Sie sind auf Seite 1von 6

ZEMLJE GRAANSKE DEMOKRATIJE I SOCIJALIZAM U RUSIJI

Aristokracija (grki: vladavina najboljih), privilegiran sloj stanovnitva, gornji sloj neke
klase ili drutvene skupine; plemstvo po posjedu ili podrijetlu, vladajui stale u feudalnim
drutvima; oblik vladavine u kojem vlada privilegirana drutvena skupina. pren Bogat drutveni
sloj.
Pojam demokratija oznaava oblik vlasti u kojem sve odluke neke drave donosi
izravno ili neizravno veina njenih graana kroz potene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast
se moe opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sisteme upravljanja, jer se ti pojmovi mogu
kombinirati i s drugim vrstama vlasti.
Diktatura (lat. dictatura) je oblik vladavine kojoj je glavno svojstvo da jedna osoba
(diktator) ili skupina ljudi (npr.komunistika partija, vojska ili obitelj) moe vladati
neogranienom mou. Neistomiljenici se u diktaturama uglavno proglaavaju dravnim
neprijateljima. Diktatori esto izgrauju i kult linosti
Objasniti pojam graanska demokratija:
Kako se obino koristi, rije demokratija esto znai isto to i graanska demokratija. Dok je
sama demokratija sistem vladavine koji definiraju i legitimiraju izbori, graanska demokratija
moe ukljuivati ustavni liberalizam, gdje se odreena kulturno subjektivna prava pojedinaca
tite od pukog glasa veine; s druge strane, u neliberalnim demokratijama takva ogranienja ne
postoje. Ovo su neke osobine mnogih graanskih demokratija:

Ustav koji ograniava mo vlade i titi mnoga graanska prava


Ope pravo glasa, koje svim graanima garantira pravo glasa bez obzira na rasu, spol ili
imovinsko stanje

Sloboda govora

Sloboda medija i pristup nedravnim izvorima informacija

Sloboda okupljanja

Jednakost pred zakonom i pravo na suenje prema zakonu

Pravo na privatno vlasnitvo i privatnost

Obrazovanje koje graane upuuje u njihova prava i graanske obaveze

iroko i duboko utemeljeno graansko drutvo

Neovisno sudstvo

Sistem meusobnog nadzora meu granama vlasti

Ova definicija obino ima neke ograde. Odluke koje se donose putem izbora ne donose svi
graani nego samo oni koji ele uestvovati glasanjem. Osim toga, pravo glasa obino nemaju
svi graani. Veina demokratskih zemalja daje pravo glasa onima koji su stariji od odreene
dobi, obino iznad 18. godine. Neke zemlje imaju i druge kategorije ljudi koji ne smiju glasati
(npr. zatvorenici ili bivi zatvorenici). Ponekad je sistem vlasti graanska demokratija, ali
formalno se zove drugaije: naprimjer, Kanada je kraljevstvo, ali zapravo zemljom vlada
demokratski izabran parlament.
Neki ukratko definiraju demokratiju kao "vladavina veine uz prava manjine."
Proitati isjeke Ustava SAD-a (jer se smatra ishoditem I jednim od glavnih nosioca graanske
demokratije).
Natjecateljski izbori su osnovno sredstvo kojim su funkcioneri odgovorni i podvrgnuti
volji naroda. Oni ine arenu za obezbjeivanje politike jednakosti meu graanima, kako u
pristupu kandidaturi tako i vrijednosti svih glasova. Kriterij "slobodnih i fer" izbora obuhvata, u
prvom redu, izborni sistem tj. zakone koji odeuju za koje se funkcije glasa, ko se moe
kandidovati, kad se izbori mogu odrati, ko moe da glasa, kako e se definisati izborni okruzi,
kako odrediti pobjednike itd. Drugi izborni proces tj. kako pojedinane izbore sprovesti u praksi,
od registracije biraa, preko kampanje, brojanja listia, do obezbjeivanja, je da se zakon striktno
i nepristano primjenjuje i da nema zloupotreba koje bi ugrozile rezultat. Izbori sami po sebi nisu
dovoljan uvjet za postojanje demokratije.
Izbore su esto zloupotebljavali autoritativni reimi ili diktature da ostave laan dojam
demokratije. Zato postoji vie metoda:

