Sie sind auf Seite 1von 40

ODGOVORI ZA JARAKICU – UREĐENO by Slavica

1.OSNOVNE HISTORIJSKE KONCEPCIJE O DOSELJENJU HRVATA


a) Hrvati su slavenskog porijekla – tu tezu zastupaju Račb) ki i Jagićc) u 19.st.-
da dolaze najednom sa ostalim južnim slavenima
d) Hrvati su gotskog porijekla, tj. Germani koji su se nametnuli zateče) enim Slavenima .
Ova teorija zasniva se na pisanjima Tome Arhiđakona i popa Dukljanina ( Toma čf)
ak izričg) ito izjednačh) ava Hrvate sa Gotima ), a razvija ju poljski
sociolog GUMPLOWICZ. No teorija je pobijena jer Toma koristi izriči)aj «Goti» samo
kao pogrdan naziv za barbarske Slavene.
j) Iranska teorija prema kojoj su se Hrvati doselili iz perzijske pokrajine HARAHVATIJE
( danas u Afganistanu ), a elementi za to se pokušavaju naćk) i u etimologiji, sličl)
nosti imena, nekim elementima poganske religije. ( na tzv. TANAISKIM
PLOČAMA s ušća Dona na kojima je u 2.st. ime Hrvat zabilježeno kao osobno ime ).
Tvorci «iranske teorije» su smatrali Hrvate iranskim plemenom koje je zahvaćo)
eno valovima seobe , krenulo preko južnih ruskih stepa prema Europi, te se usput
slaveniziralo, zadržavši ime i samo djelićp) e tradicije. No stvarni iranski elementi u
hrvatskoj etnogenezi govore samo o dodirima slavenskog i iranskog svijeta na rubnom
euroazijskom područq) ju.
r) 70' godina se vraćs) a teorija austrijskih znanstvenika prema kojoj su Hrvati samo
istaknuti sloj avarskih graničt) ara, razmješteni po rubovima kaganata. Oni su u
ime Avara vladali podložnim Slavenima, ali nisu biliu zaseban narod. S raspadom
kaganata, ti graniču) ari su se osamostalili i prenijeli svoje ime na slavensko
stanovništvo.
v) Budak smatra da su Hrvati bili ratnička skupina koji su došli sa Francima kao podanici-
plaćenici i nametnuli se Slavenima kao vodeći sloj – razlog zašto u grobovima hrvatskih
odličnika imamo nalaze franačkog oružja.
bb) Teorija o autohtonosti Hrvata tj . da su Iliri
cc) Howorth smatra da dolazak Hrvata ustvari predstavlja doseljenje Bugara iz Panonije na
Jadran ( sličnost imena bugarskog kneza KUBRATA/KUVRATA s imenom Hrvat) ,
Teofanes za bugarskog kneza Kubrata/Kuvrata upotrebljava ime
KROVATOS/KROBATOS.
ee) Grafenauer podržava teoriju DVOSTRUKE SEOBE naseljavanje Slavena na Z Balkan
slijedio je 622/3 završni selidbeni val Hrvata iza Karpata koji je pokrenuo ustanak
Slavena protiv Avara.

2.PRIKAZ NAJSTARIJE HRVATSKE POVIJESTI U « DE ADMINISTRANDO IMPERIO»


Povijest Hrvata je opisana u 29,30 i 31 poglavlju. Autor 29 i 31 poglavlja je car Konstantin VII
Porfirogenet koji piše da Hrvati koji žive u Dalmaciji potječu od nekrštenih Hrvata koji se nazivaju i
«bijeli» s one strane Furlanije(Mađarska) , blizu Franačke i graniče sa Slavenima. Napominje da su ti
Hrvati pribjegli bizantskom caru Herakliju (7.st.) kada su Avari iz Dalmacije protjerali Romane koje je
doveo još Dioklecijan. Nakon što su ih Avari protjerali, njihovo zemljište je ostalo pusto, a Hrvati su na
Heraklijevu zapovijed istjerali Avare i naselili se u Dalmaciju. Heraklije je iz Rima doveo svećenike da ih
pokrsti i proglasio biskupa i nadbiskupa – to se desilo za vrijeme arhonta PORGE. 29 i 31 poglavlje čine
cjelinu jer u 29 poglavlju se opisuje Dalmacija i narodi koji su ju naselili! Grafenauer smatra da je 30
poglavlje naknadno ubačeno i da je nastalo nakon Konstantinove smrti. 30 poglavlje kaže da su Hrvati
živjeli s onu stranu Bavarske i da su petoro braće i dvije sestre poveli svoje pleme u Dalmaciju i tamo
naišli na Avare. Nakon što su neko vrijeme ratovali, pobijedili su Avare i tamo se naselili dok su ostali
Hrvati ostali blizu Franačke i nazivaju se Bjelohrvati te imaju svog arhonta, ali su podložni franačkom
kralju Otonu. Od Hrvata koji su došli u Dalmaciju, jedan dio se odjelio i zavladao Panonijom i Ilirikom i
imao je vlastitog arhonta. Neko vrijeme su i ovi Hrvati u Dalmaciji bili podložni Francima, ali su se
pobunili, ratovali 7 godina i pobijedili te postali samostalni i od Riam zatražili da ih se pokrsti. Rim im je
poslao biskupe i pokrstili su ih za vrijeme arhonta PORINA!

3.TEORIJA B. GRAFENAURA O DOSELJENJU HRVATA


Bavi se proučavanjem djela DAI i analizira ga.On podržava teoriju o 2 vala doseljavanja – prvi kada je
manji broj Slavena sa Avarima se naselio na Z Balkan, a nakon 622/3 dolazi do završnog selidbenog vala
ratnika Hrvata iza Karpata koji su pokrenuli ustanak protiv Avara. Avari su poraženi, a Hrvati ostaju u
Dalmaciji i osnivaju svoju državu!

4.OBLICI BIZANTSKE VLASTI U RANOM SREDNJEM VIJEKU U DALMACIJI


Arhontija sve do cara Bazilija I (867 – 886) on arhontiju Dalmaciju uzdiže na rang zasebne TEME,
potom egzarhat do pada gl. grada Ravene(neki znanstvenici smatraju da je Dalmacija podvrgnuta
Ravenskom egzarhatu,ali to nije sigurno), a zatim TEMA sa glavnim gradom Zadrom(jedini nije pao) o
kojoj se zna jedino iz DAI. Na čelu teme – strateg koji je imao i civilnu i vojnu vlast u svojim rukama.
Tema- oblik vlasti uspostavljen za vrijeme Heraklija(7.st.), ali samo za Malu Aziju.

5.PODRUČJA POD BIZANTZSKOM VLAŠĆU U RANOM SREDNJEM VIJEKU U DALMACIJI


Temat Dalmacija – prostire se od Boke Kotorske do Zadra, sa otocima Krkom, Rabom, Cresom i
Lošinjem, otoci oko Dubrovnika, gradovi – Zadar, Split, Trogir, Dubrovnik, Kotor.

6. IZVORI O TEMI DALMACIJI


Direktni izvori:
6DAI od Konstantina VII Porfirogeneta
8Anali franačkog kraljevstva
9Einhardt – Vita Carolini Magni ( Život Karla Velikog )
Tema je bizantski vojno – upravni oblik vlasti, utemeljen u doba cara Heraklija(7.st.),ali samo područje
Male Azije, zapovijednik teme obnaša i vojnu i civilnu vlast. Konstantin VII P. spominje dolazak
Splićana ( sredina 8.st. ) radi granice sa Slavenima. Izvlače naznake da je car poslao neke predstavnike
vlasti. Predpostavlja se da Zadar jedini nije pao i zna se da bio središte teme Dalmacije. Donat i dux Pavao
( najvjerojatnije zapovjednik teme Dalmacije ) odlaze Karlu Velikom u Aachen ( 804. ili 806. ) .
Aachenski mir – 812.g vjerojatno je definirao političku granicu između Karolinškog carstva i Bizanta.
816.g Ludovik Pobožni šalje furlanskog markgrofa Kadaloha i kneza(duxa)Slavena u Dalmaciji( možda
Borna), da pregovaraju sa zadarskim duxom ( zapovjednikom teme ? ) o razganičenju između Slavena i
Romana u Ravnim Kotarima. Bazilije I (koji uspostavlja temu Dalmaciju) propisuje dalmatinskim
gradovima u doba Zdeslava (879.g) da plaćaju danak Slavenima. Iz teme Dalmacije širi se prema
unutrašnjosti kršćanstvo ; općenito dolazi do jednog smirivanja situacije.

7.PREGLED SKLAVINIJA NA ISTOČNOJ JADRANSKOJ OBALI


Prvi izvor koji nas upoznaje s pojmom Sklavinija je bizantski pisac Teofilakt Simokata. Taj pojam (u
jednini) obuhvaćao je tada područje koje se nalazilo s one strane Dunava tj. Vlašku. Bizantinci taj naziv
upotrebljavaju za svako područje koje je bilo naseljeno Slavenima.
Ostale «Sklavinije» su se prostirale uzduž Jadranske obale, a prema Konstantinu Porfirogenetu,
obuhvaćale su Duklju, Travuniju, Paganiju (ili područje Neretljana), Hrvatsku i Srbiju. Dakle teritorij od
Lješa, Ulcinja i Bara do unutrašnjosti Istre. Vrhovnu vlast nad Hrvatskom, Srbima, Neretljanima,
stanovnicima područja Huma, Travunja, Konavle i Duklja koje su se otcijepile od Bizanta za vrijeme
Mihajla II. , imali su župani «starješine».
Inače se jadranska «Sklavenia» u latinskim izvorima prvi put spominje već 871.g. Tim se imenom u
prvom redu označava Hrvatska, a potom vjerojatno i susjedne priobalne zemlje. U 1. pol . 10. st. u istim
izvorima susrećemo naziv «Scaulonia», koji se svakako treba odnositi na Hrvatsku, a možda i dio
jadranske priobalne zemlje. Naziv «Sclavania» (možda iz istog stoljeća) obuhvaća, pored Hrvatske,
Kvarner i dio Istre.
HRVATSKA – od ušća Raše i ušća Cetine do Jadranskog mora, od Vrbasa i preko njega u srednjem i
donjem toku prema Bosni i Drini.-
NERETLJANSKA OBLAST( PAGANIJA ) - između Cetine i Neretve
ZAHUMLJE (HUM ) – OD Neretve do Dubrovnika
TRAVUNIJA ( TREBINJSKA OBLAST ) – od Dubrovnika do Kotora
DUKLJA – od Kotora do Bojane i ušća Drima
(Panonija, Bosna,Karantanij i dr.)

8. KARAMANOVE TEZE O PREDROMANIČKOJ ARHITEKTURI I PLASTICI U KNJIZI «IZ


KOLIJEVKE HRVATSKE PROŠLOSTI»
Karaman crkvenu arhitekturu dijeli na – MALE CRKVICE SLOBODNIH OBLIKA koje mogu imati
raznovrsne slobodne tlocrte, sasvim su presvođene, malih su dimenzija i građene primitivnom zidarskom
tehnikom od sitnog i nepravilnog kamenja spojenog žbukom i – MONUMENTALNE GRAĐEVINE
koje su po njegovom nastale po uzoru na Z Europu ( 3 – brodne bazilike ).
Tlocrti crkvica mogu biti LONGITUDINALNI ( 1 – brodne – zidovi im mogu biti ravni ili raščlanjeni
lezenama, u unutrašnjosti mogu biti dekorativne lezene ili zidni pilastri ; Sv. Luka, Uzdolje , Sv. Petar,
Rižinice ; 3- brodne – bazilikalni tip , brodove dijele zidani piloni, a ne stupovi kao u Italiji – Sv. Marta,
Bijaći , Sv. Marija od Otoka u Solina
MJEŠOVITI ( 1- brodne s kupolom – tendencija ka centralnoj shemi
CENTRALNI ( 3- lisne – Sv. Krševan, Glavotok, Krk, 4 – lisne – Sv. Nikola, Nin * zapravo su
romaničke jer imaju križno – rebrasti svod – Sv. Križ , Nin ; 6 – lisne – Sv. Trojica, Split, Sv. Marija ,
Trogir )
Postoji više teorija o porijeklu SH crkvica : dokaz prodiranja bizantske umjetnosti, dolazak italskih
putujućih zidarskih majstora, domaće oponašanje rimskih spomenika, sjeverno porijeklo ( Strzygowski ) –
smatra da su oblici crkvica preneseni u kamen iz drvenih građevina koje su Hrvati upotrebljavali u
Zakarpatju, ali od njih ne postoje nikakvi ostaci ni pisani dokumenti. Karaman smatra da su crkvice
nastale zbog pomanjkanja jakih utjecaja izvana pa da su lokalni majstori smišljali razne tlocrte
oponašajući u jednostavnom obliku graditeljske tipove velikih središta, crkvice su bile male i zato ih je
bilo lako presvoditi.
Među monumentalne građevine pripadaju crkva Sv. Donata u Zadru.
Na skulpturi se javljaju motivi poput lozice, križeva, stiliziranih palmeta, rozete, ljiljani, grozdovi,
zvijezde i užeta, lukovi i kuke, a nadasve oblici od običnog uzla i pletenice do čitavih mreža isprepletenih
3- članih prutića. Pleterni ukras je ponekad bio bojan , a nalazimo ga na crkvenom namještaju ( arkade
ciborija, cijele oltarne pregrade, ograde, oltari, menza, arebon – propovjedaonica, dovratnici i nadvratnici .
...).
Postoje 2 teze o pleteru : 1) posljedica su dolaska Langobarda u Italiju i 2) rad su bizantskih majstora koji
su došli u Italiju no Karaman se ne slaže ni s jednom od njih, nego smatra da je pleter italski proizvod koji
je nastao tokom 8.st u S i sr. Italiji i kasnije prešao u naše krajeve ( ili su njihovi majstori dolazili amo ili
su naši išli na učenje tamo ) . Razlikuje – LANGOBARDSKI PLETER ( životinjski stil ) , BIZANTSKI
( češći vegetabilni motivi nego na italskim i SH pleterima, pleter je podređen i uvijek 2- prut ) , ITALSKI
i SH PLETER ( uporaba većinom RK motiva , a novost je tendencija ka podvrgavanju tih istih motiva
geometrijsko – linearnoj formi, ljudska figura nestaje tj. već u 7/8.st postaje karikaturna, životinje koje se
prikazuju su odvojene od pletera i ispunjavaju okvire, pleter je 3- prut, horror vacui ).
Hrvati oko 800.g dolaze u sklop franačke kršćanske države i od tada se javljaju crkvene građevine i
pleterne skulpture u njima. Kod nas je najraniji primjer pletera VIŠESLAVOVA KRSTIONICA ~ 800.g
koja još uvijek pokazuje neke oznake prelaznog perioda pleternog ornamenta ( klasični astragal i kuglice u
pletenici te profil vijenca ) . Karaman ipak spominje da motivi pletera ustvari dolaze sa kasnoantičkih
mozaika ( razni dekorativni prepleti ), a da kuke proizlaze iz antičkog obrubnog motiva – spirale.

9. MIŠLJENJE Ž. RAPANIĆA O GENEZI I GLAVNIM KARAKTERISTIKAMA


PREDROMANIKE U DALMACIJI
Rapanić našu predromaniku pokušava gledati iz svih kuteva – stilskog, ali i povijesnog, političkog,
društvenog, gospodarskog i vjerskog. Po njemu PR doba obuhvaća stoljeća u kojima se priprema
nastajanje novog stila,ali i razdoblje kada je došlo do pune afirmacije stila (10.st.). Smatra da bizantski i
slavenski prostor treba promatrati jedinstveno zbog međusobnih kulturnih strujanja jer materijalni i
duhovni utjecaji dolaze iz bizantskih gradova ( Split, Zadar ). U preplitanju ujecaja Franaka, Bizanta i
Rima odvija se proces kristijanizacije i sve to određuje PR u Dalmaciji. 7. i 8. st su prijelazno razdoblje i
vrijeme su stila koji stoji između RK skulpture i PR ( sarkofag Ivana Ravenjanina, luk iz Kaštel Sućurca,
Višeslavova krstionica ). Rapanić se slaže s Prelogom u njegovoj tezi da antička tradicijaima odlučujuću
ulogu u formiranju PR umjetnosti u Dalmaciji, ali da se ona ne može sasvim uklopiti u shemu europske
umjetnosti jer su posebni društveno – gospodarski i političko – vjerski uvjeti djelovali na oblikovanje
regionalne posebnosti i oblika koji nisu karakteristični za Z Europu ni za Balkan. Dalmatinska PR se gradi
na 2 temelja : RK nasljeđe i karolinški utjecaj. PR koristi neke RK motive, ali se mijenja način
ukrašavanja – geometrijski koncipiran ukras na pluteju tzv. ukras košarina dna, a koriste se stilizirani
biljni motivi i geometrijski principi. Skulptura prijelaznog doba – 2 radionice : SPLITSKA ( 2.pol. 8.st. –
sarkofag Ivana Ravenjanina, sarkofag priora Petra – RK sarkofazi kojim je dodan likovni ukras na
pročelju – polja s ukrštenim ljiljanima i natpis uz gornji rub pročelja ) , ZADARSKA ( 2.pol.8.st. – ukras
pod arkadama )
Crkvena skulptura ne ovisi samo o majstoru nego i o svećeniku, a crkve dijeli na : 1)adaptacije i
pregradnje RK crkava ( 7. – sr.9.st. )
2)tzv.klasične PR građevine ( Karamanovi slobodni oblici – 6 – lisne , jednostavni 1 – brodi, složene ) –
( 10.st. )
3)1 – brodne sa kupolom ( Marasovićev J dalmatinski kupolni tip koji Rapanić datira u 11.st., a veže uz
djelovanje dubrovačke biskupije )
4)crkvice na Braču

10. KARAKTERISTIKE SPLITSKE I ZADARSKE RANOSREDNJOVJEKOVNE KLESARSKE


RADIONICE
SPLITSKA RADIONICA – 2.pol.8.st. , karakteriziraju ju stilizirani ljiljani u različitim geometrijskim
kombinacijam , kvadratna polja s ukrštenim ljiljanima su udubljena u plohu ; natpisi na sarkofazima su
uz gornji rub pročelja
- sarkofag Ivana Ravenjanina, sarkofag priora Petra

ZADARSKA RADIONICA – 2.pol.8.st. , karakteriziraju ju motivi pod arkadama : križ flankiran


stablima, rozete, ljiljanov cvijet, listovi, ptice, reducirani pleteni čvorovi, stilizirana kina(?), spirale. . .
- 2 sarkofaga u Arheološkom muzeju, Zadar ; 1 na zadarskom groblju

11. KARAKTERISTIKE PREDROMANIČKIH ZABATA U DALMACIJI


To su trokutasti zabati, a arhitrav i luk zabata redovito imaju natpis. Trokutasta površina je najčešće
ispunjena križem obrađenim poput ukrštene pletenice, a sa strana su 2 simetrične stilizirane ptice – križ
flankiran pticama. Zabat gore ima rupu za križ, a na kuku se objesi svjetiljka.
Rižinice, Uzdolje, Biskupija, Sv. Petar i Mojsije

12. IZGLED PREDROMANIČKE OLTARNE PREGRADE


Oltarna pregrada se sastoji od pluteja – kamene ploče i stupova – pilastara u koje su te ploče usađene,
glavna ploha pluteja ima ili ornamentalni tepih pleternih mreža ili arhitektonski motiv lukova na
stupovima koji uokviruju križeve flankirane dvjema palmetama ili drvetima života. Pregrada u središtu
ima vrata pa se arhitrav nad njima produžuje u luk nad kojim se skoro redovito diže trokutasti zabat.
Čest je motiv kružnica međusobno povezanih čvorovima ( unutar njih se javljaju rozete, grozdovi, ptice,
ali se mnogo češće prepliću s dijagonalno provučenim ravnim vrpcama ). Na frizovima se javljaju i
jednostavnije pletenice od 2,3 ili 4 vrpce, a čest je i motiv povezanih simetričnih petlji ( dvostrukih
pereca ), vegetabilni ornament iz antike naslijeđen. Kapiteli stupića su tvrdo stilizirane imitacije korintskih
kapitela. Gornji rub arhitrava zauzimaju kuke ( proizlaze iz klasičnog motiva «pasjeg skoka» ), a donji dio
često motiv pereca ili plastično obrađen niz listića nalik na klasični kimation, niz lukova. Na arhitravu se
često nalazi i latinski posvetni natpis. Trokutasti zabat je najčešće ispunjen križem izvedenim poput
ukrštene pletenice, a sa strana su 2 simetrične stilizirane ptice.

13. ŠTO ČINI CRKVENI NAMJEŠTAJ, A ŠTO ARHITEKTONSKU PLASTIKU


Crkveni namještaj čini sve ono što nije fixno – oltar, oltarna menza, oltarna pregrada, krstionica, ciborij,
ograda, ambon – propovjedaonica, škropionica itd.
Arhitektonsku plastiku čini sve ono što je fixno – dovratnici, nadvratnici, grede, tranzene na prozorima,
lezene itd.

14. SV. DONAT


Odlazi u Aachen oko 806.g Karlu Velikom, radi pregovora, moguće je da je bio impresioniran carskom
kapelom u Aachenu ( Petricioli ), koja je centralnog tlocrta na kat. S druge strane, na zadarskom području
postojala je tradicija gradnje crkava s centralnim tlocrtom ( Marasović ), pa je najvjerojatnije i Sv. Donat (
onda Sv. Trojstvo ) reprezentativno remekdijelo tog tipa crkava.
Analizom C14 greda sa stropa, sa karakterističnim urezanim predromaničkim ukrasima (pleteri) dolazi se
do datacije u kraj 8.st.
Napomena : Crkva je vjerojatno u početku bila građena kao samostojeća, kasnije su sagrađene zgrade oko
nje, a onda tek u 20.st. (1912.g.) ima ponovno sličan izgled.
Marasović smatra da je osnovni oblik nastao u ranom srednjem vijeku, crkva je kružne osnove, odijeljena
pilonima i stupovima u dva dijela – središnji koji zaprema cijelu visinu crkve i vanjski prsten podijeljen na
prizemlje i gornji kat. Tri polukružne apside na istočnoj strani dvokatno su riješene. Na suprotnoj strani je
narteks u dva kata. Gornjem katu pristupa se stubištem na vanjskom sjevernom dijelu. U kasnijoj
predromaničkoj fazi ima pravokutni južni dodatak koji je bifornim otvorima vezan s vanjskim kružnim
prostorom gornjeg kata. Unutrašnjost prizemlja – šest pilona i dva stupa i polukupolni svodovi nalaze se
na oba kata. Kružni prstenasti prostor u prizemlju presvučen je bačvastim svodom, dok je na katu danas
drvena konstrukcija. Kružni tambur nad središnjim prostorom danas također ima drveni čunjasti krov.
Izvana i iznutra su lezene.

