Sie sind auf Seite 1von 45

Damir Karbi

HRVATSKI PLEMIKI ROD I OBIAJNO PRAVO


Pokuaj analize
UDK 929.7 (497.5)(091)
340.141 (497.5)(093)
Izvorni znanstveni rad
Autor u ovom radu razmatra slinosti i razlike izmeu obiteljskog sustava hrvatskih i ugarskih plemikih rodova prema tome kako su opisani u zbornicima hrvatskog i ugarskog obiajnog prava. Posebice razmatra poloaj pojedinih lanova
obitelji (oca, majke, djece) te vanost patrimonijalnog posjeda.

UVOD

Plemstvo organizirano na temelju rodova predstavljalo je vrlo znaajan drutveni


sloj u vie europskih zemalja. Takve ustanove postojale su kako na zapadu (npr. u
keltskim zemljama - kotskoj, Irskoj, Bretagni, u panjolskoj i drugdje), tako i u
srednjoj Europi (u prvom redu u Poljskom i Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu). U
svim tim zemljama broj plemia bio je izrazito vii nego to je to bilo uobiajeno u
ostalim europskim zemljama, te je udio plemstva u cjelokupnom stanovnitvu iznosio od 1-5, pa ak i do 10 postotaka. Kao skupno ime za takve zemlje u strunoj
se terminologiji koristi naziv "zemlje brojnog plemstva".1 Cilj ovog rada je ukazati - kroz usporedbu temeljnih znaajki obiteljske strukture hrvatskog plemstva organiziranog u rodove sa njegovim najbliim i po mnogim znaajkama najslinijim
susjedima (ugarskim plemstvom) - na injenicu da se njegov razvoj ne moe promatrati kao izdvojen i poseban, te da ga u daljim istraivanjima valja vre uklopiti u iri europski kontekst.
Openito govorei, rod je oblik obiteljske strukture koji se temelji na stvarnom
ili izmiljenom podrijetlu od zajednikog pretka iji lanovi zajedniki posjeduju
neku imovinu i ive u zajednikom domainstvu. To je oblik proirene obitelji koja
sadri vie generacija podijeljenih u vie pobonih ogranaka (bratii prema razliitim
stupnjevima srodstva i njihove ue obitelji).
Takav oblik obiteljske strukture bio je iroko rasprostranjen medu plemstvom
na podruju izmeu Ba1tikog i Jadranskog mora. U razvijenom i kasnom srednjem
vijeku zapadna granica tog podruja bila je identina granici Poljskog i Ugarsko-

Usporedi: Jacques Heers, Family lans in the Middle Ages, Europe in the Middle Ages, sv. 4, Amsterdam-New
York-Oxford 1977., str. 22-31.

73

hrvatskog kraljevstva prema Svetom rimskom carstvu. Istona granica nije bila
toliko jasna, ali se ini da je takav nain organizacije plemstva postojao i na
litvanskim, vlakim i moldavskim teritorij ima, kao i u Bosni. Takoer se ini da je u
ranom srednjem vijeku granica bila postavljena neto zapadnije ukljuujui eke
zemlje i teritorije Polapskih Slavena, no tamo se taj sustav rastoio ve tokom
jedanaestog stoljea.2
Ista granica (uz izuzetak Vlake i Moldavije) predstavljala je razmee izmeu
zapadnog i istonog oblika kranstva, kao i izmeu dva sustava dravne strukture
(prvog pod vie ili manje direktnim utjecajem Franakog - kasnije Njemakog
carstva, a drugog pod utjecajem Bizanta). Mogue je da je ba ovaj poloaj na
dodiru dvaju civilizacija, kao i granini karakter podruja, uvjetovao stvaranje i dugo
preivljavanje tog sustava.
Ovu ideju moe podrati i injenica da se sustav sauvao due u rubnim
podrujima Poljskog i Ugarsko-hrvatskog kraljevstva nego u njihovim sredinjim
djelovima. Jedan od razloga za to mogao je biti slabiji utjecaj centralne vlasti, kao i
potreba za lakim podizanjem velikog broja ratnika za zatitu granica (u hrvatskom
sluaju to je bilo pojaano krajem srednjeg vijeka zbog osmanlijske opasnosti). S
obzirom da je u tom razdoblju jo uvijek plemstvo predstavljalo osnovnu vojnu
snagu, ta je potreba mogla biti lako zadovoljena s plemstvom organiziranim na
takav nain.
Historiografije na navedenom podruju (hrvatska, maarska, poljska) pokuavale
su objasniti ovaj fenomen povezujui ga s razliitim institucijama iz rane povijesti
svake od pojedinih zemalja. Najee su ih pokuavale objasniti kao preitke
"plemenskih" ili "predfeudalnih" ustanova, obino ih smatrajui originalnim
proizvodom vlastite "nacije". Na taj je nain hrvatska historiografija pokuavala
objasniti pleme (slavenski naziv za rod) kao preitak iz razdoblja doseljenja, a
maarska nemzetsg (maarski naziv) kao direktni sljednik rodova koji su sudjelovali
u maarskom osvojenju karpatske kotline. to se u takvom rezoniranju ini udno
je injenica da su manje-vie sline ustanove tumaene kao rezultat specifinih
razvoja.
"Predfeudalni" karakter ustanove bio je kasnije donekle uvjetovan i podran i od
marksistikog koncepta o razvojnim stupnjevima drutva. Pozitivni rezultat te ideje
bio je da je povjesniarima potsvijestio drutveni element kao glavni imbe2

Usporedi: Ferenc Maksay, Le pays de la noblesse nombreuse, Studia historica Academiae scientiarum Hungaricae, sv. 139, Budapest 1980.; Antoni Gsiorowsky (ur.), Polish Medieval Nobility, Warsaw 1984.; Orest Subtelny, D o m i n a t i o n o f E a s t e m E u r o p e . Native Nobilities and Foreign Absolutism, 1500-1715, KingstonMontre-al 1986., str. 3-29.

74

nik u razvoju roda, ali je imao i negativni utjecaj prenaglaavajui njegove korijene
u nekoj vrsti prvobitne demokracije (ideja koja je na razliiti nain izraena i u
"graanskoj" historiografiji) i pokuavajui izbjei da se taj problem razmatra u
prvom redu kao dio razvoja plemstva.
Ovdje u dati jedino saeti osvrt na glavna kretanja unutar hrvatske historiografije o problematici prouavanja plemikih rodova dok podroban osvrt na bogatu historiografsku batinu o prouavanju srednjovjekovnog plemstva u Hrvatskoj
namjeravam obraditi u zasebnom radu. Svjestan sam da nisam dovoljno kompetentan da dam slian pregled poljske i maarske historiografije o istom problemu.
Unato tome, pokuat u se osvrnuti i na neke radove maarske historiografije
ukoliko su oni utjecali na hrvatsku ili mi pruili neke ideje za ovo istraivanje,
ostavljajui poljske radove izvan promatranja.
Polazna toka koja je maarske povjesniare 19. stoljea zainteresirala za ovaj
problem bio je podatak imuna de Keza o 235 maarskih rodova koji su sudjelovali u osvajanju karpatske kotline. Hrvatski povjesniari nali su slino polazite u
predaji o pregovorima izmeu dvanaest hrvatskih plemena i kralja Kolomana povodom njegovog izbora za hrvatskog kralja 1102. godine.
Ova je injenica oznaila obje historiografije za neko vrijeme. Maarski
povjesniari pokuavali su uspostaviti vezu izmeu tih 235 rodova i kasnijih
plemikih rodova. Ubrzo je postalo jasno da taj zadatak ne moe biti uspjeno
izvren, te je ve Janos Karcsonyi odbacio tu hipotezu u svom - manje-vie
genealokom - radu o maarskim plemikim rodovima objavljenom poetkom
stoljea.3 Unato netonoj premisi, interes za navedenu temu urodio je razliitim
zanimljivim lancima i uspostavom genealogija i injenica o povijesti maarskih
plemikih rodova (ponekad ukljuujui hrvatske i slavonske).
Napori hrvatskih povjesniara istog doba usredotoili su se na utvrivanje vjerodostojnosti prije navedene predaje kroz analizu izvora. Naalost, suvremena je
politika misao snano utjecala na debatu koja se razvila izmeu njih i maarskih
povjesniara, no unato tome je navedena rasprava ostala po svom stilu i znanstvenim metodama na prilino visokoj razini. Zapravo, prije Prvog svjetskog rata
i raspada Austro-ugarske monarhije, nijedna strana nije eljela potpuno razdvojiti
debatu od tekue politike i rijeiti je. Tijek itave rasprave detaljno je prikazan u
radovima Ferde iia i Stjepana Antoljaka te ga ovdje ne treba ponovno ponavlja-

J. Karcsonyi, A magyar nemzetsgek a XIV szazad kozepeig [Maarski plemiki rodovi do sredine 14. stoljea],
sv. I-III., Budapest 1900.-1902.

75

ti.4 Nakon prekida dravne zajednice s Ugarskom 1918. rasprava je kasnije nastavljena medu samim hrvatskim povjesniarima, te je konano i rijeena od Nade
Klai,5 iako ne uz potpuno prihvaanje od strane svih drugih povjesniara (npr.
Stjepana Antoljaka u ve navedenom radu). Ona je dalje razradila prethodnu ideju
Milana ufflaya6 i zabacila navedenu predaju kao izvor za poetak 12. stoljea, te
smjestila postanak institucije "Dvanaest plemena Hrvatskog Kraljevstva" u 14.
stoljee.
Iako je, po mom miljenju, u mnogim tokama bila krivo postavljena ova je
rasprava znaajna za moju temu jer je rezultirala porastom interesa za problem
plemikih rodova. Tako je u njenom sklopu objavljena temeljna rasprava Vjekoslava Klaia "Hrvatska plemena od XII. do XV: stoljea",7 a na neki nain njenim
dijelom moe se smatrati i rasprava Stjepana Antoljaka "Izumiranje i nestanak
hrvatskog plemstva u zaledu Zadra",8 koje predstavljaju neizbjenu polaznu toku
za svako dalje istraivanje navedenog problema. Vjekoslav Klai napisao je i mnoge druge radove posveene povijesti i genealogiji razliitih obitelji, kao i historijskoj geografiji razliitih regija.9 Taj rad je nastavljen od drugih povjesniara, posebice Ferde iia,10 Radoslava Lopaia11 i Emilija Laszowskog,12 te neto kasnije Mihe Barade.13
F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije, sv. III, Zagreb 1914., str. 459-528; S. Antoljak, Pacta ili concordia od 1102.,
Zagreb 1980., str. 11-43.
5 U radovima N. Klai ujedno je dan i saetak kasnije rasprave o tom problemu. Usporedi: N. Klai, "Plemstvo
dvanaest plemena kraljevine Hrvatske", Historijski zbornik, sv. IX, Zagreb 1956., str. 83-100; ista, "Postanak
plemstva Dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske", Historijski zbornik, sv. XI-XII., Zagreb 1958-59., str.
121-163; ista, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976.,593-610.
6 Milan ufflay je u svom lanku "Zu den a1testen kroatisch-ungarischen Beziehungen" (Ungarische Rundschau, sv.
IV, Budapest 1915., 884-896) prvi opisao organizaciju dvanaest hrvatskih plemikih rodova kao organizaciju
hrvatske ljahte.
7 Vjekoslav Klai, "Hrvatska plemena od XII. do XV. stoljea", Rad JAZU, sv. 130, Zagreb 1897., 1-85.
8 Stjepan Antoljak, "Izumiranje i nestanak hrvatskog plemstva u zaledu Zadra", Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv.
IX., Zadar 1962., str. 55-115.
9 Usporedi: Vjekoslav Klai, Bribirski knezovi od plemena ubi do god. 1347., Zagreb 1897.; isti, "Rodoslovje knezova
Krbavskih od plemena Gusi", Rad JAZU, sv. 134, Zagreb 1898., str. 190-214; isti, "Rodoslovje knezova
Nelipia od plemena Svai", Vjesnik hrvatskog arheolokog drutva (dalje VHAD), N. S., sv. III., Zagreb 1898., str.
1-17; isti, "O knezu Novaku (1368)", VHAD, N. S., sv. IV, Zagreb 1900., str. 177-180; isti, Krki knezovi
Frankapani, sv. 1.,Zagreb 1901.; isti, "Graa za topografiju liko-krbavske upanije u srednjem vijeku", VHAD,
N. S., sv. VI., Zagreb 1902., str. 1-31; isti, "upanija Pset (Pezenta) i pleme Koluni. Prilog za historiju diaspore
hrvatskih plemena", VHAD, N. S., sv. XV., Zagreb 1928., str. 1-12; isti, "Graa za topografiju i historiju
Hlivanjske upanije i grada Hlivna", VHAD, N. S., sv. XV., Zagreb 1928., str. 13-24. (Literatura navedena u
ovoj i slijedeim biljekama predstavlja samo selekciju postojeih radova.)
10 Ferdo ii, "Prilog rodoslovju Kurjakovia, knezova Krbavskih od plemena Gusi", VHAD, N. S., sv. IX.,
Zagreb 1907., str. 77-80; isti, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.), Zagreb 1916.
11 Radoslav Lopai, Oko Kupe i Korane, Zagreb 1895.; isti, Biha i Bihaka krajina, Zagreb 1943.
12 Emilij Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1923.; isti, "Prilog povijesti hrvatskog plemena udomeria" ,
Vitezovi, god. 1., br. 8, Zagreb 1903.-1904., str. 124-125.
13 Miho Barada, "Lapani", Rad JAZU, sv. 300, Zagreb 1954.,473-535.
4

76

Nakon Prvog svjetskog rata povjesniari su pokazali, osim za prije spomenutu


raspravu, i primjetan interes za pitanje postanka plemstva u Hrvatskoj. Kao rezultat tog interesa objavljeni su neki vrijedni prilozi tom problemu. Glavni napor su
pritom uinili Miho Barada14 i Ljudmil Hauptmann.15 Osim navedenih autora
znaajne su priloge o razvitku plemstva pruili brojni autori poput Stjepana
Paviia,16 Branimira Guia,17 Stjepana Gunjae,18 Josipa Luia,19 te od novijih
autora Nikole Jakia,20 Mladena Ania,21 Franje Smiljania,22 Borislava Grgina23 i Kreimira Kuia.24 Iako se tematski ne odnosi na problematiku plemstva u
uem smislu nego gradskog patricijata, vrijedan pomak prema pouavanju obiteljskih struktura pruili su radovi Zdenke Janekovi-Rmer.25 Osim ovih radova
vrijedno je spomenuti i brojne radove posveene problemu razvoja Poljike kneevine, regije koja nam je sauvala i jedan od najznaajnijih pravnih spomenika relevantan za ovaj problem (vidi nie).26

M. Barada, "Postanak hrvatskog plemstva", asopis za hrvatsku povijest, sv.1, br. 3, Zagreb 1943.,str. 193-218.
Lj. Hauptmann, "Podrijetlo hrvatskog plemstva", Rad HAZU, vol. 273, Zagreb 1942., str. 79-112; isti,
"Hrvatsko praplemstvo", Razprave SAZU, sv. 1, Ljubljana 1950., str. 83-115.
16 Stjepan Pavii, "Seobe i naselja u Lici", Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena, sv. 41, Zagreb 1962., str.
15-128.
17 Branimir Gui, "Starohrvatsko naseljenje Ravnih kotara", u: Povijest Vrane, Zadar 1971., str. 137-192; isti,
"Naseljenje Like do Turaka", u: Lika li prolosti i sadanjosti, sv. 5, Karlovac 1973., str. 13-61.
18 Stjepan Gunjaa, "Tiniensia archaeologica-historica-topographica", Starohrvatska prosvjeta (dalje SHP), III. S., sv.
6, Zagreb 1958., str. 105-164, sv. 7, Zagreb 1960., str. 7-142; isti, "Problem sastavka Qualiter et cum quo pacto
... poznatog pod nazivom Pacta conventa i njegovo rjeenje", u: isti, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj
historiji, sv. IV, Zagreb 1978., str. 205-442.
19 Josip Lui, "O vezama Ravnih kotara s prekovelebitskim podrujem u srednjem vijeku", Benkovaki kraj kroz
vjekove. Zbornik, sv. 1, Benkovac 1987., str. 101-112.
20 Nikola Jaki, "Zadarska plemika porodica Martinui-Pear", Radovi Filozofskog fakulteta - Zadar (dalje
Radovi FFZd), sv. 30 Razdio povijesni znanosti (dalje RPZ), sv. 17, Zadar 1992., str. 93-124; isti, Zemunik.
Srednjovjekovni zadarski katel i turska kasaba, Split 1997.
21 Mladen Ani, "Parba za dio naslijea banovca Jakova ubia Bribirskog", Radovi Zavoda za povijesne znanosti
HAZU u Zadru (dalje Radovi ZPZHAZU-Zd), sv. 36, Zadar 1994., str. 309-352; isti, "Knin u razvijenom i
kasnom srednjem vijeku", Radovi ZPZHAZU-Zd, sv. 38, Zadar 1996., str. 53-95; isti, "Ljetopis kraljeva
Hrvatske i Dalmacije (Vrijeme nastanka i autorstvo hrvatske redakcije Ljetopisa popa Dukljanina)", u: Zvonimir,
kralj hrvatski, Zagreb 1997., str. 273-304.
22 Franjo Smiljani, "Teritorij i granice Kninske upanije u srednjem vijeku", Radovi FFZd, sv. 27, RPZ, sv. 14,
Zadar 1988., str. 135-149; isti, "Teritorij i granice Sidrake upanije u srednjem vijeku", u: Biogradski zbornik, sv.
1, Zadar 1990, str. 319-333; isti, "Teritorij i granice Luke upanije u ranom srednjem vijeku", Radovi FFZd, sv.
35, RPZ, sv. 22, Zadar 1997., str. 205-256.
23 Borislav Grgin, "Senj i Vinodol izmeu kralja Matijaa Korvina, Frankapana i Venecije (1465.-1471.)", Radovi
Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 28, Zagreb 1995., str. 61-10; isti, "Hrvatski velikai u desetljeima pred Krbavsku
bitku", u: Krbavskabitka i njezine posljedice,Zagreb 1997., str. 37-47.
24 Kreimir Kui, Povijest Dalmatinske zagore, Split 1997.
25 Zdenka Janekovi-Rmer, Rod i grad. Dubrovaka obitelj od XIII. do XV. stoljea, Dubrovnik 1994.
26 Pregled dosadanjih historiografskih napora o Poljikoj kneevini vidi u radu Ante Lauia, Postanak i razvitak
Poljike kneevine (do kraja xv. stoljea), Split 1991.
14

