SVEUČILIŠTE U ZADRU

ODJEL ZA ARHEOLOGIJU
SREDNJOVJEKOVNA ARHEOLOGIJA I

Seminarski rad iz Srednjovjekovne arheologije I

(KNEŽEVSKI GROB IZ VREMENA SEOBE NARODA U BLUČINI)

Mentor: Studentica:
Tomislav Fabijanić, prof. Manuela Plohl
Zadar, 16. 11. 2003.
 UVOD

U okrugu Brno-Venkov, na brdašcu Cezavy, koje se nalazi između mjesta Židlochovice i sela
Blučina, na lijevoj obali rijeke Cezavy, 1953. g. su poduzeta sistematska istraživanja od strane
prapovijesnog odjela Moravskog muzeja u Brnu.

Terenska karta Češke Republike

Istraživanje započinje sondiranjem na zapadnoj padini brdašca Cezavy.

Nalazište

2
U sondi br. 2 na 20 m je pronađen kneževski grob iz vremena seobe naroda, iz 5. st.

Kneževski grob

NALAZ

Prikaz skeleta sa nalazima

Kostur se nalazio u sloju pješčanog lapora, a raka (grobna konstrukcija) se ne može uočiti ili
je uopće nije ni bilo, zbog čega je i kostur loše očuvan. Mada je u blizini kostura nađeno
veliko kamenje, teško da bi eventualni pomak zemlje mogao pomaknuti kamen iz grobne
konstrukcije i to s obzirom da su grobni prilozi tek neznatno dislocirani.
Prema svemu sudeći, pokojnik je bio pokopan na vododerini, a na njega je bila nabacana
samo zemlja, a da se radi o vododerini pokazuju i ostaci raslinja tj. trske u okolini groba.
Najvjerojatnije je ovdje pokopan da bi se sakrio grob i da bi se spriječili pokušaji pljačke, a u
tome se i uspjelo jer je grob kroz sva ova stoljeća netaknut.

3
Što se tiče samog kostura, radi se o muškoj osobi, staroj 35-40 godina, pokopanoj u ležećem
položaju, na leđima, ruku položenih uz tijelo. Pokojnik je orijentiran zapad-istok tj. glava mu
je usmjerena na zapad, a noge na istok. Prema J. Filipu, u Češkoj, u 5. st., se ovaj način
pokapanja sve više širi kod neslavenskog stanovništva, dok se u Njemačkoj ovaj pogrebni
ritus počinje koristiti sredinom 5. st., a tu su i nađeni najstariji grobovi obloženi kamenom iz
druge polovice 5. st.
Kostur nije položen vodoravno, već pod kutom od 30° tako da su mu stopala 60 cm dublje od
glave.
Lubanja kostura je praktički uništena, pa je rekonstrukcija nemoguća, a isto je tako nemoguće
odrediti njegovu plemensku pripadnost.
Grobni inventar nađen na kosturu ili kraj njega, daje nam naslutiti da se radi o ratniku, a na
temelju tih nalaza moguće je i rekonstruirati izgled ratnika iz 5. st.

Ratnik iz 5. st.

NALAZI IZ GROBA

Nalazi iz ovog groba sastoje se od:

 Opreme konjanika- SEDLO i JAHAČKI BIČ
 Oružja- SPATHA, SAX, RATNIČKI LUK i STRELICE
 Nakita- ZLATNA NARUKVICA
 Ukrasa odjeće i obuće- FIBULA U OBLIKU SAMOSTRELA i KOPČE NA POJASU
I OBUĆI
 Staklenih posuda- 2 POSUDE IZDUŽENOG OBLIKA i 1 POSUDA TRBUŠASTOG
OBLIKA
 Toaletnih predmeta- PINCETA i KOŠTANI ČEŠALJ

OPREMA KONJANIKA

4
Jahačko sedlo

Srebrni obruči kao ostaci sedla

Kraj pokojnikovih nogu, nađeni su ostaci srebrnih obruča za koje J. Werner tvrdi da su dio
jahaćeg sedla, a na obručima su se sačuvali čavli kojima je koža bila pričvršćena za sedlo.
Jahače sedlo je tipičan grobni prilog za nomadske narode, koje germanska okolina, prema
Werneru, nije preuzela od Huna.

Jahači bič

Rekonstrukcija izgleda drške biča

Nađen je na desnoj bedrenoj kosti, odmah uz tobolac sa strelicama.