ogranienje profila kandidata

ogranienje stvarne vlasti koju smiju imati izabrani predstavnici ili politike koju smiju
voditi dok su na vlasti

glasanje koje zapravo nije slobodno ni poteno (npr. kroz zastraivanje onih koji ele
glasati za odreene kandidate)

ili, najizravnije, krivotvorenje rezultata izbora

Nosioci graanske demokratije: SAD I Velika Britanija. Prva savremena demokratija je bila
ta Sjedinjenih Amerikih Drava uspostavljena 1789. godine na osnovi filozofije doba razuma.
U velikoj mjeri je znaajna I uloga sufraetkinja I njihove borbe za vlastita
prava. Feminizam je pokret koji je nastao u zapadnim zemljama u 19.
vijeku kao jedna od posljedicaindustrijske revolucije. Feministiki pokret se

ispoetka ispoljavao u dva oblika - kao pokret za ravnopravnost u plaama,


odnosno kao pokret kao davanje prava glasa enama. Ovo potonje je s
vremenom postignuto u veini zapadnih zemalja nakon prvog svjetskog rata,
a kasnije i u ostatku svijeta. ensko pravo glasa se uvodilo (i ukidalo) u
razliitim periodima u razliitim dijelovima svijeta. U mnogim zemljama je
ensko pravo glasa uvedeno prije ope pravo glasa, pa ene (i mukarci) iz
nekih drutvenih slojeva nisu mogli glasati, dok su negdje to pravo oba spola
dobila u isto vrijeme. Godine dobijanja prava glasa :SAD 1920 I Velika
Britanija 1928.

Socijalistika demokratija
Socijalistika demokratija je oblik postojanja socijalistike drave to e rei i diktature
proleterijata kao sutine te drave. Sutina socijalistike demokratije je u prevladavanju
ovjekove otuenosti a to se postie kada se privatna svojina koja stalno reproducira nejednakost
u drutvu zamjeni drutevnom svojinom. Anarhizam i komunizam (kao posljednji stepen
drutvenog razvitka prema teoriji marksizma) jesu politika uenja koja teoretski koriste jednu
vrstu izravne demokratije, a drava postoji samo kao narod. Meutim, sve drave u kojima je
vladala komunistika partija postale su diktature i ostale takve dokle god je partija ostala na
vlasti.
Razlike izmedju socijalizma I komunizma
Pojmovi socijalizam i komunizam porijeklo imaju u latinskim rije~ima socius, {to u
prijevodu zna~i drug, dru{tvo, te communis, sa zna~enjem op}i, zajedni~ki, sva~iji. I jedan i
drugi pojam, dakle, upu}uju na Dru{tvo, Dru{tvenost, Podru{tvljenost. Iz korijena tih rije~i
moemo ve} vidjeti {to je zajedni~ko i socijalisti~kom i komunisti~kom poretku. Zajedni~ko im
je dru{tveno vlasni{tvo. Nije naodmet re}i koja je temeljna razlika izme|u dravnoga i
dru{tvenoga vlasni{tva. Svaki ekonomski sistem moemo na temelju vlasni{tva ozna~iti kao
klasni ili besklasni. Okosnica je kapitalisti~koga sistema privatno vlasni{tvo, ali njemu nije
strano ni dravno vlasni{tvo. Naprotiv, dravno vlasni{tvo u nekim gra|anskim teorijama ima
izuzetno vanu ulogu. Ipak, dravno vlasni{tvo okosnica je takozvanih socrealisti~kih, odnosno
etatisti~kih sistema, koji su preivjeli jo{ jedino u Kini, Vijetnamu, Sjevernoj Koreji, Kubi, te
moda u jo{ ponekoj zemlji. No, ~ak i u najrigidnijim etatisti~kim sistemima ima donekle i
privatnoga vlasni{- tva (sitni obrti, uslune djelatnosti i sli~no). I privatno i dravno vlasni{tvo,
zna~i i kapitalizam i etatizam stvaraju klasno dru{tvo. Kako kae dr. Branko Horvat: U tom
smislu dva sistema su sli~na, a oba su istovremeno temeljno druga~ija od tre}ega socijalizma.
Socijalizam treba zna~iti prvu fazu besklasnoga dru{tva; u njemu vi{e nema klase vlasnika
sredstava za proizvodnju. Prvi put je u povijesti primijenjeno na~elo: svakome prema radu.
Dakle, nema prisvajanja dohotka od kapitala, ni privatno ni zajedni~ki, ve} isklju~ivo od svojega
rada. socijalizam i komunizam, to treba naglasiti, predstavljaju povratak ~ovjeka sebi kao
dru{tvenog, tj. ~ovje~nog ~ovjeka. socijalizam i komunizam (kao nia i vi{a faza) ~ine
jedinstvenu doktrinu (dijalekti~ko jedinstvo), te se me|usobno razlikuju ni{ta vi{e ili manje od

