1.

Josip Seissel (Jo Klek), amblematsko djelo, Pafama

Josip Seissel paralelno sa slubenom karijerom, tijekom cijelog ivotnog vijeka bavio se i
likovnim stvaralatvom te je za sobom ostavio velik crtaki i slikarski opus. Sudjelovao je u
avangardnom pokretu vezanom uz Grupu Traveleri i uz asopis Zenit kad je koristio
pseudonim Jo Klek.
Smatra ga se utemeljiteljem hrvatskog konstruktivizma, te pionirom nadrelizma. Autor je
"Pafame" (kratica za Papierfarbenmalerei) iz 1922. godine, prve apstraktne kompozicije
hrvatske moderne umjetnosti koja se odlikuje konstruktivistikim formalnim svojstvima to je
u tom trenutku predstavljalo sinonim za europsku avangardnu umjetnost. Znaaj "Pafame"
nije samo u tome to oznaava pojavu avangarde u Hrvatskoj, ve i po dalekosenom
utjecaju na hrvatsku umjetniku produkciju 20. st., osobito 50-tih i 60-tih godina kad su
dominirale konstruktivistike tendencije.

Josip Seissel bio je uspjean ilustrator, zasluan za konstruktivistiki dizajn knjiga Marijana Mikca i
asopisa Zenit. Glavninu njegovog likovnog opusa ine nadrelistiki radovi nastali u vremenskom
rasponu od preko pola stoljea koji su danas dio kolekcije Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Njegovo likovno stvaralatvo ukljuivalo je tehnike crtea, akvarela, pastela, tempere i kolaa, meu
kojima posebno mjesto zauzima ciklus od 19 verbo-vizualnih radova u akvarelu, tuu i temperi pod
nazivom 3C i triarije. Upravo su njegove slagalice rijei po svojoj dosjetci bez uzora u slikarstvu
nadrealizma.
Seissel se smatra i anticipatorom happeninga, i to deset godina prije njegove svjetske inauguracije u
Galeriji Reuben 1958. godine. Sredinom srpnja 1949., tijekom ljetovanja u Brelima inventivni Seissel je
zajedno s arhitektom Tuekom i grupom prijatelja ostvario prvi do sada poznat i fotografski
dokumentirani happening u Hrvatskoj. U ovoj hrvatskoj povijesnoj pretpremijeri su se nalazile ve sve
one premise koje e Allan Kaprow formulirati devet godina kasnije: Granica izmeu happeninga i
svakodnevnog ivota trebala bi se postaviti tako elastino da se ne moe precizno odrediti...
Happeninga bi trebalo provesti na neumjetniki i istodobno praktian nain, ne bi ga trebalo prije

izvedbe probati, trebali bi ga izvoditi neprofesionalci, i to samo jedanput.. Seisselov happeninga sa

zagrebakom grupom izveden je s kamenom na glavi i u ruci i ve u trenutku nastanka shvaen je kao
kreativan in.
Vrstan arhitekt, urbanist i pedagog na zagrebakom je Arhitektonskom fakultetu odgojio niz narataja
urbanista. U svojoj je struci bio poznat kao gorljiv pobornik racionalistikih naela u suvremenoj
arhitekturi, ali u svojoj se umjetnikoj praksi od poetka naao s one strane racionalizma
bezrezervno predan mranom predmetu svoje podsvijesti.
utjecaji
autori koji su utjecali na JOSIP SEISSEL (JO KLEK)
LJUBOMIR MICI
MARIJAN MIKAC
autori na koje je utjecao JOSIP SEISSEL (JO KLEK)
ALEKSANDAR SRNEC
ZENIT
MARIJAN MIKAC
LJUBOMIR MICI
TRAVELERI
EXAT 51

2. lanovi grupe Penzioner Tihomir Simi (Braco Dimitrijevi, Goran Trbuljak) koja je djelovala u
Zagrebu (1969 -1970) rade niz akcija u kojima sluajnost inicira nastanak umjetnike pojave, pa se
tako sluajnim, obinim, banalnim i svakodnevnim situacijama pridaje status umjetnikog djela.
Umjetniko djelovanje Brace Dimitrijevia, pionira konceptualne umjetnosti u Hrvatskoj, od poetaka
karakterizira propitivanje ustaljenih vrijednosti, kako u povijesti umjetnosti, tako i u povijesti openito.
Uvodei sluaj kao vaan imbenik u kreiranju umjetnikog djela, te afirmirajui anonimno vlastitim
umjetnikim inom, Dimitrijevi relativizira prihvaene vrijednosti i uvodi svakodnevno u podruje
umjetnosti. Koristei se promatranjem i odabiranjem zateenog, umjesto kreiranjem novog,
umjetnikog, svojim radom ukazuje na proizvoljnost pri stvaranju opeprihvaenih vrijednosti.
Prve Dimitrijevieve radove karakterizira propitivanje pojma autorstva. Umjetnik djeluje kao katalizator
umjetnikog ina, stvarajui preduvjete za umjetniko djelo. Tako 1968. godine postavlja gips na cestu,
te fotografira oblak praine koji je nastao prolaskom automobila. Oblak gipsane praine naziva
Sluajnom skulpturom. Slika Kreimira Klike, nastala je iste godine prijelaskom automobila preko
tetrapaka mlijeka. Umjetnik je zaustavio vlasnika automobila, koji je, ukoliko je nastalu mrlju
prepoznao kao umjetniko djelo, potpisao tu mrlju kao vlastito umjetniko djelo.

Godinu dana poslije, zajedno s Goranom Trbuljakom osniva Grupu Tihomir Simi. Grupa je dobila
naziv po umirovljeniku koji je, sluajno otvorivi vrata, ostavio otisak kvake u hrpi gline koju su postavili
umjetnici s druge strane vrata. U manifestu grupe navedeno je da su lanovi grupe svi oni koji svjesno
ili nesvjesno izazovu neku vizualnu promjenu.
Metodu aproprijacije Dimitrijevi koristi od 1970. godine kada na beogradskom BITEF-u dijeli crvene
naoale na izvedbi Bergmanove predstave, upozoravajui posjetitelje da stavljanjem naoala u bilo

kojem trenutku mogu promijeniti koloristiku vrijednost predstave. Na otvorenju izlobe J. R. Sota u
Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu iste godine posjetiteljima dijeli kokice, stvarajui ironijski
odmak od umjetnikog establimenta i izmjenjujui tim inom ritam razgovora.
elei se odmaknuti od galerijskog prostora i uobiajenog ritma izlaganja iste godine u vei
Frankopanske 2a osniva galeriju Haustor Frankopanska 2a u kojoj je odrano nekoliko jednodnevnih
izlobi, a najbitnija je trosatna iznimno posjeena izloba At the Moment na kojoj su sudjelovali
umjetnici Anselmo, Barry, Brown, Burren, Burgin, Dibbets, Dimitrijevic, Group ER, Flanagan,
Huebler, Group KOD, Kirill, Kounellis, Latham, LeWitt, Trbuljak, Weiner and Wilson.
Godine 1971. u sklopu Zagrebakog salona na Trgu Republike, mjestu gdje su za vrijeme dravnih
praznika visjeli portreti dravnika, kao i na Trgu burze i na Trgu Marala Tita, osvanule su velike
fotografije sluajnih prolaznika. Potkopavajui kult linosti i istodobno afirmirajui svakodnevno, Braco
Dimitrijevi ovim je radom zapoeo svoj poznati ciklus Sluajnih prolaznika, koji je tijekom iduih
godina ostvario u mediju skulpture, plakata, fotografija, objavljivanja u novinama, itd. i to u Londonu,
Parizu, Napulju i drugdje. Natpisima Ovo bi moglo biti remek-djelo i Ovo bi mjesto moglo biti od
historijske vanosti (MSU), John Foster je ivio ovdje, kao i nazivanjem ulica po sluajnim
prolaznicima, Dimitrijevi nastavlja isti princip ironiziranja priznatih povijesnih vrijednosti i velikana,
zamjenjujui ih s obinim i svakodnevnim.
Tractatus Post Hystoricus iz 1976. godine Dimitrijevievo je teoretsko djelo u kojem iznosi svoje
vienje relativnosti povijesti i povijesti umjetnosti. Ista ideja iznesena je u ciklusu Trypticus Post
Hystoricus, u kojem sueljava tri kategorije vrijednosti: priznato umjetniko djelo, mahom iz
renomiranih muzeja i galerija (poput Louvrea, Tate Gallery), sa svakodnevnim predmetima (eir, tap)
i elementima iz prirode (jabuka, lie), ponitavajui tako povijesnu hijerarhiju vrijednosti u korist
harmonije i cjeline u kojoj je svaki od elemenata jednakovrijedan. Posthistorija je u tom smislu stanje
otvorenosti, izjednaavanja te odricanje od povijesno nametnutih kultova.
Braco Dimitrijevi roen je 1948. godne u Sarajevu. Godine 1968., nakon studija fizike i matematike,
upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 1971. godine odlazi u London na postdiplomski
studij. Izlagao je u mnogim domaim i svjetskim renomiranim muzejima i galerijama, Venecijanskom
bijenalu (1976, 1982, 1990, 1993) i Documenta 5 (1972), Documenta 6 (1977), i Documenta 9 (1992).
autori na koje je utjecao BRACO DIMITRIJEVI
VLADO MARTEK
MLADEN STILINOVI
VLADIMIR GUDAC
SLOBODAN TIMA
GRUPA ESTORICE AUTORA
GRUPA KD
FEDOR VUEMILOVI

3. The Weekend Art Tomislav Gotvac

The Weekend Art: Hallelujah the Hill (1996. 2004.) viegodinji je izletniki projekt troje umjetnika:
Aleksandra Battiste Ilia, Tomislava Gotovca i Ivane Keser. The Weekend Art kombinira body art,
performans, fotografiju, film, land art i konceptualnu umjetnost. Projekt se sastojao od penjanja Ilia,
Gotovca i Keser svake nedjelje na Medvednicu od 1995. godine. Autor projekta Aleksandar Battista Ili
objanjava kako je projekt povezan sa subjektom tijela i uma, to je ishod dubokog prijateljstva; nai

razgovori u prirodi uvijek su naginjali tome da se usredotoe na knjievnost, film i filozofiju te na

razliite manifestacije svakodnevnog ivota.
Ono to se na prvi pogled doima kao "izletniki" projekt ubrzo se pretvara u performans bez publike,
koji je temeljito dokumentiran s tisuama fotografija. I ovaj je projekt, poput veine Gotovevih
performansa, posveen filmu i to filmu "Hallelujah the Hills" Adolfasa Mekasa iz 1963. godine. "Zbog
kljunog udjela reije u tim samo prividno dokumentiranim snimcima", navodi Denegri, "radi se o
filmskom projektu realiziranom u slajdovima".
Prije ovog projekta Ili je ve suraivao s Ivanom Keser u neformalnoj umjetnikoj skupini EgoEast
(1992. - 1995.), dok je Tomislavu Gotovcu ovaj projekt bila prva umjetnika suradnja. Svo troje
umjetnika istodobno su radili i na individualnim projektima, a zajedniki su projekt izvodili iskljuivo
vikendom. Ilieva zamisao bila je krajnje jednostavna: pretvoriti ono to se tradicionalno dri
danom odmora u radno vrijeme umjetnika.
Projekt je bio predstavljen u obliku slajd projekcija, jumbo plakata, razglednica, autorskih novina te
fotografija u najznaajnijim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti
u Berlinu,Stockholmu, Amsterdamu, NewYorku, Ljubljani, Barceloni, Budimpeti, Moskvi, Kopenhagen
u, Beu, Dublinu i mnogim drugim gradovima. Sudjelovanje u performans dogaanju u Irskom muzeju
moderne umjetnosti u Dublinu na poziv Marine Abramovi jedno je od najznaajnijih prezentacija ovog
projekta. Sam projekt uvrten je u mnoge svjetske antologije, knjige i publikacije. Iz istoimenog
projekta proizaao je i Film Body Essay serija performansa iste grupe umjetnika, koja produbljuje
dijaloge s idejama pojedinih filmova.

4. Zenit i Zenitizam
ZENIT I DADAIZAMdada:
umjetniki i intelektualni pokret, radikalno odbacivanje tradicije, zakoni sluaja, ironija, provokacijegraantine, apstraktna
poezija, ljubav prema tehnikom vokabularu, prevlast infantilnih oblika, pripremila teren zaklimu nadrealizma;
javlja se 1921. kad se javljaju nove struje - te nove struje pokree asopis Zenit (1921-26):
meunarodnarevija za umjetnost i kulturu;Zenit - jedan od mnogih avangardnih pokreta koji su nastali dvadesetih godina u
poslijeratnoj Europi sa slinimideolokim programom i stavom; zajednika tenja za internacionalizmom i nadnacionalnim
te vjera u novu civilizaciju,novu eru strojeva i nove medije (fascinacija radiom i filmom) ujedinila je europski avangardni duh
slinim djelovanjem,istupima, manifestima i proklamacijama, kao estetskim kategorijama;glavni pokreta i ideolog
zenitizma, knjievnik
Ljubomir Mici (1895-1971)
u Zagrebu je pokrenuo internacionalniasopis "Zenit" 1921. godine; to je doba u kojemu u Zagrebu izlazi veliki broj novina i
asopisa (Hrvatska revija,Knjievna republika, Knjievnik, Kritika, Nova Evropa, Obzor, Savremenik...) s visokorelevantnim
tekstovima ikritikama o umjetnikim pojavama u domaoj sredini (sezanizam, kubizam, ekspresionizam) te raspravama
oapstrakciji, konstruktivizmu, futurizmu, ruskoj avangardi i slinim pojavama koji su u manjoj mjeri bili prisutni nadomaoj
sceni;prvi brojevi Zenita jo su u znaku ekspresionizma, kasnije dolazi do usmjerenja prema konstruktivizmu;zbog
komunistike propagande Zenit zabranjen 1926.;asopis "Zenit" izlazio je od 1921. do 1926. godine, isprva u Zagrebu (br.
1-24/1923.), a potom do zabrane u Beogradu(br. 25-43).
1921-23. Zagreb1923-26. Beograd
uz Ljubomira Micia asopis je ureivao i francusko-njemaki pjesnik Ivan Goll (br. 8 - 13) koji je umnogome
pridonijeointernacionalizaciji asopisa - u tom je pogledu najzanimljiviji dvobroj 17-18/1922. posveen "novoj ruskoj
umjetnosti"kojeg su priredili Ilja Erenburg i El Lissitzky, a za kojeg je El Lissitzky napravio i naslovnicu;uskom krugu
Micievih suradnika pripadali su knjievnici Branko Ve Poljanski (Miciev brat), Dragan Aleksi, Boko Tokin, Marijan
Mikac, Milo Crnjanski i dr., a od likovnih umjetnika Josip Seissel (Jo Klek), Avgust ernigoj, Vilko Gecan, Jovan Bijeli,
Mihailo S. Petrov, Eduard Stepani;likovni i tekstualni prilozi za asopis i ostale zenitistike publikacije najee su dobivani

izravno od najznaajnijihumjetnika i urednika avangardnih asopisa europskog ekspresionizma, futurizma,

konstruktivizma, dadaizma iBauhausa, (Archipenko, A. Loos, R. Delaunay, A. Gleizes, Kandinsky, Moholy-Nagy, J.
Peeters, L.Tihanyi, Maljevi,Michel Seuphor, L.Kassak, Marinetti, Tatlin, K. Teige, H. Meyer...);sam Ljubomir Mici
suprostavljao se tradicionalnom shvaanju o nadmoi zapadnog kulturnogkanona;
njegovi stavovi i uope ideologija zenitizma, zasnivala se na stvaranju "nove balkanske
kulture" i"barbarogenija" kao modelu primitivnog ovjeka koji e, kao nekada barbari, obnoviti
Europu(suprotstavlja se tradicionalnom shvaanju o nadmoi kulturnog kanona, elio je stvoriti
novu balkanskukulturu da njome barbarizira Evropu > barbarogenij - simbol novog ovjeka i
stvaraoca);
internacionalni duh, antiratno raspoloenje, bitka za novog ovjeka i novu umjetnost, a protiv ustaljenih vrijednosti;kao
avangardni pokret zenitizam ima ruilaki stav; zenitistika izdanja pridaju velik znaaj grafikom oblikovanju(izbor slova,
mnogo grafikih detalja);1923. Mici odlazi u Beograd, gdje je zenitizam evoluirao prema balkanskom rasizmu i
nacionalizmu; razlaz saSeisselom
JOSIP SEISSEL
radio ilustracije i kolae za asopis; u vrijeme Zenita radi konsktruktivistika djela, dok se kasnijepriklanja nadrealizmu;konstruktivizam spojen s dadaizmom-izradio kostime i inscenaciju za dadaistiku predstavu Oni e doi-razmjeta
planove i umnaa toke gledita, ignorira razmjere i izmilja prostorne odnose'Bajadera' - prikazuje Mesniku ulicu,
transformiranu redukcijom i pomicanjem planova;smatra ga se meu prvim autorima apstraktnog slikarstva u Hrvatskoj;
VILKO GECAN
- za prvi broj daje ciklus crtea Klinika);
Dragan Aleksi je nakon raskida suradnje s Miciem pokrenuo u Zagrebu dva dadaistika
asopisa"Dada-Tank" i Dada-Jazz" (1922.), a Branko Ve Poljanski, koji uza sve nesuglasice nikada nije
prekinuosuradnju s bratom, asopis "Dada-Jok";
osim asopisa, mnogih letaka, plakata i slinih izdanja, vano mjesto unutar zenitistike izdavake djelatnosti
zauzima"Biblioteka Zenit" u kojoj su objavljeni "Zenitistiki manifest" Micia, Golla i Tokina (1921.), "Archipenko Novaplastika" Ljubomira Micia, "Paris brennt" Ivana Golla, te zenitistika proza Ljubomira Micia, Branka Ve Poljanskog
iMarijana Mikca

autori na koje je utjecao ZENIT

DRAGAN ALEKSI
ALEKSANDAR SRNEC
OHO
GORGONA
EXAT 51
IVAN PICELJ
JOSIP VANITA
BRANKO VE POLJANSKI
KAREL TEIGE
VLADO MARTEK
TRAVELERI
MA