Ima umjereno konveksnu glavicu, dugu 27 mm, široku 25 mm, a visoku 10 mm, s četvrtastim
otvorom iz čijih se kutova nastavljaju četiri izbočene crte koje dijele glavicu na četiri dijela.
Otvor je presvođen lukom koji je pričvršćen na bočnim stranama glavice, a na sredini luka je
plitki žlijeb.
Karel Tihelka smatra da je ovo završetak drške jednog jahaćeg biča (nagajka).
Ratnik konjanik koji nije imao ostruga, je obavezno trebao imati bič za tjeranje konja.
ORUŽJE

5
Spatha

Spatha

Radi se o dugačkom, dvosjeklom maču, dugom 80 cm i u koricama širokom 80 mm.

Nađen s desne strane pokojnika.
Uspio se konzervirati samo gornji dio mača.
Na trnu drške bila je navučena drvena obloga prekrivena tankim zlatnim limom i na vrhu je
imala srebrnu glavicu oblika prevrnutog čamca. Omot drvene drške je u obliku oktogona sa 4
vodoravno iskucane linije dvostrukog ruba, i sa 5. jednostavnom linijom na donjem kraju
drške.
Drška mača datira iz vremena kad i mačevi iz Tournaia u Belgiji, Flanheima, Entrigena,
Goutligena u Njemačkoj i Pouena u Francuskoj, dok srebrna glavica nema nikakve analogije s
ostalim glavicama, već samo sličnosti sa ostacima iz Entrigena u Njemačkoj i Alter
Goterbarmwega u Švicarskoj.
Srebrna glavica je bila ukrašena duboreznim ornamentom, koji je prikazivao dvije fantastične
životinjske glave, najvjerojatnije zmijske, zbog ornamenata u obliku ljusaka. Između tih glava
je uzvišeni dio ukrašen ornamentom u obliku strugotina.
Drška mača je od sječiva odijeljena štitnikom, dugim 80 mm, širokim do 20 mm i debelim
12 mm, a između štitnika i drške su dvije ovalne pločice koje su spojene dugim zakovicama.
Štitnik je obložen limom od legure srebra, cinka i bakra.
Korice mača koje su bile drvene i obložene kožom, ne daju naslutiti na temelju vrste drveta,
lokaliziranje porijekla mača, jer je ovo drvo «sive johe» rasprostranjeno na širokom području
Balkana. Od obloge od kože nije ništa ostalo, ali o njoj svjedoče zakovice s pozlaćenim
glavicama u obliku meta. Na oblozi su bile i dvije očice, kroz koje se provlačilo kožno
remenje na kojem je mač visio o pojasu. Očice su bile izvorno pozlaćene, s prednje strane su
zaobljene i izbrazdane. Na oba kraja su proširene u kvadratiće čije su prednje strane ukrašene
pravokutnim pločicama od almandina, a one su podložene zlatnim folijama
Sa donje strane obaju očica su četiri hvataljke, u blizini kvadratića, kojima je bila pričvršćena
šipkica koja je izlazila na oba kraja očica i pričvršćivala očicu na kožnati pokrov.
Pošto nije jasno kako bi remen koji je držao mač, bio uvučen ispod očice, Karel Tihelka
smatra da se remen uopće nije micao, a mač se odlagao zajedno sa opasačem ili se remen
pričvršćen na koricama mača, otkopčao na njemu.
Između ovih dviju očica nalazio se prikaz gornjeg dijela tijela zmije, na kojoj je vjerojatno bio
pričvršćen remenčić, na čijem je kraju, bio pričvršćen kalcedonski disk sa srebrnom glavicom.
Oči zmije bile su od crvenih almandina, a ispod očiju je plitki urez koji je predstavljao jezičac

