Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
2:11 Page 3
Z B O R N I K
R A D O V A
Tomislav Brkovi
urednik
Nakladnici
Opina Prozor-Rama, Kralja Tomislava bb
Synopsis d.o.o. Sarajevo, Marala Tita 32
Synopsis d.o.o. Zagreb, Vlade Gotovca 4
Za nakladnike
Jozo Ivanevi
Fadila Halvadija
Ivan Pandi
Urednik
Tomislav Brkovi
Lektor
Ivo Pranjkovi
Prijevod engleskih saeteka i korekcije
Ivana Pehar Vrlji
Prijevod njemakih saeteka i korekcije
Josip Jozi
Grafiko oblikovanje
Tomislav Brkovi
Okvirne stranice
Branko R. Ili
Tisak
Grafotisak, Grude
Emir O. Filipovi
Austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878. godine znaajno je promijenila pravni poloaj ove dotadanje pokrajine Osmanskog carstva. Jedno od
pitanja iskrslih iz novonastalog stanja bilo je i ono koje se odnosilo na izbor
pravog zemaljskog grba za Bosnu budui da ona od gubitka dravne samostalnosti sredinom 15. stoljea nije imala svoj grb i zastavu. U odsustvu heraldike tradicije za rjeavanje ovog problema konsultirani su brojni hrvatski,
austrijski i maarski strunjaci. Na zakljuni odabir znamenja presudno je
utjecala poznata ugarska deviza da je Rama isto to i Bosna (Rama seu
Bosna). Cilj ovog priloga bit e da ispita porijeklo grba Rame u habsburkoj vladarskoj ideologiji te da ukae na mogunost da je prvobitni fiktivni grb Bosne
zamijenjen grbom Rame kako bi se na taj nain pomirila vladarska titula i
heraldiki repertoar ugarskih vladara.
Kljune rijei: Bosna, Rama, grb, heraldika, Habsburzi, Austrija, Ugarska
233
Emir O. Filipovi
Kratak sumarni pregled prolosti ramskog grba nudi: Grakali, M. O grbu Rame, u: Vladi, J. Uspomene o Rami i ramskom franjevakom samostanu, Zagreb, 1991, 115-117. Meutim, rad ne tematizira kljuna pitanja te je ostao na povrini problema.
234
235
Emir O. Filipovi
6
7
8
O pitanju Rame u vladarskoj tituli ugarskih kraljeva vidi: Klai, N. Srednjovjekovna Bosna,
Zagreb, 1994, 35-42; , . ,
, . XLI, , 2004, 153-164.
Raki, F. Stari grb bosanski, Rad JAZU, knj. XXX, Zagreb, 1890, 134.
Isto, 167, 134.
Fox-Davies, A. C. A Complete Guide to Heraldry, London, 1909, 11.
236
10
11
12
Brstilo Reetar, M. Heraldiko nazivlje na temu ratovanja s Osmanlijama, Povijesni prilozi, br. 38, Zagreb, 2010, 86.
O tome: Sulejmanagi, A. Grbovi Vukia Hrvatinia, Povijesni prilozi, br. 48, Zagreb,
2015, 33-70.
Aneli, P. Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1970, 54-55.
Jaki, N. i Tomi, R. Zlatarstvo. Umjetnika batina Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2004,
11, 183.
237
Emir O. Filipovi
14
Neto drukije datiranje tog spomenika nudi Plffy, G. Heraldische Reprsentation der
Jagiellonen und der Habsburger. Die Wappen des kniglichen Oratoriums im Prager
Veitsdom im mitteleuropischen Kontext, Historie Otzky Problmy, Vol. 7, No. 2,
Praha, 2015, 176-190.
Hye, F. Zur Geschichte des Staatswappens von Kroatien und zu dessen ltester Darstellung in Innsbruck, Arhivski vjesnik, god. 36, Zagreb, 1993, 135, 145.
238
takoer se javlja istovjetan grb,15 ali je u sva tri navedena sluaja kod grbova
izostao natpis, pa se ne moe sa sigurnou potvrditi da li se njegova primjena
u ovom najranijem periodu odnosi na Bosnu. Meutim sve dileme otklonjene
su na tri najvanija heraldika spomenika iz ideolokog programa cara Maksimilijana I Habsburkog na grbovnom tornju u Innsbrucku iz 1499, na sredinjoj kompoziciji njegovog Trijumfalnog slavoluka dovrenog 1515,16 i na
Trijumfalnoj procesiji izraenoj izmeu 1516. i 1519. godine.17 Na sva tri se
primjera uz grbovnu kompoziciju ruke sa sabljom nalazi i natpis kojim se taj
grb definitivno pripisuje Bosni. Upravo su ovi primjeri bili presudni u daljem
razvoju bosanskog grba i konanoj potvrdi da se krajem 15. i poetkom 16.
stoljea grb sa sabljom smatrao doista i grbom Bosne. Zbog znaaja tih heraldikih spomenika kao svojevrsnih slubenih dokumenata na kojima je izloen carski vladarski program,
taj iroki grbovni ansambl, u
kojem je bosanski grb imao takoer znaajnu ulogu, poeo se koristiti za sve ostale carske heraldike potrebe na novcu, peatima, carevom kenotafu i sl.