5. Crveni peristil
(Pavao Duli, Toma aleta, Vladimir Dodig Trokut, Slaven Sumi, Nenad api, Radovan Kogej,
Sran Blaevi, Denis Doki) Od 1966. godine nadalje lanovi grupe povremeno su se okupljali i
formirali zajednika gledita, ali tek od prve akcije na Peristilu 1968. deklariraju se i djeluju kao
grupa. 1968. godine grupa izvodi svoje akcije prema zamislima pojedinaca, uz sudjelovanje ostalih

lanova, neovisno o bilo kojoj instituciji i bez stvaranja dokumentacije. 1969. godine istup na
Festivalu kratkometranog filma protestnog karaktera, uz sudjelovanje veeg broja studenata i
srednjokolaca; tom se prilikom nazivaju Grupa 30.
Crveni Peristil i kao takav postao jedna od najpoznatijih domaih urbanih legendi, ali i natuknica
u svim svjetskim enciklopedijama moderne umjetnosti, a povijesniari umjetnosti ovu intervenciju
smatraju za jednu od prvih konceptualnih akcija uope. Na domaem terenu, pak, dugo je trebalo
da se Crveni Peristil iz vandalskog ina prometne u umjetniki, a pravo javnosti je dobio tek u
zadnje vrijeme, pa tako ak i nagrada za nainventivnijeg umjetnika na splitskom Biennalu grafike
umjetnosti nosi ime Crvenog Peristila.
Provokativna akcija je tadanji uspavani Split prodrmala iz temelja, a s vremenom se uzdigla u mit
obavijen velom tajne i mistifikacije. Tome je pridonijela i injenica da sami akteri nikad nisu eljeli
javno govoriti o samom inu pituravanja. (Jedini izuzetak, koliko znam, je interview koji sam
svojedobno napravio za Kroniku s jednim od glavnih aktera ove akcije, Slavenom Sumiem iz kojeg
u vam ovdje donijeti neke izvatke.)
Isto tako, dodatnu dozu intrigantnosti cijelom sluaju daje i injenica da su dvojica od etiri glavna
inicijatora akcije nekoliko godina nakon toga izgubili ivote pod prilino bizarnim okolnostima.
Spiritus movens svega bio je Pave Duli, tadanji mladi splitski konceptualni umjetnik koji je
svojom jakom karizmom uspio okupiti nas nekoliko koji smo bili spremni na svakojake lude
umjetnike poduhvate. Osim Pave i mene, tu je jo bio i Denis Doki, Tomo aleta i Radovan Kogej
koji je u stvari bio jedan besposliar bez ikakve veze s umjetnou koji se utekao u nae drutvo,
te jo tri mladia s Pedagokog fakulteta pria Sumi.
- Pripreme za pituravanje Peristila trajale su bar trietiri mjeseca, a sama ideja se rodila nakon
naeg povratka iz Pariza gdje smo upoznali nova stremljenja, ne samo u umjetnosti, nego i u
shvaanju ivota uope. Po povratku u Split, koji je i tada kao i danas bio izvan svih tokova, vrsto
smo odluili neto promjeniti i iz umalosti izvui ovu provinciju. Uostalom, kau kako provincija
raa najvee rijeke i najvee ideje. Kupovali smo boju - crvenu olovnu miniju - u tadanjeg
Tehnikolora: svakih par dana po kilo-dva boje, tako da ne postanemo sumnjivi, i malo-pomalo
skupili smo tridesetak kila boje. Po naem planu trebali smo izvest akciju u noi sa 9. na 10.
sijenja, ali smo zbog iznenadne krupe koja je te noi pala, sve prolongirali za slijedeu no. U rano
jutro jedanaestog sijenja (lanak iz Slobodne koji donosim na kraju navodi 23:00 sati op.a.),
sjeam se da je puhala jaka bura, izali smo na Peristil iz naeg stana koji se nalazio u neposrednoj
blizini, u Aleijevoj ulici u Getu, i sa metlama u rukama za samo nekoliko minuta smo obojali cijeli
plato Peristila. Ne moram niti govorit da smo se u stan vratili crveni od glave do pete.
Milicija ih je uhapsila relativno brzo, ve sljedeeg jutra. Poinitelji su kanjeni kaznom od 5000
tadanjih dinara to bi u dananjoj protuvrijednosti bilo oko pedesetak eura, a cijeli je dogaaj
uzbudio Split, ali i kompletnu dravu. U obranu svojih studenata prvi je stao njihov profesor
Katelani, a za njim i mnogi drugi ugledni umjetnici i intelektualci, poput tadanjeg novinara
Vjesnika u srijedu Igora Mandia i povjesniara umjetnosti Cvite Fiskovia.
Slaven je objasnio i ulogu Vladimira Dodiga-Trokuta, likovnog umjetnika, akcionista, performera i
mistika, zaetnika i vlasnika Antimuzeja, koji se esto vee uz Crveni Peristil kao jedan od mentora.
- Trokut je tek nakon akcije, kao pravi promuurni Imoanin, uvidio da bi se iz nje neto moglo
izroditi. La je da nam je bio lider: ako je itko to bio u naoj pomalo anarhoidnoj grupi, onda je to
bio Duli. Trokut je samo na jedan nain u Crvenom Peristilu vidio i osobni interes, ali na kraju
krajeva moemo mu biti zahvalni jer je zasluan to se mnogo dokumentacije o naoj akciji
sauvalo do dananjih dana.
Upravo se uz Trokutovu pojavu i Crveni Peristil kasnije povezivalo i s navodnim mistinim
obredima i Aleisterom Crowleyem, te eksperimentiranjem s halucinogenim sredstvima. Sumi nije
elio komentirati ove stvari, jedino to se nakon mog inzistiranja, na sve ovo prilino cinino
nasmijao. Nije elio komentirati ni poznatu (izmiljenu?) anegdotu kako je idejni zaetnik svega bio
tadanji splitski komunistiki monik Ante Jurjevi Baja koji je u jednom susretu s mladim splitskim
avangardnim umjetnicima, dalmatinski reeno, bacio brumu, kako Moskva ima Crveni trg, pa bi
onda i Split trebao imati Crveni Peristil i tako im izravno bio izvor inspiracije.

Inae, mnogo je varijanti i ideja bilo kako obojati Peristil. Navodno su neki iz grupe sugerirali
naranastu kao tadanju revolucionarnu boju, zatim je postojala anarhistika crveno-crna verzija, a
sam Sumi mi je kazao kako je njegov prijedlog bio (a tada bi in imao i puno provokativniju
vrijednost) bojanje u naizmjenine crvene kvadratie. Naravno da bi im nakon toga zagarantiran
bio zatvor, a ne samo kazna od 5000 dinara i obavezno ienje drevnoga trga.
lanovi grupe Crveni Peristil poduzimali su i mnoge druge performanse: bojanje vode u fontanama
(akcija poznata kao Lebdei spomenik Lenjinu, kada su osim crvenom bojom, fontanu na Rivi
napunili i prakom za pranje rublja), ideje o omatanju nebodera i spomenika Grguru Ninskom,
razapinjanje konca od Splita do Braa, a svojevremeno su i na venecijanskom Biennalu, odjeveni u
naranaste koulje, nosili plakate antibienalskog sadraja.
- Jednom prilikom smo za vrijeme projekcije filma Filipa Roje u kinoteci Zlatna vrata, iz protesta
cijelo vrijeme trajanja filma pljeskali. Mnoge nae ideje nisu ostvarene, a dosta ih je kasnije i
pokradeno, pa su ih iskoristili neki drugi umjetnici. Crveni Peristil i nakon svih ovih godina izaziva
pozornost javnosti, ali i nove umjetnike akcije. Vjerojatno najpoznatija je ona od prije tono deset
godina poznata kao Crni Peristil kada je Igor Grubi na istome mjestu crnom bojom nacrtao
veliki krug, svojevrsnu "kloaku", gdje je uz posvetu svojim crvenim prethodnicima napisao kako
Peristil poput maginog ogledala odraava stanje drutvene svijesti. Tako se, na istom mjestu
trideset godina poslije, ezdesetosmaki bunt protiv komunistikog totalitarizma prometnuo u
devedesetosmaki atak na tumanistiku autokraciju. Ima li danas, na etrdesetu godinjicu,
dvijeosmaa i ima li danas boje tamnije od crne? I kad e napokon biti vrijeme za neki novi, areni
Peristil?
autori koji su utjecali na CRVENI PERISTIL
BOIDAR JELENI

6. Ego East
Na dvojbi izmeu sitaucije i revolucije, posrtao je, naravno, i hrvatski Salon mladih, rutinski
preteno udovoljavajui prvoj, kako uostalom i glasi tradicionalni naziv centralne izlobe
natjeajem prispjelih radova (Situacija).
to se pak starije, svojedobno izostale, generacije medijskih istraivaa tie, ona se na
Salonu mladih mogla pojaviti tek kao simptom potisnute prolosti: budui da to nije bilo
mogue u trenutku legalizacije kada je otvorena nominalna sekcija, to se napokon dogodilo
tek ratne 1992. kada je na 23. Salonu nastupila grupa mladih umjetnika Ego East, koja je,
pozivajui se na kontinuitet umjetnikog i svjetonazorskog opredjeljenja, u prostoru
Umjetnikog paviljona uz vlastite radove izloila i radove pionirskih istraivaa medija,
prekrivi ne samo kriterij dobne granice, nego upravo tabu demokratinosti reprezentativnog uzorka
to ga ispostavlja Salon mladih.
Aleksandar Battist Ili, Ivana Keser
Multimedijalna umjetnica. 1992. diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Trenutno radi doktorsku radnju iz filmologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i suurednica je na
knjiziKonceptualni Zagreb. Suosnivaica udruge Umjetnost zajednice / Community Art i nomadske
Community art kole.
Bavi se, vizualnim i tekstualnim esejizmom te performansom. Organizira predavanja, projekcije,
diskusije u Zagrebu, s ciljem uspostave dijaloga i tolerancije miljenja. Od 1993. radi autorske novine
koje se sastoje od eseja, fotografija, komentara, kolaa, crtea, politikih karikatura.

7. Grupa Gorgona
Gorgona je umjetnika grupa koja je postojala u Zagrebu izmeu 1959. i 1966. godine.
lanovi Gorgone bili su slikari Julije Knifer, Josip Vanita, uro Seder i Marijan Jevovar;
kipar Ivan Koari; arhitekt Miljenko Horvat, te povjesniari i kritiari umjetnosti Dimitrije
Baievi Mangelos, Matko Metrovi i Radoslav Putar.
Gorgona nije bila slikarska grupa u uobiajenom smislu te rijei, nije djelovala manifestno,
odnosno prema nekom programu, nego je okupljala umjetnike zajednikih duhovnih
srodnosti. lanovi Gorgone shvatili su odustajanje kao jedinstven umjetniki in pa je o
Gorgoni u pisanoj povijesti umjetnosti ostalo malo traga. Tek krajem sedamdesetih godina
Gorgona postaje poznata iroj javnosti, kada je 1977. godine odrana prva velika izloba
Gorgone u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu u sklopu koje Nena Dimitrijevi pie i
prvi tekst o grupi: Gorgona Umjetnost kao nain postojanja. Iako je Gorgona bila
introvertna grupa koja se nije pokuala nametnuti vremenu i prostoru, ograniena na mali
krug ljudi, po svojim promiljanjima i senzibilitetima bila je ravnopravna pojavama koje su
obiljeile kraj pedesetih i ezdesete godine 20. stoljea.

Likovna suvremenost Gorgone

Gorgona je bila kljuna pojava ondanje umjetnike prakse
kada apsurd, ironija, nihilizam, tjeskoba i itav niz srodnih pojmova postaju kljune kategorije
neoavangarde koja se javlja kao odraz krize modernog ovjeka i njegove elje za stvaranjem
nove umjetnosti osloboene taloga prolosti. Na pripadnost Gorgone tom vremenu sveope
sumnje upuuje i ime grupe koje se referira na mit o Gorgoni - Meduzi, to nam u
interpretaciji vremena u kojem se javlja otkriva uas ovjeka koji spoznaje svoju osamljenost
i odbaenost.
Istovremeno s pojavom Gorgone, krajem pedesetih godina javlja se itav niz umjetnikih
grupa slinih koncepata. Javljaju se u doba trajanja enformela, na iju su poetiku svojevrsna
reakcija. Djelovanje ovih grupa nije bilo zapaeno sve do poetka ezdesetih godina kada se
odravaju velike izlobe na kojima se razvija svijest o enformelu kao trendu koji je svojom
sveprisutnou izgubio identitet umjetnosti koja komemorira Drugi svjetski rat. Uz veliku
izlobu Oltre l'informale (Nakon enformela) u San Marinu 1963. godine i Venecijanskog
bijenalea, vanu ulogu u uoavanju novih umjetnikih tendencija izvan okvira tada jo
dominatne poetike enformela imale su Nove tendencije - izlobena manifestacija koja se
odravala u Zagrebu u razdoblju od 1961. do 1973. godine. Danas se uz izlobe Novih
tendencija uglavnom veu pojmovi matematike, programirane i kinetike umjetnosti, no
prve izlobe Novih tendencija nisu bile zamiljenje kao puristika manifestacija, ve kao
pokuaj registriranja novih, znaajnih, ali u to vrijeme nedovoljno uoenih tendencija u
likovnoj umjetnosti."[1]
Gorgona
S Gorgonom se mogu povezati brojne grupe: Novi realizam u Francuskoj s Yvesom
Kleinom kao glavnim protagonistom, Fluxus u Americi, gdje itava plejada mladih umjetnika
8

izlazi iz TiineJohna Cagea, Azimuth u Italiji, te Die Zero u Njemakoj. S Gorgonom ih

povezuju neke zajednike tenje k redukciji materijalnog statusa umjetnikog djela, a samim
time i dokidanje imperativa konane produkcije djela, afirmiranje ideje i ponaanja kao
umjetnikog ina i srodnost minimalizaciji. Gorgona je umjetnosti suprotstavila nove oblike
umjetnikog ponaanja, neumjetnike materijale i sredstva komunikacije - tisak, potu, govor
kao svakodnevni medij ime je utjecala na itav niz fenomena koji se javljaju sedamdesetih
godina u okviru Nove umjetnike prakse.

Gorgona je prvenstveno bila proces traenja duhovne slobode, grupa ljudi koja se okupljala
zbog duhovnog zajednitva, mjesto gdje su na trenutak mogli pobjei od svog ivota.
Zajedniko djelovanje u Gorgoni bilo je okretanje glave od jednog loe sazidanog drutva,
razlog zajednikog druenja bio je okuati se u ekperimentu ivljenja, i to ne svatko sam, ve
u grupi, ime je niz razliitih aktivnosti iz svakodnevog ivota postao umjetnikim
dogaajem.
Izlobe u Studiju G, izdavanje antiasopisa Gorgona, zajednika druenja, koncepti i projekti
kao oblici zajednikog djelovanja najbolje mogu pribliiti to je Gorgona bila i otkriti
gorgonski duh koji je obiljeio stvaralatvo pojedinih lanova, ako ih je uope mogue
definirati, jer su i sami lanovi esto preispitivali to Gorgona jest: "Gorgona ne govori ni o
emu. Nedefinirana i neodrediva.

Izlobe u studiju G
Izlobe u Studiju G bile su najjavniji, prema emu moda i najmanje gorgonski oblik
djelovanja.. Studio G nalazio se na prostoru tadanje radionice okvira Salon Schira u
Preradovievoj ulici. lanovi Gorgone iznajmljivali su taj prostor kako bi mogli djelovati
neovisno od izlobenih institucija pa su i trokovi izlobe bili pokrivani iz zajednike blagajne
drutva koja se nalazila kod prodavaice knjiare Naprijed na Trgu Republike. U Studiju G,
osim lanova Gorgone, izlagali su i drugi umjetnici koji su bili povezani s grupom: Eugen
Feller, Ivan Rabuzin, Piero Dorazio, beogradski slikar Radomir Damnjanovi, Victor
Vassarely, Francois Morellet, te mnogi drugi. Ve 1963. godine prestaje izlobena aktivnost u
Studiju G, prvenstveno zbog financijskih razloga, to je bio est razlog ukidanja malobrojnih
medija s kojima je Gorgona komunicirala.
Antiasopis Gorgona [uredi]
Gorgona nije bila asopis o umjetnosti, ve je svaki broj bio potpuno kreativno rjeenje ne
u smislu grafikog dizajna, ve kao umjetniko djelo samo po sebi, zbog ega se i naziva
antiasopisom.[1] Izmeu 1961. i 1966. godine izdano je 11 brojeva, a bila su pripremljena
jo dva koja iz financijskih razloga nikad nisu bila tiskana. Izdavanje Gorgone pokrenuo je
Josip Vanita, a svaki je broj zamiljen kao kreativno rjeenje pojedinih lanova grupe,
odnosno onih koji su bili s njom povezani. Neke od brojeva Gorgone realizirali su Victor
Vasarely i Dieter Rot. I nakon 1966.godine nastavlja se gorgonaka pria, Josip
Vanita nakon prestanka postojanja grupe objavljuje bilten Postgorgona (1985.-1986.)
te Postscriptum (P.S.) (1989. 1991.) kao postgorgonsku priu.
9

1. Gorgona br. 1: Josip Vanita, 1961.

2. Gorgona br. 2: Julije Knifer, 1961.
3. Gorgona br. 3: Marijan Jevovar, 1962.
4. Gorgona br. 4: Victor Vasarely, 1961.
5. Gorgona br. 5: Ivan Koari, 1961.
6. Gorgona br. 6: Josip Vanita, 1961.
7. Gorgona br. 7: Miljenko Horvat, 1965.
8. Gorgona br. 8: tekst Harold Pinter, 1966.
9. Gorgona br. 9: Dieter Rot, 1966.
10.Gorgona br. 10: Josip Vanita, 1966.
11. Gorgona br. 11: Josip Vanita, 1966.

Zajedniki koncepti, projekti i udruenja [uredi]

To su oblici gorgonakog postojanja koji se nikada nisu materijalizirali, ime je potvrena
vanost ideje u umjetnosti za koju su se zalagali lanovi Gorgone. Zajedniki koncepti i
projekti, etnje, skupovi, umjetniko komuniciranje putem pote bili su oblici kreativnog i
duhovnog pranjenja. Skupovi su esto odravani u obliku etnji negdje u okolici Zagreba, a
povod im je mogao biti komisijski pregled poetka proljea ili jeseni. Realizacija kolektivnog
rada bila je esta tema zajednikih projekata i koncepata grupe. Ivan
Koari predlae Neobian projekt (projekt rezanjaSljemena) 1960. godine, te projekt odljeva
svih znaajnijih upljina u gradu. Radoslav Putar 1963. godine predloio je Kolektivno djelo,
pri emu je svaki lan trebao napisati svoj stav prema mogunosti ostvarivanja istog. Ankete
su takoer bile tipian vid kolektivnog rada. Vano je spomenuti i gorgonsku upotrebu pote
koja, kao sredstvo svakodnevne komunikacije, lanovima Gorgone postaje sredstvo
umjetnike komunikacije, ime su najavili kasniju pojavu Mail Arta. Izmeu lanova
Gorgone postojala je praksa da svaki mjesec netko od lanova naini i poalje ostalima izbor
citata iz filozofskih i literarnih tekstova srodnih senzibiliteta. Misli za mjesec, kako su ih zvali,
trebale su odraavati duhovno raspoloenje Gorgone, a samim tim bile su i odreeni oblik
samodefiniranja jer se Gorgona definirala svojim odrazom: Mi nismo Gorgona, mi samo
traimo Gorgonu u okolnom svijetu (Radoslav Putar).[1]
Izlobe Gorgone [uredi]
1. 1977. Zagreb, Galerija suvremene umjetnosti

10

2. 1977. Beograd, Galerija Studentskog kulturnog centra

3. 1977. Mnchengladbach, Stdtische Museum
4. 1981. Sao Paulo, XVI Sao Paulo Biennail
5. 1985. Osijek, Galerija likovnih umjetnosti
6. 1986. Beograd, Galerija Studentskog kulturnog centra
7. 1989. Dijon, Art Plus Universit (FRAC Bourgogne; Atheneum)
8. 1997. Stra (VE), Villa Pisani; Ex macello, Dolo (VE), izloba u okviru 47.
venecijanskog biennala

Galerija djela

lanovi Gorgone

Adoracija, 1966. godine na izlobi Julija Knifera

Gorgona br. 1, Josip Vanita, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

11

Gorgona br. 2. Julije Knifer, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Gorgona br. 5, Ivan Koari, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Gorgona br. 6, Josip Vanita, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Gorgonska crna

Ivan Koari, Neobian projekt, 1960.

