Sie sind auf Seite 1von 14

Mašić Nijaz,prof.

GENOCID U SREBRENICI

Kratka prošlost Srebrenice

Srebrenica je gradić,koji se nalazi u sjevernoistočnoj Bosni,u blizini rijeke Drine,na njenom


središnjem toku.Njena prošlost je izuzetno burna.U predhistorijsko doba na području gdje će
nastati Srebrenica živijelo je ilirsko pleme Dindari.1 Rimljani su prilikom svog širenja na
Balkan početkom prvog stoljeća n.e. prostor današnje Sarebrenice uključili u sastav svoje
imperije.2 Oni organizuju eksploataciju ruda olova i srebra.3 Urbani dio grada nosio je ime
Domavium(Domavija),gdje se nalazi današnje naselje Gradina,a šire područje nazvano je
Argentaria.Po rudi srebra dobila je i svoje današnje ime Srebrenica.4 Srebrenica zahvaljujući
rudi srebra razvija se u urbano naselje,vicus.5 Zatim ona postaje slobodni grad,
muncipium,a u trećem stoljeću colonia,to jest naselje,u doba vladavine rimskog imperatora
Septimija Severa,a u njenoj blizini nalazila su se manja gradska naselja Voljavica i Skeljani.6
Rimske vlasti Srebrenicu određuju za središnju upravu rudarstva za provincije Dalmaciju i
Panoniju.7 U rimsko doba Srebrenica je imala terme,u kome je postojala mineralna voda,
danas banja Guber,gradsko kupatilo,vijećnica,tržnica,hram Jupitera.8 Postojala je i kovnica
novca,u kojoj je kovan srebreni i zlatni novac.Srebrenica se nalazila na putu od Narone
(današnji Vid kod Metkovića) i Salone(današnji Solin kod Splita) za Sirimijum(današnja
Sremska Mitrovica),tadašnjem glavnom gradu Donje Panonije.Njeno bogatstvo doprinijelo je
da postane najveće gradsko naselje u Bosni i Hercegovini.Međutim,na prelazu iz IV u V
stoljeće njeno urbano naselje Domaviju ruše gotska plemena.9
Kada su Avari i Slaveni početkom 7. stoljeća naseljavali Balkan nestala je Domavija i
Argentarija.10
U srednjem vijeku Srebrenica ponovo izrasta u urbano gradsko naselje.Njeno današnje
ime,koje je slavinizirano,Srebrenica,prvi put se spominje 1352. godine.11 U to doba u
Srebrenicu dolaze njemački rudarski stručnjaci Sasi.12
Dubrovčani 1376.,postaju zakupci rudnika srebra.13 Ona tada postaje i dubrovačka
rudarska kolonija.14 Krajem 14. stoljeća ,doba vladavine kralja Tvrtka I,postaje i središte
franjevačke provincije „Bosna Srebrena“.15 U periodu srednjovjekovne bosanske države,

1
Ante Stipčević,Iliri,Zagreb,1974.,str.36.-41.
2
Besim Ibišević,Srebrenica(1987-1992),Amsterdam,1999.,str. 6.
3
Isto,str. 6.
4
Argentum,latinski:srebro,kovani srebreni novac
5
Vicus,latinski:red kuća,ulica,selo
6
B.Ibišević,Navedeno djelo,str. 6.
7
Proccurator matallorum Pannoniorum et Delmatiorum;Desanka Kovačević- Kojić,Gradska naselja
srednjovjekovne bosanske države,Sarajevo,1978.,str.10.
8
Prof.dr.Ibrahim Tepić,Osvrt na historijski razvoj i tragediju Srebrenice,Srebrenica 1995.-Knjiga 1,Institut za
istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava,Sarajevo,1998.,str. 167.-168. i
B.Ibišević,N.
djelo,str.7.
9
B.Ibišević.N.djelo,str.7.
10
I.Tepić.Navedeno djelo,str.169.
11
D. Kovačević-Kojić,Navedeno djelo,str.32.
12
Sase,naselje u Srebrenici u blizini današnjeg rudnika olova i cinka
13
I.Tepić,N.djelo,str.169.
14
Kolonija,danas zaseok sela Sase kod Srebrenice
15
Danas u gradskom naselju, Petriča u Srebrenici, postoji samostan Svete Marije bogorodice obnovljen 1991.,a
povodom 700 godina od dolaska franjevaca u Srebrenicu ; B. Ibišević,N. djelo,str.103.
područje Srebrenice,bilo je podijeljeno između župa Vratar,Birač,Osat i Trebotić.16

Krajem XIV i početkom XV stoljeća Srebrenica je ponovo postala veliko gradsko naselje
i jedan od največih i najpoznatijih gradova u srednjovjekovnoj bosanskoj državi.Imala je
trg,glavna ulica se nazivala Trgovačka ulica.Jedina je imala kanalizaciju u BiH.17U vrijeme
najveće moći srednjovjekovne srpske države(XIV stoljeće) koja se borila za teritorijalno
proširenje u Bosni Srebrenica ponova strada.Jedan kratak period 1411.-1463. godine
Srebrenica se nalazi u stalnoj opasnosti .18Pustošena je i spaljivana više puta.Bosanski
vladari da bi je sačuvali izgrađivali su oko nje tvrđave:Srebrenica,Klotjevac,Šubin,Đurđevac
i Sućeska.Po opadanju opasnosti od srpskih pustošenja nastupa ugarsko(mađarsko)i osmansko
(tursko) pustošenje.
Osmanska uprava nad Srebrenicom trajala je sve do 1878. godine kada je Bosna i
Hercegovina došla pod austrougarsku vlast.U osmansko periodu upravljanja nastupa
stagnacija i opadanje rudarske proizvodnje.Srebrenica postaje sjedište kaze i ulazi u sastav
Zvorničkog sandžaka.Međutim,ipak dolazi do obnove kovnice novca i ponovnog izrastanja
Srebrenice u veliki grad.Osmanski putopisac Evlija Čelebi zabilježio je da u Srebrenici ima
1660. godine 800 prizemnih i na sprat kuća,6 mahala,6 džamija ,3 osnovne škole,tekija,han,
hamam i 70 esnafskih dućana. 19
Slabljenjem osmanske vlasti i uspostavom autonomne Kneževine Srbije u 19.stoljeću
nastupa progon Bošnjaka iz Srbije,što povečava broj Bošnjaka u srebreničkom kraju.20
U periodu od 1878.-1918. Bosna i Hercegovina dolazi pod austrougarsku vlast.U toku prve
dvije godine Prvog svjetskog rata 1914.i 1915. godine područje istočne Bosne bilo je stalno
poprište ratnih sukoba Austrougarske i Srbije.Srebrenica je u ovom periodu ponovo pretrpjela
nova razaranja.21 U doba austrougarske vlasti Srebrenica postaje značajna po ljekovitim
vrelima,najčevenije je Crni guber.Voda sa vrela Crni guber ljekovita je za anemiju,sklerozu,
rahitis,ženske ,kožne bolesti...Austrougarske vlasti su ponovo Sarebrenicu podigle na noge.
Znatno je izgrađena infrastruktura popravkom puteva,podizanjem škola,policijskih stanica,
hotela...22
U periodu Kraljevine Srba Hrvata Slovenaca/Kraljevine Jugoslavije 1918.-1941.
Srebrenica potpuno stagnira.Prestaju sa radom rudnici i izvoz ljekovite vode.Broj stanovnika
drastično opada.
U peridu Drugog svjetskog rata 1941.-1945.Srebrenica ponovo strada.23 Vlasti
Nezavisne države Hrvatske su vršile odmazdu zbog djelovanja četničkog pokreta.Četnici
(tzv. Vojska Kraljevine Jugoslavije u otadžbini) su u više navrata napravili masakr u
Srebrenici.U više navrata stanovnici bošnjačke populacije moralo je bježanjem potražiti
utočište u Zvorniku.24