16
17
18
Gyngyssy, M. Winter, H. Munzen und Medalle des ungarischen Mittelalters 1000-1526, Wien, 2007, 243, t. 90, no. 1786a i 1786b.
Filipovi, Trijumfalni slavoluk cara Maksimilijana i bosanska heraldika, 180-187.
Aspland, A. Triumph of the Emperor Maximilian I, London, 1875, 136.
Francolin, J. Weyland Kaysers Ferdinandi sligister und hochloblichister gedchtnu unnd
dem gantzen hochberhumbten Hau von Osterreich angehrig Wappen, Augsburg, 1560.
239
Emir O. Filipovi
Grb Bosne na zastavi noenoj prilikom pogrebne povorke cara Ferdinanda I. (1565)
19
Posse, O. Die Siegel der Deutschen Kaiser und Knige von 751 bis 1806, Bd. III (1493-1711), Dresden, 1912, 19, 26-27. Sablja u aci javlja se konsistentno na velikim dvostranim
peatima Ferdinandovih nasljednika, careva Maksmilijana II. (1564-1576), Isto, 29-30;
Rudolfa II. (1576-1612), Isto, 36, 39; Matijaa (1608-1619), Isto, 41, 43-44, 46; Ferdinanda
II. (1619-1637), Isto, 48, 52; Ferdinanda III. (1637-1657), Isto, 54, 58; Leopolda I. (1658-1705), Isto, 61, 66-68; te Josipa I. (1705-1711), Isto, 70, 73-74.
240
20
21
22
Hannewald, B. Parentalia Divo Ferdinando Caesari Avgvsto patri patriae etc. a Maximiliano imperatore etc., Ferdinando et Carolo serenissimis Archiducibus Austriae Fratribus
singulari pietate persoluta Viennae: Anno Domini M.D.LXV. VIII. Idus Augusti, Augusta
Vindelicorum, 1566, sl. br. 14. Usp. Plffy, G. Najstariji prikazi hrvatskih zastava iz 16. i
18. stoljea. Jedinstveni izvori za prouavanje povijesti hrvatskih dravnih i nacionalnih
simbola, u: Ascendere historiam. Zbornik u ast Milana Kruheka, Zagreb, 2014, 334.
Schrot, M. Wappenbuch Des Heiligen Rmischen Reichs, und allgemainer Christenheit in
Europa, Mnchen, 1580, 18v.
Francquart, J. Pompa funebris optimi potentissimiq[ue] principis Alberti Pii, Archiducis
Austriae, ducis Burg. Bra. &c, Bruxellae, 1623. Usp. i francusko izdanje djela s istim bakrorezima: Franquart, J. Pompe funbre du trs pieux et trs puissant Prince Albert, archiduc dAutriche, duc de Bourgogne, de Brabant, etc, Bruxelles, 1729.
241
Emir O. Filipovi
oklopljenoj desnici mae maem.23 uveni isusovac Karl Klein u djelu Analecta poetica provinciae Avstriae Societatis Iesv iz 1757. godine dao je opis
tog grba Bosne u stihovima:
ARMATVM.BRACHIVM.BOSNIAE.
Arreptum manibus, sitientem sanguinis, ensem,
In gentilitiis, Bosnia, cerno tholis:
Exanimis dextra est, proprio de corpore scissa;
Bosnia, cum veteri corpore iunge manum.24
ORUANA.RUKA.BOSNE.
Prihvaen rukama, krvoedni, ma,
U plemenitom, Bosno, vidim titu:
Beivotna ti je desnica, od tijela odsjeena;
Bosno, sa starim tijelom ujedinit emo ruku.
Kako je i zbog ega dolo do upotrebe tog obiljeja kao grba Bosne od
kraja 15. do sredine 18. stoljea, i danas predstavlja teko rjeiv problem.
23
24
Bosna, vel Bosnia, ab Incolis qui vulgo Bosni, olim & Bessi appellabantur, dicta Regio
aspera, & montana, porrigitur usque ad Illiricos, qui incolunt maritimam Ionii regionem.
Genus hoc antiquum, non multum dissimili lingu, quam Dalmatae, Mysii, Triballi &
Sarmatae, utentes. Credibile est, eos a Scythis pulsos, transiisse in regionem quae ultra
Istrum colitur, & subact Thraci, atque Romani, ad sinum eum venisse, ibique sedem
fixisse. Habet Urbem Reqnique sedem Jaizam, Zreberniko aliis, viginti octo oppidis divitem, quae cum toto Regno, despotarum perfidi in potestatem Turcarum venit. Cum
Graecis Imperatoribus, mox Turcarum Tyrannis varia fortuna bellum gessit: recuperata
virtute Matthiae primi, donec una cum Alba Graeca, jugo barbarorum subjiceretur. Utitur
pro insigniis armato hominis cubito, aut ferrata dextra gladium vibrante. Rewa, P. De
monarchia et Sacra corona Regni Hvngariae centuriae septem, Francofurti, 1659, 147.