12

Ivan Koari, Unutarnje oi, 1959-60., Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Josip Vanita, Beskonani tap - U ast Manetu, 1961., Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

Julije Knifer, Meandar u kutu, 1961., Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb

8.

GRUPA ESTORICE AUTORA

Grupa estorice autora osnovana je 1975. godine, a njeni lanovi bili su eljko Jerman, Vlado
Martek, Sven Stilinovi, Mladen Stilinovi, Boris Demur i Fedor Vuemilovi. Grupa je djelovala do
1981. godine u Zagrebu, Hrvatska. Bili su meu prvima koji su svoje radove izvodili i izlagali u
javnom prostoru i koji su se bavili dekonstrukcijom ideologije socijalizma u
Jugoslaviji. Konceptualne grupe umjetnika koji su isticali ideju kao osnovu umjetnikog djela, a
prvenstveno su izlagali u gradskim javnim prostorima, na izlobama-akcijama
ELJKO JERMAN snima neotre fotografije koje onda postaju povrina za intervenciju
fotokemikalijama, temperama, a u nekim radovima koristi i vie negativa. Balansirajui izmeu dva
suprotna pola kreativnosti i destrukcije, Jerman se kree prema elementarnoj, eksperimentalnoj
fotografiji, manipulirajui njezinim izraajnim potencijalom, esto i bez uporabe fotoaparata.
Krepaj fotografijo! Jasnu i izravnu izjavu, Ovo nije moj svijet, ispisao je Jerman razvijaem na roli

13

fotopapira 1976. godine i izloio na jednoj beogradskoj ulici. Moja godina, rad je koji je nastajao
tijekom 1977. godine. Fotografijama nastalim svakodnevno, umjetnik je dodao jednostavne
dnevnike zapise.
VLADO MARTEK za sebe i svoj rad skovao termin predpjesnik i predpoezija, koji se uvrijeio kao
odreenje njegove umjetnike prakse. Njegovo stvaralatvo ukljuuje akcije, izlobe-akcije u
suradnji i komunikaciji s publikom, na ulicama i u javnim prostorima. Utjecaj Fluxusa kojeg
dodatno nadograuje utjecajima povijesnih avangardi, Duchampa i konkretne poezije.
SVEN STILINOVI Od poetka 1970-ih bavi se eksperimentalnim filmom i fotografijom. Bavi se
scenografijom za kazalite (HNK Varadin, HNK Zagreb, Teatar ITD), televiziju i rock koncerte.
MLADEN STILINOVI Njegove radove uglavnom ine jednostavne, no provokativne parole ili
tekstovi, a esto se poigrava i s govornim kliejima, primjerice u radu uo sam da je umjetnost.
uporaba svakodnevnih materijala, jednostavnost, drutvena kritinost i propitivanje uloge
umjetnosti.
BORIS DEMUR anr i ciklus rijeislika izjednaavanjem znaenja rijei s inom slikanja izraava
nastojanje njegove generacije da prekinu s bilo kakvim mimetikim, narativnim, ideolokim ili
manipulativnim funkcijama slikarstva i umjetnosti uope. Kako je sam Demur i osobno ustvrdio,
borba njegove generacije za istu, konkretnu umjetnost ujedno je znaila i borbu za pravedno
drutvo slobodno od manipulacije, eksploatacije i ideologije.
FEDOR VUEMILOVI u svojoj umjetnikoj praksi uglavnom koristi fotografiju, video i film. Od
1975. do 1978. lan je Grupe estorice autora s kojom organizira izlobe i akcije te pokree
asopis-katalog Maj 75.

9.Kubistike osobitosti se mogu nai u djelima Vilka Gecana, Sonje Kovaevi-Tajevi

Praka etvorica neformalni je naziv za etvoricu slikara, generacijskih prijatelja koji su se
formirali u Pragu tijekom i neposredno nakon Prvog svjetskoga rata. Rije je o Milivoju
Uzelcu, koji u Prag stie poetkom rata, Marijanu Trepeu i Vladimiru Varlaju koji u Prag
dolaze 1918. i Vilku Gecanu koji im se pridruuje u proljee 1919.. Njihovo prako iskustvo
veu mnoge zajednike teme, zajednika motivska i stilska ishodita u rasponu od kubizma
do ekspresionizma. Vilko Gecan 1919. godine odlazi u Prag, tada nastaju prva zrela djela.
Iste godine vraa se u Zagreb i izlae na VII Proljetnom salonu. 1921. prireuje prvu
samostalnu izlobu u Umjetnikom paviljonu. 1922. boravi u Berlinu gdje ui tehniku vitraja, a
1924. - 1928. u SAD. Posjeuje izlobe koje Americi predstavljaju ostavarenja moderne
evropske umjetnosti od Czannea do Picassa.
SONJA KOVAI-TAJEVI (1894-1968)
usavravala se u Grazu i Beu, 1926. odlazi u Pariz u atelier Andrea Lhotea;dosta kritizirana zbog nedostatka
realizma;
postkubistika manira i puristika odmjerenost, proeta enskom osjeajnou;
niz figuralnih kompozicija s mrtvim prirodama - osobni, poetizirani kubizam, od njega se nije teko vratiti
intimizmu

14

11. NOVA SLIKA 13. salon mladih, u Umj. paviljonu u prosincu 1981.
- 12 slikara koji su predstavili svojevrstan povratak slici i predodbi; Makovi selektor, taj
dio nazvao Nova slika; u isto vrijeme u Galeriji suvremeneumjetnosti otvorena je izloba
Talijanska transavangarda, koju je organizirao Achille Bonito Oliva;Andrej Medved u
Kopru istovremeno priprema izlobu Podobe - immagini - zajedniku izlobutalijanskih i
jugoslavenskih umjetnika pripadnika istog trenda - nove slike (transavangarda,
nuovaimmagine, new image painting);
sve do izlobe Nova slika na 13. salonu mladih ponovno aktualiziranje slikarstva smatralo se marginalnom
pojavom,unato tome to se tragovi Nove slike mogu u Zagrebu pratiti od 1977/78., ak prije znaajnih izlobi
odranih uNjujorku, Londonu, na venecijanskom Biennalu (Aperto 80), Biennalu mladih u Parizu 1980.,
gostujue izlobe u Zg iBgd America Now 1979.;ti tragovi vide se u radovima pojedinaca:
NINE IVANI, ZVJEZDANE FIO, URE SEDERA;
70-te godine u hrvatskoj umjetnosti karakterizira pluralizam ideja i ideologija; u osamdesete se ulazi sa slikom
islikarstvom s jedne strane, dok se s druge jo osjeaju derivati konceptualizma - umjetnici se esto koristili
nazivomalternativna umjetnost, ali rije je zapravo o pseudoalternativi, o prividno nekonvencionalnom koje je
pod okriljemdrave, kontrolom muzeja i galerija; ta pojava za sobom povlai hiperprodukciju koja je imala
zatitu kod kritiara kojisu hvalili svakog pojedinca;Makovi: kriza kritike povezana je s nepostojanjem kriterija i
s gubitkom povijesne dimenzije u svijesti kritiara; stavkoji je iznio Lionello Venturi, a kasnije modificirao Giulio
Carlo Argan, po kojemu se umjetnici prolosti i sadanjosti nesmiju shvaati kao antiteti; svijest o prolosti
mora biti prisutna; ideje to ih je formulirala generacija koja se javlja1968-70. postaju u interpretaciji mlaih
kolokvijalne i trivijalne; kritiari lieni povijesne dimenzije svijesti pridavali susvakom dogaaju identinu
vanost, to je rezultiralo iskrivljenom slikom umjetnike produkcije;meutim, u toj istoj generaciji, koja se
poinje javljati
u drugoj polovici 70-tih
, javlja se niz pojedinaca koji afirmirajumedij slike:
BORIS DEMUR
sliku svodi na nulti stupanj, na osnovne materijalne estice koje ne daju nikakvu izvanslikovnu znaenjsku
nadgradnju;slika je slika, povrina - platna, kartona... na kojoj ostaju zabiljeeni tragovi slikanja; slika je tako
goli produkt slikanja,registriranje elementarnog procesa rada; bijelom se bojom jo vie nastoji anonimizirati
ploha, osamostaliti odsubjektivnog;
MILIVOJ BIJELI
u ogoljenju slike zadrat e znatno iri kromatski izbor - osim bijele, on e upotrebljavati jo i plavu, crvenu i
utu; radi niz slika velikog formata nastalih utiranjem tragova bijele, ute, crvene i plave boje na najlonu;
ANTE RAIDAMIR SOKI (1952-)
ili potpuno odbacuju boju ili upotrebljavaju iskljuivo bijelu, esto gotovu neslikarsku boju (gips ili bijeli lak), ali
onizato trae osreene likovne osobine u materijalu i minimalnim zahvatima istiu te sirove likovne injenice;
1980.
prekrivanjem kvadratinih povrina kartona bojom koja oponaa mramor i naknadnim slaganjem tih kartona
uritmiki pravilne cjeline; Bijeli i Soki iznova ulaze u slikarstvo;
u isto vrijeme (poetak 80-tih) pojedinci pristupaju drukijoj afirmaciji slikarstva:

15

ZVONIMIR SANTRA
njegova su platna krajnje zasiena slikarskom materijom; snana ekspresivnost; boja se na grubu platnenu
povrinunanosi neposredno rukom, bez kista, pa je tako uklonjena distanca izmeu tijela i plohe;
MARINA ERCEGOVI
saima razliita iskustva
- tradicionalni perzijski ornament, beskrajno ponavljanje jedne iste figure s ciljem ritmiziranjapovrine slike;
uzastopnim ponavljanjem figura i razmaka meu njima postie tautoloko naelo i na formalnoj razini:slika
jest ploha, prostor je dokinut, plonost je osnovna injenica slike kao predmeta;
NELA BARII
izrazita figurativnost; zasienost ornamentalnim arama kao hommage Matisseu;
FERDINAND KULMERNINA IVANI
Nova slika referencijalna je umjetnost - ona nas upuuje na brojne izvore iz prolosti, a veliku vanosti
imajuspecifine, lokalne tradicije; u talijanskoj se transavangardi mogu uoiti nasljea metafizikog slikarstva,
u njemakojnovoj umjetnosti prepoznaju se odjeci ekspresionizma, u francuskoj fovizma

12. EKSPRESIONIZAM u hrvatskoj likovnoj umjetnosti javlja se poetkom 20. st., a

najintenzivniji je u razdoblju 1914-1928.:
nema vlastiti program,poetika mu je sloena,neke osobine preuzima od simbolizma + secesije, fovizma,
kubizma, impresionizma;vaan je utjecaj iz knjievnosti (imi, Krlea, Kamov);
tragovi ekspresionizma:
deformacija predmeta, izraavanje tjelesnog i moralnog propadanja ovjeka
RAI
- sadrajna depresija - pariko razdoblje,
KRALJEVI,HERMAN;poetak prodora (1908-1913)
- vanost asopisa Savremenik, Vihor i Kokot;
intenzivno razdoblje (20-tih):KRIZMAN
(grafike)
BABI TARTAGLIA ULENTI
(pod utjecajem Schielea)
Jerolim MIE Karlo MIJI
= ekspresivizacija secesije (svi oni)
Praka etvorka
- najhomogenija skupina u okviru Proljetnog salona

13. JULIJE KNIFER (1924-2004)

prepoznatljiv znak njegove umjetnosti je meandar, koji se javlja 1960. i traje sve do
danas;slikarstvo se svodi na beskonano ponavljanje znaka;akrilne boje - sjaj - pojaava
16

nove odnose crno-bijelo;meandar = forma koja intendira pojam protoka u vremenu i

prostoru; iskonski znak; javlja se u postinformel.razdoblju, kad se i u anglosaksonskim
zemljama javlja postslikarska apstrakcija i monokromija Yvesa Kleina;vjeito kretanje,
beskonano ponavljanje (>suprematizam): crno - punina, bijelo - neodreeni prostor u
kojem seodvija rast meandra;stil:eli preko geometrije doi do podruja krajnje
spiritualnog,nema boje (samo crna, bijela i siva),kombinira krajnji kontrast crno-bijelo i ritam
vertikala i horizontala,metoda radikalnog reduciranja sredstava,stroge i pravokutne
forme,eli stvoriti anti sliku;ne osjea se klasinim slikarom; ne eli da mu se vidi potez kista;
izbjegava kompoziciju razliitih formi; izbjegavaodnose meu bojama; usvaja monotoniju 2D
plohe na krajnosti crnog i bijelog;ostali lanovi Gorgone samo su dio svog stvaranja posvetili
apstrakciji (za razliku od Knifera);
Meandar u kut
- antologijsko djelo; meandar kao izabrani motiv, formalno vrsto zadan granicom slike sa
sadrajno jednakovrijednim crnim i bijelim povrinama, iskljuiva je Kniferova tema od 1959.
godine; dosljednost ponavljanja,kako ritma samog meandra na slici, tako u vremenu,
odredila je Kniferov opus jednim od najzanimljivijih pojava uposlijeratnoj hrvatskoj
umjetnosti;
prve slike s motivom meandra naslikao je 1960.; otada se iskljuivo njime bavi varirat e ga kroz tisuemogunosti na slikama, muralima, crteima, grafikama,
skulpturama;kada je objanjavao zato se opredijelio za meandar, isticao je kako
je zapravo elio stvoriti antisliku;sliku koja je odreena krajnostima: crnom i
bijelom bojom, okomitim i vodoravnim dijelovima meandra,
monotoni joj je ritam postao kljunim kompozicijskim naelom; to
stajalite podjednako iskljuujepojmove figurativnog
i apstraktnog;1949. poinje raditi seriju autoportreta koje
e svakodnevno crtati sljedee tri godine; on prikazuje svojelice uvijek na
istom formatu papira, uvijek istog bezizraajnog pogleda cilj: afirmirati
apsurd,monotoniju, vrijeme

14. NOVA UMJETNIKA PRAKSA - KONCEPTUALNA UMJETNOST(SREDINA 60TIH - SREDINA 70-TIH)

umjetnost ranijeg doba vizualna komunikacija bila je glavno polazite;
umj. djelo bilo je posrednik izmeu umjetnika i gledatelja; umj. djelo bilo je
medij kojim je umjetnik prenosio odreene porukegledaocu;konceptualna
umjetnost ukida ovaj posredniki nain komunikacije; ona ukida
posrednika - umjetnik seobraa direktno;izjednaavaju se uloge onoga koji
daje i onoga koji prima;umjetnik se dakle obraa ne-posredno, ne putem medija
nego kroz medij; sam medij postaje poruka;
djelo je osloboeno svake nadgradnje; ono je iskljuivo informacija;bitan problem jezika
konceptualne umjetnosti je u traenju novih naina komuniciranja, budui da je bit djela
17

upravokomunikacija;dok se klasina umjetnost percipirala vizualnim i taktilnim svojstvima,

konceptualna umjetnost prihvaa se cjelokupnim ovjekovim psihofizikim mehanizmima;
prema tome, materijalnost umj. djela je sekundarna;konceptualna umjetnost je ista
mentalna aktivnost u kojoj sama ideja ili zamisao stoji iznad materijalnog; =injenino
postojanje jedne akcije ostvarene s onu stranu fizikih medija;
najraniji nagovjetaj predstavlja ljubljanska grupa OTTO: MARKO POGANIK,
osniva, DAVID NEZ NEZ,MILENKO MATANOVI, ANDRA I TOMA ALAMUN;
primjenjuju mentalne postupke koji se temelje na podacima logike, semantike, teorije jezika,
parapsihologije;istrauju mogunost koordiniranja vlastitih spoznaja (sistematika,
racionalnost, uvstvenost, intuicija); duhovne relacije unutar grupe; tenja na unutranjoj
koncentraciji, meditaciji, duhovnoj sabranosti (yoga + zen); krajnja njihovaideja je stvaranje
komuna - temeljene na novoj ivotnoj i radnoj etici;
razdoblje u kojemu se pojavljuje i artikulira fenomen koji nazivamo novom
umjetnikom praksom,vrijeme je, u sociopolitikom i kulturolokom
smislu, obiljeeno studentskim nemirima;umjetnost nastala u tom
duhovnom okrilju teila je aktiviranju vlastite okoline, negiranju
ustaljenihestetskih vrijednosti te generacijskom spajanju
istomiljenika;samom zamjenom rijei umjetnost sintagmom umjetnika praksa
naglaen je novi model umjetnostikojim se u prvi plan postavila aktivnost
umjetnika;istodobno s preispitivanjem znaenja i smisla djelovanja
umjetnika u drutvu, preispitivao se i pojamumjetnosti te njezina
funkcija; intencija k analizi fenomena kulture, drutva, politikih i
ekonomskihuvjeta ivota inaugurirala je nove medije kao oblike izraavanja i
istraivanja - fotografiju, video,performance, akciju, prostorne intervencije,
instalacije, ambijent i sl. - preispitujui najee njihoveuvjete,
mogunosti, granice i rezultate;
radovi nastali u tom razdoblju najee su konceptualni ili ambijentalni s tenjom
prebacivanja naglaska s estetskihkategorija na etika naela;
karakteristino za takvu angairanu umjetnost je zajedniko djelovanje
i okupljanje umjetnika i kritiaraoko pojedinih galerija: isprva je to bila
Galerija Studentskog centra u Zagrebu (1967.-1973.), potomGalerija
suvremene umjetnosti koja je pod nazivom "Nova umjetnika praksa 1966-1978"
priredila velikuretrospektivnu izlobu jugoslavenske umjetnosti
toga razdoblja;od 1975. vodeu ulogu preuzela je Galerija Nova, a 1976.
je osnovan i Centar za multimedijalnaistraivanja pri Studentskom
centru;
takoer se oformljuju i nekonvencionalni, alternativni prostori kao
"Haustor" (vea u Frankopanskoj ulicibr. 2, Zagreb, 1969.), "Podroom"
(Mesnika ulica, Zagreb, 1975.);
umjetnici koji su najintezivnije obiljeili razdoblje "nove umjetnike prakse" individualnim
izlobama ili grupnimakcijama i gradskim intervencijama bili su

