^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

BEHAR
GODINA XVI • I-IV 2007. • BROJ 80-81 • CIJENA 30 KN

GODINA D@ELALUDDINA RUMIJA

ERVIN JAHI]: MESNEVIJA KAO PUTUJU]A TEKIJA
TARIHI
NASKO FRNDI]: IZ STARIH ZEMANA
IZLO@BE: DINO TRTOVAC, IZET \UZEL
NOVE KNJIGE
BEHAR
BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za
kulturu i dru{tvena pitanja
Nakladnik:
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske
PREPOROD
Glavni i odgovorni urednik:
Sead BEGOVI]
Izvr{ni urednik:
Filip Mursel BEGOVI]
Uredni{tvo:
Muhamed @DRALOVI], Senad NANI],
Sena KULENOVI], Zlatko HASANBEGOVI],
Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NAVAEY
Rukopisi i fotografije se ne vra}aju
Adresa:
BEHAR
KDBH “Preporod”
Ilica 35, 10000 Zagreb, Hrvatska
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635
e-mail: kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr
seadbegovicºyahoo.com
web: www.kdbhpreporod.hr
Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn,
godi{nja pretplata 90 kn
Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja
pretplata 18 KM.
Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36),
€ 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);
Kunski `iro-ra~un:
ZABA 2360000-1101441490
Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X:
703000-280-3755185
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Tiskano uz financijsku potporu iz dr`avnog
prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
ISSN 1330-5182
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori,
nisu nu`no i stavovi uredni{tva.
2 BEHAR 80-81
KAZALO
RIJE^ UREDNIKA .............................................................................................................. 3
GODINA D@ELALUDDINA RUMIJA
Samir Beglerovi}: Hazreti Mevlana – ro|enje, duhovno zrenje i preseljenje ........... 4
Azra Abad`i} Navaey: Mevlanina misao: mogu}a paradigma za novi vijek .......... 12
Nekoliko pri~a iz Mesnevije ........................................................................................... 14
Elif Şafak: Stabla bez korijenja ...................................................................................... 21
Re{id Hafizovi}: Rumi – poetska jeka s orijenta ljudske du{e ................................... 22
Intervju: Velid Imamovi} ................................................................................................ 25
D`elaluddin Rumi: Pri~a iz Mesnevije .......................................................................... 31
DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U
Ervin Jahi}: Mesnevija kao putuju}a tekija .................................................................. 37
POETSKI GLASOVI
Nasko Frndi}: ^udovita Bosna ...................................................................................... 39
Nasko Frndi}: Iz starih zemana ..................................................................................... 41
DOGA\ANJA
Osman Mufti}: Knjige rije~i: Tanah, Biblija, Kur’an u Hrvatskoj ............................... 45
ZVUKOMJER
Senad Nani}: Preporod bosanske ilahije ..................................................................... 50
LIKOVNO OKNO
Sead Begovi}: Multikolorna {uma i u njoj nevinost i ~isto}a zvonkih traka
(izlo`ba Dine Trtovca) ............................................................................................... 51
Intervju: Dino Trtovac ..................................................................................................... 52
Sena Kulenovi}: Korov ponad razru{ena doma (izlo`ba Izeta \uzela) ................... 55
MULTIMONOLOG
Senad Nani}: Menj{evici ................................................................................................ 56
MLADA BO[NJA^KA POEZIJA
Asmir Kujovi}: Pjesme .................................................................................................... 58
MIT I SUVREMENOST
Ajka Tiro Srebrenikovi}: Mit u dana{njem vremenu .................................................. 62
ETNOMUZIKOLOGIJA
Jasmina Talam: Melopoetski oblici dervi{a nak{ibendijskog reda
u Bosni i Hercegovini ............................................................................................... 64
KOMUNIKOLOGIJA
Denis Glibi}: Jezik zablude i ograni~ene mo}i ~ovjeka .............................................. 68
PREPORODNI EPITAFI
Tahiri: Neka im hurije ne poka`u namr{teno lice ....................................................... 71
NOVE KNJIGE
Sead Begovi}: “Potkovani golubovi” – Izet Perviz ...................................................... 76
Dino Mujad`evi}: Doprinos poznavanju hrvatsko-osmanskih odnosa ................... 77
Sead Begovi}: “Make – up” – [ejla [ehabovi} ........................................................... 79
Na naslovnoj stranici: Zid Irana, Parviz Tanavoli, 1977.
Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sara-
jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim
mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Adema-
ga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz-
vorne i prijevodne knji`evne priloge bosanske i islamske
obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti
u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992.
godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to
su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz povezanosti
nacionalne manjine sa `ivotnom sredinom, dijasporom u
svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-
setogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni
urednik zagreba~kog izdanja bio je knji`evnik Ibrahim Ka-
jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je
tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

Gay pride i dugo o~ekivani
ekumenizam
Sredinom ove godine, protivno mno-
gim o~ekivanjima, odr`an je Gay Pride us-
red svetog grada Jeruzalema. Pro{ao je bez
`rtava jer je povorku od 3 500 lezbijki i ho-
moseksualaca, koji su morali pro}i 500 me-
tarsku rutu, osiguravalo 8 000 policajaca
od 10 000 razjarenih demonstranata, ugla-
vnom ortodoksnih `idova koji su uz klasi~ne
oblike nasilja prijetili jo{ i bomba{kim na-
padima na ovu posvema marginalnu dru{t-
venu skupinu koja je ozna~ena kao nastra-
na, perverzna i izopa~ena. Na drugoj strani
ove “fronte” desilo se ne{to paradoksalno.
Vjerski poglavari `idovstva, islama i kr{}ana,
zastupaju}i heteroseksualnu normativnost, postigli su
za~udni stupanj jedinstva protive}i se Gay Prideu u svetom
gradu. Muslimanski i kr{}anski vo|e pozvali su vjernike da
bacaju sme}e i kamenje na sudionike, a vjerski vo|e `ido-
vske ortodoksne zajednice javno su prokleli sve ne~iste
du{e u povorci koje }e od sada proganjati zao duh te se
nikad, po Bo`jem nalogu, ne}e o~istiti od grijeha koji }e ih
pratiti u tijelu, du{i i njihovim financijama. Vjerski vo|e
triju zajednica postigli su suglasnost po kojem odr`avanje
Gay Pridea uni{tava temelje svetosti Jeruzalema, ali su ba-
rem na kratko i nesvjesno postigli suglasnost, odnosno
pouzdanje u zajedni~kog Boga jedinoga i moralnoga.
Abrahamska ekumena i svi me|ureligijski dijalozi ovih
triju monoteisti~kih zajednica na~as su za`ivjeli kao {to je
na~as nestalo sve ono {to ih dijeli i razdvaja da bi upravo
u stigmatizaciji i poricanju homoerotskog u sudionicima
Pridea postigli suglasnost. Dosada{nji putovi razila`enja
odjednom su preko le|a “nastranih” postali putovi pribli-
`avanja, zahvaljuju}i homofobi~nom zajedni{tvu dru{tva.
Zbog homi}kih i lezbijskih parada i jedni i drugi i tre}i od-
jednom se pozivaju na bu|enje svijesti o njihovim zajed-
ni~kim temeljima, a to je prije svega zauzimanje za svete
stvari ~ovjeka. No, kad su to ~uli “nastrani”, vi{e nisu htje-
li biti po strani jer kao {to znamo Bog je Bog svakog ~ov-
jeka ili nijednog. Svi se sada u ~udu i u nedoumici pitaju:
Mogu li aktivisti~ke udruge homoseksualaca trajno pomo-
BEHAR 80-81
RIJE^ UREDNIKA
}i karcinomnim nesuglasicama izme|u
`idova, kr{}ana i muslimana? Napokon,
vidjet }e se, iako je u to te{ko povjerovati,
osim ako svi u dogledno vrijeme postane-
mo gay ljube}i bli`njega svoga. U me-
|uvremenu, trijezni dobro znaju da vjera i
politi~ka upletanja do sada, na `alost, ni-
su rije{ili sporna pitanja na svim stranama
svijeta. Vjera }e teolo{ki poku{ati posti}i
pomirenje, a kad u tome mjestimice po~i-
nje uspijevati politika uvodi rat, umjesto
toplog stiska ruke. A laici? Oni u zajedni-
~koj zagonetki postojanja svoj ulog vide u
“vjernoj slu`bi za svoga gospodina” i u
svetosti korice kruha. Mo`da je najbolje da u me|uvre-
menu, izme|u velikog i{~ekivanja boljitka, me|usobne
tolerancije i razumijevanja, svi zajedno odemo u welness
centar na masa`u gnjevne heteroseksualne trtice.
Ima i drugih rje{enja. Za nas svakako onih koje nam
nudi najve}i misti~ki pjesnik islama, uvijek aktualni Mevla-
na D`elaluddin Rumi koji je jo{ u 13. stolje}u nudio jezik
kao magi~nu sviralu, jezik koji svi razumiju. Rumi je, kao
{to je poznato, umjesto rutine nudio nutrinu ne tra`e}i
Bo`ju ku}u ve} Gospodara ku}e. U svojim Mesnevijama i
Diwanu, u nizu stihova, legendi, pri~a, pouka i alegorija,
znao je lijepe i varljive slike prolaznoga svijeta, koje su za
na{ duh postale pretijesne, preto~iti u smiono djelo priro-
de ~iji je jedini zakonodavac Allah d`. {. Stoga se u ovoj
2007. godini, godini Rumija, ne moramo ogrnuti u su kf,
kao sufije neko}, da bi do`ivjeli unutra{nje pro~i{}enje.
Dovoljna je bistrina unutra{njeg pogleda u trenutku kada
raskrilimo ove knjige i shvatimo da najve}e slasti u `ivotu
proizlaze iz duhovnog isku{enja. I upravo }e nas Rumijevo
duhovno remek djelo bolje pro~istiti i povezati u jednu
obitelj od svih nasilnih postupaka, koji uostalom uvijek
ra|aju samo nove nasilne postupke. Stoga u godini Ru-
mija jo{ jednom otvorimo knjige onoga za kojeg je re~eno
da nije pejgamber, ali ima kitab.
Sead Begovi}
3
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Hazreti Mevlana – ro|enje,
duhovno zrenje i preseljenje
Pi{e: Samir Beglerovi}
O hazreti Mevlani mnogo je pisano te ne bi bilo od
posebne koristi napisanome pridodati jo{ jedan sli~an
tekst. Izuzetak bi bila tek izrada opse`ne i kriti~ke mono-
grafije, s obzirom da su takve rijetke i na stranim jezicima,
a na na{emu jedna takva studija uop}e ne postoji, u smi-
slu da ju nije napisao, barem koliko je nama poznato,
nijedan bosanskohercegova~ki autor.
@ele}i, ipak, skrenuti pa`nju zainteresiranim na materijal
napisan o hazreti Mevlani, a na na{em jeziku, u radu }emo se
koristit dobrim dijelom doma}im izvorima.
RO\ENJE
Hazreti Mevlana D`elaluddin Rumi ro|en je u vremenu
velikih politi~kih i dru{tvenih nemira. S jedne strane, do
tada najja~a islamska dr`ava – Dr`ava Seld`uka, sve vi{e
biva umorena neprestanom unutarnjom borbom pojedi-
nih muslimanskih vladara za prevlast. Utjecaj halife, koji
je davno odustao od politi~ko-vojnih mo}i a zadr`ao isk-
lju~ivo duhovno-moralni autoritet, nikada nije bio slabiji.
S druge strane, krajem tog XII stolje}a, i kr{}anski zapad
do`ivljava daljnju unutarnju podjelu. Pored toga, stalni
upadi Mongola ve} odavno prestali su biti incidenti, uzi-
maju}i sve jasnije oblik klasi~noga osvaja~kog pohoda.
Godine 1190. umire Frederik Ri|obradi za vrijeme krs-
ta{kog pohoda. Uskoro poslije toga ~itava se Evropa opre-
djeljuje za Papu ili za cara. Krajem XIII stolje}a, na Istoku
se gubi hri{}anska dominacija, a Salahuddin Ejubi je malo
po malo odbacio Franke prema moru, koji su poslije gubi-
tke Edese bili ograni~eni samo na Jerusalemsko kraljev-
stvo, grofoviju Tripolija i kne`evinu Antio{. U isto vrijeme
Perzija (dio u kojem je ro|en D`elaluddin) do`ivljava po-
novno nasilje invazije. Osvaja~i, ovaj put, ne dolaze iz Ara-
bije kao u osmom stolje}u, ve} sa dalekog Istoka. Carstvo
Havarzma, gdje je ro|en Mevlana je pokoreno. Iran se ru{i
razdiran neopisivim nevoljama, isto~na Azija je prega`ena,
ukida se bagdadski halifat i osvaja~i nadiru prema cen-
tralnoj Evropi. “Epoha je to haosa i nesigurnosti”.1
U takvome vremenu, u tridesetome danu mjeseca sep-
tembra 1207. godine (6. rebiulevvel 604. godine po Hid`-
ri) ro|en je hazreti Mevlana D`elaluddin Rumi.2 Ro|en je
u gradu Belhu, u dana{njemu Afganistanu. Belh osvojili
su Arapi 31. godine po Hid`ri, za vrijeme vladavine hazre-
ti Osmana. Prvih pet stotina godina bio je u sastavu jedin-
stvene islamske dr`ave, a oko stotinu godina bio je prije-
stolnica sultana iz dinastije Sebuktegin.
Godine 617. po Hid`retu (1220. po Miladu), osvojio ga
je i poru{io D`ingis-han, vo|a Mongola, a 771. (1369.)
4 BEHAR 80-81
izabrao ga je Timur-lenk za svoju prijestolnicu. Nakon
provale Mongola grad je po~eo opadati i nikada se vi{e
nije uzdigao do svog nekada{njeg sjaja. Danas je to
omanje mjesto, kao jedna provincijska kasaba, koja broji
jedva desetak hiljada stanovnika! Eto, taj grad je rodno
mjesto velikog islamskog u~enjaka i mislioca, D`elaluddina
Rumije, autora “Mesnevije”.3
OP]I BIOGRAFSKI PODACI
Hazreti Mevlanino ro|eno ime glasi Muhammed. Je-
dan od pradjedova imao je arapsko porijeklo, vezuju}i se
krvno za hazreti Ebu Bekra.4 Otac mu je bio poznati islam-
ski u~enjak, hazreti Behauddin Veled, oslovljavan jo{ od
svoje mladosti kao “Sulña knul ’ulemak’” – Car u~enih ljudi.5
Uslijed velikoga ugleda koji je imao me|u narodom, pro-
budila se sumnja kod vladara havarzemskog sultana Mu-
hammeda, da bi mu hazreti Behauddin mogao oteti dr`a-
vu. Stoga mu je naredio da se, sa cjelokupnom familijom,
iseli iz Belha. Hazreti Behauddin morao je to u~initi, pa je
tako hazreti Mevlana ve} u svojoj petoj godini nau~io {ta
zna~i izgonstvo.6 Prije odlaska, stanovni{tvo se pobunilo
protiv ovakve sultanove odluke, te je na kraju i sâm sultan
molio hazreti Behauddina da mu oprosti. No, hazreti
Behauddin Veled nije se `elio pomiriti, te je samo prije
svoga odlaska rekao:
Odlazim... Iza mene }e se tatarski vojnici ra{iriti svud
po svijetu i osvojiti zemlju Horasan. Mo`da }e se Bog
sa`aliti na ljude Belha {to }e okusiti gor~inu smrti.7
Prije definitivnoga skra{avanja, hazreti Behauddinova
porodica pro{la je mnoga mjesta i gradove, me|u kojima
Ni{abur, Kufu i Bagdad.8 Dok su prolazili kroz Ni{apur su-
sreli su velikoga mutesavvufa i pjesnika hazreti Feriduddi-
na Attara. Hazreti Attar odmah je prepoznao u hazreti
Mevlani velikoga ~ovjeka, te mu je poklonio svoje pozna-
to djelo “Asra kr Nakme” – Knjiga tajni.9 Bio je odu{evljen
hazreti Mevlanom, te se nije mogao suzdr`ati pred hazre-
ti Behauddinom:
Ovaj tvoj sin je odre|en da pali mnoga srca u svijetu.10
A kada su krenuli dalje na put, hazreti Attar ih je po-
gledao i u zanosu rekao:
Kakav zadivljuju}i znak! Rijeka te~e vuku}i sna`ni oke-
an iza sebe...11
Do{li su u Bagdad i u njemu ostali oko pola godine, a
zatim se uputi{e u ~asnu Mekku kako bi obavili had`. Na-
kon obavljenoga had`a, svra}aju u Damask i tu se susre}u
sa drugim velikim mutesavvifom hazreti [ejhul Ekberom
Ibn Arebijem. I on je u hazreti Rumiju prepoznao velikoga
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
~ovjeka.12 Kada je ugledao hazreti
Behauddina kako ide ulicom a za
njim kora~a hazreti Mevlana, uzvik-
nuo je:
Slavljen da je Allah! Jedan okean
ide iza jezera!13
Iz Damaska produ`ili su za grad
Larend u kojemu su ostali sedam
godina.14 U tome periodu desila su
se dva velika doga|aja.
ZRENJE
Godine 1226. (623.), hazreti Me-
vlana o`enio se, u svojoj, dakle, de-
vetnaestoj godini, sa k}erkom ho-
d`e [erifuddina Lale od Samarkan-
da, koja se zvala D`evahir Hatun. Iz
toga braka, hazreti Mevlana dobio
je dvojicu sinova, Sultana Veleda i
Alauddina ^elebija.15 Prvome sinu
dao je ime po ocu, a drugome po
starijemu bratu.
Ubrzo nakon vjen~anja, umrli su
hazreti Mevlanini majka i stariji brat:
Mumina Hatun i Muhammed Alaud-
din.16 Tako je period od sedam godi-
na u Larendu, hazreti Mevlani i ha-
zreti Behauddinu donio i veliku ra-
dost i veliku tugu.
Po zavr{etku toga perioda od se-
dam godina, seld`u~ki sultan Alaud-
din Kejkubad pozvao je hazreti Be-
hauddina u grad Konju, naljutiv{i se
pri tome na vladara Larenda Musâa,
{to je takvog u~enjaka zadr`ao u
svome gradu a nije ga poslao u pri-
jestolnicu. Hazreti Behauddin i nje-
gova porodica do~ekani su sa najvi-
{im po~astima te se naseli{e u Konji
trajno. Ubrzo, “Car svih u~enjaka”
preselio je na ahiret, u Konji, 1230.
(628.) godine. Do preseljenja na bo-
lji svijet, obavljao je du`nosti muf-
tije i muderrisa.17
SEJRUS-SULUK
Kada je ostao bez oca, hazreti
Mevlana napunio je dvadeset i tri
godine. Pored arapskog i perzijskog
jezika, nau~io je i gr~ki. Premda jo{
uvijek veoma mlad, svojom pronic-
ljivo{}u, u~eno{}u i iskreno{}u, ve}
je bio sazreo preuzeti du`nosti svo-
ga oca. Ipak, nije to `elio.18
Istodobno, u gradu Tabrizu, ne-
kada{nji hazreti Behauddinov u~e-
nik, sejjid19 Burhanuddin Muhakkik
BEHAR 80-81
Tirmizi, duhovnim otkrovenjem saz-
nao je za smrt svoga u~itelja. Tako
se desilo da je na dan hazreti Beha-
uddinovoga ukopa, odr`an istodob-
no tevhid i u Konji i u Tabrizu. Sejjid
Burhanuddin napustio je prije hazre-
ti Behauddina Balh i okrenuo se
`ivotu u pustinju. sada, odmah po
ukopu hazreti Behauddina, krenuo
je za Konju.
Sin mog [ejha je sâm, ~eka me.
Du`an sam da odem u Anadoliju, po-
lo`im lice na ~istu zemlju mog [ejha i
vodim brigu o njegovom sinu...20
Susreo se sa hazreti Rumijem u
Larendu, gdje je hazreti Mevlana oti-
{ao posjetiti mezarja svoje majke i
svoga brata.21 Pri susretu, kako je to
obi~aj, hazreti Mevlana poljubio je
ruku hazreti sejjidu Burhanuddinu.
Po povratku u Konju, hazreti Burha-
nuddin krenuo je sa provjeravanjem
Rumijeve u~enosti.
Nema ti ravna u znanju i preva-
zi{ao si oca u nauci o vjeri i drugim
takvim predmetima. Me|utim, tvoj
otac bio je savr{en u poznavanju
hâla22 (duhovnog stanja) kao i u
snazi govorni{tva. @elim da u~i{ hâl
od sufija. Nau~it }e{ od mene {to
sam ja nau~io od moga [ejha. Hâl
je nauka propovjednika, poznata
kao “svjesnost Boga” i “saznanje
istine”. Kad jednom savlada{ ovo,
obasjat }e{ nebesa poput Sunca...23
U~itelj, shodno svome putu os-
amljivanja u pustinju, pripremio je i
poslao hazreti Rumija u halvet24, u
kojemu je, po propisima, ostao ~etr-
deset dana.25 Kao u~enik, kod sejji-
da Burhanuddina, hazreti Mevlana
proveo je deset godina. Tek u svojoj
trideset i tre}oj godini stupio je na
o~evo mjesto.26
Mijenjaju}i svoga oca, a postupa-
ju}i po uputama dobivenim od sejji-
da Burhanuddina, hazreti Mevlana
tuma~io je islam uglavnom se orijen-
tiraju}i ilmi zâhirom: tuma~enjem
vjere i njenih propisa onako doslov-
no, po vanj{tini, po logici, trude}i
se da te propise u~ini shvatljivim i
razumnim.27
Sejjid Burhanuddin osjetio je da
hazreti Mevlani vi{e nije toliko potre-
ban. U njemu je ponovno buknula
`elja za osamom. Srcem je ~eznuo za
odlaskom, a, s druge strane, znao je
da bi rastanak izuzetno te{ko pao
5
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
hazreti Mevlani, s obzirom da ga je mnogo zavolio. Tako su
se u njemu mije{ali `elja za osamom, i strah da ne povrijedi
hazreti Mevlanu.
Tako je jedne prilike jahao na mazgi vinogradima Konje,
i za`eli, da mu je oti}i u Kajsar. Istovremeno, samo {to je to
pomislio, mazga se silno prope, te sejjid Burhanuddin pade
sa nje i slomi nogu. Ustao je, i tako slomljene noge vratio
se u Konju. Hazreti Mevlana, ~im je saznao za ovo, po`urio
je kod tog svog voljenog {ejha sejjida Burhanuddina da ga
obi|e. Kada je u{ao u sobu, sejjid Burhanuddin ga pogle-
da, i samo mu kratko re~e:
Bravo, dobar u~enik je slomio {ejhu nogu!28
Hazreti Mevlana shvatio je {ta hazreti sejjid Burhanud-
din govori. Ipak, nije mu bilo jasno, za{to [ejh `eli i}i, za-
{to ne `eli ostati uz njega.
Sada si spreman, sine... Nema ti ravnog ni u jednoj
grani. Postao si vo|a nauke i znanja. Ovdje nema vi{e pro-
stora za obojicu, zato `elim da idem. Sem toga, do}i }e ti
veliki prijatelj i bit }e tvoje ogledalo, a ti njegovo. Uputit
}e te u najskrovitija prostranstva duhovnog svijeta, kao i
ti njega. Svaki do vas nadomije{tat }e drugog i bit }ete
dva najve}a prijatelja u cijelom svijetu.
Bog je odabrao da ti svojim postojanjem usre}i{ i nebo
i svijet, a to je nedosti`na veli~ina. Ustani i uroni ljudske
du{e u neiskvaren `ivot i neizmjernu Bo`iju nagradu...
Vlastitim smislom i ljubavlju, povrati `ivot smrtnicima
ovog la`nog svijeta...29
Sa suzama u o~ima, bore}i se sa emocijama i nastoje}i
ubla`iti nevjerovatnu bol u srcu, hazreti Mevlana ispratio je
svoga {ejha sejjida Burhanuddina za Kajser, u prolje}e, 1239.
godine. Do{av{i u Kajser, sejjid Burhanuddin uglavnom je
`ivio u halvetu, tek tu i tamo primaju}i posjetioce. Tako ga je
kbuddin Omer
jedne prilike posjetio i jedan velikan, pîr30 [iha
Suhraverdi. Znaju}i za njegov dolazak, sejjid Burhanuddin
~ekao ga je pred svojom odajom. Kada je hazreti Suhraverdi
stigao, samo je sjeo pored sejjida Burhanuddina, te tako
osta{e satima, hama ba{ ni rije~i ne progovoriv{i.
Nakon odre|enoga vremena, pîr Suhraverdi je ustao,
poselamili su se i razi{li. Za~u|eni ovim, neki su upitali sej-
jida Burhanuddina, za{to ni{ta nisu pri~ali.
U prisustvu stru~njaka u nauci o hâlu, upotrebljava se
jezik hâla, a ne jezik govora. U Svetom Kur’anu upozoreni
smo da {utimo. U prisustvu onoga koji vidi istinu morate
{utiti jer sumnje srca mogu se rije{iti samo hâlom.31
Ubrzo, nepunih godinu dana po dolasku u Kajsar,
sejjid Burhanuddin preselio je na ahiret, bolji svijet.
Hazreti Mevlana, kako se bilje`i, pred kraj svoga tesav-
vufskog dru`enja (sohbet) s hazreti sejjidom Burhanuddi-
nom, od sejjida Burhanuddina dobio je ovla{tenje na
ir{ad32, pisanu potvrdu (id`a kza) da je sazrio za {ejha.33
PRESELJENJE
Naredni period `ivota, hazreti Mevlana provest }e kao
profesor, uglavnom predaju}i islamsko pravo (fikh) u medre-
si Altun-Aba.34 Jedne prilike, kada se vra}ao sa predavanja,
susreo se sa dugo i{~ekivanim “velikim prijateljem” ~iji je do-
lazak nagovijestio hazreti sejjid Burhanuddin. Po nekim ver-
zijama35 ovaj “veliki prijatelj” pojavio se u liku trgovca hal-
6 BEHAR 80-81
vom (slatkom), do~im druge verzije tek spominju susret
hazreti Mevlane i tada nepoznatoga ~ovjeka koji je zaustavio
hazreti Rumijevu mulu na kojoj je jahao, i postavio mu
neo~ekivano pitanje. Kada su im se pogledi tek susreli, oboji-
ca su djelovali kao zamrznuti, ne trep}u}i i ne progovoriv{i ni
rije~i, naprosto su zurili jedan u drugoga,36 kao da su jedan
drugome povjeravali, otvarali, i ponovno zatvarali okna
du{a. Hazreti Mevlanin `ivot, opet }e se promijeniti.
PRESELJENJE SRCEM OD OVOGA SVIJETA
Sâm dijalog kojega su hazreti Mevlana i “veliki prijatelj”
poveli pri prvome susretu, ima nekoliko razli~itih verzija.
Mo`e{ li re}i da li je poslanik Muhammed, alejhisselam,
ve}i ~ovjek od Bajezida Bistamija?, upitao je neznanac.
Kakvo je to pitanje? Bez sumnje je ve}i poslanik
Muhammed, alejhisselam, odgovorio je hazreti Mevlana.
Ali poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao je: “Bo`e,
veli~am Te, nismo znali Tvoju vrijednost.” Dok je Bajezid
Bistami rekao: “Ja veli~am sebe, moj ugled je velik...” Kako
to obja{njava{?
Poslanik Muhammed, alejhisselam, je ovako govorio jer
je svakog dana napredovao vi{e i svaki put se bogatio no-
vim stepenom razumijevanja i molio je Bo`iji oprost za ra-
nije neznanje i gre{ke. Poslanik, alejhisselam, istrajao je u
spoznaji Boga, o~istio se od svega i pro{ao sve stupnjeve i
sudove. Ali Bistamija je od dolaska bio no{en samo prvim
stepenom i opijen ovim znanjem nije dobio nikakvo dalje...
Posrnuv{i pred zna~ajem Mevlaninog odgovora, ~ovjek je
pao na tle i zaplakao. Mevlana je si{ao sa mule i obgrliv{i der-
vi{a podigao ga na noge. Tako su se susrela dva okeana.37
Ime tog “velikog prijatelja” bilo je hazreti [ems Tabrizi,
punoga imena [emsuddin Muhammed ibn Alija ibn Malek-
e. Ro|en je najvjerovatnije oko 1180. godine, jer, kako se u
mevlevijskoj tradiciji prenosi, kada je do{ao u Konju imao je
preko {ezdeset godina. A u Konju u{ao je 29. novembra
1244. godine (26. d`umde-l-uhra 642. godine po Hid`ri).38
Mada se ~esto navodi kako je bio skoro nepismen,
ipak, relevantna biografija isti~e ba{ suprotno, ne samo
da nije bio nepismen ve} je bio i izuzetno jak u islamskom
pravu i teologiji. Hazreti Mevlanin sin, hazreti Sultan Ve-
led, opisao ga je kao “u~enog i mudrog ~ovjeka, elokvent-
nu i izgra|enu osobu”.39 Slijedio je {afijsku pravnu {kolu i
studirao fikh. No, u slije|enju svoga mezheba nije bio
isklju~iv, ~ak, kako se prenosi, pohvalno se izrazio o nekim
stavovima hazreti Ebu Hanife.40
Uporedo s tim, podu~avan je tesavvufu da bi nakon
postizanja kemâlijjeta41 bio poslat u pustinju, da, kao ka-
lendarija (lutaju}i dervi{), po njoj luta i promi{lja o drago-
me Bogu. Kako sâm hazreti [ems ka`e, premda je imao
veliki broj u~itelja i {ejhova42, ipak je sebe smatrao uvej-
sijom, dervi{em koji, izvanjski gledano (zâhiren), nema
fizi~ki prisutnog {ejha, no, kojega vodi nevidljiva ruka
nekoga od Bo`ijih prijatelja (evlija).43
Svako pri~a o svome {ejhu. Na snu, vidio sam hazreti
Pejgambera, alejhisselam, kako me obla~i dervi{kom hr-
kom44, ne onom koja se nosi i koja bîva pohabana nakon
nekoliko dana, koja se baca u lavabo i pere od prljav{tine,
ve} hrku prijateljevanja (hirka-i sohbet), ne odnos koji se
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
mo`e tek tako shvatiti, ve} odnos koji nije ni ju~er, ni da-
nas ni sutra.45
Gdje su se ta~no hazreti [ems i hazreti Mevlana susre-
li, nije poznato. Tek, to mjesto danas se oslovljava kao
“Med`me’ul bahrejn”, “Stjeci{te dvaju mora”, a {to aludi-
ra na kur’anski plemeniti ajet: Pustio je dva mora da se
dodiruju (mered`el bahrejni jeltekijân).46
[emsuddin Tabrizija bio je rijedak u~enjak i veliki poz-
navalac “ilm-i bâtina”. On je odmah, ve} prvih dana, to-
liko uticao na D`elaluddina, da se je ovaj odu{evio njego-
vim tuma~enjem i svom du{om predao se na prou~avanje
“ilm-i bâtina”.
Dru`e}i se stalno sa [emsuddinom, D`elaluddin je malo
po malo ostavljao svoja predavanja u d`amiji i medresi, a
onda se potpuno povukao i odao asketskom `ivotu, pro-
vode}i sve slobodno vrijeme u dru{tvu [emsuddina.
To D`elaluddinovo osta-
vljanje predavanja neugodno
je djelovalo na njegove |ake i
slu{a~e, a i na same gra|ane
Konje, jer je D`elaluddin bio
stekao glas najistaknutijeg
u~enjaka i u`ivao ugled u na-
rodu. Stoga su po~ele pritu`-
be protiv [emsuddina, a ko-
na~no i zahtjev da se on udalji
iz Konje.47
PRVA SMRT
Da ti prigovori nisu bili
bezazleni, potvrdit }e tmurni
doga|aji uslijed kojih }e ha-
zreti [ems biti doslovno otje-
ran iz Konje. Uto~i{te prona-
{ao je u Damasku. Da li tada,
ili mo`da prije dolaska u
Konju, hazreti [ems upoz-
nao se i dru`io s jo{ jednim
velikanom toga vremena, a
kojega smo ve} spominjali,
sa hazreti [ejhul Ekberom Ibn Arebijem, kojega je oslo-
vljavao jednostavno, po njegovom prvom imenu – {ejh
Muhammed. Kako sâm veli, dosta toga je od njega nau~io,
a oslovljavao ga je sa “brat” i “sin”.48
A u Konji, sav utonuo u tugu, hazreti Mevlana upotpu-
nosti se povukao i vi{e nije niti izlazio iz ku}e. Na njegov
nagovor, hazreti Sultan Veled oti{ao je u Damask ne bi li
prona{ao i doveo hazreti [emsa natrag u Konju. Zatekao
ga je kako mirno sjedi, igraju}i {ah. Kada ga je ugledao,
plaho se obradovao. Zamolio ga je da se vrati, a potom je
pred njega rasprostrijeo darove koje su mu, u znak izvi-
njenja, poslali ljubomorni hazreti Mevlanini u~enici, koji
su ga i protjerali.
“Ne mo`ete me kupiti zlatom i srebrom. Mevlanin po-
ziv, ~ije srce je kao srce Muhammedovo, dovoljan je. Mo-
ram ga poslu{ati.”
Zatim je podijelio siroma{nom stanovni{tvu sve {to je
imao i spremio se za povratak u Konju.49
BEHAR 80-81
Osmoga maja 1247. godine, hazreti [ems vratio se u
Konju.50 Ovo je nagovijestilo tre}i period kona~nog hazre-
ti Mevlaninog duhovnog zrenja.
TRE]I PERIOD DUHOVNOGA ZRENJA – TRE]A SMRT
Prvi period, u kojemu hazreti Mevlana sebe predstavlja
kao “sirovog”, ozna~ava period upoznavanja sa hazreti
[emsom. Nakon dobivanja id`aze za ir{ad od hazreti sejji-
da Burhanuddina, hazreti Mevlana tek po~inje slu{ati
hazreti [emsa ali se jo{ uvijek poziva i na druge u~enjake,
jo{ uvijek koristi djela drugih mislilaca.
Drugi period, u kojemu hazreti Mevlana sebe predstavlja
kao “sazrelog”, ozna~ava period intenzivnoga prepu{tanja
hazreti [emsu, upijanje svake hazreti [emsove misli i njeno
reflektiranje na svoje u~enike. Tu je, kako se veli, hazreti Me-
vlana bio poput Mjeseca koje
prihvata sun~eve zrake i pre-
nosi ih na druga nebeska tije-
la. Hazreti Mevlana u ovome
periodu upotpunosti je “uto-
nuo” u hazreti [emsa, a tada
nastaje djelo koje ovo najbo-
lje oslikava – Divan-i [ems.
Hazreti [ems nastojao je
hazreti Mevlanu “gurnuti” iz
ovoga stanja, kako bi dosti-
gao puno savr{enstvo te ka-
ko bi postao od onih koji go-
vore po vje~nome znanju
(’ilm ledunnî). Tako se povije-
sno protjerivanje hazreti [em-
sa iz Konje, a uslijed ljubo-
more hazreti Rumijevih u~eni-
ka, shvata kao metafizi~ka
priprema hazreti Mevlane za
postizanje kona~noga stadija
kemâlijjeta, koje se moralo
desiti “nasilu”, no{eno sil-
nom hazreti Mevlaninom
energijom, u povijesti mani-
festiranom kroz silnu tugu za svojim voljenim [emsom.
Nakon povratka hazreti [emsa u Konju, uslijedio je
tre}i period hazreti Mevlaninog usavr{avanja, koje sâm
naziva “pregaranjem”. Hazreti Mevlana, no{en novom tu-
gom uslijed definitivnoga nestanka hazreti [emsa iz nje-
govoga `ivota51, dostigao je stepen “kada i poslanici i
evlije ~eznu za njegovim dru{tvom”. Ovo je najprepozna-
tljivije u njegovom sjajnom djelu Mesnevija. @ivot sastoji
se od rastanaka, a srce slomljeno tugom uslijed rastanaka,
postaje spremno kro~iti u drugi, vje~ni svijet. Tajna
~ovjekove tuge na ovome svijetu ustvari je tugovanje du{e
svake osobe za uzvi{enim Gospodarom.52
TRA@ENJE UTJEHE USLIJED RAZDVOJENOSTI OD
VOLJENOG [EJHA
Do kraja `ivota ~eznu}i za svojim voljenim {ejhom,
hazreti Mevlana poku{at }e na}i utjehu u dvojici prijatelja
7
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
odnosno u~enika. Svaki je bio spe-
cifi~an, i svaki je dodatno obojio
izuzetno slo`en hazreti Mevlanin
`ivot.
UTJEHA KROZ SEMÂ
Za prvoga od njih, ve`e se po-
seban oblik zikra53 – semâ, kojega,
na`alost, mnogi oslovljavaju sa
“ples dervi{a” ili tek “ples”. Kako
se prenosi, jedne je prilike hazreti
Mevlana i{ao kroz zlatarsku ulicu.
^uv{i zvukove koje su zlatari pro-
izvodili kuju}i, srce mu je zaigralo
te je hazreti Rumi, po{to je pao u
d`ezbu54, po~eo u~iti semâ55. U to-
me duhovnom zanosu, hazreti Me-
vlana za ruku je uzeo zlatara, sta-
rog prijatelja, tako|er jednoga od
u~enika hazreti sejjida Burhanud-
dina, Salahuddina Zerkûba, te ga
je uveo u semâ pa su se obojica
prepustila tim kretnjama.56
Salahuddin Zerkûb do{ao je u
Konju 1235. godine, te je, poput
hazreti Rumija, postao u~enik
sejjida Burhanuddina. Kasnije se
vratio na selo, o`enio se, te se po-
novno nastanio u Konji. Po povra-
tku, upoznao se sa hazreti [em-
som pa su se susreti hazreti [emsa
i hazreti Mevlane odr`avali neka-
da u njegovome du}anu.
Salahuddin Zerkûb bio je, za
razliku od hazreti [emsa, uistinu
nepismen, ali, poput hazreti [em-
sa, izuzetno pobo`an. Nakon ha-
zreti [emsova nestanka, bio je
drugo ogledalo hazreti Mevlane u
kojemu se ogledala ne samo ha-
zreti Rumijeva plemenita du{a ve}
ogledalo koje je pokazivalo ono
neprolazno, neiscrpno. Hazreti
Mevlanini u~enici osjetili su jaku
ljubomoru i prema hazreti Sala-
huddinu, kona~no, “{ta je hazreti
Mevlana vidio i {ta je uop}e mo-
gao nau~iti od jednog nepisme-
nog ~ovjeka?!”57
Hazreti Mevlana o`enio je svo-
ga Sultana Veleda za hazreti Sa-
lahuddinovu k}erku, a nekako u
isto vrijeme, nakon smrti prve
`ene, hazreti Rumi ponovno se
o`enio, ovaj put sa Kîra Hatun,
koju su, uslijed kr{}anskoga po-
rijekla, a velike pobo`nosti, nazi-
vali “drugom Merjemom”. Ona
8 BEHAR 80-81
mu je rodila jo{ dvoje djece, mu-
{ko i `ensko.58
Salahuddin Zerkûb obolio je,
te je nakon du`e bolesti, preselio
na bolji svijet 1258. godine. Po
njegovoj oporuci, nakon d`enaze
odr`an je semâ u kojemu je u~e-
stvovao veliki broj dervi{a.59
UTJEHA KROZ DIKTIRANJE
MESNEVIJE
Hazreti Mevlana uskoro je pro-
na{ao i drugu utjehu za svog volje-
nog u~itelja. Mada neki datiraju
po~etak te druge bliskosti odmah
nakon Salahuddinove smrti, ipak,
hazreti Mevlanino dru`enje (soh-
bet)60 sa plemenitim Husamuddi-
nom ^elebijem mnogo je starije.61
Husamuddin ^elebi bit }e povod
pa }e hazreti Mevlana po~eti dikti-
rati svoje najve}e i najslavnije djelo
– Mesneviju. Tokom vi{e od deset
godina, hazreti Mevlana diktirat }e
“Mesneviju” a plemeniti Husamud-
din }e je zapisivati.
Jednog dana sjedili su zajedno
Mevlana D`elaluddin i njegov u~e-
nik (murid) ^elebi Husamuddin. U
razgovoru, Husamuddin je opet
ponovio svoju `elju i molbu, da
D`elaluddin napi{e jedan }itab
(knjigu), sli~an [ejh Attarovom
“Razgovoru ptica” (Mantikut-tajr).
Kao svoj odgovor D`elaluddin je
izvadio iz saruka (turban) papir i
predao ga Husamuddinu, da pro-
~ita. Na tome papiru D`elaluddin
je napisao osamnaest prvih stiho-
va Mesnevije. Ti stihovi su kasnije
nazvani Fatihatul-Mesnevi tj. po-
~etak Mesnevije.
Samo ovih osamnaest stihova
napisao je svojom rukom D`ela-
luddin. Ina~e, sve druge stihove iz
{est svezaka (25.632) pisao je Hu-
samuddin, a diktirao D`elaluddin,
naj~e{}e u no}i. To je trajalo vi{e
od deset godina.62
Hazreti Mevlana mnogo je cije-
nio Husamuddina te se Husamud-
din ~esto spominje i u sâmoj Me-
sneviji. Tako pronalazimo kako
hazreti Husamuddin isti~e dugo-
godi{nje prijateljevanje s hazreti
Mevlanom63, kako hazreti Rumi
otkriva da bez Husamuddina kao
da ne bi bilo ni `ivota za njega64,
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
a na po~etku drugoga sveska Mesnevije, hazreti Husa- Sunce moje, u~itelju moj.
muddina izravno progla{ava zaslu`nim za bo`anski dar Moj `ivote i opstan~e moj!
Mesnevije. Samo Tvojom pomo}i spoznao sam Istinu (tj. Boga).
O istino koja si me uputila Istini!
Jedno je vrijeme ova Mesnevija bila odgo|ena.
Treba izvjesno vrijeme da krv postane mlijeko. Kao uspomenu na svog u~itelja i {ejha, Hazreti Mevlana
Dok tvoja sre}a ne rodi novo dijete, osniva poseban dervi{ki red mevlevija i otvara tekiju, u ko-
krv ne}e postati slatko mlijeko. Ovo dobro ~uj! joj se posve}uje isklju~ivo misticizmu i njegovu tuma~enju.
Svjetlo Istine, Husamuddin, opet je okrenuo dizgine U tom razdoblju, spjevao je i svoje ~uveno djelo “Me-
sa vrhova nebesa. Opet je po~ela Mesnevija.65 sneviju”.
Hazreti Mevlana je preselio na Ahiret 5. D`umadelahira
Istine `ivota, razumijevanje ~ovjekovoga bola na ovo- 672. godine po Hid`retu ili 17. decembra 1273. godine
me svijetu kao bola svake du{e za istinskim prebivali{tem po Miladu. Sahranjen je pokraj svog oca u Konji.
– blizinom premilosnoga Boga, taj jedan lijep a ipak do- Turbe Hazreti-Mevlanatovo pretvoreno je danas u
bro te`ak teret u grudima, hazreti Mevlana nije imao ko- Muzej, koji svaki dan obilaze brojni posjetioci i njegovi
me da povjeri. Sve dok nije Husamuddin od njega zatra`io po{tovaoci.
da mu otkrije dio toga tereta, da tajne koje samo {to nisu Allah rahmet ejle!67
rapukle njegovo srce podari svim istinskim zaljubljenicima Iza hazreti Mevlane, pored spomenutih djela, ostao je
(a{icima). Tako je hazreti Mevlana tajne ovoga svijeta i dervi{ki red poznat pod imenom mevlevije. Na neki
izra`avao kroz stihove Mesnevije, a hazreti Husamuddin na~in, kompletan hazreti Rumijev `ivot i njegovo djelo,
vjerno ih je zapisivao, kako bi isti bili olak{anje iskrenim. mogli bi se predstaviti kroz njegov poznati gazel “Gazel o
smrti”. Iz toga razloga, gazel prenosimo u cjelosti.
FIZI^KA SMRT
Kad preselim, kad moj tabut,
To intezivno dru`enje hazreti Mevlane i hazreti Husa- svakom, da sam mrtav zbori,
muddina, potrajat }e oko petnaestak godina, sve do ha- ne mislite da me tuga
zreti Rumijevog preseljenja na bolji, vje~ni, svijet. Tek ta- za svijetom ovim mori!
da, hazreti Mevlana ponovo }e se susresti sa svojim volje- Nek ne cvili za mnom niko,
nim {ejhom. Tek tada, hazreti Mevlana prona}i }e kona~nu nek ne ka`e: “[teta, {teta”,
utjehu, dosegnuti stanje u kojem je jedino i mogu}e jer je {teta bit’ {ejtanov,
izlije~iti “srce, rastancima ranjeno”. Stoga se cjelokupan pa i}’ tamo gdje se gori!
hazreti Rumijev `ivot mo`e sagledati kroz odnos prema Na d`enazi mojoj nek se
hazreti [emsu: priprema i i{~ekivanje njegovoga dolaska, ne tuguje zbog rastanka,
neprekidno dru`enje (sohbet) s njim, i `al uslijed rasta- jer ba{ tada du{om mojom
naka i i{~ekivanje ponovnoga sastanka kroz prvu no} sre}a sastanka `ubori.
nakon smrti, prvu “bra~nu no}” – [ebi Arus. Kad me spuste u grob, niko
Tako se u `ivotu hazreti Mevlane mo`e izdvojiti pet bit- nek’ ne ka`e: “Sasvim nesta!”
nih perioda, svih pet okon~avaju se smr}u: jer dru{tvima d`ennetlija
grob – samo paravan tvori!
1. stjecanje osnovnih znanja (do smrti hazreti Behaud- Kad vidi{ da me spuste,
dina) smatraj da me tada di`u.
2. hod sejrus-sulukom66 i sazrijevanje za {ejha (do smr- Zar ne nebu Sunce, Mjesec,
ti hazreti sejjida Burhanuddina) kada za|e manje gori?
3. trostruko dozrijevanje u kemâlijjetu, od “sirovosti” Ti sve misli{ to je suton, ne
do “pregaranja” (do smrti hazreti [emsa) Ne, svitanje to je pravo,
4. `al za hazreti [emsom kroz semâ-zikr (do smrti ha- jer spu{tanjem tijela u grob,
zreti Salahuddina) radi se o du{e zori.
5. `al za hazreti [emsom kroz Mesneviju (do hazreti Koje sjeme ne proklija,
Mevlanine smrti) kad ga zemlja u se primi?
Pa kako u pro`ivljenje,
Pojava [emsuddina zna~ila je prekretnicu u D`elalud- da mi du{u sumnja mori?
dinovu `ivotu, jer je u osobi [emsuddinovoj na{ao pravog Iz bunara izvadi se
u~itelja koji mu je otkrio istinu. Rijetki su takvi sretnici potopljena kofa puna.
kojima je istina bila otkrivena! Stog ne pla~e duh Jusufov,
D`elaluddin nije nikada mogao zaboraviti svoga u~ite- dok se tijelo s jamom bori.
lja i spominjao ga je sve do smrti. U svojim djelima, on Kad zatvori{ jedan otvor,
govori o njemu i u zanosu pjeva mu pjesme. tad se drugi sâm otvara.
Na jednom mjestu u “Mesneviji” on ovako opisuje Pa nek se zbog moje smrti,
[emsuddina, uzdi`u}i ga: ni rije~ tuge ne prozbori.68

BEHAR 80-81 9
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Po zavr{etku pisanja, rad sam predao na ~itanje,
radi sugestija, profesoru Samiru Krlu~u, pa mu se
ovim putem najtoplije zahvaljujem.
S. B.
BILJE[KE:
1
Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, Sarajevo, Kaderijsko-Bede-
viska tekija u ^eljugovi}ima, 1995., str. 6.
2
Vidi: Had`i hafiz Halid Had`imuli}, “Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u
najkra}im crtama)”, [ebi-Arus, Sarajevo, Izdava~: Fejzullah Had`ibajri},
1974., str. 8.; Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 7.; “Mevlana
i dervi{i koji se okre}u”, bez autora, prijevod: R. i H. Misirli}, [ebi Arus, Sa-
rajevo, Tarikatski centar, 1988., str. 55. Ovaj rad preveden je jo{ jednom,
kasnije, i objavljen pod naslovom “Mevlana i njegov put ljubavi”, Sarajevo,
“Merhamet”, 1992. Navedeno je da je autor knjige Mehmet Önder, te da je
knjigu napisao na turskome jeziku a potom je i preveo na engleski jezik. Ne
navodi se ko je knjigu preveo na bosanski jezik. Nesumnjivo je rije~ o
identi~nom djelu, samo su dva razli~ita prijevoda. Premda ovaj rad predsta-
vlja jednu od, kako smo rekli, rijetkih studija na na{em jeziku o `ivotu hazre-
ti Mevlane, makar bilo rije~ i o prijevodu, te mada je rad uistinu pisan s lju-
bavlju, treba naglasiti da u pojedinim dijelovima postoje grje{ke. Radi vre-
menskoga pretho|enja, uglavnom }emo se dr`ati verzije objavljene u [ebi
Arusu objavljene pod naslovom “Mevlana i dervi{i koji se okre}u”, s tim da
}emo u fusnotama navoditi i ime autora, slu`e}i se tim podatkom iz spo-
menute druge verzije. Lahko }e biti razlikovati na koju se verziju gdje pozi-
vamo, budu}i da, kao {to smo rekli, rad u obje verzije nosi razli~it naslov.
3 crtama), str. 10.
Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im
crtama), str. 8., 9.
4
Reynold A. Nicholson, Rukmī – Poet and Mystic (1207-1273), Pakistan,
Suhail Academy Lahore, 2000., str. 17.
5
Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im
crtama), str. 9.
6
Ovako je navedeno u tekstu had`i hafiza Had`imuli}a (vidi str. 9.). U
tekstu Eve de-Vitray Meyerovitch, ka`e se da je hazreti Behauddin pobje-
gao s porodicom pred najezdom Mongola te da je to bilo 1219. godine,
dakle kada je hazreti Rumi imao dvanaest godina (vidi: str. 7.). Verziju
had`i hafiza Had`imuli}a podr`ava esej “Mevlana i dervi{i koji se okre}u”
budu}i da se tu jo{ navodi i konkretan razlog. Naime, isprovociran suho-
parnim racionalnim pristupom islamu, hazreti Behauddin ~esto se verbal-
no su~eljavao sa poznatim Fahruddinom Razijem ~ije je ideje podr`ava
sultan Muhammed. Na jednome predavanju, uputio je Fahruddinu, sulta-
10
nu i njegovim sljedbenicima slijede}e rije~i: “Oh Fahri Razi! Oh Harezm{ah!
O, njegovi sljedbenici! Vi ste se odrekli srca napunjenih mirom i duhovnim
otkri}ima, vi ste sahranjeni u tami. Vi te`ite jezeru izmi{ljotina ma{te. Ovi
snovi dopu{taju porobljavanje va{eg tijela. Zatvorili ste o~i va{oj du{i i
postala je slijepa na istinu. Ovim putem {tetite i sebi i drugima. Va{e su-
mnje i prazni snovi ra|aju deformisane i izopa~ene ideje.” Nakon ovoga,
Fahruddin se po`alio sultanu, nakon ~ega je ovaj protjerao hazreti
Behauddina. (Vidi: Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str.
43., 44.) No, u ovome radu navedena je samo godina ulaska D`ingis Ha-
novih vojski u Belh – 1214., a samo je re~eno: “Ubrzo nakon Behauddin
Veledovog odlaska iz Belha”. (Vidi: str. 45.) Tako bismo mogli zaklju~iti da
je godina navedena u Had`i Hafizovom tekstu ispravna.
7
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 45.
8
Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im
crtama), str. 9.
9
Vidi: Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 7.
10
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 46. Profesor Samir
Krlu~ skrenuo mi je pa`nju da ova re~enica zvu~i mnogo jasnije u verziji
Eve de Vitray – Meyerovitch, gdje se ka`e: “Feriduddin Attar ... prore~e
da }e D`elaluddin uskoro upaliti vatru u svakom srcu, zaljubljenom u
duhovnu nauku.” Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 8.
11
Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 18.
12
Vidi: Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u
najkra}im crtama), str. 9.
13
Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 9.
14
Vidi: Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u
najkra}im crtama), str. 9.
15
Eva de Vitray – Meyerovitch, Rumi i sufizam, str. 8.
16
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 48.
17
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 49., 50.; Had`i
hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im crta-
ma), str. 9., 10.
18
Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im
crtama), str. 10.
19
Sayyid, kod nas izgovara se kao “sejjid”, ozna~ava da je osoba poto-
mak hazreti Huseina, unuka poslanika Muhammeda, alejhisselam. S
druge strane, koristi se i titula {arīf, kod nas izgovara se kao “{erif”, a
ozna~ava osobu koja svoje porijeklo vu~e od hazreti Hasana, drugoga
unuka poslanika Muhammeda, alejhisselam. Oba unuka sinovi su hazre-
ti Muhammed-pejgamberove, alejhisselam, k}erke Fatime i njenoga su-
pruga velikog hazreti Alije. Vidi: Fehim Nametak, “Sejjidi, {erifi i
nakibule{rafi u Bosni i Hercegovini”, Ehli Bejt u Bosni i Hercegovini, Sa-
rajevo, Nau~noistra`iva~ki institut “Ibn Sina”, 2003., str. 252.
20
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 56.
21
Ibid.
22
Hâl, pojava, odnos vezanosti du{e i tijela u jednom momentu, stanje,
tra`enje sa stanjem, ono {to se pojavi na srcu. (Fejzulah Had`ibajri}, “Mali
rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza”, Zbornik radova Prvog simpozija: Tesav-
vuf – islamska mistika, Zagreb, Zagreba~ka d`amija, 1408./1988., str. 190.)
23
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 56.
24
Halvet, osamljivanje, odvojenost, susreti skrivenosti stvorenja sa
Hakkom (dragim Bogom). Kod nekih redova traje ~etrdeset dana. Po
tome je (dervi{ki) red halvetije dobio ime. (Fejzulah Had`ibajri}, Mali
rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 190.)
25
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 57.
26
Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im
27
Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im
crtama), str. 10.
28
Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 34.
29
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 59.
30
Pîr, starje{ina, duhovni vo|a muslimana, vo|a jednog dervi{kog reda,
osniva~ dervi{kog usulskog (metodskog) reda, {ejh. Ima dvanaest pîrova.
(Fejzulah Had`ibajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 205.)
31
Mehmet Önder, Mevlana i njegov put ljubavi, str. 35.
32
Ir{ad, upu}enost u dervi{ki red, bu|enje ~ovjeka iz uspavanosti i ne-
mara, osposobljenost dervi{a za vodi~a drugim a{icima, proces vo|enja
i odgajanja murida od strane {ejha, mur{ida. (Fejzulah Had`ibajri}, Mali
rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 194.)
Murad, koji se spasio od svojih `elja, obveznik tarikata i svoga {ejha, ogoljen
od svoje volje (predan Bo`ijim propisima), pripadnik tarikata sa zakletvom.
(Fejzulah Had`ibajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 203.)
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
53
“Zikr, spominjanje Bo`ijih imena jezikom i razmi{ljanje o Njemu, prizi-
vanje Allaha, slavljenje Bo`ijeg imena. Mo`e biti skupni i pojedina~ni, a
naj~e{}i oblici su: zikr-i d`ehrî – (visokim glasom), zikr-i lisânî – jezikom,
zikr-i kalbî – srcem, zikr-i hafijj – skriveni zikr.” Fejzulah Had`ibajri}, Mali
rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 217.
54
“D`ezba, ekstaza, nadahnu}e Premilostivog, momenat kad Allah,
d`.{., privu~e ~ovjeka Sebi pa on od silnog odu{evljenja bude zapanjen i
ushi}en skoro do ludila, uslijed neposredne blizine Njegove sveobuhvat-
ne ljepote, koja traje kao bljesak; privla~enje roba Allahu Allahovom
voljom bez truda roba, privla~enje du{e el-Hakk-u.” Fejzulah Had`ibajri},
Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 184.
55
“Semâ, (zikr), posebni stoje}i (kija km) zikr, dio zikra sa posebnim kre-
tanjima koji do~arava kosmi~ki sklad, karakteristi~an za mevlevije.”
Fejzulah Had`ibajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 208.
56
Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of
Rumi, Boston & London, Shambala, 1996., str. 23.
57
Ibid, str. 23., 24.
58
Ibid, str. 24.
59
Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of
Rumi, str. 26.
60
“Sohbet, drugovanje, drugarski razgovor.” Fejzulah Had`ibajri}, Mali
rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 210.
61
Annemarie Schimmel, I am Wind you are Fire: The Life and Work of
Rumi, str. 26.
62
Fejzulah Had`ibajri}, “Bilje{ke i komentari”, u djelu: Mevlana D`elaludin
Rumi, Mesnevija, Sarajevo, Tekijski odbor Nak{ibendijsko Mevlevijske
tekije na Mlinima i Sarajevu (Katedra Mesnevije), 1985., tom I, str. 217.
63
Vidi: Rumi, Mesnevija, tom I, bejt 126.
64
Ibid, tom II, bejt 2282.
65
Rumi, Mesnevija, tom I, bejtovi 1.-3.
66
“Seyr-i suluk, hod (idenje) u tarikatu, pona{anje.” Fejzulah Had`ibajri},
Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str. 209.
67
Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im
crtama), str. 11., 12.
68
Gazel je prepjevao rahmetli E{ref Kova~evi}. Vidi: [ebi Arus, Sarajevo,
Tarikatski centar, 1995., str. 6.
33
Reynold A. Nicholson, Rukmī – Poet and Mystic (1207-1273), str. 18.
34
Vidi naprimjer: Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 61.
35
Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, Oxford,
Oneworld, 2003., str. 155.
36
Ibid, str. 159.
37
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 61.
38
Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 155.
39
Ibid, str. 143.
40
Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 142., 143.
41
Kema klijjet, potpuna zrelost, savr{enstvo, potpuno duhovno savr{en-
stvo. (Fejzulah Had`ibajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str.
196.)
42
Vidi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str.
145.-154.
43
Vidi: Fejzulah Had`ibajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izraza, str.
215.
44
Ogrta~ kojim se ogr~u dervi{i. Tako|er: “podobnost i selamet, odje}a
znanja.” Vidi: Fejzulah Had`ibajri}, Mali rje~nik sufijsko-tarikatskih izra-
za, str. 191.
45
Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 153.
46
Kur’an, sura er-Rahmân, ajet 19.
47
Had`i hafiz Halid Had`imuli}, Hazreti Mevlana – `ivot i rad (u najkra}im
crtama), str. 11.
48
Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West, str. 149.,
150.
49
Mehmet Önder, Mevlana i dervi{i koji se okre}u, str. 76.
50
Ibid.
51
Tradicija ka`e da su hazreti [emsa ljubomorni hazreti Mevlanini u~enici
ponovno oteli, ali da su ga ovoga puta ubili. Ba~en je u jedan bunar u
Konji. Pored toga bunara, na njegovome izlazu, sagra|eno mu je turbe
a okolo turbeta podignuta je d`amija. Fejzulah Had`ibajri} u tekstu “O
Konji i vezi Sarajeva s Konjom” ([ebi arus ’66; Glasnik 1967., br. 3-4, str.
134-138), izme|u ostalog, pi{e: “Njegov (hazreti [emsov) mezar je po-
dublje u zemlji, ispod kubure, pokraj bunara u koji je bio ba~en, kad je
poginuo. Silazi se niz dvoje basamake, u pogetom stavu (kao na rukjuu).
Mezar je od cementa, a i bunar je zatrpan i cementiran.”
52
Usporedi: Franklin D. Lewis, Rumi: Past and Present, East and West,
str. 164.