Klein, C. Analecta poetica provinciae Avstriae Societatis Iesv, Viennae, Pragae et Tergestii,
1757, 394.
242
26
27
Thallczy, L. Vojvoda Hrvoja i njegov grb, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, god. IV, knj. 1-4, Sarajevo, 1892, 186-187.
Raki, Stari grb bosanski, 167-169.
Vidi: de Vajay, S. Les sources numismatiques de lhraldique dEtat hongroise, u: Recueil
du IXe Congrs international des sciences gnalogique et hraldique, Bern, 1968, 155. S
Thallczyjevim miljenjem ne slae se Sulejmanagi, A. Signa bosniensia rediviva Oivjelo bosansko znakovlje, u: koro, M. Pozdrav iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009,
23. On, bez poziva na izvor, tvrdi da je grb ruke sa sabljom u aci Bosni dodijelio Vladislav
II. Jagelovi 1493. godine nakon Krbavske bitke kada se pojavljuje, zajedno s grbom Dalmacije, na ogradi kraljevskoga oratorija prake prvostolnice Sv. Vida. Isti, Grbovi Vukia
Hrvatinia, 54. Ovdje bi vrijedilo naglasiti i mogunost da se ruka s maem na Zapadu
ustalila kao grb Bosne usljed okolnosti da je titulu bosanskog kralja jedno vrijeme nosio
pojedinac za kojeg se u literaturi smatra da je pripadao rodu Hrvatinia. Radi se o Matiji
Vojsaliu, po svoj prilici bratu ili sinu vojvode Petra Vojsalia. Njega su tokom 1476. godine na bosansko prijestolje postavili Turci, ali se on kompromitirao svojim vezama s
ugarskim dvorom. To je izazvalo silovitu osmansku reakciju, pa je Vojsali nedugo potom
svrgnut sa svog poloaja. O tome: , .
1463 , , . 3, , 1954, 123-131; okovi, P. Hrvatinii, Hrvatski biografski leksikon, vol. 5 (Gn-H), Zagreb, 2002, 725-739.
243
Emir O. Filipovi
Dok je u krugu grbova na aversu zastupljeno samo obiljeje Bosne, u vladarskoj tituli su navedeni istovremeno i Bosna i Rama.28 To predstavlja odstupanje od prakse ranijih ugarskih kraljeva ili rimskih careva te je vjerovatno
posljedica spajanja austrijskog i ugarskog naslijea.29 Skoro istovjetna titula
nalazi se na dvostranom peatu Ferdinandova sina Maksimilijana II. (15641576). Do promjene dolazi tek na peatima cara Rudolfa II. (1576-1608) jer
se od njegove vladavine u tituli javlja samo Rama, bez Bosne, kako je nekada
i bilo u srednjem vijeku.30 Manjak izvora onemoguuje nam da ovaj proces
ispratimo detaljnije, ali je razlono pretpostaviti da je upravo krajem 16. i poetkom 17. stoljea uoeno da nazivi Rama i Bosna predstavljaju sinonime,
da se odnose na jednu zemlju i da se Bosna treba ispustiti iz vladareva naslova. Meutim dvorski heraldiari takoer su uvidjeli da se u svim dotadanjim likovnim izvorima uope nije javljao grb Rame, zemlje ije je ime bilo
neizostavno u potpunoj vladarskoj tituli srednjovjekovnih ugarskih kraljeva.
Nastojei pomiriti vladarsku titulu i heraldiki program, a budui da se Rama
u ugarskoj tradiciji izjednaavala s Bosnom, oni su jednostavno poeli dotadanji grb Bosne nazivati grbom Rame.
29
30
Natpis na aversu: FERDINANDVS DI F CLE ROM REX SEMP AVGVST AC GERMAN HVNG
BOEM DALM CROAT BOSNE LODMERIE BVLGARIE SCLAVO RAME SERVIEQ. Posse, Die Siegel, Bd. III, 19, 26-27.
O tome: Plffy, G. Magyar cmerek, zszlk s felsgjelvnyek a Habsburgok dinasztikus-hatalmi reprezentcijban a 16. szzadban, Trtnelmi Szemle, Vol. XLVII, No. 3-4, Budapest, 2005, 241-275.
Vidi: Plffy, G. Kaiserbegrbnisse in der Habsburgermonarchie Knigskrnungen in
Ungarn, Frhneuzeit-Info, Vol. 19, No. 1, Wien, 2008, 49-50, 56.