6
zmije. Disk je najvjerojatnije imao magijsku ulogu. Prema Werneru jedini takav disk je
izrađen od kalcedona u srednjoj Europi, a potječe iz južne Rusije. Ovaj se običaj širi srednjom
Europom za dominacije Huna, a Germani ga štuju do 7. st.
Korice mača bile su izvedene srebrnim, u originalu pozlaćenim okovom u obliku slova U, koji
je dobro očuvan. Pločica završetka koja je u gornjem dijelu ravna i obrubljena dvostrukim
rubom, imala je žlijeb u tom rubu, te se tu sačuvalo šest zakovica, pomoću kojih je pločica
bila pričvršćena na drvenu podlogu. Takva vrsta korica sa okovom u obliku slova U ima
analogiju u nalazima iz Entrigena u Njemačkoj, Alter Goterbarmwega i Klein Huningena u
Švicarskoj, s razlikom što ovaj mač ima ukras ukrašen ornamentom strugotine.
Ploha je ukrašena tehnikom iskucavanja i to ornamentom riblje ljušture.
Vrh završetka korica pričvršćen je zakovicama za pločicu. Razdijeljen je na četiri dijela,
različitih veličina. Drugi i četvrti dio su ukrašeni crvenim almandinima. Dok četvrti dio ima i
dvije konveksne okice od istog materijala, drugi dio, ujedno i najveći, ima i ukras sa strane
izveden tehnikom rovašenja.
S desne strane pokojnika su bile dvije originalno pozlaćene kopče. Kroz te identične kopče je
bilo provučeno remenje na kojem je visio mač, a sastoje se od zaobljenih pločica i okruglih
okvira s jezičkom. Ornamenti podsjećaju na glavu sove, dok su oči sove predstavljene dvama
okruglim almandinima. Kljun sove je jezičak za zatvaranje remena, na kraju zaobljen u obliku
kljuna, a po dužini prelomljen na dva dijela. Sovine uči su zakovice, kojima je kopča bila
pričvršćena na remen.

Sax

Sax

Nađen s lijeve strane pokojnika, a nosio se obješen o pojasu, no to se ne može utvrditi jer nisu
nađene ni kopče ni bilo kakvi drugi predmeti kojima bi sax mogao biti pričvršćen na pojas.
Sax je bio jednosjekli, a od sječiva su ostali samo mali zahrđali ulomci.
Prema K. Böhneru takva vrsta oružja nije imala prečku između oštrice i drške, ali ovaj sax ju
je imao.
Za razliku od sječiva, ukrasni dijelovi drške i korica su dobro uščuvani.
Od drške, tu je plosnata zlatna glavica duga 22 mm, široka 20 mm, a debela 4 mm. Prednja
strana joj je podijeljena uskim zlatnim prugama na polja,koja su ispunjena pločicama
almandina.Gornji elipsoidni dio ima 5 polja, a u sredini mu je umetak od bijele boje
nepoznatog materijala, dok donji pravokutni dio ima 17 polja s pločicama almandina.
Zakovice su smještene u kutevima, te je njima glavica bila pričvršćena za dršku noža, koja je
vjerojatno bila drvena. Na zlatnoj pozadini glave bila je mala drška za remen od zlatne žice.
Na koricama bio je zlatni završetak i ukrasi od almandina.

7
Završetak od zlatnog lima je pravokutno izduženog oblika i na jednoj strani je oblo završen.
Na prednjoj strani ima 39 pregradica od tankog zlatnog lima i to:
1. 13 ih je elipsoidnih koje su ispunjene perlama od almandina tamnoljubičaste boje.
Stručnjaci smatraju da ove perle potječu iz Indije,
2. 14 ih je oblika približno paraboli i izmjenjuju se obrubom završetka saxa te su
ispunjene pločicama od almandina,
3. u sredini ih je još 12, neodređenog oblika, ispunjene također pločicama od almandina,
slične boje kao i perle.
Na koricama, između drške i završetka, bili su okrugli ulošci od almandina u zlatnim
pregradama. Sveukupno ih je 4 i to:
1. 1 izbočeni okrugli almandin,
2. 2 okrugle pločice od almandina,
3. 1 almandin u obliku suze ili badema.
Almandini su vrlo precizno obrađeni, a rubovi pregradica su preklopljeni prema unutra da
almandini ne bi ispali.
Ukrasi na bojnom nožu nemaju analogije s ostalim noževima iz tog doba, osim ukrasa na
zlatnoj glavici drške koja ima analogiju s nalazima iz Goutlingena i Pouena.

Ratnički luk i strelice

Ostaci LUKA dugog 1.5 m, nađeni su uz desnu ruku pokojnika, a prema Werneru radi se o
luku hunskih konjanika. Ima sličnosti sa lukovima iz Kenkala u Kazahstanu i iz groba u Beču-
Semeringu.

Ostaci ratničkog luka

15 ŽELJEZNIH STRELICA, nađeno je na desnoj bedrenoj kosti pokojnika, ali su poprilično

oštećene korozijom i deformirane. Neke imaju vidljive ostatke drva na sebi, a sve su ležale
okrenute vrhom prema gore, pa stoga Karel Tihelka zaključuje da su bile u tobolcu, koji nije
sačuvan.
Strelice su većinom trobridne i duge su cca 50 mm, te su istočnog porijekla. Prema Werneru,
ove strelice su u avarsko i hunsko doba stalno u vezi s lukovima kao što je ovaj.

