Sie sind auf Seite 1von 99

Kreimir Regan

BOSANSKA KRALJICA KATARINA


Pola stoljea Bosne (1425-1478)

SADRAJ
PREDGOVOR
UVOD
I. POGLAVLJE POVIJEST BOSNE U XV. STOLJEU
II. POGLAVLJE IVOT KRALJICE KATARINE
1. Djetinjstvo i ivot na kraljevskom dvoru
2. Na ivotnom razmeu
3. Rimske godine

III. POGLAVLJE MJESTA IVOTA I DJELOVANJA KRALJICE KATARINE


1.
2.
3.
4.

Plemiki grad Soko u Podrinju


Plemiki grad Blagaj na Buni
Milodra
Bosna

5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.

Plemiki grad Visoki (Visoko)


Podvisoki (Visoki, Visoko)
Mile
Biskupii
Motre

Plemiki grad Bobovac


Kraljeva Sutjeska
Plemiki grad Vranduk
Jajce
Plemiki grad Kozograd
Vrlika
Dubrovnik
Herceg-Novi
Rim
Crkvene zadubine i darovi
Crkva Svete Marije od Nebeskog Oltara (Araceoli)

IV. POGLAVLJE BOSNA U KATARININO DOBA


1.

Povijesna topografija Bosanskog kraljevstva

Bosna
Donji kraji
Zavrje
Usora

2.

Soli
Hum
Podrinje
Trebinje
Zapadne strane

Velikake obitelji Bosanskog kraljevstva

V. POGLAVLJE ZAKLJUNO RAZMATRANJE


VI. POGLAVLJE PRILOZI
1.
2.
3.
4.

Izvori i literatura
Dokumenti
Narodne predaje
Popis ilustracija

Predgovor
Meu brojnim linostima koje su svojim djelovanjem trajno obiljeile povijest Bosne i
Hercegovine, od njezina davna spomena u povijesnim izvorima polovicom X. stoljea pa sve
do naih dana obiljeenih krvavim raspadom Jugoslavije i brutalnim ratom na ovim
prostorima, bez ikakve je dvojbe i kraljica Katarina. Njezin ivot, proet s jedne strane
kraljevskim dostojanstvom, a s druge strane vjenom patnjom uslijed trajnog gubitka djece i
doivotnoga prognanikog ivota, postao je univerzalnim bosanskohercegovakim simbolom
majinske ljubavi i stradanja ljudi u ratnim vihorima.
Kao takva, kraljica Katarina je oduvijek privlaila pozornost ljubitelja povijesti Bosne
Hercegovine, o emu svjedoe brojne knjige i lanci. Mada su njezini biografi jo od XIX.
stoljea nastojali rekonstruirati njezin ivot, ta zanimljiva problematika jo uvijek je
djelomino prikazana, ponekad nedovoljno jasno, a u nekim segmentima i potpuno netono.
Nedovoljno je razjanjeno burno razdoblje njezina ivota od provale Osmanlija predvoenih
sultanom Mehmedom II. Osvajaem u ljeto 1463. godine pa sve do njezina odlaska u Rim
tijekom kasnih 1460-ih godina. Prikaz njezina ivota u tom razdoblju sveden je tek na nizanje
faktografskih podataka, veinom dobivenih istraivanjem spisa dubrovakog i vatikanskih
arhiva, a u potpunosti je zanemarena njezina uloga na podruju onoga dijela Bosne koji je
izmeu osmanske agresije na Bosnu i njezina odlaska u Rim ostao izvan posjeda Osmanskoga
Carstva, s jedne, te Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, s druge strane, i koji je do pada pod
osmansku vlast tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina XV. stoljea mogao egzistirati,
gledajui legalistiki, kao jedini preostali slobodni dio Bosanskoga kraljevstva dinastije
Kotromani. Samim time ostao je neistraen njezin odnos prema ocu Stjepanu Vukiu
Kosai te brai Vladislavu i Vlatku Hercegoviu, a jo manje su istraeni politiki odnosi
izmeu nje i pripadnika velikakih obitelji Kleia, Semkovia, ubrania i dr., koji su je,
zajedno s njezinom obitelji, barem u formalnom smislu morali priznavati kao svoga suverena
i potovati njezinu vlast, budui da je nakon pogubljenja kralja Stjepana Tomaevia i
zarobljavanja njezine djece, uz Maru, bila jedina legitimna predstavnica bosanske kraljevske
kue Kotromania, a samim time i njihova vladarica. Takoer nije dovreno istraivanje
topografske faktografije, ije nam razumijevanje itekako moe pomoi u rekonstruiranju
pojedinih segmenata Katarininog ivota, nepokrivenih izvornim dokumentima.
Premda sam svjestan injenice da niti ovaj prilog nee dati konane odgovore na sva
pitanja koja proizlaze iz njezina burna i istodobno tragina ivota, namjera mi je da na temelju
izuavanja objavljenih povijesnih izvora, zatim izvorne arhivske grae, pregleda i
komparacije postojee povijesne literature, istraivanja i pravilnoga vrednovanja materijalnih
tragova te analize narodnih predaja pokuati to cjelovitije prikazati njezin ivot te objasniti i
ire drutvene, politike, materijalne, vojne i kulturne okolnosti koje su nastale velikim
dijelom i kao odraz njezina djelovanja. To se posebno odnosi na one krajeve u kojima je
kraljica obitavala i koje je bogato donirala, pripomaui tako u njihovoj obnovi ili izgradnji.
Stoga sam ovu raspravu, vremenski ogranienu na razdoblje od roenja kraljice Katarine
1425. godine pa sve do smrti 1478. godine, podijelio u nekoliko poglavlja. Nakon kraega
uvoda, koji sadri prikaz dosadanjih istraivanja, u prvom poglavlju Povijest Bosne u XV.
stoljeu dao sam uvid u ope politike prilike toga vremena, od prijestolnih borbi izmeu
Tvrtka II. Tvrtkovia i Stjepana Ostojia te sukoba s Ugarsko-Hrvatskim Kraljevstvom na
poetku stoljea, preko kraljevanja Stjepana Tomaa sve do osmanske navale na Bosnu i
hercegovu zemlju ezdesetih godina istoga stoljea. Poglavlje ivot kraljice Katarine poinje
prikazom Katarininog djetinjstva i ivota na kraljevskom dvoru, nastavlja se opisom prvih
godina u izbjeglitvu, a zavrava detaljnim osvrtom na prognanike godine u Rimu. Sljedee

poglavlje, Mjesta ivota i djelovanja kraljice Katarine, bavi se povijesnim razvojem i


graevnim znaajkama utvrda, palaa i gradova u kojima je djelovala, kao i drugim
graevinskim kompleksima i spomenicima, koji svjedoe o njezinu djelovanju irom
dananjega bosanskohercegovakog, hrvatskog, crnogorskog i talijanskog podruja. Poglavlje
pod naslovom Katarinina Bosna bavi se detaljnim prikazom povijesne topografije
Bosanskoga kraljevstva u XV. stoljeu te velikakim obiteljima, koje su ga obiljeile. U
poglavlju Zakljuna razmatranja poseban je naglasak stavljen na kontroverzije oko kraljice
Katarine u znanstvenoj i strunoj literaturi. Prilozi sadre izvore i literaturu, arhivske
dokumenate, koji se odnose na kraljicu Katarinu, te naposljetku narodne predaje o Katarini,
koje su koritene prilikom izrade ovoga rada.
U razmatranju ivota kraljice Katarine valja istaknuti nekoliko nejasnoa vezanih za
uporabu odreenih sintagmi i termina koji nisu izvorni, nego su upotrijebljeni radi lakeg
praenja sadraja. Prvenstveno bih pojasnio naslov Bosanska kraljica Katarina. Pola stoljea
Bosne (1425-1478). Iako je djelo izvorno bilo zamiljeno iskljuivo kao biografija kraljice
Katarine, radi razumijevanja iste tijekom istraivanja pokazalo se nunim prikazati splet
onodobnih okolnosti. Stoga elim naglasiti da se rad temelji na njenoj biografiji, s kojom se
usporedno prikazuju ire drutvene, politike, materijalne, vojne i kulturne okolnosti
Bosanskoga Kraljevstva XV. stoljea.
U radu se rabi sintagma plemiki grad za svaki srednjovjekovni plemiki
graevinski kompleks namijenjen obrani i boravku, podignut na poloaju koji je najbolje
omoguavao njegovu obranu. Iako bi bilo popuno ispravno za takav kompleks koristiti
povijesni termin grad, razlog dodavanju atributa plemiki lei u elji da se napravi jasna
distinkcija izmeu takvog kompleksa i svakoga veeg kompaktno izgraenog naselja, koje se
takoer naziva gradom. Slinih pokuaja bilo je i ranije, tako da su se u hrvatskoj i
bosanskohercegovakoj historiografiji za takve plemike graevinske komplekse rabili
razliiti termini, od kojih su najei bili feudalni tvrdi grad, utvreni plemiki grad,
kastrum, burg, utvreni plemiki grad, grad-utvrda, srednjovjekovni grad,
srednjovjekovni burg, feudalni grad, tvrdi grad, utvreni grad, stari grad i stari
grad-burg.1 U radu se pod sintagmom plemiki grad podrazumijevaju i obrambeni
kompleksi podignuti unutar veih naselja (katel), kao i obrambeni kompleksi koji su bili,
poput Bobovca, stolna mjesta, odnosno prijestolnice Bosanskoga kraljevstva.2
Nije nevano ni pitanje imena i sadraja poglavlja Mjesta ivota i djelovanja kraljice
Katarine. U ovom radu koristim je za opis petnaest lokaliteta u kojima je Katarina tijekom
svog ivota boravila ili je, zahvaljujui svom utjecaju i velikom bogatstvu, ostavila
materijalnoga traga. Njezin boravak u nekima od njih, poput Milodraa, Vrlike, Lopuda ili
Herceg-Novog, potvren je dokumentima, dok su druga mjesta, poput Jajca, Bobovca,
Visokog ili Vranduka, pretpostavljena na osnovu injenice da su bila povremene rezidencije
bosanskih vladara u kojima je ona, kao bosanska kraljica, zasigurno boravila. Iako postoji vie
1

iro, TRUHELKA, Nai gradovi. Opis najljepih sredovjenih gradova Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1904;
Gjuro SZABO, Srednjovjekovni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920; Veeslav HENNEBERG, Liki
gradovi prolih stoljea, Liki kalendar, Gospi 1934; oko MAZALI, Stari grad Jajce, Glasnik
Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 7/1952, br. 7, 59-100; ISTI, Visoki, bosanski grad srednjeg vijeka,
Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija 1954, sv. IX, arheologija, Sarajevo 1954, 227-253; Anela
HORVAT, Grad, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3, Zagreb 1958, 525-531; uro BASLER, Konzervacija
junog zida tvrave u Jajacu, Nae starine, 1959, br. 6, 121-134; Aleksandar DEROKO, Grad, Enciklopedija
likovnih umjetnosti, sv. 2, Zagreb 1962, 435-437; O staroj fortifikacionoj arhitekturi u Hrvatskoj, Arhitektura,
br. 109/110, Zagreb 1971, str. 3-4; Milan KRUHEK, Krajike utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16.
stoljea, Zagreb 1995, 19-44; Grad, Rjenik hrvatskog jezika (glavni urednik Jure ONJE), Zagreb 2000, 301302.
2
Pavao ANELI, Bobovac i Kraljeva Sutjeska stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeu, Sarajevo
1973.

takvih lokaliteta,3 u ovome radu ograniio sam se samo na obradu onih u kojima je njezin
suprug izdavao isprave, ili je njegovo djelovanje zabiljeeno u dokumentima, jer je opravdana
pretpostavka da je Katarina kao kraljevska supruga u vrijeme nastanka tih dokumenata
boravila uz njega.
I na kraju, duan sam iskazati zahvalnost ljudima bez ije pomoi ova knjiga ne bi
ugledala svjetlo dana. To se na prvom mjestu odnosi na njezina izdavaa Bou Dujmovia
koji mi je skrenuo pozornost na ovu zanimljivu povijesnu osobu te pruio priliku da se njome
profesionalno bavim tijekom posljednje dvije godine. Posebnu zahvalnost iskazao bih
recenzentima knjige dr. sc. Zoranu Ladiu i dr. sc. Peji okoviu na savjetima koji su uvelike
doprinjeli da se uklone pojedine nejasnoe nastale prilikom pisanja ovoga rada. Zahvalu na
koncu dugujem i prof. Vlatki Dugaki na pruenoj pomoi tijekom pripreme i dovrenja
konane verzije teksta.
Zagreb, oujak 2010.

Prema izvjetaju trogirskoga kneza, Osmanlije su 1463. godine osvojile preko 300 bosanskih utvrenja, dok
mletaki upravitelja Skadra govori o padu 117 bosanskih utvrenja u ruke sultana Mehmeda II. Osvajaa. Veina
njih nalazila se tijekom prve polovice XV. st. u kraljevom posjedu. Marko UNJI, Prilozi za istoriju
bosansko-venecijanskih odnosa 1420-1463, Historijski zbornik, sv. 14, Zagreb 1961, 144.

Uvod
Tragini ivot kraljice Katarine oduvijek je privlaio pozornost brojnih istraivaa
bosanske prolosti i raspirivao matu brojnih pisaca. 4 Premda je istraivanje njezina ivota
bila tema svakoga znanstvenog rada koji je ozbiljnije prouavao kasnosrednjovjekovnu
povijest Bosne od vremena stupanja Stjepana Tomaa na bosansko prijestolje pa sve do
konanog pada Bosne pod osmansku vlast tridesetih godina XVI. stoljea, svi su ti radovi bili
usmjereni prema istraivanju iskljuivo politikih odnosa unutar vladajue dinastije
Kotromani, zatim odnosa pojedinih lanova dinastije prema drugim bosanskim velikakim
obiteljima i njihovim monim pojedincima koji su imali znatan utjecaj na politiki ivot
Bosanskog kraljevstva te naposljetku na sveukupni odnos Bosanskog kraljevstva prema
Osmanskome Carstvu i kranskim zemljama meu kojima se posebno istie Papinska
Drava, zatim mono Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo Matije Korvina te naposljetku Mletaka
Republika, neprikosnovena gospodarica Jadrana. S obzirom na to da su se ta istraivanja
odvijala u sferama tzv. visoke politike, pojedini biografski podaci iz ivota kraljice Katarine
bili su navoeni tek usputno, bez dublje analize njezina utjecaja na svakodnevni ivot
stanovnika na podruju srednjovjekovne Bosne i kasnije osmanske Bosne i Hercegovine,
unato tome to je poznavanje njezina ivota bitno za razumijevanje unutranjopolitike
situacije u kojoj se nala Bosna nakon kobne osmanske provale u ljeto 1463. godine. To se
moe rei za knjige Vjekoslava Klaia Poviest Bosne do propasti kraljevstva i Milana Preloga
Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I. dio (1463-1739), potom za knjigu skupine autora
Poviesti hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do god. 1463, knjigu
Hazima abanovia Bosanski paaluk-postanak i upravna podjela, Sime irkovia Herceg
Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba i Istorija srednjovekovne bosanske drave, Mihaila
Dinia Srpske zemlje u srednjem veku. Istorijsko-geografske studije, Nade Klai
Srednjovjekovna Bosna, Peje okovia Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 14431446, Mladena Ania Na rubu Zapada: tri stoljea srednjovjekovne Bosne i naposljetku
knjigu Dubravka Lovrenovia Na klizitu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna
bosanska 1387-1463).5
Premda o kraljici Katarini postoji bogata bibliografija, nekoliko autora zasluuje da ih
se posebno istakne. To se prvenstveno odnosi na Ivana Kukuljevia-Sakcinskog, koji je jo
davne 1852. godine izradio prvi znanstveno utemeljen prikaz njezina ivota.6 Njegov je rad
podjednako uspjeno rekapitulirao 1873. godine fra Antun (Ante, Anto) Kneevi, a izvorima
dodatno potkrijepio 1893. godine Ilarion Ruvarac u raspravi u sklopu serije napisa o dvije
4

Esad KURTOVI, Prilog bibliografiji radova o bosanskoj kraljici Katarini Kotromani (1425-1478)/(U
povodu 580. obljetnice roenja i 525. obljetnice smrti), Bosna franciscana, 13/2005, br. 22, 201-211.
5
Vjekoslav KLAI, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882; Milan PRELOG, Povijest Bosne u
doba osmanlijske vlade, I. dio (1463-1739), Sarajevo izmeu 1912. i 1931; Skupina autora, Poviest hrvatskih
zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do god. 1463. (1942. i 1991), Hazim ABANOVI,
Bosanski paaluk-postanak i upravna podjela, Sarajevo 1959; Sima IRKOVI, Herceg Stefan Vuki Kosaa i
njegovo doba, Srpska akademija nauka i umetnosti, posebna izdanja, knj. 376, Odeljenje drutvenih nauka, knj.
48, Beograd 1964; Sima IRKOVI, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964; Mihailo DINI,
Srpske zemlje u srednjem veku. Istorijsko-geografske studije, Beograd 1978; Nada KLAI, Srednjovjekovna
Bosna. Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.), Zagreb 1994.2; Pejo OKOVI,
Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, Banjaluka 1988; Mladen ANI, Na rubu Zapada: tri
stoljea srednjovjekovne Bosne, Zagreb 2001; Dubravko LOVRENOVI, Na klizitu povijesti (sveta kruna
ugarska i sveta kruna bosanska 1387-1463), Zagreb-Sarajevo 2006.
6
Ivan KUKULJEVI-SAKCINSKI, Katarina, kraljica bosanska, Neven, 1/1852, br. 1, 2-13.

posljednje bosanske kraljice.7 Njihova vrijedna i u neku ruku pionirska djela nadopunio je
Ludwig von Thallczy koji je u svojim raspravama iz bosanske povijesti stavio poseban
naglasak na vrijeme koje je Katarina kao izbjeglica provela u Rimu. 8 Osim to je u tom radu
obradio i dijelom u izvorniku objavio Katarinina pisma pojedinim talijanskim velikaima u
kojima je traila pomo za oslobaenje svoje djece iz osmanskoga suanjstva kao i podatke o
novanoj pomoi, koje su joj pape mjeseno isplaivale, posebno je zanimljiv dio radnje
posveen analizi njezina grba s nadgrobne ploe koji je Thallczy analizirao u poglavlju o
heraldikim simbolima velikake obitelji Kosaa i njezinoga peata. Rad na istraivanju
Katarininog ivota nastavili su nakon II. svjetskog rata Krunoslav Draganovi i Bazilije
Pandi, koji su prilikom obiljeavanje 500. obljetnice njezine smrti objavili dva vrijedna rada
te po prvi put u njima sakupili rezultate svih dotadanjih istraivanja. 9 Tijekom posljednjega
rata u Bosni i Hercegovini Katarininim ivotom bavio se i arheolog Enver Imamovi, koji ju
je pokuao uzdignuti u simbol ujedinjenja ratom napaene zemlje, 10 dok je Petar Runje u radu
o tri hrvatske plemkinje koje su bile pripadnice franjevakoga treeg reda iznio zanimljivu
tezu da je Katarinu na put u Rim nagovorio njezin prijatelj te poznati talijanski humanist,
pjesnik i diplomat L. Montagna.11 tovie, u prilozima toga rada, Runje je objavio u izvorniku
i prijevodu dvije Montagine pjesme posveene Katarini koje se u rukopisu danas uvaju u
fondu De Marinis Vatikanske biblioteke (Biblioteca Vaticana, Fondo De Marinis, Ms. 7) te u
rimskoj Biblioteci Casanatense (Biblioteca Casanatense, Ms. 276 (B. IV. 13). 12 Meu
posljednjima su se Katarinom bavili Tomislav ori, uro Toi te Mladen-Anto Molinar.13
Zanimljivi su i radovi koji se odnose na lanove njezine ue obitelji. Gledano
kronoloki, prva meu njima jest leksikonska natuknica o Sigismundu koju je na temelju
pisanja osmanskog povjesniara Hade-zade 1931. godine izradio Safvet-beg Baagi u
svojevrsnom leksikonu znamenitih Hrvata, Bonjaka i Hercegovaca u vrijeme Osmanskoga
Carstva.14 Samo sedam godina kasnije Aleksij Olesnicki u kratkim je crticama takoer obradio
Katarininog sina Sigismunda (Ishak-begom Kraljeviem) u radu posveenom ivotu
osmanskoga vojskovoe Jakub-pae Haduma.15 Posebnu vrijednost ovoga rada predstavljaju
Prilozi u kojima je Olesniciki objavio podatke iz turskih arhiva o ratu Bajazida II. protiv
egipatskih mameluka 1486. godine, u kojem se Jakub-paa Hadum pod zapovjednitvom
Ahmed-pae (Stjepan) Hercegovia borio rame uz rame s njegovim neakom Sigismundom,
kao i podatke koji se odnose na opis dogaaja uoi i nakon bitke na Krbavskome polju koji je
7

Antun KNEEVI, Katarina, predposljednja kraljica bosanska, Ilarion RUVARAC, Dvije bosanske
kraljice. Pretposljednja bosanska kraljica Katarina, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1893, br.
5, 467-477.
8
Ludwig von THALLCZY, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen und
Leipzig 1914.
9
Krunoslav DRAGANOVI, Katarina Kosaa bosanska kraljica/prigodom 500. godinjice njezine smrti (25.
X. 1478), Sarajevo 1978; Bazilije PANDI, Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), Povijesno-teoloki
simpozij u povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine odran 24. i 25. listopada 1978. u Sarajevu,
Sarajevo 1979, 15-25; Bazilije PANDI, Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), Nova et Vetera, 29/1979, br.
1, 105-115.
10
Enver IMAMOVI, Treba li nam kraljica i Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi i slom
srednjovjekovne bosanske drave u: Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995.
11
Petar RUNJE, Tri hrvatske plemkinje franjevake treoredice, Kai, 29/1997, br. 29, 67-81.
12
ISTO.
13
Tomislav ORI, Kraljica Katarina Kotromani (1424-1478) u: Hrvatska ena u povijesti, Zagreb 1997;
uro TOI, Bosanska kraljica Katarina (1425-1478), Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine, 2/1997, br. 2,
73-112; Mladen-Anto MOLINAR, Katarina Kosaa Kotromani, Kiseljak 2007.
14
Safvet-beg BAAGI, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb 1994 (pretisak
izvanrednog izdanja Matice hrvatske za godinu 1931), 36.
15
Aleksije A. OLESNICKI, Bonjak Hadum Jaku, pobjednik na Krbavskom polju g. 1493 , Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 264, Zagreb 1938, 123-160.

zapisivau toga dogaaja ipriao, meu ostalim, sam Sigismund. 16 Na temelju njegovih
istraivanja, kao i na temelju istraivanja Glie Elezovia, Antuna imika i Milenka S.
Filipovia o sudbini bosanske princeze Katarinine, 17 izvrsnu raspravu o kraljiinoj djeci nakon
pada u osmansko zarobljenitvo napisao je, pod pseudonimom E. Jahi, znameniti
bosanskohercegovaki pravnik i politiar Muhamed Hadijahi.18 I na koncu moemo
istaknuti prilog Marka unjia o odnosima Bosanskog Kraljevstva i Mletake Republike
izmeu 1420. i 1463. godine,19 u kojem su objavljeni zanimljivi podaci o obitelji kralja
Stjepana Tomaa na temelju zapisa iz venecijanske Prve knjige Senato-Mar te podataka iz
kronike mletakoga kroniara Marcantonia Erizzoa na temelju kojih je unji dokazao da je
Katarinin suprug imao jo etvero brae (Stjepana Ostojia, Radivoja i jo dva, nepoznata
imena) te estero djece, od kojih s Katarinom Sigismunda i Katarinu, a sa svojom prvom
suprugom Vojaom, sina Stjepana Tomaevia, dvije keri nepoznata imena te jo jednog sina,
takoer nepoznatog imena, za kojega se zna da je preminuo kao djeak na Mljetu prilikom
hodoaa u svetite mljetske Gospe te da je bio pokopan u crkvi benediktinskog samostana.20
Posebnu skupinu znanstvenih radova o Katarini ine rasprave posveene njezinoj
materijalnoj ostavtinoj. Tako je jo davne 1914. godine Vladimir orovi prepriao pismo fra
Bone Nedia iz 1897. godine prema kojem se u selu Otroj Luci nalazio tumul u kojem je
obitelj Kristi tijekom prve polovice XIX. st. pronala sablju Mehmeda II. Osvajaa s
posvetom kraljici Katarini.21 Tu su dakako jo i rasprave koje obrauju likovne prikaze
Katarinine, te detalja koji ih prate. Meu njima se istiu, uz ve ranije spomenute radnje
Ludwiga von Thallczya,22 rasprava Josipa Smodlake o grbovima na njezinoj nadgrobnoj
ploi u sklopu radnja o grbovima junoslavenskih zemalja, 23 te intrigantan rad Arthura
Scheneidera o portretu bosanske kraljice u kojem je autor opovrgnuo dotadanje teze o
njemu.24 Osim to je doveo u pitanje dotad uvrijeeno miljenje da se na slici nalazi prikaz
kraljice Katarine, koji je izradio poznati talijanski slikar Giovanni (zvan Giambellino; oko
1431-1516), u nastavku rada izradio je zanimljivu studiju o njezinoj nadgrobnoj ploi koja se
nalazi u rimskoj crkvi Aracoeli na Kapitolu. 25 Takoer moramo istaknuti i nekoliko radova
koji se dijelom bave i Katarininom graevinskom djelatnou u Bosni tijekom kraljevanja
njezina supruga. To se prvenstveno odnosi na raspravu oke Mazalia, ure Baslera
(objavljene pod pseudonimom Juraj Kujundi), Tomislava Heresa, Mladena Ania te Burne

16

ISTI, 147-157.
Glia ELEZOVI, Kralj kzi. Grob keri bosanskoga kralja Stjepana Tomaa Ostojia-Kotromania i ene
mu kraljice Katarine, keri hercega Stjepana Vukia-Kosae u Skoplju, Bratstvo, 30/1939, br. 30, 49-69;
Milenko S. FILIPOVI, Kralj kzi (Katarina, ki Stj. Tomaevia-turbe u Skoplju), Jugoslovenski historijski
asopis, 5/1939, br. 1-2, 215-217; Antun IMIK, Turbe bosanske kraljevne u Skoplju, Novi Behar, 12/19381939, br. 12, 176-177.
18
E. JAHI (Muhamed HADIJAHI), Islamizirana djeca bosanske kraljice Katarine, Nova et vetera, sv. 1,
Sarajevo 1979, 223-230.
19
Marko UNJI, Prilozi za, 119-145.
20
ISTI, 133-134, bilj. 88, 89. i 90.
21
Vladimir OROVI, Sablja kraljice Katarine u:Sitniji prilozi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini, 26/1914, br. 26, 432-433.
22
L. v. THALLCZY, Studien zur, 299. i 309-310.
23
Josip SMODLAKA, Zemlje junih SLovena i njihovi grbovi oko god. 1330. u putu oko svijeta jednog
panjolskog fratra, Split 1931. u: Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50/1932, br. 50, 22-28.
24
Prema Schneideru, rije je o portretu mlade djevojke koji je izradio ferrarski slkar Ercole di Giulio Cesare
Grandi (1463-1525). Arthur SCHNEIDER, O portretu bosanske kraljice Katarine, Hrvatska revija, 9/1936, br.
9, 491-494.
25
Sporna slika, pod nazivom Ritratto di giovinetta, dio je znamenite zbirke slika Pinacoteca Capitolina koja je
izloena u Palazzo dei Conservatori na Kapitolu. Njezin nastanak datira se u prvu polovicu XVI. st. Vidi:
Ritratto di giovinetta, Pittore ferrarese, prima met del XVI secolo olio su tavola, cm 39x32; Inv. 22; Sala II. ,
Pinacoteca Capitolina.
17

Ljubeza o, izmeu ostalog, crkvama sv. Katarine i sv. Marije u Jajcu,26 te na knjigu
Krunoslava Draganovia i Miroslava Daje o Kupresu u kojoj je opirno obraena crkva
Presvetog Trojstva, ije se ruevine nalaze u mjestu Vrili (danas Otinovci).27
Kratak prikaz dosadanje osnovne literature o kraljici Katarini te dogaajima koji su
prethodili i dogodili nakon propasti Kraljevine Bosne u osmanskoj provali 1463. godine bio bi
nepotpun bez izvornih dokumenata objavljenih u razliitim zbirkama ili radovima s takvim
sadrajem. To se prvenstveno odnosi na tematske zbirke, koje su prikupili i objavili Franc
Mikloi, Gyorgy, Pray, Augustin Theiner, ime Ljubi, uro urmin, Josef Konstantin
Jiriek, Jovan Radoni i Nicolae Iorge, kao i na popise i regeste dokumenata koje su objavili
Euzebije Fermendin i Milko Brkovi. 28 Potom valja obratiti pozornost na djela dubrovakih
povjesniara raenih na temelju podataka iz starih kronika, usmene predaje, djelima razliitih
istonih i zapadnih pisaca te grae iz arhiva dubrovake komune. To se prvenstveno odnosi na
znamenito djelo Mavra Orbinija pod naslovom Kraljevstvo Slavena (Il Regno degli Slavi) iz
1601. godine, potom na kroniku Jakova Lukarevia pod naslovom Opirni izvod iz
dubrovakih ljetopisa u etiri knjige (Copioso ristretto de gli annali di Rausa, libri Quattro) iz
1605. godine te naposljetku na djelo Ivana Marinova Gundulia pod naslovom Anali to jest
obavijesti o podrijetlu Dubrovake Republike i najznamenitije stvari koje su se dogodile i
razliita doba iste, skupljene iz raznovrsnih starih rukopisa (Annali ossia Notizie dellorigine
della Republica di Ragusa e delle cose pi cospicue occorse in diversi tempi della medesima,
racolte da varii manuscriti antichi) koju je 1893. godine tiskao Natko Nodilo pod naslovom
Kasniji dubrovaki ljetopisi vjerojatno djelo Ivana Marina Gundulia (Croniche ulteriori di
Ragusa probabilmente opera di Giovanni di Marino Gondola).29
I na kraju ovoga kratkog prikaza neizostavnih radova o ivotu kraljice Katarine valja
istaknuti i nekoliko autobiografija, posebice Konstantina Mihailovia iz Ostrovice, potom
Dursun-bega te Aik-pae Zadea, sudionika osmanskoga pohoda na Bosnu u ljeto 1463.
godine.30 Sve tri autobiografije sadre obilje zanimljivih podataka o dogaajima, koji su
prethodili upadu Mehmeda II. Osvajaa u Bosnu, ali i podatke o zarobljavanju Katarinine
djece nakon to su Osmanlije osvojile bosansku prijestolnicu Jajce i njemu susjedne utvrde.
26

oko MAZALI, Stari grad, 80-92; Juraj KUJUNDI, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir,
1972, br. 21-22, 273-284; Tomislav HERES, Crkva Svete Marije u Jajcu, Maruli, 1993, br. 6, 926-929;
Mladen ANI, Jajce-portret srednjovjekovnoga grada, Split 1999; Bruno LJUBEZ, Crkva sv. Katarine u:
Katolika crkva u jajakom kraju: crtice iz sakralne povijesti, Jajce 2004, 62-63.
27
Krunoslav DRAGANOVI i Miroslav DAJA, Sa kupreke visoravni, Otinovci-Kupres 1970. i isti, Sa
kupreke visoravni, II. izdanje, Bako polje-Zagreb 1994.
28
PRAY Gyorgy, Annales Regnum Hungariae (997-1564), Be 1766; Franc MIKLOI, Monumenta serbica
spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Be 1858; Augustino THEINER, Vetera monumenta historica
Hungariam sacram illustrantia..., sv. II, Rim 1862; Isti, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam
illustrantia... (Stari spomenici povijesti junih Slavena, sv. I, Osnabrck 1863; ime LJUBI Listine o odnoajih
izmeu junoga Slavenstva i mletake republike, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, sv.
X., Zagreb 1891; JIRIEK Josef Konstantin, Spomenici srpski, SKA, Spomenik, sv. XI., Beograd 1892;
URMIN uro, Hrvatski spomenici. Acta croatica, sv. 1 (od g. 1100. do 1499), Monumenta historico-juridica
Slavorum Meridionalium, br. 6, Zagreb 1898; Nicolae IORGA, Notes et extraits pour server lhistorie des
croisades au XV sicle, sv. II, Pariz 1899; Euzebije FERMENDIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum
insertis editorum documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Zagreb 1892; Jovan RADONI,
Dubrovaka akta i povelje, I-III, Beograd 1934-1935; Milko BRKOVI, Popis i regeste srednjovjekovnih
isprava bosansko-humskih vladara i velmoa u: Srednjovjekovna Bosna i Hum/identitet i kontinuitet, Mostar
2002, 202-232.
29
Jakov LUKAREVI, Copioso ristretto de gli annali di Rausa, libri quattro, Venecija 1605; Mavro ORBINI,
Kraljevstvo Slavena, Beograd 1968; Ivan Marinov GUNDULI, Croniche ulteriori di Ragusa probabilmente
opera di Giovanni di Marino Gondola, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, sv. 25,
Zagreb 1893.
30
Konstantin MIHAILOVI, Janiarove uspomene ili Turska hronika, Srpska akademija nauka, Spomenik, br.
107, Odeljenje drutvenih nauka, nova serija, br. 9, Beograd 1959; Glia ELEZOVI, Turski izvori za istoriju
Jugoslovena, Bratstvo 26, Beograd 1932, 81. i 111-118.

Veliku pomo u rekonstrukciji dogaaja u kojima je Katarina sudjelovala pruaju nam jo


razna druga svjedoanstva koja su objavljivali njezini suvremenici po Europi. Meu njima
posebno se istie kronika oruara Jrga iz Nrnberga, napisana izmeu 1482. i 1483. godine, 31
zatim izvjetaji papinskog legata Nikole Modrukog upuenih papi Piu II., napisanih izmeu
1461. i 1464. godine,32 te naposljetku djela bizantskih povjesniara Laonika Halkkokondila te
Kritobul s Imbrosa.33
Iako su se u izradbi ovog rada rabili rezultati prethodnih istraivanja, osnovni su izvor
bili izvorni dokumenti pohranjeni u razliitim arhivima, koji su jo od druge polovice XIX. st.
bili sustavno objavljivani. Meu njima posebno se istiu oni pohranjeni u Dravnome arhivu
u Dubrovniku, koji se prema obliku ubrajaju u razliitu korespondenciju dubrovake vlade,
odnosno Maloga i Velikoga vijea te Vijea umoljenih (Consilium rogatorum) s bosanskim
kraljevima, pojedinim bosansko-humskim velikaima i plemiima toga kraljevstva. Posebnu i
brojem jednaku skupinu izvornih dokumenata o kraljici Katarini, njezinome suprugu, djeci ili
bosanskim velikaima ine zakljuci Vijea umoljenih u kojima su zabiljeene odluke
dubrovake vlade vezane uz pojedine predmete, koje su Bosanci i Humljani iznosili na
razmatranje tome vijeu. Treu skupinu dokumenata u dubrovakome arhivu ine razliiti
nalozi Vijea umoljenih, kojima se dubrovakim plemiima, inovnicima ili trgovcima
nareuje praenje djelatnosti kraljice Katarine, to ukljuuje i sve one dokumente koji su
upueni pojedinim lanovima njezine obitelji, u kojima se izravno spominje Katarina. etvrtu
ili posljednju veliku skupinu dokumenata pohranjenih u Dubrovakom dravnom arhivu ine
izvjea o politikim prilikama u Bosni, koja su dubrovakoj vladi podnosili njihovi graani.
Prvi prikaz dokumenata iz dubrovakog arhiva koji se dijelom odnose i na kraljicu Katarinu
objavio je jo davne 1874. godine Franjo Raki. U tome radu objavio je ak 37 zakljuaka
sjednica Vijea umoljenih u razdoblju od 6. svibnja do 14. listopada 1463. godine, zakljuno s
saetkom svih dogaanja iz te godine.34 Njegov rad nastavio je 1910. godine iro Truhelka
koji je uz zapisnike i druge pravne akte Vijea umoljenih objavio i zakljuke Velikoga vijea
(Consilium maius) te Maloga vijea (Consilium minus) takoer za razdoblje od 6. sijenja
1463. pa sve do 19. sijenja 1464. godine.35 Meu posljednjima se na dokumente pohranjene u
dananjem Dravnom arhivu u Dubrovniku osvrnula Desanka Kovaevi u svome radu o
osmanskom osvajanju bosanskoga kraljevstva prema dubrovakim izvorima. Premda je u
njemu naglasak stavljen na povijest Bosne neposredno uoi i nakon katastrofalne osmanske
ofenzive u ljeto 1463, u biljekama su objavljeni gotovo svi zakljuci Vijea umoljenih koji se
odnose na kraljicu Katarinu.36 Pojedine dokumente iz dubrovakog arhiva koji se odnose na
izvjetaje dubrovakih izaslanika Junija Gradia i Jakova oria o svadbenoj sveanosti
Katarine i Stjepana Tomaa te o dogaajima koji su prethodili i slijedili nakon toga dogaaja
objavio je u svojoj raspravi o politikim prilikama u Bosni izmeu 1443. i 1446. godine Pejo
okovi.37 Dio izvornih dokumenata o kraljici Katarini nalaze se pohranjeni i u Archivio di
31

Jozo DAMBO, Geschicht von der Turckey Jrga iz Nrnberga s izvjeem o propasti Bosne 1463. godine,
Zbornik radova o fra Anelu Zvizdoviu, Sarajevo-Fojnica 2000, 239-273.
32
Sreko M. DAJA, Osmansko osvojenje Bosne i Rimska kurija, Zbornik radova o fra Anelu Zvizdoviu,
Sarajevo-Fojnica 2000, 219-228.
33
Ivo GOLDSTEIN, Bizantski izvori o osmanskom osvajanju Bosne 1463. godine, Zbornik radova o fra
Anelu Zvizdoviu, Sarajevo-Fojnica 2000, 229-237.
34
Franjo RAKI, Dubrovaki spomenici o odnoaju dubrovake obine naprama Bosni i Turskoj godine razspa
bosanske kraljevine, Starine, knj. VI., Zagreb 1874. , 1-18.
35
iro TRUHELKA, Dubrovake vijesti o godini 1463., Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, br.
22, Sarajevo 1910, 1-24.
36
Desanka KOVAEVI, Pad bosanske drave prema dubrovakim izvorima, Godinjak Drutva istoriara
Bosne i Hercegovine, 14/1963, Sarajevo 1964, 205-220.
37
Pejo OKOVI, Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, Banjaluka 1988, 102-109, bilj. 220.

Stato di Roma (Rimski Dravni Arhiv), a sakupio ih je i obradio Bazilije Pandi. 38 Rije je o
trokovnicima papinskoga fonda namijenjenog za financiranje kriarskih vojni protiv
Osmanlija iz kojeg su pape Katarini davale novanu pomo tijekom njena boravka u Rimu. Te
su isplate zabiljeene u arhivskim svescima Camerale I, vol. 1235 i vol. 1236.39 Takoer se
Pandi osvrnuo i na Katarininu oporuku koja je po nalogu pape Sikste IV. bila pohranjena u
arhivu njegova ureda, odnosno prepisana u knjigu papinske riznice zvanu Camerario
Cenci koja se uva u Vatikanskom tajnom arhivu pod signaturom Misc. Arm. XV, vol. 1, f.
266v-268r.40 Od ostalih arhiva u kojima se uvaju pojedini dokumenti vezani za Katarinin
ivot vrijedi jo spomenuti Dravni arhiv u Zadru, gdje je pohranjeno gradivo Opine Trogir
(Commune civitatis et districtus Traugurii). U sklopu te arhivske cjeline Gavro A. krivani
pronaao je u fondu Biljenici Trogira (Notarii civitatis ed districtus Traugurii) ugovor o
najmu Katarinine lae od 12. sijenja 1469. kojeg je zapisao ibenski notar Carotus Vidalis. 41
Takoer je u sklopu te cjeline Marko unji pronaao u arhivskome fondu pod naslovom
Kneevska kancelarija (Cancellaria comitis) izvjetaje trogirskoga kneza od 26. travnja do 23.
lipnja 1463. godine koji se odnose na dogaaje vezane uz osmanski napad i osvajanje Bosne
1463. godine.42
Osim povijesnih radova i rasprava kao i izvornih dokumenata, za razmatranje ivota
kraljice Katarine veliku vanost imaju brojne legende, mitovi i narodne predaje, bez kojih bi
nemogue pratiti Katarinin ivot od osmanskoga osvajanja Bosne u ljeto 1463. godine preko
boravka na teritoriju Dubrovake Republike i june Bosne do dolaska u Rim tijekom kasnih
ezdesetih godina XV. stoljea. Gotovo sve narodne predaje o kraljici Katarini sakupio je i
analizirao Vlajko Palavestra, a dio tih pria objavili su Marko Dragi te Mladen-Anto
Molinar.43 Upravo se uz pomo njihove analize te usporedbe dobivenih rezultata s izvornom
povijesnom graom i rezultatima arheolokih istraivanja moe u osnovnim crtama
rekonstruirati njezin ivot i itatelju pribliiti duh toga vremena.
Premda posebnu skupinu izvora o povijesti Bosne i kraljici Katarini predstavljaju
mnogobrojni ljetopisi bosanskih franjevaca nastalih tijekom XVII. i XVIII. st., njih emo u
ovome kratkom prikazu bibliografije radova o Katarini preskoiti s obzirom na to da se oni
svojim sadrajem znatno oslanjaju na djela Mavra Orbinija te Jakova Lukarevia (Luccari). 44

I. POGLAVLJE POVIJEST BOSNE U XV. STOLJEU

38

B. PANDI, 19, bilj. 28-30.


ISTI., 19.
40
ISTI, 23, bilj. 49.
41
Gavro A. KRIVANI, Davanje u najam jedne lae presvetle kraljice Bosne, Godinjak Drutva istoriara
Bosne i Hercegovine, 11/1961, br. 11, 269-271.
42
Marko UNJI, Trogirski izvjetaji o turskom osvojenju Bosne (1463), Glasnik arhiva i Drutva arhivskih
radnika Bosne i Hercegovine , 29/1989, br. 29, 139-157.
43
Vlajko PALAVESTRA, Narodna predanja o bjeanju kraljice Katarine iz Bosne, Povijesnoteoloki simpozij
u povodu 500. obljenice smrti kraljice Katarine, 86-94; isti, Historijska usmena predanja iz Bosne i
Hercegovine, Sarajevo 2004; Marko DRAGI, Deset kamenih maeva/Hrvatske predaje i legende Bosne i
Hercegovine (I), Baka voda 1999; isti, Od Kozograda do Zvonigrada/ Hrvatske predaje i legende Bosne i
Hercegovine (I), Baka voda 2001; M-A.MOLINAR, Katarina, 139-154.
44
A. S. KOVAI, Pad Bosne i Hercegovine pod Turke u spisima bosanskohercegovakih franjevaca, Nova et
vetera, 29/1979, br. 1, 139-140; Vlatko PALAVESTRA, Narodna predanja o bjeanju kraljice Katarine iz
Bosne, Nova et vetera, 29/1979, br. 1, 214.
39

Kao to smo ve ranije spomenuli, Bosna je u vrijeme Katarinina roenja bila


prostrano, ali prijestolnim borbama izmeu Tvrtka II. Tvrtkovia i Stjepana Ostojia te
sukobima s Ugarsko-Hrvatskim Kraljevstvom, politiki podijeljeno i gospodarski iscrpljeno
kraljevstvo, koje su dodatno nagrizale este provale osmanskih pljakaa. Takvo stanje
odralo se do 1443. godine kada je na preporuku umirueg Tvrtka II. Tvrtkovia na bosansko
prijestolje stupio mladi Stjepan Toma. 45 Mada je veina bosanskoga plemstva pristala uz
Stjepana Tomaa, najmoniji velika toga kraljevstva Stjepan Vuki Kosaa odbio ga je
priznati za bosanskoga kralja te je podravao njegova brata i protukralja Radivoja Ostojia. 46
Nakon to je Toma osigurao podrku Dubrovana, Mleana i Hrvatsko-Ugarskoga
Kraljevstva, a neto kasnije i samoga pape Eugena IV. koji ga je 1445. godine priznao
zakonitim djetetom i razvrgnuo njegov brak s Vojaom, uz podrku bosanskih velikaa
Radivojevia, Kleia, Semkovia, Hrvatinia, Pavlovia i Kovaevia krenuo je jo
poetkom 1444. u rat protiv Stjepana.47 U taj rat ukljuile su se i Osmanlije te srpski despot
Lazar koji je 1445. osvojio Srebrenicu. S promjenjivom ratnom sreom on je trajao sve do
proljea 1446. kada se Stjepan Toma izmirio sa Stjepanom Vukiem Kosaom i u svibnju
oenio njegovu kerku Katarinu.48 Iako je povezivanje dvije najmonije kue bosanskoga
kraljevstva znatno pridonijelo smirivanju politike napetosti u Bosni, ta je odluka kod
dotadanjih Tomaevih saveznika, Ivania Pavlovia i Petra Vojsalia, izazvala otpor, ali bez
trajnijih posljedica, budui da Toma nije nikada krenuo u obraun s njima. 49 Ubrzo je Toma
uspostavio i dobre odnose sa srpskim despotom s kojim je sporazumno dijelio upravu nad
Srebrenicom i njezinim prihodima. Mir u Bosni trajao je tek krae vrijeme. Prvo su u oujku
1448. godine Osmanlije poharale Bosnu,50 a u jesen iste godine izbio je novi rat sa Srpskom
Despotovinom u kojem je despot Lazar uz pomo Stjepana Vukia Kosae privremeno
osvojio Srebrenicu,51 a uz pomo Osmanlija dobio na upravu upaniju Hodidjed. 52 Ti sukobi
bili su ponovno okonani poetkom 1451. godine uspostavom mira izmeu Stjepana, koji si je
u meuvremenu uzeo herceki naslov, i Stjepana Tomaa. 53 Stjepan Toma se toga mira drao
i tijekom sukoba Vladislava Hercegovia s ocem Stjepanom sve do 1453. godine kada su se
ponovno sukobili zbog nasljea Talovaca.54 Iako je Stjepan Toma plaao danak osmanskome
sultanu, iste godine u Bosnu su ponovno provalile Osmanlije. Potom je nastupilo relativno
dugo razdoblje mira koje je Stjepan Toma iskoristio za obraun sa svojim susjedima. Tako je
poetkom 1458. godine iskoristio smrt despota Lazara te osvojio Srebrenicu, Zvornik i jo
devet bosanskih gradova koji su se nalazili u srpskim rukama, a njegov plan da napadne i
osvoji Hrvatsku omele su Osmanlije koje su u veljai 1458. godine ponovno napale Bosnu. 55
Novi osmanski pritisak prisilio je Stjepana Tomaa da 1458. godine sklopi savez s hrvatskougarskim kraljem, to mu je, s jedne strane, omoguilo da na srpski tron postavi svoga sina
Stjepana Tomaevia, kojeg je oenio za Maru, ker i nasljednicu srpskog despota Lazara
Brankovia, a, s druge strane, da 1459. godine napadne osmanska uporita u Hodidjedskoj
45

V. KLAI, Poviest Bosne, 284; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 276; P. OKOVI, Bosanska
kraljevina, 32-34.
46
V. KLAI, Poviest Bosne, 286; S. IRKOVI, Herceg Stefan, 71-72; P. OKOVI, Bosanska kraljevina,
35-36.
47
S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 277-278; P. OKOVI, Bosanska kraljevina, 45-53.
48
V. KLAI, Poviest Bosne, 289; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 280-281; P. OKOVI, Bosanska
kraljevina, 103-106.
49
P. OKOVI, Bosanska kraljevina, 109. i 118-119.
50
H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 35.
51
God 1449. Stjepan Toma je uz podrku Ivania Pavlovia zaposjeo potkraj zime Srebrenicu.
52
H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 31; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 289-290.
53
S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 296-297.
54
S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 310.
55
V. KLAI, Poviest Bosne, 314; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 316-317.

upaniji, koja su se jo od 1448. godine vrsto nalazila u njihovim rukama i bila ustrojena kao
Bosansko krajite ili Vilajet Hodidjed.56
Godine 1461. godine Stjepana je na prijestolju naslijedio njegov sin iz prvoga braka,
Stjepan Tomaevi.57 Unato tome to je uivao podrku bosanskih velikaa, ukljuujui i
monoga hercega Stjepana, potom Mletake Republike i samoga pape Pija II., koji ga je preko
legata okrunio u Jajcu, njegova nastojanja da oslobodi Bosnu hrvatsko-ugarskog tutorstva
dovela su ga u sukob s hrvatskim banom piraniem i kraljem Matijom Korvinom. 58 Osim
to se ve u svibnju 1462. godine izmirio uz papino posrednitvo s Korvinom te mu u ime
naknade tete predao veliku svotu novaca i neke utvrde u Bosni,59 Stjepan je takoer sklopio
protuosmanski savez te iste godine odbio isplatiti Osmanlijama godinji tribut (hara) koji je
Bosna plaala jo od 1415. godine.60 Taj in u tolikoj je mjeri ozlojedio Mehmeda II. Osvajaa
da je ve u drugoj polovici 1462. godine zapoeo s organiziranjem vojnog poduhvata na
Bosnu jer mu je bilo neprihvatljivo takvo Stjepanove ponaanje. 61 Kada je Stjepan shvatio da
se Mehmed sprema na Bosnu, a da od Zapada ne moe oekivati nikakvu pomo, poslao je
svoje izaslanstvo u Carigrad u nadi da e se izmiriti s Mehmedom i sklopiti primirje na iduih
petnaest godina.62 Iako su Osmanlije pristale na taj dogovor,63 njihove su postrojbe ve
poetkom 1463. provalile na podruje hercegove zemlje te se na strani Vladislava
Hercegovia uplele u njegov sukob s ocem Stjepanom, da bi poetkom svibnju 1463. preko
Skoplja provalile u samo srce Bosne pod vodstvom sultana Mehmeda. 64 Istodobno je dio
osmanske vojske preko Save provalio sve do Temivara i tako zavarao Matiju Korvina i
onemoguio da pomogne Stjepanu.65
Osmanlije su najprije prodrle preko Sjenice na Drinu te osvojile posjede Kovaevia i
Pavlovia u srednjem Podrinju, a odatle su udarile na staru bosansku prijestolnicu Bobovac
pred koju je osmanska prethodnica dospjela ve 19. svibnja. 66 Dok je osmanska vojska pod
sultanovim zapovjednitvom osvajala plemiki grad Bobovac, koji je pao nakon estokog
pruanja otpora ve oko 22. svibnja, dotle je drugi dio osmanske vojske pod zapovjednitvom
rumelijskog beglerbega Mahmud-pae Anelovia provalila u Donje kraje te sprijeila bijeg
Stjepana Tomaevia iz Jajca prema Hrvatskoj zarobivi ga s ujakom Radivojem i njegovim
sinom u plemikome gradu Kljuu na Sani nakon etverodnevne opsade. 67 Istodobno su
Osmanlije u plemikome gradu Zveaju zarobile njegova polubrata Sigismunda i polusestru
Katarinu. Samu bosansku prijestolnicu Jajce zaposjele su bez borbe nakon to je glavnina
56

Osim Bosanskog krajita ili Vilajeta Hodidjed, Osmanlije su prije naval na Bosnu u ljeto 1463. godine
zaposjeli izmeu 1458. i 1462. godine Viegrad te osnovali istoimeni vilajet, kao i podruje Romanije. V.
KLAI, Poviest Bosne, 315; H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 38; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne,
318.
57
V. KLAI, Poviest Bosne, 322; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 324.
58
Mladen ANI, Na rubu, 112.
59
S novcem koji je dobio od Stjepana Tomaevia Matija Korvin otkupio je od rimsko-njemakoga cara Fridrika
III. krunu sv. Stjepana, V. KLAI, Povijest Bosne, 328-329; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 325; M.
ANI, Na rubu, 125.
60
Boris NILEVI, Srednjovjekovna Bosna i Osmansko Carstvo, Bosna i Hercegovina i Svijet, Sarajevo 1996,
68.
61
H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 38; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 325.
62
M. ANI, Na rubu, 113.
63
O tom dogaaju nam zgodno svjedoi Konstantin Mihailovi. Konstantin MIHAILOVI, Janiarove
uspomene, nav. dj. 49-50.
64
H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 38-39; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 329. ; S. IRKOVI,
Herceg Stefan, 252-253; M. ANI, Na rubu, 113.
65
V. KLAI, Poviest Bosne, 334; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 329.
66
L. von THALLCZY, Studien zur, 64; H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 39; Dubravko LOVRENOVI,
Na klizitu povijesti, 354.
67
V. KLAI, Poviest Bosne, 336-337; L. von THALLCZY, Studien zur, 65-70; S. IRKOVI, Istorija
srednjovekovne, 329; Dubravko LOVRENOVI, Na klizitu povijesti, 355; Sreko M. DAJA, Osmansko
osvojenje, 222-224; Ivo GOLDSTEIN, Bizantski izvori, 231.