15

77

Drugi pravac prouavanja unutar hrvatske historiografije vaan za moje


istraivanje su radovi pravnih povjesniara posveeni analizi pravnih izvora (zbornika obiajnog prava) izdanih u Hrvatskoj. Glavni problem veine tih radova je da
autori nisu te zbornike smatrali na prvom mjestu zakonima koji se odnose na
plemie (ili druge povlatene skupine, npr. iobagiones castri), nego su radije
pretpostavljali da su oni ostaci iz slavenske prapovijesti, ostavljajui po strani mnoge
slinosti izmeu njih i obiajnog prava izraenog u Tripartitum-u.27 Metodoloki
suvremeniji pristup i znaajan pomak na tom podruju opaa se u radovima Luje
Margetia.28 Zanimljiv prilog toj problematici daje i rad Josipa Kolanovia
"Hrvatsko obiajno pravo prema ispravama XIV i XV stoljea".29
Glavni prigovor koji se moe uputiti nastojanjima hrvatske historiografije na tim
pitanjima je da one pokuavaju rijeiti problem hrvatskih plemikih rodova izvan
njegovog ireg konteksta, tj. bez komparacije sa slinim ustanovama u Ugarskoj.
Jedan od moguih razloga za to moe biti i razmjerno loe poznavanje rezultata
maarske historiografije mlade od Prvog svjetskog rata to sigurno snosi veliki dio
krivnje. No, jo je udnije da ni starija historiografija nije eljela povezati te dvije
ustanove, iako je teko vjerovati da nije bila upuena u rezultate maarske strane.
ak ni povjesniari koji su politiki bili naklonjeni Ugarskoj u tom razdoblju nisu se
eljeli na to osvrtati.30
U sluaju novijih generacija povjesniara taj izolirani pristup bio je uzrokovan u
prvom redu nedostatkom informacija, dijelom zbog jezine barijere, a djelom i time
to je nain razmatranja problema ve bio prethodno ocrtan. Toj grupi razloga je
mogue dodati i neprimjereno slabe veze izmeu hrvatskih i maarskih
povjesniara, posebno medievista, do neke mjere uzrokovane problemima politike
naravi koji su mogunost odravanja veza uinili jo zamrenijim.

Vidi npr. uro Ljubi, "Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnos prema Poljikom statutu", Rad
JAZU, sv. 240, Zagreb 1931., str. 1-104; Oleg Mandi, "Bratstvo u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj", Historijski
zbomik, sv. S, Zagreb 1952., str. 225-298; Ivo Mili, "Porijeklo prava bliike na prvokup i otkup nekretnina",
Historijski zbomik, sv. S, Zagreb 1952., str. 299-310; Marko Kostreni, Nacrt historije hrvatske drave i hrvatskog
prava, Zagreb 1956.; Miho Barada, Starohrvatska seoska zajednica, Zagreb 1957.
28 Lujo Margeti, "Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana Mihajla ivkovia od 5.XI.1459.", Historijski
zbomik, sv. XXIII-XXIV., Zagreb 1970.-71., str. 265-286; isti, Srednjovjekovno hrvatsko pravo - stvarna prava,
Zagreb-Rijeka-akovec 1983.; isti, Hrvatsko srednjovjekovno obiteljsko i nasljedno pravo, Zagreb 1996.
29 Josip Kolanovi, "Hrvatsko obiajno pravo prema ispravama XIV. i XV. stoljea", Arhivski vjesnik, sv. 36,
Zagreb 1993., str. 90-98.
30 udno je na primjer da prije spomenuta knjiga Jnosa Karcsonyija nije medu hrvatskim povjesniarima dobila
mnogo panje, iako ima posebne dijelove posveene slavonskim i hrvatskim plemikim rodovima. To se ini
posebice udno budui da je on esto raspravljao s hrvatskim povjesniarima i da su ak neki njegovi manje
znaajni radovi prevedeni na hrvatski i objavljeni u hrvatskim asopisima.

27

78

Vrlo vaan doprinos mom prouavanju dao je rad maarskog povjesniara Erika
Fgedija koji je u okviru maarske historiografije izveo zaokret od prouavanja
povijesti aristokracije u okvirima politike povijesti prema onom u okvirima
drutvene povijesti i povijesti obitelji. Naalost, njegovi rezultati vrlo su slabo poznati u hrvatskoj historiografiji. U ovom lanku pokuati u koristiti rezultate njegove
analize strukture maarskog plemikog roda kao komparativni materijal i model
prilikom mojih ispitivanja hrvatske izvorne grade.31 U okvirima hrvatske historiografije slian pristup je koriten od pokojne profesorice Nade Klai. Ona se,
naalost, nije u prvom redu bavila povijeu plemstva kao obiteljske strukture, ali
je u mnogim svojim radovima pruila mnoge korisne poticaje za rjeavanje tih
problema. Osobno se smatram vrlo zaduenim od nje, kako kao od jednog od mojih
profesora, tako i kao od osobe koja je mnogostruko omoguila istraivanje novih
tema i metoda u hrvatskoj medievistici.
Prije nego prijeem na glavni dio ovog rada nuno je objasniti koji su parametri
ovog istraivanja. U prostornom smislu ono pokriva teritorij kasnosrednjovjekovnog Hrvatskog kraljevstva uz iznimku Dalmacije i kasnosrednjovjekovnog kraljevstva Slavonije pod puno izravnijim utjecajem ugarskog obiajnog prava. U
kronolokom smislu moje je istraivanje usmjereno na razdoblje od 14. do prve
polovine 16. stoljea, razdoblje izmeu konanog formiranja politikih struktura
hrvatskog kasnosrednjovjekovnog kraljevstva u doba nasljedne vlasti hrvatskih
banova od roda ubia i ponovne uspostave kraljevske vlasti u razdoblju Anuvinaca i konane razgradnje plemikih rodova pod utjecajem osmanlijskih udara i
migracija lanova hrvatskih plemikih rodova prema sjeveru i zapadu, iako u u
nekim sluajevima spominjati i neke starije i kasnije podatke nune za bolje razumijevanje pojedinih karakteristika sustava.
Iako bi bilo potrebno naglasiti i razlike medu socijalnim slojevima unutar plemstva, ovdje se neu na to osvrtati budui da smatram da se one nisu znatnije odrazile na probleme obiteljske strukture.
Glavni izvori koje sam koristio prilikom izrade ovog rada su zbornici obiajnog
prava i isprave. Prva grupa izvora mi je omoguila uvid u manje-vie izgraenu
pravnu teoriju, a druga mi je dala mogunost da provjerim je li praksa bila u skladu s njom. Komparacije su raene na temelju obrade Tripartita od strane Erika
Fgedija, kako je ve objanjeno.
U ovom u se radu u prvom redu temeljiti na dva zbornika obiajnog prava:
Poljiki zakon i Novigradski zbornik. Prvi od njih biljei obiajno pravo Poljike
31

Od radova Erika Fgedija u prvom redu treba spomenuti njegovo posthumno djelo Az Elefnthyak [Rod
Elefnthyja] (Budapest 1992). Drugo poglavlje navedenog djela koje se bavi pitanjima odraza obiteljske
strukture u obiajnom pravu kodificiranom u Tripartitu objavljeno je u engleskom prijevodu 1994. godine (isti,
"Kinship and Privilege. The social system of medieval Hungarian nobility as defined in customary law", History
& Society in Central Europe, sv. 2, Budapest 1994., 55-75).

79

upanije i njegov najvei dio moe biti datiran u 15. stoljee, iako ima indicija da su
neki djelovi zabiljeeni ve u 14. stoljeu.32 Novigradski zbornik sadri obiajno
pravo koje je, prema njegovoj preambuli, vailo na podruju od Nina do Knina, tj.
na sredinjem dijelu srednjovjekovne Hrvatske. Naalost, ono je zapisano tek u 16.
stoljeu od mletakih vlasti u Zadru kako bi se pomoglo sudskim slubenicima da
ne dolaze u sukob s hrvatskim obiajima.33
Naalost, oba ta zbornika daleko su manje razraena nego Tripartit, u prvom
redu jer ona samo biljee obiajno pravo, a ne tumae ga kako je to uinio Stjepan
Werbczy. S druge strane, ba zbog tog svojstva, oni su ujedno i pouzdaniji svjedoci
obiajnog prava nego Tripartit.
Pri istraivanju nisam uzeo u obzir neke druge zbornike obiajnog prava
(Vinodolski zakon i Vranski zakonik) budui da se odnose na specifine drutvene
grupe poput feudatarija ili jobagiona, te bi za njihovo ukljuivanje bilo nuno
promijeniti motrite ovog rada i proiriti podruje istraivanja.
Kako je ve reeno, ovaj rad predstavlja samo pokuaj da se na temelju
hrvatskog izvornog materijala upozori na slinosti koje su postojale izmeu
strukture hrvatskih i ugarskih plemikih rodova. Preduvjet da bi se takva usporedba
mogla uiniti je promotriti kako su te specifine obiteljske strukture nale svoj odraz
u obiajnom pravu, a do pravog e se rezultata moi doi tek nakon detaljnije
analize kako navedenih odredbi, tako i ostalog izvornog materijala (isprava i
narativnih izvora). Iako se jo uvijek ne smatram pozvanim da dam konane sudove
o tim pitanjima, nadam se da e ovo moje istraivanje pobuditi interes za njihovo
rjeavanje.
Termini koriteni za nazivanje roda
Izvori pisani hrvatskim jezikom uvjek koriste rije pleme za oznaavanje
plemikog roda. Ta rije moe se izvesti iz rijei plod i oznaava rezultat
prokreacije.34
Nasuprot tome, latinska terminologija za isti sadraj je vrlo razliita. Izvori koriste razliite termine, ali s razliitom uestalou. Prilikom izrade ovog poglavlja
koristio sam uzorak od oko 500 dokumenata. Ti dokumenti, koji naalost pokri-

Miroslav Pera, Poljiki statut, Split 1988., str. 385-412.


Barada, Starohrvatska ..., str. 149-158.
34 Petar Skok, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. III., Zagreb 1973.

32

33

80

vaju samo dio materijala, ali pretpostavljam da je uzorak dovoljno reprezentativan


za ovo pitanje, najee koriste termin genus (pojavljuje se tono 350 puta). Isti
termin pojavljuje se jednom i u sintagmi nobilis genus (odnosi se na rod Mogorovia
u 1431. godini35), no tada se to moe razumjeti jedino kao stilistika karakteristika
dokumenta.
Svi drugi termini su mnogo rjee koriteni. Najei medu njima je generatio,
koji se pojavljuje tono 50 puta. Tri dokumenta koriste pojam domus (jednom za
rod ubia 1411. godine,36 jednom za Virevie u 1451. godini37 i jednom, vrlo kasno, za Mogorovie u 1550. godini38). Isti pojam zabiljeen je i u svom talijanskom
ekvivalentu caxata (u sluaju ubia u 1449. godini) ili casata (u sluaju roda Drauljana iste godine.39
Rod Mogorovia je jednom, iako vrlo kasno, zabiljeen kao familia,40 rod ubia
kao stirps u 1457. god.41 i rod Virevia kao progenies u 1350. godini.42 Knjievni
tekstovi kad govore o Dvanaest plemena Kraljevine Hrvatske koriste termin tribus, koji se nikad ne susree u ispravama, nego je vjerojatnije preuzet iz Biblije.43
injenica da genus i generatio predstavljaju istu stvar moe se lako vidjeti jer se
isti rodovi nazivaju s oba termina. Pored toga, ak i ista osoba moe biti oznaena
na oba naina. Tako je npr. Ivan, sin Budislava od roda ubia, zabiljeen u dokumentu od 1392.s pridjevkom de genere Subich,44 a 1393. s pridjevkom generacionis
Subich.45 Ista se stvar desila u sluaju Kuzme, sina Tome od roda Tugomiria, u

Povijesni arhiv Zadar (dalje PAZd), Spisi zadarskih biljenika (dalje SZB), Theodorus de Prandino (dalje
TP), b. IV, fasc. V/3, dok. od 18.08.1431.
36 Stjepan Zlatovi, "Bribirski nekrolog XIV. i XV. vieka", Starine JAZU, knj. XX!., Zagreb 1889., str. 85.
37 PAZd, SZB, Datia et incantus civitatis Iadre, b. II, fol. 83-83'.
38 PAZd, SZB, Johannes Michael Mazzarellus (dalje JMM), b. IV, fasc. VII., dok. od 10.11.1550.
39 PAZd, Arhiv ibenika (dalje A), b. VIII., fasc. IV /8b, fol. 133.
40 Klai, "Hrvatska plemena", str. 54.
41 PAZd, A, b. XV-XV!., fasc. 15d, fol. 41.
42 Tadija Smiiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, Slavoniae et Croatiae (dalje CD), sv. XI, Zagreb 1913., str. 631.
43 Vulgata esto naziva idovska plemena tim terminom (npr. Gen. 49:28, Num. 1:4, Deu. 12:5, Apok. 5:5) te je
oito to je autor takoer prevodio hrvatskom rjeju pleme. Zanimljivo je spomenuti da to pojaava pretpostavku da je autor bio pripadnik klera i ini se ne previe dobro upuen u latinsku i hrvatsku pravnu
terminologiju.
44 Znanstvena knjinica Zadar (dalje ZKZd), Zbirka rukopisa, ms. 849, Registar zadarskog kaptola, biljenik
Articutius de Riuignano (dalje AR), fol. 45-45', 21.10.1392.
45 Miscellanea. Dravni arhiv u Zadru, sv. I., Zadar 1949., str. 16-17 (21.10.1393).
35

81

1450. i 1456.,46 kao i u sluaju Ivana, sina Marina od roda Lapana, u 1429. i 1433.
godini.47 Vrlo je lako napraviti dugu listu slinih sluajeva.
Izuzev termina pleme u hrvatski pisanim ispravama mogue je pronai jo dva
druga termina, ali oito ne s istim znaenjem. Ti pojmovi su koljeno ili koljencina (u
osnovnom znaenju grane) i hia (kua). Oba termina oznaavaju manje jedinice
od roda, oito njegove dijelove.
Isprava izdana od kneza Tome Krbavskog 1447. godine daje dobar primjer za
upotrebu termina koljeno. Knez Toma svjedoi da su neki plemii od roda Nebljuha
doli pred njega u svoje osobno ime, i kao zastupnici
oda v'sihh' etirih' kolen' plemena Neblukoga
i svjedoili da su svi lanovi roda odobrili neku transakciju sa zemljinim posjedom nekog od lanova roda.48
Isprava izdana od senjskog podkapetana Ladislava 1486. godine daje slian
primjer. On svjedoi da je plemi Matej Svili iz Mohlia u Bukoj upaniji bio
poslan k njemu
od s'trane etirih' kolen'in' brat'e s'voe
da ih zastupa u sporu za neku njihovu zemlju u selu itari.49
Isti termin moe se razumjeti i na neki drugi nain, kao generacija ili stupanj
srodstva, ali u najmanju ruku moe biti sigurno da termin koljeno nije bio koriten
kao ekvivalent za pleme, nego za odreenje neke ue jedinice.
Isprava izdana od sudbenog stola roda Mogorovia u Lici iz 1499. godine je
primjer upotrebe termina hia. Svi suci su navedeni ne po rodu, jer su svi bili lanovi roda Mogorovia, nego prema njihovim hiama. Ti suci su bili
Iv(a)n' S'tarac od hie Tvrdkovi', Grgur Nel'kovi' od hie S'lavkovi',
Jak(o)v' Rad'i' od hie Paladini', Jurislav' Pirii' od hie Sop'i',
Ivan Surotvi' od hie Tugomeri'.50
Takoer je vrijedno spomenuti da je hia direktni prijevod latinskog termina
domus ili talijanskog termina casa, casata ili caxata, no ini se da ona nikad nije bila
koritena u hrvatskim ispravama u znaenju koje sam ve objasnio za te rijei.

PAZd, SZB, Nicolaus de Lantana (dalje NL), b. I, fasc. 1/4, 28.03.1450.; isto, Johannes de Calcina, b. V, fasc.
VII/S, foi. 212'-213, 17.03.1456.
47 ime Ljubi, Listine (Jodnoajill izmeu junoga Slavenstva i mletake Republike, sv. IX., Monumenta spectantia
historiam Slavorum Meridionalium, knj. 21, Zagreb 1890., str. 55-56 (22.03.1433.); PAZd, SZB, Johannes
quondam Ostoye (dalje JO), b. I, fasc.1/3, 29.10.1433; isti, b. I, fasc. III/I, 6.02.1429.
48 uro urmin, Acta Croatica, sv. I, Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, knj. VI., Zagreb
1898., str. 170-172.
49 Isto, str. 311-313.
50 Isto, str. 417-420.

