Prvo poglavlje PEDAGOGIJA ZNANOST O ODGOJU

1. Razvoj pedagogije kao teorije odgoja

PEDAGOGIJA- ZNANOST O ODGOJU
Pedagogija kao znanost istrazuje odgojni proces I zato je taj proces, kao dio drustvene stvarnosti,
predmet kojim se ona bavi, proucava ga I unapredjuje. Krace receno, predmet proucavanja
pedagogijske znanosti je odgoj.
RAZVITAK PEDAGOGIJE KAO TEORIJE ODGOJA
Postoje pet (5) temeljnih etapa u razvitku pedagogijske znanosti
1. Prve refleksije o odgoju javljaju se u antickoj poeziji: nalazimo ih u cuvenim Homerovim
epovima o Ilijadi i Odiseji. Odredjeni opis odgoja u Perziji nalazi se u Ksenofontovom proznom
djelu Kirupedija koje je u boliko pedagosko-politickog romana posveceno odgoju I zivotu
perzijskog kralja Kira Starijega.
2. Pojava pedagogijske teorije u sastavu anticke filozofije: prvi filozof s jasno izrazenim mislima
o odgoju bio je Pitagora. Prvi odgojni sustav izgradio je i Platon na temelju spartanskoga I
atenskoga uzora. Izlozio ga je u svojim djelima: drzava I zakoni. Spoznaja bitka(BIT) je je
spoznaja svijeta a ona se postize odgojem. Zato odgoj dobiva najvaznije mjesto u drustvu.
Teoriju odgoja izlozio je i Aristotel u djelima politika I o odgoju. Temeljna svrha odgoja je
moralno savrsenstvo- postizanje kreposti- mudrost. Razlikuje tri stupnja odgoja: tjelesni, moralni
i intelektualni.
3.Poceci osamostaljivanja u pedagoga humanista: S pedagozima humanistima pocinje razdoblje
izdvajanja pedagogijske teorije iz okrilja filozofije. Tu su poceci njenog osamostaljenja.
Vittorina da Feltre koga zovu ocem humanosti i uciteljem novoga tipa u Mantovi je imao skolu
koju je nazvao kucom radosti. On uspostavlja radosnu odgojnu sredinu, odbacuje tjelesne kazne,
uspostavlja samoposluzivanje, veliku pozornost pridaje tjelesnom razvitku djece. Prakticnim
odgojnim radom, posebno odgojem zena, bavio se i spanjolski humanista Ludovicus Vives. Ideju
novog gradjanskog odgoja I njemu odgovarajuce teorije snazno je istakao Zan Zak Ruso u svom
glavnom pedagoskom djelu Emil ili o odgoju ostro je kritizirao slabosti feudalnog odgoja I skole
I nasuprot tome pruzio nacrt novog prirodnog slobodnog demokratskog i opceprihvacenog
odgoja. On je prvi upozorio da znanost o odgoju, ako zeli biti uspjesna mora proucavati i
poznavati dijete, odgojenika.
4.Izgradnja sistema pedagogijske znanosti: Najzasluniji za postizanje sistema pedagogijske
znanosti je eki pedagog Jan Amos Kominski, njegova djela predstavljaju temelj pedagogijske
znanosti i zato ga zovemo zaetnikom moderne pedagogije. Smatrao je da je ovjek najodliniji
stvor a da je zadatak odgoja da ga formira u cjelini njegovog bia. Razlikovao je 4 glavna
razdoblja u ivotu ovjeka: djetinjstvo, djeatvo, mladentvo i zrelost. Ukratko, Kominski je u
praksi izgradio temelje organizacije novovjekovnog odgoja, a u teoriji naznaio osnove i
pokazao perspektivu razvitka sistema pedagogijske znanosti.