BEHAR 80-81 11
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Mevlanina misao: mogu}a
paradigma za novi vijek
Pi{e: Azra Abad`i} Navaey
MESNEVIJA – KANON ISLAMSKE DUHOVNOSTI
Zanimljive su putanje ~itala~ke publike koja poput suput-
nika prati neko pisano djelo. I dok su neke knjige stolje}ima
nakon svoga nastanka bile osu|ene na tavorenje u zabora-
vu, ~ekaju}i prigodu ponovnog (raz)otkrivanja, Rumijev opus
magna - ponajprije Mesnevija – mogla bi se pohvaliti svime
samo ne samotni~kom putovanjem kroz povijest ~itanja.
Napisana sredinom 13. stolje}a u dalekoj Konji, bila je prvot-
no omiljeno {tivo na dvorovima posljednjih seld`u~kih prin-
~eva, istih onih zaslu`nih za trajno utiskivanje profinjenih
perzijskih elemenata u turski kulturni substrat. I u narednim
je stolje}ima utjecaj Rumija ostao neosporan i gusto razgra-
nat {irom islamskoga svijeta; no, dok se duhovni trag Me-
snevije, neko} nezaobilaznog {tiva svakog obrazovanijeg
muslimana, protezao od indijskog potkontitenta sve do sre-
dnjoeuropskih podru~ja, sna`niji mevlevijski utjecaj na {ire
mase ipak nije prelazio granice Osmanskoga carstva.
Specifi~an misti~ki eros koji probija iz Rumijevih stihova,
na~in promi{ljanja temeljnih kur’anskih poruka, duhovna
antropologija ponikla na zasadama istih, a koja poku{ava
proniknuti u jedno od sredi{njih pitanja sufijskoga u~enja
- kao {to je ono o polo`aju ~ovjeka u univerzumu i uop}e
smislu njegova postojanja – te osebujan pjesni~ki imagina-
rij, upisivali su se generacijama u stihove brojnih pjesnika
islamske, napose misti~ke provenijencije. Nebrojeni prije-
vodi, komentari komentara, tuma~enja i tefsiri kao i u~e-
stala referiranja na ovu svojevrsnu enciklopediju misti~koga
u~enja - od Sultana Veleda iz 13. stolje}a do Muhammada
Iqbala, velikog pakistanskog mislioca i pjesnika prve polo-
vice 20. st. – potvrda su neiscrpne i duhovno inspirativne
snage Rumijeva pjesni~kog i misle}eg genija.
ZAPADNO OTKRI]E RUMIJA I NOVA TUMA^ENJA
Ovaj neprekinuti vi{estoljetni dijalog s mevlevijskom misli
potrajao je sve do prvih desetlje}a pro{loga stolje}a, kada je
naprasno prekinut. 1925., svega dvije godine nakon ustanov-
ljenja Turske Republike i njena odlu~nog sekularisti~kog zao-
kreta, preko no}i su razvla{tene i pozatvarane sve dervi{ke
tekije i hanikahi, prema shva}anju zagovornika jednoumlja
- glavna rasadi{ta svakovrsne subverzivnosti. Usmjeriv{i svoje
lice europskim obzorima, moderna se lai~ka dr`ava odlu~ila
na vrlo antimoderan na~in razra~unati s vlastitim duhovnim
naslije|em, potpuno ga zatomiv{i i zanijekav{i. Samo koju
godinu kasnije, sli~na je sudbina zadesila i mevlevijsku tradi-
ciju u Bosni. Nakon smrti posljednjega mevlevijskog {ejha,
sarajevska je tekija zatvorena, da bi iza Drugoga svjetskog
rata bila sravnjena sa zemljom.
12
No, ba{ nekako u to vrijeme zapo~inje smjelije zapadnja~ko
otkrivanje islamske knji`evne ba{tine, te se te`i{te institucio-
nalnog zanimanja za ono {to se stolje}ima dr`alo kanonom
islamske duhovne riznice, s Istoka seli na Zapad. Po~ev{i jo{
od 19. stolje}a, s prvim prepjevima i tuma~enjima Rumija u
okrilju njema~ke orijentalisti~ko-filolo{ke {kole, preko prvog
kriti~kog izdanja Mesnevije na izvorniku i u engleskom prije-
vodu, zahvaljuju}i naporima R. A. Nicholsona i kasnije nje-
gova nasljednika Arberrya, zatim ~itav niz uglednih ruskih
iranista, te posebno poratna generacija islamologa predvo-
|ena dvjema damama - Annemarie Schimmel i Evom de Vi-
tray Meyerovitch, koje su svojim suptilnim prijevodima i
istra`iva~kim `arom pribli`ile Rumijevu misao {iroj zapadnja-
~koj publici, pa sve do novijega doba koje je obilje`eno
posvema{njom Rumimanijom, posebice na ameri~kome
kontinentu – interes za ovog porijeklom afganistanskog eg-
zilanta na Zapadu nimalo ne jenjava; naprotiv. Neke od prvih
znanstveno utemeljenih studija i suvremenih interpretacija
Rumijeva djela potekle su iz pera upravo pojedinaca obrazo-
vanih u zapadnim {kolama.
Ipak, pogre{no bi iz ovako sumarnog pregleda bilo po-
misliti kako je mevlevijska tradicija, njegovana posebno kroz
ritual ~itanja, tuma~enja i komentiranja Mesnevije (mesne-
vihani) te izvo|enja seme, u svom prvotnom zavi~aju po-
svema zamrla. Osu|ena na tajnost, prigu{eno je i dervi{ki
strpljivo tinjala zahvaljuju}i maru najustrajnijih1. Napokon,
1953. godine, po prvi put nakon gotovo tri desetlje}a za-
brane djelovanja misti~ko-vjerskih redova u Turskoj, dobive-
na je dozvola za izvo|enje mevlevijskoga ceremonijala seme
pred o~ima javnosti (premda u vrlo skromnim uvjetima jed-
ne kino-dvorane). Suvi{no je i isticati kako je program odo-
bren tek pod uvjetom da mu se pristupi kao kulturnoj ma-
nifestaciji, zanemariv{i pritom njen vjersko-duhovni kon-
tekst. Kada je UNESCO 1973. godinu posvetio velikome
mistiku u ~ast, nakon vi{ednevnog me|unarodnog skupa
organiziranog povodom 700-te obljetnice njegove smrti,
uslijedio je, kao kruna manifestacije, sve~ani ceremonijal se-
me za sve uzvanike. U staroj seld`u~koj prijestolnici, gradu
koji jo{ ~uva svoje anti~ko ime Iconium, ovaj iznimno pro-
duhovljen ritual koji simbolizira posve}eni susret ~ovjeka s
onostranim, uprizoren je u - prostranoj sportskoj dvorani (!)
kako bi se ~itavom doga|aju pridodalo pone{to tjelesno-
atletskoga duha. Tradicija mevlevizma je, dakle, slu`beno
odobrena i nastavljena, no plativ{i za to pozama{nu cijenu:
despiritualizaciju, redukcionizam na razinu kulturnog spek-
takla, odnosno, u novije doba, turisti~ke atrakcije.
U Iranu, zemlji ~ijim je jezikom Rumi pjevao, recepcija
njegova u~enja pone{to je druga~ija. Kako se mevlevizam
nikada nije institucionalno u~vrstio u {ijitskome duhovnom
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
okrilju, na~in na koji je ondje
za`ivjela i pre`ivjela mevle-
vijska misao mo`da je i
najbli`i onom izvornom su-
fijskom svjetonazoru, sa`e-
tom u izreci: “Sufija je onaj
koji to nije”. Onom poimanju
koje radije prihva}a poziciju
kriti~ara umjesto pristajanja
uz mainstream (jer mevlevije
su bile poznate po dobrim
odnosima s vladaju}om os-
manskom elitom); onome
koji pretpostavlja ideju vrlo
osobnog misti~kog traganja
nad kolektivnim pokorava-
njem pravilima reda; i napo-
sljetku, onome koji zagovara
stanoviti oblik duhovne de-
mokracije me|u svim bi}ima, kao alternativu svakom doktri-
narnom i ideolo{ki optere}enom promi{ljanju svijeta. Stoga
i ne ~udi previ{e ~injenica {to su zadnja dva desetlje}a, napo-
se me|u mla|om generacijom Iranaca, kao nikada ranije
obilje`ena sna`nim utjecanjem irfanu i novim interpretacija-
ma Mevlane, kao prostoru neotu|ive duhovne slobode.
SUVREMENE RECEPCIJE RUMIJA
Premda je slu`beno 2007. progla{ena godinom Rumija,
zapravo su ve} devedesete godine pro{loga stolje}a, skupa
s prijelazom u novo, bile obilje`ene neobi~nim zanimanjem
za njegovo u~enje, i sufizam op}enito. Otkako je 1995. go-
dine ameri~ki pjesnik Coleman Barks objavio engleski pre-
pjev izbora iz njegovih djela, {iroj javnosti dotada slabo
znani srednjovjekovni perzijski mistik, u samo nekoliko go-
dina postaje naj~itanijim pjesnikom u Americi nakon W.
Whitmana. Ovdje se sad susre}emo s jednim paradoksom:
u zemlji koja slu`beno ustraje na antiislamskoj propagandi,
upravo je misao jednog islamskog pjesnika nai{la na plod-
no tlo, kao malo gdje u svijetu. Ostavimo li postrance sve
one popularne vidove o~itovanja Rumimanije na Zapadu-
od toga da ga izvode suvremeni pop pjeva~i, do tiskanja
odje}e s njegovim likom i sl., a kojima bi se vrijedilo poza-
baviti unutar kulturalnih studija - javna ~itanja Rumijevih
stihova, promocije knjiga, predavanja i okupljanja {tovala-
ca mevlevizma koja se odr`avaju barem jednom mjese~no
u svim ve}im ameri~kim gradovima, svjedo~e o kultnom
statusu Rumija, ali i potrebama zapadnog dru{tva.
Sa svojom filozofijom vje~itoga propitivanja i krzmanja
uvrije`enih nazora, povla~enjem paralela izme|u naizgled
nespojivoga, priznanjem da je kona~na Istina u biti nedo-
ku~iva i nespoznatljiva, no zbog toga ni{ta manje vrijedna
poku{aja dosezanja, i napose neprekidnim nadila`enjem i
stanovitom dekonstrukcijom vlastitoga jastva, Rumi je upra-
vo u postmoderni do`ivio ponovno bu|enje. No ovdje je
potrebno i va`no mo}i razlu~iti izme|u najmanje dvije do-
minantne interpretativne tendencije: one zadojene newager-
skim okretanjem razli~itim oblicima spiritualizma, a koja je
Rumija prigrlila u krajnje pojednostavljenom kulturnom kon-
tekstu tek kao “propovjednika ljubavi”, odvojiv{i ga pritom
BEHAR 80-81
od njegova islamskog zale|a,
i druga, koja u pomnom
~itanju nekih od najlucidnijih
stranica islamske duhovnosti
nazire ~vrsta upori{ta za no-
vo tisu}lje}e.
Sklonost sufijskim tema-
ma, i op}enito posezanje za
junacima iz islamske geogra-
fije, danas je postalo svojevr-
snim knji`evnim trendom,
kako kod autora koji islam-
skome naslije|u pristupaju
izvana, tako i kod onih koji
mu tradicijski pripadaju, ali
mu se kao temi iznova vra-
}aju. Jedna od njih, koja je
svojedobno izjavila da je “te-
savvuf neodvojivi sloj njenog
knji`evnog stvarala{tva”, je i mlada turska spisateljica Elif
Şafak. Prema njenome shva}anju, knji`evnost, ba{ kao i su-
fizam, svoju snagu crpi u traganju za transcendentnim, u
potrebi nadila`enja granica vlastitoga ja, u nastojanju da se
pomute i poru{e uspostavljene ograde: izme|u stvarnosti i
sanja, `ivota i smrti, jastva i drugosti. Knji`evnost nam, dr`i
ona, otvara mogu}nost da prije|emo na drugu stranu zada-
noga identiteta, da se zagledamo u ~ovjekovu su{tinu i po-
ku{amo postati netko sasvim druk~iji. Zbog toga, uvjerena je
Şafak, postoji su{tinska srodnost izme|u ljudi posve}enih
vjeri i onih posve}enih pisanoj rije~i. Njeno je stvarala{tvo na
tragu upravo ovakvog promi{ljanja knji`evnosti, kao primar-
no duhovnog pa tek onda intelektualnog napora. Sufijska
tradicija s kojom stupa u intertekstualni dijalog za nju ne
predstavlja samo bogato kulturno naslije|e kojime intelek-
tualisti~ki garnira svoje tekstove, niti knji`evni uzor koji valja
opona{ati; islamski misticizam, rasko{no utjelovljen u pojavi
hazreti Mevlane, za nju je polazi{te za nadogradnju i propi-
tivanje aktualnih dru{tvenih problema. Sredi{nja sufijska mi-
sao o jedinstvu, jednosti i duhovnoj bliskosti svega stvore-
nog izranja tako u prozi ove suvremene autorice kao jedina
mogu}a premisa za ljudskiji opstanak u dobu vladavine
fragmenata. U svijetu {to izvikuje pohvale multikulturalno-
sti, no istodobno li{enom svake svijesti o nu`nosti isticanja
duhovnih temelja na kojima svaka razli~itost jedino opstaje,
mogu}e je `ivjeti tek jednim sku~enim i shizofrenim `ivotom.
Kao antipod i krajnje humani odgovor ovakvoj vrsti duhovne
degradacije i egzistencijalnog provincijalizma, Şafak upu}uje
na ponovno promi{ljanje Rumija. Ustvari, dinami~kim ~ita-
njem Mesnevije, navodi na razmatranje nekih zamr{enih pi-
tanja kulture, tolerancije, razli~itosti i slabosti iz perspektive
islamske duhovnosti, pronalaze}i ondje ~vrste temelje za mo-
gu}u paradigmu suvremenosti. Jer iako pripada srednjem
vijeku, Rumi i danas, po mnogo ~emu, hrabro prednja~i
ovom vremenu.
1
Bosanski mesnevihani (~ita~i i komentatori Mesnevije) mogu se s pono-
som ubrojiti me|u rijetke u svijetu koji su ovu tradiciju uspjeli sa~uvati u
iznimno te{kim prilikama 20.st. sve do dana{njega dana. O tome vid.
iscrpan rad: “Mesnevihani Sarajeva”, Emin Leli}, u: Novi Muallim, br. 24,
g. VI., 2005., Sarajevo.
13
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Nekoliko pri~a iz Mesnevije
^OVJEK KOJI JE HTIO POBJE]I OD AZRAILA1 (I, 956)
Jednoga jutra u osvit zore, banu neki plemi} u napra-
snoj `urbi u Sulejmanove dvore.
Lice ovog nesretnika sablasno je po`utjelo, a usne mu
od jada oblilo modrilo.
“[to te ti{ti, ~ovje~e, da ovako pati{?” zapita ga Sulej-
man.
“Ma, Azrail me je takvim pogledom prostrijelio, svu
svoju srd`bu i bijes na mene je sasuo”, zajeca nesretnik.
“Ka`i sad {to mi valja ~initi,” Sulejman }e na to, “{to-
god `eli{, zatra`i!”
“Ti {to budnim okom na{e `ivote ~uva{!” otpo~ne
~ovjek; “Zapovjedi vjetru da me do Indije prenese: tamo
}u, mo`da, smrti ute}i i du{u svoju spasiti.”
Ljudi se tako od skromnosti i odricanja klone, da po-
staju plijenom lakomosti i pohlepe.
Strah od siroma{tva i odricanja nalik je strahu {to proga-
nja ovog smrtnika; pohlepa i ~astohleplje – to je tvoja Indija.
I Sulejman naredi vjetru da `urno ~ovjeka preko mora
prenese i do udaljenih krajeva Indije odnese.
Sutradan, dok je Sulejman na prijemu bio, sretnu Azrai-
la pa ga zapita: “[to si tako gnjevno onog Bo`jeg stvora
pogledao, da je jadnik bezglavo iz svog doma izjurio?”
“Kad sam ga ja to ljutito pogledao?”, u ~udu }e Azrail;
“Samo sam se za~udio kud je onuda prolazio.
Jer mi je od Boga zapovijed stigla da du{u tog ~ovjeka,
ba{ istoga dana, u Indiji uzmem.
I ja sam se, eto, u ~udu snebio i u sebi pomislio: ’Da mu je
i na stotine krila imati, do daleke Indije on ne mo`e sti}i.’
Sve {to se u svijetu de{ava ti ovako poredi, {irom o~i
otvori i promisli.
Od koga da pobjegnemo? Zar od sebe samih? Besmi-
sleno!
Od kog’ da se ~uvamo? Zar od Istine? Ej, huda nevoljo!
PRI^A O GRAMATI^ARU I LA\ARU (I, 2835)
Jednoga se dana neki umi{ljeni gramati~ar na la|u
ukrca; smjestiv{i se udobno nasuprot la|ara, pun sebe,
oholo ga zapita:
“Jesil’ ti ikad gramatike u~io?”. “Ne”, la|ar mu re~e.
A ovaj }e na to uznosito: “Pola tvog `ivota, tad, uludo
prote~e!”
Slomljena srca, la|ar se suzdr`i, al’ odgovor ne dade,
ve} u{uti.
Malo utom, oluja se dignu; vjetar la|u u vrtlog zavitla,
a la|ar u~enjaka gromko upita:
“Zna{ li ti plivati? Sad mi ka`i!” “Ma ne znam”, zavapi
gramati~ar, “brate moj mili, dragi!”
“^itav tvoj `ivot, gramati~aru, nestaje,” dobaci mu
la|ar, “jer la|a nam, evo, u vrtlogu tone!”
Ovdje je potrebno mahv2 poznavati, a ne nahv3; ako si
u sebi umro, tad bez straha u vodu zaroni.
14
Voda }e mrtvog na povr{inu izbaciti, al’ `ivog, iz bujice
tko }e spasiti?
Kad uspije{ u sebi ljudsku narav usmrtiti, more bo`an-
skih tajni do visina }e te vinuti.
O ti, koji stvorove ljudske magarcima zove{: sada i sam
ko’ magare na ledu posr}e{.
Da si i najve}i u~enjak svih vremena, gledaj sad nesta-
nak ovog svijeta i vremena.
Mi smo gramati~ara tako skrojili, da bi vas gramatici
nestajanja podu~ili.
KAKO SU VUK I LISICA PO[LI S LAVOM U LOV
(I, 3014)
Jednoga su dana lav, vuk i lija po{li u gore i planine
radi ulova.
Zajedno su krenuli kako bi se potpomogli i {to bolje
zamke za lovinu pri~vrstili.
Svoj se trojici posre}i te su u golemoj stepi silno mno-
go plijena pohvatali.
Premda ono dvoje nije lavu na ~ast slu`ilo, ipak se kralj
`ivotinja velikodu{no ponio i s njima sve prijateljski opho-
dio.
Zbog ovakvog }e se kralja svaka vojska `rtvovati, jer
tek je zajednica ljudi izvor spasa i milosti1.
Kad se, dakle, dru`ina ona na planinu uzverala, hitaju}i
za lavom puna udivljenja,
Smjesta se do~epala obilatog plijena: planinskoga go-
veda, jedne koze i ove}eg zeca.
Jer svakome tko slijedi neustra{ivoga lava, uvijek }e
dostajati mesa i izobilja.
Dovukav{i s mukom ranjene zvijeri, krvlju oblivene, do
prve gu{tare,
Vuk i lija se polakome da }e plijen me|u njima kralje-
vskom pravdom biti razdijeljen.
Bljesak te gramzivosti o{inu lava koji u~as shvati odak-
le izvire ova pohlepa.
Jer lav je i vladar skrivenih tajni: poznaje sve misli koje
um tek sluti.
Ej, srce mislima zanijeto, vladaru se uteci od zlih i po-
kvarenih namisli.
Jer on znade, al’ ne odaje, sve tvoje najskrovitije primi-
sli i, ne bi li te zavarao, jo{ ti se u lice smije{i.
Premda je lav znao za njihove napasti i isku{enja, tog
im trena ni{ta ne re~e ve} ih obazrivo poslu{a;
Ali u sebi pomisli: “E, bijednici jedni podli, ve} }u vas ja
dostojno nagraditi!
Zar vam nije dostatan moj obzir prema vama?
Sva mudrost i razboritost od mene vam pristi`e, i sve
{to imate zbog moje je milosti iznimne.
[to li jedna slika i mo`e svom slikaru prigovoriti? Kad
ju je on sam stvorio i mislima obdario.
Izbavit }u ovaj svijet od sramotnih ~ina, pa nek’ u njem
preostane samo ova pri~a!”
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Sve je ovako lav mislio i sa {irokim smije{kom na ono
dvoje pogledavao; ne vjeruj, stoga previ{e ovakvim osmije-
sima2!
Sva dobra i bogatstvo ovoga svijeta varavi su osmijesi
Stvoritelja; to nas je izobilje opilo, kvarnim i oholim u~inilo.
Ej, vjerni~e! Od odricanja i trapljenja za tebe boljega
nema, jer prijetvorni }e se osmijesi prokazat’ kao zamka.
Kako je lav isku{ao vuka
“Hej, vu~e stari!” obrati se vuku lav. “De razdijeli ovaj
ulov me|u nama, i poka`i nam koliko si pravedan.
Budi moj zastupnik u ovoj razdiobi, pa da vidimo svi
kakav si ti u biti!”
“Presvijetli care,” otpo~ne vuk, “divlje govedo nek’ te-
bi pripadne, jer je sna`no i krupno, i samo tebi pristaje.
Ona je koza srednjeg stasa i meni, nekako najbolje, od-
govara; a ti lijo zeca uzmi i zasigurno ne}e{ pogrije{iti.”
“Ma {to si to rekao, vu~e?” rasrdi se lav. “Jo{ jednom
ponovi! Kako si se samo drznuo preda mnom ’ti’ i ’mi’
izgovoriti?
Takav je vuk i od pseta gori, kad se u nazo~nosti ple-
menitog lava, usu|uje svoju nisku sobost isticati!
Pri|i bli`e, budalo umi{ljena!” povika lav na vuka, a kad
mu se ovaj pribli`io, lav ga je bijesno razderao i usmrtio.
Uvidjev{i brzo nisku i nedoraslu vu~ju prirodu, za kaz-
nu mu s glave odere svu ko`u.
“Budu}i te ni moja nadmo} nije izbavila od privida sa-
mopostojanja,” lav mu dobaci, “du{i poput tvoje valja se
poni{titi i s tajnom Istine umrijeti.
Zbog toga {to nisi svoju sobost preda mnom usmrtio,
to me je ljubav nagnala da ti {iju stegnem i oslobodim od
opsjene postojanja.” NATJECANJE KINESKIH I BIZANTSKIH SLIKARA
Sve propada i nestaje osim Njegove biti3: ne tragaj sto- (I, 3467)
ga za vje~nosti, sve dok se ne utopi{ u Bo`joj biti.
Svi koji i{~eznu u Mome bi}u, bez straha su od propa- Jednoga su dana Kinezi izjavili: “Mi smo najbolji slika-
sti i nestajanja. ri”, na {to Grci stado{e tvrditi: “Na{i su slikari jo{ vje{tiji
Jer onaj tko pro|e kroz smrt svoga bi}a, dopire do majstori i vrhunski umjetnici.”
vje~nosti i utrnu}a4. “Obje }emo grupe isku{ati,” umije{a se sultan, “da vi-
Tko god pred Njegovim dverima izusti ’ja’ ili ’mi’, bit }e dimo tko je u pravu i tko je odista bolji.”
odbijen i vra}en, prestat }e postojati. I stali se Kinezi s Grcima prepirati, ali Grci prvi za{utje{e
i sva|u prekinu{e.
PRI^A O ^OVJEKU KOJI JE REKAO “JA” (I, 3056) Kinezi predlo`e da se jedna soba njima namijeni, a
druga nek’ se Grcima dodijeli.
Pokucao neki ~ovjek na vrata svoga prijatelja. “Tko je?” Sultan prihvati i dadne im dvije prostorije, jednu nasu-
zapita prijatelj. prot druge: jednu uze{e Kinezi, a u drugu se smjesti{e Grci.
“Ja sam”, odgovori ~ovjek. “Odlazi,” povika onaj iz Kinezi su od cara na stotine boja zatra`ili, i car otvori
ku}e, “jo{ je prerano da u|e{: za sirovog i prijesnog poput riznice da uzmu {togod zatrebali.
tebe nema mjesta za mojim stolom.” Svakog su jutra iz carske blagajne Kinezima na poklon
Mo`e li sirovog bilo {to skuhati izim plama samo}e i darivane pribor i boje.
vatre razdvojenosti? [to li bi ga drugo i moglo osloboditi No Grci su otpo~etka ponavljali: “Ni boje ni {are ne}e
od dvoli~nosti i podvojenosti? koristiti, ve} hr|u treba skinuti i zid do sjaja o~istiti.”
Jadnik se s tugom okrenu i ode, te ~itavu godinu pro- Zatvorili su vrata i nastavili gla~ati, sve dok se zidovi
vede u traganju izgaraju}i u vatri razdvojenosti. nisu poput bistrog neba usjajili.
Od silnog se plama naposljetku i skuhao, i vrativ{i se s Od mno{tva boja1 do bezbojnosti2 - to je put pravi:
puta, sav se ushodao uokolo ku}e prijatelja. boja je poput oblaka, a bezbojnost - mjesec sjajni.
Pun strepnje da mu se kakva neuljudna rije~ ne omak- Svaki odsjaj i svjetlost {to na oblaku zablista, znaj da je
ne s usana, boja`ljivo zakuca na vrata. od zvijezda, sunca i mjeseca.
“Tko je iza vrata?” za~uje se glas iz ku}e. “Ti si, du{o!”, ^im su Kinezi svoj posao dovr{ili, od silnog su veselja u
odgovori do{ljak. bubnjeve zasvirali.
“Budu}i da si sada ’ja’, u|i”, prijatelj }e na to, “jer ne- Do|e i car da slikarije razgleda i umalo da izgubi svijest
ma mjesta dvojici ’ja’ u ovoj ku}i.” od silnog udivljenja.

BEHAR 80-81 15
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Potom se zaputi Grcima; a kad su Grci uklonili pregradu
koja ih je od Kineza odvajala, odraz svih onih {ara i kineskih
slikarija, zablista kao u zrcalu na ugla~anoj plohi njihova zida.
Sve {to car kod Kineza vidje, ovdje se zrcalilo jo{ ljep{e
i blistavije, i dah mu oduzimalo od silne krasote.
Grci su poput sufija: bez umije}a, znanja i u~enja.
Pa ipak su svoja prsa do sjaja o~istili od pohlepe, {krto-
sti, mr`nje i zavisti.
^isto}a ovog zrcala, nesumnjivo je srce, koje mo`e u
sebi primiti nebrojene odraze.
Beskrajni oblik Nevidljivog, odrazio se u Musi3 iz ogle-
dala njegova srca.4
Nijedna se slika ne zrcali do beskraja: osim u srcu, koje
uzvi{enu Svjetlost beskrajno odra`ava.
Do vje~nosti ono mo`e nove slike primati, i bez ikakve
ih zapreke u sebi odraziti.
Oni {to su srca od hr|e o~istili, oslobo|eni su boja i
mirisa: svaki se tren Dobro njihovom pogledu pru`a.
MUSA I PASTIR (II, 1720)
Ugledao Musa jednog pastira kako putem hodi i bez
prestanka ponavlja: “O, Bo`e, koji izabire{ koga ho}e{;
Pa gdje si, da Ti mogu slugom postati, opanke {ivati i
kose Tvoje o~e{ljati?
Da Ti odje}u operem, od u{iju otrijebim i mlijeka Ti
donesem, o Veli~anstveni; Da Ti ru~ice cjelivam, no`ice
istrljam i sobi~ak Tvoj pred po~inak ometem.
Sve svoje koze Tebi `rtvujem, o Bo`e, {to Te uz lelek i
jadikovku spominjem!”
Za~uv{i ga gdje onako zbori, Musa mu se obrati: “Hej,
a s kim se ti to tako razgovara{?”
“S onime tko nas je stvorio, i zemlji i nebesima oblik
dao”, odvrati mu pastir.
“Ma ~uj ti njega,” re~e mu Musa, “zaista si zle sre}e, jer jo{
nisi ni pravim vjernikom postao, a ve} si u nevjeri ogrezao.
Kakvo je to bogohuljenje i klevetanje? Zabu{i si usta
vatom, da vi{e ovako ne lupeta{!
16
Smrad tvoga huljenja zasmrdio je cijeli svijet, i svileni
pla{t vjere pretvorio u dronjke.
Tebi pristaju opanci i ~arape, ali kako mogu takve stva-
ri Svevi{njega biti dostojne?
Ako smjesta ne prestane{, plamen Bo`jega gnjeva sve
}e nas sna}i i cijeli narod do pepela sa`gati.
Ako se vatra srd`be jo{ nije rasplamsala, pa ~emu on-
da ovaj crni dim1? Za{to ti se du{a tako pomra~ila i od
Istine odrodila?
Ako Gospoda i smatra{ sucem pravednim, ~emu onda
takve prostote zbori{?
Zaista je prijateljstvo sa budalom nalik neprijateljstvu,
i Uzvi{enome takove molitve ne trebaju.
Kome se ti to obra}a{? Zar sa stricem il’ ujakom pri~a{?
Pa zar mo`e Stvoritelj zemaljske potrebe imati?
Mlijeko se daje onima u razvoju, a opanke nazuvaju
oni {to noge imaju.
Njemu pristaju rije~i: Nije rodio, niti je ro|en2; svemu
{to se ra|a On je Stvoritelj.”
“Ej, Musa, usta si mi za~epio i du{u moju pokajanjem
raspalio”, odvrati mu pastir kad ga je saslu{ao.
I razderav{i od o~aja svoje halje, bolno uzdahnu i izgu-
bi se u ravnici.
Kako je Bog ukorio Musu zbog pastira
Stigne Musi od Boga otkrovenje u kojem mu ovako
rekne: “Mog si podanika od Mene odvojio.
Jesi l’ poslanikom zato postao da ljude sa Mnom spaja{
i ve`e{, ili pak da ih od Mene udaljuje{?
Koliko god je u tvojoj mo}i, ne upli}i se u razdvajanja,
jer Meni je rastava od svih stvari ponajmanje mila3.
Ja sam svakog stvora posebnom prirodom obdario i
svakome osobit na~in izraza dodijelio.
Za njeg su te rije~i hvalospjev, dok su tebi kleveta: {to
je njemu slatki med, tebi je poput otrova.
Ja sam li{en vrlina i mana; oslobo|en stara~ke klonu-
losti i mladena~kih uzleta.
Ako sam i {togod naredio ljudima, nije to iz koristolju-
blja, ve} iz plemenitih pobuda.
Indijcima je ponajbolje hindsko narje~je, a narodu Sin-
da – sindsko narje~je.
Njihove molitve ne}e Mene pro~istiti, ve} }e oni sami u
~isto}i zablistati i biserje prosipati.
Ne gledam Ja na jezik i na govor, ve} promatram du{u
i ljudsku nutrinu.
Ja promatram srce ako je ponizno, pa makar i govor
ne odavao skromnost.
Zato {to je srce skriveni bitak, a kazivanje i govor – tek
izvanjski vid; vanjski je oblik poput uljeza, on je u sr`i svih
pakosti i zala.
Dosta vi{e rije~i, tih pojmova i metafora! @elim izgorje-
ti i stopiti se sa `arom plamena.
Potpali vatru ljubavi u svojoj du{i, i pusti neka izgore
sve fraze i misli.
Ej, Musa! Jedno su ljudi u~eni i ugla|eni, a drugo su
a{ici, u Boga zaljubljeni.
Zaljubljeni svakog trena u ljubavnom plamu izgaraju:
oni ne podlije`u pravilima - kao {to se od sela opusto{enog
ne ubire porez ni desetina.
Religija ljubavi je ponad svih drugih religija: onima koji
su zaljubljeni, Bog je jedina vjera.
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
SVA\A IZME\U ^ETVORICE PROSJAKA KOJI SU
HTJELI KUPITI GRO@\E (II, 3681)
Darovao neki ~ovjek jedan dirhem ~etvorici prosjaka.
Jedan me|u njima {to je perzijski govorio, predlo`i: “Ovim
}u novcem gro`|a kupiti.”
Drugi koji je bio Arapin, ljutito na njeg’ povika: “Ne, ja
ho}u ’inab1, a ne nikakvo gro`|e, nitkove jedan!”
Tre}i me|u njima, {to je bio Tur~in, tad prozbori: “No-
vac je moj, a ja ne}u ’inab, ve} samo uzum2 `elim!”
A onda se oglasi i ~etvrti prosjak, Grk porijeklom, pa im
re~e: “Pro|ite se, drugovi, pustih pri~a: ja `elim istafil3.”
I sva ~etvorica sva|u zapodjenu{e, jer tajnu ovih imena
ne znado{e.
Pesnicama se udarali, nasrtali od neznanja; u neukosti
ogrezli, li{eni svakog znanja.
Da se onaj mudrac {to tajnu pozna i stotine jezika go-
vori, ovdje slu~ajem obreo, sigurno bi ih sada izmirio i
ovako im rekao:
“Ovim }u jednim dirhemom sve va{e `elje ispuniti re-
dom.
Ako mi srca neiskvarena povjerite, ovaj }e vam nov~i}
podariti sve `elje.
Jedan }e dirhem – ~etiri postati, i ~etvoricu du{mana
ujediniti.
Va{e vas rije~i u sva|i razdvajaju, a moj vas govor miri
u sjedinjenju;
Stoga, utihnite bolje, i ni rije~i vi{e! Ja }u va{im je-
zikom postati i kroz moja }ete usta progovoriti.
Jer, premda va{e rije~i pomirljivo zvu~e, opet su razlo-
gom nesloge i sva|e.”
ZAZIVANJE BOGA JE ODGOVOR BO@JI (III, 189)
Neki ~ovjek jedne no}i Boga doziva{e, sve dok mu usne
od spomena Njegova ne postado{e slatke.
“Hej, ti brbljav~e jedan!”, [ejtan mu re~e, “Gdje li je
odgovor ’Tu sam’, na sve tvoje povike?
Nijedan ti odgovor s Prijestolja ne sti`e: dokle }e{ Bogu
tako ustrajno slati pozive?”
Slomljena srca ~ovjek se opru`i i legne da spava, a u
snu ugleda Hidra1 posred bujnog zelenila.
“[to si posustao od molitve Bogu?”, Hidr ga zapita,
“[to si se pokajao zbog pobo`nih zazivanja?”
“Jer odgovor ’Tu sam’ ne dopire do mene”, ~ovjek mu
uzvrati, “to sam se pobojao da sam odbijen sa vrata milo-
sti.”
“Tvoj uzvik ’O Bo`e!’, Moj je odaziv ’Tu sam!’”, prene-
se mu Hidr Bo`je rije~i, “A tvoje molbe, patnje i gorljivost
Moj su glasnik tebi.
Sve tvoje stremnje i napori da Me dosegne{, bijahu
Moje ~ari da te Sebi namamim.
Tvoj strah i ljubav om~a su Mojoj milosti: na svaki tvoj
povik ’Moj Gospode!’, Ja uzvra}am mnogo puta ’Tu sam,
evo Me!’”.
SLON U MRAKU (III, 1259)
Doveli Hindusi slona u jednu mra~nu prostoriju da ga
ljudima poka`u.
BEHAR 80-81
Mno{tvo se svijeta sjatilo da vidi golemog stvora i nagr-
nulo u tamnu sobu.
Kako ga o~ima ne moga{e vidjeti, stado{e ga u mraku
dlanovima opipavati.
Jedan polo`i ruku na slonovu surlu pa re~e: “Ovaj stvor
nalikuje vodovodnoj cijevi”
Drugi ga rukom za uho dodirnu i stvor mu se u~ini
nalik lepezi.
Tre}i, dotakav{i slona za nogu, re~e: “Meni se slon po-
put stupa ~ini.”
A onaj {to je ruku na slonova le|a polo`io, izjavi: “Ne-
ma sumnje, ovaj slon prijestolju sli~i.”
Tako ga je svatko sebi poimao prema onom {to je do-
dirnuo ili od drugih ~uo.
Po onome {to vidje{e, tvrdnje im se razlikova{e: jedan
ga je zvao dal1, a drugi ga elif 2naziva{e.
Da je svaki od njih svije}u u ruci dr`ao, razlika bi u
njihovim tvrdnjama nestalo.
Bit osjetila poput dlana je, ograni~ena, i cjelina slona dla-
nu je nedostupna.
Bit mora je jedno, a morska pjena drugo; pusti sad
pjenu i u more se zagledaj3.
Mjehuri}i pjene {to danono}no iz mora kuljaju, svoj
postanak moru duguju; ba{ je ~udno {to namjesto mora,
uvijek vidi{ samo pjenu!
Mi smo poput barki {to se morem sudaraju; o~i su
nam pomu}ene u vodi bistroj.
O ti, {to si zaspao u barci tijela: vodu si vidio, zagledaj
se u Vodu nad vodama.
Voda ima Vodu koja je pokre}e; duh ima Duha koji ga
doziva.
POJA[NJENJE KAKO JE ZBUNJENOST PREPREKA
RAZMI[LJANJU (III, 1376)
Stigao neki ~ovjek prosijede brade, do jednog brija~a
vje{te ruke.
“Hej, mladi}u,” brija~u se obrati, “ja sam se, eto, neda-
vno o`enio, pa bi li mi sijede dlake iz brade uklonio?”
A brija~ ga cijelog obrija i bradu pred njega stavi: “Sada
sam prebiri i sijede odvoji, imam ja drugog posla za obaviti!
Ovo su pitanja, a ono odgovori – sam ih razdvoji, da se
njima u neprilici nitko ne poslu`i.”
ZLATAR KOJI JE GLEDAO UNAPRIJED (III, 1624)
Do{ao neki ~ovjek kod zlatara pa ga zamoli: “Daj mi
vagu da izva`em ne{to zlata.”
“Odlazi,” re~e mu zlatar, “nemam ti ja sito.”
“Ma daj mi vagu,” opet }e ~ovjek, “ne zbijaj {alu sa
mnom!”
“Ali, u mom du}anu nema metle”, zlatar }e na to.
“Pa sad je stvarno dosta!” povika ~ovjek, “ostavi se tih
po{alica. Daj mi vagu koju sam te tra`io! Nemoj se praviti
gluhim i nasumce sva{ta blebetati.”
“^uo sam {to si rekao,” odgovori mu zlatar, “nisam gluh,
i nemoj slu~ajno da bi i pomislio da besmislice zborim.
Razumio sam {to tra`i{, samo, ti si jedan drhturavi
star~i} kojemu se ruke tresu i noge klecaju.
17
G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
A osim toga, ovo tvoje zlato sadr`i sitnoga trunja i stu-
gotina koje }e se, iz tvojih drhtavih ruku, po zemlji rasuti.
E, onda }e{ mi re}i: ’Majstore, donesi mi metlu da iz-
metem zlato iz ove pra{ine’.
Pa kad omete{ pra{inu i sakupi{ zlato na jedno mjesto,
onda }e{ mi re}i da ti treba sito da ga prosije{ od trunja.
Ja sam ve} na po~etku naslutio kakav je kraj. Odlazi, idi
drugdje i neka ti je sretno!”
Na po~etku pothvata sagledaj mu kraj, da se ne bi po-
kajao na Sudnji dan.

PRI~A O SUFIJI I PRAZNOM STOLNJAKU (III, 3014)

Jednoga dana neki sufija ugleda stolnjak obje{en o ~avlu;
u zanosnom plesu stade se vrtjeti, odje}u sa sebe trgati,
I uzvikivati: “Evo hrane gladnih nevoljnika! Evo lijeka
svim bijedama i mukama!”
^im je njegov zanos do vrhunca stigao, tkogod je su-
fija bio, smjesta mu se pridru`io.
Na sav glas povikuju}i, glasno su se smijali, i zanosom
opijeni svijest su gubili.
“U ~emu je stvar?”, brbljivac neki sufiju zapita. “Pa to
je samo obje{en stolnjak, prazan, bez i trunke kruha.”
“Odlazi, idi,” sufija mu re~e, “ti si oblik bez zna~enja. Ti
za tvarnim postojanjem tragaj, jer ne pozna{ slasti voljenja.
Voljeti kruh i bez kruha – to je hrana zaljubljenog, jer
iskreni zaljubljenik nije su`anj materijalnog.
Zaljubljeni i ne mare za tvarnim `ivotom: oni i bez ulo-
ga u`ivaju u dobiti.
Iako krila nemaju, oko svijeta oblije}u; iako su bez
ruku, odnose polo-lopticu.
U ni{tavilu su zaljubljeni svoj {ator razapeli: poput tog
ni{tavila, du{e su sjedinili.

PORE\ENJE NESTRPLJIVIH VJERNIKA S NEVOLJAMA

I PATNJAMA SIROVOG SLANUTKA (III, 4189)
Pogledaj onaj slanutak, {to li u loncu kipti? Vatreni ga
plam, nemo}nika ti{ti.
Kad god voda proklju~a, slanutak posko~i do ruba lon-
ca i u bolnom vrisku zajeca:
“Za{to me vatrenim `arom {iba{? Kad si me ve} kupila,
{to mi sad opet nevolju pri~inja{?”
A kuharica vje{to kuha~om mije{a i ovako mu odgova-
ra: “Ne, samo ti fino provri i na vatri se zagrij.
Nije to zbog mr`nje {to `elim da proklju~a{, ve} mi je
`elja da okus u`itka ku{a{.
Ova te ku{nja ne `eli uniziti, ve} u hranu pretvoriti i
du{i pribli`iti.
Vodom si se napajao i u povrtnjaku zrio: sve {to si po-
pio bija{e stoga da bi sad izgorio.”
Milost je Njegova prethodila srd`bi: zbog milosti su
Njegove svi na ku{nji.
Milost je Bo`ja gnjevu prethodila, kako bi svima po-
stojanje priskrbila.
Ni ljudsko tijelo ne nastaje bez ~ulnog u`itka, a kad
tijela ne bi bilo, {to bi rastalila ljubav Voljenoga?1
Ako te bijes i srd`ba Njegovom voljom susti`u, to je
zato da svoj `ivot prinese{ kao `rtvu.