18

GORAN TRBULJAK i BRACO DIMITRIJEVI

(povremeno u tandemu pod nazivom "Penzioner Tihomir Simi),
BORIS BUAN,GORKI UVELA,DALIBOR MARTINIS,SANJA IVEKOVI, JAGODA
KALOPER, JOSIP STOI,LADISLAV GALETA,ELJKO BORI,GRUPA
ESTORICE AUTORA (VLADO MARTEK, ELJKO JERMAN, BORIS DEMUR, MLADEN
STILINOVI,SVEN STILINOVI, FEDOR VUEMILOVI),GRUPA TOK (VLADIMIR
GUDAC, DUBRAVKO BUDI, DAVOR LONARI, IVAN IMUNOVI,
GUSTAVZECHEL, DARKO ZUBEVI),TOMISLAV GOTOVAC i dr.
prvi puta happening (smiljeno zbivanje): GOTOVAC, LUKAS, ERCAR
1967.;1968. grupa u Splitu Crveni Peristil: DULI, ALETA, API, SUMI,
KOGEJ, BLAEVI, DODIG;1975. u Zagrebu grupa estorice autora, kasnije
Podroom: DEMUR, JERMAN, MARTEK, M. STILINOVI,S. STILINOVI,
VUEMILOVI;
izvode akcije i intervencije u prostorima grada, esto provocirajui graane;
JOSIP STOI ve pedesetih je pisao konkretnu poeziju, a na izlobi Premetaljka 1971. izlae rijei ispisane
naploicama, ispitujui samostalno znaenje veznika i njihov mogui suodnos; gledatelji su
sami mogli vaditi rijei izkutije, prema zakonu sluajnosti i nizati ih vjeanjem na
ploi;posebnu grupu ine umjetnici koji istrauju likovne pojave intervencijama u prostoru i
tzv. instalacijama u kojima estoistaknutu ulogu imaju svjetlost i oblici to ih ona gradi
- GORAN PETERCOL;u Novom Sadu djeluje grupa KOD: MIROSLAV MANDI,
MIRKO RADOJI, SLAVKO BOGDANOVI;1978. kraj konceptualne
umjetnosti - pojava postkonceptualnog slikarstva i razliitih oblika Nove
slike;BORIS DEMUR (1951-)
kao student bio je zaokupljen informelizmom; slikarstvo je diplomirao kod Raula Goldonija, a
grafiku kod AlbertaKinerta;radi u najstriktnijem duhu primarnog i analitikog slikarstva, ali
istodobno i na terenu konceptualne umjetnosti srijetkom potrebom da teorijski obrazloi svoj
umj. rad;
paradigma spirale - sve je spiralno;
veza s action paintingom J. Pollocka - dripping + antropometrijama i kozmogonijama Yvesa
Kleina (otisci ruku, nogu,tijela umjetnika u spirali) te analitikog i primarnog slikarstva;
DALIBOR MARTINIS (1947-)
istrauje pitanja identiteta posredstvom videa;izlae od 1969.; bavi se ambijentima,
eksperimentalnom televizijom, grafikim oblikovanjem;
Open Reel, 1976.Image in virus,
1983.SANJA IVEKOVI (1949-)
probleme ene u doba burnog razvoja televizije i ostalih masovnih medija istrauje
videom;bavi se ambijentima i intervencijama u urbanom prostoru; radi grafiki dizajn za
Televiziju Zagreb 70-tih;sudjeluje na izlobi Mogunosti 71;od 1976. iskljuivo se posveuje
mediju videa i performansa;radovi joj se nalaze u MOMI u NY, Nacionalnoj galeriji u Kanadi,
Stedelijk muzeju u Amsterdamu;na Documenti u Kasselu 2002. predstavila se
projektom Traim mamin broj
19

- majka joj je 2 godine provela uAuvicu, logoraki broj istetoviran na ruci nije evidentiran u
arhivima - njena interpretacija mamina dnevnika: video ukojem ona ita mamin dnevnik,
video s dokumentima koje je majka sauvala i sredinji video montiran od fotografijalogora i
njene majke;
kip Rose Luxembourg
, visok 2,5 metra, od poliestera, pozlaen, izloen na 18 m visokom obelisku u Luxembourgu
-bio izloen 3 mjeseca; Rosa - trudna - prikazuje poznatu revolucionarku kao trudnicu;
1979. performance Trokut
- na balkonu svog stana u Savskoj 3 prolazak sveane povorke u asrt marala Titapopratila
leanjem, pijenjem viskija i masturbacijom; intervenirala policija; rad napravljen za odreeno
vrijeme iprostor;
rad Gen XX, 1997.
- kombinira fotografije modela s biografijama ena-narodnih heroja (sestre Bakovi); elja da
sesuprotstavi nacionalistikom ludilu u Hrvatskoj;
TOM GOTOVAC (1937-)
da i sam umjetnik moe biti medij, sredstvo i posrednik umjetnike poruke, svojim tijelom
izvodei predstavu(performance), pokazao je Gotovac koji je od 1962. pa nadalje izveo niz
provokativnih umjetnikih akcija:
Happ na happpening, Zagreb, 1967.Tranje gol u centru grada,
Proenje, Zagreb, 1980.Zagreb volim te, 1981.
- potpuno gol ljubio je tramvajsku prugu u Ilici;
Paranoia Art, 1992.
- pisao grafite pred publikom;
GORAN PETERCOL (1949-)
bez izuzetka radi instalacije iji je temeljni konstruktivni element svjetlo - ve dvadesetak
godina ispitujenajnematerijalniju kiparsku materiju - svjetlo;
prostorna instalacija "Sjene 139", izvedena na 22. bijenalu u Sao Paolu
(1994.)
sastoji se od etirialuminijske ploe iji su poloaj u zadanoj prostoriji, koja je ujedno i okvir
rada, odredile projekcije njihovih sjena;spajanjem refleksija obojenog svjetla od metalnih
ploa s njihovim sjenama, odnosno bojenjem samih sjena,postignuta je ravnotea
materijalne i nematerijalne forme, te dokinut pojam prostora kao kategorije a priori;nagraen
na Trijenalu 2003.
BORIS BUAN (1947-)
plakatu ponovo dao ravnopravno mjesto u likovnim umjetnostima;grafiar i oblikovatelj;
istrauje u razliitim prostorno-plastikim medijima; bavi se oblikovanjem plakata
iprimijenjenom grafikom;
Museum Palmolive, 1974.
- matovitom dosjetkom ukazuje na stereotip industrijske proizvodnje;
Pikturalna petlja, 1968.
- intervencija u gradskom prostoru;
MLADEN STILINOVI
kremnita citiranje elementarne stvarnosti > umjetnost nakon predmeta;
1991. postavlja kolae na stepenice (kremnite)

20

 vaan kontekst: kremnita postavljena kao korak, ima ihpuno, dovodi nas u apsurdnu
situaciju i upravo to djelo ini kvalitetnim

15. MNCHENSKI SLIKARSKI KRUG(1904-1908)pojava moderniteta

u hrvatskoj umjetnosti vezuje se, prije svega, uz djelovanje slikara
mnchenskogkruga
; u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti:crtei Miroslava Kraljevia nastali u razdoblju izmeu
1902. i 1912.,ulja Vladimira Becia iz najvanije faze njegova stvaralatva 1910-1922., slike iz
ranih etrdesetih,slike Oskara Hermana iz dvadesetih godina;slike Roberta Auera, Ljube
Babia, Bele ikoa, Vladimira Becia, Zoe Borelli, Otona Ivekovia, Gabrijela
Jurkia, Tomislava Krizmana, Maksimilijana Vanke, Anke Krizmani, Naste Rojc, Zlatka
ulentia, Save umanovia, JerolimaMie;
termin kojim povijest umjetnosti oznaava poetak hrvatske moderne, a
pripadali su mu slikari JOSIP RAI (1885-1908),MIROSLAV KRALJEVI
(1885-1913),VLADIMIR BECI (1886-1954),OSKAR HERMAN (18861974);zajedno su pohaali Mnchensku akademiju u klasi Huga
von Habermanna koji im je, zbog njihovihzajednikih karakteristika i
razlika u odnosu na ostale ake dao naziv die Kroatische Schule
- grupamladih slikara kolovanih u Mnchenu 1905-1910.;
prekid sa srednjoevropskim tradicijama i usvajanje zasada modernog francuskog
slikarstva;kulturni projekt koji odbacuje secesiju, simbolizam i akademizam;utjecaj Maneta,
Cezannea, Goye, Halsa; J. Rai i O. Herman prethodno su zavrili pripremni teaj kod
Antona Abea koji je drao najpoznatiju privatnu kolu uMnchenu i inzistirao na studijama
po modelu, na plastinosti i jasnom crteu, te istim volumenima; na akademiju seupisuju
1904., isprva u klasi Johanna Hertericha, a nakon njegove smrti 1906. kod H. Habermanna
kojem 1906. dolaziBeci te 1907. Kraljevi; Herman na odreeno vrijeme naputa
akademiju, te se 1907. vraa u klasu K. Rauppa;
slikari "Mnchenskog kruga" nemaju zajedniki odreen stilski identitet, ali ih je,
kao prvi povezaninarataj hrvatskog modernog slikarstva, ujedinjavala
tenja k autonomnom slikarskom izrazu, bezliterarnih, historijskih ili
moralistikih okvira to ih dovodi u neposrednu vezu
s francuskimimpresionizmom, ponajvie s Manetom i Cezanneom kao
uzorima;svaki od njih zasebno je ime hrvatske moderne, a zajedniki
minhenski poeci posluili su vie povijestiumjetnosti za uspostavu termina
kojim ih je izdvojila iz dotadanje tradicije;
Rai je ve 1908. otiao u Pariz, a uskoro odlaze i Kraljevi i Beci; Herman je jedini ostao u
Mnchenu do 1933. uzpovremene odlaske u Pariz i Berlin;iako je za slikare ovog kruga
najznaajniji modernitet kao stilska odrednica, slian razvojni put ipak im je odredio i
neke zajednike karakteristike koje se prepoznaju u tonskoj i
predmetnoj istoi, sezanizmu u smisluracionaliziranja slikarske

21

predmetnosti i tenji ka konstrukciji umjesto analizi;zajedniki im je nov,

suvremen, anti-akademski odnos prema likovnom radu;
nakon 1900. u Hrvatskoj je vrijeme depresije: gubitak vjere u politike i kulturne mogunosti,
nema novih stilskihfenomena, nedostaje kultura oblika i konstruktivnog prostora;
stil:
plastinostpojednostavljeni volumenioblike doivljavaju u masamanaglaena tektonika i
arhitekturalnosttoan crte, iroki potezi kistomtonska modelacija - monokromijasrebrno
siviloklasini ritam svjetla i sjenestatinostantinarativnostbez detaljadjeluju usporedo s
monumentalizmom Metrovia i Rakog; intimisti;
djeluju usporedo sa arenom kolom i grupom Meduli; slikaju sline
motive
- uglavnom nai ljudi i krajevi,
ali su se od njih razlikovali istoom svog likovnog izraza
i u njemu dosegli visoku stvaralaku razinu po kojojsu postali glavni osnivai hrvatskog
modernog slikarstva;

Kraljevi - crta
Rai - ton
Beci - volumen

JOSIP RAI (1885-1908)

slika portrete i figure;
tonsko slikarstvo - tonsko graenje volumena; tenja na gradnji i plastici
volumena;
uvaava slikarstvo Velasqueza, Rembrandta, Maneta te tradicije umjetnosti Leibla;isticao
vanost plenerizma;1909. posthumna izloba Drutva umjetnosti;
'Stari prijatelj', 1907.'Pred stajom', 1907.'Portret gospoe u crnom',
1907.'Portret Pepice'
- elementarno jasan;
'Autoportret', 1907 ., 'Majka i dijete', 1908.
- sadrajna ekspresija, svjetlo je na figuri, njezinu volumenu, a ne uprostoru, nita
impresionistiko, gotovo nita manetovsko;
'Pont des Arts', 1908.
- fina, jedinstvena rasvjeta, paleta na bazi sivoga, tonovi u slubi konstrukcije,
masaprostudirana i ritmina, potez kista vezan i ravan;slika koja podsjea na Nabis - tradicija
slikarstva plohe na likovno suvremen, ali posve drukiji nain negoliavangardisti;njegova
sinteza zapoeta konstrukcijom volumena kao konstrukcijom predmeta slike, vukla ga je na
vlastitoproirenje, na sadrajni naboj, to je njegovu orijentaciju inilo ambivalentnom i
nejasnom;1907. eli ii u Pariz, jer smatra da je u Minhenu nauio sve to se dalo, a da su
francuski slikari ispred svih;
1908. je u Parizu; esto radi akvarele s motivima parikih mostova, ulica, parkova;
i radovi u uljupokazuju isto: izvoenje zgusnutih nijansi iz toplog mrkog
tona;naen je ustrijeljen u hotelskoj sobi; u Parizu je proveo samo 4
22

mjeseca;Rai - mrk, tvrd, na licu mu se vidi bijeda, uvijek ozbiljan i bez ikakve
erotike;Kraljevi - temperamentan, fantastian i toulouse-lautrecovski
senzualan;VLADIMIR BECI (1886-1959)
studirao je pravo i iao u privatnu slikarsku kolu Crnia i ikoa;1905. prekinuo je studij i
otiao u Minhen;u istoj klasi s Raiem na minhenskoj Akademiji od 1906.;1909. odlazi u
Pariz, 1910. vraa se u Zagreb;i kod njega se vidi utjecaj Leibla, Velasqueza i Goye; posebnu
panju poklanja
volumenu i gradnji prostora
(1.faza);slika pejzae, figure, mrtve prirode;
1929. osniva 'Grupu Trojice' s Lj. Babiem i J. Mieom;
od poetka je okrenut svijetu i motivu, nastojei uhvatiti njihovu izvanjsku ljepotu;
1. faza: mnchenski krug + Pariz (1906-1909)
za boravka u Parizu upoznao djelo Maneta i Cezannea i doivio evoluciju na bazi Cezanneova
naina;njegova elaboracija slikarskog postupka je intelektualno i formalno brza, ali dosta uska
i zatvorena;paleta: preteu sivi, zelenkasti i zemljani tonovi;
'enski akt s novinama', 1907.'enski akt pred ogledalom', 1908.'Akt
djevojke kod stola', 1907.'Autoportret', 1907.'Hrast', 1907.
- zahvatio problem slikanja predmetnih masa u otvorenom prostoru metodom koju je
primjenjivaoslikajui kompozicije s pozadinom; sve je svedeno na zaobljenost, na teinu, na
2-3 odnosa na bazi boje zemlje i tekogzelenila;
'Portret Kraljevia', 1908.'Mrtva priroda', 1909. sa zemljanim
vrem;'Autoportret s polucilindrom'
- vrsta tonska gradnja tjelesnosti
'Klasija', 1911.
- zelene kronje drvea i tratina, prebogata i preteka zelenila;
2. faza: dvadesete
nakon rata
'Autoportret', 1920. izravno pribliavanje Cezanneu, a zatim sve naglaenije geometrijskostrukturiranje motiva,
snane voluminoznosti oblika i naglaene tonske game bez vidljivih poteza kistom > to mu
jerazdoblje neoklasicizma;pribliava se maginom realizmu (
'Mirjana', 1926.
)naglaenije geometrijsko strukturiranje motiva; snana voluminoznost oblika;bez vidljivog
poteza kistom;
'Planinski pejza s potokom', 1923.
- arkadijski doivljaj svijeta;
'etelica', 1926.'Kompozicija', 1926.'Mrtva priroda s kipom', 1927.1927/28.
pojavljuju se prvi znaci omekavanja strogog, strukturalnog
shvaanja oblika, sve znaajnija jei uloga boje i vidljivog traga slikareve
ruke;3. faza: trideset e i nadalje
bujan egzaltirani realizam; boja postaje vanija; tonsko-koloristiki pristup;to je djelima
najbogatije razdoblje;
paleta postaje arenija i svjetlija (kasnije e se suziti prema sivom i
smeem);vidljivi potezi kista; omekavanje strukturalnog shvaanja
oblika;
23

'Sunanje', 1932.'Akt u plein-airu', 1932.'Rakovi', 1933.'Djeak s

kukuruzom', 1935.'Most u Mostaru', 1931.
u drugoj skupini figuralnih motiva postignut je odreeni monumentalizam - iroki namazi
boje;u skupini aktova iz tog doba postie najviu stilsku sintezu svog tonskog
realizma;najdalje u pravcu ekspresije otiao je u
pejzaima i mrtvim prirodama,od rata naovamo gubi se smei ton sa palete;
tonska skala se sve vie suava, sve meke i lazurnijeslikanje - blagi povratak
vlastitim sezanistikim vrlinama:'Djevojica s lutkom', 1947.
posljednja slika:
'Trenje u blauju', 1952.
- ne samo da je sezanistika, nego je otvoreno sezanovska;uvodi novu problematiku
slikarstva - upuena uskljuivo prema samostalnim vrijednostima slike; poetika
istogslikarstva;
1931. puni napon djelovanja Grupe Trojice; njihova poetika 'istog
slikarstva';MIROSLAV KRALJEVI (1885-1913)1. faza: Mnchen 1907-1910.
kopira Jordaensa, van Dycka; realistiki pristup;tonska gradnja volumena, plastinost;
'Autoportret s psom', 1910.'Autoportret s prijateljem Olszewskim', 1909
. - karakteristian sivi prostor - pozadina;
2. faza: Poega 1910-1911.
animalistiki motivi, portreti, pejzai, mrtve prirode;boja igra veu ulogu nego kod Raia;
namaz soan i iv;
'Konji u staji', 1910.'Autoportret', 'Djevojka s lutkom'
- razvio vlastitu varijantu portreta;
'Teta Lujka', ljeto 1911
. - konceptualna obnova: u pozadini frontalno postavljene polufigure = Cezanneovo
ukoenodrvee s 'Kupaica', a sam lik slikan je na dosta vrst i zatvoren nain - sezanizam;
3. faza: Pariz 1911-1912.
cijeli ivot se kree izmeu dva pola: tonskog stupnjevanja i tonskog kontrastiranja, trai
vlastiti jezik i pada pod razneutjecaje, ali ih zna poosobiti;veliki tematski i izraajni raspon:
sela s hrvatskog sjevera prikazana jednako vjerno kao i kozmopolitska i morbidnaatmosfera
zapadnog velegrada;secesijske krivulje i arabeske vode ga do ekspresionizma, do plonosti,
preuvelianih i izoblienih formi i lica-maski;
mnogi crtei nadahnuti ruskim baletom agiljeva (Kraljevi to radi prije
negoli mnogi predstavnicitadanje avangarde);
istodobno s tim ekspresionistikim htijenjima javljaju se pokuaji razrade konstrukcije slike,
koji ga pribliavajusezanizmu;usvaja pleneristiki impresionizam; ilustrira moderni i bohemski
ivot;
'Parc du Luxembourg', 1911., 'ena u vrtu', 'Mrtva priroda'
- karakteristine sezanistike, kao da su u funkcijistilskih vjebi;
'Autoportret s lulom'
- najznaajnije djelo naslikano u Parizu, solidna plastina gradnja, oiena i
osvijetljena bojom(osnovna misao o gradnji plohama iste boje);
'Eva''Stojei akt''Djevojka s modrim arapama''Olympia'
24

