Rosie Thomas

Naslov izvornika
The Kashmir Shawl

2
Rosie Thomas

Mojemu ocu
Brdske su ovce slae,
Al' dolinske su tuste,
Stoga radije odluismo
Njima omastiti prste.1

Stihovi su uzeti iz The War-Song of Dinas Vawr autora Thomasa Lovea Peacocka (1785. - 1866.),
poznatoga satiriara iz Shelleyjeva kruga.

3
al od kamira

PRVO POGLAVLJE

air je to otkrila posljednjega dana boravka u staroj kui.

Njih troje bili su na katu, u oevoj spavaoj sobi. Doli su zajedniki

obaviti onaj sjetni posao razvrstavanja i raskrivanja namjetaja i imovine svojih
roditelja, prije nego to posljednji put kuu zatvore i kljueve predaju agentu za
prodaju nekretnina.
Bio je kraj svibnja i janjci su upravo odvezeni na trnicu. Vani, na breuljku,
ovce su se bezglavo glasale i njihovo glasno, neprekidno i zbunjeno blejanje
dopiralo je s mirisom proljetne trave.
Mair je skuhala lonac aja i stavila ga na posluavnik, namjeravajui ga
ponijeti na kat, svojoj sestri Eirlys. Iza nje je iao njihov brat Dylan, sputajui
glavu, kao to je to inio sve od svoje trinaeste godine kako bi izbjegao udarac u
nisku gredu na odmoritu.
Eirlys je, kao i obino, imala silnu energiju. Pod spavae sobe bio je krcat
uredno sloenim hrpama deka i jastuka, tornjevima oznaenih kutija i utavim
crnim vreama. Stajala je u podnoju kreveta, s podmetaem za pisanje
oslonjenim na visoku nogu starinskoga kreveta i mrtei se vrljala dopune na
jednome od svojih popisa. U bijeloj kuti i uz svitu pomonika jednako tako je
mogla biti na nekome od obilazaka na svome bolnikome odjelu.
- Divno - promrmljala je kad je ugledala aj. - Ne sputaj ga tu - dodala je.
Dylan je uzeo alicu i provukao se do prozorske daske. Zaklanjao je svjetlo i
Eirlys je podignula obrvu, pogledavi ga.
- Popij svoj aj - rekla je blago. - Otkai se pa uzmi i keks s njim.
Mair je sjela na krevet. Starinska ruiasta dreava deka jo uvijek je bila na
njemu, razvuena od kuta do kuta, i pomislila je na one tjedne kad je njezin otac
posljednji put bio bolestan, onda kad se vratila kui u dolinu njegovati ga
najbolje to je mogla i praviti mu drutvo. Uivali su u dugim etnjama,
razgovorima o prolosti i ljudima koje je njezin otac neko poznavao.
4
Rosie Thomas

- Jesam li ti ikada priao o Billyju Jonesu, drabovatelju?

- Mislim da nisi.
- Mucao je.
- Kako mu je onda uspijevalo raditi?
Otac ju je pogledao preko ruba naoala. - Zna, nismo tada bili toliko
uurbani.
U prostoriji niskoga stropa starac joj se inio posve na dohvat ruke, no
istodobno krajnje odsutan.
Eirlys je pokazivala na zaveljaje koje je trebalo odnijeti u Caritas te s ime e
se tono ljudi koji su raskrivali kuu morati pozabaviti. Postavilo se pitanje to
s onim plahtama koje su, otkad ih sjeanje slui, stajale u istome ormariu u
kojem su se tajnovito uvale za najbolje, vjerojatno prema nekoj davnanjoj
odredbi njihove majke. Ali kad su sestre razmotale plahtu na vrhu, zapazile su da
je na sredini bila istanjena toliko da je svjetlo prodiralo kroz nju. Eirlys se
namrtila i ustro je s jo jednom takvom plahtom stavila u jednu od oznaenih
vrea za smee.
Sunce je kosim zrakama prodiralo kroz prozor, bojei Dylanov pulover
obrubom pozlaenih malja.
Mair je shvatila da vie ne moe samo mirno sjediti i dopustiti da ih sve
preplavi val uspomena. Skoila je i prila ladiaru koji je bio okrenut suelice
uzglavlju kreveta. Njihova majka naslijedila ga je od svoje majke... sjeala se da je
to ula. Nakon smrti Gwen Ellis, u njega je bila pospremljena njezina odjea, sve
dok se napokon njezin suprug udovac i najstarija ki nisu dovoljno oporavili da
te stvari mogu nekome dati.
Dvije odvojene ladice na vrhu bile su prazne. Eirlys je ak bila izvadila i papir
kojim su bile obloene. U srednjoj ladici su u posljednje vrijeme bile potkoulje,
gae i sloene koulje njihova oca. Kako je bivao sve slabiji, Mair mu je ujutro
pomagala odjenuti se. Uzaludno se nadajui kako e mu uspjeti utopliti kosti,
drala je donje rublje ispred kamina na struju prije nego to bi mu ga pruila.
Hrpa tih stvari poivala je sad na podu.
- Morat emo sve te njegove sitnice staviti u torbu za recikliranje - kimnula je
Eirlys. - Vie ni za to drugo ne slue.
Mair je otvorila najdonju ladicu komode. Ugledala je nekoliko poutjelih
jastunica i stolnjak s izvezenim kvadratom u sredini, koji se bez iznimke vadio
jednom godinje i prekrivao stol za boini ruak. Bijela tkanina je na mjestima
5
al od kamira

bila umrljana hrom. Zavukavi ruku ispod stolnjaka napipala je papir za

zamotavanje. Izvadila je krpu istraiti ono to je bilo ispod nje.
Papir za zamotavanje bio je vrlo star i mlohav.
Kad ga je razmotala, najprije je ostala pod dojmom divnih boja. Pred nju su
iskoile nijanse srebrnoplave i zelene, poput destilirane vode u jezeru i boje
proljetnoga neba, uz zrake lavandinih i cinober cvjetova zarobljenih u dubinama.
Kad se pomnije zagledala, zapazila je zakuastost tkanih ara, raskone zavojite
oblike suze svijenih vrhova, peraste listove paprati, stabljike grana i sitne
cvjetove s pet latica. Jedini zvuk u prostoriji bilo je oajno blejanje ovaca kad je
Mair rastresla slojeve mekane vune.
Tkanina je bila vrlo lagana te se inilo kako lebdi u zraku.
al je bio predivan; nikada ga prije nije vidjela.
Iz njegovih nabora ispala je omotnica, stara, smea, obina, napola
presavijena, s ljepilom koje se jo davno sasuilo na njezinome preklopu. Mair ju
je obzirno otvorila. U njoj je bio samo jedan uvojak kose. Kovra je bila lijepa,
svilenkasta, tamnosmea, s nekoliko bakrenih niti koje su kroz nju prosijavale.
Uzela ju je meu prste.
- To je al bake Watkins - rekla je Eirlys onim svojim autoritativnim glasom.
Eirlys je bila jedina od njih troje koja je poznavala majku njihove majke, ali
ak je se ni ona nije sjeala, jer baka je umrla dok je Eirlys bila jo mala
djevojica. Ono to su svi o njoj znali bilo je to da je bila u Indiji sa svojim
mnogo starijim suprugom misionarom. Par se na kraju vratio u Wales i dobili su
ker jedinicu kad je Nerys ve bila u etrdesetima. Ta ki, Gwen, udala se za
susjeda iz iste doline, zgodnoga Huwa Ellisa, kad je imala samo devetnaest
godina. Uvijek je svojoj djeci govorila kako ne eli da, poput nje, odrastaju sa
starijim roditeljima.
- to mislite, ija bi to kosa mogla biti? - pitala se Mair.
- Pojma nemam - rekla je Eirlys.
Mair je razmiljala o tome. Baka Watkins ne bi uvala vlastitu kosu, bi li? Je li
to onda bila kosa njezina supruga ili vjerojatnije njezina djeteta?
Ne. Nije to bila ni kosa postarijega misionara niti je bila Gwenina, u to je bila
prilino sigurna... njezina je bila posve drukija, mnogo svjetlija.
Pa ija onda?
Pitanje ju je zaintrigiralo, ali inilo se da nema odgovora.
6
Rosie Thomas

Prislonila je al uz obraz. Tkanina je bila toliko profinjena da ju je mogla

skupiti u svoje dvije ake. Prvi put je iz nje udahnula blagi miris mirodija.
- Imamo jo mnogo posla - rekla je Eirlys kad je popila aj.
Mair je zamiljeno zagurala uvojak kose natrag u omotnicu.
Poslije, kad je najvei dio pakiranja i spremanja stvari u kutije bio zavren,
njih troje okupili su se u kuhinji. Stranja vrata bila su otvorena pa su muice
doleprale s povjetarcem. Buka koju su stvarale ovce pojaavala se i s dolaskom
sumraka postajala sve tugaljivija. Dylan je otvorio bocu vina, dok je Mair
pripremala izletniku veeru od hladne unke i peenih krumpira iz mikrovalne.
Dylan ju je prije nekoliko godina kupio ocu i Huw ju je redovito koristio za
podgrijavanje gotovih jela za jednu osobu kupljenih u supermarketu, izjavljujui
kako su vrlo ukusna. Eirlys se s tim nije slagala, istiui kako u gotovim jelima
ima velik udio masnoa i soli.
Kad se aparat oglasio, Mair je izvadila krumpire. Mogla je vidjeti oca kako
namiguje i potiho govori he-he-he-he.
Postojala je opasnost da se nenadano rasplae.
Svi su znali kako je to posljednja veer koju e zajedno provesti u toj staroj
kuhinji. Mair je odluila ne oteati je jo vie i ne preputati se nikakvim
napadajima plaa. Naprotiv, osmjehnula se Dylanu koji je sjedio ruku zaguranih
u depove svojih traperica, a potom Eirlys, koja je kosu bila zataknula iza uiju i
ije su se oi doimale iznimno sjajnim iza naoala.
- Hoemo li jesti u drugoj prostoriji? - upitala je Mair.
Stol u kuhinji veliinom je bolje odgovarao njima troje od onoga
preklopnoga, zavuenoga u kut, gdje je sjeanje na njihova oca koji je sjedio sam
sa alicom aja i novinama bilo vrlo ivo.
Posao oko uzimanja hrane i nalaenja posljednjih komada nezapakiranoga
jedaeg pribora pomogao im je prebroditi taj trenutak. Dylan je naao ostatke
svijee koje je Eirlys stavila na tanjuri. Sjaj je ispruganu prostoriju ponovo
uinio privlanom, briui one pranjave etverokute na zidovima na mjestima
gdje su nekada visjele slike.
- Trebali bismo popriati o dobrim stvarima - rekla je Eirlys, kad su svi ve
sjedili.
Mair je na trenutak pomislila kako ona misli na ona sretna vremena koja su
provodili kao obitelj, to ju je neobino zapanjilo. Potom je shvatila kako njezina
sestra govori o ona dva-tri komada pokustva i starome srebru koji su jedini u
toj kui predstavljali nekakvu vrijednost. Nakon proitane oporuke znali su da
7
al od kamira

e prihod od prodaje kue biti jednako podijeljen meu njima. O tim sitnicama
nisu zapravo ni razgovarali.
Bio je tu stari sat, s oslikanim licem koje je prikazivalo sunce i mjesec, onaj
ije je zvuno otkucavanje odmjeravalo duga poslijepodneva njihova djetinjstva.
Huw je to jednom tijekom posljednjih tjedana ivota spomenuo, ukazavi na nj
kao na Dylanov sat. Mair se namjerno nije obazirala na nj, jer nije eljela
prihvatiti ono to je time namjeravao rei.
- Ti e uzeti sat, Dylane - rekla je Eirlys. - Mair?
Njih dvoje bili su u braku i imali su vlastite kue s hodnicima, omanjim
prostorijama kao proirenjima soba i policama. Mair je bila neudana i sretno je
ivjela u unajmljenom jednoipolsobnome stanu. Nije joj trebao, a nije ni eljela,
majin ladiar, kao ni srebrni ajnik. Oni e bolje mjesto nai uz Eirlys. Odloila
je no i vilicu i proistila grlo.
- eljela bih zadrati bakin al - rekla je. - Ako se slaete?
- Naravno da se slaemo - potvrdno je kimnula Eirlys. -Slae li se ti, Dylane?
Pogledao je u Mair. Tih dana su mu u kutovima oiju bore bile prilino
duboke. Oboje, on i Eirlys, bili su kratkovidni pa je Dylan esto kiljio kad bi se
na neto usredotoio.
Svijest o tome koliko je voljela svoga brata ogrnula ju je poput deke. Cijeli
ivot bio joj je saveznik, dok su se kao djeca ona i Eirlys neprestano prepirale,
uglavnom zato to su bile ista suprotnost jedna drugoj. Naravno, u posljednje
vrijeme nisu se svaale. Gubitak oboavanoga oca naveo ih je na to da budu
jedna prema drugoj uviavne, ak oprezne.
- Zna li otkuda bi mogao potjecati? - upitao ju je Dylan.
Odgovorila je: - Ne. Ali moda bih mogla pokuati doznati.
Ta misao pala joj je na um tek kad ju je izgovorila. Iznenadilo ju je koliko je
znatielje taj tajnoviti al u njoj pobudio.
Te noi Mair i Eirlys su posljednji put otile na spavanje u prostoriju koju su
dijelile kao djeca. Mair je znala da njezina sestra ne spava, iako se nije prevrtala
ni okretala ispod vlanih plahti, kao to je to inila Mair. Na kraju je proaptala: Eirlys, spava li?
- Ne.
- O emu razmilja?

8
Rosie Thomas

- Vjerojatno o istome onome o emu i ti. Jednom kad su ti oba roditelja

mrtva, i ti si, nisi li? Odgovoran si, jer nitko ne stoji ispred tebe. Shvaa to
elim rei?
Mair je preplavila suut. Njezina sestra se cijeli ivot ponaala odgovorno.
Bila je studentica medicine koja je osvajala nagrade i upravo je bila imenovana
specijalisticom u bolnici u Birminghamu, a uza sve to uspjela je nai vremena
udati se i roditi dva sina. Cijeli ivot uila je i brinula se o drugima i sad je na tu
posljednju fazu njihovih ivota gledala kao na dodatni teret koji joj je pritiskao
ramena.
Mair je pomislila kako je sve otkad je prohodala i progovorila izbjegavala put
po kojemu su njezina sestra i brat ispred nje mukotrpno koraali. Umjesto da
slijedi njihov primjer i ode na neko dobro sveuilite, ona je sa sedamnaest
godina otila od kue i iz Walesa, ispunivi davno dano obeanje, napola izmeu
obiteljske ale i pobunjenike prijetnje, da e pobjei i prikljuiti se cirkusu. U
obiteljskome cirkusu Floyds upoznala je Harriet Hayes ili Klaunicu Hattie.
Zajedno su izvodile jednostavan in na trapezu. Noi provedene u cirkusu sad
su bile daleko iza njih, ali one su sve otada ostale bliske prijateljice. U
meuvremenu je Mair jo bila menaderica u trgovini haljina, pjevaica u
glazbenome sastavu, recepcionarka, osoba za odnose s javnou, pomonica u
rasadniku, prodavaica knjiga i jo nekoliko slinih utjelovljenja takvih poslova
na tritu rada, s razliitim uspjehom, ali uglavnom je bila zadovoljna. Ne, mene
ak ni Hattie ne bi nazvala odgovornom, priznala je. A Hattie je bila znatno
povrnija od Eirlys.
Mairino srce poelo je snano udarati u prsima i bijela svjetlost bljesnula joj je
pred oima. Odjednom joj je tijelo bilo lagano kao perce i shvatila je da se osjea
slobodno. Poeljela je za sebe zadrati taj blagoslov, ali istodobno je dio toga
poeljela podijeliti sa svojom sestrom. Ispruila je prste i dotaknula rese na alu
koji je leao na stolcu pokraj kreveta. - Da, znam to hoe rei - rekla je. Eirlys, razmiljala sam o tome da bih moda mogla malo putovati. Zna ono,
sad kad tate vie nema, kao to i sama kae, sad kad smo samo mi ostali.
Razmiljala sam o odlasku u Indiju... moda vidjeti mogu li neto doznati
o baki i njezinu alu. Otkrivat u malo obiteljsku povijest. Zato i ti ne bi
pola sa mnom? Mogle bismo neko vrijeme provesti zajedno. U posljednje
vrijeme to nismo ba esto inile.
Eiryls nije ni sekundu oklijevala prije nego to je odgovorila: - Nikako ne bih
mogla. Tu je bolnica. Teko je kad se radi o cijeloj ekipi, s obzirom na posljednje
rezove. Osim toga, tko bi brinuo o Graemu i dekima? Ali ti treba otii, ako je
to ono to uistinu eli uiniti. Vidjela sam kako si gledala taj al.
9
al od kamira

Mair je znala da nema smisla pokuavati navesti sestru da promijeni miljenje.

Eirlys je bila dovoljno odluna za dvoje. -Uistinu mislim da bi moglo biti
zanimljivo - rekla je.
Nije ni pokuala artikulirati onaj osjeaj iskorijenjenosti koji ju je muio nakon
oeve smrti. Eirlys i Dylan imali su sreen obiteljski ivot, dok ona nije bila ni
blizu tomu. Moda bi joj otkrie o prolosti vlastite obitelji pomoglo da ponovo
nae svoje mjesto pod suncem.
- Moda nita ne dozna. Indija je velika zemlja. Ali zasluuje odmor i nove
vidike. Zna, tuga moe poprimiti razliite oblike. A ti si na sebe preuzela
najvei teret brinui se o tati. Dylan i ja smo ti uistinu zahvalni na tome to si
uinila, odustala od posla i sve to.
Mair je snano treptala u tami, ali vrue suze ipak su joj se otele iz rubova
oiju. Nakon pogreba, Eirlys je zapazila kako je djetece obitelji bilo silno
zauzeto nekonvencionalnim pa joj to nije ostavljalo mnogo vremena da se
usredotoi na neto drugo. To je zapeklo Mair, ali sad je pomislila kako tuga
uistinu poprima brojne oblike. Oblici Eirlyne tuge naveli su je na to da bude
zajedljivija nego obino. Nakon te spoznaje sestrina ljubaznost uinila joj se jo
dirljivijom i dragocjenijom. Promrmljala je: - Bila je to privilegija. Drago mi je
to sam bila slobodna pa sam to mogla uiniti.
Odvoji malo vremena, poi na taj izlet u Indiju. Ako ti je potreban razlog i
ako ti ga taj al daje, to je u redu - zakljuila je Eirlys. - Moemo li sad na
spavanje?
Vani je ono blejanje ovaca napokon posustalo. Mair je znala zato. Kad je pao
mrak, ovce su shvatile da vie nikada nee moi prizvati svoju janjad.
Povremeno oajniko blejanje jo uvijek se izdizalo do zvijezda, ali stado se
smirivalo i utihnulo.

Kad se probudila, Mair je leala na uskome krevetu i nastojala shvatiti gdje se

nalazi. Sanjala je o psu koji laje te kako se zbog njegovoga lavea ivotinje
komeaju i kako im to utanje ukazuje na oprez, prije nego to su se voe
odvojile i jurnule preko ugaenoga tla. Suneva svjetlost je iznenadnim bojama
preplavila breuljak i ivotinje u pokretu slile su se u sivo na zelenome uzorke
turske mustre naspram trave. Pas ovar gonio ih je prema kamenom ograenom
prostoru na kojemu je seljak pridravao otvorene vratnice.
Na nain na koji su se snovi odmotavali, to poznato i voljeno mjesto stopilo
se s jednim drugim koje jo nije bila posjetila. U prostoriji je bilo hladno pa je
10
Rosie Thomas

zadrhtavi navukla deke preko ramena. im je to uinila, prvi poziv mujezina

probio se kroz rolete.
Koa na zatiljku joj se nakostrijeila, ne samo od hladnoe nego i od
oekivanja.
Sjetila se.
ire je rastvorila oi, osjetivi tjeskobu u sivom praskozorju. Hotelska soba
bila je krcata i doslovno zatrpana njezinim stvarima. Sino je, kad je nestalo
struje, kopala po svojim torbama u potrazi za pidamom i arapama koje je
odijevala za spavanje. Ali al je bio tamo na sigurnome, uredno premotan i
prebaen preko naslona jedinoga stolca u prostoriji. Svjetlo jo nije bilo
dovoljno jako da otkrije boje u njihovom punom sjaju, ali bile su ivopisno
oslikane u njezinoj svijesti.
Mair je odgurnula pokriva i uspravila se u sjedei poloaj. Bilo je prerano, ali
znala je da nee ponovo zaspati.
Odluila je ostaviti cijeli dan za privikavanje. Stoga se, nakon to je sama
dorukovala u hotelskoj hladnoj i praznoj blagovaonici, pomalo nervozno
pripremala. U torbu koju je nosila preko ramena stavila je zemljovid grada koji
joj je dao nasmijeeni recepcionar, bocu mineralne vode, malo antibakterijskoga
gela i dobro opranu jabuku. Nije jo bila u potpunosti svjesna onoga to je eka
da bi osjetila ono zadihano treperenje ispod dijafragme, koje nije imalo gotovo
nikakve veze s uincima nadmorske visine.
Mair nikada prije nije bila u Indiji, ak ni na plaama Goe ili znamenitostima
Jaipura, da ne govorimo u nekom udaljenom gradiu na Himalaji. Niti je uope
bila... unato njezinoj izjavi o neovisnosti... naviknuta sama putovati. Praznici,
onda kad si ih je mogla priutiti, u prolosti su bili odlasci na grke otoke ili u
panjolsku, s nekim novim dekom ili onim s kojim bi ubrzo prekidala, ili se
radilo o komotnijoj kombinaciji prijatelja meu kojima bi uvijek bila Hattie. Kao
obino, Eirlys je bila u pravu kad je ukazala na to da Mair nije esto odstupala
od svoga promiljenog odsustva rutine.
Mair se ponovo osmjehnula kad je zakljuala vrata hotelske sobe. Sad je bila
slobodna, nije li? Pred njom su se protezali dani i tjedni formalno
neodreenoga vremena. Zahvaljujui prodaji stare kue u Walesu, imala je neto
novca i vremena koje je mogla potroiti na neobian projekt koji joj je
mjesecima nagrizao matu, na nain koji nije mogla posve razumjeti. Nije ba
mnogo razgovarala o poduzimanju toga pothvata, ak ni s Hattie, zato to bi joj
teko bilo razumno objasniti poriv koji je osjeala.

11
al od kamira

Jednako tako, najnejasniji od nejasnih planova doveo ju je ovamo, sve do

Leha, s kartom u jednom smjeru, bez odreenoga datuma povratka na umu koji
bi je mogao ograniiti i pruiti joj utjehu.
Pola je niz betonsku stazu koja je od hotela vodila pokraj gredica cinija,
kozmosa i dreavih nevena i izlazila van na ulicu. Upuujui se prema
gradskome sreditu, oarano je gledala oko sebe. Bio je kraj rujna i zapazila je
kako je kratka turistika sezona u Lehu bila doslovno zavrena. Na mnogim
suvenirnicama i putnikim agencijama poredanim uz cestu zastori su bili
sputeni i metalne rolete trajno zakljuane, spremne za zimu, dok su internetski
kafii koji su pruali usluge izletnicima i planinarima bili gotovo prazni. Visoki
vrhovi planina koji su okruivali grad bljetali su prekriveni novim snijegom i na
stablima jablanova u hotelskim vrtovima utalo je suho zlatno lie.
Za mjesec dana past e pravi snjegovi i visoki prijelazi koji su povezivali
glavni grad Ladakha s Kamirskom dolinom na zapadu i Himachal Pradeshom
na jugu nee biti prohodni sve dok se snijeg u proljee otopi. Pola godine e se u
Leh moi stii jedino zrakoplovom, ba kao to je Mair juer doputovala,
poletjevi iz Delhija i sletjevi u malu zranu luku pokraj rijeke Ind. Dok je
hodala, pokuavala je zamisliti kako tu izgleda ivot usred zime, kad te uske
gradske uliice budu zatrpane snijegom i kad na krovu svake kue budu visoke
hrpe snopova suhe hrane za obiteljsku stoku. Ali bila je zbunjena. Neposredni
nestanak turista znaio je da e gradski prodavai pod hitno nastojati zaraditi
nekoliko posljednjih rupija. Na glavnoj ulici trojica su joj oteavala napredovanje
svojim uvjebanim sveobuhvatnim manevrima.
- Dobar dan, madam, odakle ste? Zavirite u moju trgovinu, molim vas.
- Imam lijepu paminu, danas u vam dati po posebno dobroj cijeni.
Trei mukarac durio se kad je probala odmahnuti glavom.
- Ali gledanje se ne naplauje, madam. Samo pogledati. emu takva urba?
Istina, nije bila ni u kakvoj urbi. Smijui se, pola je za najbliim trgovcem uz
stube, ula u njegovu prenatrpanu trgovinu i dopustila mu da se razmee svojom
robom. Iz Tibeta je imao posluavnike od srebrnih, koraljnih i tirkiznih dragulja,
iz Kine oslikane termos-ploske i krznene najlonske deke u dreavim nijansama.
Bilo je tu bodljikavih eira i prsluka, runo pletenih od kozje dlake, tkanih torbi
s resama i stalaka s majicama kratkih rukava, svih boja i veliina... koje su
uglavnom imale strojem izvezeno tibetansko govedo sprijeda i slogan jak jak jak
Ladakh. Oi su joj se privikavale na nejasnu svjetlost unutranjosti trgovine. Uz
zidove su bili bedemi samovara i bakrenoga posua te tepisi s vunenim vezom.
Jako je lijepo. Hvala to ste mi pokazali. Ali danas ne kupujem.
12
Rosie Thomas

Mukarac je bio iz Kamira, roeni prodava. - elite paminu. - Nije to bilo

pitanje. U stranjem dijelu trgovine police su od poda do stropa bile zatrpane
slojevima presavijene tkanine.
Pokaite mi.
Odmah je poeo razmotavati alove s polica. Hrpe boja stvorile su se na
malome pultu: uta, plava i ruiasta boja fuksije.
Vidite? Opipajte, lijepo. Najbolja kvaliteta. ista pamina.
Mair je o lijepim alovima znala vie nego prije etiri mjeseca kad je prvi put
dola u posjed onoga iznimnog komada koji je sad bio u hotelu, zakljuan i na
sigurnome. Razumjela se u kakvou izrade i njezinu vjerojatnu vrijednost. ista? - priupitala je. - Doista?
- Da, ista mjeavina svile i pamine. Tisuu dvjesto rupija. Vidite, ta ruiasta
i ova lijepa plavo-tirkizna. Dolazi Boi, razmiljajte o darovima za prijatelje. Tri
za tri tisue.
- Imate li kani tkane alove? Ili one izvezene?
Mukarac je podigao pogled. - O, da. Znate vi to je najbolje, madam.
Pokazat u vam.
Otkljuao je ormar i izvadio jo jednu hrpu. Poput arobnjaka rastresao je jo
arenih bala tkanine koje je pred njom vitlao i razmotavao. Mair je podigla onu
njoj najbliu i pustila da joj nabori kliznu kroz prste. Nakratko je sagnula glavu
prouiti cvjetni uzorak u nijansama crvene boje i ljubiastoj, a potom al
prebacila preko ramena.
- Vrlo lijepo - odobravao je mukarac iz Kamira. - Te boje prave su za vas.
Ali nije to bilo nita u usporedbi s onim drugim. Ovo tkanje bilo je ukoeno,
kvrgavo oko rubova s cvijeem i nezgrapno je visjelo, nije nimalo leerno
padalo, onako kako je to inio njezin al. Kad ga je skinula, gotovo je mogla uti
pucketanje niti. Nije zasigurno znala kako je uzorak bio tkan, ali bacivi pogled
na nalije ala, doimao joj se poput jeftine strojne izrade. - Hvala vam promrmljala je.
- Devet tisua. Dobra cijena. - Znao je da ga nee kupiti. - A ovaj, vidite,
vezeni. Runa izrada, av.
Ovaj put al je bio kraljevske plave boje, s rubom bijelih cvjetova naivenih na
svakome njegovu kraju. Cvijee je zasigurno bilo naiveno runo, ali uzorak je
bio neprecizno zaiven i na naliju su se vukli konci. Ispod ava bili su vidljivi
obrisi zamrljanoga nacrta. Uvelike se razlikovao od onoga drugoga na kojemu je
13
al od kamira

dvostruki rub s izvezenim cvjetovima bio izraen preko tkanoga uzorka u istim
nijansama i vezom tako tankim da su niti prostom oku bile nevidljive. Sve to
bilo je izvedeno savreno te se lice i nalije uope nisu razlikovali. Uinak
takvoga preciznog samozatajnog rada bio je ispupenim motivom ukraen iroki
povez tkanoga uzorka, to je arama turske mustre i isprepletenome liu davalo
raskonu trodimenzionalnost.
- Vrlo je lijep - ponovila je Mair.
Mukarac se doimao uvrijeeno. Poeljela je sad izii iz te trgovine i vratiti se
na svjetlost dana. Uzela je par izloenih koraljnih naunica sa tanda pokraj
vrata, brzo ih platila i uspjela pobjei.
- Brzo nam se vratite - vikao je za njom trgovac.
Ona druga dvojica trgovaca ponovo su se, iako maloduno, zalijepili za nju.
Uspjelo joj je zaobii ih i zaputiti se svojim putem niz sunanu pranjavu ulicu,
pokraj niza ena koje su sjedile uz rubnik s koarama punim cvjetae i jabuka za
prodaju. istai cipela sa svojim etkama i limenkama latila smjestili su se na
komade vreevine nastojei joj privui pozornost, iako MI njezine otrcane
konversice bile jasno vidljive. Skuteri i rike poskakivali su preko rupa na cesti.
Prometna buka bila je zagluujua. Mair je zavirivala u sjenovite uliice koje su
vodile iz te ulice i nasumce izabrala i odluila istraiti jednu od njih.
Pokraj nje je dugim koracima protrala ugava kuja, kojoj su se njihale sise
nabreknutih bradavica.
U sjeni je bilo hladnije i zala je jo dublje, pokraj brijanica i tandova
mesnica, na kojima su stajale smrdljive kozje glave na drvenim opiljcima. Crni
predmet oko kojega su zujale muhe, avlom privren za gredu, bilo je
odsjeen jezik neke ivotinje koji je tamo vjerojatno bio privren da rastjeruje
muhe od ostaloga mesa. Mair je bacila pogled na nj, progutala slinu i posegnula
u torbu za bocom vode. Odluno je potegnula gutljaj i nastavila dalje. Sad su joj
ponad glave bile vezane teke nepromoive cerade i uliica je postajala sve ua i
mranija. Ostaci prezreloga voa i manje prepoznatljivoga otpada ljapkali su joj
pod nogama. ene u sarijima okrznule su je u prolazu, dok su ostale u burkama
urile u suprotnome smjeru. Vlasnici tandova su izvikivali i djeca preskakala
preko kanala uz plonik. Bio je to uurban i vedar prizor i svaki njegov neobini
aspekt sluio je tome da istakne njezin status tuinke.
Uliica je izbila na trg i zakiljila je kad joj je sunce zasjalo u lice. Na jednoj
strani je mali smei vol s oitim uitkom pasao na hrpi tinjajuega otpada. Na
drugoj je grimizni zlatni molitveni kota bio podignut ispod oslikanog baldahina.
Dok je tu stajala, drevni redovnik u haljama ute boje afrana i burgundca
14
Rosie Thomas

izdvojio se iz gomile i okrenuo ga u smjeru kazaljke na satu. Koraao je uz njega

dok se okretao, mrmljajui i brojei kuglice na svojoj krunici. Mair ga je
fotografirala, a potom se zapitala nije li bila nametljiva.
Pola je niz uliicu koja je vodila u jo jednome smjeru, u samo srce bazara.
tandovi su tu bili krcati bijelim tenisicama i smeim plastinim sandalama.
Ponad glava se, poput izoblienoga voa, njihalo na stotine naprtnjaa i putnih
torbi. enske haljine od svjetlucavih materijala i ljokica visjele su u dreavim
nizovima.
Tu je, uokvirenu plaviastim dimom koji se izdizao sa tanda s hranom, prvi
put ugledala obitelj Becker. Taj trojac bi svugdje predstavljao upeatljivu sliku,
ali na kaotinoj trnici inili su toliko nadnaravan prizor da je u njemu bilo
neega gotovo religioznoga.
Bili su to jedini zapadnjaci koje je zapazila otkako je sila s glavne ulice. ena
je bila visoka, vitka i bestjelesno blijede puti.
Imala je bujnu crvenkastozlatnu kosu koja joj je padala preko ramena. Na sebi
je imala komotnu bijelu koulju koju je nosila preko plave platnene suknje na
vezanje i blatom okorjele izme na nogama. Govorila je, pokazivala i smijala se,
inei sve to istodobno. Mukarac koji je bio s njom gledao je u drugome
smjeru. Bio je ak jo vii od svoje supruge, preplanuo, poput ugljena crne kose i
obrva te s napola izraslom bradom. Izmeu njih je bilo jedno aneosko dijete,
otprilike dvogodinja djevojica. Imala je istu onakvu gustu masu kovrave kose
kao njezina majka, ali boja njezine kose bila je blijedoplava. Okretala je glavu
pogledavajui od jednoga roditelja do drugoga. Potom je podignula svoje
siune ruke uvis i povikala: - Nositi!
ena se i dalje smijala i gestikulirala. Sagnula se i onom drugom rukom
podigla dijete od zemlje. Posjela je djevojicu na bok i prila prodavau hrane.
Zrak se ljeskao nad kotlom vreloga ulja. Djevojica je povukla uvojak
zapanjujue lijepe kose svoje majke i kroz njega virkala u glave koje su promicale
ispod nje, kao da gleda kroz veo.
Mukarac se okrenuo vidjeti to mu to supruga pokazuje. Prodava je
zaimaom pecao po posudi s vrelim uljem i izvadio nekoliko sjajnih karamela
smeih rki. Stavio ih je u papirnati smotuljak i pruio u zamjenu za nekoliko
rupija. ena je uronila prste i izvukla u velikoj masnoi prenu rku. Prigodno
je puhnula na nju, a potom je dala djetetu. Mala djevojica je u to neto
zagrizla s velikim uitkom.
Zrna je zabacila glavu i spustila malo hrane sebi u usta. Revno je vakala i
smijala se, briui masnou s brade. inilo se kako iz nje isijavaju zdravlje i
15
al od kamira

zadovoljstvo. Onu slobodnu ruku lagano je poloila na suprugov bok i tamo je

zadrala. Bio je to i pokret koji je pokazivao posesivnost i ljubav, jednako
prisan koliko i leeran. Usmjerila ga je dalje od prodavaa i dalje od Mairinoga
pomnoga motrenja, iako nitko od njih troje nije ni pogledao prema njoj. Zali su
dublje u labirint tandova. Pratila ih je pogledom, crvenozlatnu i crnu glavu te
djetetovu blijedu, koja je poskakivala meu njima, sve dok nisu skrenuli iza
zavoja i izgubili joj se iz vida.
Stajala je kao kip na mjestu, unato porivu koji je osjetila, da potri za tom
obitelji. Ulini prodava lopaticom je zagrabio jo jednu koliinu svoje tajnovite
robe i spustio je u kotao; ulje je cvralo i prskalo.
U vrevi trnice Mair se osjetila jo usamljenijom.
Imala je mnotvo prijatelja i uobiajen broj veza, ali nije bilo nikoga s kim je
mogla zamisliti ostatak ivota provesti zajedno, ne na nain na koji je to njezina
sestra Eirlys odluila uiniti s Graemeom ili Dylan sa svojom Jackie.
Prisilila se duboko udahnuti mirise bazara i zapazila krave koje su se lagano
vukle te kokosi koje su eprkale po hrpi smea, onoga budistikoga redovnika
koji se vraao od molitvenoga kotaa i neprestane rijeke ljudi koji su obavljali
svoj posao. Boje, mirisi i svjei dojmovi preplavili su joj misli i duh joj je ponovo
zaplovio. Okrenula se i istim putem krenula natrag, namjerno se upuujui u
smjeru suprotnom od onoga kojim su otili oni predivni neznanci.
Najvei dio dana otpao joj je na vonju do Changthanga, istono od Leha,
gotovo do mjesta koje je nekada graniilo s Tibetom, a sad je bilo Kina. Ostali
lanovi skupine u malome toyotinu autobusu bila su dva dostojanstvena
sredovjena nizozemska para i tri izraelska mladia koji su se pokazali
izgredniki te zamjetno neprijateljski. Bili su isprueni otraga, grohotom se
smijui zbog rastavljenih dodataka svojih MP3 ureaja. Sklupana na sjedalu,
pripremivi se za drmusanje, Mair je imala bezbroj moguosti da na tome
dugome putu razmilja i prisjea se.
Prije odlaska u Indiju istraivala je prolost svoje bake onoliko koliko je
mogla. Prije tri mjeseca na on-line izdanju knjige pod nazivom Boja nada i slava s
podnaslovom S velkim misionarima u Indiji, proitala je natuknicu za Parchediga
Evana Williama Watkinsa (1899. -1960.).
Evan Watkins pohaao je University College u Sjevernome Walesu i koled
prezbiterijanske crkve u Walesu. Nakon zareenja za sveenika dobio je poziv za
rad u Indiji i 1929. godine otputovao u Shillong, tadanji Assam. Poslije je sluio
kao misionar okruga u Shangpungu.

16
Rosie Thomas

Nakon to je proitala njegovu sveeniku biografiju, redovito je nastojala u

mislima stvoriti sliku Evana Watkinsa, u crnome kaputu i sveenikome
ovratniku, dok je neustraivo propovijedao nekonformizam ljudima u udaljenim
indijskim brdskim selima. Je li grmio s propovjedaonice svoje improvizirane
kapelice jednoga sparnoga dana dok su monsunske kie bubnjale po limenome
krovu?
Od dolaska na indijsku Himalaju nastojala ga je jo snanije zamisliti, ali sraz
kultura bio je previe brutalan da bi stvorio bilo kakvu sliku.
Prema natuknici koju je o njemu nala u knjizi, Parchedig Watkins vratio se
1938. godine u Wales, gdje je upoznao i oenio Nerys Evelyn Roberts, roenu
1909. Godine 1939. par je na SS Prospectu isplovio iz Liverpoola za Bombay.
To je ve bilo lake zamisliti. Mair je ugledala zalazak sunca nad Sueskim
kanalom i ula glazbeni sastav koji je svirao za plesae u drugorazrednome
salonu. Sveenik vjerojatno nije imao ba mnogo vremena za fokstrot, ali pitala
se je li mlada gospoa Watkins dijelila isto to miljenje ili je pijuckala limunadu i
eznutljivo gledala nasmijane parove.
Veleasni Evan i gospoa Watkins su nakon toga bili pozvani obavljati slubu
Boju u novoj misiji u Lehu, daleko gore u Ladakhu, gdje je sveenik postao
odgovoran za misionarski rad na terenu u toj regiji. Mnogi putevi na tom
njegovom teritoriju bili su, prema zapisu biografa, sedam mjeseci godinje
neprohodni, a elektrina energija bila je gotovo nepoznata.
Mair je kroz prozor autobusa promatrala sumoran pejza i purpurno sive
planine koje su se izdizale u plavo nebo bez oblaka. Razrovana cesta ispred njih
je vodila prema udaljenome prolazu kroz niz blijedih, vrlo otrih zavoja koji su
se protezali kroz kamenje i prainu. Du te ceste divovski kamioneti s oslikanim
prednjim dijelom su poput onih na sajmitima trubili i klizili. Sitne pojave
velkoga propovjednika i njegove supruge jo uvijek nisu mogle poprimiti oblik
u njezinoj mati, ni tu ni bilo gdje drugdje u Himalaji.
Ostatak natuknice bio je kratak. Nakon rata, pogorano sveenikovo zdravlje
primoralo ga je na povratak u Wales. Evan Watkins se i nadalje silno zanimao za
rad u misionarskoj slubi, ali nikada se zdravstveno nije oporavio od neumoljive
indijske klime i umro je 1960. godine, ostavivi iza sebe suprugu udovicu i ker
jedinicu roenu 1950.
Ta ki bila je Mairina majka, Gwen Ellis, djevojakoga prezimena Watkins.
Gwen je umrla iznenada od izljeva krvi u mozak kad joj je najmlae dijete bilo
tek zalo u pubertet. Jedino za im je Mair sada alila bilo je to to kao prosjena
sobom zaokupljena otresita trinaestogodinjakinja nikada nije traila od majke
17
al od kamira

da joj ispria barem neto o egzotinim godinama koje su Evan i Nerys proveli u
Indiji u misionarstvu.
Autobus se zaustavio kod tanda uz rub ceste na kojemu su se prodavali aj i
grickalice. Oni izraelski mladii u trenu su poskoili i jurnuli pokraj Mair i
nizozemskih parova. Prije nego to je izila protegnuti noge, Mair je sa sjedala
pokraj sebe uzela naprtnjau, iju je ruku prebacila preko jednoga ramena.
Drala ju je uz sebe, vrsto je stiui laktom.
- Odakle ste? - upitala ju je jedna od Nizozemki dok su ispijale jako zaslaen
aj iz prodavaeve termosice. Kolona kamiona Indijske vojske sporo je prola
pokraj njih, bio je to dio obrambenih pograninih snaga. Mladi vojnici spremnih
puaka virkali su u njih preko stranje ograde kamiona.
Umjesto da kae iz Engleske i navede ime zgodnoga trgovakoga grada na
junoj obali, gdje je ivjela nedaleko od Hattie i nekolicine ostalih prijatelja i gdje
joj je bilo posljednje radno mjesto, Mair je samu sebe iznenadila odgovorivi: Iz Sjevernoga Walesa. - U kui njezina djetinjstva sad je ivio poslovni ovjek iz
Manchestera sa svojom mladom obitelji, tako da je za nju nita vie nije vezivalo,
osim brata, sestre i njihovih uspomena. Ali unato tomu ili moda upravo zbog
toga, ta dolina i godine proivljene u njoj bile su joj uvelike u mislima.
Nedostajao joj je dom, sad kad je kua bila prodana i kad u nju vie nije bilo
povratka. Pomislila je na svoje djeda i baku i njihove ivote provedene u tome
neobinome mjestu.
- A vi? - uzvratila je brzo protupitanjem Mair.
- Iz Utrechta. Jeste li na odmoru?
- Da-aa. Samo putujem.
Naprtnjaa joj je bila uz bok. Onaj al bio je smotan u vreici u njoj.
ena je uzdahnula. - Nije nam ba lako na ovim cestama. Moj suprug se ne
osjea dobro.
Iza autobusa se zauo nepogreiv zvuk nekoga tko povraa. Onim izraelskim
mladiima to je bilo urnebesno smijeno.

Autobus je prelazio preko jo jednoga visokog prijevoja i ispred njih je pucao

irok pogled. Njihovo odredite bila je visoravan, udaljeno mjesto sjeverno od
planina. Geografski je to bila Tibetanska visoravan, iako se jo uvijek nalazila u
Indiji.
18
Rosie Thomas

Changthang je bilo mjesto u kojemu je nomadski narod istonoga Ladakha

tradicionalno uvao svoja stada koza i vodio ih na ispau. Tu je klima bila toliko
hladna i opora, da su ivotinje proizvodile najgue i najlake runo kao izolaciju.
Nomadi su tijekom cijele godine premjetali stada u potrazi za rijetkom ispaom.
Hrana za koze i voda koju su pile bila je nezagaena, a njihova vuna od najie
vrste.
Mair je itajui znala da je odatle potjecala najfinija pasmina, sirovina za
kamirske alove, to znai da je gotovo zasigurno njezin dragocjeni tajnoviti al
odatle zapoeo svoje putovanje, kao vuna paminske koze.
Kad se napokon nala sama u svome atoru u turistikome taboru izvadila je
iz naprtnjae vreicu i pri svjetlosti rune svjetiljke jo jednom prouila al. Sad
je znala da je onaj blago pikantni miris zarobljen u mekanim naborima bio miris
same Indije. Sredinji motiv dizajna ara utkanih u nj bio je raireni paunov rep.
Duboki dvostruki rub okruivao je sredinji panel, uz raskone uzorke turske
mustre koji su ispunjavali kutove, a na svakome kraju bili su iroki obrubi s vrlo
bujnim liem. Ti obrubi, koji su bili djelomino izvezeni, ostavljali su dojam
samoga brokata. Unato svoj svojoj ljepoti, al je ipak bio pohaban i otrcan.
Imao je izblijedjele crte koje su ukazivale na to da je desetljeima stajao
premotan na isti nain. Zakuasti vez na nekim se mjestima razvezivao, dok je
na drugima bio posve iskidan. U jednome kutu bile su mrlje od tinte, a u
drugome uta mrlja nepravilna oblika. Mair ga je prebacila preko koljena i
odsutno prstom prelazei po arabeskama veza i izravnavajui zapetljane rese
pokuavala iitati povijest toga ala, kao da se radilo o zemljopisnoj karti.

U rano jutro, dok se jo gotovo nije bilo ni razdanilo, njihov vodi okupio je
Mair, one Nizozemce i Izraelce i povezao ih uz stazu koja je bila tek neto manje
kamenit kanal izmeu velikoga sivoga zaobljenoga kamenja koje je bilo
razbacano po nizini. Stigli su do obale golemoga jezera na kojemu je bio tanak
sloj leda i tlo posuto snijegom. Uz rub jezera nalazilo se nekoliko prizemnica,
tek neto boljih od koliba, smjetenih meu nizom golih jablanova. Tibetanska
goveda, s onom svojom dugom grivom kojom su gotovo mela snijeg, tromo su
se kretala meu kamenjem. Pripremajui se za zimu, nomadske obitelji Changpa
dovodile su dolje svoju stoku s udaljenijih panjaka. Uz jezero su bili krugovi
niskih kamenih zidova i rani doljaci su preko njih bacali teke cerade od kozje
dlake, kako bi nainili sklonite za sebe i svoje ivotinje. Iz ventilacijskih rupa na
vrhu izdizali su se tanki traci dima. Jedna pognuta ena je od ruba jezera
klipsala nosei punu kantu.
19
al od kamira

Koze su zaudarale... nije bilo druge rijei za to. Nomadski tabor je usto jo
odisao petrolejem, ivotinjskim izmetom i dimom izgorjeloga drva za ogrjev, ali
dominantni zadah koji je guio u grlu bio je nepatvoreni smrad koza.
Za turiste je bila postavljena izloba. Trojica mukaraca u grubim tunikama i
izmama od koe tibetanskoga goveda utjerali su nekoliko ivotinja u kamenom
ograeno podruje. Mair je navukla preklope svoje vunene kape preko uiju i
drhturila na otrome vjetru. Gotovo je mogla osjetiti kako onaj sloj leda na
jezeru postaje sve deblji. Koze su bile upava stvorenja, bijele, smee i crne,
svijenih rogova i uznemirujuih oiju izduenih zjenica. Dopustile su da im
sputaju prednje noge i polegnu ih na stranu, gdje su leale ukoeno i zaudarale.
Iz skrovitih dijelova odjee ti mukarci izvadili su drveni pribor, poput etaka za
kosu, sa svijenim krutim metalnim iljcima zlokobna izgleda. Sinkroniziranom
estinom svaki od njih poeo je s radom na kozi, struui i povlaei za vunu na
vratu i prsima. upave grude dlaka poele su poputati pri takvom postupanju i
u komadima se odvajati, pomijeane s prljavtinom, izmetom i masnoom. Koze
su se protivile, a mukarci su na to uzvratili grlenom nariuom pjesmom.
- Pjevaju kozama, govorei im da dadu malo dobre pamine u zamjenu za
opojnu travu koju jedu i dobru vodu koju piju - objasnio je vodi.
ena je skupljala uperke dlaka koje su mukarci otpetljavali iz eljeva,
vodei rauna o tome da uzmu i posljednji pramiak, i zagurala ih u smrznute
skruene polietilenske vree.
- Svaka obitelj ima izmeu osamdeset i dvjesto koza. ivotinje eljaju u
svibnju i rujnu. eljanjem pojedine ivotinje dobije se otprilike dvjesto grama
sirove vune - intonirao je vodi onim svojim krnjim engleskim. Mair je pomislila
kako za razliku od svojih suputnika barem to nije morala ponovo prevoditi.
- Koliko novca dobiju? - upitao je Nizozemac kojemu nije bilo zlo od puta.
- Tisuu eststo rupija za kilogram - odgovorio mu je vodi.
- Moda neto vie ili neto manje od toga, ovisno o kakvoi.
Nakon ienja i prerade iz toga kilograma sirove vune dobije se samo tristo
grama istih vlakana spremnih za preu.
Mair je piljila u vreu. Da bi se dobio kilogram potrebno je mnogo eljanja i
vjerojatno cijelo stado koza treba poeljati da se ta vrea napuni. Bilo je vrlo
teko zamisliti da se ti prljavi masni svenjevi ikada mogu pretvoriti u onu
perastu otmjenost njezina ala.
- to se potom dogaa? - upitao je jedan od onih izraelskih mladia, iako nije
zvuao pretjerano zainteresirano.
20
Rosie Thomas

- Trgovci vunom ovamo dolaze svojim kamionetima iz Leha. Kupuju paminu

i odvoze je natrag u grad, na preradu.
Jedan od onih mladia uzeo je zahralu limenku iz otpadaka razbacanih po
taboru, postavio je na kamen i gaao kameniima.
- Je li to sve? - elio je doznati njegov prijatelj. Paljba kamenia odjekivala je
po limenci dok ona nije odskoila i pala s kamena.
Vodi se doimao uvrijeenim. - To je tradicija. Tako se to radi stotinama
godina.
- Ali, je li to sve to se tu ima za vidjeti?
Popodne emo posjetiti samostan. U njemu je nekoliko lijepih slika.
- Daa.
Kad je pokazivanje zavrilo, mukarci su oslobodili koze i istjerali ih iz tora.
Njihov voa stajao je i ekao da mu se urui gotovina, dok su ostali pourili
prema najbliem atoru.
Mair se nadala kako e ostatak dana provesti sjedei pokraj logorske vatre,
pjevajui balade uvara koza i pijui chang. Otkopala je kopu na svojoj
naprtnjai, ponovo provjerila je li u njoj zamotan al i iz novanika izvadila
novanicu od petsto rupija. Mukareva pocrnjela aka brzo se stegnula oko
novanice, ali ne tako brzo da vodi ne vidi koliko mu je dala. Pomislit e za nju
da je nemarna zapadnjakinja koju se lako moe nagovoriti, zato to je napojnica
bila vie nego dareljiva, ali nije marila za to.
- Julley - promrmljala je. Bila je to vienamjenska rije za bog, dovienja i
hvala vam.
- Julley - uzvratio je mukarac koji je ve prilazio onim Nizozemcima.
Mair je namjeravala razmotati svoj al, rairiti ga na suncem okupanim
stijenama dok koze brste u pozadini i nainiti umjetniku fotografiju njegovih
poetaka kako bi je pokazala Eirlys i Dylanu, ali morala bi ga manjim kamenjem
privrstiti da ga vjetar ne otpue, a vjetrom noene kuglice leda udarale su je u
obraze. Cijeli taj prizor bio je previe sumoran za neto vie od priznanja u
mislima da je to mjesto s kojega je prije otprilike sedamdeset godina potekla ta
lijepa lagana vuna. Nita se otada nije promijenilo. Bilo joj je drago to je dola.
Zadovoljila se fotografiranjem jezera i stabala, dok je dugodlaka bijela koza
piljila ispred njih.
Nije bilo naina uhvatiti taj smrad, ali to i nije bilo neto za im je trebalo
aliti.
21
al od kamira

A to se njezinih bake i djeda tie, sad kad je i sama bila tu, inilo joj se
neuvjerljivim da bi nekakav emisar iz velke prezbiterijanske misije u Lehu uspio
prodrti tako daleko. Zasigurno je Evan Watkins mogao nai dovoljno onih
kojima e drati propovjedi u selima uz rijeke Ind i Zanskar da ne bi morao sve
do ovamo tragati za narodom Changpa. Nije mogao zimi doi tu, zato to bi ga
u tome sprijeili snjegovi.
Njezini suputnici su se vukli, vraajui se preko visoravni prema bijeloj mrlji
toyote. Mair je bacila posljednji pogled na koze i njihovu pozadinu pa se zaputila
za njima.
- Natrag u autobus, deki! - povikao je voa izraelskih mladia. Druga dvojica
spremno su poli za njim.

22
Rosie Thomas

DRUGO POGLAVLJE

o povratku u Leh, Mair je provela dan nastojei nai pazitelja koji je imao
kljueve europskoga groblja.

- Moda e se popodne pojaviti - predviao je starac koji je sjedio na stubi uz

svoju nargilu.
Ali popodne starca nije bilo, a nije bilo ni pazitelja ni kljua. Mair je oajna
stajala s pogrene strane ograde, dok je lie, poput zlatnih pahuljica, utalo
padajui sa stabala i prelijetalo preko nadgrobnih spomenika. Uila je da se u
Ladakhu ivot ivi vlastitim korakom. Pjeice se vratila do grada, namjeravajui i
otii do kafia, popiti chai i skovati plan.
Na glavnoj ulici ispred damije zapazila je crvenkastozlatnu kosu koja je
bljetala iznad bijelih kapa i sivih lea mukaraca koji su se upuivali na molitvu.
ena i dijete bili su posve zaokupljeni, dijete u napadaju bijesa koji mu je lice
izobliio u grimizan vor i majka koja je s njim blago prosvjedovala. Zlovoljnoga
supruga nije bilo nigdje na vidiku.
Non, non! - plakalo je dijete, udarajui nogom po praini.
- E, sad je dosta - naredila je ena, iji je govor odavao amerikoengleski
naglasak. - Smjesta prestani s tim. - U izrazu njezina lica bilo je ale, ali i mirenja
sa sudbinom. Ruke su joj bile oteale od vrea za kupnju pa je dio tereta spustila
kako bi jednu ruku oslobodila za dijete. Ali mala djevojica ve je bila ugledala
Mair koja ju je promatrala. Zatreptala je oima, u kojima nije bilo ni traga
suzama, samo bijes. Ono vikanje se od intimnoga bijesa pretvorilo u opernu
predstavu.
Mair se osvrnula oko sebe. Iza nje i ispred nje bio je prazan prostor.
Podignula je prst i srela se s djetetovim pogledom. Onaj napadaj bijesa
odjednom je ieznuo i prevladala je znatielja. im je zadobila punu
djevojiinu pozornost, Mair je udahnula, pribrala se i iz stojeega poloaja
izvela premet unatrag.
Prolo je prilino dugo vremena otkad je to posljednji put pokuala i zanjihala
se pri doskoku, ali bez toga ga je prilino zadovoljavajue izvela. Djevojica je
23
al od kamira

irom razjapila usta i oi su joj se pretvorile u dva zauena kruga. Mair je

pljesnula rukama prema njoj i nainila dva povezana premeta na rukama prema
naprijed. Hattie i ona su tu rutinu bile sinkronizirale kao dio svog ina na
trapezu pa je to vjerojatno jo i sad mogla uiniti u snu. Taj drugi premet preko
glave doveo ju je posve blizu majci i djetetu. Mala djevojica uhvatila je Mair za
nogu i zagledala se u nju. Osmijeh joj je ozario lice.
- Jo jednom! Encore une fois!
Majka se smijala. - Prilino umjeno. I mnogo bolje od podmiivanja
slatkiima.
Mair se osjeala pomalo nelagodno zbog toga to je shvatila kako joj je
namjera vjerojatno bila privui majinu pozornost jednako koliko i djetetovu.
Osim toga, privukle su poprilinu hrpu promatraa, jer nije bilo ba mnogo toga
u gradu toga poslijepodneva na kraju sezone to bi ljudima moglo odvratiti
pozornost. Nadala se da e se promatrai brzo udaljiti.
- ini se da je trik uspio. Mogu li vam pomoi oko ovoga? -Mair je obrisala
prainu s ruku i uzela vreice s kupljenom robom, ostavljajui majci mogunost
da podigne svoju ker i smjesti je na bok, jednakom lakoom kretnje kakvu je
pokazala na bazaru.
- ena skakaica - rekla je djevojica u udu i ispruila rukicu pomilovati Mair
po licu.
- Tono - sloila se njezina majka. - Prilino nevjerojatno, ha? - U njezinu
glasu osjeao se dah amerikoga juga.
- Zapravo, bilo je prilino nesigurno. Nisam ba sigurna to mi je dolo.
Poeljela sam sprijeiti vau ker da plae.
Druga ena je uzdahnula. - Obje smo. Namjeravala je poslijepodne provesti s
tatom i na kraju je zavrila sa mnom. On je otiao dogovoriti vodie i ponije...
sutra idemo na planinarenje. Zbog toga sva ta kupnja... to vi uzimate od
potreptina? Kamo ste se zaputili? Da vam se usput predstavim, zovem se
Karen Becker. A ovo je Lotus.
Lotus je podignula ruku i mahnula poput kraljice.
- Mair Ellis. Bog, Lotus - Mair se osmjehivala.
Djevojica je bila iznimno lijepa, iroka ela i usnica poput kerubina na kakvoj
renesansnoj slici.
- Bila sam na putu popiti aj - dodala je.

24
Rosie Thomas

Karen je potvrdno kimnula, pokazujui prema drugoj strani ceste. - Sjajno, Mi

idemo u salon, Lo, ne idemo li? Moramo se pedikirati prije nego to nainimo
jedan jedini planinarski korak. Poite s nama pa moemo proavrljati. Sigurna
sam da e vas ponuditi ajem.
Mair je bilo drago to je mogla pobjei od gomile koja je buljila u njih. Dvije
ene prekoraile su preko lijeba uz plonik i probijale se izmeu zaprenih kola
i autorika do trgovine koja je, s prednje strane bila sva u staklu i na ije je
prozore bila navuena teka ipka. Salon ljepote, samo za ene.
Unutra su zatekle ispucali pod, ne ba zamjetno ist, pranjave prazne police i
niz brijakih stolaca. Prostorija je odisala mirisom staromodnoga losiona za
pravljenje trajne pomijeanoga s tamjunom i iskuhanom posteljinom. Malo jato
ena u sarijima jarkih boja u trenu je opkolilo Lotus, preuzevi je iz Karenina
naruja i odnijelo je u stranji dio salona. Poele su eljati njezinu svijetloplavu
kosu, uz uzvike divljenja. Lotus je to posveivanje pozornosti prihvatila kao da
ga zasluuje.
Nasmijeena djevojka rumenih obraza i savreno okrugle tibetanske glave
oslobodila ih je tereta kupljene robe. Trenutak potom posjeli su ih u susjedne
stolce pa su sad gledale svoje odraze u umrljanome zrcalu.
- Hajde. Moete i vi - cerila se Karen.
Mair je dopustila tibetanskoj pomonici da joj razvee konversice i da joj
potom stopala uroni u ruiastu posudu s kupkom za noge. Motor joj je
zabrujao ispod tabana i voda se uzburkala. Cijeli taj prizor bio je toliko
neprimjeren da se jednostavno morala nasmijati.
Karenine plave oi srele su njezin pogled u zrcalu. - Recite mi, sigurno ste
neto poput izvoaice capoiere, jesam li u pravu? Vidjeli smo neke od tih ulinih
izvoaa u Riju. Jeste bili tamo? Nevjerojatno. Silno bih voljela moi tako se
kretati. Ali ni za milijun godina.
Mair se ponovo nasmijala. - to? Ne, nisam nikakva plesaica. Prije mnogo i
mnogo godina radila sam u cirkusu.
- U cirkusu? Potjeete li iz cirkuske obitelji? Nastavite, otac vam je bio krotitelj
lavova, nije li, a majka dama u ljokicama koja je izvodila piruete na leima
slona? Roeni ste u karavani vlasnika cirkusa i im ste prohodali odijevali su vas
u siune paradne kostime. Nemojte nita od toga spominjati Lotus, molim vas...
to bi je samo navelo na raznorazne ideje.
Karen je posve oito i sama imala bujnu matu. Mair je bila oarana njezinim
spektakularnim izgledom i ivahnou, ali nije bila posve sigurna to misliti o
25
al od kamira

njoj. - Bojim se, nita tako glamurozno. Otac mi je bio prodava proizvoda s
farme, a majka mi je bila uiteljica u osnovnoj koli u Sjevernome Walesu.
- Pa kako onda?
Moda bi Mair otklonila ta pitanja da sama nije bila kriva zbog
ekshibicionizma pa je pomislila kako je najmanje to moe uiniti dati izravan
odgovor. - Bila sam buntovno dijete i godinama sam prijetila kako u pobjei i
prikljuiti se cirkusu pa je tako, kad je vrijeme za to uistinu dolo, bio gubitak
obraza to ne uiniti. Naa predstava bila je prilino u duhu vremena. Nije bilo
lavova. Zapravo, uope nije bilo ivotinja, jer to bi bilo okrutno. Moja
prijateljica i ja izvodile smo in na trapezu, a u djejim predstavama bile smo jo
i klaunovi. Radile smo to otprilike etiri godine, a onda je dolo vrijeme da
odrastemo.
A tako - Karen je zakiljila. - Vjerujem li u sve to? Ili je to jedna od onih
inaica koje netko o sebi kae pri susretu s neznancima? Ako jest, upozoravam
vas, doznat u. Bit emo prijateljice. U takvim stvarima nikada ne grijeim.
Prila je mlada djevojka koja je na limenome posluavniku nosila tri ae s
ajem, pazei da joj ne padnu. Mair je uzela jednu i otpila. ak je bio s mlijekom
i gusto zaeeren, ali joj je odgovarao. Kozmetiarka je izvadila jedno stopalo iz
kupke i obrisala ga na krilu. Potom se bacila na posao nanoenja debeloga sloja
zrnaste smjese.
Karen je nastavila avrljati: - Kako bih mogla propustiti prigodu sprijateljiti se
s nekim tko u zraku izvede kolut naprijed prije nego to uope progovori?
Na drugoj strani prostorije Lotus je imala desetak vrpci u kosi. Siuni nokti
bili su joj ve blistavo nalakirani.
Mair je zakljuila da je vrijeme preuzeti inicijativu u razgovoru. - to radite u
Lehu? - upitala je.
Karen je razrogaila oi. Lice u zrcalu postalo je blijedo i usredotoeno
jajoliko. - Stigli smo ovamo iz Tibeta. Znate, poklonica sam budizma. Za mene
je to hodoae. - Zapoela je priu o samostanima koje je posjetila i molitvama
koje je obavila. Blagoslovio ju je stariji lama nakon godinjega otkrivanja
spektakularne slike thangka, to joj je bilo jedno od najveih duhovnih iskustava
u ivotu. Je li Mair vjernica? Uistinu nije? Nije li nikada osjetila poziv da to
postane? Zna li da je jedna od ljetnih rezidencija Njegove Svetosti upravo bila
tu, u Lehu? Je li vidjela golemoga zlatnog Maitreyu u Thikse Gompi?
- Jesam - uspjela je odgovoriti Mair. ustra masaa njezina stopala i glenja
zapljusnula je pod mrtvim stanicama koe i stvrdnutom kremom za stopala.
26
Rosie Thomas

Karenina noga bila je izloena istom tretmanu. Zastala je usred svoga

monologa i pozornost posvetila mladoj djevojci koja se vratila s malim izborom
lakova za nokte na posluavniku. -Koji ete, ruiasti ili crveni?
- Crveni - nagonski je odgovorila Mair.
- Hmm, da, ali ja u se radije odluiti za ruiasti. Ne elim prestraiti ponije.
Lotus, kakve su boje tvoji noni prsti? - viknula je.
- Ruiasti, sjajni - cvrkutala je Lotus.
- Ba lijepo. Tati e se svidjeti.
- Znai, idete planinariti.
Karen je bezvoljno odmahnula rukom. - To je sklonost moga supruga.
Vjerujem da je to razumna trampa. Moji samostani za njegove planine. Iako smo
se upoznali u New Yorku, trenutano ivimo u enevi jer je Bruno vicarac.
Prilino redovito odlazi na skijanje i planinarenje, ali dogovorili smo se da ovaj
odmor ne bi trebao biti samo budistiki. Lotus bi se tome takoer usprotivila,
iako je ona openito prilino leerna. Priznajem, nije ba tako izgledala kad ste je
poslijepodne vidjeli, ali ne raspameuje se tako esto.
- Povest ete je sa sobom na planinarenje?
Karen se doimala iznenaeno, a potom slegnula ramenima.
Naravno. Zato ne? Bruno je vei dio puta nosi u naprtnjai. Kamo god mi
idemo, s nama ide i Lotus. Na taj nain dobijete uravnoteeno dijete bez
predrasuda.
Djevojica se iskoprcala od svojih oboavateljica i prila pohvaliti se svojom
manikurom, rairivi ruice na Mairina koljena, pritom je ozareno gledajui.
Vrpce su joj leprale u kovrama. Bilo je nekakve logike u Kareninoj teoriji,
pomislila je Mair. Sjetila se kad je prvi put zapazila tu malu obitelj na bazaru i
one prisnosti koja je na nju tada ostavila dojam. Lotus je zasigurno bila
dvogodinjakinja s najveim samopouzdanjem koje je ikada upoznala.
- Izgleda divno - rekla joj je Mair. - Ba poput slike.
- Qui... comme, Maman - sloila se Lotus, divei se samoj sebi u zrcalima.
Vrata salona su se otvorila i oni ipkani zastori su zatreperili. Neija tamna
glava i ramena pojavili su se na dovratku. - Karen?
Karen je podignula pogled s nonih prstiju koje je pomno promatrala. - Bog.
Jesi li sve ve sredio?

27
al od kamira

- Tatice - Lotus je jurnula preko prostorije i bacila se ocu u naruje. Podigao

ju je od poda. - ena skakaica - galamila je, pokazujui na Mair. - Skae visoko.
- Bruno, ovo je Maya - oglasila se Karen. - Moja nova prijateljica.
- Dobar dan - rekao je mukarac, kimnuvi prema njoj. U njemu je bio
zapretan osmijeh, pomislila je Mair, ali nije bio ni blizu povrini da bi se
pokazao. Poela je objanjavati kako se zapravo zove, jer Karen je nije bila
dobro ula.
Mair je velka rije za Mary. Dok je bila mala, nastojala je nagovoriti
prijateljice da prihvate tu mnogo sofisticiraniju inaicu njezina imena, ali nikada
joj to nije uspjelo. - Mair, Mair, pants on fire - znala su vikati djeca iz mjesta.
Zapravo, nikada nikome takvo to nije ispriala. Neto u usredotoenome
upitnome pogledu Brune Beckera ju je uutkalo.
- Mair - izrekla je tiho. - Bog.
Upoznavanja su prekinuta jer je osoblje salona za uljepavanje Brunu brzo
tjeralo van kroz vrata. Natpis Salon ljepote, samo za ene uistinu je bio to to
je pisalo.
Ponio je Lotus. Pokazao je supruzi da e se nai u hotelu kad bude gotova. Drago mi je to smo se upoznali - rekao je preko ramena, obrativi se Mair, i
nestao. Upoznavanje s novom Kareninom prijateljicom posve oito nije bilo
nita neobino.
Karen je protegnula none prste i osmjehnula se. - Mir. To znai da emo vi i
ja otii na kola kad s ovim zavrimo. Tamo moemo porazgovarati na pravi
nain.
Mair se osjetila poput kamenia kojega kotrlja tsunami, ali Karen Becker bila
je previe ustrajna... i previe zanimljiva... da bi joj se uope pokuala oduprijeti
na pravi nain. Uostalom, to bi drugo radila?
Kad je Karen zadovoljno zakljuila da se lak na njihovim nonim prstima
osuio, pole su niz oblinju uliicu do njemake pekarnice. Dok su jele kola od
jabuka i pile aj, Karen joj se povjerila da je godinama eljela doi u ovaj dio
svijeta, zapravo sve otkada se poela zanimati za budizam, jo kad je zala u
dvadesete. Dosad je potpuno odgovarao njezinim oekivanjima. Ta mjesta su
sveta... izravno vam diraju duu. S takvom dubinom duhovnosti rijetko kad se
susretnete u Europi. A u Americi nikad. Ali ona je to ipak shvatila, zakljuila je
Karen. Zna li Mair... je li tono izgovorila?... zna li to Karen time misli rei.

28
Rosie Thomas

Mair je pomislila na u bijelo oliene vrhove brda gompa2 koje je u nekoliko

posljednjih dana posjetila. Mrane unutarnje prostorije s nejasnim slikama na
zidovima i kipovima Bude bile su zasiene mirisom tamjana i pepela, na oltarima
su bile hrpe rtvenih darova, esto dirljivo svjetovnih, poput paketia slatkih
keksa ili struaka plastinoga cvijea. Jednolino crkveno mrmljanje redovnika
izdizalo se kroz stare podove i prozori su omoguivali zapanjujue poglede na
isprepletene rijeke i vonjake koji su se protezali daleko ispod. Tu je boanstvo,
pomislila je, ali vie od svega muila ju je njegova neuhvatljivost.
U jednom samostanu vodi ju je pozvao u kuhinju u kojoj je stari redovnik
smireno spravljao veeru za zajednicu. Drvenom zaimaom zahvatio je vodu iz
kante, ulio je u aavi lonac i stavio ga na pe na drva. Hladne grude rie bile su
skupljene u tkanini, spremne za dijeljenje. Kleei pokraj njega za grubim stolom
djeak redovnik od desetak godina sjeckao je povre iz samostanskoga vrta.
Starac je potvrdno kimnuo, pokazujui kako je zadovoljan uinjenim naporom,
dok je djeak u lonac sputao pune ruke mrkve i crvenoga luka, jedno za
drugim. Njih dvojica radili su bez rijei i Mair se uinilo da bi, izuzme li se
njezina nazonost, taj prizor mogao biti isti kao onaj prije dvjesto ili tristo
godina. To tiho redovniko sluenje rutinskome obredu bez kraja, kuhanju i
brizi za druge dirnulo ju je rjeitije od bilo kojega religioznog rituala.
Pokuala je to malo otkrie opisati Karen.
-Ali ja to u potpunosti shvaam - prekinula ju je Karen. Pruila je ruku i Mairine
prste pokrila svojima. - Postoje brojni putevi spoznaje, ali sve je to ista cesta.
Zna o emu govorim. Bila sam uvjerena da e znati. Osjetila sam to u tebi im
sam te ugledala.
- Iako sam izvodila kolut naprijed?
- Zbog toga, kao i zbog mnogoega ostaloga. emu potiskivati to to si eljela
izraziti snane osjeaje? Posve si svoja. Ja to odobravam.
Bruno nije duhovan u istom smislu u kojem je to ona, nastavljala je Karen, ali
shvaa to zbog svoje povezanosti s planinama. One su bile njegovi hramovi i on
je na svoja hodoaa odlazio meu njih. - Uzmi, primjerice, Lotus. Vjerujem u
to da je treba pustiti da iskusi cijeli svijet kao sutinski dobrohotan. elim da,
koliko god je to mogue, odrasta bez straha, bez nepotrebnih ogranienja, bez
sitniavih pravila kako bi mogla postati onakvom kakva sama eli unutar struje.
Mair se... posve razumljivo... zapitala nije li Lotus izlazila na kraj s tom
pretjeranom dobrotom tako to bi imala nekoliko histerinih napadaja.
2

gompa - samostan na osami, izdvojen od najbliega naselja

29
al od kamira

Popile su kavu i pojele kola. Karen je vrkom kaiprsta pokupila posljednje

mrvice i polizala ga. Rekla je: - Moram ii. Kakvi su tvoji planovi? Nas nee biti
u gradu etiri-pet dana.
- Moram tu neto istraiti. Ne znam koliko e mi vremena trebati za to.
Karen ju je motrila, i dalje drei prst prislonjen uz usnice. Mair je zapazila
kako ono malo preostalih turista u pekarnici nisu mogli skinuti pogleda s njezine
druice.
- Zna, vrlo si tajnovita - rekla je Karen.
- Ne, nisam - usprotivila se Mair.
- Ali nikada nisi odala zbog ega si u Ladakhu. Koliko vidim, nisi tu na
odmoru samo zbog razgledanja.
Mair nije namjeravala Karen opisati al ni uvojak kose, kao ni praznine u
prolosti svoje obitelji koje su joj svom snagom nastanile matu. Nezgrapno je
rekla: - Nedavno mi je umro otac.
Karenino lice odjednom je preplavila suut. - ao mi je - rekla je toplo. Tuno za tebe. S razlogom te privukla budistika zemlja. Jesi li ula za
punabbhavu? To znai ponovo postati. To je vjerovanje koje mi imamo u
ponovno roenje. Ono ne dok idu tugu ili gubitak, nije mu to ni namjera, ali
kontemplacija loga prua utjehu. Barem katkad.
Mair je shvatila da je njezina nova prijateljica bila dobronamjerna, nain na
koji je govorila moda je zvuao stranim, ali zasigurno je bio iskren. - Hvala ti. Osmjehnula se.
Karen joj je stisnula ruke i ustala. Platila je njihov aj, odmahivanjem ruke
odbivi novac koji joj je Mair ponudila. - Gdje si odsjela?
Mair joj je rekla.
Dakle, vidimo se onda kad se vratimo.

Sljedeega dana Mair je otila posjetiti tvornicu za proizvodnju pasmine u Lehu.

Vrijeme se mijenjalo, kao da eli naglasiti odsustvo Beckerovih. Kroz onu
zlaanu jesenju sunevu svjetlost koju je Mair poela uzimati zdravo za gotovo,
prosijavali su danas niski tanki sivi oblaci, dok je ustrajni vjetar nosio posljednje
lie s jablanova.

30
Rosie Thomas

Iz jednoga sumornog pogona pred nju je iziao siuan ovjek sa iltericom. Zovem se Tinley. Pomoni sam menader proizvodnje. Ovuda, da vidite
aroliju, gospoo - naalio se kad ju je preko dvorita poveo do betonskoga
hangara. Mair ga je slijedila, ne znajui to je time elio rei.
Unutra su etiri ene sjedile u krugu. Preko glava i donjega dijela lica imale su
prebaene alove. Meu njima se izdizala hrpa runa, debelih kovravih gruda
sirove kozje dlake pomijeane s izmetom, masnoom i granicama, koje su
izgledale ba onakve kakvima ih je Mair vidjela kad su ih gore na visoravni trpali
u vree. Bile su to nedvojbeno neobraene niti pamine kakva je kamionetom
stigla iz dalekoga Changthanga. ene su runo ehale grude, uklanjajui najgoru
prljavtinu i razvrstavajui dlaku u manje hrpe prema boji, od najbljee
sivobijele do tamnosmee. Zrak u praznoj prostoriji doimao se gotovo krutim
zbog uegloga smrada koza.
Tinley je nainio malu kretnju kojom je izraavao aljenje. -Ovo je proces
razdvajanja boje. Mogu ga izvesti samo ljudske oi. - Potom se razvedrio. - Ali,
kao to ete vidjeti, ostali dio naega preraivakog procesa je moderan.
Vrhunski strojevi. Poite ovim putem, molim.
Metalna vrata su kliznula na pominim kolutovima i Mair je zakoraila u
sljedei dio tvornice. Bila je svjesna buke strojeva, ali zatreptala je zbog stvarne
veliine onoga to se pojavilo iza vrata. Stroj je bio dugaak sigurno pedeset
metara, gorostas s rotirajuim remenjem i okretnim zamanjacima, golemim
gumenim valjcima i posudama iz kojih se puilo. Na kraju niza bila je prostorija
za suenje iz koje se vuna pojavljivala ia i meka, ali jo uvijek s debelom
grubom dlakom i dijelovima prljavtine zarobljenim u njoj.
- to sad? - upitala je, dok je meu prstima uvrtala navoj.
Pred njima su se otvorila druga metalna vrata. Val vlanoga zraka, zasienoga
mirisom mokre vune, kotrljao se nad njom.
- Zato je tu tako vrue? I tako vlano? - progovorila je guei se.
- To je prostorija za vlaenje vune - rekao je ponosno Tinley. - S takvom
vunom je lake raditi. Vidite, ovo je odjel za odvajanje dlake.
Piljili su u strojeve. Na svakome stupnju preostala vuna pojavljivala se sve
bjelja i meka i napokon je isto runo... ono koje je koze poput izolacije titilo
od himalajske zime... bilo odvojeno.
Na kraju niza, nakon jo jedne prostorije za suenje, traka se vraala. Jedan
ovjek sjedio je i s puno potovanja pratio kako se oieni i osueni konani
proizvod sukljajui pojavljuje iz ulja stroja.
31
al od kamira

Mair nije mogla odoljeti. Koraknula je i uronila ruke do lakata u tu istu

paminu. Bilo je to kao dirati oblak, besteinski i ist, i ba ista takva boja.
Prisjetila se da jedan kilogram one zamaene smrdljive vune koju je vidjela na
samome poetku niza da je samo tristo grama toga prozranoga runa. - Uistinu
prava arolija - sloila se.
Tinsleyjeve oi su sjajile. - Poite sa mnom. Naherio je iltericu i poveo je
izvan pogona za preradu.
Stranje uliice bile su previe uske da bi dvoje ljudi ilo rame u rame. Iznad
su visjela uad za suenje, grane starih vornatih stabala i istureni balkoni kua.
Tinsley je hodao tako brzo, da se Mair morala usredotoiti kako bi odrala korak
s njim. Kod uruenih vratnica na u vapno olienome zidu odjednom se
zaustavio i kimanjem glave dao joj znak da proe. Kokoi su eprkale po otpadu
i mujezinov glas izdizao se iznad krovova kua.
- Julley - pozdravio je Tinley ovjeka naslonjenoga na metlu.
Popevi se uz etiri kamene stube i proavi kroz uska vrata, stigli su u
prostoriju prepunu ena koje su sjedile za drvenim tkalakim stanovima. ula se
neprekidna kripa podnih gazila i vidio odbljesak tkalakoga una dok su radile.
Tkale su obinu dugaku pasminu u njenim nijansama sive i smee. Te radnice,
rekao joj je Tinley, proizvodile su alove za prodaju preko podrunica
industrijskih rukotvorina koje je sponzorirala drava u Lehu. - Ouvane su vrlo
tradicionalne metode, enama je tu lijepo raditi. Mogu raditi koliko god ele sati,
zaraditi neto novca, a ujedno se brinuti o svojim obiteljima.
- To je dobro - ustvrdila je Mair. Ali zbunjivalo ju je to to su ti komadi bili
drukiji od njezina.
Proli su kroz tkalaku prostoriju i ene su podizale pogled i osmjehivale joj
se dok je prolazila pokraj njih. Ulazni dio zgrade je, na Mairino iznenaenje,
pruao pogled na neto to je prepoznala... glavnu ulicu gdje su se minareti
sredinje dami je izdizali naspram brda okrunjenoga starom palaom. Kroz
labirint stranjih ulica uli su u izlobenu prostoriju alova, u kojoj su bile
poredane sad ve poznate police. Prodava joj se nacerio i pokazao zlatan
sjekuti kad je iz plastinih vrea poeo vaditi robu.
Leh se katkad mogao doimati velikom mogunou prodaje na malo koja se
temeljila na vuni.
Bilo je neupitno hoe li se suzdrati od obiaja nakon to ju je Tinley strpljivo
proveo kroz proces proizvodnje. Mair je posluno izabrala tri ala: jedan
srebrnosivi za Eirlys, karamela smei za sebe i al be boje za Hattie, koji e
odgovarati njezinoj tamnokosoj prijateljici. Ukupno je platila dvanaest tisua
32
Rosie Thomas

rupija i samu sebe podsjetila kako to i nije velika svota novca ako se uzme u
obzir sav onaj rad uloen u tkanje pamine.
Prodava je odnio zamotati to to je kupila i Mair je odjednom, osjetivi
poriv, otvorila svoju naprtnjau i iz njezinih najdubljih slojeva izvukla vreicu.
Tinley je znatieljno gledao dok je razmotavala bakin al, koji je obzirno rairila
na obini drveni pult trgovine. Boje vode i cvata su pri priguenome svjetlu
trgovine stvorile savreno jezero i roba na policama odjednom je izgledala
neugledno i grubo u usporedbi s njim. Tinley je otro mrcnuo kad se nagnuo
pomnije promotriti al, a i prodava se okrenuo pogledati.
- Moete li mi rei to o ovome? - upitala je Mair.
Tinley je iza pulta uzeo malo runo povealo i pomno promotrio tkanje,
preavi prstima preko veza prije nego to je preokrenuo tkaninu pogledati
nalije. Prstom je prelazio po obrisima uzoraka turske mustre i jo pomnije se
kroz svoje povealo zagledao u jedan kut ala.
- To je kamirski rad - rekao je. Kani tkanje. - Ne radimo to ovdje u Ladakhu.
Prodava mu je neto rekao.
- Prodajete ga? - upitao je leerno Tinley.
- Ne, to nikako... pripadao je mojoj baki. Ja sam... samo pokuavam otkriti
neto o povijesti toga ala, a moda kroz to doznati i neto malo vie o svojoj
baki. Znate, nikada je nisam upoznala.
Tinley je odloio povealo i uspravio se. - Onda morate otii preko planina u
Kamirsku dolinu - rekao je.
- Mislim da su moji baka i djed bili ovdje u Lehu. Tijekom 1940-ih. Moj djed
bio je kranski misionar.
- Katolik? Moravski?
Ne, bio je Velanin. Prezbiterijanac.
Tinley je odmahnuo glavom, slijeui ramenima. Njemu to oito nije nita
znailo. - Europljani su dolazili, ali nije ih mnogo ostalo. Otvarali su bolnice i
osnivali kole za djecu i zbog loga smo im dunici. - Neizgovorena kritika bila je
ta da misionarima, za ostalo to su pokuavali, vjerojatno pritom mislei na
religiozno preobraenje, nisu ba dugovali veliku zahvalnost.
Mair je rekla: - Poeljela sam pogledati europsko groblje, ali vratnice su uvijek
zakljuane i ne mogu doznati tko ima klju.
Tinley se nacerio, pokazavi zdrave zube i naherio iltericu. Brzo je neto
rekao vlasniku trgovine i obojica su se nasmijali.
33
al od kamira

- To je barem jednostavno. Ovaj moj prijatelj je Tsering, a njegov ujak je

pazitelj.
Dvojica mukaraca su razmijenili jo podataka, nakon ega je Tinley rekao
Mair da e, vrati li se sutra otprilike oko tri sata do trgovine, ujak donijeti klju i
odvesti je da vidi groblje.
Zahvalila im je obojici i obeala se svakako pojaviti. Ponovo je poela
premotavati al kad joj je Tinley dotaknuo zapee. -Vidjeli ste ovo? - upitao je,
pokazujui na jedan kut ala. Stavio joj je u ruku povealo i nagnula se vidjeti to
to prije nije bila ni zapazila. Uoila je sitan izvezeni simbol, poput stiliziranoga
leptira, ili su to moda bili inicijali BB, u kojima je prvo slovo bilo naopako
okrenuto, a do toga je bila nekakva nerazaznatljiva oznaka. - to je to?
- Potpis osobe koja ga je istkala i brojevi 42, to je vjerojatno datum
dovretka. Lijep je to komad i bili su potrebni mjeseci, godine ak, da ga se istka
i potom izveze. Vjerojatno je bio raen za nevjestu, kao vjenani al koji e ona
sa sobom ponijeti u suprugov dom.
Za baku Nerys Watkins, kao dar od njezina supruga, velkoga
prezbiterijanskoga misionara? Mair je pomislila kako je al bio daleko raskoniji
od toga. Nita od onoga to je znala o okolnostima pod kojima su njezin djed i
baka ivjeli, kao ni njihova sputana vjera, nije se moglo mjeriti s njegovom
rijetkou i vrijednou. inilo se kako se tajna samo jo vie produbljuje.
Stavila je nove alove u svoju torbu, uz onaj stari dragocjeni, zahvalila se
vlasniku trgovine i ponovila da e se vratiti sutra u tri.
Tinley se iroko osmjehnuo. - Morate staviti na sebe svoju novu paminu.
Dolazi hladno vrijeme. Ove godine zima nam stie rano.

Dok je sljedeega poslijepodneva etala starim gradom, zapazila je kako se to

mjesto predaje pod naletima otroga vjetra koji je ibao s hladnih planinskih
polja. U zraku je mogla namirisati snijeg, ba kao to je Tinley predvidio i bilo joj
je drago zbog topline koju je zadravao smei al oko njezina vrata. Veinu
prozora na kuama titile su stare drvene rolete i gotovo svaki krov izdizao se
natovaren hrpama drveta i uskladitene hrane za stoku. Na bazaru je bilo sve
manje ljudi i prola je pokraj samo nekolicine zapadnjaka. Za tjedan-dva
posljednji kafii i prenoita bit e zatvoreni i sezonski radnici koji su tu ljeti bili
zaposleni zaputit e se do plaa i hotela Goe za zimsku sezonu, a Leh e utonuti
u zimsku izolaciju kad snijeg zatrpa prolaze. Pomislila je na Beckerove i zapitala
se kako se oni sad snalaze u svome atoru po tako hladnome vremenu.
34
Rosie Thomas

Naravno, u izlobenoj prostoriji nije bilo ni znaka ujaku s neuhvatljivim

kljuem. Vlasnik trgovine, Tsering, mahnuo je rukom kad je zapazio koliko je
nestrpljiva. elio joj je pokazati novu isporuku alova koji su upravo bili pristigli
sa zavrne dorade. Pili su masala chai3 grickali bademe i suhe marelice, dok se
Mair divila robi. Nauila je da se ti ritualni razgovori izmeu kupca i prodavaa
moraju odvijati, bez obzira na to to su oboje znali da taj dan ni novac ni roba
nee prijei u tue vlasnitvo.
Nakon ugodno provedenih pola sata, vrata koja su vodila u tkalaku
prostoriju uz klik su se otvorila. Stari u krznenoj
- Moj ujak Sonam. - Tsering je bio ozaren kad mu je svoju teku ruku
prebacio preko ramena. - Brat moje bake.
Mair se rukovala s tom osobom dostojnom potovanja, razmiljajui o tome
kako je ba i ne udi to nije vie vremena provodio obavljajui posao uvara
groblja. Doimao se prestarim da bi inio bilo to osim sjedio i drijemao u fotelji.
- Dobar dan, Sonam-le - rekla je, pozdravivi ga na nain na koji je nauila
ljubazno iskazati poast. Starac blistavih oiju uputio joj je pogled pun divljenja.
Priguenim glasom obratio se Tseringu i palcem pokazao prema vratima
trgovine.
Tsering je ustro navukao svoju Adidas jaknu. - Poi emo - rekao je.
- Ostavit e trgovinu?
- Moj ujak ne govori engleski. Uostalom - slegnuo je ramenima, rairio ruke i
lice mu se naboralo - ne vidim ni jednoga kupca.
Kad je za njima zakljuao vrata, njih troje krenuli su. Sonamu je dugaka
tunika s pojasom utala oko glenjeva, a krznena kapa poskakivala dok su
prelazili preko bazara. Kretao se iznenaujuom brzinom. Uskoro su stigli do
poznatih zakljuanih vrata europskoga groblja. Sonam je posegnuo unutar
slojeva svoje odjee, na trenutak neto prtljao i izvukao golem klju. Kad su se
vratnice napokon zanjihale i otvorile, Mair je prola kroz njih, ispod ogoljelih
stabala te pola izmeu krieva i nadgrobnih spomenika. Tlo je bilo prekriveno
opalim liem ija je blijeda ukastozlatna boja sad ve bila smea i beivotna.
- to traite? - upitao je Tsering.

Masala predstavlja mjeavinu zaina, a masala chai je ime za napitak spravljen od vode, mjeavine
zaina, mlijeka, eera i listia aja. kapi i izmama od filca s remeniima od koe teturavo se pojavio
na pragu.

35
al od kamira

Mair je pokuala protumaiti natpis na njemakome na najbliem kamenu. Ne znam - priznala je.
Osjetila je olakanje kad su se ta dvojica mukaraca povukli do male zelene
nadstrenice uz zaklonjeni zid. Hodala je du sluajno odabranih redova. Tamo
je bilo nekoliko malih grobova i na jednome spomeniku pisalo je samo
Josephine, 7 mjeseci. Pokuala je zamisliti kako su se Europljanke, daleko od
svojih domova, morale muiti da bi pazile na svoju djecu u tome dalekome
mjestu i kako su sigurno esto uzalud molile.
Prila je maloj skupini nadgrobnih spomenika s velkim imenima, Williamima,
Thomasima i Jonesima iz njezine rodne doline, koji su mogli pripadati samo
prezbiterijanskoj misiji. Izvadila je biljenicu i prepisala imena i datume, kako bi
ih, im sljedei put bude imala pristup internetu, mogla potraiti u knjizi Boja
nada i slava. Prepoznala je jedan stih na velkome, koji joj je bio nadasve poznat,
zato to ga je nedavno vidjela na groblju kod kue, uklesanog u kamenu, samo
nekoliko stopa udaljenog od spomenika njezinih roditelja. Hedd perffaith hedd.
Mir, savreni mir.
Neoekivano ju je, poput vrstoga stiska, svladala nostalgija za domom. Na
trenutak je osjetila zbunjujuu enju da ponovo bude u toj dolini. Mogla je
vidjeti oca za kuhinjskim stolom, glave pognute nad novinama, s neizbjenom
alicom aja uz lakat.
Pribrala se gledajui prema bijelim grudobranima Himalaje i oblacima koji su
se nad njima izdizali. Moda su Evan i Nerys Watkins stajali ba na tome mjestu
zagledani u isti prizor. Sigurno je i Nerys katkad osjeala bolnu nostalgiju za
domom - u to vrijeme bilo je jo tee putovati onamo i komunicirati s onima
koje je iza sebe ostavila. Prvi put nakon dolaska u Indiju, Mair je osjetila
emocionalnu povezanost sa svojom bakom.
Nastavila je hodati, sve dok nije okruila unutar ograenoga prostora. Bilo je
razoaravajue, ali nije bilo niega osim tri-etiri imena na nadgrobnim
spomenicima. Upravo se spremala prii nadstrenici, tamo gdje su Tsering i
njegov ujak uureno stajali zaklonjeni od vjetra i puili bidis, kad je na zidu
zapazila spomen-plou.
Proitala je:
U spomen
Matthew Alexander Forbes, St Johns College, Cambridge
Izgubljen na Nanga Parbatu, kolovoz, 1938. godine, 22 godine

36
Rosie Thomas

Mair nije znala to bi ili gdje bi bio Nanga Parbat, ali pretpostavila je da se
radi o planini. Dvadeset dvije godine, bila je to vrlo mlada osoba.
- Kako ste, gospoo?! - dovikivao joj je Tsering. - Jeste li nali to?
Odmahnula je glavom. - Po imenima bi se dalo zakljuiti da su tu pokopani
neki Velani, ali nema niega po emu bi ih dovela u vezu sa svojom obitelji.
Sonam je okrenuo glavu i prouavao je. Doimao se starim, ali bio je jednako
na oprezu kao njegov praneak. Promrmljao je pitanje i Tsering je slegnuo
ramenima pa ga preveo za nju: -Kae, zato odmah niste rekli da vas zanimaju
Velani?
Mair je zatreptala.
Sonam je ustao i pokazao preko zida. Potvrdno je kimnula kad ih je poveo
izvan groblja, niz uliicu koja je vijugala iza njega, dok su Mair i Tsering davali
sve od sebe da odre korak s njim. Nije bila istraila tu gradsku etvrt staroga
grada i s tunim zanimanjem promatrala je krpanje kamenih zidina i duboke
rupe u kamenu. Stare zgrade uglavnom su tonule u zaputenost. ena koja je na
glavi nosila sveanj trijea za potpaljivanje pozdravila je Sonama koji je urno
proao pokraj nje.
Uliica je zavravala kod zida bez vrata i prozora omeenoga dvjema
naputenim zgradama. Jedna je bila od obinoga kamena, s visokim prozorima i
zastrtim slojevima drevne praine, i Mair je odjednom sinulo da nalikuje velkoj
kapelici. Zgrada suelice njoj bila je tek puki zid s ruevnim vratima na njemu, ali
na Sonamovo potvrdno kimanje Tsering ih je gurnuo i otvorio. Iza vrata ukazalo
se malo poploano dvorite okrueno prizemnicama. Korov i izdanci mladih
stabala prekrivali su stare kamene ploe i u malim prozorskim okvirima vie nije
bilo stakla. Dva izgladnjela psa pojavila su se u mranoj vei, pogledavi ih
svojim utim oima.
Tsering i Sonam su se konzultirali.
- Ovo je zgrada stare misije, sa kolom i bolnicom, moj ujak se dobro sjea.
Preko puta je velka crkva, koja je potom postala hinduistiki hram, ali oni su
sad izgradili novi. Danas tu nema niega. Slegnuo je ramenima bez imalo bljeska
optimizma. Mair je preesto zapazila slian pokret tijekom razgovora voenih u
Lehu.
Sonam je jo snanije kimao i mahnuvi rukom dao joj znak da slobodno
moe istraiti to zaputeno mjesto.
Izbjegavajui pse, zavirila je u sobike. Prva dva bila su prazna, osim korova
koji je provirivao kroz podove, razbacanoga otpada i poderanih vrea, ali u
37
al od kamira

treem su bili truli komadi pokustva. Jedan komad namjetaja bio je

prepoznatljiv kao kolski stolac koji je na naslonu imao malu policu za knjige.
Stolci prilino slini tome bili su u niim razredima njezine kole. Mair se
sagnula i pokuala ga uspraviti, ali polica je otpala i nala joj se u rukama. Uz
stopala su joj leali ostaci knjige nabreklih korica koje je polica napola titila od
vlage i hladnoe. Podignula ju je i pogledala unitene stranice. Iz te kaaste sive
mase dvije-tri rijei ipak su se mogle razaznati.
Bila je to velka protestantska crkvena pjesmarica.
Mair je podignula glavu. Napola je pomiljala da joj dvojica mukaraca moda
pokuavaju udovoljiti posjetom tome kompleksu zgrada koji je mogao pripadati
bilo kojoj od razliitih misija u Ladakhu ili moda nemati nikakve veze s
misionarstvom. Ali sad je znala zasigurno.
Prije sedamdeset godina Evan Watkins propovijedao je u kapelici na drugoj
strani uliice, dok je njegova supruga zasigurno pokuavala pouavati djecu,
moda ak u istoj toj prostoriji. Zabacila je glavu osluhnuti, kao da bi mogla
uhvatiti zvuk njihovih glasova, ali uspjela je uti samo lave pasa te kripu i
trubljenje prometa u daljini.
- To je ono to sam eljela nai - rekla je potiho svojim pratiteljima. Na
trenutak se sagnula i vratila crkvenu pjesmaricu na mjesto na kojem je poivala.
Sve troje ponovo je izilo na svje zrak. Sonam je uhvatio Mair za ruku.
Poeo je govoriti s velikim oduevljenjem i iz njega su pokuljale rijei kad ju je
prodrmusao za lakat i zagledao joj se u lice. Bio je bezub i lice mu je bilo
izbrazdano dubokim borama, ali odjednom se doimao mnogo mlaim nego to
je bio.
- Reci mi to kae - zamolila je Tseringa.
- Prisjea se uiteljice, iz vremena kad je bio mali djeak. Bila je draga. Davala
je djeci jabuke i pjevali su.
Nerys Watkins, koja je pratila svoga supruga u Indiju i sa sobom natrag
donijela vjenani al s uvojkom kose skrivenim u njegovim naborima.
- To bi mogla biti moja baka. Sjea li joj se imena? Koje su pjesme pjevali?
Starevo odmahivanje glavom bilo je dovoljan odgovor, nakon kojega je
odmah uslijedila nova bujica rijei. Rukama je odmjerio komad zraka i nacerio se
dok se pretvarao da tetura pod teinom toga. Priinjavalo mu je zadovoljstvo
prisjeati se davnanjih vremena, to je shvatila, ba kao to je priinjavalo
zadovoljstvo njezinu ocu. Tsering je potapao ujaka po ramenu, govorei mu da
uspori.
38
Rosie Thomas

- Kae da je tu bio beini radio, prvi koji je moj ujak ikada uo. Sviala mu
se glazba koja je iz njega proizlazila. Beini radio bio je ovoliko velik i teak.
Imao je akumulator i bila su potrebna etvorica ljudi i zaprena kola da
akumulator povezu sve do rijeke i napune ga pokraj generatora. Potom bi ljudi
prilazili blie i sluali ozbiljnih lica. Djeca su se eljela smijati, ali nije bilo
doputeno. Bilo je to jo u vrijeme dok je u Europi bjesnio rat, koji se potom
prenio u Aziju.
Evan i Nerys tmurno su sluali vijesti na radiju u jednoj od tih prostorija
niskoga stropa, dok je petrolejka bacala njihove sjene na zidove. Mogla ih je sad,
napokon, posve jasno vidjeti: Evana u crnoj propovjednikoj halji i Nerys s
pregaom preko obine suknje i u runo pletenome puloveru.
- Da - potvrdno je kimnula. - Tako je to tad bilo.
Vie se nije imalo to vidjeti u naputenome kompleksu zgrada. Tsering se
zainteresirao pa je s njom nainio jo jedan krug, zavirujui kroz svaka vrata, ali
nita vie nisu nali. Nakon toga bljeska prisjeanja Sonam se doimao umornim,
kao da je sva energija bila isisana iz njega. Mair mu je njeno poloila ruku na
rame. - Hvala vam. Drago mi je to sam dola ovamo.
Zaputili su se natrag niz uliicu. Sonam je hodao mnogo sporije uz pomo
svoga praneaka. Sumrak je bio na izmaku i s prozora kua blizu groblja vidjela
su se svjetla, sve dok nije zatreperilo, jednom, a potom jo jednom, i elektrine
energije je nestalo. Ugasila se ona jedina ulina svjetiljka u daljini. Mair i njezina
dva pratitelja zaustavili su se ispod mornarskoplavoga neba kad je Tsering u
unutarnjem depu potraio runu svjetiljku. Starac je pruio ruku Mair, nastojei
odrati ravnoteu, i ona ju je prihvatila. Povezani tankim snopom svjetlosti
svjetiljke, izbjegavali su duboke rupe i uruene zidove na putu, pozorno
koraajui prema cesti.
Na krianju je skrenula prema svome hotelu i oprostila se s tom dvojicom
mukaraca. Novac koji je dala Sonamu u trenu je nestao u prorezu njegove
tunike. Uhvatio ju je za zapee i nakrivio glavu, zagledavi se u nju u tami.
Tsering joj je posljednji put preveo.
Tih dana, u stara vremena, bilo je tu vrlo teko ivjeti. Nije bilo mnogo ni za
koga. Ali svejedno je bilo dobro.
Starac joj je rekao da Evan Watkins i njegova supruga nikada nisu doivjeli
neublaeno loe ivotne uvjete tu u Lehu. No bilo je tu i sree.
Mair je to mogla shvatiti.
Rukovala se s njima.
39
al od kamira

Tsering se nacerio i njegovi bijeli zubi bljesnuli su u tami. - Traite prolost iz

toga vaega ala. Sad ete ii u Kamir.
- Da, hou.
- Siguran put vam elim - rekao je.
Poeljeli su joj laku no. Dok je gledala kako sporo odmiu niz naputenu
ulicu, ponovo se upalilo svjetlo. Njihove sjene kliznule su preko starih kamenih
zidina.

40
Rosie Thomas

TREE POGLAVLJE
Indija, 1941.

onio je sa sobom svijeu iza zastora. Bio je to tek drveni okvir na arkama
preko kojega je bio zalijepljen smei papir. Postavljena na skriveni
umivaonik, svjetlost je na papir bacila njegovu uveanu i izoblienu sjenu. Nerys
se okrenula na drugu stranu da ne gleda svoga supruga koji se kupao. Naprotiv,
prouavala je obini drveni kri objeen na zidu pokraj kreveta.
uti odsjaj svijee zatreperio je kad ju je on ponio s umivaonika i postavio na
noni ormari pa je znala da se sad ponovo moe okrenuti. Madrac, napunjen
dlakom tibetanskoga goveda, poznato je zautao kad se pokrenula. Osjetila je
daak dezinfekcijskoga sapuna uz koji je dopirao muki znoj kad je Evan uzeo
Bibliju koju je uvijek drao uz jastuk. Kleknuo je pokraj kreveta. Nerys je
odjednom izvela pokret odgrtanja deke i prikljuila mu se u molitvama, ali rekao
joj je da se ne mie.
- Gospodin sve vidi. Nee se duriti ako se jo nekoliko dana odmori, Nerys.
- Ali savreno sam dobro - promrmljala je, no ipak je ostala leati mirno, jer
osjeala je silan umor. Sluala ga je dok je na velkome itao iz Knjige o Jobu,
to je bio jedan od njegovih omiljenih dijelova. - Amen - rekla je, kad je
pomislila da je zavrio. Nastupila je stanka dok je molio u tiini, to je i sama
pokuala uiniti. Meu ostalim, od Boga je traila da joj na neki nain pomogne
biti boljom suprugom.
Evan je naposljetku uzdahnuo i osovio se na noge. Skinuo je svoj debeli kuni
ogrta, objesio ga na vjealicu i odgrnuo deku, dopustivi otrici hladnoga zraka
da se uvue u krevet. Na trenutak je oklijevao u svojoj prugastoj flanelskoj
pidami, kao da je lei pokraj nje zahtijevalo odreenu snagu volje.
- Jesi li spremna? - upitao je.
- Jesam - odgovorila je.

41
al od kamira

Ugasio je svijeu i uvukao se u krevet. Kad se madrac pod njegovom teinom

uleknuo, napela je bok i miie na nogama kako se ne bi otkotrljala do njega. Ne
zbog toga to nije udila za udobnou njegova naruja i toplinom koe, jer
osjeala se jako tunom i praznom to je eznula za tjelesnim smirenjem, bez
svih onih stupica u koje bi rijei mogle odvesti, nego zbog toga to je dan bio
dug pa ga nije eljela jo i time dodatno opteretiti.
- Laku no, draga - rekao je ubrzo.
- Laku no, Evane - odgovorila je tiho.
Uskoro je zaspao. Leala je, poloivi isprepletene prste na prsni ko, i
razmiljala o proteklome danu.
Najmanja djeca pruala su joj najvee zadovoljstvo. Voljela ih je vidjeti u
razredu, sa kolskim zatitnim pregaama privezanim preko njihove otrcane
odjee, kako uredno sjede u nizu dok su im oi pune sjaja usredotoene na nju
koja ispisuje rijei i brojeve na kolskoj ploi oslonjenoj na stalku. Jedan, dva, tri.
izma, eir, jabuka, ruka. Strpljivo su podnosili taj dio dana, ba kao to su to
inili dok im je itala prie iz Biblije, ali ono u emu su najvie uivali bilo je
pjevanje, ples i igre u kojima se pljeskalo. Pjevuili su vlastite rijei na Oranges
and Lemons i Farmers in His Den4 i pokuala je oponaati to to su pjevali,
jer su se grohotom smijali tim njezinim nastojanjima. S njezinim harmonijem i
njihovim bubnjevima, zvidaljkama i defovima, svirali su izmiljene pjesme koje
su ispunjavale prostoriju ritmom i jezik uope nije bio potreban.
Starija djeca nisu je toliko ispunjavala zadovoljstvom. Nerys je znala da u
kolu dolaze samo zbog besplatnoga ruka u misionarskoj zgradi: juhe, rie i
gustoga variva od lee. Vrpoljili su se i amorili meusobno dok je govorila i im
bi u tri sata nastava zavrila, jurcali su jedni za drugima preko dvorita, sretni to
su se oslobodili njezine nastave, iako su ostatak dana provodili radei na poljima
ili sagnuti nad tkalakim stanom. Jedino se mogla nadati da je hrana koju su jeli i
ona minimalna medicinska njega koju je mogla ponuditi za njihov opori kaalj,
krmeljave oi i ozljede od tranja bila nadomjestak za ona dva sata uzajamnoga
nerazumijevanja koje su s njom dijelili. Ali u dobi od osam-devet godina, veina
njih potpuno je prestajala dolaziti. Bili su previe dragocjeni svojim roditeljima
kao dodatni par ruku.
Nerys je oslukivala kako se Evanovo disanje usporava i produbljuje.
Ma koliko se trudila biti optimistina, bilo je teko ne imati osjeaj da tu trate
vrijeme, dvoje neukih autsajdera koji su se borili protiv primitivnih uvjeta,
nerazumljivoga jezika i stoljea povijesti.
4

poznate djeje pjesmice

42
Rosie Thomas

Naravno, Evan se ne bi bio sloio s tim da su neuki. Ali Nerys nije dijelila
apsolutno vjerovanje svoga supruga da je Rije jedina istina te da je jedino vano
bilo donijeti je neznabocima. Bojala se ak da moda ona gubi vjeru, iako ju je
samo to priznanje u tiini i pod sigurnim okriljem tame navodilo da se lecne od
tjeskobe. Kako bi uope mogla postojati supruga misionara koja ne vjeruje u
Gospodina?
Ironija je bila u tome to ju je Indija dovela do toga ponora sumnje.
U Walesu je upoznala veleasnoga Evana Watkinsa dok je bio na dopustu pri
povratku iz Indije, s jedne od svojih misija. Ona je tada uila za uiteljicu i sve se
inilo savreno jasnim. Njihov Bog, onaj koji je njoj i Evanu bio zajedniki, bio
je, naravno, svakodnevna stvar. Bio je prije objeda izgovarana molitva, molilo se
pred spavanje za obitelj i za bolesne, za kralja i kraljicu i nesretne nevjernike. Bio
je kapelica nedjeljama, debela crna Biblija, nonkonformistika crkvena
protestantska pjesmarica, sav onaj ivot na koji je bila naviknuta i koji je lagodno
uzimala zdravo za gotovo. ak i nakon to ju je Evan zaprosio (nadala se...
molila ak... da e je zaprositi) i tijekom njihovih kratkih zaruka, vjenanja,
medenoga mjeseca u Angleseyju (nee sad o tome ni razmiljati) i svih onih
priprema za Indiju koje su uslijedile, nikada nije dovela u pitanje tu temeljnu
premisu. Evan je dobio poziv za obavljanje misionarskoga posla i bila je
ponosna zbog toga to e mu biti pratnja. Pomagat e mu i podravati ga na
svaki mogui nain i uspjet e zajedno.
U Shillongu, sreditu prezbiterijanske podrunice misije u Indiji, gdje su ivjeli
prvih mjeseci braka, nije bilo posebno teko. Unutar kompleksa zgrada bila je
velika kola kojom je upravljala misija, gdje je bilo izvrsno pouavati i gdje su
mjesne obitelji, kako se inilo, bile spremne prihvatiti kransku poruku koja je
uz to ila. Uz veliku kapelicu u kojoj su se redovito odravale mise za
misionarske obitelji i prilian broj obraenika, postojala je ambulanta za pruanje
prve pomoi za manje boljke, odravala se i nastava za mjetanke o kuanskim
vjetinama, higijeni i uzgajanju povra, u kojima je Nerys uivala pomaui, a
bila je tu i sva ostala potpora male, ali odlune religiozne zajednice. Postojala je
ak, malo dalje, bolnica u sklopu misije s diplomiranim lijenikom koji je u njoj
stanovao i s tri bolniarke, gdje su ene mogle doi poroditi se u sigurnijim i
primjerenijim uvjetima od onih koji su bili dostupni bilo gdje drugdje na tome
podruju. Tamo su se lijeili oboljeli od gube, pacijenti oboljeli od tuberkuloze
te oni koji su propatili zbog sepse, bjesnoe i svih ostalih zaprepaujuih
boletina u Indiji. Nerys je uviala da su ona i njezin suprug inili dobro svojim
radom, iako na neznatan i neizravan nain.
Sama Indija ju je zaprepastila. Uspjela je unaprijed zamisliti samo najbljee
slike pa su je sve to golemo prostranstvo i ta okrutna vruina u nizinama, tako
43
al od kamira

estoka da joj se ljutila koa, izblijedjelo nebo, rojevi ljudi, snane bujice
monsunskih kia, dreave boje i neugodan miris svega toga, muhe, osakaena
tijela i pravo siromatvo koje je svakodnevno viala, oslobaali. Kad je pokuala
Evanu priznati svoj oaj, doimao se zlovoljnim.
- Zbog posla smo tu, draga, s Bojom pomoi. Nemamo vremena za
razmiljanje o nama ili naim bojaznima.
Htjela mu je odbrusiti kako se ona ne boji posla i da nije zaokupljena samom
sobom, nego da je samo eljela razgovarati s njim o onome to su oboje sve
vrijeme tu viali. Ali zaustavila se. Evan nije elio razgovarati ni o emu drugom
osim o njihovim svakodnevnim rutinama. Bio je usredotoen na svoj rad, tako
vrsto i nepokolebljivo da je poela sumnjati kako se boji kamo bi ga sva ta
nagaanja mogla odvesti.
U svakom sluaju, njezina zbunjenost nije potrajala. S vremenom je poela
uviati ivotnost u toj uzavreloj zemlji, nekakvu vrstu tvrdoglavoga teka koji je
usred sveg tog oaja na svijet donosio djeje kmeanje, ivotnost koja se
odraavala u oima prosjaka kad je pruao skupljene ake primiti sitnu bronanu
kovanicu, u leima sagnutih ena na poljima i u mukarcu koji je po cijeli dan
sjedio uz zahuktali promet i svoje plinsko kuhalo, spremajui ukusni chai koji je
prodavao prolaznicima. Nerys bi se u svakodnevnoj etnji znala zaustaviti i
popiti alicu aja s tim ovjekom, sjedei na njegovome tronocu dok je on
uao u praini. Naalost, nije uspijevala vidjeti kako bi na bilo koga od tih ljudi
mogla utjecati, nabolje ili nagore. Gotovo svi oni bili su u oajnim situacijama i
ve su pripadali odreenim religijama. to bi tu mogla promijeniti tek jedna
neznatno razliita?
Suho neeljeno sjeme ukorijenilo se u njoj, ali brzo je raslo.
Evan je sve vrijeme radio, propovijedao, pisao, itao i odlazio u udaljena sela.
ak i uz predavanja u koli i nervozno nastojanje da se pozabavi poslugom,
zbog ijih se nacerenih lica u oekivanju njezinih naredbi osjeala nelagodno,
Nerys je imala mnogo slobodnoga vremena. Poela je pomagati u bolnici, gdje
su joj bolniarke bile mnogo uzbudljivije drutvo od supruga ostalih misionara.
Njezina najdraa obveza bila je pomagati pri porodu u prostoriji za poroaje.
Sjeanje na prvo novoroeno djetece koje je ugledala bilo je ivopisno, kao
da se toga jutra dogodilo. Majka je bila mlaa od nje. Imala je dotad ve dvoje
djece i vritala je dva duga sata dok joj je Nerys spuvom vlaila lice, nastojei je
smiriti. Ali im se djeak rodio, ispruila je ruke primiti novoroene, uz osmijeh
koji je ispunio prostoriju. Nerys se morala zakrenuti u stranu i runikom obrisati
vlastite oi.
44
Rosie Thomas

Sad su joj ruke kliznule nanie, bila je to neeljena kretnja koju je bezuspjeno
pokuala potisnuti, preko naboranih istovjetnih lukova donjih rebara, i poinule
na mlohavoj zdjelici ispod njih. Budui da je u prvoj trudnoi prije manje od
mjesec dana pobacila, nastojala je samu sebe uvjeriti da e ubrzo na putu biti jo
jedno dijete. Osjeala je muninu i iscrpljenost. Predugo je potrajalo zaeti ga, ali
ipak e uspjeti, nee li?
Osim ako je Bog nije kanjavao zato to u Njega nije vjerovala.
Nerys se u mraku blago osmjehnula. Ako ne vjeruje, kako bi onda pobaaj
sad ili neuspjeh da ponovo zatrudni u nekom buduem trenutku mogao biti
boanska kazna za neto?
Misli o neemu drugome, savjetovala je samu sebe. Njezin suprug je u snu
uzdahnuo i sklupao se na bok, licem okrenut od nje.
Kad su Evanu ponudili mogunost da poe na put, sve do Leha, gdje je velki
misionar koji je tamo bio nastanjen umro od dizenterije, on je objasnio Nerys da
ne moraju poi. Trebaju na to gledati samo kao na ponudu, na mogunost za
vee dobro, a ne kao na naredbu. Misionarski posao bit e teak, upozorio je.
Leh je bio na iznimno velikoj nadmorskoj visini i do njega se moglo doi sa
samo dvije mogue ceste, a i te su, barem pola godine, bile zatrpane snijegom.
Vjerojatno bi bili meu aicom ostalih Velana, nema tamo prave bolnice, a
mjetani su vjerojatno jo manje skloni prihvatiti rije Gospodina naega nego
to su bili tu dolje u Shillongu.
Nerys mu se zagledala u oi.
Evan je elio poi, upravo zbog toga to e to namjetenje biti teko i nimalo
udobno. Leh bi mu omoguio da svoj misionarski ar dokae Bogu i svojim
nadreenima, dok bi njemu samome pruio jo vie mogunosti za
samoprijegor. Poela je shvaati kako siroti Evan potajno o sebi nema ba
visoko miljenje. Dvojei i u vrijednost onoga to je tijekom misije postigao, sav
njegov savjesni rad i ustrajanje na biranju najteega puta vjerojatno je bio njegov
nain izlaenja na kraj s nemanjem samopouzdanja i ljubavi prema samome sebi.
Nije se ak ni hranio kako dolikuje, ma koliko se snano ona trudila smiljati jela
koja bi ga okrijepila. Bio je mrav i upala lica na kojemu su mu se ispod jagodica
pojavila udubljenja... esto je bio bolestan, u groznici ili se alio na bolove u
trbuhu.
Voljet u te vie i bolje, zaklela se tiho, da ti nadomjestim sve ono to ti sam za sebe ne
moe uiniti.

45
al od kamira

Uzela mu je lice meu svoje dlanove i poljubila ga u elo. - Naravno da

moramo ii. Bit u vrlo razoarana ne odemo li. ak i putovanje zvui poput
pustolovine. Ve je bila ula za legendarna putovanja od Manalija do Leha.
Te veeri Evan ju je u krevetu uzeo za ruku i proaptao: - Draga?
Bio je to signal. Pribliila mu se, dok joj se spavaica zguvala oko bedara, i
promrmljala. - Da. - Pobrinula se za to da joj usne gotovo dodiruju njegove,
kako bi mogao osjetiti toplinu njezina daha.
Pomislila je kako vjerojatno nije mislio da je zapravo greno to to ini. Na
kraju krajeva, bili su u braku, vjenao ih je u kapeli Parchedig Geraint Rhys
njezin prijatelj i uitelj, pred njihovim dvjema obiteljima. Samo... vjerojatno...
nije mislio da zasluuje toliko zadovoljstvo. Zasigurno nikada nije pokuao
prolongirati taj in ni pojaati osjeaje za bilo koga od njih dvoje. Preputao se
temeljnoj potrebi, kako je on na to nedvojbeno gledao, a potom se od nje, to je
mogue bre, odmicao.
Sama Nerys nije marila za to zasluuje li ona zadovoljstvo ili ne, ali znala je od
prvoga eprtljavog trenutka kad je njezin suprug uao u nju da voli seks. U
poetku je zamiljala brak u kojemu su ga oboje voljeli jednako i eljeli onoliko
koliko ga je eljela ona.
Nikada ne bi izlazili iz kreveta, pomislila je. Nakon dvije godine braka, nauila
je svoju matu drati pod strogim nadzorom.

Evan je prihvatio misiju u Lehu i Watkinsovi su se uputili na dugo putovanje

gore prema Ladakhu. Nerys je uivala u putovanju vlakom do Kalkute, a potom
do Delhija, iako je ljetna vruina u nizinama bila poraavajua nakon razmjerno
prozranoga Shillonga. Na svakoj stanici prodavai hrane penjali su se u njihov
vagon s koarama za piknik s riom i karijem, dok su se mukarci koji su
prodavali chai oglaavali zvoniima i ene pridizale platnene poveze pune
zreloga voa prema pranjavim prozorima. Cjenkala se za robu s ostalim
putnicima iz vlaka i posloila male izletnike objede na bijelome ubrusu, kako bi
dovela u iskuenje Evana svaki put kad bi podigao pogled sa svoje knjige. Iz sata
u sat netremice je gledala u Indiju koja se pred njom razmotavala dok je vlak
promicao. Riina polja, zaprena kola koja su vukli volovi i blatnjava sela
ustupila su mjesto nepodnoljivo vruim gradiima i gradovima s oljutenim
nastambama u sirotinjskim etvrtima te jo beznadenijim taborima u kojima su
obitelji ivjele ispod otrcanih platnenih zaslona na komadu blata pokraj
eljeznikih tranica, dok je dim koji se izdizao s bezbrojnih vatara zastirao ve
46
Rosie Thomas

ionako ljepljiv zrak. Potom bi vlak ponovo isplovio u prirodu, odmiui preko
goleme smee nizine, kao da trpki grad nikada nije ni postojao.
U Delhiju su boravili u misionarskoj kui kad je Nerys preko BBC-a konano
ula vijesti o evakuaciji Dunkirka. ekala su je pisma od roditelja, s izvjeima o
zranim napadima, nestalima i djearcima koje je poznavala iz kole, a koji su se
sad pojavili na popisu ljudi ubijenih u akciji. Bilo je teko uti za strane
promjene kroz koje je njezin poznati i voljeni svijet prolazio, dok je ona sama
bila na tako neobinome mjestu. Misli joj je ispunila tjeskoba koju je osjetila
zbog ljudi koje je za sobom ostavila pa su joj se Indija i posao koji su tamo
obavljali uinili jo nepovezanijim s bilo ime to je shvaala. Osjeala je silnu
bol za povratkom kui; dubina njezine enje bila je tjelesna, gotovo
zastraujua. Evan se jednoga poslijepodneva vratio s misionarskoga sastanka i
zatekao je kako pokraj otvorenoga prozora nastoji doi do daha, iako je zrak
vani bio gust, pun ai i vru. Vunena arapa koju je plela leala je na podu
pokraj nje. ula je da e biti hladno prelaziti preko prijevoja penjui se gore do
Leha i premda je pojam hladnoe, inilo se, posve nestao iz svijeta, bila je na
nekakav apstraktan nain zabrinuta da nemaju dovoljno tople odjee.
- Mislim da smo spremni za polazak - namrtio se Evan, odluujui ne vidjeti
ili ne komentirati njezin oaj. - Naruit u karte za Chandigarh.
Uz savjet i pomo misije u Delhiju prikupili su hrpetinu potreptina, od
debelih izama od filca i deka do limenki maslaca iz tvrtke mlijenim
proizvodima u Delhiju. Sve to bilo je spakirano u koare za putovanje,
prevezane konatim povezima.
Nerys se sagnula podii svoje pletivo. - inimo li pravu stvar, Evane?
Pomisli li nekada da... da bi se naa nastojanja mogla bolje proiriti kod kue?
Spustio je pun naramak papira i knjiga. - Zbog rata?
- Da. - Da su bili kod kue, pretpostavila je, njezin suprug bio bi vojni
kapelan, a ona bi pouavala u koli zamjenjujui one uitelje koji su sudjelovali u
borbi.
- Tu sam pozvan, Nerys. Znam da provodim Boju volju.
Za tebe je to posve dobro, umalo je uzvratila, ali to sa mnom?
Ja o tome ne znam nita. Kakva je Boja volja za mene?
Nikada ga to zapravo nije ni upitala.
Uvijek bi se ugrizla za jezik, znajui da je jedini siguran nain za voenje
razgovora bilo prihvatiti to da je Evanova supruga i da joj je dunost biti ni vie
ni manje od toga. Uostalom, sve to, svaki korak koji ju je tu doveo, bio je njezin
47
al od kamira

vlastiti izbor. Da se nije odluila udati za nj, bila bi kod kue u Walesu i sutra bi
bila uiteljica usidjelica koja bi odlazila u uionicu punu djece, ije ivote je
mogla razumjeti, a ne bi bila udana ena koja je sad na putu za Ladakh.
Kroz prozor je dopirala buka prodavaa koji su izvikivali, djece koja su se
igrala u ulinim odvodnim kanalima, pla malog djeteta i note blago pojaane
glazbe. Nerys je stajala vrlo mirna, osjeajui svoje prste poput rastopljenoga
voska na pletaim iglama.
- Nije ti dobro? - Evan je poloio ruku na njezino rame. eli li da pozovem
gospou Griffiths?
Gospoa Griffiths bila je njihova domaica, supruga misionara u Delhiju koju
je Nerys jedva poznavala. - Neu, Evane, hvala ti. Nisam bolesna. Slaem se s
tobom. Spremni smo za polazak i treba nabaviti karte za vlak.

U Chandigarhu su izili iz vlaka i kopnom putovali kamionom.

Prtljaga im je bila konopima privezana ispod platna na dnu prikolice vozila,
dok su se vozili do gradia koji se zvao Manali. Tu je bila jo jedna ispostava
misije, gdje je Evan morao dogovoriti posljednje pojedinosti oko njihova
premjetaja u Leh pa su tu ostali tri dana. Manali se smjestio u podnoju visokih
planina, a blaeno hladan zrak bio je svje i opojno mirisan. Preklopljeni vrhovi
koji su se ponad doline izdizali bili su prekriveni tamnim borovim stablima. Taj
pogled potaknuo je Nerys da pomisli na vicarsku, iako tamo nikada nije bila.
Odlazila je u etnju pokraj kristalnoga brzaka i promatrala orlove koji su klizili
preko visokih litica. Raspoloenje joj se podignulo, poput ptica.
Posljednje veeri ona i Evan veerali su uz svjetlost svijea u maloj, drvom
obloenoj prostoriji koja je gledala na vrt. Kad je odloio no i vilicu, skoila je,
prila mu i poloivi ruke na njegova ramena prislonila mu obraz uz kosu. Tako mi je drago to idemo. Oprosti. Sumnjala sam u mudrost te odluke proaptala je.
- Molio sam se za to da se predomisli - odgovorio je.
Nerys je znala da je to posljednja no koju e, dok ne stignu u Leh, provesti u
pravome krevetu. Na medenome mjesecu nauila je da se nikada ne mora
pokuavati pribliiti svome suprugu, ali dok je bio izvan prostorije, stavila je na
zatiljak malo parfema i odjenula spavaicu koju je imala na dan vjenanja.
- Draga? - upitao je Evan im je ugasio svjetiljku.
48
Rosie Thomas

Sljedeega dana u cik zore okupila se povorka od petnaest ponija. Potrajalo je

dva sata da se sva Nerysina i Evanova prtljaga prepakira i podijeli na zasebne
terete koji su bili ravnomjerno rasporeeni meu vlasnicima ponija i njihovim
ivotinjama. ilav ovjeuljak po imenu Sethi bio je zaduen za njihovu
karavanu. Odatle do Leha bilo je esto kilometara, drevnom planinarskom
trgovakom stazom koja je prelazila preko Himalaje. Jahat e i tijekom puta se
svake noi negdje utaboriti.
- Doi, memsahib.5 - Sethi je pomogao Nerys da se popne u sedlo svoga
ponija, stavio joj u ruke tkanu uzdu sa zvoncima i coflekima od dreave vune pa
pljusnuo ivotinju po stranjem dijelu. Krenuli su i njihova procesija je vijugajui
izila iz Manalija. Pred njima je bilo ezdeset kilometara strmoga uspona do
prvoga visokoga prijevoja na njihovoj ruti.
Nerys se esto u razmiljanjima vraala na onu vrtoglavu nevjericu zbog
tekoa koje je to dugako putovanje nosilo sa sobom. Dani su prolazili kao u
izmaglici, u poskakivanju na leima ponija ili su bolnih nogu i otupjele stranjice
silazili s njih i nastavljali klipsati za njima. Staza je esto bivala tek duboka
udubina koja je vodila izmeu otkotrljanoga kamenja ili blatnjavoga grebena koji
se vie od trideset metara izdizao iznad praznine, dok je daleko ispod vijugala
srebrna rijeka. Poniji su birali put odmiui naprijed, poticani coktanjem i
zviducima svojih vlasnika. Teret na njima ritmiki se njihao i katkad daleko
prelazio preko te praznine. Nou su Sethi i njegovi ljudi podizali ator u koji bi
se Nerys i Evan polako uvukli i zamotali u deke. Hladni vjetrovi udarali su u
platna i probijali se izmeu stranica atora i njegova dna. Djeak kuhar loio je
vatru i uskoro bi na plinskom kuhalu spravljena gusta ovja juha i zdjelica s
riom iz koje se puilo bile pruene kroz preklop na atoru. Nerys nikada u
ivotu nije osjeala takvu glad. Jela je pohlepno gutajui sve to su joj dali. Evan
je zatvorenih oiju leao u kukuljici od deke. Patio je od visoke nadmorske
visine, svakoga jutra budio se s glavoboljom i cijeloga dana slabano kaljucao.
Nerys mu je davala aspirin i mjeavinu sirupa za kaalj pa ga nutkala da jede.
- Samo licu rie, ljubavi. Mora neto pojesti, jer u protivnome nee imati
snage za obavljanje posla kad onamo stignemo.
Pridigao se na lakat i pojeo malu koliinu svoje veere.

memsahib = gospoa, izraz potovanja za bjelkinju u kolonijalnoj Indiji; za mukarca je izraz

sahib = gospodin
49
al od kamira

Nou su spavali na mahove, oslonjeni na sedla kako bi lake disali te se budili

na zvuk vjetra ili razgovor i smijuljenje ljudi oko vatre. Ujutro bi sve poinjalo
iznova.
Ali kako su dani odmicali, Nerys je shvatila da je postala mnogo snanija, a s
tom snagom dola je ponovo i srea. Promatrala je prizore koji su se mijenjali,
razmiljajui o tome kako ju je ta pusta rasko koja je bacala u zasjenak vrhove i
doline Snowdonije ipak podsjeala na dom. Shvatila je da se oputenije osjea u
tom negostoljubivom neprijateljskom okruenju nego bilo gdje drugdje u
uzavrelim nizinama Indije. alila se s goniima ponija, koristei se jezikom
znakova, jer nisu imali gotovo ni jednu zajedniku rije. Sethi joj je postao
saveznik, jaui ispred nje na svojemu upavom bijelom poniju ili strpljivo
vodei njezina ponija onda kad bi joj se bolno tijelo previe usprotivilo i kad bi
morala sjahati i pjeaiti po pet-est kilometara.
- Memsahib vrlo snana - rekao je znaajno. Nije ak ni bacio pogled prema
Evanu, koji je klonulo jahao nad uzdama svoga ponija.
Nerys je znala da nikada nee zaboraviti to poslijepodne dugakoga
zadihanoga uspinjanja do prijelaza Baralacha. Kad je napokon, posrui, stigla
do najvie toke na pet tisua petsto metara, osjeala se kao da joj je sav kisik
isisan iz mozga i tijela, nakon ega joj je tijelo bilo mlitavo poput oputene
strune. Evan je bio siv u licu, zadihan i jedva se uspijevao odravati u sedlu. Sa
svake strane njegova ponija morao je hodati po jedan ovjek da ga pridrava.
Potom se Nerys osvrnula iza sebe. Iza nje se, prema jugu, protezala cijela
Indija. Okrenula se u polukrug. Naprijed, prema sjeveru, protezali su se
nepoznati predjeli Azije. Uspravila se sjedei i duboko udahnula stakleni zrak.
Sethi ju je promatrao. - Dobro dola, memsahib. - Osmjehnuo se.
Nastavljali su se dani jahanja, taborovanja, spavanja i ponovnoga jahanja, koji
su potom odjednom bili okonani. Njihova mala karavana zaobila je oko
niskoga breuljka i na sljemenu su se zatekli kako gledaju preko doline rijeke
Ind. Vonjaci, stabla kestena i obraena polja protezala su se du rijenih obala.
Gradi Leh prostirao se preko sunanoga obronka i gledao u visoke bijele
zaleene planine.
Bio je kraj kolovoza i ve je minulo neto vie od mjesec dana otkad su
krenuli iz Shillonga. Kad su ujahali u Leh, prolazei pokraj kola krcatih
snopovima suhoga jema koje su vukli poniji, stada koza i ena koje su se
vraale s polja, Nerys je pomislila na hladnou koja se polako klizei sputala niz
planine iza njih i pojaavala stisak na stazama preko kojih su upravo bili proli.
Ve je bilo snijega koji se topio i pretvarao u bljuzgu na podnevnome suncu te
50
Rosie Thomas

se ponovo smrzavao u izdajnike izbojke im bi pao mrak. Kad su skinuli teret

sa svojih ponija, ti ljudi ponovo su krenuli u Manali, putujui brzo i lako
naspram vjetra, ali sporo putovanje koje su Evan i Nerys imali nije se moglo
ponoviti u suprotnome smjeru. Sve dok zima ne doe i ponovo ne proe.
Tu smo, pomislila je Nerys, dok su prolazili s lijeve strane dugakoga zida
mani u gradskome predgrau. Na njemu su bile nagomilane tisue isklesanoga
kamenja, a na svakome od njih bila je uklesana mantra: Om mani padme hum.6 S
puno potovanja sagnula je glavu prema zidu. Evo nas, tu smo i tu emo ostati.