46

82

Ukoliko elimo napraviti usporedbu sa terminologijom koritenom na


maarskom jeziku, problem postaje neto sloeniji. Naalost, sline isprave pisane
maarski ne postoje za isti period i nije mogue napraviti slian pregled maarske
terminologije. Usprkos tome, neto se moe napraviti na tom planu upotrebom
kasnijih izvora poput rjenika Fausta Vrania objavljenog u Veneciji 1593. godine,
koji daje paralelno hrvatsku i maarsku terminologiju (pored one latinske, talijanske i njemake).51
Termin genus preveden je u Vranievom rjeniku kao pleme i rod (pisan kao
rood), a na maarski kao nemzet (pisan nemzeth), termin generatio kao narod i pleme
na hrvatskom i kao nemzetsg (pisan nemzetsegh) na maarskom. Iz toga je vidljivo
da je hrvatski termin pleme pokrivao oba znaenja i da su maarske rijei izvedene
iz istog korijena - iz glagola nemzeni (pisanog nemzenni) prevedenog na latinski kao
generare. Taj glagol je u hrvatski preveden kao roditi i povezuje na slian nain pojmove rod i narod. Latinski termin natio, u ranijem razdoblju takoer koriten kao
pojam za rod,52 blizak modernom znaenju maarske rijei nemzet, preveden je na
hrvatski kao narod i kao nep (pisan neep) na maarski. Termin gens preveden je na
hrvatski kao narod i na maarski kao nemzet.
Usporedbom izmeu latinsko-maarske i latinsko-hrvatske terminologije
mogue je izvesti da se obje maarske rijei nemzet i nemzetsg mogu smatrati sinonimima za hrvatsku rije pleme, nemzet kao sinonim za rod, a rijei nemzet, nemzetseg i nep kao sinonimi za narod. Najire i najopenitije znaenje imaju pojmovi
nemzet i narod. ini se da su pojmovi nemzet i nemzetsg koriteni kao sinonimi
jednako kao i latinski pojmovi genus i generatio, to je ve pokazano prilikom razrade latinske terminologije.
ini se da rije domus prevedenu kao kua (pisana kuchya) na hrvatski i kao hz
(pisana haz) na maarski, Vrani nije koristio u prenesenom znaenju. Takoer se
ini da latinsku rije familia treba razumjeti vie kao lanove domainstva nego
moderno znaenje te rijei, krvno povezanu obitelj. To moe podrati i njen prijevod
na njemaki kao Hausgesind i maarski kao csled i hz npe (pisan cheled i haz nepe).
To se zapravo moe smatrati uputnicom na sustav klijentele (familiaritas), dominantan u razvijenom i srednjem vijeku u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu, vie nego
na sustav srodstva.

Dictionarium quinque nobilissimarum Europae lingvarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae, Venetiis
1593. (pretisak u: Most / The Bridge, Croatian Literature Series, sv. I, Zagreb 1990.).
52 Kao primjer vidi ispravu iz 1194. u kojoj se kao svjedoci navode: Boieius iupanus et Ugrincz Gusiki natione, Vratco et
Ureneiz Chleuliani nationem (!), ...Uilxin Dragosi et Luboscius nationem (!) Lapciani ... (CD, sv. II, dok. 252, str. 267268).
51

83

Ono to mogu zakljuiti iz ovog kratkog pregleda terminologije koritene za


oznaavanje srodstva je da koritena latinska terminologija ne predstavlja realnu
razliku izmeu raznih vrsta ustanova, nego samo neadekvatnu razradu prevedenih pojmova. Rodovi su oito bili nazivani njihovim narodnim oblicima (plemeu
Hrvatskoj, nemzetseg i nemzet u Ugarskoj). Drugi narodni oblici kao koljeno i hia
oito nisu znaili istu stvar kao rod, nego vjerojatnije njegove podpodjele.
Ovaj kratki pregled pokazuje da upotreba terminoloke analize moe omoguiti
bolje razumijevanje nekih svojstava, ali ono mora biti napravljeno nakon uspostave kompletnog korpusa relevantnih izvora, to prelazi granice ovog lanka.
Odraz strukture roda u obiajnom pravu
a) Zajednike dunosti lanova roda
U ovom potpoglavlju pokuati u raspraviti jedino dunosti lanova roda koje
definiraju njihov odnos prema vanjskom svijetu. Odnosi unutar roda biti e raspravljeni kasnije. Najvanija Zajednika dunost lanova roda bila je zatita ostalih roaka i krvna osveta protiv njihovih ubojica.53 Iako je ve Jnos Karcsonyi54
upozorio na injenicu da je to bila jedna od temeljnih odrednica ugarskih plemikih
rodova, to pitanje nije do sada dobilo adekvatnu razradu u okvirima maarske
historiografije, te u se ovdje ograniiti samo na hrvatsku izvornu gradu.55
Vie isprava s kraja 14. stoljea opisuju djelovanje tog sustava. Osvrnut u se na
dva od njih. U hrvatski pisanoj ispravi iz 1393. krbavski knezovi Toma i Butko
svjedoe da su pred njima Dujam Mlnievi, njegov brati Mrmonja i njihov roak
Juraj Slaveti i njihova braa izjavili da smatraju nekog plemia po imenu Netremac i njegov rod nevinim u sluaju smrti njihovog brata Jurmana. Netrmac se opravdao pred njima imenujui pristave. Zajedno su zakljuili da ne mogu ponovno
podii pitanje odgovornosti, za to ubojstvo, protiv Netremca i njegovih roaka.56

Krvna osveta takoer po mom miljenju ne moe biti smatrana preitkom iz "predfeudalnog" drutva nego
tipinom srednjovjekovnom institucijom koja je postojala u velikom dijelu Europe. O tome opirnije: Otto
Brunner, Land and Lordship: Structures of Governancein Medieval Austria, Philadelphia 1992., str. 1-94.
54 Karcsonyi, nav. dj., sv. I, str. 10-11.
55 U najnovije vrijeme istraivanja te teme zapoeo je mladi ameriki povjesniar Russel Mitchel. Prvotni rezultati
pokazuju da je krvna osveta medu rodovima postojala, ali su podaci o njoj iznimno rijetki (Russel Mitchel,
"Einige Anmerkungen iiber die ungarische Fede", u zborniku simpozija: MittelalterlicheAdel in Ost-Elbien und
Mittel-Ost Europa, Rostock (u tisku).
56 urmin, nav. dj., str. 98-99.
53

84

Drugi dokument, pisan latinskim jezikom, izdao je Zadarski kaptol 1394. godine. U njemu se kae da su Ivan i Micelj sinovi pokojnog Ratka, Grgur sin pokojnog
Stipana, Ratko sin pokojnog Radoslava, svi od roda Tiskovac i Strmicani, roaci
pokojnog Boia Gojslavia od istog roda, uspostavili mir s Vladihom sinom pokojnog Jurja Petrievia od roda Karinjana u vezi smrti prije spomenutog Boia
Gojslavia. Dvadeset i est godina ranije Vladihin otac Juraj je zarobio Boia i
izruio ga banu Emeriku Lackoviu koji ga je objesio. Zbog toga
subgerente inimico humane nature maxime inimicitie, scandala et iurgia surrexerunt, et usque in presentem diem fuerunt inter consaguineos dicti condam Bosichii et dictum condam Georgium ac dictum Uladicham eius filium
et consaguineos eorum, et proclamata fuit in dominum Uladicham inimicicia capitalis quod sclauonice siue more Crohatorum uocatur urasda, nunc
autem interueniente gratia sancti Spiritus ac divino auxilio suadente sedatis
hinc inde inimicitiis, malis uoluntatibus, iurgiis et scandalis quibuscumque,
eorum bona et propria uoluntate, sponte et ex certa scientia obsculo (!) pacis
interueniente pro sese eorumque heredes et subcessores, ac uice et nomine
omnium et singulorum de dicto genere Tiscoua et Stermiani...
S druge strane, Vladiha im je platio globu zvanu vrada iuxta morem et consuetudinem Crohatorum. Tona svota nije precizno oznaena u dokumentu, moda zato
to je bila odreena obiajnim pravom.57
Iz oba dokumenta oito je da je krvna osveta bila dosta rairen obiaj, barem u
drugoj polovici 14. stoljea, ak i u sluajevima kada je krivac bio predstavnik
drave, a lanovi nekog drugog plemikog roda samo sauesnici. ini se da je
nain vrenja osvete bio propisan zajedno s nainom kako prekinuti slijed nasilja.
Osveta je mogla biti prekinuta plaanjem tono odreene svote novca rodu poginule osobe. Nain opravdanja od lanih optubi bio je odreivanje pristava ija je
dunost bila jamiti da optueni nije poinio zloin, a moda i sama istraga krivnje. Neke ritualno propisane geste (poljubac mira) slijedile su in pomirenja, a spor
je zakljuivan Zajednikom izjavom obiju strana pred nekim vjerodostojnim mjestom
ili predstavnicima vlasti poput knezova ili sudbenih stolova.
U obiajnom pravu Poljica, jedinom koji izriito upotrebljava pojam rod,58 vie
lanaka opisuje takve okolnosti, nasuprot Novigradskom zborniku koji se ne bavi
problemima povezanim s tim pitanjem. Naalost, ni Poljiko obiajno pravo ne
govori mnogo o osveti lanova roda nego se ini da je ta ustanova zamijenjena
57
58

Miscellanea, str. 18-19.


Poljiki zakonik koristi za pojam roda hrvatski termin pleme.

85

zajednikom dunou svih lanova upanije. Roaci su jedino imali pravo naslijediti imovinu umrle osobe i primiti vradu za njegov ivot.
Poljiki statut esto tvrdi da itava zajednica snosi Zajedniku odgovornost za
ubojstvo ili ranjavanje neke osobe, ali samo u tono odreenim sluajevima. Jedan
od sluajeva bavi se ubojstvom osobe koja je pokuala porobiti drugu. Takvo je
ubojstvo smatrano samoodbranom i odgovornost je preuzimala itava zajednica.
tovie, ako bi netko iz nekog razloga (vjerojatno zbog krvnog srodstva s poginulim) prijetio osobi koja je pod takvim uvjetima izvrila ubojstvo i on je mogao biti
ubijen, a takvo ubojstvo opet se smatralo samoodbranom.59
Osim preuzimanja odgovornosti za ubojstvo u odreenim je sluajevima i osveta
za ubojstvo ili drugu tjelesnu tetu smatrana Zajednikom dunou cijele zajednice, ak i u sluajevima kad su i rtva i ubojica pripadali istom rodu. Dobar primjer
toga postoji u lanku pod naslovom Od krvi. Cijela zajednica bila je obvezna progoniti ubojicu brata, bratia, ili blieg ili daljeg roaka, kao i zatiti vlastitog lana
koji je izvrio ubojstvo radi osvete. Ako je rtva bila iz upe, a ubojica ne, ali je
razlog ubojstva bila osveta, lanovi upe nisu bili obvezni progoniti ubojicu, kao
to nisu trebali ni braniti svog lana ukoliko razlog ubojstva nije bila osveta ili
samoobrana. Ako je ubojstvo poinjeno u sukobu dvojice stranaca to je shvaano
kao neto to se upe ne tie, stoga njeni lanovi nisu bili obvezni sudjelovati u
progonu ubojice.60
Poljiki zakon precizno je odredio plaanje vrade za razliite sluajeve ubojstva ili nanoenja tjelesnog oteenja. Uobiajeni iznos, tzv. mrtva krv, iznosio je 240
libara. No, on je u nekim sluajevima bio udvostruen, na primjer u sluaju ubojstva s predumiljajem i ubojstva iz zasjede. Polovica navedene svote, globa zvana
iva krv, plaana je za nanoenje tjelesne tete, ali i za smrti uzrokovane svaom ili
samoobranom.61
Vrlo zanimljiva karakteristika Poljikog zakonika je da je ponekad rodovska
solidarnost bila manje snana od drugih obveza. Dva lanka bave se takvim
sluajevima. Jedan od njih propisuje kaznu za osobu koja pokua poiniti izdaju ili
izazvati pobunu protiv mletake vlasti (u to vrijeme Poljica su se nalazila pod
mletakom vrhovnom vlau). Kazna je bila izrazito okrutna: krivac je trebao biti
spaljen. Za pitanje solidarnosti unutar roda je znaajno da je onaj koji bi ga
pokuavao zatititi ili nagovoriti ostale da ga ne kazne za bractvo ali za inu prijazan

Pera, nav. dj., str. 424-427 (l. 29).


isto, str. 434-437 (l. 36).
61 isto, str. 436-439 (l. 37).

59

60

86

(zbog bratstva ili neke druge naklonosti) morao biti kanjen na isti nain.62 Drugi
lanak propisuje zaplijenu plemenine u korist roaka osobe koja izdaje ili oteti
svog gospodara. Takoer je zanimljivo da isti lanak proglauje da roaci okrivljenog
ne mogu biti progonjeni za njegov prekraj.63
Najvjerojatniji zakljuak koji mogu izvuci iz ovih podataka je da su tijekom
petnaestog stoljea neke druge vrste lojalnosti postupno zamijenile prethodnu rodovsku solidarnost, jo vrlo jaku u etrnaestom stoljeu. S druge strane vidljivo je
da je rodovska solidarnost i dalje igrala vrlo vanu ulogu. ira zajednica trebala je
nametnuti vrlo visoke kazne ljudima koji nisu sluali njena pravila jer su bila u
suprotnosti s ovom vrstom solidarnosti. No, izuzeci su injeni u sluajevima osvete, koja je smatrana zakonitom drutvenom obvezom i olakavajuom okolnou.
Jedan od lanaka Poljikog zakonika, datiran 1476., oslikava ovu pretpostavku.
On tvrdi da su se u Poljicima pojavile neke lige i stranke, kao i svae, napetosti i
nesloge izazvane krvnom osvetom i drugim, naalost ne poblie definiranim, razlozima i skandalima. Zbog toga, cijela je zajednica odredila da svaije pravo treba
biti potovano i da se svi sporovi trebaju rjeavati prema zakonu. Ako bi netko
prekrio tu odluku trebalo bi ga smatrati izdajnikom, zaplijeniti njegovu pokretnu
imovinu u korist upe, njegovu plemeninu64 u korist roaka, spaliti njegovu kuu
i protjerati ga pod prijetnjom smrtne kazne.65
lanak Od proklectva, preuzet iz kanonskog prava,66 odreuje drugi nain
zatiivanja lanova. On svima zabranjuje saobraanje s izopenom osobom, ali su
iz toga izuzeti lanovi njegovog domainstva. No, ukoliko osoba umre pod
izopenjem, ona ne moe biti pokopana s drugim kranima nego izvan groblja.67
Naini pozitivne zatite mogu se nai i u Novigradskom zborniku. Precizirajui
razloge kada netko ne moe biti smatran vjerodostojnim svjedokom na sudu, zakonik lakonski tvrdi da se ne vjeruje svom za svog niti drugu za druga, to vjerojatno
znai da nitko ne moe svjedoiti u korist svog roda ili drube.68
Glavni problem s oba ova lanka je da oni ne odreuju izravno osnovnu jedinicu na koju ih treba primijeniti. Kao openita primjedba, to se odnosi na ovo cijelo

isto, str. 452-455 (l. 55).


isto, str. 484-485 (l. 79).
64 Plemenina je patrimonijalni ili oinski posjed, tj. temeljni posjed koji rod posjeduje na temelju osobnog prava, a
ne nekog drugog prava (donacijom, kupnjom i dr.). Vidi nie.
65 Pera, nav. dj., str. 490-493 (l. 88).
66 lanak se temelji na malo izmjenjenom lanku iz Gracijanovog dekreta (can. XI, q. III, c. CIII).
67 Pera, nav. dj., str. 428-429 (l. 32).
68 Miho Barada, Starohrvatska ..., str. 165 (l. 11).
62
63

87

poglavlje. Jedan od razloga za to moe biti injenica to su sve gorenavedene kompilacije obiajnog prava pisane relativno kasno, u razdoblju kada je rastakanje homogenosti roda ve zapoelo. Usprkos tome pretpostavljam da ti lanci odraavaju
mnogo starije stanje i da ujedno oslikavaju sukob izmeu starijeg principa rodovske solidarnosti i novog principa solidarnosti utemeljene na teritorijainoj ili administrativnoj jedinici.