15. ROMANIKA NA PODRUČJU SJEVERNE DALMACIJE I KVARNERSKIH OTOKA


Po Petricioliu područje od Krka do Zadra ima srodne stilske karakteristike te se u 11.st. osjeća utjecaj
Akvileje, a u 12.st. utjecaj Lombardije pa čak i Francuske.
Rab – Sv. Petar u Drazi, 11.st. – sačuvala se u izvornom obliku – jednostavna 3 – brodna sa
3 polukružne apside, za razliku od predromaničkih crkava ima slabo raščlanjene zidne plohe i to samo
male nazubljene konzolice pod strehom
11Sv. Andrija – slična Sv. Petru , ima zvonik
13Sv. Ivan Krstitelj, 11.st. – 3 – brodna sa 1 apsidom RK, jedina ima
DEAMBULATORIJ(nije sačuvan), ima zvonik iz 12.st.
14KATEDRALA – 11.ST. – prvotno je bila bazilika ravenatskog tipa sa 1 apsidom, u
11.st. dodani stupovi i kapiteli
Nin – Sv. Marija – originalno bazilika ravenatskog tipa sa 1 apsidom kojoj su nakanadno
dodane 2 polukružne bočne apside. Kapiteli ciborija slični su onima iz 6.st. dok su kapiteli stupova slični
onima iz 11.st.. Slično nadogrđivane crkve u romanici su i Sv. Marija u Zadru i Katedrala u Rabu.
16Sv. Nikola - trolisni tlocrt, križno rebrasti svod, romanički portal, nazubljene
konzolice pod strehom
21Sv. Ambroz– jednobrodna,od romaničke faze preostali su dijelovi fasade,
romanički portal s rustičnim agnus dei(mistično janje) u luneti
Krk - Sv. Mihovil – 11.st.
23Sv. Krševan – trolisni tlocrt, križno rebrasti svod, predromanički ulaz
26Sv. Kvirin – izrasla iz starokršćanskog katedralnog kompleksa. Stupovi su joj s
kubičnim kapitelima, svodovi su križno rebrasti, prizemni i povišeni prostor
Biograd - Sv. Toma
- Sv. Ivan – guste lezene, kao predromanika
- RANA ROMANIKA
Zadar - Sv. Marija , posvećena 1091.g , a zvonik i dvorana kapitula građeni početkom 12.st.
( zrela romanika ) – na prvom katu zvonika i dvorani – kubični kapiteli, na prvom katu zvonika su u
uglovima stupovi sa natpisom hrv. – ugarskog kralja Kolomana koji nose ukrštene pojaseve svoda – jedan
od najstarijih križno – rebrastih svodova u Europi ; gornji katovi su u 15.st. obnovljeni po uzoru na
originalni tzv. Lombardski tip gdje se prozori sukcesivno povećavaju i po broju i po veličini od prizemlja
prema vrhu
27Sv. Marija Velika – porušena u 16.st. , bila je trobrodna bazilika s 3 apside,
sagrađena na temeljima RK crkve – vjerojatno 1091.
32Sv. Krševan – trobrodna sa 3 polukružne apside, jednostavne glatke plohe (osim 2
portala), gornja polovica fasade raščlanjena je dvjema lezenama u 3 plohe,
polikromija, JZ zid – 12 slijepih arkadica koje se oslanjaju na tordirane
polustupove, s vanjske strane apsida je otvorena galerijica ( zrelija romanika
posvećuje više pažnje plastičnosti ) posvećena je 1175.g
34Sv. Stošija , katedrala – RK dijelovi zida, apsida, krstionica, PR prothesis i
diakonikon, 12.st. – 2 manje apside i empore ( matronej ) nad bočnim
brodovima ; 13.st. produžuje se, fasada je ukrašena sa više redova slijepih arkada
12. i 13.st. – rozeta u sredini
36Sv. Toma – u doba romanike pregrađena ugradnjom stupova s velikim kubičnim
kapitelima

16. ROMANIKA U TROGIRU I SPLITU


Trogir i Split imju dva reprezentativna spomenika kasne romanike 13.st. Trogir katedralu, a Split zvonik
katedrale.
Trogir – katedrala Sv. Lovre – početak gradnje pada u 1213.g. Monumentalna, trobrodna sa tri apside,
masivni piloni dijele brodove – u bočnima je križno - rebrasti svod (14/15.st.). Za razliku od Zadarske
ima portik – predvorje koji je konstruktivno vezana za katedralu. Zamišljena su 2 zvonika, a izveden je
samo jedan. Zidovi su ukrašeni lezenama i visećim arkadicama.Radovanov portal.
Split – Zvonik katedrale – započet je u 13.st.( danas kopija iz 19.st. )- bogato profilirani vijenci su
poduprti nizovima visećih arkadica, Radovanova skulptura je imala odjeka i u Splitu pa se u podnožju
zvonika nalaze dva lava , lijevo i desno od luka koji stoje umjesto portala(slični onima iz Trogira).
17Kiparstvo KR perioda – majstor Radovan koji je izradio portal trogirske katedrale( započet 1240.g.)
21Portal trogirske katedrale – osnovna kompozicija ja KR slična onima u Italiji ; raznolikost motiva,
biljni ukrasi inspirirani antičkim motivima, groteskno stilizirani reljefi. Iznad vrata je luneta s
natpisom koja spominje 1240.g. i majstora Radovana, sa strane su lavovi koji nose stupove u
obliku ljudskih likova, nad lukovima je trokutasti zabat. Dijelovi portala kao npr. Luneta, pet
kamenova prvog luka nad njom i dijelovi bližih dovratnika predstavljaju remek dijelo romaničke
umjetnosti.
28Propovjedaonica splitske i trogirske katedrale (slične su – slijepe arkade na bočnim ogradama, tanki
dvojni stupići i kapiteli sa životinjskim likovima) – ciborij trogirske katedrale sličan je tipu rimsko
–apulijskog ciborija ( arhitravi umjesto arkada spajaju stupove nosača ) i sličan je onima u Bariju
u bazilici Sv. Nikole.
30U Splitu postoji još romaničkih skulptura poput – dvorišna vrata s lunetom sa Kristovim poprsjem
kod crkve Sv. Duha. U dvorištu iste crkve je i kapitel od likova orlova. Na crkvi u Sustjepanu su
lik sveca (Sv. Dujam) i konzola sa životinjskim likovima.

17. ROMANIKA NA DUBROVAČKO – KOTORSKOM PODRUČJU


O arhitekturi i skulpturi na ovom području ima malo podataka zbog potresa 1667.g. koji je pogodio ovo
područje.
Dubrovnik – katedrala, 12.st. prikazi prije 1667.g je definiraju kao 3 – brodnu(ili 5 – brodnu) sa kupolom
koja se ne nalazi na sjecištu transepta i glavne lađe, kao što je uobičajeno za romaničke crkve nego nad
glavnom lađom. Prema opisu iz 15.st. katedrala je bila trobrodna sa 1 apsidom, a vanjski zidovi su imali
dekorativnu galeriju i istaknute lezene ( paralele nalazimo u Apuliji )
Kotor – katedrala , 12.st. sačuvali su se glavna i J bočna apsida i presvođeni travej glavne lađe – križno –
rebrasti svod sličan onome u zvoniku Sv. Marije u Zadru, prema likovnim prikazima stara katedrala je
imala 2 zvonika na pročelju i kupolu nad glavnim brodom ( ~ katedrala u Cefalu, Sicilija )
* 1 brodne jednostavne – Sv. Jakov na Pelinama, Dubrovnik
- Gospa od Lužina , Ston
- Sv. Pavao, Kotor
* 3 brodne – crkva na Lokrumu
* 1 brodne sa presvođenom kupolom – crkva benediktinskog samostana na Mljetu

= skulptura u Dubrovniku je jako oštečena zbog potresa pa su preostali samo mali dijelovi i fragmenti iste.
Fragment dovratnika s izduženim figurama, izdužena luneta s poprsjem bradatog sveca. Kip Bogorodice s
malim Kristom za koji se zbog oštećenja ne zna kako ga svrstati.

18. PRELOG O KARAKTERISTIKAMA PREDROMANIKE U DALMACIJI


Za razliku od Karamana i Dyggvea iznio je «tezu kontinuiteta». Radi se o sagledavanju ukupnosti
povijesnih, društvenih i socijalnih zbivanja u kasnoj antici koje su se odrazile i na umjetnost
predromanike. Po Prelogu je bitno naći uzroke nastanka srednjovjekovne umjetnosti u sagledavanju
historijske stvarnosti. Od kasne antike Prelog uočava stalno reduciranje antičkog umjetničkog odnosa
prema stvarnosti. U ukrašavanju dolazi do reduciranja sa antičke figuralne tradicije prikazivanja cijelih
mitova prema prikazima samo simboličkog. Tu vidi uzroke i početke nastajanja predromaničke umjetnosti
( općeniti pad kvalitete života na svim poljima ).
Teza o pasivnoj negaciji antike – pad kvalitete životnih uvjeta i urušavanje antičkih tradicija i društvenog
sistema. Reflektira se i na umjetnost, stoga umjetnici u skladu sa svojim mogućnostima kopiraju antičke
uzore kako najbolje znaju.
Za Peloga je to «epoha prelaza» od 4. – 10.st.
1)7. – 10.st. silazna faza razvoja
2)2. pol. 10.st. uzlazna faza( postupna kvalitativna prerada tradicije)
3)11.st. pojava rane romanike ( aktivna negacija antike – novi stil )

Arhitektura – Zapad : 4. – 10.st. – od RK do romaničke longitudinalne bazilike ( Zapad ima samo 1.i 3.
fazu. )
1)faza - 4. – 7.st. – pretežno trobrodne RK bazilike
2)faza - 8. – 10.st. male crkvice slobodnih oblika
5)faza - 11.st. – ponovna pojava većih longitudinalnih građevina s romaničkim karakteristikama
( lezene izvana i iznutra se podudaraju npr. )
Dalmacija ima sve tri faze ( za razliku od Zapada ) , gdje je druga faza specifična.
Prelog o problematici nastanka pletera – naglašava paralelizam formiranja pleterne plastike u Dalmaciji i
S Italiji – Teodotin sarkofag iz Pavije datiran oko 720.g. navodi analogije između stapki ljiljana koje se
rastvaraju u tri paralelna pruta na Teodotinom sarkofagu i sarkofagu Ivana Ravenjanina.
Kosi ljiljanski križ i vršak ljiljana i dva motiva kružnog prepleta pokazuju prijelaz k oblikovanju
karakterističnom za pleternu plastiku.

19. GROBLJE U DUBRAVICAMA KOD SKRADINA


Ovo groblje je groblje na redove, a sadrži skeletne grobove ( kamenje na nož – neki vezani glinom, zidići
– poklopnice , 4 duboko ukopana groba obložena drvenim daskama – kod Avara 6. – 9.st., u uglovima
stupovi ) i dokazane paljevinske grobove s urnama. Paljevinski grobovi se datiraju u 7.st., a ostali u 8. –
9.st. i u njima nema razlikau prilozima. U grobovima su pronađeni : srebrna zvjezdolika naušnica ( s
analogijom u paru bizantskih zvjezdolikih naušnica u Golubiću – poč. 8.st. ; solid Konstantina V
Kopronima i njegova sina Lava IV – 751 – 775. – potvrđuje da groblje traje cijelo 8.st. ; par pozlaćenih
naušnica žminjskog tipa koje se datiraju u sredinu 9.st. zbog nalaza novca Lotara I ( 840 – 885 ) u grobu
sa žminjskim naušnicama u Buzetu. Najbrojnija je keramika; željezni noževi, kresiva, strelice, okovi
vedrica za vodu.
Tipovi grobova : 1) uzdužne strane grobova obložene okomitim, nepravilnim kamenim pločama , 2)
bočne strane obložene zidićima od manjeg neobrađenog kamenja složenog u više redova i povezanog
glinom , 3) kombinacija obje vrste , 4) drvena «konstrukcija»

20. PREDROMANIČKA ARHITEKTURA U ZADRU


Sv. Vid – slična Sv. Križu iz Nina, četverolisno-križni tip, pokazuje dekorativne pojedinosti na vanjštini
npr. Plitke niše na zidnim plohama i plitke niše na kupoli.
Sv. Marija (stomorica tj. ranije Sv. Ursula ) – šesterokonhnog oblika, zapravo peterolisni tlocrt na koji se
nadovezuje pravokutni oblik namjesto polukružne konhe i ispred njega kvadratična osnova zvonika. Nije
raščlanjena izvana plitkim nišama.
Sv. Donat
Sv. Petar Stari – datirana je falsificiranom oporukom priora Andrije iz 908.g. SK crkvi Sv. Andrije
dodana je adaptacija predromaničkog prostora. Longitudinalni prostor u PR je presvođen križnim svodnim
poljima(njih dva) koji se naslanjaju na lezene uz bočne zidove, a po sredini su dva stupa i zidani piloni.
Dvije pravokutne apside upisane u tlocrt, presvođene polukupolama. Vanjština gola, unutrašnjost
raščlanjena lezenama.
Sv. Lovro – zbog karakteristika skulpture i arhitekture datira se u 11.st., mala trobrodna bazilika,
približuje se ranoromaničkim formama, u okvir osnovnog pravokutnika uklopljena je pravokutna apsida
kojoj su sa strane dvije bočne prostorije – niše. Bočni prostori presvođeni su polukalotama ; prvo i treće
polje imaju križne svodove, dok se nad srednjim iznad četiri stupa(quincunx) dizala kupola. Vanjština
raščlanjena lezenama koje se podudaraju sa unutrašnjim. Na zapadnoj strani dvokatno predvorje, osobina
karolinškog korpusa crkve.
Sv. Ivan ( Sv. Nediljica ) – poznata samo iz crteža, Marasović ju povezuje s trobrodnim kupolnim stilom
zbog rasporeda unutrašnjih stupova koji dijele brodove, a na kojima se raspoznaje pravokutna osnova za
zvonik.
Sv. Krševan na Kolovarama – poznata po povijesnim izvorima ( maketa grada ), peterolisni tlocrt s
pravokutnom prostorijom na zapadu ( 9. – 11.st. )
Sv. Stošija – datirana u 8.st. u predromanici došlo do adaptacije, sačuvan dio SK apside, krstionice,
katekumena i episkopija.

21. BENIDIKTINSKI SAMOSTANI 9.ST. NA ISTOČNOJ OBALI JADRANA


Sv. Ambroz u Ninu – natpisi Branimira i Teudeberta
Sv. Petar u Rižinicama – Trpimir
Crkvina u Biskupiji
Sv. Bartolomej u Kapitulu kod Knina možda 1060.g. – Trpimirov natpis
Sv. Ivan kod Biograda
Sv. Krševan i Sv. Marije u Zadru
Sv. Nikola u Trogiru

22. VRIJEME PROCVATA BENEDIKTINSKIH SAMOSTANA U DALMACIJI I NJIHOVA


PODJELA NA GRADSKE I KRALJEVSKE
Ora et labora. Sv. Benedikt njegovo učenje jedino dopušteno u franačkoj državi. Preko Akvileje iz
Franačke prvi donosioci kršćanstva – misionari. Nema utjecaja drugih redova, prihvaća ih vladajući sloj te
osnažuju latinsku liturgiju. Franjevci i dominikanci se javljaju u 13.st.
Vladari u okvirima zadužbina od sredine 9.st potpomažu gradnju samostana. Kraljevski samostani su se
održali do početka 12.st. kada Hrvatska ulazi u Ugarsku i tada prelaze u ruke splitskog nadbiskupa.
Pisane vijesti : Trpimir – Rižinice
Nin – Sv. Ambroz – Branimir i Teudebert
Knin – Kapitul – Sv. Bartolomej – Trpimir
Kraljevski samostani sa državnim skriptorijem nastaju većinom na rezidencijalnim posjedima, a
samostanske crkve – dvorske kapele. Prostorije u kriptama i predvorja – kraljevske grobnice.
Sv. Petar i Mojsije u Solinu
Sv. Bartolomej na Kapitulu
Sv. Ivan , Sv. Toma u Biogradu
Sv. Grgur u Vrani

23. BENEDIKTINCI U SJEVERNOJ HRVATSKOJ


Kao red javljaju se 528.g. kada ih je osnovao Sv. Benedikt u Monte Cassinu, gdje je podignut i glasoviti
samostan. U prvoj polovici 9.st. javljaju se u Hrvatskoj i osnivaju samostan u Rižinama kod Solina, koji je
osnovao knez Trpimir, i samostane u Karinu i na Visu. Od 9. – 12.st. procvat je benediktinskih samostana
na jadranskom primorju, npr. samostan Sv. Lucije poznat po Baščanskoj ploči ili samostan Sv. Krševana u
Zadru koji je bio centar protumletačke borbe.
A javljaju se i u S. Hrvatskoj, na području od Požege do Daruvara –
Sv. Mihael u Rudini, Sv. Margarita u Bijeloj, Sv. Helena u Podborju, te možda Sv. Petar u Požegi, Sv.
Martin u Vaški preko Drave i kod Sv. Nikole u Gvozdu. Sv. Marija u Ivaniću jedini ženski samostan reda
Sv. Benedikta u Panonskoj Hrvatskoj koji je u posljednjoj fazi djelovanja vjerojatno bio samostan
cistercistkinja.
Sv. Mihael u Rudini – bila je utvrđe4na, nalazi klesanih komada, a posebno strijelnica.
Sv. Petar u Požegi – u 18.st. Turci istjerali redovnike.
Sv. Margarita u Bijeloj – papa Benedikt XII. želi obnoviti benediktince pa ga vraća benediktincima. Oko
1542.g. Bijela pada pod Turke i službu neko vrijeme vrše monasi istočnog obreda.
Sv. Helena u Podborju – današnji Daruvar se nekada zvao Podborje. Samostan su uništili Turci 1777.g.-
neki smatraju da je bio templarski.
Sv. Stjepan Kralj u Zagrebu – biskupiju u Zgb – u osnovao Ladislav 1094.g. i prvi biskup Duh iz Češke.
Pod pojmom samostana ovdje je ustvari označen kaptol zagrebačkih kanonika, koji su živjeli kao u
samostanu, pa se zato i upotrebljava ta riječ. U jednoj ispravi u arhivu Sv. Izidora stoji da je prvi
franjevački samostan bio u Zgb-u i da je prije bio benediktinski. Neki kažu da je tu boravio i Sv. Franjo
Asiški.
Sv. Benedikt u Kloštru Podravskom – po predaji je u 13.st. ovdje bio franjevački samostan, te da su
možda naslijedili benediktince koji su pobjegli pred navalom Mongola. Postoje neki izvori da je na nekoj
zemljopisnoj karti u opatiji Sv. Pavla u Austriji, gdje su označeni svi benediktinski samostani označen i
ovaj u Kloštru.
Sv. Martin u Vaški – spominje se u nekoliko navrata – u Szentyvanyevu prijepisu Pazmanyjeva
kataloga ; kod nekih mađarskih pisaca i kod našeg Kukuljevića koji kaže da se prvi put spominje 1190.g.
Zna se da su tu bili prisutni templari i regularni kanonici Sv. Augustina, za benediktince nije sigurno.
Pripadao je zagrebačkim biskupima.
Sv. Jeronim u Štrigovu (Međimurje) – izgleda da su ga podigli knezovi Celjski i to knez Fridrik 1448.g.
koji je onda postojao sve do Jurja Zrinjskog 1570.g.
Sv. Marija Gorska kod Lobora – blizu gore navedene crkve nalaze se ruševine nekih zidina koje su po
predaji bile samostan. Materijal je bio upotrebljen za gradnju današnje crkve u 15.st. Nađeni su kameni
fragmenti crkvene pregrade s reljefom dvoprutasta pletera i s dijelom natpisa – smatra se da je nalaz iz
11.st. Neki smatraju ( Tihomil Strahuhljak ) da je podignut od 1070. – 1090. dakle prije osnutka
zagrebačke biskupije i da je srušen kod provale Tatara 1242.g. Ipak je preživio po svjedočanstvu Bele IV.
Zna se da su tu kasnije samostan imali pavlini.
Sv. Nikola u Gvozdu – Klaić je smatrao da je pripadao benediktincima, ali se iz mnogih drugih mjesta
vidi da ga je Ivan (Hanz) Frankopan podigao kao pavlinski samostan.

24. VRIJEME PADA SALONE


Samo dva pisana izvora svjedoče o padu Salone – Konstantin VII. Porfirogenet u 10.st. i Toma Arhiđakon
u 13.st.( od Tome je pisanje preuzeo Dujam Hranković u 15.st. u djelu opis otoka Brača ). Arheoloških
dokaza o padu Salone nema. Prvi koji je u novije doba pisao o katastrofičnom svršetku bio je Bulić, koji je
inače odbacio pisanje Tome Arhiđakona. I Kostantin i Toma su se služili prepričavanjima, ne
neposrednim dokazima. Kod Tome dolazi do miješanja Slavena i Gota, do miješanja vremena pojedinih
događaja i sl. Toma uglavnom govori o tome da je Salona pala zbog svojih grijeha ( progon mučenika i
svetaca, pogonstvo i sl. ). Također govori o bijegu Salonitanaca i kasnijem vraćanju i rađanju Splita.
Konstantin u 29. poglavlju govori o naseljavanju Slavena, pljačkanju, uništenju i zauzimanju zemlje
romanskog stanovništva ; u 30. poglavlju govori o tome da su Slaveni naselili Dalmaciju i njome ovladali.
Konstantin poistovjećuje sudbinu carske Dalmacije s padom Salone.
Nasuprot njima imamo mišljenje Ž. Rapanića koji misli da je Salona bila više napuštena nego porušena.
Napuštena jer kao veliki grad nije mogla opstati bez provincije i bila je cilj napada puno više nego
raštrkana sela i na posljetku blokadom prometnica ona gubi važnu funkciju gospodarskog središta.
Ne može se odbaciti da je do nekog napada barbara ( bilo Avara, Slavena, Hrvata ) došlo, ali taj napadaj
nije bio presudan, niti je značio konačan pad Salone. Vjerojatno dolazi do preseljenja života na bolji
položaj ( Dioklecijanova palača ).
Bulić drži da bi godina pada Salone mogla biti 614.g. po godini sa sarkofaga opatice Ivane. U Saloni je
nađena ostava s novcem pohranjena oko 631.g.( najmlađa kovanica je iskovana oko te godine tzv.
«Heraklijev novac», pa je izvjesno da je netko dobrostojeći živio u njemu i nakon tobožeg pada. Jasno je
da poharani i porušeni grad ne može imati toliko novca.
LIBRI PONTIFICALES 640.g. ili 642.g. svjedoče da je papa Ivan IV. šalje opata Martina po relikvije
svetaca i prenosi ih u Rim. Najvjerojatnije su te relikvije iz Salone, a ne Splita. Relikvije se prenose kada
grad počinje nestajati – teza protiv pada Salone.

25. KRŠĆANSKE ADAPTACIJE UNUTAR DIOKLECIJANOVE PALAČE


Dioklecijanov mauzolej – u rsv preuređen je u katedralu Sv. Marije ( sv. Dujam ) ; - uklanja se
sarkofag, otvaraju se J vrata, i gradi se oltarna pregrada – nađeni su samo tragovi
Kripta mauzoleja posvećena je Sv. Luciji, ali nisu pronađeni tragovi adaptacije
Jupiterov hram ; - u prostoru antičke cele – krstionica Sv. Ivana
37u prostoru kripte – crkva Sv. Tome
33Prokulijan kanćelir izvor o tome da je Kibelin hram adaptiran u predromaničku crkvicu
Crkva Sv. Matije ( mauzolej splitskih nadbiskupa ) – korišten je rub Periptera i J zid Temenosa.
Dvije crkve u bedemima za koje su iskorišteni stražarski prostori ;
Sv. Martin – iznad S vrata palače, u stražarskom prostoru, pravilna orijentacija I –Z , oiginalne ploče na
stropu razbijene i napravljen bačvasti svod. Nađeni tragovi zvonika.
Sv. Teodor ( Gospa od Zvonika ) – iznad Z vrata palače, stražarski hodnik ima orijentaciju S – J, tako da
crkva nema pravilnu orijentaciju. Svod je križno kupolni – atipičan. U srednjem polju zvonik – nije
presvođeno. Pronađeni ostaci oltarnih pregrada.
34Kasnije Veliki Sever daruje prostor koji je okupirao (Dioklecijanove odaje) biskupu.
Sv. Ivan – pronađen krsni zdenac ( lik hrvatskog vladara ) za čije dijelove Dyggve tvrdi da su iz Sv. Petra i
Mojsija.
Sv. Mihovil na obali – nije adaptacija nego SK crkva koja živi i dalje.