- rasko dekorativnog aranmana

'Vive la joie'
- puna naoko ekspresivne razigranosti
'Golgota'
- s neobinim linearnim pojednostavljenjima (deformacije u slubi plastine konstrukcije)brdo
crtea 1912. - same gole ene, scene iz ruskog baleta, iz kavana;1912. galerija Ulrich - jedina
samostalna izloba za ivota;
4. faza: Zagreb 1912-1913.brojni akvareli, pasteli, grafike odiu atmosferom
Pariza; s njima prvi put ulaze u nau umj. motivi izbarova, kavana,
nonog ivota;
ekspresionistike tendencije - nervozna, ekspresionistika linija >
ovom fazom najvie utjee na formiranjeGecana, Uzelca, Trepea;
plonost;preuveliani i izoblieni oblici;
'Autoportret', 1912.'Portret strica Lace', 1912.
- sve je isto, otro, stabilno; sve je na tom liku na svom mjestu;u poekom i parikom
razdoblju zakoraio u pravcu slobodne, svoje postfovistike interpretacije sezanizma;
OSKAR HERMAN (1886-1974)
u Mnchenu radi do 1933., vraa se u Zagreb, ali i odavde bjei poetkom rata; poetkom
1944. prikljuio se NOB-u;1934. retrospektivna izloba u Zagrebu; samostalna izloba 1954.
nije krenuo linijom Manet - Cezanne, ve je pod utjecajem Mareesa, a kasnije
ekspresionizma; slikanje poobjektu, odsutnost svake 'literature',
jednostavan predmet i zbit volumen;
pojednostavljenje forme; iroki pastozni potezi, dojam nedovrenosti; dinaminost postignuta
potezom i bojom;teme: figure, figuralne kompozicije i krajolici

16. ARHITEKTURA IZMEU DVA RATA 20-te, 30-te

teko je odrediti toan datum pojave moderne arhitekture; dominira 20-tih i 30-tih godina, a
nagovijetena je udjelima KOVAIA, BASTLA, EHRLICHA, SCHNA;
1919. osniva se Visoka tehnika kola s odjelom za arhitekturu (profesori Kovai, Schn,
Ehrlich...);primarna je obnova razorene zemlje;20-tih godina u Evropi takoer dolazi do
radikalnih promjena:
futurizam > razbija tradicionalne forme
kubizam > prostorna otkria
purizam > tei osnovnim formama organiziranosti, istoa konstrukcije + ovisnost o
materijalu
25

funkcionalizam > vodi rauna o svrhovitosti i opravdanosti svakog arhitektonskog postupka

ruski konstruktivisti > istiu konstrukciju i racionalno shvaanje
De Stijl > ispituje prostor, duh integralne umjetnosti (utjee na Ivana Zemljaka)
Bauhaus > korak dalje od De Stijla; u smislu prostorne sintakse on zadire jo dublje u
praktinu sferu ivota;Gropiusov ideal prostorne sinteze;
poslije 1. svj. rata dolaze:
utjecaj Loosa:
KOVAI, EHRLICH, BELA AUER, ZLATKO NEUMANN, VLADO POTONJAK
Poelziga:
JOSIP PIMAN, ZDENKO STRII, DRAGO IBLER
Le Corbusiera:
ERNEST WEISSMANN, JURAJ NEIDHARDT, ZLATKO
NEUMANN, IBLER
Hoffmanna:
ULRICH1928. osnovan je CIAM (congres internationaux d'arch. moderne)
- poetak 2. faze moderne arhitektureu svijetu;
na osnivaku skuptinu u La Sarazzu od naih je arhitekata bio pozvan jedino Hugo
Ehrlich; arhitektura mora biti osloboena zastarjelih formula; Deklaracija naglaava bitne
probleme nove arhitekture:urbanizacija i stanovanje, bavi se problemima arhitekture,
negiranje monumentalnosti, pokuava formulirati idejumoderne arhitekture, primat je dan
ekonomskim i funkcionalnim faktorima: standardizacija, racionalizacija,
suvremenatehnologija; iri ideju moderne arhitekture u svim podrujima ivota, osobiti
angaman Le Corbusiera;
1956. zadnjikongres
u Dubrovniku (org. je raskinuta);situacija u Hrvatskoj:
obnova graevinske djelatnosti poetkom 20-tih
velika ekonomska i financijska kriza (20-te i 30-te)
veinom se grade stambene zgrade
Zagreb se iri prema istoku (dio grada oko Trga rtava faizma), jugu i jugozapadu
(radnikeetvrti): Trnje: Cvjetno naselje (ANTOLI) i Trenjevka: naselje
Prve hrvatske tedionice(STRII);
izmeu dva rata tri osnovna smjera u arhitekturi:1.umjereni eklekticizam > zastupa ga
najstarija generacija - 'stilska regresija'2.modernizam > razvio se kao reakcija na
historicizam; u okviru tradicionalnog koncepta arhitektura se nastojiprilagoditi
suvremenim potrebama i shvaanjima;
EHRLICH, KOVAI, SCHN
26

3.avangardni smjer > avangardni funkcionalizam - dominantan smjer 4.

desetljea;utjecaj Behrensa, Poelziga, le Corbusierovog funkcionalizma;novi smjer u naoj
arhitekturi;
IBLER, STRII, DENZLER, NEUMANN, ZEMLJAK
avangarda je u hrvatskoj arhitekturi samo dio moderne: eli prekid s tradicijom, ali i upuuje
na nju;moderna arhitektura izmeu dva rata:
postala je nova hrvatska tradicija
vezana je uz evropsku avangardu, ali se prilagoava naem podneblju i mogunostima
cilj nije oblik, nego sloeni proces graenja oblika
novi humanizam
nove tehnike > novi prostorni odnosi
elje za istraivanjem i eksperimentiranjem
ne kree od jednog zadanog stila, ve potie stvaralake mogunosti pojedinca
odbacivanje historicizma i eklekticizma
estetski funkcionalizam + kreativni konstruktivizam
istoa konstrukcije, negiranje dekoracije, sustav ploha
prostor se gradi funkcionalno
1924. prijelomna godina - umire Kovai, dolazi Ibler;arhitekti lanovi grupe
Zemlja bili su:

LAVOSLAV HORVATDRAGO IBLERMLADEN KAUZLARISTJEPAN PLANI,a kao

gosti na izlobama sudjelovali su i:DRAGO GALISTJEPAN GOMBO JOSIP
PIMANZDENKO STRIIte Radna grupa Zagreb (djeluje od 1932-34):VLADO
ANTOLIDUAN HEIMOVIZVONIMIR KAVURI JOSIP PIMAN JOSIP
SEISSELERNEST WEISMANNBOGDAN TODOROVI.1926-35. 'Zagrebaka kola'ua grupa arhitekata oko Iblera:
Drago Ibler vodi od 1926. tek osnovani odjel arhitekture na ALU; aci su mu:
STJEPAN PLANI, MLADENKAUZLARI, LAVOSLAV HORVAT, DRAGO GALI,
BRANKO BON, ZVONIMIR POGAJ, ALEXANDARFREUDENREICH...
vana, jer se razvijala slobodnije od one na Tehnikom fakultetu, a program joj se zasnivao
na suvremenim naelimaarhitekture; neprihvaanje deklarativnih, striktnih postavki
konstruktivizma, funkcionalizma i utilitarizma jedna je odbitnih karakteristika te grupacije;
'Zagrebaka kola' moderne arhitekture tridesetih godina
27

znaajan je doprinos evropskoj umjetnosti premastvaralakoj sintezi

funkcionalistike i organike arhitekture, dviju struja tog razdoblja
to su smatranenepomirljivim suprotnostima;
1927. P. Behrens: pregradnja Elsa fluida
- ogoljelost i geometrizam, naglaavanje horizontalnih linija +asimetrina igra kontrastirajuih
elemenata;unutar Zemlje bitna je razlika to su slikari bili okrenuti prolosti, dok su arhitekti
slijedili najsuvremenija strujanjasvoga doba; arhitekturu u Zemlji ne smije se poistovjetiti s
pojmom hrvatske arhitekture izmeu dva rata niti saZagrebakom kolom; program Zemlje
kao grupacije bio je socijalno angairano djelovanje, no arhitektura je uvijekostala otvorena
prema svijetu; iako su u zemljakom kontekstu arhitekti na svoj nain ukazivali na socijalnu
bijeduuoljivu osobito u graenju, teili su afirmaciji nove arhitekture;poetkom 30-tih poinje
nagli razvoj druge faze hrvatske moderne; sve vie mladih arhitekata djeluje samostalno ili
utandemu;
nosioci moderne:ALFRED ALBINI (1896-1978)
poinje raditi u ateljeu Kovaia i Ehrlicha;
do 1927. radi na dovrenju zgb Burze;kua Arko na Gornjem gradu,
1939.obiteljska kua, Mallinova 14, 1934. JURAJ DENZLER (1896-1981)
u poetku je jo vezan za Kovaia i beku kolu, ali mu dekoracija postaje sve vie prostorno
funkcionalna;uva klasino osjeanje u smislu istoe (odbacuje eklekticizam);
ista proelja
glatke, plone plohe fasada
vrstoa masa
razgovjetna tektonika
oblik izvire iz funkcije
snano ostakljena prizemlja (kod stambeno-poslovnih zgrada)
s Kauzlariem radi:
Higijenski zavod, 1927.
nadvonjak u Savskoj
kuu u Ilici 9
pravoslavnu opinu u Preobraenskojsamostalno radi:
palaa Mikulii, 1924. Ribnjak - Moe Pijade 1
vodovod na Jordanovcu, 1932.
28

zgrade gradskih poduzea, Gundulieva, 1934.

Rockefellerova zaklada na Zvijezdi, 1927.
kapelica Majke Boje na Sljemenu, 1931.
restauracija Kamenitih vrata
Geodetski fakultet u Zagrebu
crkva sv. DuhaZLATKO NEUMANN (1900-1969)
uenik Adolfa Loosa; 1927. dolazi u Zgb;niz stambenih zgrada u Zagrebu;
JURAJ NEIDHARDT (1901-1979)Nadbiskupsko sjemenite na alati, 192527. - Voarska
ak Behrensa, radi u vicarskoj i u Berlinu;
MLADEN KAUZLARI (1896-1971)
Iblerov ak, pa lan Zemlje; 20-tih radio kod Ehrlicha;
s Denzlerom izvodi Palau Narodnog zdravlja u Zagrebu, 1927. Rockfellerova
4eljeznike nadvonjake 1929. Savska (kod SC-a)sa STJEPANOM GOMBOEM
(1895-1975)Kauzlari radi vilu u Novakovoj 15, 1932., Novakovoj 24,
1936.stambene zgrade u Maksimirskoj 4 i Petrinjskoj 11, 1932.
iz nasljea Kovaia i Ehrlicha Kauzlari prihvaa nova shvaanja u duhu funkcionalizma
jasna funkcionalnaorijentacija temelj njegovog oblikovanja eksterijera i interijera;
JOSIP PIMAN (1904-1936)obiteljska kua u Gajevoj, 1931.stambena
zgrada u Gajevoj, 1933.sa J. Seisselom radi Zakladni blok u Zagrebu 1929.(Trg
Gajeva 1)IVO ZEMLJAK (1893-1963)
utjecaj Loosa;bio je ef Gradskog projektnog odjela (Odjel za visokogradnju) Gradskog
graevnog ureda (Hribar je bio na eluUrbanistikog odjela grada Zagreba);
osnova kola na Jordanovcu, 1930.osnovna kola na Selskoj, 1930. >
ideje nastale nakon njegova boravka u Nizozemskoj (1929), gdje je upoznao J.J.P. Ouda i
neoplasticizam;gradi objekte prema najnovijim naelima suvremene pedagogije i nove
arhitekture - njegovi e kolski objekti postati jedno od najvrednijih dostignua hrvatske
moderne arhitekture; suprotstavljanje istih kubinih volumena kojerastvara irokim
ostakljenim plohama;
kola na Kneiji, 1940.djeji vrti Laina
> trai sintezu izmeu internacionalnog stila i nae regionalne arhitekture;
kola na Sigeici, 1933.srednja zanatska kola, Savska, 1940. naglaeni vertikalizam ranijih graevina zamjenjuje razvedenaarhitektonska struktura;
SLAVKO LWY (1904-)vie stambenih zgrada u Zagrebustambeno-poslovni
objekt na uglu Gundulieve i Masarykove, 1933.stambena zgrada u Moe
Pijade, 1936. JOSIP SEISSEL (1904-1987)
vei dio svog rada posvetio je urbanizmu, pa u okviru regulacijskog plana Zagreba 1934.
detaljno razrauje rjeenja zamnoge dijelove grada;surauje s Pimanom i Radnom grupom
Zagreb;
29

VLADO ANTOLI (1903-1981)1939. izvodi Cvjetno naselje naselje

obiteljskih kua, pravilno parcelirano, s mnogo zelenila; kue diena
stupove (zbog Save) - novo;EGON STEINMANN (1901-1966)
uglavnom javne zgrade:
1928. Ortopedska klinika na alati;gimnazija u Krianievoj, 1932.kola u
Kulanovoj, 1934.MARIJAN HABERLE (1908-1979)Inenjerski dom u
Pierottijevoj, 1937.s Hinkom Bauerom - Kordunska 1, Kinoteka, 1939.;
crkva na Selskoj cesti, 1940.DRAGO GALI (1907-)
Iblerov ak;kola, tvornica, stadion, bolnica, pota - izazivaju interes, reprezentativne gradnje
gube privlanost;1928. osnovan Urbanistiki odjel grada Zagreba, na ijem elu je bio
Stjepan Hribar, dok je Ivan Zemljak bio ef Gradskog projektnog odjela Gradskog graevnog
ureda;1930. je raspisan internacionalni natjeaj za izvedbu regulacije grada
Zagreba;urbanistiki natjeaji:regulacija Zagreba:
STRII, ANTOLI, NEIDHARDT, ZEMLJAK, HRIBAR, ULRICH

17. Ibler i aci

ZEMLJA (1929-1935)
kontra Salonu;
izrazito kritiki usmjereni prema tadanjem drutvenom i dravnom poretku;
u svojim sudjelima nastojali to uvjerljivije i potresnije prikazati akutne
tekoe, osobito najsiromanijih slojeva,seljaka i radnika, i time potaknuti
njihovo rjeavanje;na njihov se poticaj razvilo i hrvatsko seljako slikarstvo,
naiva ili Hlebinska kola;
pokret i program Zemlje, nije bio uperen samo protiv nepravednih drutvenih uvjeta, nego i protiv
beutnogslikarstva Salona;
osniva i idejni voa DRAGO IBLER, koji se vratio u Zagreb nakon to je na
izvoru upoznao strujanja umodernoj evropskoj arhitekturi, kod H. Poelziga
u Berlinu, a potom u Francuskoj, vicarskoj i Italiji;bio je predsjednik Zemlje od
osnutka 1929. do policijske zabrane rada 1935.;u Kraljevini Jugoslaviji, kralj
1929. uveo diktaturu nakon ubojstva Stjepana Radia, Zemlji je
policijskimrjeenjem zabranjen rad zbog straha od slobodarskih ideja, socijalnih
zahtjeva, a najvie zbog moguegutjecaja njena kritikog i kreativnog
duha;naela Zemlje:

30

nezavisnost naeg likovnog izraza,suzbijanje nekritikog preuzimanja stilova iz inozemstva,borba protiv

diletantizma i larpurlartizma,a za umjetnost to e odraavati ivot sredine i odgovarati suvremenim
potrebama zajednice
(Program, 1929.);
zagrebaka grupa, osnovana 1929. godine u tradiciji njemakih ekspresionistikih, socijalno angairanih
udruenja(Novembergruppe, Arbeitsrat fr Kunst);kao umjetnika grupa bila je bez formalnih odrednica
i programski je zagovarala duhovni angaman kao stvaralakusvrhu;do policijske zabrane 1935. godine,
slikari, kipari, grafiari i arhitekti, pripadnici grupe, nastojali su u sklopu kompleksa"lijeve" misli vezati
ideje klasne borbe i drutvenog preporoda za probleme umjetnosti;
politika zbivanja u to doba:
nastanak Kraljevine SHS, prve borbe KPJ, Radiev politiki program, poetak svjetske krize;
karakteristike:
kritiki odnos prema drutvu,reakcija protiv konstruktivistikog slikarstva,likovni izraz utemeljen na
pukoj jednostavnosti,
Zemlja je zbir individualnh stilova, ali ipak se pokuala nametnuti ideja primitivizma kao
likovne formeproletarijata,nasilno izjednaavanje umjetnosti i revolucije;
grupa je imala jasan program, metodu i cilj rada koji je ukljuivao borbu za socijalnu pravdu putem
umjetnosti(naputanje larpurlartizma i diletantizma), pribliavanje umjetnosti irim narodnim slojevima
(pedagoki radHegeduia sa seljacima u Hlebinama), popularizaciju umjetnosti (putem kruoka, izlobi,
predavanja, tiska i sl.),formiranje specifinog nacionalnog likovnog izraza (kao spoja povijesnog i
suvremenog iskustva) i povezivanje svihumjetnosti;stalni lanovi grupe sudjelovali su na svim izlobama
(pet u Zagrebu, jedna u Parizu, jedna u Beogradu i jedna u Sofiji);osim predsjednika
arhitekta DRAGE IBLERA i slikara KRSTE HEGEDUIA
, koji su pripadali Zemlji od osnutka dozabrane, lanovi su bili
ANTUN AUGUSTINI,MARIJAN DETONI,IVAN GENERALI,VINKO GRDAN,ELJKO
HEGEDUI,LAVOSLAV HORVAT,LEO JUNEK,MLADEN KAUZLARI,EDO
KOVAEVI,BRANKA KRISTIJANOVI-HEGEDUI,FRANO KRINI,OMER
MUJADI,STJEPAN PLANI,OTON POSTRUNIK,VANJA RADAU,KAMILO
RUIKA,VILIM SVENJAK,IVAN TABAKOVI,URO TILJAK,