Poslije Kominskog, John Lock predstavlja sljedeu etapu u razvoju pedagogijske znanosti.
Kominski je razradio
didaktiku
a
John Lock teoriju odgoja
sa
posebnim
naglaskom na tjelesni,
intelektualni i
moralni odgoj. Ukratko
John Lock je
teoriju odgoja svestrano
obogatio novim
spoznajama i time snano
pridonio
razvitku
pedagogijske
znanosti
i
izgradnji
njenog
znanstvenog
sistema.
Ideju novog graanskog
odgoja istakao
je an ak Ruso, otro je
kritikovao
slabost feudalnog odgoja i
kole i pruio
nacrt novog, prirodnog,
demokratskog i
opeovjenog odgoja.
5.Postignuta autonomija u razvitku pedagogijske znanosti: Poslije Kantove smrti njegovu
filozofsku katedru naslijedio je Johann Friedrich Herbart.Godine 1806.objavio je djelo: Opca
pedagogija izvedena iz odgojne svrhe, u kome je pregledno izlozio smisao znacenje I strukturu
pedagogijske znanosti. Jasno je razlikovao pedagogiju kao znanost o odgoju od prakticne
pedagoske djelatnosti tj, od odgojne prakse. Pedagogija je normativna znanost, a Herbart je
zasniva na etici I psihologiji. Strukturu I sustav pedagogijske znanosti Herbart je izlozio prema
ovakvoj shemi:

Herbertov pedagogijski sustav je sluzbeno prihvacen. Povjereno mu je predavanje pedagogije na

sveucilistu, sto je znacilo da je ona postigla status autonomne znanosti. Sve je vise pedagoga s
akademskim zvanjima I sve je vise Herbartovih sljedvenika spomenut cemo samo najpoznatija
imena: K.V Stoy, T. Waitz, T. Ziler i td.

2. Temeljne odrednice pedagogijske znanosti

Smisao i karakter pedagogijske znanosti:
Termin pedagogija potjece od grcke rijeci paidagogos a ona je oznacavala osobu koja je vodila
dijete. U pocetku su to bili grcki robovi koju su se bavili djecom, kasnije se znacenje termina
prosiruje na ucitelje, roditelje, odgojitelje I sve ljude koji se bave odgojem.
Smisao je pedagogijske znanosti u proucavanju i unapredjivanju odgoja. Pedagogija je
drutveno-humanistika znanost jer se bavi razvojem ljudskih sposobnosti u drutvenoj
stvarnosti.
Ona ima dvije funkcije deskriptivnu-opisuje odgojnu stvarnost i normativnu-postavlja, formulira,
predlae ili propisuje neke znanstveno-kritike normative. Buduci da trazi promjene, razvitak I
stalno usavrsavanje pojedinaca I ljudske zajednice pedagogijska znanost je po toj svojoj
normativnoj funkciji I namjeni revolucionarna.
Zadaci pedagogijske znanosti:
Temeljni zadaci su:
prouavanje odgojne stvarnosti, razvijanje i unapreivanje odgojne djelatnosti na temelju
najnovijih pedag.spoznaja, znanstveno-kritiko vrednovanje postignutih rezultata, razvijanje i
usavravanje pedag.metodologije, da se koristi rezultatima srodnih znanosti.
Odnos pedagogijske teorije i prakse:
Teorija odgoja je nastala iz prakse I ona je u funkciji unapredjivanja prakse. To je zakonit,
dijalektican odnos prakse I teorije odgoja.
To je zakonit odnos koji omoguuje povratno djelovanje. Ukratko, korijeni teorije su u praksi i
ona povratno utie na praksu, ali samo onda ako je u funkciji unapreenja prakse i podizanja na
vii nivo.
Sistem pedagogijske zakonitosti:
Zakonitosti odrzavaju bitne odnose medju predmetima I pojavama, uzrocno-posljedicne ili
kauzalne veze I odnose u stvarnosti.
Pedagogijski zakon odrzava najopcenitije ali I najbitnije odnose medju pedagoskim pojavama.
On je najvece postignuce pedagogijske znanosti te se odnosi na citavo njezino znanstveno
podrucje. Oni u pedagogiji obiljezavaju I predstavljaju podrucje opceg.
Nacela ili principi su osnovni kriteriji teorijskog promatranja ili prakticne djelatnosti. To su
temeljni zahtjevi prema kojima se organizira I usmjerava odgojno-obrazovni rad na podjedinim
odgojnim podrucjima. Predstavljaju podruje posebnog.
Pravila su najnizi oblici zakonitosti. Odnose se na konkretne postupke u nastavno-odgojnoj
djelatnosti. Pravila predstavljaju podrucje pojedinacnog.
Iz jednog zakona moe proizai vie naela, a iz jednog naela vie pravila.