Bilo je to prije gotovo godinu dana.

Nerys se okrenula lei u isti poloaj kao Evan, ali nije se posve svila uz
njegovo tijelo, da ga ne uznemiri. Udahnula je njegov miris sapuna i znoja. Sad
kad je bio u dubokome snu, dovrit e osvrt na taj dan razmatranjem veeri.
Rano su veerali. Diskit, ena koja je kuhala i posluivala im hranu, povukla
se u kuhinju. Ostala je udovica, sama s malom djecom pa joj je bilo drago kad su
je uzeli u misiju. Mogli su je uti kako otvara vrata da bi razgorjela pepeo u
eljeznoj pei za kuhanje, a potom trpa jo goriva od izmeta tibetantskoga
goveda kako bi za sutra mogla skuhati gusto varivo za kolu. Do njih je dopirao
miris kuhane ovetine. Evan je okrenuo stranicu knjige koju je itao. ak ga i ne
pogledavi, Nerys je znala da mu je licem preletjela sjena. Domai zvuci iz
kuhinje u njegovim su mislima potaknuli lanac neeljenih sjeanja.
Rani moravski misionari u Leh su stigli 1853. godine, prije katolika i davno
prije utokljunaca, velkih prezbiterijanaca. Uspjeno su zauzeli poloaj. Oni su
uveli tu izdrljivu peicu koja je sad bila nezaobilazan dio inventara u svakoj
kuhinji u Ladakhu, osnovali prvu tiskaru i potu i preveli Bibliju na tibetanski
jezik.
Evan je intenzivno osjeao nesiguran poloaj njihove mnogo mlae misije i
suuti vrijednu veliinu njegove kongregacije u usporedbi s brojem onih koji su
odlazili na bogosluje u moravsku crkvu. Samoga je sebe osuivao zbog toga to
nije imao uspjeha, praktinih ni duhovnih.
- Ne mora na taj nain razmiljati o tome. Oni su naa kranska braa i
obavljamo isti posao - rekla je jednom Nerys.
6

Om mani padme hum - poznata kao mantra velikoga suosjeanja ili mantra udesnoga
ozdravljenja, u prijevodu bi znaila otprilike: Gle, dragulj u lotusu.
51
al od kamira

Misionar poput njih trenutano je bio Englez koji je cijeli svoj redovniki
ivot posvetio radei za moravsku crkvu u Indiji i ubrzo je trebao u mirovinu te
jedan sredovjean belgijski par. Tijekom beskrajnih zimskih mjeseci bili su to
gotovo jedini preostali europski graani u Lehu i Nerys ih je sve troje zavoljela.
Madame Gompert bila je ta koja ju je uz Diskit njegovala i tjeila kad je prolazila
kroz teko razdoblje tuge nakon pobaaja.
Veeras nije rekla nita, Evan je bio taj koji je odloio no i vilicu i zaklopio
knjigu. -Nerys, moram razgovarati s tobom.
- O emu?
- Uskoro e ponovo zima.
Gotovo da nije mogla biti nesvjesna toga. Ove godine, sad kad je znala koliko
hladno i tiho moe biti, za monotoniju jedenja istovjetne hrane, smrznutu vodu
u vrevima za pranje i izdvojenost njihova maloga svijeta, pomislila je kako e se
ove godine puno bolje nositi s tim. - Da.
- Ne mogu sve vrijeme samo sjediti u zgradi misije. Ljeti, kad odlazim u sela i
nomadske tabore, gotovo svi ljudi su vani sa svojim krdima. Ali, vidi, odem li
zimi, bit e u naseljima. Imat e manje posla za obavljanje i moi u im privui
pozornost.
Nerys je razmotrila njegove rijei. Postojale su staze koje su vodile do sela u
dolini i vrlo opasne rute preko planina do udaljenih gompa i hrpe koliba oko njih,
ali mogla je zamisliti kako bi bilo putovati kroz snijeg i vjetar kad se temperatura
spusti do osamnaest stupnjeva ispod nitice.
- Poi u s tobom - izjavila je.
Evan nita nije rekao na to.
Pogledaj me, prieljkivala je. Konano su im se pogledi sreli.
Nije bio neprijateljski raspoloen prema njoj niti ju je i najmanje krivio, ali
gubitak djeteta prebacio ih je preko ruba razdora. Koliko god elio dijete, Evan
je jednako toliko trebao nju, da bude snana i pouzdana u tom zajednikom
pothvatu kojim je bio zaokupljen. Njezina tjelesna krhkost nakon pobaaja i
neizgovorena teina tuge koju je osjeala davala je naslutiti kako mu njezina
snaga nije vie dostupna i kako vie iz nje nije mogao crpiti. U dubini due
prezirao je povlaenje i ta kivnost mu se zasigurno zlokobno javljala u svijesti
kao jo jedan osobni neuspjeh koji je morao okajati.
Nali su se u orsokaku, zakljuila je klonulo Nerys. Nisu mogli meusobno
razgovarati. Naravno, bilo je to jednako njegovo koliko i njezino dijete i Evan je
alio za njim, ali previe se ogradio od nje, a ona je bila izgubila volju pokuati
52
Rosie Thomas

prodrti kroz te bedeme. Osim toga, poela je osjeati ljutnju zbog njegove
slabosti, koja je tako odluno bila maskirana tvrdoglavou.
- Ne bih se mogao sloiti s time - rekao je, onim svojim najhladnijim glasom.
- Mora voditi veu brigu o sebi od one koju bih ja mogao poduzeti budemo li
oboje na terenu.
Nerys je odvratila pogled od njega. Zatvorila je usta, znajui da su se
pretvorila u vrsto stisnutu crtu na njezinu blijedome licu. - Vie bi volio da
ovdje ostanem sama?
Evan je bio iznenaen. - Nee biti sama. Imat e kolsku djecu, vjernike,
Gompertove, Heryja Bullera i ostale nae susjede. Osim toga, o tebi e brinuti
posluga.
Nerys je sporo premotala ubrus i vratila ga u drveni obru. Ustala je,
pridravi se kratko oslanjanjem ruke na naslon stolca. - Hvala ti - rekla je.
Pola je preko prolaza do kuhinjskih vrata. Diskit je mlazom vode ispirala
tanjure i jedai pribor u limenome sudoperu. Njezina pomadom namazana kosa
bila je smotana ispod marame, jer joj je Nerys rekla da kosu mora uvijek imati
pokrivenu dok radi. Crvena boja tkanine slagala se s bojom njezinih obraza.
Dvojica mukaraca sjedili su na klupi uza zid. Njihove izme od koe
tibetanskoga goveda bile su odbaene pokraj vrata koja su vodila na dvorite.
Diskit je na metalni posluavnik spustila aku vilica i Nerys se u sebi prenula na
taj zvuk. - to je to, Diskit?
- Mem, u Lehu puno posla. Brat moga roaka - kimnula je glavom prema
jednome od te dvojice mukaraca - doao iz Alchija.
- Julley - promrmljali su mukarci.
Djevojka je od Evanova prethodnika nauila neto malo engleskoga, a Nerys
je pokupila ono najosnovnije iz jezika Ladakha. U to vrijeme dobro su
komunicirale i rijetko su morale pribjegavati jeziku znakova.
U Lehu je bila guva. Bila je sezona trgovine i u grad su pristizale karavane s
istoka iz Lhase, Yarkanda i Kashgara te iz Punjaba sa zapada. Trgovci iz Tibeta i
Turkestana kupovali su tepihe, zlato i srebro, koje su trgujui s indijskim
trgovcima razmjenjivali za pamuk i aj. Mjetani su za prodaju imali vunu i
vunene proizvode razliite kakvoe, od grube tkanine tibetanskoga goveda do
najfinije pasmine i bazar je po cijeli dan vrvio razliitim licima, nacionalnom
odjeom i amorom jezika. Britanski povjerenik je takoer tu bio nastanjen. Bio
je odgovoran za promet i trgovinu i svaki trgovac morao se njemu javiti za
propusnicu, kako bi se mogao vratiti tamo odakle je doao prije nego to zimski
snjegovi presijeku drevne staze.
53
al od kamira

Sljedeega dana povjerenik je prireivao godinju ajanku i domjenak u

rezidenciji na koji su, uz ostale koji su neto znaili u Lehu, bili pozvani Evan i
Nerys. Prole godine stigli su prekasno i Nerys je jedva ekala taj veliki dogaaj,
kao rijetki predah od monotone rutine obavljanja dunosti. Nije imala mnogo
pristale odjee od koje je mogla nainiti izbor, ali dhobi joj je s pranja vratio
najbolju bluzu koju je sama izglaala, kako bi izbjegla crte koje je on redovito
pravio na ovratniku svojim obilatim posipanjem pepela iz glaala. Upravo je bila
sebi isplela kardigan. Bio je od mekane vune be boje, domae pree, najbolje
koja se mogla nabaviti, i posao koji je te veeri trebala obaviti bio je dodati onaj
zavrni tih priivanjem desetak bisernih dugmadi.
- Mem, kazat u vam. - Diskitini obrazi sad su postali jo zajapureniji. - Moj
roak, na putu. Sahib i memsahib, Englezi. Leh sutra. Sljedei tjedan Srinagar.
Dvojica mukaraca estoko su potvrdno kimala. Roak je blagoglagoljivo
objasnio, iz ega je Nerys mogla razluiti da se nekakva lovaka druina vraa iz
doline Nubra. Meu njima su bili nosai i kuhari, shikari7 ili lovci, mladii
zadueni za tabor i velika vrea glava divljai, poniji, puke, atori i hrpa prtljage,
sve ono to je ilo uz ozbiljnu ekspediciju. Lovaka druina sastojala se od
gospodina Engleza i njegove dame.
To su uistinu bile vijesti.
Englezi putnici u prolazu kroz Leh bili su u sreditu pozornosti, ma tko oni
bili, no bilo je vrlo neobino uti za zapadnjakinju koja se upustila putovati na
daleki istok. Nerys se pitala kakva je mogla biti. Znatielja, skori domjenak i
nada da e biti novih razgovora i neobine zabave toliko su je obradovali da se
ponovo poela osjeati onom starom. Zaboravila je na sve u vezi s Evanom koji
je sjedio nad svojom knjigom za stolom u blagovaonici.
- Mem, kazat u vam - bila je ustrajna Diskit. Bilo je jo vijesti koje joj je
eljela priopiti.
Nerys je shvatila da su ti putnici u prolazu odsjeli u bungalovu dak izmeu
Leha i Thikse te da ih zato nije prije srela. Bila je to kuica za britansku vladu ili
ostale dunosnike koji bi se zatekli u tome podruju i kojima je bio potreban
privremeni smjetaj. Znala je da na tome mjestu nije bilo nimalo ugodnosti, s
obzirom na pljesnive zidove i nakupine uginulih muha na prozorskim daskama i
uope je nije iznenadilo kad je ula da ovaj put ti posjetitelji trae alternativni
smjetaj. Zbog sutranjega domjenka rezidencija je, naalost, bila ve previe
krcata.
7

shikari - lovci na krupnu divlja u Indiji, koji uglavnom slue kao vodii
54
Rosie Thomas

Odjednom je rekla: - Mogu tu odsjesti.

Watkinsovi su ugostili vrlo malo posjetitelja u zgradi misije, zato to je veina
Europljana koji su prolazili kroz Leh odlazila u rezidenciju ili odsjedala kod
Gompertovih. Kuu Henryja Bullera obino je bilo bolje izbjei. Ona je ve
razmiljala o svemu onome to je trebalo uiniti: provjetriti posteljinu, zapaliti
vatru ispod bojlera da bude dovoljno tople vode, pripremiti vreve i lavore,
runike, struke cvijea za stol u spavaoj sobi. Kako u nekoliko sljedeih dana
dodati malo otmjenosti u njihove oskudne jelovnike?
- Diskit, sutra e prvo oistiti spavau sobu. Oprati pod, sa svega obrisati
prainu, u ormariima za posue, posvuda.
Diskit je potvrdno kimala, ozbiljna zbog vanosti dobivenoga zadatka. - Moj
roak rei sahibu na putu?
- Da, da. - Nerys se okrenula prema jednome od one dvojice mukaraca na
klupi. - Vrati se do tabora i reci da su ovdje dobrodoli. Moe li to zapamtiti?
Dobrodoli.
Kad mu je to napokon ula rei, Evan je jo uvijek sjedio za stolom, s
ostacima veere uz lakat. - Gdje je Diskit? Zato je plaamo? Moram li ja prati
posue ili bi ona mogla nai vremena?
- Evane, imat emo goste veeras.
Sasluao ju je, mrtei se. Nerysina reakcija bila je znatielja popraena
iekivanjem, ali njegova reakcija bila je obrambena. Dolazak neznanaca u
njihov dom znaio je remeenje ustaljenoga i prijetio neim jo gorim:
izloenou ili nekom neimenovanom ponienju. Izraz na njegovu licu navodio
je Nerys na to da mu poeli priviti glavu na svoje grudi, pomilovati ga po sijedoj
kosi i rei mu da ne treba toliko brinuti i strahovati, ali meu njima vie nije bilo
nikakvoga protokola za takav potez. Onaj umor koji je prethodno osjeala
ponovo ju je obuzeo.
- Diskit e odmah doi. Njezin roak donio je poruku s ceste i dala sam joj
popis onoga to prije jutra mora uiniti. Idem sad na spavanje, Evane. Sutra e
biti naporan dan.
- Neu due od pola sata - povikao je za njom.
San joj nije dolazio na oi. Nerys se borila protiv sve vee ogorenosti zbog
toga to je Evan olako utonuo u nesvjesno stanje, dok je ona irom otvorenih
oiju leala budna i usamljena, sve uznemirenija posljednjim neslaganjima meu
njima.

55
al od kamira

Pitala se je li njezin suprug uope bio svjestan toga da vie nisu pokazivali
suut jedno prema drugome. Posve je mogue, mislila je, da se ne nalazi
dovoljno visoko na njegovu popisu razmatranja kako bi u posljednje vrijeme na
njega uope ostavila nekakav dojam.
Prestani s tim, Nerys, upozorila je samu sebe. Izazvat e samo jo veu
propast bude li tako razmiljala.
Spavaj. Samo pokuaj zaspati.
Kosti su je boljele od napora da ne dotakne tijelo svoga supruga koji je
spavao dubokim snom. Bila je preumorna da bi se mogla opustiti. Sati su se
polako vukli, sve dok nisu zakukurikali pijetlovi.

Nedugo nakon vremena za uinu, putnici su stigli. Nerys je pouavala

najmlau djecu, a starijoj djeci rekla je da mogu kui im pojedu riu i leu. Oni
najsporiji jo uvijek su se igrali i trali jedni za drugima po dvoritu zgrade misije
kad su se natovareni konji pribliili ulinim vratnicama. Nerys i Evan uli su
uobiajene zbunjene povike i lave pasa, to je znailo da se dogaa neto
neuobiajeno. kolska djeca okupila su se kod kamenih vratnica i Nerys je
pourila preko poploenog prilaza doekati goste.
Ugledala je urednoga mukarca u dobro krojenoj jahaoj odjei i eiru iroka
oboda, dok je ena drala uzdu ponija i s puno ljubavi trljala mu njuku. Na sebi
je imala hlae i kone sare, dok joj je dugaak veo od muslina bio prevezan
preko safari eira. Nosai i gonii ponija prinosili su blatom i prainom
umrljane vree. ena je podignula pogled i zapazila Nerys. Odmah je predala
uzde goniu ponija, rukom u rukavici zarolala veo i osmjehnula se irokim i
iskrenim osmijehom te ispruila obje ruke i dohvatila Nerysine. - Gospoo
Watkins, neizmjerno vam hvala to ste nas na ovaj nain spasili - rekla je toplim
promuklim glasom. - Ne mogu vam rei to to znai za mene i Archieja. Jo
jedna no u atoru dokrajila bi me.
Bila je otprilike Nerysine visine. Imala je oi boje treseta, uokvirene crnim
izvijenim obrvama. Kad je skinula svoj safari eir, bilo je iznenaenje vidjeti
njezinu tamnu kosu oianu na kratko, poput muke frizure, ali ak ni u jahaoj
odjei nita drugo na njoj nije bilo mukobanjasto. Imala je raskonu figuru,
uzak struk i duge noge koje su bile elegantne, ak i u hlaama, ispod gruboga
kaputa od tvida.
- Dobro doli u misiju - uzvratila joj je Nerys s osmijehom.
56
Rosie Thomas

- Nije Savoy, ali bolje je od bungalova dak.

Mukarac je izdao najnovije naredbe svojim slugama pa se sad i sam doao
predstaviti. - Gospoa Watkins? Drago mi je. Ja sam Archie McMinn. Dunici
smo vam. - Kosa mu je bila boje pijeska i bio je preplanuo od sunca,
dobroudnih plavih oiju i ilave izrasle brade. Govorio je s blagim kotskim
naglaskom.
- Myrtle. Ja sam Myrtle. - Njegova supruga se nasmijala.
- Nerys. - Dok su se rukovale, Nerys je imala nekakav neobian osjeaj
prepoznavanja, kao da je tu enu ve odnekud poznavala. Pogledala je u Myrtle
McMinn i nedvojbeno pomislila: Znala sam da negdje mora biti. Eto, sad si napokon
tu.
Ali samo je rekla: - Uite. Poeljet ete vruu vodu, hranu na porculanskim
tanjurima i iste plahte. Sjeam se ja kako je to, logorovati tjednima unedogled.
U dvorite je iziao Evan, stojei poput tamnoga stupa na suncu. Rukovao se
s doljacima, rekavi im da je prezbiterijanska misija njihov dom, koliko god im
bude potreban. Nerys mu se kratko zahvalno osmjehnula. Djeca koja su u misiju
dolazila u kolu uvukla su se meu njih etvero zjapei u McMinnove. Myrtle je
skinula rukavice i prtljala po depovima kaputa vadei slatkie i dijelei ih meu
mnotvom ruku.
- Julley, svima. - Izvrnula je naopake torbu i protresla je kako bi pokazala da
je prazna. Djeca su pola za njom, slijedei je do ulaza u kuu. Nerys im je
odluno rekla da je vrijeme da pou kui i potjerala ih. Uvela je McMinnove u
njihovu sobu.
- Lijepo ste to uredili - povikala je Myrtle. - Vidi, Archie. Koji luksuz.
Nerys im je rekla da e stii Diskit s toplom vodom i da nju potrae bude li
im jo neto trebalo. Archie McMinn je rekao da su im potrebne samo dvije
platnene putne torbe koje e im njihov nosa unijeti kad onu najgoru prljavtinu
i blato oribaju sa sebe. Sve ostalo, ukljuujui glave divljai, na ponijima e biti
odvezeno do tabora uz polo-igralite na junom rubu grada.
- Vidite, jedino su mu vane njegove vree s divljai - zadirkivala je Myrtle. Dvije glave divovskih planinskih ovaca svijenih rogova, dva para velianstvenih
jelenjih rogova pripojenih za njihove glave te sve ostale ivotinje za iji je ulov
Archie imao dozvolu. U protivnome bismo jo uvijek bili tamo.
- Bila je to lovaka ekspedicija, djevojko draga - rekao je Archie smireno. - A
to si drugo oekivala?

57
al od kamira

McMinnovi su odavali dojam oputenosti. Meusobno su se leerno ophodili,

pomislila je Nerys, sretni to su se doepali civilizacije i drutva nakon
zahtjevnoga izleta u planine. Ali pomislila je i na to kako e jednako tako sretni
biti kad napokon ostanu sami. Diskit je unijela prvi niz vreva s toplom vodom i
Nerys je ostavila goste da se preodjenu.
Njihov dolazak razvedrio je napetu atmosferu u zgradi misije. Diskit je
pjevuila prelazei preko prolaza i Evan nije zapitkivao koliko e to jo vremena
proi do njegova ruka. Nerys je poloila lice i vilice na stol, a potom otila u
kuhinju provjeriti thukpa, domae varivo od povra koje je Diskit znala
najpouzdanije spraviti.
Gosti su se uskoro ponovo pojavili. Archie je obrijao bradu pa su mu sad
vilica u obliku polumjeseca i obrazi bili svjetliji. Myrtle je i dalje bila u hlaama,
ali ovaj put to su bile komotne hlae od flanela, koje je nosila uz blijedu koulju i
jednu nisku bisera. - Bila bih odjenula haljinu na kopanje - rekla je ispriavajui
se Nerys. - Ali nisam ponijela nijednu. Smeta vam?
Nerys je zagladila prednjicu svoje stare suknje od tvida. -Naravno da mi ne
smeta. Izgledate... jako lijepo.
- Ne, izgledam poput svoga brata.
Iako je uz neodluno slijeganje ramenima provukla prste kroz tu kratko
podianu frizuru, nitko nikada ne bi Myrtle zamijenio za mladia.
Evan je izvukao stolac da Myrtle sjedne. Oboje McMinnovih sagnulo je glave
dok je on izgovarao dugaku molitvu i dok se thukpa puila u zdjeli. Sunce je
prodiralo kroz prozor s malim oknima koji je bio suelice Nerys i bilo joj je
drago to na nekoliko sekundi moe sklopiti oi i dopustiti da joj suneva
svjetlost padne na kapke. Nakon besane noi bila je previe umorna i nije se ba
osjeala svojom, kao da joj je nedostajala tjelesna dimenzija. Kad je ponovo
otvorila oi, Myrtle je gledala u nju. Nerys nije zasmetalo njezino pomno
motrenje. inilo se da je onaj osjeaj prepoznavanja znaio da se nema to kriti.
Objed je protekao u vedrome raspoloenju. Evanu se svidio Archie McMinn,
to je bilo posve oito, i gotovo se smijao na Myrtline prie o njihovim
pustolovinama. Nijedan udaljeni mullah nije ostao neistraen u Archiejevu
nemilosrdnome progonu divljai. McMinnovi su koraali preko rijeka i gmizali
preko planinskih prijelaza, klizili niz zidove od sipine na drugoj strani da bi se
utaborili na sumornim nizinama gdje su im oluje praene tuom i snani vjetrovi
udarali u ator. Nije bilo drva za ogrjev, hrane nije bilo ni za prodaju ni za
trampu, nigdje ive due na dvadesetke kilometara uokolo. Archie se svakoga

58
Rosie Thomas

jutra budio, bez obzira na vremenske prilike, jedva ekajui krenuti sa svojim
pukama i lovcima.
- Svi Myrtlini prijatelji su u Srinagaru, igraju tenis ili ispijaju koktele u klubu,
ali ona je ustrajala na tome da poe ovamo sa mnom - prosvjedovao je Archie. to ovjek moe uiniti? Ja bih za svoju suprugu sve rtvovao... osim, naravno,
razbibrige, ali ne mogu joj uiniti ugodnim odlazak u lov.
Myrtle se doimala oduevljenom. - Misli li da bih propustila umalo se udaviti
ili na smrt smrznuti? Koliko bi koktela trebalo da stvori takvo uzbuenje? Ne
smeta mi to ti je ljubav prema lovu na jelene vanija od mene, dragi. Znam da
e shvatiti zato sam morala poi. Okrenula se prema Nerys. - Zato to ste i vi
svoga supruga dopratili sve dovde.
- Nisam eljela ostati - sloila se Nerys. - Onda to ne bi bio nikakav brak, bi
li? - Nije mogla definirati to bi to bio dobar brak, ali inilo se da su McMinnovi
otkrili tu tajnu.
Evan je imao staromodni depni sat i Nerys je pretpostavila da udi baciti
pogled na nj. Imao je propovijed na kojoj je trebalo poraditi ili vana pisma za
napisati. Stoga se iznenadila kad je Evan ljubazno izjavio da e se prikljuiti
Archieju, koji je rekao da ide van popuiti. Izili su na sunevu svjetlost i sjeli na
lealjke. Evan je pripalio lulu, to je samome sebi rijetko kad doputao.
Myrtle je odgurnula tanjur u stranu i zavalila se na sjedalo.
- Dakle. - Osmjehnula se.
Nerys je u mislima vrtjela to sve jo treba u kui uiniti prije nego to bude
spremna za odlazak na povjerenikov domjenak. Diskit ili posluitelju treba dati
jasne naputke o tome da ne izostave hladnu veeru njihovim gostima, za sluaj
da poslije ogladne. Trebalo je termosice napuniti toplom vodom. Potom se
sjetila da joj je kardigan jo nedovren. - Ah - rekla je.
Myrtle se nagnula naprijed i dotaknula joj ruku. - Neto nije u redu?
Nerys joj je poeljela rei. to je znailo prepoznati potencijalnu prijateljicu
ako to nije ukljuivalo iskrenost? Ali samo je rekla: - Zaboravila sam da trebam
neto obaviti, nita posebno. Moram neto zaiti prije domjenka. Sad u morati
odjenuti neto drugo. Nema veze.
Myrtle ju je promotrila. Pogled joj je bio pronicav. - Ima jo vremena.
Hajdemo to pogledati, hoemo li?
Nerys se nije ni pokuala usprotiviti. Myrtle je sjedila na krevetu dok joj je
Nerys pokazivala svoj kardigan be boje. Sloile su se kako bi bila teta zaiti
dugmad u prevelikoj urbi.
59
al od kamira

- Imam ideju - rekla je Myrtle. Otila je u spavau sobu i vratila se s broem.

Kad ga je izvadila, Nerys je ugledala krug bisera i briljanata koji se drao na
vrstoj pribadai. - Mogla bi ga staviti sprijeda, drao bi rubove da se ne
razdvoje pa nee biti vano ako danas nedostaje dugmad na rukavima. Vidi,
moe ovako zavrnuti manete. Lijepo pletivo. Dobra si u pletenju, nisi li?
Malo zamagljeno zrcalo bilo je podboeno na toaletnome stoliu pa su se
Nerys i Myrtle suoile sa svojim odrazima u njemu. Pogledi su im se sreli kad su
briljanti na brou zaiskrili pri sunevoj svjetlosti koja se ukoso probijala kroz
rolete.
- Mogu li ga uistinu posuditi?
- Naravno, vjerojatno misli kako je suludo nositi nakit na ovakvu ekspediciju.
Pripadao je mojoj majci i volim ga imati uza se, kao i ogrlicu. - Myrtle je
dotaknula bisere oko svoga vrata.
- Hvala ti.
- Dobro. To je rijeeno. Zato i sama ne prilegne malo? Muki razgovaraju, a
ja bih trebala pisati dnevnik.
Ono prepoznavanje obostrano se proirilo. Myrtle je zapazila njezin umor. Posluga... - zaustila je Nerys.
- ... e se, rekla bih, snai prilino dobro. - Myrtle je odgrnula pokriva. - Evo.
Nerys se spustila na krevet i shvatila da joj njezina nova prijateljica pomae
skinuti cipele. Posteljina joj je bila lagano navuena preko ramena i rolete
sputene kako bi sprijeile ulazak suneve svjetlosti. Sklopila je oi i dopustila
samoj sebi utonuti u san.

Vrt rezidencije bio je gusto krcat ljudima koji su u Lehu neto znaili i velikim
dijelom putujuih trgovaca koji e se uskoro zaputiti svojim kuama. Domjenak
je oznaavao posljednji odbljesak ljeta i, kad je zavrila ona faza poslijepodneva
u kojoj se, kako dolikuje, ispijao aj i jele slastice, razgovor i glazba pretvorili su
se u plimu buke. Mjetani i putnici namjeravali su iskoristiti tu no na najbolji
mogui nain. Povjerenik, nizak i veseo mukarac grimizna lica, odrao je govor
dobrodolice na drvenom postolju i sad je kruio meu gostima s viskijem i
mineralnom vodom u jednoj ruci. S pribliavanjem veeri svjetlost se pretvarala
u naftalin sivu, izile su prve zvijezde i bijeli vrhovi planina su pri posljednjem
odbljesku sunca sjali nadnaravnom bojom marelice. Podruje usred vrtova bilo
je ograeno konopima i golemi sredinji vatromet prtao je rasplamsan kad su ga
60
Rosie Thomas

mukarci polili benzinom i u njegovo sredite ubacili zapaljene baklje. Jo baklji

privezanih za visoke stupove plamtjelo je posvuda na tlu, liui lica u prolazu
tamnovatrenim jezicima boje, dok su se pramenovi dima kovitlali u zraku.
Nerys je spavala dubokim snom i morala se izvui kroz slojeve snova. Uinilo
joj se da su prola stoljea, iako je bilo prolo manje od sata kad ju je Evan
prodrmusao da se probudi. Glava joj je pucala i prisilila se popiti dva aspirina
prije nego to se pokuala odjenuti. Napor odijevanja i privrivanja kardigana
Myrtlinim broem oduzeo joj je snagu koju je uspjela prikupiti. Kad se nakratko
pogledala u zrcalu, bljedilo je bilo zapanjujue.
Kratko su s McMinnovima proetali do rezidencije. Myrtle ju je pomno
mjerkala. - Sigurna si da eli poi? - proaptala je.
Nerys je potvrdno kimnula. Myrtle je prihvatila njezino uvjeravanje.
Osjeala se bolje sjedei u sjeni stabala, osmjehujui se ljudima koje je
poznavala i promatrajui paradu neznanaca u razliitoj nacionalnoj odjei. Ali
sad se morala odmaknuti od vruine vatrometa i kolutova dima izazvanoga
benzinom, od ega je u elucu osjetila nagon za povraanjem. Mukarci iz
Yarkandija izveli su kozaki ples naspram pozadine od plamena, udarajui
nogama i pravei zvijezde uz ritam bubnjeva i njihova predstava sad je ustupala
mjesto procesiji redovnika u tradicionalnim krabuljnim kostimima. Dva
mukarca u grotesknim maskama njihala su se ispred plamena, praena glavama
leinara, jelenima koji su se izdizali iznad glava, paunovima koji su mlatarali
krilima i papirnatim zmajem s trideset ljudskih nogu, ije je tijelo bilo obasjano
iznutra pa je sjalo poput rasplamsale bujice lave. Lica u maskama koja su se nad
njom nadvijala, sva s divovskim oima, zubima i isplaenim jezicima, inila su se
stvarnijima od stvarnosti. Tamna masa stabala i bodljikavo nebo sklopilo se oko
nje, a potom polako udaljilo.
Glazba joj je bubnjala u glavi. Onesvijestit e se. U panici, Nerys se zurei
ogledala oko sebe, ali nije uspjela vidjeti nikoga poznatoga. Tlo se nakrenulo i
zijevnulo, golema ptija glava kljucala je u njezinu smjeru i ona je pala naprijed, u
nitavilo.

61
al od kamira

ETVRTO POGLAVLJE

ad se osvijestila, Nerys je oko sebe ugledala lica ljudi iz Ladakha koja su

piljila u nju. Glava joj je poivala u neijem krilu.

- Za ime Boga, recite im da odstupe i omogue joj malo zraka.

Bilo je olakanje uti Myrtlin glas, a potom ugledati Archieja
McMinna kako zadrava promatrae. Netko je bocom miriljavih soli mahao
pod Nerysinim nosom pa je estoko zakaljala. Pokuala se uspraviti u sjedei
poloaj i Evanovo lice dolo je u arite. Kleao je pokraj nje i oaj mu se
ogledao u svakoj crti tijela. - Oprosti - proaptala je.
- Zato? - eljela je znati Myrtle. Leala je na Myrtlinu krilu i njezina ruka joj
je bila na elu.
- Archie, natjeraj sve te ljude da se udalje, moe li? - naredila je. Negdje blizu
zapoeo je vatromet i pljusak grimiznih iskara padao je s neba. Stigao je
povjerenik ije je lice sad bilo jo zajapurenije zbog nelagode i zabrinutosti.
- Gospodine Watkins, organizirat emo nosila da vau suprugu odnesu kui.
Nerys je uspjela sjesti. - Dobro sam sad. Molim vas, pustite da ustanem.
Nekoliko pari ruku ju je pridralo, neke su je povlaile uvis, dok su je ostale
obuzdavale. Nerys se izvila kako bi uspjela vidjeti Myrtlino lice. Zagledala joj se
izravno u oi. - Pomozi mi - zavapila je.
Myrtle je shvatila to ona eli. Poduprla je Nerys, koja se osovila na noge i
dopustila joj da se osloni na njezinu ruku.
- Mislim da moe hodati, je li? Tako je dobro. Poi sa mnom u kuu.
- Nerys... - zaustio je Evan.
Ali nije imala snage smirivati ga, ne u tome trenutku, ni izglaivati pravu
nelagodu kakvu mu je njezino onesvjeivanje u javnosti moglo izazvati. - Bit e
mi dobro s gospoom McMinn. - Pokuala se osmjehnuti. - Samo sam se
onesvijestila. Nije to nita.
62
Rosie Thomas

- Myrtle e se za nju pobrinuti, prijatelju - rekao je Archie tonom koji je davao

naslutiti da se ne bi trebali mijeati u enske poslove.
Nerys je i dalje bila oslonjena na Myrtlinu ruku kad su polako pole, dok je
povjerenik pred njima plovio poput ledolomca, krei put kroz sante leda
okupljene rulje. Kad su stigli do terase, objasnio je kako su sve gostinjske sobe u
kui zauzete te upitao bi li gospoa Watkins imala to protiv ako bi ih on
otpratio do svojih odaja? Dodao je kako su poslali glasnika po lijenika iz Leha,
koji veeras, naalost, nije bio u rezidenciji.
Myrtle mu je stavila ruku na rame. - Ne biste li vi sad poli svojim gostima i
pustili svojega posluitelja da se pobrine za nas?
Doimao se kao da je zbog toga prijedloga osjetio veliko olakanje. Trenutak
potom, sluga je dvije ene uveo u muku spavau sobu, u kojoj su rolete bile
sputene, kako bi sprijeile dopiranje buke s domjenka. Nerys je na zidu ugledala
grafike pola, krevet s mjedenim okvirom i ulatene izme iz kojih su virile ruke
kalupa. Na svu sreu, postojao je i kau na razvlaenje na kojemu je bio
premotan debeli prekriva kockasta uzorka, gurnut uza zid. Pomislila je kako se
ne bi mogla oputeno osjeati na povjerenikovu krevetu.
Myrtle je rastresla pokriva. - Tu lezi. Jesi li za au vode? Ili moda malo
zaslaenoga aja?
Nerys je jezikom prela po suhim usnicama. - Tako si ljubazna. Popodne... i
sad.
Myrtle je sjela pokraj nje, uzela je za ruke i masiranjem ih utoplila. - Potreban
ti je netko tko e paziti na tebe. Je li Leh pravo mjesto za enu u stanju u
kakvom si ti, bez obzira na to to si supruga misionara?
Nerys se nije mogla zaustaviti. Pokuala je, stisnuvi ramena i stegnuvi vilicu,
ali bilo je prekasno. Najprije je u prsima osjetila jecaj, koji je potom eksplodirao
iz nje. Suze su joj naglo potekle, slijevajui se niz lice. Dahtala je izmeu jecaja: Nisam... nisam... trudna. Bila sam, ali sam izgubila dijete. - Rijei su bile napola
nerazumljive i odustala je od pokuaja da progovori. Bilo joj je pravo olakanje
plakati. Bio je to prvi put nakon pobaaja da je zaplakala kako dolikuje.
Druga ena ju je zagrlila. Bio je to najtopliji zagrljaj, kakav Nerys nije tjednima
osjetila. Myrtle joj je proaptala na uho: -O, Boe, kako sam nesmotrena, kako
sam glupo nesmotrena. Molim te, oprosti mi. Samo sam pretpostavila. Je li bilo
teko? Sigurno je bilo, a ti se jo nisi najbolje oporavila, jesi li? Sirotice, sirotice
moja. Hajde, isplai se do kraja.
Grlila ju je i milovala po kosi, mrmljajui utjene polureenice i Nerys je
nastavila plakati, kao dvogodinjakinja.
63
al od kamira

Napokon je jecanje jenjalo i prestalo. Nerys je podignula glavu, otkrivi svoje

uplakano crveno lice. Ovratnik i rameni umetak Myrtline bluze bili su mokri, ali
ona je samo zavukla ruke u depove svojih flanelskih hlaa iz kojih je izvukla
veliku platnenu maramicu. Obrisala je Nerysine obraze prije nego to ih je
stavila meu svoje dlanove. - Ova je Archiejeva. Od onih malih ipkanih nema
nikakve koristi, zar ne? Oprana je u taboru i namirisana. Hajde, ispui nos.
Nerys je snano puhnula, a potom zamrcala. Shvatila je da se osjea znatno
bolje. - Danas sam jako slabana. Iskreno, nisam eljela ostaviti takav dojam.
Obino nisam takva.
- Slabana, ha? ivjeti tu, biti cijelu zimu odsjeen, jedina Britanka u krugu od
nekoliko stotina kilometara, ena koja sama vodi kolu u misiji, tralala. Aha. I ja
bih rekla da je to slabano poput nejaka dojeneta. - Myrtle se osmjehivala kad je
palcem uklonila posljednje suze s Nerysina lica. - Uzmi mene za primjer. Pola
godine sam jela lotuse na jezeru u Srinagaru, a potom se upustila u delikatan lov
sa samo petero slugu, jedanaest ponija i svojim odanim suprugom. Uz tebe se ja
osjeam slabanom, djevojko. Slabanom i razmaenom. - Nagonskom gestom
prstima je posegnula uvrnuti svoju ogrlicu.
Nerysin eludac se preokrenuo. Shvatila je, jednako kao to je shvatila da je
bila pokrivena prainom i stapkama trave, da joj je kardigan krem boje
rastvoren. Rukama se uhvatila za ono mjesto na kojemu je bio bro. - Nema ga!
- vrisnula je.
Myrtle je zavukla ruku u drugi dep svojih hlaa. Drala je krui na dlanu. Otkopao se. Imala si sree to ti se nije zabio u srce kad si se onesvijestila.
Meusobno su se pogledale, a potom poele smijati. Myrtle se aljivo poeala
po kosi pa joj je sad stajala nakostrijeena, a Nerys se njihala naslonivi se na
zakopane jastuke na kauu.
I dalje su se smijale kad je povjerenikov posluitelj pokucao na vrata. Madam, stigao je lijenik.
Lijenik Tsering je upao, doimajui se zbunjeno. Bio je jedini lijenik u Lehu,
koji je, poput povjerenika, provodio u gradu samo nekoliko tjedana. Nerys je
znala da je bio zatrpan bolesnicima koji su buno zahtijevali lijekove za sve
njihove boletine prije snijega... kao da gubu ili tuberkulozu moe izlijeiti smea
boica tableta... i poalila je to su ga morali zvati u rezidenciju, da prevali sav taj
put kako bi se pozabavio njezinim trivijalnim problemom. Pribrala se. - Puno
sam bolje - rekla je.
- Smijeh vrlo dobar lijek, madam - odgovorio je. Otvorio je kopu na svojoj
torbi i razmotao stetoskop. - Dobro, molim vas, lezite na lea.
64
Rosie Thomas

etiri dana potom, lijenik Tsering jo je jednom posjetio Nerys, ovaj put u
zgradi misije i izjavio da je sposobna za putovanje.
Iznenaena, usprotivila se: - Ali ja nikamo ne planiram putovati.
Uz Myrtlino drutvo ponovo joj se vratilo dobro raspoloenje. Uivale su u
satima koje je Archie McMinn nazivao vremenom jastuia za igle i pribadae,
iako su uistinu ivale jedino onda kad su izraivale jednostavne djeje kostime za
izvoenje kratkoga igrokaza. Uglavnom su se igrale s najmanjom djecom,
odlazile na bazar i razmjenjivale pojedinosti priajui o posve razliitim ivotima
kakve su dotad vodile. Nerys je njoj priala o Walesu i samu sebe zapanjila
opisima niskih sivih litica i dolina punih magle, s tolikom enjom za kakvu nije
ni znala da je osjea.
Myrtle joj je zauzvrat objasnila da je ki indijskoga graanskog inovnika te
kako joj je djetinjstvo bilo podijeljeno izmeu boravka kod roaka u Engleskoj i
godinjih odlazaka u Indiju.
- Nisam ba mnogo viala mamu i tatu - rekla je kratko.
Archie je bio prometni inenjer na eljeznici i za nekoliko dana zavravao je
njegov dugaki godinji odmor. Myrtle i on vraali su se u Srinagar i Nerys je ve
tad znala koliko e joj nedostajati njezina nova prijateljica.
Archie je svakoga dana bio vrlo zauzet isplatom sluga koji su mu pomagali u
lovu i gonia ponija, dogovaranjem to s glavama koje je spremio u vree,
angairanjem dodatnih ljudi za povratak u Kamir te posjetom povjereniku i
ostalim uglednicima u Lehu. Ali jedno jutro, doimajui se ozbiljno nakon
povratka u rezidenciju, uao je s terase misionarske zgrade u prostoriju u kojoj je
bio stari beini radio Evanova prethodnika. - Bilo bi korisno uti vijesti na
BBC-u - promrmljao je.
- Bojim se da taj radio nikada nije radio - objasnio je Evan ukoeno. - Ne
otkad smo mi ovdje.
Archie je kimnuo i pomou odvijaa skinuo pozadinu, zaviriti u unutranjost.
Za jedan sat ustanovio je da je s radijem sve u redu, osim to je masivna baterija
bila prazna. U rezidenciji su imali beini radio, a imali su ga i Gompertovi, tako
da su najvanije vijesti izvanjskoga svijeta do njih stizale prilino brzo, ali za sve
ostalo Watkinsonovi su morali ekati da doputuju novine i pisma. Evan se sloio
s tim kako bi bilo jako korisno kad bi se beini radio u misiji mogao uspjeti
lako popraviti. Istoga dana, etvorica nadniara i volovska zaprena kola odvezli
su teki olovni akumulator do Inda, gdje su ga zakaili za generator na vodeni
pogon. Sljedeega dana, u drutvu parade rasplesane djece, vratili su ga natrag.
65
al od kamira

Djeca su jo uvijek promatrala Archieja koji se bacio na posao, rukujui

klijetama i odvijaem. Nakon nekoliko minuta iznenadna bujica raznih zvukova
i kranje prolomilo se iz rezbarije u drvu prednjega panela. Zaprepateno
sluateljstvo je zavritalo i popadalo jedno na druge u nastojanju da pobjegnu
to dalje od toga. Zakrenuo je dugmima i ta nerazumljiva buka pretvorila se u
ubor glasova, a potom u veseli ritam nekakve engleske narodne pjesme. Djeca
su zapanjeno razrogaila oi.
Archie je protrljao ruke. - Eto ga.
Te veeri, kad je Diskit nakon veere oprala tanjure, privukli su stolce blie
nekada pranjavome, a sad ulatenome radiju i sluali vijesti.
Njemake trupe stigle su do Lenjingrada i grad e ubrzo biti opkoljen. Rat u
Europi polako se pribliavao. Cak ni Leh vie nije bio daleko od te prijetnje.
Evan je zagurao oznaiva meu stranice Biblije prije nego to ju je sklopio. Nerys, mislim kako bi bilo pametno da s gospodinom i gospoom McMinn
poe u Srinagar. Gospodin McMinn ljubazno se ponudio biti ti pratnja.
Nerys je ispalo pletivo. Myrtle je uhvatila njezin pogled, u kojemu je proitala
iznenaenje. Bila je to zamisao koju su ta dvojica mukaraca iznjedrila bez
znanja svojih supruga. Bilo je oito da je u tu urotu umijean i lijenik Tsering.
Kako bi svladala bijes, natjerala se izbrojiti pet niti u pletivu, a potom pribrano
upitala: - Zato bih pola?
- Moda bi uivala u kratkome odmoru, to bi ti vratilo snagu prije zime.
- A ti, to s tobom?
Zastao je, a potom rekao: - Razgovarali smo o tome, duo. Odlazim iz Leha u
obilazak nekolicine sela i onih udaljenih odbaenih naselja. Moram Gospodina
dovesti ljudima, a ne samo sjediti ovdje i ekati da ljudi priu Gospodinu.
Nerys je krajikom oka zapazila kako je Archie McMinn ispruio svoje
dugake noge. Ponovo je poela staloeno plesti.
Mislim - rekla je - da ne bismo trebali goste optereivati tim temama.
Moemo o tome poslije razgovarati.
Myrtle je obzirno dometnula: - Voljela bih te imati za drutvo, Nerys. Ako ti
pomae to to zna.
Ali poslije je Evan, s kojim je u njihov krevet uao hladan zrak, upitavi je li
Nerys spremna i ugasivi svijeu, dodao: - Laku no, duo.
Okrenula je glavu na jastuku i zagledala se u njegovu tamnu pojavu. - Je li to
sve?
66
Rosie Thomas

Odmaknuo se od nje, za manje od centimetar, ali osjetila je to. Ta mala

kretnja sve joj je rekla. Evan u njoj vie nije gledao svoju druicu ni potporu,
nego samo jo jedan izvor tjeskobe. Bilo bi mu lake bez nje, osjeao bi se
slobodnijim proiriti svoju misiju izvan Leha. Ali ipak je nije elio posve
napustiti. Poslati je s McMinnovima u Srinagar zasigurno mu se uinilo
savrenim rjeenjem. Pouzdano je poznavala nain na koji je razmiljao i jedino
emu je mogla uistinu prigovoriti bio je njegov prijedlog kako joj je, da bi se
oporavila od gubitka njihova djeteta, potreban odmor uz jezero, bez njega.
- Sve?
- Ne elim ii u Srinagar. Hvala ti to si mislio na to, ali ne elim ii nikamo,
ako to znai ii tamo bez tebe.
- Razdvojenost je jedna od kazni posla koji obavljam, Nerys.
Poput zida je, pomislila je. Praznoga zida koji joj je zaklanjao pogled i na taj
nain beskrajno poricao da se tamo ima neto za vidjeti.
Pokuala je na drugi nain: - A to s djecom kojoj predajem?
- Vjerujem da e i oni uivati u odmoru. - Uzdahnuo je i razdraljivo zapoeo.
- Ne znam zato se protivi toj zamisli. Mislio sam da e ti biti drago. Svia ti se
gospoa McMinn, je li?
- Da, jako.
- Pa onda poi i ostani s njom, uivaj u odmoru, oporavi se. Puno u sporije
pokriti teren odavde do Kargila i istraiti to bi se moglo uiniti u budunosti,
budemo li ikada imali vie ljudi. Potom u sii u Srinagar, nai se s tobom pa
emo se zajedno vratiti u Leh.
- Sve to prije nego to snijeg zapada?
- Tek je poetak rujna, ali ako sluajno vrijeme bude radilo protiv nas,
Gospodin e odrediti nae djelovanje.
- eli li uistinu da odem?
Madrac je zautao kad je oprezno premjestio teinu. - Mislim da bi to bila
dobra zamisao.
- Onda dobro - rekla je Nerys hladnim glasom, kakav samoj sebi nije eljela
priznati da joj pripada.
Tri dana potom, njezina torba stajala je na dvoritu misije pokraj prtljage
McMinnovih i ekala da bude natovarena na prve upregnute ponije. Nerys je
pruala jabuke i suhe marelice djece iz Leha koja su se zbila u hrpu, ne samo
svojim uenicima koji su piljili kroz vratnice, promatrajui sve to se dogaalo.
67
al od kamira

Meu njima je bilo troje musavih Diskitinih potomaka, a sama Diskit stajala je
na kunome pragu u suzama. Nije na glavi imala maramu. Nerys je spustila
koaru s voem i prila joj. - Ne plai. Vratit u se za dva mjeseca. Sahib e me
dovesti kui.
Diskit je nato samo jo glasnije zajecala. Nerys joj je prebacila ruku preko
ramena, udahnuvi snaan miris njezine kose. - Ne zaboravi na maramu. Uvijek
kad radi. Pazi na sahiba umjesto mene.
Diskit je rukavom obrisala nos i zamrcala. - Hou, gospoo.
- Poniji su spremni - izjavio je Archie iza vratnica kad su kopita zakloparala
po suhoj zemlji. Myrtle je na glavu stavila svoj safari eir, a veo od muslina
zavezala oko lica, dok je Nerys na glavi imala slamnati eir iroka oboda.
Evan je stajao sa strane, doimajui se nesretnim kad je napokon doao
trenutak rastanka. Nerys mu je prila i pridignula se za poljubac. Nespretno joj je
nakrivio eir kad su im se suhe usne dotaknule. U trenu se odmaknuo i
potapao je po ramenu.
- Nee to biti dugo. Bog te blagoslovio, duo.
Promrmljala je neto za oprotaj, svjesna da ih gledaju Diskit, posluitelji i
kolska djeca, iako su se McMinnovi taktino zaokupili neim vani na ulici.
Smionija djeca bacala su se na nju hvatajui joj se za koljena pa se ona sagnula
zagrliti i poljubiti svako dijete umjesto svoga supruga.
Archie i Myrtle popeli su se na ponije i Nerysin poni je ekao. Archiejev
posluitelj joj je pomogao uspentrati se na podstavljeno sedlo, a potom, umjesto
nje, uzeo uzde i okrenuo glavu ponija prema cesti. Okrenula se mahnuti dok se
opratala. Procesija je krenula niz stazu, pokraj kapelice i zala u uliicu koja je
vodila do bazara, ostavljajui obris samotne crne Evanove siluete naspram
kamenoga zida zgrade misije.
Dan je bio bez ijednoga oblaka. Dok su vijugali, prevaljujui prve kilometre
du doline rijeke Ind, Nerys je osjetila kako joj suneve zrake snano prodiru
kroz slamnati eir i poalila to nije ponijela pamune rukavice, zatititi ruke od
toga zasljepljujueg sunca. Nakon nekoga vremena, na visokome izdanku brda
ugledala je molitvene zastavice i mjedene iljke tornja samostana Spitoka koji su
se izdizali nad visokim zidinama. Bila je to prva gompas na putu i najudaljenije
mjesto do kakvoga je u neto vie od godinu dana doputovala iz Leha.
Myrtle je odmaknula naprijed, ali sad je zauzdala svoga ponija i ekala da je
Nerys sustigne. Archie i niz natovarenih ponija bili su ve daleko, obavijeni
oblakom uskovitlane praine.
68
Rosie Thomas

- eli li drutvo? - upitala je Myrtle. Samo su joj se tamne oi vidjele izmeu

nabora vela. - Ili bi radije da te ostavim samu?
Nerys je pogledala prema planinama ispred sebe. Iznenaujua snaga koju je
otkrila na onome dugakome putovanju dok je jahala iz Manalija uinila joj se
ponovo na dohvat ruke.
- Drutvo, molit u - rekla je.
Myrtle se pruila iz sedla potapati je po koljenu. - Dobro.
Okrenule su se prema zapadu i nastavile jahati.

Nerys je uskoro otkrila da je putovanje s McMinnovima bilo posve drukije

iskustvo od putovanja s Evanom. Nou su odsjedali u svratitima du rute, koja
su im bila na raspolaganju bez obzira na to je li do njih netko stigao prije nego
oni. Kao britanski sahib i prava ki Raja,8 Archie i Myrtle su automatski imali tu
prednost, na koju su gledali kao na neto to im pripada. Nisu osjeali nikakvu
grinju savjesti kad su iz sklonita izbacivali putnike iz
Ladakha ili Kamira, jedne veeri muslimana s kaniranom bradom koji je bio
u drutvu nekoliko ena s velovima i estero male djece i djeice. Evan i Nerys
uvijek su bili zbunjeni i nevoljko su se nametali drugim ljudima, ak i onima
najponiznijima. Svaki put kad bi stigli do nekoga svratita, spavati uz cestu u
atoru prepunom propuha esto im se inilo jednostavnijim rjeenjem.
Svratita su najee bila tek obine straare koje su se sastojale od dviju
prostorija, dnevnoga boravka i spavae sobe uz koju je bila pripojena kuhinja.
Openito, bila su prljava i u njima su se nalazile samo najnunije blagodati. Ali
sahiba McMinna i njegovu ekipu uvijek su doekivali iznimno utivi vlasnici,
nastojei im ugoditi. Nije bilo teko zakljuiti zato, jer iako je Archie zahtijevao
potpunu uslugu za svoj novac i nije plaao ni jednu jedninu anna9 vie,
neizbjeno je shvatio kakav treba biti poten omjer te je novac odmah
raspoloeno davao.
Njihove taborske sluge uvijek su prve stizale u svratita i, kad bi McMinnovi
dojahali, njihove vree, yakdan ve bi bile odvezane s ponija i unesene u sobe. Bili
8

The Bristish Raj povijesni je termin koji se odnosi na britansku vladavinu na indijskom
potkontinentu u razdoblju izmeu 1858. i 1947.
9

anna - indijski novac, esnaesti dio rupije

69
al od kamira

su podignuti poljski kreveti, jer Myrtle nije eljela koristiti ponuene krevete na
nogarima, govorei da vrve kukcima. Archie se uvijek pretvarao da je oajan
zbog suprugina sitniavog ponaanja, ali po njemu se vidjelo da se zabavlja uz
puno ljubavi. Bilo je mnotvo toplih deka pa ak i platnenih plahti koje su
svakoga dana pakirali i raspakiravali. Posluga McMinnovih kupovala je hranu
kod mjetana kao dodatak onome to su nosili poniji i njihov kuhar spravljao je
veeru koja je bila posluena na tanjurima, s jedaim priborom koji se
svakodnevno ispirao u otopini kalijeva permanganata. Katkad je ak postojala
mogunost da se okupaju. Bila je podignuta i djelomino napunjena sklopiva
platnena struktura u kojoj je Nerys mogla sjediti, raskono zahvaati toplu vodu
iz emajliranoga vra i polijevati je preko koe i kose.
Na kraju svakodnevnoga putovanja, dok su sjedili u svratitima na logorskim
stolcima ispod greda punih pauine, bilo je mnogo toga o emu je njih troje
moglo razgovarati i emu su se mogli smijati. Myrtle je ogovarala i zbijala ale o
ljudima koje su sretali ili o raznim pasijama gonia ponija.
- Misli li da se izmjenjuju? - nagaala je o sljedbeniku islama i njegovim
enama.
- Ne, ja bih rekao da najvie voli onu najljepu - odgovorio je Archie. - Tako
bih ja.
- Kako ih uspijeva razaznati? - pitala se Myrtle.
- Pa ne idu u krevet s velom, ljubavi.
Myrtle se grohotom smijala. Puila je tanke crne cigarete s raskonim zlatnim
vrhovima. Kad je prvi put jednu zapalila, Nerys ju je iznenaeno pogledala i
Myrtle je otpuhnula dugaak traak dima. - Ponaala sam se najljepe to sam
mogla kad smo se upoznale. Ipak smo mi boravili u tvojoj kui. Hou li naii na
tvoje silno neodobravanje kad me uistinu dobro upozna?
- Ne bih rekla - nasmijala se Nerys.
Posljednje to im je posluitelj naveer donio bile su alice vruega kakaa.
Archie je u svoj i Myrtlin natoio malo rakije i podigao obrvu prema Nerys.
- Da, molit u - rekla je. Bio je to obiaj koji je vrlo brzo prihvatila.
Katkad je u svratitu bila samo jedna prostorija, ali brzo se priviknula dijeliti je
s Myrtle i Archiejem. Myrtle je u krevetu nosila bisernosivu pidamu s parikom
etiketom. - Zna, mnogo je bolja za putovanje. Nadniari ispuste ui u krevete
kad ih pospremaju, ali one skliznu sa svile.
Bila je u pravu. Ui su bile nezaobilazne na putovanju Watkinsovih za Leh i
udobno su se lijepile za Nerysine flanelaste spavaice.
70
Rosie Thomas

Uz Archiejevo ritmino hrkanje i Myrtlino disanje koje ga je upotpunjavalo,

Nerys je zakljuila da bolje spava na putu za Srinagar nego to je u posljednje
vrijeme spavala u kui misije. Svakoga jutra, im bi se razdanilo, posluitelj im je
donosio aj u krevet. Nakon to bi ga popili, Archie je izlazio u kunome
ogrtau obrijati se pri danjemu svjetlu dok se ene odjenu, a tada je ve bilo
vrijeme za vruu kau, jaja na kajganu i ukusan svje kruh koji je pekao kuhar.
Cijeli dan pjeaili su ili jahali kroz seoca s uskim poljima zreloga ita, koja su
vijugala uz izrovane staze, na ijim su rubovima kljuckale mokre i blatnjave
kokosi i kojima su gonjene zalutale ovce jurcale ispred njihovih ponija. S obje
strane prostirali su se redovi razgranatih grmova rua, s kojih je sad visio
naranasti ipak, poput dragulja naivenih na svilenome barunu. Kad se staza
izdigla iznad ratrkanih sela, pojavilo se golemo kamenito prostranstvo. Ponovo
su se nad njima nadvijale planine, zasjenjene bojom sipina crnila i ljubiastom,
dok je najizdignutiji vrak katkad bio okrunjen masivnim bijelim zidovima gompe.
U Lamayuruu, nekoliko kilometara prije prijevoja Fotu, najvie toke koju su
na tome putu morali prijei, zaustavili su se prenoiti u sjeni najveega
samostana. Bila je to gomila bijelih zidova i u crveno obojanih drvenih otpiljaka
trupaca, s prozoriima, a kao kruna svega bile su niske kupole od desetak
svetita s crno-zlatnim usukanim tornjevima, koji su bljetali poput eerne
vune. Poniji su klipsali uzbrdo nainivi stotine nepravilnih koraka ne bi li doli
do te hrpe zgrada koje su bile priljubljene uz rubove samostana. Molitvene
zastavice leprale su naspram plavoga neba ponad njihovih glava i Nerys je to
podsjetilo na Spitok gompu pokraj koje su se popeli cestom to je vodila izvan
Leha. Uz alac grizoduja shvatila je da je bila zaokupljena malim pustolovinama
na putu, smijui im se s Myrtle i Archiejem te da je rijetko kad pomiljala na
Evana. Iz te udaljenosti inio joj se mranom negodujuom pojavom, u
proturjenosti s vedrinom ispunjenih dana u kojima je uivala.
U Lamayuruu su odsjeli u neizbjenome svratitu, ali bilo je puno vee od
njegovih inaica uz cestu, zbog rijeke posjetitelja samostana. Nerys su odveli u
njezinu sobu, koja je bila tek maleni kameni pregradak s jednim jedinim uskim
prozorom. Gledao je preko golemoga ponora, dok su crne galice klizile ispod
prozorske daske.
Toga su dana za veerom bili neobino tihi, kao da su blizina samostana i
stupci u crveno odjevenih redovnika primirili ak i Myrtle.
Poslije je, umjesto da se vrati u svoju eliju, Nerys izila van i nagonski se
popela uz ono nekoliko stuba do samih zidina samostana. Zabacila je glavu
unatrag i zagledala se u veliko zdanje koje se nad njom izdizalo, crno naspram
zvjezdanoga zastora. Na nekolicini prozora mrlje slabane kasne ute svjetlosti
71
al od kamira

sjale su poput velom zaklonjenih oiju i zadrhtala je na vjetru. Pomislila je kako

uje dizanje i sputanje glasova koji su izgovarali molitvu. Archie je za veerom
promrmljao kako je selo Lamayuru sumorno za ivot, zato to je zbog
obveznoga danka i hrane koje je zahtijevao lama, kako bi prehranjivao
redovnike, samim seljanima ostajalo premalo. Veeras joj se uistinu uinilo
opustoenim mjestom dok je zalazila sve dublje u jedan kut kamenoga zida, u
potrazi za trunkom zaklona. Negdje odozdol, izmeu niza ruevnih kua,
dopirao je zvuk pseeg zavijanja. Pokuala je zamisliti to bi Evan mogao postii
na jednome takvome mjestu, nudei obeanja i prijetnje drukije religije ljudima
koji bi bolje materijalno prolazili skrbei samo za svoje obitelji, zadravajui riu
i ovetinu samo za sebe.
Prema suprugu osjeala je samo ogorenu njenost i pitala se hoe li ta
splasnula osjeanja naspram njezina vlastitoga uvjerenja kako je to to on ini
bilo uzaludno uope biti dovoljna da je nose kroz ivot u godinama koje su pred
njom. Mogla bih to uiniti, pomislila je, kao i sve ostalo to bi se od mene
zahtijevao, kad bismo imali djecu.
Sad joj je postalo posve hladno. Samostan se prijetei visoko izdizao i bio je
vrlo mraan, kao da e se sruiti i zgnjeiti je. Privukla je kaput oko ramena i
poela se sputati natrag niz stube. Archiejev posluitelj ekao je pokraj vrata
otrcanoga svratita.
- Doite, gospoo - pozvao je i osjeala je krivnju to ga je ostavila da eka na
tome propuhu, kad je mogao lei nauznak i s lulom odmarati na svojoj deki.
- Oprosti, Hari.
Podigao je petrolejku i poveo je uz drvene stube pokraj vea sa zastorima do
njezina pregratka. Upalio je svijeu koja joj je bila ostavljena na maloj polici i
odstupio. - Donijet u vam kakao, gospoo. Odmah dolazim.
- Neu veeras kakao, Hari, hvala ti. Poi u ravno u krevet.
- Poeljela je sklopiti oi i da zora to prije svane. Lamayuru je bio
deprimirajue mjesto.
Nakon to je puhnula i ugasila svijeu, leala je oslukujui tamu. ulo se
nekakvo grebanje, koje su vjerojatno stvarali takori na stropu. Vjetar je nadirao
kroz pukotine izmeu zidova i maloga prozorskog okna. Potom je zaula
nekakvu drukiju buku. enski glas je tiho stenjao. Bilo je to neto poput jecanja
i uzdaha, nakon ega je uslijedilo sve glasnije dahtanje. A potom, kao dodatak
tomu, zajednika provala smijeha popraena proaptanim pssst.
Nerys se okretala pod dekama i preko uiju navlaila pucketavi jastuk. Nije
morala sluati Myrtle i Archieja kako vode ljubav. Bilo je previe toga to nije
72
Rosie Thomas

eljela uti, o emu nije eljela znati ni razmiljati. Njezin vlastiti ivot uinio joj
se malim, samotnim i lienim smisla.
Sljedeega dana put ih je vodio naprijed, preko visokoga prijevoja i kroz grad
Kargil. Lamayuru je ostao daleko iza njih i putnici su bili dobro raspoloeni.
Prolo je jo dugakih, ali posve zadovoljavajuih dana, sve dok se izmeu njih i
Kamirske doline nisu prostirali nazubljeni zidovi Velike Himalaje. S obzirom na
planine u daljini, inilo se nemoguim da bi njihova karavana mogla nai put do
vrhunca preko prijevoja Zoji, ali kad su se pribliili, uspjeli su se odluiti za
zavojitu nit staze koja se u cik-cak penjala uvis. Na jednome mjestu pojavila se
bljetava strelica kad je ukrasno zrcalo ili djeli ulatenoga metala na poniju
uzvratio odbljeskom na zrake izlazeeg sunca. Myrtle ju je hrabrila kad je Nerys
zauzdala svoga ponija, procijeniti dokle see uspon.
- Izgleda tee nego to uistinu jest. Sjeti se da si se ve popela na vie od etiri
tisue metara prelazei preko Fotu La te na putu gore do Leha prole godine.
- Nisam zabrinuta. Znam da emo uspjeti. Pitam se samo kakav li e se
pogled pruati s vrha.
Myrtleine oi zasjale su meu naborima njezina vela. - Onakav kakav ne
moe ni zamisliti. Bit e to kao zagledati se ispod sebe u raj.
Ta misao pomogla je Nerys izdrati dugaak uspon po uasnoj vruini.
Praina joj je zaepila nos i grlo i njezina boca vode uskoro je bila prazna. Sunce
se dizalo sve vie, udarajui joj u glavu i ramena. Dok je jahala, njezin poni sve
se sporije i sporije uspinjao i osjetila je njegovo drhturenje kad bi ga goni biem
oinuo po slabinama. Kad je skliznula na tlo, kamenje joj se zabilo u potplate
izama i sunce je estoko pripeklo. Zveckanje orme na ponijima uspostavilo je
ritam koji se prekidao samo povremenim zvidukom svizaca iz njihovih jazbina
u stijenama.
Orlovi bradai kruili su iznad njih, lijeno se okreui svojim nazubljenim
krilima.
Sam prolaz bio je sakriven niskim izdancima i Nerys je mrko pomislila da e
se vjeno uspinjati. Archie je bio daleko ispred njih, ali Myrtle je uskladila korak
s Nerysinim. Povremeno bi razmijenile koju rije ohrabrenja, ali veinu energije
troile su na samo stavljanje noge pred nogu.
Kad su se uspeli jo vie, Nerys je poela brojiti zavoje koje je jo trebalo
svladati. Bilo ih je sedam, zatim pet, a potom je ostao samo jedan.
- Je li konano gotovo? - preklinjala je ona Myrtle, strahujui od lanoga
vrhunca i kakve skrivene stijene koju je jo trebalo prebroditi.
73
al od kamira

Svaki put kad bi se osvrnula, iroka smea pustinja Ladakha sve vie i vie se
gubila iz vida i znala je da prelaze u neku drukiju zemlju.
- Jo malo - otpuhivala je Myrtle. - Zato Archie sve vrijeme mora tako jurcati
naprijed?
Izbili su na iroki komad zemlje s obrisima svetita koji su se naspram neba
pojavili pred njima. Archie i prethodnica su ih ekali. Dok su se sputali niz
obronak, Nerys je naas zapazila oglodane kosti i pozadinu mrtvoga ponija koji
je sigurno ispao iz karavane. Jo uvijek je bio dan, ali zrak je strujao oko nje pa je
ponovo zavezala vezice svoga slamnatog eira.
Preli su preko sedla prijevoja, zahvalni na gotovo vodoravnome tlu, sve dok
nisu doli u razinu sa svetitima. Na hrpama gruboga kamenja bile su zabodene
stotine stjegova, izblijedjelih ili jo uvijek jarkih boja, meu kojima su bile
povjeane dronjaste bijele duge uske trake.
Myrtle i Archie stajali su drei se za ruke, tiho gledajui na zapad. Nerys je
prila i stala tik iza njih. Pred njezinim nogama rasprostirala se i poput
najarobnijega tepiha razmotavala Kamirska dolina.
Prema njima protezali su se pregibi zemlje, niski izbojci bili su zaogrnuti
nizovima tamnih jela, a oni vii bljetali su srebrnim brezama. Dugake brazde
snijega poivale su u sjenovitim jarcima i vodopadi su protkali srebrne niti niz
ljubiasta lica litica. Izmaglica ivahnih boja zamutila je veliku udubinu doline, ali
uspjela je u daljini vidjeti panjake, zrela polja i vijuganje rijeke. Nakon
ogoljeloga sivog i smeeg pejzaa preko kojega je upravo bila prela, njeno
stapanje tisua nijansi plave, srebrne i boje lavande mijealo se s blijedozelenom
i zlatnom, doimajui se previe raskonim da bi bilo stvarno. Dugo je netremice
piljila u to dok je do nje dopirao miris plodne zemlje i opojne vode.
Myrtle nije pretjerivala.
Bilo je to najljepe mjesto koje je Nerys vidjela u ivotu.

74
Rosie Thomas

PETO POGLAVLJE

ako bi iz Leha preko planina stigla do Srinagara, Mair je imala opcije

vonje javnim prijevozom autobusom, pronalaska skupine ljudi koji su ili
na izlet i trebali jo jednoga da im popuni mjesto u vozilu ili unajmljivanja
automobila i vozaa za dvodnevno putovanje. Autobusi su vozili svakodnevno,
ali nakratko su se tijekom noi zadravali u Kargilu i ujutro u jedan ponovo
nastavljali put. Vojnici na vanim kontrolnim tokama sa svake strane Zoji La u
pet su zatvarali cestu, kako bi serpentinski zavoji bili prazni za prolazak vojnih
konvoja pa se slubeni civilni promet dotada ve trebao obaviti preko prijelaza.
Zapazila je obavijesti privrene u nekim internetskim kafiima, u kojima su se
nudila slobodna mjesta ako se podijele trokovi putovanja u kamionetima ili
automobilima, ali kad se zaputila do telefonske govornice i nazvala jedan od tih
brojeva, shvatila je da razgovara (u to je bila gotovo sigurna) s jednim od onih
izraelskih mladia koji su bili na izletu u Changhtang. Naglo se ispriala i spustila
slualicu. Opcija vlastitoga automobila i vozaa inila joj se daleko najboljom,
sve dok nije ula u posljednju putniku agenciju koja je jo uvijek radila i
raspitala se o cijeni. Morala se pomiriti s legendarnom neudobnou i
adrenalinskim okom zbog vonje autobusom. Spakirala je torbu, spremna
sljedee jutro napustiti Leh i uputila se na posljednju veeru u najbolji restoran
po preporuci vodia, Usamljeni planet.
- Hej! - zauo se neiji glas iz vrlo hladnoga sumraka kad je skrenula i poela
se sputati prema bazaru. - Uistinu smo se nadali da si jo uvijek u gradu.
Bila je to Karen Baker, zakopana do grla u pernatoj jakni, titei se od
hladnoe. Kosu je bila smotala pod vunenu kapu.
- Kako je bilo na planinarenju? - upitala je Mair kad su uskladile korak.
Karen je maloduno gugutala. - Izvrsno, i vie od toga. Popeli smo se visoko i
snijeg mi je bio do koljena. Sve u atoru preko noi se smrznulo. Naravno,
Bruno je uivao u svakoj sekundi.
- A Lotus?

75
al od kamira

- Bila je dobra. Ali Lo je uvijek prilino dobra i voli snijeg. Vidi, to kae na
to da se sutra naemo? Rekla bih ti da doe veeras, ali Bruno ima neto rijeiti,
obaviti brojne telefonske razgovore, a to ovdje ba i nije lako, zna ve.
Mair je to bilo poznato. Svi strani mobiteli automatski su blokirani i jedini
naini za obavljanje razgovora, osim iz trgovine mobitelima, bilo je kupiti jammu
ili kamirski mobitel. Nije to uinila i osjeala je da joj nedostaje komunikacija s
onima doma. Opskrba elektrinom energijom bila je previe nestalna da bi ak i
elektronika pota bila pouzdana opcija.
- Ujutro odlazim autobusom za Srinagar.
- Neee - zacvilila je Karen. - Ne ini to. Ne smije. ula sam da je to uasna
vonja.
- Gle, bit e to pustolovina.
Karen je uzela Mair pod ruku. - Imam puno bolju zamisao. Ostani jo jedan
dan i poi s nama u Kamir. Rezervirali smo automobil. Ima mjesta, ako ti ne
smeta to to e sjediti otraga sa mnom i Lo.
Mair je oklijevala. - A to je s Brunom?
Karen je nainila nervozan pokret svojim otmjenim ramenima. - Nee imati
nita protiv. Voli upoznavati nove ljude, jednako koliko i ja.
Mairin prvi dojam Brune Beckera bio je drukiji, ali nije to rekla. - Gle...
primamljivo je. Da budem iskrena, nisam ba tako sigurna za autobus.
- E pa, onda je sve dogovoreno. Pokupit emo te prekosutra u tvome hotelu.
Upozoravam te, krenut emo rano. Bruno je pravi fanatik po tom pitanju.
inilo se da je dogovor zapeaen.
Karen je poskakivala du ruba blatnjave ceste dok je ekala da kamionet
prodrnda pokraj njih. - A kako si ti provela tjedan?
Mair je zaustila: - Bilo je zanimljivo. Nala sam nekakve povijesne...
Ali Karen je ve prelazila kroz oblak ispunih plinova. Okrenula se i mahnula
Mair. - Sjajno, vidimo se sutra. - Voza automobila-rike ugledao ju je i
vrludajui stao. Karen je uskoila, a da ga nije ni upitala za cijenu. Mair je
nastavila u suprotnome smjeru prema ustreptalim svjetlima bazara.

Budui da je imala jo jedan dan na raspolaganju, vratila se do internetskog

kafia. U elektronikom pismu je opisala Hattie otkrie kapelice i unitene
76
Rosie Thomas

zgrade misije, ali samo u najblaim crtama. Nije eljela priznati ak ni Hattie
koliko joj je pria o alu postala intrigantna. Kliknula je alji jo dok je bilo struje.
Potom je provjerila ima li to u dolaznoj poti. Poruke su se nizale, stiui
tempom sporijim od hromoga ovjeka koji nosi raskoljen tap. Ugledala je jednu
poruku od Dylana i radosno je otvorila. Njezin brat nije pisao redovito, ali
njegova povremena pisma pruala su joj vee zadovoljstvo od bilo ijih.
Ovaj put je to bio razoaravajue kratak ulomak, ali obeavao joj je da e je
zanimati ono poslano u privitku.
Dylan je sa sobom odnio malu zbirku oevih fotografija, koje su tijekom
godina bile spremljene u nekoliko starih kutija za cipele u Huwovoj kaotinoj
radnoj sobi. Neodreeno je sestrama rekao da e ih pregledati kad nae malo
slobodnoga vremena i da e one dobre skenirati u Iphoto album za njih obje.
Bio je to zadatak u kojemu je briljirao. Eirlys je odgovorila da mu je zahvalna na
ponuenome, jer ona nikada ne bi nala vremena to sama uiniti. Dylan se
potajno osmjehnuo pogledavi prema Mair i u tome trenu pogodila ju je njegova
sve vea slinost s ocem. Kako se nesvjesno uvuete u kou roditelja, pomislila
je. Vjerojatno je ona dosad bila poput svoje majke, vie nego to je toga bila
svjesna.
Osmjehujui se, Mair se spremala otvoriti Dylanov privitak.
U poetku nije mogla ui u sustav, ali bila je uporna i konano joj je uspjelo.
Piljila je. Fotografija je bila jedan stari crno-bijeli snimak, izblijedio i izguvan.
Tri ene bile su skupljene naspram pozadine vode djelomino prekrivene
lopoima. Gornji lijevi kut pogleda bio je prerezan dijagonalom izrezbarene
drvene grae pa se inilo kao da su njih tri uhvaene na nekom balkonu koji je
gledao na jezero. ena u sredini pozirala je uzdignute brade i iskreno se
zabavljajui gledala ravno u kameru. Njezine pune usne bile su razvuene u
usnice koje su se doimale crnima, ali zapravo je sigurno na njima bio
tamnocrveni ru. Valovita tamna kosa bila je sa strana podignuta i njezinu
upeatljivo dojmljivu pojavu isticali su iroki reveri i odve naglaena ramena
moderne jakne. U V-izrezu oko vrata bila je duboka sjena.
ena s njezine lijeve strane doimala se znatno mlae. Vidjele su joj se tri
etvrtine profila, osmjehivala se pogledom, pogledavajui u svoje druice, imala
je svijetlu kovravu kosu i vrat poput labuda.
Trea ena bila je uhvaena usred provale smijeha. Glava joj je bila zabaena
unatrag i doimala se ivotnom, prepunom radosti pa je prolo nekoliko sekundi
prije nego to ju je Mair prepoznala. Bila je to njezina baka.
77
al od kamira

Oarano zagledana u ta radosna lica, Mair je nagaala to je djed Evan mogao

rei iza objektiva kad je svoju suprugu naveo da bude tako ozarena i oito
sretna.
Ili... moda fotograf uope nije bio Evan Watkins.
Gdje se otprilike mogla nalaziti ta zelenkasta voda? Nije izgledalo poput Leha,
to je bilo izvjesno.
Potom joj je sinulo. Postojala su jezera u Srinagaru. Mair se ponovo vratila
Dylanovoj poruci. Pisalo je:
Ova nije bila privrena u djedovu albumu s fotografijama iz Indije, koje su uglavnom vrlo
dosadne. Vjernici stoje na stubama kapelice, doimaju se sveano itd. Stoga mi je odmah
privukla pogled. Tko bi mogle biti te sretne bakine prijateljice?
to ju je vie gledala, fotografija je bivala sve zagonetnija intrigantnija. Te tri
mlade ene su, kako se inilo, bile zaokupljene svojim prijateljstvom kao i
neposrednim aljivim trenutkom. Njihova lica sjala su ivotom i bilo je teko
zamisliti kako je fotografija snimljena prije gotovo sedamdeset godina.
Mair je silno eljela doznati vie o njima. Mogunost da je fotografija moda
snimljena u Srinagaru samo je jo vie pojaala njezinu elju za odlaskom
onamo.
Kineskinja koja je radila u internetskom kafiu namrteno ju je pogledala.
Iznad svakoga radnog mjesta stajala je ploica na kojoj je pisalo: Nema
prenoenja podataka s terminala na raunalo. Nema skidanja podataka s
interneta.
Mair je najprije pokazala sliku na zaslonu, a potom na antikni printer koji je
stajao visoko na klupi blizu vrata i nainila preklinjui pokret da joj ih spoji.
Nikakve reakcije nije bilo, sve dok nije izvadila novanik i poela odbrojavati
novanice. Nakon toga nastalo je razdoblje stiskanja dugmadi, provjeravanja
kabela, mrmljanja i napokon se iz proreza pojavio ispis fotografije dimenzija pet
sa etiri. Bila je mutnija od izvornika i ta smanjena veliina umanjila je onu pravu
radost, ali bila je dovoljno dobra.
Mair ju je odnijela natrag do hotela i odloila na sigurno, u istu onu omotnicu
u kojoj je ve bio uvojak tamne smee kose.

Sljedeega jutra Beckerovi i njihov voza sa standardnom bijelom toyotom na

etiri kotaa zaustavili su se pred Mairinim hotelom u est i trideset. Karen joj je
78
Rosie Thomas

mahnula sa stranjega sjedala automobila. - Sve spremno? - doviknula je. - Ovo

e biti zabavno.
Lotus je bila vezana u podignutoj djejoj sjedalici. Voza, mjetanin koji je ve
posve oito bio zaluen malom djevojicom, osvrnuo se preko rukohvata
sjedalice i osmjehnuo, pokazavi pritom zlatan zub, i pomilovao je po obrazu.
Bruno Becker ustao je sa suvozaeva sjedala. Pogledao je Mair, uputivi joj
blistav osmijeh, zbog ega se donekle doimao mnogo pristupanijim.
- Vrlo ljubazno od vas oboje - rekla je.
- Drago mi je to ste odluili pridruiti nam se. Je li to sve? -Pokazao je na
njezinu platnenu putnu torbu. Mair je potvrdno kimnula. Prebaenu preko
ramena nosila je naprtnjau u kojoj je na sigurno bio zaguran al, onaj uvojak
kose i fotografija.
- Putujete s malo prtljage. Karen bi od vas mogla nauiti lekciju. - Ubacio je
njezinu putnu torbu u pregradak za prtljagu u toyoti, bacivi je na vrh
pozamane hrpe prtljage.
- Hej, pa to su uglavnom Lotusine stvari - nasmijala se Karen. - Hajde, uskai.
Mair je sjela pokraj Lotus. Djevojiina kosa bila je masa svijetlih spirala pri
elinoj svjetlosti zore.
- Krenimo - rekao je voza. Zaputili su se glavnom ulicom, pokraj
molitvenoga kotaa i onoga dugakoga zida mani s uklesanim molitvama. Mair se
okrenula baciti posljednji pogled na gradi. Guste reetke niskoga oblaka zastrle
su krug planina i stabla su bila elino sive vrljotine naspram smeih stijena.
Bilo je vrlo hladno i ulice su bile naputene.
Karen je bradom pokazala prema prednjim sjedalima. - Zabrinuti su zbog
vremena - izjavila je preko Lotus.
- Predviaju snijeg - rekao je kratko Bruno, ne okreui glavu. - Neemo se
dugo zadravati na putu gore.
Mair se udobno smjestila otraga. U poetku je automobil gutao kilometre
ceste koja je vodila kroz dolinu du obala rijeke Ind. Karen je avrljala i Mair je
Lotus dodavala predmete koji su se nalazili meu neiscrpnom hrpom igraaka i
knjiga to su okruivale njezino sjedalo.
Teretna kola i vojni kamioni kretali su se u oba smjera i kad se cesta poinjala
uspinjati, proli su pokraj grubo sklepanih tabora uz cestu podignutih za ljude
koji su radili na odravanju ceste prohodnom. ene su, ba kao i mukarci,
nosile na leima kamenje ili lopatama blata nasipale rupe.
79
al od kamira

- Koji teak ivot. Vidi, ona ena na leima dri dijete -protisnula je Karen.
Jo dva sitna djeteta sjedila su na kamenu i promatrala jednolino drndavo
prometovanje vozila.
Kako bi jo vie pojaalo tu opu sumornost, poelo je kiiti i krupne kapi
uporno su se odbijale o prednje automobilsko staklo. Brisai su zvrndali i kotai
automobila okretali su se preko sve dubljih i dubljih koloteina. Kad su stigli do
policijske kontrolne toke, voza je odnio njihove putovnice u kolibu na
pregled, dok su vojnici u maskirnim odijelima, koji su se dosaivali, mahali
pitoljima i rasporeujui proputali natovarene kamione. Iza te kontrolne toke
stajao je znak na kojemu je pisalo: Organizacija pogranine ceste. Neprijatelj
vas gleda. Autocesta je vodila tik uz kontrolnu crtu razdvajanja izmeu
Indije i Pakistana pa snana nazonost indijske vojske nije bila fasada.
Nastavili su vonju, upuujui se na zapad kad se cesta poela uspinjati.
Vodila je uz rub golemoga ponora i katkad se inilo da kotai toyote vise nad
njim dok su svladavali jo jedan slijepi zavoj. Mair je odvratila pogled od zjapee
provalije i zgranula se kad se iza zavoja buei pojavio kamion, idui ravno na
njih. inilo se da se njihov voza nije ni lecnuo kad ga je mimoilazei se s
nadolazeim vozilom samo centimetar dijelio od vrste stijene ili velike
praznine. Povrina ceste postala je toliko gruba da su se putnici morali
pridravati za pojaseve kako bi sprijeili lupanje glavama o strop. Usred toga,
naizgled uljuljkana beskrajnim trzajima, Lotus je zaspala.
- Zar oni u ovim krajevima nikada ne koriste asfalt? - gunala je Karen.
Bruno ju je pogledao osvrnuvi se preko ramena. - Ne bi potrajao ni est
tjedana. Mjeavina kamena i ugaenoga tla jedino je to odolijeva vremenu i
kamionima, osim toga, potrebno je neprestano odravanje da bi cesta ostala ak
i ovako uporabljiva. - Bila je to najdua opaska koju je izgovorio sve otkada su
napustili Leh.
- A h... ahhh. Joj. - Svi su poskoili na svojim sjedalima. Kamenje je prtalo
pod kotaima i odbijalo se uvis. Daleko ispod,
Mair je zapazila kositrenu nit rijeke. Zahvalno se pomolila to nije stijenjena
u javnome autobusu s etrdeset putnika i iscrpljenim vozaem za volanom.
- Cesta izmeu Leha i Srinagara se za vozila na kotaima otvorila tek u
ezdesetima - rekao je Bruno. - Prije je to bila samo staza i jedino prijevozno
sredstvo bili su poniji.
- Pa koliko je onda to putovanje trajalo?
- Rije je o stotinu dvadeset kilometara. Sigurno im je trebalo tjedan dana.
80
Rosie Thomas

Mair je ubrzo potom dodala: - U osamnaestome stoljeu tu se nije dalo proi

ak ni na konjima. Nosai su sve nosili na leima, cijelim putem, od Tibeta do
Kamira. Ovim putem prevozila se uglavnom vuna, za trgovinu paminom.
Bruno se okrenuo i pogledao je. Prvi put su im se pogledi izravno sreli. Zanima vas povijest starih trgovakih ruta?
- Da.
- I mene - ubacila se Karen.
Njezin suprug naglo se okrenuo prema njoj i osmjehnuo. Mair je zapazila da
je bio zamjetno privlaan mukarac i ona nelagoda koju je osjeala kad je oboje
Beckerovih bilo nazono odjednom je nestala. Iako im je na prvi pogled
zavidjela na prisnosti, posumnjala je da ih zapravo povezuje zajedniki
antagonizam koliko i zajedniko oboavanje njihova djeteta. Ali sad je pomislila
kako se prevarila. Bilo je ljubavi, jednako koliko i zabavljanja u Bruninu
osmijehu.
- Znam da jesi - rekao je toplo.
Mair je virkala naprijed kad su svladavali jo jedan zavoj i kroz raspor u
oblacima ugledala bijeli snjeni zid u daljini.
Nakon jednoga sata Lotus se probudila i poela cendrati. Povukla je remenje
na svome sjedalu i zakrenula lice od pia koje joj je Karen ponudila. - Morat
emo se zaustaviti deset minuta - rekla je vozau. - Koliko je jo do Lamayurua?
Mukarci su odmahnuli glavom.
- Ima jo dosta - rekao je voza.
Zaustavili su se kod tanda s ajem uz cestu. Kia je cestu pretvorila u
odvratno blatnjavu vrpcu i prljava voda prskala je svako vozilo u prolazu. Vozila
prema zapadu stalno su promicala. Mair je shvatila da je svaki voza bio pod
pritiskom uspeti se i prijei preko Fotu La prije mraka ili prije nego to snijeg
ozbiljno zapada, to god se od toga dogodilo prvo. U nekoliko posljednjih
minuta kia se pretvorila u susnjeicu, udarajui u automobilsko prednje staklo i
stvarajui tmurne mrlje.
Njihova mala skupina uurila se ispod zaklona od teke cerade. Lotus se
razvedrila im je ugledala ljude. Bruno ju je spustio i ona je iznova poela
sklapati prijateljstva dok je Karen istraivala to je u posudama na tandovima.
Izabrala je gusto varivo i punu zaimau rie i veinom toga nahranila Lotus.
Mair je mnogo opreznije pojela tablu okolade i aku ljenjaka. Njihov voza
stajao je na dovratku, mrmljajui neto s ostalim vozaima, pogledavajui kakvo
je vrijeme.
81
al od kamira

im su zavrili, Bruno ih je pourivao da se vrate u automobil i Karen je

uzdahnula. - Kakva teta to ne moemo vidjeti prilaz Lamayuruu. Na slikama
se prikazuje na silueti brda poput dvorca iz mate, sav u tornjevima i tornjiima.
- Karen, doista se ne moemo zaustaviti kod toga tvog samostana - rekao je
Bruno.
- to?
- Moramo to prije prijei preko prijevoja.
- Ah, ma daj. Pa sat vremena nee nita promijeniti.
Voza je sad sjedio nagnut naprijed, pogrbljenih ramena, koja su mu bila blizu
uiju. Sva vozila koja su im dolazila u susret imala su upaljena svjetla i bila je
vidljiva dugaka crta njihovih malih utih stoaca koja je poput zmije vijugala
pod nevjerojatnim kutom uvis prema tmini.
- Hoe, duo.
Karen je bila ljutita. - uj, to to znai? Znam da te odve ne zanima, ali to je
najstarija gompa u Ladakhu. Potjee jo iz desetoga stoljea. U njoj su freske,
thangke, kakvih nema nigdje drugdje. Moramo to vidjeti.
- Ne ovaj put.
Zavladala je tiina i Mair je mogla osjetiti tihu bitku dviju volja. Brisai su
ostavljali mrlje briui guste nanose susnjeice koju je u trenu zamjenjivala nova.
Lotus je tiho pjevala svojoj lutki.
- Ma to samo pri snijeg, Bruno. Zato si odjednom tako oprezan?
Ubacio se voza. - Idemo ravno do Fotu La. Stii u Kargil.
inilo se da je to rijeilo stvar. Karen je stegnula vilicu, ali vie nije rekla ni
rijei.
Putovanje je postajalo sve tee, ali voza je nastavljao. Snijeg je sad padao,
zasipajui hrpe kamenja uz rub ceste. Sve manje vozila dolazilo im je ususret.
Mair se usredotoila na to da zabavi Lotus i nastojala je ne obazirati se na
provalije koje su zasigurno bile udaljene samo nekoliko desetaka centimetara.
Bilo je jo vie uznemirujue, zakljuila je, ne moi vidjeti najgore i biti
preputen zamiljanju.
Ponovo je nazrela onaj neobini znak Pogranine ceste. Jeste li u braku?
Rastanite se od brzine.

82
Rosie Thomas

inilo se kako se dugo uspinju. Kotai su jednom proklizali, ponovo krenuli,

nali uporite pa ponovo proklizali. Karenina zlovolja zbog toga to nije uspjela
vidjeti samostan je popustila.
Bruno i voza neto su tiho vijeali. Uspinjali su se znatno sporije, u nioj
brzini, slijedei trag guma vozila ispred njih koje je ubrzo ieznulo i pretvorilo
se u slabo vidljive sive rubove u sivilu prostranstva.
- Snijeg vrlo lo - oglasio se iznenada voza.
Trenutak potom, na strmome usponu, kotai na toyoti su se zavrtjeli i
automobil je poeo kliziti unatrag. Jedan panian trenutak Karen i Mair su
prikovale poglede iznad Lotusine glave. Dezorijentirana, Mair je pokuala
shvatiti s koje se strane trenutano nalazi provalija.
Bruno je ve bio iziao iz automobila. Nogom je utnuo kamen ispod jednoga
od stranjih kotaa, kad je iskoio voza i prikljuio mu se. Karen i Mair napeto
su sjedile, ekajui.
- Izlazite - cvrkutala je Lotus.
- Ne sad, duo. Vidi kako obilno snijei.
Mukarci su lopatama nagurali blato s ceste ispod guma, ali toyota se polako
kretala poavi samo nekoliko metara naprijed prije nego to je ponovo poela
kliziti unatrag.
- Nije dobro - povikao je Bruno kroz snijeg.
- Nije dobro - sloio se voza.
Vrata su se naglo zalupila.
- Neemo uspjeti. Morat emo se vratiti.
- Vratiti? - povikala je Karen. - Nakon svega ovoga?
- Do Lamayurua ima otprilike osam kilometara. - Tamo emo prenoiti.
- Uistinu?
- Da, uistinu. To, ili provesti no ovdje u automobilu. Tako da e na kraju
krajeva ipak vidjeti svoje freske.
Karen je u ake skupila svoju crvenozlatnu kosu i uklonila je s obraza.
Nacerila se pogledavi u Mair, moda shvativi da je bila beskompromisna. Oprosti zbog ovoga. Ali to je putovanje, je li?
- Tono - sloila se Mair.

83
al od kamira

Voza je izveo kompliciran manevar vraanja, klizei poput zmije na

ogranienome prostoru izmeu kamenoga zida i iezavajue ceste. Poeli su
puziti nizbrdo.
Mair je mogla vidjeti jedino snijeg koji je padao. Ispod dijafragme osjetila je
pritisak munine, poput teine zle slutnje.

Tama se doimala neprobojnom. Mair je naslijepo pipala du vlanoga i

ljepljivoga kamenog zida, nastojei se sjetiti odakle je dola, poalivi to je
runu svjetiljku ostavila u automobilu. Dola je do kuta, spotaknula se na plitku
stubu i umalo pala, zapazivi da je tu bilo jo hladnije. Put do dvorita sigurno je
bio blizu.
Kad su njezini isprueni prsti napokon napipali vrata, uhvatila se za eljezni
obru i zakrenula ga. Vrata su se zalupila prema unutra, propustivi zapuh vjetra
i snijega.
Posrui je ula. ena koja ju je povela do njezine sobe pokazala je prema
kuhinji prenoita, ali gust snijeg prekrivao je sva ona niska vrata koja su
okruivala dvorite pa je bila dezorijentirana. Nije pogledala uvis, svjesna da su
se zidine samostana prijetei nadvijale nad njezinom glavom, kao da su svakoga
trenutka spremne sruiti se i zgnjeiti kuu na krhkoj izboini stijene. U svakom
sluaju, teko da bi bili uoljivi. Silni zapui vjetra nosili su snjene pahulje
vodoravno, ak uvis, napola je zasljepljujui dok se probijala kroz snjene
nanose. Pognula je glavu ispod izboine snijega koji je zastirao grubi trijem i
ugledala svjetlo.
Jo jedna vrata su se uz tresak otvorila i upala je unutra, stresajui sa sebe
snijeg, onako kako se otresa pas kad izie iz vode. Prislonila je rame uz vrata i
uspjela ih zatvoriti zasunom.
- Bog, Maj - povikala je Lotus.
Prostorija je bila nejasno osvijetljena jednom jedinom petrolejkom. Uz tri zida
bili su madraci na podu, a u sreditu prostorije peica s cijevi iz koje se dim
izdizao u hladni zrak koji je mirisao na au. ena, koju je Mair ve prije vidjela,
bila je pognuta ispred pei, ubacujui palainke od suhoga ivotinjskog izmeta
na njezino hladno ognjite. Nekoliko mukaraca, vjerojatno vozai kamiona koji
su se tu takoer nasukali zbog oluje, pogrbljeno su sjedili na dva madraca. Puili
su i tiho razgovarali, ali sad su prestali i zagledali se u nju. Trei madrac zauzeli
su Bruno i Lotus. Mala djevojica bila je do grla zakopana u podstavljenoj
odjei za spavanje i umotana u deku pa joj je izvirivalo samo rumeno lice. Cijela
84
Rosie Thomas

ta kukuljica bila je udobno smjetena unutar oeva kaputa i glava joj je bila
podvuena pod njegovu bradu.
Mair je nedvojbeno osjetila zavist.
Bilo kakva toplina u ovakvim okolnostima bi dobro dola, rekla je urno
samoj sebi.
- Skoi - molila ju je Lotus. - Sil vous plait.
- Ali to se ne izvodi u zatvorenome prostoru, Lotus. Mora biti vani.
- Izii van - rekla je djevojica i pokazala, kao da je to bilo toliko oito da nije
trebalo ni govoriti.
- Sutra u skoiti samo za tebe - obeala je Mair.
- Ne zaboravi da snijei, Lo - rekao joj je Bruno. - Svi ostajemo ovdje, unutra,
gdje je toplije.
Pomaknuo se u stranu i pokazao Mair mjesto na madracu. Pronala je put
izmeu aavih posuda i od prua ispletenoga kokoinjca u kojemu je bila
potitena koko pa sjela pokraj njega. Mukarci su nastavili s razgovorom koji su
prethodno vodili, a ona ena je zalupila vratima pei.
Bruno je rekao: - Karen ima migrenu. Bacila je pogled u kupaonicu i otila
ravno u krevet.
Kupaonica je bila udaljena nekoliko metara i smjetena lijevo od vrata.
Sastojala se od metalnoga bubnja sa slavinom, rupe za odvod na podu,
ruiastoga plastinog draa za sapun i grude sivoga sapuna. Zahod je, Mair je
to ve bila otkrila, bio ispod nadstrenice na rubu dvorita. Bila je to rupa od
nekoliko desetaka metara, koja je zjapila meu podnonicima. Trenutano je
puhao svje zrak koji je odozdol dopirao kroz rupu.
Svratite uz samostan bilo je krcato velikom skupinom njemakih turista iji
autobus nije uspio prijei preko prijelaza. Smjetaj u selu Lamayuruu bio je
takoer pun onih koji su jo prije pobjegli od nevremena i voza Beckerovih
dobro je postupio kad im je naao to mjesto. im su stigli, probijajui se kroz do
glenja duboko zaleeno blato na putu, to mjesto vie je nalikovalo na grubi
etvrtasti nanos kamenja i debelih dasaka nego na nastambu. Ali postojala su
dva uska otvora prostorija u labirintu koji je vodio iz dvorita, uklesana u
kamenu poput elija pustinjaka. Voza ih je uveo u to sklonite i otiao odsjesti
kod svoga roaka, koji je oito ivio negdje u blizini. Sve druge rtve oluje
morat e spavati na madracima u kuhinji.
Mair je upitala: - Mogu li neto uiniti za nju?
85
al od kamira

Odmahnuo je glavom. - Ne, ali hvala.

Mair je dodala: - Nije ba raskono, ali svakako e biti toplije tu nego provesti
no u toyoti.
Brunine ruke nagonski su prigrlile Lotus. - Da. Bilo bi to prilino teko.
Ovako velik snijeg stvorio bi nanos na nepominome vozilu. Preko noi bi
snijeg mogao zatrpati automobil pa bi bijeg pjeice po cesti osamljenoj poput
one kakvom su upravo putovali bio opasan, moda ak i nemogu.
Mair je uzdrhtala. Unato pokazivanju optimizma, to mjesto joj se nije
svidjelo, ne zbog toga to joj je nedostajala udobnost doma, nego zbog
sumornosti i osjeaja neodreene potitenosti koja se u njemu osjeala. Ali za
veeras je to ipak bilo sigurno utoite. Bacila je kratak pogled na Lotusine
rumene obraze. Djevojica je sisala palac. - Bit emo mi udobno smjeteni, kao
bubreg u loju, neemo li, Lo? - Osmjehnula se.
Onaj etvrtasti komad vreevine kojim su bila zamaskirana unutarnja vrata
bio je povuen u stranu i pojavila se jo jedna ena. Nosila je posudu iz koje se
izdizao slabaan traak pare.
Bruno je uzeo posudu od nje i zahvalio joj. Uspravio se sjedei i obzirno
rekao: - Vidi, Lotus, tvoja veera.
Poeo ju je hraniti licama podgrijanoga graha, koji joj je davao naizmjenino
s komadima pogae. Napola se bila iskoprcala iz svoje kukuljice od deke i s
uitkom jela, umrljavi bradu smekastonaranastim umakom.
Iznad njezine glave, Bruno je rekao: - Uvijek sa sobom nosimo nekoliko
limenki graha. Lotus e ih jesti u svako doba dana ili noi, kad nita drugo ne
pomae. - Stiao je glas: - Moda joj poslije budemo zavidjeli.
Na pe je bio sputen aav kotao. Dvije ene uale su na podu ognjita i
poele rezati crveni luk te ga ubacivati u lonac razmjenjujui opaske s vozaima
kamiona.
- To je samo jedna no - nasmijala se Mair.
Ali Bruno se nije nasmijao s njom. - Nadam se da si u pravu.
Pomislila je na to kako on moe izgledati odbojno, s onim svojim tamnim
licem i crnim obrvama koje su se spojile u gustu crtu. On i Karen doimali su se
tako izrazito razliiti pa je mogla jedino zakljuiti da je njihov odnos bio
zasnovan na suprotnostima.
Nakon to je pojela sav grah, Lotus je dograbila posudu uvjeriti se nije li na
dnu moda ostala jo koja lica. Ruke su joj bile umrljane aom koju je Bruno
86
Rosie Thomas

strpljivo obrisao maramicom, rekavi joj kako takva ne moe u krevet s mamom,
jer bi posvuda ostali crni otisci ruku. Izvadio je iz depa jabuku, ogulio je,
raetvorio i njome takoer nahranio Lotus. Dok je sporo vakala etvrti
komad, kapci su joj se polako sputali.
- Vrijeme za spavanje - proaptao je Bruno.
tako da su joj sad samo oi i nos bili vidljivi
naruje. Potom je bacio pogled na pripremu
prikljuiti na veeri? -upitao je formalno Mair,
obrve podsmjeljivo su se izvijale.

Namjestio je djetetov pokriva,

prije nego to ju je podigao u
hrane. - Mogu li ti se poslije
ali sve to vrijeme njegove crne

- Naravno. Voljela bih imati drutvo - odgovorila je Mair.

Kad je otiao, sjela je oslonjena na zid i promatrala kuharice koje su
pripremale veeru. Vatra u pei se razgorijevala i u zraku se osjeao miris
kuhanoga povra. Kapljice nastale od isparavanja klizile su niz prozorska okna,
ali u kuhinji nije izgledalo nita toplije. Razmiljala je o tome kako je tu lako
mogla zavriti s nekim izraelskim mladiima koji bi joj sad pravili drutvo
umjesto Beckerovih i brzo zahvalila bogovima Lamayurua zbog toga to je to,
sreom, izbjegla.
Bruno se vratio nakon petnaest minuta. Nakon to je stresao snijeg, vozai su
ga promatrali kad je sjeo na madrac pokraj nje. Priekao je dok nisu izgubili
zanimanje, a potom je, iz dobro skrivenoga depa, izvukao ploku. Ponovo je
prtljao po epu i izvadio dvije sklopive metalne alice s kljunom i mahnuo
prstom nad njima. - Konjak - promrmljao je i natoio.
Kucnuli su se, nakon ega je Bruno iz svoje alice otpio dugaak gutljaj. Mair
je slijedila njegov primjer i alkohol joj je u trenu zagrijao promrzle kosti.
- Aaaaah. Kako je Karen?
- Lei u krevetu i ita jedan od svojih budistikih tekstova. Stavio sam Lotus u
krevet pokraj nje... u trenu je zaspala. -Odmah potom je dodao: - Ima velike
zalihe snage i odlunosti, moja supruga, pa pati kad nam se dogodi neto poput
ovoga, kad ak ni ona ne moe nita promijeniti u danim okolnostima. Zapravo,
ini se da ta Karenina vrsta budizma openito sadri velik dio odlunosti. To bi
se moglo nazvati i potrebom za nadzorom. Nisam ba siguran uklapa li se pod
to uenje... Struno govorei.
Pogledi su im se sreli. Bruno je to govorio na iznimno trpak nain, ali bilo je u
tome snanoga odjeka humora. Bio je vicarac, ali istodobno je bio i nevicarac.
To ga je ujedno inilo zanimljivim i privlanim, pomislila je Mair. - Jesi li
religiozan? - upitala je.
Odluno je odmahnuo glavom. - Nisam. A ti?
87
al od kamira

- Nimalo. Ali moj djed je bio misionar. On i moja baka su ovdje bili
etrdesetih godina dvadesetoga stoljea u podrunici vriske prezbiterijanske
misije u Lehu.
- Zbog toga si sad ovdje?
- Nedavno mi je umro otac. Njegovi roditelji bili su dio naih ivota, jer su
ivjeli blizu nas, ali nikada nismo upoznali majine roditelje. Majka mi je umrla
im sam zala u pubertet, tako da je taj dio prie izgubljen. elim pokuati
otkriti barem dio nje.
Mair je rijetko kad govorila o svojoj majci, ak i s Hattie. Nagon joj je govorio
da ne dira ranu koja je ostala nakon njezine smrti. Stoga ju je zapanjilo kad je taj
intimni podatak povjerila
Bruni Beckeru i kad je shvatila da nakon njihova prvog susreta i objanjenja o
premetu naprijed nita vie nije rekla Karen o sebi.
Sjetila se da je zapoela, ali uvijek se neto drugo uplelo.
Ali Karen je bila svijetli plamen koji je svakoga privlaio. Samo su neobine
okolnosti, snjena oluja i njihovo privremeno zatoenitvo pod sjenama
samostana navele Mair da tako slobodno razgovara s Kareninim suprugom.
urno je popila jo konjaka. Ruka joj je bila nestabilna i metalni rub alice
blago joj je zakloparao uz zube.
- Nastavi - promrmljao je Bruno.
Ispriala mu je za al i za svoja otkria u Changthangu i Lehu. Pozorno je
sluao, tamnokose glave naslonjene na kameni zid i pogleda usredotoena na
njezino lice. Kuharica je odmjerila nekoliko oskudnih pregrti rie koje je ubacila
u drugu posudu s vodom i miris ovetine pronio se kroz kuhinju.
Bruno je uivao u prii o Tseringovu praujaku i starevu sjeanju iz ranoga
djetinjstva kad je zapanjen u misiji sluao vijesti s beinoga radija. - I sad ti tu
nit ala prati sve do Srinagara - rekao je napokon.
- Da. Tko zna to u tamo nai? - Doznat u neto o fotografiji, pomislila je.
Odvrnuo je zatvara na ploki i oboma im natoio jo jedno pie. Pijuckala je
svoje pie, ispruivi noge i dopustivi da joj ramena klonu. Nakon cijeloga dana
poskakivanja po rupama na putu, boljeli su je svi miii.
Bruno je okretao svoju alicu s kljunom, zamiljeno prouavajui odraze na
njezinoj ulatenoj povrini. - Imam sree to su mi oboje roditelja jo ivi.
Davno su se razveli i majka mi se preudala. Sad ivi pokraj nas, u Genevi...
oboava Lotus.
88
Rosie Thomas

Otac mi je jo uvijek tjelesno jak, ali vie se gotovo niega ne sjea. Sestra i ja
smo se sloili da e mu sigurnije biti u posebnoj bolnici i da e tamo biti sretniji,
to zapravo nije ni blizu tako loe kako zvui. Kad sam otiao posjetiti ga prije
naega polaska ovamo, sjedili smo na njegovu balkonu zagledani u planine i ja
sam govorio... moram puno govoriti tijekom tih posjeta. Voli sluati o ostatku
svijeta i tuim ivotima, iako nisam siguran koliko se toga sjea. Govorio sam
mu o svim mjestima koja emo posjetiti i inilo se da me slua, potvrdno
kimajui, onako kako to on ve ini. Potom me podsjetio da je jedna naa
indijska prijateljica potjecala iz Kamira. Sjeanje je udna stvar. Prisjetio se
najsitnijih pojedinosti te prijateljice i njezine majke koje su nakon rata dole k
nama u vicarsku, a katkad se ne moe sjetiti ni tko sam ja. Natjerao me da mu
obeam da u posjetiti tu ker kad stignemo u Delhi.
Mair je potvrdno kimnula, prisjetivi se kako je njezin otac posljednjih tjedana
sve vie i vie putovao u prolost.
- Ta majka mogla bi biti iste generacije kao tvoji djed i baka. Bila je kranka,
rimokatolkinja. Moda su se i poznavali.
- Je li to mogue? Daleko je od Leha do Srinagara.
Bruno je uzdahnuo. - I to po lijepome vremenu. Veeras bi Srinagar jednako
tako mogao biti negdje u Junoj Americi.
- Zapravo, ne znam jesu li moji djed i baka ikada stigli ovako daleko na zapad.
Ali nije nemogue. - Ponovo je pomislila na onu fotografiju.
- Nee biti nikakav problem pitati nau prijateljicu. Budemo li u isto vrijeme u
Delhiju, moda bi mogla poi sa mnom posjetiti je.
Ponovo su im se pogledi sreli.
- Rado - rekla je Mair.
Sjedili su naslonjeni, oputeni konjakom i razgovorom.
Ono tromo spravljanje veere se nastavilo i jedna djevojica kruila je oko
madraca pa dijelila metalne tanjure i lice. Bruno je odjednom ustao, iziao
pogledati kakvo je vrijeme i vratio se ozbiljna lica. - Bit e teko izvui se odavde
- rekao je.
Duboki snijeg dotad e ve zatrpati planinske ceste i sprijeiti promet u oba
smjera. Mair je mogla zamisliti koliko e posla trebati da se ceste oiste.
Jedan od vozaa pogledao je prema Bruni. Slegnuo je ramenima i izraajno
odmahnuo rukom. - Vrlo loe. Vrlo rano - doviknuo je.

89
al od kamira

Bruno je potvrdno kimnuo. - Vrlo loe - sloio se. Ponovo se sklupao na

madracu, obrativi se Mair: - Imali bismo problema s tako velikim snjenim
padalinama u vicarskoj, a kako ne ovdje.
Prisjetivi se onoga to je ula od Karen, upitala je: - Jesi li ba iz Geneve?
S njegova etvrtastoga lica odjednom su se izgubile one sjene i gotovo
povjerljivo se nagnuo blie njoj. Mair je nehotice dotaknula neto u njemu.
- Trenutano moram ivjeti u nizinskoj vicarskoj, zato to tamo radim.
Inenjer sam. Ali moj dom i moji korijeni su u visinskoj vicarskoj, u planinama.
Izvorno potjeem iz Bernes Oberlanda, blizu Grindewalda. Zna li gdje je to?
- Ne. - Klaustrofobina prostorija i spoznaja da su svi oni privremeni
zarobljenici navela je Mair na udnju da je tamo prebaci priom. U mislima je
vidjela sliku poput one iz Heidi, suncem obasjane alpske livade i tamne jele. Priaj mi o tome.
- Moji su bili farmeri - zapoeo je. - Ljeti bi odvodili krave u Alpe na ispau.
Zimi je bio snijeg.
Zadovoljno ga je sluala. Napokon joj je bilo toplo, a Brunin opis doma bio
joj je poznat, ne toliko u preciznim pojedinostima koliko u nainu na koji je
govorio o ritmovima to su se odvijali na farmi i malim gospodarskim poslovima
ruralnih dolina. Jednako tako jasno ula je i ono to nije govorio, s jednako
toliko rijei, o njegovoj dubokoj ukorijenjenosti u to mjesto... u to je bila
sigurna... i njegovoj udnji za njim. To ju je navelo na pomisao o vlastitome
domu. Nije bila nostalgina, kao dok je bila u Lehu, nego otro ivo vezana za
uspomene na mjesto koje je bilo izgubljeno.
Bruno joj je priao kako su seljani iz vicarskih planina u prvoj polovini
devetnaestoga stoljea znali skrivene puteve preko visinskih prijevoja koji su
povezivali udaljene doline. Bili su siromani i kad su prvi turisti poeli stizati u
Alpe, Beckerovi i njihovi susjedi otkrili su da mogu zaraditi dobar novac
voenjem posjetitelja. Sve dotada, prema njegovim rijeima, nitko nije ni
istraivao vrhove i gleere iz pukoga zadovoljstva. Moda su putovali u susjedne
doline u potrazi za poslom, prodavali sireve ili ak odlazili na hodoaa u neku
planinsku kapelicu, ali ne iz pukoga zadovoljstva ni zbog kakvoga tajnovitoga
znanstvenog promatranja. Uto su stigli gospoda planinari i znanstvenici amateri
koji su se upustili u uspinjanje stazama mjetana i, nakon osvajanja njihovih
vrhova, urili kuama opisati svoje uspjehe i zabiljeiti svoja otkria.
Vijest se proirila i sve vie ljudi hrlilo je u Alpe. Uskoro je na stotine bogatih
messieurs pristizalo iz cijele Europe i Beckerovi su bili meu prvima koji su se
ponudili kao profesionalni vodii kroz planine.
90
Rosie Thomas

- Moj pradjed je, primjerice, bio vodi Edwardu Whympelu10 - rekao je

Bruno.
Mair nikada nije bila ula za Whympera, to mu je priznala. Bruno se
namrtio. - Bio je Britanac, prvi se popeo na Matterhorn sa svojim vodiem.
Kad su se sputali, dogodila se tragedija i etvorica ljudi je poginula, ali
Whymper je preivio. Redovito je dolazio penjati se na Oberland i esto je sa
sobom za vodia uzimao Christiana Beckera. U sljedeoj generaciji... bilo je to
dvadesetih i tridesetih godina, moj djed Victor i jo jedan klijent meu prvima su
se pokuali popeti na sjeverno lice planine Eiger i jedva izvukli ivu glavu iz
strane oluje. Viktor je svome klijentu spasio ivot.
- Sigurno se ponosi time.
Kratko je potvrdno kimnuo. - Da.
- Ne poznajem nijednoga planinara. - Ali uto joj je neto drugo palo na
pamet. - Vidjela sam memorijalni centar u Lehu, u europskoj grobnici. Nanga
Parbat. - Mogla je u sjeanje prizvati naziv planine, ali ne i poginulih.
Bruno joj ih je rekao. Matthew Forbes. Bio je matematiar s Cambridgea,
izvrstan mladi.
- I ti si vidio taj memorijalni centar?
- Da, posjetio sam ga. Tu ekspediciju na Nanga Parbat vodio je vicarac po
imenu Rainer Stamm, isti onaj ovjek iji je ivot na planini Eiger spasio moj
djed. Od toga dana njih dvojica bili su najbolji prijatelji.
Dakle, oboje su, Bruno i ona, imali razloga za posjet groblju. Poveznica meu
njima inila se znakovito vrom zbog tih veza u prolosti. Koliko zbog toga i
snijega te nadmorskom visinom pojaanim uincima konjaka, gotovo je mogla
zamisliti kako bi dopustila da joj glava njeno i polako klone u stranu i spusti se
na rame Brune Beckera.
Kad je nakratko pogledala u njega shvatila je, uz blago zaprepatenje i
zadovoljstvo, obuzeta krajnjim oajem, da je to isto pomiljao i on.
Pridigla se, uspravila i prislonila kraljenicu uz hladan kamen. Bruno se
takoer promekoljio i promijenio poloaj.
Pozornost im je odvratilo unoenje badnja s varivom od ovetine iz kojega je
mamei izvirivala zaimaa. Mair je posegnula za svojim limenim tanjurom i
10

Edward Whymper (27. 4. 1840. - 16. 9. 1911.), engleski umjetnik, planinar i istraiva koji
se prvi popeo na Matterhorn 1865. godine.
91
al od kamira

prihvatila licu. Isto je uinio i Bruno. Kuali su istodobno i Bruno je stisnuo

usnice.
- Bio si u pravu - hihotala se Mair.
Ria koja je ila uz varivo i lonac tamnosmeega dhala11 gotovo da nisu bili
jestivi.
- Svejedno, mi to moemo dokrajiti - zapazio je Bruno, jo jednom
odvrnuvi ep na svojoj ploki. - Ispriao sam ti vie nego dovoljno o svojima.
Sad je na tebe red.
Ali sad joj se to uinilo jednostavnim za ispriati. Poela je s onim to joj je
prvo palo na pamet. - Nakon smrti oca, moja sestra, brat i ja odluili smo
prodati staru kuu, onu u kojoj sam odrasla. Nije to bilo lako uiniti, ali na neki
nain bilo bi jo tee zadrati je. Veinom prazna, samo kao kua za odmor,
skupljala bi prainu, pauinu i melankoliju. Ali jo uvijek osjeam nit koja me
vee za to mjesto. Veeras je napeta.
- Shvaam - rekao je tiho Bruno. - Nastavi.
Mair mu je poela priati o posljednjem jutru koje je provela kod kue. Nije
to nikome drugome pokuala ispriati; kad su je pitali, govorila je da se tu nema
to za rei, ba nita.

Oboje, Eirlys i Dylan, otili su rano. Eirlys je otila prva i automobil joj je bio
nakrcan do krova, dok je podmeta i glavni popis nad popisima bio uz nju na
suvozaevu mjestu. Dylan je pridrao vratnice dvorita otvorenima te su joj on i
Mair mahali dok je odlazila, naputajui dom svoga djetinjstva, kao da je kriala
jo jednu stavku na svakodnevnome popisu obveza.
Kad je Dylan bio spreman za odlazak, on i Mair stajali su u dvoritu. Zapazila
je da je drozd savio gnijezdo u granicama bijeloga jorgovana. Dylan ju je uzeo
za ruku. - Ne budi previe tuna - rekao je.
- To je pozitivna tuga - odgovorila mu je. - Bilo je lijepo, zar ne?
- Djetinjstvo?

11

dhal je naziv za juhu od lee, mahunarki ili grahorica koja se kuha toliko dugo dok se ne
pretvori u gusto varivo.
92
Rosie Thomas

Dok su tamo stajali, inilo se da su dvorite i ulazni vrt bili krcati prijanjim
inaicama njih samih.
Mair je odgovorila na vlastito pitanje. - Da, bilo je. Iako to tada nisam
shvaala.
Oboje su se nasmijali. Kao djevojica, Mair je bila slijepa na drai seoskoga
ivota.
Dylan ju je poljubio u elo, a potom se i on odvezao.
Bilo joj je drago to taj posljednji sat moe provesti sama. Hodala je praznim
prostorijama, zatvarajui vrata za sobom. U kuhinji je oslobodila zarobljenoga
bumbara, kojega je uhvatila u ake i iznijela van na sigurno. Izila je i sama za
njim i naslonila se na kameni vrtni zid. Pogledom je obuhvatila sivi oblik kue,
mrlje utoga liaja na krovu s crijepom od kriljevca, prozore koji su se doimali
kao ugurani u debele zidove i cijela ta nastamba bila je uurena uz zavoj
breuljka, odavno se ugnijezdivi u zemlji te je gotovo postala nepromjenjiva,
poput izbojka stijene.
Ostalo je uiniti jo samo jedno.
Prebacila se preko zida, koristei se istim onim uporitima koje je prihvatila
im je bila dovoljno odrasla da za Dylanom izie u polja, igrati se. Dijagonalno
je prolazila preko mokre trave, udaljavajui se od vrha brda i stada ovaca koje je
paslo bez janjaca pa zala u umicu. Tu su rasli zvonii kojih je toga tjedna u
svibnju bilo najvie i cijelo tlo ispod pokrova od lia bilo je mutno pokriveno
njenom bojom. Mair je ubrala mali struak. Stapke su pruale onaj poznati
mlijeni pucketavi osjeaj meu prstima i oko nje su se irili mirisi. Zamotala je
hladne stapke u papir koji je drala u depu.
Struak zvonia bio je posljednje to je stavila u automobil, poloivi ga na
mjesto suvozaa, isto ono mjesto na kojemu je Eiryls drala podmeta za
pisanje. Nekoliko je trenutaka tako sjedila, zagledana u kuu i brdo iza nje.
Potom se za svojom sestrom i bratom odvezla niz uliicu.
Kad je dola do sela, zaustavila se kod vratnica koje su vodile u groblje. Na
drugoj strani ulice, Tal Williams izlazio je iz prodavaonice novina. Njegova
obitelj se vie od stotinu godina bavila farmerskim poslom na brdima iza stare
kue. Nespretno joj je mahnuo smotuljkom papira i njegovo vjetrom ibano lice
jo jae se zarumenjelo. Prije dvadeset godina Tal je bio prva osoba s kojom se
Mair poljubila.
Mahnula je i ona njemu, ali nije preao ulicu. Bio je na Huwovu pogrebu,
dobro ietkanoga crnog odijela, u utirkanoj bijeloj koulji i pretpostavio je po
kakvom je poslu ona danas bila tu.
93
al od kamira

Prola je kroz vratnice i hodala du staze pokraj stabala tise. Pokraj slavine u
zidu nala je staklenku dema, u koju je stavila zvonie. Oprezno, da ne prospe
nimalo vode, prenijela ju je i stavila na humak roditeljskoga groba.
Potom je sjela na suncem obasjanu klupu i itala natpise na oblinjim
nadgrobnim spomenicima, iako ih je ve sve znala napamet.

Bruno je bio dobar slua. Kad je zavrila, brzim pokretom je pognuo glavu,
dajui joj do znanja da je razumije. Dotad su ve bili pojeli svu onu hranu koju
su uspjeli prevariti i oni koji su s njima veerali stisnuli su se pod otrcane
pokrivae i umotali, spremni za spavanje.
Rekao je: - Mogla si ostati doma i nikada ne odlaziti s toga mjesta... to si
mislila rei? Moda si se mogla udati za toga svog farmera i ivjeti sretno do
kraja ivota.
Mair se zabavljala. - Ne, nisam mogla. Nije moj, a nikada nisam ni eljela da
bude. Ove godine eni se svojom dugogodinjom djevojkom. Ali u svima nama
postoji enja za onim to je moglo biti, ne misli li tako? Sigurno postoje
trenuci kad pomisli kako si mogao ostati u planini i svakoga proljea voditi
krave na ispau. Moda oeniti Heidi umjesto to te privukao Karenin jarki
plamen.
U bljesku Brunina pogleda vidjelo se da se i sam zabavlja. Mair je pomislila
kako je uope mogla pomisliti da je odbojan. - Pomislim... u pravu si. I poput
tebe znam da zapravo nisam elio ostati. Ne bi mi odgovaralo. Volimo ivot
kakav imamo, je li?
Mair je odgovorila potvrdno zato to je to bila istina.
U svakom sluaju, ovih dana umjesto krava na mojim obiteljskim panjacima
su iare i gondole velikih brzina. Skijanje zimi, planinarenje ljeti - dodao je
leerno.
Mair je shvatila kako Beckerove nije previe brinuo novac. - Ima li i Karen
moda u svome srcu kakav mogao je biti dom?
Bruno je odgovorio: - Ah, Karen je slobodan duh.
Mukarci na drugoj strani prostorije, njima suelice, sklupali su se u tihu
hrpu umotanih glava i svijenih koljena. Bilo je vrijeme prkositi hladnoi prije
nego to pokuaju zaspati. Kad je Bruno naglavce okrenuo ploku i uvjerio se da
je uistinu prazna, Mair se tegobno osovila na noge.
94
Rosie Thomas

Pod se neoekivano zaljuljao i pruila je ruku odrati ravnoteu. Bruno ju je

pridrao. Onom slobodnom rukom upalio je svoju runu svjetiljku.
- O, Boe - nasmijala se Mair. - Dobar konjak.
- I dobro drutvo - dodao je.
Snaga snjene meave potpuno ih je zapuhnula u lice. Nanosi snijega u
dvoritu bili su visoki do iznad koljena i Bruno joj je rekao da slijedi njegov
korak dok su se probijali do suprotnoga kuta. Slabaan uti stoac svjetlosti
svjetiljke doimao se stabilnim kroz uskovitlane pahulje. Vjetar je naglo otvorio
vrata koja su vodila u podrumske prostorije i hrpa snijega zatekla se u mrzlome
kamenom hodniku. Bruno je naao lopatu u kutu iza vrata i bijesno odgrtao
snijeg istei stazu, dok je Mair usmjeravala snop svjetla. Zajednikim snagama
uspjeli su zalupiti i zatvoriti vrata te ih sigurno privrstiti zasunom, drvenom
sponom izmeu dvaju eljeznih potporanja. Njihove sjene nepostojano su se
poigravale na kamenim zidovima.
- Ima li svjetiljku? - upitao je.
- U automobilu - priznala je.
- Uzmi sad moju. Tvoju emo uzeti sutra ujutro.
- Ali... - Zaustavila se. Bilo je oito da sutra nee ii nikamo. No shvatila je i
to da ne mari ba mnogo zbog toga. Budi oprezna, upozorila je samu sebe.
Nemoj ni pokuati pomiljati.
Na nju je utjecalo pie, nadmorska visina i hladnoa, nita drugo. Sutra se vie
nee ni sjeati te nedoline udnje. Na kraju krajeva, nije bila kolarka koja
budna sanjari.
- Naspavaj se. Nadam se da ti nee biti previe hladno.
- Laku no - rekla je odluno Mair.
Snop svjetla svjetiljke bljetao je na vlanome kamenom zidu iza njezina
madraca. Skinula je samo gornji sloj odjee, a sve ostalo zadrala na sebi,
navukavi jo dodatno vunenu kapu, rukavice bez prstiju te jo jedne arape.
Zavukla se pod pokrivae, ugasila svjetiljku i sklopila oi, drhturei. Odjednom
se pred njom stvorila slika Karen i Brune kako lee zajedno s Lotus izmeu njih;
ivopisne niti njihove kose bile su isprepletene. Prislonila je rukavice uz lice,
izbrisavi sve osim premeta svjetla svjetiljke koji su joj se utisnuli na mrenici
oka. Oslukivala je huk vjetra i naposljetku na mahove zadrijemala.
Probudila se u ranu zoru boje olova. Kroz maleni prozor uspjela je vidjeti
samo komad jednolinog sivila. Kosti su joj bile ukoene, a stopala i prsti na
95
al od kamira

rukama otupjeli. Kad se pokuala pomaknuti, shvatila je da umire od ei i

osjetila probadanje kroz glavu. Ispruila je ruku, to joj je predstavljalo izniman
napor, i napipala termosicu. Sadraj u njoj bio je posve smrznut.
Nije joj trebalo dugo da se odjene. Dvorite je bilo izbrazdano stazama
prokopanim kroz nanose snijega koji je te noi napadao. Vjetar je oslabio i
zamijenila ga je zastirua magla iz koje je spiralno lepralo nekoliko lijenih
pahulja. Jo uvijek se oprezno kreui, Mair se probijala kroz priguenu
hladnou. Kuhinja se doimala krcatom, ali osobe koje su bile pogrbljene na
madracu pretvorile su se u Beckerove i sinonje vozae, ponovo vraene u
sjedei poloaj. Bruno je razgovarao s njihovim vozaem, koji je gestikulirao
svojim ljubiastim mobitelom. Po njemu su bljetale naljepnice. Svi su bili
smrknutih lica, osim Lotus i Karen koje su je gledale jednako ozareno.
- Bog. Uistinu mi je ao zbog onoga sino. Jednostavno sam bila klonula.
Pretpostavljam da je Bruno brinuo o tebi - rekla je Karen. Bila je blijeda, ali osim
toga, bila je ona stara, kao i obino.
Mair je potvrdno kimnula. Jedino o emu je mogla razmiljati bilo je gdje nai
vodu za pie. Plastini vr stajao je na sanduiu, odmah do spavae sobe, i
premda je znala da je ta voda bila samo ocijeena i neprokuhana, odbacila je sva
svoja oprezna naela o higijeni i progutala pune dvije alice, u trenu ili iskapivi.
Lotus je okretala stranice slikovnice i sama sebi tiho priala priu. Vitice
njezine svijetle kose prosule su se ispod kape i svaki put kad bi one dvije
ravnodune kuharice pogledale prema njoj, nisu mogle odoljeti da joj se ne
osmjehnu.
Mair je bila pogrbljena nad zdjelom tople riine kae kad je Bruno zavrio
vijeanje s vozaem. Ukljuio ju je u saeto izvjee s najnovijim vijestima.
- Gulam je upravo razgovarao s jednim svojim prijateljem dolje u Kargilu.
Ceste su blokirane, ali vojska i ekipe Pograninih cesta rade na tome da prokre
put u oba smjera.
- to to zapravo znai? - uzdahnula je Karen.
- To znai da emo morati ekati. Ovdje smo barem sigurni i u zaklonu. Neki
kamioni i automobili su se zaglavili - rekao je Gulam. - Poeljno je nai te ljude.
- Uzmi malo rie, ljubavi. - Karen je Bruni pruila limenu zdjelu.
- Da sam barem kupio kakav jammu ili kamirski mobitel -grizao se Bruno. Ili satelitski telefon. - Okrenuo je svoj Black Berry i namrtio se pri pogledu na
glatki ekran bez ikakva znaka. Mair je shvatila razlog njegove tjeskobe. Potpuna
izdvojenost ovoga mjesta iznova ju je pogodila. Bili su ovisni o Gulamovu
96
Rosie Thomas

mobitelu, sve dok mu baterija izdri, ako u Lamayuruu ne bude struje gdje e ga
moi napuniti. A bez te krhke veze, bili su posve odsjeeni od vanjskoga svijeta.
- Koliko Gulam misli da e ienje tih cesta potrajati? - bila je ustrajna
Karen.
- Osim ako ne doe do potpuno neoekivanog vala vruine, moglo bi
potrajati nekoliko dana.
- Uistinu? Toliko dugo? - Karen se okrenula prema Mair, skupivi hrpu svoje
kose i smotavi je u punu. - Nadam se da ima kakvu dobru knjigu za itati rekla je. - Ili bi mi se mogla pridruiti na putu do samostana. Slike na zidovima
su velianstvene.
Zavladala je tiina. Lotus je svoju lutku nala meu vlanom odjeom
razbacanom po madracu. Poela joj je pjevuiti na francuskome i njezin slabaan
glas pronio se zrakom.
Bruno je rekao da ide s Gulamom po ostatak prtljage iz toyote. To je znailo
izvui automobil iz snijega, upozorio ih je, pa bi moglo potrajati neko vrijeme.
Karen je u trenu poskoila pa je i Lotus nezgrapno ustala.
- Poi emo i mi. Moemo hodati po snijegu.
- Napraviti snjegovia - gukala je Lotus. - Oui, tatice?
Bruno je kratko odgovorio kako to nije park u Genevi.
- Hej, ne budi takvo gunalo - prekorila ga je Karen.
Nije se dala odgovoriti. Bili su joj potrebni svje zrak i kratka etnja pa je bila
ustrajna... Zapravo, svima im je to bilo potrebno ako su ostatak dana morali
provesti na tome mjestu. Naglo se okrenula prema Mair. Poi e i ti, je li?
Mair je pomislila kako bi joj zapuh hladnoga zraka mogao pomoi da se rijei
mamurluka.
Na kraju se Bruno sloio s tim da pou svi. Naoruani lopatama posuenim
iz svratita zaputili su se u prostranu izmaglicu.
Poveo ih je Gulam i svaki korak naprijed vodio ga je u sve dublju tminu.
Hladnoa je bila otra i nepopustljiva. Drei se zida, pomaknuli su se u
stranu i krenuli u nizu otisaka stopa koje su se sputale s izbojka. Lotus je drala
majku vrsto za ruku. Jednom je posrnula i noge su joj se poskliznule, ali Karen
ju je pridrala i uspravila.