244
32
245
Emir O. Filipovi
Ta okolnost znaila je da u kulturnim i umjetnikim krugovima udaljenim od Habsburke monarhije sablja u aci nije mogla biti smatrana grbom
Bosne. Stoga je taj znak u najstarijem ouvanom zborniku ilirske heraldike
iz 1595. godine postao cimer Primorske i Humske zemlje, da bi potom kao
grb Primorja preao u skoro sve prepise ilirskih grbovnika, ukljuujui i Fojniki.36 O razlozima zbog kojih je upravo taj grb pripisan Primorju i Humskoj
33
34
35
36
246
247
Emir O. Filipovi
38
39
Vitezovi, P. R. Stemmatographia, sive armorum Illyricorum delineatio, descriptio, et restitutio, s.l., 1701. Vidi takoer: Ljubovi, E. Grbovi senjskih Rittera Vitezovia i heraldika
u djelima Pavla Rittera Vitezovia, Senjski zbornik, br. 38, Senj, 2011, 25-40.
Isto, 9.
Isto, 36 i 16.
248
41
Ovo je primijetio i Jeronim Vladi u svom djelu objavljenom 1882. godine: Iz ovih do
sad reenih vidimo, da je Rama imala s Bosnom istu sudbinu, da je ona uz ovu stajala
kano ipka uz bubanj, te dolazimo do zakljuka sa inimi gdjekojimi povjestniari, da je
Rama to i Bosna i pod tim imenom uzetoj ugarsko-hrvatski kralji izmislie joj i skovae
grb, koji je bio jedan te isti Rame i Primorja, dapae Rame oli Primorja, po em bi se moglo
doi jo do jedne misli, naime, da su Rama i Primorje jedno te isto, ter kad se bosanski
bani i kralji piu: Bosni, Usori ..., Primorju itd., moglo bi se kazati, da su po Primorju bili
i ramski stvarni gospodari. Grb je Bosne potekao sa strane srbske, koja je svojatala Bosnu,
a naprotiv grb Rame, sa strane ugarske, koja je svojatala Ramu a pod ovim imenom i
Bosnu. Grb Rame sastoji se iz tita, a u njem ruka drea sablju, ovaj je grb sa nadpisom
narisan i na zastavi, tono se nosi meu ostalimi pri krunisanju kralja ugarskoga. Vladi,
J. Uspomene o Rami i ramskom franjevakom samostanu, Zagreb, 1991, 22.
Vitezovi, Stemmatographia, 36.
249
Emir O. Filipovi
, . . , ,
1741, 17r, 30v. Usp. , . . 1741, , 2011.
250
je, umjesto s Bosnom, Ramu poistovjetio s Rakom, odnosno zapadnom Srbijom koja izbija na more i koja nosi ime po rijeci. Isticao je da je tu oblast
Ugarskoj pripojio kralj Bela II. (1131-1141), a da se ona od Bele III. (1172-1196) redovno susree u vladarskoj titulaturi ugarskih kraljeva. Takoer je
napomenuo da se ona kod raznih pisaca sporadino spominje pod imenom
Bosne te da je to razlog iz kojeg je baron Pter Rvay grb Rame obino predstavljen kao prikaz lakta naoruanog Bonjanina pripisao ostatku Bosne.
Iako je bio svjestan da je uveni francuski filolog i povjesniar Charles du
Fresne du Cange u svom djelu predstavio drukiji grb Bosne, ipak se priklonio
miljenju domaeg strunjaka Rvaya pa je lakat oruan maem na crvenom
polju pripisao kraljevstvu Rame.43
U tumaenju grbova predstavljenih kod Du Cangea Palma je upao u
dodatnu zabunu. Naime uistinu je u Du Cangeovom djelu Historia Byzantina
duplici commentario illustrata, objavljenom u Parizu 1680. godine, i to u dijelu Familiae Dalmaticae, Sclavonicae, Turcicae,44 objavljena slika s grbom
Bosne kako ga je opisao Palma: prekrteni kljuevi preko kojih je postavljen
tit s mjesecom i zvijezdom.45 Meutim grb Rame se ne nalazi meu tim grbovima. Vodei se shvatanjem prema kojem su Rama i Raka isto, Palma istie da kod Du Cangea Rama, ili Raka za grb ima tri konjske pokotkovice.46
Veliki znaaj za afirmaciju naziva grb Rame za ono obiljeje koje se
nekada smatralo grbom Bosne imalo je Palmino djelo objavljeno u Beu
osam godina nakon njegove prve knjige. U nevelikoj knjiici u kojoj su pobrojane titule i grbovi Marije Terezije (1740-1780) kao apostolske kraljice
Ugarske Palma je sastavio posebno poglavlje O titulama i grbovima
43
44
45
46
Proximum post relatas hucusque Provincias in diplomatis Regiis locum tenet Rama, sive
Rascia occidentalis Serviae, qua maritima est, portio a fluvio cognomine nuncupata. Regionem hanc non Colomanus Rex; sed Bela hujus nominis II. subegisse primum dicendus
est, quod illius appellationem usurpaverit. Verum haec amissa forte Provincia e titulis expuncta, rursum a Bela III. revocata fuit, nunquam deinceps intermittenda. Ut adeo ab
hoc Rege aut ex integro subacta, aut certo restituta Rama videri possit. Regnum istud
secus, ac mos diplomatum ferat, passim Bosniae nomine apud scriptores venit: ea nempe
de causa; quod hujus pars illa fuerit. Quare Ill. Petrus de Rva praeterito Ramae scuto,
Bosnicum armato ait hominis cubito depingi solere; quod ipsum Ramae tribuitur a ceteris.