26. RANOSREDNJOVJEKOVNA ARHITEKTURA U ISTRI


BALE ;
Sv. Marija – nalazi se ispod današnje župne crkve, jednobrodna sa tri istaknute apside ( jedina takva u
Istri ) – karolinška specifičnost
Sv. Marija Mala kod Bala – dvobrodna s dvije upisane apside. Neki smatraju da je predromanička iz
8./9.st., a drugi da je romanička jer je u lijevoj apsidi bio romanički oltar «in situ» i ostaci fresaka iz 14.st.
( slična Sv. Petru Starom u Zadru )
ROVINJ ;
Sv. Toma kod Rovinja – jednobrodna sa tri pravokutne apside, ima transept i kupolu ( centralna
građevina )
Sv. Andrija na Crvenom otoku kraj Rovinja – sačuvan središnji dio s kupolom, križna, centralna
građevina s freskama. Moguća datacija u 8./9.st.

Novigradska katedrala Sv. Pelagija – trobrodna je, ispod apside bila je kripta, nađen ciborij biskupa
Mauricija ( pronađen u baptisteriju ), import je iz Italije s kraja 8.st.
Kaštel Bale – jednobrodna crkva s tri istaknute apside, datira se oko kraja 8.st. ( datacija je po
namještaju )
Sv. Vincent u Sanvinčentu – najbolje sačuvana samostanska crkva, romanička je, jednobrodna s tri
upisane polukružne apside. S obzirom na freske datira se u 13.st.
Sv. Sofija u Dvigradu – ranoromanička iz 13.st. ista je kao i predromanička s početka 8.st. ( oko 800.g. ),
tri upisane apside i transept, u apsidama freske 8./9.st.
Sv. Katarina u Pulskom zaljevu – ništa nije sačuvano, jednobodna je s transeptom i kupolom – centralni
tip.
Sv. Trojica u Rovinju – poligonalna.?

27. NALAZ IZ ČAĐAVICE – Z. VINSKI


U Čađavici u Podravini je pronađen muški kneževski grob s prilozima nakita i željeznim mačem sa
zlatnim limom i ukrasima na balčaku koji je nestao.
Od nakita pronađena je ; masivna srebrna ogrlica ukrašena rombičnim motivom, par narukvica ukrašenih
ćelijama i staklenom pastom, par naušnica zvjezdolikog tipa ukrašenih granulacijom, pseudofibula, kopča,
ulomak pločice od tiještenog lima, 3 dijelom oštećena jezičca od lemljenjem sastavljenih limenih pločica.
Sav taj luksuzni srebrni nakit potječe iz PONTSKIH RADIONICA i pripada MARTINOVSKOJ
KULTURI te se datira u kasno 6. i rano 7.st.

28. OSTAVA MATRICA ZA TIJEŠTENJE IZ BISKUPIJE


Taj nalaz je jedinstven uopće u slavenskoj arheologiji ranog srednjeg vijeka. Potpada pod pitanja 7. i 8.
st.Predmeti su nađeni zajedno kao ostava. Sačuvano je 26 komada matrica koji čine 24 matrice jer su dvije
matrice kasnije bile razlomljene. To su matrice za tiještenje metalnog lima ( pressmodelle ) pomoću kojih
su se izrađivali razni ukrasni predmeti i to uglavnom okovi za remenje i fibule – takvih zasad nema.
Tehnička izradba i plemenita debela patina na drugoj strani objekta govore u korist originalnosti objekata.
Figuralno se mogu svrstati u 4 skupine ;
38stilizirane figuralne ( ljudska lica, razne životinje )
39matrice za otisak privjesaka ( zvjezdolika naušnica )
42rozete i veće okrugle pločice
43kvadratne i duguljaste matrice
Jedan od najpoznatijih nalaza matrica je FoNLAK u Mađarkoj, dru7gi poznati je u ADONYU na području
Panonske ravnice, ali ni jedna nema sličnosti sa Biskupijom. Nalaza matrica bilo je i u Rusiji i otisaka, ali
se ne mogu povezati sa Biskupijom.
Budući da se ne možemo osloniti na komparaciju s drugim matricama nađenim u Panonskoj nizini,
moramo ih uspoređivati s već otisnutim ukrasnim objektima npr. Zvjezdolikim naušnicama iz 7.st. koje
pripadaju martinovskoj kulturi, no cijeli nalaz ne možemo točno kulturno opredijeliti iako pripada 7.st.

29. WERNEROVA PODJELA SLAVENSKIH LUČNIH FIBULA 7.ST.


1. ANTROPOMORFNE – nalazimo ih na području balkana, postoji teorija da su se proizvodile u
Erdelju. – ovoj grupi pripada i fibula iz STENJEVCA – Zagreb
2. ZOOMORFNE nalaze se na području Krima – proizvodile su se u Ukrajini
3. DNJEPARSKE – s antropomorfnom nogom i konjskim protomama ( glatke i bez ukrasa ) –
proizvođene i raširene po Podnjeprovlju. Vezane isključivo za Ukrajinu.
Smatra se da slavenske fibule potječu od gotskih, ima nejednakosti ; gotske uglavnom od plemenitog
metala u paru, a slavenske od raznih kovina. Oba tipa su ženske i nose se uglavnom na dole.

30. KARAKTERISTIKE RANE SLAVENSKE KERAMIKE


Keramika je uglavnom od dobro pročišćene gline, može biti; tamnosive, sivosmeđe i crvenkastosive boje i
dobro je pečena.
Od ukrasa se javljaju valovnica i horizontalno ugrebene linije, ornamentika se na keramici nalazi
uglavnom ispod vrata posude i prelazila je prema trbuhu ( samo izuzetno je cijela površina ukrašena ), a
ima i više neukrašenih posuda. Keramika je rađena na primitivnom ručnom lončarskom kolu ( na dnu ima
kružna ispupčenja ) ili tehnikom gnjetenja = ručno, manja količina keramike, a mogu se pojaviti i znakovi
lončara – x ili monogram.
Oblici posuda se dijele u 2 osnovne skupine ; a) tipično slavenski oblici ( jajolike ili kružno jajolike, često
asimetrični ) i b) osobiti oblici – urne iz Kašića – trbušaste sa izvijenim obodom – 7.st. - inače su
zdjelaste, s izraženim bikoničnim tijelom, loptaste sa širokim obodom – TIPIČNO SLAVENSKI OBLICI.
Slavenska keramika se razvija pod utjecajem autohtonog življa i teško ju je datirati samo na temelju
tehnološko – tipoloških karakteristika pa za sigurno datiranje trebamo zatvorene cjeline.

31. MARTINOVSKI KULTURNI KRUG


*Prvi Avarski Kaganat je bio složeni plemenski savez kojeg su činili Avari, Kutriguri, Protobugari,
Slaveni ( Anti ).
Martinovka stil pripada u 2. pol. 6.st. i 7.st.i čini zasebnu pojavu unutar 1. Avarskog Kaganata. Središte
kulture je u Ukrajini, ali zastupljena je bila i u podunavskim krajevima – Slovačka, Moravska, Rumunjska,
Mađarska i Balkan i to uglavnom nakit tog tipa. Karakteriziraju ga ostave blaga, a uz nakit crnomorskog
porijekla ( pseudo kopče, pseudo fibule, zvjezdolike naušnice i narukvice zadebljanih krajeva ), često
dolaze i slavenske fibule s antropomorfnom nožicom. Od tehnika izrade se javljaju tiještenje, granulacija,
tiještenje s pseudo granulacijom, a karakteristični oblici su zvjezdolike naušnice, gravirani jezičci s
prikazom životinja i biljnim motivima, aplike i kopče rađene na proboj sa fantastičnim životinjama u
obliku ljudskih likova.
Martinovka, Ukrajina : 6.st.
Nalaz????
Dijelovi konjske opreme, aplike u obliku fantastičnih životinja, pozlaćena slavenska fibula, narukvice
proširenih krajeva, srebrni kalež – karakteristične ljudske maske iz radionica u Carigradu. Bizantske
kopče, slavenske fibule s antropomorfnom maskom, srebrne žlice i zdjelice, bizantski srebrni jezičci s
graviranim biljnim motivima.

32. KARAKTERISTIKE GROBALJA POGANSKOG HORIZONTA (DO SREDINE 9.ST.) U


DALMACIJI
Karaman i Belošević smatrajuda su Slaveni zadržali običaj spaljivanja i da su ga koristili paralelno s
pokapanjem do 9.st. no smatra da su Hrvati brže prihvatili nove običaje pokapanja te da su paljevinski
nalazi mogli potjecati i iz ranijih razdoblja ( zbog kontinuiteta pokapanja na istom mjestu ) ili su pripadali
običaju paljenja ognja IZNAD tijela pokojnika koji je bio poznat kod Slavena i Germana. Svejedno
priznaje postojanje paljevinskih grobova u Smrdeljima kod Skradina, ali ih zbog nalaza datira u 8.st.
U 2.pol. 8.st. Hrvati su se redovito pokapali u jednostavnoj jami iskopanoj u zemlji, orijentacije I – Z,
oružje, ostruge, nakit ( sve import ), zlatnik u ustima i keramika lokalne proizvodnje.
Početkom 9.st. zadržavaju se groblja na redove uz naselja, ali se počinje i pokapati uz crkve, grobovi su od
kamenih ploča s poklopnicom, skoro u obliku ovala, nakit je domaće proizvodnje ( jednostavne karičice 1,
3, 4 jagodne ).
Belošević spominje i žarno groblje iz 7.st. iz Kašića – MAKLINOVO BRDO na kojem su nađeni tragovi
paljevine i pepela pomiješani sa ulomcima spaljenih ljudskih kostiju i keramike ( slavenske urne )
Jelovina ne smatra da su ove dvije nekropole dokaz.
Groblja s inhumiranim ukopima kraj 7.st. – poč. 9.st.: Materize kod Nina,Razbojine, Maklinovo Brdo,
Glavčurak u Kašiću, Bračića podvornice u Biskupiji kod Knina.
7 najstarijih grobova iz Crkvine u Biskupiji kod Knina, ženski grob iz Trilja, grobovi u koljanima kod
Vrlike – datirani novcem Konstantina V Kopronima (741 – 775)
Sarkofag iz Biskupije s pozlaćenim ostrugama i garniturom za zakopčavanje – zlatnik Bazilija I (867 –
886).

33. NAJSTARIJI HORIZONT GROBOVA NA LOKALITETU CRKVINA U BISKUPIJI KOD


KNINA
7 muških grobova, nalaze se južno uz SH crkvu Sv. Marije, u jednostavnoj zemljanoj raci, u drvenom
lijesu s obolom u ustima – Konstantin V Kopronim i sina Lava IV 751-775
- horizont najstarijih SH grobova oko 800.g. ; najstariji grobovi s oružjem svih Slavena uopće
1)grob – par laganih ostruga od pozlaćene bronce s garniturom + solidus
- drveno vjedro optočeno kositrom i željezom
- bakrena patera – tava
bojni nož i mač tipa K ukrašen na jabučici srebrnom žicom – natpis ULFBERHT – radionica u Poranju –
datiraju se u 9.st. ako su zapadno od Rajne
6)grob – datiran isto obolom K.V.K.
- mač tipa K bez potpisa, ali s pozlatom na balčaku i garnituri
- izrađen prije 800. jer ima kraću nakrsnicu, a oni iz 9.st. imaju dužu
4)grob – mladić sa dugim bojnim nožem, bez obola, srebrne i pozlaćene ostruge - tipološki slične onima
iz groba 1 – oko 800.g.
7)grob – solidus i željezne ostruge tauširane srebrom i sačuvanim kratkim trnom

34. ZNAČENJE GROBLJA U KAŠIĆU


1. KAŠIĆ – MAKLINOVO BRDO – 8. – 1. pol. 9.st
-pronađeno je 55 SH grobova: u običnim zemljanim rakama (12), s upotrebom kamena – uz glavu ili noge
(43)
-svi grobovi su bili kosturni, orijentirani I-Z, sa pokojnicima na leđima sa ispruženim rukama, pogrebni
običaji su slični kao i na ostalim SH nekropolama poganskog horizonta ( Nin – Ždrijac, Nin – oko crkve
Sv. Križa )
-većina grobova je imala priloge, od toga najviše keramike. Nađeni su i željezni noževi, željezna kresiva s
kremenom, 2 željezne ostruge.

2. KAŠIĆ – MAKLINOVO BRDO (VINOGRAD STOJANA DRČE) – ŽARNO GROBLJE – 7.st.


- 50-ak m JI od SH nekropole s kosturnim grobovima uočeni su bili tragovi paljevine i pepela pomiješani
sa ulomcima spaljenih ljudskih kostiju i fragmentima keramike.
- urne – slavenska keramika nisu bile zakopane dublje od pola metra, a nalazile su se na nepravilnoj
međusobnoj udaljenosti, pokojnici nisu bili spaljivani na mjestu ukopa žare, nego na posebnoj lomači. Ne
može se utvrditi da li su nad žarama postojali humci kao što je to bio običaj kod slavenskih naroda.
- datira se okvirno u 7.st. i predstavlja PRVI ARHEOLOŠKI DOKAZ O SAHRANJIVANJU
SPALJENIH SLAVENSKIH POKOJNIKA ne samo u Dalmaciji nego i na cijelom području bivše
Jugoslavije
- NAJSTARIJI NALAZ SLAVENA (HRVATA)

3. KAŠIĆ – RAZBOJINE – 8. – 1.pol.9.st.


- SH nekropola poganskog horizonta, svi grobovi imaju kamenu grobnu arhitekturu od neobrađenih
kamenih vertikalno postavljenih ploča+poklopnica, a neki su imali i popločano dno, orijentirani I-Z.
Prevladavaju ovalni oblici grobova, a zastupljeni su i pačetvorinasti i trapezoidni. Svugdje uglavnom po 1
kostur ispružen na leđima s rukama uz tijelo. Prilozi : željezni noževi, kresiva, obične brončane karičice,
šilo, keramičke posude.

4. KAŠIĆ –GLAVČURAK
- istraženo je 25 grobova ( 10 iz seobe naroda, 15 SH )
- stariji SH sloj 2.pol.8.st.-1.pol.9.st. – obične zemljane rake, keramika, željezni noževi, fragmenti
željeznih obruča, srp
- mlađi sloj 10.st. – 11.st. – neobrađene kamene vertikalno postavljene ploče, grobovi su pačetvorinastog
oblika, srebrna naušnica, prstenje . . . .

5. KAŠIĆ – MASTIRINE – 9. – 11.st.


- ostaci SH crkve centralnog oblika sa 6 apsida i naknadno dodanim narteksom
- s J strane crkve – SH nekropola sa 132 groba od nepravilnih vertikalno položenih kamenih ploča, neki su
bili od običnog zidanog kamenja, različita orijentacija zbog konfiguracije terena ; mrtvaci su položeni na
leđa s rukama uz tijelo
- prilozi su relativno brojni : obične karičice, karičice s koljencima, S karičice, s 1 jagodom, s 3 jagode,
prstenje

35. GROB HRVATSKE ODLIČNICE IZ TRILJA


Za otkopavanja zemlje na župnom groblju u Trilju pokraj stare župne crkve Sv. Mihovila nađen je
starinski nezazidani grob. Od kostiju je nađena je samo donja čeljust i ispremiješani zlatni predmeti – dio
ženskog zlatnog nakita, a sastoje se od zlatnog đerdana, prstena, 1 par puceta i 3 para naušnica sličnog
oblika, ali različite veličine. Među predmetima je ležao i bizantski stari novac ( Konstantinov obol ).
Đerdan – od 20 većih i 4 manja jajolika zrnca. Manja su glatka bez ikakvog ukrasa, a veća na sredini
imaju zlatnu filigransku nit i filigranski rub na krajevima.
Dugmad kuglastog oblika – ima po sredini istaknuti zrnati rub koji dijeli gornju glatku polovicu od donje
koja je načičkana zlatnim izbočinama obavijenim filigranskom niti.
Tri para naušnica – su sa dvije strane filigranskim koljencima od 1 ili 3 reda nanizanih kuglica, a pri dnu
karičice je privjesak gusto zbijenih kuglica u obliku grozda koji se proteže s obiju strana karike prema
gore i dole. Filigranska pletenica na karičicama srednjih i većih naušnica.
Prsten – u sredini ima ovalni okvir obrubljen filigranskim zrncima, a u okviru je ljubičasta staklena pasta.
Oko toga su 4 glatke okrugle uške obrubljene nizom točkica, a između njih su 2 trokutasta polja.
Zlatni novac – je solidus bizantskog cara Konstantina V Kopronima (741 – 775). Na prednjoj strani je lik
njegovog oca Lava III, a na stražnjoj je on sa sinom Lavom IV.

Nalaz pripada umjetnosti seobe naroda (merovinškoj i barbarskoj umjetnosti).

36. GROBLJE U BRODSKOM DRENOVCU


Spada u vrijeme trajanja avaro-slavenske kulture u panonskom Podunavlju – kraj 7. – pol. 9.st.
Za lokalitet je doznato 1951/2, a sistematski je iskapan od 1953.g. Nalazi se na brežuljku PLANA.
To je ranosrednjovjekovno groblje koje sadrži 32 groba, od toga 3 sa skeletima konja i 1 dvojni. Svi
grobovi su skeletni, ukopi su vršeni u jednostavnim zemljanim rakama bez grobne konstrukcije. Pokojnici
su ukapani na leđima s rukama uz tijelo, orijentirani I(glava) – Z(noge).
U 3 konjanička groba, jahač je bio orijentiran kao i ostali, a konj ( tipa Tarpan – orijentalnog podrijetla )
mu je ležao s lijeve strane položen na noge savijene pod trup. Sva tri konja su pokopana s jahačom
opremom ( žvale, stremen i kopče ). 1. konjanik je imao kompletnu opremu ratnika, 2. je imao samo bojni
nož, a 3. nije imao ništa.
Značajna je pojava osteoloških ostataka raznih domaćih životinja koja govori o vjerovanju ljudi pokopanih
u Brodskom Drenovcu. Pronađene su i ljuske jaja i zdrobljena jaja. Postoji i jedan zgrčeni ukop.
Od kulturnih nalaza imamo :
44naušnice sa tri koljenca i privjeskom od staklene paste ( 7.-9.st.)
49sljepoočničarke – jednostavne koje se vremenski ne mogu pobliže odrediti ;
rastavljenih krajeva od kojih je jedan ravan, a drugi uvijen u petlju – susreću se
unutar ketlaške kulture i SH nalazima 9.st. ; s nekoliko puta zavijenim nastavkom
(8.-9.st.) ; sa štapićastim privjescima od 2 isprepletene žice – ketlaška kultura (9.-
10.st.)
51narukvice – pronađen je dio jedne rastavljenih krajeva, rombičnog presjeka ;
pronađen je i dio propelera ( okov ) i narukvice – 8./9.st.
52prstenje – jednostavno (9. – 11.st.)
54jezičac – s pojasa s lozicom i plitko urezanim ornamentom ( najkasniji period
avarsko-slavenske kulture, kraj 8. – pol. 9.st.
56koštani tuljac za igle – uobičajeni kulturni element u avaro-slavenskim
nekropolama 8.st.
58oružja – bojni nož, sablja, palaš, spata(dvosjekli mač)
59žvale, stremeni, vedrica, medaljon itd.
60najviše je nalaza keramike koja pripada PODUNAVSKOM TIPU
Samo groblje je datirano u početak 9.st.
37avarski elementi – jahači rekviziti(posebno žvale s vertikalnim prečkama u obliku slova «S»),
propeler okov, naušnice sa staklenim privjeskom, sablja, palaš
41slavenski elementi – sljepoočničarke (pripadaju ketlaškoj kulturi koja je naslijedila avaro-
slavensku kulturu 8.st.), ukrasna srebrna pozlaćena zrna i keramika podunavskog tipa

37. RANOKAROLINŠKI NALAZI U HRVATSKOJ KAO POKAZATELJI KAROLINŠKOG


UTJECAJA U KRISTIJANIZACIJI
Širenje kultova franačkih svetaca ; Sv. Asel, Sv. Marta, Sv. Martin, Sv. Hermagora, Sv. Bartul.
I imena svećenika npr. Gumpertus i Gracijan (natpis iz Sv. Marte u Bijaćima) ukazuju na franački utjecaj.
Prvi kontakti s Francima se odvijaju već u 2.pol.8.st i to sa misionarima. Najznačajniji nalazi koji
pokazuju njihov utjecaj u kristijanizaciji su cetiska kadionica iz Stare Vrlike i dva relikvijara – jedan s
moćima Sv. Anselma iz Nina u obliku torbice kakvi se i inače javljaju u merovinškoj i karolinškoj
umjetnosti (~Cividale), ukrašen iskucavanjem na srebrnom pozlaćenom limu, na gornjem dijelu je
prikazan Krist kako sjedi na prijestolju, a na donjem pod nejednakim arkadama su prikazani mladi orant,
ženski svetački lik u adoraciji i mladoliki svetac sa kadionicom – ninski patroni AMBROZ – MARCELA
– ASEL. Stražnja strana je primitivnije obrađena s iskucanim kružnicama. Karaman ga datira u početak
9.st. Drugi relikvijar pripada nepoznatom svecu iz Nina, a izrađen je u obliku škrinjice tj. sarkofaga sa
dvoslivnim krovom. Izrađen je od drveta i obložen srebrnim limom, a ukrašen rozetama i lažnim
draguljima od staklene paste što ukazuje na rani srednji vijek – 7./8.st.
Kadionica iz Stare Vrlike – od srebra i bakra s djelomičnom pozlatom, izrađena tehnikom lijevanja i
ukrašena rovašenjem, po ukrasima slična Tasilovom kaležu datira se u 2.pol.8.st.