97
al od kamira

- Jo - cvrkutala je Lotus, sputajui se na sljedeu stubu. Njezino ruiasto

lice je sjalo i, inilo se, na emu joj se moglo zavidjeti, da hladnoa na nju nimalo
ne utjee.
Spust je bio dugaak. Presreo ih je redovnik koji se uspinjao. Gornji dio tijela
bio mu je umotan u nepromoivu komandosicu, a rub halje vukao se namoen.
Na obrijanoj glavi imao je vunenu kapu s coflekom. Iza njega je ila starica,
pognuta pod teretom zaveljaja drva za ogrjev, gotovo jednako velikim poput
nje same.
ivot u Lamayuruu se nastavljao, kao obino, u uvjetima jo gorim od ovih
dananjih.
Doli su do podnoja stuba i stigli do strmoga dijela ceste koja se svijala oko
breuljka. Mair nije prepoznala nita od toga, ali Gulam je znao put, ak i u
izmaglici u kojoj je bilo teko orijentirati se.
Oprezno su odmicali nizbrdo, do toke gdje je cesta postajala ira i ravnija.
Uz svaku konturu koju su ublaili snijeg i izmaglica, niz ruevnih spremita i
razbijeno zapreno vozilo prijetei su se izdizali sablasnom ljepotom zimske
mrtve prirode. Tu i t amo su bjelinu snijega proarali otisci ivotinjskih stopa.
Kad su zakrenuli iza jo jednoga zavoja, ispred njih se ukazala nekolicina
naputenih vozila. Posvuda oko njih snijeg je bio dobro ugaen i blatnjave hrpe
zakrile su rubove ceste na kojoj su neki automobili bili ve djelomino
ispranjeni. Pokraj stranjih vrata jednoga automobila bilo je jo vie otisaka
ivotinja i rastrgana vrea smea. Komadi plastike i izgriena kora oguljenoga
povra strili su iz izrovanoga snijega.
Toyota je bila najudaljenija u nizu automobila, jo uvijek poput iskonski
netaknute izdignute kupole. Bruno i Gulam zamahnuli su prema njoj lopatama.
Mair je zastala, doi do daha. Neto ju je navelo da nakratko baci pogled uvis,
ba u trenutku kad je jedan jedini nalet vjetra razderao rupu u izmaglici. Daleko
iznad, toliko visoko da je morala zabaciti glavu unatrag kako bi ih vidjela, uinilo
se da hrpa od desetak sputenih bijelih kupola s oaravajuim crnim i zlatnim
spiralama na vrhu lebdi na nebu. Otrcani stjegovi leprali su izmeu vrhunaca,
prije nego to su nestali u isparavanju izmaglice. Bilo je to kao kratko vienje
nekoga drugoga svijeta i, jo dok je zagledana piljila u to, izmaglica je ponovo
sve to zastrla.
Do nje je dopirao zvuk lopata i ula je kako neiji glasovi odozdol izvikuju
smjer. Motor je proradio, zakaljucao i ustalio se u stalno brundanje. Lupkala je
nogama i zamahnula rukama da joj krv procirkulira, ali onaj osjeaj suzdranosti

98
Rosie Thomas

nije ju naputao. Osjeala je kako stoji postrance, promatrajui kako se dan

odmotava i vijugajui izmie njezinu vrstome stisku.
Sljedei trenuci ostat e joj zauvijek zapeaeni u sjeanju.
Karen je objema akama zahvatila ljepljivi snijeg. Oblikovala ga je, lupkajui
po njemu svojim rukama u rukavicama, a potom ga zakotrljala po tlu i zapoela
praviti snjegovia. Lotus se vukla po izgaenome snijegu majci za petama, dok
se Bruno iza njih izvijao i protezao s punom lopatom snijega. Mair ga se u
mislima prisjeala kao crne sumnjiave pojave utisnute u tami.
Lotus je brzo pritrala, ozareno pokazujui svoje sitne zube i nos joj je curio
kad je podignula ruke uvis.
- Skoi, Mair - vikala je. - Skoi!
Mair je bacila pogled preko lijevoga ramena. Bilo je dovoljno mjesta i u
grubome krugu snijeg je bio ugaen. Stegnula je miie i duboko udahnula.
Krajikom oka zapazila je primiuu sjenu. Kliznula je ispod jednoga
automobila i pljotimice se ispruila meu smeem. Ali ona je ve bila u zraku.
Automobili, snijeg, prazno nebo i sama ta sjena okretali su se oko nje dok je
izvodila premet unatrag. Prizemljila se i zaula oduevljeni Lotusin vrisak.
Kad je ponovo uspostavila ravnoteu, ona sjena se naglo stvorila ispred nje.
Skoila je ravno na Lotus.
Djeji vrisak se iz oduevljenja pretvorio u vrisak uasa, nakon ega je
nastupila iznenadna tiina kad je pala na tlo.
areni pas je razjapljene vilice opkoraio malo tijelo, spreman ugristi, dok mu
se tijelo treslo i trzalo.
Karen je vrisnula i bacila se naprijed, ali Bruno je bio taj koji je prvi stigao do
paloga djeteta. Udario je psa nogom u glavu, takvom snagom da ga je odbacio
natrag u zrak, dok mu se dugaka slina razvlaila iz vilice. Prije nego to se
spustio na zemlju, Gulam ga je lopatom snano udarao u glavu. Psina je zareala
i ponovo pokuala napasti, ali jo jedan udarac lopatom poslao ga je u krhotine
kroz koje je kliznuo prije nego to se izgubio u izmaglici.
Bruno je brzo dograbio Lotus i podigao je u naruje.
Lice joj je bilo ledenoplavo i bijelo, a usta rastvorena, ali nikakav zvuk nije
proizlazio iz njih dok je gledala u oku, razrogaenih oiju. Nasred jednoga
obraza vidjeli su se tragovi pseega ugriza. S rubova poderane koe potekla je
krv, traci zaprepaujue grimizne boje u bezbojnome svijetu.
Spala joj je kapa i kosa joj je u svijetlim nitima padala preko oevih ramena.
99
al od kamira

Vrata su se otvorila i pojavili su se ljudi. Tamo gdje je bila praznina, sad su bili
ljudi koji su upirali prstom i ula se graja glasova.
Bruno je ve trao. Bez daha je trao kroz snijeg pokraj ljudi koji su zurili,
uspinjui se istim onim stubama kojima su se prethodno bili popeli. Karen je
krupnim koracima potrala za njim. Mair je dograbila ispalu Lotusinu kapu i
stegnula aku oko cofleka mekane vune. I sama je potrala, zauvi Gulamovo
dahtanje pokraj sebe i... sad ve daleko ispred njih... Lotusin podrhtavajui glas
koji se najprije oglasio kao slabano cviljenje zbog oka i boli.
Kad je doao do stuba, Brunu je odjednom progutala izmaglica. Mair nikada
nije vidjela nekoga tko se tako brzo kree. Potrala je za njim dok joj je srce
snano udaralo i disala je isprekidanim udisajima. Krv joj je bubnjala u uima i
ula je Lotusin slabaan pla. Napokon je stigla na vrh stuba, kad je snijegom
zatrpano svratite poprimilo oblik na samo desetak metara udaljenosti.
Iznemoglim nogama trala je preko dvorita, dok su joj Karen i Gulam bili za
petama.
U kuhinji su se ljudi okupili u krug i piljili. Bruno je polegao Lotus na najblii
madrac, kleknuo pokraj nje i trudio se smiriti je dok se koprcala i vritala.
Ulijevao je mlaz vode u ugriz, nastojei ga isprati.
Preko ramena im je naredio. - Donesite jo vode. Sapunice.
Karen se mahnito uhvatila za ruku jedne od kuharica. Mair je zapazila izgled
Gulamova lica dok je naizust izdavao niz naredaba. Doimao se prestravljeno.
Lotus je zajecala: - Mama - kad je Karen kleknula pokraj svoga supruga.
Pruila je ruku i zagladila Lotusinu mokru kosu koju joj je uklonila s lica, njeno
mrmljajui: - U redu je, mila. Bit e sve u redu, sve e biti u redu, tu je mama.
Kroz krug okupljenih promatraa neija ruka nespretno je pruila lavor s
vodom i zgruani sapun iz kupaonice.
- istu krpu - zahtijevao je Bruno. Karen se mahnito osvrtala oko sebe po
kuhinji. U toj kui nije bilo ni komadika niega istoga, a torbe su im i dalje bile
u toyoti. Mair je sa sebe skinula kaput i runo. Ostala je u lijepoj pamunoj koulji
koju je juer odjenula u Lehu. Tek juer? Naglo ju je skinula i, snagom kojom je i
samu sebe iznenadila, poderala je u krpe. Bruno je smoio prvu traku,
nasapunao je i nastavio s ispiranjem ugriza dok je Karen pridravala dijete. Mair
je, uz sapun i vodu, pripremila drugi komad tkanine.
Bruno je podigao glavu, baciti pogled u svoju suprugu. - Nema nikakvih
cjepiva - rekao je.
Karen se ukoila. - Kakvih cjepiva?
100
Rosie Thomas

Proaptao je, kroz usne koje su mu bile izobliene od tjeskobe: - Zna na

kakva cjepiva mislim.
Mair je znala, ali nastojala je ne razmiljati o tome. Kad se usudila ponovo
pogledati u Karen, bila je ostarjela i njezina ljepota pretvorila se u mravo
ispijeno lice. Nespretno je odmahivala glavom, vrtei je s jedne strane na drugu,
nastojei zatomiti plimu uasnute spoznaje.
- Ne - bila je ustrajna. - Ne, to se ne moe dogoditi.
- Hoe li preuzeti? - rekao je Bruno Mair. Dao joj je krpu i pokazao prema
zdjeli s vodom. - Nastavi s ispiranjem. Samo nastavi.
Tiho je zauzela njegovo mjesto. inilo se da Lotusino zaprepatenje jenjava.
Sad je ve normalnije plakala i zaprepatenost su zamijenili bijes i bol: stiskala je
ake i nogama lupala po madracu.
Bruno je zgrabio Gulama za rame. lanci su mu problijedjeli. - Trebam tvoj
mobitel - izustio je.

Nakon toga, Mairina sjeanja su se poput kalema razmotala u tami.

Prisjetila se sati Bruninih razgovora, vikanja i ojaenoga preklinjanja na
posueni mobitel. Lice mu je bilo izbrazdano dubokim borama i ispod oiju je
imao modre podonjake.
Kad se baterija ispraznila, ostavila je Brunu i Karen s djetetom i vukla se za
Gulamom kroz maglom zastrte uliice, nai onaj generator za koji je prethodno
bila ula.
Prestao je raditi zbog nestaice goriva, ali uz sve veu svitu zainteresiranih
seljana, usmjerili su ih gore prema samostanu. Doekao ih je redovnik koji je
sasluao to su mu imali za rei i potvrdno kimnuo, nepristrana izraza lica.
Optereene bolnim oajem, minute su se sporo pretvarale u sate. Nali su jo
jedan telefon. Oaj je u Mair gorio poput kiseline. Mogla je posve jasno vidjeti
patnju kroz koju su Karen i Bruno prolazili.
Telefonske veze bile su slabe. Bruno bi uspio dobiti nekoga lijenika,
konzularnoga inovnika ili slubenika u lijenikoj bazi Indijske vojske, nakon
ega bi signal nestao pa bi morao poinjati sve iznova.
Podaci su bili oskudni i mijenjali su se sa svakim pozivom. U Kargilu su imali
cjepivo protiv bjesnoe. Drugi su tvrdili da je dostupno u Srinagaru. Ili da ga
nema nigdje u cijeloj dravi osim u Delhiju. Doze koje su Lotus bile potrebne
101
al od kamira

morale su se poveati. Vrijeme se smirivalo. Vojni helikopter bi moda sutra

mogao doi po Beckerove. Izmaglica e se zadrati barem tjedan dana; nita nije
moglo poletjeti. Ceste e se vjerojatno vrlo brzo otvoriti; ostat e zarobljeni do
proljea.
Nakon svakoga obrata Bruno je dnom dlanova pritiskao oi, kao da je na taj
nain mogao izbrisati ono to se bojao vidjeti, a potom smrknuto nastavljao s
potragom. Kad su ih obavijestili, njegova i Karenina obitelj nastojale su iz
Europe i Amerike uiniti sve to je bilo u njihovoj moi, ali nisu mogle ak ni
prenijeti to to su s tolike udaljenosti uspjeli koordinirati.
S Lotus na krilu, Karen je te pregovore promatrala zamuenih oiju. Njezino
krhko tijelo bilo je napeto poput strune.
Svi su ekali u kuhinji, ija je prljavtina i ueglost sad ve bila poznata.
Na kraju toga prvoga groznog dana zaula se graja u dvoritu. Gulam je
pozvao Brunu van da vidi. Nali su psa, kojega su seljani okruili i na smrt
kamenovali. Tijelo su mu svezali u vreu koju su odloili u dvorinu zgradu.
Nau li ikada naina pobjei iz Lamayurua, uzorak tkiva pseega mozga odnijet
e veterinaru na analizu. Gulam je tihim glasom rekao Mair da uope ne sumnja
to e nai. Viao je on to ve. Tu je jedna asna sestra prole godine umrla od
bjesnoe. Kad se razboljela, preklinjala je da je odvezu u bolnicu, ali nikakve
bolnice nije bilo na dohvat ruke.
- Mnogo divljih pasa sada. - Odmahnuo je glavom, a potom tuno slegnuo
ramenima. - Pokuavamo ubiti, ali...
Mair se prisjetila da je negdje proitala kako su moderni veterinarski lijekovi
davani stoci trovali leinare koji su uvijek unitavali mrtve ivotinje. S umalo
iskorijenjenim leinarima i obiljem strvina dolo je do eksplozije broja
podivljalih pasa. A sa psima su dole i bolesti. Eto to se dogodilo.
Pretpostavila je kako je prihvaanje okolnosti i uvjerenje da je ono to e se
dogoditi neizbjeno bilo budistiko. Njezina vlastita reakcija bila je posve
suprotna. Sve to se moe uiniti mora se uiniti i treba sve pokuati. Ali borila
se suspregnuti sve svoje porive, ak i trunku osjeaja izvan onoga to bi bilo od
neposredne pomoi Karen Becker.
Izvodei groteskne akrobacije, vrijeme je naizmjenino puzilo i galopiralo u
drugi dan.
A potom u trei.
- Kada? - preklinjao je Bruno ponovo razgovarajui na telefon. - Koliko
dugo?
102
Rosie Thomas

Lotus je na licu imala zalijepljen bijeli etvrtasti antiseptini zavoj, ali osim
toga, opet je bila ona stara. Bilo joj je dosadno, zbog toga to je prisiljena biti u
zatvorenome i sve troje trudili su se i davali sve od sebe da joj odvrate
pozornost i zabave je. Mair je zapaala njenost kojom je oboje roditelja, svako
posebno, obasipalo svoje dijete, ali jedno prema drugome Bruno i Karen bili su
posve obzirni i distancirani. Svaki razgovor o tome to se treba uiniti i to bi se
moglo dogoditi u sljedeem satu ili sljedeega dana bio je za njih previe
optereen vanou da bi priznali svoj strah. Ona prisnost na kojoj im je davno
prije na bazaru u Lehu zavidjela otvrdnula je i postala kruta poput istoga stakla.
Njih dvoje djelovali su jedno uz drugo, ali ne zajedno. Mair nije ni pomiljala
kakve su im mogle izgledati noi.
Treega dana zatoenitva, Karen je poeljela odvesti Lotus gore do
samostana, da je blagoslovi lama.
- Ne - usprotivio se Bruno. Njegovo umorno lice bilo je vrsto napeto.
- elim to.
Bruno je okrenuo glavu. - Mair, bi li naas izvela Lotus van?
Uhvatila je dijete za ruku pa su izile u dvorite. Niti izmaglice kovitlale su se
preko grubih krovova. Nigdje nije bilo neba, svijet je bio gust i siv. Lotus je bila
razdraljiva i vjeala se za Mairinu ruku, odbijajui dalje koraknuti. Karen je
izila prikljuiti im se. Njezino blijedo lice imalo je primjesu sive.
- Doi, Lo, vrati se tatici. Prieka me, Mair?
Kad se ponovo pojavila, zamolila je Mair da poe s njom do samostana.
- Moj suprug - zaustila je precizno - ne doputa da nam dijete blagoslove. On
to u to ja vjerujem zove besmislenim ritualom.
Mair se prisjetila molitve.
Unutar molitvene prostorije, Karen se spustila na koljena. Pri zadimljenoj
svjetlosti svjetiljke sjedio je niz redovnika prekrienih nogu ispred svojih
uvezanih tekstova. Njihovo ritmino mrmljanje nije imalo ni poetka ni
zavretka, glasovi su se dizali i sputali ispod drevnih nejasnih zidnih slika
trbuastih bogova i zvijeri te crnih oiju zlatnih kipova. S greda u predvorju, u
srcu samostana, visjelo je desetak zamaskiranih lica koja su sva bila zamotana u
crni muslin, jer bilo ih je previe zastraujue vidjeti.
Zagledana pred sebe, Karen je plakala. Suze su joj se slijevale niz lice dok je
izgovarala molitvu.
Plakala je i Mair, zbog nemoi.
103
al od kamira

Petoga dana magla se razila. Tanak sloj je jo jedan sat zastirao nebo, nakon
ega se bojaljivo pojavilo plavetnilo.
Bruno je promuklo govorio na mobitel i napokon je podigao glavu. - Stie
helikopter. Moramo je dovesti blie rijeci, tamo gdje moe sletjeti.
Lotus su na brzinu umotali poput svenja i otac ju je podigao u naruje.
Procesija se vijugavim putem spustila stubama koje su iz sela Lamayurua vodile
do dogovorenoga mjesta. Napokon se, naspram magliastoga plavetnila, pojavila
crna toka. Mair je komad papira s navrljanom e-adresom zagurala u Kareninu
aku. - Molim te. Obavijesti me.
- Hou.
Brunin pogled bio je uperen u nebo. Helikopter Indijske vojske nakratko se
spustio i Beckerovi su potrali pod elisu. Vrata su se za njima zatvorila i vinuli su
se uvis.
Mair je u Lamayuruu priekala jo etiri dana, sve dok cesta koja vodi za
Kargil nije bila oiena za promet. Potom su se ona i Gulam zaputili na dug put
preko prijevoja pa kroz Kargil, sve do Srinagara.

104
Rosie Thomas

ESTO POGLAVLJE

vije ene probijale su se izmeu stolova i suncobrana mimoilazei se s

uurbanim konobarima koji su pokraj njih prolazili nosei posluavnike s
koktelima. Pontonski amac njeno se zanjihao na vodi jezera i Nerys je pruila
ruku odrati ravnoteu.
- Tu smo - izjavila je Myrtle preko ramena. - Bar na jezeru, Klub Srinagar. Sjela je na stolac za stolom za dvoje i pokazala Nerys da sjedne na drugi. Kad su
se smjestile, Myrtle je izvadila tabakeru i zapalila jednu od onih svojih cigareta
zlatnoga vrka. Naslonila se na jastuke, otpuhujui dim kroz stisnute zube,
zagledana u tu vrevu. - Za neke ljude sredite svemira.
- Ne za tebe? - upitala ju je Nerys vedro. Osjeala se zastraenom. Stolovi su
bili puni pametnih ena i mukaraca u dobro krojenoj jahaoj odjei ili
uniformama raznih konjikih postrojbi. inilo se da se svi oni meusobno
poznaju i da su iznimno oputeni; silno su se smijali, kao da se zajedno smiju
neemu vrlo smijenome. Myrtle je, dok su ulazile, pozdravilo barem desetak
ljudi.
Konobar u bijeloj jakni pred njima se naklonio i poelio im dobar dan.
-Jesi li za koktel? - upitala je Myrtle.
Nerys je odmahnula glavom. - Samo malo aja. - Myrtle je izvila obrvama i
Nerys je oklijevala. - Pa, moda...
- Dva pjenuava dina - naruila je ustro Myrtle. - Ne, za mene to nije
sredite svemira.
- Duo, gdje si? - zauo se neiji glas. Jedna ena izdvojila se iz gomile i
prislonila svoj napudrani obraz uz Myrtlin. - Propustila si boansku sezonu.
Koja zabava, iskreno. Pogledaj se samo! Tako si mrava... prilino si podivljala.
to si, zaboga, radila tamo u tim planinama? Je li Archie s tobom? Zato to u
mu rei to mislim o njemu kad te tek tako odvukao na nekoliko tjedana u tu
divljinu. Jesi li ula ono o Angeli Gibson? Stiala je glas i neto promrmljala
Myrtle na uho.

105
al od kamira

Myrtle se od nje obzirno odvojila. - Frances, dopusti mi da te upoznam s

Nerys. Nerys, ovo je gospoa Conway-Freeborne. Frances, moja prijateljica,
gospoa Watkins.
Gospoa Conway-Freeborne je nakratko pogledom preletjela preko Nerysine
obine platnene suknje i runo izraene bluze. Nerys se osjeala jo zaputenije
vanjtine, ako je to uope bilo mogue, pod motreim okom te pomodarske
osobe. - Drago mi je - rekla je povrno ta ena. Ponovo se tiho obratila Myrtle,
ali njezin ivopisan izraz lica proturjeio je tome diskretnome mrmljanju. Nerys
je uhvatila samo djelie razgovora, ponovo pobjegla i ovaj put je nee uzeti
natrag, pazi to ti kaem. Nastojala je vie ne prislukivati i zagledala se pred
sebe. Bio je to tek trei njezin dan u Kamirskoj dolini. Jo uvijek nije mogla biti
posve svjesna toga da je ono to je vidjela moglo biti stvarno.
Iza nje su se prostirali prozori, stjegovi i tende kluba u kojemu su se
Europljani u Kamiru okupljali jesti, ogovarati i zabavljati se. Nedaleko je bio
Bund, glavna ulica novoga dijela Srinagara, s nizovima trgovina neobinih
naziva, Siroti John i Patnik Mojsije, u kojima se prodavalo srebro i krunice,
oblikovane ljepenke, tepisi, alovi i svileni zastori. U daljini je bio jedan od
sedam mostova u gradu koji je premoivao rijeku Jhelum. Tonga koju je vukao
konj sporo je kloparala preko njega, prisilivi jedini automobil koji joj je iao
ususret da se na mjestu zaustavi. Rijeka je bila sredinja arterija staroga grada.
Vijugala je meu drvenim proeljima i drevnim kamenim gatovima i bila krcata
barkama, rijenim taksijima i nizom trnica. Nerys se promekoljila na stolcu.
Bilo je mnogo toga za istraiti i mnogo toga za otkriti, ali ona je sjedila tu, s jo
jednim pjenuavim dinom ispred sebe, sluajui samo provale kretavoga
smijeha i ogovaranja ljudi koje nije ni poznavala.
Taktovi swinga dopirali su kroz francuske prozore kad je netko ukljuio
gramofon. Dojmila je se protuslovnost toga suprostavljanja... glazbe za ples i
pejzaa iz snova. Ravno ispred nje, iza pontonske uadi, protezalo se jezero.
Voda je na rubovima bila u sjeni visokih jablanova i konjska smrt kruila je nad
crnom povrinom zrcala, dok se daleko iza usidrenih amaca prostiralo golemo
podruje proarano mrljama boje srebra i ametista. Iznenadni povjetarac
uzburkao ju je i odraz visokih planina drhturio je razlomivi se u fragmente,
njihovi snjeni vrhovi rasprili su se u bijele i mjedene nabore namrekane vode.
Kasno poslijepodnevno sunce bilo je vrue, ali im je zalo, Nerys je znala da e
veer biti ugodno prohladna i proeta mirisom dima iz pei na ugljen.
Dva kamirska vodomara smjestila su se navrh petlje konopa, na samo metar
udaljenosti. Njihovo perje imalo je zakuaste crno-bijele are, poput mramora.
Ptice su joj uzvratile pogled ne trepui oima, usklaeno okreui glave crnih
kresta.
106
Rosie Thomas

- Oprosti.
Myrtlina isprika prekinula je Nerys u razmiljanju. - Zato? Zbog ega?
Gospoa Conway-Freeborne se udaljila. Myrtle je progutala pola svoga
pjenuavog dina i poela savijati kruti poklopac kutije ibica Kluba Srinagar. Pretpostavljam, zbog klupskoga avrljanja. Uvijek isto, uvijek zlobno, nikada
samilosno.
Nerys je zapazila promjenu Myrtlina raspoloenja nakon dolaska. Putom se
alila, bila srdana i znatieljna po pitanju okoline. Tu joj je ponaanje bilo
mnogo naglije i pozornost joj je nestrpljivo i prebrzo skakala s jedne teme na
drugu. Ali bilo je puno toga ostaloga to je Nerys eljela vidjeti u Srinagaru, koji
joj se uinio bljetavilom vidika i prizora nakon uspavanoga Leha pa sve dosad
toj razlici u ponaanju nije pridavala previe pozornosti.
Motrila je Myrtlino lice. Na elu njezine prijateljice bile su okomite bore
mrtenja i njezine iroke usne bile su sputene u kutovima. - ini se da svakoga
poznaje - zapoela je oprezno.
Myrtle je podignula jedno rame. - To je prilino malen krug. Stara lica koja
prenose uokolo ono to smatraju novim ogovaranjem. Stoga sam jako
zadovoljna to si ovdje. Ti si, kao to kau, daak svjeega zraka.
McMinnovi su iznimno srdano doekali Nerys. Njihov dom bio je laa za
stanovanje usidrena pod sjenom stabala na dalekoj obali jezera od mjesta na
kojemu su sad sjedile, ali nije to bila ona vrsta lae kakvu je Nerys ikada mogla
zamisliti. Po njihovim mjesnim zakonima, Europljanima je bilo zabranjeno
posjedovati ita u Kamiru, ali Britanci i ostali su to uredno zaobili kupujui ili
gradei lae u kojima su ivjeli. Redovi imunih plutajuih palaa inili su nizove
uz obale jezera i svaki put kad su vlasnici poeljeli promjenu pejzaa morali su
samo pozvati laare i svoj dom premjestiti na drugo mjesto.
Sve te lae imale su matovita imena: Kleopatrin ushit, Maharadina palaa,
Kraljevsko zadovoljstvo. Laa McMinnovih zvala se Rajski vrt. Bila je iroko
velianstveno drveno zdanje na ravnoj podlozi lae, oliena u blagu nijansu
blijedosmee.
Usukani stupovi i zakuaste drvene reetkaste rezbarije te iljasti ukrasni
tornjii, duboka terasa sprijeda sa sveobuhvatnim pogledom na jezero i iskriavo
bijelim tendama koje su se protezale niz cijelu sunanu stranu, kako bi svojom
sjenom titile prozore. Unutra su sve povrine bile prekrivene izrezbarenom ili
umetnutom cedrovinom. Nerys zapravo nikada nije vidjela kutiju za cigarete, ali
zamiljala je kako taj ulateni opojni miris unutranjosti mora biti poput onoga
neke takve divovske kutije. U njezinoj spavaoj sobi nalazio se veliki krevet s
107
al od kamira

baldahinom i minijaturnim lusterom, visjeli su izvezeni zastori i pod je bio

prekriven tepisima. Njezina kupaonica bila je jednako tako pozorno obloena
brodskim podom kao sve ostalo i nekoliko je parova mutnih zrcala bacalo odraz
njezine iste golotinje u beskraj. Svaki put kad je poeljela kupku ili aj... ili bilo
to drugo to joj je moglo pasti na pamet... Myrtle joj je dala naputak da pozvoni
na malo mjedeno zvono koje je stajalo na prozorskoj dasci. Trenutak potom bi
Majid, glavni posluitelj McMinnovih, njeno pokucao na njezina vrata. Jo
jedan mnogo manji amac, u kojemu se obavljalo kuhanje i u kojemu je ivjela
posluga, bio je mostiem za ulazak na brod povezan s njihovom laom. Cijeli
dan se iz njezina svijenoga dimnjaka, na ijem je vrhu bio stoasti limeni eir,
izdizao dim.
- Da, gospoo? Vrua voda za vas? Masala chai? Moda ma lo chote?
Nerys je rijetko kad zvonila. Nije eljela Majidu dodatno zadavati jo vie
nepotrebnoga posla, iako je znala da bi je Myrtle otro prekorila kad bi joj to
samo dala naslutiti.
Rajski vrt se ba takvim i doimao i zabavljala ju je pomisao na Evanovu
reakciju na dekadentnu rasko svega toga. Ali Nerys se ve osjeala tjeskobno
zbog toga to je predugo zlorabila gostoprimstvo McMinnovih. Neodreeno je
pomiljala na to da unajmi sobu, kako bi bila spremna za Evanov dolazak,
moda u jednoj od onih visokih drvenih kua koje su onako dojmljivo strile u
starome dijelu grada, na drugoj strani rijeke Jhelum.
- Ostat e, je li? - bila je ustrajna Myrtle, kao da joj je itala misli. Zna, ne
izgleda ba poput duha, ali jo nisi dobro.
Nerys je ujutro uvijek spavala dokasna, kad bi joj Majid za doruak donio
riinu kau s ukusnim kamirskim medom i svjeim pecivima. Kad je Myrtle ila
u posjet, trgovinu ili je pratila Archieja na poslovna druenja koja je smatrala
silno dosadnima, Nerys je mogla provoditi sate u itanju, nasumino birajui
knjige s Archiejevih dojmljivih polica ili samo sjediti meu mekanim jastucima
na terasi i promatrati svjetlost koja je klizila preko vode. Ve se osjeala mnogo
robusnijom, kao da joj se tijelo ponovo oblikovalo preko vrih kostiju.
- Bolje sam - usprotivila se.
Myrtle je zapucketala prstima prema konobaru i pokazala na njihove prazne
ae.
Nerys je zapazila da e popiti dva ili tri jaka koktela pa e za veerom najprije
biti vedro razgovorljiva, zadirkujui nju i Archieja, potom svadljiva i naposljetku
pospana. U toj svadljivoj fazi Archie bi ispruio ruku i uhvatio ruku svoje ene
108
Rosie Thomas

koja je gestikulirala, kao da pokuava uhvatiti leptira u mreu, i promrmljao joj: Dosta bi bilo, stara. Vrijeme je za poinak.
Myrtle bi istrgnula ruku iz njegove. - Rano je. Stavi neku plou, ljubavi.
Zapleimo malo.
Nerys je odluno rekla: - Ne bih vie pila, hvala.
Myrtle je uzdahnula i jo vie se namrtila. - O, duo. Zaboravila sam kako
zna biti dosadno u Srinagaru. Ti se nikada ne dosauje, Nerys?
- Mislim da ne, barem ne na isti nain kao ti. - Treba se baviti neim
korisnim, Myrtle McMinn, pomislila je. Iz onoga to je dosad vidjela, inilo se da
se Myrtlini dani sastoje od telefoniranja, odijevanja za izlazak, izlazaka, a potom
od oporavljanja, bilo od dosade ili od izlazaka s pretjeranim konzumiranjem
alkohola te potom razodijevanja i ogrtanja u svileni kimono. Jesu li sve te ene
radile ita drugo osim smijale se, pijuckale koktele i lakirale nokte?
Myrtle je navrljala crtu u zraku, pokazavi da njihova pia stave na barski
raun McMinnovih. Osmjehnula se pogledavi u Nerys, stisnula joj ruku i pustila
je. Brazde su joj sad bile izbrisane s ela. - Posve si u pravu. Archie e se veeras
rano vratiti kui pa bismo trebale poi praviti mu drutvo. Oprosti to sam tako
vjetiasta. Tamo nekakva Frances posve me obuzela svojim priama o zlu.
Sirota Angie Gibson ne bi ni mrava zgazila i ako je konano zauvijek napustila
svoga groznoga supruga, onda joj elim svu sreu. Zasluuje bolje. Poimo sad.
Je li mi oproteno?
- Nema ti to biti oproteno - nije se dala smesti Nerys. Uzele su jedna drugu
pod ruku i pole pokraj stolova koji su se praznili. Vani je bilo vrijeme onoga
blagoga plavetnila kad je prestajalo biti poslijepodne koje se jo nije bilo
pretvorilo u veer. Bio je to onaj sat kad su Europljani odlazili kuama odjenuti
se za veeru prije nego to bi se ponovo poslije nali u tome klubu ili negdje
drugdje.
Drveni mosti povezivao je ponton s prostorom nisko pokoene trave ispred
kluba. Dok su prelazile preko njega, potpetice su im odjekivale po drvenim
daskama. Prvi imi te veeri prhnuo je sa stabala i preletio im iznad glava.
Svjetla u primaem salonu kluba bila su upaljena i kroz prozor su se nazirale
siluete ljudi.
Nerys je ugledala mukarca kovrave svijetlosmee kose, koja je bila
otrigana, za razliku od urednih vojnikih kratkih frizura njegovih sugovornika.
Lice mu je bilo preplanulo i odjea na njemu izgledala je kao da ju je navukao
bez mnogo razmiljanja o tome je li ista, a kamoli izglaana. Imao je duboko
usaene oi i iroka prsa i, premda je bio tek prosjene visine, doimao se viim
109
al od kamira

od svojih sugovornika. Govorio je zvunim glasom, na engleskome, ali zamjetno

stranim naglaskom i Nerys je ula kako zahtijeva: - Zato ne? Odgovor bi trebao
biti potvrdan. U planinama, dragi moji prijatelji, ne nikada nije odgovor.
Moramo pitati ponovo...
Kad su dvije ene prole pokraj njih, podigao je glavu, iskreno im se divei.
Pogled mu je sreo Nerysin i na trenutak se na njemu zadrao. Izbaena iz
ravnotee zbog toga, pogledala je ravno pred sebe i pola za Myrtle kroz
francuska vrata u salon. Kad su bile izvan njihova dosega i kad ih oni vie nisu
mogli uti, Nerys je upitala:
- Poznaje li ih?
Myrtle se osvrnula oko sebe.
- Ne, zato? ekaj malo. Onaj divljega izgleda zove se Stamm, mislim da se
tako zove. Ne moe biti Nijemac... ili moe? vicarac je ili vjerojatno neto
slino, a ostale ne poznajem.
Prostorija je bila gotovo prazna. Jedna mlada ena sjedila je sama na
udaljenome kraju prostorije.
- O, evo nekoga s kime uistinu elim porazgovarati - promrmljala je Myrtle.
ena je drala asopis koji je usredotoeno naginjala prema svjetiljci, ali Nerys
je uspjela razabrati da ga ne ita. Pokraj nje je bila alica ohlaenoga netaknutog
aja.
- Caroline? - zazvala je Myrtle.
ena je asopis nevoljko spustila. Koa joj je bila vrlo blijeda, gotovo
prozrana, toliko da su joj se plave ile ukazale na vratu. Svijetla kovrava kosa
bila joj je s dva elja od kornjaevine uklonjena sa sljepoonica i njezine pune
usnice izgledale su kao da bi svakoga trenutka mogle zadrhtati. Nerys je uspjela
zapaziti da je vrlo mlada, moda tek prela dvadesetu, i s onim jajolikim licem
iznimno lijepa, na nekakav neduan nain.
- Caroline - ponovila je Myrtle - kako si?
Caroline se pribrala. Uspjela se osmjehnuti. - Vratila si se.
Myrtle ih je upoznala.
- Molim te, zovi me Caroline - ustrajala je ta mlada ena kad ju je Nerys
pokuala osloviti s gospoa Bowen. Bila je suta suprotnost gospoi ConwayFreeborne.
- Nerys - predstavila se ona zauzvrat.
110
Rosie Thomas

- Je li Ralph tu? - eljela je znati Myrtle.

- Nije. Otiao je s postrojbom... zar nisi ula? Mislim da prvo imaju vjebu, a
potom odlaze na drugo mjesto. Moda dobije jo samo kratak dopust ili pak
dobiju premjetaj. Iako, doista nita ne znam. Znam samo ono to govore
gospoa Dunkele i ostale supruge.
Caroline je ispreplela prste u krilu i njezino prstenje privuklo je svjetlost.
Nerys je osjetila alac suuti prema toj mladoj supruzi, vjerojatno tek nedavno
udanoj i silno zaljubljenoj u svoga zgodnoga supruga, asnika koji je sad morao
poi u rat.
Myrtle se nagnula naprijed, sjedei na svome stolcu. Pruila je ruke i uhvatila
Caroline za bradu, okrenuvi joj pritom lice prema svjetlosti. - A ti?
Koa te djevojke bila je vrlo blijeda i ista pa je rumenilo koje joj se razlilo od
vrata i oblilo obraze bilo zamjetno. - Ja sam...
- Stegnula je usne i odvojila se od Myrtlina stiska. - Savreno sam, hvala na
pitanju.
Upozoravajue je pogledala prema Nerys i Myrtle je kimnula. - Doi u do
tebe - rekla joj je na nain koji nije prihvaao protivljenje. Nerys se zapitala je li
ta djevojka to eljela, jer nije joj izgledala kao da eli. Grizla je usnicu i dugim
sputenim trepavicama prikrivala izraz u oima.
Myrtle i Nerys su se od nje oprostile i nastavile prolazak kroz klub do gata
gdje su vozai shikara12 ekali da neto zarade.
- Ovamo, memsahib - pozvao je jedan, iz niza glava koje su poskakivale. Jeftina i brza vonja. Kamo idete?
Sile su u njegov taksi amac koji je on vrsto pridravao dok uu. Poput
ostalih, bilo je to usko i otmjeno plovilo visoka pramca. Ispod zastora od
baldahina bio je madrac za sjedenje za dvoje, nakrcan jastuiima i tepisima.
Nerys i Myrtle kliznule su na svoja mjesta kad se amdija otisnuo s gata. Bio je
musliman, odjeven u dugaku sivu koulju-tuniku i na glavi je imao jarkocrvenu
kapicu. Preko ramena je nosio prebaen al, koji ga je titio od nadolazee
hladnoe.
Kad mu je Myrtle rekla kamo idu, uronio je veslo u obliku lista. Voda je
kapala kad ga je ponovo podigao dok su kroz lie lotosa i glave suhoga

12

shikara - drveni amac za prijevoz putnika, turistiki simbol Kamira, dio njegove kulture,
poput gondola u Veneciji
111
al od kamira

sjemenja klizili naprijed prema sreditu jezera. S vode se u tankim slojevima

dizala izmaglica, djelomino zaklanjajui dva niska brda Srinagara, jedno
okrunjeno utvrdom, a drugo drevnim hramom. Himalaje su bile mrana
dvodimenzionalna masa naspram tamnoplavoga neba ve osutoga zvijezdama.
Stari grad svijetlio je obasjan utom svjetlou, ali bilo je jo lanaca svjetlosti koji
su se pokazivali na otocima jezera i dopirali iz mogulskih vrtova na suprotnome
kraju. inilo se da je amac bio objeen u zraku i usidren svojim odrazom u
zrcalu. Jedini zvuk bilo je ritmino uranjanje vesla i amdija koji je tiho
pjevuio. Nerys je na pamet pala neoblikovana misao, jer uope o tome nije
prethodno razmiljala, ali ipak joj je sinula: Lijepo je. Ba sam sretna.
Potom se oglasio Myrtlin upalja i plamen je nakratko obasjao elipsu njezina
lica. - Sirota Caroline Bowen - rekla je kad je otpuhnula.
- Sigurno je teko tako mladoj eni kad joj suprug ode u borbu i kad ne zna
hoe li se i kad uope vratiti.
Na trenutak je zavladala tiina.
- Voljela bih da je to tako jednostavno - rekla je napokon Myrtle.
- Zato?
Zastala je i potom dodala: - Rei u ti ono to svi znaju. -Opisala je kako je
gospodina Caroline Cornwall, kako se tada zvala, dola u Kamir iz Londona
odmah nakon koleda na kojemu se kolovala za tajnicu. Bila je iz dobre obitelji,
ali roditelji su joj umrli... bez majke je ostala jo dok je bila mala djevojica, a
otac joj je umro nedavno, od sranog udara. Ostala je s maehom s kojom je bila
u prijateljskim odnosima, iako nikada posebno prisnim, jer Caroline je bila u
internatu jo prije nego to joj se otac ponovo oenio.
- Tuna pria, ali, koliko mi se ini, ne ba toliko neobina - promrmljala je
Nerys, razmiljajui istodobno o tome kako ne zna nikoga tko bi djevojicu koja
je ostala bez majke poslao tako daleko na kolovanje. Nije mogla ni zamisliti da
bi to njezin srameljivi voljeni otac uinio. - Otkuda je poznaje?
- Prvi put sam je srela na rezidencijalnome domjenku. Njezina pomajka je
daljnja roaka gospoe Fanshawe.
Gospodin Fanshawe bio je britanski povjerenik u kraljevskoj dravi Kamir.
U sjajnome okruenju rezidencije u Srinagaru, on i gospoa Fanshawe provodili
su rituale i obavljali sloene formalnosti povezivanja britanskih vladara i indijske
vlade, maharade i njegova dvora i usmjeravali sloene slojeve vojnoga i
civilnoga drutva u njihovome okruju.

112
Rosie Thomas

- Fanshaweovi su jako dobri u obavljanju svoga posla i pragmatini po pitanju

neovisnosti. - Nerys je to ula od Archieja McMinna. - Obavljaju ovdje izvrstan
posao, na staromodan nain. - Nije znala to to znai, a nije ni pomiljala da e
ikada tono doznati, jer Indija joj nije bila u krvi onoliko koliko je bila Myrtle i
Archieju. Myrtle je opisivala kako se Caroline Cornwall pridruila kuanstvu
rezidencije. - Bila je imenovana nekakvom pomonom tajnicom gospoe F.
Mislim da joj se dunost sastojala od svakodnevnog araniranja cvijea u javnim
prostorijama, voenja evidencije poziva, slanja pozivnica i tomu slino. To me
sad podsjetilo na to kako ti moram dati da se potpie u knjigu. Ne ostavi li
posjetnicu, duo, nee biti pozvana na predivna okupljanja u tu kuu... na
koktele, aj, tenis i takve stvari.
Myrtle se nasmijala i Nerys joj se prikljuila: - Nemam posjetnicu. I ne znam
igrati tenis.
- Moj Boe. Drutvena smrt. Kako e ti ikada upoznati nekoga?
- Upoznala sam tebe i Archieja. To e mi biti dovoljno. Nastavi s priom,
molim te.
- Dakle, gospodina Cornwall je tu bila ni est punih mjeseci prije nego to su
objavljene njezine zaruke sa satnikom Ralphom Bowenom. Naravno, upoznali
su se na domjenku koji se odrao nakon polo utakmice koju je gledala i u kojoj
je satnik
Bowen postigao tri zgoditka. Ili neto slino... tko e ga znati. Uslijedilo je
vjenanje u engleskoj crkvi, poasna straa, primanje u rezidenciji...
- Kako zvui, sve je bilo kako dolikuje.
- Moglo bi se rei. Bilo je to prije moda godinu dana.
- I sad taj satnik odlazi u rat.
Nije to bila vijest. Veina supruga koji su bili u Indijskoj vojsci bila je daleko
od svojih domova i na kraju ljetne sezone Srinagar je bio dom mjeavine
naputenih supruga i ono nekoliko graanskih obitelji u kojima su mukarci,
poput Archieja, imali druga zanimanja. Myrtle je u vie navrata zapazila kako se
to mjesto uvelike razlikovalo od onoga kakav je bilo predratni grad.
Sad su bile nasred jezera. Sunce je zapalo i svjetlost na nebu je iezavala,
pretvarajui se od boje lavande u elino sivu, dok se mjesec izdizao nad
planinama. Nerys je promatrala taj srebrni disk dok je plovio kroz veo nainjen
od oblaka.
- Nerys?
113
al od kamira

- Da?
- Bi li za sebe rekla da si sretno udana?
Neposredni odgovor bio je posluno potvrdno odgovoriti. Sve manje od toga
bila bi izdaja. Potom je, nakratko se lecnuvi, to joj je postajalo gotovo
uobiajeno, ponovo shvatila da taj dan gotovo nije ni pomislila na svoga
supruga. Kako je to bilo mogue, za jednu enu koja je tvrdila da ima sretan
brak?
Trenutak ushita koji je upravo bila osjetila imao je veze s ljepotom mjesta i
zadovoljstvom koje je osjeala zbog toga to joj je Myrtle prijateljica, ali vie od
svega je nastao zbog osjeaja slobode. Gotovo prvi put u ivotu, a zasigurno
prvi put od dana vjenanja, osjeala se svojom. No potom se podsjetila da ne bi
tu ni bila da nije udana za Evana, sretna ili nesretna. Bila bi kod kue u Wale su i
najvjerojatnije usidjelica. Ukazalo joj se jako malo romantinih prigoda. Ili...
tonije reeno... nijedna.
Nerys se osmjehnula, prisjetivi se doma, uskih obzora kapelice i doline.
Istina je bila to da se u nekim pogledima razoarala u Evana kao supruga; brani
ivot nije bio ono strastveno zajednitvo o kakvome je sanjala dok je jo bila
mlada i zelena. Ali nije dvojila u Evanovu dobrotu, u to da je na svoj nain drag
i kao osoba imao je mnogo osobina kojima se mogla diviti. Potovala ga je.
Njihovo partnerstvo nije bilo poput onoga kakvo su imali Myrtle i Archie, ali
pomiljala je kako su svi brakovi razliiti.
Takoer je poela shvaati kako je istina ono to ljudi kau da razdvojenost
jaa ljubav. Jedva je ekala vidjeti Evana u Srinagaru, pa ak i u onoj njegovoj
ukoenoj sveenikoj odori meu suprugama iz otmjenoga kluba. Odjednom joj
se u mislima stvorila slika njegovih ruku i dugakih prstiju koji su poivali na
njezinima. Draga?
Odjednom se zajapurila, jednako strastveno kao Caroline Bowen i bilo joj je
drago to je padao mrak. - Da - rekla je promiljeno i uvjereno. - Rekla bih da
jesam.
- Da - ponovila je njezine rijei Myrtle. Nerys nije dvojila da je u mislima
slavila vlastitu sreu i razdraganost, a ne onu Watkinsonovih.
Pred njima su se ukazala svjetla Rajskoga vrta i susjednih laa koja su bljetala
ispod straarskih stabala. U zraku se osjetio oekivani miris dima i Majidove
dobre kuhinje. Myrtle je bacila opuak cigarete u vodu. - Problem je u tome to
Caroline nije sretna. Ne vjerujem da je njezin satnik ikada moe usreiti.
- Onda mi ju je ba ao. - Nerys nije vrila pritisak na nju kako bi doznala jo
vie podataka.
114
Rosie Thomas

Voza shikare je struno povlaio veslo u krug, skreui pramac amca prema
stubama lae za stanovanje.
Ali Myrtle je tihim glasom dometnula: -Jako je mlada i glava joj je puna
romantinih zamisli. Nema mnogo osoba kojima se moe povjeriti. Supruga joj
nikada nema, a ona, sirota duica, drugdje trai ljubav i panju. Naravno, nije to
nimalo neobino u Srinagaru, ali Caroline je naalost izabrala opciju u kojoj ne
samo to se ne moe postii kompromis nego je i jako opasna. im mi je za to
ispriala, upozorila sam je da odmah prekine s tim, ali prema onome kako je
veeras izgledala, pretpostavljam da me nije posluala.
Pramac shikare blago je okrznuo stube lae za stanovanje koje su se spustile
do razine vode. amdija se uhvatio za sidrite i pourio. U istome trenu
otvorila su se dvostruka vrata koja su vodila na terasu i na njima se pojavio
Archie, preko ije glave i ramena se prosipala uta svjetlost svjetiljke.
- O, napokon ste stigle - povikao je.
Myrtle je tiho prislonila prst uz usnice da pokae Nerys kako ak ni Archie
nije upuen u tu priu.
Nerys ju je kratko uhvatila za ruku. - Gospoa Brown je sretna to ima tebe
za prijateljicu - promrmljala je. - Ba kao to sam sretna i ja.
Myrtle je zabacila glavu unatrag i zaurlala od smijeha, prenuvi amdiju.
Shikara se zaljuljala kad su se osovile na noge, a Archie im je pruio ruku i
pomogao da stanu na plitke stube prije nego to je ispustio nekoliko kovanica u
ispruenu ruku.
- Hvala, sahibe. Laku no, memsahib. amac je ve klizio dalje u tamu i voda
koju je mrekao njeno je zapljuskivala debele daske Vrta.
- Dobro ste se zabavljale - zapazio je Archie. - Tko je sve bio u klubu?
- Uobiajeni tragini likovi - uzdahnula je Myrtle. - Mislim da se Nerys nisu
dojmili.
- Nije istina - Nerys se ogoreno usprotivila. - Bila sam prilino zateena
glamurom. Srele smo enu koja je rekla da je Myrtle podivljala, ali mislim da se
to zapravo odnosilo na mene.
Archie je svakoj na rame poloio ruku. - Ne znam o emu je ona to govorila.
Vas dvije ste najotmjenije i najljepe ene u Srinagaru.
Smijui se, uli su u salon lae.
Okrugli stol u sreditu bio je postavljen za veeru, s kristalnim aama i
srebrnim jedaim priborom na utirkanome bijelom stolnjaku. Intarzije u drvu i
115
al od kamira

izrezbarene ukrasne tukature sjajile su se pri svjetlosti svijee i prevladavajui

miris ulatenoga drva mijeao se s mirisom tuceta tamnogrimiznih kasnih rua
araniranih u zdjelama na stolovima sa strane. Lica Myrtline i Archiejeve obitelji
iz Engleske i kotske bila su u srebrnim okvirima na krcatim policama, meu
slikama parnih lokomotiva i mostova. Archiejev rad na Indijskim eljeznicama
bio mu je takoer strast, ali alio se kako je njegova zemlja u ratu te da bi i sam
radije bio u uniformi.
Poao je prema posluavniku s piem kad se Nerys zaputila niz hodnik koji je
vodio du jedne strane lae. iroke podne daske blago su joj kripile pod
nogama.
U njezinoj sobi prekrivai na krevetu ve su bili odgrnuti. Ono malo njezine
odjee bilo je povjeano u ormaru koji je opojno mirisao, svaki komad odjee
bio je nanovo izglaan i cipele su joj bile ulatene i ostavljene na donjoj polici.
Skinula je svoju laganu jaknu i objesila je na vjealicu. Kako bi bilo lako
priviknuti se na takav luksuz, pomislila je. Stoga je bilo dobro to joj se takva
mogunost nee ukazati. Uskoro, u sljedeih nekoliko dana, mora se dati u
potragu za odgovarajuim domom koji e uzeti u najam, kako bi bila spremna za
Evanov dolazak. Nije mogla zauvijek zlorabiti gostoprimstvo McMinnovih.
Raspolagala je oskudnim novanim sredstvima, ali bila je uvjerena da e neto
nai.
Nakon blagoga kucanja po vratima pojavio se Majid. - Jeste li spremni,
gospoo? Da poaljem vruu vodu?
Mala procesija Majidovih pomonika stigla je s visokim emajliranim vrevima
i napunila joj kadu.

Te veeri, Archie je za veerom najavio: - Draga, moram za dva dana u

Rawalpindi, a potom u Delhi. Nakon toga nisam siguran, ali vjerojatno u na
istok. Naalost, ne znam koliko e dugo to potrajati. Postoje nekakvi problemi
vezani za tranice, koje moramo rijeiti kako bismo se pozabavili kretanjem
trupa.
Myrtle je odloila no i vilicu. - Tako brzo? - upitala je smireno.
Obje ene znale su da ne trebaju zapitkivati o kakvim se to pokretima trupa
radi i gdje.
- Danas poslijepodne dobio sam telefonski poziv. Na odmor je zavren.
Zna, sretni smo to smo uspjeli imati i toliko slobodnoga vremena.
116
Rosie Thomas

- Da, naravno - sloila se Myrtle. Pijuckala je vodu iz ae to ju je Majid, koji

je utio u sjeni na udaljenome kraju prostorije, priao napuniti iz kristalnoga
vra. - Mislila sam da emo se Nerys i ja jo nekoliko tjedana tu zabaviti. Mislim
da jo neu u Delhi. To bi znailo otvoriti kuu kako dolikuje, a to mi se za
mene samu ini posve besmislenim, ne misli li tako?
Nije to rekla... jer to bi znailo da se ali, a vrsto je donijela pravilo da e
uvijek udovoljavati zahtjevima suprugova posla, ali Myrtle se uasavala povratka
na jug u njihov zimski dom. Tamo je, u utihnulim sobama, bilo vrlo samotno
bez Archieja. Ovaj put bila je sigurna da e se on malo due zadrati.
- Zvui dobrom zamisli - sloio se Archie.
Nerys je glavu drala pognutom, kako ne bi presrela pogled koji su njih dvoje
razmijenili. Ispriala se im je pojela, rekavi da mora napisati neka pisma i
ostavila McMinnove same.

Kroja je radio u maloj radnji izmeu prvoga i drugoga mosta preko rijeke
Jhelum.
Archie je dan prije otputovao iz Srinagara i Nerys se istinski trudila biti
najbolje mogue drutvo za Myrtle. Nije joj bilo posve jednostavno, jer upravo
je od Evana bila primila pismo u kojemu ju je obavjetavao da je misionarskim
poslom zadran u blizini Kargila i da e u Srinagar doi tek krajem listopada.
Potonula je i bila najneraspoloenija od odlaska iz Leha. Nije li joj se on to elio
prikljuiti? Zato mu je njegov posao uvijek bio toliko vaniji od nje? Ali ipak je
zanemarila svoju sklonost da poslijepodne provede plaui nad knjigom na
sjenovitoj terasi Rajskoga vrta i pristala je otii s Myrtle u kupnju.
im ih je ugledao, kroja je poskoio. Posjeo ih je na dva stolca koja su
zauzimala gotovo cijeli prostor i poeo izvlaiti bale tkanina s polica.
- Svila, madam. Najfinija. - Vodopad blijede eau de Nil tkanine prosuo se
preko Nerysina krila. - Smekasta indijska svila, platno, isti pamuk. Srebrnoruiasta, boja lavande, golublje siva, snjenobijela... Nerys nije mogla
odoljeti ne opipati nabore. Bila joj je uistinu potrebna odjea pa i ako nije bila
onakva kakvu su imale Myrtle i gospoa Conway-Freeborne. Imala je ak malo
svoga novca, ono nekoliko stotina funti kapitala koje su joj ostavili djed i baka i
koje nikada nije ni taknula. Vjerovala je da time sebi i Evanu, te jednoga dana
njihovoj obitelji, moe kupiti dom... s neodreenom i sad ve ozbiljno
smanjenom pobonou... ili ga moda iskoristiti i njime uiniti neko dobro
117
al od kamira

djelo. Ali (ta pomisao navela ju je da se osjeti obijesnom i ugodi samoj sebi)
moda bi malo od toga mogla potroiti i na sebe.
- Tvid - rekla je odrjeito Myrtle, odgurujui u stranu tanke tkanine za laganu
ljetnu odjeu. Svidjet e ti se pheran, Nerys.
- to je to?
- Dugaki kamirski lagani kaput komotnih rukava, poput plata. Topao,
praktian. Svi ga nose, im zahladi.
Kroja se vratio teturajui pod teinom bala tee tkanine. Rastresao je jednu
za drugom pa su njih troje poeli raspravljati o razlikama, usporeujui
debljinu jedne tkanine s tkanjem druge, razmatrajui najprofinjeniji ljubiasti
karo uzorak tkanine u odnosu na zeleni s piment crvenim tankim prugicama.
Potom je, kad se Nerys napokon odluila za lijepi tvid boje izmaglice jezera,
ostalo desetak krojeva i stilova izmeu kojih se trebalo odluiti, a nakon toga
bilo je potrebno uzeti niz opsenih mjera i sve to zapisati u crnu biljenicu, ije
su stranice bile tanke poput ljusaka smeega luka. Na tekome mjedenome
posluavniku iznesen je samovar i posluen aj, uz svje, toga poslijepodneva
ispeen kruh, upravo izvaen iz penice pekarnice, koja je bila nekoliko metara
dalje.
Cijeli taj proces potrajao je vie od dva sata i Myrtle je rekla kako je zapravo
obavljen vrlo brzo, jer radilo se o vanoj kupnji.
- Sedam dana, tad biti gotov, memsahib - obeao je kroja.
Napokon su izile na kasnu sunevu svjetlost. Myrtle je zagurala ruke duboko
u depove suknje i pogledala na obje strane uske ulice. Njezina tamna kosa
bivala je sve dua i motala ju je u labave kovre koje su joj obavijale lice. Usto je
nanijela crveni ru. Nerys je pomislila kako lijepo i smiono izgleda.
- etiri i trideset je. Moram otii u Klub Zavoj - izjavila je Myrtle. - Bojim se
da ti to ne bi nazvala zabavnim, ali, eli li poi sa mnom? Moe popiti aj i
pojesti dizani kola sa eernom glazurom, osim ako ih nisu povukli s obzirom
na uvoenje racionalizirane opskrbe.
Organizacija za supruge vojnika i civila, britanske i indijske, zapravo je imala
naziv Opskrba bolnica u vrijeme rata. Dragovoljci su sjedili za dugakim
stolovima, razvrstavajui i pakirajui zavoje za slanje na frontu. Nerys je mogla
zamisliti kako su ene iz kluba radile, dok su njihova ogovaranja sve to vrijeme
estoko sagorijevala zrak pun antiseptika. Nije osjeala da je to silno privlai, ali
prizivale su je uliice staroga grada. - Drugi put. Mislim da u sad proetati.

118
Rosie Thomas

Myrtle se doimala sumnjiavo. - Proetati? Ovdje? Zato onda radije shikarom

ne ode do Salimarskoga vrta?
- Vratit u se kui tongom bude li mi previe - osmjehnula se Nerys.

Ostavi sama, prola je pokraj male udubine u zidu mjesne pekarnice u

krcatome nizu trgovina. Pekarnica se sastojala od rupe iskopane u zemlji, u kojoj
je pekar uao ispod razine zemlje ispred cilindrine glinene penice koja je
isijavala vruinom od drva to su gorjela u podnoju pei. Nagnuo se naprijed
raspiriti crveni ar te je ak s mjesta na kojemu je stajala Nerys mogla na
obrazima i elu osjetiti vruinu. Okomiti zidovi penice bi li su isprugani
poredanim krugovima napola peenoga tijesta, ukusnoga poslijepodnevnoga
kamirskoga kruha. Pokraj nje su, okrznuvi je u prolazu, prole tri muslimanke
s velom i uznojeni pekar napola se pridigao iz ueega poloaja posluiti ih
vruim svjeim pecivima iz najviega dijela penice. Iako je kod krojaa ve
popila aj, miris sezamom posutoga kruha bio je predobar da bi mu mogla
odoljeti. Nerys je i sama kupila pecivo, jedui ga dok je polako hodala niz uliicu
prema traku kanala koji je ugledala na udaljenome kraju. Putem je prola pokraj
trgovine u kojoj su prodavali hrpe aluminijskih posuda i kotlova, druge koja je
bila specijalizirana za uad svih moguih teina, smotanih u piramide ili
namotanih na kalem, te ostalih trgovina u kojima nije bilo niega osim bavi ulja
za kuhanje, nekoliko vrea rie ili nagomilani svenjevi drva za ogrjev koje je
trebalo izvagati na primitivnoj vagi. Jedan ovjek vodio je magarca koji je teturao
pod teretom drva viim od njega samoga.
Kad je dola do kanala, Nerys je bacila pogled ulijevo, a potom udesno.
Srinagar je bio proaran zakuastim labirintom plovnih kanala to su povezivali
jezera i rijeku, koja je bila znatno posjeenija od pranjavih ulica. Na tome
mjestu povrina kanala bila je prekrivena jarkom svijetlozelenom troskom, koju
su na mjestima raskidali amci u prolazu i ispod sebe otkrivali uljanu crninu. Na
jednoj shikari bio je navuen zastor, kako bi svoga putnika zatitila od sluajnih
pogleda, dok je drugi amac bio natovaren posjeenim zelenilom iz plutajuih
vrtova na jezeru.
Prljave obale s obje strane kljuale su ivotom. Jedna ena s kantom prala je
tanjure, dok su ostale ispirale sapunicu iz opranoga rublja lupanjem u nj uz
pogodne stijene. Preplanula djeca vritala su i gacala po vodi kad je, neto malo
dalje, jedna djevojica prevrnula punu zdjelu napoja. Sirota koza privezana za
stup stajala je tankim nogama ukopana u blato, dok su pilii eprkali i kljucali po
prljavtini na stubama. Prola je splav podignutih stranica, natovarena stadom
119
al od kamira

ovaca i djetetom pastirom. Splavar ga je pokretao naprijed, vukui ga du napete

ice. im je amac zagrebao o suprotnu obalu, ovce su nahrupile i slile se na
uliicu, slijedei staru rutu koja je vodila kroz duboku unutranjost grada. Visoke
drvene zgrade izvirivale su preko uskoga kanala. Vii katovi na njima bili su
sagraeni tako da su izbaeni prema naprijed, s visokim otvorenim prozorima
kako bi kroz njih uao daak povjetarca.
Nerys je oklijevala dok je smiljala kojim putem krenuti. Na lijevoj strani cesta
je bila blokirana stupovima i dronjastim tendama uzavrele obalne trnice uz
razvode, gdje su probuene aave bave za ulje sluile kao eravnici na kojima
su vlasnici tandova prili pakore13 ili pirjali kozletinu. Na desnoj strani bili su
stupovi mosta izgraeni od opeke. Vratila se nekoliko koraka unatrag i
nasumino skrenula u prvu uliicu koja je vodila paralelno s kanalom. Ve je bila
zaboravila gdje su se u tome zapetljaju zidova i krcatih udubina nalazile krojaka
radnja i pekarnica. Probijajui se pokraj hrpa smea, s kojih se osjeao smrad
trnice, pola je prema neemu za to je pomislila da je kanal. Kola koja su
zauzela cijeli put primorala su je da se ponovo zakrene i korakne u drugome
smjeru, niz usku uliicu kojom je mogla proi samo jedna osoba. Otar zavoj
vodio je u jednom smjeru, a potom se uinilo da se ponovo vraa. Nebo je sad
ponad glava bilo zaklonjeno prekrienom podignutom uadi na kojoj su se
objeene suile obojene tkanine. Niz bradatih mukaraca u epicama pribliavao
joj se krupnim korakom pa se prilijepila uza zid, propustiti ih da prou. Nerys je
ve tada znala da se izgubila. Mogla je samo nastaviti hodati dalje, sve dok ne
stigne do kanala gdje e moi mahnuti i dozvati shikaru, ili do ceste, dovoljno
iroke za prolazak tonge koju bi mogla unajmiti.
Ljudi je bivalo sve manje i manje dok se udaljavala s trnice te je katkad bila
gotovo sama meu kamenim zidinama ili sputenim drvenim roletama. Ono
malo prolaznika bezizraajno je piljilo u samotnu Europljanku koja se udaljila od
izletnikih laa za stanovanje i sigurnosti kluba.
Pomislila je na to kako joj je Myrtlin savjet da ode do alimarskoga vrta,
umjesto da doe tu, zapravo bio izvrstan.
Pitajui se bi li se na kraju krajeva uspjela vratiti putem kojim je dola,
zaustavila se i zagledala iza sebe. Na iznenadno nasilniko potezanje ruba
njezine haljine ponovo se naglo okrenula i umalo izgubila ravnoteu. Uliica se
inila naputenom, ali kad je spustila pogled, ugledala je troje djeice za petama.
Lica su im bila tamna od prljavtine i oi jako svijetle. Najstarijem djetetu moglo
je biti pet godina i ta djevojica nosila je malo dijete zamotano u tkaninu na
leima. Njezin brat bio je onaj koji ju je snano zgrabio za suknju. Djevojica je
13

pakora - povre pohano na indijski nain

120
Rosie Thomas

izrekla nekoliko rijei i pokazivala, dok je sve to vrijeme ono djetece ne trepui
piljilo u Nerys. Kad Nerys nije reagirala, djevojica je uporno ponavljala jednu te
istu frazu, zagledana u nju, sigurno je smatrajui glupom.
ivopisno su je podsjetili na djecu iz njezine kole u Lehu. Svi su joj
nedostajali, njihovo pljeskanje, pjevanje i srameljivi smijeh... ak i njihovo
opiranje da ih naui neemu drugome osim igrama.
Njezino temeljno poznavanje ladakhi jezika ovdje joj nije bi lo ni od kakve
koristi, a jo nije uspjela nauiti ni jednu jedinu rije kamirskoga. Pokuala je s
ono malo hindustanskoga to je znala, ali djeca su samo slegnula ramenima,
povlaei je jo snanije. Odustavi, Nerys je pola za njima putem kojim su je
vukli za sobom. Sputajui se niz jo jedan zavoj uliice, proavi pokraj
ugavoga psa koji je uvao kuni prag i prosjaka koji je na nju bacio tap, doli
su do mrane vee. Komad vreevine bio je petljom privren za jednu stranu i
Nerys je pognula glavu provlaei se ispod nadvratnika.
Trepui, osvrnula se oko sebe.
Nalazila se u ogoljeloj neuglednoj uskoj prostoriji koja je zaudarala na kiselo
mlijeko i ljudsku prljavtinu. Hrpa poderanih pokrivaa na nekim vreama
otkrivala je gdje je ta obitelj spavala. U drugome kutu bilo je nekoliko lonaca,
tava i jelo pokriveno musavom otrcanom krpom. Nasred prostorije, na
etverokutu izrezanom od neega to je nekada bio tepih, sjedila je mlada ena.
Doimala se iscrpljenom. Kosa joj je bila pokrivena komadom tkanine za duppatu,
dok je bezoblina umrljana tunika samo djelomino skrivala njezinu iznimnu
mravost. Bose noge bile su prljave, ispucale i rairene na podu dok se naginjala
nad kolovratom. Kad su djeca ula s Nerys, pustila je da joj kalem s preom
padne u krilo i tupo se zagledala u njih. Njezina ki upustila se u neto to je
posve oito bilo objanjenje onoga zbog ega bi im ta ena koju su zarobili
mogla posluiti. Prelja je klonulo potvrdno kimnula, nastojei se osmjehnuti
zarobljenici svoje djece.
Vie od bilo ega u tome otunome prizoru, taj osmijeh je dirnuo Nerys u
srce.
Djeai je poeo tipkati svoju majku i cviliti. Osmijeh joj je zamro. Kratko
ga je pomilovala po kosi, potom usukala pregrt poeljane runaste vune i stala
na gazilo svoga kolovrata. Poput pauine tanka prea koja se namotavala bila je
toliko tanka da ju je Nerys koja je stajala na manje od metar udaljenosti jedva
uspijevala vidjeti.
Dok joj se glava djeteca klatila na leima, mala djevojica prtljala je traei
neto ispod vrea i izvukla koaru. Razvezala je veze od konoplje, sagnula se i
121
al od kamira

obzirno izvadila ono to je bilo u njoj. Bilo je to neto plosnato i mekano,

zamotano u tkaninu. Kad je tkaninu odgrnula, Nerys je zapazila bljesak boja.
Zanosom cirkusantice, djevojica je rastresla al i zavrtjela ga u zraku, vrtei
se na petama tako da je ona poput perca lagana vuna lebdjela. Djeai,
pogrbljen uz skute svoje majke, zapljeskao je i nacerio se. ak se i ono pasivno
malo djetece smijuljilo. Pazei da ni kut toga blaga ne dotakne ugaeni zemljani
pod, djevojica je sve te nabore privila u naruje i pruila ih Nerys. Mekana
podloga pamine bila je njeno ruiasta i na svakome kraju bio je irok obrub s
uzorkom stiliziranoga cvijea zakuasto tkanoga u tamnocrvenoj boji, s jo
desetak nijansi zelene i one najbljee be boje. Pomno ga je promotrila,
zaintrigirana njegovom ljepotom. Nalije je, zapazila je, bilo gotovo istovjetno
licu. Kako je taj lijepi otmjeni al bio izraen? S Myrtle je provela cio sat
pretraujui trgovine du Bunda, ali nije vidjela nita slino tomu.
- Kani - rekla je ona iscrpljena mlada ena, kao da je time sve objanjavala. Kani - ustrajala je.
Djevojica je skoila i nala se ispred Nerys, gurajui joj tu toplu vunu u ake.
- Rupije? Rupije?
ena je prstima dotaknula usne i sve bore na njezinome licu pretvorile su se u
preklinjanje za novcem.
U agoniji, Nerys je izvadila svoj konati novanik. Djeak se osovio na noge i
udario je u cjevanicu, pokuavajui nakratko vidjeti koliko bogatstvo dri u
novaniku. Znala je to je imala u njemu... samo nekoliko novia i novanica
male vrijednosti, mekanih i otrcanih na indijski nain. Dovoljno za vonju
shikarom preko irokoga jezera, natrag, kui, do Rajskoga vrta.
Nerys je izvukla tu malu svotu novca na dlan, koji je ispruila da svi vide. Bilo
ju je sram kad je shvatila kako tim novcem nije mogla platiti ak ni jedan jedini
koktel u Klubu Srinagar.
Ona mala djevojica se okrenula. Zabavila se ponovnim zamatanjem njihova
bogatstva u krpu u kojoj su ga drali. ena je potvrdno kimnula i pruila ruku
uzeti novac koji je Nerys pruala. Sakrila ga je u nabore tunike. Bilo joj je
neugodno to se asna potencijalna prodaja pretvorila u neuljepano milosre i
nije eljela sresti Nerysin pogled. Djeak je tono znao to se dogaa i ve je
ponovo tipkao majinu mravu ruku i ulagujui se traio hranu.
Nerys se odjednom okrenula u stranu, uzrujana i uznemirena time to je
vidjela. U arkoj elji da odatle to prije ode, ponovo se nala na uliici nad koju
se ve bio spustio sumrak, prije nego to se prisjetila da se beznadeno izgubila.
Morala je ponovo sagnuti glavu prolazei ispod nadvratnika i ponovo se suoiti
122
Rosie Thomas

s tom obitelji. Mimikom je pokazala da je zbunjena, pokazujui na sve strane,

odmahujui glavom i diui ruke uvis. Majka je uzdahnula, dala djeci kratke
upute i ponovo se sagnula nad svoj kolovrat.
Drei se za ruku sa svojim bratom, ona mala djevojica povela je Nerys
natrag pokraj prosjaka koji je sad spavao i pokraj nepominoga psa. Kohorta je
skretala iza zavoja u trenu kad se vea skupina djece izvukla iz sjena. Jedan stariji
djeak je zavritao i poeo za odjeu povlaiti Nerysinu siunu vodilju.
Uzvratila mu je amarom i iz svega glasa zavikala na pridolice koje su se
okomile na nju i njezina brata. Pretraivali su djeju musavu odjeu ne bi li nali
novac koji im je Nerys sigurno dala. Nerys je koraala izmeu tih dviju skupina,
razdvajajui ih i pourujui svoje prijatelje uz uliicu, prema bljetavoj svjetlosti.
Ali komeanje je privuklo jo veu pozornost onih iz labirinta mranih uliica
i prolaza pa je banda mnogo starije djece potrala prema njima. Oni se nisu
obazirali na malu djecu i gurnuli su Nerys uza zid. Pokuala ih je odgurnuti od
sebe dok su posezali za njezinim depovima. Najvei meu njima, zdepasti
mladi kojemu je poela izbijati tamna brada, otkinuo je Myrtlin krug bisera i
brilijanata koji je nosila prikopan na bluzi ispod vrata.
- Vrati mi to! - vrisnula je Nerys.
Bila je okruena neprijateljskim licima, ali laknulo joj je kad je vidjela kako se
u tome meteu njezina trojka povlai i gubi. Sad je punu pozornost mogla
posvetiti rjeavanju neugodnoga poloaja u kojem se zatekla. Bila je via i
odgurnula je mladia u prsa. Umjesto da odstupi, priao joj je jo blie, unijevi
joj se u lice. Osjetila je njegov zadah i znoj tijela. Uplaila se i spremala potrati.
Ali kojim putem, u tome labirintu tame?
Nerys je stisnula ake, pognula glavu i provukla mu se ispod pazuha.
Pretvarala se da e jurnuti u jednome smjeru, mladi je krenuo za njom, nakon
ega je ona pobjegla na drugu stranu. Ali na vlastiti uas ugledala je izoblienu
pojavu mukarca koja se prijetei izdizala ispred nje, sprjeavajui joj bijeg
putom koji je izabrala.
Sad je bila u klopci.
Mukarac je naglo ispruio ruku uhvatiti je za zapee. Stisak mu je bio poput
klijeta. Na njezino iznenaenje, progovorio je smireno, engleskim naglaskom. Molim vas, stanite iza mene.
Sljedee ega se sjeala bilo je to da se postavio izmeu nje i skupine djece.
Nareivaki je rekao neto na kamirskome i svi su ustuknuli.

123
al od kamira

Nerys je shvatila da se silueta toga mukarca doimala izoblienom zbog toga

to je preko ramena nosio veliki snop uadi. Pustio je da mu se razmota uz noge
i odmjerio duljinu svojih ispruenih ruku. Potom je, iz unutarnjega depa,
izvadio zlokoban no i elik je bljesnuo kad je odrezao izmjerenu duljinu.
Polako je prinio otricu usnama i poljubio je.
Nerysini napadai sad su oklijevajui oarano promatrali, a ona se povukla u
stranu kako bi i sama imala bolji pogled.
vrsto stiui no meu zubima, mukarac je u svaku ruku uzeo jedan kraj
ueta, kojim je vrsto zapucketao preko prsa. Potom je brzo presavio tu duljinu
pa je i njom zapucketao. Sredinu je uhvatio lijevom rukom i jednim zamahom
izvukao no iz usana. Otrica je jo jednom bljesnula kad je dvostruko ue
prerezao na dva dijela. Djeca su meusobno mrmljala i privukla se blie pa je
mukarac onome najveemu dopustio da pogleda etiri kraja skupljena u
njegovim akama.
Sad je, cerei se, taj mukarac spojio dva odrezana kraja svezavi ih u vor i
vrsto povukao provjeriti sponu. Prinio je vor Nerys. - Molim vas, budite dobri
pa mi puhnite u to.
Zaintrigirana, protiv svoje volje, uinila je to to se od nje zahtijevalo.
Vitlao je pred njima uetom smotanim u vorove. Preciznou kirurga stavio
je preko vora palac i kaiprst i kliznuo niz cijelu duinu ueta.
vor se raspleo i arobnjak je podigao neprerezano ue da ga svi vide.
Skupina djece se zgranula. Poput jednoga tijela poli su unatrag, udaljujui se
od toga arobnjaka. Zamahnuo je prema njima netaknutim uetom koje je otro
zapucketalo u zraku, na to su se okrenuli i potrali, padajui i spotiui se jedno
preko drugoga, u tjeskobnoj elji da to prije pobjegnu. Trenutak potom, Nerys
je ostala sama s tim arobnjakom i jedini zvukovi bili su zvukovi topota stopala
u bijegu i tektanje psa.
Mukarac se naklonio. Bio je prosjene visine, ali zato irokih miiavih prsa s
grivom svijetlosmee kose. Znala je gdje ga je ve vidjela.
- Hoete li poi za mnom? - upitao je ljubazno. Spustio je ue u dep, vratio
no u korice i jo jednom na rame stavio namotano ue. Nekoliko zavoja, dalje
niz uliicu, staza obrasla gustim korovom izvela ih je na iroku petlju rijeke
Jhelum. Posvuda su bila svjetla, kako u visokim kuama tako i na amcima koji
su poskakivali, dok je glazba vedro odjekivala preko vode.
Mukarac se zaustavio i ponovo naklonio. - Zovem se Rainer Stamm - rekao
je i pruio joj ruku.
124
Rosie Thomas

Rukovali su se i njegova golema aka obuhvatila je njezine.

- Ja sam gospoa Watkins. - To joj je zazvualo hladno pa je dodala: - Nerys
Watkins.
- Drago mi je, gospoo Engleskinjo Watkins?
Rugao joj se. - Nerys je povukla ruku. - Velanka sam - rekla je.
- Ispriavam se zbog pogreke.
vicarac ili tomu slino... tako ga je, ne elei se previe njime baviti, opisala
Myrtle. Nerys je bila sigurna u to da ni on nije Britanac. Bio je previe
samouvjeren, previe zajedljiv i iroko se osmjehivao. Sve u svemu, previe...
lavovski, je li to bilo to?
- Hvala to ste me spasili.
Njezin zgodni junak gledao je u nju. - Nije vas trebalo spaavati. Pobrinuli ste
se vi za sebe. Samo sam na trenutak omoguio odvraanje pozornosti.
- Usput reeno, kako ste to uinili? - Nerys je pokazala na rub ueta koje mu
se vuklo iz depa.
- Ah, to je poznato kao trik prerezanoga konopa. elite li da vam pokaem?
Moglo bi vam dobro doi sljedei put kad se izgubite na bazaru. Moja kua je
tamo. Moda bih vas uz lekciju mogao ponuditi piem, sad kad smo se ve
upoznali.
Rainer Stamm pokazao je nekoliko metara dalje du mola do jedne od onih
lijepih starinskih srinagarskih kua izgraenih od opeke i drva i ukraenih
rezbarijama. Njezini prozori pod zabatom izvirivali su preko vode.
- Ne bih, hvala. - Nerys se ljubazno osmjehnula. - Moram ii. Moji prijatelji e
se ve pitati gdje sam.
- Naravno. Mislim da sam vas vidio u klubu s gospoom McMinn. Dopustite
da vam pozovem amdiju.
Trenutak potom stigla je shikara klizei do stube na kojoj su ekali.
- Nisu li vas ti vraici orobili? - upitao je leerno.
Nerysina ruka poletjela je prema vratu do mjesta na kojemu joj je bluza zjapila
rastvorena. - Onaj veliki mi je uzeo bro.
elim da ga nosi, bila je ustrajna Myrtle. Stoji ti bolje nego meni.
Donijela je odluku i Nerys je znala kako nema velikoga smisla protiviti joj se.
Sve otada bro je nosila gotovo svakodnevno.
125
al od kamira

Rainer Stamm se nagnuo naprijed i njeno stavio prst u udubinu na njezinu

vratu. - ao mi je zbog toga - promrmljao je.
Nerys se ukoila, ali on je ve bio povukao ruku. amdija je njeno zafukao
izmeu zuba pa se okrenula prema rijeci.
Rainer joj je pruio ruku, ali pravila se da to ne vidi. Nespretno se uspela u
amac, koji se snano zaljuljao, zbog ega umalo nije izgubila ravnoteu i malo
je nedostajalo da joj amdija sa svoga uzvienja na pramcu povie da pazi.
Nerys se skljokala na jastuie, uzrujana zbog svoje nepromiljenosti. Morat e
od Archieja posuditi novac za vonju kad se vrati na njihovu lau. Ali, kao da joj
je proitao misli, Rainer je tome ovjeku dao novanicu.
- Jo jednom vam hvala! - doviknula je ispod tende.
Rainer je dotaknuo elo. Odrjeito je rekao amdiji: - Dal Lake, laa Rajski
vrt.
elio joj je dati do znanja da zna gdje ona ivi. Ve je osjeala kako e biti
teko drati se podalje od Rainera Stamma.
Mukarac je uronio veslo i amac se uz utanje otisnuo.
- Laku no! - viknuo je arobnjak preko iroke rijeke.

126
Rosie Thomas

SEDMO POGLAVLJE

lazbeni sastav je zasvirao i maharada je poveo gospou Fanshawe da

otpleu prvi ples na rezidencijalnome jesenjem balu.

Nerys je sa ikare zlatnih stolaca gledala prema bonome dijelu plesne

dvorane. Gospoa Fanshawe, u srebrnome lameu, s perjem koje joj je
poskakivalo u kosi, bila je posve zasjenjena svojim partnerom, koji je na sebi
imao brokatni salonski kaput u zelenoj boji ada, s masivnim smaragdom
privrenim meu rojem manjih dragulja na turbanu. Nakon pristojne stanke
podij se sporo popunio ostalim parovima, suprugama i kerima Europljana koje
su prema zahtjevima protokola rezidencije uz plesne haljine nosile do lakta
navuene bijele rukavice i iji su partneri bili iskriavo uniformirani britanski i
indijski asnici, omani graani u smokinzima, zgodni mukarci iz maharadine
svite i razni predstavnici viega osoblja rezidencije. Osjeao se miris suhe
lavande, kamfora i pudera za lice.
Supruge hinduistikih uzvanika nisu plesale u javnosti, ali bile su prethodno
nazone na veeri, divne u svojim svilenim sarijima u kojima su izgledale poput
jata egzotinih ptica. Nerys se pitala nisu li se povukle u koji od salona
rezidencije, meusobno se diviti kaskadama zlatnoga nakita i privatno uputati u
bezgranina ogovaranja. Uz srebrne tanjure i kristalne ae za veerom openito
se razgovaralo o hladnome vremenu neuobiajenom za to doba godine, sve vie
prijeteoj vjerojatnou rata u Aziji, neprilici zbog nadolazeega racioniranja
namirnica, a... aptalo se... i o posljednjem drutvenom skandalu u Srinagaru.
Nerys je u gradu bila samo tri tjedna, ali ve je upoznala Angelu Gibson,
suprugu koja je bila u sreditu posljednjih doaptavanja, na ijega se supruga
ukazivalo na nekoliko posljednjih okupljanja.
Bilo je neobino shvatiti kako se ljude brzo moglo uvui u taj vrtlog, pa ak i
nekoga tko je bio drutveno marginalan poput nje same.
Pomisao na doaptavanja i ogovaranja navela ju je da se sjedei uspravi i
zagladi suknju svoje plesne haljine, prve koju je u ivotu imala. Bila je od
ruiaste svile koju joj je iz uzorka Modni savjetnik za kolonijalne dame saio Myrtlin
kroja i na kojoj je veeras nosila kiticu cvijea, uz dugake bijele rukavice koje
127
al od kamira

je posudila od Myrtle. Myrtle joj je smotala kosu, natapkala joj malo francuskoga
parfema iza uiju i ak nanijela malo minke.
Kad je zavrila, Myrtle se odmaknula diviti se djelu svojih ruku. - Nerys
Watkins, ima usne poput filmske zvijezde - izjavila je. - Da sam muko, stala
bih u red poljubiti ih.
- to? - Nerys je prouavala svoj gotovo neprepoznatljiv odraz u zrcalu.
Myrtle je otvorila sponu na veernjoj torbici s naivenim perlama, u koju je
stavila zlatnu tabakeru i upalja. - Rekla sam, da sam. Nisam ja takva, nisam bila
takva ak ni u svome stravinome internatu, gdje takvo ponaanje, vjeruj mi, nije
bilo nepoznato. Ali kad bismo due morale biti bez naih mukaraca, tko zna?
Osmjehujui se pri prisjeanju na taj razgovor koji bi je sve donedavna silno
zaprepastio, Nerys je bacala pogled uokolo u potrazi za svojom prijateljicom.
Myrtle je bila u zlatnom mat satenu, egzotina meu svojim napudranim
britanskim sunarodnjakinjama zbog kratke crne kose i grimiznih usana. Oito je
bila u temperamentnome sreditu kruga zainteresiranih mukaraca, ali Nerys bi
se dala okladiti u ostavtinu svoje bake i djeda... ili ono to je od nje ostalo
nakon to je krojau isplatila znatnu svotu... da Archie McMinn ne mora biti
nimalo zabrinut.
Zajapureni gospodin Fanshawe je sad proao pokraj nje pleui fokstrot,
usmjeravajui napirlitanu debeljukastu enu u ljubiastom. Nerys nije bila ni
blizu visoko u hijerarhijskome poretku da bi i sama bila poaena plesom, ali
povjerenik ju je srdano pozdravio na prijemu prije veere. - Gospoo Watkins,
dobro doli u Srinagar. Pazi li gospoa McMinn na vas? Hoe li nam se va
suprug uskoro pridruiti?
Objasnila je kako je Evan jo uvijek vrlo zauzet terenskim poslom u Kargilu i
kako se nada u Kamir stii na vrijeme, prije dolaska zime. Dok je to govorila,
zaula je upozorenje hladnoga vjetra, s otrim nanosima leda, koji je kloparao
granama cedrovih stabala u mogulskim vrtovima.
- Jedva ekam upoznati ga - rekao je povjerenik, na onaj svoj uljudan nain i
red uzvanika pomaknuo se naprijed.
Nerys je prouavala bisernu dugmad na zapeu svoje rukavice. to bi Evan
pomislio da je sad moe vidjeti, tako otmjeno odjevenu, s ruem na usnama,
pomalo omamljenu, kako u rezidenciji uiva u vonom punu.
Samoj sebi je rekla kako, budui da nije tu, uistinu nije vano to bi on mogao
ili to ne bi mogao pomisliti.

128
Rosie Thomas

Netko je zlatan stolac neposredno ispred nje zakrenuo u stranu. - Dobra

veer, gospoo Watkins - zaula je neiji glas. -Nae poznanstvo zapoelo je na
neuobiajen nain, ali moda ete to previdjeti.
Podignula je pogled i ugledala svijetlosmeu kosu i irok osmijeh. - Dobra
veer, gospodine Stamm - odvratila je.
Nije nosio plesne cipele od lakirane koe poput ostalih mukih uzvanika,
nego uporabljive crne oksfordice s blagim rubom blata s rijene obale. Ostala
veernja odjea koju je imao na sebi bila je nezamjetna, osim to nije bila
oetkana, ali unato tomu doimao se mnogo uoljivijim od ostalih mukaraca u
prostoriji, ukljuujui i maharadu.
Glazbeni sastav zasvirao je malo glasnije, brim tempom i lusteri su jo
sjajnije zaiskrili.
- Hoemo li zaplesati?
Razlikovalo se to od svih drugih plesova u njezinu iznimno ogranienome
plesnom iskustvu. Desnom rukom vrsto je uzeo njezinu ruku, pod pravim
kutom, i osjetila je toplinu njegovih prstiju kroz svoju bijelu rukavicu od jaree
koe. Njegova lijeva ruka poivala je na njezinim kriima i zbog toga milovanja
postala je otro svjesna tri diskretna sloja... u mislima ih je prebrojila... skliske
tkanine koja je njezino golo tijelo dijelila od njegova.
Klizili su preko podija. Kad je napokon susrela pogled svoga plesnoga
partnera, zapazila je da mu oi sjaje od zadovoljstva i da se zabavlja. Tiho je
pjevuio melodiju valcera i bio joj toliko blizu da je osjetila kako te vibracije
prelaze s njegova prsnoga koa u njezino tijelo, povezujui ritam njihovih koraka
pa su se vrtjeli poput jedne osobe, savreno usklaeni, pogleda prikovanih jedno
uz drugo. Bio je dovoljno dobar plesa da je uvjeri kako je i ona jednako tako
dobra.
Nerys je pomislila kako bi bilo bolje da neto kae. - Onaj trik koji ste izveli s
uetom bio je vrlo pametan potez.
- Hvala vam. Morate mi dopustiti da vam pokaem neke druge uinke svojih
trikova.
- Znai, arobnjak ste?
- Nema niega arobnoga po pitanju arolije, sve je to otuna tajna. Sve je u
vjebi i izvedbi.
- O, Boe. A ja sam vjerovala da sam to uinila svojim puhanjem u vor.
- Moda i jeste - promrmljao je.
129
al od kamira

Kad je valcer zavrio, stajali su u mjehuru tiine, stisnutih ruku, sve dok nije
otpoeo sljedei ples. Sad su avrljali dok su plesali, poput prijatelja.
Nedugo potom... ili moda nakon dugo vremena... Nerys je ugledala Myrtle
kako ih promatra s ruba plesnoga podija. Glava joj je bila nakrivljena na jednu
stranu i svjetlost su privlaile dijamantne kope na haljini.
- Privukli smo pozornost tvoje pratiteljice - rekao je Rainer Stamm.
Nerys se odmaknula od njega, pretvarajui se da je uvrijeena.
- Gospodine Stamm, ja sam udana ena. Nemam potrebu za pratiteljicom.
Njegov smijeh proiziao je iz istoga mjesta iz kojega i ono tiho pjevuenje. Hoe li me, molim te, zvati Rainer?
- Hou, Rainere.
- Nerys - ponovio je njeno, tako da su slogovi odgovarali glazbi. - Dakle,
Nerys...
S naglaskom na slovu r i sibilantom na zavretku... pomislila je kako je nain
na koji je on to izgovorio njezino prozaino ime uinio lijepim. - Mogu li te
neto upitati? - zaustila je pa je on jo blie prignuo glavu. - Ona djeca s kojom
sam bila onda kad si me neku veer spasio, ona najmanja, jesi li ih vidio?
- Nisam te spasio. Ali jesam, vidio sam ih.
- Bila sam u njihovoj kui jer su mi pokuali prodati al. Jako su siromani.
- Puno je ljudi u Srinagaru jako siromano.
- Znam to. Jednostavno se dogodilo da je ta obitelj pronala mene i osjeam
da sam ih iznevjerila.
U proteklim danima puno je razmiljala o toj maloj obitelji i njihovoj jednoj
ogoljeloj sobi, djevojiinu licu i otroj ustrajnosti te iscrpljenome osmijehu
njezine majke.
- to eli uiniti za njih, Nerys?
- Supruga sam misionara - zapoela je.
Rainer ju je zavrtio malo bre nego obino i rukom joj pritisnuo kraljenicu. Jesi li? Znai li to da ih hoe preobratiti, to si mislila rei?
- Ne... to, naravno, ne znai da ne podravam misiju svoga supruga, ali ja ba
nemam posve istu... istu elju za spaavanjem dua.
- Pretpostavljajui da jo nisu spaeni na drugome putu?
130
Rosie Thomas

- Da, ako ti se tako vie svia. Prole godine ivjeli smo u Lehu.
Kad ju je pogledao, zapazila je da su mu oi boje jemenoga slada. - Poznat
mi je Leh.
- Pouavala sam u tamonjoj koli. Nemam nikakve iluzije po pitanju
vrijednosti toga to sam radila, ali za djecu je i to bilo bolje od niega. Imali su
pristojan obrok, igrali smo se, pjevali.
- Postoje kole u Srinagaru.
Uzdahnula je. - Da, naravno da postoje.
Zavravao je jo jedan ples i ljudi su se upuivali prema prostoriji u kojoj se
posluivala veera. Nerys je zapazila djevojku koju su Myrtle i ona srele u
klubu... zvala se Caroline Bowen... kako stoji nasred prostorije. Na jagodicama je
imala dvije jasne crvene mrlje. Njezin partner bio je visok, zamjetno zgodan
mladi Kamirac autokratskoga izgleda, koji joj se sad previe naglaeno naklonio
i ustuknuo.
Nerys je osjetila neznatno treperenje u zraku kad je Rainer prstima preao niz
njezinu kraljenicu, zapravo je ne dotiui. Morala se usredotoiti na njegove
rijei dok je on onom drugom rukom njeno ispustio njezinu.
- Zvui kao da su ti ljudi prelje niti za paminu. Tuna je istina to da je
doprinos njihova tradicionalnoga rada, izrade alova kani, lijep, spor i ne vie
toliko traen posao. Predionice u Engleskoj i kotskoj mogu jeftinije
reproducirati stare dizajne i u njima se proizvode alovi koji izgledaju poput
kamirskih, za znatno manju cijenu. Tu robu potom izvoze natrag na istok i
mjetani su na taj nain istisnuti s trita.
Kani: to je bila rije koju je ona djevojica uporno ponavljala.
Nerys je bacila pogled po prostoriji, u supruge, u smione djevojke koje su
oijukale i sve to njihovo svjesno izlaganje mode, vjerojatno ne ba posljednje
mode... toga je ak i ona bila svjesna... zbog udaljenosti od Europe i zahtjeva
rata, ali ipak je tu jo uvijek bilo mnogo novca.
- Jesi li bogata, Nerys? - upitao je Rainer.
Odmahnula je glavom. - Naprotiv.
Lice mu se smekalo i zapazila je blijede crte oko njegovih usnica i oiju na
mjestima na koje nije bilo doprlo sunce.
- Moda postoji neto to moe uiniti za tu obitelj. Previe sam rastresen da
bih sada razgovarao o tome, motrei na asnika konjice koji e svakoga trena
skoiti i zahtijevati da mu bude partnerica.
131
al od kamira

- Ne poznajem nikakve konjike asnike.

- Lake mi je kad to ujem. Mogu li te otpratiti na veeru, madam?
Nerys je prihvatila njegovu ispruenu ruku. Osjeala je vrtoglavicu zbog
naina na koji je njihova veza jurcala pred nju, preskaui ograde konvencija i
galopirajui prema... nije znala ni kamo ni prema emu. Mora rei Raineru da e
Evan ubrzo stii u Srinagar i jasno mu dati do znanja da se namjeravaju vratiti u
Leh, najvjerojatnije sad u proljee, i tamo nastaviti s nonkonformistikim
djelovanjem. To bi bilo posve dolino.
Nasred prostorije dolo je do nekakva komeanja.
Djevojka je nakratko povisila glas i sad se ulo doaptavanje dok se rulja
razmicala.
Nerys je najprije ugledala orlovskoga mukarca bahata dranja, koji se
osmjehivao u svome slubenom dugakom svilenom kaputu. Potom se pojavila
Caroline Bowen, sputene glave kako bi prikrila svoje zajapureno lice. urno je
odmicala od njega, tolikom brzinom da je petom cipele zakaila rub svoje haljine
i umalo se spotaknula. Nerys ju je uhvatila za ruku i pridrala u prolazu.
Nespretno su se zanjihale prije nego to je djevojka ponovo uspostavila
ravnoteu. - Joj, oprostite! - viknula je. Izgledala je kao da bi mogla briznuti u
pla ili se gromoglasno nasmijati, kao da ni sama nije svjesna u kojemu bi je
smjeru vlastite emocije mogle ponijeti.
- Jeste li dobro? - upitala je Nerys.
- Savreno - ustrajala je, s dozom neobuzdane vedrine. -Savreno. Znate,
vrue je. Svjeega zraka. - Prstima je poput lepeze mahnula ispred lica i naglo se
udaljila.
- Dopustite mi da poem s vama - rekla je Nerys. Probijajui se kroz mnotvo
lica promatraa, od kojih su se neka tupavo smijuljila, neka su bila zabrinuta, a
ostala otvoreno znatieljna, pojavila se Myrtle. Opkolile su Caroline, svaka
sjedne strane, i sve tri ene urno su izile iz prostorije. Nerys je imala tek toliko
vremena osvrnuti se preko ramena i pogledati prema Raineru, koji je smireno
kimao.
U irokom ulaznom predvorju rezidencije bilo je manje znatieljnih
promatraa. Myrtle je usmjeravala Caroline, drei je za lakat ruke u rukavici. Poznata ti je kua? Zna neko dovoljno intimno mjesto gdje moemo otii?
Djevojka je oklijevala. Sad je bila mnogo blie suzama nego histerinome
smijehu. - Ne mogu razmiljati. Samo malo... tamo je salon.

132
Rosie Thomas

Povela ih je. Kod zatvorenih vrata stajao je uvar, sluga rezidencije u

grimiznoj livreji, ali on im se utivo naklonio i otvorio im vrata im je prepoznao
Caroline.
Salon rezidencije bio je replika salona engleske ladanjske kue. U njemu su
bile poivaljke s prekrivaima cvjetnoga uzorka u ijoj su pozadini bili stolovi
zatrpani knjigama i asopisima. U duboko uvuenim prozorima sa zastorima bio
je veliki glasovir i samo se po cvijeu, grimiznim kanama, nakubljenim
pijetlovim krestama i ivopisnim gladiolama umjesto plemenite grahorice i
kokotia davalo naslutiti da se ne radi o domaem okruenju. Myrtle je njihovu
tienicu usmjerila prema jednoj poivaljci i posjela je. Odjednom je cijelo
Carolinino tijelo uzdrhtalo. Prinijela je ruke licu i priguila jecaj dok su joj se
suze slijevale niz lice, namaui joj rukavice.
Myrtle ju je uhvatila za ramena i ustro protresla. - Sluaj me. Ne moe, ne
smije, sebe izvrgavati ruglu na taj nain. Nikada vie. Je li ti jasno to ti govorim?
Ma koliko ti loe bilo... bolje ti je da nam odmah sad kae koliko loe... mora
znati ponaati se u javnosti. To ti je posao. Suprug ti je asnik Indijske vojske i ti
si obiteljska prijateljica Fanshaweovih. U najmanju ruku njima duguje
dostojanstveno ponaanje. Uzgred reeno, sebi duguje puno vie od toga.
Djevojka je samo jo glasnije zajecala. - Ne mogu to podnijeti - guila se. Volim ga.
Myrtle je uzdahnula. Potapkala je Caroline po svilenkastome blijedom ramenu
i ekala da oluja jecaja dostigne svoj vrhunac pa potom pokae znakove da se
ispuhala. Razmotala je utirkanu maramicu iz svoje veernje torbice i pruila joj.
- Da ja odem? - promrmljala je Nerys.
- Da - progutala je Caroline.
Myrtle je rekla: - Ne. Nerys je prijateljica i trebat e ti, djevojko moja, vie od
jedne. Jesi li za au vode?
- Radije bih viski.
- Mislim da si ve dovoljno popila.
Vr i dvije ae od bruenoga kristala stajale su na posluavniku. Nerys je
natoila vodu i stavila au u Carolininu ruku. Sputene glave, djevojka je bolno
zamrcala i otpila.
- Dakle... - Myrtle je pripalila cigaretu. Nerys je mogla uti glazbu koja je
dopirala iz plesne dvorane. U predahu tijekom veere, sastav je nastojao
odsvirati Debussyjev komad, koji je vie isticao nedostatke sviraa od plesne
melodije.
133
al od kamira

- Volim ga - ponovila je Caroline. Ovaj put u glasu joj se osjeao trunak

neposluha.
- U redu. Ako ti tako kae. Takve stvari se dogaaju.
Preko djevojine glave Myrtle je uhvatila Nerysin pogled.
Spustila je kutove usana kako bi naglasila ozbiljnost situacije, a potom taj
uinak pobila namigivanjem. - Ali Britanka si, k tomu jo i udana. Postoje naini
kako se ponaa u takvim avanturama, ali prirediti scenu u javnosti sigurno nije
jedan od njih.
to si mislila? Misli li da je Raviju Singhu drago zbog tvoje diskrecije i
nedolinoga ponaanja?
- Nisam namjeravala napraviti scenu.
- Ali uspjela si. - Myrtlin ton ostao je hladan kao led, no uzela je Carolininu
ruku meu svoje i vrsto je stisnula. - Kai nam o emu je rije, ha? Zna, nas tri
to moemo rijeiti.
- Dobila sam pismo... od svoga supruga. Postrojba je u zadnji tren dobila
dopust za razmjetaj u trajanju od etrdeset osam sati i on e sutra biti ovdje.
ekala sam da me Ravi zamoli za ples, to je on i uinio, nakon to je najprije
otplesao s Rosalind Dunphy i Jean Whittaker, kako ne bi bilo razloga da neka od
tih starih vjetica iz kluba bilo to zapazi. Tada sam mu rekla. Mislila sam da e...
da e...
Jo dvije suze kapnule su na krilo Carolinine haljine.
- Mislila si da e barem biti ljubomoran, jesi li to mislila? Sanjala si o tome da
bi moda mogao ustrajati da ne vidi svoga supruga. Tvoj neustraivi vitez e te
pokupiti, prebaciti preko jabuke sedla i odgalopirati s tobom. Ali on je, naprotiv,
pognuo glavu i promijenio temu razgovora. Je li prokomentirao glazbeni sastav,
hladno vrijeme ili vijesti o ratu? I ti si zato vrisnula, pred svima iskazavi svoju
razoaranost i oaj.
- Nije bilo tako. Ne shvaa. - Caroline je problijedjela do te mjere da je Nerys
pomislila kako e joj pozliti.
Myrtle ju je sad obgrlila i privukla njezinu glavu na svoje rame. - Nastojim
razumjeti - rekla je obzirno. - Misli da je to tvoja jedina nada za ljubav, tvoja
prva, posljednja i jedina nada i ne moe je pustiti da ode, iako negdje duboko u
sebi zna da Ravi Singh nije uistinu ono to eli. Ali zgodan je, muevan i
aptao ti je raznorazne slatke intimne rijei koje ti nitko prije nikada nije
govorio, je li tako?
134
Rosie Thomas

Nijema, Caroline je potvrdno kimnula.

- Naravno da jest. Lijepa si i laska mu. Ali to je sve. Ravi e oeniti onu koju
mu majka izabere. Maharadin je roak. Njegovo je mjesto ovdje u Kamiru,
iako je Srinagar grad u nevolji. Ma kakve snove imala, koliko god bila spremna
od svega odustati zbog njega, razvedena Engleskinja ne uklapa se ni u jedan dio
te slike, duo. On e nevjestu uzeti iz obitelji Dogra, koja je poput njegove i
zaboravit ete jedno na drugo.
- Ne. - Caroline je sad odmahivala glavom. - Nikada. Myrtle joj je ponovo
stisnula ruku. - Mislim da tu postoje dva problema koje si ti moda zamrsila.
- Postoje li? Jesam li? Sad je bio red na Caroline da bude potitena. S onim
svojim iroko razrogaenim plavim oima i kovravom plavom kosom pa sve do
one jedine niske bisera oko rumenoga vrata, Nerys se uinila poput suvremene
engleske rue u Indiji.
- Da. Jedan je Ravi i tvoja zatreskanost u njega. Nemoj, priekaj tren, samo
posluaj to u ti rei. Drugi je Ralph. Ako ne moe voljeti svoga supruga, zna,
duo, ako ne moe uiniti nita da to meu vama uspije, moda ne bi trebala
svoju mladost tratiti pokuavajui. Poslije ovoga rata nita vie nee biti isto kao
prije, pa ak ni brak ni razmiljanje o Engleskoj. Ako ga eli napustiti, mi emo
ti u tome pomoi. Hoemo li, Nerys? Ali to e biti zato da ostvari svoju
neovisnost, a ne da od Ravija Singha oekuje da ti prui potporu.
- Ne mogu ostaviti Ralpha. - Caroline je naglo izvukla ruku.
- To se ne moe dogoditi.
- Shvaam. - Myrtle je odluila previdjeti tu proturjenost.
- Dakle, drago mi je da si u tom pogledu jasna. Ali, ako ti je namjera slubeno
biti dobrom suprugom i drati glavu uspravno u Srinagaru ili nekom drugom
mjestu u kojemu satnik Bowen dobije namjetenje, onda mora biti diskretna.
Neu ti savjetovati da nema avanture... ovdje se mora sama ogledavati kako bi
shvatila, da ne troim na to rijei... ali molim te, budi oprezna koga e izabrati.
Neromantina istina o romansi je to da je krhka. Nemoj je uiniti jedinim svojim
potpornjem, jer nee izdrati tvoju teinu, kao to ve sama otkriva.
Kako si ti mudra ena, Myrtle McMinn, pomislila je Nerys.
Myrtlino strogo lice sad je bilo prepuno suuti, ali nije pokazivala nimalo
sentimentalnosti. Bila je praktina i ako bi je Evan smatrao nemoralnom, bila je
od one vrste ljudi koja je imala vlastitu moralnost.
Caroline je grickala usnicu. Potom se prisilila osmjehnuti, iako svjetlucanje
nije dospjelo do njezinih tunih oiju. - Draga si, obje ste drage. Iskreno to
135
al od kamira

cijenim. Mislim da u sada poi kui. Kad se budete opratale s gospoom

Fanshawe, hoete li joj rei da se nisam osjeala dobro i da sam se iskrala da je
ne ometam?
Vani se dugaak red automobila uzvanika protezao u tami. Prilaz rezidenciji
bio je omeen zapaljenim bakljama iz kojih se dim kovitlao na vjetru. Myrtle i
Nerys utihlu su djevojku smjestile u tongu, a potom se vratile u kuu, formalno se
oprostiti i prenijeti Carolininu poruku gospoi Fanshawe.
Povjerenikova supruga milostivo je prihvatila njihove zahvale za tu veer. Lijepo od vas da ste se pobrinule za gospou Bowen. Ona je vrlo zanimljiva
mlada ena, ali mislim da joj ivot ba nije jednostavan.
Nerys i Myrtle je sluga u livreji pomogao obui veernje kapute. Kod stuba je
preo Rolls-Royce boje jaglaca. Opkoljen sa strane pratnjom i manje vanim
lanovima svoje svite i obasjan sablasnom svjetlou zapaljenih baklji,
maharada se popeo u svoj automobil i odvezao.
Dvije ene zavalile su se na stranje sjedalo svoje tonge dok je konj kloparao za
automobilima i ostalim vozilima. Proli su ispod svoda od stabala i potom kroz
vratnice izili na iroke ulice novoga grada. Moderne vile imunih stanovnika
Kamira, pandita i muslimana, poivale su u njihovim izdvojenim vrtovima i sjaj
utih svjetiljki probijao se kroz jesenje granje. Pokraj svakih vratnica bio se
sklupao straar noobdija i dok su prolazili pokraj jednoga, spori ritam
bubnjanja konjskih kopita po terakoti, priguen u naborima deke, muklo je
odjekivao.
Nakon podulje tiine, Myrtle je progovorila: - Zna, da sam udana za Ralpha
Bowena, ni ja ne bih ivot smatrala lakim.
- Zbog ega to ne valja?
- On je ono to Archie zove ovjekom od tri slova.
Nerys pojma nije imala to je to znailo. Pomislila je kako bi joj to Rainer
Stamm mogao objasniti.

Sljedee noi, mlada supruga satnika Ralpha Bowena tiho se razodjenula u

kupaonici maloga bungalova u etvrti rezerviranoj za osobe u braku, na rubu
kompleksa baraka. Od svoja dva susjeda bila je odvojena ogradom i dvama
istovjetnim pranjavim kanalima oplemenjenim nazivom cvjetne gredice. Zidovi
bungalova bili su tanki i Caroline je uvijek imala osjeaj da se mora oprezno
kretati kako njezini susjedi u svako doba dana ili noi ne bi znali to radi.
136
Rosie Thomas

Oetkala je kosu, tako da joj je lijepo padala preko ramena i namjestila svilene
nabore svoga penjoara koji je nosila na medenome mjesecu. Otkrivao je dio
njezina vrata i bujnih grudi. Znala je sad da takva lijepo izgleda. Barem je toliko
nauila iz iskustva. Na trenutak se malo pokolebala zbog svoje neposredno
donesene odluke, ali odagnala je sve misli, osim onih o Ralphu koji je leao u
njihovu krevetu, s druge strane vrata.
Caroline je vjebala osmjehnuti se samoj sebi i zrcalo joj je uzvratilo bolnim
osmijehom. Ni blizu dovoljno dobrim. Povukla je penjoar koji se jo vie
rastvorio, zabacila kosu i jo ire se osmjehnula. Potom je ula k svome suprugu.
Ralph Bowen itao je asopis u kojemu je zapazila prizor iz lova, nekoliko
lovakih pasa sprijeda te pozadinu grofovije s poljima i ikarom. Bio je to neki
vrlo star broj... koji je mjesecima stajao u njihovoj kui. Ralph je na sebi imao
krutu plavu pidamu s cjevastim orukavljem. Polako se pribliila njegovoj strani
kreveta i stala na mjesto na kojemu je nije mogao izbjei pogledati.
Osjeala se ljepljiva teina tiine, to ju je navelo na udnju da se toga
oslobodi. - Drago mi je da ne spava - progovorila je tihim, zadirkujuim
glasom.
Osjetila je olakanje kad su joj rijei lako potekle s usana. Ralph je okrenuo
stranicu. Popio je dva viskija s mineralnom nakon njihove male suhe veere, ali
nije bio pijan. Moglo bi joj to ii u prilog, pomislila je Caroline, ali jednako tako
moglo bi i raditi protiv nje.
Sve je to ona ve unaprijed isplanirala, ali bilo je tee sve provesti u praksu
kad je on nije ak ni pogledao. Unato tomu, sporo je razvezala pojas na halji i
razgolitila ramena. Pridrala je tkaninu preko grudi, a potom je postupno pustila
da padne. Osjeala je hladan zrak na leima i stranjici. Uskoro e noi postati
vrlo hladne pa e svi morati nositi eravnike.
Penjoar joj je sad u naborima leao uz noge. Caroline je plitko udahnula,
stojei uspravna i gola.
Posebna si, dahtao je onaj drugi.
- Ralphe, pogledaj me - rekla je.
Pustio je da mu asopis ispadne i podigao pogled. Imao je dugake bezbojne
trepavice, crveno lice i vrat koji se odmah pretvarao u bljeu nijansu koe koja je
izvirivala ispod gornjega dijela pidame. - to to radi?
Caroline se okrenula, nainivi pun krug, nadajui se pohotno, doputajui
mu da vidi njezinu oblu stranjicu, izbaene bokove i glatki zaobljeni trbuh. -

137
al od kamira

Ide u rat - dahtala je - i jako sam ponosna na tebe. elim biti tvoja prije nego
to ode.
Njiui se, pola je prema njemu i sad je stajala kod ruba madraca, ne diui
pogled. Ralph je pogledom prelazio po cijelom njezinu tijelu. Barem vie nije bio
zadubljen u itanje.
- Hoe li voditi ljubav sa mnom? - preklinjala je Caroline.
Odgrnula je dlakavi pokriva koji je mirisao na kuglicu naftalina i platnenu
plahtu iz nevjestina miraza koju njezin dhobi-wallati 14nije dobro oprao. Legla je
na onaj uski prostor izmeu Ralpha i ruba kreveta, svijajui svoje tijelo uz
njegovo. Istodobno je raskopavala dugmad i razvezivala vezice na donjem
dijelu njegove pidame. Svaki centimetar njegova tijela bio je krut, osim onoga
koji je to trebao biti. Taj je u njezinim skupljenim rukama poivao mlitav.
Sklopila je oi, usredotoivi se. Priljubila je grudi uz njegova rebra i pustila da
toplina iz njezina tijela prijee u njegovo. U poetku je leao ukoeno, a potom
se, nezgrapno i nevoljko, Ralph zakotrljao prema njoj pa su sad leali okrenuti
tako da su se gledali licem u lice. Poljubio ju je u usnice i njegov brk zagrebao joj
je usta.
Ohrabrena njegovom reakcijom, Caroline ga je nastavila milovati, ali nita se
nije dogodilo. Oekivala je da e se dogoditi pa se, umjesto da se povue,
pohotno protegnula privijajui se cijelom duinom tijela uz njega. Potom se
pridignula na jedan lakat kako bi odozgor mogla gledati u nj. Njegova lijepa kosa
boje slame pala mu je otraga i otkrila okruglo dirljivo djetinje elo.
Oi su mu bile irom otvorene, crvenih rubova od sunca i viskija i
usredotoeno ju je promatrao onim svojim poznatim pogledom.
- Volim te - proaptala je Caroline.
Sad kad su bili na dobrome putu, nije to bilo ni tako teko. Bit e sve u redu.
Nijedan mukarac ti ne bi mogao odoljeti, stenjao bi onaj drugi u njezinu naruju.
Ovo je ista ekstaza.
Nije vie mogla izolirati ta sjeanja. Odustala je od toga nastojanja i uz drhtaj
dopustila onim njenim prizorima da joj se okupe u mislima i poput vela se u
naborima isprijee izmeu nje i Ralpha.

14

dhobi- pera rublja u Pakistanu i Indiji

138
Rosie Thomas

Njihova prva vonja bila je odlazak u selo i na piknik. Ravi ju je uvjerio kako
e i ostali poi s njima, ali kad ju je pokupio, doao je sam, u jednom od onih
svojih ulatenih automobila, s nizom pokrivenih koara naslaganih jedna na
drugu na povienome sjedalu, pun opasnoga zadirkivanja kad joj je prinio ruku
usnama.
- Dakle, napokon emo nas dvoje biti sami, lijepa Caroline. to misli, hoe li
biti sigurna sa mnom?
Bila je toliko sretna da nije ni pomiljala na vlastitu sigurnost. Zapravo, kakve
je veze imala sigurnost?
Odvezli su se izvan grada, u prirodu, du pranjave ceste koja je vodila do sela
Pahalgama, probijajui se kroz stada ovaca i koza koja su se usporeno kretala.
Bilo je to jednoga srebrnoga poslijepodneva usred ljeta i, im su se nali izvan
grada, jurnuli su ispod sjena vrba i jablanova, prolazei pokraj terasa riinih polja
na kojima su pognuti seljani radili pod sjenama stoastih eira. Tu je sve bilo
bujno i zeleno, a kad su se zaustavili, bilo je tiho, uo se samo pjev zrikavaca koji
su se glasali na vruini. Iza jednoga vonjaka s jabukama bio je mali ograeni
paviljon koji je Ravi otkljuao i otvorio vrata. Unutra su bili podovi od
cedrovine, posivjeli od nekoritenja, divani s jastuiima i stare nargile na
niskome izrezbarenome stolu.
- Kakvo je to mjesto? - upitala je, prelazei prstom preko praine.
Slegnuo je ramenima, raspakiravajui koare. - Pripada mojoj obitelji... samo
kao ljetnikovac u koji dou uivati u pogledu. Kao to vidi, u posljednje
vrijeme nitko ga ne koristi.
Pogled se sastojao od planina, neposjeene ume tamnih crnogorinih stabala
koja su se protezala uz rubove sljemena i sastajala sa strmim smeim obroncima
i vrhovima koji su se dvodimenzionalno nazupani izdizali naspram bisernoga
neba. Caroline je ve otprije znala da je, poput svih Kamiraca, Ravi volio i
oboavao planine.
- Doi, sjedni ovdje - naredio je. Otvoreni prozori pruali su pogled na
ograeni prostor suncem proarane trave. Jarko uti leptiri kovitlali su se u
zraku. Bili su jedino dvoje ljudi na svijetu kad ju je Ravi poeo ljubiti. Zato to se
uvijek ponaao kao da ima beskonano puno vremena posvetiti pozornost
onome to je radio, kao da nita drugo osim toga to je trenutano obavljao nije
bilo vano, nije bilo nikakvoga osjeaja pourivanja, a kamoli pregovaranja.
Zapazila je kako se na taj nain ponaa i prema svome konju, napinjui miie
dlana ruke milujui ga po slabinama, ili s profinjenom hranom kad je sklapao oi
kako bi se bolje usredotoio na nijanse zaina, ili s kupnjom dragulja od trgovca
139
al od kamira

za dar svojoj sestri, ili ak u obinome ispijanju limunade u vrue poslijepodne.

Sad je ona bila predmetom njegove iznimne usredotoenosti.
Trebalo mu je petnaest minuta da joj raskopa dugme na orukavlju bluze i
zarola platneni rukav, preklop po preklop i razotkrije lakat njezine ruke. Nije to
bilo prvi put da ju je poljubio: bilo je smijanja i zagrljaja na plesu, u vrtovima te
iza zastora shikare, ali sad joj je prvi put dao primat nad svim ostalim. Kad su se
Ravijeve usne spustile s njezinih usana do ile kucavice na vratu, a potom
beskrajno sporo nanie do njezinih grudi, ve se rastapala. Nije ju morao ni
pitati, sve bi mu ionako dopustila.
Ne. Preklinjala bi ga.
Pomno i brino Ravi joj je skinuo svu odjeu. Stavio joj je cipele jednu pokraj
druge, obzirno, kao da su nainjene od eerne vune. Osjeala je na koi dodir
toploga povjetarca i zrikanje zrikavaca ispunjavalo joj je ui. Prouavao joj je
udove i obli struk, pristala unutarnja udubljenja bedara i elastinost nonih
prstiju. Potom je podigao pogled svojih vodenasto tamnih oiju do njezinih. Opija me - dahtao je.
I sama napokon opijena svojom ljepotom, nakon cijele godine nakupljenoga
oaja i samoe, Caroline je izvila lea uz jastuke divana. Sanjarski je zapazila
kontrast njihove boje koe, njezine be u odnosu na njegovu boju karamela.
Ravi je skinuo svoju utirkanu koulju i otkrio miiava prsa. Lagano je prstima
prela preko njih i dotaknula ono mjesto iznad srca. Zubi su mu bili vrlo bijeli
kad joj se osmjehnuo, a potom kleknuo meu njezina bedra.
Kad je uao u nju, prvom brzom kretnjom koju je izveo, nevoljko je bolno
vrisnula. Zaledio se nad njom, to je zapazila, prvi put u est mjeseci nakon
njihova susreta. Ravi Singh bio je iznenaen. Ponovo se povukao i oboje su se
netremice zagledali u malu krvavu mrlju.
- Ovo ti je prvi put?
Caroline je potvrdno kimnula. Bilo joj je to strano priznati, njoj koja je u
braku ve godinu dana, ali nije ona odgovorna za takvo stanje. Ujedno je osjetila
ushit i snane otkucaje bila zbog toga to je djevianstvo podarila Raviju, a ne
svome ljutitome, zbunjujue izbirljivom i uvijek odsutnom suprugu. Kroz nju je,
poput poplavljene rijeke, pokuljala ljubav. Raviju je spasio i sad su pripadali
jedno drugome. Livade proarane cvijeem i zelene terase doline postale su
njihovo privatno kraljevstvo, sad i zauvijek.
Osmjehnula se pogledavi ga. - Sretna sam - proaptala je.
- Vie nee boljeti.
140
Rosie Thomas

Nije boljelo.
Kad se pribrao, Ravi je bio ak mnogo njeniji s njom. Poslije ga je drala u
naruju i ljubila mu kapke. Njegova crna kosa bila je vlana od znoja i crte
njegova profila odjednom su joj postale poznate i potanko dragocjene, a ne
samo lijepe.
Privukao je svoju odjeu i pomogao njoj da se odjene, ak joj je i cipele
zavezao. Potom su sjeli meu jastuke i rasprostrli hranu koju su donijeli na
piknik, svjee kamirsko voe i gusto uto vrhnje. Gladna, Caroline je jela
jednom rukom, smijui se i prosipajui hranu koju je stavio pred nju, jer Ravi je
njezinu drugu ruku drao isprepletenu sa svojom.
- E pa sad mi ispriaj kako je do toga dolo? - proaptao je, odgurujui jelo u
stranu i poigravajui se dugmadi na njezinoj bluzi.
Caroline se zarumenjela. - Moj suprug ba nije zainteresiran.
Ravi je izvio svoju crnu obrvu. - Ne mogu vjerovati. Vojnik je, konjanik,
svjetski ovjek. Meni se to ba ne ini posve ispravnim.
- U poetku mi je to smetalo. Zamiljala sam... gle, sve ono o emu djevojke
mataju i o emu apuu. Majka mi je umrla, rekla sam ti to, i prije vjenanja
pomajka mi je pomogla samo u... praktinim stvarima. Zaruke su nam bile
prilino kratke. Kad smo se vjenali, Ralph nije obavljao svoju dunost supruga.
Na medeni mjesec trajao je samo tjedan dana. Potom je otiao s postrojbom, a
onda su zaredale boletine. Kad se oporavio, ponovo je otiao. I tako je, izgleda,
prola godina dana - dodala je sumornim glasom.
- Shvaam - rekao je Ravi. - Bila si jako usamljena.
Caroline se ugnijezdila blie njemu. - Sad mi to ne smeta. Imam tebe, lijepo
mi je. Tako mi je drago to se to dogodilo. - Pomiljala je kako je taj trenutak...
sama ta sekunda, uz zrikavce u travi, blago utanje povjetarca, sunce koje je
poput prsta irilo svoje zrake preko staroga poda, postajanje enom, Ravijeva
ljubav i ivot koji joj je bio vraen... bio ono emu je vodio svaki dan njezina
postojanja. Bilo je savreno. Ne bi mijenjala ni jedan jedini djeli toga.
- Draga - rekao je i ona je smatrala da je njegova draga.
- Volim te - proaptala je Caroline, bez i jedne proraunate misli.
Konture njegova lica zamjetno su ogrubjele. - Ljubav? Vjeruje li ti u to?
- Da, naravno da vjerujem.
- Pa ak i nakon onoga to si shvatila nakon braka?
141
al od kamira

Mali udarac oaja bubnjao joj je u glavi, ali nije se obazirala na nj. Caroline je
svoga ljubavnika pogledala ravno u oi. Da - ponovila je.
Ravi joj je tiho podigao ruku do svojih usana i poljubio svaki pregib prsta
pojedinano, jedan za drugim.

Tijekom etiri mjeseca nakon toga dana nali su se jo desetak puta. Uz

njihove ukradene tajne sate koje su provodili zajedno postojale su i ostale rutine
poput partija tenisa, vonje do vrtova i sva ostala radost toga godinjega doba u
Srinagaru. U tim dugim tjednima Caroline je mnogo nauila o tome kako
postupati s mukarcima, a nauila je i to da vie ne izlane volim te. Umjesto toga
zadirkivala ga je i durila se. Ali Ravi Singh nikada je vie nije obasuo silinom
panje kakvu joj je posvetio onoga prvog puta. U posljednje vrijeme, kad je
postajala sve ovisnija o njemu, doimao se nemirno u njezinu drutvu, osim u
ono nekoliko kratkih trenutaka kad su bili goli zajedno. Sino ju je, dok su
plesali na balu u rezidenciji, onda kad mu je rekla da se Ralph vraa kui, pomno
promotrio ispod onih svojih tamnih trepavica.
- Znai sad e pokazati sve ono to si nauila, ha? - Osmjehivao se.
Kad je shvatila znaenje njegovih rijei, ukrutila se zbog zaprepatenosti koje
su one u njoj izazvale.
Njezin ljubavnik nije bio ljubomoran, njezin ljubavnik je doslovno bio voajer.
Zadovoljno je mogao zamiljati kako ona s Ralphom izvodi sve ono to je od
njega nauila. U jednom bljesku spoznaje shvatila je istinu koju je dotad
zanemarivala. Ravi nije ekao povoljan trenutak prije nego to ju je dobio, nije
uope. Samo se zabavljao s udanom Engleskinjom. Ba kao to ju je Myrtle
McMinn na to bila upozorila.
Nakon zaprepatenja, uslijedio je mlaz uzavreloga bijesa. Caroline se slomila i
uspravila, ruke su joj se nale na njegovim prsima i potpetice su joj zveckale po
plesnome podiju. Ravi je u tome trenu ustuknuo i konvencionalno se naklonio.
- Je li to sve? Je li to sve to mi ima rei? - povisila je glas koji se nenamjerno
pretvorio u vrisak pa su parovi koji su plesali u njihovoj blizini usporili i
zagledali se u njih. Ravi se namrtio, ali njezin bijes i sve vei oaj bili su previe
snani.
Udahnula je: - Mrzim te - prosiktala je, ali jo uvijek previe ujno. Iznenadno
Ravijevo mrtenje i nekoliko zjapeih lica iza njegovih lea ostavilo je na nju

142
Rosie Thomas

dubok dojam pa se naglo okrenula od njega, spotaknula o skute haljine i umalo

prostrla na pod. Myrtlina prijateljica, a potom i sama Myrtle, prile su je spasiti.
Ono to joj je Myrtle rekla u privatnosti salona samo je jo vie naglasilo
istinu. Jednom apsorbirana zagonetka ljubavi prema Raviju Singhu i udaje za
Ralpha Bowena posljednji je mjesec dana postala upravo to: boini bombon,
komad papira sa suvie kienom pjesnikom figurom jeftino otisnutom na
njemu, koji e se skvriti u pepeo i raspasti im dotakne vatru.
Caroline je sad imala jo jednu vanu brigu, koja ju je dovela u njihovu
spavau sobu, uz sramotni trofej svoga iskustva, Ralphu.

Sputala je glavu, centimetar po centimetar, i obraz joj je dotaknuo suprugova

prsa, a potom njegov trbuh s rijetkim dlakama bakrenih niti. Kao da je bio
razapet na raspelu, osjeala je kako se napinje, odvaja i odmie, dok su mu
zglobovi pomno kripali ispod njezina uha. Zakiljila je i podignula glavu pa joj
se plava kosa zanjihala nad njegovim preponama. Ralph je prestao disati. Njezin
dah zaglavio se negdje meu njezinim prsnim koem. Uzela ga je u usta.
Njegova mukost se nakratko trznula.
Potom je povikao: - Zaboga, to to radi?
Odgurnuo ju je od sebe i otkotrljao se s njihova kreveta, kao da je zapaljen,
poskakujui i povlaei donji dio pidame koji mu se bio spustio ispod bokova.
Caroline je rastvorenih usta gledala u njega. Ralph je bio grimizan, obrazi su
mu podrhtavali, bio je poput purana crven od bijesa, neugode i zgraanja.
- Takvim trikovima se slui kurva! - zaurlao je njezin suprug.
- Molim te, ne vii - proaptala je, zamiljajui bojnika i gospou Dunkeley
kako se uspravljaju u sjedei poloaj u svojoj spavaoj sobi u susjednome
bungalovu. Umotala se u plahtu i sjela.
Ralph je zakopao pidamu. Stajao je zaprepaten, krevet je poput barikade
bio meu njima, nakostrijeivi se zbog potenja. - Gdje si nauila takve
kurvanjske trikove? Pristojne ene takvo to ne ine.
Jedna od vjetina koje je Caroline tijekom svoje ljubavne avanture nauila bilo
je kako se pretvarati. Neduno je razrogaila oi. - Otkuda ti zna da to ine
prostitutke? To u mojoj knjizi ne pie.
- Kakvoj prokletoj knjizi? O emu ti to, doavola, govori?
143
al od kamira

- O Vodiu za branu ljubav za novopeene supruge - improvizirala je Caroline. Pisala sam kui da mi ga poalju. Stigao je u diskretnome paketu, ne brini. Mislila
sam da mi je potreban savjet o tome kako potaknuti svoga supruga. Potreban mi
je, nije li?
- Jesi li ti luda? Odmah mi daj to smee. - Ralph je ispruio ruku, ali snala se.
- Proitala sam ga i spalila. Nisam mogla dopustiti da ga posluga nae.
Piljio je u nju, nosom parajui zrak, poput lovakoga psa koji pokuava
nanjuiti razmjere njezine lai. Susrela mu je ustrajan pogled.
- Odvratna si - rekao je napokon, poraen.
Caroline je podignula bradu. - Zato si me oenio, Ralphe?
- Zato to to ljudi poput nas ine. enimo se.
- I nakon toga ovako ivimo? U beskrajnoj besmislenoj antipatiji bez seksa?
Odjednom se okrenuo. - Da, vjerojatno. Ne budi melodramatina.
Pokupio je svoj asopis, uzeo obian kuni ogrta sa stolca pokraj kreveta,
izvadio tabakeru i upalja iz kutije s toaletnoga stolia i zagurao ih u dep.
Caroline ga je promatrala dok se krupnim koracima kretao prema vratima.
Pokuala je jo jednom, ovaj put blaim glasom.
- Oprosti. Ovo ti je zadnja veer. Hoe li se vratiti u krevet?
- Laku no - odbrusio je, nakon ega su se vrata zatvorila za njim.
Ponovo je legla.
Ravi.
Posebna si...
Na neki nain. Ali nedovoljno da je cjelokupnu poeli. Caroline se nikada nije
osjeala tako usamljenom i toliko uplaenom, sve svoje dvadeset dvije godine.
Legla je i zagledala se u strop. Sutra njezin suprug odlazi sa svojom postrojbom.
Rat je.
Moda ostane udovica.

