istue, Andrijana joj uskae u pomo. Skup dri monolog o tome kako je pronaao zlato i dri
ga u munjeli jer u to nitko ne sumnja. Ne imat zlato - zlo! Imat ga na ovi nain - zlo i gore!,
Amor nije amor, zlato je amor, zlato stare - mlade, lijepe - grube, svete - grijene, svjetovne crkovne pridobiva. Skuio je kako Variva i Andrijana ute, to mu nije drago, te dolazi do njih
nareuje im da zatvore kuu i nikoga ne putaju da ue. itavo vrijeme razmilja samo o tezoru,
gdje da ga sakrije i kako da se ponaa da ne bi privukao panju moguih lopova koje vidi u
svima koji ga okruuju, pa ak i u najblioj rodbini i posluzi. Najvei mu je problem taj to
mora izii iz kue da bi nekome naplatio dug, pa mu tezoro nije sigurno i strah ga je ostaviti ga
bez nadzora. Djelom se daje kritika materijalnom drutvu (to e, zlatu se svijet klanja.) Odlazi
iz kue s namjerom da se im prije vrati. Sreu se Kamilo i Grube, daje joj malo slatkia, Grube
malo pizdi, on obeaje da e joj sutra dati vie, ako mu dozove Varivu. Ona to i ini, Variva
govori Kamilu da je Andrijana tuna jer ju da Skup eli udati ker za nekog starca koji ne trai
miraz. Kamilo preko Varive poruuje A da se ne brine, da ima vjerenika koji ju vie voli nego
oi svoje, smisliti u plan i preko Grube vam javiti to emo i kako. Kamilova mati Dobre,
nagovara Zlati kuma da si nae mladu enu koja bi mu pod stare dane bila oslonac kad ve
nema vlastite djece. Zlati kum eli neku bez miraza kako bi je mogao kontrolirati. Malo-pomalo
razgovor ih navede na Skupovu Andrijanu koju Dobre ipak ne odobrava. Ali Zlati kum koji je
Dobri obeao da e se oeniti zbog nje, odluuje potraiti Skupa i pitati ga za Andrijanu, jer nju
eli, dobra je i lijepa.
2.in
Kamilov sluga Munuo pria kako mu je gospodar zaljubljen, nesretan i kako se zbog svega toga
ponaa kao da je poludio. Sluit gospodaru namuranu dvoja je fatiga, er se slui njemu i
njegovoj mahnitosti. A reeno je er nitko ne more dvijema gospodarom sluit. Prepriava
razgovor s Kamilom u kojemu se ovaj tuio to ne moe imati Andrijanu. Munuo se zaljubljuje
u Grubu s kojom je upravo progovorio par rijei. Sreu se Kamilo i Munuo i on mu priznaje da
mu se svia Gruba. Ponovno monolog Skupa o strahu da mu ne ukradu zlato. Dolazi Zlati Kum
233

koji se nudi da bi oenio Andrijanu, Skup mu isprva ne eli dati Andrijanu zbog tezora, ali kad
ZK nudi da ju uzme bez miraza, onda pristaje, pritom naravno dolazi do komike nesporazuma.
Skup i Zlati Kum poinju dogovarati detalje oko enidbe, a Skup je oduevljen njime jer ovaj
razumno govori o potrebi tednje, istovremeno ne traei miraz. Zlati Kum odlazi pripremati
stvari za pir. Skup se vraa kui i priopuje Varivi da e Andrijanu dati ZK, ona se zgraa, Skup
daje naredbu da se kua pripremi, ali da i dalje nikome ne daju ui. Variva zatim govori Kamilu
da je enik upravo njegov dundo Zlati Kum, Kamilo na tu vijest pada u nesvjest, dolazi k sebi,
pita se to mu je initi, pa Munuo, koji vidi da e njegov gospodar posve poludjeti, nastoji
pronai neko rjeenje, predlae mu da odglumi da je bolestan, da umire jer ne moe bez
Andrijane, te mu M govori da ako bude potrebe da e on rei da je bio svjedok tome da su njih
dvoje jedno drugome vjeru dali. Na to e sigurno ZK popustiti kad uje da se vas dvoje elite
oeniti. Variva tad odlazi do Andrijane. Pasimaha, Zlati Kumov sluga opisuje kupovinu koju
poduzimaju za svadbu i udvarajui se Grubi, prenese vijest da mu se gospodar zaruio za
Andrijanu.
3.in
Divo donosi vijest Dobri, koja se jo uvijek nada da Skup nee udati Andrijanu za Zlati Kuma,
da joj se sin Kamilo zaruio s Andrijanom. Dobre brani da se Kamilo oeni Andrijanom jer je
jo premlad, te zatim govori protiv tadanjih nevjesti da se samo ureuju, a nita ne rade. Divo
joj se suprotstavlja i openito ima moderniji pogled na odnose, Ja mojoj ne dam da toliko s
jutra ustaje; drago mi se je u odru s njom ovako porazgovorit ujutro. Komu je ena draga, i sve
mu je drago to ini. A jeda nam su robinje? Godinice za ognjite, preslice za kudjelju, a
vladika da zapovijeda u kui! Dolazi i Gruba koja javlja kako je Kamilova ludost sve gora, da
umire, pa da ga ode pogledati, Divo misli da treba dovesti doktora ali samo ona zna da je to
sve zapravo dio igre. Zlati Kumovi sluge Pasimaha i Drijemalo dolaze u Skupovu kuu nosei
stvari za pripremu za svadbu kao da je ona ve gotova stvar, odnosei hranu u kuhinju, ali ih
Skup istjera iz kue mislei da su ga doli opljakati. Zlati kum hvali svoj postupak enidbe s
mladom i siromanom djevojkom s moralnog i ekonomskog aspekta, kako Skup kui da ZK
nee njegovo blago, slae se snjegovim stavom, jer bogate ene ele i puno troiti. Lakomosti,
uzrok si od svijeh zala! Skup se uglavnom slae s njim i kori ga to mu je poslao vojsku kuhara,
dogovaraju se da e veerati zajedno. S: bogat kako hoe, ubog kako moe. Munuo se itavo
vrijeme skriva i prislukuje, a kako e mu u kui biti puno ljudi, Skup potom odluuje sakriti
svoju krinjicu s blagom na mjesto gdje je nitko ne smije traiti - u grob u crkvi, no nije
primijetio da sve prati i prislukuje Kamilov sluga Munuo, koji nakon to S ode otvara grob da
vidi to je S stavio unutra.
4.in
Munuo krade zlato iz groba, nitko ga nije vidio. Pjeri i Dundo Niko razgovaraju, stvara se
opreka mladosti-starosti. Niko guna o mladima: Svu no se skitate, dezvijana mladosti; malo
na skulu hodite, malo umijete, gradu sramotu inite, a sebi ste smrt. Injorant ovjek ni sebi ive
ni svomu gradu. Pjeri priopuje Niku da je Kamilo bolestan, a on odgovara da nije lijenik od
tih bolesti. Pjeri odluuje da e pokuati pomoi svom prijatelju. Skup nasamo daje kritiku
sveenstvu i njihovu odnosu prema novcu i odlazi provjeriti to je s tezorom. Zlati Kumu dolazi
Pasimaha i kae kako ih je Skup istjerao, na to Zlati Kum zaustavlja pripreme za svadbu,
mislei kako mu budui tast nije normalan. I odlazi do Skupa da vidi u emu je problem. U tom
trenutku iz crkve izjuri Skup viui kako je pokraden. ZK zakljuuje da je Skup lud i da se nee
eniti. Munuo, koji je uzeo Skupovo blago, sree Grubu i nagovara je da se uda za njega
govorei joj kako je bogat. Ona odbija ne vjerujui mu za blago. Variva kuka kako je Andrijana
234

tuna. Divo predikuje mudrost-ludost, tj. ljudi tihe naravi i tvrde naravi. Tihi ljudi tizijem
paraju ludi; gospoctvo u glavi njeko nose s oholasti ijem hoe da je sve na njih nain, a to je
to se zove barbarija; to hoe i scijene njih htjenje da je razum. Razlog u njih glavi ne ima
mjesta, oholas tuj sjedi i tvrdoglavstvo. Ti su ljudi indiskreti, bez milosra, ti ljudi pravdu
rijemi i oholasti brane, a oni su nepravi, kad su indiskreti. A svak je neprav i indiskret tko
drugu ne razumije i tko ne mjeri svijet i eta i kondicijoni od ljudi mjerom pravom, mudrom i od
milosra. Odluuje da treba spojiti K i A, rei e ZK da odustane, a Skupu ukazati na prave
stvari. Sree Nika i ide s njime razgovarati, imaju rasrpavu je li bolje da se oeni mlad ovjek
bez novaca ili stariji s parama. Divo: Razum je Boiji: enit se za imat plod i za umnoit rusag
ljucki, i trudit i muit za hranit rod koji Bog da, i ne plakat. Ili keri ili sinovi - Bog ih dava,
Bog se njimi i brine. Tko se mlad oeni, u staros ima ljudi sinove, na kojijeh se njegova staros
uslanja, i ne ima potrjebu od ene da ga guverna. Gruba dolazi do njih i govori da Dobre zove
Diva da ide u Kamila, te mu pripovjeda da ju je Munuo pitao za enidbu.
5.in
Skup dolazi do "bolesnog" Kamila, oni razgovaraju, no dolazi do nesporazuma. Kamilo mu
govori kako eli Andrijanu, a Skup misli da eli njegovo blago, jer K koristi rijei kao "tvoje
zlato", "krivnja zbog onog to smo uini", a Skup iz toga skui da je A pomogla K u krai
tezora. K odluuje pratiti Skupa. Za to vrijeme Munuo bjei s blagom, sree ga Pjeri koji skui
da neto skriva, M ne eli pokazati, govori da neto nosi za K, pa ga P vodi do K. i prisiljava da
poe s njim Kamilu. Kamilo pokuava razrijeiti nesporazum sa S, govori mu da voli A, da mu
nisu oni tezoro ukrali i konano otkriva Skupu da je zapravo ve oenjen njegovom keri
Andrijanom, dok Zlati Kum izjavljuje kako je njemu svejedno jer se ionako ne namjerava
eniti. U zadnjoj su sceni prisutni Skup, Kamilo, Zlati Kum, Divo i Pjeri koji dovodi Munua s
blagom. Zavretak drame nedostaje.
(rijei dunda Diva)
"Moj Boe, udan ti je animao ovjek, tko dobro promilja, i razlike ti su naravi u njemu, tko dobro stavi
pamet. Jedni su, - neka malo ostavim, - naravi tihe, s kojom se moe govoriti, koji razlog uju, koji
razlog primaju i slijede, koji svijet razumiju, koji meni paraju pravi ljudi. Druzi su naravi tvrde, od
kamena, kojijem para da su razumni, a s njimi se ne moe govori. Tihi ljudi tizijem paraju ludi,
gospodstvo u glavi njeko nose s oholasti, ijem hoe da je sve na njih nain, a to je to se zove barbarija;
to ude hoe, i scijene njih htjenje da je razum. Razlog u njih glavi ne ima mjesta, oholas tuj sjedi i
tvrdoglavstvo. Ti su ljudi indiskreti, bez milosra; ti ljudi pravdu rijemi i oholasti brane, a oni su
nepravi, kad su indiskreti. A svak je neprav i indiskret tko drugu ne razumije i tko ne mjeri svijet i eta i
kondicijoni od ljudi mjerom pravo, mudrom i od mislora."

10. Tripe de Utole (Mande)

izvodi ju skupina Garzarija 1553.
bez prvog ina, 5 inova
sklopljena oko nekih situacija poznatih iz Dekamerona
radnja se odigrava u Kotoru, iji su stanovnici esto bili predmet du rugalica, osobito zbog
jedne tjelesne mane, one iste od koje pati i glavni junak
pojavljuje se ciganka Jeupka
likovi: Mande, Tripe, Anisula, Krisa, Turin, Kata
Tripeva ena Mande nou kradom izlazi iz kue i zabavlja se
komedija prevarenog mua, koji neprestano nastoji dokazati bjelodanu nevjeru svoje ene, ali se
stvar uvijek zavrava tako da on izae kriv, a ona prava
235

11. Arkulin
izvedena 1553.g.
Nepotpuna, 5 inova
likovi: udovica Anica Lopuanka, Arkulin, Viculin, Tripe
radi se o enidbi na silu; stari i krti Arkulin zaljubljen je u udovicu Anicu kojoj neprestano
dodijava izazivajui pred njenom kuom sukobe, ali zbog krtosti nije spreman platiti
kontradotu od 100 dukata koju kao preduvjet enidbe zahtijeva njena rodbina
svojta se, znajui da je Arkulin bogat, poslui lukavou i unajmi arobnjaka koji u njegovu liku
potpie enidbeni ugovor, dok Arkulina uini nevidljivim
na pozornici su i razliiti lokalni likovi: hvalisavi udoviin brat Viculin Lopuanin, Kotoranin
Tripe
12. Pjerin
fragmentarno sauvana komedija izvedena 1552.g. na svadbi Dona Mikinova, 5 inova
imamo samo neke rijei koje je zapisao uro Matijaevi
motiv o dvojici brae blizanaca (taj nam je motiv poznat iz Plautove komedije Menaechmi)
13. Duho Kerpeta
u prozi izvedena 1556. na piru Rafa Guetia (skupina Garzarija)
sauvani samo dijelovi
4. 2 elegine i moralne pjesme
5. blagoslov sestri prije svadbe
6. Poslanica svitlomu i vridnomu vlastelinu Sabu Nikolinovu
7. urotnika pisma Cosimu Mediciju (1566.) bez odgovora
- polemika proza na talijanskom (od 5 sauvana 4)
- predlae da se svrgne nesposobna i neodgovorna vlast u Du i ocrtava plan budueg
ustroja Republike u kojoj bi plemii trebali dijeliti vlast s predstavnicima puka pod
protektoratom Medicija, te moli za financijsku pomo i vojnu potporu
8. Usmrt Fjore Martinove Ruii
Red izveenja dramskih djela::
1. Pomet:1548
2. Tirena: 1549 (ili 1548, ali vjerojatno ipak 1549)
3. Novela od Stanca: 1550.
4. Dundo Maroje, Venere i Adon: 1551.
5. Pjerin 1552
6. Arkulin, Tripe de utole (mande): 1553
7. Plakir (Griula) 1556
8. Skup: 1556 ili 1555???
9. Duho Krpeta 1556 ili 1554???
10. Hekuba: 1559
236

14. PETAR ZORANI (1508 prije 1569), Zadar

prozaik i lirik
plemi
potomak stare plemike obitelji Tetai, pradjed mu se doselio iz Like s dobra Tetai u Ljubu,
utveno mjesto izmeu Raanca i Nina. Gdje se poeo prezivati Zorani, otuda je preao na
Pag. Sin mu Petrica Zorani se vratio u Nin, iji se sin Ivan oenio s Elizabetom Medulla
(Meduli). Prvi sin koji im se rodio bio je Petar, nazvan tako po djedu. Zoran je odgojen i roen
u Zadru jer je Nin bio dosta movaran i nezdrav za ivot, a opasnsot od turskih napada nije
prestajala.
O Zoranievu ivotu se ne zna mnogo ili gotovo nita zapravo. Ne zna se ni kad je umro, ali u
svkom sluaju prije izdavanja Planina 1569, jer bi inae posveta bila nova, a ne ova iz 1536.,
o nejgovom obrazovanju se isto ne zna nita, pretpostavlja se da mu je jedan od uitelja bio
ninski kanonik Matija Matijevi jer ga tako navodi u posveti Planinama
bio je povezan i s Jurjem Divniem, biskupom ninskim (slavi ga u romanu) koji se bavio
knjievnou
u romanu se slavi i plemenita i gizdava Jele, za koju se pretpostavlja da je Zoranieva majka i
da je odigrala vanu ulogu u njegovu obrazovanju, ali nije sigurno.
ne zna se gdje se kolovao, ali vjerojatno je imao pravno obrazovanje jer je radio kao notar i
egzaminator javnih spisa
1. Ljubveni lov
2. Vilenica
nastali prije Planina; za njih se zna samo po naslovima: spominju se u Planinama, u poglavlju
Perivoj od slave (20. poglavlje)
1. Planine (1569, Mleci)
napisane 1536. u Ninu, tiskane 1569. u Veneciji
Zorani je umro prije toga
posveene ninskom kanoniku Matiji Matijeviu
sebe u naslovu zove Ninjaninom, iako je roen u Zadru, zato to je uvidio da se Zadar,
dolaskom mletakih obitelji, poeo silom tuinske vlasti odnaroivati, a Nin je potivao kao
staru hrvatsku prijestolnicu
prvi i jedini hrvatski pastoralni roman (u prozi s umetnutim stihovima); u 24 poglavlja
pastirski, autobiografski i povijesno-drutveni roman
roman treba itati, osim u doslovnom smislu, i kao alegoriju iji je smisao: Milost Boja vodi
ovjeka kroz zemaljska zla do konane spoznaje boanske Istine
vile: Zorica, Milost, Dejanira Dinara, Latinka, Grkinja, Kaldejka, Hrvatica...
radnja se odvija kroz sedam dana to ih pastir Zoran, pod ijim likom se krije pisac, provodi
na putu po krajevima zaviaja kako bi se rijeio ljubvenoga betega
put zapoinje u Vodicama kod Nina, ide zatim morskim putem do dananjeg Starigrada, penje
se potom Velikom Paklenicom na vrh Velebita, odakle ide prema istoku do Dinare, od Dinare
rijekom Krkom do ibenika i od ibenika morem mimo Zadra do Zatona pred Ninom i na
koncu kopnom do samoga Nina
fabula romana oblikovana je kao putovanje po zbiljskim predjelima na kojem glavni
junak susree brojne pastire i vile (vodii u zbiljske i fikcionalne predjele te uitelji i
savjetodavci)
u umetnutim je ljubavnim pjesmama Zorani suvremeni petrarkist; pjesma, to je pastir
Zvonko pjeva svojoj dragoj, upravo je prijevod Petrarkina soneta Pace non trovo (Mira ne
237

nahodim)
Pasite drobne travice po napjevu puke pjesme A ti djevojko egljiva
pripovijesti O Draenku i Novaku, O Ljubdragu i Ljubici...
jedan pastir reproducira Molitvu suprotivu Turkom
rodoljublje je jedan od glavnih pokretaa u nastajanju romana esto se eksplicitno govori o
nacionalnoj knj i kulturi, o knj jeziku, o rasutoj baini, o prijeteoj turskoj opasnosti Snano
rodoljublje koje zrai iz Planina je dotada nepoznato naoj knjievnosti, jer je svjestan problema
u Dalmaciji: i Turaka i Mleana.
Akcent stavlja na nemar domaih uenih ljudi prema knjievnom stvaralatvu na
narodnom jeziku. Tue zemlje su opjavane, a nai krajevi nisu iako su moda i ljepi od
stranih, meutim domai ljudi o tome ne piu, a ako i piu, piu na stranom jeziku.
na kraju se Zoranu u alegorijskoj viziji ukazuju vjena Istina u pratnji sv. Jeronima i biskupa
Jurja Divnia (tu je i apoteoza Slave i Istine), koji ga kori zbod isprazne ljubavi i upuuje da se
kani svjetovnog pjesnitva i da prione uz vjenu istinu
pjesnik prihvaa savjet te se odrie svjetovnog, tjelesnog ivota i ljubavi prema eni i prihvaa
duhovne moralno-kranskih vrijednosti
petrarkistiki se utjecaji ne osjeaju samo u razasutim pozajmnicama, ve i u cijelom shvaanju
ljubavi pa i u odvraanju od nje, jer razgovor Zoranov s biskupom Divniem uvelike
podsjea na Petrarkin razgovor sa sv. Augustinom u Secretumu (tako dajui svojemu djelu
kransku tendenciju, koja dolazi do rijei i u eklogama starijih pastira s parafrazama iz psalama
i drugih pobonih tekstova)
okvirna pria, brojni religiozno-teoloki, kransko-mistiko-simboliki i moralno-etiki
diskursi, navodi, biblijske i patristike sentencije, u obliku prilika ili marginalnih biljeaka,
govore da su Planine oblikovane u tradiciji hum. knj., kao tekst u kojem se svjetovni sadraji
prepleu s alegorijskim kr. temama stvarajui djelo koje svojom slojevitou i pluralizmom
usvojenih knj. tradicija i svjetonazorskih koncepcija tei oblikovati cjelokupnu sliku svijeta i
ovjeka na prijelazu iz srednjovjekovlja u rano novovjekovlje
roman je strukturiran na brojnim i raznorodnim fabularnim sastavnicama, od metamorfoznih
priica kojima se eli proslaviti domovina, preko opisa fikcionalnih lokaliteta, pa do brojnih
petr. lirskih pjesama ili pastoralnih ekloga u kojima se opjevava svjetovna ljubav, ili se pak
tuguje nad rasutom bainom ili se govori, parafrazirajui ili citirajui psalme ili neke dr. bibl.
tekstove, ali i svjetovne klasine pisce (Vergilije, Ovidije, Petrarca) o brojnim religioznim i
moralno-etikom problemima
povijesni likovi: Divni, sv. Jeronim, Marul pastir (Maruli)
Juraj Divni = ninski biskup koji je biskupovao od 1475. do smrti 8.8.1530. Veinom je
stanovao u Zadru, ali je bio vrijedan i u Ninu gdje je 1528, na svoj troak popravio katedralu i
sebi u njoj napravio grob.
verzificirani dijelovi Planina koji opjevavaju ljubav pisani su dr12
u romanu je prisutna i svijest o hrvatskom jeziku, jeziku kao bitnome gradivnom elementu
nacionalne knjievnosti
dobro je poznavao i HK, suvremenu i glagoljaku
za svoj prozni izraz zacijelo je naao uzore u hr srednjovjekovnoj prozi i u folklornim priama
poznavao i hr folklornu liriku, Marulievo djelo, a moda i du petr. Liriku
utjecaji na Planine (ali ni od koga osim nekih sitnica nije posuivao nita):
=> pastirski roman Arcadia J. Sannazara (ima samo ljubavnu tematiku, dok je
Zoraniev roman pastirski, autobiografski i povijesno-drutveni)
=> Danteova Boanstvena komedija (npr. putovanje s vilom Milou, neke crte portreta
samog pisca, dolazak pred paklena vrata)
238

=> Boccaciov Decameron (razni pastiri kao pripovjedai samostalno oblikovanih

fabularnih epizoda)
=> Ovidijeve Metamorfoze (umetnute prie pastira o postanku pojedinih lokaliteta)
SADRAJ by me
1. pog [Uzrok puta na planine] = Savjetovali su ga da ili zaboravi na nju ili da nae utjehu u
drugoj eni, on je shvatio da ne moe ni jedno ni drugo i u tim se mislima uputio na putovanje.
Govori o tome da je krenuo na put da se rijei ljubavne boli koja traje ve sedam godina i da je
krenuo iz Vodica.
2. pog [Poj i pritvor iljbila i Zorice, pripovist] = Plakao je svoju bol i razmiljao o tome da
si skrati ivot. Dola je vila Napea, tj. Zorica (Kloridina sestra) i rekla mu da mu je roakinja i
da je gospodarica vode kraj koje plae i izala je iz vode da mu da savjet jer sam nee uspejti
preboliti ljubav. Ona ga kroz vodu vodi do spilje u kojoj je vidio iljak (ljiljan) i u kamenu
napisanu pjesmu. (ljiljan je znak na Zoranievu grbu.) U dr12 je, zapisao ju je iljabil (bijeli
ljiljan) u kojoj govori o svojoj nesretnoj ljubavi u kojoj su mu stariji zapovijedili da se neko
vrijeme ne smije viati sa Zoricom. Kako nije mogao ekati on je umro. Zorica mu ispripovjeda
kako je iljabil volio nju i kako je ona voljela njega, ali zbog prepreka nisu mogli ostvariti
svoju ljubav. Kad je saznala da je iljbil mrtav umolila je bogove da ga pretvore u ljiljana kojeg
ona suzama svojim zalijeva i uzgaja. Toliko je plakala da je iz spilje krenuo potok koji se prije
zvao Zorica, a sad je malo promijenjeno u Vodica. Upuuje ga da ode na goru, tamo ima bilja s
kojim bi se mogao izlijeiti. Izali su kroz vodu iz spilje, ona se vratila u vodu, a on je doao do
mora.
3. pog [Put s Milostju prik mora i uz goru] = vidio je na moru djevojku obavijenu bijelom
koprenom po nepristojnim djelovima tijela :D, a lijevoj je nogom stajala na zlatnoj jabuci. Bila
je to vila Milost. Zazvala ga i rekla mu da e ga prevesti gdje treba, preplivao je i stao i on na
zlatnu jabuku s njom i za tren oka su bili u Podgorju (podruje ispod Velebita od Senja do
Zrmanje). Rekla mu je da sam svoj put uva i otila. On se uputio u goru, izlazak sunca je
taman. Hodajui uskom kamenom stazom pred njega je iskoila zvijer s 4 zmajske noge, zadnji
dio tijela od osla, rep se granao u 2 kraja i sa sedam razliitih glava (simoblika 7 smrtnih
grijeha): lava, medvjeda, gavrana, bludne ene, zmije, abe krastae i vuka. Prestraio se i
potrao natrag i sreo djevu s kojom je plovio na jabuci, aka Milost. Rekla mu je da se ne boji,
da se ne moe tek tako doi kod pastira u gori, nego treba drati zvijer. Iako ga strah, lake mu
je i to nego ljubavna bol. Zakljuuje da je ona dola s neba da mu pomogne i da mu nauk. Ona
e ga voditi, ali mora ostati krjepka i smiona srca jer e rune stvari vidjeti idui samnom.
Lako je ui u podzemlje, ali izai na svjetlost je teko i treba truda. On pristaje ii s njom.
4. pog. [Otkude bura ishodi i za se zove] = krenuli su u goru, kamenu i strmu, uskoro su uli
u gusto grmlje gdje ni svjetlost ne moe ui, svjetlosti je bilo toliko koliko je njegova voditeljica
sjala. (u napomeni sa strane Zorani napominje da tamo usitinu postoji dio koji se zove Vraja
vrata, a to je zapravo Paklenica). Krenula je puhati bura, ona mu ree da se ne boji da su ubrzo
tamo od kud vjetar dolazi, na to je on rekao da su mu govorili da vjetorvi nastaju od oblaka.
Ona mu ispripovjedi priu o nastanku bure. Da je u gornjim zemljama bio jedan valstodrac
bogat, plemenit i imao je ker koja se zvala Bura, jako lijepu i ukraenu svime, ali je ona bila
gizdava, rogoborna i ohola i naljutila 2 gospodinia, ali i boice i vile je svojom oholou i
umiljenou ljepotom naljutila, jer se hvalila da je ljepa i od njih, boice su zamolile velikog
suca da ju kazni. On ju je opalio gromom i na paklene muke osudio. I kad god neka ena
napravi taj grijeh, njoj se pridrui, ona uzdie i od toga nastaje bura, od njenih uzdaha. Doli su
do ulaza u pakao iznad kojeg je pisalo "Po mni se uhodi u najgori stan, / lako se prohodi, da
teko zide van." Ona mu daje kamen s kojim moe vidjeti sve strahote koje su u paklu, jer
239

njihov put ih ne vodi unutra.

5. pog. [Propast paklena kakova je i za se pakal zove i vrazi otkud su] = opisuje kako je
vidio pakao kroz bijeli kamen: da se sputa u krugovima sve nie i nie i u dnu je Lucifer, iz
oiju mu teku suze i pune 7 rijeka u paklu, ali ne od vode, ve kao gorua pakla (paklina,
smola). I po imenu tih voda je pakao (pakal) dobio ime. Pod Luciferovim krilima je Bura,
uokolo su zle due, tj. vragovi. Lucifer, poglavica, je s Kimerom, 7-glavom zvjeri spomenutom
na poetku imao 2 sina i 2 keri, Vraga, Djavla, Hudobu, Nepodobu. Vrag je s Hudobom imao
sinove: Zlo, Gniv, Trud, Jauk, Skuk, Jad, Beteg, Oboj i Ujed, a Djaval s Nepodobom keri:
Nesriu, Zlobu, Muku, Skrbu, urbu, Peal i kodu. Zlo i Zloba su imali Neviru, Nerazbor,
Nesvist, Nemar, Hudinju i Zljit. Onda su nastavili dalje, izali iz grmlja/ume na planinu. Tamo
je izvirala voda u kojoj ga je vila oprala da ga oisti od pakla.
6. pog. [Prvi dan na planini, pismi razlike] = opisuje ljepote na koje je naiao na vrhu planine,
vila odlazi i kae da e mu u potrebu uvijek biti tu, on joj se zahvaljuje. Uokolo je puno cvijea,
potoia... dolazi do pastira, pozdravili su se i oni su ga zvali da sjedne s njima. Uinali su,
dole su tri mladice s vodom s izvora. Medar je ime bilo najstarijem, zapovijedio je Borniku
da zapjeva pjesmu, to je Borik i uinio, pjeva o kouti koju je dugo slijedio i u klancu se susreo
s njom, a na njoj je bio zlatan ovratnik na kojem je pisalo: ne diraj me, careva sam (prema
legendi o Cezarevim jelenima), divi se njenoj ljepoti, ona se pretovrila u vilu i otila u raj, a
njega ostavila u boli. Jedna od djevojaka se zarumenila kako je on oslovio Jelinu, te se vodom
umivala da sakrije rumenilo, a pastir do njega mu je apnuo da akrostih daje ime Jelina koju
Bornik ljubi. Medar onda moli Vlada da isto napravi, on prihvati s citrom i gleda u jednu od
djevojaka, pjeva o njenoj ljepoti i kako ga je stravila, kako je njen sluga dok ne umre, to se
odnosilo prema akorstihu na Luiu u koju je on gledao cijelo vrijeme. Medar je zatim zamolio i
Sladmila da zapjeva, to je i on uinio uz gusle, prema akrostihu za Marjetu. Pjeva o svojoj
ljubavi prema njoj. Nakon otpjevanih pjesama djevojke su otile, pa je Medar naredio Zvonku
da pjeva, koji pjeva prema Petrarkinu sonetu: Pace non trovo aka Mira ne nahodim koju pjeva
za djevojku koju nije osvojio. Zatim pjeva Plinko o tome kako vjerno slui svoju slubu gospoji
i da mu je bez nje ivot emeran i moli ju da mu se smiluje. Onda su svi zagledali u Zorana,
pitali ga kako se zove i zamolili ga da i on pjeva, to i ini u dr12. Pjeva o svom putu, kako je
krenuo na njega i kako je sreo vilu i hvali njenu ljepotu i da e pjevati o njoj zauvijek, a u
pjesmu je uklopio svoje ime i ime svoje drage: Jaga (?)???. Pjeva Jasnik nakon njega o
nesretnoj ljubavi i kako se himba za istinu daje, zatim Sipko, pa Zelenko uz gusle, koji pjeva o
tome kako su bogovi Venus i Ljubav (Amor) pozvali Narav da stvori tijelo najljepe od svih jer
do sad Ljubav nije vidjela nita dostojno nje, pa da ima razloga ee silaziti na zemlju. Narav
ne odogovori nita, ve uze sunevu zraku i postavi ju u tijelo i to je razlog zato je bog ljubavi
slijep. Od rua i bisera je stvorio usta i zube, a put je stvorio pomjeavi mlijeko i krv. Palas i
Dijana su joj dali sve dobre karakterne osobine. To je ona zbog koje on pati, a zove se Marija.
Svi su pjevali u katrenima u dr12ercu, osim Zelenka: dr12, ali nisu katreni. Ili su skupiti
stada i poveli ih na izvor, pa u stan.
7. pog [Za se grad Nin zove i gdo ga najpri sazida] = Zoran je doao kod Sladmila u stan,
pa ga je njegov otac upitao od kuda je. Zoran pria da je iz Nina, da je njegov djed doao tu iz
Tetaia i uzeo prezime Zorani. Pria i kako je Nin osnovao asirski kralj Nino i zapovijedio da
ga nazovu njegovim imenom. Iao je spavati sa Sladmilom, priali su jedan drugom o
ljubavnim bolima i svojim izabranicama. Zoran opisuje svoju izabranicu koja ima 13 godina
(!) i koja je jako lijepa, zlatne kose..., pisao joj je, ali ona nije odgovarala. Nakon razgovora su
zaspali.
8. pog [prvi dan cvitnja miseca, petja] = probudila ga je Jerslavova pjesma (6erci, 1 12 u
strofi, katreni, rima: aaab bbbc) o tome kako ga je ljubav promijenila i moli slavuja da apne
240

njegovoj odabranici da je voli. Kad se probudio Sladmil, objansio je Zoranu da je 1.5. i da je

obiaj ostaviti svojoj dragani cvijee ispred vrata i pjevati. Doli su i drugi pastiri s
instrumentima i cvijeem, pa su pjevali svojim draganama: Ljubmil, Poljko, Slavko. Ostavili su
cvijee po ulici i cijelo je selo izgledalo okieno. Diglo se sunce, vrijeme za krenuti na pau, pa
su otili sa stadima. Medar je juer postavljen za poglavara pastira sljedea 3 dana, pa im govori
da krenu pripovjedati prie.
9. pog [Pripovist od pritvora Sokolara u vodu, a Jagice i Ruice u cvitke] = Medar
pripovjeda kako je u primorju bila vila Prisvlaka u koju se zaljubio morski bog Protej i s njom
imao sina Sokolara, koji se s 9 ili 10 godina zaljubio u Jagicu i ona u njega. Voljeli su se, a
Jagiina najbolja prijateljica je bila Ruica koja se takoer zaljubila u Sokolara i razmiljala
kako da otme Sokolarovu ljubav Jagici. Priznala mu je svoje osjeaje, ali on je i dalje bio
zaljubljen u Jagicu, pa je odluila ubiti Jagicu. Uzela je srebrni vr i uputila se u rnu goru gdje
je vidjela zmiju kako ide oko jednog svijeta, dola je druga zmija, pa su se borile za cvijet i
jedna drugu ubile. Ruica je uzela njihov otrov i smjeala s vinom u vru i odluila da e dati
Jagici da ga popije. Sokolar i Jagica su zaspali na livadi. Sokolar je usnio san o 2 golubice.
Jedna pije vodu, dolazi druga, ali joj sokol neda popiti vode i na kraju da bi obranio prvu
golubicu sluajno, obje ulovi i ubije, pa se od tuge ubio u vodi. Jagica se probudila prestraena i
moli da ju uva jer je sanjala mladu lavicu koja se odmarala u hladu kraj potoka, dola je
medvjedica koja ju je htjela maknuti iz sjene, borile su se i jedna drugu ubile. Potok sa strane je
narastao i doao do nje koja je to gledala i milovala lavicu i glas je za potok rekao: od suza je.
Sokolar ju je tjeio da nema istine u snovima. Kad je doao kui Sokolar je majci rekao brige.
Ruica je dola do Jagice i rekla da ima teret kojeg se eli rjeiti i dala joj da pije iz vra, ali je
Jagica traila (bez sumnje, vie iz dobre volje) da i Ruica popije malo iz vra. Kad je otrov
poeo djelovati Jagica se poela boriti s Ruicom i upati ju za kosu da joj proba vratiti za smrt.
Od otrova su obje umrle. Sokolar je lovei naiao na njihova tjela, pa plakao i tugovao i zamolio
Veneru da pretovri Jagicu u neto vjeno, pa je ona obje pretvorila u cvijee: Ruicu u ruu,
Jagicu u jagodu. Sokolar doe majci i plakao joj je u krilu i od tuge se pretvorio u vodu (u selu
Privlaka kod Nina postoji bunar koji se zove Sokolarevim imenom).
10. pog [Od pritvora Dranika i Novaka, od Jele i Mare i Prisvlake pripovist] = Repelja
pripovjeda oavj pritvor. Dranik je sin vile Primorke, Novak je sin Prisvlake i brat Sokolarev.
Bili su vrnjaci, Prisvlaka ih je straila smru Sokolarevom da se ne zaljubljuju, pa su se oni
posvetili lovu. Jednom tako ulovili koutu i nakon uspjena lova zaspali. Dranik je sanjao da
mu grlica doletjela u krilo, a onda ju je orao s oblinje jele oteo i odnio, a on skoivi za njim na
stablo, isapo mu je no, elei ga dohvatiti, pao je i on i probo se noem. Novak je sanjao da je
naao zlatan prsten s dragim kamenom na livadi, elei utaiti e otiao je do izvorai prsten mu
je pao u vodu iz koje je progovorila ljudska glava Sokolar i rekal mu da e prsten biti uzrok
tomu da e mu se pridruiti. Tuda su prole i dvije prelijepe vile Mare i Jela, vidjele mrtvu
koutu, a onda i njih dvojicu kako spavaju. Izmeu njih je bio i bog ljubavi, te ih obje pogodio
strijelama i one su se zaljubile u njih dvojicu: Jela u dranika, Mare u Novaka. Prile su im,
stavile im vijence na glavu i zamijenile njihove lukove sa svojima koji su bili bolji i otile na
izvor. Oni su se probudili, vidjeli vijence i lukove, uto je guknula golubica i poletjela, oni su ju
slijedili i dovela ih je do izvora gdje su bile Mare i Jela. Lijepo su im govorili, a one su im se
prepustile. Kad je to Dijana vidjela, da su njih dvije od ovjeka oskvrenjene bile se razbjesnila.
Njih dvije su pokuale pobjei, ali uzalud, pogodila ih je Dijana svojim strijelama, a da budu
ukor i poruka drugim vilama pretovrila je Jelu u visoko stablo, a Maru u potok. (Jela=jela, potok
= Mramorna vrulja). Kako se vile nisu vraale, Dranik i Novak su otili svojim kuama i
ispriali Prisvlaki to se dogodilo. Ona im nije eljela rei pravu istinu jer se bojala za njih, ali
su je uspjeli namoliti. Onda su obojica zapali u tugu, pa se Dranik ubio svojim maem. Vidjela
241

je majka mu Primorka mrtvo tijelo i u vrlju hladnu u primorju ga pretovrila. Novak od tuge je
plakao u majinu krilu i isto se kao Sokolar u vodu pretvorio. (dranikova vrulja je u Zatonu,
novakova je u privlaci). Prisvlaka vidjevi smrt sina i neaka, od tuge je umrla i bila zakopana u
toj zemlji, koja se po njoj i dan danas zove Privlaka. Protej, morski bog, koji ju je mnogo volio i
danas ju dri zagrljenu morem i miluje ju.
11. pog. [Od Marcele u murtelu, Asela u basel pritvor, pripovist] = Valjko pripovjeda o
ovom pritvoru. U Ninu je bio mladi Asel, a u kui nasuprot njegove djevojica Marcela, bili su
vrnjaci. Voljeli su se i polako odrastali. (sv. Asel i Marcela su ninski sveci, pa su ta imena u
ninu esta.) Zaspali su u perivoju, Asel je sanjao da ne po obiaju mjesec i zvjezda Danica
zagrljeni su skupa stajali, dolo je sunce i spalilo ih oboje. Marcela je sanjala da je u korablji sa
svojim dragim na puini i da je strana oluja, korablja se dizala visoko na valovima i do mjeseca
dola, a 2 cvijeta na palubi su procvala. Probudivi se, ispriali su si sne, Asel je otiao etati
perivojem. Iz vedra neba grom udari u Asela i pretovri ga u prah. Bogovi mu se smilovae i
pretvorie ga u basel na mjestu gdje je umro. Marcela ga nije mogla nai jer nije bilo svjedoka
ni traga njegovoj smrti, pa je plakala i bila tuna. Idui perivojem vidjela je novu mirisnu biljku
i ubrala kiticu, a glas jedan joj je rekao da ne dira kosti nebocu, jer je to zapravo pritvor Asela.
Od tuge uz svog ansela u murtelu pritovrena osta.
12. pog [Od Ljubice i Ljubdraga pritvor u ljubicu cvit i cvit ljubdrag, pripovist] = Miroj
pripovjeda ovaj pritvor. Sluao je od starijih da je zbog ljubavi prema Apolonu Klicija
pretvorena u suncokret. S apolonom je imala ker koju je nazvala Ljubica i odgojila ju je da
nikad u ovjeka se ne zaljubi, da neoskvrnejno djevianstvo slui. Ljubdrag je bio sin boga Pana
i vile Poljarke. Jednom je u lovu njegov hrt Jakvuk vuka koji je oteivao stoku zaklao. Uto je
Ljubiin hrt za mladim lanetom potrao, za njim Ljubica i tad vidi vuka od psa zaklana koga je
poeljala imati i Ljubdraga koje se u nju zaljubio im ju je vidio. Ona je prola dalje za hrtom,
on se tui i zaziva Veneru da mu se smili, to ona i je, pa je zamoila sina Morfeja da ide k
Ljubdragu. On ga je uspavao, a Ljubdragu se u snu javila Venera i objasnila mu da je Ljubica
Dijanina slubenica, ali da se i to da rijeiti, ako poslua njen savjet. Sutra e se Venera
pretvoriti u bijelu koutu i prikazati Ljubici, koja e je loviti, Venera e je izmoriti i ona e lei i
usnuti, a ti e doi i donijeti lovinu. Probudivi se vidio je bijelu golubicu koju je ulovio sokol i
na kraju i sebe i nju pogubio, ali nije shvatio da je to kob koja e zadesiti i njega i Ljubicu.
Venera je uinila svoj plan i vidjevi Ljubicu kako spava, odluio ju je poljubiti, ona se
probudila, shvatila to se dogodilo i poeljela se ubiti, te napominje kako ona tome nije kriva
to je oskvrnjena. Apolon je to gledavi s neba svoju ker pretvorio u ljubiicu, koja ima
pognutu glavu, jer prignutom glavicom je doekala kraj svog ivota. Vidjevi to Ljubdrag se
probode, a bog Pan, njegovo otac ga pretvori u cvijet ljubdrag.
13. pog [Od Paprata i Stane pritvor u vrulje, od arke i trih vrulj i za se Zadar zove,
pripovist] = govori ju Sidjak. Paprat je sin boga Dunaja i vile Save tako nazvan jer se rodio u
paprati. Zaljubio se u Stanu, keri vile arke i Neptuna. arki je neptun na dar dao grad koji su
sagradili prvi Grci (Argonauti), pa zato to je mjesto bilo dano kao dar, tj. za dar se naziva
Zadar. Paprat je uvi za njenu ljepotu doao u Zadar i sretnuvi je dao joj zlatnu jabuku koja je
bila zaarana, jer kad ju je netko primio nije mogao ne uiniti ono to ga darovatelj jabuke
zatrai. Stoga mu je vila rekla da doe kada Apolon ne gleda jer je on bio njen ljubavnik. to je
mladac i uinio. Ojadilo mu dolaziti samo obno, pa umolio Junonu da oblakom Apolonu
zakrije pogled na Stanu i prinese joj rtvu. Junona to uini, Paprat ode do Stane, Apolon se
udio tom obaku od kojeg ne moe vidjeti Stanu i zamolio Eola, boga vjetra da poalje nekog
od svojih sinova, na to je Eol poslao Zmorca. Tad se ve Paprat maknuo od Stane i Apolon ju
je vidio samu u njenoj ljepoti. Pala je no i Paprat je oept doao do Stane, a zvjezde su Apolonu
rekle to su vidjele preko noi da njegova ljubavnica radi. On si je ponovio da u ene ne treba
242

imati vjeru. Pogubio je vilu Stanu strijelom, Paprat se sakrio, ali ga se Apolonovu pogledu nitko
ne moe sakriti, pa je i njega ubio strijelom. Dunaj i Sava su Paprata pretvorili u vodu i ta se
voda odtada zove Paprat, a arka je umolila Neptuna da Stanu u vrulju pretovori, na latinskom
je to fons Stana, dakle Fontana kako se ta voda danas zove. I Papratove 3 sestre su u tuzi dole
do Zadra, a arka iz opreza da ne nanesu kakav zli prirok, pretovri ih u tri vrulje.
Grapko je onda poeo pjevati Pasite drobne travice (koja ide uz zuk (zvuk) A ti devojko
egljiva, 8erac, tercine). Nakon toga su se najeli i zaspali
14. pog [Treti dan na planinah, petja promin razlika i lijepa] = Dok su ujutro skupljali stada,
doao je Darbolj, katunar i traio ih da se natjeu u pjevanju. Najprije su to uinili Sladoj i
Dragoljub, pjevajui svaki po jednu tercinu naizmjence, a zadnji stih svake tercine je bio sliite
svit moj, moj svit sliite, junaci! Ostala dva stiha su u tercini su u 7ercu, ovaj je u 11ercu.
Napomena sa strane je da ide uz zuk Drazi mi goru projdoe, koja je zapravo u 8ercu. Sladoj
zagovara misao da je ljubav pogubna i da je treba izbjegavati, Dragoljub brani ljubav. Katunar
im nakon pjevanja daje nagrade, nakon toga pjevaju naizmjence Sladmil i Plinko u dr12
katrenima o svojim ljubavima, Plinko hvali Ljubicu, Sladmil Ruicu, govore o njihovoj ljepoti,
kakve darove e im dati, a na kraju prelaze u zadavnje zagonetaka. I oni od katunara dobivaju
nagrade. Zatim pjevaju Bornik i Slavko u 5ercima, sestinama, o ljubavi i svojim djevama...
(nije mi se ba ovo dalo itati), dobivaju darove. Na kraju dva starija pastira Rajko i Svitko
pjevaju u dr12 katrenima, ali ne pjevaju o ljubavi, ve o Bogu, njihovi stihovi su prepjevi
psalama, mudrosti i poslovica s poukama kako biti odan Bogu i dobro ivjeti svoj ivot. Oni od
katunara dobivaju vijence jer nita drugo nije dostojno njihove plae. Uto je zapalo sunce, otili
su stoku odvesti natrag, najeli se i zaspali.
15. pog [Pritvor Velebia i gdo bie] = Probudio je Sladmila, zahvalio se njegovom ocu na
gostoprimstvu, ovaj mu je rekao kojim putem da ide da bi doao do vile koja e ga izljeiti
betega. Prije no to je krenuo dalje Zoran ga je zamolio da mu ispria zato se planina zove
Velebi. Odgovara mu da se prije zvao Velebil. Atlante je imao sina Velevija koji je otiao od
oca traei po svijetu mudrost. Vidjevi Zoriinu ljepotu, odluio je ostati tu jer je vidio ljepote
kraja. ivio je na vrhu planine, razmiljao i elio znati sve, usilno i sramotno za bogove. Zato ga
je bog udrio gromom i u prah raznio, a od srbe je jo i oluju stvorio, snjeg je padao puno i
dugo se zadrao, a kako je vrh dugo bio bijel od snjega nazvali su ga Velebil. Daje mu ponovno
upute kamo dalje: nek ide na istok i nai e vilu. Dao mu je sira i vina za put.
16. pog. [Ganka i tubeni poj pastirov od rasute baine i poj slavnoga Marula pastira] =
slika domovine u raspadanju; kad s jedne strane Turci, a s druge Mleani napadaju narod da ga
unite, a narod se ne da.
Krenuo je dalje na put i sreo druge pastire koji su svoja velika stada pasli zajendo jer ima puno
zvjeri, i bili bi pobjegli odovuda, ali ih slatkost baine zadrala. Ruali su, pa im je Gostmil
zadao zagonetku (otac ima 12 sinova, a svaki od njih 30 bijelih sinova i 30 crnih keri, svi
neumrli, a svi umiru), koju nitko nije rijeio pa im je dao do sutra da ju rijee. Slagvoru i
Davorku naredi da pjevaju, to oni i uine u dr12. Plau za poruenom bainom, kako je prije
sve bilo lijepo, bogato, plesalo se, sretno ivjelo, a sad je razrueno, rasap je, sve je zaraslo u
trnje. Nabrajaju i zlokobne znake koji su prethodili. Uvode u pjesmu Split i Marulia, a pokraj
rijeke je sjedio pastir Marul koji je zapjevao o Turcima u 7ercima. Djelomino je to parafraza
Molitve suprotive Turkom, a u daljenjm tekstu ga je inspirira Sannazaro, jer se i Arkadiji istie
opreka prijanjih zlatnih vremena i sadnjeg tekog. Zorani taj opi pastirski motiv
konkretizira i dovodi u kontekst tadanjih tekih prilika u Hrvatskoj. Na kraju hvali Marulia:
blaen i slovui biti e njega glas, / dokle ivui bude hrvackih stas.
17. pog [Od Anice pritvor u anitu poj narikanja Vilslava nad njom] = Druina pastira
ugledala je 3 patira, Vilsalva, Draka i Srika, Vilslav se uputio nad Aniinim pritovorm
243

narikati. 2 pastira iz druine su se za njima uputila, pa i Zoran jer je to ionako bilo u njegovom
smijeru. Vilslav se zaljubio u Anicu, a kad je Anica bila pretovrena u biljku imenom aneta
(lat.anetum = kopar), on esto dolazi na mjesto njena pritovra narikati. Vladislav narie (a meni
se zbilja vie neda itati, pa nisam proitala naricaljku). Dalje je Zoran krenuo sam i doao na
raskrije puteva. Ukazala mu se vila, Svist o rekla da skrene desno i da e uskoro naii na vilu
koja e ga rijeiti ljubavne boli.
18. pog [Od Dinare vilenice koja jest sada gora, gdo bie, pripovist i a su Parke] = Doao
je na vrh plaine i pod borom je sjedila jedna stara ena i oslovila ga imenom, on je ostao
iznenaen i krenuo je laskavo pozdravljati, a ona mu je rekla da zna tko je izato je doao, te mu
rekla da pripovijeda to mu se dogodilo, a ostalo prepusti njoj. On joj je pripoviejdio sve od
poetka putovanja do trena kad ju je sreo i poeo plakati. Onda su objedovali da se okrijepe.
Ona se predstavila kao Dejanira, ki kralja Eneje koja je bila Herkulova ljubavnica i sluajno
ga ubila davi mu ogrta natopljen Nesosovom krvlju koja je bila otrovna. Zoran ju pita tko su
to Parke, a ona mu isprivjedi da su to tri sestre, prva ovjekov ivot kroji, druga ukrojen ivot
iva ,a trea saiven kroj para, pa se po treoj sve tri zovu Parke, a po naem jeziku da se zovu i
u latinskom :D. Zatim nastavlja priati svoju ivotnu priu, da je od tuge zbog Herkulovom
smru otila i nastanila se tu na gori, te namolila Apolona da ju naui razliitim znanjima kako
bi mogla lijeiti od razliitih boli, a on ju naui biljkama, sazvijeima... I zato to se ona zove
Dejanira, skraeno planinu nazivaju Dinara.
19. pog. [Odrienje od uzlov iz srca i likarija od betega ljubvenoga] = Dinara je otila
skupiti neke biljke, odvela ga u peinu u kojoj je bilo jo puno kutijica s razliitim prahom,
biljem, kostima, koama, udnim vodama i sokovima... Uzme to je trebala, sve tostavi u jednu
posudu i polije iste vode, udne rijei je mrmljala i desnom rukom mijeala. Dola je no, bio
je pun mjesec, natjerala ga je da se potpuno gol skine i okrene mjesecu. Dalje je ona arobirala
rijeima i trave mijeala, te mu onda rekla da pogleda u posudu i da e vidjeti svoj beteg i
kolikim je uzdama njegova sloboda zavezana. I onda je unutra viodio svoje srce svezano u
vorove zlatnom kosom njegove dragane toliko vrsto da je jedva kucalo, pa se prestao uditi
zato ga toliko boli. Zatim ga je Dinara polijevala tom smjesom i mrmljala rijei 7 puta, a on je
osjeao kako se vorovi miu s njegova srca i kad je zavrila osjetio je radost to je slobodan i
zahvalio se Bogu na slobodi. Obukao se i izmolio se bogu zahvalivi mu na milosti. Dinara ga
je upozorila da u gore i tvre uze ne upadne, jer e sljedei put tee biti skinuti to s njega i nek
se uva pohote, volje, elje, da mu pohlepa svijest i razum ne prisvoje. I jo mu je rekla: Svemu
tomu uzrok jest da vi slipi pohot, ki ljubav zovete, sasvim zaslipljeni, svist i razbor otkloniv, u
misli vaoj gospoditi dopustite. A gdo vam kriv jest ako sami sebi ljutu zmiju u njidra stavite i
steplivi odgojite? Ako vas pak uji, za na nesriu, na ljubav, na nemilost i jine vae
podopine, ke svak as nove izmiljate, tuite se? Ne zna da se u prii ree: Gdo sebi voljno
naudi, ni bogu ga milo budi. Dim ti dake ovo da vazda svist tvoja, kako dostojno jest, hot
gospoduje, i tako inei vazda slobodan misalju ivit hoe. I onda su legli spavat.
20. pog. [Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica] = sanjao je
da se uputio dalje i da je ubrzo izgubio stazu i doao do nekog potoka koji nije imao mosta ni
broda, ali je naao neki plii dio, pa pregazio potok i nastavio dalje uzbrdo, a kad je na vrh
doao vidio je gore perivoj koji je okruivala brza rijeka preiroka da ju preskoi, prebrza i
preduboka da ju pregazi. Dola mu je Milost sa svojom zlatnom jabukom i tako je i ovu rijeku
preao naavi se u perivoju koji je bio pun svekolikog bilja i ptica, dakle perivoj slii
zemaljskom raju. Na sredini je bilo stablo visoko i raskono, lie mu je s jedne strane zeleno, a
s druge zlatno, a voe su mu bile rumene i mirsne jabuke. Oko njega je ila voda koja je
napajala ostatak perivoja, a u njegovom hladu su sjedile vile Latinka, Kaldejka, Grkinja i
Hrvatica (tako im je bilo izvezeno zlatnim slovima na prsima), svaka sa svojim jabukama.
244

Latinka je imala puno jabuka 2 jezika (lat i tal), malih i velikih, a na svakoj ime onih koji su ju
otrgnuli, Grkinja je bila starija, ali je isto imala mirsne jabuke, kaldejka jo starija i iako su joj
davno otrgnute jabuke i dalje su bile rumene i mirsne, jedino se Hrvatica igrala s nekoliko
jabuka. Primjetio joj je u krilu jabuku na kojoj je pisalo Petar Zorani, a uz ime je pisalo
Vilenica i Ljveni lov, te je upravo na jabuci poela dopisivati Planine.. Govori mu kako je
Perivoj vjenoj slavi posveen, drvo na sredini je drvo s kojeg su Adam i Eva kuali jabuku.
Vila se ali na nehaj hrvatskih knjievnika, na nepomnju i nehaj jezika hrvatskoga, tui se
videi tolike uene Hrvate gdje piu radije tuim jezicima nego svojim. Znam da Hrvat mojih
ne jedan ali dva, da mnozi mudri i naueni jesu ki sebe i jazik svoj zadovoljno pohvaliti,
proslaviti i naresiti umili bi, da vidi mi se da se manom paeli sobom sramuju i stide. I prem
ako ki poje ali pie, u jini tuj jazik pie i poje; da jino ni, znaj, neg nepomnja od kriposti. Tako
pak malovridnost u narav se stvori, i jedan drugoga gledajui svi praznuju i taine. Htio joj je
odgovoriti, ali je uo trublju, dola je vila Slava i htjevi je neto upitati, probudio se.
21. pog. [Od Krke rike i kud prohaja i od nje istoka] = Ustao se ujutro, zahvalio Dinari i
krenuo dalje. Doao je na izvor Krke kod Knina. Dola mu je vila u vodenoj lai i rekla da se
ukrca, on se malo snebivao ali se ipak ukrcao, pa ga je vozila do ua. Rekla mu je da se zove
Krka, da je Dinarina ki. Ostavili su Knin, on je nabrajao i pritoke Krke na slikoviti nain, vila s
posudom na kojoj je pisalo npr. Butinica dala je vili Krki u brod hara vode. Doli su do
slapa, ali je Krka pazila na njih oboje i bez problema su ga proli, kao i ostalih 7 slapova. Proli
su kraj Nevena i uevca gradova i doli do Skradina koji je nekad bio slavan, a sad je
razruen i izrava strah za Nin koji je blizu i kojeg bi mogla zadesiti slina sudbina. Uskoro su
doli u ibenik i vila ga je tu ostavila. Dola mu je Milost sa svojom zlatnom jabukom i oept su
zajedno otplovili . Po putu je vidio Stanu koja kod Zadra plae, Dranikovu vrulju kod Zatona i
tu ga je vila na kraj postavila.
22. pog [Doastje u bainu i rtje i zauge i petje na god Divnia pastira i Jele greb s
natpisom] = Doao je u batinu i uo da je lipa, plemenita i gizdava Jele umrla, doao je do
njenog groba i prenio u knjigu njeno nadgroblje. A u blizini je vidio i skup pastira u bijelom koji
stoje nad jednim grobom s upaljenim svijeama u jednoj ruci, a tapom u drugoj. Najstariji od
njih Cilmir prskao je grob svetom vodom, 3 puta je obiao grob i poljubio ga. Tad je vidio da na
grobu stajae golubica J u raj.
Divnia pastira, ne najamnika, ne,
skril ova zapira kosti ukopane.
Mej due zabrane pustiv svitovni haj
duh u gornje strane golubica J u raj.
To su pastiri slavili godinjicu Divnieve smrti. Rosjak je poeo pjevati za Divnievu duu i u
njegovu slavu. (nije mi se dalo itati) Uglavnom onda golubica 3 puta preleti grob i uzleti u
visinu.
23. pog. [Od malinara vrimena i malin kakov je i im i a melje] = onda je Zoran u nekoj
polusvjesti vidio veliki i udan mlin: preslica s 12 lastovic, unutarnje kolo koje je u nju udaralo
imalo je 365 bijelih palaca i isto toliko crnih, a vanjsko kolo je imalo 30 lopatica u koje ne
udara ni voda ni vjetar, ve Apolon upregnut s konjima. Mlinar je bio star, smion mu, koji je
neprekidno ubaciovao u mlin ne vree ita, ve gradove, katele, sela, ljude, stabla, ivotinje,
cvijee, trave, urbe, ljepotu, oholost, hrabrost itd, sve to se moe nai na ovome svijetu, a
rvanj je sve te stvari pretvarao u prah. Vojskovoe i pisci su Slavi davali svoja imena u
pohranu, a ona ih je branila od Mlinara. A bilo je i lupea i razbojnika koji su pokauali da im
imena budu upisana u knjigu koju Slava dri, ali ih je mlinar s gnjevom otimao od Slave i
ubacivao unutra. To je slika vremena koje sve melje.
24. pog. [Vidinje Divnia s Hijeronimom i s Jistinom] = Tad se nebo otvorilo i bijeli oblak je
245

bio, a na njemu vila koja je bila toliko sjajna da se u nju nije moglo gledati, bila je to vila
Istina. Do nje su sjedila dvojica, jedan je stari mu asti i potenja dostojan, bio je to Hjeronim
za kojeg Zorani dri, to je u to vrijeme u Hrv. bilo raireno miljenje da je autor glagoljice i da
je hrvatima dao pismo. Drugog je prepoznao kao pastira, bio je to Divni. Zagrlio je Divnia,
koji mu se obraa sa Petre (!!), i kudi ga to pie o ljubavi i na to trati vrijeme. . Davori, davori,
Petre moj, a milost milostivo prijatu u taine trati? a se ne protrizni? Ne zna li da ti je
umriti i svega toga bogu pravomu sucu odvit dati? Za jedan kip (mogu re) smrdeiv enice
jedne s tolikimi hitrijami, metrijom i nainom siloval si se naresiti i proslaviti? Evo sam ja pri
jistini, a ti na lai jesi, kako vi svitovni u prii reete. Zorani ili Zoran ?? se brani da nije pisao
samo o ljubavi, a Divni ga upuuje da ne kamuflira stvari pred Istinom. I govori mu da zna
kako je to teko pisati iskreno i da ovjek najtee sam sebe poznaje, pogotovo s 28. godina.
Zorani se obvezuje da e poeti pisati o takvim stvarima, a Divni mu najavljuje budunost, da
e se troktuni boji orao sa zmajem mjesecom zaratiti (znai car Ferdinand koji nosi eku, hrvug i austrijsku krunu s Turcima), a Mihovil (koji vodi aneosku vojsku) e mu pomoi unititi
zmajevo tijelo. Jo mu je dao par savjeta, oblak se dignuo i u nebo ih odnesao, a on se sedmi
dan puta u baini svojoj odmorio. Zavrava rijeima na lat.: Svibanj je zapoeo, a rujan
zavrio u povjesnom i alegorijskom smislu.
ALEGORIJSKO I MIMETIKO U PLANINAMA
Danteov tematski i motivski utjecaj na Planine: alegorijsko putovanje, na putu ga vodi
Milost, susret s grdosijom sa sedam glava koje predstavljaju smrtne grijehe, opis pakla, natpis
iznad njegovih vrata, perivoj od slave podsjea na zemaljski raj na vrhu istilita, u Milosti
su sintetizirane osobe Vergilija, Beatrice i samog Dantea, Zoran takoer fingira Danteapjesnika...
utjecaj i Sannazarove Arkadije, Ovidijevih Metarmofoza, trubadursko-petrarkistike poezije
sam Zorani istie alegoriju kao klju itanja njegova djela i vidljiva je velika Zoranieva
svijest o vanosti alegorije. alegorijska je koncepcija izrazito bitna i za Dantea i to ne samo u
Boanskoj komediji
Planine su u cjelini oblikovane kao alegorino putovanje, koje predstavlja ljudski ivot i
ovjeka koji se isti od grijeha, tj. moralno usavravanje, ali se alegorizira i tema ljubavi
simbolika broja sedam- zvijer sa sedam glava, sedam godina nesretne ljubavi, sedam dana
putovanja...
no, u Zoranievom djelu, renesansnom po strukturi, alegorija vie nema ono znaenje to ga je
imala u srednjovjekovlju pa i kod Dantea: nije nadreena ostalim elementima knjievne
strukture, te Falievac smatra da je u Planinama realistiko jednako vano kao i
alegorijsko - to je vano uzeti u obzir prilikom odreivanja anra.
poveznice s Danteovim djelima ima i na mimetikoj razini. I u Planinama i u Paklu glavni
junaci predstavljaju autore, obojica se osjeaju rodoljubima, vizionarima...
(Falievac: stari pisci hrvatski i njihove poetike)

15. NIKOLA DIMITROVI (oko 1510 - 1553), Dubrovnik

Dimitri, Dimitri, Dmitri, Dmitrovi
lirik
trgovac; puanin
Naljekoviev prijatelj
246

umro na Kreti, prije toga bio u Aleksandriji

sauvana pobono-didaktika, moralizatorska i religiozna poezija
petrarkistika poezija iz mladosti nije sauvana
pjesme u dr12 (osim nekoliko religioznih u 8-ercima)
kasniji prepisivai mijenjali jezik njegovih djela; bio je arhainiji, s vie ak. i tok. elemenata
"nama je puno vanije, to se iz pjesama takodjer ogleda ne samo pobona kranska dua, no i
vele razuman svjetski ovjek. Na je pjesnik vie no i koji do njega realan; bez mnogieh oh i
jaoh pjeva svoju stvar dosta prosto i razgovietno; njegove, ako i nevisoke, a ono bar razumne i
razumljive misli sliede posve prirodno jedna za drugom, u njega nema onoliko hiperbola,
onoliko preuveliavanja kao obino u naih starih pjesnika." iz SPH
1. Sedam psalam pokornijeh kralja Davida (1549, Mleci)
izdao ju je 1549. u Mlecima zajedno sa nizom Pjesni duhovnijeh (14 religioznih pjesama SPH pie 18 pjesama)
jedini sauvani primjerak pronaen 1960-ih i uva se u Bg u privatnom vlasnitvu
prva na hrvatskom jeziku tiskana knjiga nekoga dubrovakog knjievnika
sadri 7 pokajnikih Davidovih psalama i 14 religioznih pjesama
u cijeloj nam se zbirci predstavio dosta okretan, ali i bezlian stihotvorac
2.
-

Priice izete iz Svetoga pisma i filozofa

rukopis
niz mudrih reenica pretoenih u stihove
tematiziraju smrtnost i prolaznost, ali nerijetko bez kranske eshatologije

3. Tumaenje od Oenaa
- parafraza svakog pojedinog retka Oenaa
4. najzanimljivije, najsvjetovnije su njegove poslanice. Sauvane su samo 4 iako se
pretpostavlja da ih je bio vei broj. Sve 4 su upuene N. Naljekoviu. Osobito se istiu dvije:
aljiva makaronska, hrv.-tal., poslanica iz Ugarske (1546) te putopisna poslanica iz Aleksandrije
(napisana pred samu smrt, 1553)

16. NIKOLA NALJEKOVI (oko 1510 prosinac 1587), Du , Du

ivon, nadimak Nale, nadimak: ivon

lirik, dramatiar, znanstvenik, njegov lirski i dramski opus tematski su i anrovski raznoliki, bio
je vrlo plodan pisac koji se ogledao u lirskoj, pokladnoj, prigodnoj i dramskoj poeziji
Rodom puanin iz obitelji trgovaca i znanstvenika (prema SPH ugl. je astronomija bila u igri)
Rodjen je u bogatoj graanskoj obitelji izmeu 1505. i 1508. godine, kolovao se najvjerojatnije
u Dubrovniku. Nosio je nadimak ivon. Rodom je puanin iz obitelji trgovaca i znanstvenika,
nakon svrene kole u Dubrovniku i financijski neuspjene trgovake karijere, radi kao pisar,
kancelar i mjernik. Rano je ostao bez oca (umro je 1527. godine u velikoj kugi) i morao je
preuzeti brigu za obitelj, te o trgovakim poslovima. Putovao je po cijelom Sredozemlju, ali bez
mnogo uspjeha u poslovima, tako da je 1538. godine morao objaviti bankrot. Zato je iduu
godinu proveo u zatvoru, a iz istog razloga napustila ga je i zarunica Lukrecija Zuzori
(sestrina Cvjete Zuzori), s kojom se zaruio bio 1535., a koja je, po nepotvrenoj legendi,
247

ravno iz svadbene povorke pobjegla u samostan. Po izlasku iz zatvora obavljao je razliite

poslove u dravnoj upravi, a dugo vremena je radio i kao geometar u Dubrovniku i okolici.
Oenio se nakon 1550. godine svojom bliskom rodjakom, dvostrukom udovicom Nikom
Naljekovi, s kojom nije imao djece. Zahvaljujui prihodima koje je u slubi imao, kao i
mirazu koji je dobio enidbom, ostatak ivota proveo je u sreenim materijalnim prilikama i s
mogunou da vie vremena posveti omiljenim astronomskim istraivanjima.
U poznim se godinama bavi astronomijom i matematikom.
Na poziv iz Rima dao je miljenje o reformi kalendara koju je pripremao Grgur XIII.
nita od knjievnog rada nije tiskao za ivota
lirski opus nastao izmeu 20-ih i 80-ih g. 16.st
pripadnik 2. i 3. narataja hrvatskih petrarkista
sredinom 16. st. NN je sredinja osoba povezanijeg knj. kruga u HK (Dimitrovi, Mavro
Vetranovi, Ivan Vidali, Petar Hektorovi, Hortenzije Bartuevi)
naratajno, vrijednosno i poetiki smjeten izmeu Vetranovia i M. Dria
Naljekovi estetiki vrijedno mjesto danas zasluuje anrovskom raznolikou svojega opusa u
kojem se smjenjuju paradigme srednjovjekovne, renesansne, ali i maniristike poetike
(prepletanje privatnosti i javnosti, tjelesnosti i duhovnosti, smijeha i osamljenosti, realizma i
senzualizma, racionalizma i osjeajnosti, smrti i radosti)
djela su mu tiskana 1873. i 1876. u SPH
60-ih g. 20. st. otkriven je najstariji poznati rukopis iz 17. st. svih njegovih djela (uva se u
trezoru NSK) i objavljen je tek 2005.
Za povijest hrvatske knjievnosti, Naljekovi je znaajan i zbog toga to je jezik kojim je pisao
svoja djela izriito nazivao hrvatskim, odnosno je esto isticao hrvatsko ime ("Tim narod
Hrvata vapije i vie" iz poslanice Ivanu Vidaliju)
2005. Amir Kapetanovi je priredio njegova djela u izdanju MH. Kao recenziju Falievac je
napisala: "Djela Nikole Naljekovia, vanoga pisca hrvatske renesanse, dosad su u kritikom
izdanju objavljena samo jednom, i to jo potkraj 19. stoljea, u Akademijinoj ediciji Stari
pisci hrvatski, i to u dva sveska: Pjesni bogoljubne, Pjesni od maskerate, Komedije, Poslanice i
nadgrobnice priredio je za Stare pisce hrvatske, knj. V, uro Danii jo 1873; a Pjesni ljuvene
priredio je S. epi u istoj ediciji (Stari pisci hrvatski, knj. VII, Zagreb 1876). Ta izdanja vrlo su
brzo doivjela kritike primjedbe (Milan Reetar, Ispravci i dodaci tekstu starijeh pisaca
dubrovakijeh, Rad JAZU, 119, Zagreb, 1894) te je ve davno bilo jasno da Naljekovieva
djela u hrvatskoj knjievnoj kulturi nisu izdana u relevantnom kritikom izdanju. No, takvo
stanje trajalo je vie od jednoga stoljea unato tome to je prolo ve dosta vremena otkako je
upozoreno da postoji ipanski rukopis iz 17. stoljea i otkako se utvrdilo da je taj rukopis,
vjerojatno, najvjerniji zapis Naljekovievih djela. Amir Kapetanovi prihvatio se opsena i
zahtjevna posla te priredio sva Naljekovieva knjievna djela prema spomenutom rukopisu
koji sadrava najrelevantniju, dosad najstariju i najpouzdaniju varijantu tekstova renesansnoga
pisca. Ovo izdanje ima za hrvatsku knjievnu kulturu posebno znaenje. Prvo, ne pronalazi se
esto rukopis koji bi bio relevantniji od onih ve poznatih; drugo, izdavanje tekstova prema
novom rukopisu nadasve je zahtjevan i mukotrpan posao, trai posebna tekstoloka znanja
kojima su rijetki vini, a isto tako preciznost, pouzdanost u transkripciji, iznimno dobro
poznavanje staroga jezika, razliitih varijanata stare grafije i slino. Ako je usto jo i rije o
takvu piscu kao to je Nikola Naljekovi, koji je ostavio neobino bogat i anrovski razveden
opus pisao je ljubavne pjesme, farse, pastorale, komedije, poslanice, maskerate i
nadgrobnice onda je prireivanje tekstova u novom, kritikom ruhu prema najstarijem
poznatom prijepisu zaista izniman kulturni dogaaj.
248

Amir Kapetanovi jedan je od rijetkih mladih strunjaka koji je u slijedu tekstoloke kole
Josipa Vonine ovladao brojnim i zahtjevnim problemima to ih tekstologu postavlja kritiko
izdanje staroga teksta. On se prihvatio nadasve zahtjevna, tekog analitikog i detaljnog posla
prireivanja kritikog izdanja svih knjievnih djela Nikole Naljekovia na najsuvremenijim
tekstolokim naelima, a izdanje je opremio svom relevantnom aparaturom, uobiajenom za
takvu vrstu izdanja. Pritom pripreiva nije samo proitao i u suvremenu grafiju prenio opsean
tekst svih Naljekovievih djela prema ipanskom rukopisu nego je izdanje popratio
relevantnim kritikim aparatom u kojem donosi inaice nekih drugih itanja Naljekovievih
rukopisa (primjerice ona itanja koja se nalaze u Starim piscima hrvatskim ili pak u
Reetarovim ispravkama i dodacima). Rijeju, sve varijante i tekstoloke inaice koje se nalaze
u nama danas poznatim prijepisima Naljekovievih djela mogu se vjerno pratiti u
Kapetanovievu izdanju. Samo izdanje Naljekovievih djela popraeno je iscrpnim
predgovorom u kojem se opisuje pjesnikov ivot i analizira njegov knjievni opus. Na kraju
knjige opsean je rjenik.
Za stariju hrvatsku knjievnost, ija se djela rijetko prireuju u novim izdanjima ili u izdanjima
prema novopronaenim rukopisima, takvo prezentiranje Naljekovievih djela od neprocjenjiva
je znaenja i samo po sebi, a isto tako i zbog promijenjena odnosa prema renesansnom autoru
iji je status do sada nekako uvijek bio status pisca drugoga reda, pisca u sjeni Marina Dria.
Od disertacije Rafe Bogiia (Knjievno djelo Nikole Naljekovia, Rad JAZU, Zagreb, 1971)
Naljekovi je nekoliko desetljea bio zanemaren od knjievne povijesti, da bi posljednjih
godina interes za njegov djelo naglo porastao. Spomenimo samo da je dubrovaki renesansni
pjesnik i komediograf u recentno doba dobio svoj zbornik (Puka krv, plemstvo duha, ur. Davor
Duki, Zagreb, 2005), zatim monografski prikaz (Bojan orevi, Nikola Naljekovi
dubrovaki pisac XVI veka, Beograd, 2005), da se esto spominje u modernom
historiografskom opisu Dubrovnika iz pera Zdenke Janekovi Rmer Okvir slobode kao primjer
povijesnih izvora svakodnevice te da motivi, teme i citati iz njegovih komedija esto slue kao
primjer u prikazivanju fenomenologije ene u svakodnevici Dubrovnika u knjizi Slavice Stojan
Vjerenice i nevjernice. Razlozi pojaana interesa struke za Nikolu Naljekovia lee u novim
metodama knjievne znanosti, ponajprije u kulturnom materijalizmu ijoj metodologiji
realistiki, dokumentaristiki slojevi Naljekovieve komediografije pruaju obilje analitike
grae. Isto tako njegove maskerate ishodite su za analizu i razumijevanje tjelesnog u ranom
novovjekovlju. I moderni knjievnoantropoloki pristupi knjievnom tekstu u Naljekovievim
djelima otkrivaju specifine elemente autobiografinosti, bogate izvore oblikovanja
individualnog identiteta: mislim pritom na Nalinu ljubavnu liriku koja uvelike izmie
kodificiranim opisima ljubavi i ljepote. I moderni interes za popularnu kulturu i njezina
ishodita u lirici renesansnoga pjesnika pronaao je lijepe dokaze koegzistencije visokog i
niskog, elitnog i popularnog. Sve to pokazuje da je kroatistika struka iz temelja promijenila
odnos prema renesansnom pjesniku te da se njegov status bitno promijenio. A za dalja itanja i
tumaenja tog pisca knjiga Nikola Naljekovi. Knjievna djela u kritikom izdanju Amira
Kapetanovia nedvojbeno je relevantan poticaj i jo bolji izvor za detaljno i tono, precizno i
analitiko itanje smislova i znaenja Naljekovieva djela.
Knjiga Sabrana djela Nikole Naljekovia koju je priredio Amir Kapetanovi sadri ova
poglavlja: 1. ivot i djelo Nikole Naljekovia; 2. Bibliografija (s literaturom o Nikoli
Naljekoviu i bibliografskom biljekom o rukopisima i tiskanim djelima Nikole Naljekovia);
3. Djela Nikole Naljekovia. U tom treem dijelu donose se u kritikom izdanju knjievna
djela Nikole Naljekovia ovim redom: Pjesni ljuvene (181 pjesma); Poslanice (36
poslanica); Nadgrobnice (4 nadgrobnice); Komedije (7 komedija); Pjesni od maskerate
(12 maskerata); Pjesni bogoljubne (15 pjesama). U IV. odsjeku nalaze se Tekstoloka naela
249

i napomene, a u V. poglavlju Rjenik."

Lirika
Pjesni ljuvene ljubavna lirika (kanocnijer) : 181
Pjesni bogoljubne - nabona, duhovna lirika : 15
Pjesni od maskerate pokladna lirika:12
poslanice : 37
nadgrobnice : 4
prigodnice
Premda su njegove pjesme s knjievnoga gledita manje cijenjene od Naljekovievih drama, ipak i
one imaju veliku jezinu i dijalektalnu vrijednost, jer su to nakon pjesama Dore Dria i ika
Menetia zadnja objavljena djela u 16. stoljeu preteno na tadanjem pukom govoru dubrovake
okolice tj. na arhajskoj jekavskoj akavici.
1.

Pjesni ljuvene (Zg, 1876, SPH, knjiga7)

ljubavni kanconijer od 181 pjesme: 179 u dr12, dvije u 8erakim katrenima
nema lascivnosti, za razliku od njegovih dramskih djela
blii liniji Dora Dria
obiajna uzdizanja gospojine ljepote, uvjeravanja o vjernosti i prekoravanja zbog hladnoe i
neusliane ljubavi
svojevrsna povijest pjesnikove ljubavi je kadikad uokvirena moralno-didaktinim tonom i
prikazbom onodobnoga dubrovakoga drutvenog ivota, prepleu se refleksivnost i
melankolija, ljubavna bol i opi pesimizam.
organizira pjesniki iskaz kao dijalog s fiktivnim sluateljima/sugovornicom
Nikola Naljekovi je najverojatnije ljubavnom poezijom zapoeo svoj knjievni rad, ali se
njome nije, za razliku od veine dubrovakih pjesnika, bavio samo u mladosti, ve ju je
nesumnjivo pisao i u kasnije doba svog ivota. Mnoge pjesme iz ovog kanconijera su po jeziku,
temama i motivima bliske petrarkistikoj lirici starijih pjesnika, ali se prilian broj
njegovih ostvarenja od nje razlikuje neobinou motiva i najee naglaenom
realistinou, koja ponekad prerasta u dokumentarnost. Tako Naljekovi ne blagoslivlja,
ve proklinje dan i as kada je sreo svoju dragu, opominje je da ne ita nepristojne pjesme i one
pisane drugim devojkama, pjeva i o njenim manama, o tome kako je odrezala kosu, estita joj
Novu godinu, tjei je zbog smrti sina.
nakon neuspjeha u poslovnom ivotu, doivio je brodolom i na intimnom planu. ena koju je
ljubio otila je u samostan. Zato su njegove ljubavne pjesme prepune tuge kad pjeva o svojoj
vil'. Moe se tu naslutiti njegova enja ak u nekima od tih i elja za smrti, jer njezin odlazak u
samostan za njega je bilo jednak smrti. moli doputenje nje i boga samo da o njoj poje i da
posveuje pjesme njoj, svojoj stvarnoj ali nesretnoj ljubavi. (ovdje je za razliku od drugih,
naljekovi realista)
Sve ke uh ljuvezni
Sve ke uh ljuvezni i ke sam ja tio
Pisane u pjesni, i ke sam vidio,
Ne naoh, ma diko, nijednu pod nebi,
U svemu toliko nesrena koja bi,
Koliko, jaoh, ova naa, ku nemiri
I mnotvo jadova od prvi as tiri
250

Do tuni ovi dan, ki od nas s veseljem

Budui priekan prie nam s dreseljem.
Jer ka nam, jaoh, sinu, sinu nam s njim rados,
Do mal as ka minu, svrnu se u alos.
Jaoh, to je tolika nesrea vrhu nas,
Ka ne bi od vika ljuvenijem do danas?
Za vele nesrea podnijesmo, ma ova
Doe nam najvea i puna jadova;
Jaoh, puna alosti od koje sad nae
Nesrene mladosti tu no se rastae.
Nu jeda ljubav da, opeta da mirni
Budemo mi vazda pokli smo njoj virni.
Molim vas ljuveni
Molim vas ljuveni ki pjesni sliate,
Da u em vi meni za zlo ne imate.
Zato ja nesrian u svemu dosad bih
Od oni prvi dan u ki se porodih,
Neg samo ljuvezan to me je gojila,
Zasve er bih savezan radi nje od vila;
Najlie vrhu svih od drage vil moje,
Otkli savezan bih, ku slavim ja poje.
Ere ta rajska vil zasve er je zabila
U srce moje stril, vele mi jes mila.
Tuj radi boljezni koje ja podnosih,
Sloiti sej pjesni usiljen velmi bih;
Koje su od tuga ter glasa ne imaju,
Kako one od luga ke slavji spijevaju;
Neg labut ke poje u blatu pribili,
Kada se tuj stoje ivotom razdili.
Molim vas togaj rad da mi ne zazrite
Neg srcem da moj jad i nemir alite;
Er ljubav, nebesa ka vlada i svit vas
Po toj me zaveza na moj roeni as.
2. Pjesni bogoljubne
nabona, duhovna lirika, 15 pjesama
u SPH: prvih 8, te 11.,12.,13. i 15. samo samo numerirane, ostalima su naslovi: Kosti od mrca
govore putniku, Razmiljanje vrhu muke Isukrstove, Pesan koja se poje u veliki petak kad se
adorava sveti kri.
pune pobonih i pokajnikih namjera
vjerojatno pisao u starijim godinama
nastavljajui srednjovjekovnu tradiciju, teme kr. teologije obogauje sloenijim oblicima i
meditativno-refleksivnim naglascima te izrazito emocionalnom stavom lirskoga subjekta
Religiozna refleksivnost individualnog lirskog subjekta znaajka su renesansne poetike, a na
251

3.

motive (pasionske i marijanske tematike), kompoziciju i jezik utjecala je srednjovjekovna

poetika.
Naljekovieva religiozna lirika povezuje se s njegovom pobonou zbog lanstva u bratovtini
svetog Antuna
15 pobonih pjesama koliko ih danas poznajemo, spadaju u slabiji dio Naljekovievog opusa:
pisane vie kao dug vremenu, ponekad kao izraz ivotne nesigurnosti, pod dosta jakim
utjecajem srednjovjeke puke pobone literature npr. pjesma "Kosti mrtvaca..." i one ostaju u
sjeni ne samo nadahnutog Vetranovievog pjesnitva s inom tematikom, nego i drugih
Naljekovievih ostvarenja.
Kosti od mrca govore putniku
Putnie ustavi jedan as stupaj tvoj
ter pamet postavi na pismo na ovoj:
to si ti, to ja bjeh; to sam sad, bit' e ti.
Ja veu ne vidjeh istinu na svieti.
Tiem smiljaj dobro ti i u dan i u no,
kad bude umrieti, gdje ti e dua po'.
Pjesni od maskerate (1873)
12 pokladnih pjesama (ine cjelovitu maskeratu)
9, 4 i 7. tiskane su 1844. i 1858., a sve 1873.
Napisane najvjerojatnije oko 1547. godine. kada je boravio u zatvoru zbog nekog izgreda tokom
karnevala. Dosadanja knjievna povijest je razliito tumaila sastav tog zbornika: po jednima,
te pjesme su sasvim nejedinstvene, neke od njih uope nisu prave maskerate, dok je po drugima
to jedinstven ciklus pokladne poezije. Ono to veinu tih pjesama obiljeava je tipino
karnevalska sloboda, lascivnost, pa i opscenost motiva, mada ima i onih koje u potpunosti
ostaju u okvirima pristojnog izraza, neke su s rodoljubnim motivima. Metriki, osobito u
pitanju strofe, vrlo su raznovrsne.
prvu (prolog) izgovara vrag, najavljujui na kraju svog djela dolazak drube maskiranih
govornika ostalih pjesama (zaljubljenik, zabogari, sunji, pastiri, Latini, mladi druzi,
Ciganka). 4: zabogari, 5: robovi
Iz okvira tradicije pokladnih prigodnica izdvaja se Naljekovieva maskerata dvosmislenom
pokladnom opscenou i erotinom rjeitou, odraavajui veselo i lascivno renesansno
karnevalsko ozraje
ono u emu je Naljekovi pokazao vie originalnosti je satirina poezija. tu je i duhovit i
prilino originalan iako su i one (dvanaest pjesama) zapravo svojevrsna imitacija talijanskih
pokladnica. Rafo Bogii e se o Naljekoviu ipak pohvalno izraziti kazavi: "(...) koji je
uvijek htio biti suvremen, ali koji je, iako nije znao stvoriti neto novo, znao prikazati ono to je
zanimljivo i tipino."
u formi satire naljekovi se izruguje slobodnoj, ali tradicijom i obzirima jako zakamufliranoj
ljubavi.
pjevat e o ljudskoj potrebi da trai i primi tu ljubav, to nije u suprotnosti s boijim zakonom,
kako e se on izraziti o normalnoj prirodi i potrebi ljudskih bia.
pie, hrana i ogrijev ovdje imaju tek simbolino znaenje ljubavnih uitaka.
primjeujemo da u pjesmi nema molbe, nema ni njenosti, tek je iskazano traenje, skoro
zahtjev za izvedbom istog ljubavnog ina u kojemu e jednako uivati i ena i mukarac. pri
252

tom, pjeva naljekovi, nita 'se nee poznati', ovo rugajui se lanoj udorednosti i ednosti.
satirom u doba krabulja, makara i pod krinkom, on pjesniki izvrgava ruglu svu utogljenu
konvencionalnost, koja tad ustupa mjesto, premda zamaskirana, iskonski stvarnoj prirodi
ovjeka.
Slobodni prijevod zadnje 2 strofe 4. maskerate:
od nesretih prosjaka (misli se na prosjake ljubavi)
sad moete raj dobiti (ljubavnu nasladu)
ako nam pruite ljubavnu utjehu (:D)
to se nee primijetiti.
zato se ne skanjujte
kad se u 'raj' moe lako doi
a s nama ednim od ljubavi
jednako ete i vi uivati.

4. preko 30 pjesnikih poslanica

Naljekovi je najplodniji pisac poslanica u hrvatskoj renesansi.
One su upuene raznim osobama, od uglednih dubrovakih plemia do bliskih prijatelja
srodnih piscu po knjievnim, pa ak i astronomskim interesima. U njima ima mnogo
povijesne i knjievno-povijesne grae, a nerijetko se u izrazu bola i patnje kroz njihove
stihove probija iskreno i pjesniki toplo izraena emotivnost.
Napisao je 37 epistola koje upuuje obitelji i prijateljima od Zadra do Dubrovnika, posebno
pjesnicima (Petru Hektoroviu, Nikoli Dimitroviu, Mavru Vetranoviu, Dinku Ranjini
itd.), a pisao je knezovima te crkvenim i svjetovnim monicima.
"Da ona poslanica (str. 399), koju je on dne 5 oujka 1539 upravio na prvaka pjesnika
svojega vremena, Mavra Vetrania avia, ne bjee mu prva pjesma, ne moe se sumnjati.
Nikoline poslanice sa stalnim datom jesu od god. 1539, 1540, 1557, 1564, 1565, 1571 ;
dodajmo jo i nadgrobnicu njegovu Mavru Vetranoviu, sloenu poslije 15 sienja 1576 (str.
343), to ve iz ovih pjesama sa stalnim datom sliedi, da je Nikola prieko 37 godina pjesme
skladao." - iz SPH
Vane i za istraivanje hrvatske kulturne povijesti
proete su osjeajem boli, enjom za mirom i slobodom te hrvatskim domoljubljem, sve u
pohvalnikom tonu, imaju znatnu pjesniku vrijednost (elementi humora i satire).
dr12 ili 8-earki katreni
Marinu Buresiu
Ivanu Vidaliju (korulanskom vlastelinu)
Gospodinu Ivanu Vidali vlastelinu krkarskomu Nikola Stjepka
Naljekovia Dubrovanin pie na 16 novembra 1564.
Slavni moj Vidali, prem te bog onada dostojno pohvali, kad vam toj ime da,
koliko da ree: jer tvoje pameti
bit e vid dalee vrhu svih na svieti.
Pameti za tvoje vid dali providi
kriposno sve to je s nainom ter stidi.
Tim narod Hrvata vapije i vie da
s'kruna od zlata, kojom se svi die.
Gospoda slavna pak bnetaka gdi uju
da tebe hvati svak, ljube te i uju. Krkar
se grad vami dii jak nevista imavi
253

drag kami srid zlata priista A tiepi

Dubrovnik sa svu te mo slavi: ovi je
blaen vik ci tebe svaki pravi. Slave je
tvoje Hvar novi pun i stari, kojom te s
neba zgar boja mo nadari. Tiem ravni
grad Zadar iz glasa upije da ima boi
dar ki druzim dan nie. ibenik jo i
Spljet s Kotorom svi druzi sciene te
kako cviet srid zime na rusi. Ja ne
znam, kad svi ti ne mogu stoti dil
kriposti izrieti ni slavnih tvojih dil
Kako ja jedan sam da mogu toj izriet',
koji se i ne znam jesam li na saj svijet.
Ivanu Paroiu (hvarskom vlastelinu) => doznajemo za njegovo djelo Vlahinja, no iz
Naljekovievih rijei nije mogue razabrati kakve je vrste djelo bilo
od tadanjih je knjievnika najvie cijenio Vetranovia i Hektorovia, kojemu je najvie i
pisao, a od ostalih Dubrovana najblii mu je bio Nikola Dimitrovi

5. prigodnice
6. nadgrobnice
anrovski (prigodnice) i izrazno bliske epistolama
osim pojedinanih (prigodnih) pobuda tematiziraju i univerzalnije sadraje (fenomen smrti).
Npr. Mavru Vetranoviu , sloenu poslije 15 sijenja 1576.

Drama

Ono po emu je Naljekovi u povijesti knjievnosti najvie do sada cijenjen je sedam njegovih
drama koje rukopisi sve obiljeavaju imenom komedija i rednim brojem. Komedije od prve do
etvrte su pastoralno-mitoloke i pastoralne ekloge i sudei po sloenosti, nastale su
obrnutim redom, tj. Komedija etvrta je najjednostavnija i vjerojatno najstarija, dok je Prva
vjerojatno poslednja meu njima napisana i izvedena; obrnuto stoje stvari s preostale tri
drame, koje su po anru farse: najjednostavnija meu njima, pa zato pretpostavljamo i
najstarija je Peta, dok je Sedma najsloenija i vjerojatno posljednje Naljekovievo
dramsko djelo. Nikola Naljekovi je prvi izveo ovu vrstu drame na dubrovaku scenu. Sve
obrauju temu nedozvoljene ljubavi u miljeu ivota u graanskoj obitelji. U prve dvije
(Komedija peta i Komedija esta) radi se o nevjernom muu, a u treoj (Komedija sedma)
komiki dramski sukob zasnovan je na motivu enidbe zabludjelog mladia.
Njegov dramskih opus se dakle sastoji od sedam nenaslovljenih scenskih djela, prvih 6 je
sastavljeno od prologa i jednoga ina u stihovima. rukopisi oznauju komedijama" (prvi put
tiskane su u ediciji Stari pisci hrvatski 1873, knjiga 5). Prve etiri komedije" ulaze u anrovski
okvir pastorale, peta i esta su u anrovskom smislu prve farse u hrvatskoj knjievnosti, a
sedma se moe smatrati pravom komedijom.
Njegove su komedije nastale prije Drievih
"One su znamenite, to su crpljene iz domaega dubrovakoga ivota i to razuzdanost, koju je i
trgovaki grad Dubrovnik obatinio od zapada, izlagaju na smijeh i porugu. " SPH
254

7. sedam scenskih djela bez naslova

- u dr12 i nastale su u 4. i 5. desetljeu 16.stoljea
- sastavljeni od prologa i 1 ina u stihovima, osim 7.: prolog i 3 ina
- prvi put tiskane u ediciji Stari pisci hrvatski, kad su i numerirane
- rukopisi ih oznaavaju komedijama, iako anrovski su prve 4 pastorale, 5. i 6. farse, a
jedino se 7. s 3 ina moe smatrati pravom komedijom
pastirske igre (prve 4)
Prve etiri komedije" ulaze u anrovski okvir pastorale.
pastirska igra je tipian proizvod renesanse, kao i sva pastirska knj. (od ekloga do pastirskih
romana)
njeno carstvo je neka idilina i fantastina Arkadija sa sentimentalnim pastirima zaljubljenima u
vile (nimfe), sa satirima kao predstavnicima instinktivnog i utilnog ivota i s vjeno
nasmijanom i rascvjetanom krajinom kao pozadinom
pastirske igre ubrzo su dobile konvencionalne oblike, djelujui vie kao scenska nego kao
pjesnika djela (glazbeni i baletni dijelovi)
ne zna se tko ja zapravo zaetnik ove dramske vrste, ali je vrlo vjerojatno da je Naljekovi
poeo pisati svoje pastirske igre i komedije prije Marina Dria, dok su Vetranovievi
pokuaji jo stariji
pastirska igra pojavljuje se kod N. kao nedramatina lirska scena u gotovim konvencionalnim
oblicima, u stilu dramskih ekloga kakve su se pisale prije Tassova Aminte
neke od njih izgledaju kao da su napisane samo zato da bude pjesme i plesa
Prva komedija
dramatizira tipino pastoralnu tematiku s prepletanjem arobnjakih elemenata
proirena ekloga u kojoj zaljubljena i oajna pastira Radata tjei i urazumljuje trijezni
prijatelj Ljubmir
motiv samoubojstva (po Ovidijevoj Piramu i Tizbi)
Radata vila naoko odbija i on se ubije, ali ga vila na molbu drugih vila i pastira oivljuje nekom
travom i sve se zavrava igrom i plesom
Starica parodira pastoralni svijet
komino-realistiki umeci najednom raskidaju sentimentalni ugoaj komada, prethodei time
Drievim pastirskim igrama
podsjea na Tassova Amintu i na pastirsku eklogu Radmio i Ljubmir, najavljujui Drievu
Tirenu
alegorijsko-slavljeniki okvir dinamiziran je izmjenom realizma i fantastinoga, lascivnoga i
sentimentalnoga, naturalizma i humora
Komedija prva razvija se oko tipino eklokog motiva nesree zaljubljenog pastira zbog
neuzvraene ljubavi, ali je proirena farsinim elementima: zaljubljenog Radata ne savjetuje
samo prijatelj, ve i seoska vraara ije su lascivne preporuke alegorizirane po uzoru na izraz
maskeratne poezije.
Druga komedija
mitoloka igra; u sreditu je dramske prie mudri sudac presuditelj pravde i mira u
dubravi/Du, koji uspostavlja trenutno poremeen mir
255

alegorijsko-rodoljubna zamisao slavljenja dubrave i ljubavi provedena je u zabavnom tonu i

ritmizirana dr12-ercima du tipa i 8-erakim ????strofama s pripjevom. 7Erci ja bih rekla...
dramatizacija antike mitoloke prie o Parisovu sudu
U sreditu je dramske prie mudri sudac - presuditelj pravde i mira u dubravi/Dubrovniku, koji
uspostavlja trenutano poremeen mir. Tri vile prepiru se oko zlatne jabuke na kojoj pie za
najljepu i naklonosti Parisove koji je u djelu Sudac, pastir ih odvodi sucu, nakon presude vile
s pastirima uine tanac i pou u lug
Komedija druga predstavlja dramatizaciju Parisovog suda, ali se izbjegava njegov tragian
zavretak svojevrsnom travestijom darova koji se nude Parisu i razdvajanjem funkcije pastira od
suca.
politiki sloj se odnosi na lik suca i njegovu pravednost
Prolog
Svi odi koji ste, priklono molim vas,
to u riet', da biste uli me jedan as ;
er vam u sad rieti to ete odi pak
do mao as vidjeti ; tiem mirno uj me svak.
Pastir e odi do\ koji e riet' da je
gledao po svu no njegdi vii igraje ;
ter e tuj le' spati, pak ga e po srei
drugi tuj sastati onakoj leei,
i tuj ga poznavi on se e zaudit',
ter ce stat' na strai ne dat' ga probudit'.
U toj tri vile hode cvietje e poljem brat'
za poi na vode vjenace svit', igrat';
tere e na' njeku jabuku, s kom e po'
k jednomu ovjeku,' o ku se ne e mo'
prid njime pogodit', neg ih e k onomuj
na pravdu on vodit', koga rieh da spi tuj.
K njemu e doi tuj, ter ga. e probudit'
da bi im stvar onuj hotio osudit';
kad im toj osudi, posile e sudac ti
sa sviemi onudi tih tanac izvesti.
Togaj rad postojte posluno jedan as,
smetat' ih ne mojte, priklono molim vas.

SADRAJ (by me)

Dolazi sudac, hvali vile, njihov ples, pjesmu i napose ljepotu u stilu petrarksitikih pjesama
(blijeda put, zlatna kosa, lagana/ prozirna haljinica). Nakon toga kae da mora poi le, ali nema
straha za ovce jer nema zvjeri u blizini ni zlog ovjeka, pa bi ih i malo dijete moglo uvat. Osim
toga i Ljubmir ih uva, njegov prvi drug. Legne spavat.
Dolazi prvi pastir i vidi kako sudac spava jer prethodnu no nije spavao, pa ga odluuje uvati.
Iz luga na livadu dolazi vila koja pjeva o pastiru u kog je zaljubljena i kako njena ljubav raste
sto ga due nema. Zauena dolazi na livadu da nema drugih vila, sjedne dalje od sudca koji
spava i eka ostale vile. Ubrzo dolazi i druga vila u 7ercima pjeva o svojoj ljubavi koja joj daje
teku bol :D 1.vila eli prestrait 2. vilu. Ne uspijeva. Vile planiraju ii do vode gdje dolaze
pastiri. Raspravljaju di su druge vile, da ne pleu ve negdje s pastirima i da idu nabrati cvijea.
Dolazi trea vila koja pjeva o sebi kako je mlada i gizdava i da jo nije vidila vilu koja bi bila
ljepa od nje. Prve 2 vile se sakriju i gledaju to e ova re i da ju prestrae. Onda raspravlajju
kako im je udno da nema drugih vila. Odlue da idu brat cvijee, pa plesat kod vode. Nau
jabuku. ini im se da je od zlata i da neto pie na nnjoj, mole pastira da im kae to pie na
njoj. "Narav me je stvorila za najljepu od svih vila". Onda svaka za sebe izjavljuje da je
najljepa. Pastir im savjetuje da idu kod onoga tko e im dosuditi koja je najljepa. One mu
kau da on osudi. On kae da on to ne zna, ali zna jednog kog moe i mogao bi ih odvest njemu.
Vile pokuavaju podmititi pastira, jedna da e napraviti da mu vuk ostavi stado na miru, druga
256

da mu ir puno rodi, a trea da mu vinograd bude ouvan od mraza i tue. Drugi pastir dolazi s
vilama do prvog pastira koji uva suca koji spava. Vile trae da ga probudi i da im sudi, a pastir
prvi im odgovara da priekaju da se probudi, pa e im onda odsudit. Sudac se probudi od sebe i
ljuti se to su ga probudili razgovrom. Prvi pastir mu objanjava da ga je uvao da ga nitk ne
probudi, ali da su dole 3 vile i trae ga da im sudi. Hvali vile i pita u emu je stvar. Vile
prebacuju jedna na drugu objanjavanje itave stvari. Na kraju se drugi pastir koji je upoznat sa
situacijom nudi da objasni. On prepriava kako jo zora nije bila svanula, a on se uputio do
drugih pastira, sreo ove 3 vile koje su se svaale i dale mu jabuku u ruke da im dosudi kojoj
pripada. On je odluio odvest ih k njemu da im dosudi koja je najljepa i daje sucu jabuku u
ruku. 3.vila iznosi da ju je nala ona i da su joj je one dale. Sudac trai razloge i od druge dvije
vile zato sad ele uzeti neto to su joj ve bile dale. 1. vila govori da su tek kasnije vidjele to
pie na jabuci i da kad su otkrile to je ne ele dati 3.vili. Druga vila nadodaje da e se onda
uzoholiti 3. vila i tlaiti ih kako je najljepa. Nego neka on pogleda sve 3 i odlui koja je
najljepa. N kae da on to ne moe dosuditi jer e u svakom sluaju nastati ogromna svaa,
nego neka je njemu daju na dar. Vila 1 i 2 dju svoj dio njemu. Vila 3 trai da ju ipak dosudi njoj.
Vila 1 kae sucu kako je vila 3 uvijek bila izvor svaa i da ej nedaje njoj nego dosudi koja je
najjepa. Prva vila mu nudi zlata i imanje koliko god poeli ako jabuku dodijeli njjoj. Druga
vila pobija ideju prve jer mu ona nudi jo vie razuma da bude josh bolji vladar, a s jaim
razumom e lako stei vee imanje i vie zlata. 3 vila pokapa ponude prve dvije jer on ve je
gospodar i ve ima puno razuma jer da nema ne bi mu one ni dolazile da im sudi, pa mu zato
ona nudi mu najljepu djevojku na svijetu. Sudac sad kudi sve 3 to su ga pokuale podmititi jer
on nije takav sudac koji "bi za mito pravdu uinio". Na kraju ju daje 3 vili samo zato da
ispotuje rije koje su prve dvije vile dale njoj kad je nala jabuku, a nek se njih dvije ne ljute
jer to nema veze s time koliko su lijepe i poziva ih da svi skupa nabace jedan tanac. Pa to i
naprave.
Trea komedija
drama s motivom robinje; dr12 dubrovakog tipa se smjenjuju s osmerakim katrenima i
sestinama
u anrovkom smislu je hrvatska dramska robinja
vrsta moreke, dramska (anti)robinja
motiv borbe satira i mladia, motiv zarobljene djevojek/vile
lik Starca
Poloaj vile koja tui pretvara ovu pastoralnu dramsku robinju u pravu scensku igru: agonalnost
i natjecanje nalik moreki izmeu satira lovaca (prirode) i mladia tragatelja (kulture) za Vilu
prekida Starac sudac (svojevrstan deus ex machina) oslobaajui robinju.
etiri mladia i satira najprije se bore za vilu, a zatim na poziv suca pleu pred njom, no kad se
ona ne odlui ni za jednog, presuuje sudac po njenoj elji, jer u tom idilinom carstvu nema
sile
Komedija trea zasnovana je na plesu moreki i u njoj se pastiri i satiri sukobljavaju oko usnule
vile koja bjei, a njihov meusobni sukob, kao i sukob i jednih i drugih s vilom razrjeava
mudri starac koji vili dosudjuje slobodu, jer ona to jedino eli. Oigledno je alegorijsko
znaenje ove drame.
etvrta komedija
fragment veega teksta na morekansku temu, dramatizira temu mira
257

farse

moreka
prikazuje umski bijeg pred gusarima
stotinjak stihova
Komedija etvrta nije ouvana u cjelini, samo je dijelom dramski ekloki tekst, jer u drugom
dijelu dobiva osobine maskerate i ona predstavlja susret mladia koje su napali hajduci (gusari
od gore) i vila, koji zatim vode dijalog o ljubavi, da bi se na kraju mladii zavrnom pjesmom
obratili damama u publici.
promatranje svakidanje stvarnosti
vjerni isjeci iz ivota postavljeni na pozornicu, ali je realnost bez izuzetka vulgarna
naslanjaju se na tradiciju srednjovjekovnih farsa i antiki mima
u anrovskom smislu prve su farse u HK
N. u njima stvara prvi unutarnji (kuni) prostor u hr dramaturgiji
obje realistiki prikazuju ivot u dubrovakoj kui, obraujui temu nevjerna mua gospodara.

Peta komedija
napisana u samo 406 dr12, jedan in
radnju usmjeruje prikazivakom pirnom okviru, a istiu se jaki hranidbeni i seksualni elementi
pojaani lascivnim i vulgarnim te enidbenim dijalozima
izvedena je na piru Mara Klariia 1541. ili 1542.
prikazuje dubrovaku kuu
u sreditu je gospoa koju vara mu, susjedi ogovaraju, a slukinje (Marua i Milica) potkradaju
likovi: Gospar Divo i Gospoja, te sluavke Milica i Marua
Za ovu Naljekovievu dramu Miroslav Panti je utvrdio da je izvedena 1541. ili 1542. godine.
Njeni junaci su Gospodar Divo i Gospodja i njihove dve sluavke. Prepuna je realistikih
detalja, poev od uvodnog razgovora sluavki Milice i Marue, u kojem one priaju o otrom
kanjavanju svoje kolegice Petrue, a zatim pjevaju jednu pesmu na narodnu, pa preko
njihove svae s Gospodaricom, potom svae Gospodara i Gospodarice... Uz to, u njoj zaista
ima i mnogo iz prologa obeanog smijeha, koji kulminira u tipino farsinoj sceni u kojoj
gospoa navodno ita molitvu u svojoj sobi, neprestano dobacujui svome muu zato treba da
izgrdi sluavke; on to ini na sav glas u drugom dijelu scene u kuhinji, a zapravo jednu od tih
slukinja dri u krilu. Kada Gospodarica to primjeti, njihova rasprava o (ne)vjernosti pokazuje
zapravo istovjetnost njihovih shvaanja: njeni argumenti zasnovani su na licemjernom
shvaanju branog ivota, njegovi na iskrivljenoj slici drutvenog morala. Rjeenje je krajnje
jednostavno, oboje sa zadovoljstvom prihvaaju poziv na veeru koji im donosi sluavka
njihovih prijatelja. Za ovu farsu reeno je da nema morala, tj. jasno definiranog autorskog
stava o etikoj negativnosti pojava koje se iznose na scenu, to je tono i to ne moramo
prihvatiti kao njenu manu. Farsa kao anr nema satirino znaenje, pogotovo ne u obliku
nedvosmislenog naravouenja. U opem smislu se moe rei da je samo iznoenje na scenu
ovakvih prizora postupak s nesumnjivo vrijednosnim aspektom, neki bi ga nazvali osudom, a
iz teatroloke perspektive moe se rei da ovo djelo obiluje onim to je glavni cilj farse: glasan i
obilan smijeh.
esta komedija
tiskana 1873
258

jedan in
s gosparom je zanijela ne samo slukinja nego i babica i tovijernarica; to doznavi, ena se
pretvara da umire, a pop smiruje situaciju
drutvena kritika ovdje je jo jaa, jezik prostaki, situacija naturalistika i gruba (kao i u
Aretina)
isto govori o dubrovakom braku
gazdarica doznaje da su u isto vrijeme tri ene trudne s njezinim muem (Tovjernarica,
Godinjica i Baba)
likovi: Gospar, Gospodarica, Tovjernarica, godinica, baba, hodro****???, pop
Komedija esta jo je surovija u slici suvremenog drutva: njen glavni junak, iako mnogo stariji
od svoje ene, pohotan je do neumjernosti i on gdi moe svud pita, pa mu se deava da ak tri
njegove ljubavnice zatrudne u isto vrijeme. Problem se, naravno, rjeava licemjernim
sakrivanjem sve tri porodilje. S nizom kominih scena zasnovanih kako na cinizmu i bestidnosti
karaktera, tako i na kalamburskim situacijama, bez trunke naravouiteljnog morala, ova farsa je,
kako je to primjeeno u novijoj literaturi, dostigla vrhunac teatarske ostvarenosti ovog anra.

komedija
Sedma komedija
podijeljena u prolog i tri ata ina (izgubljen je zavretak prvoga i poetak drugoga ina),
dr12 du tipa
ima neka obiljeja plautovske eruditne komedije i rimskoga mima (ljubavne intrige): scensko
govorenje o dezvijanu sinu i njegovoj amanci, svakonono Marovo pijanevanje i bjeanje
amanci neoekivano se rasplee matrimonijalizacijom
kao i farse, isjeak iz dubrovakoga ivota
utemeljena na realistikim dijalozima, osobama i slikama dubrovakoga ivota, svojevrsna je
pretea Dunda Maroja, ali i Novele od Stanca
likovi: mladi Maro i njegov prijatelj Frano, Marovi roditelji, Divo...????
u scensko-dramaturokm smislu N. uspijeva, prvi puta u HK, unijeti i prostor renesansne
komedije (trg i ulica)
Komedija sedma najsloenije je Naljekovievo dramsko djelo. Po kompoziciji i drugim
strukturnim osobitostima ona se nalazi izmeu farse i uene komedije. Ima, kao i veina drugih
Naljekovievih drama, prolog, a zatim i tri ina; scena je simultana. Zaplet je razmjerno
sloen: radi se o sinu Maru koji je zaljubljen u prostitutku, troi na nju vrijeme i novac, pa otac i
majka odluuju da ga oene. Vjetom intrigom otac, budui tast, kao i junakov drug Frane
uspijevaju da odvoje Mara od deserte ene i da ga privole na brak. Veina likova, ak i onih
koji ne igraju znaajniju ulogu, psiholoki su motivirani, i to je jo jedan korak koji pribliava
ovo djelo anru klasine komedije. Osobito je to vidljivo u liku Petra, oca devojke za koju e se
Maro oeniti: od prve scene on dosljedno pokazuje visoku mjeru religioznosti, obzirnosti prema
prijatelju kada mu saopava za njega vrlo nepovoljnu vijest o vezi njegovog sina s prostitutkom,
naglaenu emotivnost prema svojim kerima, izrazito potenje u davanju miraza. Vrlo su
dosljedno i cjelovito razvijani likovi Mara (temeljna njegova osobina je mladika tvrdoglavost),
njegove majke, njegovog druga Frana, pa i sporedni lik slukinje. Ova izniansiranost u
karakterizaciji likova ide sve do fine razlike u lingvistikim nivoima govora: majka i sluavka
govore vrlo istim narodnim jezikom, oevi govore stalno prelazei s talijanskog na hrvatski i
259

obrnuto, a mladii stalno mijeaju rijei iz jednog i drugog jezika

Druga karakteristika ove drame, povezana je izrazito naglaena realistinost, koja je tu
dovedena do krajnjih konsekvenca, do kompozicijskog naela drame: najuvjerljivije to
pokazuje kratka scena u kojoj Djevojka tua dolazi da pozove Marove roditelje na ruak: sam
taj odlazak iz kue dramski je funkcionalan, meutim vei dio sluavkinog poziva, koji se
sastoji od svega osam stihova, potpuno je dramski nepotreban: ona govori o povratku svojih
gospara s imanja, o namirnicama koje su odatle donesli i o jelovniku koji ih na ruku oekuje.
To pokazuje snanu Naljekovievu potrebu da svaki detalj precizno motivira, da prikae
mnoge pojedinosti iz graanskog ivota, kao da eli prepoznatljivou i ivotnou tih detalja
ukljuiti publiku u dogaaje na sceni. Takvih detalja ima na desetke u samoj drami i oni ne
ugroavaju dinaminost dramske radnje upravo zato to je Naljekovi uspio ovu realistinost
uzdii do dramskog kompozicijskog principa.
Atmosfera koja apsolutno dominira ovom dramom je ozraje merkantilistikog materijalizma.
Od prve do posljednje replike sve stvari koje se spominju imaju svoju materijalnu cijenu:
razgovor o moguoj Marovoj enidbi njegov otac i otac njegove budue ene vode iskljuivo
razmatrajui visinu miraza (sa zakljukom: toj ve zna er sade dinari varaju / i stare i mlade,
svi dinar gledaju); otac, kada saopava majci za sinovljeve avanture, svoju brigu i bijes
najprije iskazuje strahom da e sav novac potroiti, pa tek onda mogunou da e sin od nje
dobiti francusku bolest (sifilis, koji je u to vrijeme bio vrlo teka i neizljeiva bolest); Maro
e svome drugu svoju buduu enu opisati rijeima lijepa je kako cvijet, s dvije tisue i trista,
a pred ocem e se braniti od enidbe ocrnjujui sadanje djevojke tvrdnjom kako su izuzetno
rastrone, itd. Od takve atmosfere potpuno odskae samo lik Petra, ija je emotivnost izuzetno
naglaena i gotovo idealizirana.

Astronomski rad
5.

Dialogo sopra la sfera del mondo (Ve, 1579)

znanstvena rasprava
posvetio ga je dubrovakom senatu
dokaz da se Naljekovi, osim knjievnou, bavio i matematikom i astronomijom
Nikola Naljekovi se kroz najvei dio svoga ivota intenzivno bavio i astronomijom, tako da je
1579. godine objavio na talijanskom jeziku traktat u dijalokom obliku O sferi svijeta (Dialogo
sopra la sfera del mondo), posvetio ga je dubrovakoj vladi, koja ga je za to nagradila
dragocjenom srebrenom posudom. Ova knjiga mu je donijela toliku slavu da ga je papa Grgur
XIII pozvao da sudjeluje u raspravi o reformi kalendara; Naljekovi je tada ve bio suvie star
za putovanje u Rim, ali je poslao svoj pisani prilog, koji je po jednoj biljeki bio doekan
aplauzom i oduevljenim uzvicima.

17. MARIN BURESI (? - 1572), Dubrovnik

vrnjak Naljekoviev i Dimitroviev
1. Zlate rijei nauka Katovijeh (Mleci, 1562.)
prijevod poznatog srednjovjekovnog zbornika Disticha moralia Catonis
namijenio ga za pouku sinu, koji je bio na naukama u Mlecima, kako se razabire iz predgovora
sastoji se od 142 izreke, ispjevane u 12-erakim distisima
260

18. IVAN VIDALI (?-1570), Korula

- vlastelin
1. odgovor na poslanicu Nikole Naljekovia
- dr12

19. BRNE KARNARUTI (1515/20 - 1572), Zadar

kolovao se u Zadru i vjerojatno u Padovi

sudac, odvjetnik; pripadnik stare zadarske plemike porodice
kapetan najmljenih hrvatskih konjanika
pisao istom hrvatskom akavtinom
jedan od navjestitelja katolike obnove
sa M. Driem bio je rodoelnik hrv. knjievnog manirizma
u dobrim odnosima bio sa imom Budiniem, Zrinskima

1. Vazetje Sigeta grada (Mleci, 1584.; Sj. Hr, 1661, Petar Fodroci)
"Zrinijada"
POSTHUMNO
posveena Jurju Zrinskom, sinu sigetskog branitelja
prvi hrvatski povijesni ep
pisao prema kronici Ferenca rnka, komornika Zrinskoga
4 pjevanja; 1056 dr12
predmet je bio suvremen i nacionalan: glasovita borba oko Sigeta i junaka smrt hrvatskog
bana Nikole ubia Zrinskog (1566.)
plemi Petar Fodroci ga je ponovo izdao 1661.g. u sjevernoj Hrvatskoj i posvetio ga
praunuku sigetskog junaka Nikoli Zrinskomu
opjevan je na vergilijanski nain, s detaljnim opisima glavnih junaka, s brojnim
katalozima vojske, razvedenim opisima mjesta i vremena i s linearno komponiranom
priom
to je u hrv. knjievnosti prvi ep koji je obavio vanu drutveno-povijesnu funkciju
nacionalnog epa
prvi hrvatski junaki ep s temom iz suvremene povijesti
Karnaruti je zadrao objektivnost historiara, istiui povijesnu veliinu sultana
Sulejmana, razborita i estita vladara, ija je slika jedno od najzornijih mjesta u spjevu
meu najuspjelije stihove u spjevu idu oni u kojima su osobito do izraaja dola pjesnikova
vojnika zapaanja i iskustva (i sam je neko vrijeme bio kapetan hrv. konjice u mletakoj
vojsci); npr. opis konja Sulejmanova i njegove skupocjene opreme
Karnarutievo je rodoljublje usko povezano s katolikim gledanjem (prije zavrne bitke
Zrinski svojim vojnicima dri govor u kojem tursku opsadu tumai kao kaznu za grijeh, za
moralne propuste krana u cijeloj dravi)
261

SADRAJ (by me)

UVOD
U posveti se obraa Jurju Zrinskom, sinu Nikole Zrinskog. O Nikoli se slavni glas nee ugasiti,
nego e ii od naroda do naroda, suvda e ga se slaviti. Odluio je i autor dati svoj obol tome,
pa e napisati o hrabrosti Nikole svoje djelo, posebice o pogublji u Sigetu. Pa mu svoju muku
ovo djelo daje i moli ga da primi ovaj dar od svog sluge.
PARVI DIL [najvaljuje da e pjevati o Sigetu, i navodi da se zbog Zrinskog Sulejman uputio na
Siget, a onda je kroz cijelo pjevanje opis sultanove vojske, da bi na kraju doli do Sarajeva,
tamo se utaborili i dignuli zastavu za koju nitko ne mari.]
Sad e on pjevati o Sigetu, hrvatskih vitezovima i knezovima koji su se tamo vorili protiv
Turaka. Boj je zapodjenuo Solimanin [Sulejman], koji je mnoge zemlje ve osvojio: Gazelu,
Egipat, Biograd [Beograd], Budim i ubio je Laua kralja koji je jo bio mlad, protjerao Njemce
preko Bea, Siget iako je bio mali, svako toliko je upadao u tursko podruje i kad bi uspjeli
malo bi sasjekli turaka. Tamo je bio Miklo Zrinski, gospodin i vitez, visoka plemena, hrabar,
potena imena, vatreni vojnik. Hrvatki ban i hrvatski tit. Poznavali su ga dobro i begovi i pae i
ispod i iznad Dunava, jer kad bi se s nekim sukobio, taj iz boja nije izlazio iv. uvi to mu
ini hrvatski ban, Sulejman je odluio opsjesti i osvojiti Siget, a sve u Sigetu pobiti. Poslao je
aue po zemlji, da pronesu zapovijed da svatko tko ima imanje, treba sa carom ii u boj, svi
spahije, kadije. Tko ne bude slijedio carevu zapovjed, njega e pobiti. Nitko se nije ustezao, svi
su doli, uskoro je i car izaao iz Carigrada, na izabranom konju. [opis konja, svakog njegovog
dijela, kopita, trbuha, repa itd.] gizdav konj, pjena mu ide iz usta, velike nozdrve, skokovit,
lijepo die noge, miran, a brz kao sokol. Sedlo mu je bilo iz Karamanije, koa preko njega
izvezena zlatnim cvjetiima, srebrom, cafilom modrim, rubinom, dijamantom. Zlatni stremeni,
bogato ukraeni: biserima itd. Poptuga je bila od svile isto ukraen dragim kamenjem, kao i
podvojak. Na vratu mu je bio ogarnik od crvene cile, ukraen zlatom i smaragdima, biserima
a svo te dragocijensoti su doneene / poklonjene caru iz raznih krajeva sviejta. A pokraj njega
ibrahimovi sinovi [??? ]su bili svi zdravi, mladi, okretni, svi obueni u modru svilu. A pred
njima Turaka kao mrava. Car je jahao zlovoljan, stari sjed, malo zdrav u nogama, u licu blijed,
tanaan u struku, irokih plea, visok vrat, tanak nos. Tulipan i rua su mi bili sviti na glavi, a na
njemu hazdija zlatom tkana poklonjena od krana. Skinuo je sa sebe dolamu od sviel i obukao
zlatnu preko bijele koulje, drago kamenje su bili gumbi, stavio je pojas Stipan bega i sablju
Skender bega. Ne moe se ni procijeniti koliko je vrijedna bila ta oprema u kojoj je jahao da
ode kranstvo robiti. Svi su mu se klanjali, sav je sjeo u zlatu i biserima, dragim kamenjima.
alvare od crnog baruna, izme srebrom podkovane, ostruge zlatom skovane. Imao je 3
savjetnika s kojim se savjetovao i uvijek ih vodio u voj, jahali su blizu njega, imali su sablju,
luk i strijele od zlata i prekrasne konje. Pred njima, iza njih i po 30 sa svkae strane ulaka. Svi
jednako obueni, s jednakim strijelama i lukovima, na glavi arkule [janjiarske kape] s perjem,
svi jednakog dranja i iste dobi, idu 2 po 2, a svi koji su bili s desna su bili ljevaci. Pred njima je
jahao sandak [visoki donstojanstvenik] Tajileri, sa svojim junacima s apljinim perima, s puno
zastava koje su na sebi imale zlatne jabuke, mjesec. Pred njima idu topovi na kolima s kojima
oholi Turci tuku gradove. 10 000 janjiarskih aga, punih snage i jedva se ekaju pobiti. Stari
tobdije s mladima, da bi ih nauili. Vuku jo taraske [starinske topove] nakon kojih nita ne
ostaje stajati. Nose strijele, puke. Jedva ekaju da se zarate i dobiju slavu. 1000 spahija je caru
s desna, svaki ima sablju, bodeni ma, na nekim ja pancir, na drugima oklop, zatim tit i
koplje, s lijeva sulfatari, s desna patari prehudi., 35 000 njih, spremni sablje izvlaiti i po zimi i
po egi. Za time ide puno Turaka koje vodi Katipiriljer-paa, mnogi meu njima su siromani,
arnaci, arkasi i ini ubogi. A onda na kraju deve, kobile, mazge, magarci, gvozdene golove
vuku bivoli i volovi, svi napreni svakavim stvarima. Pred time ide karamanski ereg,
262

Sokolovi beg, podunavski, blagajski beg, paa iz Rumanije, beg iz Morije, i mnogi ibrgovi iz
Turske i Albanije, beg budimski Arslan , Karinski beg, iza svakoga od tih begova 10000 jae.
Svi imaju sulice, zastave, svi oboruani i s nekakvim oklopima na glavam ili tako neem, imaju
titove, maeve, noevi, buzdovani, svatko na svom konju. Svi su se odazvali caru, a svi su jaki
i sposobni, svaki haramija je skupio druinu i doao u vojsku. Ali tu su i mnofi pastiri, obani
itd. koji gone stada koje vojska jede. A onda idu sarahorije [???] koji nose motike, lopate, kose,
sjekire, prisiljeni i u plau sljede vojsku. Nakon 15 dana doli su do Sarajeva, priekali su
druinu, poeli su razvlaiti atore, zauzeli su ogromni prostor, 2 ugarske milje, polje, lugove,
pekli i jeli. Digli zastavu visoko, vidi se izdaleka, ali za to nitko ne mari.
DRUGI DIL
Car je htio znati koliko je njegova vojska velika, pa je si je pozvao zbor 33 pisara [ako dobro
skuih], te im da u zadatak da prebroje vojsku i da do treeg obroka dou kod njega. Na kraju je
ispalo da su doveli 400 000 konjanika i 100 000 pjeaka [naravno, to je daleko preuveliano od
realne brojek koje je tamo bila u boju]. Uhoda koji je bio u vojski, je s konjanicima i pjeacima
je doao do Sigeta i sve napravio da je carevu mo ostavio u tom mejstu, da ne zna kud e ii.
[nije da kuim ba ovo, al hajde]. Car je sazvao pae i rekao da pripreme vojsku, da idu na
Dravu, neka Hasan-beg preko nje napravi most i onda su krenuli, 150 000 oko cara, svi na
konjima, pjeadija i topovi ispred njega, a sarahorija s patancima iza njega, a da nitko ne ide iz
vojske brinu se aui s turbanima i buzdovanima, zbijaju vojsku. Pod njima zemlja bubnji da se
uje 10 milja daleko. Straa ide ispred 2 milje hoda, vodi ju beg Tarali Mehmet, a snjim i
bosanski i s njim Bonjani. Vojska je strano izgledala, pogotovo kad bi zasjalo sunce, kao
zmajevi su onda izgledali. Preko Drave je Hamza-beg radio most, ali to je po danu napravio,
kroz no bi rijeka razvalila, pa je poslao caru pismo, car je to razumio, posalo mu pismo i bijeli
ribac, dajui mu na znanje da ako most ne bude napravljen da e ga tim bijelim rupcem objesiti.
Kad je to paa razumio, potrudio se vie, sve mobilizirao da se most napravi. Donjeli su puno
dasaka kod Osjeka, gdje je beg radio taj most. U manje od 10 dana digao je jak, tvrd i milju dug
most. Kad je preko rijeke prola vojska, kod Peuja su digli ator, mnogo slasti su im nosili svi
kmetovi, a glasovi o svemu su doneseni u Siget. Sluao ih je Zrinski, tjeio Hrvate uinivi
pokrenui vitezove. Uzepo je 1000 pjeaka mladih koji su se ve borili s turcima i 500 konjanika
da svi u gusu putuju, da svi idu k iklovpi u k Peuju. [idu napasti 1. Strua koju je Sulejman
posalo ispred vojske] Pred njima ide vojvoda Gapar Alapija, a snjim i Miklou Kobac, Patai
Petar, Papratovi Vuk. Nali su kod Drave mnogo turaka kako brode i kako su oko grada
iklova, to su turci bega Taralije, dosta ratoborni. Tu su pasli sad konje. Ovi su ih napali, neki se
brane, ali ih ovi ubijaju, neki bjee. I beg Taralija se sakrio i tako osramotio svoj rod pobili su
mu drubu, blago odnjeli, razbili ator, popljenili sve, naprtili begove deve, mazge i konje, uzeli
zlata, srebra, atore itd. neke su ranili, neke ubili. Turska nesrea, nai se veselili. Po tome zna
svaki vojvda da je bez strae biti sramota i koda. Kada treba bdjeti, nema spavanja, kad se
treba borit, ne piju se zdravice, junaci vojuju posluno, a glumni luduju. Lako se je pobiti, ali
treba i dobiti. I Cezar je imao strae, svi pametni to imaju. Krenuli su onda nazad u Siget,
vodei roblje i blago. Doli su u Siget, svi im estitaju, uzimaju breme onome tko je donio
blaga, uzimaju stremene onim koji su sjeli, skidaju im izme s nogu, sablje odpauju. Ide
Zrinski, rukuje se, grli ih. Daruju ga plijenom. Vojvode mu dovode konje i roblje. On je primio
malo stvari i dao dosta uzdarja, jnemu ne treba puno, zato je svima bio ugdan i drag vojnici ne
ele skupa gospodina jer im us rce stavlja gorinu pelina. Svih je primao na svoj dvor. Hrvati su
bili ast njegova dvora, uvijek su mogli doi kod njega u bilo koje doba. Onda ih je ispitvao
kako je bilo, kako su se nosili. Dok su se oni tako razgovarali, spremala su se razna jela.
Postavili su stolove, pripremili vina svakojaka, nalili u kupove, zdravice pjevali u zdravlje
cesara i vino prolijevali za pogiblju cara. Bugarkinje su pjevali, trubili u trublje, u tom veselju
263

doao je do njih glas da car ide do Sigeta. I tad su svakoga zapale zle misli. Onda ih Zrinski
bodrio da ne budu zlovoljni i da je sve ok dok je cesar iv, da se niega ne boje. Oni mu
odgovorili da ih nije strah u vitekim djelima, znamo da smo prah, ali znamo da emo se biti sa
silom koju je teko dobiti jer je puno jaa od nas.
TRETI DIL
Ili su preko novog mosta Beglerbeg Natulaj, paa Okaj, Beglerbeg Drumeli, hrpetina turaka, a
proao je i car preko Drave. 6 dana su prelazili dravu, on je bio u atoru i ekao da vojska
prijee. Tad su mu pae rekli, to su mu do sad krili, da su mu prednju strau nai razbili. Onda
se on ozlovoljio i govorio kako je on slavni car i kako ga se uviejk cijeli svijet bojao, klanjao i
donosio mu hara i molio me za mir, a sad pod starost ovako. Kad su se ve usudili, znati e
koga su probudili. Prije nego je osvanulo, digao je vojsku sa Drave i krenuo prema Sigetu.
Doli su do mjesta gdje je bio taj boj. Tu je pai Arslanu odrubio galvu, iako je krvi Otomana,
jer se digao ispod grada Jule i pobjegao okrznuvi mu dio kule. etvrti je dan proa otkad je
Eran-hej otiao do Peuja, tad je stigao u Peuh. Drugu veer je stigao do Svetog lovrinca,
blizu Sigeta. Kad ej to Zrinski uo, sazvao je viteki sigetski zbor. ekaju da im kae to eli od
njih. I onda ide njegov govor: moji sinovi, moja brao, nikad niste bili ljeni za vojnika djela,
hrabri ste bili, moge ste truske ete razbili, njihove kmetove za roblje uzeli, sluge ste cesara,
vitezovi protiv sile cara. Ne bojite se smrti koja e svih uzeti, nego veselo i hrabro saekajte boj.
Bolje se je hrvati, viteki odupirati, nego sramotno dati. Onaj tko umre poteno, slava mu do
neba dopire, a tko ivot svri sramotno, sav glas mu se skri. Moda je moniji, ali s nama je
uvijek dan, a ne no, jer zavrivi ovaj trud, due e nam ii u raj. Bog odreuje kada nam je
kraj, a mi emo ga napustiti slavno, tako da se nikada ne zaborave naa imena, dok teku rijeke i
vrijeme. Znate d aje neu pobjei ida je uviejk moja sulica bila prvi udarac. Nikad vas nisam
ostavio, neu ni sada, dio ste moje due. Nije me strah ovog zla koje je pred nama, dok god
mogu vladati rukama. Nas se boje i Turci i car. Svak nek sada izvue svoju sablju i prisegne
Bogu da e se za kransku vjeru boriti do smrti, da bi satrali tu silu pogansku koja ide na nas.
Zrinski je prvi prisegao, pa Gapar Alapija, onda njegov brat, pa svi vitezi i ostali. Bogu su se
obeali, molei ga da bude s njima. Zrinskome dali vjeru da e se s njime boriti do smrti, rekli
su mu: ne mislimo da e otii od nas, drimo da bi za nas i umro, jer nikada nisi nita
sramotno napravio, niti bio nevjeran. Mi smo spremni primiti tvoje zapvjedi, ne bojimo se
ekati taj boj, ispunit e se to god zapovjedi. Zrinski: moja je zapovjed da uvate zidine
Sigeta, da svatko slua svog vojvodu, tko se oglua, desit e mu se smrt. I imajte jo neto na
pameti: nikad ne priajte s Turcima i ne primajte njihove poruke. Gledajte ih kao krvnike,
bodite, sjecite. Pripremite topove koji ste za njih zadueni, imati gobusi [valjda kugli] i imate
praha. A vi vojvode i moji vitezi izabrani, obranite svak svoje mjesto viteki. 2300 nas je
krana, ne bojmo se! Onda je svatko iao na svoj poloaj s orujem. Dan i no su tu stajali, tu
su jeli i spavali, kad je jedan spavao drugi je straario. Proao je 30. 7., dolo je knjima 10 000
turaka. [a moda i jo 100 000 ali bo.. ], nai su van skoili, mnogi su glavom platili, tko god je
do zidina doao u tabor se nije vratio nego je ostao mrtav. Svaki dan sve vie turaka ih napada,
ali se oni svaki dan Turcima opiru i od grada ih tjeraju. Do 6.8. su ili u boj, puno su Turaka
pobili. Onda se car spusti sa svojom vojskom i opkolio Siget. Raspeo atore, toliko ih je bilo da
je izgledalo kao da je pao snijeg. Nai su se i dalje borili protiv te sile. Krenuli su pucat topovi,
sve je bilo u dimu. Pala je no, pa su oni 3 puta Isusa zvali u pomo. Slejdeeg dana nije jo ni
sunce granulo, krenula na njih mnoina sarahorije koji su nosili zemlju u koarama i stavljali ju
ispred grada, a nai su ih gaali lukom i strijelama. Zrinski ide meu ranjenima u gradu, pomie
vitezove gdje je potreba, iako je tuan u srcu, na licu pokazuje radost, da bi svih ohrabrio. Ne
mogavi novi Siget drati, zapalio ga je. Turci su onda uli u taj dio, donjeli i topove i poeli po
unutarnjem gradu biti, nisu stali ni dan ni no. Tako su ga udarali, doao je 10.dan,, ignali su
264

nae van, poginuli su Martin Bonjak i stari Lovrenac, Bla Dijak i Dando Ferenac, Sekuli
Marijan, Juraj Petar Batoj, Radovan Andrijan, svi hrabri vojvode i ljudi koji su se nali s njima.
Ali prije nego su umrli, puno su Turaka sasjekli. Car je gledao iz daleka, s emerom, jer je
mislio da e brzo osvojiti Siget, a ne s ovoliko muke, grizao ga je crv da mu je smrt sve blie,
kad se ovoliko turske krvi po polju proljeva. Zazvao je Sokolovi-pau, naredio mu da sve tjera
na Siget s njegovim [sultanovim] buzdovanom, da se Siget osvoji, spali, razori. Ponovo e tamo
sazidati grad, ako treba, samo nek padne.
ETVARTI DIL
Mehmet Sokolovi se poklonio caru, otiao iz atora nosei buzdovan, pozvao k sebi pae,
rekao im da je car otpasao skender, stavio pancir na sebe, prioasao sablju, konj mu je
pripremljen i da mu je rekao da kad mu veziri, begovi i pae ne znaju ratovati, tede se i oito
nisu prave vjere, onda u ja u ovim svojim starim godinama stati ispred vojske i povesti, pa
makar se ne vratio pod ator. Onda kae da je on pao na koljena i molio ga da to ne radi, jer je
sramota da car za tako malu stvar izgubi ivot, da su mu svi vjerni i napadaju sigetske zidine.
Onda je on pristao da ne ide, dao mi svoj buzodvan kao svjedoka, i sad trai od njih da pokau
svi znakove svoje vjere. Idemo svriti boj! Time im je zapalio svima srca, otili su oni u atore
po svoje oruje, sablje. Onda su odpustili vodu iz okolo grada (isuili su jarak.), onda su poeli
kositi krov sa svih strana i nositi tokoje svakog kitja, pune vree vune, pamuka. Krennuli su
opet na siget, nai brane, ubili su pau kajerskog i carevom kapiiji, i jo hrpetini drugih i odbili
su ih od grada. Car je to vidio, spopala ga alosti, srce mu tue, oblijeva ga smrtni znoj,
problijedio je. Doe k njemu Sokolovi, ali ga je naao mrtvog. A onda je paa, narazumniji od
carevih ljudi, cijeloj vojsci sakrio smrt cara. Poslao je po careva sina sultana Selina, a vojsku je
dalje tjerao u napade. Proao je 27.8., i onda je on otiao do paa i rekao im sa sulejmanovom
sabljom u ruci i rekao im da ih vie ne moli ni prosi, nego im daje Sulejmanovu zapovjed da
ponovno napadnu Siget. Oni su to prihvatili. U grad stavili puno suhog drva i zapalili. Sve se
zapalilo, vene grad. Nai se brane, turci i dalje biju, ovo gori. Ona su opet nae time istjerali
van, oteli neke ene za roblje, poklali vojnike, poginuo je Ivan Novakovi. Onda su Turci
probili unutra, a preostali vojnic sa zrinskim su se povukli u utvrdu. Svi su klonuli, bezvoljni, pa
im Zrinski govori: ovo je naa pokora za nae grijehe, daje kritiku drutva u kojem gost nije
ugoen, edan napojen, gladan nahranjem bos obuven, nitko ne pomae udovicama, tko je u
tamnici, ne moe van, ubogima se krade i ono malo to imaju. Vie se boga ne ljuvi, gube se
prijatelji, ne tuju se svetinje, grijeh se ne ispovjeda, ne uju se rijei koje bog zapovijeda.
Svatko odreuje kad slavi blagdane, boji slubenici se progone iz crkve i zbog svega toga na
snevjernici progone. Ako se zemlja ne porekorene i ne vrati rimskoj crkvi, jer su otili za
francima, nee biti dobro. Zato istrpimo nevolju koju nam je dao Bog, ne gubimo vjeru, nego ga
molimo da nam oprosti grijehe. Da se zna da nas nisu oni dobili, nego da nas je iz grada istjerao
oganj. Onda je svom komorniku rekao da mu donose razliite stvari, uglavnom obukao se ful
lijepo i bogato, u atlas, stavio 100 ugarskih zlatnika u dep, da ako netko nae njegovo tijelo i
dotojno ga pokopa da mu to bude nagrada, zatim sablju njegova oca koja mu je uvijek donosila
pobjedu, crni eir to ga je nosio na svadbi i perce nek zadjene za njega. Klueve grada je
spremio isto dep da ih odnese u juri, onda se on u to obukao, nema pancira, nego tit i ide na
gradski zid pred vojsku, a za njim idu oni koji su ostali ivi. Jedva ekaju da izau van,
Lovrinac Jurini je nosio zastavu cesarevu, moei boga da dospije doi do cara i ubiti ga. Onda
su zapalili jedan gvozdeni muar pun praha [baruta] i sve se zadimilo, kad se maknuo dim, turci
su ugledali Zrinskog koji si je sabljom krio put. Strah im je bilo mu prii, pa su Zrinskog ubili
pukom, izdaleka. Da ga osvete u juri su krenuli Jurini Lovrenac, Ferenac Herenc [komornik
od Zrinskog: Ferenc rnko] i svi ostali koji su bili, sjekli Turke i sjekli su ih sve dok nisu svi
izginuli. Onaj prah kojim su turci zapalili grad, je i njih spalio. Onda su turci ili ophoditi
265

mrtvace, mnogi vii medet! [milost] Glavu Zrinskog je Sokolovi poslao sa zlatom i svilom
cesaru s veseljem, a on ju je primio s tugom. Oprao ju suzama i rekao ova glava je slavu
ulovila koja e prestati tek kad se svri svijet. Svi su plakali i glavu su odnjeli u akov, dali ju
popovima koji su je s potenjem i tugom zakopali u klotru Svete Jelene.
2. Izvrsita ljubav i napokon nemila i nesrina smrt Pirama i Tibe (Mleci, 1586. i 1627.)
POSTHUMNO
posveena Antunu Vraniu
spjev, pria u stihovima
1561 stih, u 5 dobro rasporeenih nevelikih libara
pria poznata iz Ovidijevih IV. Metamorfoza; pria o nesretnim babilonskim ljubavnicima
u marulianskim 12-ercima (povezan i drugi srok prvog distha s prvim srokom drugoga)
poznati motiv K. je obogatio suvremenim petrarkistikim reminiscencijama
opisi Tizbu povezuju uz domai, na kraj
tugovanje Tizbe nad mrtvim Piramom odzvanja u stihu i stilu ondanjih ljubavnih
kanconijera, ali i u intonaciji puke hrvatske naricaljke
Vazetje Sigeta grada - Krnaruti - manirizam,
Opsida sigecka (Adrijanskoga mora sirena) Petra Zrinskog - zreli barok (1660),
Odiljenje sigecko Vitezovi - u doba kasnog baroka, klasicizma i prvih najava prosvjetiteljstva
(1684)
dakle u stogodinjem rasponu od 1584. do 1684. objavljena su tri po obujmu velika djela o
sigetskoj bitci, ne raunajui manje sastavke usmene narodne knjievnosti i krai spjev Trublja
slovinska Vladislava Menetia
poslije Mohake bitke i tualjke kralja Ljudevita jedan je dogaaj opjevan u Pisni od Malte (borba
kod Malte 1565) u 8-ercu, a drugi u Boju ili vazetju Klisa (zauzimanje i ponovno gubljenje Klisa)
u 12-ercu Ivan Zadranin izdao ih je 1655. u Mlecima (Skazovanje od udnovate rati, ka je bila pod
Maltom, a za njom nasliduje rat od Klisa); u njima prevladava jednostavan puki ton

20. PETAR DIVNI (1520 - 1597), ibenik

1. U pohvalu grada ibenika (1774, A. Fortis)
pjesma
opis prirodnih zanimljivosti ibenika i okolice
objelodanio ju je u izvorniku i talijanskom proznom prijevodu opat Alberto Fortis u svojem
Viaggio in Dalmazia (1774.)
Fortis otkrio da je pjesma slobodan prijevod latinske pjesme ibenanina Ivana Nardina,
zagrebakog kanonika
2. nabone pjesme
ostale u rukopisu (jednu, Himan od razmiljan'ja svega ivota spasitelja naega Isukarsta, za
izagnati zla pomilen'ja, unio je Petar Luci u svoj Vrtal)

21. IVAN PAROI (1537-?), Hvar

266

hvarski vlastelin
1. Vlahinja
- za to djelo saznajemo iz Naljekovieve poslanice, ali ne zna se kakve je vrste
- po jeziku i graenju stiha blizak Du i Pelegrinoviu
- cingareskna komedija, farsa ili maskerata (kavajola)

22. JURAJ BARAKOVI (1548 1.8.1628), Zadar

sveenik i pjesnik
neprovjereni podaci o plemikoj tituli, openito malo podataka o njegovom ivotu
u Vili Slovinki govori kako se njegov pradjed Bartul za vladanja kralja Bele proslavio u ratu
protiv Tatara i kako je za svoju vjernu slubu od kralja dobio sela Plemii, Brus, Otri Rat u
okolici Zadra, ali su historigrafi utvrdili da se prezime Barakovi prvi puta pojavljuje u spisima
tek 1485., te se smatra da je Barakovi te podatke o svom pradjedu izmislio.
Majka mu mu je bila Jelena iz zadarske porodice Maria ili Satalia.
Ivan Tomko Mrnavi mu je postavio nadgrobnu plou u Rimu u crkvi sv. Jeronima, na kojoj
pie da je kasni potomak Barakovia koji je od Bele IV dobio zmeljita oko Nina, da je za
pontifikata Pije V. sudjelovao u ratu protiv Turaka i bio ranjen u prsa, da je njegova ilirske muze
do 80 godine ivota i da je umro 1.8.1628. u Rimu za svog 3. hodoaa (na 1. je bio u 1600., a
za drugo se ne zna). Meutim, Mrnavi je kao historijski pisac vrlo nepouzdan, pa svim ovim
informacijama treba prii s oprezom.
prognan iz Zadra, smjestio se 1602. u ibeniku
kolovao se u Zadru i vjerojatno Italiji, posljednji znaajni pjesnik Dalmacije pod Mletakom
vlau
manirizam
1. Jarula (Mleci, gotova za tisak 1605, tiskana 1618.; 1636, 1656, 1701, 1702, 1720, 1889): tiskana
1 za ivota
vrtna gredica, lijeha
spjev
stihovana kronika biblijske povijesti, starozavjetne i novozavjetne u skraenom obliku
ispjevana 8-ercem (vezanim u katrene ABBA i u oktave ABABABAB) i dr12 s rimom
Marulieva tipa
uvodna pjesma (Pjesnik onim ki te) u 11-ercima, vezanim u 7 oktava s rimom abababcc
i jednu sestinu
neka vrsta oktave (osmoretke) u hendekasilabu (ab ab ab cc)
svaka od 6 "cvitja" ispjevana je u dr12 s prijenosnom rimom
u 6. cvitju je umetnura pjesma Dua skruena sastavljena u strofama od osam osmeraca s
unakrsnim srokovima
2. Vila Slovinka (Mleci, 1614.; 1626, 1682): 2 puta za ivota
veliki spjev u 13 Petja, tj. pjevanja
1613. povjerena Anjelu Justinijanoviu za tisak, ali je vjerojatno bila gotova i prije 1610. jer
u 10. pjevanju Pustinjak govori pohvlanicu Rafaeli Iveti kao poglavarici samostana sv.
Spasa u ibeniku koja je to bila do studenog 1610.
Prvo je uputio Vilu Slovinku u Zadar na tampanje s posvetom svom gradu i molbom za
267

financijsku pomo, ali ju Zadrani nisu prihvatili

raznovrsnost strofe i metra; bijeg od konvencionalnih struktura
kae kako je u 4 vrste petja sloena. Metriki su to dr12 i 8erci.
razliite stihovno-strofine kombinacije:
pisni skupne (niz distiha u dr12 s Marulievom rimom, posljednji u nizu ima
jo jedan dodatni dvanaesterac s istim srokovima, kao i kod Marulia i Zorania)
osmoretke (osam dr12 stihova, a posljednjoj strofi dodan je dodatni
dvanaesterac, deveti, sa srokovima posljednjeg distiha, tj. etiri 12-eraka kupleta,
od kojih su prva tri s marulievskom rimom),
zunopojke (8-eraki soneti, rima aabb aabb cdc dcd, nie ih kao strofe),
poluretke (8-eraki katren s rimom abba)
pisni skupne, dakle niz dr12 distiha upotrebljava pri oblikovanju odreenih djelova epa, oni
djelovi u kojima se izlau proli i sadanji doivljaji u zgusnutom vidu, bez obraanja
panje na detalje, ti djelovi stvaraju osnovu na kojima e se graditi pjesnikove glavne
preokupacije, zato oni i jesu u veim blokovima.
Tim oblikom je ispjevana posvetna pohvalnica Anjelu Justinijanoviu, njegovom djedu, ocu
i strievima, zatim 1,2,3 pjevanje u cjelini, 4 pjevanje od 113 stiha do kraja, 10. pjevanje,
stih 1-301, 11 pjevanje u cjelini, 12.pjevanje 1-495, 13. pjevanje od 122 stiha do kraja:
osmoretke se koriste isto za izlaganje prolih i sadanjih dogaaja, ali uz inzistiranje na
znaajnim detaljima zbog njihove organizacije u 12erake oktave. Ti su djelovi istureni u
prvi plan i dobiva se dojam da je tu glavni akcent u djelu. Time je ispjevan dolazak stranih
i najznamenitijih vila na velebitsko vijeanje, samo zborovanje vila (prikaz Zadra i strukture
njegova stanovnitva i vlasti, crkvene i svjetovne, s akcentom na slavljenju Zadra i njegovih
vrlina, stvaranje mitolokog nimbusa oko postanka Zadra, slovinskog jezika i naroda i
spominjanje Vile Slovinke o pjesnikovim razmiricama sa Zadranima), susret i razgovor s
poklisarovom sjenom na vraejm otoku, prikaz pakla i razgovor s Despotom urem koji je
zbog izdaje postao stanovnik pakla, susret s trgovcima i povratak s njima u ibenik i itanje
pisma uvara pakla Radovana o zadarskom pohodu na Turke.
Zunopojke i poluretke su manje brojne od osmoretki i pisni skupnih. Grupirane su u 5., 8.
i 9. pjevanju, njime je napisana posvetna zunpojka Anjelu Justinijanoviu i zavrna pjesma
upuena Zadranima s isticnjem da pjesnik ni kosti nee ostaviti svome neharnom gradu. U
5. pjevanju je i panegirik to su ga vile izrekle Zadru, u 8 pjevanju obraen je susret s
poliksarom u zunopojke i pripovjednje poliksara o borkavku u Zadru u poluretke, tim je
metrom oblikovano i tumaenje bugartice, u 10. pjevanju izraeni su pjesnikovi strani
snovi u svezi s bugarticom i pjesnikova odluka da ode posjetiti pustinjaka u crkvici sv.
Ivana izvan ibenskih zidina. Teko je odrediti razloge uporabe katrena odnosno zunopojki
za odreene djelove. Zunopojke uglavnom sadre pjesnikova teka i tmurna osjeanja,
dok su katreni vie usmjereni naraciji odreenih suvremenih zgoda.
spjev je sastavljen od nekoliko manje vie nezavisnih dijelova, nepovezanih dovoljno
unutarnjom nudom
SARAJ...
1, 2, 3 : odlazak pjesnikov u ibensku okolicu, susret s Vilom, razgovor sa starim
Barakoviima, venecijanski nasrtaji na Zadar, odmetanje i konano predavanje
Veneciji, ruenje starih zadarskih bedema i izgradnja novih, Belonino podstrekivanje
Turaka na rat protiv Zadra i Venecije, narodna stradanja, nagovjetaj vilinskog zbora na
Velebitu.
4 od 113.stiha: dolazak bezbrojnih domaih vila na velebitsko zborovanje
268

5. pjevanje ... bla , bla.. sadri i panegirik to su ga vile izrekle Zadru.

10. pjevanje,stih 1-301: susret s pustinjakom
11. pjevanje: pjesnikov ljubavni roman
12.pjevanje 1-495: pjesnikov odlazak na more, strana oluja, spas na nekom otoku
13. pjevanje od 122 stiha do kraja: sprovod vojskovoe Frana Striojevia i sveopa alost
ibenana

umetnuta Bugartica o majci Margariti

himna Zadru na poetku petog pjevanja (Sunce mi se dii zrakom)
pria o Plankiti i Neptunu (Nino i Sava odluili su sagraditi grad na obali usred
djevianske prirode, u kojoj kasnije ivi njihova ki Plankita, posvetivi svoj ivot Dijani;
progonei jednom ranjenu koutu, stigne Plankita do obale, osvjei se vodom i zaspe;
ugleda je Neptun i plane strau, ali zastaje u nedoumici ne znajui je li boginja ili obina
ena, al ipak zavre zajedno)
glavne poticaje dobio od Zorania (samo to je Zorani, iako nedovoljno pjesniki
nadahnut, stvorio mnogo suvislije komponiran roman nego Barakovi)
spjev u slavu Zadra s autobiografskim elementima, pjesnikova ispovjest u vezi s rodnim
gradom i nesuglasicama koje je imao s njime. Nesuglasice i elja da se asno vrati u Zadar
zauzimaju vano mjesto u Vili Slovinki. Vidljivo je to u raspravi s Vilom u 7.pjevanju nakon
to je izloena pria o udesnoj izgradnji Zadra i poecima slovinskog jezika, kad Vila
potie pjesnika da pie u Zadar, da ne uti, da izae iz "spilje", da se svima preporui.
U svoje izlaganje Vila umee mudre izreke.
Vila Slovinka poiva na zgodama s Vilom s jedne strane i zgodama s poklisarom za
ivota i nakon njegove smrti s druge strane. Vila kao inkarnacija Hrvatstva ili Slovinstva
u prvih 7 pjevanja (provjeriti!!) opirno pripovijeda o njegovim djedovima, znamenitim
dogaajima u povijesti Zadra, njegovu izgradnju, o mitskom podrijetlu gradova Nina (od
Nina i Save koji poslije gradnje babilonskog tornja dolutaju na jadransku obalu i sagrade
grad) i Zadra (koji Neptun podie za dar Ninovoj keri Plankiti i njezinu i svojemu sinu
Slovanu, praocu slovinskoga naroda)) => panegirik rodnom gradu i veliini Slovinstva,
dakle o Ninu i Savi, Plankiti, Neptunu i njihovu sinu Slovanu, osnivau slovinskog naroda i
jezika i tek pri kraju se uputa u aluzije na suvremeni Zadar. Svoj unutranji monolog o
prolosti domovine, o njenoj sadanjoj porobljensoti, o svojim razmiricama sa Zadrom,
pjesnik je transpolirao u dijalog s Vilom.
Poklisar i prije i poslije smrti govori o suvremenom Zadru, o tadanjim ratnim pothvatima i
nekim vienjima zadarskih porodica. Poklisar je glasnik livanjskog bega, koji je prenosio
negove poruke dalmatinskim gradovima i obrnuto, a Barakovi ga je iskoristio da bi
ukljuio u djelo brata, sestru i njenog sina i poblie oslikao nezahvalnost Zadra. Poklisar mu
prenosi i bugarticu o majci Margariti koju je uo na piru nekog uglednog Zadranina. Svim
nedaama se prikljuila alost nad smru brata i neaka i izgubljenou sestre Margarite.
Pjesnik i dalje izlazi u ibensku okolicu i traga za Vilom, ali je uspjeva vidjeti samo u snu
nakon stranih vizija koje mu dolaze s pogibljom brata i neaka.
Nemir i elja da se oslobodi tjeskobe tjera ga pustinjaku ne bi li kod njega naao utjehu. Da
slika njegove due bude potpunija, prikazuje i svoje ljubavne preokupacije koje ga tjeraju u
ibensku okolicu, u gudure da ga razderu zvijeri. Odatle ga spaava neki lovac s kojim je
prenoio u kui nekog pastira i otiao u Trogir i zatraio lijeka svojoj ljubavnoj patnji u
nekog arobnjaka. Sve je to fikcija.
U daljnjem toku misaono-osjeajnog procesa Vile vie nema, ustupila je mjesto pjesnikovim
269

uim, osobnim preokupacijama da na otoku Vulkanu gdje se uspio skloniti od oluje, nastavi
"prekinutu" raspravu o Zadru, ovaj put ne s Vilom, nego sa sjenom Poklisara koji se u
meuvremenu utopio i zbog lai to ih je pjesniku rekao za susreta na ibenskom polju o
Barakovievu gradu, dospio je u istilite koje se zajedno s paklom nalazilu tu, na tom
otoku. Osinovo (Poklisarovo) jadanje na zlu sreu to je zbog nerazborita postupka dospio u
muke, dopunjuje prijanju raspravu s Vilom. On je nepravo hvalio i slavio odreen zadarske
porodice nadajui se njihovoj pomoi u svojoj namjeri da od Turaka pobjegne k Zadranima.
One nisu uinile nita, a eto kamo je on dospio zbog kriva hvaljenja.
Od stanovnika pakla je pokazao samo despota ura, ali ne zna se zato samo njega, jer je
bio daleko od ZD i davno je bila ta njegova izdaja.
btw. Osin je sjena Poklisarova.
neepska unutarnja forma (pripovjeda je u 1. licu, a njegovi odlasci u ibensku okolicu i
razgovori pri neoekivanim susretima glavni su akcijski dogaaji)
za prvoga izleta (I-IX) pisnik u poljima sj. od i nailazi na bajkovito bie koje mu se
predstavlja kao Vila Slovinka te mu govori o njegovim pretcima i o gradu Zadru
vraajui se kui, pripovjeda susree poklisara koji raznosi potu iz turskog zalea u
primorje i koji dolazi iz Zadra, sa svadbe u obitelji Grisogono
velia zadarsko plemstvo i kazuje pisniku bugarticu o Majci Margariti, pjevanu na svadbi
pisnik u likovima bugartice prepoznaje lanove svoje obitelji
drugi izlet (X) vodi pripovjedaa vrhu gore grada blizu, gdje susree pustinjaka
od njega, osim stereotipne pouke o asketskom ivotu, uje i pohvalu opatici Rafaeli Iveti
trei izlet (XI) bijeg je pred djevojkom koja ne uzvraa ljubav
pripovjeda odlazi u Trogir, uzalud traei lijeka nesretnoj ljubavi, a po povratku se, takoer
uzalud, nastoji utjeiti u naglo sklopljenu braku s drugom
posljednje putovanje (XII-XIII) zapoinje kao plovidba ukradenim amcem
nagla oluja izbacuje pripovjedaa na otok Bulkan, za koji se pokae da ima duboku pilju
povezanu s paklom
na izlazu pilje pojavljuju se stanovnici pakla, od kojih je jedan poklisar iz VIII. pjevanja;
dospio je u pakao jer je lagao pisniku (nije bio u kui Grisogonovih, a povlai i pohvalu
zadarskom plemstvu)
spaava ga sluajni trgovaki brod i pjesnik se vraa u i i zavrava opisom sprovoda
slavnog ratnika Frana Draoevia
epizode proturjee jedna drugoj po tome to se u njima zrcali promjena B. odnosa prema
Zadru i Zadranima
razlikuju se i po semantikoj konstrukciji: dok se u nekima izravno literarizira povijesni
materijal, neke valja tumaiti alegoriki (npr. B. kolebanje izmeu dvije djevojke kao
kolebanje izmeu i i Zd)
bitni dijelovi vjerojatno imaju veze s uzrocima njegova progonstva iz Zd
u tematiku i strukturu nekih epizoda uplee se mehanizam sna - podobno i za dubinskopsiholoke analize
autori 60-ih i 70-ih kompozicijsku sloenost Vile skloni tumaiti kao znak maniristike (ili
barokne) naravi djela
vremenski pripada 17.st. i neosporno nosi neka obiljeja baroka, ali je njezin autor u velikoj
mjeri vezan za hrv. renesansnu tradiciju
ovisnost Vile o Zoranievim Planinama - alegorijsko ienje due povezano s
domoljubnom motivikom
270

naracija tee u vie smjerova s mnogobrojnim epizodama, a vezivno tkivo su joj vila, pisnik
i poklisar
patriotizam je pokretaki motiv i ideja vodilja djela
hrvatstvo je zamijenjeno slovinstvom
mnogo se trudio oko jezika i stiha u svojoj knj. praksi - pravilniji i isklesaniji stihovi,
mjestimino bogatstvo fraze i obilje srokova ine ga boljim stihotvorcem od Zorania

spaja fantastino s aluzijama na tadanje realne prilike to ga pribliava manirizmu koji je

u Z Europi u to doba pretvoren u pravi barok.
Pie da je napustio Zadar i preselio se u ibenik jer se zaljubio u lijepu ibenanku koja nije
marila za njega, pa se oenio nekom sirotom djevojkom da zaboravi na nesretnu ljubav.
Meutim, za to nema potvrde u stvarnom ivotu, pogotovo s obzirom da je bio i sveenik i ak i
da je skinuo mantiju nije se mogao eniti.
Optuuje u djelu Zadrane zbog nemara prema rodnom jeziku, openito se u djelu izrava snana
ovezanost s bainom, istie hrvatstvo ili slovinstvo nasuprot Zadrana koji "volie Latinski
pogodit".
Posveena Angelu Justinijanoviu
Ideju o vili kao sugovornici preuzeo je od Zorania, ali dok Zoranieva vila tek daje
poticaj na slavljenje domovine, Barakovieva je nosilac slavljenja Zadra, slovinskog
naroda i jezika. Poklisar je autorova vlastita invencija.
U osnovi djela lei porobljenost domovine, otuenost Zadrana, nesporazumi s rodnim gradom,
nemar za hrvatski jezik i knjievnost.
Vodnik: kompozicija cijelog djela je nered, Kombol: samo pjesnika summa, velec:
kompozicija izraava Barakovieve misaono-osjeajne procese.
3. Draga, rapska pastirica (rukopis objavljen 1889)
- krai i nedovren spjev
- metriki mjeovita
- ostao u rukopisu
- Prigodna pohvalnica Rabljanima s interpoliranim metamorfoznim priama
- o znamenitostima otoka Raba s umetnutom ovidijevskom pripovijeu o pastirici Dragi,
Barabatovoj jedinici
- kad je progoni napasnik Kalifronte koji se zaljubio u nju, Dijana je pretvori u kameni
kip kojemu iz oiju vjeno teku suze, tj. vrelo ive vode
- Kolendi je utvrdio da je napisana 1626. , iako je mogue i da je napisana 10tak godina
prije. Nejasno je jer govori i time kako je zbog glasa da su mu braa poginula od Uskoka
na galiji kod Raba iao na Rab. Brzo je uvidio da je vijest netona, sretan to su braa
iva, zadrao se par dana i bio gostom na piru u kojem je Stipe Zara enio sina Nikolu
mladenkom iz kue Zudeniga, to se prema spisima dogodilo 1626. Meutim, braa
barakovi bila su u mletakoj galiji protiv Uskoka u mletako-uskokom ratu koji se
odvio 1615-1617, zavrivi mirom u Madridu po ijim su odredbama Uskoci preseljeni
u okolicu Otoca i umberak i nisu vie mleanima ugroavali sjeverno jadransku
plovidbu, stoga se ta dva vremenska peridoa ne poklapaju.
4. estitomu gradu Zadru (Ve, 1582)
njegova prva pjesma
prigodnica
271

pripisuju mu se i nestala djela: gramatika ilirskoga jezika i povijest naroda

dalmatinskoga i hrvatskoga
on je prvi u jedan pjesniki mit upleo misli tadanjih uenih Hrvata o veliini slovinskog
naroda i jezika
uveo je opet sonet, kojemu je dao ime zunopojka, ali upotrebljava ga kao pripovjedni oblik,
dajui mu funkciju strofe

RAZVRSTAVANJE
ep na narodnom jeziku ugleda se na antike autore
u lirici su aktualne poslanice i prigodnice
ravnopravno religioznoj tematici se pojavljuje i svjetovna
2 vrste stiha: 8-erac i dr. 12-erac
na poetku 17.st. poinje dominacija 8-erca:
4 + 4 simetrini
5 + 3 asimetrini
dvije vrste dr. 12 erca:
1. dubrovaki (juni, lirski)
---/--- // ---/-----/--- // ---/--- ima granicu i u sredini
2. dalmatinski (sjeverni, epski, narativni, marulievski)
-----A // -----B
-----A // -----B
-----B // -----C
-----B // -----C
Na latinskom su pisali:

Samo na hrvatskom su pisali:

Karlo Puci
Ludovik Crijevi
Dore Dri
Ilija Crijevi
Jakov Buni
Ivan Polikarp Severitan
Damjan Benea
Franjo T. Andreis
Antun Vrani
. Meneti
M. Vetranovi
H. Luci
P. Hektorovi
M. Pelegrinovi
M. Dri
P. Zorani
B. Karnaruti
272

Na talijanskom je pisao:

Ludovik Paschale

dramski anrovi u renesansi:

tragedija (Dri)
komedija (Dri, Naljekovi)
pastorala (Dri, Naljekovi, Vetranovi)
prikazanja (Vetranovi, Maruli)
mitoloka drama (Vetranovi)
Renesansna komedija
razvila se pod utjecajem talijanske novele i latinske komedije (Plaut, Terencije)
zadrala je tipine likove i situacije iz latinskih komedija (smijeni starac, krt, zaljubljen u
mladu enu, hvalisavi vojnik, kurtizana, sluge i sluavke koji zapliu i raspliu radnju)
zamrena intriga, ponekad se rjeava pomou prepoznavanja
omiljeno sredstvo komike je presvlaenje, osobito u odijela drugog spola
po uzoru na klasine drame i ovdje vlada jedinstvo mjesta i vremena
pozornica obino prikazuje trg s kuama glavnih likova
Ep
epska knjievnost u stihu, a prvenstveno ep, nastaje u HK u razdoblju humanizma, u drugoj
polovici 15., a bit e produktivan tijekom cijelog 16.st.
pod utjecajem antike, a zatim latinistike humanistike knjievnosti i suvremene talijanske
knjievnosti oblikuje se hrv. knjievnost renesanse
u tom razdoblju nastaje i stihovana epika na hrv. jeziku, razvijajui se pod utjecajem antike
knjievnosti (Vergilije)
ep knjievna vrsta koja u stihu pripovijeda o vanim dogaajima u drutvenom ivotu zajednice,
bilo religioznog, bilo povijesnog karaktera
u hrv. knjievnosti humanizma i renesanse oblikovale su se ove epske podvrste:
a) mitoloki ep
b) biblijsko-religiozni ep
c) alegorijski ep
d) povijesni ep
mitoloki ep zastupljen je samo jednim djelom: latinskim humanistikim epom Jakova Bunia De
raptu Cerberi
biblijsko-religiozni ep bio je produktivan i u latinskoj i u hrv. pisanoj epici
latinska:
Buni De vita et gestis Christi
Maruli Davidias
I. P. Severitan Solimaida
D. Benei De morte Christi
hrvatska:
Maruli Judita prvi klasini ep HK
ta podvrsta epa je dominantni anr hrv. humanizma i renesanse
tematika: biblijska, kransko-religiozna
knjievni postupci u naraciji preuzeti su iz vergilijanskog epa
fabula najee ima dvostruki smisao: doslovni i alegorijski, koji se uvijek kranski
273

pravovjeran
povijesni ep teme su iz hrvatske povijesti; anr e najee obraivati antitursku tematiku i u hrv. e
epici biti plodan do kraja 19. pa i u 20.st.
krae narativne vrste:
M. Maruli Istorija od Suzane
stihovane pripovijetke u kojima se obrauje ljubavna tematika: to su Ljubav i smrt
Pirama i Tizbe (prijevod i preradba Ovidijevih Metamorfoza) B. Karnaruti i D.
Zlatari
hrv. knji. u ovom razdoblju nije ostvarila ni jedno djelo viteke epike
renesansna epika je u nasljee ostavila 2 dominantna anra (povijesni ep i biblijskoreligiozni ep) i dva tipa epskih junaka (lik Judite, koji je primjer kranske skromnosti,
hrabrosti i junatva, i lik Nikole ubia Zrinskog, hrabrog i traginog borca protiv Turaka koji
postaje simbolom antiturske pobune kao i olienje tragine nacionalne povijesti)
FIGURA U EPU
(na primjeru Marulieve Judite)
Marulievu Juditu moemo svrstati u skupinu knjievnih tekstova, odn. onakvih narativnih djela u stihu
koja nastaju u slijedu antike knjievne tradicije te se nazivaju ep, epos ili spjev, a
karakteriziraju ih sljed. obiljeja:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

pria koja je od bitne vanosti za ivot zajednice u kojoj djelo nastaje

distanca, tj. pripovjeda koji onome to se pripovijeda stoji nasuprot, ne ulazei u radnju
pripovijedanje je sjeanje i miljenje o prolom
oslovljavanje sluateljstva ili itateljstva
jezik epskog djela mora biti iv i jasan, a izlaganje pregledno
radnja mora biti napeta, da recipijenta navede na sudjelovanje u pripovjedaevu iskazu
opirno prikazivanje svih dogaaja, koje vodi odreenom cilju
odreena vrsta stiha
lirska, epska i dramska djela starijih razdoblja europske pa tako i hrv. knjievnosti stilsku
dimenziju svojih tekstova oblikuju raznolikim figurama i tropima, gradei ih prema pravilima
antike retorike i drei se uputa o uporabi ornatusa (ukrasa)
antika retorika razlikovala je prema sadraju odn. predmetu nekoliko vrsta naracije, te je
umjetniko pripovijedanje klasificirala ovako:

1. pripovijedanje o dogaajima
a) historia pripovijedanje o istinitom
b) fabula pripovijedanje o vjerojatnom
2. pripovijedanje o osobama
SPECIFINO RETORIKO, ODN. ELOKUCIJSKO USTROJSTVO KLASINOG EPA
- elokucija = okretnost u govoru, rjeitost
Ilijada, Odiseja, Eneida u tim su epovima uspostavljene nedvojbene retorike osobine
274

svakog epskog teksta, profiliran je odreeni repertoar tropa i figura koje e se obvezatno
pojavljivati u svakom epu i koje e se stoljeima vrlo malo mijenjati, pokazujui u tom pogledu
izrazitu konzervativnost
Ustrojstvo:
a) na poetku odreenje epske teme
b) invokacija kojom pripovjeda uspostavlja izravnu komunikaciju s recipijentom
c) opis glavnog lika, epskog junaka lik e se predoiti itatelju prvo u svojem vanjskom
obliju (bit e nabrojani dijelovi njegove odjee, s mnogo epiteta, metafora-simbola, a njegovo
junatvo ili neke druge karakterne osobine bit e recipijentu ocrtane nabrajanjima i
usporedbama s drugim slavnim i poznatim junacima ili likovima slinih osobina bilo antike
bilo biblijske povijesti). Ako je pak rije o enskom liku, itatelju se prvo nudi opis ljepotice i
junakinje; opis koji poiva na usporedbama i metaforici koja vlada i u istodobnoj lirici, a zatim
slijedi katalog u kojem pripovjeda nabraja poznate svjetske ljepotice, dok pritom usporedbom i
figurom nadmaivanja nastoji itatelja uvjeriti u to da je njegova junakinja ljepa i bolja od svih
nanizanih i pobrojenih
d) zapoinjui novo pjevanje, pripovjeda e mjesto i vrijeme radnje odrediti ne doslovnim
oznakama za mjesto i vrijeme, nego kompliciranim perifrazama, personifikacijama,
antonomazijama (Antonomazija = postupak kojim se ime ovjeka iri kao opi pojam (Mecena
= dobrotvor, Job = onaj koji je strpljiv...)), sinegdohama i metonimijama u kojima e pokrenuti
sva svoja znanja iz grke i rimske mitologije, ponavljajui pritom neke stalne epitete i rabei
esto neke iste ili sline formule
u epu s vanom povijesnom temom u kojem se opisuje bitka sukobljenih strana pripovjeda e
itatelju epitetima, metaforama-emblemima, nabrajanjem i poredbama omoguiti ivu, vizualno
posve jasnu predodbu svih vojnikih redova sukobljenih vojski, njihovu odjeu, obiljeja
vlasti, moi i vojnike hijerarhije, kao i vrste oruja s kojim su u bitku krenuli
samu bitku pripovjeda e nastojati opisati to ivlje, inzistirajui na nabrajanju i nizanju
dinaminih glagola, glagola zbivanja, a elei doarati zveket oruja, nerijetko e se posluiti i
nizanjem brojnih zvukovnih figura
figura ili trop se u epskom djelu moe oekivati na sljed. mjestima:
a) poetak ili kraj epa
b) poetak i zavretak svakog pjevanja
c) dijelovi u kojima se naracija prekida opisom
d) dijelovi u kojima naraciju prati ili posve prekida refleksivni komenatr pripovjedaa ili nekog od
likova epa
e) opisi epskih junaka ili junakinja
f) opisi mjesta i vremena radnje
g) opisi bitaka, dvoboja ili sukoba
h) opisi predmeta kao npr. krune vladara ili sl., koji imaju posebno, simboliko ili emblematsko
znaenje u epu
i) pripovjedaeve refleksije u kojima recipijentu iznosi svoje stavove o pripovijedanom dogaaju,
o epskom junaku ili junakinji
na tim mjestima figure nisu samo ornatus nego su odgovorne i za oblikovanje epskog teksta kao
narativnog djela
tovie, moemo ak rei da su figure u epu esto odgovorne i za oblikovanje cjelokupne slike
275

predoenog epskog svijeta

JUDITA
poetiku klasinog antikog epa prvi je u hrv. ep unio Marko Maruli epom Judita
u Juditi se epske figure javljaju na tono predvidivim mjestima, retoriki sastav figura slian je
figuraciji u Homera i Vergilija, a figure imaju identine ili sline funkcije kao i u drugim
klasinim epskim djelima europske knjievnosti
Maruli je Juditom u nacionalnoj kulturi zapoeo novu knjievnu vrstu, koju je elio oblikovati
na tradiciji antikog klasinog epa
repertoar figura u Marulievu epu podudara se s ornamentacijom klasinih epova europske
knjievnosti
stilske osobine, kao i sastav figura u Juditi precizno i detaljno je opisao Petar Skok u studiji O
stilu Marulieve Judite
on analizira razne vrste poredaba, metafore i njihovo porijeklo, epiteta ornatia 6, hiperbole,
ponavljanja i antiteze, samostalne perifraze i kataloge
Judita zapoinje kratkim odreenjem epske teme
nakon toga slijedi invokacija, ali ne Apolona i muza, nego kranskog Boga
invokacija u Juditi ima nekoliko funkcija: osim to je signal o generikoj pripadnosti djela
klasinoj epskoj knjievnosti, ona sudjeluje i u izraavanju pripovjedaevih idejnih koncepcija
opisujui svoje likove, Maruli se koristi razvedenim homerovskim poredbama
prikaz Nabukodonosorova nemira i nesanice i usporedna asirskog kralja s bijesnim psom obavio
je u epu nekoliko funkcija: itatelju je vrlo zorno predoio Nabukodonosorov lik, omoguio mu
mentalnu vizualizaciju epskog junaka kao i ivo razumijevanje njegova psiholokog stanja, to
je bila novina u hrv. knjievnosti
opis Nabukodonosora Maruliev pripovjeda zakljuuje izravnim upletanjem pripovjedaa u
priu milju o pohlepi koja se nikada ne moe nasititi, a koja je uobliena u figuru sententia
na taj nain Maruli omiljenu figuru antikih retora i pjesnika rabi i kao ornatus i kao savjet,
preporuku koja je bliska sudu, presudi
razvedeni opis zore, koji se temelji na brojnim figurama, od kojih je najea personifikacija,
obavio je u epu nekoliko poslova: osim ornamentalne funkcije, Maruliev opis zore ima
stanovitu ulogu u organizaciji grae: opis s vremenskim podatkom omoguio je prii da
preskoi jedno razdoblje, osposobio je fabulu da prebrodi problem diskontinuiteta prie,
njezinih vremenskih odrednica, odn. obavio je vanu ulogu u kompoziciji epa
u 5. pjevanju nalazi se i katalog u kojem se Juditina ljepota usporeuje s ljepotom mnogih ena
biblijske i antike povijesti i mitologije
kategorija pikturalnosti kao dominantan osobina svih klasinih europskih epova temeljila se
najee na katalozima epskih junakinja
katalog je jedan od znakova, signala epskog anra
Maruli je inzistirao na tom epskom postupku, iji je sastav figura odreen i kanoniziran
(usporedba, hiperbola, nabrajanje, nizanje, paralelizmi, itd)
u 5. pjevanju nailazimo i na opis pijanca koji Maruli oblikuje nizanjem niskih, grotesknih
pjesnikih slika
normirane uzviene teme i visok stil upotrebljava banalan, nizak leksik kao i figure i postupke
koji bi prije pristajali u komediji (groteska, ironija, sarkazam, ismijavanje, izrugivanja)
karikaturalnom slikom i grotesknim opisom pripovjeda pijance eli uniziti, prikazati kao neto
demonsko i izvri smijehu i poruzi
Maruli je pomou figuracije ostvario dijalog ne samo s klasinom antikom epikom, nego je u
6

ukrasni pridjev

276

Juditu inkodirao i one smislove koje je imala srednjovjekovna alegorijska epika prikazivanjem
demonskog kao smijenog i komiog
djelo je opskrbio i raznovrsnim marginalnim biljekama, a najee onima koje itatelja
upuuju na uporabu neke figure u tekstu
tako pri svakoj razvedenoj poredbi Maruli u biljeci navodi termin prilika, kod uporabe svake
sentencije navodi u biljeci njezinu glavnu misao, pri invokaciji biljei i objanjava tko su bili
Apolon i muze, pri uvoenju opisa s vremenskim podatkom navodi koji dio dana ili noi
navedeni opis opisuje
usporeujui Juditu s antikim i biblijskim lijepim enama, objanjava tko je bila pojedina ena
i navodi ukratko priu po kojoj je navedena ena ostala zapamena
RETORIKE FIGURE U JUDITI PREMA FUNKCIJAMA KOJE U EPU IMAJU:
1. poetika funkcija
2. generika funkcija razne figure apelativnosti, izravnog obraanja itatelju, figure koje
sudjeluju u invokaciji, figure kataloga, figure u opisima vremena, mjesta, lika
3. persuazivna funkcija uvjeravaju u istinitost prie, u istinitost pripovjedaeva iskaza
4. aksioloka funkcija funkcija vrednovanja epskih junaka, radnje epa, epskog svijeta u
cijelosti; figure koje uvjeravaju o podjeli likova na dobre i zle, koje vrednuju pojedine osobe ili
dogaaje u epu kao moralne ili nemoralne, pozitivne ili negativne za ivot zajednice
5. prikazivaka funkcija figure u epu koje oblikuju opisno perspektuirane segmente i djeluju
ivo na recipijentova osjetila omoguujui vizualizaciju opisanog
6. intertekstualna funkcija brojne figure svakog obrazovanijeg recipijenta navode na
usporedbu tog epa sa svim prethodnim epovima europske knjievne batine; epske figure
uvjetuju sa ep uspostavlja otvoreni dijalog s cjelokupnom europskom tradicijom
7. metatekstualna funkcija to su figure koje eksplicitno govore o poetikoj, anrovskoj,
ideolokoj sainjenosti djela; njihovo je mjesto pojavljivanja i sam tekst epa, a jo ee
marginalne biljeke
8. diskurzivna funkcija
9. svjetonazorska funkcija
10. rodovsko-knjievnosna funkcija
MJESTO EPIKE U HRVATSKOJ RENESANSNOJ KNJIEVNOSTI U DUBROVNIKU
epska djela koja opjevavaju neki za drutvenu zajednicu vaan dogaaj, relativno opsena i u
normiranu stihu, javljaju se u HK tek u drugoj polovini 15.st. , u doba nastajanja latinske
knjievnosti humanizma, koji je zahvatio dalmatinske gradove i Du
katalog cjelokupne hrv. epike renesansnog razdoblja ine sljedee narativne vrste.
1. biblijsko-vergilijanski ep (Maruli Judita)
2. povijesno-vergilijanski ep (Karnaruti Vazetje Sigeta grada)
3. povijesno-kroniki spjev (Sasin Razboji od Turaka)
4. alegorijsko-peregrinacijski ep (Vetranovi Piligrin)
5. stihovana ljubavna pripovijetka (Krnaruti, Zlatari)
6. putopisni spjev (Hektorovi Ribanje)
7. epilij (Maruli Susana)
8. opisno-narativne pjesme (Vetranovi Galiun, D. Dri, Sasin Mrnarica)
9. pastoralno-idilini roman (Zorani Planine)
277

10. krae epske pjesme (Maruli, Vetranovi)

11. kronika (rnko Podsjedanje i osvojenje Sigeta, Vramec Kronika, Barakovi Jarula)
jedino epsko djelo koje u dubrovakoj knjievnoj regiji obrauje povijesnu temu su Sasinovi
Razboji od Turaka
povijesnog epa nema:
a) bilo zato to slobodna drava u doba gospodarskog i kulturnog prosperiteta nije bila
zainteresirana za aktualnu politiku stvarnost jer je ivjela u relativnoj zatienosti i sigurnosti
b) bilo zato to je tema kransko-turskih sukoba za dravu koja je politiki bila ovisna o Porti bila
tabuirana i potencijalno kompromitirana
c) bilo zato to povijesni ep, kao knjievna vrsta, u sredini obuzetoj u to doba prvenstveno
ludikim, igralakim shvaanjima knjievnosti nije naao znatnijeg odjeka
jedini politiki tekstovi koji nastaju u dubrovakoj renesansnoj sredini su satire i narativnorefleksivne pjesme M. Vetranovia
od manjih epskih vrsta u Du u doba renesanse postoje:
ljubavna pripovijetka u stihu
opisno-narativna pohvalnika pjesma
bile su proirene i krae epske pjesme
epilij dubrovaka renesansa nije proizvela
ni romana u Du nema
izostala su i pastoralna narativna djela
takoer nema ni proznih ni religioznih kronika
lirika u doba renesanse:
1. Ljubavna lirika
1. trubadursko-petrarkistika (Zbornik N. Ranjine, prva generacija petrarkista)
2. petrarkistika (druga i trea generacija petrarkista)
3. anakreontika (D. Ranjina, S. Bobaljevi)
4. pjesme stilizirane na narodnu (Ranjina, Bobaljevi)
5. pastoralno-idilina (Zbornik N. Ranjine, Ranjina, Bobaljevi)
6. ljubavna lirika na talijanskom (L. Paschale, Bobaljevi, Miho Monaldi)
2. Pokladna lirika (maskerate)
brojne Jeupke; autori: Pelegrinovi, Vetranovi, Bobaljevi, H. Maibradi, Naljekovi,
Sasin, S. urevi
3. Poslanice
4. Epigrami
5. Satirina poezija
Maruli, Vetranovi, D. Ranjina, Bobaljevi
6. Religiozno-refleksivna lirika
Vetranovi Remeta
278

7. religiozno-duhovna lirika
1. crkvene pjesme (Zbornik N. Ranjine, Vetranovi-tridesetak pjesama, Dimitrovi-Pjesni
duhovne, Naljekovi-Pjesni bogoljubne; teme: temeljne kranske dogme, izrazito
emocionalni stav lirskog subjekta prema pitanjima vjere)
2. tumaenja psalama i molitve (Dimitrovi-sedam psalama, Vetranovi 5 psalama,
Dimitrovi Tumaenje od oenaa)
3. lamenti (Tuenje grada Hjerozolima, Tuenje grada Budima)
4. religiozni epigrami
5. Gospini plaevi
6. kontrasti, prenja (Maruli Lipo prigovaranje razuma i lovika, Poklad i Korizma)
8. moralno-didaktina lirika
Maruli, Vetranovi, Dimitrovi, Naljekovi
9. religiozni i moralistiki epigrami
Dimitrovi Priice izete iz Svetog pisma i filozofa, M. Maruli
lirika je u poecima ranog novovjekovlja u hrv. zemljama bila vrlo produktivna, njezin
generiki sastav je mnogo razvedeniji od onog epike
izvan Du znaajniji su lirici jedino H. Luci i M. Maruli
lirika je prvenstveno svjetovna u doba renesanse u hrv. knjievnosti Dubrovnika bila
izuzetno omiljen, popularan i proiren knjievni rod, a po brojnosti njezinih vrsta i podvrsta
moemo zakljuiti da je dubrovaka renesansna sredina posjedovala visokorazvijenu literarnu i
estetsku svijest
rod lirskog obavio je u hrv. renesansnoj kulturi niz znaajnih i vanih zadaa koje su hrv.
knjievnost uvele u suvremene poetoloke i estetike tijekove zapadnoeuropske kulture, a
nacionalni prostor u prostor zapadne Europe
renesansne dramske vrste:
1. Komedija
a) eruditna (Drieve komedije, na neki nain i Naljekovieva Komedija VII.,
Benetovi)
b) seljaka komedija (Komedija od Raskota)
2. Dramska robinja
D. Dri udni san, Vetranovi Dvije robinjice, Naljekovi Komedija III.
3. Drama
Luci Robinja
4. Farsa
Naljekovi Komedija V. i Komedija VI.
5. Tragedija
Dri Hekuba, Gueti-Bendevievi Dalida, Buni Babulinov Jokasta, Lukarevi Burina
Atamante, Zlatari Elektra
279

6. Prikazanje
Vetranovi
7. Biblijska drama
Vetranovi Suzana ista
8. Mitoloka drama
Vetranovi Orfeo, Dijana, Naljekovi Komedija II., Pirna drama iz Zbornika N. Ranjine
9. Pastoralno-idilina drama
a) pastoralna ekloga (Radmio i Ljubmir)
b) pastoralna drama, pastirska igra (Vetranovi Prikazanje od poroda Jezusova,
Naljekovi Komedija I., Zlatari Ljubmir, S. Gueti Raklica, Dri Tirena,
Venera i Adon, Plakir, Sasin Filide, Flora)
c) prikazanja s pastoralnim elementima (Vetranovi)
10. Komedijica, seljaka lakrdija, pokladna, pirna igra
Dri Novela od Stanca, Sasin Malahna komedija od pira
i anrovska slika hrvatske renesansne drame jasno pokazuje da je i u ovom knjievnom rodu Du
uvelike prednjaio pred ostalim hrv. regijama
s iznimkom hvarske sredine, svjetovne drame nigdje izvan Du u renesansnom razdoblju nije
bilo, a u Du su bili zastupljeni gotovo svi onodobni dramski modeli
hrv. narativna knjievnost u Du niti nastavlja tradiciju humanistike latinske epike, niti uvodi
nove teme i sadraje, osobito viteko-ljubavne, kakvi su u susjednoj Italiji bili tada moderni i
aktualni, nego u dvije svoje epske vrste s veim pretenzijama konzervira neke srednjovjekovne
postupke i neke medijevalne anrove: kroniarski nain izlaganja grae (Razboji od Turaka),
alegoriju, linearnu kompoziciju, oblikovanje lika kao neindividualizirane ljudske sudbine
(Piligrin)

PONAVLJANJE
POEZIJA
PETRARKISTI
1.generacija petrarksita - puki orijentirani petrarkizam, kariteanski petrarkizam
Jerolim Viduli
Dore Dri
iko Meneti
Marin Kristievi
Andrija Zlatar
2.generacija petrarksita
Vetranovi
Luci
280

Nikola Dimitrovi
Nikola Naljekovi
Marin Dri
Petar Zorani
Maroje Maibradi
Sabo Bobaljevi
ime budini
Miho Buni i dr, sve do Dinka Ranjine (on nije!)
3. generacija petrarkista akademski petrarkizam, bembizam
Dinko Ranjina
Dominko Zlatari
Horacije Maibradi
Marin Gazarovi
Brne Karnaruti
Juraj Barakovi
LJUBAVNA LIRIKA
7. trubadursko-petrarkistika (Zbornik N. Ranjine, prva generacija petrarkista)
8. petrarkistika (druga i trea generacija petrarkista)
9. anakreontika (D. Ranjina, S. Bobaljevi)
10. pjesme stilizirane na narodnu (D. Ranjina, Bobaljevi)
11. pastoralno-idilina (Zbornik N. Ranjine, Ranjina, Bobaljevi)
12. ljubavna lirika na talijanskom (L. Paschale, Bobaljevi, Miho Monaldi)
PUKE KARNEVALSKE PJESME I MASKERATE
Dore Dria (Gizdave mladosti i vi svi ostali)
Maruli ??
Vetranovi (Trgovci Armeni i Indijani, Lanci alemani, trumpeatari i pifari; Dvije robinjice,
Pastiri, Remeta )
Pelegrinovi (Jeupka)
Naljekovi: 12 pokladnih pjesama
Sasin (Muika od crevljara, Vrtari)
Sabo Bobaljevi (Jeupka)
H. Maibradi (Jeupka)
taj slijed prekinuo je S. urevi sa svojim Derviem
NABONA LIRIKA
piu je mnogi: od Marulia i Menetia preko Vetranovia, Dimitrovia i Naljekovia do Miha
Bunia i ime Budinia te do Horacija Maibradia i Jurja Barakovia; Nikula Alberti Matuli,
Jerolim Martini, Petar Luci, Dominik Armanov, Frane Bogavi, Frane Boievi Natalis,
Petar Divni, Mihovil Vrani, Marin Buresi, Marin Kaboga...
Religiozno-refleksivna lirika
Vetranovi Remeta
281

religiozno-duhovna lirika
7. crkvene pjesme
Zbornik N. Ranjine,
Vetranovi-tridesetak pjesama,
Dimitrovi-Pjesni duhovne,
Naljekovi-Pjesni bogoljubne;
8. tumaenja psalama i molitve
Dimitrovi-sedam psalama
Vetranovi 5 psalama
Dimitrovi Tumaenje od oenaa
9. lamenti
Maruli: Tuenje grada Hjerozolima
Vetranovi: Tuenje grada Budima
10. religiozni epigrami
11. Gospini plaevi
12. kontrasti, prenja
Maruli Lipo prigovaranje razuma i lovika, Poklad i Korizma(??)
moralno-didaktina lirika
Maruli
Vetranovi
Dimitrovi
Naljekovi
religiozni i moralistiki epigrami
Dimitrovi Priice izete iz Svetog pisma i filozofa, M. Maruli
RODOLJUBNA POEZIJA
Maruli Molitva suprotiva Turkom, Tuenje grada Hjerozolima
Vetranovi: Tuba grada Budima, Orlaa Rianka
D. Dri, ???
Luci: U pohvalu grada Dubrovnika
Zorani unutar Planina! parafraza Molitve suprotive Turkom, pastir Marul
Naljekovi - ???
Juraj Barakovi: estitome gradu Zadru
Karnaruti ??
Hortenzije Bartuevi,
Ivan Vidali,
Sasin
Zlatari
Mrnavi
Budini, PROVJERITI!!
SATIRINA POEZIJA
iko Meneti ??
Marin Kristievi ??
Mavro Vetranovi (Pjesanca slavi carevoj, Pjesanca gospodi Krstjanskoj, Orlana Rianka
282

Blanom; Kotoranom, Peratanom; )

Kaboga, ??
Dinko Ranjina ??
Marko Maruli (Anka Satira, Spovid koludric, Poklad i korizma)
Pelegrinovi ???
Dominko Zlatari ??
Vale Sorkoevi??
Paskoje Primovi ??
D. Ranjina
Bobaljevi
REFLEKSIVNA POEZIJA
Dore Dri
Nikola Dimitrovi
Mavro Vetranovi: Svijet i moje pjseni, Aurea aetas, Moja plavca
Hanibal Luci
Marko Maruli
Petar Hektorovi
Dinko Ranjina
Dominko Zlatari
Maroje Maibradi
PRIGODNA POEZIJA, EPISTOLARNA, POHVALNIKO-POASNIKA TE POSVETNA I
EPITAFIJSKA
Crijevi, igori, Pannonius, Maruli, D. Dri, Luci, Hektorovi, Vetranovi, Pelegrinovi,
Dimitrovi, Naljekovi, M. Dri, Sasin, Ranjina, Zlatari, Barakovi, H. Maibradi, M.
Maibradi, Bobaljevi, Miho Buni, Vodopi, Vidali, H. Bartuevi, Paroi, Gazarovi,
Tartalji, Mrnavi, Budini...

EPIKA
e) MITOLOKI EP
Jakov Buni: De raptu Cerberi
f) BIBLIJSKO-RELIGIOZNI EP
NA LATINSKOM:
Jakov Buni: De vita et gesti Christi (biblijsko-vergilijanski ep)
Damjan Benei: De morte Christi (biblijsko-vergilijanski ep)
I.Polikarp Severitan: Solimaidos libri tres
Maruli: Davidijada (biblijsko-vergilijanski ep)
NA HRVATSKOM
Maruli: Judita (biblijsko-vergilijanski ep)
g) ALEGORIJSKI EP
Vetranovi: Piligrin (alegorijsko-peregrinacijski)
283

h) POVIJESNI EP
Brne Karnaruti: Vazetje Sigeta grada (povijesno-vergilijanski ep)
Sasin: Razboji od Turaka (povijesno-kroniki spjev)

Juraj Barakovi: Vila Slovinka

Fertreida??
POEMA/EPILIJ
Maruli: Historija od Suzane
-

STIHOVANA LJUBAVNA PRIPOVJEST

Brne Karnaruti: Ljubav i smrt Pirama i Tibe
Dominko Zlatati: Ljubavi i smrt Pirama i Tizbe

PUTOPISNI SPJEV
Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje
OPISNE NEARATIVNE PJESME
Vetranovi: Galijun
D.Dri ???
Sasin: Mrnarica
KRAE EPSKE PJESME
Maruli
Vetranovi
KRONIKA
rnko: Posjedanje i osvojenje Sigeta
Vramec: Kronika
Barakovi: Jarula

DRAMSKE VRSTE
PRIKAZANJA
Vetranovi: Kako bratja prodae Jozefa, Od poroda Jezusova, Od uskrsnutja Isukrstova, Suzana
ista, Posvetilite Abramovo
Maruli: Skazanje sv. Panuncija (i moda Skazanje nevoljnega dne od suda ognjenoga,
Skazanje sv. Bernarda)
Marin Gazarovi,
PASTORALNO-IDILINA DRAMA
284

D. Dri: Radmio i Ljubmir

Vetranovi: Istorija od Dijane, Lovac i vila
Naljekovi: komedije 1-4
Marin Dri: Venere i Adon, Tirena, Plakir (Griula)
Sasin:
Gazarovi
a) pastoralna ekloga
Dore Dri: Radmio i Ljubmir
b) pastoralna drama, pastirska igra
Vetranovi Prikazanje od poroda Jezusova ????
Naljekovi Komedija I.,
Zlatari Ljubmir,
S. Gueti Raklica,
Dri Tirena, Venera i Adon, Plakir
Sasin Filide, Flora
c) prikazanja s pastoralnim elementima
Vetranovi: Posvetilite Abrahamovo

TRAGEDIJA
Dri: Hekuba
Gueti-Bendevievi Dalida, Buni Babulinov Jokasta, Lukarevi Burina Atamante,
Zlatari Elektra
KOMEDIJA
a) eruditna
Naljekovi: komedija 7.
Dri: Skup, Dundo Maroje, Arkulin, Pjerin, Duho Krpeta, Tripe de Utole (Mande)
Benetovi: Hvarkinja
b) seljaka
- Komedija od Raskota
FARSA
Naljekovi: komedija 5 i 6
POKLADNA IGRA, PIRNA IGRA, SELJAKA LAKRDIJA, KOMEDJICA
Dri: Novela od Stanca (pokladna igra)
Sasin: Malahna komedija od pira
DRAMA
- Luci: Robinja
a) mitoloka;
Vetranovi: Orfeo, Dijana
285

Sasin
Benetovi
Mrnavi
Primovi (zaetak melodrame)
DRAMSKA ROBINJA
D. Dri: udni san
Vetranovi: Dvije robinjice
Naljekovi: komedija 3.
BIBLIJSKA DRAMA
Vetranovi Suzana ista

PROZA
proza
izuzimajui oficije i lekcionare, proze ima malo
najvee i najvrednije su Planine
razne posvete, predgovori

MANIRIZAM
druga pol. 16. st. poetak 17. st.
286

DUBROVNIK U DRUGOJ POLOVICI 16. I NA POETKU 17. ST.

poezija se primie baroknom izrazu
s leutako-petr. tradicijom nije prekinuo ni Dinko Ranjina ni njegovi neto stariji (Sasin,
Bobaljevi) ni mlai (Zlatari, H. Maibradi) suvremenici
novi se hum-renes. krug stvara oko akademije Slonih kojoj su inicijatori i najaktivniji lanovi
pjesnici Savko Bobaljevi, Marin Kaboga, Miho Monaldi, Nikola Naljekovi i dr.
humaniste, latiniste i pjesnike okuplja neko vrijeme i tal. knjievnik, teolog i polihistor
Lodovice Becadelli koji od 1555. boravi u Du kao nadbiskup
pored Bobaljevia i Kaboge, njegovu krugu pripadaju i Nikola i Stjepan Gueti, Serafin
Zamanja i dr.
pjesnici i filozofi okupljaju se i oko poznatog filozofa Nikole Vitova Guetia
Cvijeti Zuzori pjesnici pjevaju u pohvalu
stonski knj. krug: Sasin, M. Maibradi, Marko Baseljevi, Bobaljevi i Miho Buni
latinizam je privremeno u zastoju, naroito to se tie poezije
hr. pjesnike po vremenu djelovanja moemo podijeliti u 2 grupe; u prvu bi ili oni koji su
stariji od Dinka Ranjine, na prvom mjestu Sasin, a u drugu oni mlai od Ranjine, meu
kojima Zlatari i H. Maibradi (tu spada i Ranjina)
u Du jo uvijek nema tiskare - mnoga djela su izgubljena ili okrnjena
u drugoj pol. 16. st piu se stihovi na tal. vie nego ranije i kasnije u 17. i 18. st

1. MAROJE MAIBRADI ULJAGA (1519 - 1591), Dubrovnik

oplakan od Dominka Zlataria
1. sauvano 10 pjesama:
Zatravi, zatravi
u stilu petrarkistike lirike
estetski najvrednija
strofe te pjesme se sastoje od dva dr12 + dva 6-erca
2. dvije nadgrobnice
3. poslanica Dinku Ranjini

2. ANTUN SASIN BRATOSALJI (1525 - 1595), Du, Ston

lirski i epski pjesnik, dramski pisac
puanin, Dubrovanin, ali je vei dio ivota ivio u Stonu
kolovao se u Du, gdje je temeljito upoznao domau pjesniku tradiciju i asimilirao pjesnika
iskustva prethodnika, upoznat i s lat i tal knjievnost
nema nikakvih podataka da se negdje dalje iao kolovati
ini se da je malo bio izvan knjievnog kruga
pisar solane u Stonu i stonske kancelarije
ivio u Stonu isto kad i Bobaljevi
KNJIEVNI RAD
287

uzor mu je Marin Dri, uei od njega i njegove su drame ilustirane realistikim scenama..
djelo mu je zanimljivo mnogo vie zbog svoje prigodnosti, aktualnosti, zbog nekog posebnog
literarnog realizma i knjievnohistorijskog znaenja nego zbog umjetnike vrijednosti
katkad ga nazivaju Gundulievim prethodnikom
utjecaj folklornog kazalita u dramama jezini plan, zamiljena kruna pozicija publike
oko glumaca
njegov dramski rad posljednji je akord domaeg kazalinog stvaralatva u predbaroknom Du
ini se da su Muika od crevljara, Vrtari i Robinjica nastali u mlaim danima, ali se ne zna
tono
Malahna komedija od pira vjerojatno pod starije dane, jer se spominje njegov sin Marin
djela su mu zanimljivija zbog kultruno i knjievno povijesnog znaenja nego zbog knjievnoumjetnike vrijednosti
3 dramska djela:
seljaka lakrdija
1. Malahna komedija od pira
pisana u stihovima, dr12; jedan prizor
ide u vrstu seljakih lakrdija (ismijavale su se seljake enidbe)
odigrava se u Stonu
seljak Radoje opisuje neku stonsku gozbu spominjui meu prisutnima Sasina i njegova sina
seljak Vueta, katunar od Gacka, ve star i gluh, dolazi sa svojim drutvom u Ston traiti
djevojku, ali ih na vratima zaustave vratari Frano i Koo, i tu se rasprede razgovor koji
ispunjava itav prizor i u kojm Vueta sa svojim starakim manama vrlo slabo prolazi
dobro je pogoen Radoje, tip naivno-lukava hercegovakog seljaka, koji govori o svemu i
svaemu prije nego odgovori na postavljena pitanja
nastala u zrelo doba stvaralatva
puki mariazzo
likovi:
Frano (vratar),
Koo (glava od sodata),
Tvrtko Radoje (vlai),
Vueta (kramar=sitni trgovac),
enik (katunar=stoar)
SADRAJ
Frano: otkud ovi Vlasi i ta ne znaju zakon, tako se ne ulazi u neredu u Ston. Kurvini junaci!
Radoje: traimo posao, nema Ilije kojeg si upoznao, ovo je katunar od Gacka, Vueta kramar i
Tvrtko Radoje.
Frano: ma vidi to se dere, rekao sam ti da stane sa strane.
Radoje: nema straha od nas, zdravi smo.
Frano: Radoje nisam te prepoznao, daj da se rukujemo. Otkud ste sve, kai.
Bla bla.. uglavnom Koo ne zna tko je Radoje, pa ga ne eli pustiti u grad. Pa ga Radoje
podjsea da su skupa pili u ulici Prijeki put (u Du) kod gospoe Made. Koo ga prepoznaje i
pita to je doao u ston. Radoje odgvoara da je doao s drugovima da bi nali djevojku za
sinovca u Stonu, jer nije mogao nai domau, Vlahinju. Koo ga pita koji je uzrok da ga nijedna
djevojka ne eli obljubiti. Radoje kae da je zato to je krljavac, tj. nizak je-nije kravi do repa,
288

pa mu nisu htjeli dati djevojku nijednu. Koo ih pita zato nisu s pogaom i sirom k Tomasu
kovau ili Perulinu otili i njih pitali za savjet gdje bi ga mogli udomiti. Radoje odgovara da
jesu ve. Koo im govori da se mudri savjeti od (valjda) Perlina mogu dobiti i da ga svi dolaze
pitati vezano uz njihov posao, i ponovno ih pita zato su doli u ston. Radoje kae da su on,
Vueta, Mili sinovac njegov doli jer njegova mati na Antunjdan ima protenje i da ga je
ulovio dum Tomas i rekao mu da e objedovati s njihovom druinom. I uvukao ih u kuu A
tamo sjedi druina, tiho razgovaraju, a dobrog vina bokari puni svi stoje, pjevaju pjesme
poasnice. Sjeli smo s njima, pa su im poeli nositi hranu: golubove, kokoi, patke, divlej guske
i svata jo. Koo ga pita je li znao koga po imenu od gostiju. Radoje mu nabraja goste: dum
Ivan, Krile, pop dum Petar, dum Tomas, dum Martin, dum Niko Jerkovi, dum nikola stari, sua
Boljinovi, dum Ilija, dum Andrija s Lopuda golem ak, i bilo ih je jo puno ne moe ni
nabrojati. Koo pita jel bio Sasin, njegov stari prijatelj :D, Radoje kae da je bio i Sasin i njegov
sin. Frano pita jesu li gosti ili kui veseli. Radoje kae da jesu :D .. sad neto udno i sve neto
krivo prema navedenim ljudima i zanimanjima tko to priaa, pa preskaem. Ugl. Radoje
objanjava da su doli traiti djevojku za katunara, koja nije ni mlada ni stara i da je bogata, jer
je i on bogat, ima torbu punu dukata, konja i konila, ovaca, goveda, krava, prasaca, jaraca, vie
od 2000. Katunar dodaje da trai da je pretila, bijela, mekuasta, da nije mala i da je bogata i da
je od dobra traga (valjda iz dobre familje). Koo pita za katunareve mane, sputa li mu se kila? I
dodaje da je gluh i star. Radoje kae da kad se digne nevrijeme neto mu se spusti, a kad
sjeverac pusti mu se neto vrati. ne kuzim. Frano kae da je jadna ona koja poe za njega, al
Radoje ponavlja da je gro bogat. Frano mu daje savjet da uzme masla, pogau i sir i vrati se u
Mali Ston i pita Maculu, da mu poklone i kae mu zato je doao. Koo mu dodaje da odu i pit s
tim ovjekom, on e vam isprositi gdje dobro eljade. Katunar kae Radoju da krenu. Koo im
kae da ako srede taj posao da ga pozovu na pir. Radoje kae da hoe. Pozdravlja se s Franom i
eli mu da bude dobro. Frano kae da se ulove u vlaki tanac, pred gospodom da se plee i
veseli, ja u igrat s tobom, moj brate radoje.
pastirske igre:
2. Filide
pod Drievim utjecajem napisana pastirska igra s pastirom zaljubljenim u vilu i s rodbinom
koja ga odvraa od ljubavi
nepotpuno sauvana parafraza Tirene
3. Flora
u stihovima, dr12
ista ljubavna idila, u kojoj dva pastira, Miljas i Radat, uzdiu za vilama Florom i Filidom, a
ove im, ranjene od Kupida, na kraju uzvraaju ljubav
u njoj ima elemenata stare ekloge
u posljednjem prizoru stari pjeva Milat pjeva pjesmu u narodnom tonu i ritmu (Budi, svijetla
zoro, budi slavja od gore)
likovi: pastiri Miljas i Radat, vile Flora i Filide, stari pjeva Milat, Vuljea (mislim da je gore di
u opisu pie Miljas zapravo ide Vuljea, al ok.)
SADRAJ ulomaka iz PSHK:
Vuljea: zli su dani doli, ivi se naopako, ali e i te koji rade zlo doi kazna od boga jer bog
kanjava zle.
Flora: hvali Filidu.
Radat: govori o tome to e mu vile, milije mu je vino i hrana, kad je bio mlad je plesao i igrao
289

s vilama, a sad za njih ne haje, na mladima je da se trude oko njih i slue im.
Milat: (u 8ercu pjeva, abab) Da je dola pasitica/vila do vode, cijela lijepa, ogledala se u jezeru
i kad je svanuo dan zapjevala zavrnu pjesmu: Budi, svjetla zoro, budi slavja od gore... da se
ona rano digne i urani i splete dva vijenca, jednog za sebe, a drugog za svog dragog kojeg voli
vie od majke, zbog svoje i njegove skrovite ljubavi. - zavrna pjesma je u 12, aabb
pokladne pjesme (maskerate)
nastale u mladim pjesnikovim danima (jedan od posljednjih koji ih je pisao)
4. Muika od crevljara
jedna od najuspjelijih aluzivnih karnevalskih pjesama svog vremena, cipelari se nude
gospojama da im naprave cipele, hvale svoj rad i svoje materijale.
na kraju svakog dijela, uvjetno reeno strofe ponavalja se reenica Biagio, Biagio, viva,
viva! (Vlaho, Vlaho, ivio, ivio!).
Rima je aabbcc, 8erci
5. Vrtari
vrtlari koji su doli iz daleka i nude se gospojama da im urede perivoje, hvale se kako su
vrijedni, saditi e im sjeme, cijepiti divlje voke, ozdraviti bolesne voke, i perivoj e im
biti najljepi ikad :D
8erci, rima specifina: prva 4 stiha se rimuju na krajevima aabb, u sljedea tri se kraj
rimuje sa sredinom, c,d,e, i onda 2 stiha koja se rimuju na kraju ff.
a
a
b
b
cc
dd
ee
f
f

6. Robinjica
zarobljena djevojka pripovijeda kako je pala u ruke gusaru, nastojei probuditi samilost poput
Vetranovievih Dviju robinjica
maskirani mukarac izgovara tekst zarobljeniine tualjke, koja kao da je preuzeta iz
suvremenih pukih moreki
pjesme
7. Mrnarica
opisno-narativni spjev, poema
njegova najivlja pjesma
u 252 stiha slavi se snaga dubrovake mornarice i velia politika mo Dubrovake republike s
nizom realistino-aljivih slika iz pomorskog ivota u drugom dijelu
ispjevana u 8-erakim katrenima, rima abab
najuspjelija, inspirirana narodnom poezijom
podsjea na Vetranovieva Galijuna po rodoljubnom tonu, pojedinim stihovima i nainu crtanja
sitne realnosti
najavljuje ritmove baroknih poema i epova
SADRAJ: Stoji poglavica iz Mesine (na Siciliji) i pita svoje sluge "iji su ono veliki brodovi s
290

bijelim jedrima, kao korablje zlatne sjaje i vidi se svako jedro kao kad paun rairi krila. A on ne
zna tko je na svijetu tko ima toliku krepost da bi mogao izrei toliku ljepotu tih brodova. Recite
mi iji su ovo brodovi, jesu li Turski ili Maurski i gledaju da porobe nae dvore. Ako im je to
plan, brzo po oruje, koplja i strijele, puke i te se odite boriti s njima i ne bojte se nego
pripremite maeve i ubijte pogane. ast e vam biti plaa, vea i od srebra i od zlata, a kralj e
vam darovati bijela pera i klobuke kad bude sabljom poharali klete Turke. A ako su Dubrovani,
neka se ne tedi milost vaa, jer su od svijeh potovani, braa naa." Sluge mu odgovoaraju: "Ne
brini se na gospodine jer emo dobre glase rei istinite. Nisu to maurska ni turska jedra, ve
dubrovaka, hitra i brza poput strijele. Trgovci bogati, ne dolaze nas porobiti, nego s nama
trgovati i tebi se pokloniti. Mornari su im kao lavovi hrabri, gizdavi i krani, zove se
meusobno braom i tako su bliski, kao da ih je jedna majka odgajala. S panjolcima i Baskima
se bratski drue, Dubrovniku slue i pronose njegovu slavu. Kapetan je sv.Vlaho te glasovite
mornarice. Na moru se biju s Turcima i Maorima poput vukova, zmajeva, pela i osa i nikome
se nee pokoriti. Nisu straljivi prije boja s turcima nego rade zdravice i na vinu se zaklinju da
drug druga nee ostaviti. Kad krenu lumbardati (mislim da znai pucati iz topova), sve je u
dimu, u ivom plamenu gori i sve bude u polumraku, a kad puknu iz puaka kao da su zle
strijele iz pakla izletjele. Bodre se: "da je sv.Vlaho s njima i da im pomae, a ako ih srea
preskoi, ne ele se u suanjstvo dati. Kad vide turske sablje da se ne tede, nego da se bore,
hrabro stanimo da peoslavimo pravu vjeru i Dubrovnik, bolje da bude posjeeni, nego da se po
svijetu pria da smo se za enu turcima dali." Hrabro prolijevaju krv, more se zakrvari kad se
biju s Turcima poput lavova i bodre jedni druge dok ubijaju turke: "udri brate, sijeci, neka turci
glavom plate nae tuge i nevolje, bolje na mje umriejti, nego biti tursko roblje i u okovima se
voziti." A kad je nevrijeme, kad udara bura i more bijesni, jau na vrhu vala. Mornari kao jeleni
skau tada, okupani su i svi mokri, skau po cijelom brodu, bez obue bosi, mokri i po najveoj
zimi. Uvijek su crnomanjasti jer su zapraljni crnom mau. Na jednom stolu svi blaguju, pod
pokrivaem jedu bakote ukradene od kuhara. Kad koju tetu uine bievanjem plate. Ujutro i
naveer mole boga, gopodara salutiraju i mornare ostale. Po uadi se jo djetii bosi pokazuju,
istiu, rekao bi da sokolii oko gnjezda oblijeu. Teret kad krcaju, svi su do pupka gologuzi i
skau kao skakavci, Kad odu groe krasti, teko tom vinogradu jer preko noi sve pokradu,
tako je i mandarinama, sve na brodu pojedu s peteljkom. I na kraju hvalospjev:
To je sama mrnarica
Ka se pravo moe rijeti
Da je gospoja i kraljica
Svijeh mrnara na sem svijeti.
I estit se svak nahodi,
I as mu je privelika
Vjeran ivot tko provodi
Pod bandijerom Dubrovnika. "

8. San
prikazuje se itava povorka znamenitih ljudi rimske povijesti koje on nabraja suhom
jednolinou
9. Drugi san
iznio najpotpuniji (dotad) katalog dubrovakih pjesnika
nakon 1587 napisana, jer se kao mrtvi spominju Sabo Bobaljevi (umro 1585) i Nikola
Naljekovi (umro 1587)
10. U pohvalu pjesnika dubrovakijeh
291

iznio najpotpuniji (dotad) katalog dubrovakih pjesnika

napisana u slino vrijeme kao i Drugi san jer se kao mrtvi spominju Sabo Bobaljevi (umro
1585) i Nikola Naljekovi (umro 1587), a kao iv Dinko Ranjina koji je umro 1607 i Fran
Lukarevi Burina, umro 1598.
dr12
pola pjesme opisuje dvorac u kojem su pjesnici, a opisuje ga kao najljepi sav od zlata i dragog
kamenja, svjetli vie nego sunce, a vrh vrata mu pie
"Ovo je slavan stan pjesnivac ki bie
na svijetu glas slavan i astan dobie
u kom e prebivat s veseljm bez truda
i radost uivat tja deri do suda
a pak e due njih po u raj enbeski
gdi je vele blaenih, gdi je dvor anelski."
znai u kojem e pjesnici uivati do sudnjeg dana. Onda nabraja slavne dubrovake pjesnike:
iko Meneti, Dore Dri, Andrija Zlatar koji je napisao Jeupku, Nikola Dimitrovi, Nikola
Naljekovi, Marin Dri, Maroje Maibradi aljuga, Miho Monaldi, Savko Mieti, Mavro
Burei. Svi imaju lovorike na glavi,. Ranjina e tu doi kad umre, kao i Savko Bedevievi,
Frano Burina jer su i oni dostojni te lovorne krune.
11. U slavu i hvalu lijepijeh od grada gospoja
slavi znamenite dubrovake ene
12. U smrt Marina Dria
8erci, abab
u zoru im je neki dan dola pastirica, a on je s ostalim pastirima uvao stado, neki su
pjevali, neki su svirali, neki ljubavne pjesme skladali. Rumena od stida, na glavi joj vjenac
od rua i bisera, u bijeloj haljini, bijele puti s niskom bijelih bisera oko vrata, i 2 poveza od
zlata. Dola je do njih i planim glasom im se obratili kao brai pastirima jer je ula dva
slavuja kako se jedan drugom, pa su se onda i njoj potuili da je umro Dri i da bi ga svi
trebali oplakivati i nek ga i ona oplakuje s njima. Kad je to uo, Sasin (imenuje sam sebe u
pjesmi govrei o sebi u 3.licu:D) se digao na noge, jer je ljubio Dria vie nego oi, pa je
rekao: "smrti hua to me udara odsvuda, to me eli tvoja strijela od mojih dragih
razdijeliti. Moj Driu koji si bio slava i dika mladosti ove, svjetla ast Dubrovnika, koga
slavno ime tee po cijelome svijetu i koje e slavno biti i kad arko sunce istee." Kad je to
rekao, uzeo je tap i poao do luga, lio grozne suze zajedno s psom koji mu je bio drug.
spjev
13. Razboji od Turaka
uvodna sestina + 9 dijelova, dr12, svako dio se zove X razboj od Turaka (di je x redni
broj :D)
pisani 1593.-1595.
opjevava se hrvatska pobjeda nad Turcima kod Siska
zaetak svijesti da graa uzeta iz suvremenosti moe biti i okvir za iskazivanje politikih
opredjeljenja, a ne samo openite kr. lojalnosti
potakle su ga epizode drugog austrijsko-turskog rata zapoeta 1592., a zavrena mirom na uu
itve (1606.)
Sasin opisuje samo bojeve od 1593. do poetka 1595. o kojima ga, oevidno jo pod svjeim
utiskom dogaaja, redovito obavjeuje vila
292

ep je komponiran kao niz nepovezanih epizoda tog rata i s Vilom kao pripovjedaem
bez jedinstvene fabule, pridrava se kronologije ratnih dogaaja
prepustivi naraciju o pojedinim ratnim epizodama vili, narativnom elementu preuzetom iz
folklorne knjievnosti, Sasin je cijelom djelu dao pomalo i puki karakter
vie je nalik srednjovjekovnim kronikama, a udio vergilijanskih elemenata vrlo je
neznatan, stoga to djelo moemo odrediti kao stihovanu povijesnu kroniku, epski cikluskronika
posvetio ih je Divu Simu Buniu, ali poto je ovaj umro prije nego je spjev dovren, posveuje
ga i Marku Bassegliju
SADRAJ
Uvodna sestina
odluio je novu pjesmu napisati o dogaaju koji se dogodio na Ivanjdan na polju Turovu i
poslati tebi prijatelju koji si moj prijatelj i drag gospodar.
PRVI RAZBOJ OD TURAKA (iz PSHK)
Zorilo je kad je sreo vilu, bijele puti, na glavi nosi vjenac od masline i palmu u rukama, dola je
k njemu, oslovila ga imenom i krenula izvjetavati o bitci: "Na Ivanjdan (24.6.) na rijeci Kupi
na Turovu polju skupili se izabrani junaci, 30 000, Vlaha i Turaka da osvoje Siget. Vojvoda im
je Hasan-paa junak kojemu je car dao vlast i 5 sandaka (visokih dostojanstvenika) koji se
zahvalio i rekao da e osvojiti Sisak. Car iz Bea mu je na dar posalo zlatan buzdovan. Ali je
Nadadin (valjda ban Erdody) s malo tisua Hrvata mu isjekao svu vojsku i slomio mu vojsku
da se vie nikad iv ne vrati. 5000 Ugara je bilo s Nadadinom, koji su opkolili Turke i polje je
ogrzlo u krvi. Udrile su trube u sav glasi Hasan-pai je to smelo vojsku, topovi su se zauli, i
turci su krenuli bjeati. Ili su preplivati rijeku u oklopima i velik ih se broj u rijeci utopio. Ove
koje nisu pobjegli su posjekli kao ovnove krani, nastavili s pukama po njima [opisuje dalje
kako je sve to kupa izgledalo] . I Hasan-paa je krenuo s konjem u rijeku i tu se i on utopio. Ban
Toma tisuu je Turaka pomlatio oni hrabri vitez pred kojim su od straha Turci skakali u rijeku.
Ostale su sasjekli, Turci su vikali mede! [milost!]. Kad se svrio boj odveli su velik broj
Turaka svezanih u Sisak. Svi su im krenuli skidati haljine, dukate i zlato s njih, uzde i sedla s
dragim kamenjem. Otomanska kua nije vee nigdar imala nije do danaske sree ni nesree."
Kako je to rekla vila, utekla je od njega u goru, a njega ostavila kod studene vode u dubravi.
POVIJESNO to je bilo isto radi usporedbe :D
To je bila trea bitka u kojoj je Hasan-paa pokuao osvojiti Sisak, prve dvije su mu bile
bezuspjene. U lipnju 1593. zaputio se Hasan-paa ponovno sa svojom vojskom na Sisak s
ciljem da nakon njegovog osvajanja napadne i Zagreb i osvoji ostatke Slavonije. Grad je branilo
300 vojnika s Blaem urakom na elu. Sisak je opkoljen i s Save i s Kupe. Grad se uspio
odrati dok nije stigla pomo bana Erddyja s hrvatskom vojskom i krajikim etama. Turska
vojska je uzmakla na otok izmeu Odre, Kupe i Save. U vojsci je nastala panika, pa je veina
vojnika bjeala u nabujalu Kupu i tako se utopila. Utopio se i Hasan-paa i jo nekoliko
sandak-begova. Pobjeda pod Siskom odjeknula je u itavoj kranskoj Europi. Ta obrana bila
je presudna za obranu preostale Hrvatske, ali i Europe.
poslanica
14.
Marku Basaljeviu iz Korule
8erci, aabb, nije mi se dalo proitati

3. SABO BOBALJEVI MIETI GLUAC (1529 - 1585), Dubrovnik

293

dubrovaki vlastelin neobuzdane naravi, ogluio

bio lan dubrovake knjievne Akademije Slonih (dei Concordi)
pisao je talijanske i hrv. pjesme namijenjene Vetranoviu, M. Driu, Pelegrinoviu, M.
Maibradiu, D. Ranjini, M. Monaldiju...
u svezi i s tal. knjievnicima (Beccadelli, Amalteo - ivjeli u Du; Annibal Caro, Benedetto
Varchi)
pisao je i satire na lat.
1. Rime amorose, pastorali e satire (Mleci, 1589)
prvi dio kanconijera ine petrarkistike ljubavne pjesme opjevavaju Donnu za ivota
(Rome in vita) i nakon smrti (Rime in morte della sua Donna) (u nekima prisutan utjecaj
stilnovistike koncepcije ljubavnog odnosa)
drugi dio kanconijera, senzualniji od prvoga, sainjavaju soneti pastoralne tematike
posveeni Dinku Ranjini, u kojima je lirski subjekt, pastir Damon ueen za pastiricom
Hloridom
trei dio kanconijera sadri zanimljive autobiografske satire
ljuvenu bol je esto stapao sa svojim fizikim patnjama, osvjeavajui na taj nain
petrarkistiku konvenciju
njegov mjestimice konetozan stil navijestio je baroknu obradu petrarkistike ljubavne
prie
najvie rabio sonete, kancone, madrigale
2. Jeupka
kratka; obraa se samo jednoj gospoi
3. Arijadna u odiljenju Tezeja
pla
17 sastavaka, prevlast 8-erca
4. prepjev Tassova Amor fuggitivo (epilog Aminte)
5. Poslanica Pelegrinoviu
6. Knjiga Maroju Maibradiu
ogorena pobuna napaena ovjeka koji eli smrt i pakao sebi, ali i propast itavom svijetu, da
bi se njegova patnja mogla utopiti u opoj
7. O slavni na Bako
vesela pjesma, 6-erci
- u svom talijanskom kanconijeru bio je prvi glasnik baroknog petrarkizma

4. SAVKO GUETI BENDEVIEVI (1531 - 1603), Dubrovnik

prevodilac
294

1. Dalida (nastala poslije 1578)

tragedija
spojio Adrianu Luigija Grota (predmet preuzet iz tal. novele o Romeu i Juliji, samo to je
Groto prenio radnju u prastaro doba borbe izmeu Latina i Sabinjana) i Orbeku GB. Giraldi
Cinthia (ugledao se u Seneku) - prva pravilna tragedija prikazivana u Italiji (1541), u sreditu
radnje je tajna ljubav kraljeve keri koju okrutni otac kanjava ubijajui i unakaujui joj dvoje
djece i ljubavnika, nato ona ubija oca pa sebe
Savko Gueti je u prva etiri ina poao uglavnom za Grotom, prevodei ga slobodno i u
njegovu preciznom stilu, sve do prizora u grobnici, poznata i iz Shakespearea, samo to kod
Guetia Oronte (Romeo) ne popije otrov, ve samo uspavljujui praak kao i Dalida, tako da
oboje ostaju ivi, a sve zato, da bi na kraju mogli umrijeti na nain Giraldijevih ljubavnika
2. Raklica (izmeu 1593 i 1603)
- prijevod Tassove pastorale Aminta
- proirena lakrdijskim umecima u stilu nekadanjih dramskih ekloga

5. DINKO RANJINA (1536 - 1607), Du, Du

lirski pjesnik
vlastelin
bavio se trgovinom
dobar dio ivota proveo u It, gdje mu je stariji brat vodio posao
najprije boravi u Messini (u svojim pjesmama zove je grad od Zangle) za koju ga vee
ljubavna pria s Latinjankom Livijom koju e opjevati u svojim pjesmama
poslije putuje u Rim gdje je odlikovan vitekim kriem, a u Firenci je primljen u viteki red sv.
Stjepana
7 puta biran za kneza Republike u zrelim godinama
najplodniji liriar mlaeg pokoljenja (koje se stalo javljati u drugoj polovini stoljea)
on se vraa ponovno Tebaldeu, Serafinu Akvilancu i drugim tal. pjesnicima druge
polovine 15. st., protiv kojih je i nastala u Italiji Bembova reakcija (oponaao ih upravo u
njihovim pretjeranostima i nepjesnikim domiljatostima) => ivio i pisao neko vrijeme u
junoj Italiji (Messini) gdje je ugled tih pjesnika bio vei i trajniji
prvi u jednom dijelu svojih pjesama oslobodio tradicionalni 12-erac od unutarnjeg sroka
uspio je nadmaiti prvu generaciju hrv. petrarkista
ide tragom kariteanskog petrarkizma i strambotista
prevodio je vie no ijedan na pjesnik
predstavnik onog seentizma o kojem se esto govori u tal. knj. druge pol. 15. st.
osim tal. kvatroentista i imitatora starih pjesnika, koji su ga udaljavali od pravog petrarkizma,
itao je Ranjina i Petrarku i pjesnike 16. st. koji su doli poslije Bemba
nedostatak je samo to je poznate petrarkistike motive imitirao
u Ve mu je poezija doivjela iri meunarodni odjek
ljubav je osjeaj koji nastaje trenutano, ona oplemenjuje, ali i izaziva patnju kad nije
uzvraena, dok je izgled ljubljene osobe ne samo uzrok ljubavi nego i dokaz njezine izuzetnosti
po tome se Ranjina nalazi na tragu naih prvih petrarkista ika i Dore, kojima iskazuje poast
u svojim stihovima
od svojih prethodnika se i jako razlikuje, i to prije svega po svom osjeaju za tradiciju
svjestan je da pojedini knj. postupci dotrajavaju, da postaju predvidljivi i nesposobni privui
itateljsku pozornost, pa je zato potrebno s vremena na vrijeme obnavljati izraz
295

o tome govori u pjesmi Jednomu ki nito i ini na dva temeljna naina: na podruju stila i
stiha
kad je o stilu rije, ima pjesama u kojima je posve tradicionalan, te onih u kojima se uputa u
smione eksperimente sa zvukom i znaenjem rijei
imitirao je stare pjesnike
bio je revan sljedbenik poezije poljubaca, te je pjesme pisao u dr12
eksperimenti sa stihom granaju se u 2 smjera: na jednoj strani proiruje repertoar
dotadanjih stihova te upotrebljava 14-erce iz narodne poezije, pa 8-erce, 4-erce i dr.
stihove i njihove kombinacije
uvodi tako 12-erac bez srednje rime, kombinira 12-erce i 6-erce, posee za nekim
postupcima koji nisu bili rabljeni u hr poeziji, kao to je rimalmezzo, gdje se kraj jednoga
stiha rimuje sa sredinom sljedeega
na drugoj strani, pie tzv. figuralne pjesme, kod kojih tekst svojim graf. izgledom nastoji
podsjetiti na neki predmet (poznata je njegova pjesma o Amorovoj strijeli, gdje se retci niu
tako da podsjeaju na vrak strelice)
oko interpretacije tih eksperimenata bilo je u naoj knj. pov. sporova
Mihovil Kombol je smatrao kako se tu radi o zakasnjelom odjeku jedne grane petrarkizma, tzv.
inkveentistike poezije, gdje su takvi eksperimenti bili uobiajeni
danas se ini da su Ranjinina nastojanja prije izraz one atmosfere koja je u europskoj lirici
zavladala u drugoj pol. 16. st., najavljujui barok
za tu je atmosferu karak. tenja za formalnim eksperimentomm kao i visoko razvijena svijest o
tradiciji
danas smo skloniji nazvati Ranjinu maniristom, u onom smislu u kojem su to bili Shakespeare,
Cervantes ili Dri
1. 30-tak soneta tiskanih u talijanskoj antologiji Rime scelte da diversi eccelenti autori (1563.)
uoio ih je fr pjesnik Philippe Desportes, pa je 3 pjesme prepjevao na fr
2. Pjesni razlike (Firenca, 1563.; 2. izd. Ve, 1632.)
- njegovo glavno djelo
- prvi tiskani kanconijer u hrv. knji. nastaloj u Du
- posvetio ih Mihu Menetiu
- osim ljubavnih pjesama, kojih je najvie i koje daju glavni ton zbirci, ima u njoj i duhovnih i
satirikih, a usto i bukolikih pjesama i prepjeva iz grkih i rimskih pjesnika, meu
ostalim i iz grke antologije
- Pjesme:
- U zoru prolitnju, dr12
- Nudi se dan i ptice pjevaju, a najljepe njegova draga koja stvara no i dan i njega
pobuuje da pjeva ljubavne pjesme.
- U isto prolitje, dr12
- Opisuje prolee, kako se sve smiruje i bude lijepo, cvjiee izlazi van bla bla. Svima se ini
sve kao raj, lagan vjetri, ptice pjevaju. Sad su svi veseli, a ja sam tuan i ne ujem
veselje, uzrok tome je ljubav.
- Jedna je jur ljepota, dr12
- Jedna je ljepota s kojom je zdruena dobrota potenog ivota, jedan je pogled, jedna su
usta, smijeh, jedna je milost zdruena s ljubavi, jedan hod, jedan lijep govor, - to jedno jje
smamilo pjesnika da umire i dan i no
- Gospoje svih gospoj, (12erci i 6erci, nije naizmjenino, igra se duljnom stihova)
296

Najljepa si na svijezu, nikada se nije ni nee takva roditi, jer je priroda se potrudila da te
napravi tako lijepom. I kad bi opet htjela stvoriti tako gizdavu vilu, muila bi se puno.
O zvizde ljuvene (12erci i 6erci, nije naizmjenino, igra se duljnom stihova)
- Zvijezde ljubavne, gdje ljubav dri svoje strijele ognjene, niste li vi lopovi koji ste mi ve
htjeli ukrasti srce. Ne koriste li vai pogledi onaj plame gorui. Vratite mi srce koje ste mi
htjeli ujrasti, en mogu ivjeti bez njega
Ljubim te, (12erci)
- Ljubim te puno,, a ti me pita koliko? 1000 puta vie od mog ivota i due. Da sam u raju
bez tebe, vratio bi se opet na ovaj svijet, a ti mene ne eli voljeti ni malo ni puno, nego
me u tugama zgubiti
O vinji pozoru (dr12)
- Ne moe sakriti od vienjg pogleda svoju radost. Moli no da dulje traje i da dulej sanja
svoju gospoju, pa moli i sunce da ne izlazi jo 3 dana da se on zasiti radosti po noi, u snu
Pokli ide suna zrak (dr12)
- slijedei Tebaldea, moli san da doe i da mu da veselje, umiri njegovo srce ispunjeno
tugom zbog nesretne ljubavi.
U svoju nemo, dr12
- moli smrt da ga ne pokosi tako mlada, dok nema nikoga kraj njega tko bi ga oplakivao.
Kad ovjek ode sa svijeta ne moe se vratiti natrag. Teak koji okapa njive, nee brati
nezrelo ito, a ni mrak ne padne prije nego sunce ne doe do zapada, smrti nemoj me
sad uzeti u nezrelim godinama. Ja sam pred tobom kao cvijet pred mrazom. Moli i boga
da mu odgodi smrt, a kad ga upak smrt uzme, moli boga da njegova milost nadie
njegove grijehe.
Ah djevojko duo moja, 15erac
- Pria o nekoj pastirici [bar mislim], u koje se zagledao, a i ona gleda u njega. Kad on
pone pjevati i ona pjeva s njim, ako se smije i ona se smije. Ali ako te pitam za neki
uitak, ti si gluha na to i moje rijei preokrene. Promisli malo je li pravedno da me
tako unitava, navodi me, ali mi ne doputa.
Idu gorom, 14erac, pisana u 1. licu enskog roda
- etala sam se ujutro gorom i nala sam u dubravi mladia koji je bio pogoen
strijelom. Da ga izgovorim, govorila sam mu vesele rijei, ali to je njegova rana
zacjeljivala, tako se moja rana otvarala. Kad sam ga ozdravila, molila sam se da on
mene ozdravi ljubavlju. I on me ozdravio, zato elim rei svima: tko stvara dar
mladiima od njih milost prima.
O kamenu dragi, 14erc,
- O dragi kamenu koji si usaen usred mog srca, biserni, stakleni, kraljice moga srca,
moja rajska vilo, ne daj da ivim u tuzi. Pretvorio sam se u plaman, gorim za tobom,
umirem. Nemoj me ubiti da ne govore svi da si ona koja svoje sluge ubija. Nemoj mi
braniti svoje pogledei svoje lice, nije fer da nije ljubljen onaj koji ljubi. Bez tebe mi
nema estitosti, ne mirie mi cvijee. Omekaj srce i primi ljubav, daj mi da za svoju
vjernu slubu se mogu s tobom zdruiti.
Oj ma rajska vinja diko, 14erac
- O tome kako je prekrasna njegova draga, kako e joj vjerno sluiti uvijek jezikom,
pjesmama, pamei, milju, srcem. Nisu mu drage ni oi, srce, ivot, dua koliko mu je
ona draga. Puno puta sam ti htio rei za svoje rane, ali bi mi rije umrla u ustima. Al
kad vidim da mi se sprema smrt, spreman sam ti rei da mi doe. Juer me je barila
vila, nudila mi da e me voljeti zauvijek, ali ja nisam mogao pristati zbog tebe i ni
jednu drugu vilu ne mogu sluiti osim tebe, zato mi doi.
297

Sad gdi je mrtvi dan (igra se 12ercima i 6ercima)

- Sad gad je gotov dan, moli ju da ga iz alosti preobrati u radost. Da on opet ivi
Kae koliko je laljiva prijazan od ljudi dananjih, 12erac
- Tko eli mirno ivjeti svoj ivot, neka stoji dalje od svojih prijatelja, jer te oni ljube i
ele dok se vesele tvojoj srei, a kad se tvoja srea priomijeni, onda zajedno s njom
pobjegnu.
Jednomu ki nito ne uini a tue sve huli, dr12
- Obrae se nekome kome se ne sviaju njegove pjesme. Jer u njima nisu one rijei
kojima se nekada staro vrijeme diilo: nabraja mali repertoar otrcanih pjesnikih izraza
(svitluto sunace, rozice, diklce, ljuveno srdace, grimizna svilice i sl.), koje po
njegovu miljenju treba nadomjestiti novima, ti izrazi vie nisu na cijeni, a i ove koje
se sad cijene, bit e s vrmenom zamijenjene nekim drugima. Zato nemoj huliti sve
pjesnike na svijetu, kad neto eli huliti, prije dobro razmisli.
- nadovezujui na slinu Horacijevu misao, isticao razliku izmeu pjesnikog jezika
razliitih epoha, pa i izmeu naih prvih ljubavnih pjesnika i svoga vremena
Svjetuje ljudi da veoma ne smagnu za zlatom, dr12
- Progovara o pohlepi i materijalizmu. Smrtnie, nemoj ii toliko za zlatom, e za
zlatom mnoge prevari i zatvori im vrata od slave. Zbog njega se vode ratovi, esto
mijenja vrijednost, pa kad doe virijeme smrti, nae ime padne u zaborav. Nemoj
slijediti taj tamni drum, svrni svoje korake na razum, pa e te ljudi uvijek slaviti.
Da toli van, dr12
- Progovara o zloj politikoj situaciji, kori Dubrovane to u inozemstvo (u Italiju), alju
slabe, sebine ambasadore, umjesto da alju razumne, slavne, koji bi donjeli vei glas
Gradu koji se moe po svojoj vrijednosti takmiiti s mnogim talijanskim koji se slave
po svijetu. Ali ovi koje idu su sebini i ne ele tu kripost, zato se i kae: teko gradu u
kojem vladaju oni koji imaju mladu pamet i nemaju razuma
Gospodinu Maroju Maibradiu, dr12
- Svi se trebaju nastojati za znanjem, a ne za bogatstvom, jer onaj koji je bogat, im
umre ga se zaboravi, a onaj koji je znana, o njemu nikada ne umre glas. Ali zato nee
umrjeti glas o iku i Dori, zato nemoj pustiti put kojim ide, jer ako ga uvijek bude
slijedio, imat e krunu vjene slave i tvoje e pjesme vjeno ivjeti, ako bude dobar.
Nadgrobje imunda Menetia, dr12
- Ostavio je mile pjesme, vile e ga uvijek slaviti. Nikad nisam vidio nekoga kao ti.
Cijeni njegove pjesme, u nova vremena nitko ne pjeva ljubavne pjesme otkad je on
umro, ali njegove rijei i dalje ive u ustima mudrih, jer ionako umre u uspomenama
samo onaj koji si satro dobro ime.
U smrt gospoe Nike bratuede svoje, dr12
- Nita mi ne moe maknti zli poraz iz srca (ni zvijezde, oruani vojnici na polju, dobar
glas primiti, slagati hvaljene pjesme itd), jer sam puno izgubio kad si umrla, bila si mi
svjetlost, i elim umrjeti da bi mogao gledati onu koju vie ovdje ne mogu vidjeti
Na svitu stvar ovu, dr12
- Govri da je sve bolje kad nije jedno. Npr. pele ne idu samo na jedan cvijet, zemlja se
ukraava raznim cvijeem, nije dobro nositi jedno ruho cijelo vrijeme, pa eto, vilo,
elim ti rei da su svi u tunim ljubavnim mukama koji nemaju razliite ljubavi
Kae latvo prijatelja dananjih, dr12
- Danas prijaznost e nauditi, jer nema vie vjere u priajteljima, oni te svi danas slijede
ako je s tobom srea, a kad ti srea pogine, svi e ti prijatelji psotati zloinci
U hvalu pastira kih ivot jes bolji nego svi ini ivoti od svijeta
298

uzor O pastori felici Bernarda Tassa

9erci
kako je njima super, ne strai ih more smru, zli graani, ne boje se da ih netko otruje,
nemate zavisti, samo se veselite onome to vam zemlja daje. Ne elite lagati, kalti,
grabiti da bi nakon smrti ostavili to vee blago. Vi ne dajete da vas razbija nesklad. Kad
ste ubogi se ne bolite, kad ste bogati se ne oholite, nemate ljubavnih problema jer imate
svoje pastirice, pjevate pjemse u veselju i ljubavim u proljee po livadama berete
cvijee, spletete vijence, njima ukraavate vile, odmarate se u hladu javora, stada vam
daju vunu, njive ita, pele med, uviejk imate mlikea, masla, sira,. Loze koje vam dobro
rode i dobivate vino, kad vodite stado igrate se, pjevaju vam slavulji. Kad doe zioma
idete lvoiti zvijeri.bla bla sve skupa idila. A mi graani imamo najgori ivot meu
ljudima, svaki dan nam nosi 100 tuga, nesrea nam kolje srce, more nas jadi. Sretna je
onaj koji s vama provodi dane u veselju. Zavidim vam. Mnogi kraljevi su shvatili kako
je vama dobro, pa su kraljevstva svoja ostavil ida bi se druili s vama i proveli tak osvoj
ivot. Tako su ivjeli jo ono dobri prvi ljudi, koji nisu imali zle udi, koji su ivjeli kad
je i zemlaj neorana davala plodove, iz stabala je curio med. Jaui gorom jeda nje
gospoi vidio njihov ivot i ovako pjevao.
gospodinu potovanomu Niku Naljekoviu pjesniku velevrijednom na 11. novembra
1571.
- 8erci
- rukopisna pjesma Nikoli Naljekoviu iz 1571.
- tui se na trgovinu koja je toliko prevladala, ljudi se njome previe bave, da gui svako
zanimanje za vii duhovni ivot, vie se ne pjeva, mladost ne eli sljediti te stare
vrijednosti, pa njemu kae da mu stvori neto to e ga uveseliti i razbiti mu ovaj emer
na kraju.

3. Pastirske pjesni
- erotiko-idiliko pjesnitvo
4. Pjesni od kola
- znaajan je narodni ton (dodirna toka s naim prvim ljubavnim pjesnicima)
Jo pjesama
Gizdava ma vilo, rad koje na sviti
Nadgrobjima
- hvali ika Menetia i Doru Dria
U veselje radosti ljuvene
- slavi poljubac kao vrhunac ljubavne slasti
Ka god zvir, vjeruj, jes pod nebom na sviti
- pokuao imitirati Petrarkinu sestinu A qualunque animale alberga in terra
Oh vae toj zlato na to e dovesti
- upotrebljava talijanski rimalmezzo
Spovijeda njeki glas
- prijevod Tibulove pjesme
Zgodi se na svit saj, da Ljubav vesela
- prijevod Teokrita
299

Ni na nebu goru svitle zvizde zriti

- ide u red naih boljih prijevoda iz Petrarke
Da toli van znane lje posle na tvoje
- prigovor rodnom gradu to alje u Italiju nevrijedne ljude, lakome samo na novac
imitacija Katulove pjesme Lezbiji

6. MIHO MONALDI (o. 1540 - 1592), Dubrovnik

pisao samo na talijanskom
lan Akademije Slonih
1. Rime (Rim, 1599.)
POSTHUMNO
zbirka soneta, madrigala, sestina, kancona
njegovi neaci izdali i posvetili Cvijeti Zuzori
u zbirci se naziru likovi dviju ena, od kojih barem za jednu znamo da je bila knjievnica, a to
je Julija Bunieva, kojoj je i Bobaljevi posvetio jedan sonet, i Cvijeta Zuzori (roena prije
1552. u Anconi, gdje je ivjela,; 1570. udala se za firentinskog plemia Bartolomea Pescionija i
kasnije su se preselili u Du), slavljena zbog svoje ljepote i duha od naih knjievnika (slavio ju
je i Tasso u 3 soneta i 5 madrigala)
sastoje se od:
imitacija opih mjesta tadanje tal. ljubavne lirike
jednog kratkog spjeva o Linu i Ipermestri (Hypermnestra Lynaeo Ovidijevih Heroida)
jedne kancone u slavu pobjede kod Lepanta
neto pobonih stihova
pjesme u smrt Marina Dria
2. Hypermnestra Lynaeo
kratki spjev o Linu i Ipermestri
iz Ovidijevih Heroida
3. kancona u slavu pobjede kod Lepanta
4. poboni stihovi
5. Irene, ossia della bellezza
- Irene ili o ljepoti
- POSTHUMNO (1599)
- na tal.
- dijalog izmeu pisca i Nikole Vitova Guetia
- Cvijeta Zuzorieva jedna od sugovornica
6. opjevao je smrt M.Dria i Annibala Cara
AKADEMIJA SLONIH ili ACADEMIA DEI CONCORDI
lanovi su bili S.Bobaljevi, M.Dri, M. Monaldi, i dr
300

postojala je u Du u 16.st.

