P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA II • BROJ 13 JANUAR 2010 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM

Hidajet
i dalalet
Sura
El-Asr
Zemlja
dembelija
Lijek za
nefsi emmaru
Buzadžina
džamija

Džemat
naše zajedništvo
 UREDNIK
P O R O D I Č N I M A G A Z I N • GODINA II • BROJ 13 JANUAR 2010 • ISSN 1840-0930 • CIJENA: 3 KM
Džemat – naše zajedništvo
Hidajet Blagodati kojim je milostivi Allah obdario ljude ne mogu se pobrojati.
i dalalet
Dvije su blagodati, kako kažu učenjaci, najveće. Na prvom mjestu je vje-
Sura
El-Asr rovanje/iman. Pa velike li sreće za one koji vjeruju Allaha na ispravan
Zemlja način i s imanom presele na Ahiret, vječni svijet. Na drugom mjestu je
dembelija pripadnost ummetu/zajednici Muhammeda, a.s. Kur’an je potvrdio da
Lijek za je njegov ummet najbolji koji se ikada pojavio među ljudima, jer je to
nefsi emmaru
ummet koji naređuje dobro a odvraća od zla. Tako je onaj kome su date
Buzadžina
džamija ove dvije blagodati vlasnik dva najveća nimeta.
Džemat Milostivi Allah ispravno vjerovanje (iman) i praksu (sunnet) Njegovog
naše zajedništvo Poslanika čuva preko istinskih i iskrenih učenjaka koji su duboko upućeni
u nauku (er-rasihune fi’l-ilm). Takvi učenjaci imaju četiri svojstva. Između
njih i Allaha je bogobojaznost (takva). Između njih i Allahovih robova je
SEMERK AND poniznost. Između njih i dunjaluka je sustezljivost (zuhd). A između njih
PORODIČNI MAGAZIN i njihovih nefsova je borba (mudžaheda).
Jedan od zasigurno najzaslužnijih učenjaka za opstanak čistog i zdra-
Udruženje SEMERKAND
14. MAJA 92 br. 14 vog vjerovanja i ispravnog prakticiranja vjere jeste Ebu Hanife. On je
Ilidža / Sarajevo Najveći imam (Imami ea’zam), koji je neprikosnoveni autoritet u akaidu
Tel/Fax: +387 33 624 883
.
(vjerovanju, ubjeđenju) i autor je el-Fikhu’l-Ekbera, temeljnog djela iz
ISSN 1840-0930 akaida. Semerkandska škola na čelu s Imami Maturidijem je do u detalje
Za izdavača
razradila načela i finese ispravnog vjerovanja. Ebu Hanife je i utemeljivač
MIRZA PAŠIĆ najrasprostaranjenijeg mezheba u fikhu. Pa, neka je milostivom Allahu
nebrojena hvala što nas je počastio da budemo baštinici Ebu Hanifinog/
Glavni i odgovorni urednik
NEDŽAD ĆEMAN Maturidijevog akaida i Ebu Hanifinog mezheba.

Redakcija Evo, na početku druge godine izdavanja našeg i Vašeg časopisa SE-
Dr. hfz. DžEMAIL IBRANOVIĆ
Dr. ALMIR FATIĆ
MERKAND drago nam je ponuditi vam akaidski blok u kome ćete, pošto-
Dr. MERIMA ČAMO
MEHMED ĆEMAN
vani čitaoci, čitati kako muslimani trebaju vjerovati. Pripremili smo Vam
EDIN TOPČIĆ i rubriku koja govori o raznim događajima iz Ebu Hanifinog života, kako
Tehničko uređenje bi ga upoznali i još više cijenili.
MUHAMED MULAOSMANOVIĆ
Spašena grupa (firka nadžije) na kijametskom danu je ehli sunnet ve’l-
Lektor
ALDINA ADEMOVIĆ
džemaat, to jest oni ljudi koji slijede sunnet Muhammeda, a.s., i koji su
pripadnici većine islamskog ummeta (džema‘ata). Ovaj broj porodičnog
Marketing
DŽENAN ZUBEROVIĆ magazina je posvećen važnosti našeg zajedništava, našeg džemata.
062 105 430

Jedan mudrac je, prilikom smrti, sinovima uvasijetio, a bili su džemat,

Distribucija
ENIZ SKEJIĆ i rekao: “Donesite mi nekoliko štapova!” Potom ih je sabrao i rekao: “Slo-
061 410 492
mite ih ovako sabrane!”, pa to nisu bili u stanju učiniti. Zatim je štapove
Cijena: razdvojio i rekao: “Uzmite jedan po jedan štap, pa ih slomite.” Kada su ih
BiH: 3 KM
Turska: 4 YTL tako polomili, kazao im je: “Ovako ćete biti poslije mene; sve dok budete
Hrvatska: 15 Kn
Crna Gora: 2 EUR u džematu neće vas neprijatelji savladati. A ako se podvojite, neprijatelj
Srbija: 2 EUR
Europa: 3 EUR će vas se dočepati i onda vas uništiti.”
USA: 5 USD
Bilo bi plaho dobro da u svojim porodicama ojačamo džemat, kako
Štampa: Bemust, Sarajevo
www.bemust.ba bi ga mogli pojačati u društvu. Svaka porodica, pored svih obaveza, bi
Redakcija zadržava pravo
trebala izabrati jednu noć u sedmici kada bi okupljeni učili Kur’an i čitali
dorade objavljenih materijala.
Poslani materijali se ne vraćaju nazad.
hadise Allahovog Poslanika, a.s.
Magazin ne preuzima odgovornost
za sadržaj i tačnost objavljenih reklama. urednik@semerkand.com.ba
SADRŽAJ SEMERKANDJANUAR 2010

UVODNA RIJEČ SREĆA JE U DžEMATU, A NE U SAMOĆI

Sejjid Mehmed Sāki Erol
4
TEMA DžEMAT - “ALLAHOVO UŽE”
Dr. Almir Fatić
6
DžEMAT VJERNIČKIH SRCA
Dr. hfz. Džemail Ibranović
12
MUKAŠEFETU´L - KULUB
Imam el-Gazali
14
HAJATU´S - SAHABE
16

6
El-Kandehlevi
Džemat
- “Allahovo uže”
VRIJEDNOST PRVOG SAFA
Sejjid Muhamed Alevi el-Haseni
19
SURA EL - ASR
Ibn Adžibe el-Haseni
20
FEJDU´L - KADIR
Allame el-Munavi
22
HIDAJET I DALALET
Rifet Šahinović
24
HILJADU I JEDNA KAP 26
ISKRENI I ISKRENE
Emina Ćeman
28

24 30
PISMO PRIJATELJU
Hidajet Imam Rabbani, k.s.

i dalalet GOVOR STANJA 32

KOMŠILUK
Almedina Tulić
34
NOVA GODINA (II)
Ali Tantavi 36
EBU HANIFE 38
MUVEKKITOVE ZANIMLjIVOSTI 40
DO ZLATNOG ROGA
42

48
Mehmed Ćeman
Zemlja DIMENZIJA ZVUKA U ISLAMU
46
Erol Zubčević
dembelija ZEMLJA DEMBELIJA
Aida Begić-Zubčević
48
EŠJA ili IŠA 50
BUZADžINA DžAMIJA
Mirza Sinanović
54
NAUKA I TEHNIKA
Ismail Nezirović
56
OČINSKE RADOSNICE
Sevret Mehmedćehajić
58
60
54
TEŠANJ
Dr. Merima Čamo
Buzadžina
džamija
H1N1 - NOVA GRIPA
Suad Šendelj
62
 Sejjid Mehmed Sāki Erol| UVODNA RIJEČ
Sreća je
u džematu,
a ne u samoći
I
slam je vjera tevhida i kao vjer-
nici trebamo učestvovati u tom
tevhidu svojim srcem, mišlju,
djelima i cijelim svojim životom.
Nažalost, jedan od najvećih pro-
blema današnjih muslimana leži u
činjenici da oni ne posjeduju svijest
o jedinstvu i da su uveliko zabora-
vili važnost džemata.
Živjeti u skladu islama moguće
je samo u džematu. I čovjekove
vrijednosti i vrline do izražaja do-
laze samo u džematu. Uprkos svim
teškoćama s kojima se susreće u
džematu, za jednog muslimana je
džemat bolji od njegovog rahatluka
koji osjeća u samoći i odvojenosti
od ljudi. U džematu, koji nam na-
ređuje naša vjera, svi muslimani su
jednaki u pogledu Allahovih zapovi-
jedi; i jaki i slabi, i bogati i siromaš-
ni, i sluge i gospodari, i podređeni
i nadređeni. Prednost se ogleda
samo u takvaluku. Allahov Poslanik
(s.a.v.s.) je rekao: “Među ljudima je
04
najvrijedniji onaj koji je najkorisniji
ljudima!” (Taberani) Biti od koristi
ljudima prema ovom hadis-i šerifu
moguće je samo kroz dijalog i kon-
takt s ljudima, odnosno u džematu.
Cilj postojanja jednog vjerni-
ka sastoji se od toga da on usvoji
akidu-vjerovanje tevhida i da ispu-
njava Allahove zapovijedi u svom
životu kroz disciplinu džemata.
Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici,
bojte se Allaha istinskom bogo-
bojaznošću i ne umirite nikako
drugačije osim kao muslimani! I
svi se Allahovog užeta (Kur’ana,
ihlasa, ta’ata, džemata) čvrsto dr-
žite i nikako se ne razjedinjujte!”
(Ali Imran, 102-103) Kao što vidi-
mo, naš Gospodar vjernicima prvo
naređuje da Ga se istinski boje, a
potom od njih traži da umru kao
muslimani. Da bi to postigli, On
im strogo naređuje da se čvrsto
drže Njegova užeta, odnosno dže-
mata koji je uspostavljen na stazi
Kur’ana i Sunneta.
S druge strane, Uzvišeni Allah je
strogo zabranio svađu i razdor. On
Uzvišeni kaže: “I ne budite kao oni
koji su se razjedinili i u mišljenju
podvojili kad su im već jasni dokazi
došli,–njih čeka patnja velika.” (Ali
Imran, 105) U drugom ajetu Uzvi-
šeni Allah vjernicima ukazuje na je-
dinstvo i slogu koju On voli: “Allah
voli one koji se na Njegovu putu
bore u redovima kao da su bedem
čvrsti.” (Saf, 4)
I Resulullah, a.s., također, u
mnogobrojnim hadisima nare-
đuje vjernicima da budu jedin-
stveni i strogo im zabranjuje
razdvajanje i podijeljenost:
“Vaša dužnost je da budete
u džematu. Čuvajte se od-
vajanja! Šejtan je uistinu
sa onim koji se odvoji od
džemata. Ko želi da umre
sa imanom i bude u sre-
dištu dženneta, neka se ne odvaja
od džemata. Ko obraduje dobré, a
rastuži lošé (ljude), on je potpuni
vjernik.” (Tirmizi)
“Uistinu Uzvišeni Allah neće
dopustiti da se moj ummet ujedini
na zabludi i smutnji. Allahova ruka
(podrška Njegovog rahmeta) je sa
džematom.” (Tirmizi)
Naša dužnost je da sve musli-
mane smatramo svojom braćom
i ustupimo im mjesto u zajednici,
bez obzira da li je to u skladu naših
ovosvjetskih računica i koristi. Dra-
gulj koji je smješten u čovjekovoj
nutrini do izražaja će doći samo u
zajednici i poslovima hizmeta.
Džemat je zajednica, a budući
da je to zajednica ljudi, neizbjež-
no je da ona ima svoju upravu i
zapovjednike. Pokornost zapo-
vjednicima, koji su označeni kao
„ulu’l-emr“, predstavlja pokornost
Allahovoj zapovijedi.
Svakom vjerniku, koji nastoji
steći Allahovo zadovoljstvo, duž-
nost je da slijedi svog predpo-
stavljenog imama, odnosno
„ulu’l-emr“, a
ne želje
svoje
duše. Vezano za ovu temu, naš
Uzvišeni Gospodar kaže: “O vjernici,
pokoravajte se Allahu, Poslaniku i
„ulul-emru“ među vama!” (en-Ni-
sa, 59)
Definirajući dužnost i granice
pokornosti „ulu’l-emru“, Ponos
svijeta, a.s., kaže: “Musliman je
dužan da slijedi pretpostavljenog
imama u svim stvarima, sviđale
mu se ili ne. Međutim, kada mu se
naređuje nepokornost Allahu, tada
se situacija mijenja. U tom slučaju
nema poslušnosti a ni pokornosti.”
(Buharija i Muslim)
“Uistinu, vaša pokornost meni je
pokornost Allahu. I vaša pokornost
imamu (mom emiru, vekilu) kojem
ste podređeni je pokornost meni.”
(Sujuti)
Dužnost je pokoravati se pret-
postavljenom imamu na Allaho-
vom putu, nakon što se ustanovi
da su njegove naredbe i preporuke
istina, bez obzira da li su one slatke
ili gorke. To što neka nje-
gova naredba ne prija
nefsu, ne znači da
on nije upravu,
ili ako reme-
ti ličnu
korist
ne
mora značiti da treba biti nepoko-
ran. U poslu koji se čini radi Allaha
ne smije nefs biti naredbodavac.
Ukoliko je to slučaj, onda je taj po-
sao daleko od ispravnosti.
Naš hazreti Pejgamber, a.s., je
rekao: “Ko vidi nešto što mu se ne
sviđa kod imama kojem je podre-
đen, neka se strpi (i neka se ne od-
vaja odmah od džemata)! Jer, ko se
odvoji od džemata koliko je jedan
pedalj umrijet će džahilijetskom
smrću.” (Muslim) Ovim riječima naš
Pejgamber, a.s., ukazao je na vjer-
nikovu dužnost pokornosti „ulu’l-
emru“ i pogubnost u odvajanju od
džemata koji je na istini.
Ukratko rečeno, Allah Uzvišeni je
Jedan i od Svojih robova traži da se
okupe oko jednog cilja, a to je tevhid
(jedinstvo, džemat).
Oni muslimani koji ne nose duh
jedinstva radi Allaha, i koji sa tim
duhom nisu u zajednici džemata,
smatrajući nepotrebnom i teškom
disciplinu džemata, neće biti u sta-
nju da istinski predstavljaju ovu
vjeru. Oni koji svoju vjeru ne čuvaju
u duhu džemata i jedinstva, zava-
rani od strane svojih neprijatelja,
najvjerovatnije će napustiti svoju
vjeru, a da toga nisu ni svjesni. Oni
koji su zaokupljeni samo sobom
i svojim problemima u najmanju
ruku će živjeti u poniženju. Upravo
zbog toga je strogo naređeno
da se nauči šta je cilj, kakav
je oblik i koje su dužnosti i
prava džemata na Allaho-
vom putu, a potom da se
ispunjava sve ono čime
smo zaduženi u pogledu
džemata.
Neka vas Allah saču-
va na pravome putu!
05
 dr. Almir Fatić | TEMA

Džemat -
“Allahovo uže”

06
Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se
ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti
prema vama kada ste bili jedni drugima
neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste
postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste
na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio.
Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da
biste na pravom putu istrajali
(Ali Imran, 103)

07
 A Svi se čvrsto
ntropološku činjenicu da je čovjek društveno
biće islam je razvio do krajnjih konsekvenci.
Insistiranje na džematu ili zajedništvu jedan je Allahova užeta držite (…)
od temeljnih odlika islama kao koncepta vjerovanja i U ajetu koga smo u cijelosti već citirali uzvišeni Allah
djelovanja. Ova koncepcija islama ponajbolje se očituje poziva nas da se čvrsto držimo Njegova užeta (hablu-
u različitim islamskim obredima ili obrednim aspek- llah) i da se nipošto ne razjedinjujemo. Iz komentara
tima islama koji u sebi involviraju odnosno podrazu- Kur’ana saznajemo da je ovaj ajet objavljen povodom
mijevaju zajedništvo vjernika u njihovom obavljanju. odnosa koji su vladali između plemena Evs i Hazredž,
Neki obredi islama mogu se izvršiti samo u zajednici s dva neprijateljska arapska plemena u Medini, “na ivici
drugim vjernicima, to jest džematile, a nikako pojedi- vatrene jame”, a u čijem su susjedstvu bili jevreji koji
načno. Naprimjer, obredi (ibadeti) kao što su džuma- su stalno podsticali i potpaljivali njihovo međusob-
namaz, bajram-namazi i hadž isključivo se obavljaju u no neprijateljstvo. A onda ih je moćni Allah ujedinio
džematu. Upravo ova praktična i simbolična obredna islamom. On je složio njihova srca i oni su postali,
dimenzija zajedništva govori o tome da islam, u biti, Njegovom milošću, prijatelji. Ova historijska epizoda
jeste vjera zajedništva ili bratstva ljudi. Također, obredi na koju se aludira u ovom ajetu pruža mnogostruke
za čije se izvršavanje uvjetuje džemat simbolički, ali značenjske uvide kao i trajnu lekciju kad je u pitanju
i konkretno, poručuju kakvom društvu teži islam, od- džemat i čvrsto držanje za Allahovo uže. Iz ovog ajeta
nosno kakvi odnosi treba da vladaju među ljudima, a možemo, između ostalog, zaključiti:
pogotovo među onima koji dijele zajedničku vjeru u
vrijednosti islama.
Lahko je zapaziti da ibadeti u islamu čije je skupno
obavljanje uvjet njihove prave vrijednosti i primljenosti,
pored duhovne obaveze prema Stvoritelju koju odužuje
svako pojedinačno, za osnovni cilj imaju zbližavanje
ljudi, harmoniziranje i poboljšanje njihovih odnosa.
Ovaj kolosalni značaj džemata, njegova duhovna i
društvena energija koju on nesumnjivo emanira nije
nikakva idealizacija ili utopija bez pokrića. Naime, hi-
storijski primjeri iz doba prvih generacija muslimana,
a koje su ostvarile čvrstu koheziju imana i džemata,
svjedoče o snazi džemata i njegovoj velikoj moći da
promijeni ne samo pojedinca i njegovu neposrednu
okolinu već i tokove svjetske historije. Takav uspjeh
zagarantovan je svakoj generaciji muslimana koja na
ispravan način poima iman i džemat te njihovu nera-
skidivu povezanost.
Iman i džemat, kao dva sigurna kolosjeka kojima
muslimani u svakom vremenu trebaju maksimalno
težiti, osiguravaju uspjeh jedne zajednice i njezin pros-
peritet. Nije potrebno napominjati da vrijeme u ko-
jem mi živimo zahtijeva timski, zajednički i džematski
organiziran rad na svim poljima koja prepoznajemo
kao prostor za ostvarivanje naših vjerskih, kulturnih,
ekonomskih, političkih i drugih potreba i stremljenja.
Istovremno, treba biti jasno da su naše međusobne
razmirice, neslaganja, sukobljavanja ili, jednom ri-
ječju, naše nejedinstvo posljedica zanemarivanja ili
nedovoljnog primjenjivanja i aktiviranja džemata kao
osnove svih aktivnosti ozbiljnog angažmana u druš-
tvenom pogledu.

08
 • džemat ili bratstvo je Allahova blagodat koju je
On darovao prvoj zajednici muslimana;
• ovakvom blagodati Allah, dž.š., obasipa one
Svoje robove koje On voli;
• jedino islam može ujediniti razjedinjene ljude;
• jedino pomoću “Allahovog užeta” ljudi mogu
postati istinska braća;
• ljudska srca moguće je ujediniti samo kroz brat-
stvo u ime uzvišenog Allaha.
“Allahovo uže”
Sintagma “Allahovo uže” (hablullah) na jedan upe-
čatljiv i metaforičan način ukazuje da zajedništvo na
koje se ljudi pozivaju nije bilo kakvo zajedništvo. Riječ
je o Allahovom užetu, to jest zajedništvu u Njegovoj
vjeri, zajedništvu u ime i zarad Njega. Prema tome,
ovdje nije riječ o zajedništvu radi zajedništva, radi
dunjalučkih interesa, materijalne koristi ili položaja.
Uzvišeni nas poziva na najveličanstvenije zajedništvo,
na zajedništvo naših srca isključivo u Njegovo pleme-
nito ime. Na nama je da “složimo” naša srca pa da
“postanemo, milošću Njegovom, prijatelji”.
Komentatori Kur’ana, tumačeći sintagmu “Allahovo
uže” ponudili su nekoliko mišljenja u pokušaju da kon-
kretnije odgonetnu na šta se aludira tom sintagmom.
Tako mufessir Ibn Džuzejj veli da se njome aludira
na Kur’an ili džemat. (Kitabu’t-teshil li ‘ulumi’t-tenzil,
I/115)
Hablullah je Kur’an. U hadisima se navodi da je Alla-
hova Knjiga čvrsto uže. Ibn Džerir i Ibn Hatim navode
da je Ebu’l-Alije rekao: “Čvrsto se držite Allahovog uže-
ta, iskreno i samo u ime Njega.” Ibn Ebi Hatim citira da
je El-Hasan rekao da hablullah označava pokornost
Uzvišenom. Također on citira da je Katade rekao da se
pod sintagmom hablullah misli na ugovor dat Njemu
i pokornost Njemu. Ibn Džerir prenosi da je Ibn Zejd
kazao da se time misli na islam. (Eš-Ševkani, Fethu’l-
kadir, 236)
Komentator Ismail Hakki u svome komentaru isti-
če da se sintagmom hablullah misli na vjeru islam ili
Kur’an jer je riječ “uže” ovdje upoterijebljena na meta-
forički način za jedno od ova dva značenja koja nalikuju
užetu što vodi do spasa i željenog cilja. Onaj ko se
pridržava Kur’ana veličanstvenog i propisa ispravnog
šerijata i objašnjenja plemenitog Gospodara, on je upu-
ćen na Pravi put i osiguran je od zablude koja vodi do
džehenemske vatre. (Ruhu’l-bejan, II/75)
Uočljivo je, dakle, da iznesena mišljenja o sintagmi
hablullah ne proturječe jedna drugom. U suštinskom
smislu ona se međusobno nadopunjuju i značenjski
proširuju tako da je značenjska intencija ove sintagme
sasvim jasna.
(...) i nikako se
ne razjedinjujte!
Uzvišeni potom upućuje poziv muslimanima da se
ne razjedinjuju, kao što su to učinili jevreji i kršćani,
ili kao što su to bili u džahilijjetu kad su međusobno
ratovali i bili ljuti neprijatelji. Istio tako ovaj ajet sadrži
poruku da ne govore ono što ih međusobno dijeli i
udaljuje jedne od drugih. Slijeđenje istine kroz pri-
državanje propisa islama i naputaka časnog Kur’ana
jedina je garancija da neće doći do neželjenih razdora
s nesagledivim posljedicama. Iznevjeravanje propisa
islama i “svjetlosnog užeta”, to jest Kur’ana, musli-
mane će dovesti “na ivicu vatrene jame”, bez obzira
kada i gdje živjeli.
Kur’an kao naše svjetlosno uže doista to treba
postati u našoj svakodnevnoj praksi. Deklarativno
citiranje, emocionalno doživljavanje ili teoretsko ek-
spliciranje Božije Riječi bez implementacija njezina
sadržaja u praktičnom životu – zbog čega nam je ona
na koncu i objavljena – neće polučiti željeni rezultat
niti dovesti do konačnog cilja. Zanemarivanje propisa
Kur’ana u našoj praksi pitanje je koje zaslužuje našu
posebnu pažnju. Poslanik Muhammed, a.s., je u tom
smislu, a u kontekstu džemata i podsticanja musli-
mana na džemat, izrekao veliki broj hadisa koji daju
osnovne ideje vodilje muslimanu u njegovom ličnom
i društvenom životu.
09

Džemat je
rahmet (milost)
Između brojnih Vjerovjesnikovih, a.s., poruka o dže-
matu, njegovoj važnosti i značaju, neophodnosti da se
muslimani drže džemata, zajedništva i džamije, ovdje
navodimo nekoliko takvih hadisa. Hadisi koje ćemo
citirati jasno i nedvosmileno ukazuju i usmjeravaju
muslimane kakav odnos treba da imaju kada je u pi-
tanju džemat i sve ono što on podrazumijeva.
Od Mu’aza ibn Džebela, r.a., prenosi se da je Allahov
Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Zaista, šejtan je čovjekov
vuk! Poput vuka ovaca! On dograbi osamljenu ovcu,
onu koja stranja. Pa zato, čuvajte se strančarenja, a
držite se džemata, ravnajte se prema onome šta ve-
ćina muslimana misli i držite se džamije!” (Musned
Ahmedov, 232/5)
Zejd ibn Sabit, r.a., prenosi od Vjerovjesnika, a.s., koji
je rekao: “Imaju tri svojstva zbog kojih je muslimansko
srce čisto od zavidnosti i ostalih zala, a ta svojstva
su: iskreno činjenje djela u ime Allaha, davanje do-
brih savjeta izabranim predstavnicima i privrženost
džematu, jer dova u džematu stalno kruži oko takvog
muslimana (koji je spašen od šejtanskih napada).” (Ibn
Hibban, 270/1)
10
Od Nu’mana ibn Bešira, r.a., prenosi se da je rekao:
“Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Džemat je rahmet
(milost), a cijepanje džemata je ‘azab (kazna, patnja)!’”
(Medžmeu’z-zevaid, 92/5)
Od Ebu Zerra, r.a., prenosi se da je kazao: “Rekao je
Resulullah, a.s.: ‘Dvojica su bolja od jednoga, trojica su
bolja od dvojice, a četverica su bolja od trojice! Čuvajte
džemat, jer Allah neće ujediniti (čitav) moj ummet ni
na čemu osim na Uputi!’” (Musned Ahmedov, 145/5)
Od ’Urfedžea ibn Šurejha el-Ešdže’ija, r.a., prenosi se
da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘‘Allahova
ruka je nad džematom, a šejtan je s onim ko ostavi
džemat i on ga na to podbada!’” (Nesa’i, 4025)
Od Huzejfe, r.a., prenosi se da je kazao: “Ja sam čuo
Resulullaha, a.s., kada kaže: ‘Ko god se odvoji od dže-
mata i omalovažava vladarevo vodstvo, susrest će
Allaha, a On će njime biti nezadovoljan!’” (Medžme’u’z-
zeva’id, 401/5)
Od Abdullaha ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je pri-
povijedio: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko kod svo-
ga vladara primijeti nešto što mu se ne sviđa, neka
osaburi jer, zaista, onaj ko se odvoji od džemata ma i
jedan pedalj pa umre u takvome stanju, umro je dža-
hilijetskom smrću!’” (Muslim, 4790)
Namaz u džematu –
garancija jedinstva
O vrijednosti namaza u džematu postoje brojni
hadisi Allahova Poslanika, a.s., zabilježeni u vjerodo-
stojnim zbirkama hadisa kao posebna poglavlja o toj
važnoj temi. Ovdje podsjećamo na nekolicinu takvih
hadisa.
Sa’id ibn Musajjeb, rahimehullahu, prenosi od jed-
nog ensarije, r.a., koji kaže da je čuo kada Allahov Po-
slanik, a.s., kaže: “Kada neko od vas uzme abdest na
najljepši način pa zatim iziđe iz kuće da bi klanjao, on
nijednom ne podigne desnu nogu a da mu uzvišeni
i moćni Allah ne upiše jedno dobro djelo, niti spusti
svoju lijevu nogu a da mu uzvišeni i moćni Allah ne
pobriše jedno loše djelo, pa (zato) skratite svoje korake
ili ih produljite! Ukoliko neko dođe u džamiju i klanja
u džematu, bit će mu oprošteni grijesi, a ako dođe u
džamiju i pristupi džematu zakasnivši na koji rekat, pa
te rekate naklanja upotpunivši ono što je propustio,
isto tako će mu biti oprošteni grijesi, pa i ako dođe u
džamiju a već bude završen namaz u džematu, pa
on sam klanja sav namaz, i njemu će biti oprošteni
grijesi.” (Ebu Davud, 563)
 Od Omera ibn el-Hattaba, r.a., prenosi se da je pri-
povijedio: “Slušao sam Resulullaha, a.s., kada govori:
‘Zaista je Allah, tebareke ve te’ala (blagoslovljen i uzvi-
šen je On), sretan i zadivljen dok gleda ljude kako u
džematu klanjaju.’” (Medžmeu’z-zevaid, 163/2)
Od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., prenosi se da je pri-
povijedio: “Rekao je Resulullah, a.s.: ‘Namaz čovjeka
koji klanja u džematu bolji je za dvadeset i više dered-
ža od njegova namaza napose.’” (Musned Ahmedov,
376:1)
Od Ebu Hurejrea, r.a., prenosi se da je pripovijedio:
“Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Namaz čovjeka koji
klanja u džematu bit će dvadeset pet puta više nagra-
đen od njegova namaza koga obavi u kući ili u čaršiji.’”
(Buhari, 647)
Od Osmana ibn Affana, r.a., prenosi se da je pripo-
vijedio: “Slušao sam kada Resulullah, a.s., govori: ‘Ko
klanja jaciju u džematu, kao da je klanjao pola noći, a
ko klanja sabah u džematu, kao da je klanjao čitavu
noć.’” (Muslim, 1491)
Od Ebu Bekra, r.a., prenosi se da je rekao: “Rekao je
Resulullah, a.s.: ‘Ko klanja sabah u džematu, on uđe
pod Allahovu zaštitu, a ko ostane bez Allahove zaštite,
Allah će ga naglavačke baciti u džehenemsku vatru!’”
(Medžmeu’z-zevaid, 29/2)
Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je pripovije-
dio: “Kazao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko četrdeset dana
džematile klanja u ime Allaha stižući na prvi tekbir,
Allah će mu upisati dva berata (spasa): berat od dže-
henemske vatre i berat od licemjerstva.’” (Tirmizi, 241)
Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je kazao:
“Kazao je Resulullah, a.s.: ‘Ko u džematu klanja sabah-
namaz, pa ostane sjediti u zikru Allaha, dželle šanuhu,
sve do izlaska sunca, pa onda klanja dva rekata, imat
će za to nagradu kao da je obavio hadž i umru!’ Pa je
Resulullah, a.s., tri puta ponovio: ‘Tammetin, tammetin,
tammetin – Bit će nagrađen za upotpunjeni hadž i
umru (primljene kod Allaha)’” (Tirmizi, 586)
Od Ebu ed-Derda’a, r.a., prenosi se da je rekao dok
je bio na samrti: “Da vam prenesem jedan hadis od
Resulullaha, a.s., koji je rekao: ‘Obožavaj Allaha kao da
Ga vidiš, jer, iako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi!
Obračunaj se sa samim sobom prije nego ti smrt dođe!
Čuvaj se kletve obespravljenog jer, zaista, njegova se
dova prima! Ko god od vas može neka sastavi dva
namaza, jaciju i sabah, u džematu pa makar pužući
išao do džamije!’” (Medžmeu’z-zevaid, 165/2)
Na koncu, valja istaći da muslimani danas u mnogim
dijelovima svijeta, nažalost, trpe velike posljedice zbog
toga što su zanemarili obavljanje namaza u džematu,
čije su vrijednosti i blagodati, kako se vidi iz navedenih
hadisa, velike i neprocjenjive prema dunjalučkim mje-
rilima. Podjela, rascjepa i svađa u našim džematima
zasigurno bi bilo manje da se okupljamo u džamijama
i džematile obavljamo propisane namaze. Dakle, na-
maz u džematu je početna instanca našeg jedinstva
koje se potom prenosi na sve druge naše zajedničke
napore i aktivnosti.
11
 Dr. hfz. Džemail Ibranović
Džemat
vjerničkih srca
“Vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao
muslimani! Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!”
(Ali Imran, 102–103)
L Vrijednost džemata
judi se uglavnom udružuju u zajednice (dže-
mate) na različitim osnovama. Najčešče su ta
udruživanja vezana za ovosvjetske interese.
Tako dok postoje interesi pojedinaca, postoje i te za-
jednice. Mi ovdje želimo govoriti o zajednici, džematu
koji je utemeljen na takvaluku, to jest bez ovosvjetskih
interesa. Da je zaista moguće formirati džemat (riječ
“džemat” je od arapskog glagola džemea, što znači
“sakupiti”, “sabrati”, “sjediniti”) najbolji nam je dokaz
generacija ashaba kod kojih je vezivno tkivo isključivo
bila vjera u Allaha, dž.š.
U ovom kontekstu spomenut ćemo slučaj Ibn Me-
suda koji će nakon objave kur’anskog ajeta: “Neki od
vas su željeli ovaj svijet, a neki onaj” (Ali Imran, 152)
reći: “Ja nisam znao da među nama ima onih koji žele
ovaj svijet.” Iako je danas ummet islama u teškoj situ-
acij, nikada ne smijemo zaboraviti hadis Muhammeda,
a.s., po kojem smo mi vjernici “jedno tijelo koje osjeća
bol na bilo kojem mjestu”. Stoga nas neće začuditi
činjenica da su ashabi Muhmmeda, a.s., bili spremni
odvajati od svojih usta u trenutcima kada je i njima
samima trebalo. Naravno, ta izuzetna plemenitost nije
promakla Božanskoj riječi, smještajući je u suri Hašr.
Ta plemenitost džemata vjerničkih srca svoju puninu
će doživjeti posebno na drugom svijetu. Uzvišeni kaže:
“Tog dana će oni koji su jedni drugima bili prijatelji
postati neprijatelji, samo to neće biti oni koji su se
Allaha bojali i grijeha klonili.” (Ez-Zuhruf, 67)
12
Muhammed, a.s., je rekao: “Ko bude želio središ-
nji dio dženneta nek se drži džemata, jer šejtan je
sa pojedincem, a od dvojice se drži podalje.” Također
Muhammed, a.s., kaže: “Ko kod svoga emira (vođe) vidi
nešto čime nije zadovoljan, neka se strpi, jer onaj ko se
udalji od džemata koliko jedan pedalj pa umre, umro
je džahilijetskom smrću.” Ebu Zerr, r.a., prenosi da je
Poslanik, a.s., rekao: “Ko se odvoji od džemata samo za
jedan pedalj, skinuo je sa svoga vrata omču islama.”
Vjernost zajedništva mi danas najbolje možemo uo-
čiti na primjeru ummeta islama. Bez jedinstva nema
napretka, jer u jedinstvu leži snaga. Svjedoci smo bili
u prošlom ratu da su agresori do temelja rušili naše
džamije, znajući da su to mjesta gdje se učvršćivao
džemat, jedinstvo. U ovom kontekstu spomenut ćemo
riječi Muhammeda, a.s.: “Namaz u džematu je vrijedniji
od pojedinačno obavljenog namaza dvadeset i sedam
puta.” Dobro nam je znano da Muhammed, a.s., nije
dozvolio izostanak s namaza u džematu čak ni slije-
pom čovjeku, jer je bio u mogućnosti da čuje ezan i da
ima pratioca.
Kako udžematiti srca?
Kada je u pitanju forma džemata, ona se uglavnom
može ispuniti u današnje vrijeme. Tako, naprimjer,
izravnanje safova u jednom džematu nije neki problem
u odnosu na izravnanje ljudskih srca. Radi nepostoja-
nja ovog sklada forme i sadržaja, svjedoci smo često
različitih sukobljavanja kod vjernika nakon obavljenih
namaza u džematu. Očito je da ona nit koju su posje-
dovali ashabi u bogobojaznosti nama nedostaje. Zato
je jako bitno u izgrađivanju vjerničkih srca u jedan dže-
mat da smo svjesni načina na koji su to ashabi radili.
Neki čovjek je došao Ebu Hurejri, r.a., i rekao mu:
“Hoću da se zbratimim s tobom, u ime Allaha!” Ebu
Hurejre ga upita: “A znaš li ti koja su prava istinskog
bratstva?” Ovaj reče: “Upoznaj me s njima.” Ebu Hurej-
re mu odgovori: “Da ne polažeš veće pravo na svoj dinar
i dirhem od mene.” Čovjek reče: “Još nisam na tom
stepenu.” Ebu Hurejre mu uzvrati: “Onda idi od mene!”
Ali ibn Husejn je pitao jednog čovjeka: “Ima li među
vama onih koji mogu staviti ruku u džep drugog ili nje-
gov novčanik i uzeti novca koliko hoće, a da prethodno
ne traži dozvolu?” Čovjek reče: “Nema.” Ali ibn Husejn
reče: “Onda vi niste prava braća.”

Za džemat je nužan
sabur i požrtvovanost
Imam Gazalija bratsko pomaganje promatra kroz
tri stepena:
• Prvi stepen je da svog brata u vjeri tretiraš kao
svoga roba i izmiruješ njegove potrebe iz svog
imetka.
• Drugi stepen je da se prema svome bratu odno-
siš kao prema samom sebi. O ovome je Hasan,
r.a., rekao: “Bilo je i takvih koji su svoj ogrtač
polovili sa svojim bratom.”
• Treći stepen je da bratu daš prednost nad
samim sobom. Ovo je stepen siddikuna (naj-
iskrenijih). Do ovog stepena se dolazi samo
požrtvovanjem.
Bilježi se da je jedna grupa sufija bila dovedena
jednom od halifa. On je naredio da se pogube. Među
tim sufijama je bio Ebu Husejn en-Nuri koji je želio da
njega dželat prvog smakne. Kad su ga pitali zašto to
čini on je odgovorio: “Htio sam da moja braća uživaju
u životu onoliko vremena koliko će trajati moje sma-
knuće.” Ovakav postupak en-Nurija je bio uzrokom da
svima bude oprošteno.
Dragi brate pogledaj u kojoj si ti od ove navedene
tri kategorije i porazmisli da li se zaista zadovoljavaš
samo formom kada je u pitanju džemat, ili si spreman
na veću požrtvovanost i hizmet?

13
 Imam el-Gazali | MUKAŠEFETU’L-KULUB
Pokornost Allahu i
ljubav prema Negovom
Poslaniku a.s. (II)
I
brahim ibn el-Hâkim je ispri-
čao: “Kada bi mom ocu do-
šao san, zagazio bi u more
i zaplivao. Ribe bi se oko njega
sakupljale i s njim tespih činile.”
Vehb ibn Munebbih je mo-
lio Allaha da mu otkloni potre-
bu za spavanjem, pa mu san
nije došao četrdeset godina!
Hasan el-Halladž bi se vezao od
pete do stegana s trinaest oko-
va. Tako bi u toku svakog dana
i noći klanjao hiljadu rekata.
Džunejd je na početku svog du-
hovnog puta odlazio u čaršiju
i otvarao dućan. Nakon što bi
otvorio dućan spustio bi zavje-
su i klanjao četiri stotine re-
kata. Potom bi se vraćao kući.
Habeši bin Davud je sabah namaz
klanjao s jacijskim abdstom četr-
deset godina.
Pravila
ponašanja
Mu’min bi trebao stalno biti
pod abdstom. Kad god izgubi
abdest, neka ga ponovo uzme i
klanja dva rekata. Neka se tru-
di da u svom sijelu što više
bude okrenut prema kibli (Kâbi).
Neka sebi predočava da sjedi
pred Allahovim Poslanikom, a.s.
Neka što više biva u takvom hu-
14
duru (srčanoj prisutnosti) i mu- za hranu, piće i odjevanje. Ne ču-
rakabi (samokontroli), sve dok ne vaj i ne gomilaj ništa za sutra. Budi
postigne smirenost srca s Alla- ustrajan u zikru!” Poslanik, a.s., je
hom i skrušenost u poslovima. opet zapitao: “Gospodaru, kako da
Neka podnosi uznemiravanja. Neka budem ustrajan u zikru?” Allah mu
ne uzvraća onome koji mu počini zlo. odgovori: “Povlači se od svijeta, pa
Neka za sve griješnike traži oprosta.
Neka nikakao ne bude sobom ili
svojim djelima opčinjen. Samodo-
padljivost je šejtansko svojstvo.
Neka sebe gleda s poniženjem a
Allahove dobre robove s pošto-
vanjem. Pa onom koji ne poznaje
hurmet Allahovih dobrih robova
uzvišeni Allah će uskratiti druže-
nje s njima. A onaj ko ne poznaje
hurmet pokornosti, njena slast će
mu biti iščupana iz srca!
Fudajl ibn Ijâd je bio upitan kada
čovjek postane Allahovim dobrim
robom (sâlih). On je odgovorio:
“Kada bude nasihat (savjet) u nje-
govoj namjeri, strah prema Allahu
u njegovom srcu, istinoljubivost
na njegovom jeziku i dobra djela
na njegovim organima!”
Uzvišeni Allah je na Mi’radžu Po-
slaniku, a.s., rekao: “Ahmede, ako
želiš da budeš najpobožniji čovjek,
budi suzdržljiv po pitanju dunja-
luka i teži ahiretu.” Poslanik, a.s.,
je upitao: “Kako da se suzdržavam
od dunjaluka?” Allah mu je rekao:
“Uzmi od dunjaluka koliko ti treba
neka tvoj san bude noćni namaz a
tvoja hrana post!”
Poslanik, a.s., je rekao: “Zuhd
(suzdržljivost) od dunjaluka od-
mara srce i tjelo. Težnja prema
dunjaluku donosi mnogobrojne
brige i jadikovanja. Ljubav prema
dunjaluku je glava svakog grijeha,
a zuhd prema dunjaluku je glava
svakog dobra i pokornosti!”
Kazivanje
liječnika
Jedan od Allahovih dobrih ro-
bova je prolazio pored nekakve
skupine ljudi. Zapravo, slušali su
kazivanje jednog liječnika koji je
opisivao bolesti i lijekove. Dobri
rob ga upita: “Ti koji liječiš tjelesa,
da li znaš lijek za srce?” “Da!”, od-
govori ljekar. “Samo mi reci kakva
mu je bolest.” “Grijesi su ga pre-
krili tminama, pa ima li za njega
lijeka!?”, upita dobri čovjek. Ljekar
odgovori: “Njegov lijek je skrušenjo
obraćanje Allahu i traženje orosta
danju i noću. Potom požurivanje ka
pokornostima Silnom, Oprostitelju.
A zatim traženje isprika kod Vla-
dara, Silnoga! Ovo je lijek za tvoje
srce!” U tom momentu dobri čovjek
vrisnu i plačući se poče udaljavati.
Govorio je: “Divan li si ti ljekar! Po-
godio si lijek za moje srce!” A ljekar
je dodao: “Ovo je lijek za srce koje
se pokajalo i vratilo Dobročinitelju,
Onome Koji tevbu prima!”
Nekakav čovjek je kupio slugu.
Sluga mu je rekao: “Gospodaru, ja
imam tri uvjeta, pa ako možeš da
ih uvažiš! Prvo: Da me ne spriječa-
vaš od namaza kada mu nastupi
vrijeme. Drugo: Da mi zapovjedaš
šta god hoćeš po dani, ali da mi ne
zapovjedaš po noći. I treće: Da mi
daš jednu sobicu u koju neće ula-
ziti niko osim mene!” Pa vlasnik
prihvati sve uvjete svoga sluge.
Kada ga je vlasnik doveo na svoje
imanje, rekao mu je da sve pogleda
i da izabere sobicu koja mu odgo-
vara. Sluga je za sebe izabrao onu
koja je bila najrazrušenija. Kada
ga je vlasnik upitao zašto je baš
tu sobu izabrao, sluga mu je do-
govorio: “Gospodaru, zar ne znaš
da je ruševina s Allahom voćnjak?!”
Tako je mladić služio svog gazdu
preko dana, a noću bi se posvećivao
ibadetu uzvišenom Allahu. Jedne
noći, dok je gazda obilazio svoj po-
sjed, ugledao je svjetlo u sluginoj
sobici. Zatekao je slugu na sedždi
a iznad glave mu kandilj (svjetilj-
ka) koji je bio spušten s nebesa.
Mladić je dozivao svog Gospodara
govorći: “Moj Allahu, obavezao si
me da služim svom gazdi preko
dana. Da nije toga bio bih u hiz-
metu Tebi i danju i noću! Pa mi
zbog toga oprosti moj Gospodaru!”
Vlasnik je gledao svoga slugu sve
do zore. Tada se kandilj povukao,
a strop se ponovo sastavio. Vla-
snik se potom vratio u svoju kuću
i o svemu obavjestio svoju ženu.
Kada je zamrkla sljedeća noć vla-
snik imanja uzeo je svoju ženu za
ruku i doveo je do slugine sobice.
Mladić je bio na sedždi a iznad
glave mu je visio kandilj. Stajali su
muž i žena na vratima i, gledajući
u mladića, plakali su sve do zore.
Potom su zovnuli slugu i ovako
mu se obratili: “Ti si, radi uzviše-
nog Allaha, slobodan. Sada se
možeš posvetiti ibadetu i u ono
vrijeme za koje si tražio ispri-
ku!” Tada je mladić podigao
ruke prema nebesima i rekao:
“Vlasniče tajne! Tajna se moja otkrila,
a ja ne želim života nakon toga.”
Potom je rekao: “Moj Allahu, tražim
da mi podariš smrt!” Pa je u mo-
mentu mladić ispustio svoju dušu.
Ovakva su stanja dobrih Allahovih
robova, ašika i onih koji za Njim
žude.
Prenosi se da su jedne prilike
čaršijom hodali Jahja, a.s., i Isa,
a.s. Tako hodajući, sretoše jednu
ženu. Jahja, a.s., reče: “Tako mi Alla-
ha, ništa nisam osjetio!” Isa, a.s.,
reče: “Slava Allahu! Tvoje tijelo je
sa mnom, a gdje ti je srce?” Jahja,
a.s., odgovori: “Tečiću moj! Kad bi se
moje srce i na trenutak smirilo uz
nekoga mimo Allaha, pomislio bih
da Ga nisam ni spoznao!”
Rečeno je: Istinska spoznaja
(ma’rifet) je da se “razvedeš” i od
dunjaluka i od ahireta, kako bi se
posvetio samo Gospodaru. I da
budeš “opijen” pićem ljubavi (me-
habbet), tako da se “otrijezniš” tek
na Kijametskom danu kada Ga
ugledaš! A tada ćeš biti na svjetlu
svoga Gospodara!
15
 El-Kandehlevi | HAJATU’S-SAHABE
Hajatu´s - Sahabe
Pismo Kisri - vladaru perzijanaca
Buhari bilježi od Lejsa, a on od Junusa, a on od Zu-
hrija, a on od Ubejdullaha ibn Abdillaha ibn Utbeta,
a on od Ibn Abbasa da je Poslanik, a.s., poslao svoje
pismo, po nekom čovjeku, Kisri i naredio mu da ga
preda namjesniku Bahrejna. A taj namjesnik je pismo
proslijedio Kisri. Kada ga je Kisra pročitao, pocijepao ga
je. Ibn Abbas priča: “Mislim da je Ibn Musejjib pričao:
‘Onda je Poslanik, a.s., uputio dovu da i sami budu
pocjepani i njihovo jedinstvo raspršeno.’”
Abdullah ibn Vehb priča od Junusa, a on od Zuhri-
ja da mu je pričao Abdurrahman ibn Abdilkadir da je
Poslanik, a.s., jednom stao na minberu kako bi održao
predavanje. Zahvalio je Allahu, uputio pohvale Njemu,
izgovorio šehadet i rekao: “Hoću neke od vas da poša-
ljem stranim vladarima i nemojte mi se suprotstavljati
kao što su se Israelićani suprotstavili Isau sinu Merje-
minom.” Muhadžiri su rekli: “Allahov poslaniče, neće-
mo ti nikada ni u čemu iznijeti suprotan stav. Naredi
nam i pošalji nas.” Poslanik, a.s., poslao je Šudžaa ibn
Vehba Kisri. Kisra je naredio da se predvorje ukrasi, a
onda je perzijskim plemićima dozvolio da uđu, zatim
je to dozvolio i Šudžau ibn Vehbu. Kada je Šudža ušao
kod njega, Kisra je naredio da se Poslanikovo, a.s., pi-
smo uzme od njega. Šudža ibn Vehb je rekao: “Ne, sve
dok ja ne budem taj koji će ti predati pismo, kao što
mi je naredio Poslanik, a.s.” Kisra je rekao: “Primakni
se.” Šudža je prišao i predao mu pismo. Onda je Kisra
naredio da mu dođe pisar iz Hire, pa mu je pročitao
pismo i prevodio ga. U pismu je stajalo: “Od Muham-
meda ibn Abdillaha, Allahovog poslanika, Kisri, vladaru
Perzijanaca!” To je rasrdilo Kisru jer je Poslanik, a.s.,
počeo od sebe. Zaurlao je i pocijepao pismo prije nego
je pročitao do kraja i prije nego je znao šta u njemu
piše. Naredio je da istjeraju Šudžaa ibn Vehba. Šudža
je izašao, uzjahao na svoju jahalicu i rekao: “Allaha
16
mi, uopšte nisam opterećen time kakav će mi biti kraj
nakon što sam predao Poslanikovo, a.s., pismo.” Kada
se Kisra smirio, poslao je po Šudžaa, ali ga nisu mogli
naći. Tražili su ga i u Hiri, ali je on već bio otišao. Kada
je došao Poslaniku, a.s., ispričao mu je šta mu se desilo
s Kisrom i kako je on pocijepao pismo, pa je Poslanik,
a.s., rekao: “Kisra je pocijepao svoje kraljevstvo.”
Ebu Seid Nejsaburi bilježi u djelu Šerefu’l-Mustafa
od Ibn Ishaka, a on od Zuhrija, a on od Ebu Seleme ibn
Abdirrahmana da je rekao: “Kada je Poslanikovo, a.s.,
pismo došlo do Kisre i on ga pročitao i pocijepao, na-
pisao je Bazanu, svom namjesniku u Jemenu: ‘Pošalji
tom čovjeku u Hidžazu dvojicu probranih ljudi i neka
mi ga dovedu.’ Bazan je poslao svog hrabrog zapovjed-
nika po imenu Ebanuh i najpovjerljivijeg savjetnika s
pismom na perzijskom i s njim jednog od istaknutih
ratnika koji se zvao Džuddžumejre. U pismu je stajalo
da Poslanik, a.s., odmah s njima treba da ide do Kisre.
Ebanuhu je rekao: ‘Pogledaj i prouči čovjeka i vidi kakav
je. Pričaj s njim i sve ćeš mi prenijeti.’ Oni su krenuli i
došli do Taifa. Tamo su našli neke Kurejšije i raspitivali
se o Poslaniku, a.s. Oni su im rekli da je on u Jesribu
i da se raduju. Kada su došli do Medine, Ebanuh je
Poslaniku rekao: ‘Kisra je poslao Bazanu naredbu da
ti pošalje nekoga ko će te dovesti, a on je poslao mene
da sa mnom pođeš.’ Poslanik, a.s., rekao im je: ‘Idite i
dođite mi sutra.’ Sutradan, kada su mu došli, Poslanik,
a.s., im je rekao da je Allah usmrtio Kisru i da je na
njegovo mjesto došao njegov sin Širevejh, te i te noći,
tog i tog mjeseca. Oni su rekli: ‘Znaš li ti šta pričaš? Zar
da takvo što napišemo Bazanu?’ On im je rekao: ‘Tako
mu napišite i recite mu da ću mu, ako prihvati islam,
dati sve čime može upravljati a Džuddžumejri ću dati
oblast u kojoj ima zlata i srebra.’ Oni su otišli Bazanu
i ispričali mu šta se desilo. Bazan je rekao: ‘Allaha mi,
ovako ne govori kralj. Sačekat ćemo da vidimo šta će Arape, Bazanu: ‘Čuo sam da se pojavio neki čovjek u
nam reći.’ Nije prošlo puno vremena a došlo je pismo tvojoj oblasti koji tvrdi da je Vjerovjesnik. Reci mu da
od Širevejha: ‘Ubio sam Kisru kako bih osvetio Perzi- odustane od toga ili ću mu poslati vojsku koja će ga
jance, jer je on bio pobio njihove plemiće. Obaveži mi usmrtiti ili pobiti mu narod.’” Dalje priča: “Bazanovi
se na pokornost i spram onog čovjeka o kojem ti je izaslanici su došli Vjerovjesniku, a.s., i rekli mu poruku.
Kisra pisao ne poduzimaj ništa hrđavo.’ Kada je Bazan Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Da je to nešto od mene
pročitao, rekao je: ‘Ovaj čovjek je Poslanik.’ Prihvatio je samog, odustao bih od misije, međutim, Allah je Taj
islam, a s njim su prihvatili islam i njegovi sinovi, kao Koji me poslao.’ Izaslanik je otišao i Poslanik, a.s., mu
i ostali Perzijanci u Jemenu.” je rekao: ‘Moj Gospodar je usmrtio Kisru i nema više
Slučaj bilježi i Ibn Ebi Dun-ja u Delailunnubuvveh od Kisre poslije današnjeg dana. Ubijen je i Kajsar i nema
Ibn Ishaka da je rekao: “Poslanik, a.s., poslao je Abdu-
Kajsara od danas.’ Izaslanik je zapisao ovu izjavu i
llaha ibn Huzafeta Kisri s pismom u kojem ga poziva
u islam. Kada je pročitao pismo, pocijepao ga je a onda
je napisao svom namjesniku u Jemenu Bazanu (...)” Pa
navodi sličnu predaju i još kaže: “Oni su došli u Medinu,
pa je Babivejh rekao: ‘Šahinšah Kisra je poslao pismo
Bazanu u kojem mu naređuje da pošalje nekoga ko
će mu te dovesti. Ako hoćeš, napisat ćemo preporuku
koja će ti koristiti kada mu dođeš. Ako odbiješ, usmrtit
će i tebe i tvoj narod i razoriti ti domovinu.’ Poslanik,
a.s., im je rekao: ‘Dođite mi sutra.’” Onda navodi sličnu
prethodnoj predaji.
Slučaj bilježi i Ibn Džerir preko Ibn Ishaka, a on od
Zejda ibn Ebi Habiba da je rekao: “I poslao je po Abdu-
llahu ibn Huzafetu Kisri ibn Hurmuzu, vladaru Perzije,
slijedeće pismo: ‘S imenom Allaha, Svemilosnog, Mi-
lostivog! Od Muhammeda, Allahovog poslanika, Ki-
sri, vladaru Perzije. Neka je spas svakom sljedbeniku
Upute, koji vjeruje Allaha i Njegova poslanika, a.s., i ko
svjedoči da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema
ortaka i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Pozi-
vam te Allahovim pozivom, jer sam ja Allahov poslanik
svim ljudima kako bih ih upozorio i kako bi nevjernike
stigla prijetnja. Ako prihvatiš islam, bit ćeš spašen,
a ako odbiješ, onda je grijeh svih vatropoklonika na
tvojim plećima.’”
Dalje priča: “Kada je pričitao pismo, pocijepao ga je i
rekao: ‘Zar da mi piše ovakvo pismo, a on je moj rob?!’
Onda je Kisra napisao Bazanu (...)” Navodi se kao i
prethodno, i još: “Ušli su kod Poslanika, a.s., obrijanih
brada i puštanih brkova. Bilo ih je ružno pogledati. On
im je rekao: ‘Teško vama, ko vam je rekao da budete
takvi?’ Oni su rekli: ‘Naredio nam je naš gospodar”,
misleći na Kisru. Poslanik, a.s., rekao je: ‘Moj Gospodar
mi je naredio da puštam bradu a kratim brkove.’”
Taberani bilježi od Ebu Bekreta da je rekao: “Kada je
Poslanik, s.a.v.s., poslao pismo Kisri, on je poslao svom
namjesniku u Jemenu koji je imao ovlasti i za okolne

17
 datum kada je rečena i u koje vrijeme. Onda se vratio
Bazanu i čuo da je Kisra umro a da je Kajsar ubijen.”
Bezzar bilježi od Dihje Kelbija, r.a., da je rekao: “Po-
slanik, a.s., poslao je pismo Kajsaru (...)” Kao što je
navedeno u slučaju pisanja pisma Kajsaru (str. 43).
I na kraju stoji: “Pa je Dihje otišao Vjerovjesniku, a.s.,
i kod njega zatekao izaslanika Kisrinog namjesnika
nad San’om. Kisra je posalo pismo namjesniku San’e u
kojem mu je zaprijetio: ‘Ili ćeš me osloboditi tog čovjeka
koji me poziva svojoj vjeri, ili ću ti nametnuti porez, ili
ću te ubiti.’ Onda je namjesnik San’e poslao Poslaniku,
a.s., dvadeset pet ljudi i njih je Dihje zatekao kod Po-
slanika, a.s. Kada je njihov vođa pročitao šta je imao,
Poslanik, a.s., zadržao ih je petnaest noći. Kada je proš-
lo petnaest noći, oni su došli Poslaniku, a.s., i on im je
rekao da idu svom vladaru i kažu mu: ‘Moj Gospodar je
usmrtio njegova gospodara sinoć.’ Oni su otišli i rekli
namjesniku šta su čuli na što je namjesnik rekao da
izračunaju koja je to noć bila i da mu pričaju o njemu.
Oni su rekli: ‘Nismo vidjeli nijednog kralja koji je blaži
od njega. Hoda među ljudima i ne strahuje ni od čega.
Hoda bez straže a niko pred njim ne podiže glasa.’”
Dihje priča: “Onda je došla vijest da je Kisra ubijen te
noći koju je Poslanik, a.s., naveo.”

Pismo Mukavkasu – vladaru Aleksandrije

Bejheki bilježi od Abdullaha ibn Abdilkaria da je Po-
slanik, a.s., poslao Hatiba ibn Ebi Beltaa Mukavkasu,
vladaru Aleksandrije, i on je odnio Poslanikovo, a.s.,
pisamo. Ovaj je poljubio pismo i ukazao svu počast
Hatibu, dao mu lijep smještaj, a kada je krenuo, Vjero-
vjesniku, a.s., poslao je odijelo, mazgu sa sedlom i svom
opremom i dvije robinje, jedna je bila majka Ibrahimova,
a drugu je Poslanik, a.s., poklonio Muhammedu ibn
Kajsu Abdiju.
Bejheki bilježi od Hatiba ibn Ebi Beltaa da je rekao:
“Poslanik, a.s., poslao me Mukavkasu, vladaru Aleksan-
drije. Došao sam do njega noseći pismo od Poslanika,
a.s. On mi je dao jedno od svojih odaja. Tu sam ostao
neko vrijeme a onda je poslao po mene. Bio je okupio
sve svoje svećenike i rekao: ‘Pitat ću te neke stvari i
volio bih da mi odgovoriš.’ Ja sam rekao: ‘Samo pitaj.’
On je rekao: ‘Reci mi o tom svom prijatelju, zar on nije
Vjerovjesnik?’ Rekao sam: ‘Naravno da jeste, štaviše, on
je Allahov poslanik.’ On je rekao: ‘Ako je već takav, zašto
nije prokleo svoj narod koji ga je protjerao iz njegova
doma?’ Ja sam rekao: ‘Isa ibn Merjem, zar ne priznaješ
da je on Allahov poslanik?’ On je rekao: ‘Naravno da
priznajem.’ Ja sam pitao: ‘A zašto on nije prokleo svoj
narod kada su ga uzeli i htjeli da ga razapnu na krst i
zašto nije zatražio da ih Allah uništi onda kada ga je
Allah uzdigao na zemlji najbliže nebo?’ On je rekao: ‘Ti si
mudar čovjek koji je došao od mudrog čovjeka. Ovo su
pokloni koje, po tebi, šaljem Muhammedu. S tobom ću
poslati pratnju koja će te štititi dok ne dođeš na sigur-
no.’” Hatib priča: “Poslao je Poslaniku, a.s., na poklon
robinje, od kojih je jedna mati Poslanikovog, a.s., sina
Ibrahima, a jednu je Poslanik, a.s., poklonio Hassanu
ibn Sabitu Ensariji, i poslao mu je još nekih poklona.”

18
 Sejjid Muhammed Alevi el-Haseni | ŠEREFU’L-UMMETI’L-MUHAMMEDIJJE

Vrijednost prvog safa

O
d počasti Muhammedovog, a.s., ummeta je
i ono što je prenešeno u vezi s prvim safom.
Nagrada za prvi saf je zagarantovana i skri-
vena je kod Allaha. Da se ta nagrada otkrije, ljudi bi
se utrkivali za prvi saf pa bi čak bacali i kocku za rje-
šavanje izbora oko prolaza u prvi saf. Na to ukazuju
Vjerovjesnikove, a.s., riječi: “Kada bi ljudi znali šta je
u ezanu i prvom safu, a za to [odabir onoga koji će
među njima učestvovati u tome] ne bi imali druge mo-
gućnosti osim izvlačenja strelica, izvlačili bi strelice.”
(Buhari i Muslim)
Vjerovjesnik, a.s., je tržio oprosta za one iz prvog
safa i donosio je salavat na njih. El-Irbad ibn Sarije, r.a.,
prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., tri puta tražio oprost
za one iz prvog safa, a za one iz drugog safa jedanput.
(Ibn Madže, en-Nesai, Ibn Huzejme i el-Hakim)
Čak i Allah i Njegovi meleki donose salavat na one iz vas su oni koji su nanježniji sa svojim ramenima u
prvog safa. Umame, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, a.s., namazu.” (Ebu Davud)
rekao: “Zaista Allah i Njegovi meleki donose salavat na Onaj ko se trudi da spaja safove i da popunjava
prvi saf.” Prisutni rekoše: “Allahov Poslaniče, a na dru- šupljine je onaj na koga donose salavat (koga blago-
gi?” Poslanik, a.s., ponovo reče: “Zaista Allah i Njegovi siljaju) Allah i Njegovi meleki. Aiša, r.a., prenosi da je
meleki donose salavat na prvi saf.” Prisutni ponovo Resulullah, a.s., rekao: “Allah i Njegovi meleki donose
zamoliše: “Allahov Poslaniče, a na drugi?” Onda on reče: salavat na onoga ko spaja safove.” (Ahmed, Ibn Madže,
“I na drugi.” I rekao je Resulullah, a.s.: “Ispravite svoje Ibn Huzejme, Ibn Hibban i el-Hakim)
safove, poravnajte svoja ramena i budite blagi prema
svojoj braći. Zatvorite šupljine, jer šejtan ulazi među
vas kao što to rade jagnjad.” (Ahmed i et-Taberani) Korak koji je
najdraži Allahu
Kao safovi meleka Korak koji musliman iskorači kako bi spojio saf je
korak s najvećom nagradom i taj korak je najdraži Alla-
Resulullah, a.s., je rekao: “Zar se nećete poravnati
hu. I onaj ko popuni šupljinu u safu kod Allaha dobije
kako se meleki safaju kod svog Gospodara?!” Pa je
jednu deredžu/stepen (kako se navodi u predaji Ibn
ashab koji prenosi ovaj slučaj upitao: “Allahov Posla-
Madže), i bude mu sagrađena kuća u džennetu (kako
niče, a kako se meleki safaju kod svog Gospodara?”
se navodi u Taberanijevoj predaji), i bude mu oprošteno
Pa je odgovorio: “Popunjavaju prve safove i u safu su
(kako se navodi u predaji el-Bezzara). O svemu ovome
zbijeni.” (Muslim, Ebu Davud, en-Nesai i Ibn Madže) obavijestio nas je Vjerovjesnik, a.s., u svojim riječima:
Onaj ko se trudi da popunjava saf, na blag i pristojan “Nema koraka za koji ima veća nagrada od onoga kojeg
način, je od dobrih ljudi iz ovog ummeta. Ibn Abbas, iskorači čovjek kako bi popunio šupljinu u safu.” (el-
r.a., prenosi da je Resulullah, a.s., rekao: “Najbolji od Bezzar s dobrim isnadom)

19
 Ibn Adžibe el-Haseni | EL-BAHRU’L-MEDID

Sura El-Asr
(Vrijeme)
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
1. Tako mi vremena,
2. čovjek, doista, gubi,
3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine,
i koji jedni drugima preporučuju istinu
i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.

Uzvišeni Hakk kaže: Jer su oni kupili ahiret za dunjaluk. Zaradili su i

1. Tako mi vremena
Uzvišeni se kune ikindijskim namazom
zbog njegove velike važnosti. Jer, rečeno je da
je ikindija srednji namaz (es-salat’ul-vusta).
- Ili je ovo zakletva poslijepodnevom; vreme-
nom od podneva pa do zalaska sunca, kao što se
Uzvišeni kune jutrom (ve’d-duha – tako mi jutra).
- Ili je ovo zakletva vremenom nubuvveta (pejgamberlu-
ka), zbog njegove odabranosti nad ostalim vremenima.
- Ili je pak ovo zakletva vremenom općenito, zbog toga
što ono obuhvata čudnovate korisne ali i štetne stvari.
Odgovor zakletve
2. čovjek, doista, gubi
Čovjek je na gubitku i propasti u svojoj trgovini i
trudu, u trošenju svog života na prohtjeve i želje.
3. samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine
usrećili se. Ili: oni su u trgovini koja ne propada s
obzirom na to da su prodali prolazno i profano (du-
njaluk) i dali prednost vječnom i korisnom (ahiret).
Zamijenili su običaje uživanja za vječna dobra djela.
Pa divnog li ugovora koji ovoliku zaradu donosi!
Ovo je objašnje njihovog vlastitog upotpunjenja, a
Njegove riječi:
... i koji jedni drugima preporučuju istinu
su objašnjenje njihovog upotpunjavanja drugih ljudi.
Jedni drugima preporučuju čvrstu istinu koja se ne
može negirati. Istinu čijim ljepota nema prestanka.
To je potpuno dobro. To je vjera u uzvišenog Allaha i
slijeđenje Njegovih knjiga i poslanika u svakom ugo-
voru i poslu.
... i koji jedni drugima preporučuju strpljenje
To je strpljenje u nečinjenju grijeha na koje po-
ziva duša sklona zlu (nefsi emmare) i strplje-
nje na djelima pokornosti koja je teško činiti.

20
Strpljenje na iskušenjima koja dolaze od stra-
ne Njegovog rastuživanja i užalošćavanja.
Strpljenje na potpunoj i stalnoj zahvali na Njegovim
blagodatima.
Isticanje međusobnog preporučivanja strpljenja,
iako je ono obuhvaćeno u međusobnom preporučiva-
nju istine (hakk), je radi pokazivanja njegove posebne
važnosti, dakle važnost strpljivosti (sabura).
Ili: zato što je prvo – “koji jedni drugima preporučuju
istinu” izraz stepena ibadeta koji čini uzvišenog Allaha
zadovoljnim, a drugo – “koji jedni drugima preporu-
čuju strpljenje” izraz ubudijjeta, to jest zadovoljstva s
onim što čini uzvišeni Allah. Jer nije cilj samo sputavati
dušu od onoga što ona želi ili je primoravati na ono
što ona ne voli, nego je važno prihvatiti ono što dolazi
od Uzvišenog s ljepotom i zadovoljstvom, vanjskim
i nutarnjim. Ovo je rekao šejhu’l-islam Ebu’s-Suud.

Išaret:
“Tako mi vremena” zākīra (onih koji spominju Alla-
ha), “čovjek je doista na gubitku” jer se zaklonuo od
svog Gospodara svojim nefsom i viđenjem vlastitog
postojanja. “Osim onih koji vjeruju” imanom odličnika
(imanu’l-husus) i rade djela odlična (amelu’l-husus),
a to je cijepanje običaja nefsa i stjecanje duševnih
koristi, sve dok ne dopru do raskrinkavanja koprene
(hidžab), pa pored Allaha ne vide nikog drugoga, kada
budu odsutni od svojih nefsova, odsutni od ličnog po-
stojanja i postojanja drugih u osvjedočenju (šuhud)
svoga Voljenog.
Pa kada su sebe upotpunili, revnosno rade na upot-
punjavanju drugih, kao što Uzvišeni kaže: “i koji jedni
drugima preporučuju istinu”, tj. djela istine koja su
teška nefsovima sve dok im ništa ne bude teško.
Ili: preporučuju ustremljenje prema Hakku (Istini,
Allahu).
I koji jedni drugima preporučuju strpljenje na teš-
koćama duhovnog puta, a nakon toga na zadržavanju
ambicije u Hakkovom prijemu (hadretu).
S Allahom je uputa.
Ve sallallahu ala sejjidina Muhammedin ve alihi
ve sahbihi ve sellem!

21
 Allame el-Munavi | FEJDU’L-KADIR

Allahovi sagovornici
Poslanik, a.s., je rekao:
“Trojica su Allahovi sagovornici na Kijametskom danu: čovjek koji nikada nije raspravljao s dvojicom, čovjek
koji nikada nije pomišljao na blud i čovjek koji nikada svoju zaradu nije pomiješao s kamatom.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 3515)
Komentar:
Allah će se obraćati trojici i oni će se obraćati Allahu onda kada ljudi, u toj strahoti, budu obuzeti svojim brigama:
čovjeku koji nikad nije raspravljao s drugima, čovjeku koji nikada nije pomišljao na blud niti na homoseksualni
odnos i čovjeku koji nikada nije pomiješao svoju zaradu sa kamatom. Ovo se odnosi i na žene.

Javni griješnik
Poslanik, a.s., je rekao:
“Za tri osobe ti nije zabranjeno da govoriš o njihovoj časti: o onome koji javno čini grijeh, o nepravednome
vođi i o novotaru.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 3516)
Komentar:
Nije ti haram da ih ogovaraš, nego ti je dozvoljeno. Dozvoljeno ti je da onog ko javno griješi kritikuješ i pro-
zivaš zbog njegova grijeha. Također ti je dozvoljeno da kritikuješ nepravednog vladara, nekog ko je na položaju
i upravlja drugim i novotara koji je ubijeđen u ispravnost nečega za šta se ne može naći nikakva potvrda ni u
Kitabu ni u sunnetu.

Kome se namaz ne prima

Poslanik, a.s., je rekao:
“Trojici se namaz ne uzdiže iznad njihovih ušiju: odbjeglom robu dok se ne vrati svom vlasniku, ženi koja
zanoći a suprug je srdit na nju i nekome ko predvodi ljude a oni nisu zadovoljni njime i ne podnose ga.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 3517)
Komentar:
A u jednoj predaji “(...) iznad njihove glave”. Znači da se taj namaz ne uzdiže nebesima. Time se želi ukazati
da taj namaz nije primljen, kao što je to očito rečeno u predaji koju bilježi Taberani. Torbešti je rekao: “Neće se
uzdići Allahu kao dobro djelo, nego će se malo podići, kao što na to ukazuje kroz spominjanje ezana. Izdvaja
se namaz jer u njemu je i učenje Kur’ana i dova. To je kao što se kaže za one koji se pretvaraju: uče Kur’an ali
njihovo učenje ne prelazi dalje od njihovih grla. Time se hoće kazati da njihovo učenje neće biti primljeno. Ovdje
govori da neće biti primljen namaz tako što kaže da neće preći preko njihovih ušiju. Jasno je to kazano u drugoj
predaji. Može se reći i da neće biti uzdignuti iznad njihovih ušiju kako bi im pravilo hladovinu kao što će dobra
djela praviti hladovinu onom ko ih je činio na Kijametskom danu.”
Tibi kaže: “Može se reći i da ovi imaju obavezu čuvanja prava svog gazde, supruga ili namaza, ali pošto nisu
sproveli tu obavezu, njihovo pokoravanje i ibadet nije prešlo njihove uši. Iskreni učač Kur’ana je onaj koji raz-
mišlja o onom što uči i koji je srcem vezan za to i prati svojim djelima ono što je u njemu. Pošto učač koji je
neiskren nema ova svojstva, njegovo učenje ne prelazi njegova prsa. Odbjegli rob. On je prvi spomenut kako
bi se ukazalo na težinu prijestupa, sve dok se ne vrati iz izbjeglištva i dođe svom gazdi, osim ako je njegovo
bježanje bilo uzrokovano osionošću i nepravdom gazde spram njega, a nije imao nikoga da mu pomogne i
zaštiti ga, kao što tumače neki imami. Žena koja zanoći a suprug na nju srdit, zbog nekog šerijatskog razloga,

22
bilo da je neodgojeno postupila, ostavila neki normativ ili odbila mu bračnu postelju. I ovo je radi zastrašivanja
spomenuto. I imam koji predvodi ljude u namazu a oni nisu zadovoljni s njim. Imam ima pravo zagovorništva,
a čovjek neće tražiti zauzimanje nekoga koga ne voli i koga ne smatra dovoljno uglednim da se može zauzimati
kod nekoga. Pokuđeno je da neko predvodi ljude a većina nije zadovoljna njime. Ovo ako nisu zadovoljni s njim
zbog nečega što je i po šerijatu opravdano, u protivnom nije pokuđeno da ih predvodi, a ukor zaslužuje onaj
koji je nezadovoljan.”

Osjedio u islamu
Poslanik, a.s., je rekao:
“Trojici će omalovažiti njihovo pravo samo munafik: nekome ko je osijedio u islamu, učenom i pravednom vođi.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 3533)
Komentar:
Pod nekim ko je osijedio u islamu, misli se i na muškarca i na ženu, učenom i pravednom vođi. Pod munafi-
klukom se misli na praktično licemjerje.

Osam prezrenih osoba

Poslanik, a.s., je rekao:
“Osam osoba su najmrži Allahu na Kijametskom danu:
1. lažljivci,
2. oholi,
3. oni koji prikrivaju mržnju u prsima spram svoje braće, kada ih sretnu prikazuju im se dobrim i radosnim,
4. oni koji kada budu pozvani Allahu i Poslaniku, a.s., oklijevaju, a kada ih se pozove šejtanu, pohitaju,
5. oni koji, kada im se ponudi nešto od dunjaluka, nastoje da to proglase dozvoljenim i za to se kunu,
makar i nemali pravo na to,
6. oni koji prenose tuđe riječi,
7. oni koji zavađaju prijatelje i
8. oni koji istražuju pogreške čestitih.
Ove osobe prezire uzvišeni Rahman.”
(el-Džamiu’s-Sagir, 3559)
Komentar:
Osam kategorija ljudi su najmrži Allahu. Neko je pitao: “A ko su oni, Allahov poslaniče?” On je rekao: “Lažljivci.”
U drugoj predaji oni su protumačeni kao generacije ljudi koje će se pojaviti pred Smak svijeta. Pozdravljat će
se psovkom prilikom susreta. Oholi i oni koji prikrivaju mržnju spram svoje braće po islamu, u svojim srcima.
Kada ih sretnu, pokazuju suprotno onome što kriju u prsima. Oni koji kada se pozovu na pokornost Allahu,
Poslaniku, a.s., i ibadetima, oklijevaju, a kada se pozovu šejtanu, da bi besposličili i griješili, pohitaju. Oni koji,
kada im se ponudi nešto od dunjaluka, nastoje da to proglase dozvoljenim i za to se kunu, makar i nemali pravo
na to. Oni koji među ljudima prenose riječi i vijesti kako bi ih zavadili. Oni koji istražuju pogreške drugih ljudi.
Allah prezire njihove postupke.

23
 Rifet Šahinović | AKAID – VJEROVANJE
Hidajet i dalalet
P Sposobnost
rvi dio ajeta: “Allah u zablu-
di ostavlja onoga koga hoće
(...)”, vezan je za Božiju ap-
solutnu Volju, dok je drugi dio: “(...) a
na pravi put ukazuje onome kome
hoće”, vezan za čovjekov izbor.
U akaidu, temeljnoj nauci mu-
slimana, tretira se pitanje odnosa
apsolutne Božije Volje i relativne
ljudske slobode. Kur’anski ajeti
govore o ovoj akaidskoj oblasti.
Uzvišeni Allah upućuje na pravi put
(hidajet) koga On hoće, te ostavlja
u zabludi (dalalet) koga hoće. Na
osnovi navedene činjenice a zbog
površnog shvatanja kur’anskog
Teksta koji govori o ovoj temi, neki
su postavljali pitanja koja zalaze
u polje opravdanosti ljudske od-
govornosti na Sudnjem danu na
osnovu, po njihovom shvatanju,
potpune predodređenosti ljudskog
stanja. Na samom početku mora-
mo konstatirati osnovno pravilo o
kojem ćemo govoriti dalje u ovom
tekstu. Naime, čovjek nema pravo
da pravda svoju zabludjelost (osta-
janje na krivom putu) ili, pak, svoje
nemoralno ponašanje kao predo-
dređeno stanje u kojem ljudska in-
cijativa ne dolazi do izražaja. Prije
bismo mogli kazati da se tu radi o
pogrešnom shvatanju osnovnih
temelja vjere.
Časni ajeti koji govore o hidaje-
tu tiču se apsolutne Božije Volje.
Oni o dalaletu (ostavljanju nekoga
u zabludi), odnose se na relativnu
slobodu ljudskoga izbora. Kada go-
vorimo o ovim relacijama moramo
24
strogo voditi računa o još jednoj
temeljnoj postavci. Božija apso-
lutna Volja je mogla učiniti da svi slijeđenja Upute
ljudi budu u hidajetu: “Da je Allah Drugo značenje termina hu-
htio, sve bi vas jedne vjere stvorio, den je u smislu “vođenja pravim
ali On zabludi prepušta koga hoće i putem”. Ono što je karakteristič-
pravom stazom upućuje koga hoće. no za ovu vrstu upute jeste da je
A vi ćete doista pitani biti za ono data onima koji su već prihvatili
što ste činili.” (en-Nahl, 93) onu prvu uputu, kada im je po-
U ispravnom razmjevanju kazana kao Istina. Takve uzvišeni
kur’anskih pozivanja na Božije “pu- Allah vodi pravim putem. “A one
štanje čovjeka da zaluta” ili “vođe- koji su na Uputi, On će im Uputu i
nja čovjeka ispravnim putem” treba povećavati, i darovat će im čuvanje
imati na umu da značenje riječi hu- njihovo.” (Muhammed, 17) Prema
den (što znači “uputa”) je dvojako, ovom ajetu, samo onima koji budu
što implicira i postojanje više vr- spremni da budu upućeni uzvišeni
sta uputa. Tako se termin huden Allah će povećavati njihovu spo-
upotrebljava u kontekstu značenja sobnost da slijede Njegovu Uputu
“pokazati”. Ova vrsta upute je data i učiniti da im poraste svijest o Ra-
svim ljudima i narodima. Na osnovi bbu/Gospodaru.
ovog značenja svi ljudi imaju iste Tek poslije ovakvog razumjeva-
šanse, nema diskriminacije niti po- nja Upute postaju nam jasniji ajeti
vlaštenog položaja među ljudima. koji govore o ostavljanju u zabludi
Prema tome, uputa je data i onima ili upućivanju čovjeka:
koji su zalutali, i onima koji su na
Dio naslovljenog ajeta: “Allah u
pravom putu, kao i narodima koji zabludi ostavlja onoga koga hoće”,
su propali. Uzvišeni Allah je Semu-
vezan je za Božiju apsolutnu Vo-
du (narodu Saliha, a.s.) ukazao na
pravi put ali oni su propali. “A Se-
mud kad je posrijedi, njih smo Mi
bili uputili, ali su slijepilo više od
Upute voljeli, pa ih sramna kazna
potresa obuze zbog onoga što su
uradili.” (Fussilet, 17) Svako površ-
no promatranje značenja ovog aje-
ta rezultira očekivanjem da je ovaj
narod spašen samo zato što mu
je Uputa ukazana. Međutim, zbog
toga što su voljeli više stranputicu
doživjeli su kaznu.
lju, dok je drugi dio: “a na pravi put
ukazuje onome kome hoće”, vezan
za čovjekov izbor.
Sve ajete koji pozivaju na Božije
“puštanje čovjeka da zaluta” tre-
ba shvatiti u svjetlu drugih ajeta u
kojima stoji da Allah nikoga ne na-
vodi na stranputicu osim poročne i
one koji kidaju vezu s Gospodarom:
“Time On mnoge prepušta zabludi,
a mnoge Uputi vodi! A samo ogav-
ne grješnike prepušta zabludi, one
koji krše Allahov zavjet nakon što
je sklopljen, i koji prekidaju ono što
je Allah naredio da se spaja, i koji
čine nered na Zemlji. Takvi su stra-
dalnici!” (el-Bekara, 26–27)
Čovjekovo skretanje s pravog
puta je posljedica njegovih vlastiti
ponašanja i naklonosti, a ne rezul-
tat neke samovoljne “predestinaci-
je”, u konvencionalnom smislu ove
riječi. U svom komentaru na gornji
ajet Zemahšeri naglašava aspekt
slobodnog čovjekovog izbora i ističe
da “uzvišeni Allah ne navodi nikoga
da zaluta osim onoga koji, kako On
zna, neće nikada doseći vjerovanje;
i On ne vodi nikoga ispravno osim
onoga koji će, kako On zna, dose-
gnuti vjerovanje”.
Uzvišeni Allah napušta onoga
koji će svjesno izabrati poricanje
i ustrajavati u poricanju Istine.
On dariva Svojom blagonaklono-
šću onoga koji će svjesno izabrati
vjeru. Ovo znači da konačni ishod
Uzvišeni Allah čini ovisnim o čovje-
kovom slobodnom izboru (ihtijar).
Na ovaj način se zaslužuje ili Bo-
žija blagonaklonost, ili odsustvo
Njegove pomoći. “Ti reci: ‘Doista
Allah zabludi koga hoće prepušta,
a k Sebi upućuje sve one koji Mu
se obraćaju, one koji vjeruju i čija
srca nalaze smiraj u sjećanju na
Allaha.’” (er-Rad, 27–28)
Čovjek pada u nedoumicu kod
miješanja suštine apsolutne Božije
Volje i relativne čovjekove slobode.
Prije same realizacije ljudskih djela,
ona su poznata uzvišenom Allahu
i zapisana u Njegovoj Knjizi, ali pri
tome, nisu silom predodređena/
determinirana. Ona su određena
u Njegovom Znanju. Tamo gdje čo-
vjek nije slobodan, lišen je i odgo-
vornosti. Kada, gdje i kako će, napri-
mjer, izlaziti i zalaziti Sunce, padati
kiša i tako dalje tiče se apsolutne
Volje. “A Gospodar tvoj stvara što
hoće i odabire! Njima ne pripada
biranje!” (el-Kasas, 68) Međutim,
čovjek je slobodan da ukroti svo-
ju strast, srdžbu, da ne laže, da ne
bude munafik i slično. Naravno, tu
je i odgovoran. Pored ovoga, važno
je uvijek imati na umu da se relativ-
na ljudska sloboda ne može uzdići
iznad Božije Volje. Sve se dešava u
okvirima dopuštenja apsolutne Bo-
žije Volje. Tako je čovjek slobodan
da učini nešto što proturiječi Boži-
jem zadovoljstvu ali ne može ništa
da učini što proturiječi Božijoj Volji.
Vidjeli smo u predmetnom časnom
ajetu da je htijela Božija Volja, svi
ljudi bi bili vjernici. Stoga, sloboda
čovjekova izbora se kreće, opet, u
okvirima Njegove Volje. “A vi ćete
htijeti samo ono što Allah hoće,
Allah je, zbilja, sveznajući, mudri.”
(el-Insan, 30) Uzvišeni Allah nikoga
ne prisiljava na kufr. On upravlja
svakog čovjeka onome čemu teži
njegovo srce. “Ako Allah zna da u
srcima vašim ima dobra ikakva,
bolje će vam dati od onoga što bi
uzeto od vas.” (el-Enfal, 70)
Kao što smo vidjeli, riječ hidaje
nosi u sebi značenje pokazivanja
puta. “Mi mu put pokazasmo, bilo
da zahvali ili da porekne.” ( el-In-
san, 3) Pod sebil (što znači “put”),
spomenutom u ovom ajetu, misli
se na put u zbiljskom značenju ri-
ječi. Dvije sintagme imma šākiren
i imma kefūra jesu dva stanja za-
mjenice u hedejnahu a ne riječi se-
bil, tako vele mufessiri u tumačenju
navedenog ajeta. Ajet nam daje sli-
jedeće značenje: Ljudi su po pitanju
upute dvovrsni – ili su zahvalni, ili
su nezahvalni. Ali, bez obzira kakvi
da budu, zahvalni ili nezahvalni,
Mi smo im u svakom slučaju Upu-
tu dali. Prema tome, zaista je put
kojim je upućen čovjek put slo-
bodne volje, a zahvala ili poricanje
koji proizilaze iz ove upute tiču se
slobodne volje, čovjek je slobodan
odabrati koju želi. Po tom pitanju
nema prisiljavanja.
25
 HILJADU I JEDNA KAP

Ebu’l-Hasan
Harakani, k.s.
Jedan od velikih evlija Ebu’l-Hasan Harakani (preselio
425/1033) je iz sela Harakan, koji se nalazi na jugu histo-
rijskog grada Bistama (sjeverni dio planine Elburz u Iranu).
Odlazivši veoma često iz Harakana u Bistam (uzastopno
dvanaest godina), Harakani koji je posjećivao turbe hazreti
Bajezid Bistamija (preselio 234/848) odgojen je pod nje-
govim ruhanijetom, postao je duhovnim putem jedan od
njegovih najodabranijih murida. Prema nekim predajama,
Bajezid Bistami je najavio dolazak velikog evlije iz Hara-
kana jos dva stoljeća ranije. Harakani koji je počeo kao
murid koji ne zna ni čitati ni pisati, uz Bistamijev himmet
i išarete u kratkom vremenskom periodu, naučio je čitati
Kur’an i učiti hatme.
S obzirom na posjete velikana poput Ibn Sine i Mahmuda
iz Gazne, Ebu’l-Hasan Harakanijeva djela i predavanja su
zapisana i skupljena u djelo nazvano Haru’l-Ulum; čak je
ostvareno i izdavanje prijevoda ovog djela (Ankara 1997).
Postoji mnogo nesporazuma oko mjesta mezara ha-
zreti Harakanija. Dok poznati geografičar Zekerijja Kazvini
(preselio 682/1283) tvrdi da je njegov kabur u Harakanu,
arapski putopisac Ibn Batuta (preselio 770/1368) u svom
putopisu pod nazivom Rihla objavljuje da je njegov kabur
u gradu Bistamu. Veliki turski putopisac Evlija Čelebi (pre-
selio 1095/1684) u svojoj Sejahatnami opisuje zanimljiv
događaj koji ukazuje na to da mu je kabur u Karsu. Evlija
Čelebi ovako kaže:
Dok je Lala Mustafa Paša renovirao kulu u Karsu, jedan
od poštenih i dobrih vojnika je Mustafa Paši ispričao jedan
svoj san: “U snu mi se ukazao neki sijedi i iznemogli starac,
i rekao mi je: ‘Mene zovu Ebu’l-Hasan Harakani, ja sada
ovdje živim; ako želiš neki znak i moj nišan, ispod mojih
nogu je neki bunar, iskopaj ga i ispod njega ćeš naći nešto
jako zanimljivo.’”
Kada je ovo rekao Lala Mustafa Paši, više od stotinu
vojnika se skupilo i kopalo bunar. U bunaru su našli veliku
četvrtastu i obojenu mermernu ploču. Kada su je uz tekbi-
re otvorili, na jednom kraju su našli lijepo ispisano finim
slovima “Ja sam šehid Harakani.” Njegovo mubarek tijelo
je bilo još uvijek svježe, zavoj koji je imao na ruci i ogrtač
su bili netaknuti, čak je njegova rana s desne strane još
uvijek krvarila. Islamske gazije su uz tekbire kabur vratili u
prvobitno stanje. Prvi put je u kuli Lala Mustafa Paša s div-
ljenjem napravio tekiju i džamiju u ime hazreti Harakanija.
Sejahatnama od Evlije Čelebije (Istanbul, 2006), 2/167–
168; Dijanet Islamska Enciklopedija 16/93–94.

26
 Lav koji je
nosio drva
Predanja govore da je neka grupa koja je došla u posjetu
Ebu’l-Hasan Harakaniju, dobila od njega savjet pri odlasku
da prouče određenu dovu ako upadnu u neprilike. Ebu’l-
Hasan im je rekao: “Ako vam se na putu desi nešto loše,
sjetite me se i tražite pomoć.”
Ali putnicima se ovo nije svidjelo. Zar se može ovako
tražiti pomoć?! Kada su krenuli, put su im presjekli lopovi.
Jedan od njih je spomenuo Harakanija i zatražio pomoć.
Ta osoba se spasila i pobjegla lopovima, a ostale su opljač-
kali. Kada se sve završilo, u čudu su se vratili kod šejha i
upitali ga kako se uspio spasiti samo onaj čovjek koji ga
je spomenuo. Hazreti Harakani im je rekao: “Vi ste u tom
trenutku Allaha dozivali zbog pomoći, ne zbog blizine. A
Ebu’l-Hasan je od Allaha zatražio pomoć na pravi način.
Da ste vi tražili pomoć od Ebu’l-Hasana, on bi učio dovu
za vas i pomoć bi stigla. Ako Allaha budete dozivali zbog
nesreće, neće vam doći.”
Jedne noći, Ebu’l-Hasan Harakani je rekao: ‘Večeras je
negdje izbila svađa i toliko ljudi će biti ranjeno.’” Nakon
nekog vremena, došla je vijest i potvrdila ovo što je rekao.
Zanimljivo je to da je istu noć neko ubio njegovog sina i
ostavio mu glavu ispred kućnih vrata, a on to nije znao.
Kada je šejhova žena neznalica rekla: “Šta se može reći
za ovog čovjeka! Dobija znanje o nekome nevažnom iz
daljine, a ne zna za ubijenog sina ispred vrata.” Harakani
reče: “Tako je. Ali dok sam gledao one iz daljine, podignut
je zastor za to. A za sinovu smrt, zastor je ponovo bio
navučen.”
Ibn Sina (preselio 428/1037) koji je čuo za Ebu’l-Hasa-
nov ugled, krenuo je u Harakan da ga posjeti. Na vratima
je ugledao njegovu ženu i rekao joj da je došao šejhu u
posjetu. A žena koja je bila prgava i osoba koja nije znala
njegovu vrijednost, reče mu: “Taj čovjek je lažljivac! Ti si se
uzalud zamarao, nemaš potrebe da ga vidiš!”
Ibn Sina koji je saznao da je šejh otišao u drva, zaputio
se prema šumi. I šta će vidjeti, šejh je nakupio drva i stavio
na lava da ih nosi. Hazreti Harakani koji je shvatio da je
posjetilac išao kući i traživši ga došao tu, reče: “Da ja ne no-
sim teret sabura iz kuće, ni ovaj lav ne bi nosio moj teret.”
Feriduddin Attar (prev. Sulejman Uludag), Tezkiretu’l-
Evlija (Istanbul, 1985), str. 696–704; Mevlana (pripremio
Amil Čelebioglu), Mesnevi-i Šerif, (Istanbul, 2000), 6/395–
415.
Sultan koji se
naučio edebu
Sultan Mahmud (preselio 421/1030) iz Gazne je došao
Ebu’l-Hasan Harakaniju u posjetu. Kada je u toku preda-
vanja Sultan Mahmud zatražio da se ispriča neka predaja
o Bajezid Bistamiju, hazreti Harakani mu je ovako rekao:
“Bajezid je rekao: Ko me ikad vidi, može se nadati da ga
nikad neće zadesiti neka nesreća.”
Sultan se usprotivi ovome: “Kako je to moguće? Zar je
njegov stepen veći od pejgamberskog? Mnogi poput Ebu
Džehla i Ebu Leheba su vidjeli pejgambera, a zaslužili su
džehennem.” Šejh mu ovako odgovori: “Pazi na svoj edeb!
(Ne pobijaj odmah). Resulullaha, a.s., mnogi osim ashaba
nisu mogli vidjeti u pravom svjetlu (posmatrali su ga kao
običnog čovjeka).” Ovome dokaz je slijedeći časni ajet: “Vi-
diš ih kako te gledaju, ali oni ne vide.” (el-Ea’raf, 198)
Ovo objašnjenje se svidjelo Mahmudu, pa je zatražio
savjet. Hazreti Harakani mu je ovo rekao: “Pazi na ove
četiri stvari: čuvaj se grijeha, namaz klanjaj u džematu,
budi darežljiv i budi milostiv prema Allahovim stvorenjima.”
Sultan Mahmud je tražio da učini posebnu dovu za nje-
ga. Šejh mu reče: “Mahmude, neka ti kraj bude mahmud
(vrijedan slave).” Onda je sultan Mahmud pred šejha stavio
kesu zlatnika. A šejh je pred njega stavio kesu hljebova
napravljenih od ječmenog brašna. Kada je rekao “bujrum”
sultan je ubacio zalogaj hljeba i počeo se gušiti. Šta god
bilo u pitanju, nikako nije prolazilo. Harakani reče: “Izgleda
ti je hljeb stao u grlu”, te dodao: “Želiš li da nam ova kesa
zlatnika stane u grlo? Vratite ovo!”
Koliko god je sultan Mahmud bio uporan da uzme, nije
ga uspio ubijediti. Na kraju je tražio da mu da nešto za
uspomenu. Pošto je uspomena u pitanju, šejh mu ponudi
košulju. Kada je sultan Mahmud odlazio, šejh ustade na
noge. (A kada je došao nije mu ustao). Sultan reče: “Kada
sam došao nisi uopće mario, a sada mi ustaješ na noge.
Šta je razlog ovome?”
“Prvo si došao s carskim ponosom i zbog ispitivanja, a
sada odlaziš skromno i u sufi-stanju. Prvi put nisam ustao
jer si bio vladar, sada ustajem jer si sufija.”
Sultan Mahmud je odatle otišao s namjerom da povede
sveti rat. Kada je rat počeo, upao je u brigu oko toga, onda je
uzeo košulju koju je dobio za uspomenu i dovio za pobjedu,
te je iz rata i izašao kao pobjednik.
Tezkiretu’l-Evlija, str. 702–703; es-Samani, el-Ensab
(Bejrut, 1988), 2/347.
27
 Emina Ćeman | OSOBINE VJERNIKA I VJERNICA

Iskreni i iskrene
“Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim
muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim
ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim
muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama
koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima
koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim
mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama
koje često spominju Allaha–Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku
nagradu pripremio.” (el-Ahzab, 35)

I
mam Er-Razi u svome tefsiru
ovog ajeta kaže:
“Allah, dž.š., spominje deset
svojstava u spomenu žena: islam –
slijeđenje Allahovih propisa, iman –
vjerovanje u ciljeve Allahovih propi-
sa; mukellef prvo prihvata riječima
sve Njegove propise i to je islam,
a kada prihvati iskreno i srčano
Allahovu riječ i to potvrdi čvrstim
uvjerenjem – to je iman. Zatim ga
to njegovo uvjerenje vodi ka dobrim
djelima, pa on postane poslušan
rob, a to je treće svojstvo – kunut,
to jest poslušnost. Nakon vjerova-
nja i činjenja dobrih djela, vjernik ta
djela upotpunjava, te poziva i druge
na dobro i savjetuje svoju braću. On
je u tom savjetovanju iskren, a to
je sidk – iskrenost.”
Iskrenost –
temelj imana
Sidk (iskrenost, istinoljublje) je
jedno od najuzvišenijih svojstava
kojima se čovjek može ukrasiti.
Iskrenost je temelj imana, kao što
je laž temelj licemjerstva, tako da
se iskrenost i laž nikako ne mogu
naći zajedno osim da jedno ne po-
bijedi drugo.
Prvobitna obilježja musliman-
ske zajednice su bila iskrenost u
pričanju, preciznost u izlaganju i
pouzdanost u govoru. Naši časni
prethodnici su se jedni s drugima
na najljepši način ophodili. Ukoliko
bi neki od njih učinio nešto nepri-
mjereno, sigurno bi bio upozoren
na to. Jednom prilikom je Božiji
poslanik, a.s., bio upitan: “Može li
vjernik biti kukavica?”
Da! – odgovorio je.
Može li vjernik biti škrtica?
Može! – odgovori Poslanik.
A može li vjernik biti lažac?
Ne može! – odgovorio je.
Poslanik, a.s., nije dao ni da se
djetetu laže kako bi mu se privu-
kla pažnja. Ebu Hurejre, r.a., bilježi
hadis da je Poslanik, a.s., rekao: “Ko
kaže djetetu: ‘Dođi, evo ti!’, a ne da
mu ništa, to mu se ubraja u laž.”

28
 Sam je Poslanik, a.s., bio poznat
kao es-Sadikul-Emin (Iskreni i Po-
vjerljivi) još prije poslanstva. Evo
jedna lijepa crtica iz njegovog živo-
ta. Naime, Abdullah ibn Ebi’l-Ham-
sa je rekao: “Zakleo sam se Boži-
jem Poslaniku, a.s., na vjernost još
prije nego što mu je došla Objava.
Obećao sam mu bio jednu stvar i
dogovorio se da mu je donesem na
jedno mjesto. Zaboravio sam na to
i sjetih se tek nakon tri dana. Do-
đoh na to mjesto i nađoh ga kako
čeka. Reče mi: ‘Mladiću, dosta si me
namučio! Čekam te ovdje već tri
dana!’” (Ebu Davud)
Vrste
iskrenosti
Tri su vrste iskrenosti:
1. iskrenost prema Allahu, dž.š.
To je iskrenost u djelima poči-
njenim u Njegovo ime. Tu nema
mjesta pretvaranju i licemjerju,
a ukoliko neko učini dobro dje-
lo ali neiskrenog nijeta, ono mu
neće biti primljeno. Primjer za to
nalazimo u suri el-Maun, gdje se
kaže: “A teško onima koji, kada
molitvu obavljaju, molitvu svoju
kako treba ne izvršavaju; koji se
samo pretvaraju i nikome ništa
ni u naruč ne daju!” Koliko je
iskrenost važna, govori nam i
slučaj kada je Allah, dž.š, prokleo
Iblisa, jer nije htio učiniti sedž-
du Ademu, a.s., pa je on rekao:
“‘Gospodaru moj’ – reče – ‘zato
što si me u zabludu doveo, ja
ću njima na Zemlji poroke lije-
pim predstaviti i potrudit ću se
da ih sve zavedem, osim među
njima Tvojih robova iskrenih.’”
(el-Hidžr, 39–40)
2. iskrenost prema ljudima
Imam Buharija bilježi hadis koji
glasi: “Teška li je prevara da svo-
me bratu pričaš nešto u što on
vjeruje, a ti mu ustvari lažeš.”
Arapska riječ sidk (iskrenost) je
izvedena iz harfova sad-dad-
kaf, a iz istih harfova je izvedena
i riječ sadīk, koja znači prijatelj.
Uistinu nije pravi prijatelj onaj
koji nam ne govori istinu, pa ma-
kar nam se ona ne sviđala.
3. iskrenost prema sebi
Iskreni musliman ne vara sebe.
On priznaje sam sebi svoje gri-
jehe, loše osobine i sramote, te
se trudi da ih što prije ispravi.
A ispraviti neku mahanu može
samo onaj ko je svjestan njenog
postojanja.
Kada je laž
dozvoljena?
Prenosi Ummi-Kulsum, r.a.: “Ni-
sam čula Poslanika, a.s., da je odo-
brio laž, osim u tri slučaja: čovjeku
koji kaže nešto u cilju pomirenja,
čovjeku koji kaže nešto u ratu i
čovjeka koji govori ženi i ženi koja
govori čovjeku!” (Muslim)
Naime, ukoliko bi se dogodilo da
se dvojica muslimana posvađaju,
dozvoljeno je iskoristiti laž s ciljem
njhovog pomirenja, tako što će sva-
kom pojedinačno kazati kako lijepo
mišljenje o njemu ima onaj drugi,
te da mu je iskreno žao zbog sva-
đe i slično, čak ako nijedan od njih
dvojice to u stvarnosti nije rekao.
Dalje, dozvoljeno je slagati u
slučaju neprijateljskog okruženja
ili rata, kada bi, naprimjer, musli-
man bio uhvaćen kao talac od kojeg
bi se tražile informacije o njegovoj
zemlji.
Treći slučaj govori o lijepom
islamskom odgoju, zbog kojeg ne bi
bilo lijepo kada bi supružnici jedno
drugome govorili: “ružan si”, “nepri-
jatna si”, “dosadan si” i slično. Bolje
je da jedno drugome govore lijepe
riječi, čak i ako one nisu istinite.
Abdul-Kadir
el-Gejlani
Kada je preselio otac sejjid Ad-
bul-Kadira, dok je on još bio dječak
od deset godina, njegova majka
prodade svo nasljedstvo koje je
iznosilo četrdeset zlatnih dinara.
Dade mu novac i posla ga s ka-
ravanom koja je išla u pravcu Bag-
dada, s ciljem da izučava šerijatske
nauke. Reče mu majka: “Obećaj mi
da nećeš slagati, bez obzira na si-
tuaciju!” On joj obeća i karavana
krenu svojim putem.
Ubrzo na nju napadoše hajduci
koji je potpuno opljačkaše i uhva-
tiše dječaka. Upitaše ga: “Imaš li
novca?” Reče: “Da. Imam četrdeset
zlatnih dinara!” Oni se nasmijaše i
pustiše ga.
Plijen donesoše svome vođi koji
ih upita: “Ima li da je još šta ostalo?”
Rekoše: “Nije ostalo ništa. Jedino,
neki dječak reče da ima četrdeset
zlatnih dinara.” On upita: “Šta ste
uradili s njim?” Rekoše: “Nismo
mu povjerovali, pa smo ga pustili.”
Reče: “Dovedite mi ga!” Kada do-
vedoše sejjid Adbul-Kadira, vođa
hajduka mu reče: “Imaš li novca?”
Reče: “Da. Četrdeset zlatnih dina-
ra.” Reče: “Gdje su?” Odgovori: “Evo
ih!” I dade ih vođi hajduka koji ga
upita: “Šta te je navelo da priznaš
šta posjeduješ od novca?” Reče:
“Obećao sam majci da neću lagati!”
Hajduk reče: “A ja sam tvojim sebe-
bom učinio tevbu (pokajanje)!” Po-
tom mu vrati novac i vrati sve što je
bilo otuđeno od karavane, te naredi
svome društvu da je prate dok ne
prođu nesigurno područje.
29
 Imam Rabbani k.s. | PISMO PRIJATELJU

La ilahe illallah
- lijek za nefsi emmaru
(Ovo pismo je poslano sejjidu Feridu el-Buhariju, a govori o pokuđenosti
nefsi emmare – duše koja naređuje zlo i njenoj urođenoj bolesti, te o
objašnjenju vezanom za odstranjanje njene bolesti)

Bio sam počašćen čitanjem pisma svog poštovanog brata. Neka uzvišeni Allah uveća Vašu nagradu,
uzdigne Vaš ugled, učini prostranim Vaša prsa i olakša Vaše djelovanje, hurmetom Vašeg najslavnijeg
djeda, neka su na njega i na njegovu porodicu najvrijedniji salavati i najpotpuniji teslimati.
Neka sve nas uzvišeni Allah učini postojanim u slijeđenju Poslanika, a.s., i tjelom i dušom, i vanj-
štinom i nutrinom, i neka se Allah smiluje robu koji na ovu dovu kaže – amin.
Htio sam napisati nekoliko pasusa u kojima bih se požalio na lošeg druga, onoga koji donosi kajanje,
na onoga koji posjeduje lošu narav. Pa se nadam da će isto biti saslušano s lijepim prijemom.
Znaj, poštovani gospodine, da je čovječijoj nefsi emmari (egu, duši koja naređuje zlo) urođena ljubav
prema ugledu i upravljanju ljudima. Njena cjelokupna ambicija se ogleda u uzdizanju nad savreme-
nicima. Njena stvarna nada je da sva stvorenja imaju potrebe kod nje, da svi slušaju njene naredbe
i zabrane.
Nefsi emmara ne želi biti ovisna niti potčinjena bilo kome. A sve to je, ustvari, njeno pripisivanje
božanstvenosti sebi (da’va el-uluhijje) i zazivanje partnerstva s njenim Stvoriteljem, a Koji je uzvišen
od bilo kakve sličnosti s bilo kim i Čija je vlast apsolutna.
Čak, ona nije sretna niti je zadovoljna ni spomenutim partnerstvom, nego želi biti jedinstvena u
svojoj vlasti. Želi da se svi samo njoj potčinjavaju.
U hadisi-kudsijji se navodi (da je uzvišeni Allah rekao): “Uzmi za neprijatelja svoga nefsa, jer je nefs u
neprijateljstvu sa Mnom!” (Učenjaci vele da je ovo od hadisi-kudsijja koje su objavljene Davudu, a.s.) Pa
je odgajanje nefsa na način udovoljavanja njegovim željama za ugledom, vođstvom i uzdizanjem nad
ljudima u suštini njegovo pomaganje u neprijateljstvu prema uzvišenom Allahu i njegovo ojačavanje
u tom pogledu. Zato je nužno uočavanje ovakve njegove ogavne situacije. U drugoj hadisi-kudsijji se
navodi: “Uzvišenost je Moj ogrtač a veličanstvo je Moj veo, pa ko htjedne i u najmanjoj mjeri da Mi
u njima dvoma bude ortak uvešću ga, ravnodušno, u Moju vatru.” (Muslim, Ahmed, Ebu Davud i Ibn
Madže od Ebu Hurejre, a Ibn Madže bilježi i od Ibn Abbasa)

30
 Cilj slanja vjerovjesnikā
Dunjaluk i jeste ponižen, omražen i proklet kod uzvišenog Hakka zbog toga što on podržava i
pomaže nefsa u njegovim željama. Opet onaj ko podržava dušmana svakako zaslužuje prokletstvo i
odbačenost. Dok je siromaštvo i ovisnost (fakr) ponos Muhammeda, alejhi ve ala alihi’s-salatu ve’s-
selam, jer u fakru nema postizanja nefsanskih želja nego je u njemu nefsanska nemoć. A cilj slanja
vjerovjesnika, alejhimu’s-salatu ve’s-selam, i mudrost šerijatskih obaveza je razbijanje i stavljanje
nefsi emmare u položaj nemoći. Vjerozakoni su došli kako bi otklonili prohtjev (heva) nefsa. Pa koliko
god se sprovede šerijata toliko se odbaci nefsanskog prohtjeva.
Upravo zbog toga je jedno djelo, po propisima šerijata, vrijednije za otklanjanje nefsanskog prohtjeva
od hiljadu godina duševnih uvježbavanja i borbi od strane i po uputama nefsa. Čak, ova uvježbava-
nja (rijadat) i borbe (mudžahedat), koje nisu usklađene svjetlim šerijatom, samo pomažu i ojačavaju
nefsanski prohtjev.
Brahmanci i Dževkijje ne manjkaju u svojim rijadama i mudžahedama. Međutim, pošto njihova
duševna uvježbavanja i borbe nisu u skladu sa šerijatom, oni od svog truda nemaju ama baš nikakve
koristi. Oni samo ojačavaju svoje nefsove.

Po propisu šerijata...
Tako je, naprimjer, jedan danek (srebreni novčić u vrijednosti šestine dirhema) koji je dat s namje-
rom davanja zekata, kojeg je naredio šerijat, korisniji u razbijanju nefsa od davanja hiljadu zlatnika
od strane nefsa.
Takođe je jedenje hrane na dan bajrama, po propisima šerijata, korisnije za otklanjanje nefsanskog
prohtjeva, od posta u trajanju od nekoliko godina od strane nefsa.
Obavljanje dva rekata sabahskog farza u džematu, a što je praksa Poslanikova, a.s., je vrijednije od
bdijenja cijele noći u nafilama uz ostavljanje džemata sabahskog namaza.
Ukratko, nije se moguće spasiti od nefsanskog prisvajanja vođstva i veličajnosti sve dok se nefs
ne očisti od svoje prljavštine. Neophodno je otklonuti nefsansku bolest kako čovjek ne bi dospio u
vječnu smrt (mevt ebedi).

Dobra riječ
Riječi: La ilahe illellah (nema boga osim Allaha), koje brišu nefsanska i prostorna božanstva (el-alihe
el-afakijje vel-enfusijje), su najkorisnija i najpodesnija za čišćenje i očišćenje nefsa. Velikani tarikata,
kaddesellahu esrarehum, su za čišćenje nefsa odabrali ovu dobru riječ (kelime tajjibe).
Sve dok je nefs u domenu nasilja, tvrdoglavosti, kršenja ugovora i nereda čovjek treba da obnavlja
svoj iman ovom kelimom (riječju). Alejhi’s-salatu ve’s-selam je rekao: “Obnavljajte svoj iman s riječima
la ilahe illellah.” Čak je neophodno stalno ponavljati ovu kelimu, jer je nefs stalno u dolini prljavštine.
O vrijednosti ove kelime prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: “Kada bi se nebesa i zemlja stavili
na tas vage, a ova kelima na drugi tas, ovaj njen tas bi pretegnuo onaj prvi.”
Neka je selam na onoga ko slijedi Uputu i pridržava se slijeđenja Muhammed Mustafe, alejhi ve ala
alihi’s-salatu’l-ekmel ve’s-selamu’l-evfa.
(Imami Rabbani Ahmed Faruki Serhendi, k.s.: Mektubat, tom I, 52. pismo)

31
 GOVOR STANJA

Trojica ashaba
Hadis
Resulullah, a.s., je prošao pored
Poslanik, a.s., je rekao: “Data mi je vrijednost nad svim ljudima
Ebu Bekra, r.a., a on je tiho učio
u trome: cijela Zemlja nam je učinjena mjestom sedžde i njen prah
Kur’an. Prošao je pored Omera,
nam je učinjen čistim, naši safovi su učinjeni poput melekskih safova r.a., a on je glasno učio Kur’an. I
i dati su mi ovi ajeti s kraja sure el-Bekare iz riznice ispod Arša iz koje prošao je pored Bilala, r.a., a on je
nikome prije meni nije dato niti će ikom iz nje poslije mene biti dato.” učio čas iz jedne, čas iz druge sure.
Ebu Bekru je rekao: “Prošao sam
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2399)
pored tebe, a ti učiš tiho.” Pa Ebu
Bekr reče: “Onaj s Kim govorim me
čuje.” Pa mu Poslnik, a.s., reče: “Po-
Dva svjetla digni glas malkice.” Omeru je rekao:
“Prošao sam pored tebe, a ti glasno
Ibn Abbas je ispričao: “Dok je Džibril,a.s., sjedio kod Vjerovjesnika, a.s.,
začuo je iznad sebe škripu, pa je podigao glavu prema nebu. Potom je učiš.” Omer reče: “Tako tjeram šej-
rekao: ‘Ovo je nebeska kapija koja se nikad ranije do sada nije otvorila.’ tana, a budim spavače.” Poslanik,
Zatim je s te kapije sišao melek, pa je [Džibril] nastavio: ‘Ovo je melek koji a.s., mu reče: “Spusti glas malkice.”
nikad do sada nije sišao na Zemlju.’ Potom je taj melek prišao Resulu- Bilalu je rekao: “Prošao sam pored
llahu, a.s., poselamio ga i rekao: ‘Muhammede, raduj se zbog dva svjetla tebe a ti učis čas iz jedne, čas iz
koja si dobio! Nijedan vjerovjesnik ih nije prije tebe dobio. To su Fatiha druge sure.” Bilal reče: “Mješam
Knjige i završetak sure el-Bekare (lillahi). Koji god harf od njih proučiš lijepo s lijepim.” Poslanik, a.s., mu
darovat će ti se!’” kaza: “Uči suru kakva ona jeste.”
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2360) (el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2304)

70.000 meleka na dženazi

Enes ibn Malik je ispričao: “Izašli smo s Resululla-
hom, a.s., u bitku na Tebuk. Jednog je dana, dok smo
bili na Tebuku, izašlo sunce s takvim svjetlom, zrakama
i sjajem kojeg nismo nikada ranije vidjeli. Resulullah,
a.s., se čudio sjaju i svjetlu. Potom mu je došao Džibril
s Objavom. Upitao je Džibrila: “Kakvo je ovo sunce
izašlo s ovakvim sjajem, svjetlošću i zrakama kakve
nikad ranije nisam vidio?” Džibril odgovori: “Allahov
Vjerovjesniče, danas je umro Muavija ibn Ebi Muavija
el-Lejsi, pa je Allah poslao sedamdeset hiljada meleka
da mu klanjaju dženazu.” Potom ga je upitao: “S čim
je to zaslužio, Džibrile?” “Mnogo je učio Kul huvallahu
ehad, i stojeći, i sjedeći, i hodajući, i danju i noću. Pa,
ako želiš, Allahov Vjerovjesniče, da mu klanjaš dženazu
i da se vratiš, ja bih ti smotao zemlju?”, reče Džibril. To
je i učinio – klanjao je dženazu i vratio se.
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2554)
Tumačenje Fatihe
Hasan el-Basri je rekao: “Uzvišeni Allah je s
nebesa objavio stotinu četiri kitaba (četiri kita-
ba/knjige i stotinu suhufa/listova). Njihova zna-
nja je pohranio u četiri knjige: u Tevratu, Indžilu,
Zeburu i Furkanu. Potom je znanja iz Tevrata,
Indžila i Zebura pohranio u Furkanu. Potom je
znanja Kur’ana pohranio u Mufessalu (sure koje
se mogu učiti na dvaput na namazu, osim tival
(dugih) i mukassar (kratkih) sura. Počinju od sure
el-Hudžurat pa do sure Ved-Duha). Zatim je zna-
nja Mufessala pohranio u Fatihi. Pa ko zna tuma-
čenje sure Fatihe, on je poput onog ko poznaje
tumačenje svih Allahovih objavljenih knjiga.”
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2371)

32
Deset ajeta
Mesruk i Šetir
Ibn Mesud, r.a, je rekao: “Ko prouči deset ajeta iz sure el-Bekare na
početku dana neće mu se primaknuti šejtan dok ne omrkne, a ako ih Eš-Ša’bi je ispričao: “Jed-
nom su u Velikoj džamiji sje-
prouči kada omrkne neće mu se šejtan približiti dok ne osvane, niti će
dili Mesruk i Šetir ibn Šekl.
vidjeti išta loše u svojoj porodici i svom imetku, a ako ih prouči onome koga Kada su ih ljudi ugledali,
je zahvatilo ludilo taj će doći k sebi: četiri ajeta spočetka sure el-Bekare, okupili su se oko njih. Šetir
ajetu'l-kursiju i dva ajeta poslije njega i tri njena zadnja ajeta.“ tada Mesruku reče: ‘Ovi su se
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2412) okupili oko nas želeći da im
kazujemo. Pa ili ćeš ti kazi-
vati a ja ti svjedočiti ili da ja
Sura el-Mulk Hiljadu ajeta kazujem a ti svjedoči meni!’
Mesruk reče: ‘Kazuj, a ja ću
Ibn Abbas prenosi da je Ibn Omer prenosi da je Resulu- svjedočiti.’ Pa [Šetir] reče:
jedan od ashaba postavio llah, a.s., upitao: “Zar nema neko od ‘Abdullah ibn Mesud nam je
šator na nekakvom kaburu, govorio da je najveći ajet u
vas ko može učiti svake noći hiljadu
a nije znao da se radi o ka- Kur’anu – Allahu la ilahe illa
ajeta?” Prisutni upitaše: “A ko je u huvel-hajjul-kajjum (ajetul-
buru. Odjednom je začuo čo-
mogućnosti da uči hiljadu ajeta?” kursija).’ Mesruk reče: ‘Istinu
vjeka kako uči suru Tebareke,
kazuje.’ ‘I govorio nam je da
sve do kraja. Potom je došao Poslanik, a.s., reče: “Zar neko od
je u Allahovoj Knjizi ajet koji
Vjerovjesniku, a.s., rekavši: vas ne može proučiti Elhakumu’t- najviše donosi radost – ‘Reci:
“Allahov Vjerovjesniče, posta- Tekasur?!” ‘Moji robovi koji ste se prema
vio sam šator na nekakvom sebi ogriješili, ne gubite nadu
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2518) u Allahovu milost! Allah će,
kaburu, a nisam znao da se
sigurno, sve grijehe oprostiti;
radi o kaburu, kad u njemu
On, doista, mnogo prašta i On
čovjek uči suru Tebareke, sve Hajr-dobro je milostiv.’’ (ez-Zumer, 53)’
do kraja sure.” Resulullah, Mesruk reče: ‘Istinu kazuješ.’
a.s., mu je rekao: “Ta [sura] je Ibn Abbas je rekao: “Ko prouči ‘I govorio nam je da je ajet u
ona koja sprečava, spašava Kul huvallhu ehad kada ulazi svo- Allahovoj Knjizi u kojem je
od kaburskog azaba!“ joj porodici, zbog toga će i njegovu najjače prepuštanje (i osla-
porodicu i njegov komšiluk zadesiti njanje na Allaha) – ‘A onome
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, koji se Allaha boji, On će izlaz
hajr.”
2510) naći. I opskrbiće ga odakle
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2557) se i ne nada.’ (et-Talak, 2-3)’
Mesruk reče: ‘Istinu kazuješ.’
‘I govorio nam je da je naobu-
Svojstvo Milostivog hvatniji ajet u Allahovoj Knjizi
– ‘Allah zahtijeva pravednost,
Aiša, r.a., prenosi da je Resulullah, a.s., poslao jednog čovjeka na čelu
i dobročinstvo, i da se bližnji-
jedne vojne, a on bi svojim drugovima na namazima učio tako da je uvjek ma udjeljuje, i razvrat, i sve
završavao s Kul huvallahu ehad. Kada su se vratili, ispričali su to Resu- što je odvratno, i nasilje za-
lullahu, a.s., a on im je rekao da upitaju tog čovjeka zašto je to činio. Pa branjuje; da pouku primite On
kada su ga upitali vezano s tim, rekao im je: “Zato što je ta sura svojstvo vas savjetuje.’ (en-Nahl, 90)’
Mesruk reče: ‘Istinu kazuješ.’
Milostivog, pa je volim učiti.” Resulullah, a.s., je rekao: “Obavijstite ga da
ga Allah voli.” (el-Bejheki, Šuabu’l-Iman,
2391–94)
(el-Bejheki, Šuabu’l-Iman, 2539)

33
 Almedina Tulić | ISLAMSKI EDEBI
Komšiluk
Č Tri grupe
ovjek je biće koje ima potre-
bu živjeti u društvu, daleko
od svake izolacije. Dakle,
motivi koji počivaju na zdravom
razumu dovode do međusobnog
približavanja ljudi i stvaranja uvje-
ta za društvo u kome vlada ljubav
i međusobno pomaganje i u kome
je rasprostranjena sigurnost. Islam
je vjera koja je uredila i regulisala
zdrav odnos između ljudi i Gospo-
dara svjetova, ali i između samih
ljudi.
Komšiluk je jedna od skupina
ljudi, odnosno sredina na koje je
Allah, dž.š., posebno ukazao broj-
nim ajetima ali i predajama Vje-
rovjesnika, a.s. Komšilukom se
smatra po četrdeset kuća sa sva-
ke strane, s tim da bližnje komšije
su one s kojima se je u srodstvu
i one imaju veća prava nego dalje
komšije s kojima se nije u srodstvu.
Islam podstiče komšije na iz-
gradnju lijepih odnosa ispunjenih
ljubaznošću, toplinom, dobročin-
stvom i međusobnim posjećiva-
njem. Također, na čuvanje svog ko-
mšije od bilo kakva uznemiravanja,
bilo s ružnim govorom ili djelima i
na strpljivost prema njima, upra-
vo radi očuvanja dobrosusjedskih
odnosa.
Komšije često mogu biti na svo-
ju ruku, rade stvari s kojima se mi
ne bismo složili, ali zato su uvijek
tu, pri ruci, kada zatreba pomoć ili
34
bilo kakva druga potreba. U mahali
gdje sam do nedavno živjela desilo
se da je jednu našu staru konu “za-
boljelo”, kako se to u narodu kaže,
u pola noći. Samo je pozvala svog
prvog komšiju telefonom, i on ju je
odmah bez pogovora odvezao u
bolnicu, iako je i sam bio umoran
i nenaspavan jer je kasno došao
kući s posla. Eto, koliko je važno
imati zdrav odnos sa svojim kom-
šijama, jer ovakvih slučajeva ima
na hiljade.
U Kur’anu, a.š., između velikog
broja ajeta koji govore o očuvanju
komšijskih odnosa, izdvojit ćemo
slijedeći: “I Allahu se klanjajte i ni-
koga Njemu ravnim ne smatrajte!
A roditeljima dobročinstvo činite, i
rođacima i siročadi, i siromasima,
i komšijama bližnjim i komšijama
daljnim, i drugovima, i putnicima
– namjernicima, i onima koji su u
vašem posjedu. Allah, zaista, ne
voli one koji se ohole i hvališu.”
Promatrajući redoslijed osoba
spomenutih u ovom ajetu, vidimo
važnost njihova respektovanja i
preferiranja jednih nad drugima.
Roditelji i rodbina su stavljeni prvi,
zatim siročadi i siromasi, koji su
preči od susjeda, ali su zato komšije
klasificirani ispred putnika, upravo
iz razloga koji je gore naveden, ko-
mšije su stalno tu prisutne u od-
nosu na putnike koji povremeno
dolaze i odlaze.
susjeda
Pejgamber, a.s., podijelio je su-
sjede u tri grupe, a to su: susjed
koji ima jedan, susjed koji ima dva
i susjed koji ima tri prava. Susjed
koji ima tri prava je onaj koji je mu-
sliman i u rodbinskim je odnosima,
tako da on zadobija tri prava: pravo
susjedstva, pravo rodbinske veze i
pravo islama; susjed s dva prava je
osoba koja je susjed a musliman
je, dok je osoba s jednim pravom
susjed nemusliman.
Također, Ebu Hurejre, r.a., go-
voreći o tome koliko su dobri me-
đukomšijski odnosi važni, kaže
između ostalog da se time mogu
postići neke posebne deredže: “Ču-
vaj se harama – bit ćeš najpobož-
niji čovjek; budi zadovoljan što ti je
Allah propisao – bit ćeš najbogatiji
čovjek; budi dobar prema svom ko-
mšiji – bit ćeš vjernik; voli ljudima
kao što voliš samom sebi – bit ćeš
musliman, i nemoj se puno smi-
jati – jer često smijanje umrtvljuje
srce.”
U proteklim lijepim mubarek
bajramskim danima osjetili smo
ljepotu tih dobrih međukomšijiskih
odonosa koji uvijek trebaju biti ta-
kvi. Jedni druge posjećujemo, če-
stitamo Bajram, zajedno se radu-
jemo, častimo, poklanjamo, djelimo
kurbane međusobno, uvažavamo
starije, široka smo srca, usrećuje-
mo djecu naših komšija darujući
ih slatkišima ili “bajram-bankom”.
Prava harmonija vlada u mahali.
Međutim, čim praznici prođu, tu
harmoniju naruši neka galama u
susjedstvu. Posvađaju se djeca u
svojoj igri i odmah mame nagnu
se preko prozora pa jedna drugu
vrijeđaju, braneći svaka svoje dije-
te, koje je bilo u pravu a koje nije.
No, ironično, dječija svađa trajala
je samo dan, sutradan se ponovo
igraju neke druge ili čak iste igre
kao da ništa nije bilo, ali zato će
mame ostati da se mjesecima ili
možda godinama ljute jedna na
drugu. Uslijed toga, i muževi tih
kona zašute jedan na drugog, da
ne bi došli na hator svojim žena-
ma, te se ponašaju kao neprijatelji
jedni drugima, otračavajući dalje
po mahali ko je za šta kriv, oprav-
davajući time svoju ljutnju. A ima
i takvih komšija koje raduje da taj
jaz još više prodube, da podupiru tu i galamom svoje komšije. Kad god da li je negov susjed gladan, neće
bespotrebnu ljutnju, kako bi tako bih s prijateljicom ispred kuće ka- ga vrijeđati, neće bacati smeće u
hranio neke svoje loše navike, time hvenisala, ona bi nam pokvarila njegovu avliju, čašćavat će ga, ču-
svjesno prekidajući komšijske od- ćeif. vati i paziti na njegovu djecu kao na
nose. Musliman nije dužan lijepo se svoju, razgovoriti ga i biti uz njega
u slučaju žalosti ili nevolje, a ako
odnositi samo prema komšiji mu-
prodaje kuću prvo njemu ponuditi
Nema kod slimanu, nego i prema komšiji ne-
i, naravno, u slučaju smrti, otići će
muslimanu mora imati lijep i ko-
nje dobra! rektan odnos, što naravno govori
mu na dženazu.
Međutim, za loše odnose u kom- o toleranciji i fleksibilnosti islama. Nema sumnje da je u druženju i
šiluku postoje brojne predaje. Islam dobrim komšijskim odnosima čo-
Također, mora se čuvati i pošto-
se bori protiv ovakvih vrsta sebič- vjekovo dobro i na dunjaluku i na
vati moralni integritet svoga kom-
nosti i uznemiravanja, pa je tako ahiretu. Abdullah ibn Hasan veli:
šiji; poštovati njegova porodica i
poznata predaja koju prenosi Ebu “Čovječe, nastoj da imaš mnogo
trba se s potrebnom odgovornošću
Hurejre o ženi koju su hvalili Vjero- iskrenih drugova! Najmanje što
odnositi prema njoj. To povjerenje
vjesniku, a.s., da noću klanja, danju ćeš od njega dobiti je njegova dova
posti i djeli sadaku, ali da uznemi- se nikako ne bi smjelo zloupotrije-
za tebe nako tvoje smrti.” Ovo se
rava svojim jezikom svoje komšije, biti, kao što je danas često slučaj,
može odnositi i na komšije – ako
na što je Poslanik, a.s., energično tako što komšija uđe u kuću nekog
budemo dobre komšije, vjerovat-
ustvrdio: “Nema kod nje dobra! svog susjeda kad on nije kod kuće, no ćemo zaslužiti da nas se sjete
Ona je stanovnica džehennema.” pa poslije pričama i sumnjama ni- kojom dovom. Islam usmjerava i
Ova me predaja podsjeti na jednu kad kraja. podstiče komšije na međusobnu
konu moje prijateljice koja je stalno Pravi, dobar komšija, vjernik, saradnju, kako bi izgradili kompak-
uznemiravala svojom lošom naravi neće nikada zaspati a da ne provjeri tno i prosperitetno društvo.

35
 Ali Tantavi | SUVER VE HAVATIR
Nova godina (II)
B
ježimo od sebe i uništava-
mo svoje živote slastima i
stvarima koje zamišljamo i
kojima žudimo, ali ih ne dostigne-
mo, ne ostvarimo.
Kada sam gledao izdanje knjige
Ibnul Dževzija Sajdul hatir, kojem
sam ja predgovor i komentar na-
pisao, našao sam u knjizi velike
riječi: “Zaista su slasti dunjaluka
uzōrci, primjeri koji se izlažu a ne
prihvataju.”
Uzorci (reklame) za pokazivanje i
ponudu, a ne za prodaju i nabavku,
pa ti se veselis viđenju toga, ali ne
možeš to da posjeduješ. Uzmite
najveću slast dunjaluka, vidjet ćete
da ona u stvarnosti traje samo tre-
nutak, minutu ili dvije minute, osje-
tiš i pomisliš da si stigao do nje a
onda vidiš da si je već izgubio. Ona
nije do umanjeni uzorak za slast
ahireta. Ovdje traje minutu samo,
a tamo vječito.Ti si u toj slasti kao
onaj kome je data kašika da pro-
ba hranu i vidi kakav ima okus, pa
ako mu se svidi kupi sebi još kako
bi se zasitio. Okus je na dunjaluku
a zasićenje na ahiretu. Tako vidite
nemoralnog čovjeka koji pati za
seksualnim naslađivanjem iako
se stalno sladi haramom. Poznaje
stotinu žena, zatim upozna jednu
poslije tih sto, pa je poželi kao da
nije nikada ženska ni vidio. Tako
bude sve dok mu tijelo ne oslabi i
žudnja ne popusti. On je kao žedni
36
koji pije vodu iz mora, koliko god putnik zastaje i sjeo obračunavati
pio sve je žedniji. Takva je i slast kao što trgovac obračunava.
imetka.
Gledam ovaj naš život koji živi-
Zaista siromah koji spava u kući mo i vidim nas kao povorku auta
od gline, jede ječmeni hljeb, hoda u koja prolaze ludo i brzo, preticaju-
poderanim cipelama ili se vozi na ći se. Želja svakog je da pretekne
kolima koja vuče magarac, misli da ono drugo i ostavi ga iza sebe. Ali
kada bi spavao jednu noć na poste- kada bih upitao vozače gdje idu i
lji bogataša, jeo na njegovoj trpezi zašto žure, ne bih našao kod njih
ili vozio njegovo auto stekao bi sve
odgovor.
slasti. Ali bogataš koji je navikao na
sve to ne nalazi u tome slast, već Utrka za imetkom, utrka za sla-
nalazi bol ako šta izgubi od toga. stima, utrka za položajima, utrka
na svakom putu dunjaluka.
Mladić koji nije poznat, želi da po-
stane poznata ličnost, da radiosta-
nice ponavljaju njegovo ime, novine
objavljuju njegove članke i da narod
priča o njemu. Ali poznata ličnost
koja je navikla na to ne interesuje
se puno i ne brine toliko o tome.
Slasti
dunjaluka –
fatamorgana
Zaista slasti dunjaluka su kao
fatamorgana. Znate li šta je to? Iz
daljine vidiš jezerce a kada se pri-
bližiš nađeš samo pustinju. To je
voda, ali iz daljine!
Oprostite čitaoci ako mislite da
vas opominjem i osiromašujem.
Ne želim propovjed niti asketizam,
niti sam ja od vaiza asketa, ali su
to sinule misli, dojmovi koji su me
probudili da smo u prvom danu
muharrema, pa sam zastao kao što
 Zatim završi životni vijek pa
ostavimo sve ono u čemu smo se
utrkivali, sve prođe, pa i mi.
Zastanimo na trenutke na po-
četku svake godine pa se upitajmo
šta smo dobili i postigli ovim utr-
kivanjem? Zar nije prava zarada i
postignuće na drugoj strani, a ne na
onoj kojoj se svi okreću i smatraju
da je prava zarada na toj strani?
Zaista je ovaj dan nama opomena
da će naredna godina proći kao što
je prošla prethodna i da svaka od
njih nosi sa sobom po dio od našeg
života, dok nam život ne skonča. Pa
preduzmimo mjere za ono što je
ostalo i budimo jedan dan u godini
od onih koji preporučuju istinu i od
onih koji preporučuju strpljenje.
U časopisima čitate cijenjen go-
vor koji vas obogaćuje i lijep govor
koji vas razveseli i sve je to dobro,
ali je bolje od toga da poslušate ri-
ječ koja će vas podsjetiti na ahiret i
koja će vam koristiti na dan izlaska
pred vašeg Gospodara.
U restoranu
na aerodromu
Kada sam htio putovati iz Bejru-
ta za Džiddu sjeo sam u restoran
na aerodromu. Čekao sam i ručao,
a restoran je bio pun. Svi su jeli, pili
i razgovarali kao što sam i ja jeo,
pio i razgovarao. Kada ih pogledaš
pomisliš da su nerazdvojni drugovi
i da se njihove skupine neće razići
i razdvoijiti. Ali s bejrutskog aero-
droma, na koji slijeće svaki četvrt
sata avion i uzlijeće s njega, ne ne-
stane zvuk aviona a već se čuje s
razglasa: putnici aviona (BOAC), koji
ide za London neka se pripreme
za ukrcavanje, pa grupa prisutnih
ostavi jelo i piće, ustanu i odu.
Zatim pozove: putnici aviona
(KLM), koji ide za Džakartu, pa lju-
di ostave jelo i piće, ustanu i odu.
Avion za Ameriku, drugi za Kongo,
treci za Iran, četvrti za Moskvu i
tako dalje.
Pogledao sam u narod i rekao
bratu koji je bio sa mnom: “Ovo je
naš život. Prionemo za jelo i piće i
ostale stvari našeg života, kad po-
ziv pozove (kome je red došao) da
ide tamo kuda se uputio; u šume
Afrike, u snijeg Sibira, na razo-
nodna mjesta Pariza ili na mjesta
znamenitosti New Yorka. Tko bude
spreman za putovanje, obavljenih
potreba, spremnih torbi i lahkog
tereta prođe i ode smiren, a čiji red
dođe a nije spremio stvari i nije
obavio potrebe otići će bez popu-
tbine i nespreman.”
Zar se nećemo spremiti na pu-
tovanje koje moramo putovati i pri-
premiti poputbinu za to putovanje
koja neće koristiti drugome? Ili mi
zaboravljamo smrt koja je ispred
nas misleći da je to nešto najuda-
ljenije od nas, a ustvari je nešto
najbliže nama. Molimo za mrtve i
klanjamo im dženaze a razmišlja-
mo o dunjaluku kao da ćemo na
njemu vječno ostati i razmišljamo
kao da je smrt propisana svim lju-
dima osim nama.
Braćo čitaoci
Zaista živimo sve dane u ne-
maru, pa obratimo pažnju danas
i zastanimo kao što putnik zasta-
ne na stanici, da vidi koliko je puta
prešao a koliko mu je ostalo da pre-
đe? Otvorimo svoje bilježnice kao
što trgovac otvara svoje da vidimo
šta smo postigli i zaradili u godini
koja je prošla, a šta smo izgubili?
Ispružimo ruke i kažimo: “Gospo-
daru naš, oprosti nam ono što je
prošlo a pomozi nam u onome što
predstoji. Svojom plemenitošću i
dobrotom podari nam lijep svrše-
tak. Oprosti nam grijehe i otkloni
od nas loša djela i uzmi nas k Sebi
s čestitima.”
37
 Imam Muveffak ibn Ahmed el-Mekki | MENAKIB EBI HANIFE
Ebu Hanife
Tri kategorije vjernika
Kada su ga pitali o tome šta je iman, Ebu Hanife je
rekao: “To je spoznaja (ma’rifet), potvrđivanje (tasdik),
izjašnjavanje (ikrar) i pokoravanje (islam). Ljudi se po
pitanju potvrđivanja (tasdik) dijele u tri kategorije. Ima
ih koji potvrđuju Allaha i ono što je došlo od Njega
srcem i jezikom; ima onih koji potvrđuju jezikom a
niječu srcem i ima onih koji potvrđuju srcem a niječu
jezikom. Onaj ko potvrđuje Allaha i ono što je došlo
od Njega srcem i jezikom, taj je kod Allaha a i kod ljudi
vjernik – mu’min. Ko potvrđuje jezikom a niječe srcem,
taj je kod Allaha nevjernik a kod ljudi vjernik, jer ljudi
ne znaju šta je u njegovu srcu. Oni su obavezni da ga
zovu vjernikom jer je njegovo potvrđivanje šehadeta
očito, a ne trebaju se baviti stvarima njegova srca. Ima
i onih koji su kod Allaha vjernici a kod ljudi nevjernici.
To zbog toga što je čovjek kod Allaha vjernik a kod ljudi
pokazuje nevjerovanje svojim jezikom, prikrivajući se.
Oni koji ga ne znaju, zovu ga prikrivenim nevjernikom
a kod Allaha je vjernik.”
Riznica znanja
Bilježi se od Muhammeda ibn Mukatila da je neki
čovjek krenuo Ebu Hanifi i pitao ga: “Šta kažeš o čo-
vjeku koji se ne nada džennetu, ne boji se Allaha, ne
boji se džehennema, jede leš, klanja bez rukua i bez
sedžde, svjedoči nešto što ne vidi, prezire istinu i voli
fitnu – kušnju?”
Ebu Hanife se okrenuo svojim prisutnim učenicima
i prijateljima i pitao ih za odgovor. Neki su rekli da je
takav nevjernik, a drugi su šutili.
Tad je Ebu Hanife rekao: “Ovaj čovjek koji se ne nada
džennetu nada se Allahu, a kako se te dvije nade mogu
uporediti. Ne boji se džehennema, ali se boji Gospodara
džehennema. Ne boji se Allaha u smislu da se ne boji
38
da će mu biti nanesena nepravda u Njegovoj vlasti i
pravednosti. Jede leš, a to je riba kada se izvadi iz vode.
Klanja bez rukua i bez sedžde, odnosi se na dženazu
namaz. Svjedoči nešto što ne vidi, a to je njegovo svje-
dočenje da nema boga osim Allaha. (U drugoj predaji
da svjedoči Kijametski dan.) Prezire istinu, odnosi se
na njegovo preziranje smrti i bježanje od nje. Voli fit-
neluk – kušnju, a to je imetak i porod.”
Onda je čovjek ustao i poljubio Ebu Hanifu u glavu i
rekao: “Svjedočim da si ti riznica znanja i molim Allaha
da mi oprosti sve što sam o tebi pričao.”
Ima jednu mahanu
Bio neki čovjek u Kufi koji je govorio da je hazreti
Osman ibn Affan bio židov. Ebu Hanife mu je otišao i
rekao: “Došao sam ti kao prosac.” Čovjek je pitao: “A
za koga?” “Prosim tvoju kćer za čovjeka koji je pleme-
nita roda, bogat, hafiz Kur’ana, noći provodi u namazu,
mnogo plače iz straha od Allaha.” Čovjek je rekao: “I
manje od toga bi mi bilo dosta i bio bih zadovoljan,
Ebu Hanife.” Onda je Ebu Hanife rekao: “Samo on ima
jednu mahanu.” Čovjek je pitao: “A šta to?!” Ebu Ha-
nife je rekao: “Židov je.” Čovjek je rekao: “Slava Allahu!
Zar hoćeš da kćer udam za židova?!” Ebu Hanife je
rekao: “Nemoj, ali je Vjerovjesnik, a.s., udao svoju kćer
za takvog židova.” Onda je čovjek rekao: “Estagfirullah
i kajem se Allahu za ono što sam govorio o hazreti
Osmanu.”
Izuzeće u zakletvama
Prenosi se od Ebu Jusufa da je Mensur pozvao Ebu
Hanifu sebi. Rebi’ koji je bio Mensurov savjetnik, a gajio
je neprijateljstvo prema Ebu Hanifi, rekao je: “Emiru’l-
mu’minine, ovaj Ebu Hanife suprotstavlja se stavu
tvog pretka Abdullaha ibn Abbasa, r.a., koji kaže da
čovjekova zakletva, kada se zakune za nešto a onda
kaže inšallah – ako Allah da, pa makar i nakon nekoliko
dana, važi. Ebu Hanife ne dozvoljava da se istisna –
izuzeće izgovori osim uz zakletvu, bez pauziranja.” Ebu
Hanife je tada rekao: “Emiru’l-mu’minine, Rebi’ tvrdi
da vojska nije obavezna na poslušnost tebi.” Halifa je
upitao: “A kako to?” Ebu Hanife je odgovorio: “Oni će ti
se zakleti na vjernost i poslušnost, a onda će doći ku-
ćama i izgovoriti izuzeće pa će njihova zakletva postati
nevažeća.” Mensur se nasmijao na ove riječi i rekao:
“Rebi’, nemoj pokušavati ništa s Ebu Hanifom.” Kada
je Ebu Hanife izašao, Rebi’ mu je rekao: “Htio si me
ubiti.” Ebu Hanife mu je odgovorio: “Ti si htio mene, a
ja sam oslobodio i tebe i sebe.”

Naređuje li pravedno
Abdulhamid ibn Gajjas je pričao: “Ebu Abbas Tusi
je imao hrđav stav o Ebu Hanifi a Ebu Hanife je to
znao. Kada je Ebu Hanife bio kod Ebu Džafera, hali-
fe, pred mnogo ljudi je Tusi rekao: ‘Danas ću pogubiti
Ebu Hanifu.’ Otišao je Ebu Hanifi i rekao: ‘Ebu Hanife,
emiru’l-mu’minin pozove nekog od nas i naredi da ga
se pogubi, a ne zna ni ko je taj čovjek. Ima li pravo da
ga pogubi?’ Ebu Hanife je pitao: ‘Ebu Abbase, a da li
emiru’l-mu’minin naređuje pravedno ili nepravedno?’
Ebu Abbas je rekao: ‘Sudi po pravdi.’ Ebu Hanife je
odgovorio: ‘Onda će se izvršiti ono što je naredio ma
kako izgledalo.’ Poslije je Ebu Hanife rekao onim oko
sebe: ‘Htio je mene svezati ali sam ga spetljao.’”

Pohapšeni lopovi
Kajs ibn Rebi’ priča: “Bio sam kod Ebu Hanife i došao
je neki čovjek i sjeo. Bio je potišten i brižan. Rekao
je: ‘Ebu Hanife, neki lopovi su mi ušli sinoć u kuću i
iznijeli sve što su mogli ponijeti. Jednog od njih sam
prepoznao jer je moja mušterija i dolazi u istu džamiju
u kojoj i ja klanjam. Kad je taj lopov vidio da sam ga
prepoznao, uzeo me i svezao, a onda natjerao da se
zakunem na razvod, oslobođenje svih mojih robova i da
ću sve što imam podijeliti siromasima ako spomenem
njegovo ime, nekome kažem o njemu, ukažem prstom
ili glavom na njega. Bojim se da ako tako uradim da ću
pogaziti svoje zakletve. Možeš li mi, Allaha ti, pomoći,
Ebu Hanife?’ Ebu Hanife mu je rekao: ‘Idi i pošalji mi
čovjeka kojem vjeruješ. Čovjek je otišao i poslao mu
svog brata. Ebu Hanife mu je rekao: ‘Idi do upravitelja
i reci da pošalje policiju. Reci mu da izda naredbu da
se svi okupe u džamiji u kojoj klanja tvoj brat i da niko
ne smije izostati. Policajcu reci da iz džamije izlaze
jedan po jedan pored tvog brata i da policajac za svakog
pita: Je li to taj? Brat neka odgovara za onog ko nije:
Nije taj. Kad izađe kradljivac i policajac upita brata da
li je to taj, neka brat šuti i neka ništa ne govori niti
klima glavom, niti pokazuje ikakav drugi znak.’ Tako
je policajac uhapsio kradljivca i odveo ga svom šefu, a
lopov je prokazao svoje pomagače. Ukradena roba je
vraćena čovjeku a svi lopovi su završili u zatvoru.”

39
 Salih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit | TARIH-I BOSNA
Muvekkitove zanimljivosti
S
alih Sidki Hadžihuseinović Muvekkit napisao je
Povijest Bosne (Tarih-i Bosna) na osmanskotur-
skom jeziku prije nekih stotinu trideset godina.
To je prva pisana povijest Bosne pod osmanskom vla-
šću, a Muvekkit prvi Bošnjak koji je koristio studije i
djela historičara iz susjednih zemalja. Danas možemo
sa sigurnošću tvrditi kako se radi o nemjerljivom blagu
na nekih 1.300 stranica (izdanje el-Kalema iz 1999.
godine u dvije knjige). Ova vrsta literature ima svoju
posebnu težinu danas u vrijeme afirmacije bošnjačke
kulture i borbe za njen identitet i državu Bosnu i Her-
cegovinu. Kako se radi o obimnom štivu koje zahtijeva
puno vremena u iščitavanju, za naše cijenjene čitaoce
u nekoliko nastavaka napravit ćemo kratki izbor naj-
interesantnijih događaja kroz bogatu povijest Bosne.
U ovom tanahnom “skidanju prašine” sa starih ćitaba
želimo naše čitaoce navesti na iščitavanje ove vrste
literature podsjećajući ih da je ipak “historija učiteljica
života”.
Dolazak Ajvaz-dede
“Poslije osvojenja Bosne, u Bosnu je došla jedna
osoba pohvalnih svojstava iz krajeva Anadolije, po
imenu Uvejz-dede. Tom prilikom naselio se u kasabu
Prusac, koja se ubrajala među veće kasabe. Godinama
Prusac
40
je ulagao veliki trud u vjerskom prosvjećivanju stanov-
ništva spomenute kasabe i širenju islamskog obrazo-
vanja, i tako bio uzrokom prelaska na islam stanovnika
toga kraja. Sve kršćansko stanovništvo sela Vesela, u
spomenutom kadiluku, primilo je islam zahvaljujući
poticajnom djelovanju spomenutog učenjaka. I njihov
svećenik po imenu Panča učio je pred navedenim i u
jednoj godini uspio naučiti napamet časni Kur’an, pa su
ga tamo postavili za muallima u mektebu. On je Boga
molio da njegovi potomci, s oca na sina, budu musli-
mani. Zaslugom spomenutog učenjaka, muslimansko
stanovništvo navedene kasabe prilično se uvećalo,
a i dalje se širi. Budući da nije bilo dovoljno vode za
piće, mjesno stanovništvo se mučilo i oskudijevalo
vodom. Nije bilo u blizini izvora koji bi se tamo doveo,
a u mjestu Ajvatovici, pet čejreka sata hoda udaljenoj
od spomenute kasabe, izvornu vodu pregrađivala je
jako velika stijena. Ova potreba stanovništva, koja se
prenosi predajom, zadovoljena je pokretanjem duhov-
nih snaga spomenutog šejha. On se sklonio pod okrilje
Božijeg spasa i svakog jutra, prije izlaska sunca, na
spomenutoj stijeni, izlazio je na brežuljak i tu boravio
u pobožnosti, moleći da se spomenuta stijena, Božijom
svemoći, raspukne. Tako je činio punih četrdeset dana.
Četrdesetu noć usnio je da se stijena rascijepila i da
voda teče. U zoru se digao i sa muridima i učenicima
otišao do spomenute stijene i vidio kako je, uistinu,
stijena prepukla po sred sredine i voda teče. Tamo je
uzvišenom Bogu iskazao veliku zahvalnost, a onda je u
znak velike radosti ispaljeno iz pušaka, pa su se veseli
u kasabu vratili. Iza toga napravljeni su čunkovi i voda
dovedena u kasabu Prusac.” (knjiga I, 74–5)
Znakovi oko Tuzle
“U srijedu, 7. safera 1283. godine (21. VI 1866) oko
dva i po sata (ala turka) na nebu, na jugoistočnoj strani,
pojavio se jedan vatreni stup u obliku prizme, iznad
kasabe Donja Tuzla, i pao u područje brda, pa se iza
toga na mjestima gdje je pao pojavio jedan dugačak
stup prema nebu. To je trajalo oko jedan sat.
Isti dan i u isti sat pojavilo se, također sa jugoistočne
strane neba, nešto u obliku sofre za jelo, sjajnije od
sunca i uz njega nešto poput četvrtastog oblika, a uz Žaba u stijeni
to i iza njega nešto poput šarene zastave, opet s gornje
strane gore spomenute kasabe, spustilo se na jednu “U to vrijeme (1872) hadži Mehmed-aga Merdan,
uzvisinu. Nakon ovih znakova, pokazala se jedna bijela viđeni stanovnik kasabe Kreševo, Fojničkog kadiluka,
linija, dugačka i kao platno protezala se sa neba do u Sarajevskom sandžaku, kopajući željeznu rudu na
zemlje. To je potrajalo jedan sat i nestalo. dubini od sto i četiri aršina, našao je jednu crnu stijenu,
oko dvije oke tešku. Kada je iznesena vani i razbijena, u
Također, isti dan, oko tri sata (ala turka) niže od na-
njoj je nađena jedna mala žaba. Nakon što je izvađena
vedene kasabe, u selu Milešiću, s neba sa jugoistočne
iz kamena, živjela je još oko dvije minute i uginula.”
strane, spustila se vatra i u vidu zračnog kovitlaca, pa
(knjiga II, 1154)
je pala po prilici na neka mjesta oko kasabe Bijeljina
i Janja. Taj kovitlac bio je debeo oko dva pedlja, a dug
dva aršina. Pošto se spustilo s neba na jugoistočnu Jabuke dva puta rađale
stranu nešto crveno kao vatra, ostala je duga dimna
zavjesa. Ta dimna zavjesa zabila se na mjestu gdje se
spustila i polahko nestala. Ovi predznaci su se vidjeli
isti dan i u kadiluku Brčko. Kada je potom izvršen uvid,
odmah nakon spuštanja, na mjestima kod navedene
kasabe gdje se to dogodilo, nije se vidio nikakav trag
niti je bilo ikakvih promjena.” (knjiga II, 1122)

Kreševski zmaj
“Žena Tadije Nikočića, iz sela Draževića, u nahiji
Kreševo, u kadiluku Fojnica, u Sarajevskom sandžaku,
kada je otišla da donese drva i odmakla se od svo-
je kuće oko pet minuta daleko, usput sabirući drva u
breme, ugledala je zmiju, pa je uhvatio strah i pobjegla
je. Kada je njen muž, spomenuti Tadija, vidio kako je
izbezumljena, upitao je šta joj je bilo, pa kada je žena
sve to ispričala, on je uzeo kolac i dugu dvocjevku s
namjerom da ubije tu zmiju i otišao je do mjesta gdje “Tih dana je klima bila vrlo blaga, dani su bili lijepi,
se ta strašna zmija krila. Kada je ugledao tu grdo- kao da su ljetni, pa su stabla voća, pošto su dala po
siju svojim očima, njega je obuzeo strah. Smeo se, prvi plod, po drugi puta cvjetala. Tako je u bašči Mula
pa nije mogao da puškom opali. Za sve vrijeme dok Torbe Saliha, stanara Čoban mahale, u Sarajevu, iza
je on razmišljao ta zmija nije očiju s njega skidala. tog drugog cvjetanja jabukovo stablo dalo plod, koji je
Konačno se pribrao, pa je ispalio puščani hitac na nju; ponovo dospio 12. ša’bana 1289. godine (15. X 1872).
nije je pogodio u glavu, nego se puščani metak zabio Te prispjele jabuke se nisu ni po čemu razlikovale od
u njen trbuh. Zmija je zbog toga što su joj se prosula prvog roda, čak im je ukus bio dobar. ” (knjiga II, 1155)
crijeva pustila jedan strašan krik koji su čuli i ljudi na
udaljenosti od pola sata hoda i preplašili se. Kada je
zmija bila ranjena i kada je spomenuti Tadija vidio da
Koza okozila janje
hoće da ga napadne, u strahu nije mogao ispaliti drugi “U to vrijeme (1869) je jedna koza Mitra Plantasa,
metak, nego ju je napao kocem, i teškom je mukom iz sela Berković u kadiluku Stolac, okozila jedno jare
ubio. Kada su pridošli seljaci, izmjerili su zmiju i ispo- i jedno janje. Glava toga janjeta bila je slična jaretu,
stavilo se da je bila teška trideset i pet oka, a dugačka dok se ostali dijelovi nisu ni po čemu razlikovali od
dvanaest aršina. (Oka = 1200 gr., aršin = 60 cm) To je janjećih.” (knjiga II, 1138)
zapisano 18. rebiu-l-ahira 1284. godine (19. VIII 1867).”
(knjiga II, 1128) Uredio i odabrao: hfz. dr. Džemail Ibranović

41
 Mehmed Ćeman | OSMANSKO CARSTVO
Do Zlatnog roga
U
četvrtak, 12. aprila, sultan Fatih je naredio da
flota izvrši proboj u Zlatni rog. Čim su se pribli-
žili lancu na ulazu u zaljev, osmanlijski mornari
su otvorili paljbu iz topova na kršćanske lađe usidrene
u Zlatnom rogu. Istovremeno su odapinjali zapaljive
strelice i pokušavali presjeći konopce kojima su bila
vezana sidra kršćanskih brodova. Međutim, nije bilo
skoro nikakvog uspjeha. Kršćani su bili u mnogo boljoj
poziciji. Uskoro im je stiglo i pojačanje kojim je koman-
dovao veliki duks Luka Notaras. Vatra na kršćanskim
brodovima je brzo ugašena, a topovska paljba s niskih
osmanlijskih lađi je bila skoro potpuno neefikasna pro-
tiv mnogo viših kršćanskih brodova. Visoki kršćanski
brodovi su bili idealno mjesto za ispucavanje kamenih
projektila iz lahkih katapulta na mnogo niže osmanlij-
ske lađe. Ohrabreni nadmoćnošću, kršćanski mornari
su napustili luku u Zlatnom rogu i krenuli u kontrana-
pad. Uvidjevši da će pretrpjeti velike gubitke, admiral
Baltaolu je naredio povlačenje brodovlja.
Shvativši nemoć topova protiv visokih kršćanskih
brodova, sultan Fatih je naredio inžinjerima da kon-
struišu oruđa koja će dejstvovati ubacnom putanjom.
Nakon nekoliko dana isprobavanja na poligonima i
korekcija proračuna, izvršena je paljba na kršćansko
brodovlje. Nakon što je prvo đule promašilo, drugo je
pogodilo u samo središte broda i potopilo ga, nakon
čega je naređeno ponovno povlačenje kršćanske flote
u sigurnost Zlatnog roga. Tako su sultan Fatihovi in-
žinjeri izradili preteču minobacača koji će od tada biti
korišten u sličnim situacijama.
Prodor
kršćanskih brodova
U sklopu zapadnjačke pomoći Istanbulu bila su i
tri đenovljanska broda koji su zbog nepovoljnog vje-
tra morali pristati na otoku Hiosu. Sredinom aprila
puhnuo je povoljan vjetar i brodovi su zaplovili prema
Dardanelima. Bili su krcati hranom, oružjem, vojnom
42
opremom i ljudstvom. Kad su brodovi bili nadomak
moreuza, sustigao ih je jedan teretni bizantijski brod
natovaren žitom kupljenim na Siciliji. Sva četiri broda
su bez poteškoća uplovila kroz Dardanele koji nisu bili
čuvani. Već 20. aprila, brodovi su bili u Mramornom
moru nadomak Istanbula. Kad su ih ugledali opsa-
đeni stanovnici, bili su više nego ushićeni od radosti.
Ugledao ih je i admiral Baltaolu i odmah pokrenuo
osmanlijsku flotu s namjerom zarobljavanja ili pota-
panja brodova koji neprijatelju donose pomoć. Ni po
koju cijenu se nije smjelo dopustiti da brodovi uplove
u Zlatni rog i tako ojačaju opsađeni grad.
Osmanlijsko brodovlje je odmah pokrenuto. Za ovaj
zadatak su odabrane bireme i trireme na vesla jer su
jedrenjaci bili beskorisni na južnom vjetru koji je od-
govarao kršćanskim lađama, a osmanlijske jedrenjake
samo ometao. Bosforska struja je bila suprotna od
južnog vjetra pa je ubrzavala osmanlijske lađe na vesla,
ali je istovremeno i otežavala manevrisanje. Ukupno
gledano, kršćanski brodovi su bili u znatno povoljnijem
položaju. Admiral Baltaolu se pouzdavao u brojnost
svojih lađa i visoki moral mornara. Stanovnici Istanbula
su pohrlili na zidine Hipodroma i uzvišenja Akropolja
kako bi odatle posmatrali predstojeću bitku. Sultan
Fatih se u tom trenutku zatekao na obalama Bosfora u
neposrednoj blizini Galate i odatle pratio tok događaja.
Malo iza podne, kršćanski brodovi su već bili na sa-
mom prilazu Zlatnom rogu kad su ih presrele osman-
lijske lađe. Baltaolu je pozvao kršćanske kapetane da
spuste jedra što je glatko odbijeno. Plovidba je i dalje
nastavljena. Osmanlije su pokušavali omesti kršćan-
ske brodove, ali skoro bez ikakvog uspjeha. Nastojali
su se zakačiti kukama i popeti se na njih, ali su oni bili
znatno viši pa su njihove posade bez većih poteškoća
odbijale sve napade. Čak su i osmanlijski topovi na la-
đama bili potpuno beskorisni. Ipak, Osmanlije su upor-
no napadali uz strašne gubitke. Sve je ukazivalo da će
kršćani uploviti u sigurnost Zlatnog roga. Međutim,
kad su još trebali samo zaobići mali rt kod Akropolja,
južni vjetar je naglo stao. Odjednom, struja je počela
nositi kršćanske brodove prema sjeveru, upravo prema
mjestu gdje je stajao sultan Fatih. Bila je to izvrsna
prilika za Osmanlije.
Admiral Baltaolu je tada opkolio kršćane i s distance
ih gađao topovima, ali bez efekta jer njegovi brodski
topovi nisu imali potreban nagib da bi bili efikasni. Kad
su se približili đenovljanskim lađama, dobro oklopljena
i uvježbana posada je štitila brod uvježbanim akcijama
gašenja požara izazvanih zapaljivim strijelama koje
su Osmanlije neprestano odašiljali sa svojih trirema
i birema. Ako bi se približili brodovima i pokušali se
popeti na njih, posada ih je spremno dočekivala i ubijala
sjekirama ili im odsijecala ruke. Bizantijski teretni brod
se učinio mnogo lakšim plijenom jer nije bio posebno
opremljen za borbu. Kad su mu se Osmanlije približili,
dočekala ih je dobro poznata i vrlo efikasna grčka va-
tra. Nastao je opći metež. Osmanlijske lađe na vesla
su teško manevrisale na snažnoj struji, a zbog uskog
prostora za djelovanje, njihova mnogobrojna vesla su
se neprestano zaplitala i tako dovodila lađe u nekon-
trolisane i nepovoljne položaje.
Potopljene su mnoge osmanlijske lađe, ali su ih ne-
prestano zamjenjivale nove. Kršćanskim lađama je već
ponestajalo oružja, a posebno bizantijskom teretnom
brodu. Đenovljanski kapetani su to primijetili i uz tešku
muku izmanevrisali svojim brodovima takav položaj
da su mogli štititi sve bespomoćniji teretni brod. Bit-
ka je trajala do pred sami suton, kad je kršćanskim
brodovima već ponestajalo oružja, dok su osmanlij-
ske lađe, iako mnogo manje, bile mnogobrojne. Bilo
je samo pitanje vremena kad će se Osmanlije popeti
na kršćanske brodove i osvojiti ih. Ipak, sreća je bila
na kršćanskoj strani. Iznenada je zapuhao sjeverni
vjetar koji je bio idealan za njih. Za vrlo kratko vrijeme,
brodovi su se sasvim približili Zlatnom rogu. Lanac je
brzo spušten i brodovi su uplovili u sigurne vode, nakon
čega je ponovo položen.
Prebacivanje
brodova kopnom
Ova bitka je odnijela mnogo žrtava na osmanlijskoj
strani. Kršćanska mornarica je bila nadmoćnija. Sultan
Fatih je shvatao da mora požuriti. Kako su ošteće-
nja kopnenih bedema bivala sve teža, približavao se
trenutak kad će biti naređen žestoki i masovni na-
pad. Sultan Fatih je vrlo dobro znao da mora razvući
kršćanske snage tako što će napasti s više pravaca.
Bilo je nužno napasti mornaricom iz Zlatnog roga, ali
nije bilo moguće prodrijeti u tu izvrsnu prirodnu luku.
Počeo je istraživati načine da nekako osvoji Zlatni rog.
Zahvaljujući svom širokom obrazovanju koje je ste-
kao čitajući djela iz područja vojne historije, došao je
na ideju da svoje lahko brodovlje kopnenim putem
prebaci u Zlatni rog, kako su to vojskovođe u historiji
već činili. Salahuddin Ejjubija je prebacivao brodove
sa Nila u Crveno more još u XII stoljeću, a Memluci
su to isto činili iz Kaira u Suec svega nekoliko godina
prije sultana Fatiha. Ali, taj manevar je izvođen po
ravnom terenu, dok bi on to morao izvesti tako što će
brodovlje prebaciti preko grebena koji se uzdizao na
oko sedamdeset metara iznad mora. Ipak, odlučio je
pokušati. Vrijeme nije bilo njegov saveznik. Zapadne
sile su se svakog časa mogle udružiti i uputiti ozbiljnu
pomoć Bizantiji. Osim toga, bila mu je potrebna bilo
kakva taktička pobjeda kojom bi podigao moral vojnika.
Naredio je svojim inžinjerima da hitno izgrade put od
današnje Tophane, preko trga Taksim do Kasimpaše
u Zlatnom rogu. Pokrenuta je čitava armija inžinjeraca
koji su brzo krčili raslinje i trasirali put koji je popločan
daskama i premazan mašću. Na brzinu su izrađeni
ogromni točkovi na koje su podignuti brodovi i povorka
je u sami cik zore, 22. aprila, krenula uz uspon.
Bio je to prizor kao iz nekog čudnog sna. Na čelu
povorke je bila jedna manja lađa. Iza nje je išlo oko se-
damdeset birema, trirema, fusti i parandarija. U svakoj
lađi je bila posada. Veslači su veslali na prazno, onako
po vazduhu, dok su bubnjari davali takt veslanju. Jedra
su bila podignuta kao u stvarnoj plovidbi, udarali su
43
 bubnjavi, svirale su trube i ostali instrumenti. Svaku Đakomo Koko je bio stari morski vuk, okušan u
lađu su s bezbroj konopaca vukli ljudi i volovi. Sve je mnogim pomorskim bitkama. Prema njegovoj zamisli,
išlo glatko, kao po loju. Da bi eliminisali posmatrače s pokrenut će se kršćanska flota na čelu s dva teretna
bedema, artiljerija Zaganos-paše je neprestano tukla broda čiji će bokovi biti obloženi debelim slojevima
položaje na zidinama okrenutim prema Zlatnom rogu. vune koja će ih štititi od osmanlijske artiljerije. Iza njih
Velika oruđa su takođe nastavila s paljbom na području će zaploviti manje bojne lađe i neopaženo se provući u
Romanovih vrata s kopnene strane. Bilo je važno držati borbeni poredak osmanlijske mornarice. Vješti mornari
kršćane pod neprestanom artiljerijskom vatrom i tako će se prikrasti neprijateljskom brodovlju i popaliti ga
održati njihovu pažnju na traženju zaklona. grčkom vatrom. Odmah je započeto s pripremama
koje će trajati naredna dva dana. Iako su se pripreme
Kad su, u prijepodnevnim časovima, kršćanski stra-
za ostvarenje ove zamisli držale u strogoj tajnosti,
žari ugledali povorku brodovlja kako se kopnom spušta
Đenovljani su nekako saznali za buduću akciju, pa su
prema Dolini izvora (današnji Kasimpaša) obuzeo ih
uvrijeđeno protestvovali zbog toga što će sva slava
je užas. Ubrzo je cijeli grad saznao za strašnu vijest.
pripasti Mlečanima. Konstantin nije imao drugog izlaza
Zlatni rog je bio prepun osmanlijskih lađa.
nego popustiti Đenovljanima koji su tražili da se akcija
odgodi za još četiri dana kako bi se mogli adekvatno
Akcija kršćanske flote pripremiti. Za to vrijeme, Osmanlije su potpuno ras-
poredili svoju, kopnom prebačenu, flotu.
Car Konstantin i Đustinijani su odmah sazvali štab
na razmatranje protivmjera koje treba poduzeti. Za- Nakon opsežnih priprema, kršćansko brodovlje je
ključeno je da je prisustvo osmanlijskog brodovlja u krenulo u akciju 28. aprila, nekoliko časova prije zore.
Zlatnom rogu suviše opasno i da je njihovo neutrali- Prema ranijem dogovoru, naprijed su plovila dva tr-
sanje prioritet iznad svih drugih. Razmatrani su razni govačka broda, a slijedilo ih je nekoliko manjih lađa
prijedlozi. Kao najbolji od njih, odabran je prijedlog da na vesla sa spremnom grčkom vatrom. More je bilo
se pregovara s Italijanima u Galati i da ih se ubijedi da potpuno mirno, a kršćanski brodovi su sporo klizili
se otvoreno stave na stranu kršćana. Udruženi na- njegovom površinom. Nije bilo nikakvih šumova, vike,
pad na osmanlijsku flotu bi vjerovatno bio uspješan. niti pucnjave. Sve je izgledalo potpuno mirno i sve je
Međutim, od te ideje se odustalo. Italijani u Galati su ukazivalo da će Osmanlije biti iznenađeni i poraženi.
bili suviše lukavi da bi se otvoreno zamjerili Osmanli-
jama. Lukavi trgovci kakvi su bili, stanovnici Galate su
deklarisali svoju neutralnost tokom cijele operacije.
Ali, u potaji su neprestano pomagali kršćansku braću
u opsjednutom gradu, dok su u isto vrijeme Osman-
lijama prodavali ulje neophodno za hlađenje usijanih
topovskih cijevi. Ukratko, niko se u njih nije mogao
pouzdati, ni Konstantin, a ni sultan Fatih. Pregovori s
njima bi bili suviše dugi i neizvjesni, a vremena je bilo
malo. Neko je predložio da se formira jedinica koja
će biti prebačena na suprotnu stranu Zlatnog roga.
Zadatak jedinice bi bio uništenje osmanlijske artiljerije
stacionirane u tom području i paljenje glavnine njihove
flote. Međutim, takav poduhvat je iziskivao izuzetnu
hrabrost. Nije bilo dobrovoljaca koji bi se usudili na ta-
kvu avanturu, pa je prijedlog odbijen kao suviše smion.
Zatim je Đakomo Koko, kapetan jedne od mletačkih
galija, ponudio da sa svojim mornarima poduzme noćni
napad na osmanlijsku flotu i da spali njihovo brodovlje.
Ovaj prijedlog je prihvaćen. Vrlo je važno napomenuti
da na ovaj sastanak nisu bili pozvani Đenovljani, u koje
je očito bilo malo povjerenja. Također je odlučeno da se
plan napada na osmanlijsku flotu taji od njih.

44
Međutim, kršćanska nadanja su bila više nego naivna.
Njihove višednevne pripreme nisu ostale nezapažene.
Prebacivanje brodovlja u Zlatni rog je bio suviše veli-
ka prednost za Osmanlije da bi sada neopreznošću
bili unazađeni. Osim toga, Osmanlije su očekivali jed-
nu takvu ili sličnu akciju. Kada su se kršćani približili
osmanlijskom brodovlju, zagrmili su topovi s obale, a
zatim i s brodova. Prva je pogođena lađa na kojoj je
bio Đakomo Koko. Čitava posada je poginula, zajedno
s kapetanom.
Mirna noć se u trenu pretvorila u strašnu moru za
kršćanske mornare. Iznenada se na njih sručila kiša
artiljerijskih projektila s kopna i s brodova. Zapaljive
strelice i puščana zrna su ih neprestano pogađala.
Teretni brodovi na čelu kolone su više puta pogođeni,
ali su ih štitile obloge od bala vune i pamuka. Male lađe
su prošle najgore. Zapaljiva smješa koju su prevozile je
planula i osvijetlila bojno polje, pa su ih Osmanlije ga-
đali kao glinene golubove. Lađe su potapane, a mornari
su se pokušavali popeti na teretne brodove. Posade
s brodova, zauzete gašenjem požara, im nisu mogle
pomoći. Bilo im je najlakše otplivati na suprotnu stranu
Zlatnog roga gdje su ih Osmanlije željno iščekivali. U
sami cik zore, osmanlijska flota je krenula u napad, ali
su kršćanski brodovi uspjeli pobjeći.
Kršćanski gubici su bili veliki. Poginulo je oko deve-
deset njihovih mornara, a izgubili su i nekoliko lađa, dok
su Osmanlije izgubili samo jednu lađu. Ipak, najteže od
svega je bila gorčina poraza i činjenica da će osmanlij-
ska flota ostati u Zlatnom rogu. Od sada će se kršćani,
osim na kopnenim bedemima, braniti i skoro cijelom
dužinom bedema prema Zlatnom rogu. Jedina utješna
činjenica je bila ta da još uvijek imaju svoju flotu koju
Osmanlije nisu uništili.
Pontonski most
Sultan Fatih je bio neobično radostan. Pebacivanjem
dijela flote u Zlatni rog otvorio je mogućnost napada
na bedeme s morske strane. Napade s kopna je mo-
gao još više intenzivirati, a ostatak flote u Bosforu je i
dalje držao grad pod pomorskom blokadom. Galata je
sada bila pod punom prismotrom Osmanlija. Prevrtljivi
đenovljanski trgovci su neprestano doturali namirnice
osjednutom gradu. Trgovali su i s Osmanlijama. Us-
put su ih špijunirali i doturali informacije Đustinijaniju
u Istanbulu. Naravno, i Osmanlije su znali vrijednost
dobre informacije pa su među đenovljanskim trgovci-
ma našli dovoljan broj onih koji će špijunirati za njihov
račun. Međutim, sada je Galata bila potpuno blokirana,
a time i Istanbul.
Sultanu Fatihu je bilo jasno da je sada dobra pri-
lika za iskorištavanje novonastale prednosti. Bilo je
prijedloga da napadne Galatu i tako potpuno elimini-
še Đenovljane u koje nikada nije mogao biti siguran.
Međutim, takva akcija bi iziskivala mnogo vremena
i gubitaka u ljudstvu i opremi. Osim toga, napad na
Galatu bi vjerovatno dao dodatne argumente Zapad-
njacima koji su zagovarali odašiljanje snažne flote u
borbu protiv Osmanlija. Galata je izolovana, a promu-
ćurni đenovljanski trgovci će shvatiti da je nezamjera-
nje Osmanlijama bolje za njih. Uostalom, kad zauzme
Istanbul, Galata će se sama predati. Na taj način će
lakše sklopiti trgovačke sporazume s Đenovljanima
koji će vrlo rado trgovati s novim vladarima Istanbula
kao što su to činili i s Bizantijcima.
Kao najpodesniju akciju sultan Fatih je odabrao iz-
gradnju pontonskog mosta preko Zlatnog roga. Kao
osnovu za most Osmanlije su iskoristili velike drvene
bačve povezane drvenim gredama preko kojih su po-
stavljene daske. Most je bio dovoljno čvrst da podnese
teške topove i teretna kola koja su neprestano saobra-
ćala njime. Na taj način sultan Fatih je postavio nekoli-
ko baterija artiljerije pod zidine grada. Sada su njegove
trupe nesmetano i brzo prelazile preko Zlatnog roga i
manevrisale duž bedema uz obalu. Izgrađene su i pon-
tonske platforme na kojima je postavljana artiljerija.
Palača Vlaherna je sada bila pod neprestanom paljbom
s novih i povoljnijih pozicija. Organizacijski genij sulta-
na Fatiha je zablistao u punom sjaju. Kršćanska flota
je bila usidrena u neposrednoj blizini lanca, na samom
početku Zlatnog roga, tako da je osmanlijski topovi
nisu mogli gađati. Zato je korišten nedavno konstrui-
sani primitivni minobacač, koji je dejstvovao ubacnom
putanjom. Pogođeno je nekoliko lađa među kojima i
jedna đenovljanska. Uskoro su đenovljanski trgovci
iz Galate protestvovali kod sultana Fatiha, govoreći
kako su njegovi artiljerci, ničim izazvani, potopili njihovu
trgovačku lađu prepunu skupocjene robe. Sultan Fatih
im je obećao obeštećenje u slučaju da dokažu da je lađa
bila zaista trgovačka.
Artiljerijska paljba po bedemima je nastavljena s
nesmanjenom žestinom. Bez namirnica koje su dola-
zile iz Galate, Istanbul je sada bio suočen s opasnošću
od gladi. Zalihe su bivale sve manje. Beznađe se sve
više širilo gradom. Situacija je još više otežana me-
đusobnom svađom Mlečana i Đenovljana oko toga
ko je kriv za neuspjeli napad na osmanlijske lađe u
Zlatnom rogu.
45
 Erol Zubčević | ISLAMSKA UMJETNOST
Dimenzija
zvuka u islamu
M
uziku zlatnog doba isla-
ma veličali su i opisivali
nadugačko filozofi i pis-
ci, ali odmah i nailazili na teškoće
da je rekonstruišu onakvu kakva
je ona ustvari bila. Ona se preno-
sila slušanjem, nije bilježena, tako
da se moramo potpuno osloniti
na interpretaciju literarnih izvora.
Muzika islamskog svijeta ima jako
osjećanje za kontinuitet tradicije.
Ali postoje dvije zapreke. Prvo, mu-
zika raznih krajeva težila je za tim
da stekne izrazito lokalni karakter;
i drugo, kontakt s drugim kultura-
ma snažno je utjecao na islamsku
muziku kroz čitavu njenu istoriju.
Nema sumnje da su promjene u
posljednjih nekoliko vijekova pod
modernim utjecajima bile naročito
izrazite, ali to ne znači da sličnih
pritisaka nije bilo tokom prethod-
nih trinaest vijekova islamske
muzičke tradicije. Zato muzičke
stilove u današnjim musliman-
skim zamljama treba posmatrati
kao izmjenjene potomke najranije
tradicije, ali nijedan od njih kao nje-
no pravo otjelotvorenje.
Islamska muzika je bila plod
srećnog ispreplitanja raznih mu-
zičkih kultura, čiji je proizvod bila
nova muzika koja je sadržavala
karakteristike i koncepte svake od
njih s arapskim elementom kao ka-
46
talizatorom. Nova muzika se brzo
proširila preko ogromne teritorije,
od Kavkaza do Persijskog zaljeva
i od Oksusa do Atlantika. Muzika
je postala dio kulture i važan dio
društvenog života. Poznati izvođači
su bili Arapi, a i neki oslobođeni ro-
bovi persijskog, turskog i crnačkog
porijekla.
U doba ranog islama Arapi su bili
spremni da prihvate razne muzič-
ke stilove naroda koji su bili pod
njihovom vlašću, i nisu te stilove
pokušali eliminisati ili prilagoditi
svojim. Jedno takvo gledište iznosi
se u Poslanici o muzici čiji su autori
pripadnici reda Ihvan al-Safa:
“Dobro znaj moj brate, neka
Allah, dž.š., pomogne tebi i nama,
ruhom koji iz Njega zrači da se
temperamenti ljudi razlikuju kao
što se razlikuju i prirode životinja.
Svakom temperamentu i svakoj
prirodi odgovara ritam i melodija
čiji broj zna samo Allah, dž.š., Naći
češ potvrdu u istinitosti onoga što
smo rekli i tačnost onog što smo
opisali ako uzmeš u obzir da svaki
narod posjeduje svoje melodije i
ritmove koji donose veselje i uži-
tak njegovoj djeci, dok niko osim
njih u njima ne bi našao zadovolj-
stvo i uživanje. Ovakav je slučaj s
muzikom Arapa, Turaka, Jermena,
Etijopljanja i drugih naroda koji se
razlikuju jedni od drugih jezikom,
prirodom, karakterom i običajima.”
Nova muzika je bila rezultat
uspješnog spoja različitih eleme-
nata, a dominantan faktor je bio
arapski doprinos, tj. arapski jezik
i arapska poezija. Zato nije čudo
da je vokalna muzika postala naj-
omiljeniji tip muzike. Postoji prisna
veza između muzike i teksta, pri
čemu se muzika koristi da naglasi
tekst. Današnja islamska muzika
potječe iz četiri različita nacional-
na izvora: bliskoistočnog (kolijevka
cjelokupne tradicije), iranskog, tur-
skog i magrepskog.
Iako tehnika i stil islamske mu-
zike imaju svoja stroga pravila,
ipak je izvođaču ostavljena slobo-
da izražavanja njegove kreativne
nadarenosti i mašte. U islamskoj
muzici ukrasi se dijele na uobičajne
i individualne. Zajedno oni sadrže
trilere, brzo ponavljanje nota i sup-
tilni tebrir (vokalne ukrase na samo
jednom slogu). Dati model može
se mijenjati i melodijski i ritmički i
akcenti se mogu premještati. Po-
što se interesovanje kocentriše na
melodijsku liniju, islamska muzika
upotrebljava mnogo veći i suptilniji
niz intervala nego što je to normal-
no u Evropi. Omiljeni instrument
za demonstraciju ovakvog tipa
melodijske linije je lauta s dugim
vratom, tj. ud, naj i kudumi odno-
sno tarabuci.
Ritam je također važan aspekt
islamske muzike, tj. melodija se di-
jeli na glasove (ili udarce) razdvo-
jene periodima tišine (pauza) čije
trajanje može biti duže ili kraće.
Melodijska jedinica je modelirana
prema stihu kaside, a stih kaside
se sastoji od dvije jasno odvojene
polovine.
Religija i
muzika
O pitanju da li je muzika uopće
dozvoljena počelo se raspravljati
u prvom vijeku islama i rasprava
se nastavlja do današnjeg dana.
Pored teoloških argumenata, ot-
por prema muzici kao da je nestao
zbog njene uloge koju je počela
igrati u društvu. Ovakva pitanja bila
su značajna ne samo za religiozne
autoritete i pravnike, nego i za pisce
uopće.
Ali kakva je zapravo bila ta upo-
treba muzike u religioznom kon-
tekstu koja je podstakla žučna
neslaganja? Postojale su tri vrste
upotrebe koje su bile naročito važ-
ne: učenje Kur’ana, ezan i nekoliko
himni za specijalne prilike i prazni-
ke. Muzički aranžman Kur’ana –
njegova svrha je da pojača značenje
ajeta i da ga prenese na upečatljiv
način. Rasprave o tome kodificirale
su pravila (tedžvid – uljepšavanje
učenja) čija je svrha bila da pouče
učača kako da prenese ajete vjerni-
ku razumljivo i upečatljivo, izbjega-
vajući jeres koja bi mogla proisteći
iz pogrešnog učenja. Akcentiranje,
produžavanje i asimilacija pojedi-
nih harfova, pauze i pravilan izgo-
vor upotrebljavani su isto kao i tri
moguće brzine učenja (lagano, brzo
i srednje). U pojedinim zemljama
učenje Kur’ana se čak izvodi u ra-
znim modusima, ali ipak osnovne
karakteristike su se sačuvale i in-
strumentalna pratnja se izbjegava.
Ezan (poziv na molitvu) i njegova
struktura je određena fraziranjem
teksta, a sastoji se od dvanaest
muzičkih fraza koje čine tekst od
sedam redova s ponavljanjem.
Ali ritam je relativno slobodan, a
melodija se mijenja zavisno od po-
dručja. U Magrebu je jednostavna a
u zemljama Bliskog istoka veoma
kitnjasta. Njen opći oblik je krivulja
čija se najviša tačka podudara sa
sedmom od dvanaest fraza. Ezan
se uči jakim i izražajnim glasom.
Druge muzičke forme izvode se
na nekim specijalnim svečanosti-
ma kao što je mevlud. Turska ima
specijalnu mevludsku poemu koju
je komponovao Sulejman Čelebi, i
to je pravi muzički komad iz četri
zasebna dijela od kojih je svaki u
drugom mekamu.
U sufizmu muzika je uvijek imala
poštovano mijesto. Vještina slu-
šanja nazvana je sema, što znači
“slušanje”. “Sema ne može probu-
duti u srcu ono čega tamo nema”,
kaže ad-Darani, a el-Hudžviri reče:
“Sema je kao sunce koje isto sija na
sve, ali s različitim efektom; prema
čovjeku i položaju njegovom ono
prži, il’ osvjetljava, il’ raskravljuje.”
Značajno je da se termin “mu-
zika” nikad ne upotrebljava, a o
njenim elementima se nikad ne
raspravlja. To je uvijek pitanje
“slušanja” koje obuhvata praćenje
i plesa i muzike. Pir mevlevijskog
reda hazreti Rumi kaže: “Sema je
ukras duše koji joj pomaže da ot-
krije ljubav, da osjeti drhtaj susreta,
da skine velove i da bude u prisu-
stvu Allaha, dž.š.”
47
 Aida Begić-Zubčević
Zemlja
dembelija
O
pijat je lijek koji sadrži opi-
jum i koristi se za uspav-
ljivanje. U svakodnevnom
govoru pod riječju opijat podrazu-
mijevamo bilo koje opojno sredstvo
koje ima dejstvo slično opijumu –
umirujuće, uspavljujuće, halucino-
geno.
Čovjek koristi opijate otkad je
svijeta i vijeka. Vjerovatno će ih ko-
ristiti sve do smaka svijeta. Opijat
je sredstvo koje proizvodi trenutno
i prividno stanje smirenosti i sre-
će. Pomoću opijata čovjek dolazi u
stanje iluzije, stanje u kojem ne-
realno percipira sebe i svijet. Iako
ne mora uistinu zaspati, čovjek pod
dejstvom opojnog sredstva faktički
je uspavan. Uspavan u odnosu na
realnost u kojoj živi.
Ljudi obično pribjegavaju opija-
tima kao sredstvu pomoću kojeg
bježe od svakodnevnih problema,
pribjegavaju im zbog nemoći da se
suoče sa stvarnošću, zbog upornog
odbijanja da sazriju i odrastu. Opoj-
no sredstvo nije samo marihuana,
sintelan i slično; opijat može biti
i televizijski program, turbo-folk,
žuta štampa, ali i vjera. Sredstva
su različita, ali je efekat isti.
48
Poznajem mnogo ljudi koji u
svojim tridesetim, četrdesetim
godinama još uvijek puše “travu”.
Ne smatrajući je posebno štet-
nom i sigurni da nisu ovisni, oni
zapale pokoji “džoint”, pa se onda
zakrvavljenih očiju klebere i smiju,
filozofiraju i “profuravaju” stva-
ri. Svoje radne dane završavaju s
jednim “kecom” (ulični termin za
mali “džoint”) umjesto apaurina,
a vikendom se pošteno “razbiju”.
Vremenom takvima čula, memorija
i radne sposobnosti dobrano otupe,
tako da u dobroj mjeri postaju rad-
no nesposobni ili u najmanju ruku
– nezainteresirani. Moglo bi se reći
da dobar dio života provedu opijeni
ili uspavani.
Poznajem, također, puno ljudi
koji na isti način konzumiraju vjeru.
Nakon radnog dana oni se sasta-
ju da jedan drugog opiju pričama
o “manevijatu”, o nekakvim višim
sferama koje dotiču i uzdišući, pu-
hčući, filozofirajući i “profuravajući”
stvari upadaju u stanje lažne smi-
renosti. “Pucaju” ih “halovi” i u tim
trenucima oni zaboravljaju na sva-
kodnevne brige i probleme. Sebe
i svijet vide nerealno a porodicu
zapostavljaju kao minornu, isuviše
tjelesnu i “dunjalučku” stvar. Nji-
hovo istinsko “razbijanje” nastupa
vikendom, kad zasijele po čitavu
noć razmjenjujući “iskustva”, “spo-
znaje” i bezbroj pročitanih hikaja
i mudrosti koje su za posebno vi-
kend-sijelo pripremali cijelu sedmi-
cu. Jednako kao i ovi gore pomenuti
ovisnici o marihuani, i ovi ovisnici o
svojim, na silu proizvedenim, sta-
njima vremenom postaju otupjeli
za stvarnost, radno nezainteresi-
rani i za zajednicu beskorisni. Ne
samo beskorisni, već i opasni poput
malignog oboljenja. Kao što se čo-
vjek nikad neće “napušavati” sam,
tako se i ovi iluzionisti nikada ne
osamljuju. Njima treba međusobna
podrška i potpora. Njima trebaju
mladi i neiskusni, opijanju sklo-
ni ljudi da na njih prenesu užitak
plandovanja u zemlji “dembeliji”. U
svojoj “odabranosti” ovi pametnja-
kovići se ismijavaju običnom puku
i vjernicima koji nisu dorasli tome
da im se “spusti” sva pamet svijeta
na zadimljene mindere i od nerada
zakržljala pleća.
Najvjerovatnije da je klica ova-
kvog ponašanja posijana nekada
davno u djetinjstvu. Posebno su joj
skloni dječaci, da ne kažem muš-
karci (bilo bi to preveliko kompli-
mentiranje), a divno je opisana u
priči o Pinokiju. Pinokio je drveni
lutak, a želja mu je da postane pravi
dječak. Uslov za to je da bude hra-
bar, iskren i nesebičan.
Međutim, na njegovom putu do
toga da postane čovjek presreću ga
Zloćko, Mačak, Lisac i slični i nude
mu slavu i koješta. Pinokio, umje-
sto da posluša oca Đepeta i ode
ravno u školu, on slijedi ove laž-
ne prijatelje. Čim se počne družiti
s njima on počne i lagati. Sjećate
se kako mu od laganja raste nos!?
Znači, svi vide kad slaže. Nažalost,
mnogi ne vide da “manevijatičar”
laže kad priča o viđenju kojekakvih
čuda, meleka i sličnih stvari. Laže,
jer ako nešto i vidi to nije kao vi-
đenje istinskih odabranika i evlija
koji su svoj stepen stekli krvavim
trudom i radom, nego je to puko
priviđenje.
Naposljetku, Pinokija odvlače u
zemlju Dembeliju u kojoj se ništa
ne radi, u kojoj nema muke ni nau-
ke, već samo uživanje, plandovanje
i zabava. To uživanje nije plod rada
ni truda, nego, onako, dato “oda-
branima”. Ako se sjećate nekih ver-
zija Pinokija, njega prvo ubijede da
je poseban i drugačiji i da za takve
nije škola i muka. Kad Pinokio u to
povjeruje, slijedeća stanica je ze-
mlja Dembelija. U zemlji Dembeliji
Pinokio se ne pretvara u dječaka,
već u magarca!
Inicijacija “manevijatičara” za
ulazak u zemlju Dembeliju je ista.
Prvo te ubijede da si poseban,
ni manje ni više od Boga odabran.
Tepaju ti, oduševljavaju se tvojim
poimanjem stvari, halovima, sno-
vima, a onda ulaziš u začarani krug
zemlje Dembelije iz koje se mnogi
više nikada ne vrate.
Pinokio se u priči volšebno
izvukao iz nevolja, naučio lekciju
i postao čovjek. Da nije bilo tako,
ostao bi lažljivi magarac iz zemlje
Dembelije.
49
 ODABRANE ŽENE
EŠJA ili IŠA –
majka Jahja, a.s.
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Kaf Ha Ja Ajin Sad. Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu
Njegovu Zekerijjau.
H
azreti Iša je bila žena
Zekerijja, a.s., i jedan od
članova časne porodice
Imranove koja je spomenuta u
Kur’anu kao primjer čestitosti. Bila
je hazreti Merjemina starija sestra
po ocu. Njen muž Zekerijja,a.s.,
uživao je veliki ugled i nakon što
je Hana dobila djevojčicu on se
brinuo o Merjemi. Imali su lijep
brak, podržavali jedno drugoga u
služenju Gospodaru svjetova i za-
jedno strpljivo podnosili sve nadaće
i iskušenja koja su nailazili među
svojim narodom. Jedno drugom
su bili velika podrška. Jedina tuga
koja je zasjenila njihov sretni brak
bila je što nisu imali poroda. Kad
je starost ophrvala njihove kosti i
kosa osijedila pobojali su se rodbi-
ne (mewali), da će oni nakon Zeke-
rijja, a.s., među Israelićanima kršiti
Allahove propise i odredbe. Znao
je Zekerijja, a.s., za dovu Imranove
žene Hane, koja nije imala poroda
50
a koja je skrušeno i srčano zamolila
Allaha, dž.š., i bila odradovana kćer-
kom Merjemom. Čvrsto je vjero-
vao u Gospodara svjetova, Njegovu
odredbu i milost. Bio je svjedokom
mnogih čuda a naročito kad bi ušao
kod Merjeme, kćeri Imranove. Kod
nje bi u sobi našao voće koje nije
tad bilo u sezoni, zimi voće koje
uspjeva ljeti, a ljeti voće koje biva
zimi. Tada je vidio da Onaj Koji daje
voće i van njegove sezone može i
njemu dati dijete.
Dova očeva
I tada je Zekerijja, a.s., skruše-
no stojeći u mihrabu, tiho zovnuo
svoga Gospodara da mu se rodi sin.
Molio je da bude muškarac, koji će
biti pravedan i bogobojazan i koji će
da ga nasljedi u predvođenju na-
roda Benu Israilom poslije njegove
smrti. “Gospodaru moj, kosti su mi
oronule i glava osijedjela, a nikada
nisam, kad sam Ti, Gospodaru moj,
molbu uputio, nesretan ostao. Bo-
jim se rođaka svojih po krvi poslije
mene, a žena mi je nerotkinja, zato
mi pokloni od Sebe sina da naslijedi
mene i porodicu Jakubovu, i učini,
Gospodaru moj, da budeš s njim
zadovoljan.” I tad ga meleci zov-
nuše: “Allah ti javlja vijest; rodit će
ti se Jahja koji će u Allahovu knjigu
vjerovati i koji će prvak biti, i čedan, i
vjerovjesnik, potomak onih dobrih.”
Kad mu je radosna vijest o dje-
čaku došla, on se začuđen počeo
raspitivati kako je to moguće u nje-
govim godinama (navodi se da je
imao sedamdeset sedam godina)
a i žena me je nerotkinja (koja je
bila od njega mlađa samo godinu),
to jest ona ni u svojoj mladosti nije
mogla rađati. “Zekerijja, javljamo
ti radosnu vijest da će ti se dječak
roditi, ime će mu Jahja biti, nikome
prije njega to ime nismo htjeli dati.”
“Gospodaru moj”, reče on, “kako ću
imati sina kad mi je žena nerotkinja,
a već sam duboku starost doživio?”
“Eto tako!”, reče. “Gospodar tvoj je
rekao: ‘To je Meni lahko, i tebe sam
ranije stvorio, a nisi ništa bio.’”
Uzvišeni još kaže: “Mi mu se
odazvasmo i izliječismo mu ženu.”
Pod liječenjem žene ovdje se misli
da je dobila menstruaciju nakon
što ju je prestala dobivati.
“Gospodaru moj”, reče, “daj mi
neki znak!”, to jest da ću dobiti sina
i da će mi žena zatrudnjeti. “Znak
će ti biti to što tri noći nećeš s lju-
dima razgovarati, a zdrav ćeš biti.”
Nije mogao tri dana i noći govo-
riti osim išaretom. Naređeno mu
je bilo da u tim danima od srca ve-
liča Allaha, dž.š. Neki navode da je
mogao učiti knjigu Toru i zikir Alla-
ha činiti, ali da nije mogao ni s kim
razgovarati.
“I on iziđe iz hrama u narod svoj
i znakom im dade na
znanje: ‘Hvali-
te ga ujutro
i nave-
čer!’”
Dova očeva za potomstvo bi pri-
mljenja i na hazreti Iša se počeše
ukazivati znakovi trudnoće. Bila
je sretna i zahvalna Allahu, dž.š.,
na ukazanoj milosti i blagodati da
kao i ostale žene Benu Israila zaima
svoje čeljade i potomstvo. Ibn Kesir
kaže: “Kada je Merjema zatrudnila,
počela je izbjegavati svijet, jer nije
htjela da im išta kazuje, zato jer joj
ne bi vjerovali ma šta da im saop-
ći. Krila je svoju tajnu. Povjerila se
jedino svojoj sestri Iša, ženi Zeke-
rijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa,
a.s. Kada je Merjema ušla i stala
pred nju, ova ju je zagrlila i rekla:
‘Merjema, možeš li shvatiti da sam
ja trudna?’ Merjema joj odgovori: ‘A
znaš li ti da sam i ja također trud-
na?’ Ispriča joj o svome slučaju i njih
dvije zahvališe Allahu, dž.š., znajući
da su počasti kojima su odabrane
velike. Nosile su Allahove posla-
nike u sebi. Kad se dječak rodio,
po naredbi Allahovoj bi
mu dato ime
Jahja, a to ime nikome ranije nije
bilo dato. Jahja, a.s., rođen je tri
mjeseca prije Isa, a.s. Bili su tetići.”
Djetinjstvo
“‘Jahja, prihvati Knjigu odlučno!’,
a dadosmo mu mudrost još dok je
dječak bio (...)” Još u djetinjstvu je
Jahja pokazivao znakove zrelosti i
mudrosti. U predajama se spomi-
nje kako su se djeca igrala, pa su
mu roditelji još kao petogodišnjaku
govorili: “Idi igraj se s djecom”, a on
bi im odgovarao: “Nismo mi stvo-
reni za igru i zabavu.”
“(...) i nježnost i čednost, i čestit
je bio (...)” Bio je neženja i jedan od
dobrih robova Allahovih. Kad god bi
Zekerijja, a.s., htio govoriti svijetu u
Bejti’l-Makdisu, prvo bi pogledao da
među prisutnima nije i njegov sin.
Ako bi ga za-
pazio, govo-
51
 rio bi o dženetskim blagodatima,
a kad on ne bi bio tu, opominjao je
svoj narod govoreći im i o džehe-
nemskim strahotama.
Jednog dana otac ga ne primjeti
pa, kad je opisao džehenemske do-
line pripremljene za griješnike, spa-
zi svog sina kako žurno napušta
skup. Nestao je u pustinji i nakon
nekog vremena zabrinuti roditelji
krenuše da ga traže. Raspitivali su
se okolo, tražeći ga, dok ne sretoše
nekog pastira koji im pokaza na put
gdje je sreo mladića sveg u suza-
ma. Nakon malo vremena roditelji
su ga našli kako plače i sav drhti.
Majka mu se obrati: “Sine moj, s
majčinskim pravom nad tobom što
sam te rodila i dojila zahtijevam da
pojedeš ovog ječmenog hljeba i da
s nama pođeš kući.”
“(...) i roditeljima svojima bio je
dobar, i nije bio drzak i nepristojan.”
Poslušao je majku. Nije mogao od-
biti njenu želju. Krenuo je s njima
nazad kući i nakon što se osvježio
i promijenio čistu odjeću, majka ga
posluži čorbom od leće (merdži-
mek). Od iscrpljenosti, uz nepre-
stanu roditeljsku brigu, zaspao je.
Spavao je tako duboko da mu je sa-
bah izmakao. U snu je tad čuo glas:
“Jahja, jesi li to možda našao kuću
koja je bolja od Moje kuće! Jahja,
tako mi Moje Svemoći i Veličine, ka-
žem ti, kad bi samo krajičkom oka
pogledao u Moj džennet, iz čežnje
za njim duša bi ti tijelo napustila,
a kad bi ti za trenutak bio otkriven
Moj džehennem, tvoje meso bi se
odvojilo od kostiju, a tvoje suze
krvave postale, vidjevši u njemu
strahote koje su za griješnike pri-
premljene.”
Nakon sna Jahja, a.s., se probu-
dio i zaplakao tako da su meleki
svih sedam nebeskih sfera plakali
zajedno s njim. Potom je zovnuo
svoje roditelje, ispričao im o svom
snu, zamolio da mu vrate njegov
52
vuneni ogrtač i da mu dozvole da izuzetno lijep, da je poslala sluge
ode u pustinju. Naš Poslanik, a.s., po njega da joj dođe, ali je on odbi.
je rekao o Jahjau da je bio najbolji Uzvišeni Kur’an za Jahjaa kaže da
čovjek u svom vremenu, a uz to da nije imao potrebe za ženama, po-
je bio i najljepši i najsvjetlijeg lica. gotovo ne onima sumnjivog morala
Jedanput je upitan šejtan pro- “i koji će prvak biti, i čedan.” Izopa-
kleti: “Ima li nešto što te je srećnim čenost na dvoru nije imala granica,
učinilo?” “Ima, gorio sam od sreće iako im je bilo dobro poznato šta im
kada se Jahja, a.s., do sitosti najeo, to vjera njihova zabranjuje. Vladar
pa se onda u tako dubok san zaveo odluči zatražiti dozvolu i izuzeće za
da je sabah prespavao.” “A ima li svoj brak s ovom rodicom od Zeke-
nešto što te unesrećilo?” “Ima, bio rija i Jahja, a.s. Pokušao je velikim
sam nesrećan kad sam vidio da svi darovima i imetkom pridobiti takvo
meleki sedam nebeskih sfera pla- dopuštenje, ali oni odbiše dati sa-
ču s Jahja, a.s., zbog propuštenog glasnost i prekršiti svete nared-
mu sabaha. Tada sam korio samog be. Ta djevojka je bila bludnica,
sebe što ga ja lično nisam na sabah pohlepna za prijestoljem i
probudio.” nju nije zanimalo
što je takav brak
Ibn Abbas, r.a., je prenio da je nedopušten.
Poslanik je rekao za Jahja, a.s.: Njezi-
“Nema ni jednog čovjeka a da nije na
učinio neki grijeh ili pomislio da ga
učini, osim Jahjaa sina Zekerijao-
vog.” “I neka je mir njemu na dan
kada se rodio i na dan kada je umro
i na dan kad bude iz mrtvih ustao!”
(Mejrem, 1–15)
U hadisu se spominje da se Isa
susreo s Jahjom i rekao mu: “Čini za
mene istigfar, ti si bolji od mene.”
Jahja mu reče: “Ne, nego ti čini isti-
gfar za mene, ti si bolji od mene.”
Isa reče: “Ti si bolji, ja sam sebi
sam nazvao selam, a tebi je
Alah, dž.š., nazvao selam.”
Šehid
sin šehida
Zekerijja i Jahja, a.s., su pozivali
narod Benu Israila kojim je vladao
silnik. Taj vladar je, kao i mnogi vla-
dari danas, pokazivao poštovanje
prema učenim i prema poslanici-
ma. Jednog dana vladar poželje da
se oženi svojom bratičnom koja ga
je opčinila svojom ljepotom. Navo-
di se da je ta djevojka prethodno
poželjela za sebe Jahjaa, jer je bio
majka ju je podržavala u toj na-
mjeri.
Kad je pritisak dvora nastavljen,
Jahja, a.s., se obrati ljudima i javno
obznani kako je brak s amidžom
haram – zabranjen. Ovakav po-
stupak žestoko naljuti vladara i tu
djevojku. Vladar nije želio prkositi
poslanicima zbog njihova ugleda
kod naroda i odluči da se njome ne
oženi. Ako bi se sad njom oženio,
javno bi počinio grijeh.
U mnogim predajama se spo-
minje da su oni imali
jedan praznik
koga su slavili i na kom je vladar bio
obavezan da ispuni što god kome
obeća. Ta djevojka je krenula s vla-
darem na slavlje, pjevala i plesala
mu. Zanesen njenom ljepotom on
je poželje za sebe ali ona to odbi go-
voreći mu: “Može, ali pod uvjetom
da me oženiš.” On joj reče: “Kako ću
te oženiti kad Jahja to ne dozvolja-
va.” Po nagovoru svoje majke koja
je bila pohlepna za prijestoljem i
njene želje da se osveti Jahjau, a.s.,
što ju je odbio, obeća vladaru da će
biti njegova ako joj ispuni sve što
zatraži: “Donesi mi Jahjaovu glavu,
to će biti moj mehr.” “Poželi nešto
drugo”, odbijao je kralj, ali ona nije
popuštala. Zavela ga je tako jako da
on u tom momentu naredi: “Done-
site mi glavu Jahjaovu!”
Vojnici nađoše Jahjaa, a.s., kako
klanja u mihrabu i ubiše ga. Od-
sjekoše mu glavu i na sahanu
je kralju donesoše. Vladar
ponudi sahan s glavom Ja-
hjaa kao mehr ovog blud-
nog braka, a odsje-
čena glava
progovori:
“Ne možeš
je oženiti!”
Kralj prepla-
šeno naredi
da to odne-
su, a onda
ta djevojka s
Jahjaovom gla-
vom na tanju-
ru požuri do
svoje maj-
ke. Tražila
je pomoć
i neko rije-
šenje jer je glava
stalno ponavljala isto, ali, kad uđe
kod majke, propade u zemlju do
članaka. Na to je majka zapoma-
gala, a sluškinje počele plakati i
udarati se po licima. Pokušale
su joj pomoći i osloboditi noge,
ali djevojka je sve više propadala
u zemlju. Prvo do slabina, pa do
ramena. Shvativši da joj ne mogu
pomoći a ne želeći da izgubi svoju
kćer, majka naredi čuvaru da joj
odsječe glavu, kako bi se makar s
njenom glavom tješila. Kad čuvar
odsječe glavu djevojci, zemlja izbaci
tjelo. Očaj i tuga zahvatili su sve
koje su naudili Jahjau, a.s. Tako su
se ponizili i osramotili. Većina pre-
daja spominje kako je njegov otac
Zekerijja, a.s., tada bio živ, ali ne-
mamo podataka i za njegovu majku
hazreti Iša.
Muhammed, a.s., je na miradžu
upitao Zekerijjaa, a.s.: “Kako si osa-
burio ubistvo sina?”, a on odgovori
da je bio u namazu i da ga nije pre-
kinuo. Allah, dž.š., je tu noć vlada-
ra, porodicu mu i poslugu utjerao
u zemlju. Kad je osvanulo, Benu
Israelićani se rasrdiše na Zekerij-
jaa, a.s., radi gubitka svog vladara i
htjedoše ga ubiti. Pošto je upozo-
ren na njihove planove, Zekerijja,
a.s., je pobjegao od njih, ali prokleti
Iblis je otkrivao gdje se on nalazi i
nakon duže potjere jedno drvo po-
zva Zekerijjaa, a.s., da se sakrije u
njega. Vojnici su tragali za njim, ali
ga nisu mogli naći. Tada se pojavio
pred njima šejtan u obliku čovjeka i
upitao ih: “Zar ne vidite odjeću koja
viri iz drveta? To je Zekerijja! Rasci-
jepite drvo!” Rascijepiše ga i ubiše
Allahovog poslanika Zekerijja, a.s.
U istom vremenu s ovom dvoji-
com poslanika je živio treći Allahov
poslanik, Isa a.s. Ubistvo Jahjaa,
a.s., i Zekerijjaa, a.s., se desilo kada
je Isa, a.s., imao trideset godina i
kada je obradovan poslanstvom. O
njegovoj majci hazreti Merjemi bit
će govora, ako Bog da, u narednim
brojevima.
53
 Mirza Sinanović
Džamija
Hasana Buzadžije
Č
im spusti glavi na šiljte,
Hasan iz Logavine zaspa.
U neko doba noći začu glas:
Hasane!
Šta je – odgovori.
Pravi džamiju!
Kako ću – čudio se Hasan –
imam samo buzu i hanumu.
Zanijeti da ćeš je praviti. Moli se
Allahu, dž.š. Hanuma će ti praviti
buzu, a ti prodaji. Što zaradiš dijeli
na džamiju i svoju kuću.
Tako i bijaše. Hasan je dove upu-
ćivao Gospodaru, a hanuma jutrima
pravila buzu... Jednom, nakon sa-
baha, Hasan siđe u čaršiju i pope se
na sahat-kulu Gazi Husrev-begovu
i ugleda milać za džamiju. Tek što
se spusti, ču opet onaj glas: “Njena
ljepota mora biti u mjeri, a tvoja u
bogobojaznosti, Hasane. Neka se
tvoj nijet spoji s ovo dvoje.”
Otada, dok bi Hasan silazio niz
Logavinu, pričinjavalo mu se da
ga svi zovu i zaustavljaju. Djeca
iz mekteba bi govorila: “Buzu nam
daj, Hasane!” Kod Begove džamije
eto i drugih glasova: “Buza! Buza!”
Terzije i sahadžije dozivali su ga s
vrata. Mira mu ne davaše ni kazan-
54
džije, a niti kovači. Svi hoće buzu.
Nekakav telal je telalio i prstom
u njega uperivao da ga svi vide.
Hasan bi i njemu sipao i hitio. I na
drugu obalu su ga zvali. Vidje sebe
kako po suhu prelazi Miljacku... Sve
ovo se činilo Hasanu.
Dođe i to jutro: Hasan uprti ibrik
s buzom, pritegnu ga za se, opasa
se lončićima i krenu niz brdo. Bilo
ga lijepo vidjeti: on povisok, u bije-
lom mintanu, spušta se u čaršiju.
U bakarnom ibriku buza se hladila,
a lončići zvonili.
Čulo se sa svih strana: “Buza!
Buza!” Kao u onim mislima, zastaj-
kivao je i sipao. A njega dozivaju.
Prodavao je buzu, a mislio na dža-
miju. Vrijeme hiti, ne čeka nikoga.
Hoće urađeno i molitvu Gospodaru.
Znade to Hasan.
Prohujaše dani od muharrema
do muharrema. Hasan se prije ja-
cije vraćao, a hanuma akče za dža-
miju vezivaše u mahrame. Jednom
ga upita:
Imamo li za džamiju?
Imamo.
Idi na ćabu, Hasane. Ponesi gaj-
tan i mjeri Bejtullaha.
Na Ćabi, čim bi legao, u snu bi vi-
dio veliku kupolu, rozetu s polumje-
secima, kameni mimber s drvenom
ogradom, mihrab, tri male kupole
iznad trijema i cvijetne crteže. A
kada bi se probudio, sve mu se ovo
komešalo u glavi: hoće li biti kao što
on po noći sanja, a po danu misli?
Govorio je da džamija neće biti
ni velika niti mala, taman za nje-
gov džemat, po mjeri Bejtullaha.
Napravit ću kuću za dobre ljude, a
kuću će meni dati Gospodar u dže-
nnetu. Ljepota je u malome, da sve
jedno drugome paše, a nije u veli-
kim zidinama.
Nad sofama ću dići tri male ku-
pole na bijelim stubovima, a pored
jednakih zidova uvis će se dizati
munara i parati nebo. Neka dža-
mija bude ravna onim lijepim u
Bosanskom ejaletu, u Zvorničkom
sandžaku i šeheru Taslidži. “Da mi
Allah dade da poživim i klanjam u
mojoj džamiji”, šaptao je Hasan.
Kada se vrati, u maloj sarajev-
skoj mahali Hasan poče graditi
potkupolnu džamiju od kamena
vapnenca i sedre. Uz Allahovu po-
moć je podiže. Sve je bilo kako je
sanjao. Velika zdjela, ta okrugla
kupola koju irgati spustiše odoz-
gor, bila je u jednosti sa zidovima.
Kada bi džematlije u džamiji podigli
glavu, kupola bi svojom bjelinom i
udubljenošću kružila ispred njiho-
vih očiju. U ovoj ljepoti ona nikoga
nije pritiskala težinom, pa su je po-
redili s lahkoćom ptice.
Ukrasne linije i cvjetovi spuštali
su se niz zidove, a oči im se odma-
raše. Sve je ukrašavala rozeta s
polumjesecima. Kameniti mihrab
i minber bili su iz njegovog sna,
nadmeno i tiho odisali su ljepotom.
Sve je bilo u geometriji i skladu. Ova
ljepota uz Allahovu pomoć nama
se spustila iz mog sna, govorio je
Hasan.
Prođe mnogo godina, a one tri
male kupole iznad trijema se uru-
šiše, a zidari digoše nadstrešnicu.
Nje nije bilo u snovima Hasano-
vim... Možda ih neko i vrati?
Ostade mu još akči i htjede ha-
numi kupiti feredžu. Ona to odbi
kazavši mu da napravi česmu. Ha-
san tako i uradi: u podzidu džamije
izida česmu od klesanog kamena,
s velikim koritom.
A narod se dosjeti: džamiju na-
zva Buzadžiskom i Ćabenskom, a
česmu Feredžušom.
U svome Ljetopisu Mula Musta-
fa Bašeskija napisa: “7. rebiul-ahira
1173. godine postah imam u dža-
miji Buzadži haži Hasana...”
Da je živio prije, i ovo bi napi-
sao: Umrije i trgovac hadži Hasan
buzadžija, ponos dobrih ljudi što
džamiju napravi od buze. Neka na
njega padne rahmet Božiji. Allah
je stvorio čovjeka da čini dobro, a
nikako zlo. Učite Fatihu za dušu
Hasanovu, o vi što prolazite!
Foto: Hazim Šabanović
Samo ono što daš, to je tvoje!

55
 Ismail Nezirović | NAUKA I TEHNIKA

Nevjerovatne činjenice Drugog svjetskog rata:

1 Njemački bombarderi Me-264 su bili toliko na-

prednog dometa da su mogli bombardovati New
York ali takav strateški cilj nikada nije bio smatran
dovoljno vrijednim truda.

4 Njemački elektro-distribucioni sistem je za vrije-

me rata bio puno ranjiviji nego što su saveznič-
ke snage smatrale. Prema nekim poslijeratnim
analizama ispostavilo se: da je svega 1% bombi ba-
čenih na industrijske komplekse pogodilo električna
postrojenja, njemačka industrija bi trenutačno doživila
potpuni kolaps.

2 Među prvim ne-

prijateljskim vojni-
cima zarobljenim
od strane savezničkih
snaga prilikom iskrcava-
nja na Normandiju bili su
Korejanci. Ispostavilo se
da su natjerani u rat kao
pripadnici japanske voj-
ske da bi ih potom zarobili
Sovjeti. Ratujući za Crve-
5 Jedan od načina
protiv-tenkovske
borbe koji su japan-
ski vojnici primjenjivali
nu armiju zarobili su ih sastojao se u tome da se
Nijemci i pridružili svojim u zemlju plitko ukopa ar-
jedinicama u čijim su uni- tiljerijska granata velikog
formama i dočekali da ih kalibra ostavljajući deto-
natorski vrh na površini.
konačno razoružaju inva-
Kada bi se neprijateljski
zione savezničke snage. tenk primakao dovoljno
blizu japanski vojnik bi
je svojeručno aktivirao
snažnim udarcem čeki-
ća. Takvu praksu je ja-
panski general Mataguc-
hi komentarisao riječima:
“Nedostatak oružja nije
isprika za poraz!”

3 Više je američkih
vojnika poginulo u
vazdušnim nego
u pomorskim snagama.
Kako je za izvršavanje
vojne obaveze od ame-
ričkih vazduhoplovaca
traženo da učestvuju u
trideset ratnih misija,
šanse da ih sve prežive
su bile manje od 29%.

56
Virgin Galactic SpaceShipTwo
– prvi komercijalni svemirski brod
Britanski milioner Ričard Bran-
son je promovisao prvi komercijal-
ni svemirski brod za kojeg očekuje
da u narednim godinama omogući
hiljadama turista da putuju preko
granica atmosfere Zemlje. Prvi let
je zakazan već za početak 2011.
godine, kada će cijela Bransonova
porodica, uključujući i devedeseto-
godišnjeg oca, osjetiti čari svemir-
skog turizma.
Branson je sarađujući s čuve-
nim konstruktorom aviona Burtom
Rutanom uspio napraviti SpaceS-
hipOne, koji je 2004. postao prva
privatna letjelica koja je uspjela
dosegnuti svemir.
Bazirajući se na iskustvu steče-
nom u gradnji ovog prototipa razvi-
jen je nasljednik SpaceShipTwo, koji
je dva puta veći i s više prozora da
bi se putnicima omogućio što bolji
pogled na Zemlju. Letjelica ima do-
voljno prostora da pored dva pilota
ugosti još i šest putnika, a vjeruje
se da je već šest stotina klijenata
uplatilo 200.000 USD, koliko košta
karta za ovaj ekskluzivni doživ-
ljaj. Planirano je da SpaceShipTwo
matični brod podigne na visinu od
petnaest i pol kilometara pri čemu
će raketni pogon letjelice starto-
vati postižući dovoljan potisak da
putnici dosegnu najvišu tačku leta
koja iznosi stotinu deset kilome-
tara. Nakon toga letjelica će početi
gubiti visinu da bi na kraju sletjela
poput aviona. Let će trajati dva i
pol sata od čega će putnici biti oko
pet minuta u bestežinskom stanju.
Branson tvrdi da ovo putovanje
ima izuzetno visok faktor sigurno-
sti i da se nada da će u narednim
godinama hiljade ljudi na ovaj način
posjetiti svemir.

1. Visina 15,5 km:

Lansiranje sa matičnog avio-
na i ubrzanje od MACH 4.
2. Visina 100 km:
Letjelica doseže tzv. Karma-
novu liniju gdje putnici posta-
ju astronauti.
3. Visina 110 km:
Maksimalna visina leta, na-
kon što se raketni motori
ugase krila letjelice se verti-
kalno podižu.
4. Procedura spuštanja u niže
slojeve atmosfere
5. Visina 21,5 km:
Krila letjelice se pomjeraju
u horizontalan položaj radi
slijetanja poput uobičajenog
aviona.

57
 Sevret Mehmedćehajić | PORODIČNE PRIČE
Očinske
radosnice
– Babo, babo, ispričaj mi priču.
– Naravno, kćeri. Koju ćeš?
– Pričaj mi Mariposu.
– Ih, ne znam ja tu priču.
– Dobro, pričaj mi onda Anna Marie.
– Ne znam ni tu.
– Joj, babo, tebe. Kako ne znaš, sjećaš se da smo
je zajedno gledali na DVD-u kod moje drugarice
Iman.
– Ma sjećam se da smo gledali, ali ja ne znam
kako ide ta priča. Mislim, ne znam sve detalje.
Zaboravio sam.
– Dobro, dobro. De mi onda pričaj Pepeljugu.
– Jel’ to ona što se u bundevi vozila na ples?
– Ma nije u bundavi, bolan. Znaš da je dobra vila
od bundeve napravila prekrasnu kočiju u kojoj
se Pepeljuga vozila.
– Sjećam se. Samo, meni je ta priča dosadna.
– Sram te bilo! Kako će to bit’ dosadna priča? Koja
ti nije dosadna?
– Hmm. Šta misliš da ti pričam onu kad si se ti
rodila?
– Mama zna sve priče, a ti samo tu kad sam se
ja rodila.
– Šta ćeš, eto, kada ti je babo takav. Nego, hoćeš
li ti priču ili nećeš?
– Hajde, može. Počni, počni...
58
– Bila jednom jedna mama koja još nije postala
mamom. Ona je sretno živjela s babom koji još
nije bio babo.
– A je li to moja mama, babo?
– Nemoj me prekidati u priči. Slušaj i otkrit ćeš!
– Dobro, de, hajde nastavi.
– Kada je ta mama završila fakultet koji je dugo
studirala, rekla je babi da hoće dijete. Istina, u
stanu im je još falilo namještaja, novije pro-
stirke, LCD-televizor kao u komšije u prizemlju
(samo s manjom “dijagonalom”, jer je onaj pre-
veliki – sve čekaš kada će iz njega ispasti Mickey
Mouse) i neće to moći sve nabaviti...
Priča je tekla dalje. Dok mu je ležala u krilu, on je
mazio. Pričao je presretni babo svojoj mezimici o do-
gađajima koji su pratili taj veličanstveni trenutak u
njihovim životima – njeno rađanje. Činio je to često i
prije, ali je svaki puta dodavao neke nove detalje.
Tako je išlo neko vrijeme. Osim o rođenju, često joj
je pričao i “priče” o zajedničkim putovanjima i izletima,
odlascima u prodavnice igračaka u kojima, u pravilu,
nije bilo dovoljno novca da se ispune sve njezine želje,
pa o tome kako su se supruga i on upoznali, gdje su
se vjenčali, putovali na medeni mjesec... Djevojčica ih
je sve redom slušala, neprestano prekidajući njihov
tok brojnim pitanjima tipa: “Babo, a gdje si ti mamu
vidio prvi put?” “Zašto mene niste vodili kada ste se
vjenčavali?” I slično.
Glava porodice voli svoju porodicu, a naročito svoju
kćerku i sina. On voli ispunjavati njihove želje, ali ih i
učiti da neke mogu biti i neispunjene. Voli ih i savjeto-
vati o tome što bi i kako trebalo nešto činiti, iako zna da
su premali za to. A prakticira i povremenu strogost da
bi ga mogli “slušati” u onome što ne razumiju dobro, a
što je naročito važno u njihovu odrastanju.
– Ih, kada moja cura krene školu! Što će to babi
biti drago!
što su mu prodali kao sve ono što je potrebno djetetu
u prvom razredu osnovne škole, vidio je prepoznatljivu
radost u očima. Veselo je kompletirala torbu više puta
i nije to dozvolila nikome drugom. Strah od škole je
bio savladan.

– Neću u školu! To se i obistinilo jednoga toplog jesenjeg dana, prvog

školskog u životu prvoga djeteta glave kuće. Svi su je
– Kako, bona, nećeš? Pa svi idu u školu! Sve tvoje došli ispratiti. I svi su bili veseli. I glava kuće je bio ve-
prijateljice idu! seo, ali je tugaljivo razmišljao o tome kako se kćerkinih
– Nek’ idu! Ja neću i gotovo! šest bezbrižnih godina završava toga dana, a breme
– A bi li išla ako bismo kupili winx-torbu, winx- života polahko i sigurno vere uz njezina slabašna pleća.
olovke, sveske, bojice i sve što treba za školu? Očinske suze nije zaklanjao.
– Neću ni tada. Supruzi ih je tumačio kao radosnice.
Glava porodice se nije dao smesti. Kada se približilo
vrijeme za polazak u prvi razred osnovne škole, dao
se u potragu za obećanom “opremom”. Sam se sebi
čudio u tome: donedavno je mislio da je glupost za te
stvari trošiti prevelike novce, jer ih djeca ionako prebrzo
unište. No, sada je čvrsto odlučio da joj ispuni i ovaj
“zahtjev”, znajući da je ta, tako “markirana”, dječija
oprema skupa.
Naravno, potraga se nije mogla realizirati u vlastitoj
režiji. S njime u automobilu su sjedili svi ostali člano-
vi porodice: kćerka koja je htjela da vidi što će to
dobiti, sinčić kojeg nisu imali kod koga ostaviti
(a ne bi ni ostao bez njih) i, naravno, supruga
koja nipošto nije mogla dopustiti da se ta važna
kupnja desi bez njena prisustva.
Tako su došli do prve knjižare; nedugo po-
tom i do druge, do treće i do svih ostalih
u gradu. A onda su zaredali po tržnim
centrima. Tek u nekom petnaestom, u
susjednom gradu, pronašli su nekakvu
torbu za svoga prvačića. Istina, bila je
kineska, ali je imala detalj na sebi koji
je bio važniji od kvaliteta materijala i
zemlje proizvodnje: amblem poznate
serije crtića i lutaka.
Djevojčica je i dalje odlučno negira-
la mogućnost da ide u školu. Torba je
postala mjesto za neke njene posebno
odabrane lutke, šminku i još neke “sit-
nice”. Nije bilo uobičajene vezanosti za
nju, kao kod nekih drugih stvari, ali ni
odbacivanja. Kao da je htjela malo da
“glumi” nezainteresiranost.
No, kada joj je jednom donio hrpu sve-
ski, olovki, bojica, lenjira i koječega drugog

59
 Dr. Merima Čamo | GRADOVI
Tešanj
T
ešanj se nalazi u sjevernom dijelu Bosne i Her-
cegovine. Razvio se u podnožju srednjovjekov-
nog utvrđenja poznatog kao Gradina (Tvrđava).
U najbližoj okolini ove dojmljive kamene strukture
smještene na prostranom vrhu visokoga brijega, str-
mih nepristupačnih strana otkriveni su tragovi živo-
ta starih Ilira, zatim Rimljana i Slavena. Prostor koji
Gradina zauzima iznosi preko šest hiljada kvadratnih
metara što ovu impozantnu srednjovjekovnu citadelu
svrstava u red najvećih fortifikacijskih građevina sa-
čuvanih na području Bosne i Hercegovine.
Ferhad – begov vakuf
Za urbani razvoj Tešnja u osmanskom periodu,
kako spominju historijski izvori, zaslužan je vojvo-
da Ferhad Čelebija kasnije nazvan Gazi Ferhad – beg
koji se nalazio u službi bosanskog namjesnika Gazi
Husref – bega. Kao nadzornik Gazi Husref –begovog
vakufa na prostoru ondašnjeg Tešnja, imao je priliku
steći neophodna iskustva, kontakte i status koji su
mu omogućili da postane vakif novog naselja u pod-
građu tešanjske tvrđave. Njegovim posredovanjem
u Tešnju je podignuta džamija današnja Ferhadija ili
Čaršijska Ferhad – begova džamija koja se još naziva
i Sukija džamija, mahala, 33 dućana, karavansaraj,
mekteb, mlin i musalla što se pokazalo prikladnom
predispozicijom za osnivanje Čaršije (Gornja čaršija)
unutar koje će se kasnije razviti dvadeset i dva razna
zanata (čizmadžijski, terzijski, papučarski, sabljarski,
tabački itd.). Gornju čaršiju je od početka XVII stoljeća
ponosno nadvisivala sahat – kula, koja i danas sjet-
nom preciznošću ispunjava svoju osnovnu funkciju,
mjerenje vremena.
Prvobitni mehanizam sata koji je mjerio lunarni ili
hidžretski vakat, supstitira se krajem XIX stoljeća i od
tada pokazuje srednjoevropsko vrijeme. Prema popisu
Bosanskog sandžaka iz 1604. godine najstariji vjerski
objekat podignut od strane derviša bio je Sufi Oručev
mesdžid čija prvotna namjena odgovara prostoru za
okupljanje derviša odnosno tekiji. Oko tekije, kao dijela
Sufi Oručevog vakufa, formirala se manja naseobinska
jedinica čije je stanovništvo bilo usmjereno na razvoj
i unapređenje tabačkog zanata a koja se 1750. godi-
60
ne integrirala u Gazi Ferhad - begovu mahalu (Stara
mahala). Tekija je tokom vremena preuređivana i u
novim uslovima lokacijski respondira Hamza – begovoj
džamiji. Inače, u mjesnoj tradiciji pojedini vjerski objekti
nose po nekoliko različitih imena (npr. Tabačka dža-
mija/Dibeghana/Riječka/Donječaršijska) a taj diver-
zni pristup podjednako je zastupljen i u interpretaciji
njihove historije.
Pred kraj osmanske vladavine, posebno od početka
austrougarskog razdoblja počela se, uz rijeku Tešanjku
uobličavati Donja čaršija. U usporedbi s ostalim bosan-
skohercegovačkim naseljima, dolaskom austrijskih
zavojevača, urbana stvarnost Tešnja se nije bitnije iz-
mijenila. Gradnjom željeznice kroz dolinu rijeke Bosne,
naselje je ostalo po strani modernizacijskih tokova, a
sve primjetnije ekonomsko stagniranje reflektiralo
se u najjačim privrednim djelatnostima, trgovini i za-
natstvu. Naime, preko Tešnja su vodili najkraći putevi
od šeher Sarajeva prema sjeveru što je podsticalo
trgovinu, dok su visoko razvijeni zanati sa jakom tra-
dicijskom osnovom, pored onih izrazito praktičnih i
neophodnih za svakodnevni život Tešnjaka, nudili i
izrađevine visoke umjetničke vrijednosti.
Drugačija politička i društvena klima za Tešanj će
značiti period urbanog mirovanja koje će, manje više
trajati sve do polovine XX stoljeća. Odmah nakon
Drugog svjetskog rata učinjeni su veliki napori za
oživljavanje ekonomskog života grada. Otvoreno je
više zanatskih preduzeća i radnji, zatim preduzeća za
obradu metala, proizvodnju građevinskog materijala,
te izradu čarapa čiji kapaciteti vremenom prerastaju u
produktivne industrijske pogone što će uveliko pospje-
šiti ekonomsku moć ove sjevernobosanske komune,
kao i dalji urbani razvoj Tešnja. Paralelno, uz industriju
postignut je ozbiljan napredak i u oblasti poljoprivrede.
Podignuti su plantažni voćnjaci čiji se godišnji prinos
vrednovao visokim ocjenama. Da bi se očuvala tradicija
umjetničkih zanata i vezova, formirana je kućna radi-
nost koja je osmišljenom ponudom raznovrsnih ruko-
tvorina, nastalih u okrilju tešanjskih domova izazvala
relativno veliku potražnju kako u Bosni i Hercegovini
tako i van njenih granica.
 Poratni preporod Tešnja
Posljedice urbicida kojem su bili izloženi bosansko-
hercegovački gradovi manifestirale su se u visokom
stupnju razaranja fizičkih struktura i dezorganizira-
nja vitalnih društvenih sfera, što će imati dugoročne
konsekvencije po razvoj gradova. Bosanskohercego-
vački gradovi, pa tako i Tešanj našli su se sredinom
devedesetih godina XX stoljeća pred pragom urbanog
preporoda, kada je bilo neophodno izvršiti plansko
usmjerenje njihovog razvoja i uložiti znatna sredstva
uz kontinuirani angažman građana, kako bi se izvr-
šila revitalizacija njihovog urbanog tkiva i bića. Tešanj
je danas opština na području Zeničko – dobojskog
kantona Federacije Bosne i Hercegovine s izrazito vi-
sokim stepenom naseljenosti. Kao poseban poratni
uspjeh u privrednom sektoru grada Tešnja izdvaja se
proizvodnja Tešanjskog kiseljaka zasnovana na ko-
rištenju pet, prirodno selektiranih aktivnih izvorišta
mineralne vode. Tešanjska mineralna voda osvojila
je nekoliko medalja za kvalitet u okviru evropskih in-
stitucija zaduženih za evaluaciju ovog dragocjenog
resursa, a uspjehom je ovjenčana i u prekookeanskoj
prestolnici – Sjedinjenim Američkim Državama čime se
ovaj proizvod izborio za mjesto na zahtjevnom svjet-
skom tržištu. Poznat je podatak, da se Oaza u svom
jedinstvenom pakovanju, distribuirala i konzumirala
u Bijeloj kući.
„Moderni
skretničar poezije“
Početkom XX stoljeća na bosanskohercegovačkoj
kulturnoj i umjetničkoj sceni došli su do izražaja pje-
snici koji će budućim prozaistima ostaviti u nasljeđe,
do tada, nerazvijen poetski izraz unutar kojeg se sje-
dinjuju elementi simbolizma, impresionizma i moderne
odnosno isprepliću duhovni motivi Istoka i Zapada u
vrsna poetsko – jezička kazivanja. Jedan od zapaženih
je i bošnjački pjesnik Musa Ćazim Ćatić, Odžačanin po
rođenju (1878), a Tešnjak po svemu ostalom. Mada su
ga ondašnji kritičari nazivali „modernim sketničarem
poezije“ jer se Ćatić svojim književnim djelom, ljubite-
ljima poezije, nerijetko znao obratiti u maniru i duhu
modernog stvaraoca, čemu su umnogome doprinjela
pjesnikova česta izbivanja iz zavičaja (Tešnja), činjenica
je da se u njegovim stihovima ne može zapostaviti
duboka religioznost iz koje proizlazi poštivanje i glorifi-
kacija osnovnih vrijednosti islama. Neke od pjesama,
čiji skelet tvore svečani akordi, tonalnost i emocional-
nost poput Islama, Lejlei – Mevluda, Lejlei – Kadera,
te soneta historijskih odlika kao što su Hidžret, Bedr,
Zemzem – vrelo, Sveta špilja i tako dalje, u kojima
iskre motivi religijskog karaktera, predstavljaju vrhu-
nac ne samo Ćatićevog pjesništva nego i cjelokupne
bošnjačke moderne. On je prvi bošnjački pjesnik koji
je prerastao regionalne okvire. Njegovim stihovima
počinje proces otvaranja i približavanja bošnjačke lirike
izrasle iz sevdalinke i istočnjačke poezije, širokom
evropskom auditoriju na razmeđu epoha. Umro je u 37.
godini života, a sahranjen je na tešanjskom mjesnom
mezarju Obješenica.
Bilješke:
Brka Amir, Monografija grada, Centar za kulturu i
obrazovanje, Tešanj, 2001;
Ćatić M. Ć., Đulizaro moja, Planjax, Tešanj, 2002;
Ćeman Hasan Mirza, Urbana antropologija Tešnja
1461 – 1878, Tešanj, 2006;
61
 Doc. RS homeopat i fitoterapeut Suad Šendelj ZDRAVLJE
H1N1 - nova gripa
O
d dana rođenja čovjek počinje borbu protiv
mnogih bolesti, kako lakših tako i onih težih.
Naizgled nejak organizam stvara vlastiti od-
brambeni (imunološki) sistem kako bi bio u stanju
suprotstaviti se raznim izazivačima bolesti. Možda
su, od svih tih napasnika, virusi najopasniji. Dolaskom
zimskog razdoblja hladnoća smanjuje otpornost, to
jest jačinu imunološkog sistema, a upravo tada naš
najčešći gost je gripa koja je zarazna virusna infekcija
disajnih organa. Gripu uzrokuju virusi gripe tipa A, B ili
C. Virus tipa A je najopasniji i uzrokuje epidemije, ne-
kada i pandemije, dok je virus tipa C najmanje opasan.
U određenim vremenskim intervalima ili tačnije
prirodnim ciklusima dolazi do pandemije mutiranih,
novih i jakih virusa gripe na koje ljudski organizam
nije otporan.
Nas, ovovremene svjedoke i našu pažnju zaokuplja
takozvana “nova gripa” tipa A s virusom obilježenim
kao H1N1. Nešto novo, pomalo iznenađujuće. O ka-
kvom virusu i o kakvoj gripi se radi?
Virus tipa H1N1 sadrži elemente ili DNA ptičjeg,
svinjskog i humanog (čovječijeg) virusa gripe, uklju-
čujući elemente evropskih i azijskih svinjskih virusa.
Sve ovo se uklopilo slučajno ili namjerno: prirodna evo-
lutivna dešavanja ili ljudski laboratorij.
Toliko je zbunjujućih i kontradiktornih podataka da
se ne može reći šta je istina a šta ne. Neki idu tako
daleko i pominju svjetsku zavjeru koja bi mogla izroditi
nekakvu novu “svjetsku vladu”. Mi se time ne bavimo
i to ćemo prepustiti drugima.
Imamo posla s novim dobro naoružanim virusom
i novom gripom na koju nemamo prirodan imunitet.
Ne preostaje nam ništa drugo do dobra strategija i
hrabra borba.
Simptomi nove gripe
Sve gripe imaju manje-više slične simptome s
tendencijom ugrožavanja respiratornog (disajnog) si-
stema ili nekog drugog hronično bolesnog organa u
ljudskom tijelu. H1N1 simptomi:
62
 nagli skok temperature preko 38˚C;
 bol u mišićima i kostima;
 suh, nadražujući i jak kašalj s bolom u grlu;
 otežano disanje;
 glavobolja;
 opća malaksalost;
 brzo zamaranje;
 iscjedak iz nosa ili njegova začepljenost.
Pokazalo se da ova gripa može da izazove i veće
komplikacije kao što su upala uha (naročito kod dje-
ce), bronhitis, upala pluća, grčevi, toksični šok ili upala
srčanog mišića.
Simptomi zbog kojih je obavezan odlazak ljekaru:
jako otežano disanje, zamaranje tokom govora, povra-
ćanje, promjene mentalnog stanja, letargija i ekstre-
mna pospanost, jaki bolovi u plućima i trbuhu.
I ova gripa, kao i druge, prenosi se s čovjeka na čo-
vjeka kapljičnim putem (kihanje, kašljanje) i preko ruku
ili zaraženih predmeta. Nevolja je što se pojavio i se-
zonski grip pa je jako teško razgraničiti o kojoj gripi se
radi, no to prepustite ljekarima. Najugroženije skupine
su hronični bolesnici (astma ili neka druga hronična
bolest pluća, diabetes, srčane i bubrežne bolesti, imu-
nodeficijencija).
U slučaju oboljele djece sve ovisi od njihovog zdrav-
stvenog stanja.
Ima li lijeka?
Hvala Bogu ima. Za srednje teške i teške slučajeve
postoje anti-viralni lijekovi koji koče razvoj, to jest re-
plikaciju virusa i time skraćuju trajanje bolesti i spreča-
vaju nastanak nekih težih komplikacija. To su Tamiflu
(oseltamivir) i Relenza (zanamivir).
Relenza je anti-viralni lijek koji se koristi inhalatorno
i zbog toga ima malu manu. Ne mogu ga uzimati oni
koji imaju astmu ili neku drugu hroničnu bolest pluća.
 Važno je znati da oba lijeka imaju dobro dejstvo
samo ako se počnu koristiti u prvih četrdeset osam
sati od pojave simtoma gripe.
Vakcina je najbolji lijek protiv bilo kojeg gripa, pa i
ovog kojeg zovu H1N1. Ali... Toliko problema, toliko
protivljenja, kritike i nepovjerenja nije bilo ni prema
jednoj vakcini kao prema ovoj protiv “nove gripe”.
Istina, bilo je jako malo vremena da se ispita njen
kvalitet i dejstvo a time i neželjene posljedice koje
može izazvati. Pojedini sastojci i njihova količina za
mnoge su veoma diskutabilni. Tačnije dva sastojka
su na meti kritika i nepovjerenja: količina žive (može
izazvati autizam ili oštećanje mozga) i skvalen (koji,
u suštini, vara imunološki sistem ali može potaknuti
nastanak nekih autoimunih bolesti).
Ipak, i pored svih mana (ako ih uistinu ima), vakcina
može spasiti nebrojeno života. Odluka o vakcinisanju
je individualan stav i tako je najbolje. Svako neka pro-
cjeni šta je po njega najpovoljnije. Prije odluke treba
se dobro posavjetovati s ljekarima.
Opće preventivne mjere
 Perite ruke (sapun, gel i slično)!
 Izbjegavajte rukovanje, grljenje i ljubljenje!
 Pokrivajte nos i usta ako kišete ili kašljete!
 Provjetravajte često prostorije u kojima bora-
vite!
 Izbjegavajte mjesta i prostorije u kojima boravi
mnogo ljudi!
Ublažavanje simptoma
Ako se i pored svih napora i prevencije neko u po-
rodici razboli, pomažite mu na slijedeći način: Dajte
sredstvo za snižavanje povišene tjelesne temperature
ako ona prelazi 38˚C (nikada u sezoni gripe ne dajite
ništa što je na bazi acetil-salicilne kiseline-andol –
asprin i slično).
 Dajite dosta tekućine – vode ili čaja, nikada
slatke sokove!
 Podignite bolesnikovu glavu ako leži da nos
ostane prohodan.
 Ako je neophodno dajte kapi za nos ili isperite
mu nos slanom ili morskom vodom.
 Povećajte vlažnost zraka u prostoriji.
 Kod veoma visoke temperature rashladite ga
mlakom kupkom.
 Obavezno mu dajite pileću supu.
 Ostanite pribrani jer samo tako možete biti od
pomoći!
 Oboljelog vodite ljekaru ako primijetite bilo šta
što ne možete nadvladati!
Za sada nam mora biti jasno da će uvijek postojati
epidemije gripe, bile one stvarne ili lažne, i postojat
će potencijalno opasne vakcine koje će se nuditi kao
rješenje.
Na drugoj strani priroda nudi mnogo toga, nekada i
čudo. U ovom slučaju čudo zovemo vitamin D. Prirod-
na i neškodljiva vakcina. Kvalitetan nivo vitamina D u
organizmu najbolja je strategija za izbjegavanje gripe.
Bitno je da mi sada vjerujete.
Vitamin D je najvažniji i najjeftiniji korak koji možete
napraviti za svoje zdravlje.
Ovaj vitamin je pored svojih drugih kvaliteta od
esencijalne važnosti za dobro funkcionisanje imuno-
loškog sistema. Djelotvoran je kod svih osoba i svih
uzrasta. Normalne dnevne doze su 800 IU, za odrasle
i 400 IU, za djecu. Ako ste izloženi čestim kontaktima i
morate biti vezani poslom s puno ljudi, možete uzimati
i do 4000 IU dnevno. Vitamin D3 organizam najbolje
absorbira. Ako već imate grip onda uzimajte, u prva tri
dana bolesti po 4000 IU vitamina D, dnevno.
Šta još činiti? Izbjegavajte šećer i industrijski pre-
rađenu hranu jer smanjuju efikasnost imunološkog
sistema skoro odmah nakon unošenja u organizam.
Treba da znate da šećera ima čak i u kečapu i svim
voćnim sokovima, fabrički spravljenim.
Uzimajte Omega 3 masne kiseline jer su i dobri an-
tioksidanti i mogu spriječiti nastanak respiratornih
komplikacija.
Vitamin C dnevno po 500 mg dok god traje sezona
gripe. Oni koji mogu i žele neka koriste i Zinc picolinat.
Jedite što više voća i povrća, budite fizički aktivni.
Bilo kako bilo, posvetite više pažnje vlastitom zdrav-
lju, pokušajte se koliko možete zaštititi od bolesti. Nije
nas priroda ostavila bespomoćnima, jer “dala” nam je
mnogo lijekova, samo ih treba pronaći. Ne shvatite
upozorenja kao pretjerivanje, jer cijena može biti velika.
Borite se za sebe i vaše najdraže.
63
NARUDŽBE NA TELEFON: +387 61 803 014
NARUDŽBE NA TELEFON: +387 61 803 014
00