Sistem pedagogijske znanosti:

Pedagogija je vrlo razgranata znanost i obuhvaa niz pedag.grana i disciplina, a ukupnost tih
grana i disciplina se naziva sistem pedagogijske znanosti.
Povjest pedagogije, obiteljska pedagogija, predkolska, kolska, visokokolska, adultna,
specijalna, industrijska, domska, futurologijska, religijska, vojna, didaktika, metodika,
pedagogijska metodologija....
3.Odnos pedagogije prema drugim znanostima
Pedagogija i druge znanosti:
Znanost o odgoju je povezana sa svim znanostima koje se bave ovjekom.
Filozofija-pedagogija se kao teorija odgoja javila u sklopu filozofije i jo uvijek su usko
povezana. Pedag.se obraa filozofiji prilikom uspostavljanja odgojnog ideala, postavljanja
glavnih ciljeva itd.
Psihologija-psihologijske znanosti pomau uitelju da to bolje upozna uenike, odgojenike,
studente...i na temelju tog poznavanja bira prikladne odgojne mjere i postupke.
Sociologija-odgojni rad je uvijek bio a i dans je drutveno uvjetovan. Odgoj se obavlja u
odreenim drutvenim strukturama, obitelj, kole, ira drutvena zajednica. Saradnja pedagoga i
sociologa je neophodna pri rjeavanju drutveno-pedagokih problema.
Historija-odgoj je historijska kategorija, pojavio se, mijenja i razvijao tokom historije...
Futurologija-odgoj je bio i ostat e pripremanje za budunost i zato je veza sa futurologijom
neophodna.
Biologija-ovjek je bioloko bie, odgoj je davno istakao potrebu skladnog razvitka tijela i duha.
Medicina-zdravlje je jedna od najvanijih vrijednosti ovjeka stoga pedagogija mora biti u
funkciji ouvanja zdravlja.
Pravo-neophodno je pri pravnom reguliranju organizacije odgoja, odgojnih problema i sl.
Ekonomija-usklaivanje pedagogijskih zahtjeva sa ekonomskim mogunostima
Teorija umjetnosti-specifinost odgojne djelatnosti a posebno estetski odgoj zahtijeva
meusobnu saradnju ovih disciplina... kibernetika, etika, demogafija, seksologija...
Pojave obezvreivanja pedagogije i njenog predmeta:
Pojave obezvreivanja znanosti o odgoju su brojne i este. Posebno je interesantan odnos
nositelja drugih znanstvenih disciplina (posebno iz podruja drutvenih znanosti) prema
pedagogiji i predmetu njenog prouavanja. Umjesto ostvarivanja interdisciplinarne i
multidisciplinarne suradnje predstavnici nekih disciplina manifestiraju tenju za prisvajanjem,
potiskivanjem pedagogije, negiranjem njenog znanstvenog digniteta...
Pokuaji izdavanja nekih pedagogijskih disciplina: metodika i andragogija
Znanost ili znanosti o odgoju: Fenomen odgoja je in, akt ili proces izdraivanja ovjeka kao
ljudskog bia i to je predmet pedagogijske znanosti.