Ex adverso Dufresnius utriuque Provinciae assignat propria. Ego vero malim domesticorum eatenus sequi sententiam, laudatumque cubitum gladio armatum rubeo in campo
regno Ramae adscribere. Palma, F. C. Heraldicae regni Hungariae Specimen, regia provinciarum, nobiliumque scuta complectens, Vindobonae, 1766, 67-68. Rvay u svom djelu
uope ne opisuje grb Rame. Vidi: Rewa, De monarchia et Sacra corona Regni Hvngariae
centuriae septem, 148-149.
Du Cange, Historia Byzantina duplici commentario illustrata, Lutetiae Parisiorum, 1680,
267.
Bosniae, inquit, arma claves decussatas, quibus superstat scutum lunula & stella insignitum praeferunt. Palma, Heraldicae regni Hungariae Specimen, 68.
Ramae vero, aut Rasciae tres equi soleas assignat pro insignibus. Isto, 68.
251
Emir O. Filipovi
Kraljevstva Rame ili Rake i Srbije gdje je jo jednom istaknuo svoje shvatanje prema kojem su grb Bosne i grb Rame jedno te isto: Stoga imaju oba kraljevstva isti grb, naime, sabljom naoruanu ruku na crvenom polju.47
Dakle, prvo se od kraja
15. stoljea ruka s maem
smatrala grbom Bosne, da bi
se poetkom 17. stoljea to
obiljeje u habsburkom heraldikom repertoaru poelo
povremeno pripisivati Rami.
Od Vitezovia je taj znak nastavio postojati vie kao grb
Rame nego kao grb Bosne,
ali su se dvorski heraldiari
za vrijeme vladavine kraljice
Marije Terezije (1740-1780)
ponovo vratili na stari koncept, s tim da je sada to obiljeje postalo u prvom redu
grbom Rame, a tek onda i
Bosne jer su ta dva naziva
predstavljali sinonime. Naime prema tvrdnjama Lajosa
Thallczyja, kraljica Marija
Terezija je 1780. godine izdala i zasebnu povelju u
kojoj je grb Rame ili Bosne
opisan kao: u grimiznom
polju, srebrena oklopljena
desna ruka koja mae
sabljom.48
47
48
Von den Titeln und Wappen der Knigreiche Rama oder Rascien und Servien Einige
behaupten, Rama sey das nmliche Reich mit Bonien, welches der Knig MATHIAS
Corvinus nach vertriebenem Mahomet, der heil. Krone zurkgetellet hat: Daher haben
beide Reiche auch ein gleiches Wappen, nmlich einen mit einem Sbel bewaffneten Arm
in einem rothen Felde. Palm, F. K. Abhandlung von den Titeln und Wappen, welche Maria
Theresia als Apostolische Kniginn von Hungarn fhret, Wien, 1774, 28-31.
In campo coccino brachium argenteum cataphractum strictam dextrorum vibrans frameam Ramae seu Bosnae. Cit. prema: Thallczy, L. A Bosnyk czmer s zszl-krds,
Archaeologiai rtesit, Vol. I, Budapest, 1881, 38.
252
50
51
52
53
54
55
Npr: Das Wappen von Rama (Bosnien) hat einen aus der Mitte des linken Seitenrandes
hervorgehenden rothen Arm mit einem silbernen Sbel in der Hand, im goldenen Felde.
Schwartner, M. Statistik des Knigreichs Ungern, Pest, 1798, 328-329.
Wapen und Titeln Sr. Kaiserl. Knigl. Apostol. Majest. Leopold des Zweyten, erwhlten
Rmischen Kaisers, In Germanien, zu Ungarn und Bheim Knigs, Erzherzoges zu Oesterreich etc, Wien, 1790.
Neue Titulatur und Wapen Seiner Rmisch- und Oesterreichisch- Kaiserlich- auch Kniglich-Apostolischen Majestt, nach den durch den Luneviller Friedenschlu herbey gefhrten Vernderungen und der Allerhchsten Pragmatikal-Verordnung vom eilften August
1804, Wien, 1804.
Isto, 13.