osmanske vojske pod zapovjednitvom Mehemeda dospjela pod zidine grada preko dananjeg
visokog i travnikog podruja.68 Premda je Mahmud-paa Anelovi prilikom predaje Kljua
na Sani zajamio Stjepanu Tomaeviu i ostalim braniteljima da e im potedjeti ivot, po
nalogu Mehmeda II. Osvajaa Stjepan je bio pogubljen u Jajcu ili kraj njega zajedno sa
stricem Radivojem Ostojiem te nekolicinom drugih bosanskih velikaa. 69 Usporedo s
provalom u Bosnu trajala je osmanska navala i na hercegovu zemlju. Nakon to su poetkom
svibnja razbili Stjepana Vukia Kosau na rijeci Breznici, do sredine mjeseca prodrli su
gotovo do granica Dubrovake Republike te prisili hercega na povlaenje u dananji Herceg
Novi.70
Iako je sultan osvojio gotovo cijelo bosansko kraljevstvo, njegova se vojska u tome
pohodu u tolikoj mjeri iscrpila, da nije bila u stanju izdrati snaan protuudar Kosaa, koji su
od srpnja do listopada 1463. godine ne samo povratili sve svoje posjede iz osmanskih ruku
ve su osvojile tri Kovaevieve i est Pavlovievih utvrda na Drini te prodrli gotovo do
Srebrenice.71 U listopadu 1463. njima se u ratu protiv Osmanlija pridruio i sam hrvatskougarski kralj Korvin ija je vojska prela Savu kod dananje Stare Gradike te prodrla u
Bosnu.72 Dio vojske prodro je dolinom Vrbasa do Jajca koje su zaposjele Osmanlije te ga
stavila pod opsadu, dok je glavnina vojske pod zapovjednitvom Matije Korvina osvojila
Klju na Sani i susjedne utvrde te se odatle pridruila opsjedateljima Jajca. Sama opsada Jajca
bila je estoka, a trajala je od polovice listopada do 26. prosinca 1463.73 Dok je Matijina
vojska osvajala Jajce, dotle je Vladislav Hercegovi osvojio sva osmanska uporita u bivim
bosanskim upanijama Uskoplju, Rami i Livnu.74
Gubitak velikih dijelova Bosanskoga Kraljevstva u zimu 1463. godine u tolikoj je
mjeri ozlovoljilo Mehmeda II. da je u ljeto idue godine ponovno napao Bosnu te stavio
njezinu prijestolnicu Jajce pod opsadu.75 Unato estokim borbama, koje su trajale od 12.
srpnja do 22. kolovoza, Osmanlije su morale napustiti opsadu Jajca budui da je njegovim
braniteljima dolinom Vrbasa dolazila u pomo hrvatsko-ugarska vojska pod zapovjednitvom
Emerika Zapolje.76 Ne ekajui da ga Mehmed ponovno napadne, poetkom listopada 1464.
godine Matija Korvin provalio je preko Gorjana i Slavonskoga Broda u Usoru sve do
Zvornika kojeg je od 18. listopada 1464. do priblino istoga datuma idueg mjeseca
neuspjeno opsjedao.77
Matijinim porazom pod Zvornikom u listopadu 1464. godine okonali su se sukobi s
Osmanlijama u srednjoj, sjeveroistonoj i zapadnoj Bosni, a rezultat toga rata bilo je potpuno
politiko osamostaljenje zemalja pod vlau Stjepana Vukia Kosae, uspostava ugarskoga i
osmanskoga Bosanskog Kraljevstva te Bosanskog sandaka. Ugarska kraljevina Bosna
nalazila se na podruju Donjih kraja, Usore, Soli i june Bosne. 78 Njezino se sredite nalazilo
68

E. JAHI (Muhamed HADIJAHI), Islamizirana djeca, 223-224; Dubravko LOVRENOVI, Na klizitu


povijesti, 357.
69
Pejo OKOVI, Stjepan Tomaevi u: Kotromanii, Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, Zagreb 2009,
736.
70
S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 330; S. IRKOVI, Herceg Stefan, 255
71
E. FERMENDIN, Acta Bosnae, 25; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 331; S. IRKOVI, Herceg
Stefan, 255; M. DINI, Srpske zemlje, 260.
72
V. KLAI, Poviest Bosne, 341; L. von THALLCZY, Studien zur, 75-76; M. PRELOG, Povijest Bosne, 8; S.
IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 331; Pejo OKOVI, Susret sa zagubljenom povijeu-Podruje
Bosanske Gradike u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 2001, 95-96; D. LOVRENOVI, Na klizitu povijesti,
73
E. FERMENDIN, Acta Bosnae, 258; L. von THALLCZY, Studien zur, 78-85;
74
V. KLAI, Poviest Bosne, 341; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 332; S. IRKOVI, Herceg Stefan,
258; Dubravko LOVRENOVI, Na klizitu povijesti, 375-376.
75
S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 333.
76
P. OKOVI, Susret sa, 94, bilj. 279; D. LOVRENOVI, Na klizitu povijesti, 377.
77
L. von THALLCZY, Studien zur, 92-96; M. PRELOG, Povijest Bosne, 9-10; S. IRKOVI, Istorija
srednjovekovne, 333-334.
78
S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 335-336.

u Jajcu, a njome je u ime kralja upravljao dalmatinski, hrvatski i slavonski ban Emerik
Zapolja kao gubernator bosanskog kraljevstva (regni Bozne gubernator, 1463-65).79
Osmanlijska Kraljevina Bosna nalazila se na podruju Lavanske, Brodske i Trstivnike
upanije u srednjoj Bosni, a njome je od 1465. do priblino 1471. godine iz Vranduka vladao
Matija Radivojevi, sin nekadanjeg bosanskog protukralja Radivoja Ostojia. 80 Preostale
dijelove Bosne Osmanlije su organizirale kao Bosanski sandak, koji se sastojao od vilajeta i
kadiluka Jelea, potom vilajeta i kadiluka Saray-ovasi ili Saray (Sarajevo), zatim vilajeta
Kiral ili Kraljeva zemlja, nadalje vilajeta Pavli ili zemlja Pavlovia, vilajeta Kova ili zemlja
Kovaevia te naposljetku vilajeta Hersek ili zemlja Hercegova.81
Mir je trajao tek godinu dana, budui da su Osmanlije pod zapovjednitvom
bosanskog sandak-bega Isa-bega Ishakovia 1465. godine provalile u hercegovu zemlju,
koju su ubrzo nakon smrti hercega Stjepana Vukia Kosae 22. svibnja 1466. u Herceg
Novome gotovo u cijelosti osvojili te ju 1470. godine organizirali kao zaseban sandak.82 Iako
je do 1470. godine pod osmansku vlast pala itava Hercegovina, a godinu dana ranije i manji
dijelovi june Bosne na podruju Uskoplja (plemiki grad Susidgrad na Vrbasu) i Livanjskoga
polja (Hum), prodor Osmanlijama prema zapadu vrsto je branila ugarska kraljevina Bosna
pod upravom dalmatinsko-hrvatsko-slavonskih banova. Takvo stanje odralo se tek do jeseni
1471. godine, kada je Matija Korvin imenovao svog dotadanjeg ljutog protivnika Nikolu
Ilokog za bosanskoga kralja, odnosno do svibnja 1472. godine kada je Nikola bio u Budimu i
slubeno okrunjen.83 Ugarski dio Bosanske Kraljevine bio je pod Nikolinom vlau sve do
njegove smrti 1477. godine, nakon ega je podijeljen na Jajaku banovinu, u sklopu koje su se
nali Donji kraji i donjoslavonske upanije, te na Srebreniku banovinu, u sastav koje su ula
podruja Usore i Soli.84

II. POGLAVLJE IVOT KRALJICE KATARINE

1. Djetinjstvo i ivot na kraljevskom dvoru


Bosanska kraljica Katarina Kosaa Kotromani roena je potkraj ljeta 1425. godine,
kao prvo dijete u braku monoga bosanskog i humskog velikaa Stjepana Vukia Kosae i
Jelene Bali, keri posljednjega zetskog gospodara Bale III. Balia. 85 Premda nema izvora
koji bi jasno svjedoili o mjestu njezina roenja, po svoj prilici rodila se u plemikom gradu
Sokolu, starome obiteljskome sjeditu Kosaa,86 ili u plemikome gradu Blagaju, omiljenoj
rezidenciji hercega Stjepana i prijestolnici Humske zemlje.
79

L. von THALLCZY, Studien zur, 86. i 100; Dubravko LOVRENOVI, Na klizitu povijesti, 381.
S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 335-336.
81
H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 115-143.
82
Od nekadanjeg velikog posjeda Kosaa, u rukama Vlatka Hercegovia se 1467. godine nalazila sva zemlja
izmeu Dubrovake Republike i Osmanskog Carstva ija se juna granica prema Vlatkovom posjedu pruala
linijom planina Trusina istono od Blagaja grad Ostrvo Rupni dol istono od Gacka, dok se oko posjedovanja
Makarskog primorja te Imotske i Vrgorake krajine Vlatko sporio s humskom vlastelom Vlatkoviima. S.
IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 335; S. IRKOVI, Herceg Stefan, 263-267.
83
L. von THALLCZY, Studien zur, 107-109; S. IRKOVI, Istorija srednjovekovne, 339; D. LOVRENOVI,
Na klizitu povijesti, 380-383.
84
D. LOVRENOVI, Na klizitu povijesti, 384-387.
85
I. RUVARAC, Dvije bosanske, 468; B. PANDI, Katarina Vuki, nav.dj., 15.
80

O Katarininom ivotu prije udaje za bosanskog kralja Stjepana Tomaa malo se zna. U
dokumentima se prvi put spominje tek 25. studenog 1442. godine kao gospodina Katalina u
oporuci svoje prabake Jelene Lazarevi, keri srpskog kneza Lazara, koja joj ostavlja
naunice i zlatnu narukvicu u obliku zmije. Iako nema sauvanih podataka o njezinu
djetinjstvu, za pretpostaviti je da ga je provodila u plemikim gradovima svoga oca i majke na
podruju dananje Hercegovine, odnosno srednjovjekovne Humske zemlje i istonog Podrinja
sa svojom braom Vladislavom, Vlatkom i Stjepanom Hercegoviem. Na povijesnu scenu
Katarina stupa kao stasala djevojka u dvadeset drugoj godini ivota, kada se, nakon obustave
neprijateljstva izmeu njezina oca Stjepana Vukia Kosae i bosanskog kralja Stjepana
Tomaa, izmeu 19. i 22. svibnja 1446. udaje za bosanskog kralja u kraljevskoj rezidenciji u
Milodrau.87 Na svadbenu sveanost Katarina je doputovala u pratnji svoga oca 19. svibnja, a
za njima i brojni prvaci bosanskog kraljevstva te predstavnici Dubrovake Republike. 88
Premda je kraljevsko vjenanje Stjepana i Katarine bilo zamiljeno kao simbolian zavretak
svih meusobnih neprijateljstava u Bosanskome kraljevstvu i poetak njegova unutranjega
politikog konsolidiranja, to se samo djelomino ostvarilo, jer se svadbenoj sveanosti nisu
odazvali vojvoda Petar Vojsali, gospodar Donjih kraja, te Ivani Pavlovi, gospodar istone
Bosne.89 Premda je Stjepan Toma nakon svadbene sveanosti planirao otputovati s prvacima
Bosanskoga kraljevstva na krunidbu u stari bosanski krunidbeni i rezidencijalni grad Bosnu,
odnosno Mile kraj dananjeg Visokog, o emu su jo 23. svibnja 1446. dubrovaki izaslanici
Julije Gradi i Jakov ori izvijestili svoju vladu, ini se da je od toga plana morao odustati,
jer se kraljevski par ve 25. svibnja spominje u kraljevskome dvoru u Kraljevoj Sutjesci gdje
je Stjepan Toma izdao povelju Doroteji Blagajskoj i njezinu sinu Miklouu.90
S obzirom na to da je Stjepan Toma tijekom svoje vladavine esto putovao, o emu
svjedoe mjesta izdavanja njegovih brojnih isprava te drugi izvori, nema dvojbe da je kraljica
Katarina na tim brojnim putovanjima pratila svog supruga te zajedno s njim u nekima od tih
mjesta i stolovala.91 Da je tome tako, potvruju mnogobrojne narodne predaje koje Katarinin
lik povezuju s razliitim plemikim gradovima i kraljevskim rezidencijama u Kraljevoj
Sutjesci, Bobovcu, Fojnici (Kozograd), Visokom (Vinjica), Prozoru, Kreevu i Konjicu. 92
Tijekom tih putovanja su se u Katarinoj kraljevskoj pratnji nalazila, meu ostalima, i dva

86

Da je plemiki grad Sokol igrao vrlo vanu ulogu u ivotu Stjepana Vukia Kosae svjedoi njegovo ime na
mirovnom ugovoru s Mletakom Republikom od 23. kolovoza 1445. gdje je potpisan kao gospodin Stjepan od
Sokola, veliki vojvoda bosanskog kraljevstva i herceg humske zemlje. . LJUBII, Listine o, 227-229; Marko
PEROJEVI, Stjepan Toma Ostoji, Povijest Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo 19912, 512.
87
U svome radu o Katarini Krunoslav Draganovi pogreno je smjestio Katarininu i Tomaevu svadbenu
sveanost u Mile. K. DRAGANOVI, Katarina Kosaa, 21; B. PANDI, Katarina Vuki, 16; P.
OKOVI, Bosanska kraljevina, 103-110.
88
P. OKOVI, Bosanska kraljevina, 295.
89
Iako su Petar Vojsali i Ivani Pavlovi bili najvjerniji Tomaevi saveznici tijekom njegova rata protiv monog
Katarininog oca izmeu 1443. i 1445, nakon sklapanja mira sa Stjepanom Vukiem Kosaom prestali su ga
podupirati. Takvo stanje odralo se sve do 18. prosinca 1451. kada se Petar Vojsali izmirio s Tomaem uoi
njegovih priprema na novi napad na hercega Stjepana uz pomo Dubrovana. K. DRAGANOVI, Katarina
Kosaa, 21; P. OKOVI, Bosanska kraljevina, 103-110; Pejo OKOVI, Petar Vojsali u Hrvatinii,
Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, Zagreb 2002, 736.
90
uro URMIN, Hrvatski spomenici. Acta croatica, sv. 1 (od g. 1100. do 1499) MHJSM 6, Zagreb 1898, 165167; P. ANELI, Bobovac i, 205; P. OKOVI, Bosanska kraljevina, 107.
91
U razdoblju od 1446. do 1461. Stjepan Toma izdao je etiri isprave u Jajcu, tri isprave u Bobovcu, po dvije
isprave u Bosni, Vranduku, Sutjesci, Pritini i Jezeru te po jednu u Konjicu, Doboru, Livnu, Veseloj Strai i na
epu (Grad na epu ili renjevica). Uz te lokacije Stjepan Toma je, prema Simi irkoviu, zajedno s
dvorom i kancelarijom tijekom kolovoza 1444. boravio i na Kozogradu gdje je vrio pripreme za rat protiv
Stjepana Vukia Kosae. S. IRKOVI, Herceg Stjepan, 78-79; P. ANELI, Bobovac i, 236-237.
92
V. PALAVESTRA, Narodna predaja, 91; Isti: Historijska usmena, 35-36, 40, 176-177, 180-187, 241-242. i
291.

franjevaka redovnika, koje je Katarina odabrala za svoje kapelane, to joj je posebnom


ispravom 18. lipnja 1447. dopustio papa Eugen IV.93
Dosad smo gotovo cijeli Katarinin ivot rekonstruirali na temelju podataka o
djelatnosti njezina oca Stjepana Vukia Kosae i supruga Stjepana Tomaa, no postoji ipak
nekoliko injenica koje izravno svjedoe o njezinu ivotu u to doba. Najznaajnije meu
njima svakako su one koje nam kazuju da se u Katarininom i Stjepanovom braku rodilo dvoje
djece: Sigismund, 1449. godine, i Katarina, 1453. godine. 94 Iako je Bazilije Pandi u raspravi
na povijesno-teolokome simpoziju oprezno iznio mogunost postojanja jo jednoga njihova
mukog potomka,95 s velikom se vjerojatnou moe tvrditi da se vijest iz 1449. godine ipak
odnosi na Sigismunda.96 O djelatnosti Katarine kao bosanske kraljice svjedoe nam i ostatci
crkve Presvetog Trojstva koju je dala sagraditi u Vrilima na Kupresu, kao i pismo pape Nikole
V. od 18. lipnja 1447. u kojem papa daje oprost za, meu ostalim, spomenutu crkvu na
Kupresu i za crkvu sv. Katarine u Jajcu koju je takoer dala podignuti.97
O Katarininom ivotu izmeu 1461. i 1463. sauvano je iznimno malo podataka.
Jedino to pouzdano znamo jest da ju je po stupanju na prijestolje Stjepan Tomaevi priznao
za kraljicu majku ne bi li tako stekao naklonost njezina monog oca Stjepana Vukia Kosae
i na taj nain dodatno uvrstio svoje prijestolje. 98 Isto tako znamo da se za osmanskog pohoda
na Bosnu u svibnju 1463. zatekla na Kozogradu gdje se, prema dubrovakom kroniaru
Jakovu Lukareviu i narodnim predajama, nala pod osmanskom opsadom 99 i da je sudionik
Mehmedove vojne na Bosnu Dursun-beg u plemikome gradu Zveaju nedaleko od Jajca
zarobio njezina sina Sigismunda te, po svoj prilici, i ker Katarinu.100
S obzirom na poznate injenice, nameu nam se dodatna pitanja koja proizlaze iz njih.
To se prvenstveno odnosi na odnos izmeu Katarine i novoga bosanskog kralja, za kojeg kau
da je za ivota Stjepana Tomaa bio lo. Razlog tome moda lei u injenici to se Stjepan
Tomaevi rodio kao prvoroeni sin kralja Stjepana Tomaa u braku s Vojaom, kojeg
Katolika crkva nije priznavala,101 te da je Katarina nevaljalost tog braka mogla iskoristiti
za osporavanje Tomaieva prava na oevo prijestolje u korist svoga sina Sigismunda, koji se,
za razliku od svoga starijeg polubrata, rodio u zakonitom braku te je kao takav bio prvi
zakoniti muki potomak Stjepana Tomaa. ini se da je Katarina isprva uspjela u svom
naumu, budui da je njezin suprug 1459. godine Stjepana Tomaevia oenio za Maru (u
93

Pejo OKOVI, Kotromanii, Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, Zagreb (u tisku).


I. RUVARAC, Dvije bosanske, 475; M. PEROJEVI, Stjepan Toma Ostoji, 555.
95
Povodom tog sretnog dogaaja u bosanskoj kraljevskoj obitelji dubrovako izaslanstvo darovalo je kraljevski
par suknom u vrijednosti od 800 perpera, dok su novoroene darovali darom u vrijednosti od 30 perpera.
Perojevi, Marko: Stjepan, 555, bilj. 1; B. PANDI, Diskusija, Povijesnoteoloki simpozij u povodu 500.
obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, Sarajevo 1979, 41.
96
Mogunost postojanja jo jednog djeteta uz Sigismunda i Katarinu prvi je spomenuo Ilarion Ruvarac, a
ponovio Thaloczy na temelju Katarininog pisma od 23. srpnja 1470. upuenog milanskom vojvodi Galeazzu
Sforzi u kojem se navodi da Sigismund ima 14, a Katarina 10 godina. Na temelju godine nastanka pisma
jednostavnom matematikom raunicom zakljuili su da se Sigismund rodio 1456, a Katarina 1460. godine. ini
se da je greka nastala prilikom interpretacije pisma. Naime, miljenja sam da je u pismu Katarina govorila o
starosti svoje djece u vrijeme njihova pada u osmansko suanjstvo 1463. godine, jer, kada Sigismundove godine
iz tog pisma odbijemo od godine njegova zarobljavanja, dobijemo da se rodio 1449. godine, odnosno tono one
godine u kojoj je Stjepan Toma javio Dubrovniku da mu se rodio sin. I. RUVARAC, Dvije bosanske, 475.
97
M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 513; K. DRAGANOVI, Katarina, 31; Milko BRKOVI,
Srednjovjekovna Bosna i Hum/Identitet i kontinuitet, Mostar 2002, 152.
98
V. KLAI, Poviest Bosne, 324; M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 557.
99
Premda plemiki grad Kozograd nije jedini plemiki grad u kojem je prema narodnim predajama ivjela
kraljica Katarina, on se u izvorima i literaturi najee spominje kao njezini stalni dom. V. PALAVESTRA,
Historijska usmena, 181-182.
100
I. RUVARAC, Dvije bosanske, 474; M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 572, bilj. 48.
101
A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 388-389; M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 511; B. PANDI,
Katarina Vuki, 16.
94

Srbiji se zvala Jelaa, Jelena), ker srpskog despota Lazara Brankovia, te ga na taj nain
postavio za novoga srpskog despota ime je oslobodio put svome drugom sinu Sigismundu da
stupi na bosansko prijestolje bez opasnosti da izmeu njega i starijeg polubrata izbije
prijestolni rat. No, padom Srpske despotovine pod osmansku vlast 1459. taj je plan propao, a
povratkom Stjepana Tomaevia u Bosnu moglo je ponovno biti aktualizirano pitanje
Tomaeva nasljednika.
Kako bilo da bilo, nakon smrti Stjepana Tomaa 1461. godine bosansku krunu
naslijedio je Stjepan Tomaevi, koji je priznao Katarinu za kraljicu majku. 102 Da li je to
uradio iz potovanja prema svom pokojnom ocu, iz ljubavi prema svojem polubratu
Sigismundu i polusestri Katarini ili iz politike nunosti da stekne podrku monog
Katarininog oca Stjepana Vukia Kosae te njezine brae Vlatka i Vladislava, danas ne
moemo znati, ali na osnovu toga moemo pretpostaviti da je Katarina svoje posljednje
godine ivota u Bosni mogla provesti na kraljevskom dvoru u Jajcu ili u kraljevskim
rezidencijama na podruju Kraljeve zemlje. Iako se na temelju narodnih predaja kroz
literaturu kao posljednji bosanski dom kraljice Katarine i njezine djece najvie spominje
plemiki grad Kozograd kraj Fojnice,103 nema izvora koji bi opovrgnuli mogunost da je ona
nakon stupanja Stjepana Tomaevia na kraljevsko prijestolje i dalje ostala ivjeti u
kraljevskom dvoru u Jajcu. U prilog tome ponajbolje govori injenica da je ona kao bosanska
kraljica majka, maeha bosanskoga kralja te kao majka bosanskoga prijestolonasljednika i
princeze bila lanom najue kraljevske obitelji te da je kao takva imala pravo ivjeti na
kraljevskom dvoru.104 Takoer se ne smije zanemariti ni injenica da je ona bila ki
najmonijeg bosansko-humskog velikaa i sestra njegovih gotovo jednako monih nasljednika
koji bi njezino protjerivanje s bosanskog kraljevskog dvora zasigurno shvatili kao povredu
obiteljske asti te kao dobar povod za obraun s kraljem. 105 Kada se sve te injenice sagledaju
u cjelini, oigledno idu u prilog tezi da je Katarina kao lanica najue kraljevske obitelji
nakon suprugove smrti nastavila ivjeti s djecom u Jajcu. No, na ovome se mjestu moramo
zapitati kako to da Katarina nije u doba osmanske invazije na Bosnu 1463. godine pala u
osmansko zarobljenitvo zajedno sa svojom djecom i drugim lanovima ue kraljevske
obitelji, ukljuujui i samoga kralja.106
Na ovo se pitanje moe pokuati dati odgovor koristei tri teze koje se u nekim
pitanjima dodiruju, ali i znatno razlikuju. Prva teza ukratko bi glasila da je na vijest o padu
plemikog grada Bobovca i pokretu osmanske vojske prema Jajcu kraljevska obitelj u
nekoliko skupina napustila kraljevski dvor te se razliitim putovima uputila prema Hrvatskoj
ili Slavoniji. U pokuaju bijega, Osmanlije su kralja Stjepana Tomaevia zajedno sa stricem
Radivojem Ostojiem zarobile u plemikom gradu Kljuu, a Katarininu djecu Sigismunda i
Katarinu u plemikom gradu Zveaju kraj Jajca.107 Od pada u osmansko suanjstvo spasile su
se jedino kraljica Mara, za koju znamo da je iz Jajca izbjegla u Hrvatsku preko Duvna i Livna
102

M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 557; B. PANDI, Katarina Vuki, 17.


V. PALAVESTRA, Historijska usmena, 181-182.
104
S. IRKOVI, Istorija srednjovjekovne, 324.
105
Takoer je teko za povjerovati da Stjepan Tomaevi uza se nije elio imati lanove svoje najue obitelj,
kojima su svakako pripadali Sigismund i Katarina. ak i da u promatranju odnosa izmeu kralja te njegova
brata i sestre ne koristimo kao argument bratsku ljubav, budui da se ona kao psiholoka kategorija povijesnim
izvorima ne moe dokazati, vrlo je vano napomenuti da je u to doba mali Sigismund, uz Stjepana Tomaevia,
bio jedini izravni potomak kraljevske grane dinastije Kotromani, te da ga je Stjepan Tomaevi kao
prijestolnasljednika morao iz dinastikih interesa zatiti. Idealno mjesto za takvu zatitu bilo je upravo Jajce koje
je uz Bobovac bilo najjae utvreno mjesto itave Bosne.
106
S obzirom da je veina lanova ue kraljevske obitelji zarobljena u okolici Jajca, ali odvojeno, i da se jedino
kraljica Mara spasila bijegom iz Jajca prema Hrvatskoj gdje ju je zarobio hrvatski ban Pavao pirani, moemo
zakljuiti da su lanovi kraljevske obitelji odluili iz Jajca bjeati raspreno i u nekoliko pravaca prema
hrvatskim zemljama ne bi li na taj nain zbunili Osmanlije te im na taj nain oteali potjeru.
107
P. OKOVI, Kotromanii, 723-740.
103

i da ju je na podruju Cetinske krajine zarobio njezin gospodar i hrvatski ban Pavao


pirani,108 i kraljica Katarina, za koju pretpostavljamo da se od pada u osmansko
zarobljenitvo spasila bijegom iz Jajca prema Dubrovniku preko plemikog grada Kozograda
kraj Fojnice, Konjica, Narone i Stona.109 Nasuprot ovoj, druga teza se namee na temelju
podatka o najavi posjeta Katarininog brata Vladislava Hercegovia Kosae kralju Stjepanu
Tomaeviu u oujku 1463. godine. Na temelju nje moemo pretpostaviti da je do tog susreta
dolo tijekom travnja u Jajcu te da se Vladislavu na putu kui prikljuila Katarina u elji da
vidi svog oca i ostalu brau.110 Iako bi bilo neobino da Katarina na taj put sa sobom ne bi
povela svoju malodobnu djecu, razlog tomu svakako moemo potraiti u injenici da su zbog
loe cestovne infrastrukture putovanja u srednjem vijeku trajala dugo i bila fiziki naporna,
pogotovo za malu djecu, te da ih shodno tome Katarina nije eljela muiti. Osim toga,
jajake su utvrde u vrijeme kada su pripreme za osmanski napad na Bosnu bile u zavrnici
njezinoj djeci pruale znatno bolju zatitu i sigurnost nego to bi im to mogla pruiti Katarina
na putu u Humsku zemlju. Za Katarinina boravka u hercegovoj zemlji, u svibnju 1463. godine
dolo je, unato potpisanom primirju, do iznenadnog upada Osmanlija u Bosnu pod vodstvom
sultana Mehmeda II. Osvajaa.111 Na vijest o osmanskom napadu Katarina je urno krenula
kui. Na putu prema Jajcu dospjela je do plemikog grada Kozograda, gdje ju je zatekla vijest
o padu Jajca, potom vijest o zarobljavanju kralja i njezine djece i na koncu postrojba
krvoednih Osmanlija, koja ju je opsadom zatoila u Kozogradu. Treu tezu iznio je Mladen
Ani prema kojemu se Katarina uoi oekivanog dolaska osmanske vojske pod Jajce iz
stratekih razloga povukla u Hum.112
Premda nema dokumenata koji bi nedvosmisleno potvrdili valjanost prve, druge ili
tree teze, na temelju injenice da je Katarina cijeli svoj izbjegliki ivot posvetila spaavanju
svoje djece iz osmanskog suanjstva,113 to i vie nego jasno govori o njezinoj povezanosti
s djecom te o boli koju je kao majka osjeala zbog njihova gubitka, istini bi moda bila
najblia druga teza iz jednostavnog razloga to prva i trea teza ne daju zadovoljavajui
odgovor na pitanje zbog ega bi Katarina prilikom bijega iz Jajca napustila svoju djecu te na
put u izbjeglitvo krenula u potpuno suprotnome smjeru. To pitanje dodatno dobiva na teini,
ako znamo da su ona bila u smrtnoj opasnosti, budui da je Sigismund kao bosanski
prijestolonasljednik sultanu Mehmedu II. bio jednaka prijetnja za stjecanje legitimne vlasti u
Bosni kao i njegov stariji brat Stjepan Tomaevi, kojeg je upravo iz tog razloga dao i
pogubiti. No, s druge strane, ne moemo u potpunosti odbaciti ni mogunost da je odvajanje
od djece prilikom bijega iz Jajca mogla biti smiljena varka koju su Osmanlije prozrele.
Na temelju dosad kazanoga, kao najizgledniji namee se zakljuak da se ona ipak u
vrijeme pada Bosne nalazila u plemikom gradu Kozogradu, te da je pred osmanskom
opasnou iz njega krenula na put u izbjeglitvo prema Dubrovniku. Nekoliko je razloga koji
govore u prilog ispravnosti tog podatka. To se prvenstveno odnosi na kratak opis Katarininog
bijega pred Osmanlijama, koji iznosi dubrovaki povjesniar Jakov Lukarevi (1551-1615) u
svom znamenitom djelu Opirni izvod iz dubrovakih ljetopisa u etiri knjige (Copioso
ristretto de gli annali di Rausa, libri quattro, 1605).114 Prema njemu se Katarina iz Kozograda
uputila preko Konjica i Narone do Stona odakle se laom prebacila u Dubrovnik. Mada se
108

M. UNJI, Trogirski izvjetaji, 146-147.


V. PALAVESTRA, Historijska usmena, 182.
110
iro TRUHELKA, Dubrovake vijesti o godini 1463., Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini,
1910, br. 22, 4; M. PEROJEVI, Stjepan, 570; B. PANDI, Katarina Vuki, 18.
111
Tezu o iznenadnoj osmanskoj navali na Bosnu uspjeno je odbacio M. Ani u raspravi Renesansna
diplomacija i rat. Primjer pada Bosne 1463. u: M. ANI, Na rubu, 107-139.
112
M. ANI, Na rubu, nav. dj.,127.
113
Pad Sigismunda u osmansko suanjstvo namjerno koristim pod navodnim znakovima budui da je on nakon
prelaska na islam i promjene imena u Ishak-beg Kraljevi (Ishak-beg Kral-olu) zauzimao visoka mjesta u
upravno-vojnoj hijerarhiji Osmanskog carstva.
114
Vlajko PALAVESTRA, Opsada Kozograda u: Historijska usmena, 290-291, bilj. b)
109

moe dvojiti u istinitost tog podatka, budui da je Lukarevievo djelo nastalo gotovo sto
etrdeset dvije godine nakon pada Bosne, vano je napomenuti da ga je autor pisao na temelju
podataka iz starih kronika, grae iz dubrovakog arhiva, 115 djelima bizantskih, zapadnih i
istonih pisaca te usmene predaje. S obzirom na to da su Dubrovani bili ivotno
zainteresirani za dogaaje u svom neposrednom zaleu, velika je vjerojatnost da je podatak o
Katarininom bijegu Lukarevi u svoju knjigu prenio upravo iz nekih od prije spomenutih
izvora, a samim time i da je toan.
Na Lukareviev opis bijega kraljice Katarine nadovezuje se fojnika narodna predaja o
bijegu kraljice Katarine pred Osmanlijama iz opsjednutog Kozograda te o njezinu iskazanom
lukavstvu prilikom tog dogaaja zahvaljujui kojemu je izbjegla sudbinu svoje djece i svog
posinka (vidi str. ???). Premda to nije jedina verzija predaje o bijegu kraljice Katarine iz
Bosne, ona se najee spominje. injenica da se Katarina u usmenoj knjievnoj tradiciji
smjeta i u druge bosanske plemike gradove niim ne opovrgava hipotezu da je ona boravila
na Kozogradu. Osim to nam te predaje potvruju tezu Vlatka Palavestre da su izvorni
povijesni dogaaj iz fojnikoga kraja bosanski franjevci pretvorili u mit te svojim
djelovanjem proirili u druge dijelove Bosne, one nam takoer potvruje Katarininu
prisutnost na podruju izmeu Kozograda i Hercegovine. 116 Naime, razliite predaje o bijegu
kraljice Katarine iz opsjednute utvrde pojavljuju se upravo na podruju na kojem se ona
mogla kretati na putu iz hercegove zemlje prema ugroenom Jajcu ili na putu iz ugroenog
Kozograda prema Konjicu i dalje prema uu rijeke Neretve.117
Dodatnu potvrdu o mogunosti Katarininog boravka na Kozogradu dala su nam
arheoloka istraivanja na tom plemikom gradu pod vodstvom dr. sc. Envera Imamovia
tijekom 1983. godine.118 S obzirom da su prilikom istraivanja obrambenih instalacija
Kozograda, na mjestu gdje je prilaz utvrdi najlaki i gotovo jedino mogu, otkriveni ostatci
ljudskih kostiju, koji jasno sugeriraju da su nasilno odvojeni od tijela, kao i ostatci
napadakog oruja (vrhovi strjelica), te s obzirom na injenicu da su na prostoru itave utvrde
pronaeni dokazi, koji jasno potvruju da ju je poharao poar, nema dvojbe da se ona nalazila
pod opsadom i da je bila osvojena, a potom preputena poaru i naputena. Ono to ostaje
nepoznanica u svezi te opsade jest pitanje kada se ona dogodila. Budui da na temelju
dosadanjih spoznaja o bosanskoj povijesti znamo da je utvrda u kolovozu 1444. godine bila u
uporabi,119 da se od tada, za vladavine Stjepana Tomaa i njegova sina Stjepana Tomaevia,
oko nje nisu vodile nikakve borbe, te da se ona u osmanskim izvorima druge polovice XV.
stoljea uope ne spominje, jedino to moemo zakljuiti jest da je stradala tijekom osmanske
invazije na Bosnu 1463. godine. Da se to dogodilo tijekom svibnja 1463. godine, potvruje
nam trogirski knez, koji je u svome izvjetaju upuenom mletakom duda 3. lipnja 1463.
godine zapisao da je stanovnitvo uoi osmanskog dolaska spalilo i napustilo trgovite Kozao
(oppidum Cosal).120 Iako se taj podatak ne odnosi na istoimenu utvrdu koja je leala u
neposrednom susjedstvu toga trgovita, on nam nedvojbeno potvruje da su se prema
115

Za razdoblje od 1387. godine.


Isto, 40.
117
Predaje o bijegu kraljice Katarine iz opsjednute utvrde zabiljeene su i u Kreevu, Kraljevoj Sutjesci i
Vinjici kraj Visokog. Takoer, mora se naglasiti da se predaje o bijegu bosanske kraljice pojavljuju i u drugim
dijelovima Kraljeve zemlje, to se posebno odnosi na mjesta kraljevskih rezidencija gdje je za ivota supruga
ona mogla boraviti, poput Vranduka, ali i u Olovu i Zenici. Vlajko PALAVESTRA, Narodna predaja o
bjeanju, 87-90.
118
Enver IMAMOVI, Kozograd kod Fojnice, Arheoloki pregled, 24/1985, br. 24, 150-151; Isti, Nove
spoznaje o kraljevskom gradu Kozogradu iznad Fojnice, Napredak-hrvatski narodni kalendar za prijestupnu
1992, 40/1991, 308.
119
Te je godine u Kozogradu boravio bosanski kralj Stjepan Toma zajedno s kancelarijom i itavim dvorom,
tijekom priprema za rat protiv Osmanlija i Stjepana Vukia Kosae do kojeg nikad nije dolo. P. ANELI,
Bobovac i, 237; E. IMAMOVI, Nove spoznaje, 305.
120
M. UNJI, Trogirski izvjetaji, 142. i 147-148.
116

Kozogradu kretale osmanske postrojbe s namjerom da ga zaposjednu. Premda propast


Kozograda u svibnju 1463. godine ne daje jasnu potvrdu da se Katarina prilikom tog dogaaja
ili neposredno uoi njega nalazila u toj utvrdi, nekoliko injenica ipak govori u prilog toj tezi.
Nakon to je Mahmud-paa zarobio Stjepana Tomaevia u Kljuu te ga kao sunja predao
Mehmedu II. u Jajcu, u nadi da e mu biti poteen ivot Stjepan je prihvatio Mehmedove
mirovne uvjete te naredio svojim katelanima da bez borbe predaju njegove utvrde
Osmanlijama.121 No, postavlja se pitanje zato kozogradski garnizon nije izvrio kraljevski
nalog, o emu i vie nego jasno svjedoe arheoloki nalazi, ako znamo da se takav neposluh
otro kanjavao? Odgovor nam se sam namee. Samo je osoba u svemu ravna kralju mogla
zabraniti predaju, a u to vrijeme to su bile jedino kraljica Katarina i kraljica Mara. Budui da
znamo da je Maru prilikom bijega iz Jajca u lipnju 1463. zarobio hrvatski ban Pavao
pirani, ne preostaje nam nita drugo nego da prihvatimo Lukarevievu tvrdnju da je u to
doba na Kozogradu boravila kraljica Katarina.
Ako na temelju prethodne rasprave prihvatimo Katarinin boravak na Kozogradu u
vrijeme pada Bosanskog kraljevstva kao najizgledniju mogunost, pojavljuje se pitanje
vremena njezina odlaska s te utvrde. Naime, dok nam Lukarevi spominje Kozograd
iskljuivo kao polazinu toku Katarinog bijega, dotle nam narodne predaje jasno govore da
se Katarina u toj utvrdi nala pod osmanskom opsadom te da je izbjegla sudbinu svoje djece i
posinka samo zahvaljujui svome lukavstvu. Budui da na temelju arheolokih nalaza
moemo zakljuiti da je narodna predaja o padu te utvrde pod osmansku vlast temeljena na
stvarnom povijesnom dogaaju te da je u osmanske ruke pala prije 3. lipnja 1463. kada o tom
dogaaju trogirski knez izvjeuje duda, postavlja se pitanje da li je ta predaja tona u svim
ostalim svojim segmentima.122
Iako je to moda naizgled besmisleno pitanje, razlog njegova postavljanja lei u
obrambenoj i stratekoj mogunosti Kozograda. Naime, na temelju obrambenih mogunosti te
utvrde i poloaja moemo zakljuiti da je on bio vrsta, ali povrinski mala i u stratekom
smislu potpuno nevana utvrda udaljena ak dva sata hoda od prve vane komunikacije. 123 S
obzirom na to nema nikakvoga vojnog razloga koji bi opravdao osmanski napad na jednu
malu utvrdu, koja po svojemu poloaju i vojnoj snazi nije mogla ugroziti kretanje njihove
vojske kroz srednjovjekovnu Bosnu na putu prema hercegovoj, odnosno Humskoj zemlji, ne
ostaje nam nita drugo nego da pretpostavimo da su Osmanlije stvarno vjerovale da se
Katarina nalazila na Kozogradu i da su napali tu utvrdu s ciljem da je zarobe. Iako se
osmanska potjera za Katarinom iz dananjeg kuta gledanja ini besmislenom, ne smijemo
zaboraviti da je ona nakon zarobljavanja kralja i njezine djece, uz Maru, jedina legitimna
predstavnica i doslovno vlasnica Bosanskog kraljevstva, te da je Mehmedu II. bilo potrebno
zarobiti je i eventualno pogubiti kako bi, prema ondanjem obiaju, tim simbolinim inom
stekao i formalno pravo na itavu zemlju.
No zbog ega bi Katarina iz Kozograda pruila Osmanlijama herojski, ali besmislen
otpor u doba kada je sve ionako bilo izgubljeno? Teko je za povjerovati da bi se jedna
kraljica tako hladnokrvno odluila na junaku obranu koju bi, s obzirom na osmansku vojnu
nadmo, mogli bez ikakvih ograda izjednaiti sa samoubojstvom. Stoga se samo po sebi
namee da je ona Kozograd napustila neposredno uoi napada na njega te se uputila prema
Konjicu. Na ovome se mjestu namee novo pitanje: Zbog ega bi kozogradski garnizon
pruao otpor ako je osoba koju su morali braniti napustila tu utvrdu? Izvrstan odgovor na to
pitanje prua nam druga narodna predaja o padu Kozograda koju je zapisao i 1943. godine
121

U pohodu na Bosnu sultan je zaposjeo 117 utvrda. M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 572; M. ANI, Na
rubu, 130.
122
M. UNJI, Trogirski izvjetaji, 147-148.
123
M. MANDI, Sredovjene starine u fojnikom kotaru, Napredak-hrvatski narodni kalendar za prestupnu
godinu 1928, 17/1927, br. 17, 90-91.

objavio fra Leonardo uturi.124 Prema toj predaji, branitelji predvoeni Kazimiriom
Brbonjiem i Ljudevitom Tomaeviem, kraljevim roakom, pruali su Osmanlijama junaki
otpor elei ih to dulje zadrati pod zidinama Kozograda ne bi li dali Katarini dovoljno
vremena da se to vie udalji i spasi, odnosno domogne Dubrovnika te iz sigurnosti njegovih
zidina diplomatskim putem osigura meunarodnu potporu za pokretanje protuosmanskog rata
za osloboenje Bosne.
U prilog ovakvom razvoju dogaaja ide pismo Dubrovake Republike od 23. svibnja
1463. upueno njezinome bratu Vladislavu u kojem Republika obeaje da e poslati svoje
lae (brzoplovke) po nju ako se domogne mora. 125 Iz tog pisma moe se ustvrditi nekoliko
injenica. Kao prvo, ono jasno potvruje da je postojao nekakav dogovor izmeu Katarine i
Vladislava o mjestu njezina izvlaenja iz Bosne u sluaju pada Bosne u ruke Osmanlija i
njezinoga bijega pred njima. Ukoliko je takav dogovor postojao, to samo moe znaiti da su
Osmanlije u to doba ve prodrle u Bosnu i da je Katarina stvarno boravila u hercegovoj zemlji
iz koje je krenula u akciju spaavanja svoje djece iz ugroenog Jajca. Samim time dodatno se
potvruje druga teza o Katarininom kretanju po Bosni neposredno uoi i nakon pada Bosne.
Osim toga, to pismo nam jasno potvruje injenicu da je dogovoreno podruje izvlaenja bila
delta Neretve i oblinji Ston, kao to to jasno navodi Lukarevi. Naime, u to doba Bosna je
imala samo dva izlaza na more. Na istoku zemlje u Boki kotorskoj, a na zapadu u delti rijeke
Neretve. S obzirom da su Osmanlije 1463. godine prvo prodrli u hercegovu zemlju, 126 a tek
potom u Bosnu, govori u prilog injenici da su Katarina i Vladislav uoi njezina puta prema
Jajcu znali da je prolaz prema moru iz srednje Bosne mogu jedino dolinom rijeke Neretve
prema njezinome uu. Ne zanemarimo ni injenicu da je taj put gotovo za treinu krai od
puta prema Boki kotorskoj, a samim time je i najloginija odluka.
U raspravi o Katarininom bijegu iz Bosne nikako ne smijemo zanemariti ni podatak iz
izvjetaja trogirskoga kneza o dolasku bosanske kraljice u Vrliku u pratnji Nikole Teste
izmeu 19. i 26. svibnja.127 Isto tako je poetkom lipnja 1463. godine zabiljeen i podatak o
boravku bosanske kraljice u tome gradu kao zarobljenice hrvatskoga bana Pavla pirania,
kao i vijest da su Osmanlije zaposjele Bobovac.128 Premda su vijesti o boravku bosanske
kraljice u Vrlici zanimljive, pogreno bi bilo povezati lik te bosanske kraljice s kraljicom
Katarinom kako to sugeriraju orovi i unji, a u svom radu o bosanskoj kraljevskoj obitelji
prihvaa okovi, jer bi to bilo u suprotnosti sa svim do sada analiziranim izvorima o bijegu
Katarine iz Bosne te naposljetku kontradiktoran podacima o bijegu druge bosanske kraljice
Mare iz Bosne.129 Naime, ako znamo da je kraljica Mara bjeala pred Osmanlijama iz Jajca
prema Dalmaciji, da je najkrai put prema moru vodio preko Glamokog i ruba Livanjskog

124

Leonardo UTURI, Zadnji dani Kozograda (Po narodnoj predaji), Napredak-hrvatski narodni kalendar
1944, 34/1943, br. 34, 226-227.
125
F. RAKI, Dubrovaki spomenici, 5; M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 575; D. KOVAEVI, Pad
bosanske, 214.
126
Vidi IV. poglavlje.
127
U dnevnome izvjetaju od 3. lipnja 1463. trogirski knez izvjeuje o novim kretanjima Osmanlija u Bosni.
Osmanlije se posebice trude osvojiti glavnu bosansku utvrdu Bobovac. Bosanska kraljica nalazi se u Vrhriki u
blizni troigirskog i ibenskog distrikta. M. UNJI, Trogirski izvjetaji, 147-148; O ivotu i djelovanju
bosanskog diplomata Nikole Teste vidi: Anto BABI, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972, 141147.
128
M. UNJI, Trogirski izvjetaji, 141-142, 146.147. i 148-149.
129
M. UNJI, Trogirski izvjetaji, nav. dj.,, 140, bilj. 6; Pejo OKOVI, Kotromanii, nav. dj. (u tisku).

polja te Cetinske krajine,130 da ju je na tome putu zarobio hrvatski ban Pavao pirani, 131 da
je naposljetku Mara, nakon putanja iz piranievog suanjstva, neko vrijeme boravila u
Splitu prije odlaska u Dubrovnik, ne preostaje nam nita drugo nego zakljuiti da se vijest od
29. svibnja 1463. o dolasku i boravku kraljice u Vrlici po svoj prilici odnosi na Maru te da su
kasniji interpretatori izvjetaja trogirskog kneza iz nekog nama nepoznatog razloga pobrkali
dvije bosanske kraljice.132 Takva pretpostavka jo vie dobiva na teini ako znamo da su
Dubrovani od 23. svibnja 1463. nadalje oekivali Katarinin dolazak na Neretvansko
podruje. No, s druge strane, ne smijemo apriori odbaciti mogunost da su se spomenuti
istraivai u izjednaavanju sintagme bosanska kraljica iz izvjetaja trogirskoga kneza s
Katarinom vodili nekim drugim djelima, izvorima ili narodnom predajom, te da je vijest o
Katarininom boravku u Vrlici tona, ali krivo datirana na to emo se posebno osvrnuti neto
kasnije u raspravi.
Iz svega reenog u prethodnoj analizi moe se zakljuiti da se Katarina barem uoi
osmanske opsade i propasti Kozograda nalazila u njemu, da se prema unaprijed dogovorenom
planu probila kroz ratom zahvaen teritorij do dubrovakog Stona gdje su je ekale
dogovorene lae, koje su je prebacile u unutranjost dubrovakog teritorija. Samim time su
narodne predaje koje govore o tom dogaaju, kao i Lukariev opis bijega kraljice Katarine, u
naelu tone. Ako se Lukareviev opis bijega kraljice Katarine potvrdio u njegovoj poetnoj
(Kozograd) i zavrnoj toci (Ston), nema razloga sumnjati niti u ostale podatke koje on iznosi,
odnosno da se Katarina domogla Stona preko Konjica i Narone. No, kako je u to doba Narona
bila ve poodavno naputen rimski grad, vrlo je izgledno da ga je Lukarevi zamijenio s
Drijevom, odnosno s dananjom Gabelom koja je tijekom itavog srednjeg vijeka bila
najrazvijenije trgovako naselje na donjoneretvanskom podruju i u kojem su jo od 1186.
djelovali dubrovaki trgovci. Samim time mogue je da je Katarina s predstavnicima
dubrovakih vlasti stupila u kontakt ve u tome gradu te da su je oni potom ispratili do Stona,
gdje su je ekale obeane lae.
2. Na ivotnom razmeu
Padom Bosne pod osmansku vlast u ljeto 1463. zavrilo je jedno, a zapoelo novo
razdoblje u Katarininom ivotu. Kao to smo ve napomenuli, dubrovake su je lae nakon
izlaska iz Bosne prebacile rijekom Neretvom do Stona, a odatle na Lopud. Unato tome to u
dokumentima nije ostao sauvan toan datum njena dolaska na podruje Dubrovake
Republike, nema dvojbe da je ona dola tijekom druge polovice lipnja 1463, odnosno izmeu
14. lipnja, kada se u dubrovakome Vijeu umoljenih raspravljalo o pripremama za doek
bosanskoga kralja i kraljice, i 4. srpnja kada su Dubrovani imenovali plemia Mihovila
Restia i Marina Gundulia u poslanstvo, koje je trebalo posjetiti Katarinu na Lopudu gdje ju
130

Iako se promet iz Jajca do Splita ili Trogira jo od rimskih vremena odvijao preko srednjeg i gornjeg toka
Vrbasa, Kuprekog i Livanjskog polja te dananje Cetinske krajine, u danima neposredno nakon osmanskog
zaposjedanja velikih dijelova Bosanskog Kraljevstva on je bio blokiran, budui da su Osmanlije zaposjele
Uskopsku dolinu u srednjem i gornjem toku Vrbasa te najmanje jugozapadne dijelove Livanjskoga polja. M.
ANI, Jajce, 76-77.
131
Sjeverozapadni dijelovi Cetinske krajine sa sreditem u plemikome gradu Glavau i dananjem selu Cetini,
koje se u srednjem vijeku nazivala Vrhrika (danas ire podruje Vrlike), bili su pod vlau vrlikoga i
livanjskoga plemikog roda ubrania. Ti posjedi su sa vlastelinstvom cetinskoga kneza i hrvatskoga bana Pavla
pirania graniili kraj dananje Vrlike, samo nekoliko kilometara u pravcu jugozapada. Ako je kraljica Mara
boravila u Vrlici i ako je odatle namjeravala nastaviti put prema Splitu koji je vodio du rijeke Cetine i
cetinskome dolinom, u piranievo suanjstvo mogla je pasti ve nakon samo nekoliko kilometara puta. .
TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 4.
132
M. ANI, Na rubu, 127-128.

je Republika sakrila pred Osmanlijama. 133 Premda u dokumentima nisu ostali zabiljeeni
razlozi zbog kojih je Republika uputila svoje izaslanstvo Katarini, vrlo je izgledno da su
pregovarali o njezinu dolasku u Dubrovnik, koje joj je Vijee umoljenih dozvolilo tek 23.
srpnja.134 Iako danas ne moemo sa sigurnou ustvrditi razloge koji su potaknuli Dubrovane
da Katarinu najmanje mjesec dana zadravaju na Lopudu, i daleko od sigurnosti svoga
utvrenog grada, vrlo je vjerojatno da su je oni na tome otoku skrivali od Osmanlija jer su se
bojali da bi oni njezin boravak u gradu mogli iskoristiti kao povod za napad na Dubrovnik.
Mada se ovakva pretpostavka u dananje vrijeme moe initi pretjeranom, s obzirom na
poznate probleme s kojima se suoila osmanska vojska prilikom ratovanja u krevitoj
Hercegovini, ne smijemo zaboraviti da su Dubrovani u to doba bili pod dojmom brzog pada
Bosne i velikog dijela hercegove zemlje pod osmansku vlast, da se osmanska vojska nalazila
gotovo na samim granicama Republike te da je hvatanje kraljice Katarine nakon pada Bosne
bio jedan od glavnih Mehmedovih ciljeva. Premda se iz dananjeg kuta gledanja moe initi
apsurdnim da je hvatanje jedne ene pa makar i kraljice bio jedan od glavnih ciljeva
sultana, koji je deset godina ranije osvojio i sam Carigrad, ne smijemo zaboraviti da je nakon
zarobljavanja veine lanova kraljevske dinastije Kotromani kraljica Katarina u to vrijeme
bila jedina slobodna i legitimna predstavnica bosanske vladajue kue, odnosno vlasnica
bosanskog kraljevstva po patrimonijalnome pravu, a samim time izravna smetnja
osmanskome sultanu Mehmedu II. da se prema ondanjim obiajima proglasi jedinim
gospodarom Bosne.135 U prilog toj injenici govori nam ne samo opsada Kozograda, za koju
smo ve ranije ustvrdili da se ne moe opravdati niti jednim geostratekim razlogom, 136
Katarinin bijeg pred osmanskim postrojbama prema moru, kao i injenica da su joj
Dubrovani ulazak u grad dozvolili tek nakon to su njezina braa i otac u snanome
protuudaru tijekom srpnja 1463. godine potisnuli osmansku vojsku daleko od granica
Dubrovake republike i otklonili mogunost osmanskog napada na grad.137 Da Katarina nije
bila usamljeni sluaj, svjedoi i sudbina kraljice Mare kojoj su Dubrovani tek 9. srpnja
dopustili da se doseli na jedan od dubrovakih otoka.138
Po dolasku u grad Katarina je pristupila sreivanju odnosa izmeu Dubrovake
Republike i Bosanskog Kraljevstva. U vezi s time zatraila je za sebe godinji tribut u visini
od 500 perpera, koji je Republika godinje plaala bosanskome kralju za Ston. 139 Mada je
Katarina kao bosanska kraljica imala pravo na taj novac, Dubrovani su na sjednici Vijea
umoljenih 20. kolovoza odbili izvriti tu obvezu.140 tovie, kada je njihov graanin Marin
Resti morao platiti godinju najamninu za koritenje kua i zemljita bosanskoga kralja,
Vijee umoljenih je na svojoj sjednici od 5. listopada odluilo da se do utvrivanja pravnoga
nasljednika pokojnoga bosanskoga kralja dotina sredstva pohrane kod dubrovakog
133

D. KOVAEVI, Pad bosanske drave, 214.


ISTA, 215.
135
U to vrijeme sudbina kraljice Mare nije bila poznata. Naime, nju je na putu prema Dalmaciji zarobio hrvatski
ban pirani.
136
Ako Mehmedovu elju za zarobljavanjem kraljice Katarine prihvatimo kao vrlo izglednu mogunost, onda
nam herojski otpor branitelja Kozograda, pruen s ciljem zadravanja osmanske potjere za Katarinom, i te kako
dobiva na smislu, a samim time i na povijesnoj potvrdi.
137
. TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 4.
138
. TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 4. i 19; D. KOVAEVI, Pad bosanske drave, 217.
139
Podruje Stona nalazilo se jo od VIII. st. u sastavu Zahumske kneevine, odnosno Huma. Tim podrujem
vladala je od poetka XIV. st. velikaka obitelj Branivojevi koja se 1326. godine zaratila sa srpskim kraljem
Stefanom Deanskim, Dubrovakom republikom te bosanskim banom Stjepanom II. Kotromaniem. U tom ratu
Branivojevii su bili poraeni te pobijeni, a njihova oblast razdijeljena. Iako je Ston kao ratni plijen pripao
Dubrovniku, oni su 1333. godine za dobivanje prava vlasnitva nad Stonom i Peljecem morali isplatiti srpskog
kralja Duana, a bosanskome se vladaru obvezati na plaanje godinjeg danka u visini od 500 perpera. D.
KOVAEVI, Pad bosanske drave, 216.
140
ISTA, 216.
134

blagajnika.141 Iako je takvo ponaanje Dubrovana kod nekih autora bilo objanjavano
njihovom politikom pragmatinou ili sposobnou da u svojim rukama sauvaju to vie
bogatstava,142 ukljuujui i ona koja im pravno nisu pripadala, u analizi njihova ponaanja
prema kraljici Katarini ne treba ispustiti iz vida injenicu da je u to doba i kraljica Mara, koja
se takoer nalazi na dubrovakome podruju, kao supruga pokojnoga bosanskoga kralja
Stjepana Tomaevia i lanica bosanske kraljevske dinastije, takoer imala pravo na taj novac
i svu imovinu bosanskoga kralja. Stoga ne udi odluka Vijea umoljenih od 8. listopada
kojom su na opetovano Katarinino zahtijevanje isplate dotinih sredstava odgovorili
ponitenjem svoje odluke iz kolovoza te davanjem naloga da se ispitaju sve povelje koje
govore o opravdanosti Katarininih zahtjeva.143 Da je pitanje nasljedstva imovine bosanskoga
kralja bio veliki problem za dubrovaku komunu, ponajbolje nam svjedoi podatak da je
Vijee umoljenih o tome pitanju raspravljalo na sjednicama 14, 15. i 19. listopada, ali bez
konanih odluka.144
Katarina se u Dubrovniku zadrala do kraja listopada ili poetka studenog 1463.
godine. Na temelju postojeih izvora ne moemo utvrditi je li na njezinu odluku o odlasku
utjecalo ponaanje Dubrovana, koji joj nisu izali u susret glede njezinih potraivanja od
Republike ili injenica da su njezina braa tijekom srpnja, a zatim i Korvinove protuosmanske
ofenzive oslobodila velike dijelove njezina kraljevstva. Ono to se pouzdano zna jest podatak
da su je Dubrovani prilikom odlaska iz grada odluili darivati s poklonom u visini od 30
perpera te da su na sjednici Vijea umoljenih od 23. listopada odredili etiri dubrovaka
plemia kao pratnju do Slanoga.145 Katarina se u dubrovakim dokumentima posljednji put
spominje 26. listopada kada je ondje pohranila srebrni suprugov ma za svoga sina u sluaju
da se izbavi iz osmanskoga ropstva. U sluaju da se to ne dogodi, odredila je da se ma preda
iskljuivo osobi koju e ona naknadno odrediti kao nasljednika.