16
dr Salih Kulenović,Etnologija sjeveroistočne Bosne,Muzej istočne Bosne,Tuzla,1995.,str.186.

17
D.Kovačević Kojić,N. djelo.str.348. i Internet:http://sr.vikipedia.org/sr-el „Eparhija Zvorničko-Tuzlanska“
18
Isto,str.56.
19
Evlija Čelebi,Putopis,Sarajevo-Publishing,Sarajevo,1996.,str.99.
20
Šaban Hodžić,Migracije muslimanskog stanovništva iz Srbije u sjeveroistočnu Bosnu između 1788.-1862.,
Članci i građa za kulturnu istoriju istočne Bosne,Knjiga II,Tuzla,1958.,str.65.-143. i Sadik
Salimović,Knjiga o
Srebrenici,Srebrenica,2002.,str . 38.
21
Naser Orić,Srebrenica svjedoči i optužuje,Srebrenica-Malmö-Ljubljana,1995.
22
B.Ibišević,N.djelo,str.9-10.
23
Isto,str.11. i S.Salimović,N.djelo,str.49.-50.
24
B.Ibišević,isto,str.11.
U periodu postojanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije/Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije(1945.-1992.) Srebrenica ponovo doživljava privredni
razvoj zahvaljujuči svojim prirodnim resursima:šume,ljekovite vode,rude olova,cinka,zlata,
srebra i boksita,kamena i hidroenergetskim potencijalom rijeke Drine.
Srebrenica postaje industrijsko mjesto.U naselju Potočari otvaraju se tvornice za proizvodnju
akumulatora ,preradu finalnih olovnih proizvoda, pocinčavanje i proizvodnja građevinskog
materijala.
U naselju Zeleni Jadar postojala je druga industrijska zona sa tvornicama namještaja,
drvne industrije i proizvodnje kamenih blokova.U naselju Sase oživljena je eksploatacija
ruda olova i cinka,koje u sebi imaju i značajnu količinu primjesa srebra i zlata.U naselju
Podravanje eksploatisana je ruda boksita.U naselju Skelani radila je tvornica ambalaže, a
u gradskom naselju Srebrenica postojala je tvornica tekstila i građevinsko preduzeće.
Aktiviranjem eksploatacije vrela Gubera turizam je zauzeo značajno mjesto.Podignuta su tri
hotela:Domavija,Argentarija i Lovac.U planinskom masivu Sušice osposebljeno je lovište,
jedno od najpoznatijih u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji(SFRJ).Uz dobro
riješenoj i infrastrukturi sa savremenom telefonskom centralom,Domom zdravlja i Bolnicom
u kojima je radilo 44 ljekara ,transportnim preduzećem za međunarodni i unutrašnji
saobraćaj,dobro riješenom elekrofikacijom i vodosnadbjevanjem Srebrenica je ponovo
zauzela zavidno mjesto.
Srebrenica je postala gradić koji je već 1981. godine imao 36 292 stanovnika, koje su
činili 24 930 ili 68,7% Muslimani(Bošnjaci), 10 294 Srbi ili 28,4% i ostali narodi 1 068 ili
2,9 %.25 U posljednjoj deceniji pred raspad SFRJ broj stanovnika je u blagom porastu.
Prema popisu iz 1991. godine Srebrenica je imala 37 211stanovnika,od čega 27 164 Bošnjaka
ili 72,8 % Bošnjaka, 9 303 ili 23,8 % Srba i 744 ostalih naroda.26 Vlasništvo nad zemljom
gotovo apsolutno je pripadalo Bošnjacima 182,28 km² ili 79,39%,a Srbima 21,53 km ² ili
20,61 %.27 Srebrenica gotovo da i nije imala nezaposlenog stanovništva.Također, Srebrenica
nije imala ni stambenih problema,jer je imala 9 136 stanova, a 8 720 domaćinstava.28
Srebrenica je zbog značaja svoje historije i privrede zauzimalo posebno mesto u SFRJ i SR
Bosni i Hercegovini,glavni gradovi SFRJ Beograd i SR Bosne i Hercegovine Sarajavo su
u centralnim dijelovima grada imali ulice sa nazivom Srebrenička ulica.29

Početak agresije i prvi etnički progoni

U periodu pripreme agresije na Bosnu i Hercegovinu,agresor provodi posebne pripreme u


istočnoj Bosni i Srebrenici.Prve korake u pripremanju agresije čini Služba državne
bezbjednosti Srbije,koja 24.08.1989.godine objavljuje Informaciju o ugroženosti Srba u
istočnoj Bosni,odnosno u općinama Srebrenica i Bratunac.30
Jugoslovenska narodna armoja(JNA) je planski pristupila oduzimanju oduzimanju naoružanja

25
Statistički godišnjak SR Bosne i Hercegovine 1989,godina XXIII,Sarajevo,1989.,str.358.-359.
26
Ratni zločin na Tuzlanskom okrugu (1992.-1995.),drugo dopunjeno izdanje ,Tuzla,1996.,str.31.
27
Isto,str.33.
28
Nijaz Mašić,Srebrenica-agresija,otpor,izdaja i genocid,Sarajevo,1999.,str 19.
29
S.Salimović,N.djelo,str.-172.-173.
30
B.Ibišević.N.djelo,str.27.;Beogradska obavještajna agresija na BiH,“Dnevni avaz“,godina V,broj 1208/209,
Sarajevo, 26.i 27.03.1999.godine
od Teritorijalne odbrane BiH,u općinama gdje su većinu činili nesrpski narodi.Taj posao u
Srebrenici JNA obavila je u junu 1990.godine,tako što je oduzela 1 300 pušaka,7 PAT-ova
(ptotuavionskih topova) i sav vozni park.31