Titulatur und Wapen seiner Oesterreichisch-Kaiserlichen und Kniglich- Apostolischen
Majestt, nach den durch den Preburger-Frieden herbeygefhrten Vernderungen und
der allerhchsten Pragmatikal-Verordnung vom sechsten August 1806, Wien, 1806.
Bosnien oder Rama, im gldenen Felde, ein aus weien Wolken hervorragender, rother,
geharnischter Arm, den Sbel in der Faust Isto, 20.
Das Wappen wegen Bosnien oder Rama: ein aus weissen Wolken hervorragender, rother,
geharnischter Arm mit dem Sbel in der Fausst, im goldenen Felde. Bisinger, J. C. Staatsverfassung des sterreichischen Kaiserthumes, Wien und Triest, 1809, 49.
253
Emir O. Filipovi
grba cara Ferdinanda I. (1835-1848) iz 1836. izjednaena su obiljeja Bosne i Rame: na lijevo
usmjerena na zlatnom polju iz lijevog ruba tita iz bijelog prirodno
oblikovanog oblaka izlazi crvena
oklopljena ruka, koja mae sabljom u goloj aci.56 Isti je grb predstavljen na jednoj od zastava
prilikom ceremonije krunisanja
Franje Josipa (1848-1918) za ugarskog kralja 1867. godine.57
*
Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878.
godine pitanje izbora grba koji bi
se postavljao na slubene i administrativne dokumente te kojim bi
se simboliziralo zemaljsko pripadnitvo veoma je brzo pretvoreno u politiki problem. S
obzirom na to da se radilo o osjetljivim pitanjima, koja su zadirala u
sutinu pravnog poloaja Bosne u
okviru monarhije, u odnose izmeu austrijskog i ugarskog dijela
ematski prikaz podjele velikog grba
Carstva, u historijsku tradiciju, pa
Austrijskog carstva (1806)
donekle i u nacionalnu odnosno
narodnu svijesti u Bosni, problemu se moralo pristupiti nadasve oprezno. Za
njegovo rjeavanje bili su angairani najbolji strunjaci tog vremena. Meutim bez obzira na njihove zakljuke bilo je gotovo sigurno da e se vlasti opredijeliti za onaj grb koji se do tada ukorijenio u habsburkoj tradiciji kao grb
Bosne. To rjeenje odgovaralo je i Maarima jer je isti znak tada ve vie stoljea bio identificiran kao grb Rame. Iako su znanstvenici na vidjelo iznijeli
mnotvo srednjovjekovnih izvora, peata, novaca i heraldikih prikaza na
56
57
... zur Linken ragt im goldenen Felde am linken Schildesrande aus weien natrlich gestalteten Wolken ein roth geharnischter Arm hervor, einen blanken Sbel in der bloen
Faust schwingend (Bosnien oder Rama). Wappen und Titeln Seiner kaiserlichen kniglichen Apostolischen Majestt Ferdinand des Ersten, Kaisers von Oesterreich, Wien, 1836, 14.
Asbth, J. Bosnien und die Herzegowina. Reisebilder und Studien, Wien, 1888, 461.
254
kamenu, vlasti nisu bile sklone izabrati onaj grb koji su nosili narodni vladari Bosne.58 Stoga se dugo otezalo s donoenjem konanog rjeenja, a kako
Bosna i Hercegovina u sklopu monarhije nije bila ravnopravna dravna jedinica, tako su njeni simboli, tj. zemaljska obiljeja, mogli biti samo politika
konstrukcija bez pravnog efekta.59 To je jedan od razloga zbog kojih odluka
o njihovu usvajanju nikada nije slubeno provuena kroz zakone i naredbe
za Bosnu i Hercegovinu. Uistinu, jo na poetku rasprave o pravom bosanskom grbu eminentni i dvorskim krugovima bliski strunjak Lajos Thallczy
tvrdio je da Bosna kao zemlja nije u srednjovjekovnom periodu imala svoj
grb, da grb dinastije Kotromania ne pripada dananjoj Bosni te da nema
razloga zbog kojeg bi se trebala mijenjati ustaljena praksa u carskoj heraldici
prema kojoj se do tada za grb Bosne upotrebljavao grb Rame.60
Odlukom austrougarskih vlasti nisu bili zadovoljni svi u Bosni i Hercegovini jer je ruka s maem prizivala podanitvo Bosne ugarskoj kruni.61
Fra Antun Kneevi je 1889. godine na taj izbor reagirao sljedeim rijeima:
Sad eto taj se grb prot svakom pravu, i svojevoljno postavi za grb
Bosne-Ercegovine! a zna li zato jer Madjari toboe sebi svojataju
Ramu; pa od Ramskog izmiljenog prava, proteu pravo i na cielu
Bosnu! Evo to nam uinie bratja Hrvati, koji sastavljaju nebo i zemlju
da Bosna nigda nije bila samostalna, nigda nije imala grba vlastitoga!62
U Kalendaru za 1907. godinu koji je izdalo Hrvatsko kulturno drutvo
Napredak bile su sadrane skoro isti misli:
To se je ba dogodilo s dananjim bos. grbom, te je iziao onakav,
kakav nikada nije bio: maem oboruana ruka! Takva slika pobugjuje
u narodu smijeh, a ne slavnu uspomenu na prola vremena.63
58
59
60
61
62
63
Nyry, A. A Heraldika vezrfonala, Budapest, 1886, 249. Usp. Asbth, Bosnien und die
Herzegowina, 454.