7. MIHO BUNI BABULINOV (1541 - 1617), Dubrovnik

vlastelin
9 puta biran za kneza republike
1. Jokasta
tragedija
tema robinje, tema izdaje, govori se o nepostojanju pravog prijateljstva
prijevod Euripidove tragedije Fenianke u obradi Lodovica Dolcea
2. neto lirskih pjesama (Dokle dragi tvoj bjeh, vilo)
- razgovor izmeu ljubavnika i vile
- samo je blijed odraz Horacijeve pjesme Donec gratus eram tibi
3. opjevao smrt Mavra Vetranovia i Saba Bobaljevia
4. pjesma Cvijeti Zuzori

8. FRAN LUKAREVI BURINA (1541 - 1598), Dubrovnik

vlastelin
vrlo buran ivot (nesretna trgovina u Firenci, diplomatske misije na Porti, pijunaa u Turskoj
za napuljskog podkralja, du tamnica, bijeg iz nje i ivot u progonstvu do smrti)
pisao na hrv. i tal.
od pjesama su mu sauvane samo 4 na hrv.
1. Atamante
tragedija
prijevod tragedije Girolama Zoppija
likovi su Nefele i Atamante
3000 stihova
2. Vjerni pastir (1592)
tragikomedija
prijevod Guarinijevog djela Pastor fido (1583)
posvetio ga Gionu Gradiu
najstariji prijevod te pastirske drame (poslije ga je preveo Kanaveli)
u drugoj polovoci 16.st. talijanska pastirska drama se razvija do svog definitivnog oblika
modeli su Tassova Aminta i Guarinijev Pastor fido

9. MARTIN BENETOVI ( oko 1550 - 1607), Hvar

puanin, glazbenik i orgulja, slikar, komediograf, nije imao stalno zanimanje
zastupnik puana kod mletake vlade u Mletcima
Sin gradskog lijenika, dobrog prijatelja Petra Hektorovia, pustolov, trgovac, moreplovac i
301

putnik, glazbenik koji je 1575. obnaao dunost komunalnog sonatora, muziara, od 1598. do
1601. orguljaa stolne crkve sv. Stjepana u Hvaru, autor je i velikog poliptiha (u 6 slika)
Kristove Muke u Franjevakom samostanu sv. Marije u Hvaru, gdje se 1599 i potpisao, a na
kojem je kao sudionike u nasilnom kraju Isusova ivota prikazao i svoje sugraane, puane,
plemie, graane, mletake vojnike i providure.
knjievni nasljednik Marina Dria, u komedijama se jako osjea njegov utjecaj.
U dokumetima iz 1603. i 1607. vidi se da se kasnije bavio trgovinom i rukovoenjem imanjem
umro je sasvim nenadano i neoekivano, u Veneciji, vjerojatno od sranog ili modanog udara.
ivot posljednjeg znaajnog pripadnika hvarskog Zlatnog vijeka, stoljea jakih potresa i
drutvenih revolucija, poput pukog ustanka Matije Ivania (1510-1514)., Drievih
zavjerenikih pokuaja u Dubrovniku i Italiji, kretanja puka u mletakim lagunama, ali i
reformacije i protureformacije, koje su zapalile Europu. U tom silovitom okruju u kojem se
smrt mijeala s nadanjima o vjenom ivotu, stroge religiozne odredbe i spisi s erotskim
pjesnitvom i vjerom u uda, srednji vijek s antikom, konano bludne lonice s bogatim
blagovaonicama, svi pisci prve faze hvarske renesanse bili su plemikog podrijetla. Pa ipak,
posljednju knjievnu slavu pribavio im je upravo ovaj puanin Martin Benetovi.
1. Hvarkinja (Komedija od Bogdana)
komedija sa ljubavnom fabulom, sauvana u jednom splitskom prijepisu
otkrivena je i objavljena 1915.
ne zna se kad je napisana, posredno se moe utvrditi da je u zadnja 2 desetljea 16. st.
navodi stihove Marina Dria iz Tirene i stihove Hanibala Lucia iz Pjesni ljuvenih i
Robinje.
gl. likovi su: dva smijena starca; Nikola (Hvaranin, advokat, ljubomoran na svoju mladu
enu Izabelu) i Mikleta (Dubrovanin, zaljubljen u udovicu Poloniju), a uz njih kao mladi
zaljubljenici Nikolin sin iz prvog braka Karlo i Polonijina ki Perina, dok se Izabela,
nesretna kraj svog starca, ugala za Karlovim prijateljem Fabricijem
obiljeja renesansne komedije: mnogobrojni usporedni zapleti, zaljubljeni mladii i
starci, sposobni i lukavi sluge, prepoznavanje, preodijevanja, i sl.
slui se elementima lakrdije i farse
istovremeni ljubavni sastanci, na koje pojedini zaljubljenici dolaze kojekako preobueni,
dovode sve u najvee neprilike, ali se na kraju sve svri opim pomirenjem i vjerenjem
zaljubljenih, to gospodara, to slugu, a pirno veselje jo pojaa radosno otkrie da je
Fabricije izgubljen Mikletin sin
Nikola, Mikleta, Izabela, Polonija, Karlo, Perina, Fabricije, Bogdan Plamnjanin, Goja
PRVA HRVATSKA SMJENICA (tal. ridiculosa)
u 5 inova
neki prizori podsjeaju na lakrdijske prizore commedie dell'arte, ali komedija je
prilagoena shvaanju graanske sredine, za koju je pisana, ne prelazei granice
dobrodunih, makar i krupnih ala
sauvana je u 3 rukopisa, svi su pronaeni izvan hvara, u trogiru i zadru. Iz hvara se irila
dalje, a zna se da je o pokladama 1731. izvedena u Trogiru, igrali su je klerici i sveenici
koji su igrali i enske uloge.
Prvo izdanje Hvarkinje (P. Karli) je bilo puno pograaka i nejasnoa, zahvaljujui Prinosu
k tekstu Benetovieve "Hvarkinje" Hrvoja Morovia napravljenom prema novom rukopisu,
uspjeli su u izdanju PSHK ispraviti mnoge pogreke i ukloniti nejasnoe.
Djelo odraava izvrsno poznavanje talijnskog jezika, tj. padovansko-venecijanskog
302

dijalekta, poznavanje hvarske blie i dalje okolice, hvarskog i dalmatinskog sela,

Dubrovnika i njegova govora, te pojedinosti iz DU ivota, te poznavanje hvarske i DU
knjievnosti
vana je jer je 1. komedija na Hvaru, u prologu se govori da je izala iz ruke "novog
metra", dakle treba isu postojati i stari metri, te se otkriva da je obiaj u Hvaru za
poklade bio imati predstave.
Zanimljiva i vana je jer je djelo smjestio u jednu odreenu sredinu i oivio ljudima i
odnosima koji su u ujednom vremenu stvarno postojali.
Iz nje se vidi da je pisana za hvarsku publiku, ona je prilagoena shvaanju graanske
sredine za koju je pisana.
Osnovna tema je ljubav koja je ista i prava izmeu Perine i Karla (ali u skladu sa
shvaanjima jednog malog grada u kojemu se svi poznaju i u kojima su na snazi zakoni
malograanske etike, posebice jer su njih dvoje iz uglednih i potenih kua), zatim
smijena, idelana i topla u Mikletinoj privrenosti Poloniji, ovozemaljska i ivotna u
Izabelinoj zaljubljenosti u Fabricija, seljaka i jednostavna kod Bogdana, Radoja i
Goje. Zanimljivo je da je i Izabela ipak ostala ista, jer je Fabricijo morao pobjei prije no
to se ita dogodilo, pa je malograanska etika ostala netaknuta. Jedini koji slobodno
postupaju u ljubavi su priprosti ljudi, seljaci i sluinad koji ne mare za graanske
konvencije, Goja i Bogdan su konzumirali matrimonijo i prije zaruka.
Autor daje kritiku udavanja starih mueva za mlade ene koje obitelji udaju na silu, divi
se enama koje udane na silu ute, pate i hvale pred svijetom svoje mueve.
Komentira i kako izgleda dan jedne gospoe, dajui im kritiku.
Vaan je i prikaz odnosa selo-grad, oituje seosku zaostalost i iskoritavanje seljaka od
strane graana.
Uzor u Drievim djelima vidi se u neposrednim savjetima publici, trijumfu sluge
Bogdana, prikazu oevih muka da ukroti sina, obraanju publici da vidi i da se divi noveli i
komediji, isticanju kako ive "dananje" ene, odnosa mueva i ena. Uz to, na MD
podjseaju i neki izrazi i postupci koji se javljaju kao tipine norme u drievom
knjievnom postupku: treba iskorisiti dobru sreu dok se moe, obilno koritenje
poslovicama, sentencijama, igre rijei i ubacivanjem narodnih stihova, zatim izrugivanje
petrarkistikom izrazu i suprostavljanje izvjetaenog graanskog udvaranja jednostavnom
seljakom nagovaranju.
Radnja je zamiljena u Hvaru, na trgu, oko kojih su kue - stanovi glavnih protagonista
radnje, dogaaji se zbivaju u jednom mahu, o poklade, sve skupa traje 2 dana.
Velika briga posveena je govoru i nainu izraavanja likova (Mikletin dubrovaki
profinjeni govor, hvarska akavtina s obiljem talijanizama, seljaki govor, jezik
meltakog doseljenika), pa je jezina i govorna odreenost postala osnovna graa pri
karakterizaciji likova, pri objanjavanju njihovih postupaka i sljubila se s radnjom. Nain
izraavanja postao je tako nedjeljiv od psiholoke karakterizacije likova.
SADRAJ:
1.in
1: Karlo i Fabricij razgovaraju, Karlo Fabriciju priznaje kako je se jako zaljubio u Perinu i
moli ga za savjet to mu je inti.
2: Mikleta i Nikola razgovaraju, Nikola je advokat s Hvara, a Mikleta je iz Dubrovnika,
pria mu o tome kako je izgubio sina jedinoga i enu, prolo je 20 godina otkad je sina
303

poslao put Genove kada imao 7 godina da ode se izuavati oo trgovine kod roaka, ali se na
putu iz Napulja potopio brod i njegov sin s njime. Nikola ga tjei da je bolje ne ih imati,
nego ih imati neposlune i neugodne kao to ih on ima sada, jer je njegov sin bi odobar,
zaljubio se i ostavio knjigu. Miketa mu potom priznaje da mu se svia netko, a to je
Polonija, udvica, Perinina majka. Nikola ga napada, na to mu M uzvraa da se on oenio s
djevojicom od 18 godina, da mu je sin tada imao 14.
3: Bogdan plamnjanin, vlah Radoj (iz Makarskog primorja) i Goja (Izabelina sluavka).
Bogdan nema ni cipele kakve se spada, trai nekoga kome bi mogao biti sluga i trai
Nikolu advokata da mu da neke papire od oca. Sree Radoja kome se svia Goja (koja je
isto iz Plama) i doao ju je zaprositi, Radoje odlazi, Bogdan sree Goju, vidi da je narasla i
da je lijepa, zakluuje da e ju probati ona isprositi, da nee dati da ode u Krajinu. Bogdana
zove njen gospodar da doe gore,
4: Polonija i Dobra (njena slukinja) razgovaraju, P alje D da ode mljeti.
5: Mikleta je sam i dri monolog o tome kako je sreo Poloniju u crkvi kad je ona bila s
godinicom i da mu se ini da je pogledaval u njegovu smjeru i kometirala neshto s
godinicom. Odluuje da e se vjeriti s njom ili s nijednom drugom.
6: Bogdan izlazi pijan iz kue i Goja, Bogdan zaspi na putu, goja otie.
7: Perina dri monolog o tome kako je jedina ki svoje majke i da su ju uvali kao kap vode
na dlanu, ali se ali kako nema slobode, jer ne smije radi asti prei ni preko praga od kue.
Zaljubljena je u Karla istom ljubavlju, a ne sramotnom :), a ne zna to on misli. Priznaje
da je to otkirla i Dobri i sad eka da se vrati iz crkve gdje je majku njenu odvela, jer joj eli
dati kitu cvijea daju odnese Karlu. Dolazi Dobra, P joj daje kitu cvijea, Dobra pristaje joj
to odnijeti jer smatra da se takvo ponaanje ipak pristoji mladim djevojkama, a ne udanim
koje isto takve stvari rade. Dobra ide i sree Bogdana koji lei na putu i pijan zazivlje Goju
da legne kraj njega, Dobra ga zafrkava malo, dolazi Goja i budi ga, pria Dobri da je on iz
njenog kraja,. Goja ga je odvela, a Dobre je nastavila svojim putom.
2in
1: Karlo i Fabricijo razgovaraju, F govori K da bude dobar vjerenici, da je ne smije
oskvrnuti jer je iz potene kue. K govori da to ni nee napraviti, ali da se ni ne moe
oeniti bez oeva doputenja.
2: Bogdan hvali alkohol i Goju koja mu je dala jesti, on je u nju zaljubljen, a ini mu se da
se i on njoj svia, jer ju je 2 puta utipnuo, a ona se nije opirala.. Odluuje da e ocu javiti
da se ne vraa i da se daje u slubu ovdje, te da mu je Nikola preporuio jednog
Dubrovanina. Tada sree Mikletu i postaje njegov sluga, da e raditi sve to treba. Mikelta
je bogat, ima mnogo imanja, a B e nauiti i itati ako to ne zna, te mu obeaje da nee biti
puno posla i da e moi jesti koliko mu je drago.
3: Dobra je Poloniju popeljala iz crkve na pohode i treba ju pokupiti tek naveer. Sree
Karla, govori mu da ga pozdravlja Perina, da mu alej ovaj priprosti dar i neka ne zamjeri
to je priprost, ali je ljubav bogata. Karlo priznaje dobro da je i on zaljubljen u Perinu.
Dobre ga moli da budu skroviti, a Karlo ju moli da ako moe srediti da vidi Perinu i
razmjeni koju rije s njom. Dobre ga upozorava da bi htio puno u malo vremena, ali da e
pitati i dati mu odgovr kada sazna.
4:Goja vidi da Dobre i Karlo priaju i ide do nje da otkrije to. Na Gojin nagovor ipak joj
kae, pod uvijetom da Goja to ne iri dalje i priznaje da je Karlo zaljubljen u Perinu. Dao
joj je kitu cvijea da odnese Perini, Perina je saznala od koga je i po Dobro Karlu poslala
drugu kiticu cvijea. Goja se udi da je to Perina radila jer je kao svetica, a Dobre se brine
je li to smejla raditi.A goja ju tjei da je, jer je Karlo dobar kao kruh. Goja pak Dobri pria
304

da je Radoj zaprosio Goju kod gospodara, a da se i Bogdan uego na nju, da joj govori da
ne ide za Radoja i u Krajinu s njime, nego da malo njega prieka i bude s njime i tako ju
naveo da sve dovumi izmeu njega i Radoja. Rastojau se Dobra i Goja.
5: dolazi Radoj do Goje i pitaju ponovno dal bi se udala za njega, ona mu govori da pita
gospodara i krene ga otkantat, Radoj pria kako e veliku fetu napraviti povodom njihova
pira. Goja ga malo uvrijedi, pa ju on odbija.
6: Izabela i Goja (njena godinica), Izabela pria Goji kako je nesretna s Nikolom i da ne
moe zanijeti, jer su je njeni dali pod prisilom, a Goja se s njom slae kako grozno ine ti
roditelji koji djecu ene na taj nain. to god da kupuju paze kakvo je, a kad zeta biraju,
nije ih briga kakav, bitno im je samo da u kui vie nema keri. Goja je mislila da je trudna.
Izabela govori kako je Nikola star i nikakav i ljubomoran.
3.in
1: Radoj pizdi da kakava je Goja, jedan as dobra, drugi zla. Prisegnuo je maloprije da je
nee ni pogledati, a bez nje ne moe jesti, spavati... i tui se kako ima lijepih djevojaka i u
Primorju i u Krajini, a on se ba namjeri na nju koja je tu meu Latinima (jer je Hvar bio
pod mletakom upravom u to vrijeme). alje sve kvragu i zakljuuje: il ju imati ili glavu
izgubiti, spreman je i na ubojstvo, pa makar se zbog toga morao pridruiti uskocima. Goja
je ostavila gospodaricu kod majke joj da se njoj ali o svom starom muu. Sretnu se R i G,
a ona se pravi da mu ni ime ne zna, te ga na kraju upuuje da pria s gospodarom o udaji, a
ne s njom, a on joj se prijati da bi ju ve ostavio da mu toliko nije prirasla srcu. Radoje je
pokua poljubiti, a ona ga odgurne, odlazi Radoje, dolazi Bogdan.
2: dolazi Bogan i ide ju bariti.Goja mu pria da je Radoje davi i da e gospodaru rei da mu
kae da ju pusti na miru, a njih dvoje se dogovaraju :D
3: Mikleta moli Bogdana da sredi da se vidi s Polonijom. Bogdan ga zafrkava kako govori
smjeno vlastelinski, pa Mikleta govori jednostavnije, kako on to naziva, pastirski, da se
zaljubio u udovicu i da ga moli da to sredi. Bogdan mu kae da on to ne zna, pa mu Mikleta
prelae da joj odnese jedno njegovo pismo, te mu govori to da kae dok ga predaje, ali
Bogdan to nikako ne moe zapamtiti, pa mikleta skrati, pa B sve izvitoperi i promijeni
znaenje. Mikleta se razbjesni, pa zatrai od B da mu nae neku enu koja bi mu to mogla
rijeiti. B govori da zna jednu, M mu daje 5 kuda da joj plati da to obavi.
4: Dobra i Perina razgovaraju, Dobra joj prenosi Karlov zahtjev da razgovaraju, a Perina se
prestrai jer to ne bi uinila nikada, jer e se svata govoriti po gradu. D: hoe da se ubije
zbog tebe, toliko te voli. P: koliko ih zna da su se ubili zbog ljubavi? :D D hvali njeno
razmiljanje, P dodaje da ga jako voli, ali da mora misliti i na ast svoju i svoje obitelji, te
govori D da mu dogovori da se to ne moe dogoditi, ali da svaku ostalu stvar da joj svojom
au zapovijedi. D ju jo malo nagovara da je mlada i da uiva dok moe, te da e ona sve
srediti da nitko to ne zna, P pristaje.
5: Dobra prenosi Karlu da je Perina odluila staviti svoju ast i ivot u njegove ruke, te mu
govori da neka doe veeras, te kad Polonija zaspi, da e ga Dobra uvesti u kuu po
skriveki.
6: Bogdan moli Barbrau da nosi pismo, ona odbija, jer je to preasna kua da ona ide tamo.
Na kraju se Barabara i Bogdan dogovaraju da prevare Mikletu, jer je bogat, pa da izvuku
neke pare od njega, jer "tako valja initi tima starim prespametnim kilavcem kad su u
ljubavi, to nije za njih kako za svinju srebro."
7: Mikleta zavidi Nikoli da ima mladu i lijepu domau, da on ima takvu, bio bi cijelo
vrijeme sretan, a ne tako namrgoen kao ti. Nikola mu se na to ali na Izabelu, da se cijeli
dan sreuje ("spi do obida, obidva u postelji, po obidu dvi ure okolo rudim," onda se maze
305

kremama, vodicama itd, pa ide do koma, susjeda sve do noi, a onda za veerem nee s
njime priati, a u postelji mu govori: ne dodiruj me) tak oda sam ja najnesretniji ovjek
svoje vrste. Mikleta mu govori da to je oekivao kad se oenio za tako mladu djevojku, te
mu daje savjet da je enama potrebno pokazati di im je mjesto, kako stvari stoje.
8: Dobra sama, pria to je uspjela smuljati oko Karla i Perine i da e Perinu natentat da
pripreme veeru kad gospe ne bude, pa da e im naveer doi gosti.
9: Goja pripovjeda (sama) kako ju je gospodar poslao po Izabelu, jer on ide u Stari Grad,
tamo e biti 8 dana, a izabeli nije bilo ljepih vijesti. Gojin komentar na njihvo brak: "ne
znam tko je od njih dvoje nesreniji, al on s njom onako ludom, al ona s njim onako
starim?"
10: Mikleta i Bogdan razgovaraju, Mikleta se ljuti na B to ga je toliko trebao ekati s
vijestima, a B je sretan jer se s Barbarom dogovorio oko toga da ce prevariti M. B mu
objavljuje da je udovica njegova, da e mu biti bolja nego to je on njoj, te eli da joj doe,
pa makar veeras. M se razveseli, ali ga B upozorava da ne bi bilo dobro da ga itko vidi da
ide njoj, pa je najbolje da ide po noi, a da nitko ni ne skui staviti emo te u vreu i ja u
te odnjeti do nje. Idu kad poveeraju, oko 4 ure. B ga jo vie tenta: ako noas ne pirujemo,
kad emo i sl. Pa onda M naruuje svata i alje ga u kupovinu da objeduju pravo
gospodski (guske, patke, jarebice, kokoi, kobasice... itd.), te mu daje novce za to.
11: Izabela govori Goji kako nema bolje prilike nego sad za napraviti svoje djelo. Goje
prihvaa sve njene zapovjedi, Izabela ju alje do "arobnice" Barabre, reci joj da sve treba
biti skrovito, daj joj ovaj ugrin i reci da emo joj dati i najljepu suknju. Goja odlazi i dri
monolog o tome kako su ludi muevi i oevi koje misle da e zauzdati ene, te kako ju
Izabela alje Barabri da sredi da se spetlja s Fabricijom.
4.in
1: Nikola odlazi za Stari grad i Izabeli daje upute, da ne izlazi iz kue, jer tako rade dobre
ene kad im mu nije kod kue. Izabela ga pozdravlja dodjui "da se nikad ne vratite" :)
2: Goja sama govori kako je bila kod Barabre i onda joj je ona dala razne recepte za
zavoenje, uljepavanje i sl, arolije itd, jer se Barabru u selu smatra vraaricom, dakle
nekakva puka vjerovanja i aranje branje, koje goja iznosi detaljno. Onda govori kako se
minkaju i sreuju plemkinje da bi bile lijepe.
3: Bogdan sam, obun u koprenu, jer je bio u krmi, igralo se na karte, kockao je i sve
izgubio, prevarili su ga jer su mu najprije pustili da dobije, a onda su ga opeljeili, izgubio
je na tome i novac od gospodara za veeru i odjeu. Ne zna ni to e rei gospodaru ni to
e srediti za veeru
4: B sree Goju, ona se raspituje to je tako obuen. B: poklade su, pa eto. ujem da si se ti
vjerila za vlaha. G: ma ne bi ni luda, rae bi za Turina ila, tvoja sam ja.
5: Bogdan skriven slua to Radoje pria, a R se ali na to kako Goja eli Bogdana, a ne
njega. Prijeti se da e Bogdanu srce izvaditi, Bogdan izlazi van, tuku se, dolazi mikleta i
smiruje tuu. Odlazi Radoj, Bogdan misli kako bi bio pobjedio, mikleta mu govori da bi ga
R bio ubio da on nije doao. Onda ga pita di mu je roba. B: pao sam u more, kako se roba
smoila, stavio sam ju suiti, a ogrnuo sam se ovime da doem do doma. M: a veera? Di
su ti te stvari. B: nosio sam i to, pa se sve rasulo kad sam pao. M: a ptice? B: utopile se. M:
pa ta ih nisi utopljene uzeo. B: usmrdile se. M mu nije ba to sve povjerovao, ali ga vodi u
kuu, da se srede.
6: Barabara i Goja. Barabara govori kako je sve sreeno i da to moe rei Izabeli, Goja
odlazi, Barbara dri monolog o tome kako svi misle da je vilenica, a ona svih vara, pa tako i
Izabelu jer joj je dala ugrin da ju spetlja s Fabricijom, a on joj je dao 2 da ga spetlja s
306

najljepom enom. A i mikletu e prevariti jer e ga veeras staviti u vreu na 4 ure, a ona
se ila tuiti pravdi, dakle nekim slubenicima da joj je ukradena puna vrea haljina i da je
saznala da se treba ponjeti na 4 ure. Pa e ga tak oprevariti i ukrasti mu novac.
7: Barabara dolazi do B i M, potvruju plan, Barbara odlazi jer je vidjela da je Goja
otvorila vrata.
8: M i B, M eli pjevati udovici serenadu pod prozorom s leutom, ime dolazi do
nesporazuma s B, jer on nije uo za "serenate, misli da dolazi od rijei srati, a leut razumije
kao ime za barku, a ne za glazbeni instrument. Uspiju se sporazumjeti, pa uzimaju i
instrument.
9: Karlo dolazi do Perinine kue, skriva se u blizini kue kad Dobre izae da on brzo ue, a
da ga nitko ne vidi.
10: dolaze Bogdan i Mikleta svirati serenadu. M mu govori da bi bilo dobro da i B otpjeva
koju pod prozorom. B: ja u joj rei bugarticu od Petra Reetine. Karlo to sve skriveki
gleda i pizdi, jer su i oni sad pred kuom, pa ne moe ui unutra. M pone pjevati, a Karlo
ih otjera, (valdja gaajui ih neime) jer je skuio da ne moe nita napraviti dok su oni tu.
M glumi da je mrtav da vidi to e B napraviti, a B pobjegne, da pokupi po kui to ima
vrijednoga i pobjegne iz mjesta. Mikleta se nakon toga sakrije da vidi to e B napraviti.
Dobra uvede Karla u kuu da ide do Perine.
11: B, Mikleta, Barbara. Barabra: ide rei Fabriciju da se sutra obue na seljaki i ode do
izabele, ako ga netko i vidi, nee skuiti jer su poklade i nee ga prepoznati. Idem sad rjeiti
ovo s Mikletom. M ju zove da se i ona sakrije, dolazi Bogdan, nosi Mikletine stvari koje je
ponio iz kue, M izlazi i napda ga da je lupe, a B se boji jer misli da mu se obraa M duh.
M Barabri objanjava da ga se B htio rjeiti i opljakati ga, a B-u pokuava objasniti da nije
duh, nego da je iv. B se opravdava da ih je htio sakriti da ga nitko ne pokrade dok ga
sprovode, Barbara govori M da mu oprosti, jer ne mogu bez Bogdana plan sprovesti udjelo.
Mikleta se svlai i ulazi u vreu.
12: Kavaler, predstavnik mletake vlasti, naglednik redara i Placar, ulini redar razgovaraju.
Gledaju kada e netko proi s vreom jer im je B rekla da su joj ukrali vreu punu haljina i
da e ju odnijeti u 4 sata. Placar se ali kako mu je slaba plaa, kako nema ba za jest, kako
ne isplauju redovno itd,sa zakljukom: tko slui zajednici, ne slui nikome, tj. tko je u
dravnoj slubi, jadno prolazi.
13: Barbara govori M da je Bogdanu dala klju od svog stana, da e kod nje biti haljina.
Bogdan nosi M u vrei, zaustave ga Placar i Kavaler, raspituju se o vrei, B se pokuava
izvui, otovore vreu, vide da je ovjek, B objanjava da je umro od bolesti, da je zarazan,
da ga ne tiu, pa da ga eli ii baciti u more. Tu mikleta sjebe la, jer ga napadne da ta ga
je htio u more staviti i otkrije tako redarima da lae. M na kraju podmiti redare, pa su ih oni
pustili. M pizdi to im nije uspjelo, B mu govori da bi bilo uspjelo da je utio. Dolazi
Barabara i govori kako je ila kod jedne vladike neto obaviti i da su u tom trenu upali
lupei kod nje i mu pokrali odjeu to joj je dao na uvanje.
5.in
1: Fabricio sam: barbara me namurala na Izabelu i to da ja sad radim? Ni, preobui u se
u slejaka i idem do nje.
2: Izabela daje upute Goji da ostavi otvorena vrata, kako bi Fabricijo mogao bre ui, da ga
nitko ne vidi. Napominje kako se Nikola ne bi trebao vratiti jo 3 dana, ima Fabricijo gdje
biti, a kad doe Karlo, sakriti e ga u gornju sobu. Dolazi Bogdan da posudi odjeu od
nikole za Mikletu, koju e on vratiti im mu izrade novu. Ne daju mu ui, Izabela lae da
imaju njenu bolesnu majku tu, pa da ju se ne smije uznemiravati i tjera ga da otie. On se
307

jo raspituje, ali na kraju krene i broji i provjerava to je i koliko ukrao Mikleti.

3: dolazi F, obuen kao seljak, vidi otvorena vrata Izabeline kue i kui da je zbog nejga, pa
eli ui u kuu. Sree Bogdana, koji ga ne prepoznaje, pa se raspituje oko audijencije, kada
e biti. Fabricio lae da je iz Rta i tjera ga da ima za obaviti posla, pa da ga B pusti na miru.
B se neda ba tako lako odjebati :) Izabela izae i potjera Bogdana, Fabricijo ulazi, Bogdan
to vidi, ali misli da je lijenik koji je doao izlijeiti Izabelinu majku.
4: Dobra sama, ide do Fabricija po muku odjeu za Perinu, jer se dogovorila s Karlom da
ide do njega vidjeti nejgovu kuu dok njoj nije majke, a njemu oca kui.
5: Mikleta na poetku citira Drievu Tirenu (Ljubavi nemila, dotle ti oeka / dovodi,
jaoh, mila, da mu je smrt prea.) Ide do Barbare da vidi to je udovica rekla, je li se ljutila
to on nije doao. Barabra mu se ispriava za sino. M: nije bed. Nego, to je s mojom
udovicom? B: plakala je sino predamnom od brige to se dogodilo sino i rekla da
svakako doe veeras do nje. Dogovorile smo se da se preobue u ciganku, da prolazei
kraj njene kue, nudi obavljanje poslova, a ona e to zovnuti u kuu da joj bravu popravi.
Ja u srediti cigansku odjeu, a ti se ugljenom od slame pomri po licu da izgleda kao
ciganin. M: takav da idem pred nju? Ne dolazi u obzir. B: ma to je samo dok ne doe
unutra, onda e se tamo preobui u svoje svilene haljine. Mogu ja ii mijenjati planove sad
s njom, ali dan je kratak, a ona te ve eka, bolje da idemo po ovom planu. Mikleta pristaje,
a Barabra mu daje upute da ode do nje, tamo joj je unuka, napraviti e mu ona veeru, a
Barabra ide po haljine, pa e se vratiti kui i donjeti mu ih. M: idem se oiati, obrijati,
namirisati kod barbijera. B: ne gubi vrijeme. M:ima pravo, idem direkt do tebe. Dolazi
Bogdan do Barabre i trai od nje svoj dio sinoenjag ulova, a ona mu govori da je smislila
kako da ga jo nasamare, govori mu plan na koji je M nasjeo.
6: Dobre je bila do Fabricija, ali ga nije bilo doma, iao je na neki ples, bila je samo neka
starica tamo koja ivi s njime, dala joj odjeu. Daje odjeu Perini i govori: O bidne i
nesrine ene, pod koliko zla jesmo podlone kad smo u ljubavi. Evo i Perina koja je bila
tiha, povuena i dogovorna, sad se preoblai na muko i ide u Karlovu kuu, ali nemam se
ja to na to aliti jer sam ju ja potaknula. Dalje monolog o poloaju ena: Neto smo od
dvanajste godi: daj nam mua! Teko svitu kad mi dica dicu rode. Govnene, proem re
si, iz pelen to t' ni ene, a ne umimo pak muem gae zakrpat, neg teemo po susidah jeda
pee, jeda crnog konca. **** Namor mui pak poznaju da od nezrila voa trnu zubi i od
nas nespametnih zle koristi doekaju. Perina se u meuvremenu preobukla u muku odjeu,
Dobri daje upute da ostavi otkrinuta vrata, da se lake vrati u kuu, a Dobra na cjelokupnu
situaciju kae: Smuen je on ko ne vazme dobro vrijme kada moe, za nevolja, zlo vrime i
tuga nigdar ne utie i vazda su pripravni. Odobrava ipak to to Perina ide, jer su oni jedno
drugom vjeru dali, pa Karla ve na neki nain smatra njenim muem.
7: Barbara i Mikleta koji je preobuen u ciganku, a Barbara mu daje upute kako da se
ponaa, tj. kako da bude uvjerljiv kao ciganka i to da govori (Ko e, ene, grebene?).
Mikleta ide, vidi da su vrata odkrinuta i misli da su zbog njega (a u biti su da se Perina
lake vrati kui).
8: Nikola sam dri monolog o tome kako je odluio da oeni Karla, da bi ga ukrotio. I
valjda da se vraa iz Stari grada, treba se i doma preobui (ako sam dobro shvatila...)
9: Karlo komentira kako je dobro prolo da ga otac nije naao s Perinom u sobi, zamolio je
Izabelu da Perinu sakrije i da sve ostane meu njima. Ide vidjeti sad je li Dobre doma da
vrati po skriveki Perinu njenoj kui. Zauje buku iz Perinine kue i brine se da joj se nije
majka vratila. Dobre mu govori da im je hudoba u kui (a to je u biti Mikleta preobuen u
ciganku) i da je iao na kat po stepenicama, Karlo ide izvidjeti tko je. Krene udarati
Mikeltu, Mikleta na kraju pobjegne. Dobra pita K to je s Perinom, K kae da mu se otac
308

vratio kui da sad eka da otie, pa da Perinu vrati u njenu kuu.

10: mikleta se tui o situaciji koja se desila, al imisli da nisu ni udovica ni Barbara krive,
valjda ga nije oekivala, a godinica se prepala, pa se poela derati. "Poi se uzdaj u ene!
Sve su himbene." Ide kui i poslati e Bogdana kod Barabre po haljine. B vidi preobuena
gospodara i pravi se da ga ne prepoznaje, i zeza ga "kurbin lupeu, meni da cigan
zapovida!" M: ajmo u kuu da se pred tobom umijem, pa ako nisam tvoj gospodar, radi to
hoe. B: ma je, ini mi se po glasu da moda i ima neto njegovog, ajde napravimo to.
11: Razgovaraju Goja i barabra. Goja narie za gospodaricom, Barbara komentira kako e
Fabricja sad ubiti Izabelina braa, a sve je to jer se nikola vratio kui, vidio Izabelu s
Fabricijom i sad ih misli ubiti. Goja odlui pobjei da ne bi i ona nadrapala, ide Bogdanu pa
da zajedno pobjegnu. Barabra joj govori da ode do Bogdana, nai e tamo njegova
gospodara i da on, mikleta, ode moliti za mladiev oprost kod nikole, jer su kao braa njih
dvojica. Dobra se paralelno brine da se Perina jo nije vratila, a uskoro bi joj se majka
trebal vratiti, doalzi Goja i nosi joj vjesti da je nikola naao Izabelu s Fabricijem, te da je
otia do izabeline brae da ih oboje zajedno ubiju.
12: Mikleta odluuje ii do nikole da on sredi da se vjeri s udovicom. Goja vidi da M ulazi
u nikolinu kuu, a ona odlazi do Bogdana da uine a misle :)
13: Dobra se brine, jer misli/zna kako to nije bio Fabricijo, nego je to Perina obuena u
njegovu odjeu, pa e se sad dignuti halabuka i cijeli e Hvar znati za sramotu. Dobra ide
nai Karla da uspiju to nekako rijeiti bez halabuke.
14: Nikola i Mikleta razgovaraju, N eli pokazati Izabeli jer mu je uinila sramotu pod stare
dane, M ga smiruje, da to ne radi, nego da zataka sramotu, a N se eli tako osvetiti da se o
tome zauvijek pripovjeda. I eli upasti u sobu da ih ulovi u djelu, jer su pravedno ubijeni
takvi uhvaeni na djelu. N ne slua M savjer, a M se miri s time i ide ogledati rasplet
situacije
15: Fabricijo sam pripovjeda da kad ej N doao u kuu da se on spustio preko prozora, nije
ekao Izabelu, ona e se iznenaditi kada ga ne nae, jer ga je bila dobro sakrila. Ide se
preobui iz seljake odjee.
16:Karlo Dobri govori da e izvui Perinu prije nego joj se majka vrati, D ga moli da
pouri. Karlo dolazi kui, Izabela pizdi na njega, jer je otac vidio s I Perinu obuenu u
Fabricijevu odjeu, zatvorio ih i dolazi sad da ih ubije zbog te sramote. K e im tvoriti i
saekati oca radi njene asti.
17: Polonija sama sa sobom govori kako vie nije mogla ekati godinicu, nego se vraa
sama kui, ali ima neki zao preodosjeaj i vidi odkrinuta vrata.
18: N: vodim vas (misli na Izabelinu brau), da vidite sramotu koju mi je napravila. Pogubit
u te, Izabela! Izabela pak trai brau da je osvete. Kavaler koji je isto doao, ide razbiti
vrata, dolazi Karlo i otvara vrata i pokuava smiriti situaciju govorei kako nikakva sramota
nije uinjena. Nikola sad bjesni i na njega, a Karlo ih poziva da vide da nije bilo sramote.
19: Polonija i Dobra razgovaraju, Polonija je ljuta zbog sramote koju joj je Perina
napravila, a Dobra joj goovori da sad en treba kukati, nego vidjeti kako se to da rjeiti, pa
se P ljuti i na nju, jer je oito to sve ona znala i nije sprijeila, a D se buni da nije znala,
nego da je, eto i ona dola na gotov in...
20: Mikleta komentira da koja se novela dogodila da ju treba staviti u komediju, nisu nali
Izabelina ljubavnika kad su uli i kuu, nego djevojku obenu u muku odjeu, malu
Perinu. Pa je molio nikolu da sredi da se on oeni s udovicom, i da dopusti karlu da se
oeni s Perinom. N se ljuti na Karla jer ga je osramotio, jer se tica u djevojku iz potene
kue. Karlo se brani da ju nije lano ljubio i da im dopsuti da se oene. Odlue otii do
udovice sve rijeiti.
309

21: Goja i Bogdan su konzumirali vezu :), plan je da odu do barabre, pa da Goja ode po
svoje doma, a Bogdan ode do mikleta da ga namiri za slubu.
22: Nikola pria Poloniji to je bilo, ispriava se i moli ju za 2 vjenanja. Ona pristaje dati
Perinu Karlu i pristaje se oeniti za Mikletu. Izabela gura Karla da trai oprost od Polonije
za svoja djela, on to ini i P mu oprata. Perina isto trai oprost od Polonije i dobiva ga.
Njih dvoje se vjere. Dolazo Fabricijo, estita svima, Karlo ga pita da mu bude vjenani
kum. Mikleta se raspituje tko je Fabricijo jer ga jo nije sreo. Otkriva se da Fabricijo nije iz
Hvara, nego je iz Dubrovnika, ne zna iji je jer je kao mali posaln od kue, zna da se obitelj
zvala Jurasovii (to je Mikletino prezime), da je putovao iz Du za napulj, iz napulja za
Genovu, ali da se potopio brod, da se on ulovio za drvo i spasio skupa s kapetanom negdje
na Korzici. Da je kapetan umro trei dan, on je ostao iv, bio je kod jednog meltakog
trgovca koji mu je bio dobar i sad se vraa u Dubrovnik da nae svoje, a zaustavio se eto
malo na Havru. Mikleta skui da mu je to njegov izgubljeni sin :) Dolazi Barabra, te im
govori kako Goja pobjegla od straha i da ne zna je li u njegovoj milosti, da bi se htjela
vratiti, ali da eli Nikolino doputenje, koje on daje. Dodaje da je i Bogdan pobjegao s
njom i da pita M smije li se vratiti, to i on doputa. Njih dvoje dolaze, B trai da im
blagoslove vezu, priznaju da su "konsumali matimonio". Dolazi Radoj, trai da se Goja
izjasni koga eli, njega ili Bogdana. N mu govori kako je djevojka ve izabrala Bogdana.
Na to Radoju Polonija nudi Dobru, on pristaje oeniti ju i ona isto na to pristaje. Kreu
dogovori oko feti, a karlo se obraa publici da se nada da su ih zabavili i da im dou na
veeru jer e se veeras kod njih puno slaviti.
2. Komedija od Raskota
dramski prizor
seljaka lakrdija; upotrebljeni itavi prizori iz dviju komedija (La Fiorina i La
Moschetta) mletakog pisca Angela Beolca Ruzzantea (1502-1542)
sadri i uvrtene bugartice
Rasko ime
3. Prigovaranje pod Kriiem
Prigovaranje pod Kresisen u Plamah meu Bojdanom i Raskotom lovarom vrhu Bruanih
pripisuje mu se i to dramsko djelo, ali vjerojatno nije njegovo
Rasko i njegov drug Bogdan (poznati iz Komedije od Raskota) podsmjehuju se Bruanima
(iz Brusja)
Za obje: radnja se odvija na Hvaru, zasiena seljakim govorom, obiajima, vjerovanjima, seljakim
humorom i postupcima bliskim lakrdiji i farsi. Lica su iz Plama, istonog djela otoka, odakel su i
najznaajnija lica iz Hvarkinje, jer su ih Hvarani-graani esto spominjali u ali.

10. DOMINKO ZLATARI (1558 - 1613), Du, Du

pjesnik i prevodilac
iz imune graanske (puanske) obitelji
izabran vitezom reda Sv. Marka
u Padovi uio filozofiju, govornitvo, graansko pravo i medicinu
izabran rektorom sveuilita 1579.
310

 mletaka republika imenovala ga je zlatnim vitezom u znak priznanja za uvoenje reda i mira
meu acima
u Du se bavio gospodarstvom i knj. radom na svojem imanju u Cavtatu i Konavlima
pisao pjesme na hrv. i tal.
prigodne, ljubavne i refleksivne pjesme
mletaki tiskar Paolo Meieto posveuje mu 1579.g. zbirku medicinskih rasprava (Opuscula
illustrium medicorum de dosibus)
pjesnik Cesare Simonetti mu te iste godine povjerava izdanje svojih pjesama koje je Zlatari
posvetio Cvijeti Zuzori
u dobrim odnosima s Jurjem Zrinskim kojemu je i posvetio neka djela
u svezi i s Maibradiem, Ranjinom, Bobaljeviem, Monaldijem i dr., a nadasve je potovao
Cvijetu Zuzori
osobito mu je bio odan Portugalac Didak Pir
u ljubavnoj poeziji je pod snanim dojmom istog i pravog petrarkizma Pietra Bemba
najznatniji du knjievnik toga doba
klasina djela je redovito prevodio iz izvornika (najbolji renesansni prevodilac)
prevodi: sofokla (elektra), tassa (ljubmir -> amor figgitvo), ovidija (ljubavi i smrt pirama i
tizbe)
1. Pjesni razlike (Ve, 1597.)???
zbirka od 137 lirskih pjesama i 26 nadgrobnica (pjesni u smrt od razlicijeh) koju je izdao
njegov sin, Miho Zlatari, poslije oeve smrti???, a prepisao unuk Frano
zbirka je tako rei sva u jednom tonu, a zbog njegove vjernosti tradicionalnom 12-ercu i
po obliku konzervativnija od Ranjinine
razlika je i u tom to je Zlatri poao tragom P. Bemba i njegovih sljedbenika
pisao pod utjecajem prve generacije hr petrarkista: stilistiki repertoar (bogatstvo
izraza, majstorstvo i zvukovne kvalitete njegovih 8-eraca i 12-eraca stavljaju ga meu
najbolje lirike hr renesanse)
njegova zbirka je po itavom tonu, platonskom shvaanju ljubavi, odsutnosti senzualnih
raspoloenja i Ranjininih preciznosti osim u pjesmi Vili bjeguoj - tipian primjer, upravo
skrajnji sluaj petrarkistike inspiracije u hrvatskoj knjievnosti
posveuje najveu panju stihu i orkestraciji izraznih sredstava
priroena tenja za sveanim i ozbiljnim
pisao je i nabonu, humoristino-satirinu poeziju, poslanice i nadgrobja
jedan od najplodnijih epitafiara hr renesanse
najekspresivnije je kratko Nadgrobje Dinku Ranjini
u tu skupinu idu i nadgrobja upuena Fiori (Cvijeti) Zuzori u smrt njezina mua
Bartolomea Pescionija
njegove pjesme nalaze se i u Zadarskom zborniku
pjesme:
o
o
o
o

Veekrat nemir moj, dr12

Mnozi bde elei, dr12
U hvalu pokoja i mirne pameti, dr12
U drugoj im strani prosvjetlja sad druge
311

o
o
o
o
o
o
o
o
o

- obilazi mjesta gdje je nekad boravio s dragom; dr12

Gospodinu S.B. [Savku Bobaljeviu]
Gospodinu Dinku Ranjini
Nenavidnost noi
Hitro tajim i pokrivam
8-erac (rijedak)
do izraaja dolazi cizeliranje (uivanje literata u izglaenim stihovima i lijepim
srokovima)
Njekad ja estit bijeh
U prvo knetvo Jera Klisovia
Vila bjegua

Njekolike pesni uinjene u smrt razlicih

o U smrt Kate sestre svoje
- dr12; sveano-ozbiljnji ton
o Nadgrobje gospodina Miha Monalda
- Bio je poznat po cijelom svijetu, putnie prospi ovdje svijee suze, pomasti stavi.
Pravo je astiti onih koji su dostojni asti.
o U smrt gospodina Maroja Maibradia aljuge
o U smrt istoga [gospodina Bartolomea Peona], gospoi Fiori Zuzori, eni
njegovoj
o U smrt gospodina Savka Mietia Gluca
o U smrt imuna sina svoga prvoroenoga koji ivje godite i dva miseca i petnaes
dana, umrije na tri setembra gosita 1593.
o U smrt istoga, gospoi Mari onovi eni svojoj
o Nadgroblje istoga
prijevodi:
8. Ljubav i smrt Pirama i Tizbe (Ve, 1597)
dr12 Marulievog tipa (u kojima je osim obiajnih srokova u sredini i na kraju distiha
povezan i drugi srok prvog distiha s prvim srokom drugoga)
posvetio Cvijeti Zuzorievoj
ljubavna pria u stihu
2. Elektra (objavio 1597)
tragedija
preveo ju je u obinim dr12, a korske dijelove u 8-ercima
prijevod Sofokla
posvetio Jurju Zrinskom
prvi u nas prevodio iz grkog izvornika
3. Ljubmir (tiskano 1580 i 1597, Mleci)
najuspjeliji prepjev u starijoj hrvatskoj knjievnosti
prijevod Tassova Aminte
u 12-ercima i 7-ercima bez sroka
312

prvi u Europi preveo to djelo, iz rukopisa 1580. u Padovi, tiskano prije originala
(1581)
Ljubmir, Jela, Dubravka
posvetio Mihu Matufiu

1597. u Mlecima je zajedno izdao Elektru, Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, Ljubmira i Pjesni u
smrt od razlicijeh, a knjigu je posvetio knezu Jurju Zrinskom

ostali pisci druge polovice 16. st.:

Marin Kaboga (1505-1582), Kabui
kanonik
zbog slobodoumlja dolazi u sukob s crkvenim vlastima
pisac crkvenopravnih i teolokih traktata te medicinskih rasprava
pisao stihove i na tal
iako je i sam bio plemi, napadao je du plemstvo
Pjesan o dinaru - satirine pjesme
Pjesan - kratka groteska
Fran Bobaljevi Kuk
Skazanje Troje ueene
1 tal sonet - tiskan uz Bunievu Mandalijenu
Tomo Nadal Budislavi (1545-1608)
lijenik, pjesnik
izdao lat stihove Didaka Pira i jo nekih knjiica u Krakowu koje je posvetio sebi
potaknuo je tiskanje Jeupke Andrije ubranovia (1599), koji nikada nije postojao
to izdanje (Pelegrinovie Jeupke) stvorilo je poslije velike nevolje jer se dugo i neuspjeno
istraivao tko je uope ubranovi
Budislavi ga je izmislio da bi uz pomo te mistifikacije lake deklarirao neke svoje roake
veze koje su mu bile potrebne iz nama nepoznata razloga
rugalice na njegov raun napisali su Zlatari, Vale Valovi i Paa Primovi
Vlado Popovi
-redinom 16. st pie hr stihove
Miho Meneti Matufi
nije nita sauvano
Antun Krivonosi
Antun Kastratovi
Nikola Brauti Lopuanin (1566-1632)
313

- biskup
- nisu sauvani hr stihovi
- Martyrologium poeticum - prepjev Rimskog martirologija
- Ad universos Ecclesiae praelatos - otvoreno pismo, poslanica
Matija Benea, Du
- lat. stihovi
Luka i Marijan Bizanti, Kotor
- lat. stihovi
Petar Gueti-Dragojevi (1493-1564)
- bogata filozofska ostavtina danas nepoznata
Antun Medo (oko 1530-oko 1600),
- peripatetik
Juraj Dubrovanin (u. 1622)
- peripatetik
Ambroz Gueti (1563-1632)
Jakov Lukarevi
- povjesniar
- rukopis o prolosti Du do 1600.
Lodovico Becadelli
- du nadbiskup, povjesniar
- Notizie storiche delle cit Ragusa e Spalato
Serafin Razzi (1531-1611), dominikanac
- povjesniar
- La storia di Raugia (1595)
Donat Mutiis i Lusitanus Amatus - medicinski pisci
Marin Getaldi - matematiar
prvi prijevodi gr. tragiara u hrv. knjievnosti
Euripidove tragedije:
Hekuba (M.Dri) 1559
Fenianke (Miho Buni Babulinov: Jokasta)
Sofoklo:
"Elektra" (zlatari) 1597
Na talijanskom su pisali:

Sabo Bobaljevi Mieti

Dinko Ranjina
Miho Monaldi
314

Dominko Zlatari
prevodioci:
Miho Buni Babulinov,
Fran Lukarevi Burina,
Savko Gueti Bendevievi,
Dominko Zlatari

KNJIEVNOST REFORMACIJE
sredina 16.st.
radi se o knjievnosti razvijenoj oko tiskare u Urachu kraj Tbingena
u HK 16. st. prevladava obilje stihova nad siromatvom u nekim proznim granama
jedino je neosporno podruje hr. proze ostala nabona knj. (Marulievi prozni spisi, Libarice od
djevstva Bazilija Gradia i sl.), pisana za ire, esto ensko opinstvo (duvne), najveim dijelom
nevjeta stranim jezicima
to je bilo i u vezi sa strukturom sredine, npr. mala du republika s konzervativnom oligarhijom, koja
pojedincu nije lako doputala da stri iznad granica odreenih konvencijom, i s laviranjem izmeu
silnijih koje je apsorbiralo politiku mudrost plemstva, a pogotovo drugi gradovi, potisnuti u sjenu
Mletaka, nisu bili dovoljno velika pozornica za raznolika duhovna opredijeljenja u ona nemirna
vremena
u nekim manjim knjievnostima, koje nisu bile toliko pod utjecajem renesanse, kulturnu ulogu u
stvaranju narodne proze odigrala je protestantska reformacija zbog djelovanja na iroke slojeve od
poetka sklona narodnim jezicima
u hrv. krajevima bilo je pristaa protestantizma, ali nije bilo protestantskog pokreta
najozbiljniji pokuaj da se misli reformacije proire tiskom po hrv. tlu uinjen je iz Wrttemberga,
gdje su se 50-ih i 60-ih godina 16.st. nali pristae reformacije (bjegunci iz hrv. i slovenskih
krajeva) pod zatitom vojvode Kritofa
najvaniji od njih bio je Primo Trubar, prvi slovenski knjievnik koji je ve od 1550. poeo
izdavati propagandistike knjige za Slovence
kratko je suraivao s njim Petar Pavao Vergerije, od kojega je potekla zamisao da se propaganda
ne ogranii na Slovence, ve da se proiri i na Hrvate, s kojma je kao biskup u Istri i naslovni biskup
modruki imao dosta doticaja
radi se o knjievnosti razvijenoj oko tiskare u Urachu kraj Tbingena, koju je uzdravao barun
Hans Ungnad (radila do njegove smrti 1564) - r.1493., veliki upan varadinski i vrhovni kapetan
Hr-slavonske krajine
60-ih (1561-68) je iz te i nekih drugih tiskara u Njemakoj putan u svijet hrvatski prijevod Biblije
to je bila PROTESTANTSKA BIBLIJA
tekstovi te Biblije tiskani su na glagoljici, irilici i latinici
tiskani su i prijevodi starozavjetnih proroka (Vsih prorokov stumaenje hrvatsko, latinicom
1564), prijevodi razl. drugih knjiga kao to su katekizam s Flacijevom propovijedi De vocabulo
fidei, Razumni nauci (Loci theologici F. Melanchtona), Artikuli (augsburka konfesija), Postila
315

(jedna po Lutheru i Melanchtonu, jedna po Brenziju), Bramba (apologija augsburke konfesije), i

jo neke, tiskane glagoljicom, latinicom i irilicom
glavni radnici oko ovih prijevoda bili su hrv glagoljai, u prvom redu Stjepan Konzul Istranin i
Antun Dalmatin iz mletake Dalmacije ili iz Senja
protestantizam je imao odjeka samo u Primorju i Istri, gdje se je u crkvi upotrebljavao
staroslavenski jezik i gdje su neki sveenici, nemajui estitih crkvenih knjiga i zaputani od vie
katolike hijerarhije, s veseljem pozdravili Sv. Pismo na svom jeziku
knj. reformacije poiva na temeljima puke glagoljake pismenosti koja je naroito iva krajem
15. i po 16. st.
jezik se temelji na primorskom i istarskom govoru ak. narjeja
bliska turska granica bila je nepremostiva zapreka, ali i podruje du i mletake republike, jedne i
druge odane katolicizmu, ostalo je zatvoreno
ni u Banskoj Hrvatskoj, neposrednoj susjedi austrijskih nasljednih zemalja, u kojima je
protestantizam tada bio jo jak, nije propaganda iz Njemake nala odjeka
reformatorske ideje u raskomodanoj Hr nisu mogle uhvatiti korijena u seljakim masama
protestantizam kao vjeroispovijest ili tek reformatorske ideje prihvatili su uglavnom crkveni ljudi i
ueni svjetovnjaci te pojedini velikai (Petar Erddy, Juraj Zrinski)
pristae su i biskupi koparski i pulski braa Petar i Ivan Vergerije, biskupi Andrija Dudi i
Markantum Dominis, koadjutor ljubljanskog biskupa Pavao Skali, franjevaki gvardijan Baldo
Lupetina koji e utjecati na Vlaia i svog neaka Petria, nadbiskup Andrija Jamometi, opat
bened. samostana i nadbiskupski vikar Ludovik Crijevi
nije uspio ni kalvinizam koji se rairio iz Ugarske
osamljena pojava bila je osuda upnika Mihalja Buia zbog neke danas izgubljene kalvinistike
knjige na zagrebakom crkvenom sinodu 1574.
protestantski prevodioci bili su prvi hr. knjievnici kojima se, makar i iz praktinih razloga ope
razumljivosti, nametalo pitanje izjednaenog hr. knj. jezika
javila se misao o tokavtini kao zajednikom knj. jeziku
protureformacija unitavanje hr. protestantskih knjiga
sve preostale knjige nakon Ungnadove smrti otpremljene su u Hr, ali je velik dio zaustavljen na putu
i uniten u Bekom Novom Mjestu i tajerskoj
knjige su spaljivane i pojedinano
1604. u Hr protestantima je bio zabranjen stalni boravak
1607. u Zg su se pojavili isusovci
prihvatili su sve vie kolstvo i uveli strog nadzor nad itavom prosvjetom, a preuzeli su i izdavanje
crkvenih knjiga
tiskara iz Uracha prebacuje se iz Schlossberga na Rijeku, gdje je Franjo Glavini trebao tiskati
franjevaki provincijal
to se nije dogodilo, pa je tiskara prebaena u Rim

1. PETAR PAVAO VERGERIJE Ml. (1498-1565)

pravnik, sveenik, modruki i koparski biskup; u ono doba savjetnik vojvode Kritofa
Slovenac
propagandistike i vjersko-polemike spise pisao na lat i tal
1. Razgovaranje meju papistu i jednim luteranom (Padova, 1555.)
- mali polemiki dijalog
316

izdao ga je pod pseudonimom Anton Senjanin

hrv. propagandistika knjiica nastala u suradnji s Primoem Trubarom
1. hr. tiskana protestantska knjiga
moda djelo Matije Vlaia
Vergerije je htio da se propaganda proiri na Hrvate, a ta misao je dobila konkretan oblik u hrv.
tiskari u Urachu kraj Tbingena

2. MATIJA GRBAC (1503, Labin ili okolica 1559, Tbingen)

prof filozofije i filologije (grecist) u Wrttembergu i Tbingenu
humanist, prihvatio reformaciju
prevodio Hesioda i Eshila na lat.
pisao govore i komentare, stihove na lat i gr
prihvatio Vlaia koji je kod njega neko vrijeme i stanovao te mu pomogao na prvim koracima
u Njemakoj
1. Djela i dani (Heziodov spjev)

3. BAZILIJE GRADI (oko 1510-1585), Dubrovnik, benediktinac

1. Libarice od djevstva (Mleci, 1567.)
nabono djelo

4. MATIJA VLAI FRANKOVI (FLACIUS ILLYRICUS) (1520 - 1575), Labin

jedini Hrvat velikog formata meu protestantima
esto napadan kao illyrica bestia i kao ovjek s najkunije obale Ilirije
kolovao ga obrazovani otac, kasnije u Mletke iao na kolovanje, uitelj mu Egnacije. U
Melcima je tada bio i brat njegove ujne, Baldo Lupetina, gvardijan samostana Male brae, kojeg
je Vlai zamolio da mu pomogne da se zaredi i da stupi u njegov samostan ili drugi u Bologni
ili Padovi. Baldo (potajni Lutherov pristaa), mu savjetovao da ako se eli baviti teologijom da
ode u Njemaku, Vlai prihvatio ideju, onda mu se ovaj povjerio da jeu dui protestnat i dao
mu da ita neke luteranske spise.
Cijeli ivot proveo je u Njemakoj i bio je suradnik Luthera i Melanchthona.
Profesor hebrejskog jezika na sveuilitu u Wittwnbwegu, ali 1549 naputa to mjesto.
Nakon Lutherove smrti, kad su mnogi protestantski prvaci postali zagovornicima postupne
borbe i kompromisa s Rimom, Vlai je bio najgorljiviji zastupnik Lutherovih ideja i konano
zaetnik nove, radikalne struje, nazvane po njemu flacijanizam. Kad su nejgove teze iznijele
pobjedu bio je neko vrijeme glavni autoritet u protestantskim redovima.
Zbog beskompromisnog stava bio je do kraja ivota proganjan od Katolike Crkve.
Bio i prfesoru teologije u Jeni, ali je 1561.zemlajski knez protjerao iz jene sveuiline profeosre,
pa i Vlaia. Od tad vie name sree. Na dalje je protjerivan gdje god da je doao.
U to vrijeme i njegova struja, falcijanizam, slabi, (meu protvnicima mu je ipak bio i
Melanchton)
U Regensburgu mu je umrla ena, on se razbolio, ali i oenio i po drugi put, za pastorovu ker
317

Magdaleni Ilbek: iz prvog braka je imao 8ero djece, iz drugog 6. Maksmilijan II je traio od
vlasti u Regensburgu da mu otkau gostoprimstvo to su oni i uinili. I dalje bio protjerivan
gdje god je doao
Umro je 1575, ne zna se gdje mu je grob.
Njegova teoloka, filozofska, povijesna i filoloka djelatnost je ogromna: ostavio je vie od
300 knjiga i kraih spisa.
Glavna su mu djela Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis, 1556.), u kojem je
prikazao 650 svjedoka, otpadnika od Rimske Crkve, te Klju Svetoga pisma (Clavis scripturae
sacrae, 1567.), enciklopedijski rjenik hebreizama, koji je postao temeljnim djelom
protestantskog tumaenja Biblije.
1. Catalogus testium veritatis (Basel 1556.)
Katalog svjedoka istine,
iz tiskanih knjiga i rukopisa sakupio 650 svjedoka to su se u proteklim vjekovima
suprotstavljali papinstvu;
pregled slobodoumnih kranskih mislilaca
poziva se protiv iskljuivosti lat. jezika u crkvi na slavensko bogosluje
2. Ecclesiastica historia seu Centuriae Magdeburgenses (Basel, 1559-1574)
(Povijest Crkve)
Magdeburke centurije jer je 1.dio izraen u Magdeburgu, a kako je rasporeeno po
stoljeima, tj. centurijama
povijesno utemeljenje protestantizma
povijest crkve
u 13 svezaka (svaki opisuje 1 st.), dakle po stoljeima od 1-13.st.
cilj je djelu bio da obnovi kranstvo u protestantskom duhu
na lat.
smatraju ga i utemeljiteljem baroknog enciklopedizma jer je Magdeburkim
centurijama udario temelje dokumentarnoj crkvenoj povijesti, te je nametnuo novu razinu
za voenje teolokih rasprava
Vlai je izradio plan djela, upravljao pothvatom, bio glavni pisac u prvim centurijama i
suraivao do 12. centurije
3. Clavis Scripturae Sacrae (Basel 1567)
Klju Svetoga pisma
njegovo najopsenije djelo
djelo lingvistikog sadraja
glavni mu je dio tumaenje hebraizama
zbornik rasprava u 2 dijela zamiljen kao opi filoloki uvod u Sveto pismo i
svetopisamski nain izraavanja
u 2.dijelu su objavljene i Vlaieve samostalne lingvistike rasprave: O dijelovima govora,
O tropima i figurama, O stilu
to je njegovo ivotno djelo, a ujedno je i temeljno djelo protestantizma i prvi
enciklopedijski i hermeneutiki rjenik Biblije
teoloki smjer flacijanizam
u njoj daje klju za itanje Sv. pisma
spominje svoje etimologije etiriju dananjih glavnih jezika: grkog, latinskog,
318

njemakog i ilirskog
4. Apologia (Magdenburg, 1549)

Obrana

autobiografsko djelo

djelo iz mlaih dana u kojem polae raun o svom dotadanjem radu

5. JURAJ CVEI (oko 1520-1585), Pazin

zavrio teologiju u Wrtembergu

1565. upisan kao pravnik u Padovi
propovjednik u Kranjskoj
sudjelovao u prevoenju Novog tetamenta
prevodio Augsburku konfesiju i Spangenbergovu Postilu
u Urachu boravio kratko

6. STJEPAN KONZUL (1521-nakon 1568), Buzet

1. Prvi del Novoga tetamenta (1562, glagoljicom) i Drugi del Novoga tetamenta (1563.,
glagoljicom)
- irilicom oba dijela 1563.
- prijevod Biblije na hrvatski s A. Dalmatinom, Jurajem Juriem i Jurajem Cveiem
- poeli 1557.
7. ANTUN DALMATIN (po.16.st.-1579), Dalmacija
1. Govorenje vele prudno
latinica
Urach (izdano poslije Ungnadove smrti, mora biti negdje oko 1564.)
s Konzulom
2. Postile
poto se tiskara u Urachu zatvorila, to je djelo tiskao u Regensburgu 1568.g za Gradianske
Hrvate
s Konzulom
prijevod Biblije na hrvatski sa Stjepanom Konzulom, Jurajem Juriem i Jurajem Cveiem

8. JURAJ JURII (prva pol. 16. st.-1578.), Vinodol

upnik, propovjednik u Kamniku i Ljubljani

u Urachu radio 1562. i 1563.
pisao i slo.
suraivao s Konzulom, Dalmatinom i Cveiem na prevoenju drugog dijela Novog
319

tetamenta, na Prodikama od tue, Govorenju veleprudnom, Crikvenom ordinalicu

1563. u zbirku Trubadurovih i drugih slo. pjesama Ene duhovne pejsni unio i 9 svojih
1578. u Ljubljani izdao Spanenbergovu Postilu u 3 dijela (2. i 3. dio je preveo)
Leonardo Mereri, Dalmacija
prevodio proroka Izajiju
Ivan Fabijani, Pazin
pop, pomagao Cveiu
Matija ivi
pomagao Cveiu; radio na Postili
uro Drinovaki, Bosna
pomagao u izdavanju latinikih izdanja
Grgur Vlahovi, Metlianin
organizacijski poslovi

POECI KNJIEVNOG RADA NA SJEVERU

glavna hr. sredita u 16. st. ostala su na jugu
od toga nisu izuzetak ni protestantske knjige koje su uglavnom pisane akavskim narjejem, kojim
govore Hrvati u Istri i na susjednoj obali i otocima sve do Lastova
iz tog junog podruja bila su dva kroniara: Ivan Tomai i Ferenc rnko

9. IVAN TOMAI (16.st., juno od Gvozda), fra

malobraanin
kroniar
1. Chronicon breve regni Croatiae (dovren 1561)
ljetopis pisan latintinom punom kroatizama
istie se pojedinostima o nasilnoj smrti kralja Zvonimira i nekim anegdotama iz doba turskih
ratova

10. FERENC RNKO (16.st.,jug)

komornik Nikole Zrinskog

1. kronika o sigetskoj pogibiji

sauvan u nepotpunom glagoljskom prijepisu (rnko prepisao s latinice)
akavtinom opisuje dogaaje u Sigetu nizanjem potresnih injenica
lat. prijevod Slovenca Samuela Budine 1568. i jedan njem. prijevod pribavili su spisu itateljsku
320

publiku i izvan Hrvatske

do 16.st. hrvatski Sjever (zemlja sjeverno od Kupe s kulturnim i politikim sreditima u Zg i V)

nije se javljao u narodnoj knjievnosti
kad je u 16. st. radi mletakih i turskih osvajanja ovaj kraj kao dio relativno slobodnog
autonomnog podruja u okviru habsburke drave dobivao za Hrvate sve veu politiku vanost,
javljaju se prvi jasniji poeci narodne pismenosti, u obliku religioznih stihova i proze
veliki utjecaj na sjevernu Hrv. imat e juni dio banske Hrvatske (pripadao jadranskom
podruju), to e biti osobito vidljivo u 17.st.
anonimni poeci najstarije kajkavske pismenosti pripadaju pjesnitvu i nastajali su
nadovezivanjem na stariju pismenost glagoljakog podruja juno od Kupe
uskoro na kajkavskom narjeju nastaje i samostalno stihotvorstvo, sauvano u rukopisnim
pjesmaricama od kojih je najstarija Prekomurska pjesmarica I. iz 1593.g.
ona sadrava veinom nabono pjesnitvo, ali ima i svjetovnih, didaktinih i ljubavnih
pjesama, te jedna epska u 4 pjevanja o padu Sigeta
jednoj od tih pjesama znamo autora i godinu nastanka: Andrea Zaji (Andrija ajti?), 1534.,
a puka Ptiice si lepo pojejo; vstavaj mi gori, ljuba ma! moda je i starija od 16. st.
prvi pisci pored ovih anonimnih javljaju se u drugoj polovici 16.st.
drutveni ivot Zg i V nije jo bio izaao iz srednjovjekovnih oblika kao dru. ivot primorskih
gradova
sj. plemstvo se jo ne okuplja u gradovima, nego ivi na svojim posjedima, zabavljajui se
lovom, parnicama, politikom i ratovanjem
kajk. pisci poznavali su akavsko-tokavsku knj., koja je naroito u Du jo u 17. st. vrlo iva, i
bogatu glagoljaku pismenost, katoliku i protestantsku

11. NIKOLA DEI (16. st)

pisao pod utjecajem primorskih glagoljaa
1. Raj due (1560)
izgubljen
zapravo je prijevod prirunika Hortus animae

12. MIHALJ BUI (16. st)

kalvinist
upnik u Nedeliu
osuen i izopen iz crkve zbog 1 spisa o sakramentima
1. spis o euharistiji
izgubljen, osuen
2. Katekizam, Novi zavjet i 1 spis o sakramentima tiskao u Nedeliu, nije sauvano
321

13. IVAN PERGOI (prva pol. 16. st - 1592), Varadin

neko vrijeme uitelj zagrebake gradske kole, kasnije gradski i upanijski biljenik u
Varadinu, gdje je poeo knjievno raditi
1. Decretum, koteroga je Verbczy Itvan dijaki popisal (Nedelie, 1574)
- prva kajkavska tiskana knjiga
- posvetio Jurju Zrinskom
- to je u biti prijevod djela maarskog pravnika Istvana (Stjepana) Verbzya Decretum
tripartitum (1517)
- sadri sustavni prikaz obiajnog prava u Ugarskoj i Slavoniji
- sastoji se od tri dijela: u prvom se raspravlja o civilnom pravu plemstva, u drugom o sudskom
postupku i njegovoj praksi, a trei je dio usredotoen na zemaljsko, gradsko i seosko pravo
- ima vei znaaj za pravnu povijest, ali jedna osobitost je to je Pergoi u jednom dijelu
obraao jezik na tokavski
2. Praefationis et epistolate dedicatoriae Erasmi Rotterdami in quattour Evangelistas (1587)
pretiskana Erazmova posvetna pisma iz parafraza k tekstovima evanelja
3. Admonitio ugarskoga kralja sv. Stjepana sinu Emeriku o vladanju u razliitim prilikama
- pretiskano

14. ANTUN VRAMEC (1538-1587), Vrbovec/Varadin

rimski doktor teologije i filozofije i nekadanji kapelan svetojeronimskog zavoda, zagrebaki
kanonik, arhiakon varadinski i upnik sv. Marka u Zg, gradski upnik u V
zbog pootrene crkvene stege nakon tridentskog sabora 1574. lien crkvenih asti jer je bio
oenjen
1. Kronika (Ljubljana, 1578.)
- posveena Jurju Drakoviu i hrv. staleima i redovima
- nizanje dogaaja od stvaranja svijeta do 1578.g.
- po obiaju srednjovjekovnih ljetopisa podijeljena je na 6 vjekova
2. Postila (1586.g)
- posveena biskupu Petru Hereincu i duobrinicima
- tumaenje nedjeljnjih i ostalih blagdanskih evanelja
- sastoji se od 2 dijela: prvi sadri homilije o nedjeljenim evaneljima, a drugi o
propovijedima ostalih svetaca u godini

15. BLA KRINJARI, Varadin

gradski sudac
nije pisao na hrvatskom
Vramec mu pomae dotjerati latinski spis De agno paschali (1587, V) protuheretiki znaaj,
posvetio Vramcu
322

16. PETAR LUCI, Trogir

pisao je pobone pjesme i antiturske molitve
1. Cvitja vartlu punom slasti duhovne
prepisiva je tog zbornika, skraeno nazvanog Vartal,
prvi tekstovi su u njega upisani oko 1593., a posljednji 1595.g.
2. Codex Lucianus
zbornik povijesnih izvora

BAROK
kraj 16.st. sredina 18.st.
-

8-erac istiskuje dr12-erac

veliki utjecaj katolike obnove
17.st. je doba pojaanog utjecaja crkve i obnove religioznog ivota
itanje klasika, osobito latinskih, upoznavanje klasinog pjesnitva i govornitva
isusovci su njegovali KOLSKU DRAMU (teme iz stare i novije povijesti, iz ivota svetih,
rodoljubne teme)
bogata je nabono-pouna knjievnost, razvila se od posljednjih desetljea 16. do u drugu
pol. 17.st. u svim hrv. krajevima, u njoj se ogleda tadanja hrv. proza
svjesno je nastojanje oko izgradnje jedinstvenog hrv. knjievnog jezika
pisci katolike obnove s mnogo vie uspjeha od protestantskih su postavili pitanje hrv. knji. jezika
narodni govor bila je akavtina
pozitivne tekovine ovog vremena:
- podizanje viega kolstva
- izjednaavanje knji. jezika u pravcu tokavtine
- irenje praktine katolike knjievnosti
- jaanje pismenosti u kulturno slabije razvijenim krajevima

17.st. u Italiji
KARAKTERISTIKE BAROKA
- katolika obnova, u svojoj biti intelektualistina i praktina ne ide u red onih pokreta, koji su (kao
kasnije romantizam) davali dublje poticaje pjesnikom stvaranju
- u knjievnosti prevladava vanjska blistavost, bujna rjeitost, okretnost u pisanju stihova,
majstorstvo u zanatskoj vjetini
- ingenioznost u smjelim i neobinim kombinacijama, virtuozno opisivanje pojava vanjskog svijeta i
zvunost rijei nadomjeta toplinu nadahnua, pravih pjesnikih slika i istinske muzikalnosti
- korijen bolesti je bio u tenji za novim, iznenadnim i neobinim, koja je u stvarnosti bila
praktino-namjerne prirode
- ljubavna je poezija tal. baroka ponesena u prvom redu zaljubljenou u tjelesne oblike
323

enske ljepote i u svijet kao osjetilnu pojavu

pored ovakve lirike buja neobino religiozna lirika, nadahnjujui se motivima smrti, etiriju
posljednjih stvari (smrt, sud, pakao, blaenstvo), Golgote i prolaznosti svijeta u duhu
obnovljenog katolicizma i asketizma - po ovim crnim raspoloenjima ona na prvi mah podsjea
na srednji vijek, ali je razlika ne samo u tenji za veliajnim i retorinim, ve jo vie u
intimnom tonu tog pjesnitva
u bezbrojnim pobonim stihovima 17. st. ima vie retorikog opominjanja, pozivanja na kajanje i
podsjeanja na pobonost, ukratko vie praktinog elementa negoli iste poezije
e del poeta il fin la meraviglia, govorio je Marino (1567-1625), po kojem se taj preciozni stil obino oznaavan imenom seentizam, a u doba reakcije protiv njega nazivom barok - naziva
esto MARINIZAM
marinizam je zahvatio sve europske knjievnosti, dobivajui u svakoj drugo ime, no dok je u
drugim knj. bio prolazan, u It se razvio u konstitucionalnu bolest
tei se za novim, iznenadnim i neobinim
senzualnost je ostala vrelo nadahnua u ljubavnoj lirici, a izbija i u duhovnom pjesnitvu
iz lirike je nestalo osjeanja ljubavi zadahnute moralnim idealizmom, osjeanja, koje je
nadahnjivalo poeziju u doba Dantea i Petrarke i koje e se u novim oblicima pojaviti u doba
romantizma
mitoloko-pastirska drama s Tassovim Amintom i Guarinijevim Vjernim pastirom ve je doprla
do vrhunca; krhka i konvencionalna, ona sama u sebi nije sadravala mnogo mogunosti za dalju
obnovu
preostalo je jedno: dati se u slubu glazbe
uz sve njeno zborno pjevanje, sviranje i igru trebalo je napraviti jo jedan korak pa da sva bude
preplavljena glazbom: krajem 16. st. lanovi firentinske Camerate su, traei grku glazbu i
nastojei uskrisiti grku tradiciju, stvorili MELODRAMU, najstariji oblik moderne opere
prve njene oblike stvarali su Jacopo Peri, Giulio Caccini i Claudio Monteverdi, a kao pjesnik
s njima je suraivao Ottavio Rinucci
njegovu Dafne je uglazbio Peri; izvedena je 1594. u Firenci; stekla je slavu prve prikazivane
glazbene drame
njegova Euridice (1600) uglazbljena je dva puta (Peri i Caccini), Arianna (1608) takoer (Peri
i Monteverdi)
kao pjesnici melodrama javljaju se i Gabriello Chiabrera i dr. obraujui osim mitolokopastirskih i viteke teme, uzete iz Tassa i Ariosta
u poetku je u njima prevladavalo pjesnitvo, a kasnije glazba
ta vrsta brzo se udomaila u Du - Primovieva i Gundulieva Euridice (prijevod Rinuccijeve)

HRVATSKA
- u Hrvatskoj barok takoer ima veliki odraaj
- jezik naih pjesnika u 17.st. je bogat, razvijen, izglaen
- prevodi se Ottavio Rinucci, pjesnik mitolokih drama (Gunduli i Primovi)
- te su drame bile vie lirskog znaaja i bez dramske kompaktnosti, bez marinistikih vrijednosti, i
meu prvima su uglazbljivane te imaju veliku vanost u razvoju melodrame
- prvi pisci katolike obnove:
o Aleksandar Komulovi
o ime Budini
- kod Dubrovana je u 16.st. u pjesnitvu prevladala tokavtina
- utjee i na Hvarane u 16.st., a u 17.st. je taj utjecaj na pisce izvan Du sve jai
324

- utjecaj renesansne knjievnosti ostao je ogranien na uski knjievno obrazovani krug

najnaprednijih gradova
- s druge strane, katolika obnova imala je u vidu djelovanje u irokim narodnim slojevima i
utjecaj na narodne mase bez obzira na dravne i jezine granice
- na nae barokne pisce utjecao je i talijanski pisac Luigi Tansillo svojim epom Suze sv. Petra, u
tom je djelu poetak religiozne poeme kao anra
POVIJEST
- 1566. Bitka kod Sigeta, pad Siska i pogiblja Nikole ubia Zrinskog
- U drugoj polovici 16. stoljea, velika podruja Hrvatske i Slavonije uz granicu Osmanskog Carstva
pretvorena su u Vojnu krajinu, kojom je izravno zapovijedalo Dvorsko ratno vijee u Grazu. Kako
je Vojna krajina opustjela, tamo su naseljeni kranski prebjezi s osmanske strane granice: Hrvati i
Vlasi (koji su se kasnije nacionalno oblikovali kao Hrvati i Srbi), a naseljeni su i Nijemci i drugi.
- 1592. Pad Bihaa
- 1593. pobjeda nad Turcima pod Siskom
- 1606. mir na uu itve
- 1645.-1669. Kandijski rat
- 6. 4. 1667., Velika srijeda prije podne potres u Dubrovniku: U srijedu, 6. travnja 1667. godine
oko 8 sati ujutro, katastrofalni potres zadao je Dubrovniku najtei udarac u njegovu, dotad
tisuudvjestogodinjem ivotu. Poslije potmule tutnjave uslijedio je strahoviti udarac koji je
zanjihao grad i sruio ga uz sablasnu lomljavu i tresak. Golemo kamenje zakotrljalo se niz brdo
Sr i ruilo sve pred sobom. More se nekoliko puta povlailo, iz luke, i vraalo, te razbijalo o obalu
brodove koji su se tu zatekli. Praina koja se uzvitlala iznad poruenoga grada bila je toliko gusta
da je, po prianju oevidaca, zamraila nebo. U zemlji su se pojavile pukotine, a izvori vode su
presuili. Snani vjetar raspirivao je vatre na ognjitima i u pekarnicama tako da se razbuktao
poar, koji se nije gasio gotovo dvadeset dana. Kuknjava i zapomaganje zatrpanih i panino tranje
izbezumljenih koji su se uspjeli izvui ispod gomila kamenja, dopunjavalo je uasnu sliku
neviene katastrofe. Potres je poruio gotovo cijeli grad i pokopao oko 3000 ljudi, to je polovica
stanovnitva tadanjeg grada, a nastali poar progutao je neprocjenjivo materijalno i kulturno blago
to je nastajalo tijekom vie stoljea. Poaru su u njegovu razornom inu pomagali nadoli
pljakai, a bilo ih je, kolikogod to nevjerojatno zvualo, i iz redova vlastele. Da nesrea bude jo
vea, unitavajui potres pogodio je Dubrovnik u kritinom politikom trenutku, u vrijeme dugog
kandijskog rata izmeu Venecije i Turske. Zaraenim stranama sada se pruila prilika da steknu
vanu prednost zauzimanjem Dubrovnika i njegove luke. To to nisu uspjeli ostvariti svoje elje i
pokuaje, treba zahvaliti vjetim dubrovakim diplomatskim akcijama. Upornim diplomatskim
hrvanjem, Dubrovnik se uspio odrati na nogama i iz pepela ponovno roditi.
- 30.4. 1671. Pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krasto Frankopan zbog urote
- 1683. Pobjeda nad osmanlijama kod Bea, organizira se Sveta liga (Habsburka monarhija, Meltci,
Poljska)
- 1699. Mir u Srijemskim Karlovcima: velik dio hrvatskih prostora osloboen Osmanske vlasti
- Hrvatska je podijeljena na etiri razliite drave (Haburka monarhija, Metci, Turci,
Dubrovik)
- osim kulturne zaostalosti turskih pokrajina postajala je i dugotrajna mletaka vladavina sve
jaom zaprekom kulturnog napretka u primorskim gradovima i na otocima
- i dok je knjievni rad u Dubrovniku u prvim desetljeima 17. st. u punom jeku, u Splitu,
Zadru i na Hvaru vlasteoski i graanski potomci Marulia, Zorania i Lucia gotovo sasvim
325

preputaju knjievno polje pojedinim sveenicima, zauzetima vie za nabone namjere nego za
umjetnika oblikovanja
u drugoj polovini stoljea javit e se u sve vanijoj Banskoj Hrvatskoj, sjeverno od mletakog
podruja, nekoliko znaajnih knjievnih pokuaja, i pri kraju ovoga razdoblja, u Vitezovievo
doba, javit e se Zagreb kao budue kulturno sredite, ali e i taj proces doskora jako usporiti
centralizatorna politika bekoga dvora
za duhovni ivot katolikih Hrvata u 17. st. bile su vane posljedice crkvenih reformi
bilo je to doba pojaanog utjecaja crkve i obnove religioznog ivota; doba baroknih graevina,
katoliki obojenog pjesnitva i gorljive djelatnosti sveenstva, u prvom redu lanova franjevakog
i isusovakog (javili se najprije u Dubrovniku) reda
jedno od najjaih sredstava isusovakog utjecaja bio je odgoj mladei, otvarali su gimnazije
(Zg 1607, V, Ri, Du...)
pavlini u Lepoglavi i isusovci u Zg u drugoj pol. stoljea otvorili su i neke visokokolske
fakultete: prvi filozofiju i telogiju, a drugi filozofsko trogodite, podiui svoj zavod na stupanj
isusovake akademije, u kojoj je u prvoj pol. 18. st. izgraen i teoloki fakultet
temelj je isusovakog odgoja bio spoj kranske filozofije i humanistike obrazovanosti
steene itanjem klasika, osobito latinskih i upoznavanjem klasinog pjesnitva i govornitva
isusovci su njegovali navlastito kolsku dramu; povrh opih tema iz stare i novije povijesti i iz
ivota svetih bilo je i rodoljubnih (Poetica laudatio variarum Sclavoniae partium, 1607) => jezik
je tih predstava bio latinski; nisu to bile prve predstave (1558. u Zg je zabiljeena jedna kolska
predstava)
nabono-pouna knjievnost javila se u svim hrvatskim krajevima, pa i u pokrajinama pod
Turcima, za razliku od uene i umjetnike knjievnosti, ograniene samo na krajeve slobodne od
Turaka
ta knj. imala je praktine ciljeve, snabdijeti duobrinike i vjernike najpotrebnijim katolikim
kompendijima: katekizmima (Bellarminovim, Canisijevim, Ledesminim), razliitim zrcalima za
ispovjednike, propovijedima, ivotima svetaca, uvodima u poboan ivot i drugim, veim
moralno-didaktikim djelima, prevedenim ili kompiliranim
u tim djelima ogleda se hr. proza
svjesno je nastojanje pisaca oko izgradnje jedinstvenog hrvatskog knjievnog jezika
narodni govor, koji je prema kraju srednjega vijeka prevladavao u hrvatskoj pismenosti mjesto
nekadanjeg crkvenoslavenskog, bila je akavtina; krajem 15. st. nametnula se i prvim
Dubrovanima, premda su bili roeni tokavci
to je jo u 16. st. bio jezik nekih uglednih pisaca, pa ipak je dalji razvoj poao drugim putem,
nastavljajui se sve vie u korist tokavtine
nazadovanjem knjievnog rada na mletakom akavskom podruju sve se vie isticao Dubrovnik,
gdje je ve u 16. st. prevladala u pjesnitvu tokavtina, a u 17.st je i definitivno prevladala.
jezik du pisaca utjee na Hvarane, a u 17. st. taj utjecaj na pisce izvan Du sve je jai (kod
Ivanievia, Kavanjina, Vitaljia, Tanzlinger Zanottija i dr.)
osim knjievnog ugleda Dubrovana ojaale su tokavtinu turske navale, potiskujui
akavske starosjedioce sve vie prema zapadu
na prijelazu iz 16. u 17. st. raspravljalo se u Rimu pitanje jezika i pravopisa, kojim da se
tiskaju hrvatske knjige; s jedne je strane valjalo za zanemarene hrvatske glagoljae tiskati nova
izdanja staroslavenskih crkvenih knjiga ispravljenih u duhu tridentskih zakljuaka posao, oko
kojega su se trudili franjevci Franjo Glavini i Rafael Levakovi i koji je svrio rusificiranjem
hrvatskih crkvenoslavenskih tekstova pod utjecajem unijatskih Malorusa a s druge strane utvrditi
opi jezik za djela nabono-poune knjievnosti
pokraj potiskivane i sve vie lokalne akavtine na jugu, na sjeveru e ivjeti kajkavtina dosta
326

dugo u knjievnosti, ali i kajkavski pisci, imajui u tom kao prethodnika Pergoia, sve vie
nastoje, da se ne ogranie na svoje ue podruje
Banska Hrvatska, obuhvaajui najzapadniji dio nekadanje Slavonije i najsjeverniji dio
srednjovjekovne Hrvatske, poinje osim politike vriti i vanu kulturnu misiju
imenom slovenski ili slovinski u ovo doba oznauje se kajkavtina (poruje sj od Kupe)
(dananji slovenski = kranjski), dok se naziv hrvatski upotrebljava za staro akavsko
podruje juno od Kupe, sada ve jako preplavljeno tokavtinom
za kratko vrijeme hrvatsko ime prevladat e sve do Drave, dok e se imenom slavonskim
(iskvareno mjesto slovenski ili slovinski) oznaivati krajevi karlovakim i poarevakim
mirom osloboeni od Turaka i njihovi ikavsko-tokavski govori
u 17.st odlazi i do pojave dijalekatske mnogostrukosti, hibridnog dodirivanja razliitih
dijalekata u jednom knjievom jeziku: Frankopan, Vitezovi, P.Zrinski
za razliku od renesanse, koja je kao pokret ostala ograniena na gornje drutvene slojeve,
katolika je obnova, ba kao i reformacija, ve od poetka imala u vidu djelovanje u irokim
narodnim slojevima i utjecaj na narodne mase bez obzira na dravne i jezine granice

Sjeverna Hrvatska
- u okvir nae nabone knjievnosti 17. st. ide i najvei dio knjievnog rada u kajkavskom narjeju
sjeverne Hrvatske
- taj je knjievni rad bio po svojem duhu i smjeru dobrim dijelom odjek velikog
protureformatorskog pokreta, koji se je od kraja 16. st. bio razmahao u habsburkim
zemljama, napose u Ugarskoj, gdje mu je na elu bio kardinal Petar Pazmny, osniva bekog
Pazmaneuma i sveuilita u Trnavi, glavne protureformatorske kule u Ugarskoj
- tako i u ovom dijelu nae knjievnosti prevladavaju praktino-nabone tendencije, iako bez
protureformatorske polemike, nepotrebne u katolikoj Hrvatskoj; pisci su te nabone knjievnosti
to isusovci, to pavlini
- najstariji meu njima je Nikola Krajaevi Sartorius; Baltazar Milovec, Ivan Belostenec,
Juraj Habdeli
- u nastojanjima oko hr. crkvene pjesme u naim razl. krajevima (Primovi Latini i Kai u Du,
Krajaevi i Milovec u Zg) svoje mjesto ima i Splianin Atanasije Georgijevi
- kraj junog, dubrovakog, dolazi u ovo doba sve vie do vanosti najsjeverniji hrvatski zbjeg,
zemlja izmeu Vinodola i Varadina
- njezino je plemstvo i kroz najtmurnija razdoblja 16. i 17. st. ipak pronijelo budnu svijest o
povijesnom kontinuitetu vlastite politike individualnosti, dajui joj esto izraaja na svojim
saborima
- dok u tom dijelu nae knjievnosti nije bilo preduvjeta za velike rodove kao to su drama,
epopeja ili roman, bilo je vie mogunosti izraza na podruju lirike i manjih vrsta pjesnitva
- glavno su vrelo za poznavanje tog pjesnitva rukopisne pjesmarice (Prekomurska iz 1593,
Pavlinska iz 1644, Fodrocijeva iz 1687 i Bedekovieva iz po. 18. st.), u kojima osim dviju
pjesama o Zrinsko-Frankopanskoj pogibiji i dviju tualjki prigodom smrti Nikole Zrinskoga,
Davor-bana horvatskog, ima i po koja satirika i aka, ali ima i ladanjskih idila i ljubavnih;
sva je ta lirika redovito anonimna
- to je pjesnitvo utjecalo i na srpsku tzv. graansku liriku 18. st.
- glavni pisci tadanje banske Hrvatske bili su Zrinski, Frankopan i Vitezovi (bili su iz junog
dijela zemlje, iz jadranskog podruja, vjekovima otvorenog sredozemnim kulturnim utjecajima)
- juni jezini elementi su pogotovo prodirali u banskoj Hrvatskoj preko djela Petra Zrinskog,
Jurja Ratkaja i P. R. Vitezovia
- jo se neko vrijeme dre stari nazivi: Slovenski/slovinski za podruje sjeverno od Kupe, te hrvatski
327

za podruje juno od Kupe

- no Belostenec i Milovec nazivaju svoj kajkavski jezik hrvatskim, ne slovenskim
DOBA PRIMORSKIH AKADEMIJA
- na prijelazu iz 17. u 18. st. oivjeli su jo jednom i hrv. primorski gradovi, u prvom redu DU
- glavno obiljeje vremena je pojava erudita u knjievnim krugovima koji sve vie prati, ali i
potiskuje pjesnika
- i kod I. urevia, posljednjeg pjesnika veeg formata u Dubrovniku, ide usporedo s knjievnim
stvaranjem i teoretsko zanimanje za pitanje jezika, pravopisa, metrike i za kulturnu i politiku
prolost Dubrovnika
- na pragu 18. st. jasne i odreene ideje imat e prednost pred djelima fantazije
- i kod nas sada dolazi prvi put do jaeg dodira sa zapadnim knjievnostima, u prvom redu s
francuskom (Moliere)
- i u Italiji se posljednih desetljea 17. st. javljaju tenje za obnovom intelektualnog ivota, oitujui
se u prvom redu u spoznaji vlastite zaostalosti, kritikoj reakciji protiv ispraznosti seentizma i
naglaavanju jednostavnosti u stilu, u odvraanju od aristotelizma i priklanjanju kariteanizmu u
filozofiji, u zanimanju za kulturnu i knjievnu prolost Italije i za zapadne knjievnosti
- 1690. u Rimu je osnovana akademija Arcadia, te su po njezinom uzoru osnivane akademije u
cijelom svijetu
- skoro poslije rimske Arkadije (1690), ve 1694, osnavana je u Zadru akademija degli
Incaloriti
- desetak godina poslije rimske Arkadije osniva se u Splitu akademija illyrica ilitivam slovinska
- najvaniji korak je uinjen u Dubrovniku, gdje je takoer koju godinu poslije rimske Arkadije
pokrenuta Akademija ispraznih (Academia degli Oziosi), koja je, za razliku od pokuaja u Zadru
i Splitu, trajala s prekidima preko tri desetljea
- najozbiljniji pothvat Ispraznih, izdavanje rjenika, nije nikad priveden kraju, i u tom su ih
pretekli i Tanzlinger Zanotti i Vitezovi i tal. misionar Ardelio Della Bella svojim Dizionario
italiano-latino-illirico (Mleci, 1728)
- ipak, imala je velik ugled u drugim primorskim gradovima, a i ovakva kakva je bila, ona je ipak
neko vrijeme bila znaajna drutvena ustanova, pomaui dodir izmeu knjievnika i stvarajui
neku vrstu uene sredine, mogue u ono doba jedino u Dubrovniku
- osnivanje intelektualnih kruoka bilo je na poetku 18. st. i inae vrlo raireno
- tako je osnovana privatna akademija hrv. j. (Accademia privata sopra la lingua illirica), u
kojoj je najvaniji lan bio I. urevi, ali nije imala uspjeha
- u Dubrovniku je osnovana jo jedna akademija, koju su nazivali akademijom Od turaka i
akademijom degli Invidiati, ali se o njoj ne zna nita potanje
- meu njeznim lanovima bili su dramatiar Antun Gleevi i pjesnik Pero Contisti
- jaa zanimanje za vlastitu prolost, kulturnu i politiku
- na Jadranu su se knjievnici poeli udruivati u akademije s namjerom da oive knj. i da gaje i
iste narodni jezik, skupljajui grau za rjenike i slovnicu
akademija degli Incaloriti - osnovana 1694.g. u Zadru
- od svih lanova najvredniji je bio Ivan Tanzliger Zanotti,
preveo je prva dva pjevanja Eneide, te napravio
rjenik Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi, italiano,
illirico e latino. dovrio ga je 1699.g., ali ga nije uspio
izdati (u predgovoru izaava alost nad iskvarenou hr.j.)
- doputali raspravljanje i itanje na hr., lat. i tal.
328

 akademija Illyrica ilitivam Slovinska - osnovana 1700.g. u Splitu

- 1704.g. predsjednik joj postaje Ivan Petar
Marchi, on je preveo molitvenik francuskog
isusovca Boursa: Misli krstjanske za svaki
dan od misec, Ve, 1704
- lan te akademije bio je i Jerolim Kavanjin
(odrao dva predavanja)
- zadaa joj je takoer bila gajenje knj. i jezika

akademija Ispraznih (Academia Otiosorum, degli Oziosi)

- nastala u Dubrovniku oko 1690.
- s prekidima je trajala vie od tri desetljea
- prvi predsjednik: Frano Buni
- lanovi su bili svi znatniji knjievnici ovoga vremena; od Sara Bunia
i Petra Kanavelia do I. urevia, koji joj je neko vrijeme (1718) bio i
predsjednik; Baro Bettera, Divo Buni, Vice Petrovi, Ivan Drai
- Frano Lali je 1699. napisao pjesmu Bestuanstvo i posvetio je
akademijskom kolegi Liberalu Ricciardiju - prva pjesma na hrv.
napisana u krugu Ispraznih
- jedan od najagilnijih lanova bio je Divo Natali Aletin (1670-1743),
tajnik republike i strastveni skuplja starina
- jedan od lanova bio je uro Matijaevi (1670-1728), svoju je panju
posveivao pitanjima knjievnog jezika i pravopisa, prvi koji je poeo
zapisivati nae narodne pjesme
- glavna zadaa joj je bila izdavanje latinsko-talijansko-hrv. rjenika
i slovnice, povjerivi taj posao prvih godina Nataliu Aletinu i ivu
Sarovu Buniu, ali se jedino Matijaevi ozbiljno prihvatio tog posla
skupljajui grau za rjenik iz djela razl. hr. pisaca
- akademija je doputala raspravljanje i itanje na hr., lat. i tal., ali su
1711., kad su obnavljali akademiju, dali prednost hr. (lingua madre)
pred tal. (lingua bastarda), a godinu kasnije i pred lat.
- 1719. iz njenih redova obrazovalo se manje izabrano drutvo, neka vrsta
privatne akademije, prireujui svakog etvrtka uene raprave i
zajednike veere

poele su u Du nicati i posebne akademije:

Academia particolare (Du)
Academia privata sopra lingua illyrica (Du)
- djelovao Ignjat urevi
Akademija od turaka (Du)
- opozicija
- spominju se Frano Getaldi, Antun Gleevi i Kontisti

LATINIZAM
- reagirajui protiv pretrpanosti baroka, zaljubljenog u iznenadno i zaudno, vraalo se doba
Arkadije u mnogom pogledu idealima humanizma
329

- odatle ponovno oivjelo zanimanje za stare pisce, u prvom redu latinske, za koje su Talijani
smatrali da su im blii nego ijednom drugom europskom narodu
- 18. st. e biti i u Italiji i kod nas stoljee vrlo ivahnog latinizma, kojemu prvi razmah pada
ve u ovo doba
- predaje lat. pjesnitva nisu kod nas nikad sasvim prekinute - lat. stihove pisali su i Junije
Palmoti, Stjepan Gradi, Vice Puci
- u drugoj pol. 17. st. istiu se isusovci Ivan Lukarevi i Benedikt Rogai
- ponovni procvat poinje oko 1700., a mnogo su mu doprinijele isusovake kole, aljui u
svijet pokoljenja potpuno vjeta Ovidijevu i Horacijevu jeziku
- kao to je u Zg Vitezovi pisao lat. stihove retorikom nauenom u zg. isusovakoj gimnaziji, i u
redovima Ispraznih javljaju se latinski pisci, prethodnici znamenitih dubrovakih latinista
18. st.
- Na prijelazu izmeu humanistikog i klasicistikog razdoblja, karakteristinom za 17.
stoljee, humanisti postaju uglavnom znanstvenici. U tih su se sto godina, vrlo esto upravo na
latinskom, pojavila epohalna djela iz gotovo svih grana znanosti i filozofije, da spomenemo samo
Galileja Galilea, Francisa Bacona, Renea Descartesa, Barucha de Spinozu, Gottfrieda Leibniza.
Meu hrvatskim latinistima ovoga razdoblja znaajan je Stjepan Gradi, dubrovaki diplomata
pri Rimskoj kuriji, kustos i upravitelj Vatikanske knjinice. Pisao je rasprave iz filozofije,
teologije, matematike i fizike, ali i govore i pjesme. Meu pjesmama najpoznatija mu je Pjesma o
pohvalama Prejasne Mletake Republike i o nevoljama rodnoga grada (De laudibus Serenissimae
Reipublicae Venetae et cladibus Patriae suae carmen, 1675.), u 315 heksametara, u kojoj je dat
veoma upeatljiv opis katastrofalnog dubrovakog potresa iz 1667. godine.
- Meu latinistima 17. stoljea izdvaja se i Ivan Lui, ije je najznaajnije djelo O kraljevstvu
Dalmacije i Hrvatske (De regno Dalmatiae et Croatiae, 1666.), gdje je dat pregled hrvatske
povijesti od prapovijesti do 15. stoljea, temeljito potkrijepljen izvornom graom i ilustriran sa est
povijesnih karata. Zbog ovog svog djela Lui se smatra utemeljiteljem hrvatske znanstvene
historiografije. Lui je sudjelovao i u sporu oko autentinosti spisa Trimalhionove gozbe (Cena
Trimalchionis) rimskoga satiriara Petronija Arbitra, koji je bio pronaen u Trogiru. Drugi
istaknuti povjesniar ovoga doba je Pavao Ritter Vitezovi s njegovim kratkim djelom od svega
32 tiskane stranice pod naslovom Oivljena Hrvatska (Croatia rediviva regnante Leopoldo Magno
caesare, 1700.), ali i s drugim historiografskim djelima, kako proznim tako stihovanim, od kojih su
neka ostala u rukopisu.
- Kroz gotovo sve europske knjievnosti 18. stoljea prolazi tek slaba latinistika struja. Osim toga,
malo se latinskih pisaca oslanja na prethodno stvaralatvo i meu njima nema vie nekadanje
tematske povezanosti. Ipak, u Dubrovakoj Republici u 18. stoljeu njenom posljednjem
stoljeu, jer ju je 1808. ukinuo Napoleon latinska je knjievnost plodnija od one pisane na
narodnom jeziku. Uvjeti za ponovno osnaivanje kulturnog stvaralatva sazreli su nakon obnove
gospodarstva poslije katastrofalnog potresa i velikog poara 1667. godine. injenica da je od svih
europskih knjievnosti ovog perioda jedino u dubrovakoj latinistika struja jaa od narodne, moe
se objasniti time to nije bilo ivljih kulturnih veza s hrvatskim zaleem, ali i time to su
Dubrovani htjeli drati korak s ostalom Europom te smatrali, da e na internacionalnom jeziku
uspjenije upoznati svijet s domaim prilikama i s kulturom kako u vlastitom tako i u irem
junoslavenskom podruju.
BOSNA
- vie nego za ijednu pokrajinu bila je ova knj. potaknuta katolikom obnovom vana za Bosnu i
druge hr. krajeve pod Turcima
- dok je u drugim zemljama slobodnim od Turaka povrh ovakve nabone knj. postojala i knj. s viim
330

umjetnikim ciljevima, pisci nabonih djela bili su nai jedini knjievni radnici u turskim
krajevima, izuzevi neke muslimanske pokuaje
- to su bili franjevci, odgajani u istim zavodima svoga reda i pod utjecajima istih ideja kao i oni iz
slobodnih krajeva, pa su zato crpli iz istih lat.-tal. vrela
- Matej Divkovi, Pavao Posilovi, Stjepan Matijevi, Pavao Papi, Ivan Ani, Ivan
Bandulavi
- ta franjevaka knj. nije bila naa jedina knj. u turskim krajevima - knj. radnika ima i meu
muslimanima, premda u manjoj mjeri aljamido poezija
- Muhamed Hevaji Uskufi, Hasan Kaimi-baba Zerrin-oglu
- pored franjevake katolike knjievnosti i neovisno o njoj u Bosni se krajem 16.st i obilnije u 17.st
javlja knjievnost bosanskih muslimana na hrvatskom jeziku, pisana arapskim pismom.
- Naziv aljamido poezija: prema arapskoj rijei aladamije, to znai strani, nearapski
- Ova je poezija pod utjecajem orijentalnih knjievnosti, ali zaostaje za plodovima naunog i
knjievnog rada bosanskohercegovakih muslimana na orijentalnim jezicima
- Ponekad je pod utjecajem narodnog stvaralatva
- Teme su uglavnom religioznog i drutveno-didaktinog sadraja, ali ima i ljubavnih pjesama
- Podjela prema sadraju:
o ilahije (pobone)
o kaside (poune)
- aljamido pjesnici su uvjereni poklonici Kurana i Muhameda, zadovoljstvo zbog pripadnosti pravoj
vjeri poistovjetili su sa ivotom i uspjehom Turske kao drave, njenih nadiranja i osvajanja.
- Pored muslimanskog i turskog uvjerenja kod njih je prisutna i naglaena svijest da su s
nevjernicima jednokrvna braa zovu ih k sebi istiui kako nije pametno da braa prolijevaju
krv zbog razliite vjerske pripadnosti.
Otac jedan, jedna mati
Prvo bi nam valja znati.
Jer emo se pasji klati?
Hodite nami vi na viru

(Muhamed Hevaji Uskjufi)

- Uglavnom je u 8ercima i 10ercima, u katrenima, s rimom i karakteristinim estim refrenskim
ponavljanjem istog stiha na kraju svake strofe
- Prvi poznati predstavnik aljamido poezije u Bosni zvao se je Mehmed, bio je iz Erdelja,
poturenjak, autor je ljubavne pjesme O nevisto duo moja, zapisane pod naslovom Hrvatska
pjesma, pjesma je nastala krajem 16.st.
- Hadi Jusuf, Muhamedov sin ivio je u prvoj polovici 17.st., napisao je 2 prigodna spjeva na
hrvatskom jeziku (1619. i 1621.). Prvi arzuhal (peticija) je adresiran imotskom kadiji, a uperen
protiv njegova javnog zasupnika Ibrahim dedeta Spore iz Brenia u duvanjskoj nahiji koji ne
umije dobro suditi. Hadi Jusuf proklinje nepravednog slubenika kletvom koja moe biti
zajednika i muslimanima i kranima
Svaka ga ra ubila.
Pomozi sveta Marija
I pomagaj Gospodine
iz ega moemo zakljuiti da je nepravdu trpjela i kranska i muslimanska sirotinja. Druga
njegova pjesma je uperena protiv drugog kadijinog slubenika, kojeg bi prema pjesniku trebalo
objesiti
- Muhamed Hevaji Uskjufi je najpoznatiji pjesnik bosanske aljamido-poezije. Rodio se 1601 u
Solinu, u tuzlanskom kotaru. Autor je i hrvatsko-turskog rijenika nazvanog Potur-ahidija, pa se
paralelno s F. Vraniem, Mikaljom i Habdeliem moe smatrati pionirom ovakva rada u nas. Kao
331

pjesnik pokazuje izrazito religioznu preokupaciju. Zanimljiva mu je pjesma o enama, A boga vam
sve ene, u kojoj do izraaja doalzi muslimanska konzervativnost.
- Hasan Kaimi-baba Zerrin-oglu, krae Hasan-Kaimi, rodio se u Sarajevu. Nakon kolovanja u
Sofiji vrio je dunost upravitelja Hadi Sinan-agine tekije (nastamba dervia, neka vrsta
muslimanskog samostana). Bio je bogat i obuzet opim humanistikim sklonostima: sagradio je
jedan most na Miljacki, a svoju kuu u Ajas-painoj mahali pretvorio je u tekiju. 1682. Za vrijeme
gladi u Sarajevu stavio se na elo gradske sirotinje zahtijevajui da se ito koje su bogatai bili
skupili u spekulativne svrhe razdijeli meu gladno stanovnitvo. Zbog toga je protjeran u Zvornik,
gdje je 1691. i umro. Pjevao je na turskom i hrvatskom jeziku. Osjeaj krvne povezanosti s
nevjernicima vidljiv je i u njegovoj pjesmi O osvajanju Kandije (1669.), uperenoj protiv Mleana:
Nemojte se kladiti,
A Hrvate paliti,
Za to ete platiti,
Kad vam ode Kandija

COMEDIA DELL' ARTE

- razvila se iz renesansne komedije odakle je preuzela i mnogo tipinih lica i situacija (krti i
smijeni starci, sluge lakoumni mladii, mladi ljubavnici, brbljavi dokturi s latinskim
reenicama i navodima i svodilje kao glavni pokretai radnje)
- karakteristian je puki ton, vea sloboda i ivahnost u pokretima
- za udo, kod nas u prvoj pol. 17. st. nema takve komedije ili barem mi danas ne znamo za nju
- u posljednjim desetljeima 17. st. pojavljuje se u velikom broju na dubrovakoj pozornici
- to su vie puke lakardije, negoli komedije
SMIJENICE
- komedije koje su izvedene izmeu 1659. i 1699.g.
- pisane su po uzoru na komediju dell' arte
- napisano je i izvedeno 10 komedija koje su autori nazvali smjenicama, a protivnici
bufonarijama
- na talijanskim je pozornicama 17. st. vladala prvenstveno melodrama i komedija, posljednja
navlastito u pukom obliku, koji je pod imenom komedije dell'arte imao poznato veliko znaenje
za razvoj modernog europskog kazalita - stvorila je prve stalne glumake druine od zanata i
unaprijedila kazalinu tehniku
- kako se naa knjievnost ugledala u talijansku, u posljednjim desetljeima 17. st. komedija u
Dubrovniku je neobino oivjela
- smijenice su dijaloki fiksirane proirene inaice komedije dell'arte, nastale u Du u 17.st.
- osim u Du, izvodile su se i u srednjoj Dalmaciji, npr. u Trogiru, gdje je izvedena najpoznatija,
Ljubovnici
- sve su one puko-lakrdijskog znaaja i pune stereotipnih likova, od kojih je neke ve tal.
komedija dell'arte preuzela iz renesansne komedije 16. st.
- u svima se njima vrzu smijeni starci, krti i obino zaljubljeni, lakoumni sinovi, ene kojima
je ljubav zanat, mladi ljubavnici, govorljivi dokturi (pedanti) i astrolozi s latinskim
reenicama i citatima, svodilje i sluge kao glavni pokretai radnja
- stari i mladi zaljubljenici povjeravaju svoje ljuvene elje svojim slugama, a ovi onda smiljaju
nain kako bi svoje gospodare doveli do cilja ili kako bi im, pretvarajui se da im pomau, uinili
kakvu neslanu burlu (alu), iznuujui pritom koliko mogu za sebe i svoje pomagae
- najobiniji su naini none serenade, dolaenje nou pod prozore sa skalama i uvlaenje u kuu u
tuim odijelima, pri emu dolazi do grotesknih zabuna, sukoba, polijevanja neistom vodom s
332

prozora, bjeanja, pa i tunjava

sve to daje komediji lakrdijski ton pojaan gdjegdje i drugim grubim alama: bacanjem mrea
preko glave, opijanjem, skrivanjem u bavama, a posebno opscenim aluzijama i nepristojnim
gestama
krti starci, dokturi i druga smijena lica unaprijed su odreeni kao rtve, a mladi ljubavnici kao
dobitnici
na kraju dolazi do naglog raspleta s otrenjenjem i poputanjem starih i vjerenjem mladih
u razdoblju od 1656. 1699. nastalo ih je deset, nose nazive po imenima glavnih likova:
1. imun Dundurilo
2. Dono Funkjelica;
3. Starac Klimoje;
4. Ljubovnici;
5. Lukrecija;
6. Mada;
7. Sin vjerenik jedne matere;
8. Jerko kripalo
9. Pjero Muzuvijer
10. Beno Poplesija(ili Robinja);
- Jerko kripalo, Pjero Muzvijer i Beno Poplesija prikazivani su 1699.
- mogui autori:
Danluka Antica,
Frano Radaljevi,
Petar Kanaveli,
Ivan Buni ml. (Sarov)
iko Meneti mlai (sin Vladislava Menetia), itd.

TRAGIKOMEDIJA
- Ozbiljno djelo sa sretnim zavretkom koje se bavi najviim staleom .
- J. Palmoti - Pavlimir
MELODRAMA
- stvorili je lanovi firentinske Camerate
- najstariji oblik moderne opere
- jedna od najblistavijih scenskih tvorevina baroka
- u tom spoju pjesnitva i glazbe, u prvo doba je prevladalo pjesnitvo, a kasnije je bilo obrnuto
- za temu se uvijek bira takav dogaaj koji je presudan za opisanu zajednicu, pa je sudbina svih
likova vezana za subdinu protagonista
- u poetku se kao teme pojavljuju antiki sadraji, bilo mitski, bilo izravno iz tragedija starih
autora
- kasnije se prelo na teme iz nacionalne povijesti, ali je i dalje sve ostalo isto; uvijek se
opisuju presudni trenuci u ivotu zajednica ili naroda, a glavni junaci, rjeavajui esto
svoje intimne probleme, odluuju o daljoj povijesnoj sudbini zajednice kojoj su na elu
- u elji za snanim finalnim inom i djelovanjem likova i poriva, zanimljiv je i aktualan uvijek
bio samo konaan odnos, konani postupak, a ne pokazivanje i objanjavanje postupnosti
i mijene u likovima i u odnosima.
- Darmski je naboj u cjelosti u zadnjoj pojavi, a taj je posljednji dojam u drami i u baroknoj
poeziji openito voen eljom da se u gledatelja izazove divljenje i iznenaenje, dojam osobitog
i neobinog suhovnog stanja snanog itenziteta
333

LIBRETA
- u nas u 17.st. nije bilo opernih teatara, nije bilo ni izvedaba opera u pravom smislu, ali je
zato ve poetkom 17.st. zapoela snaana recepcija libreta
- ve je 1617.g. Dubrovanin Paskoje Primovi preveo glasoviti operni libreto Euridice
- operna su libreta u Hrv. asimilirana vrlo brzo sve do kraja 18.st., a centar toj recepciji je
tragikomedija Petra Kanavelia Vuistrah iz 1682.g.
CONCETTO
- centralni pojam barokne poetike
- odnosi se na raznorodne elemente pjesnikog teksta, te se pod tim pojmom razumijeva
osobito jaka metafora, hiperbola, antiteza
- usko je povezan s poantom
- u neposrednoj je vezi s temeljnom funkcijom baroknog teksta on proizvodi uenje,
meravigliu
- osnovni je postupak u stvaranju misaonog concetta spajanje, analogija disparatnog, concordia
discors, ili dovoenje u zauujuu vezu poznatog i slinog, discordia concors
LJUBOVNICI
- 3 ina, proza
- Tiskana tek 1921.
- SADRAJ (ukratko): starac Lovre Kalebi, ne mnogo mlai dotur Prokupio i mladi Fabricio
Pisoglavi zaljubljeni su u istu gospou - vladiku Lukreciju koja je svjesna da se mora udati, ali
nitko joj od brojnih prosaca nije osobito prirastao. [odlina je 4. scena 1. ina u kojoj
ravnoduna, ali analitina Lukrecija s Ankom pretresa potencijalne enike]. Sva se trojica
povjeravaju sluzi Intrigalu koji im svoj trojici obea pomoi, uz novanu naknadu . On se
dogovori s Lukrecijinom slukinjom Ankom, a poslje i s njenim slugom Prodorom i tako
upravlja dogaajima. Scena u kojoj joj dolaze pjevati i svirati pod prozorom - u vragove
zamaskirani Intrigalo i Prodor s njima rade komediju. Ima i scena presvlaenja - doktor se
pokua u enskim haljinama uvui u Lukrecijinu kuu, ali je prepozant i zastraen batinama. Na
kraju se Lukrecija odlui za Fabricija - starac i doktor prihvate njen izbor, unakrsne zaruke Intrigalo i Anica, Prodor i Lovrina slubenica Vesela
- Likovi:
o Lovre Kalebi, starac zaljubljen u Lukreciju
o Dotur Prokupio, zaljubljen u Lukreciju
o Fabricio Pisoglavi, zaljubljen u Lukreciju
o Intrigalo, opinski opravitelj
o Lukrecija, vladika
o Prodor, Lukrecijin sluga
o Anka, Lukrecijina slubenica
o Vesela, Lovrina slubenica
-

SADRAJ (by me)

ATTO PRIMO
- ENA 1. [Fabricio, Intrigalo] Fabricio komentira s Intrigalom njegovu zaljubljenost u
Lukreciju, Intrigalo mu govori da ga ona nee, F govori da e umrjeti. Intrigalo mu govori
da e sve srediti, ali da treba Prodora, njenog slugu podmititi, pa ga trai novce. F pristaje.
334

F u govoru mijea hrvatski i talijanski.

ENA 2. [Dotur, Intrigalo] I sree D, koji pol govori na latinskom, pol na hrvatskom, I se
trudi isto na latinskom i uvjeren je kako super pria, a pria iskrivljeno, dolazi do
nesporazuma s Dotruom ba zbog toga to I ne razumije latinski. Dotur mu onda govori da
mu se svia Lukrecija, da ona jo ne zna da ju on ljubi i da joj je sastavio pjesmu danas.
Intrigalo mu komentira da to nita danas ne vrijedi, da za ljubav trebaju novci. Jer treba to
srediti s Ankom, Lukrecijinom slukinjom, ona e to sve srediti, a za to reba Anki togod
darovati. Dotur daje.
ENA 3. [Starac, Intrigalo] I sree starca Lovru, koji govori da ima problema, I ga zeza
da za nadutost popije napitak, daje mu recept koji zvui kao narodno vraanej. S mu govori
da niej do toga, nego da e mu rei, ali da mu ovja pomogne. I pristaje, S mu govori da je
zaljubljen u jednu ensku, al joj ne zna ime, sjeti se da je Lukrecija, I m uda dodatne
informacije o njoj, pa ga S trai za pomo. I mu kae da treba Prodora zadaviti, a Anku
podmititi. S se udi da se ljubav u ovo vrijeme kupuje novcem, u njegovo vrijeme je to bilo
gledajui, dvorei i pjevajui. I mu kae da je danas ovako moderno: nema nita bez
novaca. Cjenkaju se, S govori da nema tu novaca, jer je novanik dao na popravak, I mu
kae da ide onda dalje, pa ga starac vraa, na kraju mu daje neto novaca za podmititi
Anku.
ENA 4. [Lukrecija, Anka] njih dvije pretresaju redom mogue enike, jer L kad ih se
sjeti joj bude zlo, a Anka joj govori da se treba udati i niti jedan nije dobar, jedan je kockar,
drugi previee pije, trei je prljav, rtvrti enska. Peti siromaan itd. Na kraju Lukrecija
kae da psotoje 3 koja jo mogu proi, nisu strani kao prije nabrojeni, a i zna da im se
svia, da su to Dotur Prokupio, ali da on previe pria i da bi joj dodijao za koji dan, da je
njegova pamet samo u dotrini, a ona bi da on zna i togod drugo. Drugi je Lovre Kabali,
ali je pre star. A trei je Fabricio Pisoglavi, mladi je dobre udi i svi ga hvale, ali L
komenitra da je jo premlad i nikad se ne zna na ta e ispasti kad bude stariji. Lako se je
uvaliti, teko psolije izvaditi, L komentira da se ne bi eljela svojevoljno utopiti, a nema
lake stvari nego skoiti u more.
ENA 5. [Intrigalo sam] kmenitra kako je i od Lovre koji je krt uspio izvui novce. Kako
e to rijeiti kad je svoj trojici obeao istu stvar? Vidjet e jo. S Ankom e dijeliti, a
Prodor e se zadovoljiti s litrom kestena i za to raditi sve to treba.
ENA 6. [Intrigalo, Anka] Intrigalo sree Anku, peckaju se, daje joj 2 srebrna dukata, al
za uslugu, ona mu ih onda eli vratiti, jer misli da je usluga specifinija, ali kad joj objasni
o emu se radi, onda Anka pristaje. A mu govori da se L neka izmeu njih trojice, jer
jednog bi uzela, ne moe svu trojivu. I joj govori da A nastoji da L da dobru vjeru svoj
trojici, a njih dvoje e se dogovarati to i kako dalje, Anka trai Prodora, koji uskoro
dolazi, a I joj govori da ga je vidio igrat se na pekule s djecom.
ENA 7. [Anka, Prodor] Njih se dvoje svaaju tko e tuiti koga: P eli titi Anku
Lukreciji jer ju je vidio priat s Intrigalom, ona cijelo vrijeme to odbija, ona kae da e ga
tuiti jer se igrao na pekule s djecom. Na kraju se dogovore da ni jedan ni druge ne tue
nita gospodarici.
ENA 8. [Dotur sam] pria o tome kako voli L i kako je ona u njegovu srcu.
ENA 9. [Intrigalo, Dotur] dolazi I, govori m ukako je sve super, da je sreo Anku i
podmitio ju, ali da nije bila zadovoljna s onim to joj je dao, pa joj je I kao dao od svog
djela. Govori da se dogovorio s Ankom da Dotur danas doe pod prozor Lukreciji oko 2
sata i zapjeva joj uz instrument, pa e Anka otvoriti vrata, ti e ui i razgovarati s
Lukrecijom i dogovoriti brak. D je oduevljen, siguran je da e L promjeniti svoju nemilost
u ljubav kad uje njegove pjesme. I trai Dotura da mu nadoplati onaj dio to ga je on dao
335

Anki, ovaj to i radi

ENA 10. [Fabricio, Dotur] Fabriciu je sumnjiv dotur pa ga ide malo propitati, F mu
priznaje kako pati od ljubavi, dotur mu govori da i on isto. F mu onda priznaje da je u
Lukreciju, a Dotur ga onda tjei da si to ne radi, da se okani Lukrecije, da se ljubav raduej
gledajui ljudsku krv. Citira Vergilijeve Ekloge (Koridone, Koridone, kakva li je tebe
obuzela ludost?) na latinskom. Fabricio ne pada na tos, nego misli da je i Dotur zaljubljen
u Lukreciju, odluuje da e mu napraviti mnoge sprdaine, da bude narugan u svem svijetu.
ENA 11. [Intrigalo, Fabricio] I govori Fabriciju da se dogovorio s Ankom, da mu je
Anka rekla da je L blagonaklona prema F, ali da bi joj vie trebao pokazivati ljubav, pa mu I
predlae da s violinom oko 2 sata pod Lukrecijin prozor. Lukrecija e pitati tko je to, a
Anka e rei da ste vi i iskoristit e priliku i poet e vas hvaliti. F se ideja svia, mora
samo natimat svoju violinu, i govori I da ga je strah jer zna da se i Dotur zaljubio u
Lukreciju, ali ga I tjei govorei da mu je Prodor rekao da se Lukrecija s Doturom ruga. I
usput, rekla mi je Anka da je izgubila srebrnu vilicu, a ne bi bilo dobro da je gospoja zbog
toga istjera iz kue, jer bi nam to poremetilo stvari, dajmo joj novce, pa da kupi drugu. F se
slae, daje novce.
ENA 12. [Intrigalo, starac] I govori starcu da ga cijelo vrijeme trai i da misli da je on
zaljubljen u bukaru, a ne u Lukreciju. Anki smo dobro dali novce, jer je za njih kupila
srebrnu britvicu [noi] i da ste ju to vi izgubili, a sve to da bi imala izliku da pria o tebi.
Lukrecija e to htjeti vratiti vama, pa e poslati Prodora da nae tko ju je izgubio, ali se
nee nai tko ju je izgubio, jer ju nitko izgubio, pa e ona onda biti mirna. Starcu se svia
ideja. I mu govori da je L rekla da je on galantan, da je ula od svog pokojnog djeda da
svira violinu, ba bi ga voljela uti. Zato e veeras u 2 sata u noi doi pod prozor, Anka
e opet poeti s L priati o tebi i usaditi joj u srcu tvoju ljubav. Starcu se svia, ide vjebati
svirati, jer nije sviro ve godinama.
ENA 13. [Intrigalo, Prodor] Intrigalo sree Prodora. I govori mu da e mu dati novce
da si kupi kestena, ako mu obavi jedan posao. Daje mu 2 dukata za 2 litre kestena i zadatak
da trai onoga tko je izgubio britvicu [noi], neka kae kakavo je obiljeje ida nagradu za
nalaznika, pa e mu se vratiti. P pristaje, I dodaje da se onda kasnije vrati kod njega, bit e
u gostionici, da ga naui biti ovjek, da e imati jo poslova i kestena koliko eli.
ENA 14. [Dotur, Prodor] D se ljuti na P to se toliko dere, ovaj mu govori da trai
vlasnika britvice [noia], D mu govori da to radi tie, malo se izvrijeaju, P ode dalje
ENA 15. [Dotur sam] Pria kako pati za Lukrecijom, apostrofira ju, nada se da e je
njegove pjesme to ih je pripremio za veeras otopiti njeno srce, vidi F kojeg vidi kao
neprijatelja koji mu eli oteti Lukreciju.
ENA 16. [Dotur, Fabricio] D govori F da se okani Lukrecije, da ene unitavaju ljude,
njihovu pamet, tijelo, duu, snagu itd.
ENA 17. [Fabricio sam] zakljuuje da nema anse da Lukrecija izabere D umjesto njega.
Ipak, enska ud je posebna i ne zna se nikad. Trebam ga drati na oku da mi ne osujeti
moje namjere. Svirat u violinu danas u 2 u noi da se vidi da sam finiji od njega, a o
ostalom emo kasnije razmisliti.
ENA 18. [Intrigalo, Anka] I daje Anki jo 2 dukata, govori da e toga biti jo. Anka ga
upozorava sam da ne radi intirge koje e ih dovesti do vraga. I joj govori da je svu trojicu
nagovorio da dou danas u 2 sivrati po prozor, pa da njega sakrije kod sebe ispod svojih
skala. Anka ne pristaje , jer misli da je on neto drugo naumio. I joj govori da e biti i
Prodor tamo, onda anka pristaje. Idu odmah tamo
ENA 19. [Starac sam] pria kako je jedva sredio violinu, nije je svirao jo otkada se prvi
put oenio. Dugo mu je doekat vrijeme za ii pod prozor, vidi Doktora, pa odluuje malo s
336

njim popriat, da mu vrijeme bre proe.

- ENA 20. [Starac, Dotur, Vesela] Dotur se ali da je srdit, S mu govori da je na njegovoj
strani, neka mu pria o emu se radi. Vesela im namjeta 2 stolia da mogu razgovarati.
Dotur mu govori da ga srdba ispunjava jer se toliko trudio uiti Fabricij, a ovaj se pak
namjerio sad na ljubav, a ljubav je opasna i mladost unitava. I onda Dotur redom citira
razliite autore s njihovim sentencijama o ljubavi (Ovidije, Vlaerije Flak, Pontan,
Propercije) i nedaama koje ona nosi. NA sve te sentencije starac kae: Sasrala se krava
lojem, o gizdava ma gospoje.
ATTO SECONDO
- ENA 1. [Starac, Vesela] Starac je s violinom i ombrelom [suncobran, kiobran], Vesela s
fenjerom. Umbrelu nos ida ga ne bi vjetar nahladio. Idu do oka Krive ulice, gdje je
Lukrecija. V je strah da na neto ne nagazi, ali joj S govori da nema straha, ima on kod sebe
korijen od divlje rotkve, pa da im nita ne moe nauditi, V je lake. S kae da e sad udariti
serenatu, a V mu kae da rae ode doma ili se strpi nego da tu sere. On joj objanjava da se
tako zove jer se izvod a sera, naveer, a mattinata se tako zove jer se izvodi ujutro. Stavljaju
fenjer na tlo, V mu dri umbrelu preko glave.
- ENA 2. [Intrigalo, Prodor, Starac, Vesela] I i P su makarani, I ugrabi Veseli fenjer i
nosi ju na ramenu, preko Starca prebace mreu i odnesu ga.
- ENA 3. [Dotur, Fabricio] Dotur s kitarom, Fabricio s violinom. Fabricio ga izvrijea da
kakva mu je to kola, njemu je govorio Koridone, Koridone, kakva li je tebe obuzela
ludost?, a sad tu pod prozorom, prijeti da e ga osramotiti. Dotur se onda povlai i
ispriava.
- ENA 4. [Fabricio sam] zakljuuje da mu je za sad pokazao, ali da jo treba biti na oprezu
s Doturom.
- ENA 5. [Intrigalo, Prodor, Fabricio] I i P su jo makarani, F s violinom, ovi dvojica
zapleu oko njega, pa pobjegnu, a ovaj je siguran da su bili vragovi i pone zazivati pomo.
- ENA 6. [Fabricio, Anka] Javi mu se Anka, on je se dri, jer ga je strah i ne puta je,
govori da je vidio vragove, uju da dolazi netko.
- ENA 7. [Anka, Starac, Fabricio] dolazi starac s helebardom [oruje dvostrana sjekira].
Meusobno predstavljanje i uvjeravnaje da su to zbilja oni, Anka odlazi jer sad Fabricio
ima drutvo. Obojica su prestraeni, prepriavaju to se dogodilo kojem. Fabricio jer je
vidio dva vraga, ali je imao 2 kapule, pa ga nisu odnijeli u zrak, pomogle su mu. Starac je
ima korijen rotkve, ali ga nije stigao izvaditi, pa mu nije pomogao, njga su odveli na mali
mostak i ostavili ga u mraku, a Veselu su odnijeli po zraku. Sad sam s helebardom i idem
traiti Veselu. Fabricio kae da on ide doma po puku i jo jednu kapulu, pa da ju idu
zajedno nai.
- ENA 8. [Dotur sam s kitarom] Vraa se, zna da je obeao Fabriciju, svom bivem
ueniku da nee, al itoliko mu je uareno srce da ne moe ne doi i pokuati osvojiti
Lukrecijino srce i zakljuiti brak.
- ENA 9. [Starac s alabardom, Fabricio s arkibuzom, Dotur s kitarom] Dolaze ovi
dvojica, trae od Dotura da se predstavi, F skonta da je to D, S misli da su to vragovi uzeli
Doturov oblik. Dolaze Intrigalo i Proder makarani, dotur bjei, a za njim i ova druga
dvojica.
- ENA 10. [Vesela sama] pria kako je jedva uspejla pobje vragovima, da su je vukli u
Prokin katel, sad je tu sama u mraku i ne zna kako doma.
- ENA 11. [Prodor s feralom, Vesela] dolazi do nje Prodor s fenjerom, vodi je doma, ona
e mu po putu ispriati to joj se dogodilo.
- ENA 12. [Intrigalo, Anka] Oboje zadovoljni raspletom situacije, ali je Anka zabrinuta na
337

to e to sve skupa na kraju izai. I ju tjei da je spaka spaka, a Anka misli da nije u redu
raditi spake gospodi. On joj govori da se sad ne izvlai, da je dobro plaena da uestvuje.
Nju je strah da e ju I zapelsti u sve to, a on jo kae da ako ju on zaplete, da e ju onda i
otplesti. Ona odlazi jer bi se kao gospa mogla uskoro probuditi, on joj kae da je zora jo
daleko, ona da e po danu razgovarati. [ona izbjegava taj razgovor jer bi mogla doi na
neastan glas s obzirom na pravila o ponaanju ena u to doba. ena je osramoena ako
nasamo pria s mukarcem]
- ENA 13. [Intrigalo, Prodor] Prodor pjeva sretan zbog uspjeha, obojica su zadovoljni,
P komentira kako je ona jo sva prestraena [misli na Veselu], da joj je rekao da na pupak
stavi togod ivo, pa e je to spasiti i zakljuuje da Intrigalo zna vie od Muncibea. Dogorio
mu je feral, teko mu je sad do doma. Anka mu se postavi pred noge, on se spotakne.
ATTO TERZO
- ENA 1. [Fabricio, Intrigalo] Intrigalo komentira kako je ne spavat i ne jest ujutro pravi
nain za dobit tuberkulozu ili bolest ivaca. Sree Fabricija i pita ga o sino, Fabricio
izbjegava prepriati to se dogodilo, valjda od srama, komentira da ga je napala vojska
vragova i da se jedva izbavio. F pita kako da onda dobije Lukreciju. Intrigalo mu predlae
da pria sa starcem, Lovrom Kalebiem, on misli da je on Lukreciji skrbnik. F se svia
ideja, ii e do njega pod drugim izgovorom.
- ENA 2. [Dotur sam] komentira kako je imao mnoge lude noi, ali da ga je ova skoro
dokrajila. Da bar moe kraj Lukrecije zagrijati ove prohladne noi, pomladio bi se, oivio
bi na svaki nain.
- ENA 3. [Dotur, Intrigalo] dotur mu govori kako su ga sino napali vragovi pakleni.
Intrigalo mu govori da se dogovorio s Ankom da e ga ona pustit da ue u kuu, ali e ga
obui u enske haljine i predstaviti kao strnakinju, da e enske haljine nabaviti u Getu za 1
cekin, a onda kad je u kui nee ga Intrigalo uiti to se tamo radi. Doturu se ideja svia,
daje mu cekin za haljine i nek mu ih donese kod njega doma.
- ENA 4. [Intrigalo, Anka] obavjetava ju da se Dotur i fabricio jo nisu niemu domislili
to im se zapravo dogodilo, jedino jo ne zna to Lovro misli. Obavjetava Anku da je uzeo
cekin od Dotrur, da e joj dati pola kada ga razmjeni, i da e ui u Lukrecije obuen u
ensku. Ali treba nai naina da mu Prodor neda ui u kuu, I e P objasniti kako. Anka se
domislila ta e mu ona uiniti, I ide pronai haljine.
- ENA 5. [Starac, Fabricio] posvaaju se Starac i Fabricio, jer F ga trai da ubaci koji
dobri glas za njega kod Lukrecije, ovaj mu govori da se okani i da nema smisla, da on zna
da ima poruke od nekih drugih, F mu govori da to nije istina, da e ju on onda pitat i zavrit
stvar. S mu govori da mu on onda neda da to radi, jer joj je skrbnik. F zakljuuje da joj je
skrbnik, ali joj nije otac i da ona ima svoju volju, a da je on gospar i da moe raditi to eli.
- ENA 6. [Fabricio, Starac, Prodor] Prodor ih otjera od vrata, oito su se svaali ispred
Lukrecijine kue. Prvo Starca, a onda i Fabricia koji se izjasnio da eli razgovarati s L, ali
mu P govori da je ona sada uzela lijek i da ne moe sada, F e onda doi kasnije. P je
zadovoljan kako ih se rijeio, siguran je da nee imati problema ni s Doturom.
- ENA 7. [Anka, Lukrecija] L se raspituje kod A kakva je to galama bila sino na ulici, a
ova se pravi da nita nije bila ula, ali je L uvjerena da je A upetljana u sve to. L trai
Prodora da ode po starca Lovru da ga pita za savjet, ipak joj je skrbinik. Odluila se vjeriti
i eli ga pitati za koga da se vjeri Dotura ili Fabricija, jer eli nekog od njih dvojice. Anka
ne moe nai Prodora u kui, ne zna gdje je otiao, ona mu je rekla da ne ide iz kue. L joj
onda kae da ga zajedno priekaju doma.
- ENA 8. [Dotur, Starac] Starac se odluio vjeriti i napisao je inventar i nosi Doktoru da ga
pita za savjet je li to ok za kontradotu. Dotur ita, ali sve krivo, dal zbog naoala koje je
338

stavio ili jer ne zna dobro itati, ugl. starac ga ispravlja, na kraju mu prekipi jer je sve krivo
proitao, uzima inventar i odlazi.
ENA 9. [Intrigalo, Fabricio] Intrigalo govori Fabriciju da ne brine,k ako sad nije priao s
njom, zna da je ila u varo i da bi se skoro trebala vratiti ovim putem i nek onda rijei svoj
posao. F je zadovoljan, govori m uda ako mu uspije posao, da I ikad nee imati potrebe ni
od koga. I mu na to kae da vie voli danas koko nego sutra jaje. F kui i daje mu 2
dinara. I mu kae da evo gospoje, nek se pripremi, F alje I da ode. On se samo skloni i iza
kantuna slua.
ENA 10. [Fabricio, Dotur makaran u ensku] dolazi Dotur obuen u ensku, F mu se
obraa kao Lukreciji, ali skonta da je to Dotur obuen u ensku, svejedno, nastavlja dalje,
da zato mu ne daje odgovora na njegovu izjavu ljubavi. Onda D kae da ima posla i da
mora ii. Dotur mu nadalje cijelo vrijeme odgovara na latinskom u sentencijama, a onda
Fabricio krene da kako se Dotur eli eniti za nju, L, a on kao njegov bivi uenik mora ju
od toga spasiti, jer da je dotur Prokupio samo pijanac, da je siromaan i spava slavnici , pod
100 krpa, bez plahte, da je latinski nauio napamet, pa se tako pametan dri, a zapravo ne
zna itati. I da bi za hranu i pie proda i sebe. Dotur sve to izdri, pa Fabricio ide dignuti
veo, da vidi svoje sunce. Naravno tada skontao da je to Dotur, natjera ga da skine te
enske halje, da e ga onda pustiti na miru i nee ga osramotiti. Dotur se svue i
pobjegne ,a F se obue u haljine, jer oito je postojao neki plan, pa ide vidjeti koji.
ENA 11. [Intrigalo sam] jako je zadovoljan, sve se odvija i bolje nego je on isplanirao i
zamislio, njih 3 su toliko duboko upali u govna od ljubavi i nee se tako brzo oistiti. Treba
jo neto smisliti novoga da i dalje traje, ide nai Anku.
ENA 12. [Intrigalo, Anka] kuca joj i govori da joj donosi od Marka Mulca gnjile girice,
al ona se ne sputa dolje pokupiti to, jer mijesi kruh. I nije zadovoljan misli da stvari
kreu na krivo.
ENA 13. [Fabricio makaran u ensku, Prodor takoer makaran na ensku] F
kuca, P misli da je D, sputa se dolje i njih dvoje priaju, F izjavljuje ljubavi gospoji
mislei da je L, a ono P preruen u ensku, odgovara mu dok F i dalje misli da je to L. P ga
pita ima li to vee rei za to da ga voli, ovaj da ako se ne smiluje na njega da e si srce
izvaditi noem. P ga pita je li to srce to dobro za napraviti iz njega kobasicu. F: uzima me
na rug, a ja sam u tvojoj slubi. P: zbilja ne, nego mi kobasice vrijede vie od tih tvojih
pria. F je zgranut da je ona gospoja, a bitne su joj kobasice.
ENA 14. [Fabricio, Starac, Prodor] Dolazi starac, prepoznaje Fabricija i ljuti se to je
doao tu, ali prepoznaje i Prodora i da ta se umakarao. A on kae da je takav Lukrecija i
da ga je F htio forsat suprtono njenom glasu. F odlazi, S zgrabi P za ruku i da mu P ima sve
rei inae e ga odvesti u galiju. S dozove Veselu.
ENA 15. [Vesela, Prodor, Starac] Starac trai Veselu da mu donese konapac s guterne,
pa da e zavezat Prodora. P joj govori da to ne radi, podsjea je da ju je spasio od vragova
sino. Ona ne eli donjeti konop. S sad primjeuje da nema F, P mu kae da je iza oka,
dok starac ide uloviti F, P pobjegne na suprotnu stranu, S se vrati, skui da nema ni P i ljuti
se na V to ga nije uvala. Dolazi I i moli ga da ju digne malo na konja [??] da joj naplati
to je pustila P.
ENA 16. [Intrigalo, Vesela, Starac] Vesela se neda da je dignu tu na placi. [to je valjda
neki oblik sramoenja] S je preneraen to ga V ne slua, a i I ju savjetuje da slua svog
gospodara.
ENA 17. [Lukrecija, Anka, Starac, Vesela, Intrigalo, Prodor] Izlazi Lukrecija i pita
to je ta buka na ulici i danju i noi, S govori da je on tu kao njen skrbnik i da se brine za
njenu ast i da pokuava srediti stvari, P joj govori da ne slua S, Anka kae P da uti,
339

Vesela pobjegnu u tom trenu, I kae Anki da uti, svima da ute, da gospari mogu govoriti,
njih troje jo tako brbljaju tko treba utiti, a tko priat, na kraju S izuje cipelu i potjera njih
troje. I onda eli priati s L, ali je i ona otila u meuvremenu.
ENA 18. [Dotur sam] pria kako je osramoen, kako e mu se djeca smijati na ulici,
starci pokazivati na njega prstom, a mladii s njim raditi ale. Nita mu ne pomae njegovo
znanje kad je ljubav u pitanju. Dolazi mu I u susret, D eli otii prije nego ovaj doe,
mislei da je to F.
ENA 19. [Intrigalo, Dotur] I zaustavlja D da ne otie, objasni mu da nije F. Dotur je
zakljuio da ljubav nije za njega, nisu mu pomogle Intrigalove ideje, sve mu je polo
naopako. I kae da ako ej tako, onda nita, a oni ostaju prijatelji kakvi su i bili. Raspituje se
gdje su enske haljine, da ih vrati u Get, jer je dao na njih zajam od 50 dukata. D smatra da
te haljine od umjetnog materijala ne mogu kotati toliko, ali da e rado platiti koliko
vrijede. Uto im se pribliava F, pa D pobjegne.
ENA 20. [Fabricio sam] Ide do Lukrecije da dovri posao jer sve ovo drugo vie nema
smisla.
ENA 21. [Fabricio, Anka, Lukrecija] dolazi do Lukrecije, putaju ga gore. On L kae da
eli biti njen vjerenik, da joj je to doao rei lino i da ga zanima njen odgovor. L kae da je
to stvar za koju je starca Lovru trebala pitati za savjet. Ali kako je ona svoja gospoa, uzet
e ga na ugovor da se to uini sada. F to isto eli, da ju ne bi morao dalje smetati daje joj
svoju ruku za vjeru.
ENA 22. [Starac, Fabricio, Lukrecija, Anka] dolazi S, ljuti se to se to radi bez njegova
doputenja i govori L da otvori oi koga to uzima. L govori da uzima Fabricija Pisoglavia i
trai od Lovre da joj danas u tome bude svjedok. S trai ponitenje. F govori S da ohladi
malo, da je L slobodna i nek sama radi to joj je drago. S govori kako ipak nema dovoljno
godina. L i dalje eli F za vjerenika. Starac onda komentira da ako je ona tako odluila i
sigurna je, da e im onda on raditi fetu. Dozove S Veselu.
ENA 23. [Starac, Fabricio, Lukrecija, Anka, Vesela] Vesela doe, S joj daje klju od
ormara, da ode do njega i uzme neto u pismu zamotano i pagom vezano, kao i bocu
malvazije. Vesela ode po to.
ENA NAJZADNJA. [SVI] Intrigalo udara doktora da mu plati za haljine. D moli da ga
pusti. Prodor kae da ga pusti, da e mu on biti jamac: ako on ne plati, neu ni ja. F pita I
oko ega strka, I mu govori da je D dao enske haljine, a da sad D pria da su ukradene, a I
on samo trai da mu plati to mu je dao. F mu kae da su haljine kod njega doma i da e mu
ih kasnije dati. Intirgalo prihvaa to. F pria D da je zaruen za L, a kao njegov uitelj i D
se treba veseliti, to je bilo, bilo je, nee se o tome vie govoriti. D im estita i eli im
brojno potomstvo. Vesela donos ivino, Lovre nazdravlja, poziva da uzmu svi instrumente i
poprate nevjestu. Anka i Intrigalo se vjere, Prodor i Vesela isto. S govori D da vodi ples,
svatko od mukih svoju vjerenicu za ruku, a on e im pjevati. Zazvilje boga od pira
Imeneoa, da im utvrdi vezu i da uini da su ovi ljubovnici pametni i pravi.

FRANEZARIJE
- Na poetku 18 st. na dubrovakoj pozornici pojavljuje se Moliere, koji e za kratko vrijeme
potpuno njome zavladati => franezarije
- autori za koje se pretpostavljalo da su sudjelovali u prevoenju Moliereovih komedija nazvali su
Dubrovaki Molijeristi
- pojava Moliera u Dubrovniku nije sluajna; francuski utjecaj, dosta jak u Mlecima i ostaloj Italiji,
bio je ve dopro i do naih obala, zahvaajui dakako najprije vanjske oblike drutvenog ivota
340

- od Molierovih drama koje su imale 5 inova, nae se razlikuju po tome to imaju 3 ina, a i
nisu mogle proi bez burlesknih prizora sa slugama po uzoru komedije dell'arte i tadanje
dubrovake komedije (Andro Stitikeca, Ilija Kulja)
- po imenu nam je poznat samo Ivan Franatica Sorkoevi, a za ostale nismo sigurni
- spominju se i: Petar Kanaveli (u. 1719.)
Ivan Buni ml. (Divo Buni Sarov) (u. 1712.)
Petar Bokovi (u. 1722.) (preveo Corneilleova Cida, nedovren i izgubljen)
Josip Betondi (u. 1764.)
Marin Tudievi (1707 - 1788)- uz njega se vee autorstvo najvie prijevoda
- prevedene su 23 komedije, meu njima sva velika Moliereova djela
- veinom su to slobodni, a esto i skraeni ili proireni prijevodi
- sve su komedije, osim jedne (Psike Psyche u prijevodu F. Sorkoevia), prevedene u prozi
iako su izvornici u stihovima
- preraene su u du idiom i lokalizirane u Du u 18.st., radnja je lokalizirana kao obino kod
naih pisaca (i kod Frankopana), pri emu tipina lica imaju u razliitim komedijama ista
imena, to biva i kod Moliera: tako se ljubavnik obino zove Dono, ljubavnica Anica,
smijeno lice Ilija
- ovako ponaene, bile su Molierove komedije ujedno posljednji znatniji pothvat na tadanjoj
dubrovakoj pozornici
- prikazivale su se kroz itavu prvu polovicu 18.st.
- Naslovi komedija su:
Tarto
Dono
Nemonik u pameti
Jarac u pameti
ene pametne
enidba usilovana
Udovica
Lakomac
Nauk od muova
Nauk od ena
Ilija aliti mu zabezoen
Izvorna dubrovaka komedija kao da je u 18.st. sasvim izgubila poticaje i snagu za originalno
stvaranje. Potkraj 18.st. pojavili su se posljednji proplamsaji izvorne hrvatske komediografije. Bili
su to usamljeni pokuaji, bez naroitih uspjeha i sljedbenika. U tim pokuajima znaajno je da su
na sceni opet oivljavali likovi iz svakidanjeg graanskog ivota, pa ak i iz najniih drutvenih
slojeva. Autori: Antun Ferdinand Putica, Marko Bruerevi, Vlaho Stulli.
KOMEDIJE 17. I 18. STOLJEA
[Pet stoljea hrvatske knjievnosti , knjiga br.20]
- zaeci hr. dramske knj. su u crkvenim prikazanjima koja su kao liturgike igre francuskog
podrijetla izvoene najprije u Zagrebu jo u 12.st., da bi se 3 stoljea kasnije pod talijanskim
utjecajem naroito razvila u dalmatinskim gradovima
- komediografija kao grana prvenstveno svjetovnog teatra dostigla je vrhunac u Dubrovniku, u
stvaralatvu M. Dria - nakon njega, Naljekovia i Benetovia komedija je opet zamrla do
slijedeeg stoljea i prijevoda Moliera
341

dok su u Dalmaciji, posebice u Dubrovakoj Republici, u vrijeme renesanse postignuti rezultati

reprezentativni i u europskim razmjerima, u sjevernoj je Hrvatskoj kazalini ivot ostao ostao
do preporoda u 19.st. domena crkvenih kola i podvrgavao se religiozno-moralistikim i
politiko-germanizatorskim tendencijama
17.st.= doba velikih previranja
predvoditelji protureformacije bili su isusovci - 1607. otvaraju u Zagrebu svoju gimnaziju- u
tim kolama aci i klerici prireuju kazaline predstave - do ukinua reda 1773. izvedeno je oko
400 dramskih djela pri emu je komedija bilo vrlo malo
isusovci su djelovali i u Dubrovniku, ali je tu njihovo djelovanje bilo mnogo razbuenije
zbog jake i mone tradicije - prikazivale su se mitoloke igre i pastorale koje su svojim
melodramskim karakterom bile sline opernim libretima - za razliku od Italije, ovdje se nije
razvila opera iako su ti oblici sadravali muzike i koreografske komponente - podaci o
muzikim pratnjama nisu sauvani
Gunduli i Palmoti (i njihovi sljedbenici) su grau pronalazili kod Ovidija, Tassa, Ariosta, ali i
u naoj prolosti
druine Orlovi, Smeteni i Isprazni
druga polovica 17.st. - dezorijentiranost Dalmacije i Dubrovnika u novim europskim politikim
i kulturnim zbivanjima, potres u Dubrovniku
razvoj komedije dell' arte u Italiji - to je puki oblik renesansne komedije plautovskog tipa,
istrgnuta je iz ruku akademiara i oivljena elementima pukog ivota, uvijek je odraz
suvremenog ivota
da krajem 17.st. oivljava i komedija u nas tek se odnedavna otkriva
anonimne komedije s kraja17.st. - brojne su pripisivane Kanaveliu ili barem njegovu utjecaju
komedije su to situacija i komedije karaktera
odraavaju ljude i nain ivota onog vremena i gradova u kojima su bile prikazivane
po scensko-dramaturkoj strukturi su stereotipna i ablonska djela - fabule su gotovo uvijek
identine: zaljubljenici, stari i mladi, povjeravaju svoje jade slugama koji posredujui stvaraju
zaplete, esto lakrdijske, burleskne i drastine da na kraju sve sretno zavri - mladi skapaju
brakove, stari ih blagoslivljaju
krti starci, lakoumni sinovi, razni doktori, hvalisavi kapetani, arlatani, ene - beskrvne
djevice, rogobatne gospoe, uspaljene usidjelice, iskusne kurtizane ili spretne svodilje
presvaenja, nesretno okonane serenade, uvlaenja uspaljenih staraca u bave da se lake
uvuku k eljenoj gospoi, zamjene linosti, nepoznati srodnici...
groteskni sukobi, masni izrazi, opscene aluzije, grube geste...
sluge nadmudruju i iskoritavaju gospodare, pobjedu odnosi mladost
imena protagonista su uglavnom iz domaeg kraja, a njihovi su nadimci esto komini i
otkrivaju karakter onoga koji ga nosi (Intrigalo)
nisu bile toliko namijenjene itanju koliko izvoenju, uivale su veliku popularnost emu
svjedoi i postojanje akademija u Dubrovniku i Splitu te Zadru
u 18. se stoljeu dezorijentacija dalmatinskih gradova nastavlja, a na sjeveru jaa austrijski
apsolutizam i germanski imperijalizam, meutim, to je i razdoblje prosvjetiteljstva i vraanje hr.
pokrajna koje su bile pod Turcima, buenje Slavonije i Bosne
teatar je u sjevernoj Hrvatskoj ostajao domena crkvenih kola u ijem nabono-pedagokom
repertoaru nije bilo mjesta za izvornu komediografiju - tek ponekad preraivala su se
treerazredna strana djela
u prvoj polovini 18. stoljea u Dalmaciji literarni i kazalini ivot posveen je prijevodima,
posebno Moliera- u Dubrovniku su prevedena gotovo sva njegova djela
342

ta su djela redovito lokalizirana, ak i u toj mjeri da aludiraju na neke aktualne dogaaje toga
vremena, i nazivaju se franezarije
svi su prijevodi u prozi osim Sorkoevievog prijevoda Psyhe u stihu kao i u originalu
to je odraz da je Dubrovnik bio u kontaktu s Europom i onodobnim kulturnim zbivanjima
smanjen je poticaj za originalno stvaranje
zbog mode stvara se sve vie na talijanskom, latinskom i francuskom
u drugoj polovini stoljea adaptirane su za kazalite melodrame Metastasija, tragedije
Scipiona Maffeija i Goldonijeve komedije
posjeti talijanskih glumakih druina, smanjen interes za stavranje na hr. jeziku
posljednih godina 18.st. etiri je komedije napisao Antun Ferdinand Putica - dvije su
poznate po naslovima, a druge dvije su sauvane u rukopisima - izvedbe su bile na hrv., usprkos
talijanskim naslovima
komedije brae Stulli i Marka Bruerovia - prikazivane poetkom 19.st. - posljedni trzaji
zavrenog razdoblja, a ne vjesnici novog
najzanajniji je dokument tih posljenjih napora komedija 18.st. djelo Vlahe Stullija Kate
Kapuralica - zgode jedne dubrovake obitelji s dna ivota, drastina grubost uliarskog
govora, naturalistike slike, utjecaj francuskih enciklopedista
gornjohrvatski komediografi se nisu mogli ni umjeli izvui iz ablonskih koordinata jezuitskog
akog teatra dok se poetkom 19.st. nije pojavio najznaajniji kajkavski komediograf Titu
Brezovaki
jedina ondje poznata franezarija bila je Baron Tamburlano nepoznatog autora smjetena u
Dubrovnik

temeljne karakteristike hr.komedija 17. i 18.st.:

- lokaliziranou se umanjuje strani utjecaj
- vrijedan dio kulturnog nasljedstva
- uglavnom plebejskog karaktera - spomenik ivog, pukog duha
- nisu literarna remek-djela, ali su odraz razvijenog, posebice u Dubrovniku i dalmatinskim
gradovima, teatarskog i kulturnog ivota u tim davnim vremenima
Komedije 17. i 18. stoljea
- komediografija je dostigla vrhunac u Dubrovniku
- Godine 1607., isusovci u Zagrebu otvaraju svoj kolegij i gimnaziju i u tim su kolama aci i
klerici prireivali kazaline predstave. Nastaje tako vrsta teatarskog centra graanskoplebejskog karaktera jednako na latinskom i hrvatskom jeziku. Repertoar je bio u slubi
vjersko-moralizatorske propagande. Isusovci su preuzeli kulturno vodstvo i u Dubrovniku.
Upravo je 17.st. prozvano zlatnim vijekom dubrovake knjievnosti (tada su radili Gunduli,
Palmoti, Buni Vui). Prikazivale su se uglavnom mitoloke igre i pastorale, svojim
melodramskim karakterom sline opernim libretima.
- Druga polovina, a naroito posljednja desetljea 17.st., bili su za Dalmaciju vrijeme kada je ona
poela gubiti svoj ar i kada su poele prevladavati druge velesile (Venecija, Turska, Austrija,
Rusija). Milorad Medini smatrao je da je dubrovaka komediografija s Driem dostiga najviu
toku i s njim je i iezla, a tek su se u 18.st. javili pisci koji su se ponovo poeli baviti
komedijom, ali uglavno prevodei i preraujui Molierea.
- Komedija anonimnih autora s kraja 17.st. su: Ljubovnici, Jerko kripalo, Pijero Muzuvijer,
Beno Poplesija, imun Dundurilo, Dono Funkjelica, Mada, Starac Klimoje, Andro Stitikeca.
- To su komedije situacija i komedije karaktera. Ma koliko bile pisane po uzoru na komediju dell'
343

arte, u njima su odraeni i ljudi i nain ivota i onoga vremena i gradova u kojima su nastale i
bile prikazivane. Fabule su gotovo uvijek identine: zaljubljenici, stari i mladi, povjeravaju
svoje jade slugama, koji, posredujui u ljubavnim avanturama gospodara, stvaraju zaplete, esto
lakrdijske i drastine da, na kraju, sve zavri skladno: mladi sklapaju prakove, a starci ih
blagoslivljaju. Tu sve vrvi od presvlaenja mukaraca u ene i obratno, od serenada koje
zavravaju polijevanjem iz nonih lonaca, od uvlaenja zaljubljenih staraca u vree ili bave
kako bi lake uli u kou svoje ljubavi, od zamjena linosti, pronalaenja davno izgubljenih
roditelja i potomaka. Pretvarajui se da im pomau, sluge zapravo materijalno iskoritavaju i
nasamaruju gospodare, to nije samo pobjeda mladosti nad starou, nego i osveivanje niih
stalea viim.
U 18. st. na hrvatsku literarnu scenu nastupa Slavonija (Kanili, Reljkovi, Katani), ponovo
se budi Bosna (franjevci), a iz Dubrovnika prodiru u svijet Bokovi, Stay, Galjuf. Teatar u
sjevernoj Hrvatskoj ostajao je domena crkvenih kola.

POEZIJA 17. st.

[PSHK, knjiga 10], Rafo Bogii
- mnoge stilske i tematske osobine hrvatskih petrarkista 15 i 16 st, bit e prisutne u poeziji
marinizma i baroka
- i dalje se prikatuje dosljedni odnos zatravljenog pjesnika koji svoju okrutnu gospoju i dalje
uporno oboava i slui i dalje za njom ezne
- razlika od poezije prethodnog stoljea: utjecaj marinizma, koji se kao najizrazitija knjievna
struja stoljea poistovjetio sa seentizmom i barokom u knjevnosti
- osnovno obiljeje baroka openito, marinizma posebno je hedonizam i krajnji formalizam,
skolnost izvjetaenostima. Glavni cilj je pokazati novost i osobitost uz nastojanje da se
koliko je vie mogue dotakne i izrazi ono to je najudnije, najneobinije, iznenaujue i
zapanjujue
- za pjesnike ove epohe nije bio problem to pjevati nego nain kako to to ljepe izraziti, pa
su stvarali muzikalnost gomilanjem figura, izmiljavanjem analogija, antiteza, metafora
- novi tokovi: bujnost, rasko i nagomilanost rijei, oblika i usporedbi preplavili su kulturni i
knjievni ivot
- opijenost manirom je popustila tek pred kraj stoljea, tek zadnja 2-3 desetljea
-

crkva je ulagala goleme napore u postrenesansnim, heretikim i reformatorsim vremenima da

sauva katolicizam na sve mogue nain: otvaral kole, smostane, nove crkvene redove, misije,
kazaline predstavea voena je posebna briga o knjievnosti i jeziku, monim sredstvima
odreenih idejnih ciljeva
ak i kad knjievnost nije bila neposredno ovisna o crkvi ili u njenoj slubi, i tada se raala u
klimi i uvjetima koje je crkva organizirala i izazvala, pa je knjievnost nosila snaan peat
osnovne idejne snage svog vremena.
Religioznost hrv. pjesnika 17 st, izrazita je i uoljiva kao jedna od najsnanijih dimenzija
svijesti pjesnika odreujui u mnogoemu i njihovo knjievno djelovanje.
Religioznost je sada glavni stav (nije da samo koegzistira kao u renesansi), ona je najvaniji
ovjekov nazor. Sve drugo to se nuno javlja i oituje kod ljudi i pjesnika stavlja se pod plat
religioznosti
Kod nas e one iste predrenesasne vrednote ponovno zauzeti svoje mjesto u 17.st. i stupiti u
1.plan, pa u poeziji ovog stoljea nema one podvojenosti i gra kao kod renesansnih pjesnika
Gunduli se ipak udaljio od uobiajenih religioznih razmiljanja, a pribliio velikoj spoznaji o
prolaznosti i mijeni stvari. Njegove filozofske meditacije samo se naizgled formalno podudaraju
344

sa svakodnevnim religioznim propovjedima, dok u stvari izraavaju zbunjenost zbog

nerjeivosti velikih pitanja ovjekove egzistencije
Ovakve spoznaje naih pjesnika svakako su i refleks vremena u kojem su ivjeli i situacije u
kojoj su se nalazili: ratovi, opa politika nesigurnost tog vremena (Turci, gusari), bolesti
kuga, potresi i druge neprilike, ali i slabljenje ekonomske moi plemstva, posebice u
Dubrovniku.
Religioznoj bliska moralistiko-satirika poezija, u svakog pjesnika ima i svoje individualne
izvore. U Gundulia je to linost pjesnika, njegova narav, sklonost dubljoj refleksiji,
siromaenje obitelji kojoj je pripadao.
Izazite individualne izvore treba vidjeti i u refleksivnoj lirici F.K. Frankopana plod jednog
naroitog trenutka i kojemu su se ivotna razmatranja nunou okolnosti nabila intenzitetom,
ova poezija dobila je elemente tragike i duboke iskrenosti
Religiozni smjer poezije ovog stoljea najee ipak ima didaktiki karkater i praktine ciljeve iznosei svoja uvjerenja i dajui primjere drugih, podrava se religioznost itatelja
Dubrovnik, Dalmacija, Boka kotorska, Bosna, sjeverna Hrvatska
Uz krae pobone pjesme piu se i vee poeme iz ivota svetaca (npr. Nikolica Buni:
Glavosjeenje Ivana Krstitelja) i poboni spjevovi o putu od grijeha do milosti i kreposti
(npr. Gundulieve Suze, Mrnaviev ivot Magdalene Budrii). Prevode se i prerauju
psalmi (Gunduli, Kai, Primovi), izdaju se i piu posebne zbirke pobonih pjesama
(npr. kajkavske pjesmarice), piu se crkvena prikazanja i pobone drame (Kai,
Kanaveli, Gleevi).
U ovom stoljeu cvjeta didaktiko-satirika poezija koja se esto nadovezuje na religiozna i
moralistika razmatranja. Napada se tenja za ovozemaljskim dobrim i uicima (Kastratovi),
povrnost mladih ljudi koji su neozbiljni i zaboravljaju na velike ciljeve (Ivanievi, Kavanjin).
Najvie napada u ovom stoljeu doivjela je ena bilo zbog svoje tenje za raskoi i sklonosti
kienju, bilo zbog svoje prirodne slabosti prema zlu
Paralelno s time, ena je ostala i izvor najslaih pjesnikovih doivljaja i iluzija
Satirike sklonosti neki e pjesnici oitovati u napadima na line neprijatelje i dogaaje koji im
nisu po volje, npr. Gleevi
Jaka je prigodniarska poezija, posebice u 2.polovici 17.st
U 17.st. proirio se krug hrvatskih knjievnih sredita, iako u unutranjosti zemlje plodniji i
svestraniji knjievni rad ometa teko rpostvo pod Turcima ili pak trajna ratna borba za opstana
Ukljuila se i Bosna, a na samom sjeveru, u zagrebako-varadinskoj kulturnoj sredinisve se
bolje i ivlje razvija knjievnost na kajkavskom narjeju FK Frankopan, Vitezovi, Petar
Zrinski
Stara dalmatinska knjievna sredita, osim Du, zapala su u ovom stoljeu u krizu, zbog
ekonomskog i politikog poloaja koji imaju kao zaputene mletake komune
Dubrovnik i dalje nastavlja u istom smjeru, ima bogatu knjievnu kulturu, pa se ostalim
sreditima namee kao uzor koji privlai.
to se tie samog stila pisanja hrvatskih pjesnika 17.stolja, svi su oni, manje ili vie, smatrali
da je dubrovaki poetski barokno-maniristiki izraz pravi poetski jezik koji treba slijediti
Patriotizam je naglaeno prisutan u hrv.poeziji 17.stoljea. rodoljubni element jedan je od
bitnih karakteristika hrv. barokne poezije
Nacionalne svijesti i rodoljublja, naravno bilo je i u prijanjim stoljeima, ali u ovom stoljeu
poprima nove znaajke. Pored lokalpatriotizma (Kavanjin, Skvadri) i pored nastavka starih
hrv. renesansnih oitovanja (Mrnavi, Zrinski, Meneti), patriotizam ovog stoljea
345

poprima sve ire dimenzije, obuhvaajui svu bliu i daljnju slavensku brau.
U pobuenim nadama za osloboenje od turskog ropstva pogled naih pjesnika iri se na daleka
slavenska prostranstva, u prvom redu ona blia, tamo gdje se sreu Dunav i Sava (Palmoti)
U oblikovanju ovakvog zanosa znatnu ulogu odigrala je i slubena crkvena ideologija i
strategija. U borbi i konsolidaciji za uvrenje svojih pozicija u svijetu, katolika je crkva u
Rimu punu panju obraala Slavenima, nastojei meu slavenskim puanstvom uvrstiti i
proiriti svoj utjecaj
Veze humanista novih vremena, putovanja, tampanje knjiga, katolike misije, prouavanja
prolosti i jezika slavenskih naroda, a i zajednika sudbina koju namee trajna borba slavenskih
zemalja protiv Turaka, kao i suosjeanje koje je iz toga proizlazilo, pribliili su starim
hrvatskim pjesnicima itav slavenski svijet
barok je kao stil umjetnosti i ivota u sebi posjedovao izrazite elemente koji su ga uinili
bliskim i prihvatljivjim i crkvenoj hijerarhiji i aristokraciji. Barok u Hrvatkoj je vidljivo klasno
obojen
klasna obiljeja hrv. baroka: brojni i glavni predstavnici su plemikog podrijetla (Du: Gunduli,
Buni Vui, Palmoti, Meneti i dr.; St: Kavanjin, Bra: Ivanievi, Kanaveli; sjever:
Vitezovi, P. Zrinski, FK Frankopan), oni to svoje podrijetlo i glasno istiu. Mnogi pokuavaju i
dokazati da su u vezi s najuglednijim rodovima (Mrnavi). U djelima naglaavaju da je
pripadnost plemikom i vlaseoskom staleu samo po sebi uvjet za krepost i dobrotu.
U skladu s tim je i redovito odabiranje lica iz kraljevskih i plemikih kua i obraivanje tema
koje su bliske tim krugovima
Sve to tipino je i za knjievnsot baroka uope
Stilske i idejne strane baroka: formalizam, sklonost refleksiji i epici, uenost i krajnja
izoblienost govora bila su obiljeja samo uskog broja izabranih

MARINIZAM
- Zanimanje za GB Marina poinje u Duborvniku rano. Marinove Rime su izale u Venecije 1602,
a ve 1603 se spomiju se u zapisima kao lektira mlade dubrovake vlastele
- Poetak ovog novog naina pjevanja povezuje se sa Stijepom ureviem, Oracijem
Maibradiem, Martolicom Ranjinom, koji su pjevali na prijelazu stoljea. U urevievu
Derviu nema vie ni trubadurske ni petrarkistike ljubavi, ona je realna i putena, kakva
e biti u pjesnika novih vremena
- Ovaj stil uvrstit e se na istonoj obali jadrana, prihvatiti e ga i Gunduli, Buni-Vui,
Junije Palmoti oni e novu mairu u cjelini prihvatiti, razvijati.
- Osnovno obiljeje ove nove poezije bila je vanost i uloga koja se podaje rijei: bujna rjeitost,
blistavi i kieni oblici, ponavljanja, anatiteze, retorika pitanja njima su pjesici nastojali
zaokupiti panju itatelja
- Ovakav odnos su pjesnici primjenjivali i zadrali ga u svakoj tematici: rodoljubnoj, ljubavnoj,
refleksivnoj.
- U ljubavnoj poeziji je nov odnos prema eni i ljubavi, prema ljubavnom osjeaju i doivljaju.
Ljubav i ena sii e sa nedostinih visina gdje su ih prije smjestili petrarkisti, postat e
bliski i neposredni izvor pjesnikove, enje, patnje i uitka. Izriui svoje elje i namjere,
opisujui are svoje drage pjesnik nije dikretan kao petrarkist
- Upravo opis draginih ari i izraavanje enje za ljubavnom igrom jedan je od temeljnih
ugoaja ljubavne poezije ovog vremena
- Prvenstveno u ljubavnoj poeziji, ali i ostaloj poeziji ovog vremena, jezino stilske pretjeranosti
smetat e eljenom ugoaju remetit e ontonaciju idiline iskrenosti za kojom se teilo
346

Otpor ovakvu nainu pjevanja pojavio se u posljednjim desetljea stoljea. Krajnja barokna
izvjetaenost i gomilanje rijei izazivale su reakciju pokret koji se suprostavio elio je
poeziju ponovno usmjeriti njenim iskonskim izvorima i oblicima: trebalo se vratiti
prirodi, jednostavnosti i istoj rijei. Poticaj je ponovno stigao iz italije, imao je i
organizirane oblike u Rimu je u knjievnim krugovima 1690. Osnovana akademija Arkadija
(degli Arcadi). Traei izlaz pjesnici su krenuli unatrag i zaustavili se u arobnoj zemlji
Arkadiji, koju je u istoimenom djelu prije 2 stoljea zamislio i opisao Jacopo Sannazzaro. U
jednostavnom i idilinom ivotu te zemlje, pjesnici su pronali ambijent koji e ih osloboditi od
komprimitiranih stilski i jezino prenapregnutih preokupacija manirizma i seentizma.
Ve u 16.st. pastorala okupira duhove, pa tako i sada u novim uvjetima u drugoj polovici 17.st.,
mjesto gdje se ljubav ostvaruje bit e odvojeno od obinog svijeta i svakodnevnog ivota. U
arobnoj subravi, na zelenom proplanku, u lugu. Senzualni tonovi nisu remetili idilini
pastirsko-arkadijski ugoaj. Senzualnost i idilinost 2 su elementa jednog jedinstvenog
doivljaja.
Ali i pastirski svijet je u ovom vremenu kao pjesnika vizija takoer ve bio iscrpljen. Od
one prvotne renesansne pastirske idile esto slikovite, ive i uspjele, ostale su samo rijei.
Nova pastirska arkadijska poezija zapravo je samo jedna nova varijanta ve pozate
manire senzualno idilikog pjesnitva.
8-erac istiskuje dr12-erac
U poeziji kratkog daha, u poeziji obrata, bljeska, pojedinosti i sitne, fine domiljatosti i
iznenaenja, kratki stih se prikazao prikladniji. On je bolje odgovarao i muzikoj, pjevnoj
namjeni, a upravo je ona redovito bila predviena da melodramski, ljubavni i pastoralni ugoaj i
trenutak poezije
Osim 8erca javljaju se sve ee i neki drugi krai oblici, npr. 7erac, 5erac
S ovime u vezi je i prevlast strofe umjesto nekadanjeg distiha dr12-erca, u 17.st prevladava
strofa razliitih oblika. Strofa je u starijoj hrv. knji. ivjela i prije, ali je tek u 17.st.
prihvaena kao redovit i stalan oblik u strukturi pjesme
Strofa uglavnom od 4 i 6 stihova prevladava i u kraim i duim sastavima, i kraim
pjesmama i poemama i epovima. Postala je osnovna jedinica jedne zaokruene lirske misli,
ali i spojnica u jednom duem lancu kazivanja.
Upravo dugi oblici pjesme, poema i ep u vom su stoljeu bili neobino omiljeli. Bez obzira iz
kojeg su podruja odabirali teme, pjesnici su rado i esto pribjegavali duem spjevu obraujui
svoju priu polako, bogato i opirno i svestrano. Nijedno stoljee kao ovo nije imalo toliko
poema: poema je u ovom stoljeu imala ulogu koju e u sljedeim stoljeima preuzeti
roman. Tek u oduljem spjevu pjesnik je u punoj mjeri mogao dati oduka i svojim idejnomotivacijskim namjerama i zahvatima, a i stilsko-jezinim konstrukcijama.

LJUBAVNA LIRIKA 17. STOLJEA

- ukupan korpus daleko manji od istovrsnoga u 16. stoljeu
- dio opusa Horacija Maibradia
- Ivan Buni Vui > 75 ljubavnih pjesama u Plandovanjima > naslijeena tematika, ali i novi
motivi (ljubav prema dvjema enama, crnokosa ena, lakoma ena, ena s djetetom u ruci i dr.)
> barokni stil (concetto)
- Stijepo urevi > 3 ili 6 pjesama (3 se pripisuju i Ivanu Buniu, v. SPH 35/1971, br. 14, 40,
54)
- Vladislav Meneti (1617.1666.) > 4 sigurno atribuirane pjesme (dvadesetak pjesama
problematine atribucije)
347

Ivan Mri (o. 1575.-1652.) > pjesnik s otoka Paga > objavio dvije zbirke s ukupno 188
ljubavnih pjesama: Sloge ljubvene; Mantinjade (obje u Veneciji 1647.) > jo 142 ljubavne
pjesme u rukopisu > najvei opus 17. stoljea > pjesme u dvostruko rimovanim dvanaestercima
s prijenosnom rimom (Maruliev tip) > grafiki soneti > stilom blii 16. stoljeu
Stara baba, Venecija 1669. > anonimna zbirka ljubavnih pjesama nastalih u Zadru u 17. st. <
naslov prema jednoj pjesmi u kojoj se kao kaziva javlja neka stara baba
Fran Krsto Frankopan (1643.1671.) > jedini ljubavni lirik sjeverne Hrvatske u 17. st. >
pjesme iz zbirke Gartlic za as kratiti >
dio ljubavnih pjesama iz opusa Ignjata urevia vjerojatno nastao potkraj 17.st.

RELIGIOZNA LIRIKA 17. STOLJEA

- Ivan Gunduli, Pjesni pokorne kralja Davida, Rim 1621. (sedam pokornih psalama i pjesma
"Od velianstva Bojijeh")
- Ivan Buni Vui > 18 "duhovnih" pjesama, 3 prepjeva psalama, 8 nadgrobnica u
Plandovanjima > refleksivnost i barokni stil
- Stijepo urevi, Sedam salama pokornijeh kralja Davida, 1686. (nakon autorove smrti prir.
Petar Bogainovi, uz dodatak svojih religioznih pjesama)
- Pavlinski zbornik, 1644.; Drnjanska ili rbaieva pjesmarica > kajkavske crkvene pjesme
- Baltazar Milovec (1612.1678.) > kajkavski molitvenici
- Fran Krsto Frankopan
- dio religioznih pjesama iz opusa Ignjata urevia vjerojatno nastao potkraj 17. st.
Religiozna poema
- Ivan Gunduli, Suze sina razmetnoga,
- Ivan Buni, Mandalijena pokornica,
- Ignjat urevi, Uzdasi Mandalijene pokornice,
- zajednika poetika obiljeja triju djela
o pjesnik istie da takvim djelom oplakuje vlastite grijehe
o pjesnik upozorava itatelja da mu opjevani grenik treba biti uzor
o spjev poinje nakon grijeha, kad se grenik ve kaje
o grenik se kaje u prirodi, obino u spilji
o korespondiranje prirodnog okolia i grenikova duevna stanja
o grenik se prisjea grijeha i rekonstruira ga
o grenik se sjea trenutka obraenja
o grenik moli Boga da mu poda jo suza (njegove nisu dovoljne za teinu grijeha)
o misao da je Boja milost vea od svakog grijeha
o pjesnik trai grenikov zagovor na nebu, kako bi i on tamo dospio
o dominira glas grenika, a pripovjeda se uglavnom pojavljuje u okvirima pjevanja
o sva su tri teksta objavljena
- izvor anra Luigi Tansillo (1510.1568.), Le lagrime di San Pietro, dijelovi objavljeni
1560., a itavo djelo posthumno, zavreno od drugih, 1585., djelo ima trinaest plaeva
(pianti), a tema je kajanje Svetog Petra jer je zanijekao Isusa. Postiglo velik uspjeh; nakon
dvije godine novo izdanje, koje je sadravalo i djelo Erasma di Valvasonea (1523.1593.)
Le lagrime della Maddalena
- knjievna proizvodnja pod utjecajem Tridentskog koncila i Katolike obnove - osnovni
ideologemi: spoznaja grijeha / veliina Bojeg milosra
- slina se djela javljaju kod katolikih pisaca irom Europe (Italija, Hrvatska, Francuska,
348

panjolska, Portugal, Engleska)

Problem komine poeme
- komina poema kao barokni anr
- korpus:
o Stijepo urevi, Dervi > 50 osmerakih sestina ababcc = 300 osmeraca > Dervi pod
prozorom drage
o Ivan Buni, Gortak > 35 osmerakih katrena abab = 140 osmeraca > Gortak i Zorka
o Ignjat urevi, Suze Marunkove > 56 osmerakih sestina ababcc = 336 stihova >
Marunko i Pavica
-

PAVLII:
sva tri junaka nevjeta pjesnikom govoru > dolaze izvan Grada (Dubrovnika)
tradiciju Pavlii nalazi u Drievu Griuli
Pavlii unosi u raspravu i jedno djelo iz 19. st.: Suze Prdonjine Antuna Kaznaia
zajednike crte kominih poema:
o udvara se hvali svojim bogatstvom, ne bi li tako pridobio onu koju snubi
o u opis ljepote ili okrutnosti svoje drage mijea ueni knjievni govor i motive s govorom
i motivima vlastite sredine
o ljubavni se govor odvija na nekom mjestu koje nije prema knjievnoj tradiciji za to
prikladno (Marunkov neidilini okoli, Prdonja na dubrovakoj ribarnici) ili se u inae
prikladnom okoliu javljaju neobini motivi (diple i "jej" kod Bunia) ili se zaljubljenik
nedolino ponaa na prikladnom mjestu (Dervi mahnita pod prozorom svoje drage)
o komine poeme parodiraju pastoralnu poeziju (Buni, I. urevi) i ljubavnu
petrarkistiku (S. urevi) > pastoralni element se nadovezuje na okoli, a
petrarkistiki na kazivaev govor
o Dervi, Gortak i Marunko su parodija petrarkistikih udvaraa > njihov je govor
parodija jezika i metaforike petrarkistikih i pastoralnih tekstova > neprikladan okoli k.
p. parodija je petrarkistikog i pastoralnog svijeta u cjelini > zavretci k. p. (odustajanja
udvaraa) parodija su petrarkistikog i pastoralnog knjievnog posla
o autori kominih poema istodobno piu i onakvu literaturu koju u njima ismijavaju
< svijest o dvojnosti vlastita posla < visoka knjievna svijest, prema Pavliiu
KRAVAR:
u tri teksta koja spominje Pavlii komika se postie neskladom izmeu govornika i
izgovorenog teksta > ta tri teksta Kravar oznaava kao Rollengedicht; monoloki iskaz nekog
lika kao lirskog subjekta (primjerice, prosjaka, pastira i sl.); u knjievnosti ivi od antike do
romantizma > protivi se Pavliievoj tezi da je rije o jednom novom, baroknom anru > ti
tekstovi dolaze iz tradicije maskerate > talijanski uzor (nipoto i prvi tekst u tradiciji) dolazi
iz druge polovice 15. st.: Lorenzo de Medici, La Nencia di Barberino
u sva tri du. teksta izostaje barokni stil, ali je prisutan stil ljubavne lirike 16.st.
u ovaj krug dijela, kao jedna mascherata, ulazi i Radonja Vladislava Menetia od 84 stiha Radonja i Milava - tu nema parodiranja petrarkistikog stila, govornik govori vlastiti ruralni
jezik, a za taj jezik Meneti odabire i odgovarajui stih iz folklornog pjesnitva 13erac 8+5

POIMANJE LJUBAVI
349

u baroku se sauvalo petrarkistiko poimanje ljubavi

u naih je pjesnika ono petrarkizmom posredovano i preuzeto od njega
i tu je ljubav osjeaj koji nastaje odjednom, izazvan je izravno ljepotom i prouzrouje patnju
o tome najbolje svjedoi barokni pojam duhovne ljubavi koji je uveden kao metafora, a zatim u
mnogim djelima detaljno razraen
to se najbolje vidi u religioznim poemama, gdje se grenici kaju i gdje se osobito opisuje
trenutak njihova preobraenja

IZRUGIVANJE
- autori ne parodiraju elemente petrarkistike i pastoralne literature zato to ih smatraju loima ili
knjievno istroenima i neplodnima, nego zato to takvu, parodijsku uporabu knjievnoga
instrumentarija smatraju nalijem vlastite literarne djelatnosti, i istodobno, poslom vrijednim
stvaralakoga napora i knjievno plodnim
- zato je i bilo mogue da se ta djela razviju u neto autentino i samostojno, u neto toliko samo
po sebi prepoznatljivo
- dvojnost opusa hrvatskih baroknih pisaca najbolje govori o tome kako su oni bili s jedne strane
literati, a s druge pjesnici s vlastitim knjievnim svjetovima
- a boljega dokaza o zrelosti jedne knjievne kulture gotovo i ne treba
PAVAO PAVLII
KOMINA POEMA
- tema je ljubav nekog kominog lika prema osobi koja je i sama komina, ili pripada
konvencionalnom, junaku nedohvatljivom svijetu
- humorni efekti zasnivaju se na suprotstavljanju konvencionaliziranog svijeta
nekonvencionaliziranom
- najee je suprotstavljanje seoskog i gradskog, duhovnog i materijalnog, doslovnog i
simbolinog
- prevladava monolog, i to monolog lica koje nitko ne slua
- uvodni dio u kojem se lik predstavlja ili ga predstavlja autor, vrlo je kratak, sredinji dio tee
linearno i sastoji se od ljubavnih izjava, dok na kraju u dijelu takoer kratkome, dolazi preokret,
jer se junak trijezni i poduzima korake koji tome odgovaraju
- S. urevi, I. urevi, I.B. Vui, A. Ivanoi
BAROKNI EP
- teme su vani povijesni dogaaji
- J. Palmoti Dionori: Dubrovnik ponovljeni, Gunduli: Osman, Kanaveli: Sv. Ivan biskup
trogirski, Petar Zrinski: Opsada sigetska
- veliki broj epizoda, este i opirne digresije, pa se zbog toga glavna linija pripovijedanja
povremeno posve naputa
- treba prikazivati borbu za kranstvo, mora uzdizati naciju, njezinu silu i povijesnu ulogu, treba
pokazati na djelu najistaknutije predstavnike te nacije dajui uvid u njihov emocionalni ivot,
osobito ljubavni, a onda i u njihovu ratniku mudrost i spretnost u dvobojima
- po svojoj strukturi ep je labav: ideja djela kao cjeline nije sugerirana njegovom strukturnom
zaokruenou, nego sadrajnom cjelovitou opisanoga dogaaja, injenicom da je on
ispripovijedan do svojega loginog kraja
- primjer dvaju izgubljenih pjevanja Osmana dobro to ilustrira: njihova se odsutnost osjea samo
zato to je u njima sadran jedan dio radnje, tonije, dio radnje sadran je samo u jednome od
njih dok je bez drugoga djelo sasvim shvatljivo
350

EPILIJI
- mali epovi, obrauju pojedini aspekt nekog povijesnog dogaaja (Nikolica Buni, P. Kanaveli)
-

narativna djela u stihu postaju mnogobrojnija, anrovski raznolikija, obimnjija

potkraj 17.st u knjievnom ivotu poinju aktivno sudjelovati i one hrv. regije koje su do tada
poznavale samo puko-pobonu knjievnost :
slavonska knjievnost u SI Hrv.
kajkavska knjievnost u SZ Hrv. sa sjeditem u Zg
knjievnost ozaljskog kruga koja se razvila oko Petra Zrinskog, u Ozlju i akovcu

dominantan narativni anr je povijesni ep

povijesni ep 17.st. karakterizira jo jedna inovacija u odnosu na renesansnu epiku: dok u hrv.
renes. epovima ima vrlo malo podataka o privatnim sudbinama ep. junaka i junakinja, u
epovima 17.st. saznajemo mnogo vie o privatnim svjetovima junaka
razloge tome treba traiti u velikoj popularnosti Tassova Osloboenog Jeruzalema
prepletanje povijesnog i privatnog, ivota drutva i ivota pojedinca, kao i nova shvaanja
povijesti i pojedinca odredit e u povijesnim epovima 17.st. posebne generike karakteristike:
povijesni se ep gotovo posve odvaja od biblijsko-religioznog epa, alegorizacija kao temeljni
postupak oblikovanja fabule nestaje, a u ep se uvode razni sekundarni anrovi
osim povijesnog epa u 17.st. u HK je produktivan jo jedan epski anr: romantina pria u
stihu
njezina je jedina tema tragina i nesretna ljubav dvoje mladih, ili pak zapreke koje
zaljubljenicima stoje na putu do sree
imala je istu funkciju kakvu je djelomice imao i povijesni ep: ispunjavala je prazninu koja je u
HK postojala zbog nepostojanja pripovijetke
jo jedan novi epski anr: prigodna epska pjesma s temom iz povijesno-politike
suvremenosti
osim tih anrova i dalje je vrlo vitalna biblijsko-religiozna epika, pa se produktivnost anra
ogleda i u prijevodima dvaju najznaajnijih biblijskih epova:
o Sannazaro De partu Virginis (Paskoje Primovi)
o G. Vido Christias (Junije Palmoti "Kristijada")

RAZLIKE RENESANSNIH I BAROKNIH EPOVA

- povijesni ep 17.st. sve se vie odvaja od modela klasinog vergilijanskog epa
- u njemu moemo razabrati sve vie osobina raznorodnih sekundarnih anrova kao to su
dnevnik, biografija (Dubrovnik ponovljen), putopis (Osman), romaneskna graa u
nastavcima (Sveti Ivan biskup trogirski), raznovrsni religiozni anrovi (propovijed,
molitva)
- oslanjanje na kroniku, kroniki tip izvjeivanja i strukturiranja kompozicije sve vie nestaje iz
narativnih povijesnih epova
- povijesni svijet prikazan je kao politiki svijet, u kojem djeluje ovjek kao politiko bie, sa
svim posljedicama koje takva svijet nosi
- oslanjajui se na esnaestostoljetne, prvenstveno Machiavellijeve ideje, epika 17.st. uvodi u
svoje svjetove ideje o dravi, njezinoj moi i politici, i to nezavisno od kranske etike i
teologije
- ta svijet o ovjeku kao politikom biu odredit e glavne osobine likova i pripovjedaa
351

reprezentativnih epova 17.st.

HRVATSKA EPIKA U DOBA BAROKA
- u razdoblju od kraja 16. pa do kraja 17.st. nastaju na podruju hrv. zemalja stilski i generiki
raznorodni narativni tekstovi u stihu, zaokupljeni raznovrsnim temama i sadrajima, opremljeni
razliitim stilovima, s razliitim stavovima prema povijesnoj stvarnosti
- epski modeli tih narativnih djela bit e produktivni velikim djelom i u epici 18.st. konkurirajui
dominantnom epskom modelu osamnaestostoljetne hrv. epike onom kaievskom
PITANJE O BAROKNOSTI EPSKOG DJELA
- shvatimo li barok kao hipertrofiju stila namee se u analizi baroknih epskih djela sljedei
problem: na koji se nain barokni stil moe analizirati u epskim djelima u kojima se mora
ispripovijedati neki dogaaj, koji je u sukladnou sa stvarnou, koji pretendira da bude
mimetian, da bude istinit
- budui da epsko djelo po svojim generikim odrednicama oblikuje sadraj koji ima status ina
to se odigrao u stvarnosti, a o njemu se u epu pripovijeda, budui da je temeljno naelo epskog
djela diegesis, a ne mimesis, to epsko djelo mora strukturirati takvu sliku svijeta koja je
usporediva, mjerljiva sa slikom postojeeg, zbiljskog svijeta, mora biti relacionirano prema
stvarnosti
- upravo stoga, zbog te aporije koja postoji izmeu baroknog stila i sadraja, izmeu ornatusa i
mimetinosti, ini se da je baroknost mnogo tee dokazati veoj epskoj cjelini negoli manjoj
lirskoj pjesmi
- slian se problem namee i ako barok shvatimo kao pogled na svijet, ako mu damo status
knjievnog razdoblja
- kategorije kao to su dinaminost, pesimistian doivljaj svijeta, podvojenost izmeu tjelesnog i
duhovnog, nevjerica u mo ovjeka, prevlast iracionalnoga nad racionalnim i mnoge druge
odrednice koje se u takvim koncepcijama pridaju baroku takoer nee moi posluiti kao
odrednice koje bi relevantno posluile u odreivanju baroknosti nekog epskog djela jer ono sa
svojim generikim osobinama tei uvijek cjelovitoj, harmoninoj slici svijeta, u njemu se uvijek
prezentira afirmativna, pozitivna, nerijetko optimistina slika povijesti i drutva
- u svakom epu pripovjeda zauzima afirmativan stav prema odreenim dogaajima, prema
izvjesnim likovima, uvijek se u epu uspostavlja neki kriterij vrednovanja, izvjestan vrijednosni
sud prema sadrajima iznesenima u epu
- baroknost nekog djela esto se ustanovljavala i na razini kompozicije pa se tvrdilo da je
kompozicija baroknih djela labava, asimetrina, nekonzistentna, podlona mjenama oita, da
barokno djelo tei svojom kompozicijom elipsi, a ne krunici
- barok se u europskoj kulturi esto odreuje i kao prijelomno razdoblje izmeu starog vijeka i
novovjekovlja, kao svojevrsni poetak novog, modernog doivljaja i shvaanja svijeta
- kriterij izgradnje nove, moderne slike svijeta, pa zatim kriterij novog baroknog stila, a u
odreenoj mjeri i kriterij kompozicije bit e temeljni kriterij za odreivanje pripadnosti nekog
narativnog djela u stihu baroknom stilu ili baroknom razdoblju
-

tematska analiza, analiza fabula i sadraja hrv. epike 17. i 18. st. pokazuje da se tekstovi koji
nastaju u ta dva stoljea mogu podijeliti u nekoliko tematskih grupa:
1.) najvei broj narativnih tekstova u stihu zaokupljen je povijesnim temama koje
obrauju neki vaan i za uu zajednicu relevantan povijesni dogaaj
Osman
352

Dubrovnik ponovljen
Sveti Ivan biskup trogirski
Kara-Mustafa vezijer Azem (Kanaveli)
Bea grada okruenje od Kara-Mustafe (Petar Bogainovi)
Katarine II. i Jose II. Put u Krim
Povijest vanelska
-

sva navedena djela povezuje u jednu cjelinu ne samo povijesna tematika nego i
kolika-tolika cjelovitost u prikazivanju povijesnog svijeta, tendencija da se
povijesni svijet prikae u svojoj kompleksnosti, s jasnim idejnim stavovima o
smislu i svrhovitosti povijesti
pritom u svima njima prevladava, kranski pogled na svijet, kransko shvaanje
povijesnog zbivanja i dogaanja, svijest o odnosu dobra i zla upravo s pozicija
kranskog pripovjedaa
u svim tim epovima jasno se manifestira i tendencija sekularizacije povijesne
stvarnosti od kranske eshatologije
povijesni dogaaji se prikazuju kao relativno samostalni i od boanskih principa
odvojenih zbivanja
povijesno dogaanje kao ovjeku nedostupno i boanskim zakonima
podreeno, s jedne strane, i povijest kao autonomna, iskljuivo ljudska
djelatnost, s druge strane
osim tog dvojstva na razini prikazanog epskog svijeta, hrvatsku epiku u doba
baroka vrlo izrazito obiljeava i prepletanje povijesne i individualne tematike,
prepletanje drutvenih dogaaja s osobnim, privatnim sudbinama pojedinih junaka
i junakinja
inovacija u epovima 17.st. je ta to saznajemo mnoge podatke o privatnim
svjetovima junaka, o njihovim emocionalnim stanjima i karakternim osobinama

2.) manja epska djela, djela koja ne oblikuju kompleksne povijesne svjetove, nego su po
obliku prigodnice koje opijevavaju neku aktualnu povijesnu temu, neki manji rat,
manji dogaaj vaan za uu zajednicu (potres, kuga) ili se obraaju nekom
slavnom ratniku i vojskovoi
Grad Dubrovnik vlastelom u trenji (Nikolica Buni)
Fenie (Nikolica Buni)
pjesme prigodnice Bara Bettere o potresu
Kanavelieve pjesme prigodnice (npr. ona Janu Sobieskom)
Trenja u Dubrovniku (Kanaveli)
Trstenko pastijer (Kanaveli)
Dubrovnik sloboen od haraa na blagdan sveti Vlasi (Kanaveli)
Trublja slovinska (Vladislav Meneti)
3.) razni religiozni epovi, bilo s biblijskom, bilo svetakom, hagiografskom tematikom
Zvonac (Matija Magdaleni)
Kita cvitja razlikova (Ivan Ivanievi)
Ostan boje ljubavi (Andrija Vitalji)
-

veim su dijelom tradicionalna i po tematici, i po formalnim epskim osobinama

353

(veliina, biblijski ep kao uzor, smjetenost epa u mitsku stvarnost, kranski

angairan pripovjeda. oslanjanje na srednjovjekovnu tematiku vie nego na
renesansnu, nepostojanje karakterno oblikovanih junaka)
esto se ta djela oslanjaju na medijevalna djela zbornikog tipa, slijede kronoloki
tip izlaganja i povezivanja dogaaja, motivacije su strogo podreene religioznokranskom svjetonazoru, no ima meu tim djelima i takvih koja su tradicionalna
iskljuivo po temi, a po svim drugim osobinama odaju jasne znakove modernijih,
novijih, renesansnih ili baroknih uzora (Palmotieva Kristijada, Pjesan od
upuenja rijei vjene i od poroda Djevikoga Paskoja Primovia)

4.) epska djela koja pripovijedaju o privatnom, intimnom svijetu malobrojnih junaka
i junakinja, mahom ljubavne tematike, generiki derivirana iz Ovidijevih
metamorfoznih epilija ili romantino-vitekih srednjovjekovnih pria
Mauh i avalica (Skvadri)
Razlike zgode nesrene ljubavi (I. urevi)
Pripovijes izvaena iz Ariosta (I. urevi; Pjesan XXVII; pripovijeda o enama
kao nevjernim biima)
-

djela ove skupine su kraa

u njima se pripovijeda iskljuivo o ljubavima pojedinih junaka i junakinja, s
moralnom poukom na kraju, a atmosfera koja u njima vlada podsjea na razne
oblike pastoralnih vrsta u kojima je ljubav jedina i iskljuiva tema
napetost fabule, neobinost i udesnost ispripovijedane grae, bizarnost i
dinamina izmjena motiva-prepreka sretnom zavretku sve su to osobine koje
ova djela povezuju s novelistikom u prozi koja je u to doba cvjetala u
zapadnoeuropskim knjievnostima

za razliku od esnaestostoljetne epske produkcije, koja je zahtjeve za istinitou i

vjerodostojnou potovala, a u sluaju pojave fantastinih i nemimetikih sadraja bila
nedvojbeno alegorijski koncipirana u sedamnaestostoljetnim narativnim djelima
pripovijeda se, osobito u povijesnim epovima, vrlo esto o dogaajima koji su tako udni,
neobini i bizarni da nikako ne mogu biti prihvaeni kao istiniti i vjerodostojni, a u
temelju im ni u kojem sluaju ne lei alegorijski smisao (npr. epizode s Krunoslavom i
Sokolicom u Osmanu, romantiko-viteke epizode u Opsidi sigetskoj) javile su se u 17.stoljetnoj epici u tolikoj mnoini i s takvom samosvijeu na pravo da postoje u epskom djelu
da moemo govoriti o posve novoj strukturi epskog djela i o posve novoj poetici epa u HK
17.st.
javljaju se mnogobrojne fikcionalne epizode s neobinim i nevjerojatnim priama u epovima
17.st.
one postaju jedna od dominanti epskog modela u HK (npr. ene se bore i ratuju kao mukarci,
likovi se preoblae i po nekoliko puta mijenjaju identitet, junaci nestaju u nepoznatim pravcima
zbog nepoznatih poriva, ...)
svrha je tim epizodama da u itaoca proizvedu svojom neobinou i napetou u fabuli
jednu od glavnih funkcija baroknog djela, da proizvedu UENJE, MERAVIGLIA
u religioznim epovima fikcionalnih fabula nema
analizirajui fabule i svjetove koje grade hrv. narativni tekstovi u 17.st. , moemo zakljuiti da
su epovi s povijesnom tematikom moderniji, dok oni s religioznom tematikom ostaju svojim
sadrajima vezani uz srednjovjekovlje i uz renesansnu alegoriju (Alegorija kao knjievni
354

postupak i smisao knjievnog djela neobino je esta i u hrv. medijevalnoj, i u humanistikoj i u

renesansnoj epici, ali se one meusobno razlikuju: dok je srednjovjekovna alegorija vezana uz
anr vizija i prozirna, u humanistikoj se knjievnosti alegorija pojavljuje kao skriveni, tajni,
drugi smisao djela, te se mora objanjavati. U renesansi pak alegorijski smisao esto ostaje
neproziran, a sami pisci rijetko ga tumae)
tema pakla je jedna od dosta estih fikcionalnih tema (opisi pakla i paklenih sila, njihov utjecaj
na vanjski, zemaljski svijet, prepletanje paklenih motiva sa zemaljskom povijeu zemaljskom
zbiljom)
te teme pakla i paklenih sila pojavljuju se u svim povijesnim epovima, a nalaze se i u biblijskoj
epici (Kristijada)
ini se da bismo pojavu i opise pakla i paklenih sila u hrv.epici 17. i 18.st. mogli razumijeti kao
generiki signal epskog s jedne, a kao mogunost za eksponiranje baroknog stila i tenju za
neobinou s druge strane

KOMPOZICIJA
- iz srednjovjekovlja je tradirana pravocrtna kompozicijska forma, bez vrste i konzistentne
fabule, bez epizoda fabularnih linija, s nemotiviranim prelascima s teme na temu (Kita cvitja
razlikova, Ostan boje ljubavi)
- pravocrtnu kompoziciju, s konzistentnom i cjelovitom priom imaju religiozni epovi,
prvenstveno oni biblijskoga i hagiografskoga sadraja (ivot Magdalene od knezov Zirova Mrnavi, Glavosjeenje Ivana Krstitelja Nikolica Buni: Glavosjeenje Ivana Krstitelja ima 3
pjevanja. Pisano je u osmerakim katrenima, svaki dio ima motto iz Biblije, iz Evanelja po
Marku, s razvijenom priom o Ivanu, Irudu, njegovoj drugoj eni, na koju se prebacuje najvei
grijeh, i njezinoj keri)
- izrazito inovatorske, moderne kompozicijske postupke pokazuju povijesni epovi (Osman,
Dubrovnik ponovljen, Sveti Ivan biskup trogirski), a od biblijskih epova Kristijada
- tu se radi o cjelovito i konzistentno strukturiranim svjetovima koji izvjeuju o jednom ili vie
dogaaja, s jasnom pripovijednom i opisnom perspektivom, s fabulom koja vrsto uobliuje
predmetnotematski materijal djela
- svjetovi navedenih djela su tematski jasno odreeni: to su ili povijesni svijetovi ili biblijski
svijet (Kristijada), dakle,svjetovi jedinstvenog karaktera, s uoljivom jasnoom i pregledneu
tematskoga vremena i prostora
- ali uz uvanje preglednosti i jasnoe tematskog vremena i prostora, fabule se ravaju u niz
fabularnih linija, dogaaji se priaju ili dogaaju u raznim vremenskim tijekovima epa, te
se esto uvode bilo interne, bilo eksterne analepse
- karakteristino je i oslanjanje epske strukture na fabulu: sve prie ispriane u tim epovima
vane su i znaajne, zanimljive same po sebi, briljivo oblikovane stilski i metriki, s oitom
tenjom ne samo moralno-didaktikog djelovanja nego s estetskom funkcijom kao primarnom
- novi naini komponiranja narativnih djela 17.st., naputanje renesansnih zakona strukturiranja
kompozicije prvenstveno zakona o pravocrtnom, kronolokom iznoenju dogaaja mogu se
tumaiti novim poimanjem vremena
- inovatorski postupci u kompoziciji omoguili su i uvjetovali niz drugih inovatorskih postupaka :
omoguili su npr. pojavu fabula koje se zbivaju na raznim prostorima u isto vrijeme, a time pak
svojevrsnu irinu u oblikovanju slike svijeta
- premjetanje radnje iz jednog vremena u drugo, pa i s jednog prostora u drugi, esto nije mogao
na svojim leima ponijeti jedan epski pripovjeda, nego su takve nove teme i motivi esto
zahtijevali i posebnog , novog pripovjedaa, koji esto postaje jedan od protagonista glavne i
sredinje radnje
355

za razliku od distanciranog pripovjedaa 16-stoljetnih epova, pripovjeda u 17-stoljetnim

epovima vrlo esto angairano komentira radnju, osobito u epovima s povijesnomtematikom, a
ta injenica opravdava i naglaeno unoenje lirskih motiva u narativne tekstove

STIL HRVATSKE BAROKNE EPIKE

- stil narativnih djela u stihu u ranom novovjekovlju hrv. knji., dosta se jasno razlikuje
ranovjekovnih lirskih vrsta
- u lirskim anrovima osobito u ljubavnoj poeziji ve u razdoblju renesanse, a osobito u doba
baroka uporaba ornatusa mnogo je bogatija, ea, raznolikija nego u narativnim vrstama
(paradoksalne poante, oksimoronski izrazi, sofisticirane poante, konetozni postupci jednom
rijeju STILE ACUTO)
- normiranost epskog djela na planu sadraja, zahtjev za mimetinou, fabula kao osnovni
preduvjet svakog narativnog anra, naracija kao dominantni iskazni oblik svih epskih anrova
sve to prijei stilu da postane dominantna razina knjievne strukture, da djeluje na razvoj teme,
da pokree fabulu ili da ravna kompozicijom narativnog teksta
- no u pojedinim sluajevima i u epskim djelima e se pojaviti stile acuto, odn. ornatus e odrediti
kretanje i razvoj teme barem u malom segmentu, barem u jednom dijelu epskog teksta
- najee se barokna figuracija nee pojaviti u naraciji, nego u opisno, esto i u refleksivno
perspektuiranim dijelovima teksta, najee lirskima i po motivici i po govornim procedurama
- ep je tradicionalna knjievna vrsta, mnogo tadicionalnija nego lirska ljubavna pjesma
- tako za razliku od barokne lirike koja se u velikoj mjeri razlikuje od petrarkistike lirike
renesanse, za razliku od barokne lirike u kojoj je upravo akutni stil otvorio nova podruja
znaenja, ostvario dotada nepoznate tonove i sadraje u opjevavanju ljubavi i ljepote, barokna
je epika mnogo tradicionalnija, i to po svojem sastavu retorikog repertora, po obliku, sinatksi
pojedine figure, po funkciji koju nekoj figuri pridaje
- ono inovatorsko dogaa se na podruju tematike, oblikovanja fabule, inovatorskih epizoda,
kompozicije, pripovjedake strategije
-

postoje u baroknim djelima hrv. epike ipak neka mjesta koja su u stilskom pogledu izrazito
moderno, barokno oblikovana, npr.:
IX. pjevanje Osmana
- povezivanje motiva jezera s motivom enske ljepote
- spajanje u sintaktiku vezu dva antinomina elementa vodu i vatru
- to spajanje nespojivog zove se CONCORDIA DISCORS
- time je izazvao uenje, meravigliu
- tim postupkom proizveo je Gunduli i jednukomponentu epskog svijeta koja u
djelu nije doslovno opisana: onu erotsku, tonije otvorio temu panerotizma
V. pjevanje Osmana
- scena dvoboja Krunoslave i Sokolice, kada im padaju kacige s glave te se vojscu
ukau kao dvije djevojice, a ne dva viteza
- umeui opis dvoboja dviju djevojaka u vei segment: opis hoimske bitke,
Gunduli mimetiki ratni sukob preplee s predodbom ljubavi kao rata i
konetozno dovodi ta dva rata na isti prostor, u isto vrijeme: na hoimsko ratite
- time Gunduli ingeniozno udvostruuje predstavljenu epsku stvarnost (pae u
vojsci vojska je druga) stvarajui meraviglia u recipijenta svojom domiljatou
- iako je tema dviju ratnica ostala u epu neproduktivna, obogatila je sadraj epa za
jednu novu dimenziju: onu erotsko-estetiku i humanistiku
- tim dvama modernim, baroknim stilom oblikovanim segmentima teksta Osmanu je dodano
356

znaenje ne samo povijesnog, nego i vitekog, estetiziranog i humaniziranog epskog svijeta

u Kanavelievu Svetom Ivanu... neki konetozno oblikovani dijelovi epa potpomau razvoj
teme i pridonose semantici sadraja prikazanog epskog svijeta u cijelosti
u II. pjevanju uvodi Kanaveli u ep lik svetog Ivana, a opisujui njegov lik, ns nekoliko mjesta
rabi repertoar figura karakteristinih za barok
na poetku IV. pjevanja, uvodei temu Kolomanove poude, Kanaveli nie konetozne,
paralogine, otroumne iskaze elei definirati, opisati taj apstraktni pojam, upirui se na
zaotrenu dikciju, na ingenioznu antitetiku metaforiku, poznatu iz religiozno-moralistike
lirike, osobito baroknih poema
taj refleksivno perspektuiran uvodni segment u IV. pjevanje, slino kao i u Gundulia, argument
je za budui tijek radnje, odn. argument u objanjenju demonizma Kolomanova lika, to ima
vanu funkciju u razvitku epske fabule
u Dubrovniku ponovljenom gotovo da i nema akutnim stilom oblikovanih segmenata, iako je
ep inae bogat raznolikom figurama
jedino se u tematiziranju apstraktnih teolokih ili moralno-etikih kategorija moe uoiti
hipertrofirana uporaba hiperbole i poneka ingeniozna metafora
u Povijesti vanelskoj otroumno formuliranih i konetozno oblikovanih segmenata ima u
izobilju, a najee se barokna figuracija povezuje s tematiziranjem nekog apstraktnog pojma

BAROKNO SHVAANJE ANRA

- anr je u baroku prepoznatljiv gotovo iskljuivo kao didaktiki, naboni, narativni i slino, a
nije definiran svojim odnosom prema idealnome sustavu knjievnih vrijednosti, kao u renesansi.
PAVAO PAVLII
-

hrvatska barokna lirika 2 grupe tema:

ljub. poezija
religiozna poezija

najvanija figura baroka je metafora

CONCORDIA DISCORS
nemogue > mogue, npr: ivim ognjem voda planu (Osman)
Gunduli spaja nespojivo vodu i vatru eli opisati vatrenu ljepotu djevojaka
koje se kupaju u jezeru
Na latinskom su pisali:

Ivan Tomko Mrnavi

Ivan Lui
Juraj Ratkaj
P.R. Vitezovi
Baro Bettera
Ignjat Gradi
Stjepo Rusti
Dono Rasti
Ignjat urevi

Na talijanskom je pisao:

Mavro Orbini
357

HRVATSKA KAJKAVSKA KNJIEVNOST OD POLOVINE 16. DO POLOVINE 19.

STOLJEA
- kajkavska knjievnost je trajala od polovine 16. do polovine 19.st.
- za to su vrijeme kajkavski pisci svoj jezik unapreivali
- u sva tri stoljea na tom se jeziku tiskaju knjige u kojima se oituje duhovni i materijalni ivot
toga podruja, razna ljudska djelovanja i razliiti interesi
- U djelima stare kajkavske knjievnosti teme su najee nabone. To ne iznenauje kada se
uzme u obzir da su se kajkavski pisci regrutirali uglavnom iz sveenikoga stalea (isusovci,
pavlini, franjevci). Iako se od ilirizma do danas njihov naboni karakter smatrao glavnim
nedostatkom te knjievnosti, ona upozorava na intelektualni stupanj svojih stvaralaca, na
suvremene drutvene, kulturne i ekonomske prilike sjeverne Hrvatske, na stav pisaca prema tim
prilikama, na njihovu brigu o napretku naroda uope, na njihovu ljubav prema vlastitom jeziku.
Iz tih se djela razabire i u kojoj je mjeri bila razvijena navika itanja, kolika je bila potreba za
knjigom i na kojoj je razini bio ukus itatelja. U tim se djelima mjestimice odraavaju i pojedini
politiki dogaaji: ratovanje s Turcima, seljaka buna iz 1573, zrinsko-frankopanska urota,
odjek na francusku revoluciju iz 1789., itd. Iako su se kajkavski pisci trudili njegovati
kajkavsku rije, u sjevernoj Hrvatskoj slubeni jezik bio je latinski, vii slojevi graanstva i
plemstvo prihvaali su njemaki, a u odreenim razdobljima prodirao je i maarski.
Pjesmarice
- Jo prije 16.st. postojao je veliki broj stihovanih ostvarenja, to potvruju kajkavske rukopisne
pjesmarice. U takve su se zbornike pjesme obino upisivale kroz due vremensko razdoblje i
oni su prelazili iz ruke u ruku. Sadraj im je veim dijelom naboan, ali ve i u to vrijeme u njih
se upisuju i pjesme svjetovnog karaktera. Kronoloki se red u njima ne primjenjuje i pjesme se
ne oznauju imenom njihova autora. Kajkavska duhovna poezija veim se dijelom prevodila
s latinskog jezika. U njoj se vrlo esto javlja i motiv o prolaznosti ivota, plastino se prikazuju
zagrobne muke grenika i vjernici se podsjeaju na etiri posljednje stvari ovjeka (smrt, sud,
pakao, raj). Usporedno s nabonom poezijom, u starijoj je kajkavskoj knjievnosti postojala i
svjetovna poezija, ali se obilnije poinje izdavati tek od kraja 19.st. Iz sauvanih se zbirki vidi
da na podruju svjetovne kajkavske poezije postoje ljubavne pjesme, napitnice, pjesme o prirodi
i o lovu, ake, podrugljive, aljive pjesme U pojedinim se zbirkama sauvao i odreen broj
aktualnih odn. historijskopolitikih pjesmama. One su obino veeg opsega. Pjesme to ih
sadre sauvane pjesmarice, stvarali su podjednako graani i plemii, sveenici i puki pjesnici.
U zbirke su ih najee zapisivali ljubitelji poezije, katkada i sami autori. Temeljni jezik
kajkavskih pjesmarica jest kajkavski govor. Ipak, u njih su se tu i tamo upisivale i pjesme s
drugih hrvatskih podruja, u originalnom govoru, kao i pjesme na slovenskom, pa i na
pojedinim stranim jezicima (njem, ma, lat). Ve u najstarijim kajkavskim pjesmaricama oituje
se pravo obilje raznih stihova i raznolikih strofa, kao i neoekivano bogatstvo rima. Javlja se
esnaesterac, koji katkada ima i pripjev, pa tada podsjea na stih bugartica, pa petnaesterac,
etrnaesterac koji negdje ini dvostih s trinaestercem, pa trinaesterac sam ili u kombinaciji s
dvanaestercem, a javljaju se i krai stihovi 8-erac, 7-erac i dr.
Prekomurska - 1593
Frodocijeva (1669/1670)
Drnjanska ili rbaieva (rukopisna,1687)
Cithara octochorda (tiskana 1701, 1723, 1757,velika zbirka kaj. crkvene poezije)
358

Bedekovieva (1711)
Katarine Patai (1780)
Mahanovieva (1814)
Forkova (tree desetljee 19.st.)
Kao prvo tiskano djelo kajkavske knjievnosti u strunoj se literaturi spominju nesauvane
Molitvene knjiice Katarine Frankopan iz 1560. godine (prvo tiskano poznato djelo je
Pergoiev Decretum iz 1576.). Druga po redu kajkavska publikacija svjetovnog karaktera
Vrameva Kronika objavljena je samo nekoliko godina poslije Decretuma, 1578. godine, a
njegovo drugo, nabono djelo Postilla 1586. godine. Oba pisca slue se kajkavskim knjievnim
jezikom koji je protkan tokavizmima.
U 17. stoljeu kajkavski se jezik ve toliko usavrio da je njime pisan i vei broj stihovanih
djela (Adrijanskoga mora sirena, Duni vrt, Zvonac, Listi heroov). Ako su se kajkavski pisci
17.st. bez tekoa mogli izraavati u stihu, razumije se da su jo lake pisali prozom. To
dokazuje razmjerno obilna proza toga stoljea koju su njegovali pisci kao: Nikola Krajaevi
Sartorius (Molitvene knjiice, Sveti evangeliomi), Juraj Ratkaj, Baltazar Milovac, Katarina
Zrinska, Juraj Habdeli, Ivan Belostenec.
Zrelost kajkavskog jezika potvruje i leksikografski rad kajkavskih pisaca 17.st. Habdeliev
Dictionar iz 1670. u kojem je kajkavske izraze protumaio latinskim jezikom. U to vrijeme i
Belostenec dovrava svoj hrvatsko-latinski i latinsko-hrvatski rjenik, koji je tiskan tek 1740.
Na prijelazu iz 17. u 18. stoljee javlja se i P. R. Vitezovi, koji je za kajkavsku knjievnost
bitan kao izdava kalendara, pa kao autor Kronike pisane kajkavskim jezikom, i velikoga
latinsko-ilirskoga rjenika.
U 18. stoljeu najvei pothvat je objavljivanje Cithare octochorde 1701. godine. To je obiman
zbornik od Crkve prihvaenih i djelomice iz starijih rukopisnih pjesmarica sakupljenih nabonih
pjesama ranijih stoljea. U kajkavskoj se knjievnosti nabone teme obilno obrauju i u
itavom 18. stoljeu (tefan Zagrabec, Juraj Mulih). Od leksikografskih djela 1740. godine
izdaje se Belostenev Gazophylacium .

Prekomurska pjesmarica I. (1593)

-

prva tri dijela 532 sauvane stranice ispunjena su iskljuivo nabonim pjesmama, etvrti osim
nabonih pjesama sadri jednu cjelovitu svjetovnu pjesmu (Cantio di Rakoczio) i poetak druge
svjetovne pjesme (o Sigetu) koja se nastavlja u petom dijelu, gdje je nabona poezija slabije
zastupljena, jer svjetovne pjesme prevladavaju
uskoro na kajkavskom narjeju nastaje i samostalno stihotvorstvo, sauvano u rukopisnim
pjesmaricama od kojih je najstarija Prekomurska pjesmarica I. iz 1593.g.
ona sadrava veinom nabono pjesnitvo, ali ima i svjetovnih, didaktinih i ljubavnih
pjesama, te jedna epska u 4 pjevanja o padu Sigeta
jednoj od tih pjesama znamo autora i godinu nastanka: Andrea Zaji (Andrija ajti?), 1534.,
a puka Ptiice si lepo pojejo; vstavaj mi gori, ljuba ma! moda je i starija od 16. st.
prvi pisci pored ovih anonimnih javljaju se u drugoj polovici 16.st.
- izbor koji je u PSHK:
Najvanija o Sigetu, napisala sma ju prije ali ih je komp pojeo, u 12 ercu bez rimeneda m ise
ponovo pisati sadraj.
Cantio de Rakoczio
- 12erac, bez rime, distisi
359

SADRAJ (by me):vjerni slugo, elim da bude glasnik kako smo robovi do koljena u
eljezu, Odi Eredelu, reci da smo u tamnicama, u okovima. Tatari su nas odveli, eljeli smo
se otkupiti s 12 000, ali nisu htjeli pristati. U nepoznatoj zemlji, vode nas simo-tamo. Plaite
nad nama susjedi i majke. aljemo vam tuan list o naoj sudbini. Pokuavamo se otkipiti,
boriti. Milim te, Rakoczi, milostivi gospodie, smiluj se nama i naoj djeci, 16000 robova
odvedeno je u tatarsku zemlju, 800 su nas odveli na Crveno more. Molimo se bogu da nam
se smiluje i oslobodi nas iz njihovih ruku. Dogodilo se to 1657. Amen.
Cantio elegans ad not. dicser
- 16erac, bez rime
- SADRAJ (by me): religioznog karkatera, da moja dua hvali gospodina, nema ufanja u
ljude, stvari, kraljeve itd, nego moe biti jedino u boga. Dua koja je dana s neba izae iz
tijeala, a tijelo se vrati zemlji kojoj je i pripadalo. Sve je stvoreno do boga. On uva pravdu,
zlobne tjera, nevoljnike pomae, sljepima ozdravlja oi, hrome podie, pravedne ljubi,
sirote pomae, grenike pogubi. Pokazuje nam svoju milos, zato se slave bog, sin i duh
sveti i drae nas u pravoj vjeri. Zahvaljujemo tebi sveto treojstvo i tebi boe, to si nas
primio u svoju vjeru, zapisao si nas u svoje knjige meu svoje vjernike. Daj nam pravu
vjeru da hrabro stojimo pred tobom na sudnji dan, da te buduem ivotu hvalimo svi na
nebesima. Amen
De Octo Beatitudinibus. Math 5 [O osam blaenstava]
- SADRAJ (by me):Prepriava kristov govor na Taborskom vrhu, blaeni oni koji su gladni u
nebesima e se zasititi, blaeni koji plau, bog e ih u radost primiti itd. nabraja, svaka
strofa, za jednu vrlinu/problem. Te je rijei zapisao sv.Matej evanelista, u svojim knjigama
u 5.dijelu. da bi dobili to blaenstvo od boga, molimo ga i vjerno ga iz srca hvalimo. Amen
[alosno vidim grlico]
- Katreni, 8erci, rima: aaaa bbbb, ali ne konstantno u pjesmi.
- SADRAJ (by me):Vidio sam alosnu grlicu koja je pila mutnu vodu i stala na vrh suha
drva. Kako joj se ne smilovati kad je tuno sjedila, krila i glavu spustila k zemlji. Ako te ikad
izgubim u nesrei, uvijek u tuan biti. Rastuilo me gledati kako grlica isputa svoju duu.
Puno sam svijeta proao i mnoge sam gospe vidio, ali nisam ni jedne poput tebe i koju bi
ljubio koliko i tebe. Ne znam koje je tvoje razmiljanje o meni tunome. Veselo prebivaj,
sretno kao papiga pjevaj. Moj zlatni prsten me rastuuje, prosim te, uini mojem miljenju
kraj. Izgubio sam glavu za grlicom, mojom djevojkom. Najljepa meu ruama si, jo si
neubrana rua. Podigni svoju glavu k meni, ispustiti u duu da preminem sa svojom
grlicom. Za kim tuguje u noi, po danu, kao tuni car u tamnici, k meni se ljubavi okreni
ismoi suzama prsa. Prosim te grlica, ne rastuuj me. Ako nae dragoga, ne tui me s njim,
grlice.. ja u te uvijek uveseljavati. Ali za nita od toga ne haje moja grlica. Na kraju je svoju
duu ispustila od tuge. Uvijek mi ostani s bogom, ne zaboravi me, imaj me na pameti stalno,
pjevaj kao papiga. Bog ti dao vjeni ivot, da mene za tobom uzme. Amen
[Tuim vnogo Bogu]
- 6erci, sestine, bez rime
- SADRAJ (by me):Tuim se bogu i kriim ljudima, nema goreg zla od pijanevanja.
Gledam taj griejh kroz tvoje oi koji si za nas umro na kriu. ovjek se napije, izgubi pamet,
uini smrtne grijehe, dua mu je mrtva, tjelo malo ivi, ne zna to ini. Tad je spreman i svog
prijatelja ubiti. Umjesto sve duplo, zavrti mu se pamet, svjetlo u noi vidi. Kad su ugarski
deki pijani znaju latinski i svaki jezik. Kad ga pita trijeznog, nezna slovenski. Za grijeh
plae kad je pijan, a kad ga pita trijeznog o tome, kae da je zaboravio. Onoga tko ga zlo
pogleda, spreman ga je ubiti. Ne moe govoriti, jezik mu se petlja, stie oi. Kad zaspi pitaj
ga to je sanjao, rei e da je zaboravio. Sjekirom mae kao da je junak, a da ga ena takne
360

pao bi na pod, ak ove sam ne padne. Koliko ih je u pijanstvu glave izgubilo, zbog
ispratznosti i ljubomore u pijanstvu. Svijet mu se zavrti, izgubi snagu, 2-3ica ga nose.
Posluajte brao, vidio sam i ena pijanih, straim ih se: kosa joj visi preko lica, suze joj idu
iz oiju, jezik joj se vrti, puno pria. U blatu se valja, ne moe stajati. Kad se podignula,
mislio sam da je prikaza, a onda sam shvatio da je ena. Nema runijeg od pijane ene.
Prevariti ju je lako, okrenuti na zlo, jer nema pameti. Zato kaem enama: uvjate se vina
kao neprijatelja. Dok vina nije bilo, ni sramote nije bilom kad je vino dolo, posvuda je je u
previe. Kako ti to boe trpi? Tko se eli uvati grijeha, nek se uva vina. Zato ja molim i
mukarce i ene da se uvaju vina, mukarci drite se sjekrie, a vi ene kodilice. Amen
[Oenil se jeden mlad junak]
- 10erci, strofe od 4 i 5 stihova, bez rime
- SADRAJ (by me):Oenio se junak, dopeljao si gospodaricu koju je voli kao sebe i lijepom
rijei ju je uio da ih je bog sad stavio zajedno zauvijek, zato me sluaj. Ako te kad pozovem,
ati se sporo odazove jer si se raspriala, tko to bude vidio, ptat e te. Kad dou gosti, neka
tvoj jezik rijetko govori, jer ako te netko vidi da puno pria, opotat e te. Nabraja
ugalvnom kakavo ponaanje ene treba biti inae e je opotavati oni koji je vide. Pa mora
suknju drati istom, ne smije, kad idu oboje po putu, hodati ispred njega; ne krmaj ni ne
plei kad idemo na plac, na moli dobitak nemoj razdjeljivati ljudima, doma moe jo vino
piti, ali u krmu ne smije ii, na dom treba drati istim, neu trpjeti tvoje sagrjeenje.
Ako prihvati moje rijei, ja u tebi svo blago i ukrase dati. Ako ih pak ne primi bog te nee
obraniti od ibe i palice na tvom tijelu i tvoje lice velikog pota. Amen.
Cantio de Matrimonio
- 10erci, katreni, tu i tamo rima ili u obliku aaaa ili aabb, ali sporadino vie nego neko pravo
pravilo.
- SADRAJ (by me): Dobri gospodari kue svemu se nauite, drite se istoe. Kad je bog
stvorio adama stavio ga je u rajski vrt, ali nije imao primjerena druga. Bog je onda zakljuio
da ovjeku nije dobro biti samom, pa mu je stvorio enu Evu, kad je zaspao iz njegova rebra.
Adam joj se odmah obradovao irekao da je ona njegova kost i nejgovo tijelo i da sebe eli
dati njoj. Zato ovjek ostavlja roditelje, da bi sa svojom enom bio jedno tijelo, jedna krv.
Zato je brak svet i dobar, dan od Boga. Brak je bog stvorio, proslavio ga, za tri uzroka ga
stvorio. Prvi je roenje djece i njihovo odgajanje, rekao je gospodin da se plodimo i
napunimo zemlju. Drugi uzrok je to je mukarcu bila potrebna pomo, da mu olakava kad
je teko, u dogaajima pomo bude. Trei uzrok jr poboljati krhkog ovjeka i ispuniti mu
ivot. Zato ovjek treba slaviti boga i krista zazivati od trena kad se rodi. Zato parovi,
nemojte zaboraviti svoju ast, ljubite se zajedno i pravedno ivite. Mukoj glavi je est da
skrbi za enu i snano ju ljubi, i s pravom mukom ju rani. I svoju enu neka dobru ui, ne
opota je nego pokara, ne udari ju nego, ljubi, i svoju druinu dobrome ui. ena treba svog
mua potovati, ljubiti ga, zvati ga gospodinom, biti mu pokorna u svemu. uva mu kuu,
nadzire imovinu, prede i tka, odhranjuje djecu s radou. Takav brak bog posveuje, dugo
ivljenje e im onda podariti. Razveselio je Krist svadbu pretvorivi vino u vodu,
posvjedoio tak omladencima da e sretni biti. I tako je uvijek kad je on pomonik braku,
oslobaa ih neprijatelja, brani od vrajih kunji. Blaeni oni koji sluaju boga, i ive u muci,
bog e biti u tvojoj kui, , ena e ti biti kao napravljena za tebe, tvoja dejca e dobro izrasti,
oko stola se liejpo spremiti, kao njene grane masline. Blagoslovio te bog da vidi i sinove
svoje ene. Ovu je pjesmu sloio Andreas ajti, 1534. [zapisano direkt u stihovima].
[Zorja, moja, zorja prvoga vremena]
- Distisi, 12erci, rima aa bb cc
- Zorja moja, nemoj zaboraviti moga imena. Ugodna si mi kao hlad, poput anela, moj cvijet
361

mlad i lijep. Izgubio sam i oi i srca mipljenje, da te nisam poznavao, zvao bi se blaenim.
Uskoro u skonati sovj mali ivot, nisam se tuio to sam tebe volio. Nema nikoga drugoga
ne zemlji tko bi me razveselio. Ne mogu gledati da te drugi ljubi, zato elim proi kroz
Crveno more. Kad suho drvo procvjeta i more presui, tad u ti doi. Ostaj mi zbogom moja
ljubavi, ako nee moja biti, poi za drugoga. Poi zbogom dragi, jer u si nai ljepeg od
tebe Ovu je pjesmu priredio jeda mladi dijak, srce mu se tui za lijepom ljubom njegovom.
[Tuil se je jeden mladenec]
- Pjesma je u PSHK prenesena kako ju je zapisao zapisiva, nije prebaena u stihove
- Tuio se jedan mladi svojoj ljubi i ovako joj je pijesmu napisao. U toj pjesmi on je plakao
da se eli ubiti za svoju ljubav, ali mira nije imao. Prva ljubav se zvala Dorica, gleda kao
jarebica crnih oiju, lica kao papiga. Drugoj je ime Barica, hodi lijepo kao prepelica, liejpo
skae. Trea je Anica, oi kao papiga, lijepa, ivsoka. etvrtoj Jelena, ako bi to dao, rado bi
za junaka pola, s kojim bi se po danu i noi veselila. Petoj je ime Katica, bila bi dobra u
kui. [dalje je izgubljeno]
Ovime se zavrava sauvani dio Prekomurske pjesmarice.

Pavlinska pjesmarica / Pavlinski zbornik / Pavlinski obredni prirunik (1644)

sadri pjesnike i prozne priloge raznih autora/prevodilaca

obredni prirunik, namijenjem je sveenicima kao priruno djelo pri vrenju crkvenih
obreda
nije sauvan u cijelosti; rukopis ima ukupno 253 lista, istrgnut je naslovni list i list s popisom
pjesama.
pjesme su u originalu podijeljene na kitice, ali ne i u stihove
ima 60-ak pjesama, sve su nabonog karaktera, manji je broj na latinskom, a vei na
kajkavskom jeziku
tekstovi pjesama redaju se u zborniku prema podjeli crkvene godine, a najvei je dio popraen
notnim tekstom samo ih je 15 bez notnog teksta
u pjesmama ima akavizama i ehizama, ali se u literaturi pripsuju prepisivau
neke pjesme zabiljeene su i u starijoj Prekomurskoj pjesmarici, a neke se nalaze i u mlaoj
rbaievoj. Treina pjesama Pavlinskog zbornika ula je u Citharu octochordu
iz teksta proizlazi da ga je pisao pripadnik pavlinskog reda, na emu se temelji nasluivanje da je
zapisan u Lepoglavi i da bie eventualni prepisiva mogao biti Belostenec, ali je to kasnije
odbijeno (Fancev).
Na prva 33 lista sadri bulu pape Pavla V. (od 23.5.1606.), kojom sz redovnicima podjeljeni
oprosti, zatim 10 zapovjedi, kalendar itd. Pjesmarica sadri i evanelja, te egzorcizme i
blagoslove. Neke pjesme su naknadno dodane na kraju.
Pjesme potjeu najaksnije iz 16 st., a neke su mogle nastati i u ranijem razdoblju
Bila je i lijepo ukraena, ali je te djelove netko iskinuo, ostale su samo popratne vitice uz tekstove
Prepisiva i redkator su bili kolovane osobe, mogue i jedna te ista osoba.
Jedan dio je nastao prevoenjem europske duhovne poezije, drugi dio je izvoran.
Prema izboru u PSHK:
In hoc anni circulo [u toku ove godine]
- 14erci
- U biti je to pjesma poznatija kao U to vrijeme godita, rije Marija je svugdje napisana
tampanim slovima. Mislim da je proirenija u odnosu na navedenu pjesmu.
362

[Denes je naroeno detece nebesko]

Danas se rodilo dijete nebesko, bez kojeg je ginulo ljudstvo zemaljsko. Roeno je od jevice,
ime mu je Jezu, dao mu ga je Otac Bog. Bog je bio oduvijek, a sad je i ovjekom postao. Da se
on nije rodio, niti jedan ovjek ne bi mogao doi u nebo. Darujemo ti zato nau ljubav i srce,
tebe dijete, neka hvali svako stvorenje. Sreuj nam ivot na zemlji, da bi mi mogli s tobom u
nebu kraljevati. Amen
Noctis sub silencio [u nonoj tiini]
- 12erci, rime ima, ali nije dosljedna, parna je
- Bilo je to zimi u noi, tjielo je htjelo spavati i u prvom nonom snu, bila je u tom vremenu jedna
mala dua koje je nedavno iz tjela izala bila, vrazi su joj govorili da je njihova. Tijelo
pregreno to si se umrtvilo od veeri do svitanja, gdje su ti palae i tornejvi, gdje su ti sinovi,
zlatni pehari koji si dobivao od ljudske alosti, gdje su tvoje trgovine, koje su ljude napravile
ubogima. Lei, jadnie, u grobu, to je sad tvoja palaa, niej to palaa iroko zidana. Pravdu si
odvlaio, zato te Bog na dno pakla poslao. Koliko je na svijetu kupina, da su sve to fratri, koliko
je u svijetu cvijea, da su to dijaci, itd. ne bi te mogli iz pakla spasiti. Dua se pokajala i sama
rekla, ako idem u pakao, tamo je vrue, smrdi, kud je hodala, tako se dua tuila, poi joj je u
pakao i strane muke trpjeti, s vragom se karati, tune pjesme pjevati. Nisam postila, nego sam
tijelu ugaala piem i iem. Svaki se toga uvaj, da ga vrag ne prevari. Treba boga pravim
srcem sluiti, tada e biti blaeni. Boe pomogni nam da se okrenemo od grijeha i da s Kristo
man nebu prebivamo
De paenitentia [o pokajanju]
- 12erci
- ovjee greni, uvijek budi svjestan da e za svoje grijehe odgovarati Bogu, pred sudom
polagati raune. Ako se pouzdaje u blago, srebro i zlato, u to crno blati, u svoju ljepotu,
mladost i snagu, sve to nestane kao iskre svjtlost. Ezekijel Prorok opominje ljude , dua koja
ogrijei, nikad nee vidjeti boga. Sad ovjee ima vrijeme u kojem svoje grijehe moe
obrisati svojim molitvama, postom. Ugledaj se u Mariju Magdalennu, ako grijei, onda se i
pokaji i moli kao ona. Bog te Davidom opominje, tko ga se dri i uva grijeha, nee u pakao.
Ne ekaj da se grijeh maken od tebe, engo se ti makni od njega. Prorok Jeremija nas ui da
boji jaram nosimo i po danu i po noi, ako to od mladosti uimo nositi, lako ga nosimo. Mra u
srce prihvatiti istinu da e biti jak i bogat kao kraljevi kada postane zemlja. Sjeti se di su svi
ti kraljevi i carevi koji su vladali zemljom tamo su svi bez blaga morali otii. Ako su sluili
bogu, super, ali jao onom ovjeku koji niej boga sluio. Svaki ovjek si razmilja to je bio, to
je i to e biti, budi svjestan da ve sutra u ovo vrijeme moda nee biti iv. Zato hvali boga,
sina i duha svetoga, njima dika i potenje. amen
Alia cantio pulchera et vera [druga popjevka, lijepa i istinita]
- 12erci? (ima i s 13 slogova), bez rime
- U ovo vrijeme je svijet u velikom grijehu i sve ide naopako. Iz mudrih su ludi, prognana je
pravda, svijet je pun ljubomore, tube i zlobe. Ljudi paze samo na svoj eludac, tko je bogat
nejga svijet naziva blaenim. Tre najvee dobrote su: vjera, ljubav i ufanje, one sad nestaju.
Budi pravedan i plemenit ovjek. To ti moda nee pomoi, jer ast daje bogatstvo. Ako ima
haljine i lijepe dvore, puno mladih oko stola, roake i prijatelje, ljudi govore da si mudar i
razuman. Ludi su oni kojima se ljudima dvore, njihove se dika poput lonca moe strti. Ne vjeruj
mu ako te ljubi iva, po smrti e te zaboraviti, psovati i kuditi. Kad si mrtav za tebe nitko ne
mari, za tvoje se blago rodbina meu sobom svaa, nitko te vie ne zna ni za priajtelja ni za
roaka. Blago zato si tako velika himbenost, zato zavodi ljude? Kad bi bogatstvo moglo
povratiti mladost, dati lijepe i jake sinove i keri i blago uvati, onda bi trebalo blago spremati.
Sjetis se ovjee gdje e ii, protiv smrti se nitko ne moe boriti. Kad dua izae iz tijela kad
363

ovjek umre, nitko ne zna kamo ide. Tko zna kakavo meni se prebivalite sprema? Straim se
kad mislim o svojoj smrti. Molim te boe da me u nebo uzme.
De agonizante praecatoria [molitva and umiruim]
- 12erci, bez rime
- Sadraj: posluajte brae, od ovjeka koji je zgrijeio to se dogodilo u davno vrijeme
nekadanjih ljudi. Vio je jedan ovjek na smrtnoj postelji i plakao je, zvao boga govrei: tijelo
sad ti je umrijeti, u mnoge si dane krivo ivilo. Pred bogom e davati raune i nee moi
milju, pameu ni rjeju zmuljati nita. Rado bi se pokajao za sve svoje grijehe, ni broja im ne
znam. Previe sam sagrijeio za ivota, nisam ni postio, ni davao milostinju, brinup sam se
samo za to tijelo koje e biti u zemlji hrana crvima. Hodae jedan bogat ovjek u prvo vrijeme,
nije mogao po cijelom svijetu kaplju vode isprositi. Smiluj se na moje grijehe, boe. Da su mi
sad moji dani u kojima sam sagrijeio, sad bi se kajao, moliti, vie nikada ne zgrijeiti. Sve sam
premislili; zavist srca, neistou tijela, ljenost, ubojstva, skupost i lakomost. Brao koja ste
sluali spomenite se posljednjeg suda, paklenog ognja, nebeskog raja. Za grijehe ide se u pakao,
a tko doe u pakao, vie nikad iz njega ne izae, to je druga smrt.
Diea irae, dies illa [dan srdbe, dan onaj]
- 8erci, rima aaabbbcccddd
- Srditi sudac e doi, cijeli svijet zapaliti ognjem, mrtvi e se tad probuditi od trube boje,
ustanite gore mrtvi ljudi da vam bog sudi. Knjige e se otvoriti u kojih je upisano kako e bog
suditi. Pomiluj gospodine duu moju da ne zgine. Smjesti me s pravednima, grenici su neisti,
oni idu u pakao. Daruj mi milost odrjeenja. Plaem, uzdiem, molim. Magdaleni si oprostio,
razbojnika si uzeo u raj. Da budem na dobroj strani i ne izgorim u vjenom ognju. Strah me. Daj
mi boe vjeni pokoj.
I. Rapska pjesmarica (1471)
- latiniki rukopis srednjovjekovne duhovne poezije koji je 1471 ispisao Rabljanin Matij Pici
- itka gotica s inicijalima ureenima crvenom bojom
- pored hr stihova, tu se nalaze i lat. i tal. pjesme
- za Popule meus, quid feci tibi oznaen je i notni zapis
- zabiljeene 3 znaajne hr. srednj. pjesme: Sudac straan hoe priti, jedna od poznatih
varijanti prepjeva lat. himna Dies irae, dies illa; Plae sarce i s oima, pogrebna pjesma,
zabiljeena takoer i u Misalu kneza Novaka iz 1368; Va se vrime godia, boina pjesma,
zapisana i ranije u glagoljskom Beramskom brevijaru iz prve pol. 15. st.
- najvaniji tekst predstavlja pasionski dijaloki Gospin pla, u 8-erakim distisima i 998
zapisanih stihova, ali bez poetka
- na primjeru tog plaa, sloenog u obliku dijaloke pjesme, moemo pratiti razvojni put i
prijelazni stupanj od prvobitnog lirsko-narativnog tipa plaa prema dramskoj razradi
pasionskog motiva
- 4 hr. teksta svjedoe o tijesnoj vezi glagoljake i latinike crkve u 15. st.
II. Osorsko-hvarska pjesmarica (oko 1530)
- latiniki rukopis
- sadri puke i umjetnike pobone pjesme
- u bratovtinskim pukim pjesmama (stihovi: Pue hvarski ki's na bliu; O Osorani moji)
spominju se poimence Hvar i Osor, mjesta u kojima je pjesmarica nastala i bila u upotrebi
- sve pjesme pisane su ak. dijalekstom srednje Dalmacije iz prve pol. 16. st.
- istiu se: Da nu se svi ponizimo, Va se vrime godia, Gledaj konop ov, Isuse (prikaz
364

muila), Kako tui dua svrhu tila (dijaloki kontrast ili prenje), Tuenje zloestoga tila ko
preminuje svega svita (istovjetna pjesma s tekstom Prigovaranje due i tila iz pjesmarice
Mihovila Vrania ibenanina)
poznata je i po Gospinu plau u 1520 8-eraca - iz njega se nije razvilo dramsko prikazivanje
drugi dio pjesmarice tvori umjetnika duhovna poezija
usporedbom Lucieva Vrtla iz 16. st., Zbornika Ivana Lulia iz 1615 i Molitvenika Marka
Marulia sa stihovima pjesmarice Franjo Fancev je utvrdio Marulia kao autora vie
pjesama
to su njegovi rani prepjevi s lat. (spjev sv. Bonaventure Philomena, prijevod pjesme sv.
Bernarda Zdrav Isuse moj pridragi)
kasniji Marulievi prepjevi i pjesme slobodne duhovne inspiracije u pjesmarici pisani su
dr12 u distisima (Zdrav kriu prisveti, zdrav ufanje nae; Tri kriposti duhovna resenja; Isus
slatko pomenjenje; Tebe hvalimo Boe, ki's svemogu; O zvizdo svih liplja, majko divo
ista; Zdrava zvizdo ka svih milostju obsiva, itd.)

III. Prekomurska pjesmarica - starija (1593.)

- Franjo Fancev ustanovio da je najstariji pisani zbornik stare hr. kajkavske poezije
- rukopisi starije, kao i mlae iz 18. st., pohranjeni su nakon kupnje u Prekomurju 1922. u
Visokokolskoj in tudijskoj knjinici u Mariboru
- tamo se vodi pod naslovom Cerkvena pesmarica
- Fancev je 1935. utvrdio da su pjesme hr. postanka
- sadri: prva tri dijela su duhovne pjesme, etvrti dio sadri osim pobone poezije i
svjetovnu pjesmu Cantio de Rakoczio i poetak svjetovne pjesme o Sigetu koja se nastavlja
u petom dijelu, gdje prevladavaju svjetovne pjesme
- u petom dijelu pronalazimo i ljubavne motive, ali u zborniku ipak preteu moralistiki
motivi, a meu njima i tekstovi koji pouku o uzornom ivotu iznose na satirian, pa ak i na
iv i humoristian nain (Tuim vnogo Bogu - o ismijavanju pijanstva, Oenil se je jeden
mlad junak - savjeti eni za dobar brak, Tuil se je jeden mladenec - o neudorednosti ena,
itd.)
IV. Bolska pjesmarica (1612)
- rukopisna latinika zbirka srednj. duhovnog i crkvenog pjesnitva, a izraena je za potrebe
bratovtine sv. Nikole
- njezin prijepis nastao je 1612.
- sastoji se od dva dijela: u prvom su himnodijske crkvene pjesme kojima se bolska
bratovtina sluila redovitom godinjem ciklusu blagdana , a drugi dio sadri opiran Pla
divice Marije
- pjesmaricu je u knj. znanost uveo Antonin Zaninovi, istiui kako rukopis sadri
zanimljivu redakciju jedne od najstarijih hr. srednj. pjesama Bog se rodi v vitliomi
- i ostale duhovne pjesme iz prvog dijela prepisane su iz ranijih glagoljskih kodeksa te
pripadaju srednj. postanju
- meu njima se istiu: Proslavimo otca Boga, O Maria Boja Mati, tvoju milost htij nam
dati, Nu mislimo o tom danas, ko na kriu umri za nas, Nu mislimo Bratja a smo, Bratjo u
mladost ne ufajte, itd.
- pisane su u 8-ercima
V. Pavlinski zbornik (1644)
- rukopisni zbornik nastao 1644., a prepisao ga je nepoznati prireiva, lan pavlinskog reda
365

muzikolog Janko Barle pretpostavlja da je mogao nastati u Lepoglavi

drugi nepoznati prepisiva zabiljeio je podatak da je 1654. rukopis unesen u knjini katalog
pavlinskog samostana sv. Petra u umi kod Pazina, gdje je takoer mogao nastati
danas se nalazi u Rijetkostima NSK
prozni dio sadri prirune obredne tekstove: bulu pape Pvla V. kojom se redovnicima
podjeljuju oprosti, zatim 10 zapovijedi, evanelja i n kraju egzorcizme i blagoslove
najzanimljiviji pjesniki dio zbirke tvore vjerske pjesme koje su se pjevale u crkvi, ali i u
izvanliturgijskim prigodama
od 60 pjesama manji je dio na lat., a vei dio na kajk.
pjesme su poredane prema kalendaru crkvene godine, a najveem dijelu popijevki pridruen
je i notni zapis
pojedini tekstovi zabiljeeni su ve ranije u rukopisnoj Prekomurskoj pjesmarici, a neki se
nalaze i u kasnijoj Drnjanskoj ili rbaievoj
mnogi tekstovi potjeu iz jo ranijeg srednj. razdoblja
u pjesmama se nalaze akavizmi i ehizmi

VI. Drnjanska ili rbaieva pjesmarica (1687)

- rukopisni kajk. zbornik pjesama koji je prepisao i datirao pisar Juraj rbai 1687.
- naziv Drnjanska dobio je prema mjestu nastanka jer je rbai prepisao dvije treine, a
ostatak nepoznati pisari
- sadri pobonu poeziju, ali i svjetovne, od kojih se istie podua o Zrinsko-frankopanskoj
uroti u kojem se Katarina optuuje za podjarivanje urote (Alia vero de rebellione comitis
Petri Zriny)
- sadri i tekstove posveene Nikoli Zrinskom (Alia cantio de comite Nicolao Zrinio) te Petru
Zrinskom (Alia ejusdem de comitis Petri Zrinyi)
- rukopis na nekim mjestima sadri pisarske pogreke, to upuuje na mogunost da je zbirka
prijepis iz nekog jo starijeg predloka
- unutar kaj. narjeja u tekstovima pronalazimo i brojne tok. i ikavske oblike koji mogu biti
posljedica prijepisa iz prethodnih rukopisa, ali i utjecaj govora drnjanskoga kraja
- rukopis je pohranjen u NSK
VII. Cithara octochorda (Be, 1701; 2. izd. Be, 1723; 3. izd. Zg, 1757)
- najpoznatiji tiskani kantual hr. i lat. crkvenih tekstova i napjeva 18. st. u Zagrebakoj
nadbiskupiji
- nijedno izd. ne nosi ime prireivaa
- najnovije istraivanje muzikologa Lovre upanovia zastupa tezu da je zbirka djelo vie
autora te kao mogue suradnike navodi kantora i upravitelja Bekog hrvatskog kolegija
Franju Novaia, katedralne glazbenike Ivana Leopolda ebelia, Ivana Zuppea i Andriju
Krkolja
- sadri napjeve kojima nema traga u nutar europske glazbene crkvene tradicije (nije nastsla u
ovisnosti prema zbornicima tadanje Habs. carevine)
- sadri tekstove i note lat. i hr. popijevaka razdijeljene prema 8 ciklusa crkvene godine
- brojni primjeri pokazuju vezu s najstarijom glagoljakom tradicijom (Vu to vreme godia,
Veselte se vsi narodi, Planu pesem bratja pojmo)
- opaaju se i osobine baroknog stila, a posebno se ukrasnom figuracijom istiu tekstovi
marijanskog kulta
- u pojedinim pjesmama prevladava idilina puka vizualizacija kao i bogati florealni ukrasi,
dok se u drugima uoava metaforika biblijsko-antikog podrijetla
366

dio hr. tekstovima pripada prepjevima himnike lat. poezije, ali jedan dio je izvorno hr.

1. IME BUDINI (1530 - 1600), Zadar

zadarski biljenik, kanonik, nadbiskupski kancelar, ispovjednik u svetojeronimskom zavodu u
Rimu
pisao je krae stihovane sastavke, te jednu latinsku satiru o enskoj sklonosti preljubu
rani knjievni opus je izgubljen
1. Pokorni i mnogi ini psalmi Davidovi (Rim, 1582.)
- znaajne dvije pjesme u kojima je psalmistika intonacija samo okvir za izljev vlastitih
rodoljubno-kranskih raspoloenja
- prijevod
Deus venerunt gentes => topla molba Bogu da se smiluje narodu izmuenom
od Turaka; dr12
Cantemus Domino => zanosna himna zbog pobjede nad Turcima, oevidno kod
Lepanta, jer se govori o pomorskoj borbi; dr12
2. Summa nauka krstjanskoga (Rim, 1583.)
- prijevod Canisijeva katekizma latinicom i irilicom
- u latinikom izdanju koristi dijakritike znakove , i po ekom uzoru dva i po stoljea
prije Gaja
- pokuaj stvaranja zajednikog jezika za sve Hrvate
- prijevod
3. Katekizam rimski
- prijevod
4. Ispravnik za ereji ispovidnici i za pokornici (Rim, 1583)
- katekizam
- slobodan prijevod lat. spisa Breve directorium Johannesa Polanciusa
- prijevod
5. napisao 7 petrarkistikih ljubavnih pjesama u 12-ercima, kao i 1 latinsku satiru protiv
prevarenih mueva Cornisona

2. MAVRO ORBINI (1531-1611), Du, Du, benediktinac

- povjesniar, ideolog slavizma
- stupio u red bened. na Mljetu gdje je poslije bio opat
- boravio u samostanima u Stonu i Bau (Baka)
1. Il regno degli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni (Pesaro, 1601)
- Carstvo Slavena
- nekritina povijest Slavena na tal. j.
- impresionirala ga je veliina i broj Slavena
- u njemu su Slaveni i stanovnici naih krajeva prije Ilira, te su mu svi oni jedan narod
367

najegzotinija slika o Junim Slavenima

ukljuio tal prijevod Ljetopisa popa Dukljanina
najveu vrijednost imaju informacije o pov. Du i du zalea u 14. i 15. st.
djelo je steklo veliku popularnost, utvrujui i irei mnoge lane mitove i legende
iz njega su crpli povjesniari (Vitezovi) i pisci (Gunduli, J. Palmoti, Kai Mioi)
I. Lui mu je 1651 oduzeo svaku izvornu historiografsku vrijednost
1603. dospjelo na crkveni indeks
odigralo veliku ulogu u oblikovanju baroknog slavizma i njegovih osamnaestostoljetnih
izvedenica, posebno u popularno-pukoj kulturi, i u kolektivnoj svijesti pridonijelo
oblikovanju vizije prolosti itava junoslavenskog svijeta kao vlastite povijesti,
anticipirajui time one hr ideoloke struje koje su promicale junoslavensku kulturnu i
nacionalnu zajednicu
1772. Sava Vladisavljevi je po naredbi cara Petra I. preveo skraenu verziju djela, to je
pridonijelo njegovoj popularizaciji meu pravoslavnim Slavenima
znatno je utjecalo na poetke srpske i bugarske historiografije

2. Zrcalo duhovno (Mleci, 1595)

- prijevod s talijanskog (izdao Kai 1614)
- 15 razgovora meu metrom i njegovim uenikom, dakle u dijalokom obliku
- rukopis

4. ALEKSANDAR KOMULOVI (1548 - 1608), Split

splitski vlastelin i roeni akavac, poznati misionar po balkanskim zemljama (Turska)
jedan od starijih protureformatorskih radnika i pisaca
teio opem hrv. knjievnom jeziku, iako u njega ima i akavtine i ikavtine
1. Nauk krstjanski za narod slovinski (Rim,1582)
- u njemu se povodi za tradicionalnim slavljenjem sv. Jeronima
2. prijevod malog Bellarminova katekizma iz 1603.
- dosta je naginjao tokavtini
3. Zrcalo od ispovijesti (Rim, 1606)
- dosta je naginjao tokavtini

5. MATIJA MATULI ALBERTI (1555 - 1624), Split

splitski vlastelin i arhiakon
u pismu iz 1607. brani zamjenicu a
1. Oficij blaene Marije (Mleci, 1617)
- posvetio Dubrovanima
- u predgovoru hvali Dubrovnik

6. FAUST VRANI (1551 - 1617), i, Ve

368

Faustus Verantius
humanist, polihistor, lat i hr pisac
vaan kao leksikograf, bavio se filozofijom, izumitelj
neak A. Vrania
kao dijete odlazi u Poun, gdje brigu nad njegovim kolovanjem preuezima stric Antun
studira u Padovi
upravitelj biskupova imanja u Veszprmu, tajnik kralja Rudolfa II, naslovni anadski biskup
u Rimu pristupio barnabitskom redu
1. Illyrica historia (Ilirska povijest)
- izgubljeno djelo
- biljeke za to djelo uvaju se u NSK
2. Machinae novae (Novi strojevi) (Ve, 1595; 2. izd. 1615-1616)
- djelo iz mehanike
- sastoji se od 49 bakroreza na kojima su prikazani njegovi izumi popraeni lat objanjenjima
- skice 56 razl. konstrukcija, od kojih je najpoznatija letei ovjek (homo volans), s opisom
izgleda i djelovanja padobrana
3. Logica nova suis ipsius instrumentis formata et recognita (Mleci, 1608)
- ogled o logici
- objavio pod pseudonimom Justus Verax Sicenus (Pravedni Istinoljubivi ibenanin)
4. Ethica Christiana (Mleci, 1610)
- ogled o kr. etici
- objavio pod pseudonimom Justus Verax Sicenus (Pravedni Istinoljubivi ibenanin)
- oba djela objavio u jednom svesku 1616.
5. Rjenik pet najuglednijih europskih jezika (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae
linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ugaricae, s dodatkom Vocabula
Dalmatica, quae Ungari sibi usurparunt), Mleci, 1595
- rjenik
- latinski, talijanski, njemaki, maarski i hrvatski jezik koji naziva dalmatinski
- svaki jezik predstavlje je s oko 5000 rijei
- dodan je kratak popis dalmatinskih rijei koje su Maari sebi prisvojili
- prvi samostalno tiskani rjenik u Hrvata
6. ivot nikoliko izabranih divic (Rim, 1606)
nabono djelo, zbirka svetakih pripovijedaka
izbor teme i jezika uvjetovani su recipijentom: enska publika
ivo i dinamino pisane prie, pune napetosti, neizvjesnosti i neoekivanih obrata, koje osim
religioznog duha posjeduju i mnoge osobine pustolovne proze
likovi ena (rije je o sveticama koje su se tovale u hr zemljama) u priama nisu uvijek samo
ploni i shematizirani likovi, primjeri neporone prolosti i bezgrjena ivota, nego esto i
kompleksni likovi koji svojom jakou, odvanou i karakternou podsjeaju na prave epske
junake
po tematici djelo izrasta iz srednj. knj. kulture i srednj. vjerskog osjeaja
369

i svjetovni duh renesanse ostavio je traga: izabirui za protagoniste svojih djela jedino i
iskljuivo ene, zbirka je obiljeena i modernijim poetolokim elementima kao i
ranonovovjekovnim svjetonazorskim koncepcijama koje je oplahnulo dolcestilnovistiko i
neoplatoniko poimanje ene i uzvienosti njena bia
zbirka je vana kao jedan od rijetkih dokaza beletristike proze u onodobnoj HK
7. kratak lanak o slavenskim narodima u rjeniku ekog benediktinca Lodereckera
(Dictionarium septem diversarum linguarum), 1605.
8. Vita Antonii Werantii (ivot Antuna Vrania) (1798, M. J. Kovai)
- dovrio ga u Pounu 1575.
9. ibenski statut (Statua civitatis Sibenbicensis - Muzej grada ibenika)
- rukopis
10. 5 kraih pjesama na lat

7. IVAN BANDULAVI SKOPLJANIN, Bosna (Skoplje, danas Vakuf donji), fra

- svoja djela pisao latinicom
1. Pitole i evangelija (Mleci, 1613)

8. MATIJA DIVKOVI (15631631), Jelake blizu Varea (Bosna,) franjevac

vjerski pisac
franjevac u samostanu u Kreevu i Olovu, gdje je i umro
obrazovan u Italiji
radovi nastali u razdoblji 1609-15
djela imaju pobono-didaktiki karakter i upuena su irokom krugu primatelja
prijevodi, prerade, kompilacije iz srednjovjekovne i poslijetridentske katolike literature
svoja djela tiska na bosanici
birao djela zbog jaeg utjecaja na puk
osnova jezika je tokavsko-ijekavski puki jezik s elementima ikavtine kojom se govorilo u
Bosni na podruju izmeu Olova i Kreeva
svoj jezik zvao bosanskim, slovinskim, nakim, naim
njegov knj. rad pridonio irenju tokavtine u pisanom jeziku
odredio jezino-knj. oblik kasnije franjevake knj.
1. Nauk krstjanski za narod slovinski
- Mleci, 1611.
- katekizam (kompilirao Bellarmina i Ledesmu)
- namijenjen duobrinicima, kleru
- nazivan veliki
- objavio zajedno sa Sto udesa
2. Sto udesa aliti zlamenja blaene i slavne Bogorodice
- Mleci, 1611.
370

prijevod iz zbirke I. Herolta Sermones discipuli de tempore et de sanctis (1476)

iskoristio i zbirku Dialogus miraculorum Cezarija von Heisterbacha (12.st.)