Također,JNA je pokušala oduzeti i vojnu kartoteku u Srebrenici i Bratuncu.32


Posebno značajno mjesto u podizanju tenzija međunacionalne mržnje propagirala je
Srpska pravoslavna crkva.33
U svakoj pogodnoj prilici vršilo se zastrašivanje Bošnjaka.34Prva ubistva se dešavaju i prije
zvanične okupacije općina Srebrenica35 i Bratunac.36Srpska demokratska stranka BiH(SDS)
kao primarni zadatak pred agresiju radi na potpunoj blokadi funkcionisanja rada peivrede i
javnih institucija.Na prostoru Srebrenice izvode se blokade puteva37,prduzeća38,formiraju se
paralelni „srpski“sindikati39...Posredstvom lokalnih i srbijanskih sredstava informisanja vrši
se antibošnjačka propaganda.40Srpsko stanovništvo(djeca i žene) se planski izmještaju u
Srbiju.41SDS je radio na teritorijalnom cijepanju područja općine Srebrenica.42 Vrše se
terorističke diverzije na privrednim i objektima javne infrastrukture.43 Haotično stanje
koriste kradljivici šume.44
Iz susjednih srbijanskih općina Bajina Bašta,Užice i Ljubovija masovno se otpuštaju radnici
bošnjačke nacionalnosti.45 Pripadnici SDS-a i JNA su naoružali lokalno srpsko stanovništvo
i obućili rukovanje oružjem i oruđem.46
Sa druge strane bošnjački narod nije uspio posredstvom Stranke demokratske akcije (SDA)
formirati svoj Krizni štab za odbranu u slučaju agresije.47 Bilo je nekih incijativa na
sastancima SDA-a sa ciljem priprema u slučaju agresije,ali one nisu urodile plodom.Suviše je
bilo kasno,ali i neki unutrašnji nesporazumi su svaku ozbiljniju aktivnost spriječili.48
31
B.Ibišević,N.djelo,str.39.-40.

32
Isto,str. 129.-130. i str. 132.-134.;N.Mašić,Istina o Bratuncu-agresija,genocid i oslobodilačka borba
1992.-1995.,Tuzla,1996.,str. 21.-22.
33
B.Ibišević,N.djelo,str. 114. i N. Mašić,Istina o Bratuncu,str.15.-16.
34
B.Ibišević,N.djelo,str.119.-120.,str.123. i str.135.-136. i N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.26.
35
N.Mašić,Srebrenica,str.32.-33.
36
N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.25.
37
B.Ibišević,N.djelo,str.161.
38
Isto,str.127,str.137.-138.,str.148.-155. i str. 161.
39
B.Ibišević,N.djelo,str.162.
40
Isto,str.,165.N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.18.,N.Mašić,Srebrenica,str.22.-23. i N.Orić,N.djelo,str.30.
41
B.Ibišević,N.djelo,str.174.i str.177.;N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.26. i str.32.
42
B.Ibišević,N.djelo,str.175.-176.;N.Orić,str.31.;N.Mašić,Srebrenica,str.26.
43
B.Ibišević,N.djelo,str.136. i str.138.;N.Mašić,Srebrenica,str.31.-32.
44
B.Ibišević,N.djelo,str.135.;N.Mašić,str.26.-27.
45
B.Ibišević,N.djelo,str.139. i str.160.-161.;N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.16.-17.
46
B.Ibišević,N.djelo,str.139.-140.,str.148.,str.175.-177.;N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.20.-22.
47
B.Ibišević,N.djelo,str.172.
48
N.Mašić,Srebrenica,str.25.-26.
Dalji etnički progoni i drugi zločini

Srebreničku tragediju moramo posmatrati u najmanje četiri faze.Prva faza predstavlja period
od početka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu,06.04.1992.,pa do formiranja pokreta
otpora Vojsci Republike Srpske(VRS) i njenim saveznicima od strane Teritorijalne odbrane,
odnosno Armije Republike Bosne i Hercegovine(ARBiH).Druga faza bi predstavljala period
ratnih operacija,od početka jula 1992.,pa do 17.04.1993.Treća faza je period postojanja
„zaštičene zone Srebrenica“,od 18.04.1993. do 10.07.1995.Četvrta i posljednja faza je period
od zauzimanja „zaštičene zone Srebrenica“,11.07.1995. i do 19.07.1995.kada je i počinjen
zločin genocida.
Dakle,prva faza predstavlja period dešavanja u mjesecima april,maj i juni 1992.godine.To je
period kada su građani nesrpske nacionalnosti u Srebrenici i susjednim mjestima bili
prepušteni sami sebi, bez ikakve pomoći, nikako ili slabo organizovani za odbranu od
agresora.VRS,uz pomoć Jugoslovenske narodne armije(JNA), sa političkim vođstvom
Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine(SDS BiH ili SDS) i drugim subjektima
Agresije najprije su zauzeli susjedne općine oko Srebrenice.Ovi akteri su zauzeli Bijeljinu,49
Zvornik,50 Višegrad,51 Bratunac52...Ovim okupacijama Srebrenica je dovedena u
bezizlaznu situaciju.Najprije se predstavnici SDS-a i JNA dana 17.04.1992. u Bratuncu
saopćili legitimnim predstavnicima vlasti Srebrenice da Srebrenica mora biti srpska,53
a 18.04.1992. Srebrenica je i zvanično okupirana.54
Odmah po ulasku u Srebrenicu agresorske snage predvođene lokalnim SDS-om počeli su
sa činjenjem zločina.Posao im je olakšala i činjenica da su legalna rukovodstva općine
Srebrenica i susjednih općina iz straha po vlastiti život potražili utočište u sigurnijim
krajevima.55Prve žrtve u Srebenici desile su se i prije zvanične agresije,14.04.1992,kada su
likvidirana dva lica.56 U periodu prvih dana vlasti SDS-a ,VRS,JNA i drugih agresorskih
snaga u Srebrenici i njenim naseljima likvidirana su 73 lica.57U istom periodu,do 09.05.1992.,
VRS je protjerala stanovništvo iz sela Likari,a u selu sve kuće spalila.58 U selu Pećišta
spaljeno je 5 kuća,u gradskom jezgru Srebrenice 76 kuća,u Zelem Jadru 10 i Jasenovoj 20
kuća.59 Samo u selu Skelani i susjednim selima spaljeno je 876 kuća.60Sa područja Skelana i
susjednih naselja vlasti lokalnog SDS-a su 1399 lica prisilno deportovali u Srbiju i
Makedoniju.61 Preostali dio stanovništva morao se povući u unutrašnjost preostalih
srebreničkih naselja.
Nakon što je 08.05.1992. u Srebrenici poginuo lokalni vođa SDS-a VRS se povukla iz
Srebrenice.Međutim, napadi na teritoriju Srebrenice i činjenje zločina nije prestalo.
Tako je u selu Sase i njenim zaseocima u periodu od 15.05.1992. do kraja juna 1992.godine