18 BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Opet }e te za uzvrat obasuti milo{}u,
jer si se pro~istio i savladao prepreku.
“Ej, slanutku {to si u prolje}e zrio”,
nastavi ona, “sad kad te muka u goste
pohodi, znaj to cijeniti!
Jer ~im se gost uz zahvalu opet Nje-
mu vrati, kralju }e kazivati o tvojoj
po`rtvovnosti.
Kad te namjesto blagostanja dobro-
~initelj pohodi, sve }e ti blagodati na
tome pozavidjeti.
Ja sam Ibrahim, a ti moj sin pod
no`em; glavu na zemlju polo`i, jer sam
usnio da te `rtvujem.2
Mirne du{e glavu Bo`jem gnjevu
predaj, da ti grlo prere`em poput grla
Ismailova.3
Koliko god da ti glavu sije~em, ta
glava ne poznaje smrti i umiranja.
U tvome predavanju je cilj vje~nosti;
o, vjerni~e, valja ti se pokoriti.
Hej, slanutku, klju~aj u toj ku{nji, sve
dok od tebe vi{e ni{ta ne preostane.
Ako si i u`ivao u ovome zelenilu, znaj
da pripada{ duhovnome povrtnjaku.
Ako si i rastavljen od vode i blata
zemaljske ba{~e, zalogaj si postao, do
`ivih se vinuo.
Hranom postani, u snagu i misao se
pretvori! Biljkom si bio, sna`nim lavom
sad postani!
Iz Bo`jeg si imena ponajprije iz-
nikao, i Njegovom se imenu sad povra-
ti hitro.
LJEKARNIK I GLINOJED1 (IV, 625)
Po{ao neki ~ovjek glinojed do trgo-
vca za~inima da kupi glavu {e}era.
A kod onog je ljekarnika umje{nog
i spretnog, uteg na vagi namjesto ka-
meni bio glineni.
“Ako si naumio {e}era kupiti”, re~e
mu ljekarnik, “samo da zna{ da mi je
uteg na vagi glineni, a ne kameni.”
“Meni sad ponajprije {e}era treba”,
uzvrati mu ~ovjek, “pa nek’ ti je uteg
od ~ega te volja!”
Al’ smjesta u sebi pomisli: “Ta {to je
kamen onome tko glinu jede? Meni je
glina i od zlata bolja.”
“Ako nema{ kamena i uteg ti je gli-
neni”, nastavi glinojed, “tim bolje po
mene, jer ja za glinom `udim.”
I ljekarnik, da {e}er vagne, spusti
umjesto kamena komad gline na pliti-
cu vage,
A potom stade rukom isto toliko
{e}era lomiti, da se na|e u jednakoj
mjeri i na drugoj plitici.
BEHAR 80-81
Budu}i da nije imao pijuk za lom-
ljenje, podosta se zadr`ao i mu{teriju
ostavio na ~ekanju.
Dok je on tako bio zauzet {e}erom,
onaj se glinojed po`udno i kradom
po~astio glinom,
Sve u silnom strahu da ljekarnik
nenadano na njeg’ pogled ne svrati, i
njegovo po{tenje na ku{nju ne stavi.
Ljekarnik ga vidje, al’ se pri~ini zau-
zetim, pomisliv{i u sebi: “De, uzmi jo{
malo, ej bljedoliki!
Bude{ li krao i glinu mi uzimao, sa-
mo nastavi, jer od svoga dijela zapra-
vo jede{ i sebi na`ao ~ini{.
Ti sve od mene strahuje{ i mene se
boji{, al’ tvoj je strah uslijed niskosti; ja
sam u strahu da se premalo zasiti{.
Ako sam i zauzet kako ti se ~ini,
opet ja nisam takova budala da ti da-
dnem odnijeti odve} od svog {e}era.
Tek kad primi{ {e}er nakon vaganja,
shvatit }e{ tko bija{e neznalica i budala.”
PRI~A O @EDNOM ^OVJEKU I
ORASIMA (IV, 745)
Kraj dubokog jarka prepunoga vo-
de, `edni se ~ovjek na orah uspne i
stade sa njega tresti plodove.
I kako su orasi u vodu padali, vo-
dom se zvuk razlijegao, a on je s visine
mjehuri}e gledao.
“Pro|i se oraha, hej mladi}u!”,
neki ~ovjek mudro primijeti. “Orasi }e
u tebi samo `e| raspaliti.
Ve}ina ti plodova u vodu pada: ne-
}e{ ih ni dohvatiti, jer je voda predu-
boka.
Dok se ti odozgo s mukom spusti{
dolje, voda }e ve} daleko odnijeti sve
orahe.”
“Nije mi cilj orahe pobrati “, mladi}
mu uzvrati, “vanj{tinu je magla skrila-
pa`ljivije promotri.
Meni je cilj da oslu{nem zvuk vode
i na njenoj povr{ini promatram mjehu-
ri}e.
[to li `ednome na ovom svijetu i
valja ~initi, do li neprestano oko
~esme1 kru`iti?
Valja mu za potokom i `uborom
vode tragati2, kao {to i vjernik oko Ka-
be3 obilazi.
I sva moja stremljenja i ova Mesne-
vija, sve je to zbog tebe, dragi Husa-
mudine4.
Cijela se Mesnevija na tebe odnosi:
u njenim si temeljima u cijelosti ti.
19
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
A kad si ve} ovu mladicu zasadio, mora{ joj vode dati;
kad si je pustio da se razraste, sad joj ~vorove raspleti.
Moj je cilj kazivanjem pojasniti tvoje tajne; `elja mi je
da pisanjem ovim za~ujem tvoje pjevanje.
Tvoj je pjev za mene poput pjeva bo`anskog: nek’ se
nikad zaljubljeni ne razdvaja od Voljenog.
S perzijskog prevela i odabrala
Azra Abad`i} Navaey
BILJE[KE:
(I, 956, 2835)
1
Melek koji navje{}uje smrt.
2
Mahv (arap.): nestajanje, i{~eznu}e; prema sufijskoj gnozi to je izraz
koji ozna~ava prestanak ljudskog bivanja, utrnu}e ljudskog samopo-
stojanja.
3
Nahv (arap.): gramatika, sintaksa.
(I, 3014)
1
Aluzija na hadis (predaju) u kojemu se navodi da je “u zajednici vjer-
nika (jama’at) spas, a u odvajanju- nevolja.”
2
Pod varavim osmijesima ovdje se misli na lagodu i ~ari ovozemaljskih
u`itaka.
3
Preuzeto iz Kura’ana, (sura XXVIII, 88).
4
U izvorniku se, u ovome stihu navodi arapska rije~ la, u zna~enju nega-
cije: ne, nema; nepostojanje. To je ujedno i prva rije~ {ehadeta – La illaha
illalah (Nema boga osim Boga-Allaha), izjave kojom svi muslimani
svjedo~e izraziti monoteizam, vjerovanje u jednog Boga. U doslovnom
prijevodu, ovaj bi stih, dakle, glasio: “Tko god je pro{ao kroz la, sada se
nalazi u illa”, {to se onda tuma~i da vje~no, istinsko postojanje mogu
posti}i samo oni pojedinci koji su zanijekali sve (la), pa ~ak i vlastito
postojanje, osim Boga, te tako dospjeli do kona~nog stupnja misti~ne
spoznaje Jedinstva Bi}a - samoponi{tenja u uzvi{enom Bi}u (fana
fi’llah).
(I, 3467)
1
Simol izobilja materijalnog svijeta.
2
Simbol Bo`jeg jedinstva i jednosti bivanja.
3
U ovom se stihu aludira na ~udo koje je poslanik Musa (Mojsije) izveo
na planini Sinaj, primiv{i bo`ansku naredbu (Kuran, XXVII, 12; XXVIII,
32): “Uvuci svoju ruku u njedra – iza}i }e bijela bez mane.”
4
Srce je povla{teno mjesto misti~ne spoznaje Jedinstva. Poslanik Musa
primjer je savr{enog ~ovjeka (insan-i kamil) – mikrokozmosa, pro~i{}enog
20
od svih ljudskih mana i nedostataka, u ~ijem se srcu, kao u zrcalu, ogle-
daju bo`anski atributi.
(II, 1720)
1
Misli se na pastirove rije~i upu}ene Bogu.
2
Kur’an, CXII, 3
3
Odnosi se na hadis (predaju) u kojemu se navodi Bo`ji stav u vezi rasta-
ve i razdvajanja.
(II, 3681)
1
’inab: gro`|e, na arapskom.
2
uzum: gro`|e, na turskom.
3
istafil: gro`|e, na gr~kom.
(III, 189)
1
Hidr ili Hizr, tajanstvena je osoba koja se ne imenuju}i spominje i u
Kur’anu. Nakon {to se napio sa izvora Vode `ivota (ab-i hayat), stekao je
besmrtnost i postao vje~an. U prijevodu s arapskog njegovo ime zna~i
Zeleni, jer prema predaji, kamo god da kro~i, zemlja se od njegovih ko-
raka zazeleni. Kao jedan od Bo`jih odabranika koji su u vje~noj milosti i
nikada ne umiru, upu}en je u Njegove skrivene tajne. Sufije vjeruju da ih
Hidr presre}e u njihovim lutanjima, da im se javlja za vrijeme misti~nih
vizija i upu}uje u tajne ezoterijskog nauka.
(III, 1259)
1
dal: slovo arapske abecede, svinuto je, ima oblik kuta.
2
elif (alif): prvo slovo arapske abecede, ima oblik okomite crte.
3
U sufijskim tekstovima Bo`ja Bit se ~esto poredi sa morem ili ocea-
nom.
(III, 4189)
1
Ovaj stih upu}uje na dvojni aspekt ljubavi – stvarala~ki i prokreativni s
jedne strane, i razorni, tj. uni{tavaju}i s druge strane. Kao {to uz
pomo} zemaljske, ~ulne ljubavi nastaje `ivo bi}e, tako tu istu tvarnu i
tjelesnu ~ovjekovu prirodu uni{tava i pr`i bo`anska ljubavi, koja se sma-
tra vi{im i ~i{}im principom, nezaobilaznim na putu ~ovjekova duhov-
nog pro~i{}enja.
2
Sura Saffat – XXXVII, 102.
3
Postoji razila`enje me|u tuma~ima Kur’ana koji je od Ibrahimovih
(Abrahamovih) sinova trebao biti `rtvovan – Ishak ili Ismail, budu}i da se
ime niti jednoga od njih izri~ito ne navodi.
(IV, 625)
1
Praksa geofagije (jedenja zemlje i gline) nekoliko se puta spominje u
Mesneviji. Prema starijim izvorima ta je pojava nekada bila ra{irena
naro~ito me|u `enama srednje Azije.
U ovoj je pri~i glina simbolom zemaljskih u`itaka, pa prema tome onaj
koji jede glinu simbolizira osobu u stalnoj potrazi za ovozemaljskim,
tjelesnim u`icima. [e}er je, naprotiv, kao dragocjena namirnica, obojen
sna`nom simbolikom duhovnosti i ~esto se koristi kao metafora duhov-
nih u`itaka. Trgovac za~inima (’attar), to~nije posebna vrsta ljekarnika i
travara koji spravlja i prodaje lijekove i za~ine biljnog porijekla, tako po-
staje alegorijom mistika upu}enog u bo`anske tajne, ili ~ak samog Stvo-
ritelja koji ljudima otkriva naslade kona~ne spoznaje.
(IV, 745)
1
^esma ili bazen, kako stoji u izvorniku, simboli~an je izraz za savr{enog
~ovjeka.
2
Pod potokom, odnosno vodom op}enito, misli se na bo`anski svijet, tj.
onostranost, dok zvuk `ubora vode ~ovjeka neprestano podsje}a na
bo`ansku istinu. Tako i mistici, poput `ednog ~ovjeka iz pri~e, sjede na
najvi{im granama stabla ljudskosti i odri~u}i se svih zemaljskih prohtije-
va i ~ulnih `elja, oslu{kuju bo`anske zvuke. Ova pri~a upravo i govori o
va`nosti oslu{kivanja i prpoznavanju bo`anskog o~itovanja kroz zvuke
prirode.
3
Kaba je crni kamen u muslimanskome svetom gradu, Meki, kojega
vjernici obilaze za vrijeme hodo~a{}a (had`).
4
Husamuddin ^elebi bio je prisan Mevlanin prijatelj koji ga je nadahnuo
za pisanje Mesnevije.
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Elif Şafak
Stabla bez korijenja
“Svaki ~ovjek, nesumnjivo, mora imati nekakve korije-
ne”, napisao mi je jednom jedan moj ~itatelj iz Istanbula.
“Ako su va{i korijeni ovdje, za{to ste u Americi, a ako pak
nisu tamo, kako onda uspijevate u svojim romanima tako
duboko proniknuti i problematizirati ovda{nju, tursku kul-
turu?” Moj je odgovor glasio: “Pogledajte stablo Tube1”.
Prema pri~i iz Mesnevije, jednoga dana sretne neki
u~enjak putem dvije ptice razli~ite vrste koje su odbijale
letjeti u svojim jatima. I silno ga zainteresira kako to da ova
dva razli~ita stvorenja ne `ele `ivjeti sa svojim obiteljima,
na mjestima koja im pripadaju, ve} pretpostavljaju nekog
’stranca’ svojoj bra}i. Jedna od njih bija{e vrana, a druga
roda… Ptice toliko druga~ije da je upravo nevjerojatno da
se me|usobno zavole i dadu prednost jedna drugoj nad
vlastitom vrstom. Jer – pa razumije se! - vrana treba letjeti
s vranama, a roda s rodama. U~enjak se, dakle, pribli`i i sa
zanimanjem promotri ptice, sve dok ne otkrije da su obje
hrome. I tada shvati da svi oni koji ne mogu opstati i odr`ati
se kraj svojih bli`njih s kojima bi trebali dijeliti `ivot, bje`e i
lete zajedno. U tom trenu shvati da su nedostaci, a ne vrli-
ne, ono {to zbli`ava jedne drugima. Hrome ptice poznaju
svoje ’slabosti’ i umjesto da ih iskoriste ili prikriju, one ih
takvima prihva}aju. Istinska su jedino ona prijateljstva sklo-
pljena ne na temelju vrlina, ve} mana koje dijelimo s drugi-
ma. Zajedni~ki nazivnik koji povezuje sve one jednako sret-
ne i jednako bogate topi se i i{~ezava poput pjene. No, ono
{to ra|a istinsku bliskost, ono {to odista zbli`ava jest
zajedni~ka patnja, zajedni~ka tuga i nevolja.
Ptice sa srodnim manama, izmje{tene na sli~an na~in, ne
moraju nu`no pripadati istoj vrsti. Tako se, na primjer, mo`e
na}i mnogo vi{e istovjetnih crta izme|u jednog turskog i
jednog ruskog anarhiste, ili pak izme|u nekog meksi~kog i
turskog nihiliste. Nijemi jezik hromih ptica crpi svoju snagu
iskaza mnogo vi{e iz ti{ine negoli iz rije~i; iz neiskazivog prije
negoli iz kazivog. Nadilazi nacionalne, vjerske i jezi~ne grani-
ce. Upravo stoga je i mogu}e da se jedan usamljen i otu|en
turski ~itatelj prona|e u romanu jednog isto tako usamlje-
nog i otu|enog argentinskog pisca.
Elif Şafak pripada mla|oj generaciji suvremenih turskih pi-
saca, koja svojom zanimljivom `ivotnom pri~om kao i knji-
`evnim talentom ve} vi{e godina privla~i tursku i svjetsku kul-
turnu javnost. Ro|ena je u turskoj obitelji, 1971. u francusko-
me gradu Strasborgu; kao dijete diplomata djetinjstvo i mla-
dost provodi u ~estim putovanjima i promjenama kulturnih
sredina (Francuska, Turska, [panjolska). U Turskoj zavr{ava stu-
dij Me|unarodnih odnosa. Potom slijede nagra|en poslijedi-
plomski rad iz podru~ja `enskih studija na temu dervi{ke,
to~nije bekta{ijsko-mevlevijske tradicije iz perspektive femisti-
~ke kritike i doktorat iz politi~kih znanosti. Od 1998. godine
aktivno se bavi znanstvenim i predava~kim radom na turskim
i ameri~kim sveu~ili{tima, a pored toga pi{e prozu te obja-
vljuje kulturne i kriti~ke priloge u tiskanim medijima. Svjetsku
BEHAR 80-81
Ljudi koji su op}enito zadovoljni svojim polo`ajem u
`ivotu, koji su ispunjeni onime {to znaju, i koji se niti jedan
jedini put nisu odva`ili izazvati sudbinu na dvoboj, nemaju
ni razloga da isko~e iz lju{tura svojih `ivota. Posve je sveje-
dno gdje `ive - u gradu ili na obali; jer, ~ak i kad su u gradu,
takvi zapravo i dalje `ivotare na svojim malim obalama.
Hrome ptice, mu~aljive i te{ke kako sebi samima tako i
onima koje vole, vuku porijeklo upravo iz redova onih koji
se nikako ne mogu skrasiti na jednome mjestu, ve} bez
predaha lijetaju kao da je im je svako godi{nje doba - do-
ba seobe. One se ne snalaze niti u gradu niti izvan njega.
Ne mogu pojmiti `ivot bez kaosa, niti se mire s ti{inom.
[to god da postoji, nalazi se u gradovima; a {to god se
tamo na|e, ima i svoju suprotnost. Lijepo je i ugodno `ivjeti u
mirnim, sre|enim, zelenim predjelima, daleko od doma{aja
velikih i kaoti~nih gradova, samo {to je takav `ivot istodobno
silno zagu{ljiv i be`ivotan. Otkako sam do{la u Ameriku pre-
dajem upravo u takvim sterilnim i ure|enim studentskim kam-
povima. Na|e se ovdje ljudi svakojaka soja i uzrasta, ali iz
nekog razloga, nema u blizini nijedne hrome ptice. One obi-
tavaju u gradovima, utopljene u gradskoj vrevi i mete`u. Ako
se i udalje, iznova se i uporno, do{av{i svijesti, vra}aju ur-
banom `ivotu koji ih neprestance proganja; sve u nadi da }e
se na povratku susresti s drugim, novim hromim pticama…
Mo`da i nije toliko va`no mjesto kamo se ide kao ni
prije|eni put, koliko sama ideja odla`enja. Ideja vje~itog
lutanja. A opet, s druge strane, u nama je trajno usa|ena
i misao o domovini. Pa ipak, neki su nalik d`ennetskome
stablu Tube. Premda ima korijenje, nije vezano za zemlju:
korijenje mu je u zraku, okrenuto prema gore. Neki ljudi
imaju upravo takvo korijenje, nomadsko.
Me|u svim drve}em ja sam se uvijek osje}ala nekako
najbli`e stablu Tube.
1
Naziv d`ennetskog drveta s korijenjem prema gore, a kro{njom prema
dole.
Odlomak iz knjige Plima i oseka
S turskoga prevela: Azra Abad`i} Navaey
je pa`nju privukla pro{le godine kada je, optu`ena poput zem-
ljaka Orhana Pamuka za uvredu “turskosti” i turskog nacional-
nog identiteta koju navodno promi~e svojim knji`evnim ra-
dom, sjela na optu`eni~ku klupu.
Spisateljica koja u svojim djelima vrlo svojstvenim knji`ev-
nim izrazom progovara o ljudima s margina, rubnim pojedin-
cima koji u pro{losti tra`e zaboravljene identitete, u knji`evnosti
se prvi put oglasila 1994. zbirkom pri~a. ^etiri godine nakon,
za svoj prvi roman “Pinhan” (Skriven) nagra|ena je Velikom
Mevlaninom nagradom.
Do sada je objavila nekoliko romana i prevedena na neko-
liko jezika; pi{e na turskom (s posebnim `arom prema zabora-
vljenim osmanskim arhaizmima) i engleskom jeziku.
21
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Rumi – poetska jeka s orijenta
ljudske du{e
Pi{e: Re{id Hafizovi}
Bo`iji ~ovjek kralj je ispod dervi{kog haljetka
Bo`iji ~ovjek – riznica s blagom u ruini skrivena.1
Da li je Rumi, zacijelo, susreo kozmi~kog [emsa iz Tabri-
za vidljive, pozitivne geografije Irana ili je susreo svog vla-
stitog hijerokozmi~kog [emsa iz hijerogeografskih pro-
stranstava svoje du{e, svog du{evnog Irana, [emsa iz sma-
ragdnog grada Hurqalye, Hurqalye svoje nadsvijesti (sirr),
to pitanje je sada sasvim neva`no na jednak na~in kao {to
je na kraju postala izli{nom Rumijeva vlastita potraga za
i{~ezlim [emsom nakon njihova ~etrdesetdnevnog duhov-
nog egzila i sr~anog razgovora (munajat) kojem su bile
izvrgnute njihove dvije razu|ene intime. Ma {ta bio pravi
uzrok Rumijeve potpune duhovne preobrazbe, sada je
va`no samo to da nakon ~etrdeset godina njegova ze-
maljskog `ivota imamo jednog posve drugog Rumija ili Ru-
mijeva iznutarnjeg, duhovnog vodi~a, Rumijeva meleka
njegova bi}a ili samog Hidra ili D`ibrila Rumijeva bi}a suku-
siranog u samoj supstanci i semanti~kom talogu sadr`inskog
opsega Rumijeve Mesnevije i Diwana. Rumijeva potraga za
[emsom iz Tabriza nije drugo doli njegova vlastita duhovna
pustolovina, njegovo duhovno putovanje (sayr al-suluk) u
sredi{te vlastite hijerogeografije, potraga za samim orijen-
tom njegove du{e na kojem se radja [ems njegova bi}a2 i
vremenite ritmove njegova kozmi~kog `ivota preobra`ava
u vje~nost, a velike talase oceana Rumijeva bitka3. uzbiba-
ne bo`anskim uplivom u Rumijevu intimu, pretvara u vje~ne
i nega`ene snjegove. Poneka pahuljica tih snjegova dopire
i u svjetove na{ih du{a sa mesnevijskih i divanskih obro-
naka intuitivne planine Qaf sada ve} i{~ezlog Rumija. Rumi
je zavr{io svoju vlastitu duhovnu potragu i najzad se susreo
sa svojim alter egom u kraljevstvu Mesnevije i Diwana,
svejedno da li taj alter ego nosi ime hidrovske, d`ibrilijanske
ili neke druge melekutske inteligencije. Sada je preostalo
da danas, nakon Rumija, svako od nas pokrene vlastitu
duhovnu potragu na sliku D`elaluddina Rumija i na trago-
vima {to nam ih je Rumi ostavio na snijegu-cjelcu svog bli-
stavog knji`evnog i poetskog opusa.
Nije nimalo lahko pokrenuti svoju vlastitu duhovnu
potragu bez duhovnog vodi~a, jer Rumijevo mesnevijsko i
divansko sadr`insko kraljevstvo je bezgrani~no, metageo-
grafsko, metajezi~ko i hijerokozmi~ko. Njegove “granice”
su “granice” srca, a njegovo prijestolje je hijerati~ko srce,
duhovno srce bo`anskog Mikrokozmosa4. Ono nije ni
isto~no ni zapadno, ni sjeverno niti ju`no. Na njegovu hi-
jerokozmi~kom nebu sija {emsudinovski sun~ani disk, d`i-
brilijansko sunce sa luminoznozelenom hidrovskom svjet-
lo{}u. Svjetlost tog Sunca nije ni isto~na ({arqi) niti zapa-
22
dna (garbi), nego je i{raqi svjetlost koja grije toplinom
srca i du{e, a sjaji sjajem polarnog svjetla transcendent-
nog Uma (aurora consurgens)5. Snagom te svjetlosti Rumi
je uspio svladati sva pomra~ja i mrkline svoga prizemnog
jastva, a njegovim sjajem je razbistrio i rastalio talog tog
jastva i pretaknuo ga u ~isto, prozirno vino Ljubavi, koje
nije vino trsa, nego vino koje je plod ~e`nje i duhovnog
sjedinjenja zaljubljenika-vinopije i Voljenoga-Peharnika
koji vino Ljubavi sipa u sufijin pehar-srce i neprestance ga
dr`i u stanju du{evnog mahmurluka – derta i `e|i za
Voljenim. Vino Ljubavi raste na slojevitom tlu i duhovnom
humusu mesnevijskih i divanskih vinograda, koji iz tog tla
crpe najbolje duhovne gene i ra|aju plodovima sjajnim,
zrelim i so~nim poput zrela maslinova ploda na vrhu
misti~nog Sinaja. Ti plodovi su so~ni stoga jer se hrane
humusom Rije~i Bo`ije i duhovnim supstratom pravorijeka
Poslanika islama, ali njihovoj so~nosti doprinosi i voda sa
Vrela @ivota, koja se slijeva sa obronaka planine Qaf i po-
put obilne ki{e pada u plodne zaravni onog duhovnog
Tabriza okru`enog vje~nim proljetnim vrtovima Mesnevije
i Diwana. Sjaj tim plodovima, iz kojih se cijedi ~isto vino
Ljubavi, daju topli i{raqi zraci {emsudinovskog sun~anog
diska, koji stoji u zenitu ~ak i onda kada se tek radja ili
zalazi na hijerkozmi~kom nebu Rumijeve du{e.
Kada bismo poku{ali zamisliti sada posve duhovno,
svjetlosno lice Rumijevo, {to su do danas mnogi uznasto-
jali u~initi, te{ko bismo ga odjednom mogli naslikati, jer
nakon onoga {to nam je Rumi kao duhovni zalog ostavio
svojim knji`evnim opusom jasno je da njegovo lice, koje
se zrcali u sadr`aju Mesnevije, Divana, Fihi ma fihi, Mak-
tubata i drugih proznih djela, nije slika, monolitna predod`-
ba, jednoobrazno odra`eni odslik. Njegovo duhovno lice
je krajnje rasko{an mozaik, egzistencijalni arhipelag, be-
skrajno iznijansirana duga, svekozmi~ko zrcalo, uzbibani
ocean, savr{eno bru{eni dijamant, graciozno ra{ireni pau-
nov rep, sjajni biser iz oceanskih dubina... Ono je, zamalo,
bezli~no i bezobli~no naprosto zato {to je njegov duhovni
bitak nakvasao na svjetlosnoj ilova~i koju je kroz vi{estruke
svetopovijesne i hijeropovijesne aione obasjavalo d`ibrili-
jansko sunce suhufskih, zeburskih, tevratskih i kur’anskih
rije~i, i hidrovsko sunce {to je prosijavalo kroz intime neiz-
brojnih glasono{a Rije~i Bo`ije, kroz duhovna predanja
hijeropovijesnih tradicija kakve su one vedske, upani{adske,
puranske, zen-avestinske, dasatirske i druge. A sva ta svjet-
losna sazvu~ja su, na kraju, u punini zasjala u svjetlu pra-
vorijeka Poslanika islama, koji je semanti~ka punina (jawa-
mi’ al-kalim) svih rije~i Bo`ijih i svih izvornih predanja, i
koji je univerzalna primateljka (al-qabil al-kulliy) svakog
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
svetopovijesnog i hijeropovijesnog oblika Rije~i Bo`ije ko- manti~ka {irina njegova jezika izri~e onu cjelovitu egzi-
ja je svoj dugin spektar lomila na snje`noj povr{i ko zna stencijalnu dugu koja se razvija u polju mineralnog kralje-
koliko dostojanstvenika, pravednika, navjestitelja, glasono- vstva bo`anskog mikrokozmosa, kao ~ovjeka Bo`ijeg, a
{a i apostola Jedinoga Boga. On je, ujedno, Rumiju nepo- svoj rasko{ni vi{ebojni spektar smiruje u polju same
tro{iva i neprevazidljiva paradigma i duhovni obrazac na bo`anske Prisutnosti, u istodobno prozirnoj i neprozirnoj
~iju sliku je i sam Rumi kretao u svoju duhovnu pustolovi- svjetlosti Ilijuna. Koliko god se njegov jezik mo`e smatrati
nu (sayr al-suluk) od odsudne `ivotne va`nosti. jezikom ljudskog zemaljskog svakodnevlja, valja ipak re}i
Slijede}i primjer Poslanika islama i njegovo iskustvo sve- da je njegov jezik potpuno hijerokozmi~ki, malakutski, me-
topovijesnog mi’raja, Rumi je svoj hijeropovijesni, sufijski, tapovijesni, gotovo preegzistentan. To ne ka`emo s razlo-
duhovni mi’raj uvijek ozbiljivao, ne kao habibullah – milje- ga rasko{nih simbolizama, metafizi~kih znakova i nesvaki-
nik Bo`jiji, jer taj naslov je mogao imati samo Poslanik isla- da{nje slikopisnosti njegova jezika, ~iju {irinu semanti~kog
ma, nego kao ’a{iq, onaj koji je nepretrgnuto u svom `ed- polja je, ~esto, veoma te{ko pratiti, nego to velimo s razlo-
janju za Voljenim ispijao sami Talog svjetlosnog vina Lju- ga unutarnjih, inicijacijskih zna~enja koja on smiruje u
bavi, i to iz onog Pehara koji je u sebi jedino sukusirao taj svoje rije~i i u svoj jezik, a ta zna~enja, te preegzistentne
talog i ~iji pehar je sagradjen na samim iznutarnjim zna- zdjele najrafiniranijeg duhovnog jezika (al-ta’ayyunat al-
~enjima Rije~i Bo`ije. Treba li tabita) takve su da jedno-
kazati da Talog vina Ljubavi stavno grani~e sa svijetom
predstavlja sama su{tina Ri- Nebitka, sa tom beskrajnom
je~i Bo`ije kao takve, a Pehar i bezgrani~nom pustopolji-
ili Kr~ag je Poslanik islama nom u kojoj, medju ostalim
kojeg su navlasito oblikovale darovima Duha Bo`ijeg, sta-
“Dvije Ruke Bo`ije” i u njega nuje, prebiva i odvijeka se
kao makro i mikrokozmosa u{atorava i sam jezik. No,
izlile sami Talog bo`anskih pojam Nebitka u Rumijevoj
rije~i u njihovu punoljetnom, poeziji i prozi nikako ne oz-
krunskom kur’anskom dovr- na~ava nebitak kao puko ni-
{enju? Ako je Poslanik islama {ta, kao ~isto nepostojanje.
u sebi sukusirao svu sveto- Za njega je taj pojam, kao i
povijesnu puninu Rije~i Bo`i- za ve}inu sufijskih mislila-
je (tanzilat), onda je Rumi, ca, simbol beskrajnog pro-
na neki na~in, u svoj duhov- stora vje~nog i sveobuhvat-
ni kr~ag smirio i natalo`io nog bo`anskog Znanja iz
hijeropovijesnu puninu Rije~i kojeg Voljeni, snagom svoje
Bo`ije (ta’wilat), dok se gom- promisli, trijezne i dobrohot-
bao sa beskrajnim talasima ne Volje i nepogre{ivog Na-
silaznorazlijevaju}e svjetlosne uma izvodi sve na bivstvo-
rijeke Objave u svojoj neodo- davnu svjetlost svog vlasti-
ljivoj potrazi za ko zna kojim tog samoo~ituju}eg Bitka.
[emsom iz ko zna kojeg Ta- Ondje su izvori one prego-
briza. leme egzistencijalne rijeke
Dok opisuje svoj cjelo`i- tajallijata, epifanija, o~itova-
votni sufijski mi’raj, koji za nja, kraljevstava mno{tva, u
Rumija ne zapo~inje u zre- ~ijem svakom detalju je skri-
lijim godinama zemaljskoga veno zrcalo jedinstva na
`ivota nego ve} u maj~inskoj ~ijoj ula{tenoj povr{i se po-
utrobi kao put kojeg on javljuje Lice vje~no Jednog i
~esto oslovljava mi’rajom od Jedinog Gospodara svih svje-
embrija do Uma, Rumi kori- tova i civilizacija. U toj be-
sti univerzalni jezik u koje- skrajnoj pustopoljini Nebit-
mu miruju sadr`inski geni ka, koji je tek drugo ime za
najnjegovanijeg akademskog vje~no bo`ansko Sveznanje,
pojmovlja do svakida{njeg klija sjemenje za svaki egzi-
pu~kog govora, jezika kuhi- stencijalni oblik i za svako
nje, bazara, jezika nerazum- bo`ansko stvorenje koje
ne prirode stvorenja, mala- ~eka milost svog bivstvoda-
kutskog jezika, jezika krajnje vnog oblikovanja i izlazak
metafizi~kog simbolizma i na svjetlost kozmi~kog Da-
znakovlja. Njegov jezik je, na u vremenskom ritmu
dakle, univerzalan, jer se- svog strogo odredjenog ka-

BEHAR 80-81 23
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
dera. To preegzistentno sjemenje i preegzistentne zdjele
bitka svake stvari i svakog budu}eg stvorenja sukusirani
su u bo`anskom Mikrokozmosu (insan rabbani), u zatvo-
renom oceanu njegova sr~anog pehara, koji je dostatno
{irok i dubok unutar samo jedne podlo`ne mikrokozmi~ke
du{e `ive da se u njemu odraze sva kraljevstva, uklju~uju}i
i samo Lice Bo`ije. Svaka egzistencijalna pregrada svjeto-
va i kraljevstava smirenih u oceanu sr~anog pehara bo`an-
skog Mikrokozmosa, koja ih odvaja jedno od drugoga,
ujedno predstavlja i svojevrsni egzistencijalni talog, broj-
na egzistencijalna vela ~ije tamne tonove opijeni bo`anski
Mikrokozmos mora, okom srca, do te mjere prozirnim
u~initi da kroz njih mo`e vidjeti samo Lice Voljenoga. Jer,
sve dok ne ugleda Lice Voljenoga, bo`anski Mikrokozmos,
evlija, sufijski hijeratik ili homo viator se nalazi u stanju
egzistencijalne razdvojenosti od Voljenog, u zarobljeni{tvu
svoga jastva, u tamnici vlastite prenabujale uobrazilje, a
to stanje Rumi, uglavnom, oslovljava dertom, mahmur-
lukom, srcoboljom. To stanje je po svojoj egzistencijalnoj
tegobnosti i nepodno{ljivosti nalik stanju u kojemu se Po-
slanik islama na{ao nakon prve stanke koja je nastupila
poslije prvih objava koje je primio od Boga. Ako je sadr`ina
bo`anskih objava, prema Rumijevu mi{ljenju, metafora za
~isto vino koje Bog-Objavitelj, Voljeni sipa u sr~ani pehar
Poslanika islama, tad je zati{je, koje je nastalo nakon pr-
vih objavljenja Bo`ijih, dert, mahmurluk i srcobolja koju je
Poslanik islama u tom razdoblju osje}ao. Razlika je jedino
u tome {to je taj dert u Poslanikovu srcu bio sna`niji, jer je
Poslanik islama imao priliku i ~ast ku{ati univerzalni seman-
ti~ki Talog svih bo`anskih objava koje su ikada je~ale sve-
topovijesnim i svetogeografskim obratnicama Rije~i Bo`i-
je. Koliko je tek, s druge strane, Poslanik islama morao
pokazati talenta u svom hermeneuti~kom prozrijevanju i
izbistravanju onih svetopovijesnih pregrada i svetojezi~kih
zastora, koji su dijelili jedno svetopovijesno razdoblje Rije-
~i Bo`ije od drugog, kako bi vidio samo semanti~ko dno
bo`anskoga Logosa kao takvog razljeveno na samome Li-
cu Duha Bo`ijega. Kako bi druk~ije Poslanik islama mogao
bez zazora najaviti sebe kao puninu svih rije~i Bo`ijih i kao
primateljku svake egzistencijalne i sapijencijalne epifanije
koja se ikada otkrila na stranicama Liber mundi (al-Qur’an
al-afaqi) i Liber revelatus (al-Qur’an al-anfusi) i poput
pojedina~nog bisera se iz Skrivene Riznice dokotrljala do
srca Poslanika islama. Snagom takvog hermeneuti~kog
(ta’wili) izbistravanja cjelovitog svetopovijesnog svjetlo-
snog toka Rije~i Bo`ije, Poslanik islama je mogao puninu
Rije~i Bo`ije u svom sr~anom kr~agu pretaknuti u sami
svjetlosni nektar u, rumijevskim jezikom kazano, ~isto vi-
no (khamr safi) kojim }e se do kraja kozmi~kog Dana opi-
jati pokoljenja, kulture i svekolike zemaljske civilizacije.
Rumijeva upotreba jezika je takva da je odve} osebujna
i kao takva samo njemu svojstvena. Rumi ne zazire da upo-
trebljava za obi~ne ljudske u{i gotovo bogohulno pojmo-
vlje kroz koje nastoji izraziti ono najsvetije i najuzvi{enije.
On je, u tom pogledu, jedan gotovo besprema~ni malamati
sufijski mislilac, onaj koji svjesnom relativizacijom i bri-
sanjem linije izmedju tzv. korektnog i “ortodoksnog” i
onog “blasfemi~nog jezika” svjesno se u o~ima svakida{njih
ljudi nastojao pokazivati kao onaj koji izaziva sablazan
24
obi~nog svijeta. No on nije, zacijelo, `elio izazivati sablazan
kod ljudi, nego je njegov prvi i jedini cilj bio to da svakida{nji
ljudski jezik univerzalizira do kraja i da poka`e kako niti jed-
na rije~ u ljudskom jeziku i u uhodanoj govornoj praksi nije
do te mjere nedostojna da ne bi mogla ponijeti i zna~enje
onog najsvetijeg. S razloga takovrsne upotrebe jezika, kao
i zbog svega onoga {to je on na~inio svojim briljantnim
knji`evnim opusom, Muhammed Iqbal je Rumija nazvao
“svjetiljkom na putu slobodna ~ovjeka”6. Dovoljno je samo
prisjetiti se {ta rije~i poput vina, pijanstva, mejhane, pehar-
nika, razvalina i mejhanske dru`ine zna~e u svakida{njem
ljudskom govoru, a kako uzvi{ene poruke i zna~enja one
imaju u samoj Rumijevoj upotrebi. To }e re}i da Rumi `eli
jasno staviti do znanja kako su svakida{nja zna~enja koja
ljudi daju rije~ima samo pjena koja se prigodice javlja i ve}
u narednom trenutku i{~ezne na beskrajnom vodotoku lju-
dskoga jezika ~ijim dnom, kao nepotro{iva postojanost i
beskrajnost struji pustopoljina Nebitka ili semanti~ki be-
skraj bo`anskoga Sveznanja.
[ta da ~inim muslimani? Samog sebe vi{e ne znam,
Nit’ sam `idov nit’ kr{}anin, nit’ {tujem vatru nit’ sam mu-
sliman
Nit’ sam s istoka niti sa zapada, nisam s kopna, nisam s
mora,
Sa ovog svijeta sigurno nisam, a nebeske sfere nisu mi stan
Nisam od zemlje, nisam od vode, nisam od vatre, nisam
od zraka,
Nisam nebeski, zemaljski nisam, postojim a k’o da i ne
bivam
Iz Indije nisam, nisam iz Kine, niti sam iz Bulgara niti Sak-
sina,
Nisam iz kraljevstva ira~koga, a dom mi nije ni Horasan
Ni s ovog ni s onog nisam svijeta, nisam iz Vrta, nisam iz
Ognja,
Nisam od Adema, nisam od Have, moj nije Firdevs niti Rid-
van
Bezmjesnost je moje mjesto, neozna~enost moj je znak,
[ta }e mi tijelo, {ta li du{a, Du{i svih du{a sam pokoran7.
BILJE[KE:
1. Mevlana D`elaluddin Rumi, Divan-i [ems, s perzijskog preveo: Mua-
mer Kodri}, Lingua Patria, Sarajevo, 2005., 37)
2. Re{id Hafizovi}, Ljudsko lice u ogledalu sufizma, Institut “Ibn Sina”,
Sarajevo, 2005, str. 139-142.
3. S.H. Nasr, Jalal al-Din Rumi: Supreme Persian Poet and Sage, Tehran:
Shura-ye ’Ali-ye Farhang o Honor, 1974, p. 23.
4. William C. Chittick, The Sufi Path of Love: the sopiritual teachings of
Rumi, State University of New York Press, Albany, 1983, p. 27.
5. Henry Corbin, Svjetlosni ~ovjek u iranskom sufizmu, Institut “Ibn Si-
na”, Sarajevo, 2003., str. 89.
6. Nazir Qaiser, Rumi’s Impact on Iqbal’s Religious Thought, Lahore,
2003., pp. XI-XII.
7. Mewlana D`elaluddin Rumi, Divan-i [ems, s perzijskog preveo: Mua-
mer Kodri}, Lindua Patria, Sarajevo, 2005. , str.45.
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A L U D DX
Intervju: Velid Imamovi}
Cijeli svijet mo`e ~itati
Mesneviju
Razgovarao: Filip Mursel Begovi}
Velid Imamovi} ro-
|en je 1963. godine u
Vare{u gdje je zavr{io
osnovnu {kolu i gim-
naziju. Gra|evinski fa-
kultet je zavr{io u Sa-
rajevu. Prije rata radio
je kao projektant u Ze-
nici, a za vrijeme agre-
sije na BiH, kao pripa-
dnik Armije BiH, akti-
van je u obrani od ag-
resora. Od kraja 1995.
godine pa do listopa-
da 1998. godine radi
kao urednik stranog fil-
ma na dr`avnoj televi-
ziji BHT. Od 1998. godine radi kao sekretar Nogometnog
saveza BiH za me|unarodne odnose. Me|u ostalim, Velid
Imamovi} bosanskoj javnosti poznat je ponajprije kao
prevoditelj {est knjiga Mesnevije D`elaluddina Rumija od
kojih su ~etiri ve} iza{le, a izdanja prve dvije o~ekuju se
krajem godine. Imamovi} naslje|uje nimalo laku tradiciju
prevo|enja Rumijevog duhovnog blaga od rahmetli D`e-
maludina ^au{evi}a, Mujage Merhemi}a, zatim Fejzi-babe
Had`ibajri}a i hafiza Halida ef. Had`imuli}a. Imamovi} nije
davao komentare Mesnevije jer je uvjeren da Mesneviju
svako mo`e ~itati na svoj na~in. Kada je izjavio da Mesne-
vija nije pisana samo za odabrane i posve}ene sufije i mu-
slimane nego ju je Rumi darovao ~itavom svijetu, Imamo-
vi} je izazvao veliko negodovanje ~ar{ije. Rad na prevo|enju
Mesnevije Velid je zapo~eo u ramazanu 2001. godine i
~esto je bio napadan jer pojedini “stru~njaci” smatraju da
prevo|enje Mesnevije s engleskog jezika nije vjerodostoj-
no. Behar je zanimalo {to o tome ima re}i insan koji u
slobodno vrijeme organizira sijela Mesnevije u Sarajevu i
koji svojim rije~ima i `ivotom uporno svjedo~i islam.
Je li Va{ prijevod Mesnevije s engleskog na bosanski
vjerodostojan i pouzdan i nije li se time izgubila vi{e-
zna~nost, slikovitost i filozofsko-zna~enjska dubina u
smislu poruke koju nam Rumijeva ostav{tina donosi?
Za{to ne bih prevodio Mesneviju s engleskog kada ni
arapski, ni turski, ni perzijski ne poznajem dovoljno?! I prije-
vodi s tih jezika su prijevodi prijevoda (osim direktno s per-
zijskog). Jednom sam ~uo da se hafiz Halid ef. Had`imuli}
pomagao prijevodom Reynoldsa A. Nicholsona u vlastitom
BEHAR 80-81
INXAX R U M I J A
prevodila~kom radu. Ali i sve najbolje o Nicholsonovom pri-
jevodu kao vrlo autoritativnom prijevodu. To je ~ovjek koje-
ga svi zovu orijentalistom, ali ja otvoreno ka`em da je on
musliman jer orijentalista ne mo`e na takav na~in prevesti
Mesneviju. ^itaju}i Nicholsonov prijevod na engleski, neke
su mi stvari bile daleko jasnije nego kad sam ~itao prijevod
rahmetli {ejha Had`ibajri}a na na{em jeziku. Nicholson je
daleko bolje razumio Mesneviju, ali time, naravno, ne nipo-
da{tavam Had`ibajri}a i one koji se s time ne sla`u.. Nichol-
son je, prevode}i s perzijskog, usporedno koristio arapske i
turske prijevode i komentare. Koristio je prijevode iz ~itavog
svijeta na engleskom, njema~kom i francuskom i davao svoja
vi|enja tu|ih prijevoda, priznavaju}i da su pojedini prijevodi
stihova bolji od njegovog i da njih treba koristiti. Uradio je
enciklopedijski posao jer je znanje staroperzijskog na niskoj
razini a njegova dopuna govornicima perzijskog sasvim do-
bra. Onima, me|utim, koji perzijski ne znaju ta je dopuna
naprosto veli~anstvena. Sami Iranci priznaju da je njegov
prijevod 95 % to~an. Bez obzira na sumnju neupu}enih, Ni-
cholson je postigao dubinu i to ne samo u izrazima, ve} i u
smislu i porukama. Mesnevija, naime, nije samo filozofsko
{tivo, nego je ona i sufijsko djelo. Mnogi od tzv. kriti~ara,
vjerujem, nikada nisu ~itali Nicholsona i nemaju pojma o en-
gleskom jeziku, te ne poznaju sufizam jer ne `ive tim `ivotom.
Teorijsko poznavanje sufizma je jedna stvar, a prakti~no sa-
svim druga. U svijetu, pa i kod nas, postoji mnogo teoreti~ara
sufizma od kojih islam ima samo {tetu, ili nema ni {tetu niti
kakvu korist. Neki perzijski komentatori, kada se ne sla`u u
~itanju neke rije~i, pozivaju se na Nicholsona kao nespornog
i autenti~nog autoriteta za perzijski jezik. Zar ti “moji kriti~ari”
smatraju da bolje razumiju Mesneviju od Nicholsona?!
Mo`da, ali ja to ne vidim u njihovim djelima koja kod ve}ine
njih, koje poznajem, odi{u dunjalu~kim po`udama, prevara-
ma razne vrste, la`ima, zavi{}u itd. [ta su oni doprinijeli isla-
mu, a {ta Nicholson? Pa Nicholson je uzrok {to je Mesnevija
postala pristupa~na milijardi ljudi engleskog govornog pod-
ru~ja, te izvor nadahnu}a mnogim ljudima Zapada koji su
prihvatili islam, dok je neke nadahnula da knji`evno obra|uju
Mesneviju, a nekima je dala inspiraciju za djela kojima su se
proslavili (Coelho: Alkemi~ar). Pa sad neka se poredi njegov
doprinos islamu s doprinosom “islamobri`nika”!
Za{to ste se odlu~ili da prijevod objavite u izdava~koj
ku}i Buybook?
Prijevode Mesnevije nudio sam u petnaestak izdava~kih
ku}a u Bosni. Nijedna od njih mi nije pozitivno odgovorila
pravdaju}i se da financijski ne mogu podnijeti projekt ili da
je to za njih krupan zalogaj, {to je po{ten pristup i takvima
25
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
uop}e ne zamjeram. Nekolicina izdava~a, koji su muslimani, od dolaska Turaka. Dugo sam ~ekao prijevod tre}e Had`i-
htjeli su me prevariti na mnoge na~ine i to `ele}i mijenjati muli}eve Mesnevije i osje}ao sam revolt {to je nema - jer
tekst, kao i vrlo nepo{tenim pristupom u sa~injavanju ugo- {to je ne bi bilo. Neki su govorili da Mesnevija nije za Bo-
vora. Nisam uspio s vjerskim izdava~ima zbog realnih finan- sance, nego samo za uske krugove muslimana koji ju mo-
cijskih razloga ili zbog onog drugog, podmuklog, razloga gu razumjeti. Ako kroz razne prijevode cijeli svijet mo`e
koji je kod nas uobi~ajen - udarac no`em u le|a. Zadnja ~itati Mesneviju, {to se njezinim blagodatima ne bi mogla
prilika je bio Buybook. S njima sam se po{teno dogovorio, koristiti {a~ica bosanskih muslimana. Mesnevija je u ~ar{iji
ispo{tovali su sve zahtjeve i odradili su svoj posao na viso- bila i ostala tabu tema. I ja sam osjetio neprijateljstvo ~ar-
kom profesionalnom nivou. ^ar{ija na to nije {utjela jer Buy- {ije jer, po njima, za prijevod nisam dobio dozvolu i govo-
book ne spada u vjersku elitu muslimana, niti je vjerski izda- rili su “otkud mi pravo” i sli~ne stvari. Dakako da ne ospo-
va~, ali mene to uop}e ne interesira. Allah je upravo njih ravam ni~ije prevo|enje, ve} `elim ponuditi svoj pristup.
odabrao da budu izdava~i i time ih je po~astio. Napravili su Bilo bi mi drago da se pojavi jo{ prijevoda i iskreno se
daleko ve}i posao za bosanske muslimane i {ire nego neki nadam da }e kompletan Had`imuli}ev prijevod ugledati
od velikih vjerskih autoriteta u Bosni, koji nisu u~inili ni{ta, svjetlo dana. A za{to ne i ne~iji drugi?
a u ~ije se evlija{tvo kunu muslimani u Sarajevu. Buybookov
napor oko izdavanja Mesnevije samo je dokaz da je Allah Otkad datira Va{ interes za fenomen Rumija?
d`.{. odredio da Mesnevija ne ide samo vjerskim krugovima Od 1987. godine zanimam se za sufizam. Rumi je sufija,
nego da ju mogu ~itati svi. Iako Buybook nije vjerski izda- pripadnik islama i pir, jedan od utemeljiva~a dvanaest priz-
va~, mislim da su, obja- natih tarikatskih grana.
vljivanjem Mesnevije, na- Mesneviju karakterizira bezvremenost, i kad nad Izme|u njega i Ibn Are-
pravili daleko vi{e za bo- njom kontemplirate ~ini se da je pisana upravo za bija nema razlike osim u
sanske muslimane nego na~inu putovanja i inter-
neki od vjerskih autorite-
doba u kojemu se ~ita. Ljudi koji prisustvuju na pretacije. Oni u su{tini
ta u Bosni. Mesnevija je sijelima dobivaju odgovore na probleme koji ih govore isto i ne mogu
time iza{la iz tajnih kru- priti{}u upravo tih dana ili tog trena. re}i da Mevlanu nisam
gova koji su ~esto pod- volio i ranije, jednostav-
sje}ali na muslimanske masonske lo`e. Ona je, osim musli- no sam ga gledao kao i sve ostale. U prevo|enju Mesnevije
mana, ponu|ena i Bo{njacima i Hrvatima i Srbima. Hrvati su uvidio sam o kolikoj se duhovnoj veli~ini radi. Ne ka`em da
ju bolje primali nego neki Bo{njaci u Sarajevu. Na`alost, Rumi nudi najja~i put u islamu, ali meni je najpristupa~niji.
reakcija “~ar{ijskih muslimanskih” i politi~kih krugova na Za Mesneviju sam saznao u ranim studentskim danima, a to
sve to bio je poku{aj potpunog uni{tenja Buybooka. Uz Al- je bio Had`ibajri}ev prijevod. Kao student i{ao sam na nje-
lahovu pomo}, to se nije desilo i nadam se da se ni ne}e gova sijela Mesnevije, a nekoliko puta sam prisustvovao i
desiti. Podsje}am te protivnike da se sjete jednog bosan- Had`imuli}evim dersovima u tekiji Nadmlini. Prvenstveno
skog vica – kako je Mujo “skonto” da postoji Bog. “Kad god zahvaljuju}i njima, i ja sam zadobio ljubav prema Mesneviji.
ne{to planiram, uvijek mi se neko uplete i pokvari posao.”
Organizirate sijela Mesnevije u Sarajevu. U svakom
Mo`e li se znanstvena akribija koja hladno secira slu~aju, zvu~i egzoti~no, ali i anakronisti~ki u na{e do-
tekst uop}e pribli`iti Mesnevijama ili to mogu samo ba postmodernih postupaka. Koliko su sijela posje}ena
predani i vjerom ve} nadahnuti pojedinci kao {to ste, i na koji na~in komuniciraju sa suvremeno{}u?
~ini se, upravo Vi? Nije moje sijelo jedino sijelo u Bosni. I had`i hafiz Ha-
Treba biti u sufizmu da bi se Mesnevija mogla prevoditi. d`imuli} dr`i svoje sijelo Mesnevije. Ja ponekad tamo
Ne mogu re}i da sam ja najbolji poznavalac engleskog jezika odem jer ga cijenim i po{tujem, a mislim da je to obostra-
u Bosni, niti da sam ja taj najnadahnutiji pa sam se zbog no. Kod njega dolazi vi{e ljudi, njih tridesetak, dok kod
toga prihvatio prijevoda. Jednostavno, osje}ao sam `aljenje mene najvi{e dvanaest. ^ini mi se da je najbolje da na
{to takvo djelo ne mogu vidjeti bosanski muslimani, koji su, takvoj vrsti sijela bude prisutno najvi{e do deset ljudi.
mo`da, u dana{nje vrijeme i najzaslu`niji da ga imaju, s ob- Uzeo sam jedan princip vo|enja koji odudara od klasi~nog
zirom na sve {to se de{avalo u BiH u zadnjih petnaestak tekijskog sijela. Na mome sijelu nema autoriteta pred
godina. Drugo je kada prevodi{ ne{to {to poznaje{ pa ti Al- kojim bi se ~ovjek suzdr`avao i pred kojim bi se bojao lu-
lah d`.{. otvara puteve i unutarnji vid. Onda mo`e{ posti}i piti neku glupost ili postaviti neko pitanje. To je otvorilo
ono {to treba da se postigne - prevoditi a ~vrsto se dr`ati jednu poljanu razgovora gdje se svi osje}aju opu{teno i
u`eta Allahova. Tad se dobiva i Allahova podr{ka, a dokaz bez pritisaka. Sijela se odr`avaju u ku}noj atmosferi i uvi-
tome je i to {to sam do{ao do kraja prevo|enja. jek u drugoj ku}i nekog od dolaznika. To smo napravili
zato da ne bude privilegiranih, odnosno onih koji stalno
Jesu li Vam dosada{nji prijevodi Mesnevije bili od putuju s jednog kraja grada na drugi. Ovako svi putuje-
koristi s obzirom na metri~ku i re~eni~nu strukturu mo. Veli~ina sijela nije bitna, nego kvaliteta. Zadovoljniji
teksta Mesnevije ili je Va{ posao odraz nezadovoljstva sam sa sijelom na kojem nas je manje. Ljudi koji `ele pri-
onime {to je dosad u~injeno? sustvovati jave se, do|u, neki odu i to nije problem – svako
Kod nas se na sijelima Mesnevija govori ve} dugo. Neki izabire svoj put i na~in. [to se ti~e suvremenosti, Mesne-
ka`u stotinu godina, ali ja mislim da se ~ita po tekijama viju karakterizira bezvremenost, i kad nad njom kontem-

26 BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
plirate ~ini se da je pisana upravo za doba u kojemu se
~ita. Ljudi koji prisustvuju na sijelima dobivaju odgovore
na probleme koji ih priti{}u upravo tih dana ili tog trena.

Mnogi misle da je Mesnevija najvjerodostojniji iz-

vor islama nakon Kur’ana (njegova sr`) i hadisa. [to Vi
mislite o tome?
Mesneviju su{tinski mo`emo porediti s Kur’anom, ali
ona je samo jedan mali djeli} njegova obja{njenja. Kako
Kur’an ima sedam dubina ili razina, tako i Mesnevija ima
sedam dubina. Ako ona ima sedam dubina s malim obja{-
njenjima nekih ajeta, koliki je tek Kur’an i njegova ja~ina? Te
dubine se mogu otkrivati samo pojedina~no, u manjim
d`ematima gdje se o tome razgovara, odnosno, koliko je
~ovjek sposoban primiti, toliko mu Allah otkriva. Ako mu
otkrije neku tajnu, nje se treba pridr`avati da bi mogao i}i
dalje. ^itaoci mogu primijetiti da ~itava Mesnevija obra|uje
mali broj ajeta i hadisa, ili samo dijelove ajeta i hadisa. ~isti u vatri”, ponosan sam {to sam bosanski musliman.
Svjestan sam ~injenice da je fizi~ka Kjaba u Mekki, a da se
Za{to ulema ponekad podozrivo gleda na Mesne- duhovna Kjaba mo`e premje{tati po ~itavom svijetu. U
viju? Da li zbog elemenata vjerovanja koji se ne sla`u zadnje vrijeme bila je u Sarajevu, i to u ratu. Ako namaz u
s slu`benim? [to je razlog sukoba tarikata i {erijata? fizi~koj Kjabi vrijedi sto hiljada namaza, koliko tek vrijedi
Mo`emo li povu}i paralelu s teolo{kim sukobima suni- u duhovnoj Kjabi? U sufizmu, na kraju krajeva, nema
ta i {i’ita? razlike u vjerovanju jer nam on govori o su{tinskoj stvari.
Tarikat bez {erijata ne mo`e opstati. Uleme koja se ne
sla`e s tarikatom bilo je uvijek. Postoje grupacije koje se Kako tuma~ite veliki interes Zapada prema Mesne-
sla`u s tarikatom. Tarikat nije obaveza u vjerovanju. U sva- viji? Kriju li se u tome pomodni i tr`i{ni instinkti, oni
kom slu~aju, i {erijatske i tarikatske odredbe moraju se rav- koji imaju pro|u kao dio New age stremljenja?
nati po Kelimei-{ehadetu. On je osnova, norma i baza. Sli~- Ne smatram da je to isklju~ivo biznis. Zapadni svijet je
no postoji i u fizici gdje prazan i susret s bilo
se svi novi fizi~ki zakoni Ono {to ulema napada, ono je {to ne razumije. Sva ~ime duhovnim ih odu-
ravnaju s Newtonovim zvani~na ulema ne napada tarikat, a ona koja ga {evljava. Zbog toga su
postavkama. Sve {to se u mnogi pobjegli u Indiju,
tarikatu govori, mora biti
napada, vi{e se odnosi na pro{lost kada su imali
ali i tamo se nisu na{li.
u skladu sa {erijatom. To vlast. Oni tada nisu napadali samo tarikat, nego i Neki su do{li i do Me-
zna~i da to sa sobom po- sve one koji su zagovarali istinski islam i {erijat. snevije koja ih je zaplah-
vla~i sve imanske i islam- nula svojom istinito{}u.
ske {arte. Ono {to ulema napada, ono je {to ne razumije. Svaki iskreni traga~ }e je na}i, pod uslovom da u svoju
Sva zvani~na ulema ne napada tarikat, a ona koja ga napa- iskrenost ne umije{a bilo kakvu dunjalu~ku `elju. Budu}i
da, vi{e se odnosi na pro{lost kada su imali vlast. Oni tada da su zapadnjaci uglavnom namirili i zadovoljili sve mogu-
nisu napadali samo tarikat, nego i sve one koji su zagovara- }e ~ulne prohtjeve i u njima nisu na{li ni{ta, sasvim je nor-
li istinski islam i {erijat. Poznato je da su ~etiri mezhebska malno da su postali iskreni traga~i bez dunjalu~kih zapr-
imama bili zatvarani, protjerivani i ubijani. Ukratko, sukob ljanosti u traganju. To je bio razlog za{to su u Mesneviji
se de{ava u onih koji napadaju istinu ili su u neznanju. Je- mogli vidjeti istinu i povod prihva}anja islama. Preko pri-
dan od razloga je {to sufizam nudi prakti~ne odgovore u jevoda Kur’ana i Hadisa vrlo je te{ko uhvatiti islam, otkriti
svakom vremenu, {to tada{njoj vladaju}oj ulemi nije odgo- duhovne ljepote u njima koje su veli~anstvene, ali se ugla-
varalo pa su istinu suzbijali na sve mogu}e na~ine. Uosta- vnom otkrivaju onima koji su ve} duboko zagazili u islam.
lom, istinu u svakom vremenu slijedi samo mali broj ljudi. Ljudi koji nisu imali pozitivnih kontakata s islamom, {to
Sunizam je kao ~a{a, a {i’izam je kao te~nost u ~a{i, zna~i da nisu ni mogli prakticirati islamske obrede, te{ko
kao forma i su{tina. Jedno bez drugoga ne ide. Zvani~na mogu prihva}ati vjeru sa samog izvora. Sijalica ne mo`e
podjela postoji, ali oni koji negiraju jedno ili drugo nisu u biti direktno priklju~ena na visoki napon, treba joj tran-
pravu. U sufizmu nema podjele na {i’izam i sunizam. Neke sformator i struja koju }e ona mo}i podnijeti. Traga~i za
sufije napadaju zastranjenost i kod jednih i kod drugih. istinom tako|er tra`e svoje transformatore, a jedan od
Bosanski je sufizam specifikum jer uop}e ne poznaje suko- najboljih je Mesnevija. A kad govorim o pozitivnom tren-
be ovakve vrste. Moglo bi se re}i da je bosansko-musli- du na Zapadu, time ne obuhva}am zvani~nu politiku koja
manski narod po tome jedinstven u svijetu. Nije d`abe Al- je `estoko neprijateljski nastrojena prema islamu i musli-
lah d`. {. po~astio taj narod da `ivi na dodirnom podru~ju manima uop{te. Na primjer, kad neko uradi teroristi~ki
trenuta~no najja~ih vjera i civilizacija na svijetu. To je je- akt, prva obavijest je da je musliman. Ako se desi da nije,
dan veliki teret za ~itav narod. Zato {to se “zlato najbolje onda to nije terorizam, ve} nesuvisli akt pojedinca. Kr{}an-

BEHAR 80-81 27
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Na primjer, kad neko uradi teroristi~ki akt, prva
obavijest je da je musliman. Ako se desi da nije,
onda to nije terorizam, ve} nesuvisli akt
pojedinca. Kr{}anstvo takvog pojedinca se ne
uzima kao kr{}anski terorizam. A ako se desi da je vrlo mali broj ljudi slijediti Imama Mehdija i Isa a.
musliman, onda su muslimani cijelog svijeta
prisiljeni da daju izvinjenja.
stvo takvog pojedinca se ne uzima kao kr{}anski terori-
zam. A ako se desi da je musliman, onda su muslimani
cijelog svijeta prisiljeni da daju izvinjenja. Nadalje, na TV-u savr{enstva
i u novinama prikazuju se muslimani u nekim dr`avama
kao prljavci, neobrazovani divljaci, polugoli kriminalci s
no`em u zubima itd. Pokrivena muslimanka je opasnost
za dr`avu, a pokrivena ~asna sestra je ne{to normalno.
Kad bih sve nabrajao, mogao bih napisati knjigu.
Kakve je Rumi imao spoznaje o Bo`jim Poslanicima,
posebno Isau a.s koji se ~esto spominje u Mesneviji?
Njegov odnos prema Poslanicima je kur’anski. Po
Kur’anu, mi ne radimo nikakvu razliku me|u Poslanicima.
Poznato je da se u Kur’anu Musa a.s. najvi{e spominje.
Poslije njega Isa a.s., a Muhammed a.s. vrlo malo, mada
jedna sura nosi njegovo ime. Mesnevija je zadr`ala taj
su{tinski odnos, tako da se stvar ponavlja. Onaj k’o zna
za{to je to tako u Kur’anu, znat }e za{to je to tako u Me-
sneviji. Stav za Isa a.s. je islamski – on je rob, ~ovjek i Bo`ji
28
Poslanik, jedan od najzna~ajnijih. U sufizmu on predsta-
vlja duhovnog u~itelja koji o`ivljava mrtva srca i lije~i
grijesima pokvarene du{e.
Rumijev univerzalizam je i{ao tako daleko da je
gdjekad bio upitan njegov polo`aj kod muslimana.
Naime, poznato je da Rumi izme|u kr{}ana, `idova i
muslimana po~esto ne vidi razliku.
Na kraju putovanja prema Allahu, kako ka`e Mevlana,
svijet vjere postaje jedna vjera, nema razlike. Osim u
na~inu i mogu}nostima putovanja. Hazreti Mevlana kriti-
zira ono {to je su{tinski pogre{no i kod kr{}ana i kod `ido-
va, ali i muslimana. ^esto kritizira zabludjele sufije uzi-
maju}i ih kao primjer da bi ukazao na pogre{nu stvar. On
nema ograni~enja u kritikama. Sve {to je pogre{no treba
kritizirati. Ako je islam naj~istija vjera, a sufizam najispra-
vniji put, to ne zna~i, po vjerovanju nekih na{ih ljudi, da
ste automatski spa{eni ako ste musliman ili sufija. To je
potpuno pogre{no. Na taj na~in se stavljaju u ulogu Vrhov-
nog sudije umjesto Allaha, jer samo On odre|uje i pre-
su|uje ljudima. Nitko ne}e biti spa{en samo na osnovu
svojih djela, pripadnosti islamu ili zbog patronata nekog
{ejha, ve} }e biti oslobo|en Allahovom milo{}u. Dokaz
tome je i da je u vrijeme Muhammeda s.a.v.s. bilo muna-
fika me|u sljedbenicima islama koji nisu spa{eni. Nadalje,
prisustvo nekog velikana me|u ljudima ne zna~i da on
preuzima odgovornost za njih i njihova djela i da su zato
automatski spa{eni. I to je tvrdnja sada{njih sljedbenika
tarikata. Pa, poznati nevjernik Ebu D`ehl je s Poslanikom
s.a.v.s. razgovarao i svjedo~io Allahova ~uda, a nije
bio spa{en. Zar si neki dervi{ uobra`ava da }e biti
spa{en ako je u prisustvu svoga {ejha, pa makar
takav bio me|u pravim evlijama?! Islamsko sta-
jali{te nije da }e svi muslimani biti spa{eni, a da }e
ostali svijet zaglaviti u d`ehennemu. Ne smijemo
zaboraviti da }e, neposredno pred Kijametski dan,
s. Mnogi muslimani bit }e sljedbenici Ded`d`ala
(Antikrista). To je zabilje`eno u vjerodostojnim ha-
disima. Za{to malo ne razmislimo? Jedina razlika
je {to islam zaista nudi najvi{e svojim pripadnici-
ma. On obuhvata sve monoteisti~ke vjere s dopunama
u duhovnom putu, pa zato muslimani imaju
najve}u prednost, ali, da ne zaboravimo, i najve}u odgo-
vornost. Zbog toga je presu|ivanje drugim ljudima i dru-
gim vjeroispovijestima vrlo opasno i nepreporu~ljivo. Po
hadisu – najve}i broj sudija ide u d`ehennem.
Mo`ete li nam re}i o odnosu u~enika i u~itelja u
sufizmu. Za{to je [ems zagonetno nestao? Tko je ko-
me bio u~itelj? Neki se usu|uju iznositi pretpostavke
da se radilo o homoseksualnom odnosu.
U sufijskom putu mora postojati odnos u~itelja i
u~enika. Zbog velikih opasnosti i prepreka na duhovnom
putu, kojih po~etnik nije svjestan i ne mo`e ih nadi}i, po-
treban je vodi~ koji }e ga provesti kroz bespu}a i vrleti
ovoga `ivota. Tarikat uvijek nalazi analogiju u dunjaluku
pa istu stvar stavlja u {kole gdje postoje u~enici i u~itelj.
Sasvim razumljivo je i da na ovom dunjaluku postoje oni
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
koji su se samostalno obrazovali, pa i u sufizmu postoje Uostalom, Zapad dana{njem ~ovjeku nudi sve ono {to
takvi slu~ajevi, no vrlo su rijetki. Mevlana nas upozorava nekad nije bilo ni uobi~ajeno niti normalno, a razvrat,
da u slu~aju samostalnosti moramo biti svjesni da je takav alkohol, droga i svi ostali veliki grijesi su za{ti}eni i ne
pojedinac uspio radi toga jer se nalazi pod nadzorom smatraju se ni u kom slu~aju nemoralnim. To je jedan od
vrhovnih evlija, mada ni sam toga nije svjestan. na~ina ubijanja duhovnosti kod ljudi, razaranja porodice
U dana{nje vrijeme te{ko je na}i vjerodostojnog {ejha, kao osnovne }elije dru{tva. Svaka borba i poku{aj vra}anja
ali insan se treba truditi da, slijede}i sunnet, te djeli}e ~ovjeka vrlinama i duhovnostima, kojima se razlikuje od
u~itelja nalazi u razgovorima s prijateljima u d`ematu. drugog svega stvorenog, na Zapadu se medijski preobra-
Uzimati znanje i upute od svega {to nas okru`uje zna~i da `ava u op}u opasnost za ~ovje~anstvo. Otud i toliko ga|e-
trebamo u~iti od muslimana koje smatramo i ni`ima od nje i odvratnost neupu}enih zapadnjaka prema islamu.
sebe (mada je takav stav prema drugim ljudima uop}e Mevlana je imao u~itelja koji su ga proveli kroz zvani~na
vrlo poku|en u islamu), od svih ostalih ljudi i iz biljnog i {erijatska zvanja. Sazrijevanjem Mevlane dolazi i [ems.
`ivotinjskog svijeta. U tom posmatranju stvari se razaz- On na po~etku inicira su{tinsko shva}anje vjere kod Mev-
naju duhovnim vidom koji svaki musliman ima, mada lane. U tom smislu [ems je bio njegov {ejh, ali samo na
nejakim na po~etku, ali se tijekom putovanja unu-
tarnji vid poja~ava i usavr{ava. Unutarnji vid nije Zato {to se “zlato najbolje ~isti u vatri”, ponosan
misti~na stvar jer se radi samo o jednom od pet sam {to sam bosanski musliman. Svjestan sam
unutarnjih ~ula koji su paralelni fizi~kim ~ulima, ali
nisu cilj puta nego samo sredstvo putovanja. Kao
~injenice da je fizi~ka Kjaba u Mekki, a da se
{to je stvar s fizi~kim i duhovnim ~ulima, stvar je i duhovna Kjaba mo`e premje{tati po ~itavom svijetu.
s u~enikom i u~iteljem. Sve je stvoreno u paru. U zadnje vrijeme bila je u Sarajevu, i to u ratu.
Kur’anska i hadiska aluzija na to je bra~ni odnos
mu{karca i `ene. U ovom slu~aju {ejh je mu{ko, a u~enik po~etku jer kasnije oni postaju duhovni par. Ponavljam da
`ensko, te se iz tog dvoje ra|a tre}e. @elim napomenuti se radi o duhovnim odnosima. U tom dru`enju u~enik i
da se to ne odnosi na homoseksualnost kao {to sugeriraju u~itelj ~esto mijenjaju mjesto, odnosno zajedno putuju.
zapadnjaci. Homoseksualizam je smrtni grijeh. U dana{- [ems sa svojim prvim odlaskom pokazuje Mevlani da su
njem svemodernom globalizmu zapadnja~ke orijentacije, cjelina. Mevlana svoju nepotpunost ponovno osje}a na-
homoseksualizam je za{ti}ena, pa i pohvalna stvar, a kon njegovog drugog odlaska kada se pretpostavlja da je
njihove organizacije su vrlo jake u svijetu, pa i kod nas. [ems ubijen. Zbog toga Mevlana tra`i svoju nadopunu i
pronalazi ju u zlataru Zerkubiju, a kasnije u Husamuddinu
^elebiju. Iz tog duhovnog spoja nastala je Mesnevija. To je
ono tre}e {to se ra|a iz para. Su{tinski gledano, [ems,
Zerkubi i Husamuddin su jedno duhovno bi}e, samo tjele-
sno i vremenski podijeljeno.