ERNEST TOMAEVI,KAMILO TOMPA i FEDOR VAI

u slikarstvu i grafici aktualiziraju se teme sela, ulice, predgraa i periferije, rada, smrti,
bijede, buna inasilja;slino kao i kod njemakih suvremenika, Otta Dixa i Georga Grosza,
prikazi su ploni, izvedeni krupnim i jednostavnim formama, pojednostavljene
ekspresivnosti s elementima groteske;u arhitekturi ne postoji formalna
specifinost, ve se istrauje model optimalnog prostora za ivotprimjenjiv, kako
u privatnim kuama, tako i u javnim "najamnim" zgradama;s teorijskim zahtjevima
istoe i loginosti temeljene na dosljednom izraavanju funkcije i
potivanjukonstrukcije, arhitektura Zemlje pripada okvirima "internacionalnog
stila" ("internacionalnifunkcionalizam")nisu nastojali stvoriti jedinstveni
stil, nego su samo obraivali srodne teme: mukotrpan ivot u selu,tvorniki
krug i radnici, predgraa i sirotinja;
1929. istovremeno se formiraju Grupa trojice (liberalna buroazija) i Zemlja (lijevi front);naprednih
lijevih grupa ima i ranije;1926. izloba estorice: Augustini (lirski), Grdan, Penik, Mujadi
(neoklasicizam), Postrunik, Tabakovi - prizori sadrutvenog dna - poetak socijalnih strujanja u
Hrvatskoj: svoje grafike nazivaju groteske;1927. Hegedui izlae kod Ulricha: socijalni motivi, puki
izraz (poetak Zemlje);

31

Zemlja je najznaajnija pojava kritikog realizma u Hrvatskoj, ali u mnogoemu je

bilakontraproduktivna;
lanovi Zemlje su zbog netrpeljivosti znali odbiti suradnike;1931. trea izloba Zemlje - novost su slikari
naivci (Generali, Mraz) - zaetak Hlebinske kole - simbioza podravsketradicije slikarstva na staklu +
tradicija Bruegela;
OTON POSTRUNIK (1900-1978)ui kod Babia i u Parizu kod Lhotea (postkubizam)
1920-1922. kod Bukovca u Pragu1925. otvara privatnu kolu s Tabakoviemutjecaj Nove objektivnosti
(ve od 1926.), ekspresionizma (preko revije Der Sturm);1926. izlae grafike
Groteske
s grupom estorice:
Tunjava
+ Tabakovion je prvi koji raskida s morfologijom Zemlje; jedan je od osnivaa Zemlje;
njegova djela su veristika; satirino i groteskno prikazuje okupljalita
polusvijeta u krmama; jednostavan crte, veliki oblici, zemljane boje,
sve podreuje temi;
njegove slike su slike egzistencije s dimenzijom drutvenog angamana i jasne socijalne aluzije;192528. predzemljako razdoblje;
umadijski seljaci
1929-33. Zemlja;
Nagovaranje, 1931., Klek, 1929.
- elementi maginog realizma,
kljuno djelo rane faze
;sinteza klasinog osjeanja forme, iskustva Nove stvarnosti i ekspresionistikih elemenata;1930-34.
esto boravi u Dalmaciji - u njegovo slikarstvo to donosi snanu koloristiku komponentu;putuje po
panjolskoj, Francuskoj, Portugalu;
1934.
mapa grafika Linorezi
- diskretnom satirom komentira svijet socijalne nepravde i nasilja;nakon kraeg kriznog razdoblja i
traganja za novim izraajnim mogunostima - opredjeljuje se za kolorizam 1933-50.kolorizam
; prijelaz iz slikarstva forme na slikarstvo boje;
Pejza za alate
; akvareli, crtei, slika maloimpresionistiki, potez postaje meki i krai;za vrijeme Drugog svj. rata opet angairano slikarstvo;
nakon 1950.
- redukcija figuralnog, sumarni prikazi, plona forma; unosi u svoje slikarstvo znak i krajnje
sintetiziranuformu;
poslije toga razrauje problem plohe (1959-65) i problem svjetla (1966-69);u
posljednjoj fazi sintetizira boju i oblik (1969-78);sve nae grupe razlikuju se od
Nove objektivnosti po:fotografskom verizmu - prenosi ono to je u
ivotu najrunije (Tabakovi, Postrunik)politikom i angairanom realizmu - Detoni,
Tiljak, Hegedui, Svenjak pojednostavljenom realizmu smiljene
konstrukcije - Junek vedrom klasinom smjeru (Reek, Ruika, Hlebinska kola)+
urbani cinizam (Uzelac)ekspresionizam (eferov)naturalizam (Tiljak)neoprimitivizam
(Hegedui)seljaka naiva (Hlebinska kola)MARIJAN DETONI (1905-1981)
ui kod Babia, Krizmana, Becia;odlian crta i grafiar; pripadao Zemlji;

32

pripadnik generacije slikara s kraja treeg desetljea;smisao za pojednostavljenu formu, namjerna

sirovost;naglasak na primitivizmu; arolikost, nema sentimentalnosti; narativna osnova;motivi: sajmovi,
skitnice, tamburai, gradske teme sa socijalnom tendencijom;
Plac muzika, 1929.
1938. fantazija oronulog zida pretea informela (upotrebljava pijesak)
LEO JUNEK (1899-1993)
1924. zavrio Akademiju, otiao u Pariz;uz Hegeduia, Postrunika i Tabakovia, idejni je zaetnik i
suosniva grupe Zemlja;ogolio formu, plono graeni autoportreti;1. faza: Zemlja - kod njega je
zemljaka faza uranila 3 godine
Glava pred zidom;
plono i linearno tumaenje prostora; zemljana paleta;elementi nadrealizma i metafizikog;
Autoportret, 1925.
1934-38. - koloristiko razdoblje (Pariz)pod utjecajem Dufyja;
IVAN TABAKOVI (1898-)
utjecaj: talijanski valori plastici, njemaki magini realizam;kritiki realizam, dvije provokativne
izlobe:grafika izloba estorice,Groteske s Otonom Postrunikom (obje 1926.)zatim Zemlja, koju
naputa ubrzo;
zemljaki period:
poruga ljudskoj gluposti;kritika, socijalna nota;
Tunjava, 1926.Maina, 1927.
- simbol pobjenjele civilizacije, pomalo nadrealizam!- ciklus Satirina anatomija ljudske gluposti i
mizerije iz 1927.Genius' - zanemaruje i crte i kompoziciju i sklad boja;1931. odjednom poinje sve
ispoetka - slika bojom mrtve prirode - impresionistiki, zatim intimizam - interijeri
1932-54. kolorizam:
lirsko-intimistiko slikarstvoraskona koloristika obradaradi pejzae, interijere, mrtve prirode;
Vaga, 1932.3. faza: od 1954. (ivi u Beogradu)
sinteza kubizma, nadrealizma i geometrijske apstrakcije;
KRSTO HEGEDUI (1901-1975)
ui kod Kljakovia, Becia, Krizmana i u Parizu;Hlebine su za njega uvijek ostale utoite - prisno je
vezan za Podravinu (Hlebinska kola)
utjecaji:
Bruegel, Bosch, Goya, Nova stvarnost;
stil:
kritika stvarnosti + velianje revolucije (u dodiru je s komunistima)grubi crtenaivno crtani primitivni
oblikneprestano trai taj na izraz (nacionalni, bez utjecaja Zapada) jednostavnostspoj Bruegelovog
realizma i pukog primitivizmaesto izraava tjeskobu, beutnost, strah od smrtisocijalno kritiki pristup
+ suosjeanje;
1. faza: Zemlja
slika najprije vrbe i krajolike;iz Pariza donosi:utjecaj Brueghela i seljakog slikarstva na staklu: forma ne
postoji, postoji samo ista boja i kontura - sve jekolorirano, a ne slikano;u kontaktu je s Krleom;1929.
prva izloba Zemlje - izloio:
Zeleni kader, 1928.
- svi kromatski apsurdi i primitivizam je zapravo ideoloka pobuna;
Rekvizicija, 1929.Poplavaknjiga crtea 'Podravski motivi', 1933. s predgovorom Krlee, izazvala je otre kritike i burne prosvjede, jer seuspavana publika osjetila
uvrijeenom grubou crtea i zahtjevom da se umjetnici zauzimaju za sudbinu ovjeka;
2. faza: 1935-55. - koloristika ekspresivnostPoar, 1936.
ekspresionizam!

33

tu kratko eksperimentira s ekspresionizmom (naputa svoj zemljaki stil), ali naglo staje;radi
scenografije i ilustracije;
1939. 'Bitka kod Stubice';
za vrijeme rata prestaje raditi;nakon rata vraa se podravskim motivima i 'zemljakom stilu': veliki oblici,
ista ploha, naglaene i izdvojenepojedinosti;za suradnju hrvatskih knjievnika i likovnih umjetnika od
iznimne je vanosti prvo izdanje Krleinih 'Balada PetriceKerempuha' 1936. s ekspresivnim grafikim
prilozima Krste Hegeduia;
3. faza: od 1955.
simbolizam + elementi nadrealizma; slike su pune metafora; smrt kao est motiv; ii i jednostavno
slikani oblici;srodno s nadrealizmom i metafizikim slikarstvom!!!!
Mrtve vode, 1956.
poinje koristiti kola; dolazi do tragova informelizma;
'Pruga Brko-Banovii'
- dva predmeta - vlak i kamen;
'Sami'
- troje na pustom otoku zove u pomo;
'Optimisti'
- ljudi-baloni koji pleu;straan svijet zla i grubosti, potpuno beznadno;leine, odsjeene glave, objeeni
(za neki kazalini zastor);
'Tifusari', 'Sutjeska'
;na kraju uzima i elemente parikog i amerikog, Novog realizma, kolaa, pop-arta!!!antiestetska vizija!

18. Geometrijska apstrakcija u Hrvatskoj

EXAT 51 (1951-1956)
grupa umjetnika i arhitekata (kratica za Eksperimentalni atelje), djelovala u prvoj polovini pedesetih godina u
tadadominantnoj klimi socijalistikog realizma;lanovi
:arhitekti BERNARDO BERNARDI,ZDRAVKO BREGOVAC,ZVONIMIR RADI,BOIDAR
RAICA,VJENCESLAV RICHTER,VLADIMIR ZARAHOVI islikari VLADO KRISTL,IVAN
PICELJ,ALEKSANDAR SRNEC
;
programski su se zalagali za legitimnost apstraktne umjetnosti, za jednaku vrijednost
"iste" i"primijenjene" umjetnosti, odnosno za sintezu svih likovnih umjetnosti - sama
ideja preuzeta iz nasljearuske konstruktivistike avangarde i iskustva Bauhausa;
za cilj se postavljala organska integracija razliitih oblika umjetnosti koji bi bili u vezi s razvojem drutva i
njegovimpotrebama - u tom duhu
grupa Exat nastojala je da se umjetnici ukljue u oblikovanje neposrednepredmetne i
prostorne okoline, a prednost je dana eksperimentalnom i kreativnom pristupu radu;
svoj program grupa je objavila na godinjem plenumu ULUPUH-a u Zagrebu 1951. godine i potaknula brojne
napadezagovornika "tradicionalne" umjetnosti;slijedila je vrlo dobro posjeena
izloba slikarskih radova lanova grupe u stanu Ivana Picelja 1952
. godine, a
iste godine Picelj, Raica i Srnec sudjeluju na izlobi VII. Salon des Realites Nouvelles
u Parizu
to je bioprvi izvaninstitucionalni nastup hrvatskih umjetnika na jednoj meunarodnoj
izlobi u inozemstvu nakonrata;1953. prva javna izloba (Kristl, Picelj, Raica, Srnec)
34

u Drutvu arhitekata Hrvatske na kojoj je proitan drugimanifest grupe, koji je zapravo bio odgovor onima koji
su grupu napadali;
to je bila prva organizirana manifestacija nae apstrakcije;iskljuivanje referencija na predmetni
svijet, zalaganje za bezuvjetnu apstrakciju, relativiziranjeznaenja slikarstva i artikulirana
svijest o potrebi povezivanja slikarstva s arhitekturom i skulpturom to su bile bitne
inovacije s te izlobe;
iste godine izloba se odrala u Beogradu, a pojedini lanovi sudjeluju na Salonu u Rijeci 1954. i 1956.;slikari
Exata nastupili su na izlobi suvremene jugoslavenske umjetnosti u povodu kongresa AICA u Dubrovniku, a
izloba Picelja i Srneca u Beogradu u Galeriji ULUS-a smatra se posljednjim organiziranim
nastupomlanova grupe;
EXAT 51 imao je veliki udio u pokretanju I. zagrebakog triennala primijenjenih umjetnosti te osnivanju Studija
zaindustrijsko oblikovanje 1955. godine;iz tih bitnih promjena s poetka pedesetih godina proizlazi i osnivanje
Gradske galerije suvremene umjetnosti (sadamuzeja) 1954. godine;ideologija grupe:drutvena angairanost
(borba protiv preivjelih shvaanja)zalaganje za legitimnost apstraktne umjetnosti jedinstvo iste i primijenjene
umjetnostiukidanje tradicionalne uloge umjetnika (proirenje prostora umjetnike slobode - jedino eksp. rad
vodi do kreativnosti)zalaganje za suvremene vizualne komunikacije;ali Exat nije ostvario nijedan svoj sintezni
projekt zbog duhovne i materijalne realnosti poslijeratne Jugoslavije;
apstrakcija koju su oni zagovarali bila je najradikalniji iskorak u osvajanju slobode,
zato to se u najveojmjeri razlikovala od svega dotad poznatog;umjetnici exata nisu do
svojih prvih apstraktnih slika dolazili postupno: jednim potezom oslobodili su sesvake
referencije na predmetni svijet;prvi puta se nudila sasvim originalna opcija: slika se vie
nije shvaala kao prizor, kao scena, ve kaoobjekt u svojoj fizikoj pojavnosti; to e
biti najuoljivije kod Srneca;
IVAN PICELJ (1924-)
racionalna gradnja slike; nema sluajnosti;u prvom planu uvijek je forma (boje su utiane); dominacija crne i
bijele;spontana geometrija; nije sklon organskim sklopovima; umjereni automatizam;
Kompozicija X, 1954.
Kompozicija 54, 1956.
- izveo je tada najradikalnije minimalno platno u hrvatskom slikarstvu
do 1961. radi geometrijske apstraktne slike (Exat)1961. - godina promjene (Nove tendencije)
jedan od utemeljitelja Novih tendencija;od 1961. radi reljefe u drvu (Povrine)
po naelu serije/niza strukturalnih jedinica - ti reljefi su samostalniplastini objekti - odabrane elemente forme
slae u globalne forme po principu permutacione igre;bavi se i grafikim dizajnom;objavio je 4 mape grafika,
skulpture, reljefe u drvu, objekte u metalu;
"Kompozicija XL-1"
jedno je od najznaajnijih djela iz razdoblja njegova djelovanja na podruju slikarstva strogoorganiziranih
geometrijskih planova;
VLADO KRISTL (1923-2004)
1943. naputa ALU i odlazi u partizane, radi za Agitprop;1950. prvi boravak u Parizu; sudjeluje u raspravama
u stanu Ivana Picelja u kojima se stvaraju teorijske pretpostavkeza Exat;1953. izlae s Exatom, a nakon
sudjelovanja na rijekom Salonu 54, odlazi u ile (otac mu je bio trgovac vinom);1959. nakon povratka u
Zagreb postaje crta animiranog filma Kraa dragulja; u Prakoj postavlja izlobu 12pozitiva i negativa;1960.
radi animirani film agrenska koa, 1961. Don Kihot;1962. izlae Varijante i varijable, snima kratkometrani
film General i stvarni ovjek koji ne uspijeva proi partijskucenzuru i zbog toga naputa Hrvatsku; jedan od

35

pionira geometrijske asptrakcije i jedan od prvaka Zagrebake kole crtanog filma;najblii Picelju po strogosti
organizacije geometrijskih planova;vrlo male i vrlo velike slike;
Prije egzila 1943-1962., izloba, veljaa 2007. Umj. paviljon
osobine njegova radikalizma i izrazite individualnosti dole su do izraaja
posebno u njegovim slikama s kraja 50-tih u seriji bijelih i crnih monokroma;pribliava
se slici kao objektu brisanjem i iskljuivanjem boje sa slikanog polja; serijom
monokromnihdjela Pozitiva i Negativa iz 1958. i 1959. maksimalno e sliku pribliiti
tautologiji; slika je samopredmet lien svake iluzije;
rani crtani film Don Kihot, 1961. njegovo najslavnije djelo;beskompromisno stajalite prema totalitarnom
reimu bila je njegova moralna konstanta;
u Njemaku se preselio nakon to je zabranjen njegov animirani film iz 1962. General i stvarni
ovjek;
ALEKSANDAR SRNEC (1924-)
najplodniji i najraznolikiji;lirizam; utjecaj Miroa i Moholy-Nagyja;1953. konstruira prve kinetike objekte:
Prostorni modulator
serija crtea i slika koje nastaju od 1950-1953., a koje se mogu razumjeti kao uvodna elaboracija za
djeloProstorni modulator, 1953. u kojemu je prvi put razbijena opna prostora
kao iluzije te je realan prostorukljuen u korpus djela; slika je tu u punom smislu
postala objekt;
1956. zapoinje eksperimente s pokretnim skulpturama i reljefima;od 1962. posveuje se lumino-kinetikim
istraivanjima (
Luminoplastika I
), a od 1968. problematici cjelovitogambijenta;1974-77. ponovo radi kinetike skulpture u visoko poliranim
kovinama;
BOIDAR RAICA (1912-1992)
prijelaz u istu apstrakciju, uz zadravanje odreenih lirskih znaajki; blago nijansiranje, blage linije, mrlje;u
arhitektonsko-urbanistikoj djelatnosti istiu se: kola u Mesievoj (1953), stambena zgrada u
Vukovarskoj (1953),dvije stambene zgrade na Savskoj (1954), poslovni objekt Jadran-filma (1956), paviljoni
Mainogradnje (1956) iNjemake (1964) na Velesajmu;povratak figuraciji poetkom 70-tih

19. video-umjetnost Dalibor Martinis, Sanja Ivekovi te Ivan Ladislav Galeta pioniri
su video medija i eksperimentiranja samim medijem.
Rad Sanje Ivekovi ujedno je vaan u kontekstu shvaanja pop-kulture unutar
ikonografije svijeta ena.
Na granici likovne umjetnosti i izvedbene umjetnosti ovog razdoblja nemogue je ne
spomenuti Tomislava Gotovca, vodeeg umjetnika happeninga i performansa.
Gorki uvela, predstavnik linije drutvene angairanosti Nove umjetnike prakse,
pokuava povezati umjetnost i svakodnevni ivot u kakvom je politika primat
ispitivanja. Jedan je od poznatijih njegovih radova Komadi crvenog trga posveen
dobrim komunistima, pri emu se koristi poznatom tipografijom politikog sistema, na
taj nain ujedno i kritizirajui sistem i udaljavajui se od njega.
36

U zatiju oko 1973. godine novi zamah u umjetnosti pruaju Boris Buan, koji
sudjeluje i u ranijm izlobama koje interveniraju u prostor grada, te eljko Bori.
Boris Buan podie suvremene spomenike pojmu (La, Fach idiot=Stil) uz
propitivanje poloaja umjetnika i pop-kulture.
eljko Bori u sredite svog rada postavlja aktualizaciju autora.

