Evropski univerzitet

Pedagoki fakultet
Vaspita predkolskih ustanova

Dervi i smrt
SEMINARSKI RAD

Mentor:

Student:

Prof.dr.Drago Teanovi

Amela Lii 099

Brko,mart,2015.
SADRAJ

1.Biografija pisca................................................................................................3
2.Analiza djela.............................................................................................4
3.Kratak sadraj djela..................................................................................6
4.Karakterizacija likova..............................................................................10
5.Knjizevna kritika.....................................................................................11
6.Literatura.................................................................................................12

Biografija pisca
Mehmedalija Mea Selimovi
Mea Selimovi roen je 26.aprila 1910 god.u Tuzli,u imunoj trgovakoj
porodici.Osnovnu kolu i gimnaziju zavrio je u rodnom mjestu.
Studirao je na filozofskom fakultetu u Beogradu.Uestvovao je u naprednom studentskom
pokretu Univerziteta u Beogradu.Po zavretku studija predaje u Graanskoj koli trgovakog
smijera,da bi zatim bio postavljen za profesora gimnazije u Tuzli.U to doba aktivno uestvuje
u Sokolu,igra fudbal,polae 1939.profesorski ispit na filozofskom fakultetu u Beogradu.
Mea Selimovi je uesnik NOB-a od 1943.godine.
Poslije rata postaje profesor vie pedagoke kole u Sarajevu,a potom je izabran za docenta
filozofskog fakulteta u Sarajevu( predmet : teorija knjievnosti).
Godine 1953. Ostao je bez posla poto je struna komisija na fakultetu dala prednost drugom
kandidatu.
Mea Selimovi je neko vrijeme bio predsjednik Udruenja knjievnosti Bosne i
Hercegovine,zatim predsjednik Saveza knjievnika Jugoslavije.Bio je redovan lan akademije
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i redovan lan Srpske akademije nauka i umjetnosti.
Za svoja djela Selimovi je dobio najvie priznanja: Njegoevu nagradu,NIN-ovu i nagradu
ABHOJ.
Umro je u Beogradu 11.jula 1982.godine.Sahranjen je na novom groblju,u Aleji velikana.

Selimovi je pisac koji se razvijao sporo ali sigurno ka onome to se u knjievnosti prihvata
kao nesumnjiva vrijednost i veliki pisac.Od prve zbirke pripovijedaka,Prva eta ( 1950 ),preko
romana Tiine ( 1962 ),Magla i mjeseina ( 1966 ), Dervi i smrt ( 1966 ), Tvrava ( 1970 ),
Ostrvo ( 1977 ),do sabranih djela objavljenih u devet knjiga, ( 1975 ),on razvija pouzdano u
uporno svoju viziju o poloaju ovjeka u svijetu,o granicama njegovih moi i traginosti
njegovog postojanja. Jo u svom djelu Tiina ispoljava visoku mjeru umjetnikog sluha za
sloenost psihokog ivota ovjeka,refleksivnost visokog stepena,koja omoguuje da vidimo
ovjekove probleme u procesima,mree svijesti...Slavu velikog pisca,meutim,osvojio je
svojim djelom,romanom Dervi i smrt ( 1966 ).