3. Beside Divkovia vrhu evanelja nedeljnih priko svega godita

- Mleci, 1616.
- zbirka homilija
- vjerski sadraji u kratkim pripovijestima
- prijevodi i kompilacije nekoliko lat. autora 15. i 16. st.
- iskoristio Sermones discipuli I. Herolta i zbirku Dialogus miraculorum Cezarija von
Heisterbacha (12.st.)
4. Nauk krstjanski s mnoziemi stvari duhovnijemi
- Mleci, 1616.
- nazivan mali
- vie od 10 izdanja
- itanka za narod; pisan u obliku dijaloga izmeu uitelja i uenika
- kompilirao katekizme R. Bellarmina i J. Ledesmyja
- pretiskao niz nabonih pjesama i dramskih tekstova:
- U se vrime godia
- Pla blaene Gospe (u 8-ercima)
- parafraza Vetranovievog Posvetilita Abramovog (Abramovi veri)
- jedno prikazanje o sv. Katarini od nepoznata autora

9. HORACIJE (Oracio) MAIBRADI (1565 - 1641), Dubrovnik

-

lirski pjesnik
rodio se u Veneciji kao izvanbrani sin Maroja Maibradia, lana ugledne graanske porodice i
njegove slukinje (Marije?)
kolovao se u Dubrovniku, osnovna i srednja
nakon toga je na imanju svoga oca u Konavlima (Moii kod Cavtata)
nagle i naprasite udi, esto sasluavan i kanjavan
1592. se oenio
1595. kancelar na Mljetu, tamo mu nije bilo ugodno, jer je naspram Dubrovnika bio osamljen i
brinuo se za obitelj pjesnikom je ovladalo sumorno raspoloenje
1601. mu je umrla ena koju je iskreno oplakivao, dvije godine kasnije se ponovno oenio,
dobio neto miraza to mu je popravilo loe financijsko stanje
ivot mu nije bio lagan, djeca su se mnoila (ivio u oskudici sa enom, punicom i 13 djece),
nastupile su nerodne godine i obitelj je uskoro osjetila to su oskudica i glad. Bio je prisiljen
zaduivati se i traiti pomo. Molbe u kojima moli Senat da mu djeca ne umru od gladi, dirljiv
je i uvjerljiv dokaz prave bijede u kojoj se sa svojom brojnom obitelji naao.
Sve to nije slomilo njegovu ivu narav, pa je i kasnije, u doba kad je bio zreo ovjek, sudjelovao
u sukobima s mjetanim u Cavtatu i Konavlima, u karnevalskim pothvatim mladih Dubrovana,
a jednom je ak bio uhapen pod sumnjem da je uestvovao u ubojstvu
Prijatelje je imao meu vlastelom i puanima, o emu svjedoe brojne poslanice. Meu
prijatelje mu se ubrajaju pjesnici Val Valovi Sorkoevi, Martolica Ranjina, Ivan Gunduli.
Gunduli mu je davao i na itanje svoje pjesnike prvijence.
Iz poslanica se vidi i da ga je titilo siromatvo povezano s niskim mjestom koje je zauzimao u
izrazito klasnom drutvu, jedino je u mati poznavao vie
371

1640. Preao iz kancelara u mljetu na mjesto kancelara u Cavtatu i tu je ostao do smrti, 1641.
Nismo sigurni jesu li se sve njegove pjesme sauvale
poeo pjevati u tradicionalnom petrarkistikom stilu, ali neke njegove pjesme oito
pokazuju da ni on nije mogao odoljeti maniri koja je nadirala
neke pjesme podsjeaju na Petracu, Menetia i D.Dria (ije je pjesme kao ak prepisivao)
ima pjesama koje se istiu ne samo tenou jezika, nego i mjestiminom osjeajnou,
toplinom i neposrednou.
Realistinim sklonostima se nadovezuje na izrazito realistinu generaciju knjievnika sredine
16.st. (Vetranovi, Nalejkovi, M. Dri) na njih podsjea ne samo nainom pjevanja, nego i
duhovnim i ivotnim preokupacijama
Tuga i bol je osnovni ugoaj i inspiracija, a iskrenost podie vrijednost i produuje ivot nekim
njegovim stihovima, pjesmama, poslanicama
bio je prepisiva starijih hrvatskih pjesnika
djelo mu ni do danas nije objavljeno u kritikom izdanju u cijelosti
ljubavne, moralno-refleksivne, religiozno-duhovne i satirike pjesme, poslanice,
nadgroblja te Jeupka
prepisivao pjesme starijih i mlaih dubr. lirika
pjesnik na razmeu renesanse i baroka

1. ljubavne pjesme
- posvetio svomu zatitniku vlastelinu Matu Gradiu 1623.
- objavio ih S. epi u XI. knjizi SPH 1880. (jedna grupa pjesama iz tog izdanja pripada
Ivanu Buniu, ne M.)
- neke njegove pjesme objavljene pod imenima drugih autora (npr. Maroja Maibradia:
Mave koprenica, Mrem tuan, svak as ginu, U srcu mom stoji ovej vil ljepota, a moda i
Zatravi, zatravi; Nikole Dimitrovia: 2 ljubavne pjesme s akrostihom Oracio i 2 duhovne
pjesme)
- najvei je dio u 12-ercu, no ima i dvadesetak pjesama u anizomerinim strofama (razne
kombinacije kraih stihova, od 4-eraca, 5-eraca i 6-eraca do 7-eraca i 8-eraca)
- one se razlikuju od dvanaesterakih i po erotiko-idilikim temama (oblikuju naglaeno
senzualistian, hedonistiki svjetonazor, tematizirajui ljubavnu igru dragog i drage na
artificijelan nain, s mnogo koneta, poenti, igara rijeima i smislom)
- nekad su oblikovane u ja-obliku, a katkad su fabule pjesama smjetene u pastoralni svijet
- po tim osobinama jedan dio njegove ljubavne lirike, zajedno s Bunievom ljubavnom,
pripada samim poecima hrvatske barokne lirike
- u mlaim ljubavnim pjesmama slijedi prvu generaciju hr. petrarkista, jo vie i samog
Petrarku (oponaao ga, prevodio i adaptirao)
- starije ljubavne pjesme imaju karakteristike barokne mode (Marino i sljedbenici)
- Tko je taj na saj svit - njegova ivotna filozofija zgusnula se tu
- Dobra, ka nam brijeme dava stoiki fatalizam
- Budu moja lijepa vilo
- Mave koprenice
- dr12
- dijalog vile od Mave koprenice i pjesnika
- Mave koprenice, ime si se to polila? rekla mi je tvoja vila da ti je suze s lica
skupljala cijelu no, jer si ula da moram otii. Vila mu kae da joj nita nije rekla,
nego samo da mu je posala cjelov po njoj. Ti njeni cjelovi kako su bili pomjeani sa
suzama i njemu su donjeli suze, onda on alje po vili svoje suze natrag njoj, ekat e
372

ju da se vrati, samo nek pouri, jer on mora van iz grada veeras. alje joj poljubac sa
suzama i pozdrav da dobro stoji, on je otiao, al e se brzo vratiti.
- Akrostih MarjOratjo ??
Pjesan 30.
- dr12
- daje joj dar, ako on nije dostojan daje joj svoje srce na slubu. Primi taj dar, a sad
budi darivana listom masline, mir i srea ti je poslana s nebeskih visina.
- Akrostih Mara
Pjesan 44.
- dr12
- za pokoru mora stati gdje radosti nema, nego se samo plae, za razgovor mu je druba
pustinja. Moja nesrea hoe da je moje bie daleko od tvog bia. Tvoj nesretni sluga
kroz tu osudu skonava ivot svoj, kune odluku zvijezda i svoju sudbinu koja mu je
prva dala, pa onda uzela tvoj ures.
- Akrostih Oratio
Pjesan 49.
- dr12
- spremio sam se daleko ii, daleko od svog srdaca. Zato te molim da ga lijepo goji
zajedno sa svojim. Ako budem morao i due ostati, esto u misliti o tebi. Nemoj
eznuti, odi nekad u moj dvor ili itaj moje pjesme za razgovor. Nemoj dase tvoj ures
tui. Zdruit e nas sudbina. Ostaj zbogom sunace, nek je s tobom uvijek moje
srdace.
- Akrostih Oratio
Pjesan 50.
- dr12
- sino mi je od tebe dola pjesma u kojoj si mi rekla da te vie ne spominjem i da si mi
puno puta to htjela napisati. Ali ti je pero do muke palo iz ruke i zdruilo cviljenje, pa
si mi iz ljubavi poslala pismo. Hvala ti, meni je to veliki dar. Ako me krivi da te ne
spominjem, ne brini, nemam drugih gospoja osim tebe, u tvojoj ljepoti je moje ufanje,
moj ivoti moja smrt. Otvori moje srce, vidjet e da je tamo uvijek tvoje ime. A to ti
mogu svjedoiti i ljubavne pjesme koje sam ti poslao minulih dana u kojima e
napriejd vidjeti slova svog imena. Zato ne nosi zlu volju na mene, tebi sam ja sav
predan. [pjesme 44 i 49 tvore akrosith Oratio jel mislio na to? :D vjerojatno ipak na
Mara (pj. 30 i 52), moda joj je Oratio prezime?]
Pjesan 52.
- dr12
- nemoj se davati u grozni cvil, ako je to htjela nemila smrt uzeti, to je i bilo njeno.
Vladaj se razlogom koji ti je vinji dao, ne stavlja ruke u kosu. Nije mogue groznim
suzama vratiti to je grobni kamen pokrio.
- akrostih: Mare
Pjesan 18/II.
- 8erci
- Tebe je smrt koja je uzela ti druga bacila u tugu, a mene u bijes zbog tvoje tuge. Svuci
to ruho u koje si obuena, ne gledaj se u zrcalo da ne vidi kako si poruena. Stavi
prsten svoga dragog negdje u pohranu, dri ga za uspomenu, da kad ga vidi na ruci
da ti ne daje smrtnu ranu. Ne trgaj si vlasi, ne proljevaj suze, jer je vinji neto za
sebe uzeo, nee ti se tako vratiti. Pusti da moj ivot plae, jer mu srce vene zbog tvoje
razbludne uspomene. Meni je tvoje lice bilo sunce i rosa, svuda idem samo da te
373

vidim. A kad te ne vidi u skupu vila gdje si inae ila na razgovor, onda gledam jednu
po jednu razmilajju o mladosti u kojoj te je nala tuga, da one ureene s cvjetovima
u zlatnoj kose, pomisle na tebe u alosti, koja si jop juer se s njima bila druila.
Nema tuge ni boli od prijatelja prijatelju kad ja plaem, oni dane provode u veselju.
Vidjevi tu nemilost, u sebi sam zavapio da bog ukae svoju krepost s neba i napalti
im njihovu neharnost, a kad netko mari za dragog daruj mu zlatnu krunu. Ja u s
tobom djeliti tvoj pla, a ako bude vesela, djelit u s tobom i veselje, kad vidim da si
tamno ruho promijenila u svjetlo.
2. Razlike pjesni
- epigramatsko-refleksivna lirika, moralno-satirina poezija i nadgroblja (npr. ocu
Maroju)
- najece pisane u dr12, rjee u 8-ercima
- tematiziraju najee, u obliku aforizama i parabola, esto u obliku distiha ili kraih
pjesama, odreene ivotne istine i mudrosti, najee o prolaznosti, ovjekovu poloaju u
svijetu, nejednakost bogatih i siromanih, oslanjajui se na dugovjenu tradiciju antikih
filozofskih kola ili na temeljne ideje kr. morala
- satiriki ton ili poruga
- U smrt potovanoga oca svoga gosp. Maroja Maibradia (23.2.1591.)
- Kad je stablo zeleno i stvara hlad, svi ga slave, kad doe zima i ono ostane golo, nitko
ga ne zna. Takav si i ti bio, kad si bio zeleno stablo svi su te slavili, sad kad si
usahnuo nitko te se ne spominje, ne sjea se kakav si bio kad si bio mlad. Nema tko
bi sada poalio svog prijatelja, di je sad Burina [Fran Lukarevi], Ranjina [Dinko] [te
su godine obojica bili ivi] kamo su svi drugi koji su te ljubili. Nisi vie eljan
pjesnike slave, stekao si lovorov vijenac s njim si sad gore, Andriji [ubranoviu
autor Jeupke] i Dori [Driu] na razgovoru [ne kuim kako, kad su i njih dvojica
tada bili ivi]. Uivaj u slavi s tom drubom na nebu i vijencom na glavi.
- Pjesan 8.
- dr12
- SADRAJ (by me) Ovako neto nikad nije bilo nit e biti: nemilo se gleda na onoga
koji nije bogat. U stara vremena ubogog su astili od asna plemena i pomagali ga. A
sad te roak nee poznavati, zato mora nastojata stei dinar, da bi te vie cijenili. Da
te srea rozima nakiti, ako su od zlata svatko e te hvaliti. Od meen je to daleko, ali
da se dogodi, ja u svojoj kui imam ast.
- Pjesan 13.
- 8erac
- SADRAJ (by me) Reci nam Duno, jesi li sad jako sretan kad ti se vidje tvoja mila
Mara. Ali srce uzalud lae, jer lice sve kae smiju ti se oi zbog ljubavi. Nama to
nije udno, jer ste oboje vriejdni: ona lijepa, dobre udi, ti pun dobrote, ona mila,
blaga, tebi draga. Nemoj dalje gledat, nego si ju vodi doma, nek uskoro od vas dvoje,
povijemo troje.
3. poslanice
- pune biografskih podataka i ocrtavaju njegov pjesniki i ljudski lik
- Valu Sorkoeviu
- Martolici Ranjini
- Maru Moreinu
- Valentinu Valoviu, 8erci, katreni. SADRAJ: nedaaaaa mi se.. pa neu :)
374

Maru Cipoliu (7.5.1614.) - dosta uspjela satira protiv onih, koji ovjeka cijene samo po
bogatstvu, dr12. SADRAJ: ali mu se kako je sad ve star i kako je prije imao puno
prijatelja i da me tad netko pitao dal ih cijenim, rekao bih da ivim 100godina, da sam
njihov rob kupljeni. Ali otkad me ulovila bolest, same pogiblje, nema vie ljubavi, svi su
me zaboravili. Bog se brine za mene, da sam iv, da imam stan, est dragih prijatelja,
kojima nije teko ni snage ni novaca da me poaste, i nek ih bog uvijek uva. Prvo su
gospoda od grada, drugi je Tifi koji mipomogne to god mi treba, trei je Rade Sladojevi,
etvrti je Dri, moj premili roak, peti Andrija Bii, moj kum koji brine za moje
vinograde, esti je Valovi. svima dodaje oko ega mu pomau i daje blagosleove da vuijek
imaju hrane/bogatstva/da ene sinove svojih sinova i da im ime ne izgine itd.i jo mu je tu i
Cicerovi imun, neg i njega Bog uva. Oni su ok, a svi drugi su mi okrenuli lea, a ne
znam zato, koji grijeh ili sramotu su vidjeli u mom ivotu. Ja mislim da njih lakomost
pokree, da se zbog straha i srama dre vie sebe da ih ne bi pitao za moje potrebe. Svi
nemilo gledaju na ubotvo. Da bi bar sudbina da malo blaga, svima bi pomagao, svi bi tada
hvalili moje ime. I onda pria o blagu koje bi bilo super da ima, da se super obue i onda
tako jeda dan po gradu proee i poen priati o svojim starim, tko je bi oStanko Bat, Ogoja
Doprni, od ta 2 plemena sam ja doao na svijet. Ali bi mom ocu koji je bio vrijedan u
puku naao u Komocu [Komolac, selo u Rijeci Dubrovakoj] rod i krv veliku i kad bi me
svi prepoznali vidjevi mi odjeu, svi bi me traili da sam im prijatelj, koju bi mi cijenu
tada dali Krile i Matas [oito lica tadanjeg Dubrovnika] i drugi. Svi bi me drali u sredini i
davali mi darove. Kad bi sjedio u tom gospodstvu davao bih svakom ubogom dobar dio, a
najvie potenima koji pate. Ali kako mi se uzalud nadat zlatu i srebru, drat u se sree
kjojm me bog obdario i zvati boicu Nemezi da doleti i osveti me. Neka vlada koga ast
uzdie, ali vidio sam mnoge koje su oholo hodali okolo i drali se visoko kako su na kraju
pali nisko. Dalje ljubi njemu ruke, daje mu pjesmu na dar, jer mu je on gospodar, a on mu
je sluga. Na kraju jo ubacuje datum i svoje ime.
Poslanica Plavkoviu (1623.) [Oracio Maibradi Plavkoviu] - poslanica Ivanu
Gunduliu (bili prijatelji). 8erci, katreni. SADRAJ: [plavkovi prema plav=gondola Gunduli]. Bit u ti sluga, i to sam otkad si mi proitao svoje pjesme. Hvali onda njegove
pjesme, ljubavne i duhovne. I poticao ga je jo tad da puno pie. Smatra da e njegove
pjesme svi pjevati kad ih izda. Hvali nejgovo podrijetlo i porodicu, uvijek su bili gospoda i
knezi. Grad Dubrovnik moe biti sretan to si njegov graanin. Da e njegovo ime slaviti i
pastiri i vile u gori. Onda mu se ali o svojem trenutnom stanju, da mu se rasuo stan, pa
neimatina, djeca mu gladna. Nitko mi ni malo ne pomae, a oni koji mi mogu odmo,
trude se da me unite. Zato se ja molim Bogu. Nisam ti pisao zato, nego zato to ti elim
sva dobra. Nemoj me potati ako nisam lijepo napisao ovo djelo. Ja sam tvoj sluga koji ti
ruke cjeliva i srca daruje, bolestan sam i u postelji, od prijatelja zaboravljen, od dragih
ostavljen, molim se bogu da me pomogne i izbavi od zala, a a da mi od ubotva bude lake,
nadam se da u nekome i ja pomoi u nevolji. Preporuam ti se. Na krjau dodaje datum i
svoje ime.
Njeki dan sjedei prid brijestom u hladu, dr12. SADRAJ: neki dan sam sjedio pod
brijestom u hladu i sjetio se tebe, jesi jo ivi zdrav, nedostaju li ti tvoji prijatelji u toj
zabiti? to za ljubav staru ne doe na mejsec dana kod nas? Dri li te dolje lakomost neke
dobiti ili ljubav ili neto tree? Ako ti je dobro, onda se svi tome veselimo i samo nam
ostani tamo, ako je neka nemo osobna, elimo ti svi dati pomo. elimo da nam ovdje
doe iz Uskoplja [selo u Konavlima], nek te tamo slave i pjevaju i u kolo igraju sve
gospoe: Miona, Jerina, Mara, eina pod tvoj brijest dohode, tebe ele dan i no i gledaju
kad e im prije doi. Potrudi se doi do nas, pa emo se napiti i pjevati poasnice: doi
375

ovamo
4. Jeupka (1636.)
- sestine (etiri 8-erca i dva 4-erca)
- monolog maske Ciganke-proroice, mage i vjetice imenom Znahorica, koja govori
prisutnim enama o svom djetinjstvu i prolosti te o vjetinama koje znade i o udima koja
moe izvesti
- opisana kao prava arobnica

10. PASKOJE PRIMOVI LATINI (1565 1619), Dubrovnik

-

prevodilac; pisar dubrovake opine

Paskoje Primovi poznat je u hrv. knjievnoj povijesti ponajprije kao prevodilac jednog
melodramskog djela Rinuccinijeve Euridice (Mleci, 1617.)
tako se Primovi, uz Gundulia, koji je preveo Rinuccinijevu Ariannu, smatra zaetnikom
melodramskog anra u HK
pisao je i prevodio Primovi i pobone pjesme i psalme, a pisao je i satire protiv Korulana i
Kotorana
poznate su bile i njegove "fioke", aljivo-podrugljive pjesmice u kojima se parodira
petrarkistika tematika i stil

1. prijevod nekoliko psalama

- rukopis
2. prijevod razliitih pobonih pjesama
- veinom u rukopisu
3. Pjesan od upuenja rijei vjene i od poroda Djevikoga
prijevod Sannazarova latinskog biblijskog epa De partu Virginis (1526)
rukopis
vjerojatno prvim prijevodom Sannazarova epa u europskoj knjievnosti uvodi u
HK jedno od najznaajnijih djela humanistike i latinistike tradicije (sve dok mu
slavu nije zasjenio drugi biblijski latinski ep Christias)
ima 6 pjevanja
ispjevana je u osmerakim katrenima s rimom abab
svako pjevanje ima na poetku u dvije strofe isprian sadraj, a zatim slijedi
naracija
pjevanja su podjednake veliine, svako ima otprilike dvadesetak katrena te spjev u
cijelini ima oko 1900 stihova
kompozicija nije jednosmjerna i pravocrtna, ve kompliciranija: prepleu se
vremenski planovi
naracija je jednostavna, pripovjeda esto ustupa pripovijedanje nekom od likova
spjev zapoinje invokacijom Boga da pjesniku pomogne otpjevati poroenje vjene
Rijei, a zatim se zaziva i Djevica da pomogne pjesniku u njegovu pothvatu
umjesto nimfa Primovi apostrofira dubrovakog vlastelina Matu Gradia i njemu
upuuje svoj ep obasipajui ga pohvalama
naracija zapoinje priom o grenom ovjeku prije iskupljenja, o ovjeku koji nosi
376

prvotni grijeh, kao i priom o navjeenju djevianskog poroda

zatim se uvodi motiv svetih otaca koji mole Boga da im poalje Otkupitelja, a na te
molbe Bog alje Gabrijela Mariji da joj navijesti bezgreno zaee
radnja drugog pjevanja odvija se u Limbu gdje sveti oci ekaju iskupljenje, a zatim
slijedi Davidovo proroanstvo o roenju i muci Kristovoj, u to proroanstvo
uklopljen je i jedan pla Gospin zbog gubitka sina
tree pjevanje odigrava se u paklu gdje se paklene sile ljute zbog proroanstva o
dolasku Spasitelja i Otkupitelja, a pakleni gospodar Astragore oslikava budui
gubitak moi i vlasti pakla zbog Kristove snage i moi u borbi protiv zla
Belzebub alje na gornji svijet paklene nemani da ire nemir, zlo
u etvrtom pjevanju opisuje se susret Marije s Elizabetom, Marijina trudnoa i put
u Betlehem
peto pjevanje zapoinje opisom spilje betlehemske, nakon ega slijedi pjesnikovo
zazivanje Boga da mu pomogne opjevati Kristovo roenje
pripovjeda izvjeuje o Kristovu roenju, a Josip razlae o znaenju Kristova
roenja za ovjeanstvo
esto pjevanje poinje naracijom na nebu gdje Bog poziva anele da razglase po
svijetu Kristovo roenje, pa aneli odlaze pastirima i govore o Kristu
nastavak pripovijedanja odvija se meu pastirima koji priaju o starim
proroanstvima o roenju Spasitelja, pjevajui pjesme pohvalnice i radosnice
pastiri dolaze u spilju gdje ih doekuje Josip, a pastir Ljubomir obraa se Isusu
iznosei njegove budue patnje i muke to e ih podnijeti i priajui o njegovoj slavi
koju e stei i spasu koji e donijeti cijelom ovjeanstvu
odlaskom pastira iz spilje i njihovim povratkom u planine zavrava ep
u odnosu na Sannazarovo djelo Primoviev prijevod-preradba istie se dosljednjim
isputanjem svih mitoloko-poganskih elemenata iz epa
spjev je preveden na puki ton, na naraciju koja podsjea na jednostavnost i
naivnost hrv. srednjovjekovnih religioznih pjesama
meutim, kompliciranom kompozicijom, mijenjanjem vremenskih planova,
prepletanjem prolosti i budunosti, upletanjem u naraciju raznih
pripovjedaa (David, Josip, Marija, Elizabeta, pastir, Astragore, Belzebub)
Primovi vjerno slijedi poetiku Sannazarova epa poetiku vergilijanskog
humanistiko-kranskog epa
od literarnih konvencija suvremene i tradicionalne knjievne mode u epu se
najjasnije istie pastoralni kompleks, prisutan u cijelom 6. pjevanju
ep se nalazi u rukopisu u dubrovakoj knjinici Male Brae
osim prijevoda epa rukopis sadri i sva ostala do danas sauvana Primovieva djela:
Euridice, Pjesni razlike duhovne (prijevod 5 psalama i pedesetak crkvenih
pjesama)
Sannazarov ep preveo je osim Primovia i anonimni autor pod naslovom O
poroenju djevianskomu

4. Euridie (Mleci, 1617.)

- prijevod mitoloke drame Euridice Ottavia Rinuccina (prevodi ga i Gunduli)
- imala veliku vanost u razvoju melodrame (inicira razdoblje melodrame u Du)
5. satire protiv Korulana i Kotorana
377

pisane u makaronskom jeziku, tj. u hrvatsko-talijanskoj ili hrvatsko-latinskoj

mjeavini

11. JAKOV ARMOLUI (1575-1649), i

Slava enska i protivni odgovor Jakova Armoluia ibenanina Cvitu estomu (Padova, 1643)
- polemizira s Ivanoievom Kitjom
- opovrgava Ivanievieve argumente o demonskoj naravi ene i to na primjerima istih ena
- ena nije samo objekt ve je prikazana kao bie vrijedno samo po sebi
- ena je subjekt povijesti, stoji uz bok mukarcu
- to je ciklus pjesama; vie od 1500 stihova
- 8 lirsko-epskih cjelina koje povezuje tema
- veina ih je narativnih
- jedna od prvih polemika u hrvatskoj knjievnosti
- dr12 / 8-erci; katreni / oktave

12. MARIN GAZAROVI (o. 1575 - 1638), Hvar

dramski pisac i pjesnik
vlastelin
uitelj i defensor, klesar
iako je djelovao po 17. st., blii je 16. st.
1. Murat gusar (Mleci, 1623)
- razgovaranje morsko (favola marittima), morska pastorala - utemeljio A. Ongaro
- prijevod tal. drame Il corsaro Arimante Lodovica Aleardija
- radnja se odigrava na Visu
- 5 inova
- nekoliko usporednih ljubavnih zapleta koji se na kraju razrjeuju prepoznavanjem i
dvostrukom enidbom
- u meuinovima sadravala je Ljubicu - pastirsko razgovaranje
- preteno 8-erci i dr12, ali i stihovi od 5, 10, 11 i 13 slogova uz najrazliitije sheme
rimovanja
- djelo posvetio hvarskoj vlasteli
2. Ljubica (1623)
- pastirsko razgovaranje
- sauvana desetina teksta
- konvencionalni pastoralni ljubavni zaplet: pastir Ljubdrag zaljubljen je u vilu Ljubicu koja
se Dijani zavjetovala na nevinost
- komian efekt proizvodi drugi ljubavni par: mletaki trgovac Keko koji se udvara Jelini,
eni pastira Cvitka i Ljubdragovoj pomonici u njegovim ljubavnim nastojanjima
- makaronski hrvatsko-talijanski (mletaki) govor u parno rimovanim 8-ercima, a hr.
govor u dr12
- u istoj knjizi tiskana i 4 dijaloga o ljubavi koji su se imali izvoditi u meuinovima Murata
gusara te 30-ak samostalnih pjesama (veinom ljubavne pjesme s petr. temama i
motivima, 10-ak prigodnih i pohvalnih, 1 bukolika (Kada travan) i 1 posveena
378

glasovitom vikom vinu (Napojnica kad se pije vino))

tu je i prepjev Petrarkina soneta Per fare una legiarda sua vendetta (Za uinit osvetu i
za u jedan dan)
u pjesmama prevladavaju 8-erci i dr12, ali ima i kraih stihova (od 4 do 6 slogova)
u meusridkama protagonisti nose isto imena Ljubdrag i Ljubica

3. etiri crkvena prikazanja:

- sva prikazanja su ostala u rukopisu do 1893.
- od hr. srednjovjekovnih razlikuju se pojavom razliitih stihova, naglaenijim
uvoenjem svjetovnih motiva, dinaminijom fabularnom srukturom i oskudnijim
didaskalijama
1. Prikazanje slavnog uskrsnutja Isukrstova
- iz uskrnjeg ciklusa
- 3 ina
- motivi Isusova uskrsnua, oslobaanja svetih otaca iz limba i ukazanja Bogorodici i
uenicima
- parno rimovani 8-erac, a na nekoliko mjesta pojavljuje se silabiki adekvat safike
strofe preuzete iz lat. crkvenog pjesnitva ( tri 11-erca 5+6 i jedan 5-erac s rimom
abab)
1. Prikazanje sv. Beatrice, Faustina i Simplicija bratje
5 inova
tema muenike smrti troje krana u Rimskom carstvu koji nisu htjeli zanijekati Isusa
ista metrika kao prethodno
2. Prikazanje ivota i muke svetih Ciprijana i Justine (1631)
3 ina
dinamina fabula, motivi kr. ustrajnosti i muenike smrti ranih krana
brojni motivi crne magije vezani uz pojavi razliitih vragova na sceni
novina u metru je nepotpuno rimovani simetrini 10-erac
3. Skazanje ivota svete Guljelme, kraljice ugarske
proirena preradba prikazanja Antonije Pulci (16. st.)
tema nepravedno progonjene ene
parno rimovani 8-erac i 12-erac

13. BARTOL KAI (1575 - 1650), Pag, isusovac

-

kolovan u ilirskom kolegiju u Loretu i u isusovakom kolegiju u Rimu

bio je u misiji u Dubrovniku, u junoslavenskim zemljama pod Turcima
ivio i umro u Rimu
u svojim spisima zalae se za latiniku grafiju, prema naelu da svaki glas uvijek treba i u
svakom poloaju imati isti pismeni znak
njegovo je znaenje u stvaranju hrvatskog knjievnog jezika
djelovao je u duhu protureformacije
pisac iz netokavskih krajeva kod kojeg su sazrele tokavske tendencije
za njega je najljepi hrv. jezik tokavsko-ikavski govor koji je on nazivao bosanskim
379

1. talijansko-hrvatski rjenik (1599.)

- ostao u rukopisu
2. Institutionum linguae illyricae libri duo (Rim, 1604.)
- prva hrvatska tiskana gramatika (zagovara to)
- 1599. dobio nalog od isusovakog generala Klaudija Aquavive, da za potrebe lanova
Ilirske akademije (Academia linguae iliyricae) u Rimu, napie gramatiku hrvatskog jezika,
drei se najrairenijeg narodnog govora
- napisana na temelju akavtine sa dosta tokavskih elemenata
- napisana za strance misionare da bi nauili hrvatski zbog svog rada u naim
krajevima
3. ivot gospodina naega Isukrsta (Rim, 1638)
- proza na tok.
4. ivot preiste Bogorodice vazda Divice Marije
- proza na tok.
5. Ritual rimski (Rim, 1640.)
- prvi prijevod Rituala na jedan ivi jezik
- posvetio papi Urbanu VIII. koji je bio vrlo naklonjen Hrvatima
- u predgovoru tiocu svoju ikavsku tokavtinu nazvao narjejem bosanskim, drei,
prema naelima isusovake kole, da je to jezik najobeniji i koga moe svak lanje
razumiti
- nazvao ga je lingua commune nazionale 1625. u jednom pismu isusovakom generalu
- u predgovoru odreuje znaajke hrv. knji. jezika; zagovara fonetsko pisanje
- njegovo naizdavanije djelo
- Najizdavanije Kaievo djelo je Ritual rimski koji je u raznim izdanjima do 19. st. bio u
upotrebi u svim hrvatskim biskupijama i nadbiskupijama osim u zagrebakoj, a otada i u
njoj ostavi slubenom liturgijskom knjigom sve do 1929. Tako je taj prvi prijevod
obrednika na jedan ivi jezik posve izvjesno snano doprinio afirmaciji hrvatskoga
knjievnoga jezika.
6. Vita P. Bartholomaei Casii Dalmatae ab ipsomet conscripta
- jedna od najranijih autobiografija u hrv. knjievnoj kulturi
- Kai govori o sebi u treem licu
7. Nain od meditacioni i molitve koja se ini pametju naom (1613.)
- knjiga za duvne
8. Zrcalo nauka krstjanskoga (Rim, 1631)
- sluila za pripremanje za ispovijed i priest
9. Perivoj od djevstva (Mleci, 1625 i 1628)
- proza na tok.
- ivoti svetih
380

10. ivot sv. Ignacija

11. ivot sv. Franeska Saverija (Rim, 1637)
Franesko Saverij = Franjo Ksaverski
12. prijevod itavog Svetog pisma na hrvatski
- ostao u rukopisu (tisak su sprijeili glagoljaki protivnici prevoenja Biblije na isti narodni
jezik)
- Godine 1622. Kai je na hrvatski jezik poeo prevoditi Novi zavjet i to na dubrovaku
tokavtinu, a 1625. dobio je nalog da prevede cijelu Bibliju. God. 1633. kompletan
prijevod predan je u Rim kako bi dobio odobrenje za tisak, ali su tada nastupile potekoe
jer su neki naijenci bili protiv prijevoda na narodnome jeziku. Konano prijevod je
zabranjen (non est expediens ut imprimatur). S obzirom na injenicu da su prijevodi
Svetoga pisma na narodni jezik u mnogih naroda imali upravo prevratnu ulogu u
usmjeravanju jezine standardizacije, zabrana Kaieva prijevoda Biblije nanijela je veliku
tetu kasnijemu razvoju hrvatskoga knjievnoga jezika. Po sauvanim rukopisima i uz
iscrpne strune komentare taj je prijevod objavljen tek 2000. godine
- tiskana tek 2001.
13. Pjesni duhovne od pohvala Bojieh (Rim, 1617)
- sadre prvih 50 psalama i itavu zbirku latinskih himana iz brevijara, koje su ostale u
rukopisu
- u dr12
- posvetio svojoj majci Ivani koju nije vidio otkad je otiao s Paga
14. Sveta Venefrida (1627. zavrena, objavljena tek 1938.)
- podnaslov: triomfo od istoe
- isusovaka duhovna tragedija
- drama pisana na tok. sasvim u stilu isusovakih duhovnih tragedija 17. st., u kojima su
mjesto puke jednostavnosti nekadanjih prikazanja prevladala klasicistika pravila, podjela
u inove, korovi i svean i dostojanstven, ali u isto vrijeme i hladan ton.
15. Apologia
znamenita je njegova obrana vlastitoga prijevoda Biblije, napisana na latinskom jeziku
protiv onih koji tvrde da je sv. Jeronim preveo Sveto pismo na slavenski to se moe smatrati
prvom znanstvenom raspravom o irilu i Metodu, o njihovoj misiji i o prijevodu Biblije
16. Istorija Loretana od svete kue Bogorodiine (Rim, 1617)
- legenda koja kae da je kua iz Nazareta donijeta u Trsat (kod Rijeke), a odavle u Loreto
17. Nauk krstjanski (Rim, 1617)
18. Kalendar iz misala rimskoga i spovidanje prave vire (Rim, 1640)

14. STIJEPO UREVI (1579 - 1632), Dubrovnik

-

di Giorgi, ori, nadimak: Giman

lirik
381

vlastelin
kolovan u Du (osnovna i srednja), uitelji: Camillo Camilli i Victor Bessagli
esto dolazio pred sud: prvi put s 14 godina. 1598. (19 g) zbog ozbiljnih ispada je zavrio u
zatvoru, a iste je godine postavi punoljetan primljen u Veliko vijee
kasnije sve ee sudjeluje u dnevnim i nonim ispadima, svaama i tunjavama objesnih
dubrovakih vlastelinia
stoga je i kasnije, s 30 godina slovio kao nesigurna i za ozbiljnije asti nepoudna osoba zbog
svog nemirnog duha i neobuzdane udi.
1612 je bio ak osuen na 4 godine progonstva jer je pomagao bratu Jakovu i prijatelju Jakovu
Rastiu, protuturskim zavjerenicima, talijanskim pouzdanicima da pobjegnu iz zatvora
(pomaganje u akciju vojvoda od Savoja i Mantove oko podizanja ustanka protiv Turaka na
Balkanu). Brat je osuen na doivotno progonstvo.
boravi u Napulju, a onda je otiao u panjolsku
u Dubrovniku se spominje tek 1619., poslije progonstva ivi u Du do smrti
nakon povratka u Du poeo je dobivati ozbiljnije dravne slube, pravno-sudske prirode
kasno se oenio, 1631. (52. g) za Maru, ker Jera Franova Gundulia, time poboljao
materijalno stanje i stupio u rodbinske odnose s jednom od najuglednijih Du obitelji.
Ubrzo nakon enidbe je dobio sina, ali je ovaj umro nakon nepunih godinu dana
Uskoro je umro i on (1632.) kao posljednji muki potomak svoje kue u Dubrovniku
iz njegovih stihova izbija ton GB Marina, kojega je on itao i prvi kod nas prevodio (samo 1
pjesmu)
jedan od autora koji oznauju poetak baroka u du knj.
nije izdao nijedno djelo

1. ljubavna lirika
- iz mladih dana
- sauvalo se 6 osmerakih pjesama
- svjedoe o udaljivanju od duha petrarkizma
- tri od njih nalaze se i u nekim rukopisima Ivana Bunia Vuia (Ljubav draga mene stavi,
Ostaj s Bogom, duo moja, Lijepe vile i gizdave) - Milan Ratkovi uvrstio ih je 1971. u
kritiko izd. Bunievih pjesama pod brojevima 14, 40 i 54 (SPH, XXXV)
- Dragoljub Pavlovi pripisao je te pjesme ureviu
- meu trima ostalima nalazi se prijevod Marinova soneta Alla Signora Anna N.
- urevieva ljubav nije vie ni trubadurska ni petrarkistika, ona je realna i putena kakva e
biti u pjesnika novih vremena
- Pjesme iskazuju njegovu pun u novoj lirici 17.st., punoj senzualnosti i ljubavno-stilskih
igrarija
- Lijepe vile i gizdave SADRAJ (by me) moli gizdave vile da se obrate njegovoj vili, da
njeno kameno srce procvili na njega. Recite joj da je najljepa, kruna svih gospoa, da ju je
priroda stvorial da uveseljava onoga tko ju dvori, da grli svog dragog. I da ju za to pitaju
njegove [pjesnikove] pjesme koje slae u njenu slavu, a ne da umre od tuge za tobom u
svojim mlaim danima. Pjesmu onda alje vilama s kojima se ona drui, ali ako joj se
dopusti kojom sreom da doe njegovoj vili, nek ostavi sve druge i ode samo njoj.
- Ljuveno uivanje SADRAJ (by me) pjeva o 2 vile koje su ga smamile, jedna zlatnim
pramima, druga pogledom. Mora odabrati koju e, jer ne moe se srce podjeliti na 2 dijela
za njih dvije. Neodluan je, taman kad misli da je odabrao jednu, shvaa ne eli se dijeliti od
ove druge i ondahvali jednu pa drugu da mu jedina, prebacuje to razmiljanje s jednog pola
382

na drugi. Bio bi jako sretan da se moe s objema grliti.

2. Dervi
- Dubrovani su ga nazivali Derviijata
- Tiskao ga Kaznai u Dubrovniku tek 1839.
- monolog smijena starca, koji uzalud uzdie za gospojom
- komina poema, aljivi spjev, monolog staroga dervia
- sestine, osmerci, rima ababcc, 44 strofe
- imao namjeru da napie parodiju dotada vrsto uhodane petrarkistike ljubavne
manire, odnosno da itav proces jednog ljubavnog oitovanja i rituala vidi i s njegove
aljive strane
- za glavno lice svog spjeva uzeo je tursko lice siromani turski isposnik, pustinjak: dervi
- poistovjetio je frazeologiju, usporedbe i psihologiju zaljubljenika s mogunostima,
dometima, jezikom i psihologijom skromnog i sirovog dervia
- parodirati jednoline, zaarene i idiline izjave i ljubavne prie petrarkista bio je u Italiji
obiaj ve u doba kad je petrarkistika poezija doivljavala svoj puni uspon. Lorenzo de
Medici spjev Nencia di Barberino; Luigi Pulci Beca da Dicomano : smatrali su
duhovitim da njene izjave zaljubljenika stave u usta kakavoj priprostoj osobi, po porijeklu
ili profesiji kontrast bi rezultirao smijehom. Bilo je to na istom planu kao i izrugivanje
seljaka i primitivaca, ali se ovdje izrugivao i sam petrarkistiki nain pjevanja.
- Prije njega se M. Dri znao narugati petrarksitikoj maniri u svojim pastirskim igrama, a
Naljekovi je znao nemilosrdno zarezati dublje i neposrednije u samu bit ljubavi i
ljubavnog (u maskeratama), ali je tek urevi ostavi na razini petrarkistikog izraza
krenuo jednom novom stazom izrugivajui se jednoj maniri daje se klasini obrazac
drukijeg, novog vida te iste manire.
- nakon to dragoj izloi vlastitu ljubavnu patnju, svoju zaokupljenost njezinom ljepotom te
joj se neuspjeno obrati brojnim molbama, ponudama, albama, ervi e se naglo
otrijezniti i zazvati kaznu za gluhu i neosjetljivu gospoju
- kominost je ostvarena razl. svojstvima od ljubavi izludjela, i po svoj prilici ostarjela,
glavnog lika, od, primjerice, neprimjerenosti njegova poziva ljuvenome mahnitanju,
njegova kontinentalnost ruralnog podrijetla, do uporabe mnogobrojnih turcizama
- dervi iskrivljuje u svojim oitovanjima petr. ljubavni instrumentarij, ime je svojevrsna
parodija petr. knj. konvencija
- spaja rafinirano s banalnim, tj. pojmovima iz nieg stilskog registra, tradicionalne
petr. izraze s turcizmima i istonjakim kulturolokim elementima, figuralno s
doslovnim, naturalizirajui metaforiku
- povezan s domaom tradicijom renes. anra maskerate, Dervi je zaetnik anra komine
poeme
- kako je nastao dervi: Dubrovani su oko postanka poeme isprepleli itavu legendu. Po
njoj je djelo nastalo kao posljedica jednog udnog susreta tunog i odrapanog, zaputenog
zatvorenika u dubrovakom Kneevu dvoru i keneve kerke koja je, ugledavi kako
kanjenika sprovode, uskliknula: Gle kakav je, kao neki dervi! Stijepo urevi, jer je to
bio on, uo je usklik, okrenuo se, ugledao prekrasnu djevojku i na prvi pogled se zaljubio.
Odluio je da svoje osjeaje prenese u misao i srce pravog dervia, kakvim je sam od
lijepe djevojke bio nazvan. (Rafo Bogii)
- svaka strofa zafrava s ja sam Dedo dervi, a na tri tokice ide pridjev koji opisuje
njegovo raspoloenje, ovisno o sadraju strofe: smamljen, uvrijeen, zlovoljan, alostan,
jadan, plaan, plemenit, dobrostiv itd.
383

SADRAJ (by me) predstavlja se da je on Dervi koji joj izranjen pada pred dvorom, i
zove ju da ozae, da ga vidi, moda joj se svidi. Govori da je ona ljepa od zore i zvijezda,
puna dike i gizde, u licu kao rua, bjelja od mlijeka, ali dri njegovo srce odvojeno od
njega., bez milosti. On ju eli vie nego svoj ivot, njen uzeluk [ljepota] ga kolje, a ona se
na njega nee poaliti, a on za nju rado gine, moli ju da se ne ali s njime. Draa mu je od
meda, masla, ali njen pogled oholi ga smrtno bode. Ona je aneo koji je doao s neba da ga
zatravi i zaslijepi. Kad ju bludno poeli, sledi se, ali ga ona opet otopi svojim pogledom.
Moli ju da ne bjei, da ga grli. Zlatnom ga je strijelom ranila. Da ga prigrli i smiluje mu se.
Nosit e hamajliju kojom e dobiti nju kad ju za ljubav doe prositi. Ako me odbacuje jer
sam sav krvav, ako me kod sebe pusti, vidjet e veu snagu nego u lava. Pripusti me k
sebi, nee se kajat, aljiv sam ja Dedo dervi. Zgrbljen sam i postaran, ali nisam star,
poharao sam svoju mladost. Ljube me svevile, ljubila me i lijepa Mare od Cernice, zato me
ti mrzi? Nisam ni oban, ni kobile ni najamnik, ja sam gospodskog roda, zato me ne grli,
plemenit sam. Mogu za tebe najljepu na svijetu napraviti da se svira uz harfu i pjevaju
pjesme u nejnu slavu. Ako misli da sam siromaan, dat u ti dar koji je dostojan paa,
pokloni t u ti svoju zgradu tekiju [tamo se sastaju dervii] i livadu oko nje da u njoj ima
veselje. Ako ti nije dosta ni zlatna jabuka, dat u ti tigrovu kou da njome ukrasi svoj
prozor. Dajem ti i ovu posudu punu svakavih majstorija, koju mi je darovao hoda kad sam
jo bio momak bez dlaka na bradi. Imam jo licu i tap i njih u ti darovati, dam ti isvoj
remen, sad sam praznoruk Dedo dervi. Ali aik [zaljubljeni] Dedo uzalud daje darove jer se
ti meni uope ne odaziva, gluha si na moj pla. Doi na rdak da te vidim, da me tako
utjei. Hajde bojnice, izai na bojite da se slatko borimo, umnoi moje rane bijui me u
radosti kad se podamnom skupi. Pred dvorom ti plaem, mahnitam, jauem, viem: zato
me ubija? esto uzmem britvu u ruku i izreem sam sebe, gledaj koju muku podnosim za
tebe, a ti za mene ne mari. Izranjavan sam sa svih strana po cijelom svom tijelu, ali najvei
broj rana je na mom srcu, a ti me ne eli ozdraviti. Najpriej me shara gnjevom, ni malo
milosti mi ne pokae nego me svaki as eli umoriti. Nemoj duo da nau tvog roba
ispred tvoga praga. Jer kad se izreem smrtno i u krvi bdem leao, zavikat u pod tvojim
prozorom triputa medet [milost]. Kad me upitaju tako krvavog pitat e me emu pla, ja
u im rei da ginem, da sam uzeo konjunicu za stan, a otri pokriva za konje umjesto
haljina, da me ti u grob zatvara. Kao rtvu ti dajem svoje srce peeno u plamu u kojem
cijelo vrijeme gorim, jer me pogledom pali. Pod harfom esto kliknem dosta, tvoj sam
suanj, hvalim tvoju ljepotu, zadaje mi nove rane. Svaka radost je pobjegla od mene i nisu
mi slatke slasti, jer mi je na pameti non stop gorina tvoje oholosti, duo moja, zato se
oholi? Kad si misatrala ivot, zato mi duh globi? Svakoj mojoj poudi ini zabranu bez
milosti, inim post hudi, otrovan sam od kad si me jednom napojila. Od ljubavi ne jedem, a
ti se mojim zlom goji. Sve je rtvova za nju, ne raduje se, ne igra, ne jede orbe, ne rua, ne
pije kafu, nego se stijenom u prsa lupa da nju umoli, gologlav i bez papua tri po snijegu
da se ohladi od plamena kojim gori zbog nje. Danju i nou pijem ljuti erbet [medovinu]
mojih suza. Zbog tvoje lubavi bi htio da mi je tvoja papua aa kojom bi radio zdravice da
me ovako ne alosti. Ali ako e mi se obeati, prigrliti me k sebi, zvat u se kraninom,
za tebe u rezati, paliti. Izdajica sam Muhamedu radi tvoje ljepote, a ti mi se nee
smilovati, zato mi ovo nasilje radi? Sad si mi nevjernik [nemusliman] neprijatelj, jer mi je
sav trud bio uzaludan koji si mi naplatila varljivim nehranostima, ve sam propao. Proklet
nek je svaki ovjek koji se u ensku glavu uzda, jer ona za ljubav nita ne haje, zato Dedo,
obuzdaj volju, dok ne promisli bolje i kae da si slobodan Dedo dervi. Vie za tobom ne
uzdiem, ogrijeila si mi duu, okanio sam te se, vie mi nisi mila, idem na tebe dozvati
kaznu, rasren/ljut sam Dedo dervi.
384

3. Sedam psalama pokornijeh kralja Davida (Padova, 1686.)

- POSTHUMNO objavio Petar Bogainovi (dodao i svoje religiozne pjesme)
- 8-erci
4. Memiah
- zbirka satira koja se nije sauvala
5. prijevod jedne Marinove pjesme (Anna, ben tu dal Anno il nome prendi)

15. STJEPAN MATIJEVI (o. 1580 - 1654), Solin (danas Tuzla), franjevac
1. Ispovjedaonik (1630)
- prirunik za ispovjednike
- preveo ga s tal. na poticaj Rafaela Levakovia

16. IVAN TOMKO MRNAVI (1580 - 1637), ibenik, isusovac

- roditelji su bili doseljenici iz Bosne
- sa 22g otiao u Rim na studij u ilirsko sjemenite
- sveenik, doslovni sljedbenik isusovaca i njiohovih planova, pod njihovim utjecajem ostao
itavog ivota
- kanonik u ibeniku i Zagrebu, lan slavenskog hospitala sv. Jeronima u Rimu, lan raznih
inspekcija
- lokalne vlasti u ibeniku i Veneciji su zazirale od vjernog jezuitskog pristae i trudili se da mu
onemogue vee vjerske funkcije na svom teritoriju
- u Rimu se susree sa zemljacima: Jurjem Barakoviem i Markantunom de Dominisom
(glasoviti biskup, kasnije heretik).
- Jurju Barakoviu postavio nadgrobni spomenik u crkvi sv. Jeronima u Rimu (tamo je Barakovi
pokopan)
- Kao lan katolikih inspekcija putovao je po ilirskim zemljama, posjeivao zagrebaki Kaptol
- Upoznao Fausta Vrania u Ugarskoj, koji e 1614 kad se bude traio prevodilac talijanskih i
latinskih pobonih tekstova na hrvatski preporuiti Mrnavia
- Njegovom zaslugom se tamparija Franje Glavinia prenijela iz Rijeke u Rim i tada
bezuvjetno odanog isusvakim centralistikim tenjama
- umro u Rimu 1637.
- pisao povijesne spise
- na planu i u stilu katolike akcije odvijaose njegov itav knjievni i publicistiki rad.
- Njegovi mnogobrojni katoliko-historijski spisi imaju praktinu, odgojno-pounu namjenu
- Publicirao je na latinskom, hrvatskom, ali i talijanskom
- Historijska nekritinost
- u nekim svojim djelima je pokazao i uporno ponavljao svoju elju da svoje podrijetlo dovede u
srodstvo s nekim uglednim povijesnim familijama, pa je tvrdio da su Mrnavii u srodstvu s
Berislviima, Nemanjiima, pa ak i starom rimskom obitelji Marcija. time je na putu starih
humanista, a njima je slian i npr. oratorskim iivljavanjima.
1. Vita beati Augustini
385

ivot blaenog Augustina Kaotia, biskupa zagrebakog

pisana na latinskom
kasnije e ga na hrv. napisati Kreli

2. Vita Berislavi (Mleci, 1620)

- ivot Petra Berislavia
- i previe se okoristio djelom A. Vrania
3. ivot Margarite blaene divice, keri Bele, kralja ugarskoga i hrvatskoga (Mleci, 1613)
- prijevod s tal.
- nije sauvan
4. alosnoskazje Krispa Cezara (1614.)
- prijevod latinske tragedije isusovca Bernarda Stefonia
- izgubljen
- rukopis
5. ivot Magdalene od knezov Zirova, plemena Budriia (Rim, 1626)
- biblijsko-religiozni ep
- vlastiti spjev koji je sam preveo na talijanski
- 1740 stihova (dr12)
- Njegovo najzanimljivije djelo
- junakinja je hrvatska plemkinja, koja je, postavi udovica, posvetila svoj ivot Bogu
(utemeljila samostan sv. Franje treeg reda na Rabu)
- jezik mu je bosanska ikavska tokavtina pomijeana s nekim akavskim oblicima
- napisana je u stilu najbolji hrvatski dvanaesterakih tradicija (zainjavci, Maruli,
Hektorovi), izrazit je njegov individulan stil svjee dikcije, vrstog izraza, naglaenog
rodoljublja izraenog u protuturskom raspoloenju, ali i u ljubavi prema lijepim hrv.
predjelima
- Armin Pavi on smatra da se u ovoj poemi nalaze sve pjesnike krasote namjenjene da
ovjek u 17 st prezre sve to ljudi vide krasnim u svijetu i da preporui ivot srediti
kajanjem i pokorom za neko budue blaenstvo. Ljepota hrvatske prirode ga opaja radosnim
ushtiom, njeno rasulo i rpostvo obara ga u pla. Stil mu ne spada u dosadnu monotoniju koje
se Dubrovani ne mogu otresti. Tamo gdje pripovjeda ili nabraja, uspjeva rastresti i
potaknuti itateljevu pozornost ukratko izreenom jezgrovitom refleksijom
- Negdje mu je dr12 nepavilan
- SADRAJ ulomaka u PSHK, knjiga 10 (by me):
- Nad strmom planinom, Velebitom, koju Vlasi morski nikada nisu naselili, a Turci zagorski
su poslije napustili, iri se zemlja velikog prostora, sve do izvora Save, zemlja bogata itom
i vodom, s dobro utvrenim gradovima, plodnim selima blago naseljena. Razni plemii su tu
gospodarili, proslavljenih imena, meu njima je kue Budriia koja je bila hrabra, potena,
vrijedna. Gradovi koje su stekli svjedoe njihovu vrijednostu, a ast im govori o potenju.
Meu njima je Zirovo, grad u modrukom kraju, mjesto roda Budrikog, starog izvrsnog
plemena, od davna slavnih. U tom su gradu mnogi knezovi i bani sjedili, slavne viteke
desnice i meu hrvatskom vlastelom i u ugarskom kraljevstvu. Proslavio se meu njima
Jakov, najvie kad je ugarsko kraljevstvo upalo u zlo, kad su Ugri progonili kralja Silmana,
kad su Hrvati bana na kralja budili, kad se primorje odvrglo od kralja i kad su se Frankopani
kralju zamjerili i izgubili gradove i morske stane zbog te omraze kraljeve. []
386

Grad Rab lei na otoku na hrvatskom moru, pokraj velebita. S istoka se pribliava
zapadnom pakom rtu, a istoni baki [Baka, Krk] se sa zapadnim pribliava. Zelenom je
umom okien na zapadu, zdravom vodom bogat i zadovoljen, ima brda i plodne drage. Na
sredini otoka s june strane jer rt koji dri kue obzidane odavna, nazvane rapskim imenom
[valjda to misli na grad Rab]. Nikada pun mnogih i dinih plemia, plemii nestaju, ubotvo
ustaje. ibenani su ga vie puta selili, ali nikada rapsku ranu nisu izlijeili. Rab koji se
oholi palaama sad zdinama rascviljuje gosta. Protivnici ga nikada nisu napadali, ali su ga
unitili rodni ljudi u neslozi i grijehu. ibenie, gledaj to nesklad ini, ne daj da ta kuga
otruje tvoje sinove. Trogir, Split, Hvar, Kotor i te tvoje susjede grize nesklad, ka o to i
Strigovo, Skradin, Nin, Solin, Norin: sve od nesklada pada. Hrvati, Bonjaci, Srbi, Bugari
neskladna neja, sunji su vezani. Ne daj se da u tom zatvoru propadne, oduvijek je tako:
sve zbog neskldna vladanja propada. []
Vidjela je zato [propadanje??] svoga roda, rasap hrvatskog puka, oplakal je Tursku pod
Bosnom i Herceg dravu, uniteno sjeme bosanskog kralja, izgubljena gospodska plemena,
dio odveden u suanjstvo, dio prebaen na tursko poganstvo. Rastrkane Hercegovie,
skonano gospodstvo Crnoevia, Depotovia, Biograd [Beograd] koji se carevima rugao,
sad je turski sluga, Laju car umoren, ugarska drava oholou svaljena, silom Sulimana
cara 3 put drava pljenjena, smradom luterana dugo ojaena., i hrvatki bani rastureni, s
Dereninom banom koji su poginuli, s Karlovi Ivanom se na kraju smaknue. Hrvatsko
primorje pljenjeo, paljeno, turci po njemu utvreni. Velebit zeleni opustoen do mora,
neretvanski kraj zasut, Obrovac, Skradin, Bribir, Tnin pod turskom nevjerom []
Na pol svoga puta Bog ju je skupio i tad je otila kraljevati s Bogom, izdahnula je kao
priica, bez straha, oi drala prema nebu gledajui u pripremljen put. []
[na kraju poeme pjeva o autoru, dakle o sebi] prolo je jo 300 godina, njegova porodica
nije imala mira, jer su ju truci svaki as tjerali. ukundjedi su Muravu uivali, Drinu
pradjedi silom pustili, elenica mu nije obranila djedove, Krka oca, a ni njega alsoti nisu
prestale napadati. I ovo pjevanje tugovanja sloio je zbog puka svoga, sloi domovine
daleko putujui, etrdesicom [??] ga je ognjica drala, poslije mu je namrznica udove
svezala. est mjeseci je prolo, njega bolest nije putala, pa je tjelesna tuga i na razum mladi
djelovala. Razumno pjevanje trai razuman um, mlohavo znanje mlohavstvo nosi. Takvo je
pjevanje tvog pjesnika, da je zabavno bolesnicima, ne koje dostojno to tvoje sluenje. [ma
ne kuim ni ta pie, uasno je napisano, sve rijei razbacane, a ove koje ne razumijem
nema u rijeniku aaaaaaa]. Da ti, koja ludosti nae ne zamjera, u nelagodnosti vrijednost ne
probira, elju e gledati, a ne djelo pokojnika, milovati slabost grijena nemonika. Ne
treba ekati dogotka od vrijednog ubogog kmeta, ne moe ga on dati. Doi e vrijeme kad
e slavni pjesnici slaviti tvoje ime, stide se mene. A dotle nek tvoje drube moje rijee
gledaju milim okom. Utjeha u nemoi budi dobavljenje nebeske pomoi, budi izbavlejnju
vjekovjene noi, narodu potenje i vrijedno uenje.

6. Potuenje pokornika radi smrti Isusove k narodu ovianskomu (Rim, 1627)

- dvjestotinjak dr12-eraca
- pjesma o smrti Isusovoj
- dodano Istumaenju obilnijem nauka krstjanskoga (Rim, 1627), prijevodu Bellarminova
katekizma - polovina stihova je prijevod jedne Sannazarove latinske pjesme
- djelo je 1861. izdao i Fran Kurelac u Rijeci
- SADRAJ odlomka u PSHK, knjiga 10 (by me): [Krist na kriu] Probodenih rebara
eljezom, udova razglobljenih, ruku zalivenih krvlju, lica ukaljana pljuvakama, oima u
smrtnom unitenju, glavom u krvi izbodenu krvavim krovom, po nebeskoj glavi kose
387

pokreene, po ljudskoj bradi dlake poguljeme. Gledajte groznim oima, proljevajte suze iz
oba oka! More je naglo uzbjeglo, valovi su se do neba dignuli, gradovi su se pred morskom
plimom prepali. Pod naglim drhtajem gore su se raspale, stijene rasprile, mejae utvrdile
strugama morskim. Na moru se pojavila neka udna prikaza: gore ovjek, dolje riba, trubi u
strani rog i ovjeim glasom mornarima vapi. []
7. Istumaenju obilnijem nauka krstjanskoga (Rim, 1627)
- prijevod Bellarminova Katekizma
- u knjizi je i odulja Mrnavieva poema Potuenje pokornika
8. De Illyrico caesaribusque Illyricis dialogorum libri septem
- ostalo u rukopisu
- iznosi tezu o ilirskom podrijetlu Slavena
9. Regiae sanctitatis Illyricanae foecunditas
- pozabavio se ivotima onih svetaca i svetica koji su bili kraljevske krvi i iz ilirskih obitelji,
smatrajui Ilirima ne samo June Slavene nego i Maare
10. Osmanica (Rim, 1631)
- tragedija u 5 inova i dr12
- pisana u stilu isusovakih drama
- tema Hoimske bitke (oduevila Gundulia)
- dakle obrauje istu temu kao i njegov suvremenik, Gunduli: traginu sudbinu mladog
turskog sultana Osmana (spominje se samo jednom)
- izmeu te dvije obrade nema nikakave povezanosti ni ovisnosti

17. NIKOLA KRAJAEVI SARTORIUS (1582 - 1653), Sisak, isusovac

najprije vojnik, pa isusovac
1. Molitvene knjiice (2. izdanje, Poun, 1640)
- pisao ih u prvom redu za vjernike, ali i za sveenike
- preveo razliite crkvene pjesme
2. Sveti evangeliomi (Graz, 1651, izdao biskup Petar Petreti)
- preveo razliite crkvene pjesme, elei istrijebiti poganske, lotrene i neiste popevke i
preporuujui da se Zdrava, zvezda morska pjeva na napjev puke pjesme Hranila devojka
tri sive sokole ili jedna pjesma na ast Bogorodici na napjev pjesme Sejala sam baulek,
sejala sam, draga ljuba baulek

18. FRANJO GLAVINI (1586 - 1650), Kanfanar (Istra), franjevac

gvardian franjevakog samostana na Trsatu, starjeina bosansko-hrvatske franjevake
redodrave
pisao na hrv. (sve ak.), tal. i lat.
dre ga zaetnikom hrvatske hagiografije
388

1. etiri poslidnja ovika od smrti, suda, pakla i kraljevstva nebeskoga (Mleci, 1628)
- kranskoteoloka rasprava o smrti, sudu, paklu i kraljevstvu nebeskom
- posvetio brai Nikoli i Petru Zrinskomu
2. Manus Christi amoris (1625)
- Ruke ljubavi Kristove
- latinska knjiga propovijedi
3. Cvit svetih (Mleci, 1628)
- obradio ivote nekih svetaca
- posvetio Vuku Frankopanu, ocu Katarine Zrinske
4. Svitlost due virne (1632)
- to djelo priredio i na tal.
5. Raj due (Padova, 1660)

19. IVAN GUNDULI PLAVKOVI (8.1.1589 8.12.1638), Dubrovnik

Divo, Giovanni Gondola; Plavi

nadimak Maica
lirik, epik i dramatik
prvo dijete Frana i Dive Gradi
vlastelin
kad su mu bile 3 godine, otac se odrekao oinske vlasti nad njime i predao ga trojici skrbnika s
odreenim imanjem kojim e upravljati. Oni su malom gunduliu kupili 3 nekretnine i odgajali ga.
kolovan u Du (uitelji Camillo Camilli (nastavlja Tassove epopeje) i Petar Palikua (prevodilac
ivota Karla Borromea 1674. s tal.))
doivio pobunu Lastova kao 12-17-godinjak (1601 1606). Uvrijeeni postpcima dubrovake
vlastele, Lastovci su se odluili predati u zatitu Mlecima, najveim neprijateljima Dubrovake
Republike. Dubrovaka vlada je estoko reagirala: nekoliko Lastovaca je objeeno, dosta je
prognano, 2 popa kolovoe pobune su zavrila u zadavljena u dubrovakoj tamnici i propisani su
novi terti Lastovu. Usljedilo je papino izopenje zbog ta dva popa, koje je znailo da kranske
zemlje ne smiju s njima trgovati. Marin Gunduli je od pape uspio namaknuti ponitenje izopenja,
ali po cijenu da Du. Rep. treba opozvati osudu njima dvojici i plaati razne kontribucije, a morali su
i primiti jezuite, to je dubrovaka vlada do tada uporno odbijala. Bile su 3 misije, prva 1604-1608,
druga 1609-1612, trea1620-1533, u posljednje dvije je bio isusovac Bartol Kai.
Iako se drugoj mladoj vlasteli esto prigovaralo za raskalaenost, to se Gunduliu nikad nije moglo
prigovoriti
Nakon zavretka kolovanja, 25.8.1608. postaje lan Velikoga vijea. Nastavljajui obiteljsku
tradiciju, obavlja vie dravno-administrativnih slubi u Dubrovniku i okolici.
1615. i 1619. knez u Konavlima, 1621. izaslanik republike k bosanskom pai
1619. mu se udala sestra Marija, pa je i on uz oca trebao dati dio za miraz, pa je prodao jedan dio
imanja to su mu skrbnici kupili 1592. Kad je Marija postala udovica, postao je skrbnikom njoj i
njenoj djeci, to mu je definitivno dodatna briga jer je njegova obitelj bila meu sirmoanijim
vlasteoskim obiteljima.
Od 1621. je u Dubrovniku vrio razliite pravnike slube.
389

 1628. se oenio Nikom Sorkoevi, keri ika Petra Sorkoevia. S njom je imao 3 sina i 2 keri.
Najstariji njihov sin Frano, bio je pukovnik u austrijskoj vojsci, srednji, iko, bavio se pjesnitovm,
a najmlai, Mato, napisao raspravu o kranstvu u turskoj dravi. Dvije keri Diva i Mada, otile
su, po obiaju, u samostan.
1636. je postao senator, a 1638. lanom malog vijea.
Nije postao knez Dubrovake republike, jer je umro godinu prije, nego to je formalno to uope
mogao postati (bilo je nuno imati 50 godina).
ivio je mirno i povueno, zbog ega su mu suvremenici dali nadimak Maica (znaenje: Makica).
Umro je 10.12.1638. od upale porebrice, sahranjen u crkvi sv. Franje u Dubrovniku.
KNJIEVNI RAD
1. Prvo razdoblje stvaranja (1606 1616)
- Knjievni je rad Gunduli zapoeo s ljubavnom lirikom, ali je istodobno preraivao talijanske
mitoloke drame. U to se doba sve talijanska pastoralna drama vie okree glazbi, tako da u
tekstu ne treba traiti neke dublje ivotne probleme. Za doivljaj se vie ne mjeri samo tekst,
ve i glazba, balet i raskona inscenacija.
- Ljubavne su mu pjesme izgubljene, a od deset drama sauvale su se etiri i to ne u potpunosti.
U predgovoru svoje prve tiskane knjige ''Pjesni pokorne kralja Davida'' (Rim, 1621.) svoja
mladenaka djela naziva porodom od tmine jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu
odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Zahvaljujui tom predgovoru i znamo za
njihovo postojanje. Pretpostavlja se da su nastale redom kojim ih je Gunduli naveo u
predgovoru (jer poredak nije bio abecedni):
Galatea
Dijana - sauvana
Armida - sauvana
Posvetilite ljuveno
Prozerpina ugrabljena - sauvana
erera
Kleopatra
Arijadna - sauvana
Adon
Koraljka od ira
- Sauvane su samo dakle 4 njegove drame, dvije due i potpune (Prozerpina ugrabljena (3 ina),
Arijadna (5 inova)), a dvije krae, ali prema Reetaru, takoer potpune jer daju zaokruenu
cjelinu (Dijana (90 stihova), Armida (114 stihova))
- pokreta stvaranja su mu esto bila politika, a jo ee religiozna raspoloenja
- u ovom periodu je jo nesamostalan, ali ve ovdje pokazuje neke svoje odlike: ljubav prema
rodnom kraju i njegovoj samostalnosti (kad u Arijadni Venere govori o ljepoti zemlje, iako
govori o Grkoj, a Venerin opis puine je ustvari puina ispred Dubrovnika, ili kad u Arijadni
Ljubav opisuje brodove, opisuje dubrovaku trgovaku mornaricu, ili Plutonove rijei u kojima
osuuje izdajnike koji vie vole zlato od slobode.)
- bira zanimljive sadraje, isprepletene s ljubavnim scenama, dakle mitoloko-romantine
sadraje.
- Pjesniki izraz na hrvatskom jeziku u ovom razdoblju je ve na visini, a ako pratimo njegov
izraz po obliku reenica, saimanju nekih rijei, neke jezine konstrukcije i sl., moemo
primjetiti da je sve sto isto od ovog poetnog do zavrnog razdoblja njegova stvaranja.
390

1. mladenake drame, melodrame

-

porod od tmine
spominje u predgovoru Pjesnima pokornima kralja Davida
ispjevane 8-ercem uz upotrebu dr12-erca
uglavnom prijevodi s tal. ili scenske adaptacije pripovjednih djela
zajedno s Primovievom Euridie utemeljuju tradiciju du. barokne drame oslonjene
na libreto rane tal. opere, koja dosee vrhunac u djelatnosti Junija Palmotia
sauvani opus predstavlja prijelaz tal. libreta s pastoralnih tema na junako-epske
motive, to djelomino reprezentira Arijadna, u kojoj se neporoni, ali i nedjelatni
savjetnik prihvaa zadae da, u ime viih i opih interesa, patriotskom retorikom otrijezni
Tezeja i odvoji ga od Arijadne

- nesauvane
1. Adon (9)
2. erera (6)
3. Galatea (1)
4. Kleopatra (7)
5. Koraljka od ira (10)
6. Posvetilite ljuveno (4)
- sauvane
7. Arijadna (8)
- tiskana u Anconi 1633.
- tragedija u 5 inova
- pria poznata iz grke legende: Tezej je pokoleban izmeu ljubav i dunosti, Ariadna je
najprije razapinjana izmeu misli na ostavljene roditelje i ljubavi prema Tezeju, pa je
ostavljena i oajna i na kraju spaena dolaskom Bakha
- prijevod istoimenog libreta Ottavija Rinuccinija, koji je Claudiju Monteverdiju posluio
kao libreto za operu Arianna
- protagonisti: Arijadna, Tezej
8. Armida (3)
- 114 stihova, potpuna
- sauvana u rukopisu
- kratki dramski prizor (favoletta)
- prijevod razgovora izmeu Armide i Rinalda u Tassovu Osloboenom Jeruzalemu
9. Dijana (2)
- potpuna, iako ima 90 stihova
- sauvana u rukopisu
- kratki dramski prizor (favoletta)
10. Prozerpina ugrabljena od Plutona(5)
- sauvana u rukopisu
- u 3 ina s prologom, 1699 stihova
- prvom inu pripada 456 stihova, a ralanjen je na dvije scene.
drugi in sastoji se od 629 stihova, podijeljenih na sedam scena
391

trei in ima 614 stihova i etiri scene.

Prozerpina ugrabljena od Plutona jedan je od etiriju sauvanih dramskih tekstova Ivana
Gundulia, to ih je sam autor nazvao porodom od tmine. U arhivu Male Brae u
Dubrovniku uvaju se prijepisi Antuna Kere i Klementa Rajevia iz 1795. godine, a prvi
je put drama tiskana 1843. godine u Dubrovniku. Pitanje talijanskog uzora Prozerpine
jo uvijek je nerijeeno, a sadrajno se djelo djelomice podudara s epom De raptu
Proserpinae rimskog pjesnika Klaudija Klaudijana.
Prozerpina ugrabljena od Plutona idealna je za baroknu pozornicu koja se, za razliku od one
renesansne, ne zadovoljava ravninom scene, tj. linearnim rasporedom zbivanja, ve se
ostvaruje svim sredstvima novog tipa dekora, sve bogatijom i djelotovornijom scenskom
tehnikom u kojoj dominiraju strojevi, sprave i naprave, podiui zaudnost do stupnja
ouujue fantastike. Posebno su bitni zvuni i svjetlosni efekti. Upravo u ovoj drami
Gunduli iri prostor pozornice iz pastoralnog realiteta prema novoj, onostranoj, paklenoj
dimenziji i na taj nain uvodi scensku fantastiku sa svim njezinim popratnim rekvizitima u
hrvatsku dramu 17. stoljea.
Djelo obiluje antitezama, hiperbolama, kontrastima i oksimoronima. Cijeli svijet drame
graen je spajanjem suprotnosti, kako u izrazu, tako i na semantikom planu. Posebno se
istie odnos svjetlosti i tame: prvi in poinje hvalospjevom zori i buenjem dana, a drugi
zavrava zazivanjem mraka. Taj se kontrast osjea i na poetku drame u odnosu pakla i raja.
No kako pria odmie kraju, Gunduliev opis pakla postaje sve sliniji opisu raja ili nekog
posveenog mjesta gdje se nalaze blaeni, pravedni, dobri i milostivi.
Po svim stilskim karakteristikama djelo pripada razdoblju baroka. Ideja djela temelji se na
suprostavljanju svjetla i tame, s time u skladu, pri opisivanju se rabi kontrast: Meni svjetlos
i sloboda / jednako se tunoj brani, / osuenijeh sred naroda / da u pakljenoj ciim strani.
(stihovi 355. 358.)
Tekst obiluje i drugim stilskim figurama kao to su: poliptoton (Lijepa je ljepos lijepijeh
vila, stih 312), oksimoron (buka mukla), hiperbola (Tuj prodire zemlja mene, / tuj me krije i
provodi, / ljudcki stupaj kud ne hodi / proz dubine proz pakljene, stihovi, 888. 891.) i dr.
Dramske osobe:
Merkurijo
Prozerpina
Pluton
Pastiri Ljubmir, Lovorko, Radmio i Dubravko
erere
Aretuza
Furije Megera, Radamant i Tezifone
Boice Venera, Dijana i Palade
Kor boica
Kor vila dubravskijeh
Kor pastira
Kor dvorana
Kor dvorkinja
Radnja se odvija u dubravi od Siilije, daleko od napuenih mjesta, i u paklu, a traje jedan
dan. Likovi imaju mitoloku pozadinu - rimski bogovi i boice Pluton, Jove, Venera, Dijana,
Palade, erere, Prozerpina, pa i nimfa Aretuza koja se pretvorila u rijeku jer ju je proganjao
rijeni bog Alfej (Ovidijev mit o nimfi Aretuzi).
Likovi se, osim na pripadnike raja, pakla i dubrave, mogu podijeliti i s obzirom na
hijerarhijski poloaj. Prostor dubrave mogao bi se postaviti nasuprot paklu jer se vlada
392

prema moralnim principima. Gospodar raja, koji se u djelu samo spominje, ali nema replika,
jest Jove. Njegov pakleni antipod jest Pluton. Plutonove replike pisane su dvostruko
rimovanim dvanaestercem i simetrinim osmercem. Njegova uloga gospodara pakla
karakterizira ga negativno, ali unutar prostora samog pakla njegova uloga nije jednoznana.
Upravo je lik Plutona taj u kojem su interpretatori pronali Gundulievo razmiljanje o
tadanjoj vlasti, u kojima osuuje izdajnike koji vie vole zlato od slobode:
Er k u muke oni hode,
podno pakla ter se prae
(ujte prikor!) kim bi drae
zlato od iste njih slobode,
tako stoje tuj slobodni
bez ozira kijeh strah ne bi
rijeima i krvi pri potrebi
primagati grad svoj rodni. (stihovi 15301537)

U prostor dubrave smjetene su vile: Venera, Prozerpina, Dijana, Kor boica i Kor vila
dubravskijeh. Unutar vilinskog svijeta prva je Venera kojoj se Prozerpina obraa rijeima:
lijepa majko od ljubavi. Isto tako njezin se autoritet izraava i naredbama koje upuuje
ostalim vilama. Replike unutar vilinskog svijeta pisane su razliitim vrstama stiha:
etvercem, estercem, sedmercem, simetrinim osmercem i devetercem. Pripadnici dubrave
jesu i pastiri Ljubmir, Radmio, Lovorko i Dubravko. I unutar pastirskog svijeta prisutna je
hijerarhija. Pastir Ljubmir vodi glavnu rije. Njegove su replike najdulje i daju najpotpuniji
uvid u dogaaj vezan uz Prozerpininu otmicu. Pastirske replike takoer su pisane
mjeovitim stihom: simetrinim osmercem, devetercem, desetercem i dvostruko rimovanim
dvanaestercem.
Lik Prozerpinine majke, boice erere, jedini je uz Prozerpinu koji prolazi kroz sve prostore
u drami. Iako tuna zbog Prozerpinina nestanka, sjea se sretnih dana u mladosti kada je
bila lijepa i neodoljiva te govori o zavisti drugih ena. Zakljuuje se da je bila relativno
tata, ali istodobno i brina majka (jo jedna Gundulieva semantika opreka). Zbog
nesporazuma s jekom glasova u planini proklela je zemlju (paradoks boica zemlje
proklinje zemlju!). erere je i na planu drame i na planu same ideje djela metafora
kompromisa.
Tijekom drame glavna junakinja Prozerpina uglavnom je odsutna, o njoj se samo pria,
a odsutno je i samo dogaanje, sve se uglavnom svodi na prepriavanje, osim u
zadnjem inu. Krhka i prestraena Prozerpina kakvu upoznajemo na poetku ove drame,
kako radnja odmie, postaje odvana i samouvjerena, tj. postaje svjesna svega to joj
podzemlje nudi mo, krunu, vlast, sluge, ali i ljepotu livade, sunce, mir.
Dubrava (svojevrsni raj)
gospodar raja: Jove

Pakao
gospodar pakla: Pluton

Aretuza ??
erere ???
vile:
Venera (glavna)
Prozerpina
Dijana
Kor boica
Kor vila dubravskijeh
pastiri:
Ljubmir (glavni)
Radmio
Lovorko
Dubravko

Kor paklenih furija

Likovi s mitolokom
pozadinom
rimski bogovi i boice
Pluton
Jove
Venera
Dijana
Palade
erere
Prozerpina
nimfa Aretuza

393

SADRAJ (s neta)
- Djelo poinje prologom u kojem Merkurijo, glasnik svih bogova, izlazei iz Plutonovih
paklenih dvora prepriava dogaaj koji je doveo do Prozerpinine otmice. Pluton je ogoren
to je od svih bogova jedino njemu zabranjeno imati enu. Potaknut srdbom puta iz pakla
svoje podanike, zle sjene. Jove, vrhovni bog, na kraju poputa i obeava Plutonu za
ljubavnicu dati Prozerpinu.
- Radnja zapoinje idilinim prizorom igre Venere, Prozerpine i Dijane u prekrasnom
cvjetnom krajoliku. Iznenada, taj idilian prizor biva naruen naglim raspuknuem tla te
stranom pojavom Plutona i Kora paklenih furija. Shvaajui da e biti odvedena u strane
predjele pakla, Prozerpina preklinje za milost. Pluton je ipak odvodi, ali uz obeanje da e je
uiniti svojom kraljicom.
- U sljedeoj sceni javlja se Kor pastira, koji, ne znajui to se zapravo dogodilo, strani
potres tumae kao prethodnika velikoga zla koje im se sprema te mole Vinjega da ih
potedi nadolazee patnje. Sljedei stihovi uvode u radnju erere koja od umske gore
saznaje da joj je Pluton oteo ker. Mahnita od boli trai Prozerpinu. Nailazi na Aretuzu koja
joj govori da je vidjela Prozerpinu te da se ne brine za nju jer ju je Pluton uinio svojom
kraljicom. erere, ne prihvaajui tu injenicu, kree u podzemlje kako bi vratila svoju ker.
- Pluton u meuvremenu priprema veselje povodom svoga vjenanja te zato prekida muenja
svih grenika, da bi time prestao njihov jauk i pla koji bi mogli ometati njegovo slavlje.
- Nakon ererina silaska u pakao, Pluton joj objanjava kako je njezina ki sretna. erere ne
vjeruje u to i eli je vidjeti. Prozerpina se pojavljuje i objanjava majci kako je zaista sretna
u paklu te da nema razloga brinuti se za nju. erere i dalje ne prihvaa Prozerpinin ostanak
u podzemlju. Na kraju joj Pluton daje obeanje kako e est mjeseci Prozerpina biti s njim, a
potom est mjeseci s njom na zemlji. Zbog toga je erere zadovoljna te mladencima daje
blagoslov.
2. pjesme (takoer spominje u predgovoru Pjesnima pokornima)
- nije se nita sauvalo od pjesama tatijeh i ispraznijeh za koje kae da ih je pisao u
mladosti, a poslije unitio
- o Gundulievim svjetovnim lirskom nadahnuima svjedoe:
Ljubovnik srameljiv
- kratki spjev
- prijevod pjesme Amante timido G. Pretija
- lirski monolog ljubavnika koji svoje jade povjerava pismu
394

dvije prigodne pjesme

- Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane
- alosno cviljenje u smrt gospoe Marije Kalandrice - elegija
sve tri pjesme ispjevane su u 8-erakim katrenima s rimom abab

2. Drugo razdoblje stvaranja (1616 1620)

- protureformatorski period, s aluzijama protiv nepatriotskih postupaka domaih sinova
- od sada sebe naziva krstjanin spjevalac, govorei dalje u duhu katolike obnove
- obje su napisane pod utjecajem isusovaca
- ali nije izgubio svoju osnovnu nit, dravotvoran je do najviih granica, hvali ljepotu svoej
zemlje, osuuje lakoumnost Dubrovana, koji ne vodei rauna o slobodi svoje drave, dovode
u pitanje opstanak Dubrovake Republike.
1. Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.)
- prepjevi 7 biblijskih psalama
- njegova prva tiskana knjiga, u Rimu 1621.
- poeo prevoditi oko 1616., a zavrio je 1620. i u tu godinu datirao predgovor
- neto slobodniji prijevod
- 8-eraki katreni s rimom abab
- to se tie ljubavnog zanosa, on se s kraljem Davidom vraa pokori, posiplje glavu pepelom
i trai oprotenje grijeha
- Ve je prije u Dubrovniku Nikola Dimitrovi preveo psalme: Sedam pjesni pokornijeh
Davida kralaj (Mleci,1549.), zato je onda on prevodio isto prema Jaki Ravliu: bio je
nagovoren od isusovaca da imaju jo jedno orue za svoju protureformaciju, iako u
Duborvniku i nisu imali protivnika
Od velianstva Bojijeh
- teoloko-meditativna pjesma
- tiskana prvi put zajedno s Pjesnima pokornima
- 31 osmeraki katren s rimom abab
- smatra se najboljom Gundulievom kraom pjesmom
- u njoj izbijaju neka njegova znaajna svojstva: tonost razmjera, bogatstvo u izraavanju,
podignuti ton uvjeravanja, ali kraj verbalnog zamaha i sklonost retorici i naglaenost
intelektualnog nad osjeajno-fantazijskim
SADRAJ (by me)
Opisuje oluju koji nebo die, kako se more poinje buditi. Svijesti moja, tko je ovo stvorio,
pjevaj mu otajstva znamenita, krepku vjera govori to tvoja slabost ne uspijeva. Kontemplira,
ako sam dobro skuila o poetku svijeta i svrsi. Oganj koji uzdri duh ima mjesta i bez mjesta,
sve pali, pri i ukraava blaenim darovima. Sve ini neizmjernim i izvrsnim. Znanje kojim
krjeposna vlast gleda samu, njime i spoznaje sebe i sve u sebi razumije. Ljubav koja sve radi i
hrani, ljubavnika namiruje u svojoj ljubavi. On u svom stanju u sebi stvara prijestolje, on se
ogleda u svojim djelima. I u nebeskoj vedrini i na zemlji, od zabiti i u tmini, svuda na svijetu
Bog je prisutan. Neizmjernim znanjem svojim se uje, kad hoe, drugima se na vrijeme
objavljuje. U svojoj vjenoj pameti, sve to vrijeme moe otkriti, prije vremena sve vidjeti,
poznati i ljubiti. No, u sebi, jer znamo, da sve gleda, treba rei: drugu svjetlost izvan sebe
samoga, nema u sebi. On resi nebesko polje dragim kamenjem, on koprenu tamne nepi
svjetlim zrakama zvijezda veze, on je sunce s koje dolazi svjetlost suncu kad izae. On ureuje
zoru. Od estitih njegovih ljubovnika, ljuba ista, slatka pjesma blaenih koji pune nebeska
mjesta. I razni drugi plodovi koji ishode iz naravi, navjetenja su njegovoj slavi. Svjetlost koja
395

skrauje tamu, i duh uvijek zapaljeni, on zemlju u nebo on obre, smrt u ivot ueni. U svoj
dvor zove one koji su blaeni, razveseljeni. Ponosito on samog sebe ureuje, ujedno je sam sebi
stan i stanar. On razgleda svoju ljepotu koje je ljepa od svih ljepota, sja u miru od ljubavnih
pouda. Uzrok bez uzroka, poude bez pouda. U njemu vjena ljubav pribiva, i ljubovnik i
ljubljeni. Svijesti, zavei svoj jezik sada i utei proitaj ono to se izrei ne moe. Bog je ono
to ti svjetli u tmini i to ne moe razumjeti: on je ono, to e uzaludno traiti, da se vijek
iskae i slabo ljudsko znanje zna, da ne zna, znajui najvie.
2. Suze sina razmetnoga (Mleci, 1622. i 1623.)
- i nakon njegove smrti su se nekoliko puta izdavale
- spjev u tri plaa (sagrjeenje, spoznanje, skruenje)
- religiozna poema
- osmerake sestine (strofa od 6 stihova, u osmercu, rima ababcc), rima ababcc, pri emu
prvi pla ima 74, drugi 56 i trei 92 osmerake sestine, rime ababcc. Posljednja 2 stiha
esto imaju poantu prva 4 stiha, zatvarajui sestinu u malu, zatvorenu cjelinu.
o Sestina je strofa porijeklom iz talijanske poezije, gdje se pojavljuje od 14. stoljea, a
sastavljena je od 6 stihova (endecasillaba) s rimama ababcc. U hrvatskoj knjievnosti
pojavljuje se najprije u melodrami u drutvu drugih strofa od 6 stihova, a odmah zatim
i u Gundulievim suzama i u Derviu S. urevia. Otada je karakteristian oblik
hrvatske due pjesme, kraeg spjeva, poeme, a osim u osmerakom, pojavljuje se i u
jedanesterakom ili pak dvanaesterakom obliku.
- uzorak tzv. religiozne poeme, preteno monoloki koncipirane vee i viedjelne pjesme
ispunjene ispovjednim i pokornikim iskazima nekoga uzornoga grenika
o Poema kao termin jo u antikoj literaturi imala je openito znaenje, vjerojatno je to
jedan od razloga zbog kojeg je kao vrsta do danas ostala nedovoljno odreena te
utjelovljuje karateristike svih triju knjievnih rodova, i lirike, i epike, i drame.
Razraena fabula, likovi i pripovjeda karakteristike su epskog, karakteristike
dramskog mogu se oitati u iznimno snanoj unutarnjoj borbi glavnog lika i dugim
monolozima, a lirska je sama forma, izrazita nabijenost emocijama, promiljanja o
moralno-teolokim pitanjima i brojne pjesnike figure meu kojima je bitno istaknuti,
uz najee poredbe i epitete, snane metafore i brojne figure suprotnosti
oksimorone, paradokse i snane antiteze. Antiteza "grijeh/proienje" proima itavo
djelo, tako da se ono u cijelosti moe shvatiti kao velika antiteza. Takoer, djelo
obiljeava i alegorinost, jer pria o odnosu oca i sina, moe se prenijeti na odnos
ovjeka i Boga.
- Prolaznost, tragino doivljavanje vremena kao niza nepovezanih trenutaka vrijeme
postaje beznaajno - trolana struktura: grijeh pokajanje - iskupljenje
- Naslov djela je metaforian: suze nisu samo doslovna oznaka za opis emocionalnog stanja
ovjeka, nego i metafora za knjievno djelo koje tako stanje opisuje. Po knjievnom obliku
Suze pripadaju anru religiozne poeme, osobito proirenu u doba baroka, u doba sveope
rekatolizacije ivota. Podjela poeme na tri djela, na tri plaa, nije samo formalne naravi;
trolana struktura simbolizira supstancijalnu teoloku misao djela: grijeh, sagrjeenje,
spoznaja grijeha te pokajanje i iskupljenje grijeha pomou boenskog milosra osnovne su
teoloke misli ne samo Gundulievih Suza nego i kranske vjere.
- pretpostavlja se da su na koncepciju poeme utjecali tal. pjesnici Luigi Tansillo (Suze
svetoga Petra) i Erasmo da Valvasone (Suze Marije Magdalene)
- lik grenika iz novozavjetne parabole o povratku i pokajanju rasipnoga sina (Lk. 15)
- Dubrovniku je najvie prijetila opasnost od svojih graana, posebice od vlastele, koji su
396

mogli izdati Republiku ili Turcima ili Veneciji ipreko razliitih paktova dovesti do njena
unitenja, bilo je puno takvih piomjera, ali su bili uspjeno sprijeeni (Buinii, Lastovska
pobuna, braa Rastii i urevii itd.). Zato ih je, prema Ravliu, Gunduli osudio na muke
u dnu pakla, jer su vie vojeli zlato od slobode, dok su vjerni podanici, uvjek bili spremni
rijeima i krvlju pomagati svome rodnom gradu. Gunduli je u Suzama imao na pameti, uz
biblijskog sina, i ovakve razmetne sinove dubrovake, koje je on poziva oda ostave zabave
koje im zlato prua, jer da e ih ubrzo svaki tuinac napustiti i da se vrate ocu svojoj
dravi.
Na poetku se nalazi i kratka posveta u prozi Prisvijetlomu gospodinu Jeru Diva
Gundulia, formalno odijeljena od plaeva u kojoj se autor osvre na tradiciju dubrovakog
pjesnitva i kratko najavljuje temu.
svaki pla zapoinje prikladnim citatom iz Lukina evanelja iz kojega je tema i preuzeta.
Idejna je nakana poeme itaocu kroz biblijsku parabolu i dramu ienja due opisati put od
grijeha do oprosta te ga navesti na normalan ivot. Suze, naime, nisu samo prepjevana
biblijska parabola: oblikovana kao iskaz samog pjesnika, s jedne, i biblijskog grenog sina, s
druge, kao dvoglasni pla evaneoskog sina i lirskog subjekta, poema je pria o svakom
ovjeku, o egzistencijalnim, moralno-etikim problemima svakog pojedinca. Meutim, ta
religiozna, kranska, moralno-didaktika poema svoju je izvanknjievnu funkciju
oblikovala u formalnom pogledu na izrazito estetizirani nain, te je ne samo vrhunac
baroknog naina pisanja, vrhunac estetizacije knjievnog teksta u 17. stoljeu nego remekdjelo umjetnosti rijei, forme, stila u hrvatskoj knjievnosti uope. Inspirirana teolokom
milju o veliini Boijeg pratanja, u poemi se glas razmetnoga biblijskog sina i lirskog
subjekta slijevaju u jedinstven ton da bi se mogli prenjeti itaocu kao nada i mogunost
spasa. Razmiljajui npr. o ljubavi Gunduliev razmetni sin ne vjeruje u ljubav nekrepke
ene. Najvei broj stihova u poemi posveen je mislima o prolaznosti svega i o
sveprisutnosti smrti, one fizike, smrti tjela. Misao o prolaznosti ivota, o sveprisutnosti
smrti Gonduliev razmetni sin protee na cjelokupnu ljudsku povijest, povezujui taj motiv
s motivom usudne ovjekove podlonosti trenutku, s motivom vremenitosti i
nekonzistentnosti svega to postoji u vremenu i kroz vrijeme; pjesnik vrijeme ne doivljava
kao kontinuitet, nego kao niz nepovezanih trenutaka. Upravo zato sve to je vremenito i u
vremenu i ne postoji. Postoji samo vjenost, koja spaava od posvemanje prolaznosti i
svekolikog umiranja. Samo vjenost, vjeni ivot due, a to ovisi o Bogu i od Boga je dano
ovjeku, mogu spasiti ovjeka od njegove tragine vremenite usudnosti. Poemi jest cilj
obratiti duh od ljubavi prema ovozemaljskom k ljubavi prema stvoritelju. Suze su tako i
teologija i filozofija praktinog ivota. Gundulievo djelo opjevava egzistencijalnu
situaciju: odnos prema boanskome i vjenome, s jedne, a prema ljudskoma, vremenitome,
ovozemaljskome, s druge strane.
Kao to je po svojim motivskima sastavnicama Gundulieva poema izraz duha seienta,
tako je i svojim stilom, gomilanjem neobinih i bizarnih metafora, nizajem neobinih
pjesnikih slika i usporedbi, paradoksnim zakljucima i intelektualiziranim obratima misli,
raznim zvukovnim figurama, a ponajvie konstruktivistikim i konetoznim antitezama,
paradoksima i oksimoronima uzorno i klasino djelo baroknog stila.
U Suzama sina razmetnoga na najsretniji nain spojile su se misli o prolaznosti ljepote i
ivota, o relativnosti svega to postoji u vremenu, s milju o vjeri i ufanju u Boije milosre.
A izraene su te misli karakteristinim baroknim konceptualnim stilom u kojemu je do
izraza dola u seientu toliko cijenjena domiljatost, inventivnost, ingenioznost,
otroumnost, sposobnost zapanjujueg povezivanja udaljenih pojmova i slika, tih osnovnih
instrumenata baroknog pisanja, koji su svi podreeni temeljnoj funkciji teksta: oni slue
397

proizvoenju zaudnosti, izazivaju zadivljenost, a istodobno navode ovjeka na spoznaju o

njegovu poloaju u svijetu.
Prema Ravliu barokni elementi vie tete, jer su pusta blagorjeivost iza koje ne stoji
topina osjeaja.
znaajna po tome to se G. u njima priklonio onim stilskim tendencijama 17-ostoljetne
europske knj. koje se danas oznauju terminom barok: dikcija djela obiljeena je jakom
sklonou bogatoj i konetozno razvijenoj metaforici i antitetici, a este su i figure
nabrajanja
metafore i antiteze uglavnom ilustriraju negativnu ivotnu filozofiju sina razmetnoga, po
kojoj je stvarni svijet sukob lijepoga privida i tragine istine (cvijetje u rukah, cvijetje
svuda, / ona u cvijetju zmija huda, Medna je rjeca, srce otrovno, / oi ognjene, prsi od
leda)
brojne figure in verbis coniunctis, koje ne zadiru u njegovu tematiku nego poveavaju
njegovu kienost, npr. poliptom da su od zlata polja i gore, / da sve rijeke zlatom teku ili
antimetabola s poetka poeme: Grozno suzim gork pla sada, / gorko plaem grozne suze
igre i gomilanja rijei, antiteze, retorika pitanja itd. pojaavaju elokvenciju na raun
poezije i premo razuma nad uvstvom
redaju se razliita duevna stanja grenika: rovanje po vlastitom bludnom grijehu, bolno
saznavanje o prolaznosti ivota i udnja za otkupljenjem kojoj je na knjievnoumjetniki
nain progovorio o problemu ljudskog grijeha i Bojeg opratanja. Iako je graa uzeta iz
jedne parabole u Svetom pismu, iz religiozne prie o izgubljenom sinu, po obliku, izrazu i
pouci sadri Gunduliev samostalan barokni izriaj. U Gundulievoj poemi sadrana je
poruka dubrovakoj mladosti, da tko troi i baca osobna i porodina dobra, oslabljuje
Republiku, a time ugroava i slobodu.
Pria o mladievu sagreenju, grijehu, spoznaji vlastitog grijeha i pokajanju ima alegorijsko
znaenje: ocrtava nemarnost ovjeka prema Bogu, svojemu ocu, od kojeg bjei odajui se
grijehu. No grijeh dovodi ovjeka u bijedu i nesreu, pa se ovjek, shvaajui razliku
izmeu Boga i svijeta, izmeu dobrote i svijeta ponovo vraa Bogu, koji mu u svojoj
neizmjernoj dobroti oprata.
Strofe kao primjer gundulieva obraivanja prolaznosti ivota:

[]
Ah, nije ivot ljudski drugo
Neg smueno jedno more,
Neg plav ku udugo
Biju vali kako gore;
I sred ovijeh netom tmina
o'ek se rodi, mriejt poima.
[]

[]
Smrt ne gleda niije lice:
Jednako se od nje tlae
Siromake kuarice
I kraljevske te polae;
Ona upored mee i valja
Stara i mlada, roba i kralja.
[]

[]
to je bilo, prolo je vee,
to ima biti, jo nije toga,
A to je sada, za as nee
Od proastja ostat svoga;
Na hipu se brijeme vrti,
Jedan hip je sve do smrti.
[]

ODNOS S PREDLOKOM
- Poema je nastala prema paraboli iz Lukina Evanelja (Lk 15, 11-32) o ocu koji sinu oprata
neposluh i suludo potroen imetak, nakon to se ponizno pokajao, svjestan teine svojih
djela. Gunduli preuzima i razrauje temu ostavljajui prepoznatljivim osnovne crte
predloka.
- Parabola kao oblik predstavlja produenu poredbu, uklopljenu u vee prozno djelo, u ovom
sluaju Bibliju. Biblijska parabola o neposlunom sinu ima svega dvadesetak redaka, dok se
ista tema u poemi razrauje u 1332 stiha. Osnovna, saeta biblijska pria u poemi se
proiruje brojnim sinovim promiljanjima o smislu ivota i smrti, grijehu, a mnogi su
stihovi posveeni i njegovu kajanju, plau zbog poinjenih grijeha.
398

Monolozima sin iznosi i radnju, stoga se, uz ulogu lika, u njemu ostvaruje i uloga
pripovjedaa, s tim da se na nekim mjestima javlja i sveznajui pripovjeda da bi najavio
monolog. U biblijskoj paraboli javlja se samo sveznajui pripovjeda.
Razliita je i razrada grijeha, u biblijskoj paraboli sinovljev grijeh prikazan je openito kao
hedonistiko uivanje u ivotu, u rastronosti i neumjerenosti svake vrste. Poema takoer
preuzima te grijehe, ali vee ih uz jedan glavni bludnost, potaknuta prekrasnom enom.
Bludnost je potaknula razmetnog sina i na rastronost; imetak ne gubi troei na vlastitu
rasko i ugodu, nego kupujui eni razne vrijedne poklone, ne bi li zadobio njenu naklonost.
Lik razbludne ene ne postoji u biblijskoj paraboli, (ni kod Magdalenia u Zvonacu, u
treem dijelu), a u poemi je izostavljen lik starijeg sina zbog ega je neto drugaiji
zavretak i znatno drugaija pouka.
I parabola i poema razrauju problem grijeha, spoznanja, pokajanja i oprosta, no pouka
parabole usmjerena je prema "pravednima" kojima se napominje kako svako obraenje
grenika treba slaviti jer ovaj brat tvoj bio je mrtav i ivi opet; bio je izgubljen, i nae se (Lk
15, 32), dok se pouka poeme zadrava na greniku, istiui kako e svakomu tko se iskreno
pokaje biti oproteni grijesi i osigurana vjenost.

SADRAJ (by me)

Sagrjeenje
"Vivendo luxuriose dissipavit substantiam." Lk,15 = ivei besputno prosu imanje svoje
Grozno suzim gor'k pla sada,
Gorko plaem grozne suze,
Ke razmetni sin njekada
Kajan s grijeha ljevat uze;
Je da i moje grijehe oplau
Suze u suzah, pla u plau.

U prvi pla uvodi se pla pjesnika koji je isti suzama sina koji oplakuje svoje grijehe, u nadi da
e, ako prolije dovoljno suza, njegova dua okupana pokajanjem biti ponovno ista i dostojna
Boje prisutnosti. Invokacija Boga i moli ga da mu poalje Duha Svetoga, a obraa se i Isusu
Kristu, objedinjujui u svom zazivu sve tri boanske osobe u simbolino Sveto Trojstvo, da mu
pomognu u pjesmi iskazati ono to je njihova nauka. Treba navesti koji su grijesi, pa govori o
grijesima i grenu ovjeku nedostojnu Boje milosti, uzdajui se ipak u to da e se Bog
smilovati onom tko se iskreno pokaje za svoje grijehe. Pjesnik se obraa greniku, istodobno se
obraajui cijelom ovjeanstvu, savjetujui mu da se kloni zla kako bi bio dostojan ivota sa
Svevinjim, napominjui kako je boja milost i ljubav bezgranina. Pjesnik usporeuje priu o
grijehu (u namjeri da se grenik pokaje) s postupkom lijenika koji mora razotkriti i oistiti ranu
da bi ju iscijelio. Opis pejzaa gdje se sin nalazi (locus horridus = strano mjesto) - strme litice,
snjeni vrhovi planina. Nakon openitog promiljanja o grijehu poinje govoriti o sinu koji se
odmetnuo od oca, uzevi njegovo imanje da bi zadovoljio svoje apetite za putenim uicima, sve
dok nije potroio sve bogatstvo i ostao bez iega. Oskudica (gladan je i eli se najesti hrane koje
jedu svinje) ga je natjerala na razmiljanje [kree sinov monolog koji traje do kraja plaa] o
ivotu koji je imao. Sin narie i pita gdje mu je svileno ruho, obilne gozbe, prijatelji i gospoje,
sluge na raspolaganju u svakom trenutku, raskona postelja u kojoj se budio nakon bludnih,
besanih noi. Bludnost potaknuta zamamnom, krasnom enom dovela ga je do bijede, pustoi;
dok kod njegova oca i sluge ive u blagostanju, on govori da nije to je nekad bio, svi su ga
ostavili, sada je usred kamene pustoi, u hladnoi, umire od gladi poput zvijeri u nepoznatoj
zemlji, svinje su mu drutvo, planina dom, hladan kamen jastuk. Na to ga je navela bludna ena
koja se pretvarala i doputala mu da joj slui dok nije iz njega isisala krv. ena je opisana kao
ljepotica => petrarkistika poezija. Ima zlatan pramen (kosu), svjetlost joj sja iz oiju, usta
399

koraljna, lice kao ruica, gizdav smijeh, svojom bjelinom nadilazi snijeg, tihim korakom vodi
ples. Slijedi antiteza - pjesnik suprotstavlja opis tobonje ljepote stvarnoj runoi ene koja je
sina navela na grijeh. Nije vidio koliko je ta ena laljiva, besramna, svoje tijelo dala bi
svakome. Optuuje enu da je kosu odrezala s mrtvaca i otela ju crvima iz usta. Kae da se ena
grebla po licu kako bi bila rumena. Kae da ena ima mednu rije, otrovno srce, ognjene oi,
ledena prsa (srce), njezin mraz razgara oganj sina. Parafraza stihova iz Pelegrinovieve
''Jeupke''. prevarantica, laljivica bez srama od ljudi i straha od Boga, podavala se svima, s
obrazom bez obraza. Za to je on bio slijep sve dok se nije osvijestio.
Medna je rijeca, srce otrovno;
Oi ognjene, prsi od leda;
Ljubit kae, mrzi skrovno;
Vijek ne eli, sve te gleda;
Jedno misli, drugo ini,
Vara, izdaje, lae i hini.

Zaljubio se u nju i nije ju mogao prestati pratiti ni gledati, upao je u njenu zamku. Trudio se da
bi je osvojio piui pisma, ureujui se da joj bude ljepi, pjevajui pjesme, ali ona je ostajala
hladna, skrivala se od njega i derala njegova pisma. Tek kad ju je poeo darivati zlatom, ona
napokon pada u njegovo naruje. Sretan, pomislivi da ga ona napokon voli, da je uspio
prodrijeti do njezina srca, daruje joj sve vie i vie (zlatni prsten s dragim kamenom, biserje oko
vrata). Ali joj je u jednom trenu shvatio da joj vie nema to dati, da je svo imanje potroio na
nju. S vremenom shvaa da je njezina ljubav zapravo bila tek ljubav prema darovima koje joj je
donosio. Zbog nje je ostavio Boga, krao, nije se pridravao zakona. Preobrazio se iz ovjeka u
sjenu zbog grijeha koje je poinio. Postao je lijen, ruan poput nemani. Ako je uo to loe o
sebi, mislio je da je to iz zlobe, zavisti i mrnje, a ako ga je koji roak grdio, govorio bi mu da
se vara. Zamijenio je stare prijetelje za novu druinu koja isto gine u bludnosti i jede obilno.
Sumnjao je i svaao se svakim tko bi nju pogledao. Osnovni grijesi sina: tatina, oholost,
nesvijest, nerazumnost, bezonost. Razmetni sin sam sebe opisuje hiperbolinim slikama - i u
tijelu i u dui opak i pun zlobe.Upozrava i druge koji trae vjeru i ljubav u nekrepkoj eni da se
toga ostave jer je nemogue. U to su vrijeme bogovi mu bili ona i njegov trbuh. Svi su mu se
smijali i pokazivali na njega prstom. Sam, ostavljen, sveden na prosjaki tap, shvaa da nema
zlata kojim bi osvojio njezinu ljubav jer njoj nije bitna ljepota, pamet, razum, vjernost, vani su
joj samo bogatstvo i darovi. Jer kad vie nije imao bogatstva, pravila se da ga ne poznaje, kao
da ga je izmela u dvorite i ostavila u praini. I da je sve od zlata njena se elja nikad ne bi
mogla napuniti. Razorila ga je poput poara ili poplave iznutra i izvana, materijalno i duhovno.
Grijeh ga je obuzeo, prodirao dio po dio, nastanio se u dui inei je gnjilom. Preostaje mu
samo kajanje kad pomisli tko je bio, a tko je sada.
Spoznanje
"Et reversus in se." Luc. 15. = Doavi k sebi
Prva je strofa parafraza Prve knjige Mojsijeve u kojoj se govori o Bojem stvaranju svijeta,
kako je stvorio svjetlo i mrak. Tako je ovjeka koji je bio u mraku Bog zazvao sebi i
prosvjetljen je bio ovjek bojom milosti i shvatio je to je uinio. Razmetni je sin postao
uvarem svinja => svinje su simbol grenog ivota, sinova moralnog pada. Kree monolog sina
koji u kojem se pita tko ga je ukopao, optuuje sebe za grijehe, pati, usred niega je i eka kad
e ga prodrijeti neke divlje zvijeri, jer bilo bi pravedno da oni koji kao zvijeri ive od zvijeri
budu i prodrijeti. No, njegova je prljavtina i duhovna, oneien je grijehom pa i zvijeri zaziru
od njega. Razmilja o ljepoti koja mu je bila izvor svakog zla, sad plaa za svoju oholost.
Ljepota je oblak koji zastire pogled na nebesa, njena istina je navjernost, a drugovi ispraznost i
tatine, svaa najbolje prijatelje, oskvrnjuje brane postelje, mlade zavodi i srcu im stvara rane,
prekida zavjete dane Bogu, iste misli potamne bludom zbog nje. Turske sablje se obru na
400

praveden zbog nje, ona je spalila i glasovite gradove, uzrok je svih teta, ona je plam koji pri, a
ne krijepi, no koju je slijepac zamijenio za dan, poput neplodnog stabla koje se iri, svojom
kronjom samo stvarajui veliku sjenu, glas bez rijei, rije bez vjere. Ljepota pogubno djeluje
na moral i esto vodi u smrt due. Znameniti su gradovi izgorjeli zbog njezinih (eninih)
pramenova (misli se na Troju koja je propala zbog otmice Helene).
Jedan stabar, ki neplodan
Samo u sjen se iri i stere:
Slados gorka, ijed ugodan;
Glas bez rijei, rije bez vjere;
Hip u viku svijeh godita;
Vjetar, magla, sjen, dim, nita.

Spoznaje da je pogrijeio, poput djeteta koji gleda plamen svijee i ppkua ga uloviti, pa se
opee, poput leptira koji leti oko ognja koji ga pri. Sad vidi da je grijeio i gdje je sapsenje.
Spoznaja je vlastitog grijeha otvorila sinu oi i sada ljepotu svoje drage vidi suprotno od one
kakva mu je bila. Kose koje je nekad zvao zlatnima sada vidi kao zmije to ujedaju, iz oi vie
ne izlazi svjetlost nego munje, lice nekad obasuto ruama sada je dra, a medene su usne otrov.
ali to je ostavio rodno mjesto u potrazi za ugodom, jer je naao jad, brige i tuge i ostao kao
drvo odjeeno. Njegov ivot svjedoi o svijetu koji se temelji na suprotnostima to se vjeito
izmjenjuju: kad se smije pla uzrokuje, kad brani izdaje, u ljepoti je smrt i prevara, slatkim
poljupcem te truje, u hvalama psuje. Poput mora koje u tiini s kraja pomorca u barku zove, a
kad je na puini podigne valove i napravi mu grob. Sad zna da je sve prolazno to svijet dvori:
snijeg na suncu, vosak na ognju, dim na vjetru, san o zori. Ljudski ivot nije drugo nego
smueno jedno more, kao brod koji dugo udaraju vali, i ovjek, im se rodi, poinje umirati.
Ah, nije ivot ljudski drugo,
Neg smueno jedno more,
Neg plav jedna, koju dugo
Biju vali kao gore:
I sred ovih netom tmina
oek se rodi, mrijet poina.

I nema stvari koja moe pobjei tom sudu, smrt ne gleda niije lice, ista je za kralja i roba, ona
bez obzira sve satire. I najvie zgrade su se sruile, nekadanje slavne carice koje su se slavile
zbog ljepote sad nisu nita doli malo praha na dnu groba, a od gizdavih maldaca koji su bili
slavni sad je ostalo samo zemlji zemlje malo. I junake je smrt satrla. Nema vie ni slavnih
istonih carstava, ni Rimljana, jer tko nejgda svijetom vlada,/a ne zna mu se ime sada! Umiru
kraljvstva i gradovi, svaki dan se vidi oito: nita nije vjeno. Vrijeme jede i kamen i eljezo,
kako nee i nas iji je ivot zapravo jedan as.
to je bilo, prolo je vee,
to ima biti, jo nij' toga;
A to je sada, za as ne e
Od proastja ostat svoga,
Na hipu se vrijeme vrti,
Jedan hip je sve do smrti.

Vrijeme leti, iskoristi ga, ufaj se i moli. Umrli su i svi koji su se rodili prije tebe, i ti e i doi e
novi ljudi. Ali smrt nije ono to samo dolazi da nas pokosi, ve nas vodi u raj vjeni.
Kratak uzdah smrt je od svita:
Smrt je od due vjekovita.

Smrt je svima ista i svi e umrijeti, ali je razlika u tome to e nakon nje dobri u raj, a zli u
pakao. Dakle, Promilja i o smrti, dijeli je na fiziku i duhovnu. Fizika smrt, smrt od svita, ona
je tek kratak uzdah. Duhovna smrt, smrt od due, jest vjena, dovodi ovjeka do vjenog
blaenstva u raju. Dobri e ljudi nakon smrti u raj pun raskoi,, kod Boga e uivati sreu i
vrijeme, njihova dua e uivat, pokoj vjeni, slavu, mir, dobrotu, znanje, slavu, dakle
401

blaenstvo vjenoga ivota pod okriljem Svetog Trojstva. Zli ljudi osueni su na vjeno ropstvo
u tami pakla, da gore u vjenom plamenu, osueni, bez nade, bez milosti, sa zmijama
otrovnicama i goruim zmajevima, u vjenom nemiru, u potopu vatrene kie i tue od strijela,
uz zvuke plaa i krgut zubi.
Gdi je vaj smrtni ki sve kolje,
Gorci plai, trudi ivi,
Tuge, peali i nevolje,
Srdbe, omraze, smee i gnjivi,
kripnja od zuba, krnja od ruka,
Vjena alos, vjena muka.

Razmetni sin obraa se svojoj dui koja treperi i ezne za istoom, strahujui od pakla i vjene
patnje. eli oistiti svoju duu kako bi bila dostojna Boga, da ga aneli prime.
Skruenje
Pater, peccavi, jam non sum dignus, Luc. 15 Oe, sagrijeih i ve nijesam dostojan nazvati se...
Neutralni kaziva podsjea na 3 Boja uda iz Starog zavjeta: 1. Aronova palica procvjeta i na
njoj se pojave zreli bademi; 2. Mojsije baci tap na zemlju i pretvori se u zmiju, a kad ju
ponovno uhvati za rep, postane tap; 3. Lotova se ena pretvori u stup soli. Govori o udima
svemoguega Boga; On moe uiniti sve, no u jednu stvar ipak ne dira, ovjekovu slobodnu
volju, ako se volja eli opirati, vinja blast ju nee dirati. Ali moe se dogoditti da jedan koji je
postao gnjusoba, da progleda, da se skrui i postane nov u srcu, ist u dui. Razmetni sin ivio
je, predan bludnosti, grenim ivotom, ali skruio se, vrste elje za preobraenjem i Bog mu je
proistio srce i duu, dogodilo se najvee udo preobraenje jednog grenika. I on tako nov
svlai se i radi pomjene, radi dobra djela, ustaje poput feniksa iz pepela. Kao to zmija odbacuje
kouljicu i kao to se ptica feniks raa iz pepela, tako se po Bojoj milosti ovjek preobraava i
svlai svoju staru odjeu. Sin plae sve dok njegove suze ne naprave gorku vodu u kojoj se
potope njegovi grijesi. Pla i uzdasi bore se u sinu i tjeraju mu rijei s usta (kao to se meu
sobom bore razliiti vjetrovi) kad se ispriava ocu. Tako je i sin, grenik usred pustoi, zavapio
je Bogu, oplakivao svoje grijehe u muci. Niice pavi na zemlju, tresui se sav od muke, jada i
boli, grcao je u suzama jedva smogavi snage ispovjediti svoje grijehe. Teko mu je rei to je
sve sagrijeio, ali ipak zavapi Bogu: "Oe!", ali je puknuo i nije mogao dalje, onda je uspio
zavapiti "Oe!, zgrijeih" i opet su mu glas uguile suze. I onda je izmeu uzdaha i suza rekao
sve to je bio pripremio. Sve ivotinje u okolici (svinje koje je uvao, zvjeri u lugu) svi su
umuknuli, ali grenik nije mogao jer ga misli njegove mue. [kree monolog] Ispovijedajui se,
istodobno se pita o svijetu, moralnim vrijednostima, prolaznosti. Govori da su mu jutra mrkla,
dok se drugi vesele i da bi elio da no uvijek traje, gleda u zvijezde koje mu govore da ako su
one ne nebu pune uresa, to li je njemu, svom sinu tek namijenio bog. Promilja o Bogu koji je
ovjeku toliko dobar, koji je najljepa ljepota i kako je on magao ostaviti Boga u tatini, kad je
Bog jedini put i ivot kojim treba ii, jer bog daje dobrima dobro. Govori oima da plau u sve
dane svoje, bez umora, da ako se grije hotkupi da se cijeli njegov ivot premetne u pla. Moli
no da ostane i da jutro ne doe, ali ak se ni u toj tami ne moe sakriti sam od sebe. Ispituje se
to, odgovara si da nije ovjek nego bijedan crv koji je tato ivio i moli od Boga oprost to mu
je tako nitavan sagrijeio, a Bog mu je dao sve, dua je njegova uvrijedila Boga koji je stvorio
sve na svoju sliku iz niega. Hvali boga koji je za ovjeka stvorio ovaj svijet, dao mu vatru da
ga grije i povjetrac da ga osvjei, dao mu da pije, da jede, dao mu biljke da ga lijee, postavio
ga za vladara ivotinjskog i biljnog svijeta, dao mu je razbor da moe razluiti dobro od zla, za
ovjeka se proljee kruni cvijeem, ljeti rodi klasje, u jesen rodi voe svakojako, daje mu i
plamen iz kremena, sjeme, ribe, ptice, med, ovce, volovi, vrani konji, siva sunca, mjesec,
zvijezde, ali onje ipak nedostojan svega toga, tvrda srca i prijeke udi jer je ivio zlobni ivot.
Ali ufa se u Boga da e mu oprostiti, jer je njegovo milosre vee od svih krivina. On je otac
402

sirotih, utoite ubogima. Razmetni sin plae ganut Bojom dobrotom koja sve nadvisuje, i
njegovo se srce rastapa, nije vie ledeno. Bog ga isti od svega i on ustaje ponovno roen.
Suzama e oprati svoju zlobu. Odluuje vratiti se svom ocu ponizno, ispriati mu se to je
sagrijeio protiv njega i protiv neba i zamoliti ga da ga primi natrag jer zna da je toliko
milosrdan, ali kao slugu, svjestan da nije vie dostojan zvati se njegovim sinom. Strah ga je da
ga otac nee primiti natrag i da e mu rei da je izrod od sina koji nije dostojan nositi negovo
ime, jer je on pravedan i dobar, mudar i razuman, dok je sin opak i smee. Ali ga ne moe ne
zvati u pomo. Nekada je bio bogat i sluen, al sad je upao u nevolju i umrie od gladi, ubog,
tuan, gol, pun jada. Kad se sjeti kako je krepki ivot vodio dok je bio kod oca umire mu se,
izvan sebe je da je to napustio, ali ga ufanje tjera da se nada da njegov otac prata onom tko se
kaje. Teko mu je vratiti se nakon svega to je uinio. Kaje se za sve grijehe, a njegove suze
svjedoe o tome. On je ubogar koji za samilost ne ksriva, nego otkriva svoje rane i moli za
miliost. Ne taji da ima velike grijehe, ali ga moli da ga pomiluje da nije stijena koja ne uje
molitvu pokajana i skruena grenika. Svi znaju da si milosrdan. Dolazi k ocu i pada mu pod
noge molei za oprost. Otac ga srdano doekuje, pun ljubavi, molbu mu uslii i utiskuje mu
poljubac oprotenja, te ga odvodi da mu olaka muke. Odijeva ga u novu, bijelu odjeu, daje mu
prsten kao znak ljubavi i slavi Boga i zahvaljuje mu za sinov povratak.
3. Tree razdoblje stvaranja (1621/22 1638)
- U ovom je periodu stvorio svoja najznaajnija djela.
4. U slavu Ferdinanda Drugoga
- puni naziv: U slavi visine privedre Ferdinanda Drugoga, velikog kneza od Toskane
- pjesma napisana u povodu njegova vjenanja (1637)
- prigodnica
- Ferdinanada II je Marin Gunduli, roak Ivana Gundulia pouavao hrvatskom jeziku, to je
Gundulia zasigurno oduevilo to neki stani plemi ui njegov jezik
- Pjesma je sveslovenski orijetirana
- Izraz je solidarnosti plemenitih ljudi ije drave nisu imale meusobnih neslaganja
a) unutarnji drutveni odnosi u Dubrovakoj Republici (pitanje unutarnje vlasti)
5. Dubravka
- prikazana 1628., POSTHUMNO izdana 1837. u Dubrovniku, od 1888. se neko vrijeme
redovito izvodila u HNK-u u Zagrebu svake godine kao sveana predstava prigodom
narodnih praznika
- pastirska (pastoralno-alegorijska) drama (drama mitoloko-pastoralnog sadraja i
alegorijskog znaenja)
- 3 ina (10,9,9 prizora), 1696 stihova
- izmjeani i prevldavaju dr12 i 8-erci (abab), ali ima i druge metrike (6,5)
- Strukturu Dubravke obiljeava isprepletanje svih triju knjievnih rodova.:
o Rod dramskog iskazuje se u podjeli na inove i skazanja: Dubravka ima tri ina, a
svaki je in podjeljen na skazanja, kao i u dramskim licima, sceninosti, koru i
dijalokoj formi s upotrebom razliitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do
dvanaesterca.
o Epski elementi Dubravke oituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu ee
prepriava nego to se prikazuje, pa se kljuna scena raspleta, ona kad se Lero pobuni
403

protiv Grdana, uope ne pokazuje na sceni, nego je prepriava jedan lik drame. I
sama je fabula, mitska pria iz zlatnog vremena, epska po svojim elementima.
o U opjevavanju ljubavi, ljepote, sree i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izraazito
lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himnikim djelovima teksta u kojima se
glorificira sloboda, ili pak u onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne
komponente djela.
Dikcija je zasiena figurama
Isto tako u Dubravci se prepleu razliiti tonovi: ee oni uzvieni, himniki, ali mnogo je
prizora, osobito onih s satirima i satiricama, u kojima se komino mjea sa smjenim,
lakrdijsko sa aljivim, duhovito s parodikim.
antitetinost je temeljno naelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i
pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena runoi, boanskoj
pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski obiaji. Zlatna stara vremena
suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave
suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije. Razrjeenjem dramskog sukoba, pobjedom boanskih
zakona i sretnim vjenanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrjeuju, i pastoralu
zatvara sretan, harmonian kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju.
Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je
tipian primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je
Gunduli proirio konvencije pastoralnog anra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike
svoje vizijedrutveno - politikog i moralno - etikog ustrojstva Dubrovake Republike. No
za razliku od Dria, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnou seljkog
svijeta, Gunduliev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i
alegorinosti, s druge strane, harmonian: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po
tome je Dubravka kao knjievno djelo i filozofija morala i idealna vizija drutva, a njen
tvorac uitelj vrline i drutvene pravednosti. Tako je Gunduli u Dubravci poeo razmiljati
o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana poeo je razmiljati o ovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.
metaforiki upotrebljeni nazivi za aspekte i sadraje idilskoga krajolika
metaforika i doslovna znaenja esto se isprepleu do neraspoznatljivosti (O Dubravko,
sej Dubrave, / jasna dzoro, svitli uresu)
okvir radnje je svakogodinja svetkovina slobode u Dubravi plemenitoj
u imaginarnoj poganskoj Dubravi godinje se obavlja obredno vjenanje najljepe vile i
pastira; ovaga puta Miljenka i Dubravke. Peripetiju uzrokuje runi Grdan, koji svoju
protupravnu enju za Dubravkom gleda ostvariti potkupljivanjem sudaca. Kad se ve ini
da njegova intriga donosi ploda, u radnju se mijea bog Lero i ispravlja nepravdu
likovi:
Miljenko
Dubravka
Grdan
Ljubmir
Pelinka
Ljubdrag
pastir Radmio
ribar
satiri: Divjak, Jeljenka, Vuk, Gortak
iako se Grdan spominje, njega nema ni u popisu likova ni u djelu!
satiri (kao seljaci u dramskim eklogama M. Dria) su komian element u drami
404

kako je glavna radnja oskudna (ljubav Miljenka i Dubravke), prerasli su je komini

elementi, no sve te usporedne radnje ne ine dramu punijom, ve samo arenijom
- Miljenko i Dubravka vie su u pozadini radnje i pasivni su, stvar se rjeava uplitanjem
boanstva bez Miljenkova aktivnog sudjelovanja. Neki prizori su zbog toga bez posljedica i
vise u zraku: ni neizbjeni prijatelj glavnog junaka Ljubmir ni neizbjena posrednica
Pelinka nemaju dubljih razloga postojanja osim knjievno-tradicionalnog, pogotovo kad se
u treem inu doznaje od starog Ljubraga da su Miljenko i Dubravka ve od djetinjstva
odreeni jedno za drugo i da se vole. Kad se na kraju sve svri uplitanjem boanstva, oni su
oboje sretni i bez pomoi prije pokrenutih lica, a i bez svake unutarnje borbe ili krize
- tu su i obavezni satiri: par Divjak i Jeljenka, Vuk, Gortak, kojima nije toliko stalo do
ljubavi, koliko do grubljih uitaka kraj peenice i buklije na oekivanom piru
- najaktivniji likovi su Divjak i Jeljenka
- u starijoj knjievnopovijesnoj literaturi Dubravka se, zbog brojnih idilsko-pastirskih scena,
doivljavala kao pastorala. Noviji prouavatelji upozorili su na njenu vezu s baroknom
melodramom, s kojom je povezuje alegorinost poprita, likova i zapleta: Dubrava nije
imaginarna arkadija, nego alegorija politikoga teritorija (oituje se u razgovoru domaeg
pastira Radmila i dolutalog Ribara), Grdan nije nametljivi, a nevoljni satir tasovske
pastorale, nego drutveni uljez, spreman na potkupljivanje i prijevaru, stanovnici Dubrave
slojevita su drutvena zajednica, poneto nagriena sebinou i materijalnim interesima
- cijelo je djelo po komici i irini kominih prizora, po gotovim karakterima, po cijeloj
strukturi, po vie ilustrativnoj i dekorativnoj nego dramatinoj radnji srodnije dramskim
eklogama starijeg tipa nego kasnijim tal. pastirskim dramama (npr. Aminta i Vjerni pastir)
- tendeciozno-rodoljubni elementi daju itavoj radnji drugaiju nijansu
- sljubljivanje rodoljubnog i pastirskog elementa
- kako je radnja poela, tako e i svriti slavljenjem dubrovake slobode: najprije darovima
to ih likovi rtvuju na rtveniku slobode, a zatim himnom:
O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar, u kom sva blaga vinji nam Bog je do
- ti stihovi sluili su kao geslo hr. nacionalnim ideologijama
- uspjeh na pozornicama 19. i 20.st., 3 uglazbljenja (Ivan Zajc, Antun Dobroni i Jakov
Gotovac)
IZVEDBE:
- Praizvedba Gundulieve Dubravke odigrala se 1628. godine u Dubrovniku prid Dvorom.
Sljedeu, prvu modernu izvedbu uprizorilo je Hrvatsko narodno kazalite godine 1888., na
tristotu obljetnicu pjesnikova roenja pa je predstava do veljae te iste godine izvedena ak
etiri puta. Do 1918. u Zagrebu je izvedena jo pedeset puta u nekoliko redateljskih postava
te su se samo Freudenreichovi Graniari zadrali na repertoaru due od Dubravke (taj je
puki igrokaz prvi put izveden 1857. godine).
- Znaajniji redatelji Dubravke bili su Adam Mandrovi, a nakon njega Stjepan Mileti koji
je dramu postavio na Markovu trgu 1895., kao dio nacionalnog repertoara s posebnim
naglaskom na realistinu scenografiju. Poetkom kolovoza 1913. Josip Bach postavio je
Dubravku u maksimirski perivoj kao predstavu ambijentalnoga kazalita.
- Nakon tog eksperimenta Gunduliev komad vraa se u kazalite u reiji Branka Gavelle,
prvi put 1920. (najprije samo ulomci kao dio kazaline veeri, a zatim iste godine i cjelovita
drama), uz glazbenu pratnju koju su skladali Ivan pl. Zajc i Jakov Gotovac (koja se rabila i
ranije) te uz nove glazbene dionice Antuna Dobronia (na premijeri 1923.) i Ive Maleca.
Tito Strozzi u Zagrebu postavlja Dubravku 1928. s novom Gotovevom glazbom, zatim
1933. u Dubrovniku, po prvi put na istome mjestu na kojem se odigrala praizvedba. Strozzi
405

je postavljao Dubravku do 1956., a sljedea je predstava, u reiji Ivice Kunevia, bila

Prikazivanje Dubravke Ljeta Gospodnjeg 1973. u Dubrovniku, reprizirana idue 1974.
godine u Zagrebu. Nakon te predstave Dubravka nije bila na repertoaru do 1989., kada ju je
u zagrebakoj Komediji postavio Darko Trali.
ALEGORIJSKA TUMAENJA:
- Osnovno: Mjesto radnje Dubrava oznaava sam grad Dubrovnik, Dubravka je simbol
dubrovake slobode i vlasti, Miljenko simbol dubrovakog plemstva, a Grdan simbolizira
obogaeni sloj dubrovakih graana koji se ele domoi dubrovake vlasti enidbom s
plemkinjama. Starac Ljubdrag, kao iva savjest Dubrave, kori, prijeti, savjetuje. On je
nosilac Gundulievih filozofija, pogleda na dravu drutvo i slobodu. Jer dravi i slobodi ne
prijete samo neprijatelji iz vana nego i njezini graani ako ne potuju zakone Republike. On
je protivnik tzv. neslinih enidba, i zato slijedi ono to je u njegovom gradu bio zakon: da
pripadnici plemike klase ne mogu sklapati brakove s pripadnicima puana.
- Meu znaajnijim povjesniarima knjievnosti koji su u svom radu spominjali Gundulievu
Dubravku prvi je Franjo Markovi (1888.), koji je Dubravku tumaio kao alegoriju za
suvremeni dubrovaki politiki svijet.
- Branko Vodnik istaknuo je da je pastirska igra Dubravka himna dubrovakoj slobodi,
te dodao da se u Dubrovniku od 10. stoljea dan svetog Vlaha slavio kao narodna
svetkovina i da prizori u Dubravki podsjeaju na prizore s tih sveanosti. No za glavni
motiv, da se najljepi pastir vjeri s najljepom pastiricom, Vodnik tvrdi da ga je zamislio
pjesnik po uzoru na mletaki obiaj na blagdan svetog Marka, kada dud simbolino baca
prsten u more i vjeri Veneciju, kraljicu mora, s Jadranom. Usto, Vodnik je istaknuo da je
Dubrava alegorija za Dubrovnik.
- Mihovil Kombol primijetio je da se u dubrovakim djelima, pa tako i u Dubravki, esto
javlja politiki ovjek, zbog injenice da je veina dubrovakih pjesnika, kao i Gunduli,
bila plemikog porijekla. Zato u prizorima Dubravke Gunduli progovara vie kao
dubrovaki vlastelin zabrinut za dobro openo nego kao pjesnik. Kombol je smatrao da je
pokreta Gundulieva rada bilo njegovo religiozno-politiko uvjerenje, pri emu religiozno
i politiko nikad nije odvojeno jedno od drugog. Alegorije likova bile bi: Grdan
pokvareni bogata, Dubrava Dubrovnik, skup pastira skup vlastele, Dubravka vlast
dubrovaka.
- Jaka Ravli
o u svojim raspravama istie da je sud koji je, potplaen, trebao vjeriti Dubravku s
bogatim i runim Grdanom sud javnoga miljenja, dok ona po bojem zakonu i
volji naroda pripada Miljenku, to se na kraju i ostvarilo. Kad bi potplaeni sud bio
sud ondanje vlastele, Gunduli bi vjerojatno, bivajui i sam lanom suda i
privrenikom Dubrovake Republike, pokuao popraviti neugodnu situaciju u kojoj
bi se potplaeni sud naao, a to u Dubravki nije uinio, nego je stavio nepravdu na
velika zvona. Prema tome, lik Grdana nije mogao biti alegorija za vlastelina, nego za
lana bogatog graanstva, dakle druge klase opasne za vlastelu, koje se vlastela
bojala zbog bogatstva i utjecajnog poloaja. Zato je pitanje Grdana u Dubravki
unutarnje pitanje Dubrovake Republike.
o Miljenko je protiv dara Dubravki, koji su darovi moda aluzija na poklone koje su
neki plemii primali od graana-bogataa za usluge ili na posuivanje novaca
dravi od domaih bogataa. Miljenko je prema Ravlievu miljenju mladi vlastelin
koji u pjesnikovo ime govori protiv primanja graana meu vlastelu, a kao
posljedica toga i protiv mogunosti da bi Grdan smio uzeti Dubravku, tj. vlast u svoje
ruke. Zbog mogunosti da je Gunduli ostao osamljen u svom stajalitu (kao
406

Miljenko na pozornici), postavlja pisac problem u mitski svijet kako bi spor rijeili
bogovi. Takoer, Miljenko, zbog svoje nesigurnosti u ljubavne izjave prema Dubravki
kao svojoj unaprijed predodreenoj druici, donosi pastorali vrstu neprimjerenog
dramskog obrata. Pitanje se postavlja: jesu li Miljenkove rijei uope rijei
zaljubljenika u enu.
o Satiri i pastiri su seljaci i graani u Dubrovniku.
o Za lik Ribara se u tekstu ne kae da je iz Dalmacije, ali se iz teksta razumije da je iz
tog susjedstva Dubrovnika. Lik je koji upozorava na loe prilike u Dalmaciji pod
Venecijom, najveom neprijateljicom Dubrovnika, da time to reljefnije istakne bolje
stanje u Dubrovniku, kojom vlada vlastela. Ribar stavlja naglasak na injenicu da je
Dubrovnik samostalna drava u kojoj vladaju domai ljudi; tursko vrhovnitvo bilo je
samo formalno uz cijenu plaanja danka. Slobodan Dubrovnik u kontrastu je s
neslobodnom Dalmacijom pod Mlecima
o Po njemu poruka koju Gunduli upuuje graanima (oni su bili djelomino imuniji
od vlastele, ali nisu imali politikih prava i eljeli su ih dobiti) je da vlast mora ostati
u rukama vlastele, da se pomire s time, jer je to boja volja, a i onaj Ribar je pokazao
da je u Dubrovniku pod vlastelom bolje nego u Dalmaciji pod Mleanima, zato
pridruite nam se u naoj himni: O lijepa, o draga
o Po njemu Dubravka nije himna iroko shvaenoj slobodi, nego onakvoj slobodi koju
je shvaala i provodila dubrovaka vlastela.
- Zdenko Zlatar ne slae se s Ravliem jer se, kako on istie, ne moe govoriti o sukobu
vlastele i mlae buroazije za vlast u Dubrovniku, s obzirom na to da je kriza vlastele
onoga doba bila prvenstveno politike prirode. Time je Gunduli samo osudio rascjep
unutar svoje vlastite vladajue klase, ali ne i pobio pretenzije dubrovake srednje klase.
- Ljubdragova opomena Zagorku to ostavlja stado i bjei aluzija je na ekonomsku krizu
Dubrovnika onoga doba, uzrokovanu bjeanjem slobodnih graana sa svojih posjeda i
stada, to je najvie pogodilo vlastelu koja je ivjela od tih posjeda na kojima su radili
najamnici.
- Po svom sadraju Dubravka je drutvena satira protiv naprednih i opravdanih zahtjeva
mladog graanstva u Dubrovniku; ba zato u isto vrijeme ona brani vlasteoski status quo.
Ona je prema tome himna odreenoj, vlasteoskoj slobodi kakvu su zamislila i provodila
dubrovaka vlastela. Tako Dubravka pored poznatih tuih elemenata i nekih
konvencionalnih likova, ima za sadraj originalan isjeak domaeg ivota.
- pojavljuje se i starac Ljubodrag, koji se tui na mnoge nove obiaje, kao to su neradnost i
nemar za ope dobro, podmitljivost i pohlepa iz njega progovara Gunduli
SADRAJ:
UKRATKO
Tema drame izmiljeni je stari obiaj prema kojemu se svake godine svetkuje jedan dan u
ast boice slobode; tada se prireuje pir najljepe djevojke i najljepeg mladia prema
odabiru gradskih sudaca. Tog znamenitog dana u Dubrovnik je doao stari ribar iz
Dalmacije iji lik jasno prikazuje razliku izmeu slobodnog Dubrovnika i Dalmacije pod
mletakom vlau. Osim lika ribara, u drami su prikazani i drugi sporedni likovi: satiri
Divjak i Vuk te pastiri Zagorko i Pelinko, koji su posluili Gunduliu kao alegorija za
prikaz drutvenih mana i nemorala u onodobnom Dubrovniku. Glavni likovi, Dubravka i
Miljenko, lijep su i plemenit mladi par na ijoj sudbini i dogaajima vezanim uz nju
Gunduli gradi dramsku fabulu. Umjesto oekivana izbora Miljenka i Dubravke kao
najljepeg para iji e se pir proslaviti na blagdan svetkovanja slobode, suci uz Dubravku
izabiru runoga bogataa Grdana koji ih je potkupio zlatom. Grdan ipak ne uspije u svome
407

naumu jer se na vrijeme umijea bog Lero i sprijei taj neprirodni savez izazvavi u crkvi,
netom prije obreda vjenanja, trenju i grmljavinu te zatamnivi plamen na ognju. U
trenutku Miljenkova ulaska u crkvu trenja i grmljavina prestaju, a oganj opet bukne istim
plamenom, to su prisutni protumaili kao jasan znak boji da Miljenko, a ne Grdan, treba s
Dubravkom stupiti u brak. U posljednjem prizoru drame, na samoj svetkovini slobode,
sveenik prvi prinosi simbolini zavjetni dar: puta iz kaveza ptice boga ljubavi. Slijede ga
Miljenko s granom masline te Dubravka s ruicom. Na kraju i likovi koji su simbolizirali
mane dubrovakoga drutva koje su prijetile opstanku slobode Dubrovnika Zagorko,
Divjak, Vuk, Jeljenka, Gortak u ast te iste slobode rtvuju upravo svoje mane i poroke,
odnosno njihove simbole, predajui ih kao zavjetni dar.
SADRAJ (by me)
PRVI IN
1.prizor: Dramu otvara skup pastira i Radmio koji mole Danicu da nestane s neba i obajvio
da je doao taj dan koji dolazi jednom u godinu dana i na koji se vjere dvoje najljepih
meu vilama i pastirima i radi se feta. Vile se na kite, pjeva se i plee. Dubravka je
najljepa vila, a Miljenko je mladi pastir koji joj odano slui, pa Radmio poziva da ljubav
sjedini njih dvoje. Radmio ide spremiti svetite i svih poziva da se ksupa na tom mjestu
prije nego sunce zae.
2.prizor: Ribar je doao u Dubravu da u starosti uiva, hvali slobodu i ustroj u Dubravi,
drugdje su zvjeri, ovdje ih nema i sl. usporedbe. Hvali slobodu i kritizira kako je glavna
mjera iz mjesta otkud on dolazi zlato :
U mjesti je ovemu slobode estit dar:
svak sebi i svemu svomu je gospodar.
Razlog, pravda i mjera svemu je,zlato u nas,
prodava na nj vjera, ivot se, dua i as;
dua i as ovuda ne ide za platom,
ni mjere u suda priteu pod zlatom.

i...
Tijem teko nam svime i lele vrh svega
pod jarmom tekime gospostva tuega,
a blago svijem vami ki onas s poroda
slobodni i sami sebi ste gospoda.
Da uzdri vinja vlas u bitju vas tomu,
a tko ite zlo na vas zlo nao na domu!

Radmio mu kae da su gosti dobrodoli i da je dobro doao, na pravi dan, jer se danas slavi
sloboda, vjenanje je i feta. Ribar nastavlja hvaliti Dubvravu i slobodu koja u njoj vlada i
ostaje tu:
3.prizor: Miljenko se tui pjeva hvalospjev Dubravkinoj ljepoti. [O Dubravko, sej Dubrave
jasna zoro, svitli uresu,]
4.prizor: do Miljenka dolazi Ljubmir i ispituje ga zato je tuan, na to M kae da je zato to ljubi
Dubravku koja za njegovu slubu ne mari i zbog toga je njegov ivot na rubu. Ljubmir mu govori:
Miljenko, prosti mi, ludos je mrijet stega; / sami smo uzrok mi svega zla naega. Podsjea ga da se

priprema slavlje na kojoj e oboje biti, i Dubravka i on i da se tad biraju najljepi koji se
trebaju vjeriti, te da je on lijep i ona da je lijepa i da on tu ne vidi prepreke. Miljenko tvrdi
da je ona puno ljepa od nega i da je nedostojan nje. Ljubmir ga tjei da je on najlepi pastir
i da ljubav i srea pomau smione. Miljenko odluuje da e joj na feti rei to osjea.
5. prizor: (Dubravka i skup vila): Ddubrvaka poziva vile da se okite cvijeem za dananji
dan, a vile hvale Dubravku.
6. prizor: Divjak govori kako se ne udi da su svi zaljubljni u Dubravi i dri hvalospjev
ljubavi.
Jer ti vlastim tvom ganuti

408

mogua si svaije udi,

i tko mlad te ne oti
trijebi je da star pak zaludi.

Sretan je to ga je ljubav zadesila mlada, a ne pod stare dane. Da ljubavi nema, ne bi bilo ni
ljudskog roda, a svatko neto razliito voli i ljubi: neko zlato, neko putovanja, neko more,
netko kopno, a on je zaljubljen u Dubravku. Hvali se da je najljepi satir, smion i hrabar.
7.prizor: dolazi Gortak i govori da je ljepi satir od Divjaka. Kree prepirka tko je ljepi i
tko bolje svira u diple. Gortak mu govori da su ga zvali da svira na piru, a D se udi tome
jer G ne zna svirati i ni nema svirale. G mu kae da ima i da svi pleu kad on svira, a D mu
odgovara da je Dubravka plesala kad je on svirao. Da razrijee tko bolje svira natjeu se u
sviranju i dogovore se da onaj tko bolje svira ide svirati na pir. Ali i nakon natjecanja i dalje
svaki za sebe tvrdi da svira bolje :D. Da bi odluili premo daju si zagonetke. Gortak na
kraju pobjegne Divjaku, a D govori da je to u redu, neka on sivra, jer e on otii na jezero
gdje se vile kupaju, jednoj ukrasti odjeu i doi na pir preobuen u vilu.
8.prizor: razgovor Ljubdraga i Zagorka. Z osluuje ostaviti stado i ii za vilama, a
Ljubdrag ga upozorava da mu vuci razdiru stadu, a psi piju mlijeko, vinograd zaputen i da
to ne radi, nego da se vrati jer enska ljepota mu nee vratiti ivot kad umre od gladi. Ali Z
ne poputa nego je vrsto osluio da sljedi svoju vilu.
9.prizor: (Ljubdrag ostaje sam i govori): ali se da je sve prije bilo bolje, a da su sad ljudi
druge udi. Prije su ljudi bili vrijedniji, a sad ele sve bez malo truda. Ni ene se nisu kitile
svilom i zlatom, a sad se ak i seljanke kite. Tada su vladali stariji i njih se pitalo za savjet i
slualo, a sad mladi ni oeve ne sluaju. Ufa se jedino u dan posveen slobodi koja je tu od
starine.
10.prizor: Jeljenka zaziva Divjaka i pita se gdje je otiao, zato ju je ostavio kad su vile
bez svrhe i kraja, plahe i tate i pretjerano se ureuju, a kad nebi imale uresa ne bi bile
uope toliko lijepe. Smatra da je lijepa iako se ne ureuje, te se hvali koliko je lijepa, a da
su viel lano lijepe, te odluuje da ide traiti Divjaka.
DRUGI IN
1.prizor: (skup pastira, Ljubmir, Brtanko i Tratorko). B: govori o boici slobode i hvali ju.
Ljubmir govori o loim brakovima u kojima ena kolo vodi, u kojima se svaaju i o enama
kojima su samo haljine bitne, veu muevima pregau, a one nose hlae. Tratorko dodaje i
da nisu uvijek ene krive, nego i da one znaju patiti kad su udane za ljude ohole koji idu
drugim enama, a kui svoju ene dre kao robinju. Brtanko zatim govori kako ga je strah
da s evile ne posvaaju oko toga koja je najljepa jer samo jedna moe biti ta, a T se slae i
misli da je jako teko odluiti se za jednu i da ne bi volio biti sucima u koi, jer e ih samo
jedna volejti, a sve ostale e se ljutiti.
2.prizor: Vuk satir se javlja da je Zagorko iao na fetu, a da e mu on "uvati" ovce. Hvali
se da je izvrstan lupe, a osim toga na piru svi piju i jedu i bio bi grijeh da on bude gladan.
Pria o vremenu kad nije bilo granica ni vlasnitva i u to je vrijeme na kamenoj gori ivio
Brgat koji nije ostavio stari zakon zbog zakona novoga, pa je Brgat doao na glas kao
lupe. I danas se ta gora zove Brgat, a to je Vukov djed i isto je lupe, ali on i pogosti i
poasti svakoga, nije da uzima samo sebi :D
3.prizor: Dolazi Stojna, zagorkova majka i tjera Vuka da vrati ovcu, on ju pokuava
prevariti da je bog Pan i da je velika sila. Nju ne zanima njegova sila i ona prepoznaje da je
to Vuk satir, a ne bog Pan. Prepiru se, Vuk ubaci da je on nqajljepi satir i da e vila biti
njegova, onda Stojna vue Vuka za bradu, on nju za kosu. Na kraju oboje puste, Stojna mu
daje priliku da njemu ostanu njegova brada i rogovi, a njoj njena ovca. Vuk poputa i
proklinje i nju i njeno imanje: ona da bude gladna, te da joj vukovi zakolju svu stoku,
zaziva joj smrt jer je gladan i edan ostao zbog nje.
409

4.prizor: Do Vuka dolazi satir Gortak i raspituje se zato je tuan na dan kad se svi vesele,
dal ga mori neka vila? Vuk objanjava da mu vile uope nisu na pameti nego da je gladan, a
G ga gori da su mu samo hrana i pie na pameti, za razliku od njega, G slui vilama, dok V
slui hrani i piu, G: da upozna vilinju ljepotu zaboravio bi na hranu. D: da zna to je glad
ne bi tako govorio. G na kraju poziva V da doe s njime na pira, nek udara u bubanj, pa e
temo moi jesti. Vuk pristaje i pjeva o peenci.
5.prizor: (Miljenko i Pelinka): Miljenko hvali Dubravkinu ljepotu i govori Pelinki da jako
voli Dubravku. Pelinka ga pita je li joj odnio dar neki. Miljenko ju kudi jer ne moe
Dubravci ii s darom, ona je vila gizdava, a ne ena lakoma, njoj je vano srce, a ne dar.
Pelinka mu govori da se vara, da je za ljubav potrebno i mito, poziva se na starca Milisava
koji govori da je i u zlatno doba bilo tako. Poantira mu P da su sve rijei lane i da im puno
mukih govori iste rijei, pa vile vjeruju onome tko im da darove. Miljenko joj objanjava
da on Dubravki daruje sebe. Dakle, Pelinka eli pomoi M da zainteresira D za svoju ljubav
i obeaje da e smisliti nain kako pridobiti D.
6.prizor: Divjak satir dolazi preobuen u vilu i govori kako je on sad najljepa vila, obukao
je haljinu, stavio periku, pobijeli si put vapnom, zarumenio obraze murvama, ali rogove
nikako da sakrije kako treba, stalno mu proviruju ispod kose.
7.prizor: Zagorko govori kako pati i moli se da ga Dubravka zavoli.
8.prizor: Dolazi Stojna, njegova mati i Pastjerii mali, njegova braa. Stojna je ljuta na
njega to je oustio da mu kradu ovce dok on ide za vilama. Z joj objanjava da je to zato to
e joj veeras donijeti najljepu vilu za nevjestu u kuu. Majka se protivi, a Z se udi, nije
mislio da e se pritiviti kad mu treba ena. S: neu nevjestu u kui, jer su dananje nevjeste
gorzne, samo misle na to kako e se urediti i cijelo vrijeme priaju, a ne brinu se za kuu. I
govori Z da postane koristan, da zabroavi na vile, jer im vuk razgoni ovce i da e prije ona
nai ouha, nego on nevjestu, te malo skrene s teme i komentira kako je ve malo starija, ali
da bi i dalje ona mogla biti najljepa nevjesta. Javalju se nakon toga i mali pastirii, jedan
za drugim, njih 5 i govore Stojni da i oni odlaze traiti ljubav meu vilama. Stojna ostaje u
udu, a pastirii govore da vole vile.
9.prizor: (Jeljenka): preobuena u pastira Jeljenka pjeva Divjaku da ga voli. Tue se zato
je otiao i gdje, zato zbog vila, kad one bez uresa nisu lijepe. Uvia da s edogaa ono to
je Lero prorekao, da e se promijeniti stvari u dubravi, jer sad:
Er sad ujedno sve mladice
za napravu njih najdrau,
ko divjane satirice,
do pupka se gole kau.
Tim da ih slidom slide i ele
nije udo divji ljudi:
otkrivene prsi bijele
tko da gleda a ne udi?

TREI IN
1.prizor: (Divjak i Jeljenka, skup pastira): sreu se, oboje preobueni, pa se Divjak tui
Jeljenki i trai "pastira" da obrani njega, "vilu". Divjak tri dalje i dolaze pastiri. Jeljenka se
raspituje to se "vili" dogodilo, ispada da je to Divjak koji se preobukao i silom htio
poljubiti Dubravku, pa ga pastiri love, pa ga i ona odluuje slijediti da mu pastiri to zlo ne
uine
2.prizor: Gortak sree Divjaka i govori mu da tri i kori ga da je bilo ludo preobui se u
vilu, da bi bio umro da ga jedan pastir nije obranio.
3.prizor: Ljubdrag govori kako je poelo slavlje, ali je svetkovina slobode oskvrnuta jer e
najljepu vilu dati najrunijem. Oito je netko potkupio suce zaltom, pa proklinje onog tko
410

je to uinio, ali i onog tko je u povijesti naao zlato, jer se njime potkupljuje. Po zakonu je
Dubravka trebala ii Miljenku, a dali su je bogatome Grdanu, iako je Dubravka od
djetinjstva obeana M i oboje su se voljeli meusobno. Kad je Mijenko to uo poeo je
tugovati i otiao je nasamo da sredi svoje misli.
4.prizor: Miljenko sam: tui se na sudbinu i to se dogodilo, ljuti se to svi to preuuju i
odluuje da e prije kraja dana biti ili on mrtav ili oni koji su mu naudili (aka Grdan).
Smeta mu to su podmiivali, ali mu jo vie smeta to nee imati svoju Dubravku.
5 prizor: Divjak zahvaljuje dobrom pastiru to ga je spasio (a zapravo je to preobuena
Jeljenka), govori mu da e mu sluiti, a i da mu malo lii na njegovu suprugu. J: ga pita to
je onda iao vilama ako ima draganu svoju. D govori da ga je obuzela ludost, pa mu J
nareuje da se ostavi vilinske odjee, da se dri svoje drage i okani se vila, jer ga je od
smrti spasila njegova draga. D govori da en razumije, da ga je spasio on, da tu nema nikog
drugog osim njih dvojice, da je njemu duan. J ga pita to bi uinio da doe njegova draga,
bi li slijedio vile ili nju? D govori da vie ne voli vile, nego samo svoju dragu i pita pastira
zna li moda gdje je ona. J: nije daleko, ruho ovo koje nosim od tebe krije nju. Divjak:
prepoznaje Jeljenku i oduevljen je to ga je njegova draga od pastira obranila i obeaje da
e biti samo njoj vjeran, da zazire od vila jer su umjetne i govori da je teko onome rko na
vrijeme od njih utee. poziva ju da idu na pir i vide vjeridbu najljepih i zahvaliti bogu Leru
na dan od slobode kad je ona osloboena njegove nevjernosti, a on vila.
6. prizor: (brtanko, Ljubdrag, Glasnik=radmil): B komentira kako se Miljenko sprema na
dvoboj s Grdanom i kako e umrijeti, jer e Grdan imati veeras veliku o i vlast. Ljubdrag
komentira da je i njemu oito da je tu zalto imalo prste, tj. da su suci podmieni i ne moe
vjerovati."ci zlata drug srufu ko rob da se klanja". I tuan je to e miljenko umrijeti zbog
grdobe zlatne. Glasnik (Radmil) ih pita tko su oni to unaprijed cvile Miljenkovu smrt, kad
se svi s njim vesele. Ljubdrag: ma ta pria? Kad je najgrem dana najljepa vila, a
Miljenko e umrijeti zbog toga. Glasnik: ma to smrt i cviljenje, Dubravka je ipak s njime.
On je izabrani vjerenik i svi ga slave. Brtanko: On je Dubravkin vjerenik koja se trebala
oeniti Grdanom? Ispripovjedaj nam kako se to zbila: Grdan i Dubravka su se trebali
oeniti, doao je i redovnik da ih zdrui i u svetitu s pukom zazvao "Hoja, Lero,
Dolerije!". Prinjeli su rtvu, ali je plamen potamni, zatreslo se tlo i Lerov stup se oznojio.
Puk je ostao u udu i zazivao dalje bogove, to se vie sve treslo. Onda je u crkvu uao
Miljenko i tad je trenja prestala, umuknuli su gromovi i plamen je buknuo isto. Svi su to
uzeli kao znak da se miljenko treba vjeriti s Dubravkom i puk je zavapio da se boja volja
ispuni. I tako su uzeli lijepu Dubravku iz Grdanovih ruku i dali ju Miljenku koji je sretan i
ima dragu za kojom je udio. Ljubdrag komentira da bog s visine prati sve to se dogaa i
da se nije upetljao, sloboda bi se zatrala u Dubravi. (to bi zbnailo da bog uva Dubrovnik
i njegovu slobodu.) Glasnik kae da su doli i satiri na pir i njima je vrijeme da odu u
svatove i vesele se.
7. prizor: (Gortak, Vuk, Divjak, satiri, Jeljenka satirica i skup pastira) izmjenjuje se
Gortakovo i Vukovo hvaljenje gozbe, mladenaca, plesa i sviranja s nastupom skupa pastira
koji pozivaju na dobro raspoloenje i ples. Divjak potie da zasviraju jer dolaze mladenci.
8. prizor: (Miljenko, dubravka, Redovnik, skup vila i pastira). Redovnik se poziva na boji
dokaz koji je bio i kako svi aste i slave mladence. Mladenci se zavjetuju jedno drugom da
e se voljeti i vjeno si sluiti. [izmjenjuju si M i D rijei ljubavi i obeanja i elje za
zagrljajima i poljupcima, a zbor pastira svaku izmjenu poprati s rijeim: Hod', od pira
boe, hodi / igre mile s nami vodi / zdrui, sjedini / pod pjesne medene / ove ljuvene.]
9. prizor: (redovnik iz crkve i skup pastira): Redovnik potie sve da slave slobodu
rijeima:
411

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,

dar u kom sva blaga vinji nam bog je do,
uzroe istini od nae sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti
ne mogu bit plata tvoj istoj lipoti.

Redovnik, Miljenko, Dubravka, Zagorko, Divjak, Jeljenka, Vuk, Gortak, 2 pastira... hvale
slobodu, a izmeu njihovih itanja skup ponavlja prva 2 stiha, tj. O lijepa, o draga, o slatka
slobodo,/ dar u kom sva blaga vinji nam bog je do, . Redovnik govori da e pustiti sve ptice da
slobodno lete, Miljenko da e posaditi maslinu za slobodu, Dubravka daje cvijee boginji
slobodi, Divjak joj daje vilinsu odjeu koju je nosio, Jeljenka daje med na dar, Vuk
nazdravlja vinom za slobodu, Gortak daje sviralu da pastiri i vile u nju sviraju svake
godine na dan slobode, Pastir 1: daje koaru punu treanja, Pastir 2: daje sira. Svi joj
uglavnom zahvaljuju to ih uva i slave kao najvee blago. Redovnik na kraju zaziva
slobodu da svee Dubravku i Miljenka i da se sloboda uvijek slavi. Skup na kraju ponavlja
svih 6 stihova o slobodi.
LIKOVI:
SATIRI: Vuk, Gortak, Divjak, Jeljenka
PASTIRI: Miljenko, Ljubmir (frendii su njih dvojica :D), Ljubdrag (starac) i Zagorko,
Tratorko, Brtanko, Stojna (Zagorkova majka), skup pastira, pastjerii mali (njih 5),
Ostali: Radmio, (mislim da je i on pastir), Ribar, Pelinka, skup vila, Glasnik (Radmil)
b) vanjske politike prilike (pitanje propasti turskog carstva)
6. Osman
- POSTHUMNO
- pisan od 1621-1638; Ravli dri da je od 1627-1638 (jer se najkasnije do 1627 bavio
Dubravkom)
- tiskan tek 1826.g, u Dubrovniku u tiskari Antuna Martecchinija, sa nadopunom i
prdgovorom Pjerka Sorkoevia
- prije te godine bio je u 70-tak prijepisa, to pokazuje koliko je ep bio cijenjen
- epski spjev (povijesno-romantini ep)
- 20 pjevanja (nedostaju 14. i 15. pj.),
- katreni, rima abab, 8-erci,ali lako je uoiti da ima i stihova od 9, 10, 11 slogova
- pisan je u osmercima, ali neki stihovi imaju 9,10 i 11 slogova, jer ih je Gunduli saimao
prema talijanskoj metrici, tj. kad 2 ili 3 samoglasnika stoje jedan kraj drugoga, ili u istoj
rijei ili na kraju i poetku druge rijei, vrijedili bi mu za jedan slog. Saimao je ikad bi glas
j bio izmeu samoglasnika.
- dikcija umjereno barokna
- Jezik: tokavska ijekavica, s mnogo ikavskih imalo ekavskih oblika.
- turcizme u Osmanu koristi kako bi obojio jezik vezanu uz predmet o kojem pie
- na njemu je Gunduli radio do smrti, ali na kraju ga ipak nije dovrio; vie nadopunitelja
Pjerko Sorkoevi, Marin Zlatari, Ivan Maurani
- potkraj 18.st Danluka Volanti je poeo prouavati Osmana, u namjeri da ga tampa, te je
za 14 i 15 pjevanje je sastavio osnovu prema kojoj su 3 dubrovaka pjesnika ispjevala ta 2
pjevanja. Najbolje je to od njih napravio Pjerko Sorkoevi, po majinoj strani u rodu s
Gunduliem, pa je s njegovom dopunom i njegovim predgovorom izalo i prvo izdanje
1826. Drugi pjesnik je nepoznat, a trei je Marin Zlatari ija su pjevanja ostala netampana
sve do 1890. kad je to uinio u Vijencu . urmin
412

Prvo izdanje Osmana bilo je u redakciji franjevca Ambrozija Markovia koji se koristio
Volantievim biljekama koji je umro prije nego je Osmana pripremio za izdavanje.
kasnije je izalo vie izdanja Osmana, najznaajnije je ono Matice ilirske iz 1844., s prvom
pjesnikom dopunom koju je napisao Ivan Maurani za to izdanje. Prouivi do u tanine
Gunduliev jezik i nain izraavanja, izvrsno ga oponaa, ali su uspjele do izraaja doi i
neke Mauranieve pjesnike osobine.
U ediciji SPH (JAZU), izalo je 3 puta:
- 1.izd: redakcija Armina Pavia, 1877
- 2.izd: redakcija ure Korblera, 1919
- 3.izd: pripremio uro Korbler, s opisom velikog broja rukopisa, a onda nakon
Korblerove smrti, rukopis pregledao Milan Reetar i napisao Dodatak
Korblerovom predgovoru, u kojem je ispravio neke stvari i objasnio neke
nejasnoe. Izalo je 1938.
treba spomenuti i izdanje Zore iz 1955.
1827. izaao je prvi talijanski prijevod Osmana, iako to nije navedeno u djelu, zna se da je
prevoditelj Nikola Jaki iz Zadra, uinio je to jampskim 11-tercima, bez rime.
okosnica djela je suvremen predmet - dogaaji u vezi s turskim sultanom Osmanom II.:
njegov nasilan dolazak na vlast, poraz u sukobu s poljskom vojskom kod Hoima 1621.,
njegova odluka da krene na Istok po nove ete, buna u Carigradu i smrt
u taj povijesni okvir ugradio itav jedan viteki svijet sa enama ratnicama koje pod
oklopom kriju meko ensko srce, s vitezom Dilaverom koji kree u boj nosei na prsima
sliku ljepotice dobivene na sablji, i s pastirsko-idilinim prizorima
sljubljivanje povijesnog i viteko-idilikog elementa, davno je to primjeeno, ali ih
Gunduli nije uspio dovoljno vrsto povezati.
u Osmanu se povijest odvaja od eshatolokog (djelomino) i povezuje s politikim
dogaajima
vidi se Tassov utjecaj (Osloboeni Jeruzalem): na razini izraza (opisi enske ljepote,
vitekih dvoboja, kronografske i topografske hipotipoze) i u tematsko-kompozicijskoj
strukturi, koja ukljuuje tri tipina tematska svijeta tasovsokoga epa: povijesni,
romantini i eshatoloki
temeljni lirski doivljajni ton je osjeaj prolaznosti, kao i u Suzama
kao i u Dubravci, Gunduli je i ovdje predstavnik dubravokog republikanskoaristokratskog duha, glasnik slobode i vjerskih i politikih ideja i raspoloenja svojeg
vremena, pogotovo protuturskog i protuhabsburkog rodoljublja
likovi: Ali-paa, Kazlar-aga, Krunoslava, Osman II., Sokolica, Sunanica, Vladislav
za razliku od Judite koja je aktivan lik i junak, Osman je antijunak i pasivan.
Osman nije junak bez mane i straha, lik sultana prikazan je u obliku ovjeka koji nam je
blii, jer je nejgova slika realna. To je takoer dizalo vjeru u obranu od Turaka. Pokazuje da
je to kula koju se moe osvojiti nuka na otpor.
u strunoj lit. razliito se tumai nedovrenost spjeva, nedostajanje 14. i 15. pjevanja:
o Armin Pavi je smatrao da je Gunduli napisao 2 epa, Osmanijadu i
Vladisalvijadu, te ih elio svesti na jedan ep, ali ga je u tome pretekla smrt, prije
nego je napisao 14. i 15. pjevanje. To je miljenje iskonstruirano i naputeno je.
o Postoji i miljenje da je duborvaki senat zaplijenio ta 2 pjevanja kako se djelo
ne bi moglo tampati iz obzira prema Turcima (zabiljeeno u Kuljenu Lovre
Cekinia). Poznavajui Gunduliev patriotizam ini se malo vjerojatnim da je
vlast trebala zaplijeniti pjevanja.
o u starijih autora susree se miljenje da su ta dva pjevanja izvorno postojala
413

pa su se izgubila ili su namjerno unitena

o u doba nakon 1900. prevladalo je miljenje da je prazninu u srednjem dijelu epa
uvjetovao ili diskontinuitet pjesnikova rada ili nedovoljna koordinacija
povijesnih i romantinih epizoda spjeva, koja je glavne romantine radnje
uinila nedovrenima
o Jaka Ravli razmatra 2 verzije: sluaju da je Gunduli Osmana zavrio (to je
mogue zbog njegove radinosti), da je moda razglasio da djelo nije gotovo ili
da mu je Senat uzeo 2 pjevanja da netko drugi ne bi lakomisleno tampao djelo i
da ukoliko je to istinito su se oba pjevanja izgubila. Druga je mogunost da
Osman nije dovren. I dodaje da niti jedan od mnogobrojnih prijepisa nije
napravljen za Gundulieva ivota, to potvruje obje teze ili da nije bio dovren,
ili Gunduli nije dao djelo nikome da ga prepisuje.
Rukopisi: sin Frano je Gunduliev rukopis Osmana ponio sa sobom u svijet, a njegov
prijatelj Nikola Ohmuevi koji je s Franom boravio u Austriji i panjolskoj je prepisao
rukopis Osmana. Kako se originalni rukopis nije sauvao, Ohmueviev rukopis je danas
najstariji poznati rukopis Osmana

KOMPOZICIJA I EPSKI SVIJET OSMANA

-

po razvedenosti, po mnotvenosti radnji u epu moemo uoiti tri teme, koje okupljaju fabularnu
grau ove cjeline:
1. tema hoimske bitke
2. tema putovanja koja su poduzeta nakon hoimske bitke, a razvedena je u tri fabularne
linije:
a) Ali-paino putovanje od Carigrada do Varave
b) Kazlar-agino putovanje od Carigrada do Smedereva
c) Krunoslavino i Sokoliino putovanje s poljskog podruja u Carigrad
3. tema pobune janjiara i paklenih sila protiv Osmana i Osmanova pogibija
-

toka u kojoj poinje naracija o dogaajima ne podudara se s vremenskim koordinatama tih

dogaaja, nije smjetena u istovremenost s opisanim dogaajima, nego naracija poinje u
trenutku u kojem su se neki dogaaji ve zbili, a neki e se tek dogoditi
poetna se toka naracije nalazi na vremenskoj osi nekoliko mjeseci poslije hoimske bitke, te
nekoliko mjeseci prije Osmanove pogibije

SADRAJ (by me)

1. PJEVANJE
- uvodna refleksija o ljudskoj oholosti: govori protiv oholosti,: najvie vrhove prve udari grom, bez
pomoi Boga i carstva se rue. Koji se visoko uzdiu, padaju nisko, a oni koji su bili dole, diu se
koji su bili nisko, i caru padne glava zbog izdaje.
Ah, ijem si se zahvalila,
tata ljudska oholasti?
Sve to vie stere krila,
sve e paka nie pasti!

Kolo od sree uokoli

vrtei se ne pristaje:
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli gori ustaje.

Invokacija muzama da nareknu pripovjedau epa kako su to vitezovi zadali mladom caru Osmanu
smrt u Carigradu, pa se taj dogaaj nudi itaocu kao glavna tema epa
poinje naracija o caru Osmanu: 1.dijete sultana Ahmeta kojeg su ubili u zasjedi, na tron je sjeo
stric Mustafa jer je O bio dijete, a onda je Osman preuzeo. elei ponoviti slavu svojih predaka
414

osluuje krenuti u bitku s Poljacima

- zatim su predstavljena dva glavna lika: kraljevi Vladislav i car Osman, a predstavio se i sam
pripovjeda kao kranski pripovjeda koji slavi Vladislava, a ne Osmana
- lik Vladislava oznaen je kao glavni lik i kao pripovjedaev inspirator. Gunduli kao predmet
spjeva odreuje Osmanovu pogibiju, a kao glavnog junaka spjeva Vladislava. Ta
nekonzekventnost u odreivanju epske teme i epskog junaka izazvala je u hrv. knjievnoj
povijesti mnoge polemike i uvjetovala razliito tumaenje epa
- Vladislavu se obraa vokativom i hvali ga i eli prikazati njegova djela, te mu govori neka ih on i
dalje stvara, a on e pjevati o njima.
- naracija o O, njegovu nezadovoljstvu zbog poraza s Poljacima kojima se suprotstavio s velikom
vojskom. Pjevaju se hvale Vladislavu, a Osman misli da tim hvalama svijet njega kori. Kree
Osmanov monolog o tome kako je njegova vojska loa, a ne kao vojska predaka koji su dobili jer
su imali dobru vojsku, opisuje kako se ta vojska mogla snai u svim uvjetima, kako su bili hrabri
i otporni, smatrali su da je bolje umrijeti nego ne ratovati i eljeli su asno umrijeti za cara, a
dananja turska vojska se samo ali i ne eli u rat, samo piju i jedu, gizavi su i lijepo se oblae za
ii u rat samo da se pokau, a nisu nikakvi vojnici ni junaci iako se takvima dre. Ali eli
nastaviti ratovati s njima, jer eli zlato i mo, a i prisjea se Aleksandra Velikog koji je njegovih
godina osvajao svijet.
- time su odmah u poetku u naraciju uvedeni neki motivi druge teme epa teme poljsko-turskog
sukoba kod Chocima
- Skupio je jo vei broj vojnika i birao ih i odluio da ih poalje ponovno u rat s rijeima da
pokau ast caru.
- Osman se zbog nezadovoljstva savjetuje s Dilaverom, hodom i Kazlar-agom te se iznose planovi
za budunost
- tako su u prvo pjevanje smjetene jezgre i prole i budue radnje: i radnje hoimske bitke i radnje
Ali-paina i Kazlar-agina putovanja
- tijekom cijela spijeva naracija e se stalno vraati u prolost i kretati u budunost
- time se u poetku epa tema hoimske bitke u ep locira kao velika eksterna analepsa
2. PJEVANJE
- refleksija o mladosti (koja je plaha, tata i nerazborita, smiona i slobodna), koja dosta utjee na
Osmanovu prosudbu to raditi, a to ne. Plemenito i hrabro je napasti neprijatelja, ali je ludo ne
uvati se zasjeda i ne planirati stvari. Vezir Dilaver sumnja u brzoplete careve odluke, pa je doao
s Kazlar-agom (uvar harema) i hodom (uitelj) do njega, jer je znao da je Osman i njima rekao
svoj plan.
- naracija o radnji zapoetoj u 1. pjevanju o savjetovanju mladog sultana s Dilaverom, hodom i
Kazlar-agom
- opisuje ureenost osmana i njegova prijestolja, sve je u zlato i bogato i O je sav nakien s krunom
s dragim kamenjem. Crne oi, zlatna kosa, rumeno lice, cijeli ponosan, sjedi u turkskom sjedu.
- Savjetnici su se skupili i poinje savjetovanje. Prvi se Osmanu obraa vezir Dilaver koji ga
upozorava kako zbog izgubljene bitke s Poljacima mnogi sada puu i na hladno, te da ga mnogi
ele svrgnuti i ponovno postaviti Mustafu na vlast. Posebice Mustafina majka (koja je ohola i
eljna vlasti), koja bi i tvoju brau ubila. Ona uveer zove pakao u pomo, raspusti kosu, crnim
prutom oko sebe krug napravi, pa zazivlje nakaze i duhove. Govori se da si spravlja mast od
djece i da na ovnu leti nou do mjesta gdje se sastaju vjetice, te da je poslala glad na tvoju
vojsku u bitci s poljacima. I njeni su roditelji vilenjaci, ona se stavila na njihov zao put, pa ara.
Nevjerna je Turkinja i gazi sve zakone, i trai bilo koji nain da sina vrati na prijestolje kako bi
mogal vladati. Nije lijepa, ali zna kako prevariti oko, ugarski vojvoda ju je dao Mahumetu
(Muhamedu III), Osmanovu djedu. Savjetuje mu 3 stvari koje je potrebno napraviti prije nego
415

krene na Istok sakupljati vojsku: ne smije ostaviti u Cargradu iva drugog cara, tj da treba ubiti
Mustafu, majku mu i Dauta, Mustafina zeta (u biti je bio mu Mustafine sestre, ogor), i sve
drugo to bi ti moglo stati na put, dakle i svoju brau, => Dilaver mu savjetuje da pobije svoju
rodbinu koja bi mu mogal oteti prijestolje u njegovoj odsutnosti.
Nakon toga mu uitelj hoda savjetuje da se pobrine za nasljednike i oeni se djevojkom
plemenita roda, nikako uzeti nekakvu robinjicu ili pastiricu, jer e se na udu nai njegovi
nasljednici i opovrgavat e im vlast, a nee ni moi biti ponosni na taj dio obitelji, jer e govoriti
kako im je jedan djed gradio palae, a drugi kuicu od granja i nie hrpu slinih primjera, ne ide
lav s mravom niti pastirica moe caru raati djecu. Govori mu o njegovoj majci koju je bila jako
lijepa, Miholjska ki, oteo ju je Tatarin i dao tvome ocu Ahmatu. (povijest ne zna nita o porijeklu
Osmanove majke) Izaberi neku takvu plemenita roda, uivat e i stvarat novu sree i
nasljednike, a svekra moe ostviti da ti ovdje uva prijestolje, on nee postati odmetnik jer eli
sauvati prijestolje za svoje unuke.
Kazlar-aga (hadum, enuh, uvar harema) se slae da uzme caricu, ali da ne ubija svoje
suparnike kako Dilaver savjetuje i dodaje da ako misli s vojskom ii na istok, da prije
sklopi mir s Polacima i tako se osigura od najopasnijeg susjeda, jer:
Dvjema sabljam na dvije strane
muno vlada jedna ruka,
a sve pustit bez obrane,
za inih hitat, zla je odluka.

Osim toga, mudar ovjek najprije gleda kako da zadri njegov, a tek onda da se iri. Bio si u boju
i vidio koliko su jaki, nemoj ii na Istok prije nego to to sredi. Hvali nekolicinu poljskih junaka
i kako da se vojska nejgova obrani od njih, a zatim u Krunoslavu, Korevskoga vjerenicu koja je
smiona i slobodna i dola je i do turskih atora u oklopu i pozivala na boj. Izvinjava se ako se ini
da hvali zlotvore, ali ga podsjea da je sam osjetio njihov ma i da govori istinu, a i nije udno da
su ta kodobri kad imaju vojsku izabranu od gospode i junaka, pa hvali dalje poljsku vojsku,
njihovu hrabrost i borbenost.
- K-a dodaje i da treba pojaati strae na zatvoru u kojem se nalazi Poljak Korevski, jer ej
velik junak i poljaci su za njegov otkup spremni uiniti svata.
- O odbija Dilaverov prijedlog, jer ne moe ozlijediti onoga koji je prije njega bio car, njegov je
ivot prije bio podloan Mustafi, a sad je njegov njemu, pa nita ne eli uiniti. Normalno je da
maehe mrze pastorke, nije to nita udno, (Ahmet, O otac bio je pastorak, tj. sin druge ene,
Mustafinoj majci), a osim toga ne plae me njena aranja. Prihvaa Kazlar-agin i hodin
prijedlog, pa e posalti poklisara k Poljacima i poslati e da trae enu za njega po cijelom
carstvu. Staviti e i straara kod Korevskog.
- K-a obea da e nai vilinski lijepe ene za O, a Ali-paa (hercegovac) koji ima medene rijei ii
e kod Poljaka, on zna puno i jai na jeziku nego na ruci, zbog toga je od pastira je doa na
mjesto ovjeka kojeg se na dvoru cijeni. Rizvan-pai (nije povijesno lice) je dana straa
korevskog, jer je sam bio rob istog pana. Uto je i no pala.
- Dakle, svaki od navedenih likova postaje u jednom segmentu pjevanja pripovjedaem, izlaui
svoje zamisli o politikom i vojnom jaanju Osmanlijskog Carstva
- time se u ep uvodi drugaija tema od one kranske eksponirane u 1. pjevanju uvodi se ideja i
tema drave i politike moi
3. PJEVANJE
- Dolo je proljee, planovi zaeti u Carigradu na vijeanju sultana sa savjetnicima poinju se
realizirati: carski poklisar Ali-paa odlazi iz Carigrada u Poljsku da sklopi mir s Poljacima.
- Ide s lijepom svitom, car mu je dodao bojnike i bogdanskog vojvodu, Gapara Milostia, hrvata
koji je stolovao na Dunavu. Tjera ga ideja da to prije sklopi mir meu Suncem od Sjevera
(Zigizmund III, poljski kralj) i Mjesecom od Istoi (Osman).
416

pripovjeda izvjeuje o njegovu putovanju kroz Bugarsku i Srbiju. Prolaze kraj rijeke Marice
koja bi bila zaustavila svoj brzi tok kada bi Orfeo pjevao kraj njene obale o ljubavi. Narod (Srbi i
Bugari) pria to se sve deavalo kad bi Orfeo pjevao: sedam vrela bistre vode bi poteklo, jata
ptica bi prenosila svoja gnijezda sa stabla na stablo da uju to skladno pjevanje, skupljale bi se
zvijeri. A Gunduli Orfeja smatra zaetnikom naih narodnih pjesama => bugarkinja, tj.
bugartica, te smatra da je Orfeo bio Bugarin:
Od Orfea ovdi prvo,
neka se uvijek pak zainje,
u zvijer, ptica, kami i drvo
skladne i slatke bugarkinje.

Bugarin ih slavni ostavi

slovinskomu svom jeziku,
djela od slave da u slavi
bugare se u njih viku.

Dodaje kako je u pjesmu stavio "Lesandra Srbina" (tj. Aleksandra velikog jer se smatralo u to
doba da je bio Srbin i da su Makedoniju u njegovo vrijeme nastanjivali Srbi), zatim Stjepana
Uraa i Nemanjie, Kobilia (Milo Obili koji je na Kosovu 1389 ubio sultana Murata I), Marka
Svilojevia (maarski junak, posebice u narodnim pjesmama kojeg su Turci zarobili 1460 i
pogubili u Carigradu), Kraljevia Marka, Laua (Ljudevit I, hrvatski, ugarski i poljski kralj 13421382), Janko vojvoda (Sibinjanin Janko/Janos Hunyadi, junak nae narodne pjesme, umro 1456),
Matiju Korvina, ura Skenderbega (junak nar.pj.,albanac koji se 30tak godina borio protiv
turaka za kr.vjeru i slobodu svog naroda i umro 1466.), iman Batora (erdeljski vojvoda),
zatim poljiki kraljevi Jagelvoci, Vladislavi, Kaimiri i imani (Zigizmundi). Hvali Zigizmunda
III (tretji imenom, slavom prvi, dobio je bio i rusku kralejvsku krunu 1610, ali ju je izgubio
1643), dobio si cara od istoka (Osman II-ovaj Osman) i zapada (oenio je Anu unuku austrijskog
cara Ferdinanda, a kad je ona umrla, njenu sestru Konstanciju). Ovaj s istoka alje poklisare da te
mole za mir. Tvoja najvea slava je u tome to ima sina Vladislava koji je pravi junak, hvali ga,
potie ga na velika djela da o njemu pie, ali e mu biti teko pisati jer je "e se smesti prije nego
izrei stoti dio." Hvali njegove pretke i roake, napominje da ga svi hvale i slave.
Svijetlo Sunce, sini, sini
u vedrinah od istoka,
tjeraj Mjesec k nonoj tmini,
dan da svane s tvoga oka!

=> Mjesec = Osman, Sunce = Vladislav

nakon hvale Vladislavu, vraa se na vezira i njegovo putovanje koji prolazi kraj planina Vito,
Kunovice i Blakana, spominje mit o Marsu koji se rodio u Trakiji i tamo kovao oruje, zatim
prolazi po visoravni Provadiji podno grada Varne koji je na obali Crnog mora, zatim kraj ravnice
Dobrue (izmeu Crnog mora na istoku i Dunava na S i Z), ide prema Podunavlju,prolazi
Nikopolje, Drstero, , hvali u tim krajevima bogatstvo priode i plodnost, kao i vrijednost ljudi,
prelazi Dunavu u elijama (grad Kilija na uu Dunava) i na kraju ujae u bogdanska polja, tj. na
mjesto bive bitke i lovi ga tuga jer okolo vidi kosti turskih vojnika. Ide dalje, ostavlja Rumunje
(Ugrovlasi) na Z, a Crno more na I, na kraju se ipak oglasi od tuge svojoj druini i pita ih
prepoznaju li mjesto gdje je njihova vojska pala prolog ljeta. Beg ga moli da ispria to je bilo.
Dakle, dovevi dalje Ali-pau na bogdansko polje, gdje se prole godine odigrao sukob izmeu
Poljaka i Turaka, naratoru se otvara mogunost da u naraciju uvede temu hoimske bitke
tema putovanja otvara epu novu kompozicijsku mogunost da dogaaji koji su se dogodili u
razliita vremena, ali na jednom te istom mjestu, legitimno uu u ep kao prostorno motiviran dio
epske grae i da se ukomponiraju u pripovijedano i pripovjedno vrijeme kao njihova suvremenost
i ovdje se vidi pjesnikova opsjednutost prolaznou, kao npr:
Vrijeme mrakom od zabiti
***
cara i carska krije imena:
Mru gradovi ogrnuti
samo je svijetla vik na sviti
od kamenja stanovita,
djela uzmnonijeh uspomena.
a od umrle ovjek puti
417

ali er ne ima vjenijeh lita.

Ah, ponosna naa udi!
I jes jote ki se vara,
i u ivotu tvrd se sudi,
vide kami da se obara!
(misli da e vjeno ivjeti iako vidi i kamen
da propada)

418

4. PJEVANJE
- Jaui preko prologodinjeg bojita, Ali-paa teka srca pria pratiocu, bogdanskom vojvodi, o
nepreglednoj vojsci koja se tu sabrala i o samoj borbi. Zapoinje alopojkom kako je to bio veliki
poraz, Obziru se na gomile / kost ke svud lee okoli, / sdi ke se stre sile, / misli koja krv se
proli! /
- govori gdje je tko bio i kako se odvijala borba. Poljaci su se utaborili pod Hoimom, rijeka Nester
ih je titila na S, grad i brezuljci na I, na Z su iskopali jame.
- pretjerano istie Vladislavovu hrabrost, junatvo i vojniku spretnost.
- Carski atori su bili podignuti na breuljku u obliku raskonog ljetnikovca, a bili su ukraeni
svilom, zaltom, krznom, a bili su veliki toliko da su izgledali kao grad. (6000 vojnika je uvalo
sultanov ator), a bio je tu ator velikog vezira Huseina koji je nadzirao 10000 vojnika, a u blizini
sultanovog i Ali-age, voe janjiara (30 000). Ali su skoro meu njima teli poljaci sultana (ako
sam dobro skontala), a spasio ga je Alija, vjerni aga. Da su svi turci tako ratovali kosti koje su
ovdje bile bi poljske, a ne turske.
- nabraja dalje ljude koji su se borili: s 15000 vojnika bio je tu i junak Dervi, koji je bio uzrok tog
turskog poraza, jer je prvi uzmaknuo i ostavio cara, on je uzrok prvi to se omastio poljski ma
turskom krvi (ostao je iv jer se spominje u 18. i 19. pjevanju). Blizu je bio i Hrvat Memija sa
svojih 20000 u 100 eta, a u blizini su bile i 3 ete delija koji su strano izgedali (to su konjanici
u vezirovoj ili carevoj pratnji, njih su obino slali u prve redove da ve svojim izgledom prestrae
protivnika) i koji umjesto Boga dinar slue, ne uzda se drug u druga, a samokrese nose kao
oruje. Njih vodi Omer koji je bio najvei razbojnik i lupe meu njima. Jusuf Bonjak iz
Maglaja, begler-beg rumelski je vodio 50000 vojnika i postavio je most preko Dunava. Skenderpaa s 12000 vojnika koji je razbio poljsku vojsku na Cecorskom polju kod Jaa i poginu u
Hoimkoj bitci.
- Prvo je poljake napao Gapar sa svojim junacima, al mu se to vratilo, Sokolovi, paa od Bosne s
16 000 junaka, ugl bilo ih je pun kurac, i bili su lijepo obueni :D aaaa.. Hercegovce or-Husain
paa s 10 000, u kouljama od ice i s pukama. Mahumet Karaka, budimski paa , veliki junak
koji je trebao doi na mjesto vleikog vezira umjesto Husaina i dobiti ljubavnicu i Budim da njime
vlada, ali je poginuo prije toga od Vladislavove ruke. To je zaslijepilo sultana koji je odluio
Poljake ii razbiti sred njihova tabora. Govori kako truska vojska nije ni mogla pobjediti kad je
ostala bez takvih junaka. Bio je tu i natolijski begler-beg s 6 000 samih junaka. Arapi su neki bili
s njima, 9000, bez asti i doma, samo tete i plijene. uglavnom,, bilo je tu puno junaka, koji su
slavu stekli slijedei hrabrog Dilavera koji je na prsima uvijek imao sliku svoje ljube, Slavojke
Adamkinje (nije povijesno lice), koju je dobio borbom i oteo sinu kralja Perzije. Oteo je Osmana
iz ruku Poljaka i zbog toga ga je Osman postavio za velikog vezira, a s tog poloaja maknuo
husein-pau. Kod njega su i Armeni, 15 000 sa strijelama i likovima i govzdenim tapovima.
Abas-paa sa svojim junacima.
- Uz ostale junake spominje i Sokolicu, ker velikog Mongola u ijoj je drubi 12 ratnica, dole su
se boriti na strani Turaka. U rukama im koplja, zlatnih kosa i jau bijele konje, sablja im o pasu,
po svemu djeluju kao vile iz gore. A Sokolica moe ukrotiti divlje konje bre od vjetra, osim po
imenu i ljepoti je kao mukarac, ak lovi i zvjeri po planini. Zaljubljena je u Osmana, a i on u nju,
ali se on to ne usudi otkriti. Zaljubljena je, ali krije i ona to, strah ju da ju car en bi uzeo za
robinju, pa nema mira u zbog toga. Ide glas da ju poljaci nisu uspjeli dobiti i da sad po krajini
robi, plijeni, bije, sjee.
- Oao je i egipanin Misir s dvakrat stotin trista, svi jako ureeni u zlatu i srebru. Jemir sa svojih
30 000 Tatara (to su krinski tatari koji su sultanu plaali hara), a plijenili su i palili dok ih nije
jai dobio - pan Zamoski. Sultanova je vojska bila ogromna, bez kraja i poetka, cijeli bi svijet
mogla prekriti i prodrijeti, ali sve to je bilo puno ljudi sad je puno kosti.
419

ovo pjevanje pokazuje da dogaaji hoimske bitke nisu ustrukturirani u ep samo kao eksterna
analepsa, nego mnogo vre: o dogaajima i pojedinim aspektima hoimske bitke pripovijeda
Ali-paa, i sam sudionik tog zbivanja, a pripovijeda ih bogdanskom begu, svojem pratiocu
- Ali-paina naracija o prologodinjem dogaaju je dogaanje ukomponirano u sadanje zbivanje,
i to na nakoliko naina:
a) postupkom dodjeljivanja uloge naratora liku koji je u sadanjem zbivanju protagonist radnje
b) koncepcijom identinog prostora
c) dodatnim jezinim signalima kojima se uspostavlja dimenzija sadanjosti (Ali-paa
upotrebljava rijei gledaj, vidi, tu, ovdje)
5. PJEVANJE
- Pjevanje zapoinje prisjeanjem na priu u kojoj Kserkso (Serso), perzijski kralj na Helespontu
promatra svoju golemu vojsku koju je poveo protiv Grka rekao da smatra da je najmoniji
vladar i najsretniji ovjek na svijetu, ali je ubrzo zaplakao kad je pomislio kako je kratak ljudski
ivoti da od onog mnotva snanih ljudi za stotinu godina nee biti niti jednoga.
- Opomena Osmanu ako se i on tako veselio kad je vidio toliko svojih vojnika, ali si kasnije
mogao plakati i vie kad su polje prekrila njihova tijela. Ali-pau koi u grlu od svih tih kostiju,
a vide se negdje i zamrznuta tijela s konjima jer je snijeg pao i zaledio ih. Konj mu se prepao
mnogo puta kad je treba prei preko mrtvog konjanika i konja, a njega je srce stezalo jer bi tu i
tamo vidio ubijena roaka ili prijatelja. I tako je iao no i dan, da im prije proe polje. 30.dan
je doao do rijeke Nester. Tu je predao bogdanskog vojvodu ljudima koji su ga doli pokupiti, a
on je s drubom preao rijeku.
- im je stupio u Podolje, vidio je jednog viteza na konju, U ruci mu koplje, u bijelom je oklopu,
lice mu se ne vidi od kacige i kao pravi bojnik izgleda, ali to je ensko, a ne muko, to je
Krunoslava, Korevskog vjerenica. Otkad su ga turci zarobili ona oruje nije ispustila iz ruke.
Slavna je bil po svom baratnju orujem kojem ju je otac uio od malena.Pria se da kad je dobio
nju za ker da mu je umrla ena, a Krunoslavi je umjesto koljevke i povoja dao tit i oklop.
Bojnom trubom ju je uspavljivao, lavliinim mljekom dojio. Jo malenu je nauio vladati
sabljom iz zabave i na nejaku joj glavu stavio kacigu. Kad je narasla izrasla je u lijepu djevojku,
a konja je jahala poput vjetra na planinama. Al joj je ljubav svojom moi dala jo jae oruje:
luk su joj oi, tetiva kosa, a pogled strijele.Dal orujem, dal ljepotom dobivala je svaija srca i
ivote. Otac ratnik naao joj je i ratnika za vjerenika Korevskog koji je isto bio veliki junak.
Uto se i Gapar Milosti odvrgao caru i poetak krvavih ratnih zgoda je poeo. Suprotiv Turaka
je stao i Korevski, a slijedila ga je i Krunoslava, jer je i u nje srce koje se ne boji smrti i ne
moe ga pustiti da se sam bori, a on je odgovrioda je sretan kad u boju ima nju za druga. Ali ako
i ti doe tko e mjesta uvati da ih Turci ne harae i pale? Ti uvaj mjesta od Turaka, a ja u ii
u boj da ih tjeram i sline molbe joj je uputio, pa ona osta, a on ode u boj. Kad je dolo vrijeme
boja odmah je nasrnuo na Turke i omastio njihovom krvlju zemlju. I dobio bi tad svakoga da ga
Bogdanci nisu ostavili i pobjegli u planine traiti zaklon. Otiao je za njima da ih vrati u bitku,
ali su oni postavili zapreke da je teko doi do njih, ruili stabla itd. i dok je on zaobilazio
zapreke, pao je u grmlje, konj mu pobjegao. Iz zasjeda su tad skoili nevjernici. Borio se s
njima, ali mu je usred borbe pukao ma. Ni to ga ne zaustavlja, bori se i dalje, ali je sve vie
ljudi i na kraju ga je 200 ruka svezalo i tako je on zarobljen, nije ga pobjedio neprijatelj nego
nesrea. Izdali su ga i Turcima dali oni koje je on iao braniti od Turskog ropstva. Kad je to
ula, Krunosava je krenula na konju da ga oslobodi, ne podnosi ona tugovanja. Kad je shvatila
da to ne moe ostvariti za osvetu je sva bogdanska sela spalila. Pa da oslobodi Korevskog
krenula je vojevati s Vladislavom i uskoro je sama zaprijetila Osmanovoj glavi, prola kroz
vojsku borei se i dola do njegova atora i traila ga da izae njoj nasuprot i da joj da
Korevskog, ako to ne uini ona e mu ga silom ugrabiti usred Carigrada. Ako pobjedim,
zamijeniti u tebe kao svoga roba za njega, a ako izgubim, ja u isplatiti nas dvoje u zlatu. Car
420

uze koplje, skoi na konja, uva ga 12 paa, ali dolazi Sokolica da bi zatitla svoju ljubav, krene
u trk i zaprijeti Krunosavi da e je ubit i nema smisla da jedan car izlazi pred tebe ako nisi
dostojan da mene dobije. Poljaci mislili da je Sokolica muko, Turci da je Krunoslava muko.
Krenuslava kao vita jela, a konj joj cijeli u zlatu, na titu joj feniks koji gleda u sunce, a pie :
Mrem za ivjet s tvoga plama. Sokolica djeluje kao sokol, uznosita je, ponosna i ohola. Njen
je konj sivi soko, ima sokolova krila srce oganj, plamen oko, na njenom je titu je slon koji se
klanja mladom mjesecu (to je simbol muhamedstva), a pie: Samom tebi! (tj, da se klanja
samo Osmanu, istonom mjesecu). Osman to gleda, srce mu vene, ezne, blijedi i kae: da se ne
upuuje u boj bez njega, da mu je srce odnjela i naziva ju caricom svoga carstva. S druge strane
stoji kraljevi i gleda u gizdavu Krunosalvu i gleda kako e se ona boriti jer zna da joj o tome
ovisi hoe li osloboditi vjerenika. Zato su obe spremen pokazati koliko su jake i spretne. Usred
vojski na polju kreu se boriti njih dvije, svaka na svom konju, i objema se koplje skri pri
prvom susretu. Izvlae sablje, mauju se, padaju teki udarci, pokazuju obje istu snagu,
spretnost i sranost. Tvrdi titovi, cijeli oklopi, jo nitko nije ranjen. U jednom trenu su im
odletjele kacige s glave, prosule se kose i umjesto dva viteza pokazale se dve mlade djevojice.
Svi ih gledaju bez daha, a tko ne ili mu je srce od leda ili ga nema. Pol vojske se zaljubilo u
njihi svih je strah da ni jedna ni druga ne nastradaju i u taj as su svi potekli s kopljima,
sabljama, konjjima da razvrgnu njihov boj. Razmee se i zamee iz boja u boj hui i jai, ali uto
je palo since i dola je no, pa Turke i Poljake vratila u tabore, ali su njih obje bile ive.
Krunoslavu vraaju na silu jer se neda jer nije zatola Sokolicu, jer bi nju mogla zamijeniti za
Korevskog, pa je krenula za njom od polja na kom se odvijala bitka jer je ula da je juer tuda
Sokolica s drugaricama svojim projahala, a dok ju ne nae, mirna nije. Konja podbada i juri za
njom, ali je vidjela tad turskog poklisara (aka Ali-pau), die koplje i vidi da su u miru jer imaju
bijele zastave. Poklisar ju prepoznaje oruju i titu tko je ona. I poslao joj u susret svog najbreg
konjanika koji joj je rekao zato ide kod poljskog kralja. Onda doe do njih i sjeti se da pita za
svoga dragog. Rekla je poklisaru da je vjerojatno uo za nju i moda i vidio njena djela, ali
vjerojatno nije uo da joj je dragi zarobljen, pa te molim da mi kae gdje je i je li iv korevski.
A-p joj odgovara da svi znaju za nju i njena djela, govori joj kako je Korevski iv, ali je u
tamnici i uva ga mnogobrojna straa i nemogue ga je osloboditi. To je Krunosalvi sve teko
palo, krenule joj suze, pozdravi poklisara i krene drugim putem, sram ju je to plae.
- uvoenje toga lika u naraciju o sadanjoj radnji motivacija je za sljedeu eksternu analepsu: za
priu o sudbini Krunoslave, o njezinu ratovanju u prologodinjem boju, dvoboju sa Sokolicom
- istodobno, njezina je funkcija povezivanje prole radnje s buduom radnjom: sudbina njezina
vjerenika Korevskog proizlazi iz hoimske bitke, a njezino putovanje u Carigrad jedna je od
fabularnih linija carigradskih dogaaja u kojima Osman pogiba
- Kad je Krunosavi rekao to je s Korevskim, Ali-paa nastavlja put.
6. PJEVANJE
- nastavlja se znaajna funkcija Krunslavina lika u organizaciji kompozicije epa
- Nesretna zbog vijesti o svom vjereniku, Krunoslava se povlai u umu i dolazi do izvora,
nastavlja plakati i govori o svojoj boli, kako ne moe do svog vjerenika, a bez njega kao da nije
iva, a najgore joj je to ga ne moe osloboditi. to e mi svi dragulji, zato da budem vladarica
podunavskim narodima, kad je pravo blago u tuim rukama? Zaula je iz ume glas pastira
Miljenka koji pjeva u diple o vili koja ga je stravila, Rumenki, koja ga ne eli, a on ju voli. Kad
je pastir prestao pjevati, Krunoslava ronei suze nastavlja tugovati i zavidi pastiri jer on nije
toliko nesretan kao ona, nada se nakon kratke ljubavne muke dugotrajnoj srei, a i njegova je
vila blizu, a njen vjerenik je daleko. Njoj ni dugo tugovanje ne moe donjeti ni malo nade.
Tuila bi se i dalje, ali joj onda pomislila da to trai pomo u suzama, a ne u mau, kao to je
to inae hrabro radila. Naplati svaku suzu rijekom turske krvi, nema te strae i zidova koji tebe
mogu zaustaviti. Onda je opet lovi sumnja da kako moe ona jedna svima odoliti u Carigradu,
421

Tad joj na pamet dolazi i ideja da ode u Carigrad, ne moe cijelo vrijeme biti neprimjeena
tamo, a i tvrde zidove kojima je korevski ograen ne moe samam oboriti, a ni preletjeti jer
nema krila. uvaj i svoju slobodu i svoj ivot, jer to tvoj vjerenik vie od ieg cijeni, kad bi
uo za tvoju smrt, on bi umro od alosti. Time se tjei dok ne bude sa svojim vjerenikom sred
rodnih polja. Odluuje ii mirno, tj. otkupiti njegovu slobodu zlatom, jer su turci pohlepni za
zlatom, a ona je navodno jako bogata. Skupi zlato i blago i snjime ide u Carigrad. Ta zadnja
misao joj se svidjela, pa ju je odluila ostvariti. U nekoliko dana je skupila zlata, blaga i dragog
kamenja, preruila se u ugarsku haljinu, smislila si ugarsko ime i izgledala kao mladi ugarski
vojnik. Tako obuena uskoro je stigla u Carigrad i poela traiti nain da mitom ili varkom
oslobodi Korevskog.
- U to vrijeme u Carigradu mladi Osman nestrpljivo eka Ali-pau s vijestima o miru s Poljacima.
Razmiljajui mnogo o tome, Osman je zbog svoje nestrpljivosti drao da mu je poklisar
prespor, prelijen. A eli da doe im prije, kako bi mogao krenuti na istok da skupi vojsku
kojom e janjiare vratiti na zakone stare. Prvo planira pobjediti perzijskog kralja, a onda e
prei i na ostala slavna carstca, panjolsko, njemako, francusko, a na kraju krenut i na Poljake.
Tako se naglei zaboravio je na boj s Poljacima u kojem je doivio poraz i uvidio snagu i salvu
Vladislavovu. Zatim pjesnik opet daje hvale Vladislavu, opominjujui tako Osmana da nije on
jo spreman za takve podvige, jer je jedva ivu glavu izvukao u tom boju s V. I daje eljno
iekuja Ali-pau, ali i Kazlar- agu koji je otiao da nae za Osmana djevojke plemenita roda.
Kazlar-aga je oteo djevojice iz raznih mjesta, a svaka je po ljepoti dostojna da bude carica, te
je s njima doao na mjesto gdje je nekada bila Troja.
- Dovevi Krunoslavu u Carigrad, narator moe nastaviti pripovijedati o Osmanu kojega je tu
ostavio u 2. pjevanju da nestrpljivo eka poklisara iz Poljske s vijestima o miru
- dovoenjem Krunoslave u Carigrad otvara se mogunost i drugoj fabularnoj liniji putovanja
putovanja Kazlar-age koji kree iz Carigrada u potragu za djevojkama plemenita roda
7. PJEVANJE
- tema Kazlar-agina putovanja nastavlja se kroz cijelo ovo pjevanje.
- Pjesnik nas u pjevanje uvodi pripovijedanjem o povijesti Troje (kako je bila velika i slavna i
gospodarila I-om, pa su je grci unitili)
- Dolo je jutro i on je s djevojicama na I krenuo brodom, te poeo obilaziti grke otoke i usput
pripovijeda o mitovima vezanim uz krajeve kojima prolazi (Hela i Friks, Kserko koji je dao
izbeavati i igosati more jer mu je sruilo most od laa, Leandro koji je preplivavao more do
svoje djevojke Here s druge obale, ), ubacuje refleksije o oholosti i snazi mora koja je i
Leandroa kotala ivota. Prolazi kraj otoka Teneda (gdje su Grci sakrili brodove da bi Trojanci
mislil da su se vratili u Grku), Lena, Lezba, ia i po otocima trai dalje djevojke za Osmana.
- Obitelji i one plau jer im ih odvode, a one jer e morati raati turske robove (ima li teeg
nasilja od ovog u kojem nam se uzimlju djeca), ubacuje refleksiju o vrijednosti slobode:
slobodo slatka i draga,
izvrsno te vik ne ljubi,
ni poznava tvoga blaga
tko te ovako ne izgubi!

Otete djevojice obitelj ispraa s plaem sve do obale, jer misle da e to biti robinje caru, a ne
ljubavnice, pa ele da se digne oluja i potopi brod, jer bolje i tako nego da budu careve robinje.
Prolazi otoke Samo, Andro, Ikarija, Delo (tu su se rodili Apolon, bof sunca i artemida, bozica
mjeseca, a tu je i apolonov hram i proroite bilo), nekad slane, a sada puste. Prolazi Naso
(posveen bogu vina Bakhu), Paro (poznat po mramoru), itera (Kitera: posveen Afroditi,
boici ljubavi i ljepote), prolazi gradove Gnido i Pafo, otok iro (Skiros gdje je boica Tetida za
vrijeme trojanskog rata sakrila Ahileja sina obukavi ga u ensku odjeu.), ugl, svi ti nekad
slavni otoci su sada uglavnom pusti i obrasli... prolazi pored planina Olimp, Peleo i Osu.
422

Ubacuje refleksiju o promjenjivosti sree:

Tako srea svim puziva
u promjeni vjenijeh doba
promjenivat sve uiva
roba u kralja, kralj u roba.
***
Na veliko svaije smjenje
osta u temu izgled tada:
tko visoko prem se penje
da nizoko sasma pada.

I o tome kako su te neke planine male, ali su narasle jer su pjesnici o njima pisali, a o neke
velike stvari su ostale male jer o njima nije imao tko pisati.
Sreo je na moru druge lae koje su ile s istim zadatkom okolo, prole nebrojene otoke
Egejskog mora i krenuli su se vraati prema Ateni zajedno s K-a. Onda je obiao sve drave
grkih strana, gdje su u stara vemena bili gradovi Atena, Argo, Sparta, Teba, Korint i Mikena, a
koji su dali 7 slavnih mudaraca i puno hrabrih vojvoda, ali te kriposti vie nema niti imena, s
gradovima je pala i prijanja slava. Zatim hvali grku prolost, zakone, slobodu, vojnu
sposobnost, ali govori kako su ovi porazi doli zbog nekadanjeg nevjernitva, to ti je kazna s
neba. Zatim iao preko Livadije (srednja Grka) i proao kraj Korintskog zaljeva, prisjeajui se
bitke Marka Antonija i Augusta, gdje je August dobio MA jer je ovaj okrenuo brodove da bi
iao za Kleopatrom, kao i bitke kod Levanta u kojoj je Don Juan +austria, panjolski vitez
potukao Turke. Zatim K-a ide do preko Farsalje (Farsalos u Tesaliji) gdje je Cezar potukao
Pompeja i time je unitena sloboda (jer je Pompej, kojeg je podravao rimski senat i cijeli Istok,
htio uspostaviti republiku, a Cezar, kojeg je podravao Zapad, monarhiju), pa su tako rimljani
sami sebi krivi za raspad, kao poput visokog drveta u planini kojeg crv polako izjeda iznutra, pa
ga na kraju sama njegova teina obori.
Tad je Kazlar-aga jaui up za Sunanicu iz Smedereva koja je prekrasna i ne elei se ni
odmoriti krenuo je do njenog grada, proavi tako kraj Pela i Filipa (gdje se rodio Aleksandar
veliki), Kosovo polje gdje je Milo ubio opakog cara, pa kraj Toplice do Smedereva, a svojima
je naredio da trae dalje drugim zemljama dok ne dou do Arbanije.

Obiao je sve istone i june krajejeve i doznavi za lijepu Sunanicu uri se u Smederevo
opisujui Kazlar-agino putovanje grkim otocima i grkom zemljom, pripovjeda se vrlo malo
zadrava na samom putovanju, a mnogo vie pripovijeda reminiscencije iz povijesti grkih
zemalja i iz europske povijesti u cjelini:
- pripovjeda se pokazuje ne samo pripovjedaem dogaaja, nego i kao obrazovan politiki
ovjek, kao poeta doctus koji posjeduje povijesno-politiko sveznanje o europskoj povijesti,
civilizaciji i kulturi
- tema putovanja je kao i tema ratovanja dobila status najproirenije teme epa
8. PJEVANJE
- opisuje se Kazlar-agin dolazak u Smederevo i otmica Sunanice
- mislim da poetku pjevanja opisuje ljepotu Sunanice...ili neto drugo hvali, ali nek me pogodi
grom ako mogu skuzit shta... aaaaaaaaaaaaaaaaaaa...prvi "mrzim-ovo-djelo-i-ne-mogu-ga-daljeitati" napadaj. A, hvali Sunanicinu ljepotu i kriposti i bla.. a tek kad se jo zdrui s carem,
gdje e joj onda biti kraj.... Na Sunanicu je i Vladislav pikirao, a nije je jo ni vidio.
Neeeeeeeeeeeee.. sve sam krivo skontala, oito. Ugl, ini se da ipak pjesnik apostrofira Ceciliju
Renatu, Vladisalvovu zarunicu kojoj je ve porodom bilo odlueno da e postati kraljica (jer je
bila ker Ferdinanda II), pa Osman zavidi Vladislavu na takvoj vjerenici, jer takvu ne moe
nai, jedno je sunce na nebu, jedna je takva ljepotica, pa je Osman uzalud dao traiti takvu
vjerenicu poput nje, u tome e imati sree kao i u boju.
423

Doao je Kazlar-aga u Smederevo da pronae Sunanicu, Ljubdragovu ker (nije historijsko

lice). S je brinula za svog oca, starca slijepca, ije je unkundjed slavni despot ur i Jerina, ali
su mu Turci oteli gospodstvo, ipak na njegovoj udi i djelima se vidi da je plemenit. Nema vie
kraljevstvo svojih djedova, nego livadu, uvaju ga psi, prijatelji su mu pastiri, ivi u priprostoj
kui, spava na slami. Tako on ivi svoje zadnje dane, usluuje ga ker, a nekada je imao 12
sinova, ali su svi umrli to od Turaka, to od gusara, na moru. Zadnji su bili ostali Janko i Lau
kao utjeha ocu i drutvo z razgovor, ali su i oni uskoro umrli: Janko u bogdanskom boju od
Turaka, Lau u isto vrijeme kod kue. Pa je starac poeo plakati i suze su ga oslijepile koliko je
plakao i umro bi bio da nije bilo Sunanice. Nada se unucima od nje, ali ona se zavjetovala
Bogu, on zna za tu njenu odluku i trpi potiho svoju muku i misli da e se ta njena djevojaka
odluka promijeniti kad se zaljubi, pa je od bugarskih sela (!pjesnik misli da su sela u okolici
Smedereva bugarska) skupio mlde da plee i pjeva, igraju igre. Doli svi, rade sve to, pastiri se
natjeu u sviranju u diple, pastirice u pletenju vijenaca. To je sjelo skupio Ljubdrag kako bi od
tih maldih Sunanica moda nekog izabrla za vjerenika. Sunanica ne voli sjela, ali ih prihvaa
kao oevu zapovjed, a ona je najljepa meu svima (zlatna kosa, sjajna pogleda, vjenac u kosi,
rumeno lice, rumena usta puna smijeha, bijelih prsa,). Plee i ona, a cvjee misli da su njene oi
sunce, pa cvate, ona ih bere, seljani pleu kolo i tad Radmio zapone: cca:"hajdmo se svi
zabaviti i pjevati, uivajmo ok smo mldi, volimo i ispunjajmo si elje, a to je lijepo oima,
neka ne bude daleko ni od srca i da se dvoje koji se vole, da se u sve dani vesele ivei kao
jedno. "
u njegov govor ubacuje i temu prolaznosti:
Pojmo, pojmo, drubo, draga!
Bjei mlados, leti vrime;
od prolitja doba blaga
uivajmo prije zime!

Svi nastavljaju plesati, 2 zaimlju, ostalih ih prate u pjesmi, pa su pjevali 4 mlada seljana, prvi
je pjevao o hercegu Stjepanu (Vukiu-Kosau), kome je otac oteo vjerenicu, koji se onda zbog
toga poturio, te kasnije vratio s turcima i unitio rod Kosaa. Drugi je pjevao o tome kako je
Janko Sibinjanin spsio Beograd kad ga je opkolio Muhamed II, a on ga je potjerao u Sofiju.
Trei o tome kako je despot ura nakon to su turci 1438 zauzeli smederevo pobjegao u
Dlmciju, pa u Ugarsku, namuljao Vladislva I da se sukobi protiv Murata II, to je on i napravio
i pobjedio ga na na Moravi blizu Nia 1443. etvrti je pjevo o kralju Matijau Korvinu kojeg su
izvukli iz tamnice da sjedne na prijestolje, a esto ga je u boju mijenjao Vuk brankovi, sin
despota ura, zvan u narod.pj. Zmaj despot Vuk. Pjevale se i druge bugartice, kad je doao
Kazlar-aga i smeo igre. Traio je po Smederevu Sunanicu, pa kad su mu rekli da je na selu s
ocem, pourio se tamo i ugledao prekrasnu Sunanicu, svi su se prestraili, umuknuli,
pokuavaju nekako umaknuti. Nato im se K-a obratio i rekao da se nemaju ega bojti, jer im
njegov dolazak nee izazvati tugu, nego da daju i njemu malo mjesta, pa je sjeo sam meu
pastire. Zatim Ljubdraga moli da mu kae svoje pretke... Ljubdrag mu govori sljedee: Lazar,
despot od Servije, tj. knez Lazar je svoje 2 keri udao za 2 junaka: Vukosavu je dao Milou
Kobiliu, a Maru Vuku Brankoviu. Od Mare se i od Vuka rodio slavni despot ura. Od ura
se i od Jerine, rodila Mara koju je ura dao sultanu Muratu II, s njim je ura sklopio mir
1427. i obeao da se nee udruiti s ugarima protiv njega. Tim su mirom sultanu pripali srpski
gradovi koje je do tada zauzeo, pa se ura udurio sa Sigismundom, ugarskim kraljem i napao
1432 Turke. Kako bi ublaio sulatana koji je sad namjeravao zauzeti cijelu Srbiju, ura mu
posla na dvor kao taoce svoja 2 sina, Grgura i Stjepana. Njih je sultan bacio u tamnicu u
Drinopolju, a 1438 je iao napasti Smederevo. Pred Turcima je ura pobjegao Albrechtu,
ugarskom kralju, a u Smederevu ostavio sina Grgura koji je pobjegao iz tamnice. Grgur nije
mogao odolijeti turskoj sili, pa je predao sultanu Smederevo, on ga je ponovno bacio u tamnicu
424

i oba brata oslijepio. Uvidjevi da nee moi iz svoje zemlje istjerati Turke, je poslije
Albrechtove smrti pobjegao preko Zagreba na more. Zna se da je 1441 bio u Dubrovniku, gdje
je pohrani odragocijenosti u iznosu od 80 000 dukata. Unato Muratovu zahtjevu
Duborvanima da predaju njemu i da onda nee morati plaati hara, te da e im dati neke
susjedne zemlje. Dubrovani nisu htjeli predati , nego mu poruie da napusti Dubrovnik. On
je otiao u Ugarsku, a Murat nije dirao u Dubrovane, divei se njihovoj vjeri i vrstoj rijei
koju su dali i nisu ga predali iako su i sami bili izloeni najveoj opasnosti.
A gunduli to malo mijenja i kae da je ureve sinove doveo na prijevaru kod sebe, pa napao
zemlju i jedva je ura pobjegao i spasio ivu glavu, a Jerina, izgnana iz Smedereva, poe u
ugarske strane traiti ura i ree mu kako im je gospodstvo uniteno, a kako su Grgur i
Stjepan, njegovi sinovi, kod cara u tmnici oslijepljeni, njih dvojica su po jednom glasniku su
majci poslali vijesti o tome, a kao razlog osljepljivanja navode da ne bi oni bili oslonac svojim
roditeljima. Tue se kako im ni sestra njihova, Muratova ena, nije htjela pomoi, ve mu je
savjetovala da ih oslijepi. Nije ju ganula ni njihova ljubav, dva mlaa brata, jer ima srce od
kamena. Ako nam, majko, u Budimo bude traila nevjeste koju e nam hvalu dati? Da smo
ivi junaci, ali smo slijepi robovi Turcima. ura se na te rijei koje mu je Jerina prenijela
rasplae, ostane bez rijei, i na kraju prgovori: izgubili smo sve na svijetu,a jmo se potruditi da
u starosti ne budemo turskim robovima, ajmo nas dvoje do Dubrovnika, tamo da budeo
slobodni. Murat je saznao da je sa svojim blagom otiao u Du, pa je poklisare poslao u Du,
poslavi knezu i vijeu darove da mu predaju, a ako ne, onda e ih ii napasti. Ali Du, koji
nosi krunu slobode, nije podmitljiv zlatom ili prestraiv bojom, nije pokleknup u svojoj vjeri, a
car se udei ree: "Cje tve vjere krepke toli / vik e ivjet, Dubrovnie! Tako se i desilo i Du
jo uvijek stoji izmeu Lava i Zmaja (Venecije i Turaka). Onda ide malo hvale Du oko njegove
slobde i da uvijek bude takav, a oko njega Turci i mleci grabe sve to stignu. I dok su njegovi
susjedi robovi, ti si na prijestolju slobode. U tom se gradu spasio, a ja sam unuk od unaka i od
nas nitko nije ostao osim mene i moje jedine keri.
Kad je to K-a uo, skine zlatnu maramu, ode do Sunanice i blago joj ree da e njena srea biti
jo vea, jer e sultanu biti ena. Sunanica tada spusti pogled od srama, a K-a pozove svoju
drubu, a kako ona nije eljeli ii, oteo ju je slijepom ocu, ona se neda, ali uzalud. Ljubdrag
kuka kako ga je sad jo i to snalo u starosti. I to ga smrt nije pokosila ve, nego ovako polako
od svakog udarca umire. Ali tuenje mu nita nije pomoglo, jer je K-a ve daleko bio sa
Sunanicom, koja se isprva uinila kamenom stijenom od straha, vie je mrtva nego iva. I ona
se tui na to kako bi joj bolje bilo da se nije ni rodila, nego ovako, i brine se to e biti s njenim
ocem sad kad nema nje. Boji se i zbog svoje asti jer se Bogu bila zavjetovala i za to je spremna
podnejti i najgoru muku i smrt. Ako me ne moe oteti turcima, doi bar da gane skup oholi i
plaem ih namoli da me tebi vrate, da moj otkup umjesto u zlatu bude u suzama. Ali nigdje
nema nikoga tko bi mi pomogao, oe, zar si me i ti ostavio. Td joj se K-a obratio i rekao da je
ve dosta plakala i neka uti ve jednom. urivi k Carigradu, vide vjesnika koji dolazi prema
njima, daje im carsko pismo u kojem je Osman K-a otkrio svoga srca elje da se vrati u
Carigrad i dovede djevojek koje je do sada skupio i da poalje da se pronae Sokolica, jer on
udi da ga na istok i ona prati, jer se zaelio nje, ali tu misao nije otkirio nikom drugome, krijui
ljubavnu elju eljom za ratom. K-a alje jednog turina po Sokolicu u poljske krajeve, jer je
ona sa svojim drugaricama za osvetiti Osmanov poraz inila rasap tamo.
ini se vjerojatnim da je glavna funkcija Kazlar-agina lika i otmice srpske djevojke u tome to
omoguuje uvoenje teme srpske povijesti, a i Dubrovnika, kao i antitetiko eksponiranje teme:
turski osvajai porobljeni krani
nakon Ljubdragove prie o njegovu rodu i naratorove apostrofe Dubrovnika i njegove slobode
nastavlja se radnja koja pripada sadanjosti: Kazlar-aga odvodi Sunanicu
425

- ovo pjevanje u cijelosti zaprima jedna jedina fabularna linija

- na kraju pjevanja navjeuje se budua radnja
9. PJEVANJE
- pjevanje zapoinje apostrofom ljubavi:
Velika se, o Ljubavi,
vlas ognjenih tvojijeh strijela
u pogledu lijepom slavi
oka draga i vesela;
ali vele vea i jaa
u kraljevskom srcu biva
s ka strijele tve potlaa
i sve sile pridobiva.[]

Ta se apostrofa odnsoi na Sokoliinu ljubav prema Osmanu, u znaenju da je velika mo

ljubavi, ali je vea i vrijednija ast koja svladava ljubav, zato je i Sokolica ostavila Osmana, tj,
nije ga dalje pratila, nego je otila u Poljsku po osvetu i to je radila zadnjih godinu dana koliko
je prolo od hoimske bitke. Bila je nemirna to nije mogla ii za njim, a najvei je nemir
osjeala kad bi pala no, koju je morala provoditi daleko od oiju svoga sunca. Bilo joj je mrsko
pred poljacima pokazati kako s turcima bjei iz krvavog rata. Tako je palila i unitvala po
Poljskoj i na kraju stigla u umu pokraj Vrave. Bilo je potkraj kolovoza, zapoinjala je jesen,
osvanula je obljetnica od hoimske bitke. => dakle prema Gunduliu su Poljaci pobjedili Turke
potkraj kolovoza, zapravo su u rujnu 1621. Ugl, skupili se svi vojvode i knezovi i slavili su,
najprije Boga i crkvu, a onda i taj sretan dan. Vladislav i svita su ili u zoru u lov i nain na koji
su lovili zvijeri podsjeao je kako su gonili Turke pred godinu dana. Svi su bili sveano
odjeveni: u grimizu, s biserojem, zaltom, dragim kamenjem, o pasu mu zlatni ma, na vrh glave
perje, s brzim konjem. A njim je i njegov mlai brat i nasljednik Kazimir kojemu s utek probili
plavi brkovi i brada, tek je uao u mladenako doba, a ve mu svie slava. Stjepan, mlai brat
(povijest ga ne spominje), takoer na konju, a i njega e pratiti slava. A varavske djevojke
mlade i lijepe izale su na livadu kraj rijeke Visle, pleu i hvale Vladislava to je razbio Turke i
osigurao svom narodu slobodu i spokoj, te mu na kraju govore da lijepu vjerenicu (Renatu)
odvede ocu u dvore, da bude pir i veselje, a ti ocu podari unuke i uini da se i dalje raaju
junaci, kraljevi nad kraljevima.
Uto iz ume doe Sokolica sa svojih 12 ratnica,zaula je pjesmu i razveselila se, drugarce huka
na osvetu za cara, tursku vjeru. Nije to Mongolkinja ni rekla do kraja, zaletila se ve na konju, a
slijede je i njene ratnice, nagle i hitre u elji da plijen im prije steknu jau konje bre od vjetra.
Opis kako nemilosrdno love Poljakinje, s plijenom su se onda odmakle dalje, a kad su se
Poljakinje osvjestile, poele su vapiti i zazivati, neka oca, neka brau, neke vjerenika, ali ni
jedna jo ne zove Vladislava u pomo jer je to nedostojno, ali ionako nije nikog da ih uje, jer je
okolo njih uma, pa G opisuje ljepotu i stranost prirode koja ih okruuje. Rijeka tu u blizini
stvara jezero. Istone ratnice, umorne i znojne od popodnevne vruine, odlaze u umu da se
osvjee, da im se i konji napasu i domore kraj izvora. A tebe Vladislave, ako e dolaziti otimati
roblej oteto, ekamo te usred ume. Nije ih strah njega ni njegove vojeske, ekaju ga. Sviejtom
e se proiriti glas da smo ti otele ispred grada godpoje plemenite i da ih iz ruku 12 ena nisi
mogao izvui, a navodno si veliki junak. Ali ti ionako ni nema smionosti izai ispred nas, kako
enska snaga ne bi dobila onog koji je dobivao careve. Sokolica poziva drugarice da do se odu
odmoriti kod jezera. Bojnice zaustavljaju svoje konje, s robinjama s konja skau i veu robinje
za stabla. Odlou svoje oruje i idu se okupati u bistroj vodi. Okolna se priroda budi, voda hrli
da ih grli i cjeliva... i sve su bile lijepe...ali najljepa je bila Sokolica, bijelja je od vila i od
labudovog pera. Ta kose i Artemida, boica lova objavila, u jezeru je gola plivala s drugaricama,
a ukazala se i Venera, rodivi se iz morske pjene. Igraju se u vodi, sa svake strane 6, natjeu se i
426

koriste vodu kao oruje i u tom trenu zau se truba, utihne ume, opkoljuju je Vladisalvi druba
njegova. Netko ima koplje, netko puku, lukove, vode hrtove i jastrebove. Iznad vladislava leti
sivi sokol. Odsvuda iskau zvijeri, lovci ih zbijaju u krug, Vladislav skui i govori druini da
ostave zvjeri, da e im upasti bolji lov. Sokolica uvi buku, nareuje drugaricama da uzmu
oruje da se brane jer su ih neprijatelji opkolili. Izlazi iz vode, oblai se na brzinu, uzima sablju
u ruke, nema vremena za obui oklop, stavalja kacigu na glavu i uzjae konja. Druge nisu toliko
brze, a to mogu uiniti gole, pridobivne je svaka, ne od pritvnike sile i snage, nego od svog
srama i prije uzimanja oruja uzimaju odjeu da bi se zatitle, pa su tako lovice ( od lovac :D)
dok su lovile postale lovinom. Vladilsav je zarobio Sokoliinedrugarice, ali ih ne vee, nego im
stavlja strae, a Sokolica, iako je ostala sama ne posustaje i videi da su njene ratnice
zarobljene, ide gdje je najvie vojnika, u elji da oslobodi drugarice udara na vojnike,
pripovjeda opisuje kako je ubila Leha i Kraka, Vitoslava, ura, Gapara, Ostoju, Biserko, ali
su je polako okruili Poljaci, i izvukli 100 maeva naspram njene jedne, bori se ona i dalje, ali
joj usred boja sablja pukla. Ni to ju ne zaustavlja, ali je previe protivnika i prije nego su ju
ubili, Vladisla uljee, brani ju maem od svojih drugova, jer se sjetio kako se borila i kako je na
bogdasnkom polju caru pomo bila. A jo je i prekrasna, pa on ne moe dopustiti da ona pogine
neviteki. Sokolica uvia svoj poloaj, ali da bi sauvala slobodu, ne mari za smrt, pa se neda,
Vladislav joj vie da se preda, jer nema drugog izbora, tj. inae e poginuti. Ona to uvidjevi
skae u rijeku, prepliva ju. Vladisalv ju hvali i slavi i za dar joj solobaa drugarice, vraa im
oklope i oruje, govorei kako njegov ma slui za osloboditi gospoe, a ne za hvatati ih.
Sokolicu ovaj je in zapanjio, i razmilja kako da mu zahvali, pa mu ree da ju nije osvojio
svojim orujem nego plemenitou, daje mu bisernu ogrlicu sa zlatom i dragim kamenjem koju
je imala oko vrata, a na kojoj je pisalo: Svak odstupaj nadalee! / mogorskoga ki sam cara.
To mu je dala za dar, s rijeima da e uvijek njegovo srce nositi u svomu i da vie nikada nee
ii ratovati protiv krana. Stavi oruje na sebe, skoi na konja i krene s drubom prema svome
carstvu. Na tom je putu srela poklisara kojeg je poslao Kazlar-aga i nosi joj poruku od Osmana
da je pozvana da ga sa svojim drugaricama slijedi na Istok, pa ona sva sretna krene put
Carigrada i nema mira jer eli im prije vidjeti cara, kojeg joj nita nije moglo maknuti iz misli.
-

mjesto epske radnje je Poljska

nakon apostrofe ljubavi to se odnosi na Sokoliinu ljubav prema Osmanu pripovjeda
uvodi novu temu: kraljevi Vladislav, koji se u ovom pjevanju javlja prvi put kao djelatni lik, na
godinjicu hoimske bitke lovi s poljskom gospodom u okolici Varave, a lov pripovjedaa
podsjea na tjeranje Turaka nakon hoimske bitke lanjske godine
uvodei temu lova, pripovjedau se otvorila mogunost da u sadanju epsku radnju uvede lik
Vladislava, pozitivnog junaka spjeva
slijedi nova fabularna linija: pripovijeda se o Sokolici i njezinim prijateljicama koje otimaju
poljske gospoe koje povodom obljetnice hoimske pobjede pjevaju i pleu na livadi van grada
u Vladislavovu ast. Dok su one svezane za stabla Sokolica se bezbrino kupa sa svojim
drugaricama.
u tom trenutku pojavljuje se Vladislav i sa svojom pratnjoms kojom je bio u lovu, zarobljuje
hrabre ratnice, osim Sokolice koja se junaki brani i u toj borbi izmeu Sokolice i Poljaka,
Sokolica bi bila stradala da ju u zatitu nije uzeo Vladislav.
kraljevi Vladislav, divei se njezinoj hrabrosti, vraa joj prijateljice. Iznenaena tom
velikodunou, sokolica izjavljuje da se vie nee boriti protiv krana. Otputivi se u svoju
domovinu, putem sretne poklisara koji joj nosi Osmanov poziv da doe u Carigrad.
funkcija te epizodne radnje je mnogostruka:
a) omoguila je uvoenje Vladislavljeva lika u suvremenu radnju
b) omoguila je i evociranje poljsko-turskog sukoba
427

c) omoguila je portretiranje Vladislava: on je milostiv i plemenit

10. PJEVANJE
- Sokolica se vraa u Carigrad poto je dobila Osmanovu poruku
- zatim se naracija opet premjeta u Poljsku gdje je u prethodnom pjevanju ostavljen Vladislav
- Poljaci svi veseli i gospoe osloboene, napravili su obilnu gozbu i slavlje kraj rijeke i u ast
Vladislava diu ae.
- Vladislavu stiu razni glasnici s porukama, prvi da su turske ratnice zatoile varavske gospoe,
drugi da ih je Vladisalv oslobodio, a trei da se vrati u Varavu jer da je stigao sultanov poklisar,
Ali-paa
- Vladisalv se vraa u Varavu, opisuje se Vladislavov povratak: u pratnji Vladislava jae mladi
koji pjeva veliku i dugu pjesmu o prologodinjoj bitci te se na taj nain opet jedan aspekt teme
hoimske bitke uvodi u sadanju radnju i to kroz medij fiktivne usmene dvorske pjesme.
- pjeva o tome kako se car dijete Osman iz Carigrada digao da bi pokorio Poljake, poljski kralj to
uvi sazove vijee, odlue se oduprijeti i ide naredba da ga svi slijede pod orujem i da se
skupe u Varavi. Dolazi puno naroda u Varavu, ak i strani susjedi s kojima su si Poljaci dobri.
Skupilo se brdo ljudi, kralj je Vladislavu dao mo nad svime, a Karla Hotjevia proglasio
glavnim vojskovoom. Krenuli su uz Dunav ususret Osmanu. Tamo je sletjela siva ptica
Vladislavu i rekla mu da je Osman stigao na Drenopolje i tamo se utaborio, preao Dunav i
pribliava se ovoj strani. Govori mu da stavi zasjede preko Pruta i Nestera, a dijete Osman ni ne
zna to je rat, drukije ga zamilja. Te da poalje sajdakog vovjvodu (Petra Konaszewicza) da
na moru razbije njegove brodove, on e uspjeti doi do Carigrada sve pobjeujui, a tamo e iz
tamnice izbaviti Korevskog. Radoviljskog kneza (Radziwill Albert Stanislav) poalji na drugu
strnu, Vito preko planine Blakan, pa da postane nasljednik zemalja Stjepana Nemanjia, tj.
bugarskih, srpskih i rakih zemalja. A Senjanskoga i druge najbolje viteze poalji na Nikopolje
da postave tvoju zastavu. Poalji svoje junake i na Smederevo da odahnu urove i Jerine kosti
koje njihov zet Murat oalosti. Svoju vojsku u 2 dijela razdijeli i na polju otovorenu se s jednim
djelom othrvaj turskoj sili, a s drugim ju okrui i zateci i pobij. Nas prati prava vjera, a turke ne,
a i oni nisu uli za pogibelj kada na priejstolje sjedne dijete. uvi te sretne glase, Vladislav je
uveo svoje ete u bogdanske zemlje. Nastao boj na kraju kojeg je Owsman pobjegao jedva
izvukavi ivu glavu. A tvoji te vojvode mole da dalje krenete osvajati i braniti boju vjeru.
Tako je svoju pjesmu zavrio mladi, a oni su uli u Varavu, gdje su ih gospoje pozdravljale,
djevojek s prozora bacale kiu cvijea, svi slave i hvale Vladisalva, kralj ga ljubi i grali.
- u svojoj pjesmi mladi opjevava Osmanovu vojnu na Poljake, zatim pripovijeda o okupljanju
poljske vojske, pria o sivoj ptici koja savjetuje Vladislava kako da rasporedi svoju vojsku,
kakvu taktiku da primijeni u ratovanju te moli Vladislava da i u budunosti oslobaa srpske,
bugarske i rake zemlje sve do Crnog mora od Turaka
- u pjesmi se iznose i sadraji koji pripadaju eljenoj budunosti
- dodijelivi ulogu pripovijedaa u tom odlomku sivoj ptici motivu, simbolu epske narodne
pjesme, tj. motiv sive ptice je uzeo iz narodne pjesme u kojima ona nosi vane vijesti.
Gunduli rafinirano i konetozno iznosi svoju koncepciju budunosti, tj. sam pjesnik se nada da
e Poljaci june slavene izbaviti iz robije i pobjediti turke.
- nakon digresije o prologodinjoj bici narator izvjeuje o dolasku Vladislava u Varavu, a
zatim se pripovijedanje premjeta na lik Ali-pae. Ali-paa se bio malo due zadrao u
Kamenici, jer ga je morio strah, iako bi poklisarima svud trebal iputevi biti otovreni, jo od
vremena kad je sreo Krunoslavu, jer to ako ga ne prepoznaju da je poklisar. Pa je malo
zakasnio kod kralja, a kozaki vojvoda mu je dao pratnju da bez straha stigne do Varave. Alipaa ulazi u Varavu, kratko se opisuje taj grad i kraljev dvor. on ulazi u grad sa 100 janjiara u
blagom kasu, nose poklone, meu kojima i 30 robinjica koje je Osman vladisalvu posalo za
428

razbibrigu. Zadnji ide A-p, oko njega je 6 vojvoda. Uputio se prema dvoru, a na ulazu su sa
svake strene kipovi poljskih vladara (Leha, Kraka, Primislava, Leha II, Pjasta, Mjesislav
(Mjeislav), Boleslav (Boljeslav I Hrabri), Kazimir I, Boljeslav II Krivousti, Kazimir II, Lau
(Ljudevit, koji je bio i ugarski i hrvatski kralj), Jadelon=Jagjelo nakon krtenja Vladislav,
Vladislav III, Kazimir IV, Ivan I Albert, Aleksandar, iman I=igmund I, Zigmund II August,
Stjepan Bator), a ima i jo kipova, ali ih kriju mjesta dalje od gledalaca, ali je njihova slava isto
vjena.
- A-p odlazi do dvora, ulazi, vidi 3 vijenice, u prvoj su plameniti mladii koji kraljevsku dvorbu
slijede, u drugoj su plemii stariji koji nose kralju glase tko mu to eli doi, a u treoj kralj
prima poklisare i sakuplja vijea. Kada svi prinesu savjete oko mira s Turcima, odluiti e se to
e se odgovoriti pai.
- Knez Zborovoski dobiva zadatak da zabavi A-p razgovorom dok eka na audijenciju kod kralja.
- uz Carigrad, Varava predstavlja drugo fiksno mjesto epa, a oba grada povezuje Ali-paa
- smjeten u sredinji dio epa dolazak Ali-pae u Varavu predstavlja svojevrsnu kulminaciju i
poetak raspleta prie o Ali-painu putovanju
11. PJEVANJE
- nastavlja se radnja zapoeta u prethodnom pjevanju: u srednjoj vijenici Ali-paa s knezom
Zborovskim gleda arazze (umjetniki tkane zidne slike u varavskom dvorcu) na kojima su
prizori iz prologodinjeg boja kod Hoima.
- opisuju se sadraji tih zidnih slika, koje prema pjesniku izgledaju jako ivo i vjerodostojno.
Isprva ih opisuje narator, a onda ih dalje opisuje knez Zborovski, jer ga ja A-p pitao tko je radio
ovo i dao duha mrtvim ljudima, jesu li to uope ljudske ruke radile, jer evo, on u prepoznaje
svakog pau i Turina na tim zidnim slikama.
- takvim postupkom, s pripovjedaem koji je sudionik sadanje epske radnje, a ne epski
pripovjeda Osmana, opet se jedan aspekt prole radnje ukljuuje u sadanjicu Ali-paina
putovanja
- knez Zborovski pokazuje na jednoj slici pustinjaka Blaa (zarastao u bradu, pogrbljen, bosih
nogu, u ruci mu raspelo, opsao je konopom otru odjeu od kostrijeti); taj lik i motiv ima u epu
funkciju slinu funkciji sive ptice: on je nosilac ideje katolicizma i protuturskog stava. Bla kao
pustinjak koji vodi poljsku vojsku je plod pjesnikove fantazije, stvoren prema Tassovu Petru
Amijenskom koji vodi vojsku Gofredovu u Osloboenom Jeruzalemu. F. Markovi misli da
sv.Bla predstavja Du zatitinika sv. Vlaha. Kako A-p ne zna tko je sv. Bla Zborovski mu
govori o njemu, da je u potpunosti slijedio krista, a moga oje predviati ishode bitki, doao je s
kraljeviem na bojite, a ratovao nije orujem nego molitvom.
- Zborovski mu nastavlja pokazivati razliite vojnike i govoriti tko je tko i to je napravio
(Radvilski knez=Radziwill Albert Stanislav,), te tko se borio na njihvoj strani, to narodi i
pokrajine, to poimence ljude: Prusi, Pomoravci, litavci s pan-Stjepanom, iz Poloije sa
Sjenoviem = Mikolaj Zenowicz, iz Rogozna i Smolenskog, Podlisja, vojvoda Zamoki, iz
Volinja, iz kijevske kneevine. A-p prepoznaje Mikleua Senjavskog = Mikolaj Sieniawski, koji
je prvi udrio na Turke u tom boju, a pod njeim su bili Bjelorusi i ljudi iz Podolja, zatim ljudi iz
Gnezda i to se nabrojavanje i opisivanje nastavlja unedogled. Na sredini je kraljevi Vladislav
koji jae bijelog konja, primjeuju i Krunoslavu, kneza Zborovskog, A-p onda gleda drugi dio
bitke gdje se prikazuje sam boj gdje se kolju, udaraju, sjeku. Prikaz kraljevia koji sjee sve
pred sobom i Turaka koji bjee pred njim, ali ih Osman nazad tjera u boj. A-pau je sram gledati
tu sliku, jer je meu onima koji bjee ugledao i sebe.
- Uto je dola vijest Zborovskom da poklisar i on dou pred kralja, time se prekida naracija o
jednom aspektu teme hoimske bitke, a nastavlja se radnja koja pripada sadanjosti: sultanov
poklisar izlazi pred poljskog kralja i izvjeuje o turskoj elji za sklapanje mira. u prijestolju je
429

kraj, s desna su mu biskupi, s lijeva vojvode, a vrh oca sijedi kralejvi Vladislav. A-p im se
poklonio po turskom obiaju, kralj mu pokazuje gdje da sjedne, uzme carsko pismo, prisloni ga
na glavu, pa na usta, pa ga onda da kralju, koji ga da zapisniaru, a kralj da vjeru svemu to e
A-p rei, a onda A-p poinje drati govor: "poinje s hvalama kralju, i da uvijek bude sretan,
govoir kako je on poslan od cara da ponudi mir, jer kralja smatra velikim nakon to je vidio
nejgove junake u boju i bolje da se sad pomire, nego da u boju dalje gube ljude i bogatstvo.
Hvali ih i priznaje da su oni oslobodili i ostale krane, odnsono spasili njihovu slobodu od
Osmana. Zato vas Osman pita za prijateljstvo i mir, a uvjeren sam da vi iz ruku neete ispustiti
ovu sreu koja je dola do vas. Mudrost je iz vremena iskoristiti prigodu koja moe biti na ope
dobro. Mudri ste i sami, pa zakljuite dal vam je od vee koristi sad mir ili boj? Junacima je
vjena elja pobjeivati neprijatelj, ali
U junacih da boj slide
naravna je vazda elja,
a najlie kad se vide
sreniji od njih neprijatelja.

Ona srea koja je bila s vama prole godine ne znai da bi bila i na dalje na vaoj strani, moda
bi neki drugi put bila na carevoj. A car ponovno moe skupiti onoliko brojnu vojsku, a ti kralju
da izgubi takve junake kao to ih ima sad, bi li ih opet mogao stei? Tvoje su misli da bi tad
pozvao strance da ti brane kraljevstvo, 2 su kranske krune u koje se moe uzdati, njemce i
panjolce, ali Ferdinand nikako da ugui ustanke u ekoj, a anjolski kralj je daleko. Ali da ti i
franaka i panj,kruna pomognu, bi li to spasilo tvoje kraljevstvo? Mogue je da je tvoj slavni
kralejvi te sree da 100 puta dobije cara,no, bi li time si stvorio neku korist i proirio daleko
kraljevstvo? Ne, nego bi ti ostala samo hvala to si pobio turske ete. A razumnog i ne treba
podsjeati tko dobiva veu pomo kad ide u boj, car koji dobiva hara sa svih strana i ti koji ga
ne dobiva.A ako ima veliku elju za rat, ima i huih neprijatelja, jer ti je oinsku zvesku
krunu (vedsku) dundo nepravedno oteo, odi ju ponovno oteti od bratia Gustava (Zigmunudu
III jer njegov stric Karlo IX Sudermanski oteo vedsku krunu, a njega je na tom mjestu
naslijedio njegov sin Gustav II Adolf, Zigmund III ju je pokuavao vratiti, ali uzalud), jer Svaki
je razlog: tvoga ne da'/ a tuega ne uzima'. U tvom je susjedstvo i moskovsko carstvo, pa
poalji sina na ostale drave koje ti se ne pokoravaju. Zato kralju i ostala gospodo, odluite
primiti ovaj mir, najvei poklon od cara. "
- Nakon njegovog govora svi su jo malo amorili, iman pogleda svoje vijenike i onda
progovori da primaju mir dan od cara, a da e A-p dobiti sve to mu treba od pisara. Dali su
onda pai papire za cara, primio ih je on radosno, poklonio se kralju i kraljeviu, a njim i vijeu
slave i hvale daje. Paa je primio buzdovan od zlata, s rukom optoenom dragim kamenjem, a
za cara je dobio jo puno kraljevih poklona i onda se uputio prema Carigradu.
- taj pain govor opis je i analiza politike stvarnosti na temelju moderne politike teorije,
osloboene kranske etike i teologije, politike doktrine nastale u znaku one misli o dravi
koja je povezana prvenstveno s Machiavellijevim II Principe
- Ali-paa u svojem govoru prijeti dravi od koje trai primirje :)
- nakon njegova govora, na kraju pjevanja, kratko se izvjeuje o painu povratku u Carigrad
- tako su na kraju 11. pjevanja likovi Ali-pae, Kazlar-age, Krunoslave i moda Sunanice
dovedeni u Carigrad, gdje se nalazi i Osman i gdje e se odigrati budua epska radnja
12. PJEVANJE
- radnja je smjetena u Carigrad gdje se svi osim Krunoslave vesele miru sklopljenom s
Poljacima
- Ali-p se trudi im prije stii do Carigrada, a po njegovom veselom licu svi kue da je sklopljen
mir i raznosi se ta vijest gradom i svi se vesele, a posebno turske djevojke, jerne trebaju
strahovati da bi ih od njihovih ljubavi odjelila poljska sila u boju. Jedino je tuna Krunoslava,
430

jer s mirom ne dolaze i glasovi o osloboenju Korevskog. Obuena je ugarskog vojnika, skupila
je dosta blaga da ga moe otkupiti, prodala je drave i gradove i podmiivala je, ali joj jo to
nita nije pomoglo u cilju, jer nije uspjela pridobiti Rizvan-pau koji uva Korevskog u tamnici.
R-p ima kod kue 2 djevojke, obje liepe, ker Ljubicu i neakinju Kalinku, obje imaju isto
godina, a vole se ko sestre i sve dijele. Njih je uvo Beir-hadum, cijeli ruan i pogrbljen, ali se
kiti i ureuje, pa Gunduli ubacuje:
to je grdo po naravi
zaludu se resi i mae,
er grdoa u napravi
tisukrat se gra kae.

Ali se pomamila za zlatom, pa ga upitala Kalinka tko mu je to dao, a on joj pokazao Krunoslavu
obueno u ugaria, dodavi da je poslana od austrijskog poslanstva i da R-p nosi darove esto.
Kalinki doe elaj da pria s njom, a na kraju se i zaljubljuje u nju, mislei da je mladi i da je
bogat jako. Krunoslava je promatra i veoma ali to je ne prepoznaje i to je bespomona. Ali,
zato to je lukava, kako bi sebi pomogla, Krunoslava je gleda blago i podrava u njoj varljivu
nadu. Pa na kraju Kalinka uspije skupiti hraborsti da govori s njom. Kalinka: tvoji su ono darovi
koji rese haduma? A to si donio meni?" Krunoslava: "Lijepoj djevojci kao ti sam donio jo
ljeoe poklone i vea bogatstva, a za uzvrat te molim da mi kae to zna o korevskom."
Kalinka: " Dunda moga su zarobili kozaci kad je bio paa u Akermanu, s njime i Ljubicu, a
Korevski koji je bio nad svima vojvodama, je razgovarao s njima i ponaao se liejpo, bio
milostiv, cijenio ih, astio, gostio. Vratio je Ljubicu R-p, a njoj zlato to su joj ga oteli i da im
slobodu. Ali u slobodi i bogatstvu nije ona lijepa mogla nai smirenje, kad joj je oteta dua i
izgubljeno drago srce, jer je mislila cijelo vrijeme na Korevskog, pa je i u slobodi njegova
robinja. A kad se dogodio bogdanski boj, korevski nije imao sree, druba ga je izala, a nije
poginuo na bojitu, nego su ga zarobili i od tad je u tamnici. A Rizvan-p, u njemu samo raste
srdba i nemilou prem Korevskom se eli dobiti carevu naklonost, pa odbacuje svaki obzir i
pokuava ne razmiljati kako mu je Korevski nekada bio dobroinitelj, pa K trpi veliek muke.
Ljubica se brine pak da K ne pogine i plae cijela tuna, ali i dolazi do K i da mu skrati muke,
razgovara s njim, pjeva mu pjesme, a da ona to ne ini, mladi vitez bi odavna umro. " I da je tu
Klainka stala, Krunoslavi ne bi bilo strano, ali je Kalinka nastavila: "Ljubica se toliko udvorila
Korevskom, pa mu je omilila, pa su oni vjeru meusobnu izjavili, pa ?? veseli slobodo vitezova
i Ljubiin pir. Rekla sam to sam znala ,a ti mi sad daj darove koji e mene mladu razveseliti, uz
zlatan dar, pitam te za drae zlato: tvoju duu i to moje srce eli vie od carstva cijelog svijeta."
I kako je Kalinka zavrila te rijei, Beir-hadum ju je odveo, a Krunoslava je ostala zapanjena,
ne zna dal da vjeruje ili ne, misli joj se premeu po glavi kao za oluje.
Dakle cijelo pjevanje zauzima bona fabularna linija teme koja pripada sadanjosti: ljubavi
Ljubice, keri Rizvan-pae, prema Korevskom i ljubavi Kalinke prema Krunoslavi za koju dri
da je mladi
U razgovoru s Kalinkom, neakinjom Rizvan-pae koji je uvar tamnice Korevskog,
Krunoslava doznaje da se Korevski zaljubio u Ljubicu, Rizvan-painu ker. Nesretna zbog toga,
Krunoslava najprije pomilja na osvetu, ali odustaje od toga i pokuava mitom doi do
vjerenika. Rizvan-paa je puta u zatvor, ali za njom zatvori vrata tako da na kraju i Krunoslava
zavri u tamnici.
"Komu da ikada vjerujem, ako me je Korevski iznevjerio i to zbog Turkinje. Turkinje su
himbeno lijepe i koriste arolije da zamute nekom vid. Zar te uspjela toliko zamadijati da si me
zaboravio? Poinje kontemplirati o osveti:
Nu me bojno srce di je?
Tuba meni ne prilie;
tko se osvetit vrijedan nije
431

neka suzi i narie!"