49
N.Orić,N.djelo,str.38
50
Izet Mehinagić,Pogubno povjerenje u JNA,“Svijet“,Sarajevo,1.5.1997.,br.66,str.28.-30.
51
N.Mašić,Srebrenica,str.31.
52
N.Mašić,Istina o Bratuncu,str.33.
53
N.Mašić,Srebrenica,str.34. i B. Ibišević,N. djelo,str.210.-214.
54
N.Orić,N.djelo,str.41.-42. i N. Mašić,Srebrenica,str.35.
55
N.Orić,N.djelo,str.17.-20.
56
N.Mašić,Srebrenica,str.33.
57
Isto,str,37.-38.
58
Isto,str.39.
59
Isto,str.39.
60
Isto,str.39.-40.
61
Isto,str.40.
ubijeno 12 lica.62Prilikom etničkih progona iz sela Sase uhapšena su 53 lica i zatočena u
logor.U logoru Sase činjena su stravična mučenja, silovanja i druge torture.Od zatočenih u
logor samo je 11 lica izbjeglo smrt.63 U logoru Sase pripadnici VRS su u više navrata
pojedinačno i kolektivno vršili silovanja nad zatočenicama.64 Svi stambeni objekti u selu
Sase spaljeni su do kraja juna 1992.65 Prilikom takozvanih pretresa terena VRS je nastavila
sa spaljivanjem stambenih i drugih objekata po bošnjačkim naseljima.Svi građani koji su se
skrivali po selima u kojima se vršio ponovni pretres terena bili su likvidirani.Tako je u
Skelanima likvidirano 18 lica.66
U selu Tokoljaci ubijeno je 8 lica.67Prilikom pretresa sela Knezovi ubijena su 4 lica, u selu
Podševar 1 lice, u ostalim selima oko Skelana do kraja juna 1992. ubijeno je 14. lica.68 Sva
ubijena lica su civili i bošnjačke nacionalnosti.
Iz pravca Milića i Fakovića VRS je vršila stalne upade u bošnjačka sela i činila nove zločine.
U ovom periodu ubijeno je najmanje 20 lica, od čega je 19 lica imalo status civila.69
U ponovnim pretresima u potpunosti su spaljeni svi objekti u selima Tokoljaci,Trubari i
Bijelo Polje, veći dio objekata u selima Žutica, Kutuzero i Poznanovići.70
Dakle u ovoj prvoj fazi etničkih progona ubijeno je najmanje 194 građanina općine
Srebrenica, od čega samo jedan nije imao status civilne žrtve.71
Jedan dio građana srebreničke općine zatočen je i likvidiran u susjednim općinama,u
logorima kao što su Osnovna škola“Vuk Karadžić“ u Bratuncu i logor Sušica u Vlasenici.
U navedenim logorima likvidirano je po više stotina građana, uglavnom stanovnika općina
Vlasenica i Bratunac.
Područje Srebrenice sa dijelovima susjednih općina Bratunac,Vlasenica,Zvornik i Rogatica
(Žepa) agresor je u prva dva mjeseca potpuno izolovao.Bošnjačko stanovništvo našlo se
opkoljeno u 14 zasebnih enklava(otoka) 72 i našlo se u bez izlaznoj situaciji.
Iako su bili bez legalnog rukovodstva i ikakve logistike stanovnici u okruženju bili su
prinuđeni pružiti otpor agresoru.Do početka septembra 1992.god. došlo je do povezivanja
bošnjačkih enklava,te je njihov broj sa 14 sveden na 5 nešto većih enklava.Enklave su dobile
imena po centralnim naseljima i to Srebrenica,Žepa,Konjević Polje,Cerska i Kamenica.
Enklava Srebrenica(slobodna teritorija Srebrenica) obuhvatala je pored srebreničkih naselja i
naselja sa područja općine Bratunac Blječevu,Joševu,Jagodnju i Poloznik.
Pokret otpora iz navedenih enklava dostigao je vrhunac 20.01.1993. kada je došlo do
teritorijalnog uvezivanja u jednu slobodnu teritoriju čija je površina iznosila 892 km².73
Međutim do 17.04.1993. VRS je uz pomoć Vojske Jugoslavije uspjela slobodnu teritoriju
Srebrenice da suži na svega 144 km ² u Srebrenici i 110 km ² u Žepi.74
62
Isto,str.55. i str.57.
63
Isto,str.55.-58.
64
Samrtno srebreničko ljeto“95.,Tuzla,1998.,str.133.-135.
65
N.Mašić,Srebrenica,str.57.
66
N.Orić,N. djelo,str.84.-87.
67
N.Mašić,Srebrenica,str.58.
68
Isto,str.59.
69
Isto,str.59.-60.
70
Isto,str.58.-60.
71
Isto,str.60.
72
N.Orić,N.djelo,str.255.
73
Isto,str. 254.
74
Isto,str. 256.
U ovom periodu nastavljena su stradanja građana slobodne teritorije Srebrenica koji su bili
bošnjačke nacionalnosti,izuzev jednog manjeg broja romske i hrvatske nacionalnosti.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je 16.04.1993.svojom Rezolucijom 819. proglasilo
Srebrenici i njenu okolicu zaštićenom zonom sa naredbom da “mora biti pošteđena svakog
oružanog napada ili bilo kog neprijateljskog čina.“75 Vrlo je teško istražiti koliko je u kojem
periodu lica izgubilo život.Za sigurno se zna da je do kraja septembra 1994.život izgubilo
1912 lica na području slobodne teritorije Srebrenica.76 VRS u činjenju zločina pomagala je i
Vojska Jugoslavije.77
Masakr jula 1995.

VRS je izradila plan za zauzimanje enklave Srebrenica nazvan „Krivaja-95“.78 Oružane


snage RS(vojska i policija) su početkom jula 1995. izvele završne operacije sa namjerom da
likvidiraju enklavu Srebrenica.Neposredne pripreme za napad na Srebrenicu vršio je Drinski
korpus VRS.Iako je Srebrenica bila „zaštićena zona“UN-a u periodu od 06.07.-11.07.1995.
oružane snage RS su je zauzele.79
Civilno stanovništvo u broju od 20 000- 30 000 većinom žena,djece,staraca i vojno
nesposobnih je izbjeglo u kamp UN-a koji se nalazio u Potočarima.80U ime UN-a „zaštićenu
zonu“Srebrenica štitile su snage Holandskog bataljona.One se nisu suprotstavile VRS u
njihovoj nakani da počine zločin.Stanovništvo koje je 11.07.1995. izbjeglo u Potočare je noć
11. na 12. jul 1995. provelo po halama fabrika ili njenih krugova.Vojska RS 11.07.1995. nije
dolazila do Potočara.Postoji dokaz da je među izbjeglim u Potočarima bilo najmanje 239 lica
vojno sposobnih muškaraca,a procjena se kreće da je ih bilo između 1 000 i 2 000.81
Vojno sposobni muškarci su 11.07.1195. bježali iz Srebrenice ka selu Šušnjari.Da 24 sata
istog dana u Šušnjarima se okupilo između 10 000 i 15 000 lica, od čega većina vojno
sposobnih.U ovoj masi našlo se i par stotina djece, žena i staraca.
U međuvremenu u toku noći 11. na 12. jul 1995. Ratko Mladić, komandant VRS je vršio
završne pripreme za etničko čišćenje Srebrenice od nesrpskog naroda.U tu svrhu održao je
dva sastanka u hotelu“Fontana“ u Bratuncu.Pored oficira VRS, sastanku je prisustvovao i
komandant Holandskog bataljona Karemans.82 Na drugi sastanak je doveden i Nesib Mandžić,
kao predstavnik izbjegličkog stanovništva.83
Dana 12.07.1995. oko 00,30 sati kolona od preko 12 000 ljudi krenula je iz Šušnjari ka
Tuzli, prva slobodna teritorija i udaljena preko 100 km ².Od samog polaska kolone VRS je
dejstvovala artiljerijom po širem području u smjeru kuda se trebala kretati kolona.84 Prvi
ozbiljan problem koloni nanijet je granatiranjem od strane VRS 12.07.1995. oko 10 sati na