Myrtle i Nerys dorukovale su vani, na terasi Rajskoga vrta. Zvjezdane noi sad
su bile varave zbog hladnoe, ali jutros je bilo jo dovoljno toplo da uivaju u
sjedenju vani na suncu. Tanak sloj izmaglice nisko se vukao nad vodom jezera i
144
Rosie Thomas

sidrine stupove nadzirali su orlovi koji su nad njima nadlijetali. Brodice u daljini
beumno su klizile kroz ono to se doimalo vodoravnim slojevima svjetlosti.
Myrtle je itala svoja pisma i ustro otvarala omotnice noem za papir s drkom
od bjelokosti, prelazei brzo preko njihova sadraja i odlaui ih na jednu od
triju urednih hrpa.
Nerys je primila samo jedno pismo, ono od Evana. Pisao joj je o poslu u
Kargilu, tekoi putovanja do udaljenih dolina na sjeveru, oskudicama
svakodnevnoga ivljenja... Nerys je bila uvjerena da je svoj redovniki ivot
isticao zbog zamiljenoga kontrasta s njezinim lagodnim postojanjem tu dolje u
Dolini. U posljednjoj reenici izjavio je kako jo dva tjedna planira ostati tu gdje
jest.
Premotala je ta dva komada papira i vratila ih natrag u omotnicu. Potom se
ponovo naslonila i zamiljeno pijuckala aj. Stigao je Majid s vrem svjee vode,
odnio njihove prazne tanjure i tiho se bosonog beumno udaljio. Crno-bijeli
vodomari sputali su se na svoje vlastite odraze dok je skikara beumno klizila
prema lai za stanovanje. Namrekana voda ispod pramca i vesla zanjihala je
lopoe, ostavljajui usred svakoga kristalnu kuglicu da jasno svijetli pri
priguenoj sunevoj svjetlosti.
- Dobar dan - rekla je Myrtle, podigavi pogled.
amdija je nagnuo svoje plovilo doveslavi do podnoja stuba. Nije to bio
prodava cvijea ni ovjek koji je donosio svjee ulovljenu ribu zamotanu u
slojeve novinskoga papira ni bilo koji od poznatih trgovaca to je redovito
prometovao meu laama za stanovanje. Koraknuo je s krme svoga amca,
rairenim stopalima odravajui ravnoteu zbog ljuljukanja, i podigao paket. Isporuka, gospoo. Posebna.
Myrtle je pogledala u paket, a potom rekla: - Za tebe je.
Nerys nije prepoznala uiljeni crni rukopis. Dala je amdiji novi, posluila
se Myrtlinim noem za papir i otvorila omotnicu. U njoj je, sigurno zatien u
usukanome papiru, bio njezin ukradeni bro.
Myrtle je znala za krau. Oduevljeno je zapljeskala. - Pametno od njega. to
misli, je li cijela ta epizoda bila samo jedan od arobnih trikova gospodina
Stamma? Izveden da na tebe ostavi dojam?
- Nije on moj gospodin Stamm. Ne, dogodilo se tono onako kako sam ti
rekla. Bro mi je otela skupina djece u starom dijelu grada. Ne znam kako bi to
izveo osim ako ih sve nije prethodno unovaio i obuio, ali zato bi se, zaboga,
potrudio to uiniti?
145
al od kamira

Preletjela je pogledom preko poruke koja je s stigla s paketom. Rainer se,

nakon njihova susreta u rezidenciji, pitao bi li ga Nerys htjela posjetiti u njegovu
domu i navratiti na pie? Gospoa McMinn je takoer dobrodola. U est
naveer, istoga dana. Dao je adresu u starome dijelu grada.
Nerys je pruila Myrtle poruku da proita.
- Hmm. Prilino je siguran u sebe, je li? O emu ste vas dvoje razgovarali?
Nerys joj je ispriala o djeci iz prostorije iza bazara i svojoj neuoblienoj elji
da uini neto da im pomogne.
- Dakle, hoe li ii? - Myrtle je mlitavo odmahnula, rastjerujui dim prve
cigarete koju je taj dan zapalila.
- Hou, ako e poi sa mnom.
- Draga moja, to mi zvui kao da u biti nevidljiva trea osoba koja prati
ljubavni par. Vidjela sam neku veer kako pleete. Podij ste zapalili.
Nerys je smireno privrstila biserni krug na svoje mjesto, pri vratu svoga
kardigana. Istoga onoga be boje koji je nosila na povjerenikovu domjenku u
Lehu, na kojemu su sad dugmii bili uredno priiveni. - Silno mi je drago to je
bro pronaen. Osjeala sam se jako loe zbog toga to sam ga bila izgubila, zato
to si ga meni dala. Voljela bih se osobno zahvaliti gospodinu Stammu, ali nita
vie od toga.
- U redu. Ako ti tako kae. Odjenut emo najljepu odjeu koju imamo i
veeras se odetati posjetiti tvoga oboavatelja. to pie Evan?
Nerys joj je rekla.
- Jo dva tjedna? Bolje bi mu bilo da se pokrene. - Myrtle je zakiljila
zagledavi se daleko iza planina.
- Mislim da on uope ne eli doi u Srinagar. - Odmahnuvi rukom, Nerys je
tim pokretom obuhvatila nestvarnu drvenu grau Rajskoga vrta, jastuie za
sjedenje s runo izvezenim liem i cvijeem, jezero i stjegove Kluba Srinagar u
daljini.
Myrde ju je ljubazno pogledala. - Kako se ti osjea zbog toga?
- Udala sam se za misionara. Znala sam to me eka.
- Da. eli li znati to ja mislim?
- Naravno.
Myrtle je sa stolnjaka uzela poruku Rainera Stamma, kojom je njeno
zamahnula po zraku. - Mislim da bi se trebala malo zabaviti. Hvala Bogu, vratilo
146
Rosie Thomas

ti se zdravlje i snaga. Mislim da bi trebala biti luckasta i nekoliko tjedana uivati.

Ne vjerujem da e na kraju zbog toga poaliti. Vjeruj mi. Mudra sam ena.
Nerys je shvatila to je njezina prijateljica mislila pod onim to je openito
nazvala zabavom. Unato tomu, zatekla se kako se smije i istodobno pomislila
na to kako su Srinagar i gospoa McMinn mijenjali misionarovu suprugu. - Jesi,
znam da jesi. Ali nisi tako savjetovala Caroline Bowen.
- Pfff. Odrasla si ena. Vrlo razborita i ozbiljna, koja bi mogla imati koristi od
trenutane lakoumnosti. Za razliku od tebe, Caroline je tek neto starija od
kolarke.
- Shvaam. eli li ti to meni rei da pogledam drugoga mukarca?
Myrtle je razrogaila oi. - Nita ja tebi ne savjetujem da uini, gospoo
Watkins. Ima vlastito miljenje pa sama odlui.

147
al od kamira

OSMO POGLAVLJE

alomon i Saba bila je usidrena blizu, u nizu ostalih laa za stanovanje, u uskoj
prevlaci jezera suelice nizu odvratno kineski dizajniranih hotela od plavoga
stakla koji su bili poredani uz Bund. Veeras je u tome dijelu grada bio jedan od
redovitih nestanaka struje pa se kloparanje desetak generatora natjecalo s
prometnom bukom. Automobilska svjetla ritmiki su prelazila preko nejasno
osvijetljenih proelja trgovina i kafia.
Mairina shikara klizila je prema lai za stanovanje kroz gusti splet krutih glava
cvjetova lotusa, koji su poput aka izranjali iz tamne vode. Bio je to dug put po
hladnoi od Salimarskoga vrta i s olakanjem je odgurnula u stranu pljesnivu
deku, spremajui se iskrcati.
amdija je doveslao do stuba uz rub jezera. Salomon i Saba stajala je zamjetno
nagnuta na jednu stranu, drvena graa stare strukture nije bila oliena, ali ak i
takva bila je u boljem stanju od mnogih svojih susjeda. Neke od tih laa... jo
uvijek nenastanjene. .. raspale su se do toke u kojoj su bile tek neto malo vie
od labavih svenjeva debelih dasaka i naherenih stupova ukraenih otrcanim
zastorima.
Faruk, barokni upravitelj lae za stanovanje, pojavio se na dovratku terase i
pomogao joj popeti se na lau. - Napokon, madam. Misliti da ste napustili
Srinagar. Veera vas eka.
Faruk je volio rano posluiti veeru i potom se povui do amca-kuhinje.
Mair nije imala snage prosvjedovati kako je tek est sati.
Nakon to je pojela kari i dhal pokuala se usredotoiti na svoju knjigu, ali
zatekla se kako pilji u prljav stolnjak i razmilja o Beckerovima.
Svakoga dana je barem jednom provjeravala elektronsku potu, ali nije bilo
nikakvih vijesti o Lotus. Ni rijei od Karen.
Faruk je priao poistiti stol, a ona je otila u svoju spavau sobu. Generator
je opskrbljivao elektrinom energijom samo jedno jedino slabano svjetlo ponad
glave, ali tri mlada indijska para koji su bili u susjednome amcu nekako su ipak

148
Rosie Thomas

uspjeli pojaati glazbu iz svoga bolivudskog filma, koja nije bila tek puko
tretanje.
Mair je pomislila na slike snijega u Lamayuruu i na sliku male djevojice u
oevu naruju, dok se vojni helikopter sputao s neba.
Zakljuila je da ne moe jo jednu veer sama sjediti u lai za stanovanje.
Odjenula je toplu jaknu, namjestila al boje karamela, onaj iz Leha, pokrila
njime glavu i zagurala fotografiju svoje bake i njezinih dviju tajnovitih prijateljica
u unutarnji dep. S terase je estoko prizvala jednoga iz niza vozaa shikare, koji
su ekali njoj suelice. Priao je i prevezao je preko uskoga grla vode. U jednome
od tih hotela s plavim staklima bio je poslovni centar, slabo posjeen, ali barem
je mogla naruiti au vina. Nije bilo alkohola na Salomonu i Sabi. Nije to bilo
hedonistiko utoite. Nije bilo nikakve poruke od Karen.
Mair je brzo proitala pregrt novih mailova.
Hattie joj je odgovarala na jedan njezin:
Zvui tuna, neustraiva. Ako vie u tome ne uiva, zato se ne vrati kui? elim
te vidjeti! Pokuaj ne brinuti o toj maloj djevojici. Nita ne moe uiniti, vjerojatno
nema dobrih vijesti. Nedostaje mi. XXXXX
Pokuaj ne brinuti, bilo je to mnogo lake rei nego uiniti. Ali Mair nije imala
namjeru vratiti se kui samo zato to se trenutano osjeala poput prognanice i
zbog svojih strahovanja za Brunu i njegovu obitelj. Sutra e ponovo pokrenuti
istragu o povijesti ala.
Vedro je otpisala Hattie, a potom otila u bar i sjela. Bar je bio pusto mjesto u
kojemu je zatekla samo jednoga starog konobara u jakni boje kestena. Uz drugu
au vina naruila je tanjur pomfrita. Servirali su joj ga uz plastinu zdjelicu
keapa pa je svaki blijedi slani komad pomfrita uranjala u nju, dok je jedui
prouavala fotografiju triju ena, koju je bila naslonila uz vr s vodom.
Nasmijana lica ozareno su je promatrala.
Bile su uokvirene dijagonalnim izrezbarenim drvom i nepominom vodom na
kojoj su se poput zakrpa vidjeli lopoi. Bilo je to tek dovoljno da nastavi, ali sad
kad je sama vidjela jezero i lae za stanovanje, bila je uvjerena kako je
zasigurno to bila ta pozadina.
Njezina baka bila je u Srinagaru.
Ponovo ju je zaintrigirala ta neispriana pria, koja je u trenu zamijenila
tjeskobu to ju je osjeala zbog Beckerovih. Mair je pojela posljednji pomfrit,
149
al od kamira

koji je sad bio hladan i mastan. Obrisala je prste i gurnula fotografiju natrag u
dep. Tu je bila i omotnica s onim uvojkom svilenkaste smee kose.
Sutra, pomislila je.
Ulica je vani bila jo uvijek minimalno obasjana i jezero iza bilo je crni prostor
s prijetee izdignutim trupovima laa za stanovanje. Mair se zagledala prema
gatu i aci amdija. Jedan je uao pokraj kuhala na pirit koje je plamtjelo
dijademom ukastoplaviastoga plamena. Krajikom oka zamijetila je skupinu
naoruanih pripadnika paravojnih Pograninih sigurnosnih snaga koji su lijeno
zastajkivali na zaelju parkiranoga kamioneta, prometa koji vie nije bio ba tako
gust i toga da se guva koju su inili pjeaci sastojala uglavnom od mukaraca u
dugakim sivim ili smeim kouljama, preko kojih su nosili vunene prsluke.
Pojavio se bljesak i ulica je eksplodirala.
U tisuinki sekunde koja je potom uslijedila, njezine mrenice gorjele su
bijelim arom. Mair je bila svjesna tiine u kojoj su krhotine prtale zrakom,
zaprepatenja zbog detonacije koja joj je prodirala kroz kosti, a potom jakoga
zapuha koji ju je odbacio unatrag, uz zid trgovine. Na trenutak je ostala tamo
prilijepljena prije nego to je kliznula u sjedei poloaj, kad su noge pod njom
popustile. Zrnca kamenja kropila su joj na glavu pokrivenu alom pa je privukla
ruke i noge kako bi se zatitila.
Pojma nije imala koliko je tako uurena tamo sjedila, oslukujui vlastito
isprekidano dahtanje, kad su krhotine prestale padati s neba i kad se vrisak
poeo prolamati kroz no.
Upravo je podizala glavu kad se zaula jo jedna eksplozija, odvratno vump
kad je planuo kamionet Pograninih sigurnosnih snaga. ula je, prije nego to je
ugledala, poar koji je progutao kamionet, dok su ljudi protravali, bjeei u oba
smjera. U blizini se zaulo ra-ta-ta-ta kakvo Mair nikada u ivotu prije nije ula
nigdje drugdje osim u kinu, ali znala je da je rije o pravom oruanom obraunu.
Meci su fijukali kroz ljunak. Ponovo je zagnjurila glavu, zauvi svoje cviljenje
zbog krajnjega uasa, kao mali dodatak bolnome vrisku i zbunjenim povicima
koji su sad ispunjavali ulicu.
Policijsko zatvoreno vozilo naglo se zaustavilo na cesti ispred nje. Naspram
plamtee ljuture kamioneta zapazila je da su se svi prolaznici rasprili, sklonivi
se u zaklon trgovina i hotela, osim dvaju uurenih tijela koja su niice leala u
prljavtini i gomile ljudi koja se nad njima nadvijala. Na dvije krvlju umrljane
noge bile su utosmee hlae pripadnika Pograninih sigurnosnih snaga.
Jednom postarijemu ovjeku, kojemu je krv u irokome trokutu prekrivala lice,
ostala dvojica pomagala su da se skloni.
150
Rosie Thomas

Shvatila je da je kratki napad pucnjavom bio zavren. Ljudi u uniformama

komeali su se izmeu nje i ozlijeenih.
Mair je pogledala u drugome smjeru i zapazila da su vrata hotela iz kojega se
prije samo nekoliko sekundi pojavila bila otvorena. Uniformirani hotelski pa
nervozno ju je pozvao prstom.
Pridigla se na sve etiri, uspravila i potrala prema njemu. Zavojita spiralna
svjetlost od odbljeska eksplozije jo uvijek joj se vrtjela u pozadini oiju,
oteavajui joj pravocrtno kretanje. Hotelski pa ju je vrsto uhvatio za zapee i
potjerao prema naprijed, u predvorje. Unutra je bilo tiho i toplo, dvoje-troje
ljudi stajalo je pokraj stola dok je recepcionar urno mrmljao razgovarajui na
telefon. Bila je tu i ista ona vaza s gladiolama koju je prethodno zapazila pri
povratku iz raunalnog terminala u poslovnome centru.
Bilo joj je teko povjerovati da je prizor kojemu je upravo svjedoila bio
udaljen samo nekoliko metara.
- Gdje ste odsjeli, madam? - upitao je hotelski pa.
Mair mu je rekla.
- Uskoro, uskoro se vratiti. Moda jo malo tu priekati.
Posluno je prela do skupine stolaca i sjela. Ruke su joj drhtale i odjek
oruanoga sukoba jo uvijek joj je zvonio u uima. Nakon nekoliko trenutaka
naruila je aj, koji je pila dok su se policijska i vojna vozila koturala pokraj
staklenih vrata. Ponovo se, kao na kapaljku, pojavio mali broj pjeaka i dola je
struja. Sve je bilo osvijetljeno, ak i uto-plavi neonski znak za Coca-Colu koji se
ogledao u jezeru. Buka koju su stvarali generatori je zamrla i ula se samo vreva
prometa.
Mair je pozvala konobara i platila aj. Otresla je prainu i prljavtinu sa svoga
ala, koji je ponovo omotala oko glave. Potom je opet zala u no. Prva osoba
koju je ugledala, a koja je stajala na gatu, bio je Faruk. Iziao je potraiti je.
Kamionet je sada bila aava ljutura iz ije se rastaljene unutranjosti izvijao
dim. Ozlijeene su sklonili, ostao je samo onaj tamni ljepljivi komad na
blatnjavoj povrini. Oko toga podruja bila je razvuena ograda od bijele vrpce i
trojica policajaca s jasno vidljivim orujem uvala su ograeni dio. Osim niza
razbijenih prozora, zidova nekih trgovina koji su bili crni od dima i zamjetno
prorijeenoga veernjeg prometa, malo toga je ukazivalo na ono to se upravo
dogodilo.
Mair je prela na drugu stranu ceste, gdje je stajao Faruk. Mahnuo joj je, s
oitim olakanjem. - Niste ozlijeeni, madam, inallah?
151
al od kamira

- Nisam, dobro sam. to je s vojnikom... i ostalima? Je li to bila bomba?

Sklopio je ruke i naklonio se u smjeru shikare koja je ekala. Dok su se
beumno veslajui udaljavali od gata, ponovila je pitanje.
Faruk se kratko obratio amdiji. - ujem da je to moda bila granata,
madam. Neki vojnici i neki ljudi iz grada su ozlijeeni. To je vrlo loe za
Srinagar.
-Jest - sloila se tiho.

Ujutro je, sjedei na terasi Salomona i Sabe, pri blijedoukastoj svjetlosti

jednoga svjeega jesenjeg dana, itala izvjee u novinama na engleskome jeziku.
Melodije Bollywooda i avrljanje dopiralo je iz susjedne prostorije i Farukova
glava s bijelom kapom poskakivala je u stranjem dijelu amca-kuhinje. Sino je,
proitala je, petero civila i dvojica pripadnika Pograninih sigurnosnih snaga
ozlijeeno u granatiranju i napadu na njihovo patrolno vozilo u sreditu grada.
Vii policijski nadzornik, pisalo je dalje u izvjeu, izjavio je kako je jedan
militantni mudahedin takoer teko ozlijeen u vatrenom okraju koji je
uslijedio nakon napada.
Pria je ispripovijedana u najkraim crtama i zauzimala je tek gornju etvrtinu
naslovne stranice, uz slike poara u nekome hotelu u drugome dijelu grada. U
novinama nigdje nije bilo nikakvoga daljnjega izvjetavanja. Mair je znala da je
nasilje izmeu pobunjenika i Indijskih sigurnosnih snaga bilo esto te da je
izazivalo samo privremeno komeanje, barem za vanjske promatrae. Izostanak
javne pozornosti koju su vlasti tome pridavale zasigurno je bio namjeran.
Jedna shikara odmicala je du laa za stanovanje, od kojih u veini nije bilo
gostiju. Bio je to prodava cvijea, poznat... zbog oslikanoga limenog znaka
iznad baldahina na njegovu amcu... kao gospodin udesni. Privezao je ue
pokraj stuba Salomona i Sabe i ustao, izdiui se iz dreavoga mora posjeenoga
cvijea
- naramak mu je bio pun grimiznih, zagasitocrvenih i naranastih cvjetova.
Ozareno se osmjehivao, iz sveg srca. - Madam, vi imati veliku sreu danas.
Uzmite, molim vas, sve ovo, samo tristo rupija. Nemam puno kupaca.
Mair se ak nije ni pokuala cjenkati. Pruila je ruke uzeti dvostruki naramak i
zagnjurila lice u hladne rosne latice. udesni je odveslao prije nego to se uspjela
predomisliti i Faruk je coktao zbog tako nadasve zamjetne preplaenosti.
- Prelijepo je - rekla je.
152
Rosie Thomas

Neto se dogodilo. Sve do sino, Srinagar i njegovi ljudi inili su se posve

izdvojeni, nepronicljivi, unato svoj toj napadnoj ljepoti jezera i planina. Potom
je na ulici sino ugledala ona lica i zapazila kako su se ljudi poslije svega pridigli i
nastavili dalje ivjeti, unato nasilju koje je oko njih kljualo, pa je to mjesto
poela tumaiti na drugi nain. Srinagar je bio ofucan, osiromaen, raspadao se u
vlastitim arterijskim plovnim kanalima, ali bio je ponosan. U njoj je niknulo
sjeme privrenosti, nagnojeno divljenjem.
Faruk je proao pokraj nje, nosei u naruju staru krpu i limenku latila.
Zamahivao je iznad stola. - Moda ete se sad vratiti u Englesku, madam. Motrio ju je, ne elei izgubiti jedinoga gosta, ali istodobno se elei liiti njezine
iznimne prisutnosti.
- Neu - rekla je vedro Mair. - Jo ne.
Poslije, u etvrtoj trgovini u koju je ula u susjedstvu Bunda, jedan
sredovjeni trgovac uzeo joj je iz ruku bakin al. Priao je prozoru svoje
trgovine, stavio na oko monokl i prouavao njegovu izradu. Bila se ve
naviknula na tu proceduru. Dok je ekala, Mair je razgledala izloene skupe
moderne pamine ukusnih boja koje su bile privlane turistima, one najskuplje s
runo izvezenim uzorcima turske mustre. Prisjetila se stada koza na susnjeicom
proaranoj nizini Changthang i pogona za preradu u Lehu. Ova trgovina u
Bundu u Srinagaru predstavljala je srce zavrne faze putovanja prediva, iako joj
je, naalost, neto bitno nedostajalo.
Nije bilo kupaca koji bi tu divnu robu kupovali.
U svakoj od te etiri trgovine, ona je bila jedina koja je razgledala. Mogla se
samo nadati da e negdje du veza koje su se odatle irile na sve strane, u
buticima hotela s pet zvjezdica, negdje drugdje u Indiji ili u skupim trgovinama
na Petoj aveniji i u Bond Streetu, biti mnotvo zainteresiranih ena koje e imati
novca za potroiti.
U stranjem dijelu trgovine zatresao se zastor od kuglica, iako nije bilo
propuha. Vjerojatno su enske lanice trgoveva osoblja ili obitelji promatrale
Mair.
Mukarac se vratio do pulta. - Vrlo je izlizan. - Neizbjeno je uzdahnuo,
spustivi monokl u ladicu, koju je uz otar kljocaj zatvorio. Ponovo je posloio
nabore na alu kako bi izloio utu mrlju i podigao tanke iskrzane rubove svilom
naivenih cvatova. Jasne boje lia i cvijea bile su potpuno istovjetne onima u
prirodi, sad kad ih je Mair vidjela u njihovome pravome okruenju. Osmjehnula
se mukarcu. Bilo je oito, ak i povrnim pregledavanjem njezine obiteljske

153
al od kamira

dobro uvane dragocjenosti, izloene uz moderne inaice, da se radilo o

posebnoj rukotvorini. Nikada drukije nije ni pomislila.
- to mi moete rei o njemu?
Mukarac je slegnuo ramenima. Pokazao je na siuni potpis BB na naliju
ala i simbolu koji je uz potpis stajao. - Sedamdeset godina. Pravo vrijeme, ali
ovo, taj potpis... iz male je radionice, najbolje kakvoe. Davno izraen. Kani, da.
Taj vez na vrhu kako bi se postigao ovakav uinak, to sam samo jednom dosad
vidio. Znate, va al je lijep, ali prekopiran je od pravih izraivaa. Da nije, bio bi
za muzej. - Zastao je, ostaviti vremena da joj njegova prosudba dopre do svijesti.
- teta. Ali, ako ga elite prodati, dat u vam dobru cijenu za nj.
Mair se ponovo osmjehnula. Kuglice u stranjem dijelu trgovine blago su
zazveckale u zraku natopljenom mirisom tamjana.
- Hvala vam, ali zadrat u ga.
- Moda elite pogledati nove alove. Znate, darove za vae prijatelje. Uskoro
e Boi.
Bio je kamirski prodava, poput svih ostalih, i ve je rastresao pune naramke
robe preko pulta.
- Moda drugi put.
Prela je stotinu metara du ulice, razmiljajui o tome kamo bi mogla otii
popiti aj i pojesti jogurt za uinu, kad ju je neija ruka povukla za rukav. Naglo
se okrenula, pojaavajui stisak oko svoje torbe u kojoj je bio njezin al i
ugledala staricu ije je lice bilo pokriveno bijelom maramom.
- to je? to hoete? - izlanula je Mair besmisleno na engleskome. Jedini
odgovor bio je komadi papira koji joj je ta ena tutnula u ruku prije nego to se
okrenula i ponovo urno zala u gomilu. Mair je razmotala papir i ugledala ono
to je posve jasno bila nekakva adresa.

Nije joj bilo lako nai to mjesto. Bilo je zavueno u uliice staroga grada i
upitala je desetak razliitih osoba za smjer, snano gestikulirajui i cijelim putem
se sluei jezikom znakova. Hodala je ili su je vodili kroz otpadom zatrpana
dvorita u kojima su kokoi kljuckale izmeu uruenih koliba, pokraj radionica
otvorenih proelja, bojadisaonica i tavionica koe, pokraj prozora kroz koje su
se nazirale ene pognute nad tkalakim stanom i straara, trgovina u kojima su
prodavali riu i suhi grah iz nizova otvorenih vrea. Na svakome uglu bila je nit
154
Rosie Thomas

plovnoga kanala, itko crnoga ili zastrtoga zelenim korovom. Ali sad je bila na
odreditu. Bezubi starac sjedio je na slomljenome plastinom stolcu nasred jedne
od uliica i mahnuo joj da prie otvorenoj vei.
Mair je pokucala na dovratnik, zavirujui u nejasno osvijetljen prolaz. - Halo?
- zazvala je, nakon ega je jo glasnije ponovila. - Halo?
Dvije noge u trenirci pojavile su se navrh stuba. Zaula je neiji glas: Oprostite? to traite?
Mair nije ekala poziv. Uavi unutra poela se uspinjati stubama i ugledala
mladia u Nike majici s kapuljaom. U glavnoj ulici kod kue proao bi
nezapaen, ak i s tom crnom bradom i epicom. - Nisam sigurna. Dobila sam
ovu adresu i eljela sam ovo pokazati nekome...
Dok je to govorila, iz torbe je izvadila al i drala ga visoko kao propusnicu za
prostor iza kulisa. Mladi joj nije ba preprijeio put, ali nije se ni izmaknuo u
stranu. - Naveli su me da povjerujem kako bi netko ovdje mogao prepoznati
moj al - rekla je, povisujui glas.
Iz prostorije s vrha stuba zauo se neiji glas i mladi s kapuljaom odgovorio
je preko ramena. Mair mu je prila i provukla se pokraj njega, pritom se ljubazno
osmjehujui. Zavirila je u prostoriju u kojoj nije bilo namjetaja, ali koja je zato
bila puna mukaraca to su sjedili prekrienih nogu, naslonjeni uz etiri zida.
Unutra je bilo hladno, jer su visoki prozori na dvije strane bili irom otvoreni.
Svi su podignuli pogled prema njoj. Nabori mekane vune prekrivali su im
krila. Svi su ivali. - Oprostite - promrmljala je.
- Mogu li vam pomoi? - Na udaljenome kraju prostorije jedan mukarac je
ustao. Doimao se malo starijim od veine ostalih, moglo mu je biti otprilike
dvadeset pet godina. - Jeste li ovdje zbog kupnje ala?
- Bojim se da nisam. - Objasnila je kako su je poslali k njima i spomenula
etvrtu trgovinu u Bundu. Starica koja joj je dala adresu zasigurno je promatrala
i sluala iza trakastih zastora od kuglica. Veina mukaraca pognula je glave i
ponovo se vratila ivanju. Zapazila je da jedan nije ivao, ali mu je skupljeni dlan
bilo premazan gustim namazima boje. Jedini zvuk bio je ritmino udaranje
rukom dok je pritiskao abicu koloturnika u boju i izraivao crni uzorak obruba
na njenoj dugakoj ruiastoj pasmini.
- Biste li poli sa mnom? - blago je upitao predradnik.
Mair je ula za njim u ured bez prozora, koji je bio iza radionice. Iznad glava
bila je neonska traka, dreava nakon prirodne svjetlosti koja je proimala prvu
prostoriju. Jedni namjetaj bio je jeftini stol od laminata i dva stolca.
155
al od kamira

- Ja sam karkhanadar - rekao je, istim onim blagim glasom. ef radionice. Zovem se Mehraan.
- Drago mi je. Mair je sad ve znala da je muslimanu mukarcu bolje ne
pruati ruku. Umjesto toga je rairila al, prekrivi gornju plohu stola, diei se.
Mehraan nije imao povealo. Uzeo je nabor tkanine i njeno ga pomilovao.
Protekla je minuta utnje, a potom jo jedna. Naposljetku ju je pogledao. Prepoznajem rad. - Engleski mu je bio dobar.
- Molim vas, priajte mi o tome - preklinjala je.
Vodenasti pogled mukarca bio je inteligentan, znatieljan, bez naznake
predrasuda i neprijateljstva. Mary je odjednom bila uvjerena da je to napokon
netko s kim moe razgovarati. Rekla je: - Ne elim ga prodati ni doznati njegovu
vrijednost, nita slino. Ali dola sam iz Srinagara ui u trag njegovoj prolosti.
Pripadao je mojoj baki, majinoj majci, i mislim da je bila u ovome gradu prije
sedamdesetak godina. To je sve to znam.
Mehraan je potvrdno kimnuo. Oito je to bio nain na koji je razmotrio svoje
rijei prije nego to je progovorio: - Lijep je. Onaj tko ga je napravio ivio je u
istome selu u kojemu i moj djed.
Mairino lice razvuklo se u irok osmijeh. Kroz otvorene prozore zauo se
prvi povik mujezina koji je dopirao iz Staroga grada.
- Oprostite. Moram ii pomoliti se - rekao je.
- ekajte. Molim vas, vi mi moete pomoi. Ovaj al je mnogo znaio mojoj
baki, to znam. Pratila sam njegovu priu od Changtanga do Leha i od Leha sve
dovde. Sigurna sam da mi moete rei neto vie.
Mehraan je oklijevao. - Moete me, ako elite, ovdje priekati. Neu dugo.
Okrenuo se i poao za gomilom radnika niz stube. Ugurali su bose noge u niz
plastinih japanki i blatnjavih tenisica poredanih pokraj vrata. Mair je sjedila
oslukujui priguene zvukove glasanja i kukurikanja pijetlova na hrpi gnojiva. U
jednom trenutku je ustala i pogledala u radionicu. alovi su leali na prostirci u
bazenima boja, siuno lie i latice poprimali su oblik u pozorno izraenim
svilenim avovima.
Za pola sata mukarci su se jedan za drugim vratili. Najmlaemu meu njima
nije moglo biti ni petnaest. Pomislila je kako bi trebao biti vani i igrati nogomet.
Dobacio je pogled Mair prije nego to je ponovo pognuo glavu i zapazila je da
su mu oi upaljene i crvene od piljenja.
- Doite - obratio joj se Mehraan. - Popit emo aj.
156
Rosie Thomas

Poveo ju je do kuta dhabe15, radnike prostorije s plastinim stolovima i

stolcima, koje je bilo ispunjeno parom od vrue hrane i krcato nakon molitve.
Pozdravio je petoricu-estoricu mladia dok je prolazio do stranjega dijela
prostorije, gdje je sjeo za stol uza zid. Slika Hajija, njezina sjajna povrina
namrekana od vruine, visjela je iznad njih. Konobar je donio alice i iz
metalnoga lonca natoio aj.
- Otkuda ste?
- Iz Engleske.
Promatrao ju je preko ruba alice. - Zato ste u Srinagaru?
- Kao to sam ve rekla. Da uem u trag svojoj baki. Bila je udana za
misionara i radili su u Kamiru tijekom Drugoga svjetskog rata. Ali nikada je
nisam upoznala. Umrla je prije moga roenja. Je li va djed jo uvijek iv?
- Nije, a nije ni otac. U obitelji imam samo majku i dvije mlae sestre, nikoga
vie.
- To znai mnogo odgovornosti za vas.
Mehraan je potvrdno kimnuo glavom. - Recite mi, poli ste na putovanje
samo da biste vidjeli koze i radionicu za izradu veza na alovima. Neobino.
- Je li?
- Mnoge ljude zanima samo ono danas i elja za boljim sutra.
Na prvi pogled Mair je u Mehraanu prepoznala nekoga s kim moe
razgovarati. Nije imalo smisla ostvariti takvu vezu i ne popriati. Stoga mu je
kazala za oevu smrt i pronalazak ala posljednje veeri koju je provela u staroj
kui. Objasnila je kako njezin brat i sestra imaju svoje nanovo zasnovane obitelji
te da je ona neudata i stoga slobodna poi na putovanje. - U ime svih nas zakljuila je, kao da eli opravdati ono to bi on mogao smatrati ugaanjem sebi
jednako koliko i ekscentrinim pothvatom.
- Shvaam - rekao je. Uredno je odloio alicu na stol.
Mair je znala da nije u potpunosti prihvatio njezino objanjenje. Rekla je: Bila mi je potrebna ova potraga. Svi oiti putokazi u mojemu ivotu pokazivali
su niz ceste koje su vodile do mjesta na koja nisam imala posebnu elju ii pa
sam izabrala nogostup. Ako sam u posljednjih mjesec dana iz toga neto nauila,

15

dhaba - restoran uz autocestu u Indiji i Pakistanu u kojemu se posluuje uglavnom domaa

hrana
157
al od kamira

onda sam nauila koliko volim mjesto gdje sam odrasla. I koliko cijenim svoju
obitelj. Nikada je nisam toliko cijenila dok sam bila tamo.
Mehraan se osmjehnuo. Bio je to prvi put da se nasmijeio.
- To je dobro. Sami ste u Kamiru?
- Jesam.
- Niste novinarka?
- Nisam, naravno.
- Naalost, niste ni trgovac koji naveliko kupuje robu lijepe kamirske
pamine za skladita svoje trgovine u Londonu?
- ao mi je, ali nisam.
- teta za mene.
Oboje su se nasmijali. Pogledao je na sat iznad slike Hajija.
- Moram se vratiti.
Torba sa alom u njoj poivala je na Mairinu krilu. - Kad ete mi ispriati o
svojemu djedu?
- Moemo se nai sutra. Treba mi nekoliko minuta da neto pojedem prije
poslijepodnevne molitve.
- Ovdje?
- Naravno. - Ustao je krenuti.
Upitala je: - Uivaju li ti mladii koje sam vidjela u svome poslu?
- Barem imaju posao. Ne mislite li da bi radije bili uitelji, lijenici ili ak radili
u banci? Danas za njih u Kamiru nema niega. Niega.
Zamiljena, Mair je gledala za njim dok se vraao na posao.

Sljedeega dana sjedila je na istome mjestu kad se ponovo pojavio.

-Jeste li to pojeli? - upitao je. Metalni tanjur s narezanim crvenim lukom i
krikama limete, posutim zelenim feferonima, bio je postavljen izmeu njih.
- Nisam jo. Ako naruite za oboje, rado u platiti.

158
Rosie Thomas

Doimao se kao da bi se mogao usprotiviti, ali brzo je naruio od mukarca

koji je trkarao gore-dolje meu stolovima nosei tanjure iz kojih se puilo. Dakle, to biste eljeli znati?
Puno toga, shvatila je Mair tijekom noi. eljela je doznati o njegovu ivotu
jednako koliko i o ivotu njegova djeda. U novinama je itala o bacaima
kamena, skupini militantnih mladia koji su vjerovali u slobodni Kamir.
Skupljali su kamenje i okupljali se kamenovati sigurnosne snage. Katkad bi, kad
bi policija i vojska uzvratile, neki djeak poginuo. Neredi, kao prosvjedi protiv
smrti, vodili su do redarstvenih sati, sve veega broja policije i vojnoga pritiska,
razdoblju tjeskobnoga spokoja, nakon ega bi isti krug ponovo otpoinjao.
Kako je ovjek poput Mehraana tumaio to nasilje?
Mair je zapoela oprezno: - Zato nema niega za vae radnike koji izrauju
vezove u Kamiru?
- Nema novca, nema posla, nema ulaganja, nema nade. To je nita.
- Podupirete li azadi? Slobodu, neovisnost.
Ovaj put Mehraan se gorko osmjehnuo. Sloboda je za siromaha samo pojam.
Ne, ja osobno ne vjerujem da Kamir moe biti neovisan. To je stvar
gospodarstva.
- Ili pripojen Pakistanu?
- Moda, nakon Podjele, to bi moglo biti rjeenje. Maharada, Nehru, va
kraljevski namjesnik u Indiji, oni su donijeli drukiju odluku. Ali sada, danas... Mehraan je slegnuo ramenima i otpuhnuo. - Pakistan ima dovoljno problema.
Zato elite razgovarati o naim nevoljama?
- Zato to sam ovdje. Bila sam preksino u Bundu i vidjela bombaki napad.
Ili bih moda trebala samo fotografirati jezera i kupovati tepihe?
- Da, to bi znailo biti turist. Osoba poput vas, gospoo.
- Mair.
- Da. Prirodno je to elite gledati dalje od trgovina. Ali tekoe u Kamiru su
davnanje i nije ih jednostavno razumjeti.
ak ni ja sam ne znam u to vjerujem, osim u Boga i njegova Proroka,
poivao u miru. Naravno da nije u redu bacati kamenje ili neto jo gore na
policiju i vojnike, ali mladi su bijesni, a to to su bez moi u naoj zemlji ini ih
jo vie bijesnima. Sve u svemu, to to ve inite je mudro... hou rei,
usredotoite se na vlastitu prolost. I na alove.

159
al od kamira

Mair je pogledala u svoj tanjur. Na njemu je bio vru mirisan naan koji se
blistao zbog rastopljenoga maslaca i svjee nasjeckanoga ljekovitog bilja, kupola
rie i metalna posuda povra s karijem. Mehraan je u desnu ruku uzeo komad
kruha, kojim je vjeto zahvatio gusti umak. Znala je da ju je, poput Faruka,
savjetovao da bude oprezna, za njezino dobro.
- Onda o prolosti - ponovila je. - I o vaemu djedu. Priajte mi o njemu.
Mehraanovo turobno lice se razvedrilo. Zubi su mu bljetali ispod guste crne
brade. - Tih dana, prije Podjele, Kamir je bio posve drukija zemlja. U
Srinagaru, kao i u selima, ivjeli su muslimani, sikhi, hindusi, budisti, svi zajedno.
Bilo je, naravno, katkad kakvih problema, svaa meu susjedima, ali ne takvih
koje bi razdirale zemlju. Moj djed ivio je u selu Kanihama, na putu za
Sonamarg. Rije hama znai naselje, a kani, kao to znate, izrada alova. Bilo je
iste svjee vode tamo, vrtova za uzgoj povra i ispae za ivotinje. I on je,
poput mene, bio karkhanadar, i u njegovoj radionici izraivali su se najfiniji
alovi, trebalo je godinu dana, i vie, da bi se u naoj tradiciji izradio al poput
vaega.
Mair je ushieno sluala.
Mehraan je oslikavao sliku obinoga ivota u idilinoj dolini, obitelji koje su
suraivale radei, onako kako su to inile stoljeima. Najljepe komade izraivali
su u nadi da e zavreni al nai bogatoga kupca i moda biti odjenut na
vjenanju ili odloen kao dio mladenkina miraza. U kamirskim obiteljima, rekao
je, alovi svih vrsta predstavljali su eninu sigurnost. Mogli su se izrezati i
prodavati u komadima za kupnju hrane ili isplatu dugova, ponovo vraati i
spajati, spremati i zamotati u platna, posuti gorkim ljekovitim biljem da odvrate
moljce i nositi van u velikim obiteljskim prigodama. alovi su se darivali,
skupljali kao bogatstvo, prenosili s majke na ker. To je jo uvijek sluaj, rekao je
Mehraan, ali najljepi primjerci, kani izrade, poput ala Mairine bake, danas se
gotovo vie nisu ni izraivali i tehnika je bila zamalo izgubljena. Bili su previe
skupocjeni i tkalje si vie nisu mogle priutiti provoditi mjesece pognute nad
tkalakim stanom u nadi da e njihov al postii dobru cijenu kad konano bude
zgotovljen. Naravno, postojale su strojno tkane kopije, ali one su bile nitavne.
-Jeste li vidjeli kako se to izrauje? - upitao je Mehraan. Njihovi tanjuri bili su
prazni, iako je Mair bila toliko zaokupljena njegovom priom da nije ni bila
svjesna kad je poistila svoj.
Odmahnula je glavom.

160
Rosie Thomas

- Ako vas zanima, postoji jedno mjesto, nije daleko... karkhandar mi je

prijatelj. Ima kupca za kani u Delhiju, ali taj ovjek je vrlo uporno cjenkalo. Ne
moe se mnogo zaraditi.
- Voljela bih to vidjeti.
- Raspitat u se. Doite ponovo sutra.
- Hou - obeala je. - Imate li pojma, Mehraane, kako je moja baka, Velanka,
dola u posjed tako skupocjenoga komada?
Izili su na sunevu svjetlost. Poslijepodne je bilo svjee i hladno nakon
parom zapuhnute dhabe.
- Bila je zapadnjakinja, to znai da je morala biti vrlo bogata da mojemu
djedu plati za nj. Moda joj ga je suprug darovao.
Koje bi moglo biti drugo objanjenje? Ali Mair je bila sigurna da veleasni
Evan i gospoa Watkins nisu bili bogati, nisu ak bili ni dobrostojei pa nije
mogla zamisliti Nerys, suprugu misionara, kako prebacuje taj blistavi al preko
svojih skromnih ramena.
- Sutra u isto vrijeme - osmjehnula se.

Kad se sutradan nala s Mehraanom, bio je u urbi.

- Neu danas ruati. Moram se nai s jednim kupcem. Ako moe na brzaka,
sad emo posjetiti radionicu.
Pognuli su glave prolazei kroz uske uliice do jo jedne vee staroga proelja
od drva i opeke. Visoki prozori bili su oblikovani tako da proputaju
maksimalnu koliinu dnevne svjetlosti radnicima unutra. Gotovo sav prostor u
toj maloj utihnuloj prostoriji zauzimala su tri drvena tkalaka stana, preke i
zapetljane niti primitivna izgleda. Trojica mladia sjedili su na klupama za
tkalakim stanom, usredotoeni na posao koji su obavljali, ali kad se Mehraan
obratio najbliemu, ovaj je sjeo otraga i omoguio im da vide njegov rad,
skinuvi pribadae s crne tkanine koja je titila al cijelom njegovom duinom.
Stotine kalema kani bile su uredno posloene cijelom irinom, a svaki od njih
bio je namotan razliitom nijansom poprenoga prediva najfinije dlake. Mair je
shvatila da se za svaki zakuasti uzorak cvijea na crnoj pozadini svaki kalem
morao uzimati po redu i provlaiti izmeu uzdunih niti. Svaki put se trebao
izbrojiti toan broj niti prije nego to bi jedna boja ustupila mjesto drugoj.
Upute za izraivaa uzorka bile su napisane na gruboj mrei privrenoj ispred
161
al od kamira

tkalje, radilo se o zbrci narkanih brojki koje su izgledale poput matematikih

izrauna prvog astronoma. Uz to je bila skica gotova uzorka.
Mair je otpustila dah koji je dotad zadravala.
Bilo je potrebno petnaest minuta usredotoenosti, izraunala je, da se istka
samo jedan jedini redak ala.
Mehraan je postavio jo jedno pitanje i tkalac je pokazao na koliinu
dovrenoga uzorka. Iznosila je manje od pola metra.
- Tri mjeseca - preveo je Mehraan.
Kako bi snizili zavrnu cijenu, ti uzorci sastojali su se od dva iroka oboda
tkanja kani na obinoj podlozi. Mair je teko mogla zamisliti koliku je koliinu
rada zahtijevala izrada ala poput njezina. Osjetila je peckanje u oima,
djelomino zbog suuti prema mladiima koji su se po cijeli dan naprezali nad
tim preciznim poslom, sve dane ivota, a djelomino iz strahopotovanja prema
ostavtini koja je na neki nain dola u njezin posjed. Osjeala se odlunijom
nego ikad istraiti povijest ala i otkriti kako se naao u njezinoj obitelji.
- Hvala vam - rekla je.
Tkalac, koji nijednom nije izravno pogledao u nju, nastavio je s
odbrojavanjem.
Nije ni udo to tu nije bilo glazbe, razgovora ni bilo ega drugoga to bi ih
ometalo. Samo jedna pogrena nit unitila bi uzorak.
Kad su se nali vani na ulici, Mehraan je rekao: - Vidite.
- Uistinu vidim. - Nije znala to bi drugo mogla rei. U urbi je upitala: Voljela bih posjetiti selo Kanihamu. Biste li poli sa mnom?
Pomislila je kako bi joj moda mogao pokazati mjesto gdje je nekada bila ta
radionica, kao i kue u kojima su izraivai alova radili i u kojima su ivjeli u
ono vrijeme dok je jo postojala Britanska Indija.
Mehraan je stisnuo usne. - Ne, ne bih to mogao uiniti.
Oito je iznijela nedolian prijedlog, neudana ena neoenjenome mukarcu. Shvaam. Oprostite. - Postojali su turistiki vodii u Srinagaru. Morat e se onda
zaputiti na obilazak Kanihame toyotom.
Sad se Mehraan doimao kao da mu je neugodno. - Moda... moda biste
eljeli sutra popiti aj s mojom majkom i sestrama? Ne govore engleski, ali mogu
vam ja biti posrednik.
- Vrlo rado. Uistinu bih to silno voljela.
162
Rosie Thomas

Bila je to kuica u etvrti grada koju nitko od kamirskih turista... ono malo
to ih je preostalo... ne bi imao razloga posjetiti. Labirint blatnjavih uliica
protezao se na sve strane i granao se pod neujednaenom sjenom stabala oraha i
marelica. Iz otvorenih kanala uz plonik kapala je crna voda. Meu
jednokatnicama bila je gruba ograda i zarasli komadi vrta, taglji i radionice za
izradu tepiha te zaprljana masna dvorita u kojima su mehaniari popravljali
ulupljene kamionete. Uliice su vrvjele ljudima, dok su starci provirivali iz
otvorenih trgovina i djearci kredom crtali palice za kriket po betonskim
zidovima.
Sjene pasa uljale su se oko hrpa smea. Mair je odvraala pogled svaki put
kad bi ugledala psa.
Iza njihovih u plavo obojenih ulaznih vrata, koja je od uliice razdvajao mali
pojas povrtnjaka, Mehraanova majka i sestre ekale su posjetiteljicu. Doekale su
je s gomilom nevena i uresnica povezanih u kiticu komadom vrpce, a Mair je
njima dala slatke kolae i okoladu koju je kupila u trgovini u Bundu.
aj je bio ceremonija. Smjestila se na jastucima, licem okrenuta prema
Mehraanovoj majci od koje ju je dijelio komad etvrtasta tepiha. Njegove sestre
donijele su visoki samovar i posluavnik s porculanskim alicama. Iznijele su
svjee peen poslijepodnevni kruh i med u sau i posloile slatke kolae na
svojemu oigledno najboljem tanjuru. Mair je postavljala uljudna pitanja koja je
Mehraan posluno prevodio. Jedna sestra je imala etrnaest, a druga esnaest
godina i njihova je majka rekla kako e ubrzo doi vrijeme da razmisle o
nalaenju odgovarajueg supruga za njih. Naglaeno je slegnula ramenima.
Njihova udaja je posve oito bila vana stvar, ali djevojke su se samo hihotale.
Mehraanu je bilo tek dvadeset. Mair se iznenadila kad je otkrila da je znatno
mlai nego to je izgledao. Nauio je dobro engleski u koli, bio je najbolji
uenik engleskoga. Taj posljednji podatak joj je nevoljko prenio i to samo zato
to ga je njegova majka na to snano poticala. Potom je studirao trgovinu na
koledu u gradu, zahvaljujui dareljivosti majina brata koji se bavi prodajom
tepiha na veliko. Mehraanov je posao u radionici za izradu alova bio prodati
najbolje primjerke alova trgovcima u maloprodaji po cijenama kojima je mogao
plaati svoje radnike i preostalom razlikom prehraniti sebe i svoju obitelj.
Njegov otac obavljao je isti posao. Ubijen je prije dvanaest godina, uhvaen u
unakrsnoj vatri izmeu vojske i pobunjenika.

163
al od kamira

Mehraan je sve to realistino ispriao, uz majine usklike u pozadini i provale

priguena smijeha njegovih sestara. Izborano lice starice govorilo je o tekome
ivotu. Njezine bose noge bile su uljevite i nokti na nonim prstima zadebljali i
ispucali. Dvije djevojke bile su lijepe i u prostoriji su bile gologlave. Zalizana
kosa bila im je razdijeljena po sredini i spletena u jednu debelu pletenicu koja im
je visjela do uskoga struka.
Napinjui se uti ono neizreeno, Mair je pretpostavila da je obrazovanje
djeaka bio nain na koji je njegov ujak skrbio za obitelj koja je ostala bez oca.
Mehraanova odgovornost znaila je kako se nee moi oeniti sve dok se
njegove sestre ne udaju i ne srede u obiteljima svojih supruga. Tek potom e on
sebi dovesti kui odgovarajuu suprugu, koja e biti izbor njegove obitelji koliko
i njegov vlastiti i koja e naposljetku brinuti za svoju svekrvu u toj kui.
Mair im je zauzvrat odgovarala na pitanja o Engleskoj.
Da, puno kii. Ne uzgajaju riu. Obrazovanje i lijenika skrb su besplatni,
iako su porezi visoki. Obitelji nisu ivjele sve pod istim krovom i esto su bile
ratrkane po manjim razliitim mjestima.
Smiono, usred hihotanja, jedna sestra usudila se upitati. Mair joj je odgovorila
da nije udana, ne. Obzirno nisu spomenuli njezinu poodmaklu dob; oito je ve
bila prola godine kad se mogla nadati nai supruga, ak ispriati to ga nema.
aj su popili, a kruh i kola pojeli.
Mair je objasnila svoj posjet Kamiru. Kad je razmotala al i rastresla ga pred
majine noge, zauo se krik iznenadnoga oduevljenja, prvi spontani izraz toga
poslijepodneva. Podignula ga je, prinijela svjetlu, prouila oznaku izraivaa i
uskliknula.
- Kae, radionica oca moga supruga - preveo je Mehraan.
- Bilo gdje bi ga prepoznala.
U kutu prostorije bio je kolovrat koji su sestre sad podignule na svoje mjesto i
majka je izvadila koaru runaste sirove vune. Bosim nogama pokretala je gazilo,
kota je zazujao i ona je poela presti preu tanku poput pauine. Mehraan je
objasnio da je ona to na kilograme prodavala bojadisaima i tkaljama, koji su
potom njegovu radionicu opskrbljivali komadima obine pamine.
- Ve sam pomiljala da se samo mukarci bave trgovinom alovima.
- Predenje je uglavnom enski posao. Hoete li im ispriati kako ste doli do
toga ala?

164
Rosie Thomas

Majka je nastavila s radom dok su dvije sestre namatale gotovo predivo u

klupka. Sve tri su sluale dok je Mehraan strpljivo prevodio. Na kraju je Mair
posegnula u dep. Izvadila je omotnicu i istresla onaj uvojak kose na dlan ruke,
na to su se one tri ene sagnule dobro ga promotriti. Bakrena svjetlost koja se
bljeskala posve se razlikovala od poput ugljena crne kose kamirskih mukaraca.
Pokazala im je jo i fotografiju, koju su takoer promotrile.
Majka je kaiprstom lupkala po vodi. - Srinagar - rekla je odluno. Nakon to
je bacila posljednji pogled na oznaku izraivaa, stavila je al u Mairine ruke.
Potom je ponovo sjela i nastavila presti.
Nije bilo niega to su joj mogli rei. Mair ba nije ni oekivala da e biti, ali
ipak je osjetila alac razoaranja. Jedini zvuk bio je ustrajan rad kotaa. Sklonila
je pramen kose i fotografiju. Potom joj je, zato to su joj Beckerovi uvijek bili
negdje u primisli, odjednom sinula jedna druga misao. Bruno je spomenuo
obiteljskoga prijatelja kojega e potraiti u Delhiju, preobraenika na kranstvo,
ija je obitelj potjecala iz Srinagara.
Moda je u tome gradu jo uvijek bilo ljudi koji su se sjeali tih ratnih godina,
pa ak i misionara iz toga vremena.
- Hoete li svojoj majci postaviti jo jedno pitanje? Poznaje li neke starije
ljude koji bi se mogli sjeati rata? Moda kranskih misionara koji su u to
vrijeme bili ovdje?
Mehraan ju je upitao, ali jedini odgovor bilo je sporo odmahivanje glavom. Ne, ne poznaje nikoga takvoga. Ta osoba morala bi imati devedeset godina.
- Da, otprilike tih godina.
- Vrlo stara - rekao je Mehraan, s dunim potovanjem.
Bilo je vrijeme za polazak. Mair se zahvalila na gostoprimstvu obitelji i
djevojke su joj srameljivo prihvatile ruku, osmjehujui joj se ispod trepavica.
Majka je navukla al preko glave i usana i prila vratnicama pozdraviti se.
Stisnula je Mairine ruke meu svoje i naklonila se, sputano, kakva je bila tijekom
cijeloga tog posjeta, ali Mair je shvatila da se s njom sprijateljila zbog podrijetla
svoga ala.
Mair i Mehraan bili su s druge strane drvenih vratnica kad ga je majka pozvala
natrag i neto mu promrmljala. Kad su ponovo poli, Mehraan joj je objasnio da
njegova majka ima dobru prijateljicu, bolniarku koja se brinula o starijim
ljudima u europskoj bolnici. Ta bolniarka bi moda mogla znati za neku tako
staru osobu.

165
al od kamira

- Molim vas, upitajte majku moe li doznati - rekla je Mair, ne gajei ba

odve nadu. Hodali su prema prometnoj cesti, gdje joj je Mehraan pozvao taksi.
Kad je stigao, mail je bio vrlo kratak.
Mair ga je proitala, pa jo jednom, piljei sve dok se rijei na zaslonu nisu
zamutile, ali odbila je porei njihovu uasnu teinu.
Naa voljena ki Lotus juer je umrla.
Bruno Becker
Napisala je odgovor, najteih nekoliko reenica koje je ikada u ivotu
sastavila, nakon ega se vratila do Salomona i Sabe.
Presreo ju je Faruk. - Madam, jeste li bolesni?
- Nisam, Faruk, nisam bolesna. Primila sam neke rune vijesti.
Ula je u spavau sobu i legla. Posvuda oko nje ulo se zapljuskivanje vode i
pjev ptica, ali ona je uspijevala vidjeti samo Lamaru, bijeli snijeg, sjenu psa i
Lotus u oevu naruju.
- Imam neke novosti za vas - rekao je Mehraan.
Mair se ponovo nala s njim u dhabiju i on ju je upoznao s dvojicom svojih
prijatelja. Razgovarali su na engleskome o neovisnosti i politikim prosvjedima,
na estok, ali apstraktan nain, bacajui s vremena na vrijeme pogled prema
Mair, promotriti njezinu reakciju. Potom su prijatelji otili i Mehraan je iskapio
aj iz ae.
- Kakve to vijesti? - upitala je. Sporo je proteklo jo pet dana i poela je
pomiljati da joj je vrijeme otii iz Srinagara. Nita vie nee otkriti i sjena
Lotusine smrti zamraila je perspektivu jezera i planina.
- Prijateljica moje majke, sjeate se? Ona bolniarka? Rekla nam je da poznaje
jednu gospou, Engleskinju. Vid joj je jako lo. Pala je kod kue i trebalo joj je
staviti zavoj. Ima onoliko godina koliko kaete i ivjela je u Srinagaru prije
mnogo godina, jo prije Podjele.

U predgrau je bila jo jedna jednokatnica, napola skrivena u zaraslome vrtu.

Mair se sagnula odgurnuti niske vratnice i provukla se ispod zapetljanih grana.
Na njezino kucanje na vratima odgovorila je postarija Indijka, iji se izblijedjeli
166
Rosie Thomas

kameez16 u zelenoj boji mente napinjao preko punanoga trbuha. Na elu su joj
bile teke naoale.
- alje li vas lijenik Rama? - eljela je znati.
- Ne, bojim se da ne.
- Pa tko vas onda alje?
Mair je imala spreman odgovor. - Dola sam u posjet. Traim prijateljicu
starih obiteljskih prijatelja. Iz Engleske sam.
ena se doimala iznenaeno. - Jeste li? Moete ui na deset minuta. Danas je
umorna.
Prostorija u stranjem dijelu kue bila je ugodno osunana. Na podu je bio
tepih, veliki staromodni gramofon na stolu uza zid i kamin s vrem suncokreta
na reetki. U fotelji privuenoj nasred suneve svjetlosti sjedila je starica,
sjedokosa i uspravna. Noga s tekim zavojima poivala je na stoliu i tap za
hodanje bio je naslonjen na fotelju. Okrenula se prema Mair. - Aruna? Jesi li tu?
Tko je to?
- Ne znam. Kae da je iz Engleske.
Mair se pribliila. - Oprostite to upadam nepozvana - rekla je.
Starica je nakrivila glavu, pogledavi je ispitivaki, poput ptice. Koa joj je bila
nezdravo blijedouta, duboko izborana, i ona je tjeskobno virkala. - Engleskinja
si. Kako mi je drago uti tvoj glas. Prii ovamo, vid me ne slui ba najbolje.
Tako je bolje. Poznajemo li se? Aruna, moe li nam donijeti aja? Ili bi ti radije
din?
- Zapravo, nismo se prije srele. Zovem se Mair Ellis.
- Drago mi je. - Ispruila je svoju mravu vornatu ruku i rukovala se s Mair. Ja sam Caroline Bowen. to te dovodi u Srinagar?

16

kameez - tradicionalna odjea za mukarce i ene; prostrane hlae s duom tunikom s

rasporkom sa strane, kako bi kretanje bilo olakano
167
al od kamira

DEVETO POGLAVLJE

ije previe hladno - ustrajao je Rainer.

inilo se da Rainer nikada nije osjeao hladnou, ali u posljednjih

nekoliko dana vrijeme u dolini postalo je toliko hladno i vlano da je ak i
unutra Nerys nosila svoj novi pheran od tvida i nekoliko slojeva kardigana ispod
njega. Myrtle ju je upozorila kako e uskoro i sama morati poeti nositi zemljani
eravnik da se zagrije, kao to su to inili Kamirci. U posljednje vrijeme te dvije
ene poele su se osjeati kao zaboravljeno zaelje neke vojske kad su se
posljednji stanovnici koji su tu ljeti boravili povukli junije u nizine. Planine su
bile obavijene maglom, Klub Srinagar bio je prazan, osim nekoliko prigueno
osvijetljenih stolova za brid, i jezero Bar bilo je tiho i ogoljeno bez lealjki i
suncobrana.
Rainer Stamm bio je tek jedan od nekolicine onih koji su ostali. Myrtle i
Nerys otile su na njegov domjenak i umjesto uobiajenih lica upoznale se s
jednim panditom, sveuilinim profesorom i njegovom keri, glazbenicom,
nekim pjesnikom budistom te dvojicom Amerikanaca gruba izgleda ija uloga
nikada do kraja nije bila objanjena i za koje se, na Myrtlino kasnije inzistiranje,
otkrilo da su bili pijuni. Zabavile su se na tome neobinome okupljanju i otada
je Rainer poeo navraati u Rajski vrt na kavu ili na pie. On je njih zauzvrat
pozivao na svoje maioniarske predstave koje je izvodio pred uenicima.
Danas je objanjavao Nerys kako je dozvola koju je ekao na kraju odbijena. Britanci mi kao razlog navode rat. Reci mi, kakve to veze ima hoe li se jedan
vicarac popeti na Nanga Parbat? S druge strane, meni je to vrlo bitno, kao i
obitelji Matthewa Forbesa.
- Popeti se na to? - upitala ga je Nerys. - I ijoj obitelji?
Tog jutra bili su u Rainerovoj kui u Starome gradu, sjedili na prozorskome
sjedalu krila prozora koji se protezao preko rijeke Jelhum. Na drugoj obali
pruao se predivan pogled na most i sveani hinduistiki hram, ali sama
prostorija bila je pothlaena i pranjava. Rainerov namjetaj bio je zbirka
otrcanih predmeta s otpada, sluajno okupljenih na neko lijepom, ali sad
prljavom i izlizanom tepihu i inilo se da posjeduje samo knjige, navoje konopa,
168
Rosie Thomas

bljetave rekvizite za pozornicu i kutije spojene arkama i oslikane okultnim

simbolima koji su se odnosili na njegove maioniarske trikove. Nerys je bila
oarana uvidom u ono malo podataka iz Rainerova ivota koje je uspjela nazreti,
ali sve do danas on sam dao joj je jako malo podataka.
Sad joj je odgovorio: - Ne zna? Nanga Parbat je planina. Vrlo lijep vrh,
deveti po visini u svijetu. Nalazi se samo stotinu pedesetak kilometara odavde.
Bit u prva osoba koja e se popeti na njega. To sam jo davno odluio. Nijemci
misle da oni polau pravo na nj, ali u zabludi su.
Nerys je poela prepoznavati onu Rainerovu vrstu razmetljivosti i prkosa.
Svoje tvrdnje je iznosio s takvim intenzitetom i s toliko iskriavoga humora, da
je bilo nemogue ne zapaziti njegov entuzijazam. - Shvaam.
Pogled mu se zadrao na njezinu. Nije esto izgledao tako ozbiljan kao sad.
- Moda i shvaa. Osvojit u ga idui brzo i lagano. Tako sam namjeravao s
Matthewom.
- Rainere, ne razumijem ni rijei od toga o emu govori - usprotivila se. Hoe li mi ispriati tu priu ili nee?
Rainer je bio dobar u prianju pria. Volio je provoditi nadzor nad
sluateljstvom, ba kao to je to inio izvodei svoje trikove. Zamahnuo je
rukama, nainivi abrakadabra pokret. - Ispriat u ti usput. Spremna si poi?
Predloio je vonju do jednoga od sela i piknik. Zadrhtala je ak od same
pomisli na izlazak u maglu, ali u drugu ruku, Rainerovo drutvo nadomjestit e
tu hladnou. Myrtle se borila protiv vlastite dosade uputajui se u dragovoljni
rad za pomo u ratu na koji bi naila i danas je bila u odboru koji je vodio brigu
o slanju indijskih slatkia kui, britanskoj djeci. Nerys nije pripadala tim
skupinama supruga i zbog toga je osjeala poprilino olakanje, ali samoa i
neaktivnost bile su joj danas posebno nepoeljne.
Popustila je. - Jesam - odgovorila je. - Spremna sam.
Rainer je podigao platnene torbe u naramak i uz naklon je izveo na ulicu. Na
komadu naputena tla, uz jato djece koja su ga uvala, stajao je u crveno
prebojan fordov kamionet. Imao je malu zatvorenu kabinu i otraga je bio
otvoren pa je Rainer u nj ubacio sve svoje torbe. Dvojica djeaka skakala su na
njegovu krovu, dok su se ostali njihali na papui automobila. Podrugljivo su
dobacivali i pokazivali na Rainera, sve dok nije spustio nekoliko novia u ruke
najveega, a potom su se potukli tko e mu otvoriti vrata, poput hrpe dronjastih
lakaja. Rainer je zakrenuo ruicu i motor je zakaljucao. Nerys se popela i sjela
na suvozako mjesto pa su krenuh prelazei preko koloteine, dok su se
najsmionija djeca sve do posljednjega mogueg trenutka vjeala o kamionet.
169
al od kamira

- Nisam znala da ima automobil - zapazila je dok su se sve veom brzinom

udaljavali.
- Naravno da imam. - Zbog tebe sam ak izmolio punu alicu benzina.
Dovoljno da nas odveze do mjesta na koje idemo... a tko zna, moda nas i vrati
natrag.
Gorivo je bilo rezervirano za vojne namjene i civili su ga sve tee nabavljali.
Nerys se nasmijala. - Pod dojmom sam. Hoe li mi rei odakle se to moda
neemo vratiti?
Rainer se potapkao po jednoj strani nosa. - Sve u svoje vrijeme. Najprije
pria.
Vozili su se izvan grada, prolazei kroz tihe ulice u kojima su kue dravnih
slubenika i uitelja poivale u izdvojenim vrtovima. Nerys se smjestila na
krutom sjedalu kamioneta to je udobnije mogla.
- Jesi li ikada posjetila europsko groblje u Lehu? - zapoeo je razgovor Rainer.
- Naravno da jesam. Znala sam odlaziti i sjediti tamo svaki put kad sam
osjeala nostalgiju za domom. Tamo je nekoliko nadgrobnih spomenika s
velkim imenima, koja su pripadala misionarskim obiteljima iz vremena prije
naega. Tuno je to mjesto zbog grobova male djece, ali pogled je divan.
- Onda e se prisjetiti natpisa u spomen Matthewu Forbesu.
Nerys se sjetila. Odjednom ju je vidjela u mislima, obinu ploicu na zidu
ograenoga prostora groblja.
U spomen
Matthew Alexander Forbes, St John's College, Cambridge
Izgubljen na Nanga Parbatu, u kolovozu 1938. godine, 22 godine
- Da, sjeam se - rekla je.
Rainer se preko upravljaa kamioneta zagledao pred sebe. Pribliavali su se
predgrau Srinagara, gdje su kue i trnice uz cestu ustupale mjesto riinim
poljima i vonjacima. - Ja sam je tamo postavio, potujui elje njegovih
roditelja. Bio sam s Matthewom tog jutra, na posljednji dan njegova ivota.
Posljednje rijei koje je izgovorio bile su: - Vidimo se za nekoliko sati. Otvorit
u limenku juhe.
- Nastavi.

170
Rosie Thomas

- Brzo i lagano, to nam je bio plan. Bili smo u dobroj formi za uspinjanje.
Imali smo malu ekipu u kojoj su bili erpe17, Matthew, dvojica vrlo snanih
asnika Indijske vojske i ja. Matthew i ja utaborili smo se na visini od gotovo
sedam tisua metara. Planirali smo sljedeega dana napredovati i utaboriti se na
jo veoj uzvisini. Dok se Matthew odmarao, sam sam se popeo do mjesta na
sljemenu s kojega sam trebao izviati nau rutu uspona. Gledao sam kroz
dalekozor prema vrhuncu kad se cijeli obronak iznad tabora uruio. Matthew,
ator, sve... sve to je bilo tamo... bilo je pometeno i zatrpano pod tisuama tona
leda i snijega.
Rainerov glas ostao je nepokolebljiv, ali duboke brazde pojavile su mu se na
obrazima. Odjednom se doimao deset godina starijim. - Stajao sam meu
krhotinama lavine i oko mene nije bilo niega osim vjetra. Mogao sam se jedino
spustiti do niega tabora gdje su ostali ekali na povratak. Preko Gilgita i Simle
obavijestili smo Matthewovu obitelj.
- Njegov otac je takoer bio planinar, koji je razumio silnu potrebu planinara
da se penje, ali mislim da mu se majka nikada nee oporaviti. Bio joj je sin
jedinac, izvrstan matematiar. Njega i njegovu obitelj poznavao sam deset
godina, jer zimi su dolazili u vicarsku na skijanje, a ljeti na planinarenje i, im je
uo za moju ekspediciju, Matthew me uzastopno preklinjao da ga uzmem sa
sobom. Znao sam da je u potpunosti sposoban za to, jer bih ga u protivnome
bio odbio. Krenuli smo iz Delhija, preko Manalija, sve gore do Leha, kako
bismo stekli kondiciju i aklimatizirali se, i Matthewu se to mjesto svidjelo. Zbog
toga sam tamo u groblju postavio spomen na nj. Zna, bilo bi to za njega lijepo
postignue, dosegnuti taj vrh. Nisam mu mogao uskratiti tu mogunost kad ju je
toliko silno elio. Ali planine oduzimaju jednako spremno koliko i pruaju.
Nerys je zamiljala radoznaloga mladog Engleza kako otkriva zavojite uliice
usnuloga Leha ili kako se uspinje do stare palae koja je bila na brdu, s
pogledom na grad, kako bi mogao gledati preko zlatne i smaragdne doline Inda.
Shvativi da joj on otkriva uzrok dubokoga osobnog bola, pruila je ruku i
poloila je preko Rainerove. Prsti su joj ostali poivati na njegovoj aci, sve dok
se nije pribrala i povukla ih.
- Stoga moda shvaa zbog ega se moram vratiti. Kad budem stajao na
vrhu, kao prvi ovjek koji e tamo stii, Matthew e biti sa mnom. Imam knjigu
koja mu je pripadala i koju je ostavio u donjem tabor, s unutarnje strane je
njegov potpis. Ponijet u tu stranicu i zakopat u je gore za njega.

17

erpe - osobe koje ive na jugu Himalaje, obino pomagai, nosai ili vodii na
planinarskim ekspedicijama
171
al od kamira

Sad se u Rainerovu glasu osjetilo blago drhturenje. Nerys je osjeala kako i

nju zbog toga peckaju suze u oima. - Uistinu shvaam - rekla je.
- Da. Britanske vlasti na to ne gledaju u tom svjetlu. Nema dozvole za moj
povratak. Iako sam organizirao pozivnicu i doao na domjenak u rezidenciju u
veernjem odijelu, ba kako dolikuje, osobno porazgovarati s gospodinom
Fanshaweom i otplesati s njegovom suprugom, koja naalost izgleda kao konj,
odgovor je ne. Ipak... - Pogledao je Nerys i bore na njegovu licu ublaile su se i
nestale. - Plesao sam s tobom i zbog toga je vrijedilo otii na taj najdosadniji
britanski domjenak, da bi mi bilo reeno kako mi nije doputeno popeti se na
najviu planinu u Indiji.
- Ne znam za planine ni za dozvole, Rainere, ali i ja sam uivala plesati s
tobom - rekla je.
Sjetila se nekih rijei koje su Myrtline poznanice promrmljale u vezi s
Rainerom Stammom. Sumnjiv, pustolov, arlatan, bile su neke od njih, ali Nerys nije
marila za to. Zaintrigirao ju je unato svojoj looj reputaciji i smatrala ga je
jednako asnim poput svih onih koje je upoznala.
Rainer je pokazao ispred sebe. Cesta se uspinjala prema sjeveru i magla koja je
obavijala dolinu odjednom se razila u tragovima srebrnosive izmaglice.
Podnoje se pojavilo s rebrima tamnih borova iza kojih su se u nebo izdizali
bijeli vrhovi. Znala je, budui da ih je duge dane promatrala, da se svakoga jutra
crta snijega sputala za nekoliko desetaka metara.
- Vrlo je lijepo - rekla je, to je mogla leernije.
- Volio bih te povesti gore sa sobom, cijelim putem, preko prijevoja do mjesta
koje se zove Astor, odakle moe vidjeti moju Golu planinu. Zna, tako se zove
Nanga Parbat, zbog toga to stoji sama. - Nagnuo se naprijed i potapkao jedan
brojanik na prainom prekrivenoj kontrolnoj ploi. - Ali mi imamo tek toliko
goriva da stignemo do Kanihame i da se moda vratimo kui.
- Kanihame?
- Priekaj pa e vidjeti.
Nakon sata vonje po blatnjavoj cesti koja je vijugala izmeu jablanova i golih
riinih polja stigli su do sela s kuama od blatnjave opeke smjetenim u
vonjacima jabuka. Sunce je prosijava lo kroz naguvanu deku izmaglice koja se
vukla dolinom ispod i povjetarac je njihao stabla. Rainer je na malome trgu
zaustavio kamionet i Nerys je spustila prozor. Opojni zrak preplavio joj je plua,
donosei sa sobom glasan cvrkut zrikavaca, kukurikanje pijetla, zapljuskivanje
vode koja je pretjecala i glasove djece koja su se igrala u blizini.
172
Rosie Thomas

- Ah - oglasila se iznenaeno.
To mjesto je na desetak naina izgledalo i zvualo drukije, ali ipak ju je
snano podsjetilo na sela kod kue, koja su takoer bila uhvaena u okrilju
breuljaka i preplavljena mirisom dima drva za ogrjev i stajskoga gnoja. Otvorila
je vrata kamioneta i iskoraila, privlaei oko sebe svoj pheran.
Kanihama je bila divno mjesto.
Raskolaenih oiju djeca su se vukla oko rubova kua, a za njima su u daljini
ile ene u alovima i mukarci u debelim kaputima, s kapama od janjee koe na
glavi. Rainer je iskoio iz kamioneta i progovorio nekoliko rijei s ovjekom
guste crne brade, ije je lice imalo oblik polumjeseca.
Rainer se ponovo okrenuo prema Nerys. - Tvoja prelja alova...
Doznao je gdje je ona ena ivjela, nedaleko od njegove kue u krcatim
uliicama staroga dijela Srinagara i prije nekoliko dana su joj on i Nerys bili u
posjetu. Kao i prvi put Nerys, zatekli su je u ogoljeloj prostoriji s kolovratom i
djecom. Nerys im je dala hrane i neto novca i nastojala je obeati da e se vratiti
i pomoi im na sve mogue naine. ena je samo piljila u nju, lice joj je bilo
otupjelo od gladi i oaja, dok je dvoje starije djece povlailo Nerys za odjeu i
kradomice zavlailo svoje prljave ruice u njezine depove. Ono djetece dralo
se za sestrinu kosu, doimajui se previe bezvoljnim da bi uope zatreptalo.
Najstarije dijete ponovo je dograbilo obiteljsko blago i gurnulo al prema
Nerysinu licu. - Ti kupi. Ti kupi - ustrajala je.
Nerys je njeno odgurnula al u stranu, zamolivi Rainera da eni kae kako
im ona eli pomoi bez oduzimanja jedine im imovine.
- U Kanihami je obiteljska kua one ene - nastavio je Rainer. - Toliko sam
uo i raspitao se za dodatne podatke. Otkrio sam da joj je ovaj tu ovjek otac.
Mukarac je odjednom kimnuo prema Nerys. Izgovorila je ono nekoliko
kamirskih rijei za pozdrav koje je dotad bila nauila, na to je on ponovo
kimnuo. Pridruila mu se ena ija je kosa i donja polovina lica bila pokrivena
naborima obine pamine.
- Pitaju elimo li vidjeti njihov rad - rekao je Rainer.
Jedna kua bila je neto vea od ostalih, s drvenim klupama postavljenim uz
vanjske zidove da mogu uhvatiti sunca. Unutra su ih uveli u jednu jedinu
prostoriju u kojoj su krov od dasaka podupirali grubi drveni stupovi. U jednom
kutu gorjela je pe i mirisni dim izvijao se kroz eljeznu cijev dimnjaka.
U prostoriji su bila tri tkalaka stana, koja su Nerys izgledala poput
zastraujue sloene mree kosih preki i konca. Jedini zvukovi bili su jednolian
173
al od kamira

apat kalema koji su prolazili izmeu niti i povremeni blagi tupi udarac u
paralelne niti na tkalakome stanu.
Kad su oni koji su tkali podignuli pogled i ugledali posjetitelje, atmosfera tihe
proizvodnje pretvorila se u uskomeanu dobrodolicu. ovjek najblii njima
kliznuo je bolno sa svoje klupe i pozvao Nerys da mu prie. Dok su ga onaj
mukarac ije je lice imalo oblik polumjeseca, dvije-tri ene i skupina radoznale
djece koja su se naguravala na dovratku promatrali, izvadio je pribadae iz
zatitne pamune tkanine koja je prekrivala njegov rad.
Nerys se zagledala u napola dovren tkani al kani koji se ukazao pred njom.
Dizajn je bio zakuast uzorak paunova perja unutar raskona obruba s
cvjetnim oblicima i uzorcima turske mustre, ali boje su bile ono zbog ega joj je
zastao dah. Zarobile su sve nijanse kamirskoga ljetnog poslijepodneva, od
akvamarin do srebrne, od nebeski plave do tamnozelenih dubina jezerske vode.
- Svia ti se? - upitao je starjeina.
Uspjela je samo potvrdno kimnuti.
Kao u kazalitu, tkalac se vratio na svoje mjesto i napinjao prste, uvjebane
poput onih koncertnoga pijanista nad desecima kalema pred njim. Izabrao je
jednu notu, kalem namotan biserno bijelom preom i podvukao ga ispod samo
jedne uzdune niti kako bi, koliko je Nerys shvatila, stvorio malu svijetlu toku u
srcu stiliziranoga lotosova cvijeta. Potom je uzeo drugi, ovaj put omotan
najbljeom srebrnom bojom i odbrojio sljedeih pet niti prije nego to je ispod
njih zavukao kalem. Ve je bio duboko usredotoen pa je nagonski ustuknula da
ga ne omete.
Shvatila je da je zadravala dah.
Rainera i Nerys sad su izveli van i otpratili do sunane klupe. aj im je iznijela
i posluila ih tamnooka mlada seljanka. Osmjehnula se Nerys, ali bila je previe
srameljiva da bi se due zadrala. Rainer i starjeina bili su zadubljeni u
razgovor koji je vie ukljuivao geste nego rijei pa se naslonila na zid i
prouavala pogled. Selo se doimalo daleko od Srinagara. Pretpostavljala je kako
se tu stoljeima nita nije mijenjalo. Hrana se uzgajala na poljima i u
povrtnjacima, sadila se, ela i prodavala ria i suhe stapke bile su uredno
zavezane u snopove koje je mogla vidjeti sloene u hrpi u taglju pokraj sebe,
spremljene kao zimska hrana za stoku. Dvojica djeaka tjerala su malo stado
ovaca i koza preko druge strane trga, udarajui tapovima po zidovima kue,
tiho ih potiui. Skupina malih djevojica uala je i igrala igru bacanja uvis i
hvatanja pet bijelih kamenia.
174
Rosie Thomas

Nerys je bila posve zadubljena u taj prizor, uronjena u vlastite misli, i prenula
se kad ju je Rainer zazvao. Sad je razgovarao s dvjema enama koje su drale
emajlirane vreve i koare, pruajui ih njemu na pregled.
- To to nismo dovoljno bogati za kupnju ala mogli bismo nadomjestiti time
to emo piknik obogatiti s malo njihova voa i jogurtom, to misli?
- Slaem se.
Za nekoliko rupija izabrali su zemljani lonac pun hladnoga bijelog jogurta,
nekoliko utih jabuica i komad vreevine u koji je bila zavezana dobra aka
oraha. Seljani su bili razoarani, ali oito ne posebno iznenaeni to posjetitelji
nisu obavili znaajniju kupnju.
- Za iznos koji trae morat e priekati da im Vivien Leigh doe po taj al nacerio se Rainer. - Da imam novca, kupio bih ti ga.
- Nisam iznenaena to stoji pravo bogatstvo. Poseban je.
Djeca su se zbila u gomilu promatrati transakciju. ak su i ona dvojica pastira
zatvorila stoku u tor i prila pridruiti se ostalima. Rainer je mahnuo rukama i
sve ih okupio u krug. -Doite, doite, pogledajte - pozvao je. - Zabavi ih na
trenutak - leerno je dao naputak Nerys i odetao prema crvenome fordu. Nerys
je trepui gledala u dvadesetak radoznalih lica te u mukarce i ene koji su
ostavljali posao ne bi li vidjeli to e se dogoditi. U mislima joj je bila potpuna
neugodna praznina, sve dok se nije prisjetila svoje male uionice u zgradi misije
u Lehu.
Nadajui se najboljemu, zapjevala je The Grand Old Duke ofYork. Svojim
snanim kontraaltom, izvjebanim u kapelici, zapjevala je djeju pjesmicu iz
svega glasa, uz pokrete. Kad je stigla do nisu bili ni gore ni dolje, zbunjene
poglede zamijenile su provale smijeha i uto se vratio Rainer.
- Nije loe. Moda ti ponudim posao svoje pomonice - rekao je.
Iz dubine jedne od platnenih vrea izvukao je etiri srebrna prstena, povezana
u lanac. Naklonivi se, pokazao je lanac bradatome starjeini i dao mu znak da
dobro potegne i pokua razdvojiti prstenje. ovjek ga je posluao snano
povukavi, ali nije ih mogao razdvojiti. Rainer ih je uzeo natrag, okrenuo ih
jednom izmeu prsta palca i kaiprsta i podigavi ih pokazao etiri razdvojena
prstena. Nastala je graja zapanjenih povika, ali on se pretvarao da ih ne uje pa
bacio prstenje u zrak i onglirao njima. Kad ih je ponovo uhvatio i podigao da ih
svi vide, prstenje je ponovo bilo povezano. Ovaj put lanac je pruio supruzi
starjeine, koja se ispod ala hihotala kad joj nije uspjelo razdvojiti prstenje.

175
al od kamira

Nerys je glasno zapljeskala i sad su joj se svi seljani pridrui li u tome. Ona i
Rainer bili su opkoljeni sa svih strana, jer svi su se nastojali pribliiti i pogledati
izbliza. Zapazila je kako se doimao da je izrastao vii i postao je poput lava
uivajui u pozornosti gomile.
Ispustio je prstenje u torbu i jednako tako leerno izvadio ravan komad
obinoga stakla. Podigao ga je prema suncu i svjetlost je zasjala ravno kroz
njega. Okrenuo ga je na sve strane, a potom pokuckao po povrini tako da je
jasno zazvuala. Slegnuvi ramenima pruio je staklo najbliemu promatrau da
ga pridri i poeo neto traiti po depovima. Kad nije pronaao ono to je
traio, pokazao je na najmanju djevojicu koja je na prednjici svoje pregae
imala dep. Bio je prazan pa je Rainer izveo predstavu brzoga razmiljanja.
Potom je zamahnuo rukom iznad glave jo jednoga djeteta i razmotao metar
crnoga baruna iz njegova lijevog uha. Dijete je prinijelo ruke uhu i brzo
pobjeglo u stranu, poput raka. Svi ostali oduevljeno su urlali. Rainer je meu
prstima nainio petlju na vrpci i snano je napeo. Potom je, ljubazno se
naklonivi, ponovo uzeo onaj komad stakla i provukao vrpcu kroz samu
njegovu sredinu.
Zauli su se zgranuti uzdasi, a potom zborno doaptavanje. Vrpca se
kovrajui rasplela na naliju i Rainer je predao staklo starjeininoj supruzi.
Puhnula je u nj, a potom izmaglicu s njega obrisala rukavom. Suneva svjetlost
odbila se o glatku povrinu dok ju je prouavala. Rainer je smotao vrpcu i
pokazao joj je, uzevi natrag staklo koje je spremio u torbu.
Ovaj put gledatelji su bili previe zadivljeni da bi zapljeskali. Djeca su bila
posve utihnula i pomalo uplaena.
- Dame i gospodo, hvala vam - Rainer se osmjehnuo i naklonio. Usred tiine
zapanjenih lica uhvatio je Nerys za ruku pa su se vratili do forda. Odvezli su se s
maloga trga i spustili niz brdo, udaljujui se od sela. Pogledao ju je ispod oka
dok su poskakivali preko koloteine. - Jesam li pretjerao?
- Bila sam pod dojmom.
Uzdahnuo je. - Uvijek namjeravam ponuditi malo manju predstavu, s malo
manje vanosti. Naalost, nikada ne uspijem ostvariti svoje dobre namjere, jer
iluzija je jednostavna, a istina uvijek vrlo teka. Hoemo li mi sad obaviti na
piknik?
- Da, molim. Je li istina ba tako vrlo teka, Rainere?
- Znam da tebi nije. Zato to si ti dobra, Nerys, jednako kao to si lijepa.
Bila je dobra, zakljuila je Nerys, zato to je dosad bilo vrlo malo drugih
mogunosti. Ali nijedan mukarac joj nikada nije rekao da je lijepa. Dok joj se
176
Rosie Thomas

boja pojavljivala na obrazima, piljila je kroz prednje automobilsko staklo u

snjeni bedem Himalaje.
Nali su zaklonjenu udubinu u kutu dva golema zaobljena kamena na rubu
provalije omeene stablima. U zavjetrini i uz toplinu tankih zraka suneve
svjetlosti koju je kamen zadrao, bilo je uglavnom udobno. Rainer je iz
stranjega dijela kamioneta izvadio zahrali bubanj s grubim rupama i dao se na
skupljanje naramaka drva za potpalu vatre. Za nekoliko trenutaka vatra u
eravniku je gorjela i stari limeni ajnik bio je napunjen vodom koja je pretjecala
kroz guduru. Kad je voda prokuhala, ajnik se oglasio zvidukom i
protuslovnost toga domaega zvuka u divljini navela je Nerys da se osmjehne.
Skuhala je aj dok je Rainer gulio crveni luk i razmotavao komad
tamnocrvenoga mesa. Izrezao ga je depnim noem na kockice i poprio s
lukom i akom zainskoga bilja. Kad se osjetio miris kima i sjemenki komoraa,
Nerys je shvatila da umire od gladi.
- Ima li neto to ti ne zna raditi? - upitala ga je.
- Ne mogu se skrasiti na jednome mjestu - odgovorio je, ne podiui pogled.
Shvatila je da je to istina, koju je, da je htjela, mogla razumjeti kao upozorenje.
Naslonili su se na stijenu pojesti janjetinu zainjenu karijem i umotanu u kruh.
Objed su zavrili gustim jogurtom bogata okusa te jabukama i orasima. Rainer je
za nju istio orahe i poredao jezgru na svoju rairenu maramicu.
Nerys je skuhala jo aja, koji je natoila u dvije limene alice.
- Sad elim uti priu o naoj prelji. Zato ivi sama samcata u Srinagaru ako
je ovdje roena?
Rainer je pijuckao aj. Rekao joj je kako je ta djevojka odrasla u Kanihami, u
irokoj obitelji prelja, bojara, tkalja i vezilja. Ali potom se zaljubila u jednoga od
onih preprodavaa koji je iao po selima i prodavao ulje, aluminijske posude i
ostale drangulije, za kojega se udala protivno oevoj volji. Taj mukarac bio je iz
Srinagara i otila je ivjeti s njim, u kuu njegove majke, kao to su to tu inile
sve mlade ene, jer nakon braka vie nisu pripadale svojoj, nego suprugovoj
obitelji.
Ispostavilo se da je preprodava lo ovjek, to je njezin otac ve otprije znao,
ali rodila je troje djece prije nego to ju je suprug napustio. Svekrva je tad snahu
izbacila, tvrdei da je preljubnica, jer joj je tako rekao njezin sin, i ustrajala je na
tome da je otac toj djeci sigurno neki drugi mukarac. Ostavi sama, ena se vie
nije mogla vratiti svojoj obitelji u selo, zato to su je se oni udajom odrekli pa joj
je jedina preostala mogunost bila samohrano podizati djecu. U protivnom bi
svi skapali od gladi.
177
al od kamira

Nerys je svojim oima vidjela na to je ta borba izgledala.

Sluala je pozorno, kao da slua basnu. Ali onda se pribrala, prisjetivi se da je
to istina, a ne tamo nekakva pria. - To je okrutno jednako koliko i tuno.
- Da, bojim se da je tako.
- to moemo uiniti?
Rainer je odmahnuo glavom. - Osim ponuditi malo novca i malo hrane
povremeno? Nita. Tako je to ovdje.
Ali nita nije bilo nimalo dobro, pomislila je Nerys. ak i ono malo to je
mogla uiniti za djecu u Lehu bilo je puno bolje od toga. Ni Evan ne bi
prihvatio to nita. On bi ispruio ruku, iz istoga uvjerenja, da pomogne grenici,
kako je on na to gledao.
Nerys je na trenutak sklopila oi. Evan joj je bio u mislima sve otkad je tog
jutra potar s pismom beumno doveslao do stuba Rajskoga vrta.
- Ima prilino tuge u Kamiru - promrmljao je Rainer - ali ne elim vidjeti da
se to odrazi na tvome licu.
Nesmiljeno se zagledao u nju pa je morala susresti njegov pogled. Zbunjeno
je pomislila kako joj je postao prepoznatljiv. Poznavala ga je i on je poznavao
nju.
- Nee li mi rei to nije u redu? - proaptao je.
Nerys je slegnula ramenima. - Jutros sam dobila pismo od supruga. Oekivala
sam da e mi se uskoro pridruiti. Ali on je odluio zimu provesti u Kargilu,
zato to mu je tamonji posao zaokupio pozornost, a on je dragocjen za misiju.
Vjeruje kako je za mene bolje i sigurnije provesti zimu ovdje u dolini, s Myrtle, a
on e doputovati kad se snjegovi ponovo otope. Potom emo zajedno nastaviti
s poslom.
Ovo posljednje je ona rekla samoj sebi, ali nije bila sigurna u to. Kao ni u to
hoe li joj jo mnogo pote ove godine stizati iz Kargila. Prolazi su sad bili
gotovo neprohodni i u sljedeem tjednu Ladakh e biti odsjeen unutar svojih
planina.
Istina je bila to, to Nerys nije dodala, da je Evanu bilo jednostavnije
propovijedati i raditi dok nje nije bilo tamo da mu predbacuje svojim raznim
potrebama. Openito je vie mogao voljeti Boja stvorenja bez svakodnevne
patnje i posebnoga podsjetnika na to da se on i njegova supruga vie uope ne
vole.
- Ne poznajem tvoga supruga - odgovorio je Rainer - ali zvui mi kao budala.
178
Rosie Thomas

Uhvatio ju je za ruku i njeno joj poljubio nadlanicu. Nije ju naglo povukla.

Nerys je nauila prilino mnogo toga o mukarcima i enama otkad se
upoznala s Myrtle McMinn. Vidjela je kako je Myrtle vrludala na domjencima,
teniskim meevima i satima provedenim u ispijanju koktela u Srinagaru,
oijukajui, smijui se i privlaei pozornost i divljenje kamo god bi odlazila, a
usto ju je jo vidjela... i ula... kod kue s Archiejem prije nego to je otiao.
Nerys uope nije dvojila u to da Myrtle uistinu voli svoga supruga, ali svijet nije
bio crno-bijel kad se radilo o ljubavi. Bile su tu beskrajne permutacije boja i
stotine tisua stupnjeva osjeaja izmeu voljeti i ne voljeti. Porei toliko,
pomiljala je, bilo je porei ne samo oiglednu istinu nego i vlastitu ljudskost.
Nerys je poeljela da je Rainer dotakne. Osjeala je da joj se vrti od siline elje
da je dotakne, poela je shvaati ono o emu joj je Myrtle govorila kad joj je
savjetovala da se zabavi.
- Draga?
Ali Rainer je samo prislonio prst na spaeni bro na vratu njezine bluze.
Odjednom su zauli utanje i pucketanje granica koje je dopiralo od niza
stabala i kad su podignuli pogled ugledali su bradatog jarca koji je piljio u njih.
Jarac je znaio da je nedaleko i krdo koza.
- Mislim da bismo se trebali vratiti - osmjehnuo se Rainer.

Telefon u salonu je zazvonio. Gusti namotaji ica koji su visjeli s drvenih

stupova na obali dovodili su telefonsku liniju kao i elektrinu energiju do lae za
stanovanje, ali njegova iritirajua zvonjava uvijek bi prenula Nerys. Napola je
itala i napola gledala vodomare vani na jezeru dok je Myrtle pisala pisama.
Myrtle je odloila nalivpero i dohvatila slualicu.
- Ovdje Rajski vrt - javila se.
Nerys je s druge strane ice uspjela uti samo neiji enski glas. Zvuao je
prodoran i histerian.
- Ne, uope. Ne brini - promrmljala je Myrtle, podigavi obrvu u smjeru
Nerys.
Glas je nastavljao. Prolo je pola minute prije nego to je Myrtle uspjela rei: Mislim da jednostavno treba sjesti u shikaru i smjesta doi ovamo... Da, doi
odmah... Naravno...

179
al od kamira

Naravno... vidimo se uskoro. - Spustila je slualicu. - Zvala je Caroline

Bowen. Zvui kao da je u jo veoj nevolji.
- O, Boe. Da ja odem nekamo?
- Nemoj, ostani tu. Moda moe pozvoniti da nam donesu jo kave.
Myrtle je prila prozoru na terasi. Zapalila je cigaretu i naslonila se na staklo,
promatrajui kad e amac doklizati po vodi.
Kad je stigla, Caroline je bila umotana u pheran s navuenom kapuljaom na
glavi da skrije lice. ekala je da je Majid poslui kavom i da se povue i im se
pokazala zapazile su da su joj oi grimizne i nateene, gotovo zatvorene od
dugotrajna plaa. Myrtle je suutno coktala, smjestila se na poivaljku i pruila
joj kavu.
- Caroline, djevojko draga, mora nam odmah rei u emu je zapravo
problem. U protivnome ti ne moemo pomoi. Moemo li, Nerys?
Nerys nije imala toliko povjerenja u njihove zdruene snage kao Myrtle.
Caroline je pokuala progovoriti, ali prvo nije moga nai rijei i nije eljela
pogledati ni u jednu. Napokon je tihim promuklim glasom uspjela izgovoriti: Trudna sam.
Myrtle je, nimalo iznenaena, potvrdno kimnula. - Jesi li? Zato te to ini tako
nesretnom?
Sad je Caroline podignula pogled. - Dijete nije suprugovo.
- Je li Ravija Singha?
Njezina oajna utnja bila je dovoljan odgovor.
- Zna li Ravi? Zna li Ralph?
Odmahnula je glavom. - Ne zna nitko osim vas dviju sad. O, Boe! Tako mi
je drago to sam vam to rekla. To je silno olakanje, ne moete vjerovati koliko
je to olakanje. Ludjela sam.
Pokuala sam ama ba sve to mi je palo na pamet, piti din sve dok ne
povratim, vrue kupke, odlaziti na jahanja i navesti konja u punom kasu na
ogradu, ali nita nije bilo uinkovito. Osjeala sam se uasno bolesnom i
umornom i onda je to nekako prolo i... sad sam samo... - prela je rukom po
trbuhu - samo sve vea i vea.
- Zna li koliko mjeseci? - upitala ju je obzirno Nerys.
Caroline se ugrizla za usnicu. - Mislim da je otprilike etiri.
Myrtle je raunala. - to ti Ralph javlja?
180
Rosie Thomas

- Pie obina pisma. Ni... nije ba dobar u pisanju. Svi su mislili da e ii u

sjevernu Afriku, ali idu u Malaju.
- Ima li izgleda da postrojba doe na dopust?
- Ne, mislim da nema. - Izvadila je maramicu i ispuhala nos.
- Tako ujem, Ralph nita ne spominje.
- U redu. - Nastala je stanka prije nego to je Myrtle nastavila. - Znam, ovo je
prilino intimno pitanje, ali vie nemamo tajni... Kako zna da dijete nije
Ralphovo? Bio je cijelo ljeto u Srinagaru. Po vremenu bi odgovaralo. Ako je
njegovo, bio bi zadovoljan, ne bi li? Posebice bude li muko, rekla bih. Ali ak i
ako nije njegovo, s Ravijem Singhom onako svjetloputim... Ne bi bilo prvi puta
u povijesti da se takvo to dogodilo, bi li?
Nerys nije nita rekla, ali pokuala je bljeskom oiju upozoriti Myrtle. Budi
oprezna. Ne pretpostavljaj vie nego to moe znati.
Bilo je prekasno. Carolinino lice se naboralo i prazna alica za kavu ispala joj
je iz ruke te se otkotrljala na tepih. Prinijela je ruke usnama i cijelo tijelo joj se
treslo.
- to je? - povikala je Myrtle. - to sam rekla?
- Vidi, ne moe biti Ralphovo. To je to.
- Ne moe? - ustrajala je Myrtle.
Nerys je bila ona koja je ustala, podignula alicu i vratila je na mjedeni
posluavnik, a potom prila sjesti pokraj Caroline. Uzela je djevojine ruke i
zagledala joj se u izoblieno lice. -Mislim da shvaam - promrmljala je. - Ne
mora nita vie rei ako ne eli.
inilo se da je to umirilo Caroline. Pribrala se i odluno odmahnula. - Ne,
elim... potrebno mi je govoriti o tome. Dola sam ovamo do gospoe McMinn,
hou rei do Myrtle, i do tebe, zato to sam znala da moram. Nije bilo nikoga
kome bih se prije povjerila i zato mi je bilo jo gore. Znate, pomajka mi je bila
prilino kreposna, ali ona je doma, a ja sam ovdje... Osim toga, nikada nismo
vodile takve majinske razgovore. Prije nego to smo se Ralph i ja vjenali, znala
sam da moram povesti rauna o tome pa sam tako, kad sam bila u Delhiju,
kupiti vjenani prsten, posjetila tamonjega lijenika... gospoa Fanshawe mi je
dala adresu... i on mi je dao onu odvratnu gumenu stvar koju treba staviti.
Pogled joj se zadrao na Nerysinom.
ovjek od tri slova, prisjetila se Nerys, Tako je Archie McMinn nazvao
satnika Bowena.
181
al od kamira

- Drala sam je u kutiji nae prve brane noi, spremna staviti je onako kako
mi je to lijenik rekao. Ali Ralph je bio previe popio pa se vie-manje
onesvijestio. Uope nisam bila iznenaena, viala sam ga i prije da pije pa sam se
sljedei dan pokuala nasmijati zbog toga, znate ono, rei neto o nadoknadi
izgubljenoga vremena. Ralph to uope nije smatrao smijenim. Te noi se
ispriao da se ne osjea dobro i spavao je na poljskome krevetu. Nakon to je
prolo jo nekoliko dana, vie to nisam smatrala smijenim i stavljala sam puder
na onu gumenu stvar i odlazila u krevet u svojim lijepim spavaicama, ali moj
suprug nikada nije uinio ono to se od njega oekivalo.
- Nikada? - proaptala je Myrtle. Nerys je mogla zapaziti kako je njezinoj
prijateljici takvo to bilo teko zamisliti. Njoj to nije bilo tako udno.
Caroline je podignula glavu: - Nikada.
- Siroti moj paiu - uzdahnula je Myrtle.
- Pomislila sam da sam ja za neto kriva. Nisam smatrala da sam odbojno
deformirana ni bilo to slino... bila sam u internatu i vidjela sam druge pa sam
zapravo znala da sam na strani onih obinih, kreposnih, ako to ne zvui previe
umiljeno. Mislim na ono da nisam bila dovoljno privlana. Ali nakon nekoga
vremena pomislila sam, doavola, ako ja to elim, a on ne eli, onda ne mogu
samo ja biti kriva za to, mogu li? Katkad bismo doli blizu tomu, ali uvijek sam
osjeala da je zatvarao oi, kao da eli biti negdje drugdje dok se to dogaa i
nikada nije uspio prestati biti dovoljno suzdran da bi to uistinu bio sposoban
uiniti. Ima li to smisla?
- Da, ima - uvjerila ju je Nerys.
- Dakle, nakon medenoga mjeseca uglavnom je bio s postrojbom i odsutan.
Ralph je vojnik, takav mu je bio otac i otac njegova oca, sve do bitke kod
Waterlooa ili neke sline i njemu je vojnikovanje na prvome mjestu, ispred svega
ostaloga. Upozorio me na to jo prije zaruka, ali bila sam dovoljno spremna na
udaju da samu sebe uvjerim u to da ga mogu promijeniti ili da mogu ivjeti s
tim. Hou rei, budimo realni, koliko sam to drugih branih ponuda mogla
imati? Dola sam ovamo i nisam mogla zauvijek nastaviti ivjeti u rezidenciji.
Ralph je bio prilino zgodan i inilo se da me eli.
Cak je i Nerys shvaala da bi ambicioznome vojniku trebala ena. Pukovnik i
njegova dama. Caroline je bila posve odgovarajui izbor.
Caroline je spustila pogled na svoj zaruniki i vjenani prsten. - Bio je to
sretan kraj, nije li? Biti Ralphova supruga, majka njegovih sinova. O, Boe.
Ponovo su joj potekle suze koje su joj se slijevale niz glatke rumene obraze.
Myrtle joj je pruila maramicu i upitala: - A to je s Ravijem Singhom?
182
Rosie Thomas

- Vjerujem da moete pretpostaviti. Nisam mu trebala dopustiti da vodi

ljubav sa mnom, ali nisam mogla sprijeiti da se to dogodi, jer sam se osjeala
kao da sam u raju. Prije svega taj glamur. Sve je bila samo zabava i nita nije
predstavljalo napor, za razliku od moje kue u kojoj se ak ni prokleti pomonik
u kuhinji ne obazire na ono to mu kaem da uini i praina je debela vie od
dva centimetra. Ravi ima mnotvo posluge koja se klanja, niz divnih ponija i
vozaa koji ga vozi kamo poeli u njegovu velikom automobilu. Sva hrana je
boanska, trebale ste samo vidjeti svu tu svilu i srebro, a on zna biti kretenskiji i
smjeniji od bilo kojega Engleza kojega ste ikada upoznale.
- Ima vremena posvetiti se tome - rekla je hladno Myrtle.
- Znam, znam. Trebalo mu je vremena i vremena da me zavede, uistinu jest.
Nije to bilo ni grubo niti je previe inzistirao na tome, nije uope. Samo mi je
poljubio unutarnju stranu zapea... tu... i potom brzo pokrio taj kvadratni
centimetar mojim orukavljem, ponizno, kao da sam mu dopustila da na trenutak
vidi najvee blago na svijetu. Tako se to nastavljalo tjednima i svaki put je ilo za
mrvicu dalje, uvijek me nasmijavao, donosio mi rajske darove i govorio mi...
govorio mi sve ono to sam zamiljala da e mi Ralph govoriti.
Nerys je pomislila na Rainera i piknik u Kanihami. Jedina razlika bila je u
tome to je ona tada bila za nijansu sumnjiavija po pitanju mukaraca i seksa
nego to je to bila Caroline Bowen. Osjetila je kako se crveni i nadala se da
Myrtle to nee zapaziti i zapitati se zato.
Caroline je podignula glavu. - Kad se to uistinu dogodilo, bilo je divno ustrajala je. elim da znate kako ne alim zbog toga, iako sam sad u uasnoj
zbrci.
Nerys ju je pozorno sluala.
- Dogodilo se to u ljetnikovcu njegove obitelji, na selu. Kad je Ravi s mene
skinuo odjeu, osjeala sam preko ruku i nogu zrak koji je bio poput svile. Nita
nee pokvariti taj trenutak... nita. Osjeala sam se lijepom poput slike i
monom poput kraljice. Znate, inio mi je uslugu.
Myrtle i Nerys nisu progovarale. Ljubav je privremeno pretvorila lijepu
nesretnu Engleskinju okrugla lica u neto blisko traginoj junakinji.
Myrtle je prva dola do glasa. Naravno, nisi kod sebe imala zatitnu navlaku?
Mislim na onu odvratnu gumenu stvar u kutiji?
- Nisam.
- Naravno, Ravi se nije pobrinuo i sam preuzeo odgovornost za te stvari?
- Nije.
183
al od kamira

Myrtle je uzdahnula.
Caroline je brzo dodala. - Nakon toga puta uglavnom sam je koristila. Gle,
jesam katkad. Problem je u tome to to ba i nije romantino. Da sam to radila s
vlastitim suprugom, onda bi to vjerujem bilo u redu. On bi se naviknuo da
odlazim u kupaonicu i prtljam oko toga.
Nerys nije mogla odoljeti ne osmjehnuti joj se.
- Potom sam poela zapaati da je, svaki put kad sam bila s njim, Ravi od toga
inio sve manju ceremoniju. eljela sam ga sve vie i vie, toliko da sam osjeala
bol od enje za njim. Znala sam glupo brbljati o tome kako ga volim, nisam se
mogla zaustaviti, a on se sve vie i vie udaljavao. Jednoga dana, kad smo bili
zajedno i kad sam ve poela nagaati da bih mogla biti trudna, umjesto da me
razodjene pogledao je na sat i rekao da mora na jahanje.
- Na domjenku u rezidenciji popila sam nekoliko koktela da smognem
hrabrost i kad me upitao za ples pokuala sam s njim popriati kako dolikuje.
Ali, ah, doavola, nikada nisam mogla ni pomisliti da bi mogao biti tako hladan,
dok sam ja plamtjela od bijesa i straha. Tada ste me vas dvije spasile. Sve otada
sjedim u naoj turobnoj praznoj kui i molim da se dogodi udo. Ali uda se ne
dogaaju. To znai da sam u prilinome kripcu, je li?
- Voli li uistinu Ravija? - upitala je Nerys. Bila je zapazila hladnou toga
mukarca, njegovo orlovsko lice i ponosno dranje.
- Naravno da volim. Oajniki.
Caroline se trgnula unatrag, ali Nerys je pretpostavljala da se ona privija uz
samu ljubav, ne toliko uz Ravija, to je bilo prilino dobro.
- U redu. Hajdemo vidjeti to se tu dade uiniti - rekla je Myrtle. Caroline ju je
zahvalno pogledala. - to mislite, je li kasno nai nekoga tko nam moe pomoi?
- Bojim se da jest - rekla je Nerys. Bila je odluna, jer bilo je posve
nevjerojatno da bi bilo koji pravi lijenik pristao izvesti tako kasni pobaaj na
zdravoj eni, a nije mogla ni podnijeti pomisao na nespretne neovlatene
alternative. Ostale dvije ene uporno su je promatrale.
- Dok smo Evan i ja bili u Shillongu radila sam na poroajnom odjelu u
misionarskoj bolnici. Vidjela sam ishode nekolicine pokuaja krparenja pri
liavanju novoroenadi. Ne bih nikada vie poeljela vidjeti takvo to.
- Primalja si - zgranula se Myrtle. - Moram priznati da je to vraki korisno.
- Ne, nisam. Samo sam ispomagala.
- ak i to. Ja nikada nisam vidjela porod.
184
Rosie Thomas

- Ni ja - rekla je Caroline. Problijedjela je pri pomisli na ono to ju je ekalo,

ali Myrtle se sva pretvorila u ustrinu.
- Skini to vuneno udo sa sebe, Caroline, i ustani. Okreni se postrance i
dopusti da te vidimo.
Posluala ih je, nespretno zaglaujui suknju preko male izboine. Da,
pomislila je Nerys. esnaest-sedamnaest tjedana vjerojatno zdrave trudnoe.
Caroline je bila vitka, ali doimala se snanom i otpornom. No ak i takvoj trebat
e joj prava medicinska skrb.
Myrtle je potvrdno kimnula. Bilo je posve oito da je uurbano razmiljala. eli li zadrati to dijete? Mislim nakon roenja?
- Silno sam se trudila prekinuti trudnou, nisam li? Prolazili su tjedni i tjedni u
kojima sam razmiljala samo o tome kako ga se otarasiti. Ali sad... - poloila je
ruku na trbuh - zbunjena sam. Raste. Mogu ga osjetiti. Ali ne moe biti
Ralphovo i znam da on nikada, nikada nee prihvatiti to to sam uinila pa
stoga, ako elim ivjeti ivotom kakvim ivim, moram to sakriti od njega.
Pretpostavljam da bi Ravi barem na neki nain mogao priznati da je dijete
njegovo, ali samo kao kopile, nikada kao dio njegove obitelji. Nikada me ne bi
oenio, ak ni ako bih uspjela dobiti razvod. Prestala sam ak i sanjati o tome zakljuila je.
- Mislim da ipak ne bi trebala dopustiti Raviju Singhu da dozna bilo to upozorila ju je Myrtle. - Od toga ne bi bilo nikakve pomoi.
- Koji bi ishod, po tvome miljenju, za tebe bio najbolji, Caroline? - upitala je
Nerys.
Potiho se neveselo nasmijala. - Osim diskretno izgubiti to djetece, to misli?
Pretpostavljam da bi mi najbolje bilo roditi, ako je mogue potajno, a potom
nai kakvu dobru obitelj koja bi dijete posvojila, kod koje bih ga moda s
vremena na vrijeme mogla ak i posjeivati. U protivnom, ne znam. Oekujem
da se Ralph vrati iz rata pa da nas dvoje ponovo snanije pokuamo biti u braku
onako kako smo se, vjerujem, oboje nadali na poetku. - Izbacila je donju
usnicu, zbog ega je izgledala poput ranjiva djeteta. - Ali to je prilino mnogo
traiti, nije li?
Nerysino srce suutno se stegnulo. Caroline Bowen bila je obina djevojka
koja je, na kraju krajeva, eljela samo najobinije. Supruga, ljubav, obitelj. Nije li
i ona sama eljela to isto?
Myrtle se osmjehivala i oi su joj zaiskrile. Bila je izgubila onaj izraz dosade
koji ju je uestalo pratio nakon Archiejeva odlaska. Uhvatila je obje ene pod
ruku i skupila ih u mali krug.
185
al od kamira

- Ostatak zime smo same. Ralph je u Malaji, Archie negdje na istoku, a Evan
se iz Kargila nee vratiti sve dok se snijeg ne otopi. Stoga ostanimo ujedinjene i
uinit emo ovo: sve emo ostati u drugome stanju.
Osjeajui suhou i prekid daha u grlu, Nerys je rekla: - Ne znam samo kako
emo to postii.
- Naalost, ti i ja to, naravno, neemo biti, ali izgledat emo kao da jesmo.
Umotane cijelu zimu u pheran, nosit emo eravnik, tko e uoiti razliku? Cesto
sam promatrala kamirske dame i tako razmiljala. Caroline, ti e u etvrti s
bungalovima za brane parove ostati onoliko dugo koliko bude mogla skrivati
trudnou i uvjeriti sve one supruge traerice da je sve uobiajeno. Potom e,
im ti to postane teko, ustvrditi da si usamljena lamo bez Ralpha pa e se
doseliti k meni. - Zamahnula je rukom. - Nema prostora za nas tri ovdje u
sirotom Rajskom vrtu, ali nai emo i za to rjeenje kad bude trebalo. Istodobno
emo se Nerys i ja pretvarati da smo sve bucmastije i tromije i toliko emo se
zamotavati, da nitko, bude li kakve prie ili pitanja o lome otkuda bi to tajnovito
dijete moglo uistinu potjecati, nee moi ni u koga uprti prst sumnje. Zadovoljno je likovala zbog svoga plana. - Nisam li genijalka? Hajde, recite mi.
Nerys je odgovorila: - Kau da su ludost i genijalnost katkad blisko povezane.
Znam koji je moj sud.
irom razrogaenih oiju, Caroline je vagala tu zamisao.
Myrtle je nastavila: - Ti i ja, Caroline, moemo nekoliko puta otii do Delhija,
u kupnju ili posjet. U mojoj kui nitko nas nee gnjaviti, a ti moe otii do
lijenika dok budemo tamo. Moda emo te posljednji mjesec dana morati
odvesti nekamo drugdje, daleko od oiju promatraa. Potom, kada doe vrijeme
da se dijete rodi, ponovo Delhi. Nakon toga moemo potraiti roditelje
udomitelje, s mogunou posvajanja. Rat je. Bit e djece siroadi, nee li? - Lice
joj je sad bilo gotovo grozniavo sjajno.
Ah, pomislila je Nerys. - Myrtle? - potaknula ju je njeno.
Myrtle i ona nikada nisu razgovarale o tome zato Mc-Minnovi nisu imali
djece pa ak ni onda kad je Myrtle brinula o njoj nakon njezina pobaaja.
Pretpostavila je da ih nisu mogli imati, to god tomu bio razlog, i zbog toga to
joj je vlastiti gubitak esto bio u mislima, izbjegavala je postaviti to pitanje.
Myrtle je samo podignula ruku. Pogled joj je bio usredotoen na Carolinino
lice. Caroline je grickala usnicu. Njezina situacija bila joj je dovoljno oajna da bi
pokuavala bilo to.
- Moglo bi uspjeti - izustila je napokon.
186
Rosie Thomas

- Nerys? Jesi li uz nas? - bila je ustrajna Myrtle.

Razmijenile su poglede, prihvaajui procjene koje je svaka posebno inila,
odgovornost za Caroline Bowen i njezino dijete koju e odsada pa nadalje
preuzeti. - U redu - sloila se. - Raunajte na mene.
Carolinino lice se razvedravalo. - Kako ste samo dobre, obje. Nikada u ivotu
nisam imala prijateljice poput vas. - Tako im je vrsto stisnula prste da se Nerys
prestraila kako e joj potei krv. - Zauvijek prijateljice - izjavila je.
- Pametna sam, zar ne? - smijala se Myrtle.

Te veeri Nerys i Myrtle same su sjedile za veerom.

Preko utirkanoga stolnjaka Nerys je rekla: - to tono planira? Zna, ako
eli da budemo suurotnice, bolje mi je da mi odmah sve kae.
Myrtle je zavrtjela au, prouavajui svjetlo koje se odraavalo u njezinoj
dubini. - Naravno, elim pomoi Caroline. Za nju je to vrlo runa situacija. Potom je, tiim glasom, dometnula: - Archie i ja nismo mogli imati djece. To si
pretpostavila. Archie mi uvijek govori da ne bi mogao trpjeti posvajanje. Zna
ono, dijete nekoga drugog mukarca... - Prekinula je u pola reenice, uzdahnuvi
na njoj nesvojstven nain. Potom je podignula bradu i pogledala izravno u
Nerys. - Ali moda, bude li postojalo dijete, pravo dijete, kojemu bude potreban
voljeni dom, moda na to bude drukije gledao. Postoji mogunost, zar ne?
- Ne znam. Moda.
Poznavajui Archieja, koji je naizgled bio najblaa osoba, ali takoer i
najenerginiji mukarac, Nerys je bila vrlo sumnjiava. No zapazivi Myrtlin
blistav pogled, nije smogla nai snage i rei joj to. Vlastite misli su joj se
utrkivale.
Djetece, neroeno, kojemu je potreban dom. Ako pak Myrtle ne uskoi,
mogla bi se ona sama ponuditi. Siroe, indijsko dijete, kako bi Evan mogao
odbiti pomoi?
- Ma to se dogodilo, moramo paziti na sirotu Caroline -rekla je Myrtle.
- Hoe li mi rei neto? to je Archie mislio pod onim ovjek od tri slova?18

18

engl. rije gay

187
al od kamira

Myrtle je podignula jednu svoju tamnu obrvu. - To znai homoseksualac objasnila je.
- Pomislila sam da je to vjerojatno to.

188
Rosie Thomas

ZAHRIN AL

air je iz ae pijuckala topao din koji je bio blago razrijeen obinim

tonikom. Caroline Bowen je oito muio vid, jer je morala nakriviti glavu
sa svoje zavidno uspravne kraljenice kako bi posjetiteljicu mogla tek djelomino
imati u aritu. Mair joj je poela objanjavati svoju misiju u Ladakhu i Kamiru,
ali pria je bila predugaka i uspjela je zapaziti da je ta stara dama ne prati.
- to si rekla? Oprosti, ne dolazi mi mnogo posjetitelja - ubacila se prije nego
to je Mair napola zavrila.
Punana pomonica bila se udaljila nakon to im je natoila din, ali sad se
dovukla natrag. Obeshrabrujue je pogledala Mair. - Rekla sam vam. Gospoa
Bowen je danas umorna.
Mair je privukla blie svoj stolac, vodei brigu o tome da ne srui stoli na
koji je bila oslonjena enina noga u zavoju. - Ja sam ta koja bi se trebala
ispriavati zbog toga to sam vam tek tako nepozvana upala.
Osmijeh Caroline Bowen razbio je tu zbunjenost. Poput odraza na
namrekanoj vodi, Mair je iznenada zapazila traak mlade ene kakva je neko
bila. Trenutno poluprepoznavanje na brzinu joj se pojavilo u mislima, ali nestalo
je im je posegnula za njim.
- O, pa meni je ba drago to imam drutvo. Zna, Aruna i ja se ovdje prilino
dosaujemo same. Hoe li mi ponovo rei kako se zove? Bojim se da me
sjeanje ne slui najbolje.
- Mair.
- Kakvo je to ime?
- Velko.
Sijeda glava ponovo se nakrivila dok je virkala kroz nevidljive izmaglice. Velanka, kae?
- Gospoo Bowen, sjeate li se davnih tisuu devetsto etrdesetih? Roditelji
moje majke tih su godina bili u Srinagaru, s velkom prezbiterijanskom misijom i
189
al od kamira

pokuavam im ui u trag. Znam da je to jako dugo razdoblje, ali mislila sam da

biste se moda mogli neega sjetiti...
Kao da se ona izmaglica prorijedila i dopustila gospoi Bowen da nakratko
ugleda poznatu sliku.
- Tko su bili? Tko si rekla? Zna, bila sam tu... 1941. i 1942. godine. Teka
vremena. Moj suprug bio je u Indijskoj vojsci. Bio je u obrani Singapura u ratu
protiv Japanaca. Mnogi hrabri ljudi su poginuli.
- Je li va suprug poginuo?
S druge strane prostorije, Aruna je nainila pokret.
Ona sijeda glava se okrenula i oi su joj ponovo postale mutne, gotovo
ponovo slijepe. - Ralph? Ne. Bio je vrlo hrabar... dobio je orden za hrabrost.
ao mi je, duo, ne poznajem nikoga... Kako si ono rekla da se zovu? Ima li
naa prijateljica dovoljno za popiti, Aruna? Kamo si otila?
- O, da, imam dovoljno - odgovorila je brzo Mair. Nainila je pokret kao da
e otii i Caroline je tjeskobno podignula pogled.
- Nemoj jo ii. Rajski je ovako avrljati.
Mair je osjeala nelagodu. Postojalo je neto s Caroline Bowen to nije bilo
posve uobiajeno. Moda je to bila samo njezina duboka starost i oita osama u
toj sunanoj obinoj prostoriji. - Ne elim vas zamarati.
- Ma u redu je. Zna, imam ja vremena za odmor u izobilju.
O emu smo ono razgovarale?
- Spomenuli ste supruga i rat. ivite li sve otada u Srinagaru? Aruna je
ponovo nainila onaj pokret, koji je ovaj put posve sigurno bio intervencija.
Caroline je podignula ruku.
- Ne, etrdeset pete sam otila kui. Myrtle i njezin suprug, oni su ostali, ali
veina nas vratila se kui. Naravno, nakon Podjele vie nita nije bilo isto. Nije
vie bilo one stare Indije. A to se Kamira tie, ah, tuna je to pria. Ti se nee
sjetiti, Aruna, kako je to bilo tih dana. Kako smo se dobro zabavljali. Predivna
vremena. - Odustala je od nastojanja da vidi sadanjost i pustila da joj glava
klone uz jastuke stolca na kojemu je sjedila.
Mair je pretpostavila da su slike u njezinim mislima bile mnogo ivopisnije.
- Poprilian broj godina bila sam bolesna. Naravno, to je bilo kobno. Bila sam
u starakome domu u Engleskoj pa se kontakti izgube. Kad sam se oporavila ili
onda kad su zakljuili da sam dobro, tako bih trebala rei, ostala sam udovica, a
to je teko, je li?
190
Rosie Thomas

- Oni su zakljuili? - Mair se udila. Tko bi mogli biti oni?

- Sigurno je bilo teko.
- Jesi li udana, duo?
Mair joj se osmjehnula. - Nisam. Nije se dogodilo. Ili, tonije reeno, nikada
nisam dola do one toke kad se inilo vanim odluiti se na brak. Imala sam
deke, ali na tome je ostalo.
Caroline je time bila oduevljena. - Ba moderno. Sigurno si neovisna. Silno ti
zavidim. Za tebe nema udovitva, ha?
- Pretpostavljam da nema, ako se prethodno ne udam.
- Divno. Moj savjet ti je, nemoj se nikada ni udavati.
Obje su se smijale. Ponovo je ona mlada Caroline nakratko prosijavala kroz
to staro lice. Ovaj put Mair je gotovo precizno pronala slinost s nekim, ali
ponovo joj je misao pobjegla. - to se potom dogodilo? - upitala je.
- Kada?
- Nakon to ste ostali udovica?
- Ah, bolje da ne uje o svemu tome. Engleska je posve drukija, nadasve
drukija od zemlje u kojoj sam odrasla. Kad sam imala prigodu osvrnuti se oko
sebe, shvatila sam da sam
Indiju vie osjeala svojim domom nego to bi mi to Engleska ikada mogla
biti. Stoga sam se vratila ovamo i sve do danas ostala ovdje. Uspijeva mi, iako je
sve vrlo skupo.
- Vrijeme je za va lijek - rekla je Aruna. Podignula je posluavnik i gotovo
prazna boca dina kucnula je od praznu bocu tonika. Mair je pomislila da bi, ako
je gospoa Bowen ivjela od maloga stalnog prihoda, njezin novac tu u Kamiru
potrajao znatno due nego doma u Engleskoj. Obje ene promatrale su Arunu
dok je prelazila preko prostorije, oito odlazei po lijek. Mair je uzela svoju
naprtnjau i smeu paminu.
- Bolje da sad poem. - im je to izgovorila, neije lice joj se otro pojavilo u
aritu svijesti.
Zadrala je dah, krajnje zaprepatena.
Pogledala je gospou Bowen i u trenu je bila sigurna. Zavukla je ruku u svoju
torbu i izvukla poznati sveanj. - Ali, mogu li vam samo neto pokazati prije
nego to odem?

191
al od kamira

Rastresla je al koji je zavijorio u zraku, a potom se lagano spustio na krilo

Caroline Bowen.
Tiina je postala jo tia u mukloj prostoriji. Caroline je polako uzela punu
aku mekane tkanine meu prste i prinijela je licu. inilo se da je udahnula miris
zarobljen u njezinim naborima, a potom je, s velikim naporom, usredotoila
pogled na boje kamirskoga ljeta.
inilo se da je prolo mnogo vremena.
- Gdje si to dobila?
- Bio je meu stvarima moje pokojne bake.
Otkucaj srca je protekao prije nego to je Caroline proaptala: - eljela bih da
te mogu dobro vidjeti.
Mair je kleknula pokraj njezina stolca. Caroline je poput ape ispruila svoju
ilavu ruku i provizorno joj prela po konturama obraza i vilici.
Promrmljala je: - Velanka, tako si rekla?
- Jesam. Moja baka zvala se Nerys Watkins. Imam njezinu fotografiju, s vama,
ovdje u Srinagaru.
- Nerys je bila moja prijateljica. A ovo - podignula je hrpu, pregrt mekane
vune - to je Zahrino. Njezin miraz.
Carolinina paziteljica vratila se s lijekom i zatekla ih sa alom, koji je meu
njima bio razmotan poput prie.

192
Rosie Thomas

DESETO POGLAVLJE

tigla je zima. Poetkom prosinca 1941. japanske trupe upale su u Malaju.

Jedinice Indijske vojske koje su branile malajsku obalu bile su prisiljene na
predaju i iako su brojano bile nadmonije, Japanci su nastavili napredovati niz
poluotok prema uporitu Saveznika, Singapuru. U isto vrijeme, gotovo na isti
dan, japanske bombe pale su na ameriku flotu u Tihome oceanu u luci Pearl
Harbor.
Rat se iz Europe proirio u Aziju i, kao odgovor na to, Amerikanci su
zapoeli najveu mobilizaciju u povijesti.
Daleko od Srinagara, satnik Ralph Bowen i njegovi suborci iz Jedanaeste
indijske pjeake postrojbe povueni su braniti pomorsku bazu u Sembawangu,
na sjeveroistoku otoka Singapura.
U isto vrijeme Archie McMinn, indijski inenjer eljeznikoga prometa,
napokon je uspio u svojim nastojanjima da odjene uniformu. Gotovo odmah
naao se u ulozi koordinatora tranikih vozila i osoblja, opskrbljujui postrojbe
u Malaji i pripremajui evakuaciju tisua ranjenih mukaraca u suprotnome
smjeru.
Preko Himalaje, u Kargilu, osoba koja je zbog svojih vjerskih opredjeljenja
odbila sluiti vojsku i nositi oruje, disident Parcliedig Evan Watkins,
propovijedao je u gotovo praznoj dvorani prezbiterijanske misije i svoje
usamljenike veeri provodio u njezinim skuenim sumornim rezidencijskim
etvrtima sluajui ratne vijesti posredstvom prekooceanske usluge BBC-a.
Jedina njegova utjeha, kad je hladnoa pojaala svoj stisak i kad je uzaludnost
njegovih nastojanja bivalo sve tee porei, bila je razmiljati o Nerys u
razmjernoj udobnosti i luksuzu Kamirske doline. Nedostajao mu je dom kakav
je ona za njih oboje bila stvorila u Lehu, ona buka koju su stvarala djeica
pljeui i pjevajui u njezinoj uionici pa ak i Diskitina kuhinja. Ponizno se
molio da mu Bog podari unutarnju snagu i vrstinu, klipui kilometre i
kilometre tijekom vrlo hladnih dana do malih naselja... iji su ga stanovnici
doekivali iskreno zbunjeni... i shvatio koliko silno eka dolazak proljea kad e
se ponovo nai sa svojom suprugom.
193
al od kamira

Za Nerys, Srinagar je imao onu zimsku dra kakvu oni koji su tu dolazili samo
ljeti gotovo nisu mogli ni zamisliti.
Dim koji se izdizao iz pei na drva ili ugljen izvijao se u bjelinu neba, gola
stabla nadzirale su ptice koje su nad njima nadlijetale i mrzla tiina pojaavala je
topot kopita konja koji su vukli tonge. Kad se jednoga jutra probudila, jezerska
voda bila je magliasta, kao da je pokrivena slojem ulja. Sljedeega dana stvorila
se tanka kora bljetavih ploa, poput oznaka kakvoga golemoga gmaza, i dan
nakon toga voda se posve smrznula. Liske i pliske ostavile su ogrlice bodljikavih
otisaka u pranastom inju i vijenci ledenica krasili su izrezbarene strehe na
laama za stanovanje.
Oduevljena tom ljepotom, upitala je Myrtle: - Dogaa li se ovo svake
godine?
- Otprilike tek svake etvrte. Prije rata, u godinama kad se jezero smrzavalo,
prireivale su se zabave klizanja i vonje sanjkama. Jedne je godine predstavnik
britanske vlade... ne ovaj... njegov prethodnik... odrao sajam na ledu u spomen
na vrijeme kralja Jamesa I. To je bilo prije moje udaje i bio je to pravi raj. Svi su
bili maskirani i sastav je svirao za klizanje i ples, kuhari iz rezidencije pekli su
kozlie i janjce na golemim ranjevima na obali, dok je na ledu na eravniku bilo
kestenje. Bila je to najbolja zabava u cijeloj godini... ljudi su iz Delhija i Jammusa
doli ovamo samo zbog toga.
Uzdahnula je prisjeajui se proteklih dana glamura. - Ovaj put nee biti nita
takvo. Ovdje nema ive due i svaka prokleta stvar je rijetkost: ili je nabava
ograniena ili se uope ne moe nabaviti.
- Ja sam ovdje... i Caroline. Jednostavno emo same morati izmisliti nekakvo
slavlje na ledu. Rainer e nam pomoi.
- Nadam se da hoe. Potrebno nam je neto to emo iekivati - sloila se
Myrtle. Natoila je sebi jo dina i dodala malo soka od limete.
Rainer je postao redovit posjetitelj lae za stanovanje, koji se na stubama
terase pojavljivao gotovo jednako esto kao Caroline. Myrtle je bila zaintrigirana
njegovim poznavanjem ljudi u Srinagaru, koje ona nikada prije nije vidjela i koji
nikada nee prijei prag kluba ili se pojaviti na domjencima rezidencije.
Jednoga dana, nakon Pearl Harbora, Rainer je obje ene odveo u posjet
svome prijatelju profesoru. Nerys i Myrtle pile su aj s njegovom suprugom,
kerkom glazbenicom i ostalim obiteljskim roacima, dok su mukarci sjedili
zajedno u drugoj prostoriji, puili lulu i raspravljali o politici i ratu. Myrtle se nije
194
Rosie Thomas

protivila toj automatskoj segregaciji, iako je Nerys oekivala da hoe.

Profesorove ene bile su otroumne i iznenaujue priljive te ujedno lukavo
zabavne pa je Myrtle, kad su se vratile u Rajski vrt, izjavila kako odavno nije
provela vrijeme tako zanimljivo.
Odluile su da Caroline takoer treba to je mogue vie izlaziti prije nego to
njezin oblik ne postane previe naglaen. Dok je prosinac prolazio, gotovo svaki
drugi dan pile su aj ili kavu u bunim prostorijama kluba i postajale ve poznat
prizor u svojemu uobiajenom kutu pa je ona aica redovitih posjetitelja samo
dizala ruku na pozdrav dok bi se pokraj njih vukle prolazei do bara ili stola za
brid. Svaki put kad bi odlazile iz lae za stanovanje, te ene bi se kretale sporo,
bezobline hrpe vune, ovje koe, pamine i debeloga tvida. Uskoro je Nerys
shvatila kako je Myrtlin apsurdni plan zapravo bio prilino pametan.
Ali Rainer je te ene vidio samo dvaput prije nego to je sljedei put kad su
ostali sami upitao Nerys hoe li mu rei to se dogaa s gospoom Bowen i
pheranima.
- Pheranima? - upitala je, nadala se neduno, razrogaenih oiju.
- Tono. Juer poslijepodne ste vas tri u klubu izgledale kao niz galija
razapetih jedara i uvjeren sam da e se postaviti pitanje o grijanju, zato to se
ini da su dame obvezne u salonu nositi odjeu kakvu nose vani. Hmm?
- Hladno mi je - rekla je Nerys.
Nabavila je kangri, zbog ega joj je bilo iskreno drago. eravnik je bio
gomoljasta zemljana posuda, otprilike veliine... dakle, priznala je samoj sebi, uz
slab smijeak, veliine trbuha kao u pravoj trudnoi... zatvoren u pletenoj koari.
Svakoga jutra Majid ga je punio zahvaajui ar iz pei u amcu-kuhinji i
donosio ga u njezinu spavau sobu. Prislanjala ga je uz trbuh dok je prikupljala
hrabrost izvui se ispod deka i uvui u svoju odjeu i, kad bi se odjenula,
smjetala ga je unutar razliitih slojeva odjee prije nego to bi sitnim koracima
pourila niz hladni daani pod do salona, u kojemu je pe ve gorjela i gdje je
Myrtle bila uurena uz lonac s kavom. Myrtle je na sebi imala eir od janjee
koe, s preklopima za ui i rukavice s obrubom od runa, odrezanih vrhova
prstiju, tako da ih nikada ne mora skidati. U polumjeru metar do metar i pol
udaljenosti od pei bilo je dovoljno toplo za sjedenje i razgovor, ali izvan toga
vladao je pojas velike hladnoe.
Rainer je samo odmahnuo glavom. Savio je dugaku ruku i protrljao kosu,
tako da mu je strila poput grive. - Jesam li ti ikada nabrojio etiri naela arolije?
Molim te, prekini me ako jesam.