Postoji li sedmi svezak Mesnevije? Za{to se sumnja

u njegovo porijeklo? Vi ste svaku od {est Mesnevija
obilje`ili jednom bojom. Ako postoji sedam razina
kroz koje se uspinje du{a, {to je sa sedmom bojom,
kako }ete nju prikazati?
Postoji sedmi svezak, ali nije Mevlanino djelo. Nitko ga
ne uzima za ozbiljno. Boje su bile moj zahtjev i one ne od-
ra`avaju su{tinu Mesnevije. One su odraz duhovnih boja
du{a od prvog do sedmog nivoa koji je krajnji. Boje idu
ovim redoslijedom: crvena, `uta, plava, zelena, bijela, crna
i sedma koja je bezbojna. Prve tri boje su boje du{e koja
nije do{la do spasa. S ~etvrtom bojom, odnosno nivoom,
du{a postaje smirena i to je spa{ena du{a. Ne `elim re}i da
su prve tri Mesnevije lo{e, niti da govore o tim vrstama
nivoa. Moja `elja bila je da poka`em da su Mevlanine po-
ruke kroz Mesnevije sve kompliciranije. [esta je najkompli-
ciranija za razumjeti. Boje na Mesnevijama uvijek trebaju
podsje}ati ~ovjeka na put du{e na ovom svijetu. Boje su
poredane po svojoj ja~ini u islamu. Po{to je sedma nevidlji-
va, odnosno bezbojna, htio sam tim poretkom re}i da se-
dma Mesnevija i ne postoji kao knjiga. Postoji Mevlana koji
je kompletirao ~itavo sufijsko znanje u sebi, preko kojega
Allah d`.{. {alje svoj bezbojni nur i obasjava sva ostala
stvorenja i ne`ive stvari na ovom svijetu.

BEHAR 80-81 29
G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
^iji je Rumi? Na njega pola`u pravo i Iranci i Turci.
[to Vi mislite?
Postoji tendencija prisvajanja Mevlane i kod Iranaca i
kod Turaka. Iranci imaju argument da je ro|en u Belhu,
tada{njem perzijskom carstvu, i da je bio Perzijanac te da
je Mesneviju napisao na perzijskom jeziku. Sve je to~no.
Turci ka`u da je pre{ao u Konyu, tamo je `ivio i tamo je
Mesnevija nastala. I to je to~no. Ove godine su bile dvije
sarajevske proslave ro|enja Mevlane, jednu su pravili Tur-
ci, a drugu Iranci u suradnji s Fakultetom islamskih nauka
i Orijentalnim institutom. Na toj takozvanoj iranskoj sam
bio i dosta brzo sam ju napustio vidjev{i da Mevlana nije
bitan nego se promoviraju neki drugi ljudi “vjerojatno bo-
lji od Mevlane”. Takozvana turska promocija je u stvari
bila turisti~ka promocija Antalyje i ostalih turskih primor-
skih gradova. Na kraju promocije sasvim lijepo su ispre-
pleli mevlevijske dervi{e u “semau” s folklornim elementi-
ma i turisti~ku ponudu Turske. U pozadini se na platnu vi-
de vrlo lijepe, atraktivne i oskudno obu~ene djevojke koje
se sun~aju i ska~u u more. Mevlane nigdje nema. Valjda i
Turci misle da su bolji od Mevlane. Smatram da Iranci po-
{tuju Mevlanu isklju~ivo zato {to je bio Perzijanac i sma-
traju da ima gre{aka u Mesneviji, jer Mevlana u Mesneviji
kritikuje {i’ije rafidije kao i `alopojke {i’ija u Halepu pri-
likom obilje`avanja godi{njice pogibije Hazreti Huseina
na Kerbeli. Na isti na~in Mevlana uzdi`e trojicu prvih hali-
fa, a pohvalno se izrazio i o Muaviji. Da li to Iranci poznaju
bolje islam od Mevlane? S druge strane, Turci su od Mev-
laninog turbeta napravili turisti~ku atrakciju, a uzvi{eni
mevlevijski ples sema li{ili duhovnosti i pretvorili u folklor-
nu atrakciju za turiste. Mevlana je “u vlasni{tvu” svakog
onoga kome je on zaista u~itelj. Takvog ga treba prihvati-
ti. Zato su i Turci i Iranci u pravu, ali i nisu kad pritom
isti~u svoj nacionalni naboj.

Radite li trenuta~no na nekim novim prijevodima ili

nadopunjujete Mesneviju svojim komentarima?
Upravo radim korekture teksta u svim Mesnevijama,
`ele}i posti}i ujedna~enje termina i stila u svim dijelovi-
ma. Moja daljnja `elja je da napi{em vlastite komentare
Mesnevije, a to je posao ve}i od samog prevo|enja. Ho}u
li u tome uspjeti, samo Uzvi{eni Allah zna. Uostalom, pita-
nje je ho}e li mi On to dozvoliti. Kad sam ovo rekao nekim
muslimanima u Sarajevu, nahrupile su pohvale, a uglav-
nom kritike – Zar se usu|ujem? Ni drugi to nisu radili? Ko
sam ja? Koga sam pitao? Zar se ne bojim kazne? Otkud ti
pravo? Ova pitanja i kritike imali su utjecaja na mene, pa
sam razmi{ljao – ako mi Allah d`.{. zaista dozvoli da ura-
dim tu stvar, da li da te komentare uop}e ponudim na
na{em jeziku, ili }u ga ponuditi Englezima i Amerikanci-
ma? Mo`da bih na taj na~in natjerao velike “islamobri`nike”
Sarajeva da nau~e bar ne{to – bar jedan strani jezik. Uo-
stalom, trebamo se prepustiti Allahu. Njegova Odluka je
jedino mjerodavna i korisna. On je Najve}i. On je Onaj koji
upravlja svime. Slava i zahvala pripadaju Njemu. Neka je
salavat i selam na Muhammeda a.s. i one koji su sli~ni nje-
mu, kao {to je bio i Mevlana, biser mudrosti, uzor duhov-
nosti i skromnosti.

30 BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA

Pri~a iz Mesnevije
Kako je D`afer r.a. krenuo sam u osvajanje jedne tvr|ave, kako se car
te tvr|ave savjetovao kako da ga potisne i kako je vezir rekao caru:
“Pazi! Predaj tvr|avu i nemoj biti tako smion pa da se baci{ na
njega; jer ovaj ~ovjek ima Bo`ansku pomo} i u svojoj du{i ima od
Allaha veliku stalo`enost”, itd.

Kad je D`afer krenuo na jednu tvr|avu,
Ona je izgledala kao jedan zalogaj njegovom suhom nepcu.
Ja{u}i sam, on je nasrnuo na tvr|avu, 3030
Tako da su oni zaklju~ali kapiju tvr|ave u strahu.
Niko se usudio nije da mu se u bici suprotstavi:
Zar posada broda petlju ima da se protiv nemani bori?
Car se veziru svome okrenu, govore}i:
“O Savjetni~e, {ta se u krizi ovoj treba u~initi?”
On odgovori: “S ponosom i varkom se poselami,
Pa mu s ma~em i }efinima pri|i, milost tra`e}i.”
“Pa”, car re~e, “zar on nije jedan i usamljen?”
On odgovori: “Na usamljenost ~ovjeka ne gledaj s prezrenjem.
Oko svoje otvori: tvr|avu dobro pogledaj: 3035
Ona se pred njim trese poput `ivog srebra.
On u sedlu sjedi sam, hrabrost mu je postojana,
Kao da su u pratnji njegovoj i Istok i Zapad.
Nekoliko ljudi se obru{ilo, poput Fidaija,
Pa se bacilo u bitku protiv njega.
On je svakog od njih oborio udarcem buzdovana,
Pa su oni naglava~ke pali pred noge pastuha njegova.
Djelovanje Allahovo mu je takvu stalo`enost dalo
Da je on jednom rukom cijeli narod napadao.
Kad je moje oko lice tog cara duhovnog spazilo, 3040
Svo mno{tvo je iz pogleda mog nestalo.”
Mnogo je zvijezda; mada je sunce jedno,
Temelji njihovi se razore pri pojavljivanju njegovom.
Mada hiljadu mi{eva glave svoje promalja,
Ma~ka strah ne osje}a niti opasnost predvi|a.
O ~ovje~e, zar mi{evi u napad mogu krenuti?
Oni u du{ama svojim nemaju nikakve stalo`enosti.
Stalo`enost u vanjskim formama je stvar bezvrijedna:
Slu{aj, od Stvoritelja tra`i stalo`enost ruha.
Stalo`enost nije posljedica mno{tva tjelesnog: 3045
Znaj da je tijelo, poput imena, sa~injeno od zraka praznog.
Kad bi u srcu mi{a ikakva stalo`enost postojala,
Zbog osje}aja ogor~enosti bi se skupilo bezbroj mi{eva,
Pa bi se, navaljuju}i poput fidaija,
Na ma~ku bacili bez ikakvog ~ekanja.
Jedan bi joj u sukobu o~i vadio,
Drugi bi joj u{i zubima trgao,
A tre}i bi joj rupu bu{io na bokovima:
Od sjedinjene skupine joj ne bi bilo spasa.
Ali du{a mi{ija nema stalo`enosti nikakve: 3050
Na mjaukanje ma~ke, pamet mu odleti iz du{e.
Mi{a onesposobi ma~ka lukava,
^ak i kad se broj mi{eva popne na sto hiljada.
Zar se mesar brine zbog brojnosti stada?
Zar obilje svijesti pojavu sna sprje~ava?
On je Gospodar carstva: On lavu stalo`enost daje,
Tako da ovaj na krdo magaraca divljih ska~e.
Sto hiljada divljih i hrabrih magaraca
Postaje ni{ta pred nasrtajem lava.
On je Gospodar carstva: On Jusufu daje Ljepote carstvo, 3055
Pa je ovaj poput vode sjajne iz oblaka bijelog.
On na lice jedno prosipa sjaj zvijezde,
Pa tako car postaje rob djevojke neke.
On na lice drugo prosipa vlastiti Nur Svoj,
Pa tako u pono} taj ~ovjek vidi svako dobro i zlo.
Jusuf i Musa su od Allaha svjetlost unijeli
U obraze svoje, lica svoja i nutrinu u prsima svojim.
Iz lica Musaova se zraka blje{tava pojavila:
On je zastor navukao ispred lica svoga.
Sjaj lica njegovog bi zaslijepio o~i ljudske, 3060
Kao {to smaragd zaslijepi o~i zmije gluhe.
On je Allaha usrdno molio
Da veo postane pokriva~ za to mo}no Svjetlo.
Re~e On: “Slu{aj, od odje}e od filca veo na~ini,
Jer odje}a arifa je ~uvar povjerljivi,
Jer je ta odora postala priviknuta na Nur:
Nur Ruha sjaji kroz njenu potku i osnovu.
Od takve hrke spremi{te bolje ne postoji:
Ni{ta drugo ne mo`e Nur Na{ podnijeti.
Kad bi mu se Kaf Planina kao prepreka postavila, 3065
Nur bi je u komade rastrgao kao i Planinu Sinaj.”
Kroz svemo}, tijela evlija dobijaju mogu}nost
Da podnose bezuslovnu Svjetlost.

BEHAR 80-81 31
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
Mo} Njegova posudu staklenu ~ini boravi{tem Nura,
Od kojeg ne bi mogla ni trun podnijeti Planina Sinaj.
Udubina i svjetiljka postado{e boravi{te Nura
Koji je u komadi}e rastrgao Planine Kaf i Sinaj.
Znaj da su tijela evlija udubine, a srca njihova su stakla:
Ova svjetiljka osvjetljava Ar{ i nebesa.
Svjetlo nebesko je Svjetlom ovim zaslijepljeno, 3070
Pa nestaje poput zvijezda u jutarnjem sjaju ovom.
Stoga je Pe~at poslanika prenio
Od Gospodara vje~nog i neprolaznog:
“Ja nisam sadr`an ni u nebesima,
Ni u prostoru, niti u uzvi{enim umovima ni du{ama;
Ali Mene, kao musafira, obuhvata srce mu’mina,
Bez ograni~enja, jasno}e ili opisivanja,
Kako bi na kraju, kroz razmi{ljanje tog srca,
Sve iznad i ispod dobilo od Mene sre}u i vlast.
Bez ogledala takvog, ni Zemlja ni Vrijeme 3075
Ne bi mogli podnijeti vi|enje ljepote Moje.
Da pastuh milosti iznad dva svijeta galopira, Ja sam dao:
Veoma prostorno ogledalo Ja sam oblikovao.
Iz ogledala ovog se svakog trena pedeset svadbi pojavljuje:
Ogledalo oslu{kuj, ali od Mene ne tra`i da ga opisujem.”
Su{tina je ovo, da je Musa od odje}e svoje veo na~inio,
Jer je on znao prodornost svjetlosti Mjeseca tog.
Da je veo bio bilo {ta drugo, a ne odje}a njegova,
On bi se razderao, ~ak i kad bi bio kao ~vrsta planina.
Nur bi i kroz zidove `eljezne prodro: 3080
Kakav plan bi veo protiv Nura Allahova skovati mogao?
Taj veo je postao u`aren:
To je hrka arifa u trenutku d`ezbe.
Vatra je u kresivu pohranjena,
Jer su se ve} zbli`ili kresivo i vatra.
I uistinu je Safura, iz ~e`nje i a{ka,
Za tim Nurom upute `rtvovala oka obadva.
Prvo je jedno oko zatvorila, a gledala je drugim okom
Svjetlo lica Musaova; i to oko je izgubljeno postalo.
Nakon toga se vi{e suzdr`ati nije mogla, 3085
Pa je drugo oko otvorila i na taj Mjesec ga potro{ila.
Isto tako, mud`ahid duhovni prvo daje hljeb svoj;
Kad ga svjetlo ibadeta pogodi, on daje `ivot svoj.
Onda joj je neka `ena rekla:
“Da li `ali{ za okom narcisovim kojeg si izgubila?”
Ona odgovori: “@ao mi je {to nemam
Sto hiljada o~iju koje bih tom Mjesecu darovala!
Prozor, a to je oko moje, taj Mjesec je uni{tio;
Ali taj Mjesec tamo sjedi, kao u ru{evini blago.
Zar blago ovoj ru{evini mojoj dozvoljava 3090
Da na trijem i ku}u moju sje}anje ima?”
32
Svetlo lica Jusufovog, kad je on prolazio,
Na prozore s re{etkama svake vile je padalo,
A ljudi u ku}i bi govorili:
“Jusuf ovuda {eta i prolazi”;
Jer bi oni sjaj na zidu vidjeli,
Pa bi ku}evlasnici uzrok toga shvatili.
Ku}a koja ima prozor u smjeru tom,
Oplemenjena je Jusufovom {etnjom okrepljuju}om.
Slu{aj, prozor jedan prema Jusufu otvori 3095
I po~ni u`ivati, kroz taj otvor ga gledaju}i.
Zadatak a{ka je da taj prozor u srcu na~ini,
Jer ljepota Ma{uka }e prsa prosvijetliti.
Zbog toga, u lice Ma{uka neprekidno zuri!
Poslu{aj, o o~e! Ovo je u tvojoj mo}i.
Prema dijelovima najdubljim sebi put na~ini:
Okani se opa`anja koje se zanima ne~im drugim.
Ti eliksir posjeduje{: u ko`u svoju ga utrljaj,
Pa vje{tinom ovom neprijatelja pretvori u prijatelja.
Kad divan postane{, dospje}e{ do Onog Divnoga, 3100
Koji ruh od besprijateljstva osloba|a.
Vlaga njegova je hrana za ba{tu ruhova;
Dah njegov o`ivljava onog koji je umro od muka.
Ne samo da ti On cijelo carstvo svijeta niskog daje;
On ti sto hiljada carstava razli~itih vrsta daruje.
Osim carstva ljepote, Allah je Jusufu dao
Carstvo tuma~enja snova, bez u~enja i podu~avanja njegovog.
Carstvo ljepote ga je u zatvor odvelo;
Carstvo znanja ga je do Saturna dovelo.
Car mu je rob postao zbog njegova znanja i vje{tine: 3105
Carstvo znanja je od carstva ljepote pohvalnije.
KOMENTARI I SMISAO TEKSTA
3029 – 3040
Kad Allah d`.{. nekom muslimanu dadne svoju pomo},
duhovnu stalo`enost i iz njegovog srca izbaci strah prema
svemu stvorenom, onda je takav u stanju potpuno sam da
se suprotstavi mnogobrojnijem neprijatelju, kao {to je to
uradio ashab D`afer r.a. Muhammed s.a.v.s. nas je u jed-
nom hadisu obavijestio da, prilikom rata muslimana s ne-
vjernicima, Allah u nevjerni~ka srca ubacuje strah na mje-
sec dana hoda, ili na mjesec dana unaprijed, u {to su se
mogli osvjedo~iti na{i borci tokom prehodnog rata. Na-
dalje, zapovjednik tvr|ave je bio za~u|en takvoj smjelosti
jednog usamljenog ~ovjeka i on bi, po svojoj pameti i razu-
mijevanju, pru`io otpor D`aferu. Ali, pravi zapovjednici i
vladari su uvijek imali pametne, obrazovane i duhovno
jake savjetnike (potpuno suprotno sada{njem stanju u Bo-
sni) i njih su uvijek pitali za savjet. Vezir, savjetnik (ili mini-
star) je imao nekakvu duhovnu spoznaju i znao je o kome
se radi, jer su nekad ranije ljudi napadali D`afera, ali ih je
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
on sve pobio ili savladao. Usput, primijetio je da svi ljudi u
tvr|avi imaju ogorman strah od D`afera, {to je bio dokaz
Poslanikovog hadisa da se radi o Allahovom ~ovjeku. I sam
pogled na takvog ~ovjeka daje dokaz da se radi o osobi s
kojom se ne susre}emo svaki dan. Zbog svega toga je dao
preporuku zapovjedniku tvr|ave da mu se bezuslovno
preda. Ovo bi bio dokaz i uputa na{im politi~arima da se
ne boje nikoga (pod izuzetnim uslovima da su ispravni,
istinski i nepotkupljivi vjernici), te da se mogu suprotstavi-
ti svim onim koji napadaju na{ narod i dr`avu, bez obzira
{to nijedna velesila ne stoji iza njih i {to nemaju podr{ku
drugih politi~kih stranaka, pa ni ljudi iz svoje stranke.
Me|utim, ovakvo pona{anje ne vidimo kod njih, a me|u
njima se zaista ni ne mo`e primijetiti nijedan sli~an ~ovjek
koji bi imao petlju da se upusti u sukob za istinu.
(Fidaija – pripadnik sekte ismailija (asasina) koji su bi-
li obu~avani da `rtvuju svoje `ivote u slijepoj poslu{nosti
naredbama glavnog zapovjednika, prete~e dana{njih
atentatora)
3041
Dokaz mo}i takvih ljudi se mo`e porediti sa sjajem
sunca koji toliko nadma{uje sjaj zvijezda i mjeseca, da se
oni tokom dana ne mogu ni primijetiti na nebu. Sjaj
zvijezda u ovom slu~aju predstavlja sve protivnike
Bo`anske Istine.
BEHAR 80-81
3042 – 3051
Sli~no pore|enje je s mi{evima i ma~kom. Mada mi{eva
mo`e biti na desetine, svi oni se razbje`e pri pojavi jedne
ma~ke. Njihova mnogobrojnost im ne pru`a premo} nad
neprijateljem, jer se u njima ne nalazi stalo`enost duha
(ruha), odnosno, ovim se ponovo pokazuje da forme sa-
me po sebi ne vrijede ni{ta bez jakog ruha, odnosno, sva
znanja, bogatstva i mo}i koje ~ovjek mo`e skupiti na
ovom svijetu, potpuno su bezna~ajni u pore|enju s duho-
vnom snagom jednog ~ovjeka. Samo tijelo u pore|enju s
ruhom je slabo poput zraka oko nas, pa takav mirni zrak
ne mo`e nikako nauditi ~vrstim predmetima oko sebe. Da
nije sve tako, skup mi{eva bi se bacio na jednu ma~ku i
zajedni~kim udarom bi joj nanio `estok poraz, a na kraju
bi je i ubio. Me|utim, mi{evi zadobiju ogroman strah kad
samo ~uju mijaukanje neke ma~ke.
3052
Ista stvar se de{ava sa mesarom i stadom, kao i sa
svije{}u i znanjem kod ~ovjeka, koji se poni{tavaju pri-
likom dolaska obi~nog sna, kojem se ~ovjek na kraju mora
predati.
3053 – 3054
Sli~na stvar se de{ava i s krdom magaraca koje napad-
ne jedan lav, a kojem se oni i ne pomi{ljaju suprotstaviti.
Sli~ne stvari se de{avaju svuda oko nas, a ovaj svijet je pun
uputa i naznaka iz kojih mi trebamo izvla~iti pouke, ili ~itati
ih kao otvorenu knjigu. Pa i Kur’an se naziva Otvorenom Knji-
gom, {to predstavlja doga|aje, stanja, stvorenja i sve
me|uodnose na ovom svijetu. Takvu Knjigu mogu ~itati sa-
mo “u~eni”, ali to su oni koji imaju unutarnji ili sr~ani vid, koji
se ne mo`e zadobiti pukim ovosvjetskim naukama, na {kola-
ma ili fakultetima, ve} praktikovanjem islamskih propisa i
unutarnjom borbom protiv samog sebe (ili svoga nefsa).
3055
Jusuf a.s. je bio poslanik, specifi~an po svojoj ljepoti i
tuma~enju snova. Prenosi se da je on imao d`ennetsku
ljepotu, a da dunjalu~ka ljepota predstavlja samo stoti dio
te ljepote. Zato se ka`e da je Jusuf a.s. bio vlasnik carstva
Bo`anske Ljepote.
3056
Kao {to ruhanijjetski (duhovni) ljudi nadvladaju mno-
gobrojne neprijatelje i mo}nike, tako i vladare nekog car-
stva mo`e da savlada ljepota neke djevojke, pa ~ak i
bezvrijedne robinje kojoj se on pokori. Allah d`.{. koristi i
taj na~in da bi nekog mo}nika savladao i pokazao mu da
sva njegova vlast, mo}, vojska, znanje i bogatstvo budu
bezvrijedni pred nekom obi~nom djevojkom iz naroda.
Ovakvi slu~ajevi su veoma poznati u na{e vrijeme, kada
pojedine `ene preuzimaju vlast u nekim oblastima preko
svojih mu`eva ili ljubavnika.
3057
Za razliku od svjetlosti koja je nama poznata (vidljiva,
ultraljubi~asta i infracrvena), postoji i Bo`anska Svjetlost
33
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
ili Nur, a ta rije~ se prevodi kao nama dobro poznata
svjetlost iz razloga {to ima najvi{e sli~nosti s njom. Jedna
od osobina Nura je data u ovom stihu – onaj koga Allah
obaspe Nurom, mo`e razlikovati dobro od zla ~ak i u tam-
noj no}i, odnosno kad nema ove svjetlosti. U prenesenom
zna~enju, takav ~ovjek gleda ovaj svijet na druga~iji na~in.
Ovaj svijet je i ina~e jedan zastor gdje skoro ni{ta nije
onako kako mi to vidimo, a taj zastor se mo`e “razderati”
jedino Nurom, ili sr~anim vidom, ili Bo`anskim nadahnu-
}em (ilhamom) ili na neki sli~an na~in, nepoznat u mate-
rijalnoj, empirisjkoj ili teorijskoj nauci.
3058
Mada se ovdje spominju samo Jusuf i Musa a.s., ne
zna~i da svi ostali poslanici nisu bili ispunjeni Nurom. Oni
su ovdje uzeti kao primjer zbog njihove manifestacije koja
nam je poznata u Kur’anu i Hadisu – Jusuf a.s. je obilovao
Bo`anskom Ljepotom, a Musa a.s. je pokazao manifesta-
ciju Nura izvla~e}i ruku iz njedara pred Faraonom i njego-
vim dvorjanima, koja se tada pokazala bijela, kao da je
34
bila oboljela od gube. Svi poslanici su bili ispunjeni tim
Nurom, odnosno, njihova materijalna tijela su postala
duhovna, ruhanijjetska ili svjetlosna, a dokaz je {to se u
hadisima prenosi da tijela poslanika i vjerovjesnika ne
truhnu nakon smrti, odnosno da su nepromjenljiva. Sli~no
se de{ava i s tijelima evlija, s tim da je trajnost povezana
sa stepenom njihovog duhovnog napretka. Isto tako,
sli~na stvar se de{ava sa {ehidima, mada je trajnost njiho-
vog tijela nakon smrti daleko manja od evlijanskog tijela.
3059 – 3061
Musa a.s. je bio svjestan ja~ine Nura, koja se u njemu
nalazila. Nepokriveni Nur bi iz Musaa zaslijepio sve ljude
oko njega. Zato je on tra`io od Allaha d`.{. da na~ini zastor
preko njegovog Nura, odnosno, da ga pokrije. Sli~an pro-
blem se pojavljuje i kod evlija, koji su nasljednici poslanika
i vjerovjesnika. I oni `ele biti pokriveni od ostalog naroda,
jer su svjesni te`ine no{enja Bo`anske Svjetlosti u sebi.
(Po narodnim predajama, svako zakopano blago ~uvaju
zmije, a zmijske o~i mo`e zaslijepiti samo smaragd.)
BEHAR 80-81
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
3062 – 3065
Allah d`.{. iz Svoje Milosti udovoljava Musau a.s. i daje
mu upute kako }e pokriti Nur koji se u njemu nalazi. Veo-
ma te{ko je na{im shvatanjem i znanjem do kojeg mo`emo
doprijeti shvatiti kakav bi trebao biti zastor koji }e prekriti
Nur. Nur nije ni{ta materijalno ni opipljivo, pa da bi se
moglo prekriti materijalnim zastorom (kao {to je bilo kakva
prepreka kojom se mo`e zakloniti materijalna –fotonska
svjetlost, ili olovni zastor koji mo`e sprije~iti prodor gama-
zraka, i sl.). Me|utim, Allah govori Musau da na sebe stavi
dervi{ki ogrta~ (sirotinjski ogrta~ od grubog vunenog suk-
na, vrlo jeftin i neugledan, ujedno on predstavlja i oznaku
prosjaka i siromaha). Pojavna neuglednost kod Musaa
sprije~i}e ostale ljude da u njemu vide odabranog ~ovjeka
i na taj na~in }e ta odje}a imati funkciju zastora. Jer ljudi
su navikli da cijene samo materijalni sjaj i bogatstvo, od-
nosno samo one vidljive oznake dunjalu~ke vlasti i nadmo-
}i. Zbog toga narod ne}e ni tra`iti u neuglednim ljudima
Allahove velikane i takve ljude ne}e nikad ni prihvatati. Oni
koji `ele priskrbiti naklonost naroda i u podru~ju vjere,
nikad se ne obla~e kao siromasi, ve} daju sve od sebe da
zapanje ljude bogatom odje}om, izuzetno lijepim vilama,
skupim atomobilima, prefinjenim govorima, u kojima se
pozivaju na odre|ene ajete i hadise. Ali, znaju}i da se to
de{ava i da }e se de{avati do Kijametskog dana, Muham-
med s.a.v.s. nam daje upute kako da nas takvi ne prevare
– ^uvajte se dobrih govornika; Ako u srcu ne osje}a{ mir
nakon ne~ijeg govora, znaj da je taj govor la` i prevara;
Bje`i od vladara i njihovog dru{tva; i sl. Neugledna odje}a
najbolje podnosi Nur, jer se ~ovjek ne smije uobraziti zbog
viokih duhovnih stepeni, kako se ne bi strovalio na dno
poput prokletog Iblisa. Ljudi koji budu pozivani na pravi
put na taj na~in moraju nau~iti da zanemaruju materijali-
zam, polo`aje, ~asti, ugled i bogatstvo, te da se usredsre-
de na duhovnost, {to ne zna~i da trebaju u potpunosti
odbaciti ovaj svijet, nego samo odbiti ljubav prema njemu.
Nur je tako jak da je u vrijeme Musaa a.s. raskomadao
planinu Sinaj koju je Allah d`.{. opet povratio, a to se de-
silo kad je Musa a.s. tra`io da ga vidi, na {to mu je odgo-
voreno da on Allaha ne mo`e vidjeti, ali da }e se Allah
otkriti planini Sinaj, na {to se Sinaj raspao, a Musa se na taj
prizor onesvijestio.
3066 – 3070
Tijela poslanika i evlija su pripremljena za prijem Nura
unutar sebe, tako da ga oni mogu podnijeti, kao {to ga
mo`e podnijeti sufijska odje}a. To upu}uje na to da su po-
slanici i evlije u potpunosti odbacili ljubav prema ovom
svijetu, da su zanemarili dunjaluk i sve ugodnosti koje on
pru`a, pa su tek nakon toga dobili Nur. U odnosu na masi-
vnost planina, tijelo ~ovjeka je poput staklenke, ali Allaho-
va mo} dopu{ta to ~udo da takvo krhko stvorenje mo`e u
sebe primiti izuzetno jaki i mo}ni Nur. U Suri En-Nur se
spominje udubina u zidu (mi{kat), svjetiljka i svjetlost, pa
se ovdje tuma~i da tu udubinu predstavlja evlija, njihova
srca su stakla, pa takva svjetlost osvjetljava cijeli svemir. U
odnosu na ovu svjetlost, svjetlosti sunca, mjeseca i zvijezda
postaju ni{tavne. Na taj na~in nebeski (duhovni) stanovnici
mogu da vide i prepoznaju zemaljske evlije.
BEHAR 80-81
3071 – 3077
Na sli~an na~in, Allah obja{njava preko Svog Poslanika
a.s. da Njega ne mo`e obuhvatit cijeli svemir, niti sve {to
je stvoreno, niti sve nauke zajedno, niti sve pameti svijeta
zajedno i sl. Ali, kao {to tijelo mo`e u sebi primiti i pod-
nijeti izuzetno mo}ni Nur, tako i srce mu’mina (~vrstog,
uvjerenog vjernika) mo`e da Ga obuhvati, ali to ne mo`e
ni na koji na~in opisati. Na taj na~in poslanik, vjerovjesnik
i evlija postaju kao propusni ventili ili transformatori preko
kojih se pokazuje Allah d`.{. stanovnicima nebesa i zem-
lje, jer ni{ta na svijetu ne bi moglo podnijeti direktno
vi|enje i susret s Gospodarom svijeta. Najuspje{niji poka-
ziva~ Allaha d`.{. je upravo Njegov Odabranik, Milost
Svjetovima, Pe~at poslanika, Muhammed s.a.v.s. Zbog to-
ga Allah i ka`e Muhammedu s.a.v.s. u hadisi-kudsijji:
“Zbog tebe sam stvorio ovaj svijet.”
3078 – 3080
Mevlana nas podsje}a na pravi zastor, a to je sirotinjska
odje}a koju je Musa a.s. obukao, jer ni{ta drugo ne bi
moglo sprije~iti manifestaciju i pojavu Nura.
3081 – 3082
Dervi{ka hrka ima i svoju propusnu mo}, koja se
poja~ava kad se evlija nalazi u posebnim stanjima ruha – u
d`ezbi, kada ima posebne kontakte i razgovore i kad mu
se du{a nalazi u velikom zanosu. Arif je onaj koji ima
spoznaju, odnosno, sve stvari gleda na druga~iji, ispravan
na~in. Nur u evliji se poredi s vatrom u kresivu. Oboje je
skriveno dok ne do|e do udara kresiva o `eljezo ili d`ezbe
evlije.
3083 – 3090
Safura spada u najodabranije `ene koje Islam navodi.
Ona je bila `ena Faraona koji se usprotivio Musau a.s. i
koji se utopio u Crvenom moru. Sve indikacije su da se
radi o Ramzesu II. Safura je u potaji prihvatila Musaovu
vjeru i od Allaha je tra`ila da je za{titi od Faraona. U jed-
nom trenutku je Faraon nju pitao za savjet da li da prihva-
ti Vjeru, na {ta ga je ona nagovarala, ali njegova odluka
da se povjeri i pita za savjet svog prvog vezira odvukla ga
je u propast. Sefura je ostala zbog jednog oka zbog Mu-
saa a.s., ali joj ni to nije smetalo i bila je spremna `rtvova-
vti i drugo oko zbog njega, pa i da izgubi sve {to ima, jer
je Nur, koji se manifestovao preko Musaa, ugasio sve bo-
love i nevolje koje bi mogla osje}ati. Zbog toga i duhovni
velikani mogu podnijeti sve tegobe i isku{enja dunjaluka
bez ikakvih problema, jer im zra~enje Nura olak{ava sve
bolove. Musa a.s. seporedi s nebeskim Mjesecom, jer, kao
{to Mjesec odbija sun~evu svjetlost na zemlju, odnosno
on nije izvor svjetlosti, tako i Musa odbija Nur koji dolazi
od Allaha i {alje ga ljudima na zemlji.
3091 – 3093
Ovdje ljepota Jusufa a.s. ima zna~enje Nura i njegovog
sjaja na ljude. Jusuf je imao tako sna`nu ljepotu, da bi
ona na specifi~an na~in zra~ila sa njega. Kud god bi on
35
 G O D I N A D @ E L A LU D D I N A R U M I JA
prolazio, taj odsjaj je padao na sve oko sebe, tako da su
ljudi znali da je Jusuf a.s. u njihovoj blizini.
3094 – 3097
Mevlana nam preporu~uje da i mi na svojoj ku}i (tijelu)
na~inimo prozor prema Jusufu a.s., kao vlasniku Ljepote.
Jusuf predstavlja evliju koji u sebi ima Nur. Probiti prozor
na ovako uspavanom tijelu nije lagan posao, jer se prozor
nalazi u srcu. A{ik (onaj koji voli) mora neprekidno gledati
u lice Ma{uka (onaj koji je voljen – Allah d`.{.). “Gdje god
da se okrenete, tamo je lice Allahovo”. Ovaj ajet nam po-
kazuje da je Allah na odre|en na~in prisutan svagdje, tako
da u svim stvarima, stovrenjima, doga|ajima i de{ava-
njima trebamo tra`iti Njega, odnosno, znakove Njegovog
stvaranja, Njegove osobine kojima se manifestuje na ovom
svijetu, Njegove zakonitosti po kojima ovaj svijet funkcioni{e
i sli~no, i to s ljubavlju isklju~ivo prema Njemu. U svim tim
gledanjima ~ovjek ne smije ganjati svoj interes, materijalni
dobitak, ugled i polo`aj, ve} samo Njega. Ovaj na~in nije
jednostvana i Mevlana u kompletnoj Mesneviji daje upute
za postizanje ovoga, tako da se na~in putovanja ne mo`e
objaniti u nekoliko re~enica.
3098
U svim tim istra`ivanjima oko sebe, jedini pravi cilj je
sam ~ovjek, i to iznutra, u svoj svojoj duhovnosti. Hadis:
“Ko spozna sebe, spoznao je svog Gospodara” daje nam
uputu da je najve}e i najzna~ajnije istra`ivanje samoga
sebe, otklanjanja svojih nedostataka i sli~no.
3099
U tada{njoj alhemiji je bilo poznato pretvaranje bakra
u zlato uz pomo} eliksira. U duhovnoj alhemiji bakar je
~ovjek koji nema duhovnosti u sebi, a zlato je savr{en
~ovjek. Eliksir je na~in pomo}u kojeg }e dospjeti do te
svoje savr{enosti. Eliksir mora postati uro|en na~in `ivota
da bi se unutarnji neprijatelj (nefs, strasti) pretvorio u
prijatelja (duhovno osvije{tenog ~ovjeka).
3100
Kad ~ovjek napusti svoju narav i preobrazi se, odnosno
prihvati Bo`ansku narav, tek tada }e, svojom sli~no{}u }e
dobiti dozvolu pristupa.
3101
Takav ~ovjek }e biti osvje`enje za sve ruhanijjetske lju-
de i oni }e tra`iti njegovo dru{tvo, a on njihovo, jer sli~an
privla~i sli~nog. Njegov govor, koji je istinit, o`ivljava}e
ruhove onih koji su zamrli zbog te`nji za postizanjem
dunjalu~kih u`itaka, a u kojima postoji tra~ak nade za
duhovno{}u.
3102
Ovaj stih upu}uje na hadisi-kudsijju: “O dunjalu~e, ko
te bude ganjao, budi njegov gospodar, a ko bude od tebe
bje`ao, budi mu rob.” Osim dunjaluka, kojega mi poz-
najemo, takvom }e se pokoriti i svjetovi koje mi ne zna-
mo, a nalaze se oko nas.
36
3103
Znanja koja tada Allah daje Svojim robovima, znanja su
koja su darovana bez prethodnog izu~avanja i truda koje
zahtijeva nau~avanje. Po{to je takav rob povezan sa svojim
Gospodarom na jedan ~udnovat na~in, On mu daje sve {to
mu treba direktno, tako da taj rob ima znanja koja dotad
nije nikad imao. Na ovaj na~in su znanja dobivali i oni koji
poznajemo pod nazivom “dvanaest imama”, a imali su
znanja i znali odgovore na sva pitanja jo{ u svom djetiknj-
stvu, a poznato je da ih niko nije podu~avao, niti su i{li u
neke {kole. ^ak su odgovarali na pitanja na istom jeziku na
kojem im je to pitanje bilo postavljeno, a da taj jezik nikad
prije nisu govorili. Sli~na stvar se de{avala i sa havarijjuni-
ma (apostolima) Isaa a.s. koji su progovorili jezike koji su se
govorili u pokrajinama u koje su oni bili poslati, i to nared-
no jutro nakon naredbe za odlazak u misiju.
Na isti na~in je i Jusuf a.s. dobio znanje o tuma~enju
snova.
3104 – 3105
Ljepota kojom je Jusuf bio obdaren, po{to je dunjalu~ki
lahko primjetljiva, zbog zavisti njegove bra}e, odvela ga je
u zatvor ovog svijeta. Tako i sve ono {to ~ovjek posjeduje
od ovog svijeta izaziva zavist, mr`nju i neprijateljstvo dru-
gih ljudi i uzrok je mnogih sukoba i propasti ljudi. Znanje,
osim {to predstavlja vjersku ruhanijjetsku komponentu,
isto tako je i duhovna / nevidljiva stvar ovog svijeta. Iako na
neki na~in znanje ima u sebi element dunjaluka, ipak je, i
takav, u stanju dovesti ~ovjeka do najvi{ih sfera, a kad se
radi o istinskom znanju, znanju kojim je Allah d`.{. zado-
voljan, onda ga dovodi do Saturna, koji ovdje ima simbol
Sedmog Neba, najvi{eg ruhanijjetskog neba.
Zbog toga je znanje pohvalnije od ljepote, jer je, na
kraju krajeva, znanje vje~no, a ljepota prolazna.
Vrlo je neobi~na Mevlanina izjava da je Car (Allah) Svo-
me robu postao rob. Radi se o vje~noj tezi sufizma da je
cilj a{ika da postane ma{uk, ili ~uvenog hadisa: “Moj rob se
Meni pribli`ava… …dok ne postanem Njegova ruka… no-
ga… sluh… vid…”, odnosno da tad Allah d`.{. zavoli svog
roba i udovoljava njegovim zahtjevima. Da ne bismo pali u
zabludu i pomislili da ~ovjek na taj na~in mo`e “zarobiti
Allaha”, treba ukratko objasniti da je ~ovjek tada odbacio
svoju narav, odnosno usmrtio je svog nefsa (svoje strasti i
`elje), a to je stanje fenaa (nestajanja) i do{ao je u stanje
bekaa (vje~nosti), {to zna~i da je preuzeo Bo`ansku Narav i
da u skladu s njom i radi na ovom svijetu. Odnosno, on je
postao ogledalo u kojem se Gospodar ogleda, manifesta-
cija Bo`ijih osobina i djelovanja, mjese~anski Izvor Nura za
ostala stvorenja, o`ivljavaju}i mesihanski Dah za usnula sr-
ca, Uto~i{te i Utjeha za one izgubljene, Kibla melekanske
sed`de, Izvor mr`nje i neprijateljstva ibliskih stvorova, Strah
kjafira i munafika… Odnosno, on je transformator za
Bo`ansku struju i svjetlost koja se prosipa na ovaj svijet, jer
bez takvih, nepripremljena stvorenja ne bi mogla podnijeti
“visokonaponsku” upletenost Bo`anskih osobina i naredbi
stvorenjima, pa ovaj dunjaluk ne bi ni postojao.
S engleskog preveo i komentare napisao
Velid Imamovi}
BEHAR 80-81
 DRU[TVO S OGRANI^ENOM ODGOVORNO[]U

Mesnevija kao putuju}a tekija

Pi{e: Ervin Jahi}

Bog zna kol’ko je u vjesnicima, da nas podu~i. Nikad moje uho nije ~ulo ljep{ih
Saraj’vu gradu d`amija. rije~i od La ilahe illellah, Muhammeden resulullah. Sav
Kol’ko d`amija, a kol’ko svemir zadrhti kad se one izgovore. Strmine se poravnaju,
tekija. I svi im temelji, drve}e za`ubori, ptica vrisne od sre}e, more se uskome{a,
bilo d`amijski bilo tekij- planina klikne, zvijezde sed`du na~ine, vo}ka obehara, list
ski, zasa|eni u zemlju. pusti med, vuk i ptica, je`, jele i trave, jezera i oblaci, srne,
I sva im gra|a od koje rijeke, rakovi, p{enica, smokve i masline, kamenje i mje-
su na~injeni na svome sec... – sve `ivo i ne`ivo na znane i neznane na~ine
mjestu i u savr{enu sk- posvjedo~i te najprvije, najstvarnije rije~i. Ni{ta mi se, eto,
ladu. Dadu se te d`ami- ~itav `ivot nije tako primilo srcu. Nikad mi rije~i nisu
je i tekije izmjeriti ljud- takvom snagom zazvonila u du{i. O, Allahu Milostivi, smi-
skim pogledom, ho- luj se svom robu i ne daj da med tih rije~i ikada zagor~a.
dom i vremenom kojem Ti mi budi cilj u sre}i i nesre}i, u blagodatima i siroma{tvu.
su odolijevale. Ipak, uvi- A ako se uzoholim, tresni me o zemlju silovito, a potom
jek mi se u~ini da one mi oprosti. Ne dopusti da zalutam, Ti mi budi u`e. A {to
vi{e znaju o nama, ne- je od Boga – Gospodara svega vidljivog i nevidljivog –
go mi o njima, ma koliko po~injale s nama, a zavr{avale, sla|e je od meda!
mo`e biti, i bez nas. Za mene d`amije i tekije, bezbeli, nisu A sad mi se valja presabrati, zanijeh se, podijeliti s va-
spomenici kulture, one se iz temelja opiru takvoj narud`bi ma ono {to moja du{a u jednoj tekiji prepozna, i re}i koju
suvremenosti. One su praslika blizine Tvorca, dokaz ~ov- o bereketu i milostima koje osjetih i naslutih. Osam mu{kih
jekova saveza s Gospodarom, `ivi muzeji u kojima se du{a i jedna `enska du{a, svaka ljep{a od ljep{e, ostave svoje
sapire od svijeta i obnavlja za svijet. Al’ ima d`amija i dunjaluke od sebe, pod sebe, uzmu predah od subotnjih
d`amija, k’o {to ima tekija i tekija. obiteljskih rituala, i otpute se, pred ak{am, na sijelo, Me-
Ima tako jedna tekija {to svake subote ve} ~etvrtu go- sneviji u goste. Osam ku}a – osam tekija, svaka jednom
dinu zaredom putuje. Tekija koja hoda uzgor-nizdol, u{i- hefti~no potaman u toj slu`bi – za no} tekije postanu.
rinu-uvisinu. I ona mi je premila, i ona me ozari kad god Svaka na svojoj strani svijeta, a opet – iste – jedna! Svih
joj stignem. Kad god me osam susti`e se u jednoj
primi, osjetim se k’o mla- Otkriva se cijeli svemir zna~enja predamnom, i kao to~ci – u potrazi za blizi-
do`enja, k’o da joj do- da se budim – ne di{em, sanjam budan, slutim, ja nom i milo{}u Bo`jom.
|oh u pohode. Ona brza Osam ku}a i devetero
brzacima, a oblika nej-
osje}am, mene boli a lijepo mi, ja pla~em bez suza du{a – jedna lijepa hal-
ma. Brza utoliko {to nej- na licu, du{a mi je kaharli i radosna istodobno, ka, razumom i odrica-
ma oblika, nit’ joj je gra- dijete sam, starac sam, damare osje}am posred njem, strpljivo{}u i iba-
|a od ~vrsta materijala. detom obdarena. U toj
Putuje a ne umara se,
ple}a, neizmjernu sre}u i veselje ~uh u osami sebe, halci Velid, moj brat i
~udna mi ~uda. A ~udio bistru suzu u srcu, sav sam se u du{u pretvorio, prevoditelj Mesnevije u
se ja il’ ne ~udio, ona izgubih tijelo na tren pa ga povratih ... Eto tako {est knjiga – bisera od
svake subote zano}i na rije~i, najfinijeg veza na
drugom mjestu… U njoj
Mesnevija subotom postaje putuju}a tekija, a bosanskom jeziku za
Allaha d`elle{anuhu spo- svaki od tih ljudi, ~ini mi se, i tekija po sebi i za u~enog i neznalicu, za
minju i Allah d`elle{anu- sebe. Svakom od njih se divim i svaki mi je lijep, mudra i nemudra insa-
hu im se odaziva danju i na, za profesora i zem-
no}u, no}u i danju, uvi-
da ih se ne mogu nagledati. Nema ljep{eg ljoradnika – ~ita dvo-
jek – elhamdulillah – i u milozvuka od rije~i La ilahe illellah stihe velikog {ejha, Haz-
pravo vrijeme. Jer, Allah reti Mevlane. A slu{aju
d`elle{anuhu nikad ne kasni, nit’ je ikad okasnio. A ako ga sve bolji od boljih, moja bra}a u islamu: Amila, Ham-
}emo pravo, nije Njegovo da kasni, Allah d`elle{anuhu se do, Ned`ad, Aziz, Hazir, Sezah, Ejub i Hamza. Moj Velid
odaziva kad ga iskreno dozove{. pro~ita kakvu hikaju svojim bas-baritonskim timbrom, a
A zahvala pripada Onome koji nam je dao da se rodi- ~etica vjernika stane tabiriti o pro~itanom, gonetati
mo i koji nam je obe}ao onaj svijet. Koji nam je dao uputu zna~enja, zaplitati se o misterij i rasplitati ga, dohva}ati
da ne lutamo i koji nas ne ostavlja u oskudici. Koji nam je tajne koje Allah ho}e da im budu dohvatljive, ili spokojno
doveo Miljenika nad miljenicima, vjerovjesnika nad vjero- priznavati mo} tajni da ostane tajnom. Otkriva se cijeli