b) Oinska vlast i njena ogranienja69


Sustav Tripartita, opisan u lanku E. Fgedija, davao je ocu znatne ovlasti. Otac
je imao pravo kanjavati, pa ak i zatvoriti sina, otuiti svu imovinu i poslati sina
kao zamjenu ako bi pao u zarobljenitvo.
Naalost, normativni izvori iz kojih je mogue rekonstruirati dunosti i prava
oca u zbornicima hrvatskog obiajnog prava su vrlo saeti i samim time nedovoljni. Uglavnom se bave posjedovnim pravima i ute o drugim, uobiajenijim situacijama, poput hranjenja, oblaenja i kanjavanja djece.
Oev poloaj je u oba zbornika obiajnog prava koja koristim za svoju analizu
neto bolje opisan u pitanjima u vezi s vlasnitvom i nasljedstvom. ini se da je
pravo da razbatini sinove bilo vrlo ogranien u oba od njih.
Obiajno pravo Poljica objanjava sluajeve u kojima otac moe po dui uiljiti
svoje sinov od baine (otac moe razbatiniti sinove mirne savjesti) u lanku pod
znakovitim naslovom Zakon od sinov i otac70) Taj lanak navodi trinaest sluajeva
koji se mogu smatrati opravdanjem za taj in, kao i za uskraivanje prava na miraz.
Svi ti sluajevi mogu se grupirati u tri glavne skupine, prvu koja se bavi odnosima unutar obitelji, drugu koja se bavi odnosima obitelji i vanjskog svijeta i treu
koja se odnosi na ponaanje djece izvan obitelji. Sluajevi koji pripadaju prvoj
grupi su sljedei: ako sin tuce roditelje, ne potuje ih, pokua ubojstvo roditelja, ne
potuje oev krevet, ometa pisanje oporuke i odbija izdravati mentalno oboljelog
roditelja. Druga grupa sastojala se od sluajeva povezanih s optuivanjima roditelja pred sudom (izuzev za prijestupe protiv vjere i izdaju) i sluajeva povezanih
s oevim padom u zarobljenitvo. U treu grupu je mogue staviti sluajeve povezane s drutveno neprihvatljivim nainom ivota (ako je sin zloinac ili se drui sa
zloincima ili ako je ukljuen u zanat neasni potien, koga mu roditelj nije inio, kako
na priliku biti glumcem, to jest avom [neasnu i poniavajuu profesiju s kojom se
Pravno-povijesnu analizu pitanja navedenih u ovom i slijedeim podpoglavljima (b, c, d) vidi u: Margeti,
Hrvatsko ..., str. 245-273.
70 Pera, nav. dj., str. 446-447 (l. 49c).
69

88

roditelj nije bavio, na primjer: glumom], a ker izabere neastan ivot umjesto braka).
Novigradski zbornik ne sadri slian lanak, jedino tvrdi da otac ima pravo
otpustiti sinove bez posjeda ako se ele odvojiti od njega bez opravdanog razloga,
te im je u tom sluaju trebao dati samo neke stvari sa simbolinom vrijednocu.71
Ako bi ih otac tjerao da odu protiv njihove volje, morao je podijeliti imovinu na
jednake dijelove, zadrati sebi jedan od dijelova i dati sinovima ostale.72
Iz tih se lanaka ini da je, u nekim sluajevima, otac imao pravo gotovo potpuno razbatiniti (u sluaju Novigradskog zbornika) ili ak i potpuno svoju djecu (u
sluaju Poljica), ali samo u strogo odreenim situacijama. To je svojstvo donekle
suprotno onom u Tripartitu, gdje je to bilo gotovo jedino pravo koje otac nije imao.
Naalost, nemam nikakvu ispravu koja bi govorila o razbatinjavanju sinova,
te stoga ne mogu dokazati da li je to pravilo koriteno u sudskoj praksi ili ne. S
druge strane, sluaj koji se tie enske djece spomenut u Poljikom zakoniku, moe
se oslikati jednim slinim sluajem, ali ne iz regije i socijalnog sloja kojim se bavimo
Unutar toga, neki tragovi iste zakonske prakse mogu se nai u njemu. Jedan stanovnik Zadra razbatinio je u svojoj oporuci iz 1303. svoju ker Cvitu nakon to je
postala prostitutka.73
Izmeu sluajeva spomenutih u Poljikom statutu najzanimljiviji mi se cine oni
povezani s odnosom djece prema ocu koji je u zarobljenitvu. ini se da otac, nasuprot sustava opisanog u Tripartitu, nije imao zakonska sredstva da u zamjenu
umjesto sebe da sina. On je jedino mogao oekivati da e sin pod moralnom obvezom pokuati platiti otkup i jamiti za njega. Jedino je mogao kazniti sina koji
zanemaruje tu dunost iskljuujui ga iz nasljedstva.
Naalost, Poljiki zakonik i dokazi iz isprava ne omoguuju mi da odluim jesu
li ti sluajevi bili opi ili samo specifian obiaj u nekoj od pokrajina.
Govorei o dunostima oca, E. Fgedi je zakljuio da Tripartit, iako preutno,
izraava stav da otac mora sauvati oinski posjed (patrimonij, plemeninu) netaknut i prenijeti ga na svoju djecu. Poljiki zakon izriito iskazuje isto pravilo u
lanku Kapituj od bain. Taj lanak propisuje da svaki koji je naslijedio stari posjed
od predaka, ima dunost da ga obrauje, prima prihod i ivi od njega. Troenje ili
rasipanje oinskog posjeda bez velike potrebe smatrano je neim neasnim, i lanak zakljuuje da ga vlasnik mora kako veli stari zakon i obiaj: da ju ondi ojde, gdi je i
U tim sluajevima otac im je morao dati jedino motiku, sjekiru i ue, to me navodi na sumnju, iako je u lanku
neizreeno, da se to primijenjivalo samo u sluaju seljakih obitelji. U drugom sluaju to je moglo imati samo
simbolino znaenje.
72 Barada, Starohrvatska ..., str. 159 (l. 1).
73 Mirko Zjai - Jakov Stipii, Spisi zadarskih biljenika, sv. II, Zadar 1975., str. 60-61.
71

89

zastao (ostaviti tamo gdje ga je i naao, kako je utvreno u starom zakonu i obiajima).74
Isti lanak takoer tvrdi da, tijekom svog ivota, a i u oporuci, ovjek ima pravo
raspolagati imovinom prema vlastitoj volji.75 Iako je to upisano u prije navedenom lanku ini se da se to odnosi samo na druge vrste imovine, a ne na oinski
posjed, ija je podjela izmeu roditelja i djece ili brace i roaka bila vrsto odreena,
kao to emo vidjeti u poglavlju posveenom odnosima izmeu brae i u poglavlju o oinskom posjedu i drugim vrstama imovine.
c) Uloga ene
Poloaj ene u hrvatskom obiajnom pravu i u Tripartitu, prema analizi Erika
Fgedija, bio je u osnovi isti, iako je opet u Tripartitu bolje razraen. ena je imala
pravo drati imovinu koju je donijela u brak i darove koje je primila, kao i pravo da
bude izdravana do smrti ili preudaje ako ostane udovica.
Novigradski zbornik specificira podjelu imovine izmeu majke i djece. Njen miraz i odjea bili su izriito izdvojeni iz djeljive imovine, a druga imovina morala je
biti ravnomjerno podjeljena: jedan dio zadravala je majka, a drugi su djeljeni izmeu
sinova i keri.76 Tripartit ne govori o toj mogunosti. Mislim da se gore navedeni
lanak odnosi samo na uivanje posjeda, jer bi to inae bilo u suprotnosti s pravima
na nasljedstvo sinova izraenim u istom zakoniku, kao i na pokretnu imovinu.
Poljiki zakonik takoer ne govori o tome. On jedino izriito kae da udovica
ima pravo ivjeti s djecom, osim ako se eli preudati. Ako se preuda ima pravo
uzeti svoj miraz i neke manje stvari ako joj ih je mu oporuno ostavio. U sluaju
preudaje nije imala pravo ak ni imati udio u imovini umrlih sinova, nego je njihova imovina trebala biti podjeljena medu njihovom bracom, sestrama i roacima
(po mukoj lozi).77
Odnos prema pravu ene da sa sobom uzme miraz u drugi brak poneto je
razliito rijeen u dva zbornika hrvatskog obiajnog prava. Novigradski zbornik
izriito tvrdi da ako udovica osramoti brani krevet, braa njenog pokojnog mua
imaju je pravo otjerati, ali ne i zadrati bilo koji dio njenog miraza i odjee. Oni su
je ak obvezni obetetiti za mogue poveanje vrijednosti njenog miraza (u sluaju
da je miraz bio isplaen u stoci). Ako se preuda, braa njenog mua su obavezna

Pera, nav. dj., str. 444-445 (l. 49a).


isto, str. 446-447 (l. 49b).
76 Barada, Starohrvatska ..., str. 159 (l. 2a).
77 Pera, nav. dj., str. 501-503 (l. 100).

74

75

90

da je asno predaju njenom novom muu, a to moe ukljuiti ak i dodatne darove i


plaanja.78
lanak Poljikog zakonika koji se neposredno odnosi na ovo pitanje izriito
kae da ona jedino ima pravo uzeti svoj miraz koji je donijela pokojnom muu i
koji nije prethodno potroen.79
Prema Tripartitu ena je imala pravo oporuno ostaviti svoju osobnu imovinu
muu, a ako to ne uini ona je trebala biti naslijeena od njene djece (ako ih ima) ili
njenih roaka sa oinske strane. Novigradski zbornik izraava pravilo da ga ona
moe ostaviti kome god hoe, ali da su njeni pravni nasljednici, ako to ne uini,
jedino kerke "a ne braa".80 To vjerojatno znai da enini roaci nisu imali pravo
na njenu imovinu. Ako bi umrla prije svog supruga i djece ne sastavivi oporuku,
njena imovina ostala bi kod njenog supruga. Ako bi njen sin umro prije svog oca,
imovina bi prela njegovim roacima po ocu.81
Suvremeni dokumenti bolje opisuju sluajeve povezane s posjedovnim pravima ena. Ima vie isprava u kojima neki plemi svjedoi da je primio neki novac
kao miraz svoje budue supruge. U svim tim dokumentima miraz se sastoji samo
od novca i pokretnina i nikad od zemlje.
Dobar primjer takvog sluaja je priznanica za miraz izdana pred zadarskim
kaptol om 1391. godine. U njoj ser Borin, sin pokojnog Jurislava iz Karina od roda
Karinjana svjedoi da je primio 500 libara solida od zadarskog plemia ser Bartola
de Milano u ime njegove budue supruge Marije, kerke pokojnog Dujma Paladinia
sa Hvara. U istom dokumentu Borin je obeao da e taj miraz uvati, da ga nee
otetiti niti e je prevariti, te da e joj ga vratiti ili bilo kome drugom koga ona
ovlasti u svim sluajima koji zahtijevaju povrat miraza pod kaznom etvrtine istog
iznosa.82 Bartol i Borin zajedno su zatraili od zadarskog kaptola da radi osiguranja prava Marije i njenog potomstva navedeni ugovor sastavi i izda u obliku
privilegija.83

Barada, Starohrvatska ..., str. 168 (l. 17).


... nego samo da vazme do tu koju je k njemu bila donila, koja se nade nepotraena, ...
80 Et se fosse di vestimenti ovvero della do te della madre, a chi la madre sua lasciasse, sara bene lasciato; et se
non avesse lasciate a qualcuno, va alle fjgliole et non alli fratelli ... (Barada, Starohrvatska ..., na ist. mj.).
81 Barada, Starohrvatska ..., str. 168-169 (l. 18).
82 Quam pecunie quantitatem ut premittitur in dotem datam ipse ser Borin per se suosque heredes et successores
solemniter stipulatione sine aliqua exceptione iuris uel facti promisit et se obligauit supradicto ser Bartolo de
Milano stipulanti uice et nomine ipsius domine Marie conseruare nec non malignare uel aliqualiter defraudare
(!) et dare, reddere et restituere ipsi domine Marie seu eius heredibus et successoribus aut cui ius ... dederit in
omnem euentum dotis restituende sub pena quarti dicte quantitatis pecunie in dote date ...
83 ZKZd, AR, fol. 21'-22.
78

79

91

Druga vrsta dokumenta koja svjedoi o posjedovnim pravima ene su priznanice za novac koji je njihov mu potroio od njihovog miraza, obino povezane sa
zalaganjem mueve imovine umjesto tog novca.
Dobar primjer za to je sluaj hrvatskog podbana Jakova od roda ubia iz 1411.
godine. U tom dokumentu Jakov svjedoi pred kninskim kaptolom da je
in dotem seu nomine dotis a domina Prya filia quondam Tomasi Tomaseuieh
de Sibenico sua videlizet consorte sexingentos ducatos in auro habuisset.
Quos quidem sexingentos ducatos ipse Iacobus hiis temporibus inpacatis
super suis negociis expendidisset et specialiter eo tempore eum de propriis
suis propter fidelitatem domini regis obseruandam fuisset expulsus.
Stoga je svojoj supruzi dao u zalog 10 drijebova svoje zemlje smjetenih u dva
sela i sve svoje posjede u treem sa svim njihovim posjedovnim pravima do trenutka isplate prije navedene svote.84
Ono to se ini najveom razlikom izmeu sustava opisanog u Tripartitu i hrvatskog obiajnog prava u svim ovim sluajevima je to to se kao miraz smatra samo
novac plaen od enine obitelji buduem suprugu, a njegov dar buduoj supruzi
se ne spominje. Miraz je dakle ono to se u Tripartitu zove res paraphernales, iako ga
izvori iz Hrvatske uvijek zovu dos.
Jo je udnije da u sluaju braka hrvatskog velikaa Ivana II. Nelipica i ugarske
plemkinje Elizabete Bubek knez Ivan, govorei o mirazu, ne koristi izravno niti
hrvatsku niti ugarsku terminologiju. On je pisao
quod quia magnifica et generosa domina Elizabeth filia viri magnifici condam domini Detrici Bubeek de Pelsewlch alias regni Hungarie palatini ritu
romane ecclesie nobis fuerat data in consortem ... ipse etiam dominus Dietricus palatinus predictus iamfate domine Elizabeth filie sue copiosam et magnam quantitatem thezauri et pecunie valoris in toto decem millia ducatorum aureorum dedit, contulit et assignavit.
U istom dokumentu knez Ivan govori o tome da je ona oporuno ostavila taj
novac njihovoj kerci Katarini, te kako ga je on potroio za neke svoje potrebe za
vrijeme rata s Turcima, Mleanima i drugim neprijateljima. Stoga je obetetio ker
dajui joj u zalog neke svoje tvrde gradove do trenutka isplate novca.85
Kako je reeno, knez Ivan ne govori niti o res paraphernales niti o mirazu, iako u
dokumentima u kojima govori o novcu koji daje svojoj keri kao miraz uvijek taj
miraz naziva dos.86

Hrvatski dravni arhiv (dalje HDA), Neo-registrata acta (dalje NRA), fasc. 458, br. 28.
Lajos Thall6czi - Samu Baraba.s, Codex diplomaticus comitum de Frangepanibus, sv. I, Monumenta Hungariae
historica -Diplomataria, knj. XXXV., Budapest 1910., str. 240-242.
86 isto, str. 164-169, 189-191.
84

85

92

Nijedan od zbornika obiajnog prava ne iznosi izravno zapreke za enidbu.


ini se da su jedina pravila koja su se primjenjivala na brak bila ona kanonskog
prava koja zabranjuju brak meu roacima bliim od 4 stupnja srodstva. Kumovi
i njihovi potomci takoer su smatrani roacima. Svaki pokuaj braka meu
roacima zahtjevao je papinsko doputenje.
Brak Katarine, sestre kneza Mladena III. od roda ubia, s njenim bratiem u
etvrtom koljenu, knezom Ivanom, sinom kneza Jurja od istog roda, predstavlja primjer takvog sluaja. Papa Benedikt XII. odobrio je njihov brak 1337. godine. Njihov
zahtjev bio je predan skradinskom biskupu koji ga je proslijedio papi. Naalost,
sauvan je jedino papin odgovor, ali on omoguuje rekonstruirati biskupov zahtjev.
Papa je pisao
quod ad sedandum graves guerras et inimicitias, que inter eos ac eorum communes consaguineos et amicos, pacis emulo procurante, vigere noscuntur, ex quibus Villarum et Castrorum subversio, homicidia et alia mala plurima sunt secuta, necnon ad pacem et concordiam inter eos, actore domino, reformandam utriusque partis amicis procurantibus habitus est tractatus, utidem Iohannes Georgii
Comes et Catharina soror dicti comitis Mladini matrimonialiter copulentur.
Problem je bio izazvan njihovim srodstvom u etvrtom koljenu i oni
matrimonium huiusmodi contrahere nequeunt, dispensatione super hoc apostolica non obtenta.
Papa je odobrio njihov zahtjev, naredio biskupu da ih vjena i, to je vrlo znaajno
za moju temu, proglasio sina koji e se roditi iz tog braka zakonitim.87 Oito,
najvanija stvar u dobivanju papinog pristanka bilo je proglaavanje potomstva
zakonitim, to je moda bilo jo vanije u sluaju takvog znaajnog politikog braka
nego u drugim sluajevima. Naravno, ni religiozni razlozi nipoto ne mogu biti
iskljueni.
Drugi vaan problem koji u pokuati ovdje dodirnuti je izbor branog druga.
Prvo pitanje je da li su postojale neke restrikcije za sklapanje braka koje su dolazile
iz plemenitog statusa obitelji nevjeste ili enika.
Prvi dokument koji moe pomoi prilikom osvjetljivanja tog problema je isprava iz 1350. koja opisuje postupak traenja plemikih prava. To je sluaj roda Virevi iz Luke upanije koji su tvrdili da su plemenitou jednaki plemstvu dvanaest
plemena Hrvatskog kraljevstva. Taj dokument, izdan od bana tocius Sclavonie et Croatie Stjepana 1350. svjedoi da je ban drao sabor cum omnibus Croatis in eadem Luka
convenientibus. Tada su ga Novak sin Stanislava, Marin i Stjepan sinovi Banka,
Mihovil i Jakov sinovi kneza Streze, Saracen sin Mladoevnia i Blagonja sin Stoj-

87

August Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia, sv. 1., Romae 1863., str. 194.