Analiza djela Dervi i smrt

Brojni su pokuaji klasifikacije romana "Dervi i smrt". Obino se kae da je u pitanju
roman lika (to je tano, u centru se nalazi linost glavnog junaka i pripovijedanje se odvija u
prvom licu), psiholoki roman, lirski roman (moe se i tako rei, onda govorimo o stilu),
metafiziki roman (zaista imamo posla sa metafizikim aporijama u ovom djelu), filozofski,
refleksivni i tako dalje. Sva ova odreenja odnose se samo na po jedan aspekt djela. Po svim
karakteristikama, roman Mee Selimovia je modernistiki. Ovaj termin obuhvata sve
pomenute aspekte, u pitanju je iri pojam.
Dervi i smrt je roman o ivotu jednog vjernika koji prestaje to da bude,jednog muslimanskog
dostojanstvenika koji na poetku ima,kao znak,konformizam,vjerniku odanost,a na kraju
uasnuti jeretiki nered i tragizam.Fabula romana ostvarena je na klasini nain,biljeeno u
prvom licu nesrene sudbine Haruna,brata Ahmeda Nurudina svjetla vjere,ejha tekije u
jednoj bosanskoj kasabi.Taj nesreni mladi Nurudinov brat otkrio je, strogo uvanu tajnu o
pogubljenju jedne nevine linosti i na taj nain se izloio osvetnikim furijama Velikog
mehanizma vlasti Osmanske carevine.Ta traginou proeta istorija Ahmeda
Nurudina,nijansirana,rafinovano voenja,jeste,u stvari,pria o duhu ovjeka koji eli da
opstane ali i da ivi kao ovjek.itav roman Devi i smrt je treperenje Nurudinove svijesti nad
injenicom ovjekove nemoi u svijetu,taniije reeno,ovjekove nemoi da pomogne sebi i
blinjima.Refren koji ini okvir brojnih Nurudinovih meditacija sainjava stih iz Kurana:
Pozivam za svjedoke vrijeme,poetak i svretak svega da je ovjek uvijek na gubitku.
Saznavi za sudbinu svoga brata da je zadavljen rukom krvnika u nekoj od tvrava kasabe
ejh Ahmed Nurudin se buni protiv okrutne vlasti koja je to uinila,ali pri tome primjenjuje
slina sredstva u savlaivanju vlastitih neprijatelja,pa na kraju,biva zadavljen svilenim

gajtanom,zlokobnim sredstvom osmanlijskog obrauna s protivnicima.Meutim,umjetnika

izvrsnost i sjaj ovog djela nisu,naravno,samo u tome uviaju: da je mehanizam
vlasti,moi,jai od svakoga probuenog,moralno odgovornog pojedinca; veliina ovog
romana Mee Selimovia je u tome to se u njemu ipak ovjek buni,i istrajava u pobuni,protiv
svega zla nasilja,protiv divlje stihije u svijetu koja u izvoritu nema nita drugo do
brohijalnost,sila,zlo.Zato je ovo prvi roman koji se s krajnje strasnom intenzivnou pita: sta
je ovjek; ta je dobro i zlo ; ta su pravda i zakon u svijetu i koji su njihovi izvrioci; ima li u
svijetu ljubavi i dokle teu njene moi; moe li ovjek neto uiniti da bi ivio u saglasnosti sa
vlastitim pojmom.
Etika,duhovna i umjetnika lucidnost pisca ovog djela jeste u tome to izvanredno sagledava
sloenost i tajnovitost ove borbe.Ahmed Nurudin je veliki junak u porazu,jer zna da ovjek
mora ivjeti po svojim,ne po zoolokim zakonima opstanka.Zalutao je u bosansku
kasabu,ovjek je velikih misli i strasti u vremenu malih horizonata i malih,prizemnih
ambicija.
U traginoj viziji ivota i svijeta kakvu razvija u ovom romanu,i ako postoji neki optiji
smisao ivotne igre,borbe zaraenih strana,onda je to sama neumitnost
igre,proces,stalni,mutno odvijanje ivota sa nekog nevidljivog kalema.To odvijanje ivota
omoguuje hrabrima da ispolje hrabrost,podlima podlost,niskima niskost,pametnima pamet...
Ali i to je visina osobenosti,i vrijednost,ovoga djela u tom neprestanom odvijanju
raznolikosti moe da se uoi i neprestana tenja ovjeka za dobroto,poezijom i humanou.
Dakle, ovjek je uvijek na gubitkuAli,Nurudin je pokuao da ispuni dunost ovjeka,uinio
je sve da,ivjei njegov plemenit napor,njegovu smrt doivimo kao nepravdu.Njegov
poraz,nije rezultat dugovne ljenosti,nepokretnosti.Taj poraz je sav nekako obliven svjetlou.
Mea Selimovi ponavlja jednu staru istinu ali utvrenu izuzetnom umnom snagom: da nije
sramota biti poraen ako je ovjek uinio sve(dobro)da zaslui pobjedu!
Jedan u nizu naih pisaca,koji regionalno otvaraju prema univerzalnom,Mea Selimovi je
likom svog pobunjenog i uenog ejha Ahmeda Nurudina uinio bogatijom ljestvicom onih
naih velikih knjievnih likova koji,poev od Njegoevog igumana Stefana u Gorskom
vijencu,preko Andrievog amil-efendije iz Proklete avlije do osievog Vukaina Katia iz
Vremena smrti,otvaraju nau knjievnu misao prema nalozima i podsticajima moderne
misaonosti i senzibilnosti.