BEHAR 80-81 37

svemir zna~enja predamnom, i kao da se budim – ne
di{em, sanjam budan, slutim, ja osje}am, mene boli a lije-
po mi, ja pla~em bez suza na licu, du{a mi je kaharli i ra-
dosna istodobno, dijete sam, starac sam, damare osje}am
posred ple}a, neizmjernu sre}u i veselje ~uh u osami sebe,
bistru suzu u srcu, sav sam se u du{u pretvorio, izgubih
tijelo na tren pa ga povratih, u|oh u nepojamni tunel tje-
skobe al’ ne zadugo, ne{to je kao gumicom izbrisa i ne
osjetih je vi{e... Jesam li to opijen a{kom, pitah se. @udi li
to moja du{a Gospodaru svome da se vrati? @eli li se ona
to sabrati, usredoto~iti, misliti sebe?
Rekoh, Velid pro~ita hikaju, pa se svi pogledamo, pa
svi na}ulimo u{i i umove svoje, pa netko zapali cigaretu a
netko otpije {erbe, netko zagrize datulju ili slatko {to ga
je doma}ica maksuz za sijelo priredila, netko se me{kolji
na kau~u, netko u fotelji, ja obi~no poravnim na }ilimu, al’
svi smo u halci, elhamdulillah, i svi ostavismo dunjaluk za
vratima ku}e, pa je ku}a otad tekija, pa je ku}a cijeli jedan
hairli svemir, pa se Allaha sje}amo {to vi{e mo`emo i {to
bolje znamo. A evlija Mevlana traga~ima se obra}a i u
mno`ini i svakom pojedina~no. Jednako prije 8 stolje}a
kao i danas daje nam neslutive ruhanijjetske dokaze i
upute kako da izlije~imo svoja srca i duhovno se uspemo
na ve}u dered`u. Jer, Mesnevija jest more savr{ena znanja,
jer Rumi jest dragulj nad draguljima.
A kad nas napadnu dvosmislice,
Jer, Mesnevija trosmislice, i kad nam se niti Rumije-
vih dragulja mudrosti zamrse, mom
jest more
Velidu Allah d`elle{anuhu da i{aret
savr{ena pa nam on te ~vorove i ~vori}e poi-
znanja, jer stiha i strpljivo razmrsi. Elhamdulil-
lah, nekad to u~ini Ned`ad, nekad
Rumi jest
Amila ili Hamdo, da se Velid ne bi su-
dragulj nad vi{e natovario, slavljen neka je Uzvi-
draguljima {eni Bog! Bezbeli, stvari koje je Gos-
podar svjetova pokrio, zastro kopre-
nama, ostaju po strani svakog pa i ovog muhabeta jer
obi~nim ljudima nije dato da o tome znaju i da sude. Ami-
la, Hamdo, Ned`ad, Aziz, Hazir, Sezah, Ejub, Hamza i Ve-
lid obi~ni su ljudi po svemu, samo ne i po nijetu, mislim,
a Allah najbolje zna. Jer njihov je nijet ~ist od zemaljskih
interesa doli onog ~ovjeku najpre~eg i najuzvi{enijeg –
pribli`iti se Bogu, Jednom i Jedinome. Ina~e, jedan od njih
je voza~, drugi pisac, tre}i in`enjer gra|evine, ~etvrti...?
Ma nisam pit’o i ne znam, nit’ je to u poslovima duha od
ikakve va`nosti. Jer oni od svojih domova na~ini{e tekije
da bi spominjali Gospodara i Tvorca svjetova. Da bi mu se
svidjeli.
Eto tako Mesnevija subotom postaje putuju}a tekija, a
svaki od tih ljudi, ~ini mi se, i tekija po sebi i za sebe.
Svakom od njih se divim i svaki mi je lijep, da ih se ne
mogu nagledati. Nema ljep{eg milozvuka od rije~i La ilahe
illellah, ni ljep{eg insana od iskrena muslimana, mislim, a
Allah najbolje poznaje tajne na{eg srca. To su moja bra}a
po srcu i du{i. To sam ja, elhamdulillah, po srcu i du{i.
Bog zna kol’ko je u Saraj’vu gradu d`amija. Kol’ko d`a-
mija, a kol’ko tekija. Al’ samo mi je jedna znana koja hoda
uzgor-nizdol, u{irinu-uvisinu.
38
IZLOG KNJIGA
Mudrost sufija, priredili James Fadiman i
[ejh Ragib D`errahi,prijevod i dodatak
Ahmed Ananda, Biblioteka Daire, Klepsidra,
Sarajevo, 2006., 276 str.
Izvorni naziv ove knjige, koja nas
na jednostavan na~in uvodi u osno-
vne sufijske spoznaje, je Essential
Sufism - Osnovi Tesavvufa. Sufizam
ni po ~emu nije odvojen od islama,
on je njegova sr`, njegovo srce. Mud-
rost sufija, kroz sakupljene mudrosti
mnogih u~itelja u povijesti sufizma,
vodi nas kroz `ari{ne to~ke islama:
nefsu i du{i koja mora do`ivjeti pre-
obra`aj, ljubavi i srcu koje mora
smek{ati, u~itelju i u~eniku, prakti~-
nim stranama sufizma i stanju preobra`enja.
Tolstoj o Muhammedu s.a.v.s., s turskog
prevela Ramiza Smaji}, Libris, Sarajevo,
2006, 142 str.
Slavni ruski pisav L.N. Tolstoj pro-
~itao je 1908. godine u Indiji knjigu
Abdullaha es-Suhreverdija “Hadisi
Muhammeda a.s.”. Od pro~itanih
hadisa sa~inio je poslanicu i objavio
u ruskoj izdava~koj ku}i Posrednik.
Knjiga je dugo godina skrivana od
ruske javnosti. Naime, KGB se bojao
da se ne pro~uje da je Tolstoj pri-
hvatio islam jer rusko dru{tvo bi tad
moglo krenuti neprihvatljivim pu-
tem. Teme hadisa koje je Tolstoj pro-
brao zasnovane su na pojmovima siroma{tva i jednakosti.
Sahifa- potpuna knjiga Sed`adova, preveli
Rusmir Mahmut}ehaji} i Mehmedalija
Had`i}, DID, Sarajevo, 2005., 326 str.
Kroz stolje}a prisutnosti Potpu-
ne poslanice Sed`adove mnogi pre-
danici prepoznavali su u njoj rizni-
cu tajnovitih znanja o putu prema
Bogu. Na to ukazuju i njeni nadi-
mci- “Ind`il djece Muhammedove”,
“Psalmi islama”, “Sestra Kur’ana”
itd. Sahifa govori o potpunom ~ov-
jeku, svjesnom vi{e zbilje i ukazuje
na okomicu kojom se svjetlost, duh
i objava spu{taju u svijet i kojom se ~ovjek vra}a svjetlosti.
Sahifa je poslanica o svijetu kao znaku Bo`ijem i ~ovjeku
koji se pronalazi kao rob Gospodara svoga.
Priredio: F. M. Begovi}
BEHAR 80-81

^udovita Bosna
Pi{e: Nasko Frndi}
Kao ~udovitu i ~udestvenu zemlju pamtim Bosnu od dje-
tinjstva do ovih kasnih godina na izmaku `ivota. Pri~e dje-
dova i starih nana o dobrim ljudima u zelenim d`ubetima i
danas u meni `ive. Ti dobri ljudi s dugim bijelim bradama
~udotvorna su bi}a, koja pomognu ~ovjeku kada se na|e u
nevolji. Na~in pomo}i je razli~it. Tako neki siromah ~ija `ena
i sitna djeca gladuju najednom na cesti na|e kesu dukata,
koju je na siromakov put kriomice stavio dobri ~ovjek u ze-
lenoj odje}i. Drugom nesretniku dobri ~ovjek pomogne ta-
ko da mu netko ponudi dobar posao, i `ivot mu se preokre-
ne. Ali dobri ~ovjek me|u ljudima ipak odabire pravoga, pa
svoje ~udo iskazuje onome koji i sam, makar bilo ~ime, po-
ma`e drugima. Zbog toga dobri ~ovjek, preru{en u prosjaka
ili prosjakinju zalazi me|u ljude, a ponekad kuca na kanate
ne~ije ku}e, i ~eka da mu tko od ~eljadi iznese komad kruha,
ili {togod bolje {to ima u kirelju. Onaj tko prosjacima i ne-
voljnicima daje, njemu }e dobri ~ovjek pomo}i kad zapadne
u neima{tinu, ili se pred njega istu-
re kakve zapreke u `ivotu.
^udestvena je Bosna i kad tre-
ba sa {ejtanom iza}i na kraj, jer
on je stalno u blizini, i uvijek insa-
nu na uho {ap}e da uradi krivo, ili
ne daj Bo`e, da kome nanese ve-
liko zlo. Ako se uz ~ovjeka slu~ajno
na|e nevidljivo nazo~an glavni
me|u {ejtanima, on Iblis, treba se
osobito ~uvati, jer Iblis mo`e po-
vodljiva ~ovjeka navesti na krivu
zakletvu, prijevaru, pa i na prolije-
vanje krvi ubojstvom drugog Al-
lahova stvorenja.
Stara muslimanska Bosna je i
na druge ~udovite na~ine rje{avala
svoje sitne i krupne zgode i nezgo-
de u svakodnevnom `ivljenju. Ako
se dijete ili odrastao ~ovjek od ne-
~ega jako upla{i, onda mu mahal-
ski hod`a pi{e ~udotvorni zapis
na komadu papira kojeg se savije
u trokutasto deme, i za{ije u krpicu od {arenog platna. Uz
u~enje posebne dove taj zapis se prepla{enom na tankom
koncu objesi oko vrata i uvu~e u njedra da dodiruje tijelo,
te na taj na~in osloba|a prepla{enoga od straha ili od
nekog uroka koji ga mu~i.
Netko }e re}i - to su zaostale vrad`bine. Ali ipak, ako
se bolje razmisli, ti zapisi su imali jaku sugestivnu mo},
kojom se i te kako slu`i i najmodernija medicina, a poseb-
no psihijatrija upotrebom tako zvanih “placebo” lijekova,
koji nemaju nikakvo farmakolo{ko nego psiholo{ko-suge-
stivno djelovanje.
Osim zapisa ~udovita Bosna ima jo{ jedan svoj “place-
bo” - lijek za pru`anje hitne pomo}i ~ovjeku ako mu izne-
BEHAR 80-81
POETSKI GLASOVI
nada na srce i na du{u legne kakva te{ka muka. To je “sa-
lijevanje strave”, obred u kojem posebno nadarena `ena
iz mahale grumen olova rastopi u `eljeznoj kutla~i na va-
tri, i uz mrmljanje samo njoj znanih rije~i nad prekrive-
nom glavom prepla{enoga rastopljeno olova izlije u legen
s hladnom vodom. Od na~ina cvr~anja i od oblika kakvog
poprimi vrelo olovo u hladnoj vodi, saliva~ica strave tuma-
~i {to je ono {to mu~i bolesnika i kako se mo`e toga rije{i-
ti. Da li odnijeti paket svije}a u turbe gdje su mezari {ehi-
ta, ili dati sadaku petorici prosjaka. Ako je unesre}eni bo-
gat, onda mora koju kesu dukata dati u vakuf da se po-
pravi mekteb ili d`amija.
Ja~i ljudi od poduzimljivosti, trgovci, prekupci i sli~ni nji-
ma, kada polaze u nove i krupnije poslove zatra`e pomo}
od starije naju~evnije bule u kasabi, da im klanja “istihare”.
Tada odabrana u svojoj ku}i legne i zaspi, te prema tome
{to joj je do{lo na san, bula ka`e {to treba uraditi onaj koji
je u dvojbi izme|u dva puta, dva
va`na posla, koji mu je bolji i koji
}e mu donijeti vi{e koristi. Takve
istihare bogata{ pla}a zlatnim
ru{pama ili dukatima.
^udovitost stare muslimanske
Bosne nije bila samo u tome {to je
imala svoje posebne na~ine du-
hovne pomo}i da svakodnevni `i-
vot insanu bude lak{i i podno{ljivi-
ji. Ona je imala i razvijen sistem
neposredne materijalne pomo}i
siroma{nim ljudima u imaretima,
javnim dobrotvornim kuhinjama,
u kojima su se hranili gradski siro-
masi, zatim putnici nahodnici, pa
|aci koje roditelji nisu mogli izdr`a-
vati. Da je sarajevski imaret bio ku-
hinja s kvalitetnim izborom jela,
dokaz je i to da su u tom imaretu
hranili se i vakufski zaposlenici. Po-
sebno se spominjala imaretska
~orba i imaretski pilav. Gazi Husrev-
begov imaret u Sarajevu osnovan je 1531. godine i `ivio je
preko 400 godina, sve do Drugog svjetskog rata.
U manjim mjestima i d`ematima nije bilo imareta, ali
je bila razvijena redovita kom{ijska pomo} starim ljudima
i bolesnicima. Uz te svakodnevne moralno obvezne uza-
jamne brige dobro je funkcionirao sistem krupnih islam-
skih du`nosti pla}anja godi{njeg zekjata. To je zapravo
vjerski porez koji se ne pla}a dr`avi nego narodu, u korist
najsiroma{nijih obitelji i samaca. Zekjat ili ze}at kako se go-
vorilo u mojoj Zenici, nov~ana je obveza da u visini 2,5 %
od cjelokupne gotovine, dragocjenosti, trgova~ke robe i
drugih pokretnih vrijednosti svake godine imu}ni podijele
siroma{nima ljudima. To se ~inilo potkraj mjeseca ramaza-
39
 POETSKI GLASOVI
na. Tako su na ramazanski bajram i djeca siroma{nih rodi- To sam te`io potvrditi u ovoj zbirci pjesama u kojoj ima
telja imala nova odijela i cipele, jer su trgovci obi~no u nekoliko ciklusa. Sredi{nji je posve}en velikom sarajevskom
naturi podmirivali zekjat. kroni~aru i pjesniku Mula Mustafi [evki Ba{eskiji, koji je
Osim toga, nakon mjeseca posta ramazana i srednje svoje kratke nekrologe o umrlim Sarajlijama pisao u drugoj
stoje}i ljudi pla}ali su sadakai-fitr, ili kako je narod govo- polovini 18. stolje}a na turskome jeziku, a s kojeg je te za-
rio vitreta. Po islamskom propisu tu pomo} siroma{nima pise na bosanski jezik preveo i `ute listove u knjigu slo`io
trebalo je dati prvi dan bajrama, prije klanjanja bajram-na- vrijedni Muhamed Mujezinovi}, te objavio kao Ba{eskijin
maza, jer je to milostinja omr{aja, da oni koji nemaju tog “Ljetopis (1746-1804); Biblioteka Kulturno naslje|e, “Vese-
dana imaju bogat bajramski ru~ak. Po glavi svakog samo- lin Masle{a”, Sarajevo, 1968. godine. Neki od tih kratkih
stalnog ~lana obitelji vitreta su bila u vrijednosti 1,66 kg `ivotopisa povukli su me da poku{am u stihu, strofi i rimi
p{eni~nog bra{na ili 3,33 kg je~menoga bra{na po tr`noj do~arati svijet Ba{eskijinih vi|enja Sarajlija od prije 250 go-
cijeni. Za koga se ne dadne vitre, siromahu u gotovu no- dina. Sli~no radi i slikar Mersad Berber na manjim i ve}im
vcu, tome Allah ne priznaje ramazanski post. platnima do~aravaju}i svoje do`ivljaje likova i ambijenata
U staroj Bosni siroma{ni ljudi islamske vjere bili su dari- stare Bosne.
vani i za vrijeme kurban-bajrama, kada se dijeli brave}e i Jedan je ciklus u “^udovitoj Bosni” krik i bol kojeg je
gove|e meso od zaklanih kurbana, kako bi i sirotinja tije- svijetom pronijela srebreni~ka tragedija, a koja i danas
kom tri bajramska dana mogla u`ivati u dobrome jelu. traje novim otkrivanjem masovnih grobnica. Kad se glav-
A za siroma{nu, a nadarenu djecu koja su pokazala sklo- nina ratnih `rtava prona|e, i dostojno ih se smjesti na
nost u~enju dugo se je odr`ala tradicija |a~kih domova s vje~ni po~inak u lijepo formirane mezare, sredit }e se i dru-
besplatnim {kolovanjem. Prije osnivanja svjetovnih obra- gi ra~uni, pa }e Bosna i dalje trajati kao ~udovita zemlja
zovnih institucija za turskog vremena u takvim vakufskim tuhafli Bosanaca, od kojih su jedni muslimani, drugi kr{-
ku}ama boravili su polaznici medresa. Za vrijeme austro- }ani, a tre}i hri{}ani.
ugarskog razdoblja vlasti u Bosni otvaraju se internati za U zavr{nom ciklusu pjesme su iz mog zagreba~kog
djecu svih triju glavnih vjera u Bosni. Za stare Jugoslavije u privo|enja `ivota kraju uz sje}anje na davno djetinjstvo i
Sarajevu je bilo vi{e internata, a tri su bila za djecu siroma{- odrastanje u Zenici, u roditeljskoj ku}i s trojicom bra}e i
nih roditelja muslimana; dva za gimnazijalce (bio sam je- sestrom, u ~udovitoj {irom svijeta dobro upam}enoj Bosni
dan od njih), a tre}i uz Gazi Husrevbegovu d`amiju, za i Hercegovini.
polaznike medrese. U internatu {erijatske gimnazije u Sa-
rajevu, u Dobrovolja~koj ulici pokraj Miljacke napisao sam
svoje prve pjesme. Kada sam u petom razredu za {kolsku
zada}u sastavio referat o Shakespeareovom “Hamletu”,
moj profesor knji`evnosti Salem ]ati}, pro~itav{i taj moj
prvi mali esej, upitao me: “Odakle si to prepisao?” Iz inter-
nata u Dobrovolja~koj svako jutro osim petka u pola osam
svih osam razreda, u dvoredu pokraj `enske gimnazije, i{li
smo preko mosta Drvenije uz Miljacku do Careve }uprije
gdje smo skretali prema Dugom sokaku u na{u dvokatnu
{erijatsku gimnaziju u kojoj se uz fiziku, kemiju, matema-
tiku i ostale stru~ne predmete, u~io arapski jezik, i dva eu-
ropska - francuski i njema~ki, a od klasi~nih latinski jezik.
Stru~nim dometom i profesorima od kojih su jedna tre}ina
bili nemuslimani, ta je gimnazija bila izuzetno cijenjena.
Tako u mom pam}enju ~udovite Bosne `ivi i ~udesno Sa-
rajevo, grad moga {kolovanja, fizi~kog i duhovnog sazri-
jevanja, i prvih mojih objavljenih pjesama. Sve {to sam dalje
pro`ivio za vrijeme studija knji`evnosti, filozofije i psiholo-
gije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, i poslije za dugih
desetlje}a rada u sferi kulture i knji`evnosti Hrvatske, sve je
to bila samo dogradnja ste~enih moralnih vrijednosti u rod-
noj mi Zenici i znanja i saznanja u nezaboravnom Sarajevu.
Bosna me prati kao moja sjena najneposrednije u mo-
me imenu i prezimenu. Gdje god sam ga izrekao, ovdje u
drugoj mi domovini, dragoj Hrvatskoj, ili drugdje u biv{oj
Jugoslaviji, odmah se znalo da sam iz Bosne. Ona mi je u
glasu i u ~ehri, kao maj~ina du{a u mojoj du{i.
To najbolje kazuju pjesme u ovoj zbirci koje sam pisao
kao memento na staru Bosnu, jer se mi Bosanci od Bosne
ne mo`emo otrgnuti. Svoje fizi~ke i duhovne korijene
vu~emo iz ~estitih `ivota na{ih djedova i pradjedova.

40 BEHAR 80-81

Nasko Frndi}
Iz starih zemana
POSVE]ENO RAHMETLIJAMA ocu Aganbegu,
majci Hatid`a-hanumi, bra}i Safetu, Zuhdiji,
Osmanu i sestri Aji{i.
Rahat `ivot i smrt
Ako ho}e{ rahat biti -
ne daj na se srkletiti,
nego sve nek polahko te~e.
Od rahatluka nema pre~eg.
I sjetim se kako mi je vavik
nasihatila stara mati,
da pro`ivim po svom namu,
s hajir dovom, u islamu.
U dobroti ne sustati;
bogme i za svoj }eif znati
beg le}i i beg ustati.
Na kraju bi rekla mati:
O, Allahu, daj insanu,
dok je `iv mudar sabur,
a kad umre - {irok kabur.
Pri~a iz ba{tine
Hrabar neki ~ovjek u davna{nje doba,
gaze}i zakon prekr{aj uradi.
Car ga utamni~i i ko bespravnog roba
osudi na smrt od `e|i i gladi.
Podvikne ~uvaru: Ni zalogaj jela,
ni naprstak pi}a ne smije{ mu dati.
Nek taj haber ~uje carevina cijela;
kaznu je dobro na vrijeme znati.
Za k}er osu|enog to bi udar bolan.
Ponizno izmoli carsko smilovanje,
pa je mogla u zatvor u}i svaki dan,
da ocu ilahijama olak{a umiranje.
Le`e}i na postelji tvrdoj kao ledina
zatvorenik je shvatio te`inu gubitka.
Prosuzi kad sti`e k}er mu jedina
bez sahana hrane i {i{e napitka.
Ali ~uvari spazi{e nakon njenog posjeta
promjenu: osu|enik je potiho pjevu{io.
Odmah je caru poruka odnijeta;
~uv{i je u razmi{ljanju mrko se natmu{io.
BEHAR 80-81
POETSKI GLASOVI
Kad je sutradan k}er ocu po{la
u mra~nu tamnicu kroz guste stra`e,
prije nego je do samice do{la,
~uvari je od glave do peta pretra`e.
^im ju je tamni~ar pustio u }eliju,
pritajen uho je priljubio uz vrata,
i ~u samo ilahanje i rije~ koju vreliju,
kazanu glasnije iz ljudskog inata.
Na ~u|enje svijeta: bez hrane i vode,
~etrdeset je dana `ivio osu|enik.
Tada {irom carstva {ap-{apatom ode:
Hrane ga mele}i, Allahov je {ti~enik!
Rasrdi se car i naredi da odmah
dovedu pred njega k}er prekr{itelja.
Kad u njenim o~ima ugleda strah,
car svoj glas umek{a i s malo veselja
re~e joj: Ne boj se, pustit }u ti oca,
ako ka`e{ ~ime ga dr`i{ u `ivotu.
Bit }e{ ~uvena i dobit }e{ novca,
i dugo u`ivat }e{ moju dobrotu.
Tada `ena razotkri svoje bujne grudi
i kaza: Rodila sam, mlijekom ga hranim.
Vidjev{i je zamamnu car se uzbudi,
al se `ena pokri zarom gusto tkanim.
Tako se osu|enik od smrti spasio,
a k}er mu domogla se carskoga dara.
Narod je pri~u izrekom ukrasio:
Kad je `ena mudra - nadmudri i cara.
Hair je dobro
Hair, hajir, hajr - sve je to sre}a
i dobro. Hajde, sine, s hajirom ti bilo -
materina hajir-dova rije~ je najpre~a
sinu kad ostavlja njeno toplo krilo.
Hair je i graditi po Bosni hajire,
ali to nisu samo puste rije~i,
nego i medrese gdje se znanja {ire,
i gdje hair put hainu sprije~i.
41
 POETSKI GLASOVI
Neka hajir svoje grane {iri -
hair po te do{o je, Abdija -
bogme }e{ se zakitit hajirom,
jer ti draga knjiga i jazija.
Kasida o Ba{eskiji
Rodio se u Sarajevu Mustafa Ba{eskija.
Kao mom~i} ne htje bit zana~ija svilar,
nego u~evan i ugledan Begov medreslija.
I postade mualim i narodni pisar.
U malom du}anu na niskome stoli}u
sastavljao tu`ne `albe zakinutih
s po~etnim rije~ima: “Lijepo molit }u...”,
za sitnje` kitio Ba{eskija le|a svinutih.
Kad nevoljni nagrnu{e tra`e}i pomo},
u ve}i du}an preseli Ba{eskija bilje`nik.
I tu se naporno grbio i obdan i obno}
Ba{eskijin jedan mu i drugi pomo}nik.
A efendi Mustafa, `eljan novih saznanja,
ode kod muderisa {erijatskog prava,
da anlai{e sve zakone i `ivu}a stanja.
A usput `eljno astronomiju prou~ava.
Bunar nauke du{u mu dubini vu~e.
U dervi{a spozna misticizam bez granice.
Tada pred mualimom novi svijet pu~e:
Ro|enje i smrt su samo dvije stranice
u sudbini dobra i zlodjela ~ovjeka.
I zapisa: “Bo`e, spasi onog koji bje`i,
a i onog koji tjera!”Jer nema lijeka
ubojici. Njegov je grijeh i teret najte`i!
Zrele je godine pro`ivio ku}evno, tiho.
Sa Safijom desetero djece izrodio.
Svoj Ljetopis slo`io prozom i stihom.
Svoje doba mudrim pam}enjem oplodio.
Hiljadama umrlih Sarajlija `ivote opisao.
Knjiga mu prepuna i po{tenih i krivih.
Iz `utih listova svjetluca krupna misao:
Ono {to je zapisano - i mrtvo - `ivi.
42
Kroni~ar i pjesnik, Mula Mustafa [evki Ba{eskija,
sin Ahmedov, unuk Kadri-hod`e. Ro|en u Sarajevu 1731.
ili 1732. g. u Mimar-Sinanovoj mahali. Bio izu~en sasta-
vlja~ molbi i `albi, te zapisa protiv uroka. Kao kroni~ar
doga|aja i ljudi, posebno umrlih Sarajlija, ostavio je iza
sebe podebelu knjigu trajne vrijednosti. Pre`ivio mo`dani
udar 1801. i jo{ osam godina bio kroni~ar umanjene ak-
tivnosti. Umro 1809. u Sarajevu. Iza sebe ostavio k}er i
sina Mustafu koji je s potpisom Firakija nastavio o~ev
ljetopisa~ki posao.
Bo{nja~ki dert
Englezi govore splin.
Bo{njaci dert vele.
I tuga i jad fin
od iste su psihi~ke fele.
Ta tiha sablast stanuje
u ljudskom tijelu i du{i.
Engleze spleen osamljuje;
Bo{njake dert gu{i.
Neki sarajevski bazr|an,
davno, Ba{eskija zapisao,
`ut ko ekser zahr|an
u dertu na se kidiso.
Na Betba{i romanti~noj
u viru o~i sklopio.
U Miljacku turio dert svoj
i rahat se - utopio.
Ba{eskijin bo{nja~ki jezik
Bolan ne bio, kuda ti to ju~er
odde, otide, odpaha, odgmiza,
a meni ni{ta, ni allahemanet,
nego sa tom {epavom nogom
i {~apom odlaza, i odplaza, i odganpa,
ba{ kao kakav nikoji moj ni svoj,
odtapa, odpeda, odgega se, o{{ipa.
Pa kud ti se tako `urilo, insanu,
da onako odgelasa, odklipa, odhuka,
ba{ ko da te svi {ejtani nekuda nose
ti odvurja, odherbeza, odtrapa,
odbata, od{ata, odhunja, odkasa,
odhlapa, odfista, i odgega se,
i odzvizdi, i odklapa, i odhurlja.
Meni du}an samom ostade da mi
po njemu kojeko hurlja i burlja,
a ti, brate ro|eni, ni pet ni {est,
bez ijedne bijele rije~i od|ipa, odsunja,
odlista, odvreba, odhega, ma {ta -
odkreka, odklasa, odega, odstupa,
BEHAR 80-81
 POETSKI GLASOVI
odskaka, odtavrlja, odbavrlja. Uz njih i jedna medresa
Ne bi mi bilo krivo da nije doba zvana Ina|ija na Bentba{i.
od i}indije, pa du}an niti zat- Sarajevo se od muke stresa,
voriti, niti otvorena ostaviti, i {alje mahzar u Travnik pa{i.
jer ti, moj brate, odpla~a, odbatlja,
odgaza, odtalja, odvrlja, i sad te Od toga malo fajde ima.
nako vidim kako eno ju~er ti bogme Netko odlu~an skajiti jaziju,
bez maha rukom odbatina, odklada, a mene uhvate vaiza i snagom muselima
u ovako velikom du}anu ostavi sama. progna{e ga u rodnu mu Aziju.
Eto, neka si, na {epavost odbijam ti
i bra}a smo, ali bolan ne bio kako sad
jedan somun i sahan }evapa po sahata
jede{, gvaca{, zvoca{, pir}a{ i lavutri{, Umrlima nikad kraja
sublja{ i lotri{, i hapi{ i gloginja{,
i momolji{, i hlapa{, i jo{ ~aluga{, Umro je Ahmet Sud`uka, u bezistanu trgovac.
a uz to o svemu meni ni crne ni bile, Iza njega ostalo tridesetero neja~i.
ko da su ti mozak klete vrane popile. Umro i ne`enja Kunovi}; imo nos kao krastavac.
Iza njega ostade oru`je s kojim se u ferku prednja~i.
Kao {to su stari hrvatski pisci slu`ili se latinskim jezikom,
Ode i Had`i-Mustafa, Misirlija, i Mustafa Karpuz.
tako se Ba{eskija poslu`io turskim jezikom u svome Ljetopi-
Za njima i Avdija El~i}; kud god je hodao
su. Koristio je varijantu turskog jezika kakav se govorio u
za sobom je svoju `enu i djecu vodao.
Bosni, a kojeg su Turci zvali “Bo{njak-lehd`e” - bosanskim
Umro i Had`i-Be{lija - volio pare i ugled mahsuz.
dijalektom. Ali Ba{eskiji je bosanski jezik bio materinski, i
on je u svojim kronikama zapisao da je bosanski jezik boga-
tiji od turskog, arapskog i perzijskog jezika. A to je ilustrirao
na primjeru glagola i}i, koji u arapskom ima tri sli~na
oblika, “Zehebe - raha - me{a”, dok u turskom jeziku ima
samo jednu rije~ “gitmek”, a u bosanskom jeziku, zapisao je
Ba{eskija, ima za glagol i}i ~etrdeset i pet razli~itih oblika.
Zatim u turskom jeziku za glagol jesti ima samo jedan izraz
“jemek”, a u arapskom je to glagol “ekele”, dok Bosanci za
isti glagol imaju jedanaest razli~itih glagolskih rije~i.
U stilu svog pristupa Ba{eskijinoj ostav{tini, ja sam od
Ba{eskijinog citata bosanskih oblika glagola i}i i jesti sa-
stavio prethodnu samostalnu pjesmu.

Progon emira-vaiza
^udan neki hod`a bio.
On je ~etrnaest godina
protivu Sarajlija vaizio -
da su {ejtanima rodbina.

Petkom za vrijeme hudbe

s }ursa je ugledne blatio.
I trajahu njegove kudbe,
dok mu nije jedan uzvratio.

Je li to u~inio {ejhulislam,
ili kadi-asker, ili tko od uleme,
kome je bio izga`en i}ram?
Takvi vaizu ujdurmu spreme.

U odbranu vaiz isturi slijepe

fanatike koji ga {tite,
i na o~igled uz hod`u se lijepe,
i sumnjivom dovom se kite.

BEHAR 80-81 43
 POETSKI GLASOVI
I pekar [olbat, koji je ljutito u susretu I pamet im smute,
ne{to iz trbuha mrmljao i o~ima sijevao. i san im rasturaju,
I berber Ja{ar okrenuo je le|a svijetu, dok no}ni sati traju.
a `iv je lijepim glasom sevdalinke pjevao.
I kad zaspu - sanjaju
Mula Mustafa Dugali}, udarao je u saz, da se grobovi otvaraju,
i u~io mevlud uz stambolske tekbire. i da mrtvi ustaju...
Sad mu je zauvijek zanijemio glas,
kao i Nurki, prodava~u podveza za ~ak{ire.

[amar
Tu|i ljudi Svoje sam ra~une shodno podmirivao;
vi{e one nov~ane nego me|uljudske.
U prazne ku}e i stanove I sam krhak nisam slabe izrugivao,
uselila neka nova lica. i radije sam otrpio nego uzvra}ao pljuske.
Ali oni ne poznaju
ovaj bo{nja~ki grad, Jednu nezaslu`enu i dan danas pamtim
nit njih zna Srebrenica. od poletne ruke gimnazijskog profesora.
Kasnije bi prilika da pljusku uzvratim,
Dok lije`u i bude se kad sam ja tuma~io lekciju odozgora.
u tu|im ~ardacima,
kao na iglama oslu{kuju Pustih neka ode kao da ga ne poznam,
{kripu, {apat u bud`acima. a kuhalo je u meni ko u parnom loncu.
[amar mu tek sad ovim stihom vra}am,
[ta u Srebrenici tra`e kad njega vi{e nema, a i ja sam pri koncu.
nezvani ljudi tu|ih imena?
Zar misle, zar smatraju
da je povijest zavr{ena?
Pjesma o majci Hatid`i
Tu pjesmu odavno pi{em,
Vukovar i Srebrenica samo ne znam gdje sam zametnuo
stih po stih i strofu po strofu,
I Hrvatska ima {to u obasjana jutra `ivljahu u meni,
takav bolan dar, a onda u `urbi posla odlagah pro{lo
od istog darovatelja - u rezbarenu ~ekmed`u pam}enja.

u du{u, u srce Stara majko Hatid`a, sva si pjesma

urezan Vukovar. svakodnevno `iva u du{i mi i tijelu,
pod obrvama u plavim o~ima.
U njedrima Bosne U zagonetnu osmijehu koji pra{ta.
komad leda
godinama stoji. [to sam bli`e sti`u}em kraju,
sve ~e{}e te na|em u snu,
Jer Srebrenica i gleda{ me iz ogledala
na tisu}e mrtvih dok nam se lica u }ehri pretapaju,
jo{ iskapa i broji. i tvoje rije~i u mom kazivanju.
Izabrao: Filip Mursel Begovi}

Nema nas a na okupu smo:

Izgubljeni san uz ~etvero mu{ki}a sestrica Aji{a,
i otac jo{ u begovatu pjevu{i.
Istrebljiva~i U dimijama, pod jemenijom, majko Hatid`a,
u ku}ama Srebren~ana ti si glavna osoba u toj postojbini.
spavati ne mogu. Neotklonjiv `ivot sa zeni~ke Lond`e
ovdje u Zagrebu sad se doga|a.
Jer ih nevidljivi Puna emocija, dosjetki, uzvika,
mrtvi doma}ini {arena i zvu~na jo{ Bosnom di{e
~ekaju na logu. iz davnog djetinjstva ta muzejska slika.

44 BEHAR 80-81

Knjige rije~i: Tanah, Biblija,
Kur’an u Hrvatskoj
Pi{e: Osman Mufti}
Osvrt na izlo`bu u Nacionalnoj i sveu~ili{noj knji`nici u Zagrebu koja je trajala od 14. prosinca
2006. do godine do 31. sije~nja 2007.
Ideja biv{eg glavnog ravnatelja Na-
cionalne sveu~ili{ne knji`nice u Zagrebu,
Josipa Stipanova, bila je postaviti izlo`bu
prema uzoru pari{ke nacionalne biblio-
teke, koja je organizirala sli~ni postav.
Autorski tim izlo`be u sastavu Julije Ko{,
Adalbert Rebi}, Milan Topi}, Moran Raj-
kovi} i Osman Mufti} osmislio je izlo`bu
kao povijesni prikaz vi{evjekovne nazo~-
nosti Svetih knjiga u na{im krajevima i
kao dokaz duhovnog `ivota na{ih ljudi.
Uz izlo`bu je bio zami{ljen i katalog izlo`-
be s prigodnim tekstovima koji su poda-
strijeli opis navedene povijesti. Odmah
treba istaknuti da je katalog daleko nad-
ma{io pojam sli~nih publikacija te je sa svojim izgledom i
sadr`ajem postao izvanrednom knjigom u kojoj je prikaza-
na vrlo temeljito uloga, zna~aj predmetnih knjiga, a ~esto
i mno{tvo zanimljivih ~injenica koje su u nekom {irem smi-
slu spoznaje o njima nepoznate.
Po~etak izlo`be je bio prava sve~anost za mno{tvo ugled-
nih posjetitelja me|u kojima su bili i uglednici iz dru{tvenog
i politi~kog okru`ja kao i istaknuti predstavnici iz vjerskih
zajednica. Pozdravnu je rije~ odr`ao glavni ravnatelj, a uz
prigodno slovo izlo`bu je otvorio akademik Milan Mogu{,
predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Kao
urednik kataloga potpisuje se urednik Slavko Harni i savjet-
nici Muhamed @dralovi} i Ivan Kosi}, te stru~ne suradnice
Irena Gali}, Alma Hosu-Pezelj, Anka Ivanjek, Anita Marin i
Lucija Rado{. Knjiga, s predgovorom Josipa Stipanova i po-
ticajnim ~lankom Pierra Bordreuila pod naslovom Revolucija
monoteizma i njegov kontekst, koji je bio objavljen u kata-
logu: Livres de Parole Torah, Bible, Coran u Parizu: Bibliothe-
que nationale de France, 2005., u kojem je autor na vrlo
sa`et na~in dao povijesni pregled monoteizma i religijske
evolucije u jednom dugovjekovnom procesu. Slijedi Pregled
nastanka biblijskih predaja autora Adalberta Rebi}a u kojem
je prikazan kronologijski pregled nastanka biblijskih predaja
Staroga zavjeta u razdoblju od 3300 godina, zatim Novog
zavjeta i naposljetku s pojavom kur’anske objave pa sve do
dana{njih dana, u kojem su nazna~ena vremena, mjesta i
doga|aji.
U dijelu Kataloga {to ga je napisala Julija Ko{, a koji se
odnosi na temeljne tekstove u `idovstvu, na vrlo zanimljiv
BEHAR 80-81
D O G A \ A N JA
na~in prikazala je povijest nastanka he-
brejskog Tanaha, kao drevnog izvori{ta
Biblije (Starog zavjeta), povezuju}i ih s
prihva}anjem u kr{}anstvu i u islamu,
dodu{e pod drugim nazivima, primjeri-
ce, kao Tevrat ili Tora. Tu je i obja{njenje
o tome {to se podrazumijeva pod poj-
mom Knjiga Tore (pet knjiga), uz daljnje
dvije cjeline, Nevim (Proroci) i Ketuvim
(Spisi), koje u stoljetnim procesima na-
stajanja, tvore hebrejsku Bibliju. Na taj
su na~in tri sastavna dijela obuhva}ena
akronimom Tanah (T-N-K/H), koja se sa-
stoji od 24 knjige, koje su u hebrejski
izvornik prvi prenijeli rabin Jichak ben
rábi Nátan (1438. n.e.) i ne{to ranije prije njega, rabin
[elonmo ben Ji{maell, preuzimaju}i je iz kr{}anskih izdanja
iz 13. stolje}a. U daljnjem tekstu autorica daje pregled
biblijskih knjiga povezuju}i ih s usudom `idovskog naroda
u obe}anoj zemlji, navode}i primjerice da se kao autor
pojedinih biblijskih knjiga javlja Mojsije kao izravni prima-
lac Bo`je objave na Sinaju, zapisav{i je u 12 primjeraka,
po jedan za svako `idovsko pleme. Istodobno se navodi i
znanstveno utvr|ivanje mno{tva slojeva i smjerova utje-
caja koji su u drevnoj mezopotamsko - egipatsko – kanan-
skoj pretpovijesti i povijesti `idovskog naroda djelovali na
postupni nastanak Tore i drugih biblijskih tekstova. Vrlo
zanimljiv pregled se nalazi u daljnjem tekstu o Tori, prvo s
prijevodima, a onda i tra`enjem njezina dubljeg smisla
kroz `idovsku mistiku koja privla~i pozornost kroz tzv. ka-
balu, za koju autorica ka`e da je ~esto neznala~ki krajnje
komercijalizirana, pa ~ak i grubo vulgarizirana. U daljnjem
je tekstu kataloga dat prikaz najzna~ajnijih knjiga o sve-
tim tekstovima u svakodnevnom `ivotu vjernika, a pogla-
vlje zavr{ava s prikazom o `idovima u Hrvatskoj i njihovim
svetim tekstovima pisanim na hrvatskom jeziku.
Drugi su dio knjige pisala tri autora (Adalbert Rebi},
Milan Topi} i Moran Rajkovi}) prema podjelama na kr{}an-
ski, pravoslavni i reformatorski pristup u opisivanju Biblije.
U prvom dijelu ove podjele, Adalbert Rebi}, kojega sma-
tramo najmjerodavnijim poznavateljem Biblije, odmah na
po~etku postavlja pitanje zna~enja rije~i “Biblija”, navode}i
pojam gr~ke rije~i “ta biblija” {to ima zna~enje “sve{~i}i”,
“knji`ice”, “knjige” smatraju}i pod tim raznorodne knjige
45
 D O G A \ A N JA
Jeruzalemski Talmud: zeraim- @itomir, 1866.
{to su ih vjernici rabili na svojim liturgijskim sastancima,
~itaju}i iz njih Rije~ Bo`ju. Drugi je naziv “Sveto pismo” ili
jednostavno “Pismo” utemeljeno tako da se se Biblija ili
Sveto pismo dijele na dva velika dijela: Stari i Novi zavjet.
S tim da je Stari zavjet Savez Boga s izraelskim ili `ido-
vskim narodom, dok je Novi zavjet novi oblik odnosa Bo-
ga i ljudi koji je ustanovio Isus Krist.
Nastajanje biblijskih knjiga Staroga zavjeta i njihova re-
dakcija, prema Rebi}u, trajala je gotovo jedno tisu}lje}e, i
bile su definitivno zaklju~ene poslije pada Jeruzalema i raza-
ranja Hrama 70. godine poslije Krista. Kr{}ani su pokraj pr-
vog stolje}a dodali ve} postoje}im `idovskim “svetim spisi-
ma” jo{ i svoje “svete spise” - evan|elja, Djela apostolska i
nazvali ih “Novi zavjet”. U daljnjem nas tekstu autor s prvim
prevo|enjem hebrejske biblije na gr~ki jezik pod nazivom
“Prijevod sedamnaestorice”, koji nije bio u svemu istovjetan
s hebrejskim tekstom, te su nastala dva slu`bena teksta
`idovske Biblije. [to se pak ti~e kanona Novog zavjeta stvari
se doimaju jednostavnije. Katoli~ka je crkva oduvijek slijedila
popis knjiga Prijevoda sedamnaestorice, donose}i tako i one
dodatne knjige koje @idovi ne donose i koje oni i protestanti
nazivaju deuterokanonskim (gr~ka rije~ deuteros, zna~i dru-
gi). Prema katoli~kom popisu Biblija sadr`ava 46 (39 + 7)
biblijskih knjiga Staroga zavjeta i 27 knjiga Novoga zavjeta:
46
zna~i ukupno 73 knjige. Uz ovo se napominje i to, da `ido-
vska i kr{}anska Biblija nemaju isti sadr`aj.
U daljnjem tekstu, Adalbert Rebi} vrlo slikovito iznosi
dvotisu}ljetno razdoblje Biblije kao knjige vjere, istine i `ivo-
ta, kao knjigu iskustva jednog naroda. Razla`e i to tko su
biblijski pisci i na~in njihova nadahnutog objavljivanja. Rije~
je o evan|elistima koji su zabilje`ili Isusove govore poslije
njegove smrti. Poseban se dio ovog poglavlja odnosi na pri-
jevode Biblije u Hrvata, a posebno se isti~e kao najstarija Bi-
blije zagreba~ke stolnice tzv. Radovanova Biblija koja se da-
nas nalazi u Nacionalnoj knji`nici u Be~u (god. 1190., iz po-
~etka zagreba~ke biskupije) u kojoj se nalaze mnogi rubni
prijevodi (glose) na starohrvatskom jeziku. Vatroslav Jagi} je
ustanovio da su one u~injene pod utjecajem ~e{kog jezika i
da je autor tih rubnih prijevoda poku{avao stvarati hrvatski
jezik. U Hrvata se u srednjem vijeku razvila tradicija zabilje`ena
ve} 1248. godine kada im je sv. Jeronim Bibliju na glagoljici
dao i na pu~kom latinskom (Vulgata) me|utim, danas je si-
gurno, da su sv. Bra}a Konstantin (]iril) i Metod bili prvi koji
su preveli Sveto pismo na jedan slavenski jezik.
Do prvog tiskanja hrvatskog prijevoda cjelovite Biblije do-
lazi tek u 19. stolje}u, dok su do tada Hrvati prevodili Bibliju
u dijelovima za liturgijske potrebe u formi lekcionara, koje je
autor vrlo temeljito opisao. Pored toga, Adalbert Rebi} daje
vrlo zanimljiv opis o prijevodu Bartola Ka{i}a (1575. – 1650)
iz Dru`be Isusove, kojem je Kongregacija za promi~bu Sve-
tog pisma povjerila prevo|enje Biblije na narodni jezik ({to-
kavski i latinicom), a koji je on zavr{io 1630. godine, me|utim,
njegovi protivnici u Kongregaciji su bili protivni bilo kakvog
objavljivanja Biblije na narodnom jeziku. Djelo se je ~uvalo u
rukopisu u Vatikanskoj knji`nici i kao prvo tisak otisnito je
tek 1999.-2000. u Paderbornu (nakladnik, Schöningu) s uvo-
dnim slovom kardinala Franje Kuhari}a. Pored ovog prijevo-
da autor navodi jo{ nekoliko poku{aja prijevoda cjelovite
Biblije na na{ jezik koji su ostali u rukopisu. Na zavr{etku,
autor, nam daje pregled prijevoda Novog zavjeta i jednog
prijevoda Starog zavjeta u zadnjih 40 godina, {to je bilo bo-
gato ilustrirano i prikazano na izlo`bi.
U drugom dijeli ovog poglavlja, autor Milan Topi}, daje
prikaz Biblijske knji`evnosti u Srba, po~ev{i s prikazom seo-
be Slavena, s njezinim politi~kim zbivanjima, u kojima su se
prvobitne dr`avne jedinice spajale i ponovno razdvajale, uz
procese dubljih etnopoliti~kih i kulturnih formacija naroda.
Tu svakako spadaju i susreti s kasnoanti~kim, gr~kim i ri-
mskim svijetom, a naro~ito poslije prihva}anja kr{}anstva,
kada dolazi do odgovaraju}e kulturolo{ke i civilizacijske
promjene u dru{tvima. I u ovom se poglavlju autor doti~e
po~etaka srpske pismenosti povezuju}i je s Konstantinom
(]irilom) i Metodom, koji su svoj misionarski rad zapo~eli u
Moravskoj 863. godine, da bi ga zatim pro{irili i na susjed-
nu Panoniju. Njihovi su se u~enici nakon Metodove smrti
(885.godine) razi{li po zemljama slavenskog juga i u po-
voljnim prigodama razvili, ra{irili i doveli do pobjede djelo
svojih u~itelja. Za vrijeme ]irila i Metodija kr{}anstvo se je
definitivno utvrdilo me|u Srbima.
Po~etak srpske knji`evnosti, prema jednom pismu {to
ga je u to doba uputio Papa Ivan VIII. tada{njem knezu
Mutimiru, u kojem ga poziva da svoju zemlju podredi pa-
nonskoj dijecezi, na ~ijem se je ~elu nalazio tada Metod,
BEHAR 80-81

jo{ uvijek ostaje otvorenim o tome da li je tada do{lo do
prodiranja slavenske knjige me|u Srbe ili se to dogodilo
kasnije, iz slavenskih kulturnih sredi{ta u Makedoniji i Bu-
garskoj. Naime, svega je nekoliko spomenika, koji su po-
tekli iz na{ih krajeva u nekoliko stolje}a slavenske pisme-
nosti: glagoljsko Marijino evan|elje iz 11. stolje}a, zatim
dva ulomka iz apostolskih djela i Gr{kovi}evi, odnosno,
Mihanovi}evi ulomci iz Apostolskih djela. Pored toga, o
postojanju slavenske pismenosti postoji pismo bosanskog
bana Kulina, Dubrov~anima iz 1189. godine, a kao svi
spomenuti epigrafi, bili su pisani }irilicom. Iz tog razdo-
blja potje~u i najstarije }irili}ne knjige srpske redakcije,
evan|elje zahumskog kneza Miroslava, brata Stefana Ne-
manje, Miroslavovo evan|elje, kao i navedeni niz srpskih
redakcija (recenzija) na staroslavenskom jeziku.
Osnovna knjiga srednjevjekovne kulture i za Istok i za
Zapad bila je Biblija, veliki zbornik spisa razli~itog karakte-
ra i vjerskog u~enja, sabrana u dva dijela: Stari i Novi za-
vjet, koje i jedni i drugi zovu Svetim pismom. U daljnjem
tekstu autor nas upu}uje na pojavnost apokrifa, koji su
ostavili tragove u usmenoj tradiciji i pisanoj knji`evnosti,
a posebno u crkvenom pjesni{tvu. S vrlo zanimljivom ra-
spravom koja se je odnosila na prikaz knji`evnosti iz doba
Nemanji}a pa preko kasnog srednjeg vijeka, autor nas do-
vodi do knji`evnog rada pod Turcima u kojem se razdo-
blju srpski kalu|eri trude da odr`e kontinuitet sve do pr-
vih desetlje}a 18. stolje}a. Prikazana je naslovnica Novog
Biblija Veteris Testamenti, 14. st, pergament, pismo gotica, uvez u ko`i s metalnim kop~ama, Zagreb Metropolitana,
ms. MR 156.
BEHAR 80-81
D O G A \ A N JA
zavjeta u prijevodu Athanasija Stojkovi}a iz 1830. i Biblija
\ure Dani~i}a iz 1915. Iza toga su jo{ prikazana pet prije-
voda od 1824. do 1911. godine.
Zadnji dio ovog poglavlja je napisao Moran Rajkovi}, koji
je svoje izlaganje o Bibliji i reformaciji sveo u neprihvatljivi
kontekst podjele na Isto~nu crkvu (Pravoslavnu) i na Zapad-
nu (Rimokatoli~ku) koja se je desila 16. srpnja 1054. godine
kada su na oltar Sv. Sofije u Konstantinopulu polo`ili bulu
prokletstva. Svi poku{aji da se crkve ujedine kasnije u povije-
sti nisu do danas urodili plodom. Uz ovo se spominje i to da
se Crkva nije prvi put razdvojila 1054. nego je to bilo u 5. i 6.
stolje}u kada se je zbog kristolo{kih prepirki odvojilo neko-
liko orijentatsko – nacionalnih crkava. Pojava Reformacije
~esto se pripisuje kao pojava jednog augustinskog redov-
nika Martina Luthera, koji je 31. listopada 1517. pribio svojih
95 teza na latinskom i njema~kom jeziku na vrata wittenber{ke
dvorske crkve, a bile su prete`no odraz tada{njeg stanja u
ljudskom dru{tvu kao i u samoj Zapadnoj crkvi. Zahvaljuju}i
pojavi tiska (Johannes Gutenberg), omogu}ilo je Martinu
Lutheru da napi{e, pored ve} prije objavljenih 14 prijevoda
na jeziku gornje i 4 na jeziku donje Njema~ke, ali na dijalek-
tu. Ujesen 1522. godine tiskan je prijevod Novog zavjeta, s
tim da se je pojavio tek 1534. godine. U ~lanku je opisana i
sudbina Martina Luthera glede njegovih saslu{anja, pa ka-
snije ~ak i nagovaranja od novoizabranog njema~kog cara
Karla V. koji ga je poku{ao nagovoriti da prizna zabludu, {to
je ovaj odbio uz ~uveni odgovor. Autor Moran Rajkovi} u
47
 D O G A \ A N JA
Epistole i evangjelja, 1808., tiskano u Budimu sa slovima
Kraljevske Magjarske Mudroskupshtine
podnaslovu “Sola Scriptura” daje zanimljiv i sa`et prikaz o
temeljima Lutherova nauka i cjelokupne reformacije. Na
kraju je ovog ~lanka autor dao pregled Reformacije i svato-
pisamski prijevod u Hrvatskoj, opisav{i prvog najzna~ajnijeg
sve}enika koji je pre{ao na protestantsku vjeru,a to je Matija
Najstariji sa~uvani primjerak teksta Kur’ana u hrvatskoj, privatno vlasni{tvo (8./9. st.)
To su Allahove pouke koje Mi tebi istinito kazujemo. A ti si, zaista, poslanik! Neke od tih poslanika odlikovali
smo vi{e nego druge. S nekima od njih je Allah govorio, a neke je za vi{e stepeni izdigao. A Isâu, sinu Merjeminu,
jasne smo dokaze dali i D`ibrîlom ga podr`ali.
48
Vla~i} Ilirik. Sredinom 16. stolje}a postojale su dvije slaven-
ske protestantske tiskare, jedna u Urachu, a druga u Tübin-
genu, gdje su radili i prevodili biblijske knjige Prrimo` Trubar
i Petar Pavao Vergerije.
Zadnje je poglavlje u Katalogu napisao Osman Mufti} s
brojnim slikama za koja je posebno zaslu`an Muhamed @
dralovi}. ^lanak ima svekupno 19 potpoglavlja, po~ev{i od
uvoda, pa se preko definicija Kur’ana ide na tuma~enje
Objave i povoda objave. Zatim je dat opis oblika i podjele
Kur’ana, Kur’anskog reda i raspodjele, te naziva poglavlja.
Prikazan je ukratko niz povijesnih ~injenica oko sakupljanja
Kur’ana, opisani su hafizi kao ~uvari Kur’ana, zatim je prika-
zano Ebu Bekrovo sabiranje Kur’ana, nastanak Mushafa i
kodifikacija Kur’ana, te naknadna pravopisna pobolj{anja
vezana uz uvo|enje dijakriti~kih znakova, zatim kaligrafsko
pisanje raznovrsnih oblika arapskog pisma. Pored toga da-
no je obja{njenje o sedam harfova Kur’na kao sedam kirae-
ta, ili kao sedam plemenskih narje~ja te naposljetku kao
sedam nauka Kur’ana. Slijedi opis pravila ~itanja ili u~enja
Kur’ana, zatim na~ini uvezivanja Kur’ana. Posebno je po-
glavlje posve}eno filozofskom poimanju Kur’ana. Nadalje
je naveden i pojam broja 19 koji je broj utvr|en kao za-
porka Kur’ana. Slijedi i pregled Kur’ana na druge jezike, {to
je prema poznatim spisima u~inio Perzijanac Salman al-Fa-
risi, prvi u prvoj polovici 7. stolje}a (kada je i bio sa~injen
kur’anaki arhetip) prevev{i sure Fatiha na perzijski jezik. Ko-
liko je poznato, prvi prijevod, ili to~nije poku{aj prijevoda
Baqara, 252-253
BEHAR 80-81