93

slava, svi od roda Virevia, zatraili da se posavjetuje s universos nobiles eidem ...
congregationi adherentes o njihovom plemstvu i da ga potvrdi. Nakon konzultacije
ban i sabor su odluili
quod prefati ... nec non progenitores ipsorum ac tota parentela eorundem,
Virovnygh, licet de nulla generatione duodecim generationum Croatorum ...
fuissent et in numero nobilium extitissent, et inter ipsos Croatos, ac prefatos
... parentellam ipsorum de Virovnygh, matrimonialis copula hic et hine celebrata fuisset, et ipsi Croati de progenie Virovnygh ipsamque ... duxissent in
uxores legitimas, et sic ipsa progenies Virovnygh in numero nobilium permansissent et nunc permanere.88
Oito je iz tog navoda da je bilo nekih zapreka prilikom sklapanja braka meu
plemenitim i neplemenitim rodovima, kao i izraavanje neke vrste nejednakosti
izmeu razliitih slojeva unutar plemstva. S druge strane, ini se da su brane
veze mogle biti upotrijebljene kao sredstvo stjecanja plemstva ili u najmanju ruku
stjecanje njegovog priznanja sa strane viih slojeva plemstva.
Zanimljiv dio istog navoda je i injenica da isprava spominje samo nevjeste iz
roda Virevia kao dokaz njihovog plemstva, a ne i mogunost da su neki Virevii
mogli uzeti ene iz nekog od tih plemenitih rodova. To je vjerojatno rezultat potpunog prelaska ene u rod njenog mua nakon sklapanja braka i gubitka njenih prava u njenom oinskom rodu. Samim time ene udane u Virevie smatrane su njihovim lanovima, te su uivale njihov drutveni status i nisu mogle biti koritene kao
dokaz plemenitosti tog roda. injenica da su drugi rodovi uzimali njihove lanice
za ene tako se moe shvatiti kao dokaz da su ostali rodovi smatrali Virevie plemenitim i da takvim brakovima nisu slabili svoj drutveni ugled.
Drugi mogui pristup tom pitanju je pretraivanje konkretnih primjera ena
spomenutih u izvorima s imenima njihovih mueva i oeva. Naalost, ne mogu
govoriti o tom problemu na bazi svih postojeih podataka, jer jo nisam istraio
sav relevantan materijal nego samo neke dijelove materijala. Usprkos toga, upotrijebit u za objanjenje primjere koje ve imam i pokuati dati neke zakljuke
na njihovoj osnovi.89 Gore reeni sluajevi Ivana II. Nelipia, i njegove keri Katarine, kao i Ivana Juriia i Katarine od roda ubia nisu uzeti u obzir budui da
se odnose na najvii plemiki sloj i mogue je da nisu karakteristini za uobiajeni
sustav.
88
89

CD, sv. XI, str. 631.


Uzorak koji sam koristio isti je onom koji sam koristio za analizu terminologije. Naalost, ene su u
dokumentima najee spomenute samo kao supruge (consors, uxor) ili udovice i samo je izuzetno spomenuto i
ime njihovog oca, ak i u sluajevima kada igraju znaajnu ulogu u pravnim poslovima.

94

Supruge poznate s obe odrednice su sljedee:


1) Dimina, kerka pok. Cvitka Poleia i udovica Petra Kaia;90
2) Helena, ker pok. Jakova Lasniia i ena Ratka Drahijaia udomiria;91
3) Katarina Vievi udomiri, udovica Antuna Biloia Lapanina;92
4) Margareta Vukote, ena Ugrina Ugrinia ubia;93
5) Marija, ki Dujma Paladinia i ena Borina Karinjanina;94
6) Radoslava Grljevac ubi, ena Jurislava Karinjanina;95
7) Suzana de Georgiis, udova Ivana Mikulia ubia;96
8) uvica de Cucilla, udovica Dobrula ubia;97
9) Prija, ker Tome Tomasovia iz ibenika i ena Jakova ubia.98
Kako je vidljivo iz ovog kratkog popisa, ini se da su lanovi hrvatskih plemikih
rodova enili ili lanove drugih rodova (1-3, 6) ili dalmatinskog patricijata (5, 7-9).
Sluaj pod brojem 4 ne moe biti potpuno tono odreen, ali se vjerojatno radi
takoer o pripadnici plemikog roda ubia.99
Meu gore spomenutim sluajevima posebno je zanimljiv sluaj Marije Paladini. Paladinii su navedeni kao plemika obitelj s otoka Hvara, te je zanimljivo kako
su doli u doticaj s obitelji knezova Karinskih, geografski vrlo udaljenim od njih.
Sluaj Suzane de Georgiis takoer je indikativan. De Georgiis su bili jedna od
zadarskih plemikih obitelji iji su lanovi uvijek snano podravali protumletaku
i prokraljevsku politiku u Zadru. Neki od lanova obitelji ak su postali i kraljevski
vitezovi postavljanjem sa strane kralja Ludovika 1345., te su drali istaknute poloaje u sustavu anuvinske vlasti u Dalmaciji nakon Zadarskog mira.

ZKZd, AR, fol. 57'-59', 24.08.1393.


PAZd, SZB, AR, b. II, fasc. VII, 22.04.1399., 6.08.1399.
92 isto, JC, b. VI, fasc. X/8, fol. 261, 7.10.1478.
93 Ljubi, nav. dj., sv. IX, str. 54, 25.04.1432.
94 ZKZd, AR, fol. 21'-22, 28.02.1390.
95 CD, sv. XII, str. 427, 11.07.1357.
96 PAZd, SZB, TP, b. VI, fasc. 1/2, fol. 42, 20.10.1408.
97 isto, b. I, fasc. I, fol. 313', 17.11.1412.
98 HDA, NRA, fasc. 458, br. 28, 30.06.1411.
99 U originalnom dokumentu njeno ime je napisano kao Vorta to moe biti objanjeno pogrekom mletakog
notara koji je prepisivao dokument.
90
91

95

Sustav enine podlonosti, manje-vie izravno izreen u Tripartitu, moe biti


praen i u hrvatskom obiajnom pravu. Kao podrku toj tvrdnji navest u tri lanka
iz Poljikog zakonika.
Netko tko tue neiju enu, sestru ili ker bez pravog razloga placa dvostruku
kaznu za nasilje. Ako to uini nakon to im je provalio u kuu ili dvorite, kazna se
mora umnoiti jo jednom.100
U sluaju da neka ena verbalno napadne mukarca, nije mu doputeno da je
udari, nego samo da joj odgovori. No, ako ga ona fiziki napadne, bez da je on to
izazvao, on je imao pravo otjerati je sa tapom do praga njezine kue.101
Ako netko tuce ili siluje ensku osobu zakon propisuje istu kaznu kao za ubojstvo, ali utvruje da identitet mukarca i ene moraju biti uzeti u obzir, kao i razlog
i nain na koji je silovanje izvreno. lanak zakljuuje kako ima mnogo razliitih
situacija koje se sve ne moe navesti, nego moraju biti istraene od sluaja do sluaja.
Izriito navodi samo tri sluaja. Prvi je vrlo openit i bavi se svakom enskom
osobom. U tom sluaju kazna je odreena kao "mrtva krv". Drugi sluaj bavi se
oenjenim enama ili zaruenim djevojkama. U tom sluaju silovatelj placa dvostruku kaznu, jednu eni ili djevojci, a drugu njenom muu ili zaruniku. Trei
sluaj propisuje da u sluaju da ni djevojka ni poinilac nisu u braku, te da su
podjednakog statusa, on je mora oeniti ili je opskrbiti mirazom koji e joj omoguiti
da se uda na dostojan nain.102
Oevidno je da zakonik izraava ideju da ena mora biti zatiena, ali obino
kao neija ena, sestra ili kerka. Podreeni poloaj ene je jasno izraen u drugom
od navedenih sluajeva, gdje je mukarac ima pravo tjerati sa tapom, to mi se
ini vrlo poniavajuim. No, takoer je vano da je ima pravo tjerati samo do njenog
praga.
Uloga ene u raanju djece moe se slijediti u jednom pravilu Novigradskog
zbornika. To pravilo zabranjuje trudnoj eni da polae zakletvu u bilo kojem sluaju
prije nego to rodi. Posebice je zanimljivo to je to pravilo dvaput zabiljeeno u
istom zborniku. Ova zabrana se moe razumjeti na dva naina. Jedno mogue
objanjenje je da je trudna ena smatrana neistom, a drugo, koje mi se ini mnogo
vjerojatnijim, uvjerenje da bi Bog mogao kazniti krivokletstvo nakodivi djetetu.
Bilo kako bilo, injenica da je trudna ena izriito spomenuta u tom sluaju svjedoi
da je trudnoi pridavan izriit znaaj u onodobnom sustavu miljenja.103
Pera, nav. dj., str. 440-441 (l. 42).
isto, str. 440-443 (l. 43).
102 isto, str. 510-511 (l. 110).
103 Barada, Starohrvatska ..., str. 166 (l. 14), 174 (l. 34).

100

101

96

Uopeno govorei, poloaj ene u hrvatskom i ugarskom obiajnom pravu bio


je manje-vie slian. Najvea razlika bila je u pogledu miraza koji je u sluaju Tripartita obino shvaan i kao Morgengabe ili dar mua eni, a u hrvatskom sustavu,
kao novac plaen od nevjestine obitelji buduem muu. No, u oba sluaja, kasnije
ponaanje prema eninoj imovini bilo je priblino isto. Ostajalo je osobnim
vlasnitvom ene te ga je ona imala pravo odnijeti sa sobom u drugi brak ili ga
oporuno ostaviti kome eli. U oba sustava ene su bile podreene supruzima te je
ak i sustav njihove zatite bio zasnovan na toj injenici. Uloga majke bila je ipak
neto vie naglaena u hrvatskim zbornicima obiajnog prava.

d) Poloaj djece i odnosi medu braom


Tripartit razlikuje etiri pravne kategorije potomstva: posteritas, proles, liberi i
heredes. Svaka od tih kategorija oznaavala je drugu vrstu zakonitog potomstva.
Najvanije i najue znaenje imao je termin batinici (heredes) koji je ukljuivao
samo muko potomstvo. Najire znaenje imao je termin potomstvo (posteritas)
koji je ukljuivao i muku i ensku djecu. Ova dva termina Najee se susreu u
izvorima. Druge dvije kategorije: proles (djeca roena tijekom oevog ivota) i liberi
(djeca i unuci uzeti zajedno) nisu imali posebno pravno znaenje, te se stoga susreu
u izvorima vrlo rijetko.
Razlika izmeu batinika i potomstva bila je kljuna u sluajevima donacija
zemljinih posjeda te je stoga uvijek izravno navoena u donacionalnim poveljama. Zbog pravila o naslijeivanju, o kojima e biti neto reeno malo kasnije, bilo je
vrlo vano definirati svaku posjedovnu esticu na taj nain.
Ta je razlika bila zajednika crta hrvatskog i ugarskog obiajnog prava. Sustav
donacija koriten je na isti nain u obje zemlje. Donatori su esto utvrivali da je
posjed darovan nekom ovjeku, njegovim batinicima i njihovom potomstvu. Ta je
formula, na primjer, koritena kada je knez Franko Krbavski poklonio neke posjede svom familijaru Vidu, sinu Ivana Gomiljanskog od roda Lapana i per ipsum
eius heredibus heredumque suorum successoribus et posteritatibus vniuersis.104
Slina formula zabiljeena je i na hrvatskom. Isprava koja opisuje razmjenu
sela Zahumlje za selo Kosinj izmeu kneza Ivana (Ana) Frankapana i Jurja Kosinjskog je dobar primjer za to. Knez Ivan svjedoi da je dao Zahumlje Jurju, njegovom sinu Ivanu i nih ostanku i ostavem ostanku.105
Magyar orszgos levltr [Maarski dravni arhiv] (dalje MOL), Diplomatikai levltar. Mohcs eltt
gyujtemeny [Diplomatiki arhiv. Zbirka dokumenata starijih od 1526. godine], sign. (dalje DL) 11721. Isto
svojstvo je vrlo esto spomenuto u ispravama.
105 urmin, nav. dj., str. 414-417.
104

97

Hrvatska terminologija naslanjala se na ista pravila, ali ih je koristila manje


dosljedno nego Tripartit. ak i Pergoicev prijevod Tripartita, nainjen u posljednjoj
etvrtini esnaestog stoljea, nije dosljedno koristio tu terminologiju. To bi moglo
upuivati na neku manju razliku u sustavu, ali je vjerojatnije da je to ovisilo o
dijalektalnim razlikama unutar hrvatskog jezika ili nekom drugom lingvistikom fenomenu.
Termini najee koriteni u izvorima pisanim na hrvatskom jeziku su ostanak i
ostatak. Prema kontekstu mogu biti prevedeni kao posteritas (najee), heres ili successor. Pergoi ponekad prevodi ostanak kao posteritas a ponekad kao heres. Na
primjer, frazu filii haeredesque... nobilium prevodi kao sinove i ostanki plemenitih ljudi.
esto spomenuti Poljiki zakonik koristi termin ostatak, obino u znaenju posteritas.106
Slino znaenje moe biti pridano terminu nasljedak (naslidak, nasledak). Striktno
ga definirati je prilino zamreno. Na primjer, isprava izdana od kninskog sudbenog stola u 1451.koristi frazu i nega ostanku i ot ostanka naslidku to se moe shvatiti
kao "i njegovom potomstvu i batinicima njegovog potomstva".107 Ako se to prevede na taj nain, slijed pravnih kategorija koriten u toj ispravi ini se pomalo
udan budui da je neto prvo zajameno potomstvu u irem smislu, da bi tada
bilo sueno na uu kategoriju.
Termin naslidak koriten je paralelno s terminom ostanak u ispravi o osnutku
samostana sv. Marije u Gradini u Lici iz 1490. godine. Osnivai samostana, plemii
iz obitelji Drakovi (lanovi roda Mogorovia) obeali su da samostan nee biti
ometan u svojim pravima niti od njih niti od' ostanka n(a)ega ili naslidka.108 Slijed
pojmova opet bi bio prikladniji u obrnutom poretku.
Termin nasljednik (naslednik, naslidnik) je manje dvojben. Obino je koriten za
latinski pojam successor. U tom je smislu koriten u Pergoiu, kao i u nekim ispravama, ali ponekad takoer prekriva znaenje pojma heres.109
Isto znaenje pokriva i termin poslidni.110
Za potomstvo ili batinike izvori pisani hrvatskim jezikom ponekad koriste i
pojam diete (dite, dete). U tim sluajevima je takoer teko razlikovati tono znaenje.
Ponekad je koriteno i u znaenju proles, ije je znaenje najblie modernom znaenju
iste rijei.111
Vladimir Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni rjenik, Zagreb 1908.-22., str. 850-851.
urmin, nav. dj., str. 193-196.
108 isto, str. 343-349.
109 Maurani, nav. dj., str. 718.
110 urmin, nav. dj., str. 135.
111 Maurani, nav. dj., str. 235.
106

107

98

Vrlo rijetka, ali interesantna je upotreba zbirne imenice diet (dit) u znaenju liberi. Jedan od rodova (ili neki od njegovih ogranaka) u bukoj upaniji je 1503. definiran kao Kmea dit.112 Iako je vrlo teko to tono prevesti, najbliim prijevodom
moglo bi biti "djeca jobagiona/plemia".113
Ovaj kratki pregled hrvatske terminologije pokazuje potrebu detaljnog
istraivanja u budunosti, kao i nekih drugih problema povezanih s pravnom i
obiteljskom povijeu. U okvirima ovog rada potpuno je nemogue razrijeiti problem izravnih ekvivalenata latinske i hrvatske terminologije, ali je bilo potrebno
barem se osvrnuti na to. Za pravo rjeavanje biti e nuno sastaviti neku vrstu
detaljnog rjenika svih moguih termina s njihovim ekvivalentima, te e se onda
moda vidjeti lee li razlike u lingvistikoj ili pravnoj sferi.
Prema tome kako Erik Fgedi saima obveze sinova prema roditeljima, sin je
bio potpuno podreen oevoj vlasti do stjecanja punoljetnosti ili podjele oinskog
imanja. ak i nakon tog trenutka dugovao je ocu potovanje, kao i skrbniku u
sluaju da je bio siroe.
Tripartit koristi dvije kategorije punoljetnosti: pravnu punoljetnost i punu punoljetnost. Pravna punoljetnost dostizana je u sluaju djeaka sa etrnaest, a u sluaju
djevojica sa dvanaest godina, te su tada mogli tuiti na sudu. Puna punoljetnost
postizana je kod mladia sa dvadeset i etiri, a kod djevojaka ve sa etrnaest godina, a nakon toga imali su pravo raspolagati zemljinim posjedom.
Hrvatski pravni izvori su, jo jednom, manje direktni u tom pitanju nego Tripartit. Novigradski zbornik odreuje jedino dva sluaja. Prvi je da sluga moe biti
prihvaen kao svjedok na sudu sa 16, a slukinja sa 12 godina.114 To bi se moglo
shvatiti kao dosizanje pravne punoljetnosti. Zanimljivo je da bi ju, ukoliko je ta
pretpostavka tona, djeak dosegao dvije godine kasnije nego u sluaju Tripartita.
Drugi sluaj odnosi se na djecu openito. on odreuje da ena koja se preuda
nema pravo povesti djecu sa sobom nego ih ostaviti brai prethodnog mua dok
ne dosegnu "dob razuma" to znai esnaest godina.115

isto, str. 235.