Interdisciplinarnost i znanstvena autonomija:

Interdisciplinarni i multidisciplinarni pristupi nisu upereni protiv znanstvene autonomije bilo
koje znanosti nego protiv znanstvene izoliranosti. Smisao nije u brisanju granica nego u suradnji,
otvaranju i meusobnom povezivanju radi rjeavanja sloenijih istraivakih, tehnolokih,
obrazovnih isl zadataka.
Drugo poglavlje: FENOMEN ODGOJA
ta je odgoj?
Odgoj je proces formiranja ovjeka, izgraivanja i oblikovanja ljudskog bia, sa svim njegovim
tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinama. On ima svoje ope,
univerzalno, povijesno i individualno znaenje.
Bit odgoja
Odgoj je star jednako kao i ovjek. Glavni smisao odgoja se sastoji u prenoenju prethodnih
iskustava ovjeanstva - steene kulture i civilizacije na nove narataje, koji nastavljaju djela
svojih predaka. Odgoj je osnovni uvjet odravanja i razvitka ljudske zajednice. Ali isto tako
odgoj ima temeljno i bitno znaenje u razvitku svakog pojedinca.
Temeljna obiljeja odgoja
ovjek odgaja svjesno, planski i sustavno, a ivotinje se nagonski brinu za bioloki opstanak
svojih mladunadi i cijele vrste. I ovjek je bioloko bie, I njegov je roditeljski osjeaj jednim
dijelom uvjetovan biolokom i nagonskom naravi. S toga moemo rei da odgoj ima svoj
prirodni bioloki korijen. Odgoj je svjesna i plansko organizovana djelatnost, ima svoj cilj i
zadae, svoj sadraj i organizacijske oblike, metode i sredstva odgoja. Namjernost i svrhovnost
su njegove bitne odlike. Namjera ili intencija je bitno svojstvo i prvo temeljno obiljeje odgoja.
Odgajanje je ovjekova djelatnost, odnosno odgoj je iskljuivo drutvena kategorija. S
razvitkom drutva mijenjao se i odgoj, razvijao se i usavravao, pa stoga kaemo da je odgoj
povijesna kategorija. Moe se rei i da je drutveno - generacijska pojava jer je kontinuiran
proces. Odgoj je vremenski i prostorno najue povezan sa organizacijom i ivotom drutva. Ta
zakonita pojava se naziva drutvena uvjetovanosti odgoja.
POJMOVNA ODREENJA
Odgoj je namjeran, svrhovit, planski i organizirani proces. U odgojnoj stvarnosti razlikujemo
odgojni i obrazovni proces.
Intencionalni i funkcionalni odgoj
Odgoj je namjerni, planski , organizirani proces sa svrhom da se ljudski individuumi preobraze u
potpune linosti/osobnosti. Takvu organiziranu, pedagoki osmiljenu i cilju usmjerenu
drutvenu djelatnost nazivamo intencionalnim odgojem. Nije ga poeljno identificirati kao
institucionalni odgoj, iako bi trebali biti izjednaeni, nisu, jer se intencionalni odgoj moe javiti i
izvan odgojnih ustanova.

Negativan odgoj, u smislu ostvarivanja negativnih rezultata i negacije ljudskih vrijednosti,