- Turkinju misli ubiti, pokazati u kakava je moja osveta, i oteti korevskog zlici. Ma to to
govorim? Da ovak oradim rune stvari? Ali ljubiti u te i usred zlih stvari i uvijek, ako ti u emu
sad zagrubim, neka tvoja milost bude vea od mojih grijeha. Ne vjerujem da e on toliko
sagrijeiti, ipak je plemenit." Odluuje nastaviti s podmiivanjem i mudrou, kako bi dola do
prave istine, "ti budi nevjeran meni, ali ja u tebi biti vjerna." I krene traiti Rizvan-pau, doe
pred njega, predstavi se kao brat Korevskog, tvoja dobrota me navela da ga doem otkupiti,
koliko god hoe blaga, ja u ti dati. Paa je pogledao mladia paljivije i razmilajo o velikoj
odluci, o govoro i smionosti kojom nastupa mladi, udi se i misli da e mu ova zgoda biti na
veliku nepriliku. Zato smilja varku, jedno misli, drugo obeava, a tree radi. S njom se
dogovara, govori mu da e biti za kroevskog prijatelj kod cara, a ako se eli s njime sada
razgovarati, otvoriti u ti tamnicu. Krene s njom dolje u tamnicu, a dosta Turaka ree da ih prate
s orujem. Kroz sedam kula, sto vrata, zapreka i svega, doli su do tamnice i kad je ula, paa je
za njom zatvorio vrata.
13. PJEVANJE
- uvodi se novi epski prostor pakao
- opisu pakla i paklenog kralja posveen je vei dio pjevanja
- pakleni kralj, ogoren zbog poraza svojih tienika Turaka od Poljaka i slave kraljevia
Vladisalva, strahuje za budunost muslimanstva i poziva paklene duhove da se razlete po
sviejtu i da potiu Turke na bunu i ometanje sklapanja poljsko-turskog mira
- Vladar pakla je sazvao vijee paklenih duhova (ako sam dobro skuila), svi su oni nakaze,
razno razne kombinacije, a vladar jako pizdi i lud je, pa se ne kraju obraa paklenim duhovima:
"Kojd li jd vo zlo uinilo nepokretnim cijeli pakao?! To to je Osman izgubio od Poljaka naa je
teta, a ne njegova, mi smo izgubili. Strana je vojska ila sa carem, da uniti Poljake, ali i
kranstvo. Ali su im pala srca pred Pojacima. Poletjeli smo mi s kiom, snijegom, mrazom,
kugom, gladi u pomo mladom caru, ali je nebska vojska rastjerala jato nae. Upalila je
imundova molitva (Na molbu Zigmunda III donesena je u Pojsku glava sv.Stanisalva Kostike,
a kako su glavu odnjeli na poljsko tlo na dan kad su potuene poljske ete, u Poljskoj se poelo
vjerovati da je Poljacima na pomo bio sv. Stanislav). Sad e nam taj poraz donijeti proapst u
pakao. Ipak, onaj dio turaka koji je bio sa sjeverne strane se odhrvao Poljacima, a tamo je bio
sam Lucifer, kako se dii, okruen najboljima. Kamo sree da se ovime zavrila sramota zbog
naih poraza, ali sad Istono carstvo kree u propast, a gnjusni pakao nee da se makne s
mjesta. Desnica Vladislava je sposobna pakao liiti svih drava, nee se s njime moi mjeriti
pakao ako se zdrui s austrijskom carskom kuom, ako seoeni svojom vjerenicom, pakao
propada. Ako se udajam sva carstva ujedine, tko im se moe oduprijeti? Drimo mnoga
kraljevstva i otoke za Muhameda, ali vako padne Osmanovo carstvo, Muhamedov zakon gine.
Ako ikada krani osvoje ovo carstvo, tursko e se ime iskorijeniti. Zar emo pustiti da prestane
paklena vlast u svijetu? Neemo, nego emo poi na sve strane. Osman se toliko ponizio da je
traio mir s Poljacima, prisiljen je da zatvorenih oiju prihvati od krvnika sve uvjete. Ali ako i
Osman to trai od Poljaka, pakao se nee nikome pokloniti. Iako su u hoimskoj bitci drugi
pobijedili, avlima je priapala slava zbog nepobjedive smionosti. Ali mroam spominjati tu
zgodu da nas to prije raspoalim na osvetu protiv smrtnika. Treba im prije to rijeiti dok se
Poljaci i Turci ne uharae i pokrste, nek svaki od vas zaplete to moe da to sprijei, preobrazite
se, govorite lai, varajte, radite zasjede... Svi odite buniti Turke na krane dok se turski krnji
mjesec ne napuni, tj. dok ne osvoje i drugu polovicu svijeta. Neka Sokolica odmakne poljake, a
Vladislav nek padne od enske ruke. Treba Kroevski umrijeti (jer su meu uvjetima mira to su
ih pojaci naveli bio i taj da korevskog puste iz tamnice) i mir sprijei svojom smru. Krenite!"
Oni su to i uinili. Pjesniku je njihove dogovre rekla muza Diklo koja je na Parnasu i Helikonu.
Unitavali s uposjede najezdama ptica, drugi su bunili vlastodrce i crkvenjake, trei vojnike,
432

janjiare i spahije, graane i pridolice, etvrti carice i gospoe, ele stvoriti rasap kao u stara
vremena kad je nastao enskom prevarom (misli na Adama i Evu i prvi grijeh)
- pjevanje posveeno paklu pokazuje se samo kao kao relikt preuzet iz tradicionalnih epskih
djela, relikt koji je pjesniku omoguio unoenje fantastinih elemenata u ep kao i manifestiranje
izrazito baroknog retorikog aparata
14.PJEVANJE
- (MAURANIEVA DOPUNA, na poziv Matice ilirske, napravljena 1844.)
- Osmanov zvjezodznanac odvraa svog gospodara od puta na istok, jer zvijezde najvaljuju
nesreu. Osman ne eli ni uti o odgaanju puta. Kad u se u snu pokae muhamed i iz ruku mu
istrgne kuran, osman se probudi i kraj svog kreveta spazi svog uitelja, hodu, a to je zapravo
zao duh, koji mu ree da se Prorok ljuti zbog Osmanove namjere da se pomiri s nevjernicima. U
isto vrijem u vrtu Rizvan-pae doulja se do Kalinke Ljubomornost u liku crnca Beira i ree joj
da je prevarena jer mladi Ugrii kojeg ona ljubi, zapravo je preobuena vjerenica od
Korevskog. Kalinka to javi Ljubici, a ona svome ocu, R-p, koji nato dade Krunoslavu i
Korevskog pogubiti.
15. PJEVANJE
- (MAURANIEVA DOPUNA, na poziv Matice ilirske, napravljena 1844.)
- Osman javi vijenicima da je dogovoren mir s Poljacima ukoliko puste korevskog. Nesretni R-p
javlja da je pogubio Korevskog, jer je osvojio srce nejgove keri Ljubice tako da se ona smrtno
zaljubila u nejga, kranina. Doznavi za smrt Korevskog, Ljubica se bacila s visoke kule. I
Rizvan se ubija. Kazlar-agi se u Drinopolju dogodila velika nezgoda, jer mu je neki hadum nou
oteo Sunanicu. Bio je to njen brat Vlatko kojeg su turci zarobili u djetinjstvu i poturili. Osman
se sretan i veseo eni Sokolicom i dvjema turkinjama plemenita roda, te izdaje poslejdnje
odredbe za put na Istok.
16. PJEVANJE
- poinje refleksijom o teini vladarskog poloaja (ako su tedljivi, ispadaju krti, puk ih malo
voli malo ne... bla bla bla) i o potrebi tajnosti kad se hoe poduzeti neto veliko, tj. da se ni u
koga ne treba pouzdati ili to birati, a zatim se ta refleksija oprimjeruje u Osmanovoj vladavini
kojom su janjiari nezadovoljni i diu bunu u Carigradu.
- Iako su prave namjere Osmanove krili pred javnou, ipak se nekako doznalo da Osman eli
pokrenuti vojsku na Istok da ju pogubi i posjee i sada se zbog toga pobunila cijela vojska.
- Predstavnici razliitih rodova vojske pripovijedju o poloaju svoga roda, a pojedini vojnici
pripovjedaju svoje osobne razlgoe nezadovoljstvo, tj. zato se bude, od nedovoljnih prava i
nedovoljnog plaanja zasluga i sl.
- Uzalud je pokuava smiriti Alija, janjiarski aga, vojnici ga ne sluaju, te govore kako nisu
ustali protiv cara, nego protiv onih koji savjetuju to dijete.
- onda je vojska ila u crkvu koja je posveena Znanju od Oca, Bojem sinu, tj. u Crkvu sv.
Sofije, koja je polako izgubila znaenje, ali je ime ostalo. Trae od Osmana da im se preda
Dilaver, uitelj/hoda i hadum, a k Osmanu alju Jahiju, biveg muftiju (suca), sa zahtjevom da
im sultan izrui svoje savjetnike koji ga zlo savjetovae. U to je vrijeme car bio u pirnoj slavi,
enio se za 3 djevojke, doao mu je Jahija i rekao mu to vojska od njega trai: da ako se krvlju
njegovih savjetnika ne ugasi buna, prijeti mu rasap carstva. Osman odbija taj zahtjev i govori
kako ako netko misli biti car umjesto nejga, misli previe, reci to slobodno mojoj pobunjenoj
vojsci, a ako su eljni krvi, nek tu elju uspmjere na ljute neprijatelje, a ne na carske protivnike.
- od ovog pjevanja pa do kraja epa radnja se odvija na jednome mjestu u Carigradu,
koncentrirana je u kratkom vremenskom odsjeku od nekoliko dana i odvija se paralelno s
pripovjedaevim vremenom
- kao pripovjedai u 16. pjevanju nastupaju pripadnici pojedinih rodova osmanlijske vojske
433

(janjiari, spahoglani,) koja se buni, a pripovjeda samo izvjeuje o eventualnom premjetanju

radnje s jednog mjesta na drugo i o vremenskim koordinatama dogaanja
17. PJEVANJE
- nastavlja se radnja 16. pjevanja
- U noi poslije pobune sultan saziva vijee (6 vezira i ostale turske poglavice) da se raspravi
teka situacija i pronae izlaz iz nje. Osman otvara vijeanje, podsjetivi samo zato vijeaju i
da zbilja eli uti njihova miljenja.
- Dilaver je protiv poputanje pobunjenicima i predlae za njih najstroe kazne: "Sad poinje
svoje carstvo utvrivati krvlju. Carevi mogu opratati svaki zloin, ali uvreda velianstva ne
prata se nikada. Careva je dunost prema podanicima biti milosrdan, ali isto tako i za
odmetnike biti tvrd. Maknuti e te s prijestolja, ako mi prije ne maknemo njihove glave. Razlika
izmeu tebe i drugih ljudi je u tome to tvoja zapovjed koja se treba slijediti. Ako ti se sad tvoja
zapovjed otela kod vojnika tvoja se visina slama i kri vlast. to li e htjeti vojska ako joj
pone ugaati, ponaati e se kao da oni vladaju umjesto cara. I kad bi rijei trebalo potkrijepiti
djelima, ti nek ostane iv, a ja i ostali moemo izginuti. Ako jo i ne prijeti ta opasnost, nee
ostati bez vjernih sluga, savjetodavaca. Bilo je i prije buna, ali se u cara nije smjelo dirati.
Dovoljno ti je spomenuti to se dogodilo kad je tvoj stric Mustafa ostao bez savjetnika, jer je
vojska ila othrvati Perzijance, pa su i savjetnici bili van Carigrada. Ostavi tako bez savjeta,
lako je tebi bilo doi do krune, Osmane. (Mustafa je doao na prijestolje nakon smrt brata
Ahmata, nije mnogo mario za dravne poslove, a nije imao ni sposobne savjetnike. Za velikog
vezira postavio je Dauta koji je novce kupio i ast zapovjednika mornarice, ime je protiv sebe i
Mustafe okrenuo neke ugledne pae, pa je Mustafa naputen od pristaa bio svrgnut s prijestolja
na koje je doao Osman II). Tvoje je pravo na krunu, ali ima onih koji bi Mustafu opet eljeli
popeti na prijestolje, a trae nae glave jer vide da smo mi tvoja zatita. Moj je, dakle, savjet da
se pobunjenicima prui osveta, jer e se i najjae carstvo uruiti ako nije odsvud ograeno
strahom."
- Husein je za poputanje i za predaju savjetnika pobunjenoj vojsci: "Smionost vojnika i buna
mogu biti jako tetni tvome carstvu, jer ako im ispuni elje, carstvo ostaje bez najboljih
savjetnika, rekao je Dilaver to se moe dogoditi ako nema svojih savjetnika. A ja u dodati i
koja se zla mogu dogoditi ako se krene osveivati. Svi e potvrditi da je za utvrditi sebe,
potrebno unititi neprijatelja, ali ipak je moda bolji put milosti. Jer e osvetom moda navui
jo vei bijes vojske na sebe. I zaista, velika je teta da u najgore vrijeme ostane bez savjetnika,
ali sumnja veeg zla mene brine, jer je moda korisno malo izgubiti. Jer kad se vojska smiri,
carstvo e opet lako nai i 4 nova savjetnika. Ali ako carstvo u nevolji izgubi sebe, koga e onda
nai? Zato imaj milsoti za svoj puk, doma tedi krv junaka, prolij je za obranu svoga carstva.
Ako izgube, tvoja e osveta bez tete biti ispunjena, ako dobiju, tvoje e carstvo biti vee i jae.
Ako ue u boj s njima gubi svakako, ili e tebe zadesiti nesrea il ibi izgubio one koji ti
trebaju za obranu od krana. Ako misli da ima puno ljudi u tvom carstvu i da e lako skupiti
novu vojsku, s kime? S pastirima koji e se boriti s prakama i tapovima? Bez vitezova, tvoja
je vlast nita. Dolikuje velianstvu tvoga priejstolja da sadanju samovolju oprosti zbog
prijanjih zasluga, a osobito kad enma osvete bez opasnsoti, tavie, carstvo e zadesiti sigurna
nesrea i jo vee zlo. Jer ako malo paa bez vojske je svrgnulo mustafu s prijstolja, kako te ne
strai vojska, ako se s njom zarati. Daberi manje od 2 zla, neka padne naa glava, a tvoje
carstvo mirno ivi, jer se ne moe osvetom koriti jae od sebe."
- Osman nikako ne pristaje na osvetu, a ne misli udovoljiti pobunjenicima da im se predaju
savjetnici: "elim da sada pratanje mojim vojnicima nadvlada osvetu, tj. elim im oprostiti, a
ne se osvetiti. Ljubav prema gradu i prema puku otimaju mi sablju iz ruku. Naite nain spasiti
svoje glave i ugoditi vojsci."
- Nato opet ustaje Dilaver: "Vinji nek sauva carsku glavu od strane sudbne i zle slutnje. Tko
434

trai pogodan trenutak, esto odbacuje sreu. Ali, to se caru vidi kao dobro, ne treba se tome
protiviti, ja sam prihvatio da u jednom za tebe umrijeti i ja sam onaj koji te spasio od Poljaka i
iako nemam ovdje svoje ljude, prije nego se srui moja glava, sruiti e se i mnogo njihovih. Ali
smislio sam nain da smiri vojsku" i savjetuje Osmana da s njega skine asti veliko vezira i na
to mjesto postavi pau Huseina. On e vojsci saopiti da je sultan odluio pomilovati puk i da je
odustao od puta na Istok.
- Osman nareuje da se savjetnicima daju jake strae, a vjerujui da u njega, svog cara, vojnici
nee dirati, sam ostaje bez naroite zatite.
- Dok se tako vijealo na divanu, majka svrgnutog Mustafe pizdi to je carevom odlukom
odvojena od sina, jer je mustafa negdje u divljini, u nekoj jami i ona trai kako da oslobodi
svoje dijete, a prigoda joj se pruila dizanjem ove pobune, te s enada da e vratiti Mustafu na
prijestolje i vladati preko njega. Nekad je vladala, a sad je s robinjama u starom saraju. Pa je
ona k sebi u saraj pozvala svog zeta Dauta. On je porijeklom Hrvat, Turci su ga oteli kao dijete,
a kako je bio lijep dali su ga caru da ga stavi u saraj s drugom djecom, a kako je bio lijep dali su
mu ime Daut, to znaio mio, drag. Osmanov djed Murat III bio je zaljubljen u Dauta i
ispunjavao mu sve elje. Sultan Ahmet mu je za enu dao svoju sestru, po nekim vjestima Daut
se oenio i Mustafinom sestrom, te je pream tome bi carski zet i u rodu s Osmanom. Ali kako
sve to nije dobio junatvom i krjeposti, nego lijepim licem, a kad je njegova pohlepa za tuim
blagom bila uzrok da ga car makne od vezirskog stola, on po smrti Ahmata, Mustafu postavi
prijestolje. Ali kad je Osman doao, maknuo je i Dauta. Ali Dautov sin je bi Osmanov drug i
vjerni sluga, pa je umolio cara da pomiluje Dauta, to je on uinio postavivi ga za rumskog
begler-bega. Ali, ova pobuna je u Dautu probudila elju da dostigne jo veu vlast, pa je
preobuen u ensku odjeu doao u enski saraj kod Mustafine majke gdje e skovati plan kako
da maknu Osmana s prijestolja i ubiju ga. Mustafina majka mu govori kako mu se nije vratila
ast kad ga je Osman postavio na mjesto rumskog beglerbega, te daje car je dijete i mijenja
miljenje kako se mijenja vrijeme i moda e te opet htjeti ubiti. Nagovara ga da iskoristi sad
priliku, osveti mu se, na nain da se stavi na elo pobunjenika, da s vojskom u pozadini svrgne
Osmana i da na prijestolje postavi ponovno Mustafu, pa e tada zapravo vladati Daut i ona. Kad
to napravimo, ubiti emo i svu Osmanovu brau. Kad mustafa umre, kraljevat e Dautova djeca
jer Mustafa nee imati naslejdnika, a Daut mu je jedini zet. Zato neka buni ljude, koristi varke,
da ostvari njihov plan. Daut pristaje sav sretan.
- u kratkoj digresiji (udaljavanje od osnovne misli) pripovijeda se Dautov ivot, a time su
ispunjeni svi preduvjeti da on postane protagonist sljedee radnje.
18. PJEVANJE
- naracija se nastavlja kontinuirano na prethodno pjevanje
- drugog dana na pitanja okupljenih pobunjenika zakonodavci (suci i ini mudri starci) odgovaraju
da je Osman dosita kriv, ne potuje stare zakone, uzimaju mu za zlo to ima 3 carice.
- Nato Daut govir pred pobunjenicima i nagovara ih da svrgnu Osmana i da prijestolje daju
Muhamedu. Nagovarajui pobunjenike na pobunu protiv cara, Daut kao argument navodi
prologodinju bitku s Poljacima, koju su Turci izgubili, i tko zna, ako on ostane, moda na
kraju kri nadvlada polumjesec. Cijela zemlja plae jer je ostala bez svojih, oeva, mueva,
sinova. Mana mu je to i vie gleda na novac nego na ast svojih junaka, jer obiaj je bio da
turski carevi kada idu u svoju prvu vojnu ispalte svakom vojniku neku svotu u novcu kao
nagradu, a Osman to nije htio uiniti, pa su ga 1621. janjiari i spahije morali prisliti da im
isplati taj dar, nisu htjeli prijei preko Dunava dok im novac nije isplaen. A navodi i injenicu
da je car postao robom jer ima 3 carice, a i dijete je, pa neemo dopustiti da nas dijete ubije.Vi
ste njemu uzrok da je izgubio, a ne on sam. Otkad je on car, Zmaj se ne smije Orlu, a mnoge
nesree su nas zasule (1619 je navodno dolo do neobine pojave u Podmurju, umjeto kie,
padalo je kamenje, iste je godine bila poplava u Carigradu koja je unitila jedan dio grada, a
435

pojavila se i zvijezda repatica. U sijenju 1621 Bospor se smrznuo, a u Carigradu je zavladala

strana gladi skupoa. U svibnju 1622 pomrailo se sunce, sve u svemu puno znakova koje su
suvremenici smtrali loim po osmansko carstvo).
- Zato treba njega maknuti, a staviti Mustafu i opet e nam zasjat sunce, zakljuuje Daut. Zato na
oruje, po osvetu, nahukao ih je.
- Posluali su ga i uzeli sablje u ruke, edni krvi i gdje god Daut ide, oni ga slijede i najprije
navale na Dilaverov dvor. Dilaver se junaki branio, sam je u stanju odbiti 100 vojnika i uspjeli
su mnoge ubiti. Dervi, aga pobunjenih spahoglana, napao ga je posbeno jako, naredio je da
drvljem srue zidove, to su i uspjeli, Dervi ubija mnogo ljudi, a Dilaver, vidjevi da mu je ubio
najbolje vitezove, skoi i zadjene boj s Derviem, a ranio je Dauta. Dugo i hrabro se bore
Dervi i Dilaver, na kraju mnogo vitezova napdne Dervia, al Dialver neda da ga ubije itko
osim njega, pa brani Dervia od udaraca drugih vojnika kako bi ga on mogao ubiti. Vdjevi da
je izgubio, Dervi uzmie, Dilaver mu sputa da ta tako misli doi od visina, bijegom, Dervi
se brije vratiti, ali ga Daut zasutavlja i vodi vojsku na carski dvor.
19. PJEVANJE
- Opis carskog dvora koji od pobunjenike provale ne mogu spasiti malobrojne strae.
- Dilaver odluuje da ide u Malu aziju, na Crno more po nove vojnike, Anatolijce, s kojima e
spasiti Osmana, pa se preobue u derviko odjeo, a na elo upie, vjerujui da e mu to donijeti
sreu, ime svoje lijepe ene Begum Slavojke koju je dobio u boju s perzijskim kreljaviem
Hajdarom (najprije mu ju je oteo, pa ga ja princ pozvao na dvoboj. D je pristao, dugo su se
borili, pa je kralejvi Dilaveru ranio ruku, ali ga je D ipak pobjedio u dvoboju, jer su princa
ugrabili njegovi vojnici i odveli prije nego je poginuo). Dakle, nailazimo na samo jednu
digresiju povijest ljubavi Dilavera i lijepe Begum.
- Ta pria podie Dilavera u status protagonista sadanje epske radnje, a funkcija joj je izazivanje
samilosti prema Dilaveru kojega pobunjenici ubijaju
- Pobunjenici su od uhoda doznali za Dilaverovu namjeru, za njim ih vodi Dervi, stigli su ga, on
se hrabro bori protiv njih, ali u borbi s itavom etom neprijatelja i na kraju s Derviem, poginu
hrabri Dilaver udaren sjekiricom u zatiljak.
- Lijepa Begum, uvi stranu vijest, dotri na mjesto nesree i plae za svojim junakim muem.
Moli da joj se dade Dilaverovo tijelo, kako bi ga pokopala, a ako joj se to odbije, neak ubiju i
nju. Dervi surovo odbija.
- Kad je uo za poetak nasilnog djelovanja pobunjenika, Osman se skrivenim putem sklanja u
dvor Sinan-pae i alje svoje ljude da umire vojsku uz obeanje posebnih darova i povienja
plae. Ali i to je uzalud, jer su sve posrednike pobunjenici pobili prije nego su im prenjeli vijesti
od cara, a kue im opljakali.
- Vojska, preko abana, Mustafu nalazi u nekoj jami, u djelu perivoja gdje se uvaju ivotinje
koje su poklonjene caru. Odatle ga s konopom izvadi Daut, te ga odvode u bogomolju, stavlajju
strau ds idejom da ga preko noi uva tamo.
- Te noi je Osman zvao Huseina i s njim krenuo prema Aliji, glaveini janjiara, koji je ne
mogavi smiriti vojsku bio kui sav u muci, traei nain da osveti sebe i cara. Dolazi Osman
do njega i trai ga da ode vojsku pitati to eli, kako mogu postavljati drugog cara, kad je on
car. Znam da bi ti taj zadatak mogao doci glave, ali nije li asno umriejti za cara. Osman tvrdi
da bi se sam uklonio Mustafi s priejstolja i postavio ga, ali Mustafa nikada nije bio za cara. I
obeaje da e vojnicima poveati plau. Alija se sloi da je najasnije umrijeti za cara i odlazi
razgovarati s pobunjenicima, ali i prije no to im je prenio poruku, ubili su ga, a kuu opljakali.
Isto se dogodilo i Huseinu. Sve koje su ubili, pa i Dilavera, stavili su im tijela gola na hrpu, a
glave nabili na kolce. Opisuje pljakanje i ubijanja i nee stati dok ne ulove Osmana
- Osman je jo bio kod Alije, ekajui dobre ili loe vijesti. Vojska dolazi i zove ga da ga odvedu
436

caru Mustafi. Osman se buni da je on car. Hvataju ga i odvode Mustafi, postavivi ga na konja u
priprostoj odjei, do srednjeg meeta (damije/bogomolje) gdje je Mustafa s novim paama.
- nakon izvjetaja o oslobaanju Mustafe iz carske tamnice, radnja se premijeta na Osmana koji
u dugom monologu iznosi svoje strahove, zapanjenost i zauenost nad pobunom
- tu pripovjeda istupa u prvi plan kao angairani epski pripovjeda koji jasno i eksplicitno iznosi
svoje osjeaje prema naslovnom liku: on suosjea s Osmanovom sudbinom, ali zbog njegove
mladosti
20. PJEVANJE
- Mustafa u sveanoj odjei sjedi na prijestolju, oko njega Daut, Hasan, Ahmat, Mahmut i Alija,
carski namjesnik je postao Daut, Hasan blagajnik (priej je to bio Baki-paa koji je pobjegao na
istok jer su mu spremali smrt), Ahmat je postao veliki vezir umjesto Husaina, Jahija je postao
veliki muftija, aban voa janjiara, a umjesto crnog Kazlar-age, hadum je postao bijelac, to se
nikada nije dogodilo.
- Dovevi Osmana, Mustafa ga alje u Jedi-kulu, Osman se buni, jer je on pravi car, ali su ga oni
koji su mu strau drali brzo ga uzeli i postavili na istog onog konja, tj. kljuse.
- Po Mustafinoj naredbi Osmana uz ruganje svjetine vode na nekom kljusetu u zlogasnu Jedikulu.Narator se obraa Osmanu i pita ga gdje su mu sad bojni konji s kojima je iao pred godinu
dana na Poljake, gdje su mu bogata ruha, gdje ti je sablja kojom si zapovijedao, gdje ti je mo,
asti, hvale? Srea se vrti, pa je sad i Osman pao. Time se povlai na poetak epa, kuenje
oholosti i podsjea ljude/itatelja, da ne budu oholi, jer nema takve utvrde koja ne moe u
trenutku pasti. I ako se to dogodi jednom caru kome se svi klanjaju, to se moe desiti vama ije
se ime jedva uje.
- Nabili su glave vezira Dilavera i Husaina na koplja i ispred cara ih sada nose, a jedan se dere:
Dogodiva ovako se/ udi oholoj svijeh silnika!, to se dogaa onima koji gube tue ivote i
kradu carsko mjesto.
- Ne pomae mu ni veliki govor o svome rodu i pravu na prijestolje, kao ni molbe upuene
vojnicima. Jer se na sve to mu se dogoa Osman branio govorom o tome kako nikad nikome
nije uzeo carsko mjesto, nego da mu pripada pravom jer je i nejgov otac bio car, a naslijedio je
to pravo od svojih predaka koji su bili carevi. Tui se kako mu se uzima djedovina, sloboda i
ivot. Poziva se na svoje godine u kojima nikome nije mogao toliko sagrijeiti da ga sad na
kljusetu kroz nejgov grad vode. A htio sam osvetiti svoj puk od kozakih teta, pa sam digao
bojnu protiv poljaka i da su se svi borili kako spada, nebi onda bilo poraza. A na milost moju da
ne osvetim pobunu, prijeti mi se sada smru i uzima mi se carstvo. Ne vjerujem da mi je carstvo
oteto od mojih vojnika i puka, a ne od neprijatelja! Spominje se onda velikih sultana i njihovih
ratnih podviga i osvojenih podruja i slave koju su imali, koji su bili prije njega, Osmana I,
Orhana, Murata I,, Mehmeta I, Murata III, Bajazeta, Murat II, Mehmet II, Selim I, Suliman I,
Selim II, Murat III, Mehmet III... Tako sam i ja krenuo na Poljake i svojom rukom ubio ih
dosta, a da su me sliejdili junaci, dobio bih bio tau bitku. I onda sam naumio ii na Istok da
uklonim emira (Fahredin, emir (knez), sidonski u elji da postane samostalan vladar, opirao se
30 godina turskom carstvu, pobijeen je tek 1634.). I tko mi sada uzima sablju koja meni
njihovu potomku po pravu pripada? Obraa se onda svojim vitezovima, pokuava kod njih
pobuditi samilost: dragi moji vitezovi, zar ste me svi ostavili? Nemojte svoju davnu slavu
ukaljati ovim djelom. Oni se malo smekaju, ali uto prozbori Daut, da je naredba carska da ga
se ubije i da to oni sad ekaju, da dou neprijatelji s Istoka i pobije ih? Osman se i dalje tui
pokuava ganuti okupljene. Tad s uve stigli do tamnice i Daut skine maramu s pasa i
zapovijedi da se njome udavi Osmana, to uini neki crnac, te Osman bude odmah pokopan do
oevih nogu. Tako je ispod nogu svoga roba umro Osman, a zakopali su ga brzo ispod oevih
nogu, preciznije stavili su ga bez carskih poasti u oevu bogomolju, u grob pod oevu lijevu
nogu.
437

Na kraju se pjesnik obara na Muhamedove zakone, (cca:"Ti, muhamede, ui ljude da u tenji

za vladarskom asti ne mare to zbog toga drugi krv liju, kao da nema boga koji to vidi") i
izrie nadu u njenu skoru propast, kudi ga zbog njegovih zakona i pravilla: Ti si naredio da se
sinovi grabe mladi i da postaju vojska izabrana, da jedan mukarac moe imati onoliko ena
koliko ih moe hraniti da bi se im vie namnoili itd..., ali sve je to uzalud, jer e se skriti
tvoja slava, to se i moe nasluivati po pobjedi kraljevia Vladislava.

kao pripovjedai nastupaju Osman, koji se ali na svoju sudbinu, i sam pripovjeda epa, i to ili
kao distancirani epski pripovjeda koji izvjeuje o radnji, ili kao pripovjeda koji u JA obliku
apostrofira Osmana
kao distancirani epski pripovjeda narator upuuje kako se na Osmanovoj sudbini oprimjerila
misao istaknuta na poetku spjeva: oholost mora biti kanjena, a apostrofirajui Osmana,
pripovjeda nastupa kao angairani sudionik zbivanja i politiar humanist koji osuuje svako
nasilje
suut prema Osmanu, aljenje zbog njegove mladosti, obrana Osmana kao legitimnog vladara, s
jedne strane, a osuda Osmanove oholosti, njegova samosilja, s druge strane, Osman kao
oprimjerenje grijeha tatine, kao nevjernik to su lica i Osmanova i pripovjedaeva koja se u
epu otkrivaju

Povijesna lica
Osman
Vladislav ali se u stvarnosti nije toliko istakao u boju, jer je obolio od moldavske groznice i
cijelu bitku preleao, ali je njegova pristunost na bojnom polju jako dobro djelovala na moral
poljske vojske :D
Mustafa
Ali-paa
Dilaver
Ahmet
Hoda vjerojatno jer je to ime za uitelja, Omer-efendija je tada bio Osmanu
Mustafina majka
Husein- paa (Husein)
Kazlar-aga: ali to je, kao i hoda, zapravo imenica za tu dunost, uvara harema, u Osmanov
vrijeme to je bio Sulejman-aga.
Korevski, tj. u povijesti Korecki Samuel, poljski velika
Gapar Milosti
Skender-paa
Jusuf
Sokolovi
Nepovijesna lica
Krunoslava ugl.plod pjesnikove mate, ali se po nekim pojedinostima moe dovesti u vezu s
enom Koreckog, Katarinom
Sokolica
Sunanica
Rizvan-paa
Slavojka Adamkinja
438

Begum Slavojka
Ljubdrag
Dervi

Daut- ? Nisam ba ziher...

ANALIZA
- tema hoimske bitke ukomponirana je u ep kao niz digresija i retardacija ali i nekim invacijskim
postupcima pomou kojih se ta prola radnja premjeta u suvremenost druge epske radnje
putovanje Ali-pae i Kazlar-age, a to postupcima kao to su prikazivanje sadraja prole radnje
kao sadraja umjetnikih medija
- tema pobune janjiara i Osmanove pogibije samom autoru bliska i suvremena oblikovana je,
bez uobiajene epske distance, kao dogaanje koje se odvija u suvremenosti i pred
pripovjedaevim oima
- gotovo bez digresija i retardacija, s naracijom koja dogaaje prati iz trenutka u trenutak, te ih
vie predouje i o njima izvjeuje nego to o njima pripovijeda tema pobune janjiara
oblikovana je vie kao dramatina kronika nego kao od pripovjedaa udaljena epska radnja
- pripovjeda je, naime, u posljednjih pet pjevanja epa aktivno ukljuen u dogaaje, a vrijeme
dogaaja koje opisuje posve se podudara s pripovjednim vremenom
- s obzirom na pripovijedano vrijeme svaka je od tri epske radnje Osmana smjetena u jasno
odreenu vremensku dionicu, u realno povijesno vrijeme, od kolovoza 1621. do jeseni 1622.
godine
- tema pobune janjiara i Osmanove pogibije nije vremenski povezana s prvom radnjom, ali je s
njom povezana uzrono-posljednjinim vezama: pobuna janjiara tumai se kao posljedica
hoimske bitke; isto tako prva i trea tema povezane su koncepcijom prostora i funkcijama koje
imaju pojedini likovi
- tako je radnja koja pripada temi putovanja vezna, spojna radnja i za prvu i za treu radnju
PRIPOVJEDA U EPU
3 pojave govornika u epu:
1. pripovjeda koji je ukljuen u carigradske dogaaje gotovo kao protagonist zbivanja
2. relativno distanciran i od dogaaja uvijek jednako udaljen pripovjeda radnje koja pripada
temi putovanja
3. pripovjeda koji ne sudjeluje u pripovijedanju o hoimskoj bici, nego naraciju o toj temi
preputa likovima samog epa
- dok o pojedinim aspektima teme hoimske bitke pripovijedaju protagonisti epa, pripovjeda
koji pria o putovanjima Kazlar-age i Ali-pae nastupa kao distancirani epski pripovjeda
- sveznajui i svestrani pripovjeda prvih trinaest pjevanja epa prelazi u zadnjih pet pjevanja u
komentatora i angairanog sudionika radnje koja se odvija u istom vremenu u kojem se nalazi i
sam pripovjeda
- u tih posljednjih pet pjevanja samo povremeno u prvi plan izlazi pripovjeda koji dogaaje i
komentira, ali ne vie kao distancirani pripovjeda, nego kao sudionik radnje
- i tada kada neke dogaaje komentira, pripovjeda ne nastupa s pozicija kranskog
pripovjedaa, nego s pozicija ivo angairanog politiara koji brani interese legalne vlasti
- tek na samom kraju epa pojavit e se pripovjeda u funkciji branitelja kranstva, napadajui
direktnom apostrofom Muhameda i tursku dravu
TRI RADNJE EPA
439

ne moe se rei da su sve teme u epu u historiografskom pogledu jednako relevantne

tema putovanja Kazlar-age i Ali-pae, povijesno nedokumentirana, pripada onoj vrsti tema koje
su putopisni i neku drugi romaneskni anrovi
- za razliku od teme putovanja, tema hoimske bitke zauzima u epu status historiografski istinite
radnje, takve radnje koja je znaajna za sudbinu jednog naroda i ire ljudske zajednice te ima
simbolino znaenje
- upravo iz simbolinog znaenja te radnje Osman se i tumaio kao protuturski ep koji nosi
ideju baroknog slavizma i katolike protureformacije
- historiografska svijest utkana u ep shvaa povijest kao sukob dobra i zla
- i likovi su u tom dijelu epa simetrino antagonistiki postavljeni: Osman je suprotstavljen
Vladislavu, Sokolica Krunoslavi, Poljaci Turcima
- za razliku od idejno jasno koncipirane teme hoimske bitke, tema pobune janjiara i Osmanove
pogibije nema u epu takve idejne preglednosti i jasnoe
- ta je radnja smjetena u pripovjedaevu suvremenost i pripada svijetu koji nije kranski
FIKCIONALNI LIKOVI
- u povijesni svijet epa upletene su i sudbine nepovijesnih, fikcionalnih junakinja: Sunanice i
Krunoslave na kranskoj strani, Sokolice i Begum Slavojke na turskoj strani
- pojava tih fikcionalnih likova tumaila se Gundulievim nasljedovanjem romantino-vitekih
epizoda iz Osloboenog Jeruzalema
- uz fikcionalne junakinje vezane su mnoge fabularne linije prepleui se s visokomimetinim
likovima
- u epizodama u kojima se visokomimetini likovi pojavljuju zajedno s fikcionalnim junakinjama
ti se likovi ponaaju nepovijesno, ne kao funkcije odreenih povijesnih koncepcija epa, nego
kao funkcije romantino-vitekih fabularnih struktura
- epizode u kojima se pojavljuju nepovijesne junakinje nisu u epu djelatne, ne pokreu radnju
naprijed i ne utjeu na idejno znaenje spjeva

20. IVAN MRI (1586-1652), Pag

posvetio se vojnikom zvanju
1. Sloge ljubvene (Mleci, 1647.)
- zbornik ljubavnih pjesama u stilu zakanjelog konvencionalnog petrarkizma
2. Mantinjade, to jest pisni ljuvene za pivat, u gusle svojem divojkam (Mleci, 1647.)

21. IVAN (DIVO) BUNI VUI (1592 - 1658), Dubrovnik

Bona, de Bona, Bonna, Buno

lirski pjesnik
plemi
kolovan u Du; uitelji: Pavao Andrijin, Petar Palikua i Camillo Camilli
U ranoj mladosti je ostao bez oba roditelja, majka mu je umrla 1609. godine, a otac 1612. te se
kao najstariji sin morao brinuti za obitelj i upravljati brojnim imanjima. Vjerojatno zato i nije
otiao na vie kolovanje u Italiju, ali se po njegovim poloajima u Republici da zakljuiti da
niej ostao samo na pbrazuvanju to mu ga je dala humanistika kola u Dubrovniku
1615. postaje dravni odvjetnik, tu je slubu vrio nekoliko godina.
440

Oenio se 1624. godine bogatom nasljednicom.

1639. mu je u potresu kua sruena do temelja
1644. mu je umrla ena nakon 20 godina braka, ostavivi mu na brigu 9 djece.
sinovi: Saro, Nikolica; 7 keri; najstariju ker je udao (miraz u gotovu od 5000 dukata),
sljedeih 5 su ile u dubrovake samostane (svakoj je dao po 400 dukata), najmlaa se udala
nakon oeve smrti. (on joj je ostavio 3000 sukata u gotovini da se moe udati)
bavio se (uspjeno) trgovinom, dravnim slubama
uspjeno je vodio nasljeena imanja, na Peljecu, u Oskoruanu, na ipanu i u Gruu, a njima je
prikljuio i novokupljena zemljita to je bila iznimka za plemie (od druge polovice 16.st,
posebice u 17.st., u doba ope krize vlasteoske klase, plemii su prodavali obiteljska zemljita i
kue da bi namirili trokove to ih je zahtijevao gosparski ivot.)
bio lan Velikog vijea i 5 puta knez Republike (1642., 1645., 1648., 1651. i 1657)
oporuku je sastavio 7 godina prije svoje smrti i uz uobiajene podatke, on sinovima Sari i
Nikolici daje upute i savjete, vrijednosti za kojima treba teiti: savjetuje im da u ivotu i radu
idu njegovim stopama: da su im ljubavi i portvovnost za domovinu i bruga za obiteljski
napredak u prvom planu. Da se u trgovinu uputaju s oprezom i ozbiljnou, jer nita ne moe
tako lako upropastiti ovjeka kao povrno poslovanje. Da se svim silama trude da ono to su
nasljedili od predaka sauvaju i ukoliko je mogue poveaju. Preporuuje im ljubav i paljivost
prema roacima i sestrama. Oni su to zbilja i inili, a slijedili su ga i u knjievnosti, iako su
ostali samo u nabonim temama. Saro je bio lna Velikog vijea i vrio dravne slube i 1721.
umro u dubokoj starosti kao ugledni plemi Nikolica se osobito istakao nakon potresa 1667.
radei sa aicom preostalih plemia na organiziranju vlasti i konsolidaciji ivota nakon
katastrofe. Poslan je u Carigrad da nagovori velikog vezira da se odustane od izrazito visokog
novanog zahtejva Republici. Kako je ostao odluan u suprostavljanju velikom veziru, okovan
je i baen u tamnicu. Kad je iao u pohod protiv Rusije, vezir je uzeo sa sobom i Nikolicu
Bunia. Izmuen boleu i tamnicom umro je u silistrijskoj tvravi 1678. Dubrovaka vlada mu
je digla u znak zahvalnosti spomen-plou.
Ivan Buni Vui umro je 1658.

KNJIEVNI RAD
prije svega je on lirski pjesnik, pjesnik ljubavne lirike u kojoj se oituje jaka crta senzualnosti,
a ima i maniristikog kienja
nailazimo i na anakreontizam u njegovoj zbirci
utjecaj Giambattista Marina i Petrarce
ljubavnu liriku obiljeava duh baroknog senzualizma i hedonizma, a religioznorefleksivnu (osobito poemu Mandalijena pokornica) svjetonazorske i duhovne sastavnice
katolike obnove
marinizam se oituje kod Dubrovana, naravno i Buni Vuia i Gundulia i upravo se u
njihovim djelima oituju dva vida naeg knjievnog baroka: jedan, s Gunduliem, koji je sav u
dubokoj angairanosti i koji sebi kao u nekom aritu sjedinjuje sve glavne ideje svoga doba na
junoslavenskom reljefu; i drugi, s Buniem, koji je sav u lepravim oblicima skladnih slika
ispod kojih buja enja za uzimanjem od ivota svega to on moe pruiti.
S obzirom na ozbiljne i odgovorne dunosti koje je vrio u Republici, pjesnitvom se vie bavio
za razbibrigu, u vremenu odmora, bez veih pretenzija za pjesnikom slavom.
Pjesme su mu se prepisivale, ne uvijek sve i ne uvijek itave, pa nismo sigurni jesu li ove koje
imamo sauvane sve koje je on stvorio.
441

On je pri izdavanju prednost davao duhovnoj poeziji, pa je u Anconi tiskao Mandalijenu

pokornicu 1630 i ponovno 1638.
Sauvalo se 30-ak rukopisa njegovih pjesama na temelju kojih je prireeno Akademijino
izdanje (SPH 25, Ratkovi) Plandovanja
Njegovi suvremenici i dubrovaki biografi slavili su ga prvenstveno kao autora Mandalijene,
iako ona znatno zaostaje za Plandovanjima i ulazi u opu koloteinu pokajnikih spjevova. Da
je Mandalijena bila dogaaj u Duborvniku svjedoe brojne pohvale i epigrami u slavu spjeva i
njegova autora. Izdanje iz 1659. popraeno je s 2 pohvale na hrv, 8 na lat. i 2 na tal.
U njegovu opusu izdvaja se kanconijer "Plandovanja". Ta je zbirka lirskih pjesama, poglavito
ljubavnih, medu najvrjednijima u cjelokupnoj hrvatskoj knjievnosti. Nije potrebno braniti
Bunieve pozajmice od F. Petrarce, G. Marina, G. Chiabrere i G. da Venosa, jer originalnost kao
kategorija knjievnog izraza u baroku jednostavno ne postoji. Oblicima, topikom i preuzetim
sintagmama, Buni slijedi dubrovaku pjesniku tradiciju pa su u njega vidljivi petrarkistiki
biljezi. Tomu ve pomalo istroenom pjesnikom standardu, u "Plandovanjima" je dao novu
estetiku snagu oslobodivi iz opih resursa svojega vremena i njegove knjievnosti u
prostorima hrvatske rijei do tada nevieno slikovlje.
U ljubavnoj lirici Buni je individualnim prinosom manirist, ali je opim znaajkama knjievne
mode nastavio renesansnu praksu domaih prethodnika ostvarujui visok stupanj saetosti
izraza i do tada nepoznatu lakou osmerakog ritma, muzikalnost i simetriju.
Na topiku, metaforiku i senzualno-idilini ton Plandovanja nastavlja se pet Bunievih pastirskih
ekloga "Razgovori pastirski". Varirajui teokritovsko-vergilijevske obrasce, autor je u tom anru
pisao elegantnije od svojih prethodnika, dok je u eklogi "Gortak" dao primjer monoloke
komine poeme s parodijskim elementima.
Za razliku od "Plandovanja" i ekloga koji su na jednom polu Bunieve baroknosti, ondje gdje se
izmeu ostalog ostvarivao bijeg od pritiska katolikog institucionalizma, "Mandalijena
pokornica", "Nadgrobnice" i "Pjesme duhovne" nalaze se na strani pomodne kranske barokne
gorljivosti. Religiozna poema "Mandalijena pokornica" jedini je tekst, ako se izuzme
pohvalnica Ivanu Gunduliu tiskana u izdanju Arijadne (Ancona, 1633.), to ga je Buni
objavio za ivota (Ancona, 1630). Tematsko-motivskim karakteristikama "Mandalijena
pokornica" nasljeduje strukturu baroknih plaeva, kako onih talijanskih L. Tansilla i E.
Valvasonea, tako i Gundulievih "Suza sina razmetnoga".

1. Mandalijena pokornica (Ancona ili Ve, 1630.; Ancona, 1638.; Ve, 1659)
- objavljena za pjesnikova ivota 2 puta, ali nijedan primjerak nije se sauvao; trei puta
tiskana u Veneciji 1659., godinu dana nakon njegove smrti. to izdanje su vjerojatno sinovi
dali tiskati
- religiozna poema u 3 cviljenja
- 8-erci u katrenima
- opjevava se obraenje slavne i lijepe grenice iz Magdale
- Bunieva je Mandaljena od grjene zavodnice postala ena spremna da slui i dvori, ali ona
i u to sluenje unosi mnogo enskog umiljavanja
- nastala u slijedu tal. religioznih poema i Gundulievih Suza
- smisao je alegorian: pria o Mandalijeni pria je o svakoj grenoj dui koja trai i
pronalazi Boga
- jasno se izraavaju kransko-teoloke koncepcije o smislu pokore i veliini Bojeg
milosra, kao i shvaanja neoplatonike filozofije ljubavi kao transcedentnog naela bia, a
boanske ljubavi kao pokretake sile i univerzalnog naela svijeta
442

podsjea na starinske pobone plaeve i meditacije, ali od njihove puke jednostavnosti

razlikuje se svojom baroknom rafiniranou i afektiranom slatkoom
- konvencije ljubavne lirike u Mandalijeni su mogle vie doi do izraaja nego u kraim
duhovnim pjesmama, prije svega zbog obraene faze sagrjeenja. Ljubavna topika gotovo je
ista kao i u Plandovanjima, samo je sada okrenuta nebeskom ljubavniku, Prijelazi iz
ljubavne u nabonu frazeologiju gotovo su neprimjetni, mjestimice se dogaa da je
Mandalijena u raskajanosti jo ljepa i zavodljivija. Tu se esto osjeaju odjeci iz Suza i
ponekad i iz Jeupke. Uvod u drugo cviljenje u nekim tokama podsjea na 2. pla Suza ali
Buni ima vie naracije, manje samorazmatranja, pa nije mogao postii puninu raskajanosti
kao Gunduli.
- Iako se puno ugleda na Gundulia, u onim djelovima koje sam iznosi Gunduli ga nije
prevladao i djelovima koje sam unosi u spjev. Bunieva grenica i u dubokoj raskajnosti i
dalje ostaje zatravljena ljubovnica koji ivlijem ognjem gori i koja ga svaki as eli vidjeti,
sluat ga, slijediti ga po putevima. dakle, Mandalijena je sva u konvencijama ljubavne
topike, ali nebeske ljubavi, ipak ovaj ljudski, eznutljivi, senzulani karakter neda se sakriti.
takve poeme su bile primjerene i namijenjene redovinicama, koje su primjerice u
Dubrovniku, bile nasilno otrgnute od svijeta. velec smatra je u tom pogledu imala i
praktini smisao da bude zabava i utjeha njegovim dvama sestrama u samostanu, a kasnije
e to biti i njegovim peterima kerima, kao i svim ostalim redovnicama.
- SADRAJ (by me):
- Cviljenje prvo
- Neka oni koji boloju od ljubavi, ozdrave si rane ovom pjesmom i kad vide kako se
ova djevojka isprva grijesima podana preobratila, da se i oni preobrate. Moda nije
pravo da se razvikuje njen grijeh jer joj je oprostio Bog. Ali ba zato to je dobar
primjer ju dajem, jer je bila u velikoj zlobi, a pokora ju je onda jo vie uzvisila.
Nek svaki mrzi grijeh, ljubi boga, jer je milost vea od grijeha. Mandalijena se
rodila od plemenita bana koji je gospodio u Magdali, bila je jako lijepa, ali neharna
naspram Boga koji ju je tako uresio i obdario, jer je gledala samo kako e kojeg
mladia smamiti i podloiti sebi kao roba. Mladii su izgarali na plamenu njene
ljepote kao leptiri na svijeu. Mislila je da je njoj na diku i slavu smamiti to vei
broj ispraznih ljubavnika, pa bi ujutro prije sunca se dizala da se uresi, a ne zna da je
djevojaki obraz najljepe ureen kad ga krije porumeni sram. A njoj slukinje nose
svilenu odjeu izvezednu zlatom, biserima, dragim kamenjem, razne urese, bjeli veo
i koprenu koja joj bijele prsi odkriva, a ne skriva. Jedan dio zlatne kose splete, drugi
dio pusti da se vjetar igra s njome. U zrcalo se gleda jel lijepa da moe grabiti
kamena srca. A tko bi rekao da e te takvu za lov spremnu uloviti boja ljubav, jer
boje sude nitko ne moe razumjeti, on moe napraviti nekome i putove grenika i
izvesti ga onda na pravi put. Kako to srnete, plahi mladii? Nekog pogleda, nekom
daje osmjeh, nekome rije razbluenu apne u prolazu. Kako je ona upala u te
neasti i blud? Othranjena je bez majke i oca. Rasrdila se na dobri svijet, eljela zli i
opaki, pogrdila je strah od Boga i sram od ljudi. Svi u gradu su je zvali grenicom.
asti, sretan je tko te ime, teko onome tko te izgubi. Lako je ispraviti tanku granu,
ali kad naraste, teko je ispraviti krivo stablo. I redom sline usporedbe daje:
upanje drae, ona je kao barka bez vesala, konj bez uzdi. Kad stupi na vrata crkve,
podie se amor, bila je tamo puno ljudi, isus je tu propovjedao i pogledao onda
Mandalijenu. I ona ga pogleda i krene ga suat pomno, u srcu sva protrnu i pone
ronit suze. Njegove rijei i pogled su strijele njenoj dui. Ovo nije ona istra strijela
kojom si ti ranjavala druge, ovo je nebeska strijela, a tvoej su bile paklene. Ova
strijela ranjava i lijei, ivot je u njoj, smrt je bial u tvojoj. Plakala je kao da su joj
443

oi Sava i Drava. Plae, rida, uzdie, nije ju sram ni vladika ni gospode. Sve
naprave je razvrgnula, skinula bisere s vrata i cvijee s glave, naunice, zlatnu
ogrlicu, drago kamenje. Sad je od stida poniknula, nije kao prije ohola, pokriva se
djelovima skuta, osjeajui se polugola. Poe kidat kosu koja joj je bila do koljena i
grdit drago lice. Traila je kako da se u svemu poruni, no u svemu tom jo ljepa
izgleda. Krv s lica, suze i pramen kose, sve to pomijeano izgleda kao koralj i biser
povezani zlatom. Isus je prestao govoriti, ali ona nije plakati, jer ju zlo i grijesi more
duu. Izala je iz crkve i uri se doi svome domu. Zato sam te ostavila vinji
Ljubovnie? Zbog ispraznie tatine i nekrepka svijeta sam te napustila, grijeila
sam, a opet, jo sam iva, a tebi sam kriva i grom me jo nije skrio. Pukn isrce
moje da da kraj ovim zlobama. Nije li mi bilo dosta to sam ostavila Boga, nego
sam svih htjela ganut svojom ljubavlju. Kolikima sam bila uzrok da su sagrijeili i
duu izgubili. Vi, koje ste zbog mene takvi, pustitie umrlu ljepotu dok je vremena.
Zbogom moji dvoru bjeli koji ste svjedoili mom grijehu, zbogom svilene i zlatne
haljine, pia slatka, ukrasi. Zamjenit u dvor s pustinjom, jelo e mi biti trava, iblje
e mi biti ukras. Bila sam gospoa, bit u sluga, plakat u cijeli ivot. Tko zna da
e u spilji u pustinji doi posjeivati mene, Boe. Tko zna hoe li mi pomoi u
pustinji da preivim molei se tebi? Tko zna hoe li ovu grenicu na kraju primiti u
raj k sebi? Oprosti, Boe. uj moj glas ucviljeni, gledaj moje pokajanje, smiluj mi
se. Kako je to rekla, onesvjestila se. ini boe, da kako sam je slijedio u krivnji da
je slijedim i u pokori. ako je i ne budem mogao do kraja pratiti, daj da ti oboje
umijemo noge suzama. Daj da se moja krv prolije u tvoju slavu i ast.
Cviljenje drugo
- Tko moe, Boe, razumjeti tvoja djela, a ni jedno nije udnije, nego obraenje
grenika. Svatko to moe prekinuti sam, al se ne moe uzdignuti bez tvoje pomoi.
Tbi je sa tvojim neizmjernim znanjem lako pretvoriti sud smrti u sud odabira. Ti
moe napraviti da onaj koji je bio primjer grijeha bude primjer pokore. Tako i
Mandalijena, prije grenica, sad pokornica. Kako se osvjestila, takva puna jada,
smea i tuge, pogledala je samu sebe i ne prepoznaje se, vidi gdje je otkrivena, gdje
joj krv odsvuda vrvi, gdje je na zemlji prostrta, sva u suzama i krvi, problijedila je,
kako su joj u rukama zlatni uvojci. Dola je k sebi, nastavila plakati. Dalje vene,
gone, ezne. Razmilja koliko je puta kroz ivot uvrijedila Boga, sva svoja zlodjela,
opaine, a zna kolike je darove primila od Boga: rodila se od gospodskog koljena,
ali je ona ocrnila ast svog imena. Uzela je u ruku mramor bijeli i rekal: na tebi
sam pakao kupila? Nebeski boe, tebi sam odredila svoj vijek. Idem kod imuna
gubavog u kuu, kod ljekara u nai lijek svojoj rani.ako su suze krive mojim
grijwesima, pripremite se oi da me potopite, ako je zlatna kosa kriva koja je vezala
robove verigama, onda se spremite da ete svezati mene, a usta pripravite poljupce
asne da izljubite one noge preblaene. Sad sluim tebi boe, i moja kosa, usta,
pram i oi. Otila je onda do imuna gdje je Isus blagovao. Plemenita gospoo
zato si dola ovu plemenitu gozbu smetati svojim plaom i jaukom? A ona je
pripremila pia od uzdaha i suza, Isusu gozbu drau od svih drugih gozbi. Kad ga je
vidjela zasramila se, stresla, zaarila, omrznula. Strah joj govori: to se uzda
smaam u sebe, to je Bog, vrati se natrag, ne idi naprijed. On je uvijek bio Bog
osvete, strani sudac svih zloba. Ali ufanje joj ljepe kae: Grenice, ne strai se,
on tvoje spasenje eli, k njemu uteci! To je milostivi Bog, on je naa obrana i
otkupljenje, daje milosre obilno pokajanim grenicima. Ovi drugi savjeti su joj se
uinili boljima, pa mu je stavila pomast na glavu. (valjda Isusu). Za spomen toga je
otila i tijelo Isusovo u grobu pomazati. Kleknula je pred Isusove noge i stopala mu
444

oblijevala suzama, svojom kosom ih je otirala, maala s pomasti i cjelivala. Njega

mae sebe ozdravlja, koga je ozdavala, sada ljubi. Stoji dalje jer se srami pogledati
u rajsko lice, trai milost pred nogama, bjei pravdi od desnice, od nje eli sakriti
sebe i svoja grjena djela, titi se sjenom slavna tijela. U sebi se raduje: ovo su
svete noge koji su za mene podnjele trud mnogi. Noge te svete, drite moju barku
koja tone, za vas se vee da ne potone. Evo zvijeri koja je pred lovcem bjeala, sada
je us rce ustrijeljena, ulovila ju vlastita mrea. Ja sam rajski pastiru ona izgubljena
ovica iz tvog izabranog stada. Tvoje su ruke u moju duu posadile vingorad koji je
zli vepar iskorijenio. Vea je tvoja samilost i dobrota, od mog greenja i neasnog
ivota. Vie ti toga moe oprostiti nego to jedna grena dua moe uiniti. Primi
moju duu. Al dok je ona u sebi slavila Boga i njegovu ljubav, Farizeo imun je
imao druge misli: da je ovaj pravi prorok koga suvda slave i die, zna bi kakav je
grenica ova koja ga dodiruje. Vidjevii Isus kako je razmilja o tome ree mu tiho
ovo: Jedan kamatara je imao 2 dunika koja mu nisu imali otkud vratiti. Jedan je
vratio 50 peneza, a drugi je dugovao 50 peneza. On je oprostio obojici, koji ga
ljubio vie? imun odgovori: onaj kojemu je darovao vie, taj ga i vie cijeni.
Isus onda kae da je u pravu i ree: vidi ovu enu, doao sam u tvoju kuu i nisi
mi dao ni malo vode da umijem noge. A ona kad je dola umivala ih je suzama i
kosom otirala, ti mi nisi dao ni poljubac, ona mi noge nije prestala ljubiti. Ti mi
glavu nisi pomazao, ona mi je mazala noge. Zato kaem da su joj se velki grijesi
oprostili, jer je puno i ljubila. Tko ljubi manje, manje mu se i oprata. Znaj,
svakome se oprost prema ljubavi mjeri. Onda ree Mandalijeni: za tovju veliku
vjeru, grijesi su ti oproteni, poi u miru. Tebi je oprotena, ali ja u za tvoje grijehe
biti na kriu i umrjeti. Tebi se grijesi oprataju, meni se pripremaju pljuvanje i
zaunice, za to u predat svoje noge i ruke avlima, moje tijelo bievanima, a glavu
trnovoj kruni, moja prsa vrhu koplja i gorkoj rani.
Cviljenje tretje
- Suze koje skruena dua lijeva, drae ste bogu od istonih bisera. Vi ste vode koje
su na poetku stvorene i rukom bojom odjeljene s neba. Takve ste moi da se zbog
vas dolai do Boga, nr samo da dunete rajski oganj i eravu, ve ju raspirujete u
pravu nebesku ljubav. Vama je Mandalijena isprosila oprost od Isusa, ugasila plam
pakla i plam srdbe s nebesa. Sad je u njenom srcu plam od boje ljubavi, sva u
nejmu gori Mandalijena, ljuba samo svoga Boga, a mrzi sve s ovog svijeta. Ne misli
i o niemu drugome ne radi, nego o rajskom vjereniku koji joj se sred due usadio,
svaki as ga eli vijdeti, sluati i slijediti gdje god ide, ne tedei sve svoje blago.
Sve raskoi, razblude, svoju ljepotu unitili je ona da budu svetite Bogu. Kada nije
s dragom ljubavi pjeva tune pjesme: ime da ti plati moja dua? Kako da ti
odgovorim na milosti tvoje velike, da se sva pretovroim u plamen ili plaem
dovjeka? to si to u meni dobro vidio osim ledenog srca? Ali kao sunce led si otopio
ga i pretovorio u suze. Htio si preko najvee grenice ukazat mo svoje desnice? U
to si se bila uzdala kada si protiv Vinjega vojevala? U svoju ljepotu ili mladost?
Oboje to bjei i nestaje prije nego padne rosa s cvijeta. Za zrcalo i zabavo bolje da si
uzela mrtvu glavu da zna kako nas smrt kolje. Da si se u zemlju ogledala, rekla b iti
ona to si bila, to jesi i to e biti. Boe, velika je tvoja mo bila uskrsnuti meni
duu, vea nego usmrdjelom Lazaru tijelo. On je u grobu bio 4 dana, a ja sam mrtva
u paklu ukopana od svoje mladosti. Svoje pleme, ljepotu, mladost i znanje sam
preobrazila u grijeh. Spasitelju moj ljubljeni, ti si me iz pakla htio mrtvu izvaditi,
spasi me Isukrste, oslobodi me od zlih duhova koji su me bili posvojili. Tako je ona
uvijek pjevala u slavu Gospodinu. Kad je ula da je zli Juda podmien i da te tjera
445

mnotvo, da si u vrtu uhvaen, izbievan, da je narod se pobunio na tebe, da si

okrunjen trnjem i na smrt na kriu osuern, onesvjestila se, paal je na zemlju od
neizmjerne boli zatravljena ljubovnica. Kad te vidjela gdje kri nosi i gdje te majka
slijedi vie mrtva nego iva, nije znala kome da prvom pomogne, tebi ili majci. Ti
pada pod kriem. Jednom rukom die majku, a drugom Sina, ogrezlog u krvi, i
njegov kri. Ali nema snage za pomoi oboma, pada s njima i ona. Kad vita jela
padne, padnu i loza i brljan koje ona dri. Gledaj, Mandalijena, kako ti dragog diu
na Kalvariji na kriu. Gledaj kako ga je velika ljubav dovela tu zbog mojih i tovjih
grijeha. Gledaj noge koje si cjelivala i prala suzama - koje svaka ima ranu, probijene
avlima, glavu koju si mazala mastima sad je oblivena krvlju, gledaj kako se mui,
vene, gine, svome ocu govori. Umro ti je, tvoj pridragi na tvoje oi. Diu mrtvo
tijelo s kria, primaju na ruke svi dragog svoga: tuna majka ga grli, Ivan mu ljubi
prsa, Mandalijena mu umiva noge kao i prije to ih je umivala. Majka bi govorila
koliko je boli ali joj umire rije sred usta kad si vidi Sina mrtvog u krilu. A
Mandalijena govori, upa si kose: majko tuna, prepoznaje li isusa ovako naga, u
njegovoj prepoznaj krvi, tvoje mlijeko koje obilno odsvuda vrvi zbog mojih grijeha.
Rodila si ga i primila lijepa i zdrava, a sad ga dri mrtva i krvava. Poklonili su mu
se kraljevi kad se rodio, a sad su ga lupei razapeli. Aneli s neba su tad dali Bogu
slavu pjevajui, potamnilo se nebo, pukno je kram do dna i stjene, mrtvi su se
vidjeli uskrsnuti. Vjerenie moj, nije li bilo dosta to si mi grijehe oprostio, nego si
jo za me htio i umrijeti. Onda se obraa kriu da je on sad druga Isusova majka,
nakon Marije, da ga je ona rodila, on ubio, ona ga je u krilu svom grijala, ti ga
sledio, ona ga je dojila, ti si mu dao emera. Ona ga zavila pelenema, ti ga avlima
pribio, al ti si vei jer ga je on umrloga rodila na ovaj svijet, a ti e ga neumrloga
dati Bogu. Odnjeli su tjelo na pokop, traila je s Marijom pomasti i mirise za
namazati ukopanog. gdje si se uputila, zna da su strae na grobu? Kad je sila od
ljubavi nita te ne strai. Govorile su meu sobom: tko e nam odvaliti sada
kamen s groba? jer su znale da je kamen velik. Nale su ga svaljena, da nema
isusova tijela i aneo im je rekao: ne bojte se! Znam da traite isusa razapetog, ovo
mu je grobnica, uskrsnuo je s ovoga mjesta. Potrala je onda Marija magdalanea
Petru i Ivanu i rekla im to je ula i vidjela. Dotrali i oni do groba i nali bijela
platna i koprenu u koje mu je bilo povijeno tijelo. Svi su otili i na kraju je ostala
Mandalijena plaui nad grobom. Onda je u grobu vidjela 2 anela kako tu sjede,
rekoe joj to tuna cvili, ona:odnjeli su mog boga, ne znam gdje je. Blabla kako je
isus najboji dio nje, tko te je mrtva odnio od mene? dalje je plakala i vidjela je
isusa kako stoji, ali ga nije prepoznala, on ju je pitao zbog ega plae. On je mislila
da je vrtlar i rekla mu: dragi gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga
postavio, ja u ga odnjeti Isus/vrtlar: ti da odnese onog koji sve stvori? Zna li ti
koja je teina boga? i onda joj je on rekao Marija, ona njemu Uitelju, i
krenula mu grliti noge. On joj je rekao da ga ne dira, da on jo nije otiao svome
ocu, i neka poe svima govoriti da je on otiao svevinjemu, ocu svome i svaijem.
Otila je do uenika i sve im navjestila. Koje udo, Mandalijena, ti si prva vidjela
Boga, jer si ga najvie sljedila. Uenici su pobjegli i ostavili Isusa, ti si bila blizu
kriu gdje je bio propet. Ni mrtva ga nisi ostavljala, nego si mu nou dola pomazati
tijelo, nisi se bojala. Svi su se odjelili od groba, samo si ti ostala nad grobom i
ekala ga. Tako je velika grenica, ljubei je postala ljubljena, navjestiteljima
navjestiteljica, bila je od Boga odreena. Ti pogledaj s neba dolje na moje tuno
bie i kao za sebe i za mene namoli svog ljubljenog dragog. Daj mi suze tvoje, da
ugasim neisti plamen neisti, utopim svoje grijehe. Da i ja naem boga kao i ti i
446

gorimo zajedno u slavi.

2. Plandovanja
POSTHUMNO (1849.), vjerojanto su nastala u nejgovoj mladost
zbirka ljubavnih pjesama
uglavnom krae lirske forme su zastupljene
ukusna kratkoa, udruena s lakoom ritma
najvei dio pjesama ispjevan je u 8-ercima ili dr12-ercima; desetak pjesama je u
neizometrinim strofama. U osmercima je rima abab i abba, a rima je prisutna i u
neizometrinim strofama.
sadre:
75 ljubavnih cjelina
5 pastirskih razgovora
18 duhovnih pjesama
8 nadgrobnih pjesama
3 psalma
zavravaju pjesmom koja slavi Dubrovaku slobodu
ljubavna lirika izraena je u slavljenju enskih drai i u viziji idilinog ivota
posveenog uivanju i ljubavi
ideal mu je u arkadijsko-pastoralnom svijetu u kojem je jedini problem ljubav, a suze su
isplakane samo zbog neuzvraene ljubavi: to je svijet zagrljaja, cjelova i razblude na
plandovanju, daleko od trgovakih dogaanja i vjenih briga u raznim vjeima ikomisijama
dravne uprave.
U Gundulia osjeaj prolaznosti svega vodi odricanju od svijeta, padanju na koljena i
pokajanju, kod Bunia taj osjeaj prolaznosti vodi preputanju rijei i uivanju.
svijet i ivot su kratkotrajni zato treba iz njega grabiti to se ugrabiti moe. To e vie puta
Buni opjevati i izraziti poziv na uivanje dok je jo vrijeme.
U Gundulia je ljepota samo zamaskirana runoa, lijep vanjski izgled mami ovjeka na
grijeh da bi ga gurnula u propast, dok je kod Bunia ljepota dar prirode, dan ovjeku na
uivanje, a ljubav je vrhunac uivanja. On je zaljubljen u lijepo tijelo gospoe koju naziva
sad Raklicom, sad Ljubicom meta mu je ono to je oku drago, a ono to Gunduli u
drugom plau naziva izvorom svih zala i nesrea.
On u jednoj pjesmi nikada ne nabraja inventarski to ga zadivljuje na gospoji (kao to
to ine Dore Dri i iko Meneti), ve oima, kosi, ustima, grudima posveuje cijele
pjesme. On se ne divi gospinoj mudrosti ni plemenitom rodu, s ime bi onda u jedinstvu
harmonirale njene tjelesne ljepote slici kakvu su o eni-idealu stvorili renesansni pjesnici.
Njena usta nisu za razgovor, ona su za cjelivanje.
Metafore se niu jedna za drugom, u svakoj strofi po jedna
Motivi i slike kojima se bavi nisu novina, puna ih je prethodna dubrovaka i talijanska
ljubavna poezija, ali im Buni daje senzaciju novine, umije utisnuti svoj peat i dati
svjeinu, ispod ega u ustalasanu ritmu struji zahuktala enja i strast i to u doba kad je sve
vrvjelo od pokajnikih suza i uzdaha.
ljubav se opjevava kao udoredna snaga koja oplemenjuje duh, u slijedu trubadurske
lirike, kao vesela i senzualna igra u slijedu Anakreonta, odnosno rimskih lirika, a takav
je odnos prema ljubavi karakteristian i za liriku europskog baroka
velik broj ljubavnih pjesama slijedi tradiciju Petrarkina Kanconijera, a u nekim se
pjesmama ljubav opjevavau duhu idilino-pastoralne lirike
447

nov stil (stile acuto) njegove ljubavne lirike temelji se na baroknim poetikim
koncepcijama, naglaeno esteticistikima: lijepo se u knj. tekstu ostvaruje ingenioznim i
domiljatim stilom koji je po svojoj prirodi umjetan i konstruiran, koji itatelja moe
zauditi svojom lucidnou, rafiniranou, spretnim intelektualnim kombinacijama i
ingenioznim idejama, bizarnim metaforama i neobinim konetima te gomilanjem raznih, za
barok karakteristinih, tropa i figura
ljubavna jadikovka u njega poprima ironine crte u odnosu prema lirskom objektu i
subjektu
anakreontska motivika i senzualno opjevana ljubav i ljepota povezuju se s temom
prolaznosti, pa ljubavna pjesma dobiva melankolian ton i znaajke refleksivne lirike
anakreontska motivika: poziv mladoj dikli da mu nalije vina ili uvjeravanje starog
ljubavnika da se njegova sijeda kosa i njezino rumenilo lijepo slau kao emin (jasmin) i
ruica
odatle je i ton suvremene tal. kanconete, a i davanje prednosti lakem 8-ercu na raun
tromog 12-erca, koji se kod Bunia nalazi veinom u pjemama sa starijim motivima,
ponavljanim iz petr. pjesnitva 16. st. (Blaen dan, hip i as, Bio je vidjeti)
opjevava ari enskog tijela, esto jedan detalj, oko kojeg nie brojne neobine
metafore pokazjui kako je u baroku stil toliko nadreen ostalim tekstualnim
slojevima da postaje dominantnim obiljejem lirike
pritom se ljubav i ljepota prikazuju i kao topli subjektivni doivljaj lirskog subjekta, ali i
kao iskustvo kojem se l. subjekt moe narugati ili ga ak ironizirati
duhovna lirika sastoji se djelomino od retorikih opominjanja i pozivanja na kajanje i
pobonost
na maniristian nain opjevava suptilne kransko-teoloke probleme vremena (Boje
milosre, oprost grijeha, Trojstvo i sl.)
vrlo je vjerojatno da je uzor svojim strofikim rjeenjima naao u suvremenoj tal. poeziji
(G. Chiabrere, antipetrarkist i antimarinist)
od figura najzastupljenije su antiteza, gomilanje, nabrajanje, apostrofa i neto rjee
poredba
utjecaj GB Marina, Chiabrere Guarinija, Petrarce, starije hrv. petrarkistike lirike i
jednom iz Horacija, ija je pjesma Donec gratus eram tibi kod njega slobodnije i okretnije
parafrazirana nego kod Bunia Babulinova
Uivaj dok si mlada!, poklik koji su ve kvatroentisti prihvatili iz antike i koji se
neprestano ponavlja i kod tal. i kod naih pjesnika upravo je leitmotiv ove zbirke, kojoj je
kraj senzualnosti jedna od temeljnih crta idilinost i u kojoj je najvea bol rastanak s
dragom, tako da joj je s pravom ime Plandovanja
Ljubavne pjesme:
Pjesnik pjesnima iz ove pjesme je oito da su Planodvanja napisana u mladosti, u njoj gotovo
da je sadrana osuda mladenakom mahnitanju, a opet je plodove te svoje lude
mladosti lijep osredio, dao im naslov i uvodnu pjesmu kojom ne prolijeva kajanje,
ve vie nostalgiju za minulim danima, kad je plandovanje bilo ne samo mogue
nego i prirodno za jednu mladost, koja je bila svjesna svog kratkog vijeka i potrebe
da upravo zbog toga treba uivati, jer e za ozbiljnost biti uvijek dovoljno
vremena.
Slatka duo mom ivotu nju bi se moglo oznaiti kao skladnost u najpunijem smislu rijei,
organizirana u osmerakim katrenima, s unakrsnim rimama, gdje sve treperi i
leluja, s nekoliko ponavljanja i hijazama, a glavni motiv je kosa, prami njegove
dragane koji su utopili pjesnika sitnom rosom suha zlata. Na kraju duhovito

448

intonirana doskoicom:
Ma pjesance, ne naprijeda,
Ustavi se, pjesni mila,
Evo i ti sa mnom gleda',
U pram si se zamrsila

[Za vernu mu slubu plate mi kad ne bi] otro se okomljuje na vilu koja ne prihvaa
dvorenje, u ljutnji poziva letee vrijeme das vim svojim moima pohara njezino
lice, da joj ugasi zrake oiju, zlatne kose pretvori u srebrne I da ih prekrije
snjegom ne bi li ona na kraju spoznala da neharne za vile da nije ljepota.
Ubiraj diklice...,
Neka druzi hvale i slave u njoj uzdie lijepu crniicu, to je Marinova bruna pastorella: iako
u pjesmi ima dosta kienosti i retorike, ipak kulminacija rijei sa znaenejm
nonog, tamnog, crnog, mrklog itd. kod Bunia ima i jednu novu dimenziju: tamna
put njegove drage gotovo neprimjetno prelijeva znaenje u milu tminu kao
pozornicu ljubavnog uivanja.
Pokle me ostavi, mlae mili prepjev Horacijeve Donec gratus eram tibi, uspjeliji od onog
Mihe Bunia
Poasnica [O diklo mlada] anakreontska minijatura od 2 strofe, od 8 i 12 5-eraca. Cijela
druga strofa u stvari je poredba. Pjesma po kratkom stihu i dinekle po ritmu
podsjea na jednu Chiabrerinu pjesmu, ali je svakako prirasla Bunievu kliktavom
veselju nad ivotom da djeluje na posve nov vain
O gospoje svijeh gospoja
Skladno li te narav mila...,
im gledam ja ruicu...,
O snjeane ruke bile...,
O prilijepe, o premile...,
Slatka duo mom ivotu...,
Komu hoe, ma Ljubice...,
Nemoj, nemoj, ma Ljubice...,
Mlaahna vil moja...,
Vrhu kola od poude......
duhovne:
- Ne izdiu se toliko iz mnoine nabonih pjesama koje su stvarane u to vrijeme
- Stihovi su pisani skladno i istim stilom, jezikom koji je proao kroz kolu Plandovanja.
- esto se kao utjecaj u ovoj vrsti poezije kod njega osjea Gunduliev utjecaj, posebice Suze,
Duni dan - opominje liepe vile i ljuvene na prolaznost mladosti i ljepote
Kuda srne, duo moja? - Bunieva diklica je lijepa i kad se on obraa Bogu istiui samo za
njezine ljeposti da su malahan zrak svjetlosti od Vinjega zgar s nebesi
Vinji pastier tankiem prutom - vinji pastir tankim prutom kroti ovicu-duu svraajui je na
pravi put dok ona tei za stranputicama
SADRAJ (by me)
1. Pjesnik pjesnima, dr12
Svoje pjesme naziva ispraznima, govori da ih je stvarao mahnit i mlad, kad nije znao to je trud i
nije mislio nag rob, ispraznost mu je dala mo da kae svoju ljubavnu nemo koju je trebao tajiti.
Sad se kao kaje, ali se time ne moe vratiti vrijeme koje je protratio, jer za te pejsme nema drugu
plau doli krivnje. I spoznao je na kraju da ljepota mila nije nita drugo doli zemlja i gnjila.
2. Skladno ti te narav mila, 8erci, katreni
Kako je izabranica njegova srca najljepi cvijet - rua meu svim gospoama. Pod veselim
449

rumenilom krije ljuto trnje, a ti srce od lava, zmijsku ud. Nju goje vjetrovi blagi i rosa, tebe moji
vrui uzdasi i suze. Nju stvori zora dana, a veer je povene, a tvoja je ljepota lijepa u zoru, a u
veer jo ljepe prolista/procvjeta
3. Nemoj se uditi, izbrani cvijete moj, dr12
Nemoj se uditi to elim vidjeti tvoj pogled, jer je on za mene svjetli, a ne sunce, zato svrni
pogled na mene.
4. Ili mi, gospoje, me srce povrati, dr12, 2 katrena
Ili mi vrati moje srca ili mi svoje daj na poklon, jer moja mladost vene kada oba stoje od mene
daleko. Ako ima milosti, nemoj ih razdijeliti, nego mi i moje i tvoje daj zajedno
5. O snjeane..., razliita duljina stiha, ima i 4,5,8.., rima aabccb
Pjesma govori direktno o grudima njegove gospoje. Te prsi bijele i mile, izabrane, da su one njemu
medeni pokoj i slatka radost, od njihova bijela snjiga smamaljena je njegova mladst, vi ste rijeka
bijela od mlijeka po kojoj udim broditi i gdje bi se moja dua eljela utopiti. Popout snjeih
ledenih gora koje su od stjeene, za kojima srca eljno gore. Ljiljsni bijeli, perivoji u kojima mu se
maldost zamrsila. Oima je hvala mala s obzirom na to kakva dika ide prsima. Oi s u2 zvijezde s
istoka, a u prstima je sva nebeska ljepota. Ni usta rumena ni vise ne diite, i od vas su ljepe. Nu,
Ljubice, kako ih hvalim, tako si ti sakrila tvoje prsi mile: to si mi se zasramila?
6. Ah, Rakle, ne bjei..., dr 12, 1 katren
Ne bjei Rakle, ekaj me, utjei moje cvile ili me gledaj umrijeti, niej on lav, zmaj, zvijer, nego
nejn vjerni Ljubmir, meni uvjek doi
7. Nemoj, lijepa Rakle moja, 8erci, katreni
Nemoj se Rakle toliko u mladost uzdati jer vrijeme pohara svakoga i svu ljepotu, ne misli da e
uvijek biti mlada i da se tvoja dika nee s godinama izgubiti. Gledaj kako rua ujutro cvjeta, a
naveer vene. Doi e zima tvom proljeu, koja ima mo da promijeni ono to je bilo u cvijeu da
je sad u ledu. Skoto e ti doi starost teka kojoj se teko oduprjeti. Zato moja gospoo, dok smo
oboje mladi, hajdemo uivati
8. Ako ho, gospoje, da budem iviti, dr12
Ako eli da ivim, ne brani mi svoju ljepotu, jer umirem akad na mene svrne svoje lice i usne. U
slatkom sam ivotu kad meni svrne svoju ljepotu. Ako hoe da ivim, svrni na mene svoju
ljepotu, ako hoe da umrem, od mene daleko stoji.
9. Ve ostajte sve gospoje. 8erac, katren
Naputa sve djevojke zbog svoje Rakle. Uzalud me Ljubice zove na razblude i cjelove, kad je
moja draga druga. Drugog trai pastira, drugoga si izaberi, jer mene druga grli. I ti Zorko koja si
rajska dika moja bila, trai drugog ljubavnika. Neka drugi uiva sad ta sam ja elio sve te godine,
jer drugoj sad pripada moja ljubav. Jasenko ma ljubljena drugom daj svoju ljubav, jer je druga
mene izranila. Zlaeni tvoji pramenovi bili su vez mom srcu, durga me sad mami, daruj se
drugome. A ti Rakle, slatka moja gospoje, bit e meni radost u sve moje dane. U nescjenu sam
zbog tebe sve druge psotavio i svoju mladost zatravljenu samo tebi zavjerio, ti si mi u srcu od
zlaten kose, do bijelog tijela. Zauvijek u ti robovati, dok sunce sja i rijeke teku. Pjesmo bjei
Rakli u krilo, dok srdba nije napravila kakvo bezakonje. Obranu e nai, jer e te ona sakriti
meu svoje brsi snjene gdje su sve moje razblude.
10. Glad mene mori sad, a ljubav zlo davi
Ne mogu trpjet glad, ne mogu ljubavi to je cijela pjesma :D ovisnost o ljubavi
11. Ubiraj, diklice, doim je proljetje, dr12
O prolaznosti: da bere cvijee dok je proljee i dri uspomene o branju cvijea jer kako vene cvijet,
venu i njena ljeta
12. im ljepir doleti na plamen od svijee, dr12
Kad leptir doleti na plamen od svijee, vidio je dvije zrake jo vee oi njegove ljubljene.
Ostavio je svijeu i omilio mu se pogled njen, kojeg im je obletio i doao do njih, umro je. Kako
450

si slian meni i mojoj nesrei, leptiru. I meni i tebi se taj pogled omilio, ubijen si ti, ubijen sam ja.
al ti si sretan, jer umire u njenom krilu.
13. Ah, kada e brijeme priti, razne duljine stiha, rima: abbaaccddeeff
Kad e doi vrijeme da e me ti draga pomilovati da vie ne cvilim i rei da doem i uzmem
cijelov medeni. Hodi ivote k svojoj uenoj vili. Kada e bijela zora donejti sretni dan u kojem u
pobluditi usred tvog krila. I kad e mi rei: uzmi to ti je drago, sve je tvoje: hoe li izljubiti
usne, ili grliti vrat i grudi, ili pogled, ili lice, ili ti jeneto drugo drae sve je tvoje uivaj: grli,
ljubi, cjelivaj. Svu svoju mladost i sve svoje dane bi provodi uz tvoju ljepotu i ljubei bi govorio da
su me tvoje medene usne smrtno ranile. Pogled tvoj je svezao i smamio, ovi svjetli zlatni prami su
mi duu zamrsili i ovo lice ucvilili ali onaj tko me svezao, taj me i odvezao, tko me ranio, taj i
obranio lice, oi, kosa isti koji me lijee su me i ranili. Sluaj moj jedini pokoju, da doe to
sretno vrijeme da nas mlaahne sjedini. Sini, ueni danu, smili se ivote nemili, ne ini vie jada,
nego zdrui zauvijek s tobom vjernog ljubavnika.
14. U svakoj prilici slikuje, gospoje, dr12
U svakoj prilici nalikuje zloj zmiji ljutici pustoi, jer se ona uvijek krije i bjei preplaena, tako je
i tebi najdrae bjeati od mene, ti si mene otrovala cjelovom, ne uje moje pjesme, ni poraz moje
boljezni, nema lijeka za tu ranu, osim tebe.
15. to si, lijepa Rakle moja, 8erac, katren
Kako si lijepa, Rakle, tvoj smijeh je ljepost rajska pripremila. Ali, u posmjehu eli rei da tvoje
kameno srce e mene pomiliti? Ali mladost tvoja veselog pogleda mi govori da se dii i veseli kad
me mrtvog gleda.
16. Je li tko, gospoje, od leda na svijeti, dr12
Ima li tko toliko hladnokrvan na ovom svijetu tko je ne eli vidjeti? Je li mu od stjene srce kad ne
vene vidjevi tvoje lice? Ili venei ne gine vjerno te dvoriti?
17. U koj strani od nebesi, 8erac, katren
Naravi, gdje si nala te 2 zvijezde kojima si uresila moju ljubav? Je li ijedna vila imala tako
zlaane pramenove? Je li itko vidio ruu tako rumeno u zoru kao to je njeno lice rumeno? Onda
svatko svjedoi o ljepoti svoje gospoe ako nije vidio svjetle oi moje vile. Ne zna kako ljubav
strijelja i kako se vene tko nije uo njen smijeh. Rakle me dri suenjm pogledom izemu 2 zore i
u smijehu. Svezala me zlatnim pramom, stegla bijelim rukama, da ne pobjegnem od tog slatkog
veza. Ali mi je to ropstvo omililo, sloboda mi nije draga, milo mi je robovati mojoj Rakli
18. Prsi ima od leda vil moja gizdava, dr12
Moja vila ima ledena prsa, u usred nje je iva erava, ljubavi, sav svoj plamen i strijele uzmi da
gori pogled, a ledi prsi. Moj ti je savjet da sledi njen pogled i uee prsi da nisu led.
19. Kada, cvijete moj ljuveni, 8erac, katren
Kad mi se ukae cvijete, meni je proljee, a kad od mene obrne pogled, preobrazi lejto u zimu.
Kad mi nebi branila nikada da te gledam, onda bi uvjek bilo proljee
20. Blaen dan, hip i as u ki me postavi, dr12
Nabraja to je sve blaeno: Blaeni, dan, hip i as, kad si me Ljubavi psotavila pod svoju vlast.
Blaene tvoje strijele, luk, sila, moj cvil i pla. Blaeni moji uzdasi, vezi kojima me svezala,
blaena nad svime drugime moja gospoja, u koj se naao moj lik. U tebi moja dua prima plau za
sve trude. Ljubavi, sve svoje strijel upravi u mene, rani me i strijela ne tedi, a poslije mojoj rani
slatki lijek odredi jer drugo ne eli srcestravljeno, nego veseli lijek i da je ranjeno.
21. Moj oganj ljuveni, kijem srce me gori, dr12
Ili je od pakla ili od nebesa taj moj oganj ljubavni kojim mi srce gori. Ako je od pakla, koje su te
sile da sred njih stoje ljepost moje vile. Ako je od raja, zato onda cvilim? Meni je oganj moj
pakleni, a nebeski je vili mojoj.
22. Slatko dobro, razna duljnia stiha, rima: aabccb
Reci mi Rakle, zato me mori smrtno? Kako se moe rasrditi na svog vjernog slugu? Nemoj,
451

nego pogledaj na mene, tvog mlaahnog slugu, da moja mladost ne povene. Ne pogubi onog tko te
ljubi i tvoju mladost kopnei eli, ne umori onog tko te dvori nego ljubavlju razveseli ga. Nemoj
da tvoja nemila vrlost ubiej onog tko svjedoi tvoju ljepotu. Tko e tebi Rakle pjevati u ast kad
mene ne bude. Primi me k sebi, da ti sve poude ispovjedi mladost moja. Pastir Ljubdrag je Raklu
elio i ovu ljubavnu pjesmu pripjevao.
23. Rakle lijepa i ljuvena, 8erac, katren
Monolog kako Rakle odgovara piscu: nisam zmija ljutica, priekaj me pastiru, mlada sam
pastirica koja umire za tobom. Ako eli znak moje vjere, pogledaj moje bljedilo, Ljubmire.
Pogledaj kako sam kao slama izgorena koliko gorim od ljubavi prema tebi. Ne bjei plaho, stani.
Primi od mene plau za svoj trud: vjenac rua i jasmina, jest da je uvenuo, ali je i moja dua
uvenula koja ga je tebi svila. Ne traim za sebe cvijee, tvoje bie od mene je daleko. Pohrani ga,
kad umrem, mene mladu pokopanu njime pospi. Tucite se na sve strane ovice, na svu volju, bez
strae da vas vuci kolju. Tad je pastir stao, pohrlio vili i razbludno je ljubio i grlio. Livada je
procvjetala bijelo i crveno kad ih je vidjela tako zagrljene.
24. Rakle, eto sada ti zakle se da meni, dr12
Zakuni mi se sada Rakle da e mi dati jedan svoj medeni cjelov, ali mi daruj usta tvoja i sto i sto
jo poljubaca mi dopusti. Gdje su tvoje rijei Rakle, dali si kletve svoje sa cjelovima zaboravila?
25. Usred poludna, 5erci i 6erci, rima: ugl. parna
Usred dan je Rakle pozvala k bistrom zdencu Ljubmira za kojim je umirala i rekla mu: doi k
meni, doi na razblud, doi upokojiti trude u mom krilu. Kad mine dan, doi k meni, meni se
udjeli, zagrli me, pastiru, uini da se smire moje slatke elje, Ljubmire
26. O vesela m diklice, 8erac, katren
Ljubmir pjeva svojoj sramejivoj vili koja ga je drala u skutu: o kako si ljepa i svezala si me
ljepotom lica, prsa snjenih, ustiju rumenih, kose zlatne. Nemoj mi zabraniti svoju ljepotu za
kojom udi moja dua. Pokloni mi svoje slatko blago, neka moja mladost primi sve to je milo i
drago. Daj mi veseo pogled, moje sunce, da ivim bez oblaka. Da se mogu ogledati u svom suncu
i da vidi sebe sjati kroz moje oi u mom srcu
27. Bio je vidjeti kada se raskrili, dr12
Bijel je labud kada se raskrili i eli letjeti, bijelji je od svega, od snejga s planine, ljiljana bijelog,
mlijeka koje pastirica upravo namuzla, bjelji je zore koja javlja da e nam novi dan dovesti. Ali
nadvladava bjelilo moje vile i labuda i snijeg,ljiljana,mlijeko i zoru.
28. im gledam ja ruicu, 8erci
Kad vidim ruicu koja ti cvjeta na licu i onu kojom si se ukrasila, ne mogu, Rakle razabrati jesi li ti
rua ili je rua ti.
29. O gospoje svijeh gospoja
Gospoje svijeh gospoja, nemoj mi braniti tvoj slatki cjelov u kom je sva radost moja, jer za drugo
nisu dane tvoje usne, nego da su u razbludi cjelivane. To cvje koje ti cvjeta na usnama nije
pravedno da uvene prije negoli je ubrano (usta=cvijet), zato meni ljubavniku ne zabrani cjelove.
30. Ljepahna ti ve mi si, 7erci, sesta rima (ababcc)
ljepotom si me svojom zatravila i ni ne zna da je moje ranjeno srce tvoje. Ranila ga je tvoja
ljepota, rijei, pogled, usta. Nek su blaena ako me izljee. ini da uivam vesele oi, ljubim usti,
grlim vrat. Neka mlaahan probludim u tvojem krilu i razbludi uberem bijelu ruicu i svjee milo i
drago koje ga je zanjelo
31. Ah, pridrago dobro moje, 8erac, katren
Zaustavi tube, ne cvili i razvedri pogled mom pokoju. Ako si dua moja u kojoj moj ivot prebiva,
im ti plae, ja ginem s nepokoja. Zdenca dva premila iz kojih izviru biseri sitni posrd tvog
rumenog lica. Put su kojim se moja dua odjelila, zaustavi ih, ne plai.
32. O snjeane ruke bile
Ruke bijele, moje slatke uze, obgrlile ste i razbludno eljna mene. Tko b ise ikada odrekao ovakva
452

suanjstva? Tko eli odrjeiti veze kojima ga je ljubav stegnula jako? Neka drugi provode dane u
slobode, ja ne elim biti slobodan dok god mogu vezan biti. Zato me ruke drage u ljubavnom
pokoju grlite i veite.
33. Knjiga, dr12
Pjesma je u obliku pisma na neki nain (knjiga=pismo). Znam da eli znati to radi tvoj vjerni, on
cvili otkad se odjelio od tvoje ljepote, nema mu slasti u medu, lijeka u travi. Usred dana mu je
mrak, radost ga napustil, alost obrgrlila, kad za tobom udi, sam sebe izgubi, tebi eli doi, za
tobom vapi i nou i danju. Kad tuim, svaka mi stjena odgovara tvoje ime. Poinjem vapiti: o gore
kamene, nemojte kriti sve dobro od mene, ne krijte meni moju poudu i slatku moju gospoju. Ali
zaludu vapim za tobom, pa si sam odgovrim da sam u pustoi, a da tebe treba traiti u ravnici i
raskoi, meu cvjeem. Kad se budi dan kaem: evo je s istoka, to su njene oi (privia mu se da
dolazi ona). Nije to suncee nego zlatni prami, nisu rue nego njene usne, nije ono liljan, nego njen
vrat, prsi i lice. A desi se da zora ne slii potpuno tvojoj ljepoti. Jer posmjeh ljubavni koji mi otvori
raj, ne mogu nai u svjeu i zori. I da naem sve to je pod nebom, ne bi naao tebi raven ljepote.
Onda krenem dalje osamljen tuiti se da sam bez tebe, tako i jelen ustaje kad ga rani lovac i
razdrui ga od koute. Ne voli ni studeno vodu dok ne nae svoju dragu. Da su uvijek sretni i
veseli oni koje ljubav ne djeli, nego je uvijek dragi s dragom, svi uivaju i u snu i javi. Kada
zaspim, dolazi mi ona i u snum cjeliva me, pitam je otkud ide. Ona kae da slijedi njegovu
razbludu koja zna da on bez nje cvili i plae. I taman kad sam te ljubio, napustio me san, gledam
simo- tamo i onda ugeldam sunce s istoka, i kliknuh: evo, ba si sad bila kod mene Tko te je
ugrabio i ukrao mi te? Bili smo dva, sad sam sam, s tobom bih, tebe nema, ja isti nisam, nema
mene u meni. uh uto slavuja kako pjeva. Pa mu ree da bude poklisar do nejgove drage, primit e
ona slavuja i milovati ga. Nee ti pustiti dok ti ogrlicu bisernu ne stavi. Reci joj da pusti emer i
jad i da e joj uskoro doi njen Miljenko vjerni, koji je bez tebe alostan i jedan dan mu se ini kao
godina kad mu nisi blizu. Ako nee ii ptiice, onda mi daj svoja krila, da odletim do svoje
ljubljene. Neka se vesele srca razbludno zdruena. Prestani liste moj govoriti o mom rasapu. Nema
lijeka tvojoj rani u dugoj besjedi, samo bude gore, zato prestani.
34. Odgovor (na ono pismo iz prethodne pjesme), 8erac, katren
Otkrio si i da tvoja ljubav za tobom gine, ne moe pobjei od toga, ljubav ti je rekla, ne moe
njoj pobjei, bra je od svega. Ono tvoje pismo da vene zamnom i da me eli, da zamnom kopni
i vene i da otkad si me ostavio ti se sve smrailo. Zato bih te ostavila kad si ti mene ostavio,
zato bih pustila bolji dio moje due? Kad si se djelio od mene, nisi pustio ni suzu, tvri si od
stjene. Moe se omekati gora, ali i otvrdnuti tvoje srce od kamena u mramorno. Pravedno je da si
osjetio bolest stijena kad se nisi ganuo na mene. Ali istina je i da me sada trai tamo gdje me
nema, da misli da me divljina krije. Zato me ne nalazi i ne vraa se k meni? Vrati mi se.
Povenula sam, izgubila rumenila, moja je ljepota nestala otkad s iti otiao. Uputi se k meni, ne
kasni, razdani moju mrklu no.Ljubavni snu, pripovjedi mom dragom da moja mladost vene za
njim, ukai mu kako ga eka ljubav puna vjere, da ona bez njega umire. Reci mu da je slavuju koji
je donio glase pripremila bisernu ogrlicu. I da e ga izgrliti i izljubiti i nakiti biserima. Ali da bi joj
bilo drae da umjesto slavuja on doleti u njeno krilo. Odluila je dat mu ogrlicu od svojih ruku,
punu razblude. Stani, pismo moje, nemoj sve rei, sve e mu dare dati koojima e se on nadati.
Brzo se zato ti vrati k meni, svoje i moje rane ozdravi.
35. Pokli, duo m ljubljena, anizometrini stihovi, rima: aabbcc
Budui da eli mrtvog slugu, vie neu na svijetu ivjeti, umrejt u. Prije nego odme sa svijeta,
reci mi to sam ti skrivio. Moja je velika krivnja to vie ljubim tebe nego sebe. Moja nesrena
sluba nije za tu plau, nije pravedno da sluga pogine, a nema krivnje. Ali rue su mene mlada
smamile, zanio me sunani pogled. Zanejla me njena ljepota, stoga nije moja krivnja.
36. Neka druzi hvale i slave - 8erac, katren, pjesma crnkinjici
Neka drugi hvale i slave bijelo lice svojih gospoja, a ja u tebi spjevat pjesme, moja crniice.
453

Veselo je tvoje lice, pred njima i bijela rua gubi ljepotu. Nema ljepe stvari na svijetu nego vidjeti
dvije Danice usred noi kako svjetle (njena koa je mrak-oi zvijezde), vesele moje tmine u kojima
moja dua uiva, razbludne tame koje moj dan iine sivim. Vaa tama mi je osvojila duu. Ti si
ugljen obljubljeni, u kome ljubav razgori plamen. Zvijezda od sjevera si, po kojoj kad brodi moja
dua se ne boji kraja. Drugi ele da im im prije doe bjela zora, a za niim drugim moje misli ne
ude, doli tebe, moja mrkla noi. Neka se sunce utopi, da vidim tvoje crne oi.
37. Nemoj, nemoj, m Ljubice, 8erac, katreni
Upozorava je kako e vrijeme postarati njenu ljepotu, da ne vjeruje svom odrazu kojeg vidi u
izvoru. Mladost bjei, dani idu, bre nego to voda izvire. Sve pod usncem nestaje, nee si ni naa
doba vratiti. Zato se lejpotom ne oholi kad vidip svoju sliki, nego se smiluj mojoj boli
38. Eto ve, diklice, dzora je pribila, dr12
Zora je, diklice, slavuj ti pjeva da se probudi, ostavi san i pokae svoj pogled.
39. Mlaahna Rakle m, ka ne zna ljubavi, dr12
Pjeva mlaahnoj Raklici, koja je mlada i ne zna za ljubav i ljubavne strijele, ali nejga su njene oi
ranile. Koja je krivnja, koji grijeh to imam ljubavne rane, a ti ne zna za to, kao ni ime si me
ranila. Ljubavi, upravi najljepu svoju strijelu u prsa ove vile, moda bi onda dala lijeka mojoj rani.
Koja je pravda da i ona tako lijepa bude slijepa, ali uzmu moju vilu u pomo, jer ako si ti slijepa,
moju vilu hoe slijepu?
40. Sve lakoma vila ova, , 8erac, katreni (a sad malo o sponzorui :d)
Ova lakoma vila samo trai zlato, poklone, bez toga me ne ljubi. Bez bisera i koralja, moja joj
ljubav nije dovoljna plaa. to e ti zlato, ako je tvoj pramen zlatan, a a biseri i koralj, kad su
tvoje isne koralji, a zubi biseri. Lijepa si bez svakog uresa i ljepa si od svakog ukrasa. Sve
najljepe je prirdno: livada je najljepa kad je svojim cvijeem nakiena, a nebo sa zvijezdama. Ne
resi te biseri, nego dragi koji te ljubi. Proklet onaj koji je prvi postavio zakon da se ljubav tri i
prodaje. Prokelt i onaj koji je prvi izvadio zlato iz zemlje, koralje i bisere iz mora. Da nema toga,
ne bi se ti meni lakomila. estit onaj narod koji se rodio kad je jedino zlato bilo zlatni pramen. Kad
su diklice svojim draganima za vjenac rua davale sve to su oni poeljeli. I kad su plaa ljubavi
bile pjesme. I kad vile bez ikakvih ukrasa nisu krile svoje grudi nage, nego bi uvjek udjelile
pogled, podsmjeh i to god dragi pita. Zato me prestani pitati za darove i daj mi svoju ljubav za dar
moje ljubavi.
41. Mlaahna vil moja sve mene prikara, dr12
Pokarala me moja mlaahna vila to ju ljubim, da sam prestar. Al ne ine sjede kose starost, jer se
usred toga ari plamen u meni. Ljuven sam bio kad sam bio mlad, ljuven sam bio uvijek, a ljuven
sam eto i pod stare dane. Nemoj ljubljena da sam ti nemio jer si ti rumena, a ja bijel. Jer lijep je
vijenac u kome se sjedine rumene rue i bijeli jasmin.
42. Kad Ljubmir utee od Rakle nemile, dr12, katreni
Kad je Ljubmir pobjegao od rakle da si ljubavne boli prikrati smru, onda se ona zaljubila u njega
i klikne: joj meni,gdje je otiao Ljubmir. to sada radi Ljubmire? Hridna gora joj odgovori:
umire!
43. Pokli me ostavi, mlae nemili, katreni, prva 2 stiha u strofi 10erci/11erci, zadnja 2 su 5erci,
DIJALOG 2 razilih vjerenika, prva strofa je ona, druga on, trea ona itd. Ovo je slobodan prijevod
Horacijeve pjesme Donec gratus eram tibi
Budui da si me ostavio i darovao se drugoj vili, moje te oi vie ne ele vidjeti.
Budui da si od mene odbjegla i otila drugome, mrzit u te.
Ljepemu od tebe idem, draeg grlim, ima oi od istoi.
Ljepu vilu sam si sada uzeo, medene su joj usne rumene
On mene ljubi pravom ljubavi, s njim sam i u snu i javi, on je moj raj na svijetu
Mene dragana miluje, svu svoju ljepotu mi je dala, ona je moje slatko blaenstvo
Ti si nevjeran, on je vjeran, ti si uvjek srdit, on je miran, ti s duh tmina, a on duh visina
454

Ali ako nas ljubav opet pomiri i potvrdi nas u boljoj vjeri i bit e moja gospoa za sve vijeke.
Nisi dostojan milosti, ali opratam ti i ti meni oprosti. S tobom u ivjeti i umrjeti
Sretne su nae svae bile koje su se tako poljupcima svrile. Ti si moja draga, a ja tvoj sluga.
44. Ah, da 'e meni na svijet dano, anizometrini stih, 6stihova u strofi: rima: abbacc
Dami je dano razlegdati svu tvoju rasko i ljepotu bio bih blaen uvijeke. Da mogu stati s tobom
zagrljen i tvoju mladost uivati, ljetne dane, zimske noi provesti cjelivajui tvoje usne. I da mogu
cijeli ivot razblodnu uivati tvoju ljepotu i onda umrjeti. Kad bi bar mogao svoja mlaahna ljeta
zavriti u tvom krilu
45. O zore svijetle i mile, anizometrini stih, rima: aabbccdd
Svrnite zore, tj. oi pogled na mene, nemojte to zabrqaniti mojoj dui zatravljenoj. Svrnite se na
moju mladost, va pogled moje zimno bie vraa u proljee
46. Komu hoe, m ljubice, 8erci, sestine, rima ababcc
Kome e Ljubice moja dati svoje usne medene? Jel' tako da meni, tvom sluzi? Komu e pokloniti
crne oi? Meni e doi kadgod u crnoj noi? Kome e do u sreu tvoj zlatni pram? Jel tako da e
meni u njemu biti uza? Kome e vrat i prsi bjele dat grliti? Jelda su namijenjene mojoj dui
zatravljenoj? Daj mi svoje usta, oi, pram i prsi, ne kasni dok mi od elje dua ne poe.
47. Bijeloga emina za drag dar ljuveni, dr12 [emin = jasmin]
Moja vila mi je darovala bijelog jasmina. Rekoh joj: diklice, spremi taj jasmin sebi, a meni da
jtvoje prsi jer su bjelje od cvijea.to elim da je moje, zdruit mi dopusti zdruit s njim rue tvoja
usta.
48. Gledaj, Rakle, dobro moje, , 8erci, katreni
Vidi Rakle onaj bor suhi kako gori. I ja se njime mogu zvati. On je nebu uzrastao od suncevih
zraka, ja sam sretan ivio od tovg pogleda. Njemu je grom slomio sve granei ostao je panj, ja sam
ranjen od puno strijela ljubavnih. Njemu je vihor ile skrio, oganj ga obrio, mene je tvoj gnjev
iskorijenio, i ures tvoje ljepote je na mene djelovao poput ognja na njega. Eto, gorimo oba, ja
ucviljen, on veseo i jo malo emo sagorjeti u pepeo. On danju ne gori, ja gorim od ljubavi. On e
se opet omladiti, moja mladost se vratiti nee
49. Gdje kraljestvo tve postavi, , 8erci, katreni
Gdje je tvoje kraljevstvo, Ljkubavi? Ili u njenim oima ili u mom srca? U onom si licu kad ga
gledam kako je milo, a kad joj je lice enmilo, onda si u mom srcu. Ali ako hoe pokazati svoju
oe, svoje kraljevanje stavi meni u oi, njoj u prs.i
50. I mogla si, moja mila, , 8erci, katreni
Kako si mogla posumnjati da u te ikada ostaviti zbog druge vile? Otkud je doao taj laljivi glas
da moja vjera nije sitinita? Zar ti nisu sva moja mlada ljeta u tvojoj slubi te uvjerila da si u vjeri
moja ljubljena? Kad ti suze i uzdasi nisu bili pravi dokaz da se oganj moje ljubavi ne gasi, otvori
moje srce i u njemu e se nai ljepost tvoja koja gori s tebe same. Prva mi je uza bila tvoja ljepota i
bit e ista do kraja ivota. Tebe sam obljubio prije nego sam znao to ej ljubav i tebi sam zaverio
svoje mlade dane. Zato pusti hude misli i sumnje koje te mue. Pjesmo moja, sad se najbre uputi
mojoj gospoji, koja zbog mene bolest uti. Zakuni joj se da je moja vjera ista, iako nije kao zlato
njene kose.
51. Ah, ne rekoh ja istinu, 8erci, katreni
Nisam rekao sitinu kad sam rekao Ljubavi da tvoja strijela nije zatravila ovu vilu jedinu. . Kad evo
gleda me i kad se vidi u mojim oima kao u zrcalu, od svoje je ljpote smamljena. Ona je
ljubavnica. Ohola gospoo, u varljivom pokvarenjaku, koji je omilio tvoju priliku , shvati zato
zato ljepta tako zanese, premda kao staklo razbije se, prmeda bjei kao sjena.
52. Razbludna m vila celiva i mili, dr12
Razbludna moja vila cjeliva i miluje djetece koje plae, a za mene i moje boli nita ne haje. On
nee prestati, im ga tjei moja vila, a time bi moje rane ona sama ozdravila. Suze mu otire nejn
poljubac, moja mladost umire to mi je branjen. Cvilimo oba zbog njene vesele dike, on u rane
455

dane, ja uvijek. Ali ne primam iste darove, jer on dobiva cjelove, a ja suze.
53. M mila Nevenka ustima od meda, dr12
Moja Nevenka cjeliva Miljenka, a mene pogleda. Koji je razlog, gospoje, da je dijete uzelo moj
dio? Dopusti mojoj dui koja eli tvoje usne i poljupce. I hudi red promjeni, njemu daj pogled,
cjelov meni.
54. Miljenko, iz krila moje vil sad bjei, dr12
Miljenko bjei iz krila moje vile jer ona cvili na tebe, ne tjei te. Dijete, znaj da kad te cjeliva,
nejne usne kriju otrov zmiej ljutice. Takvi su oduvjek bili njeni cjelovi, zla rana bez liejka i smrtni
otrovi
55. Tvra je vil moja tvrdoga mramora,dr12
Moja vila je tvra od mramora, ja sam tvri od gora.kae da sam tvri od stijene i da svoju mladost
trati na mene. Slini smo ja i moja diklica, stanac sam ja kamen, a ona je litica, oboje smo kameni,
mramori, ona ledena gora, ja gora kao gora.
56. Slatka duo mom ivotu, , 8erci, katreni
Zatravila si me isvezala, svima pjevam o tome tko me je svezao svojim zlatnim icama. Vi
stekrivac moje izgubljene slobode, utipili ste me rosom suha zlata. Ovim zlatom strijele me
ranjavaju kada gaaju moje srce. Od ovog zlatnog prama mu je spletena tetiva. Ovim zlatom su
istkane uze i tanka paltna kojim lijei moje rane. Moje pjesmo, nemoj naprijed, stani, i ti samnom
gledaj, i ti si se u pram zamrsila. Oboje emo robovati usred veza zlatnih ica i sunji se sretni
zvati, ja rob, ti robinjica.
57. Ljubljena gospoje, dosle sam cvilio, dr12
Dosta sam cvilio, jer ti nisam ovih dana ni drag ni mio, odsada u pjevati radosne pjesme o tvojoj
ljepoti, a ti koju uvijek sluim, presudi da li se ljepe veselim ili tuim.
58. Izidi vee van, o dzoro pribila,dr12
Izii zoro, dovedi dan, diklice moja. Ne kasni moje razblude, da moja draga moe meni im priej
doi. Ali ti moja gospoo ne ekaj da doe zora i dan, ostavi tihi san i donjet e mi dan i zoru s
istoi u tvojim oima.
59. Zima 'e sve sledila, svakomu zima je,dr12
Sve je zima sledila, ali moja mila se ne haje zime. Svud vene trava i cvjee, a njoj je usred zime na
licu proljee. Samo njen pogled gori u ognju. Oblano vrijeme svakom dodija, al njena vedrina i
dalje sja. Koja su to uda: zima ju ne moe slediti, moj oganj ju ne moe zgrijati. Od njena se
pogleda zima istopi, a od njenih prsa moje se oganj ledi.
60. Poraza od moga kriviu mu vilu, dr12
Koga da krivim za svoj poraz: sebe, vilu ili ljubav? Kriva je moja vila jer je zanila moj ivot kroz
vedri pogled svoj. Ja sam kriv jer sam izgorio idui prema njoj kao leptir na svijeu. A ljubav je
kriva jer me ranila, a nije mi dala lijeka za ranu. Svo troje smo krivi za moju zlu es. Ali to je vila
kriva to ju je Vinji tako lijepom stvorio? Zar sam ja kriv to sam zavolio tu ljepotu? Kako je
kriva ljubav to me pogodila da mi se svia najljpa vila? To je rijeenje: nismo krivi ni vila, ni ja
ni ljubav
61. Za vernu mu slubu plate mi kad ne bi, dr12
Za svoju vjernu slubu na koju si bila neharna, trait u osvetu. Vrijeme doi mi pomoi, povedi
sa sobom godine, vijeke, doba i svojom snagom nemilo poharaj njenu ljepotu i postaraj moju vilu,
utrni joj rumene usne i svjetle oi, posjedi joj kose, da spozna tvoju silu sred svog ivota, za
neharne vile nije ljepota.
62. Vi'te dara moje sree, 8erci, katreni
Vidite kako mi moja draga plaa trud: ja joj u ruke stavljam vodu, ona vraa bisere, stovrila si mi
kii bisera. Kupido spremi svoj luk i strijele, bolej me pogaa voda u rukama moje drage. Ili odi do
nejnih ruku i u toj vodi utvrdi svoje strijele. A Kupido doe do nje i skui da ona plamen usred
vode krije u svojim oima,
456

63. Nepravo svjedoi ko veli da strile, dr12

Nepravedan je onaj koji kae da iz oiju moje vile strijeljaju strijele, jer strijela rani i ubije, a lijek
je mojoj rani njen pogled. Lud je tko misli da me zaltnoim pramima zatravila, obilna je palta koju
elim ja: u njenom zlatnom pramu sunce sja. Najlui je on koji tvrdi da me ona svojom ljepotom
rastavlja od ivota, jer za nju ivim.
64. Snijegu je s planine na gori visokoj, dr12
Moj ivot lii na snijeg s palnine. , ledi ga studen, ja sam od tvog gnejva zaleen, snjeg je bijel, a ja
sam sve bljei zbog svoje ljubavi, naglo on okpni od sunca, tako i ja kad sretnem tvoje oi, on se
pretvori u vodu i rijeke, a ja suze lijem. No on presahne, a moj je cvil vjean, mene suze are, a
njegove gase plamen.
65. Srdace zlo boli razbludnu moju vil,dr12
Jer ona ne zna ta je ljubavna strijela, a iste su nam rane od ljubavi dane, ista srijela. Makni svoju
sumnju, ista na mje bolesti nemo, i lijek nam je isti, samo ako ti hoe.
66. S bolesti vil moja km bolim sad gine,dr12
Bolesna je moja vila, od toga gine, ja gorim, ona hladni, od hladnih je prsa nemona, moja su u
uplamenu dan i no, nije pravedno da mrem ja tvoja sluga, da tvoja ljepsot gine. Zgrij svoje ledene
prsi uzevi plamen ovaj gorui, sledi plaemn u meni tako e uvijek biti zdrava, moja ljubljena,
za studena srca moje je oganj pravi lijek.
67. O ovice, krotko stado, , 8erci, katreni
O stado moje, moja drubo, vi ste me vidjeli kako trpim ljubav zbog mlade pastirice, zato odite k
njoj, ucvilejno blekite, za mene isprosite milost koju ja nisam uspio cvilei. Ak oete veselije pasti,
ja u u pjesmama pjevati i svirati o njenoj ljepoti, ako se to ne desi, meni se ne vraajte, ili neka
vas ona uva il isvuda skitajte. Ili pastir ili vila za me upita, recite sitinu; umorila ga je Rakle.
68. Poanica, a nizometrini stih, rima: aabbccdd
Nali mi sada vilo vina, da ti nazdravim. Tko ti pjeva, ti ga cjelivaj i dopusti mu svoja usta, da zna
jesu li drae od rujne ae i grije li bolje vino ili usne moje ljubljene
69. Kamenito je srce u tebi, 8erci, katreni
Kameno ima srce i studena si sva jer ne haje da si ljubljena. Dugo vremena, ali i kamen jedna
kpalka dube, zato bi bilo pravo da moej suze tvoje srce udube.
70. Omekajte, suze moje, 8erci, katreni
Suze moje omekajte tvrdo srce gospoje, proljevajte i ronite 100 kapljica inei more da rastopite
taj tvrdi mramor i li da stijena udarana vaim valima se raspoukne ili se moja sva dua razlije
71. O prilijepe i primile, 8erci, katreni
Kako stel ijepe usne, gdje je vae svijee ubirano i uzgojeno od proljea na istoku? Da bar moja
dua moe iz vas kupiti kao med pela iz cvijea. Usne su vam kao rua usred koje poljubac nie i
cvjeta.palaa ste ljubavnog raja, plaa ste mom trudu. Korabljo od koralja, u koj se ljubav brodi, a
za svoj trag ostavlja bjeli biser. Ah da mogu ja katkad prebroditi taj trg ljubavni i biti sretan
pomorac. Rumeni kamen na licu koji u 2 reda ini bisera kamenicu. Usne vae su me pretvorile u
vaeg roba. Ali sinut e dan kad e me te iste usne koje su me kupile i otkupljivati. Ustrajno e
moja vjera robovati vratim od bisera i koralja zatvorenih. Pjesmo, sad se uputi, tko zna da li ete
cjelivati pohvaljne usne?
72. Prilijepa Elena, ka bi cvijet ljeposti
Prelijepa Elena koja je bila cvijet ljepote, vidjevi se kako je satrana od starosti, uze ogledalo u
ruke, pa ga pita: reci mi savjetnie istinu, jesam li ovo ja zbog koje je gorial cijela Troja, zbog koje
je Prijam poginuo, zbog koje se 10 0laa odvelo iz Grke i zbog koje je smaknuto carstvo u Aziji
ako sam to ja gdje su mi oi koje vsjaju suncem s istoi, gdje je zlaeni pram, snjeno lice, koralj
rumeni. Oivi Paride, sred tvog ivota da nae oi vide to je naa ljepota, da sam bila ovkva kad si
me vidio, nit bi Troja izgorila, niti bi ti poginuo. Ugasio se plamen kojim mlad gori, ali se ne moe
ugasiti plamen pod kojim je Troja izgorila.
457

3. Razgovori pastijerski
nalaze se u Plandovanjima
5 ekloga: (prvih 4 u dijalokoj formi i u dr12, posljednji u monolokoj i u 8ercu)
1. Ljubdrag i Radmio: razgovor izmeu beznadno zaljubljenog pastira i njegova
razboritog prijatelja, u obliku dijaloga je
2. Ljubdrag i Ljubmir: dva pastira opjevavaju svoje dragane, Ljubdrag Raklu,
Ljubmir Ljubicu, dok im stada ostaju gladno
3. Medan i Radat: umovanje starca o dobrim starim vremenima, tuei se na
dananji svijet, osobito na mladost, da na kraju zakljue kako vrijeme ini svoje i
svijet ipak ne ide na gore, jer da je stvarno tako kako se njima starima lini, svijet
bi ve odavno morao bio propasti.
4. Zagorko i Divljak: raspravljanje izmeu Divljaka, koji vie voli lov i umsku
pusto, a ene mrzi i izbjegava, i Zagorka, koji mu bez uspjeha slavi prednosti
ljepote i drube vila
5. Gortak:
- parodija ljubavne petrarkistike poezije
- 8eraki katreni
- pastirska ekloga
Za razliku od Zorania i Gundulia kojima je pastirstvo bila samo forma upotrebljena za
izraavanje goruih ivotnih problema, kod Bunia je ono vie izraz uivanja nejga kao
uena pjesnika u variranju tema proslavljenih od prolih pjesnika, bez ikakva oslonca na
stvarne ivotne zgode
SADRAJ
Ljubdrag i Radmio
Radmio je zaljubljen u Zagorku, Ljubdrag ga moli da je se okani, jer su sve vile zle i proklete.
Radmio mu govori da u njemu ionako vie nema ivota i da ga pusti umrjeti, jer e se moda tad
vila saaliti i shvatiti da je ona kriva za to. LJ: tuno govori, ene su zle udi, samo ele vladati
ovjekom dovjeka, od nas ene samo ele hara, cvil, uzdah i pla. R: ma da su joj to etvero
ugodni, bila bi moja, ali nisu jer sam se puno ispkao itd, a ona me i dalje mrzi.
LJ: srce me boli od tvoje tuge, savjet moj ti je da je grijeh unititi sebe da bi stekao nekog drugog,
tko sebe izgubi, teko e druge nai. Okani je se. Ljubav je na poraz, kao kia zrelom itu.
Nasuprot nama nije vuk, nego ljubavne strijele , ako je slijepa, kako da te povede, ako je dijete
kako da ti da savjeta, ako je gola, ime da te odjene? Mlad se od ljubavi izgubi, stari poludi.
Razumni zato govore da jao onom koji joj se da u vlast. U njoj je svako zlo: trud, pla, mraz, led,
glad, grad, bi, jed, smrt, grom i trijes.
R: ljubav me mlada ulovila, tamo di sam mislio da u nai raj, naao sam pakao.
LJ: to je ud ljubavi, vara nas varkama, ima prostrana vrata za ui, al se kroz njih ne moe izai,
najprije ti daje med i slatko, kasnije otrove i gorko, nudi te cvijeem, a u njemu je zmija, pogledom
nam srce uee, zlatnim pramnom zamrsi I svee. Svatko se treba uvati luka i strijele., bjeati od
ljepote jedan pogeld i gotov si. Ali ako te i rani, ne boluj cijeli svoj vijek, odmah to lijei ,teko
je nai lijeka rani koja ostara.
R:ljubavni lijek meni je samo moja mila koja mi zadaje smrt. Moja vjernost htjela je sretan dar, ali
mi je i smrt mila jer je dar od nje. Jedino sad elim umrjeti, nema mi drugog lijeka.
LJ: ne gubi ufanje i ne umiri kroz ljubav, nego nemoj vie ljubiti i zdrav si. San i slast raaju
obijest, ona pak raa ljubav, a ljubav raa nesvjest da mrzi sebe i ivot. Potrudi se i odagnaj slast i
san i ljubav e pobjei.
458

R: i nemo u srcu mi je draga, da bi je izvadio, mora mi izvaditi srce, nema lijeka mojoj roni,
idem umrjeti, zbog ostani Ljubdrae
R: stani i bolje promisli, Vinji je rekao da pusti zle misli. Nek svi znaki to koga ini nesvjesnim
i s ime dolazi zao obiaj
Ljubdrag i Ljubmir
Ljubmir: ovce nam planduju, ajmo mi ljepo uzet ja sviralu, ti diple i pjevati o naim dragim
pastiricama, moda nas uju nae pastirice razbludne
Ljubdrag: ajmo, gdje je bolej nego pjevati u ovakvoj dubravi, javor nas titi, studenac izvire,
imamo hlada. Ajd prvo ti, pa u ja.
Ljubmir: Livade jeste li vidjele ljepeg cvjeta od moje Ljubice, pravo je rei da nsite, jer ona svo
najljepe cvijee dri u sebi: rue su joj na usnama, jasmin na licu, ljijljani i ostalo bijelo cvijee na
prsima.
Ljubdrag: Sunce, jesi li kad vidjela svjetliju stvar od oiju moje Rakle? A ti ide sa zvjezdama.
Reci: nisam, jer i nisi, jer nejn pogled sijeva jae od tvojih zraka
Ljubmir: doi Ljubice meni i ozdravi mi rane, ekam te, a za moju ljubav nema lijeka. Ili steci glas
da ubija onog tko te dovri i ljubi
Ljubdrag: doi Rakla, kako e mo ivjeti s prijekorima da si svog slugu umorila? Ne bi li ti bilo
drae da kau: vjerni je umiro zbog nje, ona ga je oivjela
Ljubmir: bez tebe mi nema veselja, vidim samo rue koje blijede i ljiljane koji tamne., cvjee mi
ne mirii. Ak oti doe uinit e da sve cvjeta i mirii.
Ljubdrag: bez tebe mi sve vene, izvori su mutni, svo voe je gorko itd, ali ako doe svanut e mi
mrkla no, sinut e bijeli dan,voe e biti slatko, kos e sa slavujom pjevati: to je drae nego
ljubiti?
Ljubmir: Prestani Ljubdrae, sunce je zapalo, a stado nam je bez pae ostalo i gladno je, zato
trebamo proklinjati svoje pjesme i zavijet u glas: teko ti stadu koje ljubovnik pase, jer ljubav na
zlo natjera i stado i pastira mu.
Ljubdrag:istina je to mi je stari djed govorio: gdje se ljubavi da mejsto tamo nema pae. I drugo:
boji je se kao ozljede, metilja i trave. Kasno je, ajmo drue, dovest e nas pjesme nae sad u
probleme, ti e doi na red maehi, a ja strini.
Medan i Radat:
njih dvojica su prijatelji odavno,
M: gledam ejsi to ti, postarali smo se, izmjenili.
R:priej smo bili djeca, sad smo sjedi djedovi, desila se s nama zagonetka sa zvjeri koja hoda na 4,
pa na 2, pa na 3 noge. Puzali smo s 4, hodali 2, sad nam je tap 3.
M: starost na mje ugrabila snagu tijela, , ali nam je pamet cijela. Nismo vie snani, a onda ni
objesni, vie imamo mudrosti i svjesti, u nas vie na uzavire krv, nego zrije razum.
R: sitina, sad je opak svijet, putaj sina ta e ti na to rei. Djeca koja jo miriu na majino mlijeko
ponaaju se kao da znaju vie od starijeg ovjeka, jutros me nevjesta prekorila da se maknem, da
umrem ili poem a, dodijao si nam i ti i tvoj kaalj.
M: o estiti starci koji ste roeni kad je bio zlatni vijek,kad se nije znalo za kraljeve, bane, nego je
gospodar kue bio najstariji. Nije udo da su vam izvori davali mlijeko, a iz stabala je iao med.
Bilo je vjeno proljee bez zime, npastir i stado se nisu bojali vukova, nije bilo zmija. U svemu je
bio pravi sud, pia i hrane za sve. A kad se saznalo za grlene slasti, izaao je svaki grijeh i zloba, da
sin oca potjera u grob. Dole su prjevare, grabe, blud. Otada svako zlo na smori. Zlo je pradjed,
gori djed, gori otac, a sin najgori. Plai samnom kako svjet ide na gore.
R: neu jo, ako u utiti, srce e mi puknuti od jada. Gore ne moe, ali ekaj novi narataj, bit e
jo gore. Nee sluati savjete starijih, tko e govoriti to je istina i pravda? Tko e umjet vladat
dravom? Kada je vrijeme za sijati, a kada za eti, kad se pele roje, koje su biljek ljekovite, a
koje otrovne, koji su znakovi dobre, a koji loe godine.
459

M: valjda e Bog dati bolje nego to slutimo, mi starci uvjek hvalimo prolo vrijeme, a da sviejt
ide u nazad u svoja godita, ve ga nebi bilo. Zato u ti rei: mi bjeimo sa sviejta i svijet bjei od
nas.mladi su nam krivi, ali nekad su u pravu da smo svadljivi, sitniavi, zajedljivi
R: tako je to, da se neki od nas pomladi, bio bi isti kao i dananji mladi. jer mladost s maldosti
treba pro kao i starost sa starou, koja je ista nemo.
Zagorko i Divljak:
Z: gdje to Divjae bjei od vila daleko, svatko do tvojih priajtelja ima svoju dragu vil, samo si ti
usred luga u lovu s psima.
D: rodio sam se kao lovac, takav u i umrjeti, volim samo to, gade mi se vile
Z: budi u lovu, ali bi ti draga obrisala znoj koprenom, ona je i straa, draga i sluga.
D: bolje sluiti, nego biti rob, bolje ivjeti nego biti zdruen, mrzim ih kao napast, drai mi je
stranik pas nego vila.
Z: tko te to zatravio? Makni se s tog puta. Nije u vilama zmaj. ena je stvorena da nam da pomo i
pokoj. Kad je Vinji stvara osvjet, naredio je da svki stvor dvori ovjeka, ali mu je ovjeku idalje
neto falilo, usred raskoi se osjeao kao da je u pustoi jer nije imao drube najdrae. A onda mu
je bog kao dar dao enu u ijem ej pogedu sve slae, nego sva sdruga stvorenja. A tebi ej sad
tolijepo stovrenej mrzee i dri da su pitome vile divlje
D: ivio sam do sad sam, neu pod jaram stavljat grlo.
Z: mene moja upokoji kroz razblude koje no i dan elim, veselim mi moj ivot
D: meni su dragi lov, hrt, luk i strijela, viel mi nisu drage, nit sam ja njima. Draga mi je pusto gdje
vilama nema traga
Z: kad su ljudi bili u prvom vijeku, osnovali su gradove i sela, divlja pustili da pase. Svako si je
napravio kuu, imao susjede, nastao je razgovor, pjesme, kolo, brodovi. Konja su tad pripitomili i
stavili mu jaram, a do tad se divljim ljudima konj inio kao brat. Nauke su dole, kako e iamti
sebe, kuu i kako e drugima vladati. Odjelilio se tad to je dobro,a to zlo, tada se razdjelio ljdski
vijek u doba, a godina na ljeto, jesen, zimu, proljee., crkve se grade Vienjmu u ast, to se niej
radilo u divljem vijeku. A ti bi sad rasprio ljudski trag, im bjei od pastira i vila i trai pusto
koja ti je jedina mila. Svatko ivi kako eli, meni je ugodan ovaj zlaani vijek, a ne divlji. Al tko
ima gorka usta, gorko mu je najslae, tako i divljem Divlajku divlej su elje, nee bilo koju hranu,
nego divlej zelej. I to ti se na kraju ini bolje: traiti vepra ili medvjeda ili grliti vilu slau od
meda?
D: ti grli vile, ja u ii u lov na zvjeri.
Z: za osla nije sedlo, nego olji samari, tko si hoe zlo, za dobro ne mari. Da li je drae biti ubije
nod vuka ili blago ljeen od snanih ruku
D: bolje je bit ubijen da te nau u gori, nego da te ena uvjek mori.
Z: zvjer takvu nije rodila ni vila i pastir, tebe je rodila planinska zvjer. Poi onda zvjeri meu
zvjeri, a vile ostavi s pastirima i bez razbora s tom tvojom udi ivi ivi sred obora s ostalom
ivinom
Gortak
monolog Gortaka o patnjama zbog neuslienih ljubavi od njegove Zorke. Ova peta ekloga je
najzanimljivija, prvenstveno jer je svojevrsna parodija petrarkistike poezije, u emu je Buni
imao prethodnika u Stjepu ureviu i njegovu Derviu. Buni Gortaku stavlja u usta slavljenje
gospoe na ueni nain, ali obanin svoje doivljaje registrira tako da poneke petrarkistike klieje
prevodi na svoj gortaki jezik. Mjesto leuta u njegovim su rukama diple kojima e pratiti svoju
tunu ljubavnu jadikovku. Ali nee pjevati sam, poziva u pomo jeja, nonu pticu iz roda ukova,
koji treba svojim hukanjem ukrasiti njegovo tuenje. Komika intonacija time je potpuno odreena
i pjevanje moe poeti. On slavi svoju Zorku u konvencijama petrarkistike lirike, ali s vremena na
vrijeme ubaci koju sliku ili atribut koji jasno odaju parodiju. Umjesto da pjeva kako e iskopniti ili
umrijeti ako mu Zorka ne uzvrati ljubav, on svoju dragu jednostavno naziva od ivota ubojice,
460

mjesto da blijedi i vene, on je razdrpljen, umjesto ljubavnom strelicom, proboden je otrom

harbom, umjesto rob kupljeni, on se nudi da bude pas stranik njenom stadu i da bi uspio oteti ovce
i vuku i medvjedu. Kako ju je prestraenu oteo da je gusari ne otmu. Hvali se on svojim ranijim
ljubavnim uspjesima, ali ne ljubi druge do Zorke koja je trkom slina divljoj kozi, hvali se i
svojim viskoim podrijetlom, ali oito su stvari izokrenute:
Velika sam ja plemena,
Slavni svi su moji bili,
Od koljena do koljena
Grabili su i gusili.

Dakako, hvali se i bogatstvom, na brojnim poljima ubrao je mnogo ita, od stoke ima tisuu ovaca,
stotinu volova i stotinu steonih krava. A nije ni ruan kako se moda na prvi pogled ini, osim to
je malko izgren od medvjeda s kojim se jednom rvao. Javlja mu crna avka s vrha esne da dok
on pjeva i pati u ljubavnim jadima, loza mu je ostala neobrezana, njiva poharana, vukovi ti biju
tvoje stado jer nema tvoje strae, staje su ti prokopane, ljubav e te baciti u nita. Kad na kraju
shvati da su sva nejgova nastojanaj uzaludna jer Zorka ostaje gluha na njegova udvaranja, gortak
polako dolazi sebi:
Bolje se je iz po puta
Opet natrag povratiti
Prije nego te smrt priljuta
Bude i ljubav u grob zbiti.

Odvrne se od nje, vraajui se zaputenom stadu. Pjesma zavrava efektnom poantom: teko
razoaran, gortak vjea svoje diple, koje su mu bile drage u ljubavi, o hrast poto se pokazalo da
nisu bile u stanju da pridobiju kamenite prsi lijepe Zorke vile., putajui ih da se od vjetra nadmu i
da u njih vjetar sviri.
o Nakon Dervia Stijepa urevia, ovo je drugi po redu aljivo-satirini spjev u dubrovakoj
knjievnosti s izrazitim prizvukom parodije ljubavnog prenemaganja u stihovima
4. duhovne pjesni
- Razmiljanje vrhu smrti [vrhu = o]
- 8erac, katreni, rima: abba. SADRAJ: iznad kola poude vodi me vodi keoz stijene i
klisure. 2 konja poteu kola, oba bijesna i vrla, ne moe ih se uzdama stegnuti. Svezan razlog
nazad ide, a pod nogami stoji unitena samovolja gospode. Malo jo ima dana u koje se moe
vratiti, vjeite su noi, tko u njima potamni, ne vraa se. Boe, skri ova kola zle ljubavi,
zauzdaj ove konje, jedino ti to moe, uei me svojom ljubavi, Boe pravi.
- Vrhu smrti
- religiozna, dr12, rima aabb. SADRAJ: sjetimo se da su ljudske godine zapravo nita. Vihor
se die ljeti, ali za as minu. Slama gori, plamen se die k nebu, ali brzo dogori i ugasi se.
Sjena nas svugdje slijedi, ali kad smo u mraku, ne vidi se, nije s nama. San ludome pokae
da ima za im udi, ali kad se probudi, spozna lud da san lae. U zoru magla sve pokrije, ali
kad izae sunce nestane. Nita je svo vrijeme, za danom no dolazi, za ljetima zime, svaka
stvar prolazi. Sjetimo se da su ljudske godien zapravo nita.
- Na mrtvi dan
- 8erac, katreni, rima: abab. SADRAJ: ljepie vile, lijepo ste ureene danas na Mrtvi dan.
Promislite, ovako mlade, da su i rajske vile za koje se danas molite takve bile. Svaka od njih
se oholila i vodila veseli ivot, ali ih je smrt obratila u pepeo. Cvjee je povenulo koje im je
usne osvjetljavalo, sunce je potamnilo koje im je iz pogleda sjalo. Studen kami ih sad grije,
crna zemlja pokazuje kako vrijeme pobjeuje svu ljepotu i sve slave svijeta.
- ivot slikovan plavi u valima morskijem
- Slaba barka mog ivota, Boe, je usred stranog mora u mrkloj noi, brodi usred zime sinjom
461

puinom u najgore vrijeme oblane godine, sa silnim vjetrom, valovima kao gore velikim.
Jedan val je die do neba, drugi je oboro k paklenom moru. Tko da je obrani da ne pogine,
ako je ne brane nebeske visine? Ukroti vjetre, uini bonacu, Boe.
5. nekoliko prigodnica
najveim djelom nadgrobne pjesme
- U smrt kapetana Matije Martini
- 8erci, katreni, rima: abab. SADRAJ: smrt je pokosila i naeg hrabrog vojvodu koji je brani
nau kransku vjeru. Mnogo je bio ranjen u obrani, borio se u u garskim krajevima. Mnogo
je turaka kopljem ubio i obranio puno gradova. O hrabrosti njegovoj po svijetu svjedoe kad
je pomogao u Prag razbiti poluvjernike (brijem da se tu misli na neku bitku ili neto u
Tridesetogodinjem ratu izmeu protestanata i katolika). Prvo je sluio cara, pa je doao
ovdje u grad sluiti gospodu. Gore je kod Vinjega sad.
- U smrt gospoe Slave Ruski
- 8erci, katreni, rima abba. SADRAJ: najtuniji od pastira pjeva ovu pjesmu: zato nemam
100 oi da te kroz 100 oi oplakujem. Zato se moje oi ne pretvore u 2 rijeke pa da te
oplakujem cijeli ivot. Moj veseli pokoji, tko je razdijelio tvoju ljepotu od sluge vjernog.
Smrti, jel tvoja sila ubila najljepi svijet ljubavi? O duo, zato ti je u moje mlade dane
ukradeno tvoje voe? Da li prije nego doe ljeto do tvojih slavnih dana naila je zima, al u
isto proljee? Ruo, najljepi cvjete na livadi, uveni sada, zbog rue one mile koje su bila
usta moje drage koje su sad problijedile. I vi zvijezde koje dolazite na nebo i izvodite tako
gizdave ples, pustite sad te plesove, jer one oi svjetlije od Danice su smrtno potamnjene.
Slavuju i ti sad samnom cvili. I pastiri na gorama koji nosite lovorove vijence, skinite ih sada
i savijte vijence od empresa kao znak tuge. Ah, ivote svega svijeta koliko je lako izgubiti u
jedan as neto to se ne moe dobiti ni u sto ljeta.
- U smrt gospoe Paule Dunka Faende
- dr12, rima:aabb. SADRAJ: sve umrle stvari Bog je podloio smrti, ali neumrle ona ne
moe satrati. Neumrla je u tebi bila ljepota i ostat e zauvijek, jer ti smrt ije mogla oteti
ivot, iva si na nebu i nikad nee umrijeti
- Istoj
- dr12, rima aabb. SADRAJ: veliko bi bilo udo da je sunce imalo dom na ovom svijetu, ali
to nije udo odozgora. Bila si zazvana kao sunce svijeta, a ni smrt nee mo uiniti da to
sunce potamni, jer sad rajski ures ima, sunce s neba, u nebo ide.
- U prinesenje tijela gospoe Marije Frane Lukarevia
- dr12, rima: aabb. SADRAJ: sveta veza ljubavi ih je zdruila, ali ih je smrt rastavila kao
mlade. Draga se odjelila prije od svog dragoga, dala duu nebu, kad je dragi vidio da je
utekla. Krenuo je na daleki put, eli nai svoju dragu, eli ju sljediti, ni smrt ne moe
razdijeliti koga si ti sjedinio, Boe, jer im je tvoja vlast dala da se zdrue u isti grob 2 tijela, u
nebo 2 due.
- Nadgroblje gospodinu Stijepu Giorgi (tj: Stijepan urevi (Dervi))
- Orfeo je krenuo na straan put da izbavi svoju dragu. Vas je orfeo tako priveo na taj put.
Hrabrost je vea jer ste vi na nebo ili po sina, vie si ljubio sina nego vjernu ljubu, ejr se on
bez vratio na ovaj kraj sviejta, a ti se bez sian nisi htio vratiti, ostao si s njime, zdruio vas je
raj. Jaoh, u Gradu je u ocu i sinu Jakovi poginula sva kua, ali u vjenom spomenu e
ivjeti lovori zeleni.
ostale:
- Gospodin Divo Sara Bunia pjesniku: Gudulievu Arijadnu (Jakin, 1633) je popratio
pohvalnicom, koja je tiskana ispred Arijadne, 8erci, katreni, rima abab.
462

o (SADRAJ by me:) Arijadna ostavljena tak lijepo cvili, da je Bakho doao do nje i
ne samo da ju je prgrlio nego joj je dao na dar usred nebeskih zvijezda krunu. Svija se
vijenac lovorike koji e ti se u sve vijeke zeleniti posred ela. Njoj zapad krunu krije,
a tvoj e lovor uvijek biti zelen, njemu nema smrti, zime ni zapada. Ljepe sklada
od Arijadne, i ljepoj kruni se nadajedna na latinskom u ast Juniju Palmotiu
jedna u ast Ivanu Gunduliu, uz Mandalijenu pokornicu jedina koju je tiskao za ivota.
Tiskana zajedno s Mandalijenom pokornicom, dakle 2 puta
Nadgroblje Stijepanu Dori

22. PAVAO PAPI (1593 - 1649), Bosna, fra

1. Sedam trublji za probuditi grenika na pokoru (Mleci, 1649)
- zbirka religiozno-mistinih pria
- tekst napisan bosanicom
- prijevod s tal.

23. IMUN ZLATARI (oko 1593-?), Dubrovnik

Dominkov sin
1. Vila ostarana
- pjesma u kojoj se ostarjela ena kaje, to je ludo provela mladost bez ljubavi
2. prijevod prve knjige Ovidijevih Metamorfoza
- u 8-ercu
3. prijevod Knjige Leandrove iz Heroida
- u 8-ercu
- od starijih prijevoda razlikuju se po tome to su u 8-ercu (u 17. st. istiskuje 12-erac)

24. IVAN BELOSTENEC (1594 - 1675), Varadin, pavlin

kolovan u Collegiumu Germanicumu u Rimu
prior u samostanima u Lepoglavi, Sveticama, akovcu i Crikvenici
administrator i provincial u Istri
umro u Lepoglavi
roeni kajkavac koji je svjesno unosio june jezine elemente u svoje rodno narjeje
i u svojim propovijedima i u skupljenoj rjenikoj grai on je dosljedno iao za tim, da
sljubljivanjem kajkavtine i akavtine, a donekle i tokavtine, stvori jezik razumljiv
svim Hrvatima
najugledniji pavlin ovoga doba
1. Bogumila (Graz, 1665)
- zbirka pjesama na ast sv. Pavla
- danas nepoznata
463

2. Gazophylacium (Graz, 1740)

- POSTHUMNO
- rjenik
3. Deset propovijedi o euharistiji (1672)
- crkveno govornitvo
SADRAJ prema izboru u PSHK (by me)
NA TELOVO
PRVO PRODETVO
Tko jede ovaj kruh ivjet e uvjeke.
[] Posluajte sad o obiajima nekadanjih naroda o tome kako su sklapali pogodbe o miru i
prijateljstvu, Karmani [azijski narod u pokrajini Karmaniji] kad bi jedan drugom davali rije, tvrdu
vjeru, ljubav, radili savez pogdbu itd., bi si zarezali ile, pustili krv jedan drugom i popili je. Oni
koji se od Herkulosovg sina imenuju, taj je narod vrlo visoka ivota, ali odruno ,ejr nemaju ni kue
ni gradove ni kopanje ni oranje, niti siju. Nose samo krzno, ene i djecu na kolima simo tamo po
planinama za ivinom i marvom voze, za zlato i blaga ne mare. ive od meda i mesa. Oni kad se
bratime, mir ili prijateljstvo, napune pehare svojom krvlju otvorivi ile i onda to popiju. Ima i puno
poganskih naroda koji su ivine klali i pehare punili njihovom krvlju i nazdravljali si etajui meu
rasjeenim ivinama. To je bio znak da onaj koji prekri taj savez ima se zaklati kao te ivine, a krv
njegova nogama potepsti. To je njima bio znak za vjeru i ljubav odrati. Krani pak imaju nauk da
svije zveze, pogodbe itd odre i nemaju uzroka, ne smiju razvrgnuti ono na to su dali svoju rije, jer
je to grijeh. Ako koji misli da ovo nisu istinite prie, nego sam ih ja izmislio, nalazim neke i u
Svetom pismu. Jer stvari koje su prirodno odurne i koje ovjeanstva ne dotoje Bog ne ljubi. []
PRODETVO ETRTO
Kralj David je veselo pjevao i svirao gitaru, suze su mu ile od radosti kad je razmilajo daru tijela i
krvi koju nam je dao Isus, pa je zato rekao David, kako pie u olatrskim knjigama Davidovim, iz
110 pjesme: Spomenjenje mirakulov svojeh je vinil on milosrdni milosrdnik i milostivni a predragi
Gospodin Bog, jer jestvinu je dal vsem onem, koji ga se boje. Da bi ja takvo dugovanje mogao
izgvoriti, pomognite mi brao ovako govorei: Oe na itd. a pozdravimo sada i Djevicu: Zdravo
Marijo, milosti puna itd.
Prevrijedna, predobra i jo 12 (!!!!!) preRijei djevojica Rebeka radovala se bogatom nakitu koji joj
je njen zarunik Izak kao znamenje zaruka poslao po Elezaru svom slugi i prijatelji. Hvalila se
svima s tim i gizdala, obitelji, po ulici, rodbini, blinjima prijateljima, da svi znaju veliku ljubav
Izakovu prema njoj. Razmislite o dananjem danu kad ne skakue okolo Rebeka, nego presveta,
preslavna prelijepa djevojica, mati Crkva katolika, po procesijama, zavjetima bla bla, jer je dobila
od isusa dar, nejgovo tijelo i krv, i to zato da svi znaj uveliku i neizgovorenu njegovu ljubav koju
nam daje Isus, zato se svako koljeno ima njemu klanjati i kleati, i nebesko i zemaljsko i pakleno.
Tome je spomen ovaj sveti sakrament.
Navadili su se svjetski poglavari da kad neprijatelje poraze, njihovu vojsku protjeraju, kraljevstvo i
zemlju svoju u miru i zakonom potvrde i tada naprave znamenje pobjede, radosti veselja, pa rade
trofeje, arkue [slavoluke], ucnje, stupove od mramora, zlatnim slovima i rijeima ispisanim, da se
u budunosti to spominje. I da svatko koji tuda prolazi udi se slavi vojevanaj, brobi i pobjedi koja
je po vitekh ruka napravljena.
[]
PRODETVO PETO
Telo moje stanovito je jestvina.
[]Kada razmiljam o ovoim Isusovim rijeima, spoznajem da u ovom jelu lei velika dika, slava,
464

potovanje. Ljudi se velikima dre kada ih za svoj stol pozovu poglavitelji, plemenitai itd, to je
vanija ta osoba, to se i oni vanijima dre. Takav je bio Aman (da ne ulazim u tisue tisua drugih),
najvei poglavnik ispod Averua kralja, koji kad bi bio pozvan na gozbu kod kraljice Estere, sazvao
bi doma obitelj cijelu, prijatelje i hvalio se i diio: Ester nikog drugog nije zvala na gozbu s
kraljevima osim mene. Mogao se on hvaliti i s bogatstvom jer ga je puo imao, ali je ovo drao veim
od svog blaga. Tako i Mifiboet kada ga je David pozvao da mu uvijek bude drug za stolom je
rekao: koji i to ja jesam sluga tvoj?mislei kada me ti kralju zove daje mi veliko priznanje, da to
ne mogu ni izrei.moj je djed bi oprvi izraelski kralj, ali tolika vrijednost ne dolazi mi iz mog
rodoslovnog stabla koliko iz tog tvog poziva. A mi se krani imamo hvaliti i diiti da smo pozvani
na jednu posebnu gozbu, veu od Esterine i Davideove, jer Bog nam je rekao: Hodete, blagujte i
jeste kruh moj, tj, moje tijelo, i pijte vino, koje sam zmeal vam, tj, krv moju. Puno je to vrednije i
plemenitije nego kad je Ester pozvala Amana, pogotovo to tamo ne da je izgubio svoje
poglavnitvo, asti potenje, nego i glavu, enu i djecu i sve drago i milo. []
PRODETVO OSMO
Ovo je kruh koji je iz neba dole stupil.
[] Patrijarh Joef pretrpio je poradi boga mnoge krivice dobrovoljno. etiri se imenuju, prva: ruke
njegove u koarje sluihu.- tj, nosio je koare itd u tekim slubam, kao njamanji sluga u dvoru
egipatskog faraona Putifara. Druga, pravedan je bio baen u tamnicu. Trea, braa su ga zvali
himbenikom i vraem. etvrta, gospa njegova nazivala ga je nevjernikom, izdajicom, jer nije elio
njenu neistu elju u strahu od Boga i grijeha preljubnosti ispuniti. Bog en naputa svoje sluge, pa je
te krivice preokrene na velika potenja. Za ruke koje je izmuio nosei terete, nosio je kasnije palicu
i paat egipatskog kralja. Tamnica nakon toga ga je faraon izvukao iz tamnice, obukao u lijepu
odjeu, okitio zlatom, podignuti ga na potenje. To to su ga zvali himbenikom cijeli egipat ga je
zvao kraljem spasiteljem. to ga je gospa zvala nevjernikom faraon ga je postavio na kola i ispred
njega se derao, da je on otac domovine i cijelog egipta guvernator, vladar. Ovakvim tekim stvarima
je on zaradio svoju sreu. I krist je morao proi kroz uvrede itd dok je jeruzalemom iao do pilata. ,
sada ga se po cijelom kranskom svijetu, po svim putevima slavi, od crkve do crkverugali su mu
se, vrijeali ga, a sad poput kralja ga se slavi i radosno pozdravlja. Na to sve dodaje Mardokeja
rijei: Ovoga potenja vredan i dostojan jest koga kralj nebeski i Bog vsamogui potovati hoe.
[]
PRODETO DESETO
I koji je mene, on hoe ivjeti zavolj mene.
U dananjem evanelju se govori o velikom Kristovom udu, kad je nasitio 5000 ljudi s 5 jemenih
kruhova i 2 ribe. Kad bi idovi se spomenuli Boga nebeskim kruhom, manom, koja je od Boga
poslana izraelskom puku na Mojsijeve molbe, uzrok u njihovim rijei imao je Krist, ne toliko njima,
koliko nama koji u njega tvrdo vjerujemo, da koliko je vrijedniji kruh nama dao Otac, kada je sina
svog jedinoroenog na ovaj svijet poslao. Bez nejga bi ljudi ivjeli groznim ivotom. Da to sve bolje
razumijete, sjetite se da su sve stvari od boga stvorene, i ive, ali i kamenje, rude, etiri elementa iz
kojih se mnoge druge stvari ine, zatim biljke, ivotinje, ljude, anele. Sve stvari koje ive moraju
imati prikladnu i svom staleu odgovarajuu hranu koja i mtreba da bi preivjeli. Neke se ivotinje
hrane zemljom kao gliste, abe, neke vodom, kao ribe, neke zrakom kao kameleon o kojem pie
Pliniju da je to mali lav koji slii risu, neke vatrom kao kukac pirali koji je velik kao muha, kako
Pliniju govori, a neke imaju ljepe i plemenitije jelo. []

25. ANTUN KASTRATOVI (potkraj 16. st.-1630)

1. Prema svjetovnoj ljubavi
465

- pjesma protiv svjetovne ljubavi

2. nekoliko pohvalnih stihova pred Gundulievim Pjesnima pokornim

26. ANTUN KRIVONOSI (1600-1638), du

1. Intromedija od Parida i od pastira (u novijim prijepisima zove se Paride sudi od tri boice,
koja je od njih najljepa u dubravi od Ide)
- sauvana u rukopisu
- Ignjat urevi zove je Judicium Paridis

27. PAVAO POSILOVI MOUNJANIN (o. 1600 o. 1653), Glamo, Rama

(Bosna), franjevac
-

nabono-pouni pisac, prozaist i pjesnik, prevoditelj

kolovao se vjerojatno u Visovcu, franjevakom samostanu kraj Skradina u Dalmaciji, gdje
stupa u franjevaki red
pouavao samostanske ake u Visovcu
kao apostolski vikar boravio u Slavoniji
skradinski biskup
vjerojatno poginuo u ramskom samostanu u napadu janjiara
za potrebe tiskanja svojih knjiga putovao u Rim i Veneciju, jer tada u Bosni nije bilo tiskara
vladao lat i tal. jezikom, to potvruju njegovi prijevodi/prerade Petrarkinih stihova,
Davidovih psalama i dr.

1. Naslaenje duhovno, koji eli dobro iviti, potom toga dobro umriti (Mleci, 1639.)
- u proznom dijelu tumai se kranski ivot, dobra smrt, odnosno opasnost koja se krije u
postelji od naslaenja svitovnoga
- pjesmariki dio uvelike pridonio popularnosti knjige
- kompilacija tal. autora (Cambija i D'Angela)
2. Cvijet od kripostih duhovni i tilesnije prikoristan svakomu virnomu krstjaninu ki ga ti
esto (Mleci, 1647)
- raspravlja o vrlinama i njima suprotstavljenim manama u obliku navoda iz kranskih
mislilaca i starih filozofa, s umetnutim primjerima (prilikama)
- tiskan bosanicom
- prijevod/prerada tal. moralnodidaktiklog djela Tomasa Gozzadinija iz Bologne Fiore
di virt
- P. eli svojom knjigom pokazati itatelju kako se treba ukloniti i sauvati od svake
ispraznosti i zloe ovog netemljitoga svieta
- knjiga je doivjela 4 izdanja
- njegova prerada Fiore di virt nije prva u HK u 15. st preraeno je u Cvetu vsake
mudrosti i Libru od mnozijeh razloga
- obje su moralnodidaktike knjige pisane bosanskom irilicom i jekavsko-ikavskom mjeavinom
tok. dijalekta
466

28. JAKOV MIKALJA (1600/01 - 1654), tal. isusovac

1. Blago jezika slovinskoga (1649-1651, Loreto-Ankona)
- hrvatsko-latinsko-talijanski rjenik
- u predgovoru hvali bosanski jezik (v. Kai) kao najljepi, usporeujui ga s
toskanskim u Italiji

MUSLIMANI ALJAMIDO POEZIJA

-

pored franjevake katolike knjievnosti i neovisno o njoj u Bosni se krajem 16.st i oblnije u
17.st javlja knjievnost bosanskih muslimana na hrvatskom jeziku, pisana arapskim pismom.
Naziv aljamido poezija: prema arapskoj rijei aladamije, to znai strani, nearapski
Ova je poezija pod utjecajem orijentalnih knjievnosti, ali zaostaje za plodovima naunog i
knjievnog rada bosanskohercegovakih muslimana na orijentalnim jezicima
Ponekad je pod utkecajem narodnog stvaralatva
Teme su uglavnom religioznog i drutveno-didaktinog sadraja, ali ima i ljubavnih pjesama
Podjela prema sadraju:
o ilahije (pobone)
o kaside (poune)
aljamido pjesnici su uvjereni poklonici Kurana I Muhameda, zadovoljstvo zbog pripadnsoti
pravoj vjeri poistovjetili su sa ivotom i uspjehom Turske kao drave, njenih nadiranja I
osvajanja.
Pored muslimanskog i turskog uvjerenja kod njih je prisutna i naglaena svijest da su s
nevjernicima jednokrvna braa zovu ih k sebi istiui kako nije pametno da braa
prolijevaju krv zbog razliite vjerske pripadnosti.
Otac jedan, jedna mati
Prvo bi nam valja znati.
Jer emo se pasji klati?
Hodite nami vi na viru

(Muhamed Hevaji Uskjufi)

Uglavnom je u osmercima i desetercima, u katrenima, s rimom i karakteristinim estim
refrenskim ponavljanjem istog stiha na kraju svake strofe
Prvi poznati predstavnik aljamido poezije u Bosni zvao se je Mehmed, bio je iz Erdelja,
poturenjak, autor je ljubavne pjesme O nevisto duo moja, zapisane pod naslovom Hrvatska
pjesma, pjesma je nastala krajem 16.st. U toj pjesmi poziva svoju nevistu da mu doe, da ge ne
mui sa svojim odbijanjem, da mu da da se razveseli.
Hadi Jusuf, Muhamedov sin ivio je u prvoj polovici 17.st., napisao je 2 prigodna spjeva na
hrvatskom jeziku (1619. i 1621.). Prvi arzuhal (peticija) je adresiran imotskom kadiji, a uperen
protiv njegova javnog zasupnika Ibrahim dedeta Spore iz Brenia u duvanjskoj nahiji koji ne
umije dobro suditi. Hadi Jusuf proklinje nepravednog slubenika kletvom koja moe biti
zajednika i muslimanima i kranima
Svaka ga ra ubila.
Pomozi sveta Marija
I pomagaj Gospodine

iz ega moemo zakljuiti da je nepravdu trpjela i kranska i muslimanska sirotinja. Druga

njegova pjesma je uperena protiv drugog kadijinog slubenika, kojeg bi prema pjesniku trebalo
objesiti
467

46. MUHAMED HEVAJI USKUFI (1601-poslije 1651), Solin (tuzlanski kotor)

-

najpoznatiji pjesnik bosanske aljamiado-poezije

Kao pjesnik pokazuje izrazito religioznu preokupaciju

1. Potur-ahidija (1631)
- hrvatsko-turski rjenik
- paralelno s F.Vraniem, Mikaljom i Habdeliem moe se smatrati pionirom ovakva rada
u nas.
2. A boga vam sve ene
- pjesma o enama u kojoj je dola do izraaja suvremena muslimanska konzervativnost
- svaka strofa zavrava stihom bacte zlu ud od sebe
- poziva ene da od sebe odbace zlu ud, budu vjerne Bogu i ugaaju svojim muevima, to
vas vodi u raj. Ako ne sluaju mua, onda se daju ejtanu, neka ne rade to im mu ne da
da rade, ne kvare muu dobru volju. Ugl, pol pjesme je o tome kako ene trebaju sluati
svoje mueve, inae e zavriti u paklu.Sarajkama govori da ne sluaju majke i dadilje
koje im drukije govore, pa makar ti i majka davala savjet, ako je zao, nemoj ga sluati.
Sluajte Kuran, uvajte vjeru., ne budite ohole. Ako neega nestane, nigdje ne idi, mu e
to kupiti. Da rano ustaju, budu uvijek tu muu na pomo, ostanu estite. A i kudi da su sad
ene muevi, nek to ostave, neka se ne kite, doi e vrijeme smrti, na to treba misliti. Hujo
vam je kazao, ene: bacte zlu ud od sebe.
3. Molimo se tebi, Boe
- religiozna pjesma
- katreni, 8erci, rima abab, zadnji stih svake strofe je: ukai smilje nami
- molba bogu da pokae samilost na svoje podanike, da ih ne odbije kada doe vrijeme
suda, primi njihova srca k sebi. Na kraju autor sebe naziva jadni Huvo
4. Vinjemu Bogu sve koji sazda
- religiozna pjesma
- katreni, 8erci, rima abab
- molitva bogu, zapravo pitanja kako e njegova dua uspjeti doi do boga, do Rajam, da se
uviejk treba drati njegovih pravila, glavno pitajne kako u poi? Kako u doi?
postavlje se na kraju svake sstrofe kao njen posljednji stih.
5. Ja, kauri, vam velju
- katreni, abab
- svakoj strofi je zadnji stih: hodite nami vi na viru. Kroz pjesmu poziva druge vjernike
da preu na njihovu vjeru, nema smisla da se ratuje i proljeva bratska krv, previe je ve
zla poinjeno, treba opravdati vjeru i izbaviti se od pakla. Da se svi opametu i dou na
njihovu vjeru, pa e svima biti super.

47. HASAN KAIMI-baba ZERRIN-oglu (?-1691/2), Sarajevo

- Nakon kolovanja u Sofiji vrio je dunost upravitelja Hadi Sinan-agine tekije (nastamba
dervia, neka vrsta muslimanskog samostana).
468

- Bio je bogat i obuzet opim humanistikim sklonostima: sagradio je jedan most na Miljacki, a
svoju kuu u Ajas-painoj mahali pretvorio je u tekiju.
- 1682. za vrijeme gladi u Sarajevu stavio se na elo gradske sirotinje zahtijevajui da se ito
koje su bogatai bili skupili u spekulativne svrhe razdijeli meu gladno stanovnitvo. Zbog
toga je protjeran u Zvornik, gdje je 1691. i umro
- pisao na turskom i hrvatskom jeziku
- ostavio 2 pjesme na hr., od kojih je jedna uperena protiv Mleana u doba borbe oko Kandije
1.
-

O vi vlasi Mletaki [O osvojenju Kandije] (1669.

Katreni, 8erci, abab
Svaka strofa zavrava stihom: kad vam ode Kandija
Govori Mlecima da e i oni biti turski sunji, sve e im Turci vratiti to pale Hrvate, nestati e
njihovi dukati, Turci e ih biti, uzalud utvruju Klis i spremju se ne boj s turcima, neka ine s
carem mir, otii e im i Split i trogiri i ibenik, nek se ne uzdaju u zadar, nek daju blago caru.
Sve e biti careva zemlja, i planine Alaman, Velebi, Kilaman, i zemlje Istra, Rava, Morava.
Turin e doi do mora, predajte mu se da ne bude pomora. Prestanite biti nevjernici, ovo je
sad znak, da je turin na pravom putu, a nevjernik nije. Otide vam Kandija.
- Dakle, ne prepriava kandijski sukob, nego se samo priojeti Mleanima da e ih Turci razbiti.
- Osjeaj krvne povezanosti s nevjernicima vidljiv je i u ovoj pjesmi, uperenoj protiv Mleana:
Nemojte se kladiti,
A Hrvate paliti,
Za to ete platiti,
Kad vam ode Kandija

29. IVAN LUI (1604-1679), Trogir, Rim

- historiar i prvi kritini istraiva hrvatske povijesti
- smatra da se povijest moe pisati samo na temelju natpisa, arhivske grae i suvremenih
dokumenata
- ne trudi se pisatielegantinim stilom i ne slui se retorikim ukrasima, jer je za njega
historiografija egzaktna znanost, pa mu je izlaganje saeto i hladno, ponekad gotovo suhoparno.
- Iako nije objavljen pod njegovim imenom, plodom njegova znanstvena rada moe se smtrati i
kritiki tekst Trogirskog statuta, na kojem je dugo radio, a izdao ga je 1708 u mlecima njegov
prijatelj Jerolim ipiko
1. De regno Dalmatiae et Croatiae (O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske) (Amsterdam, 1666.)
Tu je izloena i povijest Dalmacije od antike do 1480.
u 6.toj knjizi je prikazan privatni ivot Dalmatinaca i drugih Hrvata koji su imali ueg dodira s
Dalmatincima
ima i promeltaku tendenciju
kao dodatak djelu je objavio deset dalmatinskih povjesnih izvora, npr. Historija
Salonitanorum, Opsidio Iadrensis, odjeljak Apijanove Rimske povijesti
izdano ponovno 1748 i 1758, a u prijevodu na tal, objavljen u Trstu 1896.
2. Vita beati Ioanis, episcopi Traguruensis (ivotopis sv. Ivana, biskupa trogirskog), Rim 1657.
3. Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau (Povijesni spomeni Traguriona sada nazvanog
Trogir), 1673,. Mleci
469

Na talijanskom
Obradio je politiku i kulturnu povijest Trogira od njegovih poetaka, do sredine 15. Stoljea, s
povremenim osvrtima i na ostlau Dalmaciju
4. Inscriptiones Dalmaticae, (mleci, 1673.)
Uz izbor rimskih natpisa iz Dalmacije i uz biljeke za 2 latinska izvora tiskana s njegovim
glavnim djelom, objavio je i Dodatke i ispravke u djelu O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske.

30. DORE PALMOTI (1606 - 1675), Dubrovnik

- vlastelin
- stariji brat Junija Palmotia
- o njegovu ivotu nema detaljnijih podataka, vjerojatno je svoj ivot proivio u Dubrovniku
mirno, vrei razliite dravnike slube
- priredio je Junijevu Kristijadu za tisak i posvetio je Francesku Barberiniju, dekanu rimskog
kolegija i posebnom zatitniku Du. Rep., kojeg je i osobno poznavao. Uz Kristijadu uvrstio je i
svoju pohvalnicu bratu kojeg je ve ugrabila smrt nemila
1. Ai i Galatea
- kratka mitoloka dramska scena (dramat), u stihovima
- favola marittima
- 8erci, katreni
- izdana tek 1929.
- melodramatska scena u kojoj Akis, bog istoimene rijeke u Siciliji, i nimfa Galatea na
morskoj obali izmjenjuju ljubavne izjave i poljupce; idilu enje i cjelivanja je prekinuo
ljubomorni jednooki div Polifem koji e kamenom ubiti Akisa
- tunoj Galatei ne preostaje drugo nego da plae nad mrtvim dragim
- zanimljivije i kompozicijski zaokruenije od Ero vila.
- Likovi: Galatea, Ai [Akis], Polifemo Digant
- SADRAJ [by me]
- Galatea poziva morske vile koje su mnogo puta njene tuge procvilile, da pripreme pjesme
kojima e slaviti njenu radost koju uiva u ljubavi i kliknite Ai ti je doaodoao u krilo, a
dugo si ga molila da bude tvoj. Gdje su sad ponude od kojih izlazi bludna ljubav, kojim
ljubavnici svoje elje blude? to se sad neka, to je pastir koji ti je odavno srce ustrijelio,
sve to si eljela, tvoje je. Dragi moj, ne sprei meni tvoje poljupce, eljna sam ih. Sad je
moja mladost u tvojoj vlasti, to je ekala sav svoj vijek. Prigrli ju k srcu, poudu joj davnu
ispuni, vili je najdrae kad je od ljepog ljubavnika poljubljena. Uini da cjelov cjelova
smeta u boju naih usta. Nek poljupci ostave znamenje kojima u ih se spominjat. A ti
nakazo [ne znam se kome se obraa, oito Polfemu] sledi se mrazom, dok ja i dragi uivamo
u radosti. Ai njoj uzvraa slinim rjeima, da tko ne bi uiva kad ga njegova vila zove na
poljupce. to ga ranjava, to ga lijei, a to mori, ivot daje, ratujmo poljupcima. Darujem ti
ovaj cjelov kako si i ti meni dala. Moje poljupce plati mi svojim poljupcima, da u
poljupcima nae sjedinjene due saznaju da su ljubavne rane drae to su dublje. Neka nas
ljubav dalje ranjava, uzroe moga mira gdje su tvoje rijei? Galatea odgovori da ljubav ne
daje govoriti onima koji umiru od njene strijele
- Polifem je tuan jer ih vidi zdruene. Zbog tvoje u bludnosti uvijek biti u smrtnim
mukama. to sam ti ja ikada skrivio, oduvijek sam ljubio tebe? Tvoja ljepost i moja vjera
nisu dostojni da je u tvom krilu ona tko ne cijeni tvoj ures. Ti e rei ovaj koji je uz mene
se dii junatvom i lijep je poput ene. to je ljepe nego jedno sunce na nebu, a ja imam
470

jedno oko. On puta grom, a ja glas i imam mo, ja sam veliki Polifem, malo nebo. Ali to
priam nek se tui onaj koji se ne umije osvetiti. Ja sam toliko jak, sve to taknem ruim.
Gdje je taj neasnik koji gori u tvom bludu, pobjegao da ga moja srdba ne stigne i ne
rastvori? Sad e vidjeti to dobiva onaj koji otme od Polifema. Ai i Galatea si dalje
naizmjenino govore ljubavne stvari, izmjenjuju se, svatko gvoori jedan osmeraki katren.
Ai hvali njene zlatne prame koji su mu svezali duu i oi koje su ga uegle ljubavnim
plamom, medna usta koja ga obaraju cjelvoima slaim od meda i zatravljuju rijeima.
Galatea njegovo lice to ju veseli i ne eli nita drugo, da bi svo blago dala za jedan njegov
cjelov., da due u raju nisu sretnije od nje kad je s njim. Onda priaju o svom cjelivanju, da
ne gube vrijeme na rijei, nego da se ljube, da jedan cijelov drugog stie. G mu govori da je
njena ljepota napravljena samo zbog njega i da ih nitko drugi ni ne moe imati. A govori da
bi im svi zavidjeli kad bi ih vidjeli u razbludi. G govori da se onda samo ljube i miluju, a A
da se um mora i ubor ptica slau s njihovim poljupcima. G: neka zla i prokleta nakaza
koja mi smeta mir svako toliko, od jada zavidei nam, raini se cvilei. Neka vidi i uje
nae razgovore i zabave, pa nek k zemlji padne, tko se meni ne raduje. Onda Polifem ubija
Aija, pa Galatea govori nad njim mrtvim: Jaoh! Tko mu je prikratio radosti i moj ljubavni
razgvoor preobratio u pla? Vidim krvnika koji je da bi unitio moj ivot ubio mog vjernog
ljubavnika evo, tri s gore, gdje u pred njim sakriti svoje korake, da li u te ostaviti tu
mrtva kraj mora.
2. Ero vila, plaui nad Leandrom mrtvijem
- kraa poema u stihovima
- obraen motiv iz Ovidijevih Metamorfoza
- obrada krajnje knjika, bez duha i svjeine, jadikovanje ablonsko i konvencionalno u stilu
uobiajenih pastirsko-idilinih naracija

ne zna se ija je rukopisna Andromeda u kojoj etiopski kralj Cefeo hoe dati svoju ker
Andromedu bratu Fineu, a kraljica Kasiope egipatskom kraljeviu koji je prije bio na njihovom
dvoru zarobljen pa se zaljubio u Andromedu
lijepa Kasiope uvrijedila je Nereide smatrajui se ljepom od njih i proroite trai da se za kaznu
njena ki izloi gola na peini
dok Andromeda stoji vezana na peini, pojave se Nereide i Srda morska da je prodre, ali
pojavljuje se Perseo na konju, bori se sa srdom koja se pretvori u koljku, a zatim oslobodi i oeni
Andromedu
drama je u 3 ina s korom, pjevanjem i plesom Nereida

31. JUNIJE PALMOTI (1608 - 1657), Du, Du

dramski pisac i pjesnik

vlastelin; Gunduliev roak
otac Dore, majka Ore (Urula), braa: stariji Dore, mlai Ivan koji je umro u djetinjstvu
1924. mu je vjerojatno umro otac. Njegovu majku s djecom uzeo je na skrb njen brat Miho
Gradi (izgubljeni prijevod Stefonijeva Krispa Cezara, prve isusovake tragedije Senekina
471

tipa), koji je ve 9 godina bio udovac s 4 djece (Franka, Junije, Stjepan, Pavle).
Junije e se tu zbliiti sa Stjepanom i s njime e osravati trajen veze, on mu je i tiskao
posthumno Kristijadu i napisao opirni predgovor
kolovan kod isusovaca, uitelji Ignac Tudievi (iz Dubrovnika), Camillo Gori (iz Siene)
1626. primljen u Veliko vijee
obavljao razliite dravne slube, uvijek odgovorne (nadtzornik, blagajnik, odvjetnik)
2 puta knez na Mljetu: 1631,1637
3 puta knez u Konavlima: 1639,1646,1649
3 puta knez na Lastovu: 1642, 1645, 1652
birao tee, ali bolje plaene slube jer je cijelog ivota otplaivao dravnoj blagajni dugove
mlaeg brata Ivana, kojemu je bio jamac
1656. izabran u Vijee umoljenih
nikada se nije oenio
tri druine koje su prikazivale njegove drame: druina Orlova, Smetenijeh i Ispraznijeh (i sam
glumio u njima)
prvo to udara u oi u Palmotievim dramama jest njihov melodramski znaaj
Palmoti je uzimao grau za svoje drame iz dva vrela: iz mitologije i vitekog svijeta
za ivota tiskao jedino lat. prigodnicu posveenu isusovcu Giovanniju Bargioccu (1633)
najuspjeniji hr barokni dramatiar
Stjepan Gradi (1613-1683), ueni knjiniar (kustos Vatikanske knjinice), je opisao njegov
ivot i djelovanje, objavljeno je na lat, u povodu rimskog izdanja Kristijade. Napisao je da je u
mladim danima skladao pjesme s naglaenim folklorno-narodnim intonacijom, pjesme sline
onima to su ih mladii zainjali u drutvu, u kolu i na ulici. Ta sklonost u mladim danima
objanjava i nazonost slojeva folklorno-pukog podrijetla i u zrelijim djelima. Oznaava i
trajnu dvostrukost njegove pjesnike orjentacije: doivljaj i ivo nasljedovanje knjievne
tradicije uz dosljedni okvir humanistike uenosti, ali i trajno zapaanje puko-folklorne
knjievnosti i prakse u domaoj izvornoj literaturi.
Cjelog je ivota pisao prigodne pjesme razliita karaktera na hrv. i lat. jeziku.
Iz mladih dana potjeu ostaci Palmotievih pjesama folklorne i ljubavne tematike, nakon
ega se u pjesmama sve vie okretao nabonoj tematici rezultat toga su nekoliko kraih
pjesama i 2 vee pjsenike tvorevine: poema Sveta Katarina iz Siene i opsena poema
Kristijada
nita od njegovih pjesama "na narodnu" nije sauvalo, pa je teko zakljuiti o kakvim se
pjesmama tono radilo. Sauvana je Gomnaida.
U posljednjim godinama ivota bavio se prijevodom Christias Girolama Vide (16.st.)
Najvaniji dio njegova knjievna rada su drame, pisao ih je tijekom cijelog ivota.
Sauvalo se njegovih 14 drama, prema redosljedu nastanka i izvedbe:
o Atalanta 1629.
o Pavlimir 1632.
o Akile 1637.
o Natjecanje Ajaa i Ulisa za oruje Akilovo 1639.
o Doastje Eneje k Ankizu
o Andromeda
nastale u mlaim danima, ali se ne zna tono kada
o Armida
472

o Elena ugrabjena 1640.

o Danica 1644.
o Alina 1647
o Lavinija 1648.
o Captislava 1652.
o Ipsile 1653.
o Bisernica
Sauvane su i tri krae dramskopoermine scene: Glas, Kolombo, Gosti grada Dubrovnika.
Gradi spominje i dva Palmotieva prijevoda koji se nisu sauvali: Sofoklov Kralj Edip i
prijevod povijesne drame isusovca Alesandra Donatija Suevia, praizvedene u Rimu 1629.
U poslanici palmotiu Gradi spominje i njegov komedigorafski rad od kojeg se takoer nita
nije sauvalo. U Palmotievoj nadgrobnici ujaku, on spominje i svoje djelo o kralju Midi, ali se
ni taj tekst niej sauvao, pa ne znamo o kakvom je djelu rije.
Sve drame su mu napisane u stihu
Tragikomedija je presudan dramski oblik za Palmotia, oblik koji se u povijesti knjievnosti
naziva i melodramom. Drama je to koja za podlogu ima velike i snane literarne teme i uzore,
u kojima se nakon ozbiljnih i tekih zapleta proturjeja ipak na kraju sve svravalo sretno i
skladu sa zahtjevima pravde, potenja i morala. Karakter melodrame te su scene dobile
naglaenom ulogom glazbe u scenskom prikazivanju. Scenska namjena i kakvoa djela postajali
su s vremenom sve oitiji, a glazba i drugi zabavni ploni elementi (bogatstvo i rasko scene,
udni i fantastini fenomeni i pojave na sceni) pridali su toj knjievoj vrsti nedvojbenu
melodramsku crtu.
Poslije Gundulia koji se odrekao dramskog rada i scenskog prikazivanja kao izrazito
svjetovnog i grenog (porod od tmine), Palmoti je nastavio pisati i prikazivati drame, pa e
neko vrijeme u Dubrovniku imati onu ulogu koju je neposredno prije njega imao Gunduli, a
stoljee ranije Marin Dri.
U stilskom i idejnom pogledu njegovo je dramsko djelo jedinstvena cjelina
Moe se uoiti da je Palmoti poeo i zavrio s rodoljubnim temama: na poetku Pavlimirom
(dubrovakog karaktera, ali njegov odlazak u unutranjost slavinske zemlje ukuazuje na svijet
D, C i B), a na kraju Danicom, Captislavom, Bisernicom, koje e iru slovinsko-ilirsku
unutranjost staviti u centar pozorosti.
to se tie odabira predloaka i tema za svoje drame u skladu je sa suvremenim obiajima
melodramatske libretistike literature u Italiji.
Uzore za mitoloke teme ima u
o grkoj knjievnosti:
Pubije Stacije (Ahileida Akile, Tebaida Ipsile)
Apolon Roanin (Argonautika Ipsile)
Valerije Flak (Argonautika Ipsile)
o latinskoj knjievnosti:
Vergilije (Lavinija, Doastje Eneje k Ankizu)
Ovidije (Atalanta, Natjecanje Ajaa i Ulisa za oruje Akilevo, Andromeda,
Doastje Eneje k Ankizu)
Za druge teme u suvremenoj talijanskoj knjievnosti:
o Ariosto (Bijesni Orlando Danica, Captislava, Bisernica)
o Tasso (Osloboeni Jeruzalem Armida)
Palmoti je osjetio da su prie iz epskog svijeta navedenih autora prikladne za viteko473

romantine i povijesne teme kojima je bio sklon.

U svim dramskim djelima se osjea naglaeno jedinstvo rodoljubnog i etiko-moralnog
koncepta, isticanje potrebe borbe za pobjedu pravde, dobrote, istine, ljubavi, slobode.
Nije se uvijek drao jednog izvora, nego je kombinirao razlicita djela i autore, njihove motive i
zbivanja, kao i dodavao svoj osobni peat
Registar dramskih odnosa u Palmotievim dramama uvjetovan je psihologijom stalekih
krugova u kojima se zapleti dogaaju, te temama koje su u sreditu pozornosti. U prvom je
planu kraljevska i dvorsko-plemika sredina, to je u skladu s opim baroknim tematskim
konceptom i stilom. Svi odnosi u dramama e biti usklaeni s vladajuim moralnim naukom.
U dramama mu sredinje mjesto zauzima ljubav, odnosno lik ene uz koju se ljubav
povezuje. enski lik nije samo stoer oko kojeg se radnja odvija, taj je lik subjekt jedne
sudbine.
Na razini oblikovanja dojma i izazova djelotvornosti je velik udio plonih, zabavnih
glazbenoscenskih elemenata i slojeva pri uprizorivanju djela. Pri tome je glazbeni element bio
odluan za anrovsko fiksiranje tragikomedije i odluan za njeno prikazivanje.
Danas ne moemo potanje doznati koliki je bio utjecaj glazbe pri izvoenju Palmotievih
drama, a ni za ostale melodrame u hrv. u 17.st., ali je udio glazbe pri izvoenju hrv.
tragikomedije 17.st. svakako bio velik, glazba je u izvoenju imala vanu ulogu, njome se lako
postizao eljeni cilj: ostaviti to snaniji dojam na gledatelje. Neke stvari vidimo iz didaskalija
(npr. u Pavlimiru: ovdi se ini moreka s lucim i strijelami; Laviniji: jedna od dvorkinja pjeva,
ostale izvode tanac; u gori pjevaju; itd. ima hrpa takvih napomena u Palmotievim djelima)
Poseban aspekt glazbene nazonosti na sceni moe se naslutiti u mijenjanju stihova. ini se da
krai stihovi (4 erac,5 erac,6 erac,8erac) bili pogodniji za pjevne dionice.
Vezano uz govorno-glazbenu ravnoteu, treba rei da je u talijanskim melodramam u odnosu na
hrvatske, glazbenoscenski sloj bio naglaeniji, pa je tamo pisana rije postala predloak, libreto
za glazbeno djelo u cjelosti. U hrvatskoj situaciji rije je o osobitu skladu izmeu literarnog i
glazbenoscenskog aspekta
Golemom popularnou i suvremenom idejnom osnovom afirmirao je oblik melodrame i
omoguio njen procvat u hrv. knji. 17.st.
uivao je slavu velikog pjesnika, ali se u novo vrijeme poelo na njegov rad gledati s vie
kritike, istaknut je veliki broj stihova koje je ostavio, lakoa u stvaranju, dobro poznavanje
jezika, naglaeno je i simpatino rodoljublje, ali isto tako i da su likovi bez krvi i s malo
samostalne akcije. Dramski zapleti siromani, pokreti i rijei konvencionalni, raspleti
melodramatski, poezija blijeda i razvodnjena, puna opih mjesta i ponavljanja, te je doneen
zakljuak o siromanoj pjesnikovoj invenciji i pomanjkanju samostalnosti, ali se tu i tamo
osjeaju njegovi pjesnikovi napori i uspjesi oko indvidulaziranja lika i osvjeenja pokreta.
Vano je da je u svojim dramama odrazio prilike i odnose suvremnog Dubrovnika te ideje i
nazore svoga vremena.
Knjievnost se zadovoljavala formalizmom, a dubrovani su ionako uvjek gledali sumnjivo na
sve to je novo. Zato je i nastala podvojesnot du knjievnosti: s jedne strane ala, aa, ljubav,
zemlja s druge strane duhovnost. Palmoti predsatavlja taj ternutak u u republici kad je dola
do napona svoje snage i nije imala vie kamo dalje osim nizbrdo.
Ponekad je ipak izraavao i svoje vlastite misli i poglede, naii emo i na njegovu ivotnu
filozofiju i zaokruen pogled na svijet jednog grada i jednog stalea
Osim stilsko-anrovskih novina i zanimljivosti, u Palmotievom je djelu ponajprije naglaeno
odgojno znaenje njegovo je djelo temeljito izgraena i oblikovana ilustracija duhovnog
ivota Dubrovnika bilo je to vrijeme kad je Du dosegao najvei domet svog prosperiteta,
474

vrhunac napretka, unutranjeg bogatstva i ugleda, u tim desetljeima prije potresa 1667, koji e
dubravaku mo i slavu zauvijek prekinuti.
Palmoti je svojim djelima scenski slikovito, uporno te iznimno stilski bogato i rjeito,
ponavljao tematski i idejni kompleks svakodnevne dubrovake prakse. Likovima koje je
dovodio na scenu upozoravao je na mogunost naputanaj vrednota.
Palmotiu je, kao i Gunduiu prva elja govoriti o bogatom, sretnom o mirnom ivotu u
slobodnom Dubrovniku, isticati slavnu du prolost.
Naglaeno rodoljublje hrvatskih pjensika starog Dubrovnika zadrat e staro komunalno i
narodno obiljeje, ali e u svoj koncept ukljuiti i novu iru dimenziju narodne pripadnosti, onu
koja obuhvaa ira slavenska (slovinska) prostranstva.
Oba naela, rodoljubno i moralno-odgojno, obilno e i dosljdno iskazivati Palmoti, ali e u
svojim djelima pokazivati i zanimanje za one obine i male teme iz svakodnevnog ivota. U
tom je pogledu slijedio dubrovaku tradiciju koja je trajno pokraj velikih tema njegovala i
sadraje svakodnevne prigodne poezije

a) drame s graom iz mitologije / mitololoke drame:

- drame s temama iz grke i latinske knjievne tradicije
- u prvom redu su to dramatizacije Ovidija i Vergilija
1. Atalanta
- prikazana 1629. (on je tad imao 22 godine)
- dramski obraena mitoloka pria iz X. knjige Metamorfoza
- njegovo najstarije djelo
- mitoloko-pastirska drama sa skupovima pastira, to komentiraju glavne dogaaje, i sa
smijenim satirima
- jedina Palmotieva drama na granici izmeu pastorale i melodrame
- posljednja izvorna pastirska igra u Du
- tipian pastirsko-prigodni odraz Gundulieve Dubravke, prenesen u svijet mitologije
- Atalanta je spremna poi za onoga tko je pobijedi u tranju, a pobijedi je Hipomen, bacajui
zlatne jabuke za kojima se ona prigiblje
- Atalanta, Hipomen
2. Akil
- prikazan 1637.
- drama o Ahileju
- Tetida je Ahila, da ne bi poginuo pod Trojom, odvela preobuena u djevojicu kralju
Likomedu na otok Sikros, gdje se odgaja meu kraljevim kerima
- Ulis i Diomed stiu na otok preobueni kao trgovci i otimaju Ahileja, a ujedno se otkriva
Ahilejeva tajna ljubav s kraljevom keri Dejdamijom s kojom ima sina Pira
- nastaje uzbuna i kralj hoe zaklati dijete, ali kad se dozna tko je tko, sve se smiri, a Ahilej se
vjena s Dejdamijom prije odlaska u Troju
- Tetida, Ahil, Likomed, Ulis, Diomed, Dejdamida, Pir
3. Natjecanje Ajaa i Ulisa za oruje Akilovo
- prikazana 1639. (Orlovi)
- prijevod iz 13. knjige Ovidijevih Metamorfoza, samo u obliku dijaloga
- drama usredotoena na Ajaksovu povrijeenu ast i na trenutak u kojem on, borei se sa
svojom savjeu, poinja samoubojstvo
475

4. Elena ugrabljena
- prikazivana 1640. (Smeteni)
- iz Ovidijevih Heroida (Paris Jeleni i Jelena Parisu 16. i 17. heroida)
- Paris dolazi u Spartu, zaljubljuje se u Helenu i nagovara je da pobjegne s njim
- poslije kolebanja ona pristaje i Paris je odvodi laom
- Helenin lirski oprotaj od domovine
- U drami nije zaljubljena ni u koga, ve je to pria o prevarenoj, zbunjenoj i ostavljenoj eni
- U prvi plan stavlja neodoljivu snagu tjelesne privlanosti
- Paris, Helena
5. Doastje od Eneje k Ankizu
- u mlaim danima nastala
- dramatizacija VI. pjevanja Vergilijeve Eneide
- Eneja je sa Sibilom stigao u podzemlje gdje se sastaje s Didonom i drugim pokojnicima,
kojih Vergilije i ne spominje, a na kraju s ocem Ankizom, doznajui od njega i Sibile
budunost Rimskog carstva sve do dolaska Krista i do raspada carstva
- itav niz sjena velikih ljudi koji tek trebaju doi na svijet dri pred Enejom sveane govore
- likovi: Eneja, Sibila, Didona, Ankiz
- uzeo je drugi dio (posljednjih 600 stihova) 6. pjevanja Vergilijeve Eneide i obradio ih u
2121 stihova. U rasporedu radnje i aluzijama postupa slobodno. Neki likovi koji su kod
Vergilija samo nabrojani kod Palmotia su protagonisti koji nastupaju i govore na sceni.
Takoer, zaboravlja Vergilijevo slavljenje Augusta, pa umjesto toga govori o koristi,
potrebi i prednosti skupne vladavine izabranih i mudrih
6. Lavinija
- prikazana 1648. (moda Isprazni), prid Dvorom
- uzeta je graa iz Eneide, dogaaji spominjani od 7 do 12 pjevanja, uzima ih kao osnovni
okvir, dramu organizira u jednom danu, u razgovorima nas izvjeuje o onome to se prije
dogodilo
- Laviniju, ker kralja Latina i kraljice Amate, namijenili su bogovi Eneji, koji je stigao u
Italiju i kojega e ona zavoljeti im ga ugleda
- tomu se protivi kraljica Amata, elei da Lavinija poe za Turna, rutulskog vojvodu
- Eneja u dvoboju ubije Turna i kralj mu daje svoju ker da se ispuni volja bogova
- Lavinija, Latin, Amata, Eneja, Turn
7. Ipsipile
- Prikazana 1653., Smetenijeg, prid Dvorom
- Tragikomedija u 3 ina
- dramatizirana epizoda iz prie o argonautima
- Jazon s argonautima dolazi na otok Lemnos
- nastaje borba s Amazonkama i njihovom lijepom kraljicom Ipsipilom, ali kad u toku boja
Jazon predloi da se maske skinu, zaljube se Amazonke u Argonaute i ovi u njih (u
zavrnom baletu)
- Jazon, Ipsipila
- Uzori: Apollonio Rodio, Valerije Flak, Stacije
b) drame s graom iz vitekog svijeta / romantine tragikomedije:
476

- drame s temama iz talijanske epske tradicije

- to su dramatizacije epizoda iz Ariostove i Tassove epopeje
8. Alina
- izvela ju 1647. druina Smetenijeh
- prijevod iz Ariostova Bijesnog Orlanda
- jedini izravni Palmotiev dramski prijevod, i to libreta Fulvija Testija
- arobnica Melissa oslobaa Ruera sa zaaranog otoka vjetice Aline
- prikazuje se zaarano scensko mjesto koje se na kraju pretvara u prostor tuge i rastanka
ljubavnika
- Melissa, Ruer, Alina
9. Armida
- u mlaim danima nastala
- prijevod iz Tassovog Osloboenog Jeruzalema
- uglavnom 8erac i dr12, ali nije svuda pravilan, ima i razne duljine stiha.
- vitezovi Ubaldo i Karlo dolaze na arobni Armidin otok i oslobaaju Rinalda
- prikazuje se prekrasno zaarano scensko mjesto koje se na kraju pretvara u prostor tuge i
rastanka ljubavnika
- likovi: Srea, Ubaldo, Karlo, Armida, Rinaldo, skup vila, sirene, nakazi pakljene
- SADRAJ (by me)
- Prolog: Srea
- kako je ona poslana od gore i kako ona zapovijeda i odreuje kome e kako biti u ivotu.
Slavni Godfred (kralj Gotfird) je na elu kranske vojske opsjedao jeruzalem, elei ga
vratiti u kranske ruke, a njim je bilo puno vitezova. Svi ratnici su ovdje, samo Rinaldo
nedostaje, glavni kranski ratnik, jer on provodi dane u ljubavnom uivanju. Zarobila ga je
lijepa Armida svojim razbludama. Armida je prekrasna arobnica: majka joj je sirena s
rijeke Efrata, otac kralj Damaska, kojeg je neko sirena s Efurata oarala svojom ljepotom.
Pa je elio s njom podizati Armidu. Poslije oeve smrti, brigu o Armidi preuzeo je Hidrat,
stari vraar i aktualni kralj Damaska, koji je arobnici Armidi dao zadatak da kranskoj
vosci ini to vie tete. Krenula je na Rinlada da ga pogubi, ali umjesto da kazni Rinalda,
ona se u njega zaljubila i elei uivati u ljubavi, na leteim su kolima otili na udaljeni
otok, na otok Sree (dananji Kanarski otoci) i tamo je za sebe i svog zarobljenika sagradila
dvorac vjenog proljea i vjene radosti na vrhu gore na kojoj je bio snijeg. Napravila je
tvrde ograde oko dvorca, sapleten i zgusnute, koje sadre u sebi mnoge putove sve pune
straha i tame (valjda labirinti :D). toliko je lijepo u tom dvorcu bilo da nitko ne bi pomislio
da su to vilinja djela, nego da je tako prirodno. U sredini tih perivoja je bio dvorac sa 100
prozora, srebrom okovanih vrata, kraj lijepog perivoja je izvor gdje se usred smijha i pokoja
smrtni plai plode. Ali od pakla je Vinji htio otet ovaj grad, da Rinaldo paklene stvari
shara, pa je poslao mene (sreu) da dovedem preko mora 2 plemenita viteza: Ubalda, koji je
obia cijeli svijet i zna svakakve mudrosti, i Karla, koji Rinaldu nosi ma od svog vojvode
ubijena. Njih dovojica su posalni od kranskog kralja da pronau Rinalda i vrate ga u
borbu. Karlo sa sobom nosi ma vojvode Germanda, koji je svojevremeno ubijen i trai
osvetu. Oprostit e mu se ako se vrati meu ratnike. Starac znani i pravedni im je dao
dijamantni tit i zlatni prut i papir/kartu/pismo koji e im govoriti put kroz s etena mjesta. A
u dijamantnom titu se svatko moe ogledati i sebe prepoznati. Nadaju se da e Rinaldo
odmah vidjeti svoje ve uvelike feminizirano lice i tako ozdraviti. Oni su juer uputili
preko mora, srea ih eka kraj mora.
- injen'je prvo
477

- Prikazan'je prvo [Ublado i Karlo] U: s razlogom se ljubav zove slijepa, jer nema oruje,
svijsti ni razuma, i Rinaldo koji je jako krepostan, ovdje zatvoren zbog njenih ari, sad je
ovdje ukopan a iv je. Je li pravedno da sece bojnika stoji zatravljeno daleko od boja? K:
kako daleko smo, Ubaldo, mi doli, sam osrea nas je dovela po puini valovitoj, nisam se
ni nadao da emo usojeti doi do ovdje, a sada gledam nove krajeve. U: u ovim steranama
ne znaju za nas, a i mi tek otkrivamo trei dio svijeta, ali uo si da e doi vrijeme hrabrih
ljudi koji e ocean preplovljavati i otkrivati ogromne nove krajeve. (Palmoti ovdje, kao i u
svom pjevu/sceni Kolombo pomilja na Kolumbovo otkrie Novog svijeta. U Tassovom
spjevu su Kolumbu posveene dvije strofe, XV, 31-32). K: ta e mjesta dati nove vitezove
uz koje e kripost starijih pomraiti. Tko bi tad proslavio Erakla oko njegove plovidbe (ne
znam na ta ovdje aludira). U: uo si da e brod opkruiti cijeli svijet, a tako e i naa vjera
sve nove zemlje uresiti svojim zakonima. (Palmoti iznosi slubeno miljenje svog
vremena: kako je glavni dobitak Novog svijeta u tome to je u novotkrivene krajeve dola
kranska vjera.) K: zlo bi bilo da ljud koji su stvoreni za dine stvari, lee zabijeni po
tminama kao Rinaldo, koji se rodio za slavna ovjna djela, a sad je pod Armidinim krilom. U:
zlobna sila uzela je Rinalda jer je bitan za Jeruzalem, bez njega e se teko oteti iz ruku
nevjernika. K: ajmo ga sad osloboditi Armidinog suanjstva. U: koje ovo zvjeri izlaze iz
ovog gustog gaja? Hude vojske, zle nakazni! Stranije nisam nikad vidio. Napale su ih sad
te zvijeri, vade maeve, ali su zvjeri pobjegle, K misli da su se prestraile, U mu kae da ih
je spasio zlatni prut koji im je dao starac koji ih je zmamio. Idu dalje i vide vile, K bi ih htio
malo gledati. U mu govori kako tu ive sirene himbene, koje pjesmom uspavljuju ovjeka iz
kojeg se ne budi nikada, jer kad on zaspe, iz vode iskoi druba huda da te ubije i kad se
netko napije iz ovih voda, toliko se pone smijati da sebi smrt planu poda. Ako eli da
gledamo njihov ples, zatvorimo ui cvijeem prije nego su pjevati poele.
- Prikazan'je drugo [vile koje pleu, Ubaldo, Karlo, sirene] Vile ih zovu da uivaju s
njima, da je ovdje pravo uzivanje i mir, daleko od boja, mir koji je narod ljudski uivao u
zlatnim vremenima i kad je s ljudima bila ljubav vesela i slobodna. Sirene pjevaju da dou
ispiti te hladne vode, plesati i pjevati, taj katren stihova ponavljaju nakon svake vilinske
pjesme, sveukupno 4 puta. Vile pjevaju da je ovdje vjeno proljee, a raste i cvjee i
plodovi. Zemlja ova daje silne obilnosti: rijeke mlijeka, med iz hrastova, loza raa svoje
slasti bez puno truda. Sve to je priroda milo i drago stvorila za ljude ovdje je. Zatim da
slobodno ostave maeve i titove, jer e ovdje biti vojnici ljubavi. One e ih odvesti do
kraljice, koja blagom rajskom asti resi svoej sluge, uzet e vas da uivate s njom slatke i
drage pokoje. Onda u sljedeoj pjesmi ih pozivaju da u ljubavnom boju dou provoditi
svoje godine, dok su jo mladi. Ona se [ne kuim tko je ona, al pretpostavljam Armida]
pokazuje kao razbludno procvjetala grana, prsi zamalo da su joj gole, lnjenu su ljepotu prije
ljubile vile i mlaahni ljubavnici. Iako drugo proljee dolazi svijetu, ovjek se ne moe
vratiti u svoje proljee, u svoja mlada ljeta. Zato ljubimo se, dok smo mladi, tko je ljubovnik
vjerni i pravi ljubei moe ljubljen biti. Karlo: vir, vile, sirene i zla vila Armida su nam
napravili mnogo tete, ali e nam Vinji doi u pomo i otkloniti himbena stvorenja. U:
odlaze lijepe vile, vidjevi da ne marimo za njihove plesove i pjesme, hajdmo i mi dalje. K:
blizu smo stranog zahoda, otvori list [pismo, knjigu, kartu] koji nam je dao starac.
- injen'je drugo
- Prikazan'je prvo [Ubaldo, Karlo, Armida, Rinaldo]
- Najprije Ubaldo i Karlo, koji meu sobom komentiraju kako je visok i prelijep dvorac, i
kako su putovi do njega strani, spleteni, zgusnuti, a koliko su oni bili strani toliko je lijep
ures kad su doli na livadu, gdje je bistra voda, cvijee, proljee, gdje je mir i slava i
shvaaju da e ovdje nai Armidu i Rinalda. Tad ih i ugledaju gdje sjede na travi, Rinaldo
joj je stavio glavu u krilo. Karlo opisuje Armidinu ljepotu: rude zlatne kose spletene koje joj
478

vjetar mrsi oko snjenog vrata. Rinaldo joj dri zrcalo u kojem se ogleda. Rinaldo od nejna
pogleda ne skree svoj. [Palmoti daje petrarkistiku sliku ljpote i ljubavi u novom,
baroknom okviru] Ubaldo predlae da se sakriju iza stabla, pa kad Armida ode, onda e oni
Rinaldu odnjeti tit da se u njemu ogleda i da vidi koja vlast njime zapovijeda. uju onda
pjesmu koju pjevaju Armida i Rinaldo: uivajte mladi u mladosti u ljubavi, slatko je ljubljen
biti od prelijepe vile i veselo dane provoditi u ljubavi, ovo je raj na zemlji, kad sjedini u
poljupcima i razbludama dvoje mladih. Ubaldo komentira da su to slatke pjesme, slae od
meda, ali su zapravo samo paklena varka puna jada. Rinlado dalje pjeva Armidi da ga je
zlatnim pramom zatravila, nek svrne pogled na njega, jer su mu njene oi drae od sunca,
nema mi drae stvari na svijetu od tvoje ljepote, jo si ljepa u mom srcu, nego u zrcalu.
Ako ne eli svrnuti pogled, svjedno e gledati njene oi pramenove. Armida mu odgovara
da ne sumnja u njenu ljubav, da njeno srce za njim udi, ti si moj pokoj, oteo si mi srcei
ivot. R i A jedan drugom govore kako su lijepi i kako se vole, kako zrcalo ne moe polazati
njenu ljepotu, neka se ogleda radije u zvijezdama, da je nejn sluga, da mu je drae sluati
njene zapovjedi, nego dravama gospoditi. A ona govori kako je Rinaldo njoj ljepi od svih
perivoja i svog cvijea, da je zbog njega sretna, on je njeno proljee i izabrani perivoj,
najljepi cvijet. Neka on gospodari njenim srcem, ona mora otii, ali moli ga da ju eka,
daje mu cjelov na oprotaju. One e ju ekati, nek mu se brzo vrati, ona, njegovo sunce
- Prikazan'je drugo [Ubaldo, Karlo, Rinaldo]
- K: otila je Armida, okreni mu tit da vidi u nejmu svoje smee. R: koja ovo svjetlost sije,
koa oruja zvee, gdje ovo moja mladost prebiva daleko od vitezova. Koja me vlast dovela
na ovo nepoznato mjesto? Gdje su moja bojna djela i oklop moj izabrani. [im je ugledao
svoje lice u titu, Rinaldo uvia da se s njim dogodilo neto neobino.] U: gori Europa i sva
Azija u boju. Tko god je vitez prave vjere je pod orujem usred palestinske drave. Hrabri
Rinalda, sina viteza Bertolda, da je junak koji je zatravljen i dane provodi ovdje. Gdje je
tvoja krepost koju svuda slave zbog slavnih djela? Govori mu da pusti zemlje ove, vojska i
Godfred za tebe pitaju, srea i dobit zovu tebe na pelemniti boj. Doi da boj zavrimo i
dobijemo. Himbena vjera kojom je tvoja kripost krenula nek bude unitena od tvog maa. R:
to se ova moja mladost ovako unitila, od srama ne mogu gledati u nebo. Ostanite zlom
esti, nemile naprave koje ste uzrok bile mom zlu, bjeimo iz zemlje himbene u hrabreni
boj. K mu daje ma hudog Sulemana, s njime e tvoja ruka osvetiti mog gospodara. K&R:
bje'mo odavde, prije nego se Armida vrati i ulovi nas u bijegu, nemojmo kasniti.
- Prikazan'je tree [Armida sama]
- [Dugi i paljivo sroeni Armidin monolog (kod Tassa su 2 strofe, XV, 36-37), predstavlja
Armidu u svoj tragici i doivlejnosti vlastite nesree, a Palmotia pokazuje kao pjesnika koji
je dramu naputene ene stavio u prvi plan svoje scene]. Vratil se gdje je ostavila dragoga i
sada ga nema ovdje, gdje je otia, jao? Oito je pobjegao, zato sam se bila odjelila od
njega? Kako me mogao ostaviti ovdje samu da mi za njim srce vene? Uinit u sad da se
vrati natrag. Imam strane moi, mogu i mrtvo tjelo uiniti da govori, paklena sila me slui,
mogu uiniti da se svjestan ovjek smami i promjeni ljudsku sliku, mogu pomraiti nebesku
svjetlost, dignuti oluju [opsiuje kako grozno oluju moe dignuti], mogu sunce vratiti na
istok, suprotno prirodi, da pada s neba krvava kia. Znat e onaj koji mi ga je odveo!
Izriem sada amore, zazivam pakao: doite paklene sile i zvijeri, zmajevi i smetite
neharnom ljubavniku put. Zato pakao ne odgovara na moje rijei? Ponovno ih zaziva da
ostave svoje tmane dvore, da budu grozni. Ali neka nepoznata jaka sila brani njene kletve i
njena djela. Ja u plakati alosna lica, ostavljena, ucviljena, da ipak bude jaa vila.
- injen'je tree
- Prikazan'je prvo [Ubaldo, Karlo, Armida, Rinaldo]
- Njih trojica bjee, Rinaldo ih pouruje da pobjegnu od zle vile i da on uspije osvetiti
479

Karlovog gospodara tim maem. Armida ih slijedi i zaziva Rinlada da se vrati, jer ga voli.
Rinaldo uje Armidin alostan glas, shvaa da ih slijedi. Karlo govori da je puna plaa,
Rinaldo, ne smije uti njene rijei. Tko e biti od tebe jai kad dobije Sirene? Armida ga
dalej moli da se vrati, a ako ju vie ne voli i mrzi na uspomenu njihove ljubavi, onda ga
moli da joj se smiluju. I neprijatelji u ratu razgovaraju, posluaj me, moe mi dati ono to
traim bez straha, a i dalje me mrziti. Ako me mrzi, neu ti smetati da izvri svoju volju,
mrzi mene i moja djela, i ja sam mrzila nemile krane. Rodila sam se kao poganka i za
vau tetu sam izmiljala mnoga oruja i mnoge osvete. Tebe sam otela i dovela na ovo
mejsto daleko od vitezova i zatravila sam te ljubavlju. Ali, jao vratilo mi se to, jer sam se i ja
zaljubila u tebe. Odjeli se onda neharnie kad te ovaj stan vie ne veseli, prebrodi morske
vale, ratuj u nemiru, stjei bojne hvale, poharaj moju viru. Ali ne moju, ejr moja je vjera
sada da tebe dvorim, samo tebi sam vjerna. Zato me ne ostavljaj ovdje samu, pusti me da
sliejdim tvoje korake i tebe dvorim.jer dobitnik sa sobom i vodi svoje sunje. Nek me uva
kranska vojska i divi ti se to si i mene zarobio, njihovu ljutu protivnicu. Oblait u odjee
koje odgovaraju mojoj tuzi, vjerno u te sluiti usred vojnih nemira. Ti treba kao vitez
voditi bojna konja i bacat koplje, ja nee tedjeti svoje krvi, stajat u uvijek uz tebe i biti ti
prva obrana, udarce umjesto tebe primati. Nee biti bojnika koji te nee htjeti raniti da bi
prvo ranio mene. Ne ostavljaj me ovdje, vodi me sa sobom! Rinaldo joj govori da je ne mrzi
i da nije ljut na nju. Nisi za me ni sluga mj ni neprijatelj, ne elim ti osvetu. Zaista jes
iskrivila da si ila po putu sad od omraze, sad od ljubavi, ali to su ljudske greke, to je tako
moralo biti jer si ensko i to je enama u prirodi [!!!!]. sakrivih i ja svoj dio, ako se sebi
elim ukazati blag i mio, kako da tebe osudim? Usred mojih najljepih radosti biti e moja
uspomena, uvjek u biti tvoj bojnik, koliko mi doputa istoni boj, ast i vjera. Stavi ovdje
kraj na nau bludnost i na nae smee, neka spomen na nas lei zakopana, da usred Europe,
azije i treeg svijeta se ne spominju ova moja djela. Ne ini da ti prijekorom pocrnejna
umanji se tvoja ljepota. Ostani ovdje s dobrom asti, ja odlazim, moja mi druba brani
odvesti te sa sobom. Armida mu odgovara da ga niej rodila milostiva ena, niti si od svjetla
plemena i vedrih banova tebe je porodilo gluho more, povijala te tvrda stijena, podojila te
usreed pustoi srda [arobnica, zmaj, nakaza, vrag, demon, bijes]. Zato prikrivam svoj
gnjev, kada meni nije ukazao niti jedan biljeg na moje nevolje, nije pustio ni jednu suzu, ni
jedan uzdah zbog mojih boli. Obeava mi se, a bjei od mene. Kao da je pobjedio
neprijatelja, ne vraa se, i prata grijeh nemio. Sluaj savjete to Zenokrat govori o ljubavi.
Poi silnie moj nepravi, odjeli se, poi s tunim mirom koji si mi ostavio. Za sobom e
imati mene, splahu srdu, dtranu sjenu, koja tvome srcu nee dati mira. Koliko sam te prije
ljubila, sad u te straiti, i ako eli prebroditi more i otii ratovati, doi e u tabore ranejn,
krvav, platit e mi svu svoju krivnju. Nee moi ni uzdahnuti, dok en zavapi moje ime, to
se nadam uti. R: ova zgodaa me trai da se tunoj vili uprosi razlog i da joj se da pomo.
Ubaldo: mala joj je tuga, nas zove druga potreba, vrijeme je da se odjelimo. Evo sree sa
svojim brodom, koju nam je Bog poslao da tebe izbavimo iz njena krila.
- Prikazan'je drugo [Srea u brodu i Ubaldo, Karlo, Rinaldo]
- Srea zove njih trojicu da uu u njen brod, s kojim ona slobodno plovi srditim oceanskim
valovima, kojeg vjetri dvore i teko vrijeme mu je lako. Rinaldo je tuan to ostavlja svoju
lijepu vilu vodje. Ubaldo mu govori da njegova kripost se ne dostoji smamiti vilinskom
ljepotom i vilinjim plesovima. Dvori kriposti stoje na sjeveru na visokoj i stromj gori, usred
leda, i kripost od tamo cijeli svijet gleda, a ona jtko se ne mui i svom srcu ne odoliejva,
nikada nee dostii ove dvore i slavu. Hoe li leati usred ove tamen zemlje, zaboravljen
od visina? Tebi je narav podala duh plemeniti, glavu digni prema nebesima, kroz hrabra
djela da dobije vjenu slavu i glase. Jo ti daje srdbu, da ona bude tebi uzrok nerazborita
gnjeva, neka oruana kripost tvoja, jae udara posred bitke nevjerne protivnike. Slui se
480

stvarima koje ti je narav dala i razborom mudra savjeta, sad ustegni, sad uzdu pusti i vladaj
svojim unutarnjim neprijateljima. Karlo dodaje da je Ubaldova rije mudra i da bjee iz
ovih krajeva. Rinaldo: u meni ipak prebiva neka sila koja mi zadaje gorke smee, ali neka
sam u tome, svejedno moram daleko otii iz ovih himbenih ruku.
- Prikazan'je tree [Armida sama]
- Armida tuguje kako se je Rinlado od nje odjelio, kako ni asa nije oklijevao, niti da joj da
pomoi. Ali ja ga jo ljubim, stojim ucviljena usred pustoi i ne traim svoju osvetu. Zato
jo cvilim? Zar nemam druga oruja i druge osvete? Biti e progonjen od mene hudi
izdajica, da se sakrije i usred pustoi zle paklene, ni to mu mjesto nije skrovito. Ve ga stie
moja gnjevna i snana sila, srce mu raskida na 100 djelova, neka je krvnik, uzrok mojih
oaja, primjer nevjernima. Ali to govirm? Gdje sam sada? Tuna Armida, trebala si onda
satrat hudog neprijatelja kada si ga imala za roba, sad je prekasno. Moja ljepoto ti se osveti,
ti koja si vee slave i dike od zlata, bit e dobra plaa dobitniku krvave glave. Slavni moji
ljubavnici, djelo se od vas trai koji se sobom nosi trud, ali i slavu. Ja i moja vlast mogua i
neumrla biti e od onoga tko nevjernika ubije. Ako ne dostojim biti kupljena s mojom
ljubavi, onda ljepoto, brojim te kao nekorisnu i odriem te se, omrznule su mi moje vlasti i
moj ivot. Moja majka mi je kriva to me rodila ovakvu, samo zbog nade za osvetom sam
jo iva. Idem se uputiti drugim putem da unitim nevjernika. Poziv onda nakazni paklene
da joj dovedu kola sa zmajem, jer eli s njima u roene strane svijeta. to se krzmate? Moja
osveta trai brzinu!
- injen'je etvrto
- Prikazan'je prvo [Armida i nakazni]
- Nakazni joj govore da su joj spremne sluiti, i Tisifone i Megera i Aleto i srde vrle. Evo ti
kola koje nsoe zmajevi ognjeni, i mi emo ii s tobom ak oti treba. eli li da oblaci sad
pokriju nebesa i zatamen svu zemlju? Armida im govori da sada nema potrebu od njihove
drube, da e sama otii u svoj rodni grad, zapovjed je samo moja da ne ostane traga ovom
dragom gnjezdu i omrzlim perivojima. Nakazni prihvaaju zadatak i govore da e lako
unititi sve ovdje da ne ostane ni kamen na kamenu.
10. Andromeda
- u mlaim danima nastala
- drama u 3 ina
- ostavljenost ljubavnice na pustome mjestu
- replika Gundulieve Arijadne, ali je emocijama i scenskim mjestom najblia Alini i Armidi
- poticaj u Ovidijevim Metamorfozama, ali svega 100-tinjak stihova (IV, 669-764)
b2) rodoljubne, tj. narodno-romantine drame (spadaju pod cjelokupni b) )
- imaju naglaenu aktualnorodoljubnu tendenciju
- smjetene su na domae, suborvako i slovinsko tlo
- romantino-viteka tematika iz lektire se pretvara u domau povjesnu tematiku
- iako su Palmotievi povijesni dogaaji vie rezultat pjesnike slobode i stare tradicije
negoli stvarne povijesti, u osnovi ima jezgru povijesne istine.
- Sredinje mjesto u slovinskim prostorima zauzima Epidaur (Dubrovnik), pa se znatan dio
radnje dogaa u ovom gradu. U Epidauru se zbiva radnja Bisernice i Captislave, tamo se
skupljaju vitezovi okolnih zemalja
- Palmotieva povezanost uz domae tlo i narodnu osnovu oituje se na dvjema razinama: na
onoj povijesnog podatka i povijesne utemeljenosti i na razini osobitih motivsko-stilskih,
isto knjievnih podataka
481

11. Danica
- prikazana 1644. od Orlova
- dramatizacija Ariostove epizode o Ariodantu i inevri (Bjesni Orlando, 4,5 i 6 pjevanje)
- tragikomedija
- radnja se zbiva na dvoru bosanskoga kralja Ostoje
- inerva je Danica, Ostojina ki i rtva intrige hrvatskog bana Hrvoja, a Ariodant je
Dubovanin Matija
- poto se Hrvojeva intriga objasni kao kod Ariosta i Hrvoje plati svoju zlobu glavom, Matija
postaje hrvatski ban i Ostojin zet
- Danica, Ostoja, Hrvoje, Matija
- Palmoti kombinira zemljopisne i povijesne injenice gledajui na stanje u Bosni i
Hrvatskoj na prijelazu 15.st. na 16.st. i dubrovaki odnos prema tim kraljevstvima
- Imaginarne kotske prostore ariostovske prie zamijeniti e bosanski dvor kralja Ostoje na
kojemu e se nai vitezovi iz Dubrovnika i hrvatskog kraljevstva. Oni e s Ostojom i
njegovom keri Danicom biti protagonisti melodramatskog zapleta ije je temeljne obrise
naao u talijanskog pjesnika. Dubrovaki vlastelin Matija odgojen je na dvoru kralja Ostoje
(kralj mu je kum), a tijekom vremena zaslugom vlastitog junatva i vitekog ponaanja
postaje zarunikom kraljeve jedinice Danice i nasljednikom krune. Suparnik mu je Hrvoje,
ban od Hrvata, i glavni ovjek hrvatskog kraljevstva koji nee prezati od spletki da Matijau
preotme krunu i Danicu. Iz Dubrovnika dolazi i ovjek koji e stvar razrijeiti i staviti na
pravo mejsto, Mihajlo Svilojevi, dubrovaki vlastelin i poslanik cesara Sigismunda, koji se
upravo u to vrijeme nalazi u Dubrovniku, odmarajui se od stranog sukoba s Turcima i
poraza koji je doivio (u bitki kod Nikopolja)
- Palmotieva povezanost uz domae tlo i narodnu osnovu oituje se na dvjema razinama:
1. na onoj povijesnog podatka i povijesne utemeljenosti i na razini osobitih
motivsko-stilskih, isto knjievnih podataka. Dramu stavlja u stvarni okvir stanja u
Bosni i Hrvatskoj, u okvir i relacije ugarsko-hrvatskog kralja, koji je ujedno i rimski
car, poznavajui injenicu da je Hrvatska kraljevstvo i da njome vlada ban. to se
ban zove Hrvoje, odraava i ambicije Hrvoja Vukia Hrvatinia, odnosno trajne
feudalne ambicije i u uoj hrvatskoj i u Bosni, to je bilo osobito naglaeno ve u
doba uspona obitelji ubi-Bribrski poetkom 14.st.
2. drugi sloj u nejgovu knjievnu postupku jesu domai, narodno-puki folklorni
elementi, izraen na motivsko-stilskoj razini. Oituje se u imenima dramskih
likova i tematskom prerastanju poviejsti u tradiciju i folklor. Dubrovaki
vlastelin i ostali na Ostojinu dvoru se zovu: Matija, Janko, Mihajlo Svilojevi,
djevojek Danica i Jerina. Palmoti u izraavanju koristi izriaje folklornog
podrijetla: bojni konji, vito koplje, stanac kami, hrabreni junak, a u stilu narodne
pjesme kor e na kraju 4.ina u Danici pozvati izabrane zatonike i ugarsku svu
gospodu, koji su pripjevani po svem sviti: estiti Slavojevi, Janko vojvoda, Sekula
sestrii, Bator plemeniti.
- Na historijsko-folklornoj razini zanimljiva je pria o zarobljavanju Danice, koje su oteli
Tatari, a iz ropstva e je osloboditi njen dragi vitez, Matija. Pria se dobro uklapa u
poznatu temu robinjice iz prolih stoljea hrv. knji. (D.Dri, Vetranovi, Luci,
Naljekovi)
12. Captislava
- izvela ju 1652. druina Smetenijeh
- radnja se zbiva na dvoru epidaurskoga kralja Krunoslava, ija se ki po gradu Cavtatu i zove
Captislava
482

Krunoslav je svoju ker obeao srpskom kraljeviu Bojnislavu, dok ona voli ugarskoga
kraljevia Gradimira
poslije mnogih nesporazuma i zapleta, koji se rjeavaju uz pomo dobre vile Sjevernice, ona
se na kraju vjeri s Gradimirom, dok njezin brat Vladimir uzima Bisernicu, Gradimirovu
sestru
pseudohistorijska tragikomedija
Captislava, Krunoslav, Bojnislav, Gradimir, Sjevernica, Vladimir, Bisernica

13. Bisernica
- vjerojatno posljednja drama (meu ovim sauvanim)
- tragikomedija
- nastavak Captislave
- dok se u Budimu u prisutnosti svih slovinskih kraljeva slave sveanosti u ast Gradimira i
Captislave i Vladimira i Bisernice, dolazi tatarhan Oritries i otima uz pomo vilenjaka
Vilozmaja Bisernicu, ali je Captislava oslobodi, a Vladimir dotle ubije Oritriesa
- Vladimir, Bisernica, Captislava, Gradimir, Oritries, Vilozmaj
14. Pavlimir
- tragikomedija, inspirirana itanjem Orbinijeva Kraljevstva Slavena
- prikazana 22.2.1632. pred Dvorom u Du
- dubrovaka Eneida (dolazak Eneje u Lacij), scenski prikaz postanka Dubrovnika
- 8erci, 6erci, abab
- najizvornija Palmotieva drama: graa uzeta iz domaih izvora, tj. iz kronike popa
Dukljanina i iz dubrovake legende o sv. Ilaru
- dakle, temu drame ije preuzeo iz literature vlastite naobrazbe, nego iz ove stare kronike
uzeo je priu o bosansko-hrvatskom kralju Radoslavu kojeg je zloesti sin aslav zbacio s
prijestolja i istjerao iz kraljevstva. Radoslav se u Rimu oenio rimskom princezom, imao
sina Petrislava, a Petrislav sina Pavlimira, koji e biti nosilac radnje i glavni junak
prikazanog povjesnog dogaaja. Palmoti prikazuje Pavlmirov povratak u domovinu, u
zemlju djedova i na prijestolje predaka.
- Na povratku ga sudbina nanosi na uvalu ispod brijega, Gru, na mjesto dananjeg
Dubrovnika. Tu Pavlimir dolazi sa svojim drutvom meu pastire i pastirice, mirne, sretne i
vedre i to ba na dan svetkovine kojom se slavi njihov zatitnik Ilar, to je pobjedio i
nadvladao stranog zmaja Drakuna i time oslobodio cijeli kraj velike nevolje
- U peini na brijegu ivi sveti i ugledni pustinjak Sr, s njime i njegova lijepa neakinja
Margarita. Pavlimir i njegovi vitezovi susreu se sa Srem i njegovim narodom. Poto
pomou pobonog pustinjaka Sra svlada sve zapreke izazvane od zlih duhova Tmora i
Snijenice, na kraju se Pavlimir oeni Margaritom, a njegovi vitezovi uzet e za ene
pastirice, Margaritine prijateljice. Pavlimir e otii u unutranjost na prijestolje svojih
djedova, a njegovi vitezovi ostati e u podnoju brijega i osnovati novi grad, Dubrovnik.
- Na kraju djela proroanski se govori o slavnoj budunosti grada, koji ima nastati blizu
starog Epidaura na mjestu, gdje se je iskrcao Pavlimir sa svojom druinom, a na kraju se sve
zavrava himnom Dubrovniku kao u Dubravci
- Djelo je tako apoteoza i pogled u prolost, knjievni oblik tradicije i mita
- dramatizira se osnovni sukob mladog kralja sa silama zla, dok je ljubavna fabula uvedena u
predstavu tek u funkciji kulminacije junakove sree
- Pavlimira je svojevrsna scenska slika romansko-slavenskog susreta na istonoj obali Jadrana
s novim duhovnim, komunlanim i narodnim vrlinama.
- Pavlimir je scenski vitez katolike obnove i u njegovu se iskrcavanju na du hridi
483

kondenziraju sve istone vatikanske zamisli

u scenskoj slici te drame sadrane su na hr sceni dotad neviene vizualizacije paklenih
nakaza i zlih sila, ali i skladni morski prizori i dvorski ceremonijali
po svojoj unutranjoj strukturi je ovo zapravo posljednja velika hrvatska drama koja u
svojoj podlozi ima morekansku strukturu popraenu snanom ideologizacijom i
matrimonijalizacijskim sklopom (na jednom mjestu u drami se igra moreka, no izvedena
je uz snanu nazonost elemenata udesnog barokna sredstva i uz ideoloki naboj)
velika je slinost Pavlimira (1632.) i Shakespeareove Oluje (1612.), slinost se objanjava
zajednikim izvorom: Ljetopisom popa Dukljanina, koju je Mavro Orbini na talijanskom
uklopio u svoje djelo Il regno degli Slavi (1601.), a koje je Shakespeare mogao lako
poznavati.
tipina apoteozna drama u kojoj su junaci vie sredstva u rukama viih sila nego samostalne
i aktivne linosti
Pavlimir, Radoslav, Sr, Tmor, Snijenica, Margarita, Strmogor, Dubravka, Dubravko,
Glasnik, Poklisari, pastiri, vile, nakazi pakljene

SADRAJ:
PROLOG:
govori ga grad Epidaur, to je grko-rimski grad JI od Du, na mejstu dananjeg Cavtata, nakon
to je u 7.st. Sruen mnogi stanovnici su pobjegli na sjever prema Dubrovniku. Palmoti misli
da su ga razorili Goti i libijski gusari Saraceni. Epidaur u prologu govori da je slobodan bio, ali
su ga sruili Goti i Saraceni, razbjeali se njegovi stanovnici i otili u pastirskoj odjei, ali se i
dalje na njima vidi svjetle krvi veliina. Najveta da tu gdje su sada hridi, nastati e Dubrovnik,
zatim ide hvala Dubrovniku (Ovi svijetli grad estiti, /svjetlos moju ki ponovi, / dvoriti e i
astiti /dalmatinski svi gradovi.), pa Pavlimiru, zatim prepriava fabulu da e Stromogro poslati
zle vilenjake Tmora i Snjenicu da podignu vjetrove da Pavlimirove brodove uniti oluja, ali se
od 10 brodova Pavlimir spasio s jednim brodom. Njegov e dolazak obnoviti Epidaurovu slavu,
a njegov puk upravo se nalazi da slavi svetkovinu u ast Ilaru koji je svetac koji je doao u
Epidaur i ubivi stranog zmaja Borasa koji je bio u spilji ipun, te (Voaza prema Palmotiu)
oslobodio narod.
1.IN
1: Tmor izjavljuje ljubav Snjenici s kojom okolo harai, javlja da ih zove Strmogor da dignu
vjetrove, kako bi Pavlimira unitili. Strmogor ih obavjetava da se Pavlimir vraa po vlast svoga
djeda koji je bio protjeran u Rim, a nebo prijeti da e on tu izgraditi slobodan grad, te skupiti
ljude iz Epidaura koji su ratrkani okolo. Nareuje im da dignu vjetrove i tako unite P.
Snjenica kae da su ga posluali i napravili to im je naredio, al ise P spasio u Gruu s jednim
brodom, ne zna to je s drugih 9, ali misli da su unitene i govori kako Epidaurani sada rade
fetu za sv.Ilara. Strmogor joj govori neka se ne brine, jer ni "od udarca vijek prvoga / u dubravi
dub ne pada." Skup vilenjaka se izjanjava da i oni stoje tu za pomo Strmogoru, predstavlajju
se imenima koja su uglavnom imena planina na balkanu, ali ima i rijeka itd, Palmoti je to sve
skupa bio malo mijeao to je to. Tmor se odluuje da e mjetane dubrave postaviti na sumnju
da ih je Pavlimir doao sebi podloiti pod vlast i podjsetiti ih na Gote, kako bi im strah uao u
kosti, a Snjenica e uiniti da se susjedni Trebinjani (Hercegovina), pobune i da misle kako je
doao gusar ljuti s mora njima prijetiti. Strmogor se slae s planom i alje ih da to uine.
2: Dolazi Pavlimir s djelom druine i njegov savjetnik, Pavlimir bodri druinu, druina mu
izjavljuje povjerenje i danost, hvale ga, havle svoju hrabrosti priseu na vijernost P. Pavlimir
alje 6 ljudi da odu na goru potraiti pogledom po moru to je s ostalih 9 brodova, a on ide
otkirit gdje su doli i kakvi su ljudi koji tu stoje.
3: P sam govori o nesrei koja ih je zadesila na moru, da nije mogao to pred druinom da im ne
484

rui moral, ali se zapravo brine, ali za poginulim drugovima i poimence ih hvali zbog njihovih
vrlina, opisuje oluju jako ekspresivno, govori da ga je Bog spasio oluje, vidi da dolaze pastiri,
pa se sklanja da poslua to govore.
4: Dubravko, Srev drug, pastirima govori o spremanju za fetu u ast Ilaru, hvali Sra jer on
pazi na svih, i na prirodu i na ljude koji tu ive i govori da ih on eka u crkvi, a tu je i Sreva
neakinja Margarita, te daje hvalu Margariti. Skup mu u 6ercima odgovara stihovima o ilarevoj
slavi i slobodi svaki put nakon njegovog govora u kojem on prepriava Ilarovo junatvo i
ubijanje zmaja. Kako je molio boga, rasplakao se nad sudbinom grada, bog se smilovao i
pomogao Ilaru i govori kako su svi poganski bogovi (Dolerije, Hoje, Lero) slavili Ilarovu
pobjedu, a za Ilara je sazidana crkva.
5: dolazi Margarita koja vodi vile u Ilarovu crkvu gdje ih Sr eka, slave slobodu koja je u
Dubravi, ap rije je nije bilo, zvijeri su ih plaile, a sada s pastirima uivaju i pleu, ovo
posljednje izvode i doslovno.
2.IN
1:Pavlimir je vidio Margaritu i zaljubio se u nju, oduevljen je pukom koji je estiti i vrijedan,
zatim hvali Margaritinu ljepotu, naziva je gospojom i odluuje joj se predati, ali ga to i smeta jer
s ljubavi nema razuma (Vrat' se, svijesti ma, razlogu,/ne izgubi tvoga suda; / kraljestvo item, a
ne mogu /kralj od mojijeh bit pouda!) i na kraju odluuje da je eli osvojiti na pravi nain.
2: Vraa se druini, 1.drug govori kako su nali samo mirne i dobre ljude ovdje, da vlada vjera
rimske crkve, te da danas slave Ilara. Pavlimir im priznaje da je zaljubljen u M, 2. drug govori
kako su nju prosili i zavodili razni kralejvi, banovi itd, ali se ona nikome nije dala, pa da te
izabere, tvoja i kraljevska kruna bila svjetlija nad svim ostalim. Pavlimir se sjetio da bi bilo
dobro sazidati jedan grad ovdje da i oni tu ive s vilama. Zatim mu druina javlaj da nigdje na
puini nisu vidjeli ostalih 9 brodova. Uto dolazi skup pastira i vila, pa se oni skrivaju.
3: Sr: pastiri, vile havlie i slavite Ilara (6erac), Pavlimir progovori o tome kako je Sr slavan,
Sr zauje glas od ljudi, i pita ih to oni tu rade i trae. P govori kako se ne moraju bojati, da im
njihovi maevi ne prijete, Sr ga pita tko je on, pa mu P predstavlja svoju geneologiju.
Njegovog djeda Radoslava koji je vladao slavenskim dravama je sin aslav je protjerao,
Radoslav se sakrio u Rim, s nekom tamonjom vladikom imao Petrisava koji je imao njega,
Pavlimira koji sad ide u salvenske zemlje gdje je njegovo staro kraljevstvo jer se aslav utopio
u nekoj rijeci. Sr nakon toga hvali Pavlimira i nejgov rod, te izire nadu da e se ostali brodovi
spasiti. Pavlimir slino uzvraa.
4: Margarita priznaje Dubravci koja joj je BFF oduvijek da se i ona zaljubila i to u Pavlimira
koji je lijep i estit i k tome jo i kralj, ali joj smeta to tbog asti koju ima... bla bla. Dubravka
joj uzvraa da joj je i prije govorila da nee moi zavijek biti bez nekoga, a moda je i
predodreeno da bude tvoj vjerenik, jer ga je more nanijelo ba ovdje.
5: Pastir dolazi do M da ju zove njen dudno Sr, jer ju Pavlimi eli upoznati, jer ju je Sr
ishvalio Pavlimiru, pa M ide do njih.
6: Nalaze se Tmor i Snjenica da vide kako napreduju njihvoi planovi, to je koji uspio srediti.
Snjenica pria kako je uzjahala crna ovna i otila u Trebinje i uegla Trebinjane i Vlahe na boj
ljuti protiv Pavlimira. Tmor: nije nam neki problem pobuniti ih, to smo esto inili. Snjenica
dodaje kako ih plaila slikama rata i podsjeala to sve mogu izgubiti, ako ne reagiraju, pa su se
oni svi u strahu odluili uzeti oruje u ruke. Tmor govori kako mu je Sr ometao plan,
Snjenica se slae i govori kako Sr ne da da se njegov puk prevari. Tmor dodaje da je on ipak
uspio uvui u te ljude sumnju da je Pavlimir doao iz Rima da ih pokori i da bi bilo bolje da
uvaju svoju slobodu, a pomoglo mi je i to to je Sr vjerio Margaritu za Pavlimira. Odluio
sam da uzmem lik Krstimira, Pavlimirova druga s broda i kaem mu da su sve lae potopljene i
da sam se ja eto, udom, spasio. Snjenici se svia ta njegova odluka, a ona planira uspavati, pa
ubiti Pavlimira noem.
485

7: Snjenica zove pakljene nakaze, koje se odazovu, a ona im govori da joj jo nemaju to
sluiti, ali biti e vremena i vidi kako Tmor u liku Krstimira lae Pavlimiru koji je cijeli
problijedio.
8: Tmor Pavlimiru i druini u liku Krstimira prepriava i opsiuje kako je druinu potpopilo
more i kako su svi poginuli. Pavlimir ali za njima, a skup nakon Pavlimirovih govora ponavlja
iste stihove kojima poziva da svi plau i tuguju. Pavlimir se odluuje za svoje pale drugove
napraviti pogrbnu sveanost u kojoj e posjei 9 emresa i zapaliti 9 vatri i ii u crkvu moliti
Boga za njihove due.
9: dolazi jedan od bojnika sa strae i upozorava Pavlimira da su se mjetani naoruali i da idu
na njih sa svih strana, te da su svezali ostalih 5 junaka koji su bili s njim na gori i traili
brodove. P se udi, jernisu dali nikakvog povoda takvom ponaanju mjetana, Bojnik mu
predlae da pobjegne s brodom, a Pavlimir odbija jer je astan i one ne moe bjeati, radije e
asno poginuti. Savjetnik se ne slae s Pavlimirovom idejom da se odu suprotstaviti, jer ih ima
malo, ve predlae da odu na brod, da e tamo otkriti krivca za pobunu i smisliti kao e bojnike
osloboditi, a tamo emo moi i uvati svete moi koje su ostale u brodu, tj. kosti svetaca
(Pankratija, Sra i Baka, te dio Isusova kria). Pavlimir pristaje na takvu ideju, oprata se
rijeima s Margaritom iako ona nije tu, te govori kako e je zauvijek voljeti.
10: Tmor u liku Krstimira planira i njegovu druinu okrenuti protiv njega, misli im rei kako su
ovu pobunu pokrenuli slaveni, jer ne ele Pavlimira za kralja.
11: Margarita kudi sudbu kletu koja joj je jedan dan dala vjerenika, a drugi dan joj ga oduzela,
pritom mislei ofkors na to da je Pavlimir otiao, a ona ga voli, i pita se zato ju nije poveo sa
sobom. Dubravka ju tjei i govori joj da moli Boga, da e joj se Pavlimir vratiti. Margarita
odlui ii za Pavlimirom i plivati e ako treba, jer e radije biti mrtva nego ostavljena, a vile ju
slijede.
12: Pastiri pjevaju protiv nasilja (koje im u ovom trenu predstavlja Pavlimir) i hvale slobodu, te
planiraju ii pobiti klete gusare koji njihvoj slobodi prijete, slave to su ulovili petoricu njegovih
drugova i poinju plesati moreku s lukovima i strijalama
3.IN
1: Sr: Ah, ljudska umrla / pameti, ah, kako / slijepa si i hrla / suditi opako!, kudi ih i govori im
da Pavlimir nije doao da ih porazi i porobi, nego da je on onaj koji im je davno obean od
nebesa, on e ovu dubravu uiniti svjetlom, a vi mu bunu diete, c c c. Skup pastira se pravda da
su uli da mu je plan vladati njima i to se udi, pa morali su uzeti oruje u ruke da obrane svoju
slobodu. Ali sad kad si nam otkrio da su Tmor i Snjenica imali prste u tome, sva se dubrava
smirila, oslobodili smo onih 5 zarobljenih junaka, a i ti si bio mudar to si posalo 6 pastira kod
Pavlimira da ga mole oprost, a i Trebinjani kad su uli da je on slavenski kralj, a ne gusar kako
im je bilo reeno, ili su mu se ponieno pokloniti. A i M ga je ne mogavi vie ekati, zajedno s
vilama ila moliti da se vrati. Skup hvali Pavlimira i Dubrovnik, njegovo jako brodovlje koje e
imati i otkrivati nove zemlje, njegovu slobodu, ljude... Sr govori kako mu je sve to Ilar objavio
u snu o Tmorovoj i Snjeniinoj varci i pravom Pavlimirovom poslanju.
2: Snjeniin monolog (obraa se sebi u 3.licu) o tome kako je uspavala Pavlimira i ila ga ubiti,
ali kad mu je sknula kacigu i vidjela koliko je lijep, zaljubila se u njega i vie ga nije mogla
ubiti. Pastiri i vile su doli s M i odveli ga. Dolazi joj Tmor, ona odluuje da e glumiti kako joj
je jo uvijek drag, iako ga vie zapravo ne voli.
3:Tmor kuka kako su uzalud bili svi njihovi pokuaji, oito je sueno da se Dubrovnik ovdje
izgradi. Rekao je P i lai o smrti drugova i sve, ali su neke svete moi koje nosi u brodu
sprijeile da stvari idu po mom planu. Snjenica lae kako je to i nju zaustavilo. Tmor dodaje
kako je Sr smirio pastire. Da se umiri bar malo Tmor je elio znati koje e nesree snai
Dubrovnik u budunosti, da mu bde bar malo lake, pa mu je duh pakeljeni donio pehar vode iz
rijeke Ljute u kojoj se moe to proitati, ali mu to Snjenica treba pomoi. Sad kronoloki ide
486

pria o Dubrovniku, kako je niknuo, kako dolazi sultan da ga porazi, kao to je okolne krajeve,
ali mu ne uspjeva, iako ga je ve bio opkolio i odlazi u Italiju i osvaja sve do Rima, ugavnom
vide razne napade na Dubrovnik (Bodin, Vojsav, Stjepan herceg, Mehmed, Nehan Turin, ...),
ali Dubrvnik sve to preivljava i izlazi iz tih tekoa samo jai i bolji, pa Tmor prolijeva vodu
punu poraza i poziva Snjenicu da pobjegne s njime odovuda gdje ne mogu haraati, ali ona
odluuje ostati "da napravi jo koju smeu", kako to govori Tmoru koji odlazi.
4: Snjenica dri monolog u kojem otkriva da je ostala zbog Pavlimira, i ismjava Tmora koji
misli da je luda za njim, a ona voli kralja. Odluuje supavati margaritu i preobraziti se u nju, pa
da ju Pavlimir ljubi.
5: Pavlimir tjei Margaritu, govori joj da se razveseli, jer ju nije htio ostaviti, da ju voli, ona i
njemu potvruje svoju ljubav. Govore kako e danas biti ukopna slava njegovim palim
drugovima, a onda e slaviti u mnogo radosti pir. Dalje slijede izjave ljubavi, privrenosti,
povjerenja jedno drugome. Bojnik najavljuje Srev dolazak. Pavlimir poziva da mu krenu u
susret.
6: Pastiri (u 6ercima i 8ercima) hvale i slave Sra i budui Dubrovnik, pravdu i zakone, da e
izrasti u veliki i lijepi grad jer ga Bog titi, daju alegoriju sklada itd, s velikim hrastom koji ima
visoku kronju, ali i duboke ile, pa se ne boji vjetra, ali ako ga maleni crv iznutra pone gristi,
jedui mu neprestano ile, pa tak ounutarnji "neprijatelj" srui i najvee. Pastir napominje kako
Sr govori da se to nee destiti Dubrovniku. Zatim nabrajaju kraljeve i banove koji su se
sklonili u Dubrovnik i nali tu mir, hvale jo Pavlimira na kraju i kreu odati ast njegovim
poginulim drugovima na ukopnoj sveanosti.
7: dolazi glasnik koji javlja da je vidio brodoce, ve su sve bili pripremili za odavanje poasti,
bio sam krenuo rei ti da je sce spremno za sveasnot, kad sam uo buku, vesla, bubanj, trublju
s mora i vidio 9 brodova kako ulaze u Gru u luku, usidrili su se, pa sam ti doao javiti glas da
je tvoja driba iva i zdrava. Pavlimir dodaje kako mu je Sr rekao da je ono bio Tmor u
Krstimirovom obliju, ide im u susret,
8: Pavlimir ih doekuje, govori im kako je mislio da su mrtvi. Oni govore kako im je bog i svete
moi koje su bile u njegovom brodu im pomogli. Krstimir onda prepriava njihove doivlajje u
oluji, ali da kad ih je Bog spasio da su skuili da nema njegovog broda i svi su bili jako tuni, pa
su ga krenuli triti, proli Mljet, Rat, ston, Vratnik, Zagorje, ipan, Lopud, Primorje... i onda
kad smo ovdje ugledali tvoj brod smo se jako razveselili. Pavlimir govori kako je Bog odredio
da sagrade slavan grad tu, a da e se oni kao pravi hrabri junaci koji se ele vjeriti, vjeriti sa
vilama koje su u ovoj dubravi. to oni oduevljeno prihvaaju.
9: I vile se vesele to e si Pavlimirovi drugovi meu njima uzeti vjerenice. Vile nakon toga
opisuju vrline svojih vjerenika. Prepriavaju kako se Snjenica preobratila u M sliku, ali ju je
Sr prokuio, a svi su je izrugali. Vile se vesele to su S i T izgubili. Dubravka ih poziva da se
urede za svoje vjerenike.
10: Snjenica (ABBA! Rima) govori kako bjei u planine
11: Sr govori P da sazida Djevici Mariji crkvu, da sagradi manastir uz nju, a u gradu e ih biti
jo 7. Savjetnik odobrava i govori kako je to lijep poetak koji podsjea na oetak izgradenj
Rima. Sr jo govori kako e uvati svete moi, da e biti izgraena i velika crkva sv. Vlahu,
zakoni e ureivati stvari, ljudi e biti gospoda,, grad e biti slavan i cijenjen, brodovi dika i
prijetnja gusarima, zatim opisuje s hvalom zidine, graani e biti hrabri i dobri, cijeniti e Du
vie od ivota, nevjeste e biti asne, a pripitomiti e orla siva, silna zmaja i ljuta lava, tj.
Ugarsku, Tursku i Veneciju.
12:Glasnik nosi vjesti da doalze Pavlimiru poklisari slavenski i da mu donose darove, P hvali
ovaj preobrat tuge u sreu i ide ih doekati.
13: hvale Vile i pastiri dubrovnik, rodio se Dubrovnik. Druina to slijedi u to u
ANIZOMETRINOM stihu, pa satiri u istom tom stihu odgovaraju. Usporedbe s Rimom (kao i
487

tokom cijele drame), a jo je bolje jer su im vjerenice prile dobrovoljno, a ne kao Rimljani koje
su Sabinjanke oteli.
14 : doalze Poklisari koji nose darove i havle i salve Pavlimira i krune ga. P im zahvaljuje i
kruni Margaritu. Pavlimir druini i njihovim vjerenicima dariva grad., primite me svuda kao
graanina, a ne kao kralja.
15: Pastiri na kraju slave Dubrovnik i slobodu i kako e ga svi hvaliti i salviti, a ilare tebe e se
uvijek sjetiti o slaviti te., a ti e P biti ispjevan i hvaljen.
Rasti, rasti, o slobodni
Dubrovnie, rasti vee;
rasti, nebu grade ugodni,
na velike esti i sree.
Hvar, ibenik, Zadar ravni,
Kotor, Trogijer, Spljet hrabreni,
tvoj e vazda ures slavni
u velikoj drat cijeni.
Dalmatinskijeh svijeh gradova
svijetla kruna ti e biti
adrijanska sva voda ova
dvorit te e i astiti.

Sva Palmotieva dramska djela su, ponajprije, pozornika djela s ozbiljnim dramskim
sukobima, ali uvijek sa sretnim svretkom => tragikomedije
u tim dramama ima mnogo lirskog, igre i pjevanja
pie u 8-ercima s rjeim 12-ercima i kraim lirskim oblicima
u nekim je Palmotievim dramama jak udesni element (u radnju se upleu arobnice, vile,
patuljci i sline pojave)
znaajni su za ovu vrstu drame pompozni i dekorativni pozorniki efekti, osobito pomorski
prizori
na pozornici je najee kakav kraljevski dvor, ponekad na morskoj obali
ima tipinih lica i situacija; lica mnogo misle na glas, a dogaaji, osobito konana rjeenja
dramskog zapleta, esto se priaju mjesto da se prikazuju
tipina lica i situacije: ene ratnice, kraljevi, zaljubljene kraljice i kraljevne u pratnji dadilja,
proroki snovi, bjeanja, otmice, dvoboji,
omiljeni rekviziti su proroke sanje, bjeanja, otmice, dvoboji po svim pravilima tadanjih
vitekih propisa, naivni anakronizmi, povijesna lica koja osim imena nemaju nita povijesno,...
u sreditu je radnje obino kakav ljubavni zaplet, ali su osim ljubavi naglaena i pitanja
vitekih i kraljevskih dunosti
redovito pobjeuju ljubav i pravda
u starijoj kritici nazivaju ga jednim od trojice pjesnika zlatnog vijeka hrv. knjievnosti
u njegovim se dramama neobino jasno odrazuju ideje njegova vremena, rodoljubne,
politiko-drutvene i vjerske
to se osobito vidi u Pavlimiru koji je sav zanosna apoteza Dubrovnika
mnoge drame imaju sretan zavretak (kako je bio obiaj u tadanjim melodramama)
ako se ta djela kod nas i nisu u cjelosti pjevala, ipak u svima ima glazbe, pjevanja i plesa
(baleta)
likovi u njegovu teatru nemjau psihologije, njihove scenske due su transparentne i
nepromjenjive pa se ini kao da se jedni te isti likovi sele iz drame u dramu
retorike moduse isusovake dramaturgije povezao je s iskustvima suvremene tal. libretistike pa
488

je dobio dramaturki spoj koji ne postoji u drugim sredinama njegova vremena

najblii je Racineu u fr teatru ili Caldernu u panj.
u It srodnici su mu bili zaboravljeni pisci opernih libreta
on je hrvatski Lope de Vega

c) scenski prizori:
15. Kolombo
- apoteoza Dubrovnika
- iz pov. grae
- otkriva Amerike prikazuje se kao da je isusovaki misionar koji e u duhu Tridentskoga
sabora katehetizirati nevjernike
- Kolumbo je barokni scenski monik koji ne razlikuje san od stvarnosti
16. Glas
- apoteoza Dubrovnika
- iz mitoloke grae
d) ep
17. Kristijada (Christias, to jest ivot i djela Isukrstova) (u Rimu, 1670., objavio roak Stjepan
Gradi)
- prijevod prerada latinskog epa Girolama Vide Christias, napisanog na latinskom, u
heksametrima i objavljene 1535. Ima 6 pjevanja, a Palmotiih je napravio u 24, podjelivi
svako pjevanje predloka na etiri djela
- POSTHUMNO
- biblijsko-religiozni ep
- u rimovanim 8-ercima, sestine
- 24 pjevanja
- Pjesma je upuena vedskoj kraljici Kristini, slavnoj obraenici i utemeljiteljici rimske
akademije ARCADIA. Izvorno je zamiljena kao posveta uz Kristijadu. Meutim,
Kristijada je poslije pjesnikove smrti tiskana s posvetom kardinalu Francescu Barberiniju,
dubrovakom prijatelju i zagovorniku Dubrovnika pri Svetoj Stolici (i poasnom graaninu
Dubrovnika).
- u uvodu je Stjepan Gradi (kustos Vatikanske knjinice) napisao nau prvu pravu
knjievnu monografiju pod nazivom De vita, ingenio et studiis Junij Palmotae
- njegovo najopsenije pjesniko djelo, smatrao ga je najvanijim u ivotu i neprestano ga je
dotjerivao, u oporusi bratu Doru preporuuje Kristijadu za tisak
- od izvornika u mnogoemu pribliio djelo obinom, stvarnom ivotu. To se osjea u
nastojanju da to vie pojednostavi ivot svete obitelji iz Nazareta, geografskim
izmjenama i aluzijama, a posebice na mjestima ne kojima je u izraelsko-palestinske
prostore ubacivao domae dubrovake reminiscencije i podatke, usklaene sa svojim
slovinskim i dubrovakim domoljubljem. Npr. s poetka Vidina spjeva opis mnotva koji
slijedi Krista, se kod Palmotia ostvaruje na prostorima Dunava, Save i Drave.
18. Sveta Katarina od Siene
- spjev
- tipina barokna poema, klasian primjer apstraktnog, naglaeno mistinog, idilinorefleksivnog koncepta
489

u poemi se opisuje stanje duhovne zaarenosti i mistinog zanosa svetice koja je s mnogo
uzdaha, suza i enje tei trajnom sjedinjenju s Kristom. Da bi to postignula prela je
neobian put: sjedinjenje s Kristom eli njena dua, ali joj smeta vlastito srce, koje slijedi
narav tijela, pa Katarina moli Krista da joj oduzme srce. Kad joj Krist uslia molbbu,
Katarina je i dalje nesretna i alosna, jer se Krist s njenim srcem udaljio od nje, nema srca
koje bi za njim eznulo i u njemu uivalo. Voljela bi da joj je i duu odnio, zavidi svom srcu
to je sad s Isusom. Krist uje Katarinine jadikovke, usadi u njeno srce svoju ljubav, vjeru i
ufanje i onda joj vraa srce.

e) ostalo
19. Suevija
- prijevod Donattijeve isusovake drame
- izgubljena
20. Edip samosilnik
- prijevod Sofokla
- izgubljeno
21. Gomnaida
- otri satiriki spis protiv nekog njegovog neprijatelja
- sestine, rima ababacc, 8erci
- nastala 1646.
- prispodobljuje ga s ljudskim izmetom i podudara ga s mnotvom odgovarajuih atributa i
slika. U tom se smislu protivnika prikazuje na raznim mjestima u Republici, u raznim
situacijama, ali uvijek bez trunke vrline
- posljednji stih svake strofe je: Vs si govnen, knee usrani!
- zanimljiva je kao kulturnopovijesni spomenik stanja u dubrovakom drutvu, ali i kao
uspjelo djelo visoko uzdignute barokne temperature, posve suprotne sobro poznatom
baroknom sveanom, idilinom, ljubavno-refleksivnom ili mistinom konceptu
- poema je pjesnika preoblika onoga to se nalazi u najprizemnijim i najobinijm
drutvenim slojvima, u elementima istog naturalistikog iskaza
- protivnika se usporeuje s izmetom i pri tome se niu pojedinsot iz protivnikova ponaanja
i okoline
- vremenski i stilski bliske Gomnaidi, u Palmotievoj literaturi se pojavljuju La Murtoleide
GB Marina, La Marineide G.Murtole u kojima se oni meusobno estoko obraunavaju, a
Palmoti je vjerojatno poznavao i La Merdeide (Govnaida) T. Stiglianija
SADRAJ (by me)
Posljednji stih svake strofe je: Vs si govnen, knee usrani! Govnene su mu rijei, djela, u
nosu mu govna stoje, tijelo mu je govneneo, in isto, falus mu je govnen. Mislim da iz svog
brloga bljuje abe i crve: zaeite nos, graani! Upljuvak je, ije od ruke ni cijene. Kolijevka ti
je bila kabli pun govana, dojilja je bila govnena jer nijedna bolja i finija kundurca nije htjela
tog govnia othraniti. Kad eli pjesme slagati, govna ustima riga. Pave u Stonu je rekao da si
na levantu htjeo jo blaga sakupljat s mrtvog Luke Miiina (ako sam dobro skuila). U stonu
si htio cjelivati Maru Ostjelicu. Bjei pun sramote, tamo gdje se plode skarabeji, jer si pretvoren
u govna. Dum Garcija te zove u panjolsku da ti vrati tvoje dugove, a kad ti on dinare vrati bit
e blizu Valencije, gdje e ti vrijeme trajati. Kad se bude upisivao u bolnicu luaka tamo,
upoii se za govnara, jer si svuda kao takav poznat. Vijee od govana primit e te odmah: dobro
doli na ekelente, i dat e ti krunu od govana. Naziva ga: Govnogrizac Merdonio. Zato
pjevam, kad Govnogrizac Merdonio nije dostojan pjesme. Kad iznad tebe prolete jato ljuna ili
490

varaka sve ponu veselo graktati: kaka!, jer se ljuna govnom hrani. Nidi ni od zvjeri ni od
ptice, izgleda kao od ovjeka, ali ai od popa govnora: odi istiti nunike. A moe bit i frobar.
Sjeti se od Zamula na Katio kad si donio veeru kao najfiniji kapetani, a to je u koari bilo:
salata, jedno zamueno jaje i paljavac raskiani. Junac Stijepo se veseli kad ita tako lijepo, jer
onda on dva najljepa bokuna u sebe spremi. A kad si sa govnenim koama iao na Peljeac, a
kapievoj ih eni htio dati, zlatne koe si naredio donjeti iz Grada koje ti majka uva. Moli na
koljenima Valovia Vicu da ti spremi koju slamicu, gdje ete ti i tvoja bula Vuica leati gola,
na pasiju zavezani. Kad e naa pokrajina moi zaboraviti lupetva koja su te u mladosti
proslavila, hajdue ispjevani. Kad e se pomraiti tvoja lupeka slava, kao ono kad si Francuzu
na velikoj placi ukrao par arape, ega se srame Dubrovani. Ili kad si u Malom Stonu dignuo
tuket i zaake iz Peljeca. Na tvoju ud se tui susjed Binola jer mu poput mia ue nou u
kuu i opeljei ga. A kad si Krkljaninu kad te zvao na uiniu izjep 2 barela vina. A kad je dum
Franu Skurlinovu kojeg aste sva gospoda jedan Ribar sa ipana prodao dva zubaca da se ima
ime prehraniti, ti si ga bacio u tamnicu, jer si oekivao da e tebi kao knezu ti zubaci biti
darovani. Da je ulovio govna umjesto zubataca moda bi ti i bio dao. Zato cijeli Grad vie da
veeg lupea od tebe nikada nije bilo. Tvoja e ta djela priati u u Bosni, Vlakoj, Bugarskoj i
Mostaru. Zbog tebe su svi dubrovani napadani, Lopuani e vikati: to ste nam dali ovako
govnenog kneza! Svi stonjani svjedoe o tovm lupetvu kad si stavio korosante u svoje
lupetinu. A a u konavlima si bio i u tamnici. Vrati tunoj Bordiui da na tebe ne poalje zdura
robu i kvadre kojoj si joj uzeo. I dupet od brokata koji su iueo roaku. Judiinu jo Savinu par
klofuna vrati, ka o i asu od madreperle Pipliinu Franati, uzetu jo preklani. Vrati i koulju,
samo zbog toga bi trebao ii u Pulju gdje su svi lopovi prognani. Ukrao si iz s vlasteoskog
prozora emin kojim si kurvu platio. Kad ti je mankala hrana, zvao si Hlamutinu i Novana da
te hrane. I jo dolazi tvoja kumpanija u Perlice, tvoje ljubavnice, istu no si im zarofija i sebe
im sam ne brani. Rui kuu de Sorgo, djeca na te kau prstom. U Pregatu su te kaznili da se
tvoje ime iz Velikog vijea ozbaci. A sjea se kad te kod Vojnia konj zbacio u blato, preivio
si, a trebao si duu pustit za svoja zla djela, dostojan si vjeala. Tko bi ti iapo suditi za svaku
tvoju prevaru, rekao bi da se ima staviti na karu, gdje su svi infami (osramoeni?) isfrustani.
Mnotvo govori kako je u tebi sama zloa. Da se sva govna na svijetu u jezike ljudske stvore
stotim dijelom ne bi mogli prebrojiti tvoje prijekore. Neu rei o onoj sramoti kada te knez od
Krkra proeso. Sjeti se kad si kod one trenje (potresa) brai svojoj vikao: nosite kaun u
Divonu, ovo je srebro i zlato nae. A mogao si tada imati samo krinjicu punu govana. Peljeac
cijeli je svjedok tvom bludu da si tue ene sramotio na sudu kao najgori zli tiranin. Jedna te je
kad je dola trait pravdu na kraju bacila na pod i gae ti spustila da gledaju svi Peljeani i u
prkno (mar) ti je skljukala jednu lojanu svijeu na sramotu veu, pred cijelim pukom. Pa te
okrenula na stranjicu i smrdeu facu ti prdnula. Rekavii da te prije zaduio ovakav jaki prdac
nego to to si u peljeanima knez i sudac. A onda si je smjestio u tamnicu i rekao da ti da ker
svoju za slukinju ili vrati sve svijee ili da umre u tamnici. I nju u onda vjeriti. Govno jedno,
djevojice bi vjerio! Prekriite se svi krani! Zbog toga si jednom sanjao da ti se negdje u
kantunu jedan inkub rabotae u hip Gabro transformirani. Sjea li se kad ti je na ipanu
Kneak Bae odrijeio gae, pa tovju mahau prostranu jo vie rasprostranio. Mnogi u Gradu
dre da si Epikuru kojeg hvale svi pogani. Pravo bi bilo u pakljenoj bavi te ei, da spozna
kako su usred pakla heretici kanjeni. I u paklu e ta tvoja nepotena glava biti zabodena u
kotao pun govana da se strae sve nemai. Paklena stvoreja svakog sata e ti tisueputa ognjene
kolce zabadati u mar. Umjesto groba e ti stajati nunik: ovdje lei gnjusoba, Merdo, doktor
slavni, bjeite od ovog. Govneni popovi e vidjevi da si tako resan napraviti za tebe ovu
pjesmu: "U govno se govno stani"!