Kmet je u starijim tekstovima oznaavao bogatog i potovanog ovjeka (npr. u Vinodolskom zakoniku), a
kasnije je dobio dananje znaenje zavisnog seljaka. Isti razvoj pokazuje maarska rije jobgy (lat. iobagio).
Vrijedno je spomenuti i da je u Ugarskoj postojao i posebni sloj povlatenog stanovnitva pod skupnim
nazivom filii iobagionum, iako ne smatram da ova dva pojma mogu biti u izravnoj vezi. Usporedi: Nada Klai,
"Tko su kmetovi Vinodolskog zakona?", Radovi Filozofskog fakulteta Odsjeka za povijest, sv. 4, Zagreb 1962., str.
25-50.
114 Barada, Starohrvatska ..., str. 165 (l. 10).
115 isto, str. 168 (l. 17).
112
113

99

Poljiki zakonik donosi samo podatke o dobi nunoj da bi netko mogao biti
optuen u pitanjima povezanim s plemeninom. On precizira da djeak koji je siroe
moe biti tuen u vezi sa plemeninom jedino nakon to dosegne osamnaest godina, ali da mu nije doputeno da to zloupotrijebi i nekom uini nasilje ili nepravdu
povezanu s plemeninom pouzdavajui se u svoju maloljetnost.116
Odraz istog obiaja moe biti naen u ispravi bana Mladena izdanoj 1321. godine. Jedan od optuenih, tj.
Johannes uero predictus filius olim Michaelis Wlczete dixit se a nobis (t.j. od
bana Mladena) graciam habere de non respondendo in iure, donec fuerit
etatis habilis ad cingendum spatam
te mu je to zajameno.117
Iako je izriito reeno da je Ivan dobio kao posebnu "milost" bana Mladena
pravo da ne bude suen, mogue je da je ta odluka utemeljena na nekom obiaju
koji je povezivao stjecanje pravne (ili moda pune) punoljetnosti uz sposobnost
noenja oruja ili ak i nekom vrstom inicijacije (proglaenjem za viteza). Gore
navedeni sluaj bavi se pitanjem povezanim s plementinom te je slinost izmeu
njega i prije reenog lanka mogua.
Prije postizanja pravne i pune punoljetnosti dijete je moralo biti, prema Tripartitu, stavljeno pod skrbnitvo ukoliko je bilo siroe. Tripartit razrauje sustav biranja skrbnika i njegova prava i dunosti. Pravo na skrbnitvo imala je u prvom
redu majka i to je jedini sluaj u kojem Tripartit pretpostavlja ensku osobu drugim mukim srodnicima.
U hrvatskim zbornicima obiajnog prava to pitanje nije vrlo dobro razraeno.
Novigradski zbornik, kao to je ve reeno, govori jedino o sluaju majine ponovne udaje, te daje skrbnitvo oevoj brai. Naalost, nikakav izriit termin nije upotrebljen za poloaj skrbnika u tom sluaju, te je jedino reeno da ona mora ostaviti
djecu oevoj brai.118
Poljiki zakonik osvre se jedino na sluaj utvrujui da udovica mora biti
uzdravana iz imovine njenog pokojnog mua zajedno s djecom ukoliko se ne
preuda. Ako se preuda, ne moe naslijediti nita ak niti od vlastite djece. Ta imovina e u tom sluaju biti naslijeena od njihovih roaka s oeve strane.119
Zbog potpunog nepostojanja termina skrbnik u zbornicima hrvatskog obiajnog
prava neki autori su smatrali da ta ustanova nije postojala u Hrvatskoj. No, iz
Pera, nav. dj., str. 500-501 (l. 99).
CD, sv. IX, str. 21-24.
118 Barada, Starohrvatska ..., str. 168 (l. 17).
119 Pera, nav. dj., str. 500-503 (l. 100).

116

117

100

drugih izvora je vidljivo da je skrbnitvo kao institucija postojalo i ono pokazuje


zajednike crte s Tripartitom.
Iz dokumenata zadarskog kaptola (koji takoer ne upotrebljavaju termin tutor)
moe se zakljuiti da je udovica imala pravo skrbnitva nad malodobnom djecom.
Povrh toga, ponekad je izriito reeno da netko prodaje neku posjedovnu cesticu
uerbo et consensu matris sue. Ta je formula dosta cesta i u suvremenim aktima gradskih biljenika. Naalost, dokumenti koji se odnose na hrvatsko plemstvo skrbnike nazivaju samo kao procuratores ili commissarii, a nikad kao tutores.
Funkcija skrbnika je vrlo rijetko zabiljeena u izvorima. Ona je na primjer zabiljeena u sluaju spora izmeu kneza Nikole Zrinskog i zadarskih franjevaca iz
1499. godine. Pritom nastaje problem jer su u tom trenutku knezovi Zrinski ivjeli
u Slavoniji ve gotovo stopedeset godina, te je mogue da su bili pod utjecajem
slavonskih pravnih normi, mnogo ue povezanih s ugarskim pravnim sustavom
ili ak pod izravnim utjecajem terminologije koritene u kraljevskoj kancelariji.120
Predmet spora bilo je jedno selo u lukoj upaniji u Hrvatskoj, ali to ne mora nuno
znaiti da je svaki glavni sudionik spora bio postavljen u skladu s hrvatskim
obiajima.121
Iako u izvorima nije izravno spomenut pravni termin, teko je vjerovati da sadraj te funkcije nije postojao u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Netko je morao obavljati pravne poslove za maloljetne nasljednike i predstavljati ih pred sudom zbog
njihove pravne nesposobnosti. Moda je mogue zakljuiti da je poloaj skrbnika
bio neto slabiji nego u Ugarskoj i moda razdijeljen medu razliitim drugim
funkcijama (onom prokuratora ili izvrioca oporuke pokojnog oca).
Tragovi skrbnitva koje vri udovica mogu se nai u ranije navedenim aktima
zadarskog kaptola. Jedan sluaj je zabiljeen 1390. kada Juraj, sin pokojnog Radoslava iz Koruplja od roda Tugomiria i Rua, udovica pokojnog Ivana Vukovia
Slavinia od istog roda i mjesta prodaju pred kaptolom drijeb njihove zemlje (ini
se da ga posjeduju zajedniki) jednom zadarskom graaninu.

Ani, "Parba ...", str. 342 (Original se nalazi u HDA, NRA, fasc. 316, br. 35). Skrbnik malodobnog kneza
Nikole zabiljeen u sporu bio je Martin Berojevi, ali ga ja trenutno ne mogu tono identificirati i utvrditi je li
on bio hrvatski (u uem smislu) ili slavonski plemi.
121 Zanimljiva je tvrdnja o razlikama pravnih sustava Hrvatske i Slavonije zabiljeena u istom spisu. Mirovni suci
(iudices arbitri) odreeni od obiju strana svjedoe u svom izvjetaju iz 1498. god. kralju Vladislavu da je problem
nastao budui da neki od njih dolaze iz Kraljevine Hrvatske, a neki iz Kraljevine Slavonije que quidem duo regna in
aliquibus iudiciariis consuetudinibus minime conueniunt (Ani, "Parba ...", str. 334).

120

101

ex ingenti pernicia et fame ac pro uictu, uestitu et substentatione filiorum


ipsius quondam Iuani et dicte Ruse ne fame pereant.122
Zanimljivo je da Rua to ini cum expressis consensu, scitu, uerbo, licentia et uoluntate dicti Georgii uenditoris, moda zbog zajednikog vlasnitva (koje takoer nije
vrlo jasno izraeno u tekstu isprave) ili moda zato to je Juraj na neki nain obavljao funkciju skrbnika.
Jo sloeniji sluaj zabiljeen je u ispravi iz sljedee godine. U tom sluaju Margareta, udovica imuna iz Biine od roda Lasniia, prodaje jednom zadarskom
plemiu
urgente nimia et extrema paupertate eius et Marci et Sabete filii et filie predictorum domine Margarite et quondam Simonis pro eorum et cuiuslibet
eorum substentatione corporali ne fame pereant ... et pro redemptione... vnius
domus dictorum Marci et Sabete posite in ciuitate Iadre in confinio sancti Helie
... totam et integram sortem terre patrimonialis dicti quondam Simo-nis de
Bicina ... in villa Vschipachi.123
Margaret to ini cum expressis consensu, scitu, uerbo, licentia et uoluntate Andrije
Mrdeia i Vladihe Petrievia iz Karina od roda Karinjana commissariorum ut asseruit dicti quondam Simonis i u prisutnosti Budislava Miia iz Bribira i Borina
Borislavia iz Karina. Uloga posljednje dvojice nije izravno objanjena. Prerogative koje Margareta koristi u tom sluaju vrlo su sline onima propisanim za skrbnika u Tripartitu. Ona raspolae patrimonijalnim posjedom njene djece i to radi da
bi ih mogla odgajati, hraniti i oblaiti.
Drugi sluaj koji ocrtava "majinsku" vlast nad djecom zabiljeen je u aktu
istog kaptola iz 1394. godine. U tom dokumentu Matej, sin pokojnog Grgura iz
Bribira od roda ubia prodaje jednom zadarskom plemiu dva drijeba svoje zemlje
sa svim pravima i sa dva kmetska selita u selu Kamenjani
ibidem presentibus damina Paua relicta quondam Petri de Volcha de dicto
genere Subich de Birberio et Iohanne filio suo et dicti quondam Petri de eodem
genere Subich ac promictentibus videlizet ipsa domina Paua et dicto Iohane eius
filio cum consensu dicte matris eius ... huic venditioni ullo unquam tempore non
contradicere ... ratione affinitatis uel consanguineitatis.124
Najzanimljiviji element u toj tvrdnji je da posjed koji se spominje moe biti
shvaen kao patrimonijalni, te stoga Pavina uloga ne moe biti objanjena izvan

ZKZd, AR, fo1. 13'-14', 12.04.1390.


isto, fo1. 20-20', 17.02.1391.
124 PAZd, SZB, Petrus de Sarana (dalje PS), b. I, fasc. III, str. 523-523', 8.08.1394.
122
123

102

rodovskog sustava. oito je da ona u tom sluaju istupa kao skrbnik njenog sina,
budui da je nemogue da bi ona sama naslijedila ikakva posjedovna prava u
plemenini njenog pokojnog mua.
Osim prema roditeljima i skrbniku sin je imao obvezu lojalnosti drugim lanovima roda - svojoj braci, bratiima i drugim roacima. Ta injenica najizrazitije
izraava prirodu roda, budui da sve ostale karakteristike mogu biti primijenjene
i na nuklearnu obitelj.
Obveze prema drugim roacima izraene su u oba zbornika obiajnog prava
koje koristim u ovom radu. Naalost Novigradski zbornik bavi se jedino pitanjima
povezanim s vlasnitvom, te u se na njih osvrnuti malo kasnije. Poljiki zakonik
takoer se osvre samo na neka svojstva. Neka od njih sam ve spomenuo u prvom podpoglavlju, te ih nije potrebno objanjavati ponovno. U ovom trenutku osvrnuti u se samo ukratko na lanak koji odreuje stupnjeve srodstva u lanku koji
se odnosi na ubojstvo.
Najvra veza bila je izmeu stvarne brace. To se moe vrlo jasno vidjeti iz
injenice da bratoubojica gubi sva prava u svom rodu i upaniji, njegov dio
plemenine mora biti naslijeen od najblieg roaka, a svi lanovi roda i upanije
su duni progoniti krivca do smrti ukoliko ga pronau u granicama upanije. Pored toga, dva izriaja u istom lanku su vrlo znaajna. lanak poinje sa
Ako li bi tko ubio brata prisnoga, a ne daj bog.
Ovaj uzvik koristi se samo s tim stupnjem srodstva i daje jaci naglasak na teinu
zloina.
Drugi stupanj srodstva izraen u istom lanku pokriva blie i dalje bratie
takoer pod nazivom braa (Akoli bi tko ubio brata ne prem prisnoga). Kazna je mnogo manje odreena. lanak jedino utvruje da ubojica mora biti progonjen prema
stupnju srodstva od ubijenog (koliko mu je bio blizu u bractvu).
Trei stupanj kojim se navedeni lanak bavi odnosi se na sluaj ubojstva daljeg
roaka ili lana roda (Ako li bi tko ubio blinjega ali vrvnoga), ali jedino ako bi razlog
ubojstva bila namjera da se naslijedi rtvin patrimonijalni posjed. lanak ak ne
propisuje neku odreenu kaznu, nego jedino utvruje da taj dio imovine ne smije
pripasti ubojici, nego bilo kome drugom kome pripada po odluci roda (po razlogu
od plemena). Ali, ako rtva ima jednu ili dvije keri one imaju pravo zadrati imovinu za sebe.125
ini se da je snaga odnosa izmeu razliitih stupnjeva srodstva ve bila vrlo
oslabljena. Mogue je da je na to utjecao veliki broj lanova pojedinog roda, koji je
125

Pera, nav. dj., str. 434-436 (l. 36a-36c).

103

samim time slabio intenzitet njihovih osobnih odnosa.126 S druge strane u istom
lanku postoji i referenca na instituciju "nijekanja zajednike krvi" (proditio fraternae sanguinis) spomenutu u Tripartitu na puno otriji nain.127
Veza izmeu lanova roda bila je u velikoj mjeri utemeljena na zajednikoj imovini i pravilima nasljeivanja. Oba zbornika obiajnog prava posveuju objanjavanju tih pitanja mnogo prostora, kao to to ine i neki drugi izvori. Podjela patrimonijalnih posjeda nije lomila sve veze izmeu lanova roda, ali je na odreeni
nain dovodila do njihovog slabljenja. Podjela imovine bila je jedini nain da se sin
odvoji od oinske vlasti, kao i nain stjecanja vee nezavisnosti od drugih lanova
roda.
Novigradski zbornik osvre se na pravila za dijeljenje imovine u nekoliko lanaka. Prvi je sluaj podjela imovine izmeu udovice i njenih sinova i keri. Ona je
trebala podijeliti imovinu na jednake dijelove, slino kao i otac ukoliko je iv, zadrati jedan dio sebi, kao i svoj miraz, te podijeliti druge dijelove medu djecom.
U sluaju podjele nakon to su oba roditelja umrla, ona je regulirana slino kao
u Tripartitu. Najstariji brat imao je pravo naslijediti jahaeg konja, ako su ga posjedovali zajedno, ali je bio duan obetetiti druge. Najmlai sin naslijeivao je
oevu kuu i oruje. Sestre su trebale biti obeteene od brae u odjei, a njihov je
dio trebao biti podijeljen medu braom.128 Ako se sestre ne udaju, braa su ih trebala podravati u hrani i odjei. U sluaju kada se neka od sestara nije eljela udati
i odluila je "sluiti Bogu", morala je biti izdravana na isti nain.129
Udovica koja se ne preuda imala je pravo na dio imovine te je primala dio
njenog pokojnog supruga.130
Nedosljednost u sustavu vidljiva je iz injenice da drugi lanak, koji se izriito
odnosi na nasljedna pravila plemstva, propisuje da djevojka koja se ne uda ima
pravo koristiti posjede i zaloiti ih ili prodati u sluaju potrebe. No, ukoliko se uda
imovina prelazi "brai koja su najblia tom posjedu", a ako takve "brae" nema
vladaru.131
Taj podatak se moda moe razumjeti s pretpostavkom da se ne odnosi na
pravu brau, nego brau podrazumjevanu u irem smislu (bratie i roake) ili da
Kako je poznato cijela Poljika upanija bila je podjeljena meu tri plemena, hipotetino povezana jedno s
drugim kroz zajednikog pretka.
127 Pergoiev prijevod Tripartita koristi termine "odaja (izdaja, odanje, predanje) bratinske (bratine) krvi"
(Maurani, nav. dj., str. 442).
128 Barada, Starohrvatska ..., str. 159 (l. 2).
129 isto, str. 160 (l. 3).
130 isto, str. 168 (l. 17a).
131 ... ma ascende alli fratelli ..., i quali sono vicini della possissione ... (isto, str. 160-161, cl. 5).
126

104

se prvo pravilo odnosilo samo na neplemenito puanstvo. Ta druga pretpostavka ne ini mi se vjerojatnom, pogotovo stoga to se spominju neke stvari poput
oruja i jahaeg konja koje se moe mnogo lake povezati s plemstvom nego sa
seljacima.
Slian problem se pojavljuje kada zakon propisuje nain podjele medu bracom
izvrene prije etve. Radovi opisani u tom lanku (oranje ili rad na polju) cine se
prikladnijim za seljake, ali takoer nije mogue iskljuiti mogunost da se on odnosi i na najsiromanije slojeve plemstva. Ope pravilo koje se moe izvuci iz tog
lanka je da sve treba podijeliti prema poslu koji je netko ve izvrio. Nasuprot
tomu neke stvari trebale su biti podijeljene prema ukupnom broju lanova (ak i
djece i ena).132
Neke odredbe Poljikog zakonika pokazuju slian princip naslijeivanja i podjele imovine. Blinja ili diona braa trebala su podijeliti imovinu na jednake dijelove, ali je najmlai imao pravo na roditeljsku kuu. No, lanak izriito tvrdi da je to
pravilo primijenjivano samo za patrimonijalnu imovinu. ini se da druga pokretna imovina mora biti podjeljena na isti nain. Neto to je bilo darovano nekom
kao soda ali proviijun od gospode (plaa ili nagrada od gospodara) je iskljueno iz
podjele kao privatno vlasnitvo.
Vrlo vana karakteristika rodovske imovine je zabiljeena u istom lanku. On
tvrdi da dok braa i drugi sudionici ne podjele imovinu sve mora biti zajedniko i
dobro i zlo, i korist i eta, i duzi komu su duni i tko je njim duan. Nakon podjele,
svatko posjeduje svoj dio samostalno.133
Pored zbornika obiajnog prava kojima se bavim, za ovo pitanje je vrlo vaan
izvor objanjenje sustava nasljeivanja koritenog medu plemstvom dvanaest plemena Hrvatskog kraljevstva koje su pruili podban Dalmacije i Hrvatske Mihael
ivkovi od Prozora i plemiki suci kninske upanije na zahtjev venecijanskog
suda u Zadru 1459. godine.134 U dokumentu je objanjeno da
omnes possessiones ... descendunt in prolem masculinam germanis propinquis de eorum prole descendentium de uno in aliud, que possessiones dictorum nobilium non sunt alienande extraneis in eorum preiudicio, neque pro
anima testare, neque legare ultra tres gognaios. De possessionibus vero evititiis et acquisitis per antecesores nobilium sive per predecessores eorum, prout
est descriptum et postmodum relicte eorum heredum, ipse possessiones transire debent per omnes descendentes ab illo a quo ipsa bona fuerunt acquisita
isto, str. 171-172 (l. 26).
Pera, nav. dj., str. 430-431 (l. 33).
134 Povijesno-pravnu analizu ovog dokumenta vidi u: Margeti, "Pismo ..." i isti, Hrvatsko ..., str. 257-265.