195
al od kamira

- Ne, ne vjerujem. - Nerys se ve smijala. Uvijek su vodili takve razgovore,

podrugljivo sveane i formalne, koji su ispod povrine prtali zabavom i
oijukanjem.
- etiri naela - odbrojio ih je prstima - jesu: zavoenje u pogrenome smjeru,
odvraanje pozornosti, preruavanje i simulacija. Ako, primjerice, kae
sluateljstvu da je vr naizgled pun bijele tekuine zapravo pun mlijeka, to
sluateljstvo e ti nagonski povjerovati zato to njihova kolektivna svijest dalje
ne gleda. Mislim da vas tri dame pametno iskoritavate sva etiri naela u vlastite
svrhe. Kao profesionalac, divim se tehnici, ali kao prijatelj, ne mogu a da se ne
osjetim pomalo iskljuen.
Tugaljivost koju je uspio pokazati navela je Nerys da se jo jae nasmije. Nije na meni da podijelim tu tajnu - usprotivila se.
- Ah, tako dakle. Ali, ako mogu ponuditi prijateljski savjest iluzionista, rekao
bih da, ah, previe odvraanja pozornosti samo privlai pozornost.
- Shvaam. Hvala ti - rekla je.
Te veeri upozorila je Myrtle i Caroline da se Rainer raspitivao. Mislila je da bi
bilo dobro rei mu to se dogaa, jer bi im on u budunosti mogao biti od
pomoi.
Caroline je bila nesigurna. - Je li diskretan? - upitala je.
Nerys je rekla da je u potpunosti sigurna da jest i Myrtle je imala jo neto za
dodati: - Rainer Stamm je sam za sebe jedna velika tajna. Sjea se one dvojice
Amerikanaca koje smo upoznale u njegovoj kui, Nerys?
Sjeala se i Myrtle se osmjehnula. - Jedan od njih imao je nekoliko vrsta
viskija i prilino sam mu se svidjela.
Nerys se sjeala i toga.
- Dakle, pomislila sam da bi mogao biti pijun, ali on misli kako je pijun u
stvari Rainer.
Nerys je bila zbunjena. - to misli, na naoj ili na njihovoj strani?
Caroline je preletjela pogledom od jedne do druge. - Zasigurno bi bio na
naoj strani. Ne bi mogao biti nacist, bi li? Iako je vicarac?
Myrtle ju je potapkala po ruci. - Ja bih prije rekla da svi najbolji pijuni imaju
tu vjerojatno ne bi mogao biti karakteristiku, duo. Ali ne brini. Sklona sam
povjerovati gospodinu Stammu i Nerys je u pravu... mogao bi nam biti od
pomoi.
196
Rosie Thomas

Dogovorile su se da mu Nerys oda njihovu tajnu i obveze ga na njezino

uvanje.
Sljedee veeri bila je kod Rainera dok su se Myrtle i Caroline pojavile na
prodaji rukotvorina i darova za prikupljanje sredstava za slanje slatkia i cigareta
mukarcima u Malaji. Myrtle je izjavila kako ona ne mari ako nikada vie ne vidi
nijednu domau papirnatu ljepenku i da zasigurno ne namjerava nikome
poznatome darovati podloak za nalivpero ni dra za posjetnice. Primi li ona
slian boini dar, neka uzmu na znanje, priekat e da se jezero otopi i bacit e
ga u nj.
Caroline je potvrdno kimnula. - Zapamtit u to - rekla je.
Myrtle i Nerys katkad nisu bile sigurne ali li se ona ili je samo tako sveano
ozbiljna.
U Rainerovoj sobi bilo je hladno. Nebo iza prozora bez zastora bilo je osuto
zvijezdama. Sjedili su zagledani u crnu vodu rijeke i ute toke svjetlosti
svjetiljaka koje su se pojavljivale u kuama na drugoj strani obale. U svome
ianom kavezu par bijelih golubova koje je koristio za neke od trikova to ih je
izvodio usnuo je glava zagnjurenih ispod krila.
- Tko je otac? - upitao je Rainer kad mu je Nerys ukratko iznijela injenice.
- Ne znam smijem li ti to rei.
- Vjerojatno mogu pretpostaviti.
- Vjerojatno moe. Ne proputa mnogo.
Nastupilo je kratko zatije. Rainer se odjednom oneraspoloio i postao sjetan.
- Proputam - rekao je tiho.
- Nisam mislila na to proputanje.
- Znam na to si mislila. - Nagnuo se naprijed. Nerys je bila umotana u deke i
u svu svoju odjeu kad je provukao ruku kroz vanjske slojeve potraiti njezinu
ruku koju je potom stisnuo. - Topla si.
-Jesam. Moj pheran je posebno dobar. Ovdje mi ak ne treba kangri.
- Koliko shvaam, to je Myrtlin plan?
- Jest. Ali sve smo se sloile. Svaka od nas tri mogla bi biti trudna... ili sve tri
ili nijedna.
- Nisi li zabrinuta za vlastitu reputaciju, Nerys?
- Nisam - rekla je nakon razmiljanja. Nije marila za to to bi Srinagar mogao
pomisliti.
197
al od kamira

Priao joj je jo malo blie i glava mu je zaklanjala prozor i zvijezde. Gospoo Watkins - proaptao je. Kratko je prinio njezinu ruku svojim usnama.
- Da - rekla je.
Rainer ju je pozorno promatrao. Vjerovala je kako je nitko nikada nije toliko
pomno i tako ustrajno prouavao. - Nerys, jasno ti je to se dogaa meu nama,
nije li?
- Naravno. Nisam ja Caroline Bowen - odgovorila je, s dozom vreline. Nije
mogao pomisliti da je toliko neduna ili toliko glupa da ne bi znala.
Ni najmanje obeshrabren, osmjehnuo se. - Tisuu puta vie si poeljnija od
gospoe Bowen, ma koliko lijepa, preslatka i podatna ta Engleskinja bila.
Trenutak su sjedili bez rijei. Nerysin puls smirivao se sve dok nije uspjela
uti pucketanje staroga drva i blago itanje vatre, a ne samo lupanje vlastitoga
srca.
Razumjeti to se dogaalo znailo je priznati moralnu dvojbu s kojom se
suoavala, ali imalo je veze i s oekivanjem; prava kontrola nad ozbiljnom
odlukom odravala je ravnoteu. Biti Rainerova ljubavnica... ili ne biti... bio je
jednako njezin koliko i njegov izbor, na to je on ukazivao i bila je opijena
kisikom neovisnosti koju joj je to davalo. Kao da je bila gusjenica, a potom
zaleena kukuljica, koja je sad na rubu da postane iznenaujui leptir.
Uspravila se u sjedeem poloaju. - Mislim da oboje posve dobro shvaamo rekla je. Pruila je malu debelu zelenu au koju joj je dao i pokazala da bi jo
jedan centimetar njegova francuskoga konjaka. Bilo je teko u Srinagaru nai
bilo kakvo pristojno pie. Potom se smjestila u svoju ahuru od deka i leima
udobno naslonila na staru crvotonu oplatu od dasaka. Konjak ju je ugodno
omamljivao dok je pijuckala. - Zna li - rekla je, zabavljajui se - da razni ljudi
sumnjaju da si pijun?
- Sumnjaju li, uistinu?
- Jesi li?
Bilo je oito da je uivao u toj reputaciji. Umalo je protresao svojom grivom.
- Nisam, duo. Planinar sam i maioniar.
- Tim redoslijedom?
- Uvijek tim redoslijedom. Zaraujem za ivot kao iluzionist na pozornici i
izvodio sam predstave diljem Europe. Mogao bih spomenuti okrunjene glave da
na tebe elim ostaviti dojam. Ali u mojemu srcu, planine su uvijek na prvome
198
Rosie Thomas

mjestu. Popet u se na Nanga Parbat, ma to Britanci imali rei na to, i osvojit

u taj vrh za svoga prijatelja Matthewa Forbesa.
Slike okrutnih bijelih vrhova nazubljenih poput zuba morskoga psa bljeskali
su u Nerysinim mislima i uznemirila ju je tjeskoba. Nije eljela ak ni pomisliti
na to da bi Rainera mogla zadesiti ista sudbina kao Matthewa. - Kada?
Nasmijao joj se, razvukavi svoja crvena usta, zadovoljan to je zapazio
njezinu zabrinutost. - Kad budem mogao. Ali sad, kad je rat tako blizu - slegnuo
je ramenima - imam drugih briga. Naravno, elio bih pomoi Saveznicima. O toj
alternativi ne razmiljam. Strunjak sam za kamuflau i u ostalim oblicima
obmane koji bi mogli imati vojnu vrijednost pa sam svoje usluge ponudio
Britancima. Ali, kao to vidi, jo me nisu shvatili posve ozbiljno. Mahnuo je
rukom po prostoriji i neobinome skupu oslikanih kazalinih rekvizita u njoj.
- Trebali bi - rekla je Nerys. Nije bila posve sigurna je li ona sama vjerovala u
nedunu Rainerovu sliku samoga sebe.
Stiao je glas. - Hvala ti. Vidjet emo. U meuvremenu... Shvaam da me
Srinagar privlai i da mi vee srce na nain na koji to nikada nisam oekivao.
Nastupilo je kratko zatije kad su okrenuli glave u istome luku i zagledali se
preko svjetala u labirint Staroga grada.
- Trebam tvoju pomo - oglasio se nakon nekog vremena Rainer.
- Naravno da u ti pomoi. Samo mi reci kako.
- Priekaj da uje. Mogla bi se predomisliti. Zbog raznih svojih projekata
rado bih elio zadrati srdane odnose s predstavnikom britanske vlade, tvojim
prijateljem, gospodinom Fanshaweom.
- Ne bi se ba moglo rei da mi je on prijatelj. Ne pripadam ak ni toj
drutvenoj ljestvici - usprotivila se Nerys.
Gospodin Fanshawe me zamolio da izvedem maioniarsku predstavu za
podizanje morala na Boi u rezidenciji. Bit e to zabava za osoblje i njihove
obitelji, ono to je ostalo od pukovnije te za odreene drutvene slojeve
Srinagara. Lako e to zamisliti.
Nerys je to uspjelo.
- Da bih predstavu izveo kako dolikuje, bit e mi potreban pomonik na
pozornici. Obino je to ena pomonica i po mogunosti egzotino privlana.
Tajnovita Madame Moljac, gospodina Soo Ling, izravno iz angaja i te stvari.
- Shvaam, Rainere. Nikada u ivotu nisam bila na pozornici. A velko
podrijetlo nije egzotino.
199
al od kamira

- Ne prati me. Sjea se ona etiri naela? Preruavanje. Bojim se da e

morati skinuti svoj pheran, ali moemo ga zamijeniti lepravim haljama. Mislim
na one prave kineske. Mali okrugli crni eir, maska. Draesno.
- Hou li biti prepiljena napola?
Pogledi su im se sreli.
- Jo nisam smislio program. To bi moglo biti samo za poetak. Nisam ja
amater, gospoo Watkins. Vjebat emo, vjebati, a potom jo dodatno vjebati.
Voljna si?
- Spremna i vie nego voljna - uspjela je odgovoriti.
Poslije, kad je spomenula da je Myrtle osjeala nostalgiju za glamuroznim
predratnim zabavama na ledu, Rainer je rekao da e kao protuuslugu za
Nerysinu ulogu pomonice na pozornici smisliti neto za proslavu Boia.
Nerys je sve to ispriala Myrtle i Caroline prije nego to su se zaputile u Delhi,
prema vlastitim rijeima povui se od nepodnoljive hladnoe i obaviti boinu
kupnju, ali zapravo diskretno se posavjetovati s lijenikom o napredovanju
Carolinine poodmakle trudnoe.
- Doima se iznimno sretnom - rekla je Myrtle, zagledavi joj se u lice.
- Da - sloila se odmah Nerys.
- Jesi li zaljubljena u nj?
Nerys je bacila pogled oko sebe kako bi bila sigurna da ih Caroline ne moe
uti.- Mislim da to ba ne bi bilo nimalo poeljno.
- Time mi nisi odgovorila na pitanje. Zabavi se, sjea se. Caroline i ja se
dvadeset treega vraamo u Srinagar.

Izlet u Delhi nije bio uitak. Putovanje cestom, a potom vlakom, bilo je bolno
sporo i neudobno i Caroline je bila tjeskobna i u suzama. Hinduski lijenik
kojega su nale kratko ju je pregledao i rekao joj da je potpuno zdrava te da
moe oekivati kako e roditi za otprilike etrnaest tjedana. Vie ga je zanimalo
gdje se planira poroditi i zato, ako joj je suprug u vojsci, o njoj ne skrbe u
vojnoj bolnici.
urno su se udaljile i Caroline je izjavila da bez obzira na sve to se dogodilo
ona vie nikada nee ni blizu lijeniku. Ali dogodilo se neto jo gore dok su
prolazile kroz Connaught Place na povratku iz njegove ordinacije do Myrtlina
200
Rosie Thomas

bungalova. Caroline se zaustavila nasloniti na stup i doi do daha. Nakon

Srinagara, u Delhiju je bilo toplo i morale su odloiti svoje pherane pa su se
zamatale u komotne svilene kapute koji su sluili za zatitu od praine i alove
koji su se vukli za njima. U tome trenutku zaule su povik prepoznavanja.
Ispostavilo se da je ena koja je izila iz automobila parkiranog uz rubnik sestra
bojnikove supruge, Carolinine prve susjede.
- Kako vas je divno obje vidjeti. Idete na aj? Da vas povezem?
Caroline je rekla Nerys da je poskoila petnaest centimetara uvis, posve
sigurna da je drala ruku navrh izboine trbuha. ena se zagledala u njihovu
nekonvencionalnu odjeu. Samo zbog toga to se Myrtle pretvarala da joj je loe,
tvrdei da e povratiti ili moda ak onesvijestiti, uspjele su se izgubiti meu
gomilom.
- eka nas voza. Najljepe mi pozdravite gospou Dunkeley - povikala je
Caroline preko ramena, dodavi tu otrovnu vjeticu, to je samo Myrtle mogla
uti.
Myrtle je rekla Nerys: - Delhi je previe opasan. Tamo je previe ljudi koji
nemaju drugoga posla nego ogovarati. Ako Caroline sljedea tri mjeseca ne
provede u feredi u Rajskome vrtu, prije ili poslije netko koga poznajemo negdje
e je ugledati i u trenu e cijelo Carstvo uti za to.
Nerys se sloila. - Smislit emo neto - rekla je.

U jedanaest sati, tono na Badnjak, po pucketavoj hladnoi pod bezbojnim

nebom, dvije momadi skupile su se na pometenome zaleenom jezeru, tono
ispred Rajskoga vrta. Rainerova zamisao bila je utakmica kriketa.
Osoblje rezidencije je taj plan doekalo s oduevljenjem i na kraju ga od njega
preuzelo.
- Na kraju krajeva, ja sam samo vicarac. to ja znam o momadskim
sportovima? - mrmljao je Rainer.
Britanska momad bila je sastavljena od nekolicine mladia koji su u tome
gradu predstavljali kostur diplomatskog osoblja u to ratno vrijeme, nekih
posluitelja iz rezidencije i vrlo ma lo asnika koji su uspjeli dobiti nekoliko sati
dopusta za Boi. Kapetan momadi bio je gospodin Fanshawe. Na strani
Srinagara kapetan momadi bio je Rainerov prijatelj pandit, sveuilini profesor
koji je bio strastveni igra kriketa. Okupio je naizgled dojmljivu ekipu kolega i
201
al od kamira

studenata, muslimana i hindusa. Igra koji je jedini imao rukavice za hvatanje bio
je dostojanstveni sikh.
Palice i lopte izvlaile su se iz trgovina rezidencije i igrai su se zagrijavali
tranjem po terenu. Veina njih nosila je kriket bijelu preko brojnih slojeva vune
koja im je sluila kao izolacija i uinak je bio taj da su dvadeset dvojica gojaznih
ljudi bila stijenjena u odjei djearaca. Bilo je malo tekoa oko toga kako
ukopati stupce u led, ali Rainer je donio alat namijenjen uvrivanju konopa u
gleere i probuio est urednih rupa odgovarajue dubine i promjera. Vrijeme
ekanja ispunio je ongliranjem loptom i jabukama koje je posudio od
prodavaa to su se eljno okupili oko ruba igralita. U bacanju je pobijedila
ekipa Srinagara, kad mu je gospodin Fanshawe doviknuo: - A sad, bez tih vaih
trikova s loptom, gospodine Stamm.
- Za to ete trebati priekati do sutra, gospodine.
Terasa Rajskoga vrta posluila je kao paviljon i bila je prepuna udaraca i
promatraa. U krcatoj lai za stanovanje Majid i njegovi pomagai posluivali su
vrue pie, viski i rum pomijeane s vruom zaslaenom vodom i mirodijama,
prene pakore i tanjure s mesnim pitama. Pod sumnjiavim Majidovim pogledom
Nerys je uspjela ispei pite u penici amca-kuhinje, izmeu on ih dugih sati
probe na kojima je ustrajao Rainer.
- Kako napreduje arolija? - upitala je Myrtle.
- Zapravo, to je pravi pakao. Uistinu naporan rad, misaono i tjelesno, nije mi
doputena ni najmanja pogreka.
- Svi oekujemo pravi spektakl.
Nerys je nainila grimasu iznimne bojazni.
Rainer je odjenuo bijeli kaput, neobino usklaen s parom planinarskih dereza
i krkajui po ledu otiao do sueva mjesta pokraj vratnica na sredini igralita.
Izvadio je limenu zvidaljku i puhnuo u nju, dajui znak za poetak igre.
Utakmica kriketa privukla je mnotvo ljudi. Rub igralita bio je okruen
prodavaima hrane i chaija, iji su usijani eravnici bili na podlogama od opeke.
Osjeao se snaan miris zainjene ovetine i ukusnoga kruha. Mukarci su se
meusobno naguravali kako bi zauzeli bolji poloaj i nekoliko skupina
znatieljnih ena s velom prilo je preko leda s obale. Djeca su vritala i trala
jedni za drugima, sve dok prva lopta nije poletjela iznad glava prema estici pa
su se svi razbjeali. Najstariji djeaci potrali su za igraem koji se poskliznuo za
odletjelom loptom.

202
Rosie Thomas

Neke prijateljice gospoe Fanshawe i supruga iz kluba nagovorile su vozae

tonga da svoja vozila dovezu do ruba leda i sad su omotane krznom sjedile ispod
baldahina u tongama, pljeui udaraima koji su klizili meu vratima. Gospoa
Fanshawe sjedila je u velikome pletenome naslonjau, kao na prijestolju.
U pozadini su konji puhali u vree koje su imali na nozdrvama i njihov
zamagljeni dah izdizao se dok je orma na njima zveckala. Vozai su neobuzdano
navijali sa svima ostalima kad je trei tajnik rezidencije, zvijezda meu
udaraima, bio sruen.
Svi nazoni bili su dobro omotani alovima, titei se od hladnoe, pa su
izgledali kao okruglice na nogama, pozorno koraajui po skliskoj povrini.
Carolinini obrazi su se arili.
Vrak njezina nosa i rubovi unih resica bili su izrazito ruiasti. - Kakva
zabava! - doviknula je ona Nerys.
Zaula se vika kad se gospodinu Fanshaweu spektakularno izmaknulo tlo pod
nogama. Hvata lopte poskliznuo se preko leda na trbuhu dok se lopta
trijumfalno vinula u zrak. Momad rezidencije poputala je pod snanim
pritiskom profesorove jedanaestorice. Dogovoreno je da na utakmici bude samo
dvanaest overa19 na svakoj strani pa su suoeni s potrebom da brzo postignu
zgoditak udarai sve riskirali. Brzo su jedan za drugim navukli rukavice i spustili
se niz stube lae za stanovanje pa izili do vrata s palicom zaguranom pod
pazuhom jedne ruke. Nakon tri minute e se vratiti i podii kape pred suprugom
predstavnika britanske vlade. Bolje od Nerys upoznate s pravilima igre seoskoga
kriketa, Myrtle, Caroline i ostale supruge su se smijale i pljeskale apsurdnoj
inaici te igre. Jo vruih napitaka i bocuna sa erijem besplatno je kruilo
uokolo.
Svaki put kad je netko drugi bio vani, igrai i promatrai na ledu skakali su i
vikali, udarajui po zraku i radosno se grlei.
- Vrlo nesportski - coktala je gospoa Fanshawe.
Djearci su kliznuli do vrata i Rainer ih je potjerao. Na kraju dvanaestoga
overa igra koji je postigao zgoditak kredom je napisao na plou prislonjenu uz
stube lae za stanovanje: Momad britanske rezidencije XI, 32/8.
Do predaha, u kojemu su Majid i njegovi pomonici posluivali boini kola
uz aj ili jo alkohola, drutvo je postalo veselije.

19

Jedan over sastoji se od est bacanja.

203
al od kamira

- Kakva pametna zamisao. Pa ti si genij - rekla je Myrtle Raineru, a Nerys je

osjetila ar slave koji se na njemu odrazio. Rainer je pohvalu prihvatio kao da je
zasluuje i ponovo krckajui po ledu otiao preuzeti svoje sudake obveze.
Srinagarov prvi udarac bio je vani kod prve lopte. Zaula se maloduna graja.
Gospodin Fanshawe, duboko u terenu, dopustio je sebi da se slabano
osmjehne. Novi udarac, velianstven u golemome paru zasljepljujue bijelih
titnika, bio je profesor. Sporo se zaputio do vrata s tri okomita stupica, zauzeo
poloaj i pogodio esticu. Nakon tri lopte, ponovio je to isto.
ak se i Nerys zatekla kako se probija do prednjega reda rulje. Sunce se sad
pojavilo kao plosnati srebrni disk koji je gaao u dugino bljetavilo na vrhovima
ledenica. Myrtle i Caroline uzbueno su se laktovima progurale do nje pa su
rame uz rame inile izolaciju od zida alova i pherana.
Igra nije jo dugo potrajala. Profesor je pogodio svoju estu esticu i uma
ruku podigla se u zrak kliui i lupajui nogama, dovoljno ekstatino da radosno
doeka neovisnost Kamira. Igrai su se vraali preko leda, dok su se lica
obrambenih igraa, tipana hladnoom, zarila od zadovoljstva. Prodavai su
odmah zatvorili svoje male tandove i odgurnuli eravnike na obalu.
- Loa srea - povikao je profesor iz gomile navijaa.
- Vraki dobro - uzvratio je gospodin Fanshawe kad je igra koji je postigao
zgoditak kredom napisao Ekipa profesora Prana XI, 36/1. - Moramo to
redovito uvesti, svaki put kad budemo imali led. Prava predstava, gospodine
Stamm.
Rainer se naklonio i Nerys se zapitala koliko e vremena proi prije nego to
mu bude izdana dozvola da se popne na Nanga Parbat.
Majid je jo jednom proao s piima, ali veina igraa i gostiju poela se
razilaziti. Svi su si meusobno poeljeli estit i blagoslovljen Boi.
- Ba je lijepo vidjeti ljude da toliko uivaju u igri, hindusi, muslimani, krani,
sikhi, svi zajedno, zar ne? - rekla je gospoa Fanshawe kad je ula u zastavom
okien automobil rezidencije.
- Kad bi samo religiozna shvaanja i uzajamna tolerancija bili posve obini
poput nje - promrmljao je Rainer Nerys na uho.
Posljednjih nekoliko minuta proveo je u ivahnome razgovoru sa sikhom koji
je uvao vrataca. Oi su mu blistale. - Poi sa mnom - rekao je. Uhvatio ju je za
ruku i usmjerio prema obali.
Dvojica vozaa tonge koji su ekali ponovo su upregnuli konje i povukli svoja
vozila iza crte izdubljene na ledu. U jednu tongu uskoio je uvar vrataca kad je
204
Rosie Thomas

Rainer pruanjem ruke pomogao Nerys da se popne u drugu tongu. Vozai su

vitlali bievima i konjski dah dizao se u oblacima. Tonge su kripile i naprezale se,
a nestrpljiva kopita kloparala su po ledu. Namrgoen mukarac sa spljotenom
patanskom kapom zauzeo je poloaj stojei jednom nogom sa svake strane crte i
podigao ruku.
- to se dogaa? - zanimalo je Nerys. Uznemirena, progovorila je otrim
glasom.
Rainer se udobno smjestio, naslonjen na zguvano konato sjedalo. - Mala
oklada. Pogledaj naega konja... pravi primjerak.
- to?
Onaj mukarac spustio je ruku. Vozai su zapucketali bievima i konji su
potrali takvom brzinom da je Nerys poletjela unatrag. Rainer ju je obujmio
jednom rukom.
- Ima sjedalo neposredno uz ring. Ovo je utrka, do druge strane i natrag.
Dva konja su prela u galop i ispod njihovih potkova prtale su krhotine leda.
Nevjerojatno je da se nijedan nije poskliznuo. St are tonge su se njihale i stenjale,
prosvjedujui zbog te vratolomne brzine. Nerys je rukom pokrila usne dok joj je
vjetar ibao obraze. Nije znala bi li vritala ili plakala od uasa. Rainer je samo
kliznuo do ruba sjedala, potiui vozaa da bude jo bri. Kad su stigli do
udaljene obale, mukarac je zauzdao konja i, im je tempo usporio, Rainer je
iskoio. Istoga trenutka kad su mu noge udarile o led, potrao je. Doavi do
obale, uhvatio se za granu staroga dudova stabla koje je tamo raslo i ponovo
potrao natrag. Maui svojom granom, njegov protivnik bio je samo tri
sekunde iza njih dok su se vozili do suprotne obale.
Vraali su se prema laama za stanovanje, slijedei crtu svojih tragova u
odlasku. Nerys je u sebi osjeala naviranje uzbuenja zbog utrke, ali u tome
trenutku zaula je pucketanje, poput pucnja pitolja. Osjetila je kako se njihov
konj zaustavio i umalo spotaknuo. Oi su je pekle od hladnoe, ali pred njima je
ugledala goleme mree napuknua kad se pod kotaima tonge led poeo
razdvajati.
- Bre - urlao je Rainer. Nagnuo se naprijed udariti vozaa meu lopatice. Vozi bre, ovjee. Jedino nam je to preostalo.
Bi je fijuknuo i konj se donekle oporavio i zagalopirao. Iza njih se nadigla
voda i poplava je, poput bazena ive, prekrila pukotine. Drugi voza je vidio u
kakvoj su se nevolji nali pa je skrenuo u stranu do sigurnijega, debljega leda.
Rainer je znao da je utrka njihova uspiju li biti bri od pucanja leda, to su
nagonski osjetili i konji. Bilo je zamorno, glava konja klanjala je s jedne strane na
205
al od kamira

drugu, ali nastavio je ii naprijed dok ga je vozaev bi pekao po zapjenjenim

slabinama. Nakon nekoliko dugih sekundi tekom mukom su se dovukli do ruba
debljega leda i iza njih su ostala leati zrcala vode.
Ono malo preostalih gostiju koji su to promatrali skamenili su se od uasa.
Rainerova pobjednika tonga se zaustavila i konj je, uzdrhtavi, stao na mjestu,
kopita su mu se izvrnula prema van i glava mu je samilosno visjela. Rainer je
pobjedonosno vitlao pobjednikom granom duda, ali svi su bili previe u oku
da bi zapljeskali. Prila je Myrtle i uhvatila za ruku Nerys, ije su uzdrhtale noge
umalo popustile na stubi tonge. - Dobro je sad. U jednom trenutku pomislila sam
da to nee biti - promrmljala je.
- I ja sam to isto pomislila - protisnula je Nerys.
- Nije to riskiranje. Pobijedili smo, je li? - uzvratio je Rainer. Izvadio je
sveanj novanica i poeo brojiti novac u ispruenu ruku njihova vozaa. Nerys
je potapkala uznojenu tamnu stranu konja i nesigurno se zaputila natrag do
Rajskoga vrta.
Drugi konj je dokasao i Rainer se ozareno rukovao s poraenim protivnikom.
Myrtle je jo vijek bila vani i opratala se od zaprepatenih ljudi koji su
zaostali za drugima kad je Rainer ramenom prokrio put u salon, doimajui se
prekrupnim i previe ushienim za tako skuen prostor.
Nerys se okomila na njega i u ljutnji su joj obrazi gorjeli. - to si time mislio
postii? Svi smo se mogli utopiti.
- Znam - proaptao je, priavi joj toliko blizu da je osjetila njegov topli dah
na licu. - Ali nismo i bila si uzbuena, je li? Nemoj se pretvarati da sad nisi
stotinu puta vie ivlja od onoga kako si se osjeala prije sat vremena.
To je bila istina. Bila je svjesna svakoga kvadratnog centimetra svoje koe i
svake pojedinosti okruenja. Bila je do najmanje pojedinosti svjesna ivopisnih
boja na Myrtlinim svilenim jastuiima, daha koji joj je ispunjavao plua i znoja
straha koji joj je hladio zatiljak.
ivot je bio dragocjen, svaka zraka na drvenim daanim oplatama, svaki
siuni nabor tkanine bio je iznimno lijep i kad je podignula pogled prema
Raineru, on ju je uhvatio za ramena i privukao blie. - Vidi? Osjea ti to. Nisi
se onesvijestila, nisi vrisnula i nisi pokazala nimalo ensko ponaanje. Nisu ti
potrebni jastuii, gledanje kroz prste ni mukarac koji e te zatititi i umanjiti.
Znao sam to. Istoga smo duha, prepoznao sam to odmah, im sam te prvi put
ugledao.

206
Rosie Thomas

Usne su im se na trenutak dotaknule. udnja za njim kolala je kroz Nerysine

vene, preplavljujui je nakon nadiranja straha i opojnoga uzbuenja zbog toga
to je iva.
Myrtlino penjanje uz stube i zvuk njezinih koraka koji su s terase utirali led
primorao ih je da se razdvoje. Nerys se borila doi do daha kad se Rainer
odmaknuo.
- Mislim da je utakmica bila za uivanje, nije li? - rekao je glatko, obrativi se
Myrtle.
- Ne bi to bio nikakav dan za uivanje da mi se najbolja prijateljica utopila
pred oima - odbrusila je.
- Ali nisam se utopila. Nisam ak ni noge smoila - rekla je Nerys.
Rainer je nagnuo glavu prema Myrtle. - Sad u vas ostaviti. Moram ii vjebati
za sutranju veer. elim vam estit i blagoslovljen Boi.
Nerys ga je ispratila u kristalnu bjelinu.
- Ne zaboravi rutinski proi sve u mislima - naredio je. - Ne elim da nam ni
u jednome triku kakva sitnica poe po zlu.
- Nita nee poi po zlu - odgovorila je.
Pogledom joj je preao po licu, izravno, kao dodirom.
- Sutra - rekao je. Nije mislio na arobnu predstavu u rezidenciji.
Podignula je ruku zakloniti oi od svjetlosti, gledajui za njim dok je odlazio.
Sutra, sutra, ponovila je. Ta rije i oekivanje proirili su se i ispunili joj misli
opakim zlatom.
Myrtle je odbacila pheran sa sebe i zavalila se u svoj stolac pokraj pei.
- Nemoj negodovati - preklinjala je Nerys.
Myrtle je zamahnula cigaretom. - Kad sam se ja to uputala u negodovanje?
To to doivljavam je ljubomora, djevojko moja.
- Zna ono kad si rekla da ne eli vidjeti da ti se najbolja prijateljica utopi?
- Da.
- Jesam li ti uistinu najbolja prijateljica?
Myrtle je promiljajui otpuhnula kolut dima. - Jesi, Nerys, jesi.
Nerys nikada prije nije imala najbolju prijateljicu. Bilo je djevojaka na
uiteljskoj akademiji dok se kolovala za uiteljicu, kao i u srednjoj koli, ali
207
al od kamira

nijedna nije bila ni blizu tome kakva je bila Myrtle McMinn. Iako joj je odbljesak
onoga sutra zapleo misli u mreu, Nerys je pomislila kako joj je ta obina izjava
bila najljepi boini dar koji e ikada dobiti.

Sljedeega jutra pridruila im se Caroline pa su kratko propjeaile do

engleske crkve kroz spirale snijega koje je nanosio vjetar. Drvene klupice bile su
krcate smionim ostatkom pripadnika Kluba u Srinagaru. Gospodin Fanshawe
odrao je propovijed i vjernici su pjevali poznate boine pjesme. Sa svake
strane crkvene lae pei su bile na vrijeme naloene, ali unato tomu jo uvijek
su mogle vidjeti svoj dah dok su sluale boinu propovijed. Te tri ene bile bi
upadljive i da nisu bile od glave do pete zamotane u najdeblju odjeu.
Kad su se vratile u Rajski vrt, dok su razmjenjivale darove koji nisu bili od
papirnatih ljepenki i smijale se Majidovu tumaenju tradicionalnoga boinog
ruka, Myrtle je upozorila kako za sljedea tri mjeseca moraju napraviti novi,
ambiciozniji plan.
Caroline se kimanjem glave sloila. Grickala je usnicu kad je rekla: - Postaje
sve tee skrivati trudnou od posluge.
Ubacila se Nerys. - Mora se u novoj godini barem preseliti ovamo k Myrtle.
- Ali kamo e ti?
- Ne brini za to. Moram nai nekakvo mjestace na kojem u ivjeti. im se
prijelazi otvore, Evan e biti ovdje. - Namjerno je to naglasila.
Ono sutra pretvorilo se u danas.
Caroline je rekla: - Na kraju se snijeg uvijek otopi. Pitam se hoe li ratu ikada
doi kraj.
- Mora i on jednom zavriti - rekla je Nerys.
Nastupilo je kratko zatije kad su se pogledale. Svijet izvan krhke svjetiljkom
obasjane ahure lae za stanovanje bio je poljuljan opasnostima znanoga i
neznanoga te je stoga pomisao na ono to bi se moglo dogoditi stvorila jo
vre spone izmeu triju ena. Caroline je stavila ruku preko trbuha, gdje se
dijete poelo ritati. Njihova budunost doimala se jednako neizvjesnom kao i
ono to je bilo pred njezinim neroenim djetetom.
Myrtle je prekinula utnju, izvadivi bocu ampanjca uronjenu u kantu leda s
jezera. - Ovo je, drage moje, posljednja boca pristojnog pjenuca koja je
preostala u cijeloj dravi Kamir nakon ispaljenoga dvadeset jednoga topovskog
208
Rosie Thomas

plotuna. - Natoila im je ae. - Sretan Boi. ivjele nas tri i svi oni do kojih
nam je stalo.
Nerys i Caroline su ponovile njezine rijei, ali bila je to sumorna zdravica.
- Veeras se imamo radovati Nerysinom velikom prvom pojavljivanju na
pozornici - podsjetila je Myrtle kad je iskapila pie iz ae. Nerys je pokrila lice
rukama jer nije eljela podsjeanje na to i ponovo su bile raspoloene.

Plesna dvorana u rezidenciji bila je ukraena golemim boinim drvcem.

Supruge lanova regimente, s djecom koja su jo bila premala za kolu u
Engleskoj, njihove dadilje, osoblje rezidencije i veina vjernika s jutronje mise
sjedili su u redovima malih pozlaenih stolaca. Atmosfera je bila puna sveanog
iekivanja.
Nerys je virkala kroz pukotinu u improviziranim zastorima, na brzinu
podignutim u stranjem dijelu Rainerove pozornice u podnoju stupa, koju je
ekipa posluitelja prenijela iz njegove kue i tu postavila. U elucu je imala hrpu
leptiria. U moru lica uspjela je zapaziti Caroline, koja je na sebi imala crni
barunasti veernji ogrta s kapuljaom, s obrubom od hermelina, koji je
posudila od Myrtle, dok je Myrtle bila u obimnome kovitlacu haljine punoga
kruga od modroga satena.
Gospodin Fanshawe odrao je govor dobrodolice i Nerys je zauzela mjesto
u krilima. Pogledala je na drugu stranu, u Rainera, koji je sigurna dranja stajao
na mjestu na kojemu e se zastori razdvojiti i otkriti ga. Za razliku od veernje
odjee koju je redovito nosio, kostim za pozornicu bio je uredan i njegova bijela
kravata bila je utirkana i besprijekorna. Namjeravala mu je moda otpuhnuti
poljubac za sreu, potvrdivi time prisnost meu njima i svoj strah od
pozornice, ali tada je zapazila da su mu oi sklopljene i da je bio posve zadubljen
u vlastite misli.
Prvo planinar, potom iluzionist, prisjetila se. A tek nakon loga, mukarac.
Predstavnik britanske vlade je zagrmio, kao da je bio majstor ceremonije u
glazbenoj dvorani: - Dame i gospodo, tajnovite arolike arolije gospodina
Rainera Stamma.
Uz dvojicu posluitelja koji se nisu vidjeli u krilima i koji su vukli konope,
zastori su se razmaknuli i predstava je zapoela.
U prvom dijelu Rainer je izveo niz trikova sa spojenim prstenjem, igraim
kartama, loptama za biljar i alovima. Gledatelji su bili zadovoljni i oduevljeno
209
al od kamira

su pljeskali. Potom je doao i taj trenutak. Najavio je da e im se prikljuiti

gospodina Soo Ling, koja je upravo iz dalekoga angaja stigla u Srinagar.
Pitajui se hoe li se uistinu onesvijestiti zbog nervoze, Nerys je navukla svoju
crnu krabuljnu masku, potapkala crni slamnati eir koji joj je skrivao kosu i
izila na pozornicu. Sklopila je ruke unutar rukava leprave kineske halje,
duboko se naklonila i dobila gromoglasan pljesak.
Dok je to inila, dogodilo se neto neobino. Strah koji je osjeala posve je
ieznuo. Osjeala se smirenom, bistrom u glavi i krajnje ushienom.
Za poetak, uloga koju je morala odigrati u aroliji bila je samo epizodna. Bio
je to trik s vodom u kojemu je Raineru dodavala kristalne vreve pa trik s
golubovima koje je on upao iz zraka, u kojemu je ona morala paziti na to da
njihova koara bude stavljena na pravo mjesto na kojemu je gledatelji ni s koje
strane nisu mogli vidjeti, a potom stablo manga gdje je posadila sjeme s kojega
je, pomou zrcala, stablo arobno izraslo i dalo plodove. Gospodina Soo Ling
ubrala je zrelu voku i sveano je predala gospoi Fanshawe, koja je sjedila u
sredini prednjega reda. Sve to vrijeme Nerys je igrala tihu ulogu koju su ona i
Rainer smislili. Bila je drska, katkad odbijajui initi ono to joj je rekao. Djeci se
svidjelo to iskazivanje neposluha.
Do trenutka kad je ostao samo jo posljednji trik, finale predstave, Nerys je
znala da nita ne moe poi po zlu.
Trik je bio arobna kutija. Prava odgovornost za izvlaenje bila je njezina, a
ne Rainerova, ali oni su to tako precizno izvjebali na probama, da je jedva
ekala trenutak da ga savreno izvede. Smijeh i pljesak zvonio joj je u uima i
ona je sve to upijala, kao da je jo jedan iz niza Rainerovih trikova napokon
izrodio tu glamuroznu izvoaicu iz kukuljice tihe uiteljice i supruge
prezbiterijanskoga sveenika.
Kutiju, tu u crveno olienu strukturu koja je bila podijeljena na tri dijela, s
nizom zatvorenih okruglih prozoria oslikanih srebrnim mjesecima i
zvijezdama, nosila su dvojica nosaa koji su je postavili na etvrtasto podnoje
postolja. im ju je ugledala, Nerys je bila spremna odbaciti svu svoju drskost i
pokuati pobjei s pozornice. Rainer je izveo predstavu sprjeavanja joj puta,
tjerajui je da ue u kutiju. Gledateljstvo se podijelilo, jedni su navijali za njega, a
drugi za Soo Ling.
Kutija je bila dovoljno velika da ona ue i stane u nju. Otvorio je vrata,
pokazao da je kutija prazna, ugurao Nerys unutra i zakrenuo klju u bravi.
Kad je bila utamniena, Rainer je namignuo gledateljstvu, pripalio cigaretu,
odetao do gramofona postavljenoga na stoliu sa strane i odabrao plou.
210
Rosie Thomas

Glazba je bila Ravelov Bolero. Vjebali su precizno napredovanje svake

pojedinane faze trika prema pojaanome taktu glazbe.
Rainer je odbacio cigaretu u stranu. Iz krila je izvukao golemi srebrni ma i
svilenom maramicom ulatio otricu. Vodoravnim zamahom otrice jasno je
zasjekao izmeu gornjeg i srednjeg dijela kutije. Gledateljstvo se zgranulo.
Ponovio je to isto s drugim i treim dijelom. Potom je podigao gornju treinu
kutije i spustio je na etvrtasto podnoje postolja. Uslijedila je druga kutija.
Leei na leima, klizei na kolicima na kotae u ograenome prostoru na
etvrtastome podnoju postolja, Nerys je ula jasan povik nekog djeteta: Kineskinja je sasjeena na komadie, mama.
Zaula se priguena provala smijeha i Ravel je postajao sve glasniji i sve bri.
Morala je samo brzo kliziti izmeu troja vrata na podu podnoja postolja,
unuti i proviriti glavom u jednu kutiju da Rainer otvori okrugli prozori i
kliznuti natrag dok je on onglirao kutijama, progurati ruke kroz otvor i mahnuti
kroz okrugli prozori druge kutije i dok se trik zahuktavao, stati na glavu ispod
tree, tako da joj noge u crnim arapama i kineskim papuama izvire naopake.
Klizila je u prostoru bez zraka kad je osjetila nagli trzaj i naginjanje ustranu.
Umjesto da klizne glatko, kolica su se zaglavila i na mjestu stala. Najprije nije
mogla shvatiti to je krenulo po zlu, ali se, dahui kako bi dola do daha,
uurila na mjestu kad je Rainer naglo otvorio sljedei okrugli prozori i otkrio
njezino spokojno lice pod maskom. ula je smijeh, pljeskanje i nesmiljeni
kreendo Bolera. Ispod, kolica su sad bila prepreka za njezine sljedee
oajnike pokrete. Koprcala se prelazei iz kutije u kutiju, gubei redoslijed u
panici. Neizbjean trenutak nastao je kad je razmjetena kutija dola ispred nje i
kad je otvoren okrugli prozori kroz koji je ugledala rijedak zrak.
- Moj Boe! - povikao je Rainer, na to se zaula provala smijeha. Ponovo ga
je naglo zalupio.
Pribravi se, Nerys je uspjela smotati svoje udove u modricama i vratiti ih
natrag na mjesto. Snano je zalupio vratima, dvaput pokucao po kutiji i kad ih je
drugi put otvorio, ona je bila tamo.
Smjestila se u sljedei poloaj, guei se od praine dok se neobuzdano ritala
po zraku u papuama, to je izazivalo provale smijeha, ali dok se posljednji put
muila namjestiti, avao u daanome podu poderao joj je dugaak raspor na
rukavu i usjekao se u onaj mekani dio ruke ispod njega. Potisnuvi vrisak
agonije, verala se preko tih oteenih kolica i prisilila ponovo uspraviti u one tri
kutije koje je Rainer sad ponovo posloio u poetni poloaj. Nadglasavajui
211
al od kamira

posljednje taktove glazbe, zaula je lupkanje kljuem koje je znailo da e

otvoriti vrata. Namjestila je smijeak na licu.
Vrata su se otvorila tono na takt glazbe.
- Skrpljena je! - povikalo je ono isto dijete.
Rainer ju je uzeo za ruku i poveo je da se nakloni. Jo snanije se osmjehivala
ispod maske i vrsto stiskala prste dok je pridravala ruku uz tijelo, jer je osjeala
kako joj je rukav namoen krvlju.
Kad su se zastori napokon spustili, zauo se gromoglasan pljesak i lupa
nogama.
Okomio se na nju, silno bijesan. - to si to, doavola, radila?
Umalo si sve upropastila.
- Ja sam umalo sve upropastila? Kako se usuuje? Sigurno je otpao kota s
prokletih kolica. Umalo sam poginula zbog tvoga prokletoga glupoga trika.
Preplavljena bolom i bijesom, Nerys je zdravom rukom zamahnula prema
njemu, ali uhvatio ju je za zapee prije nego to ga je uspjela oamariti. - Prava
si divlja maka. Nikada te prije nisam uo da si opsovala. - Cerio se, uivajui u
tome aspektu nje koji nije oekivao.
- Nisam mogla odgurnuti kolica. Preprijeila su mi put, morala sam na trbuhu
puziti, porezala sam ruku i...
Osmijeh mu je ieznuo. - Da vidim.
Na pozornici su bile kapi krvi i ruka joj je bila krvava. Rainer je zadigao
smoeni rukav i ugledao ranu. Uzdahnuo je. -ao mi je, oprosti. Tu... - Mahnuo
je mnotvom maramica iz unutranjosti svoga besprijekornog prsluka i grubo joj
previo ruku. Preko ramena je najbliemu posluitelju rezidencije rekao kako
vodi gospou Watkins da joj previju posjekotinu. Potom ju je odigao s poda i
potrao do improvizirane garderobe, zamotao je u pheran koji je tamo visio na
vjealici i pokraj zaprepatenih ljudi potrao u stranji dio te velike kue.
- Mogu hodati - protivila se Nerys kad su izbili u tminu modre noi. Rainer je
malo posrtao pod njezinom teinom i njegovi teki otisci stopala neodluno su
se krzmali na tepihu srebrne poledice.
- Ne eli biti oteta? - progunao je.
- Ne moe me oteti. Ja sam slobodan duh, ena kojoj ne trebaju jastuii
podmetai, sjea se? - Koprcala se u njegovu naruju, ispreplevi onu zdravu
ruku s njegovom kad su potrali preko dvorita pokraj zagledanih konjuara i
uvara gospodina Fanshawea i kroz vratnice istrali na ulicu. Imali su sree jer su
212
Rosie Thomas

naili na tongu koja se pribliavala ulaznome prilazu u nadi da e, na kraju zabave,

nekome biti potreban prijevoz. Trenutak potom, drugi put u dva dana, bili su
pod uzbibanim baldahinom kad je voza biem nagnao konja na brzi galop.
Kao i obino, u prostoriji koja je gledala na rijeku Jhelum bilo je hladno.
- Skini to - naredio joj je. Raskopala je kinesku halju i pustila da joj padne
pokraj nogu. Rainer joj je poljubio gola ramena prije nego to ih je ogrnuo alom
od pamine. Potom joj je podigao bradu i poljubio je u usne, privijajui je uza se
kao da je perce.
- arobna si - promrmljao je nakon dulje stanke. S tekoom je ustuknuo. ekaj. Sjedni tu da ti previjem ruku.
Donio je zdjelu vode i isprao joj posjekotinu, izjavivi da je to samo
povrinska rana i da je zasigurno zdrava kad tako obilno krvari. Potom ju je
polio jodom, na to je ona vrisnula i ponovo opsovala.
Kad je zavrio sa stavljanjem zavoja, pruio joj je au dobroga konjaka.
- Trebam ti zahvaliti to si od katastrofe spasila trik s kutijom - rekao je
sveanim glasom.
- Jesam li?
- Sigurno se kota kolica otetio dok su ga nosai odavde nosili.
- Ti si mi pritekao u pomo kad nisam mahnula rukama iz te kutije. Svidjelo
im se, koliko sam uspjela uti.
Rainer je kucnuo aom o njezinu. Mogla je zapaziti od vremena otvrdnule
bore na njegovu lavljem licu. - Dobar smo tim izjavio je. - Njegova pohvala bila
joj je dragocjena.
Potom ju je njeno uhvatio za ruke i pomogao joj ustati. Zagledali su se jedno
drugome u oi.
Rainer je rekao: - Mislim da je sad pravi trenutak. Ako se slae?
Nerys je spustila glavu. Sad se osjeala kao njegova prijateljica i vrnjakinja i
taj prisan dodir samo joj je ponovo rasplamsao elju. Sva ona moralna pitanja i
grizoduje zbog oekivanja koji su je muili... unato tomu to je na vidjelo izila
kao ena koja moe donositi vlastite odluke, sad kad je taj trenutak doao inilo
se kako to nije bilo nikakvo pitanje pa ak ni izbor. Jednostavno je bilo
neizbjeno.
Podigao ju je i odnio do kreveta. Potom je razvezao zastore koji su se rairili i
zastrli bljetavu prostoriju.
213
al od kamira

- Ovo je cijeli svijet - rekao joj je. - Za veeras.

Kleknuo je nad njom i skidao preostalu odjeu, komad po komad. Dopustila
mu je da to ini i bila iznenaena time to je osjeala zadovoljstvo zbog njegova
divljenja.
Napokon je proaptao neobinu formalnost koja ju je dirnula u srce. - Ako mi
dopusti?
Dopustila mu je. Sve mu je dopustila i prihvatila svu onu slobodu koju joj je
on ponudio zauzvrat.
Pomislila je kako je mogla nikada to ne spoznati.
Mogla je, posve lako, nikada ne nauiti taj jezik koji je naposljetku doao
posve prirodno i taj ushit zauvijek bi bio zakljuan od nje, poput divnoga
neizvedenog trika skrivenog u nekoj od arobnjakovih kutija.
Ali dugo potom, dok je tonula u san, Evan je bio taj koji joj se motao
mislima. Vidjela ga je sablasnom jasnoom sna, svoga supruga, onako nezgrapno
nedunoga i onu tjeskobu koja ga je neprestano uhodila. Osjetila je navalu
njenosti prema njemu i alac srama zbog onoga to je upravo bila uinila. Ali
unato tomu, nije mogla poaliti. Sumnjala je hoe li uope ikada to moi.
Ruku vrsto obavijenih oko nje, Rainer je ve spavao. Oslukivala je njegovo
disanje pa se na kraju prepustila svojoj pospanoj istrazi te i sama usnula.

U daljini se zaula lupa i neiji glas. Kad je Nerys provirila, imala je osjeaj
kako ta buka traje ve due vrijeme. Osjeala je teinu Rainerove ruke preko
prsa i migoljei se pokuala izvui ispod nje. Rastvorivi pukotinu na zastorima
kreveta - ovo je za veeras cijeli svijet - propustila je snop nejasne sivkaste svjetlosti,
ali ve je bilo svanulo.
Netko je u prizemlju snano lupao po vratima. Glas je zvuao kao djeji.
Nerysina odjea bila je razbacana i zapletena u posteljini i sjetila se da je krvava
kineska halja leala negdje na drugoj strani prostorije.
- Rainere, probudi se. - Prodrmusala ga je za miiavo rame, na to je otvorio
oi. - Sluaj.
Protegnuo se i posegnuo za svojom odjeom, koju je sad navlaio.
- Priekaj tu - naredio je, ali nije se obazirala na nj. - Zamotana u deku bila mu
je za petama kad je priao vratima. Osjeala je da joj je ruka ukoena i boljela ju
je, ali u trenu je zaboravila na to.
214
Rosie Thomas

Na stubi je bila mala djevojica, preljina ki. Njezino blatom umrljano lice
bilo je proarano tragovima svjeih suza. Najprije je povukla Rainera za noge
dok je naizust izgovarala bujicu rijei.
- to kae?
- Majka joj je bolesna. Treba pomo, hranu.
Nerys se sagnula i podignula djevojicu u naruje. Reagirala je izvijanjem i
pljuvanjem, udarajui Nerys u rame i urlajui joj u lice.
Rekla je Raineru: - Kai joj da emo poi. Moramo se odjenuti.
Dok su u urbi navlaili odjeu, djevojica je jurnula kroz prostoriju,
dograbila voku s tanjura i zavezala je u maramu koju je imala na glavi. Oaj
njezina ivotinjskoga prekapanja u Nerys je potaknuo strepnju i saaljenje. Dok
je djevojica poput zeca jurnula ispred njih, trali su kroz zaleeno blato i hrpe
otpada iz svih uliica, sve dok nisu stigli do dovratka s komadom vreevine koja
je sluila kao zatita.
Djeai je sjedio u kutu ogoljele prostorije, s djetecem koje je bilo tiho na
njegovu krilu. Pri slabanome svjetlu vidjele su im se samo bjeloonice. Majka je
ispruena leala pokraj svoga kolovrata.
U trenu je bilo oito da je mrtva.
Djevojica je unula pokraj nje i povukla je za ruku. Potom je tiho jauknula,
kriknula poput ivotinje i bacila se preko majina tijela.
- Izvedi djecu van odavde - promrmljao je Rainer.
Nerys se osvrnula uokolo. U ogoljeloj sobi nije bilo niega osim kolovrata i
kreveta od dronjaka. ak je i onaj al zamotan u tkaninu nestao. Suhih oiju i
ukoenih ruku podignula je djetece iz bratovih ruku i zamotala ga u svoj pheran.
Uzela je mlae dijete za hladnu ruku i uz Rainerovu pomo odvojila sad
utihnulu djevojicu od majina ohlaenog tijela. Nije vie bilo suza i nakon toga
jednoga uasnog jauka nije vie bilo ni zvuka.
- Odvedi ih mojoj kui. Idem nai starjeinu ovoga okruga i obavijestiti ga o
smrti. Potom u se vratiti - rekao je. Lice mu je bilo poput kamena.
Nerys je povela djecu istim onim putem kojim su doli. Nije bila sigurna
kojom rutom kroz labirint uliica i bila je previe ljutita da bi pokuala upitati
bilo koga od utljivih mukaraca koji su stajali u sjenama i gledali ih kako
prolaze. Djevojica je nije eljela uhvatiti za ruku. Hodala je bez rijei, ukoena
poput maloga robota.

215
al od kamira

Napokon su doli do rijeke i visoke stare kue. Nerys je posjela djeaka na

Rainerov krevet i preko njegovih mravih ramena navukla pokrivae. Djetece se
mekoljilo i cmizdrilo i ona ga je ljuljukala koraajui po prostoriji. Djevojica
je prila prozoru i stajala njima okrenuta leima, netremice zagledana u snijeg
koji je vani poeo padati.
U Rainerovoj kuhinji Nerys je izvadila kruh roghani i umak od jabuke. Za
razliku od svih ostalih u Srinagaru, Rainer nije imao poslugu. Skuhala je mlijeko
na plinskome kuhalu i stavila ga na prozor da se ohladi, dok je licom kruha i
jabuke hranila djeaka. Kad je neto pojeo, uspjela je nagovoriti djevojicu tla se
okrene sa svojega straarskog mjesta. Odlomila je malo kruha koji je, drei ga
dvjema rukama, glodala kad se vratila na mjesto.
Nerys je utihnulo djetece drala u naruju, hranei ga toplim mlijekom iz
ajne liice kad se Rainer vratio. Donio je svjei topli kruh i lonac variva od
lee. Kad je postavio hranu, djevojica je dograbila tanjur i prinijela ga natrag
prozoru.
- Imala je groznicu - rekla je. - Nekoliko je dana bolovala.
- Zato joj nitko nije pomogao?
- Bila je izopenica. Tako je to s njima. Moda je istina... moda je i bila s
drugim mukarcem... ne znam. To sad vie nitko ne zna.
Nerys je pogledavala od jednoga djeteta u drugo. Gotovo da joj se nisu ni
inila djecom, ve vie poput malih isklesanih kipova.
Bila je svjesna toga da se u posljednja dvadeset etiri sata mnogo toga
dogodilo i da e se jo mnogo toga dogoditi. Njezine vlastite brige, koje su je jo
prije sat vremena snano zaokupljale, postale su posve nevane. - to moemo
uiniti za njih? - proaptala je.
Tmurno je razmotrio postavljeno pitanje. - Odvest emo ih natrag u selo.
Njezinoj obitelji, u Kanihamu.

216
Rosie Thomas

JEDANAESTO POGLAVLJE

va dana nakon Boia Nerys i Rainer vozili su mali trojac kroz snijeg iz
Srinagara u Kanihamu. Djeak i djevojica bili su uureni iza sjedala
kamioneta, dok je djetece cmizdrilo u Nerysinu naruju.
Djed i pradjed djece izili su pred njih ispred svoje kue u selu.
- Imamo malo - poalio se mukarac lica u obliku polumjeseca. - Nemamo
dovoljno ni za nahraniti svoja usta.
- To su djeca vae keri. Ona je mrtva, a i oni e umrijeti ne budete li vi i
njezina obitelj brinuli o njima - rekao je Rainer.
- Neka ta ena poiva u miru - promrmljao je stariji mukarac pobono. Usne
njegova sina bile su stisnute u vrstu crtu.
Djeca su cvokotala od hladnoe. Na kraju je iz kua izila ena koja ih je
odvela. Nerys nikada nee zaboraviti pogled priguenoga optuivanja koji joj je
djevojica, Farida, dobacila preko ramena. Nije izgovorila ni rije nakon majine
smrti i bio je to prvi znak emocija koje je pokazala. Dograbila je svu hranu koje
se uspjela doepati, uope ne ekajui vidjeti hoe li to preostati za njezinu
brau i ostatak vremena stajala je ili sjedila licem okrenuta u stranu.
- Njegovo dijete, njihova krv i meso - proaptala je Nerys Raineru s
gnuanjem.
- Njihova pravila nisu ista kao naa - odgovorio je. - Osramotila ih je. Odrekli
su se keri.
- Ne moemo djecu ostaviti ovdje. Dopusti mi da ih povedem natrag u
Srinagar. Nekako u se brinuti za njih.
- Ovamo pripadaju, Nerys. To su njihovi, a ne ti, Myrtle i dame iz Kluba
Srinagar sa svojim vienjem milosra. Ne dopusti da ti osjeaji pomute
prosudbu.
- Vrlo si beutan. Iznenauje me. - Ljutila se na nj zato to je bila zbunjena.

217
al od kamira

Na kraju je novac promijenio vlasnika i Rainer je dao stroge naputke

seljanima kako se moraju brinuti za djecu.
Dok su se vozili natrag, Nerys je plakala.
Tri dana poslije toga ustrajala je na tome da je Rainer odveze natrag do sela,
elei vidjeti to je s djecom. Ono to su vidjeli nije bilo ohrabrujue. Djetece je
bilo tiho i klonulo, iako ga je hranila tetka ili je to moda bila roakinja koja je i
sama nedavno rodila. Djeak, Faisal, plakao je ili se njihao u kutu, dok je Farida
stajala ogorena, bez rijei.
Bili su ponijeli jo hrane sa sobom, kao i dodatne odjee, tople deke i zipku za
djetece. Seljani su stajali promatrajui kako Rainer raspakirava robu, jednako
oarani time kao to ih je oarao svojim arobnjakim trikovima. Nerys je
pomislila kako vjerojatno nisu pravili razliku izmeu toga izmiljanja i
materijaliziranja poeljne hrane i odjee. Robu su brzo razgrabili.
- Sve e to oni uzeti za sebe - proaptala je, gledajui u krug mrkih, ozbiljnih
lica. U kandama zime Kanihama je bila daleko oporije mjesto nego to se to
inila onoga sunanog jesenjeg poslijepodneva.
- Naravno da hoe. Ne bi li i ti tako postupila da si na njihovu mjestu? Vano
je pokazati im kako e dranje djece u selu njima biti od koristi, jer u
protivnome to ne bi dobili. Tko god zapravo pojeo tu hranu i spavao na tim
dekama, djeci e u konanici biti bolje.
Nerys nije bila uvjerena u to, ali trenutano nije imala nikakvih drugih
planova.
Rainer je otiao s mukarcima popuiti lulu, a ona je ostala sa enama. Osim
tkalaca kani uvijek nagnutih nad svojim tkalakim stanovima, inilo se da su
ene obavljale najvei dio posla. Kimnula je i osmjehnula im se u prolazu,
nastojei ne privui previe pozornosti na sebe. Faisal je prestao plakati, oito od
iscrpljenosti, pa je iskoristila prigodu da ga podigne u naruje. Uskoro je zaspao i
dok ga je ljuljukala prouavala je suzne crne trepavice koje su se kovrale na
njegovu smeem obrazu. Na njezino iznenaenje jedna od ena iznijela je
stoliicu i gurnula je pred nju. Nerys joj je na kamirskome zahvalila i sjela.
Farida nije ak ni pogledala prema njoj.
S mjesta na kojemu je sjedila, Nerys je mogla gledati na trg. Zapazila je da su
tri ili etiri male blatnjave nastambe od opeke bile prazne, zato to su izraivai
alova poeli odlaziti u grad u potrazi za poslom. Stari tradicionalni naini ivota
na selu su se raspadali i trgovina alovima bila je u opadanju, ali obitelji
izraivaa rukotvorina i dalje je trebalo nahraniti. Rainer joj je rekao da su neki
iskusni radnici otili u grad u male tvornice koje su kamirski posrednici osnivali
218
Rosie Thomas

za masovnu proizvodnju jeftinih alova, koji su izgledali priblino kao

dragocjeni runo raeni alovi za ije su tkanje bili potrebni brojni sati i koji su
svojim izraivaima donosili premalo za uloeni rad.
Faisal je jecao i ritao se u snu. Pitala se kakve je loe snove mogao sanjati.
Nije ga eljela ponovo ostaviti i vratiti se jedenju lotosa dolje u Srinagaru.
Zamiljeno se netremice zagledala u te prazne kue i, do trenutka kad se Rainer
vratio, ve je bila donijela odluku. Privukao je jo jednu stoliicu i sjeo pokraj
nje, dok su ih ene potajno pogledavale, nastavljajui s poslom.
Rekla je: - Ako e ta djeca ivjeti tu, ostat u s njima. Oni e biti sa svojima, a
ja se na taj nain mogu pobrinuti za to da su dobro i da dobiju sve to im je
potrebno. Moda ih mogu nauiti neke igre i engleske rijei, kao to sam to
inila dok sam bila u Lehu.
Zagledao joj se u lice, shvaajui to joj je na umu, ali dvojio je u praktinu
izvedbu toga. - Teak je ivot ovdje. to misli, bi li mogla preivjeti sama?
Podigla je bradu, pomislivi na ivot kakav je vodila dok je bila u Ladakhu, na
fizike zahtjeve uspona od Manalija i nakon toga razmjerno lagano putovanje
preko Himalaje s Myrtle i Archiejem.
- Da, mogu. Rajski vrt i utakmice kriketa nisu ba ono na to sam naviknuta.
Bilo je zabavno, ali ne elim tako ivjeti cijelu zimu. Morat u se uskoro odseliti
iz lae za stanovanje, jer Caroline treba mnogo zaklonjenije mjesto od etvrti za
brane parove. Pomiljala sam na to da potraim sobu u starome dijelu grada,
moda negdje blizu tvoje kue, ali doi ovamo i raditi neto slino onome to
sam radila u Lehu bilo bi mnogo korisnije. Osim toga, neu biti sama. Pogledaj
oko sebe. Kanihama je puna ljudi.
- Ne zna njihov jezik. - Nije morao dodati: Nema tu Europljana i britanskih
dama, ak ni supruge misionara ne ive same u indijskim brdskim selima, zato
to se to samo po sebi podrazumijevalo.
- Rainere, mogu nauiti. - U glasu joj se osjeala otrica prijekora.
Dugo se zagledao u nju, a potom joj dotaknuo obraz. - Opasna si. U redu,
Nerys. Uinit u sve to je u mojoj moi da ti pomognem.
- Za poetak upitajmo starjeinu koliko i kome moram platiti za najam jedne
od tih kua.
Pregovori su bili dugotrajni i sloeni, ali na kraju je za tu kuu, bolje rei
potleuicu, ali Nerys je bila uvjerena kako je ona i Rainer zajednikim snagama
mogu uiniti pogodnom za stanovanje, dogovorena pretjerana cijena. Predala je

219
al od kamira

smotuljak rupija seoskim starjeinama, davi im do znanja da e se ona i Rainer

uskoro vratiti i da e taj put Nerys ostati.
- Obeavam ti, samo dan-dva - proaptala je Faisalu koji nita nije shvaao.
Djeai joj se uhvatio za nogu, a potom okrenuo na drugu stranu. Farida je
stajala zagledana u daljinu i nije im ni uzvratila pozdrav na odlasku.
Okupljeni seljani vrsto su se zbili u hrpu, gledajui za njima dok su odlazili.
Nerys je pomislila kako je jedno bilo doi tu u Kanihamu jednoga jesenjeg
poslijepodneva i biti doekan kao bogati turist s moebitnim novcem za kupnju
nekolicine alova, a neto posve drugo poeljeti provesti ivot meu njihovim
izraivaima. Osim onoga to su se ponadali od nje dobiti, njezino upletanje
nee biti posve dobrodolo.
Dok je ford skakutao preko koloteine pokraj gudure gdje su ona i Rainer bili
na pikniku, njezina odlunost privremeno je ieznula. Bilo bi joj mnogo
udobnije ostati u Srinagaru do Evanova dolaska. Podsjetila se da je jednaku
tjeskobu osjeala u Shillongu, ak jo veu u Lehu, gdje je bila samo pomonica
svome suprugu, pa ipak je u oba ta mjesta uspjela biti korisna. Evan e razumjeti
zato je poeljela biti u Kanihami. Ta pomisao prizvala ga je neobino blizu, u
trenutku u kojemu se nikada nisu inili udaljenijima.
- Tiha si - rekao je Rainer, nadglasavajui kloparanje i buku kamioneta.
- Planiram - odgovorila mu je Nerys.
Vratili su se kui pokraj rijeke i krevetu sa zastorima.
Ispostavilo se da su s Rainerom tjelesne tajne bile upravo onakvima kakvima
ih je zamiljala kad je u dugim noima leala pokraj Evana, ali ono to ju je
iznenaivalo bio je nain na koji dva tijela mogu biti posve obino zajedno, a
ujedno se aliti i biti dostupna bez ceremonije.
Nije kod Rainera bilo onoga ustruavanoga draga?. I nije bilo ni traga
nelagodi. Znao je u jednome trenutku biti strastven i ve sljedeega mogao
zapoeti razgovor o znaenju ulaska Amerike u rat ili leerno upitati Nerys je li
gladna. Znao je ustati iz kreveta gol i odlaziti po tanjur s hranom. Ako je jela ili
se upravo bila odjenula, zavukao bi joj svoje nemirne ruke ispod odjee ili joj
liznuo zatiljak. Shvatila je da je Raineru seks u istoj domeni kao jesti i prepirati se
i nakon Evanova grizoduja i sputavanja takva sloboda bila joj je otkrie. Bila je
iznimno draga. No ipak, neobino, inilo se da unato svoj toj njihovoj tjelesnoj
prisnosti nije privukla Rainera blie sebi.
Bio je krupan tamo, vrstih miiavih ploa ispod tople koe, ali nikakva
dublja spoznaja o njemu nije se pojavljivala iz njihovih dugih poljubaca kao ni iz
naina na koji su im se udovi isprepletali u pokuaju da se priblie i prodru sve
220
Rosie Thomas

dublje. Bilo je to nalije medenoga mjeseca, zakljuila je aljivo Nerys. Dok joj se
udvarao, postojalo je obeanje savrenoga spoja misli i tijela. Bio je to njezin
romantini san. Dok su sad pohlepno istraivali jedno drugoga, kad je otkrila to
je zadovoljavalo nju, kao i njega, kao da ga je nagrizanje tajnovitosti laktom
odguravalo dalje od nje.
Prisjetila se njegovih rijei: Ne mogu se skrasiti na jednome mjestu, i sad joj
je to upozorenje bilo mnogo razumljivije. Osjeala je kako je vjerojatno da bi
Rainer svakoga trenutka mogao zakoraiti u jednu od svojih oslikanih kutija i
nestati.
Nerys je pokuala Myrtle i Caroline objasniti to se dogaa.
Myrtle je uhvatila Nerysino lice meu dlanove svojih ruku i snano se
zagledala u nju.
- Bjei li ti od njega? Je li taj suludi plan o Kanihami zapravo zbog toga?
- Ne, ne bjeim. Nema to nikakve veze s Rainerom. Zna i sama da elim biti
korisna i da to ovdje ne mogu odlazei sa suprugama na dobrotvorne prodaje,
demonstracije pruanja prve pomoi i njihove odbore.
Tako izgovoreno zvualo je kao kritika upuena Myrtle, a ne samo njezinim
prijateljicama i Nerys je odmah poalila. - Oprosti.
- Ne treba se ispriavati. Supruga si misionara.
A sad i arobnjakova ljubavnica. Nijedna to nije dodala.
- Jesam - potvrdila je Nerys.
Bilo je to vrijeme ope nesigurnosti, tako da se jo jedno zbunjujue podruje
gotovo nije doimalo osobitim.
Myrtle nije imala nikakvih novih vijesti o Archieju. - Pisat e kad bude mogao
- rekla je, uvijek mijenjajui temu.
- Vrlo si hrabra - izjavila je Caroline kad je ula da Nerys ide u Kanihamu.
Njezino okruglo lice jo se vie zaokruilo i tih dana bilo je stalno zajapureno,
kad se rumenilo zbog trudnoe proirilo. Brinula se mislei da je njezin
posluitelj pijunira i da su dhobi wallah ili velja sigurno otkrili njezinu tajnu. to u? - plakala je.
Dok je Myrtle pomagala Nerys spakirati se, Caroline je sjedila u fotelji. Oi su
joj bile sjajne od suza i glas joj je podrhtavao od tjeskobe.
Myrtle joj je odluno rekla: - Tiho e se preseliti ovamo k meni. Majid je
diskretan. Rainer i ja emo se brinuti za tebe, a i Nerys e biti udaljena samo
nekoliko kilometara.
221
al od kamira

Ni od Ralpha Bowena nije bilo nikakvih vijesti. S ostatkom svoje postrojbe

Indijske vojske bio je usred bitke za Singapur.
Nerys se posramila kad se zatekla u razmiljanju kako bi moda bilo bolje da
pogine u toj akciji, ali potom joj je Myrtle priznala kako je ista ta mrana misao i
njoj pala na pamet.
- Neka nam Bog svima pomogne - uzdahnula je. - Nerys, ti nee uiniti istu
pogreku kao Caroline, hoe li?
- Neu - uvjerila ju je Nerys. Imala je onu svoju spravicu s talkom u kutiji i
koristila ju je.
- U redu. Poimo kupiti ono to e ti biti potrebno da zasnuje svoj dom u
brdima - rekla je Myrtle. Ozarila se na spomen odlaska u kupnju.

Prvoga sijenja 1942., na dan otre zime, Nerys se preselila u seosku kuu,
koja se sastojala od jedne prostorije s vratima kroz koja se ulazilo odmah s trga i
jednoga jedinog prozora te jo jedne prostorije, koja gotovo nije bila vea od
omanjega proirenja to je vodilo iz one prve prostorije. Poznata publika seljana
okupila se promatrati dok su ona i Rainer teturajui skidali s kamioneta krevet,
plahte i deke, hranu i odjeu, posude i prekrivae za pod te pune naramke grubo
tkane tkanine za atore koju su namjeravali objesiti uza zidove koji su se krpatili,
kako bi sprijeili prodiranje vjetra.
Rainer je zakucao zastore u stare drvene grede, prostro tepihe i osposobio
nisku eljeznu pe. Bila je istovjetna onoj na kakvoj je Diskit kuhala u kuhinji u
Lehu, koju su uveli moravski misionari. Donio je vodu s bunara, dok je Nerys
pospremila krevet i zavukla svoj kangri meu deke. Naviknula se bila nositi ga
ispod pherana pa se sad osjeala laganom poput djevojice bez te izboine koja se
njihala ispred nje. Upalila je petrolejsku peicu i nekoliko svijea pa se to grubo
mjestace odjednom doimalo domaim. Rainerov limeni ajnik oglasio se
zvidanjem na pei te se ponovo nasmijala kad je zaula taj domai zvuk. U
prostoriji je bio samo jedan stolac pa je on sjeo na pod, naslonivi se leima na
njezina koljena dok su ispijali aj. Zavukla je prste u njegovu svijetlosmeu kosu.
Zajedno stvarati dom u kojemu nee zajedno ivjeti doimalo se poput
medenoga mjeseca koji nije otkrio mukarca. Promatrala je treptaj svijea i pitala
se bi li uistinu, da je bila udana za nj, taj brak imao istu kakvou. Zakljuila je da
bi imao, ali ta pomisao ni na koji nain nije umanjila ono to je prema njemu
osjeala.
222
Rosie Thomas

Rainer se protegnuo i stisnuo joj ruku. - Da ostanem? - promrmljao je.

Baldahin je bio primamljiv i prostorija se jo nije bila utoplila. Ali nije to bio
uurbani Srinagar. Nita to uini u Kanihami nee proi neopaeno. Sjetila se
kako su runo postupili prema prelji. - Bolje nemoj. - Osmjehnula se,
izraavajui aljenje.
- A hoe li ti doi u Srinagar?
- Kad budem mogla. - ak su i u duboko zimsko doba seoska kola i trgovci
odlazili u Dolinu i iz nje se vraali pa je pomislila kako nee biti teko platiti
nekome za vonju.
- Donosit u ti hranu, ostale potreptine i vijesti, onoliko esto koliko budem
mogao.
- Hoe li moi nabaviti dovoljno goriva?
- Imam korisne veze - odgovorio je, lupkajui se znalaki po nosu.
Nerys je pretpostavila kako je mislio na svoje amerike prijatelje opasna
izgleda. Od Boia se nekoliko puta s njima naao, ali nije ga o tome zapitkivala.
- Jesi li sigurna da te mogu tu ostaviti, eerko moj?
Njegove rijei i njegova skrb su je dirnuli. Poljubila ga je u ijeme i on se izvio
podii je u naruje.
Nakon to je otiao, ugasila je sve svijee osim jedne. Leala je u krevetu,
zagledana u sjene. Nije bilo nikakva zvuka osim vjetra koji je ibao grane stabala
i shvatila je da je sretna. Ne bi se vratila u lau za stanovanje na jezeru ak ni da
je mogla.

Dani, a potom i tjedni, sporo su prolazili.

Puno je puta tijekom toga hladnoga sijenja poeljela pobjei, ali ostala je tu
gdje jest. U poetku joj je dovoljna borba bila jesti, utopliti se i zaspati te vidjeti
Faisala i Faridu. Djetece je prebrodilo krizu, poelo se oporavljati i uskoro
postalo dijelom maloga plemena djeice koju su nosali, pruali im potporu ili ih
ostavljali na spavanju dok se oko njih obavljao sav posao u selu. S vremenom je
Faisal postao manje tuan. Nauio je da su Nerysina vrata vodila do hrane,
topline i nepoznatih igara, ak glazbe i pjesme, i dolazio je redovito te je gotovo
ivio pod njezinim krovom. Najprije nesigurno, a potom s mnogo vie
samopouzdanja i neka ostala djeca slijedila su njegov primjer. Sjedila su
poredana na njezinu podu dok im je priala prie, uila ih pjesmice s pljeskanjem
223
al od kamira

ili su crtali. Iz Srinagara je dolazio Rainer donosei pastele i papir, katkad vreudvije slatkia, a jednom je donio desetak balona u arkim bojama. Bio je to dan
za pamenje.
Nerys je jednoga poslijepodneva podignula pogled i ugledala jednu majku
kako zaviruje u kuu, zagledajui se u nju. Prodavali su joj mlijeko, povre i
jogurt i dopustili joj da skuplja drva za ogrjev, ali bilo je to prvi put da joj je
netko doao u posjet. ena je navukla al preko lica i povukla se im ju je Nerys
primijetila, ali Nerys je ustrajala na tome da ue i da popiju aj.
Uspjele su zapodjenuti ukoen razgovor u kojemu je bilo vie pokreta i
osmjehivanja negoli rijei. Nakon toga, dole su i neke druge majke sa svojom
djecom. Do poetka veljae Nerys je imala poetniki razred, smjeten u
prostoriji jedne od onih veih kua. Nije imala ama ba nita, ak daleko manje
nego u svojoj primitivnoj uionici dok je bila u misiji u Lehu, ali nekoliko sati na
dan davala je sve od sebe da zabavi desetoro male djece. Sjedili su tamo, irom
otvorenih oiju, piljili u nju i smijali se, ali sljedeega dana sjeali bi se onoga to
je uinila i, ako bi promijenila melodiju pjesme ili pokret u prii, nastala bi graja.
Postojala je kola u selu, malo nie u dolini, ali do nje je trebalo dugo pjeaiti
po snijegu usred zime pa je veina roditelja radije drala djecu pri ruci da im
uvaju stoku ili paze na one jo mlae. Neki stariji djeaci odlazili su jo dalje u
medrese20, ali nisu sve obitelji mogle platiti kolarinu.
U poetku su na Nerysinu skicu kole gledali sumnjiavo, ali potom su je,
reklo bi se preko noi, prihvatili i postala je dio sela.
- Engleski - rekao je Faisalov djed Zafir. - Molim te, naui ih neto
engleskoga.
Britanci vie nisu bili posebno dobrodoli u Kamir i bilo je opeprihvaeno
da e ubrzo napustiti Dolinu i Indiju, ali i dalje su svi eznuli za putovnicom za
napredak koju je njihov jezik predstavljao. Uinila je to je mogla, vrativi se na
ono zborno ponavljanje eir, cipele, prst, nos, to ju je podsjetilo na Leh, a samim
time... neprestano... i na Evana.
On bi odobrio to to je inila. Barem to.
Samo je Farida ostala po strani i tiha. Katkad se vrzmala na dovratku, ali
potom bi se odjednom naglo okrenula i cijeli dan se ne bi pojavljivala.

20

medresa - ustanova u kojoj se pouava islamska teologija, u rangu srednje i visoke kole
224
Rosie Thomas

Rainer je donio vijesti o japanskome bombardiranju Singapura i borbama u

libijskoj pustinji, poruke od Myrtle i Caroline te upozorenje da bi uskoro i sam
mogao otii iz Srinagara.
- Kamo e? - upitala je Nerys.
- Posjedujem neke vjetine koje bi vojsci mogle biti od koristi. Poput tebe,
elim i sam biti koristan - bilo je sve to je rekao.
Kad nije bila s djecom, voljela je promatrati izraivae alova na djelu. Otkrila
je bojadisaonicu na kraju sela, tamo gdje je potok pretjecao izmeu ralja leda i
stijena. Ugledala je namotana klupka prediva uronjena u bakrene posude, koje su
potiho vrele na pei na drva, dok su se iz njih, u bezbojno nebo, isparava li veliki
oblaci mjeavine dima i pare. Radnici u bojadisaonici uranjali su u kotlove
dugake tapove pa kao da pecaju zahvaali namotaje pree kako bi prouili
intenzitet boje. Cista voda i prirodne boje davale su ruiastu, plavu i oker, ijoj
se jasnoi divila u toj tkalakoj prostoriji u selu. Bojari su bili drutveniji od kani
izraivaa, koji su bili previe usmjereni na svoje kaleme da bi obraali
pozornost na njezine odlaske i dolaske i njezino pojavljivanje uskoro je
prihvaeno u parom ispunjenoj hali.
enama je trebalo malo vie vremena da joj pokuaju pokazati kako presti, a
potom je nastala prava radost zbog njezinih nespretnih pokuaja.
Sve to vrijeme al s paunovim perjem napredovao je puevim korakom.
Tkalac je bio mravi mladi koji je na glavi uvijek nosio crvenu epicu.
Protrljao je oi i pogledao u bijele planine, da ih na dragocjeni trenutak odmori.

Jednoga jutra, sredinom veljae, kad se Nerys probudila bio je dan, a ne

sivkasta zora.
Nije bilo kasno. Djeak koji je svakoga jutra iz taglja izgonio koze na ispau
upravo je bio proao... mogla je uti njihova zvona i njegovo tiho zvidukanje
kad je stado nahrupilo uz breuljak. Nikada tu nije ni trebala gledati na sat, jer
vrijeme u danu bilo je oito ve prema onome to se odvijalo u susjedstvu ili
vani na poljima. Dani su postajali dui i iako se hladnoa inila neumoljivom,
postojala je razlika u svjetlu, to je davalo naslutiti da bi se jednoga dana zima
mogla pretvoriti u proljee. Pomisao na to navela ju je da joj srce sretnije zakuca
dok se odijevala. Kroz prozor svoje kue mogla je vidjeti iroko razgranato
stablo cedra posaeno nasred gruboga trga i postalo joj je lake u sjeanje
prizvati onu poeljnu sjenu koju je ljeti prualo.
225
al od kamira

Zapalila je vatru u eljeznoj pei, spustila vr u kantu s vodom, napunila

limeni ajnik i stavila ga na pe. Kad je voda napokon prokljuala, skuhala je aj
i sjela na stolicu, umotana u svoj pheran, s kapuljaom na glavi, i grijala ruke
alicom.
Faisal je svakoga trenutka trebao stii.
Tek to je na nj pomislila zaula je otegnuti korak malih stopala i urno
kucanje na vratima. Djeai je uao i unuo uz nju, utopliti se pokraj pei.
Vano mu je zaeljela dobro jutro.
- Dobro jutro - ponovio je ponosno svojim pjevnim glasom. Brzo je usvajao
engleske rijei.
U samo dva mjeseca narastao je i uspravio se. Nije se vie klatio ni vukao u
sjenama kuta prostorije. Sada se radosno igrao loptom, pjevuei neto sam za
sebe i tek napola gledao u Nerys koja je spravljala kau i jaja.
- Gladan? - upitala ga je, tapkajui rukama po ustima kako bi to pitanje
naglasila.
- Da, jesam, hvala - odgovorio je, onako kako ga je pouila, ali i dalje je
pozornost posveivao igri.
Faisal je bio dobro drutvo. Bio je okretan, volio se igrati i oponaati i sve
emu ga je pouavala usvajao je nevjerojatnom brzinom. Nedostajale su joj
Myrtle i Caroline, a i Rainerovi posjeti bili su ogranieni dostupnou goriva za
ford, no Faisalov brzi napredak uvjerio ju je da je uinila pravu stvar kad je otila
iz Srinagara.
Riina kaa puila se na onome to je postalo suneva svjetlost boje limunove
kore. Dala je Faisalu licu i sjeli su jesti za njezin drveni stol.
- Dobro?
- Dobro. - Bio je ozaren.
Uzela je zalogaj i zaula pribliavanje nekoga vozila koje je svojom bukom
nadglasavalo kukurikanje pijetla i glasove dviju ena koje su nosile vodu. Prije
nego to je skrenulo na trg i kloparajui se zaustavilo, ve je znala da je to ford.
- Automobil - rekao je Faisal.
Nerys je ustala i pourila van. S Rainerom su u kabini kamioneta bile Myrtle i
Caroline. Potrala je prema njima. Kad joj je Myrtle dobacila upozoravajui
pogled, zapazila je da je Carolinino lice bijelo poput krede. Rainer se nije
osmjehnuo na pozdrav.
226
Rosie Thomas

- Uite - promrmljala je Nerys, svjesna pogleda koji su pratili svaki dogaaj u

selu. Stvorili su zatitniku strau oko Caroline, prelazei ono nekoliko stuba do
kue. Nerys je rekla Faisalu da se ide igrati s ostalim djeacima.
- to se dogodilo? - eljela je doznati im su se vrata zatvorila.
- Ravi Singh - uspjela je izgovoriti Caroline. Myrtle je bila t a koja je morala
preuzeti priu.

Juer poslijepodne sjedile su pokraj pei u Rajskome vrtu. Myrtle je itala, a

Caroline plela jaknu za poslijepodnevnu predstavu. Bila je uvjerena da e roditi
djeaka pa je u trgovini na Bundu izabrala blijedoplavu vunu.
Majid je doao iz amca kuhinje. Nikada se nije urio pa je Myrtle ve po
tome kako je nahrupio na vrata znala da neto nije u redu.
- to je, Majide?
Pokazao je: - Stie amac.
Led na jezeru bio se otopio pa se sad glatka siva voda protezala od obale do
obale. Ravno prema njima iao je privatni motorni amac s uniformiranim
amdijom za kormilom. Na maloj kabini zastori su bili sputeni, ali dvije ene
prepoznale su ruho posluge.
Caroline je prinijela ruku ustima. - O, Boe. to on hoe?
Zbog Majida je nosila komotni izvezeni vuneni kaput i Myrtle je bila odjevena
slino njoj, iako je posluitelj zasigurno ve odavno shvatio o emu se radilo.
Nije bilo vremena pobjei ni pokuati zamaskirati stvari. Caroline je jedino
uspjela pomisliti na to da svoje pletivo sakrije u torbu za runi rad.
- Memsahib, moda... - Majid je pokazao prema Carolininoj spavaoj sobi.
- Da, idi - rekla joj je Myrtle. - Ostani tamo i ne oglaavaj se.
Motor amca prestao je raditi i amdija ga je u nekoliko glatkih pokreta
pribliio stubama. im ga je privezao, vrata kabine su se otvorila i na njima se
pojavila uglaena pojava Ravija Singha. Na sebi je imao jahau odjeu
besprijekorna kroja, u britanskome stilu, zbog ega se doimao jo oholije
kamirski.
Myrtle ga je pozdravila na vratima terase.
- Dobar dan, gospoo McMinn - rekao je otro.
227
al od kamira

- Ravi, ja sam Myrtle, ti to jako dobro zna. Ali lijepo od tebe to si navratio.
Ba iznenaujui uitak u sivilu ovoga poslijepodneva. to e rei? alicu aja ili
koktel? Ja bih radije koktel, a ti? Majide, molim te. - Pljesnula je rukama i
posluitelj se uz naklon povukao. - Molim te, Ravi, sjedni. Uistinu se visoko
izdie.
- Doao sam vidjeti gospou Bowen.
Myrtle je razrogaila oi. - Onda treba otii u njezin bungalov, osim ako
poslije podne nije u klubu. Katkad se tamo nalazimo na aju, ali ja sam danas
nekako umorna.
Ravi je blijedim rukavicama od jaree koe lupio po dlanu svoje druge ruke. Nije u svojoj kui. Mislim da je ovdje - rekao je bezizraajno. Odmjerio je
Myrtlinu dvojbenu siluetu. -Neto sam nauo.
Myrtle je slatkim barunastim glasom progovorila: - A to si to uo?
- Nije za priu.
- Shvaam - dahtala je. - ao mi je to te moram razoarati, Ravi, ali Caroline
nije ovdje. Moda je nekamo otila. ula sam je da govori kako bi morala u
Delhi, sad kad se led otopio. Zna ono, obaviti kupnju, vidjeti se s nekim
ljudima. Usamljena je dok joj nema supruga, kao to smo uostalom svi mi
usamljeni. Ovih dana je Srinagar turobno pust, to zbog zime, to zbog rata. Ne
slae li se s tim?
Majid je ponovo tiho uao u prostoriju, unosei zveckajui posluavnik s
kantom leda.
- Pjenuavi din? - osmjehnula se Myrtle. Prinijela je upalja jednoj od svojih
cigareta zlatnoga vrha.
- Ne, hvala. Molim vas, recite gospoi Bowen da od mene nita ne moe
sakriti i glupost je pomiljati da se jednu kamirsku plemiku obitelj moe
prezirati.
- Prenijet u joj tvoju poruku ako je vidim, Ravi. Ali bojim se da e i njoj to
biti zbunjujue kao i meni, osim ako nije rije o nekoj igri? Je li to nekakav klju
zagonetke?
- Ne, gospoo McMinn, nije. - Ponaao se dovoljno mrzlo da ponovo zaledi
jezero. - Dovienja.
Majid se naklonio i otvorio mu vrata terase, ali Ravi se zateturao unatrag.
Pogled mu je privukla Carolinina torbica s runim radom i namotom
blijedoplave vune koji je iz nje virio pa mu je pogled ponovo brzo poletio prema
228
Rosie Thomas

Myrtle. - Usput reeno, mogu li vam estitati na predstojeem sretnom

dogaaju?
Myrtle je i sama uspjela postii bahat izraz lica. Obrve su joj se na trenutak
izvile, ali niim drugim nije odala da je ula njegovo pitanje.
- Dovienja - konano je ponovio Ravi. Trenutak potom njegov motorni
amac odvezao ga je preko jezera, ostavljajui iza sebe brazdu zelene boje.

Caroline se stisnula na Nerysinu stolcu, drei ruke prekriene preko trbuha. Dhobi wallah ili netko drugi, moda djeak koji ureuje dvorite, ispriao je priu
nekom drugom slugi i vijesti su se proirile sve do Ravija Singha. I sad on trai
mene i kopile koje e osramotiti njegovo obiteljsko ime.
Myrtle je pogledala preko njezine glave i susrela Nerysin pogled. - Ne boj se
Ravija Singa - naredila je. - Nita zasigurno ne moe doznati i pria posluge u
Srinagaru ostaje samo pria. I tako smo, Nerys, poslale poruku Raineru koji je
odmah doao.
- Krenuli smo jutros, im je svanulo - rekao je Rainer.
- Mogu li ostati ovdje s tobom? - preklinjala ju je Caroline. - Nitko nee
pretpostaviti da sam dola ovamo gore, ak ni Ravi.
- Naravno da moe - umirila ju je.
Rainer je kleknuo ispred pei i vjeto puhnuvi raspirio eravicu koja je
planula.
Myrtle je rekla: - Rainer ima jo jedan plan.
Po Nerysinu raunu, bilo je ostalo manje od mjesec dana do termina
Carolinina poroda. Kakav god taj plan bio, najvanije je bilo da bude dobar.
Rainer se nije urio. Kad je bio zadovoljan vatrom, sjeo je na podvijene noge i
uputio Nerys topao i napola pospan osmijeh, zbog kojega je u trenu postala
svjesna svoje koe ispod slojeva odjee. - Jugozapadno odavde, na cesti koja iz
doline vodi u smjeru Rawalpindija - rekao je - u mjestu koje se zove Baramulla,
postoji katoliki samostan. Tamonje redovnice vode malu bolnicu uz pomo
lijenika Francuza i njegove supruge. Ako se slae, Nerys, Caroline e ostati
ovdje s tobom, izvan dosega Ravija Singha... koji e posve logino pretpostaviti
da je ona u Delhiju ako nije u Srinagaru.
Nerys je ponovila jedno od ona etiri pravila. - Zavoenje u pogrenom
smjeru.
229
al od kamira

- Tono to. Zato bi otila u planine ako je u stanju na koje on sumnja? Ja

moram otii obaviti nekakav posao, ali kad se vratim, doi u u Kanihamu pa
emo odvesti Caroline lijeniku i redovnicama u Baramullu. Tamo e joj biti
posve sigurno poroditi se.
Caroline je glavu drala pognutu i prstima neprestano guvala rub svoga
pherana.
- Dobar ti je taj plan. Ali ne bismo li je sad mogli tamo odvesti? - upitala je
Nerys.
- Baramulla je na cesti. Putovi vode na sjever i na zapad te stoga kroz nju
prolaze razliiti ljudi. Tko zna gdje bi sve pijuni
Ravija Singha mogli biti? Puno je sigurnije ostati ovdje, daleko od oiju.
Caroline je sad podignula pogled. Njezine plave oi bile su pune straha.
- Ne elim da me Ravi nae. Bojim ga se - proaptala je.
Kroz prozor se vidio samo pregrt kua, polja koja su nalikovala zakrpama i
potom planine. Gotovo nitko nije dolazio u Kanihamu, osim piljara koji su
seljanima donosili najnunije potreptine i malo je ljudi iz nje odlazilo, osim
Zafira i nekolicine ostalih starjeina koji su seoske proizvode nosili na trnicu,
cestom koja je vodila niz dolinu ili u grad.
- Ostat emo ovdje - sloila se Nerys.
Rainer je potvrdno kimnuo. - Odlazim odmah pa u se na putu zaustaviti u
samostanu u Baramulli, rei im da nas oekuju.
- Tako brzo mora ii - protisnula je Nerys.
Myrtle je zautjela nakon to je opisala posjet Ravija Singha, ali sad je
poskoila i rekla da e donijeti Carolinine stvari iz kamioneta. Rainer je uzeo
Nerys za ruku i izveo je van pa su stali ispod stabla cedra.
Obratio joj se tihim glasom, prethodno se osvrnuvi, kao da bi neprijateljski
agenti mogli uati na granama ponad glava.
- Moram obaviti jedan posao. Postoji strateki vana poljska zrana luka.
Britanci i Amerikanci ele da je premjestim.
- Premjesti? Poljsku zranu luku? Sam?
- Ne posve sam. Imat u malu ekipu tesara, slikara i slino. Bit e to, naravno,
trik, iluzija izvedena kamuflaom, lutkama, maketama, svjetlom i ne znam ime
sve jo dok ne vidim to mjesto iz zraka. Ali pomou mojih vjetina Japanci e

230
Rosie Thomas

bombardirati prazan komad dungle umjesto poljske zrane luke s trideset

borbenih zrakoplova. Ne postoji nitko osim mene u
Indiji, pa ni u cijeloj Aziji, tko moe uspjeti obaviti taj posao. arobnjak sam.
Osmjehnula se unato tekom podnoenju tjeskobe koju je osjeala. Raineru
nikada nee nedostajati samopouzdanja, ma kakav se majstorluk od njega
oekivao. - Sretno - bilo je sve to je rekla.
Podigao joj je ruku i poljubio je. - Vratit u se za dva tjedna.
Nije rekla obeaj mi iako je to silno eljela.
ekala je ispod stabla i gledala za crvenim fordom, sve dok se nije izgubio iz
vida.
U kui su Myrtle i Caroline raspakirale drugi krevet i podigle ga na skuenome
prostoru. Caroline je stajala drei ruke na leima, olakavajui si bol. Nabori na
njezinu pheranu sad su ve jedva skrivali izboinu.
- Znam, teko je - rekla je obzirno Myrtle, obrativi se Nerys
- ali bit e sve u redu s Rainerom.
Nerys je podignula bradu. - Naravno, nai u nam svima neto za doruak.
Niste imali vremena nita pojesti prije polaska. Ima riine kae i jaja i mislim da
mi je susjeda dosad ve ispekla kruh. Poslat u Faisala da ga donese. Izvrstan je.
- Vidjela je tjeme djeakove glave kako poskakuje ispred prozora.
Myrtle je rekla: - Donijela sam svoju posteljinu. Mogu li i ja ovdje ostati
nekoliko veeri? Nakon toga e biti bolje da se vratim i pokaem se na sastanku
udruge ene pomau ili u klubu. Pria je ta da je nakon to ju je naela groznica
Caroline otila na jug s mojom roakinjom, bolniarkom, malo se oporaviti.
- Naravno da moe ostati. Ba zabavno - osmjehnula se Nerys.
Uz Myrtlino i Carolinino drutvo Kanihama se doimala sunanim
blagonaklonim mjestom i njezina pranjava kua od blata i opeke gotovo
jednako raskonom poput Rajskoga vrta.
Kako su koljeno uz koljeno sjedile na stoliicama, bilo je dovoljno prostora za
sve tri za drvenim stolom. Nakon obavljenog posla, Faisal se igrao loptom uz
njihove noge.
Myrtle je uzela koru kruha i malo zainjene jabuke, ali nije jela. - Jesi li ula
najcrnje ratne vijesti? - upitala je.
Nerys je kratko pokazala po praznoj prostoriji. Tu nije bilo nikakvih vijesti
osim onih koje su joj oni mogli donijeti.
231
al od kamira

- Juer je zauzet Singapur. Grad su okupirali Japanci.

Caroline je nabadala hranu malim preciznim pokretima.
Myrtle je dodala: - ini se vjerojatnim da su Japanci zarobili mnogo naih
ljudi koji su preivjeli bitku i bombardiranje. Izvjea su vrlo zbunjujua.
- Ralph je iv. Znam da je iv - rekla je Caroline. Doimala se neprirodno
smirenom, gotovo dalekom, kao da se previe toga dogaalo da bi se mogla
nositi s time.
- Jesi li se ula s Archiejem? - upitala je Nerys tiho Myrtle.
- Jedno pismo. Nisam sigurna, ali vjerojatno su on i njegovi ljudi ukljueni u
evakuaciju ranjenika iz Malaje. To je... gle, moemo zamisliti kako je.
Caroline je spustila ruku na trbuh. Sanjarski je rekla: - Ovo dijete se sve
vrijeme rita. Poput krupnoga slona je.
Suneva svjetlost probila se u prostoriju. Tri ene sjedile su razmiljajui o
djetetu koje e se uskoro roditi i svijetu nesigurnosti koji e ga doekati.

Dva dana sjedile su pokraj pei i grijale se. Caroline je plela plavu djeju
odjeu, igrali su se s Farisalom i njegovim bratom, preljinim dojenetom, koje je
sad postalo gotovo bucmasto. Farida je promatrala sa strane, ali kad bi je neka
od njih pozvala prstom da prie, okrenula bi se i otrala. Myrtle i Nerys bile su u
posjetu u jo dvije-tri druge kue, popiti aj sa enama, i dok su izlazile u
pheranima koji su bili napuhani zbog kangrija ispod njih, govorile su jedna drugoj
da sigurno izgledaju kao dva mala okrugla ajnika na nogarima.
U tkaonici se Myrtle nagnula prouiti al od paunova perja koji joj je mravi
tkalac u nadi pokazao. Plava boja jezera i svjetlucava srebra stvorile su bazen
duginih boja u sumornoj hladnoi potkraj zime. - Poseban je - sloila se Myrtle,
ali odmahnula je glavom na preklinjui mukarev pokret. - Nemam ni blizu
dovoljno novca. Da imam, iskreno, kupila bih ga.
Treega jutra Myrtle je rekla da se mora vratiti u Srinagar, osluhnuti najnovije
glasine. Starac koji je vozio trupce u pilanu rekao joj je da moe poi s njim,
zaprenim kolima koje su vukli volovi, do mjesta na kojemu je vonju mogla
nastaviti javnim prijevozom, autobusom do Srinagara.
Myrtle se popela na sjedalo zaprenoga vozila i prebacila nabore tvida preko
koljena, prekrivi svoj kangri. - Od srca e mi biti drago kad se ta trudnoa
privede svome prirodnome kraju - promrmljala je ona Nerys.
232
Rosie Thomas

- Nastoj uivati u vonji - odvratila joj je ova.

- ivot je u dananje vrijeme prilino neobina pustolovina, nije li? Prije nego
to nas je Rainer brzo dovezao ovamo, gledala sam u te Archiejeve vrhove...
zna ono, jeleni i planinske ovce koje je lovio u Ladakhu. Tada sam mislila kako
je odlazak u lov sa suprugom neto vrlo smiono. Bilo je to prije nego to sam
tebe upoznala, Nerys Watkins.
Obje su se nasmijale, iako je, kako se doimalo, u tome bilo malo toga istinski
smijenoga.
- Vratit u se s Rainerom - obeala je Myrtle. - Potom emo otii u Baramullu
i nae dijete e se roditi, ha?
- Za dva tjedna - rekla je Nerys i ustuknula propustiti kola koja su krenula.

Dani su sporo prolazili. Seljani su bili znatieljni zbog doljakinje, ali ne vie
tako silno. Koristei se uobiajenom mjeavinom jezika znakova i jednostavnih
kamirskih rijei koje je pokupila, Nerys je enama koje su bile najsusretljivije
ukazala na to da je Carolinin suprug u ratu i da e ona uskoro morati u bolnicu,
poroditi se. Prihvatile su to slijeganjem ramenima. U Kanihami su se djeca raala
iza zastora u jednoj od prostorija kua od blata i opeke.
Caroline je promatrala djecu koja su se dola igrati s Nerys. Pridruivala im se
u pjevanju ili crtala za Faisala... stablo, ovcu, cvijet... ali puno ee sjedila je ruke
poloene na trbuhu, na kojemu se kroz napeti zid miia esto mogla zapaziti
izboina male pete. Njezina zaokupljenost vlastitim mislima postajala je sve
izraenija i Nerys je to pripisala unutarnjem poimanju kasne faze trudnoe,
prisjeajui se kako su se majke u Shillongu na isti nain povlaile u sebe.
Nou su jedna uz drugu spavale na svojim krevetima. Caroline je loe spavala,
uzdiui i prevrui se pod teinom svoga trbuha, dok je Nerys nestrpljivo
oslukivala njezine kretnje. Postavila je svijeu da gori u jednome kutu pa su
sjene zbog propuha kolebljivo plesale preko krovnih greda.
Misli na vlastito dijete koje je izgubila stvarale su joj sve manju tjeskobu.
Imala je ozebline i kaljala je, ali osim tih manjih boljki osjeala se napetom i
iznenaujue snanom s obzirom na loe materijalne uvjete i oskudicu ivota u
Kanihami pa joj je to prualo novo zadovoljstvo, koje je sad manje srameljivo
prihvaala zbog onoga to joj je Rainer pokazao. Odagnavi vlastite brige,
usredotoila se na ono to e vjerojatno biti potrebno Caroline.
233
al od kamira

Dva tjedna su sporo prola, ali Rainer se nije pojavio.

Koja ga je to dungla zadrala? Gdje je bio, on koji zapravo ak nije ni bio
vojnik? Izgledalo je da je izveo predstavu nestajanja, kako je to esto zamiljala.
Nerys je zatomljivala svoj osjeaj tjeskobe, potiskujui je sve dok njezinu teinu
nije osjeala poput olova u elucu.
- Kad e doi? - neprestano je zapitkivala Caroline.
- Ne brini - smirivala ju je Nerys.
Potu su u Kanihamu dostavljali samo jednom tjedno. Potar je donio pismo
od Myrtle i ekao pred Nerysinim vratima da ga ona otvori, silno elei uti
njegov sadraj. Kad mu je dala novac, povukao se.
Myrtle je navrljala: Nitko ne zna gdje je Rainer. Ni rijei, ak ni daka
glasina. Jednostavno je ieznuo. eli li da doem u Kanihamu bez njega? to
mogu uiniti da ti pomognem?
Nerys joj je odgovorila: Doi e. Ostani tu gdje jesi, budi nae oi i ui. Bit e
sve u redu sa mnom i Caroline.
Te veeri, pod ustreptalim sjenama, vrtjela je sve mogunosti. Bile su
ograniene. Postojala je mogunost da unajmi automobil u Srinagaru, s vozaem
koji nije poznavao ni Ravija Singha ni europske supruge i odveze se s Caroline
do bolnice samostana u Baramulli. Ali putovanje s trudnom enom koje se
doimalo izvedivim pothvatom s Rainerom u fordu postalo je zastraujua
mogunost s neznancem. Druga mogunost bila je otpremiti Caroline natrag u
Srinagar, gdje bi se mogla pojaviti u vojnoj bolnici, ali to bi znailo ponititi sve
ono skrivanje koje su izvodile posljednjih mjeseci.
Ili su mogle ostati tu gdje jesu.
Nakon besanih sati ujutro je prvo izila van postaviti niz pitanja enama
Kanihame. Naposljetku su je odvele do starice izborana lica s bijelom maramom
na glavi, koja je puila lulu pokraj vatre. To je, kako je doznala, bila seoska
primalja. Starica ju je sasluala i potvrdno kimnula, a potom ispruila ruku uzeti
od Nerys novac. Nerys je kao odgovor na to reagirala ljuljukajui prazno
naruje i mimikom pokazala predaju novca. Prvo dijete, a onda naknada. Starica
se nasmijala, pokazavi niz pocrnjelih zuba i smijeh se proirio na druge ene.
Nerys je zakljuila da joj se primalja svidjela i rukovale su se.
Kad se vratila natrag u kuicu, nagovorila je Caroline da se razodjene kako bi
je mogla pregledati. Dok joj je Nerys opipavala trbuh, Caroline je irom otvorila
oi, tako da su joj se oko plavih zjenica pojavile bjeloonice. - Koliko si djece
porodila? - upitala je napetim glasom.
234
Rosie Thomas

- Nekoliko - odgovorila je Nerys. inilo se da je djetetova glava bila okrenuta

na pravi nain. Ako su trudovi i porod bez komplikacija, sve e biti dobro. Ali
ako nisu... molim te, Rainere, preklinjala je u sebi. Za Boga miloga, dolazi ovamo
prije nego to bude prekasno.
Bio je sunan dan i u povjetarcu se osjeao apat topline. Nerys je u sveanj
skupila plahte, odjeu i runike i odnijela ih do hangara bojadisaonice na
obalama potoka. Tamo je nagovorila mukarce da kristalno istom vodom iz
potoka napune jedan od svojih bakrenih kotlova i da je prokuhaju. Oprala je svu
posteljinu i ostalu odjeu, a potom ih objesila na uad koja su uzdu i poprijeko
proarala obalu. Sve to suilo se na suncu i vjetru i vijorilo meu savreno
obojanim namotima pree pasmine.
Caroline se poalila na bol u leima. Nerys je napunila svoj kangri eravicom i
dala joj da ga privije uza se. Polako se primicala no pa je ponovo zapalila
svijee.
Rainere, gdje si?
Odbijala je pomiljati da su ga zarobili, da lei negdje u gustoj dungli ili neto
jo gore od toga.
U pono je Caroline odjednom ustala s kreveta. Prila je prozoru i poloila
glavu na jednu podmotanu ruku, tiho bolno otpuhnuvi.
- to osjea? - upitala je Nerys.
- Poelo je.
- U redu. Sve e biti u redu. - Upalila je svjetiljku i u pei zapalila vatru.
Caroline je leala na madracu i privukla koljena. Doimala se prestravljenom i
uz rub kose izbili su joj graci znoja. - Ne ostavljaj me - umalo je vrisnula kad je
Nerys odjenula pheran.
- Za pet minuta sam ovdje. Idem po primalju. Pokuaj se odmoriti.
Starica je vrsto spavala u svojoj ruevnoj kuici. Nerys ju je prodrmusala i to
je mogla njenije probudila. - Doite - molila je.
Tiho progunavi, ustala je i polako odjenula svoj otrcani pheran. S police je
uzela ulupljeno vjedro i napola ga napunila tamnim uvarkom koji je bio u posudi
navrh pei pa pola za Nerys u no.
Caroline je dahtala od straha i bola dok ju je primalja pregledavala. ena je
izvila ramenom kad se ponovo uspravila. Poloila je obraz na preklopljene ruke i
pokazala na pie koje je sa sobom donijela. Potom se ponovo ustro udaljila.
235
al od kamira

Poruka je bila jasna. Caroline je trebala popiti malo napitka od ljekovitoga bilja,
jer bilo je jo puno vremena da se svi naspavaju.
Kad je svanulo, Caroline se koprcala na usukanim opranim plahtama. Sa
svakim grem njezino bolno reanje pretvaralo se u vrisak. U svakome tome
kratkome predahu Nerys joj je spuvom natopljenom hladnom vodom brisala
lice i nutkala je da popije gutljaj onoga napitka koji je primalja donijela. - Sve se
odvija kako treba - nastavila je aptati. Koliko je uspijevala vidjeti, Caroline se
dobro drala. - Nastoj sauvati snagu. Dii.
Usred jutra, primalja se ponovo vratila vaui aku ukiseljenih oraha,
pijuckajui koru u skupljeni dlan. Nerys ju je natjerala da opere ruke prije nego
to pregleda Caroline.
- Pomozite mi da ovo prestane! - vritala je Caroline. - Molim te, Boe,
pomozi mi.
Ona ena se ponovo uspravila, namjestivi maramu.
- Dobro - rekla je, iznenaujue, na engleskome i lice joj se razvuklo u
osmijeh, iako se vrlo rijetko osmjehivala. Uzela je iz Nerysine koare traku
platnene tkanine i premotala je u zavoj, koji je potom stavila meu Carolinine
zube prije nego to se suzama umrljano djevojino lice izobliilo zbog dolaska
jo jednoga truda. Caroline je zagrizla tkaninu kad je primalja uz njezin trbuh
prislonila uho. Zauo se jo jedan vrisak, priguen platnenim zavojem. Uz
iznenadan mlaz, puknuo je vodenjak.
Kad je Nerys pogledala meu Carolinine noge, ugledala je vlani crni jajoliki
oblik djetetove glave. - Moe li tiskati? - upitala je.
Iskonska buka i miris neposrednoga poroda prizvali su joj u sjeanje postupke
iz raaonice u Shillongu. Sad se osjeala smireno. Rekla je Caroline da duboko
die izmeu trudova i pouila je kako tiskati u zdjelicu, a ne u grlo. Primalja je
sjela na stoli meu Carolininim koljenima i kad se djetetova glava pojavila,
uzela ju je u svoju preplanulu ruku dok je drugom struno vodila siuna skliska
ramena.
- Jo jedno snano tiskanje i ugledat e ga - obeala je Nerys. Carolinino
grimizno lice oblile su suze, istrgnula je iz usta krpu namoenu suzama, zaurlala i
dijete je bilo roeno. Imalo je dugake mrave ruke i noge te gustu bujnu crnu
kosu. Bila je to zdrava djevojica.
Nerys i primalja zajedniki su oistile djetetove dine puteve i osmjehnule se
jedna drugoj kad se prolomio prvi pla, a potom djetece umotale u paminu i
poloile na Carolinina prsa. Caroline je leala leima oslonjena na jastuke i deke.
236
Rosie Thomas

Oi su joj bile sklopljene i drhturila je od iscrpljenosti. - Nije djevojica prodahtala je.

- Jest, djevojica je, k tomu jo lijepa.
Bilo je to isto staro udo, pomislila je Nerys, svaki puta isto, a ipak drukije.
Zagurala je nabor ala preko jedne siune grimizne noge i bez rijei zbrkano
izgovarala molitvu zahvale. Da je tu Evan, on bi sada kleknuo blagosloviti novi
ivot, ali po svemu sudei ta siuna djevojica morat e se zadovoljiti neim
priblinim, onim to je Nerys mogla ponuditi te promrmljanim kletvama
primalje muslimanke dok je vezala pupanu vrpcu koju je uz odbljesak sjajne
otrice presjekla.
- Dopusti da je uzmem - rekla je Nerys.
Caroline joj je bez protivljenja predala djetece, dok je starica pozornost
usmjerila na izbacivanje posteljice. Nerys se prisjetila kako su bolniarke u
Shillongu pomno provjeravale da nita ne ostane u majci i osjetila olakanje kad
je shvatila da je i ova primalja bila jednako toliko brina. Uz dijete priljubljeno
uz svoje rame, njenim pokretom uklonila je znojnu vlanu kosu s Carolinina
lica. - Dobro si se drala. Bila si vrlo hrabra - rekla joj je.
- Nisam - jecala je Caroline.
Zaulo se grebuckanje na vratima, koja su se potom uz kripu otvorila. Na
njima se, naspram jarke svjetlosti, pojavio obris sitne Faride koja je tamo stajala.
- Bog - rekla je iznenaeno Nerys.
Mala djevojica se plaho uvukla u prostoriju, privukla blie i povukla al
kojim je djetece bilo povijeno. Nerys je bacila pogled na Caroline, ija je glava
bila klonula na jednu stranu i ije su oi bile sklopljene od iscrpljenosti. unula
je kako bi Farida mogla vidjeti novoroene, ali djevojica se nije zaustavila na
tome. Vjeto je uzela djetece u naruje, prekriivi noge sjela uz pe i njiui ga
na krilu poela mu pjevuiti nekakvu pjesmicu. Primalja je potvrdno kimnula
glavom u znak prigodnoga odobravanja. Kad je Farida stavila prst na djetetov
obraz, Nerys je shvatila kako ju je tada prvi put vidjela da se osmjehuje.
Bila je odbaena na margine te drevne slike pa se zabavila stavljanjem ajnika i
pospremanjem krvlju umrljanih krpa u koaru.
Primalja je okonala posao, nakon ega su ona i Farida djetece okupale u
limenome lavoru. Taj mali komadi mesa ritao se i plakao, ali Caroline je i dalje
bila utonula u jastuke, leei zatvorenih oiju. Djetece su odjenule u plavu
pletenu odjeu i Farida ga se ponovo estoko doepala.

237
al od kamira

Konano je primalja ispruila ruku, traei novac. Nerys joj ga je izbrojila na

dlan, novanicu po novanicu, i tek nakon toga ena je prihvatila malo aja s
kruhom i medom. ak je i Farida uzela alicu aja. Carolinine usnice bile su
nateene i ispucane pa je Nerys na njih nanijela melem, a potom je primorala da
neto malo pojede i popije.
- eli li je pokuati nahraniti? - upitala je, na to je Caroline samo odmahnula
glavom.
- Zahra - izjavila je Farida.
Ona i primalja su neto raspravljale, nakon ega je Farida ponovila Zahra i
namjestila djetetu kapicu na glavu.
- Jesi li smislila ime? - upitala je Nerys.
Caroline je spomenula da joj se otac zove Charles i jednom se naalila da bi ga
moda nazvala Linlithgow, u ast kraljevskoga namjesnika, ili ak George, po
kralju. inilo se da je otada prolo mnogo vremena, ali nikada nije bilo
nikakvoga spominjanja enskih imena.
- Zahra mi zvui lijepo - dodala je Nerys.
- U redu - odgovorila je Caroline. Potom je dodala: - Oprosti, Nerys. Silno
sam umorna.
- Naravno da si umorna. Odmori se.
Nerys je pomislila kako nekako novosti mora dojaviti Myrtle.
Na izmaku poslijepodneva, kad je Zahra u svojoj maloj drvenoj zipki zaspala,
uz Faridu koja je poput sjene uala pokraj nje, vratima je prilo izaslanstvo
ena. Meu njima je bila i Faridina baka, koja je nosila zemljanu posudu
zamotanu u krpu. Iz nje se irio predivan miris.
Uz ozbiljnu formalnost ene su postavile zdjele i izrezbarene drvene lice, a
potom zaimaom razdijelile porcije rie tahar koja se kuhala s kurkumom, jelo
koje su tradicionalno posvuda u Kamiru spravljali ujedno hindusi i muslimani,
kao zahvalu Bogu zbog sretnoga okonanja poroda.
Nerys i Caroline su zajedno s njima jele tu mirisnu hranu.
- Hvala vam - rekla je ponizno Caroline. - Hvala vam. Imala sam sree, znam
da sam imala sree. Bojala sam se da u umrijeti.
Netko je poznavao djeaka koji je odlazio u Srinagar raditi s ujakom u
tvornici alova. Nerys je napisala pismo Myrtle, koje mu je povjerila.

238
Rosie Thomas

Kad su svi otili, ak i Farida, pokuala je ponovo: - eli li je pridrati? promrmljala je. - Ima tako divnu crnu kosu i krupne tamne oi.
- Znai da nalikuje ocu. Ne mogu je zadrati i ne mogu joj biti majka pa stoga
ne bih ak ni trebala razmiljati o njoj kao o svojemu djetetu.
Nerys ju je pomilovala po ruci. Na Carolininu mjestu ona se ne bi mogla
suzdrati da ne privije Zahru na srce. Nitko je od nje ne bi mogao odvojiti...
morao bi prije toga ubiti Nerys.
Moda je u takvim okolnostima Carolinin nagon bio puno mudriji od njezina.
U selu je postojala dojilja, ista ona ena koja se brinula za preljino dijete.
Zasad je Zahra mogla k njoj dok ne doe Myrtle i dok ne rasprave to dalje.

Sljedeega poslijepodneva na trgu se zaustavio automobil. Bio je to kamionet

trgovca iz Srinagara iz kojega je iskoio mrzovoljan voza koji je naglo otvorio
haubu pogledati motor, kao da je to putovanje uzelo svoju rtvu. Sa
suvozakoga mjesta sila je Myrtle. Nosila je svoj pheran komotno prebaen
preko ramena. Nabori na njemu bili su gurnuti straga i otkrivali joj uski struk.
- Nikada mi nije bilo drae vidjeti te - rekla joj je Nerys.
Myrtle je donijela mlijeko u prahu i staklenu boicu za hranjenje, cvijee i
okoladu, novine iz Srinagara, ali nije bilo nikakvih vijesti ni o jednome od
mukaraca. - Pria se samo o japanskim grozotama u Singapuru, ratnim
zatoenicima i masakru u bolnici. Ti prokleti Japanci poubijali su sve pacijente
i lijenike. Nitko ne pokazuje ni najmanje zanimanje za nae male stvari, draga
moja. Vidjela sam onu enu koja ivi pokraj
Caroline i rekla joj kako je Caroline sad mnogo bolje nakon to je vrijeme
provela na suncu s mojoj dragom roakinjom, a ona me gotovo nije ni ula.
Kako je ona?
- Tjelesno je umorna, ali dobro se oporavlja. Emocionalno, nisam ba sigurna.
- A dijete?
- Lijepa je.
Myrtle je unijela pun naramak darova u kuu.
- Ajme! Ma gle ti sve ovo. Osjeam se kao da sam u pravom privatnom
ljeilitu - povikala je Caroline sa svoga kreveta i duh njezina staroga osmijeha
popratio joj je rijei.
239
al od kamira

Myrtle i Nerys su poslije otile vidjeti Zahru, koju su na sigurno smjestile

Farida i dojilja. Faisal nije skrivao oduevljenje to vidi Myrtle pa je plesao
uokolo drei je za ruku.
Myrtle je zavirila u kutiju zipku, odgrnuvi nekoliko slojeva plave vunice. Moj Boe - dahtala je na Nerysino uho. - Ista Kavi Singh. - Obje su se nadvijale
nad siunim djetecem, zagledane u nj, kao da je rije o udu.

Nakon tjedan dana odmora, Caroline se s Myrtle vratila natrag u Rajski vrt, u
kojemu se, koliko je Srinagar znao ili mario za to, jo uvijek oporavljala od
napadaja groznice. Svoju ker ostavila je na brigu Nerys i objema prijateljicama
bilo je jasno da je zbog toga odvajanja osjeala vie olakanje negoli tjeskobu.
Bila je neobino tiha, osim onih nenadanih napadaja plaa za koje se inilo da ih
ne moe nadzirati, ali u Srinagaru bi se njezina malodunost mogla pretvoriti u
tjeskobu zbog Ralpha Bowena, ije je ime bilo na popisu stotina onih koji su
postali ratni zarobljenici.
Nerys je ponovo otpoela s rutinskim pjesmama i igrama rijcima sa seoskom
djecom, koje je prekidala poslijepodnevna igra sa Zahrom i svojom uvijek
vjernom pomonicom Faridom. Pomislila je kako je sretna okolnost bila ta to
je roenje djeteta razbilo onu ljuturu osame u koju se djevojica bila povukla.
Farida se ak poela igrati s ostalom djecom, iako bi svake dvije-tri minute brzo
otrala uvjeriti se da djetece spava ili je sretno promatrala are koje su iznad
njezine glave tkale grane cedrova stabla. Sad je svakoga jutra, jednako pouzdano
kao Faisal, dolazila dorukovati s Nerys.
Nerys je poela uviati kako bi se Zahra lako mogla uklopiti u ivot sela.
inilo se da mala djeca, kao ni ona vea, nisu zahtijevala pojedinanu pozornost
svojih majki, nego su na njih pazile bake, tetke, braa i sestre, zapravo svatko
onaj tko bi se naao pri ruci. Moda bi, pomislila je, kad bi Myrtle, Caroline i ona
sama omoguile novac, za Zahru moglo biti ivota i u Kanihami. Barem u
najranijoj dobi. A nakon toga, kad rat zavri, bit e siroadi, raseljenih obitelji i
djece kojoj e na razne naine trebati zatita. Tko je mogao predvidjeti to bi se
moglo dogaati s tim posebnim siroetom?
Tako je razmiljala Nerys, koja se, sad kad je Zahra roena, jo vie potajno
nadala i eznula.

240
Rosie Thomas

Poetkom travnja, kad su pupoljci poeli bujati na trnju i granicama cedra i

kad su se polja i povrtnjaci zazelenjeli novim izdancima, Nerys je zaula zvuk jo
jednoga automobila. Osjeajui tjeskobu zbog Rainera, stotinu je puta zamiljala
isti taj zvuk i redovito bi se svaki put razoarala, ali sad, kad se prisilila dobro
oslunuti, nije bilo pogreke. Ispustila je posudu koju je drala i istrala.
Bio je to kamionet, a njegov voza bio je Rainer. Vrata su se naglo zanjihala,
ali inilo se da se on ne moe izvui.
Povikala je: - to se dogodilo?! Ozlijeen si. Daj da ti pomognem.
Lice mu se izobliilo. - Ne na tu stranu. Prii okolo. Ako se naslonim na
tebe...
Oslanjao joj se na rame pa su se tako dovukli do kue i pomogla mu je da
doe do stolca pokraj pei. Lice mu je bilo ispijeno i torzo mu je izgledao
usukan, poput drveta u koje je udario grom.
- Gdje je Caroline?
Dakle, odakle god Rainer dolazio, nije stizao iz grada.
Brzo je odgovorila: - U Srinagaru, s Myrtle. Oporavlja se... i djetece je stiglo.
Djevojica.
Rainer je prstom preao preko isuenih usana. - Silno mi je ao - promrmljao
je - to sam te razoarao.
Prislonila je obraz uz njegov. - Nisi. Popij malo.
Zagrijala je u alici malo onoga napitka koji joj je dala primalja. Jo uvijek nije
znala od ega se taj napitak sastojao, ali bila je pod dojmom njegova
okrjepljujueg uinka. Rainer ga je kuao i ispljunuo. - Boe dragi. Kakav je to
otrov?
Malo se opustila. - Rainere, to ti se dogodilo?
Uhvatio ju je za ruku i privukao k sebi. Uskoro je rekao: -Imao sam sree.
Nisam posve otiao, ali preivio sam. Neki nisu.
Nerys je sjela uz njega na onaj stolac na kojemu su obino sjedili Faisal ili
Farida. Ruka mu je bila u tekim krastama, dok je na rubovima obnovljena koa
bila naborana na mjestima na kojima je izgorjela. Ne treba ga bombardirati
pitanjima, pomislila je. Rei e joj sam kad za to bude spreman.
Bio je spreman tek nakon to je odspavao dva sata. Nerys mu je pomogla da
se razodjene prije nego to je legao. Ispod tunike koju je nosio preko komotnih
hlaa, ozljede od opeklina na ruci, ramenu i gornjem dijelu prsa bile su omotane
umrljanim, utim promoenim zavojima.
241
al od kamira

- eli li da ti ih zamijenim? - upitala je bez uvijanja.

- Poslije - odgovorio je. Zaspao je im su mu se oi sklopile.
Nerys ga je ostavila u krevetu i izila poigrati se s djecom lovice i skrivaa.
Prodoran planinski zrak mirisao je na dim drva za ogrjev i ivotinjski izmet, ba
kao onoga poslijepodneva kad ju je Rainer prvi puta tu doveo i sad je u
zaklonjenim mjestima osjeala toplinu sunca na ramenima.
Poslije je na vrhovima prstiju ula unutra i poela spravljati hranu, ali kad se
okrenula pogledati ga, shvatila je da su mu oi otvorene i da mu pogled poiva
na njoj.
- Kai mi da ne sanjam - rekao je.
- Ne sanja, osim ako i sama ne sanjam isti san.
Ispruio je zdravu ruku: - Prii.
Oprezno, da ga ne gurne, legla je na onaj uski prostor. Spustio je usne na
njezino elo. - Tako je ve bolje.
Srce joj je snano udaralo i pitala se moe li on to osjetiti uz svoja rebra u
oiljcima.
Napokon je zaustio: - Iziao sam iz vojne prihvatne poljske bolnice. Nisam
vojnik, nego obini civil, k tomu jo dvojbenoga nacionalnog statusa pa se nisu
previe trudili zadrati me. Uspio sam se ukrcati na let za Delhi. Kamionet sam
ostavio kod prijatelja pa sam ga tako mogao uzeti i dovesti se ovamo.
Uviala je koliko ga je to napora stajalo.
- Sve vrijeme dok sam tamo leao razmiljao sam o tome kako sam obeao
Caroline i tebe povesti u Baramullu. Da sam mogao, obavijestio bih te.
Osmjehnula se, pogledavi ga. - Znala sam to. Priznajem da sam se brinula
kad nisi doao, ali iekivanje je bilo puno gore od stvarnosti. Zna, djeca se u
Kanihami oduvijek raaju.
- Siguran sam da si bila izvrsna. Kao obino.
- Nisam uope - nasmijala se Nerys. - Junakinja je bila seoska primalja. Ono
to si pio bio je njezin ljekoviti napitak.
- Nadam se da e djelovati - rekao je s dozom odbojnosti.
ekala je.
- Dakle, izveo sam svoj maioniarski trik. To je bilo samo to, iluzija velikih
razmjera. Britanci su u poetku bili neodluni dati mi sve to mi je bilo
242
Rosie Thomas

potrebno, zato to je to bila najskrivenija tajna misija, a ja nisam imao

sigurnosno odobrenje. to se tie drskosti, zvuim dovoljno njemaki da sam
mogao proi kao neprijateljski agent. Ali na kraju su mi morali dopustiti da to
izvedem, jer nije bilo nikoga drugoga tko je imao vjetinu izvesti to to im je bilo
potrebno.
Nerys je pomislila kako je dobro ponovo uti staroga Rainera kako pria.
- Kao to zna, morao sam premjestiti poljsku zranu luku kako bi Japanci
bombardirali pogreno mjesto. Iznimno je teko procijeniti omjer iz zraka
naspram te guste pozadine dungle, posebice nou, pa smo na slinome mjestu,
etiri kilometra dalje uz obalu, raskrili podruje koje je bilo jedna treina
stvarnoga prostora za slijetanje i stvorili proporcionalno smanjenu inaicu prave
zrane luke. Dodijelili su mi ekipu britanskih inenjera. Izradili smo i oslikali
zrakoplove od drva, kolibe, skladita robe, makete skladita goriva, sve. Preletio
sam preko toga u izviakome zrakoplovu, samo nekoliko stotina metara iznad,
i bilo je izvanredno. Pravo mjesto bilo je nevidljivo ispod kamuflane mree,
dok je ono drugo izgledalo njemu istovjetno. Naravno, dio misije bio je uvjeriti
Japance da su oistili skladita goriva, kao i zrakoplove. Gorivo je u svakoj bitki
kljuno. Ako neprijatelji misle da ga nemate nimalo, a vi ga imate u izobilju, to je
taktika prednost.
Nastupilo je kratko zatije dok je Nerys razmiljala o tome. Pomislila je kako
je za trik bilo potrebno izvesti golemi poar.
- Imali smo eksploziv, dovoljno da izazove veliki prasak. Stvorili smo lomau
koja e dobro gorjeti i polili je benzinom. Moje je bilo nadzirati sustav
detonatora, tako da sam, im doe do izravnoga pogotka skladita, mogao
izvesti da sav taj rad eksplodira u plamenu, ba poput dizanja u zrak zaliha
goriva za zrakoplove.
Rainer je zastao, tragajui za rijeima.
- Zahtijevalo je to odreenu koliinu pokuaja i pogreaka. Bilo je to teko
uiniti, a da dimne zavjese neprijateljskim izviakim zrakoplovima ne odaju
gdje se nalazimo. Stoga smo izgradili tunel u tunelu, u kojemu je trebalo
provjeriti sustav detonatora. Sa mnom su unutra bila dvojica inenjera koji su
postavljali prugu.
Stavio je ruku preko oiju. Potom je jednolinim glasom rekao: - Neto je
polo po zlu. Isputena svjetiljka, zalutala iskra. Ne znam. Tuneli su se zapalili. U
trenu su bili u plamenu. Uao sam unutra, ali nisam mogao doprijeti do tih ljudi.
Nerys je zamislila gustu tinjajuu vlagu dungle u daljini, crni dim u
zatvorenome prostoru i smrad paljevine.
243
al od kamira

- Dogodilo se to dan prije akcije. Nisam bio tamo to vidjeti, ali kad je za to
dolo vrijeme, osvijetljena je bila lana, umjesto prave poljske zrane luke i
Japanci su, naravno, prili. Koliko znam, eksplozija i paljenje skladita lanoga
goriva bilo je vrlo uinkovito.
Zastao je promekoljiti se kako bi olakao bol koju je osjeao zbog opeklina. Drago mi je zbog toga, zbog one dvojice.
- Da - bilo je jedino to je uspjela rei.
Rainer je obrisao usne nadlakticom zdrave ruke. - Bila si ba ljubazna kad si se
ponudila promijeniti mi ove zavoje. Kutija je u kamionetu.
Ponovo je izila na sunevu svjetlost i ugledala Faridu koja je strpljivo stajala
pokraj vrata, drei na svojim leima Zahru umotanu u al. Nerys je ispruila
ruku i uvela je u kuu.
- Vidi, ovo je Farida - rekla je Raineru. - A ovo je Zahra.
Pridigao se. Nerys i Farida odgrnule su al i otkrile krupne tamne djetetove
oi, kou maslinaste boje i krestu poput ugljena crne kose. Oklijevajui, stavio je
prst s oiljcima na taj obrai. - Bog! - rekao je. Potom je podigao glavu i susreo
Nerysin pogled. - Drago mi vidjeti da postoje poeci, ba kao i zavreci - rekao
je.
Dok je prilazila fordu, Nerys je pogledala prema vrhovima planina. Snijeg se
brzo otapao, ispunjavajui potok koji je brzo pretjecao pokraj hala
bojadisaonice, pretvarajui se u hladnu poplavu. Uskoro e prijelazi biti otvoreni
i cesta iz Kargila ponovo e biti prohodna.