38. KAROLINŠKI MAČEVI I OSTRUGE U HRVATSKOJ


Oprema ratnika u ranofeudalnoj Hrvatskoj državi uglavnom je karolinškog tipa. Sastoji se od;
DVOSJEKLOG MAČA, BOJNI NOŽ, KOPLJE S KRILCIMA i od opreme konjanika OSTRUGE.
U gradovima bizantskog temata ; Zadar, Trogir, Split nije registriran ni jedan primjerak jer su Bizant i
Franci u ratu. Mačevi u dalmatinskoj Hrvatskoj se datiraju u 1.pol.9.st., a starija su samo 2 podravska
nalaza s ranokarolinškim mačevima ( Medvedička – Đurđevac i Cirkovljan) koje datiramo prije i oko
800.g., smatrajući ih posljedicom ratnih pohoda Karla Velikog protiv Avara u Panoniji ( neovisno od
hrvatske kneževine u dalmatinskom zaleđu u 9.st. ). Mač iz Podsuseda – tip K je nešto mlađi i pripada
1.pol. 9.st., a njegov smještaj govori da je nosilac mača možda bio pokopan u vrijeme nemira za vladanja
pan. – slav. knezova Ljudevita ili Ratimira. Nalazi u dalm. zaleđu su posljedica karolinškog kulturnog
utjecaja. Karolinške mačeve kod nas nalazimo ili kao dar ili kao trgovačku robu i to od 800. kroz cijelo
9.st.
- mačevi tipa H – dvosjekli mač sa žljebom za krv na sredini, donekle trokutasta jabučica sa zaobljenim
rubom,čest ukras je TAUŠIRANJE, baza jabučice i nakrsnica su u obliku leće ; mač tipa H se u Europi
( Poranje ) javlja od 2.pol.8.st. kroz cijelo 9.st. ( slavenska groblja ), a u sr. Europi i u 10.st. ( Mađarska ) –
Ždrijac, Nin(grob 322 – ovaj je neukrašen) ; Gradac kod Drniša; Katuni kod Omiša – 9.st.; Rudići kod
Glamoča – ovi mačevi su franački import iz Porajnja, a trgovinom su došli poslije 800. – 1.pol.9.st.
- mačevi tipa K – ima višedjelnu krunu jabučice (5-dijelna), balčak je izrađen prugasto tauširanim
ulošcima od srebra i mjedi – Prelog, Međimurje(8.st.) – tip K, najstariji ; Vindija kod Varaždina – import
iz Poranja ; Biskupija , Koljani, Mogorjelo, Prozor, Podsused, Stolac, Orlić – 9.st. mač iz biskupije datiran
je novcem K.V.Kopronima – rano 9.st.
- Medvedička, Panonija – poseban tip 1 – bojna sjekira, jezičci sa remena za mač – stil Tasilovog
kaleža,datiraju se oko 800.g., kraj 8./poč. 9.st., češće nemaju jednoobrazno oblikovane jabučice na
balčacima, jabučica i kratka nakrsnica su tauširane gusto plošnim ukivanjem brončane žice s pozlatom na
bazi jabučice, a posebno na nakrsnici se razabire obrubljen hrbat
- Prelog – Cirkovljan, Biskupija, Vrpolje kod Knina, Gračac, Plavno – prijelazni tipovi – tip 1 – tip H, tip
1 – tip K ; - stremeni okrugli i dijelovi ostruge – najstariji
Na 4 mača u Europi (tip K ?) je na sječivu pisana signatura ULFBERTH (2 u Norveškoj i Biskupiji
i Prozoru kod Otočca).
Najbrojniji nalazi ostruga su u Biskupiji i Gornjim Koljanima.
Biskupija – par laganih brončanih ostruga sa zakovicama na pločicama i garniturom – nakon 800.g.
Datirane zlatnikom K.V.Kopronima - Grobovi plemića s ranokarolinškim ostrugama sa zakovicama na
pločice i s garniturom – poč.9.st.
- kneževski grobovi u crkvi – mauzoleju – 2.pol.9.st. ;
1) dječak u zasvođenoj zidanoj grobnici
2) 2 muškarca u sarkofazima
= oba ova groba imaju masivne , bogato ukrašene pozlaćene ostruge sa dužim šiljcima ( mlađe )
Mogorjelo – pojasna garnitura s kopčom sa okovom i 2-dijelnim jezičcem ; lagane brončane ostruge
Koljani, kod Vukovića mosta – pokojnik u drvenom lijesu, narebrena pojasna kopča (poč.9.st.), rani
karolinški mač tipa K-O s brončanim okovima pojasa, par željeznih ostruga sa garniturom za
zakopčavanje
- starije, masivne – Ostrovice kod Bribira, Begovača, Ždrijac, Maklinovo brdo - Kašić
Paralelne za Ždrijac i Begovaču (poč.9.st.) imamo u Biskupiji iako su tamo nešto starije (kraj 8.st.) –
K.V.Kopronim i brončane Ždrijac (g. 161 i 74) i Maklinovo brdo su mlađi – 1.pol.9.st.
Biskupija i Ždrijac – import, ove druge su možda domaći proizvod po uzoru na franačke.
Stranče – Gorica – masivne željezne ostruge, vjedro, recipijent za sol – 9.st.

39. KRSTIONICA KNEZA VIŠESLAVA, LUK IZ KAŠTEL SUĆURCA I SARKOFAG IVANA


RAVENJANINA
Višeslavova krstionica – smatra se da potječe iz Nina i da je Višeslav prvi pokršteni vladar Hrvata oko
800.g. Zapravo to ništa nije sigurno pa je i po jednostavnom ornamentu,plitko isklesanim stupićima s
jednostavnim kapitelima, astragalu i pleternom križu s volutama neki datiraju oko 800.g.(Petricioli), a po
istim elementima dekoracije i osobinama natpisa Šeper i Rapanić u 11.st.
« Ovaj izvor prima slabe, da ih prosvijetli. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od prvog
roditelja, da postanu kršćani spasonosno ispovjedajući vječno Trojstvo. Ovo je djelo pobožno načinio
svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava, u čast naime Sv. Ivanu Krstitelju, da zagovara njega i njegove
štičenike (krštenike) »

Luk iz Kaštel Sućurca – jedan od najstarijih srednjovijekovnih spomenika kod nas, a pripada prijelaznom
razdoblju. Ukrašen je kukama, natpisom ( « Gledaj ovo djelo, kakvom je divnom ljepotom izvedeno
pomoću Gospodina . . . . » ). Luk je bio uzidan u jednu kulu, od mramora je i u presjeku je 8 – kutan. Ne
zna se kojoj crkvi je pripadao – Katić smatra ili Sv. Juraju na Putalju ili Sv. Mariji od Hlada pa ga datira u
9.st., Karaman i Bulić ga datiraju u 8.st. Danas se čuva u župnoj crkvi u Kaštel Sućurcu.

Sarkofag Ivana Ravenjanina – ovaj sarkofag je izrađen od prokoneškog mramora što znači da je bio
antičkog porijekla jer se u srednjem vijeku mramor više ne uvozi pa se prerađuju antički sarkofazi. Na
pročelju je ukrašen ukrštenim ljiljanima, auz njegov gornji rub je natpis na latinskom. Nalazi se u
Krstionici Sv. Ivana u Splitu, a do 1881.g. je bio u kapelici Sv. Matije, natpis nije datiran i ne kaže izričito
koji nadbiskup Ivan, ali se je ipak po davnoj tradiciji pripisivao Ivanu Ravenjaninu, obnovitelju splitsko –
solinske nadbiskupije početkom srednjeg vijeka, koji je živio od 650 – 680.g.
Tek u novije doba se javljaju sumnje o postojanju Ivana Ravenjanina i neki povijesničari smatraju da se
zapravo radi o papi Ivanu X koji se može smatrati pravim reorganizatorom dalmatinske srednjovijekovne
crkve koji je preko 2 splitska koncila 925. i 928. potvrdio primat splitske nadbiskupije u Dalmaciji i
Hrvatskoj. On je prvo bio biskup u Raveni – odatle je nastala splitska legenda o nekom Ivanu iz Ravene –
Duchesne, Šegvić . . . .
Slova natpisa i dekoracija upućuju na 10. i 11.st. Neki smatraju da je Ivan Ravenjanin zbilja postojao, ali
ga smještaju u 7.,9.,8.st(Šišić),11.st. – sarkofag Ivana Ravenjanina je sličan sarkofagu nekog priora Petra u
Splitu, a riječ PRIOR se ne javlja prije 1000.g. Bulić – 9. ili 10.st.
Sam sarkofag je četverokutna dugačka škrinja sa spljoštenim, gotovo ravnim poklopcem na kojem je
popreko urezan križ između čijih krakova je urezan grčki natpis HC XC NHKA. Na prednjoj strani
sarkofaga je latinski natpis. Ispod natpisa, prednja strana je razdijeljena na 4 jednaka pravokutna polja, u
svakom je ukras koji se sastoji od 4 trolista ili heraldička ljiljana složenih u obliku kosog križa, u sredini je
rozeta, a polja su razdijeljena motivom užeta.

40. KARAMANOVE TEORIJSKE POSTAVKE O STAROHRVATSKIM GROBLJIMA


Slaveni po dolasku (615.) nisu donijeli nikakav materijal. Živjeli su stalno na istom mjestu, prisvojili su
tuđe predmete. Plitko su zakopavali svoje mrtve(incinerirane) – zato im nema traga kroz 2 stoljeća 6 – 8.
najstariji nalazi – 8.st. groblja s nalazima kesteljske kulture (mađarski arheolozi kažu da su to Avari).
Hrvati u 7.st. nema nikakvih grobova samo nalaz iz Čađavice u posavskoj Hrvatskoj i matrice za tiještenje
iz Biskupije – Karaman vidi srodnost sa ostavštinom kuturgura u Ugarskoj, i Golubić kod Knina Karaman
smješta u tu skupinu. Ogrlica sa šupljim zrnima i zvjezdolike naušnice tipične su za 6 – 8.st. i odaju
utjecaj Bizanta.
Radić i Marun govore o spaljevini na SH groblju u Smrdeljima kod Skradina, no Karaman se ne slaže s
tim u potpunosti – on smatra da su ti nalazi iz 8.st avarske provinijencije.
2/2 8.st. – nekoliko grobova u Biskupiji, ženski grob u Trilju, nekoliko grobova u Koljanima
Oko 800.g. – 5 grobova u Velikoj Gorici – noževi, sjekire, strelice.
Karaman grobove u prostoj raci datira u 8.st. tj. u nepokršteni period, a one sa obložnicama u pokršteno
9.st. i smatra da to vrijedi samo za dalmatinsku Hrvatsku jer se u panonskoj Hrvatskoj još u 11.st pokapaju
u prostoj raci. Ima i iznimaka – Koljane 2 groba u prostoj zemlji i 3 s neotesanim kamenjem – 1 kamen uz
glavu i 1 uz noge – prijelaz od zemljanog groba ka kamenoj konstrukciji. Karaman se ne slaže da su
grobovi iz Biskupije i Koljana imali lijesove ( jer se oni javljaju kod nekih slavena iza 1000.g. ) nego da
su bili položeni na drvenu dasku.
Označeni grobovi – humak zemlje nad grobom, ali to trajalo kratko jer su stavljli križ na grob. Po
Karamanu običaj prilaganja ostruga i mačeva potječe iz Vikinške kulture koji su stigli u Veliku ili Bijelu
Hrvatsku s kojom su ostali u vezi (????), naušnice iz Biskupije i Trilja su bizantskog porijekla.
Po T.A. Ivan Ravenjanin je već sredinom 7.st pokrstio Hrvate i ustanovio Crkvu, ali Karaman se ne slaže s
tim – kaže oko 800.
U 9. i 10.st. prevladavaju nepravilne pačetvorine , ovali u dalm. Hrvatskoj, u 11.st u Podravini (Bijelo
Brdo, Kloštar, Svinjarevci) još ukopi u prostoj raci.
Dasku zamjenjuju ploče na dnu groba, a križ umjesto zemljanog humka.
Presvođena grobnica. Sarkofag – 2 u Crkvini, Jelenin na Gospinom otoku u Solinu, 11.st. Petar Crni u Sv.
Petru u Selu itd.
Karaman kaže da već od 9.st. Hrvati u grobove ne stavljaju priloge, ali ima iznimaka. U tim grobovima 9.
i 10.st. nalazimo nakit – proizvod domaćih zlatara osim 3-jagodne naušnice iz Erduta – import.
U 11.st. napuštaju se groblja na redove, ukopi uz crkve osim u Bijelom Brdu – obična raka, oruđe, novac,
posude i u Kloštar, Svinjarevci. Zbog pokapanja u blizini crkve napušta se stroga orijentacija Z – I,
orijentacija prema zidu crkve : Žažvić kod Bribira, Sv. Mojsije u Solinu, Katedrala u Biogradu.
Etažni grobovi : Sv. Juraj na Putalju, Žažvić.
11.st. nepravilna kamena pačetvorina, nema više naušnica – obamrlo zlatarstvo, poneki bjelobrdski oblik.
Bukorovića Podvornica :
- 1 sloj – 9.st. – obična raka
- 2 sloj – oko 1000. i 11.st. – ovalni grobovi
- 3 sloj – 12.st. – pravilni četvrtasti bez nalaza

41. KARAKTERISTIKE I DATACIJA GROBALJA MRAVINCIMA, MAJDANU I GAJINAMA


Groblje u Mravincima (115 grobova , 9. – 10.st.)
Groblje u Mravincima iznad Solina ( položaj zvan Glavičine ) je SH groblje na redove koje se datira u 9. i
10.st. po analogijama sa SH grobljima i nakitom. Na ovom groblju nisu nađeni ostaci crkve, a pokojnici su
sahranjivani u jednostavnim uskim četvrtastim grobovima od nepravilnog kamenja – suhozida i pokriveni
pločama. U grobu se nalazi po jedan pokojnik, uz par obiteljskih grobnica. Jedan pokojnik u grobu je
uobičajen za rani srednji vijek dok ih u kasnom srednjem vijeku ima više. Više od polovice grobova nema
nalaza, a i oni koji ih imaju nisu baš bogati i pokazuju nam prosječne prilike SH naselja. U grobovima su
pronađene naušnice (jednostavne karičice većinom od bronce, 1-jagodne, 4-jagodne – 1 par srebrnih,
karičice s «S» završetkom – malo starije, karičica s 3 koljenca ; na SH grobljima su česte 1-jagodne sa
šupljom jajolikom jagodom), prstenje (uglavnom brončano), nožić, bakrene pločice pasa (u grobu
dječaka je nađeno 8 okruglih pločica), ljuska jajeta (poganski običaj popudbine važan je za datiranje)

Groblje u Majdanu (26 grobova, preko 100 uništeno, 9. – 10.st.)


Groblje u Majdanu kod Solina je SH groblje na redove koje se datira u 9. i 10.st. Sami grobovi su u obliku
nepravilnih pačetvorina ili ovalni, zidani od nepravilnih komada kamenja spojenih glinom, a ploče kojima
su pokriveni su uzete sa obližnjeg starijeg rimskog vodovoda. Grobovi su orijentirani Z – I, a pokojnici su
položeni na leđa s rukama uz tijelo. U grobovima su pronađeni i dragocjeni predmeti od zlata i srebra ;
naušnice ( par 1-jagodnih zlatnih ukrašenih filigranom, par 1-jagodnih srebrnih sa pozlaćenom jagodom i
filigranom, par velikih srebrnih 4-jagodnih ukrašenih filigranom, manje zlatne i srebrne 1-jagodne ),
đerdan ( 8 jajolikih privjesaka od pozlaćenog srebra ukrašenih filigranskim zrncima obavijenim žicom –
tradicija antike i Bizanta ), prstenje ( srebrni i brončani kolutovi, 1 od pozlaćenog srebra i sa staklenim
zrnom – kasna antika )
Groblje na Majdanu ima 2 sloja. U starijima grobovima su nalazi dragocjenog zlatnog i pozlaćenog nakita
ukrašenog filigranom, dok se u mlađima nalazi nakit od srebra sa mnogo jednostavnijim dekorom.
U 9.st. i kasnije nakon pokrštenja, Hrvati svoje mrtve redovito pokapaju u grobnice od kamenih ploča i
nepravilnog kamenja sa nakitom, ali bez oružja, a nestaje i popudbine. U 11. i 12.st. predmeti u grobovima
postaju sve rjeđi, a njihova izvedba sve slabija ( u posavskoj Hrvatskoj i Istri se ne koristi filigran nego
liojevani oblici koji ga oponašaju )

Groblje u Gajinama ( 100 grobova, 9. – 11.st. )


Groblje u Gajinama kod Kaštel Sućurca je SH groblje na redove i datira se u razdoblje od 9. – 11.st.
Grobovi su ovalnog oblika, ograđeni kamenim klinovima i pokriveni pločama. Od nalaza su najbrojnije
naušnice (obične karičice, 1-jagodne, sa 1 izduženom jagodom, s jagodom kojoj su polovice načinjene od
spiralno uvijene žice – import iz karantansko – ketlaške kulture, par većih 1-jagodnih s filigranom), 15
probušenih rimskih i bizantskih novčića (Bulić misli da su se nosili oko glave).
Uz Mravince ovo je najstarija SH nekropola na ovom prostoru, ali obje nemaju crkvene arhitekture.

42. GROBLJE STRANČE – GORICA


Ovo SH groblje na redove je važno jer se nalazi van hrvatske države – u području Vinodola (Crikvenica) i
potvrđuje nazočnost Hrvata već krajem 8./9.st. Sastoji se od 186 grobova i datira se od 8. – 11.st.
Bogatstvo grobnog inventara upućuje na veze sa Bizantom, Karolinzima, karantansko – ketlaškom i
bjelobrdskom kulturom.
Grobovi su najčešće orijentirani I – Z, a pokojnici su položeni na leđa s rukama uz tijelo i prilozima poput
keramike – POGANSKI HORIZONT.
Javlja se više tipova grobova – u običnim zemljanim rakama, sa djelomičnom upotrebom kamena i
obloženi neobrađenim kamenjem. Pretežno se nalazi po jedan pokojnik u grobu i veliki je broj žena i djece
što možda upućije na epidemiju. Nalazi tekstila upućuju na to da su pokojnici pokapani u odjeći i nađeni
su uglavnom nakitni predmeti – naušnice, ali i drugi metalni predmeti poput noževa i britvi. Uz pokojnike
su su stavljani i razni ritualni predmeti koji potvrđuju poganski običaj pokapanja ( keramika s popudbinom
i razbijene posude ). Isto tako je pronađeno i par bojnih noževa, strelica te 2 tuljca od kosti i «T» recipijent
od roga čije analogije imamo u Ždrijcu i datiramo ga u 8.st.
Naušnice – obične karičice (9. – 12.st.), «S» karičice (smatraju se tipičnim slavenskim nakitom 9. – 12.st.
i prema nekim autorima se vežu uz bjelobrdsku kulturu I. stupnja – Tomičić, dok Jelić smatra da su
nastale prije pojave bjelobrdske kulture) , 1-jagodne (srebro, bronca, pozlaćeno srebro, od neukrašenih do
filigranskih, 9. – 11.st.), 2-jagodne (vrlo su rijetke, 9./10.st. , Biskupija, Golubić, Podgrađe, Žminj) , 3-
jagodne (sa šupljim i glatkim jagodama, sa izduženom srednjom jagodom, 9.-10.st) , 4-jagodne (rijetke)
Bjelobrdske – sa stožastim privjeskom ( već u avarsko – slavenskom horizontu kraj 8./početak 9.st. ), par
lijevanih grozdolikih tzv. VOLINJSKI TIP ( posebno rasprostranjen unutar bjelobrdskog kulturnog kruga
11.st. na prostoru između Save i Drave, javljaju se od pol.11. – pol. 12.st.), lijevana srebrna grozdolika
naušnica(~ Žminj, 1. pol. 10.st.) , tzv. PILINSKI TIP ( brončane sa spiralno uvijenom žicom, 11.st. ~
Mastirine )
Karantansko – ketlaške – u obliku lunule (~Žminj), s petljama u dnu karike, karičice rastavljenih
zadebljanih krajeva ~ Biskupija, Plavno, Biljane Donje, Begovača – import 8. – 10.st.
Mediteransko – bizantskih obilježja – ažurirane srebrne naušnice (~Žminj kr.9.st.), grozdolike lijevane
srebrne (~Ždrijac, Maklinovo Brdo)
Pronađen je i 1 par karolinških masivnih željeznih ostruga s ostružnim krakovima trokutastog presjeka i
izduženim trnom ukrašenim graviranim geometrijskim uzorkom (analogije Ždrijac i Maklinovo brdo, 1.
pol.9.st.)
Keramika je regionalna i potječe iz najstarijeg sloja grobova s kraja 8./početka 9.st. Postavljena je ili kod
nogu u grobu ili na grobu ili je razbijena na grobu. Rađena je na spororotirajućem lončarskom kolu,
loptastog oblika, ukrašena valovnicom ili horizontalnim brazdama – OSNOVNI UKRASNI MOTIVI
SLAVENA, ali se po tipološkim odlikama ne podudara što znači da keramika u Vinodolu ima lokalne
karakteristike. Javljaju se 2 tipa posuda : sa jako uvučenim vratom i razgrnutim obodom i visokim,
ravnim, prema van ukošenim vratom.

43. NAJZNAČAJNIJA GROBLJA IZ JELOVININA PREGLEDA STAROHRVATSKIH


NEKROPOLA
Biskupija – Crkvina
Bukorovića podvornica
Lopuška glavica
Biljane Donje – Begovača
Bijaći
Bribir
Cetina – Sv. Spas
Kašić – Maklinovo Brdo, Mastirine, Razbojine
Nin – Sv. Križ, Ždrijac

44. J. WERNER O DATACIJI GROBOVA ODLIČNIKA U BISKUPIJI – CRKVINI


Pronađen je zlatnik Konstantina V kopronima i njegova sina i suvladara Lava IV. – 741 – 780.
Tipološki su vezani za sirakušku kovnicu. Kod nas ih je nađeno 70 – tak : Sveti Križ u Ninu, Dubravice
kod Skradina, Bajagić kod Sinja, Trilj.
J. Werner ove u Biskupiji tumaći kao obiteljsko blago. To su biskupijski dostojanstvenici – poganski
običaji.
Mač iz groba 1, željezne ostruge – srodne onima iz Koljana iz Vrlike.
Grob 6 : fragmentirane ostruge, zlatni solid, drvena vedrica okovana željeznim obručima.
Karolinški mač tipa K.
To sve datira u kraj 8. – početak 9. st.

45. PET LOKALITETA U BISKUPIJI


1. CRKVINA
Grobovi s drvenim lijesovima u J strani zida crkve Sv. Marije, sadrže karolinške mačeve tipa K i zlatnike
Konstantina V Kopronima pa se datiraju u 2. pol. 8.st., ostruge.
2 sarkofaga iz predvorja crkve – 1. sa ženskom osobom, jednostavan, 2. sarkofag je rimskog porijekla i na
pročelju su mu uklesana 2 morska konja, a na poklopcu križ ( naknadno je rađen, vjerojatno je bio dio
arhitrava ), mrtvac je bio na leđima s rukama uz tijelo i pozlaćenim ostrugama sa garniturom za
zakopčavanje, zlatnik Bazilija I ( 867. – 886. ) – 2. pol. 9.st.
Presvođena grobnica blizu sarkofaga sa dječijim pozlaćenim ostrugama i garniturom za zakopčavanje.
Veliki broj grobova obzidanih kamenjem i pokrivenih pločom, predmeti nakitnog karaktera.

2. BRAČIĆA PODVORNICA
Iskopavao ju je Lujo Marun i u grobovima našao kovinske i keramičke priloge – željezni nožići, kresiva,
keramičke posude ukrašene cik – cak linijama – vjerojatno SH grobovi 7. i 8.st.