Prednja korica uveza Kur’ana, pozla}ena ko`a 16. stolje}e, Zagreb, Orijentalna zbirka HAZU. kat. Br. 167.
zna~enja Kur’ana na latinski jezik u~injen je u [panjolskoj
1143. godine. Ovaj je latinski prijevod slu`io punih pet
stolje}a kao temeljna podloga u brojnim protuislamskim
raspravama. Od 1543. godine pa nadalje javljalo se je jo{
nekoliko prijevoda kako na latinskom tako i na drugim jezi-
cima, pa sve do izdanja Theodora Bibliandera u Zürichu
1547. koje sadr`i predgovor Martina Luthera.
Prvi prijevod na moderni europski jezik bila je italijan-
ska verzija Andrea Arrivabenea, objavljena 1547. godine.
Premda njen autor tvrdi da je prevedena izravno s arap-
skog jezika, izgleda o~evidnim da je to parafraza teksta
Roberta Kettona. Prva francuska verzija potje~e od André-
a du Ryera, “Sur de la Garde Malezias”, koja iza{la s ve-
likim brojem izdanja u razdoblju od 1647. do 1775. Ova
su izdanja bila povodom za prvi Kur’an na engleskom je-
ziku od Alexandera Rossa, a istodobno su se za~ele verzije
i na nizozemskom (Glazemaker), njema~kom (Lange) i ru-
skom (Postnikov i Verjovkin). Druga zna~ajnija verzija na
latinskom jeziku ura|ana je izravno s arapskog jezika od
strane Ludovica Marraciae koja je prvi put objavljena
1698. godine i drugi put 1721.. Ovu je verziju kasnije pre-
veo Nerreter na njema~ki jezik. Osamnesto je stolje}e obi-
lovalo s prijevodima koji su bili ura|eni izravno s arapskog
jezika (od Salea na engleski 1734., Savary-a na francuski
1751., i Boysena na njema~ki 1773.).
U devetnaestom stolje}u su ve}inom prijevodi ura|eni
bez prevo|enja s arapskog jezika. U dvadesetom se stolje-
}u pojavljuju prve engleske verzije koje su uradili muslima-
ni, dok oni iz ahmedijskog pokreta izdaju kur’anaske tek-
stove s prijevodima na europskim i ~ak afri~kim jezicima.
U dvadesetom su stolje}u ura|eni prijevodi od mnogih
najistaknutijih arabista i islamskih znanstvenika na sve
glavne jezike Europe.
BEHAR 80-81
D O G A \ A N JA
O PREVO\ENJU KUR’ANA NA NA[E JEZIKE
PRIJEVODI NA SRPSKI ILI HRVATSKI JEZIK
1. Prijevod Mi}e Ljubibrati}a objavljen 1895. Ljubibrati}ev
je prijevod Kur’ana tiskan o tro{ku Zadu`bine Ilije Milo-
slavljevi}a Kolarca u Beogradskoj dr`avnoj {tampariji.
Za ovaj se prijevod tvrdi da je to prijevod s Francuskog
jezika. Na temelju ovog prijevoda je Jovanovi} Batat,
koji je bio profesor na Medicinskom fakultetu u Beo-
gradu, u~inio izbor Kur’anskih odlomaka koji se odnose
na zdravlje I objavio knjigu pod naslovom: “@ivot, zdra-
vlje, bolest i smrt u Kur’anu” u izdanju Higijenskog za-
voda u Sarajevu, a u tisku Dr`avne {tamparije, 1927.
2. Slijede}i je poku{aj u~inio [ukrija Alagi} s tuma~enjem
tefsira (umro 1936.), a za `ivota je uspio izdati ~etiri
sveska pod naslovom “El-Kur’anul-Hakim- Kur’an mu-
dri” prijevod i tuma~. I oko ovog se je izdanja pojavila
odgovaraju}a polemika, koja je na razli~ite na~ine ocije-
nila taj poku{aj.
3. Prijevod Ali Rize Karabega objavljen 1937. je prijevod s
Arapskog. Neki kriti~ari smatraju da je to prera|eni
Ljubibrati}ev prijevod.
4. Prijevod Muhammeda Pand`e i D`emaluddina ^au{evi}a
objavljen 1937. Kriti~ari smatraju da je to prijevod s
Turskog jezika, koji je opet prijevod s Engleskog.
5. Prijevod Besima Korkuta objavljen 1977. Jezik prijevoda
je Srpsko-Hrvatski. Po svom izlasku u izdanju Orijental-
nog instituta 1977. godine, Korkutov prijevod Kur’ana
dobio je niz pohvala. Tako je primjerice na{ istaknuti
orijentalist Daniel Bu}an ocjenio Korkutov prijevod
boljim od njegovih prethodnika “zahvaljuju}i te~nosti i
cjelovitosti preno{enjem iz arapskog u hrvatskosrpski
(odnosno srpskohrvatski jezik)” (Vidi lit 17) Pohvale
49

Korkutovom prijevodu uputili su i Ibrahim Kajan, knji-
`evnik, orijentalista Sulejman Grozdani}.
6. Kuran s vremensko-tematski raspore|enim poglavlji-
ma, priredio i komentirao Filip ]orluki}, Nakladni za-
vod Matice hrvatske, Zagreb, 2001. O ovom tuma~enju
Kur’ana vrlo su se povoljno izrazili Enes Kari} i muftija
[evko Omerba{i}.
7. Kur’an ^asni, prijevod na hrvatski jezik, Wikisource,
2006. O ovom bi se prijevodu moglo raspravljati, jer se
doima da je prevodilac dosta formalno uklju~ivao neke
prili~no proizvoljne hrvatske rije~i koje ne odra`avaju
stvarni smisao Kur’ana. Primjerice ve} u prvoj suri 2.
ajetu ka`e: Slava Bogu, gospodaru svijeta; a rije~ je o
mno`ini “Gospodaru svijetova” itd.
PRIJEVODI NA BOSANSKI JEZIK
9. Prijevod Mustafe Mlivo objavljen 1994. (I izdanje), 1995.
(II izdanje) i 2004. (III izdanje),
10. Prijevod Enesa Kari}a objavljen 1995.,
11. Prijevod Esada Durakovi}a objavljen 2004.
PRIJEVODI PRIJEVODA
1. Njema~ki prijevod od nepoznatog prevodioca, na Bosan-
ski preveo Ramo Atai} 2002. Jezik prijevoda Bosanski.
2. Engleski prijevod Muhameda Asada, na Bosanski pre-
veo Hilmo ^erimagi} (?) ili ^erimovi}. Jezik prijevoda
Bosanski.
CILJEVI:
1. Za{tita Kur’ana od pogre{nog prevo|enja
2. Ulaganje napora da se zbog lo{eg prijevoda Kur’an
pogre{no ne tuma~i
3. Razbijanje op}eg stava prosje~nog muslimana da je
svejedno kakav prijevod posjeduje i ~ita
4. Su`avanja prostora za pristalice raznih sekti da Kur’an
tuma~e kako to njima odgovara
5. Prezentiranje izvornog teksta i zna~enja pojedinih ajeta,
6. Dovo|enje u sklad “izvornog teksta” i prijevoda,
7. Eliminacija naivnih tuma~enja pojedinih ajeta, itd.
Alif i ba smje{teni u mre`u kanona osam visina
povezanih s harmonijskom kru`nicom
50
ZVUKOMJER
Preporod
bosanske ilahije
Pi{e: Senad Nani}
Sjeta (Hor Sejfullah iz Konjica), Hayat Production, 2007.,
Sarajevo
[iroka glazbena javnost,
mo`da i ne uvijek svjesno, oda-
vno ve} pri`eljkuje novi trend.
Jer, predugo smo, naime, izvr-
gnuti kontroliranom audio ka-
osu, poreme}aju, turbulenciji
dakle, koja poticana kreativ-
nom nemo}i napada naj~e{}e
jednostavan, ali raznolik sklad
glazbenog naslje|a brojnih kul-
tura {irom svijeta, pretvaraju}i ga i ispravno zvani turbo folk.
Narod kontrolirano uzburkan. Ili poreme}en. Iako se ~ini da
je, umjesto skladanjem, tradicionalno balkansko, bliskoisto-
~no i latino glazbeno naslje|e ono koje se zbog sna`ne pri-
sutnosti ritma turbo sklapanjem najvi{e zlorabi, istina je da i
sva druga naslje|a nerijetko postaju turbinskim gorivom ne-
zaja`ljive globalne diskografije. ^esto i pod krinkom ubla-
`enog naziva poput fusion ili world. Eklektika nam nije ba{
kroz povijest donosila nove umjetni~ke vrijednosti. Za{to bi
danas, i to u turbo varijanti?
Stoga me iskreno raduje oporbeni novi trend koji i kod
nas kona~no ostvaruje diskografsku nakladu. Novi trend
glazbenu tradiciju ne uzima kao uzorak za potencijalni turbu-
lentni mix ve} joj pristupa s po{tovanjem i kreativno. Od
naslije|enog glazbenog sklada u~i te potom tra`i novi, vi{i
stupanj formalnog reda u svom glazbenom umjetni~kom na-
stojanju. Takva glazba rezultira novim glazbenim iskustvom,
a ipak prepoznatljivo srodnim skladnom izvoru. Mjera takve
glazbe nije dopadljivost, {to je maksimum koji se prepu{tanjem
glazbenih uzoraka turbulentnom kretanju mo`e dosti}i, ve}
ju zna svako srce. Mjera je stupanj ganutosti.
Vi{e od desetlje}a hor Sejfullah iz Konjica njeguje ilahije
balkanskih i bliskoisto~nih tradicija. Pod vodstvom Ragiba
Habibije, rijetkog glazbenog talenta koji u sebi ujedinjuje
osobu kompozitora, aran`era i voditelja zbora, projekt se ne
zadovoljava tek oboga}enim aran`manima tradicionalnih
melodija. Sejfullahov CD pod nazivom Sjeta u Hayatovoj pro-
dukciji uvodi nas u prekrasnu glazbu koja se napaja dirljivom
melodiozno{}u bosanskih, arapskih i turskih ilahija, kao i naj-
ljep{eg od bosanskog gradskog glazbenog naslje|a, tvore}i
nove melodije nadahnute svje`im umjetni~kim i duhovnim
iskustvom. Posebno je dojmljiva `ivost zbornog pjevanja
koja prisutno{}u i nadahnutom uskla|eno{}u brojnih dioni-
ca za razli~ite vokale i instrumente potvr|uje nastajanje
kompozicije u djelatnoj du{i zbora Sejfullah.
Ketebe Allahu ihsane ‘ala kulli {ej!
BEHAR 80-81
 LIKOVNO OKNO

Multikolorna {uma i u njoj nevinost

i ~isto}a zvonkih traka
Pi{e: Sead Begovi}

Dino Trtovac: “Slikanje na dah ili s onu stranu kapaka” (U Galeriji Klovi}evi dvori u razdoblju
od 5. lipnja do 1. srpnja mogli smo razgledati izlo`bu Dine Trtovca pod radno poetskim
naslovom: “Slikanje na dah ili s onu stranu kapaka”)
Koncepcija izlo`be, izbor djela i likovni postav: Dino Trtovac, Petra Senjanovi}
Izlo`ba se odr`ala u godini kojom se obilje`ila dvadeset i peta obljetnica rada Galerije
Klovi}evi dvori

Jedan od autenti~nih pojava hrvatskog i bo{nja~kog

slikarstva, koji nije dopustio da ga pomodni trendovi u
umjetnosti zagu{e, svakako jest iznimno ativni umjetnik Di-
no Trtovac. Ono {to je u njegovom slikarstvu dugi niz godi-
na zrelilo poput starog vina odjednom je postalo pitkije i to
nakon bogatih likovnih iskustava koja je stjecao prilikom
svojih dugih boravaka u inozemstvu, posebice osamdese-
tih godina kada `ivi na relaciji Pariz – Zagreb, te u Londonu
i u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama. I ovom izlo`bom
potvr|uje da je ustrajni slikar jedne slike s njenim nebroje-
nim metamorfozama. Neukrotivost njegovih varijacija pra-
timo kre}u}i se pomacima zvu~ne koloristike stazom
“obojenih polja” bez prisu}a deskriptivnog i narativnog.
Njegove se slike ne mogu prepri~ati jer Trtovac je slikar
unutra{njih stanja i psihizma kromatskih ina~ica i ritmiza-
cije, odnosno, proplamsaja svijetlih i tamnih pruga. Bogata
aluzivnost njegovih slika prispodobiva je s glazbom i medi-
tativnim sferama, a nabujale emocije uvijek iznovice
pora|aju luksuz boja. Onima koji su u ovakvom postupku
spremni prepoznati kli{ej ili matricu koja se u nedogled
mno`i slikar suprotstavlja umre`eno bogatstvo boje i njenu
savr{enu utopiju koja stvara koloristi~ki ekran sa svekolikim
nasrtajem psiholo{kih silnica. ^iste boje disperzijom naviru
iz slike i obasjavaju promatra~a bude}i mu lirska sje}anja.
Stoga i govorimo o Trtov~evoj lirskoj apstrakciji, a da pritom
sklad i racionalnost ovih slika nedvojbeno postavljaju pi-
tanje klasi~nosti. Upravo to lirsko sprje~ava pomisao o bilo
kakvom ra~unalnom prodiranju u ovo slikarstvo.
Iako ne slika stvarne, zbiljske motive nego impulse koje
proizvodi glazba i koji su predlo`ak za bezbroj informacija ni u ishitrenim zaklju~cima) ve} smiruje brzinu otkucaja
o istom, mi pratimo optimisti~ne i akcione poteze kistom u na{eg srca. U cijelosti Trtovac spiritualizira predmetnost
brzom i kontroliranom prelijevanju boje. No, ako je svaka slike na kojoj o~iti zanos i razum uravnote`uje bogatim
slika li{ena reference na predmetni svijet, uzvi{eni smisao pigmentarnim potezima. Koli~ina solarnog u slici pa i na
ne}e izostati. Dapa~e, figurativna askeza i redukcionizam cijeloj izlo`bi, ra~una na besmrtnost tvarnog (materijalnog)
nudi rasko{ semanti~ke izra`ajnosti i vi{ezna~nosti i bit }e i vje~nost duhovnog raspolo`enja. Ovo slikarstvo, razo~arat
predlo`ak za bezbroj informacija o istom. Trtovac je zaista }emo mnoge koji krivo zaklju~uju, nije intelektualno, nije
osposobljen da jednu maniru izdigne iz njene banalnosti te sra~unato, ve} je oplo|eno slikarevim o{troumnim duhom
da na jednostavan i prirodan na~in izdvoji suvi{ne geste koji se svakog trenutka prepu{ta dinami~kom ustroju svoje
aktivnog i budnog duha. On s lako}om slijedi kretanje i nutrine i koloristi~kim akordima koje potom stvara. Va`no
artikuliranu brzinu boje koja nas za~udo ne po`uruje (~ak je ista}i da, iako slikar ispituje na{u estetsku uzdr`ljivost i

BEHAR 80-81 51
 LIKOVNO OKNO
intuiciju, memoriraju}i svaki trenutak iz `ivota boje – nikad Intervju: Dino Trtovac
nas ne}e u~initi malodu{nima.
Slikar je zaboravio vrijeme koje je isteklo i prostor koji se
neprestano {iri s pomo}u vertikalnih i okomitih poteza koji
opet nude razli~ite informacije od metafizi~ke nutrine do
plakatne isturenosti koja bi da nam govori o nekom bogat-
Kompozicija
stvu i rasko{i. Naoko Rutinska mehanika otvara uvijek nova i
nova uviranja u boje i njihovu prote`nost, a potom u njihovo
toplinsko {irenje bez tro{enja i habanja, poput vje~nog mi-
agonije i
nerala koji nas zatravljuje ljepotom svoga zrcaljenja. Trtovac
ne{to evidentira od svega onoga {to smo nau~ili vizualizirati,
voljeti, i raspoznavati i {to sada na nas djeluje utje{no poput
luksuza boja
glazbe zvu~nih sfera. Te evidencije ne}e nas privoditi nekom
kraju ve} uvijek novom i novom sje}anju. Uostalom svaka Razgovarao: Sead Begovi}
slika proishodi, a potom uvire u drugu, susjednu sliku, te
nam je zaklju~iti da one posjeduju istu geneti~ku supstan-
ciju, odnosno isto geneti~ko porijeklo. Ni{ta ne mo`e zama-
gliti slikarevu meditativnu prirodu i savr{en vizualni senzibi-
litet. Dapa~e, askeza i redukcionizam nude rasko{ introspek-
tivne, cerebralne izra`ajnosti i vi{ezna~nosti. Odjednom je
uzburkan psihogram na{ih emocija koje ubrzo poti~u aluzije
o glazbenim varijacijama i uzbudljivom kameleonstvu boja.
Po svemu sude}i Dino Trtovac je kreator multikolorne
{ume u koju kad znati`eljnik u|e otkriva unutra{nje scene i
pri~e bez stvarnih sadr`aja i koje uglavnom evociraju stanja
nesagledive sre}e. Slikar sam sebe iznova tematizira grade}i
originalnost cjeline na temelju koloristi~kih atakiranja i puta
u nedogled. Ako je po srijedi triptih dopustit }e mogu}nost
razli~itih puteljaka i staza jednog te istog pravca. Zaklju~iti
nam je da Trtovac nije sistemati~ni arhivist jer narav njegova
djela jest o~igledni prilog evoluciji boje i studija o jednostav-
nim morfolo{kim strukturama. Zaobilaze}i kategorije apsur-
da, praznine, nihilizma i monotonije on nudi otvoreni, direk-
tni kolorit koji u mre`i slike naprosto zvu~i. Nakon izlo`be
posjetitelj osje}a da je upravo otkrio ono {to “misle na{e o~i”
(Cézanne). To }e osjetiti svaki pomni razgleda~ koji nije
nasjeo povr{nim zaklju~cima ve} je u{ao u emotivni labirint
koji je sve drugo samo ne eskalacija jednoli~nosti i monoto-
nije. Variranjem gotovo istih elemenata unutar istog polja
posti`e se apsolutna vedrina i gusto}a neke nade. Kanalizi-
rana i usredoto~ena, istom i impulsivna narav slikareva igno-
rira tradicionalne frustracije i strasno se predaje boji, njenim
vibrantnim toplinama, usmjerenih i dugih zamaha, no, kon-
troliranih u svome slijedu i kompoziciji. Zanimljivo da autor
u svome radnom postupku nije ekstati~an – tu ulogu preuzi-
maju upravo boje koje su nano{ene istra`iva~kom energijom
kojom je, uostalom, slikar izgradio svoj autenti~ni put u sklo-
pu recentne hrvatske i bo{nja~ke umjetnosti. Odjednom,
njegov apstraktni modernizam postaje stvarna matrica za Kao prvo, zanimaju nas tvoji po~eci nakon svr{ene
du{evna stanja radosti i sre}e. Akademije i {to te je nagnalo da za voli{ ~isto}u ~istih
Vizualne senzacije koje Trtovac nudi, bez predmetnog primarnih boja kao temeljni strukturalni element? Koji
svijeta, nisu igra ve} 30-godi{nje strpljivo prou~avanje su stilski utjecaji i koji autori, u nas i u svijetu, bili pre-
razli~itih kombinacija (su`ivota) boja. Uz mnoge predika- sudni za takvu o~aranost “`arkim povr{inama” i “zvon-
te koje ve`emo uz ovo slikarstvu, mogli bismo govoriti i o kim trakama”?
op-artizmu (specifi~noj optici), stoga je potrebno pomno Nakon svr{ene ALU u Zagrebu 80-ih bila su mi otvore-
promatranje slike da bi se pohvatali svi elementi autenti~ne na vrata Pariza, to~nije, specijalizacija slikarstva na L’Ecole
do`ivljajnosti. Tek tada nailazi fascinantni osje}aj {irenja, supérieure des Beaux- Arts, a ne{to kasnije, 1982., spe-
bujanja i ostra{}enog pulsiranja ~iste, primarne boje koju cijalizacija na Slade Schoool of Fine Arts u Londonu. To su
su ve} jednom rabili i ekspresionisti. Trtovac bilje`i upravo bili ozbiljni po~eci, moja promatranja, promi{ljanja, studi-
tu energiju praiskonske mo}i boje. ranja, zatim sazrijevanje i umjetni~ka katarza. Pravi i prvi

52 BEHAR 80-81
 LIKOVNO OKNO
po~eci su sigurno vezani za djetinjstvo kada bistrim i stnih naplavina, katarzom i uporabom ~istih likovnih teh-
~istim promatranjem prirode, boja u njoj i svjetlosti otkri- nika i elemenata, specifi~ne kompozicije, kao i alata. Vje-
vate ~udo kojim }ete se kasnije ozbiljno pozabaviti.... rojatno je i glavana tajna u ~istom vi|enju, promi{ljanju i
Bukovac, Vidovi}, Reiser, Murti} su mi puno pomogli, ka- reduciranju boja.
snije Shagal, impresionisti, newyor{ka koloristi~ka {kola,
Barnet Newman, Sam Francis, Louis Maurice i drugi kolo- Likovna kritika tako|er isti~e angloameri~ke utjeca-
risti. Privla~ila me samo boja, njen pigment, njena ~isto}a, je u tvojem radu. O ~emu je rije~?
zvukovi i sje`ina koji se skrivaju u njima - to su mi bili uzo- Studirao sam u Parizu i Londonu, ali nekako mi je najbli`a
ri koji su zra~ili s velikom privla~nom snagom. bila newyor{ka likovna scena, posebno ona koloristi~ka.
Amerikanci su bili uvijek ispred drugih, puno su istra`ivali i
Mo`e li se u jednom trenutku iscrpiti ovaj samo eksperimentirali, stoga su dostigli najbolje rezultate. Narav-
tvoj luksuz boja i planira{ li se vratiti nekom obliku fi- no da me je takva kvalitativnost i novina privukla te ba{ otu-
guracije: opisnom, deskriptivnom i narativnom, to jest da taj anglosaksonski element koji sam pohranio u mojim
konkretnim tematima i sadr`ajima? slikama. U svemu tome je trebalo prona}i sebe, svoje mjesto
Nemogu}e je iscrpiti ovaj luksuz boja, on je kao vlastiti i zaista nije bilo lako, No, sada sam spokojan.
krvotok i krvna grupa. Povremeno `elim naslikati i ne{to
figurativno, narativno, ali ne volim deskripciju, reporta`u i Nisi anga`irani slikar (to je vje~no u modi) ali si ak-
bilo kakvu narativnost. Poku{avam na svoj na~in vidjeti i cionisti~ki raspolo`en, prepun neuni{tive energije koja
interpretirati vi|eno. Dugo na taj na~in promatram i slikam {iri neko pouzdanje i optimizam, ~ak i sna`no izra`enu
Dubrovnik te sam ga ovoga ljeta izlo`io u galeriji Seba- emocijsku poruku, osim terapeutskog (smiruju}eg)
stian u Dubrovniku. Uspio sam ga interpolirati u svoju dje lovanja tvojih slika. Zanima me, vode li one neki
sliku. Mogu}e je to vlastitim slikarskim rukopisom, a tako dijalog sa stvarno{}u i sa zbiljom, imaju li neki daleki
}u povremeno raditi i na drugim temama. Nemam prema odraz te stvarnosti i zbilje, prije nego {to se krajnji
tome nikakvih predrasuda. Svi su veliki slikari radili i ap- u~inak pretvorio u meditaciju i ezoteriju?
strakciju i figuraciju i ko- Pouzdanost, optimi-
ristili druge metode i teh- Nemogu}e je iscrpiti ovaj luksuz boja, on je kao zam, emocijske poruke,
nike u svom radu. Bitno akcijsko raspolo`enje, te-
je ostati svoj, imati svoj
vlastiti krvotok i krvna grupa. Povremeno `elim rapeutsko djelovanje,
rukopis, svoje vi|enje bo- naslikati i ne{to figurativno, narativno, ali ne bitne su komponente
ja i njihovu iskonsku pre- volim deskripciju, reporta`u i bilo kakvu onoga {to radim. Nisam
poznatljivost. sklon anga`iranom u sli-
narativnost. Poku{avam na svoj na~in vidjeti i karstvu. Svakako da ove
Kritika te stilski svr- interpretirati vi|eno slike vode svoj dijalog sa
stava u slikare lirske stvarno{}u i sa zbiljom i
apstrakcije, a ~ini se da je za akceptiranje tvoje zadnje one jesu odraz stvarnosti i zbilje jer se materijali i pigmen-
izlo`be potrebno i rafinirano iskustvo op – arta, da bi ti nalaze i pronalaze u njima, tu se ra|aju i na koncu pre-
se otkrile tanahne varijacije i rafinirano pretapanje laze u meditaciju i ezoteriju. Ali, prije toga i iza toga prebi-
boja u naoko istom kompozicijskom predlo{ku. Sla`e{ va jedan pred`ivot koji nije lako otkriti. Potrebno je mnogo
li se s takvim do`ivljajem tvoje izlo`bene postave u akribije i zanesenja{tva, no, to je velika tema kojoj se prila-
Klovi}evim dvorima? zi s oprezom i sistemati~no{}u.
Da, {iroko je polje lirske apstrakcije, bilo je to u po-
~etku... ima i op-arta i jo{ puno toga u dubinskim nasla- Za~udo, nismo zasi}eni tvojom kromatskom ljestvi-
gama, u pozadini ve} zgotovljene slike i moje ideje. Ali s com. U ovom ciklusu (postavu) primje}ujemo nje`na
godinama dolazi do vlastitog i naoko istog kompozicij- pretapanja (preljevanja) boje. Nisu li to znaci raznje`e-
skog predlo{ka. Trenutno me opsjedaju vertikale i hori- nosti i opu{tenosti, {to opet kompozicijama daje neku
zontale, ali u njima je jo{ bezbroj drugih likovnih kompo- dramatiku – ~ak sfumato i agoniju boja?
nenata, ~itava jedna filozofija boja i njenih vi{ezna~nih Pretapanja, prelijevanja, interakcija boja samo su onaj
manifestacija koje nas, napokon, neprestano o~u|avaju. vizualnidio slike, iza je prava vi{eslojna pri~a, a ona itekako
mo`e biti dramati~na, svejedno {to je zamamno lijepa,
Kritika tako|er zaklju~uje da si se opredijelio za ta- bojama itekako mo`ete apstraktno sugerirati agoniju,
kozvano “~isto slikarstvo”. Podsje}am te da i u poeziji strah, veselje, harmoniju....
postoji adekvat ovog kriti~ko-teorijskog termina. Nai-
me, “~ista poezija” je oslobo|ena prljav{tine i otpada Iz svakog tvojeg platna kao da dopire glazba. Slike
s ulice te }e se kao gradivo za pjesmu rabiti samo kao da “muzi~e”. No, nisam prvi koji tra`i poveznicu
iskonske i elementarne rije~i i metafore. U ~emu je taj- tvojih uradaka s glazbom. Bit }e interesantno ~uti ko-
na ~isto}e tvojih poteza kistom? liko je to to~no i slu{a{ li glazbu dok radi{? Uostalom,
To slike zaista jesu izraz ~istoga slikarstva, one su tako- je li ona tvoj poticaj ili su tvoja djela plod koncentra-
|er ekvivalent ~istoj poeziji. Do tog stupnja nevinosti do- cije potaknute iskustvom svjetske slikarske ba{tine i
lazite dugim radom, vlastitim ~i{}enjem od suvi{nih bala- studijskim prou~avanjem boja?

BEHAR 80-81 53
 LIKOVNO OKNO
Slike trebaju imati i tu komponentu, da iz njih dopire Mo`emo li od~itati erotsko u tvojim kompozicija-
glazba, da su muzi~ke. O njima kriti~ari povijesti umjetnosti ma, osim {to je skriveno u samom ~inu stvaranja, u
nerijetko pi{u kao o muzi~kim partiturama, a ja zaista volim {to ne sumnjam?
muziku koja me motivira, no, neovisno o njoj, nastojim stvo- U mojim slikama sigurno postoji element erotskog, no
riti vlastitu glazbu u svojim slikama. Ponekad, dok slikam ~ini to prepu{tam promatra~ima i povjesni~arima umjetnosti.
mi se kao da sviram. Moje slike imaju mnogo elemenata Svi ljudi vide druga~ije i u tome je kontroverzni dijalog
muzi~ke kompozicije koju izme|u djela i njih uvijek
poku{avam harmoni~no otvoren i ja ga ne defini-
komponirati. Volim zvu~- ram.
nu kulisu dok slikam, ako
je ona dobra, ukoliko nije Ne strahuje{ li da }e
skladna promijenim je. popustiti na{a uzdr`lji-
Moje slike su rezultat svjet- vost te nas u~initi zasi-
ske likovne ba{tine i vla- }enim (ne i malodu{-
stitog tridesetogodi{njeg nim) vidiocima tvojih
iskustva. dinami~nih kretanja i
kontemplativnih zaple-
Ne bih rekao da sli- ta na tvojim slikama?
ka{ “na dah” kako neki Zar se toliko pouzdaje{
ka`u, ili se varam? ^ini u vje~nost vibrantne
mi se da kontrolira{ topline na tvojim slika-
eruptivnost boja: njiho- ma?
vu brzinu, rezove i kom- Ni{ta nije vje~no, mo-
poniranje svjetlosti i je slike su samo reflek-
tamnosti, pigmentira- sije, bezvremenske iskri-
nje i tako dalje? Koliko ce, i one me vesele jer
je to to~no? slikam zbog sebe i dru-
Cijenjeni likovni kriti- ga~ije ne bih niti mo-
~ar, knji`evnik i akade- gao. Mo`da }e one jo{
mik dr. Tonko Maroevi} nekoga razveseliti kao
~itavog mog radnog vije- {to mene iskreno vesele
ka prati moje likovno pri samom ~inu stva-
stvarala{tvo i najkompe- ranja. Ne strahujem za
tentniji je govoriti i pisati njih, one su nepopravlji-
o njemu. On osje}a unos vo iskrene i optimisti-
nove znakovitosti i naj- ~ne.
manju promjenu u nje-
mu. Osobno mi je njegov [to mo`e otkriti hr-
stil likovnog promatranja vatska, a {to bo{nja~ka
najbli`i. On je to~no osjetio da je ciklus slika izlo`en u likovna sredina u tvom apstraktnom modernizmu?
Klovi}evim dvorima doista odslikan na dah, jer ja tako Stru~na kritika posvuda vidi potpuno isto likovne vrije-
slikam, no nastojao sam taj dah maksimalno racionalizira- dnosti na mojim platnima, a publika posve individualno
ti, usavr{iti, reducirati na na~in kako to radi dobar kirurg vodi vlastiti dijalog s mojim slikama, zato ih nikada ne
nakon 30-ak godina rada. Ovo je slikarstvo na dah, ali su definiram do kraja. One su otvorene kao nebo.
pripreme i preventivni postupci Dugotrajni. Potrebno je
mnogo vje`be da biste ne{to odsvirali na dah, odnosno, u Odaje{ se kao hipersenzibilni ~ovjek koji zaista
jednom dahu.. Da, sve mogu kontrolirati i ove slike jesu ni~im ne bu~i i ne larma. Nisi li se stoga olako rije{io
vrhunski kontrolirane da bi bile odslikane na dah, malo je ornamentike, realne voluminoznosti i konkretnih etno
u njima slu~ajnosti. simbola koje bi tvoj }utilni psihogram mogao proizve-
sti?
U svakom slu~aju spiritualizira{ poredmetnost slike Moj psihogram je tako {iroko i univerzalno strukturi-
na kojoj o~iti zanos i razum uravnote`uje{ punim i {iro- ran. Ponekad se zapanjim izljevima potisnutog. U mojem
kim potezima. Jesu li po srijedi transcendentne nakane, psihizmu nalaze se svi elementi etnosimbola i vlastitih
neka besmrtnost i vje~nost duhovnog raspolo`enja? pregnu}a ka neistra`enosti. U zadnje vrijeme nastojim {to
To~no je, postoji spiritualna komponenta u mome rad- vi{e memorirati, vratiti se korijenima koji su nosioci otaj-
nom postupku i nadahnu}u, perfektno si to percipirao. stvene i magi~ne simbolike. Dugo sam letio po svijetu, od
Poku{avam prona}i ono {to nema ni mjesta ni vremena, grada do grada, od dr`ave do dr`ave, kao p~ela od cvijeta
kao {to bi rekao veliki francuski pjesnik Jean Claude Re- do cvijeta i marljivo kupio duhovni pelud, no, treba negdje
nard, `elim u svojim slikama posti}i bezvremensko. i sletjeti – a to sam upravo u~inio.

54 BEHAR 80-81
Dino Trtovac, Kompozicija 29, 2007.
Dino Trtovac, Kompozicija 29, 2007.
Dino Trtovac, Kompozicija 44, 2007.
 LIKOVNO OKNO

Korov ponad razru{ena doma

Pi{e: Sena Kulenovi}

Akademski kipar i slikar Izet \uzel (ro|en Derventi, 24. kolovoza 1941.)
{kolu za primijenjenu umjetnost poha|ao je u Sarajevu (1958.-1963.), a
Likovnu akademiju zavr{io je u Zagrebu 1971. godine u klasi profesora V.
Michiellia. Suradnik je majstorske radionice A. Augustin~i}a (1974.-1976.).
Idejni je za~etnik i osniva~ grupe Biafra. Osnovao je edukativnu likovnu kolo-
niju u Derventi. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, [tipu, Derventi,
Banja Luci, Njema~koj i [vedskoj. Kao umjetnik koji je vi{e od tridesetak go-
dina aktivan na likovnoj sceni, \uzel se u po~etku uspje{no dokazao kao ki-
par istra`uju}i fenomene oblikovanja u razli~itim materijalima skulpture koje
predo~uju sjedinjenje i razaranje forme. Od osamdesetih godina pro{loga
stolje}a \uzel se prete`ito predstavlja kao slikar. Likovna kritika je primijetila
njegovu slikarsku preokupaciju stilski uobli~enih i ekspresivno uvjerljivih pejsa`a. Posebno nadahnu}e \uzel nalazi
u zavodljivo bogatom kolorizmu rodnog kraja Dervente. Upravo je izlo`bom Godine korova dokazao svoju ljubav
prema zavi~aju. No, \uzel je majstor likovne performacije i vi{estruke sadr`ajnosti {to nije vidljivo prostom oku.

U zagreba~koj galeriji “Stan~i}” predstavljen je novi drih tonova kroz koje prodiru oker, crveni i zeleni potezi.
ciklus slika Izeta \uzela pod nazivom “Godine korova”. Modrina platna okru`uje nas melankolijom kojoj se \uzel
Iako danas \uzel svoj unutra{nji nemir izra`ava na sofisti- ne prepu{ta, sve je vje~na mijena u sredi{tu u kojem tinja
ciraniji na~in, bojom i kistom, naizgled zatvoren u svoj osobna radost i optimizam `ivota.
svijet i meditativno okrenut pejza`u, to ni na trenutak ne Rijetki su umjetnici, a ovdje kao paralelu mo`emo spo-
umanjuje njegovu anga`iranost, niti ga li{ava osje}aja za menuti jednu od posljednjih velikih izlo`bi Ede Murti}a
prostor i vrijeme u kojem `ivi. U tom smislu \uzel je jo{ “Montraker”, koji u svom opusu tako dugo zadr`e snagu
uvijek bijafranac. Duboko asocijativnim naslovom izlo`be i svje`inu izraza. Ciklus “Godine korova” svojim izvanred-
“Godine korova” usmjerava nas na izvor svog nadahnu}a. nim stilskim i metierskim dosezima nagovje{}uje da nas
\uzel u ovom ciklusu kre}e od intimnog pejsa`a rodne Izet \uzel jo{ uvijek ima ~ime iznenaditi u vremenu koje je
Dervente gdje zati~e razru{eni dom zarastao u korov. pred nama.
Korov nas sapli}e, gu{i,
umrtvljuje i razara, ali za
\uzela korov je i motiv koji
otvara nove svjetove. Do-
voljan je lom svjetla da sli-
kara pokrene na istra`ivanje.
Odlu~nom informelisti~kom
gestom bilje`i sva neo~eki-
vana zbivanja u mikrosvije-
tu koji ga okru`uje. Na po-
liptihu “Pukotine”, kojeg ~i-
ni dvadeset jednakih kva-
dratnih platna, zaustavljeni
su detalji senzacija uhva}e-
nih brzinom oka. Sna`nu
ekspresivnost (“Arabeskno
kretanje”, “Rez u memoriji”,
“Razlistaj blje{tavila”, ”Cvat-
nja korova”, “Razuzdano
cvjetanje”) posti`e o{trim
potezima koji paraju platno
i kidaju zadane okvire. Bura
`ivota buja na \uzelovim
platnima u eksploziji mo-

BEHAR 80-81 55
 M U LT I M O N O L O G

MENJ[EVICI
Pi{e: Senad Nani}

Ispunjavaju}i obra- Malajac”. Malajac, molim? Nije li to ime pripadnika naroda?

zac, ne sje}am se gdje, Ili sam toliko potamnio na tropskom suncu? Ali moj nos…
u imigracijskom uredu koji je izrazito nespojiv s dalekoisto~nim antropometrijama,
ili sveu~ili{noj klinici, te sam bio uvjeren da me jasno odre|uje. Da, nekad sam bio
uz ime i prezime, go- ponosan. Ni meni ne preostade ni{ta drugo do re}i “So
dinu ro|enja, zanima- how?” Precizna administracija dala mi je u tren jednozna~an
nje i ostalo, malezijske odgovor: “U rubrici religija upisali ste islam”. “Kakve, zabo-
me vlasti pita{e i za ga, veze ima vjera s rasom?!”, o{tro uzviknuh. “Pa Malajci su
moju – rasu. Ne zamje- islamske vjere, a ne Kinezi ili Indijci”, obja{njava vrla admini-
raju}i narodu Malezije, stratorica.
doma}inu koji mi je I sad ti iska`i svoj identitet! Objasni da stvari nisu tako
omogu}io {kolovanje jednostavne, da mora biti prostor za ne{to slo`enije identi-
koje u domovini, kao i tete jer postoje ljudi koji takve identitete `ive, ovdje i posvu-
{to{ta drugo tada, ni- da. Uvijek druga~iji, odnosno tek u ne~em razli~iti, a zapravo
sam mogao ni sanjati, isti, a samo gdje{to bogatiji. Mo`da ih je malo, ali trajno
te shvativ{i zagu{enost tvore sve ve}i broj kategorija. Nikad se u nemo}i svog izraza
sustava naplavinama o identitetu nisam osje}ao manjim nego tada. Prava manji-
biv{e britanske kolo- na. Do nepostojanja, formalno-pravnog, dakako. No upravo
nijalne vlasti u obliku morbidnih kategorizacija ljudi an- to formalno-pravno poricanje mog postojanja kao posebno-
glosaksonskim pravom, pristupih samopropitivanju iden- sti jest po~etak i fizi~kog uni{tenja, u rasponu od asimilacije
titeta. Koje sam, zapravo, rase? Bijele, u slu~aju da jo{ do genocida. Dok je ve}ina, ili kako bi Rusi rekli, bolj{evici,
postoje tek crna i `uta, ili, u slo`enijoj varijanti, medite- nervozna {to ju neki nosonja maltretira svojom slo`eno{}u
ranske, slavenske, dinarske, koje li? [to mi to uop}e zna~i? identiteta i nespremno{}u na degradaciju kulturno-povije-
Sjetih se u ~as da obrazac ispunjavam engleskim jezikom sne slo`enosti pojedinca u dru{tvu na nekoliko statisti~kih
te se upitah jesam li doista Kavka`anin. Razumiju li ljudi u torova, menj{evici gube, ma koliko bili u pravu. Kao {to smo
administraciji da to ne zna~i ^e~en, Dagestanac ili Arme- u povijesti i svjedo~ili. Vi{ekratno.
nac, ne zato {to bi se A tko nije manjina?
tko prepao imena koje Kada ka`emo da smo pripadnici manjine, samo Tko nije nikad osjetio
izvan Kavkaza me|u pritisak bolj{evika u ma
koristimo raspolo`iv i uobi~ajen tehni~ki termin.
obi~nim ljudima razli- kojem dru{tvenom as-
kuju samo Turci, ve} Vi{estrukost na{eg identiteta, gdje puno}om i pektu svoje osobe, er-
zato {to sam taj krasan ljubavlju `ivimo i one takozvane ve}inske, ~ini nas go, svog identiteta, od
planinski lanac pod profesionalnog, dob-
putnicima k idealnom dru{tvu, k onom ~iju
snijegom gledao u`ivo nog, etni~kog do idej-
iz aviona i, zaista, ni na idealnost ne odre|uje odsutnost razlika, ve} nog, rasnog ili vjerskog?
koji me na~in ne odre- naprotiv, odsutnost ve}ine. Pjesnici su, vele, ~u|enje
|uje. Pa ma {to engle- svijeta. Malo ih je, ~ud-
ski jezik o tome mislio. Napisao bih mo`da i “orang puti” ni su. Mi ostali, koji, kao i oni, `ivimo od profesionalnog
pa ~ak i “matsale” ili kako li se ve} taj pogrdni naziv za rada, bolj{evi~ki samodopadno ne podnosimo nemjerivost
bijele okupatore pi{e, ali {to ako je, u ovoj poput Bosne njihova djela. Manjina su oni i prema bolj{evi~koj masi
izrazito multikulturnoj sredini, mom referentu malajski, knji`evnih djelatnika drugih profila. Med`nun, rekli su
iako slu`beni, ipak drugi jezik? Pi{i Senade, napokon, Mekkanlije, lu|ak, za Muhammeda Bo`jeg poslanika, ~uv{i
“Caucasian – white”, {togod to zna~ilo. njegovu rije~. Med`nun, med`nun, povika{e bolj{evici, pa
Uvjeren da sam ovom trulom konstrukcijom preduhitrio zar bi i moglo biti druga~ije kada ga tako malo slijedi,
sve nejasno}e, samodopadno predaju}i obrazac s mislima o mi{ljahu oni. Uvi{e se brzo u svoje snoplje jedinstva, fa{ije,
nu`di reforme naslije|enih pravnih sustava u svijetu, naro~ito po talijane{ki, ni trenutka ne tra`e}i kakva argumenta, smi-
u biv{im kolonijama kao {to su Malezija ili Hrvatska, putem sla i potvrde svojim jednodimenzionalnim uvjerenjima koja
izgradnje koherentne nove strukture sa svjesno odabranim se oslanjaju na golu prisutnost i broj, ma kako promjenjive
izvorima prava, kao {to je Bo`ja i rije~ Razuma, a ne rije~ te dvije kategorije bile. Nisu to, zapravo, uvjerenja, tek var-
ocvale imperije, do~eka me namr{teno lice referentice s kla- ljiv osje}aj nepovredivosti u izjedna~enoj ve}ini.
si~nim kineskim iskazom nerazumijevanja. “So how?” re~e, [to je toliko va`no? Moraliziramo li previ{e? Ne, bolj{evici
“neto~no ste ispunili rubriku Rasa, morate napisati da ste proklinju elementarnu istinu svijeta i ~ovjeka, a to je da Bog

56 BEHAR 80-81
 M U LT I M O N O L O G
nije udahnuo iz svog Duha u ljude, ve} u ~ovjeka. Po Svojoj sve univerzalnim. K tome, dano nam je otkri}e novih svemir-
naravi. Zato ga i tvori tako razli~itim jednim od drugoga, skih dobara, koje na{ rad ~ini sve svrsishodnijim i u~inkovitijim
tako slo`enog identiteta, jer samo u slo`enosti i pro`ivljenosti te bivamo sve bli`i ve}oj raznolikosti i obilju Bo`jeg djela.
te u pojedina~nosti onog drugog u svakoj posebnosti, mo- Umjesto da tr~imo ususret raznolikosti i obilju Bo`jeg stva-
gu} je pristup onome {to se jo{ ne zna, onom malom subjek- ranja u vje~nom rastu, mi `elimo pojednostaviti svijet do
tivno spoznatom dijelu jo{ nespoznate objektivnosti koje se, be`ivotnosti.
kao potvrda istinitosti, mora i mo`e objektivno reprezentira- Zato ure|eno dru{tvo mora omogu}iti reprezentaciju
ti te tako aktualizirati vrijedno{}u kroz razine dru{tvenih svih dru{tvenih, dakle, politi~kih posebnosti identiteta, pa
identiteta. Aristotelova zabluda pseudo priznanjem po- makar pojedinac sudjelovao u vi{e njih, {to i jest najbolji
stojanja Boga u obliku morbidno inferiorno zami{ljenog bi}a slu~aj. Ni jedno dru{tvo, kako je mudra glava primijetila,
koje ne mo`e ni{ta kon- raspravljaju}i o dostup-
trolirati, ~ak se niti kre- Koje sam, zapravo, rase? Bijele, u slu~aju da jo{ nosti obrazovanja - a
tati, i mo`e proizvesti postoje tek crna i `uta, ili, u slo`enijoj varijanti, mogla je i o dostupno-
tek prvi pokret, stvorila sti i kriterijima upo{lja-
je tisu}ljetnu kulturu po-
mediteranske, slavenske, dinarske, koje li? [to mi vanja, raznih imenova-
gre{nog usmjerenja spo- to uop}e zna~i? ... A tko nije manjina? Tko nije nja i kandidatura - ma
znajnog puta. Zabluda nikad osjetio pritisak bolj{evika u ma kojem kako brojno, veliko i
je da nas vi{e znanje pri- bogato bilo, ne mo`e
bli`ava Bogu u mjeri
dru{tvenom aspektu svoje osobe, ergo, svog svoju budu}nost gra-
svog pojednostavljenja, identiteta, od profesionalnog, dobnog, etni~kog diti na talentiranoj dje-
pa pogre{no jezik istra- do idejnog, rasnog ili vjerskog? ci elite. Ona je ionako
`ujemo prema pretpo- jednodimenzionalna u
stavljenom prakti~ki mjeri u kojoj ju je bolj-
onomatopejskom isko- {evi~ki jednodimenzio-
nu umjesto prema ide- nalizam iznjedrio. Sa-
alnom slu~aju ostvare- mo nadarena djeca cije-
nja svih njegovih poten- log dru{tva jam~e op-
cijala koji izrastaju iz stanak. A vjerojatnost
njegova organi~na bi}a. razvoja talenta je ve}i u
Pogre{no smiraj i pu- okru`ju ve}e izlo`enosti
ninu spoznaje tra`imo razli~itim kulturama. To
u prostoru bez suprot- nisu, dakle, manjine,
stavljanja razlika, u bi- ve} identiteti jednog
vanju bez razlikovanja, dru{tva, u funkcional-
u nirvani, {to ona, kako nom smislu njegovi seg-
neke {kole tuma~e, iz- menti, od radnih do re-
vorno zna~i. Naprotiv, gionalnih, kulturnih,
Bog je `ivu}i, mnogo- idejnih, etni~kih i vjer-
svojstven, stotinu Mu skih, i svaki treba biti
imena znamo, neposre- zastupljen u politi~kom
dan je izvor sve razno- izvr{nom odlu~ivanju.
likosti koja je, {to vi{e Da nam odluke ne bu-
znamo, sve obilnija. Ot- du jednodimenzional-
kri}e jednostavnije for- ne, povr{ne i glupe.
mule od onih kojima Kada ka`emo da
smo do odre|enog tre- smo pripadnici manji-
nutka ne{to proturje~no ne, samo koristimo ras-
tuma~ili, istodobno zna- polo`iv i uobi~ajen teh-
~i da smo proturje~nost ni~ki termin. Vi{estru-
razrije{ili, ali u vi{oj di- kost na{eg identiteta,
menziji stvarnosti, i da gdje puno}om i ljubav-
je otvoreno niz novih, lju `ivimo i one tako-
jo{ slo`enijih pitanja na zvane ve}inske, ~ini
koje treba na}i jo{ vi{i nas putnicima k ideal-
stupanj odgovora u jo{ nom dru{tvu, k onom
vi{oj dimenziji jer }e se i ~iju idealnost ne odre-
ovo novo pokazati u ne- |uje odsutnost razlika,
~emu proturje~nim, do ve} naprotiv, odsut-
sudnjeg dana nikad po- nost ve}ine.

BEHAR 80-81 57
 M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA

[ejtan u lijevoj, i melek u desnoj

komori srca
ASMIR KUJOVI] je ro|en 1973. godine u Novom Pazaru, gdje
je zavr{io osnovnu i srednju {kolu. Od 1991. godine `ivi u Sarajevu.
Studirao je romanistiku i knji`evnost naroda BiH na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu. Objavljivao je u brojnim knji`evnim ~asopisi-
ma, a radio je i kao novinar u listovima: “Slobodna Bosna”, “BH
Dani” i “Walter”. Bio je glavni urednik sarajevskog ~asopisa za knji-
`evnost i kulturu “Lica”. Objavio je knjige pjesama “Vojni sanovnik”
(1997.) i “Zagrobni `ivot” (2000.), te roman “Ko je zgazio gospo|u
Mjesec” (2002.). Pjesni~kim, proznim i esejisti~kim tekstovima za-
stupljen je u vi{e antologija, pregleda i panorama savremene bosan-
skohercegova~ke i bo{nja~ke knji`evnosti. Za roman “Ko je zgazio
gospo|u Mjesec” nagra|en je Godi{njom nagradom Dru{tva pisa-
ca Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu objavljenu u 2002. godi-
ni. Pojedini tekstovi su mu prevo|eni na engleski, francuski, turski,
flamanski, makedonski i slovenski jezik. Godine 2005. u Be~u je
objavljeno dvojezi~no izdanje njegove knjige izabranih i novih pje-
sama pod naslovom “Das versprochene Land /Obe}ana zemlja” na
njema~kom i bosanskom jeziku.

i niko ne smije ubrati taj plod

Drvo `ivota
U po~etku svijeta zasa|eno je drvo
na svakom od njegova 22 lista Sunce dodiruje
podzemne vode podzemne vatre podzemna neba
svaki njegov cvijet je slika
podzemnih vatri podzemnih voda podzemnih neba
svaka parna latica cvijeta izvire iz tame
i svaka neparna latica uvire u tamu jer
cvijet je vrtlog stvoren da ispuni tamu
U po~etku svijeta zasa|eno je drvo
njegovo korijenje raste vr{cima `ilica
njegov izdanak raste cijelim tijelom
Sunce nikako da svojim ljubavnim dodirima
prodre kroz cvijet, da bude podzemna voda
podzemna vatra podzemno nebo u `ili stabla
samo plod ~uva ta~an oblik Sun~evih milovanja
izvla~i dugine strune uz koje se uspinje
U po~etku svijeta zasa|eno je drvo
njegovo korijenje prodire kroz slojeve epoha
i minule epohe uporedo razrastaju
`ile mu se razgranavaju kroz svu utrobu Zemlje
da o`ive pepeo podzemnih vatri
da o`ive oblake podzemnih voda
i vode podzemnih oblaka
da o`ive pepeo uga{enih zvijezda
i granama dodirnu zvijezde
U po~etku svijeta zasa|eno je drvo
plodom u sjemenu ~uva knjigu `ivota
niko ne smije pojesti taj plod
jer bi tako otkinuo list jedne knjige
jer bi otkinuo knjigu jedne knjige
i drvo bi moralo biti ponovo zasa|eno
do{la bi zima
Nabukodonosor
Iz usta Nabukodonosorovih iza|e zelena golubica
poletje ka nebu i zapjeva
Neka svaki od graditelja Babilonske kule,
sa spratovima poredanim kao stepeni{te ka Nebu,
vidi razli~it raspored stepenika – poput
polo`enih struna jedne beskona~ne harfe;
Neka svaki od graditelja Babilonske kule
mjeri ravnote`u izme|u njenih spratova
da im raspored uskladi sa ritmom zvjezdanih putanja,
sa ritmom otkucaja stotina `ivih srca
Jer onaj koji je prvi izgovorio rije~ Du{a
svojim ju je glasonosnim dahom stvorio, i usmrtio,
a potom u tijelo zapisao, da bi je o`ivio.
Stoga je i ona - otisak pismena,
kao {to ko`a, u vidu stara~kih bora,
u samoj sebi ostavi trag
Iz stidnice Salomine iza|e plava golubica
vinu se ka nebu i zapjeva
VODA

58 BEHAR 80-81
 M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA
Kad le`e}i, u travi, za`miri{ na jedno oko,
Obe}ana zemlja i cvjeti} zakloni hrpu grbavih brda,
cvjeti} sa trnom, kog stado ne jede,
Ulicom Mar{ala Tita - Isus te vodi za ruku. no drhti i miri{e samo radi tebe;
Vodi te - kao dje~aka kroz Samoposlugu; dok te povjetarac miluje ko majka
I ti si o~aran pokretnim stepenicama, i livada novembrom izatkana tako
O~aran vo`njom u invalidskim kolicima da se ne zna {ta je vez, a {ta podloga,
Kolone mrtvih, kolone nero|enih, u gnijezdu, iz jaja, izlije}u o~i mjesto pti}a
Kolone mrtvoro|enih, pored vas prolaze - pod nebom na{minkanih kapaka.
I svi su tu`itelji, svi su optu`eni,
Svi su advokati - i svi vas mimoilaze
Isus te vodi kroz zadimljene kafane
Gdje starci-dje~aci ple{u acid-jazz,
Dok glave osciluju poput atomskih kuglica
Sparene il rasparene, po zakonu ~estica
Preko pje{a~kog prijelaza Isus kora~a
Odjeven u uniformu vojnog truba~a –
Krst raskrsnice sje}a na Golgotu
Razapet na lan~i}u izme|u obna`enih grudi
neke djevojke sa Marijinim licem
Isus te doziva: Jahja! Jahja! –
Jer ti si pro{ao kroz vatru
I sad se zove{ Jahja
Njegov {tap se pretvara u Zmiju
I Zmija se ponovo pretvara u {tap -
Gleda{ kako {tapom razdvaja dva mora
I probija put kroz radio-talase.

Leonardov zapis
na crte`u srca
[ejtan je u lijevoj komori srca
tu gdje izvire novo gorivo
od oblaka i zemljinih plodova
i stada {to ljen~ari izme|u njih.
Melek je u desnoj komori srca
gdje pristi`e gare`, pepeo i dim –
skr{ene kosti izre~enih rije~i.
Taj gare` on mi baca u o~i
i tra`i da ga od rijeke razdvojim.
[ejtan udi{e, melek izdi{e.
[ejtan {apu}e, melek zapisuje...
Ali i ja, dok ovo bilje`im,
Imam na umu da sam ro|eni ljevak
i da su, mo`da, u mom slu~aju,
ova dvojica, zamijenili mjesta.
Definicija ljubavi
Ljubav je volja, za zrenjem, u tu|oj ko`i.
Dokaz:
Pofali}ka bitka
Pred ku}om ~etni~kog vojvode
na{li smo pripremljenu
gajbu pivskih fla{a sa benzinom.
Istim tim benzinom
zalili smo i za`dili mu ku}u.
I danas, kad se toga sjetim,
sjetim se i sestre {to je izdahnula
jer nismo imali ni kapi benzina
da je prevezemo do bolnice.
@u~
Za deset minuta kre}e akcija.
Ne znam otkud mi se toliko spava
dok granate sipaju zemlju u lice.
Kroz otvor pu{karnice
vidim: jedno drvo, drugo drvo
- stupovi {to dr`e oblake
i veo magle {to uzmi~e pred okom.
To je veo nad maj~inim likom.

BEHAR 80-81 59
 M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA
Hadis veli: Jedna no} na stra`i
va`i kao sto godina molitve.
Jer jedna no} provedena na stra`i
te~e sporo
kao sto godina iskrene molitve.
Ki{ne kapi {u{kaju u li{}u
kao oprezni koraci diverzanata.
Za pet minuta kre}e akcija.
Jedva gledam, o~i mi se same sklapaju.
mar{ira hor ~asnih sestara.
Novine rasklopljene kao note
pred svira~ima orkestra.
Striptizeta, godina lanjska –
u tami odba~en oklop raka;
Onaj {to hodio je po vodi
bija{e lagan, kao slamka.

Golo brdo
Vidio sam, ro|enim o~ima,
kad je odletio, na sve strane.
Sanjao je da postane najbolji golman
bje{e to Igitina posljednja parada.
Trenutak ranije, smije{io se.
Sutra je trebalo da se sastane sa Indirom
pomiri sa Almirom
vre}u drva ponese ku}i
staroj ubere hajdu~ke trave.
Sutra je trebalo da pusti korijene.
Ne znam {ta da osje}am.
I ne mogu da vjerujem
jer za rastanak se nismo pozdravili.
- Otkako je rat, govorio je,
u~im da ho}u {to Allah ho}e.
I da ne}u {to Allah ne}e.
U tom je sve umije}e.
Ne mogu da vjerujem
jer trebalo je, jo{ ne{to, da mi ka`e.

Belkisa
Za{to {apu}e{, ovdje nas niko ne ~uje?
Pustila si da ki{a pokvasi
tvoje obraze pod korom stabla.
Dok govori{, iz usta ti izlazi magla
i, kao slu~ajno,
breza je stresla mokri snijeg, sa grana,
Najdalje nebo
stali smo da nas razmine sahrana. Ako pogledam najsitniju zvijezdu
Ptica kljuca zale|ena sunca. Udaljenu od zemlje bilion svjetlosnih godina,
Vidi{ li isto {to i ja? Vidim je onakvu kakva je bila
Tebi lijepo stoji svaka ulica. Prije bilion godina.
No ove ispucale ruke, {to te grle,
tebi previsoko stoje, kao vje{ala. Ako na najdaljem nebu stoji Adem
I gleda u mene teleskopom,
Vidi me onakvog kakav sam bio
Dok sam jo{ bio sa njim, u Edenu.
Bo`i}na razglednica
Po snijegu opale zvijezde –
park je novogodi{nja razglednica. Kibla
O~i {eta~a su opale zvijezde,
du{e mrtvih lepr{aju sa `ica. U sobi 507 hotela Roger Smith u New Yorku
Kroz zidove napu{tenih soba naga|am: u kom pravcu se nalazi Hram u Mekki?