491

22. Muze na piru

- manja lirska cjelina
- uz pomo igraih karata opjevava se rafinirana ljubavna igra
- Kad se enio slabo poznati dubrovaki pisac Antun Krivonosi, mnogo poznatiji Junije
Palmoti mu je posvetio pjesmu Muze na piru. Opisuje prvu branu no i razdjevienje
iskoritavajui vizualni izgled asa baatona i duje padi koji vrlo jasno aludiraju na spolne
organe.
23. poboni stihovi
- sauvana jedna pohvala svecima Kuzmi i Damjanu, zatitnicima Lastova, vie himna
- sauvane jo i neke krae pjesme ovog karaktera: Vrhu sprovoenja Gospodina, Pjesan
maloga oficija sv. Benedikta i dr.
24. ostala lirika
- pie na hrv. i lat. jeziku, kao i cijeli ivot
- ne zna se je li sve sauvano iz mladenakih dana, ini se da nije, a i ini se da je sauvano
vie pjesama na latinskom
a) pjesme na latinskom jeziku
- Latinske pjesme kao da su imale vaniji sadraj i povod, narodne su bile mladenakog,
obino vedrog pirno-ljubavnog karaktera, kao to je primjerice jedina pirna pjesma koja
mu se sauvala ili isto tako jedina ljubavna jesma u kojoj se obraa Rakli zlaanih vlasi.
- Neke latinske pjesme su sauvane jer su poslane izvan Dubrovnika, u Vatikan gdje mu je
boravio roak Stijepo Gradi
- Latinskim se pjesmama obraao ujaku Mihi Gradiu (npr. kad je postao knez, a posvetio
mu je i jednu opirnu nadgrobnicu, koja meu njegovim latinskim pjesmama zauzima bitno
mjesto), roaku Stjepanu Gradiu, roaku Ivanu Bunii Vuiu, kojem je uputio i nekoliko
pohvalnica (npr. pozdravio ga je kad je u kolovozu 1645, izabran za kneza Republike, kao i
kad je izdao Mandalijenu pokornicu: Epigramma. Dum nobis patrio)
- Nadgrobnica Mihi Gradiu: u njoj opisuje svoje djeake i mladenake dane, naravno i
one provedene u ujakovoj kui nakon oeve smrti. Zatim kako je pod nadzorom ujaka inio
svoje prve pjesnike korake i napravio prve drame. Napisana 1634., jako opirna, epicedij.
- Kraljici Kristini spjevana 1655. Sauvana je i jedna opirna prigodnica prilikom dolaska
vedske kraljice Kristine u Rim, koja se oko 1654. odrekla krune prihvativi katoliku vjeru
i preselivi se u Rim. Zamiljena je kao posveta Kristijadi. Meutim, Kristijada je poslije
pjesnikove smrti tiskana s posvetom kardinalu Francescu Barberiniju, dubrovakom
prijatelju i zagovorniku Dubrovnika pri Svetoj Stolici (i poasnom graaninu Dubrovnika).
- prigodnica povodom dolaska uglednog isusovca Giovannija Bargiocca u Dubrovnik,
to mu je jedino djelo koje je tiskao za ivota, a Anconi, 1633: Admodum Reverendi
PAtri joanni Bargiocco PAnegyris Iunii Palmottae Patritii Ragusini
b) pjesme na hrvatskom jeziku
- pjesme razliita karaktera, i svjetovna i pobona karaktera
- druga pohvalnica Buniu Vuiu za 2.izd. Mandalijene pokornice: im, Buniu slatkom
pjesni
nakon Atalante domaa pastirska igra vie ne egzistira, a ako i postoji, tada se pojavljuje tek u
prijevodima klasinih talijanskih pastoralnih tragikomedija

492

32. IVAN IVANIEVI (1608 - 1665), Bol na Brau, sveenik

-

plemi
roen u Postirama na Brau (PSHK)
kolovao se u ilirskom kolegiju u Loretu i u drugim talijanskim mjestima
kanonik, profesor na sjemenitu i generalni vikar hvarsko-brake biskupije

1. Kita cvitja razlikova (Mleci, 1642)

biblijsko-religiozni ep, zbirka religioznih stihova
veinom 8-erake sestine, rima ababcc
zbirka religioznih stihova, prijevoda 108. psalma, poslanica, nadgrobnica, slavljenja
prijatelja i prijateljstva i poema, u svemu 10 cvitova meusobno nepovezanih, a koje
govore o pjesnikovim religioznim, pjesnikim, drutvenim i uope duhovnim
preokupacijama
u prva tri cvita iznosi religiozna raspoloenja
u 6. cvitu okomio se na enski rod prikazujui ene u izrazito loem svjetlu. ene su
prema njemu izvor svih smetnji i neprilika u ivotu, uvijek sklone zlu. Tom se miljenju
suprotstavio ibenanin Jakov Armolui s pjesmom Slava enska (Padova, 1643),
napisana je u obranu ena nudei svoje cvitove, dine i potene, otvoreno aludirajui
na Ivanievia ije je miljenje prema Armoluiu neodrivo i to na primjeru tih istih
ena koje je Ivanievi naveo u svom cvitu
7. cvit je najzanimljiviji, u njemu je opisao svoj odlazak na Parnas, svoje ukljuenje u
svijet poezije i duha. Ka vilama na Parnas, pod lovor dovela ga je vila drubenica. Vile
su ga rado primile i podarile piem i jelom, voem koje je imalo sve slasti i mirise. Od
kraljice vila on trai samo bistre vode nadahnua, vode koja je simbol ei za znanjem,
jer bez truda i nauke nema ni poezije: Ti od kriposti vode piju / ki se trude, znoje i bdiju.
Na rastanku s vilama pjesnik doznaje tko je njihova kraljica; to je vila Dubrovkinja,
kruna slovinskoga od jezika. Ivanoiu je jasno da je njegova poezija kao i poezija
drugih hrvatskih pjesnika njegova vremena sva u stilu dubrovakih tradicija.
sastoji se od sljedeih dijelova:
1) Od pomnje koju ima Bog od lovika (8-erci)
2) Od pokoja ki se uiva u Bogu (8-erci)
3) Od jedinstva s Bogom (8-erci)
4) Ljubeznivi razgovor due s Isukarstom na kriu (dijaloka; 8-erci)
5) Ugodno prikazanje od muke Isukarstove ocu nebeskom darovano (proza);
6) Od privare i zle naravi enske (8-erci) - satira protiv ena
7) Kako se je petnik nauio peti (8-erci) - pjesma u kojoj opisuje svoj boravak na
slovinskom Parnasu, meu slavnim vilama Slovinkinjama, predvoenim od
kraljice, najljepe od sviju
8) Pisam Davida proroka (8-erci)
9) Srce izgubljeno (8-erci)
10) Knjige i nadgrobnice razlike (12-erci, 8-erci)
ovo je djelo sadrajno posve nepovezano, religiozna lirika izmjenjuje se sa svjetovnim
temama, prijevodi psalama s dijalokim srednjovjekovnim plaevima
u predgovoru spominje jo 4 svoja djela, koja je kanio s vremenom izdati, ali od svega
toga nije nita sauvano
SADRAJ Cvita sedmog [kako se je petnik nauio peti] (jedino je on u PSHK, knjiga 10)
(by me)
PREDGOVOR Cvit sedmi je darovan Petru Dujmu, pa je u skladu s time i prozna
493

posveta prije samog cvita. U toj posveti odgovara na pitanje koje mu je Petar
Dujam, njegov prijatelj esto psotavljao, a to je kako se nauio pjevati, odgovor je:
ljubei, jer znati peti je kripost, a svaka kripost proizlazi iz ljubavi. Izmeu ostaloga
ljubiti mudrost je kripost, a tko ju ljubi, eli ju dostii, nai ono to se ljubi elimo
nai, imati, ono to se ne ljubi, to nitko ne trai. Ako to njegovom prijatelju nije
dovoljan odgovor, on mu je priporemio ovaj cvit u kojem pria o tome kako se nauio
peti.
CVIT Jahao sam jednom preko gore, sreo sam vilu koja mi je konja ulovila za uzdu i
poela mi govoriti: ulovila te je srea, tvoja te kripost okrunila. Slovinjkinje vile ti
gaje slavno voe, tebe su obljubile i tebe ele, a mene su ti poslale za ugodnu
drubu. Onda je vila rairila svoje haljine, dignuo se vjetar i naglo me odnio zajedno
s njom preko mora, bilo me je strah i moj konji ja u zraku, tad me pogledala vila i
rekla mi da se ne bojim, da sam joj drai od svega i da e ona uvijek biti tu na moju
obranu, da me srea nee pustiti, jer me ona ne eli izgubiti. Uskoro smo vidjeli
zlatne zidine na vrhu gore, s vratima od dragog kamenja, a na vratima straa
slovnskog Parnasa 2 vile s lukovima i strijelama na ramenu, citrama u rukama.
Razveselile seu im se i lijepo ih primile. Kona su postavile na livadu, zatvorile vrata
slavnog grada i i krenule pjevati i plesati uz citre. Gledao sam ih kako pleu na livadi
meu cvijeem, moja vila me ulovila za ruku i poljubila, povukla me sa sobom, a on
se uputila do javora gdje su bile druge vile u plesu. Jedna od njih je bila okrunjena.
Kad smo prisli blize, prestale su plesati. Kraljica ma pogledala, svjetlost njena
pogleda je bila toliko jaka da nisam na nju mogao gledati. Rekla je budi dobro
dobru, sretnom srea, umnu razum. Sve to imamo, sve je tvoje. Nisam znao to
rei, kraljica je mislila da me izmjenila Drubenica, pa je njegova vila rekla da
njegove rijei zvone u njenom srcu, sve su iste, prave, a da je on roen da snjima
plee i drui se, a da ona kao krlajica koju svi slave zna to treba. Kraljica ju je
pogledala, vila je znala to ova hoe, pa je veselo ila pripraviti stol pod javorom,
kraljica je sjela na elo stola, za njom su posjedale i ostale vile, njegovu je vilu stavila
sebi s lijeve strane, a njega s desne. Nije jo bilo postalvjeno jelo, kraljica ga je
bpitala to njemu odgovara, a on je rekao to god je njima ok. Uto je rajsko pie
poelo curiti s javora, pred svakoga je padalo ono to je on zaelio. Ja sam zaelio
jabuku, pa mi je dola, a kako sam ju taknuo pretvorila se u stablo s koje sam jeo
preuksne plodovoe. Onda nam je dolo bistro pie u zlatnoj asi s javora. au je
prva podigla kraljica i rekla mu da je dolo vrijeme da okusi plodove svojih
nastojanja. Ove vile e ti otvoriti tajne s kojima e moi vladati. Onda je joj je on
zahvalio, pohvalio nju i ostale vile, popio. Onda je Drubenica uzela rije, pa redom
ostale vile, sveukupno 32 vile su mu govorile [svaka je jednu sestinu] da se dri
onoga to voli i to ne puta, da se ne moe izgubiti ono to je srce jednom obljubilo,
nemoj ljubiti kroz srdbu, da svaki dan ljubi, da svo sjeme nije isto, rodi ono koje se
posadi, da slatka voda bosiljak goji, a slana ga unitava. sl., openito govore o
ljudskim vrlinama, npr. oprosti neprijatleju i pomogni mu u nevolji, da se ne tuje
zlato, nego kripost, tuje kriposnog, ponienog, ubogog, trebaju se dobri drat
zajedno, bitu skladu, nek zli budu u neskladu, ne vjeroavti nekome tko je svih prije
sebe pogrdio, iznevjerio itd, iskoritavati vrijeme kako dolazi i prilagoavati se
dogaajima koji se deavaju. Onda mu je kraljica rekla da e mu dati to god poeli.
On zatim dri govoranciju u kojoj im izrie hvale i diku, te kraljici odgovara da bi on
samo one bistre vode [nadahnua] koju je pio za objedom, jer da iz te vode izvire
nadahnue, pa bi on dao prijateljima piti, da mogu peti. Ona mu se nasmijala i bila
zadovoljna njegovim odgovorom, dat e mu je, jer ju je zasluio. Ona u javoru nastaje
494

od znoja kad se ljudi trude i ue tj. ako eli znati pjevati, mora se truditi i znojiti i
nikad prestati uiti od kriposti vodu piju oni koji se trude, znoje, bdiju. Onda su ili
u etnju oko grada, ostale vile su ih slijedile. Ona mu je savjetovala da pazi na svoje
prijatelje i trudi se oko njih, ak i kad ga povrijede, da mu prijatelj uvijek bude u srcu.
On je primio taj njen nauk, pa je krenuo on govoriti o tome. Dok je on to priao, doli
su do vrata grada. Ispred je pasao njegov konj koji je sad bio u zlatnoj opravi.
Pozdravile su ga onda vile, on se poklonio kraljici i vratio se Drubenici, sjeo je na
konja i opet su on i Drubenica s vjetrom poletili u visine, vratili se na onu goru na
kojoj su se sreli. On ju je upitao tko je kraljica, na to mu je vila rekla da je to vila
Dubrovnika, najsalvnija i najplemenitija, da njima dostpjno vladu, nju treba sluiti i
slaviti. Te da i nju dri u srcu, ona i njega nosi u srcu. I da bude svjestan da kad istiun
govori, da e drugi omrznuti, da e biti zavidni, a on nek pazi da njegovo srce uvijek
bude vjerno njemu. Onda ga je ona poljubila i otila natrag u Parnas, a on je ostao.
2. U smrt Tomasa Berislavia
nadgrobnica

33. IVAN OD ZADRA, fra

1. Historija od Filomene (Mleci, 1650, 1672 i 1702)
- poznata pria o sestrama Prokni i Filomeni iz Ovidijevih Metamorfoza
- u 12-ercima
2. Skazovanje od prislavne blaene divice Marije (Mleci, 1647)

34. JURAJ HABDELI (1609 - 1678), Staro ie - Zagreb, isusovac

vjerski pisac, propovjednik, leksikograf, redovnik, predava

kolovao se u Grazu i Trnavi
rektor Isusovakog kolegija u Varadinu i Zagrebu
pie latinski i hrvatski (kajkavski); on je i kolski i moralno-pouni pisac
jedan od naih najboljih proznih pisaca 17. st.
mada nastupa kao pisac, on je po svojem temperamentu puki govornik, ne zazirui ni od
ale ni od krepkijih izraza pukog govora
on iskreno mrzi grijeh i eli popraviti svijet, ali je najbolji kad prijee u ton satire: svi
slojevi drutva dolaze na red
moralno-didaktika djela sa sustavom i opirno razraenim poglavljima o
kranskom ivotu i ljudskim grenim sklonostima kao posljedici ovjekova pada
neka djela izgubljena (nabona pjesma Fasciculus Palmarum, seu Elogia Neomartyrum
Cocincinesium, 1668.; latinsko-kajkavski priruni rjenik za kole Sillabus
Vocabulorum..., 1726., kojeg je tiskao Andrija Jambrei nakon H. smrti)

1. Zercalo Marijansko (Graz, 1662)

- zbirka moralistikih pouka o ljudskoj ispraznosti i skromnosti
- pouke imaju oblik samostalnih, individualno naslovljenih paragrafa, a podijeljene su po
temama, pri emu se klasifikacija tema i podjela knjige na poglavlja temelji na misli da se
495

ljudi tato die razliitim vrlinama (svetou, razumom, bogatstvom, ljepotom, itd.)
poglavlja su strukturirana dvodijelno i kontrastno: najprije se navode primjeri za
odgovarajuu vrstu tatine, nakon ega slijede protuprimjeri iz ivota blaene Djevice
svoj kajk. jezik naziva slovenskim
knjiga skolastike knjievnosti posveena kultu Bogorodice
to nije originalno djelo, ve kompilacija; tekst je pun citata i primjera iz Biblije i
srednjovjekovnih skolastikih djela
nailazimo na polemike protiv heretika, aluzija na suvremeni ivot i tadanje prilike
kori imune ene to provode isprazan i tat ivot, kao i samovolju vojnika koji pljakaju
kmetove
pored primjera iz ivota (pelde) ima ih dosta i iz crkvene i svjetovne povijesti
svaki spomen Marije pisan je tampanim slovima kroz cijelo djelo

SADRAJ (by me), po izboru u PSHK, knjiga 15/2

OPOMENEH K OVEH KNJIIC OGOVORNIKU
Malo je knjiga tampano koliko znam na slovenskom jeziku [misli na kajkavski] do sadanjeg
vremnea. Nisu svima po volji, nekima nsiu prave hrvatske, nekome nisu prave slovenske, nekome
priproste jadne knjige su od mnogih sudaca bile osuivane. Nije bio lagan posao, ali sam ih
doveo do kraja. Neki e govoriti da su neke rijei slovenske, madake, njemake, kranjeske,
solarske i da e im smetati grafija koju sam korisitio. Netko e govoriti da neke djelove trab
izbaciti, da je neto trebalo dodati, da neto treba drukij rei. Ja im odgovaram da kaem slova
koja sam vidio u zagrebu na stijeni neke kue uklesano velikm slovima: (pie na latinskom, on
prevodi i na hrvatski)
S fundamenta ispeljana
Hia ova i zidana
Ako komu ne po volje
Nego mu se hoe bolje
Naj nam ovu tak ostavi
Svoju sebe naj popravi

Odnosno ako nekom knjiice nisu po volji, nek ih ostavi i sam napravi bolje, ja sam ih tampao
ovako. Ako mu smeta to nije hrvatski nek samo zamjeni e s i (ne/isem) i a (ose/am).
NAVUK OD PRAVE MUDROSTI
Govori protiv Martina Lutera i nejgovih klerika koji misle da su pametnije od cjele crkve, jedni
se od drugih okreu i ne sluaju vie ni Lutera, svaki za sebe misli da je najpametniji.
PRIKLAD
Gospoice, udovice, gospo, pleminta, purgarico koja se s izabranim vinom napaja, koja se
cifrano oblai, stavi puno perina da bi legnula u meko, previe se namirisuje, otvori oi i vidi
pristoji li se da toliko vremena troi na te stvari, kad je Marija, gospda cijelog svijeta ivjela u
tolikom siromatvu.
SIROMAHI SU OSEBUJNEM ZAKONOM BOGU PREPORUENI
Desi se puno puta u ovoj zemlji da jedan ovjek drugoga ne moe trpjeti, nego ga mrzi. Jedan
lonar drugog lonara, jedan kroja drugog krojaa itd. A Krist niej htio biti samo siromah, nego
je idruge nagovarao na siromatvo, osebujnim zakonom siromane ljubio i branio, i danas to radi.
To je spoznao i kralj David koji je primjetio da su siromani od svih ostavljeni, zato je rekao da
e Krist biti pomonik sirmanih.Boe, tovja pomo treba siromanima, kad za njega pomoi od
ovjekameterski ovjek ufa se u svoju metriju, mudar u svoju mudrost, bogat u svoje bogatstvo,
lijep u ljepotu, tko ima prijatelje u njih. Ali siromah nikoga nema kome bi se ufao. Koliko
siromaha ne moe dobiti pravdu. Zato? Jer su siromani. Kolike udovice dok dobiju ono to im
pripada potroe sve to imaju, ekaju i godinama na pravdu, jer nemaju zlata kojim bi podmazale
rke inovnika. Koliko djeice udare gospoda, rodbina i odnjih uzimaju to im pripada jer nema
496

nikoga tko bi se zagovorio za njih. Jer je pravica na drugi sviejt protjerana. Tebi je Isuse,
ostavljen siromah da za njega skrbi. Blaeni ste siromani koji siromatvo svoje za ljubav boju
trpite. Blaeni siromani duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko. Gladni, edni, ubogi svi e oni
doi na svoje u kraljevstvu nebeskom. Drugi ljudi odlaze u raj ako su bili dobri, to im je plaa za
njihovu dobrotu, siromani idu ziher u raj i tamo e kraljevati. Siromani koji se ve radujete, isus
je rekao: blago siromanim duhom, a ne blago siromanima, to e rei, blaeni oni koji za isusovo
ime svoje siromatvo dobrovoljno prihvaaju i koji ne ele bogatstvo. Jer mnogi siromani da
mogu dobiti bogatstvo, odmah bi bogatim postali, nisu siromani duhom, neko su siromani iz
potrebe i na sramotu, jer nisu svojim siromatvom zadovoljni.
DA SE NIGDOR NEMA NAD DRUGIM ZNAATI ZARADI TELOVNE LEPOTE
Lijepa si ili lijep, usreuje oi onih koji te gledaju, zato se gizda, za druge misli da su nita. Ta
tvoja oholost pristaje vrani a ne ovjeku. Nisi li vidjela ljepih ena od sebe koje su i nepotene
obino. tako sveti doktor kara ensku oholost. Ljepota je samo izvanjska farba, povene lako kao
i poljski cvijet.Ljepoa moe ljude opiniti, kraljevstva sruiti. Ljepota je Samsona od jakog
ovjeka uinila slabog. Davida, od najsvetieg kralja dovela da ini grijehe i 1000e ljudi ubila,
davida je bojom providnou ostavila. enama je ljepota umjesto oruja, mnoge muke glave
njome odjeku. Maldome ljepota nemilo grabi razu, pamet, mo i snagu. Svjedoi to car
Pompejua koji se boja da ne izgubi svoju ljepotu. Da ga ne bi ranili radije je na svoju veliku
sramotu bjeao pred neprijateljem nego se s njime borio. Na krjau, mnogi ni ne znaju to je prava
tjelesna ljepota. Jedni kau da je entko lijep, drugi za nejga kau da je ruan. Onaj koji ima utu
glavu u bradu kae da su uti najljepi, tko ima crnu, da su crni itd. Vugri i Hrvati misle da su
piaste brade i brkovi prema gore zafrkani mrski, koji su nekim narodima zapravo lijepi, toliko
lijepi da se vugaerskim i horvstkim okruglim badama smiju. Ima jedan indijski narod koji svu
lejpotu stavlja u noge, smtra ljepim onoga koji ima krae noge, arapima je ljepi tko je crniji,
ruan im je tko je bijel. Zato oni mariju, isusa i ostale kipove u crno farbaju. Kad se muka ili
enska glava gizda zbog svoje ljepote, sam ogrijei i ide u pogibelj kvarenja. Neka se zato
pogleda u Marijansko zrcalo, to koji misli da si lijep ili liejpa, ako u njemu vidi kakav rug
svojoj ljepoti, otjeraj ga.
NIGDOR SE DIITI NE MORA TELOVNUM JAKOSTJUM
Pie Ludoviku Rikeome da je vidio mukarca u francuskoj zemlji, Honoratua, koji je mogao
jako daleko baciti kamen koji je udario u drvo poput taneta. Pliniju Valenta pie o vojniku
Agustua cesara, koji bi podignuo koiju za stranja kola, dok su ju etiri konja vukla i nisu oni
mogli onda s mjesta se pomaknuti. Primjer iz naih krajeva je slovenac Juri, mesar iz Zagreba,
koij je imao jako elo, kad bi prodavali konje, otiao bi gore i onda svoje elo prislonio na
konjsku glavu i pomicao ga unatrag. Tko ima takvu snagu popout tih ljudi? A da ju i ima morao
bi je nakraju ostaviti, ako ne prije, onda na smrtnoj postelji. Ako se jo dvoumi ptoitaj u
Svetom pismu jednu o uzroku jakosti.
KEM ZAKONOM MORE SE DIVOJATVO I ISTOA NEVRAENA ZAUVATI
Martin Luter kad je napustio sveti red, podigao je vojsku na svetu istou. Najprije se sam predao
neistoi svoga tijela, kad je redovnicu katarinu izvukao iz samostana, nagovorio ju je da ostavi
svog zarunika, isusa krista. Ona je to napravila i nesretnome se heretiku pridruila. Onda je i
ostalim ljudima, duhovnim i svjetskim htio ukinuti taj ukras, istou, da mu ljudi ne bi zamjerali
njegovu tjelesnu neistou. On je poput lisice o kojj itamo u basni: kad je izgubila rep jer joj se
zaledio i zalijepio i jedino se mogla spasiti ak osi ga otrgne, onda je isla nagovarati i druge lisice
da to uini, da on ne bi bila jedina bez repa. Ali kako ni lisica nije druge nagovorila, tako nije ni
Martin sve ljude, na dananji dan ima tisue svjetovnih i duhovnih ljudi koji uvaju svoju tjelesnu
istou za isusa.ovjek ima puno neprijatelja koje ga ele liiti ovog ukrasa. To su vrag i tijelo,
vrah po zlobi, tjelo po krhkosti, nekad i po hudobi i toliko mogu navaljivati da ne presotja nego
kriati kao sveti Pavao: kad e me smrt oslobodiit ovog tijela? Zato ovdje postaljvam nekoliko
497

nauka za one koji ele uvati tjelesnu istou

MERTULIVOST V JELIU I PITVINE [neumjerenost u jelu i piu]
Gospoice koje previe piju i jedu, vie nego to vae doba, stale i djevojatvo potrebuju,
previe se ureujete, idete po plesovima i kaete da vam nikada ijedna neista misao nije pala na
pamet. Pijete, pleete do kasnu u no, pjevate nepodobne pjesme punim glasom, nedate ljudima
se odmoriti, a drite se kao da ste najpotenije, aneo siao s neba. Hvala bogu da ste svetije od
sv.Hjeroima koji se je u pustinji tukao kamenom po prsima zbog neistih misli. I da ste istije od
erafinskog sv.Ferenca, koji se gol valjao po snijegu da se rijei neistih misli. I da ste sigurnije
od paklenog plamena od sv.BEnediktua, koji se gol po otrom trnju, toliko da mu ju ikljala krv.
Samo pazitr da same sebe ne ugrozite, kad tajite pred ispovjednikom, jer bog sve vidi i bog sve
zna. Mladi ljudi se izgovoaraja da su mladi i da se od napasti ne mogu braniti. Sv. Augutinu
vam lijepo govori: da moda nije to razlog, nego jedete i pijete previe i enskog tijela se ne
elite ograditi. To bi trebali posluati i dvorski i viteki ljudi koji kad god vide ensko, ponu ju
napadati, rzati na nju poput pastuha. Dalje o njihovim zlobama neu govoriti, hrzanje njihovo
dovoljno smrdi. Bog zna, je li ta njihova neistoa razlog to u bojevima protiv nevjernika,
krani nemaju esto dobitak, nego ak i gube gradove, zemlje.
KAK SE PONIZNO IMATI MORAJU KI SU PRI LJDEH GLASOVITO IME DOBILI
Opinjem veliku gospodu, ako se budu udostojili ove knjiice itati, da se ne daju varati od
dvorskih ulizica, jer nema dvora na kojem ih nema. Oni uzviuju svoga gospodara i njegova djela
i misle da e tako i oni imati koristi. Zato ne govore istinu, hvale previe njihova djela, pa ak i
ona koja su im na sramotu i nisu ih smjeli uiniti. Zato molim gospodu da budu pametnai ne
sluaju ulizice i nada se da se iskreno mole svojim ispovjedanicima, a ne pro forme. Razuman
ovjek nee se diiti svojim dobrim glasom. Drugo o emu treba ovjek na dobrom glasu voditi
rauna je da je mali kotar, dio svjeta po kojem se nejgovo ime rasprostranilo. Sigurno i u Americi,
Aziji, Africi ima ljudi koji su na velikom glasu, ali mi nita o njima uli nismo. A opet, i u
Europi, koliko je dan danas panjolaca, Latina, Francuza, njemaca, poljaka na velikom glasu, a
mi nismo za njih uli. I u naoj maloj zemlji se nae potenih ljudi ije ime ne znaju svi. Koliko
ih ima koji tvoje ime ne znaju, a ako i znaju ne znaju kako izgleda, pa ta e onda ii od sela do
sela da te svi upoznaju i znaju da si mudar/pametan/hrabar kako e im tada demonstrirati
svoje vrline? A i koliko dugo e taj glas ostati rairen. Od postanka svijeta koliko je ljudi bilo
jako poznati iz raznih stalea i raznih razloga, a tko im se danas sjea imena. A ti e se diiti da
si jednom turinu glavu odjsekao? Ti kae bio je to aga i najbolji meu svojima, al ja ti
odgovaram da za taj dobitak ti mora zahvalivati bogu, a ne hvalisati se, jer to se njemu
dogodilo, moe se tebi sljedei puta dogoditi, kao to se dogaalo i drugima. a da te kojim
sluajem taj turin ubio, gdje bi ti ila dua u smrtnome grijehu? Kae u raj, jer si se borio protiv
kranskih neprijatelja. Ali mnogi idu vojevati, pa onda od siromaha pokradu koliko mogu staviti
na konje, a ono to ne mogu iz zlobe im unite, pa oni nemaju to piti ni jesti, pobune se, a ti ih
udari. Ako je to ratovati za kranstvo, ta je onda ratovati za pakao?
BELGRADSKA DEVICE MARIJE CIRKVA
Kontantina cara je naslijedio sv. tefan. prvi ugarskih ljudi kralj i apostol. Da bi lake zadobio
Marijansku obranu, u stolnom Beogradu je dao zidati veliku i lijepu crkvu Djevice Marije u kojoj
bi se ugarski kralejvi krunili i pokapali. Ne moe se poborjiti bogatstva kojom ju je okitio, kao i
sveenika ruha, kadilnnice i kalei u zlatu i dragom kamenju. Dvojim je li postojala tada u
kranskom svijetu crkva bogata poput ove. Ali sv.tefan nije bio zadovoljan samo blagom, nego
se i sam puno molio Djevici Mariji, a zapovjedio je u cjeloj zemlji da se kao najvei dan savi
dan djevice marije Velika Gospa. Zato su se i ugarski ljudi zvali druina djevice marije. Marija
je bilo sveto ime, imenoali su je Gospom. Ako bi netko spomenuo Mariju, svi bi kleknuli i
spustili glavu. Dragi Ugari (ne govorim svima, ali veem djelu kraljevstva da) gdje je nestalo to
vae nekadanje potenje i sluba Gospi. Istina, i svjetovni i duhovni ljudi i danas puno Mariju
498

tuju, ali ih je malo naspram oni koji ju ne cijene. Zato se onda udimo to nas vie marija ne
spaava u hrvatskim slovenskim i dalmatinskim zemljama nego su stavljeni pod tursku ruku, turci
sad uivaju u bogatim kranskim selim i gradovima. Kako se tome udimo kad su prije kralji i
bogatai svoje blago ostavljali katolikoj crkvi, a ne luteranima, kalvinistima, arijanima itd. Zato
e se zavriti sluba Mariji, a turci e nas prevladati. Ali kad bi bar u ovom ostatku ugarske
zemlje mogli na miru biti ljudi. Nisu, kako dovravam ovu knjigu, tako turci sve dublje u ugarsku
upadaju, porobili su Erdelj i svu njegovu zemlju, Varad, do Tise su doli, popalili i porobili sela,
ljude odveli u roblje. Zato molimo Boga i Djevicu Mariju za pomo, nju koja je vragu slomila
silu, da je slomi i turcima. Nas vrijeme opominje, da pogledamo i po slovenskoj zemlji. I
biskupiji zagrebakoj ima crkava posveenih Mariji, jedna je u Remetama blizu Zagreba, pod
redovnicima sv.Pavla, druga u Vukovini, trea pod Okiem. Mnogi se u potrebi ovim crkvama
zagovaraju.
VARADINSKE DEVICE MARIJE CIRKVA
Meu te crkve se moe pribrojiti i ona koju je dao zidati grof Gapar Drakovi u Varadinu,
jezuitskog reda patron. Osim zagrebakih i tefanove crkve neam tako lijepe crkve. to je
kardinal Pazmany Peter svojom rjeju vie puta posvjedoio. Ljudima daje Majka Boja ovdje
zdravlje i pokoj. Kad je pred 20 godina bio poar u varadinu, poar je ulovio preko 100 kua,
dotaknuo se kole (koju je pred nekoliko godina isto grof Gapar Drakovi dao sagraditi za
slovensku mladost) i za tim nae kue i za sat vremena je sve pretvorio u nita. Od te iste kue je
crkva bila udaljena ne vie od 20 hvati, prestraili se svi sveenici i poteni graani za nju, koliko
i za svoje domove. Kleknuli su ispred crkve i boga molili za milost. Desilo se udo veliko,
doletjela jedna bijela ptica, nitko ne zna otkuda, sjedne na crkveni krov, iznad velikih vrata,
nekoliko puta se dignula i mahala krilima prema ognju, dok je on prodirao kolu i nau kuu.
Uto je stao poar, nije se zapalila crkva i ostali dio grada nije pretrpio tetu. Ostale je ptica na
krovu od jutra i onda je nestala. to drugo moemo rei, nego da je ovo udo, koje vie
varadinskih duhovnih i svjetovnih ljudi moe potvrditi, dala Djevica Marija, htjela je obraniti
kuu duhovnog napretka svojim ljudima
ZAGREBAKI I REMETSKI DEVICE MARIJE KIPI
Godine 1607 u zagrebu je patron na odluio dignuti crkvu Djevice Marije, koju uvaju patri reda
sv.Ferenca (kapucini). U crkvi je bio na malom oltaru bio drveni kip Gospe. 31.5.1680. , oko 9
uvee, ljudi koji su stajali pokraj kipa su zauli muziku, od poetka do kraja je ila pjesma
Kraljica nebeska, veseli se, aleluja. Drugi su pak htjeli vidjeti te muikae, jer tu pjesmu jo nisu
uli i htjeli su ui u crkvu, ali su vrata bila zatvorena. Vratili sau se kad je pjesma zaveila. Onda
je taj kip prenesen u sakristiju Svete Katarine, gdje su nai pateri kapucinima ga izruili. Bio je u
sakristiji do 1656, a 50ga nakon su jezuiti u Zagreb doli i u njemu poeli prebivati. Te 1656, je
pater razmiljao da kip postavi na dostojnije mjesto u crkvi da mu se ljudi mogu moliti. Rekao je
to biskupu Petru Petretiu, on je to dopustio, tovie i sam je biona proelju procesije. Nakon
mise koju je vodio Miklou Dijaneevi, postavili su ga namjesto u kapeli. Nakon toga su
muikai popjevali pjesmu sv. Augutinua i Ambrozijua Tebe Boga slavimo. Jo dok je misa
trajala, jedna se purgarica pomolila Mariji , dala zagovor za svog sina kojeg je zimlica [valjda
groznica] dugo muila, i tako ga je zimlica ostavila. Druga purgarica se 2 dana s porodom mula,
zauvi trube u procesiji i ostalu muziku, shvatila je da se sveti kip nosi, zagovor kipu uini i
uskoro je rodila. Od tada su mnoga znamenja Marijanske milosti pri ovom kipu uinjena, to
svjedoe darovi ostavljeni kod kipa, ne mogu ih sve napisati. Ali o jednom ne mogu utjeti koji se
dogodio dok sam ovo pisao. Jedan djeak je bio jako bolestan, da su svi mislili da e uskoro
umrjeti. Majka je plaui molila gospu da joj sin ozdravi i da e onda zapaliti svijeu od bijeloga
voska ako ostane iv. Djete je ubrzo poelo otvarati oi i postalo zdravo.
U Remetama je crkva djevice marije i tamo je i njen kip koji je puno uda napravio. To svjedoe
mnogi darovi koji su tamo i hodoasnici koji iz cijelog svijeta dolaze. Htio sam o ovom kipu vie
499

pisati, ali nisam uspio nita saznati iako sam mnoge pitao, a iz tablica koje kraj kipa vise, ne
elim objavljivati u svijet a da nisam siguran da je autentino. Moda e to netko kasnije bolje
napraviti od mene. Majku boju treba tovati mngoi to i ine. Tako je i pokojni knez Janu Rui
dao sazidati kapelicu i vrijedni oltar, oboje bogato ureeni i bogati. Pred 6 godina prenesen je kip
u kapelicu s velikim slavljem po biskupu Petru Petretiu i postavljen na oltar.
2. Pervi otca naega Adama greh (Graz, 1674)
zbirka moralistikih pouka
1181 str, 3 dijela
dvostruko opirnije i vee nego Zercalo, a ima i vie odraza suvremena ivota
namjera mu je bila opisati zemaljski ivot Kristov i iz njega izvui neku kransku pouku,
ali mu se uinilo da najprije treba opisati razne ljudske poroke i strasti, sve to je
posljedica prvog Adamovog grijeha; drugi dio svog zadatka opis popravljanja ovjekova
zaslugom Kristove rtve nije ispunio
u djelu nailazimo na svega jednu desetinu originalnog Habdelievog teksta
na politike dogaaje reagira vrlo suzdrano i oprezno; smatra da je feudalni poredak dan
od Boga i da se utvreni red stvari ne moe mijenjati
protivnik je plesa, sviraa i muzikaa; itavo je poglavlje posvetio pokuavajui suzbiti
narodne pjesme pomou crkvenih pjesama (slino je radio i N. Sartorius Krajevi u
svojim Svetim evangeliomima)
SADRAJ izbora u PSHK (by me)
NESTALNOST PRIPROSTOGA LJUCTVA
Govori o Seljakoj buni. O tome su pisali Mikula Itvanfi (Pannonicae historiae,) i Juraj Ratkaj
(Memoriae regum ac banorum). Slavenski ljudi su uvijek bili pravi ktaolici, sluili boga i svoju
gospodu. Al su zamalo tu diku izgubili jer su se ugledali na ugarski puk koji je dignuo bunu. Tako
1573. Seljaci su podignuli bunu, jer su govorili da vie ne mogu izdrati tlaku od gospode i namete
na koje ih prisiljavaju. svatko je pokupio oruje koej je mogao i imao, ili su izmeu Save i Kupe,
palili su dvore i kue plemenitaa, prvo kuu Jurja Punekoniakoji se taman vratio iz turskog
suanjstva. Podjelili se i poslali dio ljudi da ide u Kranjsku skupiti jo ljudi koji im se eli pridruiti.
Ili su dalje Savom, lijepe velikake posjede koji su uz obalu, najvie Ferenca Tahija su spalili. Doli
su do Donje Stubice, tu se utaborili, meu sobom izabrali Matiju Gubca za kralja Juraj Drakovi je
sazvao zemaljsku gospodu, jer neto se moralo napraviti nije se moglo tu bunu tek tako pustiti.
Odluili su ju smiriti vojskom, poslali su poslanike caru da trae vojsku koja je u ta 2 kotara pos
Vidom Halekuom i Herbardtom Aupergom, jer ne smije vojska tek tako napadati, psoebice ne
krane, to mora car odobriti. Gubec je zaposjeo Stubicu i pozvali sve koji im se ele pridruiti i
svojih se gospodara otarasiti, da dou tamo. Drakovi odluuje da se vie ne moe odgaati to i da
bunu treba smiriti, odabrali su Mateja Keglevia i Gapara Alaoija da s vojskom od 800 konjanika i
neto pjeadije idu na njih, toliko se moglo skupiti. uvi to Gubec je pozvao svoje mueve na boj,
da je sad trenutak da se rijee svojih plemenitaa i gospodara pod kojima im je bilo teko. Da se en
boje sablji, ionako je po 12 njih na jednog vojnika. S druge strane su rekli vojnicima da se ne boje
to je ovih vie, jer su oni nauili na motiku i plug, a ne na oruje, im krene krv, prestrait e se i
nee znati gdje pobjei. Krene boj, nije se dugo znalo tko dobiva. Gubec je onda prostrelil Plodina
Ladislava, glasovita viteza. Onda su se vojnici razjarili, napali ih s jedne stran pjeaci, s druge
vojnici, nisu imali kamo pobjei, dio su ubili, dio zarobili, samo se kud koji uspio spasiti. Povjeali
su ih po granama stabala i muili. Na jednoj samotnoj dunji na putu ih je visilo preko 16. One koju
su pustili, putali su ih bez uiju i nosa da svima bude spomen u emu su sudjelovali i da to ne rade.
Matiju Gupca su doveli u Zagreb, pred njim su odrubili glavu njegom voditelju vojske, Andrau
500

Peinaniu, zatim mu komadali dijelove tijela rasklimanim kljetima, rastrgnuli mu tijelo na 4

komada. To je bio kraj te bune, muke nestalnosti. Svaki stale se na svom mejstu treba mirno
drati. Gospodstvo je dano od Boga i kmetovi onda nemaju prava u to zadirati. A gospodari neka ne
budu pre nemilosrdni, jer je to izazvalo ovu bunu.
GIZDOST VELIKE GOSPODE
Govori kako su ratovi, otimaine ,borbe po zemljama i selima, gradoivma sve rezultat to se
gospoda ele boriti da bi stekli slavu i ast. I u cjeloj takvoj zemlji vlada Leopold Prvi, posaln od
boga bla bla, koji bi se radije odrekao ugarske krune, nego zemlju prepustio nevjernim turcima. Od
gizdavosti gospode mnoga zla izlaze. Gospoda se die svojim rodom i starou svoje obitelji a da ne
znaju ni pravo, bez reda i pameti, a ast svoje obitelji uruavaju svojim nainom ivljenja. Jer
nikome ne moe koditi da je iz skromne obitelji, ali ivota potena i dobra, tako obrnuto ne dostoji
plemiima. A spomeni mi te kraljeve i hercege koji do 2000 godina svoje rodoslovno stablo tumae i
koji tamo ne nau i nekih malovrijednih ljudi. Kao to su i iz priprostog stalea mnogi u kraljevstvo
doli.
GIZDOST ENSKA
Citira izaiju koji se srdi na gizdavost jeruzalemskih keri. Kako su es cifrale i sreivale, pa im je bog
odnio cipelice, haljine i nakit i kosu ostale su elave za kaznu. Tri su problema, prvo jer su se
gizdale, gizdavo oblaile i oholo ponaaleradi toga. Koliko samo vremena djevojke, ene i babe na
uljepavanje troe. A koliko bi im tek djevojaka u tome trebalo pomagati. Pogotovo kad se ide u
crkvu ili drugdje meu ljude. A koliko tek nakita srave na sebe! I koliko je tu ruku, koliko glava itd
da bi se jedna bogata haljina spremila. Rekla je neka gospa da se i gospoda, a ne same gospoe
cifraju, zato njih ne napada. Istini, i neka gospdoa to rade. Ali u naoj zemlji takve je gospode
malo, jer hrvatska gospoda vie dre do toga da imaju dobre konje, puno oruja, vjeru kransku i da
domovinu brane. A vee blago ostavljaju onima koji su u miru zbog njihova ratovanja i ni ne sanjaju
o Turcima, kao npr. car Neron koji nikada nije obukao jednu haljinu dvaput.
NAUK PROTI CIFRANJU TELA
Ne gizdaju se samo gospe i njihpove keri, ve i kod siromanih purgarica, slubenica ,prodavaica
bude gizdavosti. Moraju imati lijepe xcipele, haljine, srediti kosu, kad idu na ulicu, u crkvu ili na
ples. I prije se cifra u toj haljini nego ju krojau plati. Meu te cifraste ene spadaju i one koje svoje
mueve naganjaju da im sve kupe to ele. Koliko sajmova se kroz godinu odrava, toliko naganjaju
svoje gospdoare. A gospdoari nekad hodaju okrpani, samo da bi im gospe mogle biti lijepe, koje se
gizdaju moda elei biti vie lijepe drugim muevima nego svome. Ne kaem da se to puno deava,
ali moglo bi se dogoditi. esti i zadnji uzrok je pomanjkanje dobroga imena i glasa. ele opravama
dobiti diku i hvalu, a esto se dogodi da umjesto hvale dobiju ogovaranje i sumnju. Da otkud njima
toliki novci za takvo cifranje, nisu li njeni roditelji bili seljaci, niej mogla toliko zaraditi ni u slubi,
a nije joj ni mu toliko bogat, mora to biti od nekud drugud. Onda je to ili od kuravrije ili coprije
(vjetiarenja, aranja, baranja). Takvu hvalu dobivaju neke cifraste djevojke.
GIZDOST MLADEH LJUDI
O vome bi mogao pisati, ali neu da ne smorim dobronamjernog itatelja. Gdje god da u sviejt ode,
nai e ohole maldce. , u svim staleima, oba spola i to u tolikoj mejri da je ni Salomon, najmudriji
kralj krasnki ne bi zna osrediti. Tri stvari su mi teke, a etvte ne znam: put orla u zraku, put zmije
na zemlji, put lae nasred mora i put ovjeka u mladosti. Je li taj put poput orlovog, treba u
mudrosti, pameti, bogatstvu itd, dosegnuti vrhunce. Ili je moda je vie krivudav, poput zmijskog
izmeu neistoe i prijanjanja bogu. Ili je kao laa na moru koja se non stop kree od jedne do druge
opasnosti, pua nestalnsoti poput mladenakog ivota. Ima ih puno koji se svojim prijateljima,
roditeljima, bogu zamjere svojim ponaanjem. I jak osu srditi. Recite majko i oe svom gizdavom
sinu i oholoj kerci, nemojte to raditi, ne idite tamo, ne svaaj se. Oni im odgovaraju nek se oni griju
kod kue i uvaju je, njihovo je vrijeme drukije i mladost svoje stvari trai. Rodbino, prijatleji,
pokarajte mladca da ne pije, ne drui se s loim ljudima, ne bude rastroan.. onda im on odgovara da
501

on nije njigova briga, da ima dosta pameti da se zna sam za sebe skrbiti. Ako mu kolnik neto
kae rei e mu da vie niej u koli i to ga se on uope tie. Ne trebam puno svjedoiti o tome,
svjedoci smo tome svaki dan. Zbog gizdavosti mladi padaju iz bogatstva u siromatvo, iz potenog
glasa u lo, iz dobrog ivota u grijehe. Ali su vijdeli uzroka u drugima, pa im je srce nekima znalo
omekati.
GIZDOST VUENEH LJUDI
Ljudi cijene znajne, vole neto zanimljivo i pametno uti. Zato se svi koluju i vole itati ostvarima
o kojima nita prije nisu znali. Po prirodi bog nam je da oto da elimo vie znati. I kad imamo
znanje trebamo i dalje boga tovati. Kao cilj bog daje svakom ovjeku znanje., da pomogne naukom
ljudima oko sebe, koji nauk nemaju i kojima je pomoi potrebno. Ali svak idan vidimo uene ljude
koji su se udaljili od toga cilja, koji sam ele zanti im vie da bi ih drugi za uene drali. Ima ih
koji nauk prodaju za novce. Ima ih puno ije je znanje napuhano i zemaljsko. Gdje se to danas ne
ui nego da se postane bogatiji, asniji. Najvie se gizdaju oni koji nemaju pravi zavreno znanje,
njih dri norcima, ima ih iz Rima, praga, bea, graca. Potroio je 3 godien u filozofiji kako tako,
malo u teologiji, pravu, a pogledaj ga kako oholo govori.A ta bi rekao MArchantius na prodekatore
koji preodkuju po naim selima, koji se ne pripreme za prodiku, nego se cijeli tjedan trude oko
svjetskih stvari, ak i vie nego svjetski ljudi koji imaju djecu. A njihov puk ne zna ni 10 zapovjedi,
ni 5 crkvenih, niti se spojediti kako treba. Daj boe da se to pobolja, a ne da pastiri svojim
ovicama striu vunu, u nju se umataju, nego da ih dobrim naukom, uzrom i rjeju budu hranili.
Onaj tko se nadimlje znanjem, taj nikad nee biti nauen dok god se bude napuhivao. Pazi da se od
nauka ne zgizda, nego da se od njih jo ponoznije dri, da nuakom pomogne kome moe,
nikome ne kodi. Jer ako to ne radi, plaat e i bogu raune i bolje da nikad nisi ni vidio kole.
Sjeti se koliko je ljudi bilo prije tebe koji su bili zanjem pokvareni jer ljubavi kraj sebe nisu imali.
Veliko zannje ne pomae, nego kofi, kako je i Luciferu kodilo, jer je bio izbaen iz raja na kraju.
Mrtvo tijelo im god da ga pokrije nee postati toplo, ako nema unutarnj topline. Tako ako u tvom
srcu nema ognja ljubavi, nita ti nee pomoi koliko god cjenjeniji bude meu ljudima zbog nauka.
POHLEPENJE NA ASTI ALI PRETIMANJE NAD DRUGEMI
Ovo je trei dio problema s gizdavou, pohlepljenje na velike asti, ali pretimanje nad drugim.
Zato je isus drao uenicima prodika kad su ga pitali tko bi meu njiam treba biti vei, da onaj koji
bi meu njima elio biti vei, neka bude njihov sluga. Pokarao je i farizeje koji su htjeli imati prva
mjesta u sinagogama itd da bi ih ljudi metrima zvali. Papa Gregor govori da ni sad takvih ljudi ne
manjka u crkvi koji bi htjeli da ih svi aste jer su pametni i dre predike s velikih oltar i crkava. I
time puno manje pastirske asti ine, jer dre prodiku zbog svoje asti a ne irenja boje poruke i
ljubavi. Zato si se uvrijedio ako te ne pozovu za prodiku kad je kakvo veliko proenje?
Komentiroa drugog predikatora, nalazi razliite uzroke zato te nisu zvali. Zaboravio si na
poniznodti skromost na koej si prisegnuo. Ima i dobrih, skromnih prodekatora, ali su rijetki.
ZAISKANJE PO OURE
Oura je dobitak na posueni dio novca, lihva. Moe biti i u vinu, novcima, eli imati odbitak na
ono to si posudio, dakle dobiti natrag veu vrijednost od one koju si nekome posudio. Postoje dvije
vrste oure, jedna je oita, druga je prikrivena. Prikrivena se najvie nalazi u pogodbama koje
sklapaju trgovci i kod onih koji daju na kamate, to vie imaju, vie trebaju, daje kamate vie nego
donosi ono to si dao na kamatu. Daje primjer: da 10 dukata na kamatu, za kamatu eli imati 3-4-5
dukata godinje, ili zemlju, lozu, koja donosi vie nego prava kamata. Karlo V, njemaki car je
odluio da se na 100 dukata daje 5, kasnije je navada prevladala da se daje 6. Ako trai vie ini
grijeh. Ima ih koji uzimaju i 8 i 10. Pogotovo je grijeh jer se to uzima od siromanih. Dalje
razraunava, jer neki za 10 dukata isplatu naplauju u 2 groa+ hranu tjedno ili 4 groa tjedno. to
na kraju ispadne 104/208 groeva. 100 groeva je 5 ranikov. Naganjaju ourai i na vie, pa ako
ime nda, onda te bacaju u tamnicu, uzimaju ti zemlju itd. a sve za 10 dukata. Ima ih koji seljaku ili
metru na kamatu da mu umjesto 5 dukata donese svaki tjedan svjeeg kruha za gro, a na kraju to
502

ispadne i preko 8 novaca. Ti kae da nisi prikriveni oura, jer tko te traio novce sam je
dobrovoljno na to pristao. Zato mora imati vie nego to pristoji? Prihvatio je jer je morao jer mu
drukije nisi htio dati. Kao i kramar koji e prodati iglu krojau ili velji za puno novaca, jer oni
drugdje ju ne mogu kupiti, a treba im, dakle moraju ju od njega kupiti za koju god cijenu on to
postavi. Kako bi rekao za ovog kramara da je kriv, priznaj i da si ti oura. Puno zla nastaje iz
oure, ali neu o tome sad vie pisati, samo se nadam da e ourai to uvidjeti prema primjeru
drugih loih ouraa. Prvi primjer je onog ouraa o kojem itamo u povijesti fratara cistercita, koji
je kad je doao pred kraj ivota, pozvao notara da sastavi oporuku: u vraje ime bio sam zloeste
pameti, preporuam tijelo svoje zemlji, duu vragu, jer sam puno toga od ljudi pograbio krivim
pogodbama. Moja ena je bila kriva za moja djela, pa i nju vragu dajem. I moji sinovi su iz moje
oure ivjeli i njih dajem vragu. I mog ispovjednika koji me nije pokaral za to to radim i na pravi
put izveo i njega dajem vragu. Tad je umro, a duu mu je pokupio onaj kome ju je i bio uruio.
ZAISKANJE PO JAGME, TOLVAJSTVU etc.
[jagma = grabe, pljaka; tolvasjtvo = lopovstvo, razbojstvo] Zato vi katanice [kata nej vojnik, ali
katanice su ljudi sumnjiva ivota] dvorjani, itd, ljudi posd kralja i velike gospode, zato morate od
siromanih uzimati i pljakati kud god proete. Kad vas kapetani zazovu da se idete boriti protiv
Turaka, onda posvuda kud proete otimljete i grabite. Oni motaju sve svoje pred vama skrivati po
jamama, u crkvama. to su vam zemaljski ljudi i kmetovi krivi, pa da ono to odenjti ne moete,
unitite? Moda zato to oni tekom mukom plaaju zemaljsku dau kojom se plaa vaa sluba? Ne
govorim svim krajinanima ni vojnicima, jer ima i onih koji ljube pravdu i Boga. Vi ste plaeni da
uvate tu zemlju, a ne da je pljakate. I vi koji ste se skrivali i iz zasjeda napadali putnike, najvie
strane i ptimali im to imaju. Mislite li da Boje oko spava, da ako vas tj ne uniti, bit e vam
oproteno? Jao tebi koji pljaka, bio kralj, herceg, vitez ili krajinik, jao svim takvim muevima.
Jer oni koje ste opljakali krie nebu o vaim postupcima jer ste ih bacili u gladi bijedu. I kad
pravom sucu doete, bit e te opljakani kako ste i vi pljakali.
OD PRAZNOSTI
Ovaj grijeh toliko je gadan da ni prodekatori i pisci ne piu o njemu, ne mogu slobodno kao o
drugim grijesima govoriti, a ni ispovjednici ne pokaraju takve pokornike. Da se potene ui ne bi
zarazile tim poganim smradom. Mislio sam ne pisati o ovome, ali kako se doktori moraju brinuti za
oboljelo tijelo i ak i gnoje m i ogvanim stvarima se baviti, tako duhovni ljudi trebaju se baviti
svima koji imaju bolesnu duu, da se dua ne bi do kraja pokvarila i sagnjilila. Da ga imenujem i
opiem da svi koji su u njega zali da se odvrnu od njega. A koji se u njemu ne nalaze neka hvale
Boga za ouvanje od tog grijeha i nadalje se toga paze.
OD NESRAMNOG POGLEDA
Isusov je savjet da ako te oko sablanjivim ini, otkini ga od sebe i baci. Zato ti djevojko, snaho,
udovice, mora po ulici, crkvi svojim oima besramno kica mladie. I kako je malo maldia i
djeovjaka koji bi ne kaem odbacili svoje oi, nego ih barem na uzdi drali. Ti kae da kad bi svi
tako sebi iskapali oi, koliko bi tek onda slijepaca bilo! Ne bi onda samo djevojke i mladii kare
trebali kojima e si oi izvaditi, nego bi se nali starci, sveenici i drugi duhovni ljudi, isto toliko
koliko je i mladih ljudi. Ne govorim o svima, ali puno starijih i redovnika pogled posvuda bacaju, pa
kako nee i mladi.ne govorim da su potrebne akre i britve, nego da kad ti oko tak oskrene pogled,
zatvori ga i dovoljno si napravio, kao da si ga odbacio. I bolje ti je kiljavom i slijepom u nebo otii,
nego gledati kamo se ne dostoji i u paklu zavriti.
PESME OD LJUBAVI
Kako crkvene scete i pobone pjesme imaju veliku snagu kod Bogam tako su priotvne zakonom i
suprotnu mo imaju pjesme koje se zovu od ljubavi. Cyprian usporeuje ene i djevojke koji se
takvim pjesmama naslauju, s najotrovnijim zmijama, bailikuima [bailiku je zamiljena
ivotinja sloena od abe, zmije i pijetla, s krunom na glavi, koaj riga otrovnu paru i pogledom
ubija]. Svojim piskutanjem ta zmija sve ubija oko sebe i travu sui. Iako je duljine od jednog pedlja i
503

sve puno vee zmije ona svojim piskutanje ubija. Cyprian enske popojevke gore i kodljivije dri
od ovog piskutanja bailikua. Citiria Cypriana: ene se uvijek previe smiju, daje ti masne i
nasladne rije ii uiva pjevati, a lake je sluati piskutanje bailikua nego njenu pjesmu. Habdeli
se slae s time, jer ta enska pjesma isunjava duu onih djevojaka i mladia koji ju uju i ubija ih
iznutra u duhovnom smislu i normaln oda je onda gora od zmijinog piskutanja. Drugi pak
usporeuju pjevanje tih sramotnih pjesama s morskim sirenama. Sirene kad vide da laa ide po
moru, pone slatko i eljno pijevati, da oni koji su u lai od ljepote pjesme na kraju zasapti morju i
onda ih sirena potopi. Kad tako pjevaju na fetama, one koji ih uju, njihovu duu utope u dubini, ne
morskoj nego paklenoj. Neka od tih ena pita, ta kad smo na feti, trebamo utiti kao fratri i buljiti.
Ljudi smo koji se puno muimo i zato ne moemo slobodno razgovarati, razveseliti tuna izmuena
srca? A to veseli srce vie od pjesme? Da, vino i popijevka vesele srce. Putnika na putovanju,
radnika prilikom rada. Zato treba popjevke protjerati iz svijeta? Ako protjera pjesmu, protjeraj
onda i metriju i teatvo kojima pjesma olakava postojanje. Habdeli odgovara da razumno govori
i da on ne tjera muziku i popjevke s feti, polja itd, nego da se u tim uvjetima pjevaju pjesme koje
uzviuju Boga i koje su za njegovu slavu napravljene. S njima se moe razvesliti i trud svoj lake
obnaati, kao to su i prvi krani inili za svojim objedima i veerama. To je navada naih predaka
od uvijek, djeca kad su nauila govoriti su nauila i pjevati Aleluja i Hvalete Boga. A to se sad ui
djecu pjevati? Grozno je to! Djeca se ne zanju ni pravo prekriiti i runo i sramotno tepaju. Tome su
krivi matere, oevi, gospodari koji ih te rijei govore i pjesme pjevaju. A dogaa se i da odrastu,
brkove, a kasniej i sjede dobiju i vesele se samo tim pjesmama i rijeima koje s u djetinjstvu nauili.
Nije li grozno da djevojice prve pjesme koje naue i uju na ulici, po fetama, na polju itd. su
neiste i vragom posveene. I to pred oima svojih roditelja, koji ne da ih ne pokaraju i spase od te
pogibelji, nego ih ak i hvale. Vidi, itatelju, nigdje se potene pjesme crkvene, boine, uskrsne ne
povedaju i preporuuju, a one na radost i eljenje nebeskoga mogu upaliti srce. Na to je ciljao i
Mikula Sartorius Krajaevi, predekator jeovitanskog reda svojim duhovnim pjesmama koje su k
Svetom evaneliomu priloene. Sam je napisao da nisu stavljene da se pjevaju samo u crkvi i na
svece, na misi i u procesiji, nego da se pjevaju u svakoj prilici, na polju itd, umjesto poganskih i
sramotnih pjesama koje priprosti ljudi, najee ene, pjevaju. A drugi ljudi se s time ale i ne dre
te pjesme za grijeh. Habdeli savjetuje na kraju da svatko tko eli pjevati neka pjeva te i njima
sline pjesme, a sramotnih neka se uva kao bailika.
PLESI I TANCI
Ples je poeo kao znamen opinskog veselja, na svadbama i drugim fetama i moe ples biti poten i
bez grijeha ako se plee poteno. Ali nose sa sobom pogibelj i oevi trebaju paziti na svoje sinove i
keri, kao i mladi sami na sebe, i zaobilaziti plesove koji nisu takvi. Krhke su prirode mladi ljudi,
lako im uzavre krvi i tijelo, a vrag nikada ne spava, prilika ne manjka, a posebice uveer i nou kad
se najee takvi plesovi izvode. Tada se i deava neisto pipkanje, trae se tajna mjesta, avo svoje
mree raspreda, i pravo je udo ako mladi ili djevojak u takvim trenutcima ne posrne. Ima ih koji
vleiki dio dana u takvim plesovima troe, a to se posebice odvija na svece. Grijeh je na svetce i
nedjelje raditi, ali je jo vei grijeh plesati u te dane takve plesove.
PRILIKA I ZLI TOVARUI [tovaru = drug]
Dogodilo se u Cipru, gdje je vie od 100 velikih lai, galija itd bilo., koje su bile pune tisua ljudi i
svakojakog blaga. Jedna djevojica je iz ale uzela fitilj kakave muketari imaju u muketama i s
njim je dotaknula praha u jednoj bavi i zapalio se prh, sve se te lae zapale i sve, i blagi ljudi,
potonue. Tako se desilo i u Zagrebu, 29. suca mjeseca 1645, kada se oko 10 naveer, jedna je
zapaljena svijea zapalila slamu, i uskoro je ne samo ta kua nego cijeli Kaptol i sve crkve, bilo
zahvaeno ognjem i sve je izgorilo, tako da si neki ni do dananjeg dana nisu uspjeli pomoi. Tome
se ne udimo nego se straimo, a ne plaimo se ognju koji moe spaliti due nae. Nije lipo ni
poteno to neke [valjda djevojke] esto se kroz prozre nagledavaju, na vrata izlaze, po kuama se
klate, ajo je gore to s mladiima duge razgovore imaju, zovu ih u kue, s njima se nateu, gurkaju,
504

tipaju. Tko takvu djevojku moe smatrati snahom ili opaticom. Tko nee sumnjati u nejnu istou?
Vatra je esto drugovanje mladia i djevojaka, koji i godine i tjelo lako pretvore u plamen koji
preobraze i djevojku i mladia da ni jedan n i drugi ne ostanu isti. Martius, veliki rimski general,
poznat po ratnim pobjedama, kad je bio na velikom glasu u rimu uinio je svoj kip napraviti iz
voska, pa da bi izgledao kip ljepe i sveanije oko njega je zapalio mnoge svijee, od ije se topline
kip otopio. Koliko blie postavi vosak ognju, toliko se bre rastopi. Nekada si i mladii i djevojice
kao kakvi kipovi od bijelog voska, ali ako se ne uvaju, i prepuste se drugovanju, bre se rastale
nego vosak kraj ognja i u odurne koze i jareve preobraze.
OD GREHOV PROTI NATURE
Bio je neki koji je na zub uzeo knjiice Bratovine B.D.M. u Zagrebu, u jezuitskom Kolegiumu
podignute. Najvie se ljutio na dio oko 9. i 6. zapovjedi boje i da kako nije sram onoga koji je te
knjiice pisao. Bojim se da se ne nae i netko s takvim razmiljanjem kad bude ovu knjigu itao,
kao vidi ovog neistog patera o kojim neistim stvarima pie. Vjerujem da ovdje ima dosta toga to
ne mirii lijepo. Ali nee se itatelju ni otii od apotekara ako u apoteci ne mirii lijepo, budui da
su svi ti njegovi pripravci tijelu potrebni. Pa tako nemoj odgurnuti ovu i knjihu ni njoj sline, jer je u
njima lijek za duu iako ne mirii uvijek lijepo. Za tebe i tvoju duu nisam puno ja toga pisao, nego
sam iz rznih drugih dijakih knjiga preuzeo duhovne nauke. I njima sam napunio ovu knjigu, kao to
za zaljevanje se napuni neto i onda se zaljeva loza i cvijee, bog je odredio koji su grijesi i koje su
im kazne. Postavi prst na usta i uti.
NENAVIDNSOT [= zavist] RADA SE SUMNJI I DRUGE OSUJAVA
Prvoroena ki zavisti je sumnja. Onaj koji zavidi ne moe nita dobroga vjerovati onome kome
zavidi. Ako vidi kakav njegov napredak u bogatstvu, prijateljstvu, itd. najprije poen razmiljati
otkud mu takva srea da mu sve ide od ruke. I ne moe prihvatiti dobro koje se deava njegovim
blinjima. Kako je teko ivjeti s takvim ovjekom u istoj duhovnoj ili svjetskoj opini, jer to god
kae i radi, on na to sumnja. Ako uti, sumnja da je to iz tvrdoglavosti, ako govori sumnja da se
gizda nad njim, ako pogleda negdje sumnja da je to po neistom djelu, ako se ljepe odjene
sumnja da nekome eli biti drag, ako hoda pokrpan, onda sumnja da si krt, ako ide esto na
misu, moli se itd, onda sumnja da to ini da bi te ljudi pobonim drali. Nema toga na to onaj koji
je zavisan ne sumnja. Ako vidi redovnika ili nekog duhovnog ovjeka rumena obraza, naziva ga
pijaninom. Durgog pa kjer se malo ee simo-tamo kae da je gizdav, treeg koji u zemlju ima
uprte oi, govori da je glupan koji ni govoriti ni hodati ne zna. aKo vidi redovnika koji izlazi iz kue
u kojoj je netko nepotenog glasa, odmah se buni kako je mogao u takvoj kui redovnik biti. Ista ta
zavist u gradovima gospodari, u sudovima sjedi, po ulicama i pijacama ee. Svih onanapada,
kovaa protiv kovaa, velju protiv velje itd.Ako vidi nekog ovjeka, koji radi neto to ti se ne
svia, ili misli da je zlo, ipak ne zna njegove misli, to samo bog zna. Tebe tvoje oi i ui mogu
prevariti. Kao djeca kad se igraju igre imia, prekriju jednom igrau oi rupcem i onda on trai
drugove, nekada se ulovi stolice i misli da je drug, a kad nekoga ulvoi mora pipanjem po haljinama
otkriti tko je. Nekad pogodi, nekad pogrijei. Tako i stariji i ljudi i ene, ak i oni koji se mudrima
dre, se igraju imia kad prema neijoj kosi, haljinama itd pipajui kao sljepci hude svjetske ljude,
ne znajui to oni zapravo misle i kakve nakane imaju.
OGOVOR
Kad siromahu ubacim manje nego to se nada da e dobiti, ne samo da nije zahvalan na onome to
je dobio, nego me jo i drugima ogovara. to sam uo od nekih udovica koje su se jae eale nego
to ih je svrbjelo. Jadikovala ej jedna udovica da je sama i ostavljena od svih, da nema nita, nema
ni slaninice ni vina da se okrijepi. Smilovao joj se neki ovjek i dao joj mjeru penice, malo vina i
slanine. A ona se poslije alila kako je joj je malo i loe dao, nije razmiljala da on to nije trebao
napraviti, nego joj je htio pomoi, a moda je i sam siromaan. Netko kae da eli napraviti kakvu
kapelici, aiti sveeniko ruho. ta na to kau ogovaratelji? Da je taj ionako mnogo toga dobio na
krivi nain, da je mogao i to vee napraviti, da je to ni za tako bogatog ovjeka. Habdlei mu
505

govori da tko je njega psotavio za suca, kako on govori da je netko neto krivo dobi, pametnome se
ini da on krivo govori. Moda taj bogati ovjek i drugu milostinju ini, az koju ne zna ni ne mora
znati. A neki ljudi doli kod redovnika i oni spremili objed dotajan njihova stalea. Poslije su
komentirali da kako je lijepo tim redovnicima kaf tako dobro jedu. A zna habdeli da esto oni i
gladni ostanu.
JESTVINE OSEBUJEN I VELIKE PRECEMBE [= posebna jela i skupost]
Imaju grijeh lakomosti oni koji nisu zadovoljni jelom i piem, a kojim bi zbog svog stalea ili izu
potrebe mogli biti zadovoljni, nego trae i priskrbljuju stalno vie. Neki su izbirljivi i ne ele
normalno jelo koje nam bog daje, nego trae, pogotovo kad su u gostima skupa jela. Kaem da emo
neiju lakomost prepraviti ako ga ne gostimo prema njegovim eljama lakomim i skupim nego mu
damo normalna jela, tustu govedinu, repu, luk, sir, slaninu, zelje, a ne jarebice, keige itd. Prije e se
opiti kakav katanica mukatom ili mu slinim vinom, nego njegov gospodar s finim vinom. Ok je
pogostiti goste, ali ne treba pretjerivati i kuu rasipati. A tko se ali na hranu priprosto ljudstvo, i
tu ne mislim an siromane, ili teake ili gospodu, nego na one koji su preli iz jednog stalea u
drugi, za npr. koji su od seljaka postali gospodini, od plemenitaa grof, herceg itd, od aka, kakav
crkveni inovnik njima je nemogue ugoditi riba nije frika, kruh nije bijel, vinoo nije isto, jelo
je prestajalo, nije dobro kuhano itd. ta e mu dati ako ti doe? Sve mu se gadi, svmu prigovara. To
rade i neki duhovni ljudi. A svi ih na kraju pokuavaju podvoriti i nesh im posebnoga i dobroga
spremiti, jer se boje prigovora i ogovaranja. Ima i drugih lakomaca koji nisu toliko izbirljivi i
nemaju takve potrebe, nego se trude wsvih preko mjere ugostiti, prevelik si truak u tome daju,
pogotovo ako njihovom stolu doe netko tko rijetko dolatzi i teko se se dobiva. Bude tu svkakavih
probranih jela i pia. I previe jela u sljedovima bude. Bitno da je pun stl i sve posebno izgleda sad
se oi goste, a ne eluci.
ZLA, KTERA ISHAJAJU IZ VNOINE JESTVIN I GOENJA NEZREDNOGA
Prenosi neke ideje oca Hier.Drexel-a [valjda Hjeronim Drexel] vezano uz ovu problmatiku koju je
on dosta prokazivao.
Prvo zlo koje slijedi iz toga je da gozba dugo traje. Kralj David je pol veeri stajao i molio se i
hvalio gospodina, tu navadu i razni redovnici tuju, ali ljudi koji ugouju i koji se goste ne. esto se
objed s veerom pomijea, a veera onda potraje i do 10 i 12 sati uveer, a esto i do 2-3, plee se,
pjeva skroo do zore. A nekad goenje protegnu na 2-3 dana, nekad i do 2 tjedna. Pijese, pee se,
spava se, dalje ne smijem govoriti. Tako se slave Venu i Bakhu.
Drugo zlo su mnoge nedostojne ale. Zle ali i kartanje, zapravo kockanje u novac, kad se previe
novca ulae, sve je to zlo. Poznavao sam jednog plemenitog gospodina, generalskog kornetara, koji
je tako na jednom goenju sve zakartal, a muikai su svirali dok sve nije stavljeno na stol, svo
zlato, srebro itd. znam drugoga koji je nakon to je sve zakratal i potroil, onda ja kao ulog stavio
enu i nju je izgubio, koju je otkupio nazad za jako puno novaca. Zloesta je ala kad se deki
pljuskaju i igalama i ilima probadaju. Ili kad cijele breskve i ive pikore (vrsta slatkovodne ribe)
gutaju cijele. Kao i ta da moraju u sebe uljevati pehare vina naiskap. A onda poslije to zbljuje, pa se
klati amo-tamo i zavali se negdje, pa mu psi smrdljiva suta i bradu liu. Sve to i puno drugoga to
neu ovdje pisati se u goenjima ine. Bio sam u jednom goenju gdje su se 2 djeaka od 13-14
godina pljuskali to su jae mogli, onaj koji je dobivao pljusku jo bi napuhnuo obraz da bi se
pljuska bolje ula. Nije to prestajalo ni nakon 3-4 udarca, nego tek kad sam ih namolio jer to vie
nisam mogao gledati. Spomenite se moja gospodo koji radite takve ale s ljudima da su i oni
kristovom krvlju otkupljeni. Zloesta su ala i besramne, neiste rijei, dodirivanja, pipkanja meu 2
spola. Koliko je takvih igara i koliko se to esto radi, koliko je takve nesnage. I onda se udimo kad
nas bog kanjava vodama, vatrom, tuama, siromatvom. udit se trebamo da nas jae ne kanjava,
kao to je kaznio bio idove kad se u pustinju poelo plesati i igrati nakon to su se najeli, kao to se
danas krani u svojim goenjima igraju.
Tree zlo je zla pelda (uzor/ primjer). Gospoda se bore koji e napraviti bolju gozbu, i kad netko
506

priprema gozbu rauna to su sve i koliko jela (30-40-50) napravili i koliko potroili dukata na to, pa
sad on eli u tome biti bolji i jo vie toga i bolje napraviti. A on ima isto sluga koliko i ja, isto
imanja, itd, mogu li biti bolji, zato bi on bio ve ili bogatiji od mene. Nema veze ako u zbog toga
ui u dug, ako e kmetovi trpjeti, ako sluge ne budu plaeni, samo da nita ne manjka, pa se donaa
od svakud i nabavlja svata. Naa gospoda, na sreu, nemaju tu filozofiju. Ali ne manjka ni kod nas
trokova prilikom goenja. I vole se i oni malo ipak takmiiti u tome, ali ne ovoliko. Neki radi
razne trikove da bi mu vino manje kodilo, drugi si pak nae toioca kojemu namiguje kojem da
gostu vie i jaeg vina toi. Nije to poteno raditi svojim gostima da im je teko od stola se ustati, da
dobije glavobolju, da padne i slomi si tuku, nogu rebro itd. to je gostinjsko prijateljstvo kod krana,
kakvo ni turci ni idovi ni pogani ne bi trpjeli.
[] a onda na kraju ostatke date siromasima, koje ni vai psi ne bi ponjuili. Znam da se negdje
bolje brine o psima i makama nego o prosjacima, kao da je Krist za make i pse prolio svoju krv.
Peto zlo obilna goenja ubogi i domaa druina katkad zastraja [??]. Siromasi ne samo da nisi dio
goenja bogatih ljudi, nego im je nekada i gore da takvog goenja nema. Kad goenje zavri, tek
se onda rauni rade, koliko ega je potreeno. A dragi moje sluge itd, morat u vam manje davat,
nemam vie. Neije vie pun podrum itd, bolje e se sve zakljuavati, kljuar manje e mesa davat u
kuhinju, svima manje hrane, prosjacima nita, mog use vode napiti. Ako doe stranac i njemu
skromno. Ako doe kad sam u gradu, nita mu ne pripremaj, izvini se da gospodar nije doma, otii
nekim drugim poslom dalje, dok i on ne otie. Ako to potroi, naplatiti u to tebi. Druini je dosta
igerica, bla bla. Dodaje da to ne izbilja, nego se zbilja tak odogaa. Ne mari gospodari to njihov
mu jedva izdrava, skapva kad jedu krmad, sjeku, peku, deru. Ne mare kad udovica narie da e
joj dijete umrijeti kada svoje jedino krme izgubi i s njim svoje malo hrane. uo sam toga i alostan
sam bio jer nisam mogao pomoi. Tko god da si gospodon, herceg, knez, ima sluge, hrani ih i
plaaj ih, a gosti sebe i svoje goste iz svog dijela, ne njihovog. I dri onoliko slugu koliko ih moe
plaati. A vi sluge, niste kod takvog gospodara duni sluiti., kad ne moete imati dostojnu plau i
kad morate uzimat iz tuih kua i od ljudske marve, a svoje eluce brtiviti da se ne glasaju. Niti
sluge niti gospoda koji pljakaju pred bogom nee biti ispriani, krivi su i jedni i drugi, jedni jer to
ine, drugi jer im to doputaju.
al vratimo se na glavnu misao goenja su zlo, pogotovo ako su esta i onda se zbog njih u dugove
zapada. A ako ga prijatelj na to upozori, an nejga se otrese da to ga briga za njegove dugove, nee
ih on plaati. Opomene ga kljuar da polako nestaje vina, ita, sijena, a on mu kae neka se skrbe
kako znaju. Ako ega nestane, imaju toga kmetovi, uzmite od njih. Al dou i krojai, kovai, itd i
svoje potrebuju, ta da se njima kae? Da dou kasnije. Jedni jedu vpreko reda i mjere, a drugi su
gladni. Ova vremena vrite prtoiv tog goenja, kao da su najbolja vremena se u kuhinjama kuha.
Pred 30 godina, dijete koje se dalo na kolovanje je za 20-30 dukata moglo imati stan i hranu za
godinu dana. Danas treba preko 60 dukata. Moda e se nai netko tko e se slagati samnom, da
treba drukije to goenje postaviti, ali tko e biti prvi koji e troak smanjiti? Nitko ne eli u tome
biti prvi, to ga se ne pristoji, drugi bi mu to zamjerili ili ga drali za krca. AKd netko krene, ii u i
ja za njim. Na to se dogovori da pametan i bogobojazan ovjek, njemu nije teko biti prvi, jer je
krepost, a ne lakomost korisna dui.
OD NAVADE SADANJEG VREMENA ZDRAVIC I NAPIJANJA
Nova je navada da se nazdravlja i pije za gospodsko i priajteljsko zdravlje, pogotovo iz velikih
pehara. Kakvo je to goenje koje nebi zavrilo bez nazdravljanja? Da ju i domain preuti,
vjerojatno bi je zapoeli sami gosti. I onda oni nazdravlju dugo, dugo, i zdravlje izbace iz svog
tijela. A onda i pri nazdravljanju se oni znaju i od nekog drugog gosta budalu raditi. Bio je neki
gospodin koji je slavio svoj roendan. Kako je navada, krenule zdravice. Onda se on primio
duhovnika kako bi pokazao svoje vitetvo u pijenju i kako bi on pio, morao je i duhovnik, moli ga
duhovnik da ga ne gnjavi s tim opijanjem dalje, da nije on toliko nauen na zdravice. A ovaj m
uree, da je njegova navada s kim pone napijati njega se dri. Kad se gazda ve bio dosta napio,
507

duhovnik je zamolio da mu natoe jo jednu au. Onda se okrenuo plemenitau i nazdravio za

nejgovo zdravlje. Popili obojica na iskap. Onda vidi pehar na stolu i zamoli duhovnik da mu napune
taj pehar, nazdravi on plemenitau i da popiju na iskap. Plemenita ga pone mrko gledati i upita ga
to to radi, nek napije kome drugome. A neu, kae duhobnik, ulovio sam se vae navade da kad s
nekim krenem napijati, nejga se drim. Nasmijali se gosti plemenitau, pa je on isto morao na iskap i
pehar popiti. Onda duhovnik da mu napune i trei pehar, vei od prolog, nazdravi pelmenitau i
popije ga na iskap. I plemenita isto. Plemenita pone vrtiti glavom da se vie nikad na duhovnike
nee namjerati. I onda se ustane od stola i uspije isteturati va nda se ispovraa, ipak nije po stolu. To
stavljam ovdje kao primjer onima koji se vole u piu nadmetati i diiti, namjere se na nekoga da e
biti bolji od njih i napiti ga, an kraju sami se zeznu. Te zdravice nisu zapravo za niije zdravlje
nego su pune gluposti i nepameti. Kakava je to ludost piti za tue zdravlje, a sebi i svom tijelu
koditi. Ako se pokvari jelom i piem, biti e pokvaren. Nekoga u ije su ime pili, an ije htio piti
toliko, na kraju je uzeo komad sira i rekao tom drugom, da prije nego ode i on mora toliki komad
sira pojesti. Ovaj je rekao da ne moe, da mu to kodi zdravlju. Na to mu je prvi odgovorio da tako
i njemu vino kodi zdravlju i da toliko pehara ne moe popiti.
VNOGE STALIEV SRDITCI
Ima puno opina i bratovvtina po svijetu, ali ni u jednoj toliko ljudi koliko je u skupini srditih. Ima
i onih koji smatraju da nisu u njoj. Ako nekome kae da je srdit, objasnit e ti da se mora srditi na
stvari koje nije duan trpiti. A te stvari su obino sitnice, tao da i on u tu skupinu ljudi spada. U njoj
su kraljevi, hercegi, knezovi, prosjaci, ene, seljaci
Kraljevi i poglavari i za malo dugovanje vojske diu, mnogo kranske krvi proljevaju. A tome su
krivi srditost i gizdavost. To dvoje gradove i zemlje unitavaju, rue gradoveda je bog sprijeio
vraga da zasadi srditost meu kranski hercezima, ne bi se tako daleko turci proirili po kranskim
zemljama, kao grkoj, ugarskoj, hrvatskoj, bosanskoj, latinskoj. Ne bih se toliko straili koliko ih se
straimo i sada jako dok piem ovu knjiicu, vidjevi toliko kranskih gradova i zemalja poruenje.
Srditost je ta zbog koje su kranske zemlje osvojili pogani, tko o tome eli vie znati neka ita
Jovijua Latina, luceranskog bikupa.
[] I priposti mui (seljaci) i prosjaci imaju mjesto u toj bratovtioni. Otkud kod njih tolika nazloba
i tolike tube? Bogu hvala da nemaju vie moi i snage. To bi bilo strano, to svjedoe njihvoe
sjekirice, kose itd. i bune koje diu. im su bogatiji, tim vie zla ine, pa nije udo da ih gospoda
nekada moraju kazniti tamnicama i drugim kaznama. Hvalim pametne mue, ali ne mogu hvaliti one
koji pamet za slugu, a srdbu za gospodara imaju. Ako se na neto krenu srditi, nema tog duhovnika,
prijatelja, gospodina itd koji e ih odvratiti od takvih misli i objasniti im da su u krivu. Ako mu
prevlada, jao onome na koga se namjerio. Ali ne vlada naglo srce muem samo u buni, nego i u
ubogoj hii. to sve trpe jadni ena i djeca od njega kad se razjadi ili vrati pijan. Srditost razdvaja
mua od ene, rastjeruje djecu i prijatelje. Ne treba primjera za to jer ih svaki dan vidjeti moe. Odi
u bolnici i uj kako se samo babice potaju, kako su nezahvalne bogu, toliko zlih rijei vie kau
nego su izmolile oenaa. A takvi su i neki prosjaci, koji dok prolaze proalznici kukaju i epesaju, a
kad proe ponu ga karati.
Kao u procesijama, tako i ovdje zadnje mjesto imaju ene, ali ne najmanje mjesto, jer je njihovo
oruje jezik, zato im srditost jezik najvie brusi. I Duh sveti govir da nema hulje glave od zmijske i
srditosti gore od enske. Nisu sve ene takve i ne ptam ni ja ni Duh sveti prekoa Salomona sve
ene, jer vidimo da ima i jako dobrih i pobonih ena, nego je htio rei da neke ene kad se rasrde,
nose tu srdbu u sebi i onda poput zmije koja trai kad e nekog ugrist i svoj torov prenjet u nejga,
tako i one trae trenutak kad e svojom srdbom nakoditi svom neprijatelju. []
DRUGEH NEKOJEH DUHOVNEH LJUDI DUHOVNA LENOST
[] Trei znamen je pretjerana skrb, da bi kod drugih ljubav i potovanje imao. Kad duhovni ovjek
cilja da kod drugih ljudi dobije veliko ime i potovanje, onda je on u duhovnom poslu sve manje
marljiv, jer to god ini, ini zbog toga da bi ga ljudi pohvalili. Tu spadaju i ueni prodekatori,
508

pkolovani profesori i kolnici, glavari crkava, velika gospoda spovedniki. Svi oni koji nemaju
poniznosti imaju od boga dane talente i prirodne darove kojima se onda iznad drugih uzdiu poput
orlova. Gledaju i sluaju hvali li ih tko. Kad dou meu nepoznate gledaju prepoznaje li ih tko. Ima
puno duhovnih ljudi koji zbog te stvari zaboravljalju da ih je bog u ovo zvanje zvao, zato su obukli
sveto ruho itd. zaboravljaju poniznog isusa (koji je bio prodekator nad prodekatorima, kolnik nad
kolnicima) i u poniznosti nasljedovati. A mi s malim naim naukom deremo se s prodikaonica,
katedri, traimo diku, potrebno nam je da nas svi potuju. To je na veliku njihovu alost i umjesto
potovanja kod Boga e oni dobiti potanje.
3. Dikcionar ili rei slovenske (Graz, 1670)
hrv. (kajkavsko)-latinski rjenik, kolski prirunik
12000 rijei
napisao ga je da bi zadovoljio kolske potrebe, a zanimljivo je da je kao strogi isusovaki
otac u jednom kolskom rjeniku nabrojio ak 40 razliitih vrsta vina.

35. BALTAZAR MILOVEC (1612 - 1678), Meimurje

=> molitvenici
1. Dvojduni kin (Be, 1661.)
molitvenik posveen A.K. Zrinskoj, ona je bila mecena knjige
naslov molitvenika znai: blago dviju dua jedno namijenjeno ivim vjernicima, za
njihov duhovni troak kako bi sretno umrli; i drugo blago za mrtve vjernike, za otkup
njihovih dua
2. Duni vrt, duhovnim cvetjem nasadjen... (Be, 1664.)
i kod njega nalazimo tokavskih utjecaja, koji su tim zanimljiviji, to je Milovec
Meimurac (dovode na misao da je Milovec vjerojatno poznavao primorsku religioznu
knjievnost)
mali molitvenik posveen sinovima Jurja Erddyja

36. JURAJ RATKAJ VELIKOTABORSKI (1612 - 1666), Karlovac

barun velikotaborski
napola vojnik, napola prelat, prijatelj Zrinskih, historiar
sudjelovao u tridesetogodinjem ratu
1. Kriposti Ferdinanda II rimskog cesara (Be, 1640)
- prijevod pohvalnog ivotopisa isusovca Lamormaina, ispovjednika Ferdinanda II.
- jaki tokavsko-ikavski utjecaji
2. Memoria regum et banorum regnorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae (Be, 1652)
- historijsko djelo
- obradio je hrv. povijest od poetaka do svojega doba
prva sustavna hrv. povijesnica

37. ATANASIJE GEORGIJEVI, Split, isusovac

509


zavrio gradaki isusovaki Ferdinandeum i u slubi Ferdinanda II. putovao u Bosnu i Moskvu,
ivio u Zagrebu, Beu i Rijeci

pisao akavsko-ikavskim narjejem

1. Pisni za najpoglavitije dni svega godia (Be, 1635)
- imaju vie znaenja za povijest hrvatske glazbe negoli za povijest knjievnosti
2. Od naslidovanja Isukrstova (Be, 1629)
- prepjev Tome Kempenskog

38. VLADISLAV MENETI (1618 (ili 1617?) - 1666), Dubrovnik

-

pjesnik
plemi
ne zna se previe o njegovu ivotu
kolovan u Du
lan Velikog vijea i Vijea umoljenih, administrativne slube, odvjetnik
vlada ga je u nekoliko navrata slala kao vojnog zapovjednika na istonu granicu Republike u
Konavle, da organizira obranu od upada turskih eta, to je uspjeno obavio
- umro 1666., godinu dana prije velikog potresa
-

poezijom se bavio tijekom cijeloga ivota

izgubljen rukopis njegove Justine muenice
lirske pjesme u osmerakim katrenima s rimom abab
figure ponavljanja, antiteze, metafore - podsjea na lirske dijelove Gundulievih epskih
pjevanja i drama
- pisao je ljubavno-pastirske pjesme dobro uhodane seentistike manire, te aljive i ozbiljne
poeme. Pretpostavlja se da je zapoeo ljubavnim pjesmama, a kasnije pisao ozbiljnije i
historijske teme
- kao i drugi barokni autori, poemu je smatrao najpogodnijim oblikom svog kazivanja
- stil mu je ivahan i tean, stil lagan i neusiljen
1. Radonja
- aljivi spjev, komina poema, pripada vrsti maskerate
- pisan u kombiniranim 8-ercima i 5-ercima (8erac, pa iz njega 5erac, pa 8erac itd.)
- osobitost njegova govora podcrtana upotrebom folklornog stiha (13-erac 4+4+5)
- Radonja je dva puta preveden na lat. j. (Brno Damanji i uro Feri)
- Tuskan tek 1803.
- na planu je starijih renesansnih skonosti ka kontrastima i upoznavanju seljakog ivota, ali
i na planu u Dubrovniku sve drae manire: sklonosti i ljubavi prema aljivoj poeziji. ala,
burleska i satira uvrstit e se u 17.st., a kasnije e postati jedna od osnovnih oblika
izraavanja u prigodnicama. Uz urevieva Dervia i Marunkom Ignjata urevia,
Radonja predstavlja i izraziti primjer sklonosti da se ljubav i ivot vide i s nalija.
- Odreenu uogu je odigrala i narodna pjesma
- opjevava se smijeni mu i njegova goropadna i ohola ena Milava
- u prvom dijelu Radonja se doimlje bespomonim i smijenim, ali na kraju se ipak pokazje
sposobnim da goropadnu enu ukroti batinom
- zbog toga mu pripovjeda, koje se oglaava pri kraju, odaje priznanje i istie ga kao uzor
510

- Likovi: Radonja, Milava

SADRAJ (by me)
- Radonja se tui nad svojom nesretnom ljubavi, da mu je bilo bolje vrat slomiti, nego se s
ovom hudom djevojkom udomiti [uzeti ju za enu]. Tek je zora svanula, a moja Milava
me potjerala da odem raditi: zemlju prevrtati, psotavljati mee, potoke istiti, da ne
mislim valjda cjeli dan u lonici poivati, jer za prehraniti enu i djecu treba raditi.
Odbijam prije nego li ruam ii, ona mi govori da sam ga ve pojeo i tjera me, skae na
mene s kudjeljom. Nisam joj nita uspio ni odgovoriti. Onda je uzela kramp, o njega
objesnila torbicu s malo brana i stavila to na moje rame i tako me gladna i edna
otpravila. [ponavlja se 3 puta u tekstu refren: Lele bijedni, ah Radonja / i po se udomi /
ter podstavi snagu i mladost / oholoj momi!] Svak pomisli kako se bez smokava i vina
moe raditi. Neam mi druge nego raditi, objesit se ili skoit u more. Zakluujem onda da
neu gladan raditi, a nek me domaica psuje, samo da me ne bije. Uzeo sam onda
branenicu, stavio kramp u stranu, izvalio se na njivu gledati sunce da bi mogao malo
odspavati na pripeki. Ne znam otkud, zaskoila me Mileva, to da radim? Zaskoila me i
udara po meni granom. Bolje da me boli ili da me zmija ugrize nego da sluam njene
pogane rijei. Poeo sam bjeat, ali je ona bila bra, uzalud sam molio i plakao. Poslije me
je kao magare drvima naprtila i tjerala me ispred sebe kad smo ili doma. Kad smo stigli
doma pitao sam jel jo neto eli, da sam ja tu da nju dvorim, kako bi ju smilovao. A ona
bez straha i srama mi je dala dva roga, odvukla me do plijevnice [ograen prostor za
slamu] i rekla da cijepam drva, raspirujem oganj i ispirem zdjelu, kad ve ne radim. Onda
sam joj rekao da to me je zarobila? Bit u osrmaoen kad sjednem sa svojom druinom,
ostavi me se, dosta sam trpio. Prerezat u ti hodelj [marama na glavi udane ene u
konvalima], otii u od tebe. Izvadio sam drenovicu i 2 puta je udario: Neka zna Milava
tko je Radonja. Tada je ona pala na koljena, nije mi vie pokazivala rogove: nemoj
Radonja, moj domaine, oprosti mi, moj gospodine, smanji srdbu. Rekoh joj tad da ja
njome vladam, a ne bijes. Na kraju je odvojena pouka: Mladoenje koje vodite mome u
stan, ugledjate se u primjer Radonje i mileve, ne dajte da vas se kao kljuse vodi za nos, da
vas prte i biju, na vrijeme se oduprite, jer tko se opire, ena mu nosi kudjelju [preu], a on
akire [??]
2. Radmilova tuba cije Zorke vile
- prepjev Ergastovih uzdaha (I sospiri d'Ergasto), lirskog spjeva Giambattista Marina
- najuspjeliji prijevod iz djela Marina u naoj knjievnosti
- u strofama od 4 osmeraka stiha (kod Marina oktave)
- tiskano tek 1826. u Budimu
SADRAJ ulomaka u PSHK, knjiga 10 (by me)
- zapoinje opisom noi, da se jo nita nije probudilo bla bla, a kad se Radmio ostavio sna,
odmah je poeo sviliti u svojim ljubavnim jadima. pastir Radmio se tui na vilu Zorku
kako ga ona ne voli, a on njoj uvijek slui, ostavio je svoju drubu (a ini mi se i stado),
ona je tvrda kao stijenam koliko god ju on molio, ona je hladna na to. Onda je sjeo u sjenu
lovora i na njegovoj kori upisao uzrok kako voli zorku. Onda je sjedio kao kamen i
uzdisao, pa je plakao. Ne zna koja je njegova krivnja, da ga ona mrzi u svako doba. Kad
e se njena nemilost nasititi njegove tuge? Ma da je i mrtav, gorio bi od ljubavi za nju, na
drugi svijet e odnjeti svoju ljubav za nju. Pa neka Zorka promisli i odlui. A koju bi ast
uivala i radost da mu dopusti da joj bude vjerni sluga. Kako je lijepo moi s nekime
uivati dane i noi i s njime smiriti svoej brige. Za ljepotom neba gine zemlja, pa se
ukrava cvijeem, vapi za nebom, a kad ju ljubav umori trai pomo od neba. Ali su i
nebesa zatravljena ljubavlju prema zemlji, pa joj to pokazuje kroz ukrase od tisuu
511

zvijezda, kada plae pada kia, a uzdahe alje kroz gromove. Rijeka tee od svog izvora
da nae ljubavnika, i napokon doe do mora koje ju grli i ljubi. Nema te stvari na sviejtu
koja ne osjea ljubav, ak i kamenje, trava, granje, kornjenje, sve se to meusobno
proima, grli, vee, jer ih pali ljubavni oganj. Uz jasenov korijen raste loza, a kad se snjim
zdrui daje plod: groe. Ljubdrag hrli prema granama da se oko njih oplete, da ih grli.
Rua se rumena die prema suncu jer je u njega zatravljena. Neven vene za ljubiicom,
jasmin gleda ruicu. Sve prirodno je pod zakonom ljubavi: drvee, nebo, zemlja, zvjeri
svi osim Zorke koja stoji nasuprot ljubavnog plama. to da on uini, o ljubavi, da se iz
ovoga izbavi? Gani se na moj poraz, da huda vila spozna tko ga je ranio zrak njenih
oiju i tvoja strjela.
3. Trublja slovinska (Ancona, 1665 )
- jedino za ivota objavljeno djelo
- domoljubna poema, panegirik Petru Zrinskom; pohvalni spjev s epskim umetcima
- 8-eraki katreni
- posveena Petru Zrinskom; ispod naslova stoji u pohvalu prisvijetloga i priizvrsnoga
gosp. Petra Zrinskoga Adrianske sirene spjevaoca.
- motivaciju je naveo u posveti: u du kraj je doplivala Adrianska Sirena [Adrijanskog
mora sirena], pa je on potaknut time napisao ovo djelo, u predogovoru se obraa upravo
Petru Zrinskom.
- posveujui djelo Petru i slavei njegovu veliinu, sjea se i njegova pretka, Nikole
Zrinskog i nejgove obrane Sigeta.
- U Petru vidi trublju slovinsku glavnog kranskog junaka u borbi s Turcima,
predvodnika predstojeih oslobodilakih pohvata i najveu nadu porobljenog slavenskog
naroda. Slavi ga kao slovinskog Apolona i Marta te slavi njegovo djela (Adrianskoga
mora sirena, tiskana u Veneciji 1660)
- naravno, sasvim uobiajeno previe hvali Zrinskog kao pjesnika, da ga u dubrovniku
smatraju najveim ikad u slovinskom puku. I naravno, moli ga da lijepo primi ovo
skromno djelo napisano u njegovu ast, te da ako vidi koje manjkavosti, da mu kae,
kako bi se on poboljao u svojim junakim skladanjima. Zajedno s pjesmama posveuje
mu kao vitezu i sebe i svoje srce, njemu e uvijek biti sluga.
- u neepskim djelovima dominiraju protuturski motivi, a do izraaja dolazi i pozitivan
odnos prema Habsburzima
- u nekoliko stihova jasno obiljeio tadanji poloaj hrvatskoga naroda na istonoj granici
Zapada, ali i ponos suvremenih Dubrovana nad ulogom koju taj isti, njihov narod, vri u
velikom sukobu:
Od ropstva bi davno u valih
potonula Italija,
o hrvatskijeh da se alih
more otomansko ne razbija

Intonacija prijekora koju Dubrovani od 16.st. upuuju Europi (Vetranovi), vidi se i u

ovim stihovima, ali i u njegovoj posveti, da svijet treba vidjeti kakve vitezove i sinove,
asne i hrabre, ova zemlja ima, premda je od mnogih zanemarena i naputena
SADRAJ (by me)
- U Dubrovnik dolaze vijesti o banu Zrinskom koga svi dre i slave kao junaka, onda hvali
i on sam Zrinskog i da e valjda uspjeti ispjevati njegovu slavu. a teko je ispjevati
njegova djela jer ih je koliko i zvijezda na nebu, plaa na moru. [zbilja je bio ok ratnik i
pobjeivao turke] On je kripostan, hrabar, mudar, naravno da je sve to kad je to naslijedio
od svojih djedova, koji su svi bili banovi, te asti i ugleda: srditi lav ne raa mirnu ovcu,
512

no golubica sivog sokola. Ta se plemenita krv kao rijeke u more skupila u njemu. Njegov
pradjed je bio Nikola ubi koji je hrabro branio Siget kad ga je napadao Sulejman
opisuje onda ukratko bitku kod Sigeta, kako je bilo puno Turaka, malo vojnika sa
Zrinskim, ali se on ije bojao Sulejmana i njegove vojske. Onda mislim da se obraa Petru,
u stilu ti koji prikazuje junatva prolih vremena da se ne zaborave, prikai kolika se
krv prolila da bi se obranilo od turaka. Dalje opisuje tijek bitke, ulogu Mehmed pae
Sokolovia koji je vodio vojsku, slao u jurie sto tisua vojnika.. ali tko god je iao na
zidine, stradao je ili su ga ranili. A ban je predvodio obranu i kao sa sto ruku, svojom je
desnicom bio meu prvima i sjekao turke. Ali se na kraju zapalio barut, banova vojska
gasi plamen krvlju posjeenih turaka, ali tu varenu silu nisu mogli zaustaviti. Shvativi da
e mu poraz uslijediti, ali svoj ivot do zadnjeg daha eli posvetiti Bogu, asti i svetoj
vjeri. Skupio je preostale suborce i onda su uzeli oruje u ruke i u juriu izali na Turke. A
Nikolu je u srcu bolio poraz grada i rasap. Trude se to ih vie sasje, boriti se, ali vie to
ne mogu izdrati pao je Nikola, sunce svih bojnika, ali si je naao slavu, dua mu je
otila Bogu u nebo. A slava o njemu zadrat e se u pjesmama. Neka Adrianske Sirene
glas pjeva pjesmu o njegovoj vjekovitoj asti. I onda kree hvaliti Petra, njegovu
hrabrost, diku, srce, pamet da je kao trublja uznio Nikolino ime na neumrle visine. Ali
nek ne zavidi niijoj slavi, onome iju je on u svojim pjesmama stavio. Jer se opet gine, a
on je slovinski Apolon, Mars svoje pokrajine. Da od njegova imena strepi istok, a njegova
krepost ga kraljevskih stvari dostoji. On e lako smalviti turske vojske. Sve ti njihvoo
porobi i oplijeni. U ropstvo bi davno Italija potonula, da se otomansko more ne razbiaj o
hrvatske plae. Nek njegova desnica zaustavi tu tursku bujicu, da ne poklopi kranstvo. I
sad truski zmaj eli osvojiti kulu od Kanie. A tko da mu se odupre, ako tebe nema? Nek
ode i sprjei turke da osvoje tvravu. Nebo je s njime, nek satre Truke, Bog ga uva od
vojski i osveta. I onda se pjesnik dere hrvatskoj pokrajini da ga poslua: vidim turski
mjesec u smrtnom bljedilu, past e u tamu i nee izai iz nje nikad, jer ga tjera Zrinsko
sunce, da pogine, da se s njime utopi nevjera sred puine crnog mora. Kako je Mojsije
utopio faraona i egipane u Crvenom moru, tako ove sad sa sultanom treba u Crnom
moru. Vidim kako usred bojne potjere turski stijeg na tlo pada, a drugi se s kriem vije
iznad carigrada. Tu e stolovati ban imenom, a kralj djelom, i podlonim e pukom
vladati. Ja sam rekao to e se dogoditi, a ti to probaj ispuniti. Pridruit e ti se tvoj narod
u borbi. turski rasap svjedoi kako ih ti razbija s nevelikom vojskom. Onda opisuje da
Petar sa sobom nosi ma, kako mu je oklop prekul i straan, kako je on cijeli superkul, pa
spava di su trenutno, leaj mu je leadena stijean rasko i bogatstva njegova doma nisu
mogli njegovo bojno srce zadrat od ratita. U juriima je uvijek prvi, uvijek eli ratovati,
jer zna da onaj tko ivi blago i uiva u raskoi, nema slave, ona se postie znojem i
krvlju. Dunost viteza je dok god su ivi traiti gdje mogu ratovati. esto je Petar bio
ranjavan, a za viteza nema vee asti i cijene nego imati izranjavana prsa. Moje rijei ne
mogu proslaviti sva tvoja velika djela, njegova veliina mu ne da da ih opie sva. Upisao
ih je on na oblacima Slave, gdje pjensikovo stanje ne moe dosei. U budua vremena,
narod e znati sva tvoja djela,i slavit e se tvoje ime, a nai e se i drugi, bolji pjesnik koji
e to opisati, kado to je Omer [Homer] pisao o Akilu [Ahilej], jer manji pjesnik nije bio
podoban.
4. Knjiga Marojice Kaboge
- epistolarna poema, prigodnica
- tiskana tek 1953. u Beogradu
- M. se njome zaloio za doivotno zasunjena du. plemia Kabogu, kojem je u poemi
prepustio ulogu 1. lica (jel to isti onaj koji je nakon potresa izaao van iz zatvora i
513

pomogao obnovu dubrovnika? Vidi u natuknicama za Vuistraha)

OZALJSKI KNJIEVNI KRUG:

Ivan Belostenec
Fran Krsto Frankopan
Juraj Kriani
Juraj Ratkaj
Katarina Zrinska
Petar Zrinski

39. JURAJ KRIANI (1618 - 1683), Sj. Hrvatska (Obrh)

zavrio gimnaziju u Zg, nastavio kolovanje u Grazu, Rimu i Bologni
2 pokretne sile njegovog djelovanja: osjeanje slabosti svoje zemlje i mrnja na strance te vizija
velike Rusije koja bi, prihvativi uniju i ulazei preko nje u Europu, preuzela povijesnu zadau
oslobaanja malih naroda na Balkanu
oo

Politika ili razgovor ob vladateljstvu

- djelo napisano mjeavinom hrvatskog, crkvenoslavenskog i ruskog u Tobolsku

40. GABRIJEL JURJEVI (o. 1620 1704), Varadin

patricij
1. Listi heroov (Be, 1675)
prijevod istoimenog latinskog djela (Heroum epistolae) njem. isusovca Jakova
Bidermanna
to je niz poslanica u kojima uzimaju rije razliita poznata lica iz svete i profane povijesti,
da bi svojim primjerom pokazala ispraznost zemaljskih stvari i ljudskih strasti i tenja
prenio latinske heksametre u kajkavske 12-erce

41. NIKOLA ZRINSKI (1620 - 1664), Vrbovec

pisao na maarskom
boravio u akovcu i Ozlju
obrazovan u zavodu tal. isusovaca u Grazu, zatim u Trnavi, putovao po Italiji
obnaao visoke dravne poloaje, sudjelovao u tridesetogodinjem ratu i u bojevima s Turcima
bio na elu urote, no poginuo je u lovu, pa je prva linost meu urotnicima postao brat Petar,
koji je nakon bratove smrti postao ban
1. Adriai tengernek Syrenaia (Be, 1651)
514

- zbirka pjesama
- sadri uklopljen junaki ep o padu Sigeta i o pogibiji Nikole ubia pod nazivom Szigeti
Veszdelem
- u tom epu glavni uzor mu je Tasso: jednostavnoj pov. radnji s dominantnim figurama
Zrinskoga i cara Sulejmana dodao je kratke romantine epizode (Deliman i Kumila, Deli
Vid i Julijanka), a upleo je u fabulu i onostrane sile: Boga, koji kanjava Ugarsku tur.
navalom, arhanela Gabrijela, koji Zrinskome navjeuje smrt, i avle kao tur. suborce
- 12-erac (6+6), katreni, rima aaaa zajedniki staroj ma i HK
2. idile
- uzdasi zbog dragine okrutnosti, prekoravanja, zaklinjanja, isticanje sveprisutnosti ljubavi i
kratkotrajnosti ljepote
- poklonik Talijana, posebno Marina i Ergastovih uzdaha

42. PETAR ZRINSKI (1621 - 1671), Vrbovec, Beko Novo Mjesto

plemi, hr ban i pjesnik
potomak plemike obitelji ubi-Zrinski, praunuk Nikole ubia Zrinskog, mu Katarine
Frankopan, Franove sestre
boravio u akovcu i Ozlju
zajedno s bratom Nikolom obrazovan u zavodu tal. isusovaca u Grazu, zatim u Trnavi,
putovao po Italiji
vladao lat, tal, njem i ma jezikom
obnaao visoke dravne poloaje, sudjelovao u tridesetogodinjem ratu i u bojevima s Turcima
oenio se Anom Katarinom, keri karlovakog generala Vuka Frankopana Trakog
1664 pristupio protuhabsburkoj uroti, koju je vodio Nikola, a u kojoj je sudjelovalo i
nekoliko ma plemia i crkvenih visokodostojanstvenika
nakon Nikoline pogibije iste godine, izabran je za hr bana i preuzeo vodstvo urote
razlog urote bila je apsolutustika vlast cara Leopolda I. i neodluna turska politika
habsburkog dvora
strategija urotnika sastojala se u pokuajima da uu u saveznitvo s monim neprijateljima
Austrije, u koju su svrhu kontaktirali s Mleanima, Francuzima, Poljacima i na kraju s
Turcima
urota je prokazana 1699
pod dojmom nepovoljna obrata Petar je, zajedno sa urjakom Franom, koji je uroti pristupio
1669, krenuo 1670 u Be da u izravnu suoavanju s carem izmoli oprost
u Beu su obojica uhieni, odvojeno zatoeni i stavljeni pod istragu, a zatim prebaeni u
zatvor u Bekom Novom Mjestu
osueni su na smrt odsijecanjem glave, to je i uinjeno 30. 4. 1671. (slom hrv. feudalizma)
1. Adrijanskoga mora Sirena (Opsida sigetska) (Mleci, 1660)
prijevod pjesnikog rada brata Nikole
na akavskom
povijesni ep
"Zrinijada"
najluksuznije opremljena knjiga u SHK
Petar istie hrvatstvo sigetskih junaka; svjesno hrvatizira mjesta i dogaaje
515

Ivan Smoljanovi je pomalo promijenio tampani tekst s obzirom na originalan rukopis

Petrov prijevod je ustvari prerada; bilo je teko maarski 12-erac prevesti u hrvatski dr12
katreni, 15 pjevanja
glavni je sadraj Sirene povijesni ep u 15 pjevanja Opsida sigecka
tema je Opside opsada i zauzee tvrave Siget 1566, koju je s posadom od 2500 preteno
hr vojnika branio Nikola ubi Zrinski
upornu obranu Sigeta, opisanu u kronici Ferenca rnka, opjevali su i Karnaruti, V.
Meneti i Vitezovi
maarsko-hrvatska Zrinijada, kranska je epopeja, nainjena po uzoru klasinih epova
i Tassova Osloboenog Jeruzalema
sve je protkano vjerskom misijom kranskih vitezova u borbi za ouvanje i spas
Ugarske i Hrv. od Turaka
tursku nevolju poput Karnarutia shvaa kaznom za kranske grijehe i njegovi sigetski
junaci kao pravi milites christiani ne podlijeu arolijama ljubavi i zemaljskih uitaka
kao Tassovi
kao to u Osmanu nemamo kranske pobjede, tako je nemamo ni ovdje; no u jednom i
drugom spjevu tijumfiraju dobro, odvanost, potenje i vitetvo
taj herojski i etiki moment isprepleten je s romantikim: silama pakla i neba, nesretnom
ljubavi Delimana i Kumile (kod Tassa: Rinaldo i Armida)
Sirena sadrava i nekoliko lirskih pjesama (6 duljih idila, epigrame sigetskim
junacima, jednu pjesmu o Kristu i zakljunu pjesmu s naslovom Ispivanje, u kojoj
Nikola, pjesnik izvornika, priznaje da je vie ratnik nego pjesnik)
u prijevodu pjesama: 12-erac, 6-erac, polimetar, 11-erac (4+4+3)
Petrov pjesniki jezik je teak i neizraen, ima dosta zamrenih i nejasnih mjesta
jezik je akavsko-ikavski; no mijeaju se i tokavski i kajk. elementi; ima dosta i
turskih i maarskih rijei
razlika u njegovom djelu i bratovom djelu: u hrv. verziji dodao je 137 vlastitih strofa,
ispustio 41 maarsku strofu, a 21 preradio

2. Sibila
planetarij, knjiga gatalica koju je Petar preveo iz maarske knjige gatalica
Fortuna iz 1594.g.
6 aljivih gatanja, podsjea na srednj. staleke satire (u pojedinim pjesmama izruguje se
ivot drutvenih stalea:sveenikog, graanskog, plemikog)
dr12
Sibila je pogreno pripisivana Katarini Zrinskoj; a ustvari ju je Petar preveo za nju
knjiga je napisana u duhu razbibriga i zabava feudalnog doba, naziremo navjetaj
galantnog doba
ima svoju filozofiju: vrhunac sree je u bogatstvu
ironizira se sveenstvo, ima i satira protiv trgovaca
strofe su meusobno nezavisne, tematski nepovezane, upuene malo mukarcima, malo
enama
ima lascivnih mjesta, a i dosta opscenih rijei, knjiga je bila namjenjena domaoj
upotrebi
3. prijevodi Nikolinih pjesama
Okornost Viole
516

Tuba zvirara
Pla Arianne
Razgovorusjek
alost Orfeua za Euridice
Orfeu k Plutonu za Euridice

43. JAKETA PALMOTI DIONORI (1623 22.2.1680), Dubrovnik

-

vlastelin;
jedan od najistaknutijih diplomata u dubrovakoj povijesti
diplomat u 50im i 60im godinama 17.st.
1657-1659 boravi s Marinom Ranjinom u Carigradu u diplomatskoj misiji, nastoji onemoguiti
monog bosanskog Sejdi-pau koji je Dubrovniku zadavoa brojne neprilike
1665-1666. Opet u Carigradu uspjeno rjeava probleme hajduije koji ugroavaju teritorij
Du.Rep.
Glas o potresu ga je zatekao u Turskoj
u potresu Dubrovnika, u 8 ujutro, 6.4.1667. (Velika srijeda, u nedjelju 11.4. je padao
Uskrs), sruena mu je kua, poginula mu je ena i sve etvoro djece; on bio u poslanstvu u
Turskoj
poslan je od Velikog vijea u Carigrad sultanu nakon potresa da izmami od njega zatitu
Dubrovnika u tom tekom trenutku i smiri carske apetite na njega. U dubrovniku je ostavio
novu zarunicu, mladu i lijepu udovicu poginulog Orsata Gundulia.
Pred cara je stupio 20.11.1667., zadrao se u misiji u Turskoj do 1669.
Iste godien nakon povrtaka iz Turske, su mu kuu u Zatonu nedaleko Dubrovnika opustoili
hajduci, a njega jedva iva pustili.
1677. je iao u Rim da kod novoizabranog pape Inocencija II da za Dubrovnik zatrai status
neutralnosti, materijalnu pomo i moli za zatitu od mletakih postupaka. Tim je zahtjevima
morao silom pridodati i potrebu stvaranje kranske koalicije, jer je Dubrovniku dolaskom
Kara-mustafe na poloaj velikog vezira zaprijetila velika opasnost.

1. Didone (tu Du, tek 1878, zajedno s Dubrovnikom ponovljenim)

- izvela ju je 1646. druina Smetenijeh pred Dvorom (on tad ima 23g)
- tragedija, 3 ina
- dramatizacija 4. pjevanja Eneide (smrt naputene Didone)
- po svom zavretku to je tragedija (svrava smru Didone), ali je sa svojim pjevanjem i
baletnom igrom i po itavom svojem sastavu melodramskog znaaja
- ne odskae previe od prosjene dubrovake knjievne proizvodnje
2. Dubrovnik ponovljen (Du, tek 1878, zajedno s Didone)
- povijesni ep u 20 pjevanja, od kojih je posljednje ostalo nedovreno, o velikom du potresu
- pisan u 8-ercima
- Jaketin je spjev samo dokaz, da je u trijeznoj trgovakoj sredini male republike bilo vie
rodoljublja i religioznosti negoli preduvjeta za izlete u krajeve slobodne mate
- Djelo je zanimljivo jer diplomat i dravnik pria u punom opsegu o onome to je doivljavao
- pjesnik pria o potresu, o svojoj linoj tragediji, o brojnim i velikim neprilikama koje su
naile te o tekoama i doivljajima dubrovakog poslanstva koje je u najteim danima i
najteim okolnostima ilo u Carigrad
- djelo se ita s radoznalou jer je sam autor bio u sreditu dogaanja, neka zbivanja je sam
organizirao
517

glavni junak je Jakimir, nesretni diplomat koji na povratku u rodni grad nalazi kuu sruenu a
obitelj mrtvu, i to ba na dan kad su leeve pronali u ruevinama i pokopali, to se njemu
zbilja i dogodilo.
- u 13. pjevanju opis potresa
- inspiriran je stvarnim povijesnim dogaajem (potresom i poarom iz 1667.g.)
- autobiografski znaaj
SADRAJ prema ulomcima u PSHK , knjiga 10 (by me)
- VIII. pjevanje [odlomak, ena i djeca pod ruevinama]
- etvrta ga je zora dovela pred dubrovake zidine, gdje su mu se, uvi rijei, umnoili
nemiri. Doekali su ga roaci i rekli mu u suzama to se dogodilo. Nisu mu dali otii u
grad, jer su mu kopaji pod ruevinama doma nali mrtvu enu i djecu i ukupali su ih u
alosti posred groba, majku usred mladosti i djecu u prvom dobu. Jakimir je onda
zapao u suze i pla, roaci mu ne dopuraju da sam sebe ubije, podnosei smrtne rane,
ovako je govorio: tko e mi dati rijeke suza da te isplaem moja ljubovnice, tko e mi
donjeti smrt da ne moram ivjeti bez vas moja djeco. Veselo sam se vraa uivati s
vama, a sad plaem jer vas nema, umjesto radosti, doao vas je otac pokopati u vjenoj
tuzi. Kako u te prealiti, duo moja? Uzdisat u za tvojom rajskom ljepotom. Ali si mi
sa sobom u grob ponjela i svoju djecu. Teko mi je, ljuti su moji jadi, nema vee od
moje bolesti, moj nemiri su smrtni.
- XII. pjevanje [odlomak, poklisari prave plan]
- Stali su smisliti kako e se vladati. to e Turcima mudro rei, jer im se to blago ne
moe odnjeti. Kako e cara odvratiti od toga da Dubrovnik ne pohara i uniti? Srce i
glava im od tih misli umiru vie nego pod sabljom. Tuge su ih stisle i 100 misli koje im
prolazi glavom nije rodilo niti jednu zamisao. Ne znaju na koju se stranu obratiti za
pomo i obranu. Na kraju su se smisli da nema drugog naina za s Turcima govoriti,
nego smisliti puno smicalica i ukazati im da Dubrovnik nije lako uzeti, uiniti da im
svaka takva misao izae iz pameti. I ako bi se takva sila i dogodila, da e ondanetko
Grad oteti prije njih, a sve to rashalditi slatkim rijeima da se ne uju otre kao
prijetnja. Pripremili su uzdahe, molbe i suze da smekaju tursku nemilost i ekali su
tada glas od cara da vide to e im se dogoditi. Dolaze tada poklisari pred Mustaj-pau
kajmakana [kajmakan je namjesnik] i sastali se s njime u atoru, s njime su bili i Rais
[upravitelj] i au-paa [zapovjednik strae] i druga gospoda. U 2 su reda stajali
vezanim rukama i iz njegova pogleda uili slubu i posluh. Zmija mu se jo nemila
ugnjezdila u utrobi, izvijala se, pun emera se zadubio u zle misli, traei naina da
istjera gnjev iz sebe. Poklisari su mu prili s prikladnim darom, dvorno mu se
poklonili. Ali ih je on u svojoj oholosti doekao pun zlog jada i na te asti nije htio ni
pogledati, nego u bijesu koji mu je zanio pamet, nije im dao ni stol ni da sjednu, a to
je gore nije im dao ni da govore, oholo im se isprijeio. [] Vidjevi da je on srdit
smislio svakakva zla, krenuli su sa smicalicama koje su smislila da bi ga uinili
mirnijim. Krenuli su s time da se gane na njihove alosti, stariji od njih je prolio suze:
to nas pita za vei hara, a ne pita dal je Dubrovnik jo uope iv? Svi su uli da ga
je straan potres pgoodio i neprijatelji ga sad ale, kako je visoko leti u slobodi, a sad
e nisko pasti. A ti koji si na prijatelj i prvi bi nas trebao aliti, kao da si edan krvi,
tako nam govori. Ne moemo vjerovati da ne eli sada milost uti, kada ti
ispovjedimo svoje jade i tuge. Poginut e grad Dubrovnik, gospodine, njegova slava e
poginuti ako mu car svojom rukom ne pomogne. Istina, zidne s kopna su ostale cijele i
da su se samo neki prema moru sruili, pa sad Mleci nastoje uzeti grad, podloiti svoje
neprijatelje svojoj sili. Ali ih se ne bojimo da e nam uinit zlo, jer hranimo mnoge
vojske da bi obranile nae krajeve. Potres nam je razorio kue, poginuli su nam roaci,
518

izgubili smo zauvijek sve to smo imali blaga, dobra i slave po emu su nas znali po
svijetu, ali nismo u toj nesrei izgubili svoje gospodsko srce, nego smioniji postajemo
u suzama, za na grad sauvati spremni smo se u boju izrezati. Kad nas je poraz ljuti
smeo, svaki je najprije htio pobjei i mnogi su se uputili do latinskih krajeva, pobjegli
barkama, i ostali bi bili pobjegli, da, kad smo uli njihove odluke, ih nismo zaustavili
molbom da ne treba bjeati iz grada koji e biti u milosti otomanskog cara.
XIII, pjevanje [odlomak, opis potresa]
- Na se Dubrovnik diio nad svim slovinskim dravama, sred gospodske slobode, bio
jebogat blagom, uivao je dogaaje drae od srebra i zlata, pa su svi gradovi
slovinskog jezika Dubrovnik hvalili, veselili se da od njihova naroda postoji estiti
grad kojem je Vinji dao krunu. Ljubili su ga kraljevi i gospoda, svaka je tuga bjeala
od njega. Kroz svoje je trgovine pomagao dio svijeta i u daleke krajeve svoje ime
pronio. Svojim brodovljem je bio strah i trepet na moru i kopnu svim narodima i
dravama. Ali je u svojoj estitosti drao za najvaniju da ga otomanski car miluje, s
njim jedini nikad nije imao boja, nego je u miru vladao. Uivao je tako sretan u
mnogim ljetima, a kad zloba vie nije mogla podnjeti te estitosti, htjela je tu slavu
baciti s nebesa u dubine, oboruala se zvijezdama da pravedni grad satare. Dola je
nedjelja, kad oplakujemo smrt naeg Spasitelja oplakujemo. [potres je bio na Veliki
etvrtak, 6.4.1667., Uskrs je te godine padao 10.4.]. U srijedu su se gospoda skupila u
slavno vijee kad se krvnicima darivaju najvei krivci. Iznenada ej zemlja krenula
igrat, kamenje je letilo, sve se graevine valjale. Netko ej odmah umro, netko ranje je
pod stijenama se izvijao, netko moli u pomo da mu stuku kamenje na njemu, da se
tako iv izvue. Od straha tko je iv bjei, da izae iz kue im prije, majka i otac
djecu ostavljaju, djeca roditelje, svog vjerenika zaboravlja vjerna ljuba, prijatelji se
nisu poznavali, svi bjee izvan grada, sve je u tuzi i jadu, kamenje svuda pada. Skau i
djevojke gole, jer su jo bile u krevetu [potres je bio u 8 sati], haljina ih ne pokriva jer
ostala ispod kamenja. Djevojaki ih sram obuzima, ljepota ga je pomraila. Knez,
glava grada, ostao je stuen ipod kamenja, u jadu se ne slua tko nastoji i tko vlada, oni
koji su od gospode ive, bjee na dvor, a ni ne znaju kuda da bjee. Sve je zli potres
samljeo. Mnogi su prestraeni, iz svih razorenih gomila kamenja uju se cvilei
glasovi. Odsvuda vika, pita se za pomo sa svih strana, svi tuguju, svi boluju, svi u
strahu mahnitaju. Nema milosti ni ljubavi za nikoga, svako je u alosti zbog svog
ivota. Svak ostavlja svakoga ina druge se ne obazire, ne zaustavlja se ni zbog ljubavi
ni vjere. Tako i zvjeri u umi bjee kad uju lavlju riku, samo da bi izbjegli smrtne
rane. U jednom asu smrt moe satrti svu ljubav prema njadraima. Ali zlo tu nije
zavrilo, nego su onda razorene kue poele gorjeti i ubrzo je cijeli grad izgorio. Na
etri mjesta je poela vatra, ali kako je bilo dosta drva, brzo se razgorio i sve je
planulo., gorilo je ne samo drvo, nego i kamenje, a to nije oborio potres, sruio je
poar. [poar je trajao 20 dana!] zapuhao je vjetar i jo pojaao poar. Poginulo je svo
bogato blago, zlato, srebro, plamen je opalio bisere, spalilo svilene haljine, drago
kamenje. Krenula je silna kia koja je se lijevala obroncima i povukla sve u more, kida
stabla, valja kue, sela nosi, polja dere, sve to ivo nae utopi. Tako se to dogodilo
naem gradu i gore, dubrovnik je izgledao kao pe gorua, opustio je u sebi bez puka i
kua.

3. Jakimir
- nedovren ep

519

44. IVAN ANI (ANII) (1624 - 1685), Bosna (Lipa kraj Duvna), fra
- prvi od franjevaca koji je svoja djela pisao latinicom
1. Vrata nebeska i ivot vinji (Ancona, 1678)
2. Svitlost kranska i nasleenje duovno (Ancona, 1679)
3. Ogledalo misniko (Ancona, 1681)

45. DIVO GUETI mlai (1624 - 1667), Dubrovnik, bivi isusovac

10 godina ivio u Rimu u isusovakom redu, a onda se vratio u svijet i u Du
razl. dravne slube
1. Leo filozof
- iz 1651.
- vjeran i dosta okretan prijevod latinske isusovake drame njegova rimskog uitelja
teologije GB. Giattinija
- predmet iz bizantske povijesti
2. Io
- dramatizacija jedne prie iz Ovidijevih Metamorfoza
- pria o vili Io, koju zaneseni Jupiter obljubi i pretvori najprije u kravu, da bi je spasio od
ljubomorne Junone, ali je kasnije uvrsti meu boanstva kao boginju Izidu
- dramu je najprije napisao talijanski (posvetivi je 1652. Stjepanu Gradiu), a onda je 1653.
preveo na hrvatski
- u melodramskom stilu sa zbornim pjevanjem i pompoznim dekorativnim prizorima

48. MATIJA MAGDALENI (1625 - 1704), Turopolje

- turopoljski plemi
1. Zvonac (Graz, 1670)
- knjiga stihova, prijevod s maarskog
- sadrava niz pjesama o etiri posljednje stvari, o smrti i o rasipnom sinu
- te etiri posljednje stvari su: SMERT, SUD, PAKAL I BLAENSTVO
- ime dobila po prvom i najveem dijelu
- sastoji se od 3 dijela: Premiljanje zvrhu etirih poslednjih loveka
Pla smrtelnosti (pisac tog i prethodnog djela je Matija Nyki
Vrs)
Rasipnoga sina hitorija (pisac je Ivan Szentmrtoni Bod)
- 1. dio je lirsko-epskog karaktera, 2. je lirskog, a 3. posve narativnog karaktera
- prvi i trei napisani su 12-erakim katrenima, a drugi kombinacijom 7 i 8-erca
- Kukuljevi mu je dao naslov Zvonac iliti premiljanja svrhu etirih poslednjih loveka
- knjiga je posveena grofu Nikoli Erddyju
- mijea sva tri dijalekta, 12-erac (aleksandrinac), po 4 stiha u strofi s jednakom rimom
520

SADRAJ prema izboru u PSHK, knjiga 15/2 (by me):

PREDGOVOR
Posveta Nikoli Erdodyu od Monyokereka (to bi znailo moslovaki :d).
Povjesniar Andreas Scottus pie da je kod Rimljani bio zakon i obiaj povezan s jednim zvonom.
Ako bi netko uinio nevieno zlo ili nevieno junatvo zvonio bi taj zvonac. Ako je zlo, osudili bi
ga na smrt, zavezali ovjeka za kola i hahari bi ga vukli ulicama, a za kola bi bio zakaen zvonec
da se uje i da svi obrate panju. Poslije bi tog ovjeka stavili na galge. Ako je pak netko od rimskih
vitezova uinio kakvo vitetvo, npr. dobio bitku ili zauzee kakvog grada, zemlje bez prolivene krvi
svojih vojnika, senatori rimski bi mu uinili posebna kola, Currum triumphalem. On bi taj isti
zvonac zakaio za kola i vozila su ga gospoda po gradu, ali ne da se gizda, nego da ga podsjea
kako se stvari lako mogu okrenuti i da bi mu / je taj isti zvonac mogao zvoniti zbog sasvim
suprotnog razloga. Prispodobljujem ovu knjiicu tom zvonacu, da probudi zaspale ljude ovoga
svijeta. Nije dobro ovom ciganu svijetu vjerovati, nego treba razmiljati o 4 posljednje stvari:
SMRTI, SUDU, PAKLU i BLAENSTVU. On zovni da su svi uzdignuti blizu pogiblje, a ponizni u
sigurnosti. Gvoori da sve to sviejt potiva da e to na kraju na nita izai. U drugom dijelu od suda
zvonac zvoni da razmiljanje o posljednjem sudu zgauje ovjeku svjetovna blaga, da se time
spoznaju grijesi koji ovjeka na pokoru vuku. Osuene due opominje. U treem dijelu od pakla,
zvoni kako promiljanje paklenskih muka strai ovjeka od grijeha, udaljuje ga od tjelesnih naslada,
daje na nauk i primjer pokvarene due. U etvrtom dijelu, od blaenstva, zvoni da je nemogue
izrei, ispisati, msilima shvatiti radost koje je Bog svojim vjernicima pripremio na nebu. Daje nam
spominjanje spaene due. Priloio sam jop i PLA sMERTNOSTI i RASPINOGA SINA
HITORIJU.
Prosim zato vae gospodstvo (Nikolu Erdodya) da primi ovaj moj mali trud na dobro, ne zamjerite
mi to sam ovu knjiicu posvetio vama. Znam da sam vam duan i veim slubama ida ne samo vi
nego i drugi e mi prigovoriti na ove knjiice, da nisu pravo ni hrvatski ni slovinski napisane,
nego sclavonico-croatice. Bojim se da e mi i zamjeriti jer bi u svakom stihu trebalo biti 12
slogova, a negdje ih je ipak vie, drugdje ih je pak manje. Tako je moralo biti, negdje zbog smisla,
negdje radi kadencije. Budai da to nije smrtni grijeh, prosim oprost od vaeg gospodstva da mi na
ovom daru ne zamjeri. Iako je mal, velike je kreposti, iako je priprost, od velike je drutvene koristi
jer kransku duu upozarava na skradinje [4 posljednje stvari]. Zato sam i hsastavio da bi bolej
promilajli o te 4 stvari koje nam doalze na kraju ivotai da bi onda bolje ravnali na ivot i sretno
ga na kraju zavrili. Dao Vam Bog da sretno zavrite ivot i dugo ivite. Dano u mome dovru Vadini
1.1.1670. g. poslije Djeviinog poroaja.
PREMILJANJE ZVRHU ETIRIH POSLEDNJIH LOVEKA
Prvi del
Kako je ovaj svet jalan i da ga se ne treba drati, nego dobro je smrt, sud, pakal i blaenstvo
promiljati
Svijete okani me se, djetetu jo dok sisa majku kai mu udicu za usnicu.Govori da e blago
dati. Jo sam bio u pelenama kad me ciganija tvoja zavela i mnogo mi toga obeala. Samo da me
ulovi, daje lijepe rijei, al vidim ja ibu tvog lova, vidim tvoju varku. Ne ufaj se u svite, pompu,
glase plemenite, u zlato, ne vjeruj u te sanje, na blud te to vue. Brzo zgine radost svjetska,
ufanja gospodska, ureene komore, svaka radost, u tren oka se sve obrne, ka o to rue uvenu ljeti
od vruie, a ljiljan od zime gine. Tako od tih svjetovnih radosti, ljepote, srebra, zlata, ufanja
bogata, budu roobljeni od kunog tata. Bolje je vjerovati moru uzburkanu, vuku 6 puta ulovljenu,
oku bailika, zmijama orlovima itd, nego dikama i bogatstvima ovog svijeta, pogibeljnim
darovima ovog svijeta i ulizicama. ovjee, koji misli samo na diku zemaljsku, zar ne shvaa
da e te svijet prevariti. Misli da e dugo ivjeti? Vidio si mnoge umirati, nsiu svoju smrt mogli
odgoditi. Neki su umrli jo u majinoj utrobi. Ufa se u snagu? Pogledaj kamenje kako se
521

raspilje, hrastovo drvo gnjili, prevrne ga vjetar. I mramor se raspda, i gradovi se rue. Zna li
neto jae od dijamanta? A opet njega kozlova krv unitava. Koliko je jak slon, pa se opet boji
mia. U tren oka nesta e sqa svijeta, ne hvali se da si iz plemenite obitelji, da ima bogatstvo,
sve to nita ne vrijedi kad ode na posljednji sud, a to ti se moe dogoditi jo danas.
Da vse, kaj svet na veliko pretimava [potuje] na nitar pride
to se ufa, zmamljeni ovjee lanom sreom, u blago, u kraljevu palicu, u svilene haljine, kad
zapravo nisi tako jake sile. ta se uzdie, msii da niakda nee doi red na tvoj smrt. [] Gdje je
sada Atila, Salomon, vojska Aladara, busija Matijaa kralja, Aleksandar, vojska Nikole Zrinskog,
straa igmundova. Svi su povenuli kao poljsko cvijee. Ako ima pamet, shvati, da Boga treba
najvie sluiti. Nee te smrti osloboditi ni tvoj stari rod, kao ni tvoje bogatstvo, nauk, svo
zemaljsko dobro koje eli dobiti, nee te otkupiti jer e umrijeti. Samo dobra djela te spaavaju
od pakla. Kad jede, pije, hoda, sluaj zvonac, o skradnji (4 poslejdnje stvari) razmiljaj.
Jednom sigurno e i ti umrjeti, kad doe na sud, ako si ivio sveto, bit e spaen, ako ne,
zauvijek e biti u paklu.
Da nigdor nema pobolanje itka k skradnjij vure odlaiti
Stani smrti, zar ti nije dosta krvi? Jedino dijete ubije kralju, majkama ne ispunjava volju. Tko se
nebi straio kad vidi kako smrt hodi kosei sve od careva nadalje, dajui im tjela za hranu
zmijama i abama. Nevoljni svjetski sinovi, kako vas vjekovjeni oganj ne strai? to vrijedi na
sviejtu dugo ivjeti, imati lijepe sinvoe i keri, vidjeti praunuke, ako nee prei u spasenje.
Stalni smo toliko koliko je stalno sunce zimi, gost jednodnevni pogledaj se dobro kako si
svime okien. Moda ti veeras tati upadnu u kui i grlo ti prereu. Pogiba, ovjee, doi e
posljednji sat. Gdje e onda biti tvoje razmiljanje? Zato sada treba to potovati da bi onda mogao
imati ufanje. Nauiti se tome moe i iz ovog primjera: tko po ljeti ne sprema dovoljno, po zimi
posti. Sad dok si zdrav, uvaj tijelo iduu istom, lake ti je iz daljega pakao otkloniti. Bit e ti
lake kada te ulovi bolest. Dok nije dolo teko vrijeme, neka se tvoje ruke dobrih djela prime.
Trei del
Da promiljanje mesta paklenskoga i vekivenosti odtee loveka od svecke naslasti
Vi koji drite kralejvstva, osnivate gradove, prevrtljivih se rijei drite, s koliko pomnje gradite
palae. Ne mislite unaprijed, to vam dolazi. Koji spavate na labudovom perju, koji zemljom
rijetko koraate, nego se u kolima vozite, mislite na pakene progone i ono to je doekalo i druge
due. [dalje jo nabraja nevolje u paklu] Otvaraju se vrata pakla na posljednji dan, ali nema iz te
tame natrag, zatvorena su u tom smjeru, tamo su neiste due. Pijanci ele kapljicu popiti,
ubotvo spoznaju bogati, srditima e zmije srca ujedati. Jao bogataima koji su bili lijeni za
slubu boju. Jao kraljevima koji kmetovima nedaju slobodu, razum kvare zlatom, pravdu tjeraju.
Jao onima koji se nisu podloili bogu, nego s utvrdoglavi bili kao divlji konji. Jao onima koji
koraaju kao pauni, ucifrani, pofrabanim licem, sreenim kosama, zafrkani brkovima, izamma,
hvaljnim vojnicima. Jao onima koji su skinuli mantije i svoj red ostavili, uinie se tako vjenim
protivnicima boga. Tamo e u posebnim mukama biti, pomnoit e im muku sudac. Kamo si
odvedeno srce ovjeje, na zmajskom mljeku otkranjeno, u pustinji u peinama priravnano.
Napravi si najljepu i najmekaniju postelju i u njoj uivaj, hrani se bijelim kruhom, pij fino vino
iz Kandije, veseli se uz muziku i izabranim jelima. Ti bi odmah tome se privolio, jer jo nisi bio u
ognju paklenom. Vi koji kockate, greni nauk uite druge, neprimejerenim rijeima se alite,
napijate ljude. Kako se teamo meusobno pljuskaju, grizu, proklinju, tuku i sinovi, majke, oevi,
braa, keri. U ustima ti u, u nosu smrad, bolesti, boel te zubi, gorznica te dri, slezena,
guteraa, muiti e te sve u vjeke vjekova. Zato dok si jo pri dobroj pameti, radi da se sauva
vjenog ognja. Ako se ne povratimo iz grijeha, past emo u pakao, na premnoge muke pod
zemlju. Nestat emo kao dim u pri jakom vjetru, snijeg ljeti.
PLA SMRTELNOSTI
Govori o smrtnosti, kako nas svi zaboravljamo kad umremo, i braa i sinovi tid, prestanu nas
522

spoinjati, da nita ne znai bogatsvto, jer e nas crvi jesti, da su svi isti pred smrti i kraljevi i
prosjaci i mladi i stari, sve ona kosi. Da nas tjelo navodi na krive stvri u krive zanose. Da kad
nam smrt doe da trebamo biti spremni i to tako da smo ivjeli poten ivot, onda e nas nai
pravedno gospodstvo, srce isto e nam dati nebo.
RASIPNOGA SINA HITORIJA [izbor]
Sjeti se svojih Posljednjih [stvari]i nee sagrijeiti dovijeka. Sebe grenika preporuujem tebi,
ista Marijo.
Sveti Luka pie o nekom potenom i dinom ovjeku koji je imao 2 sina. Bio im je dobar otac
skrbio se i svaki se dan trudio zbog njih. Davao im je puno haljina. Mlai sin je poeo razmiljati
da mu je bolje otii u drugu zemlju, nego u oinskoj kui gnjiliti, razumniji sam od brata, srea
me nee ostavit. Idem rei ocu da vidim to e on rei. [] Prosim te oe da mi dopusti da idem
u svijet, da mi da dukate da idem na put. Tvoja je zadnja rije, ali mislim da mi pripada treina
svega. Otac se rastuio uvi sinove rijei, rasplakao se, obrisao suze i pitao ga to ga to tjera u
svijet, kad ga on poteno hrani itd. ali ako eli ii u svijet, onda nek ode, ali nek bude svjestan da
e u tim lutanjima esto biti gladanne odgovara svakome ii po svijetu, ali nisu svi ljudi isti.
[] ako eli, radije ostani doma, ivi gospodski, vladaj mojim bogatstvima, ali ja ne putam
svoju dijecu po svijetu. Sin odgovora hoe ili nee on to napraviti, ali on ide u svijet vidjet
dvorove, s tim tvojim rijeima mi se srce bori, dboro da te moj ma ne probije u trbuh.samom se
samo popotava, ne daje mi potenja.umjesto meda, jadom me hrani. Samo me za budalu
dri, misli da s kmetom, a ne sa mnom govori. Ja sad idem, daj mi novce i potrebite stvari, za
tebe e tvoj sin moliti vie nee. Otac: ovo je kraj mog ufanja u tvoju mladost? Mislio sam da u
s tobom biti u miru. Ostavlja me sad kad sam star, ne razmilja o meni, zato moje veselje
pretvara u alost? A kako sam te vjerno hranio i dobro oblaio, nemoj ostalvjati starca, sine.
[] nije znao otac to da radi kad je vidio sinovljevu pamet pomijeanu. Dozvao je komornika i
rekao da sinu da 10000 kuda, toliko tolara, 12000 groeva i 6000 dukata. Daj mu kupova i srebra
za osam stolova. Donio je to komornik, sin se otpravio i poao na put, otac je gledao kako
nezahvalni sin odlazi. [] iao je do Nemaca, kad bidoao u neku otariju jeo je samo finu hranu
i pio samo dobro vino. A kad bi naao dobru otariju ne bi iao i po mjesec dana dalje. Posvadio
se na putu s jednim slugom i prijetio mu da e ga sjekirom gladiti. 6000 talira i najboljeg konja
mu je sluga ukrao u noi. Kad su ga ujutro probudili i rekli mu za konja i talire koji su ukradeni
rekao im je da ta ga bude zbog zloestog konja, a i ta uma talira nee me unititi. Vie trebam
mirnog sna, nego me brinu ove male kode. Bolje da spavam pokojno, odite i vi spavati, ne
budite me d o 9 sati. Zaspa on dalje. I jo napol spavajui trai da mu donesu vino i ve ga jo ne
probuen pije, ve u 10 sati bio je pijan, onda se ustao i rekao slugi da naredi u kuhinji da obrok
ne bude priprost da e on to i dobro platiti. Sluga odgovara da e biti meso s renom, vino
pelinovo i druge stvari, a dobvest e i dosta mladei na ples. On se na to razveseli. Slugama je
darovao baruanste haljine, a i sluge nisu za to skrbile, tu i tamo bi zalili te haljine juhom. []
uivao je u svakoj ali, razdijelio novce ludacima, esto je davao radit komedije, mnoge je dukate
na njih potroio. Tako je svoj neisti ivot provodio, meu Njemcima dok se klatio dok se monje
nisu ispraznile i postale bez novaca, do tad se on nita nije brinuo za budunost. A to mu je i
nakodilo, jer jer je troio bez rauna, pa je puno novaca potroio. I onda je ejednom naao prazn
vreu, iao je simo-tamo izmeu praznih vrea. Posudio bi od nekoga, lai ga nitko ne vidi.
Vlasnik otarije velik mu je raun donio, ovaj nema od ega platiti i ovaj se grozi da ga nee
pustiti dok mu ne plati. Platio bi s konjima, ali sluge su ih pokrali, kola su mu rasprodali, pune
vree preko noi krali. Gospodar onda s njega sablju otpae, haljine, i lance je skinup s njega,
dobro da mu je koulju ostavio. Ali se jo nije oduio, toliko je potroio. Gospodar je sjekiru
zgrabio, skoro ga je nagla srca ubio. [] sjeo je kraj jedne kue i poeo prositi kruha, bacili su
mu ko psu komadi suhoga kojeg je pojeo. Legne kod jedne mlake i pije. Nije nauio kod oca
raditi nego samo sjekiru u rukama prebacivati, zbog toga sad i upoznaje glad. Od gladi su umrli
523

mnogi i stari i mladi. Ljudi kad su bili gladni, svakakvo su korjenej prebirali, u velikim
gradovima pse i make jeli. Al mladiu su malo od toga davali. Do treeg dana nije imao
komadi kruha. Onda ej iao kod nekog mua sluiti, nosio je izdaleka vodu. Grebala ga gruba
koulja koju je nosio. U kuhinji je neto malo bio pojeo, pa su ga zbog toga udarili 9 puta
lopatom. Onda je otiao kod svinja u staju. [] koliko sluga u kui moga oca su siti, danima
lee, a ja ginem u ovoj svinjskoj staji. Smrt da doe ovdje i pokosi me. Sad znam: zasluio sam
ovo. Potroio sam to mi je otac dao, zasluio sam ovakvo goenje. Kad bi me bar otac htio
natrag primiti, bar da me uzme meu svoje svinjare, dopustio da jedem ostatke s njihova stola,
bolje bi mi bilo nego da umerem ovdje meu svinjama. Kako mi je lijepo otac govorio, dobro
hranio i u svilu oblaio a sad su mi sve to svije izdrapale. Idem ja nazad u svoju domovinu, kod
svog oca u zemlju obilnu, kad doem do svog doma rei u mu: sagrijeio sam protiv tebe, svoga
oca. 9 mjeseci mu je trebalo da doe doma, po 3 dana ni ne bi jeo, pobirao je ipak s trnja i
glogovinu, elio si je mekinjama usta napuniti. Kad bi dolo proljee, od glada je opanke ispekao
na ognju. Dobio je uljeve hodajui bos, pretprio je mnoge nevolje i pot, poao bi domu,
sramotno mu lice. Plaui poen oevu kuu gledati i prag ljubiti, tiho otvori vrata, klekne i oca
pone moliti: protiv tebe sam sagrijeio, ne dii svoje oi na mene, vie se ne mogu zvati tvojim
sinom, izbrii me iz svojih knjiga, zbog grijeha, nebesa na me ne sjaje, oblaki se za mene
stvaraju, mislim da i snjegovi protiv mene ratuju. Sagrijeio sam protiv tebe, toliko se opotah
da me nitko ne eli poznavati. U svim svojim danima iao sam protiv tebe, oholost sam hranio u
sebi, nije bilo ni jednog dobra u meni.veselje su mi bile samo ludost i igra. Premnogo novaca
koje sam uzeo od tebe uzaludno sam potroio, meu zle ljude u krmu sam ih odnio, onome tko
mi je istio haljine dao sa m12 dukata, istio kuu 8. Rasipao sam groeve, dok bez novca kao
prosjak nisam ostao. Nikad prosjacima nita nisam davao, tko je prosio, znao sam ga ispljuskati.
Nego sam troio na guslare i na smrdljive poljupce na koje i po 100 dukata. [] tako je moio oca
kad je doao doma. Otac je zagrlio mladia, obrie mu suze s lica i ree mu: za mene si se
ponovno danas rodio, sine. Sve ti opratam. ivio sam u velikoj tuzi jer te nije bilo. Vidim nauio
si se pokornosti. Kad si bio daleko mislio sam na tebe, i po noi po danu bojao sam se za tebe.
Kad sam bio san oplakiva osam te. Bojao sam se za tebe zbog mnogih lopova, i zlih gospodara
gostionica. Ali znao sam da bog ne eli da pogine, razveselio je moje srce, vratio te doma u
moje naruje. Sluge, donesite najljepe haljine i obucite moga sina u njih, donesite prstene s
dijamantima. Polovite kopune i guske, ribe ,divlej zvjeri i 5 godina starog junca zakoljite, cijeli
moj dor pripremite za veselje. [] koliko god je u odlasku bilo alosti, toliko je u dolasku bilo
radosti. Dobri otac je veselo primao goste, krunu za mladia je traio donjeti. I puno je puta
starac mladia grlio, nejgovu pokornost primao, ljubio ga i rekao mu iz srca da mu je grijehe
oprostio. Sin pak je spustio glavu, hvalio oca i obea da e mu u svemu pokoran biti, da eli na
dalje poteno ivjeti. Puno je godia kasnije poteno i dalje ivio, i sve svoje dane je milo pokoren
vio, poput sluge je oca dvorio i svoj poten glas opet zadobio.

49. PETAR BOGAINOVI (oko 1625-1700)

1. Obkruenje Bea grada od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikoga vezijera (Bea grada
opkruenje od Kara-Mustafe) (Padova, 1685.)
djelo je tiskao jo jednom, POSTHUMNO, 1703. ili 1704. g. u Veneciji
ep opjevava veliki povijesni dogaaj 17.st.: drugu tursku opsadu Bea g. 1683.
najvanije povijesne linosti tog ina bili su austrijski vladar Leopold I., turski sultan
Mehmed IV., papa Inocencije XI. i veliki vezir Kara Mustafa koji je zapoeo novu
osvajaku politiku prema Srednjoj Europi
nakon obrane glavnog austrijskog grada, udruene kranske vojske poinju potiskivati
Turke iz istone Europe
524

glavna tema epa je opsada, posjedovanje i obrana Bea

sastojao se od samo jednog pjevanja (objavljen 1684. u Linzu)
Bogainovi je kasnije odluio opisati dogaaje koji su slijedili nakon obrane i pobjede
pod Beom, te je izdao proirenu verziju epa
dodao je jo dva pjevanja, te ga izdao 1685. g. u Padovi
obje verzije posveene su Dubrovaninu Petru Ricciardiju, koji se proslavio kao
zapovjednik hrv. vojnika koji su se hrabro borili pod Beom
ep je zanimljiv zbog izuzetno vanog suvremenog dogaaja koji opisuje, zbog
faktografskih podataka koji se u njemu iznose, zbog opisa svih vanih linosti, osobito
vojskovoa koji su taj rat vodili, te zbog niza podataka i injenica
zanimljiv je i zbog opisa raznih epizodnih likova, a osobito zbog podataka o hrv.
vojskovoama i vojnicima koji su sudjelovali u obrani, kao i podataka o samom Du u to
doba
iako sam pisac nije bio oevidac dogaaja koje opisuje, nego je o njima samo sluao od
sudionika, kako sam kae u predgovoru, on je s mnogo detalja i pojedinosti opisao tijek
dogaaja opsade Bea
uzori: Gunduli, talijanski pjesnik Vincenzio Da Filicaia koji je u cijelom ciklusu
opjevao opsadu Bea i najznamenitije branitelje grada

PRVO PJEVANJE
invokacija zazivaju se smrtnici da pogledaju kako svaka oholost mora biti kanjena
pripovjeda u apostrofi turskog sultana osuuje njegove namjere da usmjeri oruje na
krane koji stoje pod bojom zatitom
nakon iskaza o neprijatelju, pripovjeda ukratko izvjeuje o smotri turske vojske u
Stolnom Biogradu (Beograd), a dalje se pripovijeda kako austrijski car na vijest o prodoru
turske vojske prema Beu alje zapovijednike Budianija, Rabatu i Savoju da uvaju
mostove koje su trebali prijei Turci
no Budiani se pokazao izdajnikom te je propustio tursku vojsku da prijee Rabbu
carski general Caprara o tom dogaaju izvjeuje Leopolda, a u Beu se iri panika
Leopold kao vojnog komandanta Bea posatvlja Sterimberga, a sam s pratnjom odlazi u
Linz i odatle poziva kranske vladare da poalju pomo
pripovjeda nas dalje izvjeuje o materijalnoj pomoi koju je za obranu pruio papa
Inocencije XI.
njegovom zaslugom sklopljen je poljsko-austrijski savez, te u pomo dolazi i poljski kralj
Jan Sobieski sa svojim vojnicima
pripovjeda zatim prelazi na prianje o samoj opsadi Bea
Turci odmah u poetku navaljuju svom silom, graani su u strahu, a branitelji nemoni
uhvaeni su i izdajnici protiv cara
Turci svaki dan i do osam puta pokuavaju prodor u grad
no, na vezirovo pismo da mu preda grad, Sterimberg odgovara da e za obranu Bea dati i
svoj ivot
slijedi epizoda u kojoj se opisuje noni pohod nekih specijalnih vojnih jedinica na turske
atore, pri emu su pobili 15000 smetenih i snenih Turaka
vezir moli Sterimberga da pokopa svoje mrtve, to on doputa, ali je na oprezu jer ne
vjeruje Turcima. I uistinu, za vrijeme pokopa mrtvih, navale Turci na grad i zauzmu jedinu
kulu ulaz u grad
no, uto je pred grad stigla kranska vojska i napala Turke izvana, predvoena poljskim
kraljem Janom Sobieskim
525

u daljnjem pripovijedanju Bogainovi ne zaboravlja ni Hrvate koji se bore pod Beom:

apostrofira Frana Gundulia i Petra Ricciardija
dalje se pripovijeda o odluujuoj bitki koja je trajala osam sati, a i dogaaje poslije bitke
Bogainoviev pripovjeda prati vjerno, gotov kroniarski, po emu odstupa od
gundulievo-tassovske poetike viteko-romantinog epa i oblikuje kroniarski povijesni ep
nakon opisa glavne bitke pripovjeda prelazi u emfatian ton i opisuje slavodobitan ulazak
poljskog kralja u pratnji sina i poljskih vojnika u Be, gdje su u Crkvi gospe od Loreta
odali zahvalnost Bogu za spas i obranu grada
nakon toga poljski kralj polazi u potjeru za Turcima i oduzima veziru turski stijeg
slijedi epizoda o oslobaanju robinjica, sve samih kranskih djevojica
nakon kratka izvjea o povratku Leopolda u Be pripovjeda apostrofira vezira i ruga mu
se to je sramotno izgubio stijeg u bitci
dalje pripovjeda apostrofira Tekelija optuujui ga za izdaju i odmetnitvo
pripovijedanje se nastavlja izvjeem o slanju turske zastave papi Inocenciju i o velikoj
proslavi koja je prireena u Rimu, ponajvie u ast Janu Sobieskom
nakon panegirika Sobieskom, slijedi kratka rekapitulacija zbivanja koja se sada tumae
izrazito kranskoteoloki i kransko-etiki: pobjeda krana pod Beom tumai se kao
udo i volja Boja, ali i kao kazna oholosti vezirovoj
apostrofom svih krana da se vesele zavrava prvo pjevanje
DRUGO PJEVANJE
pripovijedanje zapoinje evokacijom obrane Bea i hrabrih vojskovoa koji su ga branili,
osobito se pak hvale Hrvati Dubrovani koji su proslavili svoj grad
pripovijedanje se nastavlja izvjeem o papi koji je podrao kranske sile i ujedinio ih ih u
obrani protiv Zmaja, tj. Turaka
slijedi epizoda o podsjedanju i zauzeu Ostrogona
nakon slavljenja hrv. vojnika koji tjeraju Turke iz Ugarske, prianje se premjeta na
dogaaje koji su se istodobno zbivali u junoj Dalmaciji: tu Mleani potpomognuti
domaom vojskom tjeraju Turke iz Novog i Kotora
radnja se ponovo premjeta na dogaaje oko Kara Mustafe: sultan kao odgovor na Kara
Mustafino pismo o ratnim gubicima odlui da ga pogubi, te alje omu za guenje
slijedi opira epizoda o vezirovoj smrti
nakon opisa vezirove smrti slijedi pripovjedaeva apostrofa Kara Mustafe u kojoj ga pita
gdje je sada njegova oholost, njegova slava
TREE PJEVANJE
zapoinje pozivom kranskim junacima da tjeraju Turke iz Europe: istodobno se
pripovijeda i o rasporedu kranskih snaga na ratitu
slijedi kratak izvjetaj o zauzeu Viegrada
na glas o padu Viegrada budimski vezir priprema vojsku da se opre kranskoj vojsci, pa
slijedi opis bitke negdje na Dunavu, koja zavrava paninim bijegom Turaka
nakon niza pobjeda carska vojska je stigla pred Budim iz kojegaTurci panino bjee
slijedi jo jedan vrlo detaljan opis bitke, i to u obliku pisma-izvjea koje Leopoldu pie
duka od Lorene
zatim se iznose epizode o ratovanju na jugu: Mleani idu prema Santa Mauri i zauzimaju ju
epsko pripovijedanje najveim dijelom ograniava na materijalne podatke i vjerno faktografsko
izvjeivanje
vjernost povijesnim injenicama i istinitost u detalju uz jasan ideoloki stav: deklarativno
izraavanje kranskog svjetonazora, kao i rodoljubne tendencije: slavljenje rodnog grada i
Hrvatske, glavne su osobine ovog djela
526

Bogainovi je svoje djelo zamislio kao otvorenu kroniku, koja se moe pisati u nastavcima
to znai da nikakve apriorne fabularne osnove za svoje djelo pjesnik nije imao, da mu namjera
nije bila da ostvari epsko djelo s jedinstvenom priom i jasno profiliranim glavnim i sporednim
likovima, vrste kompozicije
u doba kada Bogainovi pie svoj ep antiturska tematika ve je najmanje dva stoljea
dominantna tema HK
u 16.st. postala je dominantnom temom raznih proznih i stihovanih anrova pisanih
latinskim jezikom (Ludovik Crijevi: Comentaria de rebus, quae temporibus eius ..gestae
sunt)
u 16.st. antiturska tematika postala je dominantnom temom i stihovane epike pisane hrv.
jezikom
u 17.st. ratovi s Turcima centralna su tema najznamenitijih epskih djela HK
drugu opsadu Bea opjevalo je nekoliko hrv. pjesnika
najzanimljivija osoba i najvei junak u obrani Bea za hrv. je epike bio poljski kralj Jan
Sobieski koji se sa svojim vojnicima hrabro borio pod Beom te ga hrv. pjesnici smatraju
najzasluenijim za obranu austrijske prijestolnice

50. ANA KATARINA FRANKOPAN ZRINSKI (1625?-1673), Bosiljevo

prva ena u Banskoj Hrvatskoj koja se bavila prevoenjem i stvaralakom djelatnou
Putni tovaru - Ve, 1661
- prepjev njemakog molitvenika, poznat i kao Suputnik

51. SARO BUNI (1632 - 1721), Dubrovnik

- sin Ivana Bunia i stariji brat Nikolice
- lan Akademije ispraznih
- pjevao, a jo ee prevodio ili parafrazirao samo nabone pjesme
1. Sv. Roza Limska
2. ikanje B.D. Marije svomu sinku Jezusu

52. IKO GUNDULI (1634 - 1682), Dubrovnik

- sin Ivanov
1. Sunanica
drama u stihovima (8-ercima)
prikazana 1662.
na dvoru eke kraljice pojavljuje se vojvoda Janko, sin ugarskoga kralja
zaljubljen je u kraljiinu ker Sunanicu, ali se mora kriti jer je nesreom ubio jednog
kraljiinog sina u vitekoj igri
kako je spasio drugog sina iz ruku gusara koji su ga kao dijete odveli, sve ispadne dobro i Janko
527

se vjena sa Sunanicom
prolog (No iz oblaka) je prijevod Marionva prologa La notte, napisanog za jednu
Bonarellijevu dramu
Sunanica, Janko

3. VICE PUCI SOLTANOVI (prva desetljea 17. st.-1666.), Dubrovnik

1. Sofronija i Olindo
- dramatizacija poznate epizode iz 2. pjevanja Tassova Osloboenog Jeruzalema
2. Ljubica (1656 ili oko 1666?)
- to je samo neto prekrojena Palmotieva Captislava
3. Ad amicam suam Pantasileam fidem non servantem
- elegija

53. NIKOLICA BUNI (u. 1678), Dubrovnik

- sin Ivana Bunia i mlai brat Sara
- dua akcije oko uspostavljanja reda i obnove grada nakon potresa
- protiv turskog presizanja u doba velikog vezira Kara-Mustafe - baen kao du. poklisar u tamnicu u
Silistriji zbog nepoputanja turskim zahtjevima u pitanju nekih odteta, gdje je i umro, neprestano
hrabrei du. vladu da ne popusti Turcima, bez obzira na sudbinu njegovu i njegova prijatelja Marina
Guetia
- u prvom redu bio pjesnik religioznog nadahnua
1. Grad Dubrovnik vlastelom u trenji (Ancona, 1667)
- prigodna pjesma
2. Fenie (napisana 1668)
- prigodna pjesma
3. Glavosjeenje Ivana Krstitelja
- religiozni spjev u 3 nevelika pjevanja

54. BARO BETTERA (1645 - 1712), Dubrovnik

- djed Ruera Bokovia
- lan Ispraznih
- u zbirci njegovih sauvanih pjesama ima najvie prijevoda tal. pjesnika 17.st.
- izgubljene mladenake pjesme
1. Vrhu velike trenje (1667)
- pjesma
2. Oronta iz ipra
- prijevod Pretijevog Oronta di Cipro
528

- kratak spjev o junakoj djevojci, koja je na putu u tursko ropstvo sa osvojenog Cipra
rtvujui sama sebe digla u zrak turski brod
3. U pohvalu jezika slovinskoga (1702)
- pjesma napisana za akademiju Ispraznih
4. uenja bogoljubna vrhu sedam pjesni od pokore Davidove, s vee druzieh tomaenja i
razmiljanja duhovnieh (Mleci, 1702)
- prepjev
- sadri i konvencionalne posvetne pjesme trinaestorice Ispraznih
5. Razmiljanja sv. Augustina
- prijevod s talijanskog; ostao u rukopisu
- najbolji u relig. pjesnitvu
6. Bogoljubne ljubenivosti jedne due prema Bogu

55. PETAR KANAVELI (1637 - 1719), Korula

-

Kanavelovi, Pietro Canavelli, Pietro de Canavellis ovo zadnje 2 su talijanske inaice

pjesnik, dramski i epski pisac
plemi
kolovan na Koruli i moda u Padovi (pravo)
sudske dunosti, lan Velikog vijea,
uitelj, odvjetnik, trgovac
Od 1663. kancelar korulanskoga biskupa F. Manole, kojega je pratio na putu u Rim 166364.
te mu pomagao u sporovima s otonim stanovnitvom i kanonicima.
U Koruli je 1664. izabran za defensora, potom je u Zadru kancelar mletakih generalnih
providura za Dalmaciju, C. Cornara 166567. i A. Priulija 166768.
Nakon povratka u Korulu obavljao je sudske dunosti, bio slubenik u skladitu ita,
odvjetnik, lan Maloga vijea te izaslanik korulanske komune u Veneciji 1673.
Takoer se bavio trgovinom, nadgledao obiteljske posjede na Koruli, kraj Splita i Trogira, bio
vlasnik brodogradilita u rodnom gradu. Odravao je veze s dubrovakim vlastima, napose s
trstenikim kapetanima (Orebi), koje je posjeivao i slao im informacije o kretanju
venecijanske flote. Slao je i izvjea mletakim vlastima o Dubrovakoj Republici. Aktivno je
sudjelovao u dubrovakom knjievnom i kazalinom ivotu.
Nakon vjerojatno posljednjega boravka u Dubrovniku 1708. povukao se u Korulu.
1665. je postao lan Velikoga vijea.
bio je ugledan lan Akademije Ispraznih
Tijekom boravka u Zadru Kanaveli je, ini se, u Splitu 1667. sudjelovao u talijanskoj komediji
La moglie di quattro mariti mletakoga libretista Giacinta Andreje Cicogninija.
U vrijeme te predstave (1667) bio je u mletakog tajnoj slubi, ali je izvjea koja je slao i
mlecima, slao je i dubrovanima, dakle bio je dvostruki pijun.
Doselio se u Dubrovnik 1680. i oenio se za udovicu Paulu Stay, sestru du.slikara Benka Staya,
kasnije joj posvetio ciklus od 10tak pjesama
U PSHK pie da se oenio drugi put 1706., takoer u Dubrovniku
Kao providurski izaslanik mnogo je putovao Dalmacijom i u Dubrovnik, te je stekao veze s
mnogim vodeim dubrovakim knjievnicima i intelektualcima (Nikola Buni, Baro Bettera,
529

iko Gunduli, uro Matijaevi) i postao lan Akademije ispraznijeh.

U starije dane se vratio na Korulu, pa mu je Bernardin Ricciardi, lan Akademije, ispjevao
oprotajnu pjesmu.
lirika, epika, drama
poezija: prigodna, ljubavna, svadbenu i pohvalnice (zainke i zainke pirne), aljivosatirina, nabona i narativno-epska; raznovrsne duine i versifikacije
pisao je na hrv i tal jeziku
jedan od prvih u hr. knj. kojima je isplaen hononrar za knj. rad (pjesme na lat. u ast
dolaska generalnog providura A. Cornara u Korulu, 1660, dobio je 12 lira)
pjesnikom poslu predavao se u vrijeme karnevala, glavni posao bio mu je ipak odvjetniki,
bolji je u drami i epici nego u poeziji
Novak ga naziva vrstom junohrvatskog P. Rittera Vitezovia, s razlikom da nije bio historiar,
nego mu je itanje bilo pjesniko.
Bio je istodobno mletaki podanik, dubrovaki domoljub, ali i simpatizer austrijske krune,
potivalac njene nove uloge na istoku.
Poput Gundulia ponavlja da nitor nije vjekovito, ali pri tome ne sumnja u vlastite snage, en
zanosi se dalekim spasiteljima
Uglavnom nije ba tiskao svoja djela za ivota, a kad je odluio tiskati ep, omela ga je smrt.

1. pjesme:
a) prigodnice
- reagirao na neke znaajne javne i pov. dogaaje
Grad Dubrovnik vlastelom u trenji (Ancona, 1667)
- dulja je pjesma nastala povodom razaranja Dubrovnika u potresu 1667.
godine.
- Tiskana je u Anconi 1667. s istoimenim pjesmama N. Bunia i B. Bettere. To
mu je prvi objavljeni tekst.
- U 1. dijelu poeme spominje Tebu, Troju i Rim koji su bili slavni, puni
slavnih ljudi, ji potomci sada na ruevinama tih gradova uvaju stoku. U
2.dijelu poeme daje apostrof svima koji mogu pomoi Dubrovniku da
izbjegne sudbinu Troje. Izdvaja ika Gundulia, Ivanova sina koji treba biti
feniks dubrovakog duha i koji e obnoviti knjievnost sruenog grada.
Meutim, u stvarnosti je iko napustio knjievnost nakon potresa, pa je u
stvari Kanaveli obavio ono to se nadao da e iko napraviti u post
potresnom razdoblju.
Doi, o ljubi ma ljubljena (1671)
- u podnaslovu: Ban Petar Zrinski knez, doveden, gdje mu se imae glava odsjei
po zapoviedi Leopolda Prvoga, esara rimskoga, moe biti da ovako govorae
- pjesma o Petru Zrinskom na stratitu, upravo banov monolog prije smrti,
monoloka pjesma pisana u 1.licu
- U osmerakim katrenima, kroz fikcionalni monolog na stratitu implicitno
odobrava pogubljenje Zrinskoga.
pjesma povodom imenovanja peratanskog pjesnika A. Zmajevia za barskog
nadbiskupa
Dubrovnik osloboen od haraa na blagdan sv. Vlasi
- pozdravlja misiju du. poklisara u Carigradu 1695., kada je rijeeno pitanje
danka Porti
530

- pravi je politiki traktat o dubrovakoj slobodi, pokuaj nabrajanja uzroka koji

je osiguravaju, ali i isticanje elemenata njezine labilnosti
Trstenko pastijer u veselju (iz 1703, 1972. prir. Z. Bojovi)
- odua pjesma u kojoj se isprepliu barokna i arkadijska poetika
- inspirirana obnovom Du nakon potresa
- s refleksivnim obiljejima i pogledom na europsku politiku situaciju
- jedna od najznaajnijih u K. opusu
- nadahnuta obranom Dubrovnika u delikatnim povijesnim situacijama. S uvidom
i u aktualna europska zbivanja (Rat za panjolsku batinu), pjesma istie
besmislenost sukoba i ratova, a u njoj K. refleksivno i kieno ispreplee
barokne i arkadijske elemente. Saima stanje politikih odnosa u tadanjoj
Europi, postavljajui u sredite sve vidljivije sukobe dojueranjih saveznika

Tri prigodnice/poslanice, nastale prigodom osloboenja Bea od turske opsade 1683. O

tom dogaaju pjevali su i P. Bogainovi i A. Kai Mioi u Razgovoru ugodnom,a
Kanaveli je cijeli taj dogaaj htio opjevati i zasebno, kao samostalnu temu, u epskoj formi, ali
od njegova djela Kara Mustafa vezijer Azem sauvalo se samo nekoliko uvodnih stihova. Sve
tri su posveeni obranitelju, poljskom kralju Janu Sobjeskom. Dvije su panegirike
pjesme na hr., trea je oda na tal.
Pjesan slavnomu kralju poljakomu Ivanu Sobieski Turaka predobitniku i Bea
obranitelju
- najdua
- poslao ju je 1683. kralju s proznom posvetom Sacrae Majestatis na latinskom .
Ta prva pohvalnica je jedan od rijetkih dubrovakih knjievnih sastavaka
namijenih izravno inozemstvu i jedan od rijetkih na koje su prinevi odgovorili:
Ivan III. Sobieski se 1687. pismom zahvalio Kanaveliu na toj pjesmi.
- na emfatian se nain slavi Jan Sobieski: pozivaju se stari turski vojnici koji su
ve davno umrli da gledaju kako vezir Kara Mustafa priprema pohod na Be
- zatim se u naraciju uvodi glas sadanjih vojnika obraajui se onima ve davno
mrtvima te govori da je njima lako bilo ratovati s kranima jer meu prijanjim
kranskim junacima nije bilo tako hrabrog junaka kao to je Jan Sobieski
- nakon toga slijedi panegirik poljskom kralju
Pjesan II u pohvale istoga kralja Ivana Sobjeski
- krai panegirik,
- nastao je kasnije, opet velia hrabrost, junatvo i mudrost poljskog vladara te
prorie da e tursku mo unititi ruka od kraljevstva slovinskoga
S'invita L'Illustrissimo Signor Benedetto Staij pitore eruditissimo in Ragusa a
dipingere in un quadro la liberazione di Vienna
- na talijanskom
- ovaj put opsada Bea je opjevana u marinistikoj maniri,
- povodom osloboenja Bea od turske opsade 1683. U njoj potie dubrovakog
slikara Benka Staya da naslika taj dogaaj
b) ljubavno pjesnitvo
- veinom plod mlaih dana ali nije samo u mladosti, jer ima i jedna serenada
nepoznatoj gospoi iz 1693. (ta dje imao ? godina)
- pastoralni ugoaji i utjecaji tal. seentistikih pjesnika (Marino, Preti, Testi)
Boj od celova
531

ljubavna pjesma u 8-ercima

odraz je senzualnih pjesama o poljupcima GB Marina
SADRAJ (by me) Lijepa moja, ljubimo se, zdruimo usne, uivajmo
ljubei se, sve jae zagrljeni. Koliko ima ova strana trava, lia, scijea, toliko
poljubaca nek ukrasi naa lica. Uinimo boj od cjelova, a tko ne bude znao
cjelivati izabranim cjelovima, neka ostane necjelivan i druge cjeliva. Dobio
sam, bez cjelova zato ostani, dobila si, ne brani se cjelovima. Ne znamo je li
slae celov dati ili ga primiti. Neu te prestati cjelivati, nemoj ni ti mene,
neka nas ljubav jo jaim strijelama vee, kad tako medene cjelove znamo
dati. Cjelovi nas mogu oivjeti, ako nas ona u pepeo spri svojim ognjem.
Zato umnoimo poljupce izabrane, cjelovima se obranimo od ljubavne
smrtne rane.
Zelenko
Ljubav sjedinjena
- te tri pjesme pozivaju na sklad u ljubavi, zainjene igrom rijeima
Ljubav prominjena u omrazu
- ljubavnik u lijepoj prirodi ozdravljuje od nesretne ljubavi
- prepjev jedne pjesme Girolama Pretija
Svojoj vjerenici gospoji Pauli Stay
- ciklus od 10 pjesama posveen prvoj eni, napisan 1680.
Zaman se povrati premaljetje
Eto rano primaljetje
- U 8ercima
- SADRAJ (by me) proljee otvara svud cvijee: ruu, ruicu, jasmin,
ljubice, da bi okrunilo mlade vile i svijet mirisom ispunilo. Na slavujevu
pjesmu izlazi danica, pred zoru ples izvodi, vesela i gizdava. Vjetric lagani
nas hladi, svi uivaju u ljubavi, mir je i pokoj. Zato provodimo cvijet nae
mladosti u radosti: od jeseni vrijeme plodno da nam bude ugodno voe.

c) krae pjesme sa aljivim konotacijama i dosjetkama

Pjesan jednoj gospoi, koja ree ne umjet cjelivat
Jednoj mladici, kojom je bio obraz oteko
d) pjesme s arkadijskom intonacijom
- zrelija senzualnost, s veim ugledanjem na dubrovake pjesnike, pisao u kasnijim
godinama
Stojka pokojna
- najzanimljivija; iz 1708.,
- slobodan prepjev fragmenta iz Guarinijevog djela Pastor fido
- 4erci, rima aaabbbccc itd.
- u njoj se osjea dah nove arkadijske struje koja je u Dubrovniku od
posljednjih godina 17.st. uzimala maha
- pjesma o pastirici s vjetim tercinama s rimama, bez kliea prethodnog
idilinog pjesnitva, vedro pjevanje o veseloj pastirici bijele puti, iz pastiriine
nutrine, svjetlost, lakoa, harmonija prelaze na krajolik i stapa se s njime u
svoju ljepotu
- SADRAJ (by me) Stojna je sjela na travu kraj jezera gdje je juer dovela
ovce. Tu pastirice kolo izvode s vilama iz vode i pjevaju pjesme ljubavne,
532

uivaju u slatkom raju. Ona mlada je skolonila stada pod grane da ih obrani od
sunca i krene svoj mir i pokoj hvaliti ovako: velika je srea moga bia,
prelazi sva blaga svjeta, jer u njima nema mira i pokoja, a u mom ubogom
biu radost i mir prebivaju. U ovoj vodi ruke umivam, pijem, zrcalo imam. Na
ovom plodnom zelenom stablu, meni raste hrana danas neba. Moja odjea nije
ni srebrna, ni zlatna ni svilena, jer ta krije zmijsku ud. Moja je priprosta, ali
bijela i slika je moje iste due. U ovoj sjeni je cijeli moj svijet, u ovoj
Dubravi mir prebiva. Moje njive ne udara tua i ne hara, niti moje dvore
munje i potresi gone, jer ja to nemam. Imam ove ovice, moje drugarice, site
trave, moja su slava i zabava. Rosa mi krasi kosu jutrom poput bisera, u
proljee cvijee za mene cvjeta, njime resim zlatne pramenove. Slavuj mi
ljubavne pjesme pjeva. Ljeti mi pele daju slast. Jesen mi daje jabuke, a zima
mi ne naudi, jerna vrijeme me zagrije plamen oblinjih stabala. Ne elei
dalje brojiti sreu koju ima u kojoj provodi estita ljeta, za svoju zabavu
nasloni glavu na vrh trave, na scjetie, slua slavuje, na iji se glas umiri, sa
stadom kraj sebe, nemajui straha od vuka.
Doi, o ljubi ma ljubljena (1671)
- u podnaslovu: Ban Petar Zrinski knez, doveden, gdje mu se imae glava
odsjei po zapoviedi Leopolda Prvoga, esara rimskoga, moe biti da ovako
govorae
- pjesma o Petru Zrinskom na stratitu, upravo banov monolog prije smrti,
monoloka pjesma pisana u 1.licu
- U osmerakim katrenima, kroz fikcionalni monolog na stratitu implicitno
odobrava pogubljenje Zrinskoga.
- pjesma s motivom iz zrinsko-frankopanske tragedije (1671.), vrijedna jer
svjedoi i o velikom odjeku pogiblje Zrinskog i Frankopana
- zanimljiva jer ona kao i druge pjesme nastale uz isto prigodu glavnu krivnju
zbog katastrofe pripisuju slabostima ene, Petrove ambiciozne supruge.
Naime, prema uvjerenjima suvremenika Zrinski je uz urotu pristao na nagovor
svoje ene.
- SADRAJ (by me) dOi moja ljubi ljubljena vidjeti tvoga dragoga na vrhu
kraljevskog prijestolja. Ali ne, vajmeh! [:)] bjei, jer znam istinu da mi je
udesno mjesto sree gdje ekam svoju smrt. Onu vjeru koju sam imao u
prsima, ti si rastresla, smrvila, iskorijenila. Care, uj moje rijei: tko slua
ohole ene, pravedno je da kao i tamna ena izgine, da se moja smrt ne dijeli,
tko je s mnogim prjevarama ivio, neka vie ne ivi. Zbogom prijatelji, eno,
sinovi, drugovi!

e) Zainke i Zainke pirne

- pisane kao prigodnice za svadbe prijatelja i uz razne sveanosti, s ponekom duhovitosti,
no s malo izvornosti
- Zainka od kola
- 8erci
- Pjevana na veeri koju su uinili vlasteli u Dubrovniku 29.1.1696.
- SADRAJ (by me): u kolo se drugovi uhvatimo da nau fetu proslavimo, kad nas je
srea sjedinila, u ljubavi uivamo mi mir pravi, u naoj radosti oja je puna svake
estitosti koju nam je dao Bog, umnoila nam se od nje sloboda koja e svasti dok je
sunca na svijetu, zato sjeidnjeni uivajmo utvreni mirom 100 godina sretna i estita
moja drubo
533

zainke pirne ispjevane uglavnom u poast dubrovakim prijateljima: Orsat Sorkoevi,

Frano Tudizi, sugraanin Rafael Arneri Tim se pjesmama potvrdio ponajprije kao vjet
improvizator.
Pjesan pirna
Napisana u povodu svadbe Rafaela Arneria u Kotoru. Arneri je tu pjesmu pjevao na piru
svojoj vjerenici, Frani Bizanti
SADRAJ: govori kako je lijepa i estita, kreposna, najdrai mu dar s neba i neka mu
ivo 100 godina plodna, sretna i estita njegova nevjesta lijepa i mila

f) atirino-aljive pjesme
- rijetko
- pripisivale su mu se mnoge satirine pjesme, npr. Mandua kupuje u ribara gruje ili Pla
Marka Koine u izgubljenju svoga tovara u Zavalaticu, no ta autorstva nisu potvrena.
L'inimitabile poema di cacarella (podrugljiva poema o proljevu)
g) nabona poezija
- pisana s odreenom religiozno-pounom namjerom; brojna je
- veinom prepjevi ili parafraze psalama, biblijskih ulomaka, crkvenih pisaca i ostalih
pobonih sastavaka, s neznatnom originalnosti

Nije pokoja neg na nebu (1986)

- prijevod jedne Testijeve pjesme

Nemonik na asu od smrti

ivot Tobije (u brojnim rukopisima)

- Tobijina knjiga iz Starog zavjeta redak po redak prenesena u osmerake
strofe
- stihovana parafraza biblijske prie o pravedniku Tobiji, ivot Tobije, u 14
dijelova

1689. je u Anconi tiskao zbirku Korunica na as od imena prislavne od neba i svieta esarice
djevice Marije, prepjev pobonoga zbornika blaenog Jordana s kraja 13. stoljea
2. ep:
Sveti Ivan biskup trogirski i kralj Koloman (nastao izmeu 1705. i 1718., a tiskan tek 1858. u
Osijeku)
- povijesni ep u 24 pjevanja
- najintenzivnije na njemu radio 1711, a 1718 kad je zakljuen mir izmeu Austrije i Turske,
opremio ga je novom posvetom, nadajui se skoru objavljivanju. Ali Kanaveli je umro ve
sljedee godine, tako da je ovaj veliki ep ostao suvremenoj publici nepoznat, ba kao i
Osman ekao preko 200 godina na objavljivanje.
- posveen prvo Josipu I. nasljedniku Leopolda Habsburga, potom Karlu V.
- pisan je u 8-ercima s rimom abab
- djelo je puno stereotipnih likova i situacija tadanjih epopeja, puno povijesnih, religioznih,
romantinih komponenti, s osobinama raznih sekundarnih anrova, npr. romaneskna graa
u nastavcima
- proet duhovnou i domoljubljem
534

- radnja se dogaa u 12.st., nadahnue mu je bila stara legenda o sv. Ivanu Ursiniju,
trogirskom biskupu u doba Kolomana. Ivan Ursini je dalmatinski svetac kojeg je 1860.
Deset tisua ljudi dolo proslaviti u Trogir.
- ivot sveev u spjevu je isprepleten s Kolomanovom vojnom na Zadar, u kojoj sudjeluje i
svetac, najprije branei grad natprirodnim nainom, a kasnije umiruji oholu ud kraljevu i
pomirujui osvajaa s primorskim gradovima koji dobrovoljno primaju njegovu vlast
- u povijesni dio spjeva upletene su viteke epizode koje djelu daju znaaj seentistike
epopeje, s kojom je i Kanaveli uao u red brojnih epigona Osloboenog Jeruzalema
- Djelo povezuje realnu povijest o Kolomanu s kranskom legendom o trogirskome biskupu
svetom Ivanu Orsiniju (zapisanoj 1203. godine). Ep je nastao u baroknoj tradiciji 17.
stoljea, kao sklop seentistike tradicije, kronikalnoga pripovijedanja, uzviene retorike i
romantinih epizoda.
- opirnom spjevu o trogirskom biskupu Ivanu Orsiniju, kojega je prenoenju moi u
trogirsku katedralu 1681. sam pribivao. Ep je proirio i na Kolomanovo osvajanje
dalmatinskih gradova.
- Ep ne uzvisuje poljske kraljeve, ne pjeva o balkanskim romantinim kraljeviima, niti mu
je stalo do tueg orjentalizma. Kanaveliev ep se svojom toponimikom i antroponimikom
upuuje zapadu.
- Prostor odvijanje radnje je u paralelogramu izmeu Budima, Bea, Venecije i Trogira.
- Koloman, vladar i tiranin, silni i oholi, koji je da ooslijepiti vlastitog brata, ne rad idrugo
doli ograniava slovodu pjesnikovim sunarodnjacima. Koloman eli pregaziti Dalmaciju,
porobiti itav svijet. Prednost mu je to da ej kranin, to ga razlikuje od Osmana, jer je
tiranin, ali njegova propast nije predmet tog povijesnog i religioznog epa.
- To je ep o pomirejnu svih krana, o potrebi aktualnog pomirenja zapadnih saveznika.
- Sveti Ivan tak oen dolazi u pomo Zadru i Zadranima da pobijedi osvajaa u boju, nego da
ga pomiri s narodom kojeg je do sada zlostavljao.
Kanaveli je svoju Dalamciju u epu sagledao iz pozicije kolomanove Panonije, shvativi da
je prizor koji koloman vidi u srednjem vijeku posve sukladan onoj dalmaciji u kojoj je
ivio.
- Novak: pisac nije suvremenicima tek ispriao priu iz davnina, nego je ukazao na
usporednost dvaju vremena, na sukladnost epohe u kojoj su ivjeli sveti Ivan i kralj
koloman i epohe u kojoj je ivio pisac i njegovi itatelji.
- ep je slojevito djelo, iako zamrena narativna kompozicija ima stanovitih strukturalnih
nedostataka. Nastao pod utjecajem T. Tassa (K. je navodno prepjevao prva dva pjevanja
Osloboenoga Jeruzalema), I. Gundulia i J. Palmotia, odlikuje se karakteristinom
motivikom barokne epike (lutanja, bjegovi, romantini ekskursi), u svojoj mnogostrukosti
oituje mnogo zanimljive simbolike (Z. Kravar), a i politikih aluzija (usporednost
vremena radnje epa i vremena njegova nastanka). Posveen je habsburkim monarsima
Josipu I. i Karlu VI, u kojima je K. vidio obnovitelje slave austrijske kue (drugomu je
predviao da e stolovati sred bijeloga Carigrada).
- Neki prouavatelji ta stajalita dre alegorijom o sjedinjenju Dalmacije i Hrvatske (J. Bajza,
M. ufflay), a Novak mu daje prilino znaenje u novoj viziji politikoga poretka
jugoistone Europe nalazei u epu slutnju novoga politikoga koda (usmjerenost prema
Zapadu, ideje pomirbe svih krana i potreba za zapadnim saveznitvom) te ga usporeuje s
opusom P. Vitezovia Rittera.
- Novak: izravno i alegorijski, pjesnik iskazuje stajalita iz kojih je jasno da je upravo on
meu junohrvatskim vrnjacima najbolje naslutio novi drutveni, a time i kulturni
poredak na jugoistoku Europe
- Kanaveliev ep se bavi promjenom, ali ne i nestalnou individualnoih kreljavskih
535

sudbina (kao I.Gunduli), nego je usredotoen na slutnju novog politikog koda, na

predosjeaj novih utjecaja, a moda ak i gospodara.
- SADRAJ ulomaka u PSHK knjiga 10 (by me)
- XII pjevanje (odlomak) kako eli da ivim bez due? Pustite me tuna umrijeti, mrsko
mi je ivjeti. Ne elim ivjeti kad nema moje ljubljene, sljedit u njenu ljepotu, suh pepeo,
mrtvu sjenu. Mrtva si moja draga, trait u te meu mrtvima, iako ja jo gledam nebesku
svjetlost ma to dogovorim, koja svjetlostod tvoje smrti oko sebe vidim samo mrtve
sjene koje mi svaku svjetlost skrivaju i dan u no preokreu
- XX pjevanje (odlomak) svoje poniene jo nisam bila zavrila, kad se zamutilo more
vjetrom i krenulo nas tjerati s latinskih ala k slovesnkim od kojih smo bjeali, vraati nas
natrag. Valovi su bili kao planine, ponori su se otvarali meu njima. Guste magle, tamni
oblaci, jaki vjetrovi, smrt smo vidjeli pred oima. Cijelu no smo bili izgubljeni, u zoru se
straha preobrazio i nadu, jer je u zoru vjetar oslabio i smirivali su se valovi, a kad se
pojavila suneva svjetlost, donjela nam je spas, jer je sivlje more pretvorilo u bonacu, pa
smo krenuli Boga slaviti i hvaliti.

Kara-Mustafa vezijer Azem

- nedovren spjev (sauvan poetak), sauvano je samo nekoliko uvodnih stihova.
- trai temu u suvremenim bojevima s Turcima
- trebao biti posveen Josipu I.
- ep o opsadi Bea 1683
- zavrio je tek osam strofa prvoga pjevanja s naznakom: budui se promijenile stvari, presta
odi pjevanje. shvatio je da je pjevanje o turskom silniku izgubilo aktualnost.

3. drama:
- K. je napisao i nekoliko anrovski raznovrsnih drama (prikazanja, tragikomedije, komedije,
dramoleti), a po mnogim pokazateljima bio je i kazalini glumac, organizator, moda i redatelj.
- Od 1810-ih razmatra se pitanje njegova autorstva vie dramskih tekstova. Isprva mu se
pripisivalo ak dvadesetak komedija, izdanaka hrvatske commedia dellarte, odn. smjenica. I
neki noviji istraivai (Zlata Bojovi) priklanjaju se miljenju da je on doista pisac nekih
anonimnih komedija (ponajprije se misli na dramu Ljubovnici, zasigurno najuspjeliju hrvatsku
komediju druge pol. XVII. st.), to nije jednoduno prihvaeno.
- Nepobitno je da je autor crkvene drame Muka Isukrstova, tragikomedija Vuistrah i Zorislava,
pastorale Vjerni pastijer, dramoleta kantate Venere, Kupido, Marte, Elena i Paride, a vrlo
vjerojatno i tragikomedije Suanjstvo sreno te komedija Andro Stitikeca i imun Dundurilo.
Andro Stitikeca komedija je u tri ina, izravna prilagodba Molireova krtca, s nekim
elementima iz Umiljenoga bolesnika i Graanina plemia. Svojedobno je esto scenski
postavljana, u nekoliko prilagodba, u vie hrvatskih kazalita, a i na prvim Dubrovakim ljetnim
igrama 1950. imun Dundurilo nastao je pod veim utjecajem commedia dellarte, s
hipertrofiranim talijanizmima te arolikim govorom raznorodnih likova (Bosanac, Kotoranin).
To djelo izvedeno je na Splitskom ljetu (1969. i 1976) te na Danima hvarskoga kazalita, ali bez
veih odjeka.
- Kad je 1680 doao u Dubrovnik, odmah se ukljuio u djelatnost tamonjih kazalinih druina.

Muka Isukrstova (prikazana u Koruli 1678)

- puni naslov Muka i smrt naega Gospodina Isusa Isukrsta
- posveena 1678. dubrovakim plemiima Nikolici i Saru Buniu (sinovi Ivana Bunia
Vuia)
- Prema nekim podatcima, prikazana je u Koruli ve 1663, no vjerojatnije je da je u tom
536

gradu uprizorena 1678.

(u Novakovu predgovoru izdanju iz 2004. ja sam nala ovaj podatak: da je u Dubrovniku
izvedena o prazniku Gospe od Karmela 1677, prije nego se preselio u Dubrovnik)
crkvena drama u tri ina
njegova 1. drama
pisana u stilu pobonih drama 17. st. (na koje je djelovala svjetovna klasicistika drama i
navlastito melodrama)
tipina pobona drama 17.st., u njoj su vidljivi utjecaji svjetovne klasicistike drame,
navlastito melodrame
te drame se od nekadanjih prikazanja razlikuju po tom to su pisane knjievnije, tj. s
vie izvanjske vjetine i smiljenijom upotrebom tadanjeg kazalinog aparata, ali su zato
izgubile puku jednostavnost i mjestiminu osjeajnu neposrednost
prolog pjevaju aneli, kor na kraju inova, pojavljuju se Pakljeni Duh, Pluton i
Nenavidnost kraj lica poznatih iz Sv. Pisma
potaknut Palmotievo Kristijadom, tiskanom 1670. u Rimu, puna je citata iz Kristijade.
Pokazuje i poznavanje Bunieva Glavosjeenja, Pelegrinovieve Jeupke, Gundulievih
Suza sina razmetnoga i Osmana, a vidi se i da kao njegovi tal, pa. i fra suvremenici pie
dramu Isusa Krista, ali i dramu Jude prihvatljivija mu je drama izdajnika, nego drama
pravednika
Zanimaju ga dogaaji koji su prethodili muci, suenje Isusu, kao i utjecaj gomile na
presudu, a bavi se i Pilatovom mukom koliko i Kristovom. Pilatovim unutarnja borba oko
Isusove osude, njegova neodlunost i neuspjeh njegova nastojanja da da Krist ne pogine.
Nije to samo prepriavanje okolnosti Kristovih posljednjih trenutago, ve je Kanaveli unio
i svoje politike, filozofske, moralne i religiozne poglede. Puna je sentencija o lai,
licemjerju, izdaji, prijateljstvu, pravdi i spasu.
pisana je u duhu onodobnih pobonih drama, s utjecajima klasicistike tragedije i
melodrame. To opseno stihovano djelo, uglavnom u rimovanim osmerakim katrenima, ali
i s mjestiminom polimetrijom (esterci, dvanaesterci, sestine, distisi), oituje znatne
novine u kontekstu takve dramaturgije u nas, ponajprije sloenije retorike i psiholoke
odnose, scensku dvostrukost i sugestiju asocijativnosti.

Vuistrah (Krunoslava) (1922. i 1983.)

- njome otvoren novi kazalini prostor u Du, Orsan (5.2.1682), prvi javni teatar, priakzala ga
je tom prilikom druina Nedobitni. U Dubrovniku ni inae teatar nije vio privatan i iako
nije bilo kneevskog teatra, scena je do tada uviejk bila samo iskaz gradskih vladalca ili je
nije bilo ili su jedokinuli.
- tragikomedija prikazivana 1696. od druine Razbornih i dva puta 1699. od druine
Nedobitnih; suvremeno uprizorenje 1982.
- Vuistrah (negdje pod naslovom Krunoslava) tragikomedija je u prozi, o slavenskim i
ugarskim plemiima (protagonisti su kraljica Krunoslava i kralj Vuistrah), kojom je 5. II.
1682. otvoren dubrovaki Orsan, glavni kazalini prostor u Hrvatskoj do po. XIX. st.
Ondje je bio nazoan i K., koji je prijateljevao s izvoaima, plemikom druinom
Nedobitni.
- pseudohistorijska tragikomedija s nizom ljubavnih i dvorskih zapleta kojih su glavni likovi
ugarska kraljica Krunoslava i njezin brat, kralj Vuistrah
- tematizira i ljubavnu priu i priu o moima vlasti, nudei u liku Vuistraha izravnu aluziju
na onodobne dubrovake vladare i politike monike.
- mlada i kapriciozna ugarska kraljica Krunoslava stavlja na kocku prijestolje i zaljubljuje se
u nepoznata slikara, kasnije ga ostavlja i polazi za ekog kraljevia koji kroz itavu dramu
537

radi neprijateljstva obiju zemalja boravi pod tuim imenom na njenom dvoru, dok se za
slikara na kraju saznaje da je izgubljeni sin bosanskoga kralja
puno sporednih radnji s meusobno pozaljubljivanim i ljubomornim parovima, ljubavnim
intrigama, preoblaenjima, prepoznavanjima i opim opratanjem i enjenjem na kraju 3.
ina, sve to zainjeno neslanim lakrdijanjem lica nieg reda
pisana na nain plitkih tal. melodrama druge pol. 17. st., ali knjievnom prozom
tema iz Caldernove drame ivot je san
Temeljena je na dvama talijanskim libretistikim predlocima - Orontea mletakog
libretista Giacinta Andreje Cicogninija i Cicognijevoj talijanskoj preradbi drame ivot je
san Calderona de la Barce, ime je ta slavna drama ostvarila neobian utjecaj na hrvatsku
knjievnost preko talijanskog posrednika. Djelomino je preradio te librete, a djelommino
ih je i prevodio. Novak je upozorio na izvore drame i na njezino znaenje u razvoju
dubrovake i hrvatske dramatike, kao scenski najkoncentriranije onodobne hrvatske drame,
oblikovane oko teme i ideje o nestalnosti sudbine, koje je labilni scenski svijet u tom smislu
i politiki aluzivan. Vuistrah je repriziran dva puta u Dubrovniku 1699, a moda ve
jednom i 1696, to je rijetkost u starijem hrvatskom glumitu. Uspjelo je adaptiran 1982. u
reiji T. Durbeia (Kazalite Marina Dria u Dubrovniku).
U Oronteu se dramatizira ljuba hirovite kraljice i zaljubljenog slikara i kombinira to s
libretom ivot je san.
Na fabulativni raster starijih dubrovakih pseudohistorijskih drama uvodi osobe iz obiju
Cicogninijevih drama i to ta koda na poetku svakog ina iz talijanskih drama preuzme
inicijalne situacije. Dvorski dio zapleta uglavnom je iz Orontea, dok je usporedni fabularni
rukavac preuzet iz ivot je san. Osjetivi izostanak Vuistahove ivotne partnerice, u liku
bojnice Danice spojio je osvetnicu Giacintu iz Orontea s bojnicom Rosaurom iz ivot je
san time ja Kanaveli dobio hibrid i idealnu psojnicu dva mjesta i dva predloka.
U prozi je s nekoliko umetaka u stihovima: pjesma koji Krunoslava pjeva na poetku, djeli
iz plaa prvog, Suze sina razmetnoga, kasnije i iz plaa drugog. Ima i jo stihovanih
umetaka, ali ne znam autorstvo, iako Kanaveli u proznom dijelu prije obino govori da je
to od nekog slavnog pjesnika.
U Vuistrahu kao i pseudohistorijskim dramam Vice Pucia i ika Gundlia nema vie
orijentalizma Gudulia i Palmotia, od sada su odreda dvorovi zapadani u igri, a izbor
odreuje ono to ima veze s krubnom svetog Stjepana i da im Bosna nije Zapad.
Poanta koja proizlazi je da nema sna koji bi trajao dovijeka, poruka o nestalnosti sudbine.
Pokazuje nestabilni svijet, kraljevstvo u kojem kralj moe na prijestolje doi iz tamnice, a s
prijestolja ponovno otii u tamnicu.
Na predstavi na otvorenju Orsana 1682. dolo je do nereda u djelu publike, to je potaknulo
naknadnu istragu, istraitelji su smatrali da je socijalna pozadina sukoba presudna za nerede
u gledalitu, a ne Kanaveliev tekst, no ini se da postoji slinost. Saru Buniu se uinilo da
spilja u kojoj su uvali Vuistraha ima mnogo slinosti sa spiljom ili spiljama u gledalitu.
(S. P. Novak)
Pred takvim tekstom (nestalnost bla bla), stajalo je gledalite koje je poelo uiti da scena
pripada svima i onaj tko bi se deklarirao da tome nije tako, mora prije nego to se to
provede, zaustaviti teatar, upaliti svjetlo u gledalitu koje je do tada bilo u mraku - to se
simbolino na premijeri 1682 i dogodilo. Sudbina kralja u Vuistrahu zasigurno je
podsjetila dubrovane na Maroja Kabogicu, ovjeka koji je zbog ubijstva osuen i zatvoren,
a izaavi za vrijeme potresa iz tamnice, stao na elo grada i postao nejgovim spasiteljem.
Premijera Vuistarha preselila se s pozornice u sudnicu samo zato to je vlastela bila
nezadovoljna pokuajem grupe bogatijih puana i antunina da u gledalitu izdvoje prostor
za sebe i da ga ograde a isti nain na koji je od ostatka publike odvojen dio gledalita u
538

kojem je sejdila vlastela. obiaj je bio da se vlastela smjesti u prvim redovima u ograeni
prostor. Nisu htjeli dirati u njihovu povlasticu, nego sebi stvoriti istu, pa je skupina mladih
puana u kazalitu sagradila jo jednu ogradu, ime je deklarirala dodatno drutveno
raslojavanje. To je izazvalo ogroenje kod vlastele, ograda je sruena s ime se slagao i
ugledni vlastelin Saro Buni i sam knjievnik i sin pjesnika Ivana. Vuistrah je, nakon
Drieve Hekube, bio drugi kazalini tekst ija je premijera svojim unutarnjim ritmom i
uspinjanjem vlasti na pozornicu, prikazivanjem njena podvostruena i relatviizirana tijela,
uzbudila javnosti i izazvala monike.
- Da su ga suvremenici voljeli vidi se po brojim prepisivaima, koji su dobro uoili njegovu
dvojnu strukturu, tako da su je jedni nazivali po glavnom enskom liku Kruoslava, a drugi
po glavnom mukom liku Vuistrah,
- Likovi:
- kraljica Krunoslava
- Vuistrah (njen brat)
- Sunanica, Krunoslavina sestra
- Selomir, mudroljubnik i kraljiin nauitelj
- Radomir, uitelj i straanin Vuistraha
- Pao, djeti
- Bisernica, Sunaniina dvorkinja
- Lau, sin ekog kralja, pod imenom knez Lazar
- Radoslav, djeti Lazarov
- Miroslav, pengatur
- Mikleu, ban
- Uro, ban
- Danica, ki kralaj bosanskoga
SADRAJ by me
PRVI PROLOG kazan od druine Nedobitni 1682., u prozi
Govore da je namjena ove drame nije samo za zabavu, nego i za nauk. Zato ju i igraju ponovno d
aim ne ostane samo u pameti nego i u srcu. I govore to trebaju nauiti od pojedinog lika. I zatim
navode sve dijelove kojima e zadovoljiti probirljivu publiku, jedino onima koji trae smijeh,
ovdje ga nee nai, jer je ovo drukijekompozicije od smjenica.
DRUGI PROLOG, kazan od druine Razborni 1699, u stihovima, 8erci, s ubaenim talijanskim
djelovima. Ne kuzim nish sta pishe.. pred kraj mole opet publiku da im bude dobra.
AT PRVI
ENA PRVA Krunosalava sama u sobi pjeva uz kitaru, (u 6ercima) da joj ljubav nee uspjeti
osvojiti srce.
ENA DRUGA u prozi. Selomir i Krunoslava. On joj govori da je mlada i nepametna to to
govori o ljubavi, zar nee ispuniti elju svoga oca Branivoja i usiiti elju bosanskoga kralja,
svog vjerenika (?). Pametan je koji srcu nedaje puno slobode, ali je nepametan onaj koji
koprenom od kreposti skriva oholost. Krunoslava ga upozorava da je njegovo mjesto da joj bude
uitelj, ali ne da umjesto nej odluuje. Uglavnom, Selomir ju nagovara da se eni, kako bi
zadovoljila puku i uvrstila krunu na svojoj glavi. Krunoslava tvrdi da je ona ve utvrena od
njenog oca na toj poziciji, a Selomir ju podsjea da je kruna nepravedno oduzeta Vuistrahu, pa ti
ju se lako oduzeti moe. Krunoslava: i moj otaci i svekoliko ugarsko plemstvo znaju
Vuistrahovu ud koja bi unitila zemlju da doe na prijestolje, zato su ga zatvorili u pustinji u
neku spilju i dali ga pod strau bana Radomira, najvjernijeg viteza, da iskorijeni iz njega takvu
ud i zataji mu da je kraljevi. Ali ud mu je samo postala opakija, pa su ga okovali lancima za
539

kamen. Ugl, S ju nagovara na enidbu, ona ne pristaje, jer ima ledeno srce i ne zna biti
ljubovnica, pa joj S kae da bi je potreba njnog naroda trebala nauiti da rastopi led oko svog
srca. One ne pristaje. Ima i umetak iz Suza sina razmetnoga, pla prvi.
ENA TREA i ETVRTA Bisernica najavljuje da je doao jako lijep i ubog momak,
naslonjen na staricu (Vojsava) i trai priati s krlajicom, ona pristaje. Vojsava Miroslavu daje
upute kako da se ponaa pred kraljicom, da potrai pomo za svoje nevolje, ali da se ne trudi
previe. On je ranjen, u umi pokraj nejna grada na njega je naskoio neki nepoznati ovjek,
maem ga uboo u prsa i ruku i rekao mu da mu taj dar alje Danica, ki bosanskog kralja. Nala
me je moja majka takvoga i spasila me. K daje anredbu da ga se izlijei. Krunoslava dobiva elju
osvetiti Miroslava.
ENA PETA ban Mikelu i knez Lazar mauju se, dvoboj, jedino ne kuim oko ega,
Mikleu Lazara pita za ime, ovaj ne odgovara, nego se krenu maevat.
ENA ESTA dolazi ban Uro, zatie ih u maevanj i prekida ih, oslovivi ih imenima. Kae,
bratued sam ti (Mikleuu) i ako treba boriti u se na tvojoj strani, ali Lazar mi je frend, pa bi
prvo vidio oko ega se svaate. Lazar: jer me trai da mu kaem ime, ja mu rekao tko sam, ali on
mi ne vjeruje i to ne priznaje kao odgovor, nego me trai tko sam, ja mu vie od tog ne mogu
rei, pa me zove da se maujemo, pa sam se morao maevati s njime. Ugl, Lazar mora u tajnosti
drati svoje ime, a Mikelu ga mora saznati. Uro ih miri tako, da e Mikelu dati lazaru i banstvo
ako kae tko je. Uro kae, moe rei e ,ali za 15 dana, a ti mora dotad rei tko s iti. Oni se na
kraju tako nekako pomire ok otoga. Nsia mnajbolje skuzila. Mikleu mu kae da ga moe drati
za prijatelja.
ENA SEDMA - Lazar i Uro Lazar mu se zahvaljuje to ga je spasio, ali da e iamti problema
zbog toga. Uro mu se zahvaljuje za sve to mu je Lazar napravio kad mu je bio gost na ekom
dvoru, jer Lazar je eki ikraljevi, i za vjenu zahvalnost mu je spremna dati i svoj ivot. Bla
bla Lazar je ugl, sin Gradimira, ekog kralja koji je neprijatelj tog kraljevstva. Lazar je
zaljubljen u Krunosalvu i eli se vjeridbom s njom pomiriti ta 2 kraljevstva. Uro mu pria i da K
ne eli nikoga, ali se plemii brinu i ele utvrditi kraljevstvo roenjem nasljednika, pa su poslali
Selomria da ju opameti, a Uro e se potruditi da K ne bude niija druga doli Lazarova.
ENA OSMA Lazar pria sam sa sobom :D, kako je Milo (valjda misli na Mikleua), sin
ekog kralja i ubio bi ga da je sazanao tkoje, ali on je ionako pobjegao sa svog dvora da bi
mogao upoznati K i zbariti ju. ali se bogovi to su ju uinili tako lijepom, ali istodobno sa
kamenim srcem. Ali svejedno e joj on sluiti.
ENA DEVETA Sunanica i Bisernica, Sunanica izjavljuje da je zaljubljena u Lazara i da
sumnja da je on zaljubljen u nejnu sestru Krunoslavu i da je zato i doao na dvor. Bisernica j
utjei da K nikoga ne li ljubiti. S upuuje B da izvi tko je knez Lazar. B: ako eli po za K,
izlagat e nam svata. S: ma samo odi pitat, jer moda je kralljevski sin, esto su oni prerueni u
uboge haljine. B: hou, iako se bio s Mikleuom, a moram i ii vidjeti onog ranjenog i javiti K to
je s njime
ENA DESETA Bisernica naleti na Radoslava, Lazarovog djetia, koji je malo suluda, pa
pokuava saznati od njega togod. R je pobjegao kad ej vidio da kree maevanje izmeu
Mikelua i Lazara. B ga pita di ide i lae mu da je gospodar njegov rekao tko je. R: ma ja sam
samo sluga., drago mi se da je otkrilo da je moj gospodar, reci mi ti tko je, dugo ga sluim i ja bi
volio znati taj odgovor (R se pravi glup :D prokuio je Bisernicu, pa joj nikako ne eli
odgovoriti). ini se njemu da se Lazar zbilja otkrio tko je, ali on svejedno se uva i ne eli
Bisernici rei tko je Lazar, ali mu na kraju izleti da mu je L rekao da e ga ubiti ako ga oda, jer bi
to dovoelo L do velikih problema zbog neprijateljstva ovog i ekog kraljevstva. Bisernica
pokopa da je Lazar zapravo Lau, sin ekog kralja. R joj to potvrdi, ona mu dariva kolajnu u
znak ljubavi i kao vjernom sluzi i kae mu da i dlaje taji kao to je tajio i do sada jer L ne eli da
svi zanju iako je obzananio Mikleuu (nije jel, nego je to B rekla R).
540

ENA 11: spilja, ban Radomir, Vuistrah zakovan okovima i Danica u mukim haljama, ki
bosanskog kralja. D: ljubila je Miroslava, ali on nju ne, pa ga je poela mrziti i morala mu se
osveti, ubiti ga svoim rukama, stoga je krenula za njim i to je i uinila u oblinjoj umi dakle,
danica je bila onaj ovjek koji je napao Miroslava i ona misli da ga je ubila. Vuistrah ulovi
Danicu msilei da je mladi i krene je odvlaiti u spilju, ali ga Radomir sprijei i onda V sam
pobjegne u spilju, a Danici, mislei da je maldi, ponudi da je uva, ona trai njegovo ime da mu
moe nekad kasnije zahvaliti.
ENA 12: Uro i Bisernica si izjavljuju ljubav i vjernost
ENA 13: K i Miroslav koji se izlijeio i kako je ona zasluna za to daje joj svoj ivot na
raspolaganje da joj slui. Ona ga pita tko je, on govori da mu je Vojsava majka, iao je s njom po
svijetu i doao do bosanskog dvora gdje je nauio penganje (slikanje). Danica mu je izjavila
ljubav, a kako je on neprilian za Danicu sa svojim poloajem i koje bi mu to probleme donjelo,
pobjegao je. A njena se ljubav pretvorila u mrnju i sad me eli ubiti. K: jesi li ju ljubio? M: o
njoj nisam ni mislio. K: na mom e dvoru biti vitez, a j a u te spasiti od Danice. Igra rijeima
izmeu njih dvoje. (ini se da se K zaljubila u M). M: sluit u te. Zapovijedi mi. K: hodi.
Ostani. Doi, ne. odi.
ENA 14: M sam sa sobom, moli bogovoe da mu pomognu i da ga ne postavljaju u nove pogiblji
kao u ovoj u kojoj je ponovno. ta da slua njene zapovijedi bla bla
ENA 15: Sunanica sama sa sobom, odluuje se osvetiti Lazaru to voli K a ne nju, jer odbijanje
nije dostojno krlajeve keri, pa mu se mora osvetiti
ENA 16 i 17: K priznaje sama sebi, dok je Selomir slua, da voli Miroslava. S:smije joj se i
podsjea je kako je ironino da nije eljela kraljeve sviejta, a sad se zaljubila u nepoznatog roba.
Ona odbija da se zaljubila, to niej istina. Nakraju prizna da voli Miroslava, Selomir joj kae da se
okani toga i neka ljubi nekoga dostojnog njene ljubavi. Ona ga tjera, on joj govori da e ga traiti
savjeta kad bude kasno za savjete.
ENA 18: u gradu, Sunanica i Lazar. S mu izjavljuje ljubav, on govori da je samo sluga i
nedostojan njene ljubavi (a S, jel, zna da je eki kraljevi Lau). Lazar kae da je Mikleu
zaljubljen u nju i da joj zato nije isprve vjerovao. S: boli me briga, nek si nae drugu, ja hou
tebe. L: nisam dostojan kraljevske krvi. S ga oslovi pravim imenom, Lau, on misli da ga je Uro
izdao. Ona mu nudi enidbu da pomire kraljevstva. On odlui hiniti da je ljubi kako bi bio
siguran od svega, pomilja da mu moda osvetu sprema. Ugl, izjavljuje joj ljubavi, vjerenici su. S
mu kae da uva tu tajnu, dok ona ne nae naina kako da se to proglasi.
ENA 19: Selmir nosi K vijesti da je uz njegovo proroanstvo da e se zaljubiti, da se obistinilo i
ono da e joj kraljevstvo visiti o koncu. Plemstvo koje je vidjelo da se ne eli zaljubiti, a na
kraju si se zaljubila u slugu, odluili su izvaditi Vuistaha iz spilje i postaviti ga na priejstolje.
Mene su poslali da ti to kaem i da ti kaem da od sada ima sluati Vuistahove zapovijedi. Ako
se ne pokori, oduzeti e ti ivot. Ima li naina da ipak ostanem na prijestolju? Nema sada, ali
smislio sam jedan. Rei u gospodi da pristaje, ali da Vuistraha dovedemo nakon to u spilji
zaspi i da se probudi u prijestolju. Ako se bude dobro vladao, ostjae kralj, ako ne bude, vraamo
ga u spilju kad opet zaspi, pa e umislit da je to samo san. A ne birni, nejgova ud mu nee dati
da bude dobar, knezovi i vitezovi e se pokajati to su ga izveli iz spilje i ti e opet biti kraljica.
Ona pristaje i govori mu neka sve obavi im prije, da ne ispadne da se ona buni.
AT DRUGI
ENA 1: Radomir i Danica. Radomir je nehvali nego misli da je blesavo da je ostavila bogatstvo
dvora itd koje je imala zbog osvete. Danica govori da uvia greke u svojim odlukama i trai ga
za pomo da se vrati u oev dvor bez okalajne asti i da ponovno zadobije oevu milost koju je
bjeanjem vjerojatno izgubila. R: Skoro bi uzalud traila pomo od mene jer sam trebao starost
doekati uvajui Vuistraha, ali sad idem na dvor, jer su plemii rekli da ga uspavanog
541

odvedemo tamo, a tam oana dvoru moda naemo naina kako da ti povratimo ast. Doi
samnom.
ENA 2: Bisernica i Sunanica u gradu. B uvjerava da Lazar ne ljubi Krunoslavu i da ionako ona
ni ne zna njegova porijekla i da to ionako ne zna nitko osim njih dvije. Govori joj i da je
Krunosalva zaljubljena u Miroslava i otima joj se kraljevstvo zbog toga, a ona to puta. S zanima
tko je on, pa joj B pria kako je doao na dvor, da se zove Miroslav i jako je lijep. S ga eli vidjet,
B ju upozorava da bi se mogla zaljubiti u njega. S: ma u mom je srcu samo Lazar. Dolazi i
Miroslav, one se sklanjaju da uju to on pria.
ENA 3: M govori sam sa sobom, B i S ga prislukuju, a on odluuje da e poi za K, iskoristiti
da postane kralj, pa makar na tren, makar e ga brzo nakon toga snai smrt. jer ako je vec odbio
bosansko prijestolje, ne moe i ugarsko. Umriejti ce, ali ce njegovo ime ostati zapisano meu
ugarskim kraljevima.
ENA 4: Sunanica je oduevlejna njegovom ljepotom i smatra da ne moe tolika ljepota ne biti
plod kraljevske kevi, ne moe on biti obina roda po njenom razmiljanju. Sunanica govori da
vie nije zaljubljena u Lazara, nek on ide Krunoslavi, njoj se sad svia Miroslav. Bisernica ju
upozorava da je Lazar kraljevski sin dostojan kraljevske krvi, S govori da e M slijediti do smrti.
ENA 5: Vuistrah, Radomir i Pa u dvoru. Radomir Vuistrahu objanjava da je sada kralj, da je
roen kao kraljevski sin i da sad moe vladati i zapovijedati, sve ej to nejgovo. Pita kako da
vlada, a R mu odgovara poteno: zle kazniti, dobre astiti, svima biti pravedan, ne uzeti tue,
svoje ne pustiti, brzo dostojnijem uzdarje podati, neharnijem kaznu produljiti i dobrim djelima
proslaviti se po svijetu za vriejdna i pravedna kralja. Pa najavljuje dolazak Mikleua, kralj ga
prima, a Radomit ga upozorava da ga primi veselo, ejr mu je to bratued, poten vitez koji nije
tedio svoje krvi za kraljevstvo
ENA 6 i 7: Kad Mikleu doe, on se pone smiajti, mislei da je tak oveseo, a na kraju ga
poasti zaunicom. Pa najavljuje Uroa, ali ga kralj ne eli primiti isprva, nema mu to smisla, ali
ga Pa nagovori. Uro ga pohvali i poel idug ivot, V nije zadovoljan oe ljepe, U ne moe, pa
ga V udari nogom. Pa ga upozorava da se kralj ne smije tako ophoditi s vitezovima, pa V Paa
baci preko prozora, da kae svojoj druini da je silnik, a ne kralj.
ENA 8: Lazar i Radoslav, djeti mu u gradu. Lazar ga obavjetava da su izdani, da se zna da je
on Lau. Radoslav ga pita ta nije sam rekao Mikeluu, da mu je to rekla bisernica. L: nisam,
Uro me je sigurno izdao. Radoslav predlae da odu nazad u Bohemiju i uzmu Krunoslavu sa
sobom, kad je Lazar ve ne moe ostaviti. Lazar onda skonta da se Radoslav izbrbljao. alje onda
Radoslava u Bohemiju da kae kralju Gradimiru to je napravio i u koju situaciju Laua stavio.
On e te nagraditi i za tako vjernu slubu. R kae da e ostati tu s njim u pogiblji da mu dokae
da ga nije on odao. Lau pristaje
ENA 9: Vojsava govori kako se nada da e pametnije postupati ona i M na ovom dvoru nego li
su na bosanskom. Dolazi danica i to uje, shvaa da je Miroslav iv i eli ga i dalje ubiti.
Pozdravljaju se Vojsava i Danica koje je jo u mukim haljama, pa V misli da je mladi i krene ga
bariti :D hahahah... ona je galija eljna ljubavi, a on bi mogao biti ba njen pomorac. Danica
odbija biranim rijeima: da joj treba bolji pomorac od njega da bi tu galiju odveo u luku, on bi ju
samo uspio nasukati. Igraju se rijeima, danica ju odbija od ljubavi.
ENA 10: Danica pria sa sobom i nabrijava se na osvetu Miroslavu
ENA 11: Kruosalvin monolog o ljubavi prema Miroslavu i kako je zbog nejga izgubila
kraljevstvo i da je V postavljen na priejstolje
ENA 12: Miroslav i Sunanica. Miroslav joj izjavljuje ljubav.
ENA 13: Lazar i Sunanica. Ona mu govori kako se trai njegovo pogubljenje i da bijei u svoje
kraljevstvo, samo kako bi ga se rijeila.
ENA 14: Mikleu, Uro, Radomir i Selomir. M i U se ele osvetiti kralju zbog njegovih
postupaka, Selomir ih smiruje i upozorava da su oni kriv to se on uspeo na prijestolje i da nije
542

nain ubiti ga.Radomir ih podsjea da ga je branivoj jo stavilo zbog opake udi u spilju i to se
sad ude da ima opaku ud. Oni prihvaaju da su si sami krivi i od Selomira trae rijeenje, on ga
i nudi: da ga vrate nazad u spilju i Krunoslava opet postane kraljica, a on e napraviti da se K
odljubi od M i zaljubi u Laua. Slau se
ENA 15: vuistah pria sa sobom, najprije se veseli kako ih je izudarao i planira kako e ubiti
vitezove, gospodu, puk a onda skui da kralj bez podanika nije kralj i shvaa da mu je Radomir
dobro govorio i odlui promijeniti svoju ud i biti dobar gospodar.
ENA 16: u gradu Krunoslava i Lazar s maevima. Svaki briej svoju priu kako e si srce probiti
maem, Krunoslava jer je Miroslav sa Sunanicom i vie nije kraljica, Lazar jer su ga prijatelji
izdali, Krunoslava ga mrzi, Sunanica ga je izgnala, progonjen od sviju.
ENA 17: Dolijeu Selomir i Sunanica i zaustavljaju ih, Selomir Krunoslavu, Sunanica Lazara
Krunoslava saznaje da je opet kraljica, jer su vitezi poslali Vuistaha nazad u spilju. Lazar da se
Sunanica ne ljuti na njega, nego neka samo ode u svoje kraljevstvo.
AT TRETI
ENA 1: Krunosalava, sama. Komentira kako je opet kraljica, kako ju je ljubav prema M baca u
nevolje, jer je postavljena na prijestolje ako nee ljubiti M, a ona e sama sebe svrgnuti ako bi ga
mogla ljubiti. Dalej lamentira kako ga voli i kako e se potruditi da bude njen i da postane kralj.
ENA 2:Dolazi Selomir, kui da ju jo dri ljubav koja ju je dola krune. I savjetuje ju da se toga
okani, jer je na jedan dan osjetila sto to znaci ne imati krunu, pa nek ne bude glupa, nego stvori
potomstvo koje e naslijediti to priejstolej i utvrdi ga. K ga sada shvaa kao ozbiljnog
savjetodavca, za razliku od prije kada nije razumjela nejgove savjete, ali joj ih je teko izvriti, jer
ga voli. Selomir joj predae da da vitezpovima nalog da izbace M s dvora, ona nee i kad ve e
moe biti njen dok je ona kraljica, onda e ona za njega postati seljanka. Selomir ju od toga ne
uspije odgovoriti.
ENA 3: Lazar i Radoslav u gradu, L trai savjet od R to sada raditi, ali za to mu mora otkriti i
otkriva mu da je zaljubljen u Krunosalvu. R utvruje da L nikad K nije ni rekao da je voli, kad
ona za ljubav ne haje. Predlae da joj se uvee uvue u sobu i prvo ju moli za ljubav, ako ne pali
onda poslije silom to proba dobiti. Lazaru je ubacio bubu u uho.
ENA 4: Mikleu sam: sad kad je K kraljica opet, ja bi opet nju za enu da postanem kralj. Zato
je i elio znati tko je Lazar i pozvao ga na boj, jer ima osjeaj da i Lazar ima iste namjere s
Krunoslavom. Odluio je da e K biti njegova ili nee ivjeti. Sprovest e uveer plan u djelo.
ENA 5: Sunanica i Miroslav, on ju slika, ak osam dobro skuila i daju si komplimente i
izjavljuju ljubav
ENA 6: Krunoslava ih vidi, napada ih i tjera da jedan na drugo vie ni ne pomiljaju
ENA 7: Miroslav sam, tuan to ih je K rastavila, ali za Sunanicom, padne ko mrtav
(onesvjesti se)
ENA 8 i 9: Danica i Miroslav gdje lei. Danica kontemplira nad sobom i kako je izgubila ast
kad je pobjegla od svog dvora u mukoj odjei i sad je drugdje u svijetu. ast joj je ukljana, je ri
da govori istinu, da se njome brani, nee joj vjerovati, jer ju nisu uvali stariji i dvorske strae.
Razmilja da se ubije jer vie nema asti, pa bolje da je mrtva. Onda vidi Miroslava, ide da se
osvetiti i ubiti ga. Dolazi Krunoslava i spreava ju. Dolaze slluge, Danica bjei, K slugama gae
da M odnesu u nejne odaje da mu se dua povrati.
ENA 10: Vuistrah i radomir u spilji. Razgovaraju, Radomir ga uvjerava da je sanjao da je bio
ugarski kralj. Nego reci da ovi na ivot nije drugo negoli jedan san koji u as doe i u as
proe. Prepriava mu san, R mu govori kako je i u snu bio zao i opak i da su ga moda to
nebesa testirala i nije proao test. V mu dodaje da je skontao to da ga zlo ne moe dalje odvesti,
pa se odluio promijeniti ud svoju, traiti oprost od uvrijeenih i utvrditi se u krlajevstvu ljubavi
i mirom. Onda sam zaspao i kad sam se probudio, evo me opet u spilji. R ga savjetuje nek sad i u
spilji se trudi biti dobar, tko zna na to ga srea zove. On poslua.
543

ENA 11: Bisernica i Sunanica u gradu. S se ljuti na K to ju je rastavila s M, B joj savjetuje da

ili umre ili promijeni misli, jer kako se ona zaljubila u M, ta kose i kraljica i ne moe ju kriviti. S
pita B jel ljubila. B: i sad ljubim, ali ne M., ne priznaje tko je. B savjetuje S da povrati Laazrovu
ljubav. S popizdi na nju i nareuje jo da vie nikada ne posmene njegovo ime (lazarovo, jel).
ENA 12:Mikleu sam, bla kako je zasluio prijestolje i sa svojom smionou to moe ostvariti.
ENA 13: soba, Miroslav spava na odru, K ga gleda i pria kako ga voli, eli da se okani sunice,
ostavlja mu pismo da ga nae kad se probudi, ide a iz sobe
ENA 14: miroslav ita pismo u kojem mu K govori da e ga uiniti kraljem, on odustaje od
Sunanice i odluuje pristati na K molbu.
ENA 15: Sunanica i Miroslav: odbacuje ju kao ljubavnicu, kae: ako e mi se pokloniti,
pokloni mi se ko kralju, a ne ko ljubavniku. Poinje se drati ko drski kralj
ENA 16: Lazar sam u gradu: bla bla o tome kako e ii sad smiono kod K i rei joj da je eli,
ako ona odbije, ubiti e se pred njome.
ENA 17: Mikleu: ide do K, ako ne proe milom, silom e si staviti kraljevsku krunu na glavu
ENA 18: Danica tuguje nad sobom i kako se niej osvetila M i kako je izgubila ast. I kak one
odustaje od osvete onome tko je nju razdijelio od nje same.
ENA19: Selomir i krunosalva u sobi. S ju kudi kako je mogla tako neto uiniti. to e rei
narod. Kako e vitezovi i banovi utjeti? Zar e na taj nain izgubiti kraljevstvo. Ona i dalje
pria kako joj je M super. S joj opet svjetuje da ga se okani i poalje daleko od kraljevstva jer je
to jedini lijek njenim ranama. Ona ga odluuje posluati, da svi mogu vidjeti da kao to moe
vladati drugima, moe vladati i svojim eljama. S se raduje i uri ugasiti pobunu koja bi se
uskoro poela dizati. K jo pria da je grozno kako ni kraljevi ne mogu ispunjavati svoje elje,
nego i oni moraju ivjeti po pravilima. Vidi da dolazi M, elje zaustavite se!
ENA 20: Krunosalva i Mirosalv, a Sunanica slua sa strane. K ga pita koji mu je dokaz da ga
ona voli. Pismo. to si ga onda poparao. Nisam, tu je. Daje joj pismo, ona se onda dere na njega
da kako se usudio i poisliti da moe biti kralj i njen mu. Tjera ga iz kraljevstva zauvijek, para
pismo, zatvara se u sobu.
ENA 21: lamentira, zakljuak zato ga je tako odbacila pa i kraljeice su ene kao i ostale.
odluuje traiti oprost od Sunanice, uvjeren je da e mu ona oprostiti.
ENA 22: dolazi Sunanica. On joj se umiljava kao ljubavnik, on ga odbacuje: ako e me sluiti,
slui me ko poten ovjek, a ne ko ljubavnik.
ENA 23: Miroslav sam, lamentira dobru staru ko bi gori sad je doli. Ovakav je svijet: najprije
ljubi, onda mrzi, u jedan tren te oivljuje, u drugi ubija. Ko sije veselje, nje pla. Ubacuje
stihove iz Suze sina razmetnog, pla drugi.
ENA24: Mikleu s tiletom (??) u ruci, Krunoslava i Lazar. Mikelu joj se obraa, K ga tjera i
prijeti. Kad je vidio da ne ide milom, kree ubiti Krunoslavu. Upada Lazar da spasi kraljicu. M ga
napada kako je smio kraljici ui u sobu i ukaljati joj ast. L: nisam joj ukaljao ast, a ti bjei, jer
u te ubiti. M odlazi, ne zbog njegova maa nego ide rei svijetu o kraljiinim neasnim djelima.
ENA 25: Lazar i Krunoslava. K: tko si ti?!?! L: ja sam onaj koji te voli bla bla K eli znati tko
je, on joj ne eli rei jer mu ako kae ime prijeti smrt. Nee umrijeti ona jkoji je obranio moju
ast. Reci tko si. L: daj mi vjeru da te neu uvrijediti. K: dajem. Lazar klekne i priznaje da je
Lau, sin eskog kralja, da je morao doi u njen dvor da joj bude blizu i odluio je doi do nje
veeras i priznati joj ljubav i tko je i sretan je to ju je ve obranio maem, jer je tako dokazao da
je spreman svoj ivot izgubiti za njenu slubu.
ENA 26: u gradu Mikleu, Urop, Radomir i Selomir.M govori kako je noas kraljica oskvrnula
svoju istu kraljevsku krv to emo oko toga napraviti? Selomir: treba kazniti Miroslava. Uro:
ja bi muio Miroslava.Radomir bi Vuistraha nazad na prijestolje, neka on kazni svih, daje svoju
viteku rije da mu se promijenila ud. Selomir: ako je tako, onda je to ispravna odluka za nae
544

kraljevstvo. Uro se slae i neka izvede Radomira na priejstolje, ali ne u snu, nego oito. Radomir
ide po V, a ostali idu osigurati mu prijestolje.
ENA 27: Miroslav i Vojsava. V ga kudi kako nije bio pametan. M: nee mi ni K ni S, ali ne
gubim nita, tam osam di sam i bio, samo mi je srcu tee. Bjemo mi odovuda, majko. V: a gdje,
opet emo u smrt u Daniine ruke. Neznaju, odluuju dati srei priliku da ih vodi.
ENA 28: Danica sama. Ne moe nikako nai miroslava u gradu da ga ubije. Znam da e me
Krnuosalva ubiti, ali neu umrijeti bez osvete.
ENA 29: Vuistrah, Radomir, Uro, Selomir, Mikleu, Sunanica, krunoslava i skup bojnika.
Vuistrah govori kako je sad kralj, trai oprost od onih koje je uvirjedio i da vie nikoga ne mora
biti strah, jer mu je promijenjena ud i on je sda dobar. Uro i Mikleu mu oprataju i stoje mu na
usluzi. K: tko je doao do neba na raun moje neoskvrnjene asti, elim da padne od moje slave.
Selomir mu se isto klanja i eli mu sluiti. V to prima, obraa se Sun i Krnoslavi: da imaju
slina prava kao i on, pitajte zapoviejdajte, ali budeite pravedne. K se eli zastaviti osvetu za
onoga koji je sprijeio onoga tko je rijeima ukaljao njenu ast i trai doputenje od V, i govori
da e m usluiti. V se slae jer je ipak ona prije bila na prijestolju, koji je taj. LAu, spasio me
od maa, a u donsou s njim imamo mir s Gradimirom i mir je tvom puku. V: naravno, opratam
mu, tovie, primam ga za zeta i tebi umjesto ovoga kraljevstva dati kraljevstvo Bohemije, neka
on doe tu. Krunoslava naredi Bisernici da ode po Lazara. V: to bi ti Sunanice? S: sve to je
vama super, a prebacujem tvoju milost za kasnije.
ENA 30: svi od prije + Lazar i Radoslav. Dogovaraju se Lazar i Vuistrahda nee vie ratovati
meusobno., nego e pomoi jedan drugome obraniti se od neprijatelja. I pristaje Lazar uzeti K
za enu sav sretan i ona isto pristaje. Sad svi slave vjeridbu Krunoslave i Laua. Mikleu moli
Krunoslavu za oprost, ona oprata.
ENA 31: svi + Danica koja maem tjera Miroslava koji pada na koljena pred kralja. Danica
pobjegne. V se raspituje tko je on (Miroslav) i tko ga je gonio.. to me Danica gonila, ker
bosanskog kralaj koja me eli ubiti. Vuistrah anreeuje Selomiru da ode po danicu i kazni je. A
tko si ti, opet (pita M). Uro kae da je napravio kaos na bosanskom dvoru, a sad i na njegovom.
Vuistrah daje Radomiru da ga ili pogubi ili okuje u spilju da se naui pameti, jer tko radi smee,
nije vrijedan ivjeti. Mikleu govori V da je kraljevski pratati i neka ga radije istjera iz zemlje.
Radomir: niej dobro rijeiti se smea i problema tako da se drugome natovari na vrat, dobro je
bilo kraljevo rjeenje.
ENA NAJZADNJA: svi + Selomir dovodi Danicu koja je spremna podnijeti sve kazne koje joj
je kralj namijenio. V: ne elim te poslati u smrt ve prvi dan svog vladanja, ali zasluila si jer si
uvrijedila velianstvo. Danica: slaem se, ali onda traim da pogubim onoga koji me u mom
velianstvu uvirjedio, nije mi problem smrt, problme mi je umrijeti bez osvete. Jo ona moli
Radomira da javi njenom ocu to se sve dogodilo i da nije ukaljala svoju ast, da ga se utjei.
Radomir moli kraljevo oprotenje za djevojicu. Uro isto podrava tu ideju, jer je ljubav koja se
pretvori u mrnju mogua svata napraviti. Mikleu je isto da ju se potedi, jer istina je da je
dola do tvog prijestolaj s maem u ruci, ali kad ej vidjela tvoje lice je pobjegla. Selomir se slae,
jedino trai da provjere je li ona zbilja kraljeva ki kako se predstavlja. Vuistrah se slae, ali tko
da mu to posvjedoi. Bisernica onda kae da je ula od svoje majke koja je bila slubenica
bosanskoj kraljici, da se od njihova plemena kraljevski narod raa sa zlatnom zvijezdom na
desnoj ruci, neka nam to pokae. Uro podvruje to je B rekla, vidio je on taj znamen na kralju
Ostoji kad je kao BRanivojev poklisar bio u Smederevu. Vuistrah ju trai da pokae znak, pa je
spaena i moe se vratiti ocu. Danica pokazuje znamen, moli za oprost i trai pravo da se osveti
Miroslavu. Vuistrah uto ugleda i zvijezdu na Miroslavovoj ruci. M: ne znam ja, ako itko zna,
onda je to moja majka Vojsava. Dovode Vojsavu, V je pita jeli M njen sin. Ona kae da nije, nego
je njen 5. Mu, Gvozdorad, bio gusar i kad je bio u Smederevu, upao je u kraljev perivoj, uzeo
blaga i djetece u koljevci i rekao mi da ga odhrnaim jer u se s njim visoko uspesti. Poela sam
545

ga odhranjivati, ali prije nego sam saznala ita o otome otkud je dijete, Gvozdorad je umro u
svojoj lupetini. Otada se skiem po krlajvskim dovorvima traei onu sreu koju mi je mu
prorokovao i nalazim samo nesreu. Danica naziva Miroslava Vladimirom, svojim izgubljenim
bratom, jer se biljeg zvijeezde ne moe sakriti- Kazuje da im je majka umrla od tuge kad su ga
oteli. I moli ga za oprotenje. Miroslav joj oprata. Vuistrah kae da bi za vjerenicu elio uzeti
danicu, a da Vladimir uzme Sunanicu. Danica pristaje. Miroslav trai oprost od Sunanice, ona
oprata., vjere se. Bisernica bira uroa i on nju. Vojsava kae da nije potpuno veselje, i ona se oe
vjeriti, bira Radoslava, on se ne eli eniti. Vuistrah kae, onda ne moe tako i kae Vojsavi da
e joj nai primjerena vjerenika. Selomiru poruuje da javi ekom i bosanskom kralju za svatove
da pripreme svatove za svoje sinove, a Vuistahov pir trebaju pripremiti Radomir i Uro.
Kroz dramu odnosi, na kraju se svadbama to malo izmjeni:
Selomir

Branivoj

savjetnik

Gradimir

otac

1.

Krunoslava

sestre

Sunanica

braa

Vuistrah

otac

majka

Lau
sluga

sluga

Vojsava
2.

straar

Bisernica

Miroslav

Radomir

Radoslav

Uro

ban Mikleu

Danica

bratued od K,S i V

Vjerni pastijer
- slobodan prepjev Guarinijeva Pastor fido
- izvela ju je druina Nedobitnijeh 1688. u Dubrovniku
- posvetio ga dubrovakom senatu
- itatelji su ga dugo spominjali kao Pastorfida nakoga
- za razliku od Lukarevieve koja je u 12-ercima, ova je u 8-ercima
- ima oko 12000 stihova, prepjev je Guarinijeva djela Pastor fido u novoj arkadijskoj
inaici. Na nekim mjestima bolji i od originala prema S. P. Novaku
- Izveden je u dubrovakom kazalitu 1688, a posveen dubrovakim vlastima. Improvizirani
umetak u kojem se izruguje mletaki uitelj u isusovakom kolegiju izazvao je incident u
koji su se upleli Vatikan, beki dvor i Venecija te je doveo do procesa protiv izvoaa,
druine Nedobitni. Ipak, nakon incidenta rektor Dubrovakoga kolegija vie nije bio
Venecijanac, ve Dubrovanin.

Suanjstvo sreno
- tragikomedija
- u prozi, libretistike tipologije, prikazivana negdje oko 1700.
- nastala prema libretu Schiavitu fortunata P. Podalinija, tiskanom 1671. u Bologni. U
Schiavitu fortunata radi se o drami kraljice koju je susjedni i neprijateljski kralj ubio mou i
zarobio nju s keri. Kralj kraljici nudi slobodu, ak ose uda za njega. Kraljica se najvei dio
546

drame neka, ali na kraju pristane kad shvati da u neprijateljskoj postelji moe najlake
uveati svoje ionako propalo kraljevstvo.
To Kanaveliu nije skroz odgovaralo, on je drmatiar koji osjea da se drama najbolje gradi
iz izostanka, oko nepostojanja, oko nedostatka, oko oivljavanja Kanavelieva kraljiina
pokojnog mua. Time kraljica Jerina dobiva vei psiholoki prostor. U Kanevelievu
Suanjstvu srenom bosanski kralj Radoslav poslije pobjede nad Ugarima progoni ljubavlju
zarobljenu ugarsku kraljicu Jerinu, vjernu poput Andromahe svome muu, koga smatra
mrtvim, dok se on uistinu iv pojavljuje pod tum imenom na tom istom bosanskom dvoru
gdje ve otprije boravi njegova i Jerinina ki Krunoslava preobuena u viteza.
Radnju melodramatizira s nekoliko mlaih ljubavnih parova koji e se za vrijem predstave
sresti, a na kraju vjenati, kako je uobiajeno u svim dotadanjim pseudohistorijskim
dramama, pa tako i Vuistrahu.
puno sporednih radnji s meusobno pozaljubljivanim i ljubomornim parovima, ljubavnim
intrigama, preoblaenjima, prepoznavanjima i opim opratanjem i enjenjem na kraju 3.
ina, sve to zainjeno neslanim lakrdijanjem lica nieg reda
pisana na nain plitkih tal. melodrama druge pol. 17. st., ali knjievnom prozom
Kanaveli se trudi racionalizrati svijet svojih tragikomedija, nastoji to ekonominije razviti
svoje radnje, eli u njima odrediti vrste znaajeve.
Radoslav, Jerina, Krunoslava
- U ovoj drami, ali i u Vuistrahu Kanaveli je u pseudohistorijske radnje uveo i komine
prizore kakve njegovi prethodnici nisu poznavali.

Zorislava
- nedovrena tragikomedija
- Napisana je u stihovima - osmeraki katreni
- tematizira ljubav, s mnogo peripetija i sa partom kao mjestom radnje.
- Dramtizacija otmice naslovne junakinje, inae kraljice koju je sa spartanskog dvora oteo
gusar Satrimor i koji je dri na pustom otoku. Zarobljenicu i uvara opsjedaju prosci, 4
kralja iz Korinta, Tebe, Atene i Mikene. Svi su opskrbljeni hrvatskim imenima, to ne treba
uditi jer je u to vrijeme bilo oubiajeno Grke drati jednom od grana slovinskog ili ilirskog
roda. tako su vjerovali oni koji nisu paljivije itali Ivana Lucia (ja bih rekla Luia !!! De regno Dalmatiae et Croatiae)

Cantata Venere, Kupido, Marte, Elena i Paride

- scenska igra s poznatom mitolokom temom
- Kratki dramolet (oko 300 stihova) popraen je glazbom koju je moda K. sam skladao.
Sadraj mu je poznata antika tema o zaljubljenim parovima i Kupidu, komentatoru
zbivanja i sponi meu zaljubljenicima.

pripisivalo mu se i 10-ak anonimnih komedija iz 17. st., najee Andro titikeca i imun
Dundurilo, ali to danas nije potvreno
1. Novak smatra da je Andro titikeca definitivno napisao Kanaveli ona se na temelji na
3 Moilerova predloka izraena po matematikim omjerima koji otkrivaju rukopis.

56. JEROLIM KAVANJIN (1641 (1643, pshk) - 1714), Split

- potomak doseljene talijeanske porodice Cavagnini, koja se u splitu brzo pohrvatila
- epik, historiograf
- plemi
547

nie i srednje kolovanje u Splitu

1669. zavrio pravo u Padovi
doktorat prava u Padovi odvjetnik
slubovao u Splitu i Zadru
sudjelovao u bojevima s Turcima prigodom zauzimanja Sinja i Herceg-Novog, 1686, 1687
pod starost se povukao u kuu koju si je sam sagradio u Sutivanu na Brau
ostao je bez brae koja su umrla prije njega ili poginula u ratovima, a doivio je i smrt svojih
triju sinova.
- bio jedan od najuglednijih lanova splitske Akademije ilirske (osnovana 1703)
- umro je u Splitu 1714.
- U mladosti je pisao stihove, sam kae da je tada pjevao o ljubavi, ali je odustao kad su se
ljubavne strijele razbile o kameno srce vile. Sve mladenake pjesme je unitio.
1. Bogatstvo i ubotvo
- u 19. st. (I. Kukuljevi) dobila to ime da se izbjegne predug naslov Povijest vanelska
bogatoga a nesrena Epuluna i ubogoga a estita Lazara
- nastala poslije 1700., kad se Kavanjin povukao iz slube u Sutivan na Brau
- velepjesan u 30 pjevanja
- povijesni i biblijsko-religiozni ep od 32 724 stiha (8-erake sestine) - najopsenije
djelo hrv. dopreporodne knjievnosti
- sestine, 8erci, rima ababcc
- biblijska legenda mu je u prvom redu povod za razmiljanja o grijesima roenim iz
bogatstva, ali ubrzo silazi s glavne teme i prelazi na opisivanje znamenitosti i povijesti
Splita i drugih primorskih gradova
- zapoinje kratkim razmiljanjem o smrti i njenoj svemoi, a zavrava opisom pakla, raja i
vizijom sudnjeg dana
- Uz poznatu biblijsku legendu, Kavanjin je upleo i mnoga druga razmiljanja koja nisu
rezultat poetske obuzetosti nego suvremenih povijesnih moralno-didaktikih, drutvenih i
lokalnih preokupacija konzervativnog splitskog plemia i uzorna graanina
- opu neskladnost djela upotpunjuje bizaran jezik, mjeavina dubrovakog knjievnog
narjeja i neizglaenost splitskog pukog govora
- olako prelazi s teme na temu, s jednog podruja na drugo ne vodei previe rauna o
kompoziciji svog spjeva
- okomljuje se i na izumiranje starih lijepih obiaja i tradicija, za to su krive nove
generacije
- u izletima u prolost Kavanjin poimenino spominje sva znamenitija lica to ih je dalo
plemenito slavensko pleme, od irila i Metoda, Zvonimira do novijih vremena. Zanimaju
ga svi dalmatinski gradovi od Kotora do Krka i Osora
- S posebnom ljubavi govori o Dubrovanima. ini se da je i boravio u Dubrovniku jer
istie ljepotu Dubrovkinja, koje strancima kradu srca. Dubrovniku je posvetio itavo 10.
pjevanje svog spjeva
- kataloki nain nizanja tema i motiva, npr. nomenklatura jestivih riba uz prizor Epulunove
gozbe, popisi znamenitih ljudi iz primorskih gradova, opisi slavenskih grbova
- obradio opsenu arhivsku grau, historiografsku i teoloku literaturu
- Pored klasine humanistike, latinske i talijanske knjievnosti (Dante), Biblije i drugih
crkvenih i religioznih spisa, pored povijesnih autora: Konstantina Porfirogeneta, Popa
Dukljanina i Mavra Orbinija, Dubrovani su bili temeljna Kavanjinova lektira - meu
548

njima prprvenstveno Junije Palmoti i Ivan Gunduli.