3. BUKOROVIĆA PODVORNICA ( «četvrta crkva» - jednobrodna s polukružnom apsidom, Z dio


nepoznat, 9. – 10.st.)
Nedaleko od crkve Sv. Trojice. Pronađeni su temelji manje SH crkve s apsidom, nekoliko kamenih
ulomaka s pleternom plastikom, grobovi i 1 sarkofag. Većina grobova je orijentirana I – Z, uglavnom sa 1
kosturom, ali je bilo i dvojnih, pokopani su na leđima sa ispruženim rukama.
1. grobovi u običnoj zemljanoj raki – 8.st.
2. grobovi ovalnog oblika, zidani od sedre ili vapnenca, pokriveni kamenim pločama ( nekima popločano i
dno) – najviše – 9. – 12. st.
3. četvrtasti grobovi, od nepravilnih kamenih ploča, kasniji
4. grobovi u obliku trapeza, najmlađi, vjerojatno od ploča iz crkve 13. – 15.st.
- u grobovima prevladava nakit : karičice s koljencima, 1-jagodne, 3-jagodne, S-karičice

4. DOLOVI
2 groba u goloj zemlji, I – Z, Fe nožić, kremen, kresivo, 2 lonca – 8.st.

5. LOPUŠKA GLAVICA
Pronađena je SH crkva sa kontraforima iz 9.st., 1-brodna, longitudinalna s neobičnim svetištem koje se
sastoji od glavne apside, bočne apside i bočnog pravokutnog prostora, ima kontrafore i na pročelju
( jedino ova crkva i biogradska katedrala ), budući da ima više kontrafora na prednjem dijelu, Gunjača
pretpostavlja da je imala zvonik, pronađeni ostaci sedre ukazuju na to da je imala krov, fragment tegurija
sličan onom iz Rižinica ( kuke - slijepi lukovi – rep ptice ukrašen ribljom kosti ).
SH groblje – uglavnom I – Z
1. mrtvaci pokopani u običnu zemljanu raku – samo 2 groba
2. od nepravilnih kamenih ploča i pokriveni sa 2, 3 ili više nepravilnih ploča, ruke su uglavnom uz tijelo
- obične karičice, karičice s koljencima, naroskane, 1 – jagodne
* Sv. Cecilija, Kapitul – crkva Sv. Bartola

46. CRKVENI NAMJEŠTAJ IZ CRKVE SV. MARIJE NA CRKVINI U BISKUPIJI


Sav crkveni namještaj iz ove crkve pripada razdoblju od 9. – 12.st. i tijkom vremena se 4 puta mijenjao.
Nađen je veliki broj fragmenata koji pripadaju zabatima oltarne pregrade, ali im se ne može odrediti točna
datacija.
1. faza – 1.pol. 9.st.
Ostaci križa u središnjem polju ispunjeni su troprutim dvopletom, isto tako i donja lučna traka, pod
vodoravnom hastom križa se nalaze isklesane rozete ; u ovu fazu spadaju i pilastar i dijelovi ambona čija
je površina ispunjena istim motivom rozeta opasanih troprutom vegetabilnom viticom ( neprekinute rozete
)
2. faza – 2. pol. 9.st.
Vezuje se s ulomcima iz Šopata sa Branimirovim imenom. Obodne trake su ispunjene kukama, rep ptice
pod križem je ispunjen ornamentom na riblju kost.
3. faza – 10.st.
Obodna traka je ispunjena kukama, u središnjem polju je je križ ispunjen troprutim dvopletom, a krakovi
križa završavaju voluticama, pod vodoravnom hastom svakog križa je ptica u profilu s grozdom u kljunu.
Na luku zabata je natpis ( o rušenju nečega )
4. faza – 11.st.
Obodna traka je ispunjena kukama u suprotnom smjeru, druga ornamentalna traka je ispunjena nizom
stiliziranih palmeta.
ZABAT S PRIKAZOM MADONE – najstariji prikaz Gospe u Hrvatskoj, pleter se gubi, javljaju se
palmete – prijelaz u romaniku.
ČETVEROSTRANI CIBORIJ – 4 dekorirane arkade, piramidalni krov ukrašen ljuskastim crijepovima i
na bridovima lukovima koji se međusobno sijeku. Tanki stupovi su ukrašeni raznim životinjama (orlovi,
golubovi, sove, fantastične zvijeri). Na stranicama prevladavaju stilizirani biljni ornamenti. Luk na svakoj
strani prati niz plastično izvedenih arkada od troprute vrpce. Unutar svake arkade je trokutić s uklesanim
stiliziranim cvijetom – 9.st.

47. KARAKTERISTIKE I DATACIJE CRKAVA S OBLIM KONTRAFORIMA


Po Petricioliju ovi kontrafori bi originalno bili SH, a karolinški utjecaj vidimo u pridodanom predvorju –
westwerku. Mogu biti 1-brodne (Lopuška Glavica, Bukorovića Podvornica, Sv. Spas na vrelu Cetine) i 3-
brodne(Katedrala u Biogradu, Sv. Cecilija na Stupovima)
Sv. Spas na vrelu Cetine – zbog kontrafora, Karaman ju je proglasio kasnosrednjovjekovnom, ali je
pronađen ukras oltarne ograde sa imenom župana GASTIKE koji ima identične ukrase kao i oni s
Branimirovim imenom tako da se crkva ipak datira u 9.st. Crkva je 1-brodna s westwerkom i zvonikom
sraštenim s fasadom.
Crkva na Lopuškoj Glavici u Biskupiji kod Knina – sačuvala se nešto više od temelja i imala je
neobično 3-lisno svetište koje umjesto jedne bočne niše ima pravokutni prostor. Za daticiju crkve je važan
ulomak oltarne ograde koji ima identičan ornament kao i zabat s natpisom kneza Trpimira iz Rižinica koji
se datira u 9.st.
Crkva Sv. Cecilije na Stupovima – sačuvani su joj temelji, a bila je 3-brodna sa zvonikom i predvorjem
s galerijom. Brodovi su joj razdijeljeni križnim pilonima i po svojim karakteristikama (monumentalna 3-
brodna) mogla bi biti iz 11.st., ali nađeni ulomci crkvenog namještaja su bliski onima s imenom Branimira
(Muć, Nin, Otres) i datiraju se u 9.st.
Katedrala u Biogradu – 3-brodna, 3-apside, različiti stupovi dijele brodove (uglavnom okrugli), ispred je
imala zvonik, a tlocrt joj znamo od Jelića.

48. MARASOVIĆEVA PODJELA CRKAVA CENTRALNE OSNOVE


1. JEDNOAPSIDALNI CENTRALNI TIP
Javlja se u kružnoj (Sv. Marija u Malom Ižu) i pravokutnoj varijanti (Sv. Pelegrin na Dugom Otoku, Sv.
Viktor na Dugom Otoku, Sv. Juraj u Ravanjskoj)
2. KRIŽNO – ČETVEROKONHNI TIP
U 3 osnovne tipske varijante : 1) kvadratični ulazni prostor + trolist (Sv. Krševan na Krku, Sv. Nikola kraj
Nina) 2) pravi četverolist (Krstionica u Ninu, Sv. Petar u Muću) 3) 2 kvadratna + 2 polukružna prostora
(Sv. Donat na Krku)
Križno – troapsidalna varijanta (Sv. Križ u Ninu)
3. ŠESTEROKONHNI TIP
Sv. Trojica u Splitu, Sv. Marija u Trogiru, Sv. Mihovil u Pridrazi, crkva u Kašiću – Mastirine, Sv. Mihovil
u Brnazama
4. CRKVE PETEROLISNOG I OSMEROLISNOG TLOCRTA
Stomorica, Sv. Krševan na Kolovarama u Zadru – 5
Crkva u Ošlju – 8
5. TIP RAŠČLANJENOG CENTRALNOG PROSTORA
Sv. Donat u Zadru, Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru (prvobitna crkva)
6. SLOŽENI TIP CENTRALNIH GRAĐEVINA – Sv. Toma u Prčanju u Boki Kotorskoj, Sv. Tripun –
najstarija kotorska katedrala

49. REGIONALNI TIP PREDROMANIČKE ARHITEKTURE NA BRAČU


Na Braču se javljaju jednobrodne longitudinalne crkvice s 1 apsidom i raščlanjenom unutrašnjošću s
bačvastim svodom. Nemaju crkvenog namještaja pa ih se ne može preciznije datirati u vremenskom
okviru PR 9. – 11.st. (većina bi ih se mogla datirati u 11.st.). presvođene su bačvastim svodom i pokrivene
dvostrešnim kamenim krovom. Jedna od najvećih regionalnih koncentracija građevina istog oblika na
užem prostoru.
Sv. Kuzma i Damjan na Smrčeviku, Sv. Nedjelja (izvorna Sv. Marija), Sv. Martin, Sv. Duh, Sv.
Toma, Sv. Mihovil, Sv. Juraj, Sv. Ilija itd.

50. REGIONALNI JUŽNODALMATINSKI KUPOLNI TIP


PREDROMANIKA
Ove i 6-konhne su najbrojnije, ali su ove koncertrirane u J. Dalmaciji s najsjevernijom u Omišu, a brojne
su na Elafitskim otocima. Ove crkve su sve pravokutne osnove sa izvana četvero9kutnom, a iznutra
polukružnom apsidom i imaju kupolu u sredini traveja. Kupola je uvijek u obliku kalote(često raščlanjena
nišama) – uokvirena četvrtastim kubusom i pokrivena čunjastim krovom. Bočni zidovi su raščlanjeni
lezenama(često i izvana i iznutra). A mogu biti i neraščlanjeni. = Sv: Petar-Omiš(raščlanjeni vanjski
zidovi), Sv. Mihajlo-Ston, crkvice na Šipanu, Lopudu, Koločepu(Sv. Nikola), Sv. Mihovil na Braču.
Sv. Petar u Priku u Omišu – unutrašnjost joj je raščlanjena lezenama koje, spojene pojasnicom dijele
svod u 3 polja ( križni svod – kupola – križni svod ). Vanjski zid je potpuno raščlanjen slijepim lukovima i
plitkim nišama koje završavaju dvostrukim lukom. Krović/kubus nad kupolom je isto ukrašen.
Sv. Mihajlo u Stonu – ista kao i Sv. Petar – u unutrašnjosti lezene s pojasnicama te plitke i dublje
polukružne niše, kupola nije sačuvana, ali konstrukcija govori da je postojala (a i freska na kojoj Sv.
Mihajlo u ruci drži model kupolne crkve). Vanjsko raščlanjenje je specifično jer je izvedeno sa 2 reda
plitkih niša čime se negira konstrukcijski element lezena, a ističe njihova dekorativna funkcija.
Pjavu ovog tipa crkve možemo objasniti križanjem dvaju osnovnih utjecaja : starokrščanskog zbog
longitudinalnog oblika i bizantskog zbog kupole.
51. TROBRODNE CRKVE S KUPOLOM U DALMATINSKOM RANOM SREDNJEM VIJEKU
Kod ovog tipa crkve prevladava longitudinalno rješenje dok je kupola podređeni element. Središnja apsida
je uvijek pravokutna izvana (bočne apside su malene)
Sv. Stjepan, Otok kod Solina – bila je i mauzolej hrvatskih kraljeva u 10.st. Zidovi su iznutra raščlanjeni
pilonima, a izvana lezenama koje međusobno nisu u skladu. U središtu su piloni u četvrtastom odnosu pa
se pretpostavlja da je iznad njih bila kupola. U westwerku je pronađen JELENIN SARKOFAG, a na
pročelju je bio 1 ili 2 zvonika. Apsida je izvana pravokutna, a iznutra polukružna.
Sv. Martin u Trogiru – unutrašnjost crkve 2 reda stupova dijele na 3 broda presvođena križnim
svodovima i podijeljena pojasnicama u svodna polja. Drugo polje (do apside) nema krova pa se smatra da
je tu najvjerojatnije bila kupola iako izvori spominju da je tu bio niski zvonik. Unutrašnjost joj je
raščlanjena lezenama i polukružnim nišama, a vanjski zid plitkim nišama i lezenama na Z pročelju. 1
apsida.
Sv. Lovro u Zadru – to je mala 3-brodna bazilika sa upisanom pravokutnom apsidom dok su male bočne
niše, koje također možemo smatrati začecima apsida, znatno uvučene pa se ioza njih nalaze male
pravokutne prostorije kojima se prilazilo iz glavne apside. 4 stupa dijele unutrašnjost na na 3 broda, 1. i 3.
polje imaju križne svodove dok se nad središnjim dizala kupola na 4 stupa tzv. QUINCUNCX koja se nije
sačuvala. Vanjski zid je raščlanjen lezenama koje se podudaraju sa stupovima u unutrašnjosti – RANA
ROMANIKA! Lezene su gore spojene trostrukim lukom. Na Z strani je 2 katno predvorje, a iznad njega
su ostali dijelovi zvonika.
Sv. Nedjeljica u Zadru – Marasović ju je vezao sa ovom skupinom zbog rasporeda unutrašnjih stupa u
pravokutnoj osnovi – kupola? No s crteža nam je poznat izvorni izgled crkve i tamo se kupola ne vidi.
Inače je tip protoromaničke bazilke (~Sv. Petar i Mojsije u Solinu) no unutarnje i vanjsko raščlanjenje se
ne podudara ( a to je osnovna razlika između PR i romanike).

52. TROBRODNI JEDNOAPSIDNI TIP U DALMATINSKOJ PREDROMANICI


Trobrodne jednoapsidalne crkve su ranije od 3-apsidalnih, a sagrađene su na starokršćanskoj tradiciji.
Sv. Stjepan na Sustipanu, Split – brodovi su odijeljeni sa 2x5 stupova i natkriveni otvorenim drvenim
krovištem sa povišenim srednjim brodom – bazilikalni tip, na Z strani je nartex, a na I polukružna apsida.
Crkva u Žažviću – ima polukružnu apsidu na I, i nartex i zvonik na Z strani. Odnedavno se upozorava na
starokršćansko porijeklo te crkve, vjerojatno s karolinškom pregradnjom Z korpusa.
Sv. Marta u Bijaćima – to je varijanta trobrodne crkve sa uglatom apsidom na I strani, podignuta je na
mjestu RK.

53. TROBRODNI TROAPSIDALNI TIP U DALMATINSKOJ PREDROMANICI


Trobrodne troapsidalne crkve su mlađe od trobrodnih jednoapsidalnih, većih su dimenzija i imaju upisane
ili istaknute apside.
Bazilka u Crkvini, Biskupija – ima upisani prezbiterij sa 3 izdužene pravokutne apside, na Z su 2
izdužena pravokutna prostora sa tragovima zvonika i westwerka. Piloni odjeljuju unutrašnjost na 3 broda.
Sv. Cecilija na Stupovima – veća PR bazilika sa zvonikom i westwerkom na Z strani. Unutrašnjost dijele
križni piloni spojeni lukovima. Vanjski zid joj je raščlanjen oblim kontraforima. Bila je presvođena.
Katedrala u Biogradu – brodovi su joj razdijeljeni sa 3 zidana pilona i 6 stupova, a unutrašnji bočni
zidovi raščlanjeni sa po 3 lezene. Crkva nema predbrod, ali ima kontrafore koji označuju da je bila
presvođena.
Sv. Marija u Ninu – ova crkva nema vanjskih potporanja, ni zvonika ni westwerka. Zidovi su joj tanki,
imala je drveni strop. Za ovu crkvu je karakteristična poligonalna glavna apsida što je karakteristično za
Justinijanovo doba tj. adriobizantsku arhitekturu.
Sv. Petar i Mojsije u Solinu – ova crkva se nalazi na lokalitetu «Šuplja crkva» i smatra se krunidbenom
bazilikom kralja Zvonimira. Ima 3 upisane apside, bočni zidovi su joj raščlanjeni lezenama s kojima se u
potpunosti podudaraju lezene na vanjskim zidovima što je karakteristika RANE ROMANIKE, no kameni
namještaj je još iz PR. Na Z strani crkve se nalazi nešto manji pravokutni prostor koji upućuje na Z
europski westwerk, ali sada već u otonskoj fazi svog razvitka.

54. PREDROMANIČKE ADAPTACIJE RANOKRŠĆANSKIH CRKAVA – MARASOVIĆ – 44.


STR.
Adaptacije se najčešće susreću u naseljima koja su nastala korištenjem antičkih jezgri ( Dioklecijanova
palača, Zadar ), a uglavnom su se odnosile na postavljanje novog srkvenog namještaja ( stolna crkva Sv.
Stošije ).
Građevinski zahvati :
Rižinice kod Solina – u 9.st. dodana je PR oltarna pregrada
Crkvina kod Solina – dodavanje lezena uz unutrašnje bočne zidove, vjerojatno radi podupiranja bačvaste
krovne konstrukcije koja je zamijenila drvenu
Otok Majsan kraj Korčule – lezenama su raščlanjeni unutarnji bočni zidovi RK memorije, dodane su
pojasnice koje su nosile malu kupolu
Crkva Sv. Petra u Stonskom polju – bočna dvorana SK crkve je dobila lezene, pojasnice i kupolu
Crkva na Šćedru – isto lezene
SK bazilika Sv. Lovre u Stobreču – izvorna polukružna apsida veće trobrodne bazilike, zatvaranjem Z
zida pretvorena u ranosrednjovjekovnu crkvicu sa karakterističnom pravokutnom apsidom
Crkva «u Gradini» u Solinu iz 6.st. – centralnoj građevini je u SH razdoblju dograđeno pravokutno
predvorje

55. PROBLEMATIKA CRKAVA S WESTWERKOM


Westwerk je posebni dvo-etažni prostor ispred glavnog broda na Z strani uz koji se nalazi zvonik, a
njegova pojava na našim crkvama predstavlja karolinški utjecaj. Sama funkcija westwerka još nije sasvim
jasna. C. Heitz govori o dvokatnoj funkciji westwerka. On smatra da se na gornjem katu nalazio
Spasiteljev oltar, a dolje da je bila kripta. Drugi autori također smatraju da je 1. kat bio mjesto odakle je
velikodostojnik (župan, car) pratio misu koja se odvijala nasuprot njega.
U crkvi Sv. Spasa koja se datira u 2. pol. 9.st. je westwerk ostao sačuvan u 2 kata. Dolje su tragovi
trodijelnog svoda, a u gornjem su katu 3 otvora prema glavnom brodu (srednji veliki i po 1 manji bočni).
Iako dolje nisu pronađeni ostaci grobova, vjerojatno su se tu nalazili grobovi župana Gastike i njegove
majke Nemire i sinova koji se spominju u pronađenom natpisu. Župan Gastika je vjerojatno ulazio na 1.
kat westwerka preko vanjskih stuba (postoje vrata na 1. katu zvonika). S druge strane posveta crkve Sv.
Spasu (tradicija imena) i pronađeni natpis oltarne pregrade govorili bi o tezi Heitza.
Sv. Lovro u Zadru – trobrodna sa kupolom – quincunx.
Možda i Sv. Petar i Mojsije, crkva na Lopuškoj Glavici i Sv. Cecilija, Sv. Stjepan na Otoku kod Solina.

56. BIZANTSKI TIP CRKVE S UPISANIM KRIŽEM


Pod terminom QUINCUNX podrazumijevamo konstrukciju koju čini 9 svodovnih polja među kojima je
najveće četvrtasto srednje polje oslonjeno na 4 stupa i zasvođeno središnjom kupolom. Četiri manja kutna
polja su četvrtasta ili pravokutna i nadsvođena. A preostala 4 polja su pravokutna, presvođena bačvastim
svodom i oblikuju konstrukciju upisanog križa. U Dalmaciji se javlja utjecaj bizantskog tipa u
predromaničkim građevinama : Sv. Nikola u Splitu, Sv. Lovre u Zadru, Sv. Petar u Dubrovniku.

57. CRKVENA ARHITEKTURA U NINU U RANOM SREDNJEM VIJEKU


SV. MARIJA – trobrodni troapsidalni tip
SV. KRIŽ – četverolisno – križni tip ( križno – troapsidalna varijanta)
SV. NIKOLA NA PRAHULJAMA – četverolisno – križni tip ( kvadratni ulazni prostor + trolist )
KRSTIONICA – četverolisno – križni tip ( pravi četverolist ? )
SV.ASEL(ANSEL?)
SV.

58. REZULTATI REVIZIJSKIH ISTRAŽIVANJA NA OTOKU U SOLINU ( PROBLEMATIKA


CRKAVA KRALJICE JELENE )
Jedan od najznačajnijih starohrvatskih lokaliteta, nalazi se na Otoku kod Solina.
U 10.st. podignuta je crkva posvećena Sv. Stjepanu. Karaman smatra da su tamo bile dvije crkve – po
Tomi Arhiđakonu ; Sv. Stjepan i Sv. Marija
Dyggve smatra da je to bila dvojna crkva – da je Sv. Stjepan mauzolej hrvatskih vladara, naknadno spojen
sa Sv. Marijom, a ona je na mjestu današnje župne crkve. Obje su crkve bile spojene malom kupolom,
kružna apsida.
Revizija ; Rapanić i Jelovina; pokazala je da je bila samo jedna crkva ( Sv. Stjepan ), a crkva ispod
današnje župne crkve mlađa je od 12.st. – poslije narodnih vladara.
Sv. Stjepan – trobrodna je bazilika s predvorjem, pravokutna apsida i kupola. Bočni zidovi raščlanjeni su
lezenama. – grobovi hrvatskih vladara.
U narteksu crkve don Frane Bulić pronašao je ulomke sa sarkofaga kraljice Jelene.

59. CRKVA SV. PETRA I MOJSIJA ( ZVONIMIROVA KRUNIDBENA BAZILIKA )


Najstariji dokument u kojem se spominje Sv. Mojsije je darovnica iz 1078. kojom vojvoda Stjepan,
stupajući u samostan Sv. Stjepana kod Splita, poklanja ovom samostanu neku zemlju u prisustvu kralja
Zvonimira u čijoj pratnji se nalazi opat Urso. Budući da je u kraljevoj pratnji opat Sv. Mojsija, znači da je
ova crkva bila blisko povezana s dvorom.
Radove je započelo društvo «Bihać» 1931.g., a voditelj je bio Dyggve. Oni su pronašli ostatke najveće SH
bazilike na području Solina. SH crkva je građena na ostacima RK cemeterijalne bazilike, a koristi i antičke
spolije kao što su kapiteli, antički sarkofag s natpisom pronađen u predvorju, a upotrebljen u SH doba.
Crkva je 3-brodna s 3 upisane apside, brodovi su odijeljeni stupovima, a vanjske i unutrašnje lezene se
poklapaju – RANA ROMANIKA. Apside utopljene u zidnu masu i nartex na Z strani su PR
karakteristike. Na pročelju ima zvonik spojen s crkvom. Po svom tlocrtu je slična crkvi Sv. Nedjeljice u
Zadru, pripada ranoj romanici i datirana je oko sredine 11.st. Crkva je imala 3 oltara, a u sredini i ciborij i
oltarnu pregradu sa 3 zabata. Zabat je važan jer se na njemu spominju titulari. Na luku zabata je natpis :
«Presveti Petre primi dar časnog Mojsije slugu tvog!», zabat je ukrašen sa 2 ptice i križem ( poput onog
kojeg drži hrv. Vladar na pluteju u splitskoj krstionici). U ovoj crkvi je kralj Zvonimir početkom listopada
1075. primio krunu od legata apostolske stolice GEBIZONA i zakleo se na vjernost papi GRGURU 7.
Osim zabata nađeni su i fragmenti drugih dijelova oltarne pregrade, dijelovi stupića (ili od ograde ili
ciborija), vijenac korniža ciborija sa kukama i motivom šahovnice, jedan fragment ciborija ima prikaz
glave neke životinje (slično glavama pasa na ciboriju prokonzula Grgura iz Zadra). Dijelovi ukrašeni
pleterom (rustičnija tehnika – 12.st.), 4 fragmenta pluteja sa prikazima ljudskog lika (glava Krista s
aureolom, dio glave s bademastim očima i bradom ~ Sv. Nedjeljica i plutej iz splitske krstionice, fragment
glave s natpisom SMOISE(S), prikaz nogu i donji rub halje nekog lika) – sr. 11.st.
Uspoređujući materijal, dimenzije i obradu likova iz Šuplje crkve i splitske krstionice, Dyggve uočava
sličnosti u izradi kose, brade, očiju, ušiju, nogu i odijela te sličnosti u stilizaciji i linearnom tretmanu ptica
s ploče splitske krstionice i motiva pentagrama i paunova s tegurija Sv. Petra. Zaključuje da su ploče iz
splitske krstionice pluteji oltarne pregrade crkve Sv. Petra i Mojsija i da lik vladara na prijestolju prikazuje
kralja Zvonimira. Dyggve je napravio i rekonstrukciju pregrade sa 3 ulaza / zabata i 6 pluteja iz Splita.