141

ISTA, 216, bilj. 71.


Spremao se prvi veliki sukob izmegju orijenta i evropskog okcidenta, a koja e strana u tome nadjaati bilo
je veoma dvojbeno pa su Dubrovani, kao uvijek u slinim prilikama, gledali da prividno pristaju uz jednu i uz
drugu stranku a da se pri tome ne zamjere ni jednoj. . TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 1.
143
ISTA, 216.
144
To pitanje dodatno se zakompliciralo nakon to je Matija Korvin potkraj prosinca 1463. osvojio Jajce,
obnovio Bosansko Kraljevstvo i zatraio od Dubrovana predaju imenovane bosanskoga kralja na podruju
Dubrovnika, budui da se smatrao, prema obiajima toga vremena, legalnim nasljednikom Stjepana Tomaevia
na bosanskome prijestolju. Da je Matiji ulazak u posjed bosanskoga kralja u Dubrovniku bilo vano, ponajbolje
nam svjedoi podatak da je kao svoga opunomoenika (prokuratora) u tome predmetu imenovao Junija
Gjorgjia. O kraljevom zahtjevu Vijee umoljenih raspravljalo je na sjednicama 13. i 19. sijenja 1464, no, kao
to je to bio sluaj i s Katarininom zahtjevom, takoer nije donio nikakvu odluku. Mada ovako ponaanje
Dubrovana ide u prilog nositeljima teze o dubrovakoj pohlepi, u raspravi o tome pitanju ne smijemo ispustiti iz
vida injenicu da su Dubrovani jo od vremena kralja Ludovika I. Velikog (vladao 1342-1382) bili podanici
hrvatsko-ugarskog kralja, da su shodno tome bili duni provoditi odluke svoga suverena Matije Korvina, te da je
njihova Republika bila s kopnene strane okruena posjedima mone velikake obitelji Kosaa. Kada se sve te
injenice uzmu u obzir, i vie je nego jasno da su se Dubrovani zbog pitanja nasljedstva imovine pokojnoga
bosanskog kralja nali izmeu ekia i nakovnja. Naime, da su odluili tu imovinu prepustiti Matiji Korvinu,
izigrali bi Katarinu i time riskirali sukob s Kosaama. Da su tu imovinu dali Katarini, navukli bi na sebe bijes
svoga kralja koji svakako ne bi sjedio skrtenih ruku s obzirom na injenicu da je na neretvanskome podruju, u
neposrednom susjedstvu Dubrovake Republike, drao jaki vojni garnizon, te s obzirom na to da bi taj garnizon
u sluaju napada na Dubrovnik svakako bio ojaan postrojbama Matijinih vazala i monih dubrovakih susjeda
velikake obitelji Radivojevi, odnosno Vlatkovia, te Vladislava Kosae. Na osnovu svega toga ne ostaje nam
nego zakljuiti da su Dubrovani ne donoenjem konane odluke o pitanju imovine bosanskoga kralja izabrali za
svoj grad jedino mogue rjeenje. No ubrzo su popustili, o emu svjedoi isprava Matije Korvina od 12. travnja
1464. kojom potvruje da je od dubrovakih izaslanika primio 500 zlatnih forinata u ime danka od 1. IV. 1463.
do kraja 1464. godine. . TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 8; J. RADONI, Dubrovaka akta, knjiga 1 sv. 2,
Beograd 1934, isprava CCLXXXIX, 656-657.
145
D. KOVAEVI, Pad bosanske, 218.
142

Kao to smo to ve ranije spomenuli, Katarina se iz Dubrovnika uputila prema


Slanome. S obzirom na to da su Kosae tijekom jeseni 1463. oslobodile gotovo sve obiteljske
posjede na podruju dananje Hercegovine, Crne Gore i Srbije, te zauzeli jo neke utvrde na
podruju bive kraljeve i Pavlovieve zemlje, nema sumnje da se ona iz Slanog uputila prema
posjedima svoga oca i brae. Premda nema izvora koji bi jasno svjedoili o mjestu ili
mjestima gdje je boravila nakon to je potkraj 1463. ili poetkom 1464. godine napustila
dubrovaki teritorij, potvrdu da je napustila Dubrovnik nalazimo u zapovijedi Vijea
umoljenih od 13. srpnja 1465. upuenog dubrovakim slubenicima na Peljecu. Naime, iz
nje saznajemo da su Osmanlije ponovno napale Kosae i njihove zemlje te da su se pred
njihovom navalom Katarina i njezin brat Vladislav Hercegovi povukli prema Peljecu. S
obzirom na to da bi Osmanlije pruanje utoita u Dubrovniku mogli, kao dvije godine ranije,
protumaiti kao neprijateljski in, to bi im posluilo kao povod za napad na grad, Vijee
umoljenih naloilo je svojim slubenicima da ih ne pusti u Ston ve da ih laama odmah
prebace na otoke. Mada na osnovu te vijesti ne moemo znati put kojim se iz unutranjosti
Katarina s Vladislavom kretala prema moru, na temelju vijesti da se njihov ulazak u
Dubrovaku Republiku oekivao na podruju Peljeca, i to u blizini Stona, vrlo je izgledno da
se njezin novi bijeg pred Osmanlijama odvijao, kao i dvije godine ranije, starim putem uz
rijeku Neretvu, a samim time da je svoje ishodite morao imati u nekoj od Kosainih utvrda
podignutih u blizini te rijeke. Iako je uz Neretvu postojalo nekoliko takvih obrambenih
graevina, postoji velika mogunost da su Katarina i Vladislav u izbjeglitvo krenuli iz
plemikog grada Blagaja, koji je u to doba bio najsnanija i za stanovanje najudobnija utvrda
obitelji Kosaa u zapadnoj polovici njihova golemoga obiteljskog posjeda ili iz neke druge
utvrde koja se nalazila u posjedu brata Vladislava jo od 1463. godine. 146 Dolaskom na
podruje Dubrovake Republike kraljica Katarina se po drugi put nala u izbjeglitvu.
Iako nam dubrovaki izvori ne preciziraju Katarinino daljnje kretanje po teritoriju
Dubrovake Republike nakon dolaska na Peljeac, moemo pretpostaviti da su je Dubrovani
zajedno s bratom najprije prebacili na Mljet, a potom u neki od drugih gradova koji su se u to
vrijeme nalazili u posjedu njezina oca. Dubrovaki je dokumenti posljednji put na svojem
teritoriju ili u neposrednoj blizini biljee 12. rujna 1465, kada dubrovaka vlada zapovijeda
svojim trgovcima da joj se nau pri ruci. 147 Stoga se kao novi problem u prikazu
Katarininog ivota nakon 1465. javlja pitanje mjesta njezina boravka prije odlaska u Rim te
vrijeme njezina odlaska u Vjeni grad. Prema Palavestrinoj tezi, izreenoj na raspravi tijekom
Povijesnoteolokog simpozija u povodu 500 obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, ona
je napustila podruje Dubrovake Republike izmeu srpnja i listopada 1465. te do odlaska u
Rim ivjela na podruju zapadne Hercegovine, Donjih krajeva ili na ibenskome podruju. 148
Iako je ova teza zanimljiva i bez dvojbe revolucionarna, s obzirom na injenicu da su svi
dotadanji Katarini biografi neutemeljeno navodili Dubrovnik kao polazinu toku njezina
putovanja u Rim, ona je ipak u nekim segmentima nedovoljno precizna zbog ega zasluuje
dodatnu razradu.149
Naime, na temelju odluke dubrovake vlade od 28. listopada 1465. da Vladislavovoj
supruzi Ani Kantakuzini, sinu Bali i sestri Mari Republika plaa najamninu za kuu u
Dubrovniku, Palavestra je zakljuio da su se Katarina i Vladislav razdvojili, budui da se ona
u toj odluci ne spominje, a zna se da je s bratom i njegovom obitelji dola na podruje
Dubrovake Republike. No, s druge strane treba naglasiti da se u toj odluci dubrovake vlade
146

Prema Orbiniju, Blagaj je bio najvanije Vladislavovo uporite s ime se slae i irkovi u komentarima toga
dijela. M. ORBINI, 181; S. IRKOVI, Komentari i izvori Mavra Orbina u: M. ORBINI, 357.
147
P. OKOVI, Kotromanii, 723-740.
148
Vlajko PALAVESTRA, Diskusija 24. listopada 1978. (prije podne), Povijesnoteoloki simpozij u povodu
500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine, Sarajevo 1979, 41-42.
149
I sam autor hipoteze na kraju svoga izlaganja zakljuuje da ovo pitanje i dalje ostaje otvoreno, V.
PALAVESTRA, Diskusija 24. listopada, 42.

takoer ne spominje ni Vladislav, na iju se obitelj ta odluka odnosi. tovie, iz kasnijih


izvora znamo i to da Vladislav tijekom druge polovice 1460-ih godina nije trajno boravio u
Dubrovniku, ve da je u njega povremeno svraao. Prema tome, ne postoji niti jedan pouzdani
izvor koji bi upuivao na to da su se Katarina i Vladislav razdvojili.
Premda nema izvora koji negiraju tezu da je Katarina do odlaska u Rim boravila na
podruju Donjih krajeva, burni dogaaji koji su se odvijali na tome podruju opravdano
dovode u pitanje tu tezu. Naime, od 1464. godine Donji kraji su zajedno sa Usorom i Soli bili
podruje estokog sukobljavanja Korvinove i Mehmedove vojske. Teko je za povjerovati da
bi Katarina kao mjesto svog boravka tijekom tih godina odabrala ratom zahvaeno podruje
koje je mijenjalo gospodare ovisno o promjenljivoj ratnoj srei. Osim toga, ne smije se
zaboraviti ni injenica da Matija Korvin, nakon osvajanja Donjih krajeva tijekom studenog i
prosinca 1463, a potom Usore i Soli tijekom 1464. godine, nije obnovio Bosnu kao neovisno
kraljevstvo te ga vratio u posjed njegovim zakonitim gospodarima Katarini i Mari
Kotromani ve da ga je sjedinio sa svojim kraljevstvom i za upravitelja novosteenog
posjeda postavio Emerika Zapolju. S obzirom na to da je Korvin zanemarivao pravo
Kotromania na bosansko prijestolje, teko je povjerovati da bi dopustio kretanje svoje
suparnice Katarine po tom podruju, a samim time ugroavanje svojih vanjsko-politikih
ciljeva, kojima je teio tijekom cijeloga svog kraljevanja irenju granica svoga imperija.
Shodno prethodnome, ne preostaje nam nita drugo ve zakljuiti da Katarinu tijekom
druge polovice 1465. i 1466. godine treba potraiti na podruju dananje zapadne
Hercegovine, a potom i na ibenskome podruju. Premda ni za ovu tezu ne postoje dokazi,
smatramo da politiko-teritorijalne i posjedovne prilike na spomenutim podrujima, kao i
odnos Katarine prema ocu Stjepanu te brai Vladislavu i Vlatku Hercegoviu, sami po sebi
daju odgovor na pitanje mjesta njezina boravka uoi odlaska u Rim. Naime, jo od 1463.
godine dio zapadne Hercegovine nalazilo u posjedu njezina brata Vladislava zajedno s jo
nekim drugim posjedima u istonoj Hercegovini koje mu je otac, herceg Stjepan Vuki
Kosaa, propustio jo u ljeto 1463. godine uoi napada na Osmanlije. 150 Iako je u osmanskoj
navali na Bosansko kraljevstvo u proljee 1463. godine izgubio dio tih posjeda, tijekom
snane protuosmanske ofenzive, koju je u ljeto 1463. poduzeo s ocem Stjepanom i bratom
Vlatkom, Vladislav je uz pomo plemike obitelji Radivojevi151 prije 18. srpnja 1463.
zaposjeo bivu humsku upaniju Veljaci s gradom Ljubukim, 152 a do prosinca iste godine
150

Prema irkoviu, do osmanskog osvajanja 1465. godine pod Vladislavom vlau bili su Trebinje, Ljubomir,
Rudine, Bilea, Cernica, Kameno Brdo, Fatnica, Bioe, Grepci, Tori, Mievac, Slavogostii, Ledenice, Kotezi
te upanije Rama, Uskoplje i Livno s tvravama Prozorom i Veselom straom. S. IRKOVI, Herceg Stefan,
str. 257-258.
151
Velikaka obitelj Radivojevi, ije su posljednje generacije nosile patronimik Jurjevi te naposljetku
Vlatkovi, gospodarili su prostranim posjedima u zaleu Biokova, izmeu Omia i Neretve. Prvi poznati lanovi
obitelji bila su braa Gojak i Radivoj s kraja XIV. stoljea, po kojem su potomci nosili obiteljsko ime. Njegovi
sinovi Juraj i Vuki sukobili su se s vojvodom Sandaljem Hraniem Kosaom koji im je oduzeo djedovinu, no
ve 1408. godine kralj Stjepan Ostoja vratio im je za iskazanu vjernost sve posjede. Iako je nakon 1417. godine
njihove posjede ponovno zaposjeo bosanski vojvoda Sandalj, ve 1434. godine ih je vojvoda Juraj Vojsali
(Hrvatini), uz podrku hrvatsko-ugarskoga kralja i rimsko-njemakoga cara Sigismunda Luksemburgovca,
vratio Radivojeviima. Unato tome to su oko 1438. godine Radivojevii morali priznati monoga Stjepana
Vukia Kosau kao svog seniora, oni su nastavili upravljati svojom batinom kao njegovi vazali sve do 1452.
godine, kada su se pobunili protiv Stjepana u savezu s njegovim sinom Vladislavom Hercegoviem i
Dubrovanima. Juni dijelovi njihovih posjeda pali su pod osmansku vlast 1478, a ostatak najkasnije poetkom
1480-ih godina. Lj. KOVAEVI, Znamenite srpske vlasteoske porodice srednjega veka, Godinjica Nikole
upia, Beograd 1888, BR. 10, str. 199-214; M. DINI, Srpske zemlje, 211; Radoslav DODIG, Grad Vratar i
njegovi gospodari, Dubrovnik, Nova serija, godite IX., 1998, br. 4, 71-80; M. SIVIRI, Srednjovjekovna
upa Luka, Srednjovjekovne humske upe, Mostar 1999,84-85; R. JURI, Srednjovjekovna nalazita
Donjoneretvanskog kraja, Izdanja HAD, 22/2003, 334.
152
Iz izvjetaja upuenog Dubrovniku znamo da je Ljubuki osvojio prije 18. srpnja 1463. F. RAKI,
Dubrovaki spomenici; 9; . TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 4; Marko VEGO, Ljubuki. Srednjovjekovni

bosanske upanije Uskoplje, Ramu i Livno, to mu je u prosincu 1463. godine u Jajcu


posebnom poveljom potvrdio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin.153 Iako je Vladislav u
osmanskoj ljetnoj ofenzivi 1465. godine izgubio sva svoja vlastelinstva na podruju dananje
istone Hercegovine, kao i Livno polovicom 1466. godine u korist plemike obitelji
Radivojevi,154 ne smijemo zaboraviti da su u njegovim rukama i dalje bile prostrane upanije
Veljaci, Rama i Uskoplje, koje su bile ne samo dobro osigurane brojnim utvrdama ve i
uklopljene u vrst protuosmanski obrambeni sustav, koji je tih godina organizirao kralj Matija
Korvin na junim i istonim granicama Hrvatsko-Ugarskog kraljevstva. Kako je iz dosadanje
analize vidljivo da je Katarina imala posebno bliske odnose s bratom Vladislavom te da je od
odlaska iz Dubrovnika potkraj 1463. ili poetkom 1464. godine pa sve do pada sredinjih i
junih dijelova hercegove zemlje u ljeto 1465. godine pod osmansku vlast ivjela u njegovom
domainstvu, to nam i vie nego jasno potvruje injenica da je upravo s Vladislavom 1465.
godine po drugi put izbjegla iz svog propaloga Bosanskog kraljevstva i oevine, te da je ma
svoga mua oporuno 1478. godine ostavila njegovu sinu Bali u sluaju da se njezin sin
Sigismund ne vrati na katoliku vjeru, vrlo je izgledno da je Katarina nakon drugog boravka
na podruju Dubrovake republike ponovno otila ivjeti kod svog brata.
Dodatnu, ali ne i konanu potvrdu teze da je Katarina tih godina mogla ivjeti s
bratom na njegovim posjedima u zapadnoj Hercegovini ili vjerojatnije u junoj Bosni
nalazimo u njezinoj oporuci, u kojoj su navedeni lanovi kraljevskoga dvora u Rimu, od kojih
se veina zasigurno nalazila u njezinoj pratnji prilikom naputanja Bosne. Meu njima
posebno su zanimljivi upravitelj njezina dvora Radi Klei, dvorjanik Juraj ubrani te
dvorske dame Jelena Semkovi i Mara Miljenovi. Naime, Kleii su prije pada june Bosne
pod osmansku vlast bili gospodari Glamoa i Duvna, odnosno znatnih posjeda na podruju tih
bivih upanija.155 Semkovii su takoer bili gospodari znatnijeg posjeda na podruju bive
duvanjske upanije ije se sredite nalazilo u plemikome gradu Rogu poloenom
jugozapadno od Duvna,156 dok su pripadnici plemikog roda ubrania, razdijeljeni u
nekoliko grana, imali brojne posjede na podruju Livanjske upanije te u Vrhrikom distriktu
Cetinske upanije (danas okolica Vrlike).157 Osim njih, posjede na podruju Vrhrikoga
distrikta imali su i Miljenovii.158 Kao to znamo, posjedi Kleia i Semkovia bili su od
1463. sa jugozapadne i i sjeveroistone strane u susjedstvu Vladislavovih posjeda (Livanjska,
Ramska i Uskopska upanija), dok su s istone strane graniili s posjedima Katarininog oca
Stjepana i od 1466. brata Vlatka Hercegovia (dio Cetinske upanije, Imotska upanija te
nadgrobni spomenici Bosne i Hercegovine, sv. 5, Sarajevo 1954, 6.
153
E. FERMENDIN, Acta Bosnae, 257-258.
154
S obzirom na to da su Radivojevii prilikom osvajanja Ljubukoga 1463. bili njegovi saveznici, vrlo je
izgledno da je Vladislav Hercegovi dobrovoljno prepustio Livno Radivojeviima.
155
Obitelj Klei je, poput drugih bosanskih velikakih obitelji, potkraj XIV. i tijekom XV. stoljea upravljala
prostranim posjedom ili feudalnom oblau na podruju nekadanje Glamoke i Duvanjske upanije kao vazali
bosanskih kraljeva iz dinastije Kotromani, s kojom su bili u krvnom srodstvu. Prvi poznati lanovi obitelji bili
su vojvoda Pavao (?-, nakon 1415) i njegovi sinovi Petar (?-nakon 1433) i Vladislav (?-1452), koje dokumenti
esto spominju u kraljevskoj pratnji i kao svjedoke na njihovim ispravama. Najpoznatiji lan obitelji bio je Radi
(?-nakon 1478), koji je nakon Katarininog odlaska u Rim sluio do njezine smrti kao upravitelj njezina dvora,
dok se kao posljednji lan obitelji spominje u Dubrovniku 1504. godine Pavao Klei. Obiteljske posjede na
podruju Glamoke i Duvanjske upanije Osmanlije su zaposjele tijekom druge polovice 1470-ih. P.
OKOVI, Klei, Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, Zagreb 2009. (u tisku).
156
I. BAGARI, Duvno.Povijest, 66-67; R. JOLI, Duvno kroz, 138-145.
157
Vjekoslav KLAI, Graa za topografiju i historiju Hlivanjske upanije i grada Hlivna, Vjesnik Hrvatskog
arheolokog drutva (dalje: VHAD), n. s., 1928, br. 15, 13-24; Tatjana RADAU, ubranii, Hrvatski
biografski leksikon, 1993, br. 3, 112; Ivan JURKOVI, Vrhriki i hlivanjski plemeniti rod ubrania do sredine
15. stoljea. Njihov drutveni poloaj, prostorni smjetaj, posjedi i gospodarska mo, Zbornik Odsjeka za
povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje:
Zbornik OPZ HAZU), 2006, br. 24, 25-69.
158
I. JURKOVI, Vrhriki i hlivanjski, 47-49.

upanija Veeri). Takoer znamo da su Vladislavovi posjedi u samoj Livanjskoj upaniji


graniili s posjedima ubrania, kao i s njihovim posjedima te posjedima Miljenovia u
susjednoj Cetinskoj upaniji u kojoj je Vladislav posjedovao dvije utvrde koje je 1466. predao
predstavnicima napuljskoga kralja Ferdinanda II.159 Mada se u dokumentu ne navodi koja bi
to dva grada bila, najvjerojatnije je rije o plemikim gradovima avini, Nutjaku ili
Radobolji koje je jo davne 1457. godine osvojio njihovo otac. 160 Ako znamo da su Osmanlije
nakon osvajanja istonih i sredinjih dijelova hercegove zemlje tijekom 1466. otricu svojih
napada usmjerili upravo prema posjedima tih obitelji, i da su se u Katarininoj pratnji prilikom
odlaska iz Bosne i kasnije na dvoru nalazili predstavnici junobosanskih velikakih i
hrvatskih plemikih obitelji, ne preostaje nam nita drugo ve da zakljuimo da je Vladislav s
Kleiima, Semkoviima, Miljenoviima i ubraniima tijekom priprema za obranu svojih
posjeda uoi oekivanoga osmanskog napada postigao dogovor o organiziranju zbjega s tog
podruja pod vodstvom kraljice Katarine, a samim time da se Katarina tijekom 1465. i 1466.
nalazila upravo na tom podruju.
Kako god se na temelju postojee grae ne moe donijeti konaan zakljuak o mjestu
ili mjestima Katarininog boravka od odlaska iz Dubrovake republike 1465. godine do
dolaska u Rim, jednako tako ostaje nepoznanica je li se na taj put otisnula iz ibenika, kao to
to sugerira Palavestra, a jo ranije krivani, ili iz Dubrovnika, kao to to pie veina
Katarininih biografa. No ono to se sigurno zna jest da je prije 29. listopada 1467. doputovala
u Rim, a samim time da je na put u Rim krenula krajem 1466. ili poetkom 1467. godine, 161
da se prema J. Lukareviu i Mavri Orbiniju iskrcala u Anconi, 162 te naposljetku da je na taj put
krenula vlastitom laom, koja je nakon povratka do 12. sijenja 1469. bila smjetena na
suhome vezu kraj samostana Sv. Kria na Krapnju u ibenskome arhipelagu. 163 Zanimljiv je i
podatak da ju je na put u Rim nagovorio talijanski humanist Leonardo Montagna, koji joj je
izmeu ostaloga posvetio dvije pjesme.164 ibensku tezu potvruje i podatak da se iskrcala u
Anconi, koja lei gotovo preko puta ibenika, kao i vijest da je svoju lau nakon puta ostavila
na uvanje u ibenskome podruju, samostanu, koji se nalazio u sastavu franjevake Bosanske
vikarije na koju su patronatsko pravo polagali Kotromanii. Time njezin boravak na podruju
june Bosne, prije odlaska u Rim, dobiva na smislu, pogotovo kad uzmemo u obzir da je
gotovo dvostruko blie ibeniku nego Dubrovniku. Budui da se to podruje nalazilo daleko
od granice s Osmanlijama i izvan prostora kojim su se u to doba kretale akindije, sam put je
bio znatno sigurniji i vremenski krai.165
Naposljetku, u prilog ovakve rekonstrukcije tog dijela Katarinoga ivota sjajno se
uklapa ve prije spomenuta vijest o njezinome dolasku u Vrliku 29. svibnja 1463. u pratnji
Nikole Teste. Iako smo ranije iznijeli tezu da je u Vrliku 1463. godine mogla doputovati samo
kraljica Mara jer se Katarina u to vrijeme nalazila ve sasvim blizu granica Dubrovake
Republike na Neretvi, postoji mogunost da je vijest o Katarininom boravku u Vrlici tona, ali
iz nekog razloga krivo datirana.166 Naime, srednjovjekovna Vrlika je potkraj srednjega vijeka
159

M. DINI, Srpske zemlje, 268.


Naime, u to vrijeme drugi plemiki gradovi na podruju Cetinske upanije bili su u posjedu bana Pavla
pirania (Sinj, Travnik, Prozor) i njegova brata Vlatka Hercegovia (Radobolje i Vise).
161
to se tie same duljine trajanja puta, na temelju izvjetaja pojedinih hodoasnika koji su plovili du istone
obale Jadrana znamo da je plovidba od Zadra do Hvara, ija je udaljenost priblino jednaka udaljenosti ibenika
od Ancone, trajala priblino sedam dana.
162
M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 588.
163
Samostan Sv. Kria na Krapnju nalazio se u sastavu Bosanske vikarije na koju su patronatsko pravo imali
lanovi bosanske vladajue kue, odnosno Kotromanii.
164
P. RUNJE, Tri hrvatske, 69-70. i 80-81.
165
Akindije su bili lako naoruano osmansko konjanitvo koje je pljakalo neprijateljski teritorij uoi navale
glavnine osmanske vojske, i tako onesposobljavalo neprijateljske obrambene kapacitete.
166
Kriva datacija pojedinih dokumenata ili dogaaja u srednjem vijeku esta je pojava, a posljedica je njihova
naknadnog zapisivanja prema sjeanju i usmenoj predaji, stavljanja u politiki kontekst (duh vremena) doba u
160

bila vano prometno vorite, iz kojega se put iz june Bosne granao u dva pravca. 167 Istoni
je vodio preko dananje Vrlike i Sinja prema Klisu, Splitu i Trogiru, dok je zapadni vodio
prema Kninu i odatle koritom rijeke Krke preko Skradina na ibenik. Nije niti nevano
ponovno istaknuti da je u to doba Vrlika bila jedno od najvanijih sredita plemikog roda
ubrania, odnosno njegovih hia i plemike obitelji Miljenovi, iji su pripadnici bili u
kraljiinoj pratnji prilikom odlaska i boravka u Rimu. Samim time je Vrlika bila sigurno
mjesto za odmor izbjeglike kolone nakon napornoga prelaska preko Dinare. Najkrai put iz
june Bosne prema moru vodio je preko Cetinske krajine, no kako se nalazio u rukama
hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina, pretedenta na bosansko prijestolje, a time i
protivnika dinastije Kotromani, Katarina njime nije mogla proi. Prepun opasnosti bio je i
put prema Dubrovniku, stoga joj je jedino preostao put, koji je iz Livanjskoga polja vodio
preko Dinare u Vrliku i odatle rijekom Krkom prema ibeniku. Kad sagledamo sve ove
injenice, zajedno s iznesenim tezama u prethodnim poglavljima, vrlo je izgledno da je
Katarina s pratnjom krenula na put iz livanjskoga kraja upravo preko Vrlike, odakle je preko
Knina i Skradina doputovala u ibenik, iz kojega se onda otisnula prema Anconi i Rimu.
Unato tome to nam o pojedinostima vezanim za Katarinin odlazak u Rim nisu
sauvani prvorazredni izvori, ipak je na temlju biljeaka o srednovjekovnim putovanjima
mogue barem priblino odrediti vremensko trajanje Katarininog putovanja u Rim. Sve do
pojave suvremenih prijevoznih sredstava i gradnje suvremenih prometnica u XIX. st., putniki
promet po Europi odvijao se iskljuivo pjeice ili na konjima. Veina glavnih
srednjovjekovnih prometnica leala je na starijim, rimskim, ije trase, s manjim odstupanjima,
i danas prate suvremene prometnice, a prosjena brzina konja od 6 km/h i danas je jednaka
onoj od prije 500 ili vie godina, tako da su sva dokumentima potvrena putovanja iz stoljea
prije pojave suvremenih prijevoznih sredstava jednako relevantna za izraunavanje duine
trajanja puta. Za pomo pri izraunu trajanja Katarinina puta mogu nam posluiti dva zapisa o
srednjovjekovnim putovanjima. Rimsko-njemakom caru i hrvatsko-ugarskome kralju
Sigismundu Luksemburgovcu 1397. godine trebao je jedan dan na konju za put od Splita do
Knina u duljini od priblino 90 km, odnosno dva dana za put od Topuskog do Krievaca u
duljinu od 130 km, 168 a dubrovakim tekliima trebala su dva dana za put od Dubrovnika do
Blagaja u duljini od priblino 150 km. 169 S obzirom da je udaljenost od Ancone do Rima,
najkraim i najstarijim putem preko Foligna i Spoleta, priblino 300 km, prema tim
raunicama moemo pretpostaviti da je Katarinin put kroz srednju Italiju trajao etiri, najvie
pet dana, pod uvjetom da se putem nije nigdje dulje zadravala, ve da je samo noivala.
Malo je tee izraunati koliko je trajala Katarinina plovidba, budui da je vrijeme
njezina trajanja esto ovisilo o vrsti broda i vremenskim prilikama, kao i o plovidbenoj ruti.
Naime, plovidba otvorenim morem nije bila ograniena izmjenom dana i noi, za razliku od
plovidbe uz obalu, u ovom sluaju istonojadransku, koja je, zbog opasnosti od nasukavanja
kojemu je zabiljeen te naposljetku namjernog falsificiranja datuma iz politikih razloga. Ono to karakterizira
sva tri sluaja jest to da se svi oni temelje na stvarnim povijesnim dogaajima. Jedan od najboljih primjera
krivog datiranja pojedinog dogaaja jest predaja o smrti kralja Zvonimira kojega su ubili njegovi Hrvati na
zasjedanju sabora u Kosovom polju jer ih je pozvao u kriarski rat, a ovaj ih umirui prokleo da tisuu godina
imaju strane gospodare. Ta pria se sve do druge polovice XIX. st. uzimala kao neupitna povijesna injenica, a
njoj u prilog ila je i injenica da su hrvatske zemlje tijekom itavog kasnog i novog vijeka imale razliite
gospodare. Mada je danas ta predaja veim dijelom odbaena, budui da je Zvonimir umro 1089. godine, a Prvi
kriarski rat zapoeo tek 1096. godine, jo uvijek postoji mogunost da je ona sauvala sjeanje na stvarni
dogaaj, a to je nasilna smrt kralja Zvonimira.
167
O prometnoj vanosti toga puta dovoljno govori injenica da je za njegovu kontrolu i zatitu bio nedaleko sela
Cetine sagraen plemiki grad Glava ili Dinari.
168
Milan KRUHEK, Povijesni put kralja Sigismunda od Nikopolja do Krievaca, Kaj, 30/1997, br. 2, 31. i 34.
169
Lovorka ORALI, Put, putnici, putovanja/Ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama, Zagreb
1997, 122-123.

na manje otoie ili na podvodne hridi, morala biti prekinuta kad bi se smrailo. 170 Kako su
kasnosrednjovjekovni brodovi, kao to su karavele, karake, nave ili koke, plovile prosjenom
brzinom od 2,5 M ili v na sat, odnosno priblino 4,5 km na sat, 171 teoretski je Katarinina
laa, plovei otvorenim morem, od ibenika do Ancone (200 km) mogla stii za nepuna dva
dana, odnosno za 44 sati. U prilog takvoj raunici govori nam putovanje milanskog kanonika
Pietra Casola od Venecije do Zadra, u kojem je njegov brod, sa zaustavljanjem u Poreu,
prevalio udaljenost od priblino 300 km za nepuna etiri dana (5-8. VI. 1494). 172 Na osnovi
svega reenog, Katarino putovanje brodom i kopnom do Rima moglo je trajati sedam do osam
dana, pod uvjetom, kako smo ve gore rekli, da se ni u jednom mjestu kroz koje je prolazila
nije dulje zadravala.
I na kraju postavlja se pitanje datuma njezina dolaska u Rim. Ve smo ranije naglasili
da se ona prvi put u Vjenome gradu spominje 29. listopada 1467. kada je zapoela primati
novanu pomo od papa.173 S obzirom na to da je taj podatak prva dokumentima potvrena
injenica iz Katarinog ivota nakon naputanja Dubrovnika 1465. godine, na osnovi tog
izvora i pisanja Jakova Lukarevia i Mavra Orbinija, svi su dosadanji Katarinini biografi bili
suglasni da je na put u Rim krenula potkraj 1466. ili poetkom 1467. godine. No, ako je tada
dola u Vjeni grad, zato bi ekala na papinsku pomo sve do kraja listopada 1467.? Ako
uvaimo pretpostavku da je njezin put u Rim trajao neto vie od tjedan dana, uz saznanje da
je ve 29. listopada 1467. poela primati novanu pomo od pape Pavla II., izglednije je da se
odmah po dolasku u Rim obratila za pomo papi, kod kojega, s obzirom na svoj drutveni
poloaj, nije trebala dugo ekati na prijam, kao i da je papa odluku o isplati pomoi donio vrlo
brzo. Samim time, vjerojatnije bi se Katarinin dolazak u Rim trebao datirati u drugu polovinu
1467. godine, odnosno u rujan ili listopad iste.
3. Rimske godine
Po dolasku u Rim kraljica Katarina i njezina pratnja smjestili su se u kui rimskoga
graanina Jakoba Mentebona,174 za koju je plaala mjeseni najam u visini od 20 dukata. U
njoj je boravila do 1. listopada 1469, kada se je s dvorom premjestila u novu kuu u rimskoj
etvrti Pigna, nedaleko od crkve svetog Marka.175 Ondje je boravila sve do svoje smrti 25.
listopada 1478. S Katarinom je u Rim doputovao njezin dvor kojeg su inili, uz ve
spomenutoga Radia Kleia, Jelene Semkovi i Jurja ubrania, dvorjanici Jure ubrani i
Abraham Radi, dvorske dame Paula Mirkovi, Mara Miljenovi, Praxina, Ana, Margareta
od Bosne te Mara, Margareta i Ana, keri Abrahama Radia. 176 Budui da je nakon propasti
svoga kraljevstva ostala bez redovnih prihoda, za pontifikata papa Pavla II. i Siksta IV., od 29.
listopada 1467, primala je visoku novanu pomo u visini od 120 dukata mjeseno, a od 1471.
godine 130 dukata, to je bilo vie nego dovoljno za najam kue i ivot dostojan jedne
170

Svake smo godine u Hrvatskoj, posebice tijekom turistike sezone, svjedoci nasukavanja brodica, neovisno o
tome to su ti brodovi, za razliku od srednjovjekovnih, navoeni najmodernijom pomorskom elektronikom
opremom.
171
Prosjenu brzinu srednjovjekovnih brodova (karavela i karaka) izraunali smo na temelju vremenskog trajanja
(6. IX.-12. X. 1492. ili 37 dana) i duljine prevaljenog puta (priblino 3995 M) Kristofora Kolumba od Kanarskih
otoka do San Salvadora.
172
Zoran LADI, Prilog prouavanju hodoaenja iz Zadra u drugoj polovici 14. stoljea, Croatica
Christiana Periodica, XVII/1993, br. 32, 20-21.
173
Novana pomo bila je isplaivana iz svote, koju je Pavlov prethodnik Pio II. (papa od 1458. do 1464)
prikupio za kriarski rat protiv Osmanlija u Bosni.
174
M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 588; B. PANDI, Katarina Vuki, 19.
175
Prema Pandiu ta je kua mogla biti u posjedu gostinjca sv. Jerolima osnovanog u Rimu 1441. godine. B.
PANDI, Katarina Vuki, 19.
176
B. PANDI, Katarina Vuki, 19, bilj. 30.

kraljice.177 Premda su neki njezini biografi esto naglaavali teak kraljiin ivot u Rimu,
koji je proizlazio iz njene izbjeglike oskudice, ini se da su u opisivanju Katarininih
socijalnih prilika bili pod znatnim dojmom njezinih estih albi te kasnijih legendi, s obzirom
da je mjesena papinska renta bila izdana.178 O tome ponajbolje svjedoe istraivanja Zorana
Ladia, prema kojem je 1433. godine cijena konja na zadarskome podruju bila 6 dukata, vola
priblino 2,5 dukata, dok je poetkom XV. stoljea cijena manje kue u Zadru bila 12, a vee i
kvalitetnije kue ak 40 dukata.179 ak i da uzmemo u obzir injenicu da vrijednosti
nekretnina u Rimu i Zadru nisu mogle biti iste, kao i to da je dukat izgubio neto na
vrijednosti od poetka XV. pa do kraja ezdesetih godina istoga stoljea, na osnovu mjesenog
najma Katarinine lae iz 1469. godine, koji je iznosio 1 dukat, vidimo da je brojka od 120,
odnosno 130, dukata i dalje bila respektabilna.180 Osim toga, papa Siksto IV. poklonio joj je i
prostrani posjed uz rijeku Tiber koji je ona poslije, po svoj prilici, ostavila dananjem
Hrvatskom zavodu sv. Jeronima.181 O Katarininom ugledu u Rimu takoer svjedoe pisana
svjedoanstva o njezinoj nazonosti na vjenanju ruskoga velikog kneza Ivana III. Vasiljevia
i neakinje posljednjega bizantskog cara Zoe (Sofije) Paleolog u Crkvi svetoga Petra 31.
svibnja 1471, kao i njezino hodoae u Aquilu 1475. godine povodom proslave prijenosa
ostataka sv. Bernardina Sienskoga u novu crkvu, iju je gradnju potpomogao njezin suprug
1457. godine. Rimski kroniari su u svojim zapisima oko proslave jubilarne 1475. godine
posebno istaknuli njezino hodoae u crkvu Svetoga Petra 25. travnja 1475. u pratnji od ak
etrdeset konjanika.
Unato svim iskazanim astima i naoko lagodnome ivotu, Katarina je tijekom cijelog
svog boravka u Rimu uglavnom bila obuzeta milju o oslobaanja Sigismunda i Katarine iz
osmanskog suanjstva. Jo za je boravka u Dubrovniku 1465. godine gajila nadu da e ih
nekako uspjeti izbaviti iz osmanskoga ropstva. U tom je oekivanju, kako smo gore ve
spomenuli, srebrni ma pokojnoga supruga Stjepana Tomaa pohranila u Dubrovniku te
naredila da ga se preda njezinu sinu Sigismundu kada se i ukoliko oslobodi iz ruku Osmanlija,
ne znajui da se on upravo tih godina preobratio na islam. Tako ni u Rimu nije gubila nadu da
e ih uspjeti spasiti. U nastojanju da pronae posrednika preko kojega bi mogla stupiti u
pregovore s Portom, kao i potrebita sredstva za njihov otkup, 23. srpnja 1470. godine obratila
se mantovskome markgrofu Ludoviku Gonzagi, a 11. veljae 1474. godine i milanskome
vojvodi Gianu Galeazzi Mariu Sforzi, kojeg je zamolila za pomo u organiziranju njezina
puta na osmansku granicu, gdje je trebala stupiti u kontakt sa sultanovim pregovaraima. 182
ini se da joj je Sforza ipak izaao u susret jer je u ljeto iste godine doputovala u Herceg-Novi
u pratnji Margarete Marzano, unuke napuljskoga kralja Ferdinanda I. i nevjeste svoga brata
Vlatka Hercegovia, a odatle u Dubrovnik u kojemu se kratko zadrala. 183 Budui da su se
Herceg-Novi i Dubrovnik nalazili uz osmansku granicu, nema sumnje da je preko brata
Vlatka pokuavala stupiti u kontakt sa svojim najmlaim bratom Stjepanom, koji je nakon
prelaska na islam pod imenom Ahmed-paa Hercegovi obnaao visoke dunosti. Premda na
temelju postojeih izvora ne moemo sa sigurnou ustvrditi je li uspjela u tom naumu,
177

L. von THALLCZY, Studien zur, 111; B. PANDI, Katarina Vuki, 19;


P. OKOVI, Kotromanii, nav. dj. (u tisku).
179
Z. LADI, Prilog prouavanju, 27.
180
Takva visoka papinska mjesena renta i ne udi s obzirom na injenicu da je ona ipak bila bosanska kraljica,
ker hercega Stjepana Vukia Kosae te potomak srpskoga cara Duana, a samim time, prema
srednjovjekovnome shvaanju drutvene hijerarhije, osoba dostojna najviih asti.
181
Ivan RNII, Imena Slovjenin i Ilir u naem gostinjcu u Rimu poslije 1453 godine, Rad Jugoslavenske
akademije znanosti i umjetnosti, 1886, br. 79, 18-19, bilj. 1.
182
Dana 23. srpnja 1470. obratila se za pomo mantovskome markgrofu Ludoviku Gonzagi, a 11. veljae 1474.
milanskome vojvodi Gian Galeazzo Maria Sforzi. L. von THALLCZY, Studien zur, 111-113-117; I.
RUVARAC, Dvije bosanske, 475; M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 588; B. PANDI, Katarina Vuki,
20-21.
183
P. OKOVI, Kotromanii, nav. dj. (u tisku).
178

moemo ustvrditi da je pokuaj oslobaanja djece propao. Izgubljene nade, vratila se u Rim,
gdje je, vjerojatno posredstvom jednoga od redovnika franjevakoga samostana Aracoeli na
Kapitolu, stupila u bratstvo Treega reda sv. Franje, preko kojega se povezala s drutvom
Blaene Djevice Marije.184 O snanoj vezi Katarine i franjevaca samostana Aracoeli
ponajbolje govori injenica da je est, od ukupno sedam, svjedoka prisutnih prilikom
sastavljanja njezine oporuke 20. listopada 1478. pripadalo tome redu te da je ona na koncu i
pokopana u franjevakoj samostanskoj crkvi pred glavnim oltarom.
Posebno je zanimljivo da ju je neposredno pred smrt 1478. godine posjetio bosanski
kralj Nikola Iloki, koji joj je ponudio da prenese svoja zakonita kraljevska prava na njega. 185
Prema Knezoviu, Nikola se vie dana Katarini ulagivao, al bje od nje suzbit kao
nepravedan otima.186 O tome svjedoi i sam bosanski kralj Nikola Iloki, koji kae da ju je
to toliko rasrdilo da je [...] izgledala kao otra sablja.187 Iako ta epizoda nije imala
pozitivan ishod za Nikolu, ona potvruje injenicu da su suvremenici Katarinu i u suton
njezina ivota smatrali legitimnom predstavnicom bosanske kraljevske kue i Bosne, unato
tome to je jednaka prava imala i kraljica Mara, supruga nesretno stradalog kralja Stjepana
Tomaevia, kao i da je zapadnim i sjevernim dijelovima Bosne vladao Nikola Iloki kao
vazal Matije Korvina, a sredinjim i junim dijelovima Osmanlije te povremeno i uz prekide
njihovi vazali Matija Radivojevi (1465-1471) i Matija Vojsali (1476).188
Kao to smo prethodno napomenuli, zapisivanju njezine oporuke svjedoilo je est
franjevakih redovnika samostana Aracoeli i rapski arhiakon Jure de Marinellis, a samu
oporuku biljeio je javni notar Ante Jurina, sveenik splitske nadbiskupije u slubi kardinala
Marka Barba. U oporuci, iji je prijepis sauvan u knjizi papinske riznice zvane Camerario
Cenci, Katarina je odredila svotu od 200 dukata za trokove svoga pogreba i mise zadunice
te je izrazila elju da joj posljednje poivalite bude pred glavnim oltarom crkve Aracoeli.
Potom je, kao zakonita vladarica Bosanskoga kraljevstva, imenovala papu Siksta IV. i njegove
nasljednike na prijestolju sv. Petra, skrbnicima Bosanskoga kraljevstva, ujedno ih obvezavi
da Bosnu vrate njezinoj djeci ukoliko se vrate pod okrilje kranske vjere. Veinu osobnih
stvari i neto novca ostavila je svojim dvorkinjama Pauli Mirkovi, Jeleni Semkovi i Mari
Miljenovi i dvoranima Radiu Kleiu, Juri ubraniu i Abrahamu Radiu. Zavodu sv.
Jeronima darovala je inventar svoje kapele (misal, kale itd.), jajakoj crkvi sv. Luke relikvije
istoimenoga sveca, a sinu Sigismundu oev ma, koji je e sluaju njegova ostanka u
islamskoj vjeri dobiti njezin neak Bala, sin Vladislava Hercegovia.189 Za izvritelje
oporuke odredila je dubrovakog kanonika Matu de Raguis, Paulu Mirkovi i Radia Kleia,
koji su, po svoj prilici, bili lanovi izaslanstva, koje je papi nedugo nakon kraljiine smrti
predalo njezinu oporuku zajedno s maem i ostrugama Stjepana Tomaa.190
Pet dana nakon sastavljanja oporuke kraljica Katarina je preminula u Rimu u pedeset i
etvrtoj godini ivota. Prema elji iz oporuke, pokopana je ispred glavnoga oltara u crkvi
Aracoeli, a grob je zapeaen nadgrobnom ploom ureenom njezinim likom, grbovima
184

Drutvo Blaene djevice Marije okupljalo se je okupljalo u franjevakoj samostanskoj crkvi, a brinulo se je
brinulo o rimskoj bolnici sv. Alberta.
B. PANDI, Katarina Vuki, 22.
185
A. KNEZOVI, Katarina, predposljednja, 478; . TOI, 100-101, bilj. 172; D. LOVRENOVI, Na
klizitu, 382; P. OKOVI, Kotromanii, nav. dj. (u tisku).
186
ISTO, nav. dj. 478.
187
P. OKOVI, Kotromanii, nav. dj. (u tisku).
188
Nikoli Ilokome bio je itekako vaan prijenos Katarininih kraljevskih prava. Naime, njega je hrvatsko-ugarski
kralj Matija Korvin okrunio za bosanskoga kralja, a samim time ga odredio kao svojega vazala. Budui da je
Nikola cijeli svoj ivot teio osamostaljenju, prijenosom Katarinih kraljevskih prava na sebe konano bi ostvario
toliko eljenu samostalnost te formalnu potvrdu statusa jednog od najjaih feudalnih magnata toga doba na
itavome podruju jugoistone Europe.
189
A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 509-511.
190
B. PANDI, Katarina Vuki, 23.

Kosaa i Kotromania, odnosno Bosne te prigodnim epitafom. Pobonost, koju je kraljica


Katarina iskazivala tijekom posljednjih godina ivota, ostavila je snaan dojam na njezine
franjevake suvremenike. Tako se u djelu Martyrologium Franciscanum iz 1638. godine ona
spominje kao blaenica,191 a njezine drubenice iz drutva Blaene Djevice Marije jo su dugo
vremena odravale misu zadunicu na godinjicu njezine smrti.192
I tako je kraljica Katarina napustila ovaj svijet. A kakva je bila sudbina njezine djece
nakon pada u osmanske ruke? Na temelju i vie nego skromnih izvora zna se da im je
Mehmed II. Osvaja potedio ivot te ih prilikom povlaenja iz Bosne odveo sa sobom. S
obzirom da je Sigismund, kao to smo to ve ranije naglasili, kao bosanski kraljevi ili princ
bio legitimni nasljednik bosanskoga prijestolja nakon smrti brata Stjepana Tomaevia i kao
takav izravna prepreka sultanu Mehmedu II. Osvajau da se u simbolinome smislu proglasi
jedinim gospodarom Bosne, nije jasno zbog ega je Katarininoj djeci, a pogotovo Sigismundu
poteen ivot. Meu prvima je na to pitanje pokuao odgovoriti Aleksije A. Olesnicki u
svojem radu o Jakub-pai Hadumu opisavi sultana kao ljubitelja lijepih djeaka ...kojih je
radi zadovoljavanja svoje pohote drao kod sebe itavi harem. 193 injenica da je Sigismund
u trenutku pada Bosne bio djeak te da je, sudei prema zapisima mletakog kroniara
Donada da Lezze-a u djelu Historia turchesha, uivao posebnu naklonost Mehmeda II., ini
ovu tezu zanimljivom, no istovremeno i vrlo upitnom, budui da sve podatke o Mehmedovim
seksualnim sklonostima donose iskljuivo kranski autori, ija je objektivnost u opisivanju
velikoga osmanskog vojskovoe blago reeno upitna, budui da su ga kao muslimana i
osvajaa Carigrada zasigurno prezirali. etrdesetak godina kasnije tim se problemom
pozabavio bosanskohercegovaki pravnik i politiar Muhamed Hadijahi, koji je, pod
pseudonimom E. Jahi, objavio raspravu o Sigismundu i Katarini. 194 Iako se u njoj sluio
podacima iz rasprave Olesnickoga o Jakub-pai Hadumu, u potpunosti je ignorirao tezu svoga
prethodnika o seksualnim sklonostima osvajaa Carigrada te je Mehmedov odnos prema
Katarininoj djeci pokuao objasniti navodnim prijateljstvom s njihovim ocem Stjepanom
Tomaem, pozivajui se pritom na narodne predaje, potom zapise Ivana Tomaia, Ivana
Tomka Mrnavia i Mavra Orbinija, kao i na rad Pavla Anelia, koji je pokuao dokazati da
narodna predaja o prijateljstvu Stjepana Tomaa, Katarine i Mehmeda II Osvajaa ima
historijsku jezgru.195 Samim time u potpunosti je iskljuio mogunost da je Mehmed
potedio ivot Katarininoj djeci zbog toga to su bila malodobna. 196 Premda su i objanjenja
Olesnickoga i Hadijahia o razlozima potede ivota Sigismunda i Katarine zanimljiva,
miljenja smo da je razlog posve banalan. Naime, oni su ivi znatno vie vrijedili Mehmedu
II. nego mrtvi jer je za njihovo putanje na slobodu mogao traiti visoku otkupninu.197 Sama
191

Isto, 21, bilj. 42.