- uzori: du. religiozne poeme (Gundulieve Suze, urevievi Uzdasi), Barakovi
(Jarula), Vitezovi, Osman, Boanstvena komedija
- Josip Aranza je zakljuio da je Kavanjin sastavio enciklopediju znanja u Dalmaciji oko
1700. zaogrnutu u religiozno- didaktiko ruho, a proeto velikom slavenskom idejom.
- Njegovo djelo danas uglavnom ivi kao opsean kulturno-knjievni dokument svog
vremena, a zanimljivo je i s osebujne lingvistike strane.
SADRAJ ulomaka iz PSHK knjiga 10 (by me)
- III pjevanje [ulomak, Gavan trai ljubav]
- Zazivlje svoju dragu da mu uputi svoj pogled: 2 puta dariva trko brzo dariva. Ako
mi ve tvoj pogledi prsi moraju biti daleko pusti da bar uz tebe umrem. Zato mi
uskrauje sebe? Trebam se ukloniti od tebe, ali tamo di je ljubav, nema razuma,
snaga je mlogava, mudrost je glupa. Dopusti mi poljupce, da pjevam o radosti u
kojoj se ljubi i biva ljubljenim. A i ona e spoznati kolika je to srea. Ali poljupci ne
vrijede nita ako nisu uzvraceni: njihova je slast u tome da se prima ono to se daje.
- IX pjevanje [ulomak, o Splitu i Splianima]
- Split je nastao iz Solina, jo uvijek postoji i slavan je, slavniji od Zadra, jer mu
ostaje stara dika i to i Zadar treba prihvatiti: kad se ker odjeli od majke i dalje je
mora potovati. Onda kudi vlastelu da kako se brinu samo za svoje stvari, a mudri
prvo se brinu za gradske, onda za svoje. Jer te gradske svih uzdravaju, pa na jih
trebaju svi i paziti. ini se da na zrak nosi da se graanske stvari ostavljaju, a kad
ih nehaj rasturi, onda se svi kaju, i da vie tako nee biti, da su puno stari proustili
zbog nemara. Neka sad kad ih je vie, svi skaldno stupaju i rade zajedno i svata e
mo napravoto. Ali vidi on jo objesti kod grana po gradovima, selim, mjestima,
jer oni trae svoja potraivanja, a tako nee ostvariti kripost. Provode svoje vrijeme
u radosti i ispraznosti. Malo djevojica se bave djeviasntvom, jo su male, ve
razmiljaju o braku. A i svima prosto odgovaraju, da ne ele u redovnice, nego se
udati. A i majke daju slobode svojim kerima, a pogotovo ako su jedinici ih
savjetuju da se udaju. A djevojice to ele i one se tako ponaaju i odluuju, a ne
otac. Blagdani se malo tuju, a na vee svetkovine se svi opijaju i pleu s mladim
enama. Starice kod komina piju pie i zapjevaju koju o Marku Kraljeviu, a kad se
doe do dna ae jedva odu na molitvu/krunicu. A djevojke i mladii u susjedstvu
razgovaraju, a nou vjerojatno i dovravaju djelo. Djevojeke na te skupove moda i
dolaze iste, u to nee ulaziti, ali esto kasnie se lako daju. A one koje su i prave,
esto se stoje kof mukih glava i njihova studena put se uee. A placa i teatar ne
cijeni nita boje, sve su ale, a ne istine, glumci su bezobrazni. I graani i vlastela
malo haju za Boga i njegovo slavljenje, samo se preetavaju po trgu i oblae se fino
kao ene. Opiuje ih kako se oblae fino u svilene haljine, ukraeni su zlatnim i
srebrnim gumbima itd, imaju i ma, ali on im ne moe tititi ivot. Samo se uivaju
u tatini i takvom ivotu, jo bez brkova i brade, samo gledaju u vlasulje, a ne kao
djedovi i oevi koji su kratili svoje brade i kose, i ma su nosili da bi mogli ratovati,
bili su pravi ljudi. Svi se klanjaju novim obiajima, ne tuju stare, ne misle da su
loi ovi novi zakoni, koji tete kranima, te misli tate, meke, lijene. Svjet je otiao
naopako, Hrvati ive kako ne valja, a ene su ko muki, a muki su ko ene, na
francuski nain nose ensku odjeu i enske kose.
- XIII pjevanje [ulomak, o suvremenoj njemakoj politici]
- Nijemac stavlja zamke za gospodu, prema sinovima starih kua odnosi se kao prema
oslarima. esta su im podmetnitva od vlastele, a kad ih zadesi zlo , oni Turke u
pomo zovu! Ali se nitko ne odvrgava od vlastita gospodara, kralja koji sramotno
549

uzima ivote. Znaju da se sva zla mogu oprostiti, osim onoga da su velianstva
uvrijeena. Ne oplakuje se ruka uprljana krvlju, a odsjeena grana ne daje vie
izdanke, iskorjenjuju se odmsetnici da opet ne bi na tebe navalili. [u ovih nekoliko
strofa Kavanjin je oito inspiriran urotom i katastrofom Zrinsko-Frankopanskom iz
1671.]
XVII pjevanje [ulomak, pjesnik o sebi, o svom stvaranju]
- Govori kako je do sad pejvao o zvijezdama drava, a sad je vrijeme da pjeva o
ubotvu i poniznosti, da njegovo pjevanje bude blinjima na korist. Za njega nije
slava pisanja ljubavnih tema, a ni onih bojnih, njegovo je pero tromo, kose su bijele,
ne treba ih mriti crnilom razblude. Davno je on bio mlad, prbodio je noi tada,
pisao o nestavnoj srei i nasladama. A sad ga tee misli zaokupljuju, smrt je blizu,
rado bi da moe rei da se borio hrabro.
XXVIII pjevanje [ulomak, Pjesma nad pjesmama]
- Isus [! Ne kuzim, kako isus..???] ju je sebi odabrao umjesto zarunice, doziva ju
sebi. Opis djevine ljepote, golubinje oi, bujne dojke, lijepo lice, vrat.. bla bla.. zove
je na ljubovanje, da mu doe na poljupce

57. ANDRIJA VITALJI (1642 1725), Vis

1. Istumaenje pisnih Davidovih (Mleci, 1703)
- ne sadri samo izbor psalama, ve i itav psaltir s komentarom (vremenski prvi u naoj
knjievnosti)
- 8-erci
2. Ostan boje ljubavi (Mleci, 1712)
- njegovo najznaajnije djelo
- religiozni spjev u 10 pjevanja
- u njegovoj osnovi je ivot, bolje rei muka Isusova, ali to nisu epske vizije vidovite
fantazije, ve obiajne evokacije pojedinih prizora muke isprekidane nabonim
razmiljanjima
- u spjevu prevladava ee ton propovjednika nego sugestivnost liriara
- uzor u Dubrovanima (i u jeziku)
- u prva tri dijela obrauje religiozno-apstraktne teme o ljubavi Boga prema ovjeku i ljubavi
ovjeka prema Bogu
- od etvrtog pjevanja Vitaljieve teme postaju konkretne
- od IV. do X. pjevanja pria se Kristov ivot i muka od dolaska Isusa Ani i Kajapi, preko
prie o Isusovu putu na Kalvariju, Majinoj boli
- u VIII. pjevanju opisuje se Isus na kriu i pla Majke Boje, a u IX. smrt Kristova
- u X. pjevanju pripovijeda se o Kristovu spasenju ovjeka

58. FRAN KRSTO FRANKOPAN (1643 - 1671)

pisac i plemi
ne zna se gdje se kolovao - vjerojatno u isusovakom kolegiju u Grazu, a nastavilo se
putovanjem u Italiju s kojom su ga i kasnije vezale uske porodine veze, posebno preko ene
Julije di Naro, neakinje rimskog kardinala Barberinija
550

1663. sudjelovao je, pod vodstvom Petra Zrinskog, u pobjedonosnoj protuturskoj bitci kod
Jurjevih stijena (blizu Otoca)
sudjelovao u protuaustrijskoj uroti hr. i ugarskog plemstva pod vodstvom P. Zrinskog
1671. ubijen u Bekom Novom Mjestu
sav opus (osim jedne pjesme objavljene u It. 1656.) u rukopisima, koji su pod nazivom
Frangepanische Akten dospjeli u beki Dravni arhiv i ostali tamo do 19. st.
jezik se zasniva na ak. govoru, uz estu upotrebu kaj. i povremenu tok. elemenata
1. Pla za Bogorodiinom kuicom (Elegia) (Macerata, 1656)
- latinska elegija (pla zbog seobe Bogorodiine crkvice s Trsata u Loreto - legenda
(1294.))
- njegovo prvo poznato djelo
- puno pozajmica iz klasika, pogotovo iz Ovidija
2. Gartlic za as kratiti
- POSTHUMNO
- objavljeno 1871.g.
- 109 pjesama
- u predgovoru nailazimo na pseudonim Ditelina
- njegova glavna lirska zbirka; nastala u zatoenju
- pisana je akavtinom, no tu ima vie kajkavskih i tokavskih utjecaja nego kod P.
Zrinskog
- Cvitja razmilenje i alosno protuenje
- Titulua nima, ime vindar ima - upuena sestri Katarini
- Srce aluje, da vilu ne vidi
- jedna od najtoplijih pjesama naeg pjesnitva
- jedna je znaajka Frankopanove zbirke njezina metrika raznolikost: osim 12-eraca, ima i
strofa slinih tal. kanconetama (Dragoljuba zlamenje)
- slavi ensku ljepotu, podsjea na prolaznost mladosti i ljepote
- to je zapravo kanconijer ljubavne trubadurske poezije, samo ne u duhu petrark.
zainjavaca, nego u maniri epigonske seentistike poezije u Italiji, pa su joj glavne teme
ljubavni uzdasi, idiline slike iz pastirskog i lovakog ivota i gdjekoje razmiljanje o
nestalnosti sree
- neposredan uzor mu je epigonski pjesnik, austrijski nadvojvoda Leopold Wilhelm, koji je
pod pseudonimom Crescente 1656. u Bruxellesu izdao zbirku Diporti = Zabave
- za skoro pedesetak Frankopanovih pjesama utvreno je da su prijevod ili prerade
talijanskih izvora; pa i prijevodi pjesama vie su parafraze, nego prijevodi
- po seentistikom ukusu F. je lako prelazio na slobodnije, frivolnije teme, s mnogo aljivih
dvosmislenosti i lascivnosti, a sve to u klasicistikom ruhu
- takvih, slobodnijih pjesama ima oko 20
- u pjesmama koristi gotovo sve metre ostvarive unutar starohr. silabikog sustava
(najee 12-erac i 8-erac, a ima i 10-erca)
- Masve procimba
- Roa u nadrih stoljea
- Pastirnica
- Dragoljuba zlamenje
- Kak svit prohaja
- Napojnica pri stolu
- Hajduk tui svoju nevolju
551

- Pozvanje na vojsku
3. Dijake junake
- to su veinom ljubavne romance (8)
- prvi koji je u nae umjetniko pjesnitvo uveo puki deseterac (4+6)
- likovi stilizairani po uzoru na junake narodne pjesme
4. 18 nabonih i svjetovnih pjesama neuvrtenih u Gartlic
5. prijevod Moliereova Georgesa Dandina Jarne bogati (1670)
- prvi od naih knjievnika koji je izravno doao do Molierea i prevodio ga (samo prvi
prizor), najstariji prijevod Molierea na cijelom slavenskom prostoru, samo 2 g. nakon
prikazivanja u Versaillesu 1668.
- komedija
- nedovren
- napravio je isti postupak kao nekad M. Dri; kao to je u Drievim komedijama
smijeno lice Kotoranin Tripe, kod Frankopana prevareni mu je Slovenac, a simpatini
kavalir Hrvat
6. Trumbita sudnjega dneva
- proza
- kako se vidi iz predgovora, imala je biti satira na sve stalee, ali pisana po tuim uzorima
- nedovreno djelo o opisima apokalipse
- humoristino-satirian prikaz Sudnjeg dana koji je doivio kao san
7. Zganke za vrime skratiti - zbirka zagonetaka
8. Sentencije vsakojake
- zbirka poslovica
9. Pariz i Galatea
- galantne sliice

59. VLAHO SKVADRI (Skvadrovi) (1643 - 1691), otok Koloep, Du, svenik
-

Squadri
pjesnik
kolovao se na Koloepu i u Du
1666, se vratio iz Du na Koloep i tamo bio upnik neko vrijeme
Izabran kasnije za kancelara dubrovake nadbiskupije, tu je dunost obavljao do smrti
Vlaho je doivio potres 6.4.1667. i o tome saznajemo iz njegova pisma u kojem svog ujaka
izvjeuje o tome kako je preivio potres. Pie da je s nadbiskupom i ostalim kelricima bio u
nadbiskupovoj kunoj kapelici, da su iskakali nakon prvotnog oka kroz prozore i na ulici
vidjeli svu strahotu: vie nije bilo ni kue ni crkava, nego gomile kamenja, a ljudi su bili mrtvi i
zatrpani
Nakon potresa radio je na obnovi gradskih i republikih crkvenih institucija.

1. Mau i avalica (t. 1866-1868 u Kurelevoj zbirci Runje i pahuljice)

552

idilina poema, spjev manjeg opsega (epilij)

favola marittima, spada u okvir bukolskog pjesnitva
romantina pria u stihu
sestine, 8erci, rima: ababcc
ne zna se tono kada je nastala, zbog teme se zakljuuje da je nastala u njegvim maldim
danima prije potresa i zareenja za sveenika, ali po zrelosti izraavanja i odnosu autora
prema temi moemo zakljuiti da je nastala i puno kasnije.
- 158 strofa, S. rabi razmjerno nov oblik sesta rima, u svijest publike dozivajui Suze sina
razmetnoga
- oni su dvoje mladih, s njima je povezana legenda; oni nisu pastir i pastirica, ve djeak i
djevojica ribarskog naselja koji su svoju ljubav nakon nunih nesporazuma sretno ostvarili
- radnja se odvija na morskoj obali
- Mauh je danas ime sela, a avalica ime brda na otoku Koloepu
- Mau i avalica djeluju nevino, zbunjeno, jednostavno, kao prava djeca koja odjednom to
prestaju biti a da toga nisu svjesna
- jedna od pjesnikih pripovijedaka povezanih s mjesnim nazivima (takoer Zorani)
- u cijeloj pripovijetci vlada senzualno-sentimentalni i idilino-slatki ton
- pjesnik na poetku spjeva slavi idiline ljepote svog rodnog otoka
- blago pouna pria, stilska jednostavnost (usporedbe, parabole, asindetsko nabrajanje) bez
sloenih misaonih sklopova (razliita od baroknoga Bunieva, Gundulieva i Palmotieva
stila) upuuje na to da je vjerojatno rije o vrsti knjievnosti koja spada u puki barok (P.
Pavlii)
- namjena djela je zabava i pouka irokoj publici uz poticanje lokalpatriotizma
- moe se dovesti u kontekst i s Ovidijevim Metamorfozama i Zoranievim Planinama
(ljubavni par nosi imena dvaju poznatih koloepskih toponima)
- tim se djelom ukljuio u maniru koja je nakon Petrarke u renesansi trijumfirala s Tassom i
Guarinijem. Njihovim pastirskim, senzualno sentimentalnim i idilino-slatkim ugoajem
proeto je i ovo djelo. Samo on nije poao u arobnu pastirsku dubravu, nego se zadrao na
otoku
- transformaciju pastirske prie u ribarsku idilu, prijenos sheme radnje iz Tassova Aminte
meu ribare, u Italiji je najsmjelije izveo Antonio l'Ongaro (16.st.), iji je Alceo pastirskoprimorska pria i drama (ribarska ekloga) u 5 inova prikazana u Rimu 1581. Upravo
prema motivima i sadraju ove drame, Skvadrovi je komponirao svoju priu o dvoje mladih
koje e, obuzete djeakim prijateljstvom, iznenaditi ljubav i koja e se nakon nunih
nesporazuma i sretno ostvariti.
- Nije doslovno preradio djela svojih uzora, iz talijanskih pastorala je uzeo samo motiv, golu
fabulu, pa je elei u prvom redu ostaviti trajan spomen ljepoti svoga otoka, napisao idilinu
pripovjest.
- I u zamisli likova je poao svojim putem, umjesto konvencionalnih i rafiniranih ljubavnih
talijanskih pastorala, Maau i avalica su naivna i prostoduna djeca koja postupaju bez
imalo patetike i lukavosti. Njih dvoje djeluju naivno, zbunjeno, jednostavno, kao prava djeca
koja to odjednom prestaju biti, a toga nisu svjesna.
- nadovezujui se donekle na Zlatarievu i Karnarutievu preradu Ovidijeve Ljubavi i smrti
Pirama i Tizbe iz 16.st., S. pie specifinu stihovanu novelistiku s temom iz intimnog
svijeta malobrojnih junaka te tako ispunjuje prazninu nepostojanja novele u prozi u
tadanjoj HK inaugurirajui nov odnos spram publike, dotad naviknute na visoke anrove
SADRAJ (by me)
- Pjesnik najprije zazivlje vinju slavu i Vinjeg, zatim morske vile, morske ptiice, da mu
pomognu pjevati. Onda govori da pjeva o svom rodnom mjestu, otoku koji su Grci zvali
553

Kalamot (znaenje: blago obilno i blaeno), koji je slavan i uvijek e se slaviti, da je u blizini
Dubrovnika, da su mu itelji poteni, nitko ne krade, vara, svi su asni, jedni durgima
pomau, onaj koji je najbolji taj je i najasniji. Otok je pun bogatstava koje mu daje more i
njegovo bilje, ima hladna vrela bistre vode na koje brodovi dolaze napuniti svoja spremita,
kraj rive podzmene izvore, imaju mnogo crkava gdje se krste Vinjemu i zapisuju se due
koje su oprane od grijeha. Lijep su kue i njihovi perivoji. Na otoku su selo Mau u uvali i
brdo avalica, a izmeu njih je mala spilja, a dobili su imena kao spomen na jednu zgodu. I
sad kree pripovjedati o djeci. Mau (djeak) i avalica (djevojica) su bili prijatelji od
ranog djetinjstva, dobra i lijepa djeca, oduvjek su se slagali kao braa, zajedno su bili u igri i
veselju, majke su im djelile uinu, zajedno su se etali rivom i gledali igru riba u pliaku (sad
nabraja raznorazne ribe koje se tamo mogu vidjeti), doekivali ribare koji su ulovili razne
ribe (opet nabrajanje vrsta riba i kamenicu zbog bisera i koralj ukrase to je bog dao
ljudima kako bi ga oni hvalili), namolili bi ribare koji komad ribe i odnjeli kui. Zajedno su
sve dijelili. Ali ljubav e ih smesti, za koju oni ni ne znaju, oni su samo istinski djetinje
uivali, etali rivom i lovili ribe na male udice (opet nabrajanje riba). Jedno jutro Mau je
stavljao raia kao jeku i prinio ga je blizu ustima da mu otkine kleta i ovaj ga je kljetima
ulovio za usnicu, on je krenuo plakati i zazivati ave da mu pomogne. Ona je dola
oslobodila ga raka, i da mu pokae da mu rana nije strana i da im bre zacijeli poljubila ga
u ranu dakle u usta. Taj poljubac je pogodio Maua kao strijela, malo mu je hladno, malo
vrue, sav se trese, blijed je u licu kad pogleda avalicu. Ona pria, on uti. Ona gleda kako
da ga razveseli i utjei. Maau je izgubio svako veselje, elja mu je samo biti blizu svoje
drage, a ona ga esto zove da beru cvijee, da se dre za ruke, sjeda blizu njega gleda kako
da ga oraspoloi. Nije znala da mu onaj njen poljubac nije bio lijek nego otrov i da mu je
srce ranjeno. Slijede opisi Maauovih stanja . kako je blijed, kako ne pria. I onda ga
avalica pita da to mu je, to mu to pritie srce, tko ga je rastuio, zato uti? Pogaa to bi
mogao biti razlog njegovu ponaanju da ga nije vjetar nahladio, da ga nisu izgrebale drae,
ili ugrizle morske ribe, to god da je ona mu eli pomoi. On uti i ne govori, najradije bi joj
rekao da je svemu uzrok njen poljubac. Njaprije odbija odgovoriti, da nikome to ne eli rei,
al iga ona dalje nagovara i on na kraju popusti i ree da ga je je ranio onaj tko ga moe
izlijeiti, a ogleda se u bistrini. Kako su sjedili na rivi, avalica je vidjela u odrazu mora
njihova lica i shvatila da je to ona. Onda se ona smutila i pobjegla kui, ostavila Maua
samog. Onda on lamentira kako joj je to mogao uiniti, dosta je bilo da on pati, a ne da jo
nekoga povue za sobom, a on od nje ne moe pobjei jer ju nosi u srcu. Za lijek si odreuje
da plae do smrti, nada se da e je uspjeti doekati, jer je on eli ekati zauvijek. Odluuje da
joj vude blizu i pati, spjeva ju i hvali, gdje moe slui, zove ju, trai, gleda, eli. Tim mislima
se smirio i otiao kui. esto je prolazio pokraj njene kue, samo da uje njen glas. Onda je
jednom uo kako se dogovorila s prijateljicama da idu sutra u spiljicu loviti ribe. Onda se on
u zrou jo sakrio kod hridi blizu spiljice i ekao ju da doe. Ona je dola i kad je ula u
spiljicu uo ju je kako zapomae, jer ka d je ula unutra je vidjela medvjedicu
[pretpostavljam da se odnosi na sredozemnu medvjedicu, jer se kasnije spominje dok ju lovi,
da ta medvjedica roni.] krenula bjeati, ali ju je medvjedica krenula loviti, ronila je za njom.
Onda je doletio Mau, izvukao ju van i odveo do rive i rekao da se sad vie ne boji, jer ako
doe, on e se postaviti da ju obrani, a ako ih i napadne on e se pdoiniti da njega razdere. A
moda ga ona vie ne bi mrzila, a sad kad mu niej seno bilo da umre, neka svrne pogled na
njega i razveseli njegovo tuno srce. Ona je onda dola k sebi i poela priat o tome kako ju
je ta zvijer trebala raskidati, a ne da joj je ovdje sad ast ugorena. Govori kako vie nisu
djeca i da sve te stvari od prije treba zaboraviti, to je bilo, bilo je, ali sad je to prolost. I
moli njega da zabrova na nju. Onda je ostavila na rivi samog i otila kui. A on onda kroz 15
strofa govori kako ju voli, moli da ju da se vrati i na kraju da ne moe ivjeti bez nje, da ga
554

mroe ubije, ribe pojedu, nek mu ostanu samo kosti koje ce ona jednom nai u spiljici, nek tu
u spilji uvijek bude more mirno, a ona nek uvijek bude u veselju. Moda e tek tada
uzdahnuti i saaliti se nadamnom. Onda opisuje njenu ljepotu, a zadnji dva sloga cijele strofe
ponavlja jeka, dajui im novo znaenje, jer zapravo tovre rijei, a istom rijei zapoinje
sljedea strofa. Npr. druga strana avalice. / Jeka: lice // Lice svoje drago i milo, druge
rijei su oi, ime, usti. Baca se onda u more, ali njegove tube je uo pastir i svud poselu
idui govorio kako je Maua vidio umrijeti. ula je to avalica, poela jadikovati kako je
ona za sve to kriva, da mu je ona smrt zadala, sad e zauvijek spominjati se u alosti, kako e
ju svi ogovarati [! da, jer to je najvanije.. u pm], kad se sazna da ga je ona ubila. Onda
narie i plae, zazivlje more i vjetreove da digne oluju, sirene da s njom pjevaju tunu
pjesmu. I dok ej ona tako plakala ula je glas po selu da je Mau iv, skoila je na noge,
brisala suze i vidjela pastira koji je rekao da je uo njegove jadikovke kraj spilje, rekao je
vajmeh i bacio se u more, pa je onda pastir dotrao do mora, pozvao 2 ribara da mu
pomognu i onda su barkom doli do Maua koji je ve umirao i izvukli ga, pitali ga kakva
ga je to tuga navela da se baci u more. A on je odgovorio da se okane pitanja i puste ga
umrijeti. Oni mu nisu dali i brzo su se vratili u valu skupa s njim, Kad je to ula avalica se
razveselila, ali joj sve nekako bilo udno malo je bila u ognju, malo u ledu dakle, i ona se
zaljubila. I onda su njega vodili njegovoj majci, avalica se navirivala, a kad su se njih dvoje
ugledali, oboje su se onesvjestili, svi su plaali oko njih, da to im je bilo, kao da su mrtvi,
grle ih itd, ude se. Onda su otoani zakljuili da su se oni uvijek bili ljubeljivi jedan prema
drugom, prvo im je alost kriva ,veseljm ih je na krajui pomutila. Donjeli su im onda razno
cvijee da dou k sebi, a kad su se djeca probudila, ljubav im se objavila na licima, roditelji
su tugu u veselje obratili. Svi su onda zakljuili da je to ljubav prava. Njih je ljubav vodila da
druguju cijelo vrijeme, a sad je avalica Mauova vjerenica, svi rpaci su to odluili i
preokrenuli tugu u veselje. I tek sad pjesnik otkriva da se radi o lijepoj prii s otoka
Koloepa.
2. Primaljea cvijee (napisana vjerojatno prije 1667)
- poema, 33 8-eraka katrena
- uva se u dvama rukopisima franjevake biblioteke u DU
- tema dolaska razliitog cvijea pred proljee koje kao sudac mora presuditi koje je najljepe
3. Koloepa nevjestice (napisano prije 1667, t. u Kurelevoj zbirci Runje i pahuljice 1866-1868)
- vrsta epiloga uz Mau i avalica

60. BENEDIKT ROGAI (1646-1719), isusovac

- lat. pjesnik
1. stihovi o potresu 1667.
- jo su se na poetku 19. st. prevodili na tal.

61. NIKO MARIJA ANTICA (ro. 1648.), Dubrovnik

- jedan od starijih lanova akademije Ispraznih
1. Porazenje pravednijeh mladenaca
- prepjev najpopularnijeg Marinova spjeva Strage degli innocenti
- sauvan samo poetak
555

62. IVAN TANZLINGER ZANOTTI (1651 - 1732), Zadar

- lan akademije degli Incaloriti
- bavio se pitanjima jezika
1. prijevod prva dva pjevanja Eneide (Mleci, 1688)
- prvi pokuaj prijevoda Vergilijeva djela u hrv. knjievnosti
2. Vocabolario di tre nobilissimi linguaggi, italiano, illirico e latino
- rjenik na kojem je radio 25 godina
- nije ga uspio izdati, dovrio ga 1699.
- njemu je pred oima u prvom redu bila istoa hrvatskog jezika
- namijenio ga hrvatskoj slovinskoj mladosti

63. PAVAO RITTER VITEZOVI (1652-1713), Senj, Be

polihistor i knjievnik
prvi profesionalni knjievnik; plemi
elementarno kolovanje u Senju; svrio zagrebaku isusovaku gimnaziju (rektor: Juraj
Habdeli)
nije nastavio redovitih nauka niti odabrao odreeno zanimanje, stjeui daljnje znanje
samostalnim studijem i dodirom s uenim ljudima i sredinama (nije zavrio studij filozofije u
Rimu)
nakon kraeg boravka u Rimu dvije je godine proboravio u Kranjskoj na posjedima uglednih
plemia gdje je stekao razliite drutvene i vojnike vjetine
najvaniji je bio boravak u Wagenspergu, gradu baruna Valvasora, kod kojega je izuio razliite
pomone vjetine, npr. bakrorez, i pomogao mu u izradi djela Die Ehre des Hertzogums Krain
(1689)
1681. izabran za zastupnika Senja na saboru u opronju i na dvoru u Beu zbog obrane senjskih
gradskih prava protiv nasilnih krajikih eta
konjanki kapetan u ratu protiv Turaka
1690. kupio Valvassorovu knjinicu i stvorio metropolitansku knjinicu zagrebake biskupije
1694-1699 hrvatski stalei povjerili su mu upravu zemaljske tiskare u Zg
pouzdanik austrijskoj komisiji za razgranienje nakon mira s Turcima 1699. (u slubi grofa
Marsiglija pomagao pri odreivanju hr-tur i hr-mlet. granice
1700-1703 boravi u Beu uzalud pokuavajui stei plaeno mjesto uz carski dvor
dvorski savjetnik, barun
vrativi se u Zg, pisao je i objavljivao lat i hr djela
1706. u poaru mu stradale kua i tiskara na Gradecu
1707 kralj mu dao u upravu s pravom nasljedstva itarjevo, imanje umobolnog zg. kanonika
Jonate Ivanovia, imenovavi ga i kanonikovim skrbnikom
kasnije mu je oduzeto imanje i uprava nad tiskarom
otiao u Be u nadi da e se zatititi od domaih protivnika ili ishoditi plaeno mjesto u bekoj
Ugarskoj kancelariji; sve do smrti bez uspjeha se obraao monim svjetovnim i crkvenim
ljudima, u vezi s im je razvio golemu lat korespondenciju (ta rukopisna graa uva se u Arhivu
HAZU, NSK i Arhivu zg nadbiskupije
sam se prozvao Vitezovi
556

u mladosti pisao je latinske i hrvatske stihove

od njega je ostalo nekoliko stotina latinskih i hrvatskih prigodnica i poslanica upuenih
znancima i zagovornicima
temeljni je pokreta njegovog pjesnitva rodoljublje, i u tom je on prethodnik mnogih naih
rodoljubnih pjesnika iz 19. st.
prvi stao buditi svijest o povijesnom kontinuitetu i jedinstvu i o potrebi ponovnog politikog i
kulturnog ujedinjavanja Hrvata
prevladava retorika nad lirizmom
ljubavnog pjesnitva ima malo - latinske pjesme osim jedne, pisane u stilu naeg primorskog
pjesnitva
1. Croatia rediviva (Oivjela/Uskrsnula Hrvatska) (Zagreb, 1700)
spis u kojem je htio pokazati to je Hrvatska bila neko, prije mletakih i turskih osvajanja,
i koje joj zemlje pripadaju
sve June Slavene proglaava Hrvatima
prirunik za pregovore s Turcima
protegnuo Hrvatsko ime na sve june Slavene
2. Poslanica grofu Franji Ivanoviu
rodoljubna prigodnica
3. Odiljenje sigetsko (prvi dio Linz, 1684, sva etiri dijela Be, 1685)
njegovo glavno pjesniko djelo
ak.
zapravo odjek Opside sigetske (1660), posvetio Adamu Zrinskom, sinu Nikole Zrinskog
Zrinijada
Vitezovi voli govore simbolinih lica: Siget hrvatskim gospojam; Siget rimskoj crikvi;
Siget zvrhu samoga sebe; Vila Hrvatkinja nad Sigetom
sastoji se od niza samostalnih spjevova u obliku monologa, dijaloga, poslanica i epitafa
sva etiri dijela su uglavnom evokacija uspomena na branioce i napadae Sigeta
prva dva dijela u 12-ercima Marulieva tipa, trei obinim dr12 obogaenima figurom
jeke, a etvrti se sastoji od niza samostalnih epitafa ispjevanih razl. stihovima (uz ostalo,
polimetrima i kvantitativnim heksametrima)
i stil i motivi Odiljenja su literarni, knjiki, konvencionalni; no istiu se rodoljubna nota i
plemenita rtva za domovinu
u takvom eleginom ugoaju je i pjesma Gospodina Sofija i oral kao u narodnoj pjesmi,
djevojka saznaje od ptice sudbinu svog zarunika Gapara Alapije i drugih sigetskih junaka
kasnije ima i epitaf o Alapiu; valjda se u Vitezovievo vrijeme nije znalo da je on ostao
iv!?
Odiljenje nije jedinstveno djelo po svojoj epskoj niti nje zapravo i nema nego po
zajednikom eleginom tonu
iako poiva na epskim obradama sigetske teme (Zrinski: Opsada sigecka, Karnaruti.
Vazetje Sigeta grada), Odiljenje nije ep
djelo nema pripovjedaa, a razvija se kao niz sermocinacija, tj. iskaza u upravnom
govoru to ih sudionici i svjedoci sigetske bitke naizmjence upuuju jedni drugima
svaki iskaz ima naslov u kojem se navodi ime govornika i adresata (Ban sinu, Ban kralju,
Kralj banu, Gospodina Sofija i Oral)
557

 ulogu adresata i/ili govornika kadto preuzimaju neive instancije (Ban orsagu, Siget kralju,
Siget zvrhu samoga sebe)
u treem dijelu razgovaraju Putnik i jeka
etvrti dio je zamiljen kao zbirka nadgrobnica hrv i tur sudionicima bitke pa u njemu
govornike zamjenjuju fiktivni epitafi, od kojih se osobito istiu dva u heksametrima (Sultan
car Suliman, otomanskoga slava kolina i Obilno jur z tvrdin pripravnoga na 'vo Sigeta)
Odiljenje se dovodi u vezu s razl. neepskim knj. vrstama (lirika, drama)
slinosti pojedinih dijelova s lamentima hr. renes. pjesnika (replike to ih govori Siget
podjeaju na Marulievo Tuenje grada Hjerozolima i na Vetranovievu Tubu grada
Budima)
obiljeeno utjecajima dalm. renes. knj., koji nisu jo proueni u detaljima
u pojedinim nadgrobnicama iz 4.dijela ima barokne metaforike
nadovezujui se na starije hr epove sa sigetskom tematikom donekle preuzima i njihovu
protutursku tendencioznost
prikriveno polemian i prema austr. politici u Hr: divei se junatvu Nikole ubia
Zrinskog i vidljivo se oslanjajui na ep Petra Zrinskog, V. obnavlja uspomenu na kuu
Zrinskih, stvarnu i simbolinu rtvu carskog apsolutizma
4. Lamentatio Segniae
latinska rukopisna elegija
5. Ad comitem Marsilium, caesareum legatum (1700.)
latinska rukopisna elegija
Hrvatska eli da Turska doskora preda Marsiliju i kljueve grada Jajca i da joj on poslije
drugog sretnog rata izrui Bosnu i Srijem
6. Plorantis Croatiae saecula duo (Zagreb, 1703)
nacionalna tualjka; Dva stoljea ucviljene Hrvatske
duga lamentacija Hrvatske (pisali jo Maruli i Vetranovi)
pjesnika kronika u latinskim heksametrima
Hrvatska pripovijeda kronolokim redom svoje patnje od 1500-1700., upravo od pada
Bosne i Krbavske bitke do Karlovakog mira
V. u predgovoru govori o reformi pravopisa, upuujuu itatelje na svoju raspravu
Ortographia Illyricana
posljednji tekst koji je uspio tiskati
7. Novljanica
pjesma, izgubljena, spominje je u Kronici
opjevao pobjedu Hrvata nad Turcima kod Novog pod vodstvom Petra Drakovia na Uni
1689.
8. Senjica (1704.)
ovea epska pjesma u 8-erakoj sestini s uskokom tematikom
slavi hrabri nalet Senjana na francuske brodove za vrijeme austrijsko-francuskog rata za
panjolsku batinu
9. Stematografija (Stemmatographia sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio et
558

restitutio - Opis grbova) (Zg, 1700; Be,1701; 2. izd. Zg, 1702)

djelo o ilirskim grbovima; sadri 56 grbova pokrajina koje je on ubrajao u Ilirik
u posvetnoj latinskoj pjesmi napominje kako se pod starije dane posvetio istraivanju
povijesti, dok je u mladosti volio pjesnitvo i mnogo toga ispjevao u hr. i lat. jeziku
dio neostvaren aprojekta De aris et focis Illyriorum
10. De comitibus Corbaviae de genere Gussich (Ljubljana, 1681)
- historijsko djelo
- prvo djelo koje je izdao
11. Prirunik aliti razliko mudrosti cvitje (Zagreb, 1702)
- mudre reenice u stihovima; zbirka poslovica
- V. u predgovoru govori o reformi pravopisa, upuujuu itatelje na svoju raspravu
Ortographia Illyricana
- jak tokavski utjecaj
12. Kronika aliti spomen vsega svijeta vikov (Zagreb, 1696)
- povijesno djelo
- govori o dogaajima od poetaka svijeta do svojega vremena
- kajk.
- zamjera onima koji su o Hrvatskoj prolosti pisali na latinskom i hvali Vramca to je jedini
sastavio kroniku na hrvatskom jeziku
- za razliku od Vramca, suhoparan je kroniar, postigao je faktografsku objektivnost
- V. u predgovoru govori o reformi pravopisa, upuujuu itatelje na svoju raspravu
Ortographia Illyricana
13. De aris et focis Illyriorum (O ilirskim rtvenicima i ognjitima)
Stematografija trebala biti samo uvod u to djelo
ostalo neizraeno
sauvan nacrt enciklopedijskog djela o rtvenicima i ognjitima Ilira, koje je imalo
obuhvatiti svu politiku i kulturnu povijest Hrvata
namjeravao je govoriti o starini i prostransvima hr. jezika, o njegovim narjejima, o
raznolikosti HK, o versifikaciji
trebalo je biti sinteza svega njegova znanstvenog rada
odaslao poziv svem slovinskom ili ilirskom narodu za skupljanje grae za to djelo, ali nije
bio uspjean
14. Natales divo Ladislavo regi, Slavoniae apostolo restituti (Osloboeno rodoslovlje sv.
Ladislava) (Zagreb, 1704)
- spis u kojem je kralja Ladislava, osnivaa zagrebake biskupije, proglasio Hrvatom i
potomkom hrvatske vladarske porodice
15. Vita et martyrium beati Vladimiri, Croatiae regis (ivot i muenitvo sv. Vladimira,
hrvatskoga kralja) (Zagreb, 1705)
- legenda o sv. Vladimiru, kralju Crvene Hrvatske, i njegovoj eni Kosari
- prema Ljetopisu popa Dukljanina
16. Bosna captiva (Zasunjena Bosna) (Trnava, 1712)
- kratak spis o propasti Bosne
559

17. Serbia illustrata

- prva sustavna povijest Srbije, istie to i vitezovi u predgovoru
- ostala u rukopisu
- obraena srednjovjekovna povijest Srbije do pada Smedereva pod tursku vlast 1459.
18. Orthographia Illyricana
- pravopisna rasprava; nije sauvana
- naelo da se svaki glas oznauje uvijek istim slovom pomaui se dijakritikim
znakovima
- po tome je prethodnik Lj. Gaja
19. gramatika hr. jezika
- izgubljena
20. Lexicon Latino-Illyricum
- od njegova velikog hrvatsko- latinskog i latinsko-hrvatskog rjenika sauvao se samo
latinsko-hrvatski dio
- grau uzimao iz sva tri hrvatska narjeja
- rukopis
21. dvije pohvalnice posveene Valvasoru u njegovoj Ehre des Herzogtums Krain (1689)
- u jednoj govori vila Hrvatkinja (dr12), u drugoj vila Dalmacija (8-eraka sestina)
22. Banologia seu de banatu Chorvatie (O banskoj asti)
- pravno-povijesna rasprava o banskoj asti kod Hrvata
- rukopis, dovrena 1710
11 poglavlja, iznosi postanak i prerogative banske asti
Dopunjen prijevod je izdao Gaj u Danici 1863.
23. Offuciae Joannis Lucii De Regno Dalmatiae et Croatiae refutate
- polemian spis protiv pristranosti u korist Mletaka u Luievom O kraljevstvu Hrvatske i
Dalmacije
- rukopis
24. Tractatus, qualiter Croatia ad ius Ungaricum devenerit
- rasprava o pridruenju Hrvatske Ugarskoj
- rukopis
- jo ju je Kreli upotrebljavao, a kasnije se izgubila
25. Indigetes Illyricani, sive vitae sanctorum Illyrici
- nedovreno
26. Annales Croatiae
- nedovreno
27. Epistolae metricae
- 35 poslanica nastale za vrijeme boravka u Sloveniji 1676-77 (Arhiv HAZU)
- isti naslov ima i 270 poslanica iz 1701-03 (Arhiv HAZU)
560

- rukopisi
28. Otia metrica (Pjesme iz dokolice)
- 2 rukopisa iz 1682-84 i 1710-12, oba u zajednikom uvezu s nekim tiskanim pjesmama, NSK)
- natprosjena verzifikacijska kompetencija, veinom su popratna svjedoanstva V. javne
djelatnosti, ali katkad dotiu i privatne teme
- neke pjesme rekreiraju tipine situacije rimske i novolatinske ljubavne elegije, pri emu je
teko utvrditi jesu li Elisa, Benigna i Tulipana knjike dominae ili realne osobe zatiene
pseudonimom
29. prigodnice (imendanske ili inauguralne estitke, horoskopi, tualjke)
30. anagrami
- premetaljke
- omiljela vrsta lat pjesnitva u 17. st.
- predloak premetaljke (programma) drukijim rasporedom slova (anagramma) dobiva drukiji
smisao, npr. Zagrabiensis comitatus ( Zagrebaka upanija) = Sat ornabis cives M. gazis (Uresit
e graane izobiljem blaga)
- anagramska preoblika potom se izlae u popratnim stihovima (exegesis), u kojima se
obvezatno rabe novouspostavljene rijei
- anagramsku poeziju pisao je gotovo cijeli ivot i toliko ju je cijenio da je autorsko pravo svoje
prve zbirke Laurus auxiliatoribus Ungariae (Lovor-vijenac pomagaima Ugarske, 1687)
zatitio carskom poveljom
Izdao ih u 2 knjige (1. 1687, druga 1689.)
31. Lado horvatski iliti Sibila, 1701
- zbornik
- po svom svojem radu, bio je on prvi pretea hrvatskog narodnog preporoda

64. IVAN DRAI (1655-1739), Split

- lan Akademije ispraznih
- splitski kanonik i knjievnik
- prepisao je 1696.g. godine djelo Skala po koj se ide u raj nebeski J. emia
- u cjelokupnom njegovom knjievnom radu uoava se jasna enja za nasljedovanjem dubrovake
jezine i knjievne batine
1. Proslavljenje S. Dujma, parvoga arhibiskupa solinskoga
napisano je u slavu sv. Dujma, muenika i zatitnika grada Splita, kao i u slavu grada
Splita
anrovski se djelo moe odrediti kao hagiografski epilij
ima tri kraa pjevanja, ispjevan je u osmerakim katrenima s rimom abab (oko 650
stihova)
u epiliju se pripovijeda legenda o s. Dujmu, solinskom biskupu i mueniku iz poetka
IV. stoljea
561

u djelu je Dari spojio elemente legende koja pripovijeda o Dujmovu ivotu s

elementima legende koja govori o prijenosu njegovih posmrtnik ostataka iz Solina u
Split, proirujui fabulu na pojedinim mjestima raznim motivima i fabularnim linijama,
osobito onima rodoljubnim
pripovjeda u epiliju nije distancirani pripovjeda kakva nalazimo u klasinim epskim
djelima, nego je to pripovjeda koji vrlo esto istupa u prvi plan te u ja-formi
pripovijeda o svojem pjevanju, ili o svojoj muzi ili se pak obraa svetom Duji s
molbom da od Boga izmoli milost i za njega
ovo je djelo primjer svjesnog nasljedovanja dubrovake barokne knjievnosti izvan
granica Dubrovake Republike
2. Ljepost due (1713)
spjev
osmerake sestine, u deset pjesni opjevava osobine due
kao knjievna vrsta najslinija je religioznim poemama iz doba baroka
iz predgovora je vidljivo da je posveena dubrovakoj vlasteli
prozni uvod pisan je osmerakim katrenima
u njemu pjesnik posve jasno pokazuje da eli nasljedovati dubrovake pjesnike uzore
svaka pjesma ima i podnaslov, koji pokazuje da je Drai svoju poemu strukturirao kao
svojevrsnu raspravu
naslov svakog pjevanja je definicija, atribucija ili karakterizacija due (Dua je lijepa
zato je jedna, Dua je lijepa zato je naa, Lijepa je dua zato je neumrla, )
po obliku izlaganja grae djelo je teoloka rasprava, ono kompozicijskom strukturom,
nainom izlaganja teme, argumentacijom nosi obiljeja osamnaestostoljetnoga
akademskog klasicizma
obiljeje religiozne poeme ima prvenstveno po metrikim rjeenjima, a zatim po
ekstatinom tonu lirskog subjekta, te po baroknom stilu
izlaganje o ljudskoj dui potpomognuto je brojnim motivima pastirsko-idilske poezije
obiluje brojnim figurama dikcije, najee poliptotonima i paregmenonima, javlja se i
jaka metafora i concetto
jezik djela je dubrovaka tokavtina

3. Ostan od skruenja prijevod proznog religiozno-duhovnog djela

4. Samogovorenja od nesrinosti sadanjega ivota religiozno-duhovna problematika
5. himna sv. Vlahu, pisana na latinskom i hrv.
6. Od vinjega blaenstva svetih pod imenom kraljevstva Bojega
7. Svoim pjesnima pjesnik
8. Hymnodiam Ecclesiasticam - prijevod velikog broja liturgijskih himana, to ga je Dari
poslao dubrovakom pjesniku Ivu Nataliu Aletinu
9. Pjesni varhu otajstvih odkupljenja naega religiozni ciklus od 15 pjesama s temama iz
Kristova ivota

562

10. Carmen de doctrina Christi pendentis in cruce prijevod Marulieve pjesme

11. Poljubac pjesma, svjetovna, posveena Ricciardiju
12. Pisnik uzpaljen, Pisnik neutaiv dvije ljubavne pjesme

65. IGNJAT GRADI (1655 - 1728), Dubrovnik, isusovac

- jedini isusovac meu Ispraznima
1. Raskoe boanstvenoga perivoja
- parafraza spjeva o Isusovu ivotu
2. ivot prisvete Bogorodice
- prijevod s tal.
- mistina panjolska opatica Marija od Agrede
- prekapao po rjenicima i slavenskim crkvenim knjigama, itao Jeupku, Osmana,
Kristijadu kako bi naao to bolje izraze za teki tekst
3. Plam sjeverski (1701)
- panegirik u kojem slavi Petra Velikoga

66. ANTUN GLEEVI (1656, 7, ili 9 - 1728), Dubrovnik

-

nadimak Zvee, pseudonimi Vukmir Zlatonosi Hercegovac i Ohsinjanin

puanin
otac mu je zbog trgovakih neuspjeha stupio u slubu Republike, pa se kao lan diplomatskih
poslanstava nalazio esto i izvan Dubrovnika. Na jednom takvom putovanju, u Jedrennu 1661
je umro, kad je Gleeviu bilo izmeu 5 i 2 godine (ovisno koja je tocna godina roenja)
staratelji su mu postali meu ostalima: Sekund Brunjoli (glazbenik), Nikolica Buni (pjesnik),
Danluka Antica (komediograf)
kolovao se u Dubrovniku, u godinama neposredno nakon potresa, to znai da je kolovanje
bilo neto nie kvalitete nego to je bilo prije u Du
bio pisar kneza u Konavlima
sluba mu je bila slabo plaena, pa je tako i njegov drutveni ugled bio i ostao nezavidan, do
kraja ivota je pripadao skromnijem sloju graanstva
gonjen raznim nevoljama: tekom boleu, oskudicom
1686. se oenio
1690. je obolio od neke teke bolesti u nogama, pa se nadalje teko kretao, uvijek uz pomo 2
tapa
Zbog bolesti je izgubio slubu, pa se iz Konavala morao vratiti u Dubrovnik, nakon toga je
dobio mjesto kancelara u Cavtatu, gdje da bi se prehranio je prodavao ak i vlastiti namjetaj
1713 naputa slubu i ponovno dolazi u Dubrovnik
jedan od osnivaa Akademije od turaka - akademije koja je nastala kao opozicija Akademiji
Ispraznijeh. No, njegova seakademija ubrzo raspala, a on je nastavio ivjeti na rubu siromatva,
bolesti i osamljenosti svoje sobe i kreveta
pribliavanjem starosti, a time i pomisli na smrt i strah od onoga to dolazi nakon nje,
563

doivljava teke duevne krize, te na kraju kida veze s prolou i upire oi u zagrobni ivot. U
tom je raspoloenju 1724. spalio mnoga svoja djela, tako da ono to imamo je samo jedan dio
njegove knjievne produkcije
ubrzo mu je umrla i ena, posljednje godine je proveo u bolnici popovske bratovtine i umro
1728.
Serafin Crijevi je napisao njegovu biografiju
Pjesnik, dramski pisac i prevoditelj, pie ljubavne pjesme, drame i satire
ne moe se ba utvrditi kronoloki nastanak pojedinih Gleevievih djela
za ivota nije nita objavio; sauvano nekoliko satirinih pjesama (pred kraj ivota unito je
veinu svojih radova)
satira mu je najomiljeliji nain izraavanja
jedan je od naplodnijih i najizrazitijih predstavnika satire, koja je u Du u 17.st imala plodno tlo.
njegova se satira kretala u dva pravca: pisao je invektive protiv linih neprijatelja (2, 3, 4)
i zatim protiv ena, koje je napadao bilo zbog nerazlonog i pretjeranog kienja (Spovijeda
zato je skarestija od bumbaka), bilo to se kao udovice (Kae da sad udovice ne opsluuju
potpuno korota), starije ene (Kae da se ne pristoji jednoj eni starijoj radit o ljubavi) ili
mlade djevojke i slukinje (Lopujkam; Godinicam) ne ponaaju kako dolikuje
ne znamo je li se Gleevi u svojim satirama usudio dirnuti u drutvenu i politiku struktru
Dubrovnika
kap pjesnik nije imao snage da oivi likove u satiri, nego je ostao na unom napadu i iznoenju
pojedinih mana
za povijest hrvatske knjievnosti vaniji zbog ljubavnih pjesama i satira nego drama

1. Ljuvezni none
- zbirka erotskih pjesama
- od njegovih idila i od pjesni i zgoda ljuvenih do nas su dole samo one
S jasnijem zvijezdam sred vedrine
- uglavnom 8erci
- SADRAJ (by me) no se natjecala sa zvijezdama je li jaa njena tmina ili njihova
svjetlost, kad je prolazei blizu dvora gdje je boravila Zorka sa sestrom, pjesnik zaustavio
svoj korak i posluao njihov govor. Doao sam d ovrata i vidio Zorku kako uz plamen
svijee veze ruu. Njena sestra, bijelja od ljiljana je vzela veo koji je bio isto bjeliji od
ljiljana, u koji, im bi iglom udila, njegovo bi srce ranila. []
Tvoja ljubav, vjera tvoja
- 8erci, pisana u 1.licu enskog roda
- SADRAJ (by me) pisana u 1.licu enskog roda, da je njegova ljubavi njegova vjera dovela
ju je do ovoga. Cijela mu se daruje, nek od nje ini to eli i zadovolji svoje poude. ivim
u tebi, ti u meni, ti nisi svoj, ja nisam svoja, nego tvoja. Ti si srce moga srca, dua due,
ivot ivota, ja tebi sluim. []
Satire:
2. Audijenca gospodina Tovarkanti (1702)
- satirika pjesma
- pod prvim pseudonimom
3. Prskanja (1703)
- satirika pjesma
- pod prvim pseudonimom
564

SADRAJ ulomaka u PSHK, knjiga 10 (by me)

- TIOCIM: 8erci
- [] nije se za uditi da ludosti svi rade, uvijek je bilo budalaste eljadi. S vremenom ete
spoznati sve to u vam rei, pa smijhom vratite mojoj muzi za plodove koje vam nudi []
Svijet je od ivih tijela, kad se usmrdi zlo u ljudima, to smrdi do neba i nemogue ga je
malo proluftati. Oisti se on kroz razliite boli i tuge, kroz boj teki, bijedu gladi, kugu i
plam ognjeni. Te zgode unesu strah u kosti onome koji ne nalazi izlaz i uine umrlima da ih
ista kua koja ih prima, bdue im sluit svima za grob. []
- SATIRA JAKOMIRA: sestine, rima ababcc, 8erci
- elim ocrniti jakomira, s njime se rugati, ismijati, izvidati. [] Liro moja govori kako se
slave magarci, koji ne mogu biti ljudi,a svi ga slave da je on kralj magaraca. Sanjalo mu se
da je postao vlastelin, trae ga posvuda zduri, jer da mu je srea se desila da je u Senat bio
od svih prihvaen. Ostao je kao panj u dubravi na ove vesele glase. Onda se on stao braniti,
kao zageldao se u sebe i dostojanstveno sjeo i govorio: na vrhuncu sam svih veliina,
izaao sam iz taloga, Jakomire to drugo hoe, bio sam ja, sad smo mi. Sad trebam graditi
lijepe palae, hranit konje dobre rase da bih se pokazao sjajan i raditi druge trokove i stvari
koje se prilie mojoj klasi. elim postupati kao veliki: psovati i goniti u hodu, traiti desnu
stranu u drutvu, glavu visoko drati. Al to da unaprijed radim? Nisam ja roen za ne
spavati, truditi se, republiku voditi, to je za mene velik teret. Kako blesavo da ja sudim, pa
nisam studirao dravne poslove. Magarac sam, ali ovjek, a treba biti vlastelin. [] Onda
je stao razmiljati i odluio pobjei i za sobom smrad ostaviti. Kad je netko roen u
sebarstvu, to se jo vie vidi kad je na viem poloaju, a potena ud i u gospodstvu ostaje.
Tko je plemenit oboren u teke zgode, kroz njegova se djela vidi da svoje zlatni sjaj nije
izgubio ni usred tog blata. Tko izlazi iz svoga bia, sebe i bie svoje porazi. Njegovi su
djedovi bili slava i dika, a iza njih je naao motiku i ralo, i pljuvati usred zemlje u ake
pune uljeva. [] znao je to i elio je biti meu vlasteline? Za doi na tu stepenicu, treba se
roditi krjepostan, biti bogat, izvrstan u sebi, jer ionako plemstvo pada, kao bez potpornja
loza mlada [] nemjsnik da bi tvojoj dui dao guta, jer tvoju savjet uinio istom i
opravdao tvoje lupetvo, jer se to ne radi os Hljebarica i od Ljute [lokacije u Konavlima].
Konavljanima si nadomjestio to si im mjesio kruh slabe vrijednosti, i davao im nedopeen,
pun dlaka i brabonjaka. Poni pjevati miserere [psalam: Smiluj se], nek te oni biju, jer si
lakome se elio obogatiti na tuoj oskudici. Za bit pravi poeta, teba se i rodit kao poeta,
imati dosta soli u glavi i uiti, znat kojim se putem ide za doi do stanova od muza. Ima ih
mnogo koji se penju putem gore ka Parnasu, pa se sunavrate nazad, jer ne mogu nai puta i
umjesto Hipokrene [vilinski izvor nastao udarcem Pegazova kopita pegaz je mitoloki
krilati konj muza i pjesnika], piju lokve usparene. [] da bi netko najbolje sakrio svoje
neznanje, najbolje je da se dri im dalje od onoga za to nije. Ludo fe biti slian magarcu
koji grli vrat gospodaru. []
4. Prodece kavalijera Mandrislava
- satirika pjesma
- pod drugum pseudonimom
- sve tri pisane makaronskim jezikom
5. Selimir i Radmio ine razgovor vie vjere
- satira
- 8erci, katreni, rima abab
- U obliku dijaloga izmeu Selimira i Radmia
- SADRAJ ulomaka u PSHK, knjiga 10 (by me) Selimir: govori kako su teka vremena i da
565

su i za jaa ramena ene teko breme. Da si netko sad misli uzeti vjerenicu, ovako bi mu ja
rekao: saznaj prvo je li dobra djevojica, je li joj majka vrijedna (jer od vrane dolazi vrana,
od labuda labud). Ako uzme neku hude udi, mladi e sam sebe poraziri, uvijek plae i
tui se. Ako ti je drago zdravlje ne dovodi si zlu ud u dom. Dane provodi u miru, eljan si
boja? imat e ga ako dovede hud diklu u kuu. Otre ene oduzet e ti slobodu, potezati
te za nos, ekati priliku za svau. iv si, ali ako hoe da te svi tuguju kao da si mrtav, onda
uzmi nju, odmah e te svi tako gledati. Puno puta ne znamo to elimo imati, a kad
dobijemo ono to smo eljeli, ponekad nam se to iz elje pretvori u mrnju. Ti njoj stavlja
prsten, ona tebi vee noge verigama. Njen prvi pljubac gori je od onog kad kvnik ljubi
krivca za umorit ga. Ako moe biti veseo, zato trai da si tuan. Gospar si i svi misle da
si pametan, ali eli samar i sramotu. Konja se silom vodi na rad, a ti ide iz svoje volje,
nitko te ne tjera na taj estoki nepokoj s kojim e si ivot skratiti. Kae se da je ovjek 2
dana u ivotu zbilja sretan, prvi kad enu uzima, drugi kad ju stavlja u grob. A ja kaem da
su oenjeni sretni samo onaj dan kad ju stavljaju u grob. ena je pravi pakao. Ali ovjek
kad uzima vjerenicu, zato ne bi odabrao dobru djevojicu? Prije nego kupimo konjja, s
puno pomnje i dugo ga gledamo da se sluajno u njemu bolest ne krije. Ako se pri kupnji i
prevarimo, lako ga moemo zamijeniti, a enu ne moemo. Da mu moe prodati enu koja
ga vodi za nos, dao mi ju za malu cijenu, samo da je se rijei. Tko se eli radi zlata s
diklicom druiti, eli umrijeti od zlatnog blata, jer se ene jo gore ohole zbog zlata. Ona
svog gospodara zbog zlata pretvara u slugu, zbog prije ga dri u rugu, zasljepljuje ga
zlatom i nikad ne promijeni svoju ud.
6.

7.

Spovijeda zato je skarestija [=oskudica] od bumbaka [=pamuka]

- 8erci, rima abab
- SADRAJ (by me) bila je jo no i on je na prozoru gledao na ne vrijedne ljude
pisma znana da bi stekao veu pamet, kad mu je dola slukinja Stana i traila ga
novac da ode kupiti pamuk za stijenj, da mu lukjerna uvijek daje svjetlost, oistila
sam ju ve, samo bi htjela stijenj staviti, jer bez njega je lukijerna nita. Nasmijao
sam se i pustio knjige, dao sam joj da kupi pamuka. Uskoro se sva u smei vratila, i
govori da je svuda ila, dos vih duana, ali nije bilo pamuka za kupiti, ve sam bila
gotova, kad me je Nu stacunu kod N stao tjeiti da se ne udim to nema
bumbaka za kupiti, jer su ene koje ne moju tue kose za staviti na glavu, poele
uzimati pamuk i u kosu ga stavljati da im vlasi izgledaju deblje, a nekima ni to nije
dosta, pa stavlajju i u krilo, da si budu ljepe i srca pomame, stavljaju pamuk u krilo
i u prame. One smatraju da bez debelih pletenica nitko nije lijep, a kosa grije mozak,
kojeg se ne moe nai kod nijedne od njih. Mudra ena misli kako e muu ugoditi,
kako e bolje djecu odgajati u ljubavi i biti bolje udi, ureen dom drati, a ne kako
e se preetavati i biti viena. Vrijedna Stanula mi je jo htjela govoriti, ali je ve
no bila pala. Dala mi je tape moje, odvukao sam se do postelje. Za napravit mi
stijenj, da nisam u tami, morala ej rasparati krpatur [poplon], otila je ona, a ja sam
si razmiljao u lonici o onome to mi je ona rekla, pa se moj jezik oglasio: o
mladosti, nesvjesna si kad sljedi ensku diku. Lai su ti mile, sve su vile
napravljene od lai. Lau lice, glavu, dunje svog krila, kad skine napravu, tek e
onda vidjeti kakava su im tijela. Slijedi njihove zlatne korake, izvana ti srce rane, a
unutra su pune crva, Lice koje se mae i mri, igra se s tvojom svijesti: ne tri na
svoj poraz: nije zlato sve to sja.
Kae da sad udovice ne opsluuju potpuno korota
- Uglavnom 8erci
- SADRAJ (by me) pastir Radmio ima enu koja ga vodi, nareuje mu. Jednom ej
566

stao kraj drva i poeo ovako pjevati: sada djevojke malo brine kad im dragi umre,
jer kad ih iz stana iznesu, one su slobodnije, i dok im pjevau za pokoj, ve uzimaju
zrcalo i gledaju se kako im stoji crnina, jesu li gizdave, i dok se oni raspadaju, one
meso zauzimaju. Mnoge pastirice udovice, udaraju kao drebice i vuku lane glase,
da bi bile cijenjene, a da imaju za koga, odmah bi se udale. Nije pametan onaj
ovjek koji se u njih previe uzdaje ena isto cijeni ovjeka i vreteno: mirna je ako
ih esto mijenja.
8. Kae da se ne pristoji jednoj eni starijoj radit o ljubavi
- 8erci
- ini djela koje rade mlade djevojke, a u svemu si starica: srebrne pletenice, oi su ti
ugaene svijee. Ne luduj gospojo, kome je sad sila ljubiti tvoje nagripano elo i
dunje uvenute do krila. Tvoja sklupljena usta nisu vie za cjelove primati, prsti i usta
su ti sada samo za rad: prsti za ienje, a usta za vlaenje vlakna. Tovju ieznutu
diku eli poduprjeti umjesto tapovima ljubavnicima. Na pogaenom ugljenu se ne
moe ugrijati. Zato stavi ljubav u stranu, nego ljubi ono to e ti davati hranu:
kudjelju, iglu i vreteno.
9. Pjesan Lopujkam
- 8erci
- Lopuka Mare s Igala je esto ribarila gruje [vrsta ribe], u mreu joj ih je dovodila
majka koja je njome vladala. Kad su Lopud pustile jer su tamo dosta lovile, dole su
u Grad na Stradun da bi lovile gradske zubace. Vidjevi da im veliki bjee iz gnjile
mree, bacile su udici da bi ulovile bilo koju ribicu, udica im se zadjela za granicu
susjede Luje, koja je isti zanat tjerala i na uzicu ribarila. Srea vesela je Francuza s
lanom donjela i tako je FRncuz gizdavi sve gnjile mree napunio.
10. Pjesan godinicam od ulice / Godinicam
- 8erci
- Babka je vodila kolo po pulici, u kolu je igrala Anka bosa, Kate kukonosa, Pavica,
Stanula grbavica. Anuhla ih gleda sa strane, svira u surlu od fontane, Lucija se mee
nogama uz gunj, a prknjaa prc-Tomaa ih gleda i slua iz ulice Prijekoga. Kolovoi
su pali puni pazi, ove su joj se stale rugati, ona im kazivati roge i rekla im je da je
ona uvijek bila vila cjenjena od svih, hoda ju je dvorio i prosio. Mlade onda igraju i
pjesmu zapoinju: mi smo godinice iz Grbave ulice, jako smo ohole, ako nam vino
brane, svaka sa sobom nosi tikvu i to prikupimo kruha, to dobijemo vina, haraimo
po kominu, bolji komad nae je veselje. Mi smo kotli bez ruice, pokrivala krinji,
mi smo nita sve zajedno, zaviimo: 'badanj juhe, tovar mesa / u svemu smo za
niesa'
drame
- kretale su se na planu povijesnih, mitoloko-pastirskih i traginih tema, uz jedno crkveno
prikazaje
11. Ermiona
- prijevod melodrame Mleanina Aurelia Aurelija (Gli amori infruttosi di Piro,
prikazivana u Mlecima 1661.)
12. Olimpia osveena
- prijevod melodrame Mleanina Aurelia Aurelija (Olimpia vendicata, prikazivana u
Mlecima 1681.)
13. Damira smirena
567

preuzeta iz jednog lutkarskog libreta Filipa Acciaiuolija (Damira placata, 1680.

prikazivano u Mlecima)

14. Belizario aliti Elpidija

- prijevod lirske drame Apostola Zena
15. Zorislava
- premijerno izvedena u Ve 1785.
- melodrama koju je glumila druina Hrabrenijeh
- prijevod libreta Adriana Morsellija
- kraljevi pod tuim imenom ivi na neprijateljskom dvoru u ljubavi s kraljevom keri
16. Poroenje Gospodinovo
- boina pastirska idila koja se prikazivala 1703. u crkvi u Cavtatu
- crkveno prikazanje
17. Osloboenje Betulije
- prema oratoriju Giuditta Girolama Giglija
18. Petrislav
- nije sauvana
- graa preuzeta iz Ljetopisa popa Dukljanina
----------------------------------19. Olimpija Birenu
- poslanica, u stvari proiren Olimpijin monolog iz prvog prizora Olimpije osveene
- ne zna se tono je li njegova
20. Bravac aliti cvilenje Planiice pastirice u njegovoj smrti [bravac = vrabac]
- Odlomci S jasnijem zvijezdam i tuenje pastirice Planiice nad mrtvim vrapcem
uvjeravaju nas da pohvale koje mu je upuivao Ignjat urevi nisu samo formalne
- SADRAJ ulomaka u PSHK, knjiga 10 (by me)
- [] Pastirica se tui nad mrtvim vrapcem, di je on otiao nek ide i njen ivot [] kad god
bi ona sjela na trpezu, on bi dolaetio i od svega htio kuati malo. Prskao bi je lagan os
vodom iz svojih krila. Kad bi uzela iglu da udjenem svilu, on bi kljunom uzeo nit i napravio
mi uzao. Ali to da spominje te igre koje su je toliko puta razveselile, kad je sad samo vuku
na pla. [] s kime da ona sad razgovara za utjehu? Gdje god sam ila, pratio je moje
korake, kad bi stala, s njim bi uivala. Zajedno smo uivali i bili druba, moje su ga suti
odravale ivim, jer je iz njih primao hranu pomjeanu sa cjelovima. Dobio je vie
poljubaca nego to ima trave na livadi, zvjeri u groi itd. bio je dostojan poljubaca, stalno
sam ga cjelivala i cijela se u cjelov htjela obratiti. [] ljubila sam te, ljubio si me, bili smo
si dragi, a ane msili i elej bile su jednake. Otkad nas je sudbina zdruila, voljeli smo se.
Preko mjere sam te ljubila, sad preko mjere i uzdiem i plaem, ljubila sam te koliko sam
mogla, da sam mogla vie i vie bih tebila ljubila. []

u to doba u Dubrovniku u redovima Ispraznih cvate pisanje latinskih stihova:

568

67. IVAN PETAR MARCHI (1658 - 1733), Split

-

predsjednik akademije illyrica alitivam slovinska

1. Misli krstjanske za svaki dan od miseca (Mleci, 1704)

- prijevod molitvenika francuskog isusovca Boursa

68. DONO RASTI (1672 - 1735), Dubrovnik

-

vlastelin
1. Croniche di Ragusa
- historijsko djelo
2. Misli ljuvene

ponovno vraanje idealima humanizma zanimanje za stare pisce, u prvom redu latinske,
oivljavanje latinske poezije
taj ponovni procvat latinskog pjevanja poslije humanizma zapoinje oko 1700.g.
i u redovima Ispraznih u DU se javljaju latinski pisci:
Vice Petrovi
Dankarlo de Angeli
Vlado Luke Gueti
Bernardin Liberal Ricciardi
Ignjat urevi

69. IGNJAT UREVI (1675-1737), Dubrovnik, isusovac, benediktinac

Ignazio Giorgi Bernardo, Injacijo Gjorgi, ori
pjesnik, povjesnik i redovnik
plemi => isusovac (1698.-1705.) => benediktinac (1706.)
kolovao se u du isusovakoj gimnaziji
razl. dravne slube: kapetan tvrave Lovrijenac, jednogodinji knez na otoku ipanu
1698. stupa u isusovaki red - zavrio dvogodinji novicijat i trogodinji teaj filozofije
dvije g. provodi kao uitelj po razliitim kolegijima svog reda po Italiji
1706. preao u benediktince u samostanu sv. Jakova kraj Du
1710. prognan iz Du, proveo 2 g. u Italiji
1718. bio predsjednik akademije Ispraznih
poslije toga postaje opat u samostanu sv. Jakova, a 1725-28. na Mljetu
poslije toga boravi u samostanu sv. Justine u Padovi odakle nadzire tiskanje svojih knjiga u
Mlecima
posljednje godine proivio u sv. Jakovu, na kraju kao predsjednik mljetske kongregacije
(starjeina svih du benediktinskuh samostana)
umro od kapi
njegov prapraujak je Dominko Zlatari
bio je na glasu da je pokvario sve udane i neudane ipanke, no u to isto vrijeme on prevodi
569

Davidove psalme i pie krai dio Uzdaha

neuzvraena ljubav prema Mari Bodarevoj ga je nagnala da napusti svjetovni ivot
u mladosti je pisao ljubavnu liriku (poeo sa 16 g.)
u njoj prevladavaju odrazi seentistikog duha i stila; on je pjesnik senzualne erotike; polazi
stopama tradicionalnog petrarkizma, ali mu je duh sasvim drugaiji od Petrarke: dok se u
Petrarkinu srcu budi na tim mjestima edna njenost, u mati pjesnika 17. st. iskrsavaju u prvom
redu sjeanja na ljuvene razgovore i poljupce (Sunanici ugrabljenoj)
1. Pjesni razlike (1716?)
- sve pjesme na hr., osim Uzdaha i Psaltira, okupljene su u toj rukopisnoj zbirci
- one se dijele na nekoliko skupina: ljubavne, nabone, idilske, dulje pripovjedne pjesme,
prijevodi basni, pjesme u folklornom tonu, fragment tragedije o Juditi, nekoliko prepjeva
- Pjesni razlike veinom su ispjevane razliito rimovanim osmerakim strofama (abab, abba,
ababcc)
- dr12 izolirano se pojavljuje u Eglogama, u jednoj od Zgoda nesrene ljubavi i u prijevodu
basni
- u pjesmama na narodnu pojavljuju se i folklorni metri (13-erac 4+4+5, 10-erac 4+6)
- metri narodne pjesme (13-erac 4+4+5 i 8-erac 5+3) upotrebljavaju se i u Zgodama,
vjerojatno u vezi sa slovinskim smjetajem radnje
- na poetku zbirke stavio je pjesmu Razumnom tiocu, 20 stihova
- u njoj pie kako su te njegove pjesme ostaci pjesni onih koje je spalio kad je odlazio u Rim
a) ljubavno pjesnitvo
- Pjesni ljuvene
odnjegovan jezik i sloena sintaksa (sklonost hipotaksi i drugim periodama)
manje metaforike i antitetike nego u Gunduli i Bunia
tematske dvosmislice: tematizacija predmeta koji su istodobno i stvar i znak
(cvijet: Cvijet na dar poslan od gospoe, pismo: Prijatelju u Dalmaciji odgovor,
slika: Posila sliku svojoj gospoi, Slici svojoj u ruci gospoe)
pjesnik senzualne erotike
ena je uvijek enka, njezin posjed jedini cilj ljubavnikov, a svako sredstvo do tog
cilja doputeno, poevi od laskanja i lai do iskoritavanja male dice i sluavki
(Srena prigoda)
enska ast je samo drutvena formalnost (Svjet gospoi, Prijatelju u Dalmaciji
odgovor)
to pjesnitvo zaustavlja se u prvom redu na onim enskim draima koje
obeavaju tjelesnu slast, slavei posebno usti liepe i ljuvene (kao marinisti i
Buni) (Ljuveno uivanje)
vjerniji je sa sebi kad poput Marina i Stijepa urevia (ili Bunia) ljubi dvije,
udei se kad mu Ljubica zamjera to voli i Sunanicu (Osvjetljava se gospoi
potno)
Ljubica srameljiva hvale njenom djevojakom stidu kojeg pjesnik farizejski
najprije naziva rajskom dikom i od kreposti zrakom milom, dok ga u daljem
toku pjesme slavi uistinu samo kao najjau erotsku dra, bolje rei koketeriju
nadovezujui se na Bunievu liriku, urevi je jo najsrodniji Frankopanu,
samo to je Frankopan u razvijenijoj knj. sredini i na viem formalno-artistikom
stupnju
570

na poetak zbirke stavio je pjesmu u kojoj mu se u viziji ukazuje Ovidije

pjesme:
O gospoe lijepa
Lijepa vilo
Sunanici ugrabljenoj
Ljuveno uivanje
Ljubica srameljiva
Zgoda ljuvena - zahvala maloj krijesnici koja je pjesniku posluila u
mrkloj noi kao svijea
Gospoi nadaleko
Ljubica suncu slina - u zoru ne moe razluiti svoju dragu od sunca
Odkriva ljubav gospoi - ljubovnik srameljiv svoje skrovne uzdahe
povjerava papiru umaui pero iz Amorova krila u svoju krv

b) religiozno pjesnitvo
- Pjesni bogoljubne i djeloispravne
- djelomino prepjevi lat. crkvenih pjesama (Pjeva' otajstvo, moj jezie
prijevod je pjesme Pange, lingua)
- djelomino obrade pojedinih mjesta iz Biblije (Vrhu poroenja
Gospodinova, Molitva Jeremije proroka)
- neke su u duhu barokne koetoznosti (Isusa propeta prilika na zrcalu ispisana l. subjekt prikazuje se zagledan u zrcalo gdje je ugravirana slika raspetoga Isusa;
gravura i odraeno lice stapaju se u jedinstveno vienje, u duhu moralne
doktrine imitatio Christi)
c) idilsko pjesnitvo
Ekloge aliti razgovori pastijerski
9 ekloga; glavni predmet je ljubav; senzualni duh
interakcije zaljubljenih pastira, divljih satira, pitomih pastirica i vjerolomnih
nimfa
radnja je jednostavna, a smjetena je u pastoralni krajolik sastavljen od opih
mjesta idilskog pjesnitva (travnate livade, sjenoviti gajevi, bistri potoci)
pripovjedaev tekst, a pogotovo replike likova, mjestimino su gusto
ornamentirani figurama tipinima za barokni ornatus
ekloge su, kao i ljubavno pjesnitvo, jo uvijek blie bujnosti baroka nego
kienosti rokokoa
1. Pir Rumenke i Miljenka
pirna scena
2. Ljubica
s raspravom o praktinoj ili udaji iz ljubavi
3. Radmio i Raklica
proirena i dijalogizirana Katulova pjesma Lezbiji
4. Bijelka
parodija ljubavne lirike
pastir Medvjetko u obliku monologa plae za vilom Bijelkom
5. Lovorka
najznaajnija
571

pastir Ljubdrag pripovijeda prijatelju Zelenku povijest svoje nesretne

ljubavi prema Lovorci
6. Satiri
po uzoru na Vergilijeve ekloge
7. ista Zagorka
po uzoru na Pindarove ditirambe; prepiranje mati i keri o udaji i istoi
8. Posjed vilinji
nedovrena
9. Raklica
parodija ljubavne lirike
pastir Medvjetko u obliku monologa plae za vilom Raklicom
d) pripovjedne pjesme
Razlike zgode nesrene ljubavi
romantina pria u stihovima
vijenac od 9 pripovijedaka u raznovrsnim stihovima
sve su to povijesti ljubavi sa traginim zavretkom
motivi iz pjesnikove talijanske (Dekameron, Bijesni Orlando) i latinske
(Metamorfoze, IV) lektire
u nekima je obradio situacije iz Dekamerona, dok je nesretna ljubav Ljubmira
i Raklice slobodno prepriana povijest Pirama i Tizbe
radnja je smjetena u slovinske krajeve, a junaci nose domaa imena
(Dubravka, Ljubdrag, Zorka, Miljen, Ljubica, Lovroko...)
usporeene s izvornicima, urevieve su prie sue, jednolinije i veinom
ograniene na istu anegdotsku dirljivost, katkad s moralistinom poantom
e) prijevodi basni
Priice u slovinski jezik iz Gabrije, grkog spjevaoca prinesene
udaljuje se od tradicija domaeg i europskog baroka
najavljuje klasicistii interes za basnu kao knj. vrstu
f) pjesme u folklornom tonu
pjesme na narodnu
pokazuje zanimanje za narodnu popijevku, njezin stih, dikciju i obiajni kontekst
Zainke pirne
prigodne pjesme
imitirao tal. kanconete (Svijem diklami u proljee)
Za gutke
popijevke
za guenje, guslarske
tradicionalni motivi odjeveni su u ruho narodnog pjesnitva
drugi na pjesnik koji je (nakon Frankopana) u umjetniko pjesnitvo
unosio deseterac (Lijepa ti je gorica zelena), lat i druge narodne ritmove (Pjesan
bugarska: strofa od dva 6-erca i dva 5-erca)
g) aljive pjesme
najee se radilo o podrugivanju starijim enama eljnim ljubavi:
572

Grda vila
Smijean razgovor
poti se s njekom gospoom
osobito ga je privlaio tradicionalan lik smijenog udvaraa
h) Suze Marunkove (1724?)
komino-satirina poema
8-erci
u njoj je stvorio lik smijenog zaljubljenog seljaka, najuspjeniji u naoj knj.
poslije Dervia (tradicionalan jo od vremena Lorenza Medicija i Pulcija)
uspjelo mu je naslijeene oblike potpuno prebojiti svojim sretno pogoenim
lokalnim koloritom i originalnim govorom, uzreicama i hiperbolino-naivnim
slikama nesretnog Mljeanina, ueena za Pavicom, babopoljskom djeviinom (iz
Babina polja na Mljetu) i spremnog na sve u ljubavnoj zaslijepljenosti, ak i na to da
nosi samar na njezinu zapovijed, osobito otkad ju je vidio kako se kupa
Marunko, Pavica
i) poetak tragedije Judite
jedino svjedoanstvo o njegovu zanimanju za dramu
prvih pet prizora (1. in)
bila zamiljena u stilu tadanjih svjetovnih drama
j) Popijevka vrhu smrti Marka Kraljevia
manji herojski spjev
k) prevodilaki radovi:
Pripovijes izvaena iz Ariosta
epizoda iz 28. pjevanja Bijesnog Orlanda
u 12-ercima
langobardski kralj Astolfo i lijepi rimski vitez Giocondo (kod . kralj Selimir i
vitez Ljubmir) iskuavaju ene i dolaze do zakljuka da nijedna od njih nije
vjerna
Selimir, Ljubmir
poetak Eneide
- preveo samo 1. pjevanje
- to je 2. pokuaj prijevoda Vergilijeva djela u hrvatskoj knjievnosti
(poslije Tanzlinger-Zanottijeva)
- u 8-erakim strofama po etiri stiha
prva knjiga Ovidijevih Metamorfoza
Knjiga Leandrova iz Heroida (Ovidije)
- to su samo dotjerani prijevodi imuna Zlataria (praujak)
l) nekoliko sitnijih prijevoda iz lat. i tal., nekoliko Babrijevih priica iz gr.
2. Uzdasi Mandalijene pokornice (Ve, 1728.)
573

Venecija 1728. > osmerake sestine ababcc, 4038 stihova > osam "uzdisanja" (u 1. verziji samo dva) >
daleko opirnija pria o Magdaleninu ivotu od one koju nudi Buni > Magdalena pripovijeda dok
obavlja pokoru > i ovdje je prisutan glas pripovjedaa > puno eksplicitnog ideologiziranja (prolaznost
svega zemaljskog, veliina Boje milosti)
1.
barokna religiozna poema, pripada tradiciji du. duhovnog plaa
glavno njegovo djelo religioznog nadahnua
razlika izmeu urevia i njegovih prethodnika nije toliko u novosti predmeta i
temeljne zamisli, koliko u rascvalosti i razgranatosti tradicionalnih oblika kod kasnijeg
pjesnika, koji je pisao ve u doba prezrelog baroka
kraa redakcija ima 2 uzdisanja, a dua ima 8 dodao je temeljnim izljevima
spoznaje i kajanja jo i napastovanje grenih misli, razmiljanja o milosti i ljubavi s
trenucima mistinog zanosa, sjeanje na Isusove muke i na kraju uivanje u smirenoj
kontemplaciji boanstva i blaenu smrt
pisana u 8-ercima, sestine (ababcc)
u predgovoru raspravljao o pitanju jezika i pravopisa
u ovom se spjevu vie nego u ijednom naem drugom djelu odrazio talijanski
dekadentni seentizam
poema prikazuje pustinjaki i isposniki ivot sv. Magdalene, njezinu pokajnikoflagelantsku svakidanjicu, sjeanja na mladenake grijehe, metafizike nade i teoloke
uvide
radi se o lirskom monologu svetice (pripovjedau pripadaju uvodne i zakljune
strofe pojedinih uzdisanja), to je tipino za religiozne poeme
urevieva svetica je jedna od onih ekstatinih svetica i svetaca kakvih je bilo u
tadanjem slikrstvu i pobonom pjesnitvu, gdje je njihova eznutljiva duhovna ljubav
esto izraavana slikama svjetovnog pjesnitva kao kod kr. mistika
na nekim mjestima ona analizira samu sebe poput psihologa koji je u isto vrijeme
propovjednik i upravlja savjesti
iz predgovora se nasluuje da su prvi itatelji doivjeli duboko bogoslovstvo aliti
teologiju u Mandalijeninu tekstu kao nevjerodostojno, na to pjesnik odvraa:
Mandalijeni, koja Isukrsta istoga za uitelja u bogoslovu imala je, ako itkomu, podoba
se na uiteljsku bogoslovno besjediti
u predgovoru govori i o svojim spaljenim pjesmama
u predgovoru lat. prijevoda Mandalijene (Magdalidos Illyricae liber primus) slavi svoj
jezik, korei poput Zorania i Barakovia mnoge to radije piu tuim jezicima
3. Saltijer slovinski (gotov za tisak 1709; Mleci, 1729)
potpuni prijevod psalama (1. Vitalji, 1703)
predgovor tiocu na lat.: na taj posao navelo ga je uvjerenje da su nai dotadanji
prethodnici psalama bili malosreni, bivi to pismo meu sviem iniem pritrudno i
priduboko
prepjevao psalme u razliitim metrikim oblicima
prepjev itava psaltira s uvodom i komentarom
4. latinske pjesme
obiljeene jakim
paregmenon)

figuralnim

ukrasima
574

(antimetabola,

klimaks,

oksimoron,

Poetici lusus varii (Razline pjesnike igrarije, 1. izd. 1956)

veina lat. pjesama okupljena u toj zbirci
162 pjesme, oko 5800 stihova
pjesme su nastajale od 1703. do 1708., ali neke su sigurno i starije
vie od pola u elegijskom distihu, neto manje od treine u heksametru
sam ih je razvrstao na elegiae, heroisa, odae i epigrammata
brojne su pjesme nabonog sadraja utjecaj isusovake poezije; este su i
varijacije betlehemskog motiva (on je obraen u 14 pjesama, npr. Put u
betlehemsku spilju / Iter ad antrum Bethlrmiticum)
satiriki epigrami dijelom su knjike inspiracije, a dijelom posveeni stvarnim
osobama (puno ih se bavi likovima iz antike pov.)
88 epigrama, uglavnom po uzoru na Marcijala
meu 19 parafraza preteu Horacijevi i Marcijalovi predloci
4 metamorfoze, tematski nadahnute Ovidijem, govore o postanku duhana, kave,
kakaa i baruta
meu malobrojnim ljubavnim pjesmama istie se Somnium de Domina (San o
gospoji) antologijska elegija neoekivano slobodne erotinosti, prepriava kako
je u snu vidio kako njegovu izabranicu obljubljuje Liko, njegov nepriajtelj,
opsiuje njihovu ljubavnu igru, kako je ljubomoran, kako Liko eli spavati s
njom, ona bi htjela, ali glumi kao da neda. Kad je vec pomoslio da ih eli ubiti,
ali nije mogao, probudio se i poelio da kao to je on Lika vidio u snu, nek on
tako njega vidi u zbilji.
pjesma Iter ad antrum Bethlemiticum monolog je starca koji je krenuo
posjetiti novoroena Isusa, ispjevan u zamrenoj metrici Plautovih cantica, s
mnotvom arhaizama
In Grillum Dalmatam Italizantem lat. epigram u kojem se ruga Dalmatincu
koji hoe biti Talijan
Poema de victoria principis Eugenii Sabaudii (Pjesma o pobjedi princa
Eugena Savojskog) trebala je biti u 4 knjige, dovrio je dvije, panegirici zbog
nejgovih pobjeda kod Petrovaradina i Beograda, koje su prethodiel
poarevakom miru
Magdalidos Ilirycae libri primus
- Parafraza njegovih Uzdaha mandalijene pokornice, prijevod 1. pjevanja na
latinski u heksametrima.
5. proza
ivot sv. Benedikta (Dubrovnik, 1784)
hagiografski spis
ivot kralja Davida
nalazi se pred Saltijerom
hagiografski spis
D. Paulus apostolus in mari, quod nunc Venetus Sinus dicitur, naufragus et Melitae
Dalmatensis insulae post naufragium hospes (Mleci, 1730)
(Apostol sv. Pavao brodolomac na moru koje se sada zove mletaki zaliv i poslije
575

brodoloma gost na dalmatinskom otoku Mljetu)

prvo ueno djelo s kojim se pojavio u javnosti
rasprava o brodolomu sv. Pavla
potaknut rodoljubljem, bezuspjeno dokazivao da je sv. Pavao doivio brodolom,
spominjan u Djelima apostolskim, kod naeg Mljeta, a ne kod Malte
Illyricum sacrum
veliko djelo na kojem su talijanski isusovci Daniel Farlati i Filip Riceputi radili
ve za njegova ivota (Riceputtijev Illyrici sacri izaao je u Padovi 1720)
ima jedan ureviev prilog o benediktinskom redu u dubrovakoj oblasti
Antiquitates Illyricae
Povijest Ilirije ili Ilirske starine/Najstarija povijest Ilirika
njegovo glavno povijesno djelo na kojem je radio sve do svoje smrti, ali ga nije
uspio dovriti
sauvano u rukopisu, nepotpuno
Vitae et carmina nonnulorum illustrium civium Rhacusinorum (Vitae illustrium
Rhacusinorum) (oko 1716)
ivot i pjesme nekih slavnih dubrovakih graana
skupljao je podatke o ivotu i radu naih starijih pisaca
rukopisni zbornik od preko stotine ivotopisa dubrovakih knjievnika
prva povijest knjievnosti nastala u Du
u zrelijim godinama priklanjao se sve vie erudiciji i prouavanju povijesti, piui takva djela na
latinskom
najjai je pokreta cijelog urevieva rada bilo rodoljublje, koje mu je u povijesnom istraivanju
esto mutilo i bistrinu pogleda
zanimao se i za pitanja jezika i pravopisa
dosta slian svom suvremeniku Vitezoviu po raznovrsnosti svog djelovanja, po rodoljublju i ljubavi za
narodnu prolost i kulturna pitanja
obojica su bili tipini eruditi, a svojim historiografsko-kulturnim radom prethodnici 18. st. koje e biti
vie stoljee erudicije i istraivanja narodne prolosti nego poezije
zato e u 18. st. obojica imati nasljednike

70. VICE PETROVI (1677 - 1754), Dubrovnik

- lan Ispraznih
- inovnik du kancelarije
- kolovao se samo u Du
- pisao latinske stihove - dobro poznavao Vergilija, Ovidija, Marcijala i dr.
- tal. stihovi izgubljeni, sauvano neto hrvatskih (veinom prigodnih i beznaajnih)
- veinom prigodan u duljim pjesmama (carmina), slavei poput tadanjih tal. i naih pjesnika
austrijsku carsku kuu i njene pobjede nad Turcima, u svoje je elegije i epigrame unio mnogo
doivljenog: alosti za enom i djecom, podrugljivosti protiv nekih suvremenika i prilika i ojaenosti
zbog siromane i osamljene starosti
- prijateljevao s Ignjatom ureviem, urom Matijaeviem i ankarlom de Angeli
576

1. prigodna latinska pjesma u ast Vlaa Bue

- recitirao ju je u akademiji Ispraznih kad se na elu du poslanstva vratio iz Carigrada, gdje je
sretno rijeio pitanje turskog haraa

71. DIVO IKOV GUNDULI (1678 - 1721), Dubrovnik

- Ivanov unuk
1. Suze i tube Radmilove (1702)
- prepjev idile Sospiri d'Ergasto GB. Marina
2. Radmio (1701)
- prepjev Tassova Aminte
3. Oton (1707)
- melodrama
- prikazivana 1707 (druina Sjedinjeni)
- najtipinija drama arkadijskog klasicizma
- u sreditu radnje je kraljevi koji pod imenom Vladimira ivi na dvoru kralja Otona ljubei
Ljubicu, a progonjen ljubavlju od kraljice Sunanice
- na kraju se dozna da je on kraljev sin i kraljiin pastorak za koga se dralo da je poginuo
- Vladimir, Oton, Ljubica, Sunanica
4. Filomena
- tragedija
- druga iza Didone Jakete Palmotia
- raena po tal. noveli Gianfiore e Filomena (16.st)
- ljubavnici su Filomena (ki Laua i Ljubislave) i Cavtislav, koji nou dolazi u njezinu
kuu, ali ga uju njena braa i ubiju ga, nato se i ona ubije

72. FRAN LALI (1679 - 1724), Dubrovnik

- lan akademije Ispraznih
- blagajnik republike
1. Bestuanstvo
- pjesma
- nehaj, nemarnost ljudska
- djelo puno konvencionalnih razmiljanja o tri ljudska zla: o zlim enama, lakomosti i
krvavim ratovima
- ispjevano za A. Ispraznih i recitirano u njoj 1699.
2. Pjesni ljuvene
- nisu se sauvale

73. VLADO LUKE GUETI (1679 - 1746), Dubrovnik

577

- odgojen u plemikom kolegiju Tolomei u Sieni

- lat. pjesnik
- po nekima vjerojatno pisac predgovora Rastievoj du kronici
1. De casibus domus atque familiae suae
- duga, ali nepotpuna pjesma, poslanica prijatelju
- opisao ivot svoj i svoje porodice, prenosei sve u Arkadiju i dajui licima pastirska imena

74. BERNARDIN LIBERAL RICCIARDI (1680 - 1716)

- sin generala Petra Ricciardija
- od latinskih pjesama sauvani samo natpisi
1. Pjesni razlike
- 23 pobone pjesme
- posvetio ih Saru Buniu, najstarijem drugu u Akademiji
- seentistika duhovna lirika koja se po tonu ne razlikuje od svjetovne

75. DANKARLO de ANGELI (1685 - 1750), Dubrovnik

- lan Ispraznih
- lat. pjesnik
1. Ad Venerem
- 2 ode
2. Uvoenje u ivot bogoljubni (1724)
- prijevod proznog djela sv. Franje de Salesa

578

PROSVJETITELJSTVO I KLASICIZAM
(druga polovica 18.st. - HNP)

18.st. poinje Karlovakim mirom 1699.g.

od druge polovice 18.st. i u knjievnosti e se osjetiti kraj turske vlasti te poetak utjecaja
zapadne kulture i hrvatskog povijesnog ivota
unutarnje se politike prilike u razliitim hrvatskim krajevima nisu u 18. st. razvijale sretnim putem
to je doba apsolutizma, stoljee racionalizma i prosvijeenosti, erudicije i znanosti
u novoosloboenim krajevima plemika su dobra razdavana stranim i novim porodicama
apsolutistika politika nastojala je opteretiti plemstvo u korist kmetstva, i taj se proces u nacionalno
jednolinijim zemljama razvijao prirodno, ali u habs. nenjemakim zemljama bio je problem to su
nosioci apsolutizma bili stranci, tako da je ugarsko-hr. plemstvo branei stare pravice branilo i
autonomni ivot svojih zemalja
centralistika carinska politika prijeila je jai razvoj graanskog stalea, tako da su Ugarska i Hr.
ostale agrarne zemlje sa zaostalim gospodarskim oblicima i ekonomski slabim slojevima kao
nosiocima narodne kulture

Dubrovnik
- Dubrovnik, upravljan od malobrojne plemike oligarhije i ukoen u nepokretnosti svoje politikosocijalne strukture, dobivao je unato asovima pomorskog prosperiteta u ovo doba opeg
previranja i oblikovanja modernih naroda sve vie znaaj preivjela povijesnog oblika
- Dubrovnik je dodue jo i sad bio otvoreniji razliitim kulturnim utjecajima nego ijedan na grad, a
osobito je u 18. st. poraslo znanje francuskog jezika i knji., no djela franc. pisaca nisu proizvela
nikakva dubljeg kulturnog ni knjievnog vrenja u tadanjem Dubrovniku
- jedna od znaajnijih pojava u HK 18. st je sterilnost u knj. radu u Du u desetljeima poslije
urevia i potpuno obamiranje knj. ivota u drugim primorskim gradovima, ali to ne znai
da je u Du nestalo intelektualnog ivota i da je spao na niske grane naih gradova pod Mlecima
- uglavnom se prevodio Moliere, Maffei, Metastasio i Goldoni, uz omiljele prijevode Vergilija,
Horacija i Ovidija
Dalmacija
- pogotovo je jadno stanje bilo u naim krajevima pod Mlecima, koji su i sami iza jo uvijek
blistavog proelja bili svijet na izmaku
- sa svojim kulturno zamrlim gradovima i sa svojom ekonomskom zaostalou mletaka je
Dalmacija bila jedna od najzaputenijih zemalja u 18. st., ubijana mletakim trgovakim
monopolom i primitivnim nainom gospodarenja
579

Sj. Hrvatska
- u sjevernoj Hrvatskoj isusovci i pavlini uz neto svjetovnih sveenika bili su i dalje jedini ljudi
pera i uenosti, ali njihov horizont nije obuhvaao mnogo vie od kolskih potreba,
vjerskopounog rada, teologije i crkvenopovijesnih interesa
- kole su bile u rukama isusovaca i iz njih su izlazili dobri latinski govornici
- kazalini ivot ostao je i dalje ogranien na isusovake predstave, samo to je poslije
Vitezovia bilo vie rodoljubnih tema i to se je ee prikazivalo hrvatski
- 1766. zabiljeena je jedna predstava u Zg, a 1768. izdana je jedna od hrvatski prikazivanih drama
i tiskom: prijevod drame Lysimachus fr. isusovca Karla de la Rue od Josipa ibenega
- jedan od posljednjih koji je radio u duhu isusovake drame bio je Kazimir Bedekovi
- posebno je mjesto u kulturnom ivotu sj. Hr. imala kraljevska akademija znanosti kojoj je Josip
II. oduzeo teologiju i premjestio je u centralno sjemenite u Peti
- ona je s filozofijom i pravom do 1848. (tada je filozofija pripojena gimnaziji kao 7. i 8. r.), a kao
pravoslovna akademija sve do otvaranja sveuilita 1874. vrila znantnu ulogu jedine visoke
kole u Hr
- kajkavski dio HK imao je vie praktian smjer (grof Franjo Ivanovi, lat. pj. Sigismund
Domjani, grof Baltazar Patai, grof Ivan Franjo ikulin), i sav taj rad nije doao dalje od
prigodnih i diletantskih pokuaja bez nastavljaa
- ono to se izdavalo na hr. imalo je praktian naboni cilj, sadravajui ivote svetaca,
propovijedi i slinu nabonu knj.
- toj vrsti pripada sve to se pisalo na hr. do jozefinskog vremena (kapucin tefan Zagrebec,
pavlini Ivan Kritolovac i Josip Bedekovi, isusovac Juraj Mulih, Stjepan Fuek, pavlin Hilarion
Gaparoti)
- osobito je teak kulturni posao valjalo obaviti u zaputenim krajevima osloboenim od
Turaka, gdje su franjevaki samostani, navlastito u Velikoj i Naicama, bili jo u tursko doba
jedina skromna prosvjetna ognjita i sjedita kakva-takva viega kolstva za odgoj
franjevakog podmlatka, ali i za svjetovne polaznike
- i tu su prvi osnivai viega javnog kolstva bili isusovci, otvarajui ve 1698. gimnaziju u
Poegi, s vremenom izgraenu do akademije
- u Sjevernoj Hrv. potrebu za poezijom jo su i sada zadovoljavale rukopisne pjesmarice
- dosta rairene bile su vinske pjesme, ali iz tih je pjesmarica izbijao i ponos na hrvatstvo
- najvie ima opisa ratnih i politikih dogaaja
- kad je kmetsko pitanje postalo aktualno poinje se slaviti seljaki stale (Od ivljenja
mukoga; Od kmetskoga stalita pretimanja zlatarskog upnika Ladislava Forka) ili se satiriki
prikazuju njegove nevolje
- za te nae stihotvorce znaajna je ljubav za ladanjsku idilu
- u takve zbirke valja ubrojiti i Pesme horvatske, koje je 1781.g. skupila Katarina Patai
Znanstveni i kullturni rad
- dok se je tako na duhovni ivot u prvoj polovini stoljea tromo kretao po starim koloteinama u
sjeni susjednih katolikih zemalja, napredovao je i stvarao europski Zapad, prodirui u daleke
krajeve, oblikujui moderno graansko drutvo i razvijajui bogatu knjievnost i filozofiju na
temeljima stvorenim od renesanse => nove misli razlile su se u 18. st. iz svojih zapadnoeuropskih
sredita u sve europske zemlje, prilagoujui se u svakoj od njih dotadanjem stupnju povijesnog
razvoja
- ivlje kulturne potrebe u drugoj polovini 18. st. ogledaju se u osnivanju i jaem radu naih
tiskara, kojih je nedostatak u prolim stoljeima uvelike koio napredak nae knjievnosti
- ni Dubrovnik, u kojem se je toliko knjievno radilo, nije sve do 1783. imao tiskare; u tom ga je
580

pretekao Zagreb ve u Vitezovievo doba

18. st. je, stoljee racionalizma i prosvijeenosti, bilo prvenstveno doba erudicije i znanosti
vie od sviju razvile su se jo od 17. st. matematike znanosti, dajui svoj peat tadanjoj
filozofiji i racionalistikom umovanju
ni Italija 17. st. nije bila samo zemlja Marina i marinizma, ve i domovina Galileja i novih metoda,
koje e uskoro definitivno pobijediti u prirodnim znanostima i djelovati na ope ljudsko mijeanje
dali smo i mi ovom duhovnom pokretu svoj doprinos: Anzelm Banduri (Du) bizantolog i
numizmatiar; Ruer Bokovi (1711 - 1787, Du) fiziar, astronom i filozof; Benedikt Stay
(1714 - 1801, Du) proslavio se u Italiji svojim prikazom Descartesove i Newtonove filozofije u
latinskim stihovima
u toku 18. st. oivljuje i kod nas znanstveni rad, dakako u naim tadanjim razmjerima
vie nego za filozofiju i prirodne znanosti bilo je kod nas izgleda i zanimanja za prouavanje
narodne prolosti, politike i kulturne
glavni su predstavnici uenosti dakako jo dugo vremena sveenici, u prvom redu lanovi
razliitih redova (panju posveivali crkvenoj povijesti)
historiari: Ivan Kritolovac, Nikola Benger i Josip Bedekovi (pavlini, Sj. Hr.), uro Bai
(isusovci, Du), Saro Crijevi (dominikanci, Du), Sebastijan Slade-Dolci (franjevci, Du), Filip
Lastri (franjevci, Bosna), Emerik Pavi, Josip Pavievi i Grgur evapovi (franjevci, Slavonija)
glavni je put naim tadanjim nastojanjima oko politike i kulturne povijesti i oko knjievnih i
jezinih pitanja bio utrt radom Vitezovievim i urevievim
Vitezoviev je rad nastavio zagrebaki kanonik Adam Baltazar Kreli
pokuaji oko ureenja pravopisa nisu doveli do konanih oblika sve do Gaja
i sam Josip II. uzeo je u ruke pitanje naeg lat. pravopisa sazvavi 1782. povjerenstvo u Beu,
kojem je predsjedao Antun Mandi, a lanovi su bili Marijan Lanosovi, Joso Krmpoti i Joakim
Stulli
korisniji je bio rad oko rjenika, poevi od Della Bellina rjenika 1728, Belosteneva
Gazophylaciuma 1740, Sunik-Jambreieva Lexicona 1742, do trojezinog rjenika Joakima
Stullija (1801, 1806, 1810) i manjeg rjenika Josipa Voltia 1802, od pokuaja Blaa
Tadijanova i slovnice Reljkovieve i Lanosovieve do slovnica Appendinijeve, Starevieve i
Jezinice horvatsko-slavinske J. urkovekog
mnogo je ostalo u rukopisu (rjenik kalokog nadbiskupa Karlovanina Adama Pataia,
nedovreni Kataniev Pravoslovnik)
18. je stoljee sa svojom sklonou za sabiranje dokumenata i za istraivanje prolosti polo
jo jednom u pravcu tragom Vitezovievim i urevievim, poklanjajui vie panje skupljanju
knjievnohistorijske grae, dakako u tadanjem obliku biografija pojedinih pisaca s
bibliografijom njihovih djela
na prijelazu iz 18. u 19. st. vrlo iv interes za nau stariju knj. u Du - doba marljiva
skupljanja, prepisivanja i sreivanja rukopisa, a bilo je i planova o izdavanju starijih pisaca
izdanje Osmana, najvie zaslugom istraivaa Gundulievih rukopisa Danluke Volantia
na se klasicizam 18.st. oitovao ne samo u pisanju latinskih stihova, nego i u prevoenju
klasika

Latinizam
- znaajno je za nae tadanje kulturno stanje da je latinski kod nas jo uvijek bio jezik znanosti i
viih oblika kulturnog ivota, premda su u zapadnim knjievnostima narodni jezici ve odavno
stekli ravnopravnost i zauzeli mjesto latinskog u znanosti i filozofiji
- to se je stanje dugo produilo osobito u naim sjevernim krajevima, gdje je, kao i u susjednoj
Ugarskoj, latinski bio ne samo jezik kole i znanosti, nego i jezik zakonodavstva i uprave, pa ak
i drutvenog openja
581

latinizam se u naem 18. st. nije oitovao samo u znanosti, nego i u pjesnitvu, najvie pod
utjecajem obnovljenog klasicizma u Italiji, ali i naih domaih predaja
u tome je prednjaio Du nadovezujui se na tradiciju Ispraznih
najznaajniji du latinisti bili su iz isusovakog reda (Bokovi, Stay, Kuni, Damanji; mlaa
generacaija: Galjuf, Feri, Rasti)
i u sjevernoj Hr. jo od Vitezovia pjevanje na lat. bilo je ambicija mnogih, ali to su bili
prigodniari bez viih pjesnikih ciljeva
osim Katania, iji su lat. stihovi usko povezani s hrvatskima, i manje poznatih Franje Xavera
Vernede i Martina Sabolovia, na glas je izaao Poeanin Franjo Sebastijanovi
na prijelazu iz 18. u 19. stoljee djeluju pisci koji su jo uvijek predstavnici ovog vremena, ali u
kojima sazrijevaju klice preporoda. Najvie se to vidi kod Katania u sj. Hr. i kod Bruerevia u
Du, ali vie manje i kod drugih njihovih suvremenika kod kojih su esto i dalje jaki odjeci
utilitaristikih shvaanja 18. st. (Brezovaki)
dopisivanje naih uenih ljudi 18.st. gotovo je iskljuivo latinsko
HK 18. mnogo se razlikuje od HK 17. st.
18.st. je nepoetino, najpopularnijim piscima toga doba je na umu vie korisna tendencija
nego ista umjetnost
dok je knjievnost 17.st. bila umjetniki njegovanija i savrenija, knji. 18. st. je aktualnija i
popularnija
sve do urevia u knj. su vodili juni Hrvati, kojima valja pribrojiti Zrinskog, Frankopana i
Vitezovia
naa knj. 17. st. organian je nastavak knj. 16. st., imajui sredita u dijelu zemlje pod
utjecajima Italije
njezini predstavnici pripadali su uskom i zatvorenom drutvenom sloju obrazovanih plemia
i gradskih puana, kojemu je pripadalo i opinstvo za koje su pisali
u njoj je prevladavao stih s artistikim tendencijama, to veom formalnom usavrenou i s
visoko razvijenim jezinim izrazom
to je bilo doba ljubavnog i religioznog pjesnitva, ekloga i idila, aljivog pjesnitva,
seentistike epopeje, melodrame i komedije
naa je knjievnost 17. st. bila idejno jednolina i podvrgnuta autoritetu crkve i katolicizma; u
18. st. nastaju u mnogoem uoljive promjene
podruje se nae knjievnosti u to doba znatno proiruje, i u njoj se poslije pola stoljea kulturnog
pridizanja javlja itav niz imena iz novoosloboenih krajeva
sve veim utjecajem sj. krajeva slabi dotadanja skoro iskljuivo tal. kulturna orijentacija,
koju velikim dijelom zamjenjuje orijentacija prema sj., veinom njemako-austrijskim
sreditima
knjievnost prelazi sve vie u ruke ljudi poniklih iz irokih pukih slojeva, koji su svoje
karijere zahvaljivali kolovanju i uenosti, a ne drutvenim privilegijima
najpopularniji pisci 18. st. tee vie za irenjem korisnog znanja nego za istim pjesnikim
izrazom
ali ako je naa knjievnost izgubila u 18. st. od svog aristokratskog artizma i po nekim svojim
glavnim predstavnicima dobila veinom puki znaaj, zato su joj kulturno izjednaenje naih
pokrajina i aktualnost sadraja omoguili irenje u mnogo ire narodne slojeve
Kai kao pjesnik ne moe stati uz Gundulia i Bunia, ali je prodiranje njegove pjesmarice u
sve nae pokrajine i u najire slojeve bilo dotad nepoznata pojava
potrebu za poezijom zadovoljavale su jo i sad rukopisne pjesmarice
one su dakako svojim raznolikim sadrajem u prvom redu dokumenti vremena, esto rjeitiji, a
582

uvijek intimniji od slubenih i uenih dokumenata

u banskoj Hrvatskoj jaa utjecaj Habsburke monarhije, a na moru vladaju Mleci
u Dalmaciji su u 2. polovici 18.st. osnovane gospodarske akademije u ST, ZD i Trogiru
1783. g. Dubrovnik dobiva tiskaru
u Dubrovniku se oko Cvijete Zuzori u 16. st. javlja nekoliko ena; u 17.st. nemamo ena
knjievnica osim Ane Katarine F. Zrinski, a u 18.st. Lukrecija Bogainovi Budmani (1710 1784), Anica Bokovi (1714 - 1804) (jedina koja je uspjela tiskati svoje djelo), Marija
Dimitrovi Bettera
sve su to religiozni epovi namijenjeni enama, ni jedna svjetovna tema pisani su u mukom
rodu
poinje se javljati nezadovoljstvo opim kulturnim stanjem, najznatniji predstavnik tog
nezadovoljstva u sjevernoj Hrv. bio je Adam Baltazar Kreli

Bosna
- u Bosni, koja je jo ostala pod Turcima, nije pogotovo bilo druge pismenosti osim vjerskopoune i nabone, pisane od franjevaca kao i u 17. st., samo s tom razlikom, da je mjesto
irilice prevladavala latinica (Stjepan Markovac Margiti, Ivan Filipovi Gri, Tomo Babi;
Lovro itovi, Jerolim Filipovi, Petar Kneevi, Josip Banovac, Mate Zorii...(djeluju u
Dalmaciji))
Slavonija
- sline prilike su ispoetka i u Slavoniji, gdje do pojave Reljkovia nije bilo drugog rada osim
vjersko-pounog i gdje su franjevci Antun Bai, Stjepan Vilov, Emerik Pavi i dr. radili u istom
duhu kao njihova braa u Bosni i mletakim krajevima
- franjevcima su se poslije osloboenja pridruili isusovci, razvijajui posebno u poekom
kraju ivahan vjersko-prosvjetni rad (J. Milunovi, Juraj Mulih) i nadovezujui se na
bosansko-primorske predaje, to e se osobito oitovati u radu A. Kanilia, njihovog
najvanijeg predstavnika
- poslije ukidanja isusovaca i pavlina, franjevci su nastavili svoj rad u istom pracu do 19. st.
(Josip Stojanovi)
- novost kod slavonskih franjevaca od polovine 18. st. su kolske predstave po uzoru
isusovakih uilita
- spominju se u Osijeku i Brodu, gdje se je 1770. u drami o Juditi i Holofernu u interludijima
pojavljivao ak i hansvurtak (Hanswurst njemake pozornice) i Kolombina
- javlja se zanimanje za pobonu dramu (Ivan Velikanovi, Aleksandar Tomikovi, Grga evapovi,
Josip Knezovi, Antun Turkovi)
- sva ta knj. sastoji se uglavnom od kompilacija, imitacija i prijevoda, meu kojima ima poznatih
djela starije i novije katolike knj., kao to su Meditacije sv. Bonaventure, Solilokviji sv. Augustina,
De imitatione Christi Tome Kempenskoga, Philothea sv. Franje de Sales i dr.
Propovjednici
- iz velikog broja tadanjih nabonih pisaca izdvajaju se predstavnici crkvenog govornitva
- jedan od glasovitih bio je na poetku 18. st. Ardelio Della Bella, misionar i propovjednik u
mletakom Primorju i Du
- du propovjednici: uro Bai i isusovac Bernardo Zuzzeri
- u sj. krajevima kao istaknut puki propovjednik radio je Juraj Mulih, ali njegove propovijedi nisu
sauvane, te Jerolim Filipovi
- iz te su isusovake i franjevake sredine izala 3 pisca koji su se svojim radom odvojili od
mnotva ostalih: Kanili (isusovac), Kai i Grabovac (franjevci), dok je osamljen i neizdan
583

ostao njihov svjetovni suvremenik Matea Antun Kuhaevi

- posljednje knjige tiskane irilicom bile su one fra Stjepana Markovca Margitia:
Ispovid krstjanska
- Mleci, 1701.
Fala od sveti
- Mleci, 1708.
Cvit razlika mirisa duhovnoga
pukih nabonih knjiga 18.st.

- autor je fra Tomo Babi, Ve, 1726.g., jedna od najitanijih

1773.g. ukinut isusovaki red (1776. umjesto isusovake otvorena kraljevska akademija)
1786.g. ukinut pavlinski red
- cijelu nau crkvenu povijest obuhvaa djelo talijanskog isusovca F. Riceputija Illyricum sacrum
(1751-1819; u 8 svezaka)
- prema kraju stoljea raste zanimanje za nau prolost te se javljaju novi pisci:
Josip Mikoci
Ivan Josip Pavlovi Lui
Andrija Blakovi
Matija Petar Katani

1. ANDRIJA ZMAJEVI (1624 - 1694), Perast (Boka Kotorska)

-

visoki crkveni dunosnik

pisao je irilicom

1. Ljetopis crkveni
od apostolskih vremena do god. 1667.
2. Pjesma o boju
borba s Turcima 1654.g
3. Pjesma od pakla
4. Slovinska dubrava, pohoena od Gospodina Boga 1667.
uz preuzimanje biblijske motivike, oito je oslanjanje na pjesnitvo I. Gundulia i M.
Vetranovia, kao i usmeno pjesnitvo

2. VICENCO ZMAJEVI (1640 - 1745)

Andrijin neak
u prvoj mladosti se bavio latinskim pjesnitvom
najvie je ipak pisao na narodnom jeziku
1. Corona poetica (Rim 1694.)
zbirka pjesama
584

3. STJEPAN MARKOVAC MARGITI (oko 1650-1730), Jajce, fra

1. Ispovid krstjanska (Mleci, 1701)
2. Fala od sveti (Mleci, 1708)
posljednje knjige tiskane irilicom

4. IVAN FILIPOVI GRI, (ro. u Sinju), Bosna, fra

izdao Divkovieve Beside irilicom 1704. u Mlecima

5. BALTAZAR PATAI (1663-1719), Vidovec kraj Varadina

u Vidovcu 1696 osnovao Drutvo vinskih doktora, tzv. Pintu, lanovi su se u knjigu upisivali
pod imenom nekog doktora kojeg su si izabrali. U drutvu su bili svi ugledniji ljudi iz
Hrvatske i Slavonije.
uz vino se pjevalo, zbijale ale, sklapali satirini stihovi
drutvo je prestalo s radom smru osnivaa
1. Diarium vitae (Dnevnik ivota)
memoari, obuhvaa 1687-1717
ostao u rukopisu i nepotpun
u njemu se ne ogleda piev privatni ivot, ve on pie o ratnim dogaajima, osvre se i na
politiki ivot. U dosta dogaaja je on sam sudjelovao, a za one u kojima nije je navodio
oevidce.
2. Listovi grkih gospoj

6. MARIJA BETTERA DIMITRI (1671 - 1765), Dubrovnik

ki Bara Bettere
1. prijevodi s tal.

7. TOMO BABI (1680 - 1750), Velim kraj Skradina (djeluje u Bosni), fra
1. Cvit razlika mirisa duhovnoga (Mleci, 1726)
- jedna od najitanijih pukih nabonih knjiga 18. st.

8. IVAN FRANJO IKULIN (1681-1746), Oroslavje

1. alost i javkanje turskih, a radost kranskih du, koje se leto 1697. na Ivanje pod Biem s
teli razluie

585

2. Ideae magnanimitatis Illyricae et Pannonicae viginti quattuor (Zg, 1703, Vitezovi)

slavljenje hrv. i ugarskih junaka

9. LOVRO ITOVI (1682 - 1729), Ljubuki (Bosna)

- djelovao u Dalmaciji
1. Pisna od pakla (Mleci, 1727)
- napisao u Makarskoj
- u 10-ercu

10. BERNARDO ZUZZERI (1683 - 1762), Dubrovnik, isusovac

Bernard Zuzori
propovjednik
1. Besjede duhovne (1793, Danluka Volanti)

11. SARO CRIJEVI (1686 - 1759), Dubrovnik, dominikanac

Serafin Marija, Seraphinus Maria Cerva
biograf i povjesniar
krsno ime Augustin Franjo
u Ve studirao filozofiju i teologiju
u du. dominikanskom samostanu bio knjiniar, arhivist, sakristan;
predavao Sv. pismo, filozofiju i moralnu teologiju
propovjednik (na hr. napisao zbirku propovijedi koja je izgubljena)
nijedno djelo nije tiskano za C. ivota
najplodniji dubrovaki biograf
prouavao dubrovaku prolost i svojim je istraivanjima ispunio 12 svezaka, nazvavi ih
Adversaria:
1. Iconotheca illustrium fratrum congregationis Ragusinae sacri Ordinis Praedicatorum
(Portreti slavne brae dubrovake dominikanske kongreacije), nastalo 1728.
sadri 143 ivotopisa dubrovakih dominikanaca
neizdano
2. Monumenta congregationis sancti Dominici de Ragusio Ordinis Fratrum Praedicatorum
(Spomenici dubrovake dominikanske kongregacije), nastalo 1728-34
5 svezaka
3. Sacra metropolis Ragusina (Sveta dubrovaka prvostolna crkva), nastalo 1744.
povijest dubrovake nadbiskupije u 6 sv. (sauvano 5), ima i 65 ivotopisa koji obuhvaaju
razdoblje od 981. do 1689.
Kao uvod ovom djelu napisao je Prolegomena in sacram Metropolim Ragusinam (Uvod u svetu
nadbiskupiju dubrovaku, 1 knjiga, u kojoj je opsao i svjetovne prilike od postabna
Dubrovnika s kojima je crkva bila usko povezana)
586

4. Bibliotheca Ragusina (Dubrovaka knjinica), nastalo 1726-44

sadri 435 ivotopisa svih dubrovakih pisaca u 4 sv., koji piu i na lat i na hrv.
bio-bibliografski leksikon
najznatnije djelo ove vrste u Dubrovniku
ostalo je neizdano
neki ivotopisi su opirni, npr. I. urevi, Ludovik Ceijevi Tuberon, Klement Ranjina, a neki
vrlo kratki
neki su samo biografski i bibliobiografski, drugi imaju i zanimljive osobne refleksije, a neki
imaju i knjievno-kritike primjedbe o djelima
SADRAJ (by me, ulomci iz PSHK)
U ovodu kako su svi iz dubrovnika super kul i pametni i da su studirali i vani.
U Biografiji Ilije crijevia pie kako je iskoristio dar koji mu je priroda dala i pisao, pjesnik
kojeg mnogi hvale. Najbolji frend mu Pomponije Leto i Jeronim Fracastor, jako uen i
poznat.
U biografiji Alojzije Crijevia [Ludovik crijevi Tuberon] objanjava kako je s njim u rodu,
kudi ga jer u svojim djelima prlja ugled papa. Da se zaruio za Jelenu Gueti i da se, kako
se vratio iz pariza, nosio modernija kienija odjela opis odjela i kako se razlikuje od
dubrovakih, te kako je Malo vijee odluilo da mu se to odjelo skine i skrati, jer je vrijealo
stare obiaje + globa da se vie ne bi sluio takvom odjeom. Zbog toga je na kraju otiao u
samostan sv. Andrije na istoimenom otoku. Govori kako su njegovi Komentari na Indexu
zavrili i to mu je ok sud od crkve, a onda hvali njegova druga djela i govori kako je sam
Ludovik iz komentara htio izvaditi neke djelove, ali kad su dol u ruke njegova prijatelja,
poeli su se tako prepisivati, neizmjenjeno i za to nije on kriv :d
Ima tu pod ubranovievim imenom opis i hvala Jeupke
biografija cvijete zuzori, kako su ju hvalili u Du i cijeloj italiji, kako su hvalili njenu ljepotu,
ednost, citira Marcijalovu hvalu njoj, hvali kako je lako sastavljala stihove, najvie
epigrame i da se govori kako su bili super i duhoviti, da je eni mjesto uz iglu, ali da je ona
imala toliki talent da je normalno da su joj se svi divili, a ne da im je smetalo u smislu da se
ila izdizati iz poloaja svog spola.
Fra juraj dragii biografija, kako mu je ime juraj, a ne grgur kako neki krivo piu. Te da je
uvrten ovdje iako je iz bosne srebrene, ali ja kao djeak prebjegao u dubrovnik, dobio
graasnko pravo i bio prigrljen od suvremenika i dubrovnik smatra o svojom domovinom.
Iganjt urevi pjesnik i znanstvenik, hvali ga, al da je umro ba zato to se izmuio
pretjeranim radom
Dri hvali ga, da je pisao mnoge pjesme na ilirski i da su se mnoge sauvale, spominje priu
o Tireni i kako je bio optuen za plagijat te da je Vetranovi posvjedoio da djelo nije
njegovo, ve Drievo.
iko Meneti da je pisao ilirske pjesme, prvi, itao latinske pjesniek pa stvarao, hvali ga
dinko ranjina u nekim epigramima, spominje ga della bella u rijeniku, i da ga je hvalio i I.
urevi
Stjepan gradi hvali ga jer se nakon potresa obratio papama Aleksandru Vii i Klementu ix iz
vlastite pobude, da pomognu duborvniku, sredio s alkesandrom da redovnice kojima je
sruen samostan budu primljene u Jakinu, a kad su one htjele uspostaviti svoje sredite u
jakinu i prenjeti blago iz dubrovnika, to bi bilo na tetu dubrovnika, isposlovao je od pape
klementa da budu vraene natrag. Poslanike (ugl. redovnici) koji su nakon potresa ili
europskim vladarima, Gradi je savjetovao, opskrbio ih papinim pismima i pismima
diplomatskh predstavnika tih vladara u Rimu. Nagovorio sugraane da ne osnivaju novi grad
kako su mnogi eljeli. Iz rima psolao i majstore, klesare i zidare da obnove grad.
587

5. Vita beati Joannis Florentini sacri ordinis praedicatorum (1729)

ivotopis du. nadbiskupa I. Dominicija Firentinskog
6. De rebus gestis beatae Ozanae a Catharo (1736)
prijevod anonimnog ivotopisa bl. Ozane Kotorske s tal. na lat.
7. Adversaria
izgubljeno
12 svezaka
Prijepisi, ispisi, biljeke
8. Propovijedi
- na hrv, izgubljeno

12. STIJEPO RUSI (1687-1770), Dubrovnik

sveenik
lan akademije Ispraznih
prevodilac Marina
1. prijevod Sv. pisma u ist narodni jezik (Novi Zavjet)
nije tiskan; predao ga je 1750. u Rim na odobrenje, poprativi ga biljekama o dotadanjim
prijevodima, ali su Matija Karaman i drugi pristae crkvenoslavenskog (ruskoslavenskog)
jezika omeli tiskanje kao to je bilo ometeno tiskanje Kaievog prijevoda u 17. st
2. Petar Aleksiovi (1717)
spjev o Petru Velikom
3. nekoliko bogoslovnih i nabonih spisa

13. JOSIP BEDEKOVI (1688 1760), Remete kraj Zg, pavlin

povjesniar i vjerski pisac
1. Natale solum sancti Hieronymi (1752)
- u djelu dokazivao da je rodno mjesto sv. Jeronima trigova u Meimurju
- osim biografije sv. Jeronima djelo sadrava i pregled povijesti starog Ilirika i Panonije i
mnogo podataka iz politikog i kulturnog ivota sjeverne Hrvatske, osobito Meimurja
- navodi Barakovievu Vilu Slovinku i Tanzlinger-Zanottija kao dokaz, da je Dalmacija Hrvatska,
a dokazuje i da tzv. slavonske upanije i Meimurje pripadaju Hrvatskoj
- kao historiar sasvim je nekritian

14. JEROLIM FILIPOVI (1688-1765), Rama (Bosna), fra

djelovao u Dalmaciji
propovjednik, vjerski pisac
1. Pripovidanje nauka krstjanskoga (Mleci, 1750; Sarajevo 1886)
588

- propovijedi o kr. nauku

15. TEFAN ZAGREBEC (1688-1742), Zagreb, kapucin

nabono-pouni pisac i propovjednik
1. Hrana duhovna (1.sv. Zg, 1715, 2.sv. Klagenfurt, 1718, 3.sv. Zg, 1723, 4.sv. Zg, 1724, 5.sv. Zg,
1734)
- propovijedi u pet svezaka

16. STJEPAN FUEK (1691-1747), Mihovljan/Krapina

propovjednik, vjerski pisac, pripovjeda
1. Hitorije s kratkem duhovnem razgovorom od poslednjeh dugovanj (Zg, 1735)
- prie

17. JOSIP BANOVAC (1693-1771), ista (Cista) kraj Skradina, fra

pisao propovijedi

18. MATE ZORII, fra

matematiar i vjerski pisac

19. JURAJ MULIH (1694-1754), Hrae u Turopolju, isusovac

dvadesetak nabonih pukih spisa
kajkavac, ali pisao i na tok.
propovjednik (propovijedi se nisu sauvale), pisac molitvenika, katekizama, pjesmarica,
glazbenik, prosvjetni radnik i misionar

20. URO BAI (1695 - 1765), Dubrovnik, isusovac

propovjednik, vjerski pisac, prevoditelj, pjesnik, biograf
1. Elogia Jesuitarum Ragusinorum
- zbornik ivotopisa dubrovakih isusovaca
2. Besjede krstjanske (1765)
- propovijedi
- jak utjecaj Paola Segnerija

21. TIMOTEJ GLE (o. 1696 - 1787), Dubrovnik, fra

prevoditelj i pisac
prevodio Metastasia (skoro sve drame)

589

1. prijevod tal. romana iz 17. st.: Dianea, Gianfrancesca Loredana

22. FILIP GRABOVAC (1697 ili 99 - 1749), Podosoj (kraj Vrlike, kod Knina), fra
vojniki sveenik; epski pjesnik i prozaik
uio teologiju i flozofiju
bio u zloglasnoj tamnici Sotto i piombi
prevezen u franjevaki samostan na otoi Santo Spirito kraj Venecije, gdje je izmuen boleu i
zatvorom umro
rodoljublje i velika privrenost narodu i njegovim odlikama bilo je jedno od znaajnih
Grabovevih obiljeja
1. Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga (Mleci, 1747)
puko-prosvjetiteljski ep, 8-erci
upute za kr. ivot i dogaaji iz povijesti
prvi dio djela pun je srednjovjekovne knjievnosti, autor: u prvom se uzdre
razgovori duhovni, sastavljeni u versi, od stvari razlicih.
u drugom dijelu je dao itav mali pregled svjetske i nae povijesti za svoje neuene
itaoce, autor: u drugom se uzdre ukazanja vikova, naroda i kraljevstva
ton zborniku daju razgovori o pokvarenosti svijeta, punog ratova, lanog prijateljstva,
putenih zasjeda, nerodice i drugih predznaka skore propasti, pjesme o smrti i sudnjem
danu, dijalozi izmeu due i tijela, vienje sv. Bernarda, razliite molitve i opomene
grenicima, a na kraju upute za odgajanje djece s Tobijinim ivotom u prozi kao
primjerom
Od pile povijest djeaka koji se izgubio sluei razliite gospodare, mnogo
prepatio i udom se vratio roditeljima
Od jednoga stranoga dogaaja incest i njegove posljedice
dvije pripovjetke u stihovima (8-erci)
u drugom dijelu se pripovijeda o 6 vjekova svjetske povijesti (prema 6 dana stvaranja),
o istonom i zapadnom rimskom carstvu, o Dioklecijanu i staroj Dalmaciji, o seobi
naroda, o glavnim dogaajima iz povijesti hrvatske, talijanske, ugarske, turske,
arbanake i srpske, o padu Carigrada, o Kandijskom, Bekom i tzv. Malom ratu
i drugi dio sadri pripovijetku:
Kraljevstvo Cipra pripovijetka u kojoj se pria o onoj istoj djevojci, koju
je G. Preti opjevao u spjevu Oronta di Cipro, prevedenom na hrvatski od
Bara Bettere
najvanije su u ovom djelu nekolike rodoljubne pjesme , u kojima je Grabovac
progovorio o sudbini svojega rodnoga kraja i uope o sudbini hrvatskoga naroda, sa
alou je promatrao kako se nai asnici odnarouju navikavajui se na tui jezik i
obiaje
Slava Dalmacije pjesma
Od naravi i udi rvacke pjesma
SADRAJ (by me)
Od vrimena dananjega, ovoga svita stvari koje su
Uoblieno u razgovor starca i mladia, u stihovima, 8erci, rima aabb
Starac govori kako je dolo grozno vrijeme, cijelo je vrijeme zima,prirodne nepogode pogaaju,
590

knjige govore kako nikada nije bilo ovako loe, da je kraj svijeta blizu, a da se ljudi ne brinu
zbog svojih grijeha, udaraju ljudska zloba i hladnoa, ljudi puno grijee i nije ih briga za Boga.
Nakon toga razgovaraju o tadanjim ratovima i vremenu, mladi pita kad je poeo rat i koja je
ovo godina. Rat je poeo 1733, a ovo je 1747. M: to mu je uzrok. S: uzrok mu je nesloga
krana, jer budimsku krunu i britansku napadaju francuzi, njemaci i ne zna se tko e pobijediti
i kada e mir biti.
[U KOJE VRIME NEBO SVU NO GORI] nebo svu no gori od I do Z jer se krv prolijeva, a
to je znamenje boje koju on alje zbog ljudskih grijeha. M: kad je ono bio potres u Splitu? S:
16.12. 1737, tada se upalilo isto svijetlo na nebu kod Kosinca, poslije je bio potres.
[OD NARATAJA I NARAVI DANANJI] S govori kako je mlade grozna, kako nem sklada
u narodu, kako nevjera vlada, nema lijepog razgovora itd.
[KAKO SE OBIAJI NARAVI PROMINJUJU] Starac govori M kako se obiaji promijene
kroz 100 godina i ljudi promijene svoju narav. Te dodaje da e bolje razumjeti stvari kad malo
ostari, te mu daje savjet da govori s obrazovanima, jer e nauiti pametne stvari, a kad knjige
bude itao vidjeti e i stvari kakve jesu.
[OD PRIJATELJSTVA] M govori kako je uo prije da su bila vremena kad su ljudi bili
prijatelji, pa mu je elja imati ih. S mu govori kako ima pamet ludu, da je istina da je tako bilo
prije, ali da se vie ne moe pouzdati ni u koga, zaboravi, sinko na prijatelje, dri se Boga :D M
odgovara da je uo kako onaj koji nema prijatelja nema ni temelja, a S mu odgovara da e
prijatelje nai gdje god bude iao, ali o emu se radi, oni bi ga zapravo eljeli pokrasti i
prevariti. Jer kad su ti dobri temelji svi e ti biti prijatelji, govorit e ti slatke rijei, ali im ne
vjeruj. M: kako da se odnosim s njima? S: kao i oni s tobom, uzvrati im jo ljepom i boljom
rijeju, ali nita ne daj u zajam.
[NAIN ZA OPIT S REDOVNICI] M: ta u ako mi dou redovnici prenoiti, od svita su
odlueni, u bojem strahu naueni, kada oni budu govorili, kako da ja govorim? S: kad
pomogne redovniku, dobiva zlato oprotenja. Skini kapu, pokloni se i reci Sveti oe,
blagoslovi! Poljubi mu ruku, i kad ti je na konaku uini sve kako se pristoji, nek su ti duhovne
rijei, u maskare se ne tii. Oni su dobar nauk narodu, ba kao uzda konju i timun brodu.
[ZA POZNATI PRAVA PRIJATELJA] M: kako da ga prepoznam? S: po tome to ne pita, nego
daje, kad je potreba uz tebe ostaje,tvoje mane trpi i kad zgrijei te uztrpi, ako nae takvog, ne
ostavljaj ga lako. nemoj nikome dati brzo vjeru, a ako je potrebno i kuu prodaj, ali prijatelja
svoga nedaj
[ZA ZNAT ENE I NJIMA OPITI] M: vidim, bit e plaa dok sve ovo ne nauim, ali imam
elju upoznati dobre ene i ponekad s njima razgovarati, a ne u zlo upasti. S: ukloni se od ena
openito, pa nee upasti u zlo, jer tko se igra zmijom ljutom, umire. M se ali da e mu to biti
teko. S: kao to vrag bijei od kria, tako i ti bjei od ena, pa nee znati gdje je pakao i bogu
e ugoditi. To ini jer je zla ena vraja kua. Na kraju se S ograuje prema potenim enama,
neka stoje one u miru i slave svetu vjeru.
[MOGU LI SE DVORITI DVA GOSPODARA] M: kako da budem ugodan Bogu i dobar
svijetu? S: teko je sluiti 2 gospodara, tko im obojici slui na kraju pomanjka obojici. Nego, ti
slui samo Boga, sluaj Pismo, jer tko svijet dvori on u paklu gori
[KOJE VRSTI JESU KIPI DA JI SVIT GRLI] M: kakvi su ljudi koje svijet grli? (mislim da to
pita) S: zli su ljudi koje svijet grli, zloinci, lupei, ne mare za Boga, a ti lijepo budi podan
Bogu, a ne svijetu i nieg se ne mora bojati, jer ti ne mogu nita.
[KOJA SU OD POTRIBE DILOVATI, BOIJOM SE SLUGOM ZVATI] M: Kako se bojom
slugom zvati, jer svijet mi je omrznuo nakon svega ovog to si ispriao. S najprije navodi kako
je u paklu gorzno, a kod Boga dobro i da mu je drago da se mladi tome eli okrenuti, sluga
591

Bogu e biti ako e mu se predano mliti uvijek, slavi oga uvijek, ne odmii se od Boga, moli se
Djevici, Duhu Svetom, misli na Kristove muke, dri se kranskog nauka, pazi se smrtnih
grijeha, i to god radio misli na kraj, tj. a vrijeme nakon smrti
[OD UZORKA AL PRIGNUTJI PUTENI] M: tko ima veih uzorka putnih, mukarac ili ena.
S: ena im 5 uzroka kojima potpada u tjelesne grijehe, M: a kod ovjka i objasni mi ih. S: to su
dobro stanje, krv, uganje, zaljubljenost, pouda, esto stanje, nukovanje, darovanje, varovanje,
prigoda i sloboda.
[NAIN ZA PRIDOBITI PRIGNUTJA PUTENA] M: ta trebam raditi da ne upadnem u
napast? S: Ako se dri boga sve e napasti biti uzalud, ali pazi se poude, ona je korijen grijeha
[SVRHA SVITA, TOG VREMENA] M: hoe li koje vrijeme proi, pa e svrha/kraj svijeta
doi? Jer je puno zla i krv se prolijeva, to o sudnjem danu Pismo govori? S: jo e malo
vremena proi prije nego doe kraj svijeta, krvi je toliko da bi ive potpila kad je nebi zemlja
pila. Jo e ratovi trajati, a svijet se nee vratiti na dobro, vide se mnoga znamenja, po Pismu to
nee jo dugo trajati, rat je i glad, kuga mori. Kad vidi da zvijezda na zemlju pada i kad bude
Petar papa, te godine kraj dolazi. Jo ne vidim antikrista, doi e prije Krista, jo se samo to
znamenje eka.
Dalje govore o posljednjem sudu, kako se drati boga i sl., zatim starac mladia ui Molitvu
svagdanju (u njoj se moli Boga da mu ne dopusti da umre prije ispovijedi da se raisti od
grijeha, ne dopusti da me vrag tada obuzme, neka budu i aneli tamo da me uznesu, budi tako
volja tvoja, nek poiva dua moja.), zatim daje molitvu od 5 rana isusovih (u 8ercima), a prije
nje upute u prozi, vjerojatno itaocu kada i kako je treba moliti: svako jutro prije nego se izae
iz kue. Molitva je to kri, za ustrajnost u vjeri i odlazak u raj nakon smrti., zatim Bogu za
ouvanje od grijeha i primanje u raj, zatim Kristu, Duhu svetom, Mariji, Kripostima nebeskim.
Nakon svakog dijela dolazi zazivanje nekog od navedenih s dodatkom smiluj nam se, a
poslije svakog dijela se izmole Oena, Zdravo Marijo, Slava.
Zatim potie itatelja na svakodnevno moljenje bogu, preporuivanje svecima i BDM. Daje
molitvu Svetomu Mijovilu Arkanelu, a nakon toga ide SMRT SE S OVIK RAZGOVARA,
PONUKUJE, SVITUJE I AVIZAJE u kojoj se smrt obraa ovjeku i govori mu da slijedi boga,
pa e nakon to mu ona doe ii u raj, da se uva grijeha, da se ispovijeda i onda ide:

Od osuenja jedne siromane due

Daje uvod da se javlja osuena dua, pa nek ivi sluaju. I onda dua govori: kako je smrtno
uvrijedila Boga i nek posluaju kako je u paklu biti, te da e tamo dospjeti svi oni koji grijee i
ne izvravaju pokoru. Ona je slijedila ispraznosti i nalaenja svijeta, pa je sad zavrila u paklu
(zatim s podnaslovima 7 smrtnih grijeha govori o svojima), dakle govori o tome kako je
sagrijeila kroz 7smrtnih grijeha i kako sada pati, radi oholosti je u paklu, eljela je blago,
voljela je jesti i piti, a ne postiti, lako se srdila, lijena sam bila za dobro initi, hitra za zlo,, pa
sad gorim u plamenu. Zatim slijedi razgovor due i isusa, iznad svakog dijela stoji naznaeno
tko se kome obraa. Dua moli isusa da e se sada pokajati za svoje grijehe, neka ju ne osudi na
pakao. Isus: sad si se nala o tome razmiljati, a ne kad je bilo vrijeme? Odi u pakao i dri se s
vragom za ruku! Dua: daj mi milosra svoga i uslii moj vapaj! Isus: trebala si ii u raj, ali si
sama izabrala druiti se s vragom. Dua: molim te da onda bar nisam zauvijek u paklu, nego
onoliko godina koliko u moru ima kapi, pjeska na plaama, lia u gori. Isus: zaludu te tvoje
molbe, zauvijek si osuena na pakao. Dua: daj mi bar drubu svetu da me uva u pkalu. Isus:
odi u pakao s vrazima, to si zasluila. Dua se nakon toga obraa Gospi da ju oslobodi, ali joj i
ona govori da su njene molbe zaludu, jer je uvrijedila njena sina svojim ponaanjem. Dua se
onda obraa anelima da ju izbave, ali ni oni ne ele jer dok je bila na svijetu nije marila za
Boga, a tek sada mari kad je kasno, jer si previe grijeila. Dua se obraa svecima, apostolima,
592

muenicima itd, da je oslobode od nevolje, a oni joj odgovaraju da to ih nije zvala dok je
ivjela na svijetu, sad joj nitko nee pomoi jer je ostavila onog koi je na kriu prolio krv za
nju. Zatim biva osuena na odlazak u pakao. Dua se opet obraa isusu da joj bar da blagoslov
sad kad se dijeli do njegai i ide u pakao. Isus: joj nedaje ni to nego baca prokleststvo na nju.
Dua potom govori u sebi kako sad vie nema kome poi, i kako je svih molila i isusa i BDM i
anele i svece, ali su je svi poslali u pakao, pa cvili kako je radi malo svjetovnog slaenja
doivjela vjenu muku i sud. Nakon toga vragovci govore kako su tu duu puno muili i onda
joj se obraaju da je znala da e tak ozavriti kad je radila sve te stvari a odrekla se sljeenja
isusa. I na kraju dodatak da se to deava svakoj dui koja isusa ostavi, a za kraj je dodano kako
su se vragovi skupili oko due, jako ju muili i razdirali.
Uzbuenje linca
Govori kako stoji na zloj stazi i govoi kako e mu bog pomoi, a pokoru e sutra izvriti, ima
vremena, ali mu dani prolaze, a on to ne ini. On slijedi slasti svijeta, a kad mu smrt doe,
ispovijediti e se i sve e biti u redu. Ili e svojim srcem ganti Boga, ipak je on milostiv i
oprostiti e. Ali line, nema srie! Ne moe se tada ni tako spasiti dua, bog molitve tada ne
slua, ini dobro kad je vrijeme za to, boga moli, jer kakav je ivot bio takva mu je i svrha, onaj
koji tak osvijet dvori, na kraju u paklu gori.
Od ene, kakve su naravi i kako se od nji valja uklonjati i biati di mu drago biti
tome kako su zle, vrag u tijelu, kako ih treba izbjegavati i kako to i Pismo nalae, kako su
himbene, uljepavaju se da prevare ovjeka, jo su i kratke pameti, ali slatkih rijei i da treba
bjeati od njih. Ima lijep pogled i zla dijela, eljela bi da je svakom mila, nikad ju se ne moe
zadovoljiti, kad bi ene svijetom vladale sve bi glave tad padale. Zato itaj knjige, ne drui se sa
enama, pa e uvijek biti veseo i Bogu ugoditi. A vi potene u miru stojte.
Od naravi, udi, obiaja i prignutja poloviraca aliti starokalendaraca
govori o tome kakvi su poluvjerci, da su zle naravi, da se od njih uje mnogo buke, ali nikakvih
nauka,, navlae druge na zlo, vie dvore Muhameda nego sluaju papu, moli se za njih bogu, da
ih primi k sebi. S arijanstvom su zadojeni, lukavtinom odgojeni, ne mare za potenje, ive
naopako i svaljuju krivnju na drugoga, zato se ti prekrii i ne tii se njih. Ljuti su na Latine. Brzi
su protiv crkve, ne plae se smrti, ne dre se bojeg zakona, imaju ramazan turci i osim toga
neposte, a carigrad je pun otrova. Zlou je bog turcima dao. Kad neto sagrjee grade oltare i
spomenike (?ako sam dobro razumjela), ele dio plijena, a ne znaju se ni prekrstit kako spada,
pa bogorodice pomogni da se opamete i dou kod tebe i svi se skupa veselimo.
Od jednoga stranog dogaaja;
u Barceloni je ivio bogati trgovac Bernardin i ena mu Katarina, a rodila mu je 2 blizanca, sina
Federika i ker Margaritu. Dojilja je odgajala Margaritu, majka sina, nakon 7godina, dojilja je
morala na Majorku, pa pitala gospodara da pusti i Margaritu s njom, da e se vratiti brzo. On
dopustio, ispratio ih na brod, otplovile one, napali ih Turci, porobili, njih 2 kupila painica.
Margarita se poturila, dojilja joj govori nek ivi kranski. Doli glasi i do obitelji, zavladala
tuga, ali im je veselje ostalo u sinu.Bernardin je trgovao i uio sina poslu, i tako jednom trgovao
robljem, zaljubio se u jednu robinjicu i ona u njega. Skuili su da je to Margarita. Oni su ipak na
kraju zbog zaljubljenosti spavali skupa, to je trajalo godinu dana, onda je M zatrudnjela i
predloila da pobjegnu skupa, svi e u tuini misliti da su mu i ena. Odlue otrovati roditelje i
dojilju da ih ne bi traili. Zavre u nekoj spilji, nemaju to jesti i piti, pa se odluuju napadati
svakog koji poe po cesti i okrasti ga. Ona je jedan dana bila slaba, pa je iao on sam, a ona je
593

rodila 2 sina, bolesna, jedva preivi, ali kako nema mlijeka, nema ih ime hraniti, nema ni
povoja itd, pa ih oboje ubije noem, oisti ih kao janjad, i odlui ih za veeru skuhati ocu. On se
vrati, ona ide spavati i kae mu da veera, a njemu se ini da uje glas 2 djece koji mu govore
kako moe jesti meso iji si otac. Federiko probudi M, pa umre od od tuge, Margarita sama
osta, tui se kako je grozna. Uto proe neki mladi u blizini, i ree joj da ga uzme za svoga, da
bi on bio zauvijek s njom, ree joj da samo baci ruje. Ona to napravi, 2 vraga ju dou pokupiti
i odnesu ju u pakao. Na kraju upozorenje itatelju da ivi kranski inae e mu biti kao
margariti.

Nain za uzdizati malu dicu; 159-167

Slava Dalmacije; 196-199
Od naravi i udi rvacke; 206-207, o tome kako su nesloni
Izkazanje od oca fra Petra Kumbata..., 207-212
Esortazione amorosa; 212-21
Od Vrljike; 215-216
Rat trei aliti to govore mali; 222-229
Kratko izkazanje od Muameda...; 250-252
Ponukovanje; 256-258
Od kue Kastriota; 262-267
Nain za znati razgovarati se sa svakom vrstom kipa272

2. Od kolunela kneza Antuna Kumbata

napad na Hrvate koji zaboravljaju svoje porijeklo
1729. razdijelio ju je kao letak, a kasnije uvrstio u Cvit razgovora
s negodovanjem promatrao kako se hr. asnici odriu svoje nonje i prigrljuju tue
u 10ercima
SADRAJ: Antun Kumbat kao najbolji vojvoda u Hrvata, iz Katela je, nije ohol, ve
dobar i milosrdan, a drugi vojvode odu u Italiju i postanu "talijai" i govore kako nisu
hrvati, skidaju svoju odjeu i oblae tuu, briju brkove, stavljaju perike itd. Time su
pogrdili Dalmaciju i druge hrvatske zemlje. Kad ih vide, Turci ih se ne boje. Da ako
netko vidi Hrvata, neka se odmah sakrije, a ako ste Hrvat i pitaju vas potkud ste, ne
govorite istinu. Na kraju ih preliknje da se ostave tih pomodnih stvari, i moli Principa
koji ima dobro kneza Kumbata, ali ostali su grozni, da te ostale obue na hrvatski.

23. MATEA ANTUN KUHAEVI (1697 - 1772), Senj

pjesnik
zavrio isusovaku gimnaziju na Rijeci, filozofiju i pravo u Grazu, a vojno-tehniku akademiju
u Beu
obavljao razl. slube, sudjelovao u ratovima
osuen na doivotnu tamnicu zato jer se mislilo da je on jedan od inspiratora bune (bila je
pobuna u brinjsko-likom podruju zbog krenja prava slobdne autonomne opine, a koja su
krile krajike vlasti uvoenje njem. jezika, germanizacija, ukidanje povlastica starim
knezovima i vojvodama). On je taman tada bio u Beu da zastupa sugraane u nastojanju da
se sauvaju stara prava, ali na njihovu molbu, a ne samoinicijativno
puten na slobodu tek kao 75-ogodinji starac, malo nakon toga je umro
osim to je sastavio latinsku autobiografiju, knjievnim radom nije se bavio prije osude svi
594

njegovi pjesniki proizvodi nastali su u tamnici

pjesme su mu prigodnice, poslanice oblikovane u starom hrv. 12-ercu i mjeavini akavskokajkavskog govora
njegove pjesme nisu plod osobita umjetnikog nadahnua, ali on ipak nije bez stanovita
pjesnikog dara
oitovao je okretnost u versifikaciji i umjenost u narativnosti
nastale u osobitim, neobino tekim asovima kad je teko i jednolino tamnovanje zamijenilo
veseli mladenaki ivot, njegove pjesme su dirljivi dokument jednog slomljenog ivota koji
je postao rtvom birokratsko-centralistike potrebe Bea
1. Synoptica informatio circa vetus et novum regulamentum generalatus Carlostadiensis
latinski spis u kojem je kao senjski odaslanik u Beu branio prava svoga rodnoga grada
okrivljen zbog poticanja na bunu zavrio u Spielbergu nad Brnom (koji e kasnije postati
tamnica tal. pjesnika Silvia Pellica )
2. Molitva nevoljnika u prunu nahodeega
pobona pjesma upravljena Bogorodici
3. Narikovanje staroga Senja vrh mladoga Senja po vili Slovinkinji
jeremijada zbog propadanja starih obiaja, ali i nekadanjeg senjskog junatva, sve vie
potiskivanog od trgovine
kritika u kojoj svojim sugraanima prigovara povoenje za novotarijama to ih je sa sobom
donosio prijelaz iz starog tradicionalnog i konzervativnog militaristikog u novi graanski
trgovaki ivot
dolazi do izraaja Kuhaeviev rodoljubni osjeaj povezan uz tradiciju slobodnog glagoljakog
Senja
Sadraj: ne plee se vie kolo, nema vie starih nonjim nema slavnog oruja, vojvoda, barjaka,
veselja, bratske ljubavi itd. Svatko se brine samo za sebe, svi su oholi, zavidni, svi se
ulaguju sucima, nema pravde, uzimaju se stranjski obiaji. Svi izalze iz vojske i postaju
trgovci. Poziva pjesnik da djevijke i ene posluaju to im stari Senj govori, a to je da te
strane nonje nisu pravi put, nek ne nose tu pomodnu odjeu, to samo troi novac, a bit e
ljepe ako su u nonji.
4. poslanice iz tamnice
Na suca od Korane - sucu iz Karlovca koji ga je osudio
List prvi na svog stica popa Luku Kuhaevia, plovana, kanonika i prepozita katedral
crikve senjske govori kako mu je u tamnici
List drugi na popu Frana Kuhaevia poslanica bratu, isto govori o tamnievanju, tko je
svjedoio protiv njega itd. kako su mu sudili, kako ga odveli u tamnicu u Spilberg
List povodom smrti strica popa Luke Kuhaevia on je bio glagolja,
5. Utiha nevoljnih u zrcalu od pravde (1746)
pjesma u kojoj je izvrio rekapitulaciju svog traginog ivota i tamnovanja
1791 stih, 12-erci s 8-erakim umecima
ispred pjesme nalazi se autorov prozni uvod nazvan Vrutak pelde koji je ilustracija ne samo
pjesnike motivacije nego i njegova duevnog stanja
6. izgubljena lat. autobiografija
595

24. SEBASTIJAN SLADE-DOLCI (1699 - 1777), Dubrovnik, fra

pisac, teolog i historik, glavni propovjednik u du franjevaca
1. De illyricae linguae vetustate et amplitudine (Mleci, 1754)
- rasprava
- smatra da svi europski jezici potjeu od ilirskog
2. Maximus Hieronymus vitae suae scriptor (1750)
3. Fasti litterario-ragusini (Mleci, 1767)
- zbirka kraih ivotopisa znamenitih Dubrovana

25. ANTUN KANILI (1699 - 1777), Poega, isusovac

jedan od zakanjelih pjesnika baroka
u Poegi zavrio niu gimnaziju (2 r.), u Zg humanioru, u Beu dvogodinji isusovaki novicijat
i u Leobenu nastavak humaniora
uitelj u varadinskoj gimnaziji 1 g.
3 g. u Grazu pohaa filozofiju
3 g. uitelj u zg gimnaziji i 1 g. opet u varadinskoj
zavrio teologiju u Grazu i Trnavi
radio kao propovjednik u razl. hr gradovima: Zg, Poegi, Osijeku, Petrovaradinu i Varadinu,
neko vrijeme i u Peuhu
do smrti u poekom konzistoriju
glavni je njegov knji. rad plod zrelih godina
knjievniji izraz i nastojanje oko istoe i bogatstva jezika izdie ga iznad naih suvremenih
nabonih pisaca (poput Reljkovia obara se na turcizme)
utjecaj Dubrovana osjea se u duhovnim pjesmama razasutim po njegovim nabonim
djelima (u 8-ercu, u refleksijama o nitavnosti svijeta, u retorinoj strofi slinoj
Gundulievoj i urevievoj)
epigon (sljedbenik) baroka, premda je pisao duboko u 18. st., mjesto mu je uz urevia i
njegove suvremenike i prethodnike (ovom vremenu glavno obiljeje dat e Reljkovi i
Kai)
Kanili je prvi na sjeverni pjesnik bogatijih izraznih oblika, premda su oni vie plod
knjievne kulture nego pravog stvaralakog bogatstva
prvi sj. pisac koji je ne samo poznavao Du nego se i za njima povodio
od 1759. objavio je jedno za drugim nekoliko opsenih vjersko-moralnih i propagandistikih
djela, od kojih neka sadravaju crkvene pjesme i stihovane molitve:
1. Obilato duhovno mliko (Zg, 1754)
kranski nauk za djecu
2. Bogoljupstvo na potenje sv. Franeska Saverije, drube Isusove (Mleci, 1759)
3. Utoite blaenoj divici Mariji (Mleci, 1759)
4. Primogui i srce nadvladajui uzroci za ljubiti Gospodina Isukrsta (Zg, 1760)
596

5. Mala bogoslovica i svakomu potribna bogoslovnica (Trnava, 1764)

kranski nauk s pjesmama i molitvama
6. Bogoljubnost molitvena (Trnava, 1766)
molitvenik
7. pjesme
neke su preuzete iz starijih pjesmarica ili su prijevodi lat. crkvenih popijevaka i bibl.
psalama
autorske privlae konetoznom kompozicijom (Rane sv. Francika) i koliinom baroknog
stilskog ukrasa
obino su koncipirane kao lirski monolozi svetaca, posebno nekadanjih lanova
isusovakog reda (sv. Ignacija, sv. Franje Ksaverskog, sv. Alojzija Gonzage)
esto pokuavaju izraziti iskustvo ekstatinog jedinstva s Bogom (Uzdisanje sv. Saverije prid
propelom obilatije sloeno, Pripovijest o mladiu Urbanu)
8. Promiljanja duhovna
pjesma
9. Kamen pravi smutnje velike (Osijek, 1780)
POSTHUMNO
polemino djelo
opseno teoloko i crkvenopovijesno djelo
na tokavtini, pisano prozom
rasprava posveena crkvenom raskolu
10. Sveta Roalija, panormitanska divica, nakiena i ispivana (Be, 1780)
POSTHUMNO
njegovo glavno djelo
religiozni ep
stihovana pripovijest o svetici iz Palerma
pisana u prvom licu, u obliku knjige (lista), to je svetica pie iz pustinje svojim
roditeljima
na dan zaruka povukla se iz svjetovnog ivota, otiavi u divljinu i prihvativi pustinjaki
nain ivota
ona pripovijeda svoj grjeni svjetovni ivot, nagli preokret u dui, pokajniki ivot u
pustinji...
pisana je ne samo epistolarnim stilom, koji je bio u modi osobito u 18.st., nego i u obliku
poslanice, pisma
to je najutjecajnije djelo katolike obnove u sjevernoj Hrvatskoj
u 12-ercima, 4 dijela
za razliku od urevia, kienje Kanilieve Roalije, eljne da to vie oara zarunika,
skoro je nevino
ove su ope crte sve to Kanilia vee s prethodnicima; inae se njegovo djelo po svom
tonu sasvim razlikuje od njih
razlikuje se i po obliku: dok je K. u kraim pjesmama esto upotrebljavao 8-erce i du
strofe, Roaliju je napisao 12-ercem, obiajnijim kod naih sj. pjesnika
ureviev je spjev (a pogotovo Gunduliev) saet i usredotoen oko nekoliko
597

temeljnih meditacija; K. se naprotiv rado zadrava na pojedinostima, voli opisivanja

i digresije i ima uope vie pripovjedno-opisnih elemenata
ima mnogo knj. prisjeanja: kao to kienje pred ogledalom podsjea na urevia, tako
zaklinjanje i proklinjanje Sna, koji Roaliji, uzrujanoj zbog sutranjeg dolaska zarunika,
ne dolazi na oi, podsjea na mnoge lirske pjesme 16. i 17. st upravljene Snu (Della Casa,
Ranjina, Zlatari)
igrarije s Jekom omiljela je igra onog doba, poznata i kod nas, kod Du i kod Zrinskog i
Vitezovia
slavujevo pjevanje bila je omiljena tema u doba baroka, od Marina do Hamburanina
Brockesa
mnoge personifikacije i alegorije (posebno 2. dio spjeva: vienje lae na uzburkanom
moru, koje znai ovaj svijet; raskre, s kojega se ide lijevo putem svjetskih ispraznosti, a
desno u raj; pojava Razblude i sina joj Ljubiaka, koji napastuju Roaliju)
pria o Roaliji iz Palerma i njezinu ivotu, ispriana u prvom i etvrtom dijelu spjeva, u
stvari je narativni okvir za alegoriju putovanja i alegoriju ienja due u drugom i treem
dijelu spjeva
Sveta Roalija je religiozni spjev, u kojem se kao sekundarna generika obiljeja
pojavljuju elementi barokne poeme, elementi svetakih legendi i alegorijsko-religiozni
anrovi s elementima putovanja, vizija i fantastinog kojem podrijetlo treba traiti u
europskom srednjovjekovlju
barokni i rokoko elementi
slii du. relig. poemama, ali se razlikuje veim opsegom, veom sklonou alegorijskom
jeziku i sloenijom retorikom formom
u du. poemama pripovjeda, s kojim se identificira pjesnik, uvodi lik egzemplarnog grenika
i preputa mu rije, u Svetoj Roaliji govori samo svetica, i to kroz fiktivni razgovor s
pismom koje namjerava poslati roditeljima
obraajui se pismu kao ivoj osobi, najprije iznosi predvianja o njegovu putovanju i
dolasku, a zatim, dajui mu upute o tome to e prenijeti roditeljima i rodbini,
pripovijeda o onome to bi moralo biti njegov sadraj: o svojem ivotu u pustoi i o
mistinim iskustvima i vizijama
ideja pisma kao komunikacijskog medija pritom ne utjee na strukturu K. diskurza: on
nije pismolik, nego je opiran i kompozicijski razliven, a njegove teme, osobito u
posljednjim dvama pjevanjima, oblikuju se po uzoru na trad. alegoriku naraciju
SADRAJ (by me) :
Dio prvi: to Roalija knjigi, koju doma alje, govori
I. Roalija knjigi put estituje: Roalija pozdravlja pismoneka ga Bog sretno poalje. alje
ga roditeljima da im javi to je s njom, ali ne zna gdje ga alje, eli mu sretan put na
personificirani nain. U mislima i srcem e ga prattii (jer ne moe tijelom) gdje god bude
bilo na putu, kao to majka stalno misli na svog sina jedinca kad ga posalje na put u
tuinu, tako e i ona stalno misliti na njega, misliti se gdje je i kako mu je
II. Roalija daje knjigi nauk od dranja, ako joj navlastito tko prigovarat pone.
Roalija govori pismu da se ne stidi to nije pisano zlatom i omotanu u svilu, ve samo na
listu papira crnim, a ne zlatnim slovima. Jer se ovakvo pismo njoj pristoji jer ona jedna
nema svog ni lonca ni konca. A ako netko kae kakvo je to pismo bez peata? A otkud
meni peat u pustoj gori? A i da ga imam ne bi ga pritisnula jer u tebi (pismu) nema neeg
to bi krila od svijeta. Moda e entko i slijediti stvari napisane u pismu. A ako se nekome
ne svia- ta e koliko ljudi, toliko udi. Kao to sovu napadaju druge ptice kad izae
po danu, tako i knjigu novu napadaju. Vidjela je kako sovu napadaju velikei male tice
[slijedi opis tog boja, kako ju napdaju kos, zebe, djetlii, une, gavrani, svrake avke, itd.
598

nee ti vojske hrpa njih na nju jednu. Zalijeu se, grde ju, rugaju joj se, psuju,ele joj
iskopati oi. A sova sjedi tuna zna da nije lijepa, brani se dok ju bockaju..]
III. Roalija govori knjigi da ie u rodni dvor paleramski, i ispisuje lipotu vrata dvora
svoga.
IV. Roalija od vrata dvornih svraa se na spasonosni nauk.
V. Roalija govori knjigi da u dvor rodni unie, i to e se dogoditi, kae.
Dio drugi: Kako se je Roalija od svita otrgla i u pustinji ivila
I. Knjiga u kipu Roalije iliti Roalija ista majci govori.
II. Roalije nemogue zaspat nepokoj.
III. San Roalije od zore.
IV. Roalija se kitit ustade prid ogledalom.
V. Ljubav nebeska Roaliji s ogledalom prikae se.
VI. Roalija, vidjevi priliku Isusovu, cvili i uzdie.
VII. Roalija, vidivi u ogledalu sunce, od njega ugrijana na novi ivot priporodi se na izgled
ptice, imenom Fenice.
VIII. Roalije uzdisanje u ostavljenju svita.
IX. Roaliju priobuenu u pusto Ljubav nebeska prinese.
X. Roalija, privoljivi svitovanju Ljubavi, odluku svoju u pilji pribivat napie strilom.
Ljubav joj ogledalo dade.
XI. Radost pilje i kupanje slavia.
XII. Roalija, uvi slavia, prilikuje sebe duhovniku, koji tri stotine godina za pticom jest
hodao, i razmilja radost nebesku.
XIII. Prigibe na ljubav Boju, s kojima prignuta Roalija blii kriie na drvenih korah.
XIV. Roalija, pogledanjem u ogledalo zaneena u duhu, eli umrti. Vara ju Jeka. Nauk od
Jeke.
XV. Zabava vrimena u ljubavi i uzdisanje Roalije.
Dio trei
I. Ljubav Roaliju zabavlja s prikazom mora kano prilike od svita. Vidi svoju lau.
II. Prikaza na livoj strani dvojputja, kako mami i vara Svit i Dika.
III. Prikazanje pet utenja varajuih.
IV. Prikazanje ostalih svitovnih veselja i njihovih naslidnika.
V. Dunoga Spoznanja ogledalo Sloboda od ivota razbije; zauzda ju Strah Boji, ali se uzde
oslobodi
VI. Strah Boji kae livoga puta svrhu, Zmaja paklenoga.
VII. Na desnom putu Roaliju susriti diva imenom Milost, koja grinike u udni od pokore
vrutak poziva.
VIII. Putovanje razlinih putnika, osobito muenika, prikaziva se.
IX. Prikaziva razline dive imenom Kriposti, imajue pomnju na putnike, koje diva imenom
Ufanje pivajui pokripljuje.
X. udno vrilo elje od raja od udarca strile izviraju; priobraenje strile na stablo pomu iliti
palmu.
XI. Prikaza nove staze k divi imenom Samoi; k njoj pustinjaci idu. Paula i Antuna
sastajanje.
XII. Roaliji, kad pozdravi divu Samou, Ljubav svrhu puta prikae, lipotu mista i cvitnjaka
nebeskoga.
XIII. Prikaza kunoga pomora u Siciliji.
XIV. Pla Sicilije. Skae se Milosrdje imajui u ruci cvit od ruice. Pomor pristane. Prilika je
599

Roalije, proti kugi odvitnice.

Dio etvrti
I. Roalija napast paklenu prikrstivi se otira i napisanom odlukom pokripljuje se.
II. Roaliju napastuje Razbluda i nje sin Ljubiak. tijui pismo stalna u svojoj odluki
odgovori.
III. Roalija s biem pristrai Ljubika, koji s Razbludom pobigne. Roalije suze na rue
bile, a krv na rumene se obrati. Zafali Gospi.
IV. Roalija, u snu hotijui zagrliti Gospu i Isuska, probuena najde se drei u ruci kri i
patrice. Ljubav rue u vinac plete. Nauk.
V. Roaliju Ispraznost svita napastuje.
VI. Roalija odgovori i s ogledalom svojim Ispraznost otira.
VII. Ljubav, kazivajui Roaliji nedovreni vinac, zapovidi primistiti se u drugu goru, otkud
vidivi dvor svoj, nadvladajui napasti dovri vinac. Privoli k tomu.
VIII. Roalija svoju knjigu dovruju njoj napokon govori.

26. FILIP LASTRI (1700 - 1783), Oevije (Oevje) kraj Varea (Bosna), fra
- vjerski pisac i historiograf
- nekoliko knjiga propovijedi
1. Epitome vetustatum provinciae Bosniensis (Jezgra starine bosanske pokrajine)
- povijest Bosne i franjevake redodrave Bosne Argentine

27. PETAR KNEEVI (o. 1702 - 1768), Knin, fra

- vjerski pisac, pjesnik, prevoditelj i skladatelj
- uenik Jerolima Filipovia
- jedan od boljih franjevakih pjesnika
1. Muka gospodina naega Isukrsta i pla matere njegove (Mleci, 1753)
- Gospin pla
2. Pisme duhovne razlike (Mleci, 1765)
- zbirka crkvenih pjesama

28. ANDRIJA KAI MIOI (1704 - 1760), Brist (kraj Makarske), Zaostrog, fra
-

epik i vjerski pisac

krsno ime Antun, Andrija uzeo kad je stupio u franjevaki red, prezime Kai poeo dodavati
od 1751. Nema dovoljno pouzdanih dokaza da ima uistinu rodbinske veze s Kaiima, starim
hrvatskim gospodarskim plemenom, iako je on to dokazivao rodoslovnim stablom ovjernim kod
Mletaka
kolovao se u samostanu u Zaostrogu i Osijeku
filozofiju i teologiju zavrio, prema predaji, u Budimu
uitelj, predstojnik samostana (gvardijan) na Brau (Sumartin 1745-1749) i u Zaostrogu
lector generalis u teolokom generalnom studiju u ibeniku, 10 g. predavao filozofiju
posredstvom Fortisovih prijevoda ulaze tri Kaieve pjesme usporedo s Hasanaginicom i u
600

Herderove Volkslieder, tako da je Kai prvi pisac preko kojega je strani svijet upoznao
nau narodnu pjesmu i prvi hrvatski pjesnik ije su pjesme ule u jednu svjetsku zbirku, a
i kasnije bile prevoene na njem., tal. i fr.
Fortis zapisuje Asanaginicu i prevodi je na talijanski.u viaggio

1. Elementa peripathetica juxta mentem subtilissimi doctris Johannis Duns Scoti (Mleci, 1752)
- prirunik skolastike filozofijske propedeutike
2. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Mleci, 1756)
- proireno i dopunjeno izdanje, Ve, 1759.g. (u 1. izd. nalazi se 41, a u 2. 136 pjesama)
- 1.izd. je posveeno korulanskom biskupu Vicencu Kosoviu, a 2. izd. je posveeno knezu Luci
Ivanoviu iz Dobrote od Boke Kotorske
- Kaievo najvanije djelo
- puko-prosvjetiteljski i povijesni ep
- pojavljuje se jedan novi epski, narativni model, posve inovatorski u anrovskom sustavu
hrv. literature:
- pisan epskim desetercem (4+6)
- kronika glavnih dogaaja u prolosti junih Slavena i susjednih naroda u prozi i
stihovima
- ima praktino-rodoljubni cilj
- pisao za iroke slojeve, slabije obrazovanu itateljsku publiku, koja poznaje samo hr.
(slovinski) jezik
- hvalospjev junatvu naega naroda
- shvaen je kao zbirka pjesama; pismarica
- malen broj pjesama uzeo je iz narodnih usta (Pisma od grada Zadvarja)
- to je po svrsi i obliku puka kronika u kojoj su suvislije nego kod Grabovca nanizani vani
dogaaji u povijesti naroda slovinskoga od najstarijih vremena do Kaieva doba
- kronika s oko 200 deseterakih pjesama s tematikom iz slavenske junake prolosti
- zahvaljujui tom djelu, Kai je postao u narodu najpopularniji hr. pisac, a u 18. i 19. st.
to je najitanija hr. knjiga
- Kai je kao kroniar teio za povijesnom istinom sluei se naim i stranim pov. knjigama,
meu ostalim Mavrom Orbinijem, spisima Ivana Tomka Mrnavia, kronikom P.R.
Vitezovia, Natale solum J. Bedekovia, kronikom fra Pavla ilobadovia, pov.
dokumentima i usmenom tradicijom
- nije mnogo ispitivao vjerodostojnost pisaca kojima se sluio tako da u njegovoj kronici ima
mnogo nekritinosti
- on je shvaao povijest kao i narod: kao niz dogaaja i junakih djela stvaranih i izvrenih od
istaknutih ljudi
- htio je sve ono to bi narodni pjeva mogao opjevati, staviti u stihove i umetnuti u kroniarsko
prianje u svoju knjigu
- tako se njegova knjiga od kronike pretvorila u zbirku pjesama
- da se to vie priblii shvaanju teaka i obana, za koje je po vlastitom priznanju i pisao
svoju knjigu, Kai i sam sebe prikazuje u knjizi kao narodnog pjevaa, slijepca, a naziva
se starcem Milovanom
- ima razlika izmeu Kaievih i narodnih pjesama, Kai ima rimu ee nego narodna
pjesma, a ima i kitica od 4 stiha
- razlika je i u tom to Kai ipak u svojim pjesmama ostaje kroniar, pa ak i u stihovima navodi
vrela
- neke pjesme su dosljedno, a neke djelomino parno rimovane
601

pored pjesama s jedinstvenom fabulom ima i katalokih pjesama o pothvatima lokalnih junaka
kakve usmena poetika ne poznaje, a frazeologiji narodne pjesme dodao je i za njezin stil
netipine izraze (datacije, numerike podatke o mrtvima, tj. broju odrubljenih glava, apostrofu
pobre, navoenje historiografskih izvora, usporedbe junaka sa ivotinjama ili slabije poznatog
junaka s poznatijim, fraze poput gnizdo sokolovo, na glasu junak, dika od..., desno
krilo itd.)
poznata je Pisma od kralja Vladimira, hvalospjev junatvu naega naroda
srednjovjekovnog porijekla je njegova podjela svjetske povijesti na 6 vjekova (prema 6
dana stvaranja)
unio je u hrv. kulturu u poetolokom i sociolokom pogledu epski model inovatorski u tolikoj
mjeri da to djelo moemo smatrati najznaajnijom diobenom crtom ne samo u povijesti
hrv. epske knjievnosti u stihu nego i hrv. knjievnosti u cjelini
inovatorski je i u odnosu na publiku: upuen je svim slojevima drutva, a prvenstveno
onima neobrazovanijima
djelo je zbornikog tipa, to je zbornik epskih pjesama koje opjevavaju razliite povijesne
dogaaje, prvenstveno bitke, na podruju junoslavenskih zemalja i kronikalnih proznih zapisa
kompozicija je kronoloka; obuhvaeno je vrijeme od antike povijesti Ilira do politikih
dogaaja autorova vremena
pokriven je irok zemljopisni prostor: Balkan, istono Sredozemlje i srednja Europa, no
najvie pozornosti posveeno je mletako-turskim sukobima u Dalmaciji
vodei junaci su albanski borac protiv Turaka iz 15. st. Juraj Kastrioti Skenderbeg i
ugarski vojskovoa iz 15. st. Jnos Hunyadi (vojvoda Janko kod K., u narodnoj pjesmi jo
i Sibinjanin Janko)
u prvom dijelu, prije prevlasti turske teme, prevladava proza, a u drugom dijelu stihovi
puki je i prosvjetiteljski epski anr, poetoloki odreen prvenstveno i iskljuivo
ugledanjem na narodnu, folklornu epiku, junaku epsku pjesmu
Kai je elio prikazati dogaaje uistinu onako kako su se zbili, pozivajui se na mnoge
povijesne izvore
pjesme u pjesmarci uokviruje u iskaz fiktivnog guslara starca Milovana
pisane su asimetrinim epskim desetercem (4+6), osim br. 2 i 3 (ukrteno rimovani 8-erac)
smatra se novim epskim modelom zbog istinitog opjevavanja povijesnih tema
povijesni likovi: Skenderbeg, kralj Vladimir
neka poetika obiljeja i motivi povezuju Razgovor s Cvitom razgovora Filipa Grabovca
(mijeanje stiha i proze, zanimanje za pov. tematiku, umetanje 10-erakih pjesama nalik onima
narodnima, afirmativan stav prema knj. folkloru, turska opsada Sinja 1715, pothvati
Skenderbega i vojvode Janka...)
Razgovor je utjecao na franjevake pisce iz K. zaviaja (J. Radman, F. Radman, L.
Vladimirovi, I. Aki-Jurii, P. Juki, A. F. Alaevi, M. Urli), i na neke slavonske pisce iz
18. st. (E. Pavi, J. Pavievi, . tefanac, B. Bonjak)
jezik djela (tokavska ikavica bliska narodnim govorima na podruju od Jadrana do
Drave) pridonio njegovom objavljivanju na irem junoslav. prostoru
u seoskim sredinama ponekad je sluilo kao poetnica za itanje i pisanje
mnoge K. pjesme dalje su se prenosile usmeno
u 19. st. najizdavanija knjiga stare hr. knj.
potkraj st. imitiraju ga u Splitu, po. 19. st. za njim se povodi Brezovaki u Zg, dok ga
Mikloui spominje s pohvalom
jo su u doba preporoda njegovi tragovi jasni u prvim stihovima Ivana Maurania i
Petra Preradovia
najpopularnija hrvatska puka knjiga: doprla je u malo vremena u sve krajeve Hrvatske i ostala
602

popularna vie od jednog stoljea, te odigrala kljunu ulogu u pobjedi novotokavskoga narjeja
kao opehrvatskoga nacionalnoga izraza. Mnogi su je itatelji drali narodnom pjesmaricom.
Stihom narodne pjesme, desetercem, s osloncem na Orbinija i Vitezovia, u njoj se pria i pjeva
o povijesti naroda slovinskoga od najstarijih vremena do njegovih dana, a slovinstvo mu je od
Jadrana do Sjevernog mora, kao i Gunduliu. Njome promiu u sveano-patetinom hodu
poznati junaci slavnih naih obitelji iz vremena borbe s Turcima, a u svojim prezimenjacima
itatelji su otkrivali svoje pretke, pa se u svom ponosu i poistovjeivali s njima.
- Djelo je zbornikoga tipa, sastavljeno od epskih pjesama i kronikalnih zapisa. Grau za knjigu
Kai je poeo skupljati oko 1730. iz pisanih i usmenih vrela, s osnovnom namjerom da
pripomogne etnikomu i politikomu osvjeivanju naroda.
Sve dalje je iz Kravarog predgovora:
- ovo je djelo jedno od najvanijih ostvarenja u starijoj hrvatskoj knjievnosti iz vie razloga:
(Kravar)
1. opseno djelo sa zanimljivom i domiljenom okvirnom koncepcijom
2. u kontekstu hrv.knji. 18.st. pripada mu prijelomna uloga: on se okree iroj
publici, pismenom i (posredno) nepismenom puku, kojem se naa knjievnost
nije obraala ili se jako slabo obraala
3. svojim je primjerom Kai utjecao na izmjenu odnosa pisane knjievnosti prema
domaem knjievnom folkloru. -> nakon Razgovora posezanje za izraajnim
sredstvima junoslavenske narodne pjesme i njihova ugradnja u makrostrukturu
autorske knjievnosti postalo je uobiajeno i u eltinih pisaca, koji su i dalje pisali
za aristokratsku i graansku publiku (npr. Marko Bruerev i uro Hida)
4. prvi je hrvatski knjievni bestseller: za razliku od mnogih danas cijenjenih
djela SHK, iji je prijam ostao ogranien na njihovu regiju, Razgovor je
dosegnuo u sve hrvatske krajeve, a viestruko je potvrena i njegova recepcija na
najirem junoslavenskom prostoru, ukljuujui i Bugarsku. Bio je poznat i u
ekoj, a zahvaljujui Fortisu za njega je ula i zapadna Europa
- ideja je da se uz minimalni angaman autorske individualnosti sastavi knjiga koju e
dalmatinski puk prihvatiti kao svoju, uzeti k srcu njene povijesne i moralne pouke, te na tim
poukama zasnovati svoje etniko samorazumijevanje i svoj odnos prema aktualnom politikom
okruju. Da bi to ostvario morao je popustiti nadindividualnim imperativima
- da bi pouke narod prihvatio morao ih je oblikovati u pripovjednom knji.obliku s kakvim narod
ima dosta iskustva ocijenio je da je taj oblik usmena deseteraka pjesma. najvei dio
Razgovora izloen je u desetercima. Kronikalna proza slui rezimiranju dogaaja iz kojih se,
onako kako su zabiljeeni i zapameni, neda razviti fabula. To bi ostala teorija da Kai i sam
nije ovladao izraajnim i stilskim sredstvima narodne pjesme
- ako je elio pouiti narod njegovoj povijesti i izbor tema je bio ogranien. Morale su zadovoljiti
2 kriterija: da temu budu slovinske ili protuturske, ali i kriterij povijesne vjerodostojnosti, do
kojoj je Kaiu kao prosvjetitelju puka jako stalo. Prvi uvjet zadovoljava stavivi teite na
dogaaje iz prolosti junoslavenskih etnikih skupina ili drava: Duklja, Srbija, Hrvatska,
Bosna Bugarska i njihovih susjeda ili suverena: Bizant, Albanija, Ugarska, Mleci, Austrija,
Turska. elja za vjerodostojnou uputila ga je na mnoge zapise i kronike koje je smatra
istinitim i provjerenim, meutim, povijesna znanost 19 i 20.st. kritiki je ispitala i opovrgnula
mnoge njegove izvore, prepoznavi u Kaia mnogo povijesnih zabluda i mitova (posebice s
podrijetlom Slavena i sa slovinstvom antikog Lirika (valjda Ilirije)), ali to ne umanjuje njegova
nastojanja za vjerodostojnosti.
- Iz njegovih se rijei vidi da je Kaiev glavni cilj pripomoi etnikom i politikom
osvjeivanju itateljstva, prema ideji: osoba je uvijek pripadnik nekog naroda, prirodan mu je
afirmativan odnos prema vlastitom etnikom kolektivu, ali oboje se moe zasnovati samo uz
603

uvjet da se upoznaju pozitivni sadraji njegove prolosti, emu slui kronikalna literatura.
Kaievi dalmatinski suvremenici su u tom pogledu uskraeni jer nemaju pisane historiografije,
ali im je Bog dao da ono to drugi narodi imaju u knjigama, oni dre u glavi i pjevaju u
narodnim pjesmama, ali kako Kai naglaava, te pjesme nisu posve istinite, pate od manjka
vjerodostojnosti. tu je mjesto za Razgovor da zamijeni narodnu pjesmu.
Ali ne slui samo samoosvjeivanju slovinskog naroda, nego i njegovom suverenu, Mletakoj
republici, ideologija Razgovora trebala je doprinjeti uvrenju mletake moi u Dalmaciji.
Mletaka Republika bila je vienacionalna, nije pokuavala asimilirati netalijansko
stanovnitvo. Bilo je mogue biti Slovinac i pripadnik Mlet. Rep. istodobno, primjer za to je
sam Kai
Prema Kaiu, Slovin je prije svega ratnik i to protuturski ratnik. To je normalno s obzirom na
stanje u mletakoj dalmaciji, ali istovremeno se slae s interesom M.Rep. da sprijei da im turci
upadaju u teritorij, pa da su im tamonji posjedi sigurniji i jadranski trgovaki putovi isto.
Nudi opeslavenski identitet, a ne hrvatski, srpski itd.
Prozni dio je preveden ili kompliran iz raznih domaih, lat i mletakih kronika. Pjesme su po
frazeologiji i stihu sline usmenim epskim pjesmama, ali se u tematskom pogledu i one
oslanjaju na kroniklanu literaturu. Po vrstovnim obiljejima i po nainu sluenja historigrafskim
predlocima mogu se podijeliti u dvije skupine pjesama:
o jedne su pripovjedne u stroem znaenju rijei, imaju likove, radnju i zaplet,
o druge su preteno kataloke i slue samo biljeenju obitelji i vitezova koji su se
istakli u protuturskim ratovima odnosno u odsjecanju turskih glava.
Razgovorom dominiraju dvije krupne povijesne teme
o Srednjevjekovna prolost junih Slavena (od nastanka njihovih kneevina i
kraljevina do turskih osvajanja)
o Protuturski ratovi od 14. do 18.st. Ova tema je mnogo prostora dobila u drugom
izdanju Razgovora
Raspored pjesama u oba je izdanja kronoloki
U dijelu sa srednjovjekovnom povjeu nalaze se sve vanije teme iz srednjovjekovne
povijesti J Slavena, ali im je zastupljenost neravnomjerna i asimetrina. Najvie prostora
zauzimaju pjesme o Duklji i njenim vladarima, neto je manje pjesama sa srpskom,
bosanskom i bugarskom temom, dok se hrvatski srednji vijek, doba narodnih vladara,
spominje samo u proznim djelima najvie u Kratkom govorenju od poglavica hrvatskih
oliti kranjskih. To je vjerojatno nejednak stupanj pripovjedne obradivosti pojedinih
Kaievih izvora. Duklju je nametnuo Ljetopis popa Dukljanina, a srpske i kosovske teme
ve su bile ule u narodnu pjesmu.
U djelu o turskim ratovima cjelina je posveena protutrskim bojevima i ratovima iji
sudionici i vojskovoe nisu nuno slovinskog podrijetla. Dominira veliki ciklus pjesama o
pothvatima albanskog plemia Jurja Kastriotia i Maara Janosa Hunyadija, kojeg Kai,
kao i narodna pjesma, zove Sibinjanin Janko. Niu se opisi bitaka (osvajanje Carigrada,
Mohaka bitka, Sigetska bitka, bitka kod Lepanta, opsada Bea, Kandijski rat), turskih
navala na hrvatske primorske gradove (Pisma od ibenika, Pisma od Splita) i manjih
okraja na dalmatinsko-turskim granicama. Zabiljeene su i znatnije tursko-mletake bitke
oko mletakih posjeda na Egejskom moru, u istonom Sredozemlju i na Balkanu (Pisma
kako I. Bondumier, L. Kalbo i P. Erico pogiboe branei Klacidu, Pisma od Cipra, Pisma
kako A. Loredano obrani Skadar). Prema kraju knjige sve su ee pjesme katalokog tipa
u kojima se nabrajaju dalmatinski vitezovi (npr. Pisma od Knina i njegovih viteza, Pisma
od vitezova drniki i zagorski, Pisma od katelanskih vitezova) ili po obiteljima (Pisma od
vitezova kue Graboveve, Pisma od vitezova kue Tomaevia itd.)
604

Smatra se da je Razgovor u razvoju jezika hrv. knji. izmeu dijalektalno podijeljene

ranonovovjekovne epohe i nastojanja oko jezinog jedinstva u doba ilirskog preporoda
odigrao prelomnu ulogu.
Jezik se oslanja na ikavsku tokavicu dalmatinskog tipa koja se jo uvijek govori u
podbiokovskom primorju i zaleu.
Kako se obraa irem itateljstvu, izbjegava stilsku sloenost kakva karakterizira veinu
hrvatske poezije i proze 18.st.
Kaieva ratna pjesma obino zapoinje steretotipnim opisom ratnog plana, gdje do rijei
dolazi napadaka strana, otkrivajui motive akcije (to se ostvaruje ili razgovorima ili
dopisivanjem (najee turskih) vojskovoa, lokalnih vladara ili kad su posrijedi vei
bojevi, sultana i njegove okoline. Tim se planovima napada obino podmeu negativne
ljudske motivacije koje onda negativno i karakteriziraju napadaku stranu, npr. napad na
ibenik zbog sultanove osvetoljubivosti zbog uspjene obrane grada. Ili Korula
Uluzalijeva osvajaka nezasitnost. Srednji dio Kaieve tipine ratne pjesme predouje
samu bitku ili opsadu. Daje omjer snaga, kretanje vojnih jedinica, pobjedonosna ratna
lukavstva. Posebice to dolazi do izraaja u sluaju kranskih pobjeda izvojevanih
brojano inferiornim snagama. Zakljuni dio takvih njegovih pjesama obino sadri
kratke i neslikovite iskaze o ishodu bitke, o broju poginulih na objema stranama i
formulirane konkluzije preuzete iz narodne pjesme (nije majka rodila junaka / to je
majka Skenderbega Jurja).
Tu i tamo su motivi razliiti od ratnih, pa je teko Pisma od kralja Vladimira, u kojoj se
pripovijeda o spasonosnoj ljubavi bugarske carevne Kosare prema zarobljenom
dukljanskom kralju Vladimiru.
Za razliku od narodnih pjesama, temelji sve na neliterarnim historiografskim podacima, a
osim toga nema iracionalizma narodne pjesme, jer su kod njih teme uvijek okruene
neprobojnim iracionalnistikim obiljejima: spletovima fatalistikih uvjerenja, tragovima
primitivnih religioznih predodbi, animalistikim vjerovanjima i magijskim gestama. Sve
to je Kai odbacio da bi narodnu pjesmu sveo na istinu. Napetost postie rijetko, kad mu
pomae objektivna dramatinost dogaaja (npr. sukob Kastriotieve i Muratove vojske)
Od dostignua europskog prosvjetiteljstva (1. pripremili su urbano europsko stanovnitvo
na sudjelovanje u masovnoj demokraciji kao vladavini ljudskih sloboda i graanskih
prava 2. Ranonovovjekovnu Europu razdrtu vjerskim sukobima su priveli ideji vjerske i
svjetonazorske snoljivosti 3. Srednje i nie slojeve europskih drutava su odvojili od
anonimne puke knjige i poezije molitvenika, pridobivi ih za formalno sloenije i
svjetnazorski zahtjevnije oblike poput romana, idilskog epa, graanskih drama i misaone
lirike), Kai nema ba puno toga. itatelja ne pouava politikoj paticipativnosti, ve
bezuvjetnu podanitvu i dobrovoljnu proljevanju krvi, ne daje mu poduke o vjerskoj
snoljivosti, nego mu daje povijesne primjere koje ga uvruju u svjetonazorskoj i
vjeroispovjednoj iskljuivosti, a u pitanju knjievnog ukusa ponio se vie populistiki
nego odgojno, inkodirajui svoje poruke u knjievnom mediju kojim je narod ve otprije
u potpunosti vladao.

SADRAJ by me:
lagum mina, katalan gusar, katana vojnik, kumbara granta, emija brod. ormanica ratni brod, zaira hrana,
sobet- razgovor, sijelo, ramazan post,

BRATU TIOCU. - proza

Iz predgovora 1. izd. Razgovora pie kako ovjek po naravi hvali svoj narod, velia ga i uzdie,
nama to fali jer nemamo knjige o svojoj povijesti, ali pamtimo u glavi imamo narodnu pjesmu
605

koja nam prenosi prie o naim kraljevima, knezovima, junacima. Iako nisu istinite, svaka ima u
temelju istinu. Zato je on skupio i sastavio ovo, s talijsnakih knjiga prebaeno u jezik slovinski i tada
e kroz knjigu upoznati kako je bilo nemirno stanje kad su bili nai pradjeodvi sa slovinskim
vladaocima, a kako je nama sada mirno i super pod Mletakom Republikom, za koju trebamo po
potrebi i krv proliti.
PRISVITLI GOSPODINE - proza
Iz predgovora drugom izdanju Razgovora, posveta upuena knezu Luki Ivanoviu. Navodi slavne
pretke Ivanovieve i dokaze otkud je te informacije skupio. I da to njemu posveuje
PRIPOLJUBLJENOMU TIOCU. - proza
Iz predgovora drugom izdanju Razgovora. Pie da se u knjizi radi o povijesti slovinskih naroda, a
da je sve to izvdio iz tal. Lat i hrv knjiga iz razliitih izvora. Navodi i cilj: 1. Slavljenje Boga 2. Da
se dananji vitezovi mogu vidjeti djela svojih predaka i poi njihovim primjerima. 3. Da se zauvijek
ostanu zapamena imena tih vitezova., jer ono to nije u knjigama se zaboravi. Gvori zakukuljeno da
je on starac Mjelovan. I nek se prepusti tekstu, ako mu se ne svia ta sad.
PISMA RADOVANA I MJELOVANA. 10erac
Radovan, kotarski knez alje pismo bratu Mjelovanu da se dignula vika za njime nakon to je zadnji
put pjevao u kotoru na gusle da nije spomenuo brojen junake iz Like, Krbave, Bosne, Dalmacije,
Bugarske, Rumunjske i da pjeva o svim junacima kako se spada ili nek se ostavi pjevanja.
Mjelovan odgovara da tko e o svemu tome pjevati, previe je toga. Uzmi ti gusle i ti pjevaj, ali e
prije prestati nego li e sve junake na svijetu nabrojati. Kad sam iao kroz kotor govorili su mi
pjevaj moje stare, ali nitko nije davao novce, ali ja za novac ni ne pjevam junake, nego za ljubav,
slavu i potenje. Al evo izborjiti u ti sad neke i pjevati kojih se sjeam. A ja sam ti obolio, oronuo i
oslijepio u skitnji od grada do grada. Dolazei pozdravljam tebe i tvoje u dvoru.
POSKONICA, KOJA SE MOE U KOLU PJEVATI. 8erci
Hvali rabrenost (????), snagu, jakosti i sranost hrvatskog vojnika, emu je i Aleksandar
Makedosnki svjedoio i hvalio ih i slavio njihvoa junatva. , ostavio im je banovine od mora
latinskog do Baltika. Nabraja slavenske zemlje od rusije do Bosne i dalmacije i ugarske :D, Poljske,
eke, Sarmacija, Slavonija, Bugarska, Ligonija, Alanija, Lika, Krbava, Arbanija, zemlja
Pomeranska i Gorija, Kranjska, Srbija, Rusija. Daje im blagolsov Aleksandar iz svoje Aleksandrije.
Slavi da si imala slavne ilirike vitezove, bane i junake i knezove bla bla bla o Luciferu i Bogu,
svijet je kakav znamo stvorio Bog i tako mora biti.
SLIDI KRATKO UKAZANJE OD STARIH KRALJA SLOVINSKIH I DOGAAJI KOJI SE U
STARA VRIMENA ZGODIE U DRAVAM SLOVINSKIM, IZ RAZLIITIH KNJIGA
IZVAENI I NA SVITLOST POSTAVLJENI proza
Prvi kralj iliriki zvao se imenom Ilirik, od koga se Slovinjani Ilirici prozvae. Bilo je poslije njega
puno rkaljeva, ali ne nalazim njihova imena u knjigama kojima sam se sluio i onda kree i nabraja
to se slovinskim kraljeivma dogaalo od 3522. Prije krista do 3948 prije krista. Svaki navod
zapoinje godinom npr:
Na 3522. po stvorenju svita Farani Dalmatini naselie otok Vis.
Na 3606. po stvorenju svita vladae slovinskim dravam kralj Bradilio, Slovinac, koji imade
estok rat s Filipom, kraljem od Macedonije, koga Bradilio dobi i pod hara podloi.
Nabraja razne kraljeve koej smatra slovinskima. Spominje i smrt kralja Agrona i vladavinu kraljice
Teute, ilirske kraljice, kako ju je prevario zapovjednik na Visu i time je izgubila sukob s
Rimljanima Dalje opisuje sukobe ilira s rimljanima
DOGAAJI POSLI POROENJA ISUSOVA. kronoloka proza
Naravno, opet kronoloki, po godinama (od 7 do 1443.) kad je koji kralj bio i tko je ratovao, Kae
da je 7.g. poslije kr. Kraljevi Dalmatina i Slovinaca su bili Batana i Pinet koji su razbili Rimljane. Pa
su onda njima Rimljani vratili i ubili dvojicu kraljeva.. bla bla bla.. Ubacuje i katoliki vane
606

momente za slovine, npr.

Na 57. Sveti Pava pripovida je ri Boiju po slovinskim dravam.
I Avare poslovinjuje, ali ini mi se da ih razlikuje od Slovinaca Ilira. Prepriava ilirsku povijest kao
da je slavenska, ali i avarsku na isti nain. 432 poel ise mleci graditi,, 451 Atila, kralj ungarski, bi
boji, mnogo je prolio krvi, 453 osovjio je dalmaciju, razorio akvileju itd.. on to dosta detaljno
nabraja. Nema smisla prepriavati to.. same natuknice su suhoparne, ali imaju osnovne informacije:
kad, tko, koga, gdje i to, rijetko kada u nekoj natuknici prepriava detalje vezane uz dogaaj. ( jedan
rijedak takav primjer: Na 614. Bi za kralja slovinskoga abarskoga Kajan, i ovi porobi i osvoji vas Friul, obside grad veliki Vidam, u komu zapovidae
udovica Romilda, i videi iz grada reenoga kralja Kajana zaljubila se bie u njega, komu posla virna poklisara dajui mu na znanje, da e mu grad
pridati, ako je uzme za enu. Obea se Kajan, i pusti nesrina ena Abare u grad, koji sve posikoe graane i nevirnost veliku uinie. Kajan prvu no
spava je s Romildom, posli toga pridavi je u ruke mnogi bludnika, napokon ini je na kolac nabiti. Dilo nemilo i sasvim opako. Discant mulieres. )

Avari slovinci su razruili i Dubrovnik i Solin, napali bezuspjeno carigrad. Onda su 644. Doli
Rvati od gore Babine i istiravi stare pribivaoce Slovince, naselili rvatsku zemlju, nazvali su se
Rvatima po nabu Rvatu koji je njima vladao. Daje dalje hrvatsku i ope slavensku povijest po
godinama, ali ubacuje i Francuze i Talijane. Tu i tamo ubacuje sentencije tipa NE ini dobro
nepoznatome, da te zlo ne snae
Na 688. Francuzi bihu zapovidnici u rvatskoj zemlji i velike propasti injahu Rvaanom. Izmeu ostali ovo: malu dicu izdirahu materam iz ruku pak ji
raskidivahu i psom bacahu. Taku opainu Rvati podnit ne mogui, isikoe sve glavare francuzske po svojim dravam; i cia toga velika vojska
francuzska dola je na nje, s kojom se Rvati sedam godita bie i sve njiovim vojvodom isikoe.

Nabraja npr. vladavinu i neke borbe Budimira, Ljutovida, (815.), kralj dalmatinski imenom Borna,
Ladislav, sin reenoga Borne. Na 829. U Dalmaciji i rvatskoj zemlji kraljeva je Tomislav, Kralj
dalmatinski i rvatski Trpimir. (o njima ne kazuje nita vie od toliko), Domagoja, ebeslava,
Branimira, Branislava (Slavonija) i Muimira (Dalmacija) 890., Kreimira.. bla neda mi se
dalje
* Na 1059. Kraljeva je Kreimir nad Rvatim. Ovo vrime podloie se Bonjaci Beli, kralju ungarskomu, s ovim ugovorom, da oni bane svoje obiru,
i bi odabran Ivan Kotromanovi.

Bla bla, ostavljam ove vanije i najopirnije

* Na 1235. Porobie Tatari svu Ungariju, pritirae kralja Belu k moru i njegovu vojsku teko isikoe; ali s pomou bana Franipana pridobi Tatare i
srino se povrati na svoje vladanje.
* Na 1241. Senjani veliku virnost ukazae kralju Beli, jer viteki pridobie Tatare u polju Grobnikomu ter ji razbie i okolo pedeset i est iljada
posikoe, od koga vrimena Grobniko polje nije niim do dananjega dneva roditi moglo.
* Na 1376. Udarie Turci na kralja Vukaina, koji samo trideset iljada vojske pobi se njima na bojnom Kosovu, razbi vojsku tursku ter ji isie
okolo trideset iljada izvan onizi, koji se u vodi Marici utopie. Prioe vodu i Turke priko vode sikoe; ali volei sadirati s mrtvi odoru nego ive sii,
bihu od Turaka snano naskoeni ter sramotno natrag pobigoe. Deset iljad' Turci posikoe, a pet iljad' voda Marica prodri. Utopi se silni vitez
Uglea, brat kralja Vukaina, koji malo prije vee od trista glava odsie. Prodri voda i jakoga viteza Relju, reenoga Bonjanina. Pripliva Vukain na
konju vodu Maricu i pobie priko gore, ali zaludu, jer ga pogubi njegov sluga za odniti mu kolajnu i kri od zlata.
* Na 1391. Puke i prah pueni niki fratar Nimac iznaao je. Isto godite poe s ovoga svita kralj Tvrtko.
* Na 1401. Umro je Dabia, kralj bosanski. Tvrtkov sin naravni kraljestvo bosansko imade. Ostoja Kristi baci Tvrtkova sina s kraljestva. Ostoja
vojeva je supro Dubrovanom i supro Hrvoju Vukiu, banu jajakomu.
* Na 1403. Hrvoje Vuki razbio je Ugriie i Pavla Bistena, bana rvatskoga, blizu Bihaa.
Kralj Ludovik uinio je Hrvoju vojvodom ali dukom splitskim i banom dalmatinskim i rvatskim.
* Na 1407. Ostoja Kristi uini mir s kraljem ungarskim i vojevat poe protiva Hrvoju.
* Na 1409. osvojili jesu Mleani Travis, Paduu, Viencu, Veronu i druga mnoga mista.
* Na 1412. ibeniki puk istirao je svoje plemie iz grada, ali kralj ungarski smutljivcem inio je glave odsii.
* Na 1415. Ban Hrvoja odstupi od cesara i kralja ungarskoga Sigismunda, utee se caru i od njega primi pomo protiva Ostoji, kralju bosanskomu.
Cia toga nevirna dila digla se je silna vojska ungarska protiva njemu i doe u Bosnu, prid kojom bihu glavari Ivan, palatin aliti ban ungarski, Ivan
Maroti, ban slovinski, i Pava ban Kupor s mnogom gospodom i plemiim ungarskim i slovinskim. Ali njiova bi velika nesria, jer Hrvoja razbi i svu
vojsku isie, a gospodu, koji ne pogiboe, one ufati ive. Bana Kupora ufativi iva, u volujsku kou ini ga saiti i u vodu baciti.
* Na 1416. Poe s ovoga svita veliki vojvoda Hrvoje; i kralj bosanski Ostoja, odbacivi svoju enu kraljicu, Grubu imenom, uze enu Hrvojinu.
Gospoda i plemii bosanski ovo vrime uinie vie, da Ostoju bace s kraljevanja, u komu viu bi ubijen Pava Radjenovi; a kralj Ostoja s Petrom
Pavloviem u grad tvrdi Bobovac utee. Ali ostoju Bonjaci bacie, a Stipana Jablanovia za kralja odabrae.
* Na 1443. Tvrtko Drugi, kralj bosanski, brez poroda umri; i kraljeva je na misto njegovo Toma Kristi i obraen na pravu viru Isusovu od svetoga
Jakova od Marke, reda s. Frane, krst sveti primi po kardinalu Karvajali. Posli njegove smrti kraljeva je njegov sin naravni Stipan, koji od Turaka bi
ubijen, i tada posve dospi slovinsko kraljevanje.

PISMA OD PAVLIMIRA.
(Pavlimir je legendarni dukljanski vladar spomenut u Ljetopisu popa Dukljanina.) Cvile slavonska
gospoda ne jer su ih grci porobili, ne jer ih je kuga pomorila, nego to ve 30godina nemaju
kralja,jer se banovi ne mogu dogovoriti, a od kraljeva roda vie nikoga nema. Vila im odgovara da
se ne boje, da je u Rimu Pavlimir, od roda kralja slovinskoga, u ljepoti nadilazi ak i malde
Rimljanke, jak je i mudar, poaljite poklisare u Rim i postavite ga za kralja, unuk je Radoslavov,
607

sinovac kralja Cijaslava. To su gospoda i napravili i u Trebinju Pavlimira okrunili, svi bili radosni
oko toga osim bana Ljutomira koji se nije elio doi pokloniti. PAvlimiru se to nije svidjelo, pa je
skupio vojsku i otiao u Raiju, Ljutomirovu dravu. Nasta boj, i na kraju je Bog pomogao
Pavlimiru koji je banu glavu odsjekao: ovako se dogodi svakome tko mlai ne slua starijega
PISMA OD KRALJA TJEIMIRA.
(Tjeimir je legendarni dukljanski vladar spomenut u Ljetopisu popa Dukljanina.) Izgojila je majka
Tjeimirau Trebinju, kad je narstao isprosila mu Vukosavu lijepu ker bana Cidomira u Nadinu.
Skupila svatove i rekla im da odu u Kotare po djevojku, uvaju joj sina jeidnca i vrate ga s
djevojkom. Upozorila ih da ne piju s Kotoranima vino, posluit e vas 9godinjom rakijom i
3godinjim vinom, al bez vode ne pijte vina. Svatovi otili i stigli do djevojke, vratili ju nazad,
uskoro je ona rodila Prelimira i Kreimira. Kad su narasli babo (otac ili djed??) im je govorio da je
ve dugo otkako je postao kralj u Trebinju, ali nisu mi se svi banovi poklonili, molim vas da me
osveteite. Kreimira je poslao djedu Cidomiru, njegovu prijatelju, namoli ga da ti da vojsku da ode
u Bosnu i tamo mi pogubi bosanskog bana. Prelimira alje da skupi Tribinjane, Crnogorce i
Hercegovce i da pogubi bana Dulcinija i osvoji oevu dravu sve do Bugarske i Rumunjske. Moli ih
obojicu da im donesu glave banova bosanskog i dulcinskog, da svi zanju to znai ne posluati i ne
pokloniti se kralju slovinskom. Sinovi uzeli konje i krenuli, uspio je Prelimir odsjei dulcijenvog
bana glavu, a Kreimirov pritinik se nije htio boriti, nego mu dao mito i darove i ker, a on njemu
svu Raiju ravnu. Al Kremir je otiao do Cidomira, traio vojsku da ubije Selimira bosanskog bana,
Cedomir mu daje. Nali se kod Jajca Sedomir i Kreimir na polju, Sedomir pobjegao u umu. I
valdja je time osvojio Kreimir Bosnu sve do Dunava.
PISMA OD KRALJA VLADIMIRA.
(Vladimir dukljanski knez s kraja 10 st.) Vladimir je bio zarobljen u tamnici bugarskog kralja,
civili tamo, ula ga Kosara djevojka, ker bugarskog kralja i raspituje se zato je tuan. On govori
da nije zbog tamnice, okova, zaviaja, ni udaje njegove ljube, nego to e me Samuel (=Samuilo:
bug-mak. car 976-1014), bugarski kralj ubiti, a prevario me i u tamnicu stavio. Djevojka ga isptuje
otkud je, on govori da je iz Hercegovine i da je dvorio slovinskog kralja u Trebinju, gospodskog sam
roda, majka me eli otkupiti, ali kralj neda, eli moju glavu. Tjei ga djevojka da se ne bude tuan,
da je ona Samuelova ker i da e ga namoliti da ga pusti ipoalej majci. Djevojka ode i priajui
sama sa sobom hvali kako je Vladimir lijep junak. Dolazi ocu i trai vladimira da joj bude zarunik,
misli da je gospodskog roda iz Hercegovine. Otac joj se nasmije i ree da on nije iz Hercegovine,
nego je to kralj Vladimir. I da ne moe nita drugo uiniti nego joj ga darovati. Dakle, ona e biti
slovinska kraljice. Otie do tamnice i otvroi Vladimiru vrata, zove ga i ree da mu je zarunica.
Vladimir se ful razveselio, odlaze do njena oca. On zove krojae itd da ga lijepo obuku, veliko je
veselje bilo u dvoru. alje ih nakon svadbe natrag nejgovoj majci, nek joj se ispria to ga je drao u
tamnici i muio, i nek mu pozdravi slovinsku gospodu.
PISMA OD RADOSLAVA I BODINA.
(Radoslav je po Kronici popa Dukljanina zetski vladar, Bodin je zetski vladar (1082-1108))
Jacinta, vjerna ljuba bugarskog kralja, jer su ga Grci ulovili i utamniili, napisala je pismo kralju
Radoslavu da su mu sinovca Grci ulovili i utamniili, pokuala ga je 3put zlatom otkupiti, ali car ne
eli otkup. Jutros joj je dolo pismo da e ga pogubiti, pa poalji ti pismo grkom caru da ga pusti,
dat u mu jo blaga. Radoslav se rastuio i alje pismo i moli ga da pusti Bodina, dat cu ti blago i
alem-kamen (kamen mudrosti), vrijedniji od Carigrada i Bizanta. Car odgovara da nebi njegova
sinovca pustio ni za 3 Carigrada itd nabraja, jer grka i latinska zemlja se ljute na Bodina jer nema
sela koje nije porobio, htio me je svrgnuti i krunu staviti na svoju glavu. Prije u svoju glavu izgubiti
nego Bodina pustiti. Radoslav onda poziva sluge da tko bi iao u grke zemlje i oslobidio Bodina,
tko ode i to uini, dat u mu svoju ker i nebrojeno blago. Junaci nita, pa se javio mali Tratomir, da
e on to napraviti. Saio si onda on crnu sveeniku halju, iao od grada do grada, glumio dobro da
608

je sveenik, doao do tamnice, pitao ga straar tko je, a Tratomir rekao da je iz Istambula rodom, da
je bio 9 godina u gori i jeo travu, bievao seima tjedan dana da sam snio da umire bugarski kralj,
bez sluge, sveenika i prijatelja, pusti me u tamnicu da ga pokrijepim. Privario je tako strau, uao u
tamnicu, od ispod haljine izvukao no, ubio straare, pobjegoe onda i veseli im se i staro i maldo,
Radoslav, JAcinta. Ali pokajao se ubrzo Radoslav, jer nije prola ni godina dana Bodin je iao
otimati Radoslavove teritorije. Pita ga R to sam ti zgrijeio Ali dabe, Bodin mu je oteo krunu i
kraljevstvo, pogubio mu 2 sina u Trebinju.
PISMA OD KOBILIA I VUKA BRANKOVIA.
Lazar je imao 4 keri i oenio ih za gospodu, Vukosavu za Miloa Kobilia, Maru daje Vuku
Brankoviu, a Milicu caru Bajazetu i Jelinu udaje za Crnojevi Jurja, koji bie od Zente vojvoda.
Nakon nekog vremena vratile se keri u dvor, osim Milice jorj joj njen mu neda. I posvaale se njih
3, jersu hvalile svaka svog mua da je najvei junak ikad. Prvo jelina, pa Mara, pa Vukosava i kae
ona da ova 2 nisu ni, nego da je pMilo pravi junak. Jelina je udarila u nos Vukosavu, ona otila do
Miloa i rekla mu da Jelina govori kako nije ni do koljena Vuku Brankoviu i da ga je strah izai bna
boj s njime. Milo je zajahao kkonja, otiao do Brankovia i pozvao ga na boj. Vuk ne moe nego
odgovoriti. Biju se oni tako, srui Milo Vuka s konja i govori mu da neka se sad pohvali svojoj ljubi
da Milo ne smije na megdan pred njega izai. Mogu te poguviti, ali nee, jer smo prijatelji, odi, ne
hvali se vie. Nakon nekog vremena na Lazara udarili Turci i on zove knezove i vtezove u pomo,
meu njima Miloa i Vuka. Kad su si ve svi popili, on kae da e sutra udariti na turke, da e ih
Milo voditi, za njim ide Vuk. Vuku to bilo nemilo, pa je Lazaru rekao da je lud to stavlja Miloa na
elo vojske, da e ih izdati Turcima. Milo se kune da nee, plae u taboru, drugi dan odlazi do
turskih atora, da ga puste kod cara, da e izdati Lazara i uhvatiti im ga ivog. Putaju ga, on ubije
cara noem u srce, sabljom rasjee pae i vezire, al su i njega oni ubili. to uini, Vue Brankoviu!
PISMA OD KOTROMANOVIA.
3 brata kotromanovia i sestra Danica u Jajcu su. Jako su sloni i vile komentiraju da ako ih ikada
netko zavadi ili pogubi, on e vladati od Dunava do mora. To je ula vila Slovinkinja i ponudila se
da ih zavadi. Pokuala, ali joj nije uspjelo arolijama, pa je zvala po bosni gospodu i vitezove, rekla
im da e njih trojica udati Danicu za mladog ungarskog kralja, a brata Vladislava okruniti, skupiti
ugarsku vojsku i pobiti bosansku gospodu, oteti im polja, sela i gradove. Otili da pogube njih
etvero, taman je Danica trebala biti isproena, ali nisu uspejli jer su ovi 4 pobjegli. 2 u Karlovac,
Stipe u Dubrovnik, a Danica u Rim. Uskoro se Danica razbolili i umrla, lijepo su je ukupali latini.
PISMO OD OSTOJE KRISTIA I STIPANA JABLANOVIA.
[Ostoja Kristi je bosanski kralj OStoja, vladao je s prekidom izmeu 1398 i 1418, Stipan Jablanovi je
bosasnki kralj Stjepan Ostoji koji je vladao 1418-1421]
Ljute se bosanske djevojek na Kristia Ostoju, jer nema djevojke ni udovice u Bosni koju on nije
obljubio. Pa se bosanska gospoda dogovorila da pogube Kristia Ostoju i okrune Jablanovi Stipu,
to zborie, ono uinie, Stipu kneza kraljem uinie. Onda je Kristi na konja, otiao preko Bosne
do cara, ljubi ga i govori mu da napravi sud, da su mu skinuli krunu i drugoga za kralja okrnuili
Jablanovia Stipu, tvog dumanina, care. Pa te molim da mi da svoju vojsku, osvojit u Bosnu,
pogubiti bosansku gospodu, uhvatiti Stjepana ivoga i Ruicu, njegovu ljubu i ljubit u je nasrid
Carigrada, ba na oi Jablana Stipana. Car mu daje vojsku, ako mu ostavi on svoga sina Radivoja.
OStoja to napravi i dobi vojsku. Javili su Stipi da Osotja ide na njega i to e m us ljubi napraviti.
Skupio i Stipe vojsku, al Turci robe, pale sela i varoe: to je staro, pod stablo okreu, to je mlado,
vode u suanstvo. Boj je trajao 2 dana, s obje strane puno poginulih, pa onda napisao pismo Stipe za
Ostoju da se sjeti svoje kranske vjere i da se zapravo bori protiv brae svoje, doi da se pomirimo
i pobratimo. Ostoja to prihvatio, posalo vojsku nazad caru, pobratili se i njih 2 kao 2 brata lijepo
bosnom vladae.
PISMO OD BASILIJA CESARA.
609

[Basilije je Vasilije II, bizantski car (976-1025), porqazi je Samuila 10124, o emu govori pjesma]
Basilio car je po po svoj zemlji grkoj i latinskoj; kupio zemlju godinu dana i onda je pozvao k sebi
bana Nicefora i dao mu vojsku da ode s njom na Bugare, ubije koga nae na putu i eive dovede
cara Samuela i sina mu Radomira ili donesi njihove glave stavit u ja na bedeme, da se spomenu da
je to silni Bugar koji je Grke mnoge ubio, jer su Bugari uezeli puno zemlje i pobili puno vojnika. I
pazi se Samuela, nemoj po danu ga napadati, jer e pridobiti tvoju vojsku. Razumio to bane i ide u
bugarsku, po noi de, po danu poiva. Koga god sretne, za bugare pita, namjerio se na Todora,
sunja bugarskog i pita ga za Samuela i Todor ako mu da 300 dukata e mu rei da moe jo veeras
udariti na njih jer su Bugari kod rijeke elinke, piju vino, ne boje se Grka ni Turaka. Dao mu ban
300 dukata i kad je sunce palo ue u bugarsku, prije zore doli do rijeke, nao bugare da spavaju,
pobili 20000 bugara, odveli ono malo ivih u carigrad, oi im povadili. Kad je uo Samuel da su im
oi povaene, umro je.
SLIDI KRATKO GOVORENJE OD POGLAVICA HRVATSKI OLITI KRANJSKIH.
Hrvatsko kraljestvo uzdrae sadri se od Karnije, Karintije, Stirije, Like, Krbave i sve donje
Dalmaciju od Istrije do Cetine. Njima su vladali hrvatski banovi koji su se nekada nazivali i
kraljevima, jer nisu bili samo od ovih banovina gospodari, nego i od sve Bosne do vode Dunaja. I
svi njihovi podanici zvali su se Hrvati, zbog zemlje Kroacije oliti Hrvatije i zaradi njezinih bana.
Nabraja redom kralejve i knezove i ukratko njihove bitke. Ali ne nabraja niti sve, niti su podaci koje
navodi ba jako toni (posebice se to odnosi na dmitra zvonimira)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.

Porin je bio prvi hrvatski ban, osvojio je svu Liku i Krbavu, istjeravi stare pribivaoce, koji onde bihu, premda od istoga jezika i naroda
slovinskoga bihu kakono i Porin. iliri = slaveni, oito.
Porga, sin Porinov, opokrstio sebe i podanike
Tomislav, koji imade rat s republikom mletakom.
Trpimir; i ovi ne imadui rata ni s kim, od njega se vele stvari i ne pie.
Onuslav.[Mislav] Ovi uini rat protiva dudu mletakomu i porobi Kaorle blizu Mletaka, ma slano plati.
Demogoj, koji ivi i umri boj bijui s republikom mletakom.
Iniko [Iljko]. I ovi ode s vojskom u Istriju, porobi je i uini dosta zla u njoj, ma bi istiran iz Istrije od Badoara, duda mletakoga.
Sedeslav [Zdeslav]. Ovi istiravi sinove proastoga vladaoca s pomou Basilija i cesara, uini se kraljem hrvatskim, ma od ovoga, koji slidi, bi
ubijen prija godine dana svoga vladanja.
Branimir. Ovi bi od pape Ivana Osmoga pofaljen u knjizi, koju mu pie, da je ostavio nevirnost grku, u koju bie upao, i da je pozna papu za
vikara Isusova.
Muimir [Muncimir], od koga se ne tije zlo ni dobro.
Miroslav. - imun, kralj bulgarski, s vojskom velikom, doao da porobi zemlju hrvatsku, ma zlo obri, jer njegova vojska od Hrvata bi isiena
sva kolika. Malo posli odoe Hrvati u Bulgariju i porobie je.
Kreimir. I ovi imade dva sina, to jest Kreimira i Dirislava, i ovi mlai ugrabi kraljestvo starijemu bratu.
Dirislav. [Drislav] Ovi bi prvi, koji se z doputenjem cesara Basilija imenova i zazva kraljem od Kroacije i Dalmacije.
Kreimir Drugi. I ovi izmeu svi kralja i bana hrvaski bi najvei u jakosti i mogustvu. Imade sina Stipana [Stjepan Drislav] i oeni ga s erom
duda mletakoga, kojoj Icela ime bie.
Slavi. [Stjepan Drislav] Koliko otac ovoga kralja bie srian, toliko on bi nesrian, jer ne bie dobro ni sio na pristolje svoje, od jednoga
velikoga kneza bi postavljen u tamnicu, u kojoj ivot svri. Zato li, kako li, znati ja ne mogu.
Zvonimir [Dmitar Zvonimir], drugim imenom Demetrio. Ovi bi od pape poznan za kralja i s velikim veseljem posveen i okrunjen, zato viteki
branjae svetu crkvu rimsku. Ovi kralj imade za enu sestru svetoga Ladislava [Jelena Lijepa], kralja ungarskoga; i ne imadui sina zakonitoga
izvan jednoga naravnoga oliti kopilana, Stipana imenom, ovi bi uinjen za kralja hrvatskoga, koji od gospode hrvatske bi zlo gledan i malo od
koga za kralja poznan, jer ne bie sin zakoniti kralja Zvonimira. I tako u vrime njegovo bi velika smutnja meu gospodom, hotijui se svaki za
kralja uiniti. ena Zvonimirova pobie u Ungariju g bratu svomu svetomu Ladislavu i pokloni mu kraljestvo hrvatsko, budui ga njoj ostavio
na smrti njezin mu Zvonimir. Ladislav skupivi vojsku uputi se g zemlji hrvatskoj. Videi gospoda zlo, koje mogae sliditi, izabrae dvanajest
najbolji knezova, meu kojim se nahoae vrsni knez Juran Kai, zapitae mir i primie za kralja sinovca svetoga Ladislava, koga bie doveo
sobom iz Ungarije, a Stipana kopilana bacie na 1091. I ovi kralj novi zvae se Almo.
Bilo je i drugi bana hrvatski, koji se ovde ne spominju za ne uzmnoati vie govorenja. Ovo je dakle zadosta, to smo do sada besidili; ako li ko
eli znati vie, neka se mui itui stari poderina, ali mi se ini, da e se malo okoristiti kakono i ja.