75
Prof.dr.Omer Ibrahimagić-Ass.Fahrudin Avdić,Ponašanje međunarodne zajednice i njenih institucija prema
zločinima u Srebrenici 1991.-1995.,Srebrenica 1995-knjiga 1,Institut za istraživanje zločina protiv
čovječnosti
i međunarodnog prava,Sarajevo,1998.,str.51.
76
N.Orić,N. djelo,str.195.-251.
77
ICTY,Predmet Miroslav Deronjić,br. IT-02-61
78
ICTY,Predmet Radislav Krstić,br. IT-98-33-T,Presuda
79
Hasan Nuhanović,Pod zastavom UN-a Međunarodna zajednica i zločin u Srebrenici,Sarajevo,2005.,
str. 149.-304. i ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanju
krivice,
p. 16362.
80
H.Nuhanović,N.djelo,str.315. i N.Mašić,Srebrenica,str.199.
81
H.Nuhanović,N.djelo,str.407. i ICTY,Predmet Momir Nikolić,br IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i
prihvatanju krivice,p. 16362.
82
ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanju krivice,p. 16362. i
H.Nuhanović,N. djelo, str.323.-340.
83
Isto
84
N.Mašić,Srebrenica,str. 203.
lokalitetu Hajdučko groblje.Poginulo je oko 30 ljudi i ranjeno oko 100 ljudi.Mrtvi su ostali
na licu mjesta, a ranjeni su nošeni uz pomoć priručnih sredstava.85
Dodatni problem nastupa po kolonu prognanika kada VRS otvara artiljerijsku vatru iz
pravca Kravice.Dejstvovanjem protivavionskih topova i PAM-ova unijelo je pravi haos u
redovima prognanika.Na mjestu Kameničko brdo, selo Pobuđe, općina Bratunac dešavala
se prava drama, mrtvih i ranjenih je bilo na sve strane.Ljudi su bježali na različite strane.
Vojnici VRS su 12.07.1995. oko 20 sati presjekli kolonu u Krajinovačkom potoku, selo
Pobuđe.Po koloni je VRS pucala iz puškomitraljeza M-84, prage, i protivavionskih mitraljeza
sa rasprskavajućom municijom.Na lici mjesta ubijeno je preko 200 lica.
Cijelu noć 12. na 13. juli 1995.prognanici iz Srebrenice su lutali područjem sela Pobuđe u
želji da pronađu spas za svoj život.86
Prva zarobljavanja prognanika desila su se 12.07.1995. u poslijepodnevnim satima na
začelju kolone u rejonu Ravni Buljim.Prilikom zarobljavanja VRS od zarobljenih oduzimala
ličnu imovinu, a neke od njih na licu mjesta likvidirala.87Broj zarobljenih 12.07.1995. se
mogao kretati do 1 000 osoba.Jedan broj prognanika vratio se natrag ka Srebrenici i otišao u
Žepu.Ta noć je za prognanike bila pravi pakao.
Istog, dana12.07.1995., u Potočare se pojavio i general Mladić.Zatočenicima je obećao
miran i bezbjedan prevoz do slobodne teritorije u Tuzli.Međutim, u stvarnosti se desilo
sasvim suprotno.VRS i policija izvršili su klasifikaciju zatočenih u Potočarima.U toku 12.07.
1995. procjenjuje se da je odvojeno oko 1 000 muškaraca dobi od 14 godina pa nadalje.
Odvajane osobe odvedene su u Bratunac,u prostorije OŠ „Vuk Karadžić“.Prilikom odvajanja
muškaraca neke grupe su i odmah u Potočarima likvidirali.88
Poslijepodne 12.07.1995. započeta je i evakuacija žena,djece i staraca iz Potočara ka
Kladnju.Prilikom upuštanja u autobuse i kamione vršena je dodatna selekcija.Ukoliko bi neko
od muške djece , malo bolje fizički izgledalo predstavnici VRS su ga odvajali od njihovih
majki i odvodili u zarobljeništvo.89Također, odvajani su i neki starci, za koje su procjenjivali
da su još dobrog fizičkog izgleda.Duž cijelog puta kojim je vršena evakuacija postojale su
grupe vojnika VRS.Svaki vojnik raspolagao je pravom da zaustavi i izvrši pregled autobusa.
Evakuirani iz Potočara su ispuštani u Tišći, odakle su pješke, oko 2 km, išli ka Kladnju ,
teritorije pod kontrolom Armije Republike Bosne i Hercegovine.
„ Jedinice Drinskog korpusa“ preduzimale su sve mjere u cilju sprečavanja iznenađenja ,
angažovanjem jedinica na izvršavanju zadataka“ Krivaja-95“, planski izvršavajući sve
borbene zadatke.Na procijenjenim pravcima jedinice Vojske i MUP Republike Srpske
organizovale su „zasedna dejstva u cilju uništenja“pripadnika kolone koja je pokušavala
„proboj iz enklave ka Tizli“.Pripadnici kolone pokušavali su da se izvuku „sa ženama i
djecom prema Ravnom Buljimu i Konjević Polju“,gdje su naišli na minsko polje“.90
VRS je na blokiranju i zarobljavanju prognanika iz Srebrenice angažovala ogromne
snage i specijalne jedinice.
Dana 13.07.1995. između 01,00 i 06,00 sati grupe prognanika iz Srebrenice prelazile su
asfaltni put Konjević Polje-Nova Kasaba.VRS je oko 6 sati presjekla kolonu i zarobila