Kratak sadraj djela

Pozivam za svjedoka,vrijeme,poetak i svretak svega da je ovjek uvijek na gubitku!
Stihovima iz Kurana Selimovi zapoinje i zavrava roman,zaokruujui time cjelinu,cjelinu
trajanja u vremenu u kojem je ovjek taj koji gubi.Ne moe promijeniti vrijeme,zaustaviti ga
ili vratiti.U taj okvir pisac smjeta svoju priu.
Ime mi je Ahmed Nurudin. ejh sam tekije mevlevijskog reda,najbrojnijeg i
najistijeg.etrdeset mi je godina,runo doba; ovjek je jo mlad da bi imao elja a ve star da
ih ostvaruje.teta sto nemam deset godina vie pa bi me starost uvala od pobuna,ili deset
godina manje pa bi mi bilo svejedno..
U ja-formi pisac nas upoznaje sa glavnim likom knjige.Poinje da pie svoju priu zbog
nemira u sebi,za koji on kae da se nije smio dogoditi,ali ipak se dogodilo.Sve je to poelo
otkako saznaje da mu je brat zatvoren u tvravi.Tu negdje u pokuajima da sazna sve i da
oslobodi brata,poinju njegovi nemiri,strah,nerazumijevanje,pobuna itd.
Tada dobiva poziv od Hafiz Muhameda koji lei,bolestan pred smrt.Pri dolasku kod Hafiz
Muhameda ugleda Ajni efendiju koji je zet Hafizu,i koji je napisao nalog da se zatvori Harun (
brat Ahmeda Nurudina).U kui slijedi susret sa starevom kerkom:ona ga moli da nagovori
Hasana,crnu ovcu obitelji,da se zbog svijeta sam odrekne nasljedstva jer kada ga otac
razbatini bit e to javna sramota.Ahmed pristaje na razgovor sa Hasanom,ali trai protiv
uslugu.Da njezin mu Kadija,oslobodi njegovog brata iz zatvora.Dovest e Hasana ako vrati
Haruna.Kako on kaze : Ti svog elis da upropasti,a ja svog da spasim.
Hasan je ovjek koji je zavrio kolu u Carigradu,i puno se u njega polagalo,ali je potom
prekinuo kolovanje,oenio se pa rastavio.Sada pije i kocka,razbacuje novac,a potom je poeo
prenositi robu konjima i stalno putovati.
U Ahmedu je nemir rastao,uao je s tom enom u zavjeru,ali dodue zbog brata.Tu no je
proveo u vrtu,u uevdanskoj noi.Pun nemira,pun misli o bratu,o ivotu,o
boli,uspomenama,sjeanjima...Te noi dolazi u tekiju bjegunac(koji je on nazvao imenom
Ishak).Da li mu pomoi ili ga izdati,ni sam nije znao.Rekao mu je da ostane u bati kuici i da
ga se ne tie ta je uradio,ko je on i zato bjei.Svoju tajnu podijelio je sa Mula
Jusufom,mladiem koji prepisuje Kuran.