PISMA OD MEJDANA JURE KASTRIOTIA

[Jure Kastrioti tur. Skenderbeg (1014-1068), albanski plemi i turski borac] Nije bilo jaeg junaka
ve dugo vremena od Alije Tatarina. Svih zvao na megdan, ali se nitko nije usudio doli golobradog
momka Skenderbega Jurja, koji ga pozvao na megden na polju ispred grada da vidi Murat sulejman i
sultanije di se biju orao i sokol, jer su mi dodoijali tvoja sila i isprazna slava. Nali se njih 2, Alije
prijeti da je svih dosad s kima se borio ubio, pa e i njega. Krene boj izmeu njih, i odrubi glavu
Alijinu Juraj. Turska vojska i Murat u udu. Malo nakon toga idu dva junaka iz Perzije ravne, Jain
jedno, a Zampa je drugo i zovu junake na mejdan. Nitko nee, ali javi se Kastrioti Jure, Murat mu
govori da ne ide,al on ipak ide. Prvo ide Jain na njega, ranio ga Jure, Zampa vidio da e mu
610

pobratim poginuti, pa doletio do boja i on da ubije jurja, al je njemu juraj odsjekao glavu i Jainu isto.
Veseli se tureska vojska i Murat.
PISMA OD JURE KASTRIOTIA I NJEGOVE MAJKE VOJSAVE
Vojsava, ljube kralja od Epira, je sanjala Ivu Kastriota, da je zmaja porodila, krila su mu prekrivala
Epir, glava mu je bila do Carigrada i turke prodirala. Kad se probudila, u njoj je dijete zaplakalo, pa
je san preprialla muu Ivanu koji je protumaio da e roditi velikog junaka koji e caru dodijati,
koliko su mu krila zemlju pokrivala, toliko e biti nae kraljevstvo, to je u tebi proplakalo dijete,
nejako e biti odvedeno, za njim e suze prolivati, ali e se dijete izbaviti. Prodila za tjedan dana
Vojsava lijepo dijete, na elu mu od krune znamenje, a na ruci od britke orde znamenje. Krstila ga
majka, dala mu ime Jure, kad je dijete naraslo Albaniju Turci porobie, zatraili od Ivana hara i 4
sina: Reposija, Konstantina, Saviu i Juru. Ivan nije mogao drugo, nego je dao blago i 4 sina. Plae
majka, plae Jure, majka ga ljubi i govori mu da pamti svoju vjeru. Turci su sva 4 sina poklonili caru
i kad je car na Juri vidio znamenje od sablje u desnoj ruci i od krune na glavi, gojio ga u dvoru
bijelomu, a kad je narastao nije bilo meu turcima veeg junaka, mnoge ej na megdanu ubio. Majka
mu je napisala pismo da mu je otac umro u Krojanu, da su mu Turci oteli kraljevstvo, da je Vojsava
bez kralja i kraljevine. Jure odluio otii do majke i uzeti si nazad krunu, u to vrijeme udario
vojvoda Janko s ungarima na turske posjede, pa je Murat skupio vojsku i dao Juri da vodi vojsku,
pobije janka i neka se spomene da ga je on na dvor uzeo i od njega pau uinio, kad sam te poturio
dao sam ti ime Skederbeg u znaenju: snani Aleksandar. Jure njega razumio, skupio vojsku i doao
do srbije i pie vojvodi Sibinjaninu Janku da su iste vjere i da e mu sutra kad s e nau u boju
predati tursku vojsku, jer sam suanj Murata Sulejmana, a sin Ive Kastriota pokojnog epirskog
kralja. Htio bi otii do majke i vidjeti oinstvo. Krene boj sutradan, krene se krv prolijevati i natrag
uzmicati, a akd su age i pae vidjeli da on uzmie koji to nikad nije, oni su poeli bjeati, a maari
su ih sasjekli. I onda je Jure zatraio od ate velikoga (??) da pie krojskom kapetanu da Juri daje
Kroju u Epiru, a ako to ne napravi, odrubit u ti glavu i dat u tvoju glavu vojvodi janku. On je to
napravio, a onda kad je jure dobio knjigu, odsjekao je atinu glavu. Otiao u Albaniju i s njime 300
Arbanasa. Dao je pismo krojskom kapetanu, koji suze lije, ali ne moe drugo nego janku daje
kljueve od grada. Druini onda janko naredio da u pono, posjeku sve, veliko i malo koje se ne eli
prekrstiti. Oni to i napravili, jure sljedeeg dana rui minarete, gradi crkve i oltare i uzme krunu
svoga oca, osvoji svu Albaniju, to suneno, sve isjee malo i vleiko, pa ode do majke. Nije zmija
zmiju privarila, to Skenderbeg Murat Sulemana!
PISMA OD BOJA JURE KASTRIOTIA I CARA MURATA NA 1443.
Skupio car sovju gospodu, pae, age i spahije i govori im kako su dobili ve boj protiv epriskog
kralja, on mu je dao zemlju i 4 sina i hara da mu ne uzmem krunu. Kad je umro, Juri sam davao
krunu od Epira da kraljuje i hara daje kao to je i njegov otac. Jure niej htio uzet krunu, nego mi se
zakleo da me nee ostaviti. Vjerovao sam mu, a on me pogrdio kad sam ga poslao da bije boj sa
Sibinjaninom jankom, jer je izdao vojsku, pogubio pau kapetana i atu velikog i pobjegao u
Albaniju, uzeo Krojsku utvrdu na prevaru, ubio krojskog keptana, uezo krunu svoga oca i
kraljevstvo. to nae da je suneno u Peiru i oko njega, sve isjee. Ni to mu nije bilo dosta, nego je
poeo ulaziti u nae kraljevsto, ubijati, sjei, paliti, otimatiTko e od vas junaci moji otii do
Epira i osvetiti krv prolivenu svetog Muhameda i pogubiti Juru Katriota. Tko ga pogubi ili dovode
iva, dat u mu Epirsku krunu. Nitko se ne javlja, a onda se javi Ali-paa da e on. Skupio mu car
ogromnu vojsku s 40000 ljudi i ide Ali-paa na Albaniju. uo to Jure, pa skupio vojsku po Epiru,
sve skupa 15000. Daje motivacijski govor svojim ljudima, da se ne boje njihove vee vojske, jer oni
tuju Muhameda, a mi Isusa. Vojnici veseli, tune njihove ene, sestre, zarunice i majke, skidaju sa
sebe zlato i nakit i kao zavjet meu na oltare. Vojska je dola na Dibrensko polje i dostignula ih je
no tamo, a ujutro Jure je rasporedio vojsku, 3000 konjanika je postavio u gustu goru pokraj polja,
njih vodi Ameda vojvoda i daje mu naputak da ne udaraju prije nego se krv pone proljevati, onda
611

izai u juriu na Turke, prestrait e carevu vojsku i ubit emo ih tad. Ali-paa je ispot rasporedio
vojsku, stavio konjanike na krila, iza njih stavio pjeake. Jure isto rasporedio vojsku, konjanike vodi
ban Vranjanin koji su iza Jure i nek ne udaraju dok ne udri ekipa iz gore. Kad on udri, ja u vojsci
krila razmaknuti, tebi otvoriti put i vi ili ete udariti na njih umrone. Krenuo je boj, ameda je
krenuo iz gore izneneade, sjeku turke, turska vojska je u strahu, onda Jure razmaknuo krila svoje
vojske, Vranjaninu put orvorio i krene se teka krv prolijevati, 3 sata se borili, palo je 22000 mertivh
turskih konjanika, 2000 ostalo u suanjstvu. Juri je palo 220 mrtvih junaka. Vidio Ali-paa to, pa
pokupio ove zdrave i pobjegao za Carigrad, bez barjaka i bez atora, ostao Jure na mejdano, pokupio
tursku odoru, zavio junacima rane i otiao na turske mejae, svu je tursku zemlju porobio i zdravo se
nazad povratio. Nije majka rodila junaka, to je majka Skenderbega Jurja.
PISMA OD ENIDBE I UDAJE MAMICE, SESTRE KASTRIOTIA
Udavali su Mimicu, Jurinu sestru za Topia, albanskog viteza. Zvao je sve knezovei gospodu na
sobet :). Kad su se napili vina, zavadili su se banovi Zakarija i Dukain Alesa oko Jerine, lijepe keri
bana Dumania, Dukain govorio da mu se obeala ona pred godinu dana, a Zakarija da ima 3
godine da ju je isprosio. I ni, idu se oni boriti za nju. Zakarija ranio Dukaina i da e mu odsje
glavu, zaustavi ih Skenderbeg i Vranjanin, zapale ih obojicu rane dok ih nisu pomirili.
PISMA OD RATA JURE KASTRIOTIA I REPUBLIKE MLETAKE, KOJI SE UINI NA 1447.
10erci
Zakarija govori majci da ide do svoje djevojke, majka mu govori da ne ide jer Dukain trai njegovu
glavu, negdje e te iznenaditi u um ii odsje e ti glavu, aj a u ostati sama i tuna. Zakarija ju ne
slua nego ide, sretno doe, a kad se vraao u lugu ga je doekao Dukain ban i ubio njega i
pobratima mu Crnojevi Pavla. Ostala je jadna ljuba Dumania iz Daina, Boica se zvala i bez sina
i bez zarunika ostala. Nastao estoki rat, mleani alju pismo Skenderbegu da uzme kljueve
Daina i postavi meltake vitezove da ga brane, jer ga je meni darovala udovica Boica. To su i
napravila gospoda, ali kad je to jure uo, onda je skupio 13000 vojnika, otiao do Daina, opkolio ga
i poeo pucati iz topova po njemu. Mletaki kapetan iz Daina alje dudu pismo da poalje vojsku
jer da ih Jure ve 3 tjedna opsjeda, topovima bije. Dud poslao 15000 vojnika koje vodi general
Juri, iz roda junakog i rekao im prije boja, da Jure nije pravi junak nego sve na prevaru dobiva, iz
zasjede napada ljude i kad ugledaju nau vojsku pobjei e njegovi vojnici. Skenderbeg se u govoru
svojim vonicima ne hvali nego ih savjetuje da ovo nije boj kao s turcima, ve s mudrim latinima i s
hrvatima, glasovitim konjanicima. Daje kapetanu Musi zapovjed da udri na Latine sa svojim
vojnicima, da e on sam voditi konjanike s kojima e ii na Dalmatince konjanike, Vranjanin e s
konjanicima i pjeacima na duda mletakog. Ali kad ih razbijemo, pustite ih pobjei u Skadar, jer
nisu turci, nego naa braa krani. Podigao je za boj 10000, 3000 ostavio pod Dainom. Krene bitka,
Musa na Latine, Skenderbeg na Hrvate, al se ni jedni ni drugi ne daju, Vranjanin na tabor duda, al
u njemu junaka ne bie, neg obana i mladi teaka od lijepe zemlje Arbanije, koji nisu boja ni vidili,
kamo li su glave odsicali; pobigoe glavom brez obzira. Ostali Latini i Hrvati i biju se nasred polja
Skadra grada. Polako uzmicali prema Skadru, ostalo na polju 2000 mrtvih i 1000 zarobljenih
dudevih koje su odveli u Dain grad. Ali ih jure srca milostiva s pusti k dvoru bijelomu. Jurinih je
poginulo 370, kako pie Barleico.
MURAT OALOEN PUNO I RASREN IE S VOJSKOM NA SKENDERBEGA. NA 1449. .proza!
Murat je odluio zbog sveg zla koje mu je uionio kranuti na Kastriotia sa svom svojom vojskom,
to nije mogao prije jer se borio s Jankom Sibinjaninom, al isad kad je s njim sklopio primirje, moe
svu vojsku na Juru usmjeriti. Znam da e mi se poglavice drugih naroda smijati da ja ovako silan
idem na malog bania koji se skriva po planinama, ali nema drugog izbora. Skupite vojsku iz svih
mojih zemalja, ali potajno da on nez na ta mu se sprema. Skupilo se 150 000 vojnika i krenul su pu
Svetigtada. Poslao je 40 000 brzih konjanika da dou ranije do grada i sve puteve zatvore, da ne
612

mogu nikako dozvati pomo. Ali je Jure ve znao pa se pripremio i u gradu imao dosta vojnika i
hrane. 1449 doao Murat do Svetigrada, kapetanu grada Petru Perlatu ponudio je da se grad preda,
da nikome nish nece biti, inace ce ih morati ubiti kad grad osovje. On je sasluao poklisare, ali grad
nije predao.
MURAT POE GRAD BITI. .- proza!
Krenuli su biti grad topovima, s 2 topa na glavnicu i nakon par dana su probili bedem toliko da su
kola mogla proi kroz proboj. Naredi onda Murat juri i zorom su krenuli vojnici u juri s motkama,
ljestvama i sa svih strana grada su ih prislonili,i penju se po bedemima, ali koliko ih se popoelo
toliko ih i palo nazad dolje, jedni bez glave, drugi bez ruku, nogunegdje su ljestve i pucale pod
teinom Turaka. Sagradili su turci blizu grada kue od greda, najrije se graani prepali, ali su ih
gaali smolom i uljem i zapalili. 3 sata su juriali Turci, a i due bi da Jure nije udario na turske
konjanike u polju, pa su morali ovi to su juriali na grad ostaviti taj napad i vratiti se na polje da im
pomognu. U prvom juriu poginulo je 3000 turka + oni na polju. Svetigraana je poginulo 40, a
100je bilo ranjenih. Turci su separ dana odmorili, ali topovi su cijelo vrijeme pucali na grad.
BAN KASTRIOTI OPET INI JURI NA TURKE. .- proza!
Kastrioti je s jedne visoke planine, vidio kako su se Turci raspustili i da su na polju bez straha,
odluio je napasti ih po noi. Uskoro je to uionio, ali nije bilo kako je isplanirao jer su turski
straari ule jeku konjanika i zavikali: Skenderbeg, Skenderbeg na nas! Kastrioti je skuio da su
ga Turci skuili, ali se nije htio vratiti nazad, nego brzo udri na i sve Turke, koje nae, pokla i isie.
Dola je turcima i pomo, ali su ih svejedno puno sasjekli Arbanasi (Skenderbegovi vojnici.)
MURAT OALOEN.- proza!
Kako su veziri i pae vidjeli Murata oaloena, traili su naine da ga razvesele, pa su i 3 puta
jednog dana znali juriati na grad, ali su se svaki put vraali jo vie oteeni. Murat, je onda svojoj
gospodi rekao da nisu valjda doli u Albaniju da zakopaju svoju slavu i slavu svojih predaka, pa
valjda su oni isti koji su kraljeve od Perzije i Azije, koji su pogubisli Vlaua, kralja od Ungarije? A
sada ne moemo dobiti jednog bania, mog slugu odmetnika. Nema tih gradova, kraljevina koje
nismo osvojili i porazili, ne moe to tako da se jedan kokoinjac, od lupea uzian na jednoj glavici,
ruga naoj sili, snazi i slavi. I odlui sutra rano na grad udariti, moraju ga osvojiti da osvetite sebe i
Murata. (btw, totalno mi je fora ovaj govor napisan.. mislim u originalu, ne moje saimanje ;) )
DILO VITEKO, KOJE UINI JURE KASTRIOTI.-proza!
Prija nego su Turci na grad udarili, Murat je dao naredbu Feri-pai, da uva kanap samo dvanajest
tisua konjika i est tisua piaca, bojei se Skenderbega. Feri-paa se hvalio i da e ga izazvat na
mejdan, ako bi se po srii ukazao. Ali ih je prije Jure napao. Spominjui se Feri-paa rijei koje je
caru rekao, zazva Juru na mejdan, ali mu Jure odsjee glavu. Turci koji su vidjeli to se dogodilo,
pobjegli su nazad, a za njima Arbanasi koji su ih sjekli sve do atora. Kad je car to vidio, digao je
cijelu vojsku od ispod grada da im pomognu. Pogibe tada na polju Turaka, kako Barlecio svidoi,
etiri iljade.
MURAT PRISTRAEN. proza!
Murat, gledajui krvave zidine, mrtve Turke oko grada, veliko mnotvo ranjenika i sluajui njihov
pla i jauk, prestrai se jako. Kad je doao k sebi, sazove vezire i pae da ih pita za savjet to im je
initi. Jedni mu rekoe da se dili izpod grada i porobi sva Arbanija; drugi, da se Svetigrad ostavi, a
Kroja obsidne; a trei, da se ie tirati Skenderbeg. Murat nije prihvatio savjet, odluio je da osvoji
Svetigrad, silom, mitom ili prevarom.
PISMA OD KROJE.- 10-erci
Nikad nije vea vojska ila na Skenderbega. Od one koju je sakupio Murat i digao na Kroju bijelu.
Koliko je tiransko polje veliko, toliko je bilo turskih atora. Poslao je Murat knjigu krojskom
kapetanu Vranjaninu da je vidio silnu njegovu vojsku koja je dola po Kruju, koju je Murat
namijenio svom najmlaem sinu, Memedu. Ili mi predaj Kroju djevojku za svatove ili mi e mi
613

morat dati poklone za svatove: glave tvojih vitezova. Vranjanin mu poslao pismo da ne budali, Kroja
nije djeovjka za Turke, ona ima otprije gospodara bana Kastriotia. Doite slobodne do mene,
lijepe sam vam darove pripremio crna praha i teka olova. Murat skuio i odluio da ako ga ulovi da
e mu oi izvaditi i iva ga na mihe derati. Udarit e rano na Kroju, tko uhvati Vranjanina,
postaviti e ga Murat za pau. Ujutro se digli turci u punoj ratnoj spremi krenuli juri na Kroju.
Poput snijega su bile strelice koje su padale u grad i ranjavale vojnike, trese se drvlje i kamenje od
topova, iba i jauka junaka, a sunce se nad Krojom pomrailo od crna praha i olova. Al nisu uzeli
turci Kroju, nego su na hrpama leali mrtvi ipod nje. Onda je Jure udario iz gore na konjanike turske
i ubio 1000 turaka. Murat se od tuge i bijesa povukao u atore, 3 dana ni s kim nije priao, nit se
molio i etvrtog dana sazvao je Murat pae i vezire i prijeti im da ako sutra Kroju ne zauzmu, da e
ih ive staviti u topove i s njima Kroju osvojiti. Napali oni drugog dana Kroju, janjaiari, ljestve,
grede, sijeku glave, mnogo krvi tee kroz nizinu i ulijeva se u Drinu. Udrio Jure opet iz gore, opet ih
hrpu sasijekao. Pa murat na to govori da je toliko on njegovih sasijekao, a njega nikako da netko
sasijee, ili su ti konji vile, il junaci sokolovi ili tvoje tijelo nije pravo, pa mu sablja ne moe nauditi.
Pobjedili smo i Adama i cara Konstantina i kralja Karamana, kralja Vladislava, a sad ve godinama
s tobom bijem boj, da je bilo tko ne bi alio, ali s ovim hajdukom i ne mogu ga dobiti ni na silu ni na
prevaru. Poslao sam Ali-pau s 40 000 konjanika, ali ih je sve isjekao posred Dibre, polja velikoga,
posalo sam Fere-pau s 15 000 da ga napadne nou i prevari mu vojsku, al ga je Skenderbeg napao
iz zasjede i svih pogubio, ni Mustapa ga nije uspio razbiti, pa sam za osvetiti svoje vitezove doao
do Svetigrada da ga osovojim, a sad ve nema pola moje vojske s kojom sam doao. Ve pol godien
bijem Kruje sa svih strana i nita ,a ve sam i obolio i star sam. Pomogni mi Muhamede, jer ako
nee, sruit u minarete i zidat u crkve i oltare, raskovat u srebrne ibrike i skovat u kalee i
krieve, klanjat u se papi, pogubiti hodu. TO rekavi, duu ispusti i poleti s duom Muhamedu, s
njom sijedi i barabri, lulu pui podvivi noge, na vatri se grije.
SMRT JURE KASTRIOTIA NA 1467. proza!
Memed je sagradio u Albaniji dobro utvreni katel, a Skenderbeg, ne mogavi podnjeti Turke u
svojoj dravi, sakupio je vojsku da osovoji taj katel. Ali kad je doao u grad Ales, napala ga bolest
smrtan. Shvativi da mu se blii kraj, Jure se ispovjedio i s velikim poniznou primio svete
sakramente i veselo u svemu podloi se volji Bojoj Tad je doao pred gospodu arbanaku i
poklisara i rekao im da dobro pozanju truske prevare, znate njihove zle radnje i progonstva krana
itd. Preporuujem vam da vi budete u miru i da se zajedno drite i borite protiv neprijatelja, jer
nesklad kralja i bana kranski jest temelj od uzvienja i irenja turskoga. Nisam ja sam caru odolio,
nego zajedno s vama, i ako budete skladni pobjeivat ete, jer kako nesklad vladaoca kranski daje
ivot i uzvienje carstvu turskomu, tako sklad njihov daje istomu smrt i skonanje. A mletakom
poklisaru je rekao da je uvijek volio mletaku republiku, mislim da i oni meni istu ljubav nose, zato
moju banovinu pridajem njima u ruke da je brane od neprijatelja, dok moj sin Ivan ne doe do
godita od razuma da moe vladati. Onda dozvu do sebe enu svoju i Ivana i ree mu o strahu
Bojem, sluenju zapovijedi njegovih i ljubavi prema svojim podanicima. I znaj, sinko, da e turci
na sve naine pokuati uloviti te i na tebi ispuniti osvetu i srdbu koju su imali na mene, zato mora
u drugo kraljevstvo. Moj veliki prijatelj Ferdinando, kralj od Napulje, poklonio ti je tri gradia u
svojoj dravi, ima oti s majkom i ondje e pribivati, dok ne doe na godita od vladanja. Onda
je umro i svi u ALbanij isu plakali i teaci, vojnici i gospoda, ali i svi po svijetu krani, najvie
Rimljani i Mleani. Bi s velikim potenjem ukopan u crkvi sv. Nikole od Alesa, grada u Arbaniji.
Kad su 10 godina nakon njegove smrti Turci osvojili itavu Albaniju, traili su gdje je grob
Skenderbegov. Naavi ga, otvorie ga da vide njegovo mrtvo tilo, bojei ga se i mrtva. Onda su
rasuli njegove kosti, uzeli srebro s kojim je bio pokopan i drali su ga uza se mislei da e biti na
vojevanju srini, snani i slobodni, kako je i on bio. 3000 glava je svojom sabljom Jure sasijekao, ali
i vie, ne moe im se znati broj. Bio je lijep i snaan u rukama, traio je Memed da mu poalje svoju
sablju kojom je sva ta uda radio, ali mu ju je ipak car poslao nazad sabljju jer u njoj nisu bile
614

arobne moi, nego u Jurjevoj desnici. Puno se o njemu pie i govori, ali ne stane sve ovdje, tko
talijanski razumije neka ita Sagreda, Barlecija i Giammariu Biemi Breanina, iz ijih sam knjiga
izvadio ovo i u slovinski jezik sloio za siromahe i teake koji ne znaju latinski. I zavravam,
preporuujui da i meni jednom kau: Pokoj ti dui, Mjelovane!
PISMA VOJVODE JANKA, REENOGA SIBINJANINA.
Turci se ale kako ih je sibinjanin Janko porobio, skoro do garada Jedrene, svi pae koji su se borili
protiv njega, izgubili su glavu. Lani je razbio cara pod beograodm. Od nejga treba samo bjeati. Tu
je tubu i car uo, pa je dozvao Isak-pau, dajemu vojsku da ode do Erdelja i pogubi Janka il ga
dovedi iva. Jer je rzabio silne vojske pod Aradom i pod Biogradom. Nije to odgovaralo Isak.pai
jer je znao tko je janko, ali je cara morao posluati. Krenuo paa u rat, pali sela po putu. Janku javila
vila da turci dolaze, pa on udario na pau sa svojom vojskom, sve ih isjekao, nitko nije preivio. Kad
je murat to uo, zamislio je osvetiti se Janku i probiti Ungariju, pa je pozvao svoje vezire i viteze da
se javi neki koji e ii na Sibinajnina janka, javio se Memed vezir, hvali se da e janak uloviti,
osvojiti Slavoniju i Ungariju. Murat mu dao vojsku, krenuo Memed s Ibraimom, svojim sinom,
doao do Erdelja, govori Turcima da onaj koji pogubi janka e uvijek bit estit, a oni e uspjeti
osvojiti Ungariju, Slavoniju, Liku i Krbavu. Al ijanko je imao pobratima koji mu je govorio sve ro
je vezir planirao, pa mu je javio i da paa obeaje veliko blago onome koji ti odjsee glavu, i rekoa
im je kako izgleda, da ima dogu konja i zlatne haljine, zlatno krilo i brkove do ramena. Sutra e te
napasti. Onda se janko preobrazio, za konja uzeo zeak Tatarija, obukao crvene haljine. Nastao boj
tog dana, razbio janko turke, odsjekao memedu i ibrimu glavu. Odsjekla je njegova vojska 20000
glava., 8000 ih ivih uhvatie, a 3000 maara je palo. Blago koje je za turcima ostalo, razfijelo je
janko po svojoj vojsci i glave memeda i ibraima alje Vladislavu, ugarskom kralju. Car se pak jako
rastuio, 3 dana s nikim ne pria, a onda skupio vojsku od 8000 turaka, zove Saban-pau da ode s
tom vojskom u Erdelj, ako janka ulovi iva ili mu galvu odsjee, postat e najvei vezir u mome
dvoru. Udario Janko i na njega, s 15 000 vojnika. I njega janko posijee. Pita za savjet svoje sluga,
vojske su mi sve potuene, strah me da Janko ne bi mogao sad udariti na mene. Savjetuju ga njegovi
vejziri da skupi najveu vojsku koju moze da ti uvaju gradove od maara. Skupio je murat 120000
vojnika, utaborili se oni kod Morave. uo to Vladsialvi podigao svoje Ugriie, Karavlahe i
Karabogdane, :D, i otie da udari na njih. Kad je bio blizu turske zemlje, zove janka, daje mu 6000
vojnika koje si sam izabare i da ode uhoditi turke. Uzeo on njih, ode po noi do tabora i kaze druzini
da ne idu samo uhoditi, nego ih idu razbiti, budite junaci i ulete uvijsku da nitko ne zna, sjeku, svi su
spavali kao zaklani, sijeku ih i dalje. 25 000 ih posijekli, 5000 zivih uhvatil ii darovali Vladislavu.
Zaudio se vladislav jak otome, digao vojsku, otiao na bugare i osvojio bugarsku, pa onda
Romaniju i Makedoniju. Al udarili Turci na njega, meu njima i Karabeg vezir, Muratov junak, ali
je i njega i njegovu vojsku janko isjekao. Plae murat da ga 2 sablje sijeku bez prestqanka, jedna
KAstriotia, druga Jankova, nikako ih ne mogu pobijediti.
PISMA DRUGA VOJVODE JANKA.
Doplo Janku pismo iz careve vojeske da bjei jer da ide na njega sva careva sila. Ali je janko skupio
20000 maara, ode s vojskom cara doekati, vodi sa sobom i neaka Sekula. Kad je doao na
Kosovo polje, tamo naao carevu vojsku. Misli se Janko koju e stranu biti ili e s vojskom pobjei
ili na turke naglo udariti. Ako pobjegnem, svi e rei da sam kukavica, ako naglo udarim i
poginemo, svi e rei, vidi Janka glupana to uini od sovjih junaka. I onda odluio napraviti juri
na turke, al na 1 jankovog ilo 10 turaka. 7 dana su se borile vojske. I pogubio on 30000 ali to nije
bilo dovoljno, izginuli mu mladi kapetani i Sekul je poginuo i puno jankove vojekse. Kad je to
vidio, pobjegao je janko s kosovo polje na svom konju i uspije pobjei od turaka. Bjei
stranputicama kojima nitko ne prolazi, ne staje, putuje i danju i nou, ne jede ni ne pije. Al mu konj
pade na zemlju mrtav od umora gladi i ei. I tuguje janko to uope postoji, to mu nisu odjeskli
glavu na kosovu polju. Idui dalje, namjerio se janka na 2 malda hajduka, bez vjere i milosra. Uzeli
615

mu sablju i zlatni kri od oko vrata, al je janko jednome oteo sablju, odjsekao mu glavu i pobjegao u
goru zelenu. Ide dlaje, zanijemio je od gladi, sretne starca nekog, daje mu svoju odoru, ako e mu
dati to za jesti. Smilaovao mu se nezani delija i odveo ga u bijeli dovr, dao mu sve to ima, komad
kruha i glavicu luka. Zahvalio mu se janko i otiao dalje bez odore, bez izama, bez iega. PA ga
ulovili riani i ruke mu svezali i odveli svom gospodaru Juri BRankoviu, banu od Raije i Servije.
Stavio on janak u tamnicu, mori ga glau i eu. Sazvao onda Brankovi sastanak, uz sluge svoje
dozvao i janka. Nudi mu da ako eli slobodu, da uzme njegovu ker sa sobom za svoga sina
Ladisalva. Nije imao izbora, pa je pristao i otiao do Budima, a sav pocrnio do tad. Doo Boi u
Budimu, a doao i Janko. Svi se vesele da nije poginuo. 3 tjedna se odmorio i krenuo preko ugarske,
skuplja vojsku da bi na srpsku zemlju udario i na Juru Brankovia. Robi sela, pali, trai Juru da mu
odjsee glavu, al je utekao u goru zelenu. Porobio je bio svu zemlju i gradove srpske. Ovako se
svakomu zgodilo, koji nejma vire ni ljubavi!
PISMA ETVRTA VOJVODE JANKA I S. IVANA KAPISTRANA, KAKO RAZBIE CARA
MEMEDA, SINA MURATOVA, POD BIOGRADOM NA 1456.
Memed, novi car, pozvao svoju gospodu i odluuje da ili e izgubiti krunu ili e carstvo rairiti.
Osovjio sam carigradi i pogubio cara ovom sabljom, a njome u osvojiti Bosnu, Ungariju,
Dalmaciju i Italiju. Osvetit u oca Murata koji je opkolio Biograd (Beograd), ali ga nije osvojio,
nego izgubio vojsku. Osluio krenuti na janka, skuplja vojsku 6000janjiara, 40 galija, 130
ormanica. Dunavom emo doi do Biograda i osvetiti i nejga i ungariju. Krenuli oni tako, doli glasi
mladom Vladislavu u Pounu skoro okrunjenu, da dolazi na njega Memed. Vladislav je bio mald,
nije znao ratovati, pa zove vojvodu Janka da kraljuje i za njega vodi rat. Pita ga mogu li oni uope
ratovati s turcima, a Janko ga upuuje na Ivu Kapistrana, franjevca koji e mu to znati rei. On mu
rekao da e on s njima bojak ii biti, za isusa krv proliti. Janko ima 20000 vojnika, ja u malo manje
skupiti i odsad e se i maari zvati kriarima. Skupi vojsku, nae se s Jankom i govori mu Ivo da
moraju napraviti galije, koje se mogu boriti protiv turaka na Dunavu, jer e oni galijama zatvoriti
puteve da ne damo pomo dunavu. A mi emo im razbiti galije i ostaviti Beograd slobodnim.
Dojedrile iz Budima ajke, mnoge se i novih sagradilo, sve skupa 160 malih i vleikih koji se mogu
boriti s turcima. Opsjeli Beograd turci s 4 strane, s Istoka Turci janjiari, sa zapada crni Arnauti, s
Dunaja tanene galije, a sa Save ohole balije. uvi to janko, na ormanice stavlja topove, oruje.
Sveti Ive ree misu, blagoslivlaj janka i snjim ide s vojskom na Beograd da ga obrane. Idu barke
duanvom, kad se sastal is turcima na dunavu nasta gadan boj, a kad su doli blizu ne zvecaj utopovi
nego saplje. Dunav je cijeli bio krvav. Potpio je janko 20 galija i osvojio mnogo ormanica, 20000
turaka pogubio. Dok se janko borio, Ivo se bogu molio bez prestanka i domolio boga, razbio je
Janko na dunavu turke, doao je uBeograd na sramotu cara silnoga. Onda je car poeo topovima biti
Beograd, janko mu uzvratio topovima. Kad su probili bedem, udarili turci sa svih strana, doekali ih
jankovi koliko ih se popoelo po zidinama gore, toliko ih je palo dole. Ali turci ne obustavljaju
napad, idu dalje, bedemi su svi krvavi od turske krvi, Memed upa bradu od jada, sutra emo udariti
najjae. Sve posicite i malo i veliko, a janka i fratra Ivana mi eive ulovite, muit u ih godinu dana,
jer su mi dodijali. U zoru krenuli turci u napad, skele prislonili uz bedeme, s golim sabljama skau
na zidove. Umroili se ve branitelji, brane se svi i vleiko i malo i staro i ubogo, osvojili turci prve
ance i stavili barjake na njih. Osvojili i druge zidove, mrtvi turci im slue kao stepenice. Janko
misli da e poginuti, a Ivo mu govori da se ne plai, da se brane do mraka, pa e vidjeti udo od
turaka. Ivo nastavio moliti dalje, udarila strijela s neba, pala Ivi na oltar, uze je Ive u ruke, na njoj
pie: Dobiete Turke. Graani bogu zahvaljivali, optre sablje, na boj su spremni. Kad se spustilo
sunce, skoili svi, nose daske grede, sijeno. Zapalili i bacili na turke sve to. Bjee turci od vatre, al
ne mogu pobjei od sablje. Uinili juri na topove, oteli carevo oruje. Ujutro govori Ivo da sad odu
napadati turke na Dunav, udarati na carev dundar. Al janko rekao, dosta smo uinili, ajmo ih pustiti
da pobjegnu. Janak vojska posluala, ali Ivan Kapistran nije, pa krenuo na Dunaj vodu sa svojim
vojnicima, 5000 njih se 6 sati borilo protiv turaka, pobjegli turci, sijeku ih kriari. Otee im aznu
616

(blagajnu) i zairu adorove i alaj-barjake, sve oruje, ognjene topove, tambalase, bubnje i svirale.
Poginuli mnogi age i spahije, pae i janjiari, ali je Memed pobjegao ranjen.
PJESMA OD UZETJA CARIGRADSKOGA UZVAENA IZ KNJIGA FLORIJANA KAMPI
Prenesena u jezik preoslavni i sloena po starcu Milovanu, a prikazana gospodi hrianskoj.
1453, alje momak sveznadar knjigu u Carigrad na ruke bizantskog cara Konstadina (Konstantin XI
Paleolog) da kupi vojsku jer ide na njega car Otomanovi, Memed (turski car Mehmed II) sa silnom
vojskom. ita Konstadin i plae, pita ga njegova rijeanska gospod da mi nije neak Kommen
Dimitrija, poginuo bojak biju s carevim delijam. Ree im da nije, nego mi javljaju moji iz Jedrene
da dolazi car na mene, a ja ne mogu na njega jer nemam moi ni pomoi. Bani su se digli protiv
mene, oborit e me u suanjstvo, ali i sebe. 2.4. se skupila vojska Memeda II sa 100 000 konjanika,
200 000 pjeaka, sto galija, dvjesta ormanica, nakraju sve skupa 400 000 Turaka. A Konstadin je
imao 6000 vojnika i 3000 to je dolo od Mleana i iz Genove, al nee predati Carigrad dok je iv.
Porazmjestio je po gradu vojnike da brane grad na kulama, svakome dao vou koji vodi taj dio
obrane. (Teofila da brani Zlatna vrata, eliju duda mletakoga da pazi na svor janjiara, Julijana
Katalana na Lavska vrata, a na vrata svetog Romana stavlja Justinijana, mladog enovskog generala,
brau Antuna i Pava da mu brane vrata prema Jedreni, Todoru vrata od Karije, a Luki Notaru koji je
vodio galije daje naputke oko bitke s turskim galijama, zatim Nideforu i Todora, alej ih da brane
crkvu 12 apostola i tamonje sveenike, popove itd. Govori im Konstadin da brane i mole boga.
Dolaze 4 emije iz zemlje laanske, ogromne su poput planina, pune oruja i sa hrpom junaka iz
enoue grada. Krenula strana pomorska bitka. Potapaju aanski brodovi turske galije, sve je crno
od praha, Laani su onda otili do carigrada, bio im maestral ,dobar vjetar. Memed car zanijemio
vidjevi to i zove kapetana galija da mu odsjee glavu, ali kako je bio sav ranjen tukao ga samo
buzdovanom ljut to je izgubio galije, pa krene s topovima na carigrad sa svih strana i kae vezirima
da e sutra udariti svom snagom. Tko prvi stavi zeleni barjak na grad, postat e paa sve zemlje
Romanije. Sutra moramo carigrad osvojiti. Krenuli u napad, ali nisu Carigrad uspjeli osvojiti, nego
su pod njim izginuli mnogi, najvie Grci i Ermeni. Preko 50 dana nisu prestali biti Carigrad. Ali je
bgo ostavi onesretne grenike i ugleda se svjetlost na Duhove koja je iz grada odletjela na nebo. Kad
su to Turci vidjeli, razveselili se: bog je pobjegao iz Istanbula, predao ga caru silnomu! Sutra emo
dovu prouiti i ramazan uinit, pa ako bog da sree, osvojiti emo Carigrad. Napravili oni to,
Konstantin gleda i kae svojima da ispovjede grijehe, jer poslije nee imati vremena za to. ine to
onda svi, da ako im umre i tijelo, da dua ode na bolje mjesto. Sutra emo svi dati sve od sebe,
poubijati turke, slava bogu i bogorodici, bolje i da umremo poteno nego ivimo nepoteno. Kreuli
turci nakon toga na carigrad. Postavili 10000 skala uz bedeme, topovi udaraju, bubnjevi, bore se
galije bla bla bla. Izginulo puno turaka, trupla su bila via od carigradskih zidina. Ni tad ga nisu
uzeli i krenuli su pobjei, ali zavikali iz cArigrada da ta ste vi vojnici, ma stavite si pregaa, kad ste
takve kukavice i s nama bi boj bili. I tu se okrenuli nazad Turci, veom silom, uli na carigradska
vrata, isjekli sve i pogubili Kostadina, koji je viteki poginuo sjekui malde turke. Na tijelu mu je
bilo 200 rana, ali on je turke sjekao po pola. Sjedi Memed nasred Carigrada, na prijestolju grkog
cara i ponizi sve kraljeve i careve. Mjelovan vam kae, da mu se molite za zdravlej pa e vam jo
tota ispjevati o istambulu, Bulgariji, Romaniji, Mostaru, Kotoru, Slavoniji, Ungariji, o junacima
Lijeke (Like) i Krbave, Bosne Na sablji vam dobra srea bila / i turske se krvce napojila!
PISMA OD KUE FRANKOPANOVIA
Bugarin Sava se hvalio da je on iz jako starog vitekog roda boljih junaka od Kraljevia, Kosaria i
Kobilia, a to su ti Frankopanovi i Zrinovii, odnedavno knezovi, do juer ovce uvali. PA mu
rekao Lianin BAria da en pria gluposti jer nisu Zrinovii od pred mjesec dana kao njegovo
pleme, nego od vie od 1000 godina je to pleme, kneeva iz Nadina. Sva velika gospoda naega
naroda su takva, nitko ne zna ni otkad su ni kad su gospodstvo zadobili (toliko to dugo imaju).
Frankopanovii su stari preko 2000 godina, u gradu Trojanu su prebivali, spominjali su se po
617

cijelom svijetu jer je njihovo pleme porodilo slejdee: Anicio, eneu, Turna (kralj latinski), pape
Aleksandari Grugr 9., Inocenco, svetice mnoge, npr. Benedeta, mnoge vitozove, bane, krljavei i
kraljice, cesare, Dantea, vitez Aldiger iz Firence, mletakog duda Miovija. A kad su tatari udarili na
Hrvate, Nikola Frankopanovi je imao srce Kraljevia, skupio hrvate i sasjekao tu vojsku. Od nejga
se bani porodie, tuju crkvu i njene pastire. Pa Sava Bugarine, reci jeli vee tvoje pleme ili pleme
Zrinovia i Frankopanovia. Gospodstvo su dobili na sablji, a ne uvajui ovce.
PISMA, KAKO ANTE LOREDAN, VLASTELIN MLETAKI, OBRANI SKADAR OD
TURAKA NA 1475.
Sultan Memed je odluio osvojiti Skadar gdje su bili mleani, trai tko e to napraviti, javlja se
Suleman da mu da 80000 vojnika i on e. Dobio, preko Albanije doao do Skadra i alej pismo
providuru meltakom, Anti Loredanu da preda kljueve od grada, da ne gube zalud glavu on i
njegovi vitezi. Loredan to odbacuje, vjetu je dudu dao da nee izdat Skadar dok mu glava stoji na
ramenima. Paa poeo biti Skadar sa svih strana, podakapaju bedeme, juriaju turci, 4000 ih
poginulo na prvom juriu, al grada nisu osvojili. Ali im nestalo vode u gradu, pa trai Ante junaka
koji e ii do rjeke Bojane s 5000 vojnika, udariti juri na turke i donjeti vode. Javi se Crnojevi Ive,
ban od Zente i Gorice Crne, poveo svoje Crnogorce, Ercegovce i silne Kotarce, udarili na turke,
2000 glava otkinuli, napili se lade vodicei u grad ju donjeli. Udarili opet turci ljestve,na bedeme
stavlajju zelene barjake, al se Loredan ne predaje, sjee glave. Vezir poslao janjiare na grad, al
graani se nedaju, glave im odsjecaju. Vidio suleman da se Skadar ne moe osvojiti, die vojsku i
odlazi plaui svom gospodaru. Pod gradom ostalo 20000 mrtvih turaka to ih je Loredan pogubio
branei Skadar tako Sagredo pie. ZA to junatvo, dud je Loredanu dao generalstvo nad elvantom
i morijom, Ciprom i Kandijom. Uvijek se borio viteki, po Lepantu turke razbijao, Turci su 8mjeseci
opsjedali, al je on onda izaao u napad, posjekao 10 000 glava, otjerao turke i okrvavio svoje bijele
ruke.
PISMA OD KRALJA UNGARSKOGA, LUDOVIKA IMENOM, KAKO POGIBE NA
MUAKOM POLJU BOJ BIJUI S CAREM SULEMANOM NA 1526.
Ljuba kralja Ludovika je snila san u Budimu i u njemu vijedla da se nebo nad Budimom prolomilo,
sunce palo na zemlju, mjesec pomraio, zvijezde od mejseca pobjegle do kraja neba, a utve (???)
preletjele Dunav i pale na Muako polje (Mohako, jel :D). Sveznadari nisu uspjeli protumaiti, ali
je jedna djevojka da se vedro nebo prolomilo nad budimom, to znai da e Turci osvojiti Budim, da
je sunce palo, da e Turci pogubiti kralja, odbjegle zvjezde, pobje e sluge, utve preletile Dunav i
pale na polje Muoko to su turci prebrodili Dunav i na Muau tabor podignuli, pred njima
Suleman, Otomanovi car. Kako je protumaila san, dolo pismo kralju ugarskom od Sulemana da
mu poalje kljueve Budima ili doi da se ogledamo na Muakom polju. Skupio Ludovik po
Budimu i okolo 30000 vojnika. Ali mu nitko nije davao savjete, za glavare nije stavio vojnike nego
biskupe, fratre, koji nisu traka ni vidjeli prije. Zlo za maarsku jer nije sablja za popa i fratra, nego
su za njih krunica i kri ispod vrata, iskupljati grijeh i brinuti se za svoje stado, a gospoda sablje
trebaju pripasati i viteki vojevati. Kralj Ludovik je bio mlad i nije znao vojevati, zvao si je
Tomorca fratra, franceskana Pavla, arhibiskupa od Koloa grada i krenuo na polje muako, a akd je
vidio turke, kralj se uplaio i pita za savjet ungarsku gospodu dal da bije bojak s turcima, oni kau
nemoj, izgubit e sebe i vojsku. Priekajmo 3 dana, doi e nam pomo od Zampuljane, od Erdelja
bane i s njim vojska od 30000, dolazi i 15 000 Rvata ( :) ) vodi ih Frankopan, 30000 prusa i eha sa
Brandeburgom, pruskim banom. Ali fra Pava je nagovarao kralja na zlo, da s ene plai Sulemana, da
e ga dobiti, ajmo mi sad udariti na turke. Bit e tvoja velika slava, ako bez pomoi pobjedi turke.
Posluao njega car, udario na turke, izginula gospoda brane Ludovika, poginuo je fra Pavle i puno
ostalih redovnika. Poginuo i Ludovik, utopio se u studenoj vodi. Pobjegao sluga Miovile i doao do
dvorca u Budimu i rekao kraljici da je Ludovik poginuo. Ona mu odgovara da ne budali, da on
Ludovika nije ni vidio nego po budimu samo vino pije i ljubi djevojke. AL joj on kae da mu se nije
618

izlomilo perje pijui po budimu, nego bojak bijui. Onda ona poela plakati, pokupila zlato, srebro,
biserjei drago kamenje i pobjegal u Poun gdje se krune kralji od Budima. Po putu do tako su je
napali pustahije i oteli joj srebro, zlato i ostalo blago. Ostala je plaui u gori zelenoj, jadna udovica.
Od tada osta turska ravna ungarija. Teko majci budalu rodei, a kreljvstvu dite vladajui.
PISMA OD BANA ZRINOVIA I CARA SULEMANA TREEGA, KOJI OBSIDE SEGET
UNGARSKI I POD NJIM UMRI NA 1566.
(Nikola ubi Zrinski)
Suleman se razbolio u Carigradu jer ve 9 godina bije boj s Nikolom Zrinskim koji mu je razbio Alipau, probio mu bosnu do Fojnice i nikako da ga dobije. Pa odluio on krenuti na siget, zove
Sokolovi-pau da sakupi vojsku i da krenu na Siget u Maarskoj. Ako Nikolu pogubimo bit e
vezir svim mojim paama. Skupili su 100 000 vojnika i krenuli na siget. Zrinovi imao samo 3000
vojnika, ali je zhvalio bogu damu je dao priliku da blagoslovi svoju sablju. Onda se obratio svojim
vitezovima s motivacijskim govorom..bla bla.. svih emo ih pobiti, ako i ne uspijemo umrijeti emo
kao junaci i muenici, al e platiti i Turci. Stavio je onda vjeala na bedem i rekao da e objesiti
svakoga koji uope spomene predaju. Ako njega ubiju turci, onda bitku dalje vodi njegov neak.
Imaju praha, olova i zaire za 3 godine, nema predaje. Ako stari siget izgubite zatvorite se u novi, a
ako i njega, onda se zatvorite u katel. I dok je on govorio po gradu udarile careve lumbarde, 3
tjedna ga je bio, pa napravio juri na siget. Upalili turci i lagum i pol sigeta z lagum digoe..
Zrinovievi se vojnici hrabro bore i dalje. Izgubili su stari siget, zatvorili se u novi, i dalje se brane.
Turci opkop napunili zemljom, biju topovima novi siget bez prestanka, poginulo 30000 turaka, a
zrinoviu ostalo 600 vojnika. Zatvorili se oni u katel, Suleman mu pie da ne bude lud i ne gubi
glavu i otvori vrata od katela, al mu zrinski odgovara da nee dok je iv i da e mu skoro doi
pomo cara Maksimilijana. Suleman je rekao Sokolovi-pai da ako umre, da mu odveze tijelo u
Carigrad i sahrani ga gdje je 9 careva ukopano, gdje je Muhamedov barjak i fereda Azreta Alije.
Tad je Suleman i umro kriomice, ovaj to napravio, ubio careve dvojrnae i lijenike da nitko ne sazna
da je Suleman umro, odveo ga ukopati u Carigradi vratio se ve slejdeeg dana i nastavio voditi
bitku kao da je Suelman iv nareujui vojsci umjesto njega. Da je Suelman rekao da ako ne osvoje
katel, da e ih on stavlajti ive u topove i njima osvojiti Siget. Janjiari onda odoe u juri na latel,
ljestve stavili skau na bedeme, napadaju ga 15 dana, al ga jo ne osvojie, puno su Truaka ubili, al
je i Zrinovi bane ostao samo s 200 vojnika. Tad su mu turci barut upalili, pa je Nikola svojoj vojsci
rekao da im nee doi pomo od cara Maksimilijana, da se oito ne mogu obraniti od Turaka, ali
mogu poginuti kao junaci: otvoriti vrata od katel i jurati na Turke sa sabljama i slavno poginuti.
Zagrlili se onda oni, proplakali za svoje grijehe. Zrinski se obukao u najljepe ruho, haljine sa
zlatom i na glavu kapu kubaliju, a za kapu 5-6 dralovih pera. U dep 100 zlatnih dukata s pismom
tko ukopa bana Zrinskog, nek nosi 100 dukata. I krenuli u juri, isjeku, ranjen je Zrinski al se bori
i dalje i sjee, pao je na lijevo koljeno i na kraju su ga ubili pukom s metkom u glavu. Tko e sada
Turke sjei?
PISMA, KAKO KRALJ ULUZALI DOE S MNOGO GALIJA I OSTALIH OD BOJA
BRODOVA POD GRAD KORULU NA 15 AGUSTA OLITI KOLOVOZA 1571 I NE MOE GA
OSVOJITI.
Uluzali ban je odluio skupiti Turke katalane, naoruati galije, ajke i emije (vrste brodova) i
krenuti na Kotor i Korulu, osvojiti kulu Barbarigu. eli porobiti otoke od kotora do mletaka, uloviti
djevojek, razruiti oltare, sagraditi minarete i damije diljem Dalmacije. Naoruao brodove i krenuo
preko sinjeg mora, nije smio udariti na Kotor, pa je krenuo na Korulu. Digla se zora, javila se vila s
Peljeca korulanskog kneza, mleanina da na njega doalzi Uluzali-beg s 80 galija punih ljutih
Turaka da osvoje Korulu, pripremi zato topove, puke, ne predaj ovaj grad mletakog duda
turcima, postavi na bedeme barjake i sve graane, vojnike,lovce, trgovce, ma i djevojke i udovice,
pa da dobijete turke. Zovi knee i Antu Pomenia da ti pomogne, jer se i prije s turcima borio, nek
619

vlada ibama i topovima. Knez je posluao vilu, zatvorio varta korule, na bedeme postavio topove,
razmotao svilene barjake, i zove junake po gradu da doekaju turke i okrvave bijele ruke. Udarili
turci na korulu topovima s galija, korula odgovara i svojim topovima topi galije, ne predaje se
korula turcima. ene obukle muke haljine, pripasale sablje i brane se kao i mukarci, pune puke,
napadaju turke, u njihove nedaju se ruke. Vedro se nebo otvoriolo i neto iz neba govorilo da se ne
bnoje korulani, pomo e im Djevica marija. To su i turci vidjeli, pobjegli od grada, ali varoe tad
napali, u varou dvor Pomenia, starog ugarskog plemia, osvetio se i on turcima. Zajedrili turci,
prije zore doli do Visa i bogato selo porobili, isjekli i staro i mlado, jer se nitko nije nadao Turcima,
kako se je onda reaselilo, ni danas se nije naselilo. Otili su onda turci do Staroga grada, tu malo
zadobie, selo Vrbovsku porobie. Udarili na Jelsu i ondje su malo zadobili jer je u Jelsi je bilo puno
junaka, slobodnijih od Turaka. Turci onda predlozili gospodaru da idu do Bola, al nisu uspjeli ni Bol
osvojiti. Kad to vidi Uluzali bane, nesretan je bio i vratio se morem sinjim u svoje dvore.
PISMA OD CIPRA.
Opis cipra, da je lijep nasred mora, s penicom i rujnim vinom kao malvazijom, s puno liejpih
gradova ,a najljepa su 2: Nikoija i Famagota [Nikozija, Famagusta]. Po njemu ide mlaahni
providur Ante Bragadine, doao na vedeme, gleda niz polje i pria sam sa sobom jer vidi neto
nasred polje. Jel to gora ili studen voda ili po polju zelene narane ili je magla. Dozivlje ga vila iz
planina i govori mu da niej to nita od toga, nego silna turska vojska Mustape vejzira koji je juer
osvojio Nikoiju, sve tamo isjekao, 30 000 ljudi, nitko nije utekao. Ne ute se to narane, nego na
kopljima glave od junaka juer odjesene u Nikoiji, meu njima je i Dundulova, providura
Nikoije i biskupa Kontarina s mitrom bisernom na glavi, krojenom u Mlecima. Al su glave
osveene od djevojek Arnalde koja je caru darovana s jo 300 djeovjaka, jer je u brodu zapalila
barut, sultaniju u lagum dignula, sve je izgorilo, nitko nije utekao. I dok je vila govorila, Turci na
grad udarili, bili ga lumbardama od Jurjeva do Miola danka, s puno juria. Sijee njih Ante Bragadin
i njegovi vitezovi, odjeskli mnoge glave. A turci nisu prestajali ni no ni dan napadati grad. Pod
gradom mine kopali, kule bijele u lagum dizali. Poginulo puno ljudi u gradu, al se ne predaje grad.
Onda veliki vezir napisao Anti knjigu da grad nee obraniti, pa nek alje kljueve od grada, a ako ih
ne poalje, gola u te po vojsci voditi, iva u te na mije derati. Ante javlja da grad ne predaje i da
e mu doi pomo, 100 galija mletakih i 120 bojni galijaca, zatim 100 galija panjolskog kralja i s
njima princip Doria i 12 maltekoga bana, a toliko i od pape. Onda postavio vezir nove mine pod
kule, pol je grada raznio, svi se brane i sveenici i ene i vojnici, svi zajedno se bore, puno se krvi
prolilo, brat brata nije mogao prepoznati, a i Bragadinu su bile krvave ruke do ramena i svijetla
orda do balaka. Uspjeli su istjerati ruke iz grada, ostalo je mrtvih preko 30 000 turaka. Opet vezir
pie Anti: grada nee obraniti, a pomo ti nee doi, Doria je pobjegao. Proitao to Ante, pa bijeli
barjak stavio na bedeme, nije imao izbora. Nestalo mu praha, olova i zaire, sva mu vojska izginula, a
bedemi na zemlju pali. Napisao knjigu veziru da se zakune na itapu svome, da mu da jamca da e
pustiti njegove vitezove da zdravi odu do mletakoga duda i posalt u ti kljueve od grada. Vezir od
sree crnu zemlju ljubi, daje jamca, obeaje. Al nema u turina vjere. Otovrio je gradska vrata i
veziru kljueve poklonio, pa mu govori vezir: gdje su moji age, spahije, janjiari koje si isjekao s
vojskom preko 6000. Ante rekao da on plae jer mu nije uspio odrubiti glavu i posalti ga u Mletke
dudukao crvenu jabuku na pokon. Pa ga je vezir na svakakve muke za kaznu stavio, izvadio mu
oi, odsjekao ruke i postavio ga visoko da svi vide BRagadina koji je turske glave odsjecao kakav je
sad. Nakon jednog dana skinuli ga s tanane lantine, iva ga je na mije derao. Pokojna ti dua,
Bragadine. (Kraljestvo od Cipra zvae se jedan perivoj oliti ardin od svita radi njegove lipote,
ravnine i ploda, koga poraae, kad u njemu kralji kranski staju, a navlastito kada uivae lipi mir
pod krilom privedroga principa, koji ga izgubi na 1571.)
PISMA OD STRANOGA BOJA, KOJI SE UINI NA DAN SVETE JUSTINE.
[opisuje pomorsku bitku kod Lepanta, 7.10.1571.]
620

Sakupili su mleci jaku vojsku u vrijeme ciparskog rata, 200 galija, 205 emija, 6 galijaca, bezbroj
ormanica, a predvode ih od Mletaka bane Veniere, od enue Doria Andrija, a od panje Ivan
enerale i od Rima Kolona principe, od Sicilije svitli bane, Kardon enerale. Idu svi oni zajedno na
turke. Kad su bili ispod Svete Mavre rekao Doria, ma jel to snijeg il labudovi ili je magla nasred
polja ili atori ili vile ili grke ovce tamo na istoku, a nije (ma nemo vjerovat), to su, kae Veniere,
to su turske ormanice 200 galija 40 bojnih sultanija, 100 Uluzalijevih galija i bezbroj ormanica, vodi
ih Ali-paa od Misira grada, s njim emo se danas ogledati. Kae Doria Venieru da ne biju boj s
Turcima, svi emo glabe izgubiti, a Veniere mu kae: nije sad vrijeme za takve rijei, boriti em ose
i za Isusa emo krv proliti, nismo doli etati po moru i ljubiti grkinje, ve braniti vjeru isusovu i
duda mletakoga. Pa je svoju vojsku rasporedio i poslao naprijed bojne galijace, na jednoj je
Duodo providure, a na drugoj Guoro kapetane, na treoj je Ante Bragadine, Peara se etvrta zovie,
Pianova petoj ime bie, esta je Ambro Bragadin. Na desno je krilo postavio
od enue Andriju Doriu i viteza Kardona Ivana, a na lijevo postavio tri Mleana, Barbariga,
Kverina i Kanal providura. U sredini je postavio Ivana panjola i Kolonu, kapetana papinih galija.
Iza sebe 25 galija i Alvar generala, ako bude potrebe da udare ili na umorne. A venier je upravljao
vojskom meltakoga duda. Doli blizu jedni drugima, lupaju bubnjevi, udaraju lumbarde, puke,
jauk se uje, udaraju topovi. Mrtva tijela po moru, udaraju cesla, zajedno plivalo kranska i turska
tijela, more je bilo krvavo. Trae jedan drugog Veniere i paa, nali se i teko se izranjavali.
vEnierovi vitezovi skoili na tursku glaiju, pola je osvojili, pola ne mogu, jer Aliji je uletila pomo
od bega KAraode i Mamuta, izbavili Ali-kapetana od viteza Veniera bana. Opkolile Veniera turske
galije, on se ne predaje, dola mu pomo s 4 strane, Ivan Loredane, Kontradin, Alvar i Malper
Katarin, potopie careve galije, pogubie bega Karaodu. Napali su i osvojili painu galiju Ivan ban i
duka od Parme. Postavili su Alijinu glavu na lantinu, iznad mletakih barjaka. 2 svezana njegova
sina, pae, kadije klee pred Venierom. Dobili su tursku silu, sve osim 30 galija i bojnih sultanija.
Udario njih Kverin i razbio. Barabrigu je strijela pogodila u oko, al ko da mu nie ni, on i dalje se
bori. Pomogao njemu Marin Kontarin i osvetio ujaka Barbarigu, napravio juri na Turke, al poginuo.
Nani Federik je Kara-pau uhvatio, ilok kapetan je se namjerio s Kanalom, mladim providurom, al
je Kanal pobjedio i potopio galije. Skoio paa u more, al ga stigao Ivan Konstantin i odjekao mu
glavu. Pa desno krilo opkolile Uluzalijeve galije i bije on malteke i mletake galije. Kad je to vidio
Doria, napao turke i mnoge galije potopio. To je bilo od jutra do podne i popodne su krani
pobjedili turke. 100 su turskih galija uhvatili, 100 potpili, samo je pobjegao kralj od Aldera, al ne bi
on pobjegao da ga Doria principe nije pustio koji dudu nije dao pomoi. Oh, nevjero! Ostalo
mrtvih 30000 Turaka, 5000 ih jo ulovili, 7 paa poklonili dudu. A skranske stran gubic: 5000
vojnika, 14 mletakih vlastelina i puno rimskih i maltekih. I onda spominje one koji su bili pravi
junaci, a poginuli su u toj borbi, Barabrigo, udarila ga strijela u oko, dva Kontarina, Marin i Jere,
Ivan Loredane, MAlpier Katarine, FRane Buono i kapetan Mezo, Marko Lando, Soranco i 2
Barbariga, Jure i Andrija. Neu vie jer bi pjesma bila preduga.
POPIJEVKA OD GOSPODE PRESVIJETLE DUBROVAKE, KAKO RAZBIE I ISJEKOE
TURKE SARACENE NA MORU BLIZU GRADA KORULE NA 1033, KRALJA
BOSANSKOGA OSTOJU KRISTIA NA 1401 I BANA OD NERETVE UFATIE I UMORIE.
PREKAZANA PRESVIJETLOJ GOSPODI DUBROVAKOJ OD FRA ANDRIJE KAIA,
REENOGA MJELOVANA.
Plau puno banovina jer ih Turci, Saraceni porobili, Itlaija, grka zemlja, sva Dalmacija, ravni
Kotor, Lika i Krbava. Puno je kraljeva s njima bilo boj, puno ih puta i pobjedili dubrovaka
gospoda. Bili su bojak kod Korule s galijam i bla bla super kul su bili, 12 000 vojnika. Udarili
nasred sinjeg mora na Saracene Turke, potopili im brodove. Tad su dubrovani bogati i nsani bili. A
skupio je i Kristi Ostoja 20000 pjeaka i konjanika, ide na Dubrovnik, robi sela, pali. Podiglo se 10
000 Dubrovana, vodi ih erva general. Kod Brgata planine se srele vojske, s obje strani mnogi
621

poginue, ali pobjedi Erva, pobio Kritiu vojsku, i njega bi bio, al je on utekao. Al pogniuo je
erva, gdje je radost, tu je i alost, to se desilo 1400 (iako u naslovu pie 1401., u pjesmi je ovaj
broj), i poslije su oni vojevali, ulovili morskog kapetana, od Neretve bana, zatvorili ga u tamnicu i
ubili. Razbili su i osvojili Branik u Neretvi pokraj Opuzena, al u davna vremena. Poslije su
panjolce pomagali, 300 bojnih emija poslali su im u nekoliko godina. Po moru su vojske razbijali.
Svoj gospodi Dubrovnika, ast i dika, slava velika, junaka davorija koju pjeva Slavonija.
PISMA OD VITEZOVA PRIDOSTOJNE KUE GRABOVEVE, PRIKAZANA GOSP. PRIS.
SERDARU ANTI GRABOVCU.
Govori o tome da su Grabovci iz Ercegovine, podaleko od Polja Rokoga, a iz roda gospodskog,
rodili se od Lazara Grabljanovia kneza junaci, vitezovi kao i bonjaci, puno su se s Turcima borili,
a kad su truci bosnu osvojili, i stavili je, osvojili i Ercegovinu, pa i Grabovci arae davaju, care
dvore, ter mu se klanjaju. Al kad je bio Kandijski rat, 6 je bilo Grabovaca, junaka, poput sokola
mladih su bili. Kad su im narasla krila, pbjegli su od silnog cara i sakrili se u bojsci mletakog
kralja, taman kod je poinjao rat na Moriji. Viteki su vojevali, glave odsjecali, probili turske drave,
sablje napojili krvlju. Kad je Gabelu princip uzimao, i pod njom se proljevala krv, Grabpvci su pod
Gabelom bili i s turcima se bili. Zvali se Marijan, Marko, ali oni su nakon puno borbi koje su dobili i
glava odjsekli umrli pod Gabelom kad su ratovali i ostao je samo Grabovac Antone. I on je viteki
vojevao. U Cetini je bio junak uka, nije bilo takvoh zulumara u cijeloj zemlji. Grabovac to nije
mogao podnjeti, pa ga je pozvao na mejdan. Borili se oni, Grabovac je bio bolji i Turinu glavu
odsjekao. Onda je Ante vojevao i Cetinjanima je otkidao glave. Bio ranjen, izgubio lijevo oko. Bio
je u bitci i kad su truci osvajali sinj i pobio ih puno i tamo. Poslije je Antone Grabovac govorio da
su turci rodbinu zarobili, 4 brata ubili ili u se osvetiti ili u moji glabvu izgubiti. Pa je podigao
mlade Cetinjane, pa je porobio Livno i pogubi zloestog Ugarkovi Alu. Pokupio i dosta plijena, pa
mu je dud za takvo junatvo poklonio plau u Cetini i serdarstvo, svito perje, od zlata medalje,
ravne zemlje, zelene livade i njegovom rodu.
GOVORENJE OD STARE I PLEMENITE KUE KAIA. [U PROZI] proza!
Kaii su ve dugo u Dalmaciji, kako se moe proitati u Luciju i u ivotu svetoga Arnira. U
vrijeme kralja ungarskih su bili moni i jaki i zapovjedali mnogim dalmatinskim mjestima kao
knezovi, a neki su i upravljali banovinama kao banovi. Nabraja im onda imena tih banova. Neki su
otili u Ungariju u kraljevu slubu, imali bogatstvo, gospodstvo, vjernoat, vitetvo. Nakon nekog
vrmena posvaali su se ovi Kaii iz Ungarske s plemenitakom kuom Zagari, pa su Kaii pobili
gospodu iz te kue, to je uzrok njihova bjeanja iz Ungarije u Dalmaciju. Poznajui njihovo
dostojanstvo, ungarski kralj im je dao da budu knezovi Vrane u Kotoru, plementiom mjestu, ali
nezdravom, pa su se oni raselili iz Vrane. Jedan u Zadar, drugi u ibenik, 2 u gornjr Primorje, gdje
su sazidali katel Gradec, a drugi na Trpnju. Poslije toga sagradie fute, pa su Pulju porobili koja je
bila u ratu s ungarskim kraljem. Znaji da su rodbnina ungarske gospode koje su Kaii pobili, da su
se na Gracu ustanovili, doli su do Rike, sagradili ormanice i otili put Graca. U to vrijeme Kaia
nije bilo doma, zapalili su im kuu, odveli ene, djecu i sve to su nali. Ubrzo su to vidjeli Kaii
vrativi se sa svojim ormanicama, krenuli za njima u potjeru, ulovili ih kod Bake Vode, porazili ih,
uzeli nazad ene, djecu, osvojili jo i njihove ormanice i sve to je u njima bilo. Od jednog brata nije
bilo mukog poroda, od drugog, Vrsajka je odtao sin BAran, koji je imao etiri sina Vukaina,
Vukia, Andrijaa i Barana. Podjelili se oni meu sobom, pa Vukaina zapadne dio Brist, Lavanj i
Podjezerje, Vukia Podaca, a ostale donje Primorje do Vrulje, kako se tije u staromu arboru aliti
cablu Kaia, iz koga sam sve ovo govorenje virno izvadio. Ako li je komu muno virovati, neka se
potrudi titi reeni arbor u kancelariji makarskoj. Navodi i izvor dakle :D I znadui, da su mnogi od
ovoga plemena eljni znati njiove praukundide, dakle za izpuniti njiovu elju evo stare Kaie na
svitlost meem, koji se u reenom arboru nahode. Moj je trud, moja muka, moji praukundidi:
narugat mi se niko nejma.
622

Onda ima po podnaslovima, ovisno gdje su se nastanili izreena rodoslovna stabla (samo sinove!) i
promjene prezimena starih Kaia. Za one koji su postali neto navodi to, npr. makarski biskup,
sudac, fratri, Podnaslovi su Stari Kaii od Lovanja, Stari Kaii iz Brista, Stari Kaii u od
Kotiine u donjem Primorju, Stari Kaii od Makra.
Mislim da on dri da spada pod stare Kaie iz Brista, jer su se jedni prozvali Mioii prema djedu
Miji Vukain (jedan od ono 4 brae gore navedene, je imao sinove arka i Marijana, a od Marijana
su Radivoj i taj Mijo)). Jedino za Kaie od Makra govori jo malo vie osim samog nabrjanaja
rodoslovnih stabala. Nabraja rodoslovno stablo i onda pria kako je to cijelo rodoslovno stablo
Kaia, nemoj se uditi da ih ima puno, bilo bi i tovjih puno kad bi se i ti raspisao o svom
rodoslovnom stablu. Od ovih iz Makra su opet jedni otili u Ungariju u kraljevu slubu, imali su
velika gospodstva i diplomu od Maksimilijana u kojoj im kao bosanskoj gospodi poakzuje ast i
potenje, a diplomu je dao brai Miji i Gaparu.
Sve kue ovog plemena za svog branitelja dre sv. Ivana, ali razliito. Ovi u gornjem primorju slave
ga na riansku sutradan po latinskom Vodokrstju, u koji dan dolazi rianski Ivan dan, a ovi u
donjem Primorju slave ga na latinsku po naem Boiu. U Podaci imaju svoju crkvu sv. Ivana, a u
njoj 4 groba iji su gospodari Mioii i Aleksii, koji nemaju drugdje svojih grobova od starine osim
u toj crkvi.
Biskupi od plemena Kaia za koje se moe znati su bili Valentin, Saracen, fra Bartuo iz Brista, fra
Petar iz Makarske i dom Antun iz Makarske, arcibiskup splitski.
U Bristu je bio Vukain, od koga su svi Kaii iz gornjega Primorja, a u tom mjestu su od starine
bile kua Bilopavlovia, od koje izaoe arii, Veii, Levrii i Kuluzovii. Bilopavlovii su doli
od Bilog polja iza Mostara u vrijeme bosanskog rasutja i sagradili su u Bristu crkvu svete Mare, od
koji se lipa pisma piva ter ovako poimlje: Svu no sjala jasna miseina, / u po noi krvav dadic nae, / car porobi Bilopavlovie / i zarobi dva
gospodiia, / Mirka jedno, a Milinka drugo ec. Svu pismu ne meem, jer je i dica pivaju.

Druga kua bila je od Ostojia koji su doli u Brist iz Brona, ali se sada od nje ne navodi nitko po
mukoj strani. Trea Pearevia, koja je starinom iz Grnenika. Pearevi zvae se Zoranovi koji bi
plemi bosanski, i ova kua bie puno bogata u stara vrimena, kako svidoe karte biskupa arkovia. Bihu od ove kue sudci i ljudi vrsni,
kakonoti Ivani, odabran od zbora za sudca suuranskoga na 1676, i ostali mnogi prije njega. Crnobor, pridivkom Bori, doe u Brist od Zavojana na
1610. Bi od ovoga plemena silni junak, koji rata od Kandije vojeva i turske odsica glave, imenom Filip Crnobor oliti Bori. Marui doe iz Desana;
ako je svoje Maruiu iz Brona, tor se zovu starinom Miloradovii.

PISMA OD STARIH KNEZOVA KAIA 10erac

Kako i za koju svrhu dooe iz Ungarije u gornje Primorje. Prikazana prisvitlomu gospodinu knezu
Ivanu Kaiu, reenomu Bartuloviu, iz Suurja, drave hvarske
Svaali su se knezovi Kaii i ugarski banovi Zagari, pogubili Kaii Zagare. Digli se mnogi da
ubiju Kaie, a oni se zahvalili kralju ugarskom i pobjegli na more latinsko, jedan u u Zadar, drugi u
ibenik, 2 u gornje Primorje. Iznad mora su sagradili gradi i dali mu ime Gradec, sagradili su fute
ormanice, porobili Pulju i Napulju. Drugi su izgradili gradi blizu Trpnja, i sad mu se vide zidovi. Al
kad su ugriii uli da su se knezovi Kaii na primorju lijepo namjestili i katele sagradili, odsedlali
su svoje konje do Rijeke, sagradili ormanice i otili put Graca. U to vrijeme Kaia nije bilo doma,
zapalili su im kuu, porobili im dvorove, odveli ene, djecu i sve to su nali. Porobili im momke i
djvejke, Vrsajkovu djecu i enuAli je doao glas Vrsajku Kaiu to su im ugri uinili s domom,
pa je on skupio etu po primorju i digao potjeru za Ungarcima. Ulovili ih kod Bake Vode gdje s
mirom blaguju, piju. Porazili ih, uzeli nazad ene, djecu, osvojili jo i njihove ormanice i sve to je u
njima bilo.
PISMA OD GRADA IBENIKA, KAKO DOE PODA NJ PAA BOSANSKI SAMO TRIDESET
ILJADA VOJSKE I BI RAZBIJEN NA 1646; TAKOER OD VODIANA, VRPOLJANA I
KRAPNJANA, KAKO ISIKOE TURKE POD SELOM VODICE NA 1645.
Mjelovan je napisao knjigu Radovanu iz Karina u Kotoru dal se spominje kad je dola turska vojska
na ibenik, na poetku Kandijskog rata i pred njom bosanski vezir. Postavio atore na Danilu iznad
ibenika i dozove Dervi-pau, pa mu rekao da si izabere 6000 junaka i opali varo oko grada do
623

katela sv. Ivana. Dervi izabrao junake, ali kad su doli kod ibenika, doekala ga principova
vojska koju vode Posidarac, od Kotara knee, i kavalir Suri don Stipane, od egara Mitroviu
Janko i delija Smiljani Ilija i ibenska gospoda, od Makarske Deli-Markoviu, a od Skadra Kruta
kolunele; svim junacim lipo upravljae silni vitez Foko enerale. Doekali oni Turke, razbili ih,
pobjegli turci, krenuli za njima mladi kotorani i ibenani i sijeku ih. Dola turcima pomo, bosanski
vezir sa svojom vojskom. Pa su vojske udariel iznad sela Mandaline. Biju boj 10 sati, puno izgubili s
obje strane, al je principova vojska pobjedila i potejrala bosanskog vezira.
A spominje li se radovane uda kad je paa niz kotare proao s vojskom od 20000. Za njim krenula
eta od 300 oviana, toliko Krapnja delija, do Vrpoljca i od Jadretovca. Doekali turke u zasjedi,
mnogima odjsekli glave i danas se kao junaci slave. Vratili se u Vodice sretni i veseli, ali ih je paa
napao, udarili Turci na Vodice, juriaju, Vodiani se brane i zadaju turcima rane. Turci non stop
juriali, ali malo selo nisu osvojili, jer svi ga brane i malo i veliko, i ene i djeca, starci i djevojke.
Palo je 1000 mrtvih turaka. Ne udim se ibeniku jer je sokol na krajini, nego Vodicama kako su se
obranili od Turaka, bez ikakve pmoi, bez galija i lumbardi. I budi mi zdravo Radoslave.
PISMA OD GRADA SPLITA, KAKO DOLAZIE PODA NJ TURCI NA 1646. IZVAENA IZ
ISTORIJA JEROLIMA BRUSONA.
Skupio je Sejdiji paa vojsku po cijeloj Bosni, Ercegovini, po Kotaru, Lici i Krbavi za Kandijski
rat. I sazvao onda age, spahije, begeda ih pita hoe li udariti na Split ili na Trogir u Katelima, ili
e u ibenik po osvetu, ili niz kotare k Zadru. Atlagi-beg rekao da je ibenik nesretan po turke,
Zadar ne bi mogli osvojiti ni da doe cijela vijska Otomanovi cara i bije ga 12 godina, a kamoli
tovji krajinici, ercegovci i bonjaci turci. Ajmo zato mi na Split, tamo ima puno bogatih trgovaca i
lijepih ena (kao Talijenake, lipa struka i u pasu tanke :)) A akd osvojimo split, idemo na katele i
Trofgir, lako emo onda trogir osvojiti, jer mu nee doi pomo od mletakog duda, jer je maldi
general s vojskom u Kotoru. Podigao paa vojsku da idu na split i odmah kad su stigli udario na
grad. Brane se spliani. Bio je tu junak Trtalji vojvoda i glave sijekao turcima, onda Posidarac
knee, od kotara na glasu vitez. Uinili juri na Turke, potjerali ih u polje i mnoge im odsjekli glave
kod Mrljana [Marjan], visoke planine. Uhvatili paina sinovca, Asan-bega, odjekli mu galvu i stavili
na bedeme. Dola pomo Splianima, 5 bojnih emija meltakih s junacima od kotra i ibenika, vodi
ih Gonzaga enerale :D s 80 ormanica ispod Braa. Kad je to paa ugledao, pobjegao. Kad su doli
do Solina, udarili Truci na Suurac selo, al su i pod njime mnogi poginuli jer su u Suurcu bili
kenzovi od Katela, kako Bruson pie, i otjerali Turke od ispod sela.
PISMA DRUGA OD GRADA IBENIKA, KAKO DOE PODA NJ PAA TEELIJA SAMO
PEDESET ILJADA VOJSKE I NE MOE GA OSVOJITI NA 1647.
Dola kralju knjiga od pae Ibraima, pita ga ljuba sultanija da nije na te Poljak udario ili je Adam
Bagdat osvojio. Kae on da nije nego mu njegov bosanski paa pie da je moja vojska izginula ispod
ibenika, a nemam kapetana koji bi me osvetio. uo to Memed Teelija i javio se, trai da mu car da
50 000 vojnika i otii e on do ibenika, osvojiti ga i osvetit prolivenu krv, dovesti iva ibenskog
generala i gospodu ibensku, a njihove ljubovce ljubit e hode i hadije. Pogubit u Franu
Posidarca i silnoga Suri don Stipana, kavalira od ravna Kotara, od Makarske Deli-Markovia,
Arbanasa Krutu kolunela, kapetane i mlade serdare, koji tvoju isikoe vojsku. Dao mu car vojnike
da ode do ibenika. Kad je doao na Petrovo polje, razapeo atore, odmara vojsku 30 dana, i onda ih
dignuo da napadnu ibenik. Viknula vila s Kamenar-planine i dozvala providura Tomu Kontarina, da
na njega ide paa Teelija s 50 000 vojnika. On joj govori da ga se ne boji jer ima ibenik i katel sv.
Ivana iznad grada. I prije su ibenik napadali, pa ga nisu uspjeli osvojiti, a nee ga ni sad. Imam
8000 vojnika i krajinika kotoraca i ibenana i junake Franu Posidarca, Smiljaia, Janka Mitorvia i
Suri don Stipana. Dok je to govorio, krene napad. Bije paa s velikim topovima prema katelu sv.
Ivana, a ostale ibe i lumbarde bije na ibenik bez prestanka 5 dana. Petog dana napravili juri na sv.
Ivaa, ali osvojiti ga nisu mogli jer ga brane Nimci i Latini. Kotarci uinili juri i istjerali Turke od
624

ispod njega. Slejdeeg dana opet Turci idu u juri na sv. Ivana, neuspjeno opet. Odjekli im
mnogima glave i stavili ih na bedeme. Slejdeeg dana, udarili bubnji i svirale, janjiare antjerali na
grad, ali pogubili i oni glave napadajui ibenik, jer ih biju mladi krajinici, ibe i lumnarde iz
sv.Ivana, iz galija mletakih iz emije Mijagustovia. Ali turci ne prestaju napadati, izginulo puno
ovjnika u ibeniku, pa Toma Kontarine alej u Zadar pismo na ruke Fokulu da se oni s turcima biju
ve 20 dana bez prestanka i moli ga da poalje pomo ibeniku jer je u tekoj nevolji jer mu je
vojska izginula. Dozvao onda Fokul sluge, da idu s galijom do ibenika pomoi, s emijama,
ormanicama i jo galija. Kad su bili blizu ibenika zagrmili topovi iz njegovih galija, odgovara i
ibenik i katel sv. Ivana. udio se Teelija da ovakvog boja nije nikada vidio, ak ni kad su Bagdat
osvojili. Kad je pala no, podigao paa svoje vojnike i pobjegao. Doao na Petrovo polje, podignuo
atore, prebrojao vojsku i vidi da mu nema vie pola vojske. Plae on, bradu guli i tuan je to nije i
on poginuo pod ibenikom, jer kako e sad pred cara
PISMA OD BEA. [pjesma o turskoj opsadi bea 1683.]
Pie Teelija bane na sve strane pisma, jednu Erdeljiu banu i gospodi hrvatske zemlje da ima puno
godina otkad su kralja izgubili od svog slavnog naroda, pa dvore tuina, cara Leopolda. Gdje je
nestala slava ungarske gospode? Vrijeme je da se probudimo i naeg kralja okrunimo i predlae da
odbjegu od bekog cara i za kralju okrune njega u Pounu. Imam puno blaga, skupiti u Ugriie,
osvojiti gradove, sve do Bea i oko njega. Vama u dati polja, livade, kule, sela i gradove. Ako me
ne posluate, porobit u hrvatske drave sve do Ljubljane. Ne gubite glavu, ve se podloite mojoj
ktuni, kako e se skoro podloiti (ili ve jesu) ungarski kknezovi. Drugu knjigu alje caru: sultane
slava vama, dobre glase ti nosim, za kralja su me postavili Ugriii, moji vitezovi, ali se bojim
Leopolda, tvog dumanina. Molim te da skupi svoju silnu vojsku, ja u mlade Ugriie, Erdelj i
Ungariju i idemo na Be, lako emo osvojiti njega, ermaniju i svu italiju skroz do Rima. Sad je
vrijeme, care, da osveti svoje janjiare i pogubi Leopolda. Hrvatska mu gospoda otpisuju da ne
budali, da se oni nee klanjati drugom kralju nego Leopoldu,prije emo glave izgubiti nego tebe za
kralja postaviti koji nema ni vjere ni zakona, ve Kalvina tuje kao Boga. Memed car mu otpisuje
da e mu za 2 mjeseca doi pomo sa svih strana. Skupio tako MEmed vojsku, od Bagdata do
Carevi vrata, junake iz Palestine i Aije, Romanije, Bulgarije, Arbanije, Macedonije, Bosne,
Ercegovine, Karavlake i Karabogdanske, Tatarije do Bendera grada, Slavonije, Like, Krbave, Kotra
ravnih i sinjske drave. Ogromna je to vojska bila i idu do Bea. Vodi vojsku Karali Mustapa
[Kara Mustafa], vezir-paa budimski, zatim Ibraim, Ogli Oda paa od Sofije, Amet-aga,
Karamemed, paa od Alepa, orbeg, paa od Misira grada, idir, paa od Bosne ponosne, Mustap,
paa od Ercegovine, i teftedar carev efendi Asane, Osman-paa, vezir od spahija, Ali-paa od
Karamanije, Omer-paa od Karaizara i nabraja sad jo te njihove junake 3 strofe, nema smisla sve
ispisvati, a i pjsneik odustaje i kae da bi pjesma bila preduga da ih jo nabraja koliko ih je bilo. Kud
god su turci proli, posjekli su sve za sobom, djecu kolju, djevojek vode u suanjstvo. Dok su doli
do Bea imali su 100 000 zarobljenika, a malo manje glava su putem posjekli. Leopoldu dola
knjiga od Lorene duke velikoga da doalzi sva vojska careva, a pred njome Karali Mustapa: bjei,
nemoj izgubiti glavu. Plae kralj, zove Staremberga [von Starhemberg], predaje mu krunu i
prijestolje, uzmi vojske koliko hoe i obrani grad, a ja idem traiti pomo po gradovima. Ne boj se,
broz e ti doi pomo. Kad je no pala, bjei car iz grada s djecom, ljubavnicom, slugama i
dvorjanima svojima. U beu se naao izdajica koji je javio Teeliji da mu je pobjegao Leopold iz
grada. Dao se onda Teelija na kojnu za carom u potjeru, ali ga nije moga odostignuti jer je car
pobjegao ve u Linc. Na putu na njega udarili pusatije i oteli mu svo blago, srebrne tanjure, zlatne
kupe i crkvenu odoru. Doao onda glas caru Leopoldu da bjei, jer na njega idu Ugri. Leopold onda
pobjegao preko ermaije u grad Pasaviju. A turci su osvojili sve do bea, zapalili sve od budima do
bea. Nou bi svakog tuga uhvatila kad gleda taj oganj pakleni koji se svuda prostire. Tjei beane
Staremberg da e oni dobiti turke, samo da se daju u boje ruke, borimo se za isusa i cara, za
rodbinu i otadbinu. Na polju oko bea nita se nije moglo vijdeti doli vojnika. 13.7. su doli turci
625

pod Be i pie Kara Mustafa knjigu Starembergu da to e sad, di e, ne moe pobjegnuti kao
Leopold i poziva ga na predaju, daje im pol dana da tzmisle i szave careve barjke na bedem i
postanu njegovi vojnici. Umjesto pismom, odgovorio je general Mustafi olovom i crnim prahom :).
Poeo onda Mustafa topovima biti Be, a Be odgovara. Turci ne prestaju s opsadom, pod gradom
lagum podkopavaju 3 velika uegoe na dvadest tri (da mi je znati to mu pobogu to znai!).
Potreslo se polje naokolo, dim se die u visinu, janjiari juriaju, vojska ih doekala, na turke oganj
bacila, granate, olovo i barut, sablje, kamenje i drvlje :D Izginuli janjiari, grad nisu osvojili. Oept
uegli turci 3 laguma, udarili na grad, ali ih je potjerao Seren general. Cijeli 7mjesec nidu turci
prestali napad. 4.8. su turci veliki lagum uegli i iroka vrata napravili, ulaze janjiari, ali su ih
Nimeci istjerali opet. 5.8. su udarili turci po noi, tolik oje bilo vatre da je bilo svjetlo kao po danu.
arampove su osvojili Turci, stavili na njih zelene barjake, ali je puno turaka do sad ve izginulo,
tuko ih je i Lezle general Aleksandro koji je junaki poginuo u boju. A Daun geenral je turke napao
nou 7.kolovoza. Staremberg onda kae da onaj koji e odnjeti njegovo pismo duki od Loree da e
mu dati 100 zaltnih dukata, javio se na taj zadatak Jure Mikalovi, da samo on napie knjigu, pa e
on proi kroz tursku vojsku, govorit e i turski i arapski. Pie onda ban knjigu da turci napadaju be
i to im on ne dolazi u pomo, ve 50 dana nas napadaju, biju nas sa svih strana, doi s vojskom da
nam pomogne. Duka od Loredane odgovara da ne brine, evo za tjedan dana e mu doi pomo sa
svih strana. 12.9. udarit e bubnji s istoka Ivania, poljikog kralja i s njim vojska od 30000
vojnika,a sa zapada e ti foi mojih 30000 njemakih vojnika, a sa sjevera e duke od Bavarsje
poslati 20000. Dolo to u grad, turci i dalje napadaju., tvrdi bedem u lagum dignuli, povadili truci
sablje i u juri se dali. Veliki boj nastao. Svi se brane i fratri i djevojke isto, biju turke drvlejm i
kamenjem, vrelom vodom i smolom rastopljenom, noevima, buzdovanimapobjegli opet turci
nazad. Kad je pala no, grani su na zvonik sv. Stjepana stavili plamen da bi duke od Lorene znao
tuno stanje bea. A on im iz planina daje zlamenje pomoi, da se brane jo par dana i on e im
pomoi. Kad ej doao 12. Dan, vidjela se careva vojska na planini sv. Leopolda, silna vojska duke
od Lorene u crveno obuena. Druga vojska sva u bijelom od bavarskog duke i trea u zeleno od
poljikog Ivania [Jan Sobietski]. Generali vijeali kako e udariti na turke desno krilo e biti
poljiko, pomonici su mu erceg od Saksena LAvemburgo i Rabata, Madarija Palfi enerale i
Gundula, vitez glasoviti, Dubrovanin puno plemeniti. Lijevo krilo ide duki od Lorene, pomonic su
mu od Badena erceg, Lezle enerala Ljubomirka i Merci barona, Kroji bana i Taf enerala, a na
cijelu gomilu idu zemlje njemake Bavijer i Sason s pomonicima. Spustile se 3 vojske niz planinu,
postavili se u red vojske da biju boj s turcima.krenuo boj. Najprije ih je duke od Lorene razbio, pa
Bavijer, janjiari se opiru, treba Ivani pomo, dolaze od Lorene i od Bavijere, potjerali onda malde
janjiare. Ali uteko je Mustapa vezir. Ostali mu topovi, atori, bubnji i svirale, azna (blagajna) i zaira
i 50000 mrtvih vojnika. Bjei Mustapa od grada do grada, doao do Biograda [Beograda], al tamo
mu jo gora srea bila. Odjsekli su mu tamo glavu [tako je traio sultan carigradski]
PISMA PRINCIPA EUENIJA, KAKO RAZBI CARA MUSTAPU NA TISI RATA BEKOGA.
[Euenij je Eugen Savojski (1663-1736), austrijski vojskovoa koji se istaknup u protuturskim
ratovima nakon 1683.]
Govori car: Otila careva vojska do Bea, 300 000 delija, pred njome Mustapa vezir, da osvoji Bre,
ali nisu uspjeli. Ode vojska k Budimu da ga obrani duke od Lorene, al budima nije mogao obraniti,
izginula mu vojska tamo duki od Lorene. Ide vojska do Osika da ga obrani od sile nimake, ali
izginuli su pokraj Drave vode. Gdje god da su turci udarili, tamo su i poginuli. Nije ostalo grada ni
varoa koji nije uzeo duke od Lorene. Nemogu drukije, idem boj biti s njime.
Onda je dignuo vojsku i otiao do ungarije, razbio je vojsku bana Veterana, uzeo mu Lipu, zapalio
Titul. Odluio onda car do Petra Varadina ii i osvojiti mu Slavoniju. Teelija ga savjetuje da ne idu
tamo jer e ga teko osvojiti. Nego ajmo mi u Erdelj i osvojiti tamo bijele gradove. Mustapa ga
posluao i krenuo do Erdelj. Kad je doao na rijeku Tisu, napravio most od ormanica, prebrodio
vojsku i na drugoj se obali utaborio. To je uo prinsip Uenio [Eugen Savojski], i otiao je cara
626

pozdraviti, dignuo je vojsku s 40 000 junaka i ptiao na polje. S desnim krilom udario na most da ga
ne prelaze turci, s lijevim krilom na utaborne turke. Krenuo boj, svi ginu, al turci ipak uzmiu.
Osvojie prve i druge meterize (ukope, rovove), udarili i na tree, potjerali janjiare sve do turskog
cara. Dugo je trajao boj, ali su njemci dobivali, potjerali turke do tise gdje su se potpili a na polju 26
000 mrtivh turaka, Poginuo je tu i veliki vezir, puno njihovih paa i junaka, ali je Mustapa pobjegao
na konju i doao do Temivara sa svojih 5 vjernih delija. Ostali mu topovi, atori, srebro, blago. Osto
mu i zaltni peat koji je visio veziru oko vrata. Uenije je razbio carai uzvisio cesara. Onda Uenije
ide s vojskom u bosnu, pali sela, robi, bosna se poplaila cijela, nitko pred njega ne staje da se brani,
svi su se turci u bosni razbjeali. Osvojio je onda Uenij Sarajevo i zapalio, uzeo bogatstvo i blago
iz Sarajeva i vratio se u Slavoniju. ZA njim su onda krenuli krani i namsjetili se u Brodu, u
Sibinju, Kobau, Poegi, doli su oni svi za njim i po SLavoniji se naselili, bojak bili i sjekli glave
pod zastavom bekog cara. Bore se od tuda protiv turaka, poznati su na galsu kao Posavci junaci.
SLIDI PISMA PRVA OD VITEZOVA UNGARSKI I HRVATSKI, KOJI U STARA VRIMENA
TURSKE ODSICAE GLAVE, IZVAENA IZ RAZLIITI ISTORIJA TAMPANI, POAMI
OD GODITA GOSP. 1441 DO GODITA GOSP. 1641.
Prikazana prisvitloj gospodi zagrebskoj za srene ljubavi vikovinju uspomenu.
Pie mjelovan pismo Vuku Lianinu da se o njemu, Gai Vuku pjevaju pjesme kao o junaku koji je
pobio mnoge Turke. I da je uo da je vilinjskog roda. Pa ga pita da on pita svoju posestrimu vilu da
mu kae koji su junaci Slavonije, Like i Krbave, Bosne, srpske zemlje, ungarije, Dlamacije i
Bulgarije, jer mi je dodijala korba od Radovana, moga pobratima da nisam sve junake ispjevao.
Odpisuje mu Vuk da mu se udi, jer ima 100 godina, a ne zna tko su junaci. Sigurno si uo za
Sibinjanina Janka, ungarskog bana koji je pogubio puno turaka, 30 puta cara dobio. A uo si i za
Matijaa [Matija Korvin], njegova sina, ungarskog kralja koji je isto turke sjekao i gradove i
muzimao, porobio je Bosnu, uvijek je pobjeivao Turke. Bio je boj i s njemakim carom, pobjedio
ga i osvojio Be, a dobio je i poljikog i uzeo mu drave. Mnogo kraljeva je na njega udaralo, ali ga
nitko nije uspio pridobiti. Zna li, Mjelovane, za Franipane, hrvatske banove koji su isto turke
razbijali i glave im odsjecali. I Geleb enerala. Psoluaj to su uinili Turcima nakon to su hrvatske
zemlje porobili i 10000 robova poveli i vode ih u Bosnu. Onda su hrvati na njih udarili, a pred njima
Gereb eneral i Bernardin Frankopan. Sjeku turke, mlado roblje natrag dovedoe. Bilo s paom
70000 vojnika. Turci opet vojsku skupili i hrvatsku zemlju porovili, al su na njih udarili Cereni
pan i Brno Franipane, 5000 glava su odjsekli pokraj Une, potpilo se jo turaka, a ulovili su oni1000
turaka. NA glasu je i Koloni Nikola, senjski viceban, esto je turke dobivao, glave im odsjecao,
zemlju porobio, u Senj turske roblje dovodio. A jo su dva hrvatska bana junaci: Miljenovi Marko
i Karlovi Ivan, koji su isto sjekli turske glave. A Krsto Franipan je u rangu Marka Kraljevia i
Miloa Kobilia. SUleman je vojsku skupio, Kisek opsjeo, 13 tjedana je to trajalo, bilo je 30 juria,
ali nije uspio osvojiti, izgubio je dsilnu vojsku jer ga je branio Juri Nikola. A jesi, Mjelovane, uo
za Petra Bakia koji je vodio ungarsku vojsku i Saksonu jade zadavao. Oslobodio je bekog cara od
Saksona, duke velikoga, isjekao mu vojsku u njemakoj zemlji. Vaan je i Zrinovi Nikola, hrvatski
ba n ivitez, slavi ga ungarija, Slavonij, Lika , Krbava jer je na stotine turskih galva odsjekao. I
Lenkovi Ivan koji je s Nikolom Zrinoviem isjekao turke pod Segetom. Kod Rakovca su 4000
turaka isjekli Lenkovi i Janko Alapi. Alapi je turke istjerao kod Vinodola, a isjekao je krajinike
od Bijaa i Kostajnice. Sokolovi-paa je podigao 26000 turaka na Liku i Krbava, ali se sukobio s
Petrom Eredljiem koji ga je potjerao i razbio mu vojsku. Nabraja ih jo, neda mi se sve pisat, svi su
uglavnom sjekli turke, nabrojat u im imenai u zagradama ako je ne posebno. Jaki su junaci bili jo
i Panovi Ivan, Elek Vjede, Jure Kriani (osvojio Drenik), Kislin eneral (pod Ostrocem),
Nikola Mikai (obranio Sisak od Turaka), Erdelji ban (isto Sisak, turke vodio Asan-paa, neto ih
je sasjekao, a neto ih se utopilo u Kupi, meu njima i Asan-paa i Sinan-paa, carev neak), Pavao
Lenkovi (osvojio Petrinju, i porobio tursku zemlju do Jajca, osvojio Kostajnicu i zapalio varp pod
Biaem), Mrnavevi Vuk (oko Kupe Turke tue, njih je vodio Badankovi-beg, dobio ih ofkors),
627

pleme Drakovia, a najvei je meu njima Ivan (robio je Krbavu i Liku,). Svoj toj gospodi
hrvatskoj starac Mejlovan daje ovu pjesmu na potenje.
PISMA NAJPOSLIDNJA OD SLAVNE BOSNE
Prikazana ocu potovanomu fra Boni Beniu, tiocu bogoslovcu i kustosu reene provincije, od
starca Milovana
Trai Mejlovan da ga vosna podjseti koji su njeni junaci. Pa mu Bosna kae da kad je pjevao o
junacima da je neajvie pjevao o bonjacima: Kraljevi Marko, Milo Kobili, Relja Bonjanin,
Brankovi Vuk, Kastrioti Jure, Zrinovi ban, Kosari Stjepan. Svi su oni bonjaci ili
hercegovci.Kao i Senjanin Ivan, Makar kapetan, Novak i Radivoj, Tomi Mijat, i ostali uskoki
junaci. Onda Janko Mitrovi, Ilija Smiljani, Suri don Stipan, Jankovi Stojan. Nakii, Sinobad,
Radani, Vukovi Zee, Gri dom Ivan, Marko Sinovi, Petar Kulii, Deli-Markovi, Rade
Mileti, Nikoli Bajo, Ivanovi Marko. Kad pjeva o posavcima, pjeva zapravo o bonjacima jer
otkud su Domazetii (Kandijski rat), Atlagii, Kulinovii, Duratbegovii, Duagii, sokolovii,
Bakotii, Kosarii, Filipovii, Kopii, Ljubovii, Sulagii,Mesiovii, Lopuii, Vazlinovii. Kuna
Asan-aga, Poprenovi junak, Babi Asan, Lopui eman, Cukarinovii, Noinovii, Nadakovii,
Firdusovi beg, Topalovi, Zloji Omer-aga, ari dizdar-aga, Tataranovii, Duratovi i Tabakovii.
Oni su vodili bosnu i s turcima se borili, ali kad su turci osvojili bosnu, i njih su poturili.
I da si mi zdravo, Milovane!
Boga moli, ostavi mejdane;
sve je nita, sve e u prah poi,
grihe plai, valja k Bogu doi.

NAJPOSLIDNJI RAZGOVORI STARCA MILOVANA S BRATOM TIOCEM

Protij pomljivo!
I. Znam da se nekome nee sviati moje pjesme i da na njih nee gledati onako kako na njih
Mjelovan gleda. Mojasvrha nije bila triti od kojeg je tko roda i plemena, kojeg djela i zanata, nego
mi je svrha bila poslije kraljeva i gospode prikazati tko je junak bio, je li odjescao turske glave i
koliko ih je odsjekao. Iako nisu ili jesu ti junaci slini i razliiti, zato su u mojim pjesmama. Nitko se
ne treba sramiti to njegovi preci tu nisu navedeni, kako se ne srame krljevi, carevi i gospoda biti u
gradovima u kojima je od svake vrste ljudi i potenih i nepotenih. Ako je nekome i dlaje mrsko, ako
mi Bog dopusti u brzo i te pjesme pritampati i lako se izvui. Ali samo pomisli da smo svi od
jednog oca i matere roeni, pa e ta isprazna misao brzo otii
II. Hvale se neki da e pisati meni porugljive pjesme. Malo se toga bojim, jer kad proitaju ili e
nai u mojim pjesmama svoje stare ili nee. Ako su u pjesmama, to e mi onda vratiti za zlo,
pogrujui Milovana starca koji ih hvali i uzviuj. Ako nisu u pjesmama, nisam ja kriv to nisu bili
junaci. Ako su bili junaci, onda Milovanu nisu pokazali to kad je s guslama se skitao od Skadra do
Zadra, od Mostara do Kotora. Nema razloga da mrze Milovanove pjesme, jer ako su mnogi pokraj
njihovih starih pohvaljeni, zato b ise ukazali samoslavcima, to nije dobro, niti to moe Milovan
uiniti, jer je njemu po naravi svakoga hvaliti i slaviti, ne samo prijatelje, negoli i one koji ga i danas
zlo gledaju kako je nikim po naravi tue potenje, ast i slavu u zemlju zakopavati. A starac Milvan
nikome ne eli zlo, pa nek ga se proe. Ako sam to protiv nekoga pjevao bilo mu u 100 dobrih as!
Ali neka zna da e mu Milovan na onu staru crnogorsku otpjevati koliko umio bude; ako li mu brzo
brada padne, kako se boji da hoe, da ako se kogod nae od sve Dalmacije, Kroacije, Ungarije,
Bulgarije, Raije i Skenderije, koje kraljevine puno je slavio, a najvee privedroga duda
mletakoga, ter ga lipo osveti i viteki otpjeva.
III. Dajem na znanje da ovaj trud nisam radio za ljude koji latinski i talijanski jezik znaju, jer oni
znaju i puno vie o svemu nego sam ja u ovu knjigu stavio. Ovo sam napravio za one koji osim
slovinskog jezika drugi ne znaju, niti se mislim slaviti kao historiar, jer nemam dovoljno znanja za
to biti. Mnoge sam stvari izvadio iz knjiga, diploma, dukala i atestata, neke po svjedoenju mudrih
ljudi koji su itali vie nego ja i kojima vjerujem bez sumnje. Ako netko ne eli vjerovati, ni zato se
nee suditi. Jako malo e stvari nai koje nisam iz knjiga tampanih ili karata autentikanih izvadio.
628

V. Muno e ti bit virovati da su nai vojnici tako lasno turske glave odsicali, ali ima znati da navlastito rata Bekoga tako je na nje pokaranje boije
bilo dolo, da su ih iste ene i dica sii mogle, kakono je prija toga, navlastito rata Ciparskoga, dolo bilo pokaranje na kranluk, u koja vrimena
turski osinj krane bijae; daklem se tomu, moj prijatelju, uditi nejmade, quia dextera Domini fecit virtutem.

3. Korabljica Pisma svetoga (Mleci, 1760)

- puni naziv: Korabljica, pisma svetoga i svih vikova svita dogaaji poglaviti
- kronika biblijske i svjetovne povijesti
- u prozi
- prva hr. puka povjesnica
- podijeljena na prvi dio od poetka svijeta do roenja Isusova (po Svetom pismu) i drugi
od roenja Isusova do pievih vremena (srednjovjekovna podjela)
- oko 70% prostora posveeno biblijskoj povijesti
- kompozicija 1. dijela je kronoloka, a u 2. dijelu mijeaju se kronologija i tematski zaokrueni
umetci (npr. katalozi heratika, slovinskih svetaca i sl.)
- mnogi dijelovi izravno su preuzeti ili parafrazirani iz Razgovora
- nazvao je djelo tako jer u njemu, kao i u Noinoj korablji, ima od svake vrstestvari i dogaaja
- ona je popularan kronoloki pregled povijesnih zbivanja slian srednjovjekovnim i
ranonovovjekovnim kronikalnim knjigama, u kojima se obrauju dogaaji iz biblijske i
svjetske povijesti, samo se u Korabljici dio o svjetskoj povijesti ograniuje na slavenske teme
- najveim je dijelom parafraza starozavjetnih knjiga, a u dijelu posveenu povijesti Slavena
kronoloko nizanje injenica istisnulo je pripovjedni pristup temama, a u tom dijelu ima i puno
materijala koji je izravno preuzet iz pripovjednog djela Razgovora ugodnog
- do 1889. tiskana 7 puta
- izvor Vitezovieva kronika

29. MARKO DOBRETI (1706 - 1784), Brnjii kraj Jajca, fra

-

biskup i vjerski pisac

1. Kratko skupljenje udoredne iliti moralne bogoslovice (Ancona, 1782)

30. IVAN FRANATICA SORKOEVI (1706 - 1771), Dubrovnik

-

vlastelin, pravnik, diplomat

jedan od marljivijih prevodilaca (devetnice sv. Alojzija i sv. Marije Magdalene de Pazzi, 4
sveska meditacija isusovca o. Spinole, psalme, himne, neke Ovidijeve Heroide, neto iz
Osloboenog Jeruzalema, Moliereovu Psych, komedije Moliereove i Goldonijeve, Pietra
Metastasia, komediju Merope Scipiona Maffeija (zajedno s J. Martellijem bio jedan od prvih
sljedbenika francuske tragedije u Italiji))

aljive pjesme:
1. Vijee
2. Poklad lastovski
prijevod:
Psyche
- franezarija
- jedina u stihu i jedina potpisana preradba Moliereovih drama u DU
629

31. LUKO BUNI Mihov (1708 - 1778), Dubrovnik

-

pjesnik i prevoditelj
pravnik i senator
amaterski se bavio prevoenjem Anakreonta (s tal.), Vergilija, Horacijevih satira (u 12-ercu
bez sroka)
preveo jedan sonet G. Giglija i jednu pjesmu panjolca Francisca de Quevedoa na lat. i
hr.

1. Aretuza u goru, Arion u rijeku

- kratki spjev
- promjena, prijetvor ohole pastirice Aretuze u goru Sr, a nesretno zaljubljenog pastria Ariona
u rijeku

32. JOSIP BETONDI (1709-1764), Suura, otok ipan/Dubrovnik

-

pjesnik i prevoditelj
poslije ure Matijaevia biljeio narodne bugartice

1. Razgovor pastijerski za Boia

2. Tuba kacamorta od Trstenika
3. prijevod Ovidijevih Heroida (Du, 1849)
- vei dio njegov, a manji njegova sina Jakova
4. prijevodi crkvenih pjesama i psalama
5. prijevod tragedije Christus judex St. Tuccija
6. prijevodi Vergilija i Horacija

33. KLEMENT GRUBII, Dubrovnik

1. In originem et historiam alphabeti slavonici glagolitici vulgo Hieronymiani (Mleci, 1766)

34. IVAN ANTUN NENADI (1709 1784) Perast Boka kotorska

-

pjesnik, dramatiar i vjerski pisac

prevodio je djela s religijskom tematikom, a napisao je i dva dramska djela

1. Muka Isukrstova
- prikazanje
2. Isacco figura del Redentore
630

- preveo je Metastasijevu dramu

35. LUKRECIJA BOGAINOVI-BUDMANI (1710-1784), Dubrovnik

1. Razgovor pastirski o Boiu
- rukopis
2. ivot Tobijin
- spjev
3. Posluh Abrahama patrijarke
- spjev
4. ivot Jozefa patrijarke
- spjev
- njezini spjevovi su obiajne versifikacije Sv. pisma

36. RUER JOSIP BOKOVI (1711 - 1787), Dubrovnik, isusovac

arkadsko ime Numenius Anigraeus
znameniti fiziar, matematiar, astronom, filozof, polihistor, pjesnik, putopisac, i dramski
pisac
isusovac do ukinua reda 1773., sveenik nakon
u Rimu studirao filozofiju i teologiju na sredinjem sveuilitu svojega reda Collegium
Romanum
profesor matematike, ravnatelj optike u francuskoj ratnoj mornarici
izgradio izvornu teoriju sila
utemeljio zvjezdarnicu u Breri 1765
veina njegovih neizdanih stihova pohranjena je od 1962. u knjinici Bancroft (Berkeley,
California)
lan mnogih znanstvenih akademija i 3 knjievne: Degli Arcadi u rimu, Socit Royale des
Sciences et Belle-Lettres u Nancyju i Societas Litteraria u Haarlemu
1. dvije statike ekspertize o pukotinama na kupoli bazilike sv. Petra (1742-43)
2. De viribus vivis (O ivim silama, Rim, 1745)
rasprava
3. De continuitatis lege (O zakonu kontinuiteta, Rim, 1745 )
4. De lege virium in Natura existentium (O zakonu sila koje postoje u prirodi, Rim, 1755)
5. De litteraria expeditione per Pontificam ditionem (1755)
od 1750. do 1752. s Christofom Maireom izmjerio je dva meridijanska stupnjau Papinskoj
dravi izmeu Rima i Riminija, i prikupio astronomske podatke za izradu prvog
egzaktnog zemljovida Crkvene drave
u 5 svezaka, 2 i 3. je napisao Maire
631

6. Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in Natura existentium

(Teorija prirodne filozofije svedena na jedan jedini zakon sila koje postoje u prirodi, Be,
1758, 2.izd 1763 u Veneciji)
remek-djelo
fundamentalno djelo
moderna shvaanja materije, prostora i kretanja
svjetska slava
teorija koju izlae u tom djelu zasniva se na zakonu sila privlanosti i odbojnosti koje djeluju
na nedjeljive i neprotene toke od kojih se sastoji materija. Iz jednog jedinog zakona sila,
predoenog jednostavnom krivuljom Bokovi izvodi opa svojstva tijela, mehanika i
kemijska, tumai svojstva svjetlosti i zvuka, elektriciteta i magnetizma.
7. De Solis ac Lunae defectibus (O pomrinama Sunca i Mjeseca) (zapoeo 1735, dovrio u
Londonu 1760; London, 1760; Ve, 1761; Pariz, 1779; pseudoizdanje u Grazu)
didaktiki ep o Newtonovoj astronomiji i optici
heksametri (uzori Vergilije i Lukrecije)
stihove popratio biljekama filozofskog i znanstvenog znaaja
posveen drutvu Royal Society
8. Giornale di un viaggio da Constantinopoli in Polonia (napisao 1762; Laussane, 1772; Leipzig,
1779; Milano, 1784; hr. prijevod 1951)
dnevnik koji je napisao na putovanju od Carigrada do Varave, preko Bugarske i
Moldavije
na talijanskom
9. Opera pertinentia ad opticam et astronomiam (Djela s podruja optike i astronomije,
Bassano, 1785)
u 5 svezaka
10. Dialogi sull'aurora boreale (Rim, 1748)
pastirski razgovori
11. latinski epigrami
prepjevao ih na tal.
12. prigodnice
posveene monicima, mladencima i ivotu rimske Arkadije
npr. u ast poljskog kralja Stanislava I, carice Marije Terezije, prigodom roenja
francuskog prijestolonasljednika
13. Philadelphia gaudet libera (1779)
- posvetnica francuskom kralju Luju XVI.
- pozdravio slobodu amerikog naroda
14. Praefatio philosophiae recentioris a Benedicto Sray versibus traditae (predgovor Novije
filozofije u stihovima Benedikta Staya)

632

37. ANICA BOKOVI (1714 - 1804), Dubrovnik

-

unuka Bara Bettere; sestra Ruera Bokovia

1. Razgovor pastirski vrhu poroenja Gospodinova (1758)

- u predgovoru skromno smjeta svoje djelovanje u sjenu svoje znamenitije brae Bara (lat. pj.),
Petra i Ruera
2. pjesma bratu Rueru u enoinoj antologiji i dopisivanje s bratom

38. HILARION GAPAROTI (1714 - 1762), Lepoglava, pavlin

-

hagiograf i propovjednik

1. Cvet svetih
- ivoti svetaca u 4 knjige

39. BENEDIKT STAY (1714 - 1801), Dubrovnik, isusovac

- sveenik, diplomat, epiar i govornik
- 1742. preao u Rim
1. Philosophiae versibus traditae libri sex (Mleci, 1744)
- spjev o Descartesovoj filozofiji
- djelo koje e mu kasnije pribaviti slavu Lukrecija 18. st.
2. Philosophiae recentioris versibus traditae libri decem (Rim, 1755, 1760, 1792)
- spjev o Newtonovoj filozofiji
- izdao ga je s Bokovievim komentarom u prve dvije knjige

40. ADAM BALTAZAR KRELI (1715 - 1778), S. Hrvatska (enkovec)

rodio se u Brdovcu kraj Zagreba
zavrio kole u Zagrebu, Beu i Bologni (teologija, filozofija i pravo)
upravitelj Hrvatskog kolegija u Beu
najei protivnik isusovaca i njihovih kola, u kojima se po njegovu miljenju moe dobro nauiti
samo latinski
plemi
od Marije Terezije dobio rukopisnu ostavtinu Pavla Rittera Vitezovia kojom se u svojim
povijesnim djelima obilno sluio
ak je u svojem prezimenu nalazio poziv da kri i iskorjenjuje predrasude
Kreli je dobro luio Slavene od Ilira i drugih naroda
najvaniji historiar zagrebake biskupije
sveenik
pisao na lat i hrv (kaj.)
prvi kod nas je ostavio svoje rukopise jednoj ustanovi: Zagrebakoj akademiji
1. Kratek nauk od sv. mee (Zagreb, 1762/3)
633

- spis
- izraen po Muratoriju (historiar) i sv. Franji de Sales
2. De regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae notitiae praeliminares (Prethodne biljeke o
kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb, 1770)
- povijesni spis
- dvorski povjesniar
- nastavlja se na kronologijsko-historiografsko djelo Pavla Rittera Vitezovia
- on je to svoje djelo pisao s izrazitom politikom tendencijom elei dokazati historijsko pravo
ugarsko-hrvatskih vladara na zemlje, koje je Vitezovi u svojem pankroatizmu bio obuhvatio
nazivom tota Croatia, navlastito na nae krajeve zaposjednute od Mletaka, tj. pravo ugarske
krune na Hrvatsku, Slavoniju, bosnu i Srbiju.
- djelo obuhvaa i nekritiki pregled hrv. povijesti od poetaka do 1606.
- znaajan je predgovor u kojem se tui na neshvaanje, na koje je u naoj sredini naiao svojim
knjievnim radom, traei slobodu kritike za postupke crkve u svjetovnim pitanjima i branei
prava vladara u duhu ondanjeg liberalnog pokreta
- kritiki je pretresao dokumente hrv. povijesti od najstarijih vremena do poetka 17.st.
3. Notitiae praeliminares
- govorei o kulturnom stanju u zemlji, on je oduevljeno pozdravio Reljkovia, uzevi ga
u obranu protiv njegovih napadaa
!! 4. Annuae sive historia ab anno inclusive 1748 et subsequis (1767) ad posteritas notiam (Anali
ili povijest od ukljuivi 1748. i sljedeih (do 1767) na znanje potomstvu)
- memoarska proza, memoarski zapisi po godinama
- najzanimljivije njegovo djelo, njegovo glavno djelo (obilje biljeaka iz tadanjeg
javnog i privatnog ivota)
- prati suvremena dogaanja u Hr
- u 19. st. izvor enoi i Tomiu za pov. romane, posebice informacije o seljakim bunama
u to vrijeme
- poeo ga pisati 1764., pisao do smrti
5. Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrebiensis partis primae tomus I (Povijest zagrebake
stolne crkve, Zg, 1770)
- pov. zg. crkve
- historigrafsko djelo o zg biskupima, od 1093-1602.
- u rukopisu je 2. Dio, obuhvaa biskupe u razdoblju 1603-1667.
6. Scriptorum ex regno Sclavoniae a saeculo XIV usque ad XVII inclusivo sollectio (Pregled
pisaca iz kraljevine Slavonije od 14. do zakljuno 17.st., V, 1774.)
- pod pdeudonimom Adalbert Bari
- neveliki spis u kojem je dao prvi kratak pregled hrvatskih pisaca iz sjevernih krajeva
od 14. do 17. st., od Augusta Gazottija do P.R.Vitezovia, navodi i hrv. i lat. pisce.
7. ivljenje blaenoga Gazotti Augutina, zagrebekoga bikupa (Zg, 1747)

41. EMERIK PAVI (1716 - 1780), Budim; Slavonija, fra

634

vjerski pisac, pjesnik

1. Descriptio soluta et rhytmica regum, banorum caeterorumque heroum sclavinorum seu

illyricorum (Budim, 1764)
- prevodio Kaia na lat.
- izbor iz proze i stihova
2. Nadodanje glavni dogaaja razgovoru ugodnom naroda slovinskoga (Peta, 1768)
- oponaao Kaia
- po njegovom uzoru u 10-ercu opjevao djelovanje franjevaca u Slavoniji

42. NIKOLA MARI (1718 - 1806), Dubrovnik

-

jedan od posljenjih religioznih pjesnika ovog doba

1. ivot i pokora svete Marije Egipkinje (Dubrovnik, 1791)

- spjev

43. LUKA VLADIMIROVI (1718-1788), Sladinac kraj Ploa, fra

-

latinist, povjesniar

1. Likarije priprostite (Mleci, 1775)

2. Cvit mirlisni nauka kranskoga (Mleci, 1771)
- nalazi se vienje sv. Bernarda, isto kao i kod Grabovca, samo s malim promjenama

44. RAJMUND KUNI (1719 - 1794), Dubrovnik, isusovac

pjesnik, prevoditelj i traduktolog
studirao filozofiju i teologiju na Collegium Romanorum
profesor retorike i grkog jezika
od mladosti do kraja ivota ivio u Rimu
isusovac do ukinua reda 1773., sveenik nakon
uitelj matematike u Rimu mu je bio Bokovi
stihove redovito pripremao za nastupe u akademiji degli Arcadi
drao govore u redovnikoj zajednici
u krugu akademije degli Occulti pisao prepjeve s gr. na lat.
najvee domete ostvario u epigramu (satiriki posebno) i elegiji, uz njih pisao govore (5
komada), hendeksilabe, pjesme (ugl. nabonog karaktera), poslanice
preko 3600 epigrama, svi u epigramskim distisima. Dosta ih je prigodnih, zatim nabonih,
moralnih, pohvlalnih, satirikih, aljivih.
elegije, esto s katulovskom dikcijom - 47
velik dio K. djela ostao u rukopisu, od toga 27 elegija i 2691 epigram
veina autografa i prijepisa njegova djela pohranjena je u Arhivu Male brae u Du
uz Damanjia, Kuni je najplodniji i jedan od najuspjenijih prevodilaca u cijeloj knjievnosti
hrvatskog latinizma
635

1. Ad amicum in Illyrico prope Epidaurum rusticanem

- elegija
- prvo djelo
2. Epigrammata (Epigrami) (Du, 1827)
zbirka latinskih epigrama
preko 1000 epigrama
De laudibus Ragusae patria suae = pjesma posveena Dubrovniku
Ima dio Ad Lydam Lydaeque familiam = Lidiji i Lidijinoj obitelji
Najzastupljeniji su satiriki epigrami i oni upueni Lidiji (isti podatak vrijedi za ostale
epigrame koji nisu tiskani)
Epigrami su razvrstani po skupinama: naboni, zavjetni, moralni, pohvalni, satiriki, aljivi,
raznoliki, grobni i alobni, Lidi i Lidjinoj obitelji
U pohvalnim epigramima ima pohvalu Dubrovniku, Homerovoj Ilijadi, zranom brodu (balon
s toplim zrakom), Benedikta Staya zbog nejgovog prikaza newtonove filozofije, Korneliji
Knight, slikaru Rafaelu Mengsu
Naboni: Marija pod kiem , marija magdalena o samoj sebi, o muenitvu sv. Ivana Krstitelja
Grobni i alobni: o smrti R. Bokovia, Rafaela Mengsa, Tizianu, voltaireu.
3. Ad Lydam
- ljubavni kanconijer posveen Mariji Pizzelii
- 635 epigrama - najopseniji u pov. hr. Latinizma
- Ako sam dobro skuzila, dio je tiskan u Epigrammata, dio je ostao u rukopisu
- Najzaokrueniji je i najznaajniji ljubavni kanocnjer u lirici krvatskog latinizma nakon
flavijina ciklusa Ilije Crijevia i pjesama Silviji Ludovika Paskalia
- Najvie istie njen um
Prijevodi
4. prijevod Ilijade (Rim, 1776)
jedan od najboljih prijevoda velikog djela na latinski
preveo ju na nagovor predstojnika akademije degli Occulti, koji mu je i novano pomgao da
ju izda.
prvom izdanju priloio Operis ratio, najvaniju hr. traduktoloku raspravu 18. st.
u njoj se zauzeo za onu vrstu prevoenja kojom se, postupajui ne samo isto, nego i na isti
nain, uva vjernost prepjeva i na razini smisla izvornika i na razini estetskog doivljaja
prevodilako pravilo: Demosthenica Demosthenice, Homerica Homerice
njegov prijevod ima 3000 stihova vie od originala
i u europskim razmjerima je veliko djelo prevodilake knjievnosti latinizma
5. Anthologica sive epigrammata anthologiae Grecorum selecta (Antologija ili izabrani
epigrami Grke antologije) (Rim, 1771)
- Latinski prijevodi epigrama iz Grke antologije
- 499 epigrama
- izvornik: Planudea
6. Theocriti Idyllia et epigrammata (Teokritove Idile i epigrami)
prijevodi iz Teokritovih idila
izdano posthumno u Parmi 1799.
636

7. prijevodi Kalimaha
8. prijevod Cordarine bernesce o Bokovievoj vlasulji (1792)

45. VID DOEN (1720 - 1778), Tribanj (ispod Velebita)/Poega

- iako je roen u Dalmaciji, kasnije ivi u Slavoniji i cijeli njegov knjievni rad povezan je sa
sjevernom Hrvatskom
- epski pjesnik
1. Jeka planine, koja na pisme Satira i Tamburaa slovinskoga odjekuje i odgovara (Zagreb, 1767
- 8-eraci
- spjev, 2 pjevanja
- u njemu istie Reljkovieve zasluge i ismijava njegova protivnika kao ovjeka uplje glave
- stao u obranu Reljkovia protiv anonimnog franjevca koji je pisao protiv Satira, a nazivao se
Tambura slavonski
- naglaava da je Reljkovi svoje djelo napisao u namjeri da pomogne zaostaloj Slavoniji, a u
spjevu opirno nabraja sve ludosti, sliparije i rane koje Reljkovi lijei
2. Adaja sedmoglava bojnim kopjem udarena i nagrena (Zagreb, 1768)
- puko-prosvjetiteljski i religiozni ep
- 7 pjevanja (Ukori) + uvodno pjevanje (Trublja na ogled)
- Svako pjevanje je o jednom smrtnom grijehu
- sedmoglava je adaja bila stari kranski simbol za sedam smrtnih grijeha, protiv kojih je i
Doen, oboruan potrebnim bogoslovnim znanjem, napisao svojih sedam propovijedi u
stihovima, ali je njegovo bojno kopje bilo navlastito upereno protiv mnogih mana rairenih u
naem narodu, djelomino onih istih, protiv kojih se borio i Reljkovi
- pie istim narodnim jezikom, u 8-ercima
- naspram Reljkovia koji je smiren, staloen i pun mjere i takta, uitelj koji propovijeda i
strpljivo dokazuje, Doen je otar i nemilosrdan kritiar koji bez obzira i razumijevanja igoe.
Doen svoja upozorenja ispunjava bijesom i otrinom.
- Upozorava i na neke pojedinosti narodnih obiaja (kolo, obiaji u svatovima itd.), koji su kod
Doena, samo prigoda za grijeh i povod za zlo. On pie uvjeren u ispravnost svojih stavova.
- Npr. u ukoru Od lakomosti izmeu ostalog i kritika podmiivanja, nepravde u sudstvu,
nemilosrdno iskoritavanje od strane monih siromanog slavonskog seljaka.

46. IVAN VELIKANOVI (1723 - 1803), Brod, fra

-

dramski i vjerski pisac, prevoditelj vjerskih djela

tri pobone drame:

1. Sveta Margarita iz Kortone (Osijek, 1780)
2. Sveta Susana (Budim, 1783)
- nije starozavjetna sv. Suzana, ve muenica pod Dioklecijanom
637

3. Sveta Terezija (Osijek, 1803)

- sve u tri ina i sve prijevodi s tal.

47. ANRIJA BLAKOVI (1726 - 1796), Ivani Grad/Zagreb, isusovac

-

bivi isusovac, zagrebaki kanonik i rektor sjemenita

povjesniar

1. Historia universalis Illyrici, ab ultima gentis et nominis memoria (Zg, 1794)

- nedovrena zbirka rasprava

48. KAZIMIR BEDEKOVI (1727 - 1782), Sigetec kraj Ludbrega, bivi isusovac
-

jedan od posljednih koji je radio u duhu isusovake drame

zg kanonik i upravitelj bekog hr. kolegija
filozofski pisac, govornik, dramatiar

1. Joseph (Be, 1779)

- latinska drama
2. Hilaria Collegii Croatici ante cineres (Be, 1780)
- dvije pobone drame
- jednu od njih (Sv. Bernard) izdao je jo 1815. u hr. prijevodu upnik Josip Vraan

49. MATIJA ANTUN RELJKOVI (1732 - 1798), Svinjar na Savi (Davor)

-

epik-satirik, prozaik, basnopisac, aforist, prevodilac, gramatiar, gospodarstveni i pravni

pisac
kolovao se u franjevakom samostanu u Cerniku (tu je uio latinski), a zatim u Ugarskoj gdje
je zavrio niu gimnaziju
sa 16 stupio u vojsku, s 19 postao zastavnik, a nakraju je dotjerao do kapetana
kao asnik brodske pukovnije borio se u sedmogodinjem ratu, gdje je bio i zarobljen i zatoen
u Frankfurtu na Odri, u kuu pruskog intelektualca koji mu je dopustio da se slui njegovom
privatnom knjinicom, pa je iskoristio to vrijeme prisilnog boravka za uenje francuskog jezika
i itanje (Slavonske librarice je preveo s francuskog)
umirovljen 1786. i ivio u Vinkovcima do smrti
njegov najvei doivljaj u sedmogodinjem ratu nije bilo samo ratovanje ve dodir s
naprednijim ivotom njemakih krajeva, i taj je neposredni doivljaj vie kulture bio jedan od
prvih pokretaa njegova knjievnog rada. itav rat po njegovom miljenju nije bio nita drugo
nego jedna skula, osobito za mlade ljude, jer je imao priliku spoznati drugu kulturu, njihov
nain rada u poljoprivrede i stoarstvu, njihovu kulturu, arhitekturu itd.
vjerovao je u mo kole i znanja, racionalnog prosvjeivanja i moralnog odgoja
njegov rad usmjeren je na to da sunarodnjacima pomogne izai iz zaostralosti i neznanja kako
im ivot ne bi bio slian dnevu prez sunca
Relkovi je svjesno napustio pjevanje o junacima, orijentiravi se prema pravim neprijateljima
svog zaviaja, protiv neznanja i nepismenosti, dangube i rasipnosti, brbljanja i ogovaranja,
zaglupljivanja i aranja, nesloge i nerada.
638

U stihove je Satira stavio jer su i njegovi sunarodnjaci svi pivai i od naravi pjesnici, pa sva
svoja junaki uinjena dila u pismah pjevaju i u uspomeni dre Relkovi je osnovnoj
tendenciji djela podredio puko-popularni oblik kazivanja i iznoenja grae.

1. Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim nakitite (1761)

- raena za slavonske pukovnije; pjevale se za vrijeme vojnikih misa
- preveo iz francuskog, poprativi je predgovorom
- drugi epski model nastao u 18. st. je:
2. Satir iliti divji ovik (Dresden, 1762; 2. dop. izd. Osijek, 1779)
- puko-prosvjetiteljski ep
- pouni spjev u 11 pjevanja (???????) s kritikim naglascima, glavni mu je cilj utjecati na
moralni i materijalni preporod Slavonije
- njegovo glavno djelo
- svoje djelo je dao u stihu, raunajui dobro, da e ga tako radije itati ljudi
- jezik je narjeje posavske Slavoniije, ikavska tokavtina s dosta arhainih oblika i starim
akcentom.
- 10-erac, potovao je puki deseterac (ritam, rimarij i elemente posavskog akuta) i Satir se
nekada prije pjevao uz tamburu u zadrugama , potovao je i strukturu reenicekojom se narod
sluio zato je i blizak bio tadanjem slavoskom seljaku
- naao je protivnika meu konzervativnim franjevcima, koji su i u idejno pitomim oblicima
njegove kritike nasluivali dah novog, njima nesklonog vremena
- prvi pamflet protiv Satira napisao je nepoznati franjevac pod pseudonimom Tambura
slavonski
- jedan od branitelja Reljkovia bio je Kreli u svojim Notitiae praeliminares, zatim fra Josip
Pavievi u Kratkopisu poglavitijih dogaaja sadanje vojske (Peta, 1762), a najjae se na
nepoznatog franjevca oborio Vid Doen u 8-erakom pamfletu Jeka planine, koja na pisme
Satira i Tamburaa slavonskoga odjekuje i odgovara (Zg, 1767)
- govori o manama svojih zemljaka, poevi od njihove nepismenosti i nemara za kolu do
turcizama u jeziku i nejedinstvenoga pravopisa
- kako je prvo izdanje Satira bilo brzo razgrabljeno (1500 primjeraka, sauvan smao 1
primjerak, u Akademijinu arhivu iz zbirke porodice Brli), izdao je drugo izdanje u Osijeku
1779. Prvo izdanje (tj, prvi dio drugog izdanja) je monolokog karaktera, u njemu samo
odjekuje sad humoristiki, sad ozbiljno-zabrinuti ton, sad satiriki glas satirov koji kori svog
nemarnog i zaputenog zemljaka
- odabranim pojavama stvorio je trajne slike moralnog i drutvenog stanja Slavonije svog
vremena. Imao je sposobnost da uoi pojedinosti, da ih izloi slikovito, snagom plastinosti
narodne pjesme.
- Djelo mu je posluilo i kao evokacija ljepote Slavonije, kao izraz tuge to su Turci unitili
blagostanje i ostavili svoje skule, pa se zbog toga javljaju neznaboki obiaji: divan, prelo,
kolo, moba, psovka, aikovanje, aranje, vjetiluk, sve te drutvene pojave ostaci su turskog
gospodarenja. Nestalo je junaka, knjiga, jezik se iskvario turcizmima, Slavonac ne alje svoje
dijete u kolu, neradnik je, ne zna gospodariti i zato propada. Na divanu, kolu, prelu i slicnim
masovnim okupljanjima kvare se patrijarhalni obiaji i kvari se moral mladei. Zanos za rad
javlja se samo kad se pee rakija, svi drugi poslovi se ostave i svi se skupe oko kotla. Dan ne
poinje rano jer svi kasno ustanu, ap se i ne obavi mnogo.Uzrok zaputenosti ilijenosti su
predrasude i zli obiaji. Zato Relkovi Slavoncima pred oi stavlja lik naprednog seljaka, kojeg
639

je vidio za vrijeme boravka u tuini i daje mu mnotvo gospodarskih savjeta (str 106 i 107.)
Osvrnuo se i na prilike u porodici, odnos mua i ene, na komercijalizirani nain sklapanja
blrakova i na velike izdatke u svatovima. Dakle, iznio je sve ono to je izbor nemorala i nemara
u gospodarstvu i uzrok siromatva Slavonije.
drugo izdanje sadri opiran predgovor u kojem se razraunava sa svojim kritiarima i
dodan drugi dio u kojem Slavonac odpiva u vere Satiru o svom napretku posljednjih
godina i raspravlja s njim o daljnjim pitanjima svoga blagostanja
U drugom dijelu, dakle dopunjenom u drugom izdanju, koji je dijalokog karaktera Slavonac
podnosi izvjeaj Satiru o popravljenom stanju u Slavoniji poslije onih dana kada mu je satir
spoitnuo pregrt grijeha i propusta (str 109.) Slavonac se hvali kako mu sad djeca idu u kolu,
sela su ureena, ceste uzorne, uz njih zasaeni dudovci koji omoguuju uzgajanje dudovog
svilca o lalp je pribavljena osobita vrsta konja i ovaca. Ipak satir istie nekoliko manjih
zamjerki (npr. njega bolesnika), , a najdue se zadrava na injenici da se sve bre rasipava
zadruga, on u tome ne vidi vezu s prodiranjem novanog gospodarstva i same organizacije
zadruge koja je u tom obliku odgovoarala naturlanom gospodarstvu, ve opaa samo jednu od
perifernih pojava koje prate taj proces i daje mu karkater uzroka: nesloga zadrugara napose
ena. To je trebala objasniti interpolirana deseteraka pjesma o Jakiima.
u tom se dijelu i slave prednosti seljakog ivota
on sam ga odreuje kao didaktiko djelo
dovodei u svezu ime satir s lat. satyra (odatle natpis i nacrt djela), definirao ga je kao pjesmu
ili govor u kojem ovik sve ono slobodno izkae i izgovori, to mu na srdcu lei, to jest gdi
ovik ne mee jezik za zube, nego svekolike falinke, opaine i ostale mahane slobodno prez
svakog licomirstva, lisienja i hatara kae, oituje i protrese...
najvie kritizira predrasude, loe narodne obiaje i praznovjerje, zatim nepismenost
svojih zemljaka, nemar za kolu, turcizme u jeziku i nejedinstvenost pravopisa
najjae se oborio na turske skule: prelo, kolo, posijelo i divan smatra da su to turski
obiaji koje treba ukinuti
od poroka najvie napada pijanstvo
Reljkovi nije bio prvi koji je tako govorio narodu; ve je J. Milunovi u predgovoru svoje
nabone knjiice est nedilja na potenje s. Alojzija Gonzage, Zg, 1759. slino udarao na nemar
za kolu i na privrenost narodnim obiajima
novo kod R. je bilo to to je progovorio o tome sustavno i u stihu
u Satiru nailazimo na narodnu pjesmu Dioba Jakia (u drugom dijelu)
temelji svoju fabulu na idejama prosvjetiteljstva, uvedenima iz susjednih, prvenstveno
njemakih zemalja: propagirajui fiziokratske ideje prosvijeenog apsolutizma
francuski utjecaj Satir djeluje kao mala enciklopedija
novija istraivanja pokazuju da je prvi dio isti barok, a da je drugi dio isti klasicizam. Dok je
u prvom dijelu ilustriran onaj minuciozni detalj ivota, sa svim slabostima slavonskog seljaka,
drugi je tipino vojno-krajiki klasicizam, Pri tome se mislis na onaj kontrast koji u drugom
dijelu uvodi metodu ordinate, ravne linije, sve treba izgledati ravno: selo, reim zadrugara,
sokaci, dok je prvi dio stil detalja
Koristivi literaturu u knjinici u Dresdenu, ita Fedra, Ezopai Pilipaja,indijskog filozofa, pa se
njegov moto ne gledaj na fasadu nego na sadraj osjea u Satiru.
Reljkovi je lik satira prihvatio kao ogledalo u kojemu se treba vidjeti zemlja i ovjek , to je
literarnog prihvatio od poljskog knjievnika, Jana Kochanowskog. Ali i pod utjecajem
njemake knjievnosti.
taj je epski model kratkotrajno bio aktivan i djelatan, oblikujui u hrv. knjievnoj kulturi
specifinu varijantu prosvjetiteljstva, koja pokazuje da je bila namijenjena neobrazovanijoj,
seljakoj socijalnoj strukturi
640

Satir ima vie kulutrnopovijesno nego knjievno znaenje

Satir iliti divlji ovik je prvo djelo hrvatske knjievnosti sa svjetovnim sadrajem,
nastankom vezano za Slavoniju, napisano ezdesetak godina nakon protjerivanja Turaka iz
Slavonije. Prvi put je tiskan 1762, bez imena autora, bez naznake mjesta tiskanja (bio je to
Dresden) i bez imena tampara. Skromno je to djelce, tiskano u malom formatu, na 82
nepagirane stranice. Jedini sauvani primjerak nalazi se u Nacionalnoj i sveuilinoj biblioteci u
Zagrebu, kamo je dospio jo u XIX. stoljeu iz biblioteke obitelji Brli iz Slavonskog Broda.
Drugi je put Satir iliti divlji ovik Matije Antuna Reljkovia tiskan (na svitlo dat) u Osijeku
sa slovih Martina Divalt 1779, u osmini, nepagirano (180 str.). Djelo je proireno sa 1938 na
3498 stihova, s predgovorom i nekoliko proznih umetaka (onih 6 u napomenama, o novoj
gradiki, oko ume, o zori i nevremenu, o Ljubibratiu, o potivanju seljaka)

Toma Mati je na temelju tekstoloke analize vinkovakog rukopisa Satira dokazao da je

Reljkovi lik Satira uveo u svoje djelo naknadno, kada je djelo ve bilo posve gotovo,
zamjenjujui pritom lik pripovjedaa, eksponiranog kao autorski glas, glasom Satira.
Pripovjeda iz prve verzije djela, sam M. Reljkovi, koji se osjea kao jedinstvena cjelina sa svojim
adresatom, Slavoncem, te govori u ime tog kolektiva kao njegov ravnopravni lan, u drugoj verziji,
verziji sa Satirom, biva zamijenjen pripovjedaem koji dolazi iz druge sredine, iz druge kulture, koji
pripada drugom kulturnom krugu te on postaje mentor, komentator, kritiar i odgajatelj slavonskog
seljaka
- znaenje i funkcije koje pisac svojem djelu, uvoenjem lika Satira, eli dati:
a) Satira kao mitoloko bie iz grke mitologije Reljkovi povezuje sa satirom kao
knjievnom vrstom, odn. lik Satira metaforino oznaava pripadnost njegova djela knjievnoj
vrsti u kojoj se ismijavaju ili kritiziraju u djelu prikazane pojave (mane, poroci, drutveni
obiaji Slavonaca i Slavonije). Lik Satira treba Reljkoviu omoguiti da govori slobodno i bez
straha o razliitim socijalnim problemima osamnaestostoljetne Slavonije.
b) Reljkovi istie da mu je namjera bila da napie i istinito i aljivo djelo, a lik Satira
omoguuje i jedno i drugo
c) Reljkovi jasno pokazuje u koju grupu djela svrstava svoga Satira: navodei da neki pisci
piu historije, neki gospodarstvene, a neki kolske knjige, a on da pie Satira, Reljkovi svoje
djelo odreuje kao didaktino djelo
Mati istie i Reljkvievu potpunu samostalnost sa strane hrvatske literature, ali je moglo doi putem
stranog utjecaja. On zapaa slinosti izmeu Satira Jana Kochanowskoga i Reljkovievog u tome to
oba kude pgoreke svoji zemljaka, i to samo jedan dio drutvene klase (poljak poljsko plemstvo,
reljkovi slavnoskog seljaka), stoga su zbog razliitih klasa kojima su djela namijenjena i sutinski
razliiti., usprkos istoj literarnoj formi kod obojce pisaca.
LIK SATIRA U SATIRU
- Satir ne bi zauzimao znaajno mjesto u HK da u njemu nema lika Satira, odn. pretpostavka je
da je upravo lik Satira djelu dao neke znaajke knjievnog djela u uem znaenju te rijei
- bez lika Satira Reljkovievo bi djelo bilo samo u stihove pretoeno govorenje o zaostalosti
Slavonije, o turskim skulama, o porocima i manama Slavonaca
- Satir bi bez Satira bio samo deskripcija, opis slavonskih obiaja, slavonskog sela i slavonskog
seljaka s nizom uputa i preporuka kako da se taj ivot promijeni
- upravo lik Satira osigurava Satiru elemente knjievnog djela
- ponajprije, taj lik daje Reljkovievu djelu aljivo-satirian ton
- lik Satira onaj je element u djelu koji pomie granicu Satira od pukog djela prema
knjievno-umjetnikom
- i konano, taj mu lik osigurava neke elemente narativnosti i fikcionalnosti
641

lik Satira, oslanjajui se na tradiciju antike satirike knjievnosti, s jedne, a bukolike, s druge
strane, smijean sam po sebi, obojio je aljivim tonom sve one dijelove djela u kojima se
satiriki opisuju mane i poroci slavonskog seljaka, kao to su pijanevanje, lijenost,
konzervatizam, zaostalost, sklonost banalnom i lagodnom ivotu
za razliku od tradicionalnih satirikih oblika u kojima satiri kritiziraju prvenstveno
karakterne osobine ljudi, Reljkoviev Satir kritizira drutvene pojave osamnaestostoljetne
Slavonije, satiriki se osvre na gospodarske prilike u Slavoniji, a ocrtavajui pojedine
karakterne osobine slavonskog seljaka, zanima se samo za mogunost ekonomskog i socijalnog
napretka Slavonije
na taj nain Reljkoviev Satir postaje moderni osamnaestostoljetni pripovjeda
u duhu prosvjetiteljstva, Satir nastupa prvenstveno kao mentor slavonskog seljaka, a ne
manje kao kritiar ili samo promatra, to je u satirinim djelima prijanjih razdoblja bio
obiaj
pozicija pripovjedaa postaje likom Satira pozicija sveznajueg, objektivnog pripovjedaa
koji s pozicije sveznanja pria Slavoncu o njemu samom

PITANJE ANROVSKE PRIPADNOSTI

- velik dio Satira - svi oni dijelovi u kojima se kritiziraju turske skule ili dijelovi u kojima se
kritiziraju negativnosti i mane slavonskog seljaka pripadaju, po anrovskim
karakteristikama, tradicionalnoj knjievnoj vrsti satire
- oni pak dijelovi u kojima se lik Satira javlja kao mentor slavonskog seljaka, u kojima
iznosi razliite preporuke za bolji i napredniji ivot, nose karakteristike bukolike,
prvenstveno georgike poezije
-

... budui da je pripovjeda u djelu Satir koji eli djelu osigurati poloaj satire kao knjievne
vrste, on prikazuje stvarnost u iskrivljenu ogledalu, kroz prizmu satirikog odnosa prema
stvarnosti. Tako upravo lik Satira postaje onaj element u djelu koji, fokalizirajui sve
pripovijedano, djeluje i funkcionira tako da itatelj, bar onaj obrazovaniji, zna da su
pretpostavke Satirova iskaza utemeljene u anru satire kao knjievne vrste, kao i u duhovnoj
klimi prosvjetiteljstva, a ne samo u zbilji ili u nekoj znanstvenoj disciplini.
DUNJA FALIEVAC
SADRAJ by ME
PREDGOVOR
U predgovoru Reljkovi govori pripovjest o zidaru koji je izgradio prekrasan toranj, gleda ga i trai da
mu pokau manu, dvoje djece povikalo da je kos, pa je on zavezao klupko za kri na vrhu tornja bacio
ga dole dijeci, on s jedne strane gura, oni s druge strane vukli. Kad su djeca rekla da je sad popravljen,
on ot potvrdio, djeca su poela vikati: mi nainismo toranj. Zidar im je uzvratio volim da ste ga i vi
nainili, nego da je grbav. Povlai usporedbu s napadaima na njegovo djelo, pa ga je eto sad popravio
zbog njih da i oni budu zadovoljni i da ce biti najsretniji ako oni pocnu vikati: mi nainismo Satira,
jer voli da su ga i oni nainili, nego da vilaet osdtane onako grbav. Pritom je opisivao kako i zato je
napravio Satirai navodei neke njihove najvee poroke i greke itd. i zato je u stihovima itd. to je sve
vidio i koje su pozitivne strane drava koje je posjetio. Protivnicima ocrtava sveenika uru Rapia
(naziva ga Momusom bog u mitologiji aantikih naroda koji je svemu prigovarao to su bogovi
napravili) i Nesmira Kudilovia. Zatim objanjava porijeklo rijei satir da bi objasnio znaeenj svog
Satira.da dolazi iz satirine pjesme u kojoj se sve kae u lice koje su mane i greke, pa tako je i on, ali
nije govorio njihova imena da se netko ne bi osjeao prozvanim,a izmiljao je neka imena da se slau s
rimom. Tije satir ima korijen u biima koja su ivjela u kui i bili pola ljudi pola jarci (gornji dio
ljudski, al s rogovima i bradicom, doljnji dio jarci.) A ti satiri su svakome u oi govorili to ga ide, svu
642

njegovu zlou, opaine itd. Zatim napada bahusove orgije - bakanalije (ljudi su se oblaili u satire,
pili, orgijali), ali preko njih zapravo poklade, koje su prema nekom autoru ostatak tih orgijanja
bahusu u ast. Te da je takvo zlo i kad se entko napije i kada nisu poklade, nego nekakava feta.
Ustanovljuje da su nam to Rimljani ostavili na teret kadsu odlazili s ovih prostora, a ne uzeli sa sobom,
nego nam je to ostalo i strano je da je tako jer ima grozne poslejdice., to je stari obiaj koji se duboko
ukorijenio i teko ga je unititi. Dokaz da je to kranski loe i potjee od R nalazi kod apostola Pavla.
Iz njegova teksta izvlai i zakljuak da su Rimljani, ali su ipak krani i iako su u pravoj vjeri, svejedno
nisu jo u potpunosti odbacili i te tamne obiaje. S obzirom da ljudi nerado od drugih ljudi sluaju
kritike, stoga su pisci ubacivali lik satira koji bi pokudio obiaje u njihovu kraju, ne bi spominjali
nikoga ponaosob, a neka bi imena izmislili radi boljeg slaganja rijei. Tako je i on Slavoncu doveo
Satira koji bez mita, hatara i licimjerstva uope kudi i kori stare, nevaljale i kodljive obiaje, a ne
ljude. Ali to se nije svidjelo Momusu i Nesmiru Kudiloviu. Momus ga napada da otkud vojnik zna
pisati satire odgovor: niotkud, zato ako sve zna nisi vojniku nita ostavio, kao to je rekao Ezop. i
napada ga jo da tko to zna valjda je to inio i uio odgovara mu Reljkovi da nije potrebno da
ovjek sve to zna i ini, pogotovo ono to je zlo, jer ako napada puk zbog grijeha, onda bi znaili iz
tvojih rijei da si ih i ti inio, to nije u redu ni pomisliti, a kamoli povjerovati. Kudilovi ga je napadao
da je suprotno vojnitvu i junatvu pisati dobre stvari i pozivati se na Sveto pismo. Napada ga
Reljkovi da bi mu trebalo biti jasno da je svaija dunost pokazati kada netko ne ide pravim putem i
posavjetovati ga. Danas vie obeanje i dana rije ne vrijede mnogo, kao to su prije vrijedila.
Rwljkovi dodaje kako su i ljudi osiromaeni jer se ne dre rijei, nego se osiromae jer ih je neista
savjest po krivokletvi kaznila, jer tue nisu vratili. Dodaje da se nee zaklinjati Kudriloviu, jer tko ne
vjeruje u Sveto pismo i u boju rije, taj ne vjeruje ni zakletvi, te da ako oe, nek ga kudi to je svoje
slobodno vrijeme od slube iskoristio za pisanej aljivih i istinih stvari na raun svojih sunarodnjaka.
Ako ne zna za alu, neka ne ita Satira. Knjige su kao jelo neke slatke, neke kisele, a neke paprene,
kako se kome svia. Na kraju se obraa itatelju da mu daje Satira da ga ita dobrovoljno kako ga je on
i tiskao. Da se slui njome i bude zdrav.
POKAZANJE
Slavonac sijee drva u umi, sretne satira, sprijatelji se s njime. Pozvao ga je na ruak, a dok je ovjek
zavrio jelo, Satir mu je krenuo govoriti o ljepotama Slavonije, njenom prijanjem i sadanje mstanju,
ukazao Slavoncu na njegove falinke i naine na koje bi ih popraviti mogao.
PRVI DIO SATIR PIVA U VERE SLAVONCU
I. KAZUJE LIPOTU LEAJA SLAVONIJE
Hvali Slavoniju, njene prirodne ljepote i poloaj: okruena s 4 rijeke: Dunav, Ilova, Drava i Sava,
bogata zelenim gorama, poput zemaljskog raja je. Ima lijepe gradove: Brod, Gradiku, Osijek, Varadin,
Poega, virovitica, Cenik, Pakrac, Pleternica, Valpovo, Kaptol, Ktijevo, Naice, Velika, koba, Ilovik,
Vukovar, Vinkovci, akovar (:D), itd valjda je sve gradove ikad u Slavoniji nabrojao. Neke kao
stare, neke kao plemenite Nabraja u kojim gradovima su franjevaki manastiri (valjda samostani), u
kojima kaluerski. Tko je sve pohvalno pisao o njoj: Strabo i Plinius, da su u vrijeme cara Augusta bili
Srima i Segesta to je dananji Sisak (i time ui ljude ). Nabraja koje su jo rijeke u Slavoniji, te
hvali njena poljoprivredna bogatstva i stoarska. Imala je i junake koji su slavno vojevali, da je to pisao
i Alksendar Makedonski da su oni super kul i hrabri i da su se borili s njime i da ako im netko drugi
doe ivjeti meu njih neka im plaa hara i ne ini tetu. Govori da je promijenila kroz povijest
imena: Slovinci -> Slavinci -> jel to ime doslo od slova ili od slave, ne zna se jer je bilo davno. Pa
potom Ilirija koja je kraljevala nad Slavincima, tad su se zvalki Iliri, doli Rimljani, stvorili Srim,
Slavonija promijenili u Savska Panonija, podjelili narode po zemljama, a narode nazvale drukijim
imenima, a Slavonija nek bude ponosna jer je mati ekog, poljskog, slovakog, srpskog, dalmatinskog
itd. jezika, te su Jerolim i iril i Metoda od njih je primila kransku vjeru, oni su molili papu da se
misa slui na narodnom jeziku, sad to smiju u dalmaciji.
643

II. PORUENJE SLAVONIJE KROZ ESTE RATE I BOJEVE

Tu lijepu Slavoniju i plodnu uruio je susjed jer nije mogao gledati plodne zemlje i plemenite pae, pa
su ju napali Huni s Atilom, pa Sulejman s Turcima koji su naruili zemlju, zapustili srijemske
vinograde na Frukoj gori koje je jo rimski car Marko Aurelije Prob, roen u Srimumu (danas
Srijemska Mitrovica) dao posaditi lozu i koja je bila super. Slavonija je pod Turcima bila 150 godina i
kroz to su vrijeme Turci crkve u damije pretvorili, a plaajui hara, druei se s Turcima ene i djeca,
mijeajui se kue itd., zao je izgled dan Slavoniji. Ostavili su obiaje lijep i primili poganske. Kad se
Turci skupe na divane, ni naima ne zabrane, a kad se turkinje prime u kolo, povuku i nae ene, od
turaka su nauili i psovati vjeru, duu i grobnicu, majku, oca Odonda je aikluk ostao (ljubakanje) i
zli obiaji psovanja, prela, kola i aikovanja. enski stid je nestao kod turskog kola i prela, ne potuje
mlai starijega, otada je aranje, gatanje i vjetaluk. A to je sve duboko ukrojenjeno ostalo i teko je te
obiaje sada iupati.
III. POPRAVLJANJE SLAVONIJE POSLI ISTIRANOG TURINA
Slavonija je ostala pusta, naselili su je, zaputena bez uredaba i nauka. Junaci su umrli, a knjiga koje bi
im jezik istim ostaviel se ne dre, jer im je sad pun turcizama, nabraja neke, a svi ne bi u knjigu stali.
Problem je to ima nemalo onih koji ne znaju govoriti, a jo vie neobrazovanih i nepismenih. A to je iz
problema to ne postoje knjige o pravopisu i pravogovorenju iz koje bi se ljudi uili. Ima u Slavoniji i
pametnih ljudi, ali oni se ne trude napisati takve knjigem, nego znanje drze za sebe. Dakle, najvei
problem je to nema kolovanja, jer bi tad lud inauili i boje zapovjedi i sluiti bogu i svojim
starijima. Ali treba vjerovati i u bioga, ukraavti crkve itd, jer znanje bez vjere je nita. Savjetuje
slavonca da ako nejga nije otac posalo u kolu da ui, neka on onda poalej svoje dijete, ali neka ga ne
mui jer ne mogu svi biti zapovjednici i redovnici, ali mogu biti svi poslenici i pametni vojnici. To e ti
i u smrtnom asu biti utjeha, jer si ostavio iza sebe sina mudra i pametna, pa on nee raspitati
bogatstvo.
IV. SATIR KAE UZROK ZATO U SLAVONIJI NEJMA SKULA
Jer sad kad su Turci otili, Slavonac svoju djecu ne daje u kole, jer ni njegov otac nije znao itati, ali
je znao dobro piti. Nai stari nisu pisat znali, ali su bolje od nas stajali. Satir odgovara na to da se vara
svatko tko tako misli, znali su srpski itati i pisati (Reljkovi vjerojatno misli na knjige bosanskih i
slavonskih franjevaca tiskane na bosanici), a sada nitko ne eli. Radije poalje dijete za svinjama,
nego u kolu, jo ne zna ni samo jesti, ne ui ga prekrstiti se, ti ga ui psovati majku i potie u tome,
te govori djetetu da ga majka ako psuje ne smije ni dotaknuti jer e ju onda ti udariti, pa nek plae iza
pei. Ako dijete svojju majku udari tebi je to super, misli da je pametno, a bilo bi jedino pamtno da se
okrene na tebe i izvadi ti oi kao plau za sve zlo to si ga nauio. Od takvog uenja n itebi nee biti
dobro, jer umjesto da ga dobro ui i od malena ibom mui da potuje svoje roditelje i prijatelej, da
ljubi materinu ruku jer ga je rodila podnosei muku, a i samo je dijete breme. Naui ga boje
zapovjedi, da kr.dobar ivot slijedi. Ako to ne ini ti si neprijatelj svoje djece, jer kad ini zlo mora
ga pokarati, ako krade e zavriti na vjealima, to e mmu dati tvoja ala, a i pred bogom nee dobro
proi.
V. SATIR KAZUJE DA U SLAVONIJI IMAJU SKULE - ALI KAKOVE?
Sjetio se da ipak postoje tri skule u Slavoniji u svakom selu koje su jo od Turaka ostale i nakon to su
ih protjerali, vraje skule koje i danas slijede. Prva: prelo, druga: divan ili posilo i trea: kolo. Sad
e ispriati zato nisu dobre i zato bi h se trebali rijeiti.
Sad pria o PRELU, ono poinje uvee i traje do pola noi, u nejga idu i momci i djevojke i donose
vuni isvilu, pa vezu njedra i rukave, ensko se ui presti, muko tamburovat, oboje krast i aikovatm,
kradu brano i mast i peku svkojake pite, kolae itd. One se izvlae da im majke to daju od kue. AL
kod kue se ude gdje stvari nestaju, a to ih djevojka odnosi na prelo. Mladii ukradu duhan, pa kad vid
da to nitko nije skuio krade i vee stvari: novcei haljine, pa onda dobije batine. A onda krade i dalje,
pa dospije na vjeala. I psuje. Sve je to od Turaka ostalo, to li su uinili od tebe Slavonijo kojoj ravne
nije bilo. Nije to nain othraniti i naiti kransku djecu turskim poganim obiajima. Pa se oni igraju
644

vukova i po 50 njih. Onda sve porue na pod, na hrpici su, drpaju djevojke, svatko svoju dok ih netko
ne poalje spavati. Jesu li to vuci ili krujaci, jer kurjaci ujedaju domae ivotinje, a oni tvoje najbolje
imanje potenje tvoje keri. Obraa se i Slavonkama da se tako ne uva njihovo najvee bogtstvo
djevianstvo. Za savjet uzmite djevice, isusove zarunice: svetu Baru, Orku, Klaru, vidjet ete da su
bile vrijedne, nisu po noi bile na prelu, nego su doma vezle, uile knjige i bile na miru, takve budite i
vi, potujte roditelje i ne idite na prelo.
VI. DRUGA TURKSA SKULA: KOLO
Ona je u dane svetkovine, dane bogu posveene, tamo idu djevojke, pjevaju pjesme svakojake- im se
ustanu nakite se cvijeem, puno puta ne odu na misu, nego odmah u kolo, a i majke ih slijede jer ele
vidjeti svoje keri u kolu, a dok kolo ide polako jo namjeta keri erdane i maramu, uva joj ispale
kitice da ih ne pograbe djeca. Drago joj je kad ju vidi kako s dragim plee, a od sveca spomea nije da bi
ila pijevati litanije. Oni mmisle da se tako slavi dan posveen bogu kad s enita ne smije raditi, a nije
grijeh ljenariti! A tako ne govori Bog nego: 6 dana radite, nedjeljom mene potujte. Ako nema
veernje mise, neka se ue mlitve i ui djeca kranskim vjerovanjima i pravilima. tako se trab svetac
provoditi,a ne u kolu pjevati, Kraljevia u kolu slaviti koji nije zasluio slave, bio je sin kralja
Vukaina, pobjegavi sluio u turina, zbao je srbe na ratovanje odonuda dok nije dopao ranama, bio je
vleik i jak, napravio je dosta udovica, al i on je u Nikopolju poginuo. (Reljkovievo prianje o
Kraljeviu Marku ne slae se ni s povijeu ni s narodnom predajom). Tamo se ne stide pjevati za
razliku u crkvi gdje je sve sram zapoeti. Znate koji je turski zakon, iznio im ga je Muhamed, pa je
poljepao stvari iiznio ih lakima za tijelo, pa je i kolo bilo meu njima, pa kad je umro su mu Turci na
grobu poeli igrati. Kolo je dolo sigurno od Turaka, jer da je od krana bilo bi ga i u drugim
zemljama, ali izvan Slavonije to jo nitko nije vidio, nego drugaije slue bogu, kako mu i treba sluiti,
idu u crkvu, itaju evanelja, djecu ue itati katekizme i boga moliti. Vi se ostavite kola nego molite
pukovnike i sveenike, biskupe itd. da namole Mariju Tereziju (tadanju austrijsku kraljicu) da u svaku
upu stavi uitelj kao to je to sluaj u Maarskoj, moravskoj i ekoj, pa bi vam oni mlade bolje
nauili itati, pisati i boga moliti. Rugaju vam se zemlje druge da vito nita ne znate, jer nemate takvih
skula.
VII. TREA SKULA TURSKA: POSILO
ene se skupe na sokaku, ba u svetac i svaku nedjelju, tamo brbljaju, ogovaraju sve u selu, njihov
ivot, nain i imanje i poisuje kako to izgleda jako detaljno. Reljkovi je to zbilja dobro ocrtao upravim
govorima to sve ene priaju na posilima. Razgovor Marijana i Ivke gdje se uz njihov odnos uplete i
prioa o slugama i gospodarima, kako e loeg slugu koji okrada gospodara, i gospodara koji pravedno
ne isplauje plaa stii kazna od boga kad-tad: dobro se dobrim, a zlo zlim vraa. I dlaje ide zaplet
ogovaranja. Jebeno. Neda mi se to tipkat jer nema anse da mogu skuit tko je koga s kim i tko ta koga
ogovarao, a to zapravo skrivio, al pria se o babi Mari, njenom sinu Marjanu i Ivki koju je zaruio a
navodno ga je Marina kuharica vidila da se ljubi s Maricom. Ide predika babi od slukinje (valjda
jeIvka sluknjia kod kapelana), kako ara i bara, da na misi spava, a trebalo bi da zna svaa o bogu bla
bla bla. Onda ejdna objanjava kupo prodjane peripetije svoga mua u hvali, a Rua ju kud ida to
siromani ne ogu raditi. Pa ogovaraju sapundiju, osobu koja radi svijee, pekara, mesare, mlinare,
krojae, izmar, kako svi varaju i potkradaju seljake, uzimaju sebi ili bolje daju gospodi i gospodarima.
Kako je grozno kad je netko kockar. Onda ih Milica, potena udovica opomene da bi rado da su ih svi
oni uli da ih ispsuju. One zakljue da su dosta bejsedile i idu kuana
VIII. DIVAN
((divan znai vijee ili sabor). Fusnota: Momci i djevojke dre divan na cesti ako nije blato ili nakraj
sela, a po zimi u divankui. Divankuu dre siromasi za malu plau. To plaaju same djevojke koje
plaaju gajdaa i egedaa koji im svira, pa se tu igra kolo, pjeva ,razgovara, igraju svakojake igre, ali
uju se svakojake rijei, momci pri mjeseini idu u krau, pa su zato oblasti ve poele divan i
zabranjivati. I ovdje se vidi pjesnikovo miljenej da su Turci krivi to su Slavonci moralno pali, a ini
se da oko nekih stvari ima i pravo. Bio je obiaj u ono doba da turska vlastela naredi kranskim
645

djevojkama da dou naveer njihovim bulama na prelo ili divan, tj. da rade za bule i da ih zabavljaju. U
turskim kuama se djevojek nisu sigurno uile moralu, a i na povratku su ih znali Turci doekati.)
Ima jo jedna turska skula koja je ostala: DIVAN, tamo idu i vai zalud sjede i pue duhan, eu i
lijenare, a posao stoji nedovren, nit tko mari, nit se tko boga boji, jer doma nema gospodara, on je u
birtiji. A kad se pijan vrati, pone buiti po kui, svu eljad rastjera, psuje vjeru, pita ih zato nisu radili
nego ekali da on doe, nedate mi s mirom ni vina piti. Relkovi daje upute za gospodarenje kuom da
gospodar prvo treba zapovijediti, pa onda se prihvatiti posla i biti na svakom mestu ako eli da mu kua
bude u redu, jer gdje nema oka gospodara, tamo se ni ne radi. Nego veer prije, za veerom daje upute
mlaima to treba sutra sve napraviti (okopati, po drva ii, stoku uvati, ene penicu ljutiti) i to
trebaju raditi ako padne kia, rano se ustati, boga pomoliti, pa na rad, svaki u svoj dio posla. Sljedeeg
dana kada se svi ustanu, on treba prvi ustati, sve opraviti s poslom, a poslije ii provjeriti kako tko to
radi, a na veeri svatko treba prikazati kakav je posao uradio, da on zna zapovijediti to se ima sutra za
uraditi. Tu je zato gospodar da svih pazi, drzi jedinstvo i slogu i pazi da se svi mole bogu. Ako eli da
su ti eljad mirna i vjerna, mora i ti takav biti. Kada nekog opominje, nemoj buiti nego mu objasni u
emu grijei i gdje je pogrijeio. Mora znati kako to raditi mlaima, jer je inae lako u njima probuditi
prkos i bijes. Treba brinuti za mlade, jer je tako rekao i sveti Pavao.
IX.
MOLJBA
(iz fusnote: kodsrba je obiaj da ljeti idu u neke svece, kad nen smiju sebi raditi, gazdama na mobu, tj.
raditi (eti, kositi, kopati kukurze, kupiti sijeno i ljive, ak i presti) kod njih bez plae, samo za jelo i
pie.) Na mobu idu najvie djeovjke i momci, nakite se kao na Uskrs ili Cvjetnicu, pa cijeli dan anjui
pjevaju, ale sei vesele, a poslije veeri pjevaju i igraju do u neko doba noi. U Srijemu nakon to
poanju, odlaze kui na veeru, djevojek naine barjake od marama, pa onda s barjacima idu kao kakvi
svatovi ili vojnici i doavi pred kuu pobodu barjake u zemlju. Domain treba astiti kao kad se slavi
krsno ime (brijem da se to misli na slavu, srpski obiaj). U slavoniji zovu na mobu kad se gradi kakava
zgrada, kosi, sijeno kupi, vri i anje.)
Jo jedan slavonski obiaj moljba jer se u svetac zove na posao. Lijep obiaj i dostojan hvale, al se s
njim ljudi danas ale. Jer nije moljba za bogatije ljude, nego za udovice i uboge ljude, koji se ne mogu
ime hraniti, pa je moljba takva jedno dobro djelo kojim se moe ugoditi bogu. Jer je i Isus govorio
kako treba pomagati siromanima i da e biti nagraeni od boga. Al ako pomogne onome koji ima i za
to dobije plau, nee dobiti nagradu u nebu, jer si ju ve primio na zemlji. A ako samo pozove
mnotvo radi zabave zapravo i utroi puno na to, bog e te na krjau kazniti i poslati ti led sljedee
godine da ti uniti urode. Jer moljba vie kvara radi nego to se dobro uini toga dana. Jer ako nije
plaeno, nee ljudi ni napraviti dobro, odnosno koliko im je plaeno za trud toliko e se i truditi. U
moljbi se puno izgubi, pa Satir daje savjet da je vrijednije 4 eljadi koji bez sveca gospodaru za novac
radi, nego da skupi 100 ljudi na moljbi, pa se uvijek s njima svaa. Sad misli da je tako jefitnije,
promisli i vidjet e da nije.
X.
PIROVI
Koje se sve ludosti rade u slavonskim svatovima. Kao prvo kad ene sina, ne pitaju je li mu djevojka
po volji i hoe li s njom ivjeti u dobroj volji, nego prosite gdje je vama volja, pa se poslije mladenci ne
ljube, nego od zlobe i duu izgube. Zato traite to je njemu drago, jer nema veeg blaga nego kad je
ovjek a svakim u miru. A mladoenja moe pitati za savjet roditelje jer oni o tome bolje znaju. A i
babe koje se mijeaju, pa rastave dragogoa i dragu. Druga ludost je da ne gledaju dal je dobra, pa ako
je i sirota dal ne smuuje ljude, da je potena i vrijedna, nego gledaju dal ima ruha, a ne dal zna ispei
kruh i jela spremati. Nego je vrijeme potroila slaui ruha u sanduk, a ne uei se u roditeljskoj kui
kako biti dobra kuanica i gospodarica. Neka radije donese koulje i mekane postelje, stolnjak i par
runika, ne treba podjeliti darove kao to je to va obiaj. Trea ludost: kada isprosite toliko troak
uinite, da onaj koji siromaan se ni eniti ne moe, jer mu to ispada preveliki troak, jer se zove toliko
ljudi da pojedu u tjedan dana ono to ti nebi ni u godinu dana s mladom potroio. Nebi ovjek toliko ni
za trokom alio da nema i drugih greaka: kad se svatovi opiju, oko kue kokoi pobiju, ine i ostale
646

nepodotine, siromahu svu kuu porobe, ne paze ni to je sramotno i ni greno. A ti ljudi ti ne

zahvaljuju, nego ti jo i opsuju, ne potuju ni tebe ni pir. Vie od 8 ljudi ti ne treba, zovi kuma i starog
svata, divera, potovorenog brata i jo jednog koji razgovara, la neka ti kuu ne obara, dobavi bubanj i
svirale, ba ako hoe i male tambure, moe i par ena da zapjevaju i zabavljaju snahu. Ako ste iz
istog sela, vjenajte se, odite na ruak i taj dan budite s gostima, igraj, pejvaj i veseli ljude da su svi
dobre volje. Ako je iz drugog sela, dovedi djevojku u svoje, pa drugi dan svatove poslui. NE valja to
radite, to djevojku samu zatvorite i sjedi sama u komori ni s kim ne govori itav dan, nego ju diver
slzi i snjom razgovara. To je turska kola, to nije hval vrijedno ni ljudski poteno. Onog ije je najvee
veselje njega treba staviti na proelje, nju izmeu kuma i djeverue, a on da sjedi do kuma, a diveri
neka ljude slue. A kad proslavite poaljite svih kama da vam sve ne pojedu neka svatko promisli to
eli sebi, neka i drugome to ini.
XI.
ARANJE I KRIVOTVORNOST OKOLO VINANJA
Prigovara na razliite praznovjerne obiaje na koje babe nagovaraju mladu: da dok se ene im mu
blie stane, pa da im onda nee nitko moi nauditi, ako uspije da mu lagano na naogu stane, prije nego
legne s njime da zavee vorie jer ti toliko godina djeca nee dosaditi. Reljkovi se ljuti na babu jer su
sve to aranja i baranja, jer takvih stvari nema u Svetom pismu. enidba je sveti sakrament, kojem je i
Isus prisustvovao i tom prilikom pretvorio vodu u vino. A kako moe ikome pomoi ovdje, jer on ne
dolazi tamo gdje se ara i veu vorovi. Zato te majka ui arati, a ne kako e roditi i djecu odgajati i
da ti kae vane stvari oko enidbe, jer si ti jo mlade i ne razumije sve, pa u ti sada ja rei. I
Relkovi joj onda u stihovima govori o stvaranju ovjeka, rajskom vrtu i kako je bog ovjeku stvorio
pomonika enu koju je napravio od ovjekova rebra. I otada stoji da e ovijek sve ostaviti da bi bio
sa svojom ene, dvoje e biti u jeednom tijelu i ivjeti kao jedno. Zatim preprioava scenu s Evom i
zmijom, ali dodaje dio da je Eva zagrizla jednu voku, a drugu dala Adamu. Pa se pokrili oboje
listovima smokve, kako ih je Bog uhvatio da su jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. Kaznio je zmiju to
je nagovrila Evu da uzme voku, da e uvijek ii po zemlji i da je otad zauvijek svaa izmeu sjemena
zmjinog i enskog da e ona njoj glavu gnjeiti, a zmija e ju za petu gristi. enu kanjava jer je
nagovarila adama muit e se kroz ivot, djecu e raati u muci, tvoju volju podloit u tvom
muu, ti mu se mora pokoravati, on e ti gospodar biti. A adama time to mu zemlja vie nee toliko
roditi, nego e on orati a rast e mu draje i trnje i mora se od zla braniti, jer si zemlja pak e zemlja
biti i u nje se opet povratiti. eno draga, dakle zapovjed je boja da muu bude podlona. Sluaj ga u
nevolji, kad si kriva i kad te zbog toga napadne, ne odgovaraj mu, nego ga moli liejpim rijeima i
vladaj se po njegovoj volji. Ako i nisi kriva tvoja je dunost da podnosi nejgove mane, pred njime
uti i ne ini vike, jer ako eli vatru ugasiti, ne baca na nju jo drva, nego vode, tako i utnja gasi
srdbu. Imat ete i tuge i alosti dosta, al se nemoj smutiti, nego se ufaj u boga.
XII. NAIN LIPO IVITI SA SVOJIM DRUGOM I ISPISANJE (=opis) JEDNE ZLE ENE
Onda daje upute i zaruniku prema onome to Pismo kae. Kako je ovjek prekrio boju zapovijedm,
bog ga je istjerao iz raja, i neka u trudu ore zemlju i hrani se kako moe. Pa je adam izmislio svakakave
zanate i napravio svakakve alate. I nadao se da e doi spasitelj Isus Krist. I ti si zarunie slian
Adamu, dogaa se tebi kako i njemu, jer dok Adam nije imao nu nije se ni o emu brinuo, nego je bio
u milosti kod boga, a kad je vidio enu, ona ga je privarila da jede zabranjeno vue. Tako i ti ivi kod
svog oca u milosti, to ti otac dobavi, to je de, ali im enu isprosi, osjetit e i brigu: kako se hraniti,
kao od zla obraniti. Mroa biti strpljiv s enom, s njom ide sad kroz dobro i loe. Ne smije ju gaziti i
odnositi se prema njoj kao prema robinji, jer nije od nogu stvorena, niti od glave pa da se uzvisi iznad
tebe, nego od rebra, iz polovine ovjeka. Ne smijete jedan drugoga sramotiti i ogovarati ispred drugih
ljudi i u birtiji, tuiti se na njega i ruiti. Nego treba drug sruga uvvati. Neki imaju plemenite ene,
dobre, lijepe i potene, ali su ih svojim ljubomorom, karanjem itd pokvarili, a ako mu netko pohvali
enu od govori da je to la, i nije na miru dok je ne prebije, a ona nije nita kriva. Gorzno je tko tako
radi! Ako su mu i ena dobri onda dre kuu poput stupova na ramenima, ali ako jedan posrne, kua
e se nagnuti, ene su slabije, mukarac im treba uskakati i paziti na njih i pomagati im. Ne smije eni
647

davate uzroke za srdbu, a pogotovo je nakon toga istui. I hvali to ti ena nije opaka, jer je opaka
ena ovakva: vie po kui, bui, lupa vratima, od zla plae, kune, grdi, ti ju zove na ruak , ona nee. I
govori da bi radije bila mrtva nego da je udana za nejga. Na to njoj mu prijeti batinama, ona provocira,
onda ju on tue, njena vriska okupi ljude, ona se na njega tui kako nije pravo da ju udara, kako se
nou po selu skie, a ona ga zove na veeru, a djeca joj nemaju ni haljinice, a on troi okolo novce i
pije, a onda me i bije, sili ju da uti i da ga slua. A kako se ja ne bih srdila kad vidim to mi je s
kuom i djecom. Pa ga onda komije opominju da ne radi dobro, nego da slua enu, ne ide nou itd.
XIII. OD GAZDALUKA STVOR (=stvaranje) KUA; MARVE DRANJE; ORANJE;
KAZANI (=kotao za peenje rakije) I DRUGA
Kao prvo, Slavone, ne valja ti kua, jer nije niim namazana ni iznutra ni izvana, pa se kroz drva vidi
to se deava u kui, prozori su otvoreni i preko jeseni i zime, zaludu onda loite, a mogao bi si od tih
drva da ih manje troi, staklene prozore, pa bi ti manje drva trebalo a bilo bi ti i toplo.
Drugi problem je to nema u sobi stolice ni estite police ni ormara, nego po turski na zemlji sjedite i
jedete, a i kruha neracionalno nareete, pa vam onda pola propadne.
Tree: imate toliko svinaj od kojih nemate koristi, jer vam polje porovaju i ispokoapju tako marvi pau,
pa krave nemaju to jesti, a zimi vama pojedu ito, a do ljeta kad ih treba prodati pocrkavaju. Ne treba
imati puno svinja tamo gdje nema ira. Drugoj stoci da sijena, a svinja to nee, pa joj mora svoj
kukuruz. Zato dri vie druge stoke od koje ima vee koristi i oko koje je manje truda. A to se tie
krava, kako oekuje da ti daje puno mliejka kad ih ne timari, zimi joj daje da bude vani na hladnoi,
nego ti nju svei na ue u tali, daj joj posija i soli, pa e je i musti i bez teleta.
etvrto: je ono to mnoge gospodare kvari, a to je peenje rakije. Zbog toga se ostavlja posao u polju i
napije se kod kazana. A i svi drugi se skupe oko kazana kao pomonici i ekaju kada e srknuti koju. A
kad mu prui odbija kao fol rijeima, ali uzima rakiju, onda zahvaljuje i raspravljaju kakva je rakija.
Zna da bi trebao ii za poslom, ali se ti previe voli napiti. Rakiju bi bilo bolje prodati, pa zaraditi
novce i od toga se hraniti i oblaiti, ali ne ti popije rakiju, pa nema ni nje, ali ni ljetine koju nisi sredio
jer si iao pei rakiju. I di si onda?
Peto: to se oranja tie, uviejk prekasno ustajete pa ne preorete to bi sve trebalo taj dan, naziva ga
ljeninom. Jedan plui s konjima i volovima, etvroica idu s njim, pa kad ne vuku isto volovi na jednu
strane, krene dreka i s obje strane i hse tue, pa se volovi poplae, strgaju i jaram. Onda se to popravlja,
pa doe vrijeme ruka, ekaju dal e im donjeti i malo rakije, da se jadan seljak napije jer su danas
puno toga napravili. Pa onda ruaju 3 sata, pa krenu orati kao u urbi, drugi se ipak ne slae, jer da jo
lulu zapali, a mora se i stoka odmoriti. I onda tek krenu orati, pa ne uspiju sve zadano izorati, jer nee
raditi nakon uine jer treba i volove jo nahraniti. Govori mu da je lijen i daje mu primjer vrijednog
teaka u primjeru Adama i Kajina i u primjeru Noe koji su se trudili tko e bolje zemlju preorati i
marvu i ovce drati. I nitk ose nije stidio uvat ovce. A sad se ljudi za rzane poslove slue jednom
spregom. Pa da proda vola koji je star i zamjeni ga juncem da i on naui orati, jer nije teko orat kad je
plug u dobru stanju, gdje se volovi dobro sloe i razumiju naredbe koej im daje. Trebalo je 5 pari
volova za oranje.
DRUGI DIO SLAVONAC OTPIVA U VERE SATIRU
I.
KAZUJE SATIRU DA JE SLAVONIJA SAD U DRUGAIJEM STANJU NEGO JE
ONDA BILA KADA JE NJEMU SATIR PRVI PUT PIVAO GODINE 1762.
Slavonac govori kak ose nisu vidjeli 16 godina, tad ga je satir ukorio za lou kuu, to nema stvari u
njoj. Poziva ga da sad vidi njegovu kuu, jer ima i ormar i krevet i stolicu, vjealicu, klupu,
police,staklene prozore. Nita nisam ostavio oko onih stvari oko kojih si me ukorio. Dajem dejcu u
kolu, a djevojicu uim iti, plesti, kuhati da bude dobra kuanica i zarunica. Sad su sela lijepa, kue
stoje po redu i eljad je vesela. Sad imamo i dobre i iroke ceste. Doneseni su dudovi svilci i ima
knjiga Carolusa Szolegnya o dudovim svilcima u zagrebu tiskana 1768, pa se krenulo presti svilu,
nasadaili su dudove i s time se svi pomau, ak i dugove otplauju, to ak i udovice rade s djecom. Dali
648

su im konje (atove) iz bea, bez naplate. Sad e konje moi prodati i time kuu podupirati. Poeli se
baviti i pelarstvom po Jani (slovenac Antun Jana, pisao je knjige o rojenju pela), dobili su i ovnove
valjda iz Makedonije za oploditi ovce, pa e imati bolju vunu, pa e i skuplje moi prodati. Pa vidi jel
sam sve napravio oko stvari oko kojih si se ljeutio na mene.
II.
SATIR FALI SLAVONCA TO SE JE POBOLJAO; PONUKUJE GA NA STALNOST
DA NE GUBI USTRPLJENJA DOK MU TO NE IZAJDE ZA RUKOM, I KAE MU DA
JO IMA STVARI KOJE ON POBOLJATI MOE
Hvali ga kako se oko puno stvari poboljao, ali zahvali na tome i kraljici Tereziji i caru josipu na
njihovim darovima, to su ti ovce i konje dali badave, i zahvali ostalim dunosnicima (nabraja funkcije)
koji su te vodili pravim putem. I primaj dobre obiaje iako i nisu jo kod tebe dosada bili, a loih se
okani kao to si npr. prihvatio obiaj dudova svilca. Budi uvijek vrijedan i pokuaj svake godine im
vie si priskrbiti, jer ne zna kakva e biti sljedea i moda e se morati krpati s prolom, ako ti led ili
sua pohara ito itd. Ali popravi si kuu jer ima par sobiaka. I svata dobrog si napravio, alki ima
jo mnogo toga to treba ispravljati. Ako je dijete bolesno, onda ga treba uvati na posebnom mjesto,
ugoditi mu da bi ozdravilo, ne mu dati da tri znojan po vani na hladno, drati ga u toplom i istom.
Inae e ga izgubiti. Dat e mu nekog tko e se brinuti za njega i tko e paziti da se izvravaju
lijenikovi naputci. A ti to ne radi nego zanemaruje bolesnika, ubaci ga u jednu sobu, a one su pune
propuha i dabe mu to, a po ljeti, onda svi odu na posao i on je sam. A ako je ker bolesna (ako sam
dobro shvatila) ni ne eli ju odvesti doktoru da je netko ne pregledava, nego je kuci s njom, a ti joj se
smije i ne brine se. A kad i dovede doktora, onda ne sluaa njegove naputke, pa ako kae da mu ne
daje za jest, onda mu ipak da, a kad te doktor pita oko toga, onda mu lae, pa mu on daje novi ijek.
Ne smije se doktoru tajiti stvari.
III.
SLAVONAC NAHODI ZA DOBRO TO SATIR OD GODENJA BOLESNIKA GOVORI;
KAZUJE UZROK ZATO ON DVI SOBE NE NAINJA. SATIR MU NEE PRID OI
KUANSKE FALINKE PORADI KOJIH DIOBA I RASUTAK KUA I OBITELJI BIVA
Treba puno muke da ovjek odhrani dijete, pa se treba brinuti i poaziti ga i kad ej bolesno. Isto kao to
to treba raditi i s marvom i brinuti da i one ozdrave. A sobicu neu dijeliti jer bi se i iobitelj onda
razdijelila i posvaala, a ovako su u jednoj sobi svi na skupu. Kae mu satira da se varai da dioba i
kavga dolaze od nevjernosti. Nesloga ide ruku pod ruku s nevjernou, nesloga uzrokuje zlobu, a zloba
boj i diobu, a ona pak rasulo kue. Pa kad si podjelite stvari ti i brat na pola, oba postajte prosjaci. Bolje
je gdje je puno glava i gdje je vladavina prava. Bolje puno ruku, smanjuje si ovjek muku. Oprimjeruje
propadanje kua primjerom oca koji je sinu ostavio u nasljedstvo kuu, a sin ne mari za njega ni kuu.
Pa kad mu otac to pripomene, sin ga prekine da sada on zapovijeda i da su druga pravila, tu ne vrijedi
4.boja zapovjed (potuj oca i majku)
IV. SATIR KAZUJE SLAVONCU KAKO SE U NJEGOVOJ KUI DOGAA NEVIRNOST,
PORADI KOJE BIVA NESLOGA, A S NESLOGE ZLOBA, PAK NAJPOSLI I BOJ I DIOBA
Primjer kako nastaje nesloga je kad najstariji brat proda konja i novce da eni da snjima pazari, a druga
brae rade i mue se, a kad ga za novce upitaju, oboje ute, ne ele brai rei za raune, ve se psuje i
svaa. Tvrdi da je novce na korisne stvari utroio, ali ne kae za koje. Drugi pak brat dri pele, proda
vosak i pele, ali novac ne daje u kuu, drugi oru i kopaju, on jede u kui, a ne daje novaca. Trae ga
drugi da ih da, a on kae da kad ih stariji brat neda, neda ih ni on. Trei pak zna raditi kola, proda ih u
Srimu za novce, ali ih neda u kuu, nego sebi kupi obuu ostali pitaju za novce, a on kae da mu
nitko nije pomogao oko izrade kola, pa ni ne zasluzuju te novce. etvrti zna kovati, nee za kuu, nego
kuje za druge i sprema novce sa strane za sebe. Kad ga mole neto ukuani da naotri nee. Pita ga
snaa da joj naotri tupi srp, on nee ako mu ne plati, jer mu kua nije dala novca da si kupi alat nego si
ga je sam kupio, pa ga snaa tui drugim ukuanima da za gotov obrok zna sjesti i jesti, a kada to po
kui treba raditi nee. Od toga nemir nastaje jer svatko sebi novce sprema, da meu njima vlada
vjernost enbi bilo svae, nego novce na hrpu stavljali zajeniku i nebi jedan drugom smetali. Zatim se
Satir lovi ena u familji, da ih slavonac ima po 5 u kui i svaka je jedan tjedan zaduena za redi i muze
649

krave, da u mlin sprema kukuruz, radi sir i imaslo, kupi jaja i kuu mete, hrani svinje, ruak sprema,
pastire s marvom otpravlja, pee kruh. Kad ukuani odu za poslovima, ona odnese onoj rodici koaj
prede vunu da joj isprede jer nema kada od svih poslova to vidi netko od elajdi i tui je gospodaru,
on ju poslije za to pokara, pa njen mu uti 3 dana i ne eli raditi, za veerom pue, nee odmah rei to
ga smeta, nego eka da se nakupi. A onda trai diobu. Zato ne vjeruj to ti ena kae, nego misli da bi
zadrao slogu i sprijeio razdiobu.kad je red na drugu, ona pak ne pazi koliko hrane troi, pa potroi
previe da sljedea nee imati nita, a potajice i proda pokoji dio hrane. A onda drugoj ukuani
prigovaraju da tedi na njima kao da je njihova kua pusta, a neznaju da je ova prva ostavila drugoj
mrvice. Trea pak kad otrpavlaj pastire nejednako daje, pa svojima daje vee porcije. Zadnaj pak je
biva udovica koja je donjela vola i kravu u kuu, ali s njima se ne koriste ukuani za svoej poslove
nego ona naplauje drugima akada oru s njenim volom, pa im ga neda, a kad dignu buku na nju, ona
nagovara mua narazdiobu, da je on bolj i da e im pripasti pun otoga i da e im biti bolje samima, a on
trpi ionako najveu muku. Neu im biti slukinja donjela sam dovoljno u kuu bla bla bla. A kad je mu
tako mlitav i neodluan, onda poslua svoju zlu enu, umjesto da potrai uzrok tome.
V.
SATIR KAZUJE SLAVONCU DA JE SA ENA I DOSADA, TE BA U GOSPODSKIH
KUAH, SVADNJA I DIOBA BIVALA; PISMA, KOJA SE I DANAS UZ TAMBURU
PIVA TO ISTO SVIDOI
Pjesma o Jakiima :D ino piju 2 mlada Jakia, Mitar i Bogdan, a kad s use napili Bogdan je Mitru
rekao: dok smo mi braa skupa bili i majka je vodila gospodarstvo, dvori su nam se bijelili, dolazili
nam gosti, srijemski knezovi i car srpski Stjepan, a kad smo se rastali i nae su ene dvorima
upravljale, tada su nam potamnili dvori i gosti vie ne dolaze. Mitar: to je Bogdane zbog tvoje
Vukosave. Bogdanu to krivo bilo pa mu kae: da vidimo jel zbog tvoje ili moje ljube. Sloili se oko
toga, otili u dvore, Bogdan ode svojoj ljubi u sobu, a Mitar osta kod prozora sluati. Bogdan kae eni
da budimski kralj eni sina i da je Mitra zvao u svatove, pa mitra trai konja i oruje, njihovo tursko
odjelo i sedlo. Hoe li mu dati draga? Vukosava kae da mu sve to da, a dat e mu i Bogdanovu
abajliju (pokrovac za konja za pod sedlo), koju sam vezla za tebe, ali nisam ti jo rekla za nju jer nisam
jo ispunila,a sad je ispunjea zlatom, dat u mu i erdan ispod vrata od utih dukata i bisera, isplest u
konju grivu, pa nek dian ide u kraljevske svatove. Mitar slua i suze mu od miline ide, pa doli do
njegova dvora, ode Mitar do svoje Milice, Bogdan slua pod prozorom. Pita ju isto to je Bogdan
Vukosavu, al Milica odgovara kamo su njegovi konji i njegovo oruje i odjea. Mita rshvatio, uhvatio
ju za grlo i skoro ubio, al ga Bogdan zaustavio i rekao da e on sebi nai bolju ljubu, ali nee djeci
majku, ne krvari svoju ruku brate, jer mi smo se ve rastali.
Reljkovi onda satvlja tampanim slovima napomenu da nije pjesma umetnuta da bi se ene uile biti
gorima i zlijima, nego da se muevi naue ljubu kuati prije nego se rastan us braom.
VI. SATIR PONUKUJE SLAVONCA DA GDI U KUI NE IMA PRAVOG GOSPODARA, DA
ONDI KUA IZABERE JEDNOGA KOJI E SA SVIM VIRNO UPRAVLJATI; DRUGAIJE,
GDI TOGA NE IMA, ONA SE KUA NE MOE NEGO RASUTJU NADATI
Ako e biti pravi gospodar, onda ui od mrava, jedan vlada tisuama, al isvi rade bez ikakvog inata,
nitko ne nosi na svoju hrpu za sebe, nego svi na jednu hrpu nose. Jer jedan svime time upravlja. Ili
pogledaj pele, ako nema kralaj da njima upravlja, onda sami pelci neznaju nita sami zapoeti. Tako
e biti i u tvojoj kui, ako nema jednog gospodara, ne stvara se nego se rui. Ako pelci imaju kralja,
spremaju vosak i med. Kada dou pune hrane, onda im matica kae di da ju stave, druge nose odu,
nema nikoga tko ni ne radi, jer se svi gospodara boje. Kralj nadgleda i svima daje jednako. Tako nek i
svaka kua izabere glavnoga, koji druge nagovara na posao, al ga i cijela kua mora sluati ili neka ga
barem pola godine kua, ako ne upravlja dobro kuom, onda ga treba smijeniti. On treba uvati novce
cijele kue, ali bez znanja svoje brae ih ne smiej troiti niti plaati dugove. to radi treba se savjetovati
s braom, pa je tu vjernost. Tak oe mu oni vjerovati, trebaju ga potovati. Prepriava Ezopovu basnu
kako su se udovi tijela okrenuli protiv trbuha, da oni moraju raditi sve i muiti se da bi njega zasitili, a
on nita ne radi, nego se odmara, pa se oi bune da one nee gledat, usta da nee vakati, ruke i noge
650

isto. Tako 3 dana nish nisu radili, a onda je i udovima ponestalo snage jer im ju trbuh nije davao. Onda
su udovi svatili kako su bili blesavi, i ele ga ponovno nahrniti, ali nemaju snage. I onda su svi udovi
poginuli od slabosti, jer nisu bili sloni. To vrijedi i za ljude, mraju se meusobno pomagati, slono
raditi, ne ljenariti i inatiti se. Jer tko opinu izdaje, izdaje i samog sebe, a poslije se uzalud kaje.
VII. SATIR KAE SLAVONCU DA JE OVAJ SVIT U TRI STANJA RAZDILJEN: U STANJE
MOLEE, HRANEE I BRANEE. OVO JE SVE TROJE SVAKOMU OVIKU PO
SEBI OD POTRIBE, NITKO NE MOE SVE TROJE SAM POTPUNO OPSLUITI;
POTRIBITO JE INDI DA OVIK JEDAN DRUGOGA POMAE
Nema starijeg i mudrije smiljenog zanata od onog jednog teaka, jo od Adama je tako, on je u to
uputio svoju djecu, a oni dalje svoje potomke, sve do potopa. Zatim Satir prepriava prispodobu s
Noom i njegovom arkom, kako je njegova obitelj, 3 sina (Sem, Kam, JAfet) i ene im ula na arku.
Nakon potopa ostalo je samo njih 8. PA je Noa raspodjelio poslove u 3 dijela: prvi je molei (mole se i
za to za narod dobivaju milost od Boga), drugi je hranei (nabavljaju hranu) i trei je branei, da bi
molei mogli moliti u miru, a hrenei u miru mogli orati i pluiti. Onda je te poslove Noa podjelio
meu svoje sinove i da moraju te stvari raditi jedni za druge, ovaj koji brani, on brani svu trojicu, isto i
ovaj koji hrani i moli, to rade za svih. Ali im i ova dvojica uskau kad je potrebno u njihove domene
poslova. Zatim im je podijelio svijet, jednom Aziju, drugom Afriku, treem Europu. Ameriku nisu
podijelili jer onda nisu ni znali za nju. Kad je to Noa sve sredio i uredio, onda je kao starac od 950
godina umro.
VIII. NOJEVI SINOVI RASPLODIE SE; VALJADE JIM SE DILITI SVAKI SVOJOM
ELJADJU U STRANE SVITA, KOJE JIM JE OTAC PODILIO. ONI NE BIE NI S
ONIM ZADOVOLJNI; POEE SE SELITI I VEJEG PROSTORA TRAITI;
NASRTAE NA DRUGE, ZEMLJU OTIMAE I KRV MLOGU PROLIVAE
Prije nego su se ili raseliti odluili su napraviti babilonsku kulu, da iri njihovu slavu. Htjeli su ju
sazidati do oblaka, da ako bude opet potop, da ljudi mogu biti u njoj. Ali im je bog pomrsio raune, i
napravio da govore 6 jezika ,a prije su govorili samo jednim, nisu se razumjeli, nastala je vika i
podlucili su se razdijeliti svaki sa svojom dejcom, otii na kontinente koje im je Noa odredio. Semov
puk otiao u Aziju da si tamo hranu siju i poeo graditi jeruzalem, Kamov u Afriku, JAfetov u
Skandinaviju. A kad su se raspolodili, poslije, onda su i dalje ili i traili su sebi vie prostora, pa ako je
zemlja bila naseljena, onda su ratovali i krv proljevali za zemlju. BILI SU TU Goti, Otrogoti, Viigoti,
Avari, Gepidi.. itd. nabraja hrpetinu starih plemena spaja biblijsko i povijesno! I tako su oni prolili
puno krvi, jedan drugog varali, cijelu zemljju poharali i tek se onda sjetili to im je noa rekao, oko 3
stanja, pa su se malo primirili. Izabrali si svaki kralja, izmilja ni razna znanja vojnik o vojevanju,
poslenik o oranju itd. pa su se ljudi meu sobom poeli nadmetati tko je bolji i u kojem umijeu. Ue
jedni druge, one koje zanima njihovo umijee. Onda je nastalo etvrto stanje razvili su se razliiti
zanati (nabraja sd od koara, lonara, staklara, ipkara)
IX.
SATIR PIVA SLAVONCU DA JE STANJE JEDNOGA TEAKA SELJANINA SRINIJE
OD STANJA JEDNOGA GRAANINA ILI VAROANINA
Al od svih tih razliitih znanja izanimanja najsretnije je teako. Stavlja Vergilijev primejr (iz O
ratarstvu, Georgica), koji ako sam dobro skuila, govori kako teaci kako puno rade, iz niega stvaraju
neto, imaju mirnu savjest, nema puno briga, zadovoljstvo nalazi u oranju, puno je sretniji od zanatlije
u gradu, jer se taj othranio meko, pa je mlohav u ivotu, za razliku od seljaka kojemu je uvijek bilo
teko, pa je vrst. I njemu bi poslovi graanina bili kagani, a kad bi graanin iao orati, njemu bi to bilo
teko i ne bi to mogao raditi. Podnosi lagano i vruinu i hladnou, jer je otvrdnu, a graanin bi se sruio
u nesvjest skoro. Jelo mu je priprosto, al ga jede slatko, ne pije lijekove protiv grenja, nego ih tjera
kopajui motikom, e gasi u dubokom zdencu, ili bistrom potoku, a nakon pbjeda, opet se baca na
posao. Graanin uzdie nad jelom i sve m use neto ne svia, jer ga brine to nije pazario, drugog mui
jer eli biti vei i jai, trei za vrijeme obroka ui raun, jer e inae siromahom postati. Teak to sve ne
treba, a ono to on radi teba svakome njegova hrana je njegova roba i uvijek je moe prodati jer svi
651

trebaju jesti. Onda doe kui, gdje ga doekaju ena i djeca, pa im djeli voku, malu ptiicu, cvijee
Onda veeraju, nije skupo, ali su svi zadovoljni. Onda ide spavati i bez brige spava do jutra. Nisi
teae, ni svjestan koliku ti je sreu bog udijelio. Zemlja ti za tvoju muku daje trostruko vie i uvijek e
ti davati. Opisuje kako se odmaraju u hladovini, vjetri im pue U svakom doba godine ima to za
raditi, voke, sijeno, pilie, saditijesen im donese vina i svakojakih plodova Tebi ne fali nita to
na ovom svijetu postoji, zato trai kruha preko pogae? Zato eli promijeniti stanje, biti vei, a
imati imanje. Ne asti pre esto, jer nee imati dovoljno za sebe, ne zna to e ti sljedea godina
donjeti, ali ne smije biti ni krt i svakom se ivom omraziti, pa nikoga ni kruhom ne nuditi i na konak
u dom primiti. Ne tjeraj ubogoga s vrata, zbog obilnosti koju ti ima. Potuj boga, cara branitelja
bojeg zakona, njegove namjesnike, sveenike, sve koji te vode na pravi put. Ne psuj vjeru i suu, ne
pij preko mjere, nemoj tue sebi prigrabiti, budi zadovoljan sa svojim, ne svaaj se s blinjima, ne
osveuj se nego oprosti, osveta pripada bogu. Ako tako bude ivio, bit e ti dobro na ovom svijetu. A
kad umre za tobom e ljudi govoriti da si bio dobar ovjek i da ti bog da pokoj dui.
PRIPOMENE (Biljeke Matije Antuna Relkovia uz Satir) u proznom su obliku
1. o Novoj Gradiki kako je nastala doseljavanjem pred 30 godine i pretovrila se u varo
2. o uvanju uma umetak u pripomeni, fusnoti (kako ne smiju vie slobodno sijei ume nego
ono to je odreeno)
3. o baronu Ljubibratiu kako je uredio mostove i ceste itd, i kako su ga neki zbog toga psovali,
a onda je doao car josip II i pohvalio sve to, a onda su skuili i drugi. Slino je u poegi radi
grof jankovi iz daruvara, vjerojatno su i njega tlaili i psvoali, a sve jeto to su oni radili bilo
zapravo ispravno i dobro. Opisao je kako je s jednog zdenca pio car Josip II i kako je tamo jo
uvijek tabla koja to posvjedouje. Ima jo ljudi koji ne vide dalje od nosa i koji ne znaju da
svaka stvar koja se zapovida ima svoj pravi uzrok, zato se zapovida i zato se ini, a prez
uzroka nito se ne zapovida i nita ne ini.
4. o potivanju (timanju) teaka stih 114
5. Komedija iliti vesela prikaza naravi stih 165
6. Tragedija iliti strahovita prikaza naravi- stih 166
Za 114 stih posljednjeg pjevanja 2.dijela, i zato te dostojno timaju, objanjava kako svi potuju
seljaka, a oni koji ne potuju su oholi, jer ne razumiju stanje stvari, jer ti isti nemaju nita to mu
neki drugi nije pribavio, a kad se seljaku obraa sa mii se s puta, paur! Onda ne zna da to dolazi
od njem.rijei bauer zanatlija, teak. I zatim objanjava na primjeru lijepo skrojenog odjela kako
sve to ljudi imaju dolazi od boga i nejmu treba zahvaljiavti. on je nauio kroja i suknara krojiti
i sukno raditi, ovca je dobila vunu od naravi, a narav samo raspodjeljuje boje darove prema
potrebi.
Objanjava 165 stih posljednjeg pjevanja 2.dijela, stih komedija ili vesela prikaza naravi da je
to zora, iju aroliju vidi jedino teak. Onda opsiuje ljepotu zore koju narav pripravlja i koja nema
drugog geldaoca osim seljaka. Opisuej ljepote prirode kojima seljak svjedoi, opisujui njegov
ivot u skaldu s prirodom. Te mu je zakljuak da te igre naravi prirodne ljepote i mijene
nadmauju bilo kojiu koju stvaraju ljudi u svojim gradovima, ali im se ovjek prestao uditi jer je
naviknuo na njih.
Objanjava 166 stih posljednjeg pjevanja 2.dijela, tragedija iliti strahovita prikaza naravi
poenkad teakov posao prekine nevrijeme. Njihov dolazak seljak zna prepoznati opisuje
Reljkovi dolazak nevremena, samo nevrijeme i razvedravanje, kako se seljaci nose s time i kako
cijelu tu predstavu graani ne mogu vidjeti. Vide samo onaj njen komadi kad tutnji im nad
glavama
3. Nova slavonska i nimaka gramatika (Zagreb, 1767)
652

- doivjela 3 izdanja
4. Ovarnica (Osijek, 1776)
- prijevod s njemakog
5. Postanak narodne pravice i dunosti ljudskih iz nje izvirajuih (Osijek, 1794)
- kolska knjiga prevedena s latinskog
6. Esopove fabule
- prijevod basni, rukopis
7. Fedrove fabule
- prijevod basni, rukopis
8. Pripovitke Pilpaj-bramine
- prijevod Pilpajevih basni, rukopis
9. Nauk politian i moralski od Pilpaj-bramine
- zbirka mudrih reenica ostavljenih u rukopisu zajedno s basnama
10. Nek je svata (Osijek, 1795)
- zbirka kratkih anegdota i oduljih moralnih pripovijedaka, esto popraenih tumaenjem
- upalj hrast govori - pripovijetka

50. JOSIP JAKOI (1734 - 1804), fra

1. Scriptores Interamniae
- napisano 1795. i nastavljeno od druge ruke
- niz kratkih ivotopisa slavonskih pisaca s bibliografijom njihovih spisa

51. JOSIP MIKOCZY (1734 - 1800), Zg, isusovac

-

zagrebaki gimnazijski profesor

povjesniar

1. Otiorum Croatiae liber unus (1806, A. A. Barievi)

- pregled glavnih pitanja iz prvih stoljea hrv. pov. ivota, od doseljenja do ulaska u
zajednicu s Ugarskom

52. JOSIP PAVIEVI (1734 - 1803), Poega, fra

-

pseudonim don Ivan Zanii

pjesnik, vjerski pisac

1. Kratkopis poglavitijih dogaaja sadanje vojske meu Marijom Terezijom i Friderikom IV.
(Peta, 1762)
- prigodna pjesma o ratnim dogaajima
653

u prozi i stihovima
Kaiev utjecaj

2. Polazenje na vojsku prusko-bavarsku (Osijek, 1779)

- prigodna pjesma

53. BERNARD ZAMANJA (1735 - 1820), Dubrovnik, isusovac

Brno Damanji
pjesnik, prevoditelj, komentator i traduktolog
uenik Rajmunda Kunia (grki) i Ruera Bokovia (matematika)
plemi
isusovac do ukinua reda, sveenik nakon
pohaao isusovako uilite Collegium Ragusinum
u rimskom novicijatu Drube Isusove
studirao teologiju i filozofiju
predaje retoriku na isusovakom uilitu Collegium Ptolemaeum u Sieni
predaje gr. i retoriku u Milanu, diplomat
lan akademije degli Arcadi
1783. vratio se u Du i ostao do smrti bavei se lat. pjesnitvom
1791. postao generalni vikar dubrovake nadbiskupije
najbolji odjek u Europi postigao je ciklusom marijanskih elegija, uvrtenim u antologije u
Augsburgu (1776), Baselu (1783) i Beu (1785)
pie 2 kraa spjeva, elegije, vee pjesme, poslanice, idile, hendekasilabe, epigrame
didaktike pjesme
1. Echo (Rim, 1761) (Jeka)
spjev
dvije knjige, 1361 heksametar
obradio akustike, meteoroloke i astronomske pojave
obradio je nauku o jeci, kako ju je uio od bokovia, uz brojne reminiscencijeiz grke
mitologije i svog lovakog ivota
priloio elegiju Ad Raymundum Cunichium suum olim Magistrum
2. Navis aeria (Rim, 1768) (Zrani brod)
spjev o zranom brodu koji bi se pokretao pomou etiri balona
2 knjige, 1473 heksametra
tiskano zajedno s 10-tak marijanskih elegija i 4 idile
pri kraju 2. Pjevanja pjesnik se u mislima zanio visoko iznad zemlje i pod sobom gleda
Europu, djelove Amerike, kineske zidove, Afriku, Grku s povijesnim i kulturnim
znamenitostima
u djelu opisuje Kolombovo otkrie Amerike, nagovara Bokovia da putuje u Ameriku,
pozdravlja Dubrovnik
3. zbirka elegija (1768)
katulovskog nadahnua s marijanskim motivima
tiskano zajedno s Navis aeria i jo 4 idile
4. Carmina selecta (Izabrane pjesme) (Zadar, 1830)
654

lat. pjesme izdane u izboru od F. M. Appendinija s prikazom Damanjieva ivota i rada

nalaze se 22 elegije
Djevici, nakon blagovjesti; Boici mira; Rajmundu Kuniu, svom bivem uitelju;
5. Idyllia (Idile)
u njih je ubrojio i neke prijevode s grkog
tu je i prijevod/parafraza Menetieva Radonje, bolji od Ferieva prijevoda
6. Hendecasyllaborum liber (Hendekasilaba)
12 u Apendinijevom izdanju
7. Epigrammatum liber (Epigrami)
preko 100 u Apendinijevom izdanju
u smrt Rajmunda Kunia, Bokovia, B. Staya, O pucanju muara na dan sv. Vlaha, o
napadnoj gnjusobi nekog Kvinta, pjesnik Kunievoj Ilijadi o svojoj Odiseji, pjesnik o
sebi i svojim pjesmama
8. Epistolae (Poslanice) (potkraj 18. st.)
heksametri
vjerojatno najbolji i najzreliji plod njegova pjesnitva
napisane se 1795 i 1796, u Mlecima izdane 1796 ili 1797
ima ih 15
upravljene konkretnim osobama, proarane reminiscencijama iz Horacijevih Poslanica i
Satira
tematski raznolike,
u 4. potie Pjerka Sorkoevia da dovri dopunu Osmana, bilo na ladanju, bilu uz
sudaku slubu;
u 8. se obraa tomi Bassegli, suvremeniku koji je teoretski i praktino prema francuskom
uzoru pokuao reformirati privredu u Dubrovakoj republici, pa mu s tugom opisuje
krizu Dubrovnika pri kraju 18.st., obara se na rasko, zalae za uvrenje morala i
zakona i za davanje vee slobode seljacima
u 11. potie Danluku Volantia da izda Osmana i da ili potakne Pjerka Franaticu
Sorkoevia ili sam da na hrvatski prevede Homera
u 14., upravljenoj Katarini Ranjina, oslikava uitke svog boravka u ladanjskoj idili
u 15. upuenoj Benediktu Stayu, apologija je latinskog jezika i njegovih vrednota za
mnoge znanosti
prijevodi
tim prijevodima izaao na glas kao jedan od najboljih novolatinskih pjesnika
po njima je Damanji uz Kunia jedan od najuspjenijih prevodioca u cjelokupnoj knjievnosti
hrvatskog latinizma
9. prijevod Odiseje na lat. (Siena, 1777)
uz nju objavio traduktoloku raspravu Ratio operis
objavljena godinu dana nakon Kunieva Ilijade
bolji prijevod od dotadanjih prevoda tog epa
ima oko 1000 stihova vie od originala
655

10. prijevod Hesiodovih djela (Herculis scutum, Opera et Dies, Theogonia)

11. prijevod Teokrita
grki bukoliar
potpuniji prijevod i vjerniji izvorniku od Kunieva
12. prijevod grkih bukoliara Mosha i Biona
13.

prijevod Menetieva Radonje

14.

prijevod nekoliko strofa Osmana na lat.

+ nekoliko govora, tiskan je Oratio in funere Rogerii Iosephi Boscovichii (Govor na pogrbu Ruera
Jospia Bokovia) u Dubrovniku 1787.

54. JOSIP KERESTURI (1739-1794), Meimurje (trigova/V)

-

politiki pisac i pjesnik

ostali njegov rad u stihovima danas je nepoznat

1. Josephus II in campis Elysiis (1790)

2. Nikaj na svetu lepega ni
- pjesma
3. Reflexiones de reformatione cleri Zagrabiensis (Verioduni, 1792)
- polemika protiv anonimne kritike zagrebakog klera

55. FRANJO SEBASTIJANOVI (1741 - 1799), Poega

-

bolonjski ak, profesor teologije u akademiji u Zg i kasnije zg kanonik

latinist

1. Poemata (Budim, 1805, Antun Mandi)

- zbirka latinskih pjesama
- slavio Josipa II prilikom dolaska u Zg, pozdravljao ustolienje banova i biskupa i
oplakao smrt Marije Terezije

56. ADAM TADIJA BLAGOJEVI (1745 ili 46-nakon 1797), Petrijevci (kraj
Valpova)
-

epski pjesnik i prevoditelj

kolovao se u Beu; inovnik
izraziti pristaa jozefinizma
656

1. Pjesnik-putnik (Be, 1771)

- povijesni ep
- 6 dijelova, u 10-ercima (4+6) s unakrsnom i parnom rimom
- knjiga u kojoj povodom puta Josipa II. po Slavoniji 1768. velia ovog vladara nabrajajui
tekovine njegova doba (1. dio), da kasnije prijee na neka aktuelna pitanja svoga ueg zaviaja
- 2. dio posveen je carici Mariji Tereziji koja se usporeuje s vladaricama staroga vijeka
- sljedea 4 dijela posveena su slavonskim prilikama
- velia i brani Relkovia i poput njega kritizira slavonski mentalitet i pohvalno pie o
Nijemcima koji nastoje podii slavonsko gospodarstvo
- predmet njegove otre kritike su feudalni sustav i franjevci, koje - aludirajui na knjigu ure
Rapia - naziva tamburaima, zamjerajui im izmeu ostalog obiaj proenja i napade na
Relkovia
- istie i Doena, takoer jednog od Relkovievih branitelja
- pri kraju knjige najavljuje novo djelo u kojem e popisati slavonske obiaje, ali ga nije napisao
- njegov jedini originalan rad
- ostala djela su prijevodi:
2. Khinki (Be, 1771)
- prijevod romana opata Coyera iz 1768. s francuskog
- u prozi
- pokuao je u naoj knjievnosti udomaiti roman, koji je bio novina u HK jer ga iz
Zorania uope nije bilo
- kroz priu o sudbini ovjeka s Dalekog istoka iznosi fiziokratske ideje i zagovara prosvijeeni
apsolutizam, kritizirajui feudalni i cehovski sustav
3. Predika od jedinstva u krstjanstvu (1773)
- prijevod propovijedi Antuna Ruike, ispovjednika Josipa II, odrana prigodom reenja
jednog unijatskog vladike u dvorskoj kapeli u Beu u prisutnosti Marije Terezije
- prijevod je tiskan latinicom i irilicom
4. Izkuani nauk (1774.)
- prijevod s njem. knjiice o ovarstvu J. V. Paula, koju je preveo i Relkovi, te priredio 2
izdanja (1771 i 1776)

57. JOSIP STOJANOVI (1746-1814), Brod, fra

-

propovjednik, pjesnik prigodniar, vjerski pisac

1. Tuba due i tila osuena (Budim, 1794)

- obnovio staru viziju o prepiranju due i tijela u asu smrti
2. Uspomena openskoga suda (Budim, 1795)

58. ANTUN IVANOI (1740 - 1800), Osijek

-

zavrio gimnaziju u Poegi i Zagrebu, filozofiju u Beu, teologiju u Bologni i Zagrebu

kapelan i upnik u raznim slavonskim mjestima
657

umro u Krievcima

1. Opivanje slinorino groba Jozipa Antuna olnia od olke (Zagreb, 1786)

- neka vrsta pohvalna ivotopisa s dodanim dijaloko-apoteoznim prizorom, u kojem
alegorijske figure razgovaraju s biskupom na samrti i u kojem ima utjecaja, ak i stihova
Kanilievih
2. Svemogui neba i zemlje stvoritelj (Zagreb, 1788)
- njegovo glavno religiozno djelo
- spjev o stvaranju svijeta i prvih ljudi i o padu ovjekovu, djelomino u pripovjednom, a
djelomino u dijalokom obliku zamiljenom za pjevanje, s dodanih 7 pokornikih
psalama u 8-ercima
- umetnuti distisi, graeni po kvantitetu, odgovaraju sklonostima obnovljenog klasicizma
- Ivanoi je svoj neveliki spjev snabdio dugim uvodom, upravo propovijeu o ljubavi prema
Bogu i blinjemu, ali s mnogo aktualne polemike protiv prevratnih misli
- U predgovoru se okomljuje na nove ideje koje su doprle i do Slavonije nijekanje Boga i
potrebe vjere uz vjerkse vidi i drutvenu opasnost, jer oni prema njemau uz nevjernitvo
otvoreno propovjedaju i neposluh kralju i zemaljskoj gospodi, pa tako siju bunu i neslogu u
drutvu
- U samom djelu zanimljivi su jedino stihovi u kojima grenica Eva tuguje za onim to je izgubila
kad je s Adamom istjerana
3. Slinorini natpis groba Zvekanovoga
- komina poema, rugalica
- duhovita pjesma koja se rado itala jo i u doba narodnog preporoda (Zvekan opet na svijetu
(1844) Ivana Trnskog nadovezuje se na Ivanoievu pjesmu)
- antifaustovska tematika
- Prije smrti je u snu vidio natpis na svom grobu (taj je natpis dan prije poetka same poeme, u
6ercima: Stani, o putnie, / mrtav Zvekan vie / pak te lipo moli / da se prigne doli / i proita
ova / slinorina slova, / koja prije smrti / kad hoti umrti / na svog groba vrati / dade upisati), i
onda u 11 odsika, kratkih pripovjeda priu o svom ivotu.
- aljiva slika iz ivota grenog naikog fra Zvekana. On malo mari za zakone i propise svog
reda, a na umu su mu prvenstveno ljivovica, vino, kolo i mlade snae. On sklapa ugovor s
avlom, koji ga i potie na taj nain ivota. guta u tome, opet oboli, pa sve isvata psuje, pa
zazivlej boga da mu pomogne, pa se malo opije da mu bude lake podnjet bol. Fratri mu pred
vratima dobacuju komentare da se tako ne smiej ponaati. On ih opsuje. Zvekan psuje vraga to
ga je prevario da e pokoru imati u bolesti, ti si mene prevario, ali ja u tebe: jer e se
ispovijediti i bit e mu oproteno. Na kraju se pozdravlja sa fratrima prije smrti, te jednom od
njih, stanku (koji mu je donosio vino prije), govori svoju oporuku.
dvije pjesme o bojevima s Turcima (najuspjelije od tadanjih brojnih prigodnih pjesama o razliitim
ratnim dogaajima), obje pjesme su napisane u tonu narodne pjesme, s kajkavskim tumaenjima
rijetkih rijei ispod crte:
4. Pjesma od junatva viteza Peharnika (Zagreb, 1788)
- kako su on i njegov regement tri turske ete posjekli i potjerali u bjeg nakon to su te
ete juriale na Drenik grad 1788.
- pjeva je Ogulinac koji je bio u bitki, uz tamburu
658

5. Pisma od uzetja turske Gradike (Zagreb, 1789)

- u ovoj pjesmi je od P.R. Vitezovia preuzeo motiv da orao donese tunu vijesti painoj
sionivici Fatimi

59. MATIJA PETAR KATANI (1750 - 1825), Valpovo, franjevac

hrv. i lat. pjesnik, prevodilac, estetiar, povjesniar i teoretiar knj., leksikograf, arheolog,
povjesniar, geograf, numizmatiar, kartograf
kolovao se u vie ma. gradova, u Bau u Bakoj zavrio franjevaki novicijat i dobio ime Petar
visokokolski studij teologije i filozofije zavrio u Osijeku, u Budimu studirao filozofiju (estetiku i
poetiku)
predava u franjevakoj gimnatiji u Osijeku i u arhigimnaziji u Zg
profesor arheologije, stare geografije i numizmatike na Sveuilitu u Peti i kustos Sveuiline
biblioteke
u Budimu u franj. samostanu do smrti
vie znanstvenik, nego pjesnik
njegova jezino-etimoloka razmiljanja doekivana su bila sa skepsom ili odbacivana, ali su mu
zato epigrafski i geografski radovi bili cijenjeni.
kod njega teku usporedo klasicistiki i narodni utjecaji
prvi hrvatski autor pozamane studije o estetici, po poetikoj orijentaciji klasicist uz neke
istodobno naglaene predromantike zamisli, rodoljub i zaetnik ideje o trako-ilirskom
podrijetlu junih Slavena, ta ideja je uskoro prevladala u nar. preporodu, ilirskom pokretu
Katani je do preporoditelja prenio jo neto vanije: uvijerenje o klasinosti dubrovake i uope
juno-hrvatske knjievnosti, time i o kontinuitetu hrv. knjievnosti kao cjeline
vani gradovi za njega bili su Budim i Osijek
neka znanstvena djela ostala u rukopisu
u rukopisu su ostale i neke lat., ma. i hr. pjesme (npr. Rod Katani u kojoj govori o svojoj obitelji i
sebi, mitoloko-pastoralna prigodnica Poskoica Pana i Talije na Crnom brdu) te opsena
autobiografija za koju se danas ne zna gdje je
Katani se je vie od ijednog svoga suvremenika pribliio antici, doivljujui je kao erudit i
uivljujui se u nju preko poezije starih
1. Dissertatio de columna milliaria ad Eszekum reperta (Osijek, 1782)
epigrafija
2. In veterem Croatorum patriam indagatio philologica (Filoloko istraivanje o drevnoj domovini
Hrvata) (Zg, 1790)
tiskana ponovno sa jo nekoliko drugih rasprava pod naslovom De origine et priscis Croatorum
sedibus u njegovoj zbirci rasprava Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum (Zg,
1795)
zastupa hipotezu da su Hrvati u Panoniji i Dalmaciji autohtoni, a ne pridolice tj. da su Iliri
pretci slavenskih balkanskih naroda
upravo je Katani dosta pridonio vjerovanju preporoditelja da su Hrvati izravni potomci Ilira
3. Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, in quo de origine, lingua et literatura
Croatorum disseritur (Ogled filozofije i geografije Panonaca, u kojem se raspravlja o podriejtlu,
jeziku i knjievnosti Hrvata) (Zg, 1795)
659

rezultati istraivanja starina

istraivao domae starine, geografiju hr. krajeva u rimsko doba, stari jezik Panonaca
4. Fructus auctumnales (Zagreb, 1791)
- zbirka hr i lat pjesama u duhu klasinih pjesama
- sadri sav njegov pjesniki rad (latinske i hrv. pjesme, veinom prigodnice, u klasinim
metrima), izuzevi nekoliko latinskih pjesama; stihovi graeni po kvantitetu slogova
umjesto po naglasku - klasicistika poetika naela (utjecali maarski uitelji)
- 39 lat. (2 posvetne) i 18 hr. pjesama
- Uglavnom su prigodnice
- pjesme na lat. razvrstane u 3 cjeline:
o Lyrica - 15 pjesama po uzoru na antiku metriku
o Elegiaca et heroica - 2 elegije i 1 heksametarka pjesma
o Epigrammata - 19 epigrama; svi osim 2 u elegijskim distisima
- hr. dio zbirke (Metra Illyrica) podijeljen je u nekoliko dijelova: Peto i estonoge (distisi),
Tamburne (lirske) inostranke, Popivke narodne (neke vrste pendant pjesama na narodnu
naih pjesnika oko 1500., samo to je Katani radi svojih naopakih metrikih shvaanja
gdjegdje kvario red rijei) i Proste (pjesme u modernom metru graenom po naglasku (stari
je metar graen po kvantiteti slogova))
- oblikovane su na motivima klasine antike knj. i mitologije ili na motivima narodne
lirske, rjee epske pjesme
- 8 hrvatskih pjesama je napisao striktno prema grkoj i rimskoj kvantitativnoj metrici, a ija
je naela za primjenu izloio u raspravi Brevis in prosodiam Illrycae linguae animadversio
(Kratka napomena o prozodiji ilirskog jezika), u stavljenom kao uvod u cjelokupne Fructus
auctumnles. (na taj pristup su utjecali maarski uitelji). Tvrdi da i hrvatske stihove treba graditi
na osnovi duine i kratkoe slogova. (to je kasnije opirno obrazloio u raspravi De poesi
illyricae) Ne znajui za Katania neto slino e raditi i Marko Bruerevi u Dubrovnika, ali i
neki preporoditelji, kao npr. Maurani i Preradovi, u mladosti, potaknuti upravo
Katanievim djelom
- K. lirski svijet ispunjen je antikim bogovima, muzama i nimfama, Panom, satirima i vilama,
kao i lipim cvitjem, lipim snaama, veselim kolom, vinoberom u zelenoj dolini kraj
Samobora
- postupkom alegorizacije takvi lirski svjetovi ukljuuju i neke aspekte suvremenosti
- motto na poetku zbirke preuzet iz Horacija (takoer i metriku)
- svoje nazore o naoj prozodiji iznio je u kratkoj uputi pred hrvatskim pjesmama
- pjesme su veinom prigodnice: imendanske ili mladomisnike estitke, nadgrobnice (U smrt
Majke Terezije), pozdravnice
- tu su i pastoralne ekloge, elegije, ode, stilizacije na narodnu (Koutica, Alkmanska u kolu)
- neke su pjesme oblikovane kao lirske minijature (eva, Vinobera u zelenoj Molbice dolini njegova najuspjelija pjesma), svojevrsne genre-sliice i nagovjetaj su predromantikih
poetikih koncepcija
- nekoliko pjesama dotie vane politike dogaaje, npr. Prusko-austrijski rat 1778-9 ili izbor
Ivana Erddyja za bana 1790.
- u epigramatskom dijelu nema puno satirinih sastavaka, ali vidljiv je utjecaj Marcijala
- jedan lat. epigram (Monitum - Upozorenje) nalazi se i na kraju hr. dijela
- objedinjavanje lat. i hr. stihova unutar istih korica jaka je simbolika gesta koja
najavljuje vanost latinskog posrednitva za afirmaciju narodnoga jezika u preporodu
- K. slijedi metrike obrasce iz antikog pjesnitva slaui klasine stope po kvantitativnom
660

naelu ili gradi stihove po akcentu, pribliujui se stihom i dikcijom lakoi usmene lirske
pjesme
po uzoru na ma. klasiciste pisao hrv. poeziju klas. metrima (heksametar)

latinske pjesme:
Majka oplakuje zavojaenog sina (vezano uz tzv. rat za bavarsko naslejdstvo izmeu
Prusije i Austrije),
Dijana s nimfama oplakuje Filidu;
Pjesnik poslije duge sue trai od Jupitera kiu;
Roditeljima Martina Pereczki, kada bi mladu misu rekao;
O kozama koje su Valpovani protjerali;
umi s panonskog Parnasa (pjesmom pozdravlja djelo G. Szerdahelya, njegova biveg
profeosra estetike u Budimu, koje je objavio u Beu 1788, a zove se uma panonskog
Parnasa.);
Protiv brbljava Gala;
Zavidljivcima;
Protiv Rufa;
Valpovo (Oda I) (o eni Petra Perena koja kad su Truci napali Valpovo, a Petar tad nije bio
u gradu, ona je krenula braniti ga);
hrvatske pjesme
Satir od kola sudi
- Heksametarska satira izazvana Reljkovievim osuivanjem narodnih obiaja kao
Turskih skula
- polemika pjesma protiv Relkovia
eva
Razgovor pastirski
Slavna eta [Plemenita horvatskoh kraljevstva eta slavnu madarsku krunu za uvat iz
Zagreba se u Budim dilea, 1790.]
Igra kolo
Slavuj plae druga
Vinobera u zelenoj molbice dolini prikazana vilam samoborskim
5. Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio
predgovor Jesenskim plodovima u kojem se zalae za graenje hr. stihova na osnovi
kvantiteta slogova
prva rasprava u pov. hr. versologije
6. De poesi llyrica libellus de leges aestheticae exactus cum Rosaleide Kaniliii emendata
(Knjiica o ilirskom pjesnitvu napisana po zakonima estetike, dovreno 1817.)
prvi pokuaj teorijske obrade hr poezije
u njoj raspravlja openito o pjesnitvu i posebno o hrvatskim starijim i novijim
pjesnicima.
podjelio ju je na 3 poglavlja:
u 1. (Poetices incunabula) raspravlja o prvim poecima i izvorima pjesnitva uope.
u 2. (Poeseos conditio apud Illyrios) o stanju pjesnitva kod Ilira
u 3. (Ars metrica poetices) o hrvatskoj metrici, zapravo prozodiji i o pjesnikim
ukrasima
661

drugo poglavlje je najopsenije i u njegovu prvom dijelu izlae svoje poglede na stariju i
suvremenu hrvatsku knjievnost, umjetniku i narodnu (tu objanjava da se radi o 10ercu,
da jedan zapoinje, drugi ponavljaju, pjeva uz gusle u Dalmacije, uz tamburu u Slavoniji,
te da se narodnim oblikom pjesme sluio Andrija Kai), a u drugom dijelu iznosi
propedeutiki stiliziranu poetiku. Katani kao prve nae pjesnike, vjeran svojoj tezi o
etnikom sastavu trako-ilirskih plemena, nalazi ve u Traana prije Homera, npr. Orfeja,
Fedra, Ovidija, pa tek onda od renesanse dalje. Dosta panje posveuje narodnoj poeziji,
posebice lirskoj. Od hrv. pjesnika spominje ili citira urevia, Anicu Bokovi,
Barakovia, Kaia, Reljkovia, usporeujui ih esto s grkim i rimskim liriarima.
Gundulia nije poznavao. Od svih pjesnika najvie cijeni Kanilia, a njegovu Svetu
Roaliju smatra najljepim djelom hrvatske poezije te redovno iz nje uzima odlomke kao
potvrdu za svoje estetske sudove.
Osim hrvatskih pjesnika, osvre se jo samo na Bibliju i na rimske i grke klasike.
Na kraju 3. poglavlja daje potpun pregled epiteta, tropa i figura, a uz lat i gr termin, navodi i
svoj hrvatski termin za pojam.- prvi dosada poznati pokuaj da se stvori hrvatska
poetika terminologija
djelo u kojem se osim teoretskog raspravljanja o pjesnitvu govori i o Barakoviu, P.
Divniu, ureviu, Kaiu, Reljkoviima i navlastito o Kanilievoj Roaliji, ali i o
naem narodnom pjesnitvu
ovim djelom Katani je prvi kod nas svjesno i izrijekom istakaoda e o hrvatskom
pjesnitvu pisati s estetskog stajalita.
bio je svjestan da svojim stihovima graenim po naglasku uvodi neto novo u hrv.
knjievnost i da nema prethodnika u tom metru
raspravlja o poecima hr. pjesnitva uope, o hr. pjesnitvu, o metrici i pjesnikim
vrstama i ukrasima
rasprava utemeljena na klasicistikim estetikim i poetolokim koncepcijama, s
ponekim nagovjetajem predromantikih poetikih shvaanja (zanimanje za hr.
narodnu pjesmu i njezine izvore u poganskoj religiji), donosi i mnoge primjere iz hr.
knj., s prijevodima na lat., a posebna je pozornost posveena Kanilievoj Sv. Roaliji
7. De Istro eiusque adcolis commentatio... (Budim, 1798)
posveeno starim narodima koji su nastavali oko Dunava
8. Orbis antiquus ex tabula itineraria (Budim, 1. sv. 1824; 2. sv. 1825)
rasprave o zemljopisu staroga vijeka na temelju tzv. Peutingerove karte
to je djelo dovreno 1803.
9. Istri adcolarum Illyrici geographia vetus (Budim, 1826/27)
geografija staroga vijeka
10. Sveto pismo starog zakona (Budim, 1831) i Sveto pismo novog zakona (Budim, 1831)
prijevod cijele Biblije
prvi tiskani cjelovoti prijevod Sv. pisma u hrv. narodnom jeziku, izuzevi protestantska
izdanja
11. Pravoslovnik (hr-lat rjenik) i Etymologicon Illyricum (lat-hr rjenik)
ostali nedovreni u rukopisu, izraen do rijei Svemogu
s preko 50000 izraza
662

12. latinski stihovi izvan Fructus auctumnales

tiskani i u rukopisu
6 pjesama objavio je T. Mati na kraju svog izdanja 1940.
opsegom se istiu 3 s poetka djela Istri adcolarum: elegija i oda posveene Valpovu te
spomenuto rodoslovlje ()Rod Katania u 53 sapfike strofe
13. Ivanu Erddiji o uzvienju na dostojanstvo bansko (1790)

60. IVAN LOVRI (1754-1777), Sinj

pisac polemiar
1. Osservazioni sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia del s. abate Alberto Fortis (1776)
na talijanskom, ali je slavio ljepotu naeg jezika, Gundulia i Bokovia i igosao mnoge
zemljake, koji se stide pisati svojim jezikom
pisac je u svoju kritiku Fortisova putopisa upleo ne samo razliita razmatranja o
ivotu, obiajima i zaputenosti naih Zagoraca (Morlaka), ve se je u vezi s tim
okomio zausput i na katolike franjevce i na pravoslavne kaluere, istiui njihovu
zaostalost
borba protiv predrasuda, zaostalih obiaja i praznovjerja, te pozivanje na istinu i
razum

61. JOSIP STJEPAN RELJKOVI (1754 - 1801), Zadubravlje

Reljkoviev sin
vinkovaki upnik
1. Kunik (Osijek, 1796)
pisan u pukim deseterakim stihovima
imao zadau da poslui seljacima kao savjetnik u gospodarstvu, upuujui ih, to da rade
u kojem mjesecu

62. ADAM ALOJZIJE BARIEVI (1756 - 1806), Zagreb

profesor zg. gimnazije, upnik pri sv. Mariji u Zg i Brdovcu
prvi poeo sustavno skupljati knjige iz svih hrvatskih krajeva, stojei u pismenoj ili osobnoj
svezi s tadanjim hrv. knjievnicima od Dubrovnika do Osijeka i sa stranim knjievnicima
lan turinske akademije Unanimium i napuljske kraljevske akademije Arcadia reale
tiskao nekoliko pojedinanih lat. pjesama i Vita Hieronymi Ferii
latinist i polihistor
1. Historia litteraria Croatiae
ostali su samo nacrt i odlomci (meu njima krnja biografija Krelieva)
2. Scriptores S. J. Croatae
kratki ivotopisi hr. pisaca isusovaca raeni za neizdano djelo biveg austrijskog isusovca
663

Paintnera
3. Vita Hieronymi Ferrii Longianensis (Ticino, 1790)
ivotopis uglednog talijanskog latiniste, objelodanjen u jednoj talijanskoj zbirci
4. De scriptoribus Panoniae Saviae collectane
zbirka pisaca savske Panonije
ivotopisi pisaca

63. ANTUN JOSIP TURKOVI (1758-1806), Osijek

osjeki upnik
crkveni kroniar, epik i prigodniar
1. ivot sv. Eustahije (1795)

64. JOSO KRMPOTI (oko 1760 - oko 1797), Barlete (kraj Gospia)
-

epski pjesnik
studirao teologiju u Senju
vojni kapelan u Temivaru
dvorski kapelan
zalagao se za slavonsku ortografiju nasuprot Joakimu Stulliju, koji se zalagao za
dubrovaku
formalna pobjeda K. koncepcije nije se odrazila na kasniju pravopisnu praksu na slavenskom
jugu
njegov knjievni rad je sav u stihu i sav prigodan
slavljenje Josipa II. i ljudi i dogaaja njegova vremena je glavni, upravo jedini pokreta
njegovih stihova
motivi su mu uglavnom panegirini, podsjeajui na du panegiriare i na dvorske pjesnike
kakvih je bilo u Njemakoj i u Rusiji Katarine II.
stih mu je ili 10-erac u duhu Kaia i narodne pjesme ili 8-erac u stilu Dubrovana, i ta je
povezanost najznaajnija kulturnohistorijska crta u njegovu radu, pokazujui i opet, kako
su nai juni pisci djelovali na sjeverne i kako je naa knjievnost ve u ono doba dobivala sve
jedinstveniji tip
K. djela obiljeava prigodan znaaj i stilski eklekticizam: poetika usmene epike i Kaieva
Razgovora, barokna figuralnost nalik Gundulievoj, klasicistiki i rokoko postupci bliski
onima u onovremenom njem. prigodnom pjesnitvu

1. Joso Malenica (Be, 1783)

- kraa prigodnica u 10-ercu, oko 500 stihova nedosljedno parno rimovanih
- slavi Josipa Malenicu, opisujui proslavu njegova podizanja u red plemstva u
Temevaru
2. Viteka pisma od glasovitoga vojvode kneza Dibranina Musa Arbanasa (Be, 1785)
- spjev posveen visokoroenoj plemiki Antici Arbanas, supruzi Josipa Keresturija,
koja je po miljenju pievu bila iz roda glasovitog arbanakog junaka
3. Radost Slavonije nad grofom Antunom Jankoviem od Daruvara (Be, 1787)
664

spjev, u kojem se u ranu zoru pojavljuju, usred razdragane prirode, na naoj Orljavi
Jupiter, Apolon i Mart, a malo zatim prekrasna vila, slavna Slavonija, sva izranjena od
turskih maeva i rasplakana zbog raspa naih pokrajina za turskih ratova
sve je izginulo i porobljeno; ali da bi dao izraza svojoj alosti, posudio je Krmpoti
naprosto stihove iz Osmana

4. Pjesma Crnogorcem i vojvodi Filipu od Vukasovi (Be, 1788)

- krai epski tekst sastavljen od 180 deseteraca
- pjesma povodom ekspedicije u Crnu Goru i napisana sa zadaom da oduevi Crnogorce
za Josipa II. i za rat protiv Turaka
- u prvom dijelu vila se obraa Crnogorcima govorom o turskom ropstvu i slavnoj srpskoj
prolosti i junacima, a kapetan Vukasovi prikazuje se kao junak koji e pod austr.
zastavom donijeti Crnogorcima slobodu
- u drugom, osmerakom dijelu Crnogorci se hvataju u kolo i pjesmom zahvaljuju austr.
caru
5. Katarine II. i Jose II. put u Krim (Be, 1788)
- povijesni ep
- njegov najopirniji spjev
- ak se u jednom prizoru pojavljuje i Muhamed sa svojim doglavnikom Sergijem na
Olimpu u vijeu bogova molei pomo protiv Rusa
- s Muhamedovim i Sergijevim jadikovkama i bijegom u Meku svrava spjev
- 13 pjevanja, 453 osmerakih katrena s ukrtenom rimom abab
Zapoinje vijeanjem bogova na Olimpu, kojima dolazi Muhamed sa Srem (Sergijem) s molbom da
sprijee Ruse u zauzimanju sada turskih, a prije ruskih krajeva na Krimu. Meutim, najvii bogovi
odlue protjerati Turke iz Europe. Stoga Junona u pismu nagovara Katarinu II da se sastane s Josipom
II na Krimu, pa Katarina pismom poziva njemakog cara na Krim. Josip II, preko Moravske, lezije i
Galicije putuje u Rusiju, na putu se susree s poljskim kraljem Stanislavom, pa zajedno kreu u
Herson. I Katarina se sprema na put, pa pripovjeda detaljno opisuje cariine pripreme, opratanje od
obitelji i podanika. Zatim slijedi opis sastanka dvaju vladara, koje pripovjeda apostrofira zemaljski
bozi, velia se i slavi ruska carica, ruska povijest, ruski narod, a u manjoj mjeri i Josip II. Carica i
njezin gost putuju po Krimu, gdje je nekada boravio i Ovidije. Za vrijeme njihove plovidbe Pluton i
njegovi diu buru, ali budu protjerani od olimpskih bogova i bogovi skloni kranima stiaju more. Ep
zavrava opisom Muhamedova sramotna poraza i njegovim bijegom u Meku.
- epu su dodani bogati komentari, pisani latinski, u kojima se detaljno opisuju i izlau povijesne
injenice kao i podaci o sudionicima zbivanja, prije svega vladarima koji se pojavljuju kao
likovi u epu
- Gundulievo naslijee osmeraki katreni s rimom abab, motiv i tema
- umee motive o prolaznosti, protjecanju vremena i kolu sree, odnosno o neminovnoj
prolaznosti turske moi, slino kao i Gunduli
- u Junioninu pismu ruskoj carici vidljivo je Krmpotievo poznavanje barokne figuracije:
naglaen je paralelizam motiva, brojne su figure dikcije (poliptotonski niz izveden
zamjenicom TI)
- kao i dubrovaki barokni pjesnici, u ep uvodi paklene sile
- poetoloke osobine epa: jednostavna krinikalna naracija, shematizirana crno-bijela
karakterizacija likova, odsutnost tumaenja povijesnih i politikih zbivanja, jednostavan i
pomalo primitivan pripovjeda kao tuma aktualnih dogaaja, plona i naivna slika prikazanog
665

svijeta
- ep se sastoji od niza pohvala-panegirika, a taj je anr na geneolokoj ljestvici klasicizma
zauzimao visoko mjesto
- duh klasicizma oituje se i u idilinim opisima pejsaa, napuenog antikim mitolokim
biima
- klasicistiki utjecaj najoitiji je u motivsko-tematskim sastavnicama prie: olimpski
bogovi pokretai su cijele radnje, svekolikih zbivanja u epu
- vijeanjem olimpskih bogova ep i zapoinje, a zaplet i rasplet prie odvija se prema odlukama
antikih bogova
- sukob u prii nije obrazloen politikim razlozima, nego boanskim odlukama, odn.
postojanjem dvaju boanskih tabora: kranskog i muslimanskog
- i personifikacije raznih prirodnih pojava omiljene su u klasicizmu (preobraavanje duge u
lijepu djevojku koja Katarini nosi Junionino pismo)
- najvei je dio naracije posveen rusofilskim temama i motivima
- slavenske narode Habsb. Monarhije u epu spominje samo u jednom motivu: u opisu
Josipove krune
- djelo je dovren o5 mj. nakon politikog dogaaja koji je osnovna tema epa: posjet austr. cara
Josipa II. ruskoj carici Katarini II. u svibnju 1787.
- sukob njihovih zemalja s Turskom, koji e i uslijediti u 4-godinjem ratu, K. je prikazao kao
sukob politikih linosti (Katarina II, Josip II, Potemkin) sa svetim muslimanskim svijetom
(Prorok Muhamed, Sergije)
- svijet antikih boanstava javlja se u ulozi suca i u cijelosti stoji na kr. strani
- kulminacijsku toku u prii, kojoj inae nedostaje pravi zaplet, predstavlja fiktivna pomorska
bitka na Crnome moru u kojoj je Muhamed pobijeen i prognan iz Europe
- susreu se frazeologija narodne pjesme i Razgovora ugodnog te odjeci gundulievske
lektire (na metrikoj, frazeolokoj i figuralnoj razini, kao i u parafraziranju itavih
dijelova Osmana)
6. Pjesma voevodam austrijanskim i rosijanskim (Be, 1789)
- spjev o turskom ratu
- epski 10-erac s ukrtenom rimom abab
- opisuje neke aspekte austrijsko-rusko-turskog rata
- velia Katarinu II. i Josipa II.
- dvodijelna kompozicija
- u prvom dijelu opisuju se najvaniji dogaaji s poetka rata Austrije i Rusije protiv Turske
1788
- K. prikazuje dogaaje na trima bojitima: srpskom, bosanskom i istonom
- u drugom dijelu pjesme pojavljuje se vila, mati i carica Slavena, izbrajajui svoje velike
sinove i potiui svoj narod na hrabrost i borbu
- istie se da se prije zvala Slavonija, Panonija ili Ilirija, a da sada ima stotinu imena
- poziva Slavne da se pod vodstvom ruske carice i aus. cara dignu protiv turske vlasti
- u ovoj je pjesmi ideologem slavenstva dobio svoj geografski opseg, ime se najvie pribliava
ideologiji panslavizma
- utjecaj usmene epike, Kaieva Razgovora, Gundulieva Osmana

65. MARKO FAUSTIN GALJUF (1765 - 1834), Dubrovnik

- izaao iz kole du piarista, nasljednika isusovaca poslije 1773.
- vie nauke u Rimu, uitelj u sredinjem zavodu piarista
666

- ve s 19. g. postao lan rimske Arkadije

- bio i pisar privatnih pisama pape Pija VI
- kad je 1798. stvorena kratkotrajna demokratska republika u Rimu, skinuo je redovniki habiti i
prikljuio se novoj revolucionarnoj struji i poslije propasti republike krenuo u Genovu gdje je
zavrio pravo i postao sveuilini profesor i odvjetnik, neko vrijeme i lan poslanstva ligurske
republike u Parizu
- poslije Napoleonova pada lien je slube i seljaka se od grada do grada u Italija, Francuskoj,
vicarskoj, Bavarskoj.
- pred kraj ivota dobio mjesto sveuilinog knjiniara u Genovi
- lat. pjesnik, govornik i prevodilac
- svoj pjesniki rad na latinskom Galjuf je djelio na carmina meditata i carmina extempornea. U
prve ubraja pjesme koje je dulje izraivao (ugl. prigodnog sadraja, tu spada i Navis Ragusina), a
u druge sve svoje improvizacije.
- Njegov nekadanji uenik Giovanni Antonio Scazzola, kojemu je ostavio svu svoju knjievnu
ostavtinu, sabrao je te nejgove Inscriptiones, rasporedio ih kronoloki i po sadraju i objavio
1837. u Aleksandriji.
1. Navis Ragusina (1819) (Dubrovaki brod)
- pjesma napisana u slavu Dubrovnika na molbu Ivana A. Kaznaia, posljednjeg
dubrovakog konzula u Genovi, prilikom porinua novog trgovkog broda dubrovakih
brodovlasnika brae Senia u Gruu, za koji se trailo ime. Galjuf prikazuje kako se u
zaseoku dubrovakog vlastelina Nikole Pucia nad grukom lukom sabralo birano
drutvo. Kad je B. Damanjiu ponueno da brodu da svoje ime, on to odbije navodei
da ima zaslunijih od njega. Zatim iznese kratak prikaz zasluga petorice Dubrovana
(Stay, Kuni, Bokovi, Baglivij i Getaldi), te predloi da se brod nazove Getaldievim
imenom, to je prihvaeno.
- 196 heksametara
- Izdao ju je Ivan Antun Kaznai 1819, zajedno s drugim hrv, lat i tal. pjesmama
dubrovakih pjesnika napisanih za porinue ovog broda
2. Specimen de natura latinitatis (1833, Torino) (Ogled o sudbini latinskog jezika)
- rasprava u kojoj brani prednosti latinskog jezika pred ivim jezicima, istie njegovu
ljepotu. Govori kako francuski preuzima ulogu glavnog jezika, ne osoprava mu njegova
izvrsna svojstva, ali mu osporava prednost pred drugim jezicima. A od starih jezika,
odbacivi ostale, ostaju mu hebrejski, grki i latinski. Hebrejski je ostao zapisan u malo
djela, pa usporeuje grki i latinski, izvodei da se latinski lake ui, veoma je bogat,
manje je zastario i manje je tu u dananjem ivotu od grkog, rasprostranjen je na
irem podruju, pa mu se zbog svega toga moe dati prednost pred modernim i starim
jezicima.
3. Poemata varia meditata et extemporanea
- zbirka pjesama, u rukopisu
- Carmina ekstempornea nije Galjuf i sabirao ni izdavao, ali su to radili njegovi tovatelji
po talijanskim gradovima, pa su manje knjige njegovih improvizacija tiskane u Rimu,
Veroni, Mlecima, Aleksandriji, Pratu, Torinu, Milanu, Genovi.
- Oenio sam se; Moju sliku; Po sudbini; Sjela je moma [uz svoj latinski prijevod Galjuf
je zapisao kao original tu narodnu pjesmu]; Ljudi su; Uginu papiga;

667

66. FRANJO MARIJA APPENDINI (1768 - 1837), Piorino (It)/Dubrovnik/Zd

-

kulturni djelatnik: filolog, povjesnik i pjesnik

bio je vjeran svojim nazorima o starini ilirskog jezika i o ilirskom jeziku kao praocu svih
europskih jezika

1. De praestantia et vetustate linguae illyricae (Du, 1806)

2. Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de'Ragusei (Povijesno-kritike
biljeke o starinama, povijesti i knjievnosti Dubrovana, 2 sv., Du, 1800, 1802-03)
- prvi pokuaj da se biografska graa starijih pisaca sredi i zaokrui

67. ANTUN KAI, Trogir

1. Bogoslovje diloredno (Bologna, 1729)

68. JOSIP VOLTI-VOLTIGGI

- leksikograf
1. Lettere viennesi (Be, 1789)
- politiki spis o jozefinizmu

69. GRGA EVAPOVI (1786 - 1830), Bertelovci kraj Poege, fra

- dramski, teoloki i povijesni pisac
1. Josip, sin Jakoba patrijarke (Budim, 1820)
- drama
- prikazivali je vukovarski aci

70. ANTUN JOSIP KNEZOVI (u. 1764), Osijek

kanonik u Koloi
naboni pjesnik
poboni spjevovi
1. ivot sv. Ivana Nepomuka (Peta, 1759)
2. ivot sv. Gennuveve (Peta, 1761)
3. ivot sv. Olive (Peta, 1761)

668

POSLJEDNJI PREDSTAVNICI STAROG

DUBROVNIKA
javljaju se na prijelazu iz 18. u 19.st.
nastavljalo se skupljanje i sreivanje knjievne ostavtine - u Zagrebu su prvo mjesto imali neki
redovnici, poevi od Antuna Marije Agia (1754-1830), poznatog protivnika Francuza i
sakupljaa lat. poezije du humanista i, Danluke Volantia, koji je spremio grau za izdanje
Osmana, Splianina fra Inocencija ulia Gluhog (u. 1852), sabiraa rukopisa i knjiga
u tom sudjeluju i Urban i Frano Appendini, te Talijan Urbano Lampredi, koji je neko vrijeme ivio
u Du
i u drugim kulturnim podrujima ima vrijednih radova
ponovno izdanje (1785) Della Bellinog rjenika, leksikografski rad Joakima Stullija
Tomo Ivanovi (1740-1808): Pravovjerstvo starieh mladiem Dubrovanom na izgled (Du, 1804) i
Salati Boo (1749-1839) i Ivan (1759-1829) radili su na nabonoj knj.
do 1820. u Du radio je Brno Damanji-Zamanja, s nasljednicima Rastiem, Feriem i dr.
kazalini ivot u Du u drugoj pol. 18. st. je zamro; samo iz 1773. i 1775. ima vijesti o hr.
prikazivanim kazalinim komadima u Du
prema kraju st. javljaju se pokuaji oivljavanja komedije (Putica, Vlaho i Luko Stulli, Miho
Gruanin, Bruerevi)
Pjerko Sorkoevi (1749 - 1828) , sin Franatice Sorkoevia (1706 -1771), takoer pjesnika prvi
dopunitelj Osmana
Marin Zlatari drugi dopunitelj Osmana

URO FERI (1739 - 1820), Dubrovnik, isusovac

pjesnik, prevoditelj i fabulist
kolovao se u du. isusovakom kolegiju Collegum Ragusinum, studirao teologiju i filozofiju u
Ilirskom kolegiju u Loretu
uitelj, isusovac do ukinua reda
posljednji znatniji predstavnik latinizma u Dubrovniku
od mladosti je prionuo uz latinsko pjesnitvo te je prouavao klasike
latinske parafraze klasinih autora (npr. Horacijevih Carmina) ostale u rukopisu
organizira prepisivanje rukopisnih djela starije du. knj. i sam ih prepisuje
njegovo djelo nalazi se na razmei epoha: po jeziku, stilu i anrovima pripada tradiciji hr.
latinizma i europskom klasicizmu; po temama pripada europskom predromantizmu,
669

najavljujui HNP i noviju hr. knj.

uzori: antika knj., domaa starija i suvremena knj., franc., tal. i engl. starija i suvremena knj.
Svojim iskrenim oduevljenjem za narodno stvaralatvo u neku je ruku bio pretea naeg
romantizma
lan je raznih tal. i du. knj. i znanstvenih akademija (lan rimske Arkadije, tamo imao ime
Leucademicus Tegeaticus)
poeta eruditus
pjesnikim radom poeo se baviti u zrelijim godinama
moda prvi na junoslav. prostoru koji pokuava probuditi zanimanje za ilirsku usmenu
knj. u domovini kao i u zapadnoj Europi
nije uspio izdati lat. basne za ivota
najvei dio nejgove rukopisne zbirke otpada na epigrame
biograf mu je bio Tomo Kra
pie na lat i prevodi svoje basne na hrv, kao Fedrove
1. Paraphrasis psalmorum poetica (Dubrovnik, 1791)
parafraza psalama u heksametrima
2. Periegesis orae Rhacusanae (Opis dubrovake obale) (Dubrovnik, 1803)
neka vrsta putopisa po dubrovakoj rivijeri s opisima prirode, ljudi, obiaja i pov.
Uspomena, opis dubrovake obale
3379 heksametara, 18 poglavlja (?)
Pjesniki najvrednije
U 11 poglavlja prve knjige opisana su u najbitnijim crtama mjesta od Cavtata do
Peljeca (Rijeka Dubrovaka i ljetnikovac Sorkoevi, Trsteno s Neptunovom
fotanom i platanama, Ribolov na svijeu)
u 6 poglavlja druge knjige, otoci Lastovo, Mljet (Mljetsko jezero), ipan, Lopud,
Koloep i Daksa.
Posljednje poglavlje velia sam Dubrovnik (Prozopopeja grada Dubrovnika)
Opisima mjesta, dodaje i pojedinosti iz njihove prolosti i nain ivota stanovnika, a ima
i satirinih zapaanja
3. Slavica poematia Latine reddita (Latinski priejvodi slovinskih pjesama) (Dubrovnik, 1813)
u rukopisu
latinski prijevod 26 epskih narodnoih pjesama, 13 Kaievih i 12 ljubavnih
za sve pjesme, osim za 8 epskih, Feri navodi i hrvatki izvornik
Tualjka majke za izgubljenim sinom i bratom [majka Margarita] kao zli znak je
majka vidjela gavrana s krvavim perjem koji joj nije odgovorio nego je odletio u crnu
goru, a na kraju ju vila tjei da nisu poginuli od Turaka, nego da se brat zaljubio u
mladu Grkinjivu, a sin se namjerio na Cvite Primorkinju
a) basne
4. Fabulae ab illyricis adagiis desumptae (Priice iz prorjeja slovinskijeh) (Dubrovnik,
1794)
113 basni
nae narodne poslovice preveo na lat. i ilustrirao vlastitim basnama
svakoj basni dao kao naslov jednu narodnu poslovicu, prema kojoj je oblikovao njen
sadraj
basnu je smatra prikladnom knjievnom vrstom za moralni odgoj mladei, pa je u
latinskim stihovima napisao zbirku basni, i to na temelju narodnih poslovica.
670

5. Priice iz prorjeja slovinskijeh

prijevod vlastitih basni s lat., (Fabulae ab illyricis adagiis desumptae) ostao u rukopisu,
Kaznai mu je tiskao posthumno samo 32 basne iz te zbirke.
ovijek kij dopliva na sidru; Gospoa i ogrljaj (Zaludu mi je biser, kad mi grlo davi);
Poklisar kij se dijeli iz svoje kue (Prag od kue najvee brdo); Od seljana kova
(Vrati metru gvoa!), kako je seljanin gledao kako kova radi i mislio je da je lako,
ali kad je sam probao, nije mu ilo
6. Adagia Illyricae linguae fabulis explicata (Prorjeja jezika slovinskoga priicam
istomaena)
ostale su u rukopisu
6 knjiga s 346 basni u latinskim stihovima uz paralelan hrvatski prijevod
Isti princip kao i u Fabulae ab illyricis adagiis desumptae, pie basne prema narodnim
poslovicama koje su u naslovu. Taj je postupak originalna Ferieva zamisao, ali nije
bio jako spretan u izmiljanju prie kojoj je poslovica imala posluiti i kao naslov i
kao moralna pouka
Njegovim basnama nedostaje jednostavnost, tipina za basnu
pisao u tradicionalnom 12-ercu
7. Fedra, Augustova odsunika, priice Esopove (Dubrovnik, 1813)
prijevod Fedrovih basni s usporednim lat. i hrv. tekstom i s latinskim predgovorom
Frana Appendinija
u predgovoru ga Fran nagovara da prevede i svoje vlastite basne
b) zbirke latinskih epigrama:
8. Apophthegmata Erasmi Latinis versibus explicata (Glasovite izreke iz Erazmove zbirke
izloene u latinskim stihovima)
1015 epigrama
Od 3104 izreke uglednih Grka i Rimljana, koje je Erazmo Rotterdamski sabrao iz
antikih autora, Feri je izabrao 1015 i izloio ih u latinskim stihovima
(oko 1808)
9. Epigrammi miei
rukopisna zbirka njegovih izvornih epigrama u 5 knjiga obuhvaa 482 epigrama
najee u elegijskim distisima, uz njih faleki hendekasilabi i jampski senari
razliite duljine, od 2 do 50 stihova, najbrojniji epigrami od 6 stihova.
10. Epigrammata de nostradibus (Epigrami o naijencima)
110 epigrama
Iznosi, preteno podrugljivo, aljive i svakodnevne zgode iz ivota dubrovana
(sluavke koje hodaju iza gospodarica, a prije su ispred, sv. Vlaho u moli u 3 poze:
sjedei, stojei, kleei, seljak prvi put vidi Dubrovnik), a dosta ih se odnosi i na
odreene dubrovake knjievnike (npr. Zlatari koji ima nadimak Maak jer se nou
penje po krovovima da bi uao u lonice slukinja) i druge poznatije ljude
11. Elogia Ragusinorum poetarum, qui Illyrica lingua scripserunt (Pohvala dubrovakim
pjesnicima koji su pisali ilirskim jezikom)
671

164 pohvalna epigrama o dubrovakim pjesnicima hrvatskog izraza

Uglavnom prema latinskom biografskom djelu Fasti literario-ragusini (Pregled
dubrovakih pisaca) Dubrovanina Sebastijana Slade-Dolcija
Najvie ih je posveeno djelima Junija Palmotia i Ivana Gundulia
Redom su pohvalni epigrami, izuzetak je jedan u kojem prekorava Junija Palmotia to
je objavio svoju Gomnaidu
U jednoj hvali Radonju Vladislava Menetia koju je Feri preveo na latinski. 84
Meneieva etranesterca je prenio u 105 heksametara. Nakon Feria, Radonju je
preveo na latinski uspjenije i poetinije Brno Damanji
U uvodnom djelu Feri istie da je utroio dosta truda i vremena na to da se stari
rukopisi hrvatskih djela dubrovakih pisaca daju prepisati i tako sauvaju od propasti,
time je pokazao da iako je latinist, da je mnogo cjenio knjievna djela na hrvatskom
jeziku
Jo neke: Derviu Stijepe urevia, komedijama Marina Dria, Elektru i Ljubav
Pirama i Tizbe Dinka Zlataria, Ivanu Gunduliu na Osmanu, Jaketi Palmotiu na
Dubrovniku ponovljenom, Ignjatu ureviu na prijvodu Psalama Davidovih,
prijevode grkih i latinskih pjesama na ilirski Dinka Ranjine, Petra Kanavelia o
dubrovakom potresu
12. Elogia nonnullorum civium Ragusinarum, qui soluta numersi oratione Illyrice
scripserunt (Pohvale nekih dubrovakih graana koji su pisali na ilirskom u prozi)
18 pohvalnih epigrama, o dubrovakim proznim piscima
Uglavnom prema latinskom biografskom djelu Fasti literario-ragusini (Pregled
dubrovakih pisaca) Dubrovanina Sebastijana Slade-Dolcija
Pohvale panegiricima i propovjedima vice Guetia, uri Baiu, Iganjtu Gradiu koji je
na ilirski preveo knjige Marije d'Agrada, Iganjtu ureviu jer je za pisanje o ivotu
sv. Benedikta,
13. Disticha
1039 pounih i etikih Distiha podjeljenih prema tematici u 6 knjiga
Moe ih se ubrojiti meu epigrame u najirem smislu
Najbrojniji (548) su distisi s glasovitim mudrim izrekama (disticha sentetiosa) i
udoredni (disticha moralia)
c) poslanice
14. Ad clarissimum virum Joannem Mller epistola (Poslanica slavnom muu Johannesu
Mulleru) (Dubrovnik, 1798)
opis narodnih obiaja i pjesama u latinskim heksametrima
u njoj govori o narodnim obiajima, plesu u kolu, guslama i sl.
dodao i lat. prijevod 37 narodnih pjesama, 2 epske (jedna od njih je Hasanaginica,
prema Fortisovom tekstu), 35 lirskih pjesama
15. Ad clarissimum virum Julium Bajamontium Spalatensem epistola (Poslanica
slavnome muu Juliju Bajamontiju, splianinu) (Dubrovnik, 1799)
srodnog sadraja kao epistola Mulleru
najprije parafrazira misli J. Bajamontija o slinosti naih narodnih i Homerovih
pjesama, nadovezujui zatim svoje kritike opaske i slavei obiaje i pjesme naeg
naroda, napominje kako bi trebalo izloiti razlike izmeu ostalih naroda i naeg, koji
672

gaji poeziju blisku Homerovoj. Na kraju moli Bajamontija da mu poalje narodnih

pjesama da ih prevede na latinski. Feri ovdje nae narodne pjesme naziva istim
zlatom
16. Ad clarissimum virum Michaelem Denisium (Polsanica slavnom muu Mihovilu Denisu
iz Gornje Austrije) (Be, 1798; Dubrovnik, 1824.)
poslanica poznatom bekom pjesniku Michaelu Denisu, kustosu dvorske biblioteke
istie slavu Dalmacije i vrline Ilira i navodi mjere, potrebne da se taj narod podigne
303 heksametra
Sadri pohvalu Dalmacije i prijedloge za njeno uzdizanje, spominje i imena 20-orice
Dalmatinaca koji su se istaknuli u lijepoj knjievnosti i znanosti
d) makaronska poezija
2 odulje aljive latinske pjesme u heksametrima, umetao je u njih talijanske i hrvatske rijei i izraze
17. Carnovalis Ragusini descriptio macaronica (Makaronski opis dubrovakih poklada)
aljivo i zajedljivo se opisuju pokladni obiaji u Dubrovniku
U usporedbi s prolou, Feri suvremeno slavljenje poklada ocjenjuje kao neukusno i
priprosto
Opisuje kako se oblae u krabulje, u to se maskiraju (sluavke, lovce, svadbu) i to
izvode. Opsiuje da je to neduhovita zbava za prosti puk, a da se finiji graani drukije
maskiraju.
U heksametrima
18. Descriptio Cucagnae (Opis zemlje Dembelije)
e) ostalo
19. Uzetje Oakova
prigodna pjesma povodom ruske pobjede kod Oakova
opisuje boj oko tog grada slavei Potemkina i Katarinu II.
20. prijevod spjeva Aretuza u goru, Arion u rijeku Luka M. Bunia na latinski
21. parafraza Ovidijeve Heroide Sappho Phaonu; ivot Ezopov (oko 1813)
na hrv.

MIHO SORKOEVI (1739 - 1796), Dubrovnik

pseudonim Miho Gruanin
kulturno-knj. djelatnik, pisac, politiar diplomat
1. Pokrinokat (1793)
prema obradi iz 18. st. preveo fr. komediju iz 2. pol. 15.st. L'avocat Patelin

PJERKO SORKOEVI (1749 - 1828), Dubrovnik

prvi dopunitelj Osmana
673

sin Franatice

DANLUKA VOLANTI (1749-1808)

spremio grau za izdanje Osmana, ali posao nije dovrio
uinio je to Dubrovanin Ambroz Markovi i Osman je tiskan s dopunom Pjerka Sorkoevia

ANTUN M. AGI
skupljao latinsku poeziju dubrovakih humanista

URO HIDA (1752 - 1833), Dubrovnik

pjesnik i prevodilac, po zanimanju lijenik
studij filozofije i medicine zavrio u Bologni
vei dio opusa u rukopisu (uva se u Arhivu knjinice Male brae) - 30-ak rukopisa, meu
njima i najvea zbirka izvornih pjesama na hr., u prijepisu Augustina Kaznaia
objavljene pjesme izale posthumno
ne slui se makaronskim govorom, ve smijene efekte temelji na svjeem i sonom
narodnom govoru
prirodnost i jednostavnost jezinog izraza
sluio se 8-ercem slijedei starije dubrovake knjievnike, pazei da mu ne ue u jezik kakva
rije divljakog puka s oblinjih gora sasvim suprotno od Marka Bruerevia
veina djela u rukopisu
na hr. pisao izvorne pjesme i prijevode
latinist
u velikom dijelu latinskih epigrama i u nekim hrvatskim pjesmama (npr. Pjesan Mineti),
iskaljivao je mrnju na francusku republiku i ojaenost zbog gubitka slobode Du. Republike.
Austriju nije izriito mrzio, ali je prezirao svoje sugraane zbog servilnosti
svoj je rad na hrvatskom smatrao vrijednijim od rada na latinskom
u djelima ima tragova Horacija
a) prijevodi
1. prijevod svih Vergilijevih djela na hrvatski
Eneidu preveo u osmerakim strofama
Georgike preveo u 12-ercima i 14-ercima
Ekloge preveo u 12-ercima, 14-ercima i 8-ercima
To uinio na poticaj Feria, Damanjia i Rastia
U rukopisu u knjinici Male brae u Dubrovniku
2. Quinta Horacia Flaka Pjesni lirike (Dubrovnik, 1849)
Potpun prijevod Horacijeve lirike
jedini na potpuni prepjev Horacijeve lirike, i jedini cjeloviti prijevod Horacija u
junoslavenskim knjievnostima
etiri knjige oda i jedna knjiga epoda
10-erac i 13-erac
3. prijevod Tibulovih elegija
Gotovo cjelovit prijevod Tibulovih djela
674

4. prijevod 14 Katulovih elegija

5. prijevod 5 elegija iz Ovidijevih Tristia
6. Prijevod djela Ferievih basni na talijanski i 21 na hrvatski, 63 Ezopove na talijanski
b) pjesnitvo
6. prigodnice na hr., lat. i tal.
lat. prigodnice su uglavnom elegije i epigrami i spjevane su po uzoru na lat. uitelje
7. hrvatske poslanice
13 pjesnikih poslanica u 8-ercima, 12-ercima i 13-ercima razliitih strofa
uputio du. intelektualcima i uglednicima
7. Epistulae (Poslanice) i Sermones (Razgovori)
u 4 poslanice prigovara Donu Rastiu to pie lascivne pjesme
Sermo ad amicum (Poslanica prijatelju) iz Sermones, izraava nezadovoljstvo svojim
lijenikim zvanjem i radije bi da je postao redovnik.
Sermones I / Ad N.N. umbalae aestivantem (Upravljeno N.N.-u na ljetovanju u Riejci
Dubrovakoj) u toj poslanici su aluzije na suvremena politika zbivanja
8. Nonnulla Epigrammata (Nekoliko epigrama)
92 latinska epigrama
U rukopisu
Jako puno ih upereno protiv Francuza, oito su pisani u vrijeme franscuske okupacije
Ostali su ili ope epigramatske tematike ili moralistiki ili upueni prijateljima
knjievnicima
Vespula grize; Navikao u Trogiru [uperena protiv francuskog namjesnika u Dubrovniku,
Domenica Garagnina iz Trogira], Dalmatinski rod smion; Ako u smrti propadaju
[pohvala Bernardu Damanjiu].
7. Carmina (Pjesme)
Pjesme razliite duljine i raznovrsne tematski
7. Elegiae (Elegije)
Questus Ragusae (Tualjka Dubrovnika), lamentacija grada nad gubitkom slobode i
traginou popratnih pojava u svijesti nekih graana. ali nad pljakama u
dubrovakom podruju u Donjoj upi i Konavlima koje su izvrili Crnogorci,
Bokelji, Konavljani i Hercegovci potpomognuti Rusima. Grad se ali da je od
francuza izgubio slobodu, a sada je u siromatvu, gladi i ropstvu, ali i to podnosi, ali
ne moe podnjeti namjesnika [Domenica Garagnina, trogiranina], jer je neobrazovan,
umiljen, sklon porocima. Ne moe podnejti stado koje mu se ulizuje i prisvaja si
tako vinograde, maslinike, imanja. Skupa s namjesnikom i tim stadom, grad ali jer
srlja u propast.
8. Pjesni Ljubici
675

ljubavni kanconijer upuen nepoznatoj eni

obiljeje du. pjesnike prolosti
iako kao zakanjeli petr. nije obogatio hr. knj. znaajnom originalnou, svjeinom i
duhovitou odiu stihovi u kojima je uspio nadvladati ogorenost zbog prevrtljivosti
enske udi, ispunjeni satirom na enski snobizam, ensku tenju za usvajanjem
mukih vrlina i strasti, koketeriju i dvolinost
9. domoljubna poezija
netrpeljivost prema franc. vlasti i njenim pristaama (Pjesan Mineti, Slovinac, 1882 ojaenost zbog propasti rodnoga grada)
10. aljiva poezija
motivi su povezani s drutvenim obiajima, peripetijama branog ivota, odnosom
prema eni (Nevjesta zovu svjetuje, eni nekrjepkoj u ljubavi, Pjesan primaljam,
Dei preljici)
nastajale najee povodom zaruka, vjenanja i pokladnih sveanosti (Pjesan pirna,
Prijatelju koji ostavlja Zaton za init poklade u Dubrovniku)
11. Ljubavna pjesmica
varijacija na motiv carpe diem
12. Dolazak zime (1809)
pjesma u kojoj poziva prijatelja, da uz au vina uiva mladost u toplini doma

MARIN ZLATARI (1753 - 1826), Dubrovnik, bivi dominikanac

-

pjesnik i prevodilac
drugi dopunitelj Osmana; prevodilac Gessnerovih idila i pisac aljivih pjesama (ostalo u
rukopisu)

DONO RASTI (Junije Resti) (1755 - 1814), Dubrovnik

posljednji znatniji predstavnik latinizma u Dubrovniku, uz Feria
ugledan potomak stare vlasteoske porodice, senator i knez Republike
na svojem posjedu u Trstenom okupljao tadanje dubrovake knjievnike
pisao je latinske ode, elegije, epigrame i poslanice, ali mu je najbolje odgovarala
impersonalna horacijevska satira
najvei satiriar hr. latinizma
pod klasinim imenima ismijava ludost svojih suvremenika
triavosti i modne afektacije ena, mladii koji odlaze na nauke u tuinu i vraaju se kao
isprazni junaci mode, nazovi-pjesnici i moderni filozofi, loe kazalite i glazba, loe
posljedice tampe i slavljenje jednostavnog ladanjskog ivota predmet su njegovih satira
nadasve su mu mrski francuski filozofi i nove ideje koje mladii i djevojke upijaju iz njihovih
knjiga na svojim sastancima, pri emu ne pravi razlike izmeu Voltairea, Rousseaua i Castija,
pisca lascivnih novela
uz posthumno objavljenu Carminu, manji dio je ostao u rukopisu: nekoliko poslanica i elegija, 6
epigrama.
676

Uzor mu Horacije, njegovj je najortodoksniji sljedbnik u nas, po njemu umee dijaloki oblik
1. Carmina (Padova, 1816)
zbirka satirikih pjesama koju je izdao F. M. Appendini
unutra je 25 satira, 9 elegija, 5 poslanica (prve 2 Feriu i Appendiniju, bave se
knjievnim pitanjima, ostalima je tema brak, prijateljstvo, gospodarski poslovi kao
izvor imutka) i 14 Carmina varia, meu kojima 4 ode
1. satira je programatskog sadraja: igosat e u svojim satirama poroke svoga doba, a
ne mane pojedinaca. Programtorske su mu 8. (Aplogia = Obrana) i 23. (Ad lectorem
= itatelju) : kao u zrcalu iznosi pred mlada ovjeka ope mane, zadovoljan je malim
brojem odabranih itatelja
u 3. satiri ivo crta skupinu politikanata (Anglofili - Frankofili)
4. satira, Peregrinantes, u njoj slika fifiria to se epiri nakon povrtka iz inozemstva
5. satira, Philosophi, je jedna od najeih, uperena na francuske enciklopediste i
francuski narod koji nazova narodom komedijaa.
9. satira, Bacchanalia, je kritika suvremenog ispraznog kazalita i glupog oduevljenja
Dubrovana
18. satira, Anatome
24.satira je napadaj na zle posljedice izuma tiskarstva jer eto, tiskaju se i Voltaire i
Rousseau.