inkompaktibilan je s pojomom odgoja jer je odgoj oblikovanje ovjeka u skladu sa prihvaenim
vrijednostima ivota.
Funkcionalni odgoj predstavlja sve one initelje koji bez odreene namjere vre utjecaj na
razvitak i oblikovanje ovjeka. To podrazumijeva djelovanje drutvene sredine sa svim dvojim
dobrim i loim manifestacijama.
Odgoj u irem i uem znaenju
Na podruju intencionalnog moramo razlikovati dva pojma odgoja, sa irim i uim znaenjem.
Pojam odgoja u irem znaenju obuhvata sveukupnost pedagokog djelovanja na sve djelokruge
ovjekova bia. On se tie potpunog ovjeka, usmjeren je na izgraivanje cjelovite ljudske
osobnosti . Njegovi sastavni dijelovi su: tjelesni, intelektualni, moralni, estetski i radni odgoj.
Odgoj u irem znaenju obuhvata tri procesa :
1. Proces usvajanja znanja , umijea i razvitka
2. Proces razvijanja tjelesnih i intelektualnih snaga i sposobnosti
3. Proces izgraivanja i oblikovanja osobnosti i karaktera , pogleda na svijet , osjeajnog i
voljnog ivota.
Na temelju tih procesa postavljena su tri bitna zadatka odgoja : materijalni , funkcionalni i
odgojni zadatak .
Pojam odgoja u uem znaenju usmjeren je na izgraivanje i oblikovanje osobnosti i karaktera
na ostvarivanje onih pozitivnih ljudskih osobina zbog kojih potujemo odreene osobe . Teite
je na emocionalnom i voljnom djelokrugu ovjekovog bia. Odgoj u uem znaenju je podreen
odgoju u irem znaenju.
Isto tako podreen pojam u odnosu na odgoj u irem znaenju je obrazovanje. Obrazovanje je
proces usvajanja znanja , umjee i navika to je osnova za izgraivanje znanstvenog pogleda na
svijet , za razvijanje spoznajih snaga , za povezivanje znanja s praktinom profesjonalnom
djelatnou i za izgraivanje sposobnosti za samooobrazovanje . Obrazovanje je racionalna
osnova odgoja , a odgoj je vrijednosna orijentacija obrazovanja . Tek u jedinstvu obrazovnih
dobara i odgojnih vrijednosti , mogue je ostvarivanje odgojnih rezultata i izgraivanje ljudskih
svojstava . Vana je uloga obrazovanja, pripremiti mlade ljude za samoobrazovanje o ivotu , a
vana je uloga odgoja pripremiti ih za samoodgajanje .
Nastava je kolski , planski organizirani odgojno-obrazovni proces u kome se primjenom
nastavnih planova i programa ostvaruju temeljne odrednice odgoja i obrazovanja . Odgoj ,
obrazovanje , i nastava morali bi initi vrste , meusobno povezane karike jedinstvenog
pedagokog proecesa . Oni predstavljaju najtipinije oblike odgojne djelatnosti i osnovne
pojmove pedagogijske znanosti. Nastava je takoer podreen pojam u odnosu na pojam odgoja u
irem smislu.
Odnos odgoja prema nekim srodnim pojmovima

Njega - izraava brigu o maloj djeci , bolesnim ili starim osobama . Teite je na biolokom
odranju i razvitku pojednica , a ne na njegovom odgajanju u odreenom pravcu . Rije je , dakle
, o pojmu kojim se osiguravaju uvijeti za odgojno djelovanje ali on ipak ne spada u podruje
odgoja .
Slino moemo rei za zatitu ili skrb od tjelesnih i psihikih oteenja i tu je teite na
biolokom odranju i razvitku pojedinca , stoga skrb nije pedagoki pojam ali je potrebna
djelatnost da bi se moglo uspjeno odgajati.
Zbrinjajvanje ima neto ire znaenje , ono obuhvata oba prethodna pojma i njegu i skrb . Pa sve
to vai za te pojmove , vai i za pojam zbrinjavanja .
Inkulturacija je proces prihvaanja kulturnih postignua .
Pedagoki shvaena socijalizacija oznaava svjesno uvoenje pojedinca u drutveni ivot,
prihvaanje normi zajednikog ivota.
Personalizacija je proces oblikovanja osobnosti , procesa trasformacije individuuma u osobnost ,
proces samoostavarenja pojedinca kao potpune osobnosti .
Ovi pojmovi ne spadaju u osnovne pojmove s podruja odgoja ali su povezani sa odgojnim
radom.
MO I GRANICA ODGOJA
Pedagoki pesimizam
Ta shavaanja uzimaju naslijee , kao glavni initelji ovjekova razvoja , tj. ovjek je produkt
naslijea . Takva shavaanja su vrlo stara , zasnivaju se na opaanjima da se djeca ponaaju
slino kao i roditelji . Ta predznanstvena shvaanja dobila su staleko obiljeje i pretvorila se u
teoriju plave krvi. Time se razvija teorija nativizma ija je osnovna misao da je ovjekov razvitak
unaprijed odreen njegovom unutranjom naravi i da su odgojne mogunosti vrlo ograniene.
Ova teorija vodi u bioloki i psiholoki fatalizam.
Pedagoki optimizam
U nekim se povijesnim razdobljima vjerovalo u gotovo neogranienu mogunost odgoja . Takvo
shvaanje je bilo aktuelno u antikom periodu (sofisti, Platon, Aristotel), u razdoblju humanizma
i renesanse (Da Feltre, Vives, Roterdamski), u 17. i 18. st. (Lajbnic, Komenski, Kant, Lok). Tako
je nastala nova teorija empirizma koja je suprotna nativistikoj. Ona odrie ulogu naslijea i
prirodnih sposobnosti . Izvanjaska sredina temeljni je faktor razviitka . To je teorija miljea koja
unutranjim faktorima suprotstavlja vanjske.
Pokuaj prevladavanja jednostranosti
Prethodne dvije teorije su suprotne krajnosti. Istraivanja su pokazala da je prijeko potrebno
uzeti u obzir i unutranje a i vanjske faktore ovjekova razvitka . Polazei od te spoznaje W.
Stern je postavio teoriju konvergencije . Ona uzima u obzir i unutranje i vanjske initelje u
izgraivanju ljudske osobnosti . To j pokuaj izmirenja suprotnosti i pruanje cjelovitijeg
objanjenja ovjekovog razvitka. Neodstatak ove teorije ogleda se u tome da je u procesu odgoja
uloga odgajanika pasivna to je nedopustivo jer je on subjekat tog procesa isto kao i odgajatelj.