U hanu je Ahmeda doekao otac,doao je moliti za Haruna.Ahmed susree Hasana koji se

vraa iz Vlake i ve je uo za Haruna.Ahmed odlazi kod muselimata da upita muselima za
brata.Ali mu niko ne eli rei ta je uinio i zbog ega je dolo do zatvora.
Iz razgovora s hafiz Mehmedom i Hasanom saznajemo: Nita nije nae osim varke,zato se
vrsto drimo za nju. Mi nismo neto u neemu, ve nita u neemu, nejednaki s
tim oko sebe, ne isto, nespojivo. Razvitak ovjekov trebao bi da ide ka gubljenju svijesti sebi.
Zemlja je nenastanjiva, kao i mjesec, a mi sebe varamo da je ovo na dom, jer nemamo
kuda.Hasan mu ispria zato je Harun zatvoren. Jedan je trgovac koji je bio protiv vlasti
zatvoren i ubijen, no spisi sa njegovih sasluanja bili su sastavljeni unaprijed, prije nego to
je zatvoren, a Harun je bio pisar kod kadije i uhvatili su ga s tim spisima i zatvorili, da ne
izda montirani proces. Ahmed odlazi u polje i susree djeaka, iz razgovora saznajemo da
djeak ne moe ii u kolu, a ni otac mu ne bi dao jer je potreban u polju. Ahmed mu nudi da
ga povede u tekiju, kao to je to jednom ponudio Mula Jusufu, ali djeak ne eli pitati oca.
Hasan odlazi da se umiri prijateljskom rijei, saznaje tada priu o Zejni i njezinom muu i
mladiu, svi oni rade kod Hasana. Mladi je muev daleki roak i zaljubljen u njegovu enu.
Oni se sastaju a mu nita ne sumnja.Hasan ne eli biti taj koji e otkrivati istinu.Neobian
ljubavni trokut u kojem mu voli mladia kao sina. Pitanje je to bi bilo moralnije otkriti
istinu i ubrzati tragediju ili preutjeti i do tragedije moda nee ni doi!? ivot je iri od
svakog propisa. Moral je zamisao a ivot je ono to biva. Hasan nudi
Ahmedu odricanje od svog nasljea ukoliko kadija oslobodi Haruna.U dvorite ulazi
Dubrovkinja i njezin mu i prekida se razgovor. Po pogledu Hasanovog, Ahmed je znao da je
on bespovratno spleten strau i da vie ne misli na njega. Opet sam sam. Moda je i najbolje
tako, neoekuje pomo i ne boji se izdaje.
Ahmed odlazi Ajni-efendiji i nudi Hasanovu rije da e se odrei imovine ukoliko puste
Haruna. Uzalud. Slab je koji trai, a slabo je i ono to se od njega trai. bio je kadijin
odgovor.
eui tekijom nailazi na nepoznatog ovjeka koji ga opominje da se povue, da odustane jer
bi mogao nastradati. Drugog je dana molio za brata kod muftije, tu susree Kara-Zaima
nekadanjeg junaka, a sada sjenu koja ivi od uspomena, no razgovor s muftijom je uzaludan.
Hafiz Muhamed mu je saopio da mu je brat mrtav ve tri dana. Ahmed je odrao molitvu za
brata, u propovjedi ga branio, a itava je tekija bila prisutna u amiji. ivimo na zemlji
samo jedan dan ili manje. Daj mi snage da oprostim. Jer tko oprosti, on je najvei. A znam,
zaboravit ne mogu.Sve se okree protiv Ahmeda kada se vraa u tekiju.etvorica sjemena ga
hvataju i poinju tui.Poslali su ga u tvravu gdje je ostao 10 dana.Tu upoznaje straara
emala,govori sa njm o ivotu i smrti.Oekuje da e neki doi po njega jer je on ipak
dervi,ejh,utjecajan i ugledan ovjek.Meutim niko ne dolazi po njega.Prebacuju ga u drugu
eliju,a tamo ga eka Ishak.Nakon nekog vremena ga otputaju,a Ishaka vie nema iako on

pita za njega.Ishaka ne vidi niko osim njega.