onoga kako to opisuje Marx. Socijalizam i komunizam jesu sli~na, ali ne identi~na dru{tvena
ure|enja. Socijalizam je, po Marxu, kao nia faza, negacija privatnoga vlasni{tva, a komunizam,
kao vi{a faza, njegova afirmacija. Budu}i da je komunizam (msli se na niu i vi{u fazu) dru{tvo
koje tek treba da nastupi, o njemu je te{ko govoriti. Te{ko je, naime, govoriti o ne~emu {to je
budu}nost. I zato Marx, za razliku od utopista, nije ostavio u naslje|e neki nacrt, projekt
budu}ega dru{tva.

Socijalizam se poeo uvrivati u Rusiji nakon 1917. godine. Konano je ustavnim reformama
iz 1922. godine sovjetska Rusija postala Savez sovjetskih socijalistikih republika (skraeno
SSSR).

Staljinova diktatura
Sovjetska drava i Kominterna

Nova je drava bila novum na politikom zemljovidu: ideoloka diktatura temeljena na


Lenjinovoj interpretaciji Marxovih postavki o drutvenom ustroju. Budui da su, u prolosti, svi
pokuaji programatske uspostave bitno drugaijega socijalnoga poretka od ve postojeih, ili
propali, ili su bili zemljopisno vrlo ogranieni ili kratkoivui- sovjetska drava, kao pobjednika
utopija, nije imala pravoga prethodnika u povijesti. Unato pozivanju na batinu prijanjih
revolucionarnih pokreta, od antikoga Spartakova doFrancuske revolucije i Parike komune,
slinost je bila prividna: prvi puta u zabiljeenoj povijesti ovjeanstva lijevi radikali su
pobijedili i odrali vlast.
Lenjin i boljevici su poduzeli niz mjera za uvrenje vlasti, dio kojih je bio pragmatike naravi,
a nemali broj je potjecao iz ideolokoga okvira komunistikoga svjetonazora. U Rusiji,
boljevika je partija preimenovana u komunistiku, pod imenom Ruska komunistika partija
(Boljevika), to je nedugo potom razultiralo otrom terminolokom diferencijacijom izmeu
lenjinistikih komunista i ostalih lijevih stranaka marksistike orijentacije. Godine 1919.
osnovana je Kominterna, to je skraenica za Komunistiku Internacionalu koja je trebala
zamijeniti, u oima komunista, diskreditiranu II. Internacionalu. Po vienju boljevika,
komunistika se revolucija trebala proiriti i pobijediti u industrijaliziranim zemljama zapadne
Europe, a Kominterna je bila ustrojena kao sredinji stoer revolucije.
No, komunisti su prvo pretrpjeli poraz u poljsko-sovjetskom ratu 1919. kada je Crvena armija
izvrila agresiju na uskrslu poljsku dravu-Lenjin je naivno vjerovao da e poljski radnici