60. LOKALITET BIJAĆI ( KARAKTERISTIKE ARHITEKTURE, PLASTIKE I GROBNIH


NALAZA )
ARHITEKTURA (9.st.)
Na ovom mjestu se nalazilo imanje sa gospodarskim i stambenim zgradama. Na takvim imanjima su
boravili hrvatski knezovi dok su obilazili svoje posjede.
Crkva Sv. Marte je građena na mjestu glavne stambene zgrade rimskog zaselka, trobrodna je, sa uglatom
apsidom na I strani i pripada među crkve s westwerkom tj. njegovim reduciranim oblikom (aksijalni
zvonik)
PLASTIKA
Nadvratnici 6 zgrada – 4 spominju GUMPERTUSA, 1 GRACIJANA (nadvratnici su kameni što znači da
su i zgrade bile od kamena te da su Hrvati ispred ostalih Slavena koji do 1000.g. grade od drva)
Četverostrani ciborij – na tankim stupovima sa kapitelima ukrašenim stiliziranim akantusovim lišćem,
stranice su ukrašene raznovrsnim kombinacijama pleternih motiva od kojih su najčešće kuke, tropruti
lukovi i slijepe arkadice od troprute vrpce. Na jednoj stranici su 2 simetrično postavljena pauna s grozdom
u kljunu, ana drugoj stranici su isto tako postavljena 2 lava. Ostatak prostora je bio ispunjen rozetama i
stiliziranim ljiljanima. Natpis na lukovima spominje Sv. Martu.
GROBLJE
2 sloja – 9. – 13.st. – 13 grobova, kasnoantički period.
Srednjovjekovni grobovi su napravljeni od nepravilnih kamenih ploča ili poluobrađenog kamenja, ovalni,
pačetvorinasti i trapezoidni, kasnoantički zidovi su utjecali na orijentaciju kopja je većinom nepravilna.
Obične brončane karičice, jednojagodne, trojagodne, željezni nožić, pršljen od pečene gline –
karakteristični inventar SH doba i grobalja 9. – 12.st.

61. ARHEOLOŠKI NALAZI NA PUTALJU


Na Putalju (Kaštel Sućurac) je pronađeno rano srednjovjekovno groblje iz 8./9.st., ostaci crkve iz 9.st. i
kasno srednjevjekovno groblje.
1) rano srednjovjekovno groblje iz 8./9.st., sačinjava ga 8 grobova od kojih samo 4 imaju nalaze :
karičice, 1-jagodna, 1 posuda, 1 naušnica u obliku između karantanske i bizantske
2) crkva Sv. Jurja koju je knez Mislav podigao u 1. pol. 9.st. (839). Za vrijeme dok je tu crkva nema
groblja jer je crkva bila zadužbina. Važno je reći da je tu postojao i RK kompleks koji je uvjetovao
obnovu sakralnog zdanja na istom mjestu. Najstariji pronađeni objekt je ranorimski četvrtasti bunar
(vjerojatno cisterna za kišnicu). Poslije rimskog sloja ide kasnoantički/RK, a 3. fazu predstavljaju PR
adaptacija i dogradnja (dijelovi crkvenog namještaja s početka 9.st. govore o crkvi većih dimenzija). Sav
namještaj je od mramora (korišteni su antički sarkofazi), pilastri imaju obrub (ili tordirano uže ili kuglice)
– karakteristično za te pilastre je obrub izvana, a iznutra motiv osmice, pereca, mreža rombova i kružnica.
Po motivu i kompoziciji pokazuju sličnost sa crkvenim namještajem Istre i S Italije (Aquileja). Motiv
«osmica» je karakterističan za Italiju (kod nas : Gradina / Solin – plutej sa prikazom kralja u splitskoj
krstionici, nadvratnik iz Dubrovnika, 4 primjerka iz Istre)
3) kasno srednjovjekovno groblje koje je već u svojoj 1. fazi veći dio grobova ukopan unutar PR crkve.
Početak tog groblja se datira u 12. – 13.st. Današnja crkva pripada 14./15.st.

62. RANOSREDNJOVIJEKOVNE CRKVE IZVAN PALAČE U SPLITU – MARASOVIĆ


Sv. Stjepan u Sustipanu
Sv. Trojica – 6-erolist
Sv. Mihovil in ripa maris
Sv. Matija
Sv. Danijel iz Sudanela
Sv. Bazilije
Sv. Toma
Sv. Kasijan u sukoišanu
Sv. Mande na Škrapama
Sv. Benedikt na Benama
Sv. Juraj na punti Marjana
Sv. Izidora na Sućidru

63. TROGIRSKA RANOSREDNJOVIJEKOVNA CRKVENA ARHITEKTURA


Sv. Marija – šesterolisna ( sačuvan tlocrt )
Sv. Barbara (Sv. Martin) – trobrodna s kupolom
Sv. Lovre – SK – nema PR dijela
Sv. Stjepan – samo se spominje
64. KARAKTERISTIKE JUŽNODALMATINSKE PREDROMANIČKE PLASTIKE
Obuhvaća područje od Splita prema Dubrovniku. Značajniji nalazi bi bili iz Dubrovnika, Kotora, Pelješca,
Stona.
Kotorska radionica djeluje u 9.st., a karakteristike njenih ukrasa su egzotični ukrasi i da je ukras uklesan u
plitkom reljefu, bogati pleter, grifoni, ptice, vitice, puno vegetabilnih motiva i lavovi prikazani na svim
objektima. HORROR VACUI.

65. RANOSREDNJOVIJEKOVNE CRKVE U DUBROVNIKU


Sv. Marija Sigurata u Prijekom
Sv. Nikola u Prijekom – jednobrodni kupolni tip raščlanjene vanjštine.
Sv. Petar Stari – dvobrodna, dvoapsidalna.

66. KAPITUL KOD KNINA


U prvoj polovici 11.st. sijelo hrvatskih biskupa.
Na ovom lokalitetu je Marun pronašao temelje bazilke Sv. Bartola iz 13.st. Crkva je bila 3-brodna, svaki
brod je završavao polukružnom apsidom, a brodovi su međusobno bili odijeljeni kamenim pilonima. Pred
lijevom apsidom su bila vrata za ulaz u četvrtastu prostoriju koja je najvjerojatnije služila kao sakristija
iznad koje se nalazio toranj (ostaci debelih zidova), a do sakristije se nalazila kapela koja je u ranije doba
vjerojatno bila samostalna crkva jer je imala i vlastiti ulaz. S J strane crkve je bilo trapezoidno dvorište i i
stambene zgrade oko njega. Na ruševinama bazilike su nađeni grobovi iz kasnijeg razdoblja kad je crkva
već bila porušena i stećci. Crkva je bila presvođena, ukrašena freskama, popločana kamenom, iznad
glavnog ulaza je bila rozeta od koje su se sačuvali dijelovi – gotika, ovo je najstariji primjerak. Zapravo su
postojale 3 crkve, najstarija je bila iz 10.st iz nje potječe natpis sa Držislavovim imenom(magnum dux) i
sasvim je porušena da bi se izgradila crkva u 13.st., a 2. je bila ova bočna sa S strane bazilke i potječe iz
početka 12.st.

67. UZDOLJE KOD KNINA


Marun je otkopao temelje crkve Sv. Luke – jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom u širini
broda. Izvana ima kontrafore, a iznutra lezene. Imala je i oltarnu pregradu od koje je Marun sastavio
arhitrav i zabat sa imenom kneza Muncimira kao donatora crkve 895. Oko crkve se nalazi groblje sa
nadgrobnim pločama i stećcima iz razdoblja prije pokrštavanja Hrvata ( zapravo se ne zna kad bi se točno
datiralo ) , ali je tu vjerojatno i ranije bilo neko sveto mjesto pa je zato sagrađena i crkva.

68. RADIONICE RANOROMANIČKE SKULPTURE U DALMACIJI


Smatra se da su postojale 2 radionice. Za datiranje jedne grupe skulptura služi nam ciborij prokonzula
Grgura iz Zadra koji je tamo vladao 30-ih godina 11.st. Na tom ciboriju isklesani su motivi pletenica na
način koji se razlikuje od uobičajenog, a figuralne kompozicije (paunovi, lavovi, grifoni koji dave janjad)
pokazuju specifičnu modelaciju – lavlje njuške su glatke, okrugle, stiliziranog ravnog nosa i očiju, kao da
su ljudska lica, imaju obješene brkove, a uši i griva su isklesani izvan okrugle njuške. Sličnu fizionomiju i
stilizaciju nalazimo kod likova sa pluteja iz Sv. Nedjeljice u Zadru. Unutar arkada su prikazane
kompozicije iz Kristovog djetinjstva i mladosti : Navještenje, Vizitacija, Rođenje s poklonstvom pastira
(3 arkade), Poklonstvo mudraca (3 arkade), a na 2. pluteju : Pokolj djece (4 arkade), Bijeg iz Egipta (3) i
Ivan Krstitelj ( 1 arkada i tu je vjerojatno bilo i krštenje, ali dio fali). Arkade na plutejima su shvaćene kao
ukras, a kompozicije su najvjerojatnije rađene po grafičkom predlošku. Obrada likova i stupaca se ne
razlikuje od obrade ornamentalnog pleternog motiva na gornjem i donjem rubu pluteja. Likovi imaju
jednaku stilsku fizionomiju kao i lavlje glave na Grgurovom ciboriju, a na gornjem rubu pluteja, unutar
pleternih ukrasa su različiti životinjski prikazi identični onima na Grgurovom ciboriju. Istoj radionici
najvjerojatnije pripadaju i fragmentirani ciborij iz RK crkve Sv. Tome u Zadru i pluteji na krstionici u
Splitu za koje Dyggve misli da pripadaju crkvi Sv. Petra u Solinu – 4 ploče sa pleternim motivima u
obliku kružnih ili četvrtastih mreža, 1 plutej sa pentagramom i pticama i 1 sa likom kralja, podanika i
dostojanstvenika. Obrada ljudskih likova, posebno lica je slična likovima na zadarskim plutejima samo što
su ovi preciznije obrađeni.
Postoje indicije za još jednu radionicu 11.st. kojoj bi pripadali plutej iz crkvice Sv. Lovre u Zadru ; na
kojem je kompozicija raspoređena u 2 reda (1. Navještenje, Vizitacija, Rođenje; 2. Posjet mudraca
Herodu, 3 kralja). Na gornjem rubu su ptice i pleter slično kao u Sv. Nedjeljici, ali likovi ovdje imaju
velike glave, odjeveni su u zvonolike halje, kratkih ruku i velikih šaka. Slične figure imamo i na tranzeni
iz Crkvine, Biskupija kod Knina gdje je u središtu (u rombu) lik Bogorodice s djetetom, a uokolo simboli
evanđelista. Na donjem dijelu su glava sveca prikaz ratnika opasanog karolinškim mačem i u nošnji starih
Hrvata. Na portalu Sv. Lovre u Zadru je na arhitravu prikazan Krist na prijestolju između 2 anđela, a na
dovratnicima su još 2 lika – vjerojatno Navještenje. 2 ulomka iz Majdana kod Solina su također srodni
ovim reljefima.

69. PODJELA PREDROMANIČKIH I RANOROMANIČKIH NATPISA PREMA SADRŽAJU


Epigrafički materijal se kronološki dijeli na PREDROMANIČKE NATPISE (sred. 9. – 2.pol. 11.st.) i
RANOROMANIČKE NATPISE (sred. 11. – poč. 12.st.).
U odnosu na epigrafičko – sadržajnu komponentu, obje skupine pokazuju u bitnim elementima unutarnjeg
epigrafičkog sustava istovjetnu sadržajno – tematsku strukturiranost, što omogućuje njihovu klasifikaciju
u 3 osnovne kategorije :
1) posvetni (dedikacijski) natpisi
2) natpisi opće liturgijskog ili sakralnog sadržaja
3) nadgrobni natpisi (epitafi)

1) posvetni natpisi su najbrojniji u PR, znatno su manje zastupljeni u ranoj romanici


2) natpisi sa sadržajem opće sakralnog obilježja uglavno baziranog na prerađenim liturgijskim
tekstovima kao izvacima iz biblijske literature, podjednako su prisutni u oba sloja, ali u daleko manjem
broju nego posvetni natpisi
3) nadgrobni natpisi su najrjeđi i pripadaju uglavno kasnoj PR ili ranoj romanici. Obuhvaćaju 2 cjelovita
epitafa : sa sarkofaga kraljice Jelene iz Solina i Petra Crnog iz opatije u Sumpetru,fragmentirani epitaf na
ornamentiranoj ploči groba iz narteksa SH bazilike Sv. Marije u Biskupiji i dio pretpostavljenog epitafa sa
Pribimirovim imenom iz opatije Sv. Bartolomeja na Kapitulu.

70. NATPISI HRVATSKIH KNEZOVA 9. ST.


TRPIMIR – natpis iz Rižinica S od Solina sred. 9.st. ; PRO DUCE TREPIME(RO) . . . . za vojvodu
Trpimira – ulomak zabata
BRANIMIR – ima najviše natpisa ; 1. Muć kod crkve Sv. Petra – «za Branimira, godina je kristovih,
otkad je od svete Djevice primio tijelo, 888. i indikacija 6» – dio arhitrava
2. Šopot kod Benkovca – «knez Branimir, vojvoda Hrvata» - arhitrav i zabat oltarne pregrade
3. Nin – 1) Branimir knez Slavena 2) Opat Teudebert – ulomci 2 arhitrava
4. Otres – « u ime Gospodnje! U vrijeme Gospodina Branimira, kneza . . . .» - zabat i arhitrav
5. Ždrapanj – Branimir i župan Priština – arhitrav oltarne ograde
MUNCIMIR – natpis iz Uzdolja «895 ovo djelo je dao izraditi knez Muncimir» - arhitrav i zabat oltarne
pregrade
VIŠESLAV – krstionica iz Nina oko 800.g. «VUICISSLAVO DUCI . . . .»

71. NATPIS KRALJICE JELENE


To je natpis s Jeleninog sarkofaga nađenog u crkvi na Gospinom Otoku kod Solina. Bio je razmrvljen u
100 – ak komada, ali ga je Bulić uspio složiti. Na natpisu piše : « U ovom grobu počiva slavna Jelena,
žena kralju Mihajlu i mati Stjepana kralja, koja je bila vladarica. Dne 8. listopada umrije u miru. Ovdje bi
sahranjena g. od upućenja Gospodinova 976., indikacije IV . . . . (tj. petak 10. ožujka 976.). Ona koja je
za života bila kraljevstvu Majka, postade (Majkom) sirota i zaštitnicom udovica. Ovamo gledajući čovječe
reci : Bože, smiluj joj se duši! »
Natpis nam je dao i imena 2 kralja – Mihajla Krešimira (949. – 969.) i njegovog sina Stjepana Držislava
(969. – 997.) i razliku između trenutka smrti i pokopa : 1)predstavljanje 2)datacija 3)teologij(o njoj)
4)adhoracija

72. NADBISKUPI MARTIN I LOVRE ( NJIHOVI EPITAFI )


Martin – splitski nadbiskup 10.st., njegov sarkofag sa epitafom se datira u sam kraj 10.st. Po
karakteristikama teksta sličan je epitafu kraljice Jelene jer nije napisa u stihovima niti u 1.licu, a Martin se
oslovljava kao PATER PUPILLIS (Jelena je MATER PUPILLIS = majka zaštitnica siromašnih). Osim
epitafa, sarkofag nema nikakav ukras.
Lovre – osorski nadbiskup 1059. – 1099. za vrijeme Petra Krešimira 4, najgorljiviji je pobornik reformi
Grgura 7 (1060. sabor u Splitu – protive se slavenskom bogoslužju, podržavaju celibat, brijanje brade
svećenika . . . . ) i najistaknutija ličnost reformnog pokreta u Hrvatskoj i Dalmaciji. Također je i
utemeljitelj prvog samostana benediktinki u Splitu. Epitaf na njegovom sarkofagu se nalazi unutar okvira,
pisan je u stihu i u 1. licu.

73. DJELATNOST BISKUPA DONATA


Donat je bio zadarski biskup. Djeluje u doba kada se oko Dalmacije sukobljavaju interesi Bizanta i
Franaka.
On se javlja kao čelnik stranke (unutar bizantskih posjeda) koja zastupa ideje da bi bilo bolje podvrći se
Francima, nego dalje ratovati. Zastupa Zapadnog cara u misiji u Carigradu i očigledno postiže neke
uspjehe (iako sukob nije prestao), jer je dobio relikvije Sv. Anastazije.
U svojoj misiji došao je i Karlu Velikom u Diedenhofen (poslije Božića 805.g.), jednu od njegovih
prijestolnica. Zahvaljujući Donatu (i zadarskom vojvodi Pavlu) dalmatinska se metroplola na neko vrijeme
otvorila franačkim utjecajima (crkva Sv. Trojice, danas Sv. Donat). Neki u toj crkvi vide ključ otvaranju
djelovanja franačkih misionara u Hrvatskoj i povezuju to s osnivanjem crkvenog središta u Ninu, a pod
nadzorom Akvileje.
Također relikvije (Sv. Anastazije) koje je Donat donio iz Carigrada, štovale su se i bile omiljene na
području akvilejske patrijaršije.
Svim tim naporima 812.g. u Aachenu je sklopljen mir kojim je Istra i Hrvatska pripala Francima, a
dalmatinski gradovi i Venecija Bizantu.

74. NATPIS NA SARKOFAGU PETRA CRNOG


Natpis na sarkofagu Petra Gumajeva ( Crnog ), splitskog patricija 11.st. i utemeljitelja samostana Sv. Petra
u Selu, je jedan od primjera u srednjem vijeku raširene epitafske poezije. Natpis je metaforički prožet
mišlju o prolaznosti života u kojem se izmjenjuju dijelovi originalnih Petrovih stihova i stereotipni izričaji
( Dobrini stihovi ). Leksički elementi su crpljeni iz formulaičnog repertoara antičke epigrafike, ali i iz
suvremenih metričkih priručnika koji su se upotrebljavali u srednjovjekovnoj epitafskoj poeziji. Epitaf je
uklesan na prednjoj strani SK sarkofaga koji je izvorno imao motiv križa u reljefu na sredini ploče, koji je
kasnije otučen jer je služio kao menza u gotičkoj crkvi. To je metrički epitaf složen u leoninskim
stihovima od 2 pentametra i 6 heksametara, a komponiran je u 2 dijela s obje strane prvotnog križa : lijevi
u 6, a desni u 4 reda. Prvi dio natpisa je napisao sam pokojnik, a drugi svećenik Dobre ( Dabrus ). U
prvom dijelu teksta Petar govori o svom ponašanju, prezirući ovozemaljski život. U drugom dijelu Dobre
ističe njegove vrline koje ga potiču na gradnju crkve. Epitaf je pripadao benediktinskoj opatiji Sv. Petra u
Selu ( Sumpetru ) i datira se u kraj 11.st.

75. CRKVA I GROBLJE U GORNJIM KOLJANIMA


Ovaj lokalitet se nalazi na jezeru Peruča i potpuno je uništen jer ga je jezero preplavilo. Sve što je
pronađeno pronađeno je potkraj 19.st. U Gornjim Koljanima je bilo veliko antičko naselje sa SK
bazilikom koja je u 9.st. preuređena u trobrodnu PR baziliku (tlocrt je poznat iz 19.st.), pronađeni su
fragmenti dekorativne plastike od kojih je najpoznatiji plutej. Taj plutej je ukrašen tročlanim, gusto
prepletenim geometrijskim uzorcima, ljiljanima, rozetama i golubicama na zdepastim i jakim nogama te
sitnom glavicom sa krupnim okom i grozdom u kljunu. Sličan motiv je nađen i na zabatu oltarne pregrade
u Biskupiji pa se smatra da je dijelo istog klesara. Oko crkve je mnogo grobova bez priloga, svi su
izrađeni od vertikalno postavljenih kamenih ploča. U atriju crkve su bila 2 groba s ostrugama, a s I strane
crkve grobovi sa srebrnim naušnicama, karolinškim mačem tipa K, jezičcima, okovima, kopčama i
strijelama. Groblje se datira 9. – 13.st.

76. LOKALITET CRKVINA U GALOVCU


Na ovom lokalitetu kod Zadra su pronađeni ostaci RK memorije i crkve iz 6.st. koja je preuređena tokom
9. i 10.st. Nađeni su ulomci iz antičkog i starohrvatskog vremena – predromanički ulomci 2 ciborija i
oltarna pregrada koji se datiraju u početak 9.st. i smatraju se produktom zadarske radionice. Isto tako su
nađeni ostaci SH groblja 9. – 12.st. i groblja 12. – 16.st., a kontinuitet pokapanja je 5. – 19.st.

77. PREDROMANIČKI LOKALITETI U JZ BOSNI ( DELONGA )


GREBCI – VAŠAROVINE – 9 km od Livna, pronađen je dio PR arhitrava s ostatkom posvetnog natpisa
koji potvrđuje postojanje PR crkve u 2.pol.9.st. – arhitrav oltarne pregrade ( oko 880. – 900. ) – OPERAS
CHR(istu) M
Pronađeni su i ostaci kasnosrednjovjekovnog groblja sa stećcima u obliku sanduka.
LIVNO – nađen je dio PR zabata s natpisom na položaju Perkuša džamije što indicira
ranosrednjovijekovnu crkvu. Sličnost sa ostacima iz PR crkve Sv. Petra u obližnjim Rapovinama sugerira
da je od tamo. 880. – 900.
RAPOVINE – 3 km od Livna. PR crkva Sv. Petra s grobljem ( neistraženo ). Pronađen arhitrav oltarne
pregrade s natpisom o darivanju i posveti crkve Sv. Petru Apostolu.

78. GROBLJE U ŽMINJU U ISTRI


U Žminju je pronađeno SH groblje na redove koje se datira u vrijeme između 840. – 950. Grobovi su
obloženi vertikalnim pločama i pokrivnom pločom. Izvana su bili označeni jer nema nijednog preklapanja.
Pokojnici su bili u ispruženom položaju, na leđima, s rukama uz tijelo i orijentirani Z –I. Većina pokojnika
(ponegdje na dasci) je sahranjena pojedinačno, ali bilo je i sa 2,3 i 4 kostura. Mnogobrojni su dječji
grobovi što upućuje na epidemije. Većina grobova je prazna, samo sa kosturom, a pokapani su ili goli ili u
rublju, zamotani u tkaninu jer nisu pronađeni metalni ni ostali nalazi odjeće (kopče, okovi, dugmad).
Rijetki su i nalazi koji bi govorili o poganstvu. Među nakitom su najbrojnije naušnice : obične karičice (u
nekim grobovima su nađene s grozdolikom bjelobrdskom ili ketlaškom naušnicom što olakšava datiranje u
sr. 10.st.), karičice s koljencima (općenito 9. – 12.st., u Žminju kraj 9.st. na što upućuju sličnosti s
običnom karičicom kojoj krajevi završavaju kukicom, ali ove su raskošnije), 1,2(iznimna pojava u SH
krugu, van njega nisu poznate),3,4-jagodne (većinom 9. i 10.st.), mediteransko – bizantske naušnice ( tip F
– 2 srebrne naušnice, 2. pol. 9.st., predstavljaju bogatiju i razvijeniju varijantu lijevanih brončanih
naušnica tipičnih za barbarizirane istarske nekropole 7. i 8.st., tip D – 2 srebrne naušnice sa 2 nasuprotno
postavljena srcolika lista, izrađena «a jour» od žice ~ Buzet datirane novcem kralja Lotara 840. – 855.),
ketlaške naušnice ( 1. tip je sličan običnim karičicama, a 2. je kovana brončana naušnica s
polumjesečastom pločicom – 2. pol. 9. i 10.st.), bjelobrdske naušnice (1 lijevana srebrna grozdolika
naušnica, na proširenom donjem dijelu se ističu šavovi koji ukazuju na izradu u 2-dijelnom kalupu ~ Istra,
Vinodol). Pronađeno je i prstenje od bronce, žice ili lima i 1 posuda s valovnicom ( kasnoantički oblik –
visoka sa suženim otvorom, ostatak je slavenski).
Žminjska nekropola je važna jer se uz sjevernu varijantu SH dalmatinske kulture koja joj daje osnovni
biljeg, javljaju i elementi bitni za kulturu romanskih starosjedilaca i alpskih Slavena.