auevi, H. Pravni poloaj Bosne i Hercegovine pod Turskom i Austro-Ugarskom, Kalendar Narodna uzdanica, knj. XIII, Sarajevo, 1945, 137.
Thallczy, A Bosnyk czmer s zszl-krds, 39.
Nyry, A Heraldika vezrfonala, 249. Usp. Asbth, Bosnien und die Herzegowina, 454.
Citirano prema: Lovrenovi, D. Autorefleksija o bh. hrvatstvu: odgovor na propagandistiki strah od drugoga i bajke o sebi, STATUS Magazin za politiku kulturu i drutvena
pitanja, br. 15, Mostar, 2011, 206.
M.P.M. Bosanski grb nekad i sada, Hrvatski narodni kalendar za 1907. godinu, HKD
Napredak, Sarajevo, 1906, 54.
255
Emir O. Filipovi
Unato sporadinim
negativnim stavovima grb
Bosne ili Rame bio je
veoma brzo rairen i upotrebljavan na predmetima
razliite namjene,64 a
vremenom je na sebe
preuzeo znaenje ne samo
povijesnog grba Bosne
nego i grba cjelokupne
Bosne i Hercegovine. Do
10. oktobra 1915. godine,
kada su objavljeni novi
opisi carskih grbova, u
njima se javlja samo Bosna
i Hercegovina, a nigdje
nema spomena Rame.
Time je puni krug ove
prie zatvoren jer je nekadanji grb Rame ponovo
postao grb Bosne. Na
srednjem carskom titu
grb Bosne i Hercegovine
opisan je ovako: U zlatnom, iz lijevog ruba tita iz
srebrenog oblaka izbija
jedna savijena, u crveno
Grb Bosne na naslovnoj stranici Glasnika
odjevena ruka, koja u goloj
Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu (1914)
aci mae krivom sabljom
sa zlatnom drkom.65 Reflektirajui poseban poloaj ove pokrajine u sklopu
Habsburke monarhije, njen grb je na velikom zajednikom grbu prikazan i
na austrijskom i na ugarskom titu. Na taj nain je problem privremeno
64
65
256
Srednji zajedniki grb Austro-Ugarskog carstva, crte Hugo Gerhard Strhl (1915)
257
Emir O. Filipovi
Literatura
Aneli, P. Srednjovjekovni peati iz Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1970, 54-55.
Asbth, J. Bosnien und die Herzegowina. Reisebilder und Studien, Wien, 1888.
Aspland, A. Triumph of the Emperor Maximilian I, London, 1875.
Banac, I. Grbovi: Biljezi identiteta, Zagreb, 1991.
Bl, M. Adparatvs ad Historiam Hvngariae, Posonii, 1735.
Bisinger, J. C. Staatsverfassung des sterreichischen Kaiserthumes, Wien und
Triest, 1809.
Brstilo Reetar, M. Heraldiko nazivlje na temu ratovanja s Osmanlijama,
Povijesni prilozi, br. 38, Zagreb, 2010, 71-96.
Du Cange, Historia Byzantina duplici commentario illustrata, Lutetiae Parisiorum, 1680.
auevi, H. Pravni poloaj Bosne i Hercegovine pod Turskom i AustroUgarskom, Kalendar Narodna uzdanica, knj. XIII, Sarajevo, 1945, 124-139.
, . 1463 ,
, . 3, , 1954, 123-131.
okovi, P. Hrvatinii, Hrvatski biografski leksikon, vol. 5 (Gn-H), Zagreb,
2002, 725-739.
, . . 1741, , 2011.
258
259
Emir O. Filipovi
Hye, F. Zur Geschichte des Staatswappens von Kroatien und zu dessen ltester Darstellung in Innsbruck, Arhivski vjesnik, god. 36, Zagreb, 1993,
131-147.
Jaki, N. i Tomi, R. Zlatarstvo. Umjetnika batina Zadarske nadbiskupije,
Zadar, 2004.
Klai, N. Srednjovjekovna Bosna, Zagreb, 1994.
Klein, C. Analecta poetica provinciae Avstriae Societatis Iesv, Viennae, Pragae
et Tergestii, 1757.