Suvremeno znanstveno shvaanje

Ovo se shvaanje temelji na multifaktorskoj teoriji koja podrazumijeva nasljee, drutvenu
sredinu i odgoj sa aktivnim stavom odgajanika. Prema ovoj teoriji odgoj nije ni svemoan ni
nemoan. On ima svoje granice i mogunosti. Ovisan je o prirodnim dispozicijama, drutvenim
uvjetima i o odnosu odgojenika prema obrazovnim dobrima, odgojnim vrednotama,
odgojiteljima i sl.
PODJELA ODGOJA PREMA BITNIM ODREENJIMA OVJEKA
-tjelesni
-intelektualni
-moralni
-estetski
-radni
PODJELA ODGOJA PREMA DOBI ODGOJENIKA:
-predkolski
-kolski
-visokokolski
-odraslih
PODJELA ODGOJA PREMA MJESTU I SPECIFINOSTI ODGOJNE DJELATNOSTI:
-obiteljski
-domski
-specijalni
-u proizvodnim uvjetima
-vjerski
-u slobodnom vremenu
PODJELA ODGOJA S OBZIROM NA VRIJEME
-odgoj u prolosti
-suvremeni odgoj
-odgoj u budunosti
ODGOJNI PROCES
Odgojni proces obiljeava pedagoki odnos izmeu odgajitelja i odgojenika. Tim odnosom
ostvaruje se pedagoki akt koji omoguuje da se pojedinac preobrazi i razvije u osobnost.
Osobnost i odgoj