MARKO BRUEREVI (1765 - 1823), Dubrovnik

-

Marc Brure Desrivaux

pjesnik, dramski pisac i prevoditelj
roen u Francuskoj, ali je ve kao djeak doao u Dubrovnik, gdje mu je otac 1772. preuzeo
slubu franc. Konzula, kasnije je i on bio onzul po raznim zemljama
kolovao se u Du (uitelj uro Feri), neko vrijeme studirao u Collegio dei nobili u Ravenni
diplomat u slubi Francuske
sudjelovao u radu kazaline druine Comical club, koja je u Du 1793. izvela prijevod franc.
farse Matre Pierre Pathelin
pisao je talijanski, latinski i hrvatski, najrjee franc., a najvie na hrv.
objavljivao prigodnice, najee na tal.
opus na hr. ostao netiskan i razbacan u vie izvora i uva se u hr. knjinicama, ali i u Parizu,
Pragu i Petrogradu
jedan od pretea hr. nacionalnog romantizma
uspjeno ugraivao narodni govor u svoja djela po tome oprean uru Hidi

1. Vjera iznenada
- komedija s temom iz du svakodnevice, od svih prijanjih jedina tiskana (u Du 1878.)
- domaa drama u Du
- 3 ina, proza
- SADRAJ (ukratko): gospar Melko, dubrovaki vlastelini zaljubljen je u mladu vladiku
Jelu, ali srei i zarukama stoje na putu ozbiljne zapreke; uz pomo drugih, posebno Jeline
slubenice Pave, sve se sretno zavri, pa se mogu obaviti zaruke, tj. vjera
- likovi:
o g. Valo, vlastelin dubrovaki
o ga. Zora, njegova ena
677

o
o
o
o
o
o
-

gca Jela, njihova ki

g. Melko, vlasteli, ljubovnik Jelina
g. Noko, kavalijer, servant ge. Zore
Kristo Blaznii, puanin, prijatelj od kue
Pave, mlaa djevojka Jelina
Marua, djevojka ge. Zore

SADRAJ (by me)

AT PRVI [na ulici]
- ENA 1. [Melko, Pave] Melko se al ida kao mladi vlastelin ima puno posla, da sve
prebacuju na mladu vlastelu, a sve poslovi bez koristi, on radi na 5 razloga, a u oficiju od
vanbrane djece. Pave mu se ali da Jele uzdie ve 3 dana jer ga nigdje nije vidjela i da
se boji da se u neku drugu nije zagledao. Pave ga upozorava da im od vjere nee biti nita
ako on ne nae naina da gospodina Vala udobrovolji u svoju korist. On kae da tu vie
nema to napraviti, da je 4 puta pitao kod njega da se vjeri s Jelom, ali on nije odgovorio.
P i M sumnjaju da je to zbog Zore i Noka koji im visi u kui po cijelo vrijeme, da oni
neto smiljaju. Smisle da je jedini nain za smesti njihove planove da otvore oi g.Valu, a
to mogu preko nekog s kim si je on dobar, pa se Pave sjeti Kriste, da mu M neto obea
ako se svri dobro za njega, jer e K na naina da sve to smuti i rijei, a da Zoru ne
naljuti. To ostaje njihova tajna, P treba od M pozdraviti Jelu, a ako sve uspije, biti e im
sluga i nakon to se vjenaju, jer ni ona ne eli ostati u ovoj kui zbog Zore. M dodaje da i
ejla ta proba srediti, ali iz daljeg, da se ne skui.
- ENA 2. [Melko, Kristo] Dolazi Kristo, malo priaju o dnevnoj politici, galijama koje
nisu ule u Gru nego u Kotor itd, a onda M skree temu na ono to ga zanima, raspituje
se zna li Kristo hoe li Vale vjeriti Jele za Noku. Ovaj se eli drati po strani da to nisu
njegovi poslovi. Ali ga M najprije uvjeri da bi K trebao raditi za dobrobit Vala i Jele, pa ga
odgovoriti od Noka, a onda mu okolo naokolo objasni da e mu on na dan vjenanja dati
50 mletakih cekina u zlatu, ako se on vjeri za Jelu. Kristo pristaje, ali kao ne zbog para,
nego mu je ast sluiti njemu i Valu u dobroj stvari. Dogovore se da e M pitati vala za
jelu, a onda e prema tome K djelovati, otkrit e Valu malo-pomalo ljubav Zore za Noka,
kako ga varaju, kako je ve vrijeme za vjerit Jelu i od svih mladih vlastelina e posebno
pohvaliti Melka, a u gradu e K probat saznat i togod loe o Noku, pa e onda to
umnoiti i to e posluiti da se Valo osvijesti.
- ENA 3. [Melko sam] komentira kako je istina da zlato sve moe, jer e mu za 50 zlatnih
cekina Kristo srediti Jelu za vjerenicu. Ali se i on, Melko, treba dobro vladati, da Kristi
olaka posao. Vidi Vala, ide ga upitati za vjerenje, ako se bude izmotavao, staviti u mu
bubu u uho oko ene, a ako meni ne bude vjerovao, kad mu kristo to isto spomene, sjetit
e se mojih rijei.
- ENA 4. [Melko, Valo] Valo ima potapalicu kako se zove. Priaju o tome kako je valo
malo nahlaen, ali ga Zora alje da ide van iz kue, da ako bude stalno u kui, da vie
nee ni moi izai. Onda priaju kako su se njihove obitelji uvijek slagale. Valo dodaje da
se ni s kim iz njegove obitelji nije svadio ni kad Melkov dundo nije presudio u njegovu
korist na nekoj parnici. Onda Melko dodaje da su se njihove obitelji vjerile zadnjih 250
godina i otvoreno pita Vala moe li se on vjeriti za Jelu. V kae da je rano jo, kasnije e o
tome misliti, a M mu kae da Jela ima ve 19 godina i da bi se moglo dogoditi da ostane
doma. V: znam vjerenika kome se ne uri kao tebi. M: to meni fali? V: nita, ali e veu
priju nego ti ja mogu dati. Koliku bi ti priju? M: kolika je minimalna za vlasteoske
djevojice 10 000 dukata. V: ne dam ti je, nego za 6 000, ne mogu ti toliko izbrojiti u
678

jedan dan M: a tko e ti je uzeti za te novce? V: ako ti nee, znam jednog tko hoe. M:
mislim da je taj kojeg si zamislio jeli, da e ti prije vjeriti enu nego ker. V se sad
naljutio, prijeti mu da uti, M mu govori da to cijeli grad zna.
- ENA 5. [Melko, Kristo] M prepriava Kristi da je priao s Valom i da je ovaj rekao da
nee. Kristo je pak saznao da se Noko sino vjerio za Donovu ker ali da to nitko ne zna.
Svemu je kumovao fra Gabro. (a on zna preko tetkine sluavke, pa njene tetke iji je
gospar bio svjedok kad se vjera potpisivala.) onda se jedno drugom preporuaju i bla bla,
ni pametno.
- ENA 6. [Kristo i Marua] Kristo pita da jel bio Noko danas kod njih je, jel pita za
Jelu kad ne zaboravi. Marua onda dodaje da ima netko drugi u kui za kog on haje, a
ne za Jelu. Marua ne kae drito za koga, ali je i njoj i Kristi jasno da je to Zora. On se
iuava jer se N treba vjeriti za J, Marua mu kae da se Zori za Jelinu vjeridbu ne uri.
Izbrblja jo i da bi Noko sve napravio za njihovu kuu, a da Jela za Noka ne mari vie od
drugih vlastelina, ali da eto ve 3 dana nije izala iz ljubomore. Da joj onda Kristo malo
slatkia sa idovske svadbe, dobri su. Do e im Kristo kasnije na ruak.
- ENA 7. [Kristo sam] ne moe smisliti Maruu, ali treba biti dobar s njom jer je brbljava,
a i lukava je, ne bi je htio imati za neprijatelja. Trebaju svi misliti da si na njihovoj strani,
tako i lupe kad ugleda pse, daje im kruh i blagim ih glasom mami da ne bi zalajali.
AT DRUGI [lonica u Valovoj kui]
- ENA 1. [Jele, Pave] Pave joj prenosi Melkove pozdrave, da ju on ljubi puno. Jele nije
sigurna i misli da se njemu neka druga svia, jer je u 3 dana samo 2 puta proao njenom
ulicom, a ovo ju Pave samo tjei. Pave joj kae da ne sumnja bezvez, a J joj kae da su
ljubav i sumnja ista stvar. P joj pria kako on ima puno posla i da ima neto to zna al joj
ne smije rei, a to bi je jako obradovalo. Nakon nagovaranja popusti i kae joj da je
Melko pitao za vjerit ju, al da Vale nije pristao, da to Zora sve neto muti protiv njene
sree. J pizdi da joj ej ova majka i da joj tako nasuprot njene sree radi, umjesto za nju.
Pave joj onda goovir jel sad dovoljno tuna, plae li sad Suze Marunkove. Dolazi Marua,
pa se raziu da ih ne bi ula i posumnjala, jer Zora ne smije znati da je Pave priala s
Jelom. Jele ide kod majke i mora glumit da je kul, da majka ne posumnja togod.
- ENA 2. [Marua, Pave] M grdi P da bi bilo bolje da radi nego apue s J, P se brani da
radi sve to treba, M joj dodaje da i ono to ne treba i da bi zbog svog aputanja s Jelom
mogla izletjeti iz kue ako gospoa sazna i vie ne nositi vijesti izvana u kuu. Posvaaju
se, prijete se jedna drugoj da e izbaciti ovu drugu iz kue, preko Zore (Marua Pavu) i
Vala (Pava Maruu), da e ova rei gospoi da je Pave aputala s Jelom i govorila runo o
Zori, a Pava e Valu rei za sve lopovluke i zlodjela Maruina.
- ENA 3. [Marua, Pave, Zora] Zora dolazi vidjeti kakva je to buka, njih dvije se ale
jedna na drugu, Zora opali pljusku Pavi, istjera ju va da ode vidjeti je li se predivo dobro
skuhalo.
- ENA 4. [Zora, Marua] Marua joj govori da je Pave svata govorila o njoj, Zori, ali joj
zora govori da neke stvari treba i istrpjeti i bolje da govori njoj nego nekom drugom, jer je
Pave Valu draga i njoj e vjerovati prije nego nekim drugima, tako da e ju teko istjerati
iz kue, a da ona pone njemu priati i da joj on sve povjeruje njih dvije (Z i M), bi loe
prole. Bolje da je u kui pa je dre pod nadzorom jer da ode van, mogla bi im svata
namjestiti, me treba buditi psa koji spava. Marua govori Z da treba biti oprezan oko
Jelina i Pavina prijateljstva, jer joj moda Pave nosi pozdrave od kog mladia u kog se
Jela zagledala. Marua sumnja da je Melko u igri, ali Zora ne vjeruje jer je on vie puta
pitao za Jelu, a Zora je savjetovala Vala da mu je ne da, pa ne vjeruje da bi se Melko
vratio nakon svega toga. A ako i opet neto proba, opet e ga Zora smesti. Marua joj onda
kae da je ula glase da se Noko sino vjerio, ali da ne zna u koga, i da ne iri okolo, jer
679

moda i nije istina. Zora ne vjeruje, pa valjda bi ona neto posumnjala. M ju pita, a ta ako
je istina, ta bi se onda moglo. Z kae puno toga, da Valo nije budala. M joj kae da je
hitriji, razumio bi onda puno stvari koje sad ne vidi i ne razumije.
ENA 5. [Zora, Marua, Noko] Zora napada Noku da ju boli srce neto, da je on tome
razlog, on se pravi blesav. Onda Z poalje Maruu da spremi sve dolje i odnese maramicu.
ENA 6. [Zora, Noko] ispituje ga je li bio jutros u Pere Franova (je) i je li tamo bila
Dive Mala, kojoj on nije mrzak (nije). On govori kako mu nije runa, ali ni lijepa. Z mu
skree panju da ima kriv nos, neka pogleda bolje kad ju sljedei put vidi. Pa za Vicu
Gabrovu, on kae da ju ve neko vrijeme nije vidio. Zato? Nije mu do kraja ugodna, Z
dodaje da zna da se zatee icama od rebekina [iani instrument]. Pa di je onda sino bio
u tete Frane, ona ima tri keri, koje Z opet iskomentira kako je jedna grbava, druga ima
par umjetnih zubi i na jednoj ruci nokte kao papke, zato nosi rukavice uvijek. A bile su
tamo i jo 3 djevojice: Mare Pjerova, Kate Antunova i 2 keri Nike Luia i njegove 2
sestre, Z komentira da su sve grdobe, osim Mare Pjerova, ali i ona je porunjela od lani
kad joj se ono dogodilo, ali je jo uvijek lijepa. On na kraju kae da mu nisu sve te
nabrojane niti jedna ugodna. Onda ga ona napada da zna da se vjerio sino, on i dalje ne
priznaje, sve opovrgava, da on ljubi nju. Zora odgaa razgovor za kasnije jer je Kristo
doao, ostat e na objedu.
ENA 7. [Kristo, Noko, Zora] Dolazi Kristo, govori im da e nabaviti malvazije iz
Zadra, pisao mu je kapetan od kufa, koji je sad u Kotoru, a za 2 mjeseca e dolaziti do
Dubrovnika [to su one galije koje nisu stale u Gruu], Kristo im onda pria kako ih je taj
kapetan jako hvalio, da nema bolje vladike do Zore i boljeg gospara od Noka, da bi to
ponovio i pred drugim ljudima ako treba. Zvoni ura, Noko odlazi.
ENA 8. [Kristo, Zora] Kristo hvali Noka Zori, ona kae da je srdaan za prijatelja,
koristan kao roak, podloan starjeinama. Krsto pria da mu je drago da je njihov
prijatelj. Zora se ispria da mora neto ii provjeriti i zove Vala da mu je doao Kristo.
ENA 9. [Valo, Kristo] Kristo avrlja malo s Valom, hvali Jelu, pa se kod Vala raspituje
za jelinu vjeridbu, kad V kae da o tome jo nije razmiljao, dodaje da bi joj bilo vrijeme.
K govori da ne zna nikoga prikladnog za Jelu, jer su dananji vlastelinii svakakvi, ali od
svih njih mu je Melko Lipi najbolji. V mu kae da je skladan on, ali da ima skladnijeg u
planu za Jelu. K ga pita koga i obeaje da e o tome utjeti, V priznaje da je Noko u igri.
K govori da je dobrog gospara izabrao, ali da mu vjerojatno nee moi biti zet, da nikome
ne pria, al da je saznao da se Noko juer vjerio za Donovu stariju ker, ne zna K za
sigurno, ali vjeruje da je istina. V govori da nije mogue ,da bi onda i njegova ena znala,
K dodaje da moda i zna. V tvrdi da njegova ena ne zna jer mu je ba sino govorila o
Jelinoj i Nokinoj vjeridbi i kako on samo eli priekati da pokopa svog starog dunda
ika. Kristo mu onda kae da misli da ga ena i Noko varaju, da to cijeli grad govori. V
se sjeti da mu je to i Melko sino rekao. V kae da e se onda uskoro doznati ta Nokova
vjera, jer mu je to jo teko povjerovati. K kae da se to krije, da je njemu rekao iako je
obeao da e to tajiti, al ije morao Valu rei zbog prevelike ljubavi za njegovu kuu i pita
hoe li mu vjerovati ako mu ukae da ga Zora i Noko varaju? Onda hoe. Onda K moli V
da nikome ne kae da ga je on savjetovao. Govori mu da kae Zori da danas naveer mora
do upe. U tom trenu dolazi Zora, pa odgaaju razgovor za kasnije,a Valo ode da Zora ne
skui da je smuen.
ENA 10. [Kristo, Zora] Kristo sam sa sobom najprije kako je zadovoljan svojim
poslom obavljenim i da e onih 50 cekina skoro biti njegovih. Zora pita Kristu to su on i
Valo bili u vliekim razgovorima. K kae jer su Valu u upi neki kemtovi napravili neko
zlo, pa e ih ii veeras iznenaditi i baciti u tamnicu, ali ne eli da se zna za to, pa mu
nemojte rei da sam vam rekao za to, jer misli da ima uhodu u kui, pa da se ne sazna.
680

Zora je zadovoljna, jer je to tamo samo skot i trebalo bi nekog od njih na galiju poslati, pa
bi bili mirni.
- ENA 11. [Marua, Kristo, Zora] Marua zove na veeru, odlaze njih dvoje.
AT TREI [lonica s posteljom u Valovoj kui]
- ENA 1. [Valo, Zora, Marua] Zora alje Maruu ili nek M poalje Pavu do Vee
Vlaeve da bi joj Zora dola u posjet veeras. Valo se sve vie ini da je Kristo u pravu.
- ENA 2. [Valo, Zora, Kristo] V obavjetava Kristu da Z misli do Vee Vlaeve, i dodjae
mu ispod glasa da je oito bio u pravu, K se slae. I dodaje da e tamo biti i Marija
Vlahova i njena sestra. Z kae Valu da Jelu odvede do Gospe, da ne bude sama u kui. Idu
se spraviti.
- ENA 3. [Pave, Jele] Jele opet pria kako joj je Noko bezveze, a Melko super i da nee
biti na miru dok se ne vjeri s njime, a Pave joj natukne da bi se mogla neka uda desiti
veeras jo u ovoj kui, da je ula kako Kristo prislukivala s Valom o Zori, Melku i
Noku, ali da nije sve razumjela, da e joj kasnije ispriati jer ih evo dolaze. J joj kae da
ako se zbilja vjeri za Melka, da e se oni uvjek brinuti za nju.
- ENA 4. [Pave, Jele, Valo, Kristo] V govori Jeli da on nee veeras viti doma, da majka
ide kod Vee, a da e onda ona ii kod gospe Krile, da e je oni dopratiti. Kristo joj apne
da joj ima jedan dobar glas o njoj najdraoj stvari koji e joj kasnije rei, ne moe sada.
Izlaze svi van.
- ENA 5. [Zora, Marua] Z kae Marui da provjeri jesu li izali. Jesu. Onda nek ode
javiti Vei Vlaevoj da je Zoru nakon ruka poela boljeti glava i da se ispriava, da e
doi drugi put, te da ako netko doe kod njih, nek im kae da nikoga dans nee priamti jer
je boli glava. I kad bude ila do Vee, da prije svrati do Noka, da mu kae da noas nema
nikoga kod kue, pa da doe.
- ENA 6. [Zora, Noko] Zora ne moe vjerovati da se noko vjerio, nju treba voljeti, ali ako
se i vjerio, smesti e mu ona taj plan. Noko doe, ona mu opet govori o svojim
saznanjima, on opet sve odbija, govori da su joj slagali. I da se vjeri, onda bi ona to od
njega prva saznala, a ne od drugih. Pa 3 godine joj slui, kako mu ne vjeruje.
- ENA 7. [Noko, Zora, Marua] marua donosi vijest da se Vee zahvalila i da joj je ao.
Z daje M naputak da pazi da Pave ne skonta da je Noko kod nje. M pita a ako se gospodin
vrati, to onda. Z: ma nee, iao je u upu, nee ga biti do sutra nakon objeda. Ako ipak
doe, reci mu da me boli glava i da se svlaim da idem spavati, zadri ga dok se Noko
negdje ne sakrije. Marua ode
- ENA 8. [Noko, Zora] Zora je jako zadovoljna Maruom, sve bi ta napravila za nju.
Onda ga opet Z ispituje koja mu djevojica najvie po volji. On kae da nijedna, da niti
jednu drugu nije ni gledao, kad moe nju gledati.
- ENA 9. [Zora, Noko, Marua] ulijee Marua, javlja da se Valo vraa, da e sad ui, jer
da im o neem vanom priati sa Zorom. Z misli da je i on saznao za Nokinu vjeridbu i da
e sad biti razoaran jer je misslio da e se Noko vjeriti za jelu. to e ona sada s njim.
Noku skrivaju ispod odra, Zora se pone svlaiti.
- ENA 10. [Valo, Zora, Noko (pod odrom)] Z govori da ju glava boli, V sve pogledom
trai gdje se Noko skrio. V govori Z da se Noko, kojeg je ona tako hvalila vjerio za
Donovu ker, da je sino potpisao vjeru. To je onaj zbog kojeg sam nekoliko puta
propustio Jelu dobro vjeriti. I uo sam da ti nisam trebao vjerovati, sad mislim da su mi
dobro govorili. Z se izvlai da ju boli glava, da e sutra o tome raspraviti, a da je i on lud
to svakog slua: psi laju, vjetar nosi. Onda Valo pusti da mu padne kutijica duhana i
pokotura se ispod odra ge Zore. Marua ga ide dohvatiti, V joj onda ide posvjetliti, uzima
svjenjak i ispod odra ugleda Noka tko je ovo? Zora ne zna, marua ne zna. Onda im
Valo kae da je to Noko i moli ga da izae od ispod odra. Zora pozdravi se s njime, ovo je
681

zadnji put da ga vidi, jer ako pree prag ove kue, kosti u mu polomiti ili ga upucati
pukom, a ti gosparu sramotnie otii i znaj da meni nitko ne treba dolaziti ni pod ni na
moju postelju. Udari ga nogom u guzicu i pozove Pave.
ENA 11. [Pave, Marua, Zora, Valo] V govori Pave da isprati gospara, pa da ode po
Jelu u Gospe i kae Kristu da je dovede odmah doma, a svrati i do Melka i reci mu da ga
molim da doe ovdje, da mu imam rei dvije rijei. Pave ide.
ENA 12. [Marua, Zora, Valo] Pljusne Zoru: evo ti ovo da ti izlijei glavobolju. Zora
se prenemae kako ju je Noko mogao ovako izdati.a onda Valo pone govoriti da nije
imao dobrih prijatelja koji su mu otvorili oi, da bi ga po gradu saekala ogromna
sramota, jer on svima pria da e se njegova ker oeniti za noku, a ovaj se ve vjerio za
Donovu ker. Sva srea da sam na vrijeme saznao i da su oni to drali u tajni, pa stigen
mispraviti. Onda potjera Maruu van iz kue istog trena i nek bude sretna to ju nee
staviti na stup srama i prognat. Marua moli oprost, vidi da je pogrijeila, ali nee vie. On
j uizbacuje van.
ENA 13. [Valo, Zora, Melko] Dolazi Melko, Valo mu eli rei da je promjenio
milejnje o onome to su jutros govorili, ako eli Jelu za vjerenicu, on mu je daje. Melko
pristaje. V mu kae da mu moe dati 9000, Melko nee nego 10000, onda V kae da nee
da se zbog 1000 dukata ne zavri posao, ali mora mu M dat rije i veeras se ima vjera
potpisati, a sutra proglasiti. Melko pristaje.
ENA 14. [Valo, Zora, Melko, Kristo, Jele] Dolaze Kristo i Jela. Valo govori Jeli da joj
je izabrao Melka za vjernika i ako ga eli, da se moe vjera sada zavriti. Kristo da e
krenuti kui jer ovdje ima posla, ali ga V zaustavi, da el ida bude svjedok vjeridbe. K
pristaje, apne Melku da ne zaboravi 50 cekina. Valo podsjeti Jelu da jo nije odgovorila,
ona kae da e uiniti to on zapovjeda i da je vjerenik kojeg joj je izabrao najpriliniji
koji ju moe dopasti. Sad redom se svi upisuju u knjigu i piu to osjeaju, Valo je napisao
da je se osjeao mrtav i da je sad oivio, Zora dolazi posljednja i ima napisati neto
veselo, pa makar je boljela glava. Ona pak pria kako je sad jadna, osramoena, kako joj
je sve to pokora i da bar bespametne ene mogu sad vidjeti njeno srce, znale bi da ne idu
na krivi put kojim je ona ila, a i ona to ne bi napravila ponovno.

2. Zvjezdoznanci (1805)
- pokladna pjesma
- osuvremenjena koleda u kojoj makare opremljene Herschelovim cjevonikom dolaze pod
prozor gospodinama
- zakanjeli su oblik starih pokladnih pjesama s monologom osoba istog zanimanja
3. upe; Spravljenice
- maskerate / pokladne pjesme
- u skladu sa socijalnim programom B. vremena i pravi su zborovi ponienih dubrovakih
sluavki
- upa je unajmljena djevojka u dubrovakoj kui. Kad ostane 14 godina u kui, prireuje joj
se u ast sveanost, koja se zove sprava, a ona sama je otad spravljenica.
4. poslanice prijateljima
- najei stih koji koristi je 10-erac
- najvredniji dio opusa
- s dosta sarkazma i romantiarske ironije
- pisao ih je eni Mari, prijatelju Antunu Sorkoeviu, lijeniku Mihi Grgureviu (prvi koristi
tal. endecasillabo), poljskom znanstveniku knezu Sapiehi
682

poslanica Mara zlato, duo Mara najavljuje mlae romantike popijevke Stanka Vraza i
Tome Blaeka

5. Plavici
- prvi koristio tercinu
6. Satira
- u heksametrima
- on kao Francuz ustaje protiv onih koji u Dubrovniku zaputaju hrvatski jezik - tui se na
novo pokoljenje i na zaputanje hrv. starine i jezika
7. narodne pjesme
- u Travniku skupio niz narodnih pjesama, od kojih se neke, poput one koja poinje stihom
Sidila moma kraj mora, ubrajaju meu najljepe i najvanije hr. ljubavne pjesme
Sidila moma kraj mora,
momica moru govori:
"Je li to ire od mora,
je li to slae od meda,
je li to drae od brata?"
Ribica glavu promori,
ribica momi govori:
"ire je nebo od mora,
slai je celov od meda,
drai je dragi od brata!"

8. latinske pjesme
uglavnom u rukopisu, manji dio tiskan u zbirci Poetici componimenti in Italiano, Slavo e Latino
30-tak kraih i duih pjesama, uglavnom prigodnikog karaktera, neke posveene Feriu i
Damanjiu, U. Appendiniju i Rastiu. Uz njih i pokoja satiriki intonirana pjesma i epigram
Breni laudes (Pohvala upe dubrovake) ta je pjesma graena na opoziciji politikih
europskih metea i svjeeg ugoaja u pitomoj prirodi. napisana 1789, posveena Donu
Rastiu, u alkejskoj je strofi.
Oda Ad pacem (Miru)
Oda uru Feriu citira Feria kako se on ali da je ostario, da vie nije snaan kao u mladosti
itd, i da se prestane bar nekad aliti o starosti i smrti, jer je to ionako usud koji svih stie,
radije nek guta u prilikama koje mu se pruaju dok Parke ne dovre svoj posao, dok ne umre
nek se veseli slatkom pjesmom i slatkim vinom.
9. prijevod Hasanaginice na franc.
10. prijevodi s lat na hrv: Katul, Ovidije, Propercije, Horacija ,enkoliko Fedrovih basni

VLAHO STULLI (1768 - 1846), Du, Du

-

Stuli
komediograf, pjesnik i pisac dnevnika
potjee iz stare puke obitelji
inovnik u Zdravstvenom gradskom nadzornitvu, zastupnik Okrunog zdravstvenog
povjerenstva u Du
doekao pad Du Republike, dolazak Francuza i austrijsko zauzee

pisao na hr, tal i lat

pripadao stvaralakoj radionici klasicistikih pjesnika (braa Stulli, braa Tomo i Antun Kra,
683

otac i sin Androvii te braa Appendini), tal podrijetla, koji uglavnom nisu pisali na hr
najznaajniji komediograf na prijelzu 18/19. st.
u vrijeme kad na hr pozornici prevladavaju fr i tal komedije, S. prikazuje golu ivotnu istinu
jezikom okantne vulgarnosti
njegov utjecaj vidljiv je i u suvremenoj HK: Fea ehovi, Ivo Brean

1. Kate Kapuralica (Kate Sukurica, napisana 1800)

- Kate Kapuralica meu vratima od Peskarije, uinjena u Duborvniku 1800.
- praizvedena 1966 (HNK Split, Fotezova reija)
- groteskno-farsina komedija s temom iz du svakodnevice, sauvana u rukopisu (Komedija
Kate Suurice meu vratima od Peskarje, najvjerojatnije Stullijev autograf (samo nasl. str.
ispisana rukom Antuna Kaznaia); sadrajem i grafijom potpuno mu odgovara rukopis iz
trezora NSK pod naslovom Kate Kapuralica)
- zanimljiva po svojem sadraju, uzetom iz ivota u bijednoj gradskoj straarnici, s glavnim
osobama crevljarom, kapuralom (kaplarom) gradske strae Lukom (nadimak Sukurica),
njegovom enom Katom, njihovom keri Marom i mornarom Tikvulinom, koji na kraju uzima
ve dosta iskusnu, premda vrlo mladu Maru
- prema prijedlogu M. Kombola nazvana Kate Kapuralica
- 3 ata (ina), proza
- njome Stulli oznauje tematski pad hr dramatike: prikazuje dno ivota, bijedu dubrovakih
stanovnika koji ive Meu vratima od Peskarije
- prikazuje naizgled standardne komedijske likove: mu alkoholiar, ena goropadnica, imbecilan
sin, ki poduzimljiva udavaa, prividno naivni enik, pisar kao mandator vlasti, gostioniar
- tamnim slikanjem Du, opscenim prizorima i jezinom destrukcijom, govornom
autentinou u kojoj prevladava psovka, vulgarnost, vrijeanje, grubost, izdvaja se iz
kruga komediografa koji su zadnjih desetljea 18. st. pisali u Du na hr (Bruerevi, Putica),
a i iz cijele dotadanje hr komediografije
- poticaji bi se mogli nai u Naljekovievim farsama i nekim Drievim komedijama (Tripe de
Utole), u kazalitu Goldonijeva iskustva, u nekim teoretskim spisima, posebno Rimljanina De
Rossija (oko 1790): fantastini dramski zapleti, preruavanja, sentimentalna prepoznavanja
zamjenjuju se motivsko- tematskim umnoavanjem, multiplikacijom ivotnih uvjeta i zla
- vidljiv je utjecaj i crne jakobinske drame
- dramske osobe:
o Luka, kapural [kapural = kaplar, jedan od najniih vojnikih inova, preziva se
Sukurica, iz Konavala je]
o Kate, njegova ena
o Luko, njihov sin
o Mare, njihova ker
o Pavle, njihova ker
o Tikvulin, mornar [mrnar :D]
o Marica
o Vuki
o Kane
o eljad koja sluaju
o Battina, otijer
o Korulanin
- SADRAJ (by me)
- AT PRVI
684

ENA 1. [Kate, Luka] Luka u ormari ispred kue sprema vino. Kate se na Luku ljuti, naziva
ga magarcem, jer opet u ormari ispred vrata skriva vino, njih dvoje se svaaju, tko koga
prihranjuje, ona njemu da je pijanac, on njoj da je debela i pijana.
ENA 2. [Kate, Mare, Pavle] Kate zove djecu, Maru i Pavla, da se dogovori s njima da mu
ukradu vino, boce do pola napune vodom, pola vinom, pa da i oni jednom piju dobro vino.
Trebaju mu ukrasti klju od tog ormara, kojeg on jako dobro uva na pagi, djeca to ele
napraviti. Mare se javlja da e ona, kao to mu je nekoliko puta ve ukrala iz krabice dinare, pa
nije skontao tko mu ih je uzeo.
ENA 3. [Luka sam] Luka kuka kako samo hrani dumane u svojoj kui, svi redom, ena,
keri, sin svi su lupei, kurve, vragovi. Ako mu koji kapetan da malo soli, oni mu to ukradu i
prodaju da bi se mogli napiti. Ako ja to pojedem i popijem svima priaju kako se ja
prederavam, a oni umiru od gladi. Kad doe vrijeme poinka, ena se dere i betima, keri
psuju i revu, a za sve sam im ja kriv. Kate ne moli boga, nije godinama bila na misi, a 5 godina
se nije ispovjedila, lijep primjer daje djeci.oni svi skupa samo trae naina kako e me se im
prije rijeiti, da im prije umrem. Na mogu ovo vie trpjeti, jedan dan moram otii do biskupa i
sve ih akuat.
ENA 4. [Luka i Kate] njih dvoje se svaaju, on nju napada to se ne moli, pa se ononda moli
za njih, ona da je pijanica i da se on moli samo svom ormariu s vinom, da je to njegova vjera.
ENA 5. [Luka i Luko] Luka svom sinu Luki daje vina da se napije, jedva ga uope dozove s
kata, jer mu Kate neda da sie. Otac mu neda vie piti da se ne oblije ko mati, on bi jo pio
slatkog vina. Otac od sina trai da mu kae to su gore aptali, on najprije kae da nisu nita, ali
kad ga otac podmiti s vinom, kae mu da su se dogovorili da e mu ukrasti klju od ormara.
ENA 6. [Luka, Kate, djeca] Luka je otrao s remenom u ruci uza skale, dere se na njih da
trae klju, sad e im on dati klju. ena i djeca su se zatvorili u komin. Dere se da mu otvore
vrata. Ona mu opet vraa da je pijandura. On njoj da bi vidjela ona svog boga da nije trudna.
Ona njemu da nije sama ostala trudna i da je na to priej trebao misliti. On se ljuti na nju to tako
pria pred djecom i nek sprema veeru. Ona mu pak govori da znaju njegova djece nejgove
vrline i da e mu spremit vraga da ga odnese.
ENA 7. [Mare i Pavle] Mare Pavli govori da sloi trpezu, ona pak govori da je jo prestraena
od maloprije i nek ju napravi ona, jer ona ne moe. M: sloi ti, moram oprat gae onom
mornaru. P: peri, peri, on e se za tebe vjeriti, kao i ja za balavicu. M: krepaj od zavisti. P: ma
ako te i vjeri, silan e ti biti vjerenik, ni neete imati. Mare da pljusku Pavli.
ENA 8 [Kate i Mare] svaa Kate i Mare, jer je ova udarila Pavle, Mare ne eli sii dolje,
Kate joj priojeti da nee onda veerat, Mare dodaje da joj nee biti prvi put, ali da nee ni oni.
ENA 9. [Luka, Luko, Mare, Pavle, Kate] skupljaju se na veeru, Akte se tui Luki da ju je
Mare hjtela baciti niza skale. Komentira kako ona jedva ceka da ode u Balda naveer, pa ce
onda biti na miru, a ona ce se tamo kurvati. Luko je mislio da tamo prespava jer rano ujutro
Baldovoj eni pomae prati, ali mu Kate rasvjetljuje da se ona tamo kurva, da Baldova ena
naveer po placi skuplja kurve i jarce, pa da idu svi kod nje doma, a meu njima i njihova Mare.
Da zato izgleda tako umorna ujutro i da se zato bijeli (stavlja nesh slicno puderu), da se ne vidi.
Luko napada Mare da mu kae otkud njoj da jede i pije? Ona im odbija rei, i govori da e se
ona ionako skoro vjeriti za jednog skladnog mladia, a ne svinju konavosku kako je ona (misli
na Kate), na to K kae da joj je otac iz Konavala i da njoj ne odgovara da mare uzme mornara
za mua, jer je ona u svojoj obitelji imala i kapetana, da je ona iz fine familje. Luka dodaje da je
ionako nitko nee uzet za vjerenicu kad saznaju kakva je.
ENA 10.[svi na okupu] kreu veerati, ali im je odvratno, smrdi im na mokrau, pokuavaju
skuiti tko je to bio u kominu. Mare im kae da je ona, pa i zaprjetial im se da nee ni oni
veerati, zatvara se u komin. Luka pizdi jer cijeli dan se mui, a sad ne moe na veer ni
poteno jesti. Kate joj se prijeti da e ju izbubat, pa koliko god bude trebalo ekati da izae,
685

onda udari Pavlu i Luku jer oni ele veerati, pa se jo njih dvoje meusobno pokefaju. Onda
Kate Luki govori nek se malo pokrene i ukljui, da neto napravi, te da nosi neto da ona ima s
im napravit objed, a ne to smee koje joj donosi doma. Luka se onda ali na svoju teku
situaciju sa svima njima u kui, a Kate krene umirati, onesvjesti se.
- ENA 11. Pavle i Luko idu oko Kate, ele joj staviti octa pod nos da se dobije, Luku boli briga,
nek i umre, nek joj stave arsena, na te se rijei Kate die i prijeti mu, dere se na njega, a on
odlazi u Gvardiju (straarnicu), ztvara se tamo, a oni se zatvaraju u kuu.
- AT DRUGI
- ENA 1. [Luka, Kate] Luka se rano probudio i pria sam sa sobom dolje, a Kate ga odozgora
slua. L gleda kakavo e biti vrijeme, ako je kao i juer, onda e mu moda i dan biti grozan kao
juer. Zakljuuje da e joj dati klju, pa e se moda onda malo smiriti, kuka o svom ivotu.
Zakljuuje da Mare treba im prije vjeriti i veeras oeniti, dok se jo ne zna puno o tim
spavanjima kod Balda, a da ju majka oito razumije, jer se oito i ona tako ponaala, ako ne i
gore. Moli se. Kuka o ivotu svom i svojoj obitelji. Kate prolijeva Luku mokraom po glavi
odozgora i govori mu da je rogonja. L: ako sam i rogonja, onda si me ti takvim uinila. L
izjavljuje da ide na misu, K mu predbacuje da ide na misu u gostionicu kod Meila.
- ENA 2. [Marica, Kate, Mare] Dolazi joj nagluha susjeda Marica, govori joj da Mare i Pavle
uvijek pitaju za nju, Marice govori Kate da je boli jer je pala, Mare joj govori da je to jer je bila
pijana. Kate se ljuti na Mare zbog toga i jer je dola skoro gola, da joj se vide sisetine, jer je
vjerojatno mislila da je tkogod drugi, a ne Marica. Kate potjera Mare da ide lei u postelju, ova
ide. Marice poasti rakijom Kate, Kate se ali na mua, Marica ju tjei i ide malo priat s Mare,
nudi je rakijom i govori joj da joj nosi pozdrave od onog mornara koji je u Gvardiji i koji ju
gleda i da e danas traiti da se vjeri za nju i pita ju dal joj se svia. Mare kae da joj se svia,
da misli to i on i nek on samo progura da se danas vjere i vjenaju, da im prije pobjegne od
ovog ivota di sve ona radi i nek uputi Marica o njoj njemu koju dobru rije.
- ENA 3 [Luka, Kate, Marica, Vuki] Luka dolazi s Vukiem, pita koga ima gore, jel moda
mornar s Gvardije gore. Kate mu ne eli najprije odogvooriti, vrijea ga, a kad joj Luka kae da
je i Vuki s njime ,onda se trudi biti fina (ne ide joj ba uspjeno :D) Mare, Pavle spravljaju
kafu, ovi dvoje dolaze gore. Vuki trai da priaju u miru, bez djece, djecu K alje na kat.
Marica odlazi. Vuki im govori da ima jedan skladan momak koji bi vjerio Maru, da si oni
razmisle malo o tome, pa e se on vratiti po odgovor. Luko zakljuuje da je to onaj mornar iz
Gvardije, govori se da ima novaca i da dobro stoji u kui. [dakle, od onog njegovog da je protiv,
pa promjene da ih treba vjenati se njihova ker kurva okolo, se oito u meuvremenu raspitao
malo oko tog mornara]. Kate dodjae da se trebaju i tog vraga rijeit [Mare] ve jednom iz kue,
dat priju, a ne uvati strau jarcima.
- ENA 4. [Luka, Kate, Mare] M: virila sam kroz pukotinu, sve sam vas ula. Luka oamari
Mare.. krenu se ne kaiti, ali se brzo vraaju na vjeridbu i Mare ve zna da e se danas vjeriti,
ali Luka komentira da joj sve fali, a za poetak prija.Kate ga ptaa, da to se onda enio i
imao djecu, ako ne moe nabaviti priju. Da je onda mogao biti fratar, pa ne bi imao nju za enu
i kerima trebao nabavljati priju. Luko proklinje tren kad ju je vidio, a Mare tren kad je uzela
Sukuricu [njegovo prezime] konavosku za mua, da je on nikada nije bio dostojan, da je ona iz
fien familje, da dok je bila slukinja da ju je njena gospoa drala kao da joj je ker i da joj je
namejrila nekog kavaljera, a ne njega crevljara [postolara]. Luko joj vraa da ju je lijepo uvala,
nema ta, da je prvu veer spoznao da je oito ve iskusna. Jo se oko toga svade, ona uzima
neki tap, Luka bjei
- ENA 5. [Luka sam] kuka kako je jadan sa svojim ivotom, kako se sjea da su oko njene
kue ili vojnici, mornari, djetii postolarski, pa i on. Kako su ga prevarili kad ju je uzeo.
Razmilja kako e se Vuki vratiti uskoro i razmilja to da mu kae oko vjeridbe, jer nema
dosta za priju i onda opisuje kakva im je kua, sve je prljavo, polurazbijeno, ako neega i ima
686

onda je oteeno, ali ni nemaju ba neto. A da Kate samo govori o tome kako je gospoa, sjedi
i nita ne radi, samo gleda tko ide iz Grada i u Grad. Jadan on bla bla, pa se onda onesvijesti.
ENA 6. [Pavle, Mare, Kate, Luka] Pavle zove Kate da se Luka onesvijestio. Kate mu daje
malo rakije da doe k sebi, ali on sluajno srui boicu u kojoj je rakija bila i razbije ju. Kate se
ljuti na njega jer je ful pazila na tu boicu, a on se izvlai da nije to namjerno napravio, jo nije
bio u svjesnom stanju. Brane ga i Mare i Pavle, K govori da zna da nije svjestan bio, da je bio
da bi mu s krhotinama lice izrezbarila, Pavle: majko, ti si bez milosra. K: nisam, keri, ali ga
nemam za koga imati. Luko trai rakije ili vina da se dobije, K mu neda, nego da e mu dati
mokrae, jer da sve to je imala da je on prolio i razbio joj boicu [gostaricu].
ENA 7. [Kate, Luko, eljad koja sluaju] njih dvoje se prepucavaju, a lokalna eljad ih
slua. Luko ju opominje da se smiri da ih eljad slua, a ona govori da je njoj drago psovat,
kantat, derat se i srat u svojoj kui i tko joj to moe. eljad joj govori da je pijandura, a ona se
na Luku ljuti to ne uzme no [L odgovara koji no dakle nemaju ni noa u kui] i rastjera ih,
da neto napravi, zadavi ih rukama. On ne ide, pa se Kate na kraju sama sjuri niz skale da to
rijei, a Luko se ali eljadi da mu je tako svaki dan s njom, da mu je to oito pokora i to kakva.
ENA 8. [Kate, Mare, Pavle, Luka] Mare mu vie da kakva je to pokora, da je Kate i gora od
toga. Kate se onda ljuti na nju da e je ubit, zadavit, pasja jebena raco!. Luko komentira kako
je Kate pijana i da joj je u zao as dao klju od ormara. Pavle komentira kako je Mare u pravu,
krenula ju Kate udariti, ali je Pavle prije udarila nju. Trai od Mare malo vode, ona joj odmejra
na lakat [ak odobro kuim, dala joj je malo vode]. Kate se onda ljuti na njoj kako materi moe
odmjerat na lakat, nek to da svom vjereniku koji e oito biti rogonja, a da je ona [Kate] bila iz
fine familje i da je svom muu dola kao od majke roena, a ne kao dananej djevojice koje se
kucaju po placi s kucima itd. Mare: ma tako lijepo rpedikuje majko, mogla bi kolu za
djevojice otvoriti [posprdno, ofkors.] Kate se onda ljuti na djecu, da oni imaju utiti i trpit, a ne
njoj odgovarat, jer im je ona majka. Mare joj sputa i govori da nju bar netko gleda, a majka
odgovara da je ona koja je rodila 7ero djece ljepa od nje, nek si uzme zrcalo i pogleda se, da je
balavica od 15 godina, s velikim oima kao u vola, ogromnim ustima i da joj sise padaju kao u
Pavle sisae.
ENA 9 [Luka, Mare] Luka se ali Mari da se danas ima potpisati skritura, a da je ovakav
pakao u kui. I da je moranar ako to sazna nee uzet. Mare ga tjei da je mornar za ju marcipan,
tako ga moe oblikovati, vrtiti oko malog prsta. Da se on odmah obeao vjeriti za nju, da joj je
ve dao vjeru i prsten, ali da je nju bilo strah im rei do sad. Da mu je ona po skriveki prala
arape, koulje, gae koja je sva lijepa i da nije ljubomoran, jer ju je vidio razgovarati i s
drugim mornarima, a nikad joj oko toga nita nije prigovorio. Luka joj govori da je vrag, da mu
je puno ljudi govorilo da se ona na Peskariji izmeu baava i kamenja razgovarala i drpala s
mornarima, ali da joj nije nita govorio, jer ga je bilo strah ene koja mu je uvijek govorila da
mu keri nee biti redovnice. A kako ih je ona pak uvala, ne bi se nikada udale ni za vraga.
Mare se na to smije, da je sve meu njima ionako prolo nevino, da su mornari dobra eljad.
Luka to opovrgava, a ona mu govori da kad bi oni zaspala da je ona ila iz kue priati kod
reetaka, ona se izvlai da je sva nevina i draga, a Luka joj to nita ne vjeruje.
ENA 10. [Luka, Mare, Kate] Luko Kate govori da ode na Peskariju po malo vapna da se
kua malo obijeli, jer je im je sva crnija nego kamin, a smrdi vie od wc-a. da dabe ima enu i
ker za udaju. Kate odbija, da ona nikad ne ide na Peskariju i da kad ju je vidio da kuu bijeli.
Dalje se njih dvoje svaaju, Kate mu govori kako je ona fina, potena, od gospoe roena, a ne
kao njene keri. Da ona nema ni 30 godina, a rdoila mu je toliko djece i galantnija je od
njegovih keri i da svi okolo priaju kako je ona galantna, prijazna i lijepo govori, da se vidi da
je plemenite krvui. L: tko se hvali, taj se kvari. Ona tvrdi da govori fino i zglaeno. A Luko joj
govori da istila stvari kooljum, kao i sada, da pere i proljeva posude za mokrai itd, da je ba
po tome svemu fina. Da je bila slukinaj kao i sve ostale, a kad ga je uzela da se poela drati
687

gospoa, nita ne radi i samo nareuje okolo. Kate: ma ta ja zapovjedam, to djeca zapovijedaju
meni: pa ta me nisu lani gurnuli niz skale, a prije su mi i slomili rebro, iskrenuli ruku. Luka:
samo su se osvetile. Kate: iskopat u ti oi.
- ENA 11 [Luka, Mare, Kate] Luka govori Mare da ode po vapno, jer je to za spaavanje
njenog obraza. Mare pristaje, ali kae da nema etke za kreenje, on joj kae da uzme metlu,
tako joj je lani majka pobijelila kamaru, i kotao. Kate joj kae da ne uzima kotao jer se u njemu
kuham nek uzme nonu posudu, kao i ona, pa nee ni posuda toliko smrditi. Mare bijeli, vidi da
ima puno rupa u kojima su stjenice, pa joj Luka kae da s malo guim vapnom s prstom zaepi
rupe. Mare zove majku da pogleda je li lijepo i da joj svi pomognu istiti i prat jer je ovo svaije
veselje. K: sjea se, magare, kako sam j a bila vesela kad sam se za tebe vjerila. Mare je
duplo, jer e se popodne vjeriti, a veeras vjenat u Cavtatu. Pogledaj kolika je sisaa, vrlovito
e prcat djecu. [citat! :)]
- AT TREI
- ENA 1. [Luka, Kate, Luko] Luka zove sina, ovaj pada niza skale, ide mu krv iz nosa,
rjeavaju Kate i Luka taj problem i neizbjeno se svaaju. Luka se raspituje kad e doi
kanilijer za potegnut Mari skrituru, da je Luku mislio poslat po dinar knjige. Kate se buni, a
ovaj joj odgovara da ni ne zna to je knjiga, samo psuje i brblja. A ona njemu da je jo dok se on
drao motike, kao dijete nauila sve to je skaldno i da e danas vidjeti kako e komplimentat.
- ENA 2. [Luka sam, poslije Battina i Korulanin] Kad nema tko, ide on sam kupit knjige u
Battine kuka dalje kako sve to se mora u kui napraviti on radi: donjet drva ,kupit ulja,
kruha, da mu je gore u vlastitoj kui, nego psu u tuoj. Mejsec dana mi nisu oprali koulje, ne
eli mi ni maknuti ui koje me napadaju ve 2 mjeseca.. sve od mene trae, a sad i riju za
ker. Da si olaka teke misli ide kod Battine popit togod. Naruuje rozalina za 10 dinara,
Battina mu najprije ne eli dati, da mu na kraju, uzima i dinar knjige, ide ve pijan kui, Battina
komentira da je teki pijanac, zaustavlja ga korulanin da mu plati jedan rozalin, da mu je rekao
jedan da danas imaju puno posla jer rade kurvinu svadbu, objasni da misli na Maru odmah je
ona stala potezati za batadur [preneseno: kurac]. Luko je prepijan da bi uope skonto to mu je
ovaj rekao i odlazi
- ENA 3. [Luka, Vuki] sree Vukia koji kui da je ovaj pijan, L se izvlai da je kod Battine
bio po dinar knjige, pa da se neki vr rozalina razbio i poprskao mu noge, ali Vuki ne pada na
foru: smrdi ti iz usta, a ne s nogu. L: ok, prijatelj mi je platio kupicu rozalina, ima on puno
prijatelja. Vuki zakljuuje da mu onda nee biti problem skupiti za kerinu priju, moe od
svakoga malo posuditi, pa im poslije vraati, da se ne osramoti kad se skritura bude potpisivala.
Vuki mu pomae da doe kui
- ENA 4. [Luka, Kate, Vuki] Luka je ful pijan, ne moe pogoditi vrata, sve vidi duplo. KAe
pizdi jer kako moe biti sad pijan, kanilijer bi mogao doi svaki as, Luka treba Mare otpratiti
do broda, a kako e kad je pijan. Moli Vukia za pomo da ga otirjezne. Nemaju mu ta dati,
nego ga moraju natjerati da se izriga. Onda ga tjeraju, kate mu gura penu u usta [nalivpero
nekakvo], on se poteno izbljuvao.sve naravno uz vrijeanje jedno drugog. Kate planira kad
vidi Battinu mu vratit sve, jer kako mu je mogao dopustiti da se toliko naloe
- ENA 5. [Kate, Mare] Kate uga koliki je Luka pijanac, samo pije itd. Kate Mari govori da
skuha kavu da se Luka dobije. Mare kae da ve ima vrue vode: iscjepala je stoli. Kate se
buni na to, da je i takav bio dobar i da sva srea da ju danas ene, da njen vjerenik ne sazna
istinu o njoj, o spavanju kod Balda itd. Mare komentira da je popio kafu i da se otrijeznio kao
da mu nita nije bilo. Kate joj govori da se ide oprat, da ju je vidjela golu i da je sva prljava i
zna li ona uope to znai udat se. Mare joj govri da nema problmea da mota Tikvulina oko
malog prsta jo otkad ju je uo pjevati, da je stao i smijao se, pa ga je ona pozvala gore, jer Kate
nije bilo, da ga je malo zabavila i da ju je odmah vjerio, i da su se od onda viali svaki dan na
Peskariji kad je ila po vodu i razgovarali se. Kate ju hvali i savjetuje ju da se ne puta muu,
688

kao to i ona to radi, neka mu prkosi, ako joj bilo ta kae, prijeti ibom i natjera ga da joj
odmah uzme djevojku [slukinju], da zna da nije uzeo sebi para, nego finu djevojku. Mara e
posluat njen savjet i govori majci da ona ionako ne da ba na sebe
ENA 6. [Mare, Tikvulin] Mare je na prozoru i pjeva dok Tikvulin prolazi, on joj die eir,
ona ga zove gore, govori joj kako se lijepo uredila, ona mu spoitava da joj treba govoriti kako
je lijepa, a ne kako se lijepo uredila. Govori joj kako e je vodit pokonavlima, da e se najest i
grpa i smokava. Nju za to nije briga, jela je t: ajmo zaplesat, nega veselj pone ve sed. M ne
eli, onda ju on zove da mu sjedne u krilo
ENA 7. [Kate, Mare, Tikvulin] Dolazi Kate idrago joj ih vidjet, tjera ih da pleu, T komenitra
da Mare jo nije skroz njegova, K mu komentira da im ona daje doputenje, nek se poljube da ih
vidi. Oni ipak ne, onda Mare nagovori da pjeva Aspettare a non venire ekati i ne doi,
Mare pjeva. Kate im daruje bocu fina vina koju uva 5 godina koju joj je dao neki kapetan
stranac koji je doao i poastio ju. Tikvulin i Akte se onda u ali vrijeaju, vie si sputaju.
ENA 8. [Luka, Kate, Mare, Pavle, Luko] Luko govori kako je vidio Tikvulina i kanu da
dolaze do njih. Kate govori Pavle da skuha kavu i togod slatkog, gleda jesu li nabavili tacnu za
posluiti. Luka se ljuti da otkud im tacun, ta to ona misli glumiti bla bla jo jedna svaa.
Dolazi im Mare i govori im da se prestanu svaati, da je ona ve sve nabavila i pokae im tri
tacne s kupicama [aicama], rozalinom i zaharom [slatkiima]. Kate je oduevlejna, govori joj
kako je uviejk znala da je njena ki i da e joj mu biti zadovoljan s njom. Mare joj komentira
da to tek sad vidi, kad odlazi. Kate jo dodaje da sisaa [Pavle] nee biti za nita drugo dobra
nego samo kotit djecu. Dolaze im kane i tikvulin gore.
ENA 9. [Kate, Luka, Kane [kanilijer], Mare, Tikvulin] Kate njih dvojicu doekuje sve
biranim rijeima, Luki ape da ini slino, njemu ba ne ide. Luka pita odmah koliko treba
novaca, kanijier mu onda komentira to su ga uope zvali. Al kate sve to prekida i kae da ga
ne slua. Kanilijer dodaje da je skritura ve oito uinjena, jer se tamo vjerenik i vjerenica u
kutu ljube kao da ih nitko ne vidi. Jo malo vrijeanja. Kanilijer se die, jer ije doao sluat
njihove psovke, Kate ga zadrava. I on kree poet, na hrvatskom. Akte ga trai da ide na
talijanskom, tako je gospodskije. Miraz je 50 komada kolona, L dodaje da se imaju isplatiti kroz
10 godina, koliko e mu trebat da ih nabavi, ali se na kraju upisuje da se treba isplatiti kroz
mjesec dana. Dolazi tren potpisivanja, Tikvulin ne zna pisati, pa radi kri, Luka se treba umjesto
mlade potpisati, govori da zna, samo nek mu kau koje prvo slovo ide. Onda ih kanilijer
potpisuje, njih dvoje stavljaju krieve. Kate govori Pavle da ode pokavu, kanilijer se ispriava
da mora ii jer ima puno posla. PA se onda K ljuti na P to ju je sad osramotila, kao da je doao
u kuu kakve miglinice [puanke koja tei da vodi gospodski ivot], a ne prave gospoe.
ENA 10. [Kate, Luka, Mare, Tikvulin, Luko, Pavle] Kate komentira da kako je kana
otiao, pobjegao skoro, nije ni kafu htio uzeti, kao da je mislio da nije dobra. K komentira T da
ovakvo dobre kave nigdje nee piti. I onda kreu nazdravljati za mladence, T neda Mari da pije
da se nebi opila, jer je dugi put jo. Meusobno se svaaju, K trai da Pavle upali svijee, Luko
ih donosi, jer Pavle tvrdi da ih nema. Luka im komentira da krenu, kapetan broda govori da se
eka samo njih, Grad se zatvara. Mare se oprata od njih i govori im da joj oproste ako im je
ime uvrijedila. L i K joj oprataju, neka bude vrla muu u kui, neka pokae kako je skladnost
nauila od majke. L ju ugrize za prst, K mu vrati pljuskom. L blagoslivlja Mare, K isto. T ljubi
K i L za pozdrav adio.

2. dnevnik na tal.
- oituje se kao frankofon i jakobinac
- djelomino objavio Antun Kolendi: Danas, 1962
3. prigodni lat epigrami
689

svojim i bratovim prijateljima

ANTUN FERDINAND PUTICA (1769 - 1832), Du/Trsteno, dominikanac

-

dramski pisac
kolovao se u Italiji
prvo dominikanac u Du, zatim kapelan u Buotini kraj Virovitice i upnik u Dubocu kraj
Broda
pisao drame u posljednja dva desetljea 18. st. (domaa drama u DU)
svim dramama, osim jednoj, dao tal. naslove (drame su na hr)
neke predgovore napisao na tal
napisao je 5 komedija, ali su nam prve 2 poznate samo po talijanskim natpisima:
1. La passion predominante
2. Dei tre adultori

u rukopisu su sauvane 2 kasnije:

3. Pir od djece
- neuspjela enidba 15-godinjeg momia s djevojkom istih godina
- tema iz du svakodnevice
4. Ciarlatano in moto
- uitelj nautike, koji s brda s dola kupi mrvice znanja prodajui ga dalje
svojim uenicima, dok ne bude raskrinkan kao arlatan
- grau uzimao iz du ivota
5. Dialogo
- dijaloko raspravljanje izmeu jednog sveenika i klerika

LUKO STULLI (1772 - 1828), Dubrovnik

-

Vlahov brat
lijenik, pjesnik, dramski pisac, prevoditelj, kulturni djelatnik
prva kritika Osmana

1. Eugenia e Riccardo (1826)

- komedija karaktera
- prikazivana na hrv.
2. La caccia di Enrico IV (1827)
- farsa
- prikazivana na hrv.
3. Le tre descrizioni del terremoto di Ragusa del 1667 di Gradi, Rogacci, Stay (Mleci, 1827)
- tal. prijevod lat. stihova Dubrovana Gradia, Rogaia i Staya o potresu iz 1667.
690

4. Elegiae (Pariz, 1810)

- slavio sretne dogaaje u francuskim vladarskim porodicama i Franju II.
5. L'ombra di Ovidio, ovvero lodi della lingua illyrica (Dubrovnik, 1826)
- prijevod jedne urevieve pjesme na tal.

LUKO DIDAK SORKOEVI (1776 - 1865), Dubrovnik

-

jedan od posljednjih prigodnih latinista

pjesme su mu zanimljive kao slike tadanjih kulturnih prilika
ode, prigodnice, knjiga rodoljubnih pjesama, meu kojima je oda Ljudevitu Gaju

ANTUN CHERSA (KRA) (1779 - 1838), Dubrovnik

-

pjesik i prevoditelj
1. latinske elegije
2. preveo niz soneta Pindemontijevih
3. preveo Montijevu odu Mongolfieru (Sopra i palloni volanti)

TOMA CHERSA (KRA) (1782 - 1826), Dubrovnik

-

pjesnik, pisac knj. rasprava, prevoditelj

1. Della vita e delle opere di monsignore Giorgio Ferrich (Dubrovnik, 1824)
- ivotopis ura Feria

2. Della vita e degli scritti di Didaco Pirro altramente detto Jacopo Flavio Eborense (Firenza,
1826)
- raspravica o Didaku Piru
3. Degli illustri Toscani stati in diversi tempi a Ragusa (Padova, 1828)
- komentar o znamenitim Toskancima koji su u razliito doba ivjeli u Dubrovniku

ANTUN KAZNAI (1784 - 1874), Dubrovnik

-

odvjetnik
1. prigodni latinski i hrvatski stihovi
- posebno aljive i rodoljubne pjesme

2. Razgovor Dubrovanina i Dalmatinca u Zagrebu o narodnom jeziku

- Dubrovanin nastoji, da u dui otuenog zemljaka probudi uspomene na Jurja
Barakovia, imu Budinia, Ivana Zadranina, Ivana Tanzlingera Zanottija i Krnarutia,
slavei ljepotu naeg jezika
691

3. Pjesme razlike (Dubrovnik, 1879)

- zbirka pjesama

PJERKO BUNI LUKOVI (1788-1846), Du

-

poznati borac iz ustanka Diva Natalija iz 1813-1814 za ponovno uspostavljanje republike

i oslobaanje od Francuza
kasnije pristao uz HNP i nastavio knj. rad kao dramski pisac
Gaj u Danci izdao samo 3 njegove drame, sve ostalo u rukopisu i zaboravljeno
dramski pisac, pjesnik i pripovjeda

SJEVERNA HRVATSKA UOI PREPORODA

-

u Zagrebu njemaki jezik je od vremena Josipa II preplavljivao javni ivot, vladajui u

novinama, kazalitu i drugdje
nakon njegova poraza nai staleki predstavnici ulaze u novu borbu protiv uvoenja
maarskog jezika u Hrvatsku
ve odavno budno zanimanje za narodnu prolost navlastito je oivjelo u ovo vrijeme na
prijelazu stoljea
1818.g. Antun Mihanovi izdao je svoj poznati proglas o izdavanju Osmana
meu kulturnim pitanjima najaktualnije je bilo jedinstvo knjievnog jezika i pravopisa
u 18.st. je ogromna veina najitanijih hrvatskih knjiga pisana tokavski, i itavo je pitanje ve
tada bilo svedeno na odluku izmeu tokavskog i kajkavskog
ueni ljudi, voeni politikom milju jedinstva trojedne kraljevine, protive se razdiobi narjeja
tadanjih slavista (Dobrovskoga, Kopitara) koji su razlikovali ilirsko (tokavsko) od hrvatskog
(kajkavskog) i posljednje povezivali u posebnu skupinu zajedno sa slovenskim narjejem
ve Marko Mahanovi u svojim Observationes circa croaticam ortographiam (1814)
primjeuje da kajkavtina pripada ilirskoj skupini, a to e ponoviti Gaj i Derkos
Zagreb je bio spreman rtvovati svoje lokalne predaje knjievno bogatijoj veini hr. naroda
Franjo Strehe, Varadinac i upnik u Granici, u predgovoru svoga prijevoda Voltaireove
Henriade izjavljuje da je zagrebako narjeje presiromano i neprikladno
znatni faktori u kulturnom ivotu sj. Hr. bili su njezino razvijeno vie kolstvo i kulturne
ustanove, osobito u Zgu
premda su te kole bile latinske, u zg akademiji uila se narodna povijest i podravala
svijest o znaenju i starini vlastitog naroda
iz tih kola e poslije starijeg Mihanovia izai itavo pokoljenje mladih ljudi koji e uz Janka
Drakovia biti prvi vjesnici HNP (toos, Kundek, Derkos...)
meu zg profesorima na prijelazu stoljea nalazili su se Josip Mikoci, A. A. Barievi, M. P.
Katani, Mikloui i dr. manje poznati

tri neostvarena pokuaja HRVATSKIH NOVINA:

1. 1792. ----- Danijel Mirko Bogdani (Virovitica)
2. 1814. ----- Antun Nagy (Poega)
3. 1818. ----- Juraj porer Mati (Karlovac)
-

u ovo doba u njemakoj knjievnosti ve vladaju Herderove misli o jeziku i narodnom

pjesnitvu, i romantizam je ve u punom jeku
premda te nove misli jo tada nisu zahvatile nau knjievnost, ipak je ona puna narodne pjesme
692

i narodnog stiha
znak novih shvaanja bio je i poznati poziv biskupa Vrhovca 1813. sveenstvu zg biskupije
da skuplja narodne pjesme i djela
najvie se novi nain miljenja o jeziku ogleda u knjiici: Re domovini od hasnovitosti
pisanja vu domorodnom jeziku (Be, 1815.g.), autor je Antun Mihanovi
sve vie se provodi zamjenjivanje latinskog jezika narodnim
profesor zg akademije Imbrih Domin izdao je prvi svoja predavanja na hr.
ali knjievnost jo dosta dugo ne pokazuje veih uspona
poezija i dalje uti, i itavo je ovo doba, sve do pojave Vraza, Maurania i Preradovia,
zanimljivije kulturno povijesno nego po svojim knjievnim ostvarajima
prigodniarstvo u lat., hr. i njem. jeziku, podsjeajui svojom viejezinou i unutarnjom
nitavou na Du, ivi od ustolienja banova i biskupa i slinih sveanih prilika, donosei
njihovim piscima jednodnevnu slavu ili lanstvo u kakvoj tal. akademiji, kao Franji
Sebastijanoviu koji je radi svog Epicediona Mariji Tereziji postao lan Arkadije
pisci sj. Hr poznaju i povode se za Dubrovanima (Kanili, Krmpoti, Katani)
prema kraju 18.st. u Zagrebu se pojavljuje kazalite kao nov faktor kulturnog ivota
ispoetka je ono bilo njemaki uvoz, ali se kraj njega uskoro javljaju i poeci slinih nastojanja
na hrv. jezku u obliku kolskih predstava u zagrebakom sjemenitu, gdje su se prikazivanja
brojnih dramskih djela od 1791., kada je prikazivana jedna Miklouieva prigodna
dramatizacija (Imenoslavnik), do 1811. i 1834. o pokladama i pred pozvanim opinstvom
odravala kao stalan obiaj
bio je to u neku ruku nastavak nekadanjih isusovakih kolskih predstava, samo to su
isusovake drame, graene po poznatom kalupu, samo izuzetno bile hrvatske, dok se opet
franjevaki pokuaji ovog doba (I. Velikanovi, evapovi) nisu udaljavali od nabone
drame
radilo se o dramama s tadanjih svjetskih pozornica
organizatori tih predstava posezali su u nedostatku vlastite dramske proizvodnje za tuim
repertoarom (Mahanovi, Stjepan Korolija, Franjo Strehe i dr.)
u njemu ima tragova tal. i fr. komedije
glavno vrelo naim prevodiocima bila je njemaka drama, i to od pisaca popularnih na
tadanjim nje. pozornicama, najveim dijelom onih istih koje su njem. glumake grupe
prikazivale u Zgu
meu njima je bio i August Kotzebue, ija je prva drama Menschenhass und Reue (1789, u
sjemeninom prijevodu iz 1800. Ljudih mrzenje i detinska pokora) doivjela velik uspjeh i
izvan Njemake
osim Kotzebuea prevoeni su i August Wilhelm Iffland, Alois Brhl, Karl v. Eckartshausen
i dr. manje poznati
sjemenini prevodioci su te drame lokalizirali i pohrvaivali, ali su i enske uloge
pretvarali u muke
prevoenje dramskih djela nastavilo se i izvan sjemenitva:
o Matija Jandri (1778-1828), Petrinja - pohrvatio je Goldonijevu komediju Il vero
amico, prevodei je s njemakog pod nazivom: Ljubomirovi ili prijatel pravi (Zg,
1821)
o Jakov Lovreni (1787-1842), Varadin prevodio je Kotzebua i Eckarthausena
o Dragutin Rakovac prevodio Kotzebua

693

i prve hrv. javne predstave u Zg (1832. i 1833.) bile su Rakovevi prijevodi Kotzebua
jedini koji je pokuao stvoriti originalnu kajkavsku komediju bio je Titu Brezovaki

s nestankom pokoljenja roenog duboko u 18. st., u hr. kulturnom i knj. ivotu postaje sve
pustije, to se sve vie pribliavamo vremenu poslije 1815., tj. vremenu restauracije i vrhunca
Metternichova pritiska
jedini koji je u to doba nastojao unijeti malo ivota u opu obamrlost bio je Tomo Mikloui
mlae pokoljenje knjievnika koje je u to doba pokazivalo ambicije: Franjo Strehe, Ivan
Krizmani, Matija Jandri, Jakov Lovreni, Dragutin Rakovac (preporoditelj), Ljudevit
Vukotinovi (preporoditelj), Ignjat Kristijanovi

knjievnici iz drugih hr. krajeva, izvan ueg du i zg kruga: Julije Bajamonti (Split), Ivan
Josip Pavlakovi Lui (Makarska), Juraj porer Mati (Primorje), Daniel Emir Bogdani
(Virovitica), Karlo Pavi (Mitrovica), Josip Mihali (sotski upnik), Aleksandar Tomikovi
(Slavonija), Martin Pustai (Brod), Antun Nagy (Poega), Adam Filipovi (Kopanica), Ignjat
Alojzije Brli (Brod)
u tim krajevima najitaniji pisci su i dalje Kai, Kanili i Reljkovi
sve je puno klasicistikih sjeanja (Pavi, Mihali)
italake potrebe kao i kod kajkavaca zadovoljavaju dobrim dijelom prijevodi
(Tomikovi, Pustai, Nagy, Filipovi, Brli)
francusko doba donijelo je kao novost dvojezine slubene novine Regio Dalmata - Kraljski
Dalmatin (1806-1810), gramatiki rad ime Starevia, po koji drugi praktini i dokumentarni
spis (fra Andrije Dorotia Kratko izkazanje jednoga dogaaja, Be, 1815; Jurja BeliaLigatia Kratko izpisanje fr. ratova) i neto beznaajnih prigodnica
Austrija je, poslije preuzimanja vlasti, imala sve prije na umu nego podupiranje politikog i
kulturnog zbliavanja hr. sjevera i juga
zastoj je u doba restauracije obuhvaao sva poruja narodnoga ivota: ve davno dotrajali
drutveni oblici titili su iroke slojeve koei napredak; poputanje u sukobima s Maarima,
zapoetim 1790., bivalo je sve vee; sveze meu naim razl. krajevima ponovo su slabile i
pokrajine su se povlaile u svoj lokalni ivot; vii drutveni slojevi hranili su se proizvodima
strane knj.
pojedini knj. tue se na jadno stanje (Mikloui: predgovor Izbora dugovanj, P. toos: Kip
domovine vu poetku leta 1831.)
jadikovkama se pridruuje kritika (Gaj)
javljaju se mlae sile, spremne dati itavom narodnom ivotu nov zamah
Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja (1830), Derkos: Genius patriae,
Drakovi: Disertacija (1832) - prve manifestacije novoga duha

JOSIP IPU, Karlovac

1. Temelj itne trgovine (Zg, 1796.)
- u predgovoru svoje knjiice posveene biskupu M. Vrhovcu podsjea na primjer
Nijemaca, koji govore razliitim narjejima, a opet svi jednako piu
- kae da je to to nemamo jedinstvenog knjievnog jezika razlog slabe povezanosti tri hrv.
pokrajine
694

JURAJ MALJEVAC (1734-1812), Perudina kraj Vinice u Kranjskoj/V

-

poznat pod imenom Patra Gregura Kapucina

epik i lirik
dugo je bio zaboravljen, te je tek enoa otkrio ponovo u Vijencu 1879.g. njegovo:
1. Nestranno vezdanjega tabora ispisavanje
- u 3 sveska koji su izlazili na kraju svake ratne godine (Zg, 1789.,1790.,1791.)
- povijesni ep
- to je rimovana kronika o austrijsko-rusko-turskom ratu
- tonije reeno, to su u kajkavske stihove pretoeni ratni izvjetaji bekih dvorskih novina
- opisivao je svaku godinu rata posebno
2. Duhovni kalendar Zg, 1793.g
- pobone misli iz Tome Kempenskog obrnuo u stihove
3. Nebeski pastir pogubljenu ovcu ie - Ptuj, 1795.
- religiozni ep
- apostrofira se kranin kojemu pisac razrjeava alegoriju djela: pastir je naravno Krist, a
ovca svaki ovjek, kranin, te se u dr12, vrlo jednostavno izlae biblijska pria o
izgubljenoj ovci i mukama pastira da je nae i izvede na pravi put
- djelo svjedoi o ivoj prisutnosti baroknih elemenata u jednoj perifernoj knjievnoj
sredini, gdje su se barokni elementi u tekstu pojavljivali rubno
- bez epizoda i digresija, bez iznoenja rafiniranih teolokih problema
4. Horvacka od Kristueva naroenja vitija (Zg, 1800)
- njegovo najzrelije djelo
- djelomino u dijalozima napisan spjev o roenju Kristovu
- narativno religiozno djelo, u dr12, u kojem se pripovijeda o poetku, o stvaranju svijeta
i ovjeka, a zatim se prelazi na priu o dolasku Otkupitelja te se uvodi u priu svojevrsno
prenje, kontrast izmeu svih mjeseci u godini s nadmetanjem meu mjesecima koji je od
njih zasluio da se Krist rodi u terminu njegove vladavine na nebu

GROFICA KATARINA PATAI RO. KEGLEVI (oko 1743-1811), Varadin

1. Pesme horvatske (1781)
- zbirka lirskih, preteno ljubavnih pjesama, koje su moda od njezina mua, baruna
Franje Pataia
- pjesma Ljubia uskok prijevod je Tassova L'amor fuggitivo

JURAJ FRANJO DIJANI (oko 1749-1799), Samobor/Zg

- profesor zg gimnazije
- lat. pjesnik i prevoditelj, pisac za djecu
1. Horvatski dece prijatelj
- prijevod Kinderfreunda Ch.r. F. Weissea
695

1796. bio spremljen za tisak, ali je ostao neizdan

IMBRIH DOMIN, Zg
-

profesor zg akademije koji je prvi izdao svoja predavanja na hr.

1. Predznanje pravic samosvojneh vugerskeh (Zg, 1818)
2. Navuanje vu pravicah samosvojneh vugerskeh (Zg, 1821, 1830)

IME STAREVI, Lika

1. Nova rioslovnica ilirika (Trst, 1812.)
- gramatika
- u njoj se najvie pribliio duhu narodnog jezika
- zato i mi ne bi imali jedno pismo kao Englezi, Francuzi, Talijani, panjolci i Maari

TOMA KOAK
-

kolski nadzornik
doao do istih zakljuaka kao i . Starevi kada je 1816. i 1817. u nekoliko listova izmjenjivao
misli o pravopisu s evapoviem u Vukovaru

TITO (TITU) BREZOVAKI (1757-1805), Zagreb, pavlin

-

komediograf i pjesnik
isusovaku gimnaziju polazi u Varadinu i Zagrebu, na pavlinskom sveuilitu u Peti zavrio
teologiju i filozofiju
profesor u Varadinu, prebendar u Zgu
pavlin do ukinua reda 1786., nakon toga dijecezanski sveenik
jedini koji je pokuavao poi svojim putem i stvoriti originalnu kajkavsku komediju
ide u red naih posljednjih latinskih pjesnika, ali je njegov latinski rad u sjeni njegova
komediografskog i ostalog rada na hrv. jeziku
veina djela na kajk., 2 sauvane pjesme na tokavskoj ikavici (Uspominak, Pisma barunu
Juri Roiu), neke prigodnice na njem. i lat.; satire, politike pjesme
jedan dio opusa izgubljen
pripadnik prosvjetiteljstva sa svim obiljejima hr. dopreporodnih tenji, kada u knj. sj.
Hr. poinju ulaziti brojne kritike primjedbe o drutvenom i politikom ivotu
prvi u Hr poetkom 19. st. jasno odredio pretpreporodne kritike optike, upozoravajui na
zastranjivanje javnih slubenika koja su zaprijetila propau temeljnih moralnih vrednota,
odnosno horvackih znamenja, kako ih je u svojoj poeziji nazvao
po svom nainu miljenja i po itavom duhovnom sastavu ovjek je racionalistikog 18. st.,
zaokupljen u prvom redu praktinim tendencijama popravljanja svijeta
i on je neprijatelj prevratnih misli i vjerski liberalne prosvijeene filozofije poput
Ivanoia, Reljkovia, Dona Rastia i dr., a s druge strane zagovornik razumnijeg
696

ureenja drutva i korisnog drutvenog rada

knjievni rad: 2 komedije, 1 nabona drama, 16 pjesama (3 na hrv, 1 na njemakom, ostale na
latinskom)
1. Sv. Aleksij (Zg, 1786.)
- njegovo latinsko pozorniko djelo na kajk.
- dramatizacija poznate legende o bogatom mladiu, senatorskom sinu Aleksiju (sin
rimskog vjenika Eufemijana i Aglaje), koji se u prvoj branoj noi (bio je zaruen za
Petronilu) iskrao iz lonice, napustio nevjestu, dao joj svoj pojas i prsten, ostavio
roditelje i otiao u pustinju gdje je ivio 17 g., a kad se vratio, kao nepoznat prosjak
ivio je jo 17 g. pod stepenicama vlastite kue, da bi mu tek nakon smrti bio otkriven
identitet.
- ablonska dramaturka kompozicija proeta kr. svjetonazorom po uzoru na
isusovake drame
- posebno u liku sluge Favorina najavljuje kasnijeg, didaktiki usmjerenog
komediografa
- 4 ina
- Sputanost Brezovakog sveenikom profesijom zamjetnije je u Svetom Aleksiju, nego
u druge dvije drame, ali je i tamo prisutno. Ovdje se to vidi u nabonom znaenju djela,
nasljedovanjem stila kolske drame, jezuitskog tipa.
2. Matija Grabancija dijak (Zg, nastala oko 1803, praizvedba o pokladama 1804., sljedea
izvedba 1849.)
- komedija u 3 ina na kajk. (karakteristian jezik pun lokalne slikovitosti)
- u prozi, predgovor je u stihu, anizomrtine duljine
- za temelj radnje uzeo je puko vjerovanje u ake grabancijae (od tal.
negromazia=aranje, mahnitanje, plesanje u vjetijem kolu, od ega nastaje rije
negromante, arobnjak opsjenar - lik Negromanta u Dundu Maroju - ali i prema
staronjem. grabanzen=buiti, zbijati ale, lakrdijati), koji umiju pogaati prolost i
budunost uz razliite druge arolije
- radnja je smjetena u Zg
- sredinji lik je putujui ak grabancija, mladi koji je, po pukoj predaji sjhr.
krajeva, osim 12-godinjeg kolovanja zavrio i 13. kolu u kojoj je stekao
nadnaravne moi
- on je u biti pametan mladi koji iskoritava lakovjernost drugih ljudi da ih izlijei
od njihovih mana
- pozivom na takvo vjerovanje, B. je znaajke naslovnog lika iskoristio kako bi
prosvjetiteljski dosljedno te vjetim, gotovo farsinim komediografskim sredstvima
(kakva rabi tal. komedija dell'arte, a od nje preuzima i Moliere) svoje sugraane
upozorio na mane i poroke kojih su zarobljenici
- potujui poetoloke kanone tadanje dramaturgije koji su od kazalita zahtijevali da
bude kolom ivota, i to u smislu Gottschedovih reforma njem. kazalita, utemeljeni u
poetici rimskoga pjesnika Horacija i fr. klasicista Boileaua, B. se u predgovoru Matijaa
izjanjava za igre koje e pokazati kulika je hasen napretka vu dobreh navukeh, za
predstave koje i krepostih cenu, i faling odurnosti pred oi postaviju, jer faling
popraviti prez istine ni mogue
- gotovo izravno citirajui Horacija - vsu dunost je spunil, koj je hasnovito z vugodnem
i smenem zmeal, B. je u duhu te odrednice koncpirao i svoje dramsko djelo u kojem
preteu komedije, istiui smijeno u propedeutikoj f-ji kazaline umjetnosti
697

u Zavjetku komedije se najavljuju prosvjetiteljsko-didaktike tendencije autora, koji se

dalje razlau u Predgovoru te osmiljavaju u razradi komedije razobliavanjem
pojedinanih ljudskih i drutvenih poroka. To razobliavanje, kao i moraliziranje u
Diogeneu je slabije.
- Pripremljeno je za naivni teatar Jugovi povjeruje u vlastitu nevidljivost steenu
arobnom travom, Matijaevo kanjavanje rastronih i pokvarenih kartaa magareom i
svinjskom glavom, koritenje pljuvanja i batina kao sredstva morlane pouke sve su to
elementi pokladnog teatra
- Radnja nije vrsto povezana, ve se sastoji od niza prizora ija duina i razraenost
ovise o obraivanim dogaajima i temama neovisno o cjelini djela. Autor mejstimice
ipak nastoji sasvim odreeno oznaiti spone radnje npr. Jugovieva elja za osvetom
Vuksanu nakon to ga je ovaj toboe nevidljivog ismijao i popljuvao. Glavna
dramturka i sadrajna spona je sam lik Matijaa Grabancijaa, koji je movens svih
zbivanja u radnji. Preko njega Brezovaki osuuje i kanjava mane svojih sugraana, ali
razobliuji ujedno time i pojave koje nisu karakteristine samo za zagrebaku sredinu i
drutvo. No, govorei ba o tim zg obrtnicima, Vuksanu i Smolku, te o neradnom i
priglupom plemiu Jugoviu, kao i o trojici gradskih slubenika i ukazujui na njihove
mane i poroke, na njihovu grabeljivost za novcem i praznovjerje, napuhnutu
umiljenost, plemiku ispraznost, kartake strasti i lakovjernost, skolonost prevarama i
korupciji, Brezovaki ivo svjedoi o Zagrebu u svoje vrijeme.
- U svojim je isjeckanim i rasparanim epizodama i detaljima istinska i vjerna slika svog
vremena, tonije zagrebake graanske i malograanske stvarnosti oko 1800.
- Komedijom dominiraju negatvina lica
Likovi:
Matija (kakti dijak/kakti trgovec) - grabancija
Smolko, postolar (ostar)
Vuksan, krznar
Jugovi, plemeniti, pravdoznanec
Veselkovi, pazitel na sigurnost opinsku
Koprinovi, priseni pazitel na pute
Pisarovi, varaki pisar
Smolkovi detii [obrtniki pomonici, kalfe] (Lazo, Gajo)
dva mui (Prvi, Drugi),
Hanzl (otarijski sluga)
SADRAJ (ukratko, by me)
1. in
Smolku se ena pred 2 dana objesila na kruku, ali se Vuksanu, a odluio je jo danas biti
alostan, a sutra sve zabroaviti za svakoga je ok 3 dana tugovati. Vuksan ga pita za
granu s tog stabla pa da nacijepi kod sebe, moda i njemu takva kruka naraste. Dolazi
Matija do njih i predstavlja se kao dijak [ak] koji je mnoge kole nauio i ide po
svijetu da pokae drugima to zna i da naui neto novo. Kako je loe odjeven, Smolko
e mu saiti nove izme, a Vuksan podstaviti kapu, ako oni presude da on po kolah ni
za nikaj hlae drao. Matija kroz razgovor pokae da zna za samoubojstvo Smolkove
ene i Vuksanovu namjeru da cjepi kruku. I kae da to zna jer iz zvijezda i iz svojih
rauna vidi prolost i budunost. Pogodi prolost obojici, njihove krae i zlodjela.
Smolko priredi objed, Vuksan ode svom domu. Tokom objeda Matija otkrije Smolku
kako zatraiti od vraga novce (aranje-baranje), al da je to velika glupost od vraga traiti
novce. Kako mu prema Matijaevoj tajni za dobit novce od vraga treba jo drugova,
Smolko pozove svoje egrte Laza, Gaja a Matija prislukuje njihov plan kako bi ih
698

mogao dobro prestraiti. Kod dogovaranaj oko raspodjela novca koji e dobiti od vraga,
Gajo i Lazo se potuku. Smolko ih ide miriti, pa oni njega napadnu i na krjau kae da e
pristane da e svakome ii jedank dio.
2. in
Smolko prepriava kako je prolo traenje novaca od vraga: izmatio ga je biem sat
vremena, ni novaca nisu dobili jer vrag nema novaca :) Dolazi Jugovi do njega, pa si
oni malo povedaju, Jugovi narui izme. Dolazi i Matija. Razgovaraju o tome je li ok
eskivirati s mise i toliko vremena posveivati Bogu. J.se izvlai da mora ii na balove i
slub, a Matija onda pria kako je Baal poganski bog, kako su njemu u stara vremena
Amoniani pod imenom boga moloka rtvovali djecu, a danas su iz toga izrasli balovi.
NJugovi ga pita tko je on, Matija mu onda govori o njegovu ivotu, kako je
praznoglavi plemi i bla bla bla, da je upao u dugove i dab ise sad oenio zbog miraza, i
apne mu na uho da se nameraio na Vuksanovu ker, jer je bogata jedinica. Na to ga
Jugovi pozove u svoju kuu i oni odu. Jugovi od Matijaa trai pomo da dobije
Vuksanovu ker za enu. M pristaje razgovarati sa V, ali J eli uti, pa mu M kae da si
stavi jednu travku pod jezik i dri ju tamo i biti e nevidljiv, sako cijelo vrijeme stoji na
mjestu. M odlazi po vuksana i vodi ga u svoju hiu, prepria mu dogovor s Jugoviem i
uputi ga da se pravi da ga ne vidi i da pria. [Dalje mi se neda].
3. Diogene ili sluga dveh zgubljeneh bratov (Zg, nastala 1805, promij. inaica 1823, praizvedena
u Zg 1925, izvorna verzija t. 1940)
- na kajk.
- vrhunac kajk. drame i kajk. jezinog izriaja ostvarenog kombinacijom kurijalne
barokne fraze i svakodnevnog pukog govora
- u spoju sentimentalnog (dvojica brae, koji su se nekada izgubili, pa se sad kroz 5
inova trae) i kominog, kojeg su predstavnici putujui ak Zmeknirep i gostioniar
Medobuz, B. je stvorio djelo koje na najbolji nain ujedinjuje europsku tradiciju dviju
vrsta: komediju plautustiko-molijerovskih obiljeja i prosvjetiteljsku dramu,
usredotoenu na risanje razliitih meuobiteljskih odnosa
- komedija sa sloenima zapletima sentimentalnih graanskih drama
- izaavi iz okvira naivnosti koji mu prua pokladni teatar, Brezovaki kao autor treba
obrazloiti neke poejdinosti koje nisu bitne za odvijanje radnje, ali su ipak neophodnu
kontekstu zbivanja,ali on to ipak ne uspijeva u potpunosti: npr. nije jasno zato braa
Peter i Pavel Ljubimir ive pod imenima Hermenegild i Ferdinand, a ne pod svojim
roenim imenima.
- Pripovjest o dvojici brae koji meusobno tragaju jedan za drugim, Brezovaki je
proirio. Diogene je izgubljeni Ferdinandov sin i Hermeneglidov sinovac, a Antun
Medobuz nekadanji sluga Diogeneeva staratelja Dobroslava, koji svojom iznenadnom
pojavom razrjeuje zaplet i pobuuje moralizatorsku pouku da se svako dobroinstvo
uzvraa i naplauje te se tako uzvraa i naplauje Ferdinandu njegova gesta da novano
potpomogne lijeenje nesretno povrijeenog putnika ispred gostionice, a i da nije znao
da je to njegov dobar prijatelj Martin Dobroslav.
- Mnogo su ivotniji prizori s Antunom Medobuzom (Kelnerom) i statini Diogeneevi
razgovori s petoricom vie-manje usputnih aktera dogaaja kojima je suprotstavljen
mladi, poteni, okretni sluga tom vladajuem drutvenom sloju. Diogene svojom
lukavou, humorom i blagorjeivou se opire drutevnim i klasnim razlikama i izrie
kritiku nprema nepravednim povlasticama visoke gospode.
- Zmeknirep uz pomo Diogenea zbija ale s Antonom Medobuzom (Kelner),
ismijavajui i kanjavajui konobarevu lakovjernosti i pohlepnost
699

Obje komedije, i Diogene i Matija su napisane bez enskih lica, to je jedna od osnovnih
znaajki kajkavskih dramskih tekstova nmijenjenih i izvoenih u akom kazalitu kaptolskog
sjemenita (ona se ne javljaju ni u komedijama anonimnih autora Hipohondrija i Baron
Tamburlan.) enska lica se izbacuju ili prerauju u muka lica prilikom preradbe njemakih
drama.

Pjesme:
4. 13 prigodnica na lat.
- razliiti metri: elegijski distisi, heksametri, alkejske strofe
- najpoznatija meu njima je elegija Dalamtiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum
recursus ad novum pro-regem comitem Ioannem Erddy, ne suis priventur coronis,
proinde et novo sponso Leopoldo ab Hungaria (Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije, novomu banu grofu Ivanu Erddyju, da ne bi ostale bez svojih kruna, a
takoer i bez mladoenje Leopolda Ugarskoga), kao rukopis pojavila se 1790. uoi
donoenja vanih politikih odluka: rije je o estokoj obrani hr. dravne i kulturne
samosvojnosti pred agresivnom maarizacijom, manifestacija je hrvatske narodne
svijesti i hrvatskog narodnog ponosa i dokaz politiki zrelog ocjenjivanja dogaaja.
Brezovaki se kao jedinoj nadi obraa Ivanu Erdodyu, koji e se na budimskom
ugarsko-hrvatskom saboru oduprijeti tendencijama maarizacije. Optuuje kao izdajnike
velikog upana zagrebakog Nikolu krlca, biskupa Maksimilijana Vrhovca i velikog
kupana krievakog Aleksandra Seena. U pjesmi je jasna njegova netrpeljivost prema
Maarima
- Ode inclytae nobilitati regnorum Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae (Oda slavnom
plemstvu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije) u njoj se vidi duboki nacionalni
ponos, izdana u Zagrebu 1800, poziva hrvatsko plemstvo da se zajedno digne protiv
francuskog razbojnika Napoleona
- Ab ablegatos Croatiae ad diaetam anno 1805 (Poslanicima hrvatskim na sabor godine
1805.) - u njoj se obraa poslanicima, podsjeajui ih na njihovu odgovornost i obaveze
prema domovini. lijepa je ast biti poslan, ali je i veliki uas vratiti se odande s
neizvjesnom sudbinom svoje Domovine
- Ostale su prigodnice (tualjke, pozdravnice, godovnice..) odaju vjeta anrovska
praktiara koji i u krutoj naslijeenoj shemi nalazi prostora za inovacije
- nastale u zadnjih nekoliko godina njegovog ivota, pjevaju npr. o poekim vlastelinima
Pataiu i Svetiu ili npr. Onomasticon slavi imendan biskupa Vrhovca kad se pjesnik s
njim izmirio. (uzvisuje Vrhovca i u pjesmi Uspominak)
5. Uspominak 1804.
- jedna od 2 prigodnice koje je napisao hr. jezikom u tokavskim 10-ercima
- u njoj Vrhovca navodi kao jednog od najzaslunijih ljudi za podizanje i otvaranje
Zakladne bolnice u Zagrebu 1804. godine.
- U njoj i u Pismi barunu Juri Roiu velia ovjekoljublje hrvatskih uglednika,
opravdano istie Nikolu krlca, koji su omoguili otvaranje bolnice
- U toj alegorijskoj pjesmi starac Staroslav oliuje staru slavu Slovincev, a Slovinkinja
vila hrvatski ili slovinski narod
- Pod Greem [Griem] zagrebake vile vode kolo i tjee Staroslava da ima jo nade za
ilire, jer eto, sagradili su Zakladnu bolnicu.
6. Pisma barunu Juri Roiu - 1805.
700

jedna od 2 prigodnice koje je napisao hr. jezikom u tokavskim desetercima

7. Horvat Horvatom horvatski govori

- prigodna politika pjesma
- u Novom kalendaru 1801.
- udara na revolucionarne ideje fr. revolucije
8. Jeremija nad horvatskoga orsaga zruenjem narekujui (1801)
- jedina pjesma na kaj.!
- satira
- jednolina jadikovka nad pokvarenou vremena kojoj je cenzura sprijeila tiskanje
- 45 12-erakih distiha
- oito se suprotstavlja raspadu moralnih vrednota u Hr
9. Confutatio (g, 1793)
- polemika protiv anonimne kritike zagrebakog klera

IVAN KRIZMANI (1766-1852), Vuja Gorica na Sutli

-

prevoditelj i putopisac
opat
njegov dom kasnije postao stjecite naih preporoditelja

1. Izgubljeni raj
- prozni prijevod Miltona
- neizdan
2. prijevod Mrnavieve Osmanice na kajk.
3. prijevod Kanilieve Sv. Roalije na kajk. i njem.
4. prijevodi odlomaka iz Ossiana na njem.
5. prijevodi iz Schillera i Shakespearea na hr.

TOMO MIKLOUI (1767 - 1833), sj. Hrvatska (Jastrebarsko)

-

zavrio u Zg gimnaziju i filozofiju, u sredinjem sjemenitu u Peti teologiju

10 g. u Zgu profesor na gimnaziji
dugogodinji upnik u Stenjevcu, zatim u Jatrebarskom, gdje je i umro
pisao je u asopisu Luna
sakuplja pjesama i poslovica, puki pisac, prigodniar, prevodilac, hr. knj. historiograf,
suradnik zg i v kalendara, izdava kajk. drama
bavio se hr. politikom i kulturnom prolou
tiskao je hrv. kajkavske igrokaze: 1821. Jandrieva "Ljubomirovia" i "Matijaa
Grabancijaa dijaka", a 1823. Diogene i Lizimaku

1. Izbor dugovanj vsakovrsnih (Zg, 1821)

701

u poglavlju Od slovarnic, piscev i knjig orsaga horvatskoga napravio pregled hrv. pisaca
od 14. st.
sadri razliite lanke: o podrijetlu i najstarijoj povijesti Hrvata, o hrv. tiskarama i hrv.
piscima od 14.st., o narodnom gospodarstvu i kunim lijekovima, ali ima i pjesama i
poslovica
u predgovoru se poziva na Kaia

2. Imenoslavnik
- prigodna dramatizacija prikazana 1791. u zg sjemenitu
3. lat. kolska gramatika s rjenikom
4. nabone knjige
5. Stoletni kalendar za 1819. (izdava)
6. prigodnice (lat. i hr.)
7. Zrinyi Miklou (1833)
- pripovijetka
- prijevod iz maarskog od Jurja Pavlinia

FRANJO STREHE (1777-1841), Varadin

-

upnik
prevodilac
prevodio i njem. drame

1. Henriada
- prijevod Voltairea
- neizdano

MATIJA JANDRI (1778-1828), Petrinja

-

dramatiar i crkveni pisac

1. Ljubomirovi ili prijatel pravi (Zg, 1821)

- pohrvatio je Goldonijevu komediju Il vero amico, prevodei je s njemakog

JAKOV LOVRENI (1787-1842), Varadin

-

pjesnik, prozni pisac i prevoditelj

iako je pripadao mlaem pokoljenju, jo uvijek je ivio u idejama 18. st., volei moraliziranje i
sentimentalnost
1. Rodbinstvo (V, 1822)
- prijevod Kotzebuove komedije die Verwandschaften
702

2. Predsud zvrhu stalita i roda (V, 1830)

- prijevod Eckartshausena
3. Kratka dobrih dranj pripovedanja (V, 1824)
4. Kratka od deset zapoviedih Bojeh pripovedanja (V, 1825)
- zbirke kratkih i naivnih moralnih pripovijedaka koje trebaju ilistrirati razl. vrline
(druge su od Eckartshausena)
5. Adolf ili kakvi su ljudi (V, 1833)
- vjerojatno isto prijevod
- roman razoarana i izvarana ovjeka koji kao i toliki drugi poslije Rousseaua nalazi
vrlina samo meu priprostim svijetom, a u gradu samo pokvarenost
6. Petrica Kerempuh (V, 1834)
- preradba poznate njem. puke zbirke o vragolijama Tilla Eulenspiegela
- kod Lovrenia on se mjestmino pretvara u neku vrstu Matijaa Grabancijaa koji
lijei ljude od praznovjerja i nastupa u ulozi uitelja

IGNJAT KRISTIJANOVI (1796-1884), Zg

-

vjerski pisac (propovijedi, molitvenici, ivoti svetaca), dramatiar, prevoditelj i prosvjetitelj,

pisac gramatike, sveenik
u svojim nabonim i gramatikim spisima i u Danici zagrebekoj (1834-1850) ostao vjeran
kajkavtini u duhu svog konzervativnog ujaka Miklouia

DRAGUTIN RAKOVAC (1813-1854), Bikupec kraj V

-

dramatiar, pjesnik i publicist

preporoditelj koji je ve u ovo doba poeo kao kajkavski pisac
njegove prijevode Kotzebua prikazivale su na hr. lanovi njem. druine
to su uglavnom kratki komadi u jednom inu:

1. Stari mladoenja i koarice (1832)

2. Stari zasebni kui Petra III. (1833)
3. Vkanjeni vkanitelj (1833)
4. Zrinyi
- nedovreni prijevod Krnerove drame
- u stihovima i u jambskom mjerilu izvornika
5. Duh (1832)
- dramatizirana alegorija

LJUDEVIT VUKOTINOVI (FARKA) (1813-1893), Zg

703

knjievnik, politiar i prirodoslovac

preporoditelj

1. Golub (1832)
2. Prvi i zadnji kip (1833)
- dramski pokuaji

DRUGI HR. KRAJEVI

JULIJE BAJAMONTI (1744-1800), Split
-

knj., skladatelj, polihistor, lijenik

zanima se za hr. jezik i knj., posebno za narodno pjesnitvo pod utjecajem novijih shvaanja
tal. obrazovan
tipian predstavnik naeg intelektualca iz bivih mletakih krajeva potkraj 18. st.

ALEKSANDAR TOMIKOVI (1743 - 1829), Osijek, fra

- dramski pisac, prozaik, govornik, propovjednik
1. Josip poznan od svoje brae (Osijek, 1791)
- slobodan prijevod Metastasijeve drame Giuseppe ricionosciuto
2. ivot Petra Velikoga (Osijek, 1794, 1876)
- prijevod arhimandrita Katifora; s tal.

IVAN JOSIP PAVLOVI-LUI (1755-1818), Split

-

pisac i epigrafiar
generalni vikar u Makarskoj
izdao preko 60 lat., hr. i tal. spisa, arheolokih, crkvenopovijesnih i nabonih, meu njima
ivotopis makarskog biskupa Nikole Biankovia (Mleci, 1798)

MIRKO DANIJEL (EMERIK) BOGDANI (1762-1802), Virovitica

-

lat. prigodniar, matematiar i astronom, pristav u zvjezdarnici u Budimu

nastojanja oko izdavanja novina za Dalmaciju, Slavoniju i Hrvatsku ostala bez rezultata

1. Dogaaji svieta (Be, 1792)

- popularna svjetska povijest; ostala je krnja
- u jedinom prvom svesku obuhvaa samo najstariju povijest prednjoazijskih naroda

704

ANTUN NAGY (1774 - 1847), Poega

-

prigodniar, prevoditelj
neko vrijeme profesor u Zgu, kasnije cenzor u Budimpeti
izdavao je kalendare

1. Izpisavanje ivljenja i inih Napoleona cesara Francuzah i kralja od Italije (Zg, 1810)
- prijevod Napoleonova ivota s njem.
- pun germanizama i tokavsko-kajk. mjeavine
2. Marijana i Bogdan (1813 i 1814)
- pripovijetka pisana u obliku listova
- objavio u kalendaru
3. Pripovisti za hranu srca i njegovo priklonenje na dobre i iskrne ine i dila
- 3 pripovijetke
4. Opisanje ivota sv. Genoveve (Budim, 1821)
5. prijevodi nekih praktinih knjiica gospodarskog i sl. sadraja
6. nekoliko prigodnica
7. kalendari: iliriki (tokavski), 1813-1823; horvatski (kajkavski), 1813 i 1818
8. prijevodi iz Ovidija u 12-ercima

MARTIN PUSTAI, Brod

-

umirovljeni major brodske regimente

1. Indianski mudroznanac (Budim, 1825, Marijan Jai)

- prijevod odgojno-moralnih spisa lorda Chesterfielda
- niz lanaka o vrlinama i manama s uputama u moralan i koristan ivot
- preveo 1813.
- Jai je dodao i Nauke primudroga Katona u stihovima, koji su, prevedeni s lat., ve 1763. bili
tiskani u Grazu

KARLO PAVI (1779-1859), Mitrovica

-

upnik

1. Zbor pivalica Frukoj u Gori pribivajuih (Novi Sad, 1816)

- pjesma u kojoj razgovara najprije Apolon s Jekom, a zatim slave Apolon i svih 9 muza
akovakog biskupa Rafaja
2. Politika za dobre ljude, to jest: uprave razumnoga i kripostnoga ivota (Peta, 1821)
- prijevod s njem.
- odgojno-moralni spisi
705

JOSIP MIHALI (u. 1814)

- sotski upnik
1. Pisma pastirska (Novi Sad, 1816.)
- ekloga
- slavi akovakog biskupa Rafaja

ADAM FILIPOVI (1792 - 1871), Kopanica

-

pj. i vjerski pisac, djelovao u Osijeku

upnik u Gorjanu
njegova rad see duboko u 19. st. ali je po svom znaaju izrastao iz ovog doba
moralist i didaktiar, ali se od Reljkovia razlikuje po humoru i aljivom tonu koji ublauje
suhou moraliziranja
ureivao osjeki Slavonski kalendar
oduevio se za HNP
u rukopisu ostavio i neke drame, ali je mnogo od tih rukopisa izgubljeno
pisao i rodoljubne stihove

1. ponovo izdao Satira (Osijek, 1822)

- dodao mu pohvalan opis Reljkovieva ivota u stihovima
2. ivot Antuna Mandia, akovakog biskupa (Osijek, 1823)
- u stihovima
3. Razgovor priprosti (Os, 1823.)
- razgovor izmeu vrtlara i pojedinog povra
- aljivo-komina epika
4. Dvogovor izmeu cvitara i cvia
- nedovren
- u razgovore su esto upletene razne priice; tako hortenzija kazuje Pismu od dobra ovika,
prijevod Brgerove balade Das Lied vom braven Mann
- pisao je satirike i aljive pjesme, esto u tonu ivotinjske basne:
5. Mudri plan Smrdovrane (1830.)
6. Pasja politika
7. Nauk pod plastom (1837)

IGNJAT ALOJZIJE BRLI (1795-1855), Brod

-

pisac i jezikoslovac
zavrio gimnaziju kod brodskih franjevaca i u Vinkovcima
706

poslije smrti svoga oca preuzeo uglednu trgovinu u Brodu

odgojen u doba koje je jo ivjelo od predaja 18. st., ali ivi u doba velikih preobraaja u hr.
narodnom ivotu i knj.

1. Virovac (1833)
- dramsko djelo u 5 inova
- prijevod Schillerove pjesme Der Gang nach dem Eisenhammer
2. Krstovka (Budim, 1835)
- preraena Palmoti-Vidina Kristijada
3. Grammatik der illyrischen Sprache (Be, 1833; Zg, 1842 i 1850)
4. pisma sinu Andriji Torkvatu

JURAJ (URO MATIJA) PORER-MATI (1795-1884), Karlovac/Ri

-

dramatiar, romanopisac i prevoditelj

kao medicinar u Beu izdao poziv na pretplatu na Oglasnik ilirski (1818)
kasnije se okuao u drami, ali bez uspjeha

1. Almanah ilirski (Karlovac, 1823)

- kao moto na poetku ima Gundulieve stihove
- zbornik
- u njemu izdao:
- pjesme Od vilah slovinskih i Od zle ene (obje iz Kite cvitja razlikova I. Ivanievia
(Kako se je petnik nauio peti i Od privare i zle naravi enske), izmijenjene i skraene)
- svoje 2 pjesme
- 3 prevedene Herderove priice
- prijevod pripovijetke Almanzai fr. pisca D'Arnauda

***
-

18. je stoljee razdoblje u kojem je klasini povijesni ep iz europske knjievne produkcije

gotovo posve nestao
u hrv. knjievnoj kulturi stvoren je novi vrlo produktivan model puko-prosvjetiteljskog epa

dubrovake knjievnice: Anica Bokovi uspjela tiskati svoja djela

Lukrecija Bogainovi Budmani
Marija Bettera
- 1783. Dubrovnik dobiva tiskaru
EPIKA NA RAZMEU 18. I 19. STOLJEA

707

1. Epika u Dubrovniku
- dubrovaka je epika ponajprije ona latinska, kako prijevodna tako i originalna, ali u
odreenoj mjeri i ona na hrv. jeziku, a osobito ona prijevodna, sve do kraja 18. i poetka
19.st. jedina sauvala istinsku vjeru u vanost klasine epske tradicije, te je u svoje
tekstove ugraivala onu poetoloku i estetiku svijest koja je u epu vidjela najuzvieniju
i najznaajniju knjievnu vrstu
- pisci u Dubrovniku:
Brno Damanji: Navis aeria, Echo (didaktiki epovi)
o Benedikt Stay: Philosophiae versibus traditae libri seks, Philosophia recentioris
versibus traditae libri decem didaktiki epovi
o Ruer Bokovi: De dolis et lunae defectibus (O pomrainama sunca i mjeseca)
o uro Feri: Periegesis orae Ragusinae (Opis dubrovake obale)
o Antun Kaznai: Suze Prdonjine (komina poema), Pad s tovara (kominoaljivi spjev)
- u ovo doba njeguju se poslanice, satire, mahom narativna sadraja, pohvalnice,
prigodnice, a i raznovrsne druge pjesnike vrste
- takoer su se zaele i neke inovativne poetoloke norme i estetike ideje koje e, tijekom
vremena, utjecati na proces preoblikovanja HK iz klasicizma u predromantizam i
romantizam
- hrv. epska djela koja nastaju u ovom razdoblju na dubrovakom kulturnom prostoru
obiljeava pluralizam poetolokih naela u oblikovanju narativnih struktura
- iz korpusa originalne hrv. naracije u stihu na dubrovakom podruju u ovom razdoblju
nestaju veliki epski oblici, nestaju razne vrste povijesnog ili povijesno-romantinog
epa, kao i spjeva i epilija, isto tako prestaju biti produktivni i oblici religioznog epa i
religioznog epilija
2. Epika u Slavoniji
- tradicionalno visokohijerarhizirane epske vrste, osobito ep, zadobile su status drutveno
i estetski vrlo vanog i znaajnog knjievnog oblika
- oslanja se na Reljkovia, Doena, Kanilia, te na Kaievu Pjesmaricu
- u ovom razdoblju nastaje niz stihovanih epskih djela, razliite tematike, raznorodnih
struktura
- ovo je razdoblje klasino ili zlatno doba slavonske epike, jer je naracija u stihu onaj
segment stvaralatva koji je slavonsku knjievnost uveo u tijekove ambicioznije
knjievne kulture
- narativne vrste: povijesno-ratnika epika, ratna stihovana epika, epske pohvalnice,
politika epika, narativna djela u stihu sa suvremenom povijesnom tematikom
- sva ova djela obrauju temu rata za bavarsko nasljedstvo ili temu austrijsko-ruskoturskog rata
- pisci:
Josip Pavievi
imun tefanac (Slunj): Pisma od Ivana Salkovia silnoga viteza i junaka
(Osijek, 1781) - prigodna pjesma s utjecajem i spominjanjem Kaia
Joso Krmpoti
Antun Ivanoi
Bla Bonjak: Ispisanje rata turskoga pod Josipom cesarom II. (Osijek, 1792) prigodna pjesma
Josip Stojanovi
708

Emerik Pavi pie narativni ciklus u stihovima u kojem u desetercima opjevava povijest
franjevakog reda u Slavoniji (Nadodanje glavni dogaaja Razgovoru ugodnomu
naroda slovinskoga)
anru stihovane kronike, samo s biblijskom tematikom, pripada i Ivanoiev
Svemogui neba i zemlje Stvoritelj u kojoj se stilom barokne epike ali i Kaieve
Pjesmarice opjevava biblijska pria o Adamu i Evi
poinju se njegovati i izrazito svjetovni prozni anrovi (A.T. Blagojevi Khinki)

3. Epika u kajkavskoj knjievnosti

- jo se uvijek njeguju tradicionalni epski oblici
- pisci:
Grgur Kapucin (Juraj Malevac)
Ivan Mulih Prodetva kratka i gotova za vse letne dobe nedelje
- podudarnosti kajkavske s dubrovakom i slavonskom kulturnom regijom postoje u
ovom razdoblju i u anru prigodnih i pohvalnih pjesama epske ili lirsko-epske strukture
kao i u anru retorike pohvalnike proze (npr. Kapucinove prigodnice, hrv. ili latinske
stihovane prigodnice T. Brezovakog, hrv. i latinske prigodne pjesme Tome Miklouia)
- pojavljuju se i prozna djela izrazito sekularna karaktera (Antun Vrani Mlaji Robinzon
(Zg, 1796) - robinzonijada, prijevod njemake, didaktizirane verzije J.H.Kampea
Defoeove pripovijetke ili djejeg romana)
Jakob Lovreni
Adolf iliti kakvi su ljudi
- 1833.
- pripovijetka-roman
- djelo koje je po socijalnim idejama koje se u njemu iznose (narod e, a ne gospoda
pomladiti hrv. drutvo) znak novih, demokratskih vremena, vremena koja navjeuju
ideoloki program hrv. narodnog preporoda
ini i ivlenje Petrice Kerempuha
- 1834.
- djelo koje po smijenim, kominim i humoristinim elementima podsjea na slina
djela dubrovake i slavonske regije
- brojni puki kalendari, s raznovrsnim tivom za zabavu i prosvjeivanje (Lovreniev
varadinski kalendar)
- popularni su bili i zbornici pounih i moralnih pripovijedaka (Lovrenieva Kratka dobreh
deranj pripovedanja, Kratka deset zapovedi bojeh pripovedanja, Miklouieva
narodna enciklopedija Izbor dugovanj vsakoverstneh za hasen i razveselenje slueeh)
4. Epika u Dalmaciji
- dalmatinska knjievna kultura siromanija je po epskim vrstama
- ima prigodnica razliita sadraja, u kojima se najee javlja deseterac, ali tu i tamo i
drugaiji stihovi
ZAOSTROKA ZBIRKA
- sastavljena od pjesama koje govore o makarskim ljudima, svjetovnog i duhovnog zvanja
i dogaajima javnog i privatnog znaenja, pisanih u 8-ercima i 12-ercima
MAKARSKA ZBIRKA
tri ALAEVIE ZBIRKE

- sadre prigodne pjesme koje opjevavaju razne suvr.

dogaaje, puke su po tonu, jednostave fabule

709

PISCI: fra Josip Radman

fra Frane Radman ivot sv. Jurja - hagiografske pjesme
fra Ivan Aki-Jurii
Pisma uinjena od D. Ivana Akia svrhu Kambelovia i Glavaa deseteraka pjesma
fra Pakal Juki Razlike svete pjesme - duhovna zbirka
fra Andrija Doroti

Na latinskom su pisali:

Adam Baltazar Kreli

Saro Crijevi
Benedikt Stay
Brno Damanji
dubrovaki latinisti
Rajmundo Kuni
M.P. Katani
uro Feri
Junije Resti
Tito Brezovaki

Na talijanskom su pisali:

Ivan Lovri
Antun Ferdinand Putica
Luko Stulli
Marko Bruerevi

Povijesti knjievnosti:

Vodnik, Franievi, Kombol, Novak

Cjelovite povijesti knjievnosti:

Novak, Frange, Jeli, Jei

710

PJESMARICE:
Prva hrvatska pjesmarica (1380.)
Rapska pjesmarica (1471.)
Osorsko-hvarska pjesmarica (1533.)
Foretieva pjesmarica (1560.)
Druga rapska pjesmarica (1563.)
Prekomurska pjesmarica (1593.)
Bolska pjesmarica (1612.)
Pavlinska pjesmarica (1644.)
Korulanska pjesmarica (17.st.)
Cithara Octochorda (1701., 1723., 1757.)
Najstarije kajkavske pjesmarice:
Prekomurska
Pavlinska
Fodrocijeva
1. ep na hrvatskom jeziku
1. ep hrvatske knjievnosti
1. ekolga na hrv. jeziku; 1. hr. drama
1. hrv. drama s temom iz nacionalne
pov.
1. sauvana maskerata
1. dubrovanin koji je tiskao knjigu
na HJ
najstarija poznata hrv. prozna drama
1. hrv. junaki ep s temom iz
suvrem. pov.
1. tiskani kanconijer u HK nastaloj u
Du
1. oslobodio 12-erac od unutranje
rime
1. hrv. smijenica
1. kajkavska tiskana knjiga
posljednja hrv. maskerata
1. hrv. tiskana gramatika
posljednja izvorna pastirska drama u
Du.
1. knjievna monografija
1. istraiva hrvatske povijesti
1. sustavna hrv. povjesnica

Judita
De raptu Cerberi
Radmio i Ljubmir
Robinja

Maruli
Jakov Buni
D. Dri
Luci

Jeupka

Pelegrinovi
M. Dri

M. Dri
Dundo Maroje
Vazetje Sigeta grada Karnaruti

Pjesni razlike

D. Ranjina
D. Ranjina

Hvarkinja
Decretum
Jeupka
Institutionum
linguae
Atalanta

Benetovi
Pergoi
Maibradi
Kai
Palmoti

De vita, ingenio et Stjepan Gradi

studiis Junij Palmotae
Ivan Lui
Memoria regnum et Juraj Ratkaj

banorum
711

1. koji je poeo zapisivati nae

narodne pjesme
1. povijest knji. nastala u Du.

Vitae illustrium
Rhacusinorum

uro
Matijaevi
Ignjat urevi
Adam A.
Barievi
Katani, 1831.
Luko Stulli
uro Feri
Bruerevi
Frankopan

1. poeo sustavno skupljati knjige iz

svih hrv. krajeva
1. tiskani prijevod Sv. pisma
1. kritika Osmana
1. originalni pjesnik basna
1. udomaio tercinu
1. uveo narodni 10-erac u nae
pjesnitvo

prva polovica 16.st. Sannazaro Arcadia

druga pol. 16.st. Tasso Aminta, Guarini Pastor fido
najpoznatiji povjesniar renesanse: Ludovik Crijevi Tuberon
autor nae najstarije robinjice: Dore Dri
zaetnik hrv. petrarkizma i pastirskog pjesnitva: Dore Dri
zaetnik pastirske drame u hrv. knji.: Mavro Vetranovi
zaetnci melodramatskog anra:Gunduli i Primovi
najopsenije djelo SHK: Povijest vanelska (J. Kavanjin)
najutjecajnije djelo katolike obnove u sjev. hrv.: Sveta Roalija (Kanili)
ene u renesasni: Nada Buni, Cvijeta Zuzori, Marija Gunduli
ene u baroku: A.K. Zrinski
ene u prosvjetiteljstvu: Marija Bettera, Anica Bokovi, Lukrecija BogainoviBudmani
- povijest zagrebake crkve: A.B.Kreli
- povijest dubrovake crkve: Saro Crijevi
POSTHUMNO objavljena djela:
M. Maruli, Davidijada 1954.g.
H. Luci, Skladanja izvarsnih pisan razlicih
1556.g.
M. Pelegrinovi, Jeupka
1599.g.
B. Karnaruti, Vazetje Sigeta grada 1584.g.
B. Karnaruti, Ljubav i smrt Pirama i Tibe
1585. i 1627.g.
Sabo Bobaljevi Mieti, Rime amorose 1589.g.
Miho Monaldi, Rime
1599.g.
Miho Monaldi, Irene ili o ljepoti
1599.g.
Stjepo urevi, Sedam psalama pokornijeh kralja Davida 1868.g.
Ivan Gunduli, Osman 1826.g.
Ivan Buni-Vui, Plandovanja
1849.g.
Ivan Belostenec, Gazophylacium 1740.g.
Junije Palmoti, Kristijada
1670.g.
F.K. Frankopan, Gartlic za as kratiti
1871.g.
A. Kanili, Sveta Roalija
1780.g.
712

A. Kanili, Kamen pravi smutnje velike

1780.g.

Izgubljena djela:
M. Maruli, Psychologia de ratione animae humanae
I. Polikarp Severitan, Historia Dalmatiae
M. Dri, Pomet
P. Zorani, Ljubveni lov
P. Zorani, Vilenica
Nikola Dei, Raj due
A. Vrani, Illyrica historia
I. Gunduli, Galatea, Posvetilite ljuveno, erera, Kleopatra, Adon, Koraljka
od ira
P.R. Vitezovi, Novljanica; De ortographia
Nedovrena djela:
Ilija Crijevi, De Epidauro
M. Vetranovi, Piligrin
Jaketa Palmoti Dionori, Dubrovnik ponovljen
Jaketa Palmoti Dionori, Jakimir
Petar Kanaveli, Kara-Mustafa vezijer Azem
F.K. Frankopan, Trumbita sudnjega dneva
Ignjat urevi, Posjed vilinji
Ignjat urevi, Antiquitates Illyricae
Nepotpuna djela:
M. Dri, Pjerin
M. Dri, Tripe de Utole
M.Dri, Duho Kerpeta
A. Sasin, Filide

Djela u rukopisu:
Juraj Barakovi, Draga, rapska pastirica
Paskoje Primovi, Pjesan od upuenja rijei vjene
Mavro Orbini, Zrcalo duhovno
M.A. Reljkovi, Ezopove i Fedrove basne
M.A. Reljkovi, Nauk politian i moralski od Pilpaj bramine
Antun Ferdinand Putica, Pir od djece; Ciarlatano in moto
uro Feri, Proreja jezika slovinskoga priicam istumaena

HUMANIZAM I RENESANSA
713

Pregled narativnih oblika:

1. Biblijsko-vergilijanski ep:
J. Buni: De vita et gestis Christi
D. Benei: De morte Christi
I. P. Severitan: Solimaida
M. Maruli: Davidias; Judita
2. Mitoloko-alegorijski ep:
J. Buni: De raptu Cerberi
3. Alegorijsko-peregrinacijski ep:
M. Vetranovi: Piligrin
4. Povijesni ep:
B. Karnaruti: Vazetje Sigeta grada
A. Sasin: Razboji od Turaka
5. Putopisni ep:
P. Hektorovi: Ribanje i ribarsko prigovaranje
6. Opisno-narativni spjev:
I. Crijevi: De epidauro
M. Vetranovi: Galiun
A. Sasin: Mrnarica
7. Romantina pria u stihu:
B. Karnaruti: Ljubav i smrt Pirama i Tibe
D. Zlatari: Ljubav i smrt Pirama i Tizbe
Pregled lirskih oblika:
10.
Ljubavna lirika
) trubadursko-petrarkistika (Zbornik N. Ranjine, prva generacija
petrarkista)
) petrarkistika (druga i trea generacija petrarkista)
) anakreontika (D. Ranjina, S. Bobaljevi)
) pjesme stilizirane na narodnu (Ranjina, Bobaljevi)
) pastoralno-idilina (Zbornik N. Ranjine, Ranjina, Bobaljevi)
) ljubavna lirika na talijanskom (L. Paschale, Bobaljevi, Miho Monaldi)
11.

Pokladna lirika (maskerate)

Pelegrinovi, Bobaljevi, H. Maibradi: Jeupka
Vetranovi: Lanci alemani, trumpetari i pifari, Trgovci Armeni i
Indijani, Remeta, Pastiri, dvije robinjice
Naljekovi: pjesni od maskerate
Sasin: Vrtati, Muika od crjevjara, Robinjica
S. urevi: Dervi
714

12.

Poslanice

13.

Epigrami

14.

Satirina poezija
Maruli: Anka satira, Spovid koludric od sedam smrtnih grihov,
Pokladi Korizma
Vetranovi: aurea aetas, pjesanca lakomosti + politike satire,
pjesanca slavi carevoj, svijet i moje pjesni, pjesanca gospodi
krstjanskoj...
D. Ranjina
Sabo Bobaljevi

1. Religiozno-refleksivna lirika
- Vetranovi Remeta
2. religiozno-duhovna lirika
) crkvene pjesme (Zbornik N. Ranjine, Vetranovi-tridesetak pjesama,
Dimitrovi-pjesni duhovne, Naljekovi-pjesni bogoljubne; teme:
temeljne kranske dogme, izrazito emocionalni stav lirskog subjekta
prema pitanjima vjere)
) tumaenja psalama i molitve (Dimitrovi-sedam psalama, Vetranovi
5 psalama, Dimitrovi Tumaenje od oenaa)
) lamenti
Maruli: Tuenje grada Hjerozolima,
Vetranovi: Tuba grada Budima)
) religiozni epigrami
) Gospini plaevi
) kontrasti, prenja (Maruli Lipo prigovaranje razuma i lovika, Poklad
i Korizma)
3. moralno-didaktina lirika
- Maruli, Vetranovi, Dimitrovi, Naljekovi
4. religiozni i moralistiki epigrami
- Dimitrovi Priice izete iz Svetog pisma i filozofa, M. Maruli
Pregled dramskih oblika:
17.
Komedija
d) eruditna
Drieve komedije: Pomet, Dundo Maroje, Duho Krpeta, Tripe de
Utole, Pjerin, Arkulin, Skup
Naljekovieva Komedija VII.,
Martin Benetovi: Hvarkinja
e) seljaka komedija/seljaka lakrdija
Martin Benetovi: Komedija od Raskota
Dri Novela od Stanca
715

Sasin Malahna komedija od pira

1. Dramska robinja
D. Dri udni san,
Vetranovi Dvije robinjice,
Naljekovi Komedija III.
Luci Robinja
2. Drama
Luci Robinja
3. Farsa
Naljekovi Komedija V. i Komedija VI.
4. Tragedija
Dri Hekuba,
Gueti-Bendevievi Dalida,
Buni Babulinov Jokasta,
Lukarevi Burina Atamante,
Zlatari Elektra

5. Prikazanje
- Vetranovi
6. Biblijska drama
- Vetranovi Suzana ista
7. Mitoloka drama
- Vetranovi Orfeo, Dijana, Naljekovi Komedija II., Pirna drama iz
Zbornika N. Ranjine
8. Pastoralno-idilina drama
f) pastoralna ekloga (Radmio i Ljubmir)
g) pastoralna drama, pastirska igra (Vetranovi Prikazanje od poroda
Jezusova, Naljekovi Komedija I., Zlatari Ljubmir, S. Gueti
Raklica, Dri Tirena, Venera i Adon, Plakir, Sasin Filide,
Flora)
h) prikazanja s pastoralnim elementima (Vetranovi)
1. Komedijica, seljaka lakrdija, pokladna, pirna igra
- Dri Novela od Stanca, Sasin Malahna komedija od pira

Elegije: igori, esmiki, Karlo Puci, Ilija Crijevi

Ode: Ilija Crijevi

716

PRIJEVODI
OVIDIJE
Hanibal Luci Pari Eleni
Petar Hektorovi Knjige Ovidijeve od lika ljubenoga (prvi dio iz Remedia amoris)
Brne Karnaruti Ljubav i smrt Pirama i Tibe
Dominko Zlatari Ljubav i smrt Pirama i Tizbe
imun Zlatari prva knjiga Metamorfoza i Knjiga Leandrova iz Heroida
Ignjat urevi
A. Nagy

PETRARCA

Marko Maruli Ad virginem beatam (pjesma Vergine bella)

Hanibal Luci Misal se zabude mislei u sebi
Petar Zorani Mira ne nahodim (sonet Pace non trovo)
Dinko Ranjina Ni na nebu goru svitle zvizde zriti (Ne per sereno ciel ir vaghe stelle)

TASSO
Sabo Bobaljevi Mieti preveo Amor fugitivo iz Aminte
Dominko Zlatari Ljubmir (Aminta)
Divo iko Gunduli Radmio (Aminta)
Sabo Gueti-Bendevievi Raklica (Aminta)

TEOKRIT
Dinko Ranjina Zgodi se na svit saj, da ljubav vesela
Rajmunod Kuni prevodio ga na latinski
Brno Damanji prevodio ga na latinski

G.B. MARINO
Vladislav Meneti Radmilova tuba vije Zorke vile (Sospiri d'Ergasto)

717

Divo iko Gunduli Suze i tube Radmilove (Sospiri d'Ergasto)

Stjepo urevi jedna pjesma

VERGILIJE

Ivan Tanzliger Zanotti prva dva pjevanja iz Eneide

Ignjat urevi poetak Eneide
uro Hida Eneida, Georgike

SANNAZARO

Paskoje Primovi Pjesan od upuenja rijei vjene (De partu Virginis)

O poroenju djevianskomu - anonimni autor
Ivan Tomko Mrnavi - dio Potuenja pokornika

HOMER

Rajmundo Kuni preveo Ilijadu na latinski

Brno Damanji preveo Odiseju na latinski

GUARINI
Frano Lukarevi Burina Pastir vjerni (Pastor fido)
Petar Kanavali Pastir vjerni

ARIOSTO
Ignjat urevi Pripovijes izvaena iz Ariosta (pjesma iz 28. pjevanja Bijesnog Orlanda)

METASTASIO
Aleksandar Tomikovi Josip poznan od svoje brae
Ivan Antun Nenadi

KOTZEBU

Jakov Lovreni
Dragutin Rakovac

HESIOD

Matija Grabac
Brno Damanji

EURIPID
Marin Dri Hekuba
Miho Buni Babulinov Jokasta (tragedija Fenianke)

RINUCCINI
Paskoje Primovi Euridice
Ivan Gunduli Arijadna

GIROLAMO PRETI
Ivan Gunduli Ljubovnik srameljiv (Amante timido)
Baro Bettera Oronta iz ipra

MOLIERE
Fran Krsto Frankopan Jarne bogati (ulomak komedije Georges Dandin)
Franatica Sorkoevi

718

Marin Tudii
Josip Betondi
Petar Bokovi
Ivan Buni ml.

dubrovaki molijeristi

DANTE

Marko Maruli prvo poglavlje Pakla

TIBUL

Dinko Ranjina Spovijeda njeki glas

KATUL
Dinko Ranjina Lezbiji

SOFOKLO
Dominko Zlatari Elektra

HORACIJE
uro Hida Quinta Horacia Flaka pjesni lirike

GOLDONI
Matija Jandri Ljubomirovi ili prijatel pravi (Il vero amico)
ECKARTHAUSEN
Jakov Lovreni
JOHANNES POLANCIUS
ime Budini Ispravnik (prijevod katekizma Breve directorium)

LODOVICO ALEARDI
Marin Gazarovi Murat Gusar

GIROLAMO VIDA
Junije Palmoti Kristijada (Christias)

GIROLAMO ZOPPI
Franjo Lukarevi Burina Atamante

RUZZANTE
Martin Benetovi Komedija od Raskota

JAKOV BIDERMAN
Gabrijel Jurjevi Listi heroov (Heroum epistolae)

COYER
Adam Tadija Blagojevi Khinki

ANTUN RUIKA
Adam Tadija Blagojevi Predika od jedinstva u krstjanstvu

719

BERNARDO STEFONI

T. Mrnavi alosnoskazje Krispa Cezara

STEFANO TUCCI

Juraj uveti Sud pokonji

PSALMI

Nikola Dimitrovi
ime Budini
Bartol Kai
Stjepo urevi
Paskoje Primovi u rukopisu
Ivan Gunduli
Ivan Buni Vui
Andrija Vitalji
Ignjat urevi
Antun Ivanoi

POSVEENA DJELA
Maruli
Maruli
Maruli
V. Pribojevi
Hektorovi
Zorani
Karnaruti
Karnaruti
Zlatari
Sasin
Pergoi
Vramec
Vramec
Gazarovi
Franjo Glavini
F. Glavini
Milovac
Milovac
Magdaleni
Kanaveli

Davidijada
Judita
Quinquaginta parabolae
O podrijetlu i zgodama Slavena
Ribanje
Planine
Vazetje Sigeta grada
Ljubav i smrt Pirama i Tibe
Ljubav i smrt Pirama i Tizbe
Razboji od Turaka
Decretum
Kronika
Postila
Ljubica
etiri poslidnja ovika
Cvit svetih
Dvojduni kin
Duni vrt
Zvonac
Muka Isukrstova
720

kardinalu Grimaniju
Dujmu Balistriliu
Tomi Nigeru
Petru Vitaljiu
Jeronimu Bartueviu
Matiji Matijeviu
Jurju Zrinskom
Antunu Vraniu
Cvijeti Zuzori
Marku Bassegliju
Jurju Zrinskom
Jurju Drakoviu
biskupu Petru Hereincu
hvarskoj vlasteli
Nikoli i Petru Zrinskom
Vuku Frankopanu
A. K. Zrinskoj
sinovima Jurja Erddija
Nikoli Erddiju
Nikolici i Sari Buniu

Kanaveli
Ivan Drai
I. Drai
P. Bogainovi
M.P. Katani

Sveti Ivan biskup trogirski

Ljepost due
Poljubac
Obkruenje Bea
Fructus auctumnales

caru Josipu
dubrovakoj gospodi
Petru Ricciardiju
Petru Ricciardiju
Szerdahelyu

Petra Velikog slave: Ignjat Gradi, Stijepo Rusi

politiki spisi o jozefinizmu: Josip Volti Voltiggi, Josip Keresturij
pristae jozefinizma: Adam Tadija Blagojevi, Joso Krmpoti
pisali o opsadi Bea 1683. i opjevali Jana Sobieskog: Bogainovi, Kanaveli, Kai Mioi
Reljkovia napadaju: anonimni franjevac pod pseudonimom Tambura slavonski
Matija Petar Katani u pjesmi Satir od kola sudi
Reljkovia brane: Vid Doen u djelu Jeka planine
Adam Tadija Blagojevi u djelu Pjesnik-putnik
djela suvremene tematike: Vazetje Sigeta grada, Razboji od Turaka, Osmanica, Osman, Dubrovnik
ponovljen, Obkruenje Bea, Nestranno vezdanjega tabora ispisavanje
djela s autobiografskim elementima: Ribanje, Vila Slovinka, Dubrovnik ponovljen

721

Definicije
Apokrifi
spisi koji zabavno i naivno priaju o biblijskim licima i dogaajima o kojima u Starom i Novom
zavjetu nema dovoljno spomena, govore o biblijskim temama i osobama, a nisu ula u kanon Biblije.
Nalaze se u 30-ak hrvatskoglagoljskih kodeksa. Manji je broj sauvan u irilinim (Libru od mnozijeh
razloga) i latininim (Dubrovaki legendarij, 17. st.) spomenicima. Sadrajno se dijele na:
starozavjetne i novozavjetne, a podvrste su: djela apostolska, apostolske pasije, evanelja, poslanice,
vizije, prenja. Izrazita je zabavna funkcija, a doktrinarni sadraj je potisnut. (DJELA APOSTOLSKA).
Fabula je razraena, niz zapleta, pripovijedanje dinamino. IVOT ADAMA I EVE (o ivotu prvih
ljudi), PROTOEVANELJE JAKOVLJEVO (o pojedinostima iz ivota Bogorodice), PSEUDOTOMINO EVANELJE (o djetinjstvu Kristovu), O PREKRASNOM JOSIPU (paralela Josip-Krist)
DJELA APOSTOLA ANDRIJE I MATEJA U GRADU LJUDODERA (o doivljajima apostola koji
su propovijedali vjeru u raznim krajevima svijeta), DJELA APOSTOLA PETRA I ANDRIJE
(neznaboci se pomou udesa preobrauju), KAKO BI PRINESENO LICE ISUKRSTOVO U RIM
(prstenasta fabula)
Apokalipse (vienja) to su bila proricanja o posljednjim stvarima ili opisi neba i pakla u obliku
vienja ili puta; krani su ovaj knj. rod preuzeli iz hebrejske knjievnosti
to je zbirka anegdota o pustinjacima i monasima i njihovih kratkih moralnih pouka (tzv. Apoftegmata)
4) Prenja (kontrasti)
bit ovog knjievnog djela zasnovan je na kontrastu i suprotstavljanju dvaju meusobno oprenih i
suprotnih elemenata, naela, motiva i ideja. tekstova u kojima najoitije dolazi do izraza
srednjovjekovna napetost ivota, jer im je kompozicija u cijelosti izgraena na izravnoj antitezi. Vei
dio teksta oblikovan kroz dijalog 2 suprotstavljena lika / personifikacije. Zbog pounosti i dijalokog
oblika, stoje na granici pripovjedne i poune proze, te proze i drame. Epizode disputa (mala prenja)
esto su uklopljena u djela drugih anrova, posebice u svetake pasije. PRENJE ISUSA S AVLOM (u
kojem Isus prevladava avolove napasti i protjeruje ga u pakao), VIENJE SV. BERNARDA, SLOVO
METRA POLIKARPA, KAKO SE DUA S MISALJU NA KUP MENILA I GOVORILA, MILOST
I ISTINA SRETOSTA SE, PRAVDA I MIR OBCELIVASTA
laude su rimovani uzdasi
- u njima su hrv. pjesnici nabrajali itav ivi i mrtvi svijet, svu floru i faunu, sve kreposti i sve vrline sa
eljom da u to kraem textu iskau sukus evaneoske ljubavi
- cilj lauda bio je da se u sluatelja i itatelja pobudi zahvalnost i ganutost zbog svega to je ovjeku
darovano na svijetu
- u ovo doba cvatu i bugartice
- to su pripovjedne pjesme dugoga stiha i baladinog ugoaja
- Hektorovi je sauvao jedan od najljepih primjera te poezije u pjesmi o svai Kraljevia Marka i
722

brata mu Andrijaa, te u pjesmi o Radosavu Siverincu

POJMOVI
Izosilabizam
- jednak broj slogova, tj. silabiki broj slogova (jednakoslonost)
Akrostih
- kada prva slova u stihovima pjesme, itana okomito, daju neko ime ili misao
Tropi
- jezini ukrasi kojima se obogauje pjesniki govor; u njemu se skriva preneseno znaenje; govor u
slikama (metafora, metonimija, alegorija, hiperbola, sinegdoha )
Silabika versifikacija
- ponavljanje broja slogova u stihovima; osnova je slog silaba
Akcenatska versifikacija
- izmjena naglaenih i nenaglaenih slogova
Kvantitativna versifikacija
- pravilna izmjena dugih i kratkih slogova
Anafora
- ponavljanje istih rijei na poetku nekoliko stihova
Epifora
- ponavljanje rijei na kraju stihova
Cezura
- pauza iza pojedinog sloga; dijeli stih na dva lanka
Parafraza
- slobodan prepjev nekog knjievnog djela u drugi jezik ili drugu knjievnu vrstu
Bugartica
- narodna pjesma s duinom stiha od 12-erca do 17-erca
Poliptoton
- ponavljanje iste rijei u razliitim padeima
Paregmenon
- ista osnova u razliitim rijeima
Antiteza
- suprotnost; dovoenje pojmova u opreku kako bi se jae istakao njihov utisak
Indicium
- sposobnost govornika da prosudi valjanost upotrebe neke figure u nekom kontekstu i nekom trenutku
Ingenium
- sposobnost pronalaenja, izmiljanja novih figura
APOFTEGMATA kratke moralne pouke
STRAMBOTTO strofa od 8 11eraca, zagovarali je kariteanski petrarkisti
MERAVIGLIA /udo/ - osjeaj ugode zbog otkria navodno novog jezika i novih emocija
ALBE (ZORNICE) jutarnja pjesma tipina za trubadura (u Ranjininom zborniku)
ANTONOMAZIJA postupak kojim se ime ovjeka iri kao opi pojam
BUFONARIJE pojam kojim su smjenice nazivali njihovi protivnici
723

BUGARTICA vrsta narodne pjesme kojoj je osnovni stih 15erac i 16erac s pauzama iza 7, tj. 8
sloga (najpoznatiji likovi: Radoslav Siverinac, Kraljevi Marko i brat mu Andrija)
KONETO (CONCETTO) - centralni pojam barokne poetike i dominantni pjesniki postupak u 17.
st.; stilska figura, jaka metafora, antiteza, paradoks i hiperbola, domiljat i otrouman nain
izraavanja, ala, duhovitost, usko povezan s poantom, izaziva uenje
ELEGIJA (TUALJKA) - 5 dijelova: uvod; pohvala pokojnika; pjesnikovo tugovanje; opis bolesti,
smrti, pogreba i groba; utjehu
KOMEDIJA DELL' ARTE - komedija umijea, nastala u Italiji u 2. pol 16. st., polazila od kratkog
nacrta jednostavnog sadraja, a glumci su ga predstavljali i razvijali slobodnim improviziranjem, teei
pokazati umijee uz ples, pjev, akrobaciju, mimiku. Tipizirani likovi Arlekin, Pantalone, Kapeten
KOMEDIJA ERUDITA (UENA KOMEDIJA) - temeljila se na poznavanju antikih autora
(Terencija i Plauta). Imala zadanu dramaturgiju od 5 inova, stajae likove, jedinstvo mj., vr. i radnje
(Skup, Dundo Maroje)
EKLOGA - podvrsta idilino-pastoralne knji. u dijalokom obliku (pastirska ekl: Radmio i Ljubmir,
D. Dri)
MASKERATA - pokladna igra poznata na itavom Mediteranu, imala karakter javnog nastupa,
monodrame, pjesma koju je govorila maska, maskirana osoba karakterizirajui odreeno zanimanje ili
narodnost (Jeupka M. Pelegrinovi)
STANCA (OTTAVA RIMA) - tipina strofa talijaskog epa 15. i 16. st. koja se proirila europom
zahvaljujui ugledu Oslob. Jeruzalema i Bijesnog Orlanda. U hrv. knji. ograniena uglavnom na 19.st,
pri emu ima vie lirsko nego epsko obiljeje. Sastoji se od 11eraca, ee jampski intoniranih, rima
abababcc.
MANIRIZAM - stilska tendencija u epohi baroka, pokuaj da se uspostavi naglaeno neprirodan nain
izraavanja kao umjetnika konvencija (MARINIZAM, GONGORIZAM, PRECIOZNOST)
BEMBIZAM - struja u Italiji u 16. st. (Pietro Bembo), koja je teila puke jednostavne oblike
zamijeniti knji.-umjetnikim, sredite Venecija, oponaanje Petrarce (bembist - Serafino Aquilano)
KVANTITATIVANI STIH - bazira se na pravilnoj izmjeni dugih i kratkih slogova
SILABIKO-TONSKA VERSIFIKACIJA - naa
ODA - lirski oblik kojim se izrie najsveanija javna hvala, ali i niz uzvienih osobnih raspoloenja
EPITAF - stvarni ili fingirani grobni natpisi, kojima je obino povod bliska smrt roaka, prijatelja ili
poznanika, ali ponekad davno umrle osobe (nekad se nazivaju TUMULI)
EPIGRAM - gr. epigramma - natpis, svaki kratki sastavak u stihu u elegijskim distisima; poslije 4. st.
kratka pjesma inspirirana jednim, stvarnim ili izmiljenim, ozbiljnim ili trivijalnim dogaajem
( SATIRIKI E.- razobliuju razliite kolektivne ili individualne mane, PASKVILI - poseban oblik
satirikog e.)
HUMANIZAM- prvotno naziv za nastavnika ili studenta tzv. Studia humanitatis studij latinskog
jezika, grkog, s 5 disciplina: gramatika, retorika, povijest, pjesnitvo i moralna filozofija.
-povijesno razdoblje od 1350.-1600., kulturni fenomen unutar renesanse, koje pretpostavlja pojaanu
jezinu osjetljivost i premjetanje pedagokog teita prema antropocentrinim naukama, karakterizira
ga obnova interesa za antike autore
DVOSTRUKO RIMOVANI 12erac - /Sjeverni, Marulievski, Splitski/ tip - zavrna rima je ujedno
i unutarnja rima sljedeeg para stihova (6+6) (naglaeni 5. i 11. slog); /Juni, Dubrovaki/ tip
rimuju se vanjski i unutarnji dijelovi stiha (4+4+4) (nagl. 4. i 10. slog)
SAPFIKA STROFA - 3 stiha po 11 slogova nakon kojeg slijedi ADONEJ od 5 slogova
PAREGMENON - etimoloka figura, isti korijen razni sufiksi
POLIPTOTON - etimoloka figura - ista rije u raznim oblicima
HOMEOPTOTON - etimoloka figura, isti sufiksi razni korijeni
KAJKAVSKE RUKOPISNE PJESMARICE Prekomurska (1593.), Pavlinska (1644.),
Fodrocijeva (1678.), Bedekovieva (po. 18. st.), Pesme horvatske (1781.) - skupila Katarina
724

Patai,. Anonimna lirika, osim 2 pjesme o Zrinsko-Frankopanskoj pogibiji i 2 tualjke povodom smrti
N. Zrinskog ima i pokoja satirika i aka pjesma, ali ima i ladanjskih i ljubavnih idila.
JEZUITSKI TEATAR - Kazalite u Zagrebu koje su vodili isusovci do ukinua reda (1606. 1773.),
koji su u tom razdoblju prikazali oko 400 predstava. U skladu sa jezuitskom doktrinom, predstave su
bile moralizatorsko-propagandistikog karaktera, s temama iz grkog i rimskog svijeta, zatim
dramatizacija biblijskih motiva i svetakih legenda, moraliteta, povijesnih drama, patriotskih i
alegorijskih igara, ali vrlo malo komedija, premda se biljei da je o pokladama 1620. prikazana
komedija ovjek elave glave a kosmata ela. Predstave su bile u poetku na latinskom, a kasnije
povremeno i na hrv. Ti jezuitski komadi imali su i muka i enska lica, premda su enske uloge igrali
mladii, za razliku od Sjemeninog teatra, koji se razvio nakon ukinua reda.
KAJKAVSKA DRAMA (anonimna) - Korpus od oko 35 dramskih djela pisanih sjevernohrvatskom
kajkavtinom, nastalih izmeu 1791. i 1835. g., s prekidom djelovanja kazalita zbog politikih razloga
i tekih materijalnih prilika u Hrv. od 1811-1825. Pisane su za potrebe 1) zagrebakog sjemeninog
kazalita ili 2) (nekoliko, npr. Matija Grabancija dijak T. Brezovakoga) za Plemiki konvikt na
Gradecu. Nastale prema starim, najee njemakim (C. H. Spiess, S. P. Weber, A. Kotzebue, K.
Meisl, A. C. Hoffman), francuskim (J. N. Bouilly), ali i talijanskim (C. Goldoni) predlocima. To su
prijevodi, zapravo preradbe, tj. lokalizacije i sadrajne adaptacije izvornika. U sjemenitima nastupaju
iskljuivo klerici-budui sveenici, pa bi njihova interpretacija enskih likova bila neprilina. Takve
preradbe rezultiraju odreenim dramaturkim preradbama. Zbog te maskulinizacije dolazi i do
fabularne preradbe. Razliite kombinacije mukih i enskih likova, tj. odnosa, zamjenjuju istospolnim
rodbinskim vezama, a muko-enske sentimentalne relacije pretvaraju se u neporona i primjerena
mladenaka prijateljstva. enski likovi u potpunosti se izbacuju sa scene. Dramaturku adaptaciju
slijedi, gdje je mogue, i lokalizacija u sjevernohrvatsko, uglavnom urbano podruje (Zagreb,
Varadin). Isto tako i dnevni obiaji, dijelovi odjee, jela, skladbe, instrumenti, dobivaju lokalnu boju.
Kroz didaktinost kazaline predstave promiu se moralne vrline (dobroinstvo, skladnost obiteljskog
odnosa, neporonost, bogobojaznost, domoljublje...). Najee preraivan A. Kotzebue, sentimentalne
obiteljske fabule (Papiga, Ljudih mrzenje i detinska pokora...). Kajkavski adaptatori biraju strane
predloke koji su imali velik uspjeh kod publike u emisionim zemljama. Veina drama prikazana u
Sjemeninom kazalitu (isusovci) za vrijeme kazaline sezone preteno na nedjelju pedesetnicu, u
pretili ponedjeljak i na pokladni utorak. Neki autori tih djela nisu poznati, premda se u izvorima navode
sjemenini profesori koji su se kao dirigenti tj. redatelji bavili organizacijom predstave. Neka djela
poznata tek po naslovu. Iz danas poznatog rukopisnog korpusa izdano je tek neznatan broj drama.
Podaci o broju tekstova se razlikuju, oteano je time to pojedino djelo postoji u vie rukopisnih
verzija, a 1 te isti tekst se javlja pod vie naslova. Drama obrauje uglavnom svjetovnu tematiku (uz
iznimke, npr. T. Brezovaki: Sv. Aleksi), pripadala je uglavnom anru komedije, poune igre ili
obiteljskog ganutljivog komada. Autor, svjetovni sveenik, pie za urbanu publiku i za kazalite koje
je organizirano kao otvoreni zavod, predstavlja 1. korak prema novoj hrv. drami. (Tek 1834. Zagreb
doivljava otvorenje stalnog kazalita na Markovu trgu.)
AUTORI: Franjo Bonjakovi, Josip Kovaevi, Marko Mahanovi, Josip ot, Franjo Strehe,
Jakob Lovreni, Ivan Nepomuk Paleak, Stjepan Korolija
IZVEDENE prije Preporoda: M. Jandri-T. Mikloui: Ljubmirovi ili prijatel pravi (1821), T.
Mikloui: Huta pri Savi ili ljubav za ljubav (1822.), J. Lovreni: Rodbinstvo (1822.), J. Lovreni:
Predsud zverhu stlia i roda (1830.), D. Rakovac: Stari mladoenja i koarice (1832.), Pravda ili Skerb
poglavarah za dobro podlonikah svojih D. Rakovac preveo na to. i izdao kao svoje djelo 1832.
AMADOV TEATAR - Djeluje kao kazalite u Zg. od 1797-1834, u vlasnitvu maarskog feudalca,
tienika M. Vrhovca. U njemu nastupale njemake kazaline druine, koje su prikazivale djela
Schillera, Kotzebua, Goethea, Zieglera, itd. Usred njemakih predstava, D. Rakovac 1832-3. prevodi
Kotzebuea, i daje posljednje prevode kazalinih komada na kajkavsko narjeje: Stari mladoenja i
koarice, Stari zasebni kui Petra treega, te Vkanjeni vkanitelj nepoznatog autora.
725

VACUUM COMOEDIOGRAFIAE - Praznina na S i J Hrvatske u pisanju komedija na hrv, od smrti

T. Brezovakog 1805., i Bruerovieve Vjere nenadane, pa tijekom iduih 50 godina.
SMJENICE -anonimne komedije u hrv. knji. . stpisane pod utjecajem komedije dell' arte. U 2. pol
17. st. u Dubrovniku su se odvijale 2 tradicije kominog teatra: 1) oblikovane na iskustvima, tekstualno
nefiksirane, ali zato profesionalne komedije dell'arte; 2) oblikovale se koristei se oblicima domaih,
ve otprije prakticiranih komedija iz Plautove kole prijevod s tal. ridiculosa. Nisu se tiskale kao u
Italiji, ali su se mnogo prepisivale, naene na cijeloj dalm. obali. Sauvano je 10 smjenica koje su
izvoene u razdoblju 1656.-1699.g. Autori su anonimni, premda se tvrdilo da je autor Kanaveli. Kao
mogui autori spominju se jo i Radaljevi, Danluka Antica i Ivan Buni Sarov. Smjenice su izvodile
druine Veseli, Nedobitni i Razborni, (prema M. Fotezu Smeteni), a poznata imena i ponekih glumaca
(zbog tubi). Poetiko polazite bilo u ponavljanju na sceni prethodno odigranih gesta i izreenih rijei.
Mora im se pripisati dodir s komedijom dell'arte (utjecaj u nizu vrstih maski, kao Pullcinella, Cola,
Scapin, kapetan Fracassa). Sluge (Intrigalo, Prodor, dero, Zapletalo, Kusalo) su stalne maske. esto
su aluzivne naspram stvarnosti (imun Dundurilo). Tekstovi nisu bili fiksirani, ve su se mijenjali
tijekom vremena i zgotovljavali tek u procesu stvaranja predstave. Bili su vrlo labilni i otvoreni
promjenama. Zapravo su neka vrsta hrvatske nadoknade za nepostojanje profesionalnog kazalita.
Namjena im je bila iskljuivo scensko-ludika. Uglavnom komedije situacija i komedije karaktera. U
njima se dobro ogledaju naela barokne knji. (citatnost i autoreferencijalnost).
DJELA: Jerko kripalo, Dono Funkjerlica (izveden 1676.), Sin vjerenik jedne matere, Mada, Starac
Klimoje, Ljubovnici, Lukrecija, imun Dundurilo, Beno Poplesija, Pjero Mazuvijer, Andro Stitikeca,
Vuistrah (tragikomedija)
FRANEZARIJE - Molirove komedije to su ih prevodili mahom anonimni prireivai, a razne
druine prikazivale u javnom dubrovakom kazalitu Orsanu u 2. i 3. desetljeu . st., namijenjene
scenskim izvedbama, provedeno naelo lokalizacije (osim u 4 komada). Autori:
F. K. FRANKOPAN: Jarne bogati, 1670., preradba George Dandin-1. fran., u tamnici, 4 prizora 1.
ina
P. KANAVELI: Andro Stitikeca, prema: krtac, Umiljeni bolesnik, enidba na silu
MARIN TUDIEVI (1717.-1788.)
FRANTICA SORKOEVI (1706.-1771.): Psike, preradbe Psyche (komedija-balet)
JOSIP BETONDI (1709.-1764.), IVAN SAROV BUNI (1664.-1712.), PETAR BOKOVI (u.
1772.) njih 3 preradili 23 Molierova teksta, ilustracije adaptirali na dubrovako podneblje:
Jarac u pameti, Amfitrion, Ilija aliti Mu zabezoen, Lakomac (krtac), Jovadin, Don Garcija aliti
Ljubovnik sumnjiv, Lijenik i za nevolju, Vakain aliti Ljubav pitur, Nauk od muova, Nauk od ena,
Supro onjem koji su zabavili Nauk od ena, Ljubav lijenik, Dosadni, Ilija Kulju, Mizantrop,
enidba usilovana, Gospodarica od Elide, Tarto, Dono aliti Gos, Psike, Udovica, ene pametne,
Nemonik u pameti (Umiljeni bolesnik), Baron Tamburlano (1802, adaptacija Graanina plemia)
TROPI, veinom na lat. jeziku, realizirali se u otklonu od monolokog i koralnog govora mise,
inspirirana religijskim sadrajima. Najstariji u 11. st, Quem quaeritis in sepulchro, u zagrebakom
Missale antiquissimum, kao i Tractus stellae. Latinska obredna igra Prophetae Christi, 14. st. Tropi na
hrv: Idei e milostivie, 14. st.
Nukleus pasionskog tetra predstavljao je pla Marije, Planctus.
DUDIJATE: prizori s muenikom kojeg je masa vukla na volovskim kolima, tijekom 15. st.
premjetaju se u razdoblje korizme.
PASIONSKI TEATAR doivljava procvat tijekom 15. st., dok su mu prvi vre fiksirani tekstovi iz
sredine 16. st. Prikazanje od muke Spasitelja naeg - najopsenija hrv. pasionska drama, sauvana u
glagoljskom prijepisu iz 1556, ima 3658 stihova, 1. dio igran na Cvjetnicu, a 2. na Veliki petak. Ovakav
teatar nastajao u okruenju bratovtina, iz potrebe da se zajednica 1 godinje okupi oko figure
726

Spasitelja, publika bila neka vrsta sudionika.

Prikazanje od nevoljnoga dne od suda ognjenoga najopsenija drama o posljednjem sudu, moda
dijelo M. Marulia, prijevod tal. drame Fea Belcarija. Kruili su mnogi rukopisi kontrasta metra
Polikarpa sa smru, poznato i Govorenje svetoga Bernarda, takoer pripisano M. Maruliu.
SVETAKE LEGENDE: istie se Historije svetoga Panucija, vjerojatno prijevod M. Marulia.
Muka svete Margarite, 1500., tema ropstva
Bula
(gr.)
Javna isprava pod peatom, osobito papinski ili carski dekret s olovnim peatom.
Elegija (gr.)
Lirska pjesma proeta tunim raspoloenjem.
Epigram (gr.)
Isprva natpis na spomeniku, a danas kratka pjesma bilo kakva sadraja, ali saeta i duhovita, ponekad
zagriljiva.
Pangerik
(gr.)
Hvalospjev, slavopojka, prekomjerno velianje nekoga ili neega.
Sapfika strofa
elgijski distih
faleki jedanesterac
-

heksametar, hendekasilabi, jambi, holijambi, glikoneji, vei asklepijadej, safika strofa, no

izrazitu prevagu ima elegijski distih
po obliku rije je o himnama, odama, epigramima, elegijama, epilijima
prijenosnom rimom - povezan i drugi srok prvog distha s prvim srokom drugoga)
- pastirska igra je tipian proizvod renesanse, kao i sva pastirska knj. (od ekloga do pastirskih
romana)
- njeno carstvo je neka idilina i fantastina Arkadija sa sentimentalnim pastirima zaljubljenima
u vile (nimfe), sa satirima kao predstavnicima instinktivnog i utilnog ivota i s vjeno
nasmijanom i rascvjetanom krajinom kao pozadinom
- pastirske igre ubrzo su dobile konvencionalne oblike, djelujui vie kao scenska nego kao pjesnika
djela (glazbeni i baletni dijelovi)
kariteanizma, koji se udomaio u ranijem hr. petrarkizmu (a koji vee Petrarkino naslijee s
trubadurskom i popularno-pukom tradicijom, voli dosjetku, pjesmu tretira kao intelektualu igru i
mogunost za isticaje artistikog umijea),
zbirka prigodnih pokladnih pjesama, maskerata, cingareska, jeupkijada, nastala, kao i
udijate (maskiranje u idove), iz pokladnog okruja, najjae izraenog u Du, s naznakama
dramsko-scenskog okvira (maska, obraanje publici), ali s prevladavajuim elementima ljubavne
poezije, nerijetko s aluzijama na razotkrivanje raznih aspekata suvremenog ivota. pjesmama
obino govore tko su, odakle i zato dolaze i to umiju, a redovito je s tim spojena pohvala gradu
u kojem se trenutno nalaze
hendekasilabu (ab ab ab cc)
727

ALEGORIJE:
Buni: De raptu Cerberi
Maruli: Davidias
Vetranovi: Piligrin
Zorani: Planine
Barakovi: Vila Slovinka
Ivanievi: Kita cvitja razlikova
PUTOVANJA:
Hektorovi: Ribanje
Zorani: Planine
Vetranovi: Piligrin
Barakovi: Vila Slovinka
JEUPKE:
M. Pelegrinovi (A. ubranovi) 8erake katrene
Sabo Bobaljevi Mieti
H. Maibradi sestine 8erci+4erci
MASKERATE:
Vetranovi: Lanci alemani, Pastiri, Remeta, Trgovci Armeni
Naljekovi: Pjesni od makerate
Stijepo urevi: Dervi
H. Luci: Robinja
V. Meneti: Radonja
A. Sasin: Muika od crevljara
+ svi koji pisali Jeupke
ROBINJE:
H. Luci: Robinja (2rim12)
M. Vetranovi: Dvije robinjice
A. Sasin: Robinjica
Buni-Vui: Gortak
S. urevi: Dervi
I. urevi: Suze Marunkove
N. Maljekovi: Komedija III.
POKLADNE PJESME:
A. Sasin: Muika od crevljara, Vrtari
M. Vetranovi: Trgovci Armeni i Indijani, Dvije robinjice, Pastiri, Lanci, Alemani, trumbetari
i pifari
+ sve Jeupke
TEMATSKI SVJETOVI:
J. Krmpoti: Put u Krim
Zorani: Planine
Barakovi: Vila Slovinka
Drieve pastorale
TEMA PAKLA:
J. Palmoti: Kristijada
P. Primovi: Od upuenja rijei vjene i od poroda djevikoga
N. Mari: ivot i pokora Marije Egipkinje
J. Krmpoti: Put u Krim
SUZANE:
M. Maruli: Historija od Suzane
M. Vetranovi: Suzana ista prikazanje
I. Velikanovi: Sv. Susana
MANDALIJENE:
I. Buni Vui: Mandalijena pokornica
728

I. urevi: Uzdasi Mandalijene pokornice

TEORETIARI:
T. Mati: Rad hrv. pisaca u Slavoniji u 18. st.
pecel: Hrv. knji. 15, 16, 17. i 18. st.
Z. Kravar: Nakon MDC (1600.)
N. Batui: Povijest hrv. kazalita
M. Tomasovi: Marko Maruli Marul; Hrv. renesansna knji. u eur. kontekstu
T. Bogdan: Lica ljubavi. Status lir. subj. u kan M. Dria
J. Rapacka: Zaljubljeni u vilu; Leksikon hrv. tradicija
D. Falievac: Kaliopin vrt
F. velec: Tragikomiki teatar u Dubrovniku 17. st.
J. Torbarina: Kroatistike rasprave
P. Pavlii: Rasprave o hrv. baroknoj knji.
S. P. Novak: Pov. hrv. knji. 1 i 2
B. Vodnik: Pov. hrv. knji. (1913)
M. Kombol: Pov. hrv. knji.
Pov. hrv. knji: M. Franievi, F. velec, R. Bogii
E. Hercigonja: Srednjovjekovna knji.
K. Georgijevi: Hrv. knji. od 16.-18. st.; Knjievnost S Hrv. i Bosne do 18.st.
I. Slamnig: Hrv. knji. prema europskim knji.; Hrvatska versifikacija
D. Duki: Poetike hrv. epike 18. st.
D. Novakovi: Latinsko pjesnitvo hrv. humanizma
Leksikon hrv. pis: K. Nemec, D. Falievac, D. Novakovi
STRANCI:
Boiardo: Zaljubljeni Orlando
Pulci: Morgante
Ariosto: Bijesni Orlando
G. B. Marino (1569-1625): Sospiri d'Ergasto, Adon
Ovidije: Metamorfoze, Remedia amoris, Paris Heleni, Tristia (alobnica)
Kvint Horacije Flak: Epistolae
Luigi Transilla: Suze sv. Petra (1587)
Giovanni Mario Filelf: Ragusaeis
Eoban Hesse: Oslikani Nurnberg (Norimberga illustrata)
Giovanni Marrasio: Angelinetum 1. zbirka humanistikih ljubavnih elegija, 1429, Siena
Jakobus de Voraigne: Zlatna legenda
Cariteo (1450-1514)-unio u tal. poeziju duh provansalskih trubadura, i modu dosjetaka,
AGUDEZAS, iz koje e nastati konet
Gabriello Chiabrera (1552-1638)-uzor I. B. Vuiu
Erasmo da Valvasone: Le lagrime di S. Maria Maddalena
J. Sannazaro: Arcadia, De partu Virginis (1526.)
Aimon de Varennes: Florimont
Guillaume de Digulleville: 3 izosilabino-8eraka romana o Pilegrinage(uzor za Piligrina)
John Bunyana: The Pilgrim's Progress
G. Vida: De arte poetica (1527), Christias
O RODNOM GRADU:
Crijevi - epilij
Bolica - oda
igori - rasprava o regionalnoj povijesti
ELEGIJE:
729

igori: Elegiarum et carminarum libri tres

esmiki: Elegiae, Epigremmata
Puci: Elegiarum libellus
V. Puci Soltanovi: Ad amicam suam
MELODRAME:
Paskoje Primovi: Euridice, (Jacobo Peri, rijei O. Rinucci)
I. Gunduli: Arianna (Jacobo Peri, Monteverdi, rijei O. Rinucci), Prozerpina ugrabljena
(originalna m.)
Junije Palmoti: Pavlimir
BUKOLIKI IGROKAZI:
Naljekovi
M. Dri: Tirena, Venera
D. Zlatari: Ljubmir
O POTRESU U DUBR:
J. Palmoti Dionori: Dubrovnik ponovljen
P. Kanaveli: Trenja u Dubrovniku
O PARISOVOM SUDU:
N. Naljekovi: Komedija II.
A. Krivonosi: Intromedija od Parida
H. Luci: Pari Eleni
P. Kanaveli: Venere, Kupido, Elena i Paride
PETAR VELIKI:
S. Gradi: Plam sjeverski
S. Rusi: Petar Aleksiovi
IVOTOPISE:
Franjo Boievi-Natalis: o M. Maruliu
P. Berislavi: o A. Vraniu
A. Vrani: o F. Vraniu
Tomo Chersa: o . Feriu
S. Crijevi: ivotopisi dominikanaca
ZRINIJADE: (Sigetska bitka 1566.)
Ferenc rnko: Posjedanje i osvajanje Sigeta
B. Karnaruti: Vazetje Sigeta grada, 1584.
N. Zrinski: Opsida Sigetska, 1660.
P. R. Vitezovi: Odiljenje sigetsko
(V. Meneti: Trublja slovinska, 1665.) - posveta P. Zrinskom
DJELA POSVEENA:
JURJU ZRINSKOM:
I. Pergoi: Decretum (1574.)
B. Karnaruti: Vazetje(1584.)
D. Zlatari: Elektra
N. i P. ZRINSKOM:
F. Glavini: 4 poslidnja lovika (1628.)
J. Ratkaj: Kriposti Ferdinanda II. (1640.)
P. Fodrocije: kajkavski prevod Vazetja (Nikoli)
730

A. ZRINSKOM:
G. Jurjevi: Listi heroov
VUKU KRSTI FRANKOPANU:
F.Glavini: Cvit svetih (1628.)
KATARINI ZRINSKOJ FRANKOPAN:
B. Milovec: Dvojduni kin (1661.)
(mecenastvo K.Z.F.): N. Dei: Raj due (1560.)
N. ERDDYJU (neprijatelju Zrin-Frankopana):
M. Magdaleni: Zvonac (1670.)
ISUSOVCI (PROTUREFORMISTI): A. Kanili, B. Milovec, J. Habdeli, N. Krajaevi, J.
Mikalja, . Bai, . Feri, F. Appendini, B. Stay, R. Kuni, R. Bokovi, B. Kai, I.
urevi (poslije benediktinac)
FRANJEVCI: M. P. Katani, A. Ivanoi, E. Pavi, A. Kai Mioi, F. Grabovac, S. SladeDoli, F. Glavini, R. Levakovi, G. evapovi, . Zagrabec, I. Velikanovi, A. Tomikovi
BOSANSKI FRANJEVCI: M. Divkovi, S. Matijavi, P. Papi, P. Posilovi, T. Babi, F.
Lastri, I. Bandulavi, I. Filipovi Gri
PAVLINI: T. Brezovaki, I. Belostenec, I. Kritolovec
BENEDIKTINCI: M. Vetranovi, I. urevi DOMINIKANCI: S. Crijevi, T. Basiljevi
PROTESTANTI: A. Vramec, M. Grbi, M. Vlai (Flacius Illyricus), P. Skali, Petar Pavao
Vergerije (Anton Senjanin), S. Konzul (Istra), Antun Dalmatin, J. Jurii, J. Cvetei
KALVINIST: Mihail Bui
TASSOV OSLOBOENI JERUZALEM kao uzor:
J. Palmotiu (Armida), P. Zrinskom (Opsida Sigetska), I. F. Sorkoeviu (Jerusolim
osloboen) - prijevod
DOPUNITELJI OSMANA:
P. Sorkoevi, M. Zlatari, I. Maurani
VARTAL P. LUCIA:
A. N. Matuli: Pisan gospoji blaenoj
P. Divini: Himan od razmiljan'ja svega ivota...
POLEMIKE I REAGIRANJA:
J. Buni: De raptu Cerberi M. Maruli: Dialogus et laudibus Herculis
M. A. Reljkovi: Satir V. Doen: Jeka planine
I. Ivanievi: Kita cvitja J. Armolui: Slava enska
I. Lovri: Osservazioni - A. Fortis: Put po Dalmaciji
ZRCALA:
B. Kai: Zrcalo nauka krstjanskog (katekizam)
A. Komulovi: Zrcalo od ispovijesti (konfesional)
J. Habdeli: Zercalo Mariansko (naboni zbornik)
NAUK KRSTJANSKI:
M. Divkovi: Nauk karstjanski za narod Slovinski, Nauk karstjanski s mnozjemi stvari
duhovnijemi i vele bogoljubnijemi
A. Komulovi: Nauk karstjanski za slovinjski narod v vlastiti jazik, Nauk krstjanski kratak
M. Andrioli: Nauk katolianski od svete vire i od ivota karanskoga za dicu i ostale
harvackoga jezika
I. T. Mrnavi: Istumaenje obilnie nauka krstjanskoga
CVIT:
F. Glavini: Cvit svetih (hagiograffsko djelo)
F. Grabovac: Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga
P. Posilovi: Cviet od kriposti duhovni
731

O 4 POSLJEDNJA OVJEKA:
M. Magdaleni: Zvonac 1. dio: Premiljanja zvrhu 4 poslednjih loveka
S. Fuek: Historije s kratkem razgovorom - 4 dijela: Od smrti, suda, pakla, kraljevstva
nebeskog
F. Glavini: etiri poslidnja lovika, tj. od smrti, suda, pakla i kraljevstva nebeskoga
BUGARTICE u :
J. Barakovi: Vila Slovinka
P. Hektorovi: Ribanje
Zborniku N. Ranjine: Odiljam se
SONETI u :
J. Barakovi: Vila Slovinka (ZUNOPOJKE)
. Meneti: Blaen as i hip - preradba Petrarkina soneta Blaen nek dan je, i mjesec, i ljeto
S. Bobaljevi Mieti: Rime amorose e pastoralie satire
I. Bona Bolica: Il tempio alla divina signora, donna Giovanna d'Argona
V. Puci Soltanovi: Sola virtu e eterna
A. Chersa: preveo niz soneta Pindemontijevih
N. Ranjina: prijevodi soneta u Zborniku
TRAGIKOMEDIJE:
A. Gleevi: Ermiona, Olimpija osveena, Damira smirena, Belisario, Zorislava
P. Kanaveli: Vuistrah / Krunoslava, Suanjstvo sreno, Zorislava
J. Palmoti: Danica, Captislava i Bisernica
P. Primovi: Euridie
+ svi koji su prevodili Guarinijeva Pastor fido
PUKO-PROSVJETITELJSKI EP:
A. Kai Mioi: Razgovor ugodni naroda slovinskoga
M. A. Reljkovi: Satir iliti divji ovik u vere Slavoncem
V. Doen: Adaja sedmoglava
LATINISTI 18. st.:
-dubrovaki M. F. Galjuf, B. Stay, M. Bruerovi, R. Kuni, B. Damanji, R. Bokovi, S.
Crijevi, . Feri, D. Rasti, J. Resti
-slavonski M. P. Katani, F. Sebastijanovi
-sjevernohrvatski A. B. Kreli, K. Bedekovi, T. Brezovaki
MANIRISTI:
M. Dri, B. Krnaruti, M. Maibradi, S. B. Mieti, D. Ranjina, M. Monaldi, D. Zlatari,
M. B. Babulinov, F. Lukarevi, M. Benetovi, A. Sasin
OZALJSKI KRUG:
P. Zrinski, F. K. Frankopan, A. Katarina Zrinski, J. Habdeli, J. Ratkaj, I. Belostenec
JOZEFINISTI:
J. Volti-Voltiggi, J. Keresturij, A. T. Blagojevi, J. Krmpoti
POETE LAUREATUS:
I. Crijevi, I. P. Severitan
MEDIEVISTI:
F. Fancev, I. Slamnig, P. Grgec, V. tefani, D. Mali, E. Hercigonja

Krnarutievo Vazetje Sigeta grada nastaje u doba manirizma, Opsida sigecka

(Adrijanskoga mora sirena) Petra Zrinskog u razdoblju zrelog baroka (1660), te
Vitezovievo Odiljenje sigecko (1684) u doba kasnog baroka, klasicizma i prvih
najava prosvjetiteljstva
dakle u stogodinjem rasponu od 1584. do 1684. objavljena su tri po obujmu velika djela
o sigetskoj bitci, ne raunajui manje sastavke usmene narodne knjievnosti i krai spjev
Trublja slovinska Vladislava Meneti
poslije Mohake bitke i tualjke kralja Ljudevita jedan je dogaaj opjevan u Pisni od
732

Malte (borba kod Malte 1565) u 8-ercu, a drugi u Boju ili vazetju Klisa (zauzimanje i
ponovno gubljenje Klisa) u 12-ercu Ivan Zadranin izdao ih je 1655. u Mlecima
(Skazovanje od udnovate rati, ka je bila pod Maltom, a za njom nasliduje rat od Klisa);
u njima prevladava jednostavan puki ton

Jedini humanist koji je pisao bukoliko pjesnitvo - D. Benei: Eclogae

Jedina hrv. inkunabula neliturgijskog sadraja - J. Blaiolovi: Spovid opena
Jedini tiskani sast. ene u pov. starog Dubr., jedino boino prikazanje izalo u D. Rep.
A. Bokovi: Razgovor pastirski
Prva hrv. biografija - F. Natalis Boievi: Vita Marci Maruli
Prva na hrv. jez. tiskana knjiga nekog dubr. knji. - N. Dimitrovi: Sedam psalam
pokornjijeh kralja Davida
Prvi preveo u Slavena 3 drame od P. Metastasija T. Gle: Smrt Abela, Posvetilite
Izaka, Josip spoznani
Prvo djelo hrv. knji. koje nosi obiljeja novovjekovlja, sekularno razumijevanje pov.
stvarnosti I. Gunduli: Osman
Kaievo 1. tiskano djelo u kojem zagovara to. kao zajedniki jez. za sve Hrvate:
Institucija ilirskog (hrvatskog) jezika
-Prva svjetovna drama na hrv. jeziku H. Luci: Robinja
-Prvi hrv. pjesnik koji je upotrijebio strofu ababcc F. Lukarevi Burina: Atamante
-Prvi u naslovu upotrijebio naziv enciklopedija P. Skali: Znalac enciklopedije
odnosno kruga nabonih i svjetovnih nauka
-Prva hrv. zbirka pjesama koja je objavljena tiskom (1. pjesnika inkunabula) J.
igori: Elegiarum et carminum libri tres (1477.)
-Prva estetika rasprava u Hrvata M. Monaldi: Irene overo Della Bellezza
-Prva kajkavska knjiga I. Pergoi: Decretum
-Prvi koristio i . Budini u tiskanim djelima
-Prvi u predgovoru predloio rjeenja , , F. Glavini: Cvit svetih
-Prvi samostalno tiskani rjenik u Hrvata, na 5 jezika: lat, tal, njem, dalmat, ma F.
Vrani: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum...
-Poetak pastorale - D. Dri: Radmio i Ljubmir
-Poetak pukog kalendarskog tiva u hrv. knji M. A. Reljkovi: Nek je svata
-Najopseniji ljub. kanconijer u pov. hrv. latinizma R. Kuni: Ad Lydam
-Najstariji prijevod 1 tal. libreta na strani jezik, 1. tiskana mitoloko-pastoralna
tragikomedija u Hr. P. Primovi: Euridie
-Najstarija zapisana hrv. ljubavna lirska petrarkistika pjesma, zapravo koncept pjesme
J. Viduli: Ako mi ne da lik
-Najstariji ep - J. Buni: De raptu Cerberi
-Najstariji sauvani 12erci ivot sv. Katarine (15. st., Zadar)
-Najstarija hrv. pov. drama J. Palmoti: Pavlimir
-Najstariji Gospin pla Cantilene pro sabatho (1385), zapisao fra Pavle ibenanin
-2. autorski tekst hrv. kajkavske knji. A. Vramec: Kronika (1578.)

BROJEVI PJEVANJA / INOVA / DIJELOVA:

30 J. Kavanjin: Povijest vanelska
24 P. Kanaveli: Sv. Ivan biskup trogirski
20 I. Gunduli: Osman
J. Palmoti Dionori: Dubrovnik ponovljen
16 J. Buni: De raptu Cerberi, De vita et gestis Christi
14 M. Maruli: Davidias

733

13 J. Barakovi: Vila Slovinka

11 M. A. Reljkovi: Satir iliti divji ovik
10 D. Benei: De morte Christi
I. Drai: Ljepost due
A. Vitalji: Ostan boje ljubavi
9 I. Ivanievi: Kita cvitja razlikova
A. Sasin: Razboji od Turaka
8 I. urevi: Uzdasi Mandalijene pokornice
6 A. T. Blagojevi: Pjesnik-putnik
N. Mari: ivot i pokora sv. Marije Egipkinje
M. Maruli: Judita
M. Pelegrinovi: Jeupka
A. Vramec: Kronika
5 M. Gazarovi: Murat Gusar
I. T. Mrnavi: Osmanica
M. Benetovi: Hvarkinja
T. Brezovaki: Diogene
4 S. Fuek: Historije s kratkem razgovorom
A. Kanili: Sveta Roalija
B. Karnaruti: Vazetje Sigeta grada
P. R. Vitezovi: Odiljenje sigetsko
3 N. Buni: Glavosjeenje Ivana Krstitelja
I. B. Vui: Mandalijena pokornica
I. Drai: Proslavljenje sv. Dujma
I. Gunduli: Suze sina razmetnoga, Dubravka
P. Hektorovi: Ribanje
V. Puci Soltanovi: Sorfonija i Olindo
H. Luci: Robinja
M. Magdaleni: Zvonac
V. Stulli: Kate Kapuralica
P. Kanaveli: Muka Isukrstova
T. Brezovaki: Matija grabancija dijak
N. Naljekovi: Komedija VII.
J. Palmoti Dionori: Didone
I. Velikanovi: Sv. Margarita iz Kortone, Sv, Susana, Sv. Terezija
2 A. Kai Mioi: Korabljica Pisma svetoga
M. Vlai: Klju Svetoga pisma
A. Vramec: Postila
1 M. Dri: Novela od Stanca
A. Sasin: Malahna komedija od pira

Stihovi
dodat josh marulia i humniste

dr12

12

Marulievski 12

Pjsanca turku
Galijun

prvi pogled
blaen as i hip
(I ostale od ika
menetia

Venere I Adon

Ljubav i smrt Pirama i Hekuba, Tirena, (MD):

Tibe (Brne
8 i 12
Karnaruti)
Jarula (Juraj barakovi)
Ljubav pirama i tizbe 8 i dr12 maruliev
(Dominko zlatari)
vila slovinka (Juraj
judita, suzana,
barakovi) 8 i dr12

sve maskerate MV:

Trgovci Armeni i
Indijani, Dvije
udni san
robinjice, Pastiri
Radmio I ljubmir
Lanci Alemani,
trumbetari i pifari
Remeta
(Mavro vetranov)

Jur ni jedna na svit vila

(veina pj. Dore

Dria )

mixevi

Elektra (dominko
zlatari) u dr12, korski
djelovi u 8

Piligrin, Orfeo, sva

prikazanja MV:

734

(Hanibal luci)

Mrnarica
(Antun Sasin)

uskrsnutje isukrstovo,
suzana ista,
posvetilite abramovo,
od poroda jezusova,
kako bratja prodae
jozefa, veina pjesance
Mavra Vetranovia

spovid koludric od
sedam smrtnih grihov

Pari eleni, Robinja

(Hanibal luci)

Jeupka
(mika pelegrinovi)

Ljubmir (Dominko
zlatari):u 12-ercima i
7-ercima bez sroka

Ribanje I ribarsko
prigovarenje (Petar
hektorovi)
Novela od stanca
versificirani djelovi
planina
7 naljekovievih
dramskih djela
Vazetje Sigeta grada
Razboji od Turaka
(Antun Sasin)
sve pjesme, pa i: Vila
bjegua, u smrt kate
sestre svoje,
nenavidnost noi,
dominko zlatari
tuzenje grada
hjerozolima,

16

heksametri

15

Odiljam se
(Dore dri??)

Davidijada

Anka satira

Broj inova/dijelova/pjevanja... (poela tek od dria)

1
Novela od stanca (1 in
sa 7 prizora)
prvih 6 naljekovievih
dramskih djela
Malahna komedija od
pira (Antun Sasin)

3
7. naljekovieva
komedija
Decretum (Ivan
Pergoi)
Robinja

istorija od dijane
Ribanje i ribarsko
prigovaranje

735

4
Vaztje sigeta grada

5
Hekuba
Tirena
Plakir (griula)
Dundo Maroje
Skup
Arkulin,
Pjerin
Tripe de utole
(MD)

Ljubav i smrt Pirama i

Tibe (Brne
Karnaruti)
Hvarkinja (Martin
Benetovi)

Venere i adon

Judita (MM)
Kronika (Antun
Vramec)
11

12

9
Razboji od Turaka
(Antun Sasin)

13
Vila slovinka
(juraj barakovi)

14
davidijada

Ecclesiastica historia
seu Centuriae
Magdeburgenses aka
Magdeburke centurije
(Matija Vlai ilirik)

20

24
Planine

GODINE:
1204. osnutak latinskog carstva, obala do tada pod Bizantom
1215. Lateranski koncil
1346. osnovan Emauski samostan, traje do 1430.
1347. Karlo IV. poziva hrv. benediktince glagoljae u Emausky samostan
1358. L. Anuvinac odvlauje Mleanima obalu
1463. pala Bosna od Turaka
1482. pala Hercegovina od Turaka
1493. izgubljena Krbavska bitka
1494. 1508. g. prva. tiskara u Senju (Bla Baromi, Silvestar Bedrii)
1526. izgubljena Mohaka bitka (opisao Stjepan Brodari)
1531. prestanak rada glagoljske tiskare u Rijeci imun Koii Benja
1546. - 1563. Tridenski koncil
1566. Sigetska bitka
1592. austrijsko-turski rat
1593. 1. hrv. rukopisna pjesmarica, na kajkavskom
1593. pobjeda nad Turcima kod Siska
1593. rijeki sukob
1594. Dafne, 1. melodrama (Jacobo Peri, rijei O. Rinucci)

1607. Isusovci u Zagrebu otvaraju svoj kolegij i gimnaziju (drame)

1608. zakljuak Sabora protiv protestanata
1621. poljsko-turski sukob
1622. pobuna janjiara protiv Osmana II.
1667. potres u Dubrovniku
1682. otvoreno kazalite Orsan u Dubrovniku
1683. opsada Bea
1773. ukinue Isusovakog reda
1776. N. krlec otvara kraljevsku akademiju umjesto isusovake u S. Hrv.
1783. osnivanje tiskare u Dubrovniku
1786. ukinuti pavlini
1791. zavretak razdoblja rusifikacije glagoljskih knjiga
1831. 1. cjeloviti prijevod Biblije na hrv. jezik (Matija Petar Katani)

736

10

1834. otvara se prvo kazalite u Zg., na Markovu trgu

1874. otvaranje Sveuilita

737

738

PREVODITELJI:
P. Zrinski Opsidu sigetsku od brata Nikole Zrinskog, sa ma.
H. Luci: Pari Eleni- 1. prijevod Ovidija u hrv. knji. (Heroida)
J. Palmoti: Kristijada Jerolima Vide s poetka 16.st., 1670, Rim
Sabo Gueti Bendevievi: Raklica, oko 1600.
D. Zlatari: Ljubmir, 1580.

iko Gunduli: Radmio

Tassova pastorala Aminta
Bobaljevi Mieti Sabo: Amor fuggitivo (epilog)
Katarina Patai: Amor fuggitivo

Frano Lukarevi Burin: Vjerni pastijer, 1592.

Petar Kanaveli: Vjerni pastijer
G. B. Guarini: Pastor fido
PSALME: . Budini (Pokorni i mnogi ini psalmi Davidovi), M. Maruli (Davidias), M. Vetranovi, H. Luci, I. Gunduli
(Pjesni pokorne kralja Davida), A. Vitallji (Istumaenje pisnih Davidovih), urevi Stijepo (Sedam salama pokornijeh
kralja Davida), Dimitrovi Nikola (Sedam salam pokornjijeh kralja Davida)
TRAGEDIJE: D. Zlatari (Elektra), M. Buni Babulinov (Jokasta od Dolcea, koji preradio Euripidovu Fenianke),
Preradbe: J. Palmoti Dionori (Didone), V. Puci Soltanovi (Sofronija i Olindo), F. Lukarevi Burin (Atamante od G.
Zoppia), Originalne: I. . Gunduli (Filomena), M. Dri (Hekuba), I. T. Mrnavi (Osmanica)
BASNE: M. A. Reljkovi, I. urevi
MELODRAMA: Paskoje Primovi: Euridice, (Jacobo Peri, rijei O. Rinucci), I. Gunduli: Ariadna (Jacobo Peri,
Monteverdi, rijei O. Rinucci), I. Frantica Sorkoevi (prijevodi Metastasijevih melodrama), originalne: Gundulieva
Prozerpina ugrabljena, Dore Palmoti (Ai i Galatea), J. Palmoti (Pavlimir, Atlanta)
BIBLIJE: B. Kai (1625.), Stijepo Rusi: Sv. Pismo - u isti narodni jezik, Matija Petar Katani (1. cjeloviti objavljeni
prijevod)
BELLARMINOVOG KATEKIZMA: Ivan Tomko Mrnavi: Istumaenje obilnie nauka krstjanskoga; Aleksandar
Komulovi: Nauk krstjanski kratak, M. Divkovi: Nauk karstjanski (kompilacija s Ledasinom)
OVIDIJA: 1. Pari Eleni - H. Luci; Ljubav i smrt Pirama i Tizbe - B. Krnaruti (1586.); D. Zlatari (1597.), J. Betondi,
P. Bokovi, I. urevi (prerada . Zlataria), P. Hektorovi, . Hida, I. F. Sorkoevi, . Zlatari
EURIPIDA: Hekuba - M. Dri; Fenianke - Jokasta M. B. Babulinova
SOFOKLA: Elektra - D. Zlatari (1597.)
VERGILIJEVE ENEIDE: I. urevi, . Hida, J. Palmoti Dionori: Didone, J. Palmoti
PASTIRSKE DRAME (IGRE): svi koji preveli Tassovu Amintu i Guarinijevog Vjernog pastira; originalne: A. Sasin:
Filide, Flora; M. Vetranovi: Historija od Dijane, Prikazanje; M. Dri: Tirena, Venera i Adon, Plakir / Griula; N.
Naljekovi: Komedije 1, 2, 3, 4
G. B. MARINA: Sospiri d'ergasto V. Meneti (Radmilova tuba cie zorke vile); I. . Gunduli (Suze i tube
Radmilove), N. M. Antica (Porazenja pravednijeh mladenaca) prijevod najpopularnijeg M. spjeva
LJETOPIS POPA DUKLJANINA (koristili): J. Palmoti (Pavlimir), A. Gleevi (Petrislav), M. Orbini (Il regni degli
Slavi)
AKADEMIJE:
Rim - degli Arcadi, 1690., degli Occulti - prijevodne knji., Rajmund Kuni
Venecija - della Fama
Dubrovnik Academia Otiosorum, degli Oziosi (Akademija ispraznih) Saro Buni, P. Kanaveli, I. urevi, Divo
Natali Aletin, uro Matijaevi; degli Invidiati (od turaka) A. Gleevi, Pero Contisti; degli Concordi (slonih)
Bobaljevi, M. Dri, M. Monaldi
Zadar degli Incaloriti, 1694. I. Tanzlinger Zanotti
Split illyrica ilitivam slovinska, 1704. Ivan Petar Marchi, J. Kavanjin
DUBROVAKE KAZALINE SKUPINE:
16. st. Pomet-druina (puanska)
Garzarija, Njarnjasi (vlasteoske)
17. st. Orlovi, Isprazni, Smeteni

HUMANIZAM (15. / 16. st.)

DUBROVNIK - I. Crijevi, . Meneti, D. Dri, Vuk Bobaljevi, P. Meneti, I. Gueti, K.

Puci, D. Benei, J. Buni, L. (Alojzije) Crijevi, J. Dragii, N. Ranjina, M. Kristievi, M.
Vetranovi, N. Naljekovi, M. Dri, Maroje i Horacije Maibradi, S. B. Mieti, M. Monaldi,
D. Zlatari, D. Pir, D. Ranjina, A. Sasin, S. Gueti Bendevievi, M. Buni Babulinov, F.
Lukarevi Burina, C. Zuzori, N. Dimitrovi, T. Basiljevi
SPLIT - M. Maruli, Dmine i Jerolim Papali, Jerolim i Franjo Martini, F. Boievi Natalis, T.
Niger, N. A. Matuli, M. Andrioli
IBENIK - J. igori, I. Polikarp Severitan, A. Vrani, F. Vrani, P. Divini
HVAR - M. Pelegrinovi, H. Luci, P. Hektorovi, M. Benetovi, J. Bartuevi, V. Pribojevi
ZADAR - P. Zorani, B. Karnaruti, . Budini, J. Barakovi, . Koii Benja, P. Krava, J. Viduli
KORULA J. Banievi, N. Petrovi
KOTOR - L. Paskali, I. Bona-Bolica
SENJ J. Blaiolovi, F. Niger
CRES F. Petri
S. HRV. N. Dei, F. rnko, I. Tomai, I. Pergoi, A. Vramec, B. krinjari, Georgius Wyrffel
(drama Heronomus), S. Brodari, P. Skali, Vitez Ivan od Sredne
DIJASPORA: NJEMAKA M. Vlai Ilirik iz Labintine, M. Grbac (Istra)
UGARSKA I. esmiki (iz Slavonije), A. Vrani, Dinko Zavorovi iz i, T. Basiljevi
---------------------------------------------------------------17.
st.---------------------------------------------------------------DUBROVNIK H. Maibradi, S. urevi, I. urevi, . Zlatari, P. Primovi, A. Krivonosi, A.
Kastratovi, I. Gunduli, I. B. Vui, J. Palmoti, D. Palmoti, J. Palmoti Dionori, D. Gueti, V.
Puci Soltanovi, . Gunduli, V. Meneti, Nikola i Saro Buni, V. Skvadri, A. Gleevi, B. Bettera, I.
Gradi, S. Rusi, N. M. Antica, I. Rasti, V. Petrovi, B. L. Ricciardi, J. Mikalja, P. Bogainovi, M.
Orbini
PAG B. Kai, I. Mri
HVAR M. Gazarovi
BRA I. Ivanievi
VIS A. Vitalji
LASTOVO I. L. Antica, N. M. Antica
KORULA P. Kanaveli
SPLIT A. Georgievi, I. P. Marchi, J. Kavanjin, A. Komulovi
TROGIR I. Luci, P. Luci
SOLIN S. Matijevi
IBENIK I. T. Mrnavi, J. Armolui
ZADAR fra Ivan od Zadra, I. Tanzlinger Zanotti
SENJ P. R. Vitezovi
ISTRA F. Glavini
ZAGREB J. Habdeli, J. Ratkaj
SISAK N. Krajaevi Sartorius
VARADIN I. Belostenec
S. HRV. M. Magdaleni, J. Kriani, B. Milovec, M. Magdaleni, G. Jurjevi, Nikola i Petar Zrinski,
F. K. Frankopan, Katarina Ana Zrinska
BOSNA M. Divkovi, P. Posilovi Mounjanin, S. Matijevi, P. Papi, I. Ani
----------------------------------------------------------------18.
st.---------------------------------------------------------------DUBROVNIK R. i P. Bokovi, B. Stay, S. Crijevi, R. Kuni, B. Damanji, M. F. Galjuf, . Feri,
I. Rasti, J. Betondi, L. Buni, I. F. Sorkoevi, P. Sorkoevi, L. Didak Sorkoevi Sorgo, T. Gle,

M. Bettera-Dimitri, A. Bokovi, M. Bogainovi-Budmani, N. Mari, A. F. Putica, V. Stulli, L. Stulli,

. Hida, M. Bruerevi, P. Buni Lukovi, A. Kaznai, . Bai, S. Slade-Dolci, M. Zlatari, J. Resti,
M. F. Galjuf, F. M. Appendini, T. Basiljevi, A. i T. Chersa, . Bettera, S. Rusi
DALMACIJA F. Grabovac
SENJ M. A. Kuhaevi
ISTRA J. Volti
SPLIT I. Drai, J. Bajamonti
TRIBANJ V. Doen
MAKARSKA A. K. Mioi
SINJ I. Lovri
SLAVONIJA E. Pavi, M. A. Reljkovi, J. S. Reljkovi, V. Doen, I. Velikanovi, J. Jakoi, F.
Sebastijanovi, A. T. Blagojevi, J. Krmpoti, M. P. Katani, G. evapovi, J. Stojanovi
POEGA A. Kanili, G. evapovi, F. Sebastijanovi
OSIJEK A. Ivanoi, J. Knezovi, A. Turkovi, A. Tomikovi
VARADIN G. Jurjevi
S. HRV. A. B. Kreli, J. Mikoci, A. A. Barievi, . Zagrabec, J. Mulih, S. Fuek, K. Bedekovi, K.
Patai, M. Jandri, J. Malevac, I. Kritolovac, H. Gaparoti, A. Blakovi, J. Keresturi, T. Brezovaki,
T. Mikloui, J. Lovreni, P. Kneevi
BOSNA S. Margiti Markovac, F. Latri, T. Babi, J. Filipovi, M. Dobrei Jezeri, V. Vici, L.
itovi Ljubuki
POSLJEDNJI PREDSTAVNICI STAROGA DUBROVNIKA (18/19. st.)
ANTUN MARIJA AGI skupljao, sreivao, popularizirao knjievnu ostavtinu, redovnik
DANLUKA VOLANTI - skupljao, sreivao, popularizirao knjievnu ostavtinu, redovnik
FRANO I URBAN APPENDINI - skupljao, sreivao, popularizirao knjievnu ostavtinu, udomaeni
stranci
ANTUN SORGO-SORKOEVI frankofil, popularizirao dubr. knji. u Francuskoj
LUKA DIDAK SORGO-SORKOEVI jedan od posljednjih prigodnih latinista, nije izdao
pjesme, jer su cenzurirane
ANTUN FERDINAND PUTICA - La passion predominante, Dei tre adultori, Pir od djece, Ciarlatano in moto

PROTO MIHO GRUANIN (pseudonim) preveo s franc. komediju Pokrinokat (izvedena 1793.)
VLAHO STULLI - Kate Kapuralica (Sukurica)
LUKO STULLI lijenik, spominje se kao kazalini pisac
PIERKO SORKOEVI nadopunitelj Osmana
MARIN ZLATARI - nadopunitelj Osmana
URO FERI - Epigrami o naijencima, Parafraze psalama, Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae, Opis dubrovake
obale, Uzetje Oakova, Prorjeja jezika slovinskoga priicam istumaena
URO HIDA - Pjesni Ljubici, Nevjesta zovu svjetuje, Pjesan pirna, Dei preljici, Pjesan primaljam, Pjesan Mineti,
Bukolike, Georgike, Eneida
MARKO BRUEROVI - Vjera iznenada, Zvjezdoznanci; upe i spravljenice, Mari Bruerovici, svojoj eni, Satira

ANTUN CHERSA -preveo niz soneta Pindemontijevih, Montijevu odu Mongolfieru, idilu o Kadmu i
Ermioni
TOMO CHERSA - ivotopis ure Feria
ANTUN SIVRI opat, prevodio pjesme tal. pjesnika Vittrellija
PIERKO BUNI LUKOVI 1. poznati borac iz ustanka Diva Natalija, pristaa narodnog
preporoda, Gaj mu izdao 3 drame, ostalo u rukopisau
ANTUN KAZNAI - Pad s tovara, Suze prdonjine, Pjesni razlike, Razgovor Dubrovanina i Dalmatinca u Zadru o
narodnom jeziku

SJEVERNA HRVATSKA UOI PREPORODA

BAJAMONTI JULIJE (1744-1800) Storia di San Doimo, primo vescovo di Salona, La prima
stamperia in Dalmazia, Poemetto Epistolare, Storia della peste, Zapisi o gradu Splitu
BOGDANOVI DANIEL EMIR (1762-1802) Dogaaji svijeta, 1792, Be, krnja pov. svijeta
BREZOVAKI TITU (1757-1805) -Diogene ili sluga dveh zgubljeneh bratov, Sv. Aleksi, Matija Grabancija dijak

BRLI IGNJAT ALOJZIJE (1795-1855) Grammatik der illyrischen Sprache, 1833, Be

DOMIN IMBRIH prof. zg. akademije, 1. izdao svoja predavanja, Predznanje pravie samosvojneh
vugarskeh, 1818, Zg.
FILIPOVI ADAM (1792-1871) Razgovor priprosti, 1822, Osijek, Dvogovor izmeu cvitara i
cvia, ureivao Slavonski kalendar, Mudri plan Smrdovrane (1830.), ponovno izdaje Satira
JANDRI MATIJA (1778-1828) - Ljubmirovi ili Prijatel pravi(adaptacija Goldonijeve kom. Il vero
amico)
KRISTIJANOVI IGNJAT (1796-1884) naboni i gramatiki spisi, pisao u Danici
KRIZMANI IVAN (1766-1852) opat, prijevod Miltonova Izgubljenog raja
LOVRENI JAKOB (1787-1842) prevodio Kotzbua i Eckartshausena
MALEVAC JURAJ (1734-1812) - Nebeski pastir pogubljenu ovcu ie, Horvatska od Kristuevoga
naroenja vitija, Nestranno vezdanjega tabora ispisivanje
MIHALI JOSIP sveenik, prigodnitvo zaodjeveno u klasine metre
MIHANOVI ANTUN (1796-1861) Re domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku
(Be, 1815.), izdao proglas o izdavanju Osmana, 1818.
MIKLOUI TOMO (1767-1833) Stoletni kalendar za 1819., spis o gospodarstvu i kunim lijekovima, skupljao pjesme
i poslovice, Izbor dugovanj vsakovrstneh (Zg, 1821.)

NAGY ANTUN (1774-1847) Opisanje ivota sv.Genoveve, Marijana i bogdan, preveo Napoleonov
ivot i iz Ovidija, Pripovisti za hranu srca i njegovo priklanjanje na dobre i iskrne ine i dila
PAVI KARLO - sveenik, prigodnitvo zaodjeveno u klasine metre
PAVLOVI - LUI IVAN JOSIP (1755-1818) Katalog latinskih, talijanskih i ilirskih knjiga
PUSTAI MARTIN s njem. preveo odgojno-moralni spis Indianski mudroznanac lorda
Chesterfielda
RAKOVAC DRAGUTIN (1813-1854) - prevodio Kotzbua, prve javne predstave u ZG. 1832/3. bile
njegovi prevodi
STAREVI IME Nova rioslovnica ilirika, 1812, Trst
STREHE FRANJO (1777-1841) upnik, predgovor prijevodu Voltairove Henriade
IPU JOSIP Temelj itne trgovine (Zg, 1796.), posveeno biskupu M. Vrhovcu
PORER MATI JURAJ (1795-1884) Almanah Ilirski, 1823
VUKOTINOVI LJUDEVIT (1813-1893) Golub, 1832, Prvi i zadnji kip, 1833., dramski pokuaji

Potkraj XV., a osobito poetkom XVI. stoljea prihvaale su se nove poetike norme; razvijale
su se teme, forme i vrste koje obiljeavaju renesansni knjievni sustav u skladu s talijanskim i
zapadnoeuropskim knjievnim zbivanjima. Podloga je tomu bila knjievnost hrvatskih latinista.
Latinski jezik imao je u hrvatskoj tradiciji povlatenu ulogu. Bio je uvrijeen u svim hrvatskim
zemljama, a do 1847. i slubeni jezik u Saboru. U drugoj se polovici XVI. stoljea renesansa
polako gasila. Posljednjih desetljea XVI. stoljea i u prvom desetljeu XVII. stoljea
prevladavao je manirizam. No pravih granica izmeu renesanse i manirizma nije bilo.
Manirizam je prijelaz izmeu renesanse i baroka. Barokna je poetika obiljeila hrvatsku

knjievnost XVII. i prvih desetljea XVIII. stoljea.

Latinisti, s kojima je zapoeo humanizam, zauzimaju istaknuto mjesto u hrvatskoj knjievnosti,
a dio njih i u europskoj. U XV. stoljeu roeni su Juraj igori, Jan Panonac (Janus
Pannonius), Marko Maruli, Ludovik Crijevi, Jakov Buni, Koriolan Cipiko, Juraj Dragii,
Vinko Pribojevi; u XVI. stoljeu Antun Vrani, Bla Jurjevi, Matija Vlai Ilirik, Pavao
Skali, Faust Vrani, Markantun de Dominis i dr. Mnogi su pisali na latinskome i u XVII.
stoljeu, od Lucia, Vitezovia do urevia , no to je ve razdoblje baroka.
Poetak hrvatske knjievnosti XVI. stoljea u znaku je knjievnoga djela Marka Marulia, koji
svojim latinskim djelima pripada meu prve europske humaniste onoga doba (De institutione
bene vivendi per exempla sanctorum, Davidias, najbolji ep hrvatskoga humanizma, otkriven
tek u XX. stoljeu i dr.). Svoje najznaajnije hrvatsko djelo, ep Juditu (Libar Marka Marula
Splianina u kom se uzdari istorija svete udovice Judit u versih harvacki sloena) dovrio je
1501. Prvi dubrovaki petrarkistiki pjesnici pojavili su se u drugoj polovici XV. stoljea.
Najvie je njihovih pjesama sauvano u zborniku Nike Ranjine, zapoetu 1507. Dok je iko
Meneti pjevao konvencionalne ljubavne pjesme u dvostruko rimovanom dvanaestercu, Dore
Dri pisao je pod jaim utjecajem usmenoga pjesnitva. Jedan je od najplodnijih i anrovski
najraznovrsnijih renesansnih knjievnika je Mavro Vetranovi. Njegovo Posvetilite
Abramovo izvedeno je 1546., a potkraj XX. stoljea s uspjehom su se izvodile njegove
crkvene drame. Pjesnik i dramatiar Nikola Naljekovi svojim je komedijama prethodnik
Marina Dria, iji knjievni opus pokazuje veliko poznavanje onodobnoga talijanskog i
antikoga kazalita i najvii je umjetniki domet starije hrvatske knjievnosti. Dri je poeo s
pjesmama, ali je mnogo vei uspjeh postigao pastirskim igrama (Tirena, Venere, Griula).
Njegov se veliki talent potpuno ostvario u stihovanoj komediji Noveli od Stanca i u nekoliko
drugih komedija. Osim izgubljenoga Pometa, Dri je napisao jo i danas esto izvoenoga
Dunda Maroja, potpuno ili djelomino sauvane komedije kao to je plautovski Pjerin i
Skup. U drugoj polovici stoljea djelovali su pjesnici Dinko Ranjina i Dominko Zlatari.
Zlatari je cijenjen i kao najbolji renesansni prevoditelj (Sofoklova Elektra, Ovidijeva
Ljubav Pirama i Tizbe i Tassova Aminta). Medu mnogim Dubrovanima koji su u drugoj
polovici stoljea pisali stihove valja istaknuti Horacija Maibradia, koji pripada prijelaznomu
razdoblju manirizma Hvarskomu knji. krugu, osim Hanibala Lucia i Petra Hektorovia,
pripadaju Mika Pelegrinovi (oko 1500-62) i Marin Benetovi (oko 1550-1607). Iako Luci u
poeziji polazi od Petrarce i Bemba, iz naslijea petrarkistike tradicije izdvaja se oslanjanjem na
puko pjesnitvo (Jur nijedna na svit vila). Njegova Robinja, jedan od najranijih dramskih
tekstova sa svjetovnom tematikom u hrvatskoj knjievnosti, postala je u sljedeim stoljeima
pukom igrom. Petar Hektorovi je u Ribanju i ribarskom prigovaranju, pisanu u obliku
poslanice 1556., knjievno oblikovao svijest o ugroenosti batine te zapisao prve narodne
bugartice. Mika Pelegrinovi autor je maskerate Jeupka, jednog od najpopularnijih djela
starije hrvatske knjievnosti, koja je utjecala na mnoge pjesnike XVI. i XVII. stoljea, Marin
Benetovi komedije Hvarkinja, nastale u duhu eruditne komedije i Marina Dria.
Zadar je ve u XV. stoljeu dao pjesnika Jeronima Vidulia (umro 1499), u XVI. stoljeu Petra
Zorania, Brnu Karnarutia (izmeu 1515. i 1520-73) i Jurja Barakovia. Zorani je autor prvog
originalnoga hrvatskog romana Planine (napisana 1536). U njemu se nalaze odrazi lektire od
Vergilija i Ovidija do Dantea, Petrarce do Marulia, ali i iskreno domoljublje. Brne Karnaruti poznat
je po Vazetju Sigeta grada, prvom epu s temom iz nacionalne povijesti u hrvatskoj knjievnosti. Juraj
Barakovi u spjevu Vila Slovinka bio je nadahnut idejama slavenskog zajednitva i brigom za
ugroenu hrvatsku batinu, a stilom je navijestio barokni nain izraavanja.
Protestantski je pokret samo periferno zahvatio hrvatsku knjievnost, ali su Hrvati dali protestantizmu
jednoga od istaknutih pisaca i ideologa Matiju Vlaia Ilirika (1520-75), iji je Klju Svetoga pisma
(1567) bio najglasovitiji biblijski leksikon onoga doba. Poetak kajkavske pismenosti na sjeveru vezan

je, kao i one na jugu, za stare glagoljske pobone tekstove i za neke srednjovjekovne pripovijetke, koje
su se prepisivale sve do XVII. Stoljea. Najstarija kajkavska pjesmarica iz 1593 (Prekomurska
pjesmarica) osim crkvenih pjesama sadri i svjetovne: ljubavne i didaktine, pa ak i jedan epski spjev
o padu Sigeta. Dva najpoznatija pisca s toga podruja, Ivan Pergoi (?-1592) i Antun Vramec (153888), tiskali su svoje spise, "Decretum" (1574), Kroniku (1578) i Postillu (1586), i to je uz
akavsko-tokavsko-kajkavski molitvenik Raj due (1560) Nikole Deia gotovo sve to je tiskano u
XVI. stoljeu.

Davor Duki, Zagreb

Jezik i knjievnost u Dubrovniku u 16. i 17. stoljeu (kontinuitet i promjene)
Pojam jezik iz naslova ovog predavanja dvoznaan je, a ta je dvoznanost rezultat same tradicije
prouavanja dubrovake knjievne batine. Jezik starih dubrovakih knjievnih djela (tekstova uope)
promatran je ili kao graa za povijest jezika/dijalektologiju/historijsku gramatiku, ili kao knjievni
jezik. Naizgled, rije je o dvama razliitim pristupima koji pripadaju i razliitim disciplinama:
jezikoslovlju i stilistici. No, ti pristupi, ini se, nisu ravnopravno supostojali, odnosno nisu se
nadopunjavali u istom vremenu. Prvi od njih, koji je Josip Vonina nazvao dijalektolokim , a isto
bismo ga tako mogli nazvati i jezinopovijesnim , dominirao je dugim razdobljem od devedesetih
godina devetnaestog do tridesetih godina dvadesetog stoljea, a najznaajniji mu je prinos dao Milan
Reetar. Drugi pristup, nazovimo ga stilistikim , nastao je, dijelom i kao reakcija na onaj prvi, u
ozraju knjievnoznanstvenih interesa to se u ezdesetimim i sedamdesetim godinama prolog stoljea
javljaju na zagrebakom Filozofskom fakultetu. Kada je rije o starijoj hrvatskoj knjievnoj kulturi,
napose onoj dubrovakoj, najistaknutijim se predstavnikom stilistikog pristupa moe smatrati Josip
Vonina. On je u kratkom programatskom tekstu "O istraivanju jezika starije hrvatske knjievnosti"
(1977: 7-17), izvorno napisanom 1970. godine, ne samo iznio polazne pretpostavke za svoje kasnije
analize jezika starih pisaca, nego i kritizirao pristup svojih prethodnika. Pa ipak, dijalektolokojezinopovijesna problematika ostat e prisutna, premda ne u prvom planu, i u stilistikom pristupu.
Problem stila, ali onog nadindividualnog (epohalnog), stajat e, uz problem anrovskog sustava i
anrovskih mijena, u osnovi poetolokog pristupa, koji e prevladavati u knjievnopovijesnoj praksi
posljednjih triju desetljea. Kad je rije o prouavanju dubrovake knjievnosti, iz te metodoloke
paradigme najvrednije priloge su ostvarili Dunja Falievac, Zoran Kravar, Pavao Pavlii i Slobodan
Prosperov Novak.
U ovom se predavanju nastoji dati saet prikaz najosnovnije problematike u dosadanjem prouavanju
dubrovake knjievnosti 16. i 17. stoljea u okvirima spomenuta tri pristupa.
I. Premda su i prije Milana Reetara djela starih dubrovakih pisaca razmatrana kao graa za povijest
jezika/dijalektologiju - dovoljno je spomenuti Vatroslava Jagia - ipak je Reetar na tom polju uinio
neusporedivo vie od svih filologa koji su se bavili raguzinskim temama. Problemu starog dubrovakog
govora i njegova odnosa prema suvremenoj mu knjievnoj praksi Reetar je posvetio najvei dio svog
radnog vijeka. Osnovne postavke, moglo bi se rei i teoriju o tom problemu, izgradio je relativno rano i
do kraja ivota nije ih u bitnome revidirao. Prema Reetaru dubrovaki je govor oduvijek bio jekavski
tokavski, a ikavizmi i akavizmi u knjievnim djelima rezultat su izvanjskih utjecaja, to su ostavili
traga tek u knjievnom jeziku, a ne i u obinom/svakodnevnom govoru. Te inodijalekatske natruhe u
knjievnom jeziku vremenom su se smanjivale, pa ih primjerice ima znatno vie u pjesmama Dore
Dria i ika Menetia nego u opusu Mavra Vetranovia. Ipak u dubrovakoj je knjievnoj tradiciji
uspostavljen krug tipinih ikavskih izraza, to se, kao jezina i knjievnopovijesna pojava dugog
trajanja, javljaju kroz itav rani novi vijek ( svitlos , kripos , lipos , vik , svit , vrime , sliditi , gdi i
kompozita, prefiks pri - itd., Reetar 1942: 6-8).

Problem: kako suditi o zauvijek izgubljenu govoru samo na osnovi sauvanih tekstova, Reetar je
rijeio zdravim lingvistikim razumom. U djelima pisanima u stihu i s umjetnikim pretenzijama vidio
je jedan pol, onaj od govora udaljeniji, dok je osobine najstarijeg dubrovakog govora traio u
umjetniki nepretencioznijoj prozi, a i u prozi uope. Tako je s jedne strane analizirao jezik pjesama
Ranjinina zbornika , djel Marina Dria, Mavra Vetranovia, Ivana Gundulia i Ignjata urevia, a s
druge jezik Libra od mnozijeh razloga , Ranjinina lekcionara , proznog djela Bazilija Gradia i sl.
Reetar je u poetku pretpostavljao da su ikavsko-akavski oblici u jeziku ranih dubrovakih
petrarkista rezultat nasljedovanja pjesnikog jezika Marka Marulia i splitskog knjievnog kruga
njegova vremena. Kasnije je, meutim, nakon to je Konstantin Jireek objavio irilike stihove iz
carinske knjige (1897: 59), bilo jasno da su dvostruko rimovani dvanaesterac, a po svemu sudei i
svjetovno pjesnitvo, nastali u Dubrovniku puno prije Marulia. Usporeujui takozvani Zadarski
lekcionar i splitski Bernardinov lekcionar s dubrovakim Ranjininim lekcionarom Reetar je ustvrdio
da je udio ikavskih i akavskih oblika u dubrovakom lekcionaru daleko manji nego u pjesmama Dore
Dria i ika Menetia, nastalima u otprilike isto vrijeme. No, i Ranjinin lekcionar sadri neke od
ikavizama koji e biti karakteristini za vie-manje cjelokupnu dubrovaku ranonovovjekovnu
knjievnost na narodnom jeziku (prefiks pri -; ispred o kao na primjer udio , ispovidio ; prilozi gdi ,
svudi , doli i sl.; glagolski oblici koji na kraju osnove imaju kao na primjer hotiti , izgoriti i sl.)
(1898 a: 111-112). Za te je ikavske oblike Reetar dopustio "da su se mogli zbilja govoriti u
Dubrovniku, jer i u starijim irilskijem poveljama i u mlaih pisaca XVI. vijeka nalazimo iznimice po
koji ikavski oblik" (1898 a: 134). Poredbenim istraivanjem primorskih lekcionara Reetar je doao do
zakljuka da su "akavizme [...] prvi dubrov. pjesnici (koliko doslije znamo, M[eneti] i D[ri])
preuzeli u svoj govor iz akavskih crkvenih knjiga i pjesama to su iz Dalmacije dolazile u Dubrovnik,
a za tim prvim pjesnicima, koji su u Dubrovniku uivali veliki ugled, povodili su se i mlai pjesnici
XVI. vijeka" (1936: 183). Na istom mjestu istaknuti hrvatski filolog napominje da se ti knjiki
akavizmi ne nalaze istodobno u dubrovakoj prozi, dakle u lekcionarima, nastalima i na osnovu
dalmatinskih, akavskih predloaka. Argumentacija je i ovaj put poneto neuvjerljiva. Najstariji
dubrovaki pjesnici itaju, dakle, crkvenu prozu i (koliko nam je poznato, mahom) religiozne pjesme iz
akavske Dalmacije. Odatle preuzimaju u svoj pjesniki jezik akavske (i ikavske) oblike, koje njihovi
suvremenici, dubrovaki prozaici uglavnom ne rabe. Ti akavizmi i ikavizmi, premda preuzeti iz
religiozne literature za puk, postaju sad stilski obiljeena sredstva knjievnog jezika preteito
svjetovnog pjesnitva, to ga stvara dubrovaka knjievna elita. I uz ogradu da su upravo spomenute
kategorije "pukog" i "elitnog" vjerojatno nae projekcije, slabo primjerene dubrovakoj knjievnoj
kulturi 16. st., povjesniar knjievnosti ipak mora biti oprezan pri susretu s teorijom, koja, bez
eksplicitnih potvrda, nastoji dokazati da je stoljee i pol prije izravnog slijeenja dubrovakog
knjievnog jezika, to su ga u 17. i 18. stoljeu provodili neki dalmatinski pisci, roeni akavci (Petar
Kanaveli, Jerolim Kavanjin, Andrija Vitalji, Ivan Ivanievi) (Lisac 1992/1993: 171), postojao obrnut
jezino-knjievni proces. Na kraju ovog kratkog prikaza Reetarova bavljenja jezikom dubrovake
knjievnosti, moda je najbolje posegnuti za mislima Vatroslava Jagia, koji je jo 1891., u istom
goditu Archiva u kojemu je njegov zet, Milan Reetar, objavio svoju raspravu o akavtini, napisao
komentar/kritiku Reetarovih postavki o dubrovakom govoru. Premda donosi samo zdravorazumske i
hipotetike argumente, Jagieva se kritika Reetara i danas doima uvjerljivom:
"Die vielfach laut gewordene Ansicht, die alten Raguser htten rein akavi, etwa im Sinne Spalatos,
gesprochen, hat er [Reetar] wohl den Todesstoss versetzt, nur scheint er mir zu weit zu gehen, wenn er
die mit der geographischen Lage der Stadt recht gut harmonierende besondere Stellung Ragusas
innerhalb des serbokroatischen Sprachgebietes fr die lteren Jahrhunderte ausser Acht lsst und alles
an die rein akavische Nachbarschaft Erinnernde im alten Dialecte Ragusas weglugnet. (...) dieses
[das reale Leben] weist berall allmhliche, ununterbrochene Uebergange auf und kmmert sich um
unsere Systematik blutwenig" (1891: 396).
II. Ve je spomenuto da je Vonina kritizirao Reetarov (ili reetarovski) jezinopovijesni, odnosno

dijalektoloki pristup djelima stare knjievnosti. Tome nasuprot, on se zalagao za istraivanje

"izraajnih mogunosti" jezika starih pisaca, za istraivanje knjievnog jezika kao "sustava stilema"
(1977: 8). akavizmi i ikavizmi u dubrovakoj knjievnosti 16. i 17. st., koje je Reetar smatrao stilski
oznaenim dijelovima knjievnog jezika i stoga ih u svojim razmatranjima stavljao u zagrade, u
Vonininu, stilistikom pristupu doi e u prvi plan. Potraga za stilemima uglavnom je potraga za onim
jezinim elementima koji, s ciljem pojaane ekspresivnosti, odstupaju od norme. Takav postupak
Vonina primjeuje primjerice u sintagmi "goruta ljubi", sastavljenoj od arhainog oblika sa
staroslavenskom suglasnikom skupinom t i staroslavenizma ljuby , a ta se sintagma javlja na
izrazito ekspresivnom mjestu 13. pjevanja Gundulieva Osmana (1977: 168). I inae se Voninine i
uope stilistike analize djela starih pisaca ponajprije usmjeruju na leksiki izbor, to u pravilu znai na
arhaizme, neologizme, tuice, inodijalekatske oblike i rijei. U ovom posljednjem Vonina se nastavlja
na Reetara, pa je na ikavsko-akavski udio u jeziku dubrovakih pisaca fokusirano i njegovo
analitiko oko. Prihvaajui Reetarovu postavku o tokavsko-jekavskoj osnovi dubrovakog govora,
Vonina u ranijim radovima ipak donekle ublauje odrjeitost stavova svog prethodnika. To se prije
svega odnosi na podrijetlo ikavizama; Vonina u njima, slijedei miljenje Svetozara Petrovia, ne vidi
samo tradicijski stilistiki balast, ve prije svega elemente starijeg jezinog/dijalekatskog sloja.
Ikavizam je prema njemu "jezina osnovica" dubrovakog petrarkistikog pjesnitva, a ijekavizacija je
proces, "to je u toku 16. st. zahvatio jezik pjesnitva u Dubrovniku" (1977: 169). Argument za
postavku o iskonskom dubrovakom ikavizmu i njegovu "suivotu s jekavizmom" naao je Vonina i u
"dosljednom ikavizmu" u tri nepotpuna dvanaesterca iz carinske knjige:
Sada
sam
ostavljen
srid
morske
puine,
Valovi
mono
bjen,
da
dojde
s
visine.
Kad dojdoh na kopno, mnih da sam...
Pjesnici Ranjinina zbornika izbjegavaju morfoloki ikavizam, pa imaju oblik mnjah , a ne mnih
(Vonina 1977: 36). Iz toga bi se dalo pretpostaviti da su navedeni stihovi, sa svojim dosljednim
ikavskim oblicima, odraz jezine situacije u kojoj je ikavizam imao znaajnijeg udjela nego u vrijeme
nastanka prvih dubrovakih petrarkistikih pjesama:
"Istaknemo li da su iko Meneti i Dore Dri bili vjerojatno prvi petrarkisti, ali sigurno ne i prvi
pjesnici Dubrovnika, moemo smatrati da je pjesniki ikavizam nastao neposredno na temelju
dubrovakog dijalekta, i to znatno prije kraja 15. stoljea. Mjeovito jezino stanje (to ga odraava
Ranjinin zbornik ) pokazuje potkraj 15. stoljea ostvareni spoj dviju komponenata od kojih svaka moe
biti posve dubrovaka: na nekadanjem stanju dijalekta izgraeni knjievni ikavizam u koji prodiru
ijekavski utjecaji. Ovima se put otvorio poto je Dubrovaka Republika stekla Konavle (u prvoj
polovini 15. stoljea)" (1977: 37).
Slino razmiljanje, kojim se dovodi u sumnju Reetarov sud o importiranosti ikavizama, moe se
proitati i u raspravi Radoslava Katiia o jeziku Marina Dria:
"Samo pitanje staroga dubrovakog dijalekta nije tako jednostavno kako se danas esto uzima. Istina
jest da je po svemu to znamo tokavtina u Dubrovniku stara, pa se on s pravom pribraja podruju
toga narjeja i u daljoj prolosti. Gradska opina bila je, meutim, prvobitno romanska. Slavenski jezik
je unesen u nju. Kroz gradska vrata prodirala je ijekavska tokavtina iz kopnenoga zalea. A iz luke je
zapljuskivala grad ikavska akavtina s otoka i iz sve srednje Dalmacije. Ve je u Drievo doba bilo
oito da e u njem prevagnuti jezini utjecaj zalea, ali za starije vrijeme nije sasvim jasno koliko je u
koje doba djelovao i onaj s mora. Sudski spisi iz 15. stoljea pokazuju da je ivi govorni jezik u gradu
mogao biti obojen i ikavski" (1989: 323).
I dok upravo navedeni Voninini i Katiievi sudovi, s tek poneto sadrajnog irenja, uglavnom
ponavljaju ona, tad ve stotinjak godina stara razmiljanja Vatroslava Jagia o jednostranosti
Reetarove teorije o dubrovakom govoru, Vonina u svojim neto kasnijim radovima nedvosmisleno
govori o "arhainoj akavsko-ikavskoj osnovici" jezika najstarije dubrovake knjievnosti, pri emu se
ponovno poziva na jezine karakteristike carinskog zapisa (1988: 78).

III. Stilistiki pristup kao analiza sustava stilema nekog knjievnog djela, odnosno kao istraivanje
osobnih stilova, nije u svojoj osnovnoj namjeri usmjereno ni prema problemima knjievnopovijesne
dijakronije (poetikih promjena u vremenu), ni prema problemima knjievnopovijesne sinkronije (opis
poetike nekog razdoblja). Dodue, stilistiko prouavanje starih tekstova podrazumijeva rekonstrukciju
odreene povijesne norme, ali ono gotovo uvijek vodi prema estetskoj prosudbi o ekspresivnosti djela,
odnosno o knjievnoumjetnikoj vjetini njegova tvorca. Ne udi stoga da se Vonina u najveem
dijelu svog opusa bavio estetskim "vrhovima" starije hrvatske knjievnosti (Dore Dri, iko
Meneti, Hanibal Luci, Petar Zorani, Ivan Gunduli, Fran Krsto Frankopan, Titu Brezovaki). Ne
udi ni njegov negativan stav prema poetolokim analizama kakva je ona Vsevoloda Setschkareffa o
Gundulievu poetikom stilu, jer ona ne ulazi u "fine odnose Gundulieva jezika" nego tek "pronalazi
poznate stilske figure" (Vonina 1977: 162). No, upravo e takve analize, koje u individualnom djelu
trae tragove nadindividualnog poetikog stila, obiljeiti hrvatsku povijest knjievnosti u posljednja
dva desetljea 20. stoljea, i to ponajprije u radovima Zorana Kravara i Dunje Falievac. Istraujui
prije svega stil hrvatskih knjievnih djela 17. st., spomenuti su ga autori nuno morali usporediti s
njemu prethodeim, esnaestostoljetnim stilom. Dodue, njihove se poetoloko-stilske analize nikad
nisu odnosile na cjelinu dubrovake knjievnosti kao to se tom cjelinom, no iz drugih, metodolokih
razloga, nije bavio ni Vonina - ali su djela dubrovakih pisaca, poglavito Ivana Bunia Vuia i Ivana
Gundulia, najee bila u sreditu njihovih istraivakih interesa.
Danas je ve u knjievnoj povijesti opeprihvaen uvid da hrvatska knjievnost u 17. st. participira u
rairenoj europskoj knjievnoj modi baroknog stila. Djela novog razdoblja, za razliku od djela 16.
stoljea, karakterizira obilje figura, tako da stilski sloj iskae u prvi plan, ispred tematskog i idejnog
sloja (Kravar 1988: 37-43). Jake metafore, figure gomilanja i ponavljanja, te kompozicijski postupci
koji se temelje na dosjetki, kvazilogikim izvoenjima ili eksploatiranju svih aspekata neke figure (
concetto ) dominiraju sedamnaestostoljetnom, baroknom knjievnou i imaju cilj iznenaditi i zadiviti
itatelja izraajnom virtuoznou (Falievac 1989). Taj epohalni europski stil zahvatio je i dubrovaku
knjievnost. I premda se on, osim u komediji, javlja u svim anrovima, religiozne se poeme mogu
smatrati anrom s najguim rasporedom baroknog ornatusa, to moe ilustrirati annominatio s poetka
Gundulievih Suza sina razmetnoga :
Grozno
suzim
gork
pla
sada,
gorko
plaem
grozne
suze
ke
razmetni
sin
njekada
kajan
z
grijeha
lijevat
uze;
jeda
i
moje
grijehe
oplau
suze u suzah, pla u plau.
III.1. Granica izmeu prouavanja individualnog i nadindividualnog knjievnog stila ujedno je i
granica izmeu nacionalne filologije i komparativnog pristupa nacionalnoj knjievnoj povijesti. Mirko
Tomasovi je jednom zapazio: "Hrvatska je knjievnost zahvalna za komparativni studij iz dvaju
razloga najmanje: razmjerno je mala u usporedbi s kvantitativnim korpusima glavnih europskih
literarnih batina, a prolazila je kao i one kroz sve tipine faze i evolutivne procese od renesanse do
recentnih gibanja" (1984: 5). Da je Tomasovi imao na umu samo ranonovovjekovnu knjievnost,
atribut "hrvatska" s poetka njegove reenice mogao bi se mirne due zamijeniti atributom
"dubrovaka". Pokuat u to ukratko pokazati anrovskim pregledom dubrovake knjievnosti 16. i 17.
stoljea. U obzir e se uzeti samo vaniji anrovi, tj. oni koji prelaze granice pojedinane pojave ili
samo jednog opusa, a rasporedit e se uglavnom prema tradicionalnom rodovskom kriteriju.
Ljubavna petrarkistika lirika je kvantitativno gledano dominantan anr u dubrovakoj knjievnosti 16.
stoljea. S pjesmama Ranjnina zbornika stoji ona na samom otvaranju nove epohe, a katalog pjesnika
koji su se u njoj okuali, esto i sa vrlo opsenim opusima, razmjerno je velik (Dore Dri, iko
Meneti, Marin Dri, Nikola Naljekovi, Maroje Maibradi, Sabo Bobaljevi, Dinko Ranjina,
Dominko Zlatari). Pjesniki jezik petrarkistike lirike proeo je mjestimice i gotovo sve druge anrove

dubrovake knjievnosti 16. st., to mu dodatno daje na vanosti. Ve tijekom tog stoljea ljubavna je
lirika u Dubrovniku doivjela stanovite poetike preobrazbe; od puki orijentiranog petrarkizma
pjesnika Ranjinina zbornika , kojima se kao talijanski uzori obino spominju Serafino Aquilano,
Antonio Tebaldi, Benedetto Gareth Cariteo (odatle pojam kariteanski petrarkizam ) i dr., do takozvanog
akademskog petrarkizma Dominka Zlataria, s idejom pjesnikog nasljedovanja izvornog Petrarke,
kako je to zahtijevao mletaki pjesnik Pietro Bembo, po kojemu se i taj pjesniki pravac ponekad
naziva bembizam . Ljubavna lirika, modificirana baroknim stilom i nekim motivsko-tematskim
inovacijama (Falievac 1987: 35), nastavlja ivjeti i u sedamnaestostoljetnoj dubrovakoj knjievnosti.
No, ona se tu najee poistovjeuje s ljubavnom lirikom Ivana Bunia Vuia, jer, osim pjesnikog
opusa Horacija Maibradia, ostali su dubrovaki ljubavno-lirski opusi ili opsegom neznatni, ili im je
autorstvo dvojbeno (Stijepo urevi, Vladislav Meneti). Knjievnopovijesno je osobito vrijedna
ljubavna lirika Ignjata urevia, no ona uz barokna, posjeduje i stilska obiljeje suvremene joj
arkadijske poetike s poetka 18. st.
Religiozna lirika ini znaajan dio esnaestostoljetne dubrovake lirike (iko Meneti, Mavro
Vetranovi, Nikola Naljekovi, Nikola Dimitrovi, Dinko Ranjina, Miho Buni Babulinov). I u 17. st.
njezin je udio u ukupnoj lirskoj produkciji znatan, katkad kao vaan dio pojedinanih korpusa (kao u
pjesnika s prijelaza stolje, Paskoja Primovia i Horacija Maibradia, zatim u Ivana Bunia Vuia
itd.), a ponekad tek kao usputni anr ili manji krug prijevodnih tekstova (Ivan Gunduli, Stijepo
urevi, Junije Palmoti itd.). Valja istaknuti, meutim, da je religiozna lirika jedan od slabije
prouenih anrova dubrovake knjievnosti ranog novovjekovlja.
Tendencija slabljenja lirske produkcije u 17. stoljeu, primijeena ve u korpusu ljubavnog pjesnitva,
naroito dolazi do izraaja u anru pjesnike poslanice, koja se kao oblik tipine humanistikorenesansne komunikacije meu predstavnicima kulturne elite vezuje gotovo iskljuivo uz 16. stoljee
(Nikola Dimitrovi, Nikola Naljekovi, Mavro Vetranovi, Dinko Ranjina, Sabo Bobaljevi). U
poetak narednog stoljae padaju samo pjesnike poslanice Horacija Maibradia.
Prvo opsenije epsko djelo s povijesnom tematikom, Razboji od Turaka Antuna Sasina, pojavljuje se
tek na samom kraju 16. stoljea. S poneto artificijelnih postupaka (pastoralni ugoaj i klasicistike
reminiscencije) Sasin nainom pukih kronika u stihu prikazuje dogaaje prvih dviju godina austroturskog rata 1593.-1606. U 17. stoljeu nastaje glasoviti ep Ivana Gundulia Osman , s temom
janjiarske pobune i nasilnog svrgnua sultana Osmana II. 1622. godine. Premda nedovren i do 19.
stoljea itan iskljuivo u rukopisima, taj je ep dugo vremena bio poetikim modelom za gradnju
slinih djela, ak i izvan Dubrovnika (Petar Kanaveli, Joso Krmpoti). Potres u Dubrovniku 1667. i
politiki problemi u dubrovako-turskim odnosima, to su uslijedili nakon potresa, tema su epa
Dubrovnik ponovljen Jakete Palmotia Dionoria. Autor, kao diplomat aktivan sudionik prikazanih
dogaaja, odabrao je epsku formu jer prikladniji anr za obradu te teme na narodnom jeziku nije ni
mogao izabrati; za memoarsku je prozu u dubrovakoj knjievnoj kulturi ranog novovjekovlja bio
rezerviran talijanski jezik. Gunduliev i Palmoti-Dionoriev ep velikim dijelom ispunjuju zahtjeve
tassovske/barokne poetike epa. To tek djelomice vrijedi i za djelo Petra Bogainovia Bea grada
obkruenje od cara Mehmeta i Kara Mustafe velikog vezijera (1684, 2. proireno izd. 1685), posljednji
u nizu epskih tekstova o povijesnim temama u sedamnaestostoljetnoj dubrovakoj knjievnosti.
Bogainovi u svom prikazu opsade Bea 1683. i poetka kranske rekonkviste june Ugarske to je
uslijedila nakon opsade, na izraajnom planu slijedi gundulievsku tradiciju (barokni stil, osmeraki
katreni s ukrtenom rimom), a na kompozicijskom je blii Sasinovu epu.
U anr religiozne, tonije biblijske epike s obiljejima barokne poetike ulaze dva prijevodna djela
dubrovake knjievnosti 17. stoljea: Paskoje Primovi, Pjesan od upuenja rijei vjene i od poroda
Djevikoga (prijevod djela Iacopa Sannazzara, De partu Virginis , 1526) i Junije Palmoti, Kristijada ,
1670. (prijevod djela Girolama Vide, Christias , 1535).
Epska je produkcija u ovdje promatranim dvama stoljeima dubrovake knjievne kulture uzela
relativno malo prostora u ukupnoj knjievnoj proizvodnji. Taj uvid moda donekle zastire veliko

knjievnopovijesno znaenje Gundulieva Osmana . Produkcija dramskih tekstova, meutim, u istom

je razdoblju bila izuzetno bogata i anrovski raznovrsna, emu je u 16. stoljeu osobito pridonio Marin
Dri. U njegovu se opusu nalazi nekoliko uenih (eruditnih, plautovskih) komedija ( Dundo Maroje ;
Skup ; Tripe de Utole i nesauvani Pjerin ). Neka obiljeja tog anra ima i Komedija sedma Nikole
Naljekovia. U prvoj polovici 17. stoljea ini se kao da zamire komediografska praksa u Dubrovniku,
da bi u drugoj polovici stoljea ponovno oivjela u anru smijenice , kako su Dubrovani nazivali te
anonimne troinske komedije s tipinim likovima i situacijama gradskog dubrovakog ivota (
Ljubovnici ; Jerko kripalo ; imun Dundurilo ; Andro Stitikeca i dr.). U Drievu dramskom opusu
nalaze se i najpoznatije pastirske drame dubrovake esnaestostoljetne knjievnosti ( Venera i Adon ;
Tirena ; Griula ). Potkraj stoljea istom je anru svoj udio dao i Antun Sasin ( Flora ; Filide ).
Dubrovaki su pisci vrlo brzo preveli i dva najpoznatija talijanska djela iz tog anra: Torquato Tasso
Aminta , 1580. (Dominko Zlatari, Ljubmir , 1580) i Gianbattista Guarini, Pastor fido , 1586. (Frano
Lukarevi Burina, Vjerni pastijer , 1592). U anr pastirske drame obino se ubraja i jedno od
najpoznatijih djela dubrovake knjievnosti 17. st., Dubravka Ivana Gundulia, koje djelo, meutim,
zbog svoje politike alegorike, djelomino optereene i suvremenim uprizorenjima/interpretacijama,
ipak zadrava u tom krugu poseban status. S pastirskim dramama slian tematski svijet dijele i krai
mitoloki dramski prizori. Poetke tog anra u dubrovakoj knjievnosti valja traiti u opusu Mavra
Vetranovia ( Orfeo ; Dijana ). U 17. stoljeu svoje prinose spomenutom anru daju Ivan Gunduli (
Dijana , Armida ), Junije Palmoti ( Natjecanje Ajaa i Ulisa za oruje Akilovo ) i Dore Palmoti ( Ai
i Galatea ).
U drugoj polovici 16. stoljea napisano je u Dubrovniku pet tragedija iz pera petorice autora, koji su
uglavnom preraivali talijanska djela (Marin Dri, Hekuba , 1559; Frano Lukarevi Burina, Atamante
, 1579; Sabo Gueti Bendevievi, Dalida , 1580; Miho Buni Babulinovi, Jokasta ), a samo je
Dominko Zlatari izravno preradio jedno antiko djelo, Sofoklovu Elektru (1597). Taj anr ne nastavlja
ivjeti u 17. stoljeu. Njega na neki nain zamjenjuje melodrama, dramska vrsta nastala u Firenci na
prijelazu 16./17. st. na temelju pretpostavke da se antika tragedija pjevala. Odatle e se roditi i
moderna opera. Dubrovake melodrame nisu se, meutim, u cjelosti pjevale, ak ni onda kad su nastale
na temelju talijanskih libreta (takozvane libretistiki zasnovane drame ). Pjesma praena glazbom
vjerojatno se javljala samo u korskim dijelovima tih tekstova. Zaetnikom anra melodrame smatra se
Paskoje Primovi ( Euridie , 1617), a nastavljaem Ivan Gunduli ( Arijadna ; Prozerpina ugrabljena
i nekoliko nesauvanih, samo po naslovu poznatih djela). Sredinom stoljea djeluje u Dubrovniku
najznaajniji predstavnik tog anra i uope najznaajniji dubrovaki dramatiar 17. stoljea, Junije
Palmoti ( Pavlimir ; Doastje od Eneje k Ankizu ; Atalanta ; Akile ; Ipsipile ; Elena ugrabljena ;
Lavinija ; Alina ; Armida ; Danica ; Captislava ; Bisernica ; Andromeda ). Melodrame su u
Dubrovniku u 17. stoljeu pisali i Jaketa Palmoti-Dionori ( Didone ), Divo Gueti mlai ( Io ),
Vice Puci Soltanovi ( Sofronija i Olindo ; Ljubica ), iko Gunduli ( Sunanica ) i Antun Gleevi (
Ermiona ; Olimpija osveena ; Belizario aliti Elpidija ; Zorislava ). Time je taj anr i brojem autora i
brojem pojedinanih tekstova na prvom mjestu u dubrovakoj knjievnosti 17. stoljea.
Od anrova koji se ne mogu jednoznano podvesti pod tradicionalne rodovske pojmove, na prvom bih
mjestu spomenuo maskeratu, dramsko-lirski anr vezan uz poklade i tipian za dubrovaku knjievnost
16. st. Dodue, u Dubrovniku najpoznatije djelo tog anra, Jeupku , to je potkraj stoljea tiskana pod
imenom tobonjeg dubrovakog knjievnika Andrije ubranovia, zapravo je, kako je pokazao Milivoj
Petkovi (1950), napisao hvarski knjievnik Mika Pelegrinovi. Ipak, i u Dubrovniku je u 16. stoljeu
bilo dosta autora koji su se okuali u maskeratama (Nikola Naljekovi, Mavro Vetranovi, Sabo
Bobaljevi, Antun Sasin).
Zaetnicima epsko-lirskog anra religiozne poeme, poznatog jo pod nazivom barokni pla , smatraju
se talijanski knjievnici Luigi Tansillo ( Le lagrime di San Pietro , 1560, u konanom obliku
posthumno 1585) i Erasmo di Valvasone ( Le lagrime della Madalena , 1586). Rije je o stihovanim
djelima u kojima neki iz Biblije ili hagiografije poznati lik u stanju pokore govori o svom grijehu i

spoznavi ga zasluuje Boju milost. Kao tipino barokni anr, religiozne su se poeme brzo irile
katolikom Europom, pa su tako i u Dubrovniku nale svoja tri predstavnika: Ivana Gundulia ( Suze
sina razmetnoga , 1622) i Ivana Bunia Vuia ( Mandalijena pokornica , 1630) u 17. stoljeu, te
Ignjata urevia u 18. st. ( Uzdasi Mandalijene pokornice , 1728).
Na kraju ovog anrovskog prikaza valja jo spomenuti i takozvanu kominu poemu. Tu je anrovsku
odrednicu skovao Pavao Pavlii i vezao je uz dva teksta sedamnaestostoljetne dubrovake
knjievnosti (Ivan Buni Vui, Gortak ; Stijepo urevi, Dervi ), te uz Suze Marunkove Ignjata
urevia, s poetka 18. st. Sva tri teksta, pisana osmerakim stihovima, povezuje parodiranje govora
petrarkistikih udvaraa, koje se javlja jo u esnaestostoljetnoj pastirskoj drami Griula Marina
Dria. Pavlii je kominu poemu, uz melodramu i religioznu poemu, smatrao jednim od novih
anrova u hrvatskoj knjievnosti baroknog razdoblja (1979: 129-144). S Pavliievim se odreenjem
komine poeme kao tipino baroknog anra nije sloio Zoran Kravar. On u spomenutim tekstovima,
kojima pridodaje i Radonju Vladislava Menetia, vidi nastavak tradicije maskerate, odnosno
takozvani Rollengedicht , to u europskoj knjievnosti ivi od antike do romantizma (1991: 189-191).
anrovske mjene u dubrovakoj knjievnosti 16. i 17. stoljea velikim dijelom korespondiraju s
mjenama u talijanskoj knjievnosti, a to napose vrijedi za dramske anrove. U sedamnaestostoljetnim
se anrovima, osim u komedijama, uglavnom javlja i za to razdoblje tipian barokni/ingeniozni stil,
posebice u religioznim poemama, epovima i lirici.
anrovske promjene do kojih dolazi tijekom dvaju stoljea ne mogu se jednoznano objasniti. ini se
da bi se poetike promjene u lirici, te smjena tragedija/melodrama najbolje mogle protumaiti kao
rezultat zasienja, promjene knjievne mode, odnosno slijeenja talijanskih knjievnih trendova.
Radilo bi se tu dakle o unutarknjievnim, imanentnim uzrocima promjena. S druge strane, poetike
sastavnice religiozne poeme i sedamnaestostoljetnog epa mogu se bolje objasniti utjecajem
izvanknjievnih, ideolokih initelja, konkretno djelovanja katolike obnove. Naravno, ideologemi
katolike obnove upisuju se i u druge anrove, iji su nastanak i poetiko oblikovanje od nje posve
neovisni, kao primjerice u melodrame. U svakom sluaju valjalo bi prihvatiti ideju viestruke i ne
nuno usustavljene uzronosti knjievnih promjena. Time bi se izbjegli kontradiktorni stavovi o baroku
kao knjievnom razdoblju, koji istovremeno karakteriziraju hedonistiko poimanja umjetnosti s jedne, i
ideologija katolike obnove s druge strane.
IV. Prouavanje ranonovovjekovne dubrovake knjievne kulture ima dugu tradiciju; zapravo jednako
dugu kao i institucionalizirano, akademsko bavljenje knjievnom povijeu. I premda su u tom
prouavanju svoje prinose dali vrlo istaknuti filolozi i povjesniari knjievnosti, primjenjujui
tradicionalne filoloke i modernije stilistike i poetoloke pristupe, jo se uvijek ini da su mnoga
pitanja ostala otvorena. Tako ak i ono o karakteru starog dubrovakog govora, koje se nalo na samom
poetku prouavanja dubrovake knjievnosti. Mnogi su opusi ostali jezino neproueni, a, koliko mi
je poznato, nije potpunije provjerena ni Jagieva pretpostavka o arhainijem jeziku pisaca-vlastelina u
odnosu na pisce-puane (1891: 397). "Tek je Reetar analizirajui Driev dramski opus nastojao
pokazati da nema bitnih razlika izmeu govora vlastele i puana (1933: 110-111)." Istraivanje
individualnog stila, po logici tog pristupa, obuhvatilo je samo najistaknutije pisce i djela. Ni udio
baroknog stila nije u dubrovakoj knjievnosti "kvantificiran", to bi za primjerice lirski korpus bilo
mogue, a vjerojatno bi i unaprijedilo knjievnopovijesne spoznaje. Moda je najvie uinjeno na
podruju prouavanja anrova, no i tu ostaje prostora za, primjerice, iznijansiraniji pristup religioznoj
lirici. Poznata je stvar da komparativno prouavanje veeg broja nacionalnih knjievnosti, premda ne
donosi pozitivne/pozitivistike spoznaje u tradicionalnom smislu, izotrava pogled na svaku od
usporeenih knjievnosti i djeluje kao preventivno sredstvo protiv brzopletih zakljuaka i nacionalnog
mitotvorstva. S druge strane, moda bi i "odjelito" sintetsko prouavanje onih knjievnosti koje su
naknadno ukljuene u nacionalne okvire, a u svom su vremenu bile samobitne, pomoglo njihovu
boljem poznavanju. U slavenskom svijetu, barem kada je rani novi vijek u pitanju, vjerojatno nema
cjelovitije, zaokruenije i, s obzirom na veliinu, bogatije knjievne kulture od one dubrovake.

Dubrovnik je uostalom u opoj povijesti, za razliku od knjievne historiografije, takvo odjelito mjesto
odavno dobio.
LATINIZAM

- Posljednjih pet istaknutih hrvatskih latinista Bokovi, Stay, Kuni, Damanji i Galjuf ive i
rade preteno izvan domovine. uro Feri (Georgius Ferrich, 1739.1820.), naprotiv, sve do
duboke starosti djeluje u rodnom gradu. Prvo mu je knjievno djelo prepjev Psalama Davidovih u
heksametrima, a potom u lirskim stihovima. Ipak, pravo njegovo podruje bila je narodna
knjievnost. Na temelju narodnih poslovica sastavio je zbirku od 113 basni u stihovima pod
latinskim i narodnim nazivom Fabulae ab Illyricis adagiis desumptae odnosno Priice proreja
slovinskijeh (1794). Sauvana je i njegova prepiska u heksametrima s kustosom dvorske knjinice
u Beu Johannesom Mllerom i sa splitskim gradonaelnikom Julijem Bajamontijem s kraja 18.
stoljea. U tim pjesnikim poslanicama Feri izlae svoja zapaanja o domaem folkloru posebno
se oduevljavajui narodnim pjesmama. Mlleru je uz poslanicu poslao i prijevode 37 narodnih
pjesama, meu kojima i Hasanaginice, to je esti prijevod po redu te slavne pjesme od ukupno
stotinak poznatih. Sastavio je i zbirku Latinski prijevodi slovinskih pjesama (Slavica poematia
Latine reddita) od 26 epskih i 12 ljubavnih narodnih pjesama uz 13 Kaievih iz njegove
pjesmarice pisanih u duhu i stilu narodne poezije. Po tom ivom zanimanju za folklornu
knjievnost Feri je pretea romantizma. Napisao je i jo mnogo epigrama, a meu najboljim mu je
djelima Opis dubrovake obale (Periegesis orae Rhacusanae, 1803.) u 3.379 heksametara, gdje
daje ne samo opise prirodnih ljepota, nego i obiaja i povijesnih dogaaja.
- Rajmund Kuni (Raymundus Cunichius, 1719.1794.) poznat je prvenstveno kao prevoditelj s
grkoga, a zatim i kao pjesnik epigrama. Cijeli ivot proveo je u Italiji i, kao i Damanji i Galjuf,
bio lan rimske knjievne akademije Arcadia, utemeljene 1690. Njegov se prijevod Homerova
Ilijada u latinskim stihovima (Homeri Ilias Latinis versibus expressa, 1776) i pored svih
nedostataka smatra najuspjelijim latinskim prijevodom homerskih epova. Osim Homera, prevodio
je na latinski pjesnike Grke antologije i Teokrita. U izvornim epigramima u elegijskim distisima
pokazuje se kao veliki epigramatik i po raznolikosti tema i po eleganciji stiha.
- Njegov je uenik i prijatelj bio Brno Damanji (Bernardus Zamagna, 1735.1820.), koji je godinu
dana nakon Kunieve Ilijade izdao Homerovu Odiseju u latinskim stihovima (Homeri Odyssea
Latinis versibus expressa). Poput Kunia, i on se ugleda na Vergilija, ali mu je djelomino uzor i
sam Kuni. Obojica neka mjesta ne prevode ve ih parafraziraju, to je bio manir tadanjeg
prevoenja. Damonji je pisao i izvorne epske pjesme, prigodne i poune elegije, epigrame i
heksametarske poslanice (Epistolae). Dva kraa spjeva Jeka (Echo, 1764.) i Zrani brod (Navis
aria, 1768.) takoer su ga afirmirala kao izvrsnog latinistikog pjesnika.
- Marko Faustin Galjuf (Marcus Faustinus Gagliuffius, 1765.1834.) sam za sebe kae: Sorte
Ragusinus, vita Italus, ore Latinus (= "Po sudbini Dubrovanin, po ivotu Talijan, po jeziku
Latin"). esto proganjan zbog svoje politike djelatnosti, lutajui Europom, proslavio se kao
improvizator latinskih stihova. Dono Rasti (Junius Restius, 1755.1814.) glavni je satiriar u
hrvatskom latinistikom pjesnitvu sa svojim Pjesmama (Carmina, 1816). Ugledao se prije svega
na Horacija (pa je i nazvan "hrvatskim Horacijem"), ali ponekad i na Vergilija i Juvenala. Otro
kritizira negativne pojave i pojedince pri kraju Dubrovake Republike, tvrdei da su za sve zlo
krive novotarije koje dolaze izvana.
- U sjevernoj Hrvatskoj, meu brojnim latinistima, izdvaja se Matija Petar Katani (Mathias Petrus
Katancsich, 1750.1825.), glavni predstavnik hrvatskog knjievnog klasicizma. Pisao je pjesme na
latinskom, hrvatskom i maarskom, ali je ipak poznatiji kao filolog, povjesniar, arheolog i
numizmatiar. Prigodne latinske pjesme, napisane po uzoru na Horacija i izdate skupa s njegovim
hrvatskim pjesmama u zbirci Jesenski plodovi (Fructus autumnales, 1791.), pokazuju da je bio
temeljito klasiki obrazovan i da je bio vjet verzifikator. Vrijedna su mu i dva knjievnoteorijska

spisa: Kratka napomena o prozodiji ilirskoga jezika (Brevis in prosodiam Illyricae linguae
animadversio, 1791.) i Knjiica o ilirskom pjesnitvu izvedena po zakonima estetike (De poesi
Illyrica libellus ad leges aestheticae exactus, 1817). U prvom spisu daje prvi pokuaj da se razrade
naela za tvorbu hrvatskih stihova u klasinim metrima, a u drugom prvi razmatra hrvatsku
knjievnost s estetikog stajalita.
- Ruer Josip Bokovi (Rogerius Josephus Boscovich, 1711.1787.) jedan je od najistaknutijih
predstavnika europske znanstvene proze u 18. stoljeu. Svestran, podjednako kreativan u
teorijskom i praktinom dijelu razliitih znanstvenih disciplina, djelujui u vie kulturnih i
znanstvenih sredita Europe, ve je za ivota ubrajan u velike znanstvenike. Svoju teoriju o jednom
jedinom zakonu u prirodi postojeih djela izloio je u glavnom djelu Teorija prirodne filozofije
(Theoria philosophiae naturalis, 1758). U prirodoslovnom spjevu O pomrinama Sunca i Mjeseca
(De Solis ac Lunae defectibus, 1760) dotjeranim i jednostavnim stihovima izlae uzroke tih pojava.
- Bokoviev zemljak Benedikt Stay (Benedictus Stay, 17141801.) od 1746. ivi u Italiji poto se
proslavio filozofskim spjevom est knjiga filozofije u stihovima (Philosophiae versibus traditae
libri sex, 1744.), koji je napisao u rodnom Dubrovniku. Taj spjev s vie od 10.000 stihova
prikazuje Descartesovu filozofiju i fiziku koje nastoji pomiriti s kranskim uenjem. Zanosnim
stihovima s lijepim pjesnikim poredbama i briljivo dotjeranim jezikom Stay, poput Lukrecija,
uspjeva itatelju priblii teku i nepjesniku tematiku. Ve su ga njegovi suvremenici prozvali
novim Lukrecijem. Ohrabren ovim uspjehom, u Rimu poinje jo tei zadatak da u stihovima
izloi i Newtonovu filozofiju i znanstvena otkria. I taj je veliki spjev, s vie od 24,000 stihova,
filozofski: Deset knjiga novije filozofije u stihovima (Philosophiae recentioris versibus traditae
libri decem, 17551792). U pripremanju ovog djela suraivao je Bokovi, koji je Stayu tumaio
Newtonovu fiziku i napisao komentar.
HRVATSKA KNJIEVNOST 18. STOLJEA
-

dva sklopa imbenika uvjetovala su razvoj hrv. knjievnosti 18.st.

1. politike prilike i okolnosti u kojima su se nali pojedini hrvatski krajevi
2. ideoloke i filozofske struje to su iz Europe zapljuskivale Hrvatsku
U Slavoniji niti nakon protjerivanja Turaka situacija nije bila nita bolja. Narod je i dalje amio
u neznanju i siromatvu, pa e knjievni ivot biti rezultat tek malobrojnog sloja uenih i
naobraenih. Jedini je Dubrovnik i u ovom stoljeu imao i dalje mogunosti i uvjeta da u
slobodi ivi i stvara, no njemu je jednostavno ponestajalo snage. Povodei se suvremenim
klasistikim tokovima, Dubrovani su u dobroj mjeri utekli latinskom jeziku.
U ovom stoljeu sve se vie iri i sazrijeva zanimanje za knjievna zbivanja u prolosti. U
Dubrovniku Ignjat urevi i Saro Crijevi ele dati zaokruen pregled dubrovake knjievne
prolosti. Na sjeveru u tom pogledu djeluju Adam Alojzije Barievi i Adam Patai.
Do izraaja dolazi i jedan novi i posebno emotivno naglaeni odnos prema narodnoj
knjievnosti i narodnoj umjetnosti, tj. prema svemu to je puko, narodno. Lepeza ovog
zanimanja bit e iroka; ii e od pjevanja na narodnu do zapisivanja, skupljanja i opisivanja
narodnog blaga (M.P. Katani, A. Kanili, F. Grabovac, A. Kai Mioi, . Feri, M.
Bruerovi, Reljkovi). esto se umjetniki poticaj i izraz pridruio otvorenoj elji autor da
djeluje i preodgaja pa se s didaktikim poticajima javlja i poezija kao pratilac (Kanili, Vid
Doen, Matea Kuhaevi). Slino vrijedi i za dramu. U namjeru pozornice da poui i nasmije,
unio je Vlaho Stulli svojom Katom Kapuralicom jednu snanu i ivu sliku i knjievnu poruku
punu istine ivota najniih slojeva dubrovakog drutva. Ipak preteni dio hrv. knji. 18.st. je
didaktiko-odgojnog karaktera. Prosvjetiteljstvo u Hrvatskoj, suprotstavljajui se

revolucionarnim, naprednim i ateistikim idejama, zaustavlja se i zadrava na elji i namjeri da

narod poui i prosvijetli u svakodnevnom ivotu, da ga civilizira u kui i oko kue, u stanu,
uredu, ponaanju i odijevanju, da narod opismeni, da mu priblii knjigu i nauk. Slavonci koji su
upozoravali na mane i loe obiaje svakodnevnog ivota bili su: Reljkovi, Doen. Kai
Mioiistie srei i zadovoljstvo Dalmacije pod mletakom vlau, ali pjeva o staroj slavi
kraljeva, banova i vitezova. Filip Grabovac je takoer ogranien domaim dalmatinskim
uskolokalnim preokupacijama. U ovaj sklop prosvjetiteljskorodoljubivog toka knjievnosti
treba ukljuiti i Senjanina Mateu Kuhaevia, koji je najbolji primjer i klasian simbol tragine
hrvatske povijesti i sudbine. Posebne oblike i okvire imala je odgojno-prosvjetiteljska
knjievnost bosanskih franjevaca. Sva u regionalnom tonu, kao i kajkavska, ova knjievnost
misli u prvom redu na priproste vjernike, ali pri tome redovito spominje i samim postojanjem i
djelovanjem utvruje potrebu pisanja narodnim jezikom (Jerolim Filipovi, Toma Babi).
Slino e biti i u Dubrovniku u kojem sve snaniji pokret latinista i prevodilaca i sve jai utjecaj
stranih pokreta nisu mogli zatomiti izvore narodne inspiracije u knievnosti (I. urevi, M.
Bruerovi)
Hrvatsku knjievnost 18.st. karakterizira i sve vea meusobna povezanost pojedinih njezinih
pokrajinskih dijelova . U 18.st. ta jedinstvenost se napokon oitovala na cijelom hrvatskom
podruju. Glavni predstavnik kontinentalne Hrvatske u knjievnosti ovog stoljea A. Kanili
poao je putem svojih uitelja iz Dubrovnika ne samo to je za svoj spjev uzeo pokajniku
temu i stil Gundulia, Bunia Vuia i Ignjata urevi pa njihovu grenicu (grenika) iz
baroknog kabineta presadio u slobodni raspjevani pejsa slavonskog zelenila, nego se posluio i
starim hrvatskim dvanaestercem, karakteristinim za hrv. knjievnost jo od srednjovjekovnih
vremena. I Reljkovi je uio od Dubrovana. Od njih je preuzimao rijei i oblike. Dubrovane
je poznavao i Antun Ivanoi i Joso Krmpoti.

Drama
- Jo od dolaska isusovaca u Zg teatarskom se radu u njihovoj gimnaziji (osnovana 1607)
posveuje posebna panja. Od sauvanih tekstova imamo tragediju Lysimachus, prijevod Josipa
upania Sibenegga. To je kajkavsko djelo 1768. i tiskano. Od kraja 18. stoljea teatarski rad
prelazi u Sjemenite, gdje se drame prevode odn. adaptiraju, najee prema predlocima na
njemakom jeziku. Meu tima, u rukopisu sauvanim djelima istie se komedija Mislibolesnik
iliti Hipokondrijaku i ini baruna Tamburlana. Kontinuirani teatarski rad u Sjemenitu
prestaje tek s nastupom ilirizma. Gotovo u isto vrijeme s prvim prikazivanjima navedenih
drama javlja se i Tito Brezovaki sa svojim komedijama.
- Na samom prijelazu 18. u 19. st. kajkavska knjievnost postaje sve raznolikija. Pored iskljuivo
nabonih djela, sve se ee javljaju i takva koja ili granie sa svjetovnom knjievnou ili su u
potpunosti svjetovna (Gregur Kapucin).
- Na kraju 18.st. i u prvoj polovini 19.st. razvija se i rad na romanu. Veinom su to prijevodi ili
adaptacije s njemakog ili maarskog: Mlaji Robinzon Antuna Vrania, Zrinji Miklou Jurja
Pavlinia, Adolf iliti Kakvi su ljudi Jakova Lovrenia i njegov Petrica Kerempuh.
- Ovom razdoblju pripada i rad Ivana Krizmania (1766-1852). Njegovi prijevodi s engleskog na
kajkavski i sa tokavskog na kajkavski ostali su u rukopisu. Prozom je preveo Izgubljeni raj
Johna Miltona, a dijelove iz Romea i Julije Williama Shakespearea najprije je preveo prozom, a
zatim ih je pretoio u stihove. Sa tokavskog je na kajkavski preradio Osmanicu Ivana Tomka
Mrnavia i Svetu Roaliju Antuna Kanilia.
- Za irenje prosvjete u pukim masama osobito su bili prikladni kalendari. Najstariji sauvani
kajkavski kalendar, Novi kalendarijum, potjee iz 1653. Nakon njega, niz je godina izlazio
Vitezoviev kalendar Mesenik (kasnije Zoroast hervacki pa Misenik hervacki). Novi niz
kajkavskih kalendara poinje izlaziti oko 1770, ali prvi poznati primjerak sauvan je tek iz

1786; naziva se Novi kalendar i izlazi u Zg. Od 1812. mijenja ime u Horvatski kalendar.