244
Rosie Thomas

DVANAESTO POGLAVLJE
tresak u grmlju, a potom dugo kloparanje kamenja koje se kotrljalo
Zapanjujui
niz brijeg naveli su Mair da poskoi. Naglo se okrenula oko sebe i nazrela
mravu pozadinu koze koja je hitro pobjegla. Trenutak potom zapuhnuo ju je
njezin smrad i u trenu se vratila u Changthang, u kojemu su zapoeli svi ti tjedni
potrage. Tu, u tome naputenome selu, napokon je okonano otkrivanje
prolosti ala.
Obitelji Mehraanova oca i djeda te ostalih izraivaa rukotvorina kani ivjele
su i radile u tim stijenjenim kuicama, a sad su se samo ruevni zidovi predavali
korovu i trnju. Nasred neurednoga trga stajalo je suho deblo, ije je spaljeno i
rascijepljeno drvo ukazivalo na to da ga je pogodio grom. Prola je pokraj njega i
stala na dovratak najvee kue. Pogledavi uvis prema golim gredama uspjela je
ugledati utoglavoga bradaa kojega je nosio propuh.
Na zemljanome podu kue bilo je nekoliko odbaenih i ostavljenih komada
pokustva, stari aluminijski lonac meu krhotinama blata i opeke te ukoena
cijev za dimnjak koja je vodila iz pei na drva, na kojoj se u jednom kutu kuhalo.
Kua je bila poput stare misionarske kue u Lehu. Ljudi koju su u njoj ivjeli
vie nije bilo i nikada se vie u nju nee vratiti. Spone su bile prekinute.
Malo zadrhtavi, Mair je ponovo izila i odetala do kraja sela, tamo gdje se
rijeka sunovraivala niz kamenitu guduru. Bilo je tu jo naputenih zgrada,
krovovi od zahraloga rebrastog eljeza visjeli su pod opasnim kutovima i jedna
ploa kripala je na vjetru kao kontrapunkt zapljuskivanju vode. Dolje, u dnu
breuljka, preko rijenoga zavoja, Mair je ugledala crvenu toku. Bila je to
ilterica sa znakom Coca-Cole koju je nosio voza putnike agencije iz Srinagara,
onaj koji ju je ovamo dovezao na poludnevni izlet u neizbjenoj bijeloj toyoti.
Sjela je na plosnati kamen i pogledavala preko ostalih dijelova Kanihame.
Mehraanov djed, onaj tkalac koji se na svoje djelo potpisao s BB, bio je
mrtav, njegov sin takoer, a seljani su se preselili nekamo drugdje. Lijepi alovi i
dalje su se izraivali u Kamiru, kupovali za vjenanja i skladitili za dragocjenu
valutu ili su odlazili u Delhi, a odatle do skupocjenih trgovina na Zapadu, ali vie
245
al od kamira

se nisu tkali u tome selu. To mjesto pripadalo je pastirima i njihovim

ivotinjama.
Mair je ponovo poskoila. Miris vjetra, smrad ivotinjskoga izmeta pa ak i
zakrpe vrstoga busenja meu sivim stijenama podsjetile su je na dom i na
njezinu staru kuu u Walesu. Kad ju je preplavila enja za dolinom, zaula je
oev glas: Jesi li se zasitila tih svojih putovanja? Doi, vrati nam se.
Zatreptala je. Njega vie nije bilo, ali bio je u pravu. Bilo je vrijeme vratiti se
kui. Poeljela je vidjeti Hattie i ostale prijatelje, brata i sestru.
Ostalo joj je jo samo obaviti jedan posjet u Srinagaru, nakon ega je bila
spremna za odlazak. Mair je stavila ruke u depove kaputa i skakuui se poela
sputati nizbrdo.

- Ponovo si dola. Ba lijepo! - povikala je Caroline im ju je Aruna uvela u

sobu.
Tiho je svirala glazba sitra, ali Aruna ju je iskljuila i razmetljivo pospremila
nekolicinu omota s CD-ovima. Carolinina noga u zavojima i dalje je bila
oslonjena na stoli i osjeao se miris antiseptika. Progovorila je kao da nije
proteklo ni malo vremena od prvoga Mairina posjeta.
- Silno mi je drago to si navratila. Zna, kad sam vidjela al, sve mi se vratilo,
sve te divne uspomene. Bile su mi drage odane i prisne prijateljice, Myrtle i
Nerys. Svega toga se savreno sjeam. Rajski vrt. Kako smo se tome znale
smijati.
- Srinagar je bio kao rajski vrt?
Caroline se dugo grohotom smijala. - Ne, mislim na lau za stanovanje,
Myrtlinu... na jezeru.
- Ah, shvaam. Imena. Ona u kojoj ja sad boravim zove se Salomon i Saba.
- Ba zabavno. Lijepo od tebe to si odvojila vremena za posjet jednoj staroj
babi poput mene. Sigurno ima mnotvo toga to bi radije radila na praznik.
- Nema - rekla je Mair. - Uistinu nema.
- Hajde, uzmi malo dina. Lijenik mi kae da ne bih trebala piti. Ali mogu ti
dati malo... misli da mi to nee nakoditi, ha? Aruna, gdje si?

246
Rosie Thomas

Prisjetivi se posljednjega puta, Mair je ustrajala na tome da bi ona radije

popila aj. Aruna je pola skuhati ga. - Donijela sam fotografiju - rekla je im su
ostale same.
Caroline je okrenula svoju sijedu glavu. - Jesi li, duo?
Mair je kleknula pokraj njezina stolca i izvadila sliku. - Ako upalim ovo svjetlo
i prinesem je prozoru, mislite li da biste je mogli vidjeti?
Polako i ukoeno Caroline ju je uzela i prinijela toliko blizu licu da joj je
dotaknula nos. Zakiljila je tako da su joj oi gotovo upale u oputenu kou
izbrazdanu borama. Drugom rukom pipkala je po naborima svoje odjee i
izvadila naoale na povezu. Kad ih je namjestila i nakrivila vrat na jednu stranu,
uinilo se da je sliku uspjela izotriti.
Dugo ju je prouavala.
- Da, to je bio Rajski vrt. - Pokazala je svojim kvrgavim prstom. - To s tvojom
bakom Nerys, tim dragim stvorenjem, to je Myrtle McMinn. Vidi nas. Bile smo
mlade. Gotovo i same jo djeca.
Pustila je da joj slika klizne na prsa. Suze su joj nenadano potekle niz lice.
Izvukla je maramicu iz rukava kojom je obrisala oi.
Mair je proaptala: - Oprostite. Nisam vas namjeravala uzrujati.
- Ma ne, nisi. Samo sam aava. Zna, bilo je to tako davno, tako davno da ne
mogu ni povjerovati da sam nekada bila mlada.
- Moete li se sjetiti tko vas je fotografirao? Va suprug? Ili gospodin
McMinn? Ili moda moj djed?
- Evan Watkins? Bio je vrlo ozbiljan i drag ovjek. Ali ne, to nije bio on.
- Pa tko onda?
Caroline je odmahnula glavom. Osmjehnula se kroz suze, prepredenim
tajnovitim osmijehom jako stare osobe. - arobnjak. Moj Boe, bio je seksi.
Kako li se ono zvao? Nisam valjda zaboravila. - Lice joj se naoblailo, a potom
ponovo razvedrilo.
- Sjetila sam se. Zvao se Rainer - rekla je.
Mair je uistinu zaula klik, poput kljua koji je uao u pravu bravu.
U Lamayuruu, no prije onoga uasnoga dana, Bruno Becker joj je rekao
kako je njegov otac, planinski vodi, radio za Rainera Stamma, planinara. Njih
dvojica umalo su poginuli u pokuaju da se popnu na sjevernu stranu planine

247
al od kamira

Eiger. Mogla se tono sjetiti modulacija Brunina glasa i osjetiti konjak na svome
jeziku. - Rainer Stamm?
Caroline je iznenaeno potvrdno kimnula. - Joj, da. Tono. Poznaje ga?
- Ne. Netko drugi je spomenuo njegovo ime dok smo putovali od Leha do
Srinagara.
- Tko je to mogao biti?
- Bruno Becker, vicarac, oenjen Amerikankom Karen.
- Pomislila je kako bi ta imena mogla neto znaiti gospoi Brown. Dodala je:
- Imali su lijepu malu ker Lotus.
- Imali su?
Forenzina otrina pitanja zatekla je Mair. Brzo je rekla, poalivi zbog toga
to nije pomislila na reakciju koju e to izazvati. - To je jako tuna pria.
Oprostite. Nisam vam namjeravala donijeti loe vijesti.
Aruna je unijela posluavnik s ajem. Na njemu je bio aj posluen
domainski, razliite porculanske alice i ulupljena srebrna zdjela s kockama
eera i hvataljkom. Sve to izgledalo je mnogo primamljivije od toploga dina.
- Ne poznajem te ljude - rekla je Caroline. - Pije li aj s mlijekom i eerom?
Hajde, nastavi.
Mair je oklijevala. - Beckerove sam upoznala sluajno u Lehu, odakle smo
krenuli na putovanje. Na putu smo bili odsjeeni zbog snane snjene oluje i, na
tome mjestu na kojemu smo se zaustavili, njihovu kerkicu ugrizao je bijesan
pas. Prije nekoliko dana dobila sam vijest od njezina oca. Bojim se da nije
preivjela.
Caroline je odloila vr s mlijekom. Ruka joj je zadrhtala i porculan je
zveknuo o posluavnik. - ao mi je to to ujem. To mora biti strano bolno za
obitelj. Smrt djeteta velika je tragedija.
Aruna je preuzela od nje punu alicu aja i pruila je Mair.
- Ne umarajte se - upozorila je staricu. Preko Carolinine glave mrko je
pogledala Mair.
- Ba mi je drago to si mi donijela tu fotografiju - promrmljala je Caroline i
ljubazno se osmjehnula. Ponovo tone u zaborav, pomislila je Mair. Starica
zapravo uope nije imala pojma tko joj je posjetiteljica. Fotografija je
predstavljala komadi u mozaiku njezinih sjeanja, iji je uzorak jo uvijek
mjestimino bio jasan i otar, dok je na ostalim mjestima bio izbrisan i
jednolino jednobojan.
248
Rosie Thomas

inilo se kako je Caroline sad vie govorila samoj sebi nego Mair. Potvrdno je
kimnula. - Da, zasigurno je to Nerys bilo dragocjeno. Ta slika, kao i taj al.
Mair ga je posljednji put izvadila iz svoje torbe i rastresla, tako da je zaleprao
meu njima. - Kad sam vam ga neki dan pokazala, rekli ste neto poput: Bio je
Zahrin.
- Jesam li?
- Pa... pitala sam se biste li ga eljeli zadrati? Moda ga vratiti Zahri?
Bio je to pokuaj naslijepo, nita vie od toga. Ali reakcija je bila
zaprepaujua. Caroline je digla ruke uvis. - O, ne, ne, hvala ti. Sirota mala
Zahra. Vidi, bio je to nain plaanja za nju. Da, tako je bilo. O, Boe. Sad u se
rasplakati.
Zgranuta, Mair je zapazila kako se gospoa Bowen smeurala, poput lista
zimi. Sad je bila posve u neprilici.
Aruna je koraknula naprijed i uhvatila Mair pod pazuho, potiui je da se
osovi na noge. - Gospou Bowen se ne smije toliko uzrujavati. Molim vas da je
ostavite na miru i da ne dolazite s tim starim stvarima.
- O... oprostite, oprostite - promucala je Mair.
Aruna ju je otpravila do vrata poput uhienika kojega iznose etiri osobe.
Caroline je skrivala lice rukama.
- Oprostite, molim vas, to sam vas uzrujala! - doviknula joj je Mair.
Kad su se nale izvan prostorije, Aruna se okomila na nju.
- Zato dolazite ovamo i spominjete joj sve te boli? Izgubila je kerkicu.
Toliko toga znate, a to ne znate? Bilo je to davno, ali provela je godine u
Engleskoj u bolnici za duevno oboljele. Dola je ovamo u Srinagar ivjeti
mirnim ivotom. Molim vas, potujte to.
- Naravno. Naravno da hou. Nisam znala.
Caroline je glasno zazvala: - Pisma, Aruna. Od Nerys. U kutiji su. elim da ta
mlada ene uzme ta pisma. Zna, to je unuka moje prijateljice Nerys Watkins... Njezin piskutavi stari glas podrhtavao je zbog revnoga zahtijevanja, ali Aruna je
umalo izbacila Mair na ulicu. Vrata za njom vrsto su se zalupila. Mair je
nekoliko trenutaka priekala i ponovo pokucala, ali znala je da nee biti nikakva
odgovora.

249
al od kamira

Plave planine udvostruile su se na glatkoj povrini jezera i dvostruki

istovjetan odraz pretvarao je svaku shikaru u prolazu u neobinoga kukca koji je
visio u staklastome zraku. U pliaku pokraj Rajskoga vrta cvjetovi lotosa okrenuli
su svoje blijedo-ukaste latice prema sunevu svjetlu. Zadovoljno uzdahnuvi
zbog pogleda i savrenstva toga proljetnoga dana, Mair je iskapila pie iz ae,
koju je zatim podigla kako bi Majidu dala do znanja da joj ponovo natoi.
Smotala je kosu i nanijela svoj omiljeni tamnocrveni ru. Bilo je odlune
vedrine u njezinu ponaanju. Nerys je zapazila koliko je pia ve dotad bila
popila, ali dobro je znala da se Myrtle na taj nain borila protiv loega
raspoloenja. Posljednje vijesti o Archieju bile su te da je premjeten blie prvoj
crti, ali Myrtle nikada nije iskazivala tjeskobu, ak ni pred Nerys i Caroline.
Danas je blistala, kao obino, iako je u tome njezinu sjaju bilo kovinastoga
odbljeska.
- Shvaate li vi to mi ovdje imamo?! - povikala je. - Tri majke i jednu ker. Prilino draesno, ne mislite li tako?
Nerys je donijela Zahru iz Kanihame. Djetece je lealo u svojoj crvenozelenoj pletenoj koari u sjeni zaslona od sunca, bila je spokojno malo stvorenje
koje je prihvaalo bocu od svakoga tko je bio pri ruci da joj je dade i ozbiljno
promatrala svijet iz Nerysina naruja ili iz poveza s Faridinih lea. Katkad se i
Caroline moglo ohrabriti da je pridri, ali napeta ramena i tek blaga naznaka
osmijeha odavali su njezino kolebanje. Ostale dvije ene nisu je ni pokuavale
prisiljavati na to. Sve otkad je rodila, Caroline je bila u osjetljivome psihikom
stanju. Myrtle joj je priala kako nekih dana nije imala volje ni ustati iz kreveta u
lai za stanovanje. Myrtle je smatrala kako ona jo nije sposobna vratiti se natrag
u svoj bungalov, ali Caroline je ukoeno ustrajala na tome, govorei kako je to
neto to ona mora uiniti.
- to e ljudi u protivnome misliti? - rekla je. - Potpuno sam se oporavila od
svoje takozvane groznice. Rekla sam to gospoi Dunkeley. Obje ste bile
ljubazne prema meni. Da barem znam to e se dogaati sa Zahrom...
Oi su joj ponovo zasuzile. Caroline je esto plakala tih dana, zbog mrtve
ptice koju bi nazrela pokraj ceste ili djeteta bogalja koje je preklinjui prosilo na
bazaru. Nerys i Myrtle pourile su je smiriti. - Zahra je dobro i sretna je. A to se
svijeta tie, bit e siroe misije, ba kao Farida i njezin brat. Nema niega to bi
je dovelo u vezu s tobom i Ravijem Singhom - rekla je Nerys, ponavljajui to po
stoti put.
Myrtle je oboavala djetece. Podignula ga je i protrljala svoj vrsti nos uz
Zahrin mekani, nalik dugmetu, i prekrila njezinu maslinastu kou poljupcima
nakon kojih je ostao trag rua.
250
Rosie Thomas

- Boanstvena, tako boanstvena - pjevuila je. - Mogla bih te cijelu pojesti,

od uiju do nonih prstiju. O, Boe, Nerys, misli li da bi mi Archie dopustio da
je posvojimo kad ovaj prokleti rat zavri?
Nerys je oklijevala. Potom je oprezno rekla: - U Srinagaru bi se govorkalo da
je tvoje, a ne Archiejevo. Dali smo im sve razloge za preuranjeno donoenje
takvoga zakljuka.
Myrtle je blebetala: - Ma koga jo briga za govorkanja? Mene nije, kad se
Archie vrati kui i kad je vidi, sigurna sam da e se i on u nju zaljubiti. Ne misli
li tako? - Potom je podignula pogled s djeteta o kojemu je razmiljala i pogled joj
se sreo s Nerysinim. - Ili ete se ti i Evan boriti sa mnom za nju?
Bila je to ala, ali s podrhtavanjem bolne istine u njoj.
Nerys je takoer voljela Zahru. Katkad ju je bilo strah koliko je oboavala te
tamne oi i male svijene prste. Ali uspjela je samo odmahnuti glavom. Evana
nije vidjela od prole godine, od jeseni, i poela ga je doivljavati kao neznanca.
Tko je mogao predvidjeti to bi njezin suprug mogao dopustiti ili moda odbiti
ak i razmotriti?
Zahrina budunost bila je tek jedna od mnotva neizvjesnosti s kojima su se
sve one suoavale.
Majid je donio jo jedno pie za Myrtle. Uzevi koaru, izjavio je: - Vrijeme je
za nahraniti dijete.
I on je zavolio Zahru i kad god je mogao, brzo ju je odnosio do slabo
osvijetljenih nia amca-kuhinje gdje su joj gukali kuhar, posluitelji i svita
njihovih tetaka i sestara. Dok ju je odnosio, rekao je: - Stie posjetitelj, gospoo.
Podignuli su pogled i ugledali u zlatno obojanu shikaru koja je klizila preko
vode. Rainer je leao naslonjen na kiaste jastuie i puio lulu. Mahnuo je,
doviknuvi im: - Stiglo je ljeto.
U Kamiru, svibanj je bio najljepi mjesec. Stabla badema, jabuka i treanja
bila su u cvatu i opale latice prolijetale su na povjetarcu kao protutea snijegu.
amdija je privezao plovilo i Rainer se poskakujui popeo stubama do sjene
na terasi. Bio je snaan i opekline su mu brzo zacijelile, ali nikada nije govorio o
svome izletu u Malaju.
Dvaput je poljubio Caroline i Myrtle u svaki obraz, a potom uzeo Nerysinu
ruku i prinio je usnama. Zacrvenjela se zbog toga njegova iznenadnog izljeva
njenosti. - Doao sam odvesti Nerys - izjavio je. - Dan je kao stvoren za piknik
u Salimarskome vrtu.
251
al od kamira

- Idite onda - Myrtle je odmahnula rukom. - Caroline i ja emo popiti aj, a

moda i koji koktel u klubu.
- Zar mi neete dopustiti da prvo isprobam svoju novu igraku? - Rainer je
donio novi fotoaparat s tronocem i kompletom objektiva, izvadio ga iz smee
futrole i poeo prtljati po njemu. Potom je pokazao prema kutu terase uokvirene
pokrovom od izrezbarenoga drva. - Sjednite, molim vas, tamo preko, tako da se
iza vas vidi jezero.
- Kako vi kaete, gospodine Stamm.
Myrtle je zauzela svoje uobiajeno mjesto u sredini, podignula bradu i
pogledala ravno u fotoaparat. Caroline je stala pokraj nje, osmjehujui se, ali
pogledala je u ostale dajui im mig pa su ona i Nerys obujmile Myrtle oko struka.
Rekao je: - Jako lijepo. Ovaj portret u nazvati Ljeto u Rajskome vrtu.
Nerys se uvijek sjeala Myrtlina mirisa i traka dima cigarete, svjetlosti koju je
privukao dijamant na Carolininu zarunikom prstenu i Rainera koji je izigravao
klauna iza objektiva. Stavio je preko glave crnu krpu i promrmljao neto ispod
njezinih nabora, a potom viknuo: - Hej, presto! - Dok su mu se smijale, blenda je
kliknula.
- Nisi se izgubio u oblaku dima - naglasila je Myrtle. - A nismo ni mi.
- Sigurno mi nedostaje vjeba - rekao je.
Oblak je liznuo preko sunca i bljesak je na trenutak ieznuo. Nerys je
privukla kardigan preko ramena i provjerila je li Myrtlin okrugli bro sigurno
privren na svome mjestu.
- Imate li vremena za pie? - upitala je Myrtle. - Dajte, popijte barem jedno,
hoete li? Caroline i ja bismo se mogle posve rastuiti kad ostanemo same.
- Molim vas da me ovaj put ispriate. Htio bih razgovarati s Nerys - rekao je
Rainer.
Mukarac koji je vozio shikaru ekao ih je pokraj stuba, dokono uranjajui
veslo i promatrajui kukce koji su prolijetali iznad vode. Namrekana povrina
nakratko je razlomila odraz planina. Myrtle je pljesnula rukama i usne su joj se
razvukle u jo iri osmijeh.
- Naravno. Zabavite se! - povikala je.
Trenutak potom Nerys i Rainer klizili su prema stablima na udaljenome kraju
jezera. Nerys je bila tiha, jer joj se uinilo da je draest toga poslijepodneva bila
jo naglaenija njegovom krhkou. Rainerova ruka bila je prebaena preko
njezinih ramena, ali razmiljala je o tome kako joj je postao neshvatljiv. Ili je
252
Rosie Thomas

moda oduvijek bio takav. Bila se naviknula na njegov oblik i teinu, njegov
miris, okus i razliite nijanse njegova glasa, ali on je o sebi odavao vrlo malo.
U velikome mogulskom vrtu vodoskoci su prskali meu gredicama grimiznih
boura. Hodali su ispod sjene proarane liem cedra koje se rastvaralo dok joj
je Rainer kazivao o novome triku koji je smislio i pozivu koji je prihvatio,
izvoditi arolije za zabavu britanskih i amerikih postrojbi.
- Ali kamo e to ii? - upitala je Nerys, strepei zbog njegova odlaska jednako
kao i zbog mogunosti da e ostati. - I kada? - Imala je i ona svoj razlog zbog
kojega je eljela razgovarati s njim.
Doli su do vrha niza vrtnih stuba i osvrnuli se pogledati iza sebe.
- Uivajmo u naemu pikniku - rekao je.
Kao i obino, Rainer je uivao u preciznosti praktinih dogovora. Iz ceradne
naprtnjae izvadio je bijelu krpu i rairio je u sjeni golemoga staroga stabla. Bila
je tu metalna ploka sa svjeom mlaenicom, kiselim mlijekom s dodatkom
mente i prije jednoga sata ispeen poslijepodnevni kruh, mirisan, s koricom
posutom sezamom.
Ispod njih je lelujalo cvijee i geometrijski vodeni tokovi iskrili su
vodoskocima, a iza njih su jezero koje se protezalo sa svojim plavim otocima,
dimna izmaglica koja je zastirala stari grad i dva breuljka u Srinagaru bili
okrunjeni utvrdom i hramom. Moda ju je doveo tu da joj sve to prostre pred
noge, ba kao to je to uinio mogulski car sa svojom posljednjom konkubinom.
Odmah se okrenula prema njemu, ali zaustavio ju je, prinijevi prst do njezinih
usta.
- Nerys, moram otii iz Srinagara. Ve bih bio otiao, da zbog svakoga sata
provedenoga s tobom nisam poelio ostati jo dva sata dulje.
Bilo je vrlo jednostavno povjerovati mu.
Potom je proaptao. - Poi sa mnom. Ostani sa mnom.
Nakratko se svijet suzio, sve dok se nije sveo na dvije svijetle toke koje su se
odraavale u njegovim oima boje jemenoga slada. Prstom je kliznuo do
udubine na njezinu vratu i Nerys je, smueno, pomislila na gradove koje nikada
nee vidjeti ako ne poe s Rainerom, na putovanja na koja bi mogli poi i
planine koje joj je obeao pokazati.
Ali kad je pokuala zamisliti njihove povratke kui, dom se nije dao
materijalizirati. Takvoga mjesta nije bilo. ak ni Rainerova posebna arolija nije
uspjela za njih dvoje oblikovati dom.
253
al od kamira

Predstavljalo joj je veliki napor, kao nikada u ivotu, vrsto ga uhvatiti za

toplu ruku i odmaknuti je od sebe, ali uspjelo joj je to uiniti. Njegova reakcija
bila je jo blie primicanje te su im se usne umalo dotaknule. - Nerys, hoe li se
udati za mene? elim da mi bude ena.
Pustila je da te rijei poteknu kroz nju poput kamirskoga meda. Ali onda se
uspravila i pogledala ga u oi. - Ve sam udana. Samo smo se pretvarali da
nisam.
Rainer je odbacio prigovor. - Razvedi se od njega. Ili, ako se ne moemo
vjenati, doi ivjeti sa mnom. Nisi ti ena koja bi bila sputana konvencijom.
Toliko te poznajem da znam da nisi.
to je samo bio dokaz da je ne poznaje.
U depu joj je bilo pismo koje je toga jutra primila od Evana, puno konfuznih
pojedinosti o poslu koji je bio primoran napustiti da bi doputovao u Srinagar,
pojedinosti koje je elio da ona ispita u svezi s moguom uspostavom jo jedne
misije u Kamiru te svih onih ostalih neizreenih razdraljivo stvorenih strahova
i tjeskobe njezina supruga.
Bila je ena sputana konvencijama, zato to su te konvencije bile ono na to
se obvezala. Tek sad, kad je suoena sa stvarnom mogunou da prema njima
pokae prezir, shvatila je koliko je bila odluna ostati.
eludac joj se okrenuo pri pomisli na ono to ju je ekalo u budunosti.
Postojao je jedan jedini treptaj svjetlosti na vidiku, a taj je bio ponos zbog toga
to donosi... napokon... najteu odluku u svome ivotu.
- Ne - rekla je. - Evan e krajem tjedna stii u Srinagar. Osniva misiju u
Kamir i podrat u ga u radu.
U Rainerovu pogledu plamtjela je nevjerica.
Prouavala je bore na njegovoj koi i ono aljivo izvijanje njegovih usana,
shvativi kako sad, za sve to vrijeme koje ga je eljela nakon Boia, za njim
ezne najvie.
Rekao je: - Ne odbacuj svoju sreu zbog neke druge osobe. Ne odbacuj
vlastiti ivot.
U bolnome stanju u kakvome se nalazila, bila je bijesna na nj. Neizvjesnosti
koje su je posljednjih tjedana preplavile, nestale su. to god je ekalo u ivotu,
ivjet e ga prema svojim naelima, a ne prema naelima Rainera Stamma.
- Odbaciti svoj ivot? Koja bahata pretpostavka. Ne odbacujem ga.

254
Rosie Thomas

Motorni amac sporo se pribliavao preko jezera, ostavljajui iza sebe

vijugavu srebrnu nit. Moda je to Ravi Singh, pomislila je.
- Volim te - izgovorio je tiho Rainer.
Nikada joj prije to nije rekao. Pokuala je smisliti odgovor. Volim i ja tebe.
Uvijek u te voljeti. Ali nije rekla nita. Poslijepodne je bilo glasno zbog ptijega
pjeva i glasanja zrikavaca, ali tiina je krvarila meu njima, razdvajajui ih jedno
od drugoga i zapeatila njihovo odvajanje.
- Sutra odlazim iz Srinagara - upozorio ju je.
Podignula je glavu. - Jesi li vjerovao da u poi s tobom?
Sreo joj je pogled. - Nadao sam se.
- ao mi je.
Dok ga je promatrala, njegov izraz lica se promijenio. U samo jednoj sekundi
postao je druga osoba. Osmjehnuo joj se, osmijehom izvoaa kakvim bi se
osmjehnuo publici prije neke majstorije preruavanja ili zavoenja na pogrean
trag. - Kakva teta. Ali zato smo tako ozbiljni? ivot je za uivanje pa se tako
trebamo i ponaati. A ako ne moemo, pffff.- Slegnuo je ramenima i otpuhnuo, a
njegova hinjena ravnodunost pogodila ju je kao nikada prije.
Osovivi se na noge, ispruio joj je ruku. - Doi. Zato ne bismo zavrili
etnju? Lijepa je veer.
Spustili su se niz dugaak niz stuba i preli preko terasa izmeu vodoskoka i
kanala kojima je protjecala voda. Na najnioj razini vrta bile su velike gredice
grimiznih tulipana. Nerysinim plamteim oima izgledali su poput bazena krvi.
Kad su se nali izvan zidina, probijali su se kroz guvu prosjaka, prodavaa
ukrasnih drangulija te prodavaa chaija, koje je van izmamio obeavajui
nagovjetaj ljeta i osjeala se iscrpljenom od pravoga napora koji je zahtijevalo
samo postojanje u Indiji.
Hou kui, pomislila je, gotovo prvi put nakon dolaska u Srinagar. udnja za
Walesom, za svojim vlastitim mjestom, ljudima i onom drugom zelenom
dolinom proaranom brzacima umalo su je svladali.
Kod gata ih je ekala zlatno oslikana shikara. amdija joj je pruio ruku,
pomogao joj ukrcati se i pobrinuo se za to da se udobno smjesti na jastucima.
Umjesto da sjedne uz Rainera, sjela je njemu suelice, leima okrenuta pramcu
amca.
- Tako da te mogu gledati - rekao je. Sunce je zapadajui klizilo nebom i
njegovo svjetlo mijenjalo se od plavoga u zlatno. Kad su stigli do sredine jezera,
255
al od kamira

gdje su se velovi izmaglice poeli izdizati s vode, Rainer je uzeo rezervno veslo
koje je bilo smjeteno pokraj njezinih nogu. Prouavao je njegovu poznatu
otricu u obliku lista, a potom ga okrenuo naopake. Prislonjeno uz njegova
prsa, oblikovalo je srce.
Stigli su do Rajskoga vrta. Doma nije bilo nikoga, ali zauli su glasove iz
amca-kuhinje. Rainer je ustao, odravajui ravnoteu dok se shikara blago
ljuljukala, i pomogao Nerys doi do stuba. Potom joj je pustio ruku. - Laku no
- rekao je.
- Laku no, Rainere. Nadam se da e sigurno putovati.
Ma gdje god poao.
Stajala je na terasi ispod zaslona za zatitu od sunca od izrezbarenoga drva i
gledala za shikarom koja je klizei odmicala. Rainer je jo uvijek stajao uspravan,
drei uz sebe naopake okrenuto veslo. Bila je to slika njega koju e ona
ponijeti sa sobom, njegova sjena polegla preko mirne vode, zakriljena odrazom
visoke krme i pramca amca i ono srce u obliku lista stavljeno preko njegova;
tit, jednako koliko i sveana izjava.
- Dobra veer, gospoo.
Nerys se naglo okrenula. Bio je to Majid u svojoj bijeloj tunici, ruku
prislonjenih jedna uz drugu.
- Majide, gdje je gospoa McMinn?
- Mislim u klubu, gospoo.
- A djetece?
- Ona je tu, gospoo.
Kad se Zahra probudila, Nerys joj je dala bocu, okupala je i promijenila joj
odjeu. Oni mravi udovi sad su bili bucmasti i namrekani. Kad se odjednom
spustio mrak, stajala je na terasi i ljuljukala djetece u naruju, prislanjajui usne
uz njezinu crnu kosu.
Kad je Myrtle izila iz shikare kojom se dovezla vraajui se iz kluba, posrnula
je na stubama i umalo pala u vodu. - Neka ide doavola. Posljednji par mojih
pristojnih hulahupki je u dronjcima - povikala je.
Nerys ju je uhvatila za ruku i pokuala je usmjeriti prema stolcu. Myrtle se
opirala i sklupala na poivaljci. Spustila je glavu meu dlanove i masirala elo. Moj bijedni smueni mozak.
- Donijet u ti malo vode.
256
Rosie Thomas

- Jesi li ula vijesti?

Nerys je ekala, zadravajui dah.
- Sirotoga djeaka usmrtili su noem. Nali su mu tijelo u jednoj od onih
uliica od opeke na bazaru.
Nije ak ni morala postaviti pitanje, jer Myrle je na nj ve odgovarala: Muslimanskoga djeaka.
Saekali su ga u zasjedi u mraku neki mladii, hindusi, koji su se osveivali za
jedan prijanji muslimanski napad - posljednja epizoda vjerske mrnje koja se
nadimala pod glatkom kamirskom koom.
- Nemiri su - rekla je Myrtle. - Trenutano su u klubu svima savjetovali da idu
svojim kuama i da se do jutra ne miu iz njih. U protivnome bih ja jo i sad bila
tamo.
Nerys je sluala i u tiini pomislila kako u daljini uje povike i zvukove
bacanja kamenja.
- Vie ne shvaam Indiju. To je jedino to znam, ali jedva mogu prepoznati
zemlju u kojoj sam odrasla ili razumjeti to to se dogaa lijepome Kamiru. ele
da odemo, to emo i uiniti, ali to e se dogoditi nakon toga? Nee ostati nita,
nita osim krvi i unitenja.
Myrtle je prtljala po runoj torbici i napipala tabakeru. Pripalila je jednu od
onih svojih cigareta zlatnoga vrha i otpuhnula plaviasti oblak dima. Dok ju je
Nerys promatrala, izgubila je dranje i njezino napudrano lice se izobliilo. Svemu je kraj. to e na kraju biti sa svima nama?
Nerys nikada nije vidjela Myrtle da plae. Prigrlila ju je i brisala suze koje su
joj se, sustiui jedna drugu, u crnim mrljama slijevale niz obraze.
- Boe, pijana sam. Zna, Archie mi to ne doputa. Ali njega ovdje nema i sve
je tako turobno, a ja sam nitko i nita bez njega.
Nerys je ustrajala: - Ne, nisi. Hrabra si i snana, divljenja vrijedna ena i
najbolja prijateljica koju sam ikada imala u ivotu. Jako sam puno nauila od
tebe, to je prava pravcata istina.
vrsto su se uhvatile za ruku. inilo se da ona graja u daljini jenjava i uli su
se samo zvukovi zapljuskivanja vode i huk sova.
Myrtle je zamrcala i ispuhala nos. - Prokletstvo. Silno mi je ao. Glupo od
mene. - To je zbog pia i vijesti o tome besmislenom ubojstvu. Kako je bilo na
pikniku u alimaru? Gdje je Rainer?
- Htio mi je rei da sutra odlazi iz Srinagara. Danas je bio oprotaj.
257
al od kamira

- Zlato moje. A onda jo doem ja sa svojom priom o emeru i jadu.

Dovraga sa svim tim. Doi, popijmo neto za zdrav san prije spavanja. to kae
na to? Hmm?
- Ne, Myrtle. Nema vie pia. Hajde, odvest u te u krevet.
- Zvui kao Archie. Ali to mi se prilino svia. - Myrtle je ustala i nesigurnim
korakom vratila se do Zahrine koare. Sagnula se i odgrnula nekoliko
centimetara pokrivaa. - Ti si budunost, nisi li, djevojice mala? Hvala Bogu to
si ovdje s nama da nas podsjeti na to da postoji smisao u ovome opakom
svijetu.
Potom je dopustila Nerys da joj pomogne otpratiti je do njezine sobe, gdje je
pristala na to da joj skine cipele i raskopa haljinu. Malo se pomuivi, Nerys ju
je smjestila u krevet, meu utirkane jastuke, izvezene zastore i svilene
pokrivae. Na staklenoj povrini toaletnoga stolia bio je prosut puder za lice,
gomila boica s mirisom, dok je odjea bila odbaena i nagomilana na
izrezbarenome drvenom stolcu.
- Ostani sa mnom - molila je Myrtle. - Priaj. Priaj mi, ne znam... priaj mi o
sebi i Raineru.
Nerys je razmislila o tome i na kraju rekla: - Nedostajat e mi. - Mogla je
dodati volim ga, ali nije bilo nikakve reenice ni daljnje naznake koja bi uslijedila
nakon tog priznanja. Planinar-iluzionist i supruga misionara? Osmjehnula se.
Kraj njihove veze bio je prisutan sve vrijeme, uiven u sam njezin poetak.
- Kad Evan stie u Srinagar?
- U pismu je napisao da ima jo dva-tri dana nekakvoga posla koji eli obaviti
u Kargilu i da e potom krenuti na put. Za najvie tjedan dana.
- Rainer za to, naravno, zna?
- Naravno.
- Ahh! Znai, pravi taktiki bijeg.
- Zvao me da poem s njim. Pitao me hou li se udati za nj.
Myrtle je udahnula i okrenula glavu na jastuku. - I?
Nema tu nikakvoga i.
- Podsjetila sam ga na to da sam ve udana.
- I obavit e svoju dunost - sloila se Myrtle. - U redu. Reci mi jedno, ali
molim te budi iskrena. Osjea li grizoduje zbog lanjske zime?
Nerys ju je pogledala. Myrtline oi bile su oteale od sna.
258
Rosie Thomas

- Ne - rekla je.
- To je dobro uti... jer nita ne podriva brak vie od grizoduja, djevojko
moja.
- Evan i ja emo morati nai naina kako ivjeti. Ali neu to initi kao ispriku
ili in iskupljivanja grijeha zbog toga to sam poinila preljub.
Myrtle se pospano nasmijala. - To mi se svia. Zadivljena sam. Caroline bi
trebala nauiti lekciju od tebe.
- Caroline e sama za sebe iznai rjeenje. Ali, misli li da nas tri zbilja to
inimo? Obavljamo dunost?
- Naravno. Ba to inimo. Mi smo supruge Raja.
Zaulo se jo jedno nejasno prtanje od smijeha prije nego to je Myrtle
utonula u san. Nerys je priekala, sve dok ona nije disala ujednaeno, hrui uz
svaki izdah, a potom je skliznula s kreveta. Namjestila je pokrivae preko
Myrtlinih ramena i sama na tren oklijevala prije nego to ju je poljubila u znojno
elo. Mogla je namirisati din u njezinim porama.

Evan je iz Kargila uzeo vodia i konje preko prijevoja Zoji La pa sve do

hinduskoga svetita Shivi u Amaranthu, gdje se prikljuio rijeci pobonih
hodoasnika koji su se vraali u grad. Posljednjih petnaestak kilometara
putovanja cesta za Srinagar bila je prometna za vozila pa se s ostalim putnicima
ukrcao u autobus javnoga prijevoza.
Nerys ga je ekala kod vojnoga skladita u pranjavome predgrau. Jedan
autobus ve se bio zaustavio i iskrcao putnike. Bilo je tu seljaka koji su dolazili
na trnicu, hodoasnika, fizikih radnika i nekoliko veih obitelji, u kojima su
bile tri ili etiri generacije, ali Evana nije bilo meu njima. Vratila se do mjesta na
niskome zidu na kojemu je sjedila i promatrala tu uzavrelu gomilu. ula se
prometna buka i osjeao gust dim ispunih plinova i kerozina. Iscrpljeni pas s
otvorenim ranama na leima njukao je po smeu razbacanom uz cestu. Drugi
autobus pojavio se iza zavoja i zaustavio na drugoj strani ceste. Iz njega je
nahrupila hrpa mukaraca koji su iz njegove unutranjosti poeli izvlaiti
zaveljaje. Kakofonija vike i huktanja postajala je sve glasnija i usred svega toga
ugledala je Evana. Polako se sputao niz stube autobusa i nespretno epao dvije
otrcane torbe iz kaskade onih koje je ovjek zaduen za prtljagu bacao s krova.
Potom je ukoeno stajao na pravoj pravcatoj sunevoj ezi, drei u svakoj ruci

259
al od kamira

po jednu torbu - mrana pojava u onoj svojoj pranjavoj crnoj sveenikoj

odjei.
Nerys je poskoila i provukla se kroz gomilu. Kad ga je dodirnula za rukav,
naglo se okrenuo. Razrogaio je oi, zagledavi se u nju. - Nerys, lijepo izgleda promucao je.
Bila je zateena i bilo joj je drago. Evan nikada nije komentirao njezin izgled. Izgledam li?
- Da. Izgleda kao... jedna od onih kolonijalnih dama.
- Gle, nisam jedna od njih. Ja sam gospoa Watkins, iz velke prezbiterijanske
misije u sjevernoj Indiji, ista ona kakva sam uvijek bila. Bog, Evane.
- Bog, draga - rekao je. Bio je srameljiv pred tom novom inaicom svoje
supruge lijepe frizure, u haljini cvjetnog uzorka.
- Dobro doao u Srinagar. - Propela se na vrhove prstiju i poljubila ga,
usnama zahvativi kut njegova obraza kad je okrenuo glavu.
- Guva je. Puno ljudi. Nisam naviknut na guvu - rekao je.
- Znam. Ali kad ga upozna, shvatit e kako je to lijep grad.
- Uzela je od njega jednu torbu i uhvatila ga pod ruku.
- Kamo idemo? - upitao je Evan.
- Prije svega u Rajski vrt - odgovorila je. - Myrtle je tamo, a elim i da upozna
Caroline. Nakon toga moemo poi kui. Mislim na Kanihamu.
Zahra je ponovo bila u selu sa svojom irom obitelji. Nerys je zakljuila da e
to biti najbolji kontekst u kojemu njihovo zajedniko siroe mogu predstaviti
Evanu.

U gradu su ostali dva dana, kao Myrtlini gosti. Nerys nije bila iznenaena time
to je Evan bio sumnjiav po pitanju Srinagara. Nelagodno se izdizao meu
jastucima i uokvirenim fotografijama u lai za stanovanje i posve je odbio
shikarom se odvesti do Kluba Srinagar. Ljetna sezona zabava i polo-utakmica
ponovo je bila otpoela, iako na mnogo tii nain, budui da je veina
mukaraca bila odsutna sa svojim postrojbama Indijske ili Britanske vojske, ali
Evan nije elio biti dio toga. Tek je pod prinudom prihvatio poziv na primanje
toga tjedna koje se odravalo na travnjaku rezidencije i doao na red rukovati se

260
Rosie Thomas

s gospodinom Kanshaweom. Pogreno je shvatio protokol primanja i

nadugako se raspriao o prezbiterijanskoj misiji u Indiji.
- Drago mi je to mogu rei da se u Kargilu odvija dobar posao. Imamo sve
vie vjernika i nedavno sam napustio misiju ostavivi je pod nadzorom jednoga
vrlo strunoga kolege sveenika - objasnio je. - Sad donosimo poruku u Kamir.
- Vrlo dobro - rekao je zadovoljno gospodin Fanshawe i jedan od njegovih
pomonika uspio je Evana skloniti u stranu.
U ratno vrijeme misionari bilo kojega uvjerenja i nacionalnosti spustili su se
jako nisko na ljestvici vanosti britanske vlade.
Caroline je dola na aj u lau za stanovanje u zelenkasto-plavoj crepe de chine
bluzi i bisernoj ogrlici. Izgledala je blijeda, ali drala se staloeno. Tihim glasom
objasnila je Evanu kako u posljednje vrijeme nije dobro i kako joj je suprug u
Malaji, japanski ratni zarobljenik.
- Molit u za vas oboje i za njegov siguran povratak - rekao je Evan.
- Hvala ti. - Caroline mu je dotaknula ruku, doimajui se istinski umirenom.
Te noi Nerys i Evan leali su jedno pokraj drugoga ispod drvene oplate koja
je izgledala poput tabakere.
inilo se da nazonost njezina supruga samo pojaava kripu lae za
stanovanje i mrekanje vode pa su zbog svijesti o nainu na koji je zvuk putovao
govorili aptom.
- Tvoja prijateljica, gospoa Bowen, jako je napeta.
- Da, jest.
- ao mi ju je - rekao je.
Nerys je pomislila kako je u njoj zasigurno prepoznao supatnika. Mogla je
osjetiti napetost koja je prolazila kroz Evana, kao da su postojale eljezne ice
ispod avova i dugmadi njegove flanelske pidame.
- Gospoa McMinn je sve ove mjesece bila ljubazna.
- Jest - sloila se Nerys.
- Zna, malo sam se pribojavao da bi ti mogla zavrtjeti glavom.
Tama joj je skrila osmijeh. - Ljubaznou?
- Ne, naravno. Ovakvim nainom ivota. Zapravo, Rajskim vrtom. Mi sebi ne
moemo priutiti mnotvo posluge u bijelim jaknama. Ne pijemo din i ne
puimo cigarete.
261
al od kamira

- Tvoja sam supruga, Evane. Jasno mi je kakav mora biti na nain ivota.
Nerys je pomislila na Rainera i nain na koji se on prema njezinu tijelu
odnosio kao prema korisnom instrumentu, a ne kao protivniku koji e ga
gnjaviti ili zbog kojega e imati grinju savjesti. Potom je, preciznom odlukom,
odbacila sjeanja na Rainera i ono to su zajedno inili, kako bi se usredotoila
na spoznaju koju je iz toga druenja stekla. Sklupala se uz Evanov ukoeni bok
i namjestila bradu u kutak njegova ramena. Oslukivala je njihovo neujednaeno
disanje, koje se potom gotovo neprimjetno uskladilo. Njeno je prebacila ruku
preko njegovih rebara i toplina se proirila meu njihova tijela.
Proistio je grlo i smjestio se na svoju stranu, okrenuvi joj lea.
Nekada bi, pomislila je Nerys, to smatrala odbijanjem pa bi se povukla leati i
oajno piljiti u mrak.
Ali sad se ugnijezdila blie, prilagodivi se oblikom njegovu tijelu. Kraljenica
mu je bila niska koatih izboina. Usnicama je dotaknula onu najistaknutiju, pri
dnu njegovoga zatiljka. -Sve e biti u redu - proaptala je.
Morala je vjerovati da e biti.
Zaspali su, tako zajedno sklupani.

Dva dana poslije stigli su u Kanihamu.

Evan je zakoraio na ruevni trg i pogledom preao preko mukaraca koji su
sjedili u sjeni cedrova stabla, koza koje su lutale uokolo i kua od blata i opeke.
Hrpa djece predvoena Faisalom prekinula je igru i buno hvatala Nerys oko
koljena. U sjeni zida pojavila se Farida, s usnulom Zahrom u povezu na leima.
Podignula je ruku i pustila je da padne im ju je Nerys ugledala. Tanke spirale
dima izvijale su se naspram plavoga neba i zrak je bio hladan nakon gradske
vruine.
inilo se da su se Evanova napeta ramena opustila. Osvrtao se oko sebe sve
manje kolebljivo i sa sve veim rasplamsanim zanimanjem. Moda mu je,
pomislila je Nerys, to mjesto prizvalo u sjeanje pravi dom, na isti nain na koji
je izazvalo njoj.
Uvela ga je u svoju kuu. Obuhvatio je pogledom zidove od opeke s grubim
zastorima, spavau sobu koja je bila tek neto vie od zadimljenoga proirenja
prostorije, njezin kangri u nii koja je sluila kao ostava pokraj eljezne pei. Ovdje si provela zimu? - upitao je.
262
Rosie Thomas

- Da, od sijenja.
Zavladala je tiina. Znatieljna djeca okupila su se na dovratku i seljani su se u
krugu okupili gledati posljednji neobian prizor.
Evan joj je poloio ruku na rame, a potom je premjestio pa su mu prsti sad
prelazili preko stupa njezina vrata. - Divim ti se.
- Nije to bilo ba toliko loe. Zagrije se kad pe gori.
- Nisam trebao rei ono to sam rekao, ono o zavrtjeti glavom. Oprosti.
- Nema potrebe za tim. - Osmjehnula se.
Faisal se uvukao u prostoriju. - Bog, gospodine. - Pokazavi otrim musavim
kaiprstom, izrecitirao je: - Glava, ruka, koljeno, stopalo.
- Vrlo dobro. Bravo - potvrdno je kimao Evan. - Tko je taj djeak?
- Faisal. Iznimno je bistar. Bio mi je prvi uenik.
- A koliko ih sad ima?
- Desetak. To je po naelu trampe. Naue nekoliko engleskih rijei, a meni
obino plate u jajima, crvenome luku i mrkvama.
- Nasmijala se. - Prilino dobro uspijeva.
- A to je s njihovim obiteljima?
- Tkalci su, bojadisai, vezilje. Ovo je muslimansko selo. Nemaju damiju, ali
postoji prostorija za molitvu. Zene marljivo rade, uzgajaju povre, vode brigu o
stoci, odgajaju djecu. Veina mukaraca trguje alovima. alovi koje prave su
posebni, ali postali su preskupi za prodaju i zaradu.
Evan je iziao, na vrijeme sagnuvi glavu kako bi izbjegao niski nadvratnik.
Farida se odmaknula od zida i ustuknula.
- Ovo je Farida, a djetece je Zahra - promrmljala je Nerys dok joj je srce
snano tuklo.
Bacio je kratak pogled prema njima i kimnuo: - Mogu ovdje otpoeti s
poslom - rekao je. - Poet u sa seljanima, a potom posjetiti udaljenija naselja.
Dok smo se uspinjali ovamo, zapazio sam da je podruje, s obzirom na
nadmorsku visinu, prilino gusto naseljeno.
Osmjehnula se. - Ovdje ima dosta vode, plodnoga tla i sunca sva tri ljetna
mjeseca. Kamirci vjeruju da je ta dolina mali raj.
Evan se namrtio. - Vjeruju li?
263
al od kamira

Bilo je vrue na podnevnome suncu. Skinuo je svoj crni sveeniki kaput,

zavrnuo iskrzano orukavlje koulje i otkrio tanko zapee, kao da eli pokazati
kako je u svakome trenutku spreman zapoeti s radom. Na elu male skupine
seljana Nerys je ugledala Zafira koji se zaputio prema njima. Kad joj se naklonio,
njegovo tamno lice u obliku polumjeseca bilo je ozbiljno.
- Tvoj suprug, gospoo?
Nerys ih je najobinije predstavila, molei se da se Evan ne upusti u
kransko propovijedanje. Osjetila je olakanje kad je bez rijei prihvatio
mukarevo pomno odmjeravanje i Zafir mu je naposljetku kimnuo, to je
znailo stanovitu dobrodolicu. Pomislila je kako je to dobar poetak. Jedini
naini da zapadnjaci budu prihvaeni u Kanihami bilo je prihvatiti njihov nain
ivota pa je pretpostavila kako je Evan sigurno doao do slinoga, moda
zakasnjeloga zakljuka u Kargilu.
Vratili su se kui. Voda u ajniku je prokljuala i Nerys je skuhala aj u
kamirskome stilu, dodavi mirodije. Bilo je neobino vidjeti Evana smjetena
suelice, bez sveenikoga ovratnika i raskopane najgornje nitne koulje, dok
mu se zlatni sat na lancu bljeskao preko udubljene prednjice prsluka.
Osmjehnula mu se, na to se njegovo oprezno lice razvuklo u blag osmijeh.
- Mislim da u kupiti bicikl - izjavio je. - Bit e koristan za kretanje uokolo.
Poslije je svoje uenike odvela do improvizirane uionice. Navratio je
pogledati igru s pjesmom i rekao kako bi tu prostoriju mogao iskoristiti za
itanja Biblije i skupne rasprave.
- Jesi li tako zapoeo i u Kargilu?
- Jesam. Nije ih mnogo dolazilo. Mislim da su nai molitveni sastanci i mise u
Lehu bile dobro posjeene samo zbog veera thukpa koje ste ti i Diskit poslije
toga posluivale.
- Sirota Diskit. - Nerys se nasmijala, nastojei potisnuti suut koju je osjeala
prema Evanu, zbog strpljive nepokolebljive dubine njegova uvjerenja i
spremnosti da nastavi raditi unato svim neobinostima Indije. - Vidjet u to tu
mogu uiniti bez njezine dragocjene pomoi.
- Hvala ti, duo. Dugujem ti moda vie nego to sam shvaao.
Djeca iz one male skupine pogledavala su od jednoga do drugoga.
- Hoemo li gospodinu Watkinsu otpjevati nau pjesmu? -predloila je. Uz
svoje egrtaljke, bubnjeve i izrezbarene svirale, pridruili su se zboru. Evan je
odsluao do kraja, a potom rekao kako uistinu mora otii napisati izvjee u
Shillong.
264
Rosie Thomas

Ako joj je bilo neobino vidjeti ga kako sjedi njoj suelice u toj kuici, jo
neobinije joj je bilo te veeri leati pokraj njega. Kad je puhnuvi ugasila
svijeu, mrak se inio tako vrstim da je osjeala njegovu teinu na pokrivaima.
Bila je zahvalna zbog toga to Rainer nikada s njom nije spavao u tome krevetu.
Bit e jednostavnije ne razmiljati o njemu, rekla je samoj sebi. Vrijeme e
uiniti svoje.
- ini mi se vrlo vezanom za to dijete - zapazio je Evan. Nerys je leala glave
poloene na njegovo rame, dok joj je ruka bila blago prebaena preko njegovih
prsa. Pomislila je kako mu se napetost pomalo otopila iz udova.
- Za Zahru? Da, jesam. Ba kao i za Faisala i njegovu sestru i brata.
Nita nije rekla Evanu o Zahrinoj prolosti osim onoga da ju je njezina majka
ostavila u selu, jer bi zadrati je znailo nanijeti sramotu njezinoj obitelji. Evan je
u Indiji vidio previe siroadi da bi bio nezgodno znatieljan po pitanju toga.
Odluno je rekao: - Nadam se da emo uskoro imati vlastito dijete.
Okrenuo se na bok, ali ovaj put je bio licem okrenut prema njoj. - Oprosti.
Bio sam ti nikakav suprug. Mnogo sam o tome razmiljao dok sam bio sam u
Kargilu. Namjeravam to popraviti u budunosti.
Kad su im se usne srele, okusila je njegovu iskrenost. Evan je bio krajnje
nesposoban pretvarati se.
Za razliku od mene. Za razliku od mene.
- Ni ja nisam bila najbolja supruga.
Evan je tome pridao pozornost. - Hoemo li se sloiti pa na
nezadovoljavajui poetak ostaviti iza sebe?
U tome lei jedina nada za nau budunost.
- Hoemo. Silno bih to voljela.
Pomaknuo je ruku. Rastvorila je koljena, a potom i bedra, dok je on
provizorno istraivao njezino tijelo. Sad je barem znala to bi istraiva mogao
otkriti. Polako ga je u sitnim koracima uvela u novi teritorij.
Nije bilo potrebe za tim da je upita, draga?
Zapali su u rutinu u Kanihami. Evan je uistinu nabavio bicikl pa je njegova
tamna krhka pojava koja je urno pedalirala uz strmu stazu seljanima bila
najprije komina, ali jednako tako brzo postala je uobiajen prizor koji vie
gotovo nisu ni primjeivali. Zapoeo je sa satovima itanja Biblije, na koje nije
dolazio nijedan mukarac osim nekolicine znatieljnih mladia i seoskoga
265
al od kamira

slaboumnika, koji je Evanovu glasu pokuao pridodati svoj. Naravno, nije dola
nijedna ena. Potom ih je Nerys poela nuditi jednostavnom veerom od rie i
variva od povra pa se nekoliko onih najsiromanijih usudilo ui. Evan je rekao
kako e te obeavajue vijesti javiti u Shillong i Delhi.
Nerys je pouavala svoju djeicu, a poslijepodne se igrala s Faisalom i
ostalima ili izvodila Zahru u etnju du zavojitih staza ponad sela, gdje se
zrakom pronosio miris borove smole. Naveer su jeli svoju priprostu veeru i
zajedno itali uz svjetlost petrolejke. Vijesti iz Europe, sjeverne Afrike i Burme
poma lo su, probijajui se, stizale do njih zahvaljujui nekoliko dana starim
novinama, u pismima od kue i biltenima od Myrtle i Caroline iz Srinagara.

Bio je kraj lipnja kad je Nerys primila pismo od Myrtle. Rasporila je omotnicu
iz koje je ispalo pola komada papira. Ono nekoliko napisanih redaka bilo je
navrljano takvom brzinom da su bili jedva itljivi.
Archie je ozbiljno ranjen. Vraen je na brod postrojbe i sad je u vojnoj bolnici u
Chittagongu. Smjesta kreem. Ne znam kako u stii onamo, ali nekako hou.
Pomae mi D. Fanshazve. Pripazi malo na Caroline bude li mogla.
Zamoli Evana da moli za A.
Zauvijek tvoja prijateljica, M.
Tupih prstiju, Nerys je presavila poruku. U svojoj koari Za h ra se bosim
nogama ritala na zraku suneve svjetlosti.
Mair je bila u svojoj spavaoj sobi na Salomonu i Sabi, pakirala se za povratak
kui. Premotavala je posljednje majice kratkih rukava i gurala ih u prazna mjesta
svoje naprtnjae, kad je Faruk pokucao na vrata. Bio je tu ve dvaput, pod
izlikom razliitih poslova. Njegova kanirana brada znatieljno se nekontrolirano
trzala pa je uzdahnula i rekla mu da ue.
- Vrlo mnogo prtljage - rekao je, zavirujui u njezine otvorene torbe.
- Uistinu? Ja to zovem putovanjem s malo prtljage.
- Imate posjetitelja. Jedan mladi.
Pola je niz kripavi prolaz, kimnuvi mukarcu australskoga para pomonika
koji su nedavno stigli i preko mostia za ulazak na brod prela do obale jezera.
Mehraan je sjedio opkoraivi motocikl veliine komarca, drei u krilu kacigu.
266
Rosie Thomas

- Mehraane, je li to tvoje?
- Upravo sam ga kupio. Koristan je.
- Sigurno jest. Drago mi je to te vidim. Odlazim sutra iz Srinagara i
namjeravala sam poslije navratiti do radionice oprostiti se.
- Znai da sam vam utedio trud - osmjehnuo se. - I ja sam vama donio neto
od vae prijateljice Engleskinje koja je ozlijedila nogu.
- Ljubazno od tebe.
- Znate, u Srinagaru se ne bacaju samo bombe i kamenje. Kua te stare dame
je stara i neki dijelovi e se obruiti ako je ne popravimo. Juer sam bio tamo i
njezina bolniarka mi je dala ovaj paket za vas.
- to je to? - upitala je Mair.
- Ja ne znam - odgovorio je.
U preklopljenome komadu vreevine prevezanom konopom bila je starinska
kartonska kutija sa stranicama koje su se uruavale. Kad je podignula jedan
preklop, Mair je zapazila sveanj starih pisama. Uz njih je bila priloena poruka,
napisana gotovo neitljivim zavojitim rukopisom na papiru s crtama.
Vid mi je preslab da ponovo itam pisma tvoje bake. Moda bi ih ti eljela vidjeti.
Molim te, nemoj se optereivati njihovim vraanjem.
Najiskrenije te pozdravljam,
Caroline C. Bowen
- Ah - rekla je Mair glasno.
- Neto nije u redu?
- Ne, ne, sve je u redu. Bila je zapanjena injenicom da se Caroline sjetila
njihova razgovora, a potom se doslovno dala u potragu za tim pohranjenim
pismima. Pokuavala je na licu mjesta odluiti treba li se uputiti kroz grad i
osobno joj zahvaliti za to blago, ali brzo je zakljuila da je bolje ne otii. Nije
mislila da je Aruna gospoi Bowen ograniila kretanje, ali njezina paziteljica
oito nije eljela da je se uznemirava. Zbog naina na koji je bila na brzinu
izgurana na kraju posljednjega posjeta, bila je nevoljka riskirati ponovo izazivati
uznemirenost.
- Moe li me priekati pet minuta, Mehraane?
Potrala je natrag do svoje sobe i nala veliku razglednicu
267
al od kamira

Siilimarskoga vrta. Na poleini je napisala poruku zahvale za pisma i obeala

se pobrinuti za to da budu sigurno vraena, ak i ako ih ona ne bude mogla
vratiti osobno. Iako se nadam da u vam ih uspjeti sama uruiti, obeala je i
potpisala se.
Potom je razglednicu stavila u veliku omotnicu, adresirala je i dala Mehraanu.
- Kad sljedei put ode k njoj, hoe li joj predati ovo od mene?
U najgorem sluaju, Aruna e je proitati Caroline.
- Hou - rekao je. Stavio je na glavu golemu kacigu i pritisnuo dugme za
pokretanje motora.
Mair ga je poeljela zagrliti ili se barem rukovati s njim, ali ograniila se na
topao osmijeh i kimanje glavom. - Nadam se da emo se ponovo vidjeti,
Mehraane, kad sljedei put doem u Srinagar.
- Inalah, inalah - rekao je i odjurio prema Bundu.

Kano sljedeega jutra, Faruk joj je mahao kad se taksijem zaputila do zrane
luke.
- Uskoro na sigurnome, s obitelji u Engleskoj - rekao je vedro, uzevi njezinu
velikodunu napojnicu koju je zagurao u dep koulje.
Kad je zrakoplov iz Dehlija napokon uzletio, Mair je provirila kroz prozor
pogledati kako se ta divna dolina gubi iz vida i kako se iza nje pojavljuju smee
nizine. Sad kad je uistinu bila na putu, bila je duboko nesretna to za sobom
ostavlja Kamir i cijelu Indiju. Podsjetila se na to da ide kui i da e je na
drugome kraju putovanja, u zranoj luci, doekati Hattie. U trenu se razvedrila.
Vratit e se ona u Srinagar. Napola je ve bila obeala Caroline Bowen da e
se vratiti.
Na njezinu krilu, jo uvijek u onoj lomnoj omotnici, bilo je samo jedno pismo
koje je izvadila iz kutije, kako bi ga proitala u zrakoplovu.

268
Rosie Thomas

TRINAESTO POGLAVLJE

apelica je bila mala, bez ukrasa, smee lakiranih povrina. Stakla na

prozorima bila su ista, s pogledom na sive breuljke kroz kiu koja je
rominjala. Kad je iz odreenoga mjesta ispred sebe uzela crnu crkvenu
pjesmaricu, Mair je pomislila na naputenu kapelicu u Lehu. Dotaknula je
nabore smee pamine zagurane u ovratnik svoga najboljega kaputa.
Sveenik je zauzeo mjesto, orgulja je hotimice proveo svoju nakanu do kraja
i vjernici su se utei pridigli na noge. Niz prolaz u crkvi dolazila je nevjesta,
drei ruku na ruci svoga oca, i stari Mairin prijatelj Tal okrenuo se pogledati u
svoju Annie. Njegovo zajapureno lice bilo je tjeskobno, kao to se znao
zarumenjeti jo dok je bio djeak. Ukoeni ovratnik koulje doimao se za
centimetar preuzak za njegovo grlo.
Sva vjenanja su ista, pomislila je Mair, ma koliko ti povrinski znakovi
izgledali drukijima. Tjeskoba, napetost i prtanje sree navirali su poput
ampanjca iz boce.
Kad ih je sveenik na velkome sve srdano pozdravio, ponovo je pomislila
na Nerys i Evana Watkinsona.
Poslije je, kad su se u hotelu estitajui rukovali prvo s Annienim roditeljima,
a potom s Talovima, Mair odbacila njihova dobronamjerna pitanja odgovarajui:
- Ah, moram najprije sresti Onoga Pravoga. - Mladenka i mladoenja su se
osmjehnuli, priznavajui da su njih dvoje pravi jedno za drugoga.
Dylan, Eirlys i Mair zali su meu gomilu uzvanika.
Lica otvrdnula od vremena kimala su iznad svojih najboljih odijela i mesnate
ruke seljaka vrsto su stiskale ae tankih stapki. Huw Ellis bi uivao u
okupljanju susjeda na jednom takvom posve dolinom spajanju dviju obitelji iz
mjesta. Uvijek je pomalo alio zbog toga to nijedno od njegove troje djece nije
odluilo ostati kod kue u Walesu, iako se nikada nije alio. Nikada ak nije ni
prigovorio Mair zbog cirkusa.
- Da je barem stari sada ovdje - rekao je Dylan, govorei za sve njih.

269
al od kamira

Nakon estitanja uslijedio je rani ruak, nakon kojega su uslijedili dugaki

govori. Dotad je ve desetak iscrpljene djece trkaralo jedno za drugim izmeu
stolova. Eirlysin suprug Graeme ustao je s mjesta na kojemu je sjedio pokraj
Anniene tetke, ravnateljice iz Liverpoola, i izjavio da e uzeti svoje sinove, kao i
Dylanovu i Jackienu kerkicu te da e ih sve troje staviti u krevet u ljetnikovcu u
kojemu su odsjeli.
- Ne, nimalo mi nije teko - ustrajao je. istili su stolove u kutu prostorije i
ovjek zaduen za glazbu postavljao je svoje kasete ispod niske arenih svjetala.
Mair se s Dylanom, Jackie i Eirlys povukla do bara.
Odnekuda, u razini s njezinim strukom, neiji glas je zacvrkutao obraajui se
Mair. - Bog, duo. Pljunuta si majka, zna li to?
Spustila je pogled. Za stolom u kutu sjedila je sitna stara gospoa u plavome
brokatu sa strukom bijeloga karanfila i gospine paprati. Njezin gizdavi eiri
izgledao je jo eretskije sputajui joj se preko oka. Mair je sjela na prazan stolac
pokraj nje.
- Ja sam Mair Ellis - predstavila se, jer nije bila sigurna je li je ta dama moda
zamijenila s nekim.
- Znam. Rekla sam da izgleda poput majke. Dovoljno sam stara da znam kad
se ona rodila. Nedugo nakon to su se tvoja nain i taid21 Watkins vratili iz Indije.
Gwen im je sigurno dola kao iznenaenje.
Nerys je imala etrdeset jednu godinu... Mair je to znala jer je provjerila
datume. Napola se nadala da bi njezina majka, a samim time i ona sama, mogle
imati nekakve bliske veze s Indijom, ali podsjetila se da su sveenik i njegova
supruga misionarsku slubu konano napustili 1947. godine i da se Gwen rodila
tek 1950.
- Prava si Watkinsova to se tie izgleda - rekla joj je njezina nova prijateljica.
- Brat ti vie nalikuje na oevu stranu.
- A ja? - znatieljno se javila Eirlys. Naravno, nije propustila nita od toga
razgovora, iako je pregovarala o narudbi pia te istodobno razgovarala s
Talovim bratom.
Starica je napuila usne. - Dakle, Gwen je bila vrlo ponosna na tebe. Uvijek
najbolja u razredu, govorila je. Sad si lijenica, je li?
Dylan je obujmio svoju sestru. - Specijalistica.
21

Nain i taid velke su rijei za baku i djeda.

270
Rosie Thomas

Eirlys se osmjehnula, blago se zarumenjevi. im je nekoliko aa vina

rastopilo njezin otar jezik, doimala se mlaom i gotovo... bezbrinom. - Jeste li
bili prijateljica nae majke?
Objanjenje, ukljuujui nekoliko imanja, meusobne enidbe i roake na
strani Talove majke, bilo je previe zamreno da bi Mair i Eirlys to mogle pratiti,
iako su ljubazno potvrdno kimale. Gospoa Parry rekla im je kako je kao
djevojica ila u kapelu sluati propovijed Parchedinga Watkinsa. Bilo je to prije
Gwenina roenja. Potom je, tijekom kolskih praznika, gurala kolica s
novoroenetom, dok je Nerys obavljala kuanske poslove. Kad joj je suprug
umro, ima tomu sad ve dvadeset pet godina, preselila se ivjeti sa svojom
sestrom u blizinu Caernarfona. - Ali jo uvijek mi je na umu to staro mjesto kad
pomislim na dom.
Tako je to bilo, razmiljala je Mair. Izletnike kue pokrivale su obronke
breuljaka i parkovi s kamp-kuicama poput prhuti su preplavili obalu, ali ako
ste tu pripadali, niste ih jasno zamjeivali koliko polja, kamene zidove i staze
kroz dolinu, koji se gotovo nimalo nisu promijenili u ljudskome vijeku.
Kad joj se pogled sreo s Eirlysinim, zapazila je kako je i ona bila zadubljena u
iste misli.
Kua je prodana, ali one svoje mjesto nisu izgubile, zbog toga to su dijelile
ono ukorijenjeno poznato zajednitvo. Mair je bila sretna to su svi doputovali
na Talovo vjenanje. Eirlys je bila posve u pravu kad je ustrajala na tome da
dou.
Kroz otvorena vrata Mair je uspjela vidjeti komad plesnoga podija. Tal je
svoju suprugu poveo nasred toga praznoga prostora i zaplesali su svoj prvi
zajedniki ples.
- Priajte nam o mami - rekla je Eirlys.
Sad im se prikljuio i Dylan. Djeca Ellisovih bila su poput goludravih ptia
otvorena kljuna, eljni svake nove mrvice podatka o svojoj majci.
Gospoa Parry je kimnula svojom sijedom trajnom i ona ukrasna pera na
glavi su poskoila. Publika joj se oito svidjela.
- Ta djevojica je bila dragocjena. Va djed je ve bio u pedesetima kad se
Gwen rodila. Naravno, oboje su je oboavali. Sjeam se da sam viala
gospodina Watkinsa kako u svome crnom kaputu dolazi niz cestu, dok se uz
njega, drei ga za ruku, gega tek prohodala Gwen. I ona je na sebi imala kaput i
eir, poput jedne od onih malih princeza. Uvijek su meusobno razgovarali i
nije im bio potreban nitko drugi. Uvijek se moglo vidjeti da je to sretna obitelj,
Watkinsovi. Znate, bilo je lijepo vidjeti ih.
271
al od kamira

Eirlys je prstom prela preko kuta oka. Potom se isprsila. U susjednoj

prostoriji glazba je bila glasna i ples je bio u punome jeku.
Gospoa Parry pijuckala je svoje pie. Naravno, proli su svijeta zajedno.
Mogu vam rei da se svima nama to inilo egzotinim, sve to vrijeme koje su
gospodin i gospoa Watkins proivjeli u Indiji. Sigurno im je bilo lijepo
zajedniki se osvrnuti na te dane dok je veleasni jo bio iv.
Mair je pomislila na fotografiju, smijeh svoje bake i pozadinu koju su inili
voda jezera i lotosi u cvatu. Od Caroline je doznala da je tu fotografiju nainio
Rainer Stamm, koji je bio pristao mukarac. Shvatila je koliko silno eli ponovo
vidjeti Brunu Beckera.
Bruni je bila poznata vicarska strana te prie, ali nije znala kako ga upitati o
tome. Silno mi je ao zbog smrti tvoje keri. A sad mi ispriaj o onome to se davno
dogodilo. Ali nije ga eljela vidjeti samo zbog podataka koje joj je moda mogao
dati, eljela ga je vidjeti zbog njega samoga.
Gospoa Parry nagnula se naprijed i povukla zapetljanu resu Mairina ala. Nerys je znala rei da joj je to bilo najljepe doba u ivotu. Mislim na Kamir.
- Je li? Uistinu?
- Mair je tamo bila samo tri mjeseca. U posjetu mjestima u kojima su radili ubacio se Dylan.
Stara dama nije pokazala da je se to dojmilo. - Pretpostavljam da se i tamo sve
promijenilo, kao i svuda. Vjerujte mi, veina njih je ve odavno tamo preko, zar
ne?
Gospoa Parry bila je ista suprotnost Caroline Bowen, zakljuila je Mair.
U bar je uao Tal. Kravata mu je bila razvezana i doimao se zagrijan i
urnebesno sretan. Obratio se Mair: - Hoe li, napokon, zaplesati sa mnom?
Uzeo joj je ruku u svoju krupnu aku i zaputili su se u guvu plesnih parova.
Grimizna lica i uznojena tijela poskakivala su posvuda oko njih. Mair je usred te
guve ugledala Annie. Bila je skinula veo i tijaru, dok su joj se kovre, smotane
poput kobasica u kosi, blago razmotavale.
Tal je jo uvijek plesao na isti nain, neobuzdano zamahujui rukama i
stupajui nogama. Uhvatio je Mairin pogled i osmjehnuo se poput srameljiva
djeaka, to ju je u trenu vratilo na roendansku zabavu za njezin esnaesti
roendan, kad joj je Tal bio najblie onome to se moglo nazvati dekom.
Posve je mogue da je tada, ba kao i sada, svirala pjesma Ljubav je posvuda
oko nas.
272
Rosie Thomas

Razgovor koji je s Brunom vodila u Lamayuruu bio joj je glasan u mislima i,

kao da to pojaava, svojedobna mogunost njezina paralelnoga ivota amorila
je i prosuivala, ogovarajui i raspleui svoju kosu posvuda oko nje.
- Ne moemo na ovo plesati, Tal! - viknula je, a on joj glasno dobacio, briui
elo i cerei se: - Zato ne? - Noge su mu nekako bjeale u stranu, prkosei
zglobovima koljena.
Mair je imala esnaest godina pa trideset i njezina mata bila je poput uzdune
niti na kamirskome alu, zadravajui uzorak njegove are sve do ezdesete i
dalje.
Cijeloga tog poslijepodneva i veeri prosijavala su sjeanja, lijepei prizore i
razgovore jedan na drugi: njezino djetinjstvo i pubertet, unitena misija u Lehu,
Dylan i Eirlys kroz sve te godine, Srinagar, Hattie, Tal, njezini otac i majka,
visoravan Changthang, Nerys, kapelica, planine, njezini neaci i neakinje. Lotus.
Ponovo je smueno upravljala svojim mislima. Moda je u tome bio smisao
starenja: sve vie ste svjesni toga da se sve ono to se dogaa preklapa preko
nekih drugih sjeanja i da se poput vode mreka stvarajui jo vie asocijacija,
sve dok se svaki dogaaj ne uini odjekom neega drugoga, jednako svjeega
koliko i stvarnost. Pretpostavila je da je takav bio ivot za Caroline Bowen u
njezinoj tihoj sobi u Srinagaru, kao i za gospou Parry koja je potvrdno kimala i
prisjeala se u kutu bara.
Mairina stopala ispreplela su se s Talovima pa se spotaknula i pala mu u
naruje. Uhvatio ju je za oba lakta i ponovo je pridigao. - Hvala ti to si dola proderao joj se na uho.
- Ne bih to propustila ni za to na svijetu. Nadam se da ete oboje biti sretni.
- Prilino sam uvjeren u to - rekao je. - Znamo to nam se svia, Annie i ja...
Puno kasnije, prezasieni nejasnim ogovaranjima u dolini, vinom koje ih je
zagrijalo i disko-glazbom osamdesetih, Ellisovi su se zaputili natrag do
ljetnikovca za odmor.
Jackie je odmah otila na spavanje pa su Eirlys, Dylan i Mair sjeli uz bocu
viskija. Uivali su u druenju, zato to su znali da e zbog modernoga naina
ivota kakav su vodili, u budunosti to biti puno tee izvesti.
- Zbilja smo se dobro zabavili. Bila sam u pravu to sam vas oboje nagovorila
da doete, zar ne? - rekla je Eirlys.
Dylan je brektao kroz nos nad svojom aom i vrhom kravate obrisao bradu.
- Ti si uvijek u pravu, visibabo. Volimo te. - Nagnuo je ono malo pia to mu je
preostalo u ai. - ivjele, sestre!
273
al od kamira

Prola je cijela godina i tek su se u proljee, poetkom druge godine, Myrtle i

Archie u Kamiru napokon vratili u Rajski vrt. Lijenici u vojnoj bolnici uspjeli
su sastaviti dijelove Archiejeva tijela. - Ali, naalost, ne istim redoslijedom - alio
se.
Moda su naposljetku umjetne noge i mogle odgovarati kao zamjena za
zgnjeene potkoljenice, ali ozljede kraljenice nastale zbog prignjeenja ispod
prevrnutoga teretnog vagona tijekom bombardiranja bile su preozbiljne da bi ih
se moglo popraviti.
Njegova invalidska kolica su na lau za stanovanje donijeli Majid i jo
estorica pomagaa. Prolaz unutra bio je dovoljno irok da ga mogu izvesti van
na terasu, na kojoj je po cijeli dan mogao sjediti, s pokrivaem prebaenim preko
ramena i promatrati kako se na vodi i u planinama mijenja svjetlost.
Myrtle se povjerila Nerys kako joj je jedino taj cilj, vratiti supruga na
okrepljujui zrak i u tu ljepotu Srinagara, bio poticaj da prebrodi sve one tjedne i
mjesece koje je proveo u bolnici. Stizalo je na stotine ozlijeenih, koji su umirali
ili se dovoljno oporavljali da ih premjeste u rehabilitacijske centre, kako bi na
njihova mjesta mogle doi nove rtve, unesreenici u naizgled beskrajnoj
poplavi krvavih tijela, ali Archie je ostao. Njegove ozljede bile su vrlo ozbiljne i
tjednima se smatralo kako nee preivjeti, ali on se ipak nije dao te se na kraju,
gotovo neprimjetno, poeo oporavljati.
Myrtle je ivjela uz njegov krevet. Priala mu je, itala omiljene knjige ili ga
jednostavno samo drala za ruku. - Nikada nije odustao. Bio je hrabriji nego to
bi nekom ljudskom biu to uope uspjelo biti - rekla je ona Nerys.
U jednom od nekoliko onih trenutaka kad ga Myrtle nije mogla uti, Archie je
rekao: - Bez nje bih bio sklopio oi i odustao. Tako bi bilo mnogo lake. Ali
nekako me uvjerila da emo se jednoga dana vratiti ovamo.
Podigao je ruku i pokazao na bljetavu vodu i odraze amaca u prolazu.
Prema njima je plovila shikara prodavaa cvijea, natovarena kantama punim
proljetnih cvatova. Nerys se sagnula i kupila naramak rosnih boura. Archie je
zagnjurio svoje ispijeno lice u njihove vlane svijene latice. - Nikada se ne bih
vratio kui bez Myrtle. Nikada ne bih iziao iz te bolnice. Njoj dugujem ovaj
pogled, ovo cvijee i svaki dan koji sad provodimo zajedno. Ne mogu se
samosaalijevati kad je toliko sirotih ljudi izgubilo ivote. Kad je jo uvijek
mnogo njih, poput Ralpha Bowena, u japanskim logorima.

274
Rosie Thomas

Osmjehnula mu se. Objeeni na zidu iza njegove glave bili su predivni jelenji
rogovi koje je donio sa svoga lova u Ladakhu. Archie vie nikada nee hodati, a
kamoli jahati, ii u lov, igrati kriket ili se baviti bilo kojim drugim sportom koji je
volio. Osmjehujui se, Nerys se ugrizla za unutarnju stranu obraza, nastojei
potisnuti suze.
Myrtle se vratila s Majidom i samovarom. Stavila je alicu aja u Archiejevu
ruku i rairila mu ubrus preko prsa, za sluaj da mu se aj prolije.
Bila je mrava i koate udubine javljale su joj se pri dnu vrata, kao i duboki
tamni podonjaci ispod oiju. Vie nije ispijala koktele. - to ako me nou
zatreba, a ja budem mrtva pijana? - Slegnula je ramenima. Ali zato je sad puila,
pripaljujui svojim zlatnim upaljaem novu cigaretu im bi zgnjeila opuak one
stare. Sad kad je postigla svoj cilj vraanja Archieja kui, problemi su se
umnogostruili.
Gotovo je u potpunosti bio ogranien na Rajski vrt, jer bilo je potrebno
mnogo ruku da bi se popeo na brod i siao s njega. Jednom su ga pokuali
unijeti na shikaru, ali plovilo se toliko ljuljalo da je umalo pao u jezero. Put du
obale bio je uzak i neravan i tijekom kinoga vremena zakren tekim blatom. U
stara vremena, kad su McMinnovi zaas skakali tamo i natrag, blato je bilo tek
samo neugodna smetnja. ak su i podovi na lai za stanovanje bili neravni i
drvenom oplatom obloena kupaonica nije odgovarala ovjeku koji nije mogao
hodati. Kad proe ljeto, bit e mu odvie hladno. Lijenik, Englez, redovito je
dolazio posjetiti Archieja, ali objasnio je Myrtle kako mala vojna bolnica u
Srinagaru nee biti najbolje mjesto za lijeenje doe li do kakvih ozbiljnijih
komplikacija s pluima ili cirkulacijom.
- Ne znam to mi je najbolje initi - napokon se Myrtle povjerila Nerys. Sva
njezina energija i nenadmana snaga zbog ije se neusmjerenosti Nerys nekada
brinula sad je bila usmjerena na brigu za supruga. Ali ak ni Myrtle nije mogla
sve rijeiti.
- Mislim da ete se moda morati odseliti - rekla joj je obzirno Nerys. Moda biste mogli unajmiti bungalov u novome dijelu grada. Mogli biste imati
vrt, uzgajati cvijee, moda ak i povre.
- Lijenik dri da bih ga trebala odvesti u Delhi. Ali ta vruina...
- Ne biste li mogli otii samo tijekom zime?
Upalja je kljocnuo i njegova slabana svjetlost udvostruila se u Myrtlinim
oima. Otpuhnula je stup dima. - Ovu zimu, da. A nakon nje, ne znam. Problem
je novac. Naa kua u Delhiju pripada tvrtki, to znai da je ne moemo zauvijek
zadrati. Imat emo Archiejevu mirovinu za invalidne osobe, ali nee nam biti
275
al od kamira

dovoljna za odravanje oba mjesta. Ne znam koju bi cijenu stari Vrt mogao sad
postii. Tko bi ga kupio?
Nisu o tome razgovarale, jer za to nije bilo potrebe, ali Srinagar se mijenjao.
Dokaza za to bilo je posvuda: vidjelo se to po nainu na koji su hindusi i
muslimani prolazili jedni pokraj drugih uskim uliicama bazara, a da se
meusobno nisu ni pozdravljali, ulo se to u izbijanju nasilja pod okriljem tame i
utjelovilo u tajnovitome poaru koji je zahvatio drevni hinduski hram na obali
rijeke Jhelum. Sukobi su se razbuktali u vrtovima i pod stablima cedrova. Neki
panditi, hindusi koji su bili uitelji i dravni slubenici, potiho su odlazili iz
Kamira. Profesor Pran, igra kriketa ije je udaranje palicom bilo zasluno za
pobjedu u boinoj utakmici na ledu, spomenuo je kako bi ubrzo mogao krenuti
na jug, zato to e to biti bolje za njegovu suprugu i keri, iako e im odlazak iz
Kamira svima slomiti srce. Stari britanski ealoni takoer su se raspadali. Pokret
Napustite Indiju okupljao je na sve strane snage protiv Raja i kako su se sukobi
pojaavali, Nerys se prisjetila onoga to joj je Rainer znao govoriti: Hindusi
protiv muslimana. Podijeli pa vladaj, to je moto tvojih Britanaca.
Nerys je, koliko je god mogla, pomagala Myrtle njegovati Archieja. Za Myrtle
je to bio teak posao, jer joj nije ostavljao vremena ni za to drugo. Ali zajedno
su se sloile da e Mc-Minnovi ostati u Rajskome vrtu, sve dok Myrtle ne nae
kupca za tu staru lau za stanovanje. Archie je te dane provodio vani na terasi, s
lulom i novinama. Tvrdio je da je najsretniji ovjek u Srinagaru.
- A to e biti sa Zahrom? - izjedalo je Myrtle, koja je to prisno pitanje
postavila Nerys.
- Misli li da bi sad mogla paziti na nju uz Archieja? - upitala je.
Myrtle je uzdahnula.
Nerys je odluno rekla. - Ne brini ti za Zahru. Ona je dobro i sretna.

Gore u selu, Faisal i njegov mlai brat potpuno su se bili uklopili u pleme
koje se igralo pod velikim stablom ili odlazilo s ovcama u polja. Bila su to ilava,
prljava i ivahna djeca te stoga nerazaznatljiva od veine ostalih, ali Farida se i
dalje drala po strani.
Istoga toga proljea, Evan je odluio da se mora vratiti natrag u Srinagar. Bio
je stigao novi misionar u ispomo i mladiu je bio potreban dom, kao i obuka u
nekom manje sumornom okruenju i, iako to Evan nikada ne bi rekao, nekom
koje puno vie ispunjava zadovoljstvom od Kanihame. Nerys je svoje vrijeme
276
Rosie Thomas

podijelila izmeu sela i pomaganja Myrtle u voenju brige oko Archieja. Svaki
put kad bi odlazila iz Kanihame, plaala je seoskim enama onoliko koliko je
mogla da se u njezinu odsustvu brinu o Zahri. Bila bi i unato tomu tjeskobno
zabrinuta, da nije znala da e Farida biti djetetova vjerna uvarica.
Jednom je, nakon Archiejeva povratka u Srinagar, kad je postalo jasno da e
njegove tjelesne potrebe biti jedino ime e se Myrtle moi zabaviti, Nerys
pokuala razgovarati s Evanom o tome da oni posvoje to dijete. Mislila je kako
je uspjela iz svoga glasa odagnati onu notu enje, ali njezin suprug ju je
znatieljno pogledao. - Koje dijete?
- Moda Zahru.
- Tko ti je to? Puno je djeice, Nerys, i Gospodin nas je pozvao da brinemo o
svima, a ne da izdvojimo jedno od njih. A to se naega vlastitog djeteta tie, tu
moramo potovati Njegovu volju.
Progovorio je onim svojim najsuzdranijim neumoljivim tonom i Nerys se
bez rijei okrenula na drugu stranu.
Farida je i dalje Zahru posvuda nosila u povezu na leima, a nou su njih
dvije dijelile isti madrac i deku. Farida nikada ne bi ni kuala hranu dok Zahra ne
bi bila nahranjena i radije je sjedila drei je u krilu nego trala uokolo s ostalim
svojim vrnjacima. Marama koju je nosila pokrivala joj je glavu i usta, ali njezine
crne oi bile su uvijek ozbiljne i na oprezu. Jedini put kad bi se uinilo da je u
njima zasjao osmijeh bilo je onda kad bi Zahra izvela neto novo i pametno.
Farida je po mnogoemu bila starija od svojih vrnjaka, ali Nerys je morala
prihvatiti da ne postoji nita to bi to promijenilo. Promatrala je te dvije
djevojice zajedno, osjeajui istodobno tugu i zadovoljstvo.
U Srinagaru je Nerys dobila nekakvu vrstu uionice u ulici koja je vodila do
trskom obrasla kanala, jer su ona i Evan ivjeli u prostorijama iznad nje.
Pomoni misionar koji je nedavno doao u ispomo Evanu zvao se Ianto Jones,
kratkovidan mladi kojemu je Adamova jabuica poskakivala gore-dolje kad je
govorio. Zajedno su se na biciklima sputali u grad ili cestom koja je vodila iz
Kanihame odlazili autobusom gore do sela.
Kad je u uionici poistila ropotariju i stavila otrov za takore, Nerys je
skupila nekoliko djece s bazara. Ba kao to je to inila u Lehu i Kanihami, igrala
je s njima igre i pjevala, nakon ega bi ih nahranila nekim prostim jelom. Broj
djece se poveavao. im su njihove dnevne prostorije bile uinjene podesnima
za stanovanje, upitala je Evana bi li imao to protiv da dvije male sirotice iz
Kanihame dou tu ivjeti s njima.
- Opet ta seoska siroad? Zato? - namrtio se. - Nema li ve dovoljno posla?
277
al od kamira

- Nedostaju mi - rekla je.

Prolo je neto vie od godine dana, a Nerys jo nije bila ostala u drugome
stanju. Evan je bio uviavniji prema njezinim osjeanjima vie nego na poetku
njihova zajednikoga ivota i sad joj je stisnuo ruku s dozom pomirljivoga
udovoljavanja hirovima.
- U redu, duo. Ako je to ono to eli, svakako ih dovedi ovamo u posjet.
Farida je uivala u vonji kamionetom, a potom i u vonji autobusom do
grada. Sjedila je uspravna na zaelju autobusa, uz aicu ena sa alovima i
njihovom dojenadi, kao da je njihovih godina.
Zahra je sad ve hodala, iako ju je Farida jo uvijek vie voljela nositi. Kad bi
je spustila, gegala se kroz nepoznat prostor na bucmastim golim nogama, koje su
bile glatke kao blijedosmea ljuska kokojih jaja, ispruenih ruku, poput morske
zvijezde. Oi su joj bile boje tamnoga ada i u njezinoj karamela tamnoj kosi
nazirale su se zlaane niti.
- To djetece izgleda neobino - rekao je Evan prije nego to je u naprtnjau
zagurao hrpu broura i s Jantom se otputio na biciklu. Bio je previe zauzet da bi
pokazivao znatielju za bilo to drugo osim onoga to ga se izravno ticalo.
Archie je bio drukiji. Bio je puno irokogrudniji i imao je veu irinu duha pa
kad su se te tri ene prvi put okupile u Rajskome vrtu s dvjema malim
djevojicama, odmah je znao cijelu priu. Grohotom se smijao kad su mu
ispriale za zimu koju su provele zamatajui kangri i zaueno sluao kad mu je
Caroline srameljivo spomenula svoj porod zimi gore u Kanihami.
- Drage moje djevojke, bile ste silno hrabre - rekao je.
- Imala sam dvije najbolje prijateljice na svijetu... puno toga moe uiniti kad
pokraj sebe ima prijatelje koji ti pomau. Nerys se dobro brinula o meni kad se
dijete rodilo.
- Osim toga, imala si i alicu-dvije ljekovitoga napitka - ubacila se Nerys. Nikada nismo doznale od ega se sastojao.
Archie je pokazao drkom lule. - Oboje smo imali sree. Vidi, mene sad ak
njih dvije njeguju. - Uhvatio je ruku svoje supruge u prolazu i ona ga je poljubila
u tjeme, tamo gdje se u njegovoj ukastosmeoj kosi pojavilo elavo mjesto.
U Faridinoj sjeni, Zahra je gegajui se hodala s terase Rajskoga vrta do salona i
natrag. Povlaila je s niskih polica slike u srebrnim okvirima i svojim prljavim
rukama dirala ulatene stolove, ali svi su je oni ozareno promatrali.

278
Rosie Thomas

- Zasigurno e postati ljepotica - rekao je Archie. Nitko o tome nije govorio,

ali i dalje je u njezinu izgledu bilo naglaenih crta Ravija Singha.
Caroline je pogledom pratila svaki njezin pokret. Provizorno, kao da gotovo
samoj sebi ne vjeruje, poela je drati svoju ker, namotavajui joj kosu oko
prsta i ovla joj milujui obraz. Zahra ju je nepristrano ozareno gledala,
pokazujui niz bijelih zuba, dok je Farida nadgledala, ekajui da Zahra ponovo
bude njezina.
Nerys i Myrtle zapazile su tu sve veu njenost.
- Moda se, jednoga dana, ipak iznae nain - proaptala je Myrtle.
Nijedna od njih nije se uputala u daljnja nagaanja. Nerys je svoje udnje
zadrala za sebe. Zasad je to dijete pripadalo svima njima i bilo je dovoljno
vidjeti je kako raste i napreduje. Zahra je predstavljala nadu u tim mranim
vremenima.
Evan je redovito dolazio puiti lulu s Archiejem i raspravljati o ratnim
vijestima. Jednoga ljetnoga poslijepodneva, kad su tu dvojicu mukaraca ostavile
na terasi, tri ene su se shikarom povezle do alimarskoga vrta. Farida je vrsto
drala Zahru koja se koprcala i smijala, pruajui ruke prema pticama iznad
glave i kapljicama vode rasprenim ispod amdijina vesla.
Vrt je vrvio obiteljima koje su dole na izlet, u sjeni golemih stabala. Bilo je tu
vojnika na dopustu koji su etali te prodavaa hrane i pia. Zahrine oi su se
razrogaile i usne razvukle kad je ugledala bljesak fontana i zasljepljujue
savrenstvo cvjetnih gredica. Zahtijevala je da je spuste i im su joj noge
dotaknule travu, zanjihala se naprijed, utravala u bazene sjena i iz njih
istravala, okreui glavu na sve strane, kad su joj pozornost privukli rasplesani
uti leptiri, prelijepi psi koji se gegao i djeja kolica koja je gurala dadilja.
- Doima se vrlo sretnom, zar ne? - upitala je Caroline. Nije si mogla posve
dopustiti da bude ponosna, ali olakanje i zahvalnost za ovo poslijepodne posve
joj se jasno vidjelo u oima.
Nerys je od prodavaa na prvom povienju kupila sladoled i dala ga Faridi.
Djevojica je pustila da joj marama spadne u elji da ga to prije lizne, ali potom
je oklijevajui zastala i pogledala Zahru, kao da je najprije njoj trebala dati da
prva kua. - Ne, taj je samo za tebe - uvjerila ju je Nerys. - Zahra je jo premala.
Farida je sklopila oi, usredotoivi se na poslasticu. Penjale su se irokim
stubama, Zahrinim sporim korakom, i Zahra se udostojala uhvatiti Caroline za
prst kako bi odrala ravnoteu. Na vrhu stuba sve su se osvrnule vidjeti iza sebe
zrcalo jezera, koje je svjetlucalo isijavajui vruinom nasred kruga planina. Taj
dan se Srinagar inio ljepim nego ikada dotad.
279
al od kamira

- Gotovo kao u dobra stara vremena - rekla je Myrtle. Nerys je obujmila svoju
krhku prijateljicu kad su se okrenule, popeti se jo vie, dok se Caroline uspinjala
nekoliko koraka iza njih. S njihove lijeve strane na izletu su bile dotjerane osobe
ispod najdostojanstvenijih stabala cedra. Dame su sjedile na preklopnim
stolcima, neke od njih drale su suncobrane i nekolicina mukaraca sjedila je na
travi dok su sluge stajale na diskretnoj udaljenosti.
Zahra je potrala za leptirom. Kreui se prebrzo, izgubila je ravnoteu i pala.
Kad je tresnula o travu, spao joj je eir. Farida je bila zaokupljena sladoledom i
Caroline ju je pourila podii. U samo dvije sekunde tiine dok je Zahra
zadravala dah pripremajui se prestravljeno i bijesno vrisnuti, Caroline ju je
podigla u naruje i poljubila u golo elo.
Iz skupine onih izletnika ustao je mukarac i uputio se prema njoj. Bio je
odjeven u besprijekorno bijelu kurtu ispod prsluka bez rukava od blijedoga
platna be boje.
- Nadam se da se dijete nije ozlijedilo - rekao je Ravi Singh.
Zahra je zatulila i Farida je svoj sladoled odbacila u stranu.
Caroline je srela Ravijev pogled. - Samo je malo pala.
Dopustila je Faridi da preuzme dijete iz njezina naruja. Farida je aptala,
smirivala i pla je uskoro prestao. Ravi nije skidao pogled s Carolinina lica.
Doimala se mnogo starijom od one djevojke koja se udala za Ralpha Bowena.
U te dvije godine koje je proivjela, izblijedjela je ona ruiasta engleska rua, ali
naglaenije jagodine kosti i zasjenjene oi podarile su joj neku vrstu mrane
ljepote.
- Tko su ta djeca? - upitao je Ravi. - Glas mu je bio poput zguvane svile.
- Sjea se mojih prijateljica, gospoe McMinn i gospoe Watkins?
Ravi se, kao i obino, ponaao savreno uljudno. Objema im se naklonio. Naravno. Dobar dan. Lijep dan za Salimarski vrt.
- Bog, Ravi - kimnula je Myrtle. Stavila je cigaretu meu svoje grimizne usne.
Nerys je rekla: - Pouavam neku djecu u jednome dijelu staroga grada. Ove
dvije djevojice borave sa mnom i mojim suprugom u misiji. Naalost, obje su
siroad. inimo sve to je u naoj moi da im pomognemo.
Ravi je sad premjestio pogled. Zahrine dugake crne suzne trepavice kovrale
su se uz njezin medenozlatan obraz. Jedno bucmasto stopalo njihalo se u
malenoj cipelici od jaree koe. Farida se zagledala u nj. - Shvaam - rekao je.
280
Rosie Thomas

- Nemojte, molim vas, da vas zadravamo od vaega drutva - otegnuto je

progovorila Myrtle.
- Drago mi je to ste me podsjetili na to, gospoo McMinn. - Jo nie se
naklonio, a njegovo lijepo lice postalo je napeto. - Dovienja.
Okrenuo se, ali pritom je istodobno stavio ruku na Carolinin lakat i povukao
je u stranu. Nije mogla uiniti nita drugo negoli poi za njim. Usne su mu se
odjednom razvukle u osmijeh, spustio je glavu i promrmljao joj u uho: Nedostaje mi, draga Caroline.
- Uistinu? Kako to? - Blago rumenilo proirilo joj se uz vrat i oblilo joj
obraze.
- Volio bih te ponovo vidjeti. Mogla bi mi ispriati to se dogaalo s tobom
od naega posljednjeg susreta. Ma to se dogodilo... - zastao je i ponovo je
pomno promotrio - promijenilo te iz djevojke u lijepu enu.
Caroline se uspravila. Izvukla je ruku iz njegova stiska i za korak se
odmaknula od njega. Lice joj je potamnjelo od bijesa. - To nee biti mogue.
Moj suprug je japanski zarobljenik u Burmi. Poput mnogih asnikih supruga, i
ja ekam, molei se za njega da se vrati kui.
- U prolosti odsustvo tvoga supruga nikada nije bila prepreka. - Osmjehnuo
se.
- Bila je to moja pogreka.
Ravi je bio razoaran. Stegnuo je usne u crtu i izvio jednu crnu obrvu. - Onda
mi je ao to sam te na to podsjetio. Nadam se da te uspomene na ono vrijeme
ne mue previe. - Hladnim pogledom preao je preko Zahre, koja se sad, sretno
posrui, upuivala prema cvijeu.
- Dovienja - rekla je Caroline. Ravi se ve krupnim korakom vraao do
svojih prijatelja.
Myrtle i Nerys uzele su djevojice u naruje i sve tri ene pourile su niz stube
prema jezeru.
- Pi... pitao me da se naemo - uspjela je promucati Caroline kad su se
izgubile iz vida.
- Taj mukarac zasigurno je silno muevno samouvjeren - rekla je Myrtle.
- Bojim ga se. - Carolinino srce snano je lupalo u prsima i bila je
prestravljena kad je shvatila da je polovinu te njezine nelagode izazvala tjelesna
udnja da ponovo vidi Ravija. Poeljela je kliznuti kroz one mramorne hodnike
281
al od kamira

do njegovih privatnih odaja u kojima su zastori od blijede svile leprali na

povjetarcu i latice rue plutale u srebrnim lavorima punim vode.
- Ne boj se. - Nerys je bila pokraj nje i Faride, na ijemu se malome ramenu
klatila Zahrina glava. - S nama si sigurna.
- to ako je pogodio? - dahtala je Caroline.
- Nije. I nee - nije se dala smesti Myrtle.
Nerys nije bila ba tako sigurna, ali nita nije rekla. Pomislila je na Rainera i na
to kako se nagonski, kad god je postojala nekakva prijetnja, okretala njemu za
pomo. Ali Rainer je nestao iz Srinagara i od njega nije bilo ni jedne jedine rijei.
Naula je samo nekakve glasine o tome da se zauvijek vratio u vicarsku, neki su
pak govorili da je bio ukljuen u nekakvu tajnu misiju, negdje na junom
Pacifiku, dok su drugi govorkali kako sa svojom maioniarskom predstavom
obilazi pozadinske poloaje saveznikih postrojbi. Ali nije bilo naina da dozna
ima li u kojoj od tih glasina istine.
Myrtle ih je predvodila. - Vratimo se kui, u Vrt.
Njihova shikara ekala ih je na mjestu ukrcaja.

282
Rosie Thomas

ETRNAESTO POGLAVLJE
Kolovoz 1944.
u to? - upitala je Myrtle. Oblak cigaretnoga dima lebdio joj je
Jesiiznadli sigurna
glave, pruajui joj neznatnu zatitu od muha koje su zadavale jade
Nerys i Caroline. S druge strane vrtnoga zida bila je hrpa izmeta. Poslijepodne je
bilo zaguljivo vrue i gusta izmaglica zastirala je nebo.
Caroline je gledala razrogaenih oiju, tako da su joj se plave zjenice gubile u
vidljivim bjeloonicama oko njih. Prsti su joj bili isprepleteni u krilu dok je
uvrtala vjenani i zaruniki prsten. - O, da, mislim da jesam, ali to jo nije
slubeno. Gospoa Dunkeley kae da e, tek kad dobiju konane potvrde imena
i inove, stoer divizije slubeno obavijestiti supruge i obitelji. Ali ja mislim da je
to zasigurno istina.
Nerys se naslonila na rasklimanu klupu i gleanj joj je okrznuo vrtnu gredicu
korijandra koji je preplavio zrak svojim mirisom. Promatrala je Caroline sve
zabrinutijim pogledom.
Archie je iz usta izvadio lulu. - Prava predstava. Hrabri ljudi
- rekao je. Invalidska kolica bila su privuena na njegovo uobiajeno mjesto,
ispod sjene bademova stabla.

Bungalov u vanjskom dijelu novoga podruja grada Srinagara, koji se

nepravilno irio, imao je mali ograeni vrt. Uz pomo pognutoga starca koji je
radio na suncu s udubljenim slamnatim eirom, Myrtle je uzgajala buu, pinat i
gredicu s korabama veliine ake. - Vidi ovu, s njom bih osvojila prvu nagradu
na kakvoj seoskoj izlobi u Engleskoj - tvrdila je dok je mahala blatnjavim
povrem. - Pitanje je zato bi netko poelio takvo to pojesti?
McMinnovi su se prole zime povukli u Delhi i ostavili Rajski vrt zakljuan i
prazan, jer Myrtle nije mogla nai nikoga tko bi ga poelio kupiti. Ali kad su
283
al od kamira

ponovo poele one ljetne vruine, jedan ameriki graanski par unajmio ga je za
sezonu, uz neodreeno obeanje da bi ga, bude li sve u redu, moda mogli
kupiti. Bob Flanner bavi se uvozom i izvozom, izjavila je Myrtle i inilo se kako
ima mnotvo dolara za razbacivanje uokolo. Gospoa Flanner zaposlila je
Majida i ostalu poslugu i Myrtle je rekla kako joj je to veliko olakanje, zato to
je isplaivati ak i mnogo manju plau svojim namjetenicima bilo vie od onoga
to su si ona i Archie mogli priutiti. Kao kratkotrajno rjeenje McMinnovi su se
uputili na teko putovanje iz Delhija i preselili namjetaj u mali prostor koji su
unajmili. Put od jezera bio je dalek i na vidiku nije bilo ni vode ni planina, niega
osim zida od opeke i kroanja stabala u oblinjim vrtovima, ali Archie je ustrajao
na tome da je to mjesto idealno. - Tako mirno. Svi nai susjedi su dragi ljudi.
Osim toga, volim sjediti u vrtu na hladnome povjetarcu.
- Nakon ovoga ljeta, ne znam - povjerila se Myrtle Nerys.
Nerys joj nije mogla nita predloiti, nije mogla predvidjeti nita to bi imalo
veu teinu od stotinu ostalih mogunosti, a kamoli pruiti Myrtle temelj za
optimizam. Neizvjesnost je i dalje bila svakodnevna realnost, ne samo za njih
nego i za rat te za ono to bi njegov zavretak mogao donijeti.

Krajem oujka Japanci su iz okupirane Burme preko dalekih brda Nanga

umarirali u Indiju. Namjera njihova zapovjednika bila je presjei cestu izmeu
Imphala, glavnoga grada indijske drave Manipur, koja se prostirala samo
stotinu trideset kilometara udaljena od granice s Burmom i usnuloga
garnizonskoga grada Kohima. Nije im uspjelo zauzeti Imphal, ali Kohim su
opkolili. Borbe u gradu i oko grada nastavile su se u travnju, dok je poetna crta
snaga mjeovitih britanskih i indijskih postrojbi nastojala obraniti ga.
Saveznici su se nemilosrdno borili, dok su se rtve poveavale. Pojaanja su
sporo pristizala cestom od Saveznike opskrbne baze u Dimapuru i napokon je
opsada prekinuta. Dvadeset drugoga lipnja, neto manje od etrdeset kilometara
izvan Imphala, britanske postrojbe iz Kohime sastale su se s mukarcima iz Pete
indijske divizije koji su do njih prodirali. Napredovanje Japanaca u Indiju bilo je
zaustavljeno. Njihovim postrojbama je sve vie nedostajalo streljiva,
pokrivenosti iz zraka i opskrbe hranom pa su ih saveznike snage poele polako
istiti s brda, tjerajui ih natrag istim onim putem kojim su i doli u Burmu.
Sve to vrijeme samo su se Evan i Ianto Jones ponaali uobiajeno. Unato
svim nepovoljnim okolnostima, iz Walesa je stigla velika poiljka Biblija koje su
njih dvojica na biciklima svakoga dana raznosili do svojih malih skupina
284
Rosie Thomas

vjernika, kao i svima onima koji su bili skloni prihvatiti Boju rije. Ali Nerys se
inilo kako su svi oni tjednima zadravali dah i kako su tek sada mogli odahnuti
od olakanja. Jedne veeri neoekivano se vratila do male vapnom oliene
prostorije koja je u misiji sluila kao kapela i zatekla Evana na koljenima u
molitvi. Proaptala je ispriku zbog toga to ga ometa i spremala se na vrhovima
prstiju izii, kad ju je Evan uhvatio za ruku. - Ostani ovdje sa mnom, Nerys.
Nespretno se spustila u kleei poloaj pokraj njega.
- Naravno, molim za nae ljude u borbi, u Burmi, ma gdje bili - rekao je - ali
molim i za tebe, za sebe i nau buduu obitelj, duo. Kad bi Svemogui bio
dovoljno dobar da to ne shvati kao sebino pokornu zamolbu...
Srce joj se stegnulo zbog suuti koju je osjetila prema njemu. Evan je eznuo
za djetetom jednako koliko i ona. Redovito je posezao za njom pod okriljem
tame i grlio je bez rijei, kao da bi progovoriti znailo otvoriti vratnice poplavi
neugode, ali unato njegovoj neartikuliranosti pomislila je kako se sad ipak malo
bolje razumiju. Nastojala ga je umiriti. - Sigurna sam da nee.
U tiini koja je uslijedila, pokuala je i sama, zastajkujui, neuvjebanu inaicu
molitve. Prolo je puno vremena otkad je pokuala moliti. Iz ograenoga
dvorita ispod prozora zauli su se djeji glasovi, tamo gdje su se njezina djeca iz
misije igrala i natjeravala. Ponizno se molila da Evan popusti i pristane na
posvajanje Zahre. Kad se pomolila, usudila se rei: - Jo uvijek moemo imati
obitelj. Ne postoji samo jedan nain...
Nije ak bilo ni trunka oklijevanja. - Mislim da to ne bih mogao uiniti - rekao
je. - Ne bih mogao uzeti tue dijete i odgajati ga kao svoje. - U njegovu glasu
osjeala se doza iste utuenosti.
Nerys je kleala trenutak due, a potom se ukoeno osovila na noge.
Potapkala je po ramenu Evana, koji je bez rijei pognuo glavu. Kosa mu je sad
ve bila posve sijeda.
Dolje je u kolskome dvoritu Zahra, koja je sad imala dvije godine i tri
mjeseca, pritrala pozdraviti Nerys. Nitko od ostale djece nije bio bucmast,
samo je Zahra jo imala blage rupice na svojim blijedosmeim koljenima i
laktovima. Imala je dva niza savrenih bijelih zuba i njezina smekastozlaana
kosa bila je narasla. - Ness, Ness - zazivala ju je oduevljeno.
Do kraja srpnja, petnaest tisua japanskih vojnika koji su umarirali u Indiju
nastojalo se probiti natrag prema Rangoonu. Polovina njih je na putu umrla,
izgladnjeli, iscrpljeni i onesposobljeni zbog dizenterije.
Potom su se, poetkom kolovoza, iznimne vijesti probile do Srinagara.
285
al od kamira

U dalekim brdima unutar Burme naen je odred britanskih ratnih

zarobljenika. Nakon pada Singapura oni su prvo bili zadrani u zatvoru Changi,
a potom su ih preselili na sjever da rade na cestama koje su urno gradili, u
pokuaju da omogue napredovanja pjeatva preko granice u Indiju. Te ljude,
sretne to ih japanski vojnici pri povlaenju nisu poklali, otkrila je jedinica
indijskoga pjeatva koja im se pokuala pribliiti. Kad su ti vojnici na njih
nabasali, skrivali su se u privremeno podignutome taboru u predgrau jednoga
brdskoga sela, nisu ni znali za napredovanja Saveznika i umalo su bili skapali od
gladi. Jedan od njih bio je satnik Ralph Bowen.

Bila je to vijest koju je Caroline toga vruega poslijepodneva donijela u

Archiejev i Myrtlin bungalov.
-Jesi li sigurna u to? - ponovila je Myrtle.
- Ne, ali ako je to istina, ako je to uistinu on, mogao bi za nekoliko tjedana
biti ovdje. Moi u se brinuti o njemu, ponovo u mu biti supruga, kao to si ti
Archieju.
Archie je rijetko kada govorio o svojim ratnim iskustvima i nije sad izravno
gledao ni u jednu od njih dvije. Ali progovorio je ispod sjene stabla: - Zna, nee
mu biti lako vratiti se u Srinagar. init e mu se da njegov nekadanji ivot u
potpunosti pripada nekoj posve drugoj osobi. Nitko od nas ne moe ni zamisliti
to je on sve vjerojatno vidio i koliko je propatio.
Odvratio je pogled i zagledao se u ogradu i kronje stabala, a potom se
pribrao: - Ali ima vrake sree. Svi mi imamo sree. Dobit emo ovaj rat, i to
ve uskoro, a onda e ponovo biti ivota. Novi svijet.
Udario je akom o dlan druge ruke i njegovo upalo lice razvedrilo se u
oekivanju. Nerys se divila Archiejevu duhu, zato to je sebe istinski smatrao
sretnikom i zato to je jedva ekao taj novi svijet u kojemu Britanska Indija,
onakva kakvu su je Mc-Minnovi cijeli ivot poznavali, zasigurno vie nee
postojati.
- Da - potvrdno je kimnula Caroline. Ruke su joj drhtale.
Myrtle je bila ta koja je postavila pitanje koje je svaka od tih triju ena imala
na umu. - A to e biti sa Zahrom?
Uinilo se da je Caroline uzdrhtala od straha.

286
Rosie Thomas

Sve otkad su se Archie i Myrtle vratili, to pitanje bilo je nerijeeno, jer su

neobine okolnosti odredile njihov novi ritam i inilo se kako nije imala razloga
posredovati. Meusobno su postali jedna iroka obitelj toj maloj djevojici.
Caroline se igrala s njom ili je izvodila u etnju, s njima je uvijek bila i Farida, ali
unato obeavajuim znakovima na poetku, inilo se da nikada nije na pravi
nain nauila voljeti svoju ker. Lice joj je bilo tajnovito kad bi je pogledala i
ruke uvijek ukoene kad bi je drala. McMinnovi i Nerys bili su ti koji su
nesputano obasipali Zahru ljubavlju i jedni drugima s neskrivenim ponosom
isticali njezina najnovija postignua. Archie ju je oboavao gledati kako tri i igra
se i mogao je sate provoditi avrljajui s njom i priajui joj prie. Ali Myrtle je
napokon priznala Nerys kako dvoji da bi se, uz mua bogalja, mogla brinuti o
jo jednoj osobi koja bi ovisila o njoj.
- Bojim se kako ak ni to ne obavljam valjano - rekla je. - Kako bi usto mogla
biti jo i majka, kad je sve u mojemu svijetu ve posveeno Archieju?
- Znam, shvaam. - Moda bismo Evan i ja na kraju... -Uvijek postoji nada,
vjerovala je Nerys.
Nerys je ustrajala na tome da te dvije djevojice provedu vei dio vremena
gore u Kanihami, s tkalakim obiteljima. Drala je kako je vano ne odvojiti ih
od njihove sredine i vjerojatne budunosti. Ali nije im bilo teko esto dolaziti u
Srinagar, posebice tijekom zlatnoga kamirskoga ljeta.
- Caroline se boji voljeti je - rekla je jednom Myrtle kad su ona i Nerys ostale
same.
- Slomila se nakon poroda. Eto to se dogodilo - odgovorila je Nerys. - Zahra
s tim ima veze pa se Caroline boji da bi se ta bolest mogla ponovo vratiti.
Iznenadan nalet vjetra zacilikao je glinenim zvoniima jeftinoga ukrasa
hrama, koji je Myrtle objesila na gredu na terasi. Izmeu povrtnih gredica
pojavio se vrtlar, iji je slamnati eir poskakivao u skladu s njegovim pokretima
podizanja i sputanja kantice za zalijevanje.
Archie je drkom lule pokazao prema kui. - Hou li se dokoturati unutra i
pustiti vas djevojke da razgovarate?
Caroline je odmahnula glavom. - Molim te, nemoj. Sve zna. Samo mi reci to
moram uiniti. Ne mogu dopustiti da Ralph dozna za ono to sam uinila s...
onim to sam uinila, posebice sad kad je toliko toga proao i kad se vraa kui
da se brinem o njemu. Ne mogu, mogu li? Zbog panike je povisila glas.
- Pa onda nemoj rei ili uini neto - zakljuila je Myrtle.

287
al od kamira

Nerys ju je nastojala smiriti. - Svi se mi moemo nastaviti brinuti za Zahru,

ba kao to to i sada inimo, onako kako smo to uvijek inili, onoliko diskretno
koliko treba. Kanihama je dovoljno daleko odavde, a u gradu imamo krovnu
misiju. Siroe je, tek jedno dijete meu mnogima. Nitko se ne raspituje za nju,
zar ne?
Caroline je ukoeno odmahnula glavom. Proteklo je vie od godinu dana od
onoga poslijepodneva u Salimarskome vrtu.
- Nee to biti tako teko - rekla je Nerys. Kalkulirala je. Zahra i Farida moraju
vie vremena provoditi povuene u osamu u Kanihami, to e se posve prirodno
dogoditi s ponovnim dolaskom jeseni i zime. Moda bi se i sama mogla ponovo
preseliti u to selo. Kako bi to Evanu mogla objasniti?
- U pravu si. Ne bih trebala nita uiniti. elim da se Ralph sigurno vrati kui,
elim vidjeti moemo li... moemo li, nekako ponovo moi ivjeti. Zato ne? zamuckivala je Caroline.
Da barem moete, pomislila je Nerys. Nastojala je to gledati s pozitivne
strane. Moda se Ralph smekao u te tri godine odsustva. Moda e briga za
iscrpljenoga i izgladnjeloga preivjeloga Caroline dati onaj oslonac
samopouzdanja koji joj je bio potreban. Moda e se na kraju pojaviti i rjeenje
za Zahrin problem. Moda e se Evan na kraju ipak predomisliti. - Nema
razloga zato ne biste mogli - rekla je.
Caroline se ugrizla za kut usnice. - Moram iznai naina... pobrinuti se za nju,
je li? Mislim novano. Pobrinuti se za to da, iako nema majku... mislim na pravu
majku koja moe... Tako da jednoga dana barem bude imala miraz. Onda e se
moi udati i imati vlastitu ker. - Carolinino lice se naboralo i ona je zaplakala.
Archie se drkom svoje hladne lule poeao po vilici. Ipak je jo uvijek bio
dovoljno britanski asnik da bi se osjeao neugodno pred enskim suzama.
Caroline se donekle pribrala. Suzno se osmjehujui, iako je osjeala teku
duevnu bol, promrmljala je:
- Oprostite. Glupo od mene. Zahri je mnogo bolje nego Faridi i ostalima, nije
li tako? Uvijek postoji nada za neoekivanu sreu. Ili, znam, moda za nasljee.
Moda ono moje bake.
- Tono - sloila se Myrtle.
Novac je sad svima njima predstavljao problem. Nerys je ve gotovo bila
potroila sve ono to je naslijedila od svojih djeda i bake, na terensku misiju i
kolska sredstva nije se ba moglo puno raunati, a ni McMinnovi vie nisu
ivjeli lagodno.
288
Rosie Thomas

- Gospodin e dati - rekla je Nerys. Bilo je to ono u to je vjerovao Evan i

Ianto.
- U meuvremenu u skuhati malo aja. - Myrtle je otila u kuu, pljesnula
rukama i pozvala tromu djevojku koja joj je pomagala u kuhinji. Myrtle i Nerys
esto su se smijale zbog slinosti koje je imala s Diskit, tamo u Lehu.
Samovar i posluavnik od tekoga mjeda bili su poznati iz Rajskoga vrta, ba
kao i profinjene porculanske alice i tanjurii s uzorcima blijedoplavih zvonia.
- Hvala, draga djevojko - rekao je Archie i potapkao je po ruci kad mu je
pruila alicu. - Volim vrijeme ispijanja aja.
- Moda zbog toga to je blizu satu chote?
Nije vie bilo koktela, ali Archiejeva boca viskija redovito se pojavljivala,
svake veeri.
- Ne, ne vjerujem da je zbog toga. aj ima vlastitu dra.
McMinnovi su se i dalje zadirkivali i alili, ali samo je Nerys znala koliko je
Myrtle bilo teko njegovati ga i koliko joj je silno nedostajao onaj zdravi i snani
mukarac za kojega se bila udala. Oboje ih je sad pogledala s velikom ljubavlju.
Nakon aja, Caroline je rekla da mora poi kui, u etvrt bungalova za brane
parove, za sluaj da ima jo nekakvih vijesti. Nerys je rekla kako e je otpratiti do
stajalita tonge. Ostavile su Myrtle uz Archieja. Ruka joj je poivala na njegovu
ramenu. Zalazee sunce bacilo je na zemlju zdruenu dugaku sjenu, kao da su
bili jedna osoba.
Caroline i Nerys su kroz stranje vratnice izile na uliicu. Nebo je bilo vedro,
crni oblak muha dizao se sa susjedne hrpe izmeta i prosjak koji je uao pokraj
ograde skupio je svoju otrcanu dhoti pa na nogama tankim kao u rode potrao
pred njima.
- Hoe li sve biti u redu s tobom? - upitala je Nerys. Koata stara raga
podignula je glavu i voza se iskoprcao sa stranjega sjedita tonge, gdje je
dremuckao.
- Naravno da hoe. Trebala bih biti sretna. Suprug mi se vraa kui. Mnoge
druge ene to nisu doekale.
Nerys je ustuknula kad se stara koija uz kripu udaljila.
Bilo je neugodno prisjetiti se vremena kad su se napola nadale da se Ralph
Bowen moda nee vratiti, kao da su mukarevom smru mnogi problemi
mogli biti rijeeni, a ne stvoreni.
Siroti Ralph, pomislila je. Barem jednako sirot koliko i Caroline.
289
al od kamira

Vraala se do misije. Put je bio dug, ali ona se voljela provlaiti kroz ulice i
hodati du trskom obraslih staza koje su omeivale plovne kanale. Oko nje se
lijepio smrad izmeta u Srinagaru, miris kuhanja i dim, a povike, ulomke glazbe i
odjek metalnih udaraca zamjenjivao je huk prometa dok je pognute glave
prelazila preko prometne ceste i uronila u labirint malih ulica koje su joj postale
poznate gotovo poput uliica u Walesu. Kad je izbila ispod mosta, ve nadomak
domu, ugledala je kako se ispred bojadisaonice sue dugaki redovi tkanina.
Odbljesci pruga grimizne, ruiaste, boje afrana i ljubiaste podrhtavali su
meu zelenim kupolama hrama na srebrnoj rijeci. Grad je bio lijep i neprobojan
pa su sukobi u njemu njezine sitne brige uinili jo beznaajnijima. U trenutku
kad je stigla kui bila je mirna i poput Evana spremna prihvatiti sve ono to ih
zadesi u ivotu.

Caroline je platila vozau tonge i otvorila zasun na vrtnim vratnicama.

Zakripale su i kao obino zaglavile se na arkama pa je odustala od pokuaja da
ih otvori i samo se provukla kroz uski prolaz, onako kako je to na kraju obino
uvijek inila. Julia Dunkeley vrtlarila je u susjednome vrtu... Caroline je uspjela
uti zvuk vrtnih kara dok je ta ena obrezivala rue. Caroline je pognula glavu i
pourila uz stazu, pokraj gredice ednih nevena, nadajui se da barem jednom
njezina susjeda nee proviriti preko ograde.
U toj maloj kutiji od kuice bilo je jako vrue. Novi posluitelj bio je
zaboravio navui zastore prije odlaska pa se cijelo poslijepodne unutra slijevala
suneva svjetlost. Svjetlost u rano predveerje bila je jo dovoljno jasna da se
pokae praina koja je prekrivala komodu i mutno staklo uokvirene fotografije s
vjenanja. Raskopala je dugmad svoje haljine na naramenice i pustila da joj
klizne na pod. Izvila je vratom kako bi ublaila onu silnu bol koju je osjeala u
glavi, a potom smotala kosu i pribadaama je uklonila sa zatiljka, na kojemu joj
je koa bila vlana i znojna.
Krevet je bio gladak i ravan ispod pamunoga prugastoga pokrivaa. Tkanina
je bila na svome mjestu kao i dva jastuka postavljena navrh nje, jedan pokraj
drugoga, kao obino. Caroline je sklopila oi. Za nekoliko tjedana, moda ve za
dva ili tri, Ralphova glava poivat e na lijevome jastuku. Jedna od njegovih
knjiga o vojnoj povijesti, iz maloga niza na polici za knjige u dnevnome boravku,
ekat e ga na nonome stoliu od bambusa.
Drhtala je od glave do pete. Znoj joj je curio izmeu golih lopatica.
Okrenula se od kreveta i istrala iz prostorije.
290
Rosie Thomas

U donjem rublju sjela je za komodu i spustila poklopac. Iz ustajale ladice

izvukla je komad pisaega papira i prtljala po jednoj drvenoj udubini traei
boicu tinte i nalivpero. Napisala je: Dragi Ravi.
Zaustavila se i zagrizla vrh nalivpera, a potom urno nastavila.
Oprosti to mi je trebalo toliko vremena da ti odgovorim na poruku. Moda se kod tebe
sve promijenilo otkad si je napisao. Ako se promijenilo, zanemari ovo. U protivnome,
eljela bih doi do tebe, vidjeti se s tobom, kako si predloio.
Pozdrav, Caroline
Nije ni morala razmotati pismo koje joj je prije godinu dana napisao, zato to
ga je napamet znala, ali ipak je izvadila debeli komad tekoga papira be boje iz
skrovitoga mjesta na kojemu je bio skriven. Zamiljeno je vrkom kaiprsta
prela preko reljefne izboine. Ravijev rukopis bio je crn, tean, sa snanim
debljim potezima pera prema dolje.
Pisao je traei od nje da doe i posjeti ga nasamo, govorei kako mu
nedostaje i kako vjeruje da o nekim stvarima trebaju raspraviti. Posljednji redak
te kratke poruke je, ini se, bio napisan znatno bre i manje proraunato: Molim
te, doi, najdraa. Zauvijek tvoj, Ravi.
O emu je on to tono elio razgovarati?
Katkad je, tijekom tih dugih mjeseci koji su protekli, Caroline samoj sebi
doputala povjerovati u to da je on uistinu voli i da je jedina prepreka koja ih
razdvaja bila njezina vlastita odluka. Ali uglavnom je vjerovala da Ravija Singha
zanima samo vlastito zadovoljstvo i da je on ovjek kojega bi se trebalo bojati.
Prijetnja u tome pismu bila je toliko koprenasta da je bila jedva
prepoznatljiva. Ali sad kad se Ralph vraao kui, morala je doznati to je to Ravi
smjerao ili u protivnome ivjeti u stalnoj neizvjesnosti.
Postojao je jo jedan razlog zbog kojega je eljela vidjeti ga. Zbog Zahre.
Nekako je, kad bi samo mogla nai naina da to uini, namjeravala iskoristiti
injenicu da je Ravi Singh bio vrlo nemarno i bezbrino bogat.
Caroline je nala omotnicu za svoju poruku, zalijepila je i adresirala. Potom je
ula u spavau sobu po kutiju ibica koja je stajala pokraj svijenjaka na njezinu
nonom ormariu. Upalila je ibicu i prinijela je jednome kutu Ravijeva pisma.
Drala je papir koji se svijao, sve dok joj plamen nije oprio prste, a potom
spustila posljednji blijedouti djeli u limeni ko za smee.
291
al od kamira

Znoj joj se osuio na koi i osjetila je hladnou.

Svirala je glazba sitra dok je Caroline laganim korakom prelazila preko

poploenoga unutarnjeg dvorita za slugom koji je odmicao. Usred ograenoga
prostora bio je bazen omeen tirkiznim i zlatnim ploicama, gdje je punana riba
hvatala snopove suneve svjetlosti. Mlaz vode pruao je osjeaj hladnoe u
vrelini poslijepodneva.
Ravi je nauznak leao na stolcu niskoga naslona s osloncem za noge u
nadsvoenoj prostoriji u koju se ulazilo iz dvorita. Glazbenik je sjedio
prekrienih nogu na jastucima u kutu, glave pognute nad svojim instrumentom.
Ravi je ustao im ju je sluga uveo. - Lijepo izgleda. - Poljubio joj je nadlanicu.
Caroline je dlanom druge ruke prela po punom volanu suknje svoje ljetne
haljine. Ravi se udebljao, pomislila je kad je zapazila onaj mekani podbradak
ispod vilice koji je pridavao dojam pokvarenosti njegovom djeakom profilu.
Ravi je kimnuo ovjeku koji je svirao sitar i izdao odrjeitu naredbu sluzi.
Obojica su se povukli i Caroline se namjerno hladnokrvno osvrnula oko sebe.
Cesto je bila sama s Ravijem u ostalim prostorijama te kue, ali ova joj je bila
nova. U njoj su bili izrezbaren stol i stolac visoka naslona, velianstven gotovo
poput trona. Zeleni konati stol bio je krcat papirima, zakljuanim kutijama,
mekanim filcanim vreicama i dokumentima. Suelice njemu bilo je udubljenje u
kojemu je bio smjeten divan, zatrpan svilenim izvezenim jastucima. Osim toga,
bili su tu jo stolac i niski stol s urednom hrpom knjiga u konatome uvezu.
Prozori su bili visoki uski prorezi koji su kamirske tepihe proarali reetkastim
snopovima zlata. inilo se kako Ravi nije vie onaj lijeni plejboj. Bila je to soba
poslovnoga ovjeka koji je radio neto vano ili je samo elio ostaviti dojam da
neto vano radi.
Caroline je bila dovedena u nepriliku zbog te atmosfere stroge raskoi. Ravi je
ve postizao premo. Na trenutak se okrenula od njega, pretvarajui se da gleda
u vrt kroz jedan od onih proreza na prozorima.
- Gdje u sjesti? - upitala je preko ramena.
- Doi.
Obujmio ju je oko struka i poveo do divana.
Bio je dovoljno prostran da omogui istih pola metra prostora izmeu njih
kad su se naslonili na jastuke. Caroline je podvila noge i promatrala Ravijevo
292
Rosie Thomas

lice. Zbog podbratka doimao se starijim, ali je i dalje bio iznimno zgodan.
Potisnula je nelagodnu elju da e je poljubiti, i vie od toga.
- ime u te ponuditi? Malo aja? Koktelom? Hladnom limunadom?
- Moda malo limunade, hvala ti.
Pljesnuo je i sluga se ponovo pojavio. Prisjetila se toga da su uvijek bili tamo,
nevidljivi, ali uvijek blizu da ih se moglo dozvati. Nekoliko trenutaka potom
unijeli su posluavnik s ohlaenim aama, vr u drau srebrne filigranske
izrade, krike limuna i limete, utirkane bijele ubruse i lavor vode s plutajuim
ruinim laticama. Ravi je umoio prste i obrisao ih, a Caroline je, slijedei njegov
primjer, uinila isto. Limunada je bila natoena.
- Ostavi nas sad - naredio je i sluga se uz naklon udaljio. Ravi je otkaio
srebrni zastor i pustio ga da padne preko dovratka. Bili su sami, koliko su to
mogli biti.
- Zna li da se nismo vidjeli vie od godinu dana?
- Da, znam.
- U Salimarskome vrtu. Bila si s gospoom McMinn i misionarovom
suprugom. I naravno, s onom siroadi.
- Tono. Sjeanje te dobro slui.
Limunada je bila hladna i osvjeavajua. Ravijeve tamne oi nisu ni zatreptale.
Zna, pomislila je Caroline. Naravno da zna. Osmjehnula mu se.
- Misionari obavljaju dobar posao - rekla je.
Ravi joj je palcem i kaiprstom obujmio zapee i privukao joj ruku blie.
Prouavao je lijepu mreu plavih ila ispod koe prije nego to je dotaknuo
usijani puls koji je tamo kucao.
- Nervozna si.
- Nisam.
Osmjehnuo se, rugajui joj se podignutih obrva. - to si ti to cijelu godinu
radila, Carolinice?
- Ne znam koliko e te zanimati kako provodim vrijeme. ivim mirnim
ivotom. Rat je i sve to vrijeme suprug mi je japanski zarobljenik. Ali nedavno
sam ula da je u Burmi naen iv i da e se vratiti u Srinagar im bude dovoljno
sposoban za povratak.
- Drago mi je to to ujem. Jesi li sretna, Caroline?
293
al od kamira

- Hvala na pitanju, jesam.