Linost ili osobnost je organizirana cjelina , odreena struktura biolokih, psihikih i socijalnih
svojstava, osobina i ponanja, ime se izraava osobitost i vlastitost pojedinca koja ga tom
svojom posebnou, jedinstvenou i neponovljivou izdvaja, oblikuje i razlikuje od svih drugih
lanova drutvene zajednice. Sa filozofskog i pedagokog motrita osobnost je vrijednosna ili
etika kategorija. Etiko obiljeje osobnosti oituje se u tome to se ona vrijednosno
suprotstavlja pojmovima negativnog znaenja kao to su bezlinost ili dvolinost. U odnosu na
individuum, osobnost je via kategorija u vrijednosnom znaenju. Individuum je bioloki dan, a
linost drutveno - pedagoki zadana. Individuum se raa, a osobnost nastaje u procesu odgoja,
svrhovite djelatnosti i ivotne borbe. Prema tome sa razlogom kaemo da je odgoj "proces
oblikovanja ovjeka od individuuma do osobnosti". Osobnost je dakle vrijednosno via
kategorija. Ona posjeduje specifina ljudska svojstva, intelektualne, moralne, estetske i radne
kvalitete, karakternu snagu i ljudsku dobrotu. Zrela osobnost odlikuje se pozitivnim i drutveno
poeljnim ljudskim osobinama na svim relacijama.
Dva subjekta odgojne djelatnosti
Odgojno djelovanje ne ovisi samo o odgoditelju , ono je utemeljeno u stvarnosti odgojnog
odnosa na relaciji odgojitelja i odgojenika . Pedagoki odnos odgojitelja i odgjenika mora se
temeljiti na obostranom priznavanju , uvaavanju , i potivanju osobnosti i ljudskog
dostojanstva. Odgojni proces predstavlja stalni odnos subjekta prema subjektu , odgojitelja
prema odgojeniku i obratno . Pedagoki odnos je ovisan o linosti odgojitelja ali i odgojenika
kao subjekta . Odgojitelj ne smje nametati gojemcu svoju volju i stavove . Suprotno tome treba
uvaavati osoboitosti i htijenja odgojenika . Bitna odlika odgoja jeste odravanja kontinuiteta
kulture. Ogodjitelji , dakle pomau ili potiu , usmjeravaju , bodre , a odgojenici spoznaju,
prihvaaju i djeluju u saglasju sa svojim spoznajam , uvjerenjima , stavovima i opredjeljenjima.
Odgojitelj kao subjekt nastoji potaknuti gojenca u njegovim pozitivnim nastojanjima , u
razvijanju njegove osobnosti .
Zato se taj odnos zasniva na potivanju i uvaavanju osobnih stavova , nastojanja , inicjetiva ,
interesa te potreba . Pedagoki autoritet nije autoritet moi , vlasti , prisile , nego autoritet
ljubavi , autoritet potovanja i prihvaanja , podravanja i slijeenja zbog ljudske dobrote i
dopadljivosti .
Analiza odgojnog procesa
Dobro je odgojen onaj tko ljudski djeluje . Moe netko dobro znati kako treba raditi i kako treba
obavljati ljudske dunosti a da to ipak ne radi.
ZNANJE + UMJEE + MO + PRIHVAANJE + HTIJENJE = ADEKVATNO
DJELOVANJE !
Odgojni proces obuhvata mnotvo sloenih odgojnih zadataka ; razvitak sposobnosti ,
obogaivanje osjenog ivota , izgraivanje pogleda , uvjerenja , stavova , njegovanja smisla za
etike vrednote , jaanje volje i oblikovanje karaktera . Posebu pozornost treba pokloniti

razvijanju sposobnosti uenja , misaonih sposobnosti i sposobnosti vrednovanja. Obrazovanje

zahvaa racionalno podruje , a odgoj i racionalno i emocionlno i voljno .
1. racionalno podruje ; znanje shvaanje,
2. emocionalno podruje ; uvjerenja , stavovi prihvaanje,
3. voljno podruje : pozitivna svojstva osobnosti - djelovanje .
Racionalno , emocionalno i voljno podruje oituje se u svim temeljnim odgojnim podrujima ,
na podruju tjelesnog , intelektualnog , moralnog , estetskog i radnog odgoja .Racionalno
poduje predstavlja ljudsku spoznaju . Simbolizira je miljenje i shvaanje , te je rezultat
odreene koliine znanje . Stoga je usvajanje odreenog sustava znanja u obliku obrazovnih
dobara prvi i jedan od temeljnih zadataka svakog odgojanja i kolovanja .
Drugu etapu ini emocionalno podruje predstavljaju ga pogledi uvjerenja i stavovi . . Izgraeni
pogledi , uvjerenja i stavovoi snano utjeu na ljudske postupke , ali ni oni nisu sigurna garancija
da e uslijediti odgovarajui inovi . Uvjerenja i stavovi jo nisu djela . Odgojni proces jo nije
zavren .
Voljno podruje ini treu etapu odgojnog procesa . Predstavlja ga ljudsko ponaanje i
djelovanje . Tek kada se izgrade odgovarajua umjea i navike , voljne i karakterne osobine i
kada se osiguraju odgovarajui postupci , odgojni proces je zavren .
T R I AS PE K TA O D G O J A
Postoje tri aspekta odgoja i to: drutveno generacijski, individualni i interakcijsko
komunikacijski. Sa prvog aspekta odgoj se posmatra kao pojava, s drugog kao proces, a streeg
kao djelatnost.
Drutveno-generacijski aspekt odgoja
S drutvenog aspekta odgoj sagledavamo kao generacijsku pojavu. Sagledan s tog aspekta odgoj
moemo definisati kao prijenos iskustava, znanja i uopte socijalnog naslijea sa starije
generacije na mlau. Odgoj u tom smislu ne tei iskljuivo odravanju kontinuiteta ve nastoji i
dalje razvijati to postojee. Taj aspekt odgoja sagledan povijesno javlja nam se kao proces
osvjetavanja odgoja, koji je zapoeo onog momenta kad je ovjek sluei se govorom
akumulirao svoje iskustvo i prenio ga na mlai narataj. Govor pismo, tampa i elektronika
osnovni su pronalasci koji su utjecali bitno na promjene u odgoju, posebno u pogledu
akumuliranja i prenoenja informacija sa starije generacije na mlau.
Bitna obiljeja odgoja kao generacijske pojave:
Drutvena pojava
-po nastanku
-po funkciji
Povijesna pojava
-klasni karakter
- politiko obiljeje
- prenosi socijalno nasljee
Individualni aspekt odgoja