doekati svoje stare tlaitelje, Ruse, kao osloboditelje u klasnom pogledu i da e nacionalno
podrediti klasnomu. Takoer, pokuaji komunistikih pueva i ustanaka drugdje u Europi
(Njemaka, Madarska, razne pobune u zemljama srednje Europe) ugueni su vrlo brzo. Iako je
takav razvoj situacije invalidirao njegovu temeljnu viziju o svjetskoj ili, bar, eurazijskoj
revoluciji kojoj e ruski veleprevrat posluiti kao poetni upalja, Lenjin se prilagodio zbilji i
usredotoio na uvrenje vlasti i izgradnju snane i funkcionalne jednopartijske ideoloke
drave, zadravi Kominternu kao stoernoga koordinatora i upravljaa politike komunistikih
stranaka drugdje u svijetu.

U doba Staljinove vladavine Sovjetski Savez se je razvio iz nazadne poljoprivredne zemlje u


svjetsku silu. Unato napredovanju Sovjetskog Saveza, on je bio odgovoran za smrt oko 20
milijuna ljudi. Napravio je mnoge istke uCrvenoj armiji i time joj smanjio borbenu mo. Kao
kljuni partner Nacionalsocijalistike Njemake kroz Pakt Hitler-Staljin, a kasnije kao partner
zapadnih saveznika imao je odluujui utjecaj na poetak i tijek Drugog svjetskog rata te
poslijeratno oblikovanje Europe. Tijekom njegove vladavine, ubijeno je deset milijuna ljudi
u gulazima i tijekom politikih progona diktatorske vlasti te od posljedica i zabluda ekonomske
politike. Glavni je krivac za Holodomor, u kojem je isplaniranim genocidom, ubio od tri do pet
milijuna Ukrajinaca.

Prilog Staljinove cistke: Partijske istke

Staljinov razlog za ciljane istke u tridesetim godinama moemo nai u partijskom kongresu koji
se dogodio tijekom sijenja 1934.godine. Tijekom tadanjeg glasovanja o kandidatima za
Centralni komitet, Staljin je dobio najvie negativnih glasova od svih kandidata. Osoba koja na
ovom zasjedanju dobiva najmanje kritike u tajnom glasovanju jest Sergej Kirov koji na ovaj
nain postaje konkurent za vlast. Smrt popularnog Kirova u atentatu 1. prosinca 1934. godine
dovodi do poetaka istki "proturevolucionarnih" elemenata. Proi e vie od godine dana prije
nego to ove poetne istke stignu do razine masovnih uhienja i likvidacija koje se dogaaju
izmeu 1936. - 1939. Prvobitna otrica ovih akcija bila je usmjerena na lanove partijskog
kongresa iz 1934. godine (pogubljeno njih 90 posto) i bive, sada ve umirovljene politike
protivnike (Zinovjev, Kamenev, Tomski, Rikov, Buharin), ali ona je tamo ostala. Najvei je broj
rtvi na kraju izazvala tajna sluba uredbama da se u svakoj opini mora nai i uhititi tono
odreeni broj "narodnih izdajnika". Veina tako privedenih ljudi bila je potpuno nevina za
zloine zbog kojih su osueni. Procjenjuje se da je ukupan broj rtava u ove kratke 3 godine bio
2 milijuna. Bez obzira na ovaj masovni broj smaknutih ljudi, dugotrajnu najveu tetu donijelo je
likvidiranje rukovodeih vojnih kadrova (Tuhaevski, Bliher i dr.) to prouzrouje katastrofalne
posljedice u vrijeme poetka rata.