Poigrava se mnome, pomislila je. Kao maka miem.
Ravi je potvrdno kimnuo, a potom rekao: - Imam i ja za tebe neke vijesti.
Sljedei mjesec se enim.
Zastala je. - Divno. estitam. Poznajem li je? - Nastojala je osvijestiti mogue
znaenje toga. Zasigurno e za nju biti sigurnije bude li Ravi oenjen ovjek koji
e tititi svoju reputaciju i biti zaokupljen vlastitim intimnim brigama.
- Mislim da je ne poznaje. Iz Jammua je. Odgovarajui spoj na zadovoljstvo
obiju obitelji, ali neke pojedinosti jo treba finalizirati.
Pokazao je prema dokumentima na svojemu stolu. Caroline je shvatila da to
nee biti samo brak izmeu dvoje pojedinaca. Apsurdno je uope bilo ikada
pomisliti da bi ishod mogao biti drukiji.
- Moda mi moe pomoi. Moram donijeti ozbiljnu odluku - rekao je. Priao
je stolu i podigao vreice, koje je potom spustio na divan ispred Caroline. Bile su
zavezane nitima usukane svile. Razvezala je jednu, iji je sadraj iskrenula u krilo,
zgranuto progutavi dah. Unutra su bili rubini, obraeni i neobraeni, predivni,
krvavocrveni.
- Dar za mladenku, ogrlica. to misli? Ili moda ovi safiri?
Jo jedna kaskada kamenja od plave boje jezera do najdublje ultramarin
modre prosula joj se u skupljene ruke. Ravi je podigao jedan kamen veliine
nokta na palcu, okrenuo ga prema snopu suneve svjetlosti, a potom bacio
natrag na hrpu. Nekoliko kamenia kliznulo je izmeu Carolininih prstiju i on
ih je leerno pokupio, kao da su obini ljunak.
- Azmeena je blijede puti. Mislim da bi joj safiri laskali. Slae li se?
- Ne poznajem tvoju zarunicu, Ravi. Ne mogu te nikako savjetovati kakve
dragulje za nju izabrati.
Ponovo se osmjehnuo, odnio kamenje natrag do svoga stola i spustio ga na
hrpicu na bugaici. Za njima je bacio prazne vreice i ponovo sjeo, sad ve
mnogo blie njoj. - Koa joj nije blijeda kao tvoja. Tvoja je najbljea koju sam
ikada vidio u ivotu. Tu. - Nagnuo se jo blie i dotaknuo joj grudi. - I tu. Prstima je okrznuo nabore na njezinoj suknji na mjestu gdje su se preklapali
preko unutarnje strane bedara.
Caroline je osjeala kako joj se krv kovitla u glavi i kako joj usnice postaju
suhe, poput brusnoga papira. Tekom mukom je otvorila usta. - Molim te, ne
ini to.
294
Rosie Thomas

Podigao je obrvu kao da pita: A zato si onda dola ovamo, ako nisi zbog ovoga?
Nakrivio je glavu na jednu stranu, iskreno je prouavajui. - Okolnosti se za
oboje mijenjaju - rekao je.
- Istina.
- Dobro se poznajemo, draga Caroline... - Sad joj je podigao pramen kose i
omotao ga oko prsta, ali ipak se zaustavio da ga ne potegne. Bio joj je dovoljno
blizu da osjeti njegov dah na obrazu.
- ... i moramo biti posebno oprezni po pitanju nae zajednike prolosti kako
bismo zatitili jedno drugoga... i sebe same, slae li se?
Same te rijei bile su neutralne, ali bilo je neega profinjeno ulagivakoga u
njegovu glasu, tako podrazumijevajue prijeteega da se promekoljila i
odmaknula od njega.
- Nikada ni rijei neu rei o tome kako si me zavodio, Ravi, ako se toga boji.
Nisam ja drolja ni izazivaka nevolje, a nisam ni traerica. Iskoristio si me dok
sam bila puno nedunija nego sad, ali moe mi vjerovati da u biti diskretna po
tom pitanju.
Carolinina usta bila su toliko suha da su joj se unutarnji nabori bili zalijepili za
zube. Micala je usnicama i jezikom kako bi potaknula slinu, dok je on piljio u
nju. Crte lica su mu se napele, postavi neznatno odbojne. - Zaveo? Tako ti to
pamti? Koliko se ja sjeam, nije te ba trebalo puno nagovarati.
U glavi joj je tupo udaralo kad su neki prizori bljesnuli pred njom, ivopisni
kao na filmskome platnu. Ruine latice, jahanje konja u rujnu zoru, mirisi trave i
parfema. Ravijeve ruke i usne. Nije odgovorila.
- Pretpostavljam - rekao je Ravi - kako bismo usto jo trebali dodati da si ti u
to vrijeme bila udana za britanskoga asnika u slubi, a da sam ja bio neenja
koji se tada jo nikome nije obeao.
Podignula je bradu. - Ve sam ti rekla da se nema ega bojati zbog moje
diskrecije i u pravu si kad kae da imam izgubiti vie od tebe. Obino je to tako
izmeu mukaraca i ena kad je rije o tim stvarima.
- Tono, kad je rije o mukarcima jedne vrste i enama druge vrste.
Nije nasjela na to. Usredotoila se na gutanje i grlo joj je snano radilo.
Omalovaavajui ju je odmjerio, frknuvi svojim lijepim nosom, kao da je
pomislio da bi mogla biti neznatno luda. U tiini je mogla uti samo ugodno
kapanje vode vani na dvoritu.

295
al od kamira

- Ima li jo neto to bi eljela spomenuti, najdraa djevojko, dok ovako

ljubazno razgovaramo?
Nije oklijevala ni trenutka. - Nema, ama ba nita.
ekao je i pustila ga je da eka. Sekunde su otkucavale. Na kraju je uzdahnuo
i njeno je pomilovao po nadlanici.
- Dakle, sklopili smo pakt, Caroline? Povjerenje u zamjenu za povjerenje.
- Ako tako eli.
- elim. - Dahtao je. - Ali doznam li da je moje povjerenje izigrano...
- Nee biti. Reci mi, Ravi, sklapa li ovakav pakt sa svakom svojom
ljubavnicom? Sigurno ti oduzima puno vremena ako to ini.
Zabacio je glavu i nasmijao se, jer to mu se oito svidjelo. -Ne, draga moja,
neu se uputati u tolike neprilike. Ali izmeu tebe i mene ima neto posebno, je
li tako?
Zna, ponovo je pomislila. Sve zna. - Polaskana sam time to tako misli.
Ponovo ju je pomno motrio i dalje se neskriveno zabavljajui.
- Onda dobro. Na tome emo ostati. A sad, kad smo sklopili pakt, ne misli li
da bismo ga trebali zapeatiti?
vrsto ju je uhvatio za nadlanicu. Pritisnuo ju je uz jastuke, premjestio teinu
i zakotrljao se na nju. Bio je iznimno teak i snaan. Njegove usne spustile su se
na njezine i dok je Caroline okretala glavu na drugu stranu, njegovi zubi su joj
razderali usnicu. Prije samo jednoga sata sanjala je divljaku inaicu toga. Je li
moda bila luda ili glupa? Koprcala se ispod njega, izvukla ispod njegova ramena
i svom snagom zagrizla u utirkani pamuk rukava njegove kurte.
- Kukice - zareao je Ravi, ali njezino opiranje samo ga je jo vie uzbudilo.
Pokuao joj je rukom prekriti usne, ali uspjela se osloboditi. Prisjetila se jata tihe
posluge koju nikada nisi mogao vidjeti, a koja je uvijek bila dovoljno blizu da je
se moe dozvati. - Pomo! Pomozite mi! - vrisnula je.
Ravi joj je pustio ruku. Tiho je promrmljao i ustao, izravnavi odjeu. Priao
je najbliem prorezu na prozoru i stajao okrenut joj leima, nastojei se pribrati.
Caroline je skoila s divana i, uzmiui to je dalje mogla, udarila o stol. Bio je
izmeu nje i vrata... u protivnome bi ve potrala prema njima. Kad joj se rub
izrezbarenoga stola zasjekao u stranjicu, u mislima su joj bljesnuli dragulji. Bre
od pomisli na to ispruila je ruku, dograbila jedan dragulj iz hrpice i ponovo
naglo pokuala mugnuti. Molei se da to nije bio najvei iz hrpe, zagurala ga je
u boni dep suknje. Kroja i izraiva haljina kojega je upoznala preko Myrtle
296
Rosie Thomas

ustrajao je na tome da ga tamo stavi. Memsahib uvijek trebati dep. Maramica,

pismo, nekakva sitnica.
Kad se Ravi polako okrenuo od prozora, bila je metar udaljena od stola i
piljila je u vrata.
- Poput lavice si - rekao je gotovo njeno. - Usnica ti krvari. Daj da...
Maramica mu je bila utirkana i namirisana. Uronio je jedan kut u zdjelu vode,
uzeo joj bradu meu dlanove obiju ruku i njeno joj potapkao usnicu. Caroline
je sklopila oi i prepustila se njegovoj brizi. Bila je bez daha i srce joj je divljaki
udaralo.
- Eto. Sad je mnogo bolje - rekao je.
- Hou kui.
- Naravno da e kui. Jesi li spremna?
Otvorio je vrata. Na drugoj strani dvorita Caroline je nazrela nekakvu
kretnju kad se netko od posluge izgubio iz vida. Nikada nee doznati bi li netko
reagirao na njezin drugi vrisak.
Rasipno je naredila svome vozau tonge da je prieka. Nije eljela riskirati
nasukati se tu na dalekoj seoskoj strani jezera i bilo joj je posve drago zbog te
odluke.
- Ali ja bih te automobilom poslao kui - usprotivio se Ravi.
- Nema potrebe.
Sam je preklopio rasklimanu stubu prije nego to ju je ponizni voza uspio
dohvatiti i pomogao Caroline uspeti se na sjedalo.
- Dovienja - pozdravila je.
Ravi je rekao vozau da je odveze kui i dao mu novanicu od koje je
mukarac zakolutao oima. - Nadam se da to nije zauvijek zbogom. Osmjehnuo se. - Molim te, pozdravi mi svoje prijateljice, gospou McMinn i
misionarovu enicu.
Voza tonge biem je udario konja i Caroline je navukla kapuljau. Ruka joj je
bila zagurana u dep. Sjedila je drhturei, sve dok Ravijeva kua nije ostala dva
kilometra iza njih, a potom se nagnula naprijed i naredila vozau da je odveze na
drugu adresu.
Preprodava je bio u starome dijelu grada, ulicu-dvije dalje od krojake radnje,
zato ga je bila i zapazila. Sila je na raskriju dviju cesta gdje je priekala da se
tonga uz zveket udalji, a potom pourila pokraj niza starih kua od opeke. Onaj
297
al od kamira

kamen joj je klizio meu znojnim prstima i zbog svijesti o tome to ini, od
straha joj je bubnjalo u glavi. Kad je stigla do vee, dahtala je i osjeala snane
otkucaje srca u uima. Prozor je bio pranjav i rii pas leao je i protezao se
preko udubine drvene stube. Na malome znaku pisalo je Preprodava dragulja.
Unutra je sjedio trgovac i itao novine. Premotao ih je i polako ustao. Na
pultu je bila ulatena mjedena blagajna i u staklenome pretincu bilo je nekoliko
jeftinih ukraenih ogrlica i prstenja te draguljarovo povealo.
- Dobar dan, memsahib.
Zbog Carolinina poveanoga opreza bio joj je ujedno sumnjiv i ulagivaki.
Poloila je stisnutu aku na pult i ispruila dlan. Zapazila je da je kamen bio
obraeni rubin, pristojne veliine, ali ne toliko velik da bi bio zapanjujui. Imala
je sree. Zasad.
- eljela bih ovo prodati.
Mukarac je nakrivio glavu, a potom uzeo dragulj. Uhvatio ga je meu vrhove
metalne pincete i rasklopio povealo da ga proui. to e biti, pomislila je
Caroline, ako je isti taj ovjek Ravijev preprodava pa prepozna kamen?
Ne, ovo mjesto bilo je poprilino otrcano. Zato joj je i palo na pamet.
Mukarac je sve snanije disao i okrenuo rubin, promotriti ga iz drugoga kuta.
Carolinine noge drhtale su toliko da se bojala kako bi je mogle izdati pa se
vrsto uhvatila za pult ne bi li se pridrala i samoj sebi rekla kako sve to radi
zbog Zahre. Oni zatomljeni osjeaji udnje, straha i nedoraslosti kakve je uvijek
imala u vezi sa svojom keri... svojom keri... u trenu su je preplavili.
Mukarac je spustio povealo. - Nije ba neki kamen.
- Koliko?
Opustio je usne i ne elei vie razmiljati, rekao: - Dvjesto rupija.
Prebrzo, premalo. Carolinina izotrena ula govorila su joj da kamen vrijedi
daleko vie. Ispruila je ruku po rubin.
- Tristo - odbrusio je.
Zagledala se u nj. - Tri tisue.
- Petsto. Posljednja ponuda.
Nakon toga, sve ostalo bilo je stvar cjenkanja. Napokon je mukarac osorno
kimnuo. Vratio se natrag u trgovinu i Caroline je pretpostavila da otvara sef.
Trenutak potom pruio joj je dvije novanice po tisuu rupija, ruiaste i
utave, za razliku od onih otrcanih musavih novanica manjih iznosa koje su
298
Rosie Thomas

openito bile u optjecaju. Dva mala jajolika profila kralja. Caroline ih je zagurala
u dep suknje i preprodava je spustio rubin u vreicu.
Kad se nala izvan trgovine, duboko je udahnuvi progutala. Nebo je
poprimilo boju olova i zlokoban povjetarac puhao je niz uliicu, navijetajui
oluju. Desetak metara dalje tankonogi prosjak sjedio je na stubi. Glava mu je
visjela. Caroline se provukla pokraj njega i pola poznatom rutom pokraj
krojaeve trgovine.
Kad je dola kui, zakljuala je vrata bungalova. Sakrila je rupije u ladicu koja
je mirisala na kamfor, gdje je drala rublje i nakit, ukljuujui spavaicu koju je
nosila prve brane noi. Samo kratak pogled na nju bio je dovoljan da je navede
da ladicu zalupi. Zavukla se pod pokrivae i tamo ostala leati, drhturei i
oslukujui topot grmljavine. Pomisao na ono to je upravo uinila izazvala je
provalu neobuzdanoga smijeha, ali im je smijeh zamro, zaplakala je.

Nerys je bila iznenaena i bilo joj je drago kad ju je Caroline zamolila da, ako
moe, poe s njom u Kanihamu posjetiti djevojice. Pole su autobusom do
doline, sve dokle je autobus vozio, a odatle ih je jedan Nerysin prijatelj iz
udaljene farme povezao u svom starom dostavnom vozilu. Stranji dio
dostavnoga vozila bio je natovaren vreama rie, a na vrhu je bio privezan
kokoinjac. Dvije ene stiskale su se na suvozakome mjestu, vrsto se drei za
ljepljive stranice sjedala, kako bi odrale ravnoteu dok se kamionet njihao
probijajui se kroz klizita blata i kamenja to ih je stvorila nedavna kia. Nerys
je avrljala s vozaem, smijui se i pribjegavajui jeziku znakova svaki put kad bi
je njezin Vokabular iznevjerio. Caroline je sjedila i doimalo se kao da slua, ali
tijelo joj je bilo napeto.
Trg u Kanihami bio je ukraen opalim liem i oblaci su skrivali smee
nabore planina. U kui u kojoj je ivjela Nerys i u kojoj je roena Zahra sada su
stanovali neki radnici iz bojadisaonice. U blizini je jarac privezan za visok stup
pasao goli krug zemlje.
- Ness!
Farida i Zahra istrale su pred nju, a za njima su potrali Faisal i ostali.
Caroline je stajala malo po strani, nepomino se osmjehujui dok su djeca
povlaila Nerys za ruke i pretraivala joj depove u potrazi za slatkiima. Nerys
je zagrlila Faridu, a potom odigla Zahru s tla. Poljubila je djevojicu u mirisan
vrat i pokuala je odmah predati Caroline, ali Zahra se sklupala i sakrila lice uz
Nerysino rame.
299
al od kamira

- U redu je. Ne elim je pridrati - bila je ustrajna Caroline.

Veina ena bila je vani na poljima, ali malo izaslanstvo mukaraca
predvoeno Faridinim djedom Zafirom izilo je iz molitvene prostorije
pozdraviti posjetitelje. Uveli su ih u jednu od kua i posjeli na najbolji tepih, dok
je za njih bio pripreman aj. Nerys i Zafir razmijenili su ljubazne opaske o
dolasku zime.
- Sjeaju li me se? - proaptala je Caroline Nerys dok su im toili aj.
- Da, ali ne razgovara se o tvome odnosu prema Zahri, ak i ako ih to
podsjea na povezanost meu vama. Zato to ih to ba odve ne zanima.
Priprosti su to ljudi i njihove neposredne obiteljske veze puno su labavije od
naih. Jedino to ih zanima jesu vrijeme i usjevi, briga za stoku te imaju li
dovoljno novca da se prehrane.
Na rije novac Zafir je svoju crnu bradu usmjerio prema njima.
- al - rekla je jasno Caroline. - Onaj lijepi al, sjea se? Vidjela sam kad su ga
tkali. Sigurno je dosad ve zavren.
Rije al izazvala je neposredan odgovor. Zafir je izdao naredbu i jedan
mukarac iziao je iz prostorije. U nastaloj tiini, Nerys je pijuckala aj.
Nakon tri minute mukarac se vratio s bljedolikim tkalcem i jo dvojicom
mladia. Donijeli su zamotanu platnenu tkaninu, koju je tkalac nosio na
ispruenim rukama, kao da je rije o svetoj relikviji. Kad se sagnuo uz enine
noge i poeo razmotavati tkaninu, Nerys je upozoravajui pogledala u Caroline.
Razmotan je i posljednji nabor.
ak je i u nejasno osvijetljenoj prostoriji al zasvjetlucao poput svjetlosti na
vodi. Tkalac ga je rastresao tako da su se boje rasplesale u zraku. Ostala dvojica
mladia uhvatili su al za kutove i prinijeli ga blie, kako bi naglasili njegov
dizajn. Bili su to mladii koji su cijelu godinu sjedili, svaki na jednome kraju i
izraivali one tkane cvatove Svojim zakuastim vezovima. Ali al nije bio samo
njihov rad. Pripadao je jo preljama, bojadisaima i talimu, ovjeku koji je
nacrtao zakuaste are koje je tkalac trebao slijediti. Bio je to dragocjeni imetak
cijeloga sela, njihovo kolektivno ulaganje u tradiciju kani, koja je pouzdano
iezavala. Nerys je zapazila tkaleva samilosno tanka ramena i revni pogled pa
je morala treptanjem odagnati suze iz vlastitih oiju.
Starjeina je prema njima gurnuo kut ala, pokazujui svojim crnim noktom
kaiprsta oznaku koja je tamo bila uivena, poput dvostrukoga BB, s tim da je
jedno slovo B bilo naopako okrenuto.
- Taj ovjek. Prsti poput krila leptira. Toliko lagani - rekao je Zafir.
300
Rosie Thomas

- elim ga kupiti.
- Caroline, vjerojatno ne moe, to e stajati pravo bogatstvo - proaptala je
Nerys. - Tu su godine i godine njihova rada.
- Koliko?
Tkalac i dvojica mladia povukli su se i zbili iza Zafira. Neto su estoko
meusobno mrmljali. Kamena lica, Zafir se okrenuo prema dvjema enama.
Tisuu petsto rupija.
Nerys je zbrajala u glavi. - To je gotovo stotinu dvadeset funti. Nikada se
neemo moi cjenkati...
- Evo - rekla je Caroline. Iz depa svoga plavoga kaputa od tvida izvukla je
omotnicu, otvorila je i iz nje izvadila dvije utave novanice. Mukarci su piljili,
ali Zafir je ve bio ispruio ruku. Nerys je bila sigurna da u ivotu nikada nisu
vidjeli toliko novca. - Reci im da zadre ostatak. Reci im da je to za voenje
brige o Zahri. elim da ostane s njima, ovdje gdje e biti sigurna.
Caroline se posrui osovila na noge. Pola je prema vratima, ostavivi iza
sebe al, novac i Nerys.
Kad se Nerys ponovo pojavila, uza se je drala al koji je sad ponovo bio
zamotan u zatitno platno. Caroline je gledala prema potoku koji je prskao na
sve strane slijevajui se niz kamenitu guduru. Ispod stabla cedra djeca su se
igrala tapovima i kamenjem.
- Kad pada snijeg?
Bio je listopad. - Za otprilike mjesec dana. - Nakon toga bit e teko, gotovo
nemogue probiti se cestama, sve dok se u proljee ne otopi.
Caroline je potvrdno kimnula, kao da razmilja o neemu drugome. - Lijepo
je ovdje, zar ne? Uvijek sam to mislila.
Njihov voza dostavnoga vozila zavrio je s isporukom pilia i prikupio niz
koara punih crvenih jabuka. Stavila je ruke u prazne depove kaputa od tvida i
poela se probijati k njemu kroz nanose lia. Dok je prolazila pokraj djece,
zastala je i dugo tako samo stajala, ali Zahra je grgoljila od smijeha dok je Farida
prema njoj kotrljala kamenie. Podignula je najobliji, najbjelji i bacila ga prema
stablu, ni ne pogledavi Caroline.
Prema Nerys se ponaala drukije. im su je ugledale da odlazi, svom snagom
su potrale prema njoj, a ona je za sve njih imala slatki i lijepu rije. Znali su da
se Nerys uvijek vraa pa nije bilo ozbiljnije graje kad je otila.

301
al od kamira

Vozilo se ljuljukajui udaljavalo niz stazu. Nerys je pokuala pruiti umotan

al Caroline, ali ona je nato samo odmahnula glavom. - To je Zahrin miraz.
elim da ga ti uva za nju.
- Naravno da u ga uvati. Caroline, novac...
- Recimo samo da je to bilo nasljedstvo. Samo to. Nasljedstvo. Od moje
dobre vile.
Nerys se nije svidio neobuzdan zvuk Carolinina smijeha.

Do poetka studenoga planine su bile ponovo zaogrnute snijegom i stari

smei grad kripao je od mraza. Ve se predvialo kako e se te godine jezero
zamrznuti, prvi put nakon boine utakmice kriketa.
Kad se jednoga poslijepodneva Caroline vratila kui u bungalov nakon
posjeta Myrtle i Archieju, zatekla je posluitelja kako klei na premotanoj vrei
za riu pokraj gredice pocrnjelih stapki nevena. Latio je vojnike izme, kao da
je nastojao zguliti kou s njih. Drhturei, uz klik je otvorila ulazna vrata. - Ralph?
Ralph?
Na rasklimanome stalku za eire bila je vojnika kapa.
Mukarac koji je prema njoj podigao pogled iz fotelje bio je gotovo
neprepoznatljiv.
Lice mu je bilo tek neto vie od glave smrti na kojoj su iskolaene oi
izbuljeno gledale iz ljubiastih duplji. Bio je gotovo elav, imao je tek nekoliko
bezbojnih vlasi i ogoljelo tjeme bilo mu je isprugano modro-sivim oiljcima.
Caroline mu je pritrala, ali ta sablasna prikaza je podignula prekriene ruke.
Nije bila sigurna je li to uinio zato da nju odbije ili je to bila nagonska reakcija
da svoje krhko tijelo zatiti od potencijalnoga napada.
Zaustavila se nedaleko od njega i spustila na koljena na tepihu ispred kamina.
Ispruila je ruku dotaknuti mu koljeno i kroz njegove ukastozelene hlae
osjetila golu kost.
Obratio joj se glasom jedva ujnijim od apta. - Oprosti to te nisam
upozorio. U posljednji trenutak iao je zrakoplov u kojemu je bilo jedno
slobodno mjesto pa su me ukrcali u nj.
- Rekli su mi da si jo uvijek slab za putovanje. Ne mogu vjerovati da si tu.
Hvala Bogu da si iv.
302
Rosie Thomas

Rastvorio je usne, pokuavi se na neki nain osmjehnuti, otkrivi pritom da

je izgubio nekoliko zuba. - Jedva. Ti dobro izgleda, Caroline. Izgleda... lijepo. Ralph joj je odigao pramen kose, kao da nije mogao posve povjerovati da moe
biti tako isto plava. Kad ju je omotao oko kaiprsta i na kraju se ipak zaustavio
da je ne potegne, prisjetila se da je Ravi uinio to isto.
Lice joj se u trenu zajapurilo, postavi grimizno. Naglo se trgnula unatrag i
zgranuto prodahtala kad joj je snano povukao kosu s tjemena. Spustila se
natrag na pete i Ralph se zagledao u nju.
- Daj... daj da ti spremim neto za jelo - promucala je. - Ima... okolade. Ili
meda, kamirskoga meda, ti to voli.
Zapazila je da ga je ve time razjarila.
- Ne mogu ba mnogo jesti - odbrusio je.
Caroline se ugrizla za usnicu. - Reci mi to mogu uiniti za tebe. Molim te,
Ralphe.
Zabacio je glavu unatrag i sklopio oi. Taj jedan jedini iscrpljeni pokret rekao
joj je da je ono kroz to je proao, ona tama koju je ona mogla samo
pretpostaviti, stvorilo meu njima duboki jaz. Odjednom je sa sigurnou znala
da mu, ma to uinila i ma koliko se snano trudila, nikada nee moi ugoditi.
Dobro, pomislila je. Ali pokuat u. Uinit u to svojom pokorom.
- Nita. Ba nita - odgovorio je.

303
al od kamira

PETNAESTO POGLAVLJE
Oujak 1945.

io je zgodan kao uvijek i tajnovit. Gotovo nije mogla povjerovati da je tu, u

Srinagaru. Materijalizirao se glavom i bradom, ba poput gospodine Soo
Ling u klizeoj kutiji ili golubova u nekom od trikova koje je izvodio na
pozornici.
Nerys je dopustila Raineru da je povede ulicama u blizini Lal Chowka, sve
dok nisu stigli do jednoga obinoga maloga dhaba, mjesta na koje su trgovci iz
oblinjih radionica dolazili prezalogajiti pun tanjur jeftine hrane. Za stolom od
perploe izvukao je za nju metalni stolac.
- to e? - upitao ju je. - ampanjac? Pate de foie grass?
Nasmijala se. - Da, molit u. Uz jagode i lag. Rainere, gotovo ne mogu
povjerovati. Jesi li ti to uistinu ovdje?
Pruio joj je ruku kako bi mogla opipom osjetiti njezinu punu toplinu.
Uhvatila ju je samo na trenutak, meu obje svoje ruke, jer si vie od toga nije
mogla dopustiti.
Doimao se u punoj formi, preplanuo od vjetra i vrsto sklupan poput
opruge. - Hvala ti to si tako brzo dola - rekao je.
Primila je navrljanu poruku koju joj je uruio jedan od onih derana s bazara.
Ne zastavi se ak ni pogledati u zrcalu, zaputila se u Lal Chowk. ekao ju je
usred uzavreloga trga u centru grada, kao da fiziki eli naglasiti ono to je ona
ve znala... da su tjedni koje su proveli zajedno bili sama sr vremena koje je
provela u Kamiru.
- Kao da sam se moda predomiljala hou li doi ili neu?
Zagledao joj se u oi. - Moda ti nije bilo lako doi. Je li ti suprug u Srinagaru?
- Jest. Jako je zauzet.

304
Rosie Thomas

Nije bilo potrebe lagati Evanu o tome kamo ide, jer je on nije ni upitao.
Oklijevala je, a potom dodala - Rainere... nita se nije promijenilo. Radim ono
to sam uvijek namjeravala raditi. Misionarova sam supruga i pomagaica. Sad i
zauvijek.
- Znam. Znam, znam, znam. Ali to ne znai da te i dalje ne mogu voljeti, zar
ne? Otiao sam, jer bi mi bilo nemogue ostati i gledati te kao Evanovu suprugu,
ali shvatio sam da, ma gdje bio, osjeam isto. Zna, uistinu nastojim na to to te
volim gledati kao na blagoslov. Vjerojatno me to ini boljom osobom.
Nasmijali su se na ono vjerojatno.
Rainer nije bio nesretan, toliko je mogla vidjeti. Nije on bio takav.
Obuzela ju je radost samo zbog toga to ga vidi i to je s njim, inei da se
osjea lakom i bezbrinom, onakvom kakvom se nije osjeala mjesecima.
Pred njih je bilo postavljeno jelo od crvenoga luka i limete, a nakon toga
zdjela dhal makhanija i koara vruega kruha naan.22 Rainer je slistio hranu ne
pogledavi je, kao da je dokrajiti je bio zadatak koji je morao obaviti. Nerys je
pijuckala aj od kardamoma.
- Priaj mi o svemu - zahtijevao je. - Kako si? Ali elim uti istinu.
Nerysin osmijeh pomalo je ieznuo. - Zima je bila teka.
- Ne, priekaj trenutak. Imam neto za tebe - rekao je. Otvorio je unutarnji
dep kaputa i preko stola gurnuo mali preklop od smeega papira.
Tri ene na terasi lae za stanovanje smijale su se nekoj zaboravljenoj ali,
dok su se iza njih protezali listovi lotosa i komad jezera. Fotografija je bila divna
i na njoj je bio zabiljeen glamur starih dana provedenih u Rajskome vrtu. Nerys je
pogledala preko stola. - Moja je? Mogu je zadrati? - upitala je.
- Naravno, samo mi je ao to mi je trebalo tako dugo da doem i osobno ti
je uruim.
- Hvala ti. - Spremila je fotografiju u torbicu. - Dobro sam
- odgovorila mu je. Ali nedostaje mi. Svakodnevno.
uo je neizgovorene rijei. - A Myrtle i Caroline?
Myrtle i Archie su dolje u Delhiju, a gospodin i gospoa Flanner napokon su
kupili njihovu staru lau za stanovanje. Nerys je naletjela na Lauru Flanner na
dobrotvornoj zabavi odranoj u svrhu prikupljanja sredstava i nova vlasnica
22

naan - indijski kruh koji izgledom nalikuje lepinji

305
al od kamira

poalila joj se da im McMinnovi nisu rekli ni upola onoga to je na lai bilo

ruevno. Nerys se usprotivila rekavi joj kako se njoj to uvijek inilo okriljem
raskoi.
Laura Flanner izvila je svoju bostonsku obrvu. - Tako?
- Ali, ja sam ipak iz Walesa.
Myrtle joj je pisala kako je jako tuno i da se dosauje, ali kako misli da tog
ljeta nee doi u Srinagar. Nakon rata... odjednom su svi poeli govoriti o
poratnome vremenu kao o neemu stvarnom, radije nego kao samo o molitvi za
daleku budunost. Archie se nadao ponovo nai nekakav mirnodopski posao na
eljeznici. Naravno, nekakav uredski posao. Imao je vee izglede za to ostanu li
u Delhiju, pisala je Myrtle, gdje se moe u kolicima odvesti vidjeti sve one koji
mu padnu na pamet. Zna ti Archieja, pisala je. On nikada nije klonuo duhom
i nikada se nee predati.
Za Nerys je Srinagar bez McMinnovih bio puno dosadnije mjesto.
Caroline i Ralph Bowen zajedno su se pojavljivali na rezidencijalnim
domjencima na kojima su Fanshaweovi jo uvijek katkad bili domaini ili bi ih
Nerys ponekad nazrela na pukovnijskome koncertu ili meu gledateljima na
teniskome meu. Svi su govorili kako je poticajno to se siroti satnik Bowen
tako dobro oporavljao i kako je sretan to ima suprugu koja o njemu skrbi.
Nerys se pitala nije li ona jedina zapaala da Caroline, kako se inilo, postaje sve
bljea i sve tia to Ralph postaje tjelesno sve snaniji. Katkad je navraala k
Nerys na aj u misiju. Stekla je naviku nervoznoga uvrtanja prstenja koje joj je
sad labavo stajalo na treem prstu.
- Posve sam dobro - ustrajala je. - Samo u posljednje vrijeme ne spavam ba
najbolje. Ralph ima uasne none more. Ne eli razgovarati o tome, ali mislim
da mu pomae to to me, kad se probudi, zatekne pokraj sebe. I to je neto, je
li?
Nerys je to u kratkim crtama opisala Raineru.
- A Zahra? - upitao je.
Dvije djevojice su cijelu zimu provele u Kanihami i Nerys ih je posjeivala
onoliko esto koliko je cesta bila prohodna. O Zahri su se dobro brinuli, a
dragocjeni al bio je sigurno premotan i odloen s najboljom Nerysinom
odjeom u ladici misije.
- Nema ba mnogo vijesti u Srinagaru. - Osmjehnula se Raineru. - Priaj mi,
to ima kod tebe. Gdje si ti bio sve ove mjesece? Znam da te vjerojatno ne bih
trebala pitati. Ali esto sam mislila na tebe.
306
Rosie Thomas

Kako je to udno, pomislila je, da dvoje ljudi mogu voditi jedan razgovor
izgovoren naglas, a drugi u svome srcu.
- Jesi li? To volim uti. Smiljao sam novi trik. Dobar je, uivat e u njemu.
Izvodio sam nekoliko arolijica za postrojbe... bilo je to pokrie za nekakav
kamuflani savjetodavni posao.
Pokrivao sam kretanja postrojbi, opskrbu vojnih skladita. -Dodao je: - Nita
ni najmanje junako. vicarski sam graanin. Ne mogu biti prijatelj, zbog toga
to tvoji ljudi ne mogu biti posve sigurni da nisam neprijatelj. Ali sad to vie nije
ni vano. Za nekoliko tjedana rat e biti zavren.
Evan je govorio to isto i poeo je spominjati poziv misije da se vrati u
Shillong ili ak njihov mogui povratak u Wales. Nerys je u vie navrata
pokuala naeti temu posvajanja, ali on je nepokolebljivo govorio kako e im
Bog podariti vlastito dijete ili da bi trebali ostati bez djece. Pokuala je smisliti
planove za Zahru, ali znala je kako zapravo moe jedino ekati i nadati se.
- I, to sad? - upitala je Rainera.
Slegnuo je ramenima. - Imam neto vano obaviti.
Nije imalo smisla pitati ga to to.
Dotad je ve bio slistio svu hranu. Odgurnuo je jelo u stranu i odjednom
rekao: - Traio sam da se ovdje naemo jer sam te elio upoznati s nekim.
Hoe li sad poi sa mnom?
Nerys ga je iznenaeno pogledala. - Naravno.
Izili su iz dhabe i zaputili se kroz gomilu. Oko njih je bilo mnogo ljudi koje je
iz kua izvuklo slabano sunce u oujku, ali vjetar je jo uvijek bio hladan pa je
Nerys vrsto oko sebe omotala svoj vjerni pheran.
Kua je bila graena od mekane crvene opeke uokvirene debelim drvenim
gredama. Bila je to stara srinagarska kua u tihoj ulici. Vrata im je otvorila
vremena ena u sariju. Rainer je tu oito bio redovit posjetitelj. Tiho joj se
obratio i vrata su se otvorila jo nekoliko centimetara. Provukli su se unutra i
ena ih je povela plitkim drvenim stubama.
U prostoriji na katu ekala ih je druga ena, mnogo mlaa, koja je sjedila na
prozorskoj dasci zagledana kroz kriljastu roletu dolje na ulicu. im je ugledala
Rainera skoila je i pourila prema njemu. Odvrativi pogled dok su se
pozdravljali, Nerys je na zidu zapazila kri. Na polici ispod stajala je uokvirena
fotografija djeteta ispred koje je gorjela svijea. Preko okvira je visjela krunica.
Slukinja je zatvorila vrata.
307
al od kamira

- Nerys, ovo je moja prijateljica Prita.

Nerys je prihvatila ispruenu ruku. Pritino lice bilo je izoblieno od boli i oi
su joj bile pune sjena. Bila je sva odjevena u bijelo, to je bila boja alovanja.
- Drago mi je to smo se upoznale - progovorila je ena tihim glasom. Rainer mi je priao o vama, da ste dobra ena i dobra prijateljica.
Nerys je znala da je veza izmeu to dvoje ljudi bila neto vie od obinoga
prijateljstva. inilo se da zrak u prostoriji treperi.
- Bio je jako ljubazan prema meni u tekim danima kroz koje sam prola.
Vidite ono tamo? To je slika moga sina... u miru Gospodnjem poivala njegova
neduna dua.
Djeaku su bile moda tri godine, na slici je imao svean izraz lica i bio je
odjeven u bijelu koulju.
- Arjunov otac ubijen je 1942. godine. Moj suprug bio je za slobodni Kamir,
o emu su on i njegovu suborci sanjali, ali njegova zamisao nije se svidjela ni
Britancima ni maharadi. U to vrijeme mnogi su poginuli u pobuni, ali tada
tome nije bilo kraja, a bit e jo ubijanja. Naalost, vjerujem kako vrijeme
umiranja u Kamiru tek poinje.
Nerys je jo uvijek drala eninu ruku. Bila je lagana, suha i ispod tanke koe
isticale su joj se tetive.
- Nakon toga ostajem ovdje zbog svoga sina, iako su neprijatelji moga
supruga i moji neprijatelji. Na sin je prije svega bio
Kamirac, prije bilo kakve religije, i da ne odraste u Srinagaru, za kakav bi
ivot znao? Ali sad...
Rainer je priao Priti s druge strane. Zagrlio ju je i poljubio u tjeme, na mjestu
na kojemu joj se glatka crna kosa razdvajala. Uz njegovo vrsto krupno tijelo
Pritino se uinilo siuno. Na trenutak su njih troje bili vrsto povezani
njezinom tugom koliko i prolou.
- Arjun je bio posve dobro, znate, djetece poput sve ostale djeca. Potom se
razbolio, mjesec-dva, nakon ega mu se stanje pogoralo i na kraju je umro.
Rainer mi je rekao da ste bolniarka. Vi ete shvatiti ono to ja ne mogu.
- Nisam prava bolniarka. Samo misionarova supruga - proaptala je Nerys.
Razmiljala je: reumatska groznica, difterija, tetanus, ospice, djeji proljev... bilo
je puno bolesti koje su odnosile djecu.
Ruke su joj bridjele od udnje da zagrli Zahru.
- Prola su tek dva tjedna od Arjunove smrti - rekao je Rainer.
308
Rosie Thomas

- ao mi je. - Bilo je to jedino to je Nerys uspjela rei.

Pritino oajno lice se promijenilo. - Ne ponaam se lijepo prema svojoj goi,
Rainerovoj prijateljici - uspjela je proaptati. - Moda biste eljeli malo aja.
Nerys ju je zagrlila, a potom ustuknula. - Hvala vam, ne bih sad. Ali vidjet
emo se mi opet - obeala je.
- Hvala vam - rekla je Prita i Rainerovo lice zahvalno se ozarilo.
- Otpratit u te kui, Nerys.
Rekao je Priti da e se brzo vratiti.
Nerys i Rainer hodali su prema misiji. Nakon sjena u udoviinoj kui, dan se
doimao svjetlijim i bunijim.
Rekao je: - Silno sam elio da je upozna. Zna, oenit u je.
Ulina graja bubnjala je u Nerysinim uima.
Mene si pitao hou li se udati za tebe. Odgovorila sam ti da sam ve udana.
Skupina amerikih vojnika na dopustu nahrupila je iz bara i preprijeila im
put. Nerys se provukla pokraj njih. Jedan joj je ugledao lice i ispriao se. Oprostite, gospoo.
Dola je do glasa. - Vo... voli li je?
Rainer je prestao hodati. Nije ju dotaknuo, ali kao da jest. -Mislim da ti zna
odgovor na to.
- Onda...
- Odvest u je natrag u Europu. Njezin suprug bio je voa kamirskoga
pokreta za neovisnost pa je ak i prije 1942. godine stvorio sebi mnogo
neprijatelja. Platio je za to, ali svojom smru obitelj je ostavio u nemoguem
poloaju. Prita ima nekoliko prijateljica, ali one e, kad rat zavri, biti jednako
ranjive poput nje kad vi Britanci odete iz Indije. Ova drava bit e okrutno
podijeljena i nee joj biti sigurno ostati ovdje, samoj udovici bez igdje ikoga da je
obrani. Pritin suprug bio je sikh, ali ona je kranska preobraenica. Katolkinja,
poput mene.
Pribliili su se rijeci Jhelum i Nerys je stajala zagledana u shikaru, na putu niz
rijeku, natovarenu domaom robom koju e trampiti ili prodati u Baramulli ili u
dalekome Rawalpindiju. Pomislila je na one plutajue povrtnjake na jezerima,
vonjake s jabukama i rina polja, trgovine du Bunda i izraivae alova gore u
Kanihami. Srinagar i cijeli Kamir bili su naizgled mirni na limunski utom
proljetnome suncu, ali znala je koliko su duboki jazovi ispod povrine. Evan i
309
al od kamira

Ianto su i dalje svakodnevno odlazili preobratiti muslimane i hinduse iz nie

kaste i priali su kako se te dvije strane sad meusobno mrze vie nego to su
ikada mrzili Britance. Nerys je ula da je radikalni voa sikha prijetio: Ako
Muslimanska liga eli uspostavu Pakistana, morat e prijei preko oceana krvi
sihka.
Pribliavalo se krhko, iznimno kamirsko ljeto, a ona je uzdrhtala pri pomisli
na tamu kakva bi se mogla protezati pred njom.
Naravno da e Rainer uiniti sve to je u njegovoj moi da pomogne eni koja
je izgubila sina i supruga. Zamislila je kako e on povesti svoju suprugu natrag u
vicarsku, gdje e moda ivjeti u jo jednoj bujnoj dolini u kojoj e na njih
gledati snjeni planinski vrhovi. - Shvaam - rekla je. - ini dobro djelo.
Dovoljno je dugo bila u Indiji da zna kako su mnogi brakovi sklopljeni meu
gotovo neznancima postali snana, uspjena i privrena zajednitva. - Nadam se
da e biti sretan - dodala je, vjerujui u to svim srcem.
Stigli su do obale rijeke i gledali du stuba u poznate prizore ljudi koji su prali
odjeu, kuhali, ispirali posue i sapunali djecu.
- Hoe li mi doi na vjenanje? - upitao je Rainer.
- Naravno.
- Hvala ti. - Dotaknuo joj je ruku.
Neko je mislila da je nepronicljiv, ali sad ga je odjednom sagledala u svoj
njegovoj snazi. Usto, znala je da ga voli. - Otii e u vicarsku?
Zavladalo je zatije. - Konano. Otac mi je tamo, a imam i prijatelje u
planinama. Ali nedostajat e mi Kamir.
Nije dodao i ti i ona je na neki nain osjetila olakanje. Dovoljno su rekli
jedno drugome.
Doli su do vrata misije. Djeca s bazara sjedila su na stubama, iako se
Nerysina uionica prije nekoliko sati zatvorila. Jedna djevojica potapkala se po
usnama i ispruila skupljenu ruku. Rainer je iz depa izvadio novi koji je
zgrabilo drugo dijete pa su pobjegli.
- Obavijestit u te o danu i vremenu vjenanja - rekao je Nerys. - Bit e to
uskoro.
- Doi u - obeala je. Stajala je drei ruku na eljeznome zasunu vrata i
gledala za njim dok je odlazio, vraajui se Priti kroz gomilu koja nije bila
svjesna niega od toga.
310
Rosie Thomas

Bila je ve budna, znajui da je on ponovo u kripcu sna. Ralph se koprcao.

Rukama se drao za glavu i ritao se, nastojei se obraniti od svega onoga to ga
je uhodilo i teroriziralo. Njegova pidama i plahte bile su mokre od znoja.
Caroline ga je pokuala zagrliti, ali otrgnuo se od nje. Mrmljao je, mlatio rukama,
a potom vrisnuo, samo jednom, ali dovoljno glasno da ona pomisli kako se u
susjedstvu Julia Dunkeley probudila.
- Ralphe, molim te, tiho. Sve je u redu. Ja sam tu, na sigurnom si. Bila je to
nona mora, ponovo samo lo san.
Slijepo se nastojao uspraviti u sjedei poloaj, prevrui se dok je pokuavao
pobjei uasu u svojoj glavi. Uhvatila ga je za ruku i nastojala smiriti, ali panika
mu je podarila snagu. Odgurnuo ju je i skoio. Uhvatio ju je za vrat, stegnuo i
njegovi palevi su poput eljeza uronili u njezin dunik dok ju je stiskao svojim
tekim udovima. Caroline je zagrgljala, a potom prestala. Nikada nije ni doznala
koliko je bila blizu tomu da izgubi svijest, ali njegovi prsti odjednom su olabavili
stisak i zrak joj se ponovo poeo naglo vraati u plua. Zgranuto je dahtala i
uzdrhtala, previe u oku da bi se pokrenula. U tami je osjetila da se Ralph
povukao, ruke su mu bile u zraku i zbunjenost se nagomilala u njemu kad se
naglo osvijestio.
- Caroline?
Uspjela je proizvesti zvuk koji je bio tek hropac u njezinu grlu.
Ralph je ponovo legao na valjkasti jastuk. Stenjao je i teko dahtao kad se ona
lagano uspravila i kliznula do ruba kreveta. Pipala je u potrazi za kutijom i
pripalila ibicu, a potom upalila svijeu. Bilo je struje i u daljini je mogla uti
brujanje generatora vojarne, ali iz iskustva je znala da bi ga snano svjetlo moglo
prestraiti prije nego to se posve razbudi. Plamen svijee je zatreperio i ustalio
se iza dlana njezine skupljene ruke.
- Caroline?
Shvatila je da moe govoriti, iako je u vratu i grlu osjeala bolne otkucaje bila.
- Tu sam. Imao si nonu moru.
Lice i lubanja blistali su mu od znoja. Kimnuo je, pogledom pretraujui
dugake sjene u prostoriji, dok se teror noi povlaio.
- Hou li ti skuhati aj? - upitala je.
- Ne. Neu aj.
311
al od kamira

Uspravio se u sjedei poloaj, pidama mu je bila zalijepljena uz tijelo i

izbacio je noge iz kreveta. Odjenuo je kuni ogrta i odvukao se do vrata.
- Molim te, Ralphe, reci mi neto o tome snu. Moda bi ti pomoglo da
prestane kad bi razgovarao o tome.
Odmahnuo je glavom. Prsti su mu zakrenuli okruglu kvaku i znala je da ezne
za bocom viskija.
- Dobro, ne mora meni, ali moda nekome od tih ljudi? Ljudi koji su vidjeli...
sline stvari?
- Ne, to je samo prokleti san, nita vie.
Pola je za njim u dnevnu sobu. Dograbio je bocu jeftinoga indijskog viskija s
izgraviranoga srebrnog posluavnika koji im je bio vjenani dar od
Fanshaweovih i natoio oko sedam centimetara pia u au. Dok je pio, ruke su
mu drhtale i rub ae zveketao o zube. Nije ni odloio au prije nego to ju je
ponovo natoio, ali ruke su mu sad ve bile puno smirenije.
- Ralphe, nemoj toliko piti. Ne pomae.
- Pomae - rekao je, glatko odbivi njezin prijedlog. - Vjeruj mi.
Nakon nonih mora pio je sve dok ne bi zapao u stanje obamrlosti, a potom
glasno zahrkao. Kad bi se sljedeega jutra probudio, bio bi blijed kao smrt i ljutit
poput zarobljenoga medvjeda pa je morala obilaziti oko njega kao da koraa po
minskome polju.
Caroline se pribojavala supruga i njegova jedva suzdranoga nasilja i koliko
god da je imala suuti prema njemu, inilo se da je bespomona po pitanju
posljedica koje je imao s obzirom na ono to je vidio i propatio. Ralph je znao s
ostalim asnicima koje je smatrao prijateljima odlaziti u klub ili u menzu u koju
su navraali pripadnici pukovnije te se naizgled doimao gotovo onim starim.
Samo je ona znala koliko ga sve to progoni i koliko je krhka bila ta njegova
ljutura.
Nehotice je prinijela prste grlu, nastojei napipati modricu. Kad je uoila da je
on neobino promatra, povukla ih je.
- Jesam li ja to tebe pokuao zadaviti?
- Jesi.
- Boe. Mora znati da nisi ti bila u mome snu. Bio je Japanac, jedan od onih
tamniara. Hulja sadistika. On... - Ralph je sklopio oi, a potom ih naglo
otvorio, kao da nije mogao razmiljati o onome to je lealo iza njegovih kapaka.
312
Rosie Thomas

Caroline je ekala, zadravi dah. Zamiljala je kako je neki drugi mukarac

(moda ista vrsta mukarca) prepoznao slabost svoga zatoenika - onu posebnu
Ralphovu ranjivost koju je pod svaku cijenu skrivao i nadao se da e je ak moi
sakriti i od supruge - i radio na tome na naine koji su vjerojatno bili toliko
okrutni, da su nadilazili njezino razumijevanje.
- Nastavi - rekla je njeno, nadajui se da e ga potaknuti.
Nije trebala progovoriti. Ralph je iskapio drugi viski i aa je zveknula o
posluavnik. - Zaboga, ne, nisam te namjeravao ozlijediti. Sanjao sam. - Priao
joj je i morala se oduprijeti nagonu da se zatiti. Ali on joj je samo rukom
dotaknuo rame prije nego to ju je povukao. - I za tebe je ovo prokleto truo
ivot, je li? - promrmljao je.
Rumenilo joj je sporo oblilo lice i krv joj je bolno navirala u modrice. Ralph je
s visine piljio u nju, sve dok nije nakubio usne, onako kako je to inio svaki put
kad bi bio prisiljen voditi s njom bilo kakav drugi razgovor osim rutinskoga.
Naglo se okrenuo, promrmljavi: - Boe svemoni, to je s tobom? - Nije
oekivao ni priekao odgovor. Podigao je bocu, rekavi grubim glasom: - Poi
na spavanje. Ja u jo malo sjediti i itati.
Ujutro ga je nala ispruenog na fotelji, bez svijesti.

Katolika crkva bila je malo zdanje od crvene opeke s minijaturnim zvonikom

i krovom od kovanoga eljeza obojanim u zelenu boju graka. Nerys i Caroline
sjedile su u prednjem redu klupica, pokraj keri profesora Prama. Bile su jedini
gosti. Prita je sila niz crkveni prolaz, drei se za profesorovu ruku, u svom
bijelom sariju i bijeloj dupatti, izvezenoj sitnim zlatnim nitima, koja joj je
pokrivala kosu. Rainer ju je ekao uz ogradu kod oltara, kaput mu je bio oetkan
i nosio je tamnocrvenu ruu u zapuku.
Sveenik koji je predvodio misu bio je otac Kennedy iz Katolike misije.
Nerys ga je slabo poznavala, ali Evan joj je jednom rekao da je pravi misionar.
Kad su Rainer i Prita razmijenili zavjete, podignula je pogled prema obinome
staklu na malim prozorima crkve u obliku trolista i pomislila na razliite ugovore
koje je brak imao za nunu posljedicu. Bilo je to puno sloenije od onoga to se
smatralo pod onim potovati i sluati.
A to se ljubavi tie... koliko je njezinih inaica bilo?
Osim nje, Caroline je sjedila pognute glave, okreui prstenje na svome
vjenanom prstu. Oguljena koa ispod prstenja bila je ranjava i ljutila se. Oko
313
al od kamira

vrata je nosila vrlo tanak proziran al kojim je skrivala modroljubiaste modrice

od otiska paleva.
Nakon to su se mladenka i mladoenja potpisali u knjigu vjenanih, u
minijaturnoj crkvenoj opini, profesor i Nerys bili su im svjedoci, Rainer ih je
sve odveo u svoj omiljeni dhaba na svadbeni doruak. Doao je i otac Kennedy,
koji im je ispriao neke zanimljivosti o poecima misije u Kamiru. Bilo je to
sretno drutvo. Prita je malo govorila, ali katkad se osmjehivala i ruku s novom
zlatnom viticom na prstu drala poloenu na suprugovoj nadlaktici.

Sljedeega dana Nerys je otila u Kanihamu vidjeti Zahru i odanu Faridu.

Nekoliko noi ostala je u selu, pjevajui i igrajui se s Faisalom, njegovim
mlaim bratom i ostalom djecom iz svoje stare uionice. Bila je ponijela neke
lijekove i zavoje pa je, najbolje to je mogla, lijeila brojne zimske boljke seljana.
Uvjerila je Zafira da je Zahrin dragocjeni al kod nje na sigurnome i istodobno
se diskretno pobrinula za to da se ispotuje i drugi dio pogodbe. Uope nije
sumnjala da se ne brinu dobro za djevojicu, posebno je znala da se za nju
dobro brine Farida. ivot je tu na selu bio teak, ali mogla je vidjeti da je Zahra
zdrava i nasmijana.
Pri povratku u Srinagar povela je djevojice u proljetni posjet gradu, prvi te
godine. Kad su stigle, njih dvije poskakivale su ispred nje, niz uliicu koja je
vodila do vrata zgrade misije, pokraj prosjaka koji je katkad uao u udubini
zida. U kui je Evan odsutno pomilovao djevojice po kosi, dok ih je Ianto
ozareno gledao kroz svoje naoale. Djeca koja su redovito dolazila u uionicu
uvela su ih u svoje igre.
Nerys se nala u neprilici zbog Carolinine reakcije kad joj je rekla da su
djevojice stigle. Ruka joj je poletjela prema usnama i lice joj je problijedjelo. Ne mogu je vidjeti. Uistinu ne mogu, ne sada kad je Ralph ovdje.
Nerys je izdala odvanost. - Ali to se Ralpha i svih ostalih tie, ona je siroe
misije.
- Ne mogu. Ne shvaa.
Caroline je bila uvjerena da je Ralph sve znao. Osjeajui grizoduje,
zacrvenjela se dok ju je pomno motrio i u svojoj glavi ula: to se to dogaa s
tobom?
- U redu - uzdahnula je Nerys. - Ako osjea da uistinu ne moe... Ali ini mi
se sramotnim.
314
Rosie Thomas

Stigao je travanj. Rainer je pakirao kutije pripremajui se za odlazak iz svoga

stana koji je gledao na rijeku Jhelum. Koluti uadi, planinarska oprema i
potreptine za izvoenje arobnih trikova bili su prikupljeni, a teki bubnjevi
zapeaeni i oznaeni, ekajui da ih pokupe ljudi zadueni za utovar.
U Europi su Zrakoplovne vojne snage SAD-a i izvidniki zrakoplovi
Britanskoga ratnoga zrakoplovstva naizmjenino bombardirali Berlin kad je
Crvena armija opkolila grad.
- Uskoro e kraj - rekao je Ralph, sluajui vijesti. Caroline se zakrenula.
Nakon rata. Nakon rata. to e to znaiti? Sve vie se osjeala kao da je u
nekoj od arobnih kutija Rainera Stamma, u kojima su se poklopac i stranice
stalno pribliavale. Bila je u klopci. Krajikom oka zapazila je odbljesak metala,
osjetila ak poljubac eljeza na svojoj koi kad je otrica zasjekla kroz zid.
Lecnula se i shvatila da je Ralph netremice promatra.

Evan je otvorio pismo Velke prezbiterijanske misije koje je stiglo iz Shillonga

i odloio ga u stranu, dok se Nerys pobrinula za to da Zahra i Farida zaspu u
zajednikome krevetu i dok je Ianto s njima veerao, nakon ega je otiao u
unajmljenu prostoriju iza bazara. Potom je rekao: - Duo, imam ti neto rei.
Pozvani smo natrag u Shillong.
- to? Kad?
- Vjerojatno za otprilike mjesec dana. Naravno, puno toga ovisi o ratnim
vijestima. Ali rekao bih da bi to moglo biti u tome razdoblju. Bit e ti drago uti
da Ianto ostaje ovdje nastaviti s naim radom. Silno se nadam da emo se vraati
kroz Kargil i Leh pa da mogu ponovo posjetiti svoje prijanje preobraenike.
Pisat u i zamoliti ih da mi to omogue.
- To je jako brzo - uspjela je izustiti Nerys.
Evan je uzeo komad papira i poeo pisati pismo. U tom smo poslu
poprilino vremena, pisao je.
Morat u povesti Zahru, zakljuila je Nerys. To nekako moram uiniti. Moda
Farida pripada Kanihami, s Faisalom i ostalima, ali ne mogu otii i ostaviti
Zahru.

315
al od kamira

Ralph je otiao na veeru u menzu pukovnije. Nekolicina njegovih kolega

asnika koji su ostali u stoeru u Srinagaru bili su redovito ljubazni prema
njemu, ak puni potovanja, ali srdanost koju su mu iskazivali nije bila vea
nakon njegova povratka. U najmanju ruku, bio je poput izopenika. Bili su
svjesni svega kroz to je proao, ali o posljedicama toga nije se raspravljalo. Nisu
oni bili rjeiti mukarci.
Ali, veeras je atmosfera bila drukija.
Sluali su bilten posljednjih vijesti. Juer su Rusi stigli do Bea. Bojnik
Dunkeley lupio je stisnutom akom o stol.
- Prokleti Nijemci, napokon su uniteni - izjavio je. - Uskoro e Berlin i Hitler
pasti u ruke Saveznika. Velika je sramota to e ta ast pripasti crvenima, a ne
Britancima, ali i unato tomu... nije prerano malo proslaviti meu prijateljima, je
li?
Zaulo se buno klicanje i zazvali su da im donesu vr slatkoga portugalskog
vina.
Dok je vr kruio i cigaretni dim postajao sve gui, Ralph je nakratko postao
samo jo jedan asnik meu vojnicima koji su napokon iekivali vidjeti
pobjedu. Pio je, alio se, pjevao vojnike napjeve i pie mu se stalno lijevalo u
au.
Nakon Changija i Burme jetra Ralpha Bowena nikada nije funkcionirala na
pravi nain. Jo ga je nekoliko dijelova tijela iznevjerilo, tako da nije obratio
pozornost ni onda kad mu je sanitetski asnik naredio da malo lake postupa s
tom starom bocom. U svakom sluaju, pio je da se napije, to je sve bre i bre
postizao.
Prebrzo se poskliznuo iza samonametnutih granica. U vrevi topline i bratstva
pustio je da mu ruka klizne s naslona stolca, na kojemu je poivala, na iroka
ramena porunika Ormsbyja. Pod rotirajuim ventilatorima prostorija je plivala,
ali mjesto je bilo sigurno, ak omiljeno.
Ormsby je otresao ruku i skoio na noge. - Za Boga miloga, Bowene.
aa vina kliznula je s ulatenoga stola i razbila se o pod.
- Bilo bi dosta - srdito je promrmljao Dunkeley. - Satnice Bowen, molim vas
vratite se u svoju etvrt.
U ahuri tiine, Ralph je posrui iziao iz prostorije.
316
Rosie Thomas

Netko ga je zazvao: - Idi onoj svojoj lijepoj enici - dok se netko drugi
smijuckao.
Hladan zrak vani naveo ga je da zatetura. Naslonio se na dovratak i sluga u
prolazu obratio mu se s dunim potovanjem upitavi: - Mogu li vam pomoi,
gospodine?
- Ne, ostavi me na miru - promrmljao je.
Pokuao je nainiti jo jedan korak, ali noge su ga izdale. Sruio se u grmlje
koje je cvalo pod prozorima menze. U trenu je zadrijemao, ali pomislio je kako
je to potrajalo samo sekundu-dvije. Kad je ponovo doao k sebi, uspio je uti
glasove i zvuk dvojice mukaraca koji su se olakavali na tratini nekoliko metara
dalje.
-Julijina sestra je prije nekoliko godina na nju naletjela u Delhiju. Izlazila je iz
lijenike ordinacije s McMinnovom suprugom.
- Da sam barem ja bio u Delhiju s Myrtle McMinn - nasmijao se onaj drugi.
- Objema je bilo silno neugodno kad ih je ugledala. Alice je rekla da je sigurna
u to da je bila trudna.
- Tko... Caroline Bowen?
- Ba ta.
Ralph je pod obrazom osjetio sitne kamenie i prljavtinu. Leao je to je
mirnije mogao.
- Zanimljiv podatak. Bowen je bio u Burmi, je li? Ma ne... oito je bila s onim
neopisivim Ravijem Singhom. Tako se pria. Naravno, mogue je da se radi
samo o ogovaranju, ali njih dvoje bili su prilino prisni jedno vrijeme.
Netko je podrignuo i ispriao se, a potom su se koraci utei udaljili preko
trave prema bungalovima. Glasove je progutala tama. Kad je bio siguran da je
ostao sam, Ralph se bolno pridigao u sjedei poloaj. Poloio je glavu meu
dlanove i nastojao razmiljati.
Caroline? Njegova supruga... ona koja je vie nalikovala bijelome miu nego
eni... njegova supruga i Ravi Singh?
Uinilo mu se to posve nevjerojatnim i dok je o tome pokuavao razmiljati,
shvatio je kako je to ionako bilo nevano. ena u krevetu s pogrenim
mukarcem? Bijedno malo kopile, neto to je rijeio lijenik u Delhiju ili je ak
rodila pa je to od njega krila? Kakve je to veze imalo?
Dogodilo se neto gore... daleko, daleko gore.
317
al od kamira

Ralph se uspio nekako pridii na sve etiri i, poteui grmlje, uspio se

uspraviti. Snano se mrtei i ponavljajui rijei jedan, dva, jedan, dva, shvatio je da
moe pristojno koraati. Tjeskobno je zamahnuo rukama i iako se tlo pomicalo i
naginjalo, uspio je doi do uliice koja je vodila pokraj bungalova u etvrti u
kojoj su ivjeli brani parovi. Tu su bile vratnice. Ne, ne te. Dalje. Ne bi bilo
dobro ui u tuu kuu.
Onda sljedee. Gotovo je stigao. Spavati, jedino mu je to bilo potrebno.
Komad dublje sjene protezao se u visokoj travi pokraj ograde. Njegov
zamueni pogled zaustavio se na tome i u istome trenutku sjena se
promekoljila. Postala je mukarac, pogrbljen na zemlji, koji je u zasjedi ekao
njega.
Ralph se zateturao, ali neprijateljska prijetnja gotovo ga je otrijeznila. Bajuneta
ili pitolj, to od toga? Nee se zaustaviti doznati. Prvi e ga ubiti.
Snano je udario mukarca u noge. Pojava se razmotala i pridigla. Ralph ga je
uhvatio za ruku i udario u glavu. Bol iz zglobova proirila mu se u ruku pa je
opsovao i gotovo se prevrnuo izgubivi ravnoteu. Nije to bio nikakav japanski
vojnik, nego nekakav prosjak. Ve je viao toga jadnika. Ponovo ga je, s jo
veim zadovoljstvom udario. - Gubi se, prokletnie. Da te vie nisam vidio
pokraj svoje kue.
Prosjak se oslobodio. Na Ralphovo zaprepatenje, mukarac ga je zgrabio za
ruku i zavrnuo mu je iza lea. Pribliivi usne Ralphovu uhu, prosiktao je dvijetri rijei koje Ralph nije razumio. Potom ga je odgurnuo u stranu i bosonog,
dugim koracima potrao uz uliicu, tih poput make.
Ralphu se u glavi ponovo zavrtjelo od pia pa se pridrao za ogradu.
Je li uistinu postojao nekakav ovjek ili je on to samo sanjao?
U svakom sluaju, vie ga nije bilo.
Kad je otvorio vrata bungalova, zapuhnuo ga je poznat miris ulatenoga
mjeda, praka protiv kukaca i karija. Poelio je popiti neto za dobar san, ali ono
to je uo na travnjaku menze nagrizalo mu je misli i nije mu davalo mira. Pitat
e Caroline, pitat e svoju enicu da mu kae istinu, eto to e uiniti...
U njihovoj spavaoj sobi bilo je mrano kao u rogu, ali osjeao je da je budna.
- uo sam nekakvu smijenu priu veeras u menzi - povikao je.
Svjetiljka se upalila. Caroline je sjedila uspravno i piljila u njega irom
razrogaenih oiju. - Jeste li uivali u veeri?

318
Rosie Thomas

- uo sam nekakvu smijenu priu - ponovio je. - uo sam da ima dijete,

draga moja eno. to kae na to?
Naglo je prinijela ruku usnama. - Kako to misli? Tko ti je rekao?...
Znai, bila je istina.
Doimala se u oku i krajnje prestravljeno, ali ne iznenaeno.
Ralph je oteano disao. U poetku ga to nije pogodilo kao neto posebno
vano, ma to Caroline radila dok se on borio ostati iv u Changiju i Burmi.
Njihov brak je u svakom sluaju bio pretvaranje pa zato bi onda ita od toga
bilo vano? Ali sad mu se ponienje zbog veeri u menzi, nain na koji se prema
njemu ponaao onaj prokleti prosjak na ulici, izmaglica zbog pia i bol u tijelu
koja nije prestajala... sve mu se to sad bilo skupilo. Poelio je zavijati poput psa.
Poelio je poloiti glavu i da ga sve prestane boljeti. Poelio je da njegova
supruga prestane aptati, strahovati svaki put kad je pogleda i ponaati se kao
mukarac.
- Ravi Singh - rekao je, razvlaei svaki slog.
U oima joj se pojavio strah.
Ralph ga je tek nekoliko puta sreo, prije mnogo godina, ali odjednom mu je
pred oima bila slika tamnoputoga podrugljivog odbojnog lica toga mukarca.
Ravi Singh bio je roeni Kamirac, iako je bio maharadin roak. U njemu se
nagomilavao sve vei bijes. Stisnuo je aku i zamahnuo prema krevetu. Caroline
je zacvilila i podigla ruke obraniti se od njega i kad je to uinila, shvatio je da je
kod nje najvie mrzio to to nije imala odvanosti.
Nije ju namjeravao udariti. Nikada nije udario enu.
- Ne budi tako prokleto slaba. Moe rei svome ljubavniku da u ga ubiti.
- Ralphe, nije on... nije mi on ljubavnik. Bila sam usamljena i glupa. On je
opak ovjek. Ne prilazi mu. Molim te, preklinjem te, nemoj.
- Ubit u ga - ponovio je Ralph. - Zbog te pomisli osjeao se puno bolje.
Prisjetio se kako mu je drka slubenoga revolvera pristajala u ruci.
Dakle, pience za dobar san. To mu je sad bilo potrebno... sad kad je odluka
donesena.
Njiui se, udaljio se od kreveta i teturavo dijagonalno zaputio prema vratima.
U dnevnom boravku je na posluavniku stajala spremna boca. Podigao ju je i
sruio se u fotelju. Nema kreveta. Tu spavaj.

319
al od kamira

Caroline je pod plahtama ukoeno leala.

Obvezala se na tajnost, nadala se i vjerovala da ju je odrala. Ah inilo se da je
njezina nevjera bila tema ogovaranja u menzi i da je, to je jo daleko gore od
toga, cijeli svijet znao za njezino dijete.
Nakon nekoga vremena srce joj je poelo sporije kucati. Nepovezane misli
odzvanjale su joj kroz glavu. Bilo je krajnje glupo pokuati sakriti trudnou.
Myrtle bi to bila uinila, kad bi ponajprije bila dovoljno glupa da takvu greku
uini, ali Myrtle bi to s oduevljenjem izvela.
Njezino prijateljstvo s Nerys i Myrtle, dani provedeni u Rajskome vrtu,
utakmica kriketa na zaleenome jezeru pa ak i Kanihama... inilo joj se kako
sve to pripada nekom drugom vremenu. Caroline se osjeala zaleenom, ali
otrice mrnje prema samoj sebi probijale su taj led.
Jedino to je mogla uiniti bilo je otii do Ravija, rei mu cijelu istinu i
zamoliti ga za razumijevanje.
Nema veze ako je ubije. Pomislila je kako bi joj to ak bilo drago. Nije mogla
dopustiti da mu se Ralph priblii, jer Ralph bi bio taj koji bi bio ranjen ili
pogubljen.
Barem e ga pokuati zatititi.
Osim toga, tu je bila Zahra.
Otkotrljala se na svoju stranu kreveta i privukla koljena. Hladno. Dobro, neka
tako ostane, jer to je bilo zatitniki.
Mora zamoliti Nerys da se pobrine za Zahru. Nerys e to uiniti stotinu puta
bolje od nje.
Sutra: Ravi, a potom Nerys.
Legla je i ekala da prou sati koji su sporo odmicali.

320
Rosie Thomas

ESNAESTO POGLAVLJE

ad se motorni amac pribliio, njegovu signalnu zastavicu na pramcu

napeo je vjetar i iza njega je ostala svjea zelena uzburkana voda.

Caroline je stajala na kraju gata nedaleko od Salimarskoga vrta. Moni motor

je smanjio gas i amac je napravio polukrug uskomeavi isparinu vode na jezeru
kad je kliznuo prema pristanitu. Dvojica sluga u livreji zakoraili su na obalu i
privrstili amac kad je ugledala Ravija koji ju je ekao ispod bijeloga zaklona od
sunca. Dopustila je sluzi koji je bio najblie njoj da joj pomogne popeti se na
amac i zakoraila na oribanu palubu od tikovine. Motor je odmah zabrundao,
ponovo se pokrenuo i amac se zakrenuo i zaputio na jezero.
Ravi se uljudno naklonio. Ali to je bilo bolje od onoga emu se mogla nadati.
Tu vani nije joj mogao nauditi, izloen pogledu shikara u prolazu, dok su dvojica
njegovih sluga bili pri ruci.
Sjeli su na platnene stolce za mjedeni stol u kutu. Jedan sluga bio je za
kormilom, dok se drugi povukao ispod, u malu natkrivenu kabinu. Brujanje
motora i um vode uinit e drugima neujnim to to je imala rei samo Raviju.
- Ovo je neoekivano zadovoljstvo - rekao je, bacivi pogled na svoj
draguljima optoen sat. - Naalost, moram se s nekim nai tono u jedanaest.
Kad je ona duga strana no napokon zavrila, navrljala je poruku i poslala je
po glasniku. Kad se odjenula, Ralph je teturajui proao pokraj nje i bacio se na
krevet iz kojega je ona upravo bila ustala. Ostavila ga je da hre, utoga, nakon
to je posluitelju dala naputak da sahibu skuha kavu im se probudi. Ravijev
odgovor stigao je do nje u roku jednoga sata pa je pourila iz kue doekati
motorni amac na mjestu koje joj je naveo.
- Imam ti neto rei - izgovorila je.
- Sluam.
Duboko je udahnula. Osjeala je ukoena usta, suha poput papira, ali uspjela
je izgovoriti obine rijei koje je uvjebavala.

321
al od kamira

- Nakon vremena koje smo zajedno proveli, rodila sam. Dijete je tvoje, Ravi.
Nisam eljela da moj suprug za to dozna pa sam sve krila.
- Moje? - Glas mu je bio otar poput noa.
- Da. - Podignula je pogled s plohe stola prema njemu, susresti se s njegovim
pogledom. - Ti si jedini mukarac s kojim sam neto imala. Bila sam djevica,
sjea se?
- Da. Jesi li mi to dola rei?
- Nije to sve. Moj suprug je sino uo za dijete, od nekoga asnika u menzi.
Mislila sam kako sam sve to drala u tajnosti, ak i od tebe, u poetku sam
smatrala da je tako najbolje, ali sad se ini da sam pogrijeila. Stoga je logino da
sam odmah dola k tebi, sve ti ispriati i zamoliti te za razumijevanje.
Ravi je mozgao nad tim, opustivi kutove usana. Napokon je progovorio. Shvaam. Reci mi, Caroline, jesi li ti doista mislila da ne znam?
Caroline se uurila. - Nadala sam se da ne zna.
- Dao sam te pratiti, draga moja. Tebe i tvoje prijateljice koje su uokolo
trkarale sa svojim kangrijima.
- Sve to vrijeme znao si za Zahru?
Nainio je nestrpljiv pokret. - Selo tvojih tkalja nije ba izvan moga dosega.
Dakle, barem netko od ljudi koji su bili gore bio je Ravijev plaenik. Caroline
je zadrhtala pri pomisli na to kako se Zahra neduno igrala ispod stabla, dok su
je motrile neije oi, spremne o svakom njezinom pokretu izvijestiti one u
Srinagaru. Ali Raviju je donekle odgovaralo da je ostavi na miru, moda je samo
elio drati je na sigurnoj udaljenosti od svoje obitelji.
Podignula je glavu. - Dola sam ovamo upozoriti te, Ravi. Moj suprug je jako
bijesan. Bio je pijan sino...
Ponovo onaj nestrpljivi pokret. - I to znam.
Nije bilo vano kako. Poslije e se suoiti s time u kolikoj su mjeri ona i svi
koje je poznavala bili pijunirani. - Rekao mi je da e te ubiti.
Ravi je zabacio glavu unatrag i nasmijao se, kao da je to bilo neto
najsmjenije to je ikada uo. - Je li to sve to mi ima rei?
Odvratila je: - Ne elim da Ralph bude povrijeen. Znam da se nee dobro
provesti pokua li ti nauditi.

322
Rosie Thomas

Ravi se prestao zabavljati. Tihim glasom, tako da ga je jedva uspjela uti,

promrmljao je: - A ja sam pomislio kako si mi moda dola objasniti zato si mi
ukrala rubin.
Motorni amac proao je izmeu drvenih stupova koji su oznaavali poetak
rijenoga kanala. S njihove desne strane, Caroline je ugledala niz laa za
stanovanje, na ijem je kraju bio Rajski vrt. Shikara prodavaa cvijea upuivala
se prema svojim kupcima i hrpe cvatova inile su bljetavilo boja naspram
namrekane vode.
Glas ju je umalo izdao, ali nije bilo niega to je mogla uiniti osim drsko
nastupiti. - Kad se ini da zna sve ostalo, onda zna i to da sam kamen prodala
preprodavau. Morala sam nabaviti novac za voenje skrbi o djetetu.
Ravi je potvrdno kimnuo, kao da ga je to zadovoljilo. Klizili su pokraj Kluba
Srinagara, gdje su stolovi i suncobrani bili nanovo postavljeni za nadolazee
ljeto. Konobar u bijelome sakou stajao je spreman preuzeti narudbe za koktele,
dok je hrpica shikara za unajmljivanje poskakivala sa strane.
- Ovdje te moram ostaviti. - Pokazao je u smjeru stuba koje su vodile prema
Bundu. Sunce je bljetalo obasjavajui automobil koji je prelazio preko onoga
prvoga mosta na rijeci Jhelum. - Usput reeno, moja supruga oekuje da e
kraljem ljeta roditi. Dobit u sina.
- Divno za tebe - rekla je Caroline. - Uistinu se nadam da e biti sin. Nadam
se da e sve dobro protei.
Ravi se ponovo nasmijao, onako punaan i zgodan ispod zaklona od sunca.
Njezine nade bile su mu krajnje besmislene i njezine dobre elje nita mu nisu
znaile. Preko ramena je amdiji izdao odrjeitu naredbu i pramac se zanjihao
prema stubama. amac je nakratko bio privren i Ravi je ustao pomoi joj da
izie na obalu. Caroline ama ba nita nije postigla time to ga je dola vidjeti.
Zakoraila je na suho.
Ne mogavi se suzdrati, upitala je: - to e uiniti?
- Po pitanju ega?
- Po pitanju moga djeteta.
- Zatititi interese svoje obitelji, naravno.
Nakon jo jedne naredbe amdiji, konopi su bili razvezani i motorni amac
se udaljio velikom brzinom.

323
al od kamira

Nerys je uasnuto sluala dok joj je Caroline priala.

Vani, u dvoritu misijske zgrade, estero djece igralo se loptom i nizom
drvenih sanduka. Buka koju su stvarali dopirala je kroz otvorene prozore i meu
njima se uo Zahrin sretan glas.
- to misli, to je namjeravao rei onim da e tititi interese svoje obitelji?
Caroline je bespomono odmahnula glavom. - Nemilosrdan je. ini sve to
eli, uzima sve to eli. to moemo uiniti?
Nerys je bila u nedoumici i obuzele su je zle slutnje. - Ne znam. Ali nekako
emo morati sakriti Zahru da je Ravi Singh ne nae.
Evan je bio vani, ali Ianto Jones bio je u kapelici i postavljao obredne papire
za molitveni skup. Nerys je na brzinu donijela odluku. - Ianto... molim te, ostani
i pripazi na djecu do tri danas. Potom, kad svi odu, zakljuaj vrata.
Zatreptao je iza debelih stakala svojih naoala, dok mu je Adamova jabuica
poskakivala u grlu. - Ali...
- Molim te.
S Caroline iza sebe Nerys je strala niz stube i iz male skupine djeice
dograbila Zahru. Farida je odbacila u stranu loptu te i sama potrala za Nerys.
Na vratnicama su zastale i osmotrile uliicu. Prosjaka nije bilo tamo. Nerys je
upitala Faridu je li danas vidjela ovjeka koji trai milostinju, na to je dijete
potvrdno kimnulo. Bio je ranije tamo, ali vidjela ga je kako ponovo odlazi.
Pourile su du obale kanala do rijeke, pokraj dimom zastrtih tandova s
hranom, prodavaa chaija i amdija koji su traali. Nerys je u naruju vrsto
stiskala Zahru i mala djevojica se smijala i zadovoljno koprcala uivajui u
novoj igri. Kad su stigle do Rainerovih vrata, dahtale su, nastojei doi do daha.
Nerys je snano zalupala po vratima te se ak i u aru toga trenutka prisjetila one
noi kad je Farida dola i izvukla ih iz kreveta, onda kad su njezinu majku nali
mrtvu.
Rainer je otvorio vrata. - Gori li grad?
Nerys i Caroline pognule su glavu i uvukle se unutra. Farida se skljokala na
stube, odbijajui ui s njima. Pridignula je suknju i navukla al preko glave, oito
se smjestivi motriti na ulicu.
U prostorijama na katu, ohlaenim povjetarcem koji je dopirao s jezera, Prita
je sjedila i ivala meu posljednjim mnotvom Rainerovih kutija. Odloila je svoj
rad u stranu i ustala, pozdravivi ih bez rijei naklonom preko sklopljenih ruku.

324
Rosie Thomas

Zahra je bila teka. Nerys ju je zahvalno pustila da sklizne na pod. Djetetovu

pozornost privukle su svile jarkih boja u Pritinoj radnoj koari pa je potrala
prema njima. Potom je ugledala male otre kare prema kojima je takoer
posegnula. Prita ju je uhvatila za ruku i rekla joj na kamirskom: - Ne, preotre
su. Porezat e prste. - Odloila je kare izvan dosega, na jednu od kutija.
- to se dogaa? - upitao je Rainer.
Caroline je zamuckujui ponovila svoju priu. Zaokupljena pozornou
neznanke, k tomu jo one koja je dobro govorila jezikom sela, Zahra je poela
avrljati s Pritom. Nerys je gledala Caroline, potom promotrila Rainera da vidi
njegovu reakciju, a onda je krajikom oka zapazila kako je Prita nespretno i s
enjom pogladila Zahru po kosi.
Ne znajui tono zbog ega je to uinila, Nerys je podignula kare, sagnula se
i odvojila jedan gusti uvojak te smekastozlaane kose pa ga odrezala.
Rainer se namrtio. - Da. Moramo je odvesti odavde.
Zahra se otela Priti i Nerys, zaputivi se prema bijeloj pletenoj krletki u kojoj
su Rainerove golubice za predstavu stajale na istome povienju.
- Ptice - vriskala je oduevljeno djevojica. - Zahrine ptice.
Rainer je otvorio oslikanu kutiju iz koje je izvukao svoj frak.
Navukao ga je, pokrio kavez crvenom svilenom maramicom koju je izvadio iz
najgornjega depa i pozvao Zahru da pretrai ostale. im se uvjerila da je jedan
dep prazan, izvadio je iz njega etiri meusobno povezana prstena i omotao joj
lanac oko vrata, poput goleme ogrlice. Povukla ga je, zbunjena, ali nasmijana,
prije nego to joj je on naglim pokretom strgnuo ogrlicu i etiri razdvojena
prstena bacio u zrak. Dok je ona bila jo uvijek zanesena ongliranjem, podigao
je jedan kut crvene maramice i pokazao joj da je krletka prazna.
Zahra je iskolaila oi. - Nestale - protisnula je, zagledana u povienje, a
potom u prazan zrak.
Tri ene su pasivno promatrale. Prita se njeno osmjehivala, ak se i
Carolinino blijedo napeto lice nakratko smekalo i zarumenjelo.
Rainer je prstom pozvao Zahru, koja mu je odmah prila. Dotaknuo je
prstom usne prije nego to joj je preko oiju kao povez zavezao crvenu
maramicu.
Nerys se poslije sjeala kako se Zahra smijala, ne pokazujui nimalo straha, te
kako je ispruila ruke i pokuala uhvatiti Rainera kad ju je tri puta njeno zavrtio
u krug.
325
al od kamira

Ponovo joj je skinuo povez. Krletka je i dalje bila prazna. Rainer je

pantomimom pokazivao zbunjenost, ali onda je rukom posegnuo u isti onaj
dep fraka i zamahnuvi u zrak bacio prvo jednu, a potom i drugu golubicu.
Ptice su poletjele iznad Zahrine glave i smjestile se na otvorenoj roleti.
Nerys je zapljeskala, a prikljuile su joj se Caroline i Prita.
Zahra je bila toliko oduevljena da se nije mogla ni pomaknuti. Zaprepateno
je piljila u Rainera. Kad je ispruio ruku, ptice su se posluno vratile na preku
na kojoj su spavale.
- Jo - aptala je Zahra.
- Rainere - zaustila je Nerys, namjeravajui rei kako postoje vane stvari o
kojima valja raspraviti. Prtljao je traei neto po kutiji. Izvadio je arobni plat
izvezen okultnim simbolima.
- Rainere...
Svi su zauli tapkanje bosih stopala po stubama. U prostoriju je upala Farida.
- Prosjak. - Podignula je etiri prsta. etvorica mukaraca.
Nerys je pritrala prozoru koji je gledao na drugu stranu rijeke. Ugledala ih je
kroz pukotine na roletama i jedno od tih lica prepoznala. Bio je to prosjak koji je
esto prosio u uliici iza zgrade misije, samo to vie nije izgledao poput
prosjaka. Na kraju uske ulice uspjela je zapaziti ulatene srebrne reetke i sjajnu
crnu haubu raskona automobila.
- Ravi Singh je ovdje.
Zaulo se gromoglasno kucanje na vratima. Caroline se prislonila uza zid,
drei ruke na usnama. - O, Boe. Ne putajte ih unutra.
Rainer nije oklijevao. Osmjehujui se, podigao je crveni povez. Spremna za
novi trik, Zahra mu je skoila u naruje. Dao joj je znak da uti, omotavi joj
ponovo povez. Kucanje na vratima bivalo je sve ustrajnije. Rainer je oko sebe i
Zahre omotao uskovitlani plat. Uz njega je bila Prita, koja mu se vjeala o ruku.
Promrmljao joj je jednu reenicu pa se brzo povukla njemu iza lea.
U prizemlju se zauo tresak kad su se vrata naglo otvorila. U Pritinoj sjeni,
Rainer je slobodnom rukom pokupio svoju kutiju za trikove i smireno priao
proelju stuba. Ljudi Ravija Singa prili su mu topotom i mahnuo im je da uu u
prostoriju koja je gledala na rijeku. Caroline je stajala okamenjena, ali Nerys je
prila Pritinu stolcu i pokupila njezin odbaeni vez. Kad su etvorica mukaraca
ula u prostoriju, pozorno je provukla nit veziva i iznenaeno podignula pogled
prema njima.
326
Rosie Thomas

- Dobar dan - rekla je na kamirskome, a na engleskome je dometnula: Znate, ovo je privatna kua. Kako vam mogu pomoi?
Ravi Singh stajao je uokviren sunevim svjetlom na dovratku ulinih vrata i
njegova tamna sjena prekrivala je stari daani pod. Na sebi je imao
zasljepljujue bijelu kurta pidamu i kaput visokoga kopanja s blijedom
podstavom te svakim centimetrom odavao ohologa kamirskog aristokrata.
- Dobar dan - vedro mu je doviknuo Rainer. - to znai sve ovo? - Ne
ekajui Ravijev odgovor, poskoio je niz stube, doekati ga.
Kad mu je noga dotaknula najniu stubu, uinilo se da se spotaknuo i umalo
izgubio ravnoteu. Kutija za trikove se rastvorila i pljusak zlatnoga prstenja,
metalnih alica, marama, raznobojnih lopti i triarija obruio se poput slapa pred
Ravijeve noge. Rainerov iznimni plat, u suprotnosti s priguenim pheranom,
uskovitlao se oko njega kad je Ravi ustuknuo i zapanjeno uzrujan uskliknuo. S
gnuanjem se namrgodio na tu izloenost poganskoj tajnovitosti.
- Kako sam nespretan - uzdahnuo je Rainer. Sagnuo se na jednu stranu
pokupiti arenu loptu, ali istodobno su mu dvije golubice pobjegle ispod plata.
Lepet njihovih krila bio je glasan u zatvorenome prostoru. Ravi je jo malo vie
poskoio unatrag, udarivi o rub vrata, dok se lamatajui rukama nastojao
obraniti od ptica. Pritin al od bijele pamine zaleprao je kad se u nj umotala i
navukla jedan nabor preko pognute glave. Provukla se pokraj Ravija Singha i
izila na ulicu.
- Oprostite - smijao se Rainer. - Obuavam ptice. Vidite da znamo to treba
initi.
Leerno je raskopao plat i pustio da mu padne s ramena. Uredno ga je
premotao i odloio u kutiju, a potom na vrh stavio poispadale predmete.
Napokon je skinuo frak i zatvorio poklopac kutije u koju je sve to odloio.
Ostavi u koulji, ispruio je ruke i golubice su mu se vratile.
- Je li ovo drutveni posjet? - upitao je mrko Ravija.
- Nije. Doao sam po dijete.
- Zbog toga su ova etvorica ljudi upala u moju kuu? Zbog djeteta? A kojega
to djeteta?
Nestrpljivo zareavi, Ravi ga je odgurnuo u stranu, preskaui dvije stube
odjednom. Nerys je jo uvijek sjedila drei u krilu vez, ali kad se Ravi pojavio,
ustala je i pribrano pola pred njega. Caroline je poput duha stajala uz prozor,
dok su etvorica mukaraca pretraivala prostoriju.
- to radite? - zahtijevala je odgovor Nerys.
327
al od kamira

Ravi je krupnim korakom priao Caroline. - Gdje je dijete?! - viknuo je.

Rainer se vratio i odloio golubice u krletku. - Jesu li nai gosti za kakvo
osvjeenje? - upitao je.
Nerys mu se pribliila. Rainer je bacio kratak pogled na Ravijeva napola
okrenuta lea, a potom uzeo Nerysino lice meu dlanove. Proaptao joj je: - Bit
e ona na sigurnome. Nita ne brini ako neko vrijeme ne bude nikakvih vijesti.
Vratit u se, obeavam ti.
Usnicama joj je okrznuo elo. Prije nego to se Ravi ljutito naglo okrenuo od
uzdrhtale Caroline, Rainer se istopio.
Iezao, kao da se pretvorio u isti zrak. Nerys se u sebi smjekala.
- Pretraite kuu - naredio je Ravi. - Gdje je nestao onaj vicarac? Dovedite
ga natrag.
Prema bijesnom izrazu njegova lica vidjelo se kako zna da je izigran. Mukarci
su potrali izvriti naredbu, a Ravi se ponovo suoio s dvjema enama.
- Djevojica je maloprije bila ovdje - rekao je. - Gdje je sad?
- Ona? - upitala je neduno Nerys. - Bio joj je problem ne osmjehnuti se i
shvatila je da zapravo uiva. Uzela je Carolininu hladnu ruku pod svoju pa su
sad predstavljale vrstu frontu u odnosu na Ravija. - Moramo u posjet djeci koja
pripadaju misiji. Zna, oni vole arolije. Ali sad su sva djeca otila kui. Na neko
od njih misli?
Ravi se za korak pribliio Nerys, ali ona je samo podignula bradu, drei se za
Caroline. Nerysin pogled jasno je govorio: Moda ja jesam samo ena, ali Britanka
sam i misionarova supruga. Moda ti jesi moan ovjek, ali to misli da e se dogoditi takne
li samo malim prstom jednu od nas?
Zaustavio se nedaleko od njih, drei stisnute ruke niz tijelo.
- Tko je bila ona Indijka?
- Sigurno misli na gospou Stamm? ao mi je to mi nisi dao priliku da vas
upoznam. Moda nekom drugom zgodom.
Ravijevo lijepo lice bilo je modro od bijesa, ali uspio je ipak dovoljno hladno
progovoriti: - Kao to dobro znate, gospoo Watkins, to dijete koje traim
zapravo je moja ki. Zakljuio sam da ni gospoa Bowen ni njezin suprug ni
vaa mala kranska misija nije sposobna brinuti o njoj pa u je uzeti u vlastito
kuanstvo.

328
Rosie Thomas

Moda kao ropkinju nekoj od tvojih sestara... ili posve vjerojatno jo neto puno gore od
toga, pomiljala je Nerys. - Bojim se da si zakasnio. Dijete vie nije u Srinagaru i
uskoro e napustiti Indiju.
- Ne moete jednu Indijku odvesti iz vlastite zemlje i od njezinih ljudi.
Odgovorila mu je izravnim pogledom. Jo uvijek je bilo vrijeme rata. U Indiji
je tisue siroadi, na smrt izgladnjelih ili naputenih. Misli li da e jedno dijete
nedostajati meu mnogima?
Ali nije ni pokuala proturjeiti mu.
Dvojica mukaraca su se vratili. Kua je bila prazna i njihova potraga nije
dugo potrajala. Druga dvojica vjerojatno su eljali ulice u potrazi za Rainerom i
Pritom. Nerys po tom pitanju nije osjeala nikakvu tjeskobu.
Ravi je bacio posljednji pogled prema Caroline. - Jo uvijek misli da me
moe izigrati?
Samo je Nerys mogla osjetiti kako je Caroline snano drhtala.
Sa svojim ljudima za petama, Ravi ih je napustio.
im su bile sigurne da je otiao, Nerys je prigrlila izbezumljenu Caroline u
naruje. - Ne brini. Zahra e biti na sigurnome. Rainer e se pobrinuti za to.
Ali pomislila je kako je takvo Carolinino duevno stanje nadilazilo tjeskobu za
Zahrom pa ak i za samom sobom. Drhtala je i tako snano grizla usnice da su
joj se otisci zuba ocrtali na tankoj koi. inilo se da je izjeda crni teror kojemu
nije bilo razumnoga korijenja u njezinim stvarnim tekoama i potresa duboka
nesrea koja joj je preplavila cijelo bie. Nerys ju je mogla samo vrsto zagrliti,
promrmljati nepovezane rijei koje ju nisu utjeile i ponadati se da bi se njezin
oaj mogao konano ublaiti.
- Sjedni - promrmljala joj je. - Skuhat u ti malo aja, a potom te odvesti kui
- Povela je Caroline do Pritina stolca.
Na dovratku se pojavila Farida. Djevojica je krupnim korakom prila Nerys i
oi su joj plamtjele. Nerys ju je zgrabila za ramena. - Dobro si uinila, Farida.
Zahra e odsad biti sigurna i zloesti ljudi joj nee moi nita uiniti.
Ali Farida je samo zamahnula objema akama prema Nerys. Udarala ju je po
tijelu. - Zahra. Hou Zahru. - Nije se mogla prepustiti suzama, ali dubina njezina
oaja bila je oita.
Nerys ju je mogla samo uhvatiti za zapea, obuzdati je i rei: - Znam, znam
da hoe, ali morala je otii. Nadam se da e se vratiti, Farida, ali ne znam kad e
to biti.
329
al od kamira

Djevojica se naglo odmaknula i potrala prema vratima. Teka srca, Nerys ju

je gledala kako odlazi. Svima e im biti teko dok ne doznaju kakva e biti
Zahrina budunost, a najtee od svega sirotoj, odanoj Faridi.

Vani je, na jarkome poslijepodnevnome suncu, ena u obinom bijelom sariju

brzo hodala ulicama s djetetom na boku. Dijete je plakalo, ali nitko nije obraao
ni najmanju pozornost na taj posve uobiajen prizor. Nedaleko od njih,
Europljanin prijeteega izgleda, u koulji, bez kaputa, poao je istim tim putem.
Niz zaobilaznih puteva kroz ograene uliice, preko podruja zaputenoga tla
obrasloga korovom, doveo je te ljude do vratnica profesora Prama, pandita,
onoga sveuilinoga profesora koji se spremao zauvijek otii iz najdraega mu
rodnoga grada.
Kad su se Caroline i Nerys vratile do bungalova Bowenovih, zabrinuti
posluitelj doekao ih je na stubama. - Madam, brzo, smjesta. Vrlo ao. Sahib
bolestan. Bolnica.
Glava Julije Dunkeley provirila je iza ivice. Njezin suprug je u Carolininu
odsustvu poslao po lijenika. Ponudila se otii s Caroline do bolnice, ali Nerys
joj je odluno rekla kako nema potrebe za tim, zato to e ona poi s Caroline.
Vojna bolnica bila je u nizu jednokatnica smjetenih u ikarastim vrtovima i
proteklih tjedana Ralph je tamo proveo puno vremena. Bolniarka je sad povela
te dvije ene do kuta dugakoga odjela, odvojenoga zastorom, u kojemu su
ranjenici leali oslonjeni na jastuke u svojim krevetima i bolesnici koji su se
oporavljali, itali ili se kartali za stolom nasred prostorije.
Ralph je spavao. Koa mu je bila tamnouta i disao je oteano, udisajima kroz
otvorena usta. Na ormariu je u metalnoj posudi bio grah. Caroline se spustila
na rub stolca uz bolesniku postelju i Nerys joj je rekla da e je ona vani
priekati. S odjela se izlazilo na lou pa je izila tamo gdje je zrak manje odisao
boleu i mirisom zgruane krvi na zavojima. Omanje skupine ljudi sjedile su i
puile na stolcima od bambusa. Nala je jedno prazno mjesto i sjela, zahvalno
sklopivi oi.
Trebalo joj je vremena da se prilagodi dogaajima toga dana.
Poslije joj je prila Caroline. Izgledala je kao da mjeseari, iako su joj oi bile
neprirodno razrogaene. - Lijenik kae da ga jetra izdaje. Jako je bolestan.
Sanitetski asnik je prijetei nainio ator, spojivi vrhove prstiju, ne gledajui
gospou Bowen izravno u oi. Govorio joj je o ozbiljnoj teti koja je nanesena
330
Rosie Thomas

tijelu njezina supruga dok je bio zarobljenik Japanaca te o tome kako mu je ivot
sad u neizvjesnosti.
- Moramo se svesrdno nadati da e se izvui iz ove krize -rekao je, dodavi
kako je ishod u nekoliko sljedeih dana nepredvidljiv. Ali ako, i kada, Ralph
bude konano izvan ivotne opasnosti, od toga trenutka pa nadalje morat e se
strogo pridravati pravila.
- Uvjeren sam da me shvaate - rekao je lijenik. - Ne smije se uzbuivati,
mora paziti na prehranu i nipoto ne smije piti alkohol. Naravno, bit e otputen
uz stanovitu onesposobljenost. Srea je to ima mladu enu koja moe brinuti o
njemu. - Potom je lagano dotaknuo Caroline za rame. - To je jo jedan ok za
vas, duo. Ali ako ga uspijemo izvui, vas dvoje ete zajedno lijepo poivjeti.
Obeavam vam da emo za njega uiniti sve to je u naoj moi.
Nerys ju je povela izmeu cvjetnih gredica. Caroline je drala glavu pognutu,
usredotoena na hodanje. Ve su bile kod bolnikih vratnica kad se odjednom
naglo uspravila i nasmijala. - Sad vie nee moi upucati Ravija Singha, hoe li?
Ali da budem sigurna, bacit u njegove pitolje u jezero.
- U redu je, Caroline. Ja u s bojnikom Dunkeleyem porazgovarati o
pitoljima - umirila ju je Nerys.
Silno je poeljela da su danas tu bili Myrtle i Archie.

Na dnu uske gudure zaguene kamenjem i usukanim korijenjem stabala bila je

olupina crvenoga fordova kamioneta. Razbijeno staklo prekrivalo je kamenje,
dok su se krhotine bljeskale na sunevoj svjetlosti.
Vozilo postrojbi Indijske vojske zaustavilo se uz cestu deset metara iznad i
trojica vojnika sputala su se nizbrdicom izrovane zemlje i iskorijenjenih
mladica, to je ukazivalo na spust kamioneta. Kad su doli do slupanoga vozila,
jedini zvuk bilo je zujanje muha. Jedan od mukaraca sagnuo se i zavirio u
prevrnuti kamionet. Lokvica krvi skupila se na filcu krova, tamo gdje su se jatile
muhe. Jo krvi bilo je na sivoj metalnoj ploi s instrumentima i poderane vrpce
bijeloga ala dupatta23 visjele su s izvrnutoga bonog retrovizora.
Mukarci su pretraili unutranjost kabine i kamioneta, prebirui kroz
otvorene kutije iz kojih se prosulo malo odjee, nekoliko metalnih alica te lopta
jarkih boja, zgnjeena i udubljena silinom udarca. S granica trna jedan ovjek
izvadio je djeju konatu zguvanu sandalu.
23

dupatta - dugi al koji upotpunjuje ensku odjeu

331
al od kamira

Nije bilo tijela ni dragocjenosti, samo opljakana prtljaga. Vojnici su tiho

vijeali, a potom se poeli vraati uz strmi uspon do ceste gdje su ih ostali
vojnici ekali i puili. Bilo je to ne ba naseljeno podruje, previe kamenito i
golo da bi ga se obraivalo, nije bilo ak ni za ispau. Na gornjemu kraju nekih
od tih gudura bile su pilje koje su Azad Kamirovi pobunjenici ili neki drugi
oajnici koristili kao skrovita i taj kamenjar bio je dom opora divljih pasa.
Jedan od tih mukaraca rekao je kako je tu bilo i vukova. Malo dalje niz planinu,
tamo gdje su pastiri provodili ljetne mjesece, bile su kamenom omeene jame,
iskopane kao zamke za vukove. Ostali su slegnuli ramenima. Je li to bio nesretan
sluaj nakon kojega je uslijedila pljaka, zasjeda na cesti ili prizor ubojstva, nije
bila njihova briga. Uostalom, vidjeli su oni jo mnogo vie uznemirujuih
prizora. Radiotelegrafist je obavijestio bazu o incidentu i dao koordinate na
zemljovidu. Potom je vozilo koje je prevozilo postrojbu nastavilo put.
U kabini je bilo est ugraenih brodskih kreveta i jedan okrugli prozori.
eni i djetetu bio je dodijeljen krevet u sredini i donjem lijevom kutu, svaki s
kretonskim zastorom koji se mogao navui zbog privatnosti. Nosa je odloio
njihove torbe u kabinu i mukarac mu je dao napojnicu. im su ostali sami, njih
troje pregledali su taj mali prostor i zavirili u minijaturnu kupaonicu.
- Pitam se s kim ete je dijeliti - rekao je mukarac.
- Bit e to, naravno, ene, ma tko one bile, najvjerojatnije e i same biti
Indijke. Moda e biti redovnice ili studentice koje su dobile stipendiju za
kolovanje u Engleskoj.
Dijete se privijalo uz eninu ruku. Kosa mu bila je kratko oiana i nosilo je
svakodnevnu kurta pidamu.
- Zato ne moe poi s nama? - radoznalo je zapitala ena.
- Ne mogu, zato to moram ispuniti jedno obeanje. Ne eli da prekrim
obeanje, eli li?
Bio je to razgovor kakav su vodili ve bezbroj puta.
- Tko e nas doekati u Engleskoj? Kako u znati tko su?
- Moj prijatelj e biti na pristanitu, to je jo jedno obeanje. Ima njegovu
fotografiju spremljenu na sigurno pa e ga prepoznati.
Podigla ju je. S fotografije se smijeio postariji ovjek u konatim izmama i
hlaama do koljena. eir je zabacio i drao je lulu u ustima.
- Edward e se pobrinuti za obje. Uskoro u vam se pridruiti, pitanje je
tjedana, pa emo otii mojoj kui u vicarsku. Znam da ete tamo biti sretne. To
je obeanje broj tri, nije li?
332
Rosie Thomas

Konano se osmjehnula. - Tako si dobar.

Uzeo joj je lice meu dlanove i poljubio je u elo.
- Zapamti, im brod napusti pristanite, na sigurnom si. Ponovo joj moe
odjenuti pravu odjeu pa vie nee biti Arjun, ve siroe, prijateljiina ki koju
vodi roacima njezina oca u London.
ena je posluno potvrdno kimnula.
- Nemoj odve brinuti. - Ponovo ju je poljubio, a potom odigao dijete od
zemlje i smjestio ga na gornji krevet. - Ti si kralj dvorca tu gore, nisi li?
Poslije, kad su se sirene oglasile upozoriti one koji nisu putovali da odmah
moraju napustiti brod, stigli su do poetka mostia za ulazak na brod. Prijatelji i
roaci su se na sve strane grlili i plakali kad se pribliio trenutak rastanka.
- Vidimo se uskoro - prodahtao je mukarac. Jo jednom ih je obje poljubio i
potrao niz nagib mostia za ulazak na brod. Stajao je na pristanitu kad su
odvezali divovske konope kojima je brod bio privezan i kad se brodska truba tri
puta nadugako oglasila. Izvijajui vratom, uspio je kod brodske ograde ugledati
samo enu koja je u naruju vrsto drala dijete. Mahao je, sve dok ga ruke nisu
zaboljele i gledao kako kao odgovor na njegovo mahanje lepra bijela dupatta.
Kad ih napokon preko vode vie nije mogao vidjeti, okrenuo se i zaputio kroz
kakofoniju nosaa i kolica natovarenih prtljagom. Ispred njega, nadvijajui se
nad pristanitem u Bombaju, stajao je divovski svod poznat kao Vrata Indije.
Mukarac je pourio. Morao je uhvatiti Frontier Mail za Rawalpnidi, gdje su ga
ekali njegovi ameriki prijatelji i njihove erpe, koje je unovaio iz Darjeelinga.
Potom e se zaputiti na dugo putovanje prema sjeveru, do planina. Ve je
uvelike kasnio, s obzirom na to godinje doba, jer je namjeravao krenuti ranije.
Ralph je jo uvijek bio u bolnici, ali glavni sanitetski asnik vjerovao je da je
prebrodio krizu i da se izvukao. Lijenik je rekao Caroline da bi trebala biti
ponosna na svoga supruga zbog njegove neutaive ei za ivotom. Spustila je
pogled na ruke, cupkajui zanoktice, sve dok joj bolni prsti nisu prokrvarili. Glas
u njezinim mislima, glasniji i ustrajniji nego ikad, nastavljao joj je govoriti da je
bila bezvrijedna i da nije ni mogla vrijediti, zato to nije imala volje uiniti ni
jednu jedinu stvar, ak ni okonati vlastiti ivot.
Da ima i trunku hrabrosti, ti bi to uinila, da ima i trunku hrabrosti, ti bi...
Kad nije bila u bolnici, vrijeme je provodila u zaguljivome bungalovu. Nerys
ju je pokuala nagovoriti da doe i ostane u misiji, ali Caroline je bivalo sve tee
biti s drugim ljudima, pa ak i s Nerys.

333
al od kamira

- Samo sam umorna - proaptala je. - Umorna i zabrinuta. Kad e ve

nekakve vijesti od Rainera?
- Ne znam. Jednostavno mu moramo vjerovati da je postupio najbolje - bio je
jedini odgovor.

Devetoga svibnja izvrena je bezuvjetna predaja Nijemaca i objavljena

pobjeda u Europi. Srinagar je otpoeo sa slavljem, iako je Indija i dalje bila
okrenuta prema istoku i ratu na Pacifiku. arena svjetla proarala su crno jezero i
u ranim jutarnjim satima iz kluba je jo uvijek dopirala plesna glazba.
Gospodin Fanshawe je smanjenome broju britanske vojske i graana dao do
znanja da e naveer, desetoga svibnja, u vrtovima rezidencije biti odrana
improvizirana zabava u ast Dana pobjede.
- Molim te, poi... poi sa mnom, Evanom i Iantom. Samo na sat vremena preklinjala je Nerys Caroline.
- U redu - naposljetku se sloila.
Uz golemi napor pustila je da joj dhobi-wallah provjetri i izglaa svilenu haljinu,
stavila uvijae u kosu te ak u limenome ormariu u kupaonici potraila ru za
usne za koji je Myrtle neko izjavila da je prave nijanse koja odgovara njezinoj
koi. Sat prije poetka domjenka, sjela je na stolicu na terasi prikupiti snagu.
Zrak je bio vru i doimao se dovoljno gustim da je ugui. Poloila je glavu na
jastuk i starim asopisom hladila se kao lepezom.
Zveket na vratnicama probudio ju je iz drijemea. Jedan mukarac stajao je s
unutarnje strane ograde, pruajui joj omotnicu.
- Za vas, madam - rekao je obzirno.
Na nogama koje je osjeala poput elatinoznih cijevi, Caroline je doteturala
niz stube i ispruila ruku preuzeti pismo. Nejasno se brinui kako nema
odgovarajuu kovanicu, zamolila ga je da prieka, ali mukarac je ve bio
zatvorio vratnice. Njegova sjena prola je iza grmlja i Caroline je bacila pogled
na rukopis na omotnici. Hladna ruka stegnula joj je eludac.
Stojei u sjeni terase, poderala ju je i otvorila.
Ravi joj je pisao da je njihovo dijete mrtvo.
U guduri su nali vicarevo uniteno vozilo. Jo nijedno tijelo nije
pronaeno, ali bilo je dovoljno dokaza koji su ukazivali na to da je smrt
zasigurno nastupila.
334
Rosie Thomas

Naravno, tragedija. Ravi je bio uvjeren da ona za to eli doznati prije nego to
te vijesti postanu opepoznate. Izraavao joj je suut i zaelio svako dobro.
Caroline je ispustila pismo. Beumno se kretala kroz krcate prostorije
bungalova, prelazei pogledom preko poznatoga pokustva, izblijedjelih
prekrivaa, Ralphovih povijesnih vojnih knjiga i njihove uokvirene fotografije s
vjenanja.
Traila je u kupaonici, sve dok nije nala Ralphovu staru britvu. Pozorno je
rasklopila otricu i zagledala se u tupi plavi elik. Uz drku je bilo inje
sasuenoga sapuna i kad ga je pomnije promotrila, zapazila je mrvicu tamne
kratke dlake brade. Osjetila je nagon za povraanjem, ali ga je suzbila i ponovila
rije hrabrost. Hrabrost, hrabrost. Potom je zarezala otricom, najprije jedno
zapee, a potom drugo.
Nekoliko sati potom, u vrtu britanske rezidencije, u golemim stablima
bljetale su svjetiljke kad je voa sastava podigao palicu i naklonio se mnotvu
slavljenika koji su zaposjeli travnjak. Nastupila je tiina prepuna iekivanja,
nakon ega se zaulo snano vuuuuu i prvi vatromet isprugao je zvjezdanu tamu.
Grimizne iskre padale su prema zemlji, kad se iz svih grla zaorilo pobjedniko
klicanje.
Nerys se odmaknula i promrmljala Evanu. - Rekla je da e svakako doi.
Idem u bungalov vidjeti to je s njom.
Evan nije mario za domjenke i bilo mu je drago to moe otii. - Poi u s
tobom - rekao je.
Spojeni bungalovi bili su u mraku. Svi su bili vani slavei pobjedu, bilo u
rezidenciji ili u menzi, ovisno o inu, a svi posluitelji iskoristili su prigodu i
okupili se puiti ili ogovarati u kolibi blizu ulaza na posjed. Kad su se Nerys i
Evan zaputili niz uliicu, opojan miris ljubiica iz vrta neke dame irio se
nonim zrakom. Bili su samo nekoliko metara udaljeni od vrta Bowenovih kad
su zauli buku.
Ulazna vrata bila su zakljuana, ali Evan se svom teinom bacio na njih i
brava se raskolila iz okvira.
Kupaonica je bila ljepljiva od krvi, a pod, u vapno olieni zidovi, emajlirane
zdjele, tanki runici i Carolinine ruke bile umrljane hrom i ljepljive dok je meu
njima drala glavu. Njezina plava kosa bila je zamrena i izboine kraljenice bile
su umrljane zgruanom krvlju. To je bilo sve to su od nje mogli vidjeti, jer je
bila sklupana u kutu i samo vritala.
Evanovo lice bilo je blijedo kao papir.
335
al od kamira

- Idi do vratnica posjeda. Dovedi pomo - naredila mu je Nerys.

Potom je kleknula u krv i pokuala odvojiti Carolinine ruke od glave. Britva
koju je stiskala u ruci pala je zveknuvi o pod.

- Lijepo od vas to ste dole ovamo. Hvala vam - rekao je ukoeno Ralph
Bowen.
Myrtle i Nerys su, oprezno birajui gdje staju, hodale du pristanita za
Bowenom koji je iao nesigurna koraka, dok su se putnici koji su se vraali kui
slijevali na brod SS Euphemia, meu rijekom kovega i sanduka koje su nosile
stotine nadniara. Odred vojnika u ukastozelenkastoj odori postrojio se na
mostiu za ulazak na brod na zvuk vojnoga sastava koji je svirao na krmenoj
palubi. Dame u poslijepodnevnim haljinama i eirima irokih oboda koji su ih
titili od sunca izile su iz automobila, a trubljenje, povici, zviduk policije i sva
ta kakofonija pri ukrcavanju bila je jo vie naglaena velikom vruinom sredine
ljeta. Caroline je jedva podignula glavu.
Kabina Bowenovih bila je na gornjoj palubi, s malim okruglim otvorom s
kojega su imali pogled na sohu na kojoj je visio amac za spaavanje, koji je bio
udaljen samo nekoliko metara. Skueni prostor bio je malen za preveliki buket
koji su Mc-Minnovi unaprijed poslali.
- Hvala vam i za cvijee - rekao je Ralph nakon to je proitao posvetu,
nakratko prstom dotaknuvi jednu od tamnocrvenih kamirskih pijetlovih
kresta. Bio je sablasno mrav i ono to je ostalo od njegove kose bilo mu je
zalizano za mrljama proaranu lubanju, ali boja mu se gotovo vratila u normalu.
Bio je prijevremeno otputen iz vojske, uruen mu je orden vojnoga kria za
iznimnu hrabrost i Bowenovi su se sad vraali u Englesku.
- Zato ne sjedne? - upitao je suprugu.
Ne podiui glavu, dopustila je da je usmjeri prema dvjema minijaturnim
foteljama odvojenim okruglim stolom, iji je promjer bio jednak promjeru
osrednje kutije za eir. Jedino drugo mjesto na koje se moglo sjesti bio je jedan
od dvaju ugraenih brodskih kreveta. Carolinina zapea bila su u zavojima, ali
ona ih je skrivala vrsto stiui orukavlje svoga kardigana. Njezina izravnana
kosa padala joj je gusto zamrena preko oiju.
Nerys i Myrtle su nespretno stajale.
- Moda bismo mogli nai neko mjesto na kojemu emo popiti aj? Mislim da
ima jo vremena prije isplovljavanja - ponudio je Ralph.
336
Rosie Thomas

Myrtle je ljubazno odbila i olakanje koje je osjetila bilo je oito.

- Caroline? - zazvala je Nerys.
Reagirala je podizanjem glave, ali njezine plave oi bile su mutne. Sredstva za
smirenje pod kojima je bila uinila su je zbunjenom i otupjelom. Moglo je biti i
gore, pomislila je jetko Nerys. Ralph i lijenici mogli su joj navui luaku
koulju. Ali tada je moda brodske vlasti ne bi htjele primiti na brod.
inilo se kao da nema nijedne utjene rijei koju bi netko od njih mogao
izgovoriti.
- Uskoro e biti kod kue. Samo se odmori i uivaj u morskome zraku - rekla
je Nerys. - Obeala si nam pisati, hoe li?
- Naravno da hou - odgovorila je Caroline, glasom poslunoga djeteta.
- Zbogom, draga. Bon voyage - rekla je Myrtle. Njezin miris, u trenutku kad je
zagrlila Caroline, sigurno je potaknuo neko sretnije sjeanje. Caroline se
nesigurno osmjehnula i pogled joj se razvedrio. Nerys je u torbi imala Rainerovu
fotografiju i, u tome kratkome trenutku, Caroline je gotovo mogla biti ista ona
djevojka s te slike.
Ostavili su je da sjedi u toj maloj fotelji, zagledanu u kamirske cvatove.
Ralph ih je ispratio iz kabine, pozorno zatvorivi vrata za sobom. Du
prolaza, u ostalim kabinama mogli su se vidjeti sveani prizori, dok su se nosai
prtljage uurbano komeali. Njih troje zaputili se prema predvorju na kraju,
tamo gdje je kroz vrata koja su vodila na palubu ulo malo vlanoga zraka.
- Bile ste jako ljubazne prema Caroline od... ah, od njezine bolesti, obje rekao je iznenada.
- Za sve je to zasluna Nerys. Ja sam sve to vrijeme bila u Delhiju - smjerno je
rekla Myrtle.
- Naravno, tuno je da je to siroto dijete poginulo i pokrenulo sve ovo dodao je. - Nadam se da e se Caroline s vremenom oporaviti. Moda je pod
danim okolnostima tako najbolje. Vrlo je krhka, najmanja stvar...
Nerys mu je zaustila neto odbrusiti, ali Myrtle joj je lagano poloila prste na
ruku.
- Brini se za nju - bilo je sve to je rekla.
Ralph je potvrdno kimnuo. - Njezina pomajka i ja u svemu se u potpunosti
slaemo. Kad se vratimo u Englesku, otii e u privatni sanatorij da se posve
odmori.
337
al od kamira

- Moda to nee biti potrebno, nakon morskoga zraka na putu. init e joj
dobro vidjeti Englesku ljeti - riskirala je Nerys.
Slike iz Filmskih novosti, bombardiranje unitenih gradova i iscrpljenih ljudi
koji su u redovima ekali za hranu nisu bile ni najmanje optimistine, ali u Indiji
su se svi drali predratne slike doma.
Ralph je bez rijei priljubio ruke.
Myrtle ga je uvjerila da nema potrebe pratiti ih do mostia za silazak s broda i
Ralph se sloio s tim da Caroline ne treba predugo ostavljati samu. Rukovao se s
objema i jo jednom im zahvalio.
Potom se krupnim korakom zaputio prema zatvorenim vratima kabine.
Nerys i Myrtle nisu puno govorile sve dok se nisu nale u pranjavome taksiju
kojim su se vraale u hotel. Zaobile su Vratnice Indije u prometu prepunom
zvuka automobilskih truba.
- Svi znamo da Zahra nije mrtva - izlanula je Nerys.
Myrtle je nastavila piljiti u vrsto stijenjene rike i zaprena vozila dok je
njihov voza silom nastojao ii tim putem.
Nerys je ustrajala, kao to je to uinila ve desetak puta: - To je samo jo
jedan od njegovih trikova. Sve je on to smislio, taj nesretni sluaj s fordom, kako
bi uvjerio Ravija Singha da ih ne prati. Znam da jest. Rainer mi je obeao da e
ona biti na sigurnome, a ja potpuno vjerujem u to da e on odrati svoju rije.
Mjesec dana, sve od javnoga obznanjivanja otkria o slupanome fordu, samoj
sebi je govorila da je nesretan sluaj samo jo jedno klasino zavoenje na
pogrean smjer, preruavanje ili odvraanje pozornosti. Ali prolazio je dan za
danom, a od Rainera nije bilo ni glasa.
- Ne znam - promrmljala je Myrtle. - Moda bismo se trebale naviknuti na
mogunost da je to istina.
- Nije - rekla je Nerys. Bila je to kamena rije od dva sloga.
Nijedno tijelo nikada nije otkriveno, ali policija je - tako se govorkalo, iako
nitko nita zasigurno nije znao, ak ni gospodin Fanshawe, budui da se nije
radilo o Britancima - bila spremna prihvatiti da im se u divljem i bezakonitom
podruju svata moglo dogoditi. Suoeni sa svom tom krvlju, opljakanom
prtljagom i nedostatkom bilo kakvih drugih dokaza, nadreene vlasti bile su
spremne zgodno zakljuiti kako je troje ljudi poginulo kao rtve velike nesree.
- Nije - ponovila je Nerys.
338
Rosie Thomas

Negdje su Zahra, Prita i Rainer bili ivi i na sigurnome. Ve se bila naviknula

na Rainerova dulja odsustva. Odlazio je i dolazio, prema vlastitim planovima.
Ponaao se tako sve otkad ga je upoznala, a on se nikada nee promijeniti.
Nikada ga nije ni eljela promijeniti i, ak i da je bila slobodna, udati se za nj ili
ak ivjeti s njim, to bi uvijek bilo isto. Njihov poetak u sebi je sadravao kraj i
premda joj je u svakom budnom trenutku nedostajao, toliko je bila svjesna.
Razlog zbog ega nema nikakvih vijesti uskoro e biti poznat. Doi e on.
Probio se gore u Kanihamu, nije li, im je mogao putovati, ak i s onim
ozbiljnim opeklinama, zato to je to obeao?
Kad ga je posljednji put vidjela, Rainer joj je dotaknuo elo usnama. - Ne brini
ako nita ne uje. Bit e ona na sigurnome, obeavam ti. A ja u se vratiti.
Stigle su do maloga hotela i radije nego da se povuku u svoju sobu, u kojoj je
spori ventilator samo uskomeao vruinu, ule su u prostran bar u koji se ulazilo
iz predvorja. U mjedenim posudama svijale su se palme i osjeao se sivkast miris
ustajaloga dima. im ih je ugledao, jedini mladi konobar koji je u njemu radio
skoio je sa svoga mjesta, namjestivi irok osmijeh dobrodolice.
Nerys je silno poeljela estok din, ali Myrtle je sad pila samo limunadu pa je
i ona naruila isto.
Konobarovo bdijenje neizravno ju je podsjetilo na Faridu, koja je tako
svakoga dana po navici sjedila na stubama ispred seoske kue u Kanihami.
Motrila je onaj rijetki promet koji se odvijao uz planinske staze i niz njih i trala
pred svakoga novoga doljaka, mislei da dolazi Zahra.
Na tu pomisao Nerys se toliko rastuila, da se posramila vlastite sebine
nijeme udnje za tim nestalim djetetom.
Myrtle je pripalila cigaretu i kucnula svoju visoku au od Nerysinu, kao da
ispijaju koktele na jezeru Bar u Klubu Srinagaru. Otpuhnula je oblak dima i
uzdahnuvi se naslonila. -Bio je to prilino turoban oprotaj - rekla je. - Ali
morale smo doi, zar ne?
Nerys je preostalo jedino sloiti se. - Jesmo. Otii u do nje im se Evan i ja
vratimo kui. Uvjerena sam da e joj biti bolje. Naravno, dotad e biti ljepih
vijesti o Zahri koje u joj moi priopiti.
Myrtle je sumnjiavo pogledala svoju prijateljicu. Bila je sad mnogo mravija i
gotovo upalih obraza, ali ipak se sve to vrijeme smijala. Mukarci su se u prolazu
jo uvijek okretali za njom.
- Moda. Ima li vijesti iz Shillonga?

339
al od kamira

Nerys joj je rekla kako e ona i Evan sljedei mjesec otii iz Srinagara u
Shillong. Uz doputenje sredinje misije, prema Evanovoj elji, putovat e preko
planina do Kargila i Leha, ponovo posjetiti onu aicu njegovih preobraenika, a
potom se, planinskim prijevojima kojima su se najprije probijali, vratiti u Manali.
Oskudica na tome putovanju koja im se tada inila zamjetnom, sad e biti
mnogo manje upadljiva, pomislila je Nerys. Svi su se naviknuli na nedostatak
ugode.
- Sjea li se naega sjajnoga putovanja u Srinagar? - osmjehnula se Myrtle.
- Uvijek u ga se sjeati. Mislim da nisam znala kako biti svoja dok nisam
upoznala tebe - rekla joj je Nerys. Znala je koliko mnogo duguje McMinnovima.
Archie je sad imao honorarno administrativno mjesto u Indijskim
eljeznicama i koristio je svoje inenjerske vjetine da preuredi automobil koji bi
sam mogao voziti. - To bi bilo neto posve drugo - izjavio je vedro. Njegovi
sjajni lijepi primjerci jelenjih rogova koje je kao lovaki plijen ponio iz lova s
odmora u Ladakhu nali su stalno mjesto na zidu njihove kue u Delhiju. Vie
nisu bili mogui ni izleti u lov ni godinja doba provedena pokraj jezera u
Srinagaru.
- Sve se mijenja - rekla je Myrtle, ponovo odvrativi pogled.
- Voljela bih da ne odlazi iz Indije.
- Hoete li ti i Archie ostati?
- Ne poznajemo nita drugo - rekla je.
Sa svoga stolca, Nerys je mogla vidjeti ulazna vrata na kojima je straario
mukarac s tamnocrvenim turbanom i u dugakome kaputu te dio otvorene
ulice koja se prostirala iza njih. Na vruini je svjetlucao pranjav zrak i hrpe
Indijaca zakrile su cestu, sve klase i religije pomijeane s poslugom desetak
razliitih nacionalnosti, koje su se slijevale kad je poela demobilizacija, pjeaci
koji su se probijali izmeu krcatih autobusa, sjajnih automobila i kolica koje su
vukli nadniari. Svi ti uurbani ljudi cijeloga su se dana slijevali pokraj chaiwallaha koji je sjedio na rubniku uz svoju grijalicu na pirit i metalne alice,
zagledan u to beskrajno mnotvo, s nepronicljivim osmijehom na licu.
Samo nekoliko stotina kilometra odatle nalazila se eljeznika postaja Victoria
Terminus u Bombaju, sa svojim visokim svodovima, velianstvenim poput
kakve katedrale. Sutra e Nerys poi vlakom prema sjeveru, a Myrtle e se vratiti
u Delhi.
Nerys je shvatila da je zavoljela Indiju i da e joj nedostajati svaki onaj okrutni
i lijepi djeli nje.
340
Rosie Thomas

Stresla se i zavukla ruku u torbu izvui zamotan paket. Odgrnula je kut omota
i pokazala Myrtle al. - Namjeravala sam ga vratiti Caroline prije nego to su
isplovili. Ali nijedan trenutak mi se nije uinio pravim.
- Nije - sloila se Myrtle.
Caroline je vjerovala da joj je ki mrtva, a kamirski al bio je protkan
grinjom savjesti, jednako koliko i gubitkom.
- Sama u ga spremiti na sigurno za Zahru - zakljuila je Nerys.
- U redu.
Myrtle je obzirno pokuala uvjeriti svoju prijateljicu da su sve troje mrtvi zato u protivnome ne bi bilo ni rijei od Rainera? - ali u tome je bila
bezuspjena i u posljednje vrijeme je zakljuila kako je najbolje pustiti Nerys da
se s tom istinom sama suoi, kada doe vrijeme za to. Rekla je: - Hoemo li se
raspitoljiti pa moda naruiti jo jednu limunadu?
- Nerys se osmjehnula. - Moe!
U smeoj omotnici u njezinoj torbi bio je zlaanim vlasima protkan uvojak
Zahrine kose. ak ni Myrtle nije bila rekla za nj. Bio je to njezin talisman,
njezina preostala veza s nasmijanom malom djevojicom koja joj je trala u
susret viui: - Ness, Ness!

Jezero je bilo glatko poput zrcala. Evan i Nerys su shikarom poli do

alimarskoga vrta jer im je to bila posljednja veer u Kamirskoj dolini.
U misiji su Evanove knjige i ono nekoliko njihovih posljednjih komada
pokustva i posua bili spakirani i napokon spremni za ukrcaj i povratak kui, u
Wales. Njihove putne torbe i koare s namirnicama bile su spremne za autobus
koji e ih odvesti do kraja ceste za Srinagar, gdje e uzeti gonie ponija i njihove
ivotinje pa zapoeti dugaak uspon iz doline do visoravni Zoji La i jo dalje,
sve do Ladakha.
Poetak kolovoza je ve kitio lie cedra oker bojom i po cijelome Starome
gradu irili su se poznati jesenji zastori dima boje lavande. Kad su njih dvoje
stigli na najviu terasu, okrenuli su se uivati u pogledu koji se prostirao pred
njima. Voda je bila proarana siunim amcima koji s te udaljenosti nisu
izgledali vei od vodenih kukaca, plutajui vrtovi bili su puni zreloga voa i
povra, a ponad svega toga izdizale su se planine u isprepletenim naborima
purpurno ljubiaste i sive.
341
al od kamira

Evan se gotovo odsutno nakaljao, poput umorne ovce u toru. Te godine bio
je rtvom niza infekcija i Nerys se brinula kako njegovo zdravlje i snaga moda
nee biti dorasli dugom putovanju koje ih je ekalo.
- Ne brini zbog mene, Nerys, molim te - bilo je sve to je rekao kad je o tome
pokuala razgovarati s njim. Zagledala se ispod oka u njegov profil, koji je uvijek
bio takav kad je odsutno razmiljao o svome poslu, misiji i putevima
Svemoguega. Bio je ispijen i preplanuo od vonje biciklom do Srinagara i iznad
Srinagara, srameljiv i nespretan, kakav je bio uvijek, i njoj drag.
Osjetio je kako ga gleda i odjednom se okrenuo. Rekao je da e se uskoro
morati vratiti, jer je trebao razgovarati s Iantom Jonesom o nekim zavrnim
sitnicama.
Nerys je potvrdno kimnula pa su uskladili korak i zapoeli se sputati.
Uhvatila ga je ispod ruke, koju je on tamo zadrao i njeno stisnuo uz svoje
tijelo.
Zbog ekonominosti isplatili su svoga prvoga vozaa shikare, ali mala flotila
njih ve je ekala blizu gata i jedan im se ubrzo pribliio, nadajui se zaradi.
Unutar maloga svetita sa zastorima cvjetnoga uzorka koji su bili razmaknuti i
rafijom zavezani u petlju, zavalili su se na jastuke dok se miris jezera izdizao i
zastajao im u grlu. amdija se otisnuo od pristanita i, osvrnuvi se prema
njemu, Nerys je zapazila kako dri veslo blizu prsa. Naopake okrenut list inio
je oblik srca i sjeanja su je probola poput otrice.
Gotovo tri mjeseca.
Rainer, s Pritom i Zahrom.
Iezli, kao da su se pretvorili u isti zrak.
Njezina tuga bila je poput kamena, ali drala ju je u sebi. Samo veeras,
posljednje noi koju je provodila u tome divnome mjestu, uinila joj se
pretekom za podnijeti.
Okrenula je glavu da joj Evan ne moe vidjeti lice i usredotoila pogled na
rubove laa za stanovanje koje su prianjale uz obalu jezera.