Tu se zavrava prvi dio romana.
Ahmed zapoinje priom o mladosti u vojsci i susretu s djeakom koji ivi s majkom i
slijepom bakom.Majka je jedina ena u okolici i prostitutka je.Djeak to ne zna. Kad su
odlazili ubili su je, jer je ila i s neprijateljima.On je djeaka odveo sa sobom, gube se kasnije
da bi ga on na kraju ponovo potraio i doveo sa sobom u tekiju (Mula-Jusuf). Lik djeaka se
transformira u toj prii od vedrog i zaigranog do mrzovoljnog, zatvorenog i nepovjerljivog.
Odnos s Ahmedom je takoer izmijenjen i o tome Ahmed razgovara s Hasanom. Hasan ga
navodi na razmiljanje: Mula- Jusuf je neto uinio zato se promijenio, a ne eli rei to.
Ahmed ispituje Mulu-Jusufa i konano zapoinju razgovor o majci i Ahmed mu otkriva sve
to zna. No, sluajno od hafiz Muhameda saznaje da je Mula-Jusufa viao oko kadijine kue.
Mula-Jusuf je izdao Ahmedovog brata Haruna kadiji.Mula-Jusuf trai od Ahmeda ili oprost ili
mrnju, no Ahmed ne pokazuje nita.
Odlazi sa Hasanom i Mula Jusufom hai Sinanudinu,ovjeku koji pomae
zatvorenicima,nosi im hranu i brine o njima.Odlaze do Abdul-efendije,ejhu mevlevijske
tekije,i mole ga da pronau Harunov grob.On im doputa to,i zajedno sa Hasanom i
mladiima koje je Hasan zvao da prenesu grob,traili su Harunom grob.Mladii su im
pomogli da ponesu brata tj njegove kosti u tabutu.Ostavili su ga pred amijom ,gdje je
Ahmed molio za njega.Zakopali su ga uz tekijski zid,gdje se sokak otvarao prema kasabi.
Dolaze kod Hasanovog oca. Hasan se pomirio s ocem, prenio ga u svoju kuu, brinuo se o
njemu i oni su pronali izgubljenu ljubav.Hasan je mladia iz onog neobinog ljubavnog
trokuta poslao na drugi posao pod uvjetom da vie nikad ne prie Zejni. Tu kreu najljepi
dani prijateljstva s Hasanom. Uskoro on kree na put. Ahmed tu zapoinje priu o Hasanu:
kolujui se u Carigradu, upoznao je Dubrovkinju i njezinog mua i sprijateljio se s njima
sretan to uje domau rije.Ostavlja kolu i odlazi s njima za Dubrovnik zbog nje. Zaljubljen
je u nju i ona u njega, no dovoljno je obzirna da nepovrijedi mua. Tri dana prije Hasanovog
vraanja,starac se vraa kui.Dolazi mu ki i saoptava mu da je trudna.Tada Ahmed saznaje
od Fazlije ( mladia koji se brinuo o Hasanovom ocu) da vani ljudi ele da prespavaju u
tekiji.Ahmed ih prihvata,te su zajedno svi prespavali u tekiji.Sledeeg jutra, odlazi na grob
Harunu i tu ugleda Mula Jusufa.
Mula Jusuf ga moli za oprost,tvrdi kako mu je ao zbog svega i kako bi sve uinio za
njega.Tada mu Ahmed govori da ode do Kadije i da mu kae da je hai Sinanudin pomogao
posavcima da pobjegnu iz tvrave.Ako ga kadija upitao od koga zna,da ne govori ili da neto
izmisli.Sledeceg dana...

Sejmeni su odveli Sinanudina.Ahmed istovremeno alje pismo u Carigrad Mustafi,sinu hai