8
 Ostaci strelica

NAKIT

Narukvica

9
 Narukvica sa trubastim završetkom

Nađena na zapešću desne ruke pokojnika, a radi se o tipu narukvice sa trubastim završetkom.
Masivna je i ovalna na krajevima, koji se proširuje na krajevima, te je od čistog zlata. Pošto je
blago deformirana, čini se da je kao takva pokopana zajedno sa pokojnikom. Na krajevima
ima promjer 12 mm, a na užem središnjem dijelu 6 mm. Teška je 22.67 dkg. Ima sličnosti sa
narukvicom u Hrusovu nad Jerivsovkom, datiranom u kasno 5. st.

UKRASI ODJEĆE I OBUĆE

10
Ukrasi sa obuće

4 Trokutića, 2 kopče i 2 završetka remenčića (sa čizama)

Pokraj oba stopala pokojnika nađena je po jedna zlatna kopča, po jedan završetak remenčića i
po dva trokutića od zlatnog lima, ukrašeni tehnikom kloazoniranja.
Sve ovo se nalazilo na obući pokojnika.
1. 2 KOPČE- Potpuno su iste, a sastoje se od male bubrežaste pločice, alke i trna. Alka je
zaobljena u obliku prstena, od neke tvari bijele boje, za koju stručnjaci kažu da se radi
o erodiranom sedefu ili alabasteru, a to je obrubljeno zlatnom žicom. Trn je veoma
masivan, a prednja strana pločice je ukrašena pločicama almandina koje su umetnute u
5 polja odijeljenih zlatnim vrpcama. Na rubu pločice se nalaze 3 zakovice kojima je
ona spojena na alku. Kopča je duga 43 mm, a u najširem dijelu ima 30 mm.
2. 4 UKRASNA TROKUTIĆA- Pretpostavlja se da su s krajevima kratkih remenčića i
kopčama pričvršćivali potkoljenični dio obuće. Radi se o istostraničnim trokutima, sa
donjom stranom od zlatnog lima, a obrubljeni su zlatnom žicom. Na prednjem dijelu
su pregrade sa 7 polja ukrašene pločicama almandina, i 1 polje u sredini, u obliku
rozete ispunjeno kredno bijelom masom. Trokutići su bili dugi 21 mm, a debljine
4-5 mm.
3. 2 ZAVRŠETKA REMENA- Oni su od zlatnog lima, pravokutni na početnom dijelu, a
prema kraju se sužavaju i završavaju špicom. Na vrhu su dvije zakovice kojima su
završeci bili pričvršćeni na remen. Prednja strana je podijeljena zlatnom, ravnom
pregradom na 2 dijela, koji su dalje podijeljeni valovitim pregradama, i to svaki dio na
6 dijelova, koji su ispunjeni pločicama almandina. No jedna stvar ostaje nejasna, a to
je: kako se završetak remenčića provlačio kroz kopču, s obzirom da su završeci

11
 remenčića širi od otvora kopče. Karel Tihelka smatra da ni nisu služili za kopčanje,
već su samo imitirali kopčanje.

Ukrasi sa odjeće
Osim kopči na pojasu za spathu, postoji još jedna, KOPČA ZA ZAKOPČAVANJE POJASA.

Pojasna kopča

Ona se sastoji od dva samostalna i pravokutna dijela, ukrašena tehnikom kloazoniranja. Ona
ima i masivni trn u obliku slova T, koji se slobodno kretao. Ova kopča ima anlogni oblik sa
kopčom iz Praga koja se datira na kraj 5. ili početak 6. st.

J. Werner je opisao kako je otprilike izgledala ekskluzivnija odjeća i od čega se sastojala, a to

su: svilena košulja koja je padala do koljena, hlače, mekana obuća i ogrtač kojeg je
pridržavala fibula.

Srebrna fibula oblika samostrela

FIBULA U OBLIKU SAMOSTRELA se nalazila na prsima pokojnika, blizu lijevog ramena.