132
133

105

simili moda et condicione, prout alia bona patrimonialia antiqua transeunt


de prole in prole, ut suprascriptum est.
Vlasnik je imao potpuno pravo da otui ili podijeli steene posjede po elji.
Keri nisu imale udio u patrimonijalnom posjedu, nego jedino pravo da prime
prikladan miraz u trenutku udaje.135
Opis se u glavnim crtama slae s gore navedenim pravilima iz Novigradskog
zbornika i Poljikog zakonika, kao i s podacima iz drugih isprava.136 Iako nije
potpuno jasno mogu li ta pravila biti primjenjena jedino na lanove "dvanaest rodova" ili cijelom rodovski organiziranom plemstvu, slinost mi daje utisak da je
ispravno rijeenje ovo drugo.
Nezakonito potomstvo bilo je diskriminirano u rodu. Novigradski zbornik
iskljuuje nezakonitu brau iz podjele posjeda uz iznimku "ukoliko je njegov rad
pomogao u njenom stjecanju". U tom sluaju on je imao na to pravo, ali je i ono
moglo biti zamjenjeno za neku drugu naknadu kao da je plaenik. Nezakonite
sestre takoer ne mogu imati udjela u imovini, nego moraju biti plaane kao
sluavke ili ih treba dostatno opremiti i udati.137
Jedan dokument zadarskog kaptola iz 1394. takoer spominje taj problem. upan
Ostrovice Nikola od Paline zatraio je od zadarskog kaptola da ispita je li Vitko iz
Radobudia od roda Tugomiria
fuerit bastardus uel legiptimus illorum nobilium de Radobudich uel alique
per dictos nobiles de Radobudich in vita sua reputatus ab ipsis uel proiectus
fuerit tamquam bastardus uel si audiuerunt ipsum in vita sua fuisse legiptimus et inter dictas nobiles et parentes suos reputatum pro legiptimo et si
partem sibi tangentem in dictis Radobudich cum aliis nobilibus et parentibus suis possederit prout et alii parentes sui in eodem gradu subcessionis per
aliquam parentelam et eiusdem prosapie secum existente eum quibus dictas
possessiones diuiserit nec vnquam sibi post dictam diuisionem de isto aliqua
moda in vita sua per aliquem oppositum fuerit.138

ii, nav. dj., str. 494-495.


Dobar primjer je sluaj kneza Namana i drugih lanova roda Karinjana. Oni su bili optueni od nekog da dre
Karin bez prava, budui da nisu direktni potomci Vonihe, zeta kralja Zvonimira, koji je od njega primio Karin.
Sluaj je donesen pred kraljicu Elizabetu 1360. i konana odluka je bila da Karin pripada lapakim plemiima
titulo iuris hereditarii ... tamquam ipsius Vnyche posteritates. Kralj Ludovik potvrdio je nakon toga iste godine knezu
Namanu i drugim Lapanima terram Karin(n), ac villas et possessiones in eadem scitas (!) et constitutas ... pretactis nobilibus
de Lapuch eorumque heredibus et posteritatibus vniuersis sub mere et sincere nobilitatis titulo (CD, sv. XIII, p. 69).
137 Barada, Starohrvatska..., str. 160 (l. 4).
138 PAZd, SZB, PS, b. I, fasc. III, fol. 527-527', 27.10.1394.
135

136

106

Taj zahtjev pokazuje isti nain ponaanja kao i gore spomenuti lanak, ali nam
daje neke dodatne informacije o nainu na koji se utvrivala neija legitimnost.
Zanimljiv je dio zahtjeva koji pita da li se prema Vitku ponaalo kao prema nezakonitom ili ne. ini se da je nezakoniti sin mogao biti proglaen zakonitim s
pristankom roaka.
Vrlo vaan element u dokazivanju neije legitimnosti, kao i drugih istraga bili
su susjedi optuenog na iju u se funkciju osvrnuti u sljedeem potpoglavlju.

e) Poloaj roda u irim teritorijalnim jedinicama


Svaki plemi bio je, izuzev svog roda, takoer lan razliitih zajednica i organizacija i mogao se identificirati na razliite naine. Na prvom mjestu mogao je biti
identificiran kao susjed (vicinus ili commetaneus, odnosno u hrvatskim ispravama
sused ili meja139 nekog drugog plemia. Kao takav takoer je imao neka prava
izraena u zbornicima obiajnog prava.
Novigradski zbornik utvruje da netko ukoliko eli prodati kuu ima obvezu
ponuditi je prvo susjedu.140 To je donekle u suprotnosti s pravom roaka koji imaju
isto pravo u transakcijama povezanim s plemeninom. Mogue je da je susjed imao
to pravo kao prvi iza njih, no to nije izravno reeno.
Susjedi i mejai igrali su vrlo vanu ulogu prilikom uvoenja novog vlasnika u
posjed ili prilikom drugih istraga koje se tiu posjedovnih prava. Od njih se zahtijevalo
da budu prisutni takvim pravnim postupcima i da daju svjedoanstvo ukoliko je
zatraeno. Takoer su imali pravo da se suprotstave ikakvoj promjeni posjedovnih
odnosa ako bi znali da su neke darovnice uinjene bez pravnog temelja.141
Drugi krug za moguu identifikaciju plemia utemeljen je na njegovoj pripadnosti odreenoj upaniji (comprovinciales). Njihova uloga bila je slina onoj susjeda
i mejaa, ali je pokrivala i neke druge funkcije. Plemi neke upanije drao je poloaje u njenoj upravi, iako ne uvijek svaki od njih usprkos teoretske jednakosti
utemeljene na zlatnoj buli kralja Ludovika iz 1351. godine.
Vrlo dobar primjer za takav sluaj moe se nai u jednom lanku Poljikog zakona datiranom 1482. godine. U njemu se opisuje da je rod Limia, jedan od tri konstitutivna roda Poljike upanije, prihvatio u svoje lanstvo na sjednici lokalnog
suda sve plemie koji do tada nisu imali udjela u lokalnom zakonodavstvu. Zani-

urmin, nav. dj., str. 323-324.


Barada, Starohrvatska ..., str. 172 (l. 28).
141 Opirnije u: Janos M. Bak, Pl Engel, James R. Sweeney (ur.), The Laws of the Medieval Kingdom of Hungary 10001526, sv. 2, The Laws of Hungary, Ser. I, Salt Lake City 1992., str. 249-259.

139
140

107

mljiva je tvrdnja da budui da tomu nici od njih priahu, da li u vei dio uinie openo
(iako su se neki od njih protivili, no veina od njih je odluila tako).142
Na neki nain taj dogaaj moe biti smatran adopcijom, jer je rod Limia te
plemie prihvatio u svoje lanstvo. Prihvaene obitelji bile su one koje su se naselile u Poljica u Anuvinskom razdoblju, otprilike sto godina ranije, zvane zajednikim imenom Ugriii (moda izvedeno od Ugri/Maari), dok su Limii pripadali starom upanijskom plemstvu zvanom skupnim imenom Didii (izvedeno od
pojma nasljednici). Ove dvije grupe bile su u sukobu radi utjecaja na lokalnoj razini, te se ini da je to bio nain smirivanja upanije.143
Promjena izmeu poloaja od lana roda do lana upanije bila je ve spomenuta u prvom potpoglavlju ovog poglavlja. ini se da je to bila openita pojava u
drugoj polovini petnaestog stoljea.
Kao sljedea, ira razina identiteta moe se uzeti pripadnost plemstvu Kraljevine Hrvatske. Taj izriaj je uobiajen od etrnaestog stoljea u svezi s boljom organizacijom lokalne i kraljevske administracije to je ostavilo poveani broj izvora.
Consilium nobilium et procerum Croacie je tako spomenut u ispravi izdanoj od
bana Mladena II. 1318. godine.144 Nominalno, taj je termin zabiljeen jo ranije u
ispravi kralja Ladislava IV. 1273. godine, ali je vrlo vjerojatno da je ta isprava krivotvorena ili u najmanju ruku preraena 1361. godine. No, u tom sluaju ona je
ak i vrijednija kao dokaz za stanje u etrnaestom stoljeu budui da je potvrena
od kralja Ludovika 1361. i 1367. godine.
U toj ispravi kralj potvruje lanovima roda Glamoana posjed Banjevac u Lukoj
upaniji za njihove zasluge u ratu protiv Otokara II. On takoer potvruje da lanovi
roda pripadaju ad numerum, cetum et consortium Croatorum nobilium i da imaju pravo
illa et eadem gratulerentur (!) libertate, qua veri, primi et naturales regni
Croatie nobiles perfruerentur.145
Slini izrazi su vrlo esti u ispravama. Njihov hrvatski ekvivalent bio je termin
plemeniti Hrvati, takoer esto koriten u ispravama.146
Sljedei stupanj bila je lojalnost Svetoj kruni ugarskog kraljevstva. Taj se termin
ee susree od kraja trinaestog stoljea u Ugarskoj,147 a otprilike u isto vrijeme
zabiljeen je i njegov hrvatski ekvivalent.148
Pera, nav. dj., str. 498-499 (l. 96).
Vie informacija o Didiima i Ugriiima i njihovim sukobima vidi u: Laui, nav. dj.
144 ii, nav. dj., str. 487.
145 isto, str. 485-486.
146 npr. sudci rotni plemenitih' H'rvat stola tninskoga (urmin, nav. dj., str. 193-196, dok. 113).
147 Pal Engel, "The Age of Angevins", u: Peter Sugar, Peter Hanak, Tamas Frank (ur.), A History of Hungary,
London-New York 1990., str. 34-37.

142

143

108

Primjer za to je zabiljeen u ispravi izdanoj od Zadarskih rektora 1390. godine.


Rektori jame knezu Ivanu II. (Ivaniu) Nelipiu i njegovoj majci Margareti zadarsko graanstvo i medu ostalim uvjetima kau da ele
quod predicti domina Margarita et dominus Johannes eius filius et sic successiue eorum filii et descendentes legitimi in perpetuum iurare debeant ac
prestent in manibus religiosi viri domini fratris Viti de Jadra ordinis fratrum minorum fidelitatem serenissimis principibus et dominis nostris
domino Sigismundo et domine Marie eius consorti Dei gratia illustribus
regi et regine Vngarie et sacre corone Vngarie et comuni ciuitatis Jadre
predicte.149
Izuzev u tom dokumentu slina se formulacija moe nai u mnogo drugih isprava, posebno onih iz razdoblja graanskih ratova.
Zanimljivo je spomenuti da su osim Svete krune kao simbola posveenosti
kraljevske vlasti, hrvatski plemii koristili i uspomenu kralja Zvonimira. To pitanje jo nije bilo dovoljno istraeno, ali ima vie elemenata koji ukazuju na njegovu vanost. Mogue je da kult kralja Zvonimira, jednog od arhetipova kranskog
vladara, moe biti povezan s razdobljem banovanja banova od roda ubia ili ve
spomenutom ustanovom "Dvanaest plemena Hrvatskog kraljevstva". Posebice
od sredine etrnaestog stoljea, kralj je Zvonimir vie puta spomenut u ispravama
kao referentna toka razliitih plemikih obitelji ili crkvenih posjeda.150 Njegovo
ime zabiljeeno je i na natpisu s kraja trinaestog ili iz prve polovine etrnaestog
stoljea naenom u Ostrovici, jednom od glavnih sjedita roda ubia.151 Legenda
o njegovoj smrti naena je krajem petnaestog stoljea (vjerojatno je napisana sredinom istog stoljea) u rukopisu koji je pripadao jednom lanu roda Kaia.152
To pitanje nije ovdje mogue ak ni opisati, ali mislim da ga je bilo potrebno bar
spomenuti iako u ovako kratkom obliku. Budue istraivanje ovog pitanja moda
otkrije neke karakteristike ideologije srednjovjekovnog hrvatskog plemstva i poloaj posveenosti kraljevske vlasti u njoj.
Plemi je mogao, osim ovim manje-vie neformalno organiziranim krugovima
identifikacije, pripadati i nekim drugim specifinim organizacijama. Sada je od
njih najpoznatija ve spomenuto bratstvo "Dvanaest plemena Hrvatskog kraljev-

1288.: vinik svete krune Ug'rske (urmin, nav. dj., str. 74).
MOL, DL 38497 (3.09.1390).
150 Vidi npr. prijespomenuti sluaj kneza Namana od Karina.
151 Lujo Marun, "Dvie nadpisne uspomene o hrvatskom kralju Zvonimiru", Starohrvatska prosvjeta, sv. III, Knin
1897., str. 3-5.
152 Mladen Ani, "Ljetopis ...", 273.

148

149

109

stva". Budui da je navedena ustanova detaljno obraena u historiografiji,153 neu


se ovdje na nju posebno osvrtati, nego u se radije pozabaviti jednom drugom
manje poznatom ustanovom.
Ova vrlo zanimljiva organizacija zabiljeena je u ispravi iz 1430. godine, a na
njeno je postojanje prvi u historiografiji upozorio Mladen Ani, koji je prepriao
njen osnovni sadraj.154 budui da je sama isprava dosad neobjavljena, a vrlo
znaajna, donosim je na ovom mjestu u opirnim izvadcima. U tom dokumentu
Kninski kaptol svjedoi da su pred njim
viri magnifici domini Iohanes comes Cetine, Clissieque et cetera necnon regnorum Dalmacie et Croacie pridem banus, item domini Karulus et Thomas comites Corbauie in suis
et aliorum fratrum suorum comitum Corbauie personis videlizet comitis Iwankonis, comitis Georgii, comitis Nicolai et comitis Frankonis necnon ceteri singuli et vniuersi nobiles, proceres et possessionati Coruati tocius regni Croacie et banatus signanter nobiles
sedis et comitatus Tininii, Luke, Like, Busane, Corbauie, Lapacz, Pzet, Humilane, Zekolsky, Seerb, Policie et Vnacz in suis et aliorum vniuersorum cuiusuis status et condicionis
nobilium predicti regni Crauacie et banatus personis, item Iwanko de Thurane in sua et
vniuersorum fratrum et proximorum suorum personis ... vnanimiter et concorditer

fecerunt et ordinauerunt talem concordiam et vnionem atque fraternitatem perfectam inter se ipsos primo ad laudem omnipotentis Dei a quo rite totum bonum fundatur exordium et ad fidelissima seruicia serenissimi regis nostri Sigismundi et per consequens sacre sancte (!) chorone (!) Hungarie, necnon ad laudabiles et antiquas consuetudines et libertates ... dicti regni nostri Croacie et sedium predictarum
zbog nekih problema koje su imali s Vlasima i
ecciam (!) contra quospiam qui vellent sew nitereretur (!) libertates et consuetudines
nostras siue predicti regni Croacie infringere eodem modo contra ipsos procedere teneantur semper obseruando fidelitatem domini nostri regis et sacre sancte (!) chorone (!)
Hungarie et in nullo excedendo libertates et conwenciones (!) predicti regni Croacie et
sedium predictarum. Insuper determinauerunt de qualibet predictorum comita-

tum uel sedium elegantur quatuor probi et nobiles viri qui semper annuatim
semel debeant congregari et conuenire cum magnifico domino comite Iohanne
predicto et magnificis viris comitibus Corbauie predictis, videlizet in festo
Michaelis archangeli apud sanctum Bartholomeum sub Tininio ac pluriens tociens quociens oportunum fuerit et quandocumque prefati magnifici domini uel aliqui
ipsorum cum predictis electis probis et nobilibus viris eorum vnico consilio et pari deNajnovije rezultate historiografije o toj ustanovi vidi u: Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997.,
str. 203-206.
154 Ani, "Knin ...", str. 71-72.
153

110

terminatione disposuerint, ordinauerint, fecerint et determinaverint profactis et libertatibus ac conswetudinibus (!) dicti regni Croacie et sedium predictarum. Hac totum
regnum predictum, magnates et nobiles sedium predictarum ratum, gratum et firmum
nullo discrepante inviolabiliter debeant obseruare ... Ecciam (!) volentes et determinantes quod illi quatuor probi nobiles viri de qualibet sede predicta electi semper annuatim
in predicto festo sancti Michaelis archangeli possint confirmari uel alios probos viros
loco ipsorum instituere sub eodem robore et firmitate.
Takoer su propisali visoke globe od kojih polovina
cedat in cameram regalem et alia medietas predicte fraternitati Croatorum.155
Posebna vanost ovog dokumenta lei u injenici da je u njemu zabiljeeno
osnivanje i temeljna pravila djelovanja jedne plemike asocijacije. Vrlo je interesantno da za tu organizaciju osnivai koriste termin fraternitas, blisku kako rodovskoj tako i onodobnoj crkvenoj terminologiji. Drugi vaan trenutak je da je vodea
grupa (magnati) i upravno tijelo kojem je povjereno upravljanje udruenjem paljivo
opisano, kao i nain njegovog djelovanja (godinji i izvanredni sastanci) i visoke
globe protiv prekritelja zajednike zakletve. Zanimljivo je i da je kao jamac
odravanja tog saveza naveden kralj (kroz plaanje globa).
Naalost, kasnija povijest istog bratstva nije poznata. Mogue je da nije postojala dugo vremena te stoga nije bila jako vana za kasniji razvoj. No, takoer u tom
sluaju, tako jasno opisano osnivanje organizacije ovog tipa je po sebi vrlo vaan i
znakovit in koji na odreeni nain svjedoi o jaanju solidarnosti utemeljene na
irim zasadama nego je to bila solidarnost unutar pojedinog roda.