79. KRONOLOGIJA BJELOBRDSKE KULTURE


Giesler je napravio apsolutnu kronologiju.
PRIJELAZNA FAZA – 900. – 965.
BIJELO BRDO I – rana 965. – 995.
kasna 995. – 1030.
BIJELO BRDO II – rana 1030. – 1070.
Kasna 1070. – 1100.
BIJELO BRDO III – 1100. – 1250. – dodao ga je Tomičić

80. ARHEOLOŠKI MATERIJAL BJELOBRDSKE KULTURE


Nakit bjelobrdske kulture je dosta skroman i rustičan u umjetničkom smislu. Pretežno je izrađen od bronce
i srebra tehnikom lijevanja i iskucavanja i često ukrašen pseudogranulama. Ogrlice i narukvice su izrađene
od staklene paste i kauri pužića.
Naušnice – S – karičice, grozdolike volinjskog tipa, polumjesečaste – češeraste
Prstenje – od upletene žice, rastavljenih krajeva, lijevano, 1 luksuzni ukrašen granulacijom i filigranom
( Zvonimirovo, Veliko Polje, Suhopolje )
- 3 osnovne grupe – otvoreni, zatvoreni, s krunom
Dvočlani srcoliki privjesci. Bušeni srebrni novac – denari Andrije I (1046. – 1061. ) u grobu djeteta,
dugmad, praporci.

81. VAŽNIJA GROBLJA BJELOBRDSKE KULTURE


Vukovar – Lijeva Bara, Veliki Bukovac, Kloštar Podravski, Bijelo Brdo II, Mrsunjski Lug, Zvonimirovo (
Suhopolje ) – 1. pol. 11.st., Josipovo ( SZ od Slatine ) – 1. pol. 11.st.

82. GROBLJA RAZVIJENOG I KASNOG SREDNJEG VIJEKA


Groblje kod crkve Sv. Spasa na vrelu Cetine 12. – 15.st.
Brnaze kod Sinja 12. – 15.st.
Maljkovo u gornjoj Cetini 12. – 15.st.
Crkvina u Biskupiji kod Knina 12. – 15.st.
Putalj 12. – 15.st.
Bribir – Dol i Tjeme 14. – 16.st.

83. GROBLJE KOD CRKVE SV. SPASA U VRH RICI


Ovo groblje je najvećim dijelom nastalo tijekom kasnog srednjeg vijeka. Prevladava mišljenje prema
kojem je nekropola ustanovljena već u 9.st., da je bila pokapalište tijekom 10., 11., 12.st., ali i kasnije kroz
razdoblje razvijenog srednjeg vijeka.
1. Najstariji grobovi se nalaze bliže PR crkvi i karakteriziraju ih nalazi običnih karičica, karičice s 3
koljenca od uvijene žice i 1 jagodne naušnice. U ovoj fazi 9. – pol. 13.st. groblje zauzima mali prostor oko
crkve.
2. U drugoj fazi se nastavlja pokapanje u istom prostoru pa dolazi do devastacije ranijih grobova. Ova faza
se datira pol. 13. – pol. 14.st., a karakteriziraju ju nalazi naroskanih naušnica i naušnica s 3 granulirana
koljenca.
3. U trećoj fazi se groblje širi južno od crkve, a ovaj sloj grobova je obilježen grobovima s trojagodnim
naušnicama te nalazima željznih kopči. Datira se od sred. 14. – sred. 15.st. Unutar ovog
kasnosrednjovjekovnog sloja nalaze se se i poneki grobovi s naroskanim naušnicama i naušnicama s 3
granulirana koljenca koji čine sponu između prvotnog prostora groblja i proširenja.

Grobovi su bili označeni stećcima, nalaz srebrnog pojasa (gotički 14./15.st.) s aplikama ispod najvećeg
stećka sa zlatnim prstenom.
Bogata numizmatička građa (uglavnom mletački, ugarski i akvilejski novac – od 13. – 15.st.)
2 groba sa zlatnim prstenom i ostrugama sa zvjezdicom.
Srebrni pojas s aplikama – karakterizira ga velika dužina te garnitura za zakopčavanje s alkom otvorenog
tipa kroz koju se ne mora provlačiti pojas. Ostatak dužine pojasa pada slobodno do koljena, završavajući
kovanim jezičcem s emajliranim pločicama s figuralnim prikazima. Krnja alka je oblikovana kao ljudska
figura – ovakvi pojasevi su karakteristični za Z Europu od 13. – 15.st.
84. BRIBIR U SREDNJEM VIJEKU
Kontinuitet života na području Bribira traje još od prapovijesnog doba. U 9.st. dolazi do simbioze
liburnoromanskih starosjedilaca i novodoseljenih Slavena i Hrvata. Bribir 1. put spominje Konstantin
Porfirogenet, a onda se spominje i u poveljama hrvatskih kraljeva u navođenju bribirskih župana 11.st.
Arheološki materijal od 7. – 11.st. je prilično oskudan no iz SH razdoblja 9. – 12.st. imamo 3 nekropole :
Vratnice, Novi put i Groblje.
PR skulptura je vrlo fragmentirana. Pronađeni su pluteji, pilastri, arhitravi koji su vjerojatno pripadali 8-
lisnoj crkvici, a datirali bi se u 2. pol. 9.st. – 1. pol. 10.st.
Crkva – sa SI strane današnje crkve Sv. Joakima i Ane ' 59. su otkrivene 3 apside, 10 godina kasnije
Gunjača je otvorio SZ stranu i pronašao ostatke zidova neidentificiranih građevina i ostatke 3 apside SH
rotunde koje su preslojile starokršćansku grobnu celu u kojoj su bila 2 sarkofaga. Prema zakonu
simetričnosti SH rotunda, zaključili su da se radi o 8-listu.
Fortifikacije – u srednjem vijeku se samo nadograđuju one iz ranijih razdoblja.
Nekropole :
1) Vratnice ( kr.8. – poč. 10.st. ) nalaze se pred glavnim vratima stare Varvarije. Grobovi su ovalni i
pačetvorinasti, a dubina i orijentacija im variraju. U grobovima su pronađene obične karičice, «s-
karičice», sa tordiranom žicom, sa 3 koljena, 1 jagodne ( glatke, ukrašene granulacijom i filigranom ili sa
stožastim dodacima), okrugle aplike, prstenje, par ostruga sa kalotastim z6avršnim pločicama (kraj
9./10.st.)
2) Novi put ( kraj 8. – 1.pol. 9.st. ) se nalazi uz I dio bedema, nađeno je samo 13 grobova sa običnim
karičicama, «S» karičicama, tordiranim, sa 3 koljena, 1-jagodne aplike, prstenje, 1 igla. Grobni prilozi
govore da je ova nekropola istovremena s Vratnicama, ali da traje do sredine 9.st.
3) Groblje ( 10. – 13.st.) nastaje kao novo ukopište sa izgradnjom centralne, višekonhne crkve unutar
grada početkom 10.st. nakon čega odumire upotreba Vratnica. Novo groblje se radijalno proširilo i
zahvatilo veliku površinu. Pronađeno je 88 grobova orijentiranih Z – I od kojih polovica ima priloge kao
što su kariči8ce, sa 3 koljena – granulirane ( od 10.st.), 1 «S» karičica, 1-jagodne, 3-jagodna, dugmad u
obliku jagode. Ova nekropola ostaje u funkciji kroz cijelu romaniku.
4) Dol ( 2.pol.13. – kraj 16.st.) se nalazi uokolo gotičke crkve Sv. Marije, u njezinoj unutrašnjosti i unutar
samostana. Kasnosrednjovjekovni grobovi nemaju pravilnu orijentaciju, jednostavni su, pačetvorinastog
ili ovalnog oblika, a unutar crkve i samostana su građeni na 2 i 3 kata i prekriveni obrađenim monolitnim
pločama. To su ETAŽNI GROBOVI i običaj su 15. i 16.st. Smještaj grobova unutar i izvan građevina
govori o staleškoj raslojenosti. Među nalazima je najbrojnije prstenje, pačetvorinaste i ovalne kopče,
zvonolika dugmad s ušicom, srednjovjekovni kovani novac, 3-jagodne naušnice, naroskane sa
granuliranim koljencima, 1 gotički mač, 1 ostruga.
5) Tjeme (14. – 16.st.) – uz 14.st. se gradi gotička crkva sa pravokutnom apsidom i groblje oko nje.
Istraženo je 78 ETAŽNIH GROBOVA s nepravilnom orijentacijom i malo priloga : obične karičice, s 3
granulirana koljenca, prstenje, par ostruga, 3-jagodne naušnice.

Ostruge od 12. – 14.st. imaju šiljak za podbadanje konja, dok u 14. i 15.st. dobivaju zvjezdicu sa 6, 8
ili 12 krakova.

3- jagodne naušnice su prvo datirali vrlo široko od 9. – 15.st, ali se shvatilo da 3-jagodnih nema u
ranosrednjovjekovnim nekropoloma (npr. Bribir – Vratnice, Novi put, Knin – Spas, Smrdelji, Gajine,
Majdane, Mravinci), ali ih ima na lokalitetima dugotrajnog srednjovjekovnog kontinuiteta ukopavanja
(npr. Bribir – Dol, Tjeme, Kašić – Mastirine, Biljane Donje – Begovača, Brnaze, Muć – Gornji) što znači
da su 3-jagodne naušnice proizvod ZRELOG SREDNJEG VIJEKA i nema ih prije 2. pol. 12.st.

85. ROMANIČKE I GOTIČKE CRKVE U ISTRI – A. ŠONJE – CRKVENA ARHITEKTURA U


ZAPADNOJ ISTRI
ROMANIKA
Sv. Petar u šumi kod Pazina
Kanonička kuća u Poreču
Kasnoromanička – gotička komunalna palača u Puli
Sv. Mihovil nad Limskom Dragom – jednobrodna s polukružnom i izbočenom apsidom.
Crkva u Humu
Sv. Foška – Peroj
GOTIKA
Franjevačka crkva u Puli
Franjevačka crkva u Kopru, Piranu, Poreču
Sv. Martin – Beram
Sv. Katarina i Sv. Antun u Savičentu – četvrtasti tlocrt.

86. DATIRANJE I RASPROSTRANJENOST SREDNJOVJEKOVNIH STEĆAKA


Stećci su kameni, monolitni, vodoravni ili uspravni nadgrobni spomenici prizmatičnog tipa s ravnom ili
dvostrešnom gornjom plohom, s postamentom ili bez njega.
Karakteristični su za područje Hercegovine, srednje i I Bosne, Podrinja i Dalmacije, te manjim dijelom za
Crnu Goru, Kosovo, Z Srbiju, Posavinu i SZ Bosnu.
Po tipologiji razlikujemo ploču, sanduk, sljemenjak, stup, križinu i antropomorfni stećak.
Većina istraživača smatra da su se osnovni oblici stećaka razvili iz nadgrobnih ploča, najstariji je
nadgrobna ploča trebinjskog župana Grda iz 2. pol. 12.st. Stećci u obliku sanduka i sljemenjaka se javljaju
krajem 14.st., a stup i križina sredinom 15.st.
Lokalitet BISK kod Trilja – sljemenjaci tzv. dalmatinskog tipa – ukrašeni.
Jedan od najljepših stećaka ovog tipa iz 1440.g. je onaj Vukoja Bogdanića koji je isklesao klesar Jurina
(poznato iz sadržaja natpisa).

87. DATIRANJE I KARAKTERISTIKE PREDROMANIKE U HRVATSKOJ


Marasović govori o arhitekturi kao o najbrojnijoj kategoriji predromaničkog graditeljstva. Od arhitekture
postoje – 1. Crkve datirane na osnovi povijesnih izvora i 2. Crkve datirane na osnovi komparacija.
Glavne povijesne odrednice na početku ranog srednjeg vijeka jesu avarsko – slavenska najezda i rušenje
tj. prestanak kontinuiteta nekih značajnijih antičkih gradova (Salona, Epidaur), u prvoj polovici 7.st. i
slavenizacija tog područja.
U primorskim gradovima proces slavenizacije teče daleko sporije, međutim gasi se antička kultura koja je
Justinijanovom obnovom u 6.st. doživjela svoj posljednji procvat, pa i u dalmatinskim gradovima u 7.st.
dolazi do prvih pojava ranosrednjovjekovne umjetnosti, tu još uvijek postoji kontinuitet iz antičkog
razdoblja, ali se ova umjetnost više ne može svrstati u antičku nego u ranosrednjovjekovnu. Po
Marasoviću 7.st. obilježava donju granicu predromaničkog doba u Dalmaciji, pa s tim stoljećem započinje
kronološku klasifikaciju ranosrednjovijekovnog crkvenog graditeljstva, bez obzira što iz tog doba gotovo i
nema sačuvanih građevina ili povijesnih izvora.
Problem gornje granice je složeniji, zbog nepodudaranja povijesnih i kulturno-umjetničkih odrednica koje
definiraju početak visokog srednjeg vijeka. Glavne povijesne odrednice novog razdoblja su : pojava
autonomnih dalmatinskih gradova na početku 12.st. tj. kraj hrvatske države kao najznačajnije tvorevine
ovog prostora krajem 11.st. i priključenje iste Ugarskoj.
PR umjetnost traje u Dalmaciji uglavnom do kraja 11.st., premda prvu pojavu romanike susrećemo
ponegdje već u drugoj polovici 11.st.
Za razliku od rane romanike PR je svojstvena :
61nepodudarnost u organizaciji prostora i kompoziciji fasada
62postojanje «skrivenih» prostora koji se ne vide na vanjštini
63prostprni diskontinuitet uzrokovan uskim prolazima
65karakterističan «pleterni» dekorativni repertoar na unutarnjem namještaju, vratima,
prozorima, fasadama
69pojava (ili nastavak iz kasnoantičkog SK doba) plitkih niša na fasadama uokvirenih
običnim ili dvostrukim lukom ; raspored tih niša, ponegdeje i bez kompozicijskog
reda, podsjeća na horror vacui svojstven PR pleternoj skulpturi
71kontinuitet SK arhitrava zasječenog na krajevima
73karakteristična tehnika gradnje s upotrebom priklesanih lomljenaca vezanih
obilnom žbukom
Ponekad građevine 11. i 12.st. imaju karakteristike PR, a ponekad već u drugoj polovici 11.st. neke
građevine imaju obilježja RR.
Marasović spominje 3 karakteristična razdoblja europske PR, gdje naše područje ima neke posebnosti :
1. 7. i 8.st.
Merovinška umjetnost na zapadu, langobardska umjetnost u Italiji. Rijetki sačuvani primjeri i podaci koji
nam govore o tom razdoblju. Prisutna antička tradicija (podržava Preloga u teoriji pasivne negacije
antike), skulptura se oslanja na organske antičke motive koji se postupno stiliziraju.
Kod nas – zbog provala barbarskih naroda i ekonomske krize smanjuje se opseg gradnje, pa su i izvori
oskudniji. Glavna graditeljska aktivnost je adaptacija postojećih građevina (manja ili veća promjena
unutarnjeg namještaja) u gradovima i naseljima koji održavaju kontinutet antike ; npr. Sv. Stošija u Zadru
– sačuvan dio SK apside, ostaci krstionice i katekumeneuma i tragovi episkopija. Konstantin ju spominje
oko sredine 10.st. i uspoređuje s carigradskom crkvom Halkopratejaca.
Još jedan primjer je rapska katedrala koja se vezuje uz «adriobizantski stil» iz kraja 5.st., primjer
kontinuiteta SK katedrale.
Split koji se razvio u Dioklecijanovoj palači nakon pada Salone je jedan od primjera kontinuiteta.
Marasović drži da je vjerojatna datacija preuređenja Dioklecijanovog mauzoleja - hrama u splitsku
katedralu 7. ili početak 8.st., s čime se poklapa i ukras na sarkofagu nadbiskupa Ivana.
2. druga polovica 8.st. – kraj 10.st.
Iz tog razdoblja, kada su i okolni Hrvati kršteni te grade crkve s imenima svojih kraljeva i
dostojanstvenika, koji izdaju i isprave, postoji nešto veći broj podataka o arhitekturi nego iz prijašnjeg
razdoblja.
Karakteristične građevine (a spominje ih Konstantin VII Porfirogenet) su Sv. Donat ( tada Sv. Trojstvo )
koja se datira oko 800.g., a metodom C14 oko 710. (+/- 25 godina), to bi bila njena prva faza; i Sv. Tripun
iz Kotora koju je digao Andrija Saraceni 809.g., a u kojoj su osim sarkofaga i ulomaka kamenog
namještaja nađeni ispod sakristije romaničke katedrale temeljni ostaci same crkve.
Najveći broj centralnih građevina je iz tog razdoblja.
Iako se trogirska Sv. Marija i splitska Sv. Tr5ojica približavaju prototipu koji je zadarska krstionica, pa bi
mogli biti i iz 8.st. s time da su ukrasne osobine iz 9.st.
Longitudinalne građevine su također većinom datirane u 9. i 10.st.
3. 11.st
U Europi to je početak protoromanike tj. zadnje faze tzv. otonske umjetnosti.
Neke crkve po stilskim osobinama pripadaju ranoj romanici kao npr. Sv. Petar u Drazi na Rabu, Sv. Ivan u
Biogradu na Moru, Sv. Toma u Biogradu na Moru, Sv. Petar i Mojsije u Solinu.
Ovo 11.st. uvodi u PR arhitekturu Dalmacije snažan bizantski utjecaj, kao npr. Sv. Eufemija u Splitu –
iako je srušena, nacrti pokazuju dvoransku baziliku s upisanim transeptom i s kupolom uokvirenom
kružnim tamburom. Pleterni ulomci se također datiraju oko sredine 11.st.
Nadalje Sv. Mihajlo u Stonu s ostacima fresaka koje prikazuju kralja Mihajla s modelom crkve u ruci.

88. POLOŽAJ NINA U RANOM SREDNJEM VIJEKU


Nin je bio važno crkveno središte u kasnoj antici, a u srednjem vijeku je bio jedno od jačih kršćanskih
središta na području kojim su vladali Hrvati pa se može predpostaviti da je na čelu njegove crkve bio
arhiprezbiter podložan zadarskom biskupu. Isto tako, Nin je bio i središte preko kojeg su franački
misionari dolazili u Hrvatsku što se vidi u pojavi kultova franačkih svetaca i ostacima materijalne kulture.
Prvi trag osnivanja biskupije nalazi se u pismu pape Nikole I ( 858. – 867. ) u kojem se biskupija ne
spominje izrijekom, nego se govori o tome kako se ne smije osnovati Crkva tj. zajednica katolika bez
papinog dopuštenja. Zbog toga što je crkva u Hrvatskoj slijedila zapadne obrede, a u Dalmaciji istočne,
Zadar se priklonio carigradskom patrijahu, pukle su veze Zadra i Nina koji je bio središte zapadne Crkve.
Izgleda da je ninsko svećenstvo odlučilo samoinicijativno osnovati biskupiju čime Nikola I nije bio baš
zadovoljan, ali je prihvatio stanje tako da je ninski biskup bio podređen Rimu, a Hrvatska je prvi put
dobila svoju crkvenu hijerarhiju odvojenu od dalmatinskih gradova.
Branimir je sa biskupom Teodozijem pokušao hrvatske i dalmatinske gradove ujediniti te ninsku biskupiju
s dalmatinskom Crkvom i obnoviti salonitansku metropoliju s Teodozijem na čelu, što se nije dogodilo jer
ninsak biskupija nije ukinuta, a i zadarski biskup se usprotivio jer je htio zadržati mogućnost da baš on
postane metropolit. Na saborima 925. i 928. se ukida ninska biskupija, a njeno područje je uklopljeno u
jedinstvenu crkvenu provinciju sa splitskim metropolitom na čelu.
KATEDRALA SV. ASELA
1 brodna s pravokutnom apsidom i zvonikom(romanika). U PR je dodana krstionica (gdje je navodno
nađena Višeslavova krstionica)
CRKVA SV. MARIJE
Trobrodna bazilika iz 9.st.. Uz nju je sredinom 10.st. osnovan ženski benediktinski samostan.
SV. KRIŽ
Križnog tlocrta, pronađen je nadvratnik sa posvetnim natpisom župana Godečaja. Crkva je iz 9.st. Uz
crkvu je i SH groblje, jedina PR građevina(nepravilno kamenje), ostalo su pregradnje.
CRKVA SV. NIKOLE U PRAHULJAMA
Iz 12.st., na humku, oblik trikonhosa, vanjske plohe su neraščlanjene osim niza konzolica pod strehom što
govori o ROMANICI.
CRKVA SV. AMBROZA
12.st. (materijal iz 9.st. je nestao). Jednobrodna sa polukružnom apsidom, ostaci benediktinskog
samostana iz 10.st. kojem je na čelu bio Teudebert.
CRKVA SV. MIHOVILA
Porušena gotička, bila je 1 brodna. Nađeni fragmenti oltarne pregrade s imenom Branimira(dux
Sclavorum) i opata Teudeberta.
CRKVA SV. BARBARE
11.st., po Jeliću trobrodna s 3 apside.

89. RANOSREDNJOVIJEKOVNI NATPISI HRVATSKIH ŽUPANA


GASTIKA – arhitrav oltarne ograde u crkvi Sv. Spasa (880. – 900.) na vrelu Cetine – zavjetni natpis
donatora župana Gastike, njegove djece i majke Nemire – identični ukrasi kao oni na natpisima sa
Branimirovim imenom
GODEČAJ – nadvratnik iz Sv. Križa u Ninu – zbok ukrasa na prednjoj strani nadvratnika datira se u 9.st.,
ali zbog oblika slova u 11.st., natpis je možda nastao kasnije
PRIŠTINA – arhitrav oltarne ograde iz Ždrapnja sa Branimirovim natpisom – 9.st.
IVAN – arhitrav oltarne pregrade iz Sv. Ivana u Uzdolju 11.st
LJUBOMIR – dvorski župan – nadvratnik crkve Sv. Nikole od Podmorja ili Sv. Petra od Klobučca iz
Kaštel Starog oko 1089.
GODIDRAG – arhitrav oltarne pregrade pr. Crkve na položaju gotičke crkve Sv. Nikole(Starog) u Kuli
Atlagića (Benkovac)

90. POSVETNI NATPISI CRKVENIH OSOBA


Osnovne cjeline u sadržajnoj strukturi natpisa :
1. subjekt tj. nositelj dedikacije
2. objekt dedikacije tj. vrste donacije koju natpis bilježi te svrha njenog postavljanja
3. vrijeme realizacije dedikacijskog čina
Svećenik IVAN (Iohannes) iz Nina – na Višeslavovoj krstionici – oko 800.g.
Svećenik GRACIJAN (Gratiosus, Gratianus) – nadvratnik iz Bijaća Sv. Marta – 9. – 10.st.
Predstojnik opatije Sv. Petra i Mojsija – MOJSIJE (URSO) – zabat oltarne pregrade – 1.pol.11.st.
FUSKO (Fuscus) Sv. Mihovil u pridrazi – arhitrav – 9.st. ( vjerojatno ugledni benediktinski samostanski
duhovnik).
Opat STJEPKO (Stepcus) – Sv. Bartolomej, Kapitul kod Knina 9. – 11.st.
Sv. Marta u Bijaćima ; GUMPERTUS đakon i GUMPERTUS svećenik – prezbiter
Opat TEUDEBERT – prvi imenom poznati opat u Hrvatskoj – Sv. Mihovil u Ninu sa Branimirovog
natpisa.