60 BEHAR 80-81
 M L A DA B O [ N JA ^ KA P O E Z I JA
Da li prema prozoru? Ili ka vratima?
Mo`da prema stonoj lampi? Svjetioni~ar
Ili prema televizoru?
Ka svjetlu u no}i sve stvari su sjeni.
Pitam sobaricu u hodniku [ejtani su danju crni, a no}u vatreni.
sa koje strane izlazi Sunce?
Gleda me blijedo Opleo sam mre`u, oko pu~ine,
kao da sam pao s Marsa i vu~em je, vu~em, o~ima,
vade}i sa dna potopljene brodove
Kip Slobode je, mislim, negdje prema prozoru... da sastavim {arene vagone.
Soba 507 hotela Roger Smith u New Yorku Mjesec je nestao. Mo`da sam ja Mjesec?
kroz zastakljenu no} Evo, {est koraka u jednom koraku.
plovi kao splav na Atlantiku. Ja{u}i, ja krotim i u~im svoga konja
i tu se ne vidi: ko je kome vo|.
Neko je sad isklju~io ton
Mekka i zbog prehlade ne poznajem svoj glas.
Dodirujem zidove tu|im rukama.
Ima jedno djevi~ansko mjesto u meni, A kada ne{to krivo izgovorim,
odasvud poplo~ano bijelim mermerom; Mjesec se skrije iza oblaka.
vidljivo samo kroz Svjetiljka srca po~adila
zasljepljuju}u ~istotu sun~evog svjetla od prejakog plamena.
Prijatelje prepoznajem Znojem svojim uprljana
kad lica okre}u no} dogorijeva upaljena
ka tom mjestu u meni. svjetiljka srca sjenke sija.

Doti~em ga bosim stopalima. Zatim, izlazim iz tog trena

Osje}am njegovu toplinu i posmatram sebe ko krpenu lutku.
pod povr{inom bijelog pe{kira Dok svjetioni~ar pri~a sam sa sobom.
{to prekriva moju golotinju - Vrijeme je spalo, ko lanac na biciklu,
upija moj znoj i vodu Zemzema i pedale se okre}u uprazno.
Tu su redovi poredani Vrata se, sama, ponekad, od{krinu
Indone`ani, Iranci, Turci, Sudanci i tako ostanu
svijaju krugove latica kao na kapiji ku}e u `alosti.
oko istoka, zapada, sjevera, juga
I ~ujem {um kolanja zajedni~ke krvi,
Izabrao: Filip Mursel Begovi}
i hiljade glasova tu|ih u mome glasu,
i moj glas opet budi hiljade tu|ih glasova
I ti si taj koji zastupa{ sve njih
i svi oni zastupaju tebe
Usnama doti~e{ grumen zemlje
{to ga je Adem donio iz d`enneta
I svi su ovdje mladi
i svi su ovdje istih godina
Kraj ~esme te pozdravlja djevojka
sa stopalima najnje`nijim
sa o~ima crnim, po danu zvjezdanim
Uzimam liru i sviram
mada nikad nisam znao da znam da sviram
Ovdje, na mjestu mog stida
spominjem se svega
nepovratno izgubljenog
dok se sje}am onog tamo, sada{njeg.

BEHAR 80-81 61
 MIT I SUVREMENOST

Mit u dana{njem vremenu

Pi{e: Ajka Tiro Srebrenikovi}

^esto jedni pred drugima glumimo kako nam je do na{em neposrednom okru`enju. Zna~i da smo i sami, htje-
tra~a i mita stalo kao do lanjskog snijega, pretvaraju}i se li ili ne htjeli, na indirektan na~in uvu~eni u koloplet mi-
da smo i jedno i drugo ve} davno nadi{li, ali ljubitelji i je- tskoga koje posjeduje vlastite zna~enjske prakse, a time i
dnog i drugog znaju da tra~ i mit predstavljaju mehlem za osobitost jezika koji se koristi u ideolo{ke/politi~ke svrhe.
njihovu du{u. U ~emu je razlika/sli~nost izme|u mita, Kako povezati mitske iskaze, mitsko mi{ljenje i da li se mo-
tra~a i knji`evnosti? Mo`da nikakva, odgovorili bismo od- `e mitologija dovesti u vezu s npr. knji`evno{}u, ideolo-
mah na po~etku, ali poku{at }emo ukazati na koji na~in gijom, politikom?
funkcionira svaki od navedenih oblika. Knji`evnost za razliku od mitologije predstavlja samo
Mitovi i danas nastaju samo je pitanje gdje i za{to. Za jedan od mogu}ih svjetova, ona predstavlja svijet koji bi se
razliku od usmene kulture u kojoj je mit dobivao povla{teno mogao dogoditi, predstavlja pri~u ro|enu u ne~ijoj ma{ti
mjesto, danas se stvaraju suvremeni mitovi koji imaju na- ili onu pri~u koja je umjetni~ki uobli~ena na osnovu ne~ijeg
mjeru da se upotrijebe u odre|ene ciljeve. Zbog toga {to do`ivljaja. Sve ono {to je osobno do`ivljeno predstavlja
dana{nji mitovi razotkrivaju svoju po~etnu namjeru, oni na{ vlastiti emotivni svijet, a za emocije se ve`emo na
prolaze lo{e, ali dok traju vrlo su u~inkoviti. na~in da ih ljubomorno ~uvamo samo za sebe, pa prema
Dobro ispri~an tra~ mora imati fabularne dijelove, sli~no tome sve osobno do`ivljeno i pro`ivljeno ne mo`e pred-
knji`evnom djelu: uvod, stavljati istinu. Zbog to-
sredinu i kraj, a ~esto i Iskaz: “ Sve {to je bilo prije tranzicije mo`e se ga osvije{teni ~itatelji
poantu, ali gle vraga, ia- nazvati kaosom”, predstavlja pri~u o novom ne tra`e istinu u knji`e-
ko je tra~ dobro ispri~an vnim djelima {to zna~i
on nije djelotvoran. Dje-
`ivotu koja postaje mitskim iskazom. Ovo da se i ne trude povje-
lotvoran je onda kad ga razmatranje, naravno mo`e biti primjenjivo i u rovati knji`evnim ~inje-
shva}amo kao istinu, a okviru politi~kih snaga koje politiku svojih nicama kaje se nastoje
shva}amo ga kao istinu nametnuti kao “prava
onda kad obja{njava
stranaka propagiraju kao jedino ispravnu, istina”. Za razliku od
ne~ije porijeklo, ne~iji smatraju}i kako je prije njih postojao samo kaos njih, ~itatelji i slu{atelji
neuspjeh, ne~ije pogre{- (na djelu je ljubavna veza retorike i mitologije). mitskih pri~a ili oni koji
ne postupke, itd., a ka- su skloni mitskom mi{-
da dosegnemo na{u istinu onda nam nikakvi dokazi vi{e ljenju, svijet mitskog, ali na `alost i knji`evnog, pa i politi-
nisu potrebni. Tra~ po~inje djelovati, iako u njemu nema ~kog i ideolo{kog razumijevaju jedino kada mitskim, knji-
ama ba{ ni{ta od provjerljive istine. Naklapanje i tra~ po- `evnim pa i politi~kim i ideolo{kim tekstovima vjeruju, a to
staju mitom onog trenutka kada nas po~ne zanimati ono im vjerovanje omogu}ava da iskaz ne shva}aju kao “pjes-
{to se u njima govori, ne samo iz znati`elje, nego iz ne~ega ni~ku sliku” ili kao ideolo{ku i politi~ku rije~, koja uvijek
{to ~ini temelj na{e `ivotne orijentacije. Milivoj Solar isti~e polazi od retori~kih principa, zasnovanih na uvjeravanju.
kako sve to predstavlja, ne samo krizu pojedinca, nego U svakodnevnom `ivotu ~esto smo i sami podlo`ni utje-
krizu dru{tva, politike i kulture. caju mitskoga. Ako prihvatimo ~injenicu da je npr. na{a
Ne moramo biti sljedbenici mitologijskog mi{ljenja, ali sada{nja dru{tveno politi~ka situacija (nazovimo to tranzi-
se ono ipak nastanilo u svijestima onih koji se nalaze u cijskim vremenom) bolja od vremena socijalizma, ako nas u

62 BEHAR 80-81
 MIT I SUVREMENOST
to doista uvjere, onda se vi{e ne radi ni o kakvom teoret- njur, onda su ga svi vidjeli pa se u to uklju~ila i znanost sa
skom zaklju~ivanju zasnovanom na literaturi nego o cjelini zaklju~kom da je pojava lete}ih tanjura mogu}a. Na tim
na{e egzistencije, radi se o “`ivotu”. Iskaz: “ Sve {to je bilo presjecima se stvaraju zna~enja, najprije pojedinac zna, a
prije tranzicije mo`e se nazvati kaosom”, predstavlja pri~u onda svi znaju, na ~emu se konstituira mitolo{ka pri~a na-
o novom `ivotu koja postaje mitskim iskazom. Ovo razma- stala na jakim glasinama; {to zna~i da mitolo{ka pri~a ne
tranje, naravno mo`e biti primjenjivo i u okviru politi~kih tra`i nikakvog obja{njenja, ona je sama sebi svrha i cilj, ona
snaga koje politiku svojih stranaka propagiraju kao jedino ne tra`i razotkrivanje istine nego se mo`e uvijek iznova na-
ispravnu, smatraju}i kako je prije njih postojao samo kaos dopunjavati novim detaljima i nekim novim istinama. Za
(na djelu je ljubavna veza retorike i mitologije). razliku od tra~a koji zahtijeva i odre|enu provjeru, sljedbe-
M. Solar isti~e kako vjerovanje mijenja na~in razumije- nici mita svojeglavo su samouvjereni, egoisti~ni i ograni~eni,
vanja. Uz pretpostavku bezuvjetnog va`enja, rije~i dobi- ne mare}i za istinom, ona ih ~ak iritira jer je pojam njihove
vaju strogo utvr|ena, naprosto zadana zna~enja. Dokazi istine i pravde uvijek jednozna~an i ne tra`i nikakvog obja{-
kako je tranzicija bolja od socijalizma nisu zasnovani na njenja. Mo`e se zaklju~iti kako je tra~, iako ga se tobo`e
znanstvenom jeziku nego su potvr|eni kroz osobno isku- ve}ina kloni, ipak na ne{to ve}oj vrijednosnoj ljestvici od
stvo pojedinaca koji su u tranziciji vrlo dobro profitirali. mita, upravo zbog toga {to tra~ podlije`e provjeri i tra-
Mit se nikad ne zasniva na znanosti i njenim aksiomima ganjem za nekakvim oblikom istine. Mitu je svejedno. Bit-
nego na osobnom iskustvu koje se `eli prezentirati kao no mu je ispri~ati pri~u koja }e donijeti korist onome tko ga
jedino mogu}a istina, ne{to {to se ne mo`e provjeriti. Na je lansirao u galaksiju ovozemaljskih ozna~itelja. Svjedoci
taj se na~in iz osobnog iskustva pojedinca ra|aju op}e- smo kako se mitom `eli sa~uvati odre|ena pozicija u dru{t-
va`e}i stavovi koji se lijepo upakiraju u mitsku pri~u koja vu, sa~uvati vlast itd. Pretpostavka kako je dru{tvo mitolo{ki
nije ukori~ena kao knji`evna pri~a nego podlije`e dorada- i dogmatski na~in poimanja svijeta i njegovih vrijednosti
ma, nadopunama i nadopunjuje se u nedogled, ovisno o ve} u naslagama godina iza sebe ostavilo, ali smo svjedoci
potrebi trenutka. Nitko ne provjerava da li se kakva la` da jednoumlje koje nikada za kompromise znalo nije, na
usput u doradama i nadopunama prilijepila. Jezikom se `alost, i u na{em vremenu se iz kukuljice `eli pretvoriti u
mo`e, ne samo spora- `ivahnog leptira.
zumijevati, nego i laga- Kada mit i mitska
ti jer se rije~i mogu od-
Netko je vidio lete}i tanjur, onda su ga svi vidjeli svijest u nekom dru{tvu
vajati od imenovanih pa se u to uklju~ila i znanost sa zaklju~kom da je ili zajednici prevlada,
stvari te se tako preno- pojava lete}ih tanjura mogu}a. Na tim presjecima {to sve postaje “prepo-
se na druge stvari. znatljivo isklju~ivo na
Jezik uvijek povezu-
se stvaraju zna~enja, najprije pojedinac zna, a razini recepcije: mit
jemo sa “realnim stvari- onda svi znaju, na ~emu se konstituira mitolo{ka pretvara vi{ezna~nost
ma”, {to zna~i da je je- pri~a nastala na jakim glasinama… u jednozna~nost i ne
zik “sama stvarnost” tra`i da samo isto misli-
pa prema tome trebao bi biti i sama istina. Kako }e se on- mo nego tra`i jednodu{nost…”. Jednodu{nost predstavlja
da sna}i slijepi sljedbenici takve istine u paradoksalnoj si- negaciju individualnih razlika, razlika na razini znanja, emo-
tuaciji koja vlada na{im vremenom kad bi ono {to je naj- cija, `elja, potreba i `ivotne orijentacije u cjelini. Prista{e
bli`e na{oj duhovnosti, a to je misao, jezik i osje}aj treba- mita `ele da vide ono {to drugi ne vide, oni ~eznu da to {to
lo biti “sama stvarnost”, tj. “sama istina”. Svakodnevno `ele vidjeti doista vide, pa onda u njihovim svijestima dola-
smo bombardirani mitskim iskazima koji ne razlu~uju isti- zi do potpunog ko{mara, mrvice racionalnog ve} potoplje-
nu od la`i pa slijepi sljedbenici jezi~ne, misaone i emotiv- ne u paranoju. Nesre}a sljedbenika mita nalazi se i u neumit-
ne jednozna~nosti, koja ne posjeduje lice i nali~je, postaju nom protjecanju vremena. Oni nisu nesretni zbog samog
tragi~ari, zalutali u {umi mitskog postmodernog vremena vremena nego zbog toga {to ne mogu vratiti vrijeme jer su
u kojemu se ne vrednuje naukovanje “kako govoriti isti- u njemu `eljeli vidjeti jedino svoj vlastiti uspjeh i zbog toga
nu” nego kako uvjerljivo lagati i kako se mo`e {irim naro- pristupaju razli~itim oblicima ritualnih seansi koje im nude
dnim slojevima prezentirati “neprijatelj” kojeg je izmislila la`nu mogu}nost da iskora~e izvan vlastitog vremena, {to
njihova ma{ta ili im je misao ro|ena iz ko{mara mitolo{kog zna~i da i vrijeme kao Bo`ju datost `ele iskoristiti, ne za
svijeta nastanjenog davno u njihovom djetinjstvu koje je op}e, nego za vlastite ciljeve. Mit po svemu sude}i sigurno
izrodilo duboke komplekse u njima. Mit pri~a o onome grabi ka prvobitnoj dogmatici i usmenoj kulturi, {to zna~i
{to se zbilo, a njegov interes postaje samo ono {to je za da i sljedbenici mitolo{kih pri~a bez obzira {to `ive u po-
njega “podno{ljiva istina”, a “podno{ljivo” uklju~uje one stmodernom vremenu koje vi{e ne karakterizira samo pisa-
~injenice koje }e prenositeljima i kreatorima mita slu`iti na kultura nego i elektroni~ki mediji, najbolje se snalaze u
za vlastite ciljeve. usmenoj kulturi, poku{avaju}i raspuhati skoro ugaslu vatri-
cu s ognji{ta. Mit nema kraja kao {to ima npr. knji`evno
KAKO NASTAJU MITOVI? djelo jer njegove bezbrojne varijacije uvijek stvaraju novu
pri~u. Mit se temelji na la`i, ali je poznato kako se la` uvijek
Solar na jednostavnom primjeru o nastanku mita o le- izvodi iz istine, a ne obratno, kako bi ljubitelji mita `eljeli.
te}im tanjurima indirektno obja{njava nastanak bilo kakvih Mit ni{ta ne mo`e razoriti kao ironija, koja iznutra razara
drugih mitova u na{em vremenu. Netko je vidio lete}i ta- njegov samouvjereni, egoisti~ni i svojeglavi svijet i jezik.

BEHAR 80-81 63
 E T N O M U Z I KO L O G I JA
Melopoetski oblici dervi{a
nak{ibendijskog reda u
Bosni i Hercegovini
Pi{e: Jasmina Talam
Sklonost ka misti~kom na~inu `ivota u islamu je poznat
pod nazivom tesavuf1 ili islamski misticizam. Nastao je iz
unutarnje potrebe savjesti protiv dru{tvenih nepravdi koje
se nisu odnosile samo na druge, nego i na osobne nedosta-
tke povezane sa zahtjevima ka unutarnjem, duhovnom
o~i{}enju. Na prakti~nom planu, tesavuf je te`io da nadi|e
osjetilni svijet, te da dosegne svijet duhovnih realiteta. Taj
prakti~an put se definira kao tarikat2. Tarikati su bili organi-
zirani kao institucionalni tesavuf, a cilj im je bio osloboditi
ljudski duh ropstva i mana i ukrasiti ga vrlinama. Ve} u dese-
tom stolje}u postojali su sufijski centri ili tekije u kojima su
zagovornici tesavufa, poznati kao dervi{ki redovi, obavljali
molitve i usavr{avali svoje znanje. Dervi{ki redovi su vezani
za jednog u~itelja, odnosno osniva~a (pira) ~ije ime nosi
odre|eni red. Usvajali su njegov metod obuke, koristili nje-
govo sufijsko iskustvo i slijedili pravila na koja je on upu}ivao.
U~enje se prenosilo putem kontinuiranog lanca (silsile).
[ejhovi proizvedeni unutar odre|enog dervi{kog reda po-
stajali su duhovni nasljednici osniva~a reda. Nak{ibendijski
red je osnovan u Turkestanu i ve`e se za ime Muhammeda
Behaudina Nak{ibenda. Zasniva se na u~enju da je najve}i
cilj ljudskog `ivota spoznaja Boga, a posti`e se razumom i
intuicijom. Razumom se mo`e upoznati vanjski svijet koji je
vidljiv i materijalan, dok se intuicijom spoznaje samo duho-
vni svijet. Sposobnost spoznaje racionalnog i intuitivnog
posti`e se askezom i zuhdom3. Te sposobnosti se razvijaju u
tekijama kroz obrede poznate pod nazivom zikr4 koji se
naj~e{}e obavljaju poslije no}nog namaza. Zikr kao vjerski
obred zna~i slavljenje Allaha kori{tenjem ustaljenih fraza
koje se ponavljaju prema obrednom redosljedu. Behaudin
Nak{ibendi je smatrao da se zikr mo`e obavljati na dva
na~ina: srcem i jezikom, te da oba na~ina imaju upori{te u
Kur’anu5. Nak{ibendijski red je dugo njegovao stav Hora-
sanske {kole da je “vanjsko za svijet, a unutarnje za Boga”.
NAK[IBENDIJSKI RED U BOSNI I HERCEGOVINI
U okviru cjelokupne tradicionalne kulture Bo{njaka,
zna~ajno mjesto zauzimaju dervi{ki redovi. Izvori i preda-
nja sa~uvana u narodu govore da se nak{ibendijski red
pojavio u Bosni i Hercegovini ve} u XV stolje}u. Prvi {ejho-
vi nak{ibendijskog reda bili su Ajni Dedo i [emsi – dede. U
Bosnu su do{li sa vojskom sultan Fatiha i poginuli 1463.
godine. Smatra se da je prva nak{ibendijska tekija bila Ga-
ziler tekija6 koja se nalazila u Sarajevu na putu ratnika Ga-
64
ziler Yolu. Oko 1500. godine , Skender–pa{a Juri{i} je po-
digao drugu nak{ibendijsku tekiju u Sarajevu sa imaretom
i musafirhanom. Nakon toga podignute su jo{ tri tekije u
Sarajevu: Jediler tekija, tekija na Mlinima i tekija {ejha Ha-
sana Kaimije. Pored Sarajeva, nak{ibendijske tekije su na-
pravljene u Mostaru, Fojnici, Vukelji}ima i Oglavku kod Foj-
nice, Visokom, Travniku, Fo~i i Seonici kod Konjica. U ovim
tekijama okupljalo se srednje gradsko i seosko stanovni{tvo.
Kao jedni od nosioca religiozno–moralnih uticaja, dervi{i
nak{ibendijskog reda su razvili svoju kulturnu i umjetni~ku
djelatnost po{tuju}i nepovrjedive principe vjere. Umjet-
nost u tekijama se nije razvijala kao izolirana pojava, nego
kao dio op}enitog smisla `ivota. Smatra se da su, u razvoju
kulturne i umjetni~ke djelatnosti, najzna~ajniju ulogu ima-
le tekije u Vukelji}ima i na Oglavku.
Bosanskohercegova~ke nak{ibendije prakticiraju kombi-
nirani zikr. U toku zikra, dervi{i stoje u halki (krugu). Ismail
Anqarawi, pisac iz XVII stolje}a, za halku je dao sljede}e
obja{njenje:” Smatra se da bi}e ima oblik kruga: s desne
strane se nalazi vanjski svijet, a to~ka koja se nalazi nasuprot
njoj nazvana je “stupanj ~ovjeka”. Svijet i ~ovjek duguju
svoju pojavu o~itovanju ove to~ke biti i kre}u se du` kruga
postojanja, prema rije~ima: “Onako kako smo prvi put iz ni-
{ta stvorili, tako }e ponovo iz ni{ta stvoriti.” (Kur’an XXI,
104)... U tom ~asu se shva}a da je ljudsko znanje povezano
sa istinskim izvorom i da je oslobo|eno neizvjesnosti i su-
mnje.”7 Zikra dervi{a sastoji se od u~enja Kur’ana, pominjanja
Allaha, dono{enja salavata na posljednjeg bo`jeg Poslanika,
izgovaranja rije~i iskrenog pokajanja (tewbe i istigfar), u~enja
prigodnih ilahija i upu}ivanja (ir{ada) u pravila tarikata. Po-
red redovnog zikra koji se odr`ava uo~i ponedeljka i uo~i
petka, u tekijama se odr`avaju mevludi i obilje`avaju muba-
rek ve~eri8. Mevlud podrazumijeva, prije svega , proslavu
ro|enja Poslanika Muhammeda a.s. koja se obilje`ava 12.
rebiu-l-evvela mjese~eve godine9. Sastoji se iz u~enja Kur’ana,
u~enja i recitiranja odlomaka iz mevludskih spjevova i prigo-
dnih ilahija. Mevludi se, u tekijama, odr`avaju i drugim pri-
godama, a za povod imaju neki radostan ili va`an doga|aj i
predstavljaju najljep{i izraz po{tovanja prema Poslaniku.
U dane kada se obavlja zikr ili obilje`avaju navedeni
praznici, za tekije se ve`e jo{ jedan obi~aj. Izme|u dva
no}na namaza, ak{amskog i jacijskog, u mejdan odaji se
u~e ilahije. Prije ezana koji poziva na jacijski namaz, redo-
vno se izvodi sve~ani salavat. U tekiji u Vukelji}ima kod
Fojnice, salavat i ezan redovno u~e dva ili tri u~a~a i to
BEHAR 80-81

ispred ulaza u tekiju. Izvode ih istovremeno ili naizmjeni~no,
svaki po jedan dio tekstualnog obrasca. Za ovakvo izvo-
|enje salavata i ezana biraju se dervi{i koji se odlikuju lije-
pim i prodornim glasom. Poslije obavljenog jacijskog na-
maza, dervi{i se redaju u halku i izvode zikr. Svi navedeni
melopoetski oblici se u~e, a ne pjevaju. Ovaj svjesno upo-
trebljeni izraz govori da se radi o melodiziranju teksta i
jasno pokazuje stav o funkciji muzike u dervi{koj obrednoj
praksi. Muzika se, zapravo, mo`e shvatiti kao odre|ena
disciplina disanja i visine zvukova. U svojim raspravama o
sufizmu, Eva de Vitray Meyerovitch navodi da se “duhov-
na glazba potvr|uje kao sredstvo nadahnjuju}e spoznaje,
jer nastaje iz zahvalnosti, iz reminiscencije u platonskom
smislu. Cilj nije slast slu{anja ljupkih melodija, nego
doku~ivanje bo`anske aluzije. Glazba je bu|enje du{e, ona
ukida vrijeme, jer ga pretvara u sje}anje. Utjecaji nevidljiva
svijeta, slu{ni kao i vidni, proizvode mo}an u~inak na srce
kada su s njim u skladu, to jest kada je srce ~isto.”10
E T N O M U Z I KO L O G I JA
prenosio isklju~ivo usmenim putem, te se tradicija u~enja
vremenom mijenjala. Promjene su ovisile o muzi~kim spo-
sobnostima ljudi koji su ih prenosili. To se, uglavnom odno-
si na stilske elemente: dinamiku, tempo, interpretaciju tek-
sta i ornamentaciju. Postupci muzi~kog oblikovanja i ukra-
{avanja predstavljaju individualnu kreaciju, {to zna~i da je
melodija odlika stila u~enja svakog izvo|a~a. Tekst ilahija se
nikada nije podre|ivao ambicijama vlastitog muzi~kog izra-
`avanja. Za svakog u~a~a je bio toliko dragocjen da se nika-
da nije mogao stavljati u drugi plan. Melopoetskom anali-
zom se do{lo do zaklju~ka da se melopoetske strukture po-
sti`u sljede}im postupcima:
– povezivanjem stihova
– ponavljanjem stihova
– dodavanjem rij~i eksklamativnog zna~enja (hu Allah,
ja Allah, Allah Hakk itd.)
– dodavanjem prostih i slo`enih pripjeva
– kombinovanjem navedenih postupaka.

ILAHIJE Melostrofe se, u najve}em broju ilahija, sastoje od dvo-

stiha ili bejta. U oblikovanju melostrofe uo~ljiva je poveza-
Unutar nak{ibendijskih tekija u Bosni i Hercegovini, nost teksta i melodije. Melostihovi su oblikovani kao rela-
stvarala se i njegovala poezija na bosanskom, turskom i tivno zaokru`eni odsjeci, ali su dovedeni u odre|enu ovi-
arapskom jeziku. To su snost jedan sa drugim.
bile ilahije, kaside, na’- Kao jedni od nosioca religiozno–moralnih uticaja, Jedan melostih, u naj-
tovi, munad`ati. Ve}ina dervi{i nak{ibendijskog reda su razvili svoju kulturnu ve}em broju ilahija,
poetskih oblika je dobi- kontrastira drugom pa
la jednostavnu melodiju
i umjetni~ku djelatnost po{tuju}i nepovrjedive se doima kao pitanje
koja je bila prilago|ena principe vjere ... prakticiraju kombinirani zikr. U toku koje tra`i odgovor. Naj-
izvo|enju u skupnom zikra, dervi{i stoje u halki (krugu) ~e{}i oblik stiha je sed-
dervi{kom obredu. U~e- merac. Oblik ilahija se
njem melopoetskih oblika i ritmi~kim pokretima tijela jednostavnim izlaganjem stihova, gradi i ras~lanjivanjem,
misti~no se do~arava kretanje svega postoje}eg oko Stvori- tj. razdvajanjem stihova na ~lanke, {to tako|er podrazu-
telja. Od navedenih melopoetskih oblika naj~e{}e se u~e mijeva i odre|eno ponavljanje. Interesantnu osobinu u
ilahije. Ilahije su dobile naziv od arapske rije~i Ilah {to zna~i stvaranju pojedinih ilahija predstavlja refren koji stoji uz
Bog11. To je, u osnovi, melopoetski oblik koji govori o Bogu, melostih ili melostrofu sa ulogom da dovede do potreb-
ljubavi, po{tovanju i pokornosti prema Njemu. Ilahije imaju nog zaokru`enja melopoetske cjeline. Povezivanjem i po-
za cilj i uspostavljanje odre|enog odnosa prema drugim navljanjem stihova, dodavanjem eksklamacija i pripjeva
ljudskim manifestacijama neposredno uzrokovanim ili pre- narod je stvorio odre|ene modele ilahija u koje je, na svoj
lamanim kroz taj sadr`aj kao {to su `ivot i smrt, smisao i na~in, uklopio poetsku i melodijsku sadr`inu. Mo`da ba{ u
besmisao, radost i `alost, i tome sli~no. Nastale su na pjes- tome i le`i odgovor na pitanje za{to u odre|enoj sredini
ni~kim osnovama kaside u drugom stolje}u po hid`ri, a nije te{ko ispjevati novu pjesmu.
svoj pravi izraz do`ivjele tek nekoliko stolje}a kasnije prven- Tonalno – melodijske karakteristike ilahija se mogu pro-
stveno zahvaljuju}i dervi{kim redovima. Veoma zna~ajan matrati sa aspekta tonskih odnosa i melodijskih tipova kroz
doprinos razvoju islamskih melopoetskih oblika dao je is- koje se oni ispoljavaju. Tonski odnosi ve}eg broja dosad
taknuti perzijski pjesnik i sufija D`elaludin Rumi poznat snimljenih i analiziranih ilahija jasno ukazuju da se radi o
pod nazivom Mevlana. Stvaranju i njegovanju ilahija u Bo- napjevima ve}eg opsega ~iji ambitus dosti`e i do dva tetra-
sni i Hercegovini veliki doprinos su dali, izme|u ostalih, Ab- korda. Ve}i broj napjeva je dijatonskog tipa {to zna~i da se
durahman Sirija i Abdulvehab Ilhamija. u okviru jednog tetrakorda nalaze dva cijela stepena i jedan
Ilahije su se, kao poseban vid oplemenjivanja islamskog polustepen. Napjevi su, op}enito gledaju}i, uzlazno – silaz-
poimanja i `ivljenja najvi{e stvarale i u~ile u tekijama. Na- nog karaktera. Ve}i broj napjeva po~inje finalisom. Poste-
stajale su kao individualni iskaz sa poznatim autorom ili peno ili skokom, melodija se kre}e prema upori{nom tonu.
kao kolektivni narodni izraz, pou~an i melodijski jednosta- Upori{ni tonovi koji se mogu javiti i nekoliko puta unutar
van. Pisane su na bosanskom, turskom i arapskom jeziku, a jednog napjeva imaju veoma zna~ajnu ulogu. Stvaraju
{irile se usmenom predajom ili prepisivanjem alhamijado dojam napetosti i tra`e funkcionalno razrje{enje kojim se
pismom. Osnovne karakteristike ilahija su melopoetske, to- posti`e formalna zaokru`enost muzi~kog sadr`aja. Osnov-
nalno – melodijske i metro – ritmi~ke. U odre|ivanju tonal- ni melodijski obrazac je oslobo|en du`ih ornamentiraju}ih
no – melodijskih osobenosti ilahija potrebno je naglasiti da melizmatskih grupa, ali se ne izbjegavaju kra}i ukrasi koji
muzi~ka struktura nije precizno odre|ena. Na~in u~enja se ne optere}uju osnovnu melodijsku liniju.

BEHAR 80-81 65
 E T N O M U Z I KO L O G I JA
U okviru zikra, ilahije se u~e na dva na~ina:
– grupno u~enje u unisonu
– solisti~ko u~enje uz ritmizirano izgovaranje odre|enih
tekstualnih fraza svih u~esnika u zikru (la ilahe illallah,
Allah hak daim haj, Allah maliki jevmidin ili samo Hu).
Ilahije koje se izvode uz ritmizirano izgovaranje ostalih
u~esnika u zikru karakteriziraju jednostavni i kratki melo-
stihovi silabi~kog karaktera {to zna~i da je rije~ o funkcional-
noj muzici u kojoj tekst ima primarnu ulogu. Interesantno je
napomenuti da se javljaju sli~ni ili isti napjevi u ilahijama
razli~itog sadr`aja. Postupak u stvaranju nove ilahije se, dak-
le, mo`e sastojati od uzimanja ve} poznatih napjeva kojima
se dodaje novi tekst. Ovakav na~in gradnje zabilje`en je i u
bosanskohercegova~kim tradicionalnim narodnim pjesma-
ma, a ukazuje na ~injenicu da je tekst glavni cilj narodnog
stvarala{tva, a muzika sredstvo njegovog kazivanja.
Veoma je va`no spomenuti i metro – ritmi~ke karakteri-
stike ilahija. Postojanje obilja tekstova razli~itih struktura i
sadr`aja kazuje o bogatstvu stvarala{tva dervi{a nak{ibendij-
skog reda. Tekstovi napjeva na turskom i arapskom jeziku
uti~u na ritam melodije svojim strogim pravilima ispravnog
izgovora. Ilahije na bosanskom jeziku su pisane u razli~itim
stihovima: sedmercu (4,3), osmercu (4,4), desetercu (4,6) i
(5,5), jedanaestercu (3,3,5) i dvanaestercu (6,6). Ova poe-
zija je, po svojoj fakturi, zasnovana na metru ritma i into-
naciji na{eg jezika, ali ne i na fakturi na{e narodne poezije.
U shemi njenog stiha i oblika se osje}aju strukturalni ele-
menti orijentalnih knji`evnosti. Izuzetak su one malobrojne
ilahije koje su spjevane po uzoru na na{u narodnu poeziju
u narodnom desetercu ili osmercu bez rime. Ritam se u
ilahijama izra`ava u dva osnovna oblika i to kao napjevu
ritmu rije~i – parlando rubato i u ritmu pokreta – giusto
silabik. Napjevi u ritmu rije~i sadr`e duga, otegnuta i te{ko
mjerljiva trajanja na jednom tonu koja se, u toku izvo|enja,
smjenjuju s kra}im ritmi~kim grupacijama. Ove ilahije se ne
izvode u zikru, nego u drugim prilikama kao {to je na pri-
mjer vrijeme izme|u ak{amskog i jacijskog namaza. Metro
– ritmi~ke komponente ovih ilahija u svojoj osnovi imaju
rije~, odnosno tekst. Metri~ki i ritmi~ki odre|eni stih se ja-
vlja kao osnova za obrazovanje i razvijanje melodije ilahije.
Me|utim, tekst se nije priklonio postoje}oj ritmi~koj orga-
nizaciji, {to je automatski dovelo do izvjesnih akcentskih
pomjeranja u samom stihu. Ritam rije~i je, ina~e, kategorija
koja preovladava u na{oj narodnoj tradiciji. Nije rijedak ni
slu~aj da se posljednji slogovi melostihova produ`avaju
~ime se posti`e njihovo prividno rimovanje.
Drugi vid ritmi~ke organizacije je u ritmu pokreta i
izra`en je kod u~enja ilahija u zikru. Nosi obilje`ja tradi-
cionalnih obrazaca. U ovakvoj ritmi~koj organizaciji se
primje}uje ve}i stupanj promjenljivosti govornih akcena-
ta. Posebno se zapa`a kod silabi~kih napjeva koji zavr{avaju
dugim tonovima. Takva pojava je vjerojatno nastala iz po-
trebe za jasnijim zavr{etkom.
SALAVATI
Salavati predstavljaju melopoetske oblike koji se izvo-
de na razli~itim mjestima i u razli~itim prilikama. Rije~ sa-
66
lavat podrazumijeva blagoslov koji se obavezno u~i kada
se spomene Poslanikovo ime. To zna~i da se uz ime poslje-
dnjeg bo`jeg Poslanika Muhammeda a.s. obavezno treba
izgovoriti alejhi selam ili sallallahu alejhi ve sellem {to
proizilazi iz Kur’anskog ajeta: “Allah i meleki Njegovi bla-
gosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i
{aljite mu pozdrav” (Kur’an, XXXIII, 56). Salavati se raz-
likuju sadr`ajno i melodijski ovisno od toga u kojoj se pri-
lici u~e. Tradicija izvo|enja nala`e da se, nakon prou~enog
salavata, nakloni i desna ruka stavi preko grudi. Svi sala-
vati po~inju rije~ima kojima se blagosilja Poslanik i njego-
va porodica. Dono{enje salavata je obaveza, ali i obi~aj
{to svjedo~i tradicija u~enja salavata od svakodnevnog na-
maza u kome se koriste kra}i salavati do ve}ih melopoe-
tskih oblika. Izvode se u razli~itim prilikama i na razli~itim
mjestima {to uti~e i na na~in interpretacije. Tekst je isklju-
~ivo na arapskom jeziku koji, svojim strogim pravilima to~-
nog izgovora, uti~e na ritam melodije.
Razlikujemo nekoliko melopoetskih oblika salavata.
Najkra}i i naj~e{}e izvo|eni salavat je Allahumme salli ala
sejjidina Muhammed. Dervi{i nak{ibendijskog reda ga
svakodnevno u~e. Ovaj salavat se sa istim ili veoma sli~nim
melodijskim obrascem susre}e u cijeloj Bosni i Hercegovi-
ni, {to zna~i da nije karakteristi~an samo za dervi{e nak-
{ibendijskog reda. Napjev ovog salavata je veoma jedno-
stavan sa malim tonskim nizom dijatonskog tipa. Dervi{ki
salavat je ne{to slo`eniji po svojoj strukturi i izvodi se pri-
likom zikra i tevhida. Tekstualni obrazac dervi{kog salava-
ta je nastao povezivanjem proznih re~enica, tako da ritmi-
~ka struktura napjeva i metri~ka struktura teksta ukazuju
da se ritam napjeva i metar rije~i ne podudaraju. Za razliku
od prethodno navedenog, tonski niz je labilnog tipa jer se
javlja drugi labilni stupanj zbog kojeg dolazi do pomje-
ranja polo`aja polustepena.
Veoma je zna~ajan mevludski ili sve~ani salavat koji se,
tako|er, izvodi u razli~itim prilikama. Kao zanimljiv primjer
mo`emo naglasiti da se u tekiji u Vukelji}ima kod Fojnice,
tradicionalno uo~i mubarek ve~eri izvodi sve~ani salavat i
to prije ezana koji poziva na jacijski namaz. Dva ili tri u~a~a
stanu ispred tekije, stavljaju ruku iza uha i naizmjeni~no
u~e tekstualne fraze salavata. Za ovo izvo|enje biraju se
dervi{i sa lijepim i prodornim glasom. Obzirom da u~a~i
nisu vjerski obrazovani, njihov na~in izvo|enja je veoma
blizak tradicionalnoj seoskoj vokalnoj praksi. U~a~i u~e “iz
glasa” sa snagom koji privla~i i odr`ava pa`nju slu{aoca.
Salavat je, dakle, funkcionalni dio islamskog vjerskog obre-
da i, kao takav, ima i odre|eni muzi~ki zna~aj.
U ovom radu, pa`nja je usmjerena na dva veoma va`na
melopoetska oblika – ilahije i salavate. Me|utim, melopoet-
ski oblici vjerskog sadr`aja koje prakticiraju dervi{i nak{iben-
dijskog reda su daleko brojniji i raznovrsniji. U dosada{njim
etnomuzikolo{kim istra`ivanjima im nije posve}ena adekvat-
na pa`nja. Razloga za to je vi{e – od nezinteresiranosti istra-
`iva~a pa do nepru`anja mogu}nosti malobrojnim zaintere-
siranim istra`iva~ima da do|u do podataka. Zbog toga, ovaj
rad ima za cilj samo da uka`e na jedan izuzetno vrijedan
kulturni segment koji zaslu`uje da bude detaljno prou~en
kako od strane etnomuzikologije, tako i drugim znanstvenih
oblasti.
BEHAR 80-81

SA@ETAK
Nak{ibendijski red se, u Bosni i Hercegovini, pojavljuje
ve} u drugoj polovini XV stolje}a. Osim redovnih vjerskih
obreda, dervi{i nak{ibendijskog reda su njegovali islamsku
kulturu, knji`evnost i umjetnost. U ovom radu prikazan je
samo jedan segment njihove djelatnosti – melopoetski
oblici koji su se stvarali i njegovali unutar nak{ibendijskih
tekija.
Klju~ne rije~i: dervi{i, nak{ibendijski red, Bosna i Her-
cegovina, melopoetski oblici
LITERATURA
Al - Farabi. 1930. La Musique Arabe. Paris: Librairie Orien-
taliste.
Algar, Hamid. 1972. Some notes on the Naqshibandi tari-
qat in Bosnia. Berlin: Die Welt des Islam. XIII.
^ehaji}, D`emal. 1986. Dervi{ki redovi u jugoslavenskim
zemljama. Sarajevo: Orijentalni institut.
Had`ibajri}, Fejzulah. 1977. Zikr i ir{ad. Zbornik radova
Prvog simpozija o tesawwufu. Zagreb.
[ukri}, Nijaz. 1977. Mjesto i uticaj tesawwufa na razvoj
islamske kulture u nas. Zbornik radova Prvog simpizija
o tesawwufu.Zagreb.
BEHAR 80-81
E T N O M U Z I KO L O G I JA
BILJE[KE:
1
Tasawwuf: infinitiv pete vrste glagola arap. rije~i suf – vuna. Ozna~ava
obla~enje vunene odje}e i posve}ivanje misti~kom na~inu `ivota, sufija
– mistik.
2
tarikat: od arap. rije~i tariq, mn. turuq – put, metod pribli`avanja Bogu
3
zuhd: uzdr`ljivost od grijeha, od onog {to je suvi{no, od svega {to
udaljava od Boga
4
zikr: slavljenje, spominjanje
5
zikr gali: glasni zikr, zikr dali – tihi zikr koji se o~ituje srcem
6
Ova tekija se prvi put spominje u testamentu Kemal – bega koji poti~e
iz 1538. godine.
7
Meyerovitch, Eva, Antologija sufijskih tekstova, str.163
8
Mubarek ve~eri koje se obilje`avaju u tekijama: - Lejletu – l – regaib –
no} u kojoj je Amina osjetila da je zanijela Muhammeda a.s., a obilje`ava
se uo~i prvog petka u mjesecu red`ebu; Lejletu – l – mirad` – no} u kojoj
je Muhammed a.s. do`ivio najve}e duhovno i fizi~ko uzdignu}e i od Al-
laha dobio zadu`enje za pet dnevnih namaza. Obilje`ava se 26. dan
mjeseca red`eba; Lejletu – l – berat no} u kojoj, po islamskom vjerovanju
Allah odlu~uje o ljudskim sudbinama. Obilje`ava se 15. no} mjeseca
{a’bana; Lejletu – l – bedr –no} uo~i 17. ramazana, dana kada se dogo-
dio prvi oru`ani sukob izme|u muslimana Medine i mu{rika Meke u
kome su malobrojni muslimani izvojevali prvu veliku pobjedu (marta
623. godine/ 2. godine po hid`ri); Lejletu – l – kadr – no} uo~i 27. rama-
zana: Ova no} se smatra za najodabraniju no} u godini jer je tada po~ela
objava Kur’ana.
9
Prema izvorima, Poslanik je ro|en 20. aprila 571. godine, odnosno 12.
rebiu – l – evvela mjese~eve godine.
10
ibid., str.163
11
Akademik Cvjetko Rihtman navodi da su ilahije dobile naziv po pripje-
vu “la ilahe illallah”. To mi{ljenje je neprihvatljivo jer veliki broj ilahija
nema taj pripjev.
67
 KO M U N I KO L O G I JA
Jezik zablude i ograni~ene mo}i
~ovjeka
Pi{e: Denis Glibi}
U SUSRET DRUGIM LJUDIMA
Mnoge `ivotinje su inteligentna bi}a koja posjeduju
fantasti~ne mogu}nosti u~enja. No, nemogu biti nau~ena
govoru. Ne znaju se koristiti ni jezikom znakova. @ivotinje
tako nikada ne razmjenjuju iskustva i nikada ne rasprav-
ljaju o tajnama `ivota. Nedostaje im mogu}nost izra`ava-
nja misli. Jezik je sposobnost ljudske vrste da misli i da se
izra`ava verbalno, on je ~ovjeku Bogom dana sposobnost
koja ga uzdi`e i pru`a mu vi{u vrijednost od zvijeri. Jezik
je ~ovjeku omogu}io da se dru{tveno i kulturno razvija i
da okuplja i odr`ava zajednicu, {to otvara cijeli novi svijet
me|usobno isprepletenih odnosa me|u pojedincima, a
komunikacija otvara mogu}nosti inovativnog mi{ljenja,
poti~e kreativnost i inteligenciju.
Sve ~etiri, kako ih Zapad naziva, kolijevke civilizacije:
Egipat, Mezopotamija, dolina rijeke Ind i Kina – razvile su
se otprilike u isto vrijeme, a ono {to ih je ujedinilo i isto-
vremeno u~inilo razli~itim od okolnih dru{tava, u kojima
se tako|er razvijala trgovina i obrada metala, bio je izum
pisma. Glinene plo~ice kao rani oblici zapisa predstavljali
su sredstvo mo}i. Zapisivali su se zakoni, temeljne ideje i
dru{tvena pravila, porezna davanja i vojne zapovijedi. Pi-
sani jezik izgledao je poput ~arolije. ^arobno je dostupan
i putem ove publikacije. Johannes Gutenberg je izumom
tiskarskog stroja omogu}io da se kota~ po~ne kotrljati.
Darovitim ljudima osigurao je pristup neophodnim jezi~-
nim nadahnu}ima. Odjednom se otvorio put sna`nijem
razvoju znanosti. Mijenja se na~in na koji ljudi do`ivljavaju
sebe i svijet koji ih okru`uje. U toj pri~i jezi~nog razvoja i
pismenosti Internet je ne{to posve novo. Odnosi me|u
ljudima, institucijama, dr`avama okre}u se oko sposob-
nosti izra`avanja – i doista, `ivot sam po sebi, predstavlja
ogroman i neizmjerno slo`en, ali profinjen proces komu-
nikacije izme|u nas krhkih pojedinaca. Te{ko je ozbiljno
tvrditi kako zna~ajan broj goru}ih problema na{eg doba
– dru{tvenih, politi~kih ili osobnih – ima svoje korijene u
nedostatku dijaloga. Ono {to nam danas nedostaje nije
spremnost za dijalog, nego na~in i kontekst dijaloga. Ne-
dostaju nam iskreni i kvalitetni odnosi.
Svi do odre|ene mjere patimo od krive predod`be o
stvarima koje se doga|aju izvan na{eg malog dijela svije-
ta koji nas neposredno okru`uje. To nas pak nimalo ne
spre~ava da stvaramo mi{ljenje o razli~itim stvarima, ~ak i
onim kompliciranim o kojima imamo prili~no ograni~eno
znanje. Ve}ina onoga o ~emu vjerujemo da ne{to znamo
jest upravo to – vjerovanje da ne{to o tome znamo. Po-
stupci drugih ljudi su nam utoliko razumljivi ukoliko doi-
sta znamo {to oni vjeruju da znaju. Svijet je jednostavno
68
prevelik i previ{e kompliciran da bismo mu se otvorili u
svakom aspektu. Zbog toga stvaramo vlastite zamisli i
pojednostavljujemo modele njegova funkcioniranja. Stal-
na nepotpunost informacija zna~i da svakodnevno mora-
mo plutati oceanom nesporazuma i bez orijentacije, {to
predstavlja vrlo zahtjevan i skup proces.
PREDVI\ANJE GENOCIDA I DIJALOG GLUHIH
Dr`avno (institucionalno) sponzorirani genocidi u
Kambo|i, biv{oj Jugoslaviji i Ruandi najve}e su katastrofe
dvadesetog stolje}a. Tisu}e javnih politi~kih djelatnika i
njihovi agenti odgovorni su za stotine tisu}a ljudskih `ivo-
ta. U slu~aju Ruande, jedan je ~ovjek jasno vidio {to }e se
dogoditi te je molio za pomo} prije nego {to bude kasno.
Tra`io je od svojih nadre|enih da mu dodijele dodatan broj
ljudi u mirovnim postrojbama, oru`je, i mandat da sprije~i
ubijanje. Kao komandant UN snaga u Ruandi 1994., 47-
godi{nji kanadski brigadni general Romeo Dallaire bio je u
poziciji da sprije~i jednu od najve}ih katastrofa dana{njice,
ali nitko od njegovih nadre|enih nije slu{ao njegova upo-
zorenja. Ekstremisti~ka skupina Hutu terorizirala je manjin-
sko stanovni{tvo Ruande, zvano Tutsi. U samo 100 dana
Huti su poubijali oko 800.000 Tutsa i umjerenih Hutua. Bili
su to trenutci kada je iskreni i otvoreni dijalog bio prilika da
se promijeni situacija, kada su nadre|eni UN-a u sjedi{tu u
New Yorku propustili priliku da ozbiljno shvate Dallairea i
prihvate njegove napore za neizbje`nom intervencijom.
New York je bio nedovoljno pripremljen da saslu{a Dallai-
rea, a on nedovoljno sna`an da kroz dijalog natjera
nadre|ene da prihvate njegove zahtjeve. Da je bilo druga~ije
800,000 ljudi bi danas i{lo u {kolu, na posao ili bi jednosta-
vno `ivjeli `ivot na Ruandskom suncu.
Ruanda je dugo bila dom Hutusa, koji su ~inili 90%
stanovni{tva i Tutsisa, 10%-tne manjine. Obje populacije,
tretirane su kao etni~ke grupe, pri~aju isti jezik, `ivjele su
izmje{ane u istim selima i sklapale su mje{ovite brakove.
Nakon Prvog svjetskog rata, kolonijalna nasljednica
Njema~ke nad Ruandom bila je Belgija koja je odlu~ila vla-
dati isku{anom metodom “podijeli i pokori”. Belgijanci
ocjenjuju kako su Tutsi superiornija populacija, s obzirom
da su vi{i i svjetlije puti, dok su Hutusi primitivniji. I dok su
Hutui prisiljeni odra|ivati posao za Belgijsku administra-
ciju Tutsisi ih nadgledaju. Ovakva nametnuta podjela stva-
ra povijesni jaz koji }e rezultirati tragi~nim posljedicama.
Prilikom odlaska u Kigali, glavni grad Ruande, gdje }e
biti budu}e sjedi{te UN trupa, iskusni, karizmati~ni i
cijenjeni Dallaire zahtjeva vojno osoblje od 4,500 vojnika
(po mogu}nosti obu~ene i opremljene belgijske vojnike),
BEHAR 80-81