20. HRVATSKI PROLJETNI SALONzajedniko im je obiljeje vrsto voluminozno

oblikovanje;redovite izlobe, odravale su se svakog proljea u Umjetnikom
paviljonu; bile su svojevrsna smotra iokupljale su gotovo sve hrvatske
slikare; toliko srodna djela i jedinstveni pristup da je ponekad
tekorazluiti autore - brda ili drvee oblikovani kao da su od keramike,
a kue i naselja podsjeaju nanajranije kubistike slike; izbor boja esto
sveden na minimum; svijet u njihovoj viziji djelujenepokretno, neivo iskljuivo ih je zanimala forma, zaustavljali su se na povrini ili ljusci
predmeta,nisu eljeli prodrijeti dublje; tvrdi stil;1916-1919.izloba 1916.
- salon Ulrich u Zagrebu:
BABI, MIE, KRIZMAN, ULENTI
te kipari
US, JUHN
i
TURKALJ
;Ratni salon; mnogo umjetnika odlazi u inozemstvo (Medulievci, Tartaglia);Salon je tada
bio jedini oblik organiziranog i kontinuiranog kolektivnog djelovanja na podruju umjetnosti;
nastao je napoticaj T. Krizmana; nije cjelovit niti jedinstven, jer pokazuje protuslovne tenje;
ovdje izrasta druga generacijahrvatske moderne;
nosioci ekspresionizma:VARLAJ, UZELAC, TREPE, GECAN - praka
etvorkaULENTIMIE
(Schiele)
MIJIBABI
- secesijski, simbolistiki ekspresionizam
STEINERTARTAGLIA
kod svakog od tih umjetnika ekspresionizam je samo faza u njihovom razvoju;
1919-1928.
jezgru ini mlada generacija:
UZELACGECANTREPEVARLAJTARTAGLIABECIUMANOVIULENTI
oslanjaju se na Kraljevia (mnchenska kola), cezanneizam (u pejzau), pariku avangardu,
ekspresionizam (Uzelac,Varlaj, Gecan);vana je prisutnost ULENTIA i TARTAGLIE - s nizom
pionirskih radova drugog vala modernizma;
1921. prijelomna godina Salona:
37

poetak prisne suradnje jugoslavenskih sredita;manifest Zenita;ekspresionizam je tek jedan

od faktora u oblikovanju fizionomija pojedinih umjetnika (oznake ekspresionizma su
samodjelomine);pojava gostiju - srpskih slikara:
DOBROVI, BIJELI, UMANOVI
;
poetak neorealizma + elementi neoklasicizma + magini realizam:TARTAGLIA
(mrtve prirode)
VARLAJ
(Vrbnik)
JOB
(Santa Maria)
POSTRUNIK
(Portret sestre)
BECITREPEUZELACsalon nema jedinstvenu idejnu i estetsku
osnovu, najsnanije obiljeje mu je ekspresionizam sa kraja1910-tih i
poetka 1920-tih; vrhunac dostie oko 1921.u djelima autora koji
su izlagali na izlobama Salona vidi se i konstruktivistika, tj.
neoklasicistikatendencija - pojednostavljena kompozicija, isticanje
volumena, podreena uloga boje - to je prijelaznoraspoloenje kod
veine autora, koje se od 1926. poinje mijenjati (ili boja ili
sie);skulptura Salona nastala je u sjeni Ivana Metrovia, zastupljeni
kipari bave se jednostavnijim motivimai skromnijim formatom; na granici je
obrta, mekanih poetiziranih oblika obinog kamena, a ne skupi,monumentalni
mramor - sublimaciju tog stava dostigao je KRINI, u zreloj fazi svog
opusa, poslije1928.

21. Enformel

IVO GATTIN
biografija

38

(Split, 1926 Zagreb, 1978) Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1953. Od
1963. do 1967. djelovao u Milanu, gdje je radio ilustracije za enciklopedije, pastele, gvaeve i
grafike. Na prvoj izlobi 1956. godine u Zagrebu predstavio se nadrealistikim slikama, a od 1956.
zapoinje istraivanje u duhu informela. Eksperimentira s novim tehnikama (paljenje, frotairanje,
dekolairanje) i materijalima (vosak, pijesak, smola, ica). Odustaje od klasinog formata slike. Bio
je prvi slikar informelist u Hrvatskoj. U crteima i grafikama takoer se sluio paljenjem i trganjem
materijala. Nakon prekida u radu 1967, ponovno umjetniki djeluje od 1976. Njegove informelne
slike spadaju u vrhunska djela informela u Hrvatskoj.
Bez naziva

39

URO SEDER
biografija
uro Seder (Zagreb, 1927) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951. u klasi
A. Mezdjia, gdje je 1953. zavrio specijalku za slikarstvo M. Tartaglie i 1981. postao docent, a
1983. profesor. Bio je lan grupe Gorgona (1959 1966). U toj fazi slikao je u znaku informela
nefigurativne slike, u poetku koloristiki bogate, potom monokromne. Od 1976. godine okree se
ekspresionistikoj gesti i kromatici. Jedan je od zaetnika nove slike u hrvatskoj umjetnosti 1980ih. U razdoblju 1982 1990. izraajnost njegovih slika naglaena je otvorenim koloritom i
ekspresivnom figuralikom, od 1991. gustim ekspresivnim premazima. Tiskana mu je zbirka poezije
Otac iz lonca (Zagreb 1978). Dobio je nagradu za ivotno djelo Vladimir Nazor 1986. (vidi grupa
Gorgona)

radovi

Svjetlo u crnom 1
ulje na platnu
89x116 mm
1963-00-00

40

EUGEN FELLER
Eugen Feller (Split, 1942) je samouk. Umjetnou se poeo baviti 1957. Izlae od 1959. U poetku
1960-ih godina, radei Malampije, slike reljefnih povrina i monokromnih struktura gustim
nanosima gipsa, afirmirao se kao jedan od najradikalnijih predstavnika informela u suvremenom
hrvatskom slikarstvu. Po lienosti predmetnog sadraja i uporabi neslikarskih materijala i tehnika
blizak Ivi Gattinu. U novijem razdoblju blizak je minimalizmu i apstrakciji. Od 1969. ivi u Italiji.
Bavi se crteom i grafikom.

bajc, parafin, boja za tkaninu na

papiru

41

http://bs.scribd.com/doc/25706550/Umjetnost-20-st-u-Hrvatskoj

Hrvatska arhitektura

Ukljuivanje hrvatske arhitekture u napredna europska kretanja poveo je arhitekt Viktor Kovai koji
istupa protiv historicizma i zastupa ideju da arhitektura mora biti individualna i suvremena, ali i
praktina i udobna. Programatski je ova ideja najranije primijenjena na vili Frange Mihanovi (1910.)
na Rokovu peroviju u Zagrebu, koja svojim jednostavnim oblikovanjem, lienim ukrasa i funkcionalnom
organizacijom revolucionarno anticipira razvoj moderne arhitekture. I druge Kovaieve projekte
odlikuju suzdranost, istoa, odmjerenost, te reduciranost znakova historicistike arhitekture
(monumentalna palaa Burze u Zagrebu, 1924.).

Od tridesetih godina, djela "Zagrebake kole" arhitekture idu ruku pod ruku s ponajboljim djelima
svjetske arhitekture. Osobito su zanimljiva zbog spoja dviju, tada najznaajnijih
struja, funkcionalistike i organike arhitekture. Od brojnih predstavnika istie se utemeljitelj ope
umjetnike skupine Zemlja Drago Ibler i najosebujniji Stjepan Plani.

42

Drago Ibler je 1929. objavio manifest s naelima djelovanja Grupe Zemlja u kojemu istie: Treba ivjeti
ivotom svoga doba i treba stvarati u duhu svoga doba. Suvremeni ivot proet je socijalnim idejama i
pitanjima kolektiva, a umjetnik ne moe stajati izvan kolektiva, jer su umjetnost i ivot jedno.
Stjepan Plani je svojim brojnim objektima zaduio antologiju moderne arhitekture i utjelovio novu sliku
Zagreba. Svaki projekt obiljeuje neka nova misao: vila u Kozarevoj ulici stupnjevito prilagoena tlu
(1931.), drveni aki dom (1934.), kameno-drveni Tomislavov dom Y-tlocrta na Sljemenu(1935.), tzv.
Okrugla vila s radijalnim pregradama na Prekriju (1935.), Zgrada Napretkove zadruge (1936.). Plani
se borio za slobodu arhitekata da sadraje mogu rasporediti sukladno klimatskim uvjetima, suncu,
vjetru i vidiku, te za ope socijalne i humanistike ideje u kulturi stanovanja.

Moderna se arhitektura u Zagrebu javlja ve poetkom dvadesetih godina, relativno rano, potvrujui
se sama svojom vrijednou i ustrajnim djelovanjem pedesetak naprednih, angairanih i sposobnih
arhitekata koji su misao moderne arhitekture prenijeli u nau sredinu i ostvarili je opsenim i znaajnim
djelom. Nova je generacija graditelja prekinula s besmislenou eklekticizma posveujui osobitu
panju konstruktivnim i funkcionalnim elementima arhitekture.
U Europi je to vrijeme radikalnih promjena u pristupu arhitektonskoj problematici. Arhitektonska
zbivanja u svijetu nisu mimoila Zagreb, kuda pristiu oduevljeni

aci Loosa Zlatko Neumann;

Poelziga Josip Piman, Zdenko Strii i Drago Ibler;
Le Corbusiera Ernest Weissmann, Juraj Neidhardt i Drago Ibler

Nove su zasade sigurno preuzimale vodstvo, a borba se nastavljala na misaonom planu i u praksi,
gdje je trebalo izboriti oivotvorenja nove arhitekture, novog humanizma. Tome se ne moe oduprijeti
ni arhitektonska kola iz koje od 1923. izlaze prvi diplomandi.
Tako se u Zagrebu odjednom stvara koncentracija arhitekata izvanrednog formata, arhitekata koji ve
u prvim svojim radovima deklariraju prihvaanje naela moderne arhitekture i koji sami stvaraju ta
naela. Zahvaljujui njihovu djelovanju, Zagreb u svega nekoliko godina postaje jedno od
ravnopravnih i vodeih zbivalita moderne arhitekture u Europi. Arhitekti su se usmjerili problemima
grada i urbanim aspektima industrijskog drutva, a svojim oblikovanjem prikljuili su se razvoju
europske avangarde smatrajui arhitekturu i urbanizam drutvenim zadacima.
Dvadesetih i tridesetih godina napredni arhitekti u Zagrebu djeluju u nekoliko grupacija, neki

43

samostalno, a neki u gradskim slubama. Grupa oko arhitekta Drage Iblera, tzv. Zagrebaka kola,
djeluje od 1926. do 1935. i ona znai istinski poetak novoga razdoblja arhitekture, a arhitektonska
situacija postaje znaajan kulturni inilac u naoj sredini.
Tu su i arhitekti okupljeni u grupi Zemlja, arhitekti u Radnoj grupi Zagreb, arhitekti koji su radili
zajedno u vlastitim projektnim biroima i vie samostalnih projektanata.
U grupi oko Iblera bili su Plani, Kauzlari, Horvat, Bon, Pogaj, Gali i drugi. Njihovo se djelovanje
ostvarilo kao napredna humana misao i estetski doseg vremena.
Svojim shvaanjem da je arhitektura umjetnost i da mora izvirati iz ivota svoga vremena, Ibler
omoguuje bolje razumijevanje veza arhitekture s tezama grupe Zemlja, u kojoj znaajnu ulogu ima
prisutnost arhitekata. Meutim, ono to je arhitekturi i likovnim
umjetnostima u Zemlji zajedniko, vie je socijalne nego umjetnike prirode. Arhitekti, lanovi
Zemlje koja je djelovala od 1929. do 1935. bili su: Horvat, Ibler, Kauzlari i Plani, a kao gosti na
izlobama sudjelovali su Gali, Gombo, Piman, Strii te Radna grupa Zagreb. Program Zemlje
kao grupacije bio je socijalno angairano djelovanje koje se je u raznim podrujima likovnog stvaranja
pokazivalo na razliite naine.
Kao samostalni projektanti rade: Albini, Denzler, Kliska, Kauzlari s Gomboem, Neumann, Lwy,
terk, Plani i drugi. Drutvena aktivnost arhitekata manifestira se energinim istupanjima u strunom
tisku, knjievnim i arhitektonskim revijama, zajednikim izlobama itd. Program i koncept koji su
zagrebaki arhitekti iznosili odreuje mjesto i ulogu arhitekture u drutvu, njenu socijalnu i etiku
komponentu, a rjee je rije o formalistikoj prostornoj artikulaciji kojom bi se taj program ostvarivao.
Sadraji do tada smatrani drugorazrednim zadacima ubrzo poprimaju vanu ulogu u razvoju prostorne
misli. kola, tvornica, stadion, bolnica, pota izazivaju podjednak interes, a drutvena narudba
reprezentativnog objekta gubi privlanost.
Sve intenzivniji razvoj grada inicira potrebu za stvaranjem urbanistikih slubi pa se tih godina javljaju i
veliki urbanistiki natjeaji. Urbanistiki prijedlozi u veini su sluajeva ostali neizvedeni zbog
opedrutvene situacije, koja oito jo nije bila zrela da do kraja iznese i realizira jedan veliki
urbanistiki zahvat, kao npr. regulaciju grada Zagreba. Na regulaciji grada radili su Strii, Antoli,
Neidhardt, Zemljak i Hribar.
Dvadesetih godina poinje se izgraivati prostor nekadanjeg sajmita, istono od Drakovieve i
juno od Martieve ulice, planira se dananji Trg rtava faizma te blokovi oko trga s ulicama
Rakoga, Boidara Adije i Voje Kovaevia, a tridesetih godina Lenjinov trg i okolne ulice, te se
produuje i izgrauje Ulica socijalistike revolucije.
Svojim ostvarenjima, zagrebaka arhitektura toga razdoblja jasno je pokazala shvaanje itave jedne
generacije arhitekata da mora po svemu odgovarati svojim humanim zahtjevima i svome stvaralakom
potencijalu. Funkcija i funkcionalnost, koja se stalno spominje i provodi, znae ovdje estetski
funkcionalizam i kreativni konstruktivizam, koji obuhvaaju jedinstvenu metodu stvaranja, ali specifinu
za svaki pojedini zadatak. U svakoj koncepciji arhitektura je odgovarala humanizmu novoga vremena i
zahtjevima suvremenog ivota. Te misli, novi graevni materijali i tehnika nosili su i adekvatnu novu
prostornu misao ostvarivanu i pokazivanu ravnoteom kompozicije volumena i proelja s prostornim
sklopom unutranjosti koji u zajednikom funkcioniranju oivotvoruju najvrednije postavke moderne

44

arhitekture u humanom i estetskom smislu.

Nova arhitektura sama je izborila mogunost da kreira i samu funkciju i novi red stvari, gdje estetsko i
funkcionalno, tehniko i umjetniko znae integralnu kreaciju.

Od tridesetih godina, djela "Zagrebake kole" arhitekture idu ruku pod ruku s ponajboljim
djelima svjetske arhitekture. Osobito su zanimljiva zbog spoja dviju, tada najznaajnijih struja,
funkcionalistike i organike arhitekture. Od brojnih predstavnika istie se utemeljitelj ope
umjetnike skupine Zemalja - Drago Ibler i Stjepan Pani koji je svojim brojnim objektima
zaduio antologiju moderne arhitekture i utjelovio novu sliku Zagreba. Svaki projekt obiljeava
neka nova misao: vila u Kozarevoj ulici stupnjevito prilagoena tlu 1931.g.,drveni aki dom
1931.g., kameno-drveni Tomislavov dom Y-tlocrta na Sljemenu 1935. g., te Okrugla vila s
radijalnim pregradama na Prekriju 1935.g., zgrada Napretkove zadruge 1936.g. Pani se borio
za slobodu arhitekata da sadraje mogu rasporediti sukladno klimatskim uvjetima, suncu, vjetru
i vidiku, te za ope socijalne i humanistike ideje u kulturi stanovanja.

Drago Ibler
Drago Ibler (Zagreb, 14. kolovoza 1894. - Novo Mesto, 12. rujna 1964.), hrvatski arhitekt, sveuilini
nastavnik i teoretiar arhitekture. funkcionalizam
Arhitekturu je studirao na Technische Hochschule u Dresdenu. Nakon toga 1921., otiao je u Pariz i
pridruio se skupini arhitekata iz kruga Le Corbusiera i L'Esprit Nouveau, zatim je nastavio studije
na Dravnoj Umjetnikoj Akademiji (Staatliche Kunstakademie) u Berlinu (1922. - 4.) i studiju njemakog
arhitekta Hansa Poelziga.
Nakon tog razdoblja studija i usavravanja Ibler projektira zgradu Zavoda za osiguranje radnika (1923.), prvi
projekt moderne funkcionalistike arhitekture u tadanjem Zagrebu i Jugoslaviji. Zatim sa zagrebakim
kolegama istomiljenicima (Dragom Galiem, Mladenom Kauzlariem, Stjepanom Planiem i drugima),
izmeu 1925. - 1935. radi na osnivanju takozvane Zagrebake kole, neformalne grupe arhitekata,
zastupnika modernistikog pravca u arhitekturi, koji su eljeli radikalno prekinuti sa svim nepotrebnim
tradicionalistikim ostavtinama (ukrasi, dekorativne fasade). Njegov socijalni i drutveni angaman, doveo
ga je na elne pozicije grupe Zemlja, koju je uz umjetnike istomiljenike osnovao 1929. u Zagrebu. U isto
vrijeme Ibler radi kao arhitekt na brojnim natjeajima, ali slabo prolazi, radovi su mu u veini sluajeva
odbijeni. Jedan dio odbijenica svakako se desio zbog konzervativne sredine, koja nije mogla prihvatiti nova
modernistika (i puristika) shvaanja arhitektonske ljepote, a dio toga iao je i zbog Iblerovog oiglednog

45

lijevog politikog angamana, koji se osobito vidio kroz javne istupe grupe Zemlja. No Ibler nije bio bez
prihoda, realizirao je projekte za brojne manje privatne vile u Zagrebu, Koruli, nekoliko industrijskih
objekata i zgradu radnikog osiguranja u Skopju (1932.), u kojoj je prvi put primijenio neke nove ideje Le
Corbusiera, izmeu ostalog i njegove prozore na vrpci.
Od 1926. Ibler radi kao profesor na Zagrebakoj Akademiji likovne umjetnosti, na netom osnovanom Odjelu
Ahitekture, koji djeluje do ratne 1941. Nakon toga Ibler radi na enevskom Sveuilitu kao predava
arhitekture. Nakon svretka rata vraa se u Zagreb, i ponovno predaje na Akademiji (Odjel Arhitekture). Iza
rata ublaio je svoja radikalna i puristika shvaanja o istoi moderne arhitekture, tako da njegovi poratni
projekti imaju i isto dekorativne ili skulpturalne dodatke, bez obzira na funkciju. Puno radi, ali mnogo toga
ostaje samo na papiru poput projekta za beogradsku Operu(1948.), zgradu jugoslavenske veleposlanstva
u Moskvi (1959.), Titove zagrebake rezidencije ( 1961. - 4.). No pored tih nerealiziranih, ostaje dosta
ostvarenih Iblerovih projekata stambenih zgrada po Zagrebu; u Martievoj, Smiiklasovoj i Vlakoj ulici. Od
svih tih objekata njegov Drveni neboder(1958.) iz Martieve, ostat e valjda Iblerov trajni zatitni znak u
njegovu rodnom gradu.