Isto, 21-22.
193
U nizu napisa o Mehmedovim seksualnim sklonostima posebno je zanimljiva pria o etrnaesterogodinjomu
sinu Luke Notare kojeg je Mehmed silovao tijekom gozbe nedugo nakon pada Carigrada, a potom cijelu njegovu
obitelj pobio, jer se otac pokuao oduprijeti izvrenju sultanove zapovijedi. Takoer je zanimljiva i pria
bizantskog povjesniara Laonika Halkokondila koji govori o djeacima koje je vlaki vojvoda na ime godinjeg
danka morao slati Mehmedu, kao i pria o vlakom vojvodi Radul-begu koji je bjeei od neplatonskog
milovanja Muhamedova, morao jednog dana popeti na visoko drvo, da se spasi od njega. Aleksije A.
OLESNICKI, Bonjak Hadum, 124-125, bilj. 7. Tezu o Mehmedovoj sklonosti djeacima takoer ilustrira
njegov zahtjev Dubrovanima iz 1463. godine u kojem trai danak u visini od 100 000 dukata i 200 djeaka. M.
UNJI, Trogirski izvjetaji, 143.
194
E. JAHI (Muhamed HADIJAHI), Islamizirana djeca, 223-230.
195
V. OROVI, Sablja kraljice, 432-433; E. JAHI, Islamizirana djeca, 224.
196
Postavlja se ovdje jedno vano pitanje, a to je, kakvi su razlozi bili odluni, da je poteen ivot ovo dvoje
djece? () Pomiljati na to, da su u ovom sluaju prevladali ljudski obziri prema djeci, mislim, da je prilino
promaeno, tim prije to sultani nisu imali sentimenta ni prema novoroenim pretendentima unutar vlastite
dinastije koje su nemilosrdno dali ubijati. ISTI, nav.. dj., 224.
197
Da je otkup zatoenika iz osmanskoga zarobljenitva bio razvijen posao na hrvatsko-ugarsko-osmanskoj
bojinici potvruju nam brojne epizode, od kojih emo navesti tek dvije. Prva se odnosi na Jurja Zrinskog, sina
192

injenica da je Katarina opetovano pokuavala spasiti djecu iz osmanskog zatoenitva


ukazuje na to da je s osmanske strane postojala takva ponuda. Iako e pitanje zbog ega do
realizacije nije nikada dolo po svoj prilici zauvijek ostati neodgovoreno, brojni sekundarni
izvori jasno nam svjedoe o naklonosti Mehmeda II. i njegova sina i prijestolonasljednika
Bajazida II. prema Sigismundu, a time i prema maloj princezi Katarini. Meu njima posebno
se istie ve ranije spomenuto djelo mletakog kroniara Donada da Lezze, u kojem
izvjeuje da se Sigismund kao lan Mehmedove pratnje 1473. godine borio protiv Uzun
Hasana, turkmenskog gospodara istone Anatolije i Mezopotamije te da je sa sultanom u
mirnodopsko vrijeme igrao table i u igri se mnogo uzrujavao, pa bi gospodaru govorio
rijei na svoj nain, a gospodar se s velikim zadovoljstvom smijao. 198 Mada se taj zapis ne
moe bez zadrke prihvatiti kao konana istina o Mehmedovu odnosu prema njemu, sama
injenica da je Sigismund prihvatio islam, promijenio ime u Ishak-beg Kraljevi (Ishak-beg
Kral-olu) i potom ostvario znaajnu vojno-politiku karijeru i vie nego jasno svjedoe da
se s njime na osmanskome dvoru postupalo s potovanjem kakvo i zasluuje lan jedne
kraljevske dinastije.199 Premda nije sauvan dokument, koji bi svjedoio o godini njegova
prelaska na islam, to se svakako moralo dogoditi oko 1475. godine, kada je propao posljednji
pokuaj kraljice Katarine da ga zajedno sa sestrom iskupi iz osmanskog suanjstva,
odnosno prije oujka ili travnja 1476, kada su Osmanlije za bosanskoga kralja postavili
Matiju Vojsalia, lana velikake obitelji Hrvatinia.200 Naime, da je Sigismund u to vrijeme
jo uvijek bio katolik, zasigurno bi upravo on dobio tu ast jer je bio ne samo osoba od
osmanskoga povjerenja, o emu svjedoe skromni podaci o njegovome ivotu, ve i izravni
nasljednik bosanskoga prijestolja.201
Pod novim imenom i uz svekoliku podrku svoga ujaka Stjepana Hercegovia Kosae,
odnosno Ahmed-pae Hercegovia pod ijim je zapovjednitvom sluio, Sigismund je vrlo
brzo napredovao i u slubi novoga sultana Bajazida II. tijekom koje je ostvario zavidnu vojnu
karijeru. Tako se 1485. godine kao sandak-beg pokrajine Karasi u Anatoliji borio ruku pod
rukom s Jakub-paom Hadumom protiv vojske Kait-Baya, sultana mameluke dinastije
Burdita iz Egipta u bitci kraj tvrave Hirman kala, a s ujakom idue godine protiv istog
herojsko poginulog Nikole Sigetskoga, koji je iz osmanskog suanjstva otkupio glavu svoga oca te Gapara
Alapia i Franju rnka koji su bili zarobljeni nakon pada sigetske tvrave 1566. godine. Druga se odnosi na
bosanskog sandakbega Ferhad-pau Sokolovia koji je sagradio u Banja Luci znamenitu damiju Ferhadiju
sredstvima obitelji Auersperg koja mu je isplatila veliku otkupninu za glavu zapovjednika Hrvatske krajine
Herbarta VII. Auersperga odsjeenu u bitci kraj Budakog 1575. godine, kao i za ivot njegova sina Wolfa
Engelberta kojeg je u istoj bitci zarobio. Mladen VAB, Alapi, Gapar, Hrvatski biografski leksikon, sv. 1,
Zagreb 1983, 50-51; Zdenko ENOA, Auersperg, Herbart VIII, Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, Zagreb
1983, 268-269; Anelka STIPEVI-DESPOTOVI, rnko, Franjo, Hrvatski biografski leksikon, sv. 3,
Zagreb 1993, 103.
198
E. JAHI, Islamizirana djeca, 225.
199
Da su Osmanlije bile uviavne prema potomcima brojnih drugih kraljevskih i velikakih kua koji su se nali
u njihovome suanjstvu ponajbolje nam ilustrira primjer Sigismundovoga ujaka Stjepana Hercegovia Kosae,
koji je kao Ahmed-paa Hercegovi obnaao najvie dravne dunosti te postao lanom osmanske vladajue
dinastije. M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 591.
200
P. OKOVI, Hrvatinii, 728; D. LOVRENOVI, Na klizitu, 387-388.
201
Iako su Osmanlije mogle Sigismunda imenovati bosanskim kraljem jo 1465. godine, oito je on u to doba jo
uvijek bio tretiran kao ratni zarobljenik, budui da su Osmanlije na prijestolje uzdigle njegova bratia Matiju
Radivojevia (1465-1471). Prema D. Lovrenoviu, razloge toga imenovanja treba traiti u injenici da je Matiju
Radivojevia s jedne strane podravalo bosansko antiugarski raspoloeno sitno plemstvo koje je tek za osmanske
vladavine izalo iz sjenke feudalnih magnata, a iju su podrku Osmanlije nuno trebale ne bi li se odrali u
srednjoj Bosni nakon strahovitog naleta kralja Matije Korvina potkraj 1463. godine i ponovno idue godine, a s
druge strane dobrim Matijinim politikim vezama u osmanskoj prijestolnici to ilustrira podatkom da je imao
enu u Carigradu. Mada je ova teza zanimljiva, nju dijelom demantiraju dogaaji iz ljeta 1463. Ako je Radivoj
Ostoji imao dobre odnose s Osmanlijama, zbog ega on bjei pred njima s neakom Stjepanom Tomaeviem u
Klju, i zbog ega ga Osmanlije ubrzo nakon zarobljavanja pogubljuju u Kljuu ili Jajcu potkraj svibnja ili
poetkom lipnja 1463. Dubravko LOVRENOVI, Na klizitu, 379.

neprijatelja kraj Adane u jugoistonome dijelu Male Azije.202 Nakon poraza Sigismund je
zajedno s ujakom i drugim osmanskim sandak-begovima bio zatoen u Misiru. Ostaje
nepoznanica koliko dugo su ostali u misirskome suanjstvu, no pretpostavlja se da je on bio
vrlo brzo osloboen, jer se ve 1488. godine neuspjeno bori protiv mamelukog sultana, ija
je vojska 17. kolovoza na polju Ali-airu (gh-ir) ponovno porazila osmansku vojsku.203
U toj vojni Sigismund se sa svojim postrojbama borio u prednjem redu desnoga krila, koje se
prvo povuklo iz bitke te dobrim dijelom uzrokovalo propast osmanske vojske. 204 Zbog udjela
u tome porazu Sigismund je bio izveden pred sud koji ga je oslobodio odgovornosti.
Posljednji se put spominje 1493. godine kod osmanskog povjesniara Hade-zade, koji je
opisao pobjedu Jakub-pae Haduma u Krbavskoj bitci, meu ostalim, i na temelju pojedinosti,
koje mu je upravo Sigismund ispriao. 205 Je li Sigismund doista sudjelovao u toj bitci ili mu je
o njoj priao njegov prijatelj Jakub-paa Hadum, naalost se ne moe utvrditi na temelju
postojee grae.
Dok se o Sigismundu sauvalo relativno mnogo izvora nakon pada u osmansko
suanjstvo, o njegovoj sestri nije se sauvao niti jedan. Tek se na temelju pisma kraljice
Katarine milanskome vojvodi Gian Galeazzo Maria Sforzi iz 1474. godine te njenog odlaska
iz Rima u dananji Herceg-Novi i Dubrovnik 1475. godine moe pretpostaviti da je u to doba
bila iva. No, prema hipotezi Glie Elezovia, koju je prihvatio i Muhamed Hadijahi u
svom radu o Katarinoj djeci, bosanska je kraljevna ili princeza bila dana na skrb skopskom
plemiu Isa-begu Ishakoviu, sinu Ishak-bega, za kojeg je pretpostavio da je potureni sin
velikog vojvode Hrane/Vukca Hrania Kosae, a samim time Katarinin daljnji roak.206 Kao
lanica obitelji Ishakovi mala je Katarina prihvatila islam, promijenila ime te se kasnije i
udala u Skoplju, u kojem je ivjela sve do smrti i u kojem je pokopana u turbetu pod nazivom
Kral-kzi, turbe kraljeve keri () na groblju kraj puta zvanog Hadilar-jolu, na breuljku
zvanom Urjan baba ispod Gazi babe.207

III. POGLAVLJE MJESTA IVOTA I DJELOVANJA KRALJICE KATARINE


Osim dokumenata, o Katarininom nam ivotu takoer svjedoe brojne utvrde,
kraljevske palae, gradovi, crkve i spomenici, koji su kao materijalna ostavtina ostali razasuti
irom dananjega bosanskohercegovakog, hrvatskog, crnogorskog i talijanskog prostora.
Njezin boravak u nekima od njih, poput Milodraa, Dubrovnika, Vrlike ili Herceg-Novog,
potvren je dokumentima, dok su druga mjesta, poput kraljevskih rezidencija u Kraljevoj
Sutjesci, Bobovcu, Jajcu, Visokom ili Vranduku, pretpostavljena na osnovu injenice da je u
njima neko vrijeme djelovao njezin suprug Stjepan Toma te da je ona kao njegova supruga
mogla boraviti u njima.

202

Aleksije A. OLESNICKI, Bonjak Hadum, 128, 138, 155-157; E. JAHI, Islamizirana djeca, 229.
Aleksije A. OLESNICKI, Bonjak Hadum, 128-129.
204
ISTI, 129.
205
ISTI, 138. i 152; E. JAHI, Islamizirana djeca, 230.
206
E. JAHI, Islamizirana djeca, 227.
207
ISTI, 227, biljeka 13.
203

1. Plemiki grad Soko u Podrinju


Plemiki grad Soko jedna je od najslikovitijih i povijesno najzanimljivijih crnogorskih
srednjovjekovnih utvrda. Svojim poloajem nadzirao je vano raskrije putova iz zalea
prema primorju. Po svoj prilici, sagradio ga je veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa
na prijelazu XIV. u XV. st., a u dokumentima se prvi put spominje 24. lipnja 1419. kao mjesto
izdavanja isprave kojom je Sandalj s braom Vukcem i Vukom te sinovcem Stjepanom
Vukiem Kosaom ustupio svoju polovicu Konavala Dubrovakoj Republici. 208 Na temelju
brojnih isprava Kosaa izdanih u Sokolu, zatim isprava iz 1444, 1448. i 1454. kojim je
napuljski kralj Alfons V. potvrdio Stjepanu Vukiu Kosai sve posjede i utvrde, a u kojima se
Soko navodi na prvome mjestu, te naposljetku na temelju Stjepanova plemikoga pridjevka
od Sokola, pretpostavlja se da je Soko bio ne samo sredinjim mjestom Podrinske oblasti, ve
i stolnom utvrdom Kosaa. U njihovim se rukama nalazio sve do 1465. kada ga osvajaju
Osmanlije i pretvaraju u sredite istoimene nahije u sastavu drinskog kadiluka vilajeta Hersek,
odnosno Hercegovakog sandaka.209
Njegovi ostatci lee na brdu zvanom Gradina, koje se strmo uzdie iznad epan polja
i ua rijeka Tare i Pive u Drinu. Najstariji dio Sokola jest gornji grad, iji se ostatci prostiru
vrhom dugake i uske kamene klisure kojom zavrava Gradina. ine ga ostatci najmanje
jedne kvadratne kule podignute na najvioj toci utvrde te dugake pravokutne graevine
sjeveroistono od nje, podijeljene na manju jugozapadnu i veu sjeverozapadnu prostoriju od
koje su se sauvali dijelovi svoda. Mada se na njih sa zapadne strane naslanja jo nekoliko
manjih graevina, zbog skromne ouvanosti njihovih zidova teko je donijeti bilo kakve
zakljuke o njihovome izgledu, veliini i namjeni. Samo nekoliko metara sjevernije od njih
nalaze se dvije manje klupe uklesane u stijenu s kojih se prua nezaboravan pogled na rijeku
Pivu, a jo dalje u istome smjeru ostatci dvaju gotovo usporednih obrambenih zidova koji su
prijeili prilaz gornjemu gradu sa sjeveroistone strane. Zid blii klupama skroman je ostatak
obrambenog zida donjeg grada, koji je u obliku nepravilna etverokuta opasavao sa sjeverne,
istone i june strane manju zaravan podno gornjega grada. Jugoistoni ugao donjeg grada
branila je snana kvadratna ulazna kula, a sjeveroistoni ugao obrambeni hodnik koji je donji
grad spajao s obrambenom graevinom polukrunog tlocrta iji se ostatci prostiru na omanjoj
kamenoj klisuri poloenoj etrdesetak metara istonije od donjeg grada. Sam hodnik najbolje
je sauvana graevina itavog kompleksa, a ine ga dva snana usporedna zida. Jugozapadni
je ugao donjeg grada takoer bio branjen jednom omanjom obrambenom graevinom, po svoj
prilici kvadratnom kulom, udaljenom nekih pedesetak metara jugozapadno od donjeg grada.
Da li je i ta graevina bila povezana obrambenim hodnikom ili na neki drugi nain s donjim
gradom danas se vie ne moe ustvrditi. ini se da je jedna vea kvadratna kula postojala i po
sredini sjevernog obrambenog zida donjeg grada, ija je unutranjost, posebno njezin juni
dio, u cijelosti ispunjen ostatcima zidova. Pretpostavlja se da su pripadali stambenim i
gospodarskim graevinama iz vremena Stjepana Vukia Kosae. Posebno su zanimljive
prostorije dijelom uklesane u ivu stijenu.
2. Plemiki grad Blagaj na Buni
Plemiki grad Blagaj, kojeg domae stanovnitvo naziva Stjepan-gradom ili epangradom u spomen na svoga posljednjeg kranskog gospodara, monoga hercega Stjepana
Vukia Kosae, dugi je niz godina bio sredinjim mjestom Humske zemlje ili oblasti Huma,
208

M. VEGO, Naselja bosanske, 106; Pavle MIJOVI i Mirko KOVAEVI, Gradovi i utvrenja u Crnoj Gori,
Beograd-Ulcinj 1975, 135-137.
209
H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 138.

te nakon Sokola druga po vanosti Kosaina utvrda. 210 Sagraen je na mjestu prapovijesne
gradine kao bizantska pogranina utvrda (kastrum) u doba obnove njihove vlasti na podruju
bive rimske provincije Dalmacije tijekom bizantsko-gotskog rata (535-555). Prema Pavlu
Aneliu, blagajski je plemiki grad bio jedna od dviju utvrda ranosrednjovjekovnoga grada
H(l)uma, sredita Zahumske kneevine, koji se nalazio na trokutastom tjemenu dananjeg
blagajskoga brda, izmeu njihovih ostataka. Pod dananjim se imenom prvi put spominje tek
godine 1423. kada je u rukama bosanske velikake obitelji Kosaa. Za vladavine Kosaa
blagajski je plemiki grad jedna od najvanijih utvrda te obitelji, da bi za vladavine hercega
Stjepana Vukia Kosae postao i njihovom glavnom rezidencijom.211 Na mjestu dananjeg
naselja Blagaj oblikovalo se tijekom razvijenog srednjeg vijeka blagajsko podgrae
(suburbium). Zahvaljujui politikoj moi svojih gospodara te povoljnom geografskom
poloaju na sjecitu karavanskih putova, to se naselje tijekom prve polovice XV. stoljea
razvilo u jedno od jaih trgovakih i obrtnikih sredita srednjovjekovnog bosanskog
kraljevstva. U posjedu Kosaa plemiki je grad Blagaj bio do godine 1466. kada ga osvajaju
Osmanlije.212 U poetku osmanlijske vladavine Blagaj je bio sjeditem istoimene nahije i
kadiluka Vilajeta Hersek (Zemlja hercegova) u sastavu Bosanskog sandaka, da bi godine
1470. postao sjeditem Vilajeta Blagaj u sastavu Hercegovakog sandaka. Osmanlije su u
Blagaju drale vojnu posadu sve do godine 1835. kada su ga napustili i prepustili zubu
vremena.213
Njegovi ostatci nalaze se na jugozapadnome vrhu trokutastog tjemena blagajskoga
brda. Konfiguracija tla na kojemu je podignut uvjetovao je njegov tlocrt u obliku nepravilna
trokuta koji je vrhom okrenut prema zapadu. U grad se ulazi kroz snaan barbakan naslonjen
na sjeverni obrambeni zid koji je sa sjeverne strane bio dodatno ojaan jednom manjom
pravokutnom kapikulom. Od ostalih obrambenih graevina sauvane su tri manje pravokutne
kule, dijelom uzidane u istoni obrambeni zid, te snana brani-kula (donjon) smjetena u
zapadnome uglu grada. U gotovo samome sreditu gradskoga dvorita smjestila se gradska
palaa kvadratnog tlocrta. Prilikom arheoloko-konzervatorskih radova koji su voena na
tome lokalitetu tijekom druge polovice XX. stoljea pronaen je natpis na irilici koji
spominje gradnju crkve od strane anonimnog upana.
Nedaleko od ostataka Blagaja, odnosno Stjepangrada, nalaze se na sjeveroistonome
vrhu trokutastog tjemena blagajskoga brda, na lokalitetu koje domae stanovnitvo oznaava
toponimom Mala gradina, ostatci bizantske utvrde i srednjovjekovnoga plemikog grada
Bone ili Bune. Njezini obrambeni zidovi opasuju vrh brda u obliku uskog, dugakog i
nepravilnog etverokuta, u ijem se istonome uglu nalaze ostatci velike kvadratne branikule sauvane u visini temelja, a u zapadnome uglu ostatci manje kvadratne kule, takoer
sauvane u visinu temelja. Unutar uskoga dvorita sauvani su uz juni obrambeni zid ostatci
cisterne, ukopane u ivi kamen. Kako se sjeverna padina kamene stijene na kojoj lee ostatci
toga plemikog grada strmo rui prema okolnome terenu, ini se da na toj prirodno branjenoj
strani toga grada nije nikada postojao obrambeni zid. Plemiki grad ili bizantska utvrda Bona
ili Buna takoer se prvi i jedini put spominje polovicom X. stoljea u djelu bizantskoga cara
Konstantina VII. Porfirogeneta.214 Prema Pavlu Aneliu, ta je utvrda po svoj prilici pripadala
srednjovjekovnome gradu Humu koji se nalazio na trokutastom tjemenu blagajskoga brda, na
210

. TRUHELKA, Nai gradovi, 63-69; Hamdija KREEVLJAKOVI i Hamdija KAPIDI, Stari


hercegovaki gradovi, Nae starine, 1954, br. 2, 9-10; Marko VEGO, Naselja bosanske srednjovjekovne drave,
Sarajevo 1957, 14.
211
Hivzija HASANDEDI, Prilozi za istoriju Blagaja na Buni u doba turske vladavine, Godinjak Drutva
istoriara Bosne i Hercegovine, 1973, br. 19, 235.
212
ISTI, nav. dj. 236.
213
ISTI, nav. dj. 236-237.
214
K. PORFIROGENET, O upravljanju carstvom, Zagreb 1994. (priredio Mladen VAB), 93.

prostoru izmeu ostataka Bone, plemikoga grada Blagaja ili Huma te stare prapovijesne
utvrde Velike gradine.
3. Milodra
Srednjovjekovno naselje Milodra nalazilo se na podruju dananjega kiseljakog
zaseoka Pobre Milodra u srednjoj Bosni. U srednjem vijeku pripadao je upaniji Mel prema
kojoj je dobio ime.215 Lealo je u polju Milodraevu, na vanoj srednjovjekovnoj prometnici
koja je povezivala Fojnicu s Visokim. Mada se od njega nisu pronaeni nikakvi ostatci, na
temelju isprava bosanskih kraljeva i dubrovakih izvora znamo da se u njemu nalazila
povremena vladarska rezidencija Tvrtka II. Tvrtkovia i Stjepana Tomaa, iji poloaj na
terenu jo uvijek nije utvren. U dokumentima se prvi put spominje 18. kolovoza 1421.
godine kada je bosanski kralj Tvrtko II. Tvrtkovi izdao povelju Dubrovanima, kojom je
potvrdio isprave svojih kraljevskih prethodnika.216 Na povijesnoj vanosti Milodra je dobio
1428. godine kada se u njemu oenio Tvrtko II. Tvrtkovi,217 te ponovno 1446. godine, kada
se u njemu izmeu 19. i 22. svibnja 1446. udala Katarina Kosaa za bosanskoga kralja
Stjepana Tomaa.218 Osim po Tvrtkovoj i Katarininoj svadbi, Milodra je nadaleko poznato i
po znamenitoj Ahdnami, koju je osmanski sultan Mehmed II. Osvaja izdao 28. svibnja 1463.
fra Anelu Zvizdoviu u svome taboru Milodrau, kojom je dopustio bosanskim franjevcima
nesmetano djelovanje na podruju Osmanskog Carstva 219 U spomen na taj dogaaj, na
lokalitetu ista ili Konaci nedaleko od sela Bilalovac bila je 1931. godine podignuta spomenkapela blaenome fra Anelu Zvizdoviu, danas zamijenjena novom spomen-kapelom.
4. Bosna
Srednjovjekovno naselje Bosna (civitas Bosna) nalazilo se na dananjem visokome
prostoru u srednjoj Bosni, a u dokumentima se prvi put spominje potkraj XII. st. u naslovu
bosanskoga biskupa (episcopus Bossenensis).220 Mada se na temelju dokumenata
srednjovjekovna Bosna moe opisati kao jedinstveno naselje, pregledom terena utvreno je da
215

M. VEGO, Naselja bosanske, nav.. dj., 152.


N. IORGA, Notes, 200. i 417; M. VEGO, Naselja bosanske, 75; M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna,
220.
217
N. IORGA, Notes, 242.
218
U svome radu o Katarini Krunoslav Draganovi pogreno je smjestio Katarininu i Tomaevu svadbenu
sveanost u Mile. K. DRAGANOVI, Katarina Kosaa, 21; B. PANDI, Katarina Vuki, 16; P.
OKOVI, Bosanska kraljevina, 103-110. i 295.
219
ON (tj. Bog) je pomo. Mehdmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosni! Zapovijed asnoga, uzvienoga
sultanskoga znaka i svijetle tugre osvajaa svijeta, jest sljedea: Ja, sultan Mehmed-han, (dajem) na znanje
cijelom svijetu (puku i odlinicima), da su posjednici toga carskoga fermana, bosanski duhovnici, nali moju
veliku milost, pa zapovijedam: Neka nitko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka (mirno)
stanuju u mom carstvu. A oni, koji su izbjegli, nek budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u
zemljama moga carstva nastane u svojim samostanima. Ni moje visoko Velianstvo, ni moji veziri, ni moji
slubenici, ni moji podanici, niti itko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijea i ne uznemiruje, ni njih, ni
njihov ivot, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuine doveli kojega ovjeka u moju dravu, da
im je doputeno. Budui da sam spomenutima milostivo dao tu carsku Zapovijed, kunem se sljedeom velikom
zakletvom; Tako mi stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam musafa (svetih knjiga), i
tako mi naega velikoga Proroka, i tako mi sablje, koju paem, nitko nee protivno uiniti ovomu to je
napisano, dok ovi budu pokorni mojoj slubi i vjerni mojoj Zapovijedi. Pisano, 28. svibnja u taboru Milodra.
Dubravko LOVRENOVI, Adhama: poetak ili kraj povijesti, Svjetlo rijei (Sarajevo), 21/2003, br. 248,
studeni 2003, internetsko izdanje (http://www.svjetlorijeci.ba/arhiva/html/2003/11-2003/revija/aktualno4.html).
220
P. ANELI, Bobovac i, 231-234.
216

se ono sastojalo od nekoliko meusobno odvojenih graevinskih i urbanih cjelina rasprenih


na uem visokome podruju. Zahvaljujui trudu brojnih istraivaa bosanskohercegovake
povijesne i kulturne batine, meu kojima se ponajvie istie Pavo Aneli koji je dobar dio
svoje znanstvene karijere posvetio upravo problemu ubikacije ovoga naselja, danas znamo da
je tu srednjovjekovnu bosansku aglomeraciju inilo, kreui se od jugozapada prema
sjeveroistoku, plemiki grad Visoko s predgraem, zatim njegovo podgrae Podvisoko na
mjestu suvremenoga visokoga naselja, potom naselje Mile u dananjim Arnautoviima te
naposljetku naselja Biskupii i Motre u istoimenim suvremenim zaseocima.221
Plemiki grad Visoki (Visoko)
Plemiki grad Visoko jedna je od najvanijih bosanskih srednjovjekovnih utvrda.
Svojim poloajem titio je put koji je du rijeke Fojnice vodio od Visokoga dalje prema
naseljima i utvrdama Lepenike upanije, te put koji je od Vrhbosanske upanije vodio do
Lavanske, Brodske i Trstvinike upanije.222 Premda se u dokumentima prvi put spominje tek
1355. godine kada je ban i budui kralj Tvrtko I. Kotromani s majkom Jelenom i bratom
Vukom izdao povelju Dubrovanima, na temelju ostataka njegove arhitekture pretpostavlja se
da ga je za zatitu visoke upanije sagradio ban Stjepan II. Kotromani tijekom prve
polovice XIV. stoljea.223 Kasnije se u dokumentima Visoko navodi kao sjedite velikog kneza
bosanskog. Prema Dursun-begu, pod osmansku vlast je Visoko dospjelo mirnim putem u
svibnju 1463. godine, neposredno nakon pada Bobovca. Mada se Visoko nalazilo na strateki
vanome poloaju, najkasnije poetkom XVI. st. Osmanlije su ga napustile i prepustile zubu
vremena, tako da se ve 1626. godine spominje kao naputena utvrda.224
Ruevine Visokoga nalaze se na vrhu visokog i s triju strana strmog brda Grad koje se
u obliku piramide uzdie jugozapadno od Visokog. Od nekada monoga grada danas se na
vrhu brda najbolje ouvao njegov obrambeni jarak koji sa sjeverne, zapadne, june i dijelom
istone strane opasuje dva umjetno zaravnjena zemljana uzvienja, meusobno odvojena
obrambenim jarkom, te neto fragmenata zidova na sjevernome uzvienju. Unato tomu,
ostataka je i vie nego dovoljno da se plemiki grad Visoko opie kao mona utvrda koja se
tlocrtno u obliku dugakog, uskog i nepravilnog ovala protee od sjevera prema jugu. Sastoji
se od tri dijela. Na njezinoj najvioj toci nalazi se jezgra kompleksa, odnosno manja zidana
utvrda iji obrambeni zidovi zatvaraju njezinu unutranjost u obliku nepravilna etverokuta
okrenutog poluzaobljenom stranicom u smjeru juga. Sjeverozapadni i sjeveroistoni ugao
visoke jezgre branile su dvije manje ugaone polukule, dok su njezinu junu stranu branile
dvije kvadratne kule, od kojih je ona podignuta na zapadnome zidu gotovo za treinu
povrinski vea od one na istonome zidu. Od ostalih graevina sauvani su ostatci jedne
manje kule koja se uom stranom naslonila na unutranje proelje zapadnoga zida, potom
cisterna te naposljetku ugao zida na jugoistonoj strani kompleksa koji je po svoj prilici
ostatak obrambenog dvorita (propugnaculum) S june strane jezgru grada branila je manja
utvrda od koje se sauvalo tek zaravnjeno zemljano uzvienje trapeznoga tlocrta. S obzirom
na to da po povrini june utvrde nisu sauvani nikakvi dijelovi arhitekture nainjeni od
vrstog materijala, moemo pretpostaviti da je taj dio visokog fortifikacijskog kompleksa bio
sagraen od drva te da je preko njega vodio pristupni put sredinjem dijelu kompleksa. Trei
dio visokoga obrambenoga kompleksa ini dugaki obrambeni zid koji se protee nizbrdo od
221

M. VEGO, Naselja bosanske, 19; ISTI, Civitas Vrhbosna (postavljanje problema i rasprava), Nae starine,
1972, br. 13, 88; P. ANELI, Bobovac i, 231-234.
222
. TRUHELKA, Nai gradovi, 92-96; Hamdija KREEVLJAKOVI, Stari bosanski gradovi, Nae starine,
1953, br. 1, 16-17; oko MAZALI, Visoki, bosanski grad srednjeg vijeka, Glasnik zemaljskog muzeja u
Sarajevu, nova serija 1954, sv. IX, arheologija, Sarajevo 1954, 227-253. ; M. VEGO, Naselja bosanske, 125126.
223
P. ANELI, Bobovac i, 224-225, 232, 257. i 262; M. BRKOVI, Popis i regeste, 207.
224
H. KREEVLJAKOVI, Stari bosanski, 16-17.

jezgre u pravcu sjeveroistoka i suvremenog grada Visokoga u duinu od preko 100 m.


Naalost, na temelju postojeih ostataka ne moe se utvrditi niti njegova izvorna duina ni
namjena.
Podvisoki (Visoki, Visoko)
Zahvaljujui sigurnosti koju je pruao moan visoki plemiki grad, razvilo se na uu
rijeke Fojnice u Bosnu visoko podgrae, jezgra dananjega grada Visokog. U dokumentima
se prvi put spominje 1363. godine.225 Zahvaljujui povoljnome prometnom poloaju u sreditu
prave Bosne, kao i injenici da se u njemu nalazio vladarski dvor u kojemu su esto djelovali
bosanski kraljevi, te naposljetku injenici da se u njegovom neposrednom susjedstvu nalazi
jo nekoliko vanih graevinskih cjelina, do poetka XV. st. Podvisoki se razvio u jedno od
najvanijih naselja itavog srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva. Taj razvoj bio je dijelom
okonan osmanskom okupacijom Bosne budui da su Osmanlije sredita svojih politikih
interesa premjestili iz Podvisokog u Travnik te u Sarajevo. Samo Podvisoko se kao sredite
nahije isprva nalazilo u sastavu kadiluka Bobovac (1463- prije 1470), a potom u sastavu
kadiluka Sarajevo sve do prve polovice XIX. st. kada postaje dijelom Sarajevskog
kajmakamluka. Isprva je visoka nahija obuhvaala samo prostor bive srednjovjekovne
upanije, da bi 1489. godine bila proirena i na podruje Fojnice s Lepenicom. Tijekom
itavoga srednjega vijeka najvanija graevina Podvisokog bila je vladarska rezidencija koja
se prvi put izriito spominje 1399. godine u ispravi bosanskoga kralja Stjepana Ostoje. Mada
se od nje nisu ouvali nikakavi vidljivi ostatci, njezin poloaj je, po svoj prilici, sauvan u
nazivu visokog predjela Kraljevac u sjevernome dijelu suvremenog grada, kraj stare osnovne
kole i damije.
Mile
Nedaleko od ua rijeice Lunice ili Graanice u Bosnu, na mjestu dananjega
seoskog naselja Arnautovia kraj Visokoga, lealo je srednjovjekovno mjesto Mile. U
dokumentima se prvi put spominje 1244. kao ime posjeda bosanskog biskupa nedaleko od
crkve sv. Kuzme i Damjana (...in Mel apud eclesiam Cosme et Damiani...). 226 Na povijesnoj
vanosti dobilo je prema franjevakoj crkvi sv. Nikole u kojoj su pokopani bosanski vladari
Stjepan II. Kotromani, Tvrtko I. Kotromani i jo jedan anoniman bosanski vladar, u kojoj se
okrunio bosanki ban Tvrtko kao Tvrtko I. Kotorani za prvoga bosanskog kralja 1377. godine
i u kojoj se 1446. godine planirao okruniti Stjepan Toma i Katarina, te naposljetku kao
mjesto u kojem su se odrali bosanski sabori za vladavine Stjepana II. Kotromania izmeu
1326. i 1329. godine i za Tvrtka I. Kotromania 1354. godine.227
Od nekadanjega franjevakog samostana i crkve sv. Nikole, koji se prvi put izravno
spominje 1367. godine,228 a koji je postojao sve do 1697. godine kada je tijekom Velikog
(Bekog) rata za osloboenje (1683-1699) naputen i preputen zubu vremena, danas su se
sauvali tek ostatci temeljnih zidova koje je prvi otkopao Carl Patch jo davne 1909-1910.
godine, a koja su bili pod vodstvom Pavla Anelia temeljito ispitani tijekom revizijskih
istraivanja 1976-1977. te konzervirani 1979. godine.229 Na temelju graevinsko-stilskih
karakteristika zakljueno je da se radi o crkvi propovjednikog tipa koju je u duhu rane gotike
225

M. VEGO, Naselja bosanske, 126; P. ANELI, Bobovac i, 232


M. VEGO, Naselja bosanske, nav. dj.,74; P. ANELI, Bobovac i, 226-230. i 234.
227
P. ANELI, Bobovac i, 226-230; ISTI, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima
(Arnautoviima) kraj Visokog, Glasnik zemljaskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, nova serija,
arhelogija, 1979/XXXIV, Sarajevo 1980, 234-241; M. BRKOVI, Popis i regeste, 205; D. Lovrenovi, Na
klizitu, 489-498.
228
captum fuit fratribus minoribus conventus sancti Nicolae de Bosna, Libri Ref., IV, 25. VI.1367. u: M.
VEGO, Naselja bosanske, 126. i P. ANELI, Bobovac i, 231.
229
P. ANELI, Krunidbena i grobna,
226

sagradio oko 1340. bosanski ban Stjepan II. Kotromani na mjestu starije romanike crkve sv.
Kuzme i Damjana (in Mel apud eclesiam Cosme et Damiani), a koja je za vladavine
bosanskoga bana i kasnijeg kralja Tvrtka I. Kotromania bila temeljito obnovljena i proirena
u zrelom gotikome stilu. Rije je o jednobrodnoj gotikoj graevini koja se prua od zapada
prema istoku. U crkvu se ulazilo sa zapada kroz manja vrata u prostrani dvoranski brod na
koji se s istone strane naslanjalo poligonalno svetite, a na njega sa sjeverne strane manja
sakristija. S vanjske strane uglovi crkve poduprti su deset potpornjaka razliite veliine koji
svjedoe o nekoliko graevinskih faza crkve. Svetite, koje je ostatak mlae Stjepanove
crkve, trijumfalnim je lukom bilo odvojeno od broda Tvrtkove crkve. Mada se u
dokumentima uz crkvu spominje i samostan, tijekom dosadanjih arheolokih kampanji nisu
pronaeni njegovi ostatci.
Biskupii
Poput susjednih Arnautovia ili Motra, Biskupii su jo jedno u nizu manjih zaselaka
poloenih u neposrednoj blizini Visokoga na lijevoj obali Bosne koje je tvorilo
srednjovjekovnu bosansku aglomeraciju, i za kojeg tradicija dri da se za vladavine bana
Kulina (oko 1170-oko 1204) u njemu nalazilo sjedite bosankoga biskupa, a prema nekima i
djeda crkve Bosanske.230 Premda ne postoje vrsti dokazi koji bi svjedoili o Biskupiima kao
vanome crkvenome sjeditu, ono to je sigurno jest da se u neposrednoj blizini toga mjesta,
po svoj prilici na lokalitetu Svibe nedaleko od Gornjih Motra i rijeke Bosne, nalazila crkva
koju je 1194. sagradio ban Kulin, a od koje se sauvala tek znamenita Kulinova ploa
pronaena na tzv. Tutinoj njivi u blizini sela Muhainovia kraj Biskupia.231
Motre
Mjesto Motre je manje seosko naselje u neposrednom susjedstvu Visokoga, uz lijevu
obalu Bosne, a dijeli se na Gornje Motre koje lee na manjem zavoju to ga tvori rijeka
Bosna, te na Donje Motre koje se nalaze neto nizvodnije, takoer na lijevoj obali Bosne. Na
povijesnoj vanosti Motre su dobile zahvaljujui injenici to se u njima nalazila vladarska
rezidencija koja se prvi put spominje u ispravi bosanskog bana Stjepana II. Kotromania oko
1326. godine, 232 a zatim jo i u ispravi bosanskog bana i kralja Tvrtka I. Kotromania iz 1380.
te 1397. godine.233 Osim nje, u Motrima se takoer nalazila rezidencija djeda, crkvenog
poglavara bosanskih krstjana. Iako ostatci tih dviju motarskih graevina ili kompleksa
graevina jo uvijek nisu arheoloki potvreni, vjerojatnije je da su se nalazile na podruju
dananjih Gornjih Motra s obzirom na injenicu da se to naselje nalazi na manjem poluotoku
koji je oblikovala rijeka Bosna, i koje je, zahvaljujui konfiguraciji terena, bilo izrazito lako
za braniti, budui da nije trebalo mnogo truda da se palisadnom ogradom pregradi pristup
poluotoku sa zapadne strane, od jedne obale rijeke Bosne do druge.
5. Plemiki grad Bobovac
Plemiki grad Bobovac je, uz Pavloviev Bora, najvea bosanska srednjovjekovna
utvrda. Iako se u dokumentima prvi put spominje 1349. ili 1350. godine kada ga je neuspjeno
opsjedala vojska srpskoga kralja Duana, na temelju graevinskih ostataka pretpostavlja se da
je podignut kao manja straarnica tijekom uspostave bizantske vlasti na podruju dananje
230

ISTI, Revizija itanja Kulinove ploe, Glasnik zemljaskog muzeja u Sarajevu, nova serija, arhelogija, 196061/XV-XVI, Sarajevo 1961, 287.
231
iro TRUHELKA, Natpis Kulina bana, Glasnik zemljaskog muzeja Bosne i Hercegovine, 1898/X, 617-622;
P. ANELI, Revizija itanja, 287. i 298-299.
232
M. VEGO, Naselja bosanske, 78; P. ANELI, Bobovac i, 232; M. BRKOVI, Popis i regeste, 205.
233
P. ANELI, Bobovac i, 224. i 229.

Bosne i Hercegovine tijekom polovice VI. st.234 Iako nema povijesnih izvora koji bi potvrdili
njegov daljnji graevinski razvoj, pretpostavlja se da je na mjestu dananjeg Gornjeg grada
ve polovicom XIII. stoljea bio podignut manji plemiki grad, koji je za vladavine bana
Stjepana II. Kotromania znatno proiren, a za bana i kralja Tvrtka I. pretvoren u
reprezentativnu rezidenciju dostojnu vladara Bosne. O veliini i znaaju Bobovca svjedoe
njegovi ostatci, kao i injenica da se u njemu uvala bosanska kruna te da su u njegovoj kapeli
bili pokopani kraljevi Ostoja, Tvrtko II. i Stjepan Toma te kraljica Doroteja. Kao stolni grad
Kotromania, Bobovac je istodobno bio i glavni grad srednjovjekovnoga bosanskog
kraljevstva sve do 1461. godine kada je bosanski kralj Stjepan Tomaevi pred osmanskom
opasnou premjestio prijestolnicu drave u Jajce. Samo dvije godine kasnije Osmanlije su
nakon teke opsade osvojile Bobovac i uinile ga sjeditem kadiluka u vilajetu Kiral ili
Kraljeve zemlje (taj je kadiluk bio ukinut najkasnije do osamdesetih godina XV. stoljea) te
od 1469. godine sjeditem istoimene nahije. 235 U novoj dravi bobovaki je plemiki grad
izgubio strateko znaenje koje je imao tijekom kasnoga srednjeg vijeka. Gubitak vojne uloge
u novoj dravi, na kojoj se temeljio fortifikacijski razvoj Bobovca, imao je za posljedicu
njegovo potpuno naputanje potkraj XVI. ili poetkom XVII. st. Ve 1626. godine spominje
se kao ruevina.
Njegovi ostatci nalaze se u srednjoj Bosni, sjeverno od Kraljeve Sutjeske, na strmoj,
veim dijelom uskoj i dugakoj krevitoj brdskoj kosi planine Dragovi, omeenoj sa zapada i
istoka dolinama potoka Bukovice i Mijakovske rijeke. Konfiguracija tla na kojemu je
sagraen uvjetovao je njegov izuzetno dugaak i uzak mnogokutni tlocrtni oblik i visinski
vrlo razvedenu kompoziciju. Najvei i arhitektonski najvredniji dio Bobovca jest Gornji i
Donji grad, odnosno utvrena kraljevska palaa iji se ostatci nalaze u sreditu junoga dijela
bobovakoga fortifikacijskog kompleksa. Gornji grad jest utvrda tlocrtno podignuta u obliku
slova L, koja se sastoji od tri dijela: velike kvadratne brani-kule, dijelom podignute na
ostatcima kasnoantike kule, prostranoga kraljevskog palasa kvadratnog tlocrta i obrambenog
zida koji ih je povezivao u jedinstvenu fortifikacijsku cjelinu. Na junu stranu Gornjeg grada
naslanjaju se na nioj terasi ostatci Donjeg grada, utvrde peterokutnog tlocrta okrenute vrhom
prema zapadu. U istonome dijelu Donjeg grada nalaze se ostatci velike pravokutne
kraljevske palae, koja je bila, sudei prema dananjim ostatcima, trokatna graevina
povezana s palaom u Gornjemu gradu. O monumentalnosti kraljevskih palaa, odnosno
kraljevskog dvora na Bobovcu svjedoe ostatci kamene plastike s heraldikim i vegetabilnim
motivima gotikih obiljeja. Ulaz u kompleks kraljevskog dvora nalazi se s june strane, a
branilo ga je prostrano obrambeno dvorite (propugnaculum) gotovo pravokutnog tlocrta
podignuto na nioj terasi zvanoj Gornja ravan. Juni obrambeni zid obrambenog dvorita
branila je manja kula poligonalnoga tlocrta. Sjeverno od kompleksa utvrenoga kraljevskog
dvora pruaju se ostatci sakralnoga kompleksa bobovakoga plemikoga grada, kojega ine
ostatci crkve kvadratnog broda s tropasidalnim svetitem upisanim u etverokutno zie,
potom kraljevska grobna kapela koju je ezdesetih godina XX. stoljea obnovio Ivo
Bojanovski uz konzultacije s Pavlom Aneliem, 236 te ostatci nekoliko zgrada, za koje
tradicija dri da su pripadale franjevakom samostanu. Terasa na kojoj se nalaze ostatci
234

Budui da su se problematikom Bobovca bavili brojni autori, zbog preglednosti i boljega uvida na ovome
mjestu uputiti emo na izbor iz bibliografije radova na tu temu: . TRUHELKA, Nai gradovi, 88-92; H.
KREEVLJAKOVI, Stari bosanski, 17-18; M. VEGO, Naselja bosanske, 16; Ivo BOJANOVSKI, Stari
grad Bobovac i njegova konzervacija, Nae starine, 1962, br. 8, 71-96; ISTI, Nastavak konzervatorskih radova
na gradu Bobovcu, Nae starine, 1964, br. 9, 167-173; P. ANELI, Bobovac i, 13-15. i 139-144; D.
Lovrenovi, Na klizitu, 498-503; Maja LOVRENOVI, Crkva Svetog Mihovila u Bobovcu, Zbornik radova
o fra Anelu Zvizdoviu, Sarajevo-Fojnica 2000, 109-123; Mirsad SIJARI, Nadgrobne ploe tri bosanska
kralja, Zbornik o Pavlu Aneliu, Sarajevo 2008, 395-426.
235
M. UNJI, Trogirski izvjetaji, 141.
236
Radovi su se odvijali od 1960. do 1969. godine. Aleksandar NINKOVI: Konzervatorski radovi na
Bobovcu, Nae starine, 1969, br. 12, 55-59.

sakralnog kompleksa bobovakoga plemikog grada naslanja se sa sjeverne strane na kupasti


breuljak zvan Vis, na kojemu stoje ostatci velike poligonalne brani-kule, podignute posred
sjevernoga obrambenog zida. Uz tu kulu, vanjski obrambeni zidovi bobovakoga plemikog
grada bili su branjeni s jo nekoliko manjih obrambenih kula kvadratnog tlocrta.
6. Kraljeva Sutjeska
Kraljeva Sutjeska je naselje u srednjoj Bosni poloeno podno kanjona ili sutjeske ije
stranice oblikuju padine planina Hrida i Teevskog brda. Na sjevernome rubu naselja uz rijeku
Trstionicu i franjevaki samostan nalaze se na lokalitetima Grgurevu i Dvorima ostatci
vladarske rezidencije bosanskih banova i kraljeva (Curia bani) iju je gradnju zapoeo jo
tridesetih godina XIV. ban Stjepan II. Kotromani, a koju su njegovi nasljednici, meu kojima
se posebno istie Tvrtko I. Kotromani, sustavno obnavljali i nadograivali tijekom narednih
stoljea, pretvorivi je u jednu od najvanijih sredita moi srednjovjekovne Bosne, to nam
nedvojbeno potvruju brojne isprave izdane na tom mjestu.
Sama rezidencija prvi se put spominje 28. prosinca 1341. u ugovoru izmeu
mletakoga drvograditelja Nikole i dubrovakog kneza kojim se Nikola obvezao da e u idue
etiri godine raditi na dvoru bosanskoga bana Stjepana II. Kotromania. 237 Da li je Nikola
izvrio u roku ili prije roka svoje ugovorene obveze, danas ne moemo znati, no na temelju
spomenutog ugovora moemo pretpostaviti da je najstariji dio sutjeke rezidencije mogao biti
dovren polovicom etrdesetih godina XIV. stoljea, a stradala je, naalost, ve tijekom
bosansko-srpskoga rata 1349-1350. godine.238 U kojoj je mjeri rezidencija bila oteena danas
se na temelju arhivske grae i arheolokih ostataka takoer ne moe nita kazati. No ono to
je sigurno jest injenica da je rezidencija bila obnovljena, da je za vladavine bana i kralja
Tvrtka I. Kotromania bila znaajno nadograena te da su je njegovi nasljednici esto koristili
to potvruje, kao to smo ranije rekli, preko etrdeset kraljevskih isprava izdanih u Sutjesci.
Mada nije sauvan nijedan podatak koji bi nam nedvojbeno potvrivao vrijeme njezine
propasti, pretpostavlja se da je unitena zajedno s nedalekim Bobovcem tijekom osmanskog
zaposjedanja bosanskog kraljevstva 1463.
Zahvaljujui arheolokim istraivanjima pod vodstvom Pavla Anelia tijekom druge
polovice sedamdesetih godina prologa stoljea, tijekom kojih su u cijelosti otkopani i dijelom
konzervirani ostatci sutjeke vladarske rezidencije, danas znamo da je to bio sloeni i
prostrani graevinski kompleks poloen na krajnjem rubu Teevekog brda, na poloaju
Grgurevu, podjeljen koritom potoka Urva na dva dijela. Stariji dio rezidencije nalazi se u
istonome dijelu kompleksa, a ine ga ostatci dvokrilne palae, gotike kapele sv. Grgura po
kojem taj dio lokalitet nosi ime Grgurevo, te naposljetku prostrane terase juno od kapele i
palae podzidane dugakim i snanim potpornim zidom. Sama palaa dvokrilna je graevina
tlocrtno oblikovana u vidu nepravilnog slova V, vrhom okrenutim prema jugu i poduprta s
june strane s ak osam snanih potpornjaka. Mlai dio vladarskog kompleksa nalazi se u
njegovome zapadnom dijelu, na poloaju zvanom Dvori, a ine ga ostatci triju veih i
nekoliko manjih graevina koje svojim horizontalnim pruanjem prate pruanje graevina u
istonome dijelu palae. Konfiguracija tla na kojemu je podignut rezidencijalni sklop
uvjetovao je visinski vrlo razvedenu kompoziciju tako da razlika izmeu njegova najvieg i
najnieg dijela iznosi desetak metara. Mada je pristup kompleksu najlaki iz smjera
franjevakog samostana, odnosno s istone strane, zbog blagog pada terena od sjevera prema
jugu ostatcima rezidencije moe se pristupiti i s june i zapadne strane.
237
238

M. VEGO, Naselja bosanske, 112; P. ANELI, Bobovac i, 201.


Isto, 201.