85
Isto

86
Isto,203.-204.
87
ICTY,Predmet Radislav Krstić,br. IT-98-33-T,Presuda
88
Isto
89
Samrtno srebreničko ljeto“95“,str.21.-23.,25.-26.,29.-30….
90
Internet:Bosna i Hercegovina, Republika Srpska,Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice
od 10. do 19. jula 1995.,Banja Luka,juni 2004.,str. 14.
najmanje oko 6 000 muškaraca.91Najveći broj zarobljenih odvođen je na sabirna mjesta u
Novoj Kasabi, općina Vlasenica i Sandićima, općina Bratunac.Zarobljenike je u oba mjesta
obišao general Mladić.92
Zarobljenici kod Nove Kasabe i Konjević Polja su ubijani na obali rijeke Jadar kod Nove
Kasabe.Istog dana VRS je dovezla sa tri autobusa grupe zarobljenika i strijeljala u Cerskoj,
općina Vlasenica.Prethodno su zarobljenici vezani žicom , tako što su im ruke svezane s
leđa.93
Nekoliko desetina zarobljenih ubijeno je na putnoj komunikaciji Kravica-Milići.94
Kasno poslijepodne 13.07.1995. VRS je zarobljenike iz sabirnog centra u Sandićima odvezla
u Kravicu i zatvorila u skladište Osnovne organizacije kooperanata“Kravica“(Zemljoradnička
zadruga).Oko 18 sati dana 13.07.1995.VRS je izvršila egzekuciju zarobljenih lica tako što su
zoljama, ručnim bacačima, ručnim bombama i puščanim mecima pucali po zarobljenicima.
Procjenjuje se da je likvidirano više od 1 000 ljudi.95
Teško ranjeni i oboljeli koji su ležali u bolnici u Srebrenici evakuirani su 10.07.1995. u
bazu UNPROFOR-a u Potočarima.Njih je VRS odvezla u Dom zdravlja u Bratunac.Za
sudbinu jednog broja ranjenih još uvijek se ne zna ništa.
Likvidacija prognanika iz Srebrenice vršena je i na posljednjoj tački kontrole od strane
VRS u Tišći, općina Šekovići.
Kolona koja se probijala iz Srebrenice okupila se ponovo, 13.07.1995. na planini Udrč.
Istog dana oko 16 satri VRS uspijeva locirati na Udrču masu oko 5 000 ljudi i započinje
otvarati po njima artiljerijsku vatru.Među ispaljenim minobacačkim granatama bilo je i onih
koje su punjene bojnim otrovima.Među ljudima nastupilo je haluciniranje(priviđanja).
Psihološke tegobe,strah i panika bili su prvi simptomi koji su nedugo nakon pada granata
nastupili.96
Kolona je bila prinuđena krenuti ka selu Kamenica, općina Zvornik i dalje prema Tuzli.
U selu Glodi,općina Zvornik,klona je zaustavljena,zbog toga što je VRS u rejonu Velja Glava,

91
ICTY,Predmet Radislav Krstić,br. IT-98-33-T,Presuda
92
Isto
93
Isto
94
ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanju krivice,p. 16358. i p. 16359.
95
ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicima i prihvatanju krivice,p. 16358. i
ICTY,Predmet Radislav Krstić, br. IT-98-33-T,Presuda
96
Upotreba zabranjenih borbenih sredstava i primjena zabranjenih načina ratovanja za vrijeme agresije na BiH,
Naučnoistraživački institut“Ibn Sina“;Sarajevo,14.03.2001.;Nijaz Mašić,Ubijali su nas i hemijskim
sredstvima,str.112.-114.
općina Zvornik,postavila zasjedu.97 Cijelu noć 13. na 14. 07.1995. kolona iz Srebrenice je
obilazila Velja Glavu i prikupljala se u zaseoku Jošanica Gaj.
MUP RS je iskoristio težak položaj UNPROFOR-a u Potočarima i prisvojio njihovu
imovinu.U toku 13.07.1995. okončana je evakuacija zatočenih iz Potočara ka Kladnju.
Dio kolone prognanika koji se kretao iz Pobuđa ka Žepi naišao je na zasjedu VRS u selu
Podravanje, općina Srebrenica .Radovan Karadžić je izdavao direktna naređenja Miroslavu
Deronjiću da se zarobljenici (roba) mora smjestiti u magacine.Dok su zarobljenici nalazili u
Novoj Kasabi ekipa policije predvođena Radomirom Bjelanovićem izdvojila je određeni broj
ljudi uz obećanje da će ih vratiti.Međutim od odvedenih ljudi niko nije ugledao slobodu.
Dana 14.07.1995. kolona iz Srebrenice se do 16 sati odmarala u Jošanica Gaju, nakon
čega je odlučila da nastavi kretanje.U rejonu sela Marčići-Snagovo, općina Zvornik,VRS je
postavila veoma jaku zasjedu kombinovanu sa tenkovima i transporterima koje su podržavale
specijalne snage MUP-a i VRS sa namjerom da uništi sve izbjegle iz Srebrenice.Jednom
pješadijskom jedinicom VRS, koja je sastavljena od specijalaca, komandovao je Zoran
Janković iz Modriče,. koji će u tom sukobu biti zarobljen.VRS je na kolonu iz Srebrenice,
oko 5 000 ljudi,. oko 16 sati,14.07.1995. otvorila artiljerijsku vatru sa Velja Glave i sa Kula
Grada, iznad Zvornika.Zarobljeni Janković je putem motorole uspopstavio vezu sa
komandantom Zvorničke brigade VRS , nakon čega je prestalo djelovanje artiljerije sa Kula
Grada.98Janković je sa prognanicima nastavio kretanje ka Križevačkim Njivama.
Nakon obustave vatre kolona prognanika je noću 14. na 15. jul 1995. sa nešto više od 4 000
ljudi prešla putnu komunikaciju Zvornik-Tuzla u rejonu Crnog Vrha.
Zatočene u Bratuncu su pripadnici VRS 14.07.1995. odvodili po raznim lokalitetima u
općini Zvornik i likvidirali (Grbavci, Petkovci, Pilica,Branjevo…).Egzekuciju je lično
nadgledao general Ratko Mladić.99
Kolona prognanika oko 4 000- 5 000 ljudi iz Srebrenice prolazi u toku noći 14. na 15.
juli 1995. put kod Crnog Vrha i odlazi ka Križevačkim Nžjivama, općina Zvornik.Veći dio
ljudstva u koloni bio je na rubu životnog opstanka.Bili su premoreni od dužeg vremena
nespavanja, iscrpljeni glađu, preplašeni od onog što su doživjeli, a primjetno je bilo
haluciniranje i iscrpljenosti.Prema istraživanju provedenom 1996. od organizacije Human
97
N. Mašić,Srebrenica,str. 205.