91. RANOSREDNJOVIJEKOVNI SARKOFAZI U SPLITU


Sarkofag priora Petra – pol. 10.st.
Sarkofag Ivana Ravenjanina
Sarkofag Ivana, sina Tvrdakova – pol. 10.st.
Sarkofag nadbiskupa Martina – kraj 10.st. - EPITAF
Sarkofag nadbiskupa Lovre – 11.st. - EPITAF
Sarkofag Petra Crnog – kraj 11.st. - EPITAF
Sarkofag kraljice Jelene – 10.st. – EPITAF
Krajem 10.st. prestaje moda ukrašavanja sarkofaga i likovni ukras se zamjenjuje pjesnički koncipiranim
tekstom koji veliča pokojnika.

92. NAJZNAČAJNIJA GROBLJA POGANSKOG HORIZONTA ( DO SREDINE 9. ST. ) U


DALMACIJI
NIN – Materiza, Ždrijac, Sv. Križ
KAŠIĆ – Maklinovo brdo, vinograd Stojana Drče, Razbojine, Glavčurak
SMILČIĆ – Kulica
Biljane Donje – Begovača, Stranče – Gorica, Dubravice kod Skradina

93. KARAKTERISTIKA I DATACIJA NAUŠNICA GROZDOLIKOG TIPA, JEDNOJAGODNIH


I ČETVEROJAGODNIH TE NAUŠNICA ŽMINJSKOG TIPA
GROZDOLIKE NAUŠNICE su proizvod bizantskih zlatarskih radionica. Na dnu karičice se zrnca
grupiraju u oblik koji podsjeća na grozd. Datiraju se do kraja 8.st. (2.pol.8.st. – Trilj, Biskupija). Golubić –
možda 7.st.
JEDNOJAGODNE NAUŠNICE po tipološkim karakteristikama možemo podijeliti u 2 grupe : 1) jagode
su izrađene od 2 glatke spjene polutke tako da najčešće imaju bikoničan oblik, jagode su bez ukrasa, samo
im je preko sredine gdje se spajaju polutke te na krajevima kroz koje ulazi karika, ovijena tanko pletena
filigranska nit. Uglavnom su izrađene od bronce i bakra manje od srebra.
2) karike različitog promjera na kojima na kojima se nalaze veće ili manje jajolike ili okrugle jagode
bogato ukrašene tehnikom filigrana i granulacije. Uglavnom su od srebra i pozlaćenog srebra. Nalazišta :
Biskupija – Crkvina, Bukorovića podvornica, Koljane – Crkvina, Kašić – Mastirine, Grede, Biljane Donje
– Begovača
9. – 11.st.
ČETVEROJAGODNE NAUŠNICE su se prema Karamanu razvile iz bizantskih grozdolikih naušnica,
ali su se u izradi i varijantama oblika u potpunosti udaljile od svojih uzora da ih možemo smatrati
najspecifičnijim primjerom SH naušnica, najvjerojatnije izrađenih od domaćih zlatara. Imaju šuplje,
izduženo ovalne ili bikonične jagode, ili glatke bez ukrasa ili ukrašene tehnikom filigrana i granulacije, od
srebra, bronce ili pozlaćenog srebra – 9. – 11.st.
Nešto mlađe mogu biti one s polumjesecom umjesto gornje jagode (Đevrske)
Biskupija – Crkvina, Biljane Donje – Begovača, Bribir – Vratnice, Solin – Majdan, Mravinci
ŽMINJSKI TIP naušnica ima privjesak u obliku 2 nasuprotno okrenuta srcolika lista rađena od
filigranske žice. Pronađene su u Žminju i Buzetu gdje su datirane novcem Lotara I u sredinu 9.st. Izvorište
im je također u bizantskom krugu.

94. KARAKTERISTIKE I DATACIJA NAUŠNICA VOLINJSKOG TIPA


Te naušnice su zapravo tip grozdolikih lijevanih naušnica koje su rasprostranjene unutar bjelobrdskog
kulturnog kruga tijekom 11.st. U međurječju Save i Drave, njihova pojava se može pratiti od 1. pol. 11. –
1. pol. 12.st. Nalaz ovih naušnica na groblju Stranče – Gorica. Također treba spomenuti i PILINSKI TIP
koji se datira u 11.st. i nađene su u Stranče – Gorica i Kašiću.

95. KARAKTERISTIKE I DATACIJA TROJAGODNIH NAUŠNICA


Trojagodne naušnice su najrašireniji tip na području između Zrmanje i Cetine. Osnovni tip se sastoji od 3
šuplje jagode jednake veličine, smještene na istoj udaljenosti, a ukrašene filigranom i granulacijom koji
varira od jednostavnih do vrlo kićenih. Rađene su tehnikama na proboj ili mlijevanjem pri čemu se
oponaša filigran ili granulacija. Karaman ih datira 9. – 12.st., ali neki oblici traju sve do 14.st. ( Brnaze
kod Sinja – prošupljene jagode ukrašene granulama, između jagoda 2 radijalno postavljena kolutića +
novac Ludovika Anžuvinskog iz 14.st., trojagodne sa srednjom jagodom u obliku piramide, crkvina u
Biskupiji )

3- jagodne naušnice su prvo datirali vrlo široko od 9. – 15.st, ali se shvatilo da 3-jagodnih nema u
ranosrednjovjekovnim nekropoloma (npr. Bribir – Vratnice, Novi put, Knin – Spas, Smrdelji, Gajine,
Majdane, Mravinci), ali ih ima na lokalitetima dugotrajnog srednjovjekovnog kontinuiteta ukopavanja
(npr. Bribir – Dol, Tjeme, Kašić – Mastirine, Biljane Donje – Begovača, Brnaze, Muć – Gornji) što znači
da su 3-jagodne naušnice proizvod ZRELOG SREDNJEG VIJEKA i nema ih prije 2. pol. 12.st.

96. ETAPE U USPOSTAVI VLASTI ARPADOVIĆA U HRVATSKOJ : NAJZNAČAJNIJI


DOGAĐAJI I SPOMENICI IZ 90 – IH GODINA 11. ST. I POČETKA 12. ST.
Nakon Zvonimirove smrti(tj. nakon smrti Stjepana III.), njegova žena Jelena je u pomoć pozvala svog
brata Ladislava 1091.g., ugarskog kralja. Same rodbinske veze nisu davale pravo Ladislavu na krunu jer
nije bio u direktnom srodstvu sa Zvonimirom pa se pretpostavlja da su imali dogovor ili je Jelena uspijela
zadržati krunu za sebe da bi ona kasnije pripala njenom bratu.
Ladislav je s vojskom krenuo po krunu i s lakoćom osvojio Slavoniju, daljnje napredovanje je
zaustavljeno jer je Bizant poslao nomadske Kumane da sa sjevera napadnu Ugarsku, želeći zaustaviti
Ladislava. On se odlučio na hitan povratak, ali je prije toga imenovao svog nećaka Almoša hrvatskim
kraljem ( iako nije imao krunu ), a u Zagrebu je osnovao biskupiju podredivši joj čitavo područje tadašnje
Slavonije (1094.g.). Za prvog biskupa je doveo češkog svećenika DUHA jer je htio imati stranca kao
predstavnika nove vlasti, ali čiji će jezik domjaće stanovništvo lakše razumjeti. Da bi ga zaštitio, sa
sjeverne strane Medvednice stvorio je veliko susedgradsko – stubičko vlastelinstvo i dao ga ugarskom
rodu AČA.
Budući da je Almoš bio nesposoban, Ladislav je vlast u Hrvatskoj prepustio Kolomanu. Ovaj je poduzeo
prvi pokušaj prodora u Hrvatsku kad je poslao odred vojske u Biograd po njegovu zaručnicu Buzilu ( time
se stavio pod papino okrilje jer je njezin otac bio saveznik Urbana II i stekao papino savezništvo ). Sklopio
je i ugovor s Venecijom o međusobnom priznavanju vlasti nad stečenim područjem. Petar je tada bio
jedini ozbiljni hrvatski kandidat za prijestolje, no Kolomanov vojni odred ga poražava na Gvozdu i
Koloman 1102.g. kreće prema jugu. Sklapa ugovor sa predstavnicima 12 hrvatskih plemena, dajući im
porezne slobode i oslobađajući ih obveze ratovanja sjeverno od Drave te se u Biogradu kruni za kralja
Hrvatske i Dalmacije ( koju još treba osvojiti ). U to su doba dalmatinski gradovi funkcionirali svaki za
sebe pa Koloman, u dogovoru sa lokalnim nadbiskupom mirno osvaja Split, zatim Trogir i Zadar u kojem
uz samostan Sv. Marije gradi impozantni zvonik na koji je dao uklesati natpis na spomen svog ulaska u
Zadar (1105.g.)
A spomen na njegov ulazak u Zadar ostao je sačuvan i na epitafu opatice VEKENEGE koji spominje da
umire za 5 godine Kolomanove vladavine.

97. TOMA ARHIĐAKON KAO IZVOR ZA RANOSREDNJOVIJEKOVNO RAZDOBLJE


U svom djelu «Historia Salonitana», Toma Arhiđakon piše o splitskoj crkvenoj povijesti od 7. – 13.st., no
kao izvor za ranosrednjovjekovno razdoblje i nije baš pouzdan. Naime, on piše da je Ivan Ravenjanin bio
1. splitski nadbiskup i stavlja njegovo djelovanje odmah nakon pada Salone u 7.st., prešutivši činjenicu da
je splitska metropolija nastala tek 925.g. Isto tako nije ni spomenuo sabore 925. i 928.g. da bi mogao
prebaciti obnovu salonitanske crkve u neko neodređeno razdoblje odmah nakon povratka Salonitanaca
ubrzo nakon razaranja Salone i da bi Ravenjanina mogao prikazati kao organizatora crkve i u Hrvatskoj.
No Toma Arhiđakon djela Ivana Ravenjanina isto ne datira.
Prešućivanje splitskih sabora ima još jedan razlog, a taj je da su dalmatinski biskupi glagoljaši koje Toma
smatra hereticima ili Gotima. Toma iz prošlosti splitske crkve briše i vrijeme kada je dalmatinska crkva
priznavala vrhovnu vlast konstantinopolskog patrijarha i u prikazu Splitske crkve u 11.st. spominje
uglavnom samo one događaje koji su potvrđivali papinsko – dalmatinske dobre odnose.
On piše i o Zvonimirovoj smrti i pobjedi Ladislava nad Hrvatima.
On je i izvor o Kolomanovom ulasku u Split, Trogir i Zadar.
Piše i o prolasku pape Aleksandra III ovim krajevima i njegovom sastanku sa splitskim nadbiskupom
Rajnerijem na Visu.
Spominje i dolazak križara u Split te njihov odlazak i povratak iz Svete Zemlje, te povratak kralja Andrije,
i oslobađanje Zadra od mletačko – križarske vlasti.
Opisuje i provalu Tatara.

98. VRIJEME OSAMOSTALJENJA HRVATSKE KNEŽEVINE U 9. ST.


Prije Branimira Hrvatskom je vladao Zdeslav koji je uspio osigurati mir sa okolnim slavenima pliačanjem
neke vrste danka. Njegovim ubojstvom završava bizantska dominacija nad Hrvatskom i na vlast dolazi
Branimir.
Doba kneza Branimira (879. – 892.) je proteklo u znaku političkog osamostaljivanja Hrvatske, pojačane
crkvene aktivnosti i graditeljskog zamaha. Za Branimira Hrvatska kneževina postaje neovisna od
franačkog vladara i bizantskog cara te biva priznata od rimskog pape Ivana 8, legitimirao je njegovu vlast
iako je Branimir bio optužen da je ubio prethodnika Zdeslava. Branimir prekida veze ninske crkve s
akvilejskim patrijarhom i povezuje se s Rimom, a tu politiku nastavljaju i njegovi nasljednici. Težnje
kneza Branimira i ninskog biskupa Teodozija ka crkvenom ujedinjenju hrvatskog i dalmatinskog područja
dovode nakratko Teodozija na stolicu splitskog nadbiskupa 886.(ustvari vjerojatno ne jer se umiješao
zadarski biskup koji je htio nadbiskuosku stolicu za sebe). Teodozijeva djelatnost na obnavljanju
porušenih SK crkava stvorila je novu podlogu učvršćivanju kršćanstva diljem ninske biskupije, a nakon
stupanja na splitsku stolicu i u hrvatskim krajevima oko Splita.
Natpis iz Šopota kod Benkovca – zabilježeno ime HRVAT – DUX CROATORUM.
Natpis iz Gornjeg Muća – datiran u 888.g. – prvi datirani natpis u slavenskom svijetu.
Natpis iz Nina – ime opata TEUDEBERTA.
Natpis iz Otresa – važno za izučavanje kulta svetaca u Hrvatskoj.
Natpis iz Ždrapnja.

99. ODNOS DALMATINSKOG KNEZA BORNE PREMA FRANCIMA


To je vrijeme ustanka Ljudevita Posavskog 818.g. duxa Donje Panonije, dakle vladara sjevernog dijela
Hrvatske. On je zbog nezadovoljstva prema Francima i posebno markgrofu Kadalohu digao ustanak. Iako
su mu se pridružili narodi poput Karantanaca i Timočana, knez Dalmacije Borna(strah od bizantske vojske
koja je mogla ugroziti njegov položaj u Dalmaciji) ostao je vjeran Franačkom vladaru, moguće i jer nije
bio dovoljno jak na području kojim je vladao. Njegovi podložnici Gačani prišli su Ljudevitu već u prvom
sukobu kod Siska(na Borninu stranu je prešao Ljudevitov tast DRAGOMUŽ) pa je možda i to jedan od
razloga zašto se nije priključio ustanku, Borna se jedva spasio zahvaljujući svojim pretorijancima. Borna
umire 820.g.

100. DOGAĐAJI IZ TRPIMIROVOG DOBA I PRISUTNOST STRANIH UTJECAJA U


HRVATSKOJ
Trpimir vlada od 845. – 864.g.,a sjedište mu je bilo u Klisu. Smatra se osnivačem TRPIMIROVIĆA.
Priznavao je vlast Italskog kralja i Franačkog cara. Spominje se kao DUX. Uvelike se oslanja na pomoć
Crkve te ostvaruje dobre odnose sa splitskim nadbiskupom. 1) Osniva samostan u Rižinicama, tu imamo i
prvi spomen njegova imena.
Na njegovu dvoru boravio je benediktinac Gottschalk i o tome svjedoči u djelu 2) «TRACTATUS DE
TRINA DEITATE – O TROJSTVU BOŽJEM» koje je pisano karolinškim pismom minuskulom koje je
vjerojatno on donio u Hrvatsku, u tom djelu on napominje da Hrvati Trpimira tituliraju REX no to ne
znači i da je okrunjen. Gottschalk piše o ratu sa narodom Grka, ali ne znamo koji je to narod (možda
bizantska vojska koja Hrvatsku želi vratiti pod Bizant).
O Trpimiru piše i 3) Konstantin VII Porfirogenet u DAI – piše o ratu Hrvata i Bugara – koje je porazio.
On je bio i prvi vladar čije ime se spominje u 4) «ČEDADSKOM EVANĐELISTARU», sa titulom
DOMINUS. Za njegove vladavine Hrvatska dobiva mnoge atribute nezavisne države. On je i prvi vladar
uz koga se vezuje izgradnja crkava, što će se intenzivirati za Branimira.
Jedno od najpoznatijih svjedočanstava prošlosti je i 5) Trpimirova darovnica 852. kojom daruje biskupu
desetinu svojih prihoda sa Kliškog posjeda.

101. BAŠČANSKA PLOČA ( SADRŽAJ NATPISA I PROBLEMATIKA PRISUTNOSTI


GLAGOLJICE U HRVATSKOJ )
Smatra se da je nastala oko 1100.g. sastoji se od glagoljskog natpisa i ukrasa s motivom loze i lišća na
gornjem rubu. Bila je dijelom oltarne pregrade u crkvi Sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške na Krku.
Pisana je starohrvatskim koji je protkan elementima crkvenoslavenskog jezika.
Ta ploča je izvod iz darovnice kralja Zvonimira, kartular opatije urezan u kamenu.
Sadržaj je podjeljen u 2 dijela :
U prvom piše da hrvatski kralj Zvonimir daruje zemljište crkvi Sv. Lucije i zapisao ga je opat DRŽIHA, a
u drugom se spominje da je opat DOBROVIT sagradio crkvu u doba kneza Kosmata koji je vladao
čitavom Krajinom.
O glagoljici :
Prvotno žarište glagoljice na kvarnerskom području, nastalom prodorom iz moravsko – panonskog
područja. Potkraj srednjeg vijeka jača «južni smjer» iz Bugarske i Makedonije. Proširila se i na zaleđe
Zadra, Liku, Krbavu, Pounje i Pokuplje, ali na kraju se održala samo na kraju svoga puta u SZ rubnom
dijelu hrvatskog prostora. Vezala se je uz narodni jezik i liturgiju na njemu pa je bitka za glagoljicu trajala
od splitskih sabora u 10.st. do 1248.g. kada je papa Inocent IV. dopustio upotrebu glagoljice u službi
Božjoj na zamolbu senjskog biskupa Filipa.
N. Klaić misli da glagoljica u našim krajevima počinje 9./10.st. U 11.st. Krk postaje jezgra glagoljaškog
pokreta.
Ostali natpisi na glagoljici : Valunska ploča, Plominski natpis, Grdoselski ulomak.

102. SREDNJOVIJEKOVNI LOKALITETI RUDINE I TOPUSKO


RUDINA
Pronađeni su ostaci ranoromaničke crkve i samostanskog kompleksa. Zapadno od ruševina crkve i
samostana su pronađeni temelji jednobrodne crkve iz 12.st. sa apsidom na I i 2 kontrafora u unutrašnjosti.
U sjevernom dijelu apside se nalazi zidana grobnica od velikih kamenih blokova, a unutar crkve je
pronađeno i 25 kostura u ispruženom položaju, s rukama prekriženim na trbuhu. Kovani željezni čavli
upućuju na to da su bili pokapani u drvene lijesove, u običnu zemlju bez grobne arhitekture, glava na I.
tipološki se može vezati za ranoromaničku crkvicu Sv. Ilije u Vinkovcima koja se datira oko 1100.g., a
materijal pronađen izvan grobova govori da se pokapanje vršilo do 16.st.
SAMOSTANSKA CRKVA SV. MIHOVILA je tipična benediktinska bazilikasa 3 polukružne apside i 3
para stupova u unutrašnjosti, imala je predvorje i zvonik na pročelju, a ulaz u crkvu je bio sa J strane.
Otkriveni su i ostaci dvorišta s cisternom i bunarom, samostana i utvrđenja. Unutar predvorja crkve,
pronađeno je 8 zidanih kamenih muških grobnica, orijentiranih I – Z, sa strane građenih velikim kamenim
pločama i poklopljene. Sakristija je ukrašena freskama, a S od nje je samostanska kapela s 1 apsidom i 2
zidane grobnice.
Važnu skupinu nalaza čine natpisi : nadgrobni natpis pisan latinicom ( 1. hrvatski natpis pisan latinicom ),
opeka s glagoljskim natpisom koji označava 1129.g.
Prostor crkve i sakristije je bio ukrašen freskama, a tipični romanički ukras crkve čine slijepe arkade, tzv.
dijamantni ukras ( vjerojatno u funkciji ukrasne grede ).
Za ovaj kompleks je važna ARHITEKTONSKA FIGURALNA PLASTIKA. Pronađeno je 16 kamenih
konzola ( ukrašavale su apside ) s antropomorfnim prikazom. Od toga ih je 13 stilski ujednačeno pa se
smatra da predstavljaju 12 apostola i Judu. Glava s 3 lica – Sv. Trojstvo.
TOPUSKO
Luk gotičke crkve ( porušena? ).

103. REFORMIRANI BENEDIKTINSKI I OSTALI CRKVENI REDOVI U HRVATSKOJ U


KASNIJEM SREDNJEM VIJEKU
CISTERCITI
FRANJEVCI
DOMINIKANCI
PAVLINI
TEMPLARI

104. PROBLEMATIKA SREDNJOVIJEKOVNIH NASELJA ; UTVRĐENI GRADOVI,


NASELJA OTVORENOG TIPA, GRADIŠTA
Dosadašnja istraživanja nisu donijela nikakve čvršće podatke o srednjovjekovnim naseljima tako da ne
znamo točan izgled naselja ni tip stambene kuće.
U pradomovini, Slaveni su se služili drvom za izgradnju kuća pa su taj običaj najvjerojatnije i zadržali
tamo gdje su mogli – u S Hrvatskoj, između Save i Drave. Doseljenici Hrvati su na području Dalmatinske
Zagore nailazili na starosjedioce koji su svoja naselja (gradišta), grobove, a vjerojatno i nastambe
izgrađivali u tehnici suhozida pa su najvjerojatnije to preuzeli. Hrvati su se vjerojatno, kao i druga
slavenska plemena, nastanjivali po rodovima, a veličina njihovih naselja je ovisila o veličini roda. Po
broju grobova na nekropolama, može se pretpostaviti da su u dalmatinskoj Hrvatskoj naselja bila vrlo
mala.
Dva najočitija primjera kontinuiteta ilirsko – rimske kulture u srednjovjekovnu nacionalnu kulturu su
naselja pretežno smještena na visokim brežuljcima i grobna arhitektura. Od naselja : Split, Trogir, Zadar, a
u S Dalmaciji : Bribir i Radovin kod Nina. Slaveni su vjerojatno naselili i druga gradinska naselja poput
Nadina, Podgrađa (Asseria), Karina i Skradina. Bribirska glavica – ilirske, rimske nastambe i nešto
ostataka koji se pripisuju srednjovjekovnom naselju.
Do danas nije moguće konstatirati arhitektonske nalaze nastambi do 11.st. zbog gradnje od drva, šiblja
koje brzo propada i podložno je požarima i suhozida koji se lako ruši i teško ga je točnije datirati.

105. TIPOVI GROBALJA KLASIČNOG STAROHRVATSKOG RAZDOBLJA


Groblja na redove ; skeletni ukopi na leđima s rukama uz tijelo, orjentacija I – Z.
Pačetvorinasti i ovalni oblici. Uglavnom po jedan pokojnik u grobu.
Ukopi pored crkava ; orijentacija više nije pravilna već se orjentiraju prema zidu crkve.
Etažni grobovi ; ukopi u crkvama na 2 ili više katova.