7. Plemiki grad Vranduk


Plemiki grad Vranduk nalazi se u sjevernom dijelu srednje Bosne, na vrhu strmog
kamenog poluotoka kojeg s tri strane oblikuje rijeka Bosna. 239 Po svoj prilici, podignuli su ga
tijekom XIV. st. Kotromanii za zatitu jednog od najvanijih srednjovjekovnih putova koji je
Dalmaciju preko srednje Bosne povezivao s prostorom dananje Slavonije. 240 U njihovim je
rukama bio najkasnije do poetka oujka 1410. godine kada je u Bosnu provalila vojska kralja
i cara Sigismunda Luksemburgovca pod zapovjednitvom bivega hrvatsko-dalmatinskog i
slavonskog bana Pavla Bissena te ga na putu za Bobovac osvojila.241 Iste godine Vranduk se
prvi put spominje u dokumentima. Rije je pismu Dubrovana upuenom kralju i caru
Sigismundu u kojem su ga Dubrovani izvjestili da je Pavao Bissen, tada u svojstvu
upravitelja Vranduka, nepravedno zatoio dva njihova sugraana podno zidina toga
plemikoga grada i traio za njihovo osloboenje visoku otkupninu od ak 2000 dukata. 242
Kako je ta tuba zavrila, danas naalost ne znamo, no ono to je sigurno jest injenica da je
Sigismund ubrzo prepustio Vranduk na upravu svome tieniku, bosanskome kralju Stjepanu
Ostoji. U rukama njegovih nasljednika na prijestolju Vranduk je bio sve do pada pod
osmansku vlast 1463, a sluio je kao povremena vladarska rezidencija protukralja Radivoja i
njegova kraljevskog brata Stjepana Tomaa koji je podno zidina utvrde podignuo crkvu sv.
Tome.243 Za osmanske vladavine Vranduk se isprva nalazio u sastavu nahije Brod, da bi prije
1516. postao stolnim mjestom nahije Vranduk. Kao strateki vano uporite na putu iz
Panonske nizine u srednju Bosnu, Vranduk je i za osmanske vlasti bio vano vojno uporite o
emu nedvojbeno svjedoe injenice da je od 1715. do 1773. bio sjeditem Vranduke
kapetanije, u sastavu koje se nalazio sve do njezina ukidanja 1835. 244 Nakon gubitka vojne
uloge sluio je neko vrijeme kao zatvor, a danas je u njemu smjeten muzej. Zahvaljujui
injenici to je Vranduk 1914. i 1948. godine bio obnavljan, danas slovi kao jedan od najbolje
sauvanih srednjovjekovnih obrambenih kompleksa Bosne i Hercegovine.
Rije je o manjom obrambenu kompleksu koji se sastoji od glavne utvrde podignute
na najvioj toci poluotoka te od manjeg predgraa. Glavnu utvrdu ini snana brani-kula
podignuta u njezinome sjevernom vrhu te snaan obrambeni zid koji zatvara prostor juno od
nje, odnosno unutranje dvorite u obliku nepravilna pravokutnika. Sama kula etverokatna je
graevina kvadratnog tlocrta pokrivena etveroslivnim ili piramidnim krovom, koja je jednim
uglom okrenuta u pravcu sjevera, odnosno u smjeru odakle je pristup utvrdi zbog
konfiguracije terena bio najlaki, a sama utvrda strateki najranjivija. Ono to je posebno
zanimljivo kod vranduke brani-kule jesu njezini zaobljeni uglovi, koji se kao stilska
karakteristika gotikog vojnog graditeljstva javlja na prostoru susjedne Hrvatske jo u XIII. st.
Na vrhu zida nalazi se iroka straarska staza te branite otvoreno pukarnicama koje je za
osmanske vladavine zamijenilo izvorni srednjovjekovni prsobran s krunitem. Sam zid u
nekoliko je navrata bio obnavljan i proirivan, tako da se njegova izvorna irina ne moe
utvrditi. Ulaz u unutranje dvorite nalazi se posred istonog zida, a bio je branjen manjim
predgraem pravokutnog tlocrta te jednom manjom kvadratnom kulom koja lei u njegovome
sjevernom dijelu, tik do glavne brani-kule. Obrambeni zid predgraa se unato padu terena
239

. TRUHELKA, Nai gradovi, 84-88; H. KREEVLJAKOVI, Stari bosanski, 19-20; M. VEGO, Naselja
bosanske, 133.
240
L. ORALI, Put, putnici, 96-98; M. ANI, Jajce, 75-79.
241
P. ANELI, Bobovac i, 141; Desanka KOVAEVI, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave,
Sarajevo 1978, 81-82.
242
E. FERMENDIN, Acta Bosnae, nav, dj., 91.
243
Stjepan Toma izdao je u Vranduku dvije isprave (3. II. te 22. VII. 1446). M. BRKOVI, Srednjovjekovna
Bosna, 225-226.
244
H. KREEVLJAKOVI, Stari bosanski, 19.

mjestimice ouvao u visinu od preko deset metara, ali je u izvornome obliku bio znatno vii.
Ulaz u predgrae nalazio se na njegovoj junoj strani, a pristupalo mu se stepenicama
prislonjenima uza vanjsko proelje istonoga obrambenog zida gornje utvrde.
8. Jajce
Grad Jajce smjestio se na uu rijeke Plive u Vrbas, u dananjoj zapadnoj Bosni. Iako
se prvi put spominje tek 1396. u naslovu njegova gospodara Hrvoja Vukia Hrvatinia,
njegovo podruje bilo je naseljeno ve u prapovijesno doba kada su u njegovoj okolici
obitavali lanovi ilirskih plemena Mezeja, Dindarda, Saredata i Desidijata. 245 Nakon to je
itava dananja zapadna Bosna pala pod rimsku vlast, na podruju Jajca razvilo se naselje od
kojeg se najbolje sauvali ostatci hrama s kultnim reljefom Mitre uklesanom u stijenu. 246
Nakon podjele Rimskog Carstva na dva dijela 395. godine, jajako je antiko naselje ulo u
sastav Zapadnog Rimskog Carstva u sklopu kojeg se nalazilo do 437. kada je itava
Dalmacija bila ustupljena Istonom Rimskom Carstvu kao svadbeni poklon. Ubrzo nakon
smrti pretposljednjeg zapadnorimskog cara Julija Nepota 480. godine, jajako su podruje
zaposjeli Istoni Goti. Pod njihovom je vlau ono bilo do rata s Istonorimskim ili
Bizantskim Carstvom (535-555) koje ga je osvojilo oko 538. godine. Mada nema arheolokih
tragova koji bi potvrdili ivot u Jajcu za vladavine bizantskog cara Justinijana I. Velikog i
njegovih nasljednika na prijestolju, ostatci bizantske utvrde iznad nedalekog Podmilaja i vie
nam nego jasno potvruju kontinuitet antikoga ivota na jajakome podruju i u ranom
srednjem vijeku.247 Potkraj V. ili poetkom VI. st. na jajako su podruje prodrli Avari i brojna
slavenska plemena, meu kojima i Hrvati iji su vladari priblino polovicom IX. st. zaposjeli
jajako podruje te ga organizirali kao Plivsku upaniju, koja se prvi put spominje polovicom
X. st. u djelu bizantskoga cara Konstantina VII. Porfirogeneta. 248 Pod vlau hrvatskih vladara
ono se nalazilo do priblino polovice X. st. kada se Bosna kao jedna od brojnih sklavinija po
prvi put osamostaljuje i iri na hrvatske istone upanije.249 No bosanska je vlast na jajakome
podruju bila kratkoga vijeka budui da ga ubrzo osvaja hrvatski kralj Mihajlo Kreimir II.
(948-949).250 Pod vlau hrvatskih, a zatim hrvatsko-ugarskih kraljeva jajako je podruje bilo
najkasnije do 1244. godine kada se ono u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. po prvi
put spominje u sastavu srednjovjekovnoga bosanskog podruja Donji kraji (lat. Partes
inferiores).251
Ubrzo je jajako podruje dolo pod vlast knezova Pavla I. Bribirskog, bana Hrvata i
gospodara Bosne (oko 1245-1312), te njegova sina Mladena II. Bribirskog, takoer bana
Hrvata i Bosne (oko 1275-1341) koji su vlast u Donjim krajima, pa tako i na jajakome
podruju, prepustili svojem roaku Hrvatinu, rodonaelniku velikake obitelji Hrvatini, i
245

Ludwig von THALLCZY, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450-1527, Zagreb 1916, 4-5. i 21-26;
. MAZALI, Stari grad, 64; H. KREEVLJAKOVI, Stari bosanski, 24; M. VEGO, Naselja bosanske,
49-50; M. ANI, Jajce, 64-107.
246
L. von THALLCZY, Povijest (banovine, 5-6; . MAZALI, Stari grad, 64.
247
S obzirom na izvrstan strateki poloaj brda na sutuoku Plive u Vrbas koje kontrolira raskrije putova izmeu
panonske ravnice i mora te Alpa i unutranjosti zapadnog Balkana, vrlo je izgledno da je za bizantske vladavine
mogla na mjestu dananjeg jajakog katela postojati utvrda. Irma REMONIK, Rimska utvrenja u BiH s
osobitim osvrtom na utvrenja kasne antike, Arheoloki vestnik (aalov zbornik), 1990, br. 41, 358-361.
248
L. von THALLCZY, Povijest (banovine, 6-7; K. PORFIROGENET, O upravljanju, 82; M. ANI, Jajce,
12.
249
Pejo OKOVI, Bosansko-ugarski odnosi u ire, kontekstu politikih gibanja u X stoljeu, Bosna i Svijet,
Sarajevo 1996, 22-27.
250
P. OKOVI, Bosansko-ugarski, 34.
251
Tadija SMIIKLAS, Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 4, Zagreb 1906,
236-240.

njegovoj brai.252 Hrvatinii su isprva vladali kao vazali knezova Bribirskih, a nakon 1326.
kao vazali bosanskih banova iz kue Kotromani, da bi se za ivota velikog vojvode
bosanskog i splitskog hercega Hrvoja Vukia-Hrvatinia (oko 1350-1416) oni u potpunosti
osamostali. Da li je Hrvoje bio utemeljitelj Jajca, koje se prvi put spominje 1396. godine u
njegovome plemikome naslovu (conte de Jajce), ili njegov otac Vukac Hrvatini, kojemu je
ban Tvrtko (kasniji kralj Tvrtko I. Kotromani) za iskazanu vjernost tijekom njegova sukoba s
hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I. Anuvincem darovao 1366. cijelu Plivsku upaniju
s gradom Sokolom, danas na temelju povijesne i arheoloke grae ne moemo utvrditi, no ono
to je sigurno jest injenica da je upravo taj grad bio njegova rezidencija sve do smrti 1416.
godine.253 Nakon Hrvojeve smrti Jajce je naslijedila njegova udovica Jelena Nelipi, da bi
nakon njezine udaje 1416. za bosanskoga kralja Stjepana Ostoju ono prelo u ruke dinastije
Kotromani.254 Za vladavine Stjepana Tomaa Jajce je povremena, a za vladavine njegova sina
Stjepana Tomaevia stalna bosanska prijestolnica. Mada je status bosanske prijestolnice Jajce
privremeno izgubilo padom po osmanku vlast u lipnju 1463. godine, ono ga je ponovno steklo
nakon to ga je u prosincu 1463. godine osvojio hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin. Taj
status Jajce je zadralo i za vladavine bosanskog kralja Nikole Ilokoga, da bi nakon podjele
ugarskog dijela Bosne na dvije banovine izmeu 1477. i 1480. godine postalo sjeditem
Jajake banovine koju je kao protuosmanlijsku vojno-upravnu jedinicu Hrvatsko-Ugarskoga
Kraljevstva osnovao Matija Korvin za zatitu junih granica svoga kraljevstva. 255 Nakon
Matijine smrti zapoelo je teritorijalno osipanje Jajake banovine, a samo Jajce nalo se
nakon pada Vinca i Komotingrad u poluokruenju budui da su te utvrde zatvarale pristup
gradu sa sjeverne i june strane.256 Nakon to su Osmanlije 1518. osvojile i utvrdu Jezero te
zatvorile Jajce i sa zapadne strane, ono se nalo u potpunome okruenju to je znatno
oteavalo opskrbu njegove posade.257 Unato naporima jajakoga bana Petra Keglevia (15211522) i Krste Frankopana, koji se u lipnju 1525. probio dolinom Vrbasa do Jajca te opskrbio
grad namirnicama i ratnom opremom, sveopi mete koji je nastao u Hrvatsko-Ugarskome
Kraljevstvu nakon katastrofe na Mohakome polju 1526. zapeatio je sudbinu Jajca koje je u
prosincu 1527. osvojio bosanski sandak-beg Husrev (Husrev-beg). 258 Pod osman. vlau bio
je sjedite kadiluka (1527-1878).259
Srednjovjekovna jezgra Jajca nalazi se u sreditu suvremenoga grada, na padinama
stoastog brda koje je sa june i istone strane omeeno koritom rijeke Plive i Vrbasa, a sa
sjeverne i zapadne strane strmim padinama. Obrambeni zidovi Jajca prate konfiguraciju
terena te ga u opsegu od 1300 m opasuju u obliku nepravilnog etverokuta. 260 Sjeverni zid,
odakle je prilaz gradu bio najlaki, uvren je s dvije osmanske poligonalne tabije te s tri
srednjovjekovne kvadratne kule, dok je zapadni zid branila monumentalna okrugla Medvjedkula iz XV. st., namjenjena ratovanju vatrenim orujem. Banjalukom ili Papaz-kapijom ulazi
se u grad sa sjeverne, manjim vratima kraj Medvjed-kule sa zapadne, a Travnikom kapijom s
june strane.
Najdojmljivija obrambena graevina Jajca gradski je katel podignut u njegovome
sjevernom uglu grada, na zaravni na vrhu brda. Rije je o utvrdi gotovo pravokutnog tlocrta,
252

L. von THALLCZY, Povijest (banovine, 8-16; P. OKOVI, Hrvatinii, 725.


Prema Bojanovskom, razlog gradnje Jajca kao novog sredinjeg utvrenja Plivske upanije valja potraiti u
injenici da je plemiki grad Sokol razvojem vatrenoga oruja tijekom druge polovice XIV. i prve polovice XV.
Stoljea izgubio na geostratekoj vanosti budui da se mogao ugroavati sa susjednih brda. Ivo BOJANOVSKI,
Sokol na Plivi, Nae starine, 1972, br. 13, 42-43.
254
M. ANI, Jajce, 68-69.
255
D. LOVRENOVI, Na klizitu, 383.
256
L. von THALLCZY, Povijest (banovine, 226.
257
Isto, 226; H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 55-56.
258
Isto, 174-224. i 226-227; H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 56-57.
259
H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 185-186.
260
. MAZALI, Stari grad, 79.
253

izvorno branjenoj s najmanje dvije ugaone kule koje su tijekom ugarskog gospodstva nad
gradom (1463-1527) bile sniene, napunjene zemljom i pretvorene u topovske bastione. 261
Posebno je zanimljiva jugoistona kula katela koja je uz obrambenu imala i stambenu
funkciju o emu jasno svjedoi sauvana romanika bifora kojom je svjetlost prodirala u
njezinu unutranjost te osvjetljivala veliku dvoranu. Istodobno s pretvaranjem ugaonih
srednjovjekovnih kula u bastione bila je uza sjeverni obrambeni zid katela izvedena dugaka
topovska platforma, koja je, po svoj prilici, prekrila dijelove kraljevske palae i kasnije palae
jajakih banova. Ulaz u katel nalazi se na junome obrambenom zidu, tik do jugozapadne
kule. Probijen je poetkom XIX. st. nakon to su Osmanlije zazidale stari srednjovjekovni
ulaz ukraen nadaleko poznatim kasnogotikim Kraljevskim portalom kojeg je oko 1440.
godine dao sagraditi Stjepan Toma. Posebnost portala jest u reljefu prikazan kraljevski grb
koji se nalazi povie otvora. Od unutranjih graevina katela danas se sauvala tek barutana,
jednokatna graevina kvadratnog tlocrta. Na padinama podno istone strane katela prostiralo
se njegovo predgrae iji su obrambeni zidovi opasavali prostor u obliku nepravilnog i
izduenog trokuta vrhom okrenutim u pravcu sjeveroistoka. Danas se od obrambenih
instalacija predgraa sauvala tek snana ulazna kula kvadratnog tlocrta pokrivena
piramidnim krovom, poznata u literaturi pod nazivom Sahat-kula, te dijelovi zapadnog
obrambenog zida naslonjeni na nju i jugoistoni ugao katela. Mada se iz arhitekture
gradskoga katela moe zakljuiti kako je on tipian primjer fortifikacijske graevine s
prijelaza iz kasnosrednjovjekovnog u ranorenesansno vojno graditeljstvo, o emu nam
nedvojbeno svjedoe zazidana krunita i snane topovske platforme, dovoljan je samo
letimian pogled na njegove obrambene zidove da se iz njihove razliite strukture zakljui
kako je taj veliki obrambeni kompleks bio izgraivan i ruen nekoliko stoljea, a da su
njegove graevinske faze bile uvjetovane promjenom vojne doktrine, materijalnim
mogunostima njezinih gospodara te geostratekim znaenjem u odreenom povijesnom
razdoblju. Unato tome to je ranorenesansna i osmanska obnova dobrim dijelom ponitila
rezultate srednjovjekovnih graevinskih faza, gotovo se ni na jednoj bosanskoj utvrdi
pojedine faze nisu tako jasno vidljive te dijelom dokumentirane pisanim i grafikim izvorima
kao to je to sluaj kod jajakog katela.
Osim obrambenih instalacija, od srednjovjekovnog Jajca sauvale su se u
jugozapadnome dijelu grada jo dvije zanimljive graevine. Prve su tzv. katakombe koje je
kao podzemni mauzolej s kapelom dao oko 1410. godine u ivoj stijeni klesati Hrvoje VukiHrvatini.262 Pristupa mu se strmim stubitem odakle se ulazi u manje predvorje ukraeno
Hrvojevim grbom, a iz njega u jednu veu prostoriju ispunjenu prijestoljem te s nekoliko
grobnih nia. Podno nje nalazi se kapelica s oltarom ukraenim kriom, polumjesecom i
suncem, kojoj se pristupa strmim stepenitem iz sredita velike prostorije. Nedaleko od
katakomba nalaze se ostatci crkve sv. Marije iju jezgru ini manja jednobrodna romanika
crkva iz XIV. st., od koje se sauvali dijelovi sjevernoga i zapadnoga zida ukraenog portalom
i otvorom rozete.263 Tu staru crkvu preuzeli su poetkom XV. st. franjevci te ju oko 1426.
godine pregradili i znatno proirili u gotikome stilu, dodavi joj kvadratno svetite. God.
1459. u nju su bile smjetene relikvije sv. Luke, u iju slavu je oko 1461. godine uz
sjeveroistoni ugao crkve podignut vitki gotiki zvonik ije su posljednje tri etae ukraene
romanikim triforama. Nakon konanog pada Jajca pod osmansku vlast 1527. godine crkva je
bila pretvorena u damiju posveenu Sultanu, a njezin zvonik prenamjenjen u munaru. U
takvome obliku odrala se do 1658. godine kada je stradala u poaru. U obnovi koja je
uslijedila stara je crkva bila radikalno pregraena. Izvorni je pod bio zatrpan, srednjovjekovni
261

. BASLER, Konzervacija junog, 121-134


. MAZALI, Stari grad, 92-93.
263
. MAZALI, Stari grad, 80-92; J. KUJUNDI, Srednjovjekovne crkve, 273-284; T. HERES, Crkva
Svete, 926-929; M. ANI, Jajce-portret, nav. dj, 101-102.
262

prozori zazidani, a ona sama nadograena kamenim vijencem otvorenim manjim prozorima sa
iljatim lukom, karakteristinim za osmansku arhitekturu. Nakon to je 1832. godine
pregraena crkva po drugi put stradala u poaru, vie nije bila obnavljana te se u takvome
obliku sauvala sve do naih dana.
9. Plemiki grad Kozograd
Plemiki grad Kozograd bio bi tek jedan u nizu iroj javnosti manje poznatih
bosanskih srednjovjekovnih utvrda da ga nije narodna predaja uzdigla u mjesto legendarnoga
protuosmanskog otpora kraljice Katarine. Da li je ta pria istinita ili nije teko je iznijeti
konaan sud, no ono to je sigurno jest injenica da se ta dimenzijama relativno mala utvrda,
iji se ostatci nalaze na vrhu visokoga brda nedaleko od Fojnice, prvi put spominje tek 1434.
godine u pozivu na sud koji je Dubrovaka Republika uputila svom trgovcu Vukosavu
Kopiliu iz Kozla.264 Unato relativno kasnom spominjanju, nema sumnje da su i ovu utvrdu
sagradili Kotromanii za zatitu toga dijela Lepenike upanije najkasnije tijekom XIV. st.
Mada Kozograd svojim dimenzijama ide u red manjih bosanskih srednjovjekovnih
obrambenih kompleksa, injenica da ga je Stjepan Toma koristio kao povremenu
rezidenciju,265 kao i injenica da je prilikom prodora Osmanlija u Bosnu s njega pruen otpor,
nedvojbeno potvruje da se radilo o kvalitetno zidanom obrambeno-stambenom kompleksu, s
uobiajenim gospodarskim i reprezentativnim sadrajem kakve pronalazimo i u drugim
vladarskim plemikim gradovima toga doba. Unato tome, u Osmanskome Carstvu Kozograd
je izgubio geostrateko znaenje koje je imao tijekom cijeloga srednjeg vijeka. Gubitak vojne
uloge na kojem se dijelom temeljio njegov razvoj, kao i razvoj oblinjeg podgraa pod
nazivom Varo, imalo je za posljedicu potpuno naputanja njihova poloaja te premjetanje
ivota u oblinju Fojnicu.266
Njegovi ostatci nalaze se na jednom od vrhova planine Matorac, na kamenoj litici koja
se s tri strane strmo obruava u podnoje, dok je samo s june strane blagim sedlom povezana
s ostatkom planine.267 Kozograd je dimenzijama skromni obrambeni kompleks koji se sastoji
od gornje i donje utvrde, te od predgraa s kojim je spojen dugakim obrambenim zidom
izraenim u tehnici suhozida. Gornja utvrda manja je obrambena graevina iji zidovi opasuju
vrh kamene stijene u obliku nepravilna trapeza. S obzirom na to da je pristup Kozogradu
jedino mogu s june strane, srednjovjekovni graditelji utvrdili su ga u tome pravcu s dva
usporedna obrambena zida, okruglom brani-kulom ije ostatke narod zove Kraljevom kulom,
te obrambenim jarkom.268 Istono od gornje utvrde nalaze se na neto nioj razini ostatci
donje utvrde, ija je povrina dobivena umjetnim zaravnjivanjem padine na kojoj lei. Premda
su arheoloka istraivanja potvrdila i u tom dijelu Kozograda ostatke brojnih, po svoj prilici
264

Prema Vegi Kozograd se prvi put spominje 1444. godine. M. VEGO, Naselja bosanske, 62; D. KOVAEVI,
Gradska naselja, 79-80, bilj. 13.
265
Godine 1444. u Kozogradu je boravio bosanski kralj Stjepan Toma zajedno s knacelarijom i itavim dvorom
tijekom priprema za rat protiv Osmanlija i Stjepana Vukia Kosae do kojeg nije nikada dolo. ANELI,
Pavao: Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973, 237, bilj. 96; E. IMAMOVI, Nove spoznaje, 305-306.
266
Luka GRI-BJELKOVI, Kozi-grad, Zvoni-grad i Gradina u kotaru fojnikom, Glasnik zemaljskog
muzeja u Sarajevu, 4/1892, br. 4, 91-94; Mihovil MANDI, Sredovjene starine u fojnikom kotaru,
Napredak-hrvatski narodni kalendar za prestupnu godinu 1928, Sarajevo 1927, 90-98; Vlajko PALAVESTRA,
Historijska narodna predanja, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Etnologija, br.
27/28, akovo 1973, 119-120.
267
uro BASLER, Kreevo-Kiseljak-Fojnica, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (arheologija), nova
serija, 9/1954, br. 9, 304; E. IMAMOVI, Kozograd kraj, 150-151.
268
Prema Basleru, polovicom XX. st. bili su vidljivi ostatci jo jedne manje kule u jugoistonome uglu gornje
utvrde. . BASLER, Kreevo-Kiseljak, 304.

gospodarskih graevina, tek se za jednu od njih cisternu moe sa sigurnou odrediti


namjena.
10. Vrlika
Premda se Vrlika u dokumentima spominje kao jedno u nizu mjesta u kojima je
Katarina boravila nakon pada veeg dijela Bosne pod osmansku i ugarsku vlast 1463. godine,
ono to je sporno jest pitanje u kojoj je to Vrlici ona boravila budui da se na relativnom
malom prostoru sjevernoga dijela Cetinske krajine nalazile u kasnom srednjem vijeku
najmanje dva naselja istoga imena, meusobno poloena na udaljenosti od niti deset
kilometara.
Starija Vrlika, koja se u dokumentima spominje pod imenom Vrh Rika, nalazila se na
mjestu dananjega sela Cetina na izvoru istoimene rijeke, juno od naselja Milai i uz sjeverni
rub Cetinskoga polja.269 Mada je nastala jo u IX. st., u dokumentima se prvi put spominje tek
1185. godine. Nalazila se u sastavu Kninske upanije i bilo je sjedite Vrlikog (Vrhrikog)
distrikta, a u XIV. i XV. st. i sjedite arhiakonata. 270 Isprva su njome upravljali kninski
upani, da bi nakon sklapanja znamenitog Zadarskoga mira 271 1358. godine prela u posjed
plemikoga roda ubrania, odnosno njegovih grana ili hia ubretia, Berislavia,
Mihovilia i Vladavia, te plemike obitelji Miljenovi od plemikoga roda Kukara, uz krai
prekid od 1406. do 1416. godine kada je njome gospodario moan Hrvoje Vuki Hrvatini. 272
Mada su srednjovjekovnu Vrliku branili plemiki gradovi Glava ili Dinari te Prozor, samo
naselje nije bilo utvreno pa je po svoj prilici teko stradalo tijekom prvih osmanskih
pljakakih upada na cetinsko podruje tijekom 1452. i 1469. godine, a konano je bilo
naputeno nakon to su Osmanlije 1522. godine zaposjele utvrdu Glava kao posljednje
hrvatsko uporite u cetinskome kraju.
Mlaa Vrlika nalazi se na mjestu suvremenog naselja, a nastala je najkasnije tijekom
prve polovice XV. st. kao podgrae plemikog grada Prozora kojega je sagradio Ivani
Nelipi potkraj XIV. stoljea. Kada je Hrvoje Vuki-Hrvatini oenio njegovu ker Jelenu,
Ivani je Prozor zajedno s pripadajuim vlastelinstvom u Vrhrikom distriku poklonio svom
zetu. ini se da Hrvoje nije bio pretjereno zadovoljan veliinom svog novog posjeda u
Cetinskome kraju budui da je ve 15. rujna 1406. ishodio od hrvatsko-ugarskog kralja
Ladislava IV. Napuljskog darovnicu kojom je stekao vlast ne samo nad itavim Vrhrikim
distriktom, ve i na njegovim stoljetnim gospodarima ubraniima i Miljenoviima. Nakon
Hrvojeve smrti 1416. godine oni su se oslobodili podlonitva gospodaru Prozor-grada, koji
se 1421. godine prvi put spominje i pod imenom Vrliki grad. Godine 1416. Vrlika se
ponovno nala u posjedu Ivania Nelipia, a nakon njegove smrti prela je u posjedu Ivana
VI. Frankopana i njegove ene Katarine, koja ga je 1437. morala ustupiti hrvatskodalmatinskome banu Matku Talovcu. Nakon smrti njegova brata Petra 1453. godine izbila je
borba za batinom njegovih malodobnih sinova Ivana i Stjepana, u kojoj su s jedne strane
ratovali katelani njihovih cetinskih gradova potpomognuti Mletakome Republikom, a s
druge strane bosanski kralj Stjepan Toma, herceg Stjepan Vuki Kosaa i Urlich Celjski,
koji je 1456. osvojio itavo Cetinsko knetvo, ukljuujui i Vrliku. Nakon to je iste godine
preminuo, ponovno je izbila borba za Nelepievu batinu koja je zavrila 1459. kada ga je
269

M. VEGO, Naselja bosanske, 136; Branko NADILO i Kreimir REGAN, Stare crkve u Cetinskoj krajini,
Graevinar, 60/2008, br. 5, str. 448-450.
270
Ante MILOEVI, Vrlika, starohrvatska upa Vrh Rika, Split 1997, 8-9. I. JURKOVI, Vrhriki i
hlivanjski, 61-68.
271
Zadarski mir je mirovni ugovor sklopljen 1358. godine izmeu hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Velikog i
Mletake Republike kojim su mu Mleani nakon poraza u ratu bili prisiljeni vratiti sve svoje posjede na istonoj
obali Jadrana od Istre do Boke Kotorske.
272
I. JURKOVI, Vrhriki i hlivanjski, 46-49.

zaposjeo ban Pavao pirani, kasniji cetinski i kliki knez. Nakon njegove smrti u sukobu s
Osmanlijama Cetinsko je knetvo, pa tako i Vrlika prela u posjed hrvatsko-ugarskoga kralja
Matije Korvina i igralo istaknutu ulogu u obrani Hrvatske sve do 1522. kada su je osvojile
Osmanlije.273 Nakon to su tijekom Morejskoga rata (1684-1699) Mleani oslobodili Vrliku i
njezin plemiki grad Prozor, on je sve do 1718. bio njihovom pograninom utvrdom prema
Osmanskome Carstvu. Nakon proirenja mletakoga posjeda u Dalmaciji do dananje granice
Hrvatske prema Bosni i Hercegovini 1718. godine Prozor je izgubio geostrateku ulogu te je
ubrzo bio naputen, dok je Vrlika dijelila povijesnu sudbinu Dalmacije.274
Od obje Vrlike danas su se sauvali tek ostatci crkve Sv. Spasa i dviju utvrda Prozora
i Glavaa.275
11. Dubrovnik
Grad Dubrovnik je, uz Rim, dokumentima najvie puta potvreno mjesto Katarinina
boravka nakon pada Bosne pod osmansku vlast. Prema predaji, podigle su ga izbjeglice iz
Cavtata poetkom VII. st. nakon to su iz straha pred nadolazeim slavenskim hordama
napustili svoj grad.276 Mada nema dokumenata koji bi nam jasno svjedoili o ivotu
Dubrovnika tijekom prvih stoljea njegova postojanja, veina povjesniara slae se da je
snana bizantska utvrda iz VI. st. podignuta na najvioj toci uskog i izduenog poluotoka
Laus ili Lave, potom dobro zatiena luka i naposljetku zemljopisna izdvojenost od zalea
privukla tijekom VI. ili VII. st. okolno stanovnitvo da se doseli na poluotok te na njegovim
blagim sjevernim padinama podigne nekoliko podgraa iz kojih e se jo tijekom VIII. st.
razviti grad Dubrovnik.
Kako bilo da bilo, povoljan geostrateki poloaj i zatita koju je pruala mona
bizantska mornarica omoguila je Dubrovniku brz razvoj to i vie nego jasno potvruje papa
Grgur V. koji ga ve potkraj X. st. uzdie na rang nadbiskupije i mitropolitskog sjedita, s
Kotorskom, Barskom i Ulcinjskom biskupijom kao sufraganskima. Daljnji razvoj grada
prema vodeoj balkansko-sredozemnoj pomorskoj i trgovakoj sili nije sprijeilo ni bizantsko
(1018-69, 1167-71. i 1192-1205), mletako (1000-18, 1171-72. i 1205-1358) i normansko
vrhovnitvo (1081-85. i 1172-92), budui da je dubrovaka komuna tijekom tih razdoblja
sklapa niz trgovako-politikih ugovora s bosanskim, humskim i srpskim vladarima te
mnogobrojnim sredozemnim gradovima na kojima e se temeljiti bogatstvo i ugled grada. 277
Koncentriranje bogatstva u rukama gradskoga plemstva dovela je tijekom XIII. st. do prelaska
politike moi u njihove ruke na utrb ostalih slojeva njegova stanovnitva, to je formalno
bilo sankcionirano 1322. godine. Razvoj grada tek je privremeno usporila velika epidemija
273

Ivan ALDUK, Srednjovjekovne tvrave, Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja, Zagreb 2007, 631-632.
Isto.
275
A. MILOEVI, str. 9. i 15-25; I. JURKOVI, str. 61; B. NADILO i K. REGAN, str. 448-450; I. ALDUK,
Srednjovjekovne tvrave, 631-632.
276
Budui da su se dubrovakom prolosti bavili brojni istraivai, zbog preglednosti i boljega uvida na ovome
mjestu uputiti emo na izbor iz bibliografije radova na tu temu: Gregor REMONIK, Odnos Dubrovnika
prema Mlecima dogodine 1358, Zagreb 1933; Jaroslav IDAK, Pregled povijesti Bosne i Dubrovnika u
srednjem vijeku, Zagreb 1941; Luka BERTI, Utvrenja grada Dubrovnika, Zagreb 1955; ISTI, Urbanistiki
razvitak Dubrovnika, Zagreb 1958; Vinko FORETI, Godina 1358. u povijesti Dubrovnika, Zagreb 1960; Grga
NOVAK, Povijest Dubrovnika, Zagreb 1972; Josip LUI, Povijest Dubrovnika od VII stoljea do godine 1205,
Zagreb 1973; Vinko FORETI, Povijest Dubrovnika do1808, Zagreb 1980; eljko PEKOVI, Dubrovnik.
Nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada, Split 1998.
277
U drugoj polovici XIII. i na poetku XIV. st. dubrovaka trgovina bila je, unato mletakim nastojanjima, u
stalnom usponu. Ona se temeljila na posrednikoj ulozi u trgovini tekstilom, drvom, stokom, stonim i
poljoprivrednim proizvodima, solju, rudama, zlatom i drugom robom te na razvoju kreditne trgovine i
novarstva.
274

kuge iz 1348. godine, u kojoj je stradala gotovo polovica stanovnitva, a novi ivotni impuls
daje mu hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Veliki koji je s dubrovakom komunom, koja se od
polovice XIV. st. poela nazivati republikom (Respublica Ragusina), sklopio Viegradski
ugovor (27. V. 1358) kojim su Dubrovani priznali vrhovnitvo hrvatsko-ugarskih kraljeva, a
ovi im zauzvrat dali visoki stupanj politike autonomije i sve atribute dravnosti (teritorij, grb,
zastavu i vlastiti monetarni sustav). Politiki i gospodarski razvoj grada, odnosno republike
pratilo je i irenje njezina teritorija. Tako je Dubrovnik stekao darovnicama ili kupovinom
Lastovo (prije 1272), Ston i Peljeac (1333), Mljet (1345), dijelove gornje upe, umeta i
Rijeke dubrovake (1357), Primorje od Kurila (Petrova Sela) do Imotice (1399) i Konavle
(1419. i 1426). Nekako u isto vrijeme ozakonjen je aristokratsko-republikanski sustav, koji se
nije bitno mijenjao sve do sloma Republike. Vrhovnu vlast u Republici imalo je Veliko vijee,
iz ijih se redova birani lanovi Vijea umoljenih ili Senata te Malog vijea. Vijee umoljenih
davalo je smjernice unutranjoj i vanjskoj politici, dok je Malo vijee bilo izvrno tijelo
Republike. Na elu sva tri vijea nominalno se nalazio knez iji je mandat trajao samo mjesec
dana.
Gospodarsko jaanje Republike nastavilo se i u XV. st. zahvaljujui i dalje
posrednikoj ulozi u trgovini izmeu Balkana i Sredozemlja. Nakon to su od Osmanskog
Carstva 1430. godine ishodili dozvolu o slobodnoj trgovini po cijelome Carstvu, i poto im je
to pravo potvrdio katoliki Zapad na Bazelskom koncilu 1433. godine, zapoelo je zlatno
doba Dubrovnika.278 Ni osmanski prodor u dubrovako zalee nije ugrozio njegov razvoj s
obzirom na to da su Dubrovani ve od 1458. godine poeli plaati sultanu godinji danak.
Otkrie novih zemalja potkraj XVI. st. i prebacivanje gospodarskog teita na vanjska
mora (oceane) uzrokovalo je skretanje europske trgovine s tradicionalnih balkanskih i
sredozemnih ruta to je dovelo do postupnog gospodarskog zaostajanja Dubrovnika.
Gospodarska stagnacija koja je zahvatila Republiku potkraj XVI. st. u iduem se stoljeu
pretvorila u krizu koja je gotovo dovela do njezina nestanka za vrijeme Morejskog rata (16841699) tijekom kojeg su Mleani osvojili itavo dubrovako zalee te stavili Dubrovaku
Republiku u svoje potpuno okruenje. Budui da su mletakim osvajanjima bile prekinute sve
trgovake veze sa zaleem, a samim time ugroen temelj na kojem je poivalo dubrovako
gospodarstvo i politika neovisnost, Dubrovani su uspjeli diplomatskom akcijom ishoditi
1699. povlaenje Mleana s tog teritorija te uspostavu neprekinute dubrovako-osmanske
granice od uskog obalnog koridora kod Kleka preko hercegovakih planina u dubrovakom
zaleu do uskog obalnog koridora u Sutorini.
Premda je u XVIII. i poetkom XIX. st. dolo do gospodarskog oporavka Dubrovnika
zahvaljujui povoljnoj sredozemnoj pomorskoj konjunkturi, sukobi interesa europskih
velesila na Balkanu i na Sredozemnom moru, poglavito Velike Britanije, Francuske, Rusije i
Habsburke Monarhije za Francuskih revolucionarnih i Napoleonovih ratova potkraj XVIII. i
poetkom XIX. stoljea toliko je politiki oslabilo Dubrovaku Republiku da je ona morala
pred prijetnjom pada pod rusko-crnogorsku vlast dopustiti u svrhu zatite svoje neovisnosti
ulazak francuskih postrojbi na njezin teritorij 27. svibnja 1806. Mada je odluka bila ispravna,
budui da je iste godine izbio kratki, ali krvavi rat u kojemu su Rusi i Crnogorci osvojili i
278

Neutralna politika, povoljan geopolitiki poloaj i slabljenje mletake mornarice uslijed stalnih sukoba s
Osmanlijama omoguili su razvoj Dubrovake Republike u sredite posrednike trgovine izmeu Istoka i Zapada
tijekom itavog XVI. st. Dubrovaka trgovaka mrea u balkanskoj unutranjosti carinskim je privilegijima
ojaala, a dubrovaki su trgovci ondje uglavnom nabavljali poljodjelske proizvode i sirovine, koje su preko
Dubrovnika izvozili u druge krajeve Europe. Karavanskim putom iz Dubrovnika su se u Osmansko Carstvo
uvozile velike koliine soli i europske manufakturne robe, ponajvie sukno i tkanine. Sol su prodavali u Slanom,
Neretvi i u samome gradu. Kopnena se trgovina tako vezivala za pomorsku. Osim to je osmansko osvajanje
dubrovakog zalea imalo za posljedicu snaan gosp. razvoj te male republike, ono je u samoj Republici
izazvalo velike demografske promjene. Zahvaljujui izbjeglicama s podruja dananje Bosne i Hercegovine,
Dubrovaka je Republika u to doba imala preko 80 000 stanovnika, kao nikad prije i nikad poslije.

opljakali Konavle te stavile sam grad Dubrovnik pod opsadu, i s obzirom na to da su


francuske postrojbe predvoene francuskim generalom i kasnijim maralom Marmontom
ubrzo razbile Ruse i Crnogorce te oslobodili Republiku, samo dvije godine kasnije on je
iskoristio francusku vojnu prisutnost na njezinom teritoriju te 31. sijenja 1808. ukinuo
Republiku, a njezin teritorij pripojio Francuskoj kao dio Ilirskih pokrajina. Od tog vremena
Dubrovnik je, kao i ranije spomenuta Vrlika, dijelio politiku sudbinu Dalmacije.
Srednjovjekovna jezgra Dubrovnika nalazi se u sreditu suvremenog grada, na
omanjem kamenom poluotoku okruenom sa zapadne, june i istone strane morem, a sa
sjeverne strane strmim padinama Sra. Njegove obrambene zidine, sauvane u cijelosti,
opasuju grad u obliku nepravilna etverokuta izduenog u pravcu zapad-istok. S kopnene
strane grad je dodatno uvren niim predzidom i velikim obrambenim jarkom uklesanim u
ivi kamen. Vanjsko predzie utvreno je s deset polukrunih bastiona, dok je glavni zid,
podignut jo u XIII. st., branjen s ak etrnaest kvadratnih i trima okruglim kulama, pet
bastiona i dvjema ugaonim tvravama. S istone strane u grad se ulazi vratima od Ploa, a sa
zapadne strane vratima od Pila. Uz ta dva kopnena ulaza, u grad se iz luke ulazi kroz jo vrata
od Ponte i kroz vrata od Ribarnice. Istoni ugao grada i vrata od Ploa branila je tvrava
Revelin, juni ugao tvrava sv. Ivana, zapadni ugao grada tvrava Bokar, a sjeverni ugao
grada snana kula Mineta. Osim Bokara, sa zapadne strane Dubrovnik je jo titila tvrava
Lovrijenac, podignuta nedaleko od grada na visokoj hridi iznad mora. Osim zidina, od starog
Dubrovnika iz vremena kada je Katarina boravila u njemu u cijelosti je sauvana urbanistika
osnova grada, koju karakterizira podjela na gradske predjele ili sekstijere Katio, Sveti Petar,
Pustijerna, Sveti Vlaho, Sveta Marija i Sveti Nikola, te ortogonalna mrea iju okosnicu ini
ulica Stradun, podignuta u XIII. st. na zasutom rukavcu koji je nekada dijelio padine Sra od
kamenoga poluotoka Laus ili Lave, te nekoliko crkava meu kojima se posebno istiu
predromanike crkvice Sv. Petra Velikog, Sv. Stjepana, Sv. Nikola i Sigurata na Prijekom te
gotike crkve franjevakog i dominikanskoga samostana.
12. Herceg-Novi
Nasuprot ulazu u prostrani zaljev Boke kotorske, na sjevernoj obali Hercegnovskog ili
Toplanskoga zaljeva, smjestio se grad i luka Herceg-Novi, ljetna rezidencija hercega Stjepana
Vukia Kosae i posljednja prijestolnica nekada mone i slavne Hercegovine. Jezgru grada
inila je, kao i u susjednome Dubrovniku, bizantska utvrda ili utvreno naselje koje je za
zatitu toga dijela Istonorimskoga ili Bizantskoga Carstva podigao na mjestu stare rimske
putne stanice Resnium car Justinijan I. Veliki tijekom prve polovice VI. st. 279 Da li je i ta
utvrda ili naselje, poput brojnih drugih, stradalo tijekom dolaska Slavena na Jadran poetkom
VII. st. danas je teko zakljuiti. No ono to je sigurno jest da je na njegovim ostatcima
bosanski kralj Tvrtko I. Kotromani izmeu 1377. godine, kada je zauzeo upu Draevicu, i
1382. godine, kada se Herceg-Novi po prvi put spominje u dokumentima, podignuo utvrdu uz
koju se ubrzo razvilo naselje. Isprva je ono nosilo naziv Sveti Stjepan (villa Sancti Stefani),
no ubrzo mu je okolno stanovnitvo promijenilo ime u Novi grad (Castelnuovo, Castrum
novum).280 Mada ga je Tvrtko sagradio za zatitu trga soli i luke pod njime, zbog pritiska
Dubrovana, koji su tvrdili da je gradnja novog trgovita soli protivna starim bosanskodubrovakim ugovorima, morao je formalno odustati od te namjere te ispravom od 2. prosinca
1382. godine zabraniti prodaju soli.281 Unato tome, nastavilo se trgovati sa solju, a sigurnost
279

P. MIJOVI i M. KOVAEVI, Gradovi i utvrenja, 56-57.


M. VEGO, Naselja bosanske, 44-45; L. BERITI, Obalna utvrenja na naoj obali, Pomorski zbornik, sv.
1, Zagreb 1962, 254; P. MIJOVI i M. KOVAEVI, Gradovi i utvrenja, 58.
281
D. KOVAEVI KOJI, Gradska naselja, 49-50.
280

koju je pruala Tvrtkova utvrda i kraljevska zatita privukla je okolno stanovnitvo da se


nastani pod nje i pridonese razvoju Novoga u jedno od najvanijih bosanskih
kasnosrednjovjekovnih naselja i vodeu bosansko luko sredite. Taj status ono nije izgubilo
niti prelaskom u posjed velikog vojvode bosanskoga Sandalja Hrania Kosae, koji je njime
gospodario do 1435. kada je preminuo. Sve njegove posjede, ukljuujui i Novi, naslijedio je
potom Stjepan Vuki Kosaa, koji je od 1448. nosio herceki (vojvodski) naslov. Budui da
je Stjepan u Novom esto rezidirao, njemu u ast Novi grad nosio je pridjevak hercegov,
koji je s vremenom postao dijelom njegova imena (hercegov novi grad). Nakon to su
Osmanlije tijekom 1465. godine zauzeli velike dijelove hercegove zemlje, Stjepan se povukao
u Herceg-Novi, gdje se razbolio i polovicom idue godine preminuo. Njegove posjede i titulu
naslijedio je sin Vlatko Hercegovi Kosaa, koji je u Herceg-Novom rezidirao sve do
prosinca 1481, kada ga je predao Osmanlijama pod zapovjednitvom Ajaz-bega. Mada su
Osmanlije ule u grad, on jo uvijek nije bio u njihovome posjedu budui da su ugarski
vojnici, koji su doli Vlatku u pomo neto ranije, pod zapovjednitvom Ladislava Markusa
uporno branili gornju kulu (danas tvrava Kanli Kula) sve do kraja sijenja 1482. godine. 282
Za prve osmanske uprave, Herceg-Novi se kao istoimena nahija nalazio isprva u sastavu
Drinskog kadiluka Hercegovakog sandaka, da bi 1485. godine postao sjeditem Novskog
kadiluka.283 Zbog izuzetne geostrateke pozicije na samome ulazu u Boku kotorsku, godine
1538. Novi su pod zapovjednitvom habsburkog admirala Andrea Dorie napale zdruene
mletake, papinske i panjolske flote te ga uz pomo Peretana dana 28. listopada zaposjele.284
Budui da je Novom s kopnene strane prijetila najvea opasnost, za zatitu grada bila je na
breuljku ponad grada podignuta snana tvrava panjola, a same gradske zidine temeljito
obnovljene. Pod panjolskome vlau grad je bio tek do 25. kolovoza 1539. kada su ga
ponovno zaposjele Osmanlije. U njihovim je rukama bio sve do 1687. godine kada su ga za
Morejskog rata (1684-1699) osvojili Mleani i, obnovivi njegove fortifikacije, pretvorili u
vrsto uporite i vano pomorsko sredite. Nakon propasti Mletake Republike 1797. godine
dospio je pod habsburku vlast, potom 1806. godine pod rusku te 1807. godine pod francusku
vlast kada se nalazi u sastavu Ilirskih pokrajina. Nakon Napoleonova sloma 1813. godine
ponovno su ga zaposjeli Habsburgovci i drali, kao dio Kraljevine Dalmacije, sve do vojnog
sloma u I. svjetkom ratu kada ulazi u sastav monarhistike Jugoslavije. Za II. svjetskog rata
bio je pod talijanskom (1941-1943) i njemakom okupacijom sve do listopada 1944. kada ga
zasposjedaju partizanske postrojbe te prikljuuju Crnoj Gori.

282

H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 50; P. OKOVI, Kosaa, HBL, sv. 7, Zagreb 2009, 659-668.
H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 161.
284
Radoslav ROTKOVI, Herceg-Novi, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 4, Zagreb 1986, 692-693.
283

Srednjovjekovni Novi sagraen je na prostranom i od sjevera prema jugu blago


poloenom platou trokutastog oblika, vrhom okrenut prema sjeveru, koje se uzdie nekih
tridestak metara iznad mora. S june strane omeen je morem, a sa zapadne i istone strane
strmim padinama. Obrambeni zidovi grada prate konfiguraciju terena i dijele ga na dva dijela.
Gornji dio grada nalazi se na samome platou, dok je donji grad podignut na junim padinama
platoa i na morskoj obali. Sjeverni ugao grad titila je snana tvrava Kanli-kula, a
jugozapadni ugao tvrava Forte Mare podignuta na strmoj litici iznad mora, na mjestu
Tvrtkove utvrde od koje su se zbog niza pregradnji sauvali tek dijelovi temeljnoga zida na
jugoistonoj strani. Za zatitu junoga zida bila je podignuta neposreno uz more tvrava
Citadela, poznata jo pod nazivima Macel ili Mezzaluna, a za obranu istonoga zida vanjsko
predzie utvreno snanim poligonalnim bastionom u jugoistonome uglu. ini se da je zid
predzia podignut na temeljima bizantske utvrde, iji su ostatci poligonalna kula i na nju
vezan obrambeni zid pronaeni na obali neposredno podno njega. Kako je pristup
srednjovjekovnome gradu bio najlaki sa sjeverozapadne strane, godine 1538. sagraena je na
oblinjem breuljku Bajer ponad Novog tvrava panjola. U Novi se ulazilo kroz nekoliko
vrata, od kojih su se najbolje sauvala ona na zapadnome ulazu u grad iznad kojih je u
neoromanikome stilu sagraena tijekom 1850. godine poligonalna kula, poznata pod
imenima Sat-kula, Sahat kula ili Tora.
13. Rim
Mada su rimski povjesniari drali da je Rim osnovao Romul 753. pr. Kr., prvi tragovi
naseljenosti na tome podruju mogu se pratiti jo od kraja IX. ili poetka VIII. st. pr. Kr., kada
su pripadnici latinskih pastirskih plemena s Albanskih brda na breuljcima Kapitolu i Palatinu
sagradili prva naselja.285 Dok je kapitolsko naselje bilo branjeno snanom utvrdom (arx)
podignutom na sjevernome vrhu breuljka, dotle je oko palatinskog naselja, pravilno
razdijeljenog glavnim ulicama cardom i decumanusom na etiri jednaka dijela, bio podignut
snaan obrambeni zid u obliku nepravilna etverokuta (Roma quadrata). Polovicom VII. st.
pr. Kr. njih su osvojili Etruani, za ije se gotovo jedno i pol stoljetne vladavine bila
Latinima i Sabinjana naseljeni Kapitolu i Palatinu susjedni breuljci Aventin, Celij, Eskvilin,
Viminal i Kvirinal, a movarno podruje izmeu njih isueno i postupno urbanizirano. God.
510. pr. Kr. Rim je postao sreditem Republike, a tijekom V. st. vodeom politikom silom na
itavome Apeninskom poluotoku. Nakon to su ga 387. pr. Kr. osvojili i opljakali Gali, dotad
otvoreno naselje Rimljani su opasali 14 km dugim obrambenim zidinama (mura Serviane).
Kako se rimska vlast tijekom IV. st. pr. Kr. irila Apeninskim poluotokom, a tijekom III., II. i
I. st. pr. Kr. itavim Sredozemljem, tako se i Rim zbog ogromnog priliva stanovnitva irio
izvan gradskih zidina. U vrijeme kada je za Oktavijana (Augusta) postao 27. pr. Kr.
prijestolnicom Rimskoga Carstva brojao je preko jedan milijun dua. Nagli demografski rast
rimskoga stanovnitva i urbanistiko irenje Rima nije sprijeio niti veliki poar koji je za
Neronove vladavine poharao s 18. na 19. srpnja 64. godine najvei dio Rima. Nakon poara
grad se tijekom itavoga I. i II. st. irio i obogaivao nizom monumentalni sakralnih i profanih
graevina, tako da je potkraj II. st. brojao, prema procjenama, gotovo milijun i osam stotina
tisua stanovnika. Pod prijetnjom upada tzv. barbarskih plemena u Italiju, na inicijativu cara
Aurelijana zapoela je 271. godine gradnja obrambenih zidova oko grada, koji su nakon
dovrenja granje 275. godine opasavali grad u duinu od gotovo 19 km, a bili su branjeni s
285

O povijesti Rima vidi: Aleksandar STIPEVI, Rim, Enciklopedija Likovne Umjetnosti, sv. 4, Zagreb
1966, 96-97; Max CARY i Howard Hayes SCULLARD, A History of Rome down to the Reign of Constantine,
London 1975. (tree izdanje); Gilbert CHARLES-PICARD, The Romans, Larousse Encyclopedia of
Archaeology, London 1997, 307-325; Aurelio BERNARDI, Gradovi i ceste u drevnoj Italiji, Povijest. Rimsko
Carstvo, sv. 4, Zagreb 2007, 349-373.

383 kule te 16 glavnih i u jednakome broju sporednih ulaza (Aurelijanski zidovi). Postupno
nazadovanje grada zapoelo je nakon to je za vladavine cara Diokelcijana 293. godine
izgubio u korist Milana status prijestolnice, a nakon 330. politiki, kulturni te gospodarski
primat u korist Carigrada (Konstantinopola).
Unato snazi Aurelijanskih zidova, tijekom itavoga V. i VI. st. Rim je bio izloen
sustavnim pljakama germanskih plemena i raznih drugih vojski,286 koje su u kombinaciji s
poarima i potresima prevorile nekad velebni grad u hrpu ruevina s nekoliko tisua
stanovnika pod vlau Odoakra (476-493), zatim Istonih Gota (493-536) te naposljetku
Bizantskoga Carstva koje je vlast u gradu prepustilo rimskim biskupima (papama). Oni su kao
bizantski vazali upravljali Rimom sve do 754. godine kada ga je franaki kralj Pipin Mali ili
Mlai poklonio papi Stjepanu III. (II) i njegovim nasljednicima. Time je Rim postao sreditem
crkvenog posjeda, zvanog batina sv. Petra (Patrimonium sancti Petri). Mada je manji dio
stanovnitva ostao nakon propasti Zapadnog Rimskoga Carstva ivjeti meu ruevinama
antikoga Rima, srednjovjekovni Rim razvijao se od VI. st. nadalje na podruju uz desnu
obalu Tibera, oko crkve sv. Petra. U strahu od prodora Saracena na Apeninski poluotok, njega
je 850. godine papa Lav IV. dao opasati novim obrambenim zidovima, dok je istovremeno
obnavljao stare Aurelijanovi zidovi te neke pogodnije rimske monumentalne graevine
pretvarao u snane tvrave. Pod papinskom vlau Rim je ubrzo postao glavnim
diplomatskim i vjerskim sreditem itavog katolikog Zapada, tako da je broj njegovih
stanovnika do XIII. st. narastao na, za srednjovjekovne prilike, respektabilnih dvadeset tisua
stanovnika, da bi poetkom XVII. st. brojio ak sto tisua stanovnika. Status prijestolnice
Papinske Drave Rim je zadrao, uz kratkotrajne prekide tijekom srednjega vijeka te krajem
XVIII. i tijekom prve polovice XIX. st., sve do 1870. godine kada ga je osvojila talijanska
vojska i pretvorila u prijestolnicu Italije. 287 Od tada je Rim dijelio sudbinu ostale sredinje
Italije.
14. Crkvene zadubine i darovi
Svi europski vladari, pa tako i oni bosanski, pokazvali su openitu sklonost prema
Katolikoj crkvi tijekom cijeloga srednjeg vijeka. Oni su, s jedne strane, visokim crkvenim
dostojanstvenicima te monakim i vitekim redovima poklanjali brojne zemljine posjede, a, s
druge strane, podizali brojne crkve i samostane kao zadubine za spas svoje due. Da li je
sklonost Katolikoj crkvi ili bilo kojoj drugoj vjerskoj zajednici na prostoru srednjovjekovne
Bosne bila uzrokovana politikim ili vjerskim razlozima, danas je teko ustvrditi, no ono to
je sigurno jest injenica da se i kraljica Katarina ponaala u skladu s europskim vladarskim
obiajima te da je za svog kraljevanje sagradila najmanje dvije crkve za koje joj je papa
Nikola V. godine 18. lipnja 1447. podijelio oproste.288
Prva od njih nalazila se u Jajcu, a bila je posveena njezinoj imenjakinji, sv.
Katarini.289 S obzirom na to da se u dokumentima prvi put spominje u buli pape Nikole V. iz
1447. godine, te da ju Katarina nije mogla sagraditi u Jajcu prije nego to je 1446. godine
postala bosanskom kraljicom, nema nikakve sumnje da poetak njezine gradnje treba traiti
izmeu druge polovice 1446. i prve polovice 1447. godine. Premda nam nije poznato koliko
je trajala njezina gradnja, iz bule pape Pija II. izdanoj 13. prosinca 1458. godine, kojom
podjeljuje oprost njezinim posjetiteljima za pojedine blagdane, znamo da se nalazila pod
286

Alarihovi Goti 410, Geiserikovi Vandali 455, Ricimer 472, Belizar 536, Totila 546.
Godine 1347, 1354, 1798-1809. i 1849. Rim je glavni grad istoimenih republika, dok se od 1809. do 1813.
nalazio u sastavu Napoleonove Francuske.
288
M. PEROJEVI, Stjepan, 513; K. DRAGANOVI, Katarina, 31; M. BRKOVI, Srednjovjekovna Bosna,
152.
289
M. ANI, Jajce, 101.
287

upravom franjevaca bosanske vikarije (que domus fratrum ordinis minorum de


observantia).290 Da je crkva uivala visoki ugled meu bosanskim stanovnitvom, potvruje
nam nova papina bula, izdana 23. oujka 1461, kojom je oprost vjernicima proiren i na
blagdane sv. Luke, sv. Grgura i sv. Petra. I nakon ulaska Jajaca u sastav Hrvatsko-Ugarskog
Kraljevstva crkva sv. Katarine bila je pod upravom franjevakoga reda, to nam
nedvosmisleno potvruje Katarinina oporuka iz 1478. godine kojom joj ostavlja relikvije sv.
Luke.291
Uz crkvu sv. Katarine vezano je nekoliko problema. Prvi se odnosi na njezin poloaj
unutar zidina srednjovjekovnoga Jajca. Prema Basleru, ona se nalazila na prostoru izmeu
ulice Hrvoja Vukia Hrvatinia i zgrade pote i Doma kulture, gdje je prilikom zemljanih
pripremnih radova za njihovu gradnju 1959. godine naeni njezini ostatci jedan steak, stup
romanikih stilskih karakteristika te temelji nekoliko zidova. 292 Iako je Basler u nastavku
rasprave iznio i drugu mogunost prema kojoj se crkva sv. Katarine mogla nalaziti kraj Esme
Sultanijine damije,293 neto sjevernije od prvoga pretpostavljenog lokaliteta, u prilog
njegovome prvome prijedlogu lokaliteta sjajno ide podatak o postojanju vrta uz tu crkvu iz
1463. godine.294 Naime, pod prijetnjom osmanskih napada na grad i straha od nestaice hrane
stanovnici Jajca uredili su si unutar gradskih zidina vrtove. Kako je srednjovjekovna
obrambena doktrina nalagala da se uz gradske zidine s unutranje strane ne smiju podizati
nikakve graevine, iz razloga da ne ometaju obrambene manevre branitelja prilikom opsada,
jedine slobodne povrine unutar gradskih zidina koje su se mogle pretvoriti u vrtove nalazile
su se upravo uz njih. Ako znamo da se uz crkvu sv. Katarine nalazio njezin vrt, i da se taj vrt
mogao nalaziti jedinio kraj obrambenih zidova, onda nemamo nikakave sumnje da se ta crkva
nalazila upravo na mjestu gdje su potkraj 1950-ih godina pronaeni ostatci arhitekture. U
prilog takvom smjetaju sv. Katarine ide i injenica da se njezini ostatci nalaze udaljeni od
jugoistonoga obrambenog zida grada nekoliko desetaka metara. Drugi problem odnosi se na
pitanje da li je uz sv. Katarinu stajao franjevaki samostan budui da se uz njezino ime godine
1458. spominje sintagma domus fratrum minorum. Na alost, na temelju dosadanjeg
poznavanja terena u tome dijelu srednjovjekovne jajake jezgre ne mogu se donijeti konani
zakljuci. Trei problem odnosi se na hipotezu o postojanju ak dviju crkava posveenih sv.
Katarine u Jajcu, od kojih se starija i manja nalazila na Katini izvan grada. Mada neki autori,
poput Molinara i Ljubeza, zastupaju tu pretpostavku, nju niti jednim uvjerljivim izvorom ne
potvruju.295
Drugu crkvu, posveenu Presvetom Trojstvu, dala je Katarina podii u
srednjovjekovnome mjestu Vrlima kraj Kupresa, u sjevernome dijelu Kuprekoga polja podno
planine Stoera. Poput jajake, i ova se crkva prvi put spominje u buli pape Nikole V. iz 1447.
godine.296 Prema predaji, sredstva za njezinu gradnju Katarina je osigurala iz svog miraza. Sve
donedavno smatralo se da se nalazila u mjestu Otinovcima, i da je sagraena na temeljima
ranokranskog kompleksa kojeg su u VII. st. razorili Slaveni i Avari prilikom zaposjedanja
toga dijela rimske provincije Dalmacije. No u revizijskim arheolokim istraivanjima,
provedenima 1999. godine pod vodstvom Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu,

290

Boi, Uskrs, Veliku i Malu Gospu, sv. Tomu, sv, Jeronima, sv. Mariju Magdalenu i sv. Katarinu. J.
KUJUNDI, Srednjovjekovne crkve, 275-276.
291
A. THEINER, Monumenta Slavorum, sv. 1, 509-511.
292
J. KUJUNDI (. BASLER), Srednjovjekovne crkve, 276.
293
ISTI, 276.
294
item uno horto posto in borgo de Jaiza uulgariter chiamato Ulenich quale fu in compagna cum sudac
Radiuoi contiguo al horto de la giesia de s. Catherina. Isto, 102.
295
M-A. MOLINAR, Katarina, 72-73; Bruno LJUBEZ, Crkva sv. Katarine, 62-63.
296
M. PEROJEVI, Stjepan Toma, 513; B. PANDI, Katarina Vuki, 17.

pronaeni su ostatci tek ranokranske bazilike iz V. ili VI. st. te upne crkve sv. Ive,
sagraene u XIX. st., a poruene u nedavnom ratu u Bosni i Hercegovini 1994. godine.297
I nakon odlaska u izbjeglitvo kraljica Katarina nastavila je podravati i pomagati
Katoliku crkvu. To je inila sve do smrti, to ponajbolje potvruje njezina oporuka kojom je
franjevakom samostanu i crkvi Aracoeli ostavila svoj kraljevski plat od pozlaenog sukna i
svileni oltarnik iz svoje kapele.298 Dananjemu papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima
ostavila je misal, kale s patenom i korporalom, kazulu i misniko odijelo sa svilenim
oltarnikom, kao i posjed uz rijeku Tiber koji joj je, dok je sve svoje relikvije, ukljuujui i
relivije sv. Luke, ostavila crkvi sv. Katarine u Jajcu.
15. Crkva Svete Marije od Nebeskog Oltara (Aracoeli)
Prema vlastitoj elji izraenoj u oporuci, kraljica Katarina pokopana je u franjevakoj
crkvi Svete Marije od Nebeskog Oltara (Aracoeli) koja je, uz neznatne preinake i
nadogradnje, sauvala svoje srednjovjekovno lice sve do naih dana i predstavlja jedan od
najprepoznatljivijih simbola Rima.
Ta je crkva u stvari etvrta po redu sakralna graevina te trea po redu kranska
bogomolja sagraena na tome mjestu. Lei na sjevernome vrhu breuljka Kapitola ili
Kapitolija, na mjestu drevne rimske utvrde (arx Capitolina) i velebnoga hrama posveenog
boici Junoni Moneti (koja daje dobre savjete ili opominje). 299 Za vladavine bizantskoga cara
Justinijana I. Velikoga (527-565) stari je hram poruen, a na njegovome mjestu sagraen je
samostan istonjakog obreda s prvom crkvom danas nepoznata izgleda, koji se u
dokumentima prvi put spominje 574. godine.300 Kada se pod udarima Langobarda, a potom
Franaka raspala bizantska vlast u Italiji, godine 756. godine svjetovnu i crkvenu vlast u Rimu,
pa tako i vlast nad redovnikim zajednicama preuzele su pape. Pod njihovom jurisdikcijom
naao se iz samostan na Kapitolu kojeg je papa Marin I. (vladao 882-884) ustupio 883. godine
na upravu benediktincima koji su samostansku crkvu posvetili Svetoj Mariji. 301 Isprva je crkva
nosila naslov Svete Marije na Kapitolu (Santa Maria in Capitolio), da bi poetkom XIV. st.
bila preimenovana u Svetu Mariju od Nebeskog Oltara (Santa Maria in Aracoeli) prema
vjerovanju iz XII. stoljea da je sagraena na mjestu Oltara Bojeg Prvoroenca (Ara
primogeniti Dei) koji je rimski car Oktavijan August, nadahnut proroanstvom Tiburtine
Sibilie, podigao na poloaju gdje mu se ukazala o oltaru ena s djetetom te uzviknula Haec
est ara filii Dei.302 Vjerovali u tu legendu ili ne, benediktinsku crkvu Svete Marije, zajedno sa
samostanom, papa Inocent IV. prepustio je 1250. godine franjevcima koji su izmeu 1285. i
1291. godine podigli dananju crkvu. O ugledu koji je ova crkva uivala meu Rimljana
ponajbolje govori podatak da je ona bila nacionalna crkva rimskog plemstva i puka te mjesto
zborovanja srednjovjekovnog Senata.
297

Upitno je jesu li ostatci kasnosrednjovjekovne bazilike potpuno uniteni prvim iskapanjima i pripremom
terena podizanja za crkvu sv. Ive, ili je rije samo o pogrenoj procjeni prvog istraivaa (nap. a. Vladimir
Doli). U prigodi revizijskih iskapanja nisu pronaeni pokretni nalazi koji bi bili prilogom ovakvoj tvrdnji, stoga
ju valja temeljito preispitati u potrazi za pravim rjeenjem. Svakako, prvi korak u tom pravcu bilo bi istraivanje
okolnog prostora, a osobito junih oranica. Ljubomir GUDELJ, Ranokranski kompleks u Otinovcima na
Kuprekoj visoravni. Rezultati revizijskih istraivanja 1999. godine, Starohrvatska prosvjeta, III/27, Split 2000,
110-111.
298
A. THEINER, Monumenta Slavorum, sv. 1, 509-511.
299
Emilio LAVAGNINO, Campidoglio, Enciclopedia Italiana di scienze, lettere ed arti, sv. 8, Rim 1930, 603604.
300
ISTI, 605.
301
Rim i Vatikan, Narni 1999, 51; Rim od postanka do naih dana i Vatikan, Rim 2000, str. 11.
302
E. LAVAGNINO, Campidoglio, 605.