98
Isto
99
ICTY,Predmet Radislav Krstić,br. IT-98-33-T,Presuda i ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,
Izjava o činjenicama i prihvatanju krivice , p. 16357. i p.16356.
Rights Watch nad ljudima koji su bježali iz Srebrenice primjenjivana su i hemijska sredstva,
dobivena od JNA.Na desetine ljudi u koloni djelovala su hemijska sredstva tako što su
osjetili uznemirenost, ošamućenost ili vrtoglavicu, povraćanje, nejasan ili besmislen razgovor,
haluciniranje, skidanje odjeće, mrmljanje, čupanje kose ,ukočenost i komu.100
Kolona je u toku noći 15. na 16. jul 1995. bezbjedno prešla dio puta Križevačke Njive-
-Baljkovic , gdje se prikrila u jednom potoku i čekala ishod borbi na Baljkovici koje su u to
vrijeme vodile snage Drugog korpusa Armije R BiH iz Tuzle i jedna grupa naoružanih
boraca koja se kretala na čelu kolone iz Srebrenice protiv VRS.101
Tek dana 15.07.1995. uspostavljena je radio veza između Drugog korpusa Armije R BiH i
kolone iz Srebrenice.
Glavni zadatak VRS je bio likvidiranje na hiljade ljudi koji su se u toku rata zatekli u
Srebrenici.Ubijani ljudi vodili su porijeklo iz Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika,
Višegrada, Rogatice, Han Pijeska i drugih općina istočne Bosne.
VRS je pored nastojanja da potpuno uništi kolonu iz Srebrenice istovremeno organizovala
pretres terena na cijelom prostoru od Srebrenice do Zvornika sa ciljem uništenja cjelokupnog
muškog stanovništva, koje se u toku rata zateklo na ovim prostorima.Za posao čišćenja terena
zadužen je bio komandant Bratunačke brigade VRS Vidoje Blagojević.102Jedan broj oficira
VRS predlagao je da se kolona ljudi iz Srebrenice pusti da prođe ka Tuzli, ali je general
Mladić naredio da se kolona mora uništiti.103
Uprkos svemu ipak je dio prognanika iz Srebrenice u periodu između 14 i 17 sati 16.07.
1995. u broju oko 3 500 izaći na slobodnu teritoriju u selo Nezuk, općina Kalesija(danas
općina Sapna).104 Međunarodni tribunal u Hagu je u presudi BiH protiv Srbije i Crne Gore
potvrdio da se u Srebrenici desio genocid.Međutim ostaje stalna prisutna dilema koliki je
stvarni broj žrtava u srebreničkom genocidu.Zauzimanjem zaštićene zone un-a Srebrenica
VRS i MUP RS likvidirali su preko 8 000 muškaraca bošnjačke nacionalnosti.Ukupan broj
ubijenih i nestalih u Srebrenici u periodu rata 1992.-1995. godine prelazi 12 000 lica.105

Stradanja djece

Danas je nepobitna činjenica da se u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995.


desio genocid, i da je on imao najteži epilog u Srebrenici.U Srebrenici i njenoj okolini,to jest
„enklavi Srebrenica „ili „zaštićena zona Srebrenica“ stradao je veliki broj ljudi,oko 12 000.
Veliki broj istraživača dijeli žrtve u one koji su stradali u periodu april 1992.-juni 1995. i
one u julu 1995. godine.Mali je broj istraživača koji se bave utvrđivanjem žrtava po
kategorijama kao što se vojnici i civili,muškarci i žene,djeca i odrasli,na poginule u borbi ili
na ulici,u potrazi za hranom,u logoru i slično.Pogotovo je mali broj onih istraživača koji
istražuju od čega je nastupila smrt,kao što je ubistvo vatrenim streljačkim oružjem,hladnim
oružjem,tupim predmetom,spaljivanjem,ručnim bombama,minama,granatama,avio bombama,
bojnim otrovima i drugim sredstvima.
Iako je najveći broj stradalih nevin,ipak postoji jedna kategorija stanovništva koja u

100
Srebrenica 1995, Dokumenti i svjedočenja I,Knjiga 2;Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava Sarajevo,Sarajevo,199.,Hemijsko oružje u službi genocida, str.250.-351.
101
N.Mašić,Srebrenica,str. 206.-208.

102
ICTY,Predmet Momir Nikolić,br. IT-02-60-PT,Izjava o činjenicama i prihvatanje krivice,p. 16360.
103
ICTY,Predmet Dragan Obrenović, br. IT-02-60-T,Izjava o činjenicama koje je naveo Dragan Obrenović,str.3.
104
N.Mašić,Srebrenica,str.208.
105
A.Mihrović,Z.Salihović,A.Kržalić,Žrtve Srebreničke apokalipse,Ibn Sina,Tuzla,2002, str.464.
potpunosti je nedužna, a to su djeca.Srebrenica nažalost u svim analizama žrtava nosi
neslavna prva mjesta,pa tako je kada su u pitanju i stradanja djece.U utvrđivanju podataka
o stradaloj djeci posebnu poteškoću predstavlja razgraničenje oko stradale i nestale djece.
Danas svi pokazatelji potvrđuju činjenicu da su i svi nestali ustvari stradali.Dosadašnji
rezultati ekshumacije i utvrđivanje identiteta putem DNK analize potkrepljuju ovu
konstataciju.Na prostoru općine Srebrenica u toku ratnog perioda 1992.-1995. stradalo je ili
nestalo 528 djece.106
Na spiskovima o stradaloj djeci vodi se da je 87 odmah smrtno stradalo107,a 441 nestalo
dijete.108
Najveći broj stradale djece desio se u 1995. godini 437 djece.109To nam samo potvrđuje
činjenicu da je u julu 1995. godine kada je počinjen genocid u Srebrenici život izgubio i veliki
broj djece.Po broju stradale djece na drugom mjestu je 1992. godina,u kojoj je život izgubilo
70-oro djece.110 Razlozi stoje u činjenici da je u prvoj godini agresije veliki broj stradalih
bio posljedica brzog i dobro osmišljenog etničkog čišćenja.Zatim slijedi 1993. godina u kojoj
je stradalo 20-oro djece.111 Osnovni razlog zašto je opao broj žrtava djece leži u tome što su
borbena dejstva trajala do 17.04.1993. godine,a nakon čega se uspostavlja demilitarizacija
Srebrenice.Odluka UN-a Rezolucijom 819 o proglašenju „zaštićene zone Srebrenica“ nisu
prestala ubijanja u Srebrenici.Međutim, ipak se može zaključiti da je u tom periodu broj
žrtava u daleko manjem broju nego u periodu otvorenih borbenih dejstava agresora.U 1994.
godini život je izgibilo 1 dijete.112
U općini Bratunac,koja je dijelila istu sudbinu kao i Srebrenica, te činila jedinstveni
teritorijalni prostor nazivan“enklava Srebrenica“ život je izgubilo 248-ero djece.113 Na
spisku smrtno stradale djece evidentirano je 72-oje djece.114 Na spisku nestalih nalazi se
176-ero djece.115 Redoslijed brojnosti žrtava djece po godinama i u Bratuncu je sličan kao u
Srebrenici.Na prvom mjestu se nalazi 1995.godina sa 165-ero stradale djece.116Djeca su
najviše stradala u julu 1995. kada je počinjen genocid. Djeca žrtve genocida su u vrijeme
zločina genocida se nalazila u Srebrenici.I ovdje je na drugom mjestu 1992. godina u kojoj je
76-ero117 djece izgubilo život. Zatim slijedi 1993. godina , u kojoj je stradalo 7-ero djece.118 U
1994.godini nije evidentirano nijedno stradalo dijete.Razlozi leže u činjenici da je ta godina
bila sa najmanje borbenih dejstava i najmanje kršenja Rezolucije o „zaštićenoj zoni
Srebrenica“
U općini Vlasenica život je izgubilo 232-je djece.119 Na spisku smrtno stradale djece vodi

106
Mustafa Salihović,Pokidani poljupci Podrinja-Srebrenica,Vlasenica,Zvornik,Bratunac, Istraživačko
dokumentacioni centar, Sarajevo, 2005., str. 42.
107
Isto,str. 27.
108
Isto, str. 32.-39.
109
Isto, str. 43.