Ovaj aspekt odgoja se odnosi na razvoj linosti. Dok je prouavanje prvog apekta vie
socioloko filozofski fundirano, dotle je drugi aspekt preteno psiholoki. Gledajui s tog
aspekta odgoj moemo definirati kao svjesno i namjerno djelovanje, odnosno samodjelovanje na
razvoj fizikih i psihikih osobina i svojstava linosti pojedinca.
Sagledan s ovog aspekta odgoj je povezan s razvojem linosti, a iz psihologije nam je poznato da
se razvoj odvija pod utjecajem sazrijevanja i uenja. Pod pojmom individua podrazumjevamo
bioloko bie ovjeka koje se razvija pod utjecajem naslijea. Individua predstavlja osnovu za
razvoj linosti. ovjek se kao linost ostvaruje u drutvu. U procesu odgoja individua postaje
linost. Pojam linosti je veoma sloen, te ga moemo definirati s psiholokog, filozofskog i
antropolokog aspekta. Postoje razliite definicije linosti od kojih emo izdvojiti Allportovu:
Linost je dinamika organizacija onih psihofizikih sistema unutar individue koji odreuju
njeno karakteristino ponaanje i njen karakteristian nain miljenja.
Promjene koje nastaju sazrijevanjem preduvijet su uenju. Dok je za sazrijevanje vano
naslijee, za uenje je vana vlastita aktivnost pojedinca. Sazrijevanje je rezultat nasljea uz
neophodno zadovoljenje vitalnih potreba. Uenje je progresivno i relativno trajno mjenjanje
individue pod utjecajem njezine vlastite aktivnosti do koje dolazi bilo poticajima iz sredine, bilo
unutarnjim poticajima iz same individue.
Sazrijevanje i uenje su dijalektiki povezani, jedan drugoga uvjetuju, ubrzavaju ili usporavaju.
Faktori razvoja linosti su: naslijee, prirodna i drutvena sredina i vlastita aktivnost.
Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja
Sagledan s ovog apekta, odgoj je usko vezan i primarno odreen kvalitetom meuljudskog
odnosa odgajatelj odgajanik. U centru panje je meuljudski odnos. Ovaj aspekt odnosa nije
izoliran i u vezi sa drutveno generacijskim i individualnim aspektom odgoja. Prema tome sva
tri su aspekta dijalektiki povezana i jedan drugog uvjetuju. Ovaj aspekt odgoja nam stavlja do
znanja da su i odgajatelj i odgajanik subjekti u odgojnom procesu.
S ovog aspekta vri se operacionalizacija i konkretizacija odgojnih zadataka kao smjernica za
neposredno odgojno djelovanje.
Bitne karakteristike odgoja s interakcijsko komunikacijskog aspekta jesu da se odvija u
meuljudskom odnosu, da se zasniva na saradnji, da ovisi o kvaliteti interakcije i komunikacije u
odnosu, te da usavrava linosti i odgajatelja i odgajanika.