342
Rosie Thomas

SEDAMNAESTO POGLAVLJE

iuna kruna plavoga plamena doimala se previe krhkom da bi preivjela tu

gdje je zavijao vjetar. Jedan od mukaraca mrgodei se naginjao nad njim,
izravnavajui rub posude na grijalu, dok je ekao da se rastope vrste grude
snijega koje se nisu dale otopiti. Njegov suputnik je sklopljenih oiju leao
sklupan u svojoj vrei, dok je estoka oluja bjesnjela nasrui na atorske
stranice od nepromoiva platna. ator se nadimao poput dvaju plunih krila koja
su napinjui se nastojala udahnuti daak rijetkoga zraka, a potom se uz udarac i
kripu ponovo uruavao sklapajui se prema unutra. Pokuati nadglasati tu buku
zahtijevalo je vie energije nego to ju je bilo tko od njih imao.
Nakon sat vremena otopilo se dovoljno snijega da su uspjeli promijeati juhu
u prahu za svakoga posebno. Jedan mukarac drao je dva dragocjena topla pia,
jer je onaj drugi ustrajao na otvaranju patentnoga zatvaraa prije nego to ga
popije. Snijeg ih je zatrpavao i klinovi atora jedva su labavo pridravali krhke
stranice privrenima. Bilo je apsurdno, kako je poslije shvatio promatra,
uope pomisliti na to da bi mogao vidjeti nekoga tko dolazi... ili, bolje reeno, da
bi se bilo koje ivo stvorenje moglo kretati po takvoj meavi. Nadmorska visina
i iscrpljenost podrovali su mu prosudbu. Ponovo je svom silinom nastojao
zatvoriti preklop.
Pogrbljeno su sjedili nad juhom.
- Koliko je sati?
- est i petnaest.
Prola su trideset dva sata otkad su se ovjek kojemu su se obraali kao
Martinu Brunneru i njegov suputnik zaputili iz svojega malenog tabora. Na est
tisua metara bili su vie od tisuu petsto metara iznad baze utaborene u
podnoju ledenjaka Rakhiota. Otkad su napustili bazu, ta trojica planinara i
Pasang Pemba, njihov najsnaniji i najiskusniji erpa, bili su natovareni i
napredovali su na mahove, sporo i bolno se, sve do te toke, uspinjui uz
planinu. Bila je sredina srpnja i vrijeme je bilo odvratno. Snijeg je svaki dan
padao i zatrpavao njihove tegobno nainjene korake i na mjestima im zastirao
uvrene konope.
343
al od kamira

Ujutro, prethodnoga dana, Martin i Pasang Pemba napustili su tabor i zaputili

se u izvianje formacije stijene zvane Moor Head. Taj runi prijetei zid stijene
prijeio im je prilaz do visokoga planinskog sedla i vrhunca iza njega, iako je sam
vrh bio uglavnom neprestano zastrt oblakom.
Ali kad su se pri prvoj jutarnjoj svjetlosti juer probudili, doekao ih je vedar
dan i pogled na planinu koja se punom visinom izdizala iznad njih, hladna i
kristalno jasna.
- Poimo - rekao je Martin Pasangu. Bili su najsnaniji dvojac. Ponijevi sa
sobom minimalno hrane i zatite, planirali su popeti se na glavu stijene i
procijeniti koliko je ta prepreka uistinu ozbiljna, a potom se vratiti u tabor,
odmoriti i pripremiti teret koji e ponijeti u juri. Sljedei tabor trebao je biti
uspostavljen iznad Moor Heada.
Vratit e se jo iste veeri, uvjeravao je Martin svoje amerike suputnike.
Dvojica mukaraca zaputili su se uz obronak, odlamajui krhotine leda pri
usponu, sve dok nisu postali tek crne mrlje koje su se kretale meu kamenjem i
snijegom. Naposljetku ih je progutala nepregledna daljina.
Istoga dana, do sredine poslijepodneva, zlokobna aureola opkolila je sunce.
Vjetar je zapuhao, gonei oblake preko gornjih uzvisina. Ona dvojica koji su
ostali iza njih motrili su i ekali, ali kad je pao mrak, snijeg i sve jai vjetar
potjerali su ih u slabani zaklon njihova atora. ekali su cijelu no i sljedei dan,
ali oluja je postajala sve snanija. Nisu se mogli ni povui ni nastaviti uspinjati.
Mlai mukarac trpio je bolove u prsima i patio od povremene vrtoglavice i
zbunjenosti. Onaj stariji leao je to je mirnije mogao, procjenjujui situaciju.
Brunner i erpa ponijeli su samo osnovne namirnice. Morali su noiti pod
vedrim nebom, a sad im se pribliavala i druga no. Bilo je nezamislivo da bi
dvije noi za redom mogli preivjeti vani u takvim uvjetima.
Kad se oluja ispue, morat e i sam pomoi svome suputniku da se spusti do
mjesta na kojemu ih je ekala ekipa za potporu iznad ledenjaka u prvom taboru i
pomislio je kako e imati sree ako im to uspije. Pokuaj spaavanja bio je
neupitan.
Martin Brunner i Pasang Pemba zasigurno e biti posljednje rtve Nanga
Parbata.
Prisjetio se savjeta amerikoga konzula, jo tamo u Kalkuti, koji ga je
upozorio da ne riskira ako bi to moglo imati potencijalno katastrofalne
posljedice. Naravno, konzul je mislio na politike implikacije, kao i na ljudske
rtve, jer je izdavanje dozvola za budue amerike ekspedicije donekle ovisilo o
344
Rosie Thomas

prolasku te ekspedicije bez traginog ishoda. Kao voa ekspedicije, barem po

imenu, nije mislio da su bili bezobzirni, nego samo da nisu imali sree.
Ali, razmotren odvojeno, Martin Brunner bio je neto posve drugo. Penjao se
neumoljivom snagom i odlunou, gotovo poput stroja, i ta okrutna
usredotoenost znaila je da nije mario ni za vremenske nepogode ni za samoga
sebe.
- Ako moram ii sam, ii u - rekao je jednom. - Ali stii u na vrh.
Voa je shvatio njegovu odlunost. Znao je da je Martin ve prije bio na toj
planini i u toj ekspediciji njegov prijatelj planinar poginuo je u lavini.
Martin se na Nanga Parbat vratio zbog mladia po imenu Matthew Forbes i
njegove obitelji, koliko i zbog sebe... uvijek je bio iskren po tom pitanju. Svi u
ekipi shvatili su da e mu to zasigurno biti posljednja prigoda da ikada doe do
vrha. Tijekom rata, britanske vlasti su mu nekoliko puta odbile dati dozvolu za
uspon, ali ime koje je koristio tijekom tih ranijih pregovora bilo je drukije.
Na novoj dozvoli, prvoj koja je izdana po zavretku rata u Europi, zvao se
Martin Brunner, a tako su ga zvali i planinari. Zahvalio im je, smijui se dok je to
inio, zbog njihove popustljivosti. Mogunost za takve lukavtine nee dugo
potrajati. Kako se svijet polako vraao u normalu, ljudi, njihova imena i
boravita puno e se pozornije nadzirati.
Rekao je: - Nee vie biti melodramatino-pustolovnih dana, nee vie biti
sad me vidi, sad me ne vidi trenutaka. Svi emo mi ponovo biti s etiketama i
ispravama, ak vie nego prije. Stoga uivajmo u naim maioniarskim
trikovima dok to jo moemo.
Drhturei, voa ekspedicije leao je u vrei za spavanje i oko sebe privlaio
njezine smrznute nabore.
Sigurno je bio zadrijemao.
Iz sna ga je prenula silna teina koja se obruila na ator i neiji glas koji je
dozivao. Vjetar je oslabio i atorska platna su se njeno klatila na jo postojeem
propuhu. Ispuzao je iz vree za spavanje i poderao patentni zatvara na atoru,
otvorivi ga.
Muka izma prijeila je otvor i nekakav sklupani oblik leao je u snijegu.
Ponad glave, dronjasti oblaci strujali su preko neba osutoga zvijezdama.
- Martine? Pasang, jesi li to ti?
Tijelo se promekoljilo i zajealo. Voa je zapazio da je to Pasang Pemba.

345
al od kamira

Dvojica Amerikanaca dovukli su ga u zaklon. Mukarac je bio vie mrtav

negoli iv, ali dali su mu da pije zaeerena pia i zibali mu tijelo meu svojim
tijelima, sve dok se nije poelo polako zagrijavati. Kad su mu skinuli rukavice,
palevi i vrci prstiju bili su mu posve smrznuti. Izgubit e ih, ali e preivjeti.
- Martine? - njeno ga je zazvao voa.
erpa je odmahnuo glavom. Smrznutim prstima po zraku je povukao ravnu
crtu.

Vie od esto metara iznad njih, u maloj udubini u podnoju lica stijene,
gomila leda tek neznatno se promekoljila i ponovo postala ovjek.
Vie ga nije boljelo, iako mu je noga pri padu bila zgnjeena.
Zajapurio se od topline i snovi su mu bili ivopisni, s puno pojedinosti.
Ponovo je vidio Srinagar u punom aru ljeta i divni odraz toga grada i planina
svjetlucao je zrcalei se na vodi. Jedna mala djevojica trala je prema eni,
izvikujui djeju inaicu njezina imena.
Rainer je plutao blie povrini. Ponovo je bila no, ali barem nije bilo vjetra, a
nije bilo ni zvijezda iznad glave.
Tekom mukom okrenuo je glavu i zapazio da je sam.
Pasang je nestao. To je bilo dobro. erpa e se domoi tabora bude li imao
sree. Bio je on snaan mukarac... nainio je samo jednu pogreku.
Ponovo mu je glava klonula naprijed, obavijena smrznutom kapuljaom
parke.
Osjeaj neobavljenoga posla i neispunjena obeanja bio je poput blage graje
unutar njegove lubanje. Ali otiao je predaleko da bi se pobrinuo za svoju
savjest. Ponovo su oko njega nastajali tromi snovi kojima se prepustio.
Usne su mu se pokrenule, oblikovati rije.
- Nerys - izgovorio je.

346
Rosie Thomas

OSAMNAESTO POGLAVLJE

air je taj Boi proslavila s Dylanom, Jackie i njihovom kerkicom nakon

to je vrijeme do blagdana provela iza blagajne u knjiari u kojoj je sad
radila. Vratila se na vrijeme za Novu godinu, nakon ega su Hattie i njezin
posljednji deko na dva tjedna otili na Karibe. Kad su se vratili, preplanuli i
nasmijeeni, Mair je znala da je Hattie napokon nala mukarca kakvoga je
eljela. Njih dvoje su jedno drugome dovravali reenice i usvojili niz novih
imena kojima su se meusobno obraali.
Kad joj je Mair pantomimom pokazala dva prsta niz grlo, Hattie se samo
nacerila. - Znam, znam. Ali nasjela sam. Zna, ivot u dvoje. Nikada nisam
mislila da u, ali... - Oduevljeno je slegnula ramenima.
- Znai li biti par da ga mora zvati Edbo, umjesto jednostavno Ed i sva ta
ostala zastraujua imena?
Njezina prijateljica izvila je obrvu. - Mislim da si ljubomorna.
- Naravno da sam vraki ljubomorna.
Hattie je bila ista kao uvijek, ali jo sretnija i zauzetija, to se takoer moralo
priznati. Samo je eljela biti s Edom i, premda su njih dvoje redovito ukljuivah
Mair u svoje planove, ipak je sad ostajalo znatno manje vremena u kojemu su
Mair i Hattie mogle biti same.
Mair je sama za sebe mislila da je Edov monopol na Hattieno drutvo ini
ljubomornom, a ne to stanje zaljubljenosti koje je bilo poput ivoga pijeska.
Dvije ene upustile su se u odluno zbijanje ala o tome kako bi Mair to
mogla nadomjestiti bavljenjem novim hobijima i posjeivanjem internetskih
stranica za ugovaranje spoja ili ak ponovnim iskuavanjem staroga plamena,
provjeravajui je li jo uvijek ostao koji topli pramiak.
- Ni sluajno.
- Nimalo se ne trudi.
- Poet u raditi makrame, to misli o tome?
347
al od kamira

- Uistinu seksi.
Potom se Hattie uozbiljila. - eli li ti biti s nekim, Mair? Hou rei, nije ni to
jedini nain, je li?
- elim - odgovorila joj je Mair nakon kratkotrajnoga razmiljanja. - Ali u
drugu ruku i ne elim.
Nije eljela biti nimalo jasnija. U svakom sluaju, nije se tu imalo to biti
jasan, bila je to tek nejasna udnja koja ak nije ni definirana kao elja. Znala je
samo to da je nemirna i nesposobna usredotoiti se na bilo to, zato to su joj
misli ve bile podsvjesno zabrinjavajue usredotoene negdje drugdje.
U veljai je Mair ula da Tal i Annie oekuju dijete i poslala je mail u kojemu
im je estitala. Konano je od Tala stigla jezgrovita poruka u kojoj je pisao da e
biti dobro imati jo jedan par ruku za voenje brige oko janjenja sljedee godine.
Navelo ju je to da pomisli na onu posljednju veer koju je provela u toj staroj
kui, onda kad je prvi put ugledala al i kad su ovce Williamsovih blejale za
svojom nestalom janjadi.
Vrijeme je bilo oporo i snijeg se gotovo mjesec dana nije otapao s tla, to je
znailo da se dolazak u knjiaru smanjio na gotovo nula koraka. Bez okolianja
je upitala svoju prijateljicu, prodavaicu knjiga, moe li je uistinu priutiti
zadrati na poslu.
Prijateljica joj je rekla: - Moda do toga doe, ali priekajmo pa vidimo to e
se dogoditi kad stigne proljee. Ako uope ikada stigne.
Nedostatak sigurnoga posla zabrinjavao je Mair jednako onoliko koliko ju je
brinuo u prolosti, nimalo vie, ali novi je bio osjeaj privremenosti i sve vee
povuenosti, kao da na neki nain vie nije posve drala u rukama sve konce
svoga ivota i nije se mogla prisiliti dovoljno pobrinuti da neto promijeni.
Nastavila je biti zaokupljena monotonim svakodnevnim poslom u knjiari,
druenjem sa svojim irokim krugom prijatelja, ponovo ak krenula u teretanu i
vjebala neke stare rutine koje su ona i Hattie izvodile u cirkuskim danima. Biti
gipkijom i u formi djelomino je bio protuotrov njezinom neobinom i
nepokornom stanju svijesti.
Sve to vrijeme iitavala je, uvijek iznova, bakina pisma.
Bilo ih je sveukupno vie od trideset, napisanih u razdoblju od petnaest
godina, izmeu 1945. i 1960. Mair je pozorno razmotavala i izravnavala stranice,
pazei da ih ne bi poderala du preklopa, otkrivajui poput slagalice datume i
redoslijed dogaaja prije nego to ih je ponovo poredala prema kronolokome
redoslijedu. Zakljuila je kako ih nekolicina sigurno nedostaje, jer neki dogaaji
koje je Nerys usputno spomenula nikada nisu bili do kraja ispriani.
348
Rosie Thomas

U njezinoj mati mlada Nerys Watkinson postala joj je svakodnevna druica.

Istodobno se Caroline, koju je poznavala, ona vrlo stara ena koja je u tihoj
prostoriji drala nogu na stoliu u tihome predgrau novoga dijela grada
Srinagara, spajala s tunom nepoznatom osobom koja je, koliko je Mair shvatila,
dugo boravila u bolnici negdje nadomak Malvern Hillsu.
Prvo pismo koje je proitala na letu iz Srinagara za Delhi bio je pokuaj
njezine bake da utjei svoju prijateljicu tijekom bolesti. S adrese u Shillongu,
Assam, u rujnu 1945. godine, Nerys je pisala kako Caroline sigurno mora
pomoi, makar malo, to to ima tako lijep i savreno engleski pogled sa svojih
prozora. Potom se, tunim, ali pomirljivim glasom supruge misionara koja kod
kue nije bila est godina, dotaknula vruega ljeta u Indiji, posljednje epidemije
koja je preplavila misionarsku bolnicu i elje da uskoro ponovo i sama vidi svoje
velke doline. Bilo je u njemu jo nekih vijesti iz Indije, isprianih namjerno
vedro, djelomino o Myrtle, onoj ljepotici tamnih usana s fotografije koju je
Mair dugo nosila sa sobom. Nerys joj je pisala kako su ona i Archie, vjerojatno
njezin suprug, otili malo gore u brda odmoriti se od velikih vruina te da se
Archie vratio na posao u Delhi.
- Myrtle pati, ali ne doputa da se to primijeti. Oboje to ine.
Bez obzira na to koliko puta proitala sljedee retke, apsolutna vjera njezine
bake u tajnovitoga seksi mukarca uvijek joj je privlaila pozornost. Ime
Rainer uvijek je iskakalo pred Mair. Nerys je pisala kako od njega jo nema
nikakva glasa. Ali on je uvijek odravao svoja obeanja, Caroline je to znala, nije
li? Zahra e biti na sigurnome, jer e Rainer brinuti o njoj, neka se Caroline
pokua ne brinuti, ponovo e se oni poput arolije pojaviti onda kad Rainer
bude spreman i kad vie ne bude opasnosti pa e se zajedno pobrinuti za to da
Zahra doe u Englesku. Dotad e Caroline ve biti dobro pa e Nerys dovesti
Zahru da je vidi. Ii emo na izlet i sjediti na hladnoj travi na obali rijeke, ti, ja i ta mala
djevojica. Imaj nade i uzdaj se u to, ako moe, duo. Naravno, Ralph za to nikada ne
mora doznati... ako te to uope brine.
Ali postojala je doza skrivenoga oaja u onome dijelu o Raineru i maloj Zahri,
ma tko ona uistinu bila, i one hitnosti koja se oitovala u bakinu rukopisu, to je
muilo Mair jo od prvoga puta kad je proitala pismo. Zvualo je kao da se
Nerys borila otkloniti sumnje i uvjeriti samu sebe, jednako koliko i Caroline, da
e na kraju sve sretno zavriti. Odmori se, draga Caroline, i pusti lijenicima da brinu o
tebi. Uskoro e ozdraviti i ponovo doi meu ljude. Pii mi im bude mogla. Voli te
zauvijek tvoja Nerys.
Prvo to je Mair uinila bilo je pogledati adresu na omotnici: Gospoa Ralpha
Bowena, odjel Carteret, Calderton Hall, Calderton, Nr Malvern.
349
al od kamira

Na natuknici na vrhu, koja je stajala ispod Calderton Hall, pisalo je: Prospekt
graevinskoga poduzetnika. Bio je prikazan sumoran sivi kameni dvorac smjeten na
irokome prostoru, koji je sad bio u procesu podjele na luksuzne apartmane s
pripojenim etiketama zapanjujuih cijena. Nije bilo spomena o povijesti toga
mjesta nakon to su ga Caldertonovi nasljednici sredinom devetnaestoga stoljea
prodali i trebalo je jo malo prokopati prije nego to je Mair otkrila da je prije
vie od stotinu godina to bila zatvorena institucija za duevne bolesnike.
Daljnja istraivanja dovela su je do neoekivanih podzemnih sanatorija za
umobolne, sumornih institucija u kojima su obitelji znale ostavljati svoje umno
poremeene, one naruenoga zdravlja ili povremeno samo vrle roake na koje bi
se uglavnom posve zgodno zaboravljalo. Njezino prijenosno raunalo i njegova
strpljiva i nepristrana povezanost vodile su je sve dublje i dublje u povijest
takvih institucija i tunih pojedinanih pria o duevnim bolestima. Poela je sve
vie itati, naruujui knjige i broure, s obzirom na to da je postajala sve
zainteresiranija. Bolnica Calderton Hall zatvorena je prije vie od jednoga
desetljea, nakon to je u javnosti objavljeno nehumano ponaanje prema
bolesnicima koju su tamo boravili dulje vrijeme. Nekolicina njih bila je tamo
zatvorena vie od pedeset godina i neki izvorno nisu bih nita lui od onoga to
se moglo podvesti pod neobino, neprijateljsko ili majke djece roene u
izvanbranoj vezi.
Mairina suut prema toj nepoznatoj mladoj Caroline poveavala se do one
toke kad je imala osjeaj da je poznaje, iako je pravi slijed dogaaja koji ju je
doveo u Calderton, te iz njega ponovo natrag u Srinagar, bio tek koprena
nagaanja koja je povezala iz istraivanja i tragova iz Nerysinih vedrih pisama.
Mair je zakljuila kako je Caroline u Indiji zasigurno doivjela slom ivaca i
kako ju je pri povratku u Englesku njezin suprug odmah obvezao na dugotrajan
boravak u zakljuanome odjelu Cartereta u Caldertonu.
To je davalo smisao maloj koliini podatka koje je sama Caroline dala Mair i
neobinome ponaanju Arune, koja se doimala kombinacijom slukinje i
bolniarke, s tek neznatnom dozom zatvorskoga uvara. Po svemu sudei,
Caroline je na odjelu Carteret ostala sve do 1960. godine, jer to je bio datum
Nerysina posljednjega pisma ili barem posljednjega koje je Caroline sauvala.
To pismo bilo je kratko i napisano s iste poznate adrese iz sjevernoga Walesa,
ba kao i sva ostala, izuzev nekolicine onih prvih.
Imam vrlo tune vijesti. Prije pet dana umro je siroti Evan, koji je na kraju podlegao
upali plua. Juer smo ga pokopali. Kao to zna, nikada nije ni povratio snagu nakon
350
Rosie Thomas

godina koje smo proveli na istoku. Na kraju je bio jako tih. Sve to vrijeme bila sam
uz njega i Gwen se uspjela oprostiti s njim dok je jo bio pri svijesti. Objema e nam
silno nedostajati.
Da sam barem razgovarala s mamom, pomislila je Mair. Da je barem bilo
kome od nas troje ikada palo na pamet upitati je o vremenu koje je baka provela
u Indiji.
al je poivao na svome uobiajenome mjestu, prebaen preko naslona stolca,
gdje ga je mogla vidjeti svaki put kad bi podignula pogled s raunala. Boje su se
mrekale pri krtoj dnevnoj svjetlosti, odbijajui se o sivilo snijega. al, uvojak
kose i sama pisma bila su jedina Mairina tjelesna veza s priom koja je ostala
puna tvrdokornih vorova.
U jednome pismu Nerys je opisala radosni ushit zbog povratka u Wales.
Godine 1950. gotovo srameljivo je pisala o roenju keri. Nakon toga, pisma
su postala prikazi obiteljskoga ivota, suutna, ali vie openiti pokuaji da
Caroline odre u doticaju sa svijetom koji ju je zaboravljao. U kronologiji su se
sve manje i manje spominjali Rainer i Zahra. inilo se kako je ona izvjesnost da
e se ponovo pojaviti izblijedjela i pretvorila se u zbunjenost te, na kraju, u
tunu injenicu prihvaanja.
Mair je toliko esto pogledom prelijetala po tim stranicama da je neke od njih
znala ve napamet, ali vie nije bilo oitih tragova koje je mogla slijediti.
Imala je mnotvo noi na raspolaganju i mnoge od njih posvetila je internetu.
Nacionalna arhiva napokon ju je dovela do podataka o postrojbi satnika Ralpha
Bowena. Dodijeljen mu je orden za hrabrost u Burmi i poasno je otputen iz
vojske 1945. godine. Umro je 1978., razlog smrti nije bio naveden. Nije bi lo ni
spomena o supruzi koja ga je nadivjela. Sirota Caroline bila je izbrisana.
Istraujui putem interneta kotske obitelji, nakon mnogo neuspjelih pokuaja
napokon je otkrila Archibalda Frasera Mc-Minna s Indijskih eljeznica. Njegova
supruga Myrtle, roena Brightman, umrla je prije njega, ali Archie je ivio do
1970-ih i umro je u Edinburghu. Ni McMinnovi nisu imali djece.
Dovodei sve to u vezu u tihim nonim satima, Mair je na kraju dola do
zakljuka da je Zahra mogla biti Carolinino dijete i da su se okolnosti u vezi toga
roenja uvale kao tajna, ak i od njezina supruga. Na neki nain, Zahra je bila
povjerena na brigu Raineru, nakon ega su njih dvoje nestali.
Ako je ta teorija bila ispravna, Zahra je posve sigurno bila mrtva. ini se kako
je tu teoriju potvrivalo to to je Aruna prekorila Mair zbog uzrujavanja
gospoe Bowen, koja je davno prije izgubila ker.
351
al od kamira

Za prave datume pod Rainerovim imenom nije nala nita osim kratkoga
zbunjujuega spominjanja u nekim knjigama o maioniarskim trikovima (je li se
moglo raditi o nekoj drugoj osobi?) i predratnoj zbirci planinarskih anegdota.
Nita vie od toga.
Tijekom dugih sati provedenih u knjiari, Mair je priala nastavke nedovrene
povijesti ala Mandy, svojoj prijateljici iz knjiare.
- Uistinu zanimljivo - rekla je Mandy preko ruba alice kave prije nego to je
Mair ula u stranju prostoriju raspakirati novu poiljku knjiga. - Uloila si puno
vremena u istraivanje toga, u odlazak u Kamir i sve to. Moda bi trebala pisati
o tome.
Mair se osvrnula oko sebe. Korice knjiga koje su leale u redovima i kamenim
ploama bile su poput brojnih arenih listova, svijetle i preklinjue. Bilo ih je
mnotvo, vie nego dovoljno, a pria o alu bila je intimna, njezina vlastita
prolost. - Mislim da ne bih - rekla je.
Stiglo je proljee, kasno, ali bujno i razigrano. Posao u knjiari malo se
poboljao.
Mair je uzela tjedan odmora i s nekoliko prijateljica otila proetati
panjolskom. Mjesec potom bila je u Birminghamu na proslavi Eirlysina trideset
devetoga roendana. (Ne spominjem sljedeu godinjicu, rekla je Eirlys.)
Oboje, ona i Dylan, bili su zainteresirani proitati Nerysina pisma i sad su u
novome svjetlu gledali sliku tih triju ena na lai za stanovanje. Ljubazno su
sluali Mairino prepriavanje naknadnih otkria.
- Institucije za duevno oboljele bile su u to doba prilino barbarske - sloila
se Eirlys. - Kad je Carolinin suprug umro i kad se lijeenje na psihijatriji
poboljalo, vjerojatno im je laknulo kad su je mogli otpustiti kao duevno
zdravu. Kad je bolnica dobila obavijest o zatvaranju, bila je to ionako jedina
prihvatljiva mogunost. Kako ti se inila kad si je vidjela u Kamiru?
- Krhkom - odgovorila je Mair, prizvavi u sjeanje utihlu prostoriju u
Srinagaru dok je govorila. - Zaboravnom. Ali ne umobolnom.
Eirlys je potvrdno kimnula, turobna zbog teine medicinske implikacije tih
rijei.
U lipnju, tijekom paklenih vruina, Hattie je nazvala Mair rei joj da e nakon
posla svratiti do Mairina stana na au vina. Protupoarna vrata stajala su
otvorena i iznijele su dva kuhinjska stolia van na metalnu platformu, stisnuvi
ih jedan uz drugi. U stablima je puhao blagi povjetarac. Mair je otpila gutljaj vina
i ekala.
352
Rosie Thomas

- Ed i ja emo se vjenati - rekla je Hattie.

Mair je uskliknula i zagrlila prijateljicu. Rekla je kako su kao stvoreni jedno za
drugo, bila je sretna to e Hattie to uiniti i Ed je imao sree to je ima. Sve je
to bila istina i vedra ozarenost Hattiena lica bila je slika kakvu Mair ve odavno
nije vidjela. -Hou li biti djeverua? - zahtijevala je odgovor.
- Samo mi se probaj izvui. Usput reeno, razmiljam o tome da sve bude u
ruiastom.
- Ja bih radije bila u tirkiznome.
- Ne zapoinji mi oteavati. Mora uiniti onako kako ja elim. Ne zaboravi,
to je moj ego-trip.
- U redu, Mladenkazzila24
Mair je u hladnjaku imala bocu ampanjca. Popile su ga pa je na kraju Hattie
morala ostaviti automobil kojim je dola i pozvati taksi da je odveze kui.
Nakon to je Hattie otila, Mair je sjela na svoje uobiajeno mjesto za
raunalom. Pogled joj je privukao al. Bila je dovoljno pijana da joj se ta
pomisao ukorijeni i u nekoliko sekundi postane potpuno rascvala namjera.
Ula je u popis imena dolazne pote, nala poruku koju je prije osam mjeseci
dobila od Brune Beckera i koju je sauvala. Nije ni pogledala sadraj, jer nije ni
morala.
U Lamayuruu je spomenuo Rainerovo ime.
Onaj klik kad je prvi puta ula Caroline kako izgovara isto to ime jednako
tako glasno ponovio joj se u glavi.
Odjednom je bila sigurna kako je to bila prava poveznica, a ne arhivi i uredi s
dokumentacijom. Nekoliko je puta proteklih mjeseci pomiljala stupiti u kontakt
s njim, ali uvijek bi odbacila tu zamisao. Bruno i Karen oplakivali su svoju ker i
previe se ustruavala obratiti im se, bilo izraavajui daljnju suut ili s povrnim
pitanjima o povijesti obitelji. Nije bilo odgovora na njezinu poruku, ali nije ga ni
oekivala. to se tu imalo za rei, izlizanim rijeima, suoeni s takvim gubitkom?
Ali sada, procijenila je, zajapurena od ampanjca, sada je bio pravi trenutak
napisati.

24

Vjerojatno aluzija na filmsko udovite Godzillu; kovanica mladenkazilla oito sugerira

mladenku udovite.
353
al od kamira

Poela je brzo i nervozno tipkati, nesigurna u sebe, koliko koristei se

ispitivanjem o Raineru zapravo prikriva svoju pravu elju, a to je bilo doznati to
je sa samim Beckerovima. Otupjelih prstiju nainila je niz pogreaka u pisanju
koje je odmah ispravila, mijenjajui rijei, sve dok nije bila zadovoljna ishodom.
Posljednja poruka sastojala se od samo nekoliko redaka. Napisala je kako esto
misli na njih dvoje i pita se kako su sad. Ako su u stanju javiti joj se, bilo bi joj
drago uti to je s njima. Potom je dodala kako je Bruno jednom spomenuo
planinara Rainera, koji bi, kako se dalo zakljuiti iz nekih otkria u Srinagaru te
nedavnih istraivanja koje je provela, mogao imati nekakve neobine veze s
njezinom obitelji. Bi li joj moda mogao dati jo kakve dodatne podatke?
Oklijevala je, a potom jednostavno otipkala: Voli vas Mair.
Bilo je neupitno hoe li se Bruno i Karen sjetiti tko je. Nije ni pomiljala na to
da su svi oni dani ekanja ikada izbrisani iz njihovih misli.
Stisnula je alji. Potom je nekoliko minuta sjedila zagledana u ekran, kao da bi
odgovor mogao stii u svakome trenu.

Dva tjedna nije se dogodilo nita.

Hattie i Ed planirali su se vjenati neposredno prije Boia.
- Vjenanje zimi - rekla je sanjarski Hattie. - Moda ma li oblak be krznene
jakne s podignutim ovratnikom. Brljan, imela i iskriavi mraz. - Od prosjenoga
do naprednoga kritiara, topila se u naivnoj romantici. Mair joj je preputala na
volju, s ljubavlju joj udovoljavajui i ujedno se zabavljajui.
Nakon autorovoga itanja u knjiari, iza kojega je uslijedilo potpisivanje
knjiga, koje je za svaku kupljenu knjigu ukljuivalo i besplatan dizani kola sa
eernom glazurom, vratila se kui kasno iz trgovine i u dolaznoj poti nala
Brunin odgovor.
Ispriavao se zbog toga to kasni s odgovorom, a potom napisao kako mu je
bilo drago to mu se javila te da je bio odsutan u planinama. Zahvalio joj se na
ljubaznim mislima i rekao da je bilo tekih dana, ali da je sad vie-manje dobro,
kao i Karen.
O Raineru Stammu nije znao mnogo, samo to da je moda poginuo u
automobilskoj nesrei u Kamiru 1945. godine. Ali njegovo tijelo, kao ni ostala,
nikada nije pronaeno.

354
Rosie Thomas

Ima jo toga to bi joj mogao rei, ali moda bi jednostavnije bilo da ga

nazove. Dao joj je broj u vicarskoj. Sve najbolje, Bruno.
Mair je automatski pogledala na sat. U vicarskoj je bilo sat kasnije, u to je
bila gotovo sigurna. Bilo je prekasno nazvati, a ujedno bi se uinilo i previe
revnim. Osmjehnula se samoj sebi zbog toga to je postala usamljena usidjelica,
prodavaica knjiga. Kao na mig, maka koja je pripadala ljudima u prizemlju
pojavila se na dovratku nudei joj svoje drutvo.
Priekala je do sljedee veeri kad je okrenula broj u vicarskoj.
Javio se Bruno, izgovorivi samo jednu rije, ali odmah mu je prepoznala glas.
Uinilo joj se kako joj je slualica skliska u ruci.
- Ja sam, Mair.
- Hej - rekao je.
Poslije se nije sjeala kako je tekao njihov razgovor, kao da se nastavio ba
tamo gdje su ga prekinuli u Lamayuruu. Govorio je znatno sporije nego prije, uz
naznaku oklijevanja, kao da sve ono to je nekada bilo posve izvjesno vie nije
uzimao zdravo za gotovo. Kad ga je upitala za Karen, stanka je bila jo dua.
- ivi u Meksiku, u zajednici za razvijanje drutvene svijesti oaloenih.
Mair je nesigurno tapkala za odgovorom. - Budistikom?
Odahnula je kad se Bruno nasmijao. - Nisam siguran. Mogla bi to biti ona
zajednika udruga za sve vjere. Karen i ja smo se razili, Mair.
- Silno mi je ao.
- Hvala ti. Dogodilo se to ubrzo nakon Lotusine smrti. Pretpostavljam da je
njezina smrt bila poput... eksplozije. Tiina, potom valovi oka, ruenje zidova i
krhotine stakla koje su probile kroz ono to nije bilo zgnjeeno. - Mogla ga je
uti kako udie i izdie.
- Gotovo u trenu je postalo oito da Karen i ja jedno drugome ne moemo
nimalo pomoi. To nas je primoralo da priznamo kako se moramo razdvojiti.
Bilo je tuno, ali nije bilo previe neprijateljskoga raspoloenja. Nijedno od nas u
tome trenutku nije imalo snage biti bijesno. Vjerujem da Karen svladava svoju
ljutnju. uo sam kako nije neobino da se parovi raziu nakon smrti djeteta.
- ime se bavi? - upitala je obzirno Mair.
- Dao sam otkaz na poslu. Nisam znao kako... kako biti osoba koja gleda na
sat. Doao sam ovamo u planine. Preivljavam u nekakvoj vrsti kolibe. Mnogo
pjeaim. Katkad uzmem ator i neto namirnica pa se popnem jo vie, gore do
355
al od kamira

tabora. Tu sam nekoliko posljednjih mjeseci. Lijepo je. Tre... trebala bi vidjeti
pogled u koji sam sad zagledan. Podsjetio bi te na Ladakh.
- Zvui kao da ti je bolje od pukoga preivljavanja - rekla mu je Mair. Nije
znala je li je se vie dojmila njegova iskrenost ili put za opstankom koji je
izabrao.
- Ne znam. Katkad mi se ini manje od toga. Bila je tako savrena. A sad je
vie nepovratno, zauvijek nema. - Nastupilo je zatije. Potom je rekao: - Kai mi
zato i to eli doznati o Raineru Stammu.
Mair se teko pribrala. Objasnila mu je u najkraim moguim crtama.
Bruno se ubacio, rekavi joj kako se sjea svega to mu je ispriala o ulaenju
u trag bakinu kamirskome alu.
Mair je dodala: - Postoje neka pisma. Ispostavilo se da je Rainer u Srinagaru
poznavao moju baku i njezine dvije prijateljice.
alje pripadao jednoj od njih... zvala se Caroline. Upoznala sam je, ponovo
ivi u Srinagaru. Na kraju rata Rainer je nestao i sa sobom odveo neko dijete.
Mislim da bi moglo biti Carolinino.
Zavladala je tiina.
Potom se oglasio Bruno: - Zna, Prita je umrla prije petnaest godina.
- Nisam znala. Nikada nisam ula za nekoga tko se zove Prita.
- Prita je bila Rainerova supruga, Indijka. Dovela je sa sobom Zahru kao
vlastitu ker.
Mair je pomislila da ga je moda pogreno ula. - Zahru?
- Tono. Prita Stamm i ta mala djevojica bile su vie-manje preputene skrbi
mojih roditelja kad su po zavretku rata stigle u vicarsku.
Mairine misli spoticale su se jedna o drugu. Napokon je nala poveznicu. Tu
je bila ta nit koja se nastavljala... Razrogaila je oi kad je shvatila znaenje toga.
- Je li Zahra jo iva?
- O, da. Sad je u kasnim ezdesetima. Prita i ona vratile su se u Indiju nakon
to je Zahra ovdje zavrila fakultet. U kontaktu smo, ali tek tu i tamo
razmijenimo koju razglednicu. Planirali smo je posjetiti na povratku kui prole
godine.
Mair je sluala odjek njegovih rijei. Bilo je jo puno toga za shvatiti i previe
toga pokuati rei na telefon. Odjednom je nagonski upitala: - Bruno, mogu li te
posjetiti?
356
Rosie Thomas

- Naravno - odgovorio je.

Putovanje vlakom od zrane luke u Zrichu potrajalo je gotovo etiri sata, s

etiri razliita vlaka, ali presjedanje je bilo u minutu. Posljednja etapa puta bila je
na maloj eljeznikoj postaji, odakle ju je put poveo du ruba planine, kroz
borove ume, pokraj raskonih Alpa proaranih smeim kravama. Kroz otvoren
prozor prodirao je hladan vjetar, opojan i mirisan zrak sa sobom je donosio
zveckanje zvona. Mair je izvila vrat pogledati prema snijegom prekrivenim
vrcima planina koje su joj u sjeanje prizvale odraze na vodi jezera u Srinagaru i
onaj krug planina oko Leha. Imala je osjeaj kao da se godinu dana vratila
unatrag.
Napokon je vlak stigao do posljednje postaje. Kad je sila, zatekla se u plimi
japanskih turista koji su joj dopirali do ramena i nosili titnike za sunce te
iznenaujuem kontingentu hasida u dugakim crnim kaputima i eirima
irokih oboda.
Iza gomile zgrada i hotela na postaji tlo je iskliznulo pretvarajui se u
plaviasti zrak ispred i iznad nje, ali s njezine lijeve i desne strane kao da je bilo
vrsto uhvaeno u ruku diva i usukano u goleme spomenike od kamena i leda.
Gleer, zjapei golemom raspuklinom, nadvijao se nad vrtoglavo visokom
strminom stijene.
Mair je mirno stajala i netremice gledala.
- Hej -zaula je glas i neija ruka lagano joj je dotaknula rame.
Naglo se okrenula i ugledala Brunu. Njegovo od vremena ogrubjelo lice bilo
je zamjetno mravije nego kad ga je posljednji put vidjela, ali bio joj je obian, na
nain na koji to nije oekivala.
- Doima se iznenaeno - rekao je.
- Taj pejza? Bolje bi bilo rei puna strahopotovanja.
Potvrdno je kimnuo, usredotoivi pogled svojih tamnih oiju na njezino lice.
Odjednom je zaula zvuk okretanja propelera i ugledala ga kako s Lotus u
naruju tri prema helikopteru.
- Dobro dola u Oberland - rekao je. Podigao joj je torbu, koju je prebacio
preko remena. Moe li pjeaiti uzbrdo? Bojim se da nema drugoga puta kojim
moemo stii do kolibe.

357
al od kamira

Ostavili su Japance i haside da se motaju meu tendama kafia i tandovima

sa suvenirima i poeli se uspinjati. Staza u obliku vrpce je u cik-cak vodila preko
obronka prema sipini.
Mair je pognula glavu i pola za Brunom. Lie i visoka trava doticali su joj
glenjeve i zapazila je kako je cijeli obronak bio gusto obasut divljim cvijeem:
plavim zvoniima i zvjezdanim margaritama, zapetljanim glavama uperaka
alpske umarice i baroknim iljastim tornjevima divovskoga ika. Du staze
rasle su tamnoplave estoslavice. Ako je to uistinu bio put do Brunine kue,
onda je to bila najdraa postaja do koje je trebalo doi, a koju je mogla zamisliti.
Staza je vrtoglavo vijugala preko sipine.
Bilo joj je drago kad su stigli do izboine prijevoja, gdje se Bruno zaustavio i
prebacio njezinu torbu na drugo rame.
- Hvala ti to mi nosi stvari.
- Strmo je. Prilino si snana.
Bilo joj je drago zbog toga. Okrenuvi se pogledati niz stazu kojom su se
uspeli, Mair je ponovo ostala bez daha. Ispod njih se protezala postaja i mali
zeleni vlak se poput djeje igrake sputao natrag, vrludajui niz dolinu. Preko
sedla su joj se divovski vrhovi sad inili dovoljno blizu da ih dosegne i dotakne.
Bruno je pokazao: - Jungfrau, Monch i Eiger - rekao je.
Lice koje im je pokazala planina Eiger bilo je crna piramida udubljene stijene
koja se strmo izdizala nekoliko tisua metara uvis. Mair je od samoga pogleda na
nju uzdrhtala.
- To je Nordwand - pojasnio joj je Bruno. - Sjeverno lice.
- U Lamayuruu si mi rekao da se Rainer na nju pokuao popeti.
- Da. Njegov vodi bio je moj djed. Obojica su se nali vrlo blizu smrti, a to
to su preivjeli zasluno je za sklapanje njihova prijateljstva.
Stajali su rame uz rame zagledani na drugu stranu, u zid stijene.
- Doi - napokon se oglasio Bruno. - Nije daleko odavde.
Sad su se sputali pod jednim kutom, stazom koja je sve dublje vijugala u
daljinu, u prazan zrani prostor nad uzbibanom tratinom s barunastom hrpom
poput najljepega kamirskoga tepiha. Daleko dolje u dolini Mair je uspjela
zapaziti gomile alpskih kua i odbljesak prometa na cestama, tankim poput
konca.

358
Rosie Thomas

Dok su se probijali preko sljemena, neposredno ispod njih pojavilo se

iznimno plavo jezerce. Na suprotnoj obali, na irokome klinu zemlje, meu
cvijeem je stajala mala koliba. Imala je etiri prozora, dva po dva, a na svakome
je bila posuda s cvijeem iz koje su se prelijevali grimizni geraniji.
Na dovratku se Bruno naklonio. Tu, u svome okruenju, doimao se vie
vicarcem.
- Dobro dola - ponovio je.
Koliba je bila izgraena od trupaca, s niskim krovom od indre. Strehe su
strile uokolo i u sjeni sprijeda bilo je drveno povienje s dvije klupe, svaka s
jedne strane vrata. S lijeve strane bio je ravan zid cjepanica, naslaganih tako
zakuasto da je bilo teko provui prst meu utorima.
Unutra su na podu bile iroke daske i etvrtasta metalna pe. Na prozorima
su bili crveno-bijeli karirani zastori, a na vrstome drvenom stolu nalazio se
plavi vr s cvijeem.
- Prilino primitivno - rekao je Bruno. - Voda iz jezera, poljski zahod, svijee
ili petrolejke. Ali opremljen sam solarnim panelima na krovu. Zagrijavaju mi
mali bazen s toplom vodom za pranje. Naravno, mogao bih taj prostor uiniti
mnogo udobnijim, ali vie mi se svia takav kakav jest.
- Nemoj ga previe mijenjati. Jedno je od najljepih mjesta koja sam vidjela u
ivotu - rekla je Mair.
Na njezino iznenaenje, zadovoljno se osmjehnuo. Bilo je to prvi put toga
poslijepodneva da ga je vidjela nasmijeenoga.
- Misli? Otac me ovamo dovodio svakoga ljeta. Zapravo je to pastirska
koliba. - Dao joj je znak da se popne ljestvama kroz vrata u podu, u kutu
stropne grede. Gore su dvije prostorijice bile razdvojene grubim daanim
zidom. U Mairinu sobiku na podu je bio madrac, s bijelim plahtama i
prekrivaem od raznobojnih krpica. Bila je tu jo izblijedjela prostirka, niz
drvenih vjealica na zidu i nita vie. Prozor je bio u visini koljena. Dirnulo ju je
kad je na prekrivau ugledala blijedoplavi runik, uredno premotan i na jednom
kutu zavrnut. Bruno je svojoj goi priredio dobrodolicu.
Kad je povukao glavu kroz vrata u podu, raspakirala je nekoliko svojih stvari i
objesila ih na vjealice. Kad se ponovo spustila, nakratko je zavirila u njegovu
prostoriju. U njoj su bile hrpe knjiga, takoer jedan madrac te jedva neto vie
odjee na vjealicama od one koju je ona donijela sa sobom za trodnevni
boravak. Bilo joj je jasno da je ivio jednostavno.

359
al od kamira

U prizemlju ju je Bruno poveo do uredne kuhinje s kamenim sudoperom i

modernim plinskim kuhalom. Niz lonaca i emajliranih tanjura te dvije ae
stajale su na drvenoj polici. Vani je, pod nadstrenicom, bio zahod. Okrugli
prozori, izrezbaren na vratima, pruao je pogled na vrsto stisnutu aku leda i
snijega visoko gore na Norwandu.
Na kuhalu je zapitao ajnik i Bruno je skuhao aj. Osvrui se oko sebe,
Mair je zapazila radio na navijanje i prijenosno raunalo. Na polici od drva
novijega izgleda bila je fotografija Lotus u okviru od pleksiglasa. Kosa joj je bila
otpuhnuta s lica, poput oblaka bijele eerne vune. Bruno je pogledom preletio
preko nje.
- Veinu dana odlazim dolje do bifea na postaji, istim ovim putem kojim smo
se popeli - rekao je. - Tamonji ef je moj prijatelj Christoph. Popijem kavu i
proitam novine, a dopuste mi da napunim mobitel i raunalo.
Iznijeli su alice van i svatko je sjeo na jednu klupu.
Mair je ispruila noge i naslonila glavu na toplo raskoljeno drvo. Snijeg i
hladni zidovi bljetali su na kristalnome zraku. Uz toliko prostora oko sebe,
imala je raskoan osjeaj da postoji beskrajno puno vremena za postavljanje svih
onih pitanja koja su joj tiho krkala u glavi.
Na svoj novi, oklijevajui nain, Bruno joj je ispriao o ivotu u kolibi.
- Kad sam prvi put doao ovamo, tlo je jo uvijek bilo pokriveno snijegom.
Budio bih se i nalazio otiske divokoza i divljih zeeva pokraj vrata. Navlaio bih
skije i, sve dok sam mogao, slijedio njihove tragove. Ako mi se uri, proeem
do postaje i odem vlakom do sela kroz koje si prola, kupiti hranu i pokupiti
elektroniku potu, ali nema urbe. Na postaji drim bicikl, tako da se obino
provozam ili ak proeem onamo i natrag. Za to mi treba samo nekoliko sati. U
poetku... nakon njezine smrti, samo sam hodao i hodao, od ranoga jutra do
mrkloga mraka. to sam bre i dalje mogao, sve dok se ne bih sruio od umora.
Kao da sam mogao otii od toga to se dogodilo. Na kraju sam shvatio da sam
upravo to pokuavao. Sad je bolje, kad sam toga svjestan.
Mair je potvrdno kimnula, puna tuge i suuti.
Osjetila je poriv skoiti i zagrliti ga, ali oduprla mu se. Bruno je bio ilav, iako
je sve to priao bolno iskreno. Nije mu bio potreban njezin majinski odnos.
Pili su aj i promatrali ptice koje su klizei prelijetale preko sljemena.
Nakon nekoga vremena rekao je: - Uzeo sam ga od svoje sestre kad sam
doznao da dolazi. ivi u Bernu. - Izvadio je veliki album tekih crnih korica

360
Rosie Thomas

koje su na rubovima bile rascijepljene i iskrzane. Okretao je stranice, sve dok

nije naao traenu fotografiju.
- Ovo je Rainer Stamm, s mojim djedom, 1937. godine.
Bila je to iskrzana crno-bijela fotografija na kojoj su se nalazila dvojica
mukaraca u hlaama na naramenice, u kouljama od flanela. Stajali su ispred
neega to se doimalo postajom s odmoritem negdje u planinama. Obojica su
puili, osmjehivali se i pomalo kiljili naspram jake suneve svjetlosti.
Mair ju je dugo gledala.
Seksi mukarac. Bile su to Carolinine rijei.
- Bio je prilino zgodan? - zapazila je.
- Prita se udala za nj samo nekoliko tjedana prije njegove smrti, ali se, koliko
ja znam, nikada nije upustila u vezu s nekim drugim mukarcem, ni u vicarskoj
ni u Indiji. Jednom mi je rekla da su ga Europljanke u Srinagaru oboavale.
Prisjetivi se slike Nerys, u trenutku velike sree, Mair je pomislila: Moda.
Posve mogue je i njezina baka bila jedna od tih ena. Bilo je to ratno vrijeme.
Moda je, na kraju krajeva, postojala moguost... znala je iz Boje nade i slave da
su misionari esto bili na terenu. Zatekla je samu sebe u nadi kako je Nerys
uistinu ukrala nekoliko romantinih trenutaka s tim seksi mukarcem. To joj je
moglo omoguiti neka vragolasta glamurozna sjeanja da joj pomognu
prebroditi sve one velke godine provedene u kapelici i seoskoj politici, ivei
ivotom sveenikove supruge koji je zasigurno uslijedio. Mair nikada nije baki
zavidjela na njezinu ivotu, kao uostalom ni svojoj majci.
- eli li jo malo aja? - poskoila je na Brunin glas.
- Da, molit u. - Osmjehnula se.
Poslije, dok je Bruno prio krumpire i odrezak, prelistavala je ostale obiteljske
fotografije Beckerovih. Na dvije-tri fotografije Prita je bila sitna uspravna osoba,
na zaelju reda ili je stajala malo po strani. Kako je njoj moralo biti, zapitala se,
indijskoj udovici tako daleko od svoje kue? Ali gospoa Stamm izgledala je
neunitivo. Preivjela je.
Jeli su za drvenim stolom, sjedei jedno drugome suelice, obasjani utom
svjetlou petrolejke.
- Dobar si kuhar - rekla je pohvalno.
- Karen nije voljela kuhati. Neobino mi je ovdje kuhati za jo nekoga, a ne
samo za sebe. - Mair je oslukivala tiinu koja je prosijavala oko njih. Neobino, ali dobro - dodao je. - Hvala ti to si prevalila toliki put.
361
al od kamira

Poslije su na svoje klupe iznijeli ae rakije. Nebo se od kraljevski plave

pretvorilo u beskrajnu tamu, dok su planine isijavale sablasnom svjetlou.
- Popili smo sav onaj konjak u Lamayuruu - rekla je namjerno.
Nije ga eljela podsjeati, ali nije eljela ni da to bude tema od koje su morali
skretati. inilo se da je osjetio olakanje kad se prisjetio toga mjesta. U
posljednje vrijeme puno je vremena proveo sam pa je pretpostavljala da su rijei
lake proizlazile vani, dok su bili zagledani u tamu, nego izgovorene licem u lice
pri svjetlosti svjetiljke.
Rekao je: - Sjeam se svega o emu smo razgovarali, hrane koju su nam dali,
lica vozaa koji su nam sjedili suelice i onoga snijega kad smo izili van na
dvorite.
Odjednom je nagla hladnoa prekinula tiinu i potjerala ih natrag u kolibu.
- Idem rano lei - rekao je nespretno. Znala je da mu je potrebna samoa.
Leei na madracu i oslukujui kripu kolibe oko sebe, Mair je pomislila
kako bi to moglo biti jedno od najromantinijih mjesta na svijetu, ukljuujui
jezero Srinagar. kripavo drvo imalo je ak odjek protivljenja Salomona i Sabe kad
je uranjala u vodu. To safirno jezero bilo je minijatura onoga drugoga, u kojemu
su se odraavali svjetlucavi vrhovi. ak je i divlje cvijee budi lo osjete istim
bojama kakve su bile one na alu njezine bake.
Imala je neobian osjeaj trenutaka koji su se velikom preciznou uvrtali u
sebe, preklapali i slojevito slagali jedan na drugi.
S druge strane daanoga zida Bruno se uope nije uo. Nije proiavao grlo
niti se okretao. Pomislila je kako i on zasigurno lei na leima, zagledan u stare
grede.
Uskoro je zaspala.

Osjeao se ugodan miris kave i prene slanine.

Zijevala je, sputajui se niz ljestve.
- eli jaja sa slaninom? - upitao je Bruno, podiui u vis drvenu licu. Odbio
je njezina protivljenja, rekavi da e u etnju i da e joj trebati goriva.
- Naravno, ako se eli penjati u brda - dodao je. Shvatila je da nije bio
siguran u njezin odgovor, ali i to da joj je elio ugoditi. Pri toj spoznaji se
najeila, kao da je postala naelektrizirana.
362
Rosie Thomas

Zaputili su se iz kolibe, du planinske staze koja se visoko uspinjala, a potom

upustili u svladavanje sljemena morene. Bruno je pokazivao prema vrhovima,
navodei joj ime svakoga od njih. Takoer joj je poeo priati o svemu onome
to je znao o Raineru Stammu.
Tajna njegova nestanka ili smrti nikada nije razjanjena, iako je slubeno
objanjenje da je sletio s kamirske planinske ceste, kad su Prita i dijete ve bili
ukrcani na brod, na putu za
Europu. Supruzi je ostavio sav svoj imetak, ukljuujui i kuu u Interlakenu.
- Ali postoji i druga pria - rekao je Bruno.
- Nastavi. - Mair je dahtala, nastojei doi do daha, i bilo joj je mnogo lake
sluati nego pokuati govoriti.
- Godine 1945. jedna vicarsko-amerika ekipa pokuala je osvojiti Nanga
Parbat.
- Ponovo Nanga Parbat?
Tinley i njegov stari ujak puili su bidi25 u groblju u Lehu dok su ekali da
proita natpis. Otkrila je spomen-plou matematiaru s Cambridgea, Matthewu
Forbesu, koji se u lavini izgubio na planini.
- Tono, ponovo.
Mair se osvrnula preko ramena, pogledavi prema zidu planine Eiger.
- Tri zapadnjaka imena bila su na dozvoli za penjanje te ekspedicije iz
etrdeset pete. Dvojica Amerikanaca i jedan vicarac po imenu Martin Brunner.
- Da?
- Dakle, Brunner je poginuo. Popeo se s jednim od erpa u izvianje tabora
na veoj uzvisini, kad je poela oluja. erpa se uspio vratiti i ponovo prikljuiti
Amerikancima, ali Brunner se pri padu ozlijedio i nije se mogao spustiti.
Istraivao sam izvjee ekspedicije u analima Amerike planinarske udruge, tako
da sam upoznat s pojedinostima.
Bruno se istim sigurnim korakom penjao ili sputao po svim vrstama tla. Mair
je morala gledati gdje stavlja nogu i potrajalo je trenutak prije nego to je upitala:
- Zato si se toliko zanimao za toga Martina Brunnera?

25

bidi - kratka runo motana cigara koja se proizvodi u Indiji

363
al od kamira

Pogledao ju je, uivajui u tome to je dri u neizvjesnosti. Ono oklijevanje u

njegovu glasu nestalo je sad kad su sve vie i vie razgovarali. Bio je dobar u
prianju pria.
- Zato to on nije postojao. Ne postoje zapisi u vicarskoj o planinaru pod
tim imenom. Pojedinosti na dozvoli takoer su lane. Ne odnose se ni na koga.
- Shvaam. Shvaam li?
Bruno je izvio obrvu. - Hajde, moe pogaati.
- Brunner je uistinu bio Rainer Stamm?
- Ne mogu to dokazati, ali vjerujem da jest. Moj djed je bio vodi obitelji
Forbes, kao i Rainerov, i priao je kako je Rainer uvijek obeavao Matthewovu
ocu da e se vratiti i u ast tome mladiu osvojiti Nanga Parbat. Konano se na
nju tek 1953. godine popeo Hermann Buhl, samo nekoliko tjedana nakon to ste
vi Britanci osvojili Everest.
- Ali zato pod lanim imenom i prezimenom?
- Ne znam. Mislim da to nikada neemo ni doznati. Hoemo li se ovdje
zaustaviti i neto pojesti?
Mair je pomislila kako e tako cijeli dan hodati, ali laknulo joj je kad ju je
poveo do stijene ravna vrha. Sjela je i poloila bradu na koljena, divei se
pogledu. Bruno joj je pruio komad kruha, malo planinskoga sira i jabuku. Ta
obina hrana imala je divan okus.
- Rainer je imao svoje razloge za lani identitet i krivotvorenje vlastite smrti.
Bio je arobnjak, jednako koliko i planinar. Iluzionist.
- Ah, za to znam - nasmijala se Mair. - Zato to sam i ja potraila podatke o
njemu. Bili su zbunjujui.
Bruno je bio zagledan u lice crne stijene, gdje je Raineru ivot spasio Victor
Becker.
Isti taj ovjek je moda bio ljubavnik moje bake, a posve sigurno njezin dobar prijatelj,
pomislila je Mair. Onaj njezin osjeaj o zakuastom preklapanju i usklaivanju
trenutaka postajao je sve snaniji. Promrmljala je: - Tuno, zar ne? Rainer je bio
tek oenjen, izvodio je nekakvu vrstu trika nestajanja s vlastitim ivotom, a
potom zapravo uistinu nestao pokuavajui osvojiti Nanga Parbat u spomen na
mladia koji je prethodno poginuo na toj planini. Znam samo to da je godinama
nakon toga moja baka ekala i nadala se vijestima o njemu.
Bruno se sloio: - Da, tuno je. Ali moda je i ona shvatila to ga je inilo
takvim kakav je bio. Mnogi su izgubili ivote na Nanga Parbatu prije nego to se
364
Rosie Thomas

Buhl popeo na nj. esnaest ljudi u jednom jedinom danu, 1937. godine. Rainer je
sve to znao, ali ipak je iao. Moda mu je bilo potrebno ivjeti i na taj nain
riskirati smrt, zato to je iznimni rizik na kraju bio jedina stvarnost na koju se
mogao obvezati. Moda se unutar njega uvijek suprotstavljalo dostojanstvo
planina i besteinska arobnjaka iluzija. Vjerojatno je taj poriv skrivao ak i od
ljudi koje je volio. Zasigurno je bio neobino zanimljiv ovjek. Misli li da ga je
tvoja baka voljela?
- Da, mislim. Tono, vjerojatno si u pravu.
Onaj al, fotografija, uvojak kose.
Hirovi povijesti koji su nju povezali s Brunom Beckerom, ono lice planine
njima suelice... sve to inilo je aru koja se u tome trenutku inila dijelom
nekoga veega i tek djelomino shvatljivoga uzorka.
Ta spoznaja uinila je Mair sretnom, na nekakav iznimno dubok nain koji joj
se uinio posve novim.
- Vrijeme je da sad porazgovaramo o Zahri - rekla je.
Bruno je ustao i stresao mrvice s krila. Dvije alpske galice pohlepno su se
obruile na njih.
- Poslije - rekao je, ponovo postavi vjet pripovjeda. - Moe li se sjetiti
naziva planina? Koja je ono? - Pokazao je prema golemoj strmini od kamena i
snijega.
- Hm, je li to Wetterhorn?
- Bravo - rekao je.

Jeli su kad su se vratili u kolibu, nakon ega je Bruno upalio petrolejke. Sjedili
su unutra, vrata su bila zatvorena jer su se oblaci vukli preko neba i hladan vjetar
kotrljao se s gleera. Uzeo je jo jednu knjigu s police i otvorio je. Kad je
prignula glavu blie njegovoj, Mair je zapazila da je to bio mnogo moderniji
fotoalbum, u kojemu su stranice bile razdvojene umetnutom ljepljivom
plastikom. Neke od tih slika ve su bile poprimile onu izblijedjelu boju.
- Ovo je Zahra.
Dostojanstvena mala djevojica tamnosmee kose spletene u dvije labave
pletenice stajala je u nizu s ostalom djecom u kolskim uniformama. Koa joj je
bila tamnija od koe ostale djece, ali nije se posebno razlikovala.
365
al od kamira

- I ovo tu - pokazao je Bruno.

Na toj je bila tinejderica kratke kose, u trapericama i plavoj kariranoj koulji.
Lice joj je bilo posve jasno vidljivo i Mair ga je pomno motrila traei u njemu
slinost s Caroline Bowen. Nije ju mogla uoiti, nimalo. Zahra je imala orlovske
crte lica i tamne obrve koje su joj se gotovo spajale iznad nosa.
- Postoji jo jedna. Moja obitelj nije bila od onih koje su fotografijom eljele
ovjekovjeiti svaki obred zrelosti.
Zahra je stajala blizu vrha kamenih stuba, a Prita na stubi iznad nje. Glave su
im bile u istoj razini. Pritina kosa bila je sijeda, razdijeljena po sredini i labavo
zaeljana unatrag. Zahra je imala moda dvadeset godina, bila je sveana i
formalno odjevena u tamnu suknju i jaknu. Iako u zapadnjakoj odjei, pomislila
je Mair, obje su se isticale kao Kamirke. Crte lica su im se posve razlikovale, ali
moglo ih se smatrati biolokom majkom i keri zbog dranja i naina na koji su
gledale u kameru, podignute glave i nepokolebljiva pogleda. Pomislila je kako su
njih dvije sigurno bile puno bliskije od mnogih biolokih majki i keri, upravo
zbog toga to su se razlikovale od svojih prijatelja i susjeda vicaraca.
Bruno joj je odgovorio na neizgovoreno pitanje. - Ta je sigurno snimljena kad
je Zahra bila na fakultetu. Prita i Zahra oduvijek su znale da e se, kad Zahra
zavri fakultet, vratiti natrag u Kamir.
Uzeo je dvije ae s police, natoio rakiju i jednu au gurnuo preko stola
prema Mair. - Otac mi je rekao kako su se meusobno uvijek alili razgovarajui
o tome. Prije nego to je maharada konano stupio na prijestolje u Indiji, tvrdio
je kako eli da Kamir bude neka vrsta azijske vicarske. Neovisan, neutralan, u
prijateljskim odnosima sa svojim susjedima. Prita i Zahra govorile su kako je
maharada Hari Singh barem prvotno imao pravu zamisao. Toliko su znale
ivei u pravoj vicarskoj.
- Znai, vratile su se?
- Da, nedugo nakon te slike. Bilo je to sredinom sedamdesetih, prije uistinu
stranoga razdoblja pobune, ali vie-manje zna to su zatekle.
Mair je znala.
- Srinagar je postao opasno mjesto. Napokon su se nastanile u Delhiju. Zahra
je na jednome od sveuilita pouavala europske jezike.
- Je li se udala?
Bruno se osmjehnuo, to je inio vrlo rijetko, i iskapio rakiju. -Jest. Imala je tri
sina. Mislim da je jedan pilot, jedan raunalni inenjer, a jedan arhitekt.
366
Rosie Thomas

Mair se ozarila od zadovoljstva. - Ajme, divno.

- Da, uistinu. Volio bih da sam je mogao posjetiti u Delhiju.
uta svjetlost svjetiljke donekle je izgladila one duboke mrane sjene s
Brunina lica. U tiini koja je uslijedila oslukivali su sve jae nadiranje vjetra i
stara koliba kripila je poput broda na moru. Brunin pogled bio je usredotoen
na fotografiju Lotus, ija je bijela kosa inila napuhani oblak oko njezine glave.
- Za nekoliko tjedana navrit e se puna godina dana od njezine smrti.
- Hoe li sam ivjeti ovdje? - upitala je, to je mogla obzirnije.
- Mislim da neu biti pravo drutvo ni za koga.
- Bruno...
- Znam. Mrtva je, nee se vie vratiti i mi koji smo ostali iza nje moramo se s
time nositi i nastaviti ivjeti bez nje. inim to, Mair. Ali potrebno je vrijeme i
snaga volje. - Glava mu je odjednom klonula u ruke i vrsto je prstima proao
kroz kosu. Skrivena lica, rekao je priguenim glasom, koji je isprekidano
izraavao njegovu bol: - Prenaporno je. Buditi se, postojati jo jedan dan,
spavati... ili pokuati zaspati. Iznova i iznova, ivjeti dok je Lotus sve to vrijeme
mrtva.
Ustala je s mjesta na kojemu je sjedila i prila mu. Ovaj put nije se mogla
suzdrati. Spustila je ruke na njegova pogrbljena ramena. - Nisam ti namjeravala
rei da bilo to promijeni. Ne bih imala te drskosti, kad si ve ionako hrabriji
nego to se uope ini moguim. Namjeravala sam ti rei da u, ako eli da
netko bude ovdje s tobom ili u tvojoj blizini, biti tu. Bila sam u Lamayuruu.
Vidjela sam kako se to dogodilo. Nema se tu to objanjavati.
Namjera joj je bila rei kako nema potrebe taj slijed dogaaja objanjavati
nekome tko im nije svjedoio, ali on se lecnuo pod njezinim rukama.
- Bila je tako neduna i puna povjerenja, ali ipak je nismo uspjeli zatiti.
Nikako to ne mogu objasniti.
- Nema se tu to objanjavati. O onome to se i kako dogodilo. Bio je to
grozan nesretan sluaj.
Sad se guio u jecajima. Mairino lice takoer je bilo uplakano. Zibala mu je
glavu, priljubljenu uz svoja rebra, i ekala dok je plakao.
Na kraju je, im je podigao glavu, odmah popustila stisak. Ruke su joj
zadrale sjeanje na oblik njegove lubanje i gustou kose. Vratila se natrag na
svoje mjesto i, nakon posljednjega pogleda na Pritu i Zahru, zatvorila
fotoalbum.
367
al od kamira

- uo sam kako ti srce lupa - rekao je Bruno. Na njegovu licu pojavio se

neobian treptaj nevjerice koji je proitala kao nadu. Tihim glasom, tako da mu
je jedva uspjela uti rijei, dodao je: - Jo jedno ljudsko srce.
Posegnuo je za bocom i ponovo im natoio pie u ae. - Razgovarajmo rekao je. - Moemo li? Iznenadilo me kad sam to shvatio, ali danas sam uivao.
Ve sam bio zaboravio kako je to razgovarati i imati nekoga tko te slua, tko
upija to to govori, prosuuje i oblikuje odgovor glasom razliitim od tvojega,
umjesto monologa koji se samo nastavlja i nastavlja odvijati u vlastitoj glavi.
Predugo sam sam. Ali, ne elim vie govoriti o Lo. Hou, naposljetku, ako me
bude htjela sluati, ali sad jo nisam spreman. Je li to u redu, Mair?
Njegove rijei padale su sad jedna preko druge i onoga oklijevanja je nestalo.
- Jest - odgovorila mu je. - Potpuno u redu. Moda bi mi mogao rei jo neto
o Priti i Zahri. Jesu li bile jako bliske?
Nekoliko sekundi je oslukivao vjetar. Potom se smjestio natrag na sjedalo,
spreman za priu. Mair je shvatila da lake die.
- Da, bile su. Mislim da je bilo neznatnih neslaganja. Zahra je bila generacija
moga oca, ali po nazorima je bila vrlo moderna, dok je Prita bila tradicionalna.
Kad sam bio dovoljno odrastao da neke stvari ponem zapaati, bile su
privrene jedna drugoj. Dok sam odrastao, vraale su se dva-tri puta ovamo,
posjetiti moga oca i ostale svoje prijatelje. Prita mi je znala donositi indijske
slatkie nevjerojatnih boja, to mi se inilo vrlo egzotinim. Zahra me nauila
nekoliko rijei na jeziku urdu.
- Je li znala neto o svome podrijetlu?
- O, da, Prita joj nikada nita nije krila. Zahra je znala da je siroe posvojeno
iz misije u Srinagaru.
- Misije moga djeda - ubacila se Mair.
Gledali su se preko stola. Dvije polovine prie koju su drali izmeu sebe
uklapale su se tako pristalo, poput dviju orahovih ljuski koje su okruivale jednu
jezgru.
- Prita je bila udovica iji je sin, kad je umro, bio otprilike istih godina koliko
je imala Zahra kad su stigle u Europu. Pred zakonom je bila u braku s Rainerom
te je stoga kao njegova supruga, a potom valjda i udovica, mogla doi u
vicarsku i naslijediti njegovo imanje. S njom je stigla Zahra, na ovaj ili onaj
nain, vjerojatno kao rezultat jednog od Rainerovih arobnjakih djelovanja
usmjerenih na prikrivanje nezakonitog roenja. To vrijedi ako su sve tvoje

368
Rosie Thomas

teorije ispravne. Naposljetku je i Zahra dobila vicarsko dravljanstvo. to se nas

ostalih ticalo, svih nas koji smo ih poznavali, bile su majka i ki.
Bruno je zastao, a potom tihim glasom dodao: - Posve sam siguran da su se
jedna prema drugoj ponaale kao majka i ki.
Mair je pomislila isto. Ali vjerovala je... ne, znala je da je Zahrina prava majka
jo uvijek iva i da ivi u utihnuloj kui u predgrau Srinagara. Bi li ih nakon
toliko dugo vremena trebala spojiti? Je li u redu mijeati se drugim ljudima u
ivot i poigravati njihovom prolou?
Te dvije polovice leale su sad u njezinim i Bruninim rukama.
Nije imala dokaza: samo teoriju, snop pisama, onaj uvojak kose i kani al. I
mukarca koji je sjedio preko puta nje, koji je izgubio vlastitu ker, ba kao to je
Caroline Bowen vjerovala da je ona izgubila svoju. Agonija toga gubitka mogla
se posve jasno vidjeti. ezdeset i neto godina moglo ju je donekle umanjiti za
Caroline, od ega je ona moda pola vremena provela u ljeilitu za duevno
oboljele.
Mair je sjedila uspravno. U mislima nije imala dvojbu, nije na njoj bilo
zadrati tu tajnu, sad kad ju je otkrila. - Vratit u se u Indiju, obje ih posjetiti rekla je - ako mi dade Zahrinu adresu.
Bruno se zagledao u svjetlo svjetiljke, ne rekavi nita.
Mair je ekala.
Potom je njeno dodala: - Ili bi moda htio poi sa mnom pa bismo zajedno
mogli posjetiti Zahru. To si imao u planu, je li?
Pogledao ju je, prisjeajui se.
Zapazila je jo neto na njegovu licu, stezanje miia oko oiju i stiskanje
usana, i znala da je to strah.
Bruno se bojao napustiti svoju ljuturu, sigurnost svoje kolibe u planinama i
ponovo se zaputiti u svijet.
Odmahnuo je glavom. - Sprijeit u te - rekao je neobino.
- Ne - usprotivila se. - Mislim da nee. Ta prolost nije samo moja, je li? Pola
toga ti ima za ispriati.
- Ne znam.
Ali znao je, to mu je mogla vidjeti na licu. Briga za druge nezvano je ulazila u
osamu tuge.

369
al od kamira

U tiini se borio sam sa sobom dok je po krovu kolibe bubnjala kia. Mair je
isprala ae u sudoperu, vratila bocu natrag na policu i uspela se ljestvama do
svoje spavae sobe, dok je on i dalje sjedio za stolom. Bila je u krevetu i leala u
tami kad su se njegova glava i ramena pojavili na dovratku. - U redu. Poi u s
tobom u Indiju.
Zatvorio je vrata iza sebe i zaulo se klikanje zasuna.

370
Rosie Thomas

DEVETNAESTO POGLAVLJE

ua je bila u ulici zastrtoj liem u junom Delhiju, zaklonjena iza zidova

olienih u ukastu boju senfa. ekali su kod crnih metalnih vratnica kad
je Bruno progovorio na interfon.
Doputovali su no prije, odvojeno, Mair iz Londona i Bruno iz Zricha, nai
se u anonimnome hotelu u blizini zrane luke, u kojemu su se dogovorili
odsjesti. Dok su veerali u hotelskome sumornome kafiu, nezgrapno su se
ophodili jedno prema drugome nakon onoga leernoga ponaanja u kolibi u
vicarskoj. Sad kad su konano bili u Indiji, nisu bili sigurni u emu se sastoji
njihova misija i inilo se prekasnim sloiti se po pitanju onoga to rei Zahri i
kako joj to priopiti. avrljali su o nevanim stvarima, nakon ega se svatko
povukao u svoju sobu.
Zbog tekoa izazvanih promjenom vremenskih zona, ne mogavi zaspati,
Mair je odkrinula balkonska vrata i izila u no. Prometna buka koja je dopirala
iz hotelskoga vrta bila je jednako glasna u tri ujutro kao i u podne. Naranaste
vrpce na izdignutim autocestama vijugale su poput zmije u svim smjerovima,
bljetei s automobilima i kamionetima, dok su u njihovome zaklonu bile tende i
otpaci kolonija ljudi koji su ivjeli u bijedi i neimatini. U deset mjeseci odsustva
bila je zaboravila na tu buku, ustalasane kretnje i okrutne kontraste Indije.
Mair se pitala je li sve to bila pogreka. Je li trebala ostaviti prolost na miru?
Uzdrhtala je.
Neiji glas je poput zujanja skakavca dopro kroz reetku interfona i lijeva
strana vratnica naglo se otvorila. Hodali su du staze izmeu grmova oleandara,
uz zvuk vrtne prskalice za vodu koja se ula negdje u blizini. Na vrhu nekoliko
plitkih stuba otvorila su se vrata na kojima je stajala niska postarija ena. Bila je
svijetle puti, kamirskih crta lica, ali to nije bila Zahra.
- Gospoa Dasgupta kae da slobodno uete.
Uli su za njom u iroki hodnik, u kojemu je ulateni pod bio prekriven
kamirskim tepisima.
- Ja sam Farida - predstavila se ena. - Poite za mnom.
371
al od kamira

Niz vrata vodio je do prostorije pune tamnoga izrezbarenoga pokustva u

kojoj je zbog sputenih roleta bilo hladno i mrano. Osoba otmjena dranja
izila je pozdraviti ih i ispruila ruke zagrliti Brunu. Kosa joj je bila poeljana,
vie sijeda nego tamna, bila je bucmasta, odjevena u komotnu svilenu koulju i
iroke hlae. Oko vrata su joj visjele naoale.
- Tu si - povikala je. - Doi, daj da te vidim.
Mair je stala u stranu dok su se oni meusobno grlili i brzo govorili
vicarskim njemakim. Bruno joj je predao cvijee i darove koje su sa sobom
ponijeli i Zahra je uskliknula, prosvjedujui. Mair je gledala u probuene
porculanske koare pune slatkia, ukrase od arenoga stakla, ajnike i brojne
uokvirene fotografije djeaka i mladia u razliitim uniformama, bilo da se radilo
o sportskoj odjei ekipnih sportova ili onoj akademskoj. Osmjehnula se sama za
sebe. Bio je to obiteljski dom. Zahrin obiteljski dom.
- Ja sam Zahra Dasgupta. - Ispruila je ruku i srdano se rukovala s Mair.
Bruno ih je predstavio: - Ovo je Mair Ellis, Zahra. Mair mi je postala dobra
prijateljica nakon Lotusine smrti.
Uinilo se da se malo opustio kad je izgovorio Lotusino ime.
- Silno mi je ao zbog tvoga djeteta - rekla je Zahra. - Silno, silno ao. To je
strana tragedija. Kako ti je supruga?
- U Sjedinjenim Dravama je. Ne ivimo vie zajedno, Zahra.
enin pogled preao je s napetoga Brunina lica na Mairin, procjenjujui ih.
Postojala je otroumnost iza te dostojanstvene vanjtine. Mair je poeljela rei
ne, nije to ono to mislite, postoje dvije polovice cjeline koje Bruno i ja drimo i
koje smo ovamo donijeli...
- I zbog toga mi je ao - rekla je Zahra. Uzela je Brunu za ruku i povela ga do
stolca.
Farida je donijela neizbjeni posluavnik s ajem, porculanskim alicama i
mjedenim samovarom. Izvadila je tanjure za kolae i izvezene ubruse koje je
Zahra razmjestila im ih je Farida spustila. Njih dvije su ve bile stekle tu naviku
i jedna drugoj govorile to uiniti. Bilo je oito da su bile dugogodinje druice i
prijateljice, prije negoli poslodavac i sluga. Napokon su obje bile zadovoljne i svi
su sad sjedili u foteljama od tekoga plia. Svatko je imao svoj tanjur i alicu.
Zahra se obratila Mair: - Ovoga ovjeka poznavala sam dok je bilo mali. Bio
je vrlo slatko i dobro djetece. Odrastajui, postajao je poput svih ostalih
djeaka, jako buan i izazivao je nered. Sve vrijeme je izluivao svoju majku.
372
Rosie Thomas

- Zahra, Mair to ne eli uti - usprotivio se Bruno.

Bilo mu je neugodno zato to se Zahra prema Mair ophodila kao da mu je
ona djevojka i, im je to shvatila, Mair je osjetila kako joj obraze oblijeva tamno
rumenilo koje se tvrdoglavo tamo zadralo.
Zahra i Farida su razmijenile poglede.
- Znai, sad ste na odmoru u Delhiju? - upitala je Farida.
Zahra ju je prekinula: - Ne, ne, ne, zna da mi je Bruno rekao kako mora
razgovarati sa mnom o neemu silno vanom. - Zavalila se na naslon fotelje,
noge u papuama stavila jednu pokraj druge i prekriila ruke preko trbuha. - Ba
sam znatieljna uti to to. - Pogled joj je kliznuo s Brune na Mair.
Prostorija je utihnula.
Mair je bila vrlo napeta, ostavi bez daha, i posegnula je u svoju torbu.
Razmotala je al iz omota i rasprostrla ga preko Zahrinih irokih koljena.
Farida je u trenu zacvrkutala poput skakavca i dograbila al za najblii kut.
Trepui, prinijela je mekanu tkaninu uz obraz.
- To je kani tkanje. Iz moga doma u Kamiru.
Mair je iz fascikla izvukla fotografiju koju je poloila na rukohvat fotelje na
kojoj je sjedila Zahra. Na drugi rukohvat stavila je malu celofansku omotnicu u
kojoj je bio uvojak zlaano-smekaste kose. Farida je na naliju ala nala
naopake okrenuto slovo u potpisu BB. - Poznat mi je ovaj rad - dahtala je.
- Iz moga sela je. - Lice joj je zasjalo.
- to je to? - upitala je Zahra. - Zato ste mi to donijeli?
- Duga je to pria. Mair e ti prvo objasniti svoj dio - rekao je Bruno.
- Pogledajte sliku - predloila je Mair.
Zahra je namjestila naoale na nos i zagledala se. Disala je kroz nos i gotovo
prezirno otpuhnula. - Mislim da je to Srinagar.
Mair je pokazala. - Ovo je moja baka, Nerys Watkins. Ona i njezin suprug bili
su kranski misionari u Kamiru tijekom rata.
Farida je naglo podignula glavu. Dograbila je sliku i zagledala se u nju. - Ness.
To je Ness - povikala je.
Svi su je zaprepateno pogledali.
- Poznavali ste moju baku? - udila se Mair.
373
al od kamira

- Bila mi je najbolja majka dok sam bila mala. Sjeam se svega u vezi s njom.
Njezinih pjesama, igara. Bila je silno draga, aneo.
Mair je ispruila ruku koju je Farida vrsto stisnula u svoju suhu, siunu.
Farida joj je rekla: - Sad mi je jasno, tvoje lice. Ima tu nekakve slinosti s
njom. - Nainila je krug oko vlastitih usana i brade.
Bez obzira na to to se nakon ovoga dalje dogodilo, zahvalna sam to sam stigla ovamo,
pomislila je Mair.
Nerys je poznavala tu malu enu svijetlih oiju, dok je Farida bila mala
djevojica. Bilo je to kao drati za ruku samu Nerys, preko razdjelnice od gotovo
sedamdeset godina.
Ali vrijeme se ponovo preoblikuje, preklapajui se u nove are.
Gotovo zasigurno nikada nee tono doznati to su Zahra ili Farida znaile
njezinoj baki i zato je tako dugo uvala taj uvojak kose i skriveni al, kao da su
joj to bile najdragocjenije i najtajnovitije stvari koje je posjedovala, ali sad je
barem imala tu ljudsku poveznicu koja ju je povezala izravno s Nerys.
Bruno joj se osmjehivao.
Mair je drugi put pokazala. - Ovo je prijateljica moje bake, Myrtle McMinn. A
ovo im je jo jedna prijateljica, Caroline Bowen.
Zahra je premjestila teinu. Nita ne shvaam. - Napuila je usne. - Vidite, ja
sam nala Faridu. Moj suprug i ja smo nakon vjenanja otili u Srinagar i tad sam
posjetila kolu o kojoj mi je majka priala, znate, onu misionarsku kolu u kojoj
su se o meni brinuli. Bila sam siroe, ba kao i Farida - objasnila je ona Mair. - U
Kamiru je bilo mnogo siroadi. Moja majka Prita i otac su me posvojili i odveli
iz te kole u vicarsku.
Mair nije mogla ne pogledati u drago englesko lice Caroline Bowen.
- Kad smo Dilip i ja doli vidjeti kolu, misionara tamo vie nije bilo. Dogaa
se to, posebice u Srinagaru, koji se uvelike promijenio nagore. Ali kola je i dalje
bila tamo i Farida je pomagala uiteljima. Razgovarali smo i ona me se sjetila kao
dvogodinjakinje. Moete li vi to zamisliti?
Farida je potapkala Zahru po ramenu i nasmijala se. - Nikada je neu
zaboraviti. Toliko sam je voljela da sam mislila da je moje vlastito dijete. Ali
onda je otila, a ja sam sve to vrijeme plakala. Bilo mi je silno drago ponovo je
vidjeti, udanu gospou. Nisam imala supruga, a moja dva brata su prije puno
godina otili u Pakistan.

374
Rosie Thomas

- I tako je dola ovamo ivjeti sa mnom. Na tome sam ustrajala - rekla je

pobjedonosno Zahra. - Biti teta mojim sinovima i sestra meni. - Zaukala je
omotnicom od celofana. - Dakle, to su nama ti ostali ljudi... i taj komad kose?
- Mislim - rekla je polako Mair - da je taj uvojak kose va. Bio je sa alom i
nali smo ga lani, nakon oeve smrti, odloenoga meu majinim stvarima.
Farida je otvorila omotnicu i istresla joj njezin sadraj u ruku. Zahra se
nagnula nad njim, uzevi meu prste kosu koju je prinijela svojoj da ih Farida
usporedi.
Nije bilo nikakve slinosti.
- Ne - rekla je Zahra.
- Moglo bi biti - rekla je Farida.
Obje su se nasmijale, ali neizvjesnost im je plamtjela na licima. Strahovale su
zbog onoga to bi mogle doznati sljedee.
Mair je bilo drago dopustiti Bruni da preuzme priu.
- Usto to je bio dobar djedov prijatelj, Rainer je prijateljevao s te tri ene zapoeo je.
- Bilo je to ratno vrijeme - zapazila je Zahra. - Tih dana su mnogi sklapali
prijateljstva i gubili prijatelje.
- To je istina. Kao to znate, Rainer je 1945. godine svoju suprugu Pritu i
dijete ukrcao na brod koji je isplovljavao za Englesku. Na pristanitu u
Liverpoolu doekao ih je jedan Englez, Rainerov prijatelj planinar koji im je
pomogao pri daljnjem putovanju do vicarske. A kad su tamo stigli, prihvatili su
ih Victor Baker i njegova obitelj.
- Uinili su to zbog moga oca. Majka je uvijek bila ponosna. Bio je poseban
ovjek, rekla mi je kako je bila posebna ast imati prijatelje kakav je bio tvoj djed
Victor.
Bruno se ponovo osmjehnuo. Mair je zapazila da mu se ona leernost u
ophoenju kakvu je imao u kolibi vraa, ali jo vie od toga... ivo ga je zanimala
Zahrina pria.
Zahra se nagnula naprijed. - Moja majka je uvijek vjerovala da nam se Rainer
namjeravao vratiti. Poginuo je u automobilu prije nego to mu je to uspjelo. Ali
nije nas napustio.
Kimnuo je. - Zahra, Mair i ja vjerujemo da su Rainer i njegova supruga
pomogli svojoj prijateljici time to su njezino nezakonito roeno dijete odveli
izvan Indije. Odvodei tebe, na sigurno, u vicarsku.
375
al od kamira

- Majka mi je rekla da su me ona i Rainer uzeli, odrezali mi kosu i odjenuli me

kao djeaka, sve dok nisam bila na brodu. Postojala je opasnost, ali Prita nije sa
sigurnou znala rei zato. Naravno, Rainer bi sve to bio pojasnio da nije
poginuo.
Mair se takoer nagnula naprijed, dotaknuvi vrkom prsta ono mjesto na
kojemu se Caroline osmjehivala na fotografiji. - Gospoo Dasgupta, ovu
fotografiju nainio je Rainer Stamm. Mislim da bi ta trea ena mogla biti vaa
majka.
Zahra se namrtila. - Mislite na ovu osobu? - Okrenula se i pokazala na jednu
od uokvirenih fotografija koja je stajala na niskome stoliu pokraj nje. - Molim
vas, pogledajte. To je moja majka.
Na slici je Prita Stamm stajala uzdignute brade, dok ju je unui drao za obje
ruke.
- Mislim na enu koja vas je rodila - ispravila se Mair. - Jo je iva i ivi u
Srinagaru. Upoznala sam je prole godine i pokazala joj te stvari.
Zahra je podignula alicu, namjerno sporo otpila malo aja i ponovo je
odloila na tanjuri. - Ako toliko znate, onda mi recite tko mi je otac. - Izbacila
je donju usnicu i glas joj se za nekoliko stupnjeva ohladio.
Carolinin ljubavnik sigurno je bio Kamirac i jedino je njihova ljubavna veza
mogla biti zabranjena u vrijeme rata, ali pojma nije imala kakav je to mukarac
mogao biti. Ne ba astan, to se doimalo izvjesnim. Je li ga Caroline voljela?
Zato Ralph Bowen nije ostao uz svoju enu? inilo se da se tajne zgunjavaju
postajui sve zamrenije, iako ih je smatrala rijeenima.
Osjeala je na sebi Brunin pogled i poeljela mu se obratiti za pomo, ali
samo je nastavila. - To ne znam. Mislim da nikada neemo ni doznati, osim ako
nam to sama Caroline Bowen ne kae.
- Imate li kakav dokaz za tu teoriju?
- vrst dokaz potkrijepljen dokumentima? Ne, nijedan. Postoje samo pisma
koja je moja baka pisala Caroline i pria koju smo Bruno i ja zajedniki sklopili
od dijelova. Ali im sam Caroline pokazala taj al, u trenu ga je prepoznala.
Pripada Zahri. Taj al je njezin miraz, tako je rekla.
Nastupilo je zatije.
Potom je Zahra primijetila: - Moje ime nije tako neuobiajeno. - Na licu joj se
zapaalo negodovanje. - Moja majka Prita pobrinula se za to da moj brak bude
kako dolikuje, s odgovarajuim mirazom. Ja imam donekle drukiju teoriju.
Znate, vjerujem u to da je moj pravi otac bio Rainer.
376
Rosie Thomas

Mair je pomislila kako je i to bilo mogue. Ratno vrijeme, planinar-arobnjak

seksi izgleda i djevojka iz Kamirske doline. Djevojka koju Rainer nije mogao
oeniti, moda zbog bijesa njezina oca ili brata koji je branio njezinu ast, ali ije
se dijete zakleo zatititi. Naao je enu, udovicu koja je izgubila vlastitoga sina,
oenio se njome, nainio oporuku i pobrinuo se za to da njih dvije poalje u
vicarsku, na sigurno. Ali tada su se, u posljednji tren, njegovi planovi na neki
nain izjalovili.
U Zahrinu pogledu bljetao je trijumf kad je fotografiju vratila Mair. Occamova britva26 - izgovorila je. - Jeste li upoznati s tim naelom?
Bruno se nasmijao. Ustao je s mjesta na kojemu je sjedio i priao Zahri,
prebacivi ruku preko njezinih punanih ramena.
- Obino je ono najjednostavnije objanjenje ispravno.
- Bravo.
Mair je zaustila proturjeiti, ali Bruno ju je upozorio pogledom. Bila je ljutita
zbog te njegove intervencije. Nee je on sprijeiti u tome da kae ono za to je
znala da je istina, posebice kad joj je toliko vremena trebalo da tu istinu otkrije.
Ali pogled mu se nije pokolebao i proeo ju je jedan posve drukiji, suprotan
osjeaj.
Nije bio ni drag ni meden ni blizu ugodan, nego otar i posve uznemirujui,
jer je u tome trenutku, bez imalo dvojbe, znala da je u nj zaljubljena.
Rijei, kakve god da su namjeravale biti, sasuile su joj se u grlu.
Na Bruninu licu zapaao se treptaj zabavljanja. Pogledom joj je dao do znanja
da su se razumjeli. Poeljela mu je prii i poljubiti ga, ali primorala se ostati
sjediti mirno na mjestu i usredotoiti se.
Zahra je ispreplela prste. - Vidite, dobro sam. Ali to su davna vremena. Zato
o njima raspravljamo? Priajmo o mladima. Oni su budunost. Bruno, molim te,
reci mi hoe li biti bolno ako tebi i tvojoj prijateljici pokaem neke slike svojih
unuka?
- Ne, elio bih ih vidjeti - rekao je. I dalje je gledao u Mair, kojoj je bilo vrue
u prostoriji s previe namjetaja i bila je zbunjena. Bilo joj je nezamislivo da bi
Bruno mogao posumnjati u to da ga ona proganja. Bi li mogao pomisliti kako je
26

Naelo Occamove britve ili Occamove otrice je izabrati jednostavniju od dviju teorija koje
predviaju isto.

377
al od kamira

ona cijeli taj put u Indiju izreirala samo zato da se zblii s njim? Zasigurno ne
bi, kad je ona sama upravo sad shvatila te osjeaje.
Zahra i Farida ponovo su stavljale alice na posluavnik, pravei mjesta meu
jastucima da na nj odloe album s fotografijama, sve vrijeme govorei jedna
drugoj gdje neto nai i kako za to nainiti prostora. Farida je odloila al u
stranu.
Mair je onu fotografiju stavila u fascikl i tiho vratila uvojak kose u torbicu.
- Vidi, Bruno. Ovo je mali Sanjay... uskoro e navriti est. Vrlo pametan
djeak. Ve sad je dobar u matematici. Njegov otac kae da je najbolji u razredu.
Uslijedio je dugaak predah u kojemu je Bruno pregledao sve fotografije i
postavio prava pitanja, dok je Mair virkala preko njegova ramena i stvarala
dodatnu buku.
Potom je, nakon obiteljskih vijesti obitelji Dasgupta, bilo vrijeme za pitanja o
starijim lanovima obitelji Becker i njihovim susjedima te za izraavanje suuti,
jer Brunin otac nije pokazivao nikakve znakove duevnoga oporavka. Farida je
unijela jo aja i slasnih zalogaja. Iz dvorita su se zauli koraci i postariji
mukarac jajolike pojave, u poslovnome odijelu, pojavio se na dovratku.
Zahra je zazvala: - Dilipe, napokon si stigao. Pozdravi nae posjetitelje.
Gospodin Dasgupta bio je elav, nasmijeen i svjetloput, poput svoje
supruge. Bio je utiv prema Zahrinim poznanicima iz vicarske, ali ujedno je
bilo jasno da je taj ovjek spreman za veeru. Uz uljudno formulirane pozive da
ostanu i isprike to ne mogu ostati, posjet se poeo bliiti svome kraju.
Mair je shvatila to eli uiniti. - Gospoo Dasgupta - zaustila je. - Zamolila
bih vas za uslugu.
Samo sijevnuvi pogledom preko naoala, rekla je: - Naravno, duo.
- Hoete li, molim vas, zadrati taj al, zbog moje bake Nerys? eljela bih da
bude va, va i Faridin, naravno, mislim da je to i Nerys eljela. Mjesecima sam
istraivala njegovu prolost. Otila sam u Ladakh i Srinagar, popela se ak do
onoga to je ostalo od sela Kanihame, vidjeti gdje je istkan i ukraen vezom.
Stoga osjeam kako e al biti blie kui ovdje s vama, blie svojoj vlastitoj
prolosti, radije nego sa mnom u Engleskoj.
Faridino lice plamtjelo je od radosti. Preklinjui, obratila se Zahri. - Moje selo.
Moja obitelj ga je istkala. Vrlo mnogo posla.

378
Rosie Thomas

- Privila ga je uz prsa. - Zna, od nae majke Ness je, odavno. Gospodin

Dasgupta je stavio naoale s okvirom od kornjaevine i prouio kut ala koji je
slobodno visio iz Faridina naruja.
- Vrhunska izrada. Dovoljno dobar za muzej - izjavio je. Zahra je napuila
usne. - Dilip zna o emu govori. Bavi se tekstilom. Ako je to ono to biste
istinski eljeli - rekla je - iako taj al nema nikakve stvarne veze sa mnom, uvait
u to to govorite. Stoga, hvala vam.
- Samo jo neto - rekla je Mair. - Voljela bih vas fotografirati. Brzo je izvadila
svoj digitalni fotoaparat i pruila ga Bruni.
Stala je uz Zahru, koja je bila u sredini izmeu nje i Faride, dok je al izmeu
njih triju bio razvuen poput velianstvenoga stijega.
Bruno ih je fotografirao.
Gospodin Dasgupta je ustrajao na tome da ih mora odvesti natrag do hotela,
ali Mair i Bruno rekli su kako ne ele ni uti za to. Nali su kompromis tako to
su prihvatili da ih poveze do neke prometnije ulice, u kojoj je bilo lako nai taksi
ili automobil riku. Zahra i Farida izile su ih ispratiti u veliki crni automobil na
ijim su sjedalima bile bijele platnene navlake. Brunu su srdano zagrlile, Mair je
dobila poljubac u obraz i automobil je napokon krenuo.
Zahra im je energino mahala, sve dok nisu zali iza zavoja. Farida je stajala u
sjeni zida, drei jo uvijek al u rukama.
Nakon to ih je Dilip ostavio, uz bujicu naputaka kako se vratiti do hotela,
Bruno je duboko odahnuo. -Treba mi pivo - zajeao je.
Najblii bar bio je obasjan plavim i ruiastim neonskim svjetlom. Divovski
bolivudski plakati u njemu bili su poredani du zidova i klijentela je bila
odjevena u uske traperice i proroanske japanske majice kratkih rukava.
Bruno je rekao: - Bilo je to prilino pametno od tebe.
Konobar im je donio naruena pia i ae su bile blago oroene zbog
isparavanja. Kucnuli su se. Mair je imala osjeaj kao da je ve napola pijana.
Proimalo ju je nestalno uenje i bojazan. - to to?
- Vratila si al pravoj vlasnici, ali ta vlasnica nije prihvatila pravi razlog zbog
kojega bi ga trebala posjedovati. Je li ti ao to si se rastala od njega?
Mair je odmahnula glavom. - Oduvijek je pripadao Zahri. Nisam ga mogla
zadrati za sebe. Ti vjeruje u nau priu, ne vjeruje li, prije negoli u Zahrinu
inaicu?

379
al od kamira

- Aha. U svakom sluaju, znanstveno govorei, to da je najjednostavnija

teorija najvjerojatnije ona prava nije ono na to Occamova britva uistinu
ukazuje...
- Daj, molim te... - Nasmijala se.
- Zahrina pria doista je pria o uspjehu, zar ne? Mislim da, sad kad smo
toliko daleko doli, ima pravo vjerovati u svaku inaicu svoje prolosti, onakvu
kakvu sama izabere.
- Tono. Hvala ti to si me upozorio kad sam, unato tomu, ustrajno
namjeravala nastaviti.
- Doimala si se bijesnom.
Ugrizla se za usnicu, branei se od nelagode zbog otkria koje je uslijedilo
nakon te ljutnje. - Samo na tren. Jesam li pogrijeila to sam je uope pokuala u
to uvjeriti?
- Nisi. Bilo bi pogreno namjerno uskratiti istinu. Hoemo li pogledati tvoju
fotografiju?
Kad su se nagnuli nad malim ekranom, Mair je bila potpuno svjesna njegove
ruke i nadlaktice te teine njegovoga ramena uz svoje.
Slika je bila izotrena i Bruno je u njoj na neki nain uhvatio odjek one druge
fotografije triju ena.
- Dobra je - rekla je. - Hvala ti.
- Ponijet u je u poslovni centar u hotelu i dati je isprintati u boji. Moemo je
ponijeti sa sobom.
- Ponijeti sa sobom?
- U Srinagar.
Zagledala se u njega. - Idemo u Srinagar?
Nakon to je Zahra onako odluno, poput neprobojnoga zida, odbacila vijesti
koje su joj donijeli, Mair je pretpostavila kako e morati odustati od njihova
izvornoga plana da otputuju u Kamir. Nije vidjela naina na koji bi mogli
priopiti Caroline da je njezina ki, od koje se tako davno oprostila, bila iva i
zdrava, ali da nije eljela povjerovati u njihovo srodstvo.
- Naravno. Moramo taj krug nekako zatvoriti, ne misli li tako?
Kao da joj to eli pokazati, Bruno je posegnuo za njezinom rukom i stisnuo
je, njeno joj ispreplevi prste sa svojima.
380
Rosie Thomas

Mair se smueno zapitala na koji je on to krug uistinu mislio. Voljela ga je

zbog toga to je prihvatio njezinu potragu i uinio je njihovom. Zbog toga, kao i
zbog svega ostaloga. Odjednom su joj Hattie i Ed doplutali u misli.
- Hoe li jo jedno? - upitao je, pokazujui glavom na njezino pie.
- Hou - rekla je.

Srinagar se promijenio.
Na putu koji je u nj vodio iz zrane luke, ceste su bile zaguene prometom
koji je sporo tekao i koji je gotovo na svakom raskriju zadravala policija ili
barikade Indijske vojske. Golobradi pripadnici paravojnih snaga s automatskim
orujem patrolirali su ulicama, gonei gomile pjeaka koji su klonulo prolazili
ispod stabala cedra. Plaviasti zrak bio je gust od isparavanja motora koji su
radili u praznom hodu i pucketao je od napetosti. Oko Lal Chowka bile su
bombardirane zgrade, otrcani bazari i lijepe stare kue od opeke aave od vatre
ili izreetane mecima. Kamo god pogledali, vidjeli su samo jo vie postrojbi i jo
vie barikada. Mair je znala da su pobunjenici pojaali svoje aktivnosti kad se
veina militantnih mladih bacaa kamenja vratila iz tabora kao obueni
revolverai i podmetai poara. Razine nasilja protiv Indijske vojske u posljednje
vrijeme poveale su se gotovo do toke otvorenoga sukoba, ali ona ipak nije bila
posve predvidjela atmosferu potitenosti i dokaz o gospodarskoj propasti koja je
izreetala Srinagar.
Rije koja joj je pala na pamet bila je ugaen. Tako su joj danas izgledali to
mjesto i njegovi vedri ljudi pa ju je obuzela tuga.
U taksiju je Bruno tiho zurio kroz prozor. Poeljela je da on zavoli Kamir na
prvi pogled, jer ga je ona tako zavoljela i zatekla se kako nastoji nai ispriku za
takvo trenutano stanje grada. Pokazala je na starinske nizove krovova u daljini.
Nije to uvijek tako. Uistinu je jako lijepo. Vidi, ono tamo je Jama Masjid,
Damija petka. Iz etrnaestoga stoljea.
Njihov voza sjedio je pogrbljen u svojoj sivoj tunici, strpljivo ekajui da ga
jo jedan indijski vojnik mahanjem zastavice zaustavi i pomno proui njegove
papire.
Napokon su stigli u hotel. Mair je izabrala hotel u vlasnitvu Kineza na
Bundu, ne onaj u kojemu se skrivala od napada granatom, nego jedan u njegovoj
blizini. Na putu do hotela proli su pokraj Salomona i Sabe, stare lae za
stanovanje koja se ak jo gizdavije naginjala prema blistavoj povrini jezera.
381
al od kamira

Nije ju ak ni pokazala Bruni. Bila je odluila da nee rezervirati lau za

stanovanje. Unato razliitim stanjima raspadanja u kojima su se nalazile, bile su
bearska, romantina odredita koja su birali ljubavnici i mladenci na medenome
mjesecu.
Kad su se prijavili u hotel, reeno im je da redarstveni sat u cijelome gradu
traje od veeri do jutra. Veerali su u kafiu, ovoga puta bez blagodati alkohola,
jer ga u hotelu nisu ni posluivali. Nedaleko su uli kratku zaprepaujuu
topovsku paljbu.
- Teko vrijeme - uzdahnuo je njihov konobar kad je spustio zdjele s
crvenkastom juhom. - Vrlo teko. Turisti ste? Uvijek smo se nadali dolasku jo
veega broja turista.
- Ba i nismo - morala je rei Mair.
- Jeste li s UN-om? Ili s NVO-om?27
- Ne, samo smo u posjetu prijateljici. - Bruno vjerojatno nije elio zvuati
otresito, ali ovjek se u trenu povukao.
Nisu puno razgovarali tijekom jela. Mair je znala da Bruno sigurno razmilja o
onom drugom posjetu koji je bio planirao, s Lotus i Karen.
U svojoj sobi, prije odlaska na spavanje, zadignula je slojeve mreaste zavjese
koja je zaudarala na duhan i provirila u no. Policijski automobil puzei se
kretao du naputene ulice. Nedaleko, jedna zgrada bila je plamenu. Mogla je
vidjeti runi crveni sjaj koji je lizao dno dimnoga jastuka.

Sljedeega jutra poli su autorikom do Carolinine kue.

Stari bazari bili su krcati ljudima i, umjesto vojnoga dipa, mjeovito stado
koza i ovaca kretalo se kroz promet koji ih je zadrao. Bruno se osmjehnuo kad
je to ugledao. ao mi je to sam sino bio onako potiten.
- U redu je.
- Ovo je nemirno mjesto.
- Ali se brzo oporavlja od nevolje. Uvue ti se pod kou, znam to.

27

NVO - nevladina organizacija

382
Rosie Thomas

- Sigurno je tako bilo i s Caroline. Napravila je potez suprotan veini onih iz

Britanskoga Raja kad se iz Engleske vratila ovamo, ivjeti tu, nije li?
Njihovo malo vozilo naglo je jurnulo naprijed kad su posljednje ovce
odskakutale sklonivi im se s puta.
Vrata kue u zaraslome vrtu otvorila im je Aruna, koja se namrtila ugledavi
Mair, kao da ih je zadnji put prekjuer posjetila. - Gospoa Bowen jako je
umorna. Nije uope dobro. ao mi je.
Mair je prila blie, drei Nerysina pisma. - Obeala sam joj ih vratiti.
Neemo se dugo zadrati. Ovo je gospodin Becker, prijatelj jedne stare
prijateljice gospoe Bowen.
Aruna je taj podatak i paket primila uz dodatno mrtenje, ali odustala je od
pokuaja da im zabrani pristup.
Prostorija u stranjem dijelu kue bila je tiha, jedino se ula Chopinova glazba
s CD-a. Caroline je sjedila u svojoj uobiajenoj fotelji. Obje noge su joj sad bile
podignute na stoli i hodalica joj je stajala pri ruci. Osjetivi njihovu nazonost,
okrenula je glavu im su uli, ali Mair je mogla zapaziti da je bila posve izgubila
vid. Tjeskobno se zagledala prema njima, napeto oslukujui kroz glazbu
glasovira.
- Aruna? Jesi li to ti?
Mair joj je brzo prila. - To sam ja, Mair. Sjeate se? Unuka Nerys Watkins.
- Tko? Tko je to? Jesi li rekla Nerysina unuka? Moje drage prijateljice Nerys?
Ne mogu vjerovati.
Mair je oklijevala, u trenu smetena tom prazninom u sjeanju. Bruno je bio
dorastao situaciji. Priao je s druge strane stolca i obzirno rekao: - Dobar dan,
gospoo Bowen. Ja sam Bruno, Mairin prijatelj. Moj djed je bio dobar prijatelj
Rainera Stamma.
- Rainerov. - Caroline je sklopila ruke. - Nevjerojatno. Gdje je on? Voljela bih
ga vidjeti. Dajte, recite mu to, hoete li?
Bruno ju je uhvatio za ruku i zadrao je. Doimala se poput male ape
uhvaene u njegovoj velikoj aci.
Caroline se osmjehnula i njezino slijepo lice se ozarilo. - Dobar dan, duo rekla je. - Hvala ti na dolasku.
- Znate, Rainer je mrtav, penjao se na planinu.

383
al od kamira

- Svi su mrtvi - odvratila je, i dalje se osmjehujui. - U mojim godinama se na

to naviknete, ja imam devedeset, znate li vi to? Devedeset. Tono toliko, Aruna,
nemam li? - Nakrivila je glavu, iekujui Arunin glas.
- Da, devedeset - uzdahnula je Aruna. Oito joj je to pitanje redovito
postavljala. Odvrnula je zatvara na smeoj boici i izbrojila zeleno-bijele
kapsule.
Caroline se opustila i dalje stiui Bruninu ruku. - Nije li to laskavo? Morate
mi ispriati sve novosti. Mogli bismo neto popiti. Aruna, draga, to imamo?
- Hvala vam, to bi nam dobro dolo - rekao je Bruno, pogledavi Arunu.
Prosuivao ju je.
Prila je Mair. - Gospoo Bowen, sjeate li se kad sam vas prole godine
posjetila i donijela onaj al? Rekli ste da je to Zahrin al.
- Jesam li, duo? - Onaj osmijeh gotovo da nije ni ieznuo. CD je prestao
svirati i ulo se kratko elektrino zujanje ureaja.
Mair je utiala glas, nije bilo scenarija za ono to je namjeravala rei.
- Ostavila sam al Zahri... Jesam li ispravno postupila? Vidjela sam je prije dva
dana, u Delhiju. Znate, Zahra je preivjela. Prije mnogo godina, Rainer ju je
poslao na sigurno, u Europu. Bruno i ja upoznali smo nju i njezina supruga.
Na trenutak je nastalo zatije.
-Jeste li? Lijepo, duo - rekla je Caroline.
Ono elektrino zujanje bilo je poput zujanja komarca. Bruno je nainio
pokret kao da e iskljuiti ureaj, ali Caroline ga je vrsto uhvatila za ruku. - Ne
idi.
- Neu - umirio ju je. - Shvaate li to vam Mair govori?
Starica se okrenula, uzalud im pokuavajui vidjeti lica. Nesigurnost joj je
zastrla osmijeh pun vjere. - Tko? Tko je to? Je li Nerys tu?
Mair je sad mnogo urnije rekla: - Jesam li ispravno postupila kad sam Zahri
dala njezin al?
Nad Carolininom sijedom glavom Brunin pogled prikovao se za njezin.
Caroline je promrmljala: - Pa, vjerujem da jesi. Ako je njezin. Gdje je Aruna?
- Otila je donijeti nam pie. Odmah se vraa - smirio ju je Bruno. Stisnuo joj
je ruku i lice joj se ponovo razvedrilo.
- O, da, pie e mi u potpunosti odgovarati. Kako si ono rekao da se zove?
384
Rosie Thomas

- Bruno.
Aruna se vratila s posluavnikom, aama i vrem. Natoila je svima
limunadu i, kad su joj au stavili u ruku, Caroline je edno progutala, poput
djeteta. Poslije je malo podrignula. Aruna joj je stavila u ruku dvije tablete, koje
je ona progutala s limunadom koju joj je ponovo natoila.
Mair se pitala koliko su dugo zapravo sjedili u toj prostoriji s pogledom na
vrt, koji Caroline vie nije mogla vidjeti. Uinilo joj se jako dugo.
Tu je zavravala ona nit za kojom je mjesecima tragala. Tkala je zakuastu
aru i, iako nije mogla razrezati krajeve i zavriti ih vezivanjem vora, kao na
alu, bilo joj je drago to je tu nit sve dotle dopratila.
Caroline je zijevnula. Glava joj je klonula na jastuk fotelje i opustila je vilicu.
Bruno joj je pustio ruku i odloio joj zapee u krilo. Trenutak potom, iz
otvorenih usta otelo se hrkanje.
Mair se ogledala po prostoriji. Aruna je umjesno povukla deku i zagurala je
oko ramena svoje tienice. Pokupila je ae i ponovo ih stavila na posluavnik,
kad su Mair i Bruno ustali.
- eljela bih ovo ostaviti gospoi Bowen - rekla je brzo Mair. - To su... neke
njezine stare prijateljice s kojima smo se ovaj tjedan nali u Delhiju.
Carolinina fotelja bila je smjetena uz kamin od smeih ploica. Iznad njega je
bila polica, a iznad nje zrcalo u zlatnom okviru pa je Mair sjajnu isprintanu
fotografiju zadjenula u kut okvira. Ona, Zahra i Farida osmjehivale su se u
prostoriju. Aruna je odmah prila i zagledala se u nju, namjetajui naoale kako
bi mogla to jasnije vidjeti.
Pokazala je. - Donijeli ste taj al kad ste proli put bili ovdje.
- Tono.
- Znate, ne moe ga vidjeti. to to znai?
- Nita. To je samo kamirski al. Nama je... zapravo meni... vie stalo do toga
da ona vidi ovu fotografiju. Je li to u redu?
- Nije se obazirala na Arunin sumnjiav pogled. - Molim vas, mogu li se prije
odlaska posluiti kupaonicom?
- Pokazat u vam gdje je.
Caroline je vrsto spavala. Mair se u prolazu nagnula nad nju i usnama joj
dotaknula tjeme.

385
al od kamira

- U posljednje vrijeme uglavnom samo spava - rekla je Aru-na, tek s

naznakom njenosti. Pokazala je niz hodnik prema otvorenim vratima u zeleno
oliene kupaonice i ponijela poslu-avnik u kuhinju. Bruno je stajao
prouavajui niz uokvirenih fotografija momadi pola koje su visjele pokraj
ulaznih vrata.
Mair je provjerila preko ramena, utrala u kupaonicu i glasno zatvorila vrata,
ostavi izvan njih. Carolinina soba sigurno je bila susjedna prostorija. U njoj je
bio krevet s bijelim prekrivaem ispod baldahina od zarolane mree protiv
komaraca. Uvukla se unutra i bacila pogled uokolo. Vie se doimala poput
bolnike prostorije negoli spavae sobe, s onim slinim zadahom antiseptika u
zraku. Uz krevet se nalazio stol s jednom jedinom ladicom.
Izvukla ju je, bacivi pogled na lijekove koji su bili u njoj. Potom je u nju
zagurala onaj uvojak Zahrine kose umotan u celofan, otraga, tamo gdje ga se nije
moglo vidjeti. Zatvorila je ladicu i jurnula natrag, proviriti kroz pukotinu na
vratima. Hodnik je odjekivao zvukom kucanja. Aruna je uurbano izila iz
kuhinje i, dok je bila okrenuta leima, Mair se izvukla, kao da je upravo izila iz
kupaonice.
Bruno je izvio obrvu, pogledavi je.
Na dovratku su stajale tri ene ija su lica bila uokvirena crnim alovima hijah.
Jedna je nosila pletenu koaru, s istim onim crveno-zelenim uzorkom kao dra
kangrija. Aruna je oito dobro poznavala svoje posjetiteljice. Pokazala im je da
krenu prema starim stolcima ispod sjene na terasi. Mair je razmiljala. Ali i ja ih
poznajem. Kako to da ih poznajem? Dvije su bile mlade, glatkih maslinastih
obraza, a lice one starije bilo je izborano.
Aruna je preuzela pletenu koaru i otvorila posudu koja je bila u njoj. Okruio
ih je boanski miris.
- Neto dobro - rekao je Bruno.
Aruna je kimnula. - To je ria tahar, kuhana na poseban nain, s kurkumom.
U Kamiru je uvijek spravljamo kad postoji siguran dolazak, bijeg od opasnosti.
Mair se sjetila. Naravno. Bile su to majka i dvije sestre Mehraana
karkhanadara. I one su prepoznale nju. Djevojke su se hihotale kad je majka
kimnula glavom.
- Namjeravala sam posjetiti Mehraana u radionici - osmjehnula se Mair. Kako je on? Kako ste vi?

386
Rosie Thomas

ene su razmijenile nekoliko rijei. Aruna je rekla: - Ako ete sjesti s nama,
ima rie i za vas. Vana je. Ona je simbol. Donijele su je za Madam, ali ima je
mnogo.
- Hvala vam - rekla je jednostavno Mair. Smjestili su se u krug i djevojke su
prekrienih nogu sjele na pod. Aruna je donijela tanjure i Mehraanova majka je s
puno potovanja zagrabila riu, svakome nekoliko zalogaja. Ria se jela prelivena
obranim kamirskim vrhnjem, posuta ljenjacima i svjeim korijandrom. Mair i
Bruno oponaali su ene i jeli u tiini, koristei se skupljenim prstima desne
ruke, dok su nestrpljivo palcem lovili svako zalutalo zrno.
Bilo je to jedno od najukusnijih jela koje je Mair ikada kuala.
Aruna je ponovo vratila poklopac na posudu. - Za gospou Bowen, kad se
probudi. Uivat e.
Djevojice su se jo vie hihotale i amorile.
Aruna je rekla: - ele znati je li taj mukarac tvoj suprug?
Mair nije mogla pogledati Brunu, ali osjeala je kako njegov pogled poiva na
njoj. Sve to vrijeme bila je svjesna njegove blizine i neobinosti njihova
zajednikog boravka u Srinagaru. Sad kad su svi komadi koje je Nerys za sobom
ostavila bili spojeni i stavljeni na pravo mjesto, bit e vrijeme ponovo razmisliti
o kui i odlasku, svatko na svoju stranu.
Srce joj se stegnulo od oaja.
- Ne, nije mi suprug, ali mi je dobar prijatelj.
ulo se jo priguenoga smijeha i prie koju Mair i Bruno nisu mogli pratiti.
Aruna se pribrala i rekla im: - Mehraan je dobar. Ove godine esto mi dolazi
pomoi, zimi donosi drva i isti snijeg. Vidite? Popravio je ogradu.
Novi stupici od svijetloga drva bili su ubaeni meu staro trijee.
- Ljubazno od njega. A gdje je on? U radionici?
Aruna je oklijevala, a potom rekla: - Mehraan nije u Srinagaru. Otiao je u
tabor. Preao je Crtu i njegova majka danas je ula da je na sigurnome. Zato je i
napravila tahar.
Mair i Bruno su se ukoili.
Prijei Kontrolnu crtu u onaj dio Kamira koji su nadzirali Pakistanci bilo je
pogibeljno putovanje i taj njegov tabor mogao je biti samo centar za obuku
militantnih pobunjenika koji su se borili za slobodni Kamir. Mair je nastojala taj

387
al od kamira

podatak uskladiti sa svojim sjeanjem na dostojanstvenog mladia koji se zbog

odgovornosti doimao puno starijim nego to je uistinu bio.
- Nadam se... da mu se nita nee dogoditi - proaptala je, zamiljajui ga kako
se vraa svojoj majci i sestrama i kako ga ubijaju vojne ili paravojne snage.
Aruna je mahala prstom. - Nije to ono to mislite. Nije to ratni tabor, nego
onaj za uenje islama, za mir.
Majka je brzo neto progovorila i keri su se okrenule prema njoj.
Aruna se trudila prevesti, najbolje to je znala: - Za Mehraana i njegove
prijatelje postoji samo jedan dihad. Onaj u srcu svakoga ovjeka, samoga, tamo
gdje nema nikakvoga oruja osim Boje istine. U taj tabor i k tim uiteljima
Mehraan je naao svoj put. Nedostaje im ovdje, ali za njega je dobro da je otiao.
Mehraanova majka je sagnula glavu i Mair je zapazila da je bila na rubu plaa.
Bilo je previe tuge u Kamiru i velike moralne vrstine.
Bilo je vrijeme krenuti.
Bruno i Mair zahvalili su se tim enama to su s njima podijelile dar rie tahar
i Mair je upitala Arunu moe li ponovo doi u posjet gospoi Bowen prije nego
to ode iz Srinagara. Ponovo ona stara, Aruna je jedva zamjetno potvrdno
kimnula.
Mair je zagrlila Mehraanove sestrice i naklonila se iznad sklopljenih ruku
njihovoj majci.
Trenutak potom, ona i Bruno hodali su niz uliicu, ispod jabuke i stabala
kestena koje su dotaknule jesenje boje. Bili su puni dojmova svoga posjeta pa
nisu ni zapazili kamo idu i nakon dvije minute izgubili su se u labirintu uliica
okruenih visokim zidinama. Ispod nekoliko drvenih stuba dahtao je pas.
Bruno se zaustavio. - Misli da je to pravi put?
- Ne... doli smo s druge strane.
Oklijevali su i on joj je spustio ruke na ramena, zagledavi joj se u oi. - Nema
veze - rekao je. - Nai emo mi na put. to si radila tamo otraga?
Ostavila sam uvojak Zahrine kose pokraj Carolinina kreveta. Nije ba nekakva
povezanost, je li? Ali bolje i to nego nita.
- Nikada mi to ne bi palo na pamet. Ali nisi bolje mogla uiniti. To, pa ona
fotografija i al.
Saginjao je glavu prema njezinoj kad se zauo iznenadan vrisak i mukli odjek
pribliavajuih koraka.
388
Rosie Thomas

U suprotnome smjeru iz zaklona je iskoio pas, uzdrhtale prugaste

svijetlosmee dlake i crvene gubice razvuene u reanju.
Bruno je dograbio Mair za zapee i odvukao je od ivotinje, potravi svom
snagom prema onomu tko je dolazio iz suprotnoga smjera.
U Mairinoj glavi sijevnula je slika skupine vojnika podignutih pitolja. Ali s
Brunom pokraj sebe, ipak je potrala.
Iza zavoja, na njih je natrala hrpa djece. Umalo su se sudarili, ali Mair i
Bruno poskoili su u stranu i dopustili im da protre pokraj njih. Bili su to
djeaci, od petogodinjaka do tinejdera s bijelim kapicama, svi u urednome
tamnoplavome kameezu, kolske torbe su im odskakale dok su u trku laktovima
jedni druge gurali s puta. Pas je podvio rep i polako otpuzao u zaklon. Mair i
Bruno bili su stijenjeni uza zid uliice kad su djeca protrala. Iza njih su
odjekivali vika i smijeh.
Pustio je da mu glava klone unatrag i odahnuo od olakanja.
- Oprosti, oprosti zbog ovoga. Bojim se pasa.
- Sve je u redu. - Uhvatila ga je za ruku. - Svi oni sigurno nekamo idu.
Hoemo li za njima?
Poli su za sporijom djecom. Nakon stotinjak metara izbili su na obalu
potoka, jednoga od pritoka rijeke Jhelum, omeenoga udolinom. Bio je tu rub
jablanova i srebrnih vrba i trava je na pranjavim komadima tla bila ugaena.
Djeca su ve trala i izmeu dviju odbaenih kolskih torbi utirala loptu, druga
skupina postavila je tapove za kriket, dok su se najsmionija djeca njihala na
vornatom uetu iznad vode.
Bruno i Mair sjedili su na travnatoj obali i gledali.
Poslijepodnevna svjetlost je iezavala dok se s rijeke polako primicala
veernja hladnoa, ali oni su i dalje tamo sjedili. Igre su bile univerzalne i inilo
se da je radost sudionika izbrisala nevolje grada iza njih.
- Doimaju se vrlo sretnima - rekla je Mair.
Bruno je potvrdno kimnuo. - I puni nade. ak i na opasnome mjestu, s
neizvjesnom budunou za veinu njih. Nada je najsnanija iskupljujua snaga.
Zna li ti neto drugo? Dok smo ih promatrali, zaboravio sam misliti na Lotus.
Dogodilo mi se to nekoliko puta od dolaska u Indiju. Kao maloprije dok smo
jeli slavljeniku riu, sjedei na toj terasi bez prisile na razgovor, jezinih barijera
ili barijera vjere. Nikada to ne potraje dugo, ali kad je se ponovo sjetim, duboko
u sebi osjetim bol. Kao da je na trenutak osjetiti sreu poricanje sjeanja na nju.
Kao da sam na neki nain primoran njegovati svoj osjeaj gubitka da bih joj na
389
al od kamira

pravi nain iskazao tovanje. - Odmahnuo je glavom. -Ne znam gdje zavrava
prava tuga i poinje ugaanje vlastitim prohtjevima?
- Ne ugaa ti sebi - rekla je tiho Mair.
- Ne? Uvijek promiljam svoje misli. Nisam vie siguran shvaam li sve na isti
nain na koji sam to inio nekad. Sve stare vrijednosti su izokrenute. Kakvoga
smisla ima bilo to nakon onoga to se dogodilo? Ambicija, posao, uspjeh pa ak
i ljubav.
- Ne znam. To su velika pitanja. Ja mislim da je vano ono sad, tu. I inaice
toga, posvuda.
Pokazala je prema malome svijetu igralita, pomislivi istodobno na Wales,
Talovo i Annieno djetece i spokoj Brunine drvene kolibe u planinama.
I na Zahrin al.
- Jo nisi spreman prestati alovati - rekla je.
Piljio je pred sebe, ali sad se okrenuo pogledati je. - Ne, nisam. Moglo bi
potrajati.
Bilo je to najobzirnije i najobuhvatnije upozorenje. Cijenila je tu iskrenost i s
njom povezanu brigu za nju.
- Znam, shvaam.
Dok su razgovarali, napola je promatrala igru na uetu. Trojica najveih
djeaka njihala su se prema naprijed, sve dok ue nije bilo gotovo u
vodoravnome poloaju i na najvioj toki, kada su ga otputali i skakali na
udaljeniju obalu.
Mairini miii nagonski su se stegnuli kad je sa zaviu odvagnula napor koji
je to zahtijevalo.
Jedan po jedan djeaci su se vraali preko debla to je lealo na kori ute
troske koja je obilno tekla nizbrdo. Sad je jedan manji djeak dograbio ue,
potrao uz obalu te se i sam zanjihao. Posljednji djeak iz povratnikog trojca
izgubio je ravnoteu na deblu i ritnuo se doskoivi na suho tlo. Deblo se
otkotrljalo u stranu i palo u vodu, ali onaj mali djeak bio je previe usmjeren na
njihanje da bi obratio pozornost na to. Njegova teina nije bila dovoljna za
stvaranje visokoga luka koji su ostali postigli pa se koprcao na jednome kraju
ueta, ponovo se njiui naprijed-natrag. Stariji djeaci hrabrili su ga, ali ostala
djeca iza njih poela su se razilaziti i vrijeme igre zavravalo je kad se predveerje
poelo pribliavati redarstvenome satu.

390
Rosie Thomas

Djeai se trei put zanjihao prema naprijed i ue je olabavilo kad ga je

odlunost napustila. Ali ni tada nije odustao ni dopustio da se klatno zanjie i
vrati ga natrag na sigurno. Djeli sekunde je tamo visio, a potom prekasno
skoio u prazninu. Mlatarajui rukama i nogama, pao je u vodu. Poskoio je,
teturajui do obale, a potom pao u blato i pijesak. Kad je ustao, bio je do bedara
promoen i prednjica njegova plavoga kameeza bila je umrljana blatom.
ak i s te udaljenosti, Mair je uspjela zapaziti da se djeak pokuava
osmjehnuti, ali u tom trenu shvatio je da se dragocjeni most od debla uruio i da
je ostao nasukan.
Stariji djeaci zazivali su ga imenom.
Mair se osovila na noge. Potrala je onih pedesetak metara do ueta i vrsto
priljubila stopala uz vornati kraj. Kad se zanjihala, pogledom je odmjerila
udaljenost. Ba na pravome raslo je drvo rijetke kronje.
Osjetila je silan ushit.
Jo jedan zamah omoguio joj je dovoljan zalet i pravu putanju.
Na najvioj toki ispustila je ue. Nebo, trava i voda su se okretali, ali osjetila
je trenutak tiine i slave kad je shvatila da ne moe pasti ni promaiti spust.
Uhvatila se za granu i napravila posve nepotreban kolut naprijed. Gruba kora
joj je ogrebla dlanove, ali grevito se drala za nju.
Trapez nije dobar koliko seks, znala je rei Hattie. Ali tu je bio.
Nacerivi se, Mair se spustila na zemlju. Mali djeak stajao je otvorenih usta.
Zaboravio je plakati, nije ak ni uskliknuo. Na drugoj obali djeaci su poskakivali
i klicali.
Sagnula se prema djetetu. Oi su mu bile suzne.
- Bog - rekla je i pruila mu svoju bolnu ruku. vrsto ju je uhvatio i vratili su
se na obalu. Bruno je bio na suprotnoj strani. Zagazio je u prljavu vodu i uhvatio
kraj debla, dok su se ostali djeaci sudarali jatei se oko njega, eljni pomoi u
tom zapanjujuem spaavanju. Podigli su ga i ponijeli natrag do onoga kritinog
poloaja na mostu i Bruno je dopola prevagnuo na drugu stranu. Mair je povela
djeaka prema njemu i predala mu ga. im je djeak bio na sigurnome na obali,
Bruno se vratio po nju.
- Budi oprezna. Ne bih elio da se posklizne i ozlijedi - rekao je, uhvativi je
za ruku.
- Hvala ti to me spaava, ali smoio si noge.
391
al od kamira

Smijali su se jedno drugome dok su djeaci poskakivali oko Mair. Oni manji
ve su se bili sjedinili sa skupinom.
- Izvrsno. Odakle ste? Iz Engleske? Dobar kriket! - vikali su, kao uvijek. Onaj
najvei doviknuo je upozorenje pa su pojurili uz obalu i potrali preko livade.
Mair i Bruno su odjednom ostali posve sami.
- Nevjerojatna si - rekao je. - Apsolutno zadivljujua.
- Jednostavno sam to poeljela uiniti.
Vjetar se poigravao suhim liem i dim se izdizao preko krovova niskih kua
od opeke. Bruno joj je uzeo lice meu svoje dlanove i palevima joj pomilovao
kutove usana. Stajali su tako, sami, oslukujui povjetarac i mrekanje vode.
Mair se prisjetila Leha, prije gotovo godinu dana, i onoga dana kad je prvi put
srela Karen i Lotus. Potom je uslijedilo sjeanje na ono uasno jutro na snijegu u
Lamayuruu. Izvela je premet unatrag kako bi usreila Lotus, kad se pojavio onaj
pas, iskoivi niotkuda.
Sklopila je oi i ponovo ih otvorila.
U godinu dana sve se promijenilo.
Neu to vie initi, pomislila je. Nema vie akrobatike. Gotovo je s cirkusom.
Odjednom ju je neoekivano obuzela srea. Njezina stvarnost uinila joj se
toliko savrenom, neunitivom i prolaznom, kao trenutak samoga leta.
- Brzo e se smraiti - promrmljao je Bruno.
Drao ju je za ruku kad su se zaputili preko doline. Na granici, skupina ena u
lepravim crnim burkama urno je prola pokraj njih kad se iznad niskih krovova
zauo poziv na molitvu. Bilo je to strogo ortodoksno muslimansko susjedstvo,
vie poput Saudijske Arabije nego Srinagara. Mair i Bruno su se razdvojili, kako
prilii, i poli stazom koja je vodila do rijeke Jhelum.
Kad su stigli do umrljanih staklenih zidova hotela, Bruno je uzdahnuo. Moramo li jo jednu no ostati ovdje? - upitao je.
- Ne, ne moramo. Kamo emo?
Okrenuo se u polukrugu prema bljetavoj vodi jezera. Nekolicina shikara
ljuljukala se na gatu, nadajui se neto zaraditi prije redarstvenoga sata. Pokraj
njih su polako prola dva dipa krcata vojnicima.
Na drugoj strani jezera nekoliko utih svjetala treperilo je u nizu laa za
stanovanje. Suton je sakrio boju koja se s njih ljutila i uruene drvene kosture.
- to kae na... Tamo?
392
Rosie Thomas

Nakon pola sata, bez prtljage i bilo ega drugoga osim odjee koju su imali na
sebi, zaposjeli su Kamirsku ruu. Posluitelj ih je ponosno vodio kroz prostorije
s rezbarijama u kojima su visjele tapiserije i minijaturni lusteri. Daske su glasno
kripale pod nogama i ureena zrcala bila su prekrivena prainom.
- Spravljam veeru - rekao im je i nestao udaljivi se niz daani pod koji je
vodio do amca-kuhinje.
Mair i Bruno stajali su na terasi sa stupovima. Mjesec je poput srebrne lopte
lebdio nad visokim planinama. Posljednja shikara kliznula je pokraj njih i brazda
koja je za njom ostala bila je istokana kapima s vesla.
Uzdahnuo je. - Sve je ovo prelijepo. Ali Kamir bi bio samo razglednica... da
nije tebe. Je li u redu to rei, Mair? Ve sam rekao kako nisam siguran da vie
bilo to razumijem. Ako po pitanju ovoga grijeim...
Sutra e se, pomislila je, javiti ostala pitanja i nedvojbeno neke stvari koje e
biti vie pogrene nego ispravne, ali veeras nita nije bilo neumjesno, sve je bilo
na svome mjestu, nita nije nedostajalo, nije bilo niega osim sadanjega
trenutka.
- Nimalo ne grijei - rekla je.
Bilo je mrano, ali ipak su jedno drugome mogli vidjeti lice.
Iz stabala na obali huknula je sova.

SVRETAK

By

Marta

393
al od kamira

ZAHVALE
Bob i Carol Wilkins bili su prvi koji su mi svratili pozornost na uinke
veterinarskoga lijeka Diclofenaca28 na populaciju strvinara u Aziji, to je za
posljedicu imalo povean broj podivljalih pasa i irenje bjesnoe. Lijenici
Wilkins usto su bili divni suputnici na usponu dugakom stazom u planinama
Zanskar u Indijskoj Himalaji, ba kao i Jane Maxim, Stephen Barnard i Graham
Francis. Vodi nam je bio Seb Mankelow, ovjek od neprocjenjive vanosti, koji
je s nama podijelio svoju silnu ljubav prema tome podruju i na brojne naine
pomogao u ranim istraivanjima za pisanje ove knjige. Na mjesni vodi bio je
Sonam Jimmy Stobges, zbog ije su se energije i dobroga raspoloenja dugi
dani na tekome terenu inili lakima. Zahvalna sam njemu i njegovoj supruzi na
dobrodolici koju su nam priredili u svojoj obiteljskoj kui u Padumu, kao i
osoblju tabora i goniima ponija. Lijenik Tsering Tashi iz Community Health
Centera u Padumu odvojio je za mene jedno poslijepodne za razgovor o prijetnji
i posljedicama bjesnoe. Jedan drugi Tashi bio mi je snalaljiv voza na dugom i
tekom putu tijekom prelaska preko planina, od Ladakha preko Kargila do
Srinagara u Kamiru.
U Srinagaru su mi uvelike pomogli vlasnici i osoblje Gurkha Houseboatsa na
jezeru Naginu. Zahvalna sam preljama, bojadisaima, tkalcima i veziljama
Srinagara i Kamirske doline, koji su me pozvali u svoje radionice, pokazali mi
naine svoga rada i strpljivo objasnili proces proizvodnje prelijepih alova.
Zahvaljujem jo Justine Hardy na velikodunome savjetu, kao i Sari Wheeler.
Moj zet, Arwyn Thomas, koji je roen u Indiji i iji su roditelji bili velki
misionari, dao mi je podatke o njihovu radu i na taj nain mi uvelike pomogao.
Takoer bih eljela zahvaliti Lynne Drew te svima ostalima iz HarperCollinsa,
Hazel Orme, Annabel Robinson i cijeloj ekipi iz FMcM Associatesa,
Londonskoj knjinici i mojemu nenadmanom agentu Jonathanu Lloydu.
Kao uvijek, zahvaljujem svojoj obitelji koja me podrava, Charlieju, Flori i
Theu.

28

Prema izvorima Wikipedije, opadanje populacije strvinara u Indiji tijekom protekloga

desetljea bilo je posljedica koritenja Diclofenaca u tretiranju radnih ivotinja. Kad bi
uginule, vlasnici su ih ostavljali na otvorenom, znajui da e ih pojesti strvinari. Diclofenac iz
mesa strvina izaziva zatajenje bubrega strvinara, trovanje i uginue, to je za posljedicu imalo
sve eu pojavu bjesnoe.
394
Rosie Thomas