Struktura imovine roda156


Imovina roda sastojala se od patrimonijalnog posjeda i od steene imovine. Tripartit opisuje vrlo paljivo stvari povezane s patrimonijalnim posjedom i jedino
sluajno dotie druge vrste. Jedino se ire osvre na posjede "kupljene novcem oca
ili majke", one koje su primili kao nadoknadu i kao djevojaku etvrtinu (quarta
puelaris).
Hrvatski pravni izvori takoer pokazuju slinu situaciju. Poljiki zakonik daje
puno mjesta pitanjima povezanim s plemeninom to je njegov termin za patrimonijalni posjed. Novigradski zbornik ne koristi nikakav poseban pojam nego raspravlja jedino o posjedima openito, obino ih nazivajui talijanskom rijeju possessione. Usprkos toga, neka svojstva na koja se osvre slina su onim Poljikog
155
156

MOL, DL 38517, 26.07.1430.


Za pravno-povijesnu analizu pitanja povezanih s vlasnitvom vidi: Margeti, Srednjovjekovno ...

111

zakonika i suvremenih isprava te je mogue smatrati da se takoer odnose na


patrimonijaIni posjed.
Poljiki zakonik izriito odreuje razliku izmeu patrimonijalnog posjeda i druge, steene, imovine. lanak pod naslovom Kapituj od bain,157 koji sam ve spomenuo u podpoglavlju o oinskoj vlasti, utvruje da je pored patrimonijalnog postojao i drugi tip vlasnitva steen osobnim radom pojedinca. Tim se vlasnitvom
moglo slobodno raspolagati tijekom ivota ili je moglo biti oporuno ostavljeno
prema slobodnoj volji vlasnika.158
Druga distinkcija izmeu vrsta imovine izraena u Poljikom zakoniku je razlika
izmeu pokretnih dobara i nekretnina. Nekretninama se smatra sve a se s mista ne
giblje, tj. zemlja ali kua, polaa u javno ali u pod, ali na selu polipa ali crikva ali kateo, ali
pe, ka je stanovita (zemlja ili kua, palaa s jednim ili dva kata, vrsto graena
koliba u selu ili crkva ili utvrda ili vrsto graena pe). Nasuprot tome koliba pokrivena slamom mogla se smatrati pokretnom. Kao nepokretna dobra su takoer
smatrani mlinovi i prirodni vodotoci, a kao pokretna vodotoci uinjeni neijim
radom.159 Ta razlika izmeu pokretnina i nekretnina bila je vrlo vana za sustav
podjele imovine, jer se pokretna imovina smatrala kao neto to se moe lako pravedno podijeliti.160
Glavna karakteristika patrimonijalnog posjeda bila je da je on mogao biti
naslijeen od svih mukih lanova roda, a ne samo od mukih potomaka nekog
odreenog vlasnika. To je pravilo primijenjivano ne samo na pitanja povezana s
naslijedstvom i podjelom, nego i na sve transakcije u vezi s tim (prodaja i kupnja
imovine, zalaganje, zaplijena itd.).
Jedno od vrlo zanimljivih svojstava je da su se razliita pravila primijenjivala u
sluajevima u vezi plemenine i drugih posjeda. Na primjer, ako je proces voen
oko druge vrste posjeda osoba koja se nije pojavila na sudu nakon treeg poziva
automatski je gubila spor i presuda je proglaavana u korist protivnika. No, u
sluajevima povezanim s plemeninom to nije bilo tako i sud je morao nai nain
da ga natjera da odgovara na poziv. Naalost, u lanku koji se odnosi na takvu
situaciju nije utvren dalji postupak.161

Iako je originalni naslov Kapituj od bain, lanak poinje: Zakon od plemenin je ovoj. ini se da su termini baina i
plemenina imali vie-manje isto znaenje.
158 Pera, nav. dj., str. 444-447 (l. 49).
159 isto, str. 446-449 (l. 50).
160 To miljenje je izriito reeno u istom zborniku u lanku "O podjeli" (isto, str. 430-431, l. 33).
161 isto, str. 416-417 (l. 5b).

157

112

To svojstvo je zabiljeeno u dokumentu koji je izdao herceg Karlo Draki 1370.


godine. Herceg je prema hrvatskom obiajnom pravu odbacio presudu protiv Vukca
i Ostoje Nenadia koju su donijeli na njegovom sudu u Zadru. on svjedoi da je
presuda bila donesena
de conscilio certorum iurisperitorum et iudicum curie nostre Latinorum, qui consuetudines Crohacie tamquam inassueti in eis penitus innorabant
i budui da okrivljeni nije doao na sud nakon drugog poziva imovina u pitanju pripala je drugoj strani, knezu Ivanu I. Nelipiu. Vukac i Ostoja uloili su
prosvjed protiv presude, te je spor prenesen u kninski sudbeni stol
ubi iura Crohatorum convenienter redduntur et clarius elucidantur, per homines antiquos Crohacie in talibus expertos
te su oni objasnili da je ta presuda u neskladu sa zakonom.162
Razlika izmeu sporova za patrimonijalnu i drugu imovinu je takoer izreena
kroz injenicu da nijedan plemi iz upanije ne moe pomagati stranca ako je spor
koji se vodi o patrimonijalnom posjedu, pod kaznom od 50 libara.163 Kazna je jednaka onoj propisanoj za neke sluajeve sakaenja (odsjecanje uha ili slamanje zuba).
Postupak prodaje patrimonijalnog posjeda je paljivo opisan u Poljikom zakoniku. Prva spomenuta karakteristika je da su sve transakcije povezane s njim morale biti izvedene javno i jedino nakon to je bio ponuen roacima. Prodaja je
morala biti oglaena tri puta na tri skuptine ili u prisustvu kneza. Prije prodaje
posjed je morao biti procijenjen po "asnim procjeniteljima".
Vrlo je zanimljiva karakteristika da osoba koja je prodala patrimonijalni posjed
nije imala pravo kupiti ga ponovno. Nasuprot tome izriito je utvreno da njegovi
roaci imaju pravo kupiti ga, ali unutar razdoblja od jedne godine. Ako dva roaka
ele otkupiti taj posjed, prednost je imao onaj koji je blii rod prodavau. Ako su od
njega podjednako udaljeni, oba bi stjecala pravo da ga kupe, ali su tada trebali da
ga podjele na nain kako bi ga se naslijeivalo.164
Ova karakteristika da osoba koja prodaje patrimonijalni posjed nema pravo
otkupiti ga nije dokazana drugim izvorima. Vrlo uobiajena karakteristika u registrima zadarskog kaptola je otkup posjeda i to ponekad i nakon vrlo dugog vremena.165 ini se da to pravilo Poljikog zakonika izraava jedino neki lokalni obiaj,

Josip Kolanovi, nav. dj., str. 95-97.


Pera, nav. dj., str. 424-425 (l. 27).
164 isto, str. 448-449 (l. 51).
165 To je obino izraeno kroz marginalne zabiljeke na istom dokumentu u kojem je zabiljeena transakcija. Taj
dokument je tada poniten i u biljeki je napisan razlog, datum i svjedoci tog ina.

162
163

113

koji se ne moe primijeniti na iri teritorij. Razlog za takav strogi stav nije objanjen,
ali se ini da upanija nije eljela poticati prodaju patrimonijalnih posjeda. Druga
je mogunost da se zapravo radi o sluaju prodaje unutar roda ili upanije, a ne
strancima, te da je ovo pravilo primijenjivano samo u takvom sluaju.
Ista procedura kao za prodaju koritena je i kod drugih transakcija. Na primjer,
kada je netko elio mijenjati plemeninu za neki drugi posjed, roaci su ga imali
pravo natjerati da zamjenu obavi unutar roda, a ne s osobama izvan njega. ak i
ako je zamjena izvrena i potvrena ispravom ili pristavima prije nego su roaci
reagirali, roaci su imali pravo da ju otkupe po istom postupku kako bi to bilo u
sluaju prodaje.166
Novigradski zbornik osvre se na to pitanje vrlo kratko, ali je njegov opis manje
vie istovjetan onom Poljikog zakonika. On takoer odreuje da je rok za najavu
mogue prodaje ili davanja u zalog jedan mjesec. Kao mogui osporavatelji su,
osim roaka, spomenuti takoer kreditori vlasnika.167
Taj postupak je vrlo dobro dokumentiran u ispravama. Dobar primjer moe se
nai u ispravi na hrvatskom izdanoj od Lapakog sudbenog stola 1448. godine. U
tom dokumentu rmanjski katelan Dragovola i plemiki suci upanije svjedoe da
je plemi Juraj, sin Karla iz Striia, traio njihovo doputenje za prodaju ili zalaganje svog patrimonijalnog posjeda zbog nude izazvane napadima Turaka. Sud
mu je dopustio, ali samo ako mu to dopuste njegova brat'ja iz Striia. Bio je obvezan prvo pitati njih ele li kupiti taj posjed, tada ukoliko oni nisu zainteresirani sve
druge plemie iz Lapake upanije, a ukoliko nitko od njih nije elio kupiti ga,
mogao ga je prodati bilo kojem plemiu Kraljevstva kojeg oni prihvate. Cijeli postupak vodili su pristavi istog suda.168
Kao razlikovnu karakteristiku patrimonijalnog vlasnitva prema drugim vrstama Poljiki zakonik koristi injenicu da nitko ne moe biti istjeran iz njega bez
sudskog procesa, i da, ukoliko ga je drao due od 30 godina ne moe biti niti
tuen u vezi s njim. Jedini koji su imali pravo uloiti tubu bili su roaci, no oni su
prije optube morali dokazati da su blii roaci predhodnog posjednika iste zemlje nego osoba koja ju dri. ini se da su takvi sluajevi mogli biti podignuti ak i
nakon prije spomenutog razdoblja.169
Nije potpuno jasno zato to zakonik toliko naglaava kao posebnu karakteristiku. Obino nikakva imovina nije mogla biti otuena bez sudske odluke. Moda
Pera, nav. dj., str. 450-451 (l. 52).
Barada, Starohrvatska ..., str. 170 (l. 22).
168 urmin, nav. dj., str. 175-178.
169 Pera, nav. dj., str. 462-463 (l. 62).

166

167

114

se navedena odredba moe razumjeti tako da patrimonijalni posjed ne moe biti


zaplijenjen ili otuen od roda kao drugo vlasnitvo u korist upanije ili stranaca.
Prema istom zakoniku sporovi o patrimonijalnom posjedu mogli su se odvijati
jedino pred knezom i upanijskim sucima. ini se da su drugi sporovi mogli biti
rijeeni arbitraom. ak i u sluajevima da je optuba iznesena pred knezom, optueni je mogao odbiti odgovarati na nju i ustrajati da bude pozvan na sud prema
uobiajenom postupku. U tom sluaju imao je pravo ne prihvatiti tri slubena poziva, a nakon toga mogao je traiti odgodu da pronae zastupnika koji e govoriti
u njegovo ime. ini se da je u sluaju spora za patrimonijalni posjed imao pravo na
tri takve odgode. Nakon svega toga, sud je morao odrediti istragu na terenu voenu
po pristavu, ali je ak i tijekom istrage optueni mogao traiti novu odgodu za
podnoenje dokaza o svom pravu na tu posjedovnu esticu.170
Postupak dokazivanja da je neka imovina pripadala nekom bio je sljedei.
Najvea vjera davana je ispravama izdanim od nekog vjerodostojnog mjesta ili
suda, kao i onima vladara i magnata. Ako isprava nije postojala pravo na posjed
moglo se dokazati davanjem zakletve uz pomo suprisenika. Ako su obje strane
imale isprave, one su morale biti paljivo ispitane i ako nije bilo mogue rijeiti
problem na njihovom temelju, pravo je moglo biti dokazano polaganjem zakletve.
Kao dokaz za neije pravo moglo se smatrati i dug i miran posjed nekog posjeda.171
Ve izloene karakteristike povezane s vlasnitvom takoer pokazuju znaajnu
slinost sa sustavom opisanim u Tripartitu. Tonije vrednovanje e moi biti
izvreno, kako sam ve spomenuo govorei o drugim karakteristikama, jedino
nakon vrlo detaljnog i irokog istraivanja sveg sauvanog materijala, to svakako
nadilazi granice ovog rada.
Umjesto zakljuka
Sustav opisan u ovom lanku i u lanku Erika Fgedija pokazuje visoku razinu
slinosti. Naalost, uspio sam istraiti samo neka svojstva koja se tiu strukture
hrvatskog plemikog roda i to samo na vrlo ogranienoj grupi izvora. Stoga je
mogue da ovi rezultati ne pokazuju potpuno tonu sliku organizacije roda.
Pored toga, priroda glavnih izvora (zbornici obiajnog prava) ne doputa mi da
njihove rezultate smatram valjanim za sve hrvatske plemike rodove, nego se ponekad ini da oni biljee samo pojedinane obiaje regije na koju se odnose. Drugi

170
171

isto, str. 464-465 (l. 63).


isto, str. 476-477 (l. 73a-73c).

115

problem se pojavljuje jer su oni pisani za razliite korisnike (Poljiki zakonik predstavlja stvarno obiajno pravo upanije, no Novigradski zbornik vie moe biti
shvaen kao podsjetnik za suce i druge sudske slubenike mletakih vlasti koji
nisu bili vrlo dobro upoznati s hrvatskim obiajnim pravom).
Glavni usporedni materijal, dan kroz studiju Erika Fgedija o strukturi ugarskih plemikih rodova kako je odraena u Tripartitu, stavio je pred mene sline
probleme. Prvi je problem da li pravila koja su zabiljeena u Tripartitu zaista predstavljaju obiajno pravo cijelog Ugarskog kraljevstva ili su samo zadobila taj poloaj u pravnom sustavu upravo zahvaljujui njegovoj razradi. Drugi je problem
da Tripartit u mnogo emu ne predstavlja samo zabiljebu pravne teorije, nego
zapravo autorove poglede na neka pitanja (kao dobar primjer mogu se uzeti
objanjenja koja spominje opisujui pojedina svojstva).
Nasuprot tome glavne crte u obje tradicije obiajnog prava mogu se smatrati
poznatim i usporedivim. ini se da je sustav predstavljen u njima bio u glavnim
crtama jednak, iako razliit u nekim specifinim pitanjima.
Najoitija razlika je povezana s pitanjem miraza. Hrvatski zbornici obiajnog prava
pitanje miraza rjeavaju slino institucijama rimskog prava (jedino kao novac primljen od nevjestine obitelji i nikad kao Morgengabe). No, stav da je taj novac osobno
vlasnitvo ene koje ne moe biti otueno Zajednika je crta u obje pravne tradicije.
ini se da je otac imao malo jaci poloaj u odnosu na djecu u pitanjima nasljedstva kako je to zabiljeeno u hrvatskom nego u ugarskom obiajnom pravu. S druge strane ini se da je poloaj oca u svakodnevnom ivotu bio jaci u Tripartitu,
nego u hrvatskim zbornicima obiajnog prava.
Vrlo vana karakteristika povezana s pitanjima o vlasnitvu pokazuje vrlo jaku
slinost. Usprkos tome jedino dalje istraivanje i detaljnija razrada e pokazati tonu
sliku tih karakteristika i omoguiti njihovu bolju usporedbu (kao i mnogih drugih
karakteristika spomenutih u ovom radu).

116

DAMIR KARBI
CROATIAN NOBLE KINDRED AND CUSTOMARY LAW
SUMMARY
This paper deals with family structure of Croatian noble kindred and points on structural similarities and differences with its Hungarian equivalent. Analysis is based on custommary law codes from Croatia (customary law codes of Poljica and Novigrad) and relevant
charters for Croatian material, and comparison is based on resu1ts of late Hungarian historian Erik Fgedi.
In this paper following questions have been discussed: terminology used for denoting
of kindred itself and its parts, common duties of kinsmen, position of father, mother, children and guardian, position of kindred in larger territorial units, and significance of ancestral estate for kindred's homogeneity.
On the basis of that research it seems that family structure of Croatian and Hungarian
noble kindreds does not show significant differences. Bigger differences between this two
systems may be found only in questions connected with dowry, since Croatian customary
law was more influenced by Roman Law than Hungarian (via Dalmatian towns). In other
respects both systems show great similarities.

117