Ova srebrena lukovičasta fibula u obliku samostrela je kasnoantičkog tipa koji je bio raširen
na cijelom prostoru Rimskog carstva, a Barbari su je prihvatili svojim dolaskom na te
prostore. Služile su za zakopčavanje plašta, pa su nalazi takvih fibula pojedinačni, a ne u paru.
Nožica fibule je nepravilnog oblika i nad njom se diže luk pod pravim kutom. Glavica luka
dijeli os na 2 dijela, a sa svake strane ima gumbe kubooktogonalnog oblika. Fibula je fino
cizelirana i ukrašena niliranjem. Ukrasi na bokovima luka, glavici i gumbima su kružići sa

12
točkom kombinirani sa gustim ubodima po luku i nogicama, te pojas trokutića koji se pruža
po kičmi luka. Nožica je ukrašena po sredini pletenicom. Fibule oblika samostrela su čest
nalaz u starijim grobovima iz seobe naroda.

Ostali ukrasi
U grobu nalazimo i nešto sitnih metalnih predmeta, kao što su npr.:
1. SREBRNI ZAVRŠETAK REMENČIĆA- Donji dio mu završava špicom. Sam
predmet je ukrašen brazdama, a na gornjem dijelu su zakovice kojima je pričvršćen za
remen. Ima ukras koji podsječa na slovo X. Nađen je kraj pokojnikovih nogu.

2. 4 SREBRNE KOPČE- I to 2 sitne i 2 nešto malo veće. Također su nađene kod nogu
pokojnika. 3 Kopče imaju trn i alku, a 1 ima i zaglavnu pločicu sa 3 zakovice, te
utisnutim ukrasom u obliku slova X.

2 malo veće kopče

2 sitne kopče

3. PREĐICE- Nađene su 2 pređice. Jedna je slomljena, a druga je pravokutnog oblika i

ima trn za zakopčavanje.

Pređice

STAKLENE POSUDE

Radi se o 3 staklene posude, koje su nađene u krhotinama, a ležale su kraj pokojnikovog

desnog stopala.
2 posude su visoke, uske i još se dodatno sužavaju prema vrhu. Visina jedne je 373 mm, a
druge 330 mm,a širina jedne je 40 mm, te druge 30 mm. Što se tiče boje, jedna je
svjetlozelena, a druga maslinastozelena.

13
Karel Tihelka smatra da nema analognih oblika ovim posudama, i da su posude izuzetno
neobične. U ovom slučaju najvjerojatnije se radi o oleariju ili balzamariju.

Staklene uske posude

3. Posuda je trbušastog oblika s užim vratom, svjetlozelene je boje, te je visoka 167 mm, a na
trbušastom predjelu je široka 105 mm.

Staklena trbušasta posuda

TOALETNI PRIBOR

Pinceta
Nađena na prsima pokojnika. Srebrna je, a prvotno je bila i pozlaćena, te je duga 8 cm. Tijelo
joj je bilo napravljeno od plosnatog lima, a krajevi su trapezaste lopatice, a na gornjem dijelu
je bio prsten kojim je pinceta bila pričvršćena na odjeću.

14
 Pinceta

Koštani češalj
Nađen uz ulomke posuda. Pločice su mu ukrašene koncentričnim krugovima, a ima i zakovice
sa zlatnom glavicom promjera 8 mm, koje su bile ispunjene almandinima.

ZAKLJUČAK

J. Werner smatra da ovaj grob spada u 2. polovicu 5. st., a i analiza nekih materijala ide tome
u korist.
Bogati inventar ovog groba pokazuje nam da se radi o osobi sa visokog društvenog položaja,
no s druge strane na temelju tog istog materijala ne možemo ništa zaključiti o plemenskoj
pripadnosti pokojnika, jer u ono doba su bili vrlo razvijeni trgovački odnosi među narodima te
ovdje nalazimo inventar sa vrlo širokog područja.

15
Refleksni luk, sedlo i bič nam govore da se radi o nomadskim običajima, ali to su i hunski
elementi, dakle istočni kulturni krug, dok je spatha u duhu zapadnog kulturnog kruga.
Sve u svemu ovaj kneževski grob je svakako 1. GERMANSKI POKOP SA HUNSKIM
ELEMENTIMA.

Popis literature i materijala korištenih za izradu seminarskog rada:

 Karel Tihelka: KNIŽECI HROB Z OBDOBI STEHOVANI NARODU U BLUČINY,

OKR. BRNO-VENKOV
 Germanisches Nationalmuseum, Nürnberg: GERMANEN, HUNEN UND AWAREN,
SCHÄTZE DER VÖLKERWANDERUNGSZEIT
 Internet

16