Sinanudina da mu je otac zatvoren.Kasaba se pobunila prije nego to je sin ita mogao uiniti.
Oslobodili su hai Sinanudina,ubili Kadiju a muselima nagnali u bijeg.Ahmed je postao novi
kadija. Prolo je par mjeseci, stigla je zima. Prethodni muselim bio je udavljen, a novi je
savijao kimu kako je trebalo guverneru. Hasanova sestra je ekala dijete, udovica. Ahmed joj
nudi ruku, no ona odbija. Posavina koja je spaljena i ogoljena privlai Hasana i on kupuje
zemlju.No, Piri-Vojvoda (novi lik) pronalazi pismo dubrovakog trgovca koji je s Hasanom
dobar,u kojem je ocrnjena bosanska vlast. Krivi su Ahmed i Hasan jer su dopustili da trgovac
pobjegne. Hasan se uspjeno brani, no stie guvernerova zapovijed da se Hasan
uhapsi.Ahmed to mora potpisati, u protivnom e tuba protiv njega ii u Carigrad. Hoe li
napisati to rijeenje?- pitao me defterar.
Moram rekao sam, gledajui pred sobom pismo, gledajui prijetnju.
- Ne mora. Odlui po savjesti.
- Oj, ostavi savjest na miru.Odluiu po strahu, odluiu po uasu i dii u ruke na sebe
sanjanog. Biu ono to moram: ubre. Sramota neka padne na njih, natjerali su me da budem
ono ega sam se gadio.
Sutradan saznaje da je Hasan predan sejmenima, da je nalog odnio Mula-Jusuf i da je
Hasan na putu za Travnik. Otiao je i Mula-Jusuf, to je pripisano Ahmedu. Kara Zaim ga
obavjetava da e zbog ovih greaka biti sproveden i ubijen. Ima vremena da pobjegne,no ne
eli. Slijedi susret s mladiem iz njegovog sela i saznajemo da je majka mladia bila prva i
jedina ljubav Ahmedova, da su je roditelji udali prije no to se on vratio kui, da je mladi
moda njegov i da se zbog te ljubavi zaredio.Saznao sam,eto,na kraju svega,da me nije
zaboravila.I ne znam da li mi je drago,jer je tuno.esto me pominjala,znai da je mislila o
meni.Ne znam kakva je sad,ja je pamtim po ljepoti.I po izrazu patnje na licu,kakvo nikada
vie nisam vidio,niti sam dugo mogao da ga zaboravim,jer sam tu patnju ja
prouzrokovao.Zbog te ene jedine,koju sam volio u ivotu,nisam se oenio.Zbog nje
izgubljene,zbog nje otete,postao sam tvri i zatvoreniji prema svakome;osjeao sam se
poharan,i nisam davao ni drugima,to nisam mogao dati njoj.Boljela me,odsutna.
Poklapa me strah kao voda. ivi nita ne znaju. Pouite me mrtvi, kako se moe umrijeti bez
straha ili bar bez uasa. Jer smrt je besmisao ba kao i ivot.
Pozivam za svjedoka vrijeme, poetak i svretak svega da je svaki ovjek uvijek na
gubitku.

Karakterizacija likova

Ahmed Nurudin ejh tekije,svjetlo vjere.Naivan,izgubljen,nesrean ovjek,koji

vjeruje u ljudsko potenje,u iskrenost ljudi.Nauen da sve trpi,da ivi za vjeru.Vjeruje
da se dobro dobrim vraa.Dobar,obrazovan ovjek.Takoe dobar prijatelj.Vjeruje da
dobrota i pravda,su jedini pravi nain kako preivjeti u ovom svijetu surovosti,iako
meutim nije tako,to Ahmed saznaje na kraju romana.

etrdeset mi je godina, runo doba: ovjek je jo mlad da bi imao elja, a ve star da ih

ostvaruje. ejh sam tekije mevlevijskog reda, najbrojnijeg i najistijeg, a tekija u kojoj
ivim nalazi se na izlasku iz kasabe, meu crnim i surim gudurama to zaklanjaju irinu
neba...Dvadeset godina sam dervi, a malim djetetom sam poao u kolu, i ne znam nita
izvan onoga to su htjeli da me naue. Uili su me da sluam, da trpim, da ivim za vjeru.
Boljih od mene je bilo, vjernijih nema mnogo. Imao sam porodicu, ivjela je svojim
ivotom, moja po krvi i dalekom sjeanju, po djetinjstvu koje cijelog ivota zatrpavam,
varajui se da je mrtva, moja je tako treba da bude, volio sam tu ljubav bez dodira i
koristi, iako je zato bila i hladna.