110
Isto, str. 43.
111
Isto, str. 43.
112
Isto, str. 43.
113
Isto, str. 57.
114
Isto, str. 48.-49.
115
Isto, str. 52.-55.
116
Isto, str. 57.
117
Isto, str. 57.
118
Isto, str. 57.
119
Isto, str. 72.
se 105-ero djece.120Kao nestala djeca na spisku je evidentirano 127-ero djece.121Najviše
stradale djece je u 1992. godini 115-ero djece.122 Razlozi leže u činjenici da je u 1992. godini
došlo do neselektivnog progona i ubistava bošnjačkih građana na širem području općine
Vlasenica. Na drugom mjestu po broju stradale djece je 1995. godina sa 98-oro stradale
djece.123 Zašto je i u Vlasenici stradao veliki broj djece leži u činjenici da je nakon pada
slobodne vlaseničke teritorije sa centrom u Cerskoj marta 1993. godine stanovništvo potražilo
utočište u Srebrenici.Kako nije imalo mogućnosti napustiti enklavu Srebrenica tu je dočekalo
sudbinu genocida u julu 1995. godine.U 1993. godini iz općine Vlasenica život je izgubilo
18--ero djece,a u 1994. godini 1 dijete.124
U općini Zvornik život je izgubilo 234-ero djece.125 Na spisku smrtno stradale djece nalazi
se 102-oje djece.126 Na spisku nestale djece evidentirano je 132-oje dijete.127 Najveći broj
djece koja su izgubila život iz opoćine Zvornik desio se u 1992.godini 166.128 Razlozi zašto je
u ovoj godini najviše stradale djece može se povezati sa sistematskim etničkim čišćenjem od
strane Vojske Republike Srpske od bošnjačkog stanovništva.Po broju stradale djece iz
Zvornika na drugom mjestu je 1993. godina sa 35-ero djece.129 Zatim slijedi 1995. godina u
kojoj je stradalo 31-o dijete i 1994. godina sa 2-oje stradalo dijete.130
Stradanje djece Žepe je teško utvrditi.Razlozi leže u činjenici da po administrativno-
-teritorijalnom uređenju Žepa nije samostalna općina.U toku agresije na BiH 1992.-1995.
slobodnom teritorijom Žepa nazivao se jedan manji broj sela sa sjedištem u Žepi iz općina
Rogatica,Han-Pijesak,Vlasenica,Srebrenica i Višegrad.Prema jednom dobro vođenom
dnevniku u Žepi je život izgubilo 516 lica.131 Nedostatak ovog spiska leži u činjenici da nisu
navedena godišta rođenja žrtava,što nam nije omogućilo da utvrdimo i njihovu starosnu
strukturu.Na istom spisku se samo za dvije osobe navodi da su djeca.U tekstu dnevnika
navodi se da je još u dva navrata život izgubilo po dvoje djece,ali bez imena.Na osnovu istog
izvora da se zaključiti da je u Žepi sigurno najmanje život izgubilo 6-ero djece. Za 4-ero djece
se može utvrditi da su život izgubili u 1992.godini,a za dvoje djece nema podataka o godini
stradanja.
Prema navedenim podacima sa prostora Srebrenice,Bratunca,Zvornika,Vlasenice i Žepe
u periodu agresije na R BiH 1992.-1995.godine život je izgubilo 1248-ero djece.

Najviše stradale djece je u 1995. godini, kada se desio planirani genocid od strane
Vojske Republike Srpske u Srebrenici i njenoj okolini. Zatim slijedi 1992. godina sa 431-o
stradalo dijete.Razlozi velikog broja stradale djece u 1992. godini leže u utvrđenoj činjenici
organizovanih progona i likvidiranja Bošnjaka od strane Vojske Republike Srpske.U 1993.
godini život je izgubilo 80-ero djece i u 1994. godini 4-ero djece.Za dvoje djece se ne
može pouzdano utvrditi u kojoj su godini izgubili život.
U općinama Srebrenica,Bratunac,Vlasenica i Zvornik u logorima je bilo zatočeno

120
Isto, str. 64.-65.
121
Isto, str. 68.-70.
122
Isto, str. 72.
123
Isto, str. 72.
124
Isto, str. 72.
125
Isto, str. 87.
126
Isto, str. 79.-80.
127
Isto, str. 83.-85.
128
Isto, str. 88.
129
Isto, str. 88.
130
Isto, str. 88.
131
Muhidin Mustafa Kurtić, Žepa-ratni dnevnik ,BMG, Tuzla-Atlanta, 2006., str. 300.-312.
173-oje dijete. 132Za Žepu je teško utvrditi broj djece logoraša.Međutim, u navedenom
dnevniku pominje se da je u jednom logoru bilo zatočeno 17-ero djece133,u a drugom 2-oje
djece.134
Na više mjesta se pominje da je među logorašima bilo i djece,ali se ne navodi njihov broj.
U općinama Srebrenice,Bratunca,Zvornika i Vlasenice silovano je 46-ero djece.135
Starosna struktura silovane djece kreće se od 5 do 18 godina. Za Žepu se može sa sigurnošću
utvrditi da je silovana jedna djevojčica.136
U navedenim općinama, bez Žepe, 413-ero djece je ostalo bez oba roditelja.137
Svi navedeni podaci o stradanju i zlostavljanju djece isključivo se odnose na djecu bošnjačke
nacionalnosti.
Broj stradale djece srpske nacionalnosti u istom regionu teško je utvrditi zbog
nedostupnosti izvora.Prema jednom izvoru koji navodi sve srpske žrtve može se izvesti
zaključak da među njima ima 27-ero djece.138

132
M. Salihović, N. djelo, str. 112.-115.
133
M. M. Kurtić,.N. djelo, str. 139.
134
Isto, str .318.
135
M. Salihović, N. djelo ,str.121.-122.
136
M.M. Kurtić, N. djelo, str. 130.
137
M. Salihović, N. djelo,str. 127.-135.
138
Isto, str. 148.