te $ 200 milijuna za dvadeset i jedno mjese~ne operacije.
Boutros Boutros-Ghali odobrava 2,500 vojnika (60% njih
iz Banglade{a, bez treninga, neopremljene, bez iskustva)
i $ 54 milijuna. Dallaireova misija u Ruandi bila je bez pra-
vnih savjetnika, humanitarnih stru~njaka i predstavnika
za ljudska prava. Svjestan u kome smjeru se situacija u
Ruandi razvija, Dallaire otvara komunikacijski kanal pre-
ma New Yorku i zahtjeva dodatno oru`je. Kofi Annan od-
bija uz napomenu: “Izbje}i ulazak u bilo kakvu aktivnost
koja mo`e voditi do uporabe sile. Uloga UN snaga u Ruan-
di nije sprije~iti me|uetni~ko nasilje, nego pomo}i ruan-
dskoj Vladi u spre~avanju istog”. Kasnije, 11. sije~nja
1994., Dallaire se ponovo obra}a Annanu s dodatnim in-
formacijama vezanim za militantne planove, na {to An-
nan promptno uzvra}a i upu}uje ga da o stanju na terenu
direktno komunicira s predsjednikom Ruande Juvenal Ha-
byariman. U velja~i iste godine specijalni predstavnik UN-
a za Ruandu, J. R. Booh Booh upozorava Annana da Pre-
dsjednik Habyariman nikada nije slijedio Dallaireove upu-
te o militantnim pripremama Hutua za masovna ubijanja.
Zapo~inju prva ubijanja (35 mrtvih u Kigali). Na udaru ek-
stremista su i Belgijski vojnici u sastavu UN-a.
Dallaire je vjerojatno najbolje od svih na svijetu znao
{to }e se dogoditi. Kada je New York potpuno ignorirao
njegove informacije, poku{ao je sa alternativnim kanali-
ma poslati poruku. Tra`io je svoju vladu u Kanadi da rea-
gira i uspostavi komunikaciju s onima koji donose odluke.
Lobirao je kod klju~nih ambasadora u Kigali i radio je s
me|unarodnim reporterima kako bi se kreiralo mi{ljenje.
New York i Annan nisu reagirali. Kasnije je UN lamentirao
kako je Dallaireovim infomacijama nedostajalo konteksta,
te je na osnovu njih bilo te{ko formulirati slu`beni stav.
Drugi su mi{ljenja kako je UN-ov ured bio istovremeno
zaokupljen posljedicama krize u Somaliji i Bosni, te u tim
uvjetima odgovorni nisu ulo`ili dovoljno napora da ozbi-
ljno akceptiraju poruku iz Kigalia. Ve}ina ljudi kada stu-
paju u diskusiju, dijalog ili bilo koji drugi oblik interakcije,
prije svega o~ekuje da budu shva}eni. To je sasvim prirod-
no. Me|utim, ako obje strane poku{avaju biti shva}ene,
niti jedna zapravo ne slu{a. Ako smo fokusirani samo na
svoje misli, apetite i osje}aje, ne usvajamo poruku s druge
strane. Takav oblik interakcije jednak je dijalogu gluhih.
Ne samo da je potrebno ulo`iti vlastite napore kako bi se
shvatilo {to je druga strana htjela re}i, nego moramo biti
svjesni i prihvatiti da je u svakom obliku konverzacije pri-
sutna gre{ka. Mi jednostavno kreiramo na{e mi{ljenje na
osnovu vlastitog iskustva i vlastitog razumijevanja `ivota.
Treba priznati da frekventno kreiramo pogre{no mi{ljenje.
BEHAR 80-81
KO M U N I KO L O G I JA
Brzopleto formiramo zaklju~ak. Klasificiramo sugovornike
prema njihovom statusu, izgledu, pripadnosti grupi, rasi,
spolu, religiji, politi~kom opredjeljenju i ~ujemo samo ono
{to od pojedine klase o~ekujemo, a filtriramo stvarnu po-
ruku. Takve predrasude sigurno odgovaraju na{im osob-
nim interesima, ali moramo ih nau~iti razlikovati.
DIJALOG RAZUMNIH I OSVIJE[TENIH
Ljudi su u biti konzervativna bi}a. Pojedinci su skloniji
starim na~inima pona{anja prema drugima, ljudima i
`ivotnim prilikama, unato~ ~injenici da njihov tvrdoglav,
nefleksibilan, arogantan, autoritativan i sebi~an stav ne-
ma upori{ta u modernom dijalogu. Takve osobe napa-
daju, nare|uju, kritiziraju, prekidaju druge dok govore,
dr`e im prodike i dijele savjete. Ne preuzimaju odgovor-
nost za svoje probleme, nego zbog njih optere}uju druge,
kruti su i neosjetljivi za tu|e osje}aje. Nadalje, nesigurni
su, te{ko im je priznati gre{ku i ispri~ati se. Rigidno se
dr`e svojih stavova jer su previ{e nesigurni da bi se otvo-
rili za nove stvari. Razlog je tome da kod navedenih poje-
dinaca, prevladavaju stara i poznata vjerovanja koja su
stoga i draga. Ona omogu}uju da se osje}amo mentalno
udobno i vode nas do intelektualne lijenosti. Spremni smo
poduzeti velike napore da zadr`imo status quo u na{im
glavama, umjesto da se potrudimo razumjeti drugu oso-
bu. Jer u trenutku kad moramo nau~iti ne{to novo, mora-
mo promijeniti i svoj `ivot, svoj karakter i sebe cijeloga. To
je jedan od razloga za{to su mogu}nosti kretanja pojedi-
nih dru{tava povijesnom kartom zapravo vrlo male. I
naj~e{}e vrlo nesretne. Netolerancija ili uskogrudnost ono
je {to nas u bilo kojem dru{tvu nagoni na selidbu - fizi~ku
ili intelektualnu, svojevoljnu ili prisilnu.
Poslije Ibn Sine (Avicenna, 11. st.), Ibn Ru{da (Averroes,
12. st.), Al-Hawarizmija, povijest islamske narode vodi ka
jednom zaklju~ku: da se njihovo okru`enje kre}e i mijenja
znatno br`e od njih samih. Kretanje islamskih naroda u tim
okolnostima ponajprije prisilna i nevoljka reakcija na vrtlog
dru{tvenih sila i povijesnih interesa. Povijesni je proces pre-
ma svojoj definiciji ne{to {to se nalazi u pokretu. U skladu
s tezom o kontinuiranom povijesnom gibanju, mo`emo
re}i da je ubrzanje jednostavnije za nekoga tko je ve} u
pokretu, za razliku od onoga tko stoji na mjestu. Oni koji su
u pokretu u ve}oj su milosti od onih koji nepokretno stoje.
Ljudi s nerazvijenim talentom za dijalog, trebali bi biti svje-
sni da se ~ovjek ne ra|a sa svim sposobnostima, ve} se
treba obrazovati i oblikovati dugo vremena, uz velike na-
pore, kako bi zaslu`io epitet pozitivne konstante i vertikale.
69
 KO M U N I KO L O G I JA
U islamu, Kur’an-om je proces u~enja definiran kao projekt
koji traje cijeli `ivot. Danas nema niti jednog naroda, niti
jednog dru{tva kojemu je u~ena, suptilna, nadahnuta i
razumna komunikacija potrebna kao {to je potrebna mu-
slimanima, a to zna~i: Iskrena i sadr`ajna razmjena mi{ljenja
i ideja prije svega. Muslimani, kao de`urni krivci uvijek pri
ruci, moraju jasno, izravno i bez straha govoriti o svojim
osje}ajima. Ne smiju dopustiti da ih u dijalogu svladaju
neugodne emocije poput: straha, ljutnje, srama, krivnje,
neugode, bespomo}nosti i ovisnosti o drugome. Potrebno
je iskazati interes za osje}ajima drugih ljudi. Postupati ra-
cionalno i ispravno, a ne s osje}ajem krivnje ili prisile.
Islamska dru{tva ne smiju biti previ{e pasivna i intelektual-
no lijena, te samim time nedovoljno prijem~iva prema sofi-
sticiranoj promid`bi novog vremena.
RJE[AVANJE IZAZOVA NASLIJE\ENIH NAVIKA
Zaista malo ljudi radi i posti`e rezultate samostalno –
mo`da par genijalnih umjetnika, nekolicina genijalnih
znanstvenika, mali broj talentiranih sporta{a. Ve}ina nas
radi s drugima i na taj na~in smo u~inkoviti. Preuzimanje
odgovornosti za odnose s drugim ljudima sastoji se od
dva jednako bitna elementa. Prvi je, prihvatiti ~injenicu da
su drugi ljudi jednako individualni kao i mi sami. To zna~i
da i oni imaju svoje ja~e strane i svoje nedostatke. Imaju
svoje vrijednosti, svoj na~in u~enja i rje{avanja izazova.
Osobno iskustvo, izra`enost njegovih osjetila, kultura i na-
slije|ene navike ~ine mentalnu mapu pojedinca koja filtri-
ra dolazne informacije na na~in da poznate stvari prihva}a,
a nepoznate ignorira. Tako svaki pojedinac kreira svoju
su`enu sliku realnosti. Za prosje~nog Europljanina snijeg
ima jedan naziv, a Eskimi imaju preko sedamdeset naziva
za snijeg. Vjerski simboli nekome predstavljaju emotivno
ispunjenje; netko drugi u njima vidi opasnost za svoju si-
gurnost. Gandhi je postio da bi se duhovno pro~istio; mu-
slimani poste da ispune jednu od vjerskih du`nosti dok
netko tre}i posti jer jednostavno `eli biti mr{av. Grijeh i
moral su osjetljive dru{tvene kategorije. [to je grijeh u
jednom dru{tvu, ne mora biti u drugom. [to je moralno u
jednom dru{tvu, ne mora biti u drugom. Ljudi stvaraju
svoja vlastita iskustva. Istra`ivanja pokazuju da se na{a
iskustva, osjetila, kultura i navike, kao mentalne mape, u
prosijeku minimalno poklapaju 2%. To su dodirne to~ke
na kojima se mo`e uspje{no izgraditi odnos.
Svatko ima svoj na~in djelovanja, svoj na~in interakcije s
drugima, svoje vi|enje okoline. Svoj, a ne moj ili na{. Ljudi
ne moraju biti dobri i lo{i, oni samo imaju druga~ije unutra{-
nje programe. Ne postoji idealan prijatelj ili suradnik. Ali,
postoji potreba da se prihvate oni koju su razli~iti od nas.
Tajna odgovorne interakcije jest shvatiti osobu i osloniti se
na njene sna`ne osobine, njen na~in rada i njene vrijedno-
sti. Kada bismo, umjesto da se bavimo ljudskim manama i
propustima, u drugim ljudima tra`ili pozitivne osobine i na
njima gradili na{ odnos, rezultati na{ih zajedni~kih po-
duhvata bili bi mnogo vi{e uspje{niji.
Drugi dio odgovornosti za odnose jest odgovornost za
komunikaciju. Ono {to smo mi izgovorili i poruka koju smo
htjeli poslati ne mora biti jednaka poruci koju je druga stra-
70
na ~ula ili percipirala. Stoga mi koji komuniciramo imamo
odgovornost jasno i shvatljivo artikulirati na{u poruku kako
bi se postigao `eljeni ishod. Dru{tvo je puno osobnih kon-
flikata. Najve}i dio njih proizlazi iz istine da ljudi ne kreiraju
svoje mi{ljenje na osnovu ~injenica, nego na osnovi pretpo-
stavki i predrasuda, a {to }e re}i - na osnovu neznanja.
Razlog za{to ne znaju je taj {to mi ne komuniciramo jasno, a
oni ne pitaju, pa nemaju ni odgovor. Ova pogre{ka sna`no
reflektira ljudsku krhkost. Ve}ina ljudi danas sura|uje s dru-
gim ljudima razli~itih znanja, stru~nih profila i iskustva. Rav-
natelj neprofitne organizacije mo`da je prije radio kao
gra|evinski in`enjer i ima iskustva u konstruiranju slo`enih
gra|evinskih projekata, ali ne zna ni{ta o stvarima koje prije
nije radio – o marketingu za neprofitne organizacije, knjigo-
vodstvu, pravnim aspektima i sli~no. Njegovi suradnici unu-
tar neprofitne organizacije koji se bave pravnim pitanjima,
marketingom i knjigovodstvom moraju osigurati da ravna-
telj shvati {to oni poku{avaju napraviti, za{to je to {to rade
korisno, kako }e to ostvariti i kakve rezultate o~ekuju. Jedno-
stavno moraju to~no informirati ravnatelja kako bi on svojim
radom i postupcima pridonio ostvarivanju tih rezultata.
Razvoj timova, organizacija i dru{tava vi{e se ne zasniva
na autoritetu i prisili, nego na komunikaciji i povjerenju.
Postojanje zrele komunikacije i povjerenja izme|u ljudi ne
mora nu`no zna~iti da se oni me|usobno vole ve} da oni
razumiju i po{tuju jedan drugog. Za{to je potrebno ovo
osvijestiti? Ljudi se dominantno dru`e s onima koji su im
sli~ni. Tako lak{e uspostavljaju odnos uzajamnog povje-
renja i razumijevanja. Me|utim u `ivotu je potrebno neka-
da razgovarati i o neugodnim stvarima s ljudima koji nam
ne “le`e”. U takvim situacijama moramo biti spremni izra-
ziti stav i odvesti razgovor u smjeru koji }e polu~iti najbolji
rezultat, a da pri tom ne proizvedemo novi konflikt. Preuzi-
manje odgovornosti za odnose apsolutna je potreba.
[TO NAS PRIVLA^I, A [TO ZADR@AVA
Lijepi ljudi hodaju gradom, pomno odjeveni i dotjerani,
istaknuti i uspje{ni. Pretpostavimo da vas neka od tih osoba
toliko privu~e da joj pristupite i poku{ate ostvariti konverza-
ciju. I da vam recimo uspije oti}i s tom osobom na kavu.
Uskoro ostvarite neki odnos. Postajete prijatelji, suradnici,
par. Zapo~inje otkrivanje dobrih strana i mana koje se kriju
iza vanj{tine. Otkrivate iskrenost, po{tenje, toleranciju, upor-
nost ili lijenost, nefleksibilnost, nemoral. Budu}nost va{eg
odnosa po~iva upravo na koli~ini kvalitetnih osobina te se
ova pri~a nalazi u korijenu svih odnosa. Privu~eni smo vanj-
{tinom, izgledom, na~inom odijevanja, statusom, {armom,
inteligencijom, ali rijetko kada nas to i zadr`ava. Trajni od-
nosi iziskuju prave vrijednosti, trud, pa opet trud, davanje,
razumijevanje, pomo} i kulturu dijaloga. Kada vrijeme po-
tro{i izgled, kad izblijede odjela, treba nam kvalitetan od-
nos, ne~ija briga, razumijevanje, pomo} u rje{avanju proble-
ma, ugoda komunikacije. Ina~e odlazimo dalje, u nove od-
nose. Kvaliteta `ivota po~iva na kvaliteti odnosa koje smo
uspjeli ostvariti s ljudima koji nas okru`uju. Svi te`imo istin-
skim, trajnim odnosima. Kako bismo ih stvorili i odr`ali tre-
bamo u njih ulo`iti veliki dio sebe. Energija koju smo ulo`ili
u odnose na kraju se uvijek vra}a.
BEHAR 80-81

Neka im hurije ne poka`u
namr{teno lice
Uvod, izbor i prepjev: D`emaludin Lati}
Tarih (ar. historija) jedna je od najpopularnijih lirskih
vrsta tzv. divanske knji`evnosti. Rije~ je o epitafima koje su
bo{nja~ki pjesnici, naslanjaju}i se na predislamsku bosan-
skoglagolji~ku tradiciju, ispisivali na kamenim nadgrobnim
spomenicima (ba{lucima, ni{anima, bilizima, ma{etima),
uglavnom na jezicima “isto~ne renesanse” (^. Velja~i}): tur-
skom, arapskom i perzijskom. No, nisu se ti pobo`ni zapisi
nahodili samo na nadgrobnim spomenicima ve} i na sve-
mu {to je bosanski ~ovjek smatrao vrijednim, ~emu je bilo
su|eno da traje i ~emu se divilo. Tako tarihe nalazimo i na
vratima d`amija, tekija (dervi{kih samostana), mostova,
biblioteka, {kola, kahvana, ljetnikovaca...
Osim {to su ispjevani u sa`etim formama i monorim-
nim stihovima, ti uklesani lirski zapisi su imali svoj zna-
~enjski i formalnojezi~ki iktus u zavr{nom stihu u kome
se davao tzv. ebd`ed: niz izabranih slova toga stiha koji
je davao godinu (tarih) datog doga|aja. Naime, hurufat
(arapska alfabet), zastupljen u sva tri spomenuta jezika,
ima svoju konvencionalnu broj~anu vrijednost. Valjalo je
izabrati stih (obi~no neki ajet iz Kur’ana, izreku posla-
BEHAR 80-81
P R E P O R O D N I E P I TA F I
nika Muhammeda - mir i blagoslovi bili s njime – ili poz-
natu mudrost) ~iji su harfovi (slova) davali zadati broj~ani
zbir koji je bio ravan godini neke smrti, gradnje ili otvo-
renja nekog lijepog objekta. U mno{tvu takve lirike, ipak
se najuspje{nijim smatraju tarihi u povodu smrti mladih
i dragih osoba, princeza, k}eri jedinica, sinova, supruga
ili mu`eva.
Najistaknutiji pjesnik ove vrste (navodno uvr{ten u svjet-
sku antologiju epitafskog stvarala{tva) bija{e Mehmed
Gurani, ~iji je pjesni~ki pseudonim bio Mejli (doslovce onaj
koji je sklon vjeri, blizak Bogu), sarajevski dervi{ i pjesnik
koji je `ivio izme|u 1713. i 1781. godine. On je svojim ta-
rihima obilje`io najva`nije doga|aje svoga vremena. Dosa-
da{nji lo{i prijevodi i nikakva upjevavanja te neka vrsta
“ekskomunikacije” ukupnog “isto~norenesanskog” stva-
rala{tva iz europskoga knji`evnohistorijskog konteksta od-
bijali su zna~ajniji interese za tarihe i druge sufijsko lirske
pjesni~ke vrste. Antologiju tariha ove godine u Sarajevu
objavljuju Lamija Had`iosmanovi} i Minka Memija u pre-
pjevu D`emaludina Lati}a.
Tarihi
XXXVIII
Kapija ovog dergjaha
Kapija ovog dergjaha – to je d`ennetska kapija
jer tude vladar carstva ugodnosti Bo`ije sniva!
On bje{e prijatelj Fatiha, velikog sultana,
savjetnik mu za pravila tokom ratnih dana.
U ogledalu Bo`ije ku}e on tra`io je odraz svoj,
i tako se pribli`io Bogu, Ljepoti Vje~itoj!
Njegova ~ista du{a u miru snije sada;
{ehitskom smr}u u borbi ona se preseli mlada!
Srce, sedam nebesa preleti, i kli~i, i pi{ti,
“i dan njegove smrti u moru Bo`ije milosti i{ti!”
God. 866. h. (1461. – 1462.)
S turskog: Mehmed Mujezinovi}
XLV
[ejh Ibrahim-efendija
[ejh Ibrahim-efendija, muftija ~vrstog imana,
ode sa ovog svijeta u vje~nost zarana!
Uzvi{eni Kur’an i Hadis je mudri tuma~io;
uto~i{te Hakka tra`io, svoje skute svio.
^im se saznade {ta se sa njim zbilo,
kao da se sve u crno zavilo!
71
 P R E P O R O D N I E P I TA F I
U rahmetu du{a neka mu je ~ista,
a mezar nek’ mu prostran od svjetlosti blista!
Na Mah{eru, nek’ mu Allah Ku}u u`ivanja da!
Iz gajba se Sukeriji ovaj tarih doda:
“Sa zikrom,Allaha spominju}i,
Ibrahim-efendija ode svojoj vje~noj ku}i!”
God. 1075. h. (1664.-1665.)
S turskog: M. Mujezinovi}
XLIX
O, `alosti, ode sa ovog sv’jeta...
O, `alosti, imenjak Halilullaha dunjalu~ka zatvori vrata,
had`i Ibrahim, dervi{ kadirijskoga tarikata!
Na Bo`’jem putu, k’o Edhem imetak sav ostavi,
Allahovom zadovoljstvu on sve pretpostavi!
“Vrati se” odabra rije~i taj insan tih i smiren
pa s u`itkom i ~e`njom ode na Ahiret!
Bo`e, nek nur tevhida sja u mezaru robu tom,
odlikuj ga i uzvisi Svojom ljepotom!
Za utjehu, Mejli, pi{u}i tarih, tajni glas slu{a:
“Eno, kurbanom posta Ibrahimova du{a!”
God. 1154. h. (1741.-1742.)
L sid`il `ivota dovr{i ~im ga na Svoj sud pozva Istiniti!
Vo|a putnika na putu
Vo|a putnika na Bo`ijem putu, predvodnik siromaha,
onih {to samo Njega tra`e stotinom vrelih uzdaha,
onaj {to na tom putu nad pitanjem bdije nau~nim
i pozna tajnu “Podu~i Adema imenima svim”,
Sunce na nebu vo|enja na putu dervi{kom,
onaj {to spozna tevhid prema putanji hode}i vi{oj,
savr{eni pir, me|u dervi{ima odabranik,
Mustafa, kadirijski {ejh, u~evni i znani!
Na dunjaluku njemu sli~noga nije bilo,
prvak svog doba, Gospodaru predan milom!
Kada je naredbu “Vrati se” ~uo iznenada,
ispusti du{u smjernu, u vje~nost ode tada.
Zar je ~udno {to nije za ovaj mario svijet?!
Znao je da je prolazan i da vje~an nije!
Eto, ostavi ovaj svijet {tono ga vide o~i;
Bog mu darova drugi, u koga sa ~e`njom kro~i!
Ostavi drugove svoje, na rastanku sre}e,
i ode u ba{~e Adna, te ku}e svoje vje~ne!
Neka mu Allah mezar tevhidskim obasja sjajem,
neka mu Svoje po~asti od prvog sastanka daje,
neka mu dobro~instva {efa’at njegov budu
kada se bude dijelila pravda na savr{enom sudu!
Mejli mu tarih napisa i ovu prou~i dovu:
“Neka Gospodar pomiluje du{u njegovu!”
God. 1160.h. (1747.)
LI
[erif Ahmed-efendija
[erif Ahmed-efendija, ponos uglednika, na bolji svijet ode!
Ruka sudbine u knjigu `ivota upisa “Zavr{i se ovdje!”
Nadaju}i se da u D`ennetu }e imati vje~ne odaje,
72
bi mu nare|eno da napusti zemlju i `ivot {to kratko traje!
Na ovom varljivom svijetu niko ne na|e mira!
Taman da pravdu dijeli, valja mu po}i do svemira!
U vje~nost nebesku on posla sed`adu svoju zemaljsku!
Bo`e, u~ini mu uto~i{tem huld-sudnicu rajsku!
O njemu govore brojne osobine lijepe njegove.
Nadamo se da }e Bog usli{iti njegovih dostova dove,
da }e mu za sve donijeti dvostruku nagradu
i time mu otvoriti vrata u D`ennet-i Adnu.
Bio je u~enjak blag, istinu {tovao je,
krivce je osu|ivao, pravedne ~uvao je.
Presude su mu uvijek i uvijek pravedne bile.
Neka mu za to Hakk podari d`ennetsko obilje!
Nek mu na{ Resul zagovornik na Roz-i mah{eru bude
i neka Uzvi{eni spasi one {to osta{e ljude!
Neka mu gre{ke budu opro{tene sa puno milosti!
Nek mu u mezaru bude drug tra~ak Bo`ije svjetlosti!
Po njegoovj smrti, Mejli u tarihu ovome i{te:
“Neka [erifu Gospodar podari ’Adn za boravi{te!”
LVI
[teta, Muhammed-efendija...
[teta, Muhammed-efendija u vje~ne saraje pohiti:
On se uzda u milost beskrajnu na{ega Gospodara!
Nek uvijek bude sa hurijama u sobi svog mezara!
Odbiv{i ~etiri, Mejli posmrtni tarih mu {tije:
“Neka je rahmet du{i svijetlog Muhammed-efendije!”
LVII
Jahja-efendija, ponos kadija Rumelije
Jahja-efendija, ponos kadija Rumelije,
ode da na vje~nom sv’jetu sebi gn’jezdo svije!
Grad Kara Ferja dodijeljen njemu je krasni bio;
znaju}i da je to privid, on nije polo`aj htio!
Napusti polo`aj taj ~eznu}i da se sa Vje~nim sjedini.
Uzvi{eni ga zauv’jek smjesti u D`ennet Svoj predivni.
Prema svijetlom {eri’atu sudio on je uv’jek.
“Jedan sudija u raju!” zar tako re~eno nije?
Neka ga Milostivi u rajske saraje sretna preseli,
a do Pro`ivljenja nek bude sa ljepoticama b’jelim!
Neka mu Mustafa {efa’at da na Danu ra~unice!
Neka mu hurije nikad ne poka`u namr{teno lice!
Ovako pero ispisa tarih smrti mu, Mejli:
“Jahja-efendija u ’Adn-i na’im preseli!”
LX
Onaj tek izrasli pupoljak
O, `alosti, onaj tek izrasli pupoljak olistale ru`e,
Kantamirijin unuk, Mula Mustafa, napusti ove dane tu`ne!
Prolaznost spozna ovoga sv’jeta on {to mla|ahan okusi smrt;
du{u ispusti i s ~e`njom ode u vje~ni i svijetli vrt!
Neka mu Allah ispuni mezar mirom na|enim u Kur’anu!
[efad`ija neka mu Mustafa bude na velikom Sudnjem danu!
Mejli se tariha od slova s ta~kama divnoga sjeti:
“Ovoga ~asa u raj hafiz Mustafa odleti!”
BEHAR 80-81

LXIII
D`enneti}, taj insan po{tovani...
D`enneti}, taj insan po{tovani, o, tugo,
napusti ovu Ku}u ku{nje i u stani{te odseli drugo!
Tri godine kajmekam ejaleta Bosne bija{e;
niko u ovom gradu za njegovo zlo ne zna{e!
Neka mu Svevi{nji primi du{u u tobe istigfaru,
a melecima Njegovim neku bude drug u mezaru!
Ja, Mejli, izrekoh mu tarih u tu`nom govoru:
“Ismail-beg na|e uto~i{te u d`ennetskom dvoru!”
LXVI
El-Fatiha
El-Fatiha! Prvak evlija, predvodnik {ejhova,
Mejli! U duhovnom sv’jetu je poznata u~enost njegova!
U sarajevskoj tekiji mihrab tevhida na|e;
tu se pribli`i Istini, pred najve}e tajne iza|e.
Njegova du{a u ba{~e Adna ode poput teku}ice:
dobrinom i a{kom mnoge dovede pred D`emal-i Lice.
Uz Vehabovu pomo} tarih mu je izre~en:
“Mejlijina du{a sada Bo`’joj blizini lije}e!”
BEHAR 80-81
P R E P O R O D N I E P I TA F I
LXVII
On je vje~no @ivi
Poznati alim, muftija pobo`ni, vrline vrelo,
prvak u id`tihadu, te{ke mes’ele rje{avao je smjelo.
Taj ~asni insan bija{e najbolji u fetvama niz godina;
svi ga slu{ahu, jer bija{e sre|en, pun l’jepih osobina.
Plemi}, Resulovih svojstava, more koje od dobrine bli-
sta;
po~a{}en Bo`’jom dobrotom, srca milostiva i ~ista.
Prvak u~enjaka, s imenom Fahr-i Alema na{eg;
dobar ahbab, po{tovan ~ovjek {to premca nema{e.
Dok je slu`bovao, cvjetale su {eriatske odredbe sv’jetle;
u vje~nom `ivotu neka ga za to nagrada Bo`’ja sretne.
O, smrti! “Vrati se!” “U|i!” o, pozive ~asni!
Istiniti nek mu podari stepen {ehida krasni!
U vje~ne dvorce neka mu du{a leti na krilima ptica;
u D`ennetu neka boravi u dru{tvu mladih ljepotica!
Svoje potomstvo ostavio je u tuzi velikoj.
Tu`na srca, tajni glas?
Esad mu izre~e tarih poput Kerubijana:
“Bo`e, rahmetliji neka je ba{~a Firdevsa darovana!”
73
 P R E P O R O D N I E P I TA F I

LXVIII
Hajirsahibija Salih-pa{a
Hajirsahibija Salih-pa{a, {to do ugleda Asafa sti`e,
u Bo`’je ime mnoge hajrate posvuda di`e.
Bo`ija uputa je bila dar za ovog dobrotvora
pa zapis i spomen osta na plo~i od mramora.
Nadahnut, Esad mu tarih, odu{evljen, re~e:
“U prosvijetljenom dru{tvu ova evlija sebi mjesto ste~e!”

LXIX
D`enneti} Ali-beg, {to volje musafire
D`enneti} Ali-beg, {to volje musafire,
u ovom gradu nenadno preseli na Ahiret!
Bje{e dare`ljiv, pun plemenitosti.
Neka mu Bog obilno daruje milosti!
Tarih mu izi|e iz pera rascjepana:
“Ovdje je Ali-bega D`enneti}a stanak!”

LXX
Car zemlje sufijske nauke
Car zemlje sufijske nauke ovdje spava, {ejh Husejn,
od vojske Bo`’je dobrine nevidljiva bio je tvr|ava, {ejh
Husejn.
Izvor Bo`anskog nura, majdan bisera skupih i sjajnih,
riznica blaga najve}ih, Bo`anskih tajni, {ejh Husejn.
Ukras prijestolja nasljedstva, vrelo tajni Bo`anskih,
okrunjena glava prijestolja velajeta carskih, {ejh Husejn.
Pre~istih i savr{enih sufija bio je cvat bijeli,
prvak, vo|a nak{ibendija, vojskovo|a smjeli, {ejh Husejn.
Kod mulla Murada, drugoga pira, u Stambolu znanog,
bio je vekil njegova hanikaha odabranog, {ejh Husejn.
Pobo`njak, svjetlo Mjeseca u gradu u~enjaka,
hafiz-Muhammeda, murid toga {ejha i prvaka, {ejh Husejn. A gdje je prelijepa [irin, zanosna Lejla gdje je?!
Ugledni pro~elnik u dru{tvu gdje sjede evlije, Gdje je Zulejha? Vallahi, samrtno ovdje sve je!
Bo{njak po rodu i porijeklu on ti je, {ejh Husejn. Bo`ija se ne obara, ona }e do}i svakom!
Konju, Bagdad, Buharu i Semerkand on je obi{ao; Neka se majka i babo strpe zbog Njegovog emera takvog!
k’o Sunce, ~etrdeset godina, s u~enjem nije stao, {ejh Hu- Pa {ta ako odlazim sa ovog prolaznog sv’jeta
sejn. ako mi Bog podari mjesto u osam l’jepih D`enneta?!
U rodnome mjestu edeb i ilum on je posijao; U D`ennetu ima hurija mnogo, b’jelih i crnookih,
razuman i bistar, du`nosti pira ovdje obavljao, {ejh Husejn. a i momaka, tako mi Boga, mladih i visokih!
S vrutka njegova vrela {ejh-Sirri Kevser je pio; Ej, Emine, neka rije~i tariha njezine smrti budu:
savr{en mur{id, poput Hidra on je pro`ivio, {ejh Husejn. “Resule, budi joj zagovornik na Bo`’jem stra{nom sudu!”
Kada duhovnom mu djedu da do|e Allah javi,
“Ode {ejh Husejn!” tarih-i kamil [akir sastavi.
LXXIII

LXXI Allah je vje~no @ivi

Hatid`a, Dervi{-begova
Hatid`a, Dervi{-begova, {to je kao ru`ica bila,
~a{u je smrti iznenada mlada ispila.
O, velike {tete, ali -to je emer Bo`iji!
Mlado{}u oki}ena, bila je ljep{a od svih!
U ba{~i ovog svijeta kao ru`a je stajala.
Jesenski vjetar puhnu tek {to je olistala!
Sti`e jesenski vjetar, u crnu zemlju je savi!
Ovaj svijet je prolazan, svakome zamku pravi!
U trenu kad je u vje~nost se svio,
svoje je ahbabe u tugu zavio.
Kapije rahmeta i Ba{~a je sebi otvorio;
u njegovom vaktu takvoga Bog nije stvorio.
Zli jezici i licemjeri obijedi{e njega, sirotu,
kad jesen sti`e njegovom nje`nome `ivotu.
Ispio je ma{trafu svoje samrtne gor~ine
hiljadu i dvjesta trideset sedme godine.
Za {ehidsku smrt je ovo tarih uklesani:
“Sejjid had`i {ejh Vehhab” ovdje se nastani.

74 BEHAR 80-81

LXXIV
Vladar bez premca
Vladar bez premca, Asaf svoga doba D`emove vrline,
Ali Salih-pa{a, lav svijeta, vezir Hercegovine.
Velikani i prvaci u sjenci njegove pravde bi{e;
dobra djela more mu dare`ljivosti preli{e.
Evo, on podi`e i lijepi posmrtni biljeg ovi,
koje s ljubavlju pohode nebeski katovi.
Po~ivali{te ovog insana Kibla je nevoljnika,
izvor mora bla`enstva, Kjaba zaljubljenika.
[ejh Sirri je ~isto ime, hazna gdje s’ krije Bo`anska taj-
na;
on je kutb sv’jeta, veliki gavs, predvodnik had`egana.
Pero nije kadro ni dio njegovih vrlina opisati;
ono je nemo}no, pisac na ovom ovdje treba stati.
Mezaru moga oca, [akire, tajnim je glasom tarih dan:
“Ovo turbe je oka srca i kutba vremena surmedan!”
LXXVIII
Iz ove Bosne na Rodos...
Iz ove Bosne na Rodos doplovi s la|om sudbine
i kao musafir ostavi ovaj svijet ta{tine!
Niko ne zna {ta je tu|ina, kud sudbina brodi;
d`aba je, od Adema svijet na ovaj na~in hodi!
Sve {to `ivi smrtno }e {erbe da popije;
dok je u t’jelu, to du{i nikako znano nije!
Ne ostavi ga smrtni ~as, t’jelo mu u zemlju stavi.
Neka mu du{a naselje rajsko za sebe pripravi!
Dervi{-Fadil, mevlevi, po smrti tarih mu skiti:
“Nek Mahmud-pa{i mjesto u raju podari Istiniti!”
LXXXII
Od valova sudbine...
Od valova sudbine uma}’ ne mo`emo;
~a{u smrti pijemo, u vje~nost putujemo!
Oh, `alosti, eto, na{em Ze~evi}u
sti`e poziv “Vrati se!” Besmrtnome Bi}u!
Kao melek on je u davanju bio
e da bi se sretan u raju stanio!
Osim dove ’vamo mi ni{ta ne znamo;
zbog rastanka pjev bulbula slu{ajmo!
Pjesnik tarih re~e, jedan uzimaju}’:
“Had`i Muhammed se naseli u raju!”
LXXXIV
Had`iomerovi}, ~uven po bogobojaznosti
Had`iomerovi}, ~uven po bogobojaznosti i i}ramu,
kome ne bija{e ravna u bosanskom vatanu.
Dugo sarajevski muftija i reisu’l-ulema je bio;
kao upori{te isprobanog puta svugdje se glasio.
Kada, Bo`’jom voljom, osamdesetu napuni,
napusti Ku}u ku{nje, u vje~noj se skljuni.
Sti`e jedan u~enjak, Enveri, pa mu tarih veli:
“Mustafa Hilmi na po~inak u D`ennet odseli!”
BEHAR 80-81
P R E P O R O D N I E P I TA F I
XCI
Rijetko obrazovan ~ovjek
Rijetko obrazovan ~ovjek Kadi} ovdje spije.
Poznat pod imenom Obasjanog, Enverije.
Kada ~u poziv:”Ird`i’i...”, putovat’ odlu~io;
u D`enet-i Adnu sebi je trajno gn’jezdo svio.
Insan visokih vrlina i l’jepog ahlaka je bio;
istrajnost, ~ednost i dostojanstvo du{e sastavio.
Ko je muhta~ bio, on mu se odaziv’o rado,
a pomag’o je kol’ko je mog’o i staro i mlado.
On je napisao op{irno djelo iz na{e historije;
ovakvo se djelo dosad pojavilo u nas nije.
Ono sadr`i doga|aje i silnu raspravu.
Samo ~italac shvata pi{~evu vr’jednost pravu.
Do nove ovakve knjige mnogo }e prote}i vode;
njih pi{u samo oni koji za znanjem dugo hode.
Nek Allah milo{}u obaspe na{eg Enveriju,
D`ennetom Me’va neka nagradi ga u miru!
Hilmijo, nakon razmi{ljanja izreci mu tarih:
“Nek Allah Muhammedu Enveriji veselje podari!”
“Neka mu mezarom radost gospodari!”
XCII
Allah je vje~no @ivi
^uveni Mirza Safvet-beg, pjesnik poletan,
budilica naroda na{eg, borac k’o arslan.
Ovaj poznati emir u narod pisanom rije~ju si|e;
u e{rafu, u pro~elju je bio, po{tovan i vi|en.
Svakom je pomag’o, o nama vodio brigu;
`ivot provede {ire}i korisnu, l’jepu knjigu.
Njegova djela nalikuju svje`em perivoju;
u brojne pjesme i knjige metn’o je mudrost svoju.
I mladi i stari u njegovim pjesmama u`ivaju;
uspomene na njega dugo }e da traju.
Pogledaj rije~i ovoga tariha mu krasna:
“U rajske ba{~e odleti slavuj l’jepoga glasa!”
75
 NOVE KNJIGE

Ratni postupak
prema tamo
nekim balijama
Izet Perviz: “Potkovani golubovi”, V. B. Z.
(Biblioteka Ambrozija, knjiga 137), Zagreb,
2006., str. 179

Pi{e: Sead Begovi}

U srpnju ove godine, u dvorani Bo{nja~ke nacionalne

zajednice u Zagrebu, predstavljen je roman “Potkovani go-
lubovi” jednog od najdarovitijih bosanskohercegova~kog
pripovjeda~a Izeta Perviza (ro|en godine 1969. u Mutniku
u Cazinskoj krajini) koji je literarnom rekonstrukcijom stvar-
nog zlo~ina koji je po~injen u Srebrenici (egzekucija
bo{nja~kih mladi}a vezanih `icom), uznemiruju}e i brutal-
no, ali i spisateljski ingeniozno, kroz anamnezu jedne srp-
ske obitelji, podsjetio na stvarno lice rata. Roman je u{ao u
naju`i izbor za knji`evnu nagradu V. B. Z.-a i Ve~ernjeg li-
sta. Perviz polazi od grozomorne tv-snimke koja je razotkri-
la i ovjekovje~ila taj zlo~in. No, ponajvi{e ga zanima kako
mali ~ovjek postaje zlo~inac i kako se u postratnom vreme-
nu profilira njegova }ud i moralni karakter. Posvema, pred
nama je anga`irani pisac, dobar poznavalac svoga susjed-
stva, koji prati tragiku jedne srpske obitelji u nekom srp-
skom gradi}u. U romanu, u kojemu je glava obitelji Stani-
mir (Stani{a) po~inio zlo~in te je razotkriven na snimci koja
je prikazana u Hagu na su|enju Slobodanu Milo{evi}u, iz
pripovjeda~ke perspektive svih aktera (Stanimira, supruge oslanja i na politi~ku, odnosno na netom odigranu povije-
Ljubice, k}erki Snje`ane i Anke, djeda Miodraga i sina Milu- snu faktografiju: ubojstvo premijera \in|i}a, slu~aj Milo-
tina) postupno se fabulira napeta pri~a. Dominantni stilski {evi} (oslikan kao bankar sa svinjskom glavom) te slu~aj
postupak je monolog, dakle, u ich-formi, kroz doga|ajnost, [e{elj. Budu}i da je ve} u ekspoziciji nagla{en neposredni
ocrtavaju se portreti likova koji zasebno pri~aju u pojedi- doga|aj te se zaista ne manipulira i ne koketira s doku-
nim poglavljima. Obitelj nikada nije ~ula da se Srebrenicu mentarno{}u ({to mjestimice dokazuje srpski ili bo{nja~ki
napadalo. Znali su jedino da su srpske jedinice oslobodile jezi~no leksikolo{ki fond: “pokupilo ga milicijsko auto”)
taj grad koji le`i na samoj granici uz Srbiju i koji je uvijek manjak fikcije ne}e i ne mo`e zasmetati. Rije~ je o romanu
pripadao Srbiji. Uostalom, i sam je general Mladi}, kojega zbivanja i lika koji se ostvaruje i ocrtava u obiteljskom kru-
Stani{a naprosto obo`ava, rekao da su Srbi napokon gu. Uz zanatsko umije}e, pisac plete pleter stvarnog doga-
do~ekali dan kad }e se osvetiti za dahije. |aja i korespondira s vremenom. Tako usustavljena gra|a
Roman }e poslu`iti kao autoterapija svima onima ~ija tvori socijalnu vrstu romana koji hrabro koristi fakcijske
je temeljna ~ovje~nost povrije|ena i dovedena u pitanje. izvore i podatke iz suvremene povijesti. Odabirom pri~e i
Golub je simbol mira i slobode, a ako ga potkujete ote`at svojom umje{no{}u, Perviz umije doprijeti do {ire publike
}ete taj let ka slobodi i poruci mira. Potkovani golubovi, ta te }e se ovaj vjerodostojni roman o be{}utnosti jednog
nadrealna slika, ironijski se odnosi spram Stani{inog uvje- vremena i ljudi uvelike ~itati, mo`da i stoga {to nije po-
renja da je on zapravo istinski borac za srpsku stvar – koji {te|en ni jedan segment dru{tvenog `ivota bez obzira na
je to i djelom dokazao. Re~ena kaseta sa snimljenim zlo- etni~ku skupinu, posebice onaj devijantni kao {to su ovi-
~inom godinama je kru`ila gradi}em, a da nitko nije rea- snosti, alkoholizam, plja~ke i tako dalje, a nacionalisti~ki
girao, a govori nam da Stani{a nije detronizirani junak ve} rekvizitarij ostvaren je na mitemima kao {to su maj~ica
zlo~inac kojega ~ar{ija {titi i slavi. Pisac se mjestimice Srbija i srbomrzitelji.

76 BEHAR 80-81

Perviz je dobro uo~io okru`je i atmosferu srpskog sel-
skog i gra|anskog `ivota te slijedom toga i tradiciju srp-
skog pu~kog romana koju su tako|er koristili, ali s drugim
predznakom, srpski nacionalisti~ki pisci kao {to su Jovan
Radulovi} (roman “Golubnja~a) i Vuk Dra{kovi} (roman
“No`”) koji su, ni~im izazvani, veli~ali srpstvo i vlastitu,
manijakalnu ugro`enost. Ovaj pak roman ne emitira takve
poruke, ali ukazuje na tragiku bo{nja~kog naroda ili bilo
kojeg naroda. Na drugoj strani srpskim egzekutorima, u
kolektivnoj svijesti srpskog naroda, raste ugled, a oni,
po~inioci gnusnog zlo~ina: “hodali su s glavama u oblaci-
ma, izigravaju}i opasne tipove s kojima nitko ne smije da
se zajebava jer oni su laki na obara~u”. Iako su rijetki osu-
|ivali smaknu}a mladih Bo{njaka smatrali su da to nedje-
lo treba zatajiti, da ne do|e na vidjelo. Ve}ina nije razmi{-
ljala o genocidu i zlo~inu ve} o ratnom, vojnopoliti~kom
postupku prema tamo nekim balijama. Naprosto, nije po-
stojala dilema: naprasiti srpski junak ili ubica, a na kraju je
prevladalo mi{ljenje da nitko nema pravo osuditi srpske
junake. Takva mra~na retorika ve} odavno je poznata: Sr-
pska majka ra|a one koji odmah stanu na branik domovi-
ne, ~asti, obraza, istorije, juna{tva i ~ojstva.
Kao {to raspli}e klupko zlo~ina, Perviz svjedo~i i o po-
rodi~nom rasulu i moralnim nedoumicama pojedinih ~lano-
va obitelji. Primjerice, djed Miodrag se sje}a nekada{njeg
smje{ka svog usnulog djeteta (Stanimira), a sad se pita: {to
se ocrtavalo na njegovu licu u trenutku kada je pucao u
bo{nja~kog dje~aka. Djed smatra da mu je sin po~inio ono
{to se protivi moralnom zakonu koji su u~ili od svojih o~eva.
Nadalje, Perviz bilje`i i {izofrene oscilacije glavnog lika. Kada
kum Sava odlu~i da pobije prekobrojnu {tenad spasi ih
upravo Stanimir i podijeli susjedima - tada dopusti da ga
jedno pseto (iz zahvalnosti za poklonjen `ivot?) li`e po licu.
Takve simboli~ke scene ukazuju na dvoli~nost i ne~ovje{tvo,
na savjest koja nagriza Stanimira. Znakovito je i njegovo
stalno brisanje ruku za koje on ima opravdanje jer ga navo-
dno smiruje. No, pisac nas o~igledno podsje}a na metaforu
~istih ruku, odnosno, pranja ruku. Simboli~nost zahva}a i
grafite, primjerice: “no`, `ica, Srebrenica” i potpis – lubanja
s prekri`enim kostima. Zatim: “Ratko Mladi} heroj” i “klat
}emo vas opet”. Na neki na~in Perviz sugerira da obitelj ubi-
ce, posebice djeca, uvijek ispa{taju i tegobno pro`ivljavaju
kaznu namijenjenu njihovim o~evima te prolaze kroz svoje-
vrsno ~i{}enje. Epiolog je vi{e nego tragi~an: mali Milutin
nikada nije prohodao, ostao je u kolicima, Ljubica je pukla u
du{evnoj bolnici, jedna od k}eri, Anka, zavr{i u talijanskom
bordelu izgri`ena spolnom bole{}u, djed se propije, a druga
k}er, Snje`ana, zavr{i u Kongu kao njegovateljica djece rat-
nih izbjeglica. Na kraju saznajemo da je ovaj roman napisa-
la Snje`ana, a Milutin dopisuje epilog te zahvaljuju}i njemu
saznajemo za krajnju sudbinu likova. Interesantno je to da
autor postupno iznu|uje na{e razumijevanje za ovu stravi-
~nu pri~u, koliko god to paradoksalno zvu~alo.
Nema sumnje da je Stanimirova obitelj `rtva njegova
zlo~ina, a ako taj zaklju~ak pro{irimo na zajednicu i na
dru{tvo, poruka je jasna: ne mo`e se smiriti na{ bijes, na{e
poni`enje i gubitak dragocjenih `ivota, a ne mo`e se ni
prisilno iznuditi oprost za jezovit zlo~in koji se ne isplati
jer zlo~inci bivaju uvijek ka`njeni – jo{ za `ivota.
BEHAR 80-81
NOVE KNJIGE
Doprinos
poznavanju
hrvatsko-
osmanskih
odnosa
Vesna Miovi}: “Dubrova~ka Republika u
spisima osmanskih sultana s analiti~kim
inventarom sultanskih spisa serije Acta
Turcarum”, Dr`avni arhiv u Dubrovniku,
Dubrovnik 2005.
Pi{e: Dino Mujad`evi}
Prema procjeni autorice Vesne Miovi} dio je arhivsko-
ga gradiva Dr`avnoga arhiva u Dubrovniku poznat pod
zbirnim imenom Acta Turcarum (“turski spisi”) i sadr`i
oko 15 tisu}a raznovrsnih dokumenata. Ovo vrijedno po-
vijesno vrelo za hrvatsku povijest nastalo je 450 godina
dugim prikupljanjem osmanskih dokumenata nastalih u
svezi s osmansko-dubrova~kim diplomatskim i trgova~kim
odnosima. Vesna Miovi} je ve}i dio ove knjige posvetila
upravo manjem, no, mo`da i najbitnijem, dijelu toga gra-
diva: sultanskim spisma. Naime, u drugom, ve}em dijelu
knjige ~itateljima je predo~ila analiti~ki inventar ne{to
manje od dvije tisu}e takvih spisa nastalih izme|u 1458. i
1805. godine. Jednostavnije re~eno, kratki sadr`aji tih do-
kumenata opremljenih datumom i mjestom nastanka po-
redani su kronolo{ki s datumom prema gregorijanskom i
hid`retskom kalendaru. Snala`enje u tom golemom gra-
divu dodatno je olak{ano odli~nim imenskim kazalom te
kazalima zemljopisnih naziva i osmanskih upravno-su-
dskih jedinica te upravno-sudskih funkcija i naslova.
U prvom dijelu knjige autorica je dala op}eniti pregled
svoga istra`ivanja sultanskih spisa. U prvom poglavlju
prikazala je i ocijenila dosada{nja, jo{ uvijek nedovr{ena,
istra`ivanja Acta Turcarum i posebice sultanskih spisa, ~iji
su tek manji dijelovi do sada obra|eni, sa`eto prikazani ili
objavljeni u originalu ili prijevodu. Potom je autorica u
drugom poglavlju dala osmanisti~ku diplomati~ku studiju
o vrstama sultanskih spisa koji su se na{li u posjedu
Dubrova~ke Republike. Ona ih klasificira u ~etiri katego-
rije: me|udr`avni osmansko-dubrova~ki ugovori (kapitu-
lacije), fermani, povelje i hatt-i humayuni.
77
NOVE KNJIGE
Vesna Miovi} je pri izradi ove knjige uz suvereno poznavanje arhivskoga gradiva
pokazala zavidno poznavanje osmanskoga jezika i povijesti {to joj je omogu}ilo da
napi{e mo`da i najkorisniju knjigu hrvatske osmanistike ikada.
Najstariji sa~uvani osmanski dokument Dr`avnog arhiva u
Dubrovniku: priznanica za upla}eni dubrova~ki hara~
(1500 cekina) za razdoblje od 1. studenog 1457. do 31.
listopada 1458., koji je platio Laketa, ~ovjek dubrova~kog
kneza; 19. studenog 1458. (12. Muharrema 863.),
Istambul (AD, 7/2.1, sv. 1, br.1).
78
Tre}e je poglavlje nazvano “Pregled osmansko-dubro-
va~kih odnosa prema sultanskim spisima” i u njemu je do
u detalje opisana gra|a koristi koju su obje strane izvla~ile
iz stoljetnih bilateralnih odnosa. Osmanlije su, pi{e Mio-
vi}, dobivali od Dubrov~ana redovit godi{nji hara~ kao
znak priznanja vrhovni{tva osmanskoga vladara. U Istan-
bul su stolje}ima odlazili i obavje{tajni podatci o kr{}an-
skim zemljama. Preko Dubrov~ana su vra}ali u kr{}anskim
zemljama zarobljene Osmanlije i prebjege iz Osmanskoga
Carstva. Dubrov~ani su Osmanilijama tako|er pru`ali
transportne usluge na svojim relativno brojnim brodovi-
ma. Kao osmansku korist autorica bilje`i proslave i topo-
vske plotune u ~ast novoustli~enih osmanskih sultana i
njihovih vojnih pobjeda u Dubrovniku.
Najve}a korist koju su Dubrov~ani imali od svojih od-
nosa s Osmanlijama bila je, kako se nagla{ava, za{tita
dr`avne suverenosti i cjelovitosti ozemlja Dubrova~ke Re-
publike, koju je pru`ala osmanska velesila po{tuju}i vjeko-
vni sporazum s malom jadranskom republikom. Od pre-
sudne va`nosti bile su, dakako, povlastice koje su na teri-
toriju Osmanskoga Carstva u`ivali dubrova~ki trgovci.
U`ivali su carinske i druge pogodnosti za svoju djelatnost,
a Vesna Miovi} detaljno prikazuje i s kakvim su se proble-
mima susretali. Dubrov~anima su veoma lukrativni bili mo-
nopoli koje su u`ivali u Osmanskom Carstvu: prodaja dub-
rova~ke soli te promet prema osmanskom teritoriju. Porta
je tako|er vje{tim Dubrov~anima dala pravo loviti koralje
u osmanskim vodama, uvoziti osmanske prehrambene
proizvode, skrbiti se za dobrobit katolika bosanskoga eja-
leta i imati dubrova~ke bogomolje na osmanskom terito-
riju. Za kraj prvoga dijela knjige, Vesna Miovi} ostavila je
Dubrov~anima preva`no pitanje sigurnosti i pravne za{tite
koje su osmanske vlasti prema me|udr`avnim sporazumi-
ma morale dati Dubrov~anima. Dubrova~kim trgovcima i
putnicima u Osmanskom Carstvu prijetili su ponajvi{e raz-
ni razbojnici na kopnu i pirati na moru. Me|u ovima dru-
gima osobito su se isticali libijski (“tripolitanski”) pirati
koji su osim u vodama Sjeverne Afrike operirali i u Egej-
skom i Jadranskom moru. Za njihovo podmi}ivanje pla}ali
su velike svote do samoga po~etka 19. stolje}a.
Knjiga je izuzetno lijepo opremljena, posebno se isti~e
nekoliko oglednih reprodukcija originalnih osmanskih do-
kumenata u boji. Ova knjiga predstavlja jedan od najve}ih
doprinosa poznavanju hrvatsko-osmanskih odnosa do sa-
da i daje gotovo potpun pregled nad 450 godina dugim
povijesnim odsje~kom dubrova~kih odnosa sa zale|em.
Vesna Miovi} je pri izradi ove knjige uz suvereno pozna-
vanje arhivskoga gradiva pokazala zavidno poznavanje
osmanskoga jezika i povijesti {to joj je omogu}ilo da
napi{e mo`da i najkorisniju knjigu hrvatske osmanistike
ikada.
BEHAR 80-81
 NOVE KNJIGE

[minka i bestijarij
balkanskog prostora
[ejla [ehabovi}: “Make – up”, Naklada Zoro (Biblioteka Nulta stvarnost; knj. 1), Sarajevo
- Zagreb, 2006., str. 66

Pi{e: Sead Begovi}

Budu}i da se jo{ uvijek mlada autorica [ejla [ehabovi} pjesnika.”; a to odgo-

(ro|ena 1977. godine u Tuzli) kao post diplomac bavi vara generacijskoj sli-
feministi~kim studijima, pomislili bismo da je naslov ove ci poetika iz devede-
knjige “Make – up” (dotjerivanje, {minkanje lica) ciljano setih godina pro{lo-
upu}en u obranu svih stigmatiziranih, a uglavnom po`elj- ga stolje}a koja je jo{
nih `enskih atributa te otvara staru ranu: opreku mu{karac/ uvijek aktualna. U toj
`ena koja je u povijesti zapadnja~ke kulture napokon po- poetikolo{koj slici ko-
stala dru{tveni i intelektualni pokret i popri{te rasprava ja podsje}a na poeti-
koji }e kulminirati feminizmom. [ejla [ehabovi} nije zato~- ku chick – lita (kokino
nica `enskog identiteta u toj mjeri da bi promicala agresiv- sme}e) buntovni spol
no `ensko pismo. No, `ensko iskustvo bit }e njen temat- [ejle [ehabovi} je ma-
sko motivski predmet pjesmovnog iskustva i u tom smislu nje va`an, a vi{e }e
ona }e blago i umjereno potkopavati pojmove i pretpo- do izra`aja do}i njen
stavke patrijarhalnog dru{tva. Primjerice: “U tvoje vrijeme `enski duhovni iden-
/ liberalni mu{karci su smatrali / da `ene ne moraju kuhati titet s autobiograf-
/ ali sami kuhati nisu znali”. Takva i jo{ `e{}a licemjerja u skim crticama koje
nekim }e pjesmama razbla`iti i moralno poo{triti postrat- imaju tendenciju vje~-
no stanje i ratne traume u gradu Sarajevu i izvan njega. nog kretanja – sve
Naime, ~esta su njena pjesmovna iskustva i zabilje{ke s zbog ~e`nje za ne~im
razli~itih putovanja po Europi ili sa seminara za nastav- boljim. Recepijentu (~i-
nike, s ljetovanja i tako dalje s kojima komparira svoj svijet taocima) je olak{ana
u kojemu do izra`aja dolazi pitanje nasilne i nenasilne ko- komunikacija jer se
munikacije. Ona }e se opredijeliti za evidenciju nenaklonje- komentira zajedni~ka svakodnevica uglavnom u narativ-
ne joj stvarnosti i u tome skrivati intelektualne pomake nom ruhu.
koji nastaju kao rezultat komunikacije i sukoba sa svijetom [ehabovi}ka hrabro {iri argumentacije o sebi bez ve}ih
i ljudima. konfliktnih odnosa. Ona se radije utje~e na autonomiju
Poetski jezik [ejle [ehabovi} je ~ist i slijedi tekstualno skrivene duhovnosti nego na istrgnutu doga|ajnost bi-
naslje|e recitativnosti estradne sarajevske {kole koja je s zarne zbilje iz koje izvla~i iznova mi{ljenu egzistenciju
minimumom ki}enosti i figurativnosti postizala efektne svakodnevnog `ivota. Najbolje }e to ilustrirati pjesma po
dojmove. Sintagma njene re~enice (stiha) svjedo~i o mo}i kojoj je naslovljena zbirka (“[minka”): “Ujutro, / Kad se
govora, ali }e njene lucidne intervencije, odnosno inte- prepadnem smrti / uzmem pincetu. / tako: ~up – ~up; /
rkulturalni zaklju~ci, izbje}i puko prepisivanje stvarnosti i popravljam oblik. // Obrve, ka`u, drugome / nude pravi
nagnati nas da pa`ljivo pratimo njen lirski “ja”, koji ne- izraz. // Svakog jutra / U strahu pripremam prezentaciju.”.
sputano luta razli~itim tematskim izvorima. Takve opser- Njene pjesme odli~no emitiraju atmosferu nego zaokru-
vacije o vanjskom svijetu po~inju osloba|ati autoricu i ka- `enu pri~i. Neznatnim stvarima, koje su bile od presudne
da pjeva o edukaciji, {minki, {ljokicama, `ivotu an|ela, iz- va`nosti u na{im `ivotima, ona }e udahnuti liri~nost, a
boru za miss, ilahijama, ekskurziji, razglednici s ljetovanja, istaknuti ono {to je do sada bilo umrtvljeno. Prije svega
pregledu knji`evnosti balkanskog naroda, kamenu za ku- bit }e to psiholo{ka razina u me|uljudskim odnosima koja
mire, ljubavi i paklu. D`ehenem u pjesmi “Svjedo~enje”, svojim prisu}em uop}e ne ~udi jer nakon rata, i poga`enih
koja ima i podnaslov “vjernik je vjerniku ogledalo”, poslu- dostojanstava ljudi, u~init }e nam se da naprosto ne po-
`io je za autoironijsku igru: “…Pakao jeste. / A ti ako ne stoji druga~ija mogu}nost pjevanja. “Ima li i{ta osim va-
vjeruje{ / pogledaj me u ogledalu.”. I ne samo jednom, {eg mraka, dragi moji ljudi?“, re}i }e pjesnikinja u pjesmi
autorica }e pribjegavati humornoj i ironi~noj slici svijeta: “Pregled knji`evnosti balkanskih naroda”, rado podsje}a-
“…Bo`e, spasi me mutnih nogostupa i stihova / Velikih ju}i na bestijarij re~enog prostora.

BEHAR 80-81 79
 BERI]ET RIJE^I

Gle, sâm sebi sam neznan, pa {to mi je, zaboga,

~initi?
Ne klanjam se ni kri`u ni polumjesecu,
nisam ni kaur ni `idov.
Dom mi nije ni istok ni zapad, ni kopno ni more;
rod mi nije ni an|eo ni zemni patuljak.
Nisam iskovan ni od vatre, ni od pjene,
nisam sa~injen ni od praha, ni od rose.
Nisam ro|en u dalekoj Kini, niti u Saksinu, a ni u
Bugarskoj,
ni u Indiji od pet rijeka;
nisam stasao u Iraku, ni u Korasanu.
Ne stanujem ni na ovomu, ni na onomu svijetu,
ni u raju, a ni u paklu.
Ne otpadoh iz Edena, a ni iz Rizvana,
niti mi je porijeklo Ademovo.
U mjestu izvan najdaljeg mjesta, u predjelu bez
sjene i traga,
du{u i tijelo nadilaze}i,
ja vazda nanovo `ivim u du{i mojega Ljubljenog!

D`emaluddin Rumi: Divan-I [ams 31

Prevela Vesna Krmpoti}