Hasan je nada i svjetlost,pokazuje nam jedan od pravih naina kako ovjek da

opstane u ovome svijetu surovosti.On mijenja,mjesta,ljude;stalno odlazi da bi se na
kraju vratio.Njegov moto je : ovjek nije drvo i vezanost je njegova nesrea.Njegovo

shvatanje sree je drugaije kao kod svih ostalih.On je nosilac ideja slobode.
Mula Jusuf mladi dervi.Runa uspomena o majci ga vezaju za Ahmeda.
Bio je talentovan pisar.Meutim,vie je sluao tue rijei nego svoje.Uvijek je htio da
zadovoljava drugima,da imaju lijepu misao o njemu.Ali ba to pretjerivanje u
svemu,ga navodi na pogreke. Klepet njegovih nanula je spor, suvie odmjeren za
njegovo bujno zdravlje, on svome dranju poklanja vie panje nego ijedan od nas, jer
ima vie da krije. Nisam vjerovao toj smirenosti, liila je na la, na neprirodnost, sa

njegovim rumenim licem i njegovih svjeih dvadeset pet godina.

Alijaga( Hasanov otac) bolesni starac,koji jo od prije se protivio Hasanu.Nikada
nije imao vremena da ga saslua.Napoetku ga upoznajemo kao bezosjeajnog,pomalo
bezobraznog ovjeka.Ali na kraju pred smrt pokazuje se njegovo pravo lice.Oprata
sve Hasanu i sve ini za svog sina.Brine o njemu,i eli mu svo dobro svijeta.

Knjievna kritika

Dervi i smrt je djelo osobenog jezika i osobenog tona.Kada se to kae,moe se pomisliti na

poznate kolske teme u kojima svaki pisac dobija epitete:osoben,izrazit pisac.Meutim taj
epitet izraava odreeno svojstvo duha koje,osvojivi adekvatan jeziki put u djelu
posredstvom stila,postaje individualni reljef,granjanje duhovnog bogatstva zahvaljujui
oblicima koje stvara imaginacija.Bogatstvo jezika,zapisao je jednom Aleksandar Veli nije
u pabirenju po onome to su drugi prije nas stvorili,ve u bogatstvu duhovne prirode onih
koji stvaraju jezik.Pisac je izvorite i klju ponaanja jezike materije u djelu.Kao
stvaralac,Selimovi je znao tu istinu i u ovom svom najboljem romanu pokazao da se
originalnost umjetnika potvruje i u tome to vlastitom duhu pronalazi adekvatan jeziki
izraz.Jedan od veoma temeljnih istraivanja ovog romana,Miodrag Petrovi,zapisao je da
leksika Dervia i smrti ne obiluje novim rijeima,ali ima mnotvo novih neobinih
spojeva.Sintagmatske konstrukcije kao: prihvatljiva bezobzirnost,osuen istinom,zrela
slabost,beznandno zapoinjanje,nevoljni sauesnik i sl.- sve odreda pokazuje da je rije o
jeziku naradoklasne plodnosti ako se ove rijei ne bune takvom spoju u jeziku koji izrasta iz
duhovnog pogleda autora,pa se neobinost tih spojeva osjea kao traeno.Budui da je rije o
biu koje se budi i buni istovremeno-koje cijelom duhovnom strukturom eli da napusti jedan
svijet ali nije u stanju da to uini-onda se to,logino,i jezik tog bia ukazuje kao jedan
bolan,nesmirujui afekat
Nurudin je do te mjeri u vlasti afekata,kae ponovo Petrovi u svojoj studiji, da on moe
da odluuje samo meu onim alternativama koje afekti za njega biraju.
U odnosu na Andriev jezik- koji ima neto od metalne jasnost,izglaanosti jezik
Selimovia je fluidniji,mnogosekliji,otvoreniji za modernu muku i bol.
Ni aneo ni satana,kako je jednom tano rekao Muharem Pervi,ovjek se u Selimoviem
djelu javlja kao bie koje moe biti plen raznih sila,ognjita nad kojim vitlaju raznoliki
vjetrovi.Stari princip dobra i zla- reie jednom u razgovoru Selimovi-svjetla i tmine,anela i
avola osnova je svih religija i veine filozofskih sistema,zato to mu je osnova u
ivotu.Vrijednost Dervia i smrti nije u tome to nam ovo saznjanje ponovo izlae u
intelektualnom obliku,nego u tome to ga ini umjetniki uvjerljivim.

Literatura
1.Mea Selimovi,Dervi i smrt,Beograd,2009.