Kovachich, M. G. Solennia inauguralia serenissimorum ac potentissimorum
principum utruisque sexus, qui ex Augusta Stirpe Habspurgo-Austriaca
Sacra Corona Apostolica in Reges Hungarorum, reginasque periodo tertia
redimiti sunt, Pestini, 1790.
Lovrenovi, D. Fojniki grbovnik, ilirska heraldika i bosansko srednjovjekovlje, Bosna franciscana, br. 21, Sarajevo, 2004, 172-202.
Lovrenovi, D. Autorefleksija o bh. hrvatstvu: odgovor na propagandistiki
strah od drugoga i bajke o sebi, STATUS Magazin za politiku kulturu
i drutvena pitanja, br. 15, Mostar, 2011, 178-211.
Ljubovi, E. Grbovi senjskih Rittera Vitezovia i heraldika u djelima Pavla
Rittera Vitezovia, Senjski zbornik, br. 38, Senj, 2011, 25-40.
M.P.M. Bosanski grb nekad i sada, Hrvatski narodni kalendar za 1907. godinu, HKD Napredak, Sarajevo, 1906, 54-59.
Mnster, S. Cosmographiae universalis libri sex, Basilea, 1554.
Neue Titulatur und Wapen Seiner Rmisch- und Oesterreichisch- Kaiserlichauch Kniglich-Apostolischen Majestt, nach den durch den Luneviller
Friedenschlu herbey gefhrten Vernderungen und der Allerhchsten
Pragmatikal-Verordnung vom eilften August 1804, Wien, 1804.
Nyry, A. A Heraldika vezrfonala, Budapest, 1886.
Orbini, M. Il regno degli Slavi, Pesaro, 1601.
, . : ,
, .. . 5, . 3, , 2010, 183-199.
Plffy, G. Magyar cmerek, zszlk s felsgjelvnyek a Habsburgok dinasztikus-hatalmi reprezentcijban a 16. szzadban, Trtnelmi Szemle,
Vol. XLVII, No. 3-4, Budapest, 2005, 241-275.
Plffy, G. Kaiserbegrbnisse in der Habsburgermonarchie Knigskrnungen in Ungarn, Frhneuzeit-Info, Vol. 19, No. 1, Wien, 2008, 41-66.
260
Plffy, G. Korunovan zstavy krajn Uhorskej koruny od neskorho stredoveku do zaiatku 20. storoia, Galeria 2011 Roenka Slovenskej nrodnej galrie v Bratislave, Bratislava, 2012, 7-30.
Plffy, G. Rendkvli forrsok a horvt nemzeti szimblumok trtnethez.
Horvtorszg zszlajnak legkorbbi brzolsai a 16-17 szzadbl, u:
Archivariorum historicorumque magistra. Trtneti tanulmnyok Bak
Borbla tanrn 70. szletsnapjra, Budapest, 2013, 409-432.
Plffy, G. Najstariji prikazi hrvatskih zastava iz 16. i 18. stoljea. Jedinstveni
izvori za prouavanje povijesti hrvatskih dravnih i nacionalnih simbola,
u: Ascendere historiam. Zbornik u ast Milana Kruheka, Zagreb, 2014,
327-346.
Plffy, G. Heraldische Reprsentation der Jagiellonen und der Habsburger.
Die Wappen des kniglichen Oratoriums im Prager Veitsdom im mitteleuropischen Kontext, Historie Otzky Problmy, Vol. 7, No. 2,
Praha, 2015, 176-190.
Palma, F. C. Heraldicae regni Hungariae Specimen, regia provinciarum, nobiliumque scuta complectens, Vindobonae, 1766.
Palma, F. C. Abhandlung von den Titeln und Wappen, welche Maria Theresia
als Apostolische Kniginn von Hungarn fhret, Wien, 1774.
Posse, O. Die Siegel der Deutschen Kaiser und Knige von 751 bis 1806, Bd.
III (1493-1711), Dresden, 1912.
Raki, F. Stari grb bosanski, Rad JAZU, Knj. XXX, Zagreb, 1890, 127-169.
, . ?,
, . XLI/II, , 1929,
103-108.
Reichsgesetzblatt fr die im Reichsrate vertretenen Knigreiche und Lnder,
Jg. 1915, Wien, 1915.
Rewa, P. De monarchia et Sacra corona Regni Hvngariae centuriae septem,
Francofurti, 1659.
Richental, U. Concilium zu Konstanz Chronik des Konstanzer Konzils,
Anton Sorg, Augsburg 1483.
Rodinis, A. Peati organa uprave u Bosni i Hercegovini od 1918. do 1924.
godine, Graa Arhiva Bosne i Hercegovine, god. V, br. 5, Sarajevo, 2013,
183-247.
Schrot, M. Wappenbuch Des Heiligen Rmischen Reichs, und allgemainer
Christenheit in Europa, Mnchen, 1580.
Schwartner, M. Statistik des Knigreichs Ungern, Pest, 1798.
261
Emir O. Filipovi
262
263