Iblerov tekst iz manifesta grupe Zemlja ( 1929.) - Treba ivjeti ivotom svoga doba i treba stvarati u
duhu svoga doba. Suvremeni ivot proet je socijalnim idejama i pitanjima kolektiva, a umjetnik ne
moe stajati izvan kolektiva, jer su umjetnost i ivot jedno.

Znaajnija ostvarenja

zgrada Zavoda za osiguranje radnika u Zagrebu (1923.)

zgrada radnikog osiguranja u Mostaru (1930., danas Dom zdravlja)

kua Wellisch u Zagreb (1930.)

zgrada Zavoda za osiguranje radnika u Skopju (1932.)

Drveni neboder, Martieva, Zagreb (1958.)

Kua Wellisch u Zagreb (1930.)

Sklop dviju najamnih poslovno-stambenih ugraenih kua, esterokatnica u Martievoj 13 i
peterokatnica u Vlakoj 60, izvorno povezanih autogaraom u zajednikom dvoritu,
izgraen je 1930-31. godine prema projektu arhitekta Drage Iblera. Sklop dviju ugraenih
najamnih kua antologijsko je djelo moderne hrvatske meuratne arhitekture koje predstavlja
46

programatsko ostvarenje avangardistikog osloboenog stanovanja, zamiljeno kao

jedinina mjera standardizirane urbane gradnje u nizu.

47

48

Zlatko Neumann - Kua Rosinger

1936-37
ZAGREB VLAKA 69
zatieno kulturno dobro
Poslovno-stambena ugraena ulina etverokatnica s uvuenim petim katom izgraena je
1936-37. Kua Rosinger, Vlaka 69 kapitalno je ostvarenje meuratne moderne hrvatske
arhitekture, unikatnog prostornog rjeenja, visokog stambenog komfora, ekonomine
konstrukcije i racionalistikog oblikovanja.

49

Zdenko Strii
Zdenko Strii (Bjelovar, 29. rujna 1902.. Braunschweig, 1. studenog 1990.), hrvatski arhitekt.

Zdenko Strii- Canal Grande, Venecija (1925.)

Zdenko Strii roen je 29. rujna 1902. godine u Bjelovaru no gimnazijske dane provodi u Zagrebu. Nakon
mature 1921. godine Strii odlazi na studij arhitekture u Dresden, gdje e boraviti do 1923. godine. 1924.
gododine Strii odlazi na kolovanje u Pariz intenzivno se posvetivi crtanju i slikanju. Tada nastaje itava
serija crtea parikih veduta, portreta mukaraca i ena. No Striieva opijenost efemernim boemskim
ivotom umjetnikog Pariza vrlo brzo presahnjuje budui da ve 1925. godine odlazi u Berlin gdje na
Akademiji upisuje studij arhitekture kod glasovitog arhitekta Hansa Poelziga.

Zdenko Strii- Haus S. Potsdam, Berlin (1928.)

Kod Hansa Poelziga [uredi]

Kao vrstan pedagog, Poelzig vrlo brzo zamjeuje Striia sa kojim ve na samom poetku studija radi i
supotpisuje nekoliko projekata za stambene objekate te projekt berlinskog kinematografa i kazalita Capitol.
Iste godine Zdenko Strii odlazi na kratko studijsko putovanje u Veneciju gdje se u potpunosti posveuje
crtanju veduta s karakteristinim venecijanskim motivima od kojih e neke uspjelije prenijeti i u grafiku.
Nakon diplome, 1926. godine Strii se i slubeno pridruuje Poelzigovom ateljeu s sjeditem u Potsdam
Wildparku. Kako je Poelzig izuzetno cijenio Striia 1927. godine povjerava mu rad na organizaciji
stambenog naselja Spandau kraj Berlina.

50

Budui da u Njemakoj nakon Prvog svjetskog rata dolazi do naglog priliva stanovnitva u vee gradove,
sredinom 20- ih godina njemaki arhitekti se sve vie okreu ka novom formalnom repertoaru socijalne
stambene izgradnje koju e karakterizirati tenja ka ekonominosti i racionalizaciji gaevinskih tehnika te
novim tlocrtnim oblicima stanova, naselja i gradova. Iz tog je razloga 1927. arhitekt Mies van der Rohe, tada
voditelj njemakog Werkbunda, okupio oko sebe tim od niza eminentnih arhitekata a meu kojima je bio i
Poelzig sa svojim ateljeom. Okupljeni arhitekti su dobili zadatak da uz veliku izlobu razliitih tipova kua
zajedniki projektiraju i naselje Weisendorf kraj Stuttgarta, prototipa buduih stambenih naselja. Neka od
weisendorfskih iskustava, od kojih posebno valja istaknuti zamjenu zanatskih metoda graenja novim,
industrijskim metodama te oblikovanje ambijenata prema zahtjevima novog naina ivota ostaviti e trajan
trag na Striievom radu. Kako je te godine Strii morao otii u Maribor na odsluenje vojnog roka,
suradnja s Poelzigovim ateljeom se prekida ali samo na kratko vrijeme budui da ve 1928. gododine s njim
radi na projektu berlinskog kinematografa i kazalita Babilon.
U isto vrijeme Strii se uz oblikovanje stambene izgradnje poinje baviti i problematikom unutranjeg
ureenja stanova projektirajui kompletan pratei namjetaj a to e tijekom njegovih iduih projekata
prerasti u ustaljeni postupak. U duhu weisendorfskih iskustava i temeljnih naela CIAM-a (Congres
Internationaux d Architecture Moderne), Strii e 1929. godine raditi na oblikovanju Bulowplatza,
stambenog naselja kraj Berlina s kompleksom od sedam stambenih zgrada s dvije stotine stanova i
prateim namjetajem. Iste godine u suradnji s Josipom Pimanom sudjeluje na projektu izgradnje kupalita
Bavice i regulacije Firula u Splitu. Godinu poslije Strii u suradnji s arhitektom Hansom Holzbauerom radi
projekt kantine upravne zgrade I. G. Farbenindustrie u Frankfurtu na Majni. Sama upravna zgrada izvedena
je prema projektu Hansa Poelziga. No ono to e Zdenka Striia uistinu uiniti poznatim i priznatim
arhitektom diljem svijeta nije kako bi se oekivalo njegovo bavljenje problematikom suvremenog stanovanja
ve rad na organizaciji modernog kazalita.

Zdenko Strii- natjeajni projekt kazalita u Harkovu (1930.)

Nagrada u Harkovu [uredi]

51

1930. godine. ukrajinski grad Harkov raspisuje veliki meunarodni natjeaj, jedan od najznaajnijih u
povijesti svjetske moderne, za novu zgradu kazalita. U Striievom u projektu kazalite je zamiljeno kao
centralna graevina s osnovnom tendencijom proimanja i meusobnog povezivanja scene i prostora za
publiku. Striievom radu dodijeljena je jednakovrijedna prva nagrada koju dijeli s Alfredom Kastnerom i
autorskom skupinom Kolektiv (J.P. Afanasssjev, W.P. Kostenko, M. A. Mowschowitsch, R.M. Friedmann,
J.A. Steinberg). Projekt nije nikada izveden budui da u to vrijeme u tadanjem Sovjetskom
Savezu zapoinje era Staljinove vlasti koja e propagirati krajnje birokratiziranu socrealistiku izgradnju.
Slinu sudbinu doivjeo je i kasniji Striiev projekt zgrade Opere u Beogradu (1948.) ija osnova, iako je
utemeljena na harkovskim iskustvima predstavlja daljnji pomak u promiljanju i oblikovanju centralnog
kazalinog prostora te njegovog stapanja s okolnim prostorom inei time sa njim jednu skladnu i
nerazdvojnu cjelinu.

Zdenko Strii- Idejni projekt stambneno- poslovnog kompleksa u Ilici, Zagreb (1931.)

Bijeli Zagreb [uredi]

Pod utjecajem tadanjih modernih kretanja ali i zbog potreba uvjetovanih novim nainom ivota 1930.
godine grad Zagreb raspisuje meunarodni natjeaj za centralnu regulatornu osnovu te natjeaje za
izgradnju idovske i Zakladne klinike bolnice. Projekte za bolnice Strii e izraditi u suradnji s Hansom
Holzbauerom u Berlinu, dok e projekt regulatorne osnovu pod geslom Bijeli Zagrebdovriti u Zagrebu.
Njihovo vienje regulacije Zagreba a za to im je dodijeljena trea nagrada.
Proet duhom modernizma tijekom tridesetih godina Zdenko Strii se uz projektiranje okree i teoretskom
radu, jasno i studiozno promiljajui ulogu arhitekture i urbanizma kao takvih ali i njihova poloaja u odnosu
na ovjeka i drutvenu zajednicu openito te njihove uvjetovanosti mjestom i vremenom nastanka. U toj
atmosferi, 1931. - 1932. godinu, kao u svijetu priznat arhitekt Strii zajedno sa skupinom tada eminentnih
hrvatskih arhitekata sudjeluje u stvaranju temeljnog djela za razumijevanje domae moderne- knjige
Problemi savremene arhitekture. Iste godine po izlasku knjige iz tiska u zagrebakomUmjetnikom
paviljonu otvorena je i velika izloba arhitekture na kojoj izlae i veina arhitekata koji su suraivali na knjizi.
Tada je u Zagrebu realizirana jedina Striieva stambena viekatnica na Ribnjaku 38. Od ostalih njegovih
projekata iz tog razdoblja valjalo bi takoer istaknuti Pedagoku akademiju uKassel te zgradu krematorija
u Grazu. Iako Strii od 1930. gododine uglavnom djeluje u Zagrebu stalno mu je boravite sve do 1933. u
Berlinu. Te godine pod pritiskom nacionalsocijalistikog reima Zdenko Strii naputa definitivno Berlin i
Njemaku. U razdoblju njegova odlaska iz Njemake vedska je zahvaljujui dobrim socijalnim programima
stambene izgradnje postala uzorna zemlja moderne arhitekture s naglaenom funkcionalistikom
tendencijom koja je paralelno tekla s irokim programima stambene izgradnje. Iz tog razloga nije za uditi
to je Striiu upravo vedska nakon svih prethodnih iskustava povjerila projekt regulacije Stocholma te

52

izgradnje jednog oblinjeg stambenog naselja. Strii je ondije takoer izradio i projekt zgrade muzeja
u Malmu.

Zdenko Strii- Maketa stambenog naselja Trenjevka za Prvu hrvatsku tedionicu, Zagreb
(1935.)
Nakon povratka u domovinu Strii se u potpunosti posvetio problematici projektitanja novih stambenih
naselja te izradbi regulatornih osnova- stambeno naselje Vrhovec u Zagrebu (1933.) i eljezniarsko
naselje u Sarajevu (1934.). Njegov najznaajniji projekt iz tog razdoblja je stambeno naselje Trenjevka
(1935.) za Prvu hrvatsku tedionicu. Ovo naselje koje ine nizovi tipiziranih, skromno dimenzioniranih
jednokatnica u zelenilu, namjenjenih srednjem graanskom sloju, svojom arhitektonskom idejom i
urbanistikom koncepcijom odgovara svim naelima moderne arhitekture. Do poetka rata Strii e izmeu
inih raditi regulatorne osnove Suaka i Novog Sada te pregradnju dubrovakog hotela Excelsior a 1940. i
adaptaciju zagrebakog hotela Milinov (dananji hotel Dubrovnik). Do realizacije nekoliko veih projekata
koje je Strii pripremio za izvedbu nee nikada doi zbog rata. Poetkom rata Strii je kao asnik
jugoslavenske vojske dospio u njemako zarobljenitvo. Nakon povratka iz uznitva sve do kraja rata Strii
se uglavnom bavi interijerima i umjetnikim obrtom.

Stjepan Plani
Stjepan Plani (Zagreb, 27. prosinca 1900.- Zagreb, 26. prosinca 1980.), hrvatski arhitekt.
Jedan je od najznaajnijih modernih hrvatskih arhitekata 20. stoljea, koji je najvie djelovao na podruju
Zagreba, ali je zapaena ostvarenja ostavio i u drugim dijelovima Hrvatske (akovec, Kalnik, Poega,
Jadranovo, Novi Vinodolski, Vis).
Plani 1920. godine zavrava Dravnu tehniku kolu u Zagrebu te poinje raditi u arhitektonskom birou
Rudolfa Lubinskog, a nakon odsluenja vojnog roka prelazi u graevinsku tvrtku Ivanevi i Wolkenfeld gdje
radi do 1927. godine kada otvara vlastiti arhitektonski biro koji obavlja manje poslove. Istovremeno sa
radom u vlastitom birou pohaa arhitektonsku kolu Drage Iblera koju zavrava 1931. godine. Tijekom
1930ih sudjeluje u vie velikih natjeaja na podruju Zagreba od kojih se posebno istiu oni za Sokolski
dom ('30 - '31), Bolnica na alati, idovska bolnica ('31.) i Tomislavov dom ('34-'35).

53

Uz sudjelovanje na natjeajima za vee projekte, projektira i mnoge obiteljske kue od kojih se posebno
istiu dvojna vila Belaj u Nazorovoj ulici, okrugla vila Furhmann na Gornjem prekriju (1935.) i vila Cuvaj u
Zamenhofovoj ulici.
Nakon drugog svjetskog rata nastavlja s radom i projektiranjem,esto u dravnoj slubi, ali zbog izmjenjenih
okolnosti nije u mogunosti sudjelovati u izgradnji i nadzoru svojih projekata koliko i prije. Poseban je peat
dao u poslijeratnoj izgradnji Novakove ulice u kojoj je izmeuostalih graevina 1966. projektirao kuu-kocku
obloenu ljubiastom opekom. U mirovinu odlazi 1970. godine, ali nastavlja s projektiranjem kua,
uglavnom vikendica na jadranskoj obali.
Dobitnik je nagrade za ivotno djelo Viktor Kovai.

Znaajnija ostvarenja
Zgrade

Stambena zgrada Mokrovi, Zagreb, Drakovieva 47, 1932

Stambeno - poslovna zgrada "Napretkova zadruga", Zagreb, Bogovieva 1, 1936

Stambeno - poslovna zgrada "Vakufska palata", Banja Luka, Ulica Marije Bursa, 1938
Kue

Obiteljska kua i atelje Plani, Zagreb, Radniki dol 27, 1932

Villa Roth, Zagreb, Davor 6, 1933

Villa Fuhrmann, Zagreb, Gornje Prekrije 30, 1935

Vila Cuvaj, Zagreb, Zamenhoffova 17, 1937

Vila Belaj, Zagreb, Nazorova 54, 1937

Najamna vila Maloji-Grilec-Vinkovi, Zagreb, Nazorova 60, 1941 - 42

Vila Pfluger, Gornje Prekrije 21

Mladen Kauzlari i Stjepan Gombo, 1931-1932.

54

Kua Spitzer je bila najkvaliteniji primjer stambene arhitekture iji znaaj prelazi lokalne arhitektonske i
urbanistike okvire. Bila je vrhunski programatski primjer internacionalnog stila ije je stanje do te mjere devastirano da
je gotovo nemogue naslutiti sve njezine izvorne kvalitete.

Vila Spitzer po dovretku

Kua jednostavne i profinjene forme, otkriva primarno isticanje kvalitete materijala i izbor boja u savrenoj konstruktivnoj
ekspresiji. Polazei od ideje otvaranja zidnih ploha, koje mogu imati nekoliko uloga ponajprije da budu kondenzatori
svjetla i sjene, u prizemnom (I. kat) hallu Kauzlari je rastvorio jedan dio zida na stubitu niom u koju je ugradio akvarij.
Time je stvorio dojam ive slike u zidu, koja dinamizira prostor.
U garderobnom dijelu, smjetenom u pretprostor spavaeg trakta prizemnoga stana (I. kata) sa staklenim kazetiranim
stropom, danas je sauvan ugradbeni ormar, koji dovoenjem zenitalnog svjetla (nadsvjetla) aktivira i pokree prostor.
No, prema miljenju strunjaka, nekad najbolja kua u Novakovoj doivjela je najgoru promjenu. Ova ista bijela prizma,
ravnih ploha proelja i savrenih proporcija, s horizontalnim potezom prozora i krovnom terasom natkrivenom pergolom,
izvedena u skeletnom sustavu i armirano-betonskoj konstrukciji olienje je principa moderne arhitekture kako su one bile
definirane kroz Le Corbusierovih znamenitih 5 toaka nove arhitekture 1926. godine.
Clijeli Kauzlariev opus kree se oko vizije istih, sjajnih prizmi koje imaju vrijednost plastinih volumena. Takva je i prva
njegova vila vila Spitzer u Novakovoj 15. Naruivi jednokatnu vilu, investitori su omoguiili Kauzlariu strukturiranje
arhitekture, uz pomo tedljivog oblikovnog rjenika, koja e rezultirati otmjenom ljepotom i jednostavnou kvalitetom

Lavoslav Horvat
Akademik Lavoslav Horvat roen je 27. rujna 1901. godine u Varadinskim Toplicama, a nakon
zavrene graditeljske tehnike srednje kole u Zagrebu i trogodinje prakse u arhitektonskom
ateljeu Rudolfa Lubynskog, upisao je kolu za arhitekturu profesora Drage Iblera u Kraljevskoj

55

umjetnikoj akademiji. Za vrijeme studija, samostalno ili u koautorstvu s arhitektom Haroldom

Biliniem ostvario je i brojna djela za dva utjecajna investitora, Ivana Metrovia i Bou Banca, za
kojeg je napravio i impresivnu palau Banac na dubrovakim Ploama. U skupinu prepoznatljivih
Horvatovih ostvarenja obiljeenih duhom tradicije i skladno uklopljenih u zadani okoli ubrajamo i
obimnu Horvatovu arhitekturu u Dalmaciji. Crkva Gospe od Zdravlja na Dobrom u Splitu
vjerojatno je najpoznatije Horvatovo splitsko djelo, koje se opravdano smjeta u sam vrh
suvremenih hrvatskih sakralnih ostvarenja.

56