Rije je trobrodnoj romaniko-gotikoj graevini pravokutnog tlocrta. Jedanaest


parova antikih stupova razdvajaju glavni od sporednih brodova na koje se s vanjske strane
du itave duine crkve od proelja do poprenog broda naslanja niz pravokutnih kapelica. Na
popreni brod, koji se protee itavom irinom crkve, prislanja se pravokutna apsida izboena
u osi srednjega broda koja je u XVI. stoljeu zamijenila iroku i plitku romaniku polukrunu
apsidu. U crkvu se ulazi na zapadnoj strani kroz jedna velika te dvoje manjih vrata ukraena
lunetama s reljefima iz XVI. st., a itavome se kompleksu prisutupa monumentalnim
stepenitem kojeg je sagradio rimski puk 1348. godine prema projektu Lorenzo di Simone
Andreozzija kao zavjetni dar Bogorodici to je grad oslobodila od epidemije kuge. itava
graevina podignuta je od opeke, a posebnu dra daje joj nedovreno proelje romanikih
stilskih karakteristika. No pravo iznenaenje nastupa ulaskom u crkvu kojom dominira bogato
ureen ravan strop podignut nad glavnim brodom povodom pobjede kranske flote nad
osmanskom u Lepanskoj bitci 1571. godine. Osim po njemu, Sveta Marija znamenita je i po
bogato ukraenim oltarima, nadgrobnim spomenicima i freskama slavnih talijanskih
umjetnika, meu kojima se posebno istie Pinturicchio (pr. ime Bernardino di Betto) koji je
1489. godine oslikao zidove u kapeli Bufalini, te Andrea Bregno koji je 1465. godine izradio
spomenik kardinalu Ludovicu dAlbertiju.
Jedna od umjetniki manje razvikana, a bosanskome srcu posebno draga znamenitosti
Svete Marije mramorna je nadgrobna ploa kraljice Katarine. Nalazi se uzidana u stubu
prema poprenome brodu, lijevo od oltara, iznad ambona. Rije je o pravokutnoj mramornoj
ploi u sreditu koje se nalazi reljefni prikaz kraljice Katarine s krunom na glavi, obuene u
bogato ruho, kako prekrienih ruku na prsima dri u zagrljaju knjigu, po svoj prilici Bibliju. 303
Lijevo i u visini njezine glave isklesan je kraljevski grb njezina supruga, Stjepana Tomaa, a
desno od njezine glave obiteljski grb Kosaa.304 Podno ploe s kraljiinim likom ubaena je
manja ploa s epitafom na latinskome jeziku koji glasi DOM CATHERINAE REGINAE
BOSNENSI, STEPHANI DUCIS SANCTI SABE, EX GENERE, HELENE, ET DOME
PRINCIPIS STEPHANI, NATAE. THOMAE REGIS BOSINAE UXORI. QUANTUM VIXERIT
ANNORUM LIIII. ET OBIT ROMAE, ANNO DOMINI MCCCLXXVIII. XXV. DIE
OCTOBRIS, MONUMENTUM IPSIUS SCRIPTIS POSITUM. PALATINUS ROMAE
SCRIBEBAT. M.D.XXXXV.305 Taj je epitaf prijepis izvornika unitenog tijekom radova na
preureenju crkve 1590. godine, kada je Katarinina nadgrobna ploa bila s poda ispred
glavnoga oltara premjetena na dananje mjesto. 306 No zahvaljujui rimskome kaligrafu
Giovanni Battista Palotinu, koji je 1545. godine zabiljeio te dvije godine kasnije u svojoj
knjizi objavio prvotni natpis,307 danas znamo da je izvorni epitaf bio dvojezian, pisan
bosanicom i latinicom, te da je na bosanskome jeziku glasio KATARINI KRALICI
BOSANJSKOI STIPANA HERCEGA WSVETOGA SAVE W PORODA ELENE IKUXE
CARA STIPANA ROENI TOMAA KRALA BOSANJSKOGA ENI KOL, IKI GODINI.
N.I.D. I PRIMINU U RIMI NA LITA GNA Y.U.O.I. LITO. NA. K.I.E.DNI.
OKTOBRA.SPOMINKA. NE PIBZOMJ. POSTAVLENJ.308

303

Prema Pandiu, Katarina je isklesana u naravnoj veliini (1,78 m). B. PANDI, Katarina Vuki, 24.
Heraldiku analizu grbova s Katarinine ploe izradili su: L. von THALLCZY, Studien zur, 209-310; J.
SMODLAKA, Zemlje Junih, 25-28.
305
K. DRAGANOVI, Katarina, 39; B. PANDI, Katarina Vuki, 25; P. OKOVI, Kotromanii, nav.
dj. (u tisku)
306
A. SCHNEIDER, O portretu, 493; B. PANDI, Katarina Vuki, 24; P. RUNJE, Tri hrvatske, 71.
307
Libro di M. Giovanbattista Palatino, cittadino Romano, nel qual sinsegna a scrivere ogni sorte di lettera,
antica e moderna, di qualunque natione (Rim 1547) u: B. PANDI, Katarina Vuki, 24, bilj. 52.
308
K. DRAGANOVI, Katarina, 38-39.
304

IV. POGLAVLJE BOSNA U KATARININO DOBA

1. Povijesna topografija Bosanskog kraljevstva


Srednjovjekovna Bosna jedna je u nizu politikih tvorevina koju su osnovali juni
Slaveni tijekom VIII. ili poetkom IX. st. na planinskome prostoru srednjeg i gornjeg toka
rijeke Bosne. U vrijeme kada se rodila budua kraljica Katarina, odnosno potkraj ljeta 1425.
godine, Bosna je bila prostrano kraljevstvo na ijem prijestolju se nalazio Tvrtko II. Tvrtkovi
Za njegove vladavine (1404-1409. i 1421-1443), kao i za vladavine Katarininog supruga
Stjepana Tomaa ili Tomaa Ostojia (1443-1461) i posinka Stjepana Tomaevia (14611463), bosansko se kraljevstvo dijelilo na zemlje ili feudalne oblasti pravu Bosnu, Donje
kraje, Zavrje, Usoru, Soli, Hum ili Zahumlje, Zapadne strane, Travuniju ili Trebinje i
Podrinje.309
Bosna
Pod Bosnom isprva se podrazumijevalo samo podruje uz srednji i gornji tok istoimene
rijeke u dananjoj srednjoj Bosni sa sreditem u dananjem Visokom i njemu susjednim
naseljima, da bi se potkraj XI. ili poetkom XII. st. ona proirila na gotovo itavu srednju
Bosnu koja postaje jezgrom okupljanja bosanskih povijesnih zemalja za vladavine njihovih
banova i kasnije kraljeva iz dinastije Kotromani. Sa zapadne strane prava Bosna bila je
priblino omeena planinama Vitorogom, Komarem i Vlaiem, sa sjeverne strane
Manjaom, Konjuhom i Javorom, s istone strane rijekom Drinom, a s june strane planinama
Raduom, Bitovnjom, Bjelanicom, Treskavicom i Jahorinom. Veina njezinih naselja razvila
se u zatiti plemikih gradova ili utvrda podignutih u dolinama rijeka Vrbasa, Bosne, Neretve
i Drine te njihovih pritoka Miljacke, Lave, Rame i Fojnike rijeke. Kao to je to sluaj kod
susjednih kneevina i kraljevina, od najstarijih se vremena podruju srednje ili prave Bosne
dijelilo na upanije. Najzapadnija meu njima bila je upanija Uskoplje koja se prostirala na
srednjem i gornjem toku rijeke Vrbasa, a bila je branjena s nekoliko utvrda meu kojima se
posebno istiu Vesela straa i Biograd (danas Prusac). Uskoplju na jugoistok leala je na
istoimenoj rijeci upanija Rama sa sjeditem u plemikome gradu Prozoru. Ono to tu
upaniju razlikuje od ostalih jest injenica, da su hrvatsko-ugarski kraljevi nakon pripojenja
Bosne svome kraljevstvu (1137) koristili od 1138. njezino ime u svome naslovu kao
toponimski sinonim za Bosnu u cjelini (Ramaque rex).310 Sjeverno od Uskopske upanije
razvila se uz rijeku Lavu istoimena upanija branjena utvrdama Vrbenac, Toriab, kaf,
Medvedgrad i Travnik, a sjeveroistono od Uskoplja upanija Lepenica ije su utvrde
Kozograd i Kreevo bile za Katarininog ivota jedne od prijestolnih mjesta bosanskih
kraljeva. Budui da je Lepenika upanija bila bogata rudama i da je leala na trgovakim
309

S obzirom na to da su se problematikom teritorijalno-politikoga ustroja srednjovjekovne Bosne bavili brojni


autori, zbog preglednosti i boljega uvida na ovome mjestu uputiti emo na izbor iz bibliografije radova na tu
temu: Vjekoslav KLAI, Poviest Bosne, 15-26; M. VEGO, Naselja bosanske, nav. dj; P. ANELI, Bobovac,
nav. dj; ISTI: Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1982; Pavao
ANELI, Marijan SIVIRI i Tomislav ANELI, Srednjovjekovne Humske upe, Mostar 1999;
Amir KILKO, Teritorijalno-politika organizacija srednjovjekovne Bosne u djelu Pavle Anelia, Zbornik o
Pavlu Aneliu, Sarajevo 2008, 57-64.
310
N. KLAI, Povijest Hrvata, 453.

putovima, ne udi injenica da su se njihova podgraa (Fojnica i Kreevo) tijekom XIV. st.
razvili u jedna od glavnih rudarskih, obrtnikih (obrada eljeza, srebra i zlata) i trgovakih
sredita itavoga Bosanskoga Kraljevstva. S juga se na Lepeniku upaniju naslanjala
Neretvanska upanija koja se oblikovala na sredinjemu toku te rijeke, a u ije se najvanije
mjesto uzdigao Konjic branjen s nekoliko velikih utvrda. Mada je ta upanija isprva
obuhvaala svu zemlju s obje strane Neretve, tijekom kasnog srednjeg vijeka ona se raspala
na kraljevsku Neretvansku upaniju koja se prostirala na desnoj obali Neretve, i na herceku
koja se prostirala na lijevoj obali Neretve. Istono od kraljevske i herceke Neretvanske
upanije nalazila se Komska upanija sa sreditem u istoimenome plemikome gradu, a u
sastavu koje se nalazio itavi gornji tok Neretve, a sjeverno od Koma Dubravska upanija u
sastavu koje su se nalazile planine Treskavica i Jahorina prema ijim gustim umama
(dubrava) je upanija i dobila ime. Izmeu lepenike upanije na zapadu, neretve i Koma na
jugu te Dubravske upanije na istoku smjestila se na rijeci Miljacki Vrhbosanska upanija. Za
njenu je zatitu takoer bilo sagraeno nekoliko utvrda, od kojih su najvanije Hodidjed, za
kojeg prevladava miljenje da se nalazio iznad dananjega sela Hodidjeda u Bulozima istono
od Sarajeva, te Vrhbosna, koji se nalazio na mjestu dananje utvrde Bijele tabije u sklopu
Vratnikoga grada na istonome ulazu u Sarajevo. 311 Kasnije su istoni dijelovi upanije uz
gornji tok Miljacke bili izdvojeni iz sastava Vrhbosanske upanije te organizirani kao upanija
Pale sa sjeditem u utvrdi Gradina kraj Pala.312 Istono od Vrhbosanske upanije bila je
upanije Bora u sastavu koje se nalazilo itavo porjeje rijeke Prae. Poput svih ostalih
upanija, i ova je bila utvrena s nekoliko monih utvrda, od kojih je svakako bila najjaa
Bora po kojoj je itava upanija nosila ime. Budui da je Boraka upanija isprva
obuhvaala sav prostor izmeu Vrhbosne i rijeke Drine, koji je bio ispresijecan visokim
planinama, tijekom kasnog srednjeg vijeka ona se raspala na nekoliko manjih upanija od
kojih je najvanija bila Praa sa sjeditem u istoimenome naselju koje se u zatiti utvrde
Pavlovac ili Novi grad razvilo tijekom XV. st. u jedno od najjaih bosanskih trgovakih i
obrtnikih sredita. Zapadno od Vrhbosne nalazila se upanija Visoki ili Visoko. S obzirom na
to da je leala u samome sreditu prave Bosne, ne udi injenica da se upravo u ovoj upaniji
nalazilo nekoliko vladarskih rezidencija (utvrda Visoko te dvorovi Motre), rezidencija
biskupa (selo Bikupii) te krunidbena crkva sv. Nikole u mjestu Mile (danas Arnautovi)
koja je sluila ne samo kao mauzolej bosanskih banova i kraljeva, ve i kao mjesto odravanja
bosanskih sabora. Dok su dosad spomenute upanije ispunjavale june, sredinje i istone
dijelove prave Bosne, dotle su upanije Brod, Trstavica, Vidogoica, Olovci, Bira, Brodar i
Osat pokrivale njezine sjeverne dijelove. Kreui se od zapada prema istoku, prva meu njima
bila je Brodska upanija koja se prostirala na spoju srednjeg i donjeg toka rijeke Bosne sa
sreditem u plemikome gradu i povremenoj vladarskoj rezidenciji Vranduku. Tik do nje u
pravcu istoka leala je Trstivnika upanija nadaleko poznata po banskome i kraljevskome
dvoru u Kraljevoj Sutjesci te plemikome gradu Bobovcu, jednom od najutvrenijih i
najvanijih bosanskih plemikih gradova uope. Zatim je slijedila upanija Vidogoa sa
sreditem u plemikome gradu Dubrovniku, potom Olovaaka upanija sa sreditem u gradu
Olovu koji je dobio ime, kao i upanija, prema znamenitom rudniku olova, zatim Biraka
upanija sa sreditem u istoimenome plemikom gradu te naposljetku Osatska upanija. Mada
se njezino sredite nalazilo u istoimenoj utvrdi, ipak je najvanije naselje itave upanije bilo
rudarsko naselje Srebrenica koje se razvilo kao podgrae plemikog grada Srebrenika,
podignutog za njezinu zatitu.
Donji kraji
311

Vesna MUETA-AERI, Sarajevo i njegova okolina u XV. st. izmeu zapada i istoka, Sarajevo 2005, 124133.
312
Isto, 122-123.

Donjim krajima stao se u prvoj polovici XIII. st. nazivati onaj dio bosanskoga
kraljevstva, koji se prostirao na podruju srednjeg toka Vrbasa i Sane. Isprva se nalazio u
sastavu Kneevine Hrvatske a potom Kraljevine Hrvatske i Dalmacije, u sastavu koje je uao
u sklop Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva 1102. godine. Kada je Ugarska stoljee i pol kasnije,
odnosno za vladavine Bele IV. Arpadovia vrsto stavila Bosnu pod vlast ugarske krune,
zapoeo je proces izdvajanja toga teritorija iz sastava Hrvatske i njegova oblikovanja u
posebnu zemlju ili feudalnu oblast koja se 1244. godine prvi put spominje pod tim imenom. 313
Isprva se prostirala na podruju srednjeg toka Vrbasa, Plive i gornjeg toka Sane, da bi se za
vladavine obitelji Hrvatini potkraj XIV. i poetkom XV. st. Donji kraji privremeno proirili
sve do rijeke Save i Une. Donji kraji nalazili su se u dananjoj sjeverozapadnoj Bosni, na
podruju Bosanske krajine. Poput prave Bosne, i Donji kraji bili su planinska oblast koju su
sa sjeverne strane omeivale planine Manjaa, Tisovac i emernica, sa zapadne strane Grme,
s june strane Srnetica i Vitorog, dok je s istone strane od prave Bosne bila okvirno odvojena
planinom Crni Vrh, Uzlomac, Dnolukom ili Golom planinom te Komarem. I Donji kraji
dijelili su se na upanije. Kao najstarija meu njima spominje se Plivska upanija. Njezino je
sredite bio plemiki grad Sokol, a prostirala se na itavome porjeju rijeke Plive. Zapadno od
nje prostirala se mala Luaka upanija sa sreditem u Lucima, dok se u smjeru
sjeverozapada naslanjala na nju Banjika upanija sa sreditem u monome plemikome
gradu Kljuu. Istono od Plivske upanije leala je na sutoku Plive u Vrbas Luka upanija.
Isprva se njezino sjedite nalazilo u plemikome gradu Luci, da bi se potkraj XIV. st. uzdigao
grad Jajce koje je za vladavine Hrvoja Vukia Hrvatinia postalo sredinjim mjestom itavih
Donjih kraja, a za Stjepana Tomaa i Stjepana Tomaevia bosanskome prijestolnicom. Status
bosanske prijestolnice Jajce je zadralo i nakon to je Matija Korvin u zimu 1463. osvojio
itavo donjokrajsko podruje, da bi prije 1480. postalo stolnim mjestom protuosmanske
Jajake banovine. Na Luku upaniju se sa sjeverne strane naslanja prostrana Zemljanika
upanija sa sreditem u plemikom gradu Grebenu, u sastavu koje se nalazio gotovo itava
lijeva obala donjeg porjeja rijeke Vrbasa, a sa sjeveroistone strane takoer velika Vrbanjska
upanija sa sreditem u plemikome gradu Kotoru (danas Kotor Varo) u sklopu koje je bilo
itavo porjeje rijeke Vrbanje po kojoj je nosila ime. Mada je tih pet upanija inilo jezgru
Donjih kraja, u njezinome sastavu povremeno su se nalazile i neke donjoslavonske upanije.
To se prvenstveno odnosi na Dubiku upaniju na sutoku rijeke Une u Savu sa sjeditem u
plemikome gradu Dubici (danas Bosanska Dubica), potom na Vrbaku upaniju sa sreditem
u Vrbakom gradu, u ijem sastavu se nalazilo itavo donje porjeje rijeke Vrbasa, odnosno
itavo podruje izmeu rijeke Save i Zemljanike upanije, te naposljetku Glaka upanija sa
313

Isprva su se Donji kraji nalazili u vlasti bosanskih banova, a potom Pavla I. Bribirskog koji ih je zaposjeo
prije 1299. godine kada se prvi put spominje kao gospodar Bosne (dominus Bosne). U to vrijeme obiteljske
posjede imali su u Donjim krajima Kotromanii i Hrvatinii, ijem rodonaelniku knezu Hrvatinu Pavao I.
ispravom od 14. lipnja 1299. preputa vlast nad Donjim krajima. Budui da su Hrvatinii podrali 1322. godine
bosanskoga bana Stjepana II. Kotromania i druge hrvatske velikae u sukobu s Pavlovim sinom Mladenom II.
Bribirskim, Stjepan im je nakon sloma Bribirskih u znak zahvalnosti za pruenu pomo potvrdio i proirio
posjede u Donjim krajima na itavu Zemljaniku, Banjiku i Vrbanjsku upaniju, da bi se za ivota Hrvoja
Vukia Hrvatinia (1350-1416) itavi Donji kraji nali u rukama te mone velikake obitelji. U njihovom su
posjedu oni bili, izuzev Luke, Banjike i Plivske upanije, do smrti vojvode Petra Vojsalia tijekom druge
polovine 1456. godine kada ih nasljeuje bosanski kralj Stjepan Toma. Za njegova ivota Jajce je postalo
bosanskom zapadnom prijestolnicomu, a za njegova sina Stjepan Tomaevia stalnom rezidencijom bosanskih
kraljeva. U ljeto 1463. godine Donji kraji pali su pod osmasnku vlast, no ve u zimi iste godine osvojio ih je
Matija Korvin i stavio pod upravu bosanskoga gubernatora Emerika Zapolje, potom 1465. godine pod upravu
hrvatsko-slavonskih banova te naposljetku Nikole Ilokog koji je 1471. imenovan bosanskim kraljem. Nakon
njegove smrti 1477. godine izravnu vlast nad Donjim krajima ponovno je preuzeo Matija Korvin koji ih je prije
1480. godine ukljuio u sastav protuosmanske Jajake banovine, u sklopu koje ostaju sve do 1527. kada
Osmanlije osvajaju Jajce, a tu bosansku zemlju ili feudalnu oblast prikljuuju Bosanskom paaluku ime ona
nestaje s povijesne pozornice. L. v. THALLCZY, Studien zur, 225-250; Anto BABI, Donji krajevi (Dolnji
kraji), Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3, Zagreb 1984, 532; P. OKOVI, Susret sa, 27-29. i 93-141.

sjeditem u istoimenome plemikome gradu koja se prostirala na obje obale rijeke Ukrine. Za
vladavine Matije Korvina prostor Donjih krajeva uao je neto prije 1480. u sastav Jajake
banovine.
Zavrje
Iako je tradicionalna historiografija zemlju ili feudalnu oblast Zavrje izjednaavala sa
Zapadnim stranama, istraivanja Miloa Blagojevia uvjerljivo su pokazala da tu zemlju ili
feudalnu oblast treba potraiti na podruju dananje sjeverne Bosne.314 Prema Blagojeviu,
Zavrje se prostiralo od sjevernih granica srednje Bosne na jugu do Save na sjeveru, te od
donjeg toka Drine na istoku do Sane na zapadu, a dijelilo se na etiri upanije: Treboti, Soli,
Usoru i Zemunik.315 Prvi se put spominje 1332. u ispravi bosanskog bana Stjepana II.
Kotromania, koji ju je 1324. priljuio svojoj Bosanskoj banovini. 316 Iz danas nepoznata
razloga za tu se zemlju poeo tijekom 1360-ih godina upotrjebljavati naziv Usora, koju su
inile upanije Trebovi, Soli i Usora.317
Usora
Na podruju donjeg toka rijeke Bosne i njezine pritoke Usore oblikovalo se najkasnije
u prvoj polovici XIII. st. upanija, a tijekom 1360-ih godina zemlja ili feudalna oblast Usora
koja je obuhvaala itavo podruje dananje sjeverne Bosne, odnosno sav prostor izmeu
srednjovjekovne Kraljevine Slavonije sa zapadne i sjeverne strane, donjeg toka Drine s
istone strane te prave Bosne s june strane.318 Podruje Usore takoer je bilo podjeljeno na
314

Pod bosansku vlast Zavrje dolazi 1324. godine za vladavine bana Stjepana II. Kotromania, i traje, s
prekidima tijekom prve polovice XV. stoljea kada je u rukama hrvatsko-ugarskih kraljeva i njemu vjernih
velikaa, sve do 1463. godine kada prvi put pada pod osmansku vlast. Godine 1464. podruje Zavrja osvojio je
hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin i ponovno ga ukljuio u sklop Bosanskog kraljevstva, u sklopu kojeg ostaje
najkasnije do 1480. godine kada postaje dijelom Srebrenike banovine. Pod osmansku vlast pada tijekom 1520ih godina. Milo BLAGOJEVI, Bosansko Zavrje, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd 1979,
god. XIV, br. 1, 129-144.
315
ISTI, 137-139.
316
ISTI, 130. i 139.
317
ISTI, 141-144.
318
Podruje povijesne Usore, koje se u dokumentima prvi put spominje tek 1225. godine, isprva se nalazilo pod
naizmjeninom bizantskom i bugarskom vlau. Za bana Kulina (oko 1170-oko 1204) bila je sjedinjena s
Bosnom, u sklopu koje ostaje do kasnih tridesetih i ranih etrdesetih godina XIII. st. kada je njome kao usorski
knez upravljao Sibislav, po svoj prilici unuk bana Kulina i sin bana Stjepana. Do kada se Usora nalazila pod
Sibislavovom vlau iz postojeih se dokumenata ne moe utvrditi, no ono to je sigurno jest da je njome neko
vrijeme vladao bosanski ban Ninoslav Matej. Nakon njegove smrti 1249. godine izbili su u Bosni prijestolni
sukobi, koji su okonani ugarskom vojnom intervencijom i uzdizanjem Prijezde I. Kotromania na bansku ast.
Za pruenu pomo Prijezda je izmeu 1250. i 1253. godine prepustio Usoru i susjednu oblast Soli hrvatskougarskome kralju Bele IV. koji ih je sjedinio u zasebnu banovinu. Za vladavine Ladislava IV. Kumanca banska
ast i uprava nad Usorom i Soli bila je 1272. godine preputena monome velikau Henriku II. Gisingovcu, a ve
idue godine banu Janu, potom Jerneju i zatim kraljevoj majci Elizabeti te naposljetku 1284. godine njezinome
zetu srpskome kralju Dragutinu Stefanu. Nakon njegove smrti 1316. godine Usora se nala u rukama hrvatskougarskoga kralja Karla I. Roberta koji ju je 1324. godine prepustio svojem vjernom vazalu, bosanskome banu
Stjepanu II. Kotromaniu. Za njegove vladavine Usora je ula u sastav zemlje ili feudalne oblasti Zavrja, u
sklopu koje se nalazila do 1360-ih godina kada je postala samostalnom oblau. Pod vlau Stjepanovih
nasljednika na bosanskome prijestolju Usora se nalazila sve do kraja XIV. i poetka XV. st. kada je njezino
podruje poprite estih sukoba izmeu pristaa bosanskih protukraljeva Stjepana Ostojia i Tvrtka II.
Kotromania te bosanskih, slavonskih i ugarskih pristaa te protivnika hrvatsko-ugarskoga kralja i rimskonjemakoga cara Sigismunda Luksemburgovca. Mada je Sigismund u bitci kraj Dobora 1408. godine skrio
protivnike, pod svoju vlast stavio je tek posavske dijelove Usore, dok je preostali dio ostao u sklopu Bosne.
Slabljenje sredinje kraljevske vlasti iskoristila je velikaka obitelj Zlatonosovii, koja je poput Hrvatinia ili
Pavlovia, stavila Usoru pod svoju vlast i upravljala njome sve do 1432. kada se usorski vojvoda Vukain
Zlatonosovi sukobio s kraljem Tvrtkom II. Tvrtkoviem te poginuo. Taj sukob iskoristio je Vukainov saveznik,

nekoliko upanija. Najpoznatija je svakako bila Usorska na prostoru porjeja istoimene rijeke,
po kojoj je u XIV. st. dobila ime. 319 S obzirom da je preko njezina teritorija vodio put koji je
spajao june dijelove Ugarske u savsko-dravskom meurijeju preko prave Bosne s
dalmatinskom obalom, za zatitu te vane prometnice sagraeni su plemiki gradovi Teanj,
Maglaj i Doboj. Slina situacija bila je i na podruju izmeu Usorske upanije i Save, gdje su
se uz rijeku Bosnu oblikovale jedna za drugom Nenavitanska upanija sa sreditem u
plemikome gradu Graacu, upanija Modrina sa svojom najpoznatijom utvrdom plemikim
gradom Doborom, te upanija Treboti.320 Usora je postojala kao zemlja ili feudalna oblast
postojala sve do kraja sedamdesetih godina XV. st. kada ju je hrvatsko-ugarski kralj Matija
Korvin ukljuio u sastav protuosmanske Srebrenike banovine zajedno sa susjednom oblasti
Soli.
Soli
Usori na zapad leala je zemlja ili feudalna oblast Soli, a pokrivala je sav prostor
izmeu Save na sjeveru, Semberije i Drine na istoku i prave Bosne na jugu. Njezino
najvanije mjesto bile su Soli, dvojno naselje koje se prostiralo na irem podruju dananje
Tuzle, ije je ime doslovni prijevod srednjovjekovnoga imena na turski jezik (tur. tuzla:
rudnik soli).321 Za razliku od drugih bosanskih srednjovjekovnih oblasti koje su bile
podijeljene na brojne upanije, na ovome prostoru dokumenti nam biljee tek dvije Solsku u
junome dijelu istoimene oblasti sa sreditem u Solima, te Korajsku upaniju u sastavu koje
su se nalazili dijelovi dananje Bosanske Posavine. Poput susjedne Usore, i ova je bosanska
oblast postojala sve do njezina ulaska u sastav Korvinove Srebrenike banovine.322
Hum
U junome dijelu bosanskog kraljevstva prostirao se Hum (Humska zemlja), koji se
pod imenom Zahumlje prvi put spominje jo polovicom X. st. kao jedna u nizu
istonojadranskih sklavinija koju su uspostavili Slaveni tijekom VIII. st. na prostoru izmeu
dananjeg Dubrovakog primorja i lijeve obale donjeg dijela Neretve, da bi se za Stjepana
Vukia Kosae u prvoj polovici XV. st. proirila na podruje gotovo itave dananje zapadne
i dijelom istone Hercegovine te na podruje Makarskog primorja od rijeke Cetine do

srpski despot urad, koji je iste godine provalio u Usoru te ju nakratko zaposjeo. U sastavu Bosanskog
kraljevstva Usora je bila do ljeta 1463. kada je veim dijelom po prvi put osvajaju Osmanlije. No ve potkraj
ljeta 1464. godine u Usoru je prodro hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin te ju poetkom jeseni osvojio te
prikljuio Bosanskom kraljevstvu. U njegovome sklopu Usora je bila tek do kraja sedamdesetih godina XV. st.,
kada je izmeu 1477. i 1480. godine ula u sastav protuosmanske Srebrenike banovine. Nakon pada utvrde
Srebrenika u osmanske ruke 1512. godine raspala se ugarska vojna granica na podruju Usore, ije su osvajanje
Osmanlije dovrile do kraja godine. Padom pod osmansku vlast Usora je prestala postojati kao bosanska zemlja,
a njezin je teritorij podjeljen izmeu Zvornikog i Bosanskog sandaka s granicom na rijeci Bosni. V. KLAI,
Poviest Bosne, 20. i 78-87; M. VEGO, Naselja bosanske, 158; H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 55-57; Nada
KLAI, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976, 340-342;
M. BLAGOJEVI, Bosansko Zavrje, 129-144; Pavao IVKOVI, Usorska vlasteoska porodica
Zlatonosovii i bosanski kraljevi (posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljea, Historijski zbornik,
39/1986, br. 1, 147-162; D. LOVRENOVI, Na klizitu, 376-377.
319
M. Blagojevi, Bosansko Zavrje, 141-142.
320
ISTI, 135-136.
321
Adem HANDI, Tuzla, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 8, Zagreb 1971, 409-410.
322
Srednjovjekovnu bosansku zemlju ili feudalnu oblast Soli prvi spominje bizantski car Konstantin VII.
Porfirogenet polovinom X. st. kao dio Srbije, u sklopu koje ostaje do sedamdesetih godina istoga stoljea. Od
tada pa sve do sve do poetka XIII. st. naizmjence Solima vladaju Bugarska, Bizant i Ugarska. U sastav Bosne
po prvi put ulazi za vladavine bana Kulina, od ijeg je vremena zajedno sa susjednom zemljom Usorom dijelila
istu povijesnu sudbinu. V. KLAI, Poviest Bosne, 19-20; M. VEGO, Naselja bosanske, 106-107; H.
ABANOVI, Bosanski paaluk, 42; M. Blagojevi, Bosansko Zavrje, 136. i 141.

Peljeca, odnosno od srednjovjekovne Hrvatske do Dubrovake Republike. 323 Kako je cijeli


Hum jo od vremena bizantskoga cara Justinijana I. Velikog bio zatien brojnim utvrdama i
utvrenim naseljima, dva od njih uzdigla su se s vremenom u njegova sredita. Na prvome se
mjestu nalazi Ston na Peljecu koji se razvio nedaleko od ruevina antikog imenjaka, i u
kojem su jo uvijek vidljivi ostatci humske vladarske rezidencije sa crkvom sv. Mihovila na
brdu Stari grad, dok se na drugome mjestu nalazi vrsti plemiki grad Blagaj iznad izvora
rijeke Bune, lijeve pritoke Neretve. Kao to je to bio sluaj kod svih bosanskih zemalja ili
feudalnih oblasti, i na podruju Huma razvile su se tijekom XI. ili najkasnije tijekom prve
polovice XII. st. upanije kao temeljne administrativno-teritorijalne organizacije. Kreui se
od zapada prema istoku, na prvome se mjestu nalazila Gorska upanija sa sreditem u
plemikome gradu Vrgorcu, koja se prostirala na dananjem podruju Vrgorake krajine u
junoj Hrvatskoj. Sjeverno od nje nalazila se na samoj humskoj periferiji Imotska upanija sa
sreditem u istoimenom naselju podno nje, u sastavu koje se nalazila itava dananja Imotska
krajina branjena plemikim gradovima Imotskim i Badnjevicom iznad Proloca. Juno od
Imotske i Gorske upanije, na uskom obalnom pojasu izmeu Biokova i Jadranskoga mora
smjestila se Primorska upanija ili Krajina sa sreditem u Makarskoj koja se prostirala na
uskom obalnom pojasu od priblino rijeke Cetine do ua Neretve u Jadransko more. Sama
delta Neretve nalazila se u sastavu Luke upanije. Premda je njezino sredite bio tvrdi
plemiki grad Vratar, zbog razvoja trgovine izmeu Bosne i Dubrovnika na tome su se
podruju uzdigla trgovita Drijeva (dananja Gabela) i Brtanik kraj dananjeg Opuzena. S
istone strane na Luku se naslanjala upanija aba, u sastavu koje se nalazilo itavo pobre
iznad istone strane delte Neretve te dijelovi istone obale Jadrana priblino od Kleka do
spoja peljeake prevlake s kopnom. Kao najznamenitije mjesto danas se prikazuje Olje u
kojem se nalazi daleko poznata osmerolisna predromanika crkva, a iznad nje ostatci
utvrenog dvora humskog kneza. Izmeu Luke upanije na istoku te Gorske upanije na
zapadu smjestila se du polja kroz koje tee rjeica Tihaljina i Trebiat Velika ili Velika
upanija branjena plemikim gradom Ljubukim, jednom od najveih utvrda itavoga kraja.
Iznad, odnosno sjeveroistono od nje leala je Veerika upanija, koja se kao najvea
humska upanija prostirala na obje obale srednjeg toka Neretve zahvaajui velike dijelove
323

Hum se u povijesnim izvorima prvi put spominje polovinom X. stoljea pod imenom Zahumlje kao jedna u
nizu kneevina koje su Slaveni osnovali na istonoj obali Jadrana tijekom VII. ili VIII. stoljea na podruju bive
rimske i bizantske provincije Dalmacije. Pod vlau domaih knezova ona je bila sve do oko 989. godine kada je
pala pod vlast makedonskoga cara Samuila, a ve 1018. godine Bizantskoga Carstva. U njegovome sklopu bila je
kraja XI. st. kada za vladavine kralja Bodina (1082-1108) ulazi u sklop Kraljevine Duklje. Nakon raspada Duklje
ponovno je 1164. godine Hum dospjeo pod bizantsku vlast, 1186. pod vlast srpske dinastije Nemanjia, a ve
1198. hrvatsko-dalmatinskoga hercega i budueg hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. Za ugarskog gospodstva
vlast u Humu preuzela je domaa dinastija koja njime vlada sve do poetka XIV. st. kada ga osvaja hrvatski ban
Pavao I. Bribirski i upravu nad njime predaje svojim vazalima Nelipiima te Branivojevia, koji vladaju
prostranim podrujem stonskog dijela Peljeca i primorjem od ua Neretve do dubrovakog podruja. Nakon
to je bosanski ban Stjepan II. Kotromani u savezu s Dubrovnikom i Srbijom pobijedio 1326. Branivojevie,
itava Humska oblast bila je pripojena Bosni, u sklopu koje e ostati, izuzev njegova zapadne polovice koja se
od 1357. do 1382. nalazila u posjedu hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Velikog, sve do ezdesetih godina
XV. stoljea kada ga osvajaju Osmanlije. Za vladavine bosanskoga kralja Tvrtka I. Kotromania veliki dijelovi
Huma nalazili su se u posjedu velikake obitelji Sankovia sve do prosinca 1391. kada su ih napali Vlatko
Vukovi (Kosaa) i Pavle Radenovi (Pavlovi) i zaposjeli njihovu feudalnu oblast. Mada su Sankovii nakon
1398. godine ponovno zadobili dio svoje djedovine, godine 1404. sukobio se sa Sandaljem Hraniem Kosaom
koji ga je pobijedio, zatoio i oslijepio, a njegove posjede zapljenio. Nekako u isto vrijeme Sandalj Hrani
pobijedio je velikaku porodicu Radivojevi (Vlatkovi) te zaposjeo njihove posjede koji su se protezali na
podruju izmeu Neretve i Omia. Pod njegovome vlau posjed Radivojevia bio je tek do 1408. godine. Mada
su Radivojevii ponovno ovladali svojom batinom, sve do 1440-ih i ponovno od 1550-ih godina u vazalnom
odonosu prema Kosaama, koji su vladali Humom kao samostalni gospodari sve do oko 1480. godine kada su ga
zaposjele Osmanlije te prikljuile Hercegovakom sandaku. K. PORFIROGENET, O upravljanju, 93; V.
KLAI, Poviest Bosne, 23-24; M. VEGO, Naselja bosanske, 47. M. DINI: Srpske zemlje, 182-194; Marko
VEGO, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1980, 15-18.

dananje Zapadne i Istone Hercegovine. Premda je i ovo podruje bilo zatieno brojnim
utvrdama, ipak se kao najvee naselje s vremenom uzdigao Mostar zahvaljujui smjetaju uz
najpovoljniji prijelaz preko rijeke Neretve.324 S obzirom na to da je Veerika upanija bila
prostrana, ne udi to se ona tijekom kasnog srednjeg vijeka raspala na nekoliko manjih
upanija ili okruga. Prvo su se tijekom druge polovice XIII. stoljea osamostalile upanije
Brono i Blato (Mostarsko Blato), a tijekom XIV. st. jo i Drenica, Planina i Polja tako da se
podruje Veerike upanije svelo na dananje ire podruje Mostara iji je most, po kojem je
dobio ime, bio branjen s Cimskim gradom na desnoj i plemikim gradom Nebojom na lijevoj
obali Neretve.325 S istone strane na Veeriku upaniju naslanjala se prostorno mala, ali
povijesno vana Bianska upanija u sastavu koje se nalazilo itavo podruje uz rjeicu
Bunu, iznad ijeg izvora je leala humska prijestolnica Blagaj. Juno od Bia i istono od
Veeria smjestila se Dubravska upanija koja je obuhvaala svu zemlju uz rjeicu Bregovu,
ukljuujui i susjedna brda koja se strmo prema njoj obruavaju. Poput brojnih drugih
upanija Huma ili Bosne, i Dubrava je bila branjena s nekoliko utvrda meu kojima se
posebno istie plemiki grad Vidoki, Bivolje Brdo te moni Poitelj sa svojim prostranim
utvrenim podgraem. Na Dubravsku se upaniju s istone strane naslanjala mala Dabarska
upanija sa sreditem u istoimenom krakom polju i utvrdi, okruenom sa svih strana strmim
brdima. Juno od Dabra smjestila se Popovska upanija, u sastavu koje se nalazila cijela
zapadna polovica Popovog polja i planine Bjelanice. Nekada se u sastavu Huma nalazila
Primorska upanija u sastavu koje se nalazio sav prostor izmeu obale Jadrana i Popovske
upanije, a koja se jo od 1399. godine nalazila u sastavu Dubrovake Republike. I
naposljetku, ne smijemo zaboravi prostranu Nevesinjsku upaniju u sastavu koje se nalazilo
Nevesinjsko polje po kojem je dobila ime te gotovo itavo planinsko podruje Huma opisanog
rijekom Neretvom sa zapadne i sjeverne strane, odnosno upanijama Dubravom i Dabrom s
june te Trebinjskom oblau s istone strane.
Podrinje
Na Hum se sa sjeveroistone strane naslanjalo Podrinje, koje je u sastav Bosne ula
tek 1373. godine za vladavine kralja Tvrtka I. Kotromania nakon to je porazio njezinoga
dotadanjeg gospodara, srpskog velikaa Nikolu Altomanovia. 326 Jo za njegova ivota ta je
zemlja ili feudalna oblast prela u ruke Kosaa, koji su njome upravljali iz svog monog
plemikog grada Sokola. Sama oblast nalazila se s desne strane Drine, a inila ju je sva zemlja
du donjeg i srednjeg toka rijeka Pive, Tare, eotina i Lima. Samo Podrinje dijelilo se na
nekoliko manjih i veih upanija. Na krajnjem jugu te oblasti leala je Pivska upanija sa
sreditem u Sokolgradu, u sastavu koje se nalazila gotovo itavo porjeje rijeke Pive odvojeno
strmim padinama Durmitora od susjednog porjeja rijeke Tare. Sa sjeverne strane na Pivu se
324

Prilikom nedavne obnove mosta u Mostaru izvrena su arheoloka istraivanja koja su otkrile ostatke
srednjovjekovnoga drvenog mosta, koji se u dokumentima prvi put spominje 1452. godine. H.
KREEVLJAKOVI i H. KAPIDI, Stari hercegovaki, 10-11; eljko PEKOVI, Prijedlog
rekonstrukcije izvorne skele Starog mosta u Mostaru, Prostor, 14/2006, br. 2, 158-165.
325
Marko VEGO, Novi i revidirani irilski natpisi iz upe Brono u Hercegovini, Iz historije srednjovjekovne
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1980, 142-164.
326
Podrinjska zemlja ili oblast nalazila se najkasnije od VIII. st. u sastavu srpske kneevine Rake, da bi za
vladavine srpskoga cara Stefana Duana dola pod upravu Vojislava Vojinovia, kojeg je 1368. godine pogubio
njegov neak Nikola Altomanovi, i zaposjeo njegove zemlje. U toj novoj steevini Nikola nije dugo uivao
budui da su se protiv njega ve 1373. godine udruili srpski knez Lazar, uradu (I) Baliu i bosanski ban
Tvrtko I. Kotromani, te ga nakon pobjede zarobili i oslijepili, a njegove zemlje meusobno podijelili. Gornje
Podrinje i Polimlje do iznad Prijepolja bili su pripojeni Bosni. Vlast u Podrinju bila je, kao i u susjednome
Humu, preputena Vlatku Vukoviu Kosai, da bi za njegova neaka Sandalja Hrania Podrinjska zemlja prije
1410. godine postala obiteljskom batinom Kosaa. U njihovim je rukama Podrinje bilo do 1463. kada prvi put
pada pod osmansku vlast, odnosno do 1465. kada ga Osmanlije osvajaju i pripajaju Bosanskom sandaku. V.
KLAI, Poviest Bosne, 25-26; M. VEGO, Naselja bosanske, 93. M. DINI: Srpske zemlje, 182-188.

naslanjala Breznika upanija koja se prostirala uza itavi tok rijeke Breznice po kojoj je
nosila ime, a tik do nje, takoer u smjeru sjevera leala je Meurjeka upanija u sklopu koje
se nalazilo itavo podruje izmeu rijeke Breznice i Lima. Samo porjeje Lima bilo je
podijeljeno na dvije upanije. Dok se na njegovome donjem toku oblikovala Pribudska
upanija sa sjeditem u istoimenome plemikom gradu, dotle je njegov srednji tok bio
ukljuen u sastav upanije Crne Stijene, u kojoj je najznaajnije mjesto bilo Milievo gdje se
nalazio grob Svetoga Save. I uza sami srednji i gornji tok rijeke Drine lealo je nekoliko
upanija. Kreui se od sjevera prema jugu, prva je bila Brodarska upanija sa sjeditem u
plemikome gradu Brodaru. Na nju se naslanjala upanija Gorade sa sreditem u
istoimenome gradu, a na ovu Ostrovika sa sjeditem u plemikome gradu Ostrovici i Drinska
upanija sa sjeditem u Foi. Potom su slijedile Bistrika i Sutjeka upanija branjene
plemikim gradovima Jeleom, Kosmanom i Vratarom, koje su s Pivskom upanijom
zatvarale Podrinje prema Trebinju.
Trebinjska oblast
U krajnjem jugoistonom dijelu bosanskog kraljevstva prostirala se Trebinjska oblast,
koje se u dokumentima prvi put spominje pod imenom Travunija polovicom X. st. 327 U
njezinu sastavu nalazila su se sva podruja izmeu Huma na zapadu, Podrinja na sjeveru,
Duklje (Zete) na istoku te jadranske obale i podruja grada Dubrovnika na jugu.328 Juni
dijelovi toga podruja, dananje Konavale i primorje Herceg Novog, ponekad su bili smatrani
zasebnom, Primorskom oblau, a dijelili su se na Konavosku upaniju sa sreditem u
plemikom gradu Sokolu, te na Draeviku upaniju sa sreditem u dananjem Herceg
Novom. Konavlima na sjever leala je Trebinjska upanija u sastavu koje se nalazilo podruje
uz gornji tok rjeice Trebinjice. Istono od nje stajala je Vrmska upanija, a sjeverozapadno
upanije Fatnica, Ljubomir, Rudine i Gacko koju je branio plemiki grad Klju, jedna od
najsnanijih utvrda itave dananje Hercegovine. Dok su ove upanije leale u zapadnome
dijelu Trebinjske oblasti, dotle su se u njezinome istonome dijelu nalazile Nikika upanija
327

U povijesnim se izvorima Trebinjska oblast prvi put spominje pod imenom Travunija polovicom X. st. u
znamenitome djelu bizantskoga cara Konstantina VII. Porfirogeneta. Isprva je bila neovisna kneevina pod
nominalnom vlau Bizantskoga Carstva, da bi poetkom X. st. ula u sastav Rake, pod kojom ostaje do 960.
godine. U svojoj neovisnosti Travunija nije dugo uivala budui da je ve 989. godine pala pod vlast
makedonskoga cara Samuila, 1016. godine pod dukljansku, a dvije godine kasnije pod bizantsku vlast koju je iza
1042. sruio dukljanski knez Stefan Vojislav. U sastavu Duklje Travunija je bila do 1164. kada ju osvojio
bizantski car Manuel I. Komnen, da bi 1189. godine dospjela pod vlast srpskog velikog upana Stefana Nemanje.
Pod srpskom vlau Travunija, odnosno Trebinjska oblast bila je do 1371. godine kada je njome samostalno
zavladao Vojislav Vojinovi, potom 1368. Nikola Altomanovi te naposljetku 1373. bosanski ban i kasniji kralj
Tvrtko I. Kotromani te urad Bali koji je zagospodario upanijama Trebinjem, Konavlima i Draevicom.
Nakon to je 1377. godine oteo Baliima te tri upanije, Tvrtko je upravu nad jednim dijelom nje prepustio
Vlatku Vukoviu Kosai, a ovaj svom neaku Sandalju Hraniu Kosai, dok je vlast u drugom dijelu oblasti
drala velikaka obitelj Sankovi. Kada su Sankovii bez pristanka krune odluili Dubrovanima prodati
Konavle, izbio je rat u kojem su kraljevi pouzdanici Vlatko Vukovi Kosaa i Pavao Radenovi (Pavlovi)
zaposjeli 1391. godine Sankovieve posjede u Travuniju, ukljuujui Konavle. Kosae su primorskim dijelom
Trebinja, odnosno svojom polovicom Konavala gospodarili do 1419. godine kada su ga prodale Dubrovakoj
Republici, koja je 1426. godine otkupila Pavlovu polovicu. Dvostruko gospodstvo nad Trebinjskom oblasti
Kosaa i Pavlovia trajala je do 1438. godine kada ih je Stjepan Vuki Kosaa pobijedio. U njegovim je rukama
ta stara oblast bila do 1463. godine kada je Osmanlije privremeno, a dvije godine kasnije trajno osvajaju. Mada
su ve 1470. godine vlast nad junim dijelovima Trebinjske oblasti prepustili hercegu Vlatku Hercegoviu
Kosai, tri godine kasnije opozvalu su tu odluku i sada ve bivu oblast pripojili Hercegovakom sandaku. K.
PORFIROGENET, O upravljanju, 93-94; V. KLAI, Poviest Bosne, 25; M. VEGO, Naselja bosanske, 117. M.
DINI: Srpske zemlje, 182-188.
328
uro TOI, Srednjovjekovna upa Trebinje. Prilozi instituta za istoriju u Sarajevu, god. 24/1990, br. 26,
65-101.

sa sreditem u Onogotu, u sastavu koje se nalazilo ire podruje dananjega grada Nikia, te
upanija Ostrog na podruju dananjeg Otroga nad Zetom sa sjeditem u istoimenoj utvrdi.
Zapadne strane
Zapadne Strane srednjovjekovna je bosanska zemlja ili feudalna oblast koja se
prostirala na podruju Glamokog, Livanjskog i Duvanjskog polja u dananjoj junoj Bosni.
Najkasnije od poetka IX. st. taj se teritorij nalazio u sastavu Hrvatske. Premda se po prvi put
u sastavu Bosne naao izmeu 1326. i 1357. godine, u njezinim granicama trajno se naao za
vladavine bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromania. Poput svih ostalih bosanskih
srednjovjekovnih oblasti, i ovaj je planinski kraj bio podijeljen na nekoliko upanija. Najvea
i najstarija meu njima svakako je bila Livanjska upanija, sa sreditem u plemikome gradu
Bistrici, u sastavu koje je bilo itavo Livanjsko polje te planine koje ga okruuju. Njoj na
zapad leala je Glamoka upanija u istoimenome polju branjena vrstim plemikim gradom
Biogradom (danas Glamo), a na istok Duvanjska upanija sa sreditem u istoimenome
naselju u sastavu koje se nalazilo itavo Duvanjsko polje. Osim Duvna, tu je upaniju branio
plemiki grad Rog.
2. Velikake obitelji Bosanskog kraljevstva
Premda je na podruju Bosanskog kraljevstva ivjelo mnogobrojno plemstvo, ono je
do poetka XV. st. Uglavnom dospjelo u vazalni poloaj prema nekoliko velikakih obitelji
koji su podijelili Bosnu na nekoliko veleposjeda, odnosno feudalnih oblasti. Najvei posjed
meu njima imao je, to je i logino, bosanski kralj, odnosno dinastija Kotromani. 329 Oni su
od stupanja Prijezde I. na bansku dunost oko 1250. godine pa sve do smrti kralja Stjepana
Tomaevia 1463. godine bili vladajua dinastija u Bosni. Isprva su njome upravljali kao
banovi, a od 1377. godine kao kraljevi. Prvi dokumentima potvreni lan dinastije bio je
Prijezda I. (po. XIII. st. - prije 1290), koji je na banskoj dunosti zamijenio svoga roaka i
bosanskoga bana Mateja Ninoslava. Prijezdu su na banskoj dunosti naslijedili kao suvladari
sinovi Prijezda II. (?-poslije 1290) i Stjepan I. Kotroman (prije 1233 - prije 1314), po kojemu
je dinastija i dobila ime. Budui da ga je na banskoj dunosti 1305. godine naslijedio Mladen
II. Bribirski, sin gospodara Bosne i hrvatskoga bana Pavla I. Bribirskog, Mladen je oko 1314.
godine dopustio svome vazalu Stjepanu II. Kotromaniu (?-1353) da se uzdigne na bansku
ast u Bosni. Kada se pod okriljem hrvatsko-ugarskoga kralja Karla I. Roberta protiv knezova
Bribirskih organizirala vojska hrvatskih velikaa, Stjepan joj se pridruio. Nakon pobjede nad
Mladenom II. samostalno je 1322. godine zavladao Bosnom, koju je najprije 1324. godine
proirio na Usoru i Soli, potom 1324. godine na Donje kraje te naposljetku 1326. godine na
Krajinu, Hum i Zapadne strane od Cetine do Neretve. Iako je njegov neak i nasljednik na
banskom prijestolju Tvrtko I. Kotromani (1338. ili 1339-1391) u sukobu s hrvatskougarskim kraljem Ludovikom I. Velikim 1357. godine izgubio Donje kraje, Zapadne strane,
Usoru i Hum do Neretve, ve 1365. godine je uz njegovu dozvolu obnovio svoju vlast nad tim
teritorijima. Spretno iskoristivi prijestolni rat koji je izbio u Hrvatsko-Ugarskome
Kraljevstvu nakon Ludovikove smrti, proirio je granice Bosne na velike dijelove
srednjovjekovne Hrvatske i Slavonije. Usporedno se upleo i u dinastike sukobe u Srbiji to
mu je omoguilo da Bosni 1373. godine pripoji gornje Podrinje te srednje i donje Polimlje, a
nakon pobjede nad uradom Baliem 1377. godine primorske dijelove Trebinjske oblasti.
Osjetivi se dovoljno jakim, Tvrtko se uz pristanak Ludovika I. Velikog okrunio za
bosanskoga kralja. Za njegovih nasljednika na prijestolju Dabie (?-1394; vladao od 1391),
Jelene Grube (?-1398; vladala od 1395), Stjepana Ostoje (?-1418; vladao 1398-1404. i
329

P. OKOVI, Kotromanii, 723-740.

ponovno od 1409), Tvrtka II. Tvrtkovia (1375-1443; vladao 1404-1409. i ponovno od 1421)
i Stjepana Ostojia (?-1422; vladao 1418-1421) Bosnu su potresali prijestolni ratovi koji su
doveli do raspada sredinje kraljevske vlasti i podjele kraljevstva na nekoliko feudalnih
oblasti, od kojih su najvee bile one pod vlau Kosaa, Hrvatinia i Pavlovia. Posljednji
vladarski lanovi dinastije bili su Stjepana Toma (?-1461; vladao od 1443) i Stjepan
Tomaevi (?-1463; vladao od 1461). Dinastija Kotromani izumrla je smru Sigismunda,
sina kralja Stjepana Tomaa i Katarine, koji se posljednji put spominje 1492. godine. Posjedi
lanova te dinastije prostirali su se na podruju gotovo itave prave Bosne, a niz manjih
posjeda imali su i u drugim bosanskim oblastima.
Odmah iza Kotromania slijedile su Kosae, koje su za Stjepana Vukia gospodarile
itavom humskom, trebinjskom te podrinjskom oblasti, odnosno podrujem za koje e se za
osmanske vladavine udomaiti naziv Hercegovina, da bi ezdesetih godina XV. st. nakratko
zavladali i Uskopskom, Ramskom i Livanjskom upanijom. 330 Obitelj Kosaa jedna je od
najmonijih velikakih dinastija srednjovjekovne Bosne, koja potjee iz gornjeg Podrinja gdje
se u okolici Gorada i nedaleko od sela Ilovae nalazio njihov matini posjed Kosa po
kojemu su nosili obiteljsko ime. Zahvaljujui materijalnom bogatstvu temeljenom na
prihodima s ogromnih posjeda u jugoistonom i junom dijelu srednjovjekovne Bosne, potom
agresivnom osvajakom politikom te povezivanjem enidbenim vezama s uglednim
velikakim obiteljima, Kosaama je polo za rukom da se potkraj XIV. st. uzdignu iz
plemikog u velikai stale. Prvi poznati lan obitelji bio je rudinski upan Vuk iz prve
polovice XIV. st. Za njegova sina, vojvode Vlatka Vukovia (?-1392), zapoeo je uspon
obitelji. On je kao vojskovoa i pouzdanik bosanskog bana i kralja Tvrtka I. Kotromania
dobio velike posjede na podruju Huma i Trebinjske oblasti. Na elu obitelji naslijedio ga je
1392. godine neak i veliki bosanski vojvoda Sandalj Hrani (1370-1435), koji je nastavio
strievu politiku, tako da je do 1410. godine pod svoju vlast stavio golemo podruje od rijeke
Neretve na zapadu i do granice Bosne i Srbije na istoku, odnosno od Dubrovake Republike
na jugu pa sve do dananje srednje Bosne na sjeveru, kojim je gospodario potpuno samostalno
i neovisno o kruni. Vrhunac moi Kosae su ostvarile za Sandaljeva neaka Stjepana Vukia
Kosae (oko 1404-1466) koji je 1438. godine osvojio Pavlovievu Trebinjsku oblast, proirio
svoju vlast sve do rijeke Cetine, ukljuujui grad Omi, godine 1448. uzeo naslov hercega
(vojvode) te vladao samostalno. Godine 1465. u sukobu s Osmanlijama izgubio je gotovo
itavu obiteljsku batinu izuzev uskog pojasa uz istonojadransku obalu koju je naslijedio,
zajedno s titulom, sin Vlatko Hercegovi Kosaa (?-1489), brat Katarine (1424-1478),
Vladislava (1426. ili 1427-1490), Mare i Stjepana (1459-1517), koji je, preavi na islam,
uzeo ime Ahmed-paa Hercegovi i ostvario zavidnu karijeru na osmanskome dvoru. Nakon
pada njihove batine pod osmansku vlast Vladislav je preao u Slavoniju, gdje je dobio
vlastelinstvo Kalnik, dok je Vlatko otiao u mletaki Rab. Vladislavovi potomci s vremenom
su se preselili u Moldaviju, a Vlatkovi potomci u Veneciju. Kao posljednji lan obitelji
spominje se Vlatko koji se posljednji put spominje 1642. godine.
Po politikom utjecaju i zemljinom bogatstvu rame uz rame slijedili su Hrvatinii koji
su samostalno gospodarili itavim Donjim krajima, da bi za Hrvoja Vukia Hrvatinia svoju
vlast proirili i na velike dijelove Kraljevine Hrvatske i Dalmacije te Kraljevine Slavonije. 331
Porijeklom su iz Donjih kraja gdje su im se nalazili obiteljski posjedi. Njihov rodonaelnik
bio je Stjepan (?-prije 1301), a obiteljsko ime nosili su prema njegovome sinu Hrvatinu
Stjepaniu (druga pol. XIII. st. - prije 1315) kojemu je hrvatsko-ugarski kralj Karlo I. Robert,
kao i njegovoj brai, 1299. godine potvrdio Donje kraje kao obiteljsku batinu. Najkasnije
poetkom XIV. st. postali su vazalima svojih roaka, knezova Bribirskih. Unato tome,
330

iro TRUHELKA, Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive., Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini, 1911, br. 23, 304-305; .M. DINI: Srpske zemlje, 179-269; P. OKOVI, Kosae, 659-668.
331
P. OKOVI, Hrvatinii, 725-739.

tijekom sukoba Mladena II. Bribirskog s ligom hrvatskih velikaa potpomognutih bosanskim
banom Stjepanom II. Kotromaniem i hrvatsko-ugarskim kraljem Karlom I. Robertom 1322.
godine pristali su uz Stjepana II. koji im je nakon pobjede priznao nasljednu vlast u Banikoj,
Vrbanjskoj i Zemljanikoj upaniji. Svoje posjede uspjeli su sauvati i tijekom sukoba
hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Velikog i bosanskog bana Tvrtka I. Kotromania, koji je
Vukcu Hrvatiniu (po. XIV. st. - iza 1378) za iskazanu vjernost poklonio Plivsku upaniju.
Vrhunac moi Hrvatinii su ostvarili za ivota njegovih sinova Vuka Vukia (?-prije 1399) i
Hrvoja Vukia Hrvatinia (oko 1350-1416) koji su iskoristili prijestolni rat u HrvatskoUgarskom Kraljevstvu izmeu Sigismunda Luksemburgovca i Ladislava Napuljskoga. Nakon
smrti brata, Hrvoje je postao batinikom obiteljskih posjeda u Donjim krajima, a kao
hrvatsko-dalmatinski ban te splitski herceg stavio je i velike dijelove Hrvatske, Dalmacije i
Slavonije pod svoju izravnu vlast. Nakon njegove smrti mo Hrvatinia naglo je oslabila, a
njegova batina u Donjim krajima bila je nakon smrti sina Bale (?-1416) izdijeljena izmeu
keri Katarine i Doroteje, potom velikakih obitelji Dragiia Hrvatinia i Vojsalia
Hrvatinia te naposljetku Kotromania. Obitelj je izumrla s Matijom Vojsaliem, koji se
posljednji put spominje 1476.
Po moi i bogatstvu nisu za njima zaostajali ni Pavlovii koji su uoi osmanske navale
na Bosnu 1463. godine vladali ogromnim posjedom u dananjoj istonoj Hercegovini u
okolici Trebinja, Konavlima te sjevernim i istonim dijelovima prave Bosne, 332 kao ni
Dinjiii ili Kovaevii, koji su u srednjem Podrinju stvorili feudalnu oblast na podruju
nekadanjih upanija Vratar, Treboti, Bira i Osat.333
Velikaka obitelj Pavlovi, porijeklom iz Borake upanije, jo je jedna u nizu
bosanskih obitelji koja je nakon raspada sredinje kraljevske vlasti potkraj XIV. st. u sjevernoj
i istonoj Bosni te na podruju Trebinjske oblasti uspostavila svoju dravinu. Prvi poznati
lan bio je Radin Jablani, a obiteljsko ime nosili su prema njegovome sinu Pavlu Radenoviu
(?-1415) koji je nakon smrti kralja Tvrtka I. Kotromania proirio svoju vlast na upanije
Vrhbosnu, Prau, Olovac, Bora, Brodar, Pribud i Breznicu, da bi potkraj XIV. st. pobijedio
Sankovie te proirio svoju oblast na velike dijelove Trebinjske oblasti, odnosno na gradove i
upanije Trebinje, Bileu, Vrm s Klobukom i polovicu Konavala. Nakon to ga je Sandalj
Hrani dao pogubiti na Parenoj poljani, njegove posjede naslijedili su sinovi Petar (?-1420) i
Radoslav (?-1441). Iako je 1426. godine Radoslav prodao Dubrovakoj Republici svoju
polovicu Konavala, bezuspjeno ju je u Konavoskom ratu (1429-1432) pokuao zadobiti
natrag. ini se da je taj rat u tolikoj mjeri iscrpio Radoslava da ovaj vie nije bio u
mogunosti braniti svoju djedovinu. Najprije su mu Osmanlije 1435-36. godine privremeno, a
1438. godine trajno oduzele Vrhbosansku upaniju i na njezinome podruju osnovale
Bosansko krajite ili Vilajet Hodidjed, a iste godine mu je Stjepan Vuki Kosaa oduzeo sve
posjede u Trebinjskoj oblasti izuzev Klobuka kojeg je Stjepan naslijedio nakon Radoslavove
smrti po ugovoru iz 1442. godine. Preostalu, ali jo uvijek prostranu dravinu, Pavlovia
naslijedili su Radoslavovi sinovi Ivani, Petar i Nikola koji su u sukobu s Osmanlijama
izmeu 1458. i 1462. godine izgubili Viegrad i Romaniju, a u osmanskome napadu na Bosnu
1463. godine i ivote. Na podruju posjeda poginule brae Osmanlije su osnovale Vilajet
Pavli (zemlja Pavlovia).
Plemika obitelj Kovaevi od usorskoga roda Trebotia, koja je isprva nosila prezime
Dinjii prema prvome poznatome lanu, upanu Dinjici, porijeklom je iz Trebotike upanije
u srednjem Podrinju. Kao to je to sluaj kod svih veleposjednikih obitelji Bosanskoga
kraljevstva, i njihov uspon u jednu od najbogatijih obitelji toga kraljevstva zapoeo je nakon
smrti kralja Tvrtka I. Kotromania 1391. godine, kada su iskoristili prijestolne ratove s kraja
332

H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 28-31, 35-37. i 129-134; Boris NILEVI, Iz ivota posljednjih
Pavlovia, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, br. 28-30, 1977-1979, 59-74.
333
M. VEGO, Naselja Bosanske, 31; H. ABANOVI, Bosanski paaluk, 134-136.

XIV. i poetka XV. stoljea te pod zatitom usorskih vojvoda Tihoradia ili Zlatonosovia
stekli potkraj XIV. i tijekom prve etvrtine XV. stoljea prostrane posjede u istonoj Bosni.
upan Dinjica imao je sinove Dragiu, po kojem su njegovi potomci nosili prezime Dragii,
potom Vladislava i Pavla, iji su nasljednici nosili prezime Pavlovi, te naposljetku Kovaa,
prema kojem su sinovi Petar (?-1455), Tvrtko (?-1463) i Ivani (?-1463) nosili prezime
Kovaevi. Doekavi slom usorskih velikaa Tihoradia ili Zlatonosovia u sukobu s
bosanskim kraljem Tvrtkom II. Kotromaniem 1430. godine, jedna grana Dinjiia imala je
posjede oko Gradaca, u Usori, dok su se Kovaevii osamostalili te na podruju srednjeg
Podrinja uspostavili dravninu u sastavu koje su se nalazili teritoriji nekadanjih upanija
Vratara, Trebotia, Biraa i Osata. U ljeto 1463. godine Osmanlije su osvojili njihove zemlje,
te ih, nakon smaknua Ivania i Tvrtka, organizirali kao Vilajet Kova u sastavu Bosanskog
sandaka. Njihovu sudbinu izbjegla je Tvrtkova udovica koja se s Ivanievom djecom, sinom
i keri nepoznata imena, na vrijeme povukla u Dubrovnik. Ta grana ugasila se, po svoj prilici,
potkraj XV. st. smru sina nesretno stradalog vojvode Ivania, druga grana smru Jurja
Dragiia 1520. godine, dok za treu granu koja potjee od Pavla nisu sauvani dokumenti
koji bi govorili o sudbini njezinih lanova nakon 1463. godine. Na osvojenim zemljama
Kovaevia Osmanlije su uspostavile Vilajet Kova.
Osim tih nekoliko najmonijih srednjovjekovnih bosanskih obitelji, na podruju
bosanskog kraljevstva u Katarinino vrijeme ivjelo je jo nekoliko bogatih, ali manje
utjecajnih bosanskih, usorskih i humskih velikakih obitelji. Meu njima istiu se Kleii u
ijim rukama se nalazila nekadanja Glamoka i veliki dijelovi Duvanjske upanije u
Zapadnim stranama,334 potom Radivojevii koji su u jugozapadnim dijelovima Huma vladali
prostranim posjedom u zaleu Biokova od rijeke Cetine do Neretve, 335 zatim Tihoradii ili
Zlatonosovii pod ijom su se vlau od tridesetih godina XIV. stoljea pa sve do 1430.
godine nalazili veliki dijelovi Usore,336 te naposljetku Semkovii koji su gospodarili velikim
dijelovima Duvanjske upanije u Zapadnim stranama.337

V. POGLAVLJE ZAKLJUNO RAZMATRANJE


U ovom je radu analiziran ivot kraljice Katarine koji je oduvijek plijenio panju
brojnih ljubitelja povijesti. Roena je potkraj ljeta 1425. godine u braku Stjepana Vukia
Kosae i Jelene Bali, a u dokumentima se prvi put spominje 1442. godine. Od 1446. bila je
udana za bosanskog kralja Stjepana Tomaa s kojim je imala sina Sigismunda, roenog 1449.
godine, i Katarinu, roenu 1453. godine. O njezinu ivotu izmeu 1461. i 1463. godine znamo
tek da ju je njezin posinak Stjepan Tomaevi po stupanju na prijestolje priznao za kraljicu
majku, da se za osmanskog pohoda na Bosnu u svibnju 1463. godine zatekla u plemikom
gradu Kozogradu, gdje se nala pod osmanskom opsadom iz koje se spasila lukavstvom, te da
334

B. PANDI, Katarina Vuki, 19. i 23; P. OKOVI, Klei, 376-378.


Lj. KOVAEVI, Znamenite srpske 199-214; M. DINI, Srpske zemlje, 211; R. DODIG, Grad Vratar,
71-80; M. SIVIRI, Srednjovjekovna upa, 84-85; R. JURI, Srednjovjekovna nalazita, 334.
336
Pavle ANELI, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku, Prilozi instituta za
istoriju u Sarajevu, 13/1977, 17-45; P. IVKOVI, Usorska vlasteoska, 147-162.
337
Ivo BAGARI, Duvno.Povijest upa duvanjskog samostana, Duvno 1989, 66-67; Robert JOLI, Duvno kroz
stoljea, Tomislavgrad-Zagreb 2002, 138-145.
335

su Osmanlije u plemikome gradu Zveaju nedaleko od Jajca zarobile njezina sina


Sigismunda i ker Katarinu te ih odveli u ropstvo. Nakon bijega iz Kozograda boravila je, od
lipnja 1463. godine, na podruju Dubrovake Republike, a od listopada iste godine na
posjedima svoga brata Vladislava Hercegovia Kosae u junoj Bosni, a potom neko vrijeme
i na ibenskom podruju, odakle se sa svojim dvorjanicima tijekom rujna ili listopada 1467.
godine brodom prebacila u Italiju. Po dolasku u Rim ivjela je u kui rimskog graanina
Jakoba Mentebona, a od 1. listopada 1469. u kui u rimskoj etvrti Pigna, nedaleko crkve
svetog Marka, gdje je 25. listopada 1478. umrla. Budui da je propau svoga kraljevstva
ostala bez redovitih prihoda, novanu pomo dobivala je od papa. Jedna od glavnih
Katarininih preokupacija tijekom boravka u Rimu bilo je iznalaenje naina kako osloboditi
svoju djecu iz osmanskog suanjstva. U nastojanju da pronae posrednika preko kojeg bi
mogla stupiti u pregovore s Portom, kao i potrebita sredstva za otkup, ona se 1470. godine
obratila mantovskome markgrofu Ludoviku Gonzagi, a 1474. godine i milanskome vojvodi
Gian Galeazzo Maria Sforzi. Nakon to su propali svi pokuaj oslobaanja djece, ona se
pridruila bratstvu Treeg reda sv. Franje i u drutvu Blaene Djevice Marije. Shrvana
boleu, 25. listopada 1478. preminula u pedeset etvrtoj godini ivota. Pokopana je u
franjevakoj crkvi Aracoeli, a njezin grob bio je do 1590. zapeaen nadgrobnom ploom
ureenom njezinim likom, grbovima Kosaa i Kotromania, te prigodnim epitafom. ini se da
je pobonost koju je kraljica Katarina iskazivala tijekom posljednjih godina svoga ivota
ostavile snaan dojam na njezine franjevake suvremenike, jer se ve u djelu Martyrologium
Franciscanum iz 1638. godine spominje kao blaenica.
S obzirom na gotovo mitoloki poloaj Katarine u bosanskohercegovakoj, a djelom i
u hrvatskoj te srpskoj historiografiji, ne moemo se u zakljunom razmatranju ne osvrnuti na
kontroverzije oko njezina lika, koje se pojavljuju sve do suvremenoga doba.
Prva i najee spominjana kontroverzija vezana je uz pitanje je li Katarina bila
posljednja ili pretposljednja bosanska kraljica, a samim time, je li imala pravo oporukom
ostaviti svoje kraljevstvo nasljednicima sv. Petra. Rasprava o toj problematici traje jo od
druge polovine XIX. st. sve do dananjih dana, s razlikom da su stariji istraivai drali da je
ona bila pretposljednja, dok pojedini suvremeni istraivai dre da je bila posljednja bosanska
kraljica.338 Premda su oko toga brojni njezini biografi lomili koplja, odgovor lei u nainu
promatranja bosanske povijesti druge polovice XV. stoljea, odnosno u pitanju je li u
osmanskoj navali 1463. godine propalo Bosansko kraljevstvo ili je, kao i u Hrvatskoj nekoliko
stoljea ranije, dolo do smjene dinastije i pada dijela teritorija pod osmansku vlast. 339 Iako je
veina dosadanjih istraivaa, pozivajui se na izvjetaje suvremenika tih zbivanja, govorila
o 1463. kao o godini propasti Bosanskoga Kraljevstva i kao o jednoj od najtraginijih epizoda
u cjelokupnoj povijesti Bosne, taj bi se dogaaj mogao sagledati i na drukiji nain. Naime,
niti mjesec dana nakon ulaska osmanskih postrojbi u Bosnu, herceg Stjepan Vuki Kosaa i
njegovi sinovi pokrenuli su protuofenzivu te u vrlo kratkom vremenu oslobodili ne samo
svoje dotadanje posjede koje su Osmanlije u meuvremenu zaposjele, ve i pojedine utvrde u
bivoj oblasti Pavlovia u Podrinju. Njima se u jesen iste godine pridruio hrvatsko-ugarski
338

Meu posljednjima su o toj temi, kao i o nacionalno-vjerskoj pripadnosti Katarine, ustro i emotivno
raspravljali u mjeseniku Svjetlo rijei Ivan Lovrenovi i Mladen-Anto Molinar. Stavove izreene u Svjetlu rijei
Mladen-Anto Molinar ponovio je u monografiji posveenoj kraljici Katarini. Ivan LOVRENOVI, iva
uspomena, Svjetlo rijei (Sarajevo), 21/2003, br. 248, studeni 2003, internetsko izdanje
(http://www.svjetlorijeci.ba/arhiva/html/2003/11-2003/revija/aktualno3.html); Mladen-Anto MOLINAR, Istina
o kraljici Katarini, Svjetlo rijei (Sarajevo), 21/2003, br. 249, prosinac 2003, internetsko izdanje
(http://www.svjetlorijeci.ba/arhiva/html/2003/12-2003/revija/aktualno3.html); ISTI, Katarina Kosaa, 7-8.
339
Godine 1097. hrvatski kralj Petar suprotstavio se ugarskoj vojsci kralja Kolomana na Gvozdu te poginuo.
Njegova smrt omoguila je Kolomanu da se 1102. godine okruni za hrvatskoga kralja ime je hrvatsko
kraljevstvo stupilo u personalnu uniju s ugarskim kraljevstvom. Mada su stariji povjesniari taj dogaaj
prikazivali kao gubitak drane neovisnosti, suvremen historiari slau se da je Hrvatska u novoj politikoj
zajednici sauvala gotovo sva obiljeja svoje dravnosti teritorij, vlast kroz instituciju bana i sabora te narod.

kralj Matija Korvin, koji je do Boia zaposjeo sjeverozapadne dijelove Bosanskoga


Kraljevstva, ukljuujui i njegovu prijestolnicu Jajce, a ve idue godine Usoru i Soli. Iako je
bio u mogunosti, novoosvojeni teritorij nije pridruio hrvatskome, slavonskome ili
ugarskome kraljevstvu, ve je po zauzeu Jajca obnovio Bosansko kraljevstvo, za ijega je
upravitelja imenovao Emerika Zapolju.340 S obzirom na to da je Korvinova Bosna, kao i
Bosna dinastije Kotromania, imala svoj teritorij, prijestolnicu, vlast, crkvenu i svjetovnu
vlastelu te narod, dakle elemente, koji su isticali njezinu dravnost i upravno-teritorijalnu
posebnost u odnosu na susjedna kraljevstva krune sv. Stjepana, moemo bez ikakvih ograda
zakljuiti da Bosansko kraljevstvo nije propalo 1463. godine, ve da je dinastija Korvin
iskoristila priliku i detronizirala dinastiju Kotromani s bosanskoga prijestolja u onom dijelu
Bosne koji je Matija Korvin stavio u vojnama 1463. i 1464. godine pod svoj nadzor, dok su
Osmanlije istodobno zaposjele dio teritorija kraljevstva Kotromania.341 Usporedno s
Korvinovim Bosanskim kraljevstvom u dananjoj sjeverozapadnoj i sjevernoj Bosni, na
podruju dananje Bosne i Hercegovine su u to vrijeme postojala jo dva Bosanska
kraljevstva jedno pod vlau osmanskih vazala Matije Radivojevia i Matije Vojsalia u
srednjoj Bosni,342 a drugo pod vlau kraljice Katarine u junoj Bosni. Bosansko kraljevstvo
pod vlau kraljice Katarine prestalo je postojati njezinim odlaskom u Rim 1467. godine i
padom pod osmansku vlast potkraj 1470-ih i poetkom 1480-ih, a ono pod vlau osmanskih
vazala neposredno nakon 1476. godine, kada se Matija Vojsali posljednji put spominje u
izvorima. Nakon nestanka tih kraljevstva, na ivotu je jedino ostalo Bosansko kraljevstvo pod
kontrolom Matije Korvina, kojim je od 1471. do 1477. kraljevao Nikola Iloki. Nakon svega
navedenog, neemo pogrijeiti ako ustvrdimo da su naslov bosanske kraljice usporedno s
Katarinom nosile jo i Mara kao udovica Stjepana Tomaevia, Beatrica Aragonska kao
supruga osloboditelja i obnovitelja Bosanskoga kraljevstva Matije Korvina te anonimne
supruge bosanskih kraljeva Nikole Ilokoga, Matije Radivojevia te naposljetku Matije
Vojsalia. Prema tome, kraljica Katarina nije bila ni posljednja niti pretposljednja bosanska
kraljica. Pa koja je onda bila?! Gledamo li to prema godini stupanja na bosanski tron, onda je
bila esta s kraja popisa kraljica Bosne. Ako emo to gledati prema godini smrti pojedine
kraljice, ni u tom sluaju ona ne moe biti ni posljednja niti predposljednja bosanska kraljica.
Naime, Mara se posljednji put spominje 1495. godine, a Beatrica Aragonska preminula je
1508. godine. Velika je vjerojatnost i da su je supruge Nikole Ilokoga, Matije Radivojevia i
Matije Vojsalia nadivjele te da su nakon smrti svojih branih drugova nosile poasne, ali
legitimne naslove bosanskih kraljica.
Iz odgovora na prvo pitanje, logino proizlazi odgovor na drugo. Je li Katarinino
oporuno ostavljanje Bosanskog kraljevstva nasljednicima na tronu sv. Petra imalo ikakvu
pravnu teinu? Premda su i oko tog pitanja pojedini autori vatreno raspravljali, odgovor na
njega je negativan. Razlog tomu vrlo je jednostavan. Naime, ona papama nije mogla darovati
neto to nije posjedovala. Kao bosanska kraljica, mogla im je darovati tek svoje
patrimonijalno pravo na Bosansko kraljevstvo, ali u danim politikim okolnostima, kada
polovinom Bosne vlada Matija Korvin, a drugim dijelom Osmansko Carstvo, to bi bilo tek
mrtvo slovo na papiru. Istu bi vrijednost njezina oporuka imala da je papama ostavila pravo
340

O emu vie nego jasno svjedoi njegova titula gubernator bosanskoga kraljevstva (regni Bozne gubernator).
L. von THALLCZY, Studien zur, 86. i 100; D. LOVRENOVI, Na klizitu povijesti, 381.
341
Iako problematika kontinuiteta i kraja Bosanskog kraljevstva nakon 1463. godine izlazi iz okvira ovoga rada,
smatramo potrebnim naglasiti injenicu da bi njegov formalni kraj trebali traiti u vrijeme oko 1480. godine,
kada je Matija Korvin na tome podruju uspostavio Jajaku ili Bosansku te Srebreniku banovinu. Uspostavom
tih vojnih i upravno-teritorijalnih jedinica Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, koje su sa abakom banovinom i
Senjskom kapetanijom tvorile utvrenu jugoistonu granicu Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, Bosansko
kraljevstvo izbrisano je s lica zemlje.
342
P. OKOVI, Hrvatinii, 736; D. LOVRENOVI, Na klizitu povijesti, 378-380. i 387-388.

na srpsku krunu kao potomak cara Sefana Duana343 ili na podruje dananje Crne Gore kao
potomak velikake obitelji Balia. Naime, i prijenos ta dva prava na pape bio bi, kao to je
sluaj s Bosnom, neprovediv, a samim time nitavan.
U posljednje se vrijeme provlai i pitanje njezina nacionalna identiteta, kojemu je od
strane pojedinih autora davana prevelika pozornost, ovisno o tome, koju su svjetovnu
ideologiju zastupali.344 S obzirom na to da srednji vijek nije poznavao nacionalni oblik
drutvenog identiteta, postavljanje pitanja njezine nacionalne pripadnosti jednom od dananja
tri konstitutivna bosanskohercegovaka naroda potpuno je promaeno. Samim time, Katarina
nije mogla biti ni Hrvatica ni Srpkinja niti Bonjakinja, ve iskljuivo humska, a nakon udaje
za kralja Stjepana Tomaa bosanska velikaica.345
No, s druge strane ne moe se osporiti injenica da su bosanski franjevci za osmanske
vladavine u Bosni i Hercegovini (1463-1878) prvi zapoeli sa stvaranjem kulta bosanske
kraljice Katarine kao simbola bosanske dravnosti i simbola pripadnosti srednjovjekovne
Bosne i njezinoga predosmanskog stanovnitva Katolikoj crkvi, 346 te se sjeanje na nju
najvie njeguje upravo u krajevima i naseljima u kojima su Hrvati do posljednjega rata u
Bosni i Hercegovini inili apsolutnu ili relativnu veinu.347 Stoga ne udi da u dananje
vrijeme bosanskohercegovaki Hrvati iskazuju snaan senzibiltet prema kraljici Katarini, a
posebno franjevaci s obzirom da je umrla kao lanica njihova reda te da je pokopana u jednoj
od njihovih najpoznatijih crkvi u Rimu.

343

U srodstvu sa srpskim carem Stefanom Duanom Katarina je bila po prabaki Jeleni Lazarevi, keri srpskog
kneza Lazara Hrebeljanovia (oko 1329-1389) i srpske kneginje Milice (?-1405), kerke kneza Vratka iz
pobone loze Nemanjia i majke srpskog despota Stefana Lazarevia (oko 1377-1427). K. DRAGANOVI,
Katarina Kosaa, str. 9; Milica, Hrvatska enciklopedija, sv. 7, Zagreb 2005, str. 317. Dodatnu potvrdu krvne
veze izmeu cara Stefana Duana i Katarine nailazimo i na njezinim nadgrobnim natpisima (vidi poglavlje
Izvori, str. ???)
344
Dok veina autora kraljicu Katarinu iskljuivo opisuje kao bosansku kraljicu i katolkinju, klonei se
odreivanja njezine nacionalne pripadnosti (vidi: VI. Poglavlje. Izvori i literatura), dotle je Branislav Stanojevi
Aleksa Ivi bez ikakva ustezanja proglaavaju Srpkinjom. Branislav STANOJEVI, Srpski grob na Kapitolu,
tampa (Beograd), 2/1903, br. 23, 1-2; Aleksa ILI, Rodoslovne tablice srpskih dinastija i vlastele, Zagreb 1919,
7-9.
345
Sreko M. DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1992.
346
V. PALAVESTRA, Historijska usmena, 40.
347
O uvanju uspomene na kraljicu Katarinu meu bosanskohercegovakim Hrvatima svjedoe u posljednje
vrijeme razliite kulturno-umjetnike udruge koje nose njezino ime ili su inspirirane dijelovima njezina ivota.
Tako su 1996. godine u Donjem Lapcu bosanskohercegovaki Hrvati, koji su izbjegli u Hrvatsku tijekom
posljednjeg rata, osnovali Kulturno-umjetniko drutvo Kraljica Katarina s ciljem odravanja tradicije
bosanskih Hrvata. S istim ciljem osnovana je na incijativu fra Stjepana Buljana Udruga hrvatskih plemia i
kneginja bosanske kraljice Katarine koja u svom nazivu uva uspomenu na njezine plemie i plemkinje koji su
joj vjerno sluili u domovini i u Rimu. Osim udruga, o sjeanju na Katarinu svjedoi i narodna baitna
bosanskohercegovakih Hrvata. Tako, npr., ene Kraljeve Sutjeske u znak alosti za kraljicom i njezinom zlom
sudbinom nose crne marame poznate kao okruge i katarinke, a u istome mjestu sauvana je predaja prema kojoj
je Katarina uila domae ene umijeu tkanja. Darko OMERAGI, "Crne marame za kraljicom Katarinom nose
se i danas", Osloboenje (Sarajevo), god. 59, 27. X. 2002, br. 20 008, 8; M-A. Molinar, Katarina Kosaa, 149152; Zvonko MARTI (autor kataloga), Revija tradicijskog odijevanja i nakita Hrvata Bosne i Hercegovine iz
zbirke samostana i duhovnog centra "Karmel sv. Ilije", Buko jezero, Zagreb 2005, 5.

VI. POGLAVLJE PRILOZI

Izvori i literatura
1. Tiskani izvori
BRKOVI Milko, Popis i regeste srednjovjekovnih isprava bosansko-humskih vladara i
velmoa u: Srednjovjekovna Bosna i Hum/identitet i kontinuitet, Mostar 2002, 202-232.
ELEZOVI Glia, Turski izvori za istoriju Jugoslovena. Dva turska historiara iz 15. veka.
Aik Paa Zade i Dursun Beg, Bratstvo 26, Beograd 1932, 81. i 111-118.
FERMENDIN Euzebije, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum
documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Zagreb 1892.
GUNDULI Ivan Marinov, Croniche ulteriori di Ragusa probabilmente opera di Giovanni di
Marino Gondola, Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, sv. 25, Zagreb
1893.

IORGA Nicolae, Notes et extraits pour server lhistorie des croisades au XV sicle, sv. II,
Pariz 1899.
JIRIEK Josef Konstantin, Spomenici srpski, SKA, Spomenik, sv. XI., Beograd 1892.
LUKAREVI Jakov, Copioso ristretto de gli annali di Rausa, libri quattro, Venecija 1605.
LJUBI ime, Listine o odnoajih izmeu junoga Slavenstva i mletake republike,
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, sv. X., Zagreb 1891.
MIHAILOVI Konstantin, Janiarove uspomene ili Turska hronika, Srpska akademija nauka,
Spomenik, br. 107, Odeljenje drutvenih nauka, nova serija, br. 9, Beograd 1959.
MIKLOI Franc, Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, Be
1858.
ORBINI Mavro, Kraljevstvo Slavena, Beograd 1968.
PORFIROGENET Konstantin, O upravljanju carstvom, Zagreb 1994. (priredio Mladen
VAB)
PRAY Gyorgy, Annales Regnum Hungariae (997-1564), Be 1766.
RAKI Franjo, Dubrovaki spomenici o odnoaju dubrovake obine naprama Bosni i
Turskoj godine razspa bosanske kraljevine, Starine, knj. VI., Zagreb 1874. , 1-18.
RADONI, Jovan, Dubrovaka akta i povelje, I-III, Beograd 1934-1935.
SMIIKLAS Tadija, Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 4,
Zagreb 1906, 236-240.
KRIVANI Gavro A., Davanje u najam jedne lae presvetle kraljice Bosne, Godinjak
Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 11/1961, br. 11, 269-271.
UNJI Marko, Trogirski izvjetaji o turskom osvojenju Bosne (1463), Glasnik arhiva i
Drutva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine , 29/1989, br. 29, 139-157.
URMIN uro, Hrvatski spomenici. Acta croatica, sv. 1 (od g. 1100. do 1499), Monumenta
historico-juridica Slavorum Meridionalium, br. 6, Zagreb 1898.
THEINER Augustino, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia..., sv. II,
Rim 1862.
, Vetera monumenta Slavorum meridionalium historiam illustrantia... (Stari spomenici
povijesti junih Slavena, sv. I, Osnabrck 1863.
TRUHELKA iro, Dubrovake vijesti o godini 1463., Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni
i Hercegovini, br. 22, Sarajevo 1910, 1-24.
, Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive., Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini, 1911, br. 23, 304-305.
2. Literatura
ALDUK Ivan, Srednjovjekovne tvrave, Dalmatinska zagora-nepoznata zemlja, Zagreb
2007, 623-635.

ANELI Pavao, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautoviima)


kraj Visokog, Glasnik zemljaskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, nova serija,
arheologija, 1979/XXXIV, Sarajevo 1980, 183-247.
, Revizija itanja Kulinove ploe, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija,
arheologija, 1960-61/XV-XVI, Sarajevo 1961, 287-308.
, Bobovac i Kraljeva Sutjeska stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeu,
Sarajevo 1973.
, O usorskim vojvodama i politikom statusu Usore u srednjem vijeku, Prilozi instituta
za istoriju u Sarajevu, 13/1977, 17-45.
, Studije o teritorijalnopolitikoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1982.
, SIVIRI Marijan i ANELI Tomislav, Srednjovjekovne Humske upe, Mostar 1999.
ANI Mladen, Jajce-portret srednjovjekovnoga grada, Split 1999.
, Na rubu Zapada: tri stoljea srednjovjekovne Bosne, Zagreb 2001.
BABI Anto, Iz istorije srednjovjekovne Bosne, Sarajevo 1972.
, Donji krajevi (Dolnji kraji), Enciklopedija Jugoslavije, sv. 3, Zagreb 1984, 532.
BAGARI Ivo, Duvno.Povijest upa duvanjskog samostana, Duvno 1989.
BASLER uro, Kreevo-Kiseljak-Fojnica, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu
(arheologija), nova serija, 9/1954, br. 9, 299-306.
, Konzervacija junog zida tvrave u Jajcu, Nae starine, 1959, br. 6, 121-134.
BAAGI Safvet-beg, Znameniti Hrvati, Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb
1994 (pretisak izvanrednog izdanja Matice hrvatske za godinu 1931).
BERNARDI Aurelio, Gradovi i ceste u drevnoj Italiji, Povijest. Rimsko Carstvo, sv. 4,
Zagreb 2007, 349-373.
BERTI Luka, Utvrenja grada Dubrovnika, Zagreb 1955.
, Urbanistiki razvitak Dubrovnika, Zagreb 1958.
, Obalna utvrenja na naoj obali, Pomorski zbornik, sv. 1, Zagreb 1962, 217-264.
BLAGOJEVI Milo, Bosansko Zavrje, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu,
Beograd 1979, god. XIV, br. 1, str. 129-144.
BOJANOVSKI Ivo, Stari grad Bobovac i njegova konzervacija, Nae starine, 1962, br. 8,
71-96.
, Nastavak konzervatorskih radova na gradu Bobovcu, Nae starine, 1964, br. 9, 167-173.
, Sokol na Plivi, Nae starine, 1972, br. 13, 41-69.
BRKOVI Milko, Srednjovjekovna Bosna i Hum/Identitet i kontinuitet, Mostar 2002.
CARY Max i SCULLARD Howard Hayes, A History of Rome down to the Reign of
Constantine, London 1975. (tree izdanje)
CHARLES-PICARD Gilbert, The Romans, Larousse Encyclopedia of Archaeology,
London 1997, 307-325.

ORALI Lovorka, Put, putnici, putovanja. Ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim


zemljama, Zagreb 1997, 96-98.
REMONI Gregor, Odnos Dubrovnika prema Mlecima dogodine 1358, Zagreb 1933.
REMONIK Irma, Rimska utvrenja u BiH s osobitim osvrtom na utvrenja kasne antike,
Arheoloki vestnik (aalov zbornik), 1990, br. 41, 358-361.
RNII Ivan, Imena Slovjenin i Ilir u naem gostinjcu u Rimu poslije 1453 godine, Rad
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 1886, br. 79, 1-70.
UTURI Leonardo, Zadnji dani Kozograda (Po narodnoj predaji), Napredak-hrvatski
narodni kalendar 1944, 34/1943, br. 34, 226-227.
IRKOVI Sima, Herceg Stefan Vuki Kosaa i njegovo doba, Srpska akademija nauka i
umetnosti, posebna izdanja, knj. 376, Odeljenje drutvenih nauka, knj. 48, Beograd 1964.
, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd 1964.
ORI Tomislav, Kraljica Katarina Kotromani (1424-1478) u: Hrvatska ena u povijesti,
Zagreb 1997.
OROVI Vladimir, Sablja kraljice Katarine u:Sitniji prilozi, Glasnik Zemaljskog
muzeja u Bosni i Hercegovini, 26/1914, br. 26, 432-433.
OKOVI Pejo, Bosanska kraljevina u prijelomnim godinama 1443-1446, Banjaluka 1988.
, Bosansko-ugarski odnosi u ire, kontekstu politikih gibanja u X stoljeu, Bosna i
Svijet, Sarajevo 1996, 11-37.
, Susret sa zagubljenom povijeu-podruje Bosanske Gradike u razvijenom srednjem
vijeku, Zagreb 2001.
, Hrvatinii, Hrvatski biografski leksikon, sv. 5, Zagreb 2002, 725-739.
, Klei, Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, Zagreb 2009, 376-378.
, Kosae, Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, Zagreb 2009, 659-668.
, Kotromanii, Hrvatski biografski leksikon, sv. 7, Zagreb 2009, 723-740.
DEROKO Aleksandar, Grad, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 2, Zagreb 1962, 435437.
DINI Mihailo, Srpske zemlje u srednjem veku. Istorijsko-geografske studije, Beograd 1978.
DODIG Radoslav, Grad Vratar i njegovi gospodari, Dubrovnik, Nova serija, godite IX.,
1998, br. 4, 71-80.
DRAGANOVI Krunoslav, Katarina Kosaa bosanska kraljica/prigodom 500. godinjice
njezine smrti (25. X. 1478), Sarajevo 1978.
DRAGANOVI Krunoslav i DAJA Miroslav, Sa kupreke visoravni, Otinovci-Kupres 1970.
i isti, Sa kupreke visoravni, II. izdanje, Bako polje-Zagreb 1994.
DRAGI Marko, Deset kamenih maeva/Hrvatske predaje i legende Bosne i Hercegovine (I),
Baka voda 1999.
, Od Kozograda do Zvonigrada/ Hrvatske predaje i legende Bosne i Hercegovine (II),
Baka voda 2001.

DAJA Sreko M., Osmansko osvojenje Bosne i Rimska kurija, Zbornik radova o fra
Anelu Zvizdoviu, Sarajevo-Fojnica 2000, 219-228.
, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1992.
DAMBO Jozo, Geschicht von der Turckey Jrga iz Nrnberga s izvjeem o propasti Bosne
1463. godine, Zbornik radova o fra Anelu Zvizdoviu, Sarajevo-Fojnica 2000, 239-273.
ELEZOVI Glia, Kralj kzi. Grob keri bosanskoga kralja Stjepana Tomaa OstojiaKotormania i ene mu kraljice Katarine, keri hercega Stjepana Vukia-Kosae u Skoplju,
Bratstvo, 30/1939, br. 30, 49-69.
FILIPOVI Milenko S., Kralj kzi (Katarina, ki Stj. Tomaevia-turbe u Skoplju),
Jugoslovenski historijski asopis, 5/1939, br. 1-2, 215-217.
FORETI Vinko, Godina 1358. u povijesti Dubrovnika, Zagreb 1960.
, Povijest Dubrovnika do1808, Zagreb 1980.
GOLDSTEIN Ivo, Bizantski izvori o osmanskom osvajanju Bosne 1463. godine, Zbornik
radova o fra Anelu Zvizdoviu, Sarajevo-Fojnica 2000, 229-237.
GRI-BJELKOVI Luka, Kozi-grad, Zvoni-grad i Gradina u kotaru fojnikom, Glasnik
zemaljskog muzeja u Sarajevu, 4/1892, br. 4, 91-94.
GUDELJ Ljubomir, Ranokranski kompleks u Otinovcima na Kuprekoj visoravni.
Rezultati revizijskih istraivanja 1999. godine, Starohrvatska prosvjeta, III/27, Split 2000,
95-113.
HANDI Adem, Tuzla, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 8, Zagreb 1971, 409-410.
HASANDEDI Hivzija, Prilozi za istoriju Blagaja na Buni u doba turske vladavine,
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 1973, br. 19, 235-237.
HENNEBERG Veeslav, Liki gradovi prolih stoljea, Liki kalendar, Gospi 1934.
HERES Tomislav, Crkva Svete Marije u Jajcu, Maruli, 1993, br. 6, 926-929.
ILI Aleksa, Rodoslovne tablice srpskih dinastija i vlastele, Zagreb 1919.
IMAMOVI Enver, Kozograd kraj Fojnice, Arheoloki pregled, 1985, br. 24, 150-151.
, Nove spoznaje o kraljevskom gradu Kozogradu iznad Fojnice, Napredak-hrvatski
narodni kalendar za prijestupnu 1992, 40/1991, 305-313.
IMAMOVI Enver, Treba li nam kraljica i Posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi i
slom srednjovjekovne bosanske drave u: Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo 1995.
JAHI E. (Muhamed HADIJAHI), Islamizirana djeca bosanske kraljice Katarine, Nova
et vetera, sv. 1, Sarajevo 1979, 223-230.
JOLI Robert, Duvno kroz stoljea, Tomislavgrad-Zagreb 2002, 138-145.
JURI Radomir, Srednjovjekovna nalazita Donjoneretvanskog kraja, Izdanja HAD,
22/2003, 333-368.
JURKOVI Ivan, Vrhriki i hlivanjski plemeniti rod ubrania do sredine 15. stoljea,
Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hrvatske
akademije znanosti i umjetnosti, br. 24, Zagreb 2006, 25-69.

KILKO Amir, Teritorijalno-politika organizacija srednjovjekovne Bosne u djelu Pavle


Anelia, Zbornik o Pavlu Aneliu, Sarajevo 2008, 57-64.
KLAI Nada, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976.
, Srednjovjekovna Bosna. Politiki poloaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377.
g.), Zagreb 1994.2
KLAI Vjekoslav, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882.
, Graa za topografiju i historiju Hlivanjske upanije i grada Hlivna, Vjesnik Hrvatskog
arheolokog drutva (dalje: VHAD), n. s., 1928, br. 15, 13-24.
KNEEVI Antun, Katarina, predposljednja kraljica bosanska, Vienac, 5/1873, br. 30, 475478.
KOVAI A. S., Pad Bosne i Hercegovine pod Turke u spisima bosanskohercegovakih
franjevaca, Nova et vetera, 29/1979, br. 1, 117-142.
KOVAEVI Desanka, Pad bosanske drave prema dubrovakim izvorima, Godinjak
Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, 14/1963, Sarajevo 1964, 205-220.
, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo 1978.
KOVAEVI Lj., Znamenite srpske vlasteoske porodice srednjega veka, Godinjica
Nikole upia, Beograd 1888, br. 10, str. 199-214.
KREEVLJAKOVI Hamdija, Stari bosanski gradovi, Nae starine, 1953, br. 1, 7-45.
KREEVLJAKOVI Hamdija i KAPIDI Hamdija, Stari hercegovaki gradovi, Nae
starine, 1954, br. 2, 9-21.
KRUHEK Milan, Krajike utvrde i obrana hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljea, Zagreb
1995.
, Povijesni put kralja Sigismunda od Nikopolja do Krievaca, Kaj, 30/1997, br. 2, 25-39.
KUJUNDI Juraj, Srednjovjekovne crkve u Jajcu, Dobri pastir, 1972, br. 21-22, 273-284.
KUKULJEVI-SAKCINSKI Ivan, Katarina, kraljica bosanska, Neven, 1/1852, br. 1, 2-13.
KURTOVI Esad, Prilog bibliografiji radova o bosanskoj kraljici Katarini Kotormani
(1425-1478)/(U povodu 580. obljetnice roenja i 525. obljetnice smrti), Bosna franciscana,
13/2005, br. 22, 201-211.
LADI Zoran, Prilog prouavanju hodoaenja iz Zadra u drugoj polovici 14. stoljea,
Croatica Christiana Periodica, XVII/1993, br. 32, 17-31.
LAVAGNINO Emilio, Campidoglio, Enciclopedia Italiana di scienze, lettere ed arti, sv. 8,
Rim 1930, 603-606.
LOVRENOVI Dubravko, Adhama: poetak ili kraj povijesti, Svjetlo rijei (Sarajevo),
21/2003, br. 248, studeni 2003, internetsko izdanje
(http://www.svjetlorijeci.ba/arhiva/html/2003/11- 2003/revija/aktualno4.html).
, Na klizitu povijesti (sveta kruna ugarska i sveta kruna bosanska 1387-1463), ZagrebSarajevo 2006.
LOVRENOVI Ivan, iva uspomena, Svjetlo rijei (Sarajevo), 21/2003, br. 248, studeni
2003, internetsko izdanje (http://www.svjetlorijeci.ba/arhiva/html/2003/112003/revija/aktualno3.html).

LOVRENOVI Maja, Crkva Svetog Mihovila u Bobovcu, Zbornik radova o fra Anelu
Zvizdoviu, Sarajevo-Fojnica 2000, 109-123.
LUI Josip, Povijest Dubrovnika od VII stoljea do godine 1205, Zagreb 1973.
LJUBEZ Bruno, Crkva sv. Katarine u: Katolika crkva u jajakom kraju: crtice iz sakralne
povijesti, Jajce 2004, 62-63.
MANDI Mihovil, Sredovjene starine u fojnikom kotaru, Napredak-hrvatski narodni
kalendar za prestupnu godinu 1928, Sarajevo 1927, 90-98.
MAZALI oko, Stari grad Jajce, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,
7/1952, br. 7, 59-100.
, Visoki, bosanski grad srednjeg vijeka, Glasnik zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova
serija 1954, sv. IX, arheologija, Sarajevo 1954, 227-253.
MARTI Zvonko (autor kataloga), Revija tradicijskog odijevanja i nakita Hrvata Bosne i
Hercegovine iz zbirke samostana i duhovnog centra "Karmel sv. Ilije", Buko jezero, Zagreb
2005.
MIJOVI Pavle i KOVAEVI Mirko, Gradovi i utvrenja u Crnoj Gori, Beograd-Ulcinj
1975.
MILOEVI Ante, Vrlika, starohrvatska upa Vrh Rika, Split 1997.
MOLINAR Mladen-Anto, Istina o kraljici Katarini, Svjetlo rijei (Sarajevo), 21/2003, br.
249, prosinac 2003, internetsko izdanje (http://www.svjetlorijeci.ba/arhiva/html/2003/122003/revija/aktualno3.html).
, Katarina Kosaa Kotromani, Kiseljak 2007.
MUETA-AERI Vesna, Sarajevo i njegova okolina u XV. st. izmeu zapada i istoka,
Sarajevo 2005.
NADILO Branko i REGAN Kreimir, Stare crkve u Cetinskoj krajini, Graevinar,
60/2008, br. 5, str. 448-450.
NILEVI Boris, Iz ivota posljednjih Pavlovia, Godinjak Drutva istoriara Bosne i
Hercegovine, br. 28-30, 1977-1979, 59-74.
, Srednjovjekovna Bosna i Osmansko Carstvo, Bosna i Hercegovina i Svijet, Sarajevo
1996, 65-74.
NINKOVI Aleksandar: Konzervatorski radovi na Bobovcu, Nae starine, 1969, br. 12, 5559.
NOVAK Grga, Povijest Dubrovnika, Zagreb 1972.
OLESNICKI Aleksije A., Bonjak Hadum Jaku, pobjednik na Krbavskom polju g. 1493 ,
Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 264, Zagreb 1938, 123-160.
OMERAGI Darko, "Crne marame za kraljicom Katarinom nose se i danas", Osloboenje
(Sarajevo), god. 59, br. 20 008, 27. X. 2002, 8.
PALAVESTRA Vlajko, Historijska narodna predanja, Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine u Sarajevu, Etnologija, br. 27/28, akovo 1973, 101-153.
, Narodna predanja o bjeanju kraljice Katarine iz Bosne, Nova et vetera, 29/1979, br. 1,
213-221.

, Narodna predanja o bjeanju kraljice Katarine iz Bosne, Povijesnoteoloki simpozij u


povodu 500. obljetnice smrti kraljice Katarine, 86-94.
, Historijska usmena predanja iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2004.
PANDI Bazilije, Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), Povijesno-teoloki simpozij u
povodu 500. obljetnice smrti bosanske kraljice Katarine odran 24. i 25. listopada 1978. u
Sarajevu, Sarajevo 1979, 15-25.
, Katarina Vuki Kosaa (1424-1478), Nova et Vetera, 29/1979, br. 1, 105-115.
PEKOVI eljko, Dubrovnik. Nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada, Split 1998.
, Prijedlog rekonstrukcije izvorne skele Starog mosta u Mostaru, Prostor, 14/2006, br. 2,
158-165.
PEROJEVI Marko, Stjepan Toma Ostoji, Povijest Bosne i Hercegovine, knjiga I,
Sarajevo 19912, 505-524.
, Stjepan Tomaevi, Povijest Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo 19912, 555-592.
PRELOG Milan, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, I. dio (1463-1739), Sarajevo
izmeu 1912. i 1931.
RADAU Tatjana, ubranii, Hrvatski biografski leksikon, 1993, br. 3, 112.
REETAR, Milan, Slike staroga Dubrovnika, Narodna starina, knj. 3, Zagreb 1924, 176189.
Rim i Vatikan, Narni 1999.
Rim od postanka do naih dana i Vatikan, Rim 2000.
ROTKOVI Radoslav, Herceg-Novi, Enciklopedija Jugoslavije, sv. 4, Zagreb 1986, 692693.
RUNJE Petar, Tri hrvatske plemkinje franjevake treoredice, Kai, 29/1997, br. 29, 6781.
RUVARAC Ilarion, Dvije bosanske kraljice. Pretposljednja bosanska kraljica Katarina,
Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1893, br. 5, 467-477.
SCHNEIDER Arthur, O portretu bosanske kraljice Katarine, Hrvatska revija, 9/1936, br. 9,
491-494.
SIJARI Mirsad, Nadgrobne ploe tri bosanska kralja, Zbornik o Pavlu Aneliu, Sarajevo
2008, 395-426.
SIVIRI Marijan, Srednjovjekovna upa Luka, Srednjovjekovne humske upe, Mostar
1999,71-117.
SKUPINA AUTORA, Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena
do god. 1463. Sarajevo-Zagreb, 1942. i 1991.
SMODLAKA Josip, Zemlje junih Slovena i njihovi grbovi oko god. 1330. u putu oko
svijeta jednog panjolskog fratra, Split 1931. u: Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku, 50/1932, br. 50, 1-32.
STANOJEVI Branislav, Srpski grob na Kapitolu, tampa (Beograd), 2/1903, br. 23, 1-2.

STIPEVI Aleksandar, Rim, Enciklopedija Likovne Umjetnosti, sv. 4, Zagreb 1966, 9697.
STIPEVI-DESPOTOVI Anelka, rnko, Franjo, Hrvatski biografski leksikon, sv. 3,
Zagreb 1993, 103.
SZABO Gjuro, Srednjovjekovni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920
ABANOVI Hazim, Bosanski paaluk-postanak i upravna podjela, Sarajevo 1959.
ENOA Zdenko, Auersperg, Herbart VIII., Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, Zagreb
1983, 268-269.
IDAK Jaroslav, Pregled povijesti Bosne i Dubrovnika u srednjem vijeku, Zagreb 1941.
IMIK Antun, Turbe bosanske kraljevne u Skoplju, Novi Behar, 12/1938-1939, br. 12,
176-177.
UNJI Marko, Prilozi za istoriju bosansko-venecijanskih odnosa 1420-1463, Historijski
zbornik, sv. 14, Zagreb 1961, 119-145.
VAB Mladen, Alapi, Gapar, Hrvatski biografski leksikon, sv. 1, Zagreb 1983, 50-51.
THALLCZY Ludwig von, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter,
Mnchen und Leipzig 1914.
, Povijest (banovine, grada i varoi) Jajca 1450-1527, Zagreb 1916.
TOI uro, Bosanska kraljica Katarina (1425-1478), Zbornik za istoriju Bosne i
Hercegovine, 2/1997, br. 2, 73-112.
, Srednjovjekovna upa Trebinje. Prilozi instituta za istoriju u Sarajevu, god. 24/1990, br.
26, 65-101.
TRUHELKA iro, Natpis Kulina bana, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine,
1898/X, 617-622.
, Nai gradovi. Opis najljepih sredovjenih gradova Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1904.
VEGO Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne drave, Sarajevo 1957.
, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1980, 15-18.
, Novi i revidirani irilski natpisi iz upe Brono u Hercegovini, Iz historije
srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1980, 142-164.
, Civitas Vrhbosna (postavljanje problema i rasprava), Nae starine, 1972, br. 13, 85-96.
IVKOVI Pavao, Usorska vlasteoska porodica Zlatonosovii i bosanski kraljevi
(posljednja decenija XIV i prve tri decenije XV stoljea, Historijski zbornik, 39/1986, br. 1,
147-162.

Dokumenti

1463.
23. V. 1463. Dubrovnik. Zapisnik vijea umoljenih o zahtjevu vojvode Vladislava da se
njegovoj sestri Katarini omogui, ako bude putovala morem, jedna brzoplovka. 348
Prima pars est de offerendo voyuode Vladissauo paregium pro donna Catharina eius
sorore relicta regis Thome, si veniet ad mare cum vna ex fustis, que sunt ad illud mare.
29. V. 1463. Trogir. Dnevni izvjetaj trogirskog kneza.349
Illustrissime et cetera
Instanti die Tragurium applicuit spectabilis miles dominus Nicolaus Testa, profectus
ex Bossina a maiestate Regis Bossine iam diebus decem ex loco nuncupato Jaica. Refert quod
Imperator Theucrorum personaliter introverat Bossinam cum maximo conatu et miserat Bassam Romanie, unum ex capitaneis suis cum una parte exercitus contra Bobovac principalem
locum Bossine et ubi Rex ipse consuevit collocare Thesaurum suum, contra quequem locum
ipse Bassa plura prelia dies et nocte intulerat tamen hactenus illi de ipso loco viriliter se
defenderant affirmans locum ipsum esse bene munitum tamen respectu maximi conatus ipsius
Theucri et eius diligentie et assiduitatis dubitatur nisi per Unagaros (nap. a.Ungaros) vel
aliter succuratur Theucer obtinebit locum ipsum, quo obtento, considerata eius importantia,
poterit dici omnem Bossina esse dicti Teucri.
Insuper narrat dictus dominus Nicolaus quod dictus Theucer misit unum alium bassa
cum una alia parte eius exercitus contra unum locum nuncupatum Gorusche, longe a dicto
loco Bobovac, per triam miliariam et pugnaverunt secum sed qui intus erant viriliter se
defen-derunt ita quod videntes Teucri eis obtinere tunc non posse se retraxerunt. Quodam
vero miles maistatis Regis Bossine qui ad regimen ipsius loci fuerat deputatus quia cognovit
animum illorum opidanorum debilem et dispositum illud derelinquere timentem reditum
Theucrorum [...] cosi et non posse resistere etiam ipse decrevit ipsum locum derelinquere et
comburere; sicque fecit. Theucri autem hoc intelligentes redierunt contra locum ipsum et ipse
348
349

F. RAKI, Dubrovaki spomenici, 5; . TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 13.


M. UNJI, Trogirski izvjetaji, 146-147.

accensum obtinuerunt cap [...] ex oppidanis cum rebus suis qui tam cito abire non poterunt.
Con [...] dominus Nicolaus quod post eius discessum nescit quid secutum sit. Et quod [...]
Rex comendabat se Celsitudini Vestre.
Nova ipsam Theucrorum magnum pavorem incusserunt omnibus partibus que
summopere timent et maxime si Bossina subiacentur Theucro.
Nobiles Tragurienses petierunt a me respectu novorum temporum occurentium pro
bono status illustrissimi ducali dominii et conservatione civitatis huius ut congregari possent
eius consilium in quo discuteretur quod utilius foret sicque videns honeste non posse
denegare consensi ipsum consilium congregari in quo me presente multa fuerunt prolata de
progressibus et modis ipsius Theucri et [...] decreverunt elegere et elegerunt unum ex
nobilibus suis in oratorem [...] Sublimitati Vestre ad impetrandum quantum fuerit necessario
pro reparatione et conservatione civitatis huius ad honorem et bonum statum Serenitatis
Vestre quoniam hac civitas [ ...] summopere reparationibus et debitis provisionibus.
Inter cetera suprascriptus dominus Nicolaus etiam mihi retulit associasse
Serenissimam dominam Reginam Bossine ad quoddam oppidum Crovatie ipsius Regis
nuncupatum Verchlicha penes confinis huius districtus.
Non miretur Vestra Serenitas si distuli ad scribendum de ipsis novis occurentibus
quoniam ipsa nova varie divulgabantur donec de ipsis certitudinem habui, nam sumus in hoc
loco clauso ubi raro et tarde nova, presertim veridica habentur. Nilminus deinceps quia nuncios misi et mittam qui ferent mihi veridica de quis que habuero noticiam dabo Serenitati
Vestre pro cuius bonum statum concernentibus diligenter [...] et eius gratie me reverenter
comendo.
Magnificus Bannus Sperancich Clissii fuit Spalati et contulit cum spectabili domino
comite quem de collationibus ipsis non ambigo advisationem dedisse Serenitati Vestre.
Ex Tragurii, 29. maii 1463.
3. VI. 1463. Trogir. Dnevni izvjetaj trogirskog kneza.350
Illustrissime et cetera
Die 29. mensis mai proxime preteriti denotavi Serenitati (...) tunc habueram presertim
de novis Theucrorum qui Bossinam (...) et contra Bobovac principalem locum Bossine
castrametaverant expose (...) Serenissime domine Regine Bossine que reperitur in Verclicha
penes confinia huius (...) et districtus Sibinici (...) Ipsam Reginam habuisse vulgo oppidum
predictum Bobovac (...) cus occupatum fuisse quod novum valde (...) omnes iudicantes esse
pravum novum omnibus respectibus.
Ex debito Serenissime Principe decrevi reverenter vestre Serenitati conmemorare ea
que sunt necessaria ad reparationem et defensionem huius civitatis vestre. Nam video menia
versus terram firmam minatur ruinam. Turrem ante meum huc appulsum de novo reparatam
ruinasse, civitatem et cives sine armis aliquibus et sine aliquibus munitionibus offensibilibus
et defensionibus sine assidibus et aliis lignaminibus necessariis, stipendiarios male solutos et
pro maiori parte sociatos mulieribus dalmatinis. Cameram hanc pauperimam quam dici
possit et debitrixem in gabella ista parum salis repertur nec aliter est provisum quoniam
existimabam iam duobus mensibus Venetiis me reperiri expectando successorem meum cum
provisione salis.
Scribendo presentes per plures vias presertim per nuncium quem miseram in
Bossinam ad presentiendum de progresibus Theucrorum et qui in Bossinam intrare non valuit
350

ISTI, 147-148.

propter occupationem Theucrorum refert oppidum Bobovac a Theucris occupatum fuisse et


similiter aliud oppidum nuncupatum Travnich. Item duo alia oppida nuncupata Vinac et Novi
penes Jaice. Item Jesero. Et quod Jaica aliud oppidum principale erat obsessum duo oppida
nuncupata Cosal et Goruschi derelicta et combusta a propriis habitatoribus. Insuper quod
Rex Bossine fugerat in loco nuncupato Cluce et ibi erat a Theucris obsessus nec potuit ita
cito fugere quod pars impedimentorum fuit a Theucris capta et quod omnes aufugiebant que
nova Serenissimo Principe maximum terrorem intulerunt omnibus his civibus et
districtualibus. Et (...) ut novit Sublimitas vestra et per alias et supra scripsi: civitas hec est
male munita necessariis provisionibus et debitis nam meniorum certa pars minat ruinam a
parte ponentis est quendam puncta munita que a terrafirma tedit versus menia; maximi
nocimenti lignamina non reperiuntur in civitate ac armis ... bis et aptis et bombardis est
vacua propter armamentum galee, stipendiariis etiam tam castrum quam civitatem est male
munita et hi stipendarii qui reperiuntur a modo sunt uxorati et partim de Dalmatia et de aliis
reperiri non possunt et sunt male contenti quia sunt sine denariis et... quod vivere possunt, et
novissime ad me venerunt exclamantes petendo subventionem ut vivere possunt et ego eis
dare non possum.
Ex quibus omnibus scire reverenter persuadere ut Vestra Serenitas dignaretur
provisiones necessarias facere tam peditum sub uno probo et apto connestabile (nap. a.
comestabile) ad reparationes fiendas pro construenda civitate in omni casu quod de
balistariis pro castro. Tragurii sub uno capite probo et intelligente ad reparationem
necessariam penes presentem castellanum usque ad numero 25 inter quos sint ballistarii pro
civitate et castro quia hic nullus aptus ad id reperitur et super ... necessarie sunt pecunie sine
quibus nil bene sequi posse.
Accedit ad presentiam Serenitatis Vestre nobilis civis Tragurii ser Lucas de Casotis
orator istorum nobilium et civium suprascriptis de causis qui oretenus latius explicabit de
ipsis novis occurrentibus et de necessariis provisionibus quam scribi possent.
Prout certior factus sum Imperator Theucrorum scripsit magnifico domino Banno
Sperancich Clissii petens ab eo claves Clisii, Thenini et Ostrovice, aliter quod inter paucos
dies expectet eum ad sui visitationem. Bannus vero predictus videtur valde temere et scripsit
hec spectabili domino comiti Spalati asserens nescire quod facere debeat.
Inter cetera summe necessarium est quod Vestra Serenitas mittat huc unum
sufficientem bombarderium et unum prothomagistrum quia hic nullus aptus nec ydoneus
reperintur nam sine illis res non recte procederit et omnis expensis frustra fiet me autem ultra
onus regiminis opportet esse bombarderium, prothomagistrum et superstitem certe et si
libenter ut teneor ago tamen non potero perseverare in tanto fastidio et unum magistrum a
ballistis quia hic nullus nec aliquis est qui sciat... Circa necessaria non desisto omnibus
viribus meis esse vigilari die noctuque ad ea que concernant honorem et bonum statum Vestre
Serenitatis donec vita erit in corpore meo.
3. junii 1463.
4. VI. 1463. Trogir. Dnevni izvjetaj trogirskog kneza.351
Illustrissime et cetera
Hesterno die per nobilem civem Tragurii ser Lucam de Casotis, oratorem iste civitatis
scripsi vestre Serenitatis quantum usque tunc habueram. Postea vero instanti die ad me (...)
nuntius magnifici domini Banno Sperancich Clisii sub eius literis credulitatis qui sui parte
p(.. .) mihi notificavit magnificum dominum suum habuisse serenissimum dominum Regem
351

ISTI, 148-149.

Bossine d(...) aufugisset et esset obsessus in quodam eius oppido nuncupato Cluce ut per
alias scripsi ad fidem Theucrorum exiit et in eorum manibus se possuit qui Theucri duxerunt
eum versus Jaice, ut obtinueant locum ipsum. Subiungens quia valde tenebat ipse dominus
Bannus de statu suo considerato quantum locus Clissii importat statui vestre d.d. in his
partibus optans resistere et defendere in quantum poterit, petebat a me necessariis
munitionibus. Ego vero ipsi nuntio raspondi generaliter, bonis et amicabilibus verbis
excusando me non habere munitiones superhabundantes scilicet dando sibi spem quod vostra
Illustrissima dominatio habentis predictis novis opportune providebit per modum quod iste
partes et ipse dominus Bannus poterit esse securus et sine timore et cum his et aliis bonis
verbis preventibus spem dictum nuncium expedivi.
Predicta nova retentionis dicti domini Regis Bossine valde temerunt hos cives et
propterea non obstante quod nobiles expediverunt oratorem suum ad Vestra Serenitate pro
impetrandis provisionibus necessariis etiam populares ad me venerunt asserentes deliberasse
cum meis litteris velle mittere dictis de causis nuncium suum ad serenitatem vestram quod
videns eis honeste denegare non posse consensi.
Et licet Serenissime Princeps maxima instantiam utatur impetrando provisionem
necessariam nilminus ego cum his civibus quos invenis ferventissimos ad conservationem
huius civitatis non disistimus ad preparandum menia mantellectis gradiciis et fortificando ac
alia necessaria faciendo pro defensionem et constructionem huius civitatis pro bono status
serenitatis vestre sine debitis provisionibus et munitionibus prout per alias scripsi litere mee
preparationes debiles mihi videntur sicut etiam hi connestabilem vestri mecum comunicarunt
quia civitas hec prout per alias scripsi est vacua debitis provisionibus et presertim
munitionibus et ille que sunt in arce non sufficiunt pro ipsa tamen modo arce et super omnia
necessarie sunt pecunie.
Quidam nuncius quem misseram versus Bossinam rediit et retulit nova predicta etiam
vera subiungens quod transiens per Clissium invenit omnes valde territos et pavore plenos.
Quodque cives Clissienses iverant ad presentiam domini sui Banni persuadentes ad
provisionem fiendas pro defensionem ipsius loci. Quodque sibi persuaserant ab aliquo
dominio non posse habere sufficiorem succursum quam a dominio Vestro cui deberet se
commendatum facere et ponere se ad statum suum in eius manibus ().
4. junii 1463.
14. VI. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Vijea umoljenih kojim se odreuje da rektor i Malo
vijee odrede tri slubenika za pratnju bosanske kraljice ako bude ila u Dubrovnik. 352
Prima pars est dando libertatem domino rectori et suo minori consilio faciendi tres
officales ad cortizandum reginam Bosne, si veniet Ragusium.
14. VI. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Malog vijea o izboru Andrije Ilije Crijevia, Nikole
Palmotia i Ilije de Bona za pratitelje bosanske kraljice ako bude ila u Dubrovnik.353
() ser Andreas Elie de Crieva, ser Nicola de Palmota, ser Elias Pe. de Bona, electi
fuerunt officiales ad cortizandum reginam Bosne si veniet Ragusium.

352
353

. TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 16.


D. KOVAEVI, 212, bilj. 47.

4. VII. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Malog vijea o izboru patricija Mihovila Restia i
Marina Gundulia za posjet kraljici, udovici pokojnog bosanskog kralja Stjepana
Tomaa.354
Ser Michael Mar. de. Restis, ser Marinus B. de Gondola electi fuerunt ad eundum
visitandum dominam reginam, relictam condam serenissimi Tome regis Bosne.
23. VII. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Velikog vijea o vinu koje kraljica Katarina kupuje
na dubrovakom podruju plativi uobiajenu carinu.355
Prima pars est de faciendo gratiam domine Chatarine, regine Bosne () Prima
pars est de faciendo gratiam domine Catharine regine Bosne di Stagno Ponta et aliis tenutis
nostris possit conducere ad insulam de Medio gugna triginta vini solvendo dohanam
consuetam.
23. VII. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Vijea umoljenih o slanju poslanstva kraljici
Katarini, ako bude eljela posjetiti Dubrovnik.356
Prima pars est de mittendo dictum domine Catharine regine que fuit Bosne, quod si
voluerit possit venire Ragusium.
23. VII. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Vijea umoljenih o tome da se kraljici Katarini da
jedna brzoplovka za putovanje morem.357
() Prima pars est de dando sibi perigium cum una ex fustis qui ad illud mare.
30. VIII. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Vijea umoljenih o davanje slobode gospodinu
rektoru i Malom vijeu da se ispriaju kraljici Katarini po pitanju tributa kako se
raspravljalo.358
Prima pars est de dando libertatem dno (domino) rectori et suo minori consilio
respondendi dne (domine) Catharine, regine Bosne, pro facto tributorum prout fuit
arengatum, se excusando.
8. X. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Vijea umoljenih o doputenju rektoru i Malom vijeu
da odgovore ili uine odgovor Katarini, udovici bosanskog kralja Stjepana Tomaa,
vezano uz domove i zemljoposjede te 500 perpera godinje.359
Prima pars est de dando libertatem domino rectori et suo minori consilio respondendi
aut faciendi responsionem domine Catharine relicte regis Thome pro domibus et territoriis et
iperperi 500 omni anno, se excusando prout fuit alias sibi responsum (Cassa).

354

F. Raki i . Truhelka taj su zapisnik pogreno datirali 4. lipnja 1463. F. RAKI, Dubrovaki spomenici, 56; . TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 14; D. KOVAEVI, 215, bilj. 66.
355
D. KOVAEVI, 215, bilj 64. i 67.
356
F. RAKI, Dubrovaki spomenici, 9; . TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 20.
357
D. KOVAEVI, 215, bilj. 69.
358
F. RAKI, Dubrovaki spomenici, 10.
359
. TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 22.

8. X. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Vijea umoljenih prema kojem je manji dio vijea elio
da Katarina, udovica bosanskog kralja, dobije 500 perpera za domove i zemljoposljede
koji su bili neko u vlasnitvu njezina mua.360
Minor pars consilii voluit, ut Catharine, relictae regis Thomae, ipperperi 500 annue
pro domibus et terrenis quondam sui mariti offerantur.
15. X. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Vijea umoljenih o odluci o izboru tri osobe koji
sastavljaju odgovor kraljici Katarini, udovici kralja Stjepana Tomaa.361
Prima pars est de faciendo tres, qui sint ad faciendum responsionem domine
Catharine relicte regis Thome (Cassa.).
19. X. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Vijea umoljenih vezano uz zahtjev kraljice Katarine
vezano uz spomenute kue.362
Prima pars est de stando ut statuimus pro petitione regine Chatarine pro domibus.
26. X. 1463. Dubrovnik. Zapisnik Malog vijea o nastojanju oslobaanja iz osmanskog
ropstva igmunda, sina Katarine i Stjepana Tomaa, a za to je Katarina dala depozit
od jednog srebrnog ukraenog maa.363
Captum fuit in depositum ab illustri domina Catharina relicta serenissimi domini
Thome regis Bosne unum ensem ornatum argento dicti olim domini Thome regis qui salvari
debeat et restitui ilustri domino Sigismundo filio dicti olim domini Thome et dicte domine
Catharine si unquam erit liber a manibus Turcorum. Si autem dictus dominus Sigismundus
non erit liber a manibus Turchorum, dictus ensis nulli debeat dari nisi cui ipsa domina
Catharina dixerit et ordinaverit.

1469.
12. I. 1469. ibenik. Ugovor o najmu Katarinine lae ibenanima Nikoli Miliiu i
Marku Otagoiu364
Actum Sibenici in cancellaria comunis presentibus ser Dominico quondam Laurencii
et ser Georgio Seracenouich civibus Sibenicensibus etc. Ibique cum barca quedam
serenissime domine Catarine Regine Bosne dum steterit Veducta terram in portu conuentus
sancte Crucis insule Krapani et ibi in dies marceret ut aliqua utilitas extraheretur de ipsa
barcha, ser Jacobus Gliubich designatus uti retulit, provisor dicte barce, cum auctoritate
domini fratris Simonis de Sibenico guardiani dicti conuenctus (nap. a.conuentuus) (sa strane
napisano: ibi presentis) concessit et locavit barcham predictam et omnia coreda que habet
ipsa quorum dixerint fratres se inventarium scribendum in extra ordinariis cancellarie
Sibenicensis proxime futuris diebus Nicolao Milicich et Marco Otagossich (!) de Sibenico
presentibus et conducentibus cum istis conducentibus videlicet predicti Nicolaus et Marcus
socii teneantur aptari facere omnibus eorum expensis ipsam barcham et omnia necessaria
ispi barce et dare dicto ser Jacobo Non (?) uel eidem succesoribus ducatum unum singulo
mense pro nabulo dicte barce quam barcam possint navigare pro libito voluntatis eorum
360

F. RAKI, Dubrovaki spomenici, 10; D. KOVAEVI, 216, bilj. 74.


. TRUHELKA, Dubrovake vijesti, 22.
362
D. kovaevi, 216, bilj. 76.
363
D. KOVAEVI, 219, bilj. 97.
364
G. KRIVANI, Davanje u, 270-271.
361

reducendo tamen ipsam Sibenicum et quin restituerint dictam barcam cum suis dictis corredis
sint aboluti decetero a solutione dicti nabuli. Et si dictus ser Jacobus aut eius succesor
accipere voluerint dictam barcam de manibus dictorum conductorum prius quam ipsi sponte
vellent illam dimittere in hoc casu debeat reficere ipsis conductoribus quicquid iudicaditur
per illos fuisse expensum pro melioracione dicte barche idest totum id quod causa ipsorun
iudicabitur esse melioratam dictam barcam et coreda eius sint et ipsius conductoris ab inde
absoluti a dicto nabulo. Pro quibus omnibus opservandis que a dictis sociis super promissa
sunt presentibus eorum Jacobus Prischouich dictus Balac Ligniach se constituit pro eis
fideiussorem (?) dicto ser Jacobo ut super stipulanti promittens pro illi obseruabunt omnia
ista et aptari ut suprafacere dictam barcam et eam non abducent non redituram Sibenicum et
soluatur pro ea dictum nabulum promittentes inuicem dicti ser Jacobus et dicti canductores et
dictus Plegius omnia et singula ista a se promissa firma sint rataque habituros si (...) quanti
pluris ualoris dicte barce cum refectis denariorum expensarum et interesse se obligatus
omnium suorum bonorum presentium et futurorum qua pena soluta vel non omnia tamen et
singula ista firma rataque esse uoluerint declaro quod nabulum omitti incipiat die hodierno
quod nabulis essedictus mense.

1478.
20. X. 1478. Rim. Oporuka kraljice Katarine365
Catherinae reginae Bosniae testamentum, per quod, nisi Sigismundus et Catherina
eius filii ad christianam fidem redirent, Romanam ecclesiam instituit haeredem. Ex Cencio
Camerario fol. 347.
In Nomine sancte et individue Trinitatis Patris et Filii et Spiritus sancti. Amen. De
anno Incarnationis dnice (nap. a.Domini) Millesimo quadringentesimo septuagesimo
octavo, Indictione undecima, die vero vigesima mensis Octobris, Pontificatus Sanctissimi in
Christo patris et domini nostri, dni (nap. a.domini) Sixti divina providentia pape IIII. anno
octavo, In mei notarii et testium infrascriptorum et subscriptorum, ad omnia et singula
infrascripta vacatorum specialiter et rogatorum, presentia Illma dna Catherina quondam
Ducis Stephani filia Regina Bosne, nunc m alma Urbe in Regione Pinee, in domo sue solite
habitationis prope ecclesiam sancti Marci de Urbe constituta egra corpore, sana tamen et
compos mente animo volvens, quod imensa divine maiestatis elementia, ut eo amplius bonum
et gratiam suam effunderet, et lapsorum ordinem Angelorum repararet, hominem sibi similem
non subiturum morbos et angustias, nec dire mortis inevitabile periculum, sed gratie sue
participem et eterao vite futurum herdem de limo terre creavit: sunerveniente tamen hostis
antiqui suggestlone nequissima mors est indicta homini, que est in posterum postmodum
derivata, propter quod oportet hominem esse vigilem, ne cum venerit illa dies, que penitus est
incerta, eum inveniat dormientom veluti animal brutam, quod ob rationis defectum sue nequit
saluti consulere, et eo amplius quod dies homims constat esse brevissimos et tamquam umbra
quedam pretereuntes. Quapropter pia mente et animo deliberato ac maturo ducta consilio,
volensque, dum ratio regit mentem et viget in sui corporis membris quies, de suo Regno
Bosne prefato ac iuribus eiusdem, ceterisque bonis temporalibus sibi a deo collatis salubriter
ordinare, omnibus melioribus modo, via, iure, causa et forma, quibus melius et efficacius
potuit et potest, suum presens nuncupatum testamentum seu ultimam condidit modo
infrascripto voluntatem, quam et quod valere voluit et tenere iure testamenti, et si iure
testamenti non valeret ratione preteritionis vel alterius caiuscumque solemnitatis obmissionis,
voluit et vult ipsam suam ultimam voluntatem valere iure codicillorum seu donationis causa
365

A. THEINER, Vetera monumenta Slavorum, 509-511.

mortis, aut inter vivos, et tamquam iure ultime voluntatis, quo melius valere poterit et tenere,
cassans, irritans et annullans eadem Regina testatrix omne aliud testamentum, ac aliam
quamcumque ultimam voluntatem hactenus sub quibuscumque verborum clausulis et
derogatoriis per eam factum seu factam, volens ante omnia quod a spiritualibus hoc presens
suum testamentum sumeret exordium, animam suam omnipotenti deo, beate Marie Virgini et
Beato Iohanni Evangeliste ac omnibus sanctis curie supernalis commendavit. Et si cam de
infirmitate, qua laborat de presenti, transire contingat ex hae luce, corpori suo eligit et elegit
sepulturam in ecclcsia sancte Marie de Araceli, ubi voluit et vult sepeliri. Demum animo
volvens, quod licet per immanissimum Christiane religionis hostem Turcum retroactis
temporibus de facto, et per tyrannidem prefato Regno Bosne pulsa et spoliata sit, propterea
tamen ius Regni prefati non amisit, nec amittit, quod spectat ad eam propter incapacitatem et
inhabilitatem filiorum suorum legitimorum et naturalium et Illmi Regis Thome memorati
Regni Bosne, ex professione Machometane secte contractam, habensque fiduciam in domino,
qui nullum violentum sinit esse perpetuum, quod prefatum Regnum aliquando de manu
tyrannica et hostili excidet et evertetur ab ea, et Christiane subiicietur ditioni, volens
propterea incolis Regni prefati et Regno consulere, ne ad manus veniat aliquorum nullum
habentium ius in Regno, sed suum iuridicum et legitimum habeant regimen, prefata Regina ex
premissis et quibusdam aliis rationabilibus causis animum suum moventibus, ac memor
munificentie gratiarum et beneficiorum a sancta Romana ecclesia et apostolica sede, a felice
et sancta memoria Pauli pape II. et Sanctissimo domino nostro dno Sixto papa IIII.
collatorum, qui eam gratissima hospitalitate sunt semper prosecuti, subveniendo eidem
secundum Regiam dignitatem condigno annali stipendio et provisione sufficienti pro suis
necessitatibus, in prefato Regno Bosne cum omnibus et singulis iuribus, pertinentiis,
dependentibus, connexis et annexis, et prefati Regni Civitatibus, Castris, terris, villis, iuribus
et iurisdictionibus, ac utili et directo eiusdem dominio sacrosanctam Romanam ecclesiam et
sedem apostolicam, ac prefatum Sanctissimum dominum nostrum Sixtum divina providentia
papam IIII., et suos successores canonice electos et intrantes Universales heredes ac
successores instituit, rogavitque et ro-gat per solemne fidei commissum dictam sedem
apostolicam, ac prefatum Sanctissimum dnum nostrum et predictos successores, eiusdemque
prefate sedis fidei eommisit et committit, et ita volut et ordinavit, quod filio suo et prefati
Regis Thome legitimo et naturali Sigismundo, si quod deus per infinitam suam permittat
clementiam ex Machometano vomitu, in quo degit de presenti, ad veram Christi fidem realiter
et cum effectu revertatur, prefatum Regnum et Regni iura, dominia et iurisdictiones absque
detractione legis Trebelianice plene restituat, eumque Regem in prefato Regno nominet,
intitulet et investiat, quantum in prefata sede apostolica fuerit. Si vero dictus Sigismundus
eius filius ad Christianam fidem non venerit, ut prefertur, tunc ullo casu dicta Illma dna
Regina voluit dictum fidei commissum esse nullum, irritum et inane, nulliusque roboris vel
momenti, ac si factum non fuisset. Sed in tali casu iterum ro-gavit et rogat dictam sedem
apostolicam et Sanctissimum dnum nostrum et suos successores prefatos, et eius ac
prefatomm fidei committit, quod filia eius Catherina, que similiter de presenti
Machometanum vomitum sequitur, revertatur realiter et cum effectu ad sanctam Christianam
fidem, eidem filie sue modo et forma premissis Regnum prefatum integraliter restituant,
quantum fuerit in eisdem. Ambobus autem et filio et filia prenominatis in perfida
Machometana secta perseverantibus, dictum fidei commissum prefata Regina voluit similiter
esse nullum, irritum et inane modo quo supra est premissum, et interim dictam sedem
apostolicam posse plene et libere de prefato Regno, eius iuribus et titulo disponere ad suam
voluntatem et beneplacitum tamquam de re, patrimoniis, hereditate ac bonis suis propriis,
quibusvis contradictionibus non obstantibus. Insuper in reliquis bonis mobilibus et
immobilibus, que sua hic in Urbe reperiuntur et extant, suos heredes et successores equis
portionibus instituit similiter, et esse voluit dnam Paulam Marosani Mirchovich, dnam

Helenam Iohannis Semphovich, et dnam Mariam Georgii Misglenovich. Voluit insuper et


ordinavit prefata Regina, quod ex dictis suis bonis sibi a deo collatis pro funeralibus
sumptibus et sepultura fienda in dicta ecclesia beate Marie de Araceli, secundam quod
videbitur suis infrascriptis executoribus, exponantur ducati ducenti.
Item voluit et legavit dicte ecclesie sancte Marie de Araceli palium seu suum Regale
mantellum de panno aurato. Item eidem ecclesie beate Marie de Araceli legavit et legat unum
tusale sericeum pro altare cohoperiendo diversorum colorum, quod pro ornatu sue capelle
habebat. Item legavit et legat Hospitali sancti Hieronymi de Lausto pro natione Sclavonorum
capellam suam integram, hoc est Missale, calicem cum patena et corporale, planetam cum
suis camisiis et aliis sacerdotalibus indumentis, et unum tusale sericeum, quo altare
cohoperitur. Item prefata Regina dixit et confessa est se habuisse ex causa mutui a prefata
domina Paula ducatos vigintiduos, Item dixit se habuisse a Radice Iohannis Clesich sue
domus Magistro ducatos trigintaocto, Item dicit se esse debitricem certis honestis causis Luce
Vucichovich in ducatis decem et octo et carlenis octo, quibus ante omnia et cuilibet eorum satisfieri voluit et mandavit. Ulterius prefata dna Regina dicte dne Paule Mirosani Mirchovich
prelegavit ducatos quinquaginta, et unam suam vestem de zetano nigro foderatam de dosi, et
unam aliam de panno nigro foderatam de pellibus lupi cervieri. Item prelegavit dne Heclene
Iohannis Semphodivich prefate ducatos vigintiquinque, et unam suam vestem longam de
panno nigro cum sua fodra de amarturis. Item prelegavit dicte dne Mare Georgii
Misglenovich ducatos triginta, et unam vestem longam de pano nigro simplicem. Item
prelegavit Radici Iohannis Clesich Magistro sue domus ducatos quinquaginta, et unam
simitanam cum suis ornamentis argenteis, et unam vestem Turcham de serico rubro et auro
textam. Item legavit Georgio Nicolai Zubravich suo familiari ducatos quinquaginta. Item
legavit Habrahe Radici suo familiari ducatos triginta. Item legavit filio suo Sigismundo unum
ensem Regis sui patris ornatum argento ea conditione, quod si dictus filius eius Sigismundus
ad veram Christi fidem non revertatur, legavit dictum ensem Baose filio fratris sui Ladislavi.
Item legavit dictis filiis Sigismundo et Catherine unum pugillare de argento, et duas tassias et
duas coppas argenteas cum suis copertis laboratas cum smaldo. Item reliquias suas, quas
habet ornatas argento et alias, que argento non cohoperiuntur, reclusas in capsetta sua
legavit ecclesie sancte Catherine ordinis Minorum in oppido Iace in Regno Bosne: reliqua
Bona sua, que supererunt, prelibata Regina, deductis legatis premissis et ere alieno, voluit et
ita ordinavit, quod per suos executores infrascriptos secundum eorum descriptionem inter
familiam suam secundum conditiones et merita personarum dividantur. Executores autem
suos instituit, ordinavit et esse voluit nobilem virum iuris utriusque doctorem dnuum
Matheum de Raguis de Ragusio, Canonicum Ragusinum, Rmi dni Cardinalis sancti Petri ad
Vincula Capellanum, et dictam Paulam Mirosani Mirochovich et Radicem Iohannis Clesich
supradictos, quibus dedit plenam et liberam potestatem statim post obitum eius, et rogavit
eosdem et rogat, ut suam supradictam exequantur voluntatem, promictens quicquid per eos
factum, actum et gestum fuerit, id se exnunc prout extunc ratum, gratum et firmum habituram.
Acta fuerunt omnia suprascripta, que in hoc publico testamento continentur, presentibus,
audientibus et intelligentibus venerabilibus et discretis ac religiosis viris, videlicet dno
Georgio de Marinellis Archidiacono Arbensi et Capellano Rmi patris dni Cardinalis s. Marci,
fratre Carulo de Tybure, fratre Antonio de Florentia, fratre Francisco de Vallemontone, fratre
Phylippo de Vercellis, fratre Mariano de frater Cypriano de Viterbo, fratribus Monasterii et
Conveutus s. Marie de Araceli, ad predicta legitime vocatis et rogatis, qui inferius suis
propriis manibus se in fidem omnium et singulorum premissorum de scripserunt. Post hec
prefata domina Regina affectans, quod hoc presens suum testamentum prefato Sanctissimo
domino nostro et sacro Cardinalium collegio in publica forma exhiberetur, rogavit Rev.
patrem dnum Bartholomeum Marasca Episcopum Castellanum, suisque prefatis executoribus
iussit et mandavit, quatenuus boc suum testamentum Rmo in Christo patri et domino, domino

Roderico Episcopo Portuensi, sacrosancte Romane ecclesie Cardinali et Vicecancellario,


pientissimo protectori ac benefactori singularissimo, una cum Regio ense presentaretur, cuius
Dominationem Rmam prefata Regiua rogavit et rogat, ut supradictum suum testamentum
dicto Sanctissimo domino nostro et sacro Cardinalium collegio una cum regio ense
presentaret, ut sic conservetur perpetuo.
Et ego Antonius Georgii de Sclavonia presbuter Spalatensis diocesis, clericus in
basilica principis Apostolorum de Urbe, publicus Imperiali auctoritate notarius, quia
premissis etc. publicum presens testamentum confeci, signoque et nomine meis consuetis
signavi etc.
Ego Georgius de Marinellis Archidiaconus Arbensis, testis suprascriptus, omnibus et
singulis, que in suprascripto testamento continentur, presens fui et ad fidem premissorum
manu propria subscripsi rogatus et requisitus.
Et ego fr. Carolus ordinis Minorum ac vicarius loci sacri conventus Areceli, testis
suprascriptus, omnibus et singulis, que in suprascripto instrumento continentur, presens fui et
ad fidem precmissorum manu propria subscripsi rogatus et requisitus.
Et ego fr. Antonius Francisci ordinis Minorum prefati loci ac testis prenominatus
omnibus et singulis, que superius continentur, presens fui, et audivi et ad fidem premissorum
me subscripsis rogatus et requisitus.
Et ego fr. Franciscus de Vallemontone ordinis Minorum suprascriptus testis fui ad
omnia et singula, que in hoc testamento continentur, et ad fidem premissorum manu mea
propria me subscripsi.
Et ego fr. Phylippus de Vercellis ordinis Minorum suprascriptus testis fui ad omnia et
singula, que in hoc testamento superius continentur, et ad fidem premissorum manu propria
me subscripsi.
Et ego fr. Cyprianus de Viterbio ordinis Minorum suprascriptus testis fui presens ad
omna et singula, que in hoc testamento continentur, et ad fidem premissorum manu propria
me subscripsi.
Et ego fr. Marianus de Roma ord. Minorum prefati loci ac testis prenominatus, presens
fui, que superius continentur, vidi et audivi, et ad fidem premissorum me subscripsi mpp.
rogatus et requisitus.
R. Cardinalis sancti Georgii suprascriptam registrum dicti testamenti cum suo domini
pape Camere originali fideliter auscultatum suibscripsimus mpp.
Ego Ant. de Viterbio Protonotarius et Apostolice Camere Clericus supradictum
testamentum publicum recognitum, ac per me et omnes dominos, videlicet Rmum dominum
Camerarium predictum, ac Clerincos Camere infrascriptos collationatum auscultavi fideliter
cum suo orginali, et manu propria subscripsi in presenti registro in Camera Apostolica.
Ego Ludovicus Agnellus Prothonotarius ac Apostolice Camere clericus collationavi et
subscripsi me ut supra.

1478-1590.
Izvorni nadgrobni natpis na grobu kraljice Katarine u franjevakoj crkvi Araceli na
Kapitolu u Rimu.366

366

K. DRAGANOVI, Katarina, 38-39; B. PANDI, Katarina Vuki, 25; P. OKOVI, Kotromanovi,


723-740.

KATARINI KRALICI BOSANJSKOI STIPANA HERCEGA WSVETOGA SAVE W


PORODA ELENE IKUXE CARA STIPANA ROENI TOMAA KRALA BOSANJSKOGA ENI
KOL, IKI GODINI. N.I.D. I PRIMINU U RIMI NA LITA GNA Y.U.O.I. LITO. NA.
K.I.E.DNI. OKTOBRA.SPOMINKA. NE PIBZOMJ. POSTAVLENJ.

1590.
Dananji nadgrobni natpis na grobu kraljice Katarine u franjevakoj crkvi Araceli na
Kapitolu u Rimu.367
DOM CATHERINAE REGINAE BOSNENSI, STEPHANI DUCIS SANCTI SABE, EX
GENERE, HELENE, ET DOME PRINCIPIS STEPHANI, NATAE. THOMAE REGIS
BOSINAE UXORI. QUANTUM VIXERIT ANNORUM LIIII. ET OBIIT ROMAE, ANNO
DOMINI MCCCLXXVIII. XXV. DIE OCTOBRIS, MONUMENTUM IPSIUS SCRIPTIS
POSITUM. PALATINUS ROMAE SCRIBEBAT. M.D.XXXXV.

367

ISTO.

Narodne predaje
Sablja kraljice Katarine368
Neto se udnovato dogodilo u vreme Omer pae, kad je ovaj kupio oruje od krana.
U ovom istom selu (nap. a. Otra Luka), a koliko se sjeam kod iste familije Kristia naen
je jedan ma sa ovim od prilike turskim nadpisom: Ja sultan Mehmed Fati ovaj ma
poklanjam mojoj posestrimi Katarini kraljici bosanskoj etc. Kad je prvi put kupito oruje
vlasnik ovog maa sakrio ga je bio u jednu slamu. Nu kad su drugi put zali Omerpaini
vojnici sa najveom strogou i lupanjem kovega, te prietnjom u mrtvu glavu kue
pretraivati, netko iz susjedstva pokaza da ima sakriveni ma vlastnika dotle su nizami bili,
dok nije donio maa, za kog je znao, da je starina, koju je od svojih prea batinio. (Izgleda,
da su se dovodili u vezu sa bosanskom kraljevskom porodicom Kristia). Moj pokojni stric o.
Martin Nedi na svaku ruku molio je Omer pau, makar uz skupi odkup, da bi spomenuti ma
dao za pohranu muzea, ali ovaj mu odgovori, da je to dragocienjenost i za carski muzej u
Carigradu. I tako ga odnese.
Zadnji dani Kozograda (Po narodnoj predaji)369
uvena je u domaoj poviesti stara gradina Kozograd koja sa skrajnog obronka
planine Konjuha gospoduje nad Fojnikom kotlinom. Podrtine ove gradine s prilino
sauvanom podzemnom tamnicom i danas svjedoe o vanosti Kozograda, koji je straio nad
velikim rudarskim naseljem izpod svojih obronaka. Kozograd je bio sklonitem zadnje
bosanske kraljice Katarine. Pad ove tvrave pod Turina ovijen je slikovitmi narodnim
vjerovanjem, koje predajemo i iroj javnosti.
U jednoj osvjetljenoj sobi tvrdoga grada sjedila duboko u no dva vrla viteza: Kazimir
Brbonji, zapovjednik grada te osobiti pouzdanik kraljice Katarine, i godinama mlai
Ljudevit Tomaevi, daljnji roak zadnjeg bosanskog kralja. Razgovarali o kobnoj sudbini
ovoga kraljevskoga grada.
ta je danas dolazio i zahtievao pain poslanik? upita Ljudevit prokuanog junaka
Kazimira.
Pita, to je dolazio? Odgovori mu zamiljeli vitez, koji nastavi: Poto smo jutros odbili
estoki juri Hasanpainih boraca na nau kulu, posla mi on prije zalaza sunca svoga
izaslanika s drzkim zahtjevom, da mu predam grad. Oholo mi poruuje, da ima vojske
368

369

V. OROVI, Sitniji prilozi, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 1914, br. 26, 432-433.
Leonardo UTURI, Zadnji dani, nav. dj.

osamdeset hiljada, s izobila hrane i debane. Mi pak nemamo vie od hiljadu vojnika, hrana
nam na izmaku, a vodu su nam ve odvratili. Eto, radi ega sam te, mladi drue, zadrao
noas na razgovoru. Reci i ti kao dobar junak svoje miljenje! ta da uradim?
elio bih, pobratime, da ti ko stariji i izkusniji rekne svoje bijae mladiev odgovor.
Naa dina kraljica, koju smo onomadne odavle odpremili, sretno je stigla u
Dubrovnik. Ali za grad je, muka. Vode u njegovoj cisterni imamo jo samo za dva dana. A
hrane za sve nas jo za jedan dan. Moj viteki brk moe podnieti, da bi grad ipak predao
Turinu. Nego nam preostaje jedini astan izlazak, da jo noas pobjegnemo odavle, a sve
vriednosti i dragocjenosti sakrijemo u podzemne prostorije grada, da ne bi dopale u ruke
dumaninu. Jesi li ti za to, Ljudevite?
Ja jesam; ama ne znam, jesu li za to vojnici spremni.
Za njih je lako. Neka uzmu ono hrane, to ima, pa pritegnu opanke, i svi emo podzemnim
putem izii, te na Gri. Otale emo rimskom cestom preko Motorca spasti u dolinu Vrbasa, a
do Blagaja je siguran put u zemlju Hercegovu.
Miro! pozove zapovjednik slugu, koji 'upade na zapovied.
Reci, Miro, kovaima, da odmah podkuju sve gradske konje i to tako, da im okrenu ploe
naopako, natrake. Kad izbjegnemo na tako podkovanim konjma, mislit e Turci po tragu, da
nami je dola pomo, pa e imati mnogo muke pucajui i juriajui na naputeni grad.
Zatim Kazimir pripasavi ma izae, da izda vojsci nalog za bieg. Meutim je Ljudevit s
gradskom poslugom unio sve gradske dragocjenosti u tajne podzemne prostorije. Dok je
jedna ovea skupina vojnika stajala u razgovoru na sjevernoj strani grada, unie nenadano
meu njih njihov zapovjednik Kazimir, od koga se oni prestraie.
Ne bojte se, moji junaci prozbori im on i nastavi:
Eto je turska sila pritisla poput more nau Bosnu. Pada joj u ruke grad za gradom.
uje se, da je i kralj nam Tomaevi poginuo u Jajcu. Da se borimo ko divovi, ne moemo
Turinu odoliti. Stoga sam ja stvorio odluku, da bjeimo iz Kozograda. To znajte i spremite se
za polazak. Znam, da je teko ostaviti svoju postojbinu, nae gore i dolinu Fojnice; ali sila
Boga ne moli. Eno se gradina Lagumi predala Turcima, Zvonigrad zapaljen; te nama ne
preostaje drugo, nego da ostavimo na ugroeni grad.
Vojnicima, viklima na borbu, pade teko na srdce rie njihova vojskovoe. Proplakae
brkati momci poput djece, koja se razstaju s materom. Ali suze ne brane tvrave. Kazimir
zatim zatrubi svoj vojsci na uzbunu. Brzo se svi skupe, da uju rie svoga zapovjednika.
Skromni sin sv. Franje, o. Tanazije, Kozogradski duhovnik, blagoslovi vojnike pokropivi ih
sv. vodom, da sretno pou novim putevima. Oni pak pokropie suzama sveto tlo svoga
tvrdoga grada.
Uz poklik: Isuse!, otvori zapovjednik teka vrata grada, pa sa svojim konjanicima
izae u tamnu no. U isto su vrieme pjeaci, predvoeni Ljudevitom, izali podzemnim putem,
te se na vrh Grica sastadoe sa konjanitvom i dalje nastavili zacrtano putovanje. A tvra
Kozograd ostade pusta u planini...
O izlasku sunca pain pisar Ferid Saraevi, potureni bogomil, poao u pratnji roba
na vodu, zvanu Kraljiin zdenac, da uzme abdest i pomoli se Alahu. Prolazei izpred
gradske kapije opazi mnoge konjske stope. Ali kad bolje razgleda, vidje, da su konji uli u
tvravu. Uznemiren time pozove na odgovornost zapovjednika strae sa strogim pitanjem;
kakvi su konjanici uli u grad? Straar odgovara da nije nikoga vidio. Ova se vijest poput
munje raziri po turskom taboru. Hasanpaa, biesan na nepanju svoga zapovjednika strae,
pozove ga preda se. U neobuzdanoj estini udari ga sabljom po glavi tako katilski, da se je
biednik devet puta savio u klupko, dok nije i duu izpustio. Pasa dade na brzu ruku saliti u
fojnikim rudnicima teke topove, kojima je stao pucati na grad, da se je itav tresao. udio

se Hasanpaa, da grad ne odgovara paljbom. Mora, da knez neto novo sprema, pomiljao
Turin, pa jo ee puca. Nakon viednevnoga pucanja unioe Turci u razrueni grad. Neki
Seferovi upade prvi i na bedem-kuli izvjesi zeleni barjak. Uavi paa u prazne razvaline
naredi, da se i one zapale rekavi srdito: Mnogo sam vidio muke, dok sam osvojio ovaj grad,
pa kad nijesam u njem naao nita osim razvalina, neka nema ni njih.
Tako od nekada tvrdoga Kozograda ostadoe samo ruevine, koje i danas priaju o
nekadanjoj snazi bosanskoga kraljevstva.

Bosanska kraljica Katarina Kosaa370


Kraljica je pobjegla s Kozograda kad su Turci navalili. Potkovala konje nazad,
naopako. A ne bi ona nikud biala da joj vodu nisu prisikli.
Pria se da je Katarina, bjeei od Turaka, bjeala iz Jajca preko brda i dola u Varo
pod Kozogradom. Kad se nisu mogli obraniti, potkovala sve konje naopako i jednu no iezli
i pobjegli u Dalmaciju, Livno, Duvno.
Kraljica naputa Bosnu371
Pria hoe da se kraljica pripravila na junaki otpor protiv Turaka u tvri Kozovu
vie Fojnice ne zastraena ni tim to su joj Osmanlije zarobili djecu, imana i Katicu, i to
su ve povelik dio Bosne osvojili. Junaki se branila protiv navale turske vojske, pa istom kad
vidje, da nikako u tvravi uzdrati ne moe, utee na more u Dubrovnik.
Kozograd, tvrava nad Fojnicom372
Na Kozogradu je Marija Terezija bila, a neko kae Kraljica Katarina. I onda kad je se
turski sultan pomolio, ne znam ko iz Podgrada njega je ubio i ima mu i sada grob kod
Karameta (porodica Karahmet VP). A ona, kraljica, imala je ovjeka, mua, i u Bakovie je
on salazio, tamo ima njeku ensku. Io o njoj dole, io, i jedanput ga nestane. Onda pitali,
pitali, ali njega nema ubili ga i zakopali u ubre. Kraljica pitala sve, ali nije mogla nikako
saznat. Onda su joj pratri kazali. Neki se ispovidoi pratru kazo da je ubio kralja, a kraljica
dola i pitala pratre i oni joj kazali da je kralj zakopan u ubretu. I onda ona dola, iskopala
ga i odnila.
Kraljica je pobjegla s Kozograda kad su Turci navalili. Potkovala konje nazad,
naopako. A ne bi ona nikud biala da joj nisu vodu prisikli.
Pria se da je Katarina, bjeei od Turaka, bjeala od Jajca preko brda i dola u
Varo pod Kozogradom. Kad se nisu mogli obraniti, potkovala sve konje naopako i jednu no
iezli i pobjegli u Dalmaciju, Livno, Duvno.
Ima alka pod Kozogradom, gdje su se lae, emije, vezale. Otac Mika Babia je,
kako sam pria, iz kamena izvukao tu alku i skovao je neki Guja iz Selakovia kosni kov od
nje.

370

V. PALAVESTRA, Historijska usmena, 181.


V. PALAVESTRA, Historijska usmena, 186.
372
V. PALAVESTRA, Historijska usmena, 241.
371

Opsada Kozograda373
Sultan s vojskom opkolio Kozograd u kome je bila kraljica Katarina. Poto je vidjela
da se nee moi odrati, pobjegla nou, a spomenik toga njezina ina nalazi se i danas na
tvrdom kamenu u samom Kozogradu. Narod pria da su dva udubljenja u kamenu otisci
kopita kraljiina konja, pred polazak iz tvrave.
Opsada Kozograda374
Pripovijeda se da su Turci ovaj grad najposlije osvojili i da je ispred njih potonja
bosanska kraljica pobjegla otalen. Turci opkole grad, ali mu tvri ne mogu za dugo vremena
nita uiniti. Poto su se na sve naine uzalud muili, rei e im jedna baba: Zatvorite konja
pastuha, pa mu nedajte za tri dana vode, a onda ga putajte i dobro gledajte, gdje e zakopati
nogom! Ondje kopajte, pa ete nai vodu to ide u grad, pa im presijecite! Kad vodu
presijeete, grad e se predati. Tako oni i urade. kada u gradu ponestane vode, naredi
kraljica , te konje potkuju naopako, natovari blago i notonjo pobjegne. Pripovijedaju da je
pri toj prilici ubila kraljica sa Kozi grada iz topa turskog zapovjednika spram sebe u
Ostrunici, 4 sata daleko. kada zapovjednika svukoe, da ga okupaju vidjee da je ensko.

373
374

V. PALAVESTRA, Historijska usmena, 290, bilj. b)


V. PALAVESTRA, Historijska